Dobroslav Petrievi

U SJENI GOLOG OTOKA

Banja Luka Decembar 2012

U SJENI GOLOG OTOKA

I Upravo tako, tiho i gotovo neujno prvog oktobra 2010. godine umro je moj otac. Onako kako je ivio, tako je skonao svoj ivot. Sve u ivotu radio je brzo i odluno. Uvijek je dogaaje sjekao kao noem. Smrt je dola nenadano, jedan ivot je nestao za tren. Upravo onako kako mnogi prieljkuju. Da nikome ne padne na ruke, da izbjegne ponienja i muke koje esto porue mnoge ivote. Samosaaljenje i nemo je prezirao i najgora kazna bi mu bila da ga neko njeguje i da zavisi od tue volje. Nije bio veliki vjernik ali Bog je usliio njegove molbe. Sve se skonalo u trenu. Vijest o smrti moga oca me je zatekla na radnom mjestu. Imao sam pedeset i etri godine, dovoljno da na ivot mogu gledati realno i da i sam mogu sagledati sa promiljanjem dogaaje koji su dugo bili nepremostiva tajna u mom ivotu. Pokuavao sam to i ranije ali kruka sama otpadne sa grane tek kada bude zdrela. Osjeao sam da je upravo sada doao takav trenutak. Nita ne bistri um kao tekoe. Tuga i bol su najjaa osjeanja, ona pokreu dodatne elije u ovjeku i iz njega crpe mnogo vie snage nego je mogao pomisliti da je to mogue. U tim trenutcima razbistre se misli i ukae nepregledna ravnica koja je bila sakrivena do tada. O pokojniku sve najbolje. Laka mu crna zemlja. Bio je dobar ovjek.

Svoj put okonao je tamo odakle su davno krenuli prvi Petrievii. Poetak i kraj spojili su se gotovo u jednu taku. Najbolji reiser bez premca je ivot. I mada mnogi vjeruju da su kovai svoje sree meni je mnogo blia opcija da smo svi zavisni od spleta sluajnosti, od ivotnih magistrala koje su postavljene davno prije nas. Mi smo tu da se kreemo u tom okviru koji nam je odreen, da ponekada preemo sa jedne na drugu stranu i da to nazovemo svojim izborom. Dovoljno da pomislimo kako sami upravljamo svojim ivotima a i ne primjeujemo da nas je magistrala odvela tamo gdje nismo ni slutili da emo zavriti Pokuavam u trenu sagledati cijeli ivot. Nemogua misija. Sjeanje odreuje nae bie. Sjeanja seu u davnu prolost. Vrijeme i prije nego doemo na ovaj svijet. Ipak ivot zvanino poinje naim roenjem. ovjek kada doe na ovaj svijet u sebi ve prvog dana poinje da vodi borbu izmeu ivota i smrti. Ta iskonska borba je u nama i nikada nismo sigurni koja e sila odnijeti pobjedu. Saznanje koje nas uvijek opominje koliko smo slabi i nemoni, koliko maleni. Malehni- rekao bi moj dobri prijatelj, Pero. Jednom je pitao oca (nekada mladi skojevac, poslije policajac), zato nije dobio ime Petar, to je bilo uobiajeno u srpskom narodu. Pero je vie liilo na nadimak ili neku izvedenicu od Petar. Strah od prevelike slinosti sa bivim kraljem uzrok je te male izmjene. Srce je vuklo, ali u ivotu uglavnom povlaimo iznuene poteze. I tako idemo kroz ivot maleni,

uplaeni i preputeni spletu sluajnosti. Kao zrno praine koju moe oduvati najmanji povjetarac, najmanji nemirac. Konaan ishod uvijek je poznat samo je pitanje kako emo to meuvrijeme izmeu ivota i smrti, taj trenutak naeg postojanje proivjeti. Naa galaksija Mlijeni put je za svemir periferija koja ne predstavlja nita bitno. Sunev sistem je obina taka. Zemlja kao da ne postoji. I mi, mali ljudi na zemlji. esto nesvjesni svoje beznaajnosti, nesvjesni da smo niko i nita osim obinih transportnih radnika koji imaju zadatak da obave reprodukciju i obezbjede nastavak vrste. Sve drugo je toliko nebitno i samo zahvaljujui naem samoljublju mislimo da imamo neku mnogo vaniju misiju. Saznavanje golih injenica modeliranim rukom nekog hroniara (koji je ugradio svoju verziju) bez otkrivanja same sutine, nije nikakvo znanje ve mirenje pred neznanjem, tek ako upoznamo sebe, zaronimo duboko u nau duu i izdignemo se iznad aglosaksonskog aksioma (korist kao osnova svega) moda shvatimo gdje nam je mjesto i zato se to deava ba nama. Teko da morska riba uspijeva u planinskom potoku. Tako i kalemljenje stranih kultura, shvatanja morala i etike, nije jednostavan proces. Postoje korijeni koji nas vode svojim putem. Utisnuto naslijee naih predaka koje formira nae bie. I ma koliko se trudili, neemo uspjeti pobjei od sebe. Sve je povezano. Sve ima svoj uzrok. Svjesni smo samo posljedica. Uvijek je najbolje krenuti od poetka. Podsjetiti se svojih korijena. Sve je pohranjeno duboko u naem genetskom kodu. Moda nismo ni

svjesni da je to predodredilo na ivot. Za sve to ne shvatimo imamo opravdanje. Sudbina. Boije davanje. Istorija o nastanku prezimena Petrievi je dosta jasna. Postoje pisani tragovi koji nas vode u centar dananje Crne Gore. Trougao izmeu Cetinja, Podgorice i Skadarskog jezera. Donjaci u Ceklinu su potomci iseljenih Pipera. Rodonaelnik Donjaka u Ceklinu i Lijeevia u Piperima je knez Lije koji je ivio u Piperima oko 1330-1440 godine. Radivoje, praunuk kneza Lijea rodio se na Zadolju u Stijeni Piperskoj oko 1450 godine. Tu je odrastao i ivio sa svojom enom sve dok nije poginuo u blizini Podgorice, u borbama Pipera protiv Turaka. U domu na Zadolju ostao mu je sin Vukosav i ena Tijana. Srbin Leka Klimenanin se oenio Tijanom i nastani u Ceklinu 1485.godine. Poslije nekog vremena on ugrabi Tijaninog sina Vukosava i dovede ga u Ceklin gdje ga je podigao kao svoga roenog sina Krstia. Pred smrt on podjeli djeci imanje i Vukosavu dade donji dio Ceklina a Krstiu gornji dio imanja Gornjeg Ceklina. Otada se potomci Lekinog sina Krstia zovu Gornjaci, a potomci piperskog iseljenika Lekinog pastorka Vukosava u Ceklinu zovu Donjaci i u nih spadaju: Vujanovii / Petrievii, Kovai, Markovii i Maanovi i/ Vukmirovii / Vukmanovii u Crmnici, Dragojevii i Kraljevii / Lopiii i Strugari.

Na zauzetom zemljitu ne naselie se odmah Cekljinjani, jer jo ne bjehu tako mnogobrojni, da se u veijem zadrugama sele, poto vladae samovlasno i neusudno doba, nego cijelo zemljite podjelie na brastva, a brastva opet na kue, pa je svako svoj dio odravao, a straila su sva bratsva zajedno. Osim ljetnoga izdiga na Ozovicu imali su i ljetnji izdig u Prniku i Tmoru, vie dananjijeh Meteriza. Do 1712.godine Meterizi su se zvali Gornja upa, a te 1712. Crnogorci tudijen pograde meterize/aneve/ za doek se raela Ahmet-pae, zato se to mjesto od tada zove Meterizi. Najprije su se na Meterizima nastanili Belo Vujadinov Strugar, Milo ikanov Kraljevi, Savi Markov Vukomirovi, Kojica Ivanov Kova, Petar Petrievi i Mrko Nikolin Strugar. Ostali dananji stanovnici Meteriza naselili su se tu poslije Mahmut-paine pogibije 1796.godine.'' Ovo su samo mali izvodi iz rodoslova o nastanku prezimena Petrievi. Vano zbog podneblja gdje su formirani korijeni, zbog karaktera ljudi iz tih krajeva, njihovih genetskih kodova na kojima je udaren temelj loze Petrievia. Zbog tradicije i shvatanja osnova morala i etike. Zbog tradicije, vjere i obiaja. Osobina koje ine temelj svake linosti. Zbog podneblja koje nam je utisnuto u karakter, zbog kamena koji nas je okruivao i na koji smo vremenom poeli liiti. Zbog visokih planina u ije smo visine ostali zagledani i zbog ljepote Skadarskog jezera, ljepote koja je urezala se u nau podsvijest. Zbog mudrosti i dubine koju su odredili

nai predci. Sve to nosimo u sebi i sve to utie na formiranje naih misli, naih elja i u mnogome nas usmjerava u ivotu. Sve to dovelo nas je na magistralu po kojoj hodimo. Moje prvo sjeanje o ivotu dosee u vrijeme kada sam imao etiri godine. Kao kroz san i izmaglicu lovim prve slike. Jedno od najdubljih sjeanja koje nikada nije izblijedilo je uspomena na jedno besano jutro. Jutro koje je sauvalo prvo i najljepe sjeanje na mog oca. Soba za spavanje bila je u potkrovlju na koje se stizalo stepenitem iz dnevne sobe. Gotovo uvijek sam dugo spavao i majka je ponekada primicala uho na moje grugi da osjeti da mi srce kuca. Bio sam pitomo dijete. ta se desilo da sam tog jutra probudio se prije zore i prije odlaska na posao moga oca, nikada neu saznati. Prst sudbine je odredio ovaj dogaaj. Otac se spremao za posao. Bio je ve na vratima kada me je ugledao da sam ustao i da izvirujem iza kreveta. Jutro je obasjalo stepenite i tamo sam ugledao oca na polasku. Vratio se, popeo par stepenica, tek da moe da me dohvati, zaglio me i poljubio. Osjetio sam na njenoj koi golicanje brade od dva dana. Zapljusnu me je miris mukog parfema. Sva ula pila su blizinu voljenog bia. Taj trenutak iskazane njenosti, sekund otvorenog srca uvam ljubomorno u grudima cijeli ivot. Dodir i miris koji nikada nisam zaboravio. Lice kao isklesano iz kamena. Tek u samom kraju tog prodorno zelenog oka iskrila je toplina. Nije izustio ni slovo ali cijela slika govorila je samo jedno. Pamtim tu sliku kroz cijeli ivot. Preko cijele slike pie:

Volim te. Cijeli svijet me ja tada zagrlio, cijeli svijet je bio moj. Takvu sreu nikada poslije nisam osjetio. Znao sam da me otac voli. Sve to se poslije dogodilo nikada nije pomutilo tu misao. Ta slika je ostala uklesana u mom sjeanju za sva vremena. Visoki letovi i duboki padovi, sve se to prelamalo u mom ivotu. Osjetio sam sve krajnosti koje ivot nudi. Samo uklesani reperi u mramornom kamenu i pojedini detalji koji nam postavljaju konture kao linostima i slike koje nas prate ostaju nepromijenjene. Sudbina nam odredi uloge koje ne elimo. Gotovo po pravilu vuemo poteze kojih nismo ni svjesni i koje nismo mogli izbjei. Mnogih svojih postupaka se nerado sjeam. Ne zato to se stidim. Samo danas znam da u trenucima kada sam donosio odluke mnogo toga nisam znao. Malo se zna sa esnaest godina. Samo su misli visoko, visoko, nedostine u visini. Zato su padovi teki. ivot je teak. esto prava muka. Stvarati, uiti i muiti se, govorio je veliki Tesla. Nita ne otri um kao nevolja. Nita ne formira tako jak karakter kao nesrea. Nita je ranjava duu kao tuga. Ali ne ona laka tuga koja brzo mine, ve teka tuga koja traje cijeli ivot. I najvea srea i najvea ljubav tada ima bar mali okus gorine. Sjeanja se vraaju na ljetovanje u Zaostrogu, imao sam dvanaest godina, kada se desio drugi vaan momenat u ivotu koji je dopunio tanano seanje na mog oca. Njenost mi prostruji venama, najeim se od miline i grudi mi proima toplina koju moe izazvati samo rijetka ljepota koju bude

10

uspomene na najljepe trenutke postojanja. etali smo rivom, zaneseni ljepotom koja nas je okruivala, otac je bio u sredini, ja i sestra sa njegove lijeve i desne strane, desilo se. Sunce je opijalo duu, val se udvarao alu. Radosni amor iao je rivom. U visini je kliktao galeb. Vrijeme radosti. Ta atmosfera, ljepota koja sve ispunjava moda je doprla i u srce moga oca. Plaio se pokazati osjeanja, smatrao je da je to odlika slabia. Ljubav je opasna, svaka velika ljubav nosi zrno pakla. Manje se izlae opasnosti da pati ako skriva emocije. Rijetki su bili trenutci kada je otvarao duu i srce i kada je pustio ljubav da ga vodi. Zato je moja radost bila beskrajna kada se desilo. Otac je podigao ruke, zagrlio nas i rekao: Vi ste moja dobra djeca. Vredjelo je, znao sam. Vredjelo je sve preivjeti i doekati takav trenutak. Osjetio sam stisak njegove ruke na mom ramenu, osjetio sam toplinu kako mi prolazi tijelom. Taj rijedak osjeaj kada se dvije generacije stapaju u jednu. Nita nije slino takvom osjeaju. Ako sam nekada zamiljao kako izgleda srea, sada sam bio siguran da znam. Potvrdilo se da otac ima duu, da se iza grubosti, arogancije i nakupljene gorine krije tanana, ranjiva dua koja se boji sebe. Video sam oca u pravom svetlu: prerano odrastao djeak natjeran da postane ovjek. Bez podrke svog oca koji je mlad ubijen, koga su ustae pred sam rat odvele u Jasenovac, bez bilo koje vodilje u ivotu krenuo je u izazov to se zove ivot.

11

Ta dva detalja dovoljan su alibi za sve ostale dogaaje opisane u ovoj knjizi. Nisam mnogo toga mogao znati u svom pohodu za osvajanje slobode. Sloboda buntovnog tinejdera. Nisam mogao znati sa deset ili petnaest godina ovo o emu sada pokuavam pisati. Sve se i deavalo u spletu velikih emocija, emocije kojima sam uvijek podlijegao. Drugaije nisam znao. Kroz ivot me je uvijek vodila ljubav ili bar elja da se doepam ljubavi. Vjerujem da je jedini opravdan razlog za na ivot ljubav. Takav stav uvijek je na velikom iskuenju. Medij sam kao stvoren za povreivanje. Ponekada vidim sebe kao metu na streljani. Mnogi vole da nanose bol. Pa kada ve imaju podesnu metu zato ne iskoristiti priliku. Trebalo je proi etrdeset godina, trebalo je da se proe cijeli ivot pa da se mozaik pone sam slagati. Nita se me deava preko noi. Najdui put u ivotu svakoga ovjeka je iz dupeta u glavu. Pokuavam ivot svoga oca sagledati iz vie uglova. Pokuati uhvatiti njegovu projekciju. Shvatiti kako je formirana i mijenjana njegova linost. Nita se nije desilo preko noi. Teak je i dug put morao proi ovjek da bi toplu duu, srce djeaka, pretoio u kamen, takva preobrazba moe biti samo posljedica iskuenja dostojna velikih muenika. Put kojim je proao zaledio mu je duu, okovao srce i unio strah i skepticizam u svaki postupak. Djeak u ratnom vihoru. Ratu koji je nosio svo zlo ovoga svijeta. Nagledao se i nasluao svega. Ranjavan, izgladnjivan, traumiran. Na svakom koraku slike koje unitavaju razum. Jer i on je tada imao esnaest

12

godina. Nita se nije izmijenilo promjenom generacija. esnaest je postao na broj. Godine kada nisi ni ovjek ni djeak. Vjeruje da si odrastao da ima svoj sud o svemu i nisi svjesan svojih zabluda, svog neznanja i svoje ranjivosti. Taj period je moj otac provodio kao partizan u drugom svjetskom ratu. Izabrao je stranu i svim srcem se borio za ideale kojima je vjerovao. Nadao se da e poslije pobjede kojoj je dao cijeloga sebe, kupiti plodove takvog rtvovanja. Samo se nadao, nije bilo bolje. Zadesila ga je sudbina koju nije zasluio i koju je dugo skrivao i od najroenijih. Djeca su bila zatiena, da ne nose taj teret, da izbjegnu usud tog krsta. Bar je pokuao da zatiti djecu time to nisu znali njegovu traumatinu sudbinu. Ustvari odlagao je neodloivo i problem je vremenom postajao vei. ivot svaku preskoenu stepenicu memorie, sakuplja sve u jednu nepremostivu prepreku i vrati kao bumerang. Nema opratanja. Nema zaborava. Nema milosti. Obino udari direktno u glavu. to kasnije sazna, vie te boli. Vjerovao je da je kraj rata donio i kraj patnji. Vjerovao je da je najgore iza njega. Nije mogao znati. Bio je mlad. U rat je uao sa talinih esnaest godina, a kada je dola sloboda bio je jo djeak-ovjek, imao je samo devetnaest godina. Cijeli svijet mu je bio na dlanu. Mogao je da bira, ostvari sve snove buntovnog djeaka. Znao je da je na pravom putu. Nita nije znao. Nita nije dalo naslutiti nadolazee dogaaje. Nije mogao znati. Najgore je tek slijedilo. ekao ga je Goli otok. Mjesto koje je u mnogome odredilo njegov ivot ali i ivot njegovih

13

potomaka. Iznad njihovih ivota nadvila se velika sjena.

14

II Kada rijeka Bosna na svom vrelu ispod Igmana uz huk izbije ispod teke planine, brzo stiava svoju plahovitost i pitoma i blaga nastavlja svoj put prema sjeveru sve do svoga ua u Savu. Negdje na petom kilometru, izmeu Bojnikog mosta i starog eljeznikog mosta koji povezuje Rajlovac i Butila, kojim ve dugo nije proao voz, Bosna u svoja njedra prima mlau sestru Miljacku. Nije to ba njena miljenica, jer donosi sa sobom mnogo toga to je ini jednom od najzagaenijih pritoka. Prolazei kroz Sarajevo, Miljacka pokupi svu kanalizaciju i otpad i donese na dar Bosni. Ljeti bi kupai obavezno odlazili na kupanje blie samom izvoru bjeei od ua Miljacke kao od kuge. Negdje ba kod tog ua pa nizvodno nekoliko kilometara na obalu Bosne naslonio se prigradsko naselje, selo Dobroevii. Pitomo mjesto od obale rijeke sezalo je do prvih brda koji su predstavljali rubove planine Krstac. Negdje na samom ulazu u zaseok Bare put se rava u dva smjera. Jedan pravac je vodio prema Reljevu i Rajlovcu a drugi pravac je vodio preko Bojnika za Stup. Danas je tu veliki saobraajni vor i mali milion novoizgraenih objekata i kua. Za pola vijeka sve se promijenilo. Samo, ovo je pria o prolim vremenima, pria o davnim ezdesetim. Tada je jo uvijek bilo mnogo livada na kojima se igrao fudbal na male golie. Na mjestu gdje se zadnji visovi Krstca utapaju u ravnicu postavljen je spomenik palim borcima iz

15

drugog svjetskog rata. Svake godine polagani su vijenci na spomenik i uenici iz lokalne kole, koji su imali ast da nose te vijence dugo su se epurili po koli. Preko puta spomenika uzdizalo se najvee zdanje u selu, u to vrijeme ponos cijeloga kraja: osnovna kola Nikola Tesla. Ime uvenog naunika bilo je motiv vie da kola postane obrazovni, kulturni, politiki i sportski centar ne samo Dobroevia ve i susjednih sela. kola je imala oblik velikog slova G/irilicom/ ili kako bi to mjetani kazali na klju. Jedan krak inila je duga prizemnica u ijem dijelu je bio stan za direktora, njegove kancelarije i par uionica. Drugi noviji dio bila je velika dvospratnica u ijem su prizemlju bile uionice i zbornice a na spratu su bili stanovi za uitelje i nastavnike. U dvoritu bili su ureeni sportski tereni. Dominiralo je nogometno igralite a odovjeno petnaesetak metara bilo je i igralite za odbojku gdje smo mi iz manjih razreda igrali izmeu dvije vatre. Od sportskih objekata bila je tu i fiskulturna sala. To i nije bio pravi sportski objekat ve velika drvena baraka koja je imala univerzalnu namjenu. Tu su odravane pozorine i kino predstave, prireivani politiki i drugi skupovi a nama je sluila osim za zimske asove fiskulture i za kolske igranke, ake priredbe i tajne turnire u stonom tenisu. Od puta pa cijelom duinom kole bio je zasaen park raen sa puno mate i ukusa stalno uljepavan vrijednim djeijim ruicama. U parku su bile postavljene klupe a na sredini je od drveta bio podignut trem ispod koga je bio okrugli sto okruen

16

klupom sa naslonom istog oblika. Tu bi s proljea i rane jeseni na velikom odmoru nastavnici pili kafu. Uz samu ogradu cijelom duinom pratei put bile su posaene jabuke. Iako je cijeli kraj s jeseni mirisao na zrele jabuke, kruke i drugo voe mi smo redovno svake jeseni iz radoznalosti ili da se dokaemo kao mangupi krali jo dok jabuke nisu zrele i izazivali posebno gnjev starog nastavnika Svetozara koji je i posadio te divne voke i osjeao se posebno pogoen naim nestalucima. U prvi razred sam krenuo u kolskoj 1962/63 godini. Meni jo nije bilo vrijeme po goditu da poem u kolu, ali otac je tako odluio i ja sam kao najmlai uenik postao kolarac. To je odmah pokazalo svoje dobre strane jer mi se krug prijatelja naglo proirio pa sam osim Pere i Rade koji su bili moje svakodnevno drutvo doao u kolektiv gdje nas je bilo tridesetak. Ni danas nisu izbljedila sjeanja na Miu, Slavka, Kemala, eljku, Vesnu, Dragana i sve drage likove iz mog razreda. Naa uiteljica zvala se Nada Mitrovi. Bila je ve u godinama kad se razmilja o penziji i mi smo bili njena poslednja generacija. Sa svojim muem uiteljom Svetozarom stanovala je u junom krilu na spratu i sa njihovog prozora esto je reski zvuk pitaljke prekidao mnoge nae nestaluke ili nas tjerao sa jabuke. Mene su jo prije kole poele interesirati prie i pjesme pa sam ve u prvim razredima itao i prave knjige. Djelo koje je sve oduevljavalo bila je knjiga Mate Lovraka Vlak u snijegu. Naa razrednica, iskusan predagog nije ostala ravnoduna na iskustva iz ove knjige ve je

17

sline metode koristila u svom radu. Vremenom su ideje iz knjige postale i njena vodilja u kreiranju razredne nastave. Svemu tome je ila u prilog i politika klima gdje su ideali bili kolektivnost, samoupravljanje, dobrobit i potovanje veine. Na svakom koraku isticane su parole o radnikom samoupravljanju, o diktaturi proleterijata i svijetloj budunosti koja nas eka. Naravno iznad svega, nedodirljiv i poseban, na voljeni voa, Tito. Zakletva. Kada se neko zakune u majku jo se moglo sumnjati u istinitost ali ako je neko rekao: Tita mi, tu vie nije bilo spora. Svi smo mi slijepo i pokorno ali sa radou i ponosom izgovarali ime Tito. U takvoj atmosferi na poetku treeg razreda naa uiteljica je odluila da je vrijeme da u naem razredu zaivi razredna samouprava. Za taj sveani in bila je prireena prava mala sveanost. Na elo razreda postavljen je ukraen stol za kojim su sjedjeli izabrani predstavnici razreda i oni su inili komisiju za praenje izbora predsjendika razreda i ostalih vanih funkcija. Komisija je imala pet lanova: Duanka, Vesna, eljka, uiteljica i moja malenkost. Vazduh u uionici bio je ispunjen tremom i neizvjesnou. Bio je pred nama prvi pravi ispit i za to smo se danima spremali. Voena je prava mala kampanja, jer su svi budueg predsjednika vidjeli kao svog vou, kao onog koji e za korak ii ispred svih i imati nesebinu podrku cijelog razreda. Pomalo smo svi unaprijed zavidili tom sreniku ali bili smo spremni da prihvatimo elju i miljenje veine. Naa uiteljica znalaki je vodila sastanak i uz podrku cijelog razreda izabrana su tri kandidata:

18

Duanka, eljka i ja. Sve sami odlikai sa primjernim vladanjem i omiljeni meu uenicima. Moje srce je elilo da pobjedi eljka iako je ona bila svjesna da e glasovi biti podjeljeni izmeu mene i Duanke. Nisam osjeao veliku elju da sam budem izabran, a nisam u to puno ni vjerovao. Vodei predstavu eljenim tokom prvo su na red doli eljkini glasai. Nisam se pokolebao ni kada sam shvatio da je jedino moj glas i visoko podignuta ruka ostala usamljena u svojoj elji. ak ni mogunost da sam postanem predsjednik nije mogla prikriti moje razoarenje. Prije nego se nastavilo glasanje, a trebali su glasati za mene, moja uiteljica je odrala i mali govor. Bilo je to u stilu: Nije on lo ali..... Sve je tu divno ali .....Kao pravi majstor usmjeravala je volju njenih poslunih uenika. Moete zamisliti njeno zaprepaenje kad je sa nevjericom brojala moje glasove. Nije mogla vjerovati da pored svega u vazduhu odvano i visoko podignuta stoji dvadeset i jedna djeija ruka. Bilo je jasno da je razred odluio i svojem voljom izabrao onog koga su smatrali svojim pravim predstavnikom. Iako Duanka nije mogla dobiti vie od dvanaest glasova prije tog izjanjavanja bilo je dozvoljeno da se svi mogu i predomisliti i glasati dva puta. Brojke su neumoljive i nakon poslednjeg izjanjavanja ostalo je za Duanku samo dvanaest glasova. Radost zbog pobjede nisam osjeao, jer jo mi je bilo ao eljke, a nisam ni mislio da se tom odlukom neto bitno mijenja. Muki dio razreda bio je sretan i buno je slavio, a moje zadovoljstvo je bilo to sam vidio da su za mene glasale eljka i Vesna.

19

Naivno smo pomislili da je time izvren izbor za predsjednika razreda. Kada je prva euforija prola i kad je trebalo birati ostale predstavnike razreda, rije je uzela naa razrednica. Ona je prvo sve nas pohvalila, objasnila da je to divno to razred ima svog ljubimca i da ona to cijeni i potuje, ali... Ovaj nauk mi je ostao za cijeli ivot. Kada eli rei ne mnogo ljepe zvui da ali. Znaenje je potpuno isto ali je reakcija sa druge strane mnogo razumnija. Osjeaj da je u pravu ali... I loe iskustvo zna donijeti pozitivan nauk. Uiteljica nije eljela ni sekund da osporava moje kvalitete. Moda i zasluujem da budem predsjednik, ali bilo bi bolje, da to ipak bude Crkvenja Duanka. Zato? To nije objanjavala. Pokuala je jo jednom sugerisati pravi izbor poslije ega smo imali jo jedno glasanje. Ponovljeno. Razred se nije pokolebao. Samo par pojedinaca. Drugi krug glasnja bio je jo povoljniji za mene. Dvadeset etiri glasa na mojoj strani. Trebalo je biti dovoljno. I bi svjetlost. Dobro djeco. Ovaj put predsjednik razreda e biti Crkvenja Duanka. Tako je zavren moj prvi susret sa demokratijom. Sva nevjerica i zbunjena pitanja razbijala su se o snagu autoriteta pedagoga. Boe, kako sam se glupo osjeao. Nije u meni bilo alosti zbog silom izgubljenog mjesta predsjednika, niti sam smatrao da time neto gubim, ali tada sam prvi put osjetio i saznao da iza svake velike parole, iza svakog pokreta i iza svake velike ideje stoji samo

20

jedan mali ovjek koji eli da postane veliki diktator. Razlog zato nikada nisam istinski povjerovao da postoji demokratija. Potovao sam diktaturu, jedini iskreni pristup politici. Sve ostalo je utopija. asovi razredne nastave otvarala je Duanka ponosnim glasom: Ja kao predsjednik razreda... U tim trenucima sam skrivao pogled (stidio sam se tuih postupaka), jer sam vjerovao da ako nam se pogledi sretnu ona mora osjetiti da je ta kraa omoguila da se ostvare neija vjerovanja. Samo vii ciljevi su uvijek iznad svega i niko ne mari to u tom asu su srueni mnogi principi u koje smo do sada vjerovali. Demokratija na djelu u mnogome se razlikuje od demokratije u teoriji. Nisam mogao znati. Imao sam samo osam godina. Svijet je za mene bio velika tajna. Nisam ni zagrebao po povrini. ista djeija dua zapela u pokuaju da shvati neshvatljivo. Ostao je samo oiljak i runo podsjeanje da nikada nije sve onako kako izgleda. Oko je varljivo. Shvata dua ranjena. Ztvor Goli otok je bio ztvor koji se nlzio n hrvtskim ostrvim Goli otok (muki ztvor) i Sveti Grgur (enski ztvor) u Jdrnskom moru. Postojo je od 1949. do 1988. godine. U toku politikog sukob izmeu rukovodstv Jugoslvije i Sovjetskog Svez, od 1949. do 1956. godine, ztvor je bio u ndlenosti federcije i sluio je ko politiki ztvor nmenjen pristlicm Informbiro i Sovjetskog Svez. Ksnije je, preo u ndlenost

21

SR Hrvtske i korien je ko obin ztvor nmenjen teim kriminlcim. Ztvoren je 1988, od 1989. godine je potpuno nputen. Slubeni nziv ztvor u periodu od 1949. do 1951. bio je Rdilite dministrtivno knjenih mukrc / en drutveno korisnim rdom, od 1951. do 1956. godine Rdniki prihvtni logor z politike ztvorenike. Ztvor Goli otok formirn je 1949. godine. Odluk o njegovom formirnju donet je njuem rukovodstvu Komunistike prtije Jugoslvije (KPJ) s ciljem d se uhpenici, koji su podrli Rezoluciju Informbiro i bili pristlice Stljin i Sovjetskog Svez u borbi protiv Jugoslvije, izoluju od ostlih ztvorenik. Ko predlgi izolcije informbirovc smtrju se Stevo Krji, ef UDBE z Hrvtsku i Edvrd Krdelj, ln CK KPJ. Vrh Prtije je runo d pet kolon broji dost stljinist i d e zdvti velike probleme, posebno ko doe do td oekivnog npd Sovjetskog Svez n Jugoslviju. Zto je odlueno d se t grup izoluje n nekom dlekom ostrvu, posebno jer se meu pristlicm Informbiro nlzio veliki broj vojnih lic, ko i ktivnih uesnik Nrodnooslobodilke borbe, sposobnih z orgnizovnje i voenje orunog otpor. Predlog z dleko i usmljeno ostrvo u Kvrnerskom zlivu poteko je od Miroslv Krlee, koji je od vjr Antun Augustini uo d postoji ostrvo mermer. Prem zmisli, Goli otok je trebo d bude drutveno-poprvni ztvor, u kom e

22

se zvedeni osuenici brzo poprviti i vrtiti svojoj Prtiji. Izgrdnj ztvor zpoel je poetkom 1949. godine, prv grup osuenik iz Hrvtske, stigl je 9. jul iste godine. Ubrzo potom stigle su grupe ztvorenik iz Srbije i Crne Gore. Pre formirnj ztvor Goli otok, jedn deo uhpenik bio je smeten u privremenom ztvoru Rmski rit, kod Porevc. Iz rzlog bezbednosti, jer je postojl opsnost s SSSR brzim updom oslobodi logore, oni su ubrzo prebeni u ztvor Zbel, potom n Goli otok. Uhpenici iz Jugoslovenske mrije slti su u ztvore u Stroj Grdiki i Bilei, koje je kontrolisl vojsk, smo jedn deo ovih uhpenik je bio ksnije preben n Goli otok. Zvnine procene, koje je nprvio Svezni sekretrijt z unutrnje poslove SFRJ jun 1963. godine, nvode brojku od 16.101 ztvorenik 15.173 mukrc i 928 en, od kojih je tokom izdrvnj kzne strdlo 413. Prem nekim drugim procenm broj ztvorenik je bio oko 30.000, od kojih je strdlo oko 5.000. Prem zvninim podcim, njvei broj uhpenik bio je iz redov Jugoslovenske rmije, njih 3.592 odnosno 22%. To su bili uglvnom oficiri, koji su u ztvor slti odlukm vojnih sudov, koji su ih osuivli n kzne ztvor od 3 do 20 godin ztvor. Oni su uglnom bili ztvoreni u Stroj Grdiki i Bilei i smo delom n Golom otoku. Iko su civilini uhpenici puteni 1956. godine, vojni uhpenici su zdrni jo dve godine - do 1958. Po

23

zvninim podcim, ncionln pripdnost njveeg broj ztvorenik je bil srpsk - njih 44%, n drugom mestu su Crnogorci 21,5%. U poreenju s brojem stnovnik, Crnogorc je bilo njvie, jer je u Crnoj Gori vldlo veom rsprostrnjen prorusko rspoloenje, n t je uticl dugogodinj istorijsk poveznost Crne Gore i Rusije. Tkoe meu uhpenicim je bio i odreeni broj pripdnik ncionlnih mnjin, meu kojim su bili njbrojniji Albnci, Bugri i Mri, bilo je i Itlijn, Rumun i drugih. Aleksndr Rnkovi, je posle zstrujueg izvetj kojeg je dobio od Dobrice osi, posle njegove posete Golom otoku, 1951. godine, odluio d i sm poseti ztvor. Posetio g je vgust 1951. i potom je nredio d se stnje u ztvoru poprvi. Politiki ztvorenici, koji su n Goli otok upueni ko pristlice Informbiro i Sovjetskog Svez, putene su n slobodu 1956. godine, posle normlizcije odnos izmeu Jugoslvije i Sovjetskog Svez. Ztvor je td preo u ndlenost Nrodne Republike Hrvtske i korien je z smetj zvorenik. Tmo su bili upuivni tei osuenici, li i ksniji politiki ztvorenici - lbnski seprtisti, hrvtski ncionlisti i drugi. Ztvor je definitivno ztvoren 1988. godine, totlno je nputen 1989. godine. Ztvorenici su n Goli otok dolzili brodom koji se zvo Punt. Tokom izdrvnj kzne obvljli su njtee fizike poslove - rdili su u kmenolomu, ljeti n temperturi od oko 35 do 40 S,

24

 zimi po jkim burm. Preko 90% uhpenik je u ztvor dolo bez sudskog proces ve po prtijskoj kzni, bez presude i odreene duine kzne. Ztvorenici su se delili n bndu i revidirne. Svko vee su se drli sstnci n kojim se obrivl dnevn politik i to je bil prilik d pripdnici bnde revidirju svoje, pre sveg, stljinistike stvove. Velik vein logor pod velikim fizikim i psihikim pritiskom je bil slomljen i n sstnku tril d bude primljen meu revidirne. Skup ztvorenik je bio demokrtski, pod ndzorom strr, gde se jvno diskutovlo o svkom pojedincu, koliko je njegov molb iskren i slino. Vrlo esto su bili knjvni oni koji su se slbo ili nikko jvljli z re. Revidirni su imli bolji poloj, rdili su lke poslove ko to je bilo venje kmen tnglm u kmenolomu ili klesnje kmen i imli neke izglede d budu puteni n slobodu. Z bndu je bilo rezervisno noenje kmen n tkm (vrst nosil z kmen koji nose dv logor). Ipk, postojo je mli broj pripdnik bnde koji nikd nisu popustili i koji ni nkon dugogodinje robije nisu revidirli stv. Jedn od tkvih bil je Milju Jovnovi, sestr generl Arse Jovnovi. Z njtvre ztvorenike postojlo je posebno rdilite u okviru ztvor pod nzivom Petrov rup (dobil ime po ztvoreniku Petru Komneniu) gde su uslovi bili posebno surovi i gde je smrtnost bil veom visok.

25

Golootoni (kko je glsio ndimk ztvorenik s Golog otok) su i posle izdrne kzne bili prokzni i igosni u drutvu, niko s njim nije smeo jvno d se drui i sstje i teko su dobijli bilo kkv poso. N lnove porodice se vrio pritisk d ih se odreknu, n brne drugove d se rzvedu. Topli zec (ili plir kko su ovo muenje zvli u enskom ztvoru n Svetom Grguru) je bio ritul dobrodolice novopridolim ztvorenicim. Tokom ovog ritul stri ztvorenici bi se postvili u dve vrste okrenuti jedni prem drugim, ztim bi novi ztvorenik proo izmeu njih. Tokom prolsk novi ztvorenik bi bio pljuvn, udrn km, pesnicm, nogm, letvm i dr. Po izlsku iz komr novopridoli je ostjo krvv i izubijn, polomljenih zub ili bi se k onesvestio. Ovkv nin muenj je uzrokovo k i smrtnost kod velikog broj novih ztvorenik, p su se ksnije letve i ostli ubojiti lti izbcili iz upotrebe. Stri ztvorenik u vrsti koji nije dekvtno udro, bivo je knjen. Topli zec se primenjivo i u situcijm kd je nekog treblo kzniti zbog neposlunosti ili psivnosti. Bojkot je bio jedn od nin psihikog knjvnj logor. Znio je d s osobom koj je pod bojktom niko ne sme d rzgovr. sto joj se oko vrt kio odgovrjui trnsprent npr. J sm izdjnik ili slino. Dun Brki (19132000), pre hpenj bio potpredsednik Vlde NR Hrvtske i ln

26

Centrlnog komitet KPJ. Uhpen krjem 1950. godine. N Golom otoku bio od 1951. do ztvrnj logor 1956. godine. Vldo Dpevi (19172001), pre hpenj bio pukovnik JA i nelnik Uprve Jugoslovenske rmije (JA) z gitciju i propgndu. Godine 1948. prihvtio Rezoluciju Informbiro i pokuo d pobegne iz zemlje. U istrnom ztvoru bio do 1950, ksnije u ztvorim u Stroj Grdiki, Bilei i Golom otoku. Puten 1956. godine. Ksnije ponovo hpen. Rde igi (19091954), pre hpenj bio ln Politbiro Centrlnog komitet KP Hrvtske i ministr industrije u Vldi NR Hrvtske. Uhpen krjem 1950. godine. N Golom otoku bio od 1951, 1954. z vreme izdrvnj kzne izvrio smoubistvo. Petr Komneni (18951957), pre hpenj predsednik Nrodne skuptine NR Crne Gore. Godine 1948. prihvtio Rezoluciju Informbiro. Uhpen poetkom 1949. godine. N Golom otoku bio do ztvrnj logor 1956. godine. Boo LJumovi (18961986), pre hpenj bio ln Centrlnog komitet KPJ i ln Pokrjinskog komitet KPJ z Crnu Goru. Godine 1948. prihvtio Rezoluciju Informbiro. Uhpen u leto 1948. i bio ztvoren u beogrdskom ztvoru Glvnj, od decembr 1950. do pril 1953. bio n Golom otoku. Drgoslv Mihilovi (1930), pre hpenj bio uenik gimnzije. Uhpen je 1949.

27

 Drgoljub Miunovi (1930), pre hpenj bio uenik gimnzije. Uhpen je 1948. i u ztvoru proveo 22 mesec, od eg jedn deo n Golom otoku. Brnko Petrievi (19141982), pre hpenj bio generl-mjor JA i pomonik nelnik Glvne politike uprve Jugoslovenske rmije (JA). Godine 1948. prihvtio Rezoluciju Informbiro i pokuo d pobegne iz zemlje. U istrnom ztvoru bio do 1950, ksnije u ztvorim u Stroj Grdiki, Bilei i Golom otoku. Puten 1956. godine. Ove osnovne informacije o Golom otoku preuzete su sa internet stranica tek kao mali podsjetnik na mjesto koje je direktno uticalo na sve to se poslije deavalo mojoj porodici. Druga generacija golootoana nije bila amnestirana od kanjavanja. Decenijama poslije osluenja kazni golootoani su bili pod posebnim nadzorom. Obiljeeni za cijeli ivot. ak ni njihova smrt nije oznaavala kraj veza sa prolou. Svoj grijeh pokojnici su ostavljali u amanet potomcima. Takav tretman je vremenom postajao manje okrutan, ali poseban tretman se zadrao sve do Titove smrti. Ispiranje mozga poremetilo je normalno funkcionisanje ljudi koji su preivjeli Goli otok. Posebno su trajne posljedice ostale na psiholokom planu gdje je i pored svih pokuaja zaborava, ostala rana koja ne zacjeljuje ve vremenom postaje sve vea. Bez najave i pravila dolazili su trenuci kada mozak ne kontrolie postupke. Kada strah i podsvjest

28

izbiju na povrinu. Razorne posljedice takvog ponaanja unitile su mnoge porodice, napravile strane ruevine sa kojima su ivjeli svi u okruenju bivih golootoana. Moja nesrea je bila da sam ivio jedan takav ivot, a da dugo nisam ni znao uzroke koji su odredili moj ivot. Moda bi saznanje o istini pomoglo da pronaem drugi put. Moda bi mogao shvatiti da sam znao. Prikrivanje istine dovelo je do toga da sam doao u dileme koje sada mogu shvatiti i prihvatiti. Samo neznanje i esnaest godina, odredili su moje postupke. Bio sam pun neznanja i mladalake neukrotivosti. Pokuavam posloiti misli. Tragati i dalje za trenucima koji opijaju duu. Tragati za razlozima koji me odnose u porodino okrilje i toplinu doma. Tjeram sebe da ponovim napamet pjesmice koje sam sluao prije spavanja. I to bi bilo gotovo sve. Pokuavao sam, naravno uzaludno, da se dosjetim jo bar jednog trenutka njenosti koji pamtim. Unaprijed sam znao da je to samo moja elja. Za nekoga kome je pokazivanje emocija bio izraz slabosti, teko je i bilo oekivati vie. I kamen kada ga dugo lupa na kraju puca. elik se moe oblikovati. Ne postoji nita to ljudska ruka nemoe da polomi. Posebno ako dugo traje. ovjek se moe odupirati zlu. Moe se izdii iznad svega. Samo su takvi trenuci ogranieni. Vrijeme je najvea opasnost koja se nadvija iznad ovjeka. Sve to predugo traje ostavlja neizbrisive tragove. Na kraju ostaju posljedice dugotrajnog lomljenja. I ta moe ovjek osim pobjei od sebe, pobjei od ljudi, pobjei od osjeanja. ivjeti ivot kornjae u oklopu. Sakriti svoje pravo lice i pokazivati

29

svijetu samo ono koje ne moe niko povrijediti. Taj pristup maskiranja izgraen kao odbrambeni mehanizam zaklanjao je moda sasvim suprotne vidike. Moda je negdje iza svih eljeznih okova ualo sakriveno toplo srce. I dua djeaka zagubljena u istoriskim bojevima koje su ga zaledile. Pokuao je shvatiti gdje je pogrijeio. Uinio je sve kako treba. Uvijek na pravoj strani. Biografija vrijedna divljenja, bez ijedne mrlje, bez sjenke na savjesti. Vjerovao je da postoji samo jedan put. Put istine, potenja i predanosti. Greke nije opratao ni sebi ni drugima. Nije znao da ivotni put ne zavisi iskljuivo od njegovih postupaka. esto avo umijea svoje prste i tako put do pakla zastre dobrim namjerama.

30

III Sreu kada dijelimo postaje vea, tugu kada dijelimo postaje nam manje bolna. Vijest o smrti svoga oca, morao sam podijeliti sa svojim najboljim drugom. Znao sam da mogu raunati na njegovu podrku. Uvijek uz mene da mi se nae. U dobru i u zlu. Vie u zlu, jer dobro je bilo tako rijetko da nisam ni zapamtio te trenutke. Zlo je bilo na zajedniki pratilac i ta okolnost me je zbliila sa Perom. Dijelili smo sline sudbine. Prvo vee bez oca jedino on je mogao biti moje drutvo. Doao je odmah, zagrlio me i potapao po ramenima. Nije bilo velikih rijei. Samo je vie za sebe prokomentarisao. ivot je takav. Udari kad se najmanje nada. Nisam mogao da vjerujem, bio je kao od elika. Mnogi su bili kao od elika. Samo i elik puca. Trebam li ta pomoi oko sahrane. Sve sam zavrio, nije to ... Nisu se nadali da e doi? Nisu bili sigurni. Ne poznaju me. Nije uvijek sve onako kako se ini. Nemam drugog oca. Dugo me je gledao kao da pokuava dokuiti odgovore. Znao je da godinama nisam vidjeo oca. Znao je da je meu nama bio duboki jaz. Neka neobjanjiva sila koja nije dozvolila da zajedno

31

budemo na istom mjestu. Znao je da je time moja tuga bila vee. Nisi stigao da...? Nisam. Sudbina, jebem li je. Zna da sam pokuavao? Ma, znam, nije vam se dalo. Dva dobra ovjeka, a tako lo spoj. teta. Sad vie nee biti prilike. Ta spoznaja me je pritiskala. Saznanje da je izgubljena i teoretska ansa da izgradim neke nove, bolje odnose sa svojim ocem. Nisam nita oekivao, samo sam elio da se upoznamo. Nisam sumnjao u ljubav. Nisam sumnjao da postoji obostrana elja. Samo ivot ima svoj plan. Ponekada nae elje nikako se ne uklapaju u ivotne tokove. Sad je bilo kasno za sve osim kajanja. Bio je kvalitetan ovjek. Imao je ono neto. Moe biti ponosan. I bio sam ponosan. Sa puno razloga. Nisam to izgovorio ali sam znao. Jesi naao vrijeme da mi to kae. Doao sam da ti se naem. Moda ne pogodim svaku misao kako eli. Samo znam da si i ti meni se naao u slinim situacijama. To se ne zaboravlja. Imali smo taj udan nain komunikacije. Puno iskrenosti bez uvijanja. Znao je rei da vie cijeni kritiku nego laskanje. I kada bi neko poeo da ga hvali postajao bi razdraljiv i odmah prekidao takve

32

prie. Nije volio kad neko palamudi. Bio je to njegov omiljeni izraz za uvijeno iznoenje stvarnosti. Moram neto da ti priznam. Zna da sam lak na suzi? Mnogo puta si zbog toga zbijao ale na moj raun. Samo ovaj put nisam mogao zaplakati. Pokuavam sebi objasniti. Bol je duboka i nikada jaa, ali nema suza, oi su mi presuile. Ne uri, suze e stii kasnije. Dug je put tuge. Zautali smo. Svako u svojim mislima. Zanimljivo je kako jedna smrt pokree sjeanja na druge. Pokazuje da nema nepobjedivih da i najjai imaju kraj. Ne postoji niko ko je uspio oduprijeti se zovu smrti. Pogledao sam Peru. Odlutao, zanesen. Sigurno se sjetio smrti svojih najdraih. Smrt uvijek ostavlja oiljke. Svi smo mi slabi samo razliito iskazujemo svoja osjeanja. Znao sam koliko je teko podnio neke smrti u svojoj porodici. Posebno padnu teko iznenadne smrti, smrti koje dou kao grom iz vedra neba. I mada je imao njenu grau, tijelo koje je mogla oduvati i najmanja oluja, uspravno je trpio udarce, podnosio bol mnogo bolje od bilo koga drugoga. Nosio je svoj amar. Znao je da su tuge manje kada se dijele. Zato i postoje prijatelji. Za veselje se uvijek nae drutvo ali tuga se dijeli samo sa onima kojima vjeruje. Bog uvijek zna koliko moemo ponijeti. Zna pravu mjeru. Meni se inilo da ponekada ne procijeni ba najbolje.

33

Nestanci bliskih dua posebno su teke, jo ako imaju nesvakidanji tok, ostavljaju neizbrisive tragove. U djetinstvu nam smrt izgleda uvijek tako daleka i strana. Neto mrano i daleko to se deava nekom drugom. Naalost ivot i smrt su pravedni. Oni nikada ne biraju, uvijek su tu i neprekidno se nadmeu. Ravnopravna borba koja ostaje bez konanog pobjednika. I dok je srea nepravedna i bira samo srene, smrt ne bira. Udari i esto gdje ne treba. Smrti dragih osoba u djetinstvu udaraju dubok oiljak na naoj dui. Kidaju neraskidivo i rano poinjemo shvatati da je smrt svakoga ovjeka umiranje i dijela nae linosti. Postajemo iromaniji, ogoljedniji i na kraju se svedemo na mjeru smrti koja na nas eka. Pero je posebno bio vezan za djeda po majinoj strani. Ve sam mnogo puta sluao njegova sjeanja na rane ezdesete godine. Znao sam da upijem dio njegove tuge. Bilo je ljepo znati da pomae nekome do koga ti je stalo. Uvijek je pravio uvod u ono to eli da ispria. Ponekada i previe dug i moda naporan za sluanje, ali znao sam da je to njegov nain i potovao ga, paljivo sluajui ponekada i dosadno ponavljanje. Pero mi je ispriao svoju priu o djedu , koju sam zapamtio i kao da i sada ujem Perine rei: Sve porodice su srene na slian nain. Samo su nesrene uvijek posebne. Vraale su se slike iz ivota majke i sudbine koja je zadesila njenu porodicu. Bili su primjer sretne obitelji. Uvijek radost, ubijek pjesma i osmjesi. Glava

34

porodice topli domain, vrijedan i potovan. irio je pozitivnu energiju oko sebe i prenosio na sve ukuane. Mnogo je voljela svog oca. Nikada je imenom nije nazvao. Uvijek, zlato moje, sreo tatina, duo moja. Iz svake rijei izvirala je ljubav. Kroz itav ivot njena vodilja, njena zakletva. Samo nikada zlo ne miruje. Njegov posao je da nesreu sprema. esto udari na najbolje, da dokae svoju mo. I kao to je tuga jae osjeanje od sree tako i zlo dobro pobijedi uvijek. Poneku bitku dobije dobro, tek da ostane nada da ne nestane ali ratove uvijek dobije zlo. ak je i ivot dokazao da je nemoan. Uvijek na kraju se preda smrti. Zato tamo gdje konano svi stiemo, dobro je da stignemo to kasnije. Dobro je ii polako. Moj djed bio pozitivan primjer srenog ovjeka. Bar smo svi tako mislili. Vjerovali. Nita nije slutilo tragian kraj. Ostalo je cijeli ivot da se pitamo ko je pogrijeio. Svi pokuavamo doprijeti do dubina koje nismo nikada dotakli. Pokuavamo prodrijeti do uzroka. Uzroka kada puca dua u ovjeku. Kada pesimizam pobijedi nadu. Ponekada osjetimo te nagovjetaje. Ponekada sve doe kao grom iz vedra neba. Nita ne sluti veliku nesreu i predaju pred ivotnim zamkama koje vrebaju na svakom oku. Najbolje je da krenem hronoloki o ljetu iji kraj je poljuljao dotadanju sliku. Srea i nesrea su previe bliske. Ponekada zbunjuju. Isprepletene u svojoj neprestalnoj borbi. Od samog roenja do kraja ivota vodimo taj neprekidni rat.

35

Najljepe kolsko zvono bilo je ono to oznaava kraj godine i poetak velikog ljetnog raspusta. Mnogo sveski i knjiga letjelo je u vazduh i ma koliko shvatili da moda nije to pravi nain radovanja iz godine u godinu uz pjesmu i radost mnogi su bacali pisane uspomene na proli razred. Poneko iz starijih razreda znao je biti tuan i zabrinut zbog uspjeha, tanije neuspjeha i slabih izgleda za upis u srednju kolu ili zbog rastanka od svoje simpatije koja za ta osjeanja nikada nee ni saznati ali i takvi su se brzo utapali u opte slavlje i razdraganu atmosferu. Od samog poetka kolovanja radovao sam se svakom raspustu, jer znao sam da za nagradu odlazim na more to je u to vreme bila prava rijetkost. Mnoge porodice su bile mnogo boljeg imovnog stanja ali niko osim moje porodice nije odlazio na more. Drugi su imali svoje prioritete i za veinu je to bio uludo baeni novac. Moj otac je bez obzira na krizna vremena uvijek uspijevao da nam priuti petnaest dana ljetovanja. Nakon ljetovanja drugi dio raspusta redovno sam provodio kod maminih roditelja tako da je svaki zavretak kolske godine za mene znaio poetak nove ljetne avanture. Putovanje do mora ezdesetih godina za sve koji su imali tu privilegiju, bila je velika avantura. Spori iro satima i satima je lagano milio iz mjesta u mjesto i ponekad se inilo da nikad neemo ugledati eljeni cilj. Obino je u kupeu na dugom putu zavladala porodina atmosfera i tu su steena mnoga kasnija prijateljstva. Negdje kod Bradine mladii bi iskakali iz voza koji se tekom mukom penjao uz Ivan planinu i skraivali vrijeme u

36

krai voa iz okolnih vonjaka, a zatim se zadihani i ponosni vraali u voz i dijelili svjee otkinuto voe. Majke su manju djecu penjale na mjesta predviena za ostavljanje prtljaga i tu pokuavale da pronau za njih miran kutak. Kod Mostara stara pruga se odvajala za Dubrovnik i dalje za Herceg Novi to je redovno bilo nae odredite na putu za Ulcinj. Napetost u kupeu je rasla kako je cilj postajao blii i tada je poinjalo nadmetanje ko e prvi ugledati more. Sretnik je od svih dobivao po novi pa je veina netremice izvirivala kroz prozor elei da bude sretni glasnik. Kada je na kraju voz uz pisak ulazio u Herceg Novi to je znailo tek predah do dolaska broda za Ulcinj. Vrijeme smo prekraivali u skidanju pocrnele garderobe i u pranju garavog lica od dima parne lokomotive. Ovako oprani i dotjerani kretali bi u krai obilazak grada. U vrijeme bure, veliki valovi na otvorenom moru spreavali su sigurnu plovidbu i tada sam u samoj luci prisustvovao meni do tada nevienom dogaaju. Zaklonjena od pogleda radoznalih turista, skrila se improvizovana arena sa dvije strane omeena betonskim dokom, a sa tree velikim brodom sa naikanim mornarima i putnicima koji su se nadvijali nad ograeni prostor da vide ta se u toj vodenoj areni deava. Cijeli prostor doka bio je ispunjen ljudima kao na nogometnoj utakmici, samo sad su svi gledali u plivae koji su se otimali za loptu i pokuavali je ubaciti u protivniki gol. Kako do tada nisam vidio televizor, a o vaterpolu nikad nisam imao priliku nita saznati, to je ova igra i sav ambijent oko same utakmice za mene bilo neto zadivljujue.

37

Prepun novih utisaka pokuavao sam sve to upiti i zapamtiti, ali moje oduevljenje je trajalo samo do dolaska broda, a tada je nastupao najtei i najopasniji dio putovanja. Sam brod je bio divan ali se neprekidno ljuljao a veliki talasi koje je sjekao prijetili su da se preliju do samih putnika. Veina je hrabro etala i kao da nije primjeivala sve to ali bio sam siguran da se i oni boje i da tako samo tjeraju strah. Za brodom su ile ajkule, (uzalud su mi objanjavali da su to delfini koji vole ljude i znaju spasiti ovjeka) koje su samo ekale da se desi nesrea i da pojedu sve nesrenike koji zavre u moru. Zato sam se drao podalje od ograde i sa olakanjem sam uvijek doekao pristanite a kad bi osjetio tlo pod nogama osjetio bih se ponovo roen i boja iezla iz lica na ulasku u brod lagano se vraala. Tih petnaesetak dana koji su protekli kao tren bili su najljepi dani u godini. Dani su proticali u kupanju i igri a veeri u obilasku starog grada, posjetu solani i Velikoj plai a ponekad smo iz daljine posmatrali Adu Bojanu gdje su bili stacionirani golai. Posebna pogodnost bile su zaista niske cijene voa koga je bilo u izobilju i koga sam tamanio u neogranienim koliinama. Potamnjeli od sunca prepuni predivnih utisaka nakon dvije sedmice raja vraali smo se svojim Dobroeviima. Tada su dolazile komije i ljubopitljivo nas zagledali i sa neskrivenim oduevljenjem pratile svaku nau rije. Drugi dio velikog raspusta odlazio sam redovno kod maminih roditelja kod djeda gdje bi ostajao do samog poetka naredne kolske godine. Djedova kua nalazila se na brdu koje se nadvilo

38

iznad samog Ilijaa i sa prozora spavae sobe dugo sam u no gledao plamen iz eljezare, sluao vozove kako odlaze za Sarajevo ili Zenicu i znatieljno posmatrao panoramu malenog usnulog gradia. Put do kue od eljeznike stanice bio je strm i krivudav posut kamenom i na samom poetku prelazio je preko viseeg mosta ije sajle su se neprekidno njihale i izazivale nespokoj. Mada je mostom mogla da se kree i zaprega veina je koristila drugi prelaz ili gaz, dok je most najvie sluio za prelaz putnika, jer su vode Bosne kod mnogih izazivale oprez. Domainstvo na kome je ivjeo djed sa porodicom bilo je smjeteno na malenoj zaravni i imalo je osim glavne zgrade i sve pratee sadraje potrebne za voenje takvog naina ivota. tala je uvijek bila puna razne stoke koju sam sa znatieljom posmatrao jer tu je osim krava bilo obavezno i dva konja za vuu koje smo i mi djeca mogli jahati jer takav teret na leima ove dobroudne i mirne ivotinje nisu ni osjeale i lijeno bi ile svojim putem i bez nae komande. Bilo je tu i ovaca sa predivnim jaganjcima, svinja koje su vjeno leale na suncu i samo su ustajale da pojedu hranu i ponovo se vraale u svoj polusan. Pernate ivotinje trkarale su bezbrino po cijelom dvoritu i samo su one sa najmanje sree zavravale u loncu. U podrumu glavne zgrade bila je smjetena malena radionica za obradu drveta, jer djed je bio uveni majstor za tiljeriju. Znao sam se diviti preobrazbi obine oblice u lijepo obraen komad namjetaja ili u kakvu poljoprivrednu alatku. U potkrovlju tale bili su ostatci prologodinjeg sijena

39

koje ni tako nije izgubilo svoj specifian miris i u naim igrama skrivaa to mjesto bilo je idealno za igru. Za vrijeme zima u podrumima su bile velike kase pune kiselog kupusa i turija, a u penici kruke su dobivale zlatno utu boju i onaj nezaboravan ukus. Pred ulazom u kuu u drvenom otvorenom ormariu stajale su posude sa vodom: dvije velike breme, par kanti i kofa za grabljenje vode. Izvor sa koga se voda donosila bio je udaljen oko dvjesta metara i svaki dan tu je odlazila stoka na pojilo ispod izvora, a mlai ujak koji je bio jo momak i ivio u kui punio je breme izvorskom vodom. Tu oko izvora bilo je veoma ivo jer mnogima je to bila jedina mogunost da dou do pitke vode, ali su djevojke tu znale donositi rublje i u blizini izvora ostajale dugo uz rad i djevojake prie. Sva stoka znala je sama put do izvora, a i tu tano se znao red kako je ko mogao doi do pojila i nikada se to nije mijenjalo, jer je predvodnik u sluaju iskakanja iz eme nestrpljivca odmah napadao i vraao na svoje mjesto. Kako je djed imao jo jednu kuu pet kilometara udaljenu u mjestu zvanom Sreman, to je ljeti stoka se tjerala tamo na ispau i tu ostajala po nekoliko dana dok bi muka eljad kosila prispjelu travu, sjekla drva za zimu ili popravljala kuu koju bi za dueg odsustvovanja pojseivali lopovi i odnosili po neki dio. Na tim izletima obino sam iao sa ujakom i uivao u drutvu jedne zaista nesvakidanje i neobine osobe. Kao dijete imunih roditelja redovno je poao u gimnaziju u Sarajevo, ali ve nakon godinu i po vratio se kui i nije vie pomiljao da se vrati. Od tog vremena ostala je samo ljubav prema

40

itanju knjiga i u njegovoj sobi bila je prava mala biblioteka koja je i mene opskrbila sa knjigama za cijelo ljeto i ve tada u meni pobudila ljubav prema knjigama. Osim itanja ujak je imao i izuzetan talenat za muziku a na violini bio je pravi virtouz. Istina da ni drugi instrumenti za njega nisu predstavljali tajnu pa je gitaru, frulu i mnoge druge instrumente sa uspjehom svirao. O veliini njegovog talenta govori injenica da je poznati harmonika i voa orkesta Jovica Petkovi u vie navrata pokuavao da ga angauje, ali je on ostao dosljedan sebi i odbijao sve ponude. Ponekad je odlazio na skupove, slave i proslave i u dobrom raspoloenju uzimao violinu i tada oduevljavao sve prisutne. Pokuao je jedno vrijeme svirati po hotelima u inostranstvu i mada je zaraivao ogromne novce, jo vie je troio i sav svoj trud nikad nije znao da pretvori u neku svoju materijalnu sigurnost, niti je uvao novac za crne dane. Na tim naim odlascima na staro imanje, cijelim putem je izmiljao prie da me zabavi i razveseli i tu je njegova mata dolazila do punog izraaja. U to doba prvaci svijeta u boksu meu profesionalcima bili su Paterson i Liston, tanije oni su se borili za taj tron i tu aktuelnost ujak je koristio za temu svoje izmiljene prie. Sino krenem na sijelo kod komija. Ponesem violinu zbog timunga kad tamo neki okoladni se razmaho. Uplai me ugasie lampu i zamolim ga da se upristoji. Unese mi se u lice i kae da nestanem i ja i moje gudalo. Sad da nije uvrijedio moju violinu ne bi ja ni pobjesnio ali ovako izvukao sam ga na dvorite i propisno isprebijao.

41

Nezadrivi smijeh prekidao je njegovu priu a on kao uvrijeen nastavljao: Nije tu nita smijeno pa vidi da u novinama pie da je odloen me za titulu. Znao je mnogo toga povezati u cjelinu i po cijeli dan zadrati veselu atmosferu. Cijela kua je imala toplu i porodinu atmosferu i nikada nije niko povisivao ton, niti je ikada svaa remetila tu divnu idilu. Majka je i mnogo godina kasnije evocirajui uspomene na svog oca znala rei: Nikada me ni imenom nije nazvo. Ni zaruio me nikada nije, pa ak i nestaluke i greke velikoduno opratao, a sve poslove koji su drugima bili teki preuzimao je na sebe. U mojim sjeanjima djed je ostao kao krepki starac pun razumijevanja ali sve ee zamiljen kao da je pritisnut bremenom problema i godina koji su lagano izmicali njegovoj kontroli. Sve je manje stizao sve odravati u besprijekornom stanju. Perfekciji je teio ak i u najtee vrijeme rata. Red i obiaji se moraju potovati. ta je ovjek bez tradicije. Bez svojih korijena. Obina praina koju svaki vjetar moe odnijeti. Nije mogao proi Boi bez uhranjenog brava, kako je to ve odreivao stari srpski obiaj. Slava bez ia i pia, bez dobrog raspoloenja, muzike, pjesme. Sve je uvijek stizao i uspjeno balansirao u svim vremenima. ovjek za svaku priliku i za sva vremena. Samo dola su nova vremena i novi ljudi. Teko je prihvatao neuspjeh.

42

Na kraju raspusta, pred poetak kole, majka je dolazila po mene i vidjevi majku da mi prilazi suze bi mi navrle na oi. Svi su mislili da ne elim ii kui, ali iako mi je bilo divno kod djeda, plakao sam od radosti, jer uvijek su mi mnogo nedostajali roditelji i sestra. Kraj raspusta djed je iskoristio da okupi cijelu porodicu i tu subotu i nedjelju uz radove na njivi okretao se raanj, a ujak je bio zaduen za muziku i dobar timung. U radovima je prednjaio djed i na primjedbu svog starijeg sina da se umorio vedro je rekao: Eto ja nisam nimalo susto. Gledajui vas mogao bi ovako srean umrijeti. Preko lica mu je prela neka sjena. Duboko u oku osjetila se tuga. Pripisivali smo to godinama i trenutnom trenutku. Uvijek je iz svih bitaka izaao kao pobjednik. Niko nije posumnjao da e tako i ostati. Punilo mu je srce puno dvorite djece rasute daleko od njega i unuka koje je viao jednom ili dva puta godinje. Taj vikend za svakog je odvojio po malo vremena. Svakom unuku kupio je poklon i kada smo u nedjelju vee odlazili svakoga je dugo pratio i opratao se na kraju svoga imanja koje je cijeli ivot kuio i vremenom doveo do uzornog domainstva. Okrenuo sam se na mjestu gdje put zalazi u umu i vidjeo dragog starca kako jednom rukom mae a drugom zaklanja oi kao od sunca samo to je sunce odavno bilo zalo. Nestajao sam iza prvih umaraka a u oku mi je ostala slika za uspomenu. I kasica za

43

tednju, koju i danas ljubomorno uvam kao dokaz svoje vezanosti za pokojnog djeda. Sledeeg dana poela je nova kolska godina. Prvi dan je proao u trenu i polako smo hvatali zalet za vraanje knjizi. Drugog dana ve na prvom asu u razred je stigao neki ovjek i neto aputao uiteljici. Znatieljno smo oekivali novosti ali je posjetilac samo klimnuo glavom i ozbiljna lica napustio uionicu. Uiteljica mi je lagano prila i objasnila da moram ii kui te da me ispred kole ve eka sestra koja je neto ranije o tome obavjetena. Ozbiljnost u glasu nije slutila nita dobro i bez rijei sam napustio razred. Tuga i strah u oima sestre samo je paniku i najcrnije slutnje jo vie uvukla u moje srce i bez rijei pourili smo kui. Na vratima nas je ekala majka skrhana od bola u crnini i jecajui rekla: Mog oca vie nema. Dan nakon naeg zajednikog vikenda djed je obukao svoje najljepe odjelo ispod kandila pomolio se Bogu i rekavi da odlazi u grad, otiao na talu i iznad tek pokupljenog sijena se objesio. Uzalud je moja baka kada ga je pronala pokuala da ga vrati u ivot. Svoju ivotnu priu zavrio je kada je naumio. Hrabro ili kukaviki. Ko je taj ko moe da cijieni. Jo manje da sudi. Ovako je Perina pria ostala urezana u mom seanju. Obino bi poslije ovog monologa Pero pustio suzu da sklizne niz obraz. Nije ni pokuao da je zaustavi ili obrie. Kao to je obiaj prosuti koju kap rakije prije se pone piti, za pokojnika tako je

44

Pero putao suze za svojim djedom. Djed je bio sinonim za ovjeka punog topline i ljubavi. U svojim idealima kakav bi elio biti Pero je uvijek zamiljao da bude kao njegov djed. Da produi tu toplu duu, usadi ljubav u sve koji dolaze poslije nas. Zato mu je takav tragian kraj teko pao. Traio je uzalud odgovore. Niko ne poznaje ljudsku duu i ne moe znati ta je to toliko vano u trenutku odluke. Saznanje o tekoj bolesti, neispunjeni snovi, razoarenje u najdrae i najblie, samo su opti razlozi koje najee bez ikakvog opipljivog razloga nabrajamo. Niko nema dovoljno informacija da bi mogao znati. Moda je i bolje da neke stvari odu u grob.

45

IV Kau da u zadnjim sekundama ivota sve proleti u jednom trenu. Niko nije uspio da se vrati sa onog svijeta i da potvrdi ispravnost ove tvrdnje. Znam sigurno da sam na vijest o oevoj smrti u magnovenju prelistao cijeli svoj ivot, slike su se vrtjele kao ubrzani film. Otac je bio ovjek koji je obiljeio moj ivot u svakom smislu. Moja tiha patnja je upravljala iz dubine moje due, usmjerava i pokazuje samo njoj znane pute. Uhvatio sam sebe bezbroj puta kako se zateknem u situaciji koju, niti sam elio, niti znam kako sam se tu naao. Via sila. Boje provienje. Nisam nikada mogao znati. Neto iz ije sjene nikada nisam uspio pobjei. Bila je toliko velika da sam i na kraju svijeta osjeao njezin uticaj. I mada sam sa esnaest godina mislio da sam izaao iz kruga i da sam van domaaja sjene, nije mi uspjelo da pokidam nevidljive niti. Fizika odvojenost, materijalno raskidanje veza pa ak i emotivno udaljavanje nije uspjelo izgraditi branu u mom mozgu i u mojoj podsvjesti. Bjeei od doma traio sam slobodu, slobodu misli, slobodu izbora po mojoj mjeri. Vjerovao sam da na to imam pravo, vjerovao sam da sam najbolje mogu znati ta mi je initi i ta elim od ivota. Najbolji roditelji u najboljoj namjeri esto svoju djecu okuju u svoj svijet ogranien njihovim mjerama. Pokuavaju od svijeta svoje djece izgraditi svijet svojih neostvarenih elja. Nikada nisu shvatili da svako ima pravo na svoju ansu, na vlastitu kreaciju, svoj izbor po svojoj mjeri.

46

Posljedice mogu biti tako drastine da pojedine generacije u porodinom stablu budu preskoene ili ta porodina grana bude poslednja. Naravno, svi vjeruju da su postupili ispravno, da su uinili sve najbolje. Strano je ne znati da ne zna. Jo stranije je svoje neznanje tretirati kao vrhunsko znanje. Tu zamku elio sam izbjei po svaku cijenu. Sloboda nikada nije se mogla mjeriti ekzaktnim parametrima. Sloboda je subjektivni osjeaj nae sree. Krici slobode mijeali su se sa kricima osuenika koji su bili bojkotovani. Takvi su trpjeli najvee udare. Stotine pria o strijeljanima koja su odlagana kod naredbe Pali i ponavljanja noima, tjeralo je razum u ludilo. Pogled na zatvorenika koji skae sa litice da prekrati muke, preree sebi grkljan, baci se u ivi kre, scene su koje ostaju neizbrisivo urezane u mozgu. Ponekada, i posle boravka na Golom otoku, moj otac je uo glasove, video lica, kompletna zatvorska soba mu nekada okupirala misli. Pokuavao je da zaboravi ispovjesti drugih da se ne vraa u to vrijeme. Uzalud, uvijek je mogao od rijei do rijei citirati dogaaje, ponoviti ta je vidjeo ili uo od drugih zatvorenika. Zapamtio sam njegovu priu koju je esto ponavljao: "Kao iz nekih podzemnih dubina, uo sam amor. Niti sam mogao da se pomaknem, niti sam mogao da poveem misli... Nisam mogao da se setim ta je to sa mnom bilo, niti gde se nalazim. Usta su me strano pekla. Upotrebio sam svu snagu vlastite volje i svesti da izgovorim:

47

"Vode-vode"! Nastala je tiina. I dalje sam apatom vapio: "Vode-vode"! Pri tome sam pokuao da podignem glavu, ali bez uspeha. Pokuao sam da otvorim natekle one kapke, ali je i to ostalo bez rezultata.. Kroz krvlju slepljene trepavice zapazio sam neije noge. etvoro, petoro, estoro, a moda i vie pari nogu. Ili se to meni tako priinjavalo... Niko se nije oglaavao. Opet sam poeo da vapim: "Vode- vode"! Rei nisam mogao da izgovaram, pa je to vie bio apat nego poziv za pomo... Umesto pomoi, vie sam osetio nego video, prisutni su poeli jedan za drugim da izlaze. Upotrebio sam svu snagu da otvorim oi i ko zna po koji put zavapio: "Vode-vode! Jedan krajiak slepljenih trepavica desnog oka se otvorio i mogao sam da vidim poslednjeg od prisutnih, koji je naputao prostoriju, da ujem njegove rei: "Pika ti materina banditu jedan"! Vrata su se sa treskom zatvorila. uo sam i kada je reza na vratima kljocnula. Vie se niega nisam seao. Koliko sam dugo bio u toj dubokoj komi ne znam. Znam samo da je preda mnom stajao neki ovek, kada sam ponovo dolazio svesti. Stalno je ponavljao: "Ruak, hoe li ruak"?

48

Bio je na korak-dva ispred mene. Desno oko mi se otvorilo i pogledao sam ga. Bio je to milicioner. Hteo sam da se prisetim gde se nalazim, ali nisam mogao da shvatim svoj poloaj. Oseao sam da leim potrbuke sa polurairenim rukama i levim obrazom na podu. Nisam mogao nita da progovorim. Gledao sam u milicionera, on je ponavljao: "Ruak, hoe li ruak? Seam se da sam rekao: "Neu, ne mogu! Na te moje rei on je uzvratio: "Onda uzmi, nesrenie, ovaj hleb, jer e umreti od gladi ako ne umre od drugoga! Ove njegove poslednje rei "... ako ne umre od drugoga", dale su mi povoda da se napregnem i razmiljam: "ta je to sa mnom bilo i gde se nalazim?! Pri tome sam, kao zmija abu, posmatrao ona tri pareta hleba to su leala ispred mene na podu. Kad mi je milicioner, uputio ono prijateljsko upozorenje, uzeo je porciju sa jelom, okrenuo se, izaao iz elije. Zalupio je onim tekim gvozdenim vratima i reza je ponovo kljocnula. Bio je dan. Meutim, nikakav se um nije uo. Sve, a posebno milicionerove rei, koje je apatom izgovorio, terale su me da napreem misli i seanje i da dokuim ta je to sa mnom bilo, gde se nalazim i otkuda sam ba tu i u takvom poloaju!

49

Sporo, ali seanje mi se vraalo... Poto sam sada ve oseao i strahovite bolove u celom telu, a naroito u grudnom kou i glavi, to sam prvo pokuao da promenim poloaj. Svi moji napori u tom smislu ostali su bezuspjeni. Ostao sam i dalje u istom poloaju. Jedino to sam mogao, bilo je da malo pokrenem glavu. Ostali delovi tijela ostali su nepomini. Zapravo, tog momenta imao sam oseaj da sam prikovan ekserima za pod. Liio sam, u stvari, na jagnjeu kou, koja je prikovana za dasku i ostavljena da se sui. Pomislio sam da je bolje bilo umrijeti, ve ovako umirati! Sluao sam ovu potresnu oevu priu o njegovoj sudbini na Golom otoku. Trebalo je pristati da promjeni i revidira sebe, pristati da bude dounik i sluga svojim krvnicima, poniavajue je to za ovjeka. Niko nije napustio Goli otok bez zadatka kojim bi dokazao svoju lojalnost. Precizno, svako bi dobio svog ovjeka koga bi pratio, ispitivao i cinkario udbi. Prihvatiti takav poloaj bio je uslov za slobodu. Moj otac je traio izlaz iz bezizlazne i bezumne situacije. Sinula mu je spasonosna ideja: pristae na izdaju drugog oveka, da se samo dokopa slobode, ali nee to uiniti. Pokuavao je ispuniti svoju obavezu ali nikoga ne ugroziti. Rizikujui ivot, uspio je sauvati porodicu koju su mu odredili da pijunira. Jednog dana zamolio je svoga ovjeka metu da ga prati u umu. Na ulazu u umu, poeo je trati

50

i rekao mu da ga slijedi. Plaio se da neko ne prati njihov susret. Morao je biti siguran da niko nee uti njihov razgovor. Poslije dugog trka okrenuo se onako zadihan i u hipu izgovorio: Niko, znaj da si odreen za odstrel. Treba da te uhodim i poaljem u zatvor. Sve to kae moram prenijeti udbi. Pametan si i zna ta ti je initi. Na njegovu sreu Niko je bio pametan i nikada nije zavrio u zatvoru. Naprotiv, zbog dobrih karakteristika, njegova porodica Staniia je brzo napredovala i postala miljenik vlasti. Ponosio se svojim postupkom, a i porodica Stanii nikada nije zaboravila taj hrabri in. Rizikovao je mnogo da bi sauvao bar malo samopotovanja. Staniii su postali su zatitnici i prijatelji porodice Petrievi i koliko toliko olakali ivot. Moj otac je dokazao sebi i drugima da je najvanije ostati ovjek. Ne postoji dilema. Samo postoje slabii. Prezirao je slabost.

51

V Roditelji strepe nad svojom djecom. ele postaviti zatitni kiobran oko njih. Kiobran kroje po svojoj mjeri i ne primjete trenutak kada djeca prerastu taj kiobran i kada taj kiobran postane konica u njihovim ivotima. Nisu svi spremni odbaciti i odrei se udobnosti koje nudi takav nain ivota. Privilegija da crpi i dobra koja nisu samo tvaoja, da koristi sve pogodnosti zajednikog ivota, uz sve lijepo imaju i drugu stranu medalje. Djeca koja ostanu do smrti roditelja sa njima znaju da je to velika rtva i da su se odrekli velikog dijela sebe da bi ostali u zajednikom domainstvu. Rijetko ko pomisli na privilegije koje je koristio u isto vrijeme, rijetko ko pomisli na nasljedstvo koje je proisteklo iz takvog odnosa. Zaboravi se sve ta je takav odnos donio i kada se konzumiraju materijalna dobra ne spominje se uloga zajednice u njihovim ivotima. Zato su uvijek spremni da naglase svoju rtvu koju su prinijeli na oltar porodice. Uglavnom je to nevoljna rtva uinjena iz straha od samostalnog ivota i preuzimanja odgovornosti nada svojom sudbinom. Svako je mogao pokuati pronai i drugi put i zato je odluka izmeu imati i nemati za nekoga laka za nekoga teka. Nikada odnos roditelja nije bio tako blagonaklon prema djeci kao u vrijeme odrastanja mojih sinova. I nisu samo oni imali takav status, gotovo sva djeca u tom periodu bila su svetinja svoje

52

porodice. I dok je u vrijeme mog odrastanja centar svijeta bio otac u vrijeme kada sam ja bio otac centar se izmjestio i djeca su zauzela taj prostor. Izuzeci od tog pravila samo potvruju ovu tezu. Kada su moji sinovi stasali u momke, brinui se da ne upadnu u neprilike i u dobroj namjeri pokuao sam kroz priu ukazati na ono to e sigurno jednom da doive na svom putu odrastanja. Da moja pria dobije na snazi objasnio sam da sam ja takav put ve preao i da sam zapinjao za kamen koji i svakoga eka. Moj stariji sin Igor zamiljeno me je pogledao, razmislio neki trenutak i upitao: Taj kamen za koji si zapinjao, iji je to bio kamen? Sve mi je bilo jasno. Puklo mi je pred oima. Ispred mene nisu bila djeca. Gledao sam u odrasle ljude koji su me ve prevazili. Dolo je vrijeme kada su moji savjeti postali suvini. Sin je nadrastao oca. Odmjereno, mudro i sa puno takta dobio sam poruku: imao si svoj kamen, dozvoli da mi svoj problem sa svojim kamenom sam rjeavam. Nauio sam lekciju i zapamtio za cijeli ivot. Nije ba lako udariti glavom o zid. Ostaju oiljci. Najvea mudrost je shvatiti svoje greke. Prihvatiti svoje neznanje. Znati da ne zna je ravno znanju. Nisam dozvolio da upadnem u zamku dobrih namjera. Poznato je da je i put do pakla poploan dobrim namjerama. Nisam elio ponavljati greke koje sam preivio na svojoj koi, i koje sam osuivao cijeli ivot. Ako je sve to sam preivio moralo da se

53

desi samo da bi nauio lekciju zbog sledeeg pokoljenja, onda je sve imalo smisla, u suprotnom... Najvea korist najee je dati slobodu. Prenijeti odgovornost i pravo onome kome pripada. Svako ima pravo na svoj kamen. Neznanje zbunjuje. Navodi na krive poteze. Svoj kamen (koji me vjerno ekao) traio sam daleko od porodice. Neto me je tjeralo da potraim drugi ambijent za svoj ivot. Jednostavno, nisam uspijevao posloiti kockice u svojoj djeijoj glavi. Sada znam da je postojala karika koja bi dala logian odgovor na sve moje dileme. Iza svega ili bolje rei iznad svega, nadvijala se sjena Golog Ootoka. Sa tom karikom svaka dilema imala bi odgovor. Svako neznanje skupo se plaa. Razmiljao sam o svojim sinovima. ta ako i oni izaberu takav put? Put koji iskljuuje porodino okruenje. ta ako ambijent u kome ive postane tjesan za njihove elje. Ma koliko se trudio da shvatim, generaciski jaz je neminovnost. Razmiljanja roditelja i njihove najbolje namjere gledane iz ugla djeteta mnogo puta se ine nerazumnim. U odgoj djece potrebno je uvijek ukalkulisati i njihovo i nae neznanje. Uhvatio me strah od mog neznanja. Znam da je put do pakla poploan dobrim namjerama. Zato sam u jednom razgovoru kada su ve postajali momci, pokuao razgovor okrenuti na tu temu. ta ako stvarno poele da odu od kue. Onako, napreac. Ako nisam ostavio dovoljno prostora koji je njima neophodan? ta ako nisam

54

sagledati njihovu vizuru, uskladiti svoje elje i shvatanja sa njihovim? Morao sam da znam. Najbolje je pitati. Otvoren razgovor, ma kako ponekada bio teak zna se pokazari kao pravo rjeenje. Gledali su me malo zbunjeno i ne slutei kakve se bitke u meni vode. Ispriao sam svoj put, moda mnogo lie na mene i jednom poele da i sami tako neto naprave. Zamolio sam samo jedno: Ukoliko odluite da odete od kue, samo vas molim da mi javite dan ranije. ??????????????????? .... zbunjeno su me pogledali. Tataaa. Taj mili zvuk njihovih glasova koji su se stopili u prekornu rije, jo vie su me ubijedili da sa sigurno bio u pravu kada sam rekao: Samo da spakujem svoje stvari. Idem i ja sa vama. Meni ne treba kua. Trebaju mi sinovi. Postoji neto to je iznad ivota. Nikada nismo pakovali stvari. U mojoj dui vladao je mir. Znao sam da sam uspio kao otac. A to je bio moj glavni ivotni zadatak. Moja misija na ovom svijetu. Svoju puevu kuicu sam predao kao tafetnu palicu. Znao sam da je u sigurnim rukama. Bio sam ubijeen u ispravnost svojih odluka kao to je siguran ovjek ispod strehe kad pada kia, jer je vidi oima. Ipak esto ispruimo ruku da kapi osjetimo i drugim ulima. Da potvrdimo ono to ve znamo. Kao kada sjedimo pored vatre, osjeamo

55

njenu toplinu, vidimo njen plamen samo ipak ispruimo ruku da i tim ulom potvrdimo da znamo. Nekako u isto vrijeme ili nedugo iza tog razgovora dola je Nova godina. Vrijeme svoenja rauna. Vrijeme novih nadanja i elja. Pamtim to kao da mi telefon zvoni ovoga trena. Moj mlai sin nazvao je u slavljenikoj noi da estita Novu godinu. Uz estitku imao je i veliku molbu. Zamolio je za uslugu. Znao sam da je neto vano jer je obilazio oko zahtjeva kao maka oko vrue kae. I bilo je. Najvanija molba koju sam uo u svom ivotu. To u pamtiti cijeli ivot. Zapisano u genetskom kodu. Za sva vremena. Da ostane kao amanet onima koji dolaze poslije nas. Imam jednu veliku molbu. Nisam imao dilemu. Naravno da u uiniti sve da udovoljim svom djetetu. Nisam pitao za cijenu. Nita nije moglo biti prepreka da ispunim zahtjev. Molba je velika, najvea. Ma, samo kai, zna da u sve uiniti, nemam ja puno sinova. Zautao je na trenutak i konano izgovorio. Samo nemoj da se mijenja. Ne moe biti bolji da jebe rak raka. Toliko ljepote u jednoj molbi nikada nisam uo. Najvee priznanje u mom ivotu. To to sam u glasu osjetio novogodinje raspoloenje, samo je raznjeilo i kupilo moju duu za cijeli ivot. Dotakao sam svim ulima vatru, osjetio na prstima kapi kie. Nita nije bilo uzalud. Ne postoji cijena za osjeaj takve sree.

56

Sanjao sam da i ja mogu tako rei. Matao o porodinoj atmosferi u mom djetinstvu. O osmjesima koji govore. O ljubavi i toplini koja opija. Sanjao sam i vjerovao da postoji takav put. Da mogu slobodno pokazati osjeanja. Nekome koga voli rei: Volim te. Samo toliko. Sve drugo je nebitno. elio sam da zna. Moj otac je morao znati da ga volim. ak i kada sam samo krijui prolazio pored svoje kue. Da vidim dvorite ili majku i sestru. Na tren, iz kola koja su nestajala iza ugla za pet sekundi. Nije mi smetalo. Samo sekund bio je dovoljan. Jedan sekund da nastavim da ivim i vjerujem. Morao sam znati da postoji neko kome pripadam. Pa ta ako sam van te cjeline i ne dijelim mjesto i vrijeme. Moja dua je ostala u mojoj sobi. Srce djeaka koje je ostalo edno ljubavi koju moe dati samo sretno djetinstvo. Preskoeno se nikada ne moe nadomjestiti. Praznina koju ponesemo zauvjek ostaje u nama. Sva uzaludna traganja daleko od kue, daleko od kaveza i okova davala su mi osjeaj druge slobode. Slobode koja je iskljuivala slobodan odnos u porodici. Osjeaj da sam biram svoju sudbinu. Privilegija da upravljam svojim ivotom je nemjerljiva u oblikovanju mentalnog sklopa. Moj lini doivljaj ivota. Osjeaj da sam postavlja svoje granice, donosi odluke za i protiv sebe. Neprocjenjivo bogatstvo. Istina, cijena je bila strana. Okovi porodice ustrojene na dominaciji jednog ovjeka, domaina porodice, hranitelja, stvarale su neprobojne barijere u ivotima svih lanova

57

zajednikog domainstva. I mada je zajednica bila istoriski prevaziena, njene posljedice traju i do dana dananjeg. Prava koja su tada prigrabili dominantni mujaci nisu isputali ni njihovi nasljednici. Sistem podinjavanja, rada i raspodjele liio je na ureenje ivotinjskog opora. Mjesto glave porodice bilo je neprikosnoveno. Najbolje mjesto u kui, jelo spremljeno samo za njega, raspodjela svih vrijednosti uvijek je ila od vrha prema dnu. Na moju nesreu, meni je sudbina odredila ba to posljednje mjesto u mojoj porodici. Tako je bilo od mog roenja, tako je i danas bez obzira na sve promjene koje je ivot donio. Svako iskakanje od stereotipa je suzbijano u zaetku. Tron nije nikako mogao biti doveden u pitanje. Takav ivot uvijek sam smatrao zatvorom. Reetke su bile nita u poreenju sa ustaljenim pravilima takve patrijahalne porodice. U LUDNICI IZA REETAKA, LUDAK GLEDA VANJSKI SVIJET. ODJEDNOM POINJE DA VIE: SVI STE VI TAMO UNUTRA LUDI ovjek tako vidi svijet. Njegovo pravo na posebnu percepciju. Ili je moda stvarno lud? Pa ta ako jeste? Gdje je granica. I ko postavlja granice? ONI TAMO UNUTRA SU KAO PAMETNI??? Tito se je iivljavao na prisvojenim otocima Brijunima, samo za njega, za razonodu i zabave, gdje je ugoavao razne dravnike i poznate glumice, obavezno darivajui svoje goste skupim darovima i nakitima. Ne ba jako daleko od

58

Brijunskog otoja u Hrvatskom moru, po nalogu Josipa Broza Tita, na Golome Otoku, brojni logorai su umirali u mukama, gladni i edni, radei po suncu, koje su Titovi uvari prisiljavali piti svoju mokrau i jesti svoj izmet. Dva otoka u Hrvatskom moru, dva otoka, oba u vlasnitvu Tita. Na jednom otoku, Tito, pred svojim poklonicima i ulizicama, koji su puzali pred njim, vjerujui da taj Tito uzdie i mrtve, a malo dalje, drugi Titov otok, Goli Otok, na kojemu su ljudi umirali od muka, s umiruim jecajima koji su dopirali do Brijuna, gdje je taj ljudski izrod Tito uz glazbu, elegantno obuen, namirisan i dotjeran, sa ureenim psima, napudranim pudlicama u njegovom krilu, uivao u mukama ljudi jer se nisu pokorili Titu ''boanstvu''. To je osobina udovita, krvnika i sadista - uivati u mukama svoje rtve. Koliko je ljudi podleglo ovim metodama Titove torture ne e se nikada znati jer je mirnodopski Titov diktatorski reim tajio poinjene rtve, koje su bile pogubljene metodama neposrednog ubijanja i vjeanja i napose one, koje su podlegle metodama izgladnjivanja i raznim metodama fizikog muenja. Za sve oblike Titovih megazloina trebali bi psihoanalitiari napisati enciklopediju ili barem leksikon. Moe li zloinac Tito biti ikakav uzor ljudima najposle djeci?! Nije svrha ovog ovog podsjetnika nabrajati i opisivati sve oblike muenja ljudi na Titovom Golome otoku. Za tako neto potrebne su strune knjige, a

59

samo za pobrojiti Titove zloine s najkraim opisom trebalo bi napisati barem nekoliko stranica s naslovima za "Leksikon Titovih zloinstava" jer ih je neopisivo mnogo. Ako se znade bar minimum o Titovim zloinima, postavlja se temeljno pitanje, zato se Tita jo i danas slavi u kolskim i drugim knjigama, u spomenikoj kulturi, u nazivima raznih toponima, napose gradskih trgova i ulica, u pjesmama, u povijesti i malne u operetama. Na taj nain Tito postaje uzor ljudima i napose djeci, koji ne znaju da je on gradio svoju karijeru na poniavanju, muenju i ubijanju ljudi. Dodue, po meunarodnom kriteriju, megazloinac Tito nalazi se na ljestvici meu deset najveih zloinaca 20. stoljea, ali ta ljestvica zloinaca se vrlo rijetko ili nikako ne objavljuje u Hrvatskoj. tovie, ni sama ljestvica najveih zloinaca u svijetu ne govori nita o njima. Trebalo bi objaviti enciklopediju ili barem leksikon o najveim zloincima kroz povijest s opisom njihovih zloina. Iako je 20. stoljee po poznatim zloinima ili bolje reeno po megazloinima najpoznatije u itavoj ljudskoj povijesti, valjalo bi popisati i opisati zloine po stoljeima, dokle see spoznaja o njima. Na zloincima i njihovim zloinima treba uiti, kakav se ne smije biti. Svi imamo svoju vizuru. Liniju koja nas odreuje. Na odnos prema okolini. Prema rodbini, prijateljima, nauci. Teko prihvatamo tua iskustva. Omeena su mnogim ogradama. Vremenom,

60

okruenjem, stanjem u drutvu... , milion razlika je u naizgled istom problemu. Zato kada itamo iste misli, iste rijei znamo da to nije isto. Moda je nekada u datoj situaciji dobro davalo loe rezultate, kao i suprotno. Razlika izmeu dobra i zla. Ta tanka nit je ono to sam pokuao pronai.

61

VI Sluao sam priu elepara (stoari nomadi koji lutaju poljima oko Sarajeva da bi prehranili stada ovaca) sa Bjelanica. Vodili su oko dvjesto ovaca, par pasa uvara i jednog magarca ili konja, na kome je bila sva potrebna oprema. Ustajali bi rano prije zore. Za doruak su pili aj (prepreni eer) ili kafu Divku (bijela kafa iz Frankove fabrike kafe). Uz to bi obino pojeli kriku marmelade iz velike konzerve na kojoj je bila slika djeaka umrljanog tom jeftinom poslasticom. Goran se zadovoljno smijeio sa konzerve od par kilograma koja je danima bila jedini doruak. Imali su ustajali miris koji nagriza nozdrve. Rijetko su imali priliku da presvuku svoju odjeu u kojoj su kisli, smrzavali se ili preznojavali na zubatom suncu. Imali su dobroudna lica. Srameljiv osmijeh i lice koje se neprekidno izvinjava. Van svoje planine, van svoga svijeta uvijek su strepili za svoje ovce, za svoje konje, za pse. Nisu bili svuda dobrodoli. Mada su samo pokuavali da preive, mnogi su sa prezirom gledali na njihov dolazak. Sluao sam paljivo njihove prie. Neke iz prolosti, neke iz budunosti. Nisam mogao odrediti njihov period nastajanja. Shvatio sam da su vanvremenske i da imaju svoju poruku i svoju primjenu u svakom vremenu. Kazivanja prosta i duboka. Priali su o politici (postala je neizbjena ak i kod svakodnevnih razgovora, posljedica demokratizacije, svi se osjeaju

62

prozvanim), ali se pria moe odnositi na bilo koji segment ivota. Jo mogu da je ponovim kao pjesmicu. Njihova pria je otvara nove dileme. Podstie na razmiljanje. Kao i svaka pria iz zaboravljenih krajeva i ova je poinjala sa usmenim predanjem. Nekadanjim novinama, televizijom, internetom. Sva moderna sredstva informisanja nekada su stala u usmeno predanje. Sijela, prela, teferii, svadbe i sahrane bila su revijalna izdanja. Svakodnevna komunikacija, dnevne novine. Glas od usta do usta irio se brzinom svjetlosti. Nije mala stvar da u zabaeni zaseok ispod samog vrha planine stiu tako vani gosti. Tamo gdje rijetko svraa bilo ko osim obana i poneki izgladnjeli vuk, prvorazredna senzacija je imati posjetu. Ono to je bilo posebno u toj posjeti je da su svoj dolazak zajedno najavili: Dobro i Zlo. obani su se potrudili da na vrijeme pozavravaju svoje poslove, da stoku zatvore u torove i ostave pred njima dovoljno hrane da mogu do sutra da se posvete svojim gostima. Okupili su se na maloj zaravni ispred najvee kolibe. Nije bilo dovoljno stolica i klupa pa su samo najstariji dobili tu ast i privilegiju. Ostali su posjedali na stabla dovuena za ogrev ili na komad drveta na koji bi stavili svoj gunj. Vladala je svearska tiina. Puila se krda, pila neka tamna tekuina, mjeavina ira, kuruza sa malo kafe. Iz plastine flae potezala se brlja. Svako bi rukavom obrisao grli flae i nakon par gutalja predavao je prvom do sebe. Na stolu je bilo sira, tanjir kajmaka i vrua kuruza. Za goste naravno.

63

Put kojim se stizalo do zbornog mjesta, bio je pregledan. Tamo gdje pogled jedva dopire, uranjala je pastirska staza nade u mranu umu. Sve oi bile su uperene u tu taku. Nisu bili sigurni da nee i ovaj put iskrsnuti neto veliko zbog ega e morati biti zaobieno njihovo mjesto. Ali pojavili su se. Osjeti se olakanje kod svih prisutni. Prostruja tihi amor, uzbuenje se moglo rezati iletom. Bio je to veliki dan. Na licima se pojavi osmjeh. U daljini su dva lika bila gotovo ista ali svakim korakom kako su prilazili pojaavala se ta razlika. Kada su stigli svi su znali da nita zajedniko nemaju. Kao nebo i zemlja. I mada su bacali bisere i priali sline prie sve je bilo jasno. Te crte lica, taj blaeni osmjeh, te rijei to tope trogodinji snijeg sa vrha planina, to je moglo biti samo dobro. Oi to pogledom mogu da obore hrast stogodinjak, rijeima koje ledi krv u ilama, prst podignut kao ma, najava stranih vremena. To je moglo biti samo zlo. Sir, kajmak i vrelu pogau su pojeli. Sve to su naumili rekli su. Popili po nekoliko dugo uvanih rakija i ustali. Pa sretno vam bilo i pamet u glavu. Sve vam je jasno. Okrenuli su lea i lagano zamicali u tamu. Za stoku nisu pitali. Za zdravlje nisu pitali. Ustvari nita nisu pitali. Sunce je utonulo iza visokih borova. Na planinama rano pada no. Sve je izgledalo jasno. Ali dok su se gubili u tami obani su primjetili da sa svakim korakom postaju sliniji. Pred ulazak u mrak ume vie niko nije mogao da primjeti razliku. Stopili

64

su se u jednu sjenku. Gotovo avetinjsku. Konano su nestali u mraku ume. Sjeanje na taj dan bilo je nejasno. Komar i tama. Mrak. U tom mraku niko nije vie mogao da se sjeti: Ko je od njih bio Zlo a ko Dobro? Moda je moja percepcija pogrena, moda nisam bio sposoban odvojiti loe od dobroga. U traganju smo cijeli ivot i u pravdanju svojih postupaka. Vremenom sam sve vie pronalazio dokaza koji opravdavaju moje postupke iz vremena djetinstva. Vaga uvijek vue prema elji.

65

VII Poneke situacije su izgledale apsurdne, jer nije bilo logike da zlo iznjedri dobro. Kao to esto loi postupci dovedu do nesvakidanjih, pozitivnih posljedica. Takva je i ova pria o ivotu bogatih ljudi u podstanarskoj sobi. Potvrdu prevazienosti porodine zajednice doivio sam po zavretku zadnjeg rata, rata kojim je zavrena Titova era i vrijeme raspada zadnje Jugoslavije. Moj roak od najstarijeg strica pred ratom je pobjegao iz Sarajeva u Beograd gdje je u to vrijeme ivio kao postanar. U Sarajevu je ostalo ogromno bogatstvo. Desetak kua, toliko i vozila najboljih marki. Bogatstvo sticano ogromnim radom cijele porodice na ijem elu je bio najstariji sin. Primjer ovjeka koji je svojim radom izdigao se iz sivila prosjenosti. Nijedan posao nije bio teak, nijedan rok za njegovo izvrenje kratak kada je vodio posao. Nije tedio maine, ivotinje, ljude. Sve je podredio izvrenju preuzetih obaveza i sa ponosom je gledao u djela njegovih ruku. Vrijeme kada smo ivjeli pod uticajem parola, krilatica. Naravno sve u funkciji dranja masa u ubjeenju da su sretne. Uvijek su bile prelomne, ljubilarne i najtee godine. One koje predhode vjeito odlaganoj svijetloj budunosti. Nada je poslednje to ovjek gubi. Znalci su znali za jadac i uvijek su izvaili taj oprobani kec iz rukava. U ivotu jednog ovjeka bitno je zdravlje, ljubav i posao od koga ivi. Ovo su i oblasti gdje su

66

utjene misli nale najplodnije tlo. Rad je bio posebno isnpirativna tema sa posebnim akcentom na fiziki rad. Uvijek je naporan rad bio izvor zarade, posebno za one koji vode posao, samo je motivacija uvijek zavisila od zarade radnika. Tu na scenu stupaju utjene misli direktno u slubi stvaranja profita. Rad je stvorio ovjeka. Utjena misao koja se ponavlja samo kao dodatni motiv poveanju profita bez dodatnih sredstava. Uvijek je pametnim korisnicima radne snage bilo lake deklamovati utjene misli nego poveati platu. U radu je spas. Nagovoriti druge da rade i ubijediti sebe da je to srea vrhunska, to je genijalna zamisao. Pokuati sve, a ne dati nita osim fraza, ideja je koje se teko odrie svaki korisnik ljudskog roda. Na ulazu u Auvic i danas stoji natpis: Rad oslobaa. Ko radi ne boji se gladi. Ova krilatica gubi na snazi od kako je protok informacija dostupan obinom ovjeku. Od kako je statistika postala dostupna svima, jasno je da su radnici na dnu svih ljestvica i da utjene misli gube bitku sa ivotom. Istina je da napredak donose pametni, oni to svaki fiziki posao smatraju poniavanjem uma, samo to je interes nalagao da zabluda traje to due. Neka ivi, ivi rad. Zadnji je vapaj onih to fizike aktivnosti upoznaju samo na sportskim terenima. Samo modernizacija i poboljanje osnovnih ljudskih standarda moe relativizovati uticaj utjenih misli. Do

67

tada stvaraoci istih moraju uloiti dodatne napore da opravdaju njihovo postojanje. Zaljubljeni smo u sebe. Vjerujemo da smo posebni, odabrani. Gledamo na sebe nerealno ne sagledavajui se u odnosu na druge ve u odnosu na svijet kakvim ga mi smatramo. Kakvim ga vidimo svojim oima. Oko je varljivo, misli subjektivne, ocjene blagonaklone. Boleljivi smo prema sebi. Ono to sebi dozvoljavamo kod drugih bi osudili. Ne prihvatamo da nismo bitni da je samo par pojedinaca mijenjalo svijet a svi drugi da smo samo statisti za kojima nee ostati trag. ivimo u polusnu, polusvjesni svega to nam se dogaa. Ponekada uhvatim sebe da nikako ne mogu da se sjetim imena, detalja i predjela kuda sam proao. Nisam vie siguran da li se to uopte i desilo. Ugraen nam je i ovaj mali ivotni ip zaborava kojim pokuavamo da se titimo od nemilih dogaaja iz prolosti. Biramo svoj put uvjereni da je samo on ba taj pravi. Zato bi inae ili njime. Kau da i kada bi birali mozak uvijek bi odabrali ovaj na. To se podjednako odnosi i na naunika i na ludaka. Svaka glava ima svoj mozak i drugi nikako ne pristaje. ivotom ponekada uspijevamo da se izgradimo, iskontroliemo neke postupke ali ona osnova nikada se ne mijenja. I sve to due traje nae obuzdavanje vie nagomilavamo negativne energije, jer radimo protiv naeg prirodnog, spontanog ponaanja. Dugotrajno kontrolisanje obavezno dovodi do pucanja. Pucanje moe imati nesagledive posljedice.

68

elja za radom, ostvarivanjem skoro nemoguih zadataka bila je vodilja najstarijeg brata. Bio je glava porodice poslije oeve smrti. Primjer drugima. Radio je za pet ljudi. Sticao i uvijek teio jo veim ostvarenjima. Vjerovao je u sebe, snagu svojih ruku, snagu svojih ideja. Nije znao za predah. Kada odem na groblje, bie vremena za odmor: Znao je esto rei kada bi dobronamjerni pomislili da pretjeruje u radu. Nije se obazirao. Prezirao je lijene ljude, neradnike nije mogao trpjeti u svojoj blizini. Rad je mjerilo vrijednosti. I kada je imao vie nego to mu je trebalo, vie nego je mogao konzumirati, nije zastajao. Radilo se danonono. Sinovi su bili marljivi, posluni i revnosni u izvravanju zadataka koje je otac pred njih postavljao. Mlai sin je zavrio mainski fakultet i imao odlian poso u najboljoj firmi iz tog perioda, Energoinvestu. Bio je oenjen vrijednom i sposobnom enom, zaposlenom kao diplomiramom pravnicom u dravnom preduzeu. Dovoljno prihoda za lagodan ivot. Uz sve to su ve imali mogli su da ive ivot podreen svojim eljama. Samo ivot u zajednici ima i svoju cijenu. Uz milion pogodnosti trebalo se odrei sebe i svojih elja. Gledalo se na njih kao na dijelove zajednice koji imaju svoju obavezu u finkcionisanju maine zvane zajedniko domainstvo. Obaveze se nisu smanjivale u svakodnevnim poslovima, radovima na polju, tali, kui. Svoje plate uredno su predavali u kasu i na slamicu troili iz iste. Teak ivot za mlade,

69

kolovane i sposobne ljude. Sloboda je bila samo samo san. Postoji uzajamna obaveza uzimanja i davanja. Dugo su uzimali, vrijeme je da vrate dugove. Novac je bio najmanji problem, ali vrijeme koje niko ne moe vratiti, radosti koje su nepovratno promakle mimo njih, srea u stvarima koje se nisu uklapale u zajednicu, te sitnice ostale su zauvjek nedosanjan san. U nastupu iskrenosti znao sam uti od novopeenih podstanara. Hvala Bogu, doe rat pa nam sve uniti. Sad ivimo kao ljudi. ivimo svoj ivot. Doekasmo na ruan nain da osvojimo svoju slobodu. Blago tebi ti si na vrijeme pobjegao. U oima sam osjetio divljenje. Iskreno i toplo. Nije ostavljalo dilemu da su doivjeli najljepe trenutke u svom ivotu tek kada su ostali bez iega i ikoga u svom postanarskom stanu. Sve je lako ako se zna prioritet, kada se zna emu se tei. Narodna poslovica kae: Treba znati odvojiti bitno od nebitnog. Kada je nos u dupetu, nije vano ije je dupe. Vano je iji je nos. Postoji i za ovu priu jedno veliko ALI. Moj drug Boro jednog dana pozove jednog mladog roaka da mu pomogne oko nekih poslova na imanju. Roak je rado pristao, jer je Boro bio poznat kao galantan platia. Roak je imao oko dvadesetpet godina, jo je bio nezaposlen i svaki dinar mu je bio dobrodoao. ivio je sa ocem i majkom koji su mu omoguavali pristojan ivot. Istina, ponekada bi kritikovali i sina i cijeli svijet, to je

70

bila gotovo razumljiva reakcija koja roditelja koji ele da njihov sin uspjeno ide kroz ivot. Poslovi su lijepo odmicali ali prigovaranje na raun roditelja i na njihov odnos prema njemu nisu prestajala. Mudar kakav je ve bio, Boro je na kraju dana, dok su ispijali hladno pivo, predloio: Sluam kako si nezadovoljan. Vidim da ima dobrih ideja. Lijepo se ti spakuj i napusti roditelje. Kako da napustim? Od ega da ivim? Gdje da idem? Mnogo puta sam uo primjedbe kako sam se spasio to sam otiao od kue. Na vrijeme si pobjegao. Kao da su drugi bili sprijeeni da urade isto. Naravno da nisu. Nikome se samo nije odvajalo od tople pogae, od povlastica i privilegija koje donosi ivot u zajednici. Mnogi su i u poodmakloj dobi ostali u zatiti zajednice, jer su cijenili da duhovni konfor nije vredniji od stambenog. Bilo bi idealno osloboditi se stega koje nosi svaka zajednica, ali prigrabiti sve dobrobiti koja ista nudi. Odreivanje prioriteta je stvar svakoga pojedinca. Pijanac e sve rtvovati za flau rakije. Kockar rizikuje svo bogatstvo za adrenalin koji ga pokree i nadu da je srea na njegovoj strani. Ovisnici smo o svojim porocima, sluge svojih elja i ambicija. esto upadamo u kontradiktornost elja, mogunosti, mate i stvarnosti. Odrediti mjeru u svemu tome je vrhunsko umjee. Pero je ivot posmatrao uvijek sa neke svoje posebne vizure. Nije ga zadovoljavalo svagdanje, uproeno poimanje ivota. esto je pisao prie koje

71

nisu imale velikoga odjeka. To ga je uvijek inilo ponosnim. Zlo bi bilo da svi shvate. Nisam ni pisao prosjenima ni za svakoga. Dobro je da postoji neko ko shvata. Broj takvih ne oznaava kvalitet ideje ve vie govori o stanju u drutvu. Uvijek je uzimao za primjer velikana ansone i dobre muzike Arsena Dedia. Na jednom njegovom koncertu dolo je samo ezdesetak ljudi. Kada su ga pitali zato je tako slabo posjeen koncert Arsen je rekao: Doli su svi koji su trebali doi. Imao je pravo. Ponekada je bolje ne bacati bisere pred svinje. Meni su se njegove prie uvijek dojmile, imale su logiku koju mogu da slijedim. Zato odlutam ponekada u njihove dubine i pokuam pronai neke odgovore. Moda samo kao inspiraciju za razmiljanje i traganje za odgovorima. Ne postoji crno bijeli svijet. Sve je ipak mnogo sloenije i arenije. U tom koloritu boja uhvatiti bar jednu nijansu znailo je mnogo. Podloni smo medijima. Uli su u nae ivote. Igraju se sa nama, usmjeravaju nae misli. Diktiraju pravila, odreuju sistem vrijednosti. Ue nas da mislimo tuim glavama. Iskljuuju na mozak i serviraju tue odluke. Sve je to jasno, nikome ne treba mudar, zdrav, pametan, sposoban i ovjek koji razmilja. Potrebno je stvoriti armiju slualaca, poslunika, robota. Igra moe da pone. Veeras je dan odluke. U Velikom bratu iz kue izlaze dva stanara. Moda ba va favorit

72

ostane u kui. Bila bi to i vaa velika pobjeda. Cijelu sedmicu samo o tome razmiljate. Zvali ste onaj broj koji stalno reklamiraju i koji znate napamet. Samo nije vam ao, uinili ste sve da va favorit ostane u igri. Bila bi to i vaa velika pobjeda. Navijaka naravno. U nedjelju se igra veliki sportski me. Me sezone, prvenstva, decenije i ko zna ega sve ne. Naravno i u tom dvoboju vi uestvujete. Navijate za svoje ljubimce. Imate njihov dres, znate sve igrae na pamet i njihove vrline, mane, rodbinu sve to je vano, svaka sitnica moe znaiti pobjedu ili poraz. Njihovu naravno ali i vi u svemu imate svoje mjesto. Bez vas oni nikada ne bi bili to to su sada: idoli svih neuspjenih i bivih sportista. I onih koji se nikada nisu usudili da sami ostvare neki sportski rezultat. Zato i jesu navijai. Uskoro e izbori politikih stranaka. E, tek tu treba da date puni doprinos pobjedi vae stranke. Znate da su oni pravi izbor i da samo sa njima predstoji nam svijetla budunost. Vae zasluge za nae bolje sutra time postaju nemjerljive. To to su vai favoriti obini arlatani, to ste se na njih ljutili sve predhodne godine, to po televizoru zbog njih ostaju tragovi pljuvake, to ostaje za poslije izbora. Sada je samo bitno da budu ispred protivnika. Znate da su doli po sistemu: Jedan pametan se makne, dvije budale uskoe. Ali sve je to nebitno. Vi ste navija. Osim ovih bitnih i presudnih izbora postoje i druge manje vane utakmice u kojima vi direktno

73

uestvujete i gdje je va doprinos razvoju dogaaja nemjerljiv. Izbor za glumca (glumicu) godine, decenije, vijeka. Izbor pjevaa (pjevaice) godine, decenije, vijeka. Izbor pjesama u svim kategorijama. Izbor uitelja, domaice, kunog ljubimca, ... Izbori, izbori, izbori I u svim izborima oekuje se vae uee, va odluujui glas, va doprinos, vaa odluka. Vae navijanje. Jer vi ste bitni, gotovo najbitniji. Svi raunaju na vae vrijeme, novac, energiju. Oekuju da budete pravi navija. Proces ispiranja mozga je doveden do savrenstva. Do kraja osnovne kole zakrlja vam desna hemisfera mozga (Robert Sperija, nobelovac za otkria na radu mozga), a sistem i mediji se potrude da i onih desetak posto koliko prosjean ovjek koristi mozak, bar se prepolovi u sledeih dvadeset godina. Samo odabrani da vode svijet za ivot su spremani u posebnim kolama u kojima je primjenjivano svo pozitivno znanje. Za odabrane je poeljno da su kreativni da imaju razvijenu logiku, duhovnost, sveobuhvatnost. Kao to je potpuno logino da svi drugi treba da budu samo posluni i da imaju razvijene manuelne sposobnosti. to je za Boga nije za vola. Zamislite da ste pozitivnu energiju, svoje vrijeme, novac, kreativnost usmerili ka sebi, umjesto na sumnjive likove, na budale, od kojih nikad nee

74

postati prave vrijednosti i kojih ete se vjerovatno poslije stidjeti. Shvatiete da to nisu istinski umjetnici ve obini foliranti, nisu sportisti ve hemiski strojevi koji koriste sve da uspiju pa i droge, nisu politiari (bez komentara)... i drugi skorojevii, koji su nali lue od sebe da bi postali to to predstavljaju. Zamislite tu energiju, vrijeme i novac usmjerenu u podizanje djeteta (ako ste mladi i u braku), biljke od koje moe nastati cvijet, plod, lijek, ivotinje, od ribice u akvarijumu, papige koja vas doekuje sa dobar dan ili jagnjeta, psa... moda ste mogli napisati priu, nacrtati crte, neto izvajat... Biti kreativni, biti akter neega na to bi sutra bili ponosni. Stvoriti novu vrijednost svojim rukama, znanjem, eljom i posveenou. Aktivno sudjelovati u svom ivotu. Biti svoj. Svi imamo svoj izbor. Sa vaim vremenom, sa vaim novcem, vaom kreativnou i vaim nosem vi odluujete. Vi pravite lini izbor. Kada je nos u dupetu, nije vano ije je dupe. Vano je iji je nos. Gledao sam u vrh planine iznad moje kue. Gubio se u magli. Samo sam slutio ta je na tom vrhu. Saznau samo ako se tamo popnem. Bila bi to nemogua misija. Ljudi u mojim godinama sjede ispred televizora ili ponekad odetaju do stadiona. Navijaju. Niko se ne odluuje da uini neto za sebe. Neto gdje bi navijao za sebe, gdje bi izmjerio i odredio svoje mogunosti. Neto me tjeralo da vjerujem u sopstvenu snagu. Rijeio sam da krenem na put. Znao sam

75

kamo ide samo prvi korak. Drugi se tek nasluivao. Ali poslije prvog koraka naredni korak bio je prvi. Znao sam da ne smijem dizati visoko glavu, jer e me daljina i visina uplaiti. Kontrolisao sam samo prvi korak koji se ponavljao. I nije bilo lako. Posrtao sam I padao. Dizao sam se i kretao ponovo stremei svom cilju. Bilo je i onoga: jedan naprijed, nazad dva. Sve je to samo sastavni dio puta ka cilju. Na kraju sam stigao na cilj. Digao sam pogled i ugledao ispod sebe divnu panoramu. Stajao sam na vrhu planine. Nisam ni slutio da u stii na te visine. Sada sam bio ponosan to sam vjerovao u sebe. Samo visoki ciljevi mogu dovesti do visokih ostvarenja. Vie se ne plaim traiti sledei veliki vrh. Vjerujem u sebe. Vjerujem da imam prava navijati za sebe i stvarati svoje pobjede. Pobjede koje niko nee ni primjetiti osim mene. Meni navijai i nisu potrebni. Potrebno mi je samopotovanje koje nisam mogao stei navijajui za sve i svakoga. Volio bih da svako postane svoj navija i da pokloni onima koje voli najbolji dio sebe. Kada je nos u dupetu nije vano ije je dupe. Bitno je iji je nos. alim sve koji pristaju da ne koriste svoj mozak. ao mi je to svoje potencijale stavljaju u slubu gorih od sebe, oni od njih oblikuju profesionalnog navijaa, aktivnog posmatraa i glupog statistu. Poslunika bez identiteta. Svi se trude da nas naue navijanju. Da nam oni odreuju ciljeve koje oni ostvaruju. Niko da nas

76

naui kako da potujemo sebe, kako da navijamo za svoja djela i svoje ciljeve. Kako da volimo sebe i svoje vie od nekoga koga nam mediji nameu. Moj nos nee u njihovo dupe. Svi imamo PRAVO NA IZBOR. Sa svojim vremenom, sa svojim novcem, svojom kreativnou, energijom i svojim nosem moete initi to vam je volja. Va pravite lini izbor. Razmislite prije nego ponete navijati. Opinjeni novoosvojenim slobodama, deavanjima devedesetih, pomislili smo da je itav svijet ekao samo na nas. Biva Jugoslavija prola je najtei put iz tadanjeg socijalistikog ureenja u neku novu vrstu koju optimisti zovu demokratija, realisti anarhija, a pesimisti ludnica. Trava u tuem panjaku je uvijek zelenija. Bar dok ne pone pasti tu travu. Povjerovali smo da je ono to smo imali nita. Trava u tuem panjaku uvijek izgleda zelenija. Tek kada smo poeli da pasemo sanjane panjake shvatili smo da je naa trava imala ljepi ukus, vie odgovarala maem eludcu. I dok smo preli taj najdui put u ivotu, dok nam je dolo iz dupeta u glavu, platili smo previsoku cijenu. Dalje nismo znali, nazad nismo mogli. Prepustili smo drugima da brinu o nama. Od gosporada postali smo sluge. Jo nas ubjeuju da je to naa srea. A uvijek su nam govorili da u tuoj ruci raste samo ... zna se. I kako bi rekao moj prijatelj dok smo na terasi pili jutarnju kafu, dajui ocjenu iz svog ugla, njegove kose projekcije: Nije mi krivo to me jebu, krivo mi je to me tjeraju da aplaudiram. I da budem sretan.

77

Sad samo sa sjetom moemo gledati novopeene akademske graane, polupismeni mau diplomama medamenta (kako se oni sami hvale), i drugim egzotinim zvanjima steenim u mjestima koja do jue nisu imala ni estitu trgovinu. I da zlo bude vee sa tim diplomama postaju uvaeni akademski graani, stiu dobra radna mjesta i vode nas u svijetlu budunost. Neka nam je na zdravlje i Bog na pomoi. Sjeamo se kolstva iz prolih vremena kada su uitelji, nastavnici i profesori bili linosti. Ljudi oko od kojih se sticalo znanje ali i uilo o ivotu, moralu, etici. Ljudi koji su bili uzori drutva, njegova elita. Danas iste profesije su degradirane, dovedene do ivice egzistencije, poniene i svedene na prosto vegetiranje. Nije ni udo to su najbolji postali najgori, to se liferuju kadrovi koji nemaju ni elementarna znanja. Jasno je da je uniteno kolstvo. Uniteno je i zdravstvo. O sportu i kulturi brinu pojedinci i njihove porodice. Svijet nas je sveo na svoju mjeru. Glupi, bolesni, nekulturni. Ali zato posluni, zatrovani i otueni. Izgubila se solidarnost, zajednitvo, razbijaju se porodice, osnovne elije drutva. Cilj je postignut. Nikome ne treba pametna, zdrava, obrazovana nacija koja promilja, vjeruje i zna kuda ide i ta eli. Imamo rulje kojima manipuliu hulje. Postoji obrazac za pljakanje vlastitoga naroda: Pokvaren politiar pronae pokvarenog pravnika. Pokvaren pravnik napie pokvaren zakon. Pokvaren politiar izlobira pokvarene poslanike i

78

donesu pokvaren zakon. Poslije toga imaju opravdanje za pljaku glupog i zaluenog naroda. Uvijek mogu da kau: To je po zakonu. Pamtim promjene drava, ustava, granica. Najtee je ipak promijeniti pokvaren zakon. Sve to je bilo nae sada je dolo u ruke predlagaa zakona. I tako od gotovine nastaje veresija. Od ivota vrijednog potovanja postali smo prosjaci. Dunici kojim se samo poveavaju zaduenja. ivimo na kredit, na tui raun, na raun onih koji su nam uzeli sve i poslije toga davali nam mrvice po zelenakim kamatama. Sve znamo, svima je sve jasno. Samo kada je postalo jasno, bilo je kasno. Zato sam se ba ja rodio? Pitanje koje mi je u askanju na pauzi za kafu postavio kolega sa posla. I zato u ba ja jednom umrijeti. Ko je taj mozaik sastavio i ko o svemu tome moe odluivati. Razmiljanja moja nemaju nikakvu osnovu, nikada nisam naao potvrdu mojih percepcija ali sam vrsto vjerovao da roenje nije poetak kao to ni smrt nije kraj naeg postojanja. injenica da se ne sjeamo ranijeg postojanja za mene je veoma lako objanjiva. Na mozak radi sa deset, jedanaest posto njegovih mogunosti. Logino je da vei dio skriva mnogo tajni. Jedna od tajnih koja nije dozvoljena da se sazna je i ugraen ip zaborava koji nam ne dozvoljava da odemo u prolost. Kada neko umre iz tijela ode oko etristotine grama plaviaste mase koju nazivaju dua. Znam da

79

e iz mog tijela izai bar duplo vie jer imam duu kao Rusija i to iz vremena kada se zvala Sovjetski Savez. Ta plaviasta masa u obliku dima je na prenosnik i dokaz neprolaznosti. Ne udi zato to istorija poznaje ljude koji su mogli predvidjeti budunost. Njima se otvorio bar za trenutak taj skriveni, zaboravljeni i zabranjeni ip. Mogli su putovati kroz vrijeme. Kosmos je u stalnom pokretu i neprestalno izloen promjenama koje imaju svoje zakonitosti. Nestajanje neke planete, zvijezde ili galaksije ne znai definitivan nestanak. Istovremeno se raaju nove zvijezde, super nove koje zapoinju svoj ivot. Sve je u kretanju. Raanju i umiranju. Materija je neunitiva i samo mijenja svoj oblik. Kao to bi imala obiaj rei naa zubarka Svjetlana: U prolom ivotu sam sigurno bila koko. Ne vidim da sam se mnogo promijenila. Moda smo postojali i u prolim vremenima, moda ivjeli na drugim planetama, imali najudnje oblike. Moda emo ponovo pojaviti se na drugoj planeti i nastaviti ivjeti novi ivot. Neemo se sjeati Zemlje, izbrisae se svi tragovi prolog ivota i tako novi i preobraeni zapoeti Novi ivot. Rodio se. esta uzreica kad neko umre. Posebno ako je ovozemaljski ivot bio okrutan i ako je upokojeni dugo unirao. Nije teko umrijeti, teko je umirati. Svuda poi kui doi, emi majne Rajvosa. Poznata pjesma koju su pjevali Vokinzi. Pola atrovaki (argon sarajevske raje) pola na knjievnom jeziku. Punili su Slogu, kultno mjesto gdje

80

su se okupljali mladi Sarajeva. Godinama su Vokinzi bili glavna grupa u Sarajevu, bez obzira to su Indeksi ve bili proslavljena grupa u irim okvirima. Pimpek je ostavio koarku gdje ga je ekala sjajna karijera i posvetio se muzici. Postao je jedna od ikona Sarajeva. Njegovom smru, smru Delibaia, odlaskom iz grada Bregovia, Kusturice, Kemala Montena i mnogih drugih Sarajevo je izgubilo duu. Izgubilo je prepoznatljiv mek. Od centra kulture, sporta, postalo je centar uspomena i stjecita novopeenih Sarajlija sumnjivog porijekla i jo sumnjivijeg duhovnog kredibiliteta. Vokinzi su odolijevali i sa njima Sloga. Ko nije upoznao taj ambijent i ugoaj plesnjaka u Slozi nikada nee shvatiti i spoznati duu Sarajeva. Bijelo dugme je pjevalo : Glavni junak jedne knjige, doao mi da se ali. Snimili su milion verzija za omladinski radio. Duko Trifunovi je pokrenuo nove tokove u pisanju tekstova za novi talas mladih muziara. Bosna se sa eljezniarem borila za ulazak u prvu koarkaku ligu Jugoslavije. Nedugo poslie toga za samo par godina stasao je novi ampion Evrope. Sastav Mirza Delibai, Hai, Krvavac, Bosioi, Raa Radovanovi, arko Varaji i ostali pronijeli su koarkaku slavu Sarajeva. Fudbalsi timovi eljezniara i Sarajeva osvajaju prvenstva, imena Ferhatovia Haseta je sinonim ali stiu i Osim, Bukal, Radovi, Musemi i mnogi drugi. U bioskopima igraju filmovi Veljka Bulajia, Bitka na neretvi, Hajrudina

81

Krvavca, Purie orevia... ivot je imao smisao. Ilo se uzlaznom linijom. Znalo se ta nas eka. Vidjelo se svjetlost kojoj se ide. Niko nije bio bez nade. Jo ako je uz sebe imao porodicu i ljubav najbliih i najdraih. Za obinog ovjeka, puna kapa. To vrijeme blagih sedamdesetih sve je bilo u razvoju. I sport i umjetnost i lini prosperitet. Kretalo se u nove pobjede. ak i oni koji su ivjeli teko koji su jedva sastavljali kraj sa krajem vidjeli su da imaju svoju ansu i ivot nije gubio smisao. Iz tih vremena pamtim nae prve komije Gavrie. Sada je meu nama naikalo se mali milion kua, a nekada smo se dozivali mahanjem ruke. Ujutro bi neko izaao na prozor i mahnuo rukom. Taj poziv bio je na jutarnju kafu ili samo na druenje. Dokle moje sjeanje see, uvijek se vraam u ta vremena. Moda ta vremena i nisu bila toliko posebna koliko sam sauvao tu uspomenu na njih, moda je sama mladost lijepa bez obzira na uslove pod kojima se ivi. Satkani smo od sna i uspomena i njima se uvijek vraamo.

82

VIII Negdje ispod samih vrhova planina koje okruuju Sarajevo, sa visina gdje se spremaju kie na svoj pohod prema dolini Bosne u potragu za boljim ivotom krajem pedesetih godina krenuo je moj prvi komija Niko. Veselog Lianina put je doveo do mjesta gdje rukavac Bosne skoro dodiruje cestu. Malena zaravan u obliku trougla inila se kao mjesto izalo iz bajke za njegovu buduu kuu. Junu granicu predstavljao je rukavac koji je imao vie namjena. Iz njega se lovila riba. Za vrijeme sua koristila se voda za zalijevanje ali se esto tu bacalo smee a i svi odvodi otpadnih voda tu su zavravali. Na irokom prostoru od zaseoka Bara pa sve do podnoja Varoia, bila je to prva kua sa lijeve strane puta. Tu je Niko sam sa svojom enom pravio erpi. Uporno je danima slagao u drveni kalup gnjecavu zemlju koju je njegova ena mijeala sa slamom. Nakon izlaska iz kalupa i suenja dobila bi se vrsta opeka koju su oni strpljivo slagali dok nisu napravili dovoljno komada za svoju kuicu. Epska borba sa blatom i slamom trajala je mjesecima ali elja je tjerala umor i njihov veliki trud bio je nagraen. Prije zidanja iskopali su podrum dubok oko jednog metra da utede materijal tako da su ve nakon jednog metra nazide postavili grede ime je prvi sprat kue bio zavren. Bio je to dan njihove velike pobjede i odmah su se uselili u taj zemljani

83

bunker u kome su i zidovi i pod bili od istog materijala. Iz tog podruma podigli su jo jedan nivo sastavljen od dvije sobe, dnevne i spavae. Do ulaza u dnevnu sobu vodile su drvene stepenice preko malene verande koja je sluila kao ostava za obuu. Neto kasnije podrum su pregradili na pola tako da je prvi dio sluio za ljetnji boravak a drugi kao magaza u koju se odlagalo sve to nekad moe zatrebati a trenutno nije imalo nikakvu namjenu. Posebno, skoro mistino mjesto u kui bio je maleni tavan u potrkovlju. Nikada se tamo nije niko peo osim Nike koji je naroito za vrijeme Boia ili slave ispod krova skidao predivne kruke. Mada je to bilo i jabuka i orasa ja i danas mogu u ustima da osjetim sok iz zdrele ute kruke. Mistinost tavana nije bila u tome ve u injenici da je kao i svi Liani oboavao oruje, pa smo slutili da se tu krije pravi mali arsenal oruja. Mnogo godina kasnije rat je pokazao da su naa nagaanja tana i to pohranjeno oruje spasilo je mnogo ivota. Srei u svojoj logi kako su voljeli da kau za kuu, puni optimizma oni su izrodili etvoro djece i to dva djeaka i dvije djevojice. U asovima dokolice Niko je iao na rukavac i tu vodio borbu sa aranima, klijenom ali najee sa malenim karasima. Blizina vode bila je kriva da su i Nikini sinovi bili zaraeni ribolovom. Posebno se u tome isticao najstariji sin Pero. Bio je to djeak veoma sitan ali prgav i kooperan, za njega se riba prosto lijepila jo od najranije mladosti. Moda zbog ljubavi prema oruju ili igrom sluaja Niko se zaposlio u vojnom preduzeu Orao u Rajlovcu. Sa puno ljubavi prijanjao je na posao i ubrzo zaradio

84

nadimak Puka. Vrijedan radnik bistrog oka i vedrog duha bio je poznat i po tome to je sve politike dileme htjeo rijeiti preklapanjem preko koljena na najradikalniji nain. I mada su njegove diskusije bile otre ponekad i grube a prijetnje zastraujue, ipak smo svi znali da se iza svega krije jedno toplo i meko srce. Taj kontrast inio ga je poznatim i omiljenim u cijelom kraju, a u cijeloj kasarni malo je bilo onih koji nisu poznavali Puku. Zanimljiva anegdota desila se kad je libijski voa Moamer Gadafi posjetio Sarajevo. Navratio je i u Rajlovac mjesto svog kolovanja. Pri kraju posjete pitao je: A ta je sa Pukom? Izrazio je elju da ga obie na radnom mjestu. Neposredan i prost sa duom kao Rusija kad ga je ugledao da prilazi njemu sa osmjehom Puka ga je izljubio kao roenog sina. Ponekad kad zaeli da sebi da oduka prokomentarie: Pa polovinu stvari koje zna, nauio je od mene. Poetak esdesetih godina oznaavao je velike promjene u drutvu i mogla su se naslutiti bolja vremena samo do tada e mnogi morati jo dugo ekati. ivot je bio teak i skroman i svako se dovijao kako je znao i umio. Tako je i Puka vian nou poeo da prvo sebi i komijama kolje svinje a vremenom je izrastao u pravog mesara i to je znaajno popravljalo njegov budet. Radio je brzo i struno sa nekim posebnim zadovoljstvom moda i zato to je uvijek u blizini crala poneka peka, bubreg ili komad krte. Nikad nije bio lakom u naplaivanju

85

ve je bio zadovoljan sa poklonom u mesu to je uvijek sa nestrpljenjem oekivala njegova porodica. Poslije svakog klanja u njegovoj kui pravila se prava mala feta a Puka je uivao da gleda srena lica svojih ukuana. Toliko malo je potrebno za sreu onima kojima najvie nedostaje. Kako u blizini nisam imao iri krug prijatelja, a Nikina kua bila je najblia naoj od ranog djetinjstva mi smo se druili a po godinama bio sam najblii njegovom najstarijem sinu Peri. Istina bio je neto stariji od mene, ali kako je bio krhke grae roditelji su odluili da krene godinu dana kasnije u kolu. S jeseni 1962.godine moj otac je odluio da krenem ranije na jednu godinu i tako se desilo da zajedno sa Perom krenem u prvi razred osnovne kole. Mada je Pero bio najstariji uenik u razredu ipak je strio krhkom konstitucijom. Taj svoj hendikep nadoknaivao je ogromnom sranou pa ak i drskou i ubrzo su svi shvatili da je bolje izbjei svaku kavgu sa njim. ak i mnogo vei djeaci nerado su se sukobljavali sa njim, jer on nije prezao da posegne za kamenom ili ak za arafcigerom. Tada su nae kue bile jedine u krugu od tristo metara i kad bi majka htjela da pije kafu bilo je dovoljno da na dvoritu mane rukom i Persa bi vidjela sa prozora poznati znak tako da se kuom ubrzo irio miris kafe. Bilo je to vrijeme kad su ljudi bili upueni jedni na druge, jer uvijek je neto nedostajalo to komija ima i uvijek je ovjek neto imao to komija treba. Tada se komijom zvao svako u krugu jednog kilometra, pa ak i dalje. Danas je na tom prostoru mnotvo novih kua i ve se ne poznaju ni najblie

86

komije, a o nekoj prisnosti nema ni pomisli. Negdje pred sam polazak u kolu moje stalne posjete Nikinoj kui su naglo proreene jer su se u dvorite uselila pernata udovita u obluku par patki i gusaka. Posebna opasnost vrebala je od jednog ogromnog gusana koji nikada nije proputao priliku da svojim ogromnim kljunom ulije strah u moje kosti. Nisu tu pomagali bijegovi jer tom krilatom udovitu jednostavno se nije moglo izbjei i poslije svakog naeg susreta na mojim nogama ostajali su peati njegovog kljuna. Mnogo prije polaska u kolu znao sam itati i pisati a raunao sam ve kao pravi trgovac. Samo uenje za mene je bila prava igra pa sam ne samo te ve i sledeih par razreda samo stagnirao. U koli je Perica dobio taj nadimak zbog svoje sitne grae i ubrzo smo svi zaboravili njegovo pravo ime. Na samom poetku kolske godine Perica se dobro snaao pa se ak isticao lijepim rukopisom. Mislim da je prvo polugodite zavrio sa vrlo dobrim uspjehom. Taj zimski raspust pun snijega i naih snjenih ludorija kao da je bio koban za njega. Na samom poetku polugodita dok se klupe pod nama nisu ni zagrijale na jednom povratku iz kole izbila je tua. Tamo gdje bezimeni potok prelazi sa lijeve strane puta na desnu i gdje pravi svoj najvei vir okrutno i bez trunke razuma vodili su svoju bitku Perica i Mio. Nikada niko nije saznao za razlog njihovog boja, a moda nisu znali ni oni sami, ali je poslije svega ostala uvaljana malena zaravan isprskana krvlju iz razbijenih noseva. Iako fiziki inferioriran Perica se junaki borio, grizao i nasrtao

87

kao bijesna zvijer. Verovatno bi sve prolo gore da je uz sebe imao arafciger i samo Boija volja sprijeila je pravu tragediju. Tek kada je naila grupa ljudi uspjeli su da razdvoje umorne ratnike. Pobjednika nije bilo ali je gubitnik postao Perica koga je tua nepovratno konfrontirala sa cijelim razredom. Jedino je zadrao nepromjenjen odnos prema meni a u svima drugim vidjeo je samo neprijatelja. Kako nesrea nikad ne dolazi sama to mu se nedugo zatim desio jo jedan maler. Neko je iz osvete ili zlobe Perici ukrao svesku iz srpskog. Prolo je par dana dok za to nije saznala uiteljica i jo nekoliko u nadi da e biti pronaena. Tako je prisilno Perica produio raspust. Sve vie je zaostajao i uiteljica je pozvala Niku da pokuaju spasiti to se spasiti da. Pukin dobroudni osmjeh je nestao sa lica i vjeran svojim stavovima izjavio je da lopova eka strana kazna i da e on to dovesti na istac. Naravno da je ve od prve plate kupio novu svesku jer prije nije ni mogao a do tada je za Pericu ve bilo kasno. Boe, kako sve leti na bijedu. Otuenost od kolektiva, preskoene lekcije i buntovniki duh sprijeili su jedan normalan put i Perica je ve u prvom razredu izgubio godinu i sledee jeseni nije vie iao sa nama u razred. Taj neuspjeh meni je teko pao jer moda sam i sam mogao uiniti vie da mu pomognem, ali ak i kad sam pokuavao da ga vratim drutvu i uenju on je to tvrdoglavo odbijao. Svaki pokuaj zajednikog uenja okretao je na ribolov ili neku neobaveznu temu samo da izbjegne kolske obaveze. Znao je gdje ga to vodi ali kola jednostavno nije bila njegov izbor i uskoro smo se potpuno udaljili.

88

Rano sam u sedamnaestoj godini napustio je Dobroevie i veoma rijetko dolazio u svoje rodno mjesto. Ponekad bi do mene dopro glas o Pericinom posrtanju, naputanju kole, kraama i na kraju se pronio glas da je zavrio u zatvoru. Negdje s poetka ljeta sluajno u proputovanju za more svratio sam 1988.godine u Dobroevie. Na raskru gdje putnik moe da bira da li e nastaviti za Bojnik, Rajlovac ili Ahatovie oduvijek je stajala prodavnica-granap. Zastao sam da kupim poklone za djecu iz komiluka a u kolima su ostali da me ekaju ena i dva ve velika sina. Jo uvijek je kraj puta tekao bezimeni potok i mada se od trave nije vidjela voda uo sam njegov tihi ubor kao da mi se raduje i kae: Jo sam tu. Jedini me je on poznao i obradovao mi se dok su ljudi nezainteresirano gledali neznanca i samo su konstatovali registraciju grada sa sjevera Bosne. Veinu ljudi ispred prodavnice odmah sam prepoznao. Tu je bio stari Rajko duboko zaao u godine sa stalnim osmjehom jer nije dobro uo pa je osmjehom prikrivao svoj nedostatak. Poznao sam i ostale komije i utivo pozdravio. Odgovorili su iz pristojnosti koju imaju sve male sredine, ali znao sam da me niko nije poznao. Uao sam u prodavnicu koja se nije promjenila ni za dlaku. Jo je tu bio spretni trgovac Dojilo, police nisu izmjenile svoj raspored i kao i uvijek tu su bili deurni kupci iz Bara i Podbra. Uvijek je tu bio i poneki deurni pijanica i tako je bilo i sada. Na gajbi od piva, neobrijan i zaputen

89

odsutnog pogleda sjedio je jedan promaen ivot. Neuredna brada skrivala je lice ispijeno od ivotnih padova. Ispucale ruke crne od prljavtine dale su naslutiti da je ovjek na promaenom putu. Na nogama je imao poderane ribarske izme i pantalone koje se zadnjeg pranja sigurno ne mogu sjetiti. Sitno tijelo prekrivala je prevelika jakna kupljena za nekog drugog prepuna rupa i zakrpa ivenih nevjetom rukom. Sve to sam vidjeo govorilo je samo jedno: ovaj ovjek nije uspio nai sreu. Na moj pozdrav umorna glava pijanca se trgla, protrljao je mamurne oi kao da ne vjeruje u ono to vidi, protresao je glavu u nevjerici i onda skoio na noge razvukavi lice u irok osmjeh. Izljubili smo se kao braa. Nije mi zasmetao zadah alkohola i mada je jo sasvim malo liio na sebe poznao sam ga u trenu i rekao: Pa kako si mi moj Perice. im sam to rekao znao sam da sam rekao glupost, jer sve je tu bilo jasno, dobru ovaj ovjek nije imao priliku sresti. Promrljao je neto neodreeno i vrsto mi stezao ruku kao da se boji da sve to nije istina. Znam da je Puka uloio mnogo truda da ga iupa iz kandi nesree i par puta mu je nalazio solidan posao zalaui sav svoj autoritet. Neko nedokuivo zlo uvijek ga je tjeralo da pije, krade i da sve dublje tone u ivi pijesak stranputice. Kad je prvi put zavrio u zatvoru posjetio sam ga nadajui se da e ga moda to izmjeniti. Pokazalo se da nita ne moe zaustaviti kolo nesree ako se sam ovjek ne bori, a Perica se ba prepustio matici nesree.

90

Poalio mi se u par reenica ali sam vidjeo u njegovom oku radost to me vidi i to zna da pred sobom vidi starog druga koji je uz to i uspio u ivotu. Najmanje to je od mene oekivao bilo je da platim koju turu pia. Ruke su mu se tresle dok je trgovac spretnim pokretom otvarao flau. Prolost mi je tutnjala kroz glavu i osjetio sam ogromnu tugu nad tim nesrenim ovjekom. Znam da je to bilo glupo ali zamolio sam da trgovac naplati unaprijed dva piva za sledeih mjesec dana. Kupovao sam prolost i rugao se ivotu koji se rugao nama. Dok je trgovac otvarao drugo pivo i pakovao moje stvari jo jednom sam se pozdravio sa Pericom koji me poljubio dok mu je u oku blistala suza. Raun za pivo bila je mala tajna, dar naem zajednikom djetinjstvu. Dok sam izlazio iz trgovine uo sam kako se prisutni smiju suzi u Pericinom oku. Zamagljenom pogledu nije to promaklo skoio je onako malen i prkosan i vano rekao: ta se smijete budale, pojma nemate ko je to bio. Ne znajui kako da reaguju svi su se u prodavnici pogledali zbunjeno oekujui nastavak govora. Pobjedniki kao da slavi neku svoju veliku pobjedu vano je rekao: Bio je to moj drug, Boban.. Reakcije nisam uspio da ujem a nije me ni interesovala. Uao sam odsutno u auto i dok me je ena zabrinuto gledala a sinovi nesrpljivo govorili: Vozi tata. Ja sam za sebe promrljao:

91

Dobar ti lov Perice. udni su putevi asocijacija. Ponekada je dovoljno pogled na neku stvar, ponekada iznenada donesen miris ili samo rije koja me odvede u neko davno vrijeme. Ponekada me takve misli okupiraju i ne daju danima mira. Lijek potraim u prenoenju tih mojih putovanja kroz prolost na papir. Tek kada sve pretoim u neku priu osjetim olakanje. U zapadnim zemljama plaaju psihijatre ili psihologe da ispriaju svoju priu. Time ne pomau sebi jer samo raskopavaju po ivoj rani koja kopanjem postaje sve vea a bol se vraa sa dodatnom snagom. Papir je bolje rijeenje. Samo prima i upija moje misli, samo me pomno slua. Ne dolijeva ulje na vatru, ne trai uzroke, ne kritikuje. Moj vjerni saputnik u danima kada traim rame. Neke dogaaje ponavljam mnogo puta. Traim svoju greku kao da mogu izmijeniti prolost. Znam da je sve utopija, ali vano je da uspostavim svoj mir, posloim kockice u glavi i ne prenosim svoje tuge, strahove i rane drugima. uvam svoju bol kao zmija noge. Znam da bi mnogi jedva doekali da nekoga saaljevaju. Saaljenje je najgora kazna za svakoga ko ima ponos. Jadnike saaljevaju, a odvanih se plae. Bolje je iskusiti mrnju nego saaljenje. Nije nesrea padati, vano je ne ostati na zemlji. Ne pristajati da ivot provede puzei. Podii se, ispraviti i nastaviti put. Bolje tuanuspravan, nego sretan puzei. Prihvatao sam svoju nesavrenost. Vjerujem da ima nekog meka u tome to svi nosimo svoje mane. I to prihvatamo nesavrenstvo kao normalno stanje. Nisam bjeeo od svojig greaka. Grijeiti je ljudski, ponekada je to

92

ljepi dio nas. Osjeaj dok grijeimo je najee boanski bez obzira na posljedice. Zato nosim svoje greke kao odlikovanja. A nije da nije se nakupilo. Oteale grudi. Bjeanje u prolost je traganje za uzrocima da bi objasnili svoje postupke. Ponekada nam je opravdanje to nismo pronali pravi trag u datom trenutku. Pribjegavalo se u istoriji ovjeanstva raznim modelitetima uticaja na mase. Podinjavanje masa interesima pojedinca, formiranje grupa omeenih pojedinanim interesima, onih koji se izdignu iznad pojedinaca, i upregnu druge u svoja kola. Takve zovu uspjenima, zovu politiarima ili drugim imenima koji se daju najboljima meu nama. injenica da neko nema skrupule, da moe preko mrtvih do cilja, postalo je mjerilo uspjenosti. Dovedene su do savrenstva metodi izrabljivanja, metodi podinjavanja. Posebno se daje akcenat na utjene prie. Prie koje uzimaju sve a ne daju nita osim uplje prie i zavaravanja da nije tako crno kao to izgleda. ivimo za neke sitne pobjede koje nikome ne znae nita. Mnoge niko i ne primjeti. Niti su nae pobjede tako velike niti su nai porazi tako teki. Samo na doivljaj pobjeda i poraza daje subjektivan osjeaj vanosti. Skloni smo davati sebi vei znaaj od onoga koji nam stvarno pripada. Pokuavamo se nametnuti okruenju, porodici, kolektivu. Izbjegavamo koristiti najdjelotvornije rijei. Izvini, molim te, oprosti. Poistovjeujemo to sam naom slabou, prihvatamo to kao poraz. Samo mudrost zna da treba uvijek dati drugima ono to im je potrebno. Pokloniti panju ne

93

zahtjeva mnogo truda ali nekome mnogo znai. Priznati greku i zatraiti oprost od drugih nije slabost ve izdizanje iznad malicioznosti, sujete, pakosti, ironije. Nisam to mogao znati. Nisam mogao u ivot djeaka ugraditi mudrost starca. Nedostajalo mi je vrijeme. Vrijeme koje bi mi pokazalo koliko grijeim u svojim postupcima. U istjerivanju istine, pravde i koliko je bespredmetno traiti krivca za neto to se nemoe promijeniti. Nisam znao. I danas mi je ao. ao mi je to nisam znao da odvojim bitno od nebitnog. Iao sam krivom stranom ulice. Moda je hod bio uspravan, moda je i cilj bio vrijedan rtve, ali sada znam da nisam izabrao pravu ulicu. Prst u oko nikada ne donosi dugorono pozitivno rjeenje. Samo imao sam tek esnaest godina kada sam pomislio da je vrijeme da preuzmem odgovornost za svoj ivot. Priznao sam cijeloj porodici, mnogo godina kasnije da sam napravio stranu greku to sam napustio dom u esnaestoj godini. Mislio sam ozbiljno kada sam to rekao. Bila je to moja velika greka. Povjerovati da si ovjek u trenutku kada ti je pomo porodice najpotrebnija. Koja zabluda, itao sam iz pogleda svih prisutnih. Vjerovali su da e moja Odiseja trajati par dana i da u se podvijenog repa vratiti da se poniavam i molim da me ponovo prihvate u zajednicu. Mogao sam da vidim osmjeh pobjednika na licu oca. Potvrdila se njegova teorija: Nigdje nema objeenih komada, brzo e ogladniti i doi da se najede!

94

Sjetio sam se prie ruskih klasika, jedne misli urezane za cijeli ivot: Ko se u noge ne uzda, neka se u kolo ne hvata. A ja sam se uhvatio, makar obje slomio. Nikada se nisu obistinila njihova nadanja, nikada nisu doekali da se vratim, mada sam esto bio gladan. Mnogo puta sam lupao glavom o zid ali samo bih jae stisnuo zube i nastavio svoj put. Priznanje geke i samo kajanje bila je velika pobjeda mog oca. Nije mogao sakriti likovanje. Kao maratonac kada vidi cilj. Mali je uvijek bio svojeglav - prostrujalo mu je kroz glavu. Dobro je da se dozvao u pamet. Bolje ikada nego nikada. Mogao sam proitati iz njegovih oiju. Pogrijeio sam, trebalo je da odem kada sam imao trinaest godina. Osmijeh se zgrio na licu. Pobjeda je postala poraz. Bjeei od zajednice, bjeei od podinjavanja, vjeno u traganju za svojom vizijom ivota, osvajao sam slobode. Te slobode bile su nagrada mom ponosu, nagrada mojoj hrabrosti i odlunosti da iznad svega postujem sebe. Bila je to satisfakcija za sve ono to sam izgubio odlaskom iz porodice. Svaka medalja ima i drugu stranu. Moja dua ibana je na vjetrometini. Polako sam zatvarao svoju duu, bjeei u svijet rijei. Papir je tako dobro

95

mogao apsorbovati moje misli. Vjerno je prenosio moje bitke. Borba koju vodim cijeli ivot. Na promociji jedne moje knjige Dozivanje tiine u Herceg Novom, prila mi je uvaena profesorica knjievnosti, gospoa Pui i upitala: Drago dijete, od kuda toliko tuge u tebi. Vidjela je moje sinove, suprugu. Sve je odavalo sretnu porodicu. Ta slika bila je u koliziji sa rijeima koje su uli mnogobrojni posjetioci. Rijei su donosile neku drugu sliku, neko drugo vrijeme i neke druge osjeaje. ivot je dug. Prolazimo mnogo faza u ivotu. Poneka deavanja ostanu urezana za sva vremena. Moda se nekome ine beznaajnima, moda bi kod druge osobe to bila marginalna dogaanja ali svi imamo svoju Ahilovu petu. Iz daleka sve izgleda drugije. Nikada nisam imao dileme izmeu materijalnog i duhovnog. Materijalno se moglo sticati i gubiti. Duu moemo imati ili nemati. Niti je moemo izgubiti niti stei. Ona je kao sudbina. Cijena po koju sam pokuavao da sauvam svoju duu bila je nemjerljiva. U to vrijeme skoro revolucionarna. Sjeam se jedne od mojih rijetkih posjeta mom kraju u kome sam odrastao. Naravno da su svi uli za moj postupak. ekali su samo jo kada u napraviti glupost, upasti u probleme u sukob sa zakonom. Da u potonuti na dno niko nije sumnjao. Taj dan nikada nije stigao i pria je poela poprimati i drugu dimenziju. Djeak koji sam postaje ovjek. Ozbiljan, odgovoran i relativno uspjean. Moda ne toliko uspjean koliko odvaan i ispravan. Morao je

96

potonuti, to je bilo tako normalno da se desi. Nita od oekivanoga nije se desilo. udo. Neto to jo nikome iz mog kraja nije polo za rukom. Niko se nije ni odvaio. Mnogima su se takve misli rojile po glavi, mnogi su matali o tome iz toplih i sigurnih soba. inilo se kao dobra avantura. Kao lijep scenario za neki film. U mati je to bilo sasvim ostvarljivo. U stvarnosti su svi brzo zaboravljali na realizaciju. Brzo se ogladni kada je ovjek mlad, brzo pada no kada treba imati topli krevet. Dovoljno razloga za zaboraviti ideju. Uao sam u autobus koji vodi do moje osnovne kole. Bilo je puno mladih ljudi, uglavnom srednjokolaca. Izaao sam iz autobusa na svojoj stanici. Autobus je nastavio svoj put. Primjetio sam da su iz autobusa izali svi mladi ljudi. Malo me je to zbunilo jer bilo je jo dvije stanice do kole. Meu njima je prostrujalo. To je Boban. Boban se vratio. Izali su i pratili me putom do kue. Priao mi je samo moj stari prijatelj Pero. Rekao mi je da su o meni ve ispriane mnoge bajke. Izmiljene i bez mnogo smisla. Samo za sve srednjokolce ja sam bio tada Hakliberi Fin. Neko ko je poao putem njihove mate i pokazao da se moe i na taj nain graditi svoj svijet. Od svog ivota u glavama tih djearaca ja sam stvorio uzbudljiv film. Boe, kako nita nisu znali. Kao ni ja kada sam polazio na svoj put.

97

Nisam mogao nita rei. Bilo bi glupo. Znam da bi svaka rije bila suvina. Okrenuo sam se prema grupi koja je zastala na bezbjednoj udaljenosti (kao da se plai nepoznatog), podigao ruku u znak pozdrava i brzo se udaljio. Ostala je samo jedna slika za uspomenu u mojoj glavi. Slika zbunjenih djeaka koji tek treba da izaberu svoj put. Moj postupak nije bio nikome od koristi. Moda je samo unio nemir u ionako komarna razmiljanja tih usijanih glava.

98

IX Kao i svaka mala sredina tako i nae selo imalo je svoj ivotni put iz koga je rijetko iskakalo. Svakodnevni ritam remetili su samo dravni praznici kada se kod kole pravio skup koji obino preraste u pravi teferi. Samo praznicima se znalo i vrijeme i program pa je i to bilo ugraeno u ivot naeg malog mjesta. Monotoniju bi obino prekinulo neko vee pijanstvo ili tua izmeu uenika starijih razreda. Sve je to samo na trenutak razbijalo idilu, ali pravi veliki dogaaj bio je dolazak novog nastavnika. Moda je vei dogaaj mogao biti samo dolazak novog popa u selo ali kako nae selo nije imalo crkvu to nismo imali ni priliku pratiti dogaanja u parohiju koja se nalazila u Reljevu. Pa ak su i toj crkvi uz koju se nekad nalazila bogoslovija oduzeli svu imovinu i napravili bolnicu i samo je crkva podsjeala da je nekada tu bilo sredite kolovanja buduih svjetenika. Moda zbog opte klime straha od srpstva i srpske crkve popove su rijetko zvali u nae selo i sve je bilo uraeno da se ljudi odreknu Boga i zaborave svoje korijenje. Nikada nisam mogao da shvatim da nae selo nema ni crkvu ili bar malu kapelu kao i da nema svoje groblje. Vjerovatno je komesar naredio da se ne smije umirati uz onu poznatu; Da nema Boga. Duhovno osakaeni sva naa saznanja bila su vezana za kolu pa je uitelj i nastavnik bio linost oko koga se mnogo toga u selu okretalo. Samo za

99

vrijeme moga kolovanja nikad nisam imao priliku da ujem bilo ta o Setom Savi o krsnim slavama ili o Isusu Hristu. Da nije bilo moje plemenite majke odgojene u svetosavskim obiajima gdje je uvanje vjere i ljubavi prema Bogu kao i prenoenja svih obiaja na svoju djecu, moda i sam nikada ne bih pronaao svoju duu. Negdje ezdesetih godina direktor osnovne kole bio je Vojo Zeevi. Pregalac i vizionar s velikom ljubavlju i energijom priao je svom poslu i zajedno sa mjetanima cijelo vrijeme svog direktorovanja posvetio je dogradnji i unapreenju kole kao i nastavnog kadra. Nakon njegovog odlaska u selu je ostalo impozantno zdanje sa svim prateim sadrajima i sa odabranim nastavnikim kadrom. Narod je znao da je najvei doprinos tome dao bivi direktor i dugo poslije njegovog odlaska na veu dunost u Sarajevo naa kola i njeni uspjesi vezivali su se za ime Voje Zeevia. S jeseni kada sam polazio u etvrti razred u nau kolu stigao je iz Pirota nastavnik geografije i fiskulture. Novi nastavnik stanovao je u kui moga strica odmah uz nau kuu tako da sam imao priliku esto biti u njegovom drutvu. U samom poetku znale su se deavati i komine situacije. Kao lijepo vaspitano dijete nauio sam da potujem nastavanika i da se u koli uvijek ustanem iz klupe kad razgovaram. Ne elei da pred novim nastavnikom ostavim lo utisak na svako njegovo pitanje spremno sam ustajao iako sam se nalazio u kui moga strica. To je zbunilo i dobroudnog nastavnika ali ubrzo sam uz njegovu pomo shvatio da je kola jedno a

100

privatna druenja neto sasvim drugo. Jo veu glupost napravio sam kada sam roenom Srbijancu pokuavao objsniti da se u Srbiji mlijeko, bijelo ili neke druge rijei govore drugaije. Ozbiljno me je sasluao, ali je to samo pojaalo moj stid kad sam saznao istinu. Taj dolazak bio je dogaaj godine i meta svih razgovora u selu. Pitoma sredina rairenih ruku prima pridolice a dobri ljudi iako nau svoje mjesto u drutvu i osvoje srca uenika. Lake nego je oekivao novi nastavnik je postao sa nama pravi drugar, ali nije proputao priliku da nam objasni da se ne mora navijati samo za elju ili Sarajevo i da moraju u tome da nas vode sportski motivi pa je sasvim prirodo da je u koli uskoro omiljeni tim postala Crvena Zveza, a Dragoslav ekularac igra nad igraima. Kao osoben navija za nas je bio stari uitelj Svetozar koji je navijao za slabi O.F.K. Beograd koji je reao same poraze a stari uitelj je uporno tvrdio da je to najbolji tim i da su samo oni neprevazieni romantiari. To su bili novi pogledi na sport i ivot i kao suner smo upijali nama do tada strana shvaanja. Bilo je to vrijeme stvaranja veoma jakih kolskih ekipa. Na meukolskom takmienju ekipe iz nae kole uvjek su bile visoko plasirane a rukometne ekipe bile su prosto nepobjedive. Po prvi put raale su se i neke sekcije koje do tada nisu bile zastupljene u koli. Tako smo u zimskom periodu jedan dan ili na skijanje po oblinjim brdima i svako je stekao osnovna saznanja iz tog predivnog sporta. Osnovana je i streljaka i ahovska sekcija a u dvoritu kole niklo je i odbojkako igralite pa je uz

101

redovno takmienje u krosu svaki uenik mogao iskazati svoj sportski talenat. Imao sam sreu da nastavnik Stevan bude moj razrednik od petog do osmog razreda i da na odnos nadraste oficijalni dio i preraste u iskreno prijateljstvo. Posebnu panju razrednik je posvjeivao svom razredu pa ni sportski rezultati nisu izostali. Na enski rukometni tim ve u estom razredu naao se u finalu prvenstva kole. Plakale su djevojice poslije poraza od fiziki superiornih protivnica. Sjeam se da je tada rekao: Nita zato one odlaze a mi pobjeujemo sledee dvije godine sigurno. I zaista tako je i bilo. Sledee dvije godine naa uvena ekipa sa kao led hladnom Borkom na golu jednostavno nije znala za poraz. Imali smo i tri odlina beka Gordanu, Boanu i eljku. Naravno da sam u svojoj pristrasnosti vjerovao da je eljka ne samo najbolji igra u koli ve i mnogo ire. Ima koliko se na krilu isticale Slavica ili Nura za mene je svaki uspjeh rukometnog tima bio vezan za eljku. Nagrada za sportske uspjehe bili su izleti u grad gdje smo obilazili sportske objekte, muzeje, zoloki vrt ili luna park. Ako bi vrijeme dozvoljavalo obilazili smo izletita kao vrelo Bosne, Trebevi ili Igman i ti dani za sve su bili nezaboravni. Na razrednik mlad naoit momak sa sportskim izgledom i neposrednim ponaanjem esto je bio meta interesovanja mnogih djevojaka a nerjetko se deavalo da one slobodnijeg ponaanja pokuavaju da mu se priblie. Mi smo bili ponosni na tu popularnost i svaki lijep trenutak samo nas je jo vie zbliavao. Poseban dogaaj u naem selu bio je dolazak razrednikove vjerenice iz Beograda . Danima je ta

102

vijest podizala temperaturu i inilo se kao da svima stie bar tetka iz Amerike. Ve je svako od nas zamiljao tu Beograanku koja je morala biti i kulturna i prava ljepotica jer samo takvu osobu mogli smo da zamislimo kao vjerenicu naeg omiljenog nastavnika. Tog dana veina je imala tremu kao da se radi o njima samima i od ranog jutra smo iekivali autobus kojim e dugo oekivana neznanka doi u nae selo. I ma koliko naa oekivanja bila velika kada smo vidjeli prekrasnu ljepoticu bili smo prosto oarani. Takvu garderobu mi smo mogli samo da vidimo na televizorima koji su poeli da se polako kupuju i u naem komiliku. Gospoica prefinjenih manira toplog i njenog pogleda punog ljubavi inila je kompletnu sliku srenog i uspjenog mladog para. Sve je oko njih odisalo toplinom i govorilo da je slika nala priliku to je kod svih uenika samo povealo ljubav prema nastavniku fiskulture. Poseban blizak odnos moj razrednik je imao prema meni. Nikad nisam dozvolio da iz geografije preskoim lekciju i posebno sam se trudio da nikad ne prokockam poklonjeno povjerenje. Ponekad kad bi otac iao na informacije ili kada bi vodili neobavezan razgovor mene su posebno radovale pohvale moga razrednika u stilu: Nema potrebe da dolazite u kolu pa on zna i ta u rei a o lekciji da i ne govorimo. Time je podozrenje kojim je moj otac bio hronino za krai period bilo otkonjeno. Puno truda i dobre volje uloio je moj nastavnik da od mene napravi sportistu. Znao je satima vjebati me u nadi da e moda od mene postati solidan golman ali ma koliko se trudio, tu pomoi zaista nije bilo i tu sam morao priznati da

103

nemam talenta. Ponekad kad sam znao imati problema u koli nastavnik je izbjegavao da o tome obavjesti oca jer znao je da on nikad ne oprata a kaznu nad svojim uenicima osjeao je kao svoju. Krajem osmog razreda na odnos je postao skoro drugarski i esto smo provodili vrijeme zajedno. Nekakva nostalgija i tuga uvukla mu se u srce i mada to javno nikada nije rekao osjetilo se da pati i da se u dui neto slomilo. Zima je bila na izmaku i jo su samo noi bile hladne od mraza dok je prvo jutarnje sunce kupilo rosu i najavljivalo toplo proljee. Takvo vee u goste mi je donjelo mog razrednika. Tekla je pria neusiljana i topla i dvije srodne due, mala i velika shvatile su da za pravo prijateljstvo prepreka nisu ni godine niti poloaj u drutvu. Teklo je vee meko poput oblaka i njeno kao majina ruka i povjek udaljen hiljadu kilometara od svoje kue bez rodbine u trenutku emotivne krize imao je potrebu da otvori duu. Stari sat je davno bio otkucao pono kad smo krenuli na poinak. U velikoj spavaoj sobi majka je na zidu drala kandilo koje kad se upali baca svoju svjetlost na ikonu Svetog Nikole koji je bio zatitnik nae kue i naa krsna slava. Zidovi su mirisali na svjei kre. Sa ormara je dopirao miris natrule dunje. Skromni namjetaj besprjekorno ist ukraavale su rukotvorine raene sa puno ljubavi. Hladni mart u trenu je izgubio bitku sa toplinom doma i svaki kutak je zdraio porodinom atmosferom. Ispod plata srena ovjeka iskrala se nostalgija, enja za

104

rodnim krajem napuni oi kiom i iskreno i otvoreno kao da je u crkvi na ispovjesti zvuale su rijei: Boe kako je ovde lijepo, skoro kao kod moje kue. Glas je zadrhtao a ugaeno svjetlo je sakrilo nastavak borbe koja prijeti svima kad se nau daleko od svog doma.

105

X Saznao sam da je otac iz Sarajeva otiao u porodinu kuu na moru, obiao prijatelje i u povratku navratio do najmlaeg brata Mile, koji je ivio u Podgorici. Lijepo su proveli vee. Jedna od rijetkih osoba koja je znala da razgovara sa mojim ocem. Imao je svoje kriterije za odabir bliskih osoba, koje su samo rijetki mogli ispuniti. Malo je ljudi koje je uopte elio u drutvu, jo manje onih koje je uvaavao ili cijenio njihovo miljenje. Svijet je gledao iz svoje kose perspektive. Njegova projekcije bila je samo njemu svojstvena, posebna i nesvakidanja. Mile je bio jedan od povlatenih koji je mogao da zaokupirati njegovu panju i jedan od rijetkih ljudi ije je miljenje potovao. Naravno ne bezuslovno i ne o nekim nedodirljivim temama. Jedna od tabu tema bilo je svako spominjanje nesuglasica u porodici u odnosima otac-sin, svaka diskusija na tu temu bila je samo gubljenje vremena i prekid svakog razgovora. Mile je bio mudar i dobronamjeran. Drao se nepisanih pravila, brata je znao od roenja i nije moglo biti iznenaenja. Znao je gdje je granica i dobro je pazio da ne kvari rijetke trenutke kada su bili zajedno i jo ree kada su uivali u zajednikom druenju. To vee je bilo posebno i elio je da tako ostane. Ko zna jo koliko je kome ostalo. Moda su ovo njihovi poslednji susreti. Vrijeme u drutvu maeg brata prolo je u trenu. Podsjetili se na mladost, spomenuli biva

106

vremena, drage ljude. Cjeli ivot stao u jedno vee. Srodne due nale temu. Kao pred smrt. Nazvali su moju majku da je pohvale kako dobro pazi mua, izgleda ko momak. I bili su iskreni. Otac je imao na ta biti ponosan. Godine ga nisu doticale. Imao je bistar um, brzu misao. Snaga nikada nije bila upitna. Sto kilograma je i dalje bila mjera za ponijeti. Zadnjih godina posvetio se obradi djedovine i svaki trenutak provodio je u radu. Kroz laganu koulju ocrtavali su se mladalaki miii. Iao je hodom zadovoljnog ovjeka, hodom pobjednika, ovjeka koji zna kuda ide i koji zna gdje ga eka cilj. Bistro oko i prirodna ljepota davali su mu sigurnost koja se graniila sa prepotencijom. Ljutio se kada su mu govorili: ivio sto godina. Iskreno je vjerovao da e ivjeti puno due. Tako se i ponaao, tako je planirao ivot. Nikada nije vjerovao u bilo ta ili bilo koga osim samo u sebe. Nije vjerovao da ovjek samo snuje, a Bog odreuje. Njegova elina volja, disciplina ivljenja i njegov lini recept davali su mu za pravo da prkosi ivotu i uobiajenim zakonima prirode. Mogao je sve to drugi nisu ni pokuavali. Bio je ponosan na sebe na svoj ivot i na rezultate kojima se i sam divio. ivio je ivot po svojoj mjeri, onako kako je samo on elio i po receptu koji je sam napisao. Nita nije slutilo skori kraj. Sa osmjehom i planovima za daleku budunost legao je u krevet. Sutra ga eka put, baba je ostala sama, nije ba zvuala dobro kad su razgovarali telefonom. Na ranu ga je ekalo dosta posla. Zadnjih godina

107

zaokupirala ga je ljubav prema ivotinjama. Sluajno su kupili janje da bi ga zaklali za Boi, kako je to obiaj nalagao. Meutim supruga je toliko zavoljela jagnje da je molila da ga ostave u dvoritu kao kunog ljubimca. Poslije su shvatili da je jagnje usamljeno pa su uzeli jo jedno da ina drutvo. Kada su lopovi ukrali jedno jagnje iz revolta je otio i kupio dva. Kraa se ponovila jo jednom i to je potaklo inat kod oca i otiao je i kupio eti janjeta. Tako se rodila ljubav. Pitome i blage ivotinje polako su otvorile duu i odkrinule kamena vrata u srcu ovjeka koji je emocije gledao kao najveu slabost. Govorio je da je postao oban. Samo i to je morao da radi na svoj nain. Nikada nije tjerao ovce. Ako hoe neka me slijede. Ako nee i ne moraju. Zrna kukuruza u depu kaputa i malo soli bili su dovoljan razlog da njegov recept djeluje. Ubrzo je zaspao snom pravednika. Nad Podgoricom je otkucavala pono. ''Staljin odluuje da se organizuje zasedanje Informbiroa u Bukuretu, a glavna tema je stanje u Komunistikoj partiji Jugoslavije. Tito dobija poziv da lino uestvuje, ali on ne samo da taj poziv odbija, ve donosi odluku da niko iz KPJ ne ide na zasedanje. Sednica je odrana krajem juna 1948. godine, a konani zakljuak sednice bila je rezolucija o stanju u KPJ poznata kao "Rezolucija Informbiroa". Osnovni zakljuci su bili: 1. KPJ sprovodi neprijateljsku politiku prema Sovjetskom Savezu 2. KPJ ukida marksistika gledita

108

3. KPJ se rasplinjava u bespartijskoj masi, da nema kritike i samokritike 4. Partijom rukovode pijuni i strani plaenici, koji ne sluaju savete ostalih komunistikih partija 5. KPJ kree ka buroaskim ciljevima Informbiro je na kraju pozvao sve prave komuniste da smene dotadanje rukovodstvo KPJ i da postave nove ljude koji e saraivati sa Informbiroom i vratiti Jugoslaviju na pravi put. Odgovor na zakljuke zasedanja u Bukuretu izneo je, posle sednice na Dedinju, Milovan ilas. Centralni komitet odbacio je sve Staljinove optube i usledilo je Titovo istorijsko "ne". Staljin je postao neprijatelj. Njegovi portreti, koji su stajali pored Titovih, poskidani su sa svih javnih mesta. Sovjetski Savez se od uzora i prijatelja pretvorio u neprijatelja. Usledila su mnoga politika hapenja, i to ne samo u Jugoslaviji, ve i u drugim komunistikim zemljama. Svako ko se u Jugoslaviji slagao sa Staljinom bio je izdajica. Svako ko se u drugim komunistikim zemljama slagao sa Titovom politikom bio je kanjen. Dolo je do ekonomske i politike pometnje. Mnogi ugovori su raskidani, dolazilo je do promena u vojnom vrhu obe drave. Tree zasedanje Informbiroa odrano je u novembru 1949. godine u Budimpeti. Staljinova osuda KPJ bila je jo otrija. Doneta je rezolucija pod nazivom "Jugoslovenska partija u rukama ubica i pijuna", a Beograd je proglaen centrom amerike pijunae. Situacija se zaotrava, a vojske obe drave su u stanju pripravnosti. Situacija doivljava

109

kulminaciju 1952. godine. Staljinova "Operacija Jugoslavija", planirana za septembar, podrazumevala je vojni napad na Jugoslaviju. Dve sovjetske armije rasporeene du granice sa Bugarskom ve su zapoele sa manevrima. Najkritinije je bilo 12. novembra, kada se u pograninoj zoni nedaleko od Bosilegrada pojavio tenkovski korpus Crvene armije. Jugoslovenska vojska bila je u stanju pripravnosti, a Tito u Niu. Iznenada, topovska jedinica se povukla i vratila u hangare. Manevar je zavren, a Staljin je promenio odluku. Zbog Korejskog rata sovjetska vojska grupisala je svoje snage na granici sa Kinom, a tab za Jugoslaviju rasputen je decembra 1952. godine. Topli zec Situacija u zemlji je 1949. godine, po oceni KPJ i Tita, bila takva da je bilo neophodno uvrstiti poloaj Partije u zemlji i osloboditi se svih sovjetskih uticaja. Svi koji su i dalje bili za saradnju sa Staljinom i prihvatili Rezoluciju postali su izdajnici i dravni neprijatelji. Obraun sa politikim neistomiljenicima se intenzivira i 9. jula 1949. zatvor Goli otok prima svoje prve zarobljenike. Pored tenje da ih oslobodi staljinizma, uprava zatvora koristi upravo metode muenja poznate iz Staljinovih, ali i nacistikih logora.'' Ma koliko bili bliski, Pero je rijetko otvarao duu. Znao sam samo da je dijelio moju sudbinu. Sudbinu golootokih porodica koje je drutvo igosalo. Znao je i za to pronai opravdanje.

110

Ako je cijena opstanka drave i njenog prosperiteta bila formiranje Golog otoka, kanjavanje svih koji su bili i potencijalna prijetnja tadanjoj vlasti, tada je shvatljivo da se vlast titila. Kada se kosi livada, unitava korov, uvijek nastrada i poneki cvijet. Moda i najljepi cvijet nastrada ali vano je da je livada oiena od korova. Cvijee e se obnoviti ili e se posaditi novo. Kako moe za sve traiti opravdanje. Najbolje je da ide u advokate. Ti bi i za ubicu naao olakavajue okolnosti. Niko nije kriv, samo su se ivotne karte tako posloile. Neko uvijek dobije vie, neko manje. Ne postoji idealna pravda. I ko zna odkuda vuemo svoje sree i nesree. Nije gledao na ivot mojim oima. Imao je irinu koja je meni nedostajala. ivio sam dan za dan. Sve to sam zaradio elio sam odmah da naplatim. Sve greke sam elio odmah da ispostim. Nisam elio da ostavljam svoje repove generacijama koje dolaze poslije mene. Samo nisu me radovali ni repovi koji su mi ostajali od mojih predhodnika. Mislio sam da je svako kova svoje sudbine. Bar bi bilo lijepo da je tako. ivot mi je mnogo puta pokazao moje neznanje. Trebalo je da proe pola vijeka da shvatim kolika je vrijednost znati da ne zna. Tek kada sazna koliko ne zna postoji mogunost da prihvati tua znanja i da shvati da ne postoje univerzalna rjeenja. Pero je imao tu irinu, mogao je svaku situaciju sagledati iz vie uglova.

111

Mozak je glavni organ. Krilatica koju je esto ponavljao. Proao je Pero kroz muke koje sam i sam proivljavao, mada tvrdi da je moj ivot sapunica, limunada u poreenju sa njegovim iskustvom. I njegov otac je bio golootoanin, straan, pun hroninog skepticizma i prijeke naravi. Sklon nasilju nad cijelom porodicom. Kao da se njima svetio za svoju sudbinu, kao da su se svi njegovi strahovi pretoili u ponitenje sree svojih najbliih, jer ako sami sebe povredimo jae, ne moe nas niko vie od nas samih povrediti! Anti ljubav, da bi se duboko sakrila od nasilnika prava ljubav. to su uasnija muenja bila nad naim oevima, to je vei bio i njihov uas i strah, i bolnije za duu njihove lekcije nad nama! Telo bi izdralo sve, ali teina pitanja zato? bila je prejaka za naa mlada bia, nita nismo znali i toliko nam je jae to uasno zato paralo i kidalo duu. Jednom mi je Pero ispriao svoju priu o lekcijama koje je dobijao od svog oca, koje seu u najranije detinjstvo. Prie za koje nije mogao znati, ve je uo od svoje majke. Pokuao je hronoloki poredjati lekcije koje su u mnogome odredile njegov karakter, njegovu sudbinu. Svaka lekcija je bila stranija od one predhodne i sa nevjericom sam sluao potresno svjedoenje. Posljedice tih lekcija prevaspitanja su ostale urezana u njegovoj linosti za sva vremena. Oito su vaspitai nekad gubili mjeru i od obinih ljudi

112

pretvarali se u udovita stvorena u paklu Golog otoka. Pero je svojim blagim oima pogledao u moju duu i zapitao se da li je uopte umjesno priati takve stvari. Otkrivanjem najdubljih tajni bacao je tamnu sjenu na svoju porodicu. Bacao je sjenu i na svoju linost, nosio je dio te glembajevtine u svojim venama. Sve tajne se kada tad moraju otkriti. Zaklela se zemlja raju... Morao je nekome prenijeti tajnu zakopanu u sebi. Vidim u govoru tijela da se mui. Lutaju misli ko uklete barke. Potiskuju jedna drugu, sudaraju se. Nestaju i ponovo dolaze kao plima. Pogledao me je onako, preko oka i upitao: ta si ono rekao? Zato si otiao od kue? Bilo mi je sumnjivo to pitanje. Znam da je znao odgovor. Nisam shvatao zato pita. Reci: Insistirao je. Znam da je morao imati dobar razlog. Dobio sam amarinu. Aha. Znai zbog amara? Gledao me je ispod oka pa sam na brzinu dodao. Bez razloga. amar sa vrata, bez rijei. Dobro, dobro, shvatio sam. Dobio si glupi amar i napustio porodicu? utao sam. Malo mi je ovakav tok razgovora slutio na neto loe. Osjetila se neka pozadina iza pitanja. Outao je jedan minut. Pogledao put neba kao da trai milost.

113

ta si mi ono rekao? Otiao od porodice zbog amara. Budala. Gotovo sa prezirom me je pogledao. Gledali smo se bez rijei. Pero i njegova zla sudbina bili su prostrijeti ispred mene. Pa mi sad samo reci da nisi imao sree! Bilo mi ga je toliko ao. Nisam smogao snage izrei ni rije u svoju odbranu. Samo sam mu se pridruio u tuzi, moje suze pratile su njegove. Padale su na zemlju. Mnogo umiranja u jednoj noi. Zatvorio sam otvorena usta koja su se osuila dok sam sluao. Dohvatio sam bokal sa vodom, otpio naduak nekoliko gutljaja a ostatak sam prosuo po glavi. Da se uvjerim da ne sanjm. Trebalo mi je malo vremena da upijem svu teinu koja se nadvila nad mojim nesrenim sapatnikom. Koliko sam ja srea imao. Moje prie su stvarno bile kao Politikin zabavnik u poreenju sa traginim romanom koji je napisao Perin ivot. Osjetio sam se malo postien. Mislio sam da sam ja kralj tuge da nosim najtei krst. Kakva zabluda. ivio sam bajkovit ivot ako povuem paralelu sa svime to je snalo nesretnog Peru. Kako mogu biti tako strog prema svojoj porodici, kada postoje takve sudbine? Pero je bio dokaz moje umiljenosti. Moje zablude. Shvatio sam. Dobro sam proao u ivotu koji su ivjeli svi u sjeni Golog otoka. Mnogo gore nesree su bile tu oko mene. ta se jo krije u toj hermetikoj kutiji. U kutijama mnogih koji su tajne ponijeli u grob. Mnoge strane istine prerkio je strah, prekrio stid i prekrila

114

zemlja. Pero mi je dao zadatak da pokuam makar u sitnim detaljima doarati ivot u porodicama Balkanskog pijuna. Kultni film koji su mnogi gledali kao komediju. Istina je da je film bio uljepana tragikomina situacija jednog golootaanina. Realnost je znala biti mnogo surovija i drastinija. Pero je najbolji primjer kroz sve ta se prolazilo u takvim porodicama. ''Vie od 90 odsto zarobljenika dovedeno je na Goli otok bez prethodnog suenja, tako da im nije bila poznata ni duina kazne. Optunica je mahom bila ista. Svi zarobljenici su pokazivali naklonost prema Informbirou, to je znailo da su protiv Tita i Partije. Ugledni ljudi, dokazani komunisti i intelektualci koji su podravali Staljina bivali su podvrgnuti "prevaspitavanju". Osnovni zadatak bilo je vraanje "posrnulih" drugova na pravi put, pri emu su sva sredstva bila dozvoljena. Fiziko maltretiranje bilo je samo deo torture, jer je osnovni cilj bio slomiti linost i ubiti joj dostojanstvo i mo kritikog razmiljanja. Svaki zarobljenik morao je da prizna svoju "zabludu" i da revidira svoje stavove. Zatvorenici su bili primoravani da potkazuju jedni druge u zamenu za minimalne ustupke. Solidarnost nije postojala, svako se borio samo da preivi, ali je bilo i onih koji su se nadali da nee doekati sutranji dan, jer nisu mogli vie da izdre. Surovi vremenski uslovi ili su u prilog upravnicima logora.

115

Poznata "dobrodolica" novoprispelim zatvorenicima, ali i kazna za neposlunost, bio je uveni "topli zec". Osuenik je prolazio izmeu dva reda zarobljenika koji bi ga udarali svom snagom. Onaj ko ne bi udarao najjae to moe bio bi sledei. Prebijanja i fizika maltretiranja bili su svakodnevna pojava. Meutim, psihiki pritisak bio je mnogo vei. Islednici su se sluili ucenama i pretnjama. ak i ako bi bili puteni na slobodu, nakon to su priznali svoju greku, osuenici su drani u neizvesnosti da svakog trenutka mogu ponovo biti uhapeni i vraeni na Goli otok. Bilo im je oteano ponovno uklapanje u drutvo. Sve privilegije su im bile oduzete, nisu mogli da se zaposle, vren je pritisak na brane partnere da se razvedu od njih, a svako ko bi bio u kontaktu sa njima bio je sumnjiv. Kroz Goli otok prolo je oko 10.000 zatvorenika, od kojih najvei broj Srba i Crnogoraca. Skoro svi su na kraju revidirali. Neki od njih postali su saradnici Udbe, kojoj su morali da podnose izvetaje i potkazuju svako sumnjivo ponaanje. Neki od njih progovorili su o strahotama ovog zatvora tek posle Titove smrti, a mnogi su svoje tajne sauvali zauvek. ak i danas, 52 godine posle ukidanja Golog otoka kao politikog zatvora, postoji mnogo tajni koje ovo ostrvo krije.'' XI ta sam mogao rei. Svi imaju svoj prag. Vremenom saznajemo, formiramo se, izgraujemo. Ovo je bila no tuge. Najtunija u naem dugom

116

drugovanju. Moj prag i njegov prag bili su udaljeni kao nebo i zemlja. Nisam bio siguran da postupa ispravno. Znam da su i njega muila slina razmiljanja o mojim postupcima. Ne postoje dvije iste due. Srodne se pronau da bi ivot uinile podnoljivijim. Nismo nikada ni pokuavali da pronaemo jedan stav samo smo pokuavali da shvatimo nae razliitosti. Veeras je bila no u kojoj smo se najvie udaljili. Osjeali smo to kroz tamu koja nas je dijelila. Morali smo brzo pobjei iz tog orsokaka. Dobro je znati da postoje teme koje ne treba otvarati. Postoje rijei koje je bolje ne izrei. Znam da grozniavo razmiljamo kako da pobjegnemo od trenutka koji nas dijeli. Kako da zatvorimo temu to rui nae odnose. Neko je morao upaliti svjetlo da bi pobjegli iz mraka. Samo ne ostaviti muk da zavlada. U trenutcima najveeg mraka, najbolje je izvui iz prolosti lijepa sjeanja. Dogodovtine iz kole prijeki su lijek za zaborav runog. Dogaaji koji su ostali u naim srcima jedino mogu odagnati crne misli i vratiti osmijeh. Bilo je takvih dosta pa sam pokuao igrati na tu kartu. Manimo belaje, nije cijeli ivot samo tuga. Ne zamjeri, nisam izdrao. Znam da sam pretjerao. Uvijek je bio spreman preuzeti teret odgovornosti na svoja lea. Ustao je da protegne noge, malo zabacio glavu kao da bjei od misli koje ga proganjaju i vraajui svoj dobroudni osmjeh pokazao da moe da se izdigne iznad tuge,da moe

117

da pobijedi crne misli i okrene se drugoj ljepoj strani ivota. Imali smo elju da dan ne zavri teretom koji pritiska kao nakovanj. Poeli smo traiti neto to moe izvesti nas na sunanu stranu ulice. Djeija razdraganost, prvi kolski dani. Djevojice u koje smo bili zaljubljeni. Na nebu se prosule zvijezde. Mjesec zavodnik ara nebom. Vraa optimizam. Sluti. I ti si bio zaljubljen u Vesnu? Ma, daj. ta ti pada na pamet. Znali smo da smo na dobrom putu. Nita ne lijei tugu kao ljubav. Ljubav je uvijek rjeenje. U bezizlazu uvijek je mudro osloniti se na ljubav. Nastavili smo da utimo. Ponekada bi se pogledali kroz lagani smijeak. Nisam mogao biti siguran ali iskreno sam sumnjao da se i njemu u toj mjesecem obasjanoj noi mislima eta naa ljubav sa poetka kolovanja. Bilo je u tom sjeanju mistike, sjete, tuge i radosti. U mojoj glavi vrtio se film... Zlo je lako zapamtiti. Tragovi zla su mnogo dublji od tragova dobrote. Te rane koje ponesemo iz djetinstva su rane za cijeli ivot. ivot formiran do nae pete godine odreuje nas kao linosti. Negdje do petnaeste godine formiranje dobije konane konture. Genetika moe da definie samo jednu treinu nae linosti, sve ostalo posljedica je naeg iskustva koje nosimo od samog roenja. Moda i mnogo ranije formira se naa linost. Posebno pamtimo nepravedne kazne, nezasluene batine. Vrijeme kada djeca nisu bila centar porodice nametala su druga pravila vaspitanja. Oevi nisu

118

imali vremena za vaspitanje i obino bi pristupili preventivnom spreavanju greaka. U situaciji kada se ostvare preduslovi pribjegavali bi kolektivnom kanjavanju sve djece. Uvijek bi u tom kanjavanju nastradali i nevini ali oni bi bili kolateralna teta kako bi se danas moderno izrazili. Takve kazne se pamte. Kao to se pamte nerazumni postupci onih od kojih oekujemo da nam pokau primjerom kako postupiti u svakoj situaciji. Uitelji su bili prvi svjetionici za nas polaznike u prve razrede. Dugo se to nije mijenjalo. Gotovo do samog zavretka kolovanja. Prvo sjeanje pomjeanih osjeanja na osnovnu kolu vezana su za najljepu djevojicu iz nog razreda. Najvaniji poljoprivredni radovi bili su ljeti u vrijeme kolskog raspusta. Tada su se kosile trave, slagale u plastove, ela penica, kupili plodovi iz bate i vonjake. Najtee je bilo kupiti rane ljive. Sitni tamnoplavi plodovi zapadali su u travu i iblje i poslije svakog dana ruke su bile pune malenih ranica koje su se sledeeg dana obnavljale i pravi praznik je bilo doekati kraj berbe. Dok se u velikim kacama stvarala ira iz koje e se praviti uvena ljivovica pripreme kazana, rezanje drva za zimu ali i za peenje bili su u punom jeku. Zadnji radovi u polju bilo je /berba/ kukuruza. Miris suve komue ostao je vjeno u meni i esto sam bez ikakvog povoda na mjestima gdje suene komue nije moglo biti ni na slici znao osjetiti za mene predivan mirist. U vrijeme kad se iz prvih kazana poinjala cijediti rakija mi aci smo ve kretali u kolu. Kako u selu nije bilo mnogo kazana to je peenje produavalo se kroz gotovo cijelu jesen i uz sebe

119

vezalo stalna druenja ali i redovno ponekog neodmjerenog degustatora. Poslije kole znali smo dolaziti i mi mladi da pomognemo okretati mjealicu da ira ne zagori ili bi mijenjali vodu u velikom kazanu kroz koji je prolazila spiralna cijev gdje se para iz ire pretvarala u istu ljutu ljivu. Kako nisu imali gradometar seljaci su primjenjivali provjereni metod ispitivanja kvaliteta rakije tako to su esto rakiju koja tee bacali na vatru. Kada bi iz vatre liznuo plamen to je bio najbolji znak kvaliteta a im rakija nije gorila, taj kazan sluio je jo samo za prikupljanje patoke iz koje se naknadno pravila posebna rakija prepeenica. esto se uz plamen kazana skupljao komiluk i tu pekao peenjke, jo nedozdrele kuruze koji su bili prava poslastica. Znala se tu nai i peena tikva a nerjetko i po koji komad mesa i slanine. Tada je oko kazana zavladala gotovo svearska atmosvera i do dugo u no svi su ostajali ne proputajui te zajednike trenutke oputanja. I kao to je kazan mamio pijance i veseljake tako je u koli a naroito u povratku i dolasku kao magnet sve djeake privlaila jedna Vesna. Ta umiljata djevojica u koje smo svi bili pomalo zaljubljeni stanovala je u Bojniku, gotovo tri kilometra od kole i na tom putu grupa iz njenog drutva bila je uvijek najbrojnija. Pravi miljenik i uitelja i aka ne samo iz njenog razreda, ve i drugih ona je strila iznad svih. ak ni injenica da je nosila najomraenije prezime koje poznaje istorija: Paveli nije mogla da umanji njenu popularnost. Svako drugi sa tim prezimenom bio bi stalna meta podruge i akih provokacija, ali miljenici naeg razreda to se

120

nikad nije desilo. Doprinosila je i sama tome jer je iznad svega bila skromna i nenametljiva i izuzetan drug spremna uvijek pomoi. Jedino se isticala izuzetno dobrim ocjenama i uvjek je njeno znanje bilo ispred lekcija koje uimo. Znao sam i sam ponekad da kriom pogledam na brdo zvano Varoie koje je graniilo Dobroevie i Bojnik a bilo je udaljeno oko dvjesto metara od moje kue, i kada bi primjetio da se niz brdo sputa velika grupa uenika kao sluajno sam i sam kretao u kolu samo da bude u njenoj blizini. Morala je i sama osjetiti nae zadovljne poglede samo prema svima je imala isti drugarski odnos pa ak i kad smo svi imali svoje simpatije ona je ostala tajanstvena i daleka i samo jo vie izazivala divljenje svih nas. Moja uiteljica imala je specifine arine i nije voljela da neko stri iznad prosjeka pa makar to bilo i po znanju. Takvim uenicima je nalazila manu iz vladanja ili ponaanja a ako ne to primjenjivala je meni neobjanjivo obrazloenje. Mome ocu na daleko poznatom po strogoi znala je na kraju razgovora obavezno naglasiti: Nemam nikakvih ozbiljnih primjedbi ali mislim da se previe pue. Nikad nisam saznao pravi znaaj tih rijei ali mrki pogled moga oca je govorio da to nije nita dobro. Vjerovatno je vrijeme jednakosti i istih prosjenih neznalica samo igosalo sve koji su se drznuli izdii iznad kolektiva. Mislim da je i Vesna u oima nae uiteljice bila negativan element koji se izdvaja iznad prosjeka. Utapanje u kolektiv bio je ideal i svako naruavanje tog principa bilo je svetogre.

121

Kroz itavo kolovanje samo je jedan neobian i muan dogaaj ostao veza za Vesnu. Desilo se to u drugom ili treem razredu. Iz srpskog smo uili novo tivo i uiteljica je odluila da spoji dva asa. Nije to oduevilo veinu uenika i ve nakon prvog asa poeli su se javljati za odlazak u toalet. Mnogi su to radili iz hira ali kad je to postala masovna pojava uiteljica je odluila da zabrani svaki dalji izlazak. Komeanje u razredu samo je uvrstilo njenu odluku i nastava je tekla u obostrano naelektrisanoj atmosferi. Najtea situacija za svakog pedagoga je kad uenici osjete da ne postoji kontrola kojom uitelj vodi razred ve u vazduhu lebdi negativni fluid. Nesreu da poslije odluke o zabrani izlazaka potrebnu da ode do toaleta i da moli za izlazak imala je Vesna. Nije pomogla iskrena molba ni dotadanji izgraeni status primjernog i potenog uenika bez i jedne mrlje od poetka kolovanja. Dosljednost kojom je primjenjivana donesena odluka proizvela je dogaaj koji je uzdrmao cijeli razred. U prenapregnutoj atmosveri prelo se na itanje novog tiva i to tako to su uenici izlazili pred razred i tu svako proitao po jedan dio novoga teksta. Kako mnogima itanje novog teksta jo nije bila vrlina, to se razredom na svaku greku prolamao buan smijeh. Vesna je jo jednom pokuala da izmoli izlazak sa asa ali svi koji su poznavali ud nae uiteljice shvatili su da je to samo uzaludan pokuaj. Vjerovatno iz nekih pedagokih ili nama nepoznatih razloga odluila je da cijeli tekst novoga tiva nastavi da ita ba Vesna.

122

Voljeli smo sluati njen umilni glas i gledati nama dragu djevojicu kako graciozno i ponosno izlazi na tablu. Uvijek je bila ukusno obuena i dotjerana kao da se spremala da izazove nae divljenje. Ovoga puta njen korak bio je teak i spor i da nismo vjerovali u njeno znanje pomislili bi da se plai nepoznatog teksta. Stala je ispred table tuna i blijeda i do naih uiju dopro je njen glas. Teno i bez greke kao da u ruci ima dugo vjebani tekst nizale su se reenice. Samo ponekad zastala bi da duboko uzdahne i do naih uiju ponovo bi doplovile rijei proitane svakidanjom lakoom. Odjednom je nestalo te sigurnosti i iza svake rijei poela je zamuckivati. Tiina je zabrujala dok je isprekidano itanje postajalo sve tie. Tada u jednom trenu svi smo primjetili i ostali zaprepaeni. Mnogo otvorenih usta u udu nisu stigla da se zatvore jer nisu mogli vjerovati svojim oima. Ispod tamno plave suknjice niz nogu tekla je mokraa uz drhtave noge poela se stvarati lokva. Glas je jo samo jednom zadrhtao i stao. Razredom je carovao muk jer mnogi nisu mogli prihvatiti istinu i pomislili su da je to ruan san. Moda da se to desilo nekome drugom ne bi u toj mjeri potreslo razred, ali da naa ljubimica i najprimjerniji uenik doivi takvo ponienje bilo je za sve nas neprihvatljivo. Zadnja je situaciju shvatila naa uiteljica. Dugo je trebalo da se otrgne od oka i tada je zbunjeno promucala neto to je trebalo da zvui kao opravdanje: Zato nisi rekla da mora ii van. Tuna i poniena slomljena saznanjem da za povjerenje uiteljice nije bilo dovoljno sve to je do

123

tada pokazala u svoju klupu sjedala je Vesna. Spremila je torbu i pognute glave izala iz razreda. Ovaj dogaaj dugo je okupirao cijelu kolu i vjerovatno da bi u drugim okolnostima i nekom drugom ostao rep kroz cijelo kolovanje ali aci kao da su znali pravog krivca i Vesni nikad niko nije ni u ali spominjao ovaj dogaaj. Uenici su mali ljudi i odlino znaju odvagati svaki postupak a potena srca i instingtivno osjete istinu.

124

XII Kada sam u venama poeo osjeati snagu mujaka i kad se u srce uunjala ljubav negdje polovinom srednjokolskog kolovanja, pokupio sam ono malo svojih krpa i otiao u svijet. Jedina povoljnost je bila to sam svaki raspust koristio da se zaposlim i zaradim po neki dinar za obnavljanje oskudne garderobe i za poneki poklon za majku i sestru. Bili su to najtei poslovi na utovaru ili ienju ali meni su donosili radost prvog zaraenog novca a umor je brzo nestajao ve nakon par dana zaboravljale bi se sve tekoe. Sa minimumom stvari i maksimalno praznih depova naao sam se na ulici preputen sam sebi. esnaest godina bilo je iza mene vrijeme u kome je neko brinuo i strepio nad svakim mojim postupkom a od tada samo sam sam sebi bio odgovoran. Dani nemanja, gladi i slobode bili su ono to me eka i ono emu sam se istinski radovao. Nikada vrtoglavica od gladi ili injenica da nemam pribor u koli koju sam nastavio redovno pohaati nisu me doveli u iskuenje da se vratim kui pa ak ni ta pomisao nikad mi nije prola kroz glavu. Ponos i elja da istrajem nisu mi dozvolili da se obratim bilo kome od rodbine iako je cijela rodbina imala para na bacanje. Ipak nikada nisu se sami sjetili da mi kupe makar kiflu koja bi mi mnogo znaila. Pri sluajnim susretima sa roacima najee sam bio meta potsmjeha i izrugivanja zbog izgladnjenog izgleda i oskudnog odijevanja. Dok je

125

zavrne razrede veina od njih ivjela na visokoj nozi i sa biranim automobilima dolazila u kolu, ja sam patentirao recept za najeftinije preivljavanje. Pola kilograma crnog hljeba umoenog u eer, zalivenog sa litrom vode nije ba nikom stvaralo zazubicu ali nije dalo ni umrijeti. U koli sam sjedio u klupi sa Crnovi Bokom i on je imao istanan osjeaj kad je moje stanje kritino i nekako ba tada kod njega se javljala potreba da zajedno uimo. Vie ga je plaila pomisao da neu moi doi u kolu od gladi nego prijetea jedinica i tako bih svakih desetak dana do mog elutca stigao raj. Bokova majka divna ena Manda uvijek bi se pobrinula da tih dana bude tople supe sa knedlama, peenog mesa, kolaa i svakih akonija koje pamtim kao najvee praznike. Taj miris supe i danas je najljepa miroija za sva moja ula. Topla supa, oputena porodina atmosfera, smijeh i neobavezno askanje. To postoji. Postoji i takav dom. Postoji i takav nain ivota. Porodica u kojoj caruje ljubav. Sklad topline i povjerenja. Bogatstvo. Srea. Goli otok je duboko urezan u kolektivnu memoriju naroda bive Jugoslavije. Odmah poslije rata, Jugoslavija se ponovo nala u ratnom stanju nakon Rezolucije IB-a iz 1948. Vlast je odluila one koji su se priklonili i one za koje je sumnjala da su se ili da e se prikloniti monom Staljinu izolirati na Goli otok. Davnog 9. srpnja 1949. na otok je dola prva skupina od 1200 zatvorenika iz svih krajeva

126

Jugoslavije. Tamo se ideja o obrani zemlje pretvorila u uasni napad na ovjeka. O tome se i danas uglavnom uti. Pokuaj da se progovori dogodio se u utorak uvee u prostoru Drutva arhitekata Zagreb, gdje su Udruga golootokih zatvorenika "Ante Zemljar", Berlage Instituta iz Rotterdama i Udruenja hrvatskih arhitekata priredili izlobu "Ljudsko mjerilo Golog otoka". Osamdesetdevetogodinji slikar Alfred Pal, bivi partizan koji je na Golom otoku bio u dva navrata etiri godine i koji je lomio kamen za spomenik rtvama faistikog terora otoku Rabu, na kojem je i sam bio zatvoren, o uasu Golog otoka je progovorio sa svojim slikama koje su juer izloene na izlobi "Ljudsko mjerilo Golog otoka". Zato se o Golom vie ne zna, zato nije dovoljno istraen? Pal krivi i same golootoke zatvorenike jer oni koji su se vraali o Golome su utjeli. Golotoki zatvorenici nerado i danas govore o svom iskustvu. Jedan od njih, 83-godinji Ivo Puhari iz Makarske, o njemu ni svojoj djeci ba nije govorio: Nikad. Neto uzgred, ali nikad, nikad. Oni koji su proli pakao Golog otoka ni meu sobom nerado govore o njemu. Zato, objasnio nam je tajnik udruge golootokih zatvorenika "Ante Zemljar" 81-godinji Zlatko Hill: Sa Golog otoka se izalo praktino cinkarenjem drugog. To je bio nain preivljavanja na Golom otoku.

127

Pokojni pisac Ante Zemljar je bio jedan od onih koji je i govorio i pisao o Golom otoku i njegovim uasima: ujte, svaki put je bilo nekoliko mrtvih kad se dolazilo i kad se prolazilo kroz tuu. 20 posto postalo je idiotima, 30 posto - i tuklo vas, tuklo vas, tuklo vas kao ivotinja. Ljudi su izgubili pamet, ljudi su spaavali sebe mislei da e ih pustiti kui iz tog zla. Ali mene ne zanima Goli otok, mene zanima neto drugo sa Golog otoka, a to je unitavanje ljudskog dostojanstva i ljudskih prava. Ja kao vodi uvijek naglasak stavljam na stradanje ovjeka. To je ono bitno - da li je to bilo u onim logorima u Njemakoj, da li je to bilo u Jasenovcu, da li je to bilo na Blajburgu, da li je to bilo na Golom otoku. To je jedna osnovna poruka.

128

XIII Jutra u Podgorici kada se iza Gorice promalja sunce su bajkovita. Posebno s ranog proljea ili rane jeseni kakva je bila tog prvog oktobra. Zavreno je vrelo ljeto i dolazila su ugodna vremena. Noi sa svjeinom koja je opijala. Sve je slutilo lijepom danu. Rano su prvi pijetli iz predgraa kukurikanjem dozivali novi dan. No je uzmicala ispred jutra. Tamne sjene mraka polako su se gubile. U sobe se probijao prvi zrak sunca. Tiho kao lopov, da ne remeti spavae. Umilno je sputalo svoje prve zraka na jastuk spavae. Toplo dodirivalo usnule spavae. Njeno kao ruka majke koja obilazi svojubebu. Pokret kada se nadvije nad krevetac i zaljubljeno gleda svoje usnulo edo. Tada se grugi napnu od miline a licem zatreperi osmijeh ljubavi. Tako je sunce proetalo kroz otvorene prozore i otjeralo no. Vrijeme je buenja. Mile je uo komeanje u sobama i ustao je da probudi brata. Ostalo je toliko toga neizgovorenog. Sino su imali nezaboravnu vee. Mnogo toga su dotakli, podsjetili se na zajednike dane, borbu koja se ivot zove. Sa osmijehom su otili u krevet. Znali su da su uspjeli. Imali su odrasnu djecu, unuke. Svoj zadatak na ovome svijetu su uspjeno zavrili. Ostalo je samo da uivaju u plodovima svoga ivota. Uspjeli su da se i materijalno obezbjede. Cijeli ivot u stvaranju i odricanju. Dolo je njihovih pet minuta.

129

Poao je prema sobi i naiao na otvorena vrata. Jo mu je na licu bio osmijeh od sino. urio je da nastave druenje. Rijetke su prilike u ivotu kad mogu biti zajedno. Trebalo je iskoristiti to vrijeme. Vrata na sobi su bila do pola otvorena. Zastao je kao ukopan pred slikom koja ga je presjekla. Ugledao je brata kako klei na podu. Izgledalo je da e se svaki sekund stropotati na pod i da se samo snagom volje dri u tom poloaju. Teko je podigao pogled. ak je pokuao da se nasmijei. Ruku je stavio na grudi. Pokuao je sastaviti srce koje je puklo. Znai to je ta smrt? Znao je da je kraj blizu. Osjetio je kako snaga nestaje. Osjetio je da pucaju okovi u njegovim grudima. Pokuljala je bujica uvanih elja. Bujica osjeanja koje je cijeli ivot uspjeno skrivao. Sve je pokuljalo kao lava iz njega. Mogao je da vidi taj plaviasti dim koji nosi njegovu duu iz grudi. Nosi je izvan njegovog tijela. Samo da ode kamo sluti. Da ode do stabla koje raste. Da nastavi granati niz porodinog stabla. ovjek je samo prenosnik, nosa genetskog koda za one koji dolaze poslije njega. U prirodi to je osnovna funkcija ivota. Ostaviti trag i svoje nasljednike. Sauvati lozu. Morao je samo jo to znati. Nije mario za bilo ta drugo. Samo da dua nae mir. Svoju bardo ravan da proe i smiri se tamo gdje pripada. Gdje je oduvjek pripadala. Nije mi dobro, znam da je stigao kraj, nije mi dobro! - glas je postajao sve tii.

130

Poruku, prenesi poruku! Svi nose poruku. Da je prenesu na svoje nasljednike. Osnovni zadatak evolucije. Na usnama je zadrhtala zadnja rije. Neizgovorena. Danima sam mislio o toj poruci. Danima sam snevao o poslednjim reima neizgovorene ljubavi, pokajanja za nanete boli, vaznesenje u rajski svet ljubavi u poslednjem trenutku ivota moga oca! Sad razumem svoju sebinost, jer poruka je ve preneta! Ja sam svedok i dokaz, ja sam sin svoga oca, ja sam poruka! I nije sutina u sadrini poruke, ve u veliini njenog prenosa! Prenesi, kai, pokai, reci, da se ne prekine veza, povezanost kai drugima, povei me sa drugima, ne dozvoli da me smrt sprei da se poveem sa mojim voljenima, da za mene uju, da znaju, da me vide i osete! PRENESI...! Niko od nas nema poruku za druge, samo elju da se sa drugima povee, samo LJUBAV u svim njenim oblicima! Nekada se oblici ljubavi toliko iskrive i toliko duboko sakriju! Najvei neprijatelj ljubavi je strah! Teko je disao, podigao se nadovjeanskim naporom, zadnjimim atomima snage i pao na krevet. Nije elio da umre na podu. Dostojanstvo je uvao cijeli ivot. Zar sada da odustane. elio je da umre uspravno, onako kako je i ivio, moda je u tim zadnjim trencima izvojevao pobijedu i pobedio strah! Kada je ispod tijela osjetio udobni krevet, pustio je duu da ode. Gr na licu pretvorio je u blagi osmjeh. Nije se patio. Nije poniavao sebe i druge. Ostae u

131

dobroj uspomeni. Ostae onakav kakvog ga znaju. Gord, ponosit, prkosan. Odluan da ostane dosljedan sebi. I tako bi. Hitna je stigla za dvadeset minuta. U bolnici su se skupili svi doktori da pokuaju spasiti jedan ivot koji se gasio. Sve je bilo uzalud. U devet sati samo su mogli konstatovati smrt. Imao je osamdeset i etiri godine.

132

XIV Tek kad neko umre otvore se mnoga pitanja. Bespredmetnost takvog razmiljanja je apsolutna ali to nas ne spreava ili nas ba to inspirie da otvaramo mnoge teme. Da li je moralo ba tako biti? I ta bi se desilo da nije ivot poao tim putem. Duboko u svakome od nas ui sudbina, napisana i odreena mnogo prije nego je i sami shvatimo. Sudbina je uvijek za korak ispred ivota. Pokuavamo da uhvatimo tu tananu sjenkovitu nit koja je uvijek za korak ispred naih postupaka. Zato je ba tako jo niko nije pronaao odgovor. Samo nagaamo i kao slijepci tumaramo po nepreglednim prostranstvima neznanja. Milion puta se preispitujemo. Da li smo ba eljeli krenuti stranom kojom idemo? Ponekada se i sami iznenadimo svojim postupcima. ivimo u polusnu ili kako smo mi govorili: U trampazi. Neka vrsta polusvjesnog stanja na koje sami vrlo malo moemo da utiemo. Prisustvovao sam sahrani pokojnika, koga sam jako dobro poznavao. ovjeka koga bi svi mogli uzeti za olienje svega pozitivnoga to prieljkujemo u svakom ovjeku. Nisam siguran da sam sa istim razmiljanjima otiao i vratio se sa sprovoda. Na taj sprovod ili smo zajedno ja i Pero. Razoarala nas je injenica da niko nije pokuao da sauva od zaborava pokojnika. Brzo se ivi. Brzo se sve preputa zaboravu. Niko se ne osve na ono to je bilo jue, samo smo zagledani u budunost od koje strepimo i koje se plaimo. Strahovi upravljaju i

133

pokreu svijet. Okreu kormilo u pravcu zadanog kursa. Kursa zadanog od onih koji svjesno i namjerno siju taj strah. Upravljaju njime i doziraju ga prema potrebama njihovih interesa. Doziraju informacije, ratove, nauku. Sve je precizno isplanirano ka njihovom eljenom cilju. Na tom putu gubi se ovjek, gube se i cijele drave ali to nije ono o emu brinu vladari svijeta. Njih vodi interes i profit i na tom putu sve to nestane nije ni trebalo da postoji. Niko se i ne usuuje stati na put jer je sila koja je zaduena za realizaciju daleko iznad ovjeka, daleko iznad drava. Sve je to nebrojeno puta dokazano na tako drastinim primjerima da je bilo samoubistvo ponovno provjeravati ve poznato. Pogledali smo se. Iste su nas misli proganjale. Zar ba niko da se zabiljei jedan takav ivot. Tu vee smo sjeli i zajedno napisali priu o zajednikom prijatelju. Zamolili smo urednika lakalnih novina da je objavi. Pokuali smo otrgnuti od zaborava jedan ivot. Mnogi nisu shvatili, mnogi su krivo sudili ali Pero je kroz smijeak rekao. Svi koji treba da znaju, znaju. Vjerovali smo da jo meu nama ima ljudi. Nismo eljeli da vjerujemo u suprotno. Nada je ipak zadnje to u nama nestaje. Na sprovodu se moe mnogo saznati o pokojniku, o njegovom ivotu, ali i o svima koji prisustvuju sahrani. Dananji sprovod je ipak bio neto posebno. Ovaj sprovod nije ostavljao ni najmanju dilemu. Umro je Dobar ovjek.

134

Vidjelo se to tako lijepo na svakom koraku. Nije doao samo jedan pop. Dola je cijela crkvena i politika svita grada. Crkvena zvona nisu prestala da udaraju tokom cijelog dana. Kua i dvorite bili su puni onih koji su doli da izraze svoje potovanje i alost. Malo je bilo ljudi kao on. Dua od ovjeka. ovjek i po. Ljudina. Da e biti poseban vidjelo se to ve u obdanitu. Za osmi mart recitovao je udarnu pjesmu majci. Ispred vremena i ispred svih, bio je primjer ostaloj djeci. Jednostavno je bio Dobro dijete. Dar sa neba. Takvi se rode jednom u vijeku. Kada je krenuo u kolu uvjek je iao na takmienja, i u sportu i u znanju, uvjek za koplje iznad drugih. Primjeran, predsjednik razreda, predsjednik izviaa, mladih istraivaa i svega to vue naprijed. Lokomotiva to pomjera granice. Ponos kole i cijelog grada. Studije je zavrio u rekordnom roku sa visokim prosjekom. Svi su sa divljenjem govorili: E, to je sin. Sve majke su eljele takvog zeta, svi oevi su matali o takvom sinu, sve djevojke su sanjale takvog mua. Svi su bili saglasni: Dobar, Dobar ovjek. Oenio se lijepom i marljivom djevojkom i zasnovao porodicu kakva se samo poeljeti moe. Dobili su dva zlatna djeaka koji su pokupili sve najbolje od oca i majke. Iver nikada ne pada daleko od panja. Radom i odricanjem podizali su djecu, gradili kuu, vikendicu, kupovali auta, namjetaj, brinuli o svojim najbliima. Brinuli o slabim i nemonim. Vjerovali u Boga i njegovu pravednost. Sve to vredi mora zasluiti.

135

Dobar ovjek sa dobrom enom i uzornom porodicom. Ponos rodbine, prijatelja i njihovog gradia. Znao je da mora da se stalno dokazuje, i uspijevao je. Nije mario za cijenu. elio je da nikada ne oskrnavi sliku o uzornom ovjeku. Ponekad je to trailo veliko odricanje. Ponekad se osjeao kao Don Kihot u borbi sa vjetrenjaama. Vjerovao je da sve stie u svoje vrijeme. Strpljivo je ekao svoje vrijeme. Nesrea ima svoju logiku. Nesrea ne bira. Kao grom iz vedra neba, nenajavljeno i nemilosrdno, stigla je bolest. Kobna, bez nade. Umro je a da nije uspio da se pozdravi sa najbliima. Nije uspio da podvue crtu ispod svog ivota i da vidi rezultat. Samo je jednoga jutra sve zatekla tuna vijest. Zadnja misao mu je bila: Da nije neto pogrijeio? Moda nije ispunio oekivanja svih? Ili je iznevjerio moda sebe? Nikada nije dokuio odgovor. Samo je zatvorio oi i otiao (svi vjeruju da je morao ii u raj, ali..?).Nikada neemo znati. Nije doekao svoje vrijeme. Umro je Dobar ovjek. Sahrana je imala samo jednu mrlju. Svi su se sablasno zgledali i okretali glavu od jednog ovjeka. Pijanica od koje se irio ustajali miris alkohola, sa polovkom koja je virila iz poderanog kaputa, izgubljena pogleda, sa dogorjelom cigaretom u ustioma, odbaen od svih, kao strano tijelo, kao zalutali duh, kao runa opomena i prijetnja. Nalije Dobrog ovjeka. Stajao je iznad iskopane rake Lo ovjek. Niko nije moga uhvatiti

136

loginu nit. Zato je ba tako moralo biti? Gdje je tu pravda? Zar Bog moe dozvoliti takav paradoks. I kako se toga dana, na tom mjestu pojavila ta svjetska skitnica, ta suprotnost i negacija samog pokojnika. Sudbina se zna poigrati samom smislu ivota. Lo ovjek ali Dobrog ovjeka. Nije taj dan odredio njegov karakter. Od samog roenja dao se naslutiti taj negativni gen. I ma koliko svi izbjegavali davati sud o djeci, ocjena o njemu bila je jednoglasna: Bio je loe dijete. Uvjek se tukao, od obdanita pa do dananjih dana. Borio se sa samo sebi znanim duhovima. Iz kole je redovno bjeao i potrajalo je mnogo vremena dok nije dodijao i Bogu i ljudima pa su konano odluili da mu poklone diplomu nekog zaboravljenog zanata koji nikada nije ni pokuao raditi. Iao je krivom stranom ulice. Uvijek na pogrenoj strani u krivo vrijeme i na krivom mjestu. Brzo je zaradio epitet bekrije, valera, pijanice. Bio je suner za poroke. Proerdao je u mladosti djedovo imanje, a da nikada nije uspio stvoriti sebi dom. Volio je ene iznad svega. Smisao ivota vidio je u osvajanju enskih srca. Ustvari vie je vodio rauna o tjelesnim uitcima a manje brinuo o duhovnoj strani takvih avantura. Divio se prefinjenom tenu ehinja, oboavao je prozirno svijetle oi Poljakinja, ludovao za pohotnim Maaricama. Sve je to zaljevao hektolitrima alkohola. Svaki dan ivio je kao poslednji. Sutra u njegovom rijeniku nije postojalo. Boe me sauvaj onakvog ovjeka govorili su u glas svi koji su ga poznavali.

137

Na poslu je dobio otkaz zbog pronevjere velikih para. Kada su ga provalili nije imao utu banku. Sve je spiskao na putu za Singapur. U zatvoru je priao kako su Tahianke udo od ljubavnica, kako je fasovao sifilis u Pataji. Sluali su zadivljeni robijai prie svog idola. Iz otvorenih usta se cijedila pljuvaka, ruke su same letile u depove. Bio je faca, neko kome su svi zavidili. Roditelji su mu umrli mladi pa je poslije mogao da rasproda i njihovu imovinu. elio je da upozna skandinavke, te zanosno hladne veanke pa je skoknuo na sjever da ispuni svoje elje. Nigdje nije naao svoj mir i svoje ognjite. Nije ga dralo mjesto. Nikada se nije enio. Bilo je tu pokuaja i privoenja na par dana ali niko nije elio vezati svoju sudbinu za Loeg ovjeka. Nikada nije uspio nai i zadrati stalni posao. Iskreno nije se nikada ni trudio. Vezao se za svoju lutajuu zvijezdu i uporno pratio njen trag. Dan i komad, bila je njegova omiljena deviza. Vano je da komad uvijek bude nov. Monotonija je ta koja ga je ubijala. Iskenu vezu uspostavio je samo sa stalnim pratiocem, alkoholom. Jedino emu je ostao vijeran cijeli ivot. Otuio se od rodbine, prijatelje nikada nije ni eli imati. Genije je teko pratiti. Na sprovod je doao jer je odrastao uz Dobrog ovjeka. Bio je stariji tek par godina. Zajedno su ili i u kolu jednu godinu kada ga je Dobar ovjek stigao i protutnjao pored njega kao brzi voz. Gdje toliko uri, pitao se. Tamo gdje svi stiemo bolje je zakasniti.

138

Pomislio je na to kada je pokuao da shvati: zato je morao da ode tako rano. Sve je prebrzo uradio. Potroio svoje ise. Zato on sve radi polako. I nikada nee ispuniti sve zadane planove. Pa on samo da se otrijezni, treba da proda vikendicu od roditelja pa da se uputi u paniju i Francusku. Kau da su panjolke udo, a Francuska vrvi od mulatkinja. To e biti doivljaji za pamenje. Ako bude imao sree pa uleti u kakvu lovu jo bi mogao skoknuti do Afrike. Ko zna, moda su crnkinje one prave. Toliko je izazova ispred njega. Samo da ga smrt ne prevari jo dvadesetak godina kao ovog jadnika koga mu je iskreno ao. teta bio je Dobar ovjek. Za druge je bio Dobar ovjek. Za sebe moda i nije. Tko zna? Kada bi ponovo mogao da bira, ta bi izabrao? Ko mu je kriv? Mogao je i on izabrati pravu stranu. Bacio je grudvu zemlje na sputeni tabut, poljubio krst, okrenuo se i otiao u novu avanturu koju svi zovu ivot. Lo ovijek. Izvadio je polupraznu flau iz kaputa i iskapio je do dna. Samo se malo stresao pri pomisli da je sprovod, umjesto onom Dobrom ovjeku mogao biti nekom drugom. Ubrzao je korak do prve kafane i sa vrata naruio flau konjaka. Da sutra ne bude kasno. Iz flae odli par kapi dragocjene tenosti za pokoj due. Valja se. Laka mu crna zemlja.

139

XV Nakon svega u ustima ostane gorak okus. elja da se neke rune stvari zaborave. Da sauvamo samo pozitivna sjeanja. Nita nije vrijedno rtvovanja ako ovjeku dua nije puna. Ma gdje lutali svijetom uvijek nam treba topli ljudski pogled koji nas prati. Panja koju moe imati samo u mjestu na koje si sviko i obiko. Niko nemoe zamjeniti majku, sestu, oca. Ta istina me tjerala da zaboravljam i opratam. Da se nadam da govno od prole godine ove godine manje smrdi. Tjerao sam sebe da pomislim da se dobrotom moe mijenjati svijet. Nebrojeno sam puta svjesno lupao glavom u zid. Uvijek i ponovo sam saznavao ono to znam. Govno od prole godine, ove godine je govno starije godinu dana i nita vie. Moda se uhvatila pokorica koja izdaleka daje prividno drugu sliku. Uzalud, prvi dodir vraa u surovu stvarnost. ivot je uvijek nepredvidiv. Ima svoje zakonitosti, svoj ritam koji niko nemoe predvidjeti. Bitku sa ivotom niko nije dobio. Mnogi su odlagali svoje poslednje dane, mnogi su prkosili ali najee su na kraju svi prieljkivali kraj. Vjerovao je da se to ne odnosi na njega. Vjerovao je da je to jo samo jedna obina no. Probudila ga je nona mora. Zadnjih godina te slike urezane na Golom otoku nisu mu dale mira. Strane sudbine, smrti koje su se desile pred njegovim oima polako su okupirale njegove snove. Iz tih komara uvjek ga je budila njegova odana

140

supruga. Tjeila, umirivala ga sa ve spremnom aom vode. Nije nita govorio, samo bi se okrenuo na drugu stranu i ostajao budan do zore. Oi vie te noi nije zatvarao. Jednom kada je supruga otila u posjetu sestri noima nije spavao plaei se komara iz kojih nema ko da ga otrgne. ekao je budan dolazak delata. Uzalud je bogatstvo ovoga svijeta ako nema sree. Ova misao ponavlja se uglavnom onima to nikad nee imati priliku da imaju bar dio bogatstva svima potrebnog za normalan ivot. Pare kvare ljude. Utjena misao da se sirotinja lake pomiri sa sudbinom. Kao da dobro donosi samo siromatvo. Ljudi u borbi da preive i prehrane porodicu nemaju nikakav izbor, pa nerijetko poseu za sredstvima koja bogat ovjek nikada ne bi imao potrebu koristiti. Samo niko da kae da je siromatvo to koje u najveoj mjeri stvara kriminal, poroke i izvor je drugih devijacija u drutvu. Mnogi problemi bi nestali, a mnoga zla nikada ne bi bila upoznata da je postojalo vie sredstava za obine ljudske potrebe dovoljne da omogue ivot dostojan ovjeka. Uz to to para kvari ljude ide i jedna univerzalna utjena misao koja zajedno s navedenim tvori cjelinu mada najbolje rezultate daju kada idu zajedno. Bolje se oeniti sirotom nego bogatom djevojkom. Navodno uz bogatu nema sree jer novac braku doe glave. Upoznao sam mnoge nesrene brakove koji su propali zbog nestaice novca, a nastali su iz iste ljubavi. Ljubav uistinu jeste odricanje, ali ogranienog karaktera, te stoga nije mudro permanentno je stavljati na iskuenja.

141

Jedno od takvih iskuenja je upravo novac koji dovodi do prvih nesuglasica i vremenom ljubav izgubi bitku sa ivotom. Istina je da postoje brakovi kojima sve bogatstvo ovoga svijeta nije moglo pomoi, ali postoje i sreni brakovi koji nikada nisi upoznali neimatinu. Niti pare kvare ljude, niti bogata nevjesta garantuje nesreu - kao to siromatvo ne garantuje sreu. Materijalna osnova samo je jedan kamen u piramidi koju gradimo cijeli ivot. Moda je u startu samo lake graditi ako ima kamen temeljac od koga kree. Jedan problem manje u konanom zbiru moe biti prevaga koja dijeli sreu od nesree. Izmeu imati i nemati izbor zaista nije teak, uz sav rizik da se ovjek djelimino i pokvari. Najbolji dio nas vrlo esto su nae greke. I najdalja putovanja imaju kraj. Ljepota putovanja najbolje se osjeti pri povratku. Nikada ne nije naputala misao da u jednom ponovo vratiti se u krug svoje porodice. Trudio sam se da svojim ivotom zavrijedim pozivnicu. Traio sam uvijek slamku za koju bi se uhvatio. Tanku nit koja bi mi bila putokaz za moj povratak. ivot uvijek ponudi ansu. Bog srenog trenutka proe pored svakoga. Samo mnogi ne prepoznaju taj bitan trenutak. Pokuaj mog povratka u okvire porodice desio se kada je moja sestra trebala da se uda. Po obiaju sestru iz kue izvodi brat. Samo ako nema brata odredi se najblii roak kao pratilac. Sestra je bila miljenica oca. To ne znai da je bila poteena bilo ega. Najmanje izljeva bijesa koji su znali nastupiti

142

kao cunami. Nepredvidivo i bez kontrole. Psiholozi tvrde da na svijetu postoji tri do pet posto osoba koji nemogu iskontrolisati svoj bijes. U samom vrhu tih procenata bio je moj otac. Posebno su mi teko padale scene nasilja nad krhkom sestrom koja je bila kao pahuljica. Njena i lijepa. Imala je gene i stav oca. Dranje, gard, ponos. To je bila njena ulaznica za oevu naklonost. Ako je neko mogao ostvariti bilo kakav uticaj na oca onda je to bila moja sestra. Trebalo je hrabrosti, moda i zrno drskosti pa ocu predloiti da eli da je brat izvede iz kue. Brat koji nije prekoraio prag svog doma est godina. Otac nije ni znao ta radi taj njegov zabludjeli sin. Gdje se smuca i dokle je stigao u ivotu. Za ljubav sestre i na nagovor ostalih pristao je da pusti sina da obavi taj sveani in ali... imao je svoje uslove. Zakazano je veliko vijee kome je on presjedavao a sastojalo se od tri njegova brata, tri sestre, ujak i par starijih roaka. Za okruglim stolom pregovaralo se o mom prisustvu svadbi moje sestre. Pokualo se pronai jednostavno rjeenje. Trebalo je samo da se izvinem ocu i cijeloj familiji za svoje postupke (valjda su smatrali uvredom to sam napustio porodicu i sam se brinuo o sebi) i tako bi dobio priliku da ponovo zauzmem svoje mjesto. Nakon tog prijedloga koga je iznio oev najmlai brat Mile, zavladala je na trenutak zlokobna tiina. Vazduh je postao teak, ulo se kako veina hvata vazduh, nije slutilo na srean kraj. Buntovnik u meni je imao svoju cijenu. Samo mi recite za ta da se izvinem? Da li sam neto pogrijeio? Ukrao? Nekoga uvrijedio?

143

Ponizio? Uinio bilo ta to bi oskrnavilo veliko prezime Petrievia? Samo da znam za razloge svoga izvinjenja. Postalo je zaguljivo. Ljepljivi vazduh je suio grla. Zgledali su se u udu. Toliko su napora uinili da mi prue ansu, a ja zakeram. Filozofiram. Bili su ljuti, povrijeeni mojom drskou. Nevoljko su priznali. Nita nemaju da mi zamjere. Nema prigovora mome ponaanju. Ni po njihovim mjerilima nisam uinio nita zbog ega bi se morao izvinjavati. Bilo je to lijepo gledati. Moj trenutak slatke osvete. Ako je tako, elim ipak da vam se svima izvinem za sve dane koje sam sam proveo. Za dane kada nisam imao ta da jedem. Znam da mi je tetka radila u istoj zgradi i da mi nikada nije kupila kiflu. Da su moji roaci u grilu jeli kranjske kobasice sa senfom dok sam ja matao o pola hljeba. Dok su svi dobijali automobila za osamnaesti roendan mene je hvatala nesvjestica od gladi dok sam se pridravao za ogradu da ne padnem od iznemoglosti. Oprostite mi to nisam imao pribor i udbenike iz kojih bi uio. to sam ekao da neko zavri svoj rad i da mi posudi pribor. to su mi lopovi poklanjali cipele da ne idem bos. to nikada nisam imao dvoje pantolone. Oprostite mi to niste znali da su svi osim mene ili na ekskurziju. to nisam iao na maturu jer nije imao ko da mi plati matursko vee. Moram da se izvinem to niste znali da sam iao u vojsku. to nisam imao oprotajunu vee. Niste ni znali da sam osluio vojsku i zbog toga osjeam da sam vas duboko

144

povrijedio. Niste znali da sam izaao iz vojske, pronaao posao i nastavio kolovanje. O ljubavi koju sam oajniki trebao, panji koju sam mogao dobiti samo od sestre, neu ni da priam. Za sve navedeno duboko se kajem i izvinjavam svima vama. Zlokobno je zvonila tiina. Svi su znali ko je kome duan. Da prekrati tiinu otac je ustao i rekao: Zaboravimo sve i daj da obavimo tu svadbu kako Bog zapovjeda. Moj uslov je da se obrije i oia i da nam bar ovi dani prou kako treba. Priao mi je i u znak pomirenja smo se izljubili i bar nakratko zakopali ratne sjekire. Svima se vratila krv u obraze. Moj povratak u okrilje porodice. Svadba je bila, ta da se pria. Izveo sam sestru iz kue, poelio mnogo sree i pokuao biti dobar brat. Snovi se nikada ne ostvaruju u potpunosti. Svaka srea nosi zrno tuge. Ponekada su ti prelazi tako drastini da podsjete na pakao.

145

XVI Drama u Podgorici zavrila se kako je jedino bilo mogue. Niko nije pobijedio smrt. Niko se nije izdigao iznad ivota. Poetak i kraj uvijek je na zemlji. I najvei letovi zavre ateriranjem. Na betonskom stolu mrtvanice lealo je tijelo pokojnika. Radnik koji je brzo i struno obavljao zadnje kupanje, pogleda ispod oka Vitomira, Milinog sina koji je obavljao papirologiju za prenos ostataka pokojnika iz Crne Gore u Bosnu, i upita. Koliko je imao godina? Osamdeset etiri. Ma, daj ne zajebaji. Pogledaj svaki mii izdefinisan, nema ni starakih pjega, bujna kosa..., samo to ne progovori. Lijepa smrt- promrmlja sebi u bradu. Shvatio sam da sve smrti su pria za sebe. Svaka ima svoju istoriju i svoju poruku. Gospodska. - zakljuie klimanjem glave. Kau kako te kolijevka odnjie, tako e i ivot proiviti i smrt doekati. Kako te zaljulja, tako te i doljulja! narod je rekao. Postoje izleti i anomalije ali na kraju se uvijek pokae koliko su te sakupljane mudrosti iz naroda tane. Jo niko nije ivot prevario. Postoje teke smrti, lake smrti i gospodske. Samo treba imati sree ili zasluiti kod Gospodara. Ni dana na tuim rukama, nikada bolestan. Ostao je u sjeanjima neokrznut bolestima, neokrznut

146

svim ponienjima i uvredama koje donosi starost. Umro je mlad sa osamdeset etiri godine. Nita ne moe oskrnaviti sliku ovjeka kao dugo bolovanje i duboka starost. Sva ljepota ivljenja, sva veliina i pozitivno sjeanje na nekoga izblijedi ako umiranje dugo traje. Nije uzalud reeno: Nije teko umrijeti, teko je umirati. Indijska poslovica koja se potvruje svakodnevno. Dugo bolovanje prvo izaziva samilost koja nakon nekog vremena poinje iscrpljivati porodicu u svakom smislu. Duhovno, materijalno i na kraju se pojavi gorina koju nosi takvo stanje. Bolesnik priziva smrt, svi koji ga oplakuju, njeguju i brinu o njemu mole se Bogu da ga uzme. I kada se to desi kau; Rodio se. Poslije dugog raanja ostane gorak okus u ustima, ostane sjenka nad prolim ivotom pokojnika i slika koja dobije sivu boju. Rodio se. Pero je promrmljao u bradu misao koja je kao ukleta barka lutala mojim mislima. Slini ljudi uvijek imaju srodne naine razmiljanja, itaju jedno drugom misli i lako hvataju zajedniku nevidljivu nit promiljanja.. Ko se rodio? Nisam elio pokazati iznenaenje koje me je proimalo. Pravio sam se nevjet. Ma, pusti, neto su me obuzela sjeanja.

147

XVII Ovakvi trenuci sagledavanja smrti uvijek pokreu lavinu. Svi dragi proli likovi ponovo su nam pred oima. Skoro nestale uspomene obnove se sa novom snagom. Vratimo se u trenutke koje pamtimo, ljudima koji su ostavili trag. Onima koji su imali razlog za svoje postojanje. Onima to su nadivili svoj ovozemaljski ivot i koje kroz uspomene, citiranja i promiljanja oivljavamo. Kroz glavu mi je prolazilo iskustvo supruginog oca. Moj punac je bio dobar ovjek i na uspomenu ostali su neki zapisi o Domainu. Njega su svi jednostavno zvali, Domain. I bio je. Cijeli ivot je sticao i stvarao. Neugledni posjed sa tronom ljeparom uzdigao je do zavidnog imanja sa svim prateim sadrajima. Otkidao je od usta, nije alio ni sebe ni one oko sebe. Kupovao je komad po komad zemlje, kupovao tele da odgoji kravu, jagnje da odhrani u ovcu koja e da se ojanji, da tako zakopiti mal. Nikada nije lako stvarati. Kuu punu djece (i to enske) koju treba hraniti, kolovati, spremati za ivot. Radio je uvijek za dvoje, troje. Tjerao sve da daju svoj maksimum. Nije odvajao poslove na enske i muke. Imao je pet keri i sina. Sve je nauio da rade, da stvaraju i da cijene i potuju poten ivot. Moto uspjeha je samo jedan. Rad iznad svega. Nakon toliko godina odricanja, ponosno je posmatrao djelo svojih ruku. ezdeset dunuma

148

ureenog zemljita kroz koje protie rjeica. Raj na zemlji. Uz rijeku je posijao kukuruz, koji je ve odskoio. Da njega je bila tabla sa penicom. Sve kao u slikovnici obraeno do kraja zaravni na koju se nastavljala malena uma i vonjak. Gledao je irom otvorenih oiju. U oku mu zasija suza ponosa. Ambari puni, podrumi puni. U sunici nikada dovoljno mjesta. Burad sa rakijom od pet godina. Ima se, hvala Bogu. Zato unuci rado dolaze jer uvijek Domain napuni gepeke njihovih automobila. Zna on da nije od nude, imaju i oni svega. Samo domae je domae, odgojeno s ljubavlju na svojoj grudi. Uao je u talu, potapao konja po sapima, dodao mu jo koju aku zobi. Konj mahnu glavom kao da se zahvaljuje i oglasi se veselim rzanjem. Proao je u drugi dio gdje su leale site krave. Pomilovao je njeno svaku po sapima, obiao tek pridiglo tele i sa osmjehom punim ponosa i rijeima punim blagosti i topline izaao do otvorenih torova. Kau stoka a mogao se zakleti da mu poznaju korak, da osjete njegov miris, da razumiju njegov glas. Znaju svog Domaina. Stari pas ga je pratio u stopu i veselo mahao repom. Podnevno sunce natjeralo je ovce u hlad i one su lijeno podigle pogled. Bio je spremio soli za njih ali ao mu da remeti njihov mir i odlui da to moe i saekati. Ne eli remetiti sklad. Prie do svinjca, poea suprasnu krmau po stomaku. Zau se skoro umilno roktanje na dodir njegove ruke. Obuze ga sree plima. Zadrhta od neke slatke treme. Lijepo je imati pune tale. Mladi prasii su gurali njuke kroz

149

ogradu. Nisu bili gladni, samo su skretali panju na sebe. Srce mu puno, hoe da iskoi iz njedara. Eto, to on eka cijeli ivot. Doe mu da iskapi pljosku, da se jo jednom napije i zapjeva iz sveg glasa onu svoju omiljenu pjesmu, razgovoruu: Zorica svie, nestaje noi ... Uvijek kada bi tjerao tugu sa plea, kada bi bjeao od nepravde ljudi, kada je gubio vjeru, kada je bilo teko, nako, bez razloga, tada bi potraio zaborav i lijek u toj pjesmi. Ostala mu u srcu. Za tugu i za radost. A bilo je i ovih i onih dana. Samo vie ne pije oku-dvije rakije. Zabranili ljekari. Kau jetra polako izdaje. Padalo je vee. Sunce se gubilo u vrhovima uma. Nestaje kao ivot. Pogleda po vonjaku. ljiva se svjenila. Jabuke rodile ko da e zlo vrijeme. Dobra godina. Ima da ispeem gromovau. Danas mu stiu keri i zetovi. Keri su mu bile lijepe, vrijedne, kolovane i odmah su se poudale poslije kole. Vrijedna roba brzo nae kupca. ivot je tekao pravim tokom. Bog ga je pogledao. Skoro da nije vie imao elja. Stekao je i zdrave unuke. Nastavila se dobra tradicija. Imae ko da spominje i pamti. Imae se o kome priati kad se primota ovo to je ostalo. Dobro je. Zetove, fiu i magarca niko ne voli. Samo njegovi zetovi bili su dobri. Svaki je imao neto to ga je izdizalo u njegovim oima. Neto zbog ega je bio ponosan. Svi su ili bar gotovo svi ispunili njegova nadanja. estiti ljudi.

150

Prvi zet je bio Ljudeskara. Visok gotovo dva metra, dobroudni div koji ga je podsjeao na njegovu mladost. Spreman. Stii i utei i na stranom mjestu postojati. Sjeti se sebe iz mladih dana. Prvi u kolu, najjai na klipu. Nije mu bilo paraca kada je trebalo ispiti oku-dvije rakije. Nije mu bilo strano snau pogledati, a ni sa megdana nikada nije uzmakao. Ipak uvijek se vraao da nastavi svoj put. Rad je bio iznad svega. Kao da vidi sebe. Spremna Ljudina. Drugi zet je bio suta suprotnost. Tih, odmjeren, odrastao na asfaltu. Samo taj je znao sve o poljoprivredi. I o stoarstvu, voarstvu. kolovao se. Bilo mu je u poetku sumnjivo njegovo znanje i jedva je pristao da poslua prve savjete. Ko zna ta sve pie u tim knjigama? Vrijeme i rezultati su bili neumoljivi. Svaki savjet mu je bio zlata vrijedan. Tako je svoj ugled podigao do nesluenih visina i Domain je teka srca priznao da ima koristi i od tih knjiurina. Da ne povjeruje, avo ga zakartao. On da zna bolje od mene koji sam cijeli ivot ivio sa zemljom i malom. Eto i to udo da doivi. Trei zet je bio iva igra. Znao je popraviti i traktor i mlin i motorku i svaku alatku na imanju. Nije mu bila strana ni zidarija, betonaa, svaki posao koji ruka moe odraditi. Majstor za sve. Bio je i otresit i iva vatra. Domain je volio svoje keri ali mu srce zaigra kada mukarac podvikne, lupi akom o sto. Pokae da je muko, muko. Mora se znati ko nosi pantolone. Ih, dok je bio mlai. Selo i danas pria kakav je on bio mukarac. Mukarina.

151

etvrti zet je bio Miljenik. Sve to nije mogao ni jedan zet, Miljenik je radio sa nevjerovatnom lakoom. Zaklati jagnje, prase, koko ili neto drugo, bila je obina igra. Sam je mogao nasjei vie drva nego svi ostali zajedno. Upregnuti konja, drati plug, otkovati kosu, podkovati konja? Sve su to bila sitna zadovoljstva koja je Miljenik odraivao sa nepodnoljivom lakoom. Nakon svakog posla bio je spreman da sa Domainom popije po kilo rakije i pridrui se u pjesmi. Zet za poeljeti. Danas je malo takvih. Poseban soj. Bio je tu i Peti zet. Nije da ga Domain nije volio. Volio je i njega. Pruio je njegovoj kerki i unucima lijep ivot. Posreio mu se, imao je dobar posao. Kerka vrijedna, radi. Djeca zlatna. Hoe ga srea. Nije mu ni bilo teko. Neke ljude ba pomiluje milost boija. Stekli su i neke kue, stanove, ko bi ga znao. A moda to sve i ne vredi puno. Da zagusti, nemaju svoju zemlju koju bi sijali i od koje bi se hranili. Da pritisne glad? Da drava propadne? Tada bi sigurno bilo: Domaine, pomozi. Vozili su i dobra kola a nisu bili svjesni da se kola lako pokvare i eto belaja. Samo donose tetu. Neka meni mog drijepca u rezervi. Kada mi traktor zapadne (moda i nee ali nikada se ne zna) u glib ili u potok, upregnem drijepca i rijeim problem. A i ti stanovi i kue? Samo daje za porez i cijeli ivot neto popravlja. Sizifov posao. Gledaj moje njive. Zlatom raaju. Dobro je to su unuci na tim velikim kolama, samo su zaboravili da se moe sve

152

okrenuti naglavake i da e doi dan kada e svako morati ivjeti od onoga to posije i uzgoji. Nita nisu nauili da rade. Zaboravili kako zemlja mirie. Zaboravili da nema ljeba bez motike. Kako da im kae da grijee? Za njih je on samo egzotini ostatak davnih vremena. Prolost. Daba priati. A taj Peti zet, brate nekako blag, mekan, gotovo svilen. Nikada ga ne vie da povisi ton, da lupi akom o sto, da pogledom zagrmi i zgromi. Da pokae da je glava kue, domain. Sve, zlato moje, sunce tatino, sreo moja. Nikada da sastavi dvije rakije, da zapjeva, da podvrisne, povisi ton. I osmjeh mu ko crkvena vodica, nako. O poslu i radu na imanju ili bilo kakvom fizikom naporu niko nije ni pomiljao da razgovara sa Petim. I ta ga je posebno udilo. Sve je postizao tom svojom mirnoom. Dola su udna vremena. Poslije ruka morao bi obavezno prilei da odmori od neega. Od ega? Bog me ubio ako mi je ikada bilo jasno? Lake bi mogao vidjeti oznojenu zmiju. Kada bi iao sa Domainom da obie blago, nikada nije spustio ruku ni na jednu ivotinju. Nije potapao drijepca, pomilovao kravu, poeao svinju. Nije dao ovcama soli ili se poigrao sa jaganjcima. Nita. Valjda se plaio da ne uprlja ruke? U zadnje vrijeme nije progovorio ni jednu rije. Niko nije vidjeo sjaj u oku pri pogledu na to bogatstvo, na taj sklad prirode i ovjeka. Bjeao mu je pogled u prazno. Nije izustio ni rije, niti jedan komentar, kojom bi pokazao potovanje iskonskog ovjekovog stvaralatva. Sve je to prolazilo, onako u nita. Niti vino, niti voda.

153

Andol. Uvjek odsutan u tekim brigama i velikim mislima. I uvijek na suprotnoj strani od ivota, nikada niz vjetar. Kao da sve brige svijeta ekaju samo na njega. E, jebo je jea u lea onaj kome on bude rjeavao probleme. Ili e umrijeti od starosti ili od gladi. Srea da nije svjestan svoje zablude. Dobro je da je oenio vrijednu i pametnu enu koja nee dozvoliti da potone. Prirodna ravnotea. Miljenik i Domain su potkivali konja. Domain se divio lakoi sa kojom je tekao posao. Sluao je kako Miljenik pjevui i zvidue kao da je u etnji. Svaka mu ast. Ovakvi daju nadu da emo ipak opstati. Neko mora nositi svijet na svojim leima. Moje vrijeme polako prolazi. Dobro je znati da ima ko da nastavi put. Jedini put koji postoji. Rad iznad svega. Pogleda na uzvienje iznad kue. Peti zet je odsutno gledao u daljinu. Neto je teko dumao. Bistri svjetske probleme. Visoka politika. Trt Milojka. Bjei od ivota. Lijepi strah. Lake je upljirati o svjetskim problemima nego rjeavati ove svakodnevne. Pokuaj potkovati konja, otkovati kosu, oteliti kravu. Svjetski problemi mogu ekati. Samo ivot ovaj na nasuni ne eka. Zadnjih mjeseci nije mogao prepoznati tog ovjeka. Usamio se, izolovao. Nestalo je one ike u oima. Nestalo ideja po kojima se uvijek izdvajao. Zbog kojih je slovio za ovjeka ispred svog vremena. Bio je nekako drugaiji. Izgubio se . A volio je tog ovjeka. Iskreno i toplo,

154

samo vie se nije moglo doprijeti do njega. Neto se deavalo? Neto mnogo teko? Zla slutnja mu se zavukla pod kou. Brinuo Miljenik uhvati zabrinuti domainov pogled i upita: Boga mi je ovaj odkumalesum? Teka bora ureza se na Domainovom elu. Glas mu je zadrhtao, skoro se mogao osjetiti vapaj u njegovom glasu, dok je sa puno tuge rekao: ta e jadan, nije on kriv. Odmah nakon zalaska sunca, Peti zet je pozvao svoju eljad da krenu kui. Nije volio no i elio je zavida da bude u svom domu. Domain je ispratio goste do kola, u gepek uredno smjestio sledovanje, za unuke odvojio po deset maraka i oprostio se. Tuni su rastanci. U vazduhu se osjeala zlokobna slutnja. Hvala vam djeco na svemu. uvajte se. U retrovizoru je gledao Domaina kako mae hrapavom rukom pocrnjelom od tekog rada. Zadnji zrak sunca silazio je sa njegova lica i nestao. Zauvijek. Kada su zamakli za prvu umicu domainova ker poe tiho plakati. Znali su ve par mjeseci da je Domain teko bolestan i da broji svoje zadnje dane. Samo kako da mu kau. Kako da kau da nee doekati da obere kukuruz, da nee vidjeti kako jaganjci rastu, da nee ispei gromovau. Znala je da je zadnji put vidjela ga uspravnog i sretnog. eljela je da takvu sliku ostavi u svom mozgu. Za sva vremena.

155

Nita ne poniava ovjeka kao bolest i starost. Peti zet bez rijei zagli enu i privue je na svoje rame. Volio je tog ovjeka i nije mogao da se raduje kada bi mu pokazivao svoje blago, njive... Nije bilo vrijeme za radost. Iao je uvijek korak iza Domaina, bez rijei sluao, plaio se da mu glas ne zadrhti, da iz njega ne krene vulkan bola i ne pokvari zadnje srene dane ovjeku to odlazi na put bez povratka. Nije ga mogao pogledati u oi. Sve bi se vidjelo. Drao se po strani, priao gluposti, izmiljao toplu vodu, samo da izbjegne istinu. Zagrizao bi usnu da skrene misli. Dolazilo je vrijeme za tugu. Na sprovodu skupilo se cijelo selo. Znani i neznani. I sve je bilo kako mora, kako bi i sam Domain volio da bude. Otiao je u zemlju koju je toliko volio i kojoj je posvetio cijelog sebe. Jedinstvo ovjeka, praha i zemlje. Sa zalaskom sunca sve je umuklo. Zavladala je grobna tiina. Tek kasnije, negdje iza ponoi, ostarjeli pas je uzaludno dozivao svog gospodara. Auuuuuuuuuuuuuu! Auuuuuuuuuuuuuuuuuu! Zla sudbina nema odaziva. ta e jadan, nije on kriv. Slijedili su dugi dani bolesti. Moglo se lijepo vidjeti kako ovjek kopni, nestaje. Svaki dan

156

odbrojavanja, ucrtavao se na licu. Sva patnja kroz koju je prolazio pogaala je mnogobrojnu rodbinu. Svi su to stoiki i uspravno podnijeli. I dostojanstveno i ponosno uinili sve da i takvu smrt uine podnoljivijom. Sudbina ima svoja pravila, ima svoju mjeru i na njen kantar niko nemoe niti dodati miti odvaditi niko ni gram. To je runa smrt. Kazna i onome ko umire i onima koji ale. Zato je smrt moga oca dobila pravi naziv: Gospodska smrt. Moj otac je ivio uspavno. Imao je svoj ponos, svoj identitet i svoje principe. Nije volio da se savija i da se mijenja. Za cijenu nije pitao. Umro je a da iza sebe nije ostavio dugove. Uvijek je pravio iste raune. Repove je prezirao jo od Golog otoka. Mi njegovi nasljednici, supruga Rosa, kerka Dobrila i sin Dobroslav, na parastosu na dan podizanja spomenika (tano nakon godinu dana), svima smo saoptili: Svi koji su duni naoj kui da zaborave na dug. Svima neka je bogom prosto ili kako su nae komije muslimani govorili, halalosum. Nama je Bog dao i vie nego nam je potrebno tako da smo zahvalni za tu milost i ne elimo teretiti svoje dunike. Njima je potrebnije nego nama. Govor koji sam odrao za godinjicu smrti niko nije shvatio. Ni moji najblii, majka i sestra. Nisu me poznavali, pred svima sam bio stranac. Stranac o kome nisu nita znali i od koga su mogli svata oekivati. Najmanje ljubav i toplinu.

157

Strano je biti stranac u svojoj kui, stranac za one koji su ili bi bar trebali biti tvoji najblii. Ljubav je uvijek imala svoju logiku. Nesrene ljubavi najdue traju, nesrene ljubavi su najdublje i ostavljaju najtee oiljke. I najdublje tragove. Listajui arhivu iza pokojnog oca pronali smo njegova svjedoanstva o kolovanju. Diplomu osnovne kole (etri razreda prije drugog svjetskog rata), kao i diplomu gimnazije u koju je iao poetkom rata. Bila je tu i diploma visoke kole za potanske slubenike zavrena 1946. godine. Odmah iza ovih diploma bile su uredno sloene diplome o ponovnom kolovanju. Diplome o svih osam razreda zavrene osnovne kole u periodu 1955 do 1960. godine. Nakon toga slijedile su diplome graevinske kole zavrene do 1965. godine. Bio je tu i indeks sa graevinskog fakulteta sa poloenim ispitima. Nikada zavren. Neto u svemu nije timalo. Nije bilo logike u cijeloj prii. Nedostajala je karika. Ta karika i rijeenje svih dilema je bilo saznanje da je otac u periodu 1948. do 1952. godina proveo na Golom otoku. Dugo godina poslije toga, sinonim za stradanja ili opomena da ne inimo nita to nije u skladu sa zakonom i politikom bio je zatvor. I to ne bilo koji. Goli otok je bio neto kao ma nad glavom za sve nae postupke. Znali smo da za svaku greku slijedi kazna.

158

XVIII Nasuprot takvom strogom pristupu odgoja djece i shvatanja ivota moj pristup svemu sam gradio na drugim principima. Vjerovao sam da je dobro biti dobar. ak i po visoku cijenu i saznanja da mnogi zamijene dobar i budala. Vjerovao sam da takvu zamjenu ine uglavnom glupi, oni koji nisu vrijedni moje panje. Stavovi takvih osoba nisu nikako mogli uticati na moje promiljanje. Razumni, mudri i vrijedni panje nikada nisu bili u veini. Brojnost nikada nije znaila kvalitet. Prije bi se moglo rei da je prosjek i veina podpadala pod osrednjost i bezlinost. Samo pojedinci iznad i izvan vremena doveli su svijet na ovaj nivo razvoja. Oni koji su iskoraili deset, pedeset ili vie godina bili su lokomotiva koja je pokretala svijet. Leonardo da Vini je otiao najdalje. Petsto godina ispred svog vremena. Polivalentan, nedostiam kao umjetnik, naunik u medicini, vojnim naukama, istraiva i pronalaza. Sve je znao staviti u svoju funkciju, pragmatini oportunista ispunjavao je elje po dvorovima evrope da bi mogli kraljevi ratovati a on nastaviti istraivati i pomjerati granice nauke i tehnike. Rijedak primjer linosti koja je dovela sve u sklad i pomjerila granice, a uz sve ostao iv i doekao duboku starost. Mnogi su naunici, genijalni stvaraoci u istoriji ovjeanstva bili tamnieni, ubijani ili odstranjivani iz drutva upravo zbog svoje genijalnosti i nemogunosti da se uklope u tadanje okvire drutva i u tadanja shvatanja ivota. Vrijeme

159

koje je dolazilo esto je znalo potvrditi njihove ideje, stavove ili izume. Za mnoge je tada ve bilo kasno. Ne kae se uzalud. Pijetao koji rano kukurie prvi zavri u loncu. Samo uvijek e biti onih koji se ne mire sa bezrezervnim klimanjem glave i bezpogovornom poslunosti. Zrno skepticizma iznjedrilo je mnoge nove istine. Svijet bi bez odvanih i nepokorenih stagnirao. Samo sa posebnim, nepokorenim stie progres. Novi pristupi, nove ideje ne znae nazadovanje. Gotovo u pravilu bar retroaktivno se pokae ispravnost odstupanja od stereotipa. Od svega to mi je godinama servirano kao matrica, pobjegao sam i u sebi gradio svoj svijet. Okrenuo sam sve naglavake. Nepovjerenje sam zamijenio povjerenjem, skepticizam optimizmom. Strah i mrnju sam protjerao iz svojih grudi. Za svoju ivotnu filozofiju uzeo sam tezu: Jedini opravdan razlog za nae postojanje je ljubav. Pokuao sam pronai ljude koji ire ljubav, pozitivnu energiju i slijediti njihove primjere. Upijao sam te rijetke dragulje koje sam sretao u ivotu i oni su bili reperi i mjera moga poimanja ivota. Pokuavao sam da skupljam sve vrijednosti u svojoj glavi i da iz njih crpim nadahnue i formiram na osnovu njih svoje ponaanje i svoj odnos prema drutvu. Bilo je divnih ljudi, onih koji su urezali duboki trag i sa ponosom se uvijek vraam njihovim primjerima. Uitelji, nastavnici i pedagozi u moje

160

vrijeme bile su linosti kojie su predstavljale svijetle primjere koje smo slijedili. Bilo je razlike meu njima. Meni je nastavnik ruskog jezika avija Mladenko ostao u srcu kao svjetionik i primjer kome teim. Sve se desilo ako se dobro sjeam ba ovako. kola je za sve uenike uvijek bila izvor znanja. Tu bi se sticale radne navike, otkrivala vrata za odaje u kojima je pohranjena pamet, razvijao takmiarski duh i birale svoje budue staze. elja svih prosvetnih radnika da odgoje to bolje mlade ljude pune znanja, izgraenih radnih navika, vaspitane i poslune, esto je zapostavljala duhovnu izgradnju tih buduih nosilaca svakog drutva esto vanija i od pokazanog uspjeha u koli. Razdoblje u kome poinje traenje puta kojim e se kretati budui ivot u mnogome zavisi od onih osoba koje imaju najvie uticaja na njih, a u kolskom uzrastu ponekad presudnu ulogu imaju nastavnici. ovjek koji je iskoraio korak dalje u svom obraanju djeci je bio nastavnik ruskog jezika avija Mladenko. Osim svog predmeta koji je predavao sa puno mate i ljubavi, pokuao je da svakome od nas pokae bitnu razliku izmeu potenja i lai, izmeu dobra i zla. Odisao je smirenou, uvijek odmjeren svakoj rijei naao bi mjesto i prije nego je izgovori. Izdvajao se iznad svih i po tome to je u ponaanju svakog uenika najvie cijenio skromnost, pa je znao rei da je za njega najbolji onaj uenik koga zadnjeg primjeti. Huligana, nevaspitanog i nemirnog aka svako prvo zapazi ali to ne znai nita dobro, naprotiv. Iz tog vremena ostala je njegova filozofska misao: Nametni se skromnou.

161

Cijenio je znanje i njegove ocjene uvijek su bile realan pokazatelj znanja svakog od nas. Pored toga pokuavao je da pronikne u duu svakog uenika i osim pokazanog znanja za optu sliku o svakome gradio je miljenje na osnovu njegovih ljudskih i duhovnih kvaliteta. Pokazati neznanje mogla je biti samo trenutna slabost vano je bilo biti ovjek i ostati ovjek. pokuao je od nas stvarati linosti. Linosti oplemenje znanjem i potovanjem pravih vrijednosti. Svom predmetu pristupao je sa punom ozbiljnou i objasnio da mnogi koji su koristili parolu: Narugaj se srpski pa e dobiti ruski Takvi su znali najee ostajati postieni i smijeni. Na jednom primjeru iskrivljenog ruskog vrlo slikovito smo mogli uoiti istinitost tih tvrdnji. Mladi koji se udvarao djevojci ne poznajui dovoljno ruski jezik pomislio je da e biti dovoljna i improvizacija, lupio je i ostao iv: Kak u vas krasivi ivot. Moete zamisliti do ega je dovela reenica koja u prevodu znai: Kako je kod vas crven stomak. Nain njegovog rada brzo su zavoljeli svi uenici, a prava mala sveanost bilo je sluanje na gramofonu ruskih pjesama. Ruske romanse, klasici, arije. Bio je pravi praznik za sva ula prisustvovati njegovim asovima. Ja sam bio oduevljen i predavanjem i ivotnom filozofijom nastavnika ruskog jezika i sa zadovoljstvom sam se trudio da pokaem da mi je i predmet i miljenje samog nastavnika jako

162

bitno. itanje, prevoenje i gramatiku savlaivao sam bez veih tekoa, a uenje svih pjesmica napamet za mene je bilo pravo zadovoljstvo. Jedino to nikad nisam nauio bilo je pisati na ruskom jeziku. Sav moj trud je padao u vodu im bi morao napisati i najobiniju reenicu. I dok su za veinu uenika matematika ili fizika bili bauk za mene tokom itavog kolovanja rak-rana je ostalo napisati bilo ta na ruskom jeziku. Nastavnik ruskog imao je i titulu majstora u ahu i u koli je bio formiran ahovski klub koji je svo znanje i kvalitet crpio iz velikog iskustva nastavnika Mladenka. Mi smo redovno pratili njegove rezultate na turnirima i u svojim uenicima imao je najvatrenije navijae. Mirnoa i skromnost kojom je prihvatao i najvee uspjehe uinili su da su svi prema njemu imali posebno potovanje. Na linom primjeru najbolje je pokazivao ispravnost svog mota: Biti ovjek i ostati ovjek. Peti razred je veina uenika doekala kao najteu godinu. U petom razredu svako od nas se ponovo morao dokazati i izboriti za svoje mjesto. Umjesto jedne uiteljice sreli smo mnogo novih nastavnika koji su tek trebali da izgrade svoj stav o svakom od nas. Meni je taj razred liio na trku sa preponama. Onaj ko zapne na preponi teko se vraao u trku. Zato sam taj razred najozbiljnije shvatio to je rezultiralo zaista brilijantnim uspjehom. Moja najbolja godina u cijelom kolovanju. Peti i esti razred sam briljantno savladao i taj period pamtim po tome to su nastavnici bili toliko oduevljeni mojim znanjem da su mi ostavljali dnevnik i nalivpero da za vrijeme njihovog vanrednog odsustvovanja iz kole

163

ocjenjujem uenike. Privilegija do tada nezabiljeena u koli. Jedina nezgoda u tom razredu mi se desila na asu ruskog jezika. Zadau koju sam uredno napisao zaboravio sam ponijeti u kolu. Ponadao sam se da e nastavnik samo nekolicini uenika pregledati zadau kako se to obino i deavalo. Meutim, to nije bio moj srean dan i nastavnik je poao po razredu i svima pregledao zadau. Mene je plaio minus koji sleduje kao kazna za nenapisanu zadau zbog toga jer nikad nisam mogao znati kako e zavriti pismeni koji je redovno prijetio da mi snizi ocjenu i pokvari opti uspjeh, jer u to vrijeme uenik sa jednom trojkom nije mogao proi odlinim. Na upitni pogled nastavnika koji je stajao kraj moje klupe rekao sam: Zaboravio sam svesku. Trenutak je bio dug kao vjenost. Zaboravio svesku ili zaboravio ispisati zadau? Veini uenika uvijek je bilo lake rei da su zaboravili svesku nego da nisu ispisali zadau. Zaboravio svesku u mom glasu nije bilo dileme. Pa dobro onda idi donesi svesku. Stanovao sam tano jedan kilometar od kole i nisam ekao da mi se dva puta ponovi. Izlazei iz uionice uo sam kako se poluglasno smiju oni to nikad nisu vjerovali u to opravdanje. Moda do tog dana moj rekord na dva kilometra i nije bio vrijedan pomena ali mogunost da ispravim greku dala mi je snagu i bio sam siguran da sam tada postavio lini

164

rekord. Noge su mi poele klecati od umora a niz lice se slijevao znoj kad sam zadihan vratio se u razred. Ve sa vrata sam otvarao svesku i krenuo prema katedri gdje je sa osmjehom na licu sjedio nastavnik. Nisam preao ni dva koraka kad je rekao: Sjedni odmori se, zadau neu pregledati. Ovaj dogaaj odredio je sav budui na odnos. Sva moja elja da savladam pisanje ruskog jezika liila je na upanje iz ivog pjeska i to sam se vie trudio zbog opteg uspjeha i zbog otvorene simpatije prema nastavniku iz godine u godinu pokazivalo se moje totalno odsustvo sluha za pismeno izraavanje na ruskom jeziku. Mnogo puta moje dobre ocjene iz usmenog morale su se stiditi jedinice iz pismene zadae to je znailo da zakljuna ocjena nije mogla biti vea od trojke i svi snovi o odlikau tu su padali u vodu. Dani kada se radile pismene vjebe za mene su bili dani pakla i proganjali su me kao mora. Samo mi je jednom srea bila naklonjena i pomogla da bar jednu pismenu zadau pamtim po dobroj ocjeni. Iao sam u sedmi razred i prve dvije pismene vjebe pokazale su svu tragiku mog neznanja jer sam pored jedinica pokvario i opti uspjeh. Kako sam to shvatio ozbiljno mnogo vremena sam proveo uz knjigu. Proitao sam na polugoditu sve udbenike do kraja, unaprijed uradio skoro sve prevode, a pjesmice sam sa zadovoljstvom nauio napamet. Danima prije pismenog rada meni se jeila kosa na glavi, a strah od novog neuspjeha sputao mi

165

je i zadnji trun samopouzdnja. Trea pismena zadaa bila je prevod sa srpskog na ruski jezik koji je bio ispisan na tabli. Usmeno prevesti tekst nije predstavljalo neki problem ali to napisati meni se inilo nemoguim. Razmiljao sam ak da odmah predam svesku da se ne brukam pokazujui neznanje kad sam u napisanom tekstu poznao lekciju sa kraja udbenika koju jo nismo bili radili. To me je stavilo pred dilemu. Ili da dobijem jedinicu ili da pokuam prepisati prepoznato tivo. Znao sam da nastavnik ima princip da svako prepisivanje ako se uhvati kanjava se jedinicom ali ako se ne uhvati onda bez obzira to je to prepoznatljivo, uenik nikad nee biti kanjen. Ono to nije dokazano kao da se nije ni desilo. Sve je govorilo da je ljudski bar pokuati. Kako niko nije znao da se radi o lekciji sa kraja ubenika koji smo svi imali niko nije ni obratio panju na to to sam se posluio knjigom. Sve do ispravka niko u razredu nije ni slutio da su zadani tekst imali na dohvat ruke. U strahu su velike oi pa o mojoj tajni nisam nikom govorio. Strah mi je presjekao dah kad sam otvarao svesku da vidim ocjenu. Morao sam dobro protrljati oi da bih prvi i zadnji put u svom ivotu iz pismenog rada vidio peticu. Tanije pet minus to je bilo za mene kao najljepi san. Mojoj klupi priao je nastavnik o objasnio. Minus je zbog pogreno napisanog zaglavlja. Jedino to nisam prepisao bilo je: Trea pismena zadaa.

166

I u te tri rijei napravio sam dvije sitnije greke. Tog dana sam dotakao od sree nebo i nije mi zasmetalo to je pri kraju asa objanjavao da ocjena ne mora biti mjerilo znanja. Ponekad ocjena pokazuje snalaljivost i nagradi trud i dodatno praenje svega to stoji u knjizi. On od svojih principa ocjenjivanja nije odustao i dalje je dosadanji princip vaio za sve uenike. Jo se uzbuenje oko pismenog nije ni stialo a nastavnik je kao sledeu lekciju izabrao jednu veoma lijepu i dugu pjesmicu. Ve ranije sam bio oduevljen njenom ljepotom i nauio je napamet. Na sledeem asu nastavnik je moda i sluajno rekao: Ko zna pjesmu napamet dobija peticu. Bio je to moj trenutak. Jedini sam znao u razredu bez greke odrecitovati pjesmu a nastavnik je aludirajui na pismeni uz osmeh upitao: Ovaj put nisi varao? Ljudi koji dre do sebe nikad ne pogaze zadanu rije i tako sam u rubrici ruski jezik nenadano naredao dvije petice. Pred samo tromjesee jo jednom sam usmeno odgovarao i dobio etvorku. Kako je to bilo zadnji as pred tromjesee, nastavnik mi je odmah i zakljuio ocjenu uz komentar: Ovaj put etvorka bez problema. Da sam prije ovih dogaaja mogao da poelim neku ocjenu to bi sigurno bila etvorka iz ruskog. Znao sam da moje ukupno znanje nije moglo ni sanjati veu ocjenu, samo brojke su udo. Pet, pet pa etri bez obzira na sve bili su blii petici. Pljuvaka

167

u ustima poprimala je gorak okus a u oima su se poeli skupljati oblaci. Da li si zadovoljan ocjenom? Da. Brzo sam slagao ne izazivajui sudbinu, jer nije bila tajna da je ocjena iz pismenog bila snalaljivost a nikako znanje, ali to onda govori da sam ipak bar malo kanjen i da ta ocjena nema teinu. ak i ocjena za pjesmicu bila je tanka ali meni je kroz glavu hukalo pet, pet i etri to je uvijek davalo pet naroito to je i obrnuti red ocjena etri, etri i pet i sline kombinacije u pravilu zakljuivao na veu ocjenu. Ljudi to mogu pronai u tuu duu lako osjete skrivene misli i ja sam ponovo uo: Da nema neku primjedbu Bobane? Ne, nemam. Rekao sam to ali sam morao skupiti svu snagu da to zvui prirodno. Mada sam znao da ni to nije prevarilo ovjeka koji je sa lakoom itao nae misli, ahistu to zna svaki na potez unaprijed. Na sledeem asu razrednik je itao sve ocjene, otsutno sam lutao mislima nezainteresiran jer sam sve ocjene znao unaprijed. Trgnuo sam se samo kad je razrednik prokomentarisao: ta e se to desiti kad Boban ima peticu iz ruskog jezika. S proljea kad sunce pone da mami ivot a zemlja zamirie na uzoranu brazdu dolazi vrijeme odluka. Dok vrbe svojim cvijetom opijaju prodrljive arane, livade ponu tkati svoj cvjetni tepih u kolama poinje groznica odluujuih bitaka za to

168

bolji uspjeh. Mene nisu morili ti problem,i jer su mi sve ocjene bile dobre jedino to mi je zadalo glavobolju bila je etvrta pismena zadaa iz ruskog jezika. Usmeno sam ve bio odgovarao i klju cijelog mog uspjeha u toj godini zavisio je od tog pismenog. Realno stanje je bilo takvo da sam gotovo bio siguran da u dobiti jedinicu, a to je znailo zbogom odlinom uspjehu i na tu pomisao vidjeo sam oev prijeki pogled a nastavaka nisam elio ni da zamislim. Hiljade misli u mojim kombinacijama na kraju su se svele na jednu. Po svaku cijenu morao sam izbjei pismeni. Tada bih imao zadnju ocjenu pet iz prepisanog pismenog, a ako ne to onda bar nemam ni jedinice. Samo taj plan nije bilo lako izvesti. Odustvovati cijeli dan bilo je nemogue jer moj razrednik je stanovao u kui do mojih roditelja i kako sam bio njegov miljenik sigurno bi se zabrinuo da nisam bolestan i doao bi da me posjeti. Tako bi moj otac saznao da taj dan nisam bio u koli i tada ... Ma to sam odmah izbrisao iz glave. Kako nam je ruski bio prvi as bilo je najbolje da izostanem samo sa tog asa i da se ve idui as kada nam je razrednik predavao geografiju opravdam posjetom zubaru. Bio sam oduevljen svojim genijalnim planom i dana d samo sam pristupio sprovoenju zacrtanog plana. Na kraju prvog asa u dvoritu sam saekao da uenici izau na odmor i vrebao priliku da se neprimjetno umjeam u grupu koja se vraala u uionicu. Kada sam iza ugla kole skrenuo ka jedinim ulaznim vratima zastao sam kao ukopan. U parku na klupi koja je gledala na ulazna vrata mirno je sjedio nastavnik Mladenko. Nikada u

169

svom ivotu nisam ga vidio da sjedi na toj klupi, niti je imao naviku da na odmoru izlazi iz zbornice ali ba toga dana je srea meni okrenula lea. Zvono za ulazak pourivalo je i zadnje uenike da krenu u uionicu a ja sam se uzaludno nadao da e i nastavnik zaputiti se prema zbornici. Bilo je zadnji momenat da uhvatim grupu uenika i sa njima se neprimjetno provuem u kolu jer nisam ni pomiljao da ne doem na as moga razrednika. Znate ve on bi pitao tatu, tata bi pitao mene .... Kao u bunilu primicao sam se ulaznim vratima kad me je kao grom sasjekao glas: Bobane, doi na trenutak. Znao sam zato me zove, jer moj strah od pismenog nije mogao ostati tajna ovjeku koji je i u ahu svaki potez znao unaprijed a ovo je liilo na igru make i mia. Samo za sekund pomislio sam da mogu izmisliti neku la kao opravdanje ali znao sam da je to glupost. Jedino to sam mogao bilo je sve poteno priznati i otrpiti zasluenu kaznu. Znao sam ta to znai i ve sam se pozdravljao sa odlunim uspjehom dok sam teka koraka iao prema klupi. Zastao sam na dva koraka do klupe gledajui ispred sebe u zemlju koja je imala crvenkastu boju. Pomislio sam da je to od stida i rekao: Izvolite drue nastavnie. Kako si Bobane? Pitanje me je toliko iznenadilo da sam jedva progovorio: Dobro.

170

Zvualo je jadno jer je pravo pitanje visilo u vazduhu i ja sam znao da ako hou da ostanem ovjek moram rei istinu. Podigao sam glavu i kada sam ve otvorio usta da progovorim, ahista to zna sve moje poteze unaprijed podie ruku i uz osmjeh ree: Onda nita, pouri u uionicu da ne zakasni. U osmom razredu vjerovali smo da smo ve formirani ljudi i da jo samo treba da dobijemo te diplome. Nastavnici su sa nama osmacima imali posebno blag odnos, a pravi ljubimac svih uenika bio je nastavnik ruskog avija Mladenko. Kako avo nikad ne miruje tako je i ljudska zloba, sitnoraunijski interesi, zavist i ljubomora stvorila najveu aferu od postanka kole u kojoj je rtva zavjere bio ba na miljenik. Dvadeset dugih dana je proveo u zatvoru. Meni niko nije mogao dokazati tu suludu optubu za moral ovjeku kome je to bila najvea vrlina i koju je on pokuavao da ugradi u svakom svom ueniku. U jeku najgore kampanje mogao sam ruku poloiti u vatru kao zalog njegovih moralnih i ljudskih kvaliteta. Istorija i ivot najbolji su svjedoci kako i nevini ljudi mogu nastradati samo zbog toga to su nadrasli sredinu ili ne prihvataju lokalne veliine ve ostaju vjerni univerzalnim ljudskim vrijednostima. Samo tako sam mogao doivjeti zatvor mog nastavnika, a nikako kao njegov moralni i duhovni pad. Ponekad pravda bude spora i mnogi ne doekaju njen dan ali ovaj put ve nakon mjesec dana blijed i upalih obraza ali sigurna koraka i glasa u razred se vratio avija Mladenko. Mjesec

171

dana je bilo potrebno da istina pobjedi la i da ljudskoj zlobi i tirjanstvu stane nogom za vrat. Sledeih dana novine su preko itave stranice objavile tekst izvinjenja i osude krivaca koji su doveli do nastale greke. Bilo je odreeno visoko obeteenje, ali sam znao da vie od zatvora boli nepovjerenje i zloba kao i razoarenje u mnoge u koje je vjerovao. Za mene je bila neopisiva srea vidjeti voljenog nastavnika ponovo meu nama. Moje srce kliktalo je pjesmu dobrodolice jer je to za mene bilo vraanje povjerenja u sve to sam vjerovao. U oima su se skupljali proljeni oblaci iz kojih je poela padati biserna kia. Tekla je pria ranjenog ovjeka, a niz moje lice kotrljale su se radosnice. Nisam osjetio stid jer sam se radovao ovjeku koji je svojim ivotom, radom i istom filozofijom ostavio trag u cijelom mom ivotu. Nita nije moglo promai ovjeku koji nas je poznavao u duu i koji je znao i ono to nikad nismo rekli. Zastao je na trenutak kroz njegovo grlo je skliznula knedla i on je drhtava glasa lagano rije po rije pitao: Bobane, zar ti mene toliko voli? Ustao sam iz klupe bez rijei i izaao u kolski park. Sjeo sam u klupu koja gleda u ulazna vrata od kole i guei suze rekao: Volim.

172

XIX Moju pria o nastavniku ruskog jezika svojim tunim pogledom pratio je ne trepui moj vjerni drug Pero. to ti je ivot? Ba ti zavidim, pozitivno naravno. Imam i sam iskustva sa nastavnicima. Naalost, sasvim suprotna Nastavnici bar u nae vrijeme nisu samo ocjenjivali. Uili su nas ivotu. Veina jeste, samo ima i onih koje je najbolje to prije zaboraviti. Vidi ja mislim da su i oni dali svoj doprinos naem formiranju. Bar samo mogli razdvojiti ito od kukolja. Uvijek sam znao koji je nastavnik doao na nastavu zbog uenika i elje da prenese svoje znanje i iskustvo na uenike a koji da lijei svoje frustracije. Sjeti se kad je uletila u uionicu supruga od nastavnika tehnikog. Bilo mi ga je ao. Samo to se nije sakrio ispod katedre ili iza uenika. Nemoj njega da dira. Bio je dobar ovjek. Da nije nikad se takva ena nebi usudila upasti u razred i mlatiti kiobranom kroz uionicu. To je mentalni sklop dobrice ali ne loeg ovjeka i loeg pedagoga. Drugi tipovi su opasni. Oni koji oboavaju da se iivljavaju na djeci. Svi koji su se trudili da otkriju koliko uenik zna su dobri nastavnici. Oni to su po svaku cijenu

173

traili ta uenik ne zna su loi. Smisao je valjda da se otkrije koliko uenik zna. Zamisli kako bi se osjeali nastavnici da uenik ima pravo da trai ono to oni ne znaju? Sjea se kada je Kemal dok je odgovarao istoriju itao iz knjiga? Znam, rekao mu je da je sve itao iz knjige i dao jedinicu. Taj dogaaj je dugo prepriavan u koli. Bilo nezamislivo ono to je Kemal rekao nastavniku: Jesam itao ali i Vi dok drite predavanja itate iz knjige. Bio je to ok za sve uenike. Kako li se tek osjeao nastavnik istorije, mogli smo samo da zamislimo. Lako se moglo vidjeti kako mu se lice zajapurilo od bijesa. Stvarno je imao muda. Donson je bio legenda. Istina negativna i sa puno anegdota ali legenda. Da su ostali nastavnici znali koliko njih vie cijenimo zato to znamo da nisu kao onson mogli su mu komotno podii spomenik. Nije svako zlo za zlo, rekao bi na narod. Moe se u svakom zlu pronai neto dobro, ili bar iz svega se moe izvui dobra pouka. Znati kako ne treba i znati odvoji ito od kukolja je vrhunsko unjee i smisao ivota. Dobro mogu li ja na miru ispriati svoju priu?

174

Nije volio da mu se prekida misao. Plaio se da e mu pobjei misao, da nee sve prenijeti kako je zamislio. Ovaj put maramicu nije vadio. Gotovo sa radou zapoeo je svoje iskustvo iz osnovne kole. Ponekad kada sretnemo neku osobu prvi put uini nam se da se poznajemo godinama i izmeu nas lebdi neki pozitivan naboj i tada znamo da je to naa srodna dua. U takvim trenucima potrebno je malo rijei i jo manje truda pa da se sve kae a ponekad je dovoljno utati i sama blizina je dovoljna da sve kae. Naravno da svako prieljkuje samo takve susrete i samo takve osobe u svome ivotu ali na svakom putu postoje sasvim suprotne osobe i tada inimo sve da takvi trenutci budu to krai a susreti sa takvim ljudima sve rei. Samo ponekad sudbina nas kazni da moramo trpjeti takve teke susrete i mimo naih elja. ovjek koji je samo svojom pojavom donosio nemir i koji nikada nije uspio uspostaviti kontakt sa velikom veinom uenika bio je nastavnik istorije i srpskog jezika. Ve sa vrata sa njegovom pojavom u razredu uvlaila i negativna energija i nepotrebno podizala tenzije i uvijek sam mislio da u takvim trenutcima bila je dovoljna iskra da izazove eksploziju. Pokuavao sam da taj osjeaj potisnem i da uzroke traim u sebi ali vremenom netrpeljivost meu nama dovela je do otvorenog sukoba i bila je stvar mog samopotovanja i takvim nadmudrivanjima izai kao pobjednik. Poseban revolt u meni su izazivali zluradi komentari u trenucima kad uenik pokae neznanje i zauti.

175

Samo polako, ne mogu da te pratim. Taj najei komentar koji je on smatrao vrhuncem duhovitosti i njegov pobjedonosni osmjeh u poetku me je zbunjivao, jer sam vjerovao da svako neznanje ima bar indirektne veze sa predmetnim nastavnikom ali sam vremenom shvatio da su to najsreniji trenuci i prava duhovna hrana za iskreno priznanje omrznutog nastavnika. I mada je veina nastavnika za mene predstavljala divne ljude i jo bolje pedagoge a pojedince sam gledao i kao svoje ivotne idole, ta netrpeljivost sa Donsonom vremenom je samo postajala jaa. Sve je poelo poetkom estog razreda kada je u nau kolu doao novi nastavnik. Vrlo brzo zaradio je nadimak Donson i taj nadimak ostao je meu uenicima kao pogrdni naziv za sva budua vremena. Novi nastavnik imao je i novi metod predavanja istorije. Prvo je na tabli napisao teze kao potsjetnik pa tek onda pristupao predavanju. Kako redovno teze nisu sve mogle stati na tablu to je nakon prvog dijela lekcije tabla brisana, pisalo se potom drugi dio teza i na kraju bi uli drugi dio lekcije. U zaista dobroj namjeri predloio sam da pokua predavanje pretvoriti u cjelinu te sam predloio da se teze piu sa obje strane table koju su dva djeaka mogla za sekundu okrenuti i time bi se dobilo kontinuirano predavanje. Ta moja ideja u poetku je bila odbaena sa prezirom da bi nakon par prespavanih noi predavanja poela da se odvijaju po mom prijedlogu. Samo ovaj moj patent nije doprinjeo poboljanju odnosa sa onsonom ve je kod njega izazvao izvjesnu odbojnost prema meni i

176

taj osjeaj nije me naputao kroz cijelo kolovanje do odlaska iz osnovne kole. Posebnu sklonost i ljubav imao sam prema istoriji i kako je bio princip ocjenjivanja jasan a odgovori egzaktni, to ni ocjena nije zavisila od procjene nastavnika ve od pokazanog znanja. Svakog tromjesea odralo bi se jedno testiranje koje je bilo najbolji pokazatelj znanja svakog uenika a usmeno ispitivanje bila je samo dopunska ocjena i veini je sluila da svoju ocjenu pokuaju popraviti. Od prvog kontrolnog nakon proitanih ocjena morao sam sluati uvijek istu reenicu: Jedan uenik me je posebno iznenadio. I mada sam iz svakog kontrolnog dobivao peticu ta reenica meni je govorila da moj nastavnik nikada nije povjerovao da zaista posjedujem znanje pokazano na testiranju. Istina je da sam imao razraenu taktiku za svaki kontrolni i ona se obino sastojala od toga da prvo odgovorim svako pitanje gdje sam siguran u taan odgovor a tek tada sam pristupao planu broj dva. Iskoristio bi priliku kad onson na mene prati i tada se uzmuvao pretvarajui se da prepisujem. Pobjedonosno je skakao sa stolice i kao orao se obruavao na mene: Da vidimo ta se tu deava? Poeo bi da pregleda test, klupu pa ak da mi pregleda rukave to sam sa pretjeranom predusretljivou doekao i sam pomaui pregled jer sam znao da nigdje nita nema to moe sluiti za prepisivanje. Velika tuga mogla se itati u oima mog nastavnika jer osjeanja su bila obostrana i on bi se

177

razoaran vraao za katedru. Jednom ismijan nije vie pokazivao znake strogoe prema meni i mogao sam mirno ne samo prepisati sporna pitanja kojih i nije bilo mnogo nego sam pomagao i drugim u svojoj blizini. Ova strategija pokazala je sjajne rezultate i malo je bilo kontrolnih gdje moj uinak nije bio stoprocentan. Naravno da se papagajska reenica ponavljala ali su i usmena ispitivanja postajala sve detaljnija. Jedne godine izbjegavajui da me pita aktuelno gradivo izvlaio je pitanja iz naftalina ali ba tada se desio nesvakidanji kiks za ovjeka koga zovu Donson. Sve moje usmene odgovore u cijeloj godini zainjavao je pitanje: Objasni ti nama pojavu faizma? Na kraju godine kada je postavio isto pitanje iz prvog tromjesea nisam mogao da ne prokomentariem: To pitanje iz prvog tromjesea do sada sam odgovarao vie puta i znam ga napamet, pa vas molim da naete neko drugo pitanje jer meni je svejedno poto sve znam. Prije nego sam zavrio reenicu znao sam da je glupo izazivati sudbinu i da je bilo pametnije da odrecitujem pomenutu lekciju, ali neki avo mi nije dao mira. Sa nevjericom je pregledao po dnevniku i sam spoznajui da isto pitanje postavlja cijelu godinu i zbunjen tom injenicom rekao: Zakljuno pet moe ii na mjesto. Bio je to jedan od najljepih dana u mom osmogodinjem kolovanju. I koliko god nemao problema sa ocjenom iz istorije to je injenica da je

178

istorija zahvalan predmet za aptanje donosila mnogo dodatnih problema sa Donsonom. Posebno sam se trudio da pomognem Ranku i Mii pa sam shvatajui da o klasinom aptanju nema govora smislio malu podvalu. Na koricama velike sveske napravio sam tablu i tu pisao godine i imena kredom da onaj ko odgovara moe da ga vidi. Mnogi svoju ocjenu bar djelimino mogu zahvaliti tom patentu koji nije otkriven. Svu svoju snagu i znanje ulagao sam da nadmudrim Donsona i koliko god mi to iz istorije polazilo za rukom Donson mi je sve to sa kamatama vraao na asovima srpskog jezika. Nije ni tu bilo problema prilikom usmenih odgovora, jer razred je bio najbolja zatita od nerealne ocjene jer svi su znali koliko je znanja potrebno za koju ocjenu. Kod iskakanja iz kriterijuma svi u razredu reagovali su jednoglasno i nastavnici su izbjegavali takve scene. Moji usmeni bili su praeni sa posebnim soivima i nikada nije se desilo da budem drastino oteen. Samo je jedan dio odgovora bio ostavljen na slobodnu procjenu nastavnika bez ikakve provjere kolektiva ili mogunosti da se to pokazano znanje vrednuje se sa egzaktnim mjerilima. Bila je to ansa da mi se Donson osveti za sve moje podvale i da naplati sve dugove. Prije pojave novog nastavnika moji pismeni radovi bili su uvijek isticani kao najbolji i esto su zavravali na kolskim zidnim novinama. To mi je podizalo rejting kod djevojica i donjelo nadimak Pjesnik ali samo par dana iza toga svi bi zaboravljali na rad i na privremeni nadimak. Bio sam ubijeen da ve znam lijepo se izraavati i nemalo sam se iznenadio kad sam vidjeo trojku ispod pismenog

179

rada. Moje iznenaenje zamjenilo je zaprepatenje kada sam za sledei pismeni dobio dvojku. Bio je to znak za alarm i shvatio sam da ponovo moram pribjei lukavstvu i nadmudriti nastavnika. Za zadnju pismenu zadau pokuao sam predvidjeti temu i za svaku sam iz knjiga pronaao prigodan tekst. Zaista sam imao sree kada sam vidjeo zadani naslov; Moj ljubimac. Izabrao sam priu Golub od Tolstoja ili Turgenjeva vie se ne sjeam i uz krai uvod i par zavrnih reenica prepisao priu od prve do zadnje reenice. Sa nestrpljenjem sam isekivao ispravak i novu ocjenu. Nikada se nijedan uenik nije obradovao jedinici ali mojoj srei nije bilo kraja kad sam ispod iarane pismene zadae ugledao jedinicu. Tanije dobio sam jedan plus. Da moje zadovoljstvo bude kompletno nije bilo nigdje naznake da sam promaio temu, ali sve drugo je bilo prekriveno crvenom olovkom. Reenice su kidane na pola ili jednostavno kriane i posebno je bilo kritikovana kompozicija prie i nevjeto iskazivanje misli. Mirno sam radio ispravak i primio kritike nastavnika koji je objasnio da je plus zbog urednosti i dobrog sluenja gramatikom a sve ostalo nije bilo vrijedno pomena po njegovoj ocjeni. Na kraju asa sakrio sam svesku od pismenog i nikome nisam spominjao svoju malu prevaru. Kada je doao razredni as i moj dobri razrednik upisao u dnevnik obavezni dio, javio sam se za rije. Pripremio sam tekst Golub-a i svoju pismenu vjebanku i

180

donio na uvid zbunjenom razredniku. Dugo je uporeivao dva teksta i na kraju teka glasa rekao: Pa znai Tolstoj kod Donsona dobio jedinicu. Dugo nije znao ta da kae i rekao je da mora o svemu izvjestiti direktora. Nije ba bilo uobiajeno da se uenik ali direktoru na nastavnika. Oito je mene zapadalo da budem pionir u mnogim deavanjima. Sumorno je ipak rekao: Srea da Tolstoj ne moe saznati za ovo inae bi se mrtav u zemlji prevrno. Najvea nagrada za mene je bila na sledeem asu srpskog jezika kada sam vidjeo da je Donsonov cinini osmjeh zamjenila mrtvaka zabrinutost. Na kraju sve se zavrilo tako da ocjena iz pismenog nije ni unoena u dnevnik ali znao sam da e Donson uvijek pamtiti Goluba. Nenamjerno tada sam dobio i najvei i najgluplji kompliment od nastavnika, jer ako sam za svoj samostalan rad znao dobiti i trojku a za Tolstoja jedinicu bila je to nada da u jednog dana i sam dostii makar dio sjene slavnog pisca. I tako mi je moj Pero ispriao o svom nastavniku, dok smijeak nije skidao sa lica. Taj moj Pero stvarno je bio poseban. Malo tajnovit, moda malo oinut. Uvjek je imao svoju, kosu projekciju. Nije se uklapao u standarde. Kao da je bjeao od stereotipa. Bio je lak na suzu. Kae: Samo emocije prave razliku izmeu ivotinja i ovjeka. Pokazati svoja osjeaja je hrabrost, ne sakrivati svoje suze je tako iskreno i ljudski. Uvijek

181

sam bio ponosan to nisam robot. Zar da se stidim to nisam ivotinja? Pitao je i ne oekujui odgovor. Liio je na Malog Princa iz proslavljenje knjige. Imao svoju priu na koju spoljni svijet nije mogao uticati. Tuga je bilo njegovo matino raspoloenje. Volio je da eta po kii, prisjea se uvijek sjetnih epizoda koje bi zalio suzama. Kine kape krile bi suze. Nebeski sanjar pere svoj vrt, moj dobri Pero posprema u svojoj dui.

182

XX Pokuavam zamisliti djetinstvo moga oca. Kao djeak je otiao u partizne. Isticao se hrabrou. Dobrovoljac u svim akcijama. Sa esnaest godima nosio je mitraljez i dobio prve inove. Kraj rata je doekao u Beogradu, gdje je poslan kao jedan od pet odabranih mladih skojevaca za velika djela. Ponuen mu je izbor. Mogao je da ide u Rusiju za generala. Nita loginije nije ni bilo za tako mladog, kolovanog i podobnog mladia. Ratni komandir, izmeu ostalima i Rajifu Dizdareviu (kasijem predsjedniku drave), odbio je prvu ponudu. Bilo mu je dosta vojske, opasaa, ratovanja. elio je samo da se vrati kui i nastavi posao za koji ga je otac spremao. Imali su kafanu Ibrik na Dolac Malti, na samom ulazu u grad. (tada je tu bila kapija Sarajeva). Vjerovao je u svojoj naivnosti da sve to je bilo u vlasnitvu njegove porodice da e i ostati. Gradio je svoju budunost na onome to je bilo prije rata. Nije ni slutio da je rat sve okrenuo naglavake. Nije mogao znati da je nestalo sve to je generacijama stvarano. Sudbina velikih svjetskih dogaanja. Kovao je planove kako da ponovo krene u osvajanje ivota. Mnogo toga je preskoio, mnogo toga nije okusio. Mladost je poklonio borbi, sada je dolo vrijeme da ubire plodove tolikog odricanja. Sanjao je porodinu malu mljekaru, eze i par lijepih konja za jahanje. Svoju budunost je tu vidjeo u nastavku porodinog posla u koji je bio poeo uspjeno se uklapati. Unaprijediti porodino imanje,

183

razviti zapoete poslove i biti svoj gospodar. Ideja koja ga je nagnala da odbije i poziv da ode u Mostar i postane pilot. Uzalud su ga pokuavali nagovoriti: Veljo, beli lebac baca iz ruku. Ostao je nepokolebljiv, elio je to prije postati svoj ovjek. Bilo mu je dosta opasaa, dosta komande, vojska je za ljega postala prolost. Vratio se kui u predgrau Sarajeva. U italijanskom gradu Faenca, sredinom prole nedelje, od 27. do 29. septembra, odran je Meunarodni forum posveen seanju na represiju i njenoj istoriji, na kome je, kao jedini uesnik iz Srbije, govorio akademik Dragoslav Mihailovi, sa kojim o tome razgovaramo odmah po njegovom povratku u Beograd. Govorio sam detaljno o Golom otoku, o 40.000-60.000 tamo zatoenih, a pozvao sam se i na biveg ministra unutranjih poslova Srbije Obrena orevia koji je video upisnik sa imenima 55.00060.000 golootoana. Pomenuo sam da je u Zagrebu objavljen podatak koji je savezna Udba svojevremeno prosledila republikoj Udbi Hrvatske o 30.100 zatoenika Golog otoka. Moda to moe biti i realno, ali su potrebni i dodatni dokazi naglaava Mihailovi. Uesnike je pogotovo zainteresovalo moje kazivanje o naroitom teroru samoprevaspitavanja na Golom otoku, koji je znaio meusobne svae logoraa, prebijanja i meusobna ubijanja, ega nije

184

bilo u drugim mirnodopskim logorima, osim moda sada u Gvantanamu, u ta nisam siguran kae Mihailovi. Zato je Goli otok bio najstraniji mirnodopski logor u Evropi tvrdi na sagovornik. Na skupu u Faenci, Mihailovi je izneo niz podataka o velikoj smrtnosti i o samoubistvima na Golom otoku, o neprekidnom radu u trku, koji je trajao 10-12 sati. Za takav rad je potrebna ishrana sa 5.0006.000 kalorija, a doktor Nikola Nikoli, i sam golootoki zatoenik, tvrdi da je ishrana sadrala manje od 1.000 kalorija, to je izazivalo brzo propadanje organizma. Prema Nikoliu, u takvim okolnostima prvo stradaju masti, onda se rastau dugi crveni miii, pa dugi beli miii, onda lezde, jetra, guteraa, potom srce i najzad mozak. Podrobno sam govorio o Nikolievim zakljucima, a odgovarajui na jedno od od pitanja, obavestio sam uesnike da sam o Golom otoku napisao 2.500-3.000 stranica i da je to tampano u Srbiji. Nije znao da su ustae mjesec dana prije osloboenja odvele mu oca Nikolu u Jasenovac. Vispren kakav je ve bio, djed je mjesecima prevodio domobrane iz Sarajeva u partizanse jedinice. Bio je glavna veza izmeu partizana i ilegalaca iz grada. Prenosio je informacije, dostavljao lozinke i pronalazio naine da oni koji ele prebjegnu iz okupatorske u oslobodilaku vojsku. Iznenadna uzbuna odredila je njegovu sudbinu. Jedan njemaki vojnik prilikom uzbune obukao je injel domobrana

185

koji je dobio uputstvo za prelazak u partizane. Na pisanoj ceduljici koja je bila propusnica, bilo je ime: Petrievi Nikola. U tim smutnim vremenima dovoljni da istog dana djed zavri u zatvoru. Gestapo je imao uhodanu emu za takve sluajeve. Nakon obrade slijedilo je ekspresno prebacivanje u Jasenovac. U tom logoru sretni su brzo umirali. Oni drugi su se muili i preivljavali stranu golgotu ali samo stotinjak nije imalo fatalni kraj. Takvu sudbinu doivio je i moj djed. Nikada nisu pronaene njegove kosti niti se saznala istina o njegovom nestanku. Kao i hiljade drugih, jednostavno su nestali bez traga. Nikada se nije vratio i nita se nije saznalo. U zajednikoj grobnici na Vracama i danas postoji zajednika grobnica, spomenik u kome su posmrtni ostatci sarajevskih rodoljuba i imena nestalih. Tu je i ime Nikole Petrievia, moga djeda. Mada su partizani obeali da e minirati prugu i sprijeiti deportaciju srba za Jasenovac i mada su stvarno sruili prugu, moj djed nije imao sree. Nijemci su saznali da se sprema diverzija i voz je krenuo prije planiranog vremena. Zadnja isporuka za Jasenovac iz Sarajeva bila kao i sve predhodne uredno isporuena a sa njom i glava kue Petrievia. Naknadna eksplozija koja je raznijela prugu moda je spasila neije ivote ali za moga djeda stigla je prekasno. Nije znao i da su kue koje su imali, zapaljene. Da je od svega ostalo samo zgarite i mnogo jalove zemlje. tale su bile prazne, nagorjele i

186

kao aveti stajale ne sluei niemu. Nije znao da je ve tada zaradio veliki minus u oima svoje partije, da je stavljen pod nadzor i da e sve to ini biti budno praeno. Ostao je madalaki duh koji ga je nosio. Uhvatio se hrabro u kotac sa novom situacijom. Nikada nije tako loe da bi se predao. Samo neke borbe su tee. Uputili su ga na kolovanje za potanske komunikacije i kao mlad. kolovan i vispren, lako je savladao i tu prepreku. Otvarala su se vrata svijetloj budunosti. U vrijeme kada je pismenost bila vrhunsko dostignue, njegovo znanje bilo je garant brzog napredovanja i velike perspektive. Vjerovao je da postoji uvijek prilika da se pokae i dokae prava vrijednost. Bio je za koplje ispred i iznad svih. Ponos porodice, uzdanica. Neko je morao da stane na elo kue. Mada je imao i starijeg brata, njemu je po inerciji i potovanju svih nezvanino pripala ta dunost. Preuzeo je odgovornost i visoko uzdignuta ela krenuo u novi svijet koji je i sam stvarao. Pred porodicom Petrievi otvarali su se divni vidici. Otvarale su se pote po Bosni i svuda je stizao. Poduavao i sam se uzdizao u vremenu kada nije imao od koga da ui. ivot je ponovo poinjao dobijati lijepe konture. Stizalo je vrijeme napretka, ljubavi, uspjeha. Poeo je da razmilja o osnivanju svoje porodice. Na lice se vratio osmijeh. ivot moe biti lijep. Moda i moe. avolji posao nije da miruje ve da trai naina kako da sve pokvari i kako da u samom

187

zaetku uniti dobro. Svako radi najbolje to zna svoj posao. avo je nebrojeno puta dokazao svoje stvaralake sposobnosti. Dolazila je 1948. godina. Na avolovom licu pojavi se osmijeh. Njegovo sreno vrijeme. U Siminoj umi ispod velikog panja od pamtivjeka je postojao izvor. Ljeti kad sua isprazni bunare i veina vrela presui jedino sigurno mjesto za snabdijevanje pitkom vodom bio je Simin izvor. Snanim mlazom kristalno ista voda probijala se iz zemlje i niz padinu ume pravila maleno udubljenje formirajui svoje korito. Za vrijeme jesenjih kia ili s proljea kada se snijeg topi sa okolnih brda slivala se voda u korito formirano iz Siminog izvora i zajedno nastavljalo put ka centru sela i dalje sve do ua u rukavac Bosne. S jeseni i proljea u svom donjem toku potok se pretvarao u pravu malu rjeicu pa su se ponekad znale tu nai i zalutale ribe sa ua. Negdje do kraja kolske godine potok bi sasvim presuio i korito bi obralo u visoku travu. Voda je ostajala tek u veim udubljenjima i jedva vidljiv trag vode provlaio se prema uu. Nikada potok nije dobio ime i zbog toga to je bio jedini koji protie kroz Dobroevie i nije nikada bilo sporno o kome potoku se radi. Dovoljno je bilo rei potok i svi su znali da je to Bezimeni potok. Ulivao se u rukavac Bosne u kome sam nauio da pecam ribu. Lovili bi ponekoga arana ili linjaka, mada smo najee uspijevali uloviti malene grgee koje bi obino putali ponovo u vodu. U vrijeme velikih voda rukavac bi se spojio sa svojom maticom Bosnom. Sa prestankom kia sve bi se nakon par sunanih dana vratilo u prvobitno stanje.

188

Obilazili smo radoznalo oko nanesenih drangulija nadajui se da je voda donijela neku loptu ili sitnicu koju bi radoznalo zagledali. Bile su to nae prve istraivake ekspedicije na kojima smo najee ostajali praznih ruku. Pomekada bi u pretjeranoj radoznalosti uinili korak vie i upadali u vodu. Tada bi promrzli i ljuti prerano prekidali nae traganje. Tano ispod spomenika palim borcima u drugom svjetskom ratu preko puta kole uz cestu koja polovi selo naslonio se Bezimeni potok. Ljetnim egama isueno korito gotovo redovno se poelo puniti sa naim polaskom u novi razred jer to je bilo i vrijeme kia. U poetku stidljivo provlaio se pored nas malen i neprimjetan. Velike kie mijenjale su njegovu ud kad bi prljavo uta vodena masa slila se u bijesnom huku i nezaustavljivo nosila sve pred sobom. U svom bijesu potok je pravio i dva-tri velika vira koji su kod mlaih izazivali strah a oni odvaniji gonjeni znatieljom pratili su njegov trag do samog ua upoznajui svaki njegov buk i vir. Vremenom sam se i sam odvaio da prekosim nabujalom potoku. Preskako sam njegove virove, gazio do samog vrha izama mjerio dubinu najveeg buka i sve to je bilo kao mala istraivaka misija. Svaki put otkrivao sam neto novo i punio se zadovoljstvom jer inilo se da polako ali sigurno krotim taj tajanstveni vodeni put. Samo jednom potok je uzvratio udarac i nova izma tek kupljene zavrila je negdje u dubini rukavca Bosne. Sa jednom izmom na nozi i zlom slutnjom u srcu krenuo sam kui, poraen. Kroz glavu mi je proao oev strani pogled, samo mi je jo Bog mogao pomoi i primjenio sam taktiku:

189

Spaavaj se kako zna i umije. Naravno da mi batine nisu mogle izmai a oeva ruka bila je teka i da nije bilo moje vile zatitnice u liku majke i sestre fiskulturu sigurno bi preskakao sledeih dana jer nije ba ugodno skinuti se kad je ovjek pun modrica. Poslije toga moja istraivaka misija je prekinuta i Bezimeni potok sam najrae zaobilazio. Na samom sjeveru sela na njegovom najveom brdu nalazila se kua koja je nekada pripadala mome djedu Nikoli. Velika erpiara izgraena negdje iza prvog svjetskog rata tada je bila impozantno zdanje jer je osim velikih podruma imala jo dva nivoa gdje su poslije djedove smrti stanovali njegovi sinovi. Novo doba iza drugog svjetskog rata promjenilo je nain dotadanjeg ivota i jedan za drugim Nikolini sinovi su naputali rodnu kuu i ili blie gradu. Zadnji je kuu napustio moj otac i po uzoru na brau negdje krajem pedesetih godina moja porodica je prodala staru kuu i prela u Donje Dobroevie blie samom gradu. Tada etvoro djece i sam u potrazi za boljim ivotom i izvjesnijom budunosti za svoju porodicu. Iz svog zaviaja nije mnogo ponio ali jedan drveni kofer ljubomorno je uvao uspomenu na rodni kraj. esto u asovima nostalgije znao je otvarati kofer i tada se na vrh mogla vidjeti kapa ukraena zlatnim koncem kojim je neko sa puno ljubavi izvezao stari grb. Ispod kape bile su uredno sloene slike, ikona i dokomenta a sasvim na dnu i drvene dvojnice. Neobini instrument sa dva piska i dva reda rupica na

190

dnu izazivao je uvijek posebnu panju svakog djeteta. Dvojnice su imale tamnu boju i putale su divan zvuk kada je Marko na njima svirao kolo. Na nae velike molbe Marko je svakom od nas samo na trenutak davao sviralu da kroz nju ispustimo par zvukova i ve je nestrpljivo druga ruka grabila dvojnice. Sa strahom je Marko pratio sviralo i sa ispruenom rukom jedva bi iekao zadnji na pisak kada je uzimao dvojnice, njeno i puno ljubavi polagao svoju sponu sa zaviajem na dno kofera i opratajui se pogledom od uspomena zatvarao kofer. Iz tog vremena ostala je uspomena na plaljivu djevojicu Veru koja je na prvi zvuk vjetra bjeala u kuu i tu traila najsigurnije sklonite obino ispod stola ili kreveta. Naa nova kua nalazila se skoro na obali Bosne i meni je dugo nedostajao onaj pogled kada sam kao na dlanu mogao vidjeti panoramu od Igmana pa sve do engi Vile. Ponekad kad smo znali posjetiti stari kraj najee da oberemo voe ili pokupimo sijeno znao sam dugo ostati uivajui u jedinstvenom pogledu. Takvi trenuci postajali su sve rei pa iako je svo zemljite i uma ostalo u naem posjedu jer otac nije mogao da se lako odrekne onoga to je djed sa mukom stvarao ipak su nae posjete rodnom mjestu postale sve ree dok se nisam potpuno odselio i gotovo zaboravio na djedovinu. Mnogo godina kasnije novi rat ponovo e moje roditelje vezati za mjesto na kome su proveli svoje prve zajednike godine ivota.U prirodi sve krui pa vjerovatno i sam ovjek. Godine koje prolaze izmjenile su cijeli kraj i same ljude i jedino to je ostalo isto bio je Bezimeni

191

potok. Kao nijemi hroniar proteklih vremena pamtio je sve i pohranjivao negdje u dubinama svoga ua. Njegove nabujale vode i dalje su nosile pocjepane pismene radove redovno sa istom ocjenom i dalje su njegova njedra punili tajnim pisamcima zaljubljenih maturanata iako su to obino bivala ona zadnja oprotajna pisma to su nosila gorinu dok su ljubomorno za sebe uvali pisma puna ljubavi. Samo nijedna tajna nije ostala sakrivena tom nijemom straaru jer i najvee tajne kau se lake uz njegov um. Vrijeme kad sam i sam bio maturant osnovne kole i pred mene donjelo je iste dileme. Iznenada i bez najave i moje snove uetala je na samom poetku osmog razreda ona djevojica to se tako panino plaila vjetra. Kratki jesenji dani nestajali su iza obronaka Krstca ve nakon etvrtog asa i ta polutama budila je matu i dva dua pogleda bila su dovoljna da zaiskri ljubav. Tada nastaje najtei problem u ivotu svih petnaestogodinjaka. Kako od snova i mate sastaviti reenicu. ak i kad tu prepreku rijei treba mnogo hrabrosti i sree pa to rei. Zato smo morali da koristimo lukavstvo i uz pomo svih davali smo spomenar naoj simpatiji i od njenih odgovora zavisila je sudbina naeg daljeg nastupa. Otvorene simpatije bila su normalna pojava i veina nas je znala ko je ija ljubav ali rijetko se deavalo da se to pretvori u vezu. To je u argonu znailo da se skontaju. ili zabavljaju. Postojala je tada bitna razlika izmeu simpatije i prave veze. Onaj ko je imao simpatiju mogao je to slobodno rei, znalo se da su uvijek u istom drutvu a kad se igraju fote

192

slobodno je svako mogao poljubiti svoju simpatiju. Sve to nije bilo doputeno kad se pone neko zabavljati. Istina da su vrijeme provodili zajedno ali dohvatiti za ruku svoju izabranicu bilo je nezamislivo a ni najvei zavodnici u nadahnutim trenutcima ni kao mogunost nisu spominjali poljubac. Sve se svodilo na zajedniko stajanje u tajnijem uglu dvorita gdje su priali samo uareni pogledi a svaka rije bila je rijetkost i tada je to bilo neko svakidanje pitanje: Koliko ima asova? ili ono najgluplje i najee: Kad se vidimo? Naravno da je svaki odmor bio i svaki novi susret ali obavezno tivo je bilo i maksimum izreenog. Mnogo hrabrija bila su pisma koja su esto prepisivana iz und asopisa ikje bio list izmiljen za prepisivanje ljubavnih izjava. Obavezan kraj takvih pisama bilo je veliko: Volim te. Uvijek tvoja ... Skoro kao po pravilu to dopisivanje nije dugo trajalo i ve nakon velikih izjava ljubavi ubrzo je stizalo i pismo drugaije sadrine i velika ljubav time je dolazila do kraja. Takva pisma nosio je skoro svakodnevno Bezimeni potok ravnoduno u svoje ue jer znao je da se srce petnaesetgodinjaka brzo regenerie i da ve sutra ita zaneseno neko drugo pismo puno ljubavnih izjava. Ni moja prva ljubav nije bila bolje sree i nakon predivnih pisama punih topline i ljubavi dobio sam i ono poslednje koje je zavrilo u nabujalom potoku. Puna dva dana sam bio neutjeno nesrean ali iskra u oku koja me je gledalo iz druge klupe natjerala me je da zaboravim prolost i shvatim da je ispred mene nova velika ljubav. Ponovo su mi dlanovi u blizini drage osobe poeli da

193

se znoje a naboj u vazduhu bio je tako jak da svako onaj ko uspije ukrotiti tu energiju konkurie da zasjeni sve pronalaske Nikole Tesle. Ponovno sam poeo igrati fote gdje sam ispitivaki pratio reakcije svoje izabranice. Samo toga je esto znala da od najboljih namjera napravi komine situacije. Ma koliko se svi trudili da Boanina fota poljubi Miu jer jedina djevojica koja nije krila svoje simpatije i koja je glasno rekla da je za nju Mio najljepi i najbolji djeak, bila je Boana ali tada nismo uvijek igru uspjevali voditi eljenim tokom. Zato se znalo desiti da Boana mora sva razoarana umjesto Mie poljubiti eljku. Niz obronke Krstca silazio je snijeg, decembar je dan sveo na minimum pa furuna iz ugla uionice nije stizala ugrijati sve uenike. Trei as bilo je vrijeme zalaska zadnjih zdraka sunca i tada su iz druge klupe eljkine oi sjale najae i donosile nemir u moje srce. Negdje oko sredine uionice pogledi su se sudarili i tu visoko iznad svih ostajali zajedno zaneseni i sretni. Samo nastavnici koji su davno bili mladi i koji se nisu mogli sjetiti svoje mladosti prekidali su grubo naa matanja. Neko e na kraju iskrenuti vrat. Komentar to nas je vraao u razred nije ni slutio da prekida najdivnije trenutke koje nosim iz svog kolovanja. Taj nebeski osjeaj nemogue je opisati i ma koliko se svi pisci trudili da prenesu taj osjeaj na papir jo nikome to nije uspjelo. Uvijek je nedostajalo ba ono to je taj trenutak inilo velianstvenim i neopisivim. Iskre u oima nikada nisu nale put do mene niti sam imao snage i znanja da sve to nam se deavalo pretvorim u neto vie ali

194

kad zatvorim oi i poletim iznad ivota uvijek negdje daleko u polutami vidim onaj iskriav pogled pun ljubavi. Moda ba to to nikad nisam dobio nijedno pismo niti dokaz da je sve ovo zaista se desilo daje svemu tajanstvenu i velianstvenu dra. Imao je zelene, prodorno ledene oi. Nekada su vjerovatno bile tople, naalost tu toplinu nisam nikada upoznao. Prije nego sam stigao da uhvatim taj topli pogled ivot je od njih isklesao kamen i ostavio za cijeli ivot. Biti iznad ostalih, striti znanjem, izgledom i svim ostalim, to je usud tvoga oca. Pola vijeka iza ovih deavanja govorio mi je o mom ocu, dobri Boko Stanii, iva legenda Sarajeva i veliki zatitnik moje porodice. Nije liio na svoje okruenje. Izdvajao se u svakom pogledu. I bio je mlad. Ubila ga ljudska zloba. Bolju definiciju i ljepi opis za svoga oca nisam mogao poeljeti. Sa tako malo rijei, cijeli jedan ivot je bio odslikan kao na dlanu. Divio sam se uvijek ljudima koji su vladali reenicom, ljudima koji znaju ta ele da kau i da to samu u tako jasnu sliku da i onome ko ne eli bude jasno o emu govori. Nije bio jedini koji ima visoko miljenje o mom ocu. Bez izuzetka, stare komije, muslimani koji su doli na sahranu i na sve ostale obrede vezane za oevu smrt su govorili: Budi ponosan. Imao si oca za primjer. Aferim, takvih vie nema u komiluku. Znam da su iskreno govorili. ivotom i djelima su potvrdili da tako misle. Bio sam ponosan. Kroz sva

195

burna vremena lik i ivot moga oca su samo dobili na cijeni. Znamo da se u smutnim vremenima mnogi ponaaju kako ne dolikuje ili kako nikada nisu mislili da e postupati. Kada prou ta zla vremena mnogi se stide svojih postupaka. Imao sam sreu i privilegiju da kada su sva luda vremena prola, moja porodica nije imala nijedan razlog da se zastidi. Naprotiv, bili smo ponosni na svoje postupke. Otac kao glava porodice Petrievi, bio je najsvjetliji primjer takvog ponaanja.

196

XXI Moj Pero je retko otvarao duu i zato nisam voleo da ga prekidam kad bi posle munih pria o svom ocu nastavljao da prosipa svoje misli i dileme o svemu. U ova tmurna, izazovna nova vremena, kad je djavo zadobio mnoge divne i primamljive oblike, najvie je i mene i Peru muilo teko opstajanje porodice, nestajanje porodine topline, okupljanja, nestanka pravih i dugih ljubavi, usamljenost modernog ovjeka koji trai sebe do svojih poznih godina, ivi od izgovora i nametnutih povrnosti, uvezenih iz naprednijih zapadnih civilizacija. Doba cinizma. Otuenost ima svoja mnoga lica, a nadje se i u onom najdivnijem i najprirodnijem odnosu izmedju majke i deteta, materinstvu. Znam da je Pero majku jako volio, ali nije se libio da kae da na Balkanu postoji sindrom tiranije materinstva. Materinstvo je svijesna odluka dananjih ena, i nikada ini se one nisu bile vie zbunjene i optereene svojim viestrukim ulogama, nego to je to na Balkanu u dvadeset prvom vijeku. I nikada djeca nisu bila vei projekat i vei teren za ispunjenje samoljublja, nego to je to u takozvanoj modernoj porodici. To se vidi na svakom koraku! Svako ko eta gradom vidjee kako lako trgovci odgovaraju tom ''roditeljskom nagonu i porivu i lako prodaju san o divnom roditelju. Trgovina potreptinama za djecu je uspena privredna grana i

197

sve kvalitetno za djecu se mora kupiti u najboljim radnjama. I loe plaen radnik tedee za markiranu majcu djetetu. Djeca i njihove primarne potrebe su postale zakon. Zaljubljujemo se u svoju djecu, jer se kao narcisi ogledamo u njima, slikamo ih i divimo im se neuki, u nedostatku prave ljubavi ire porodice, one ljubavi to se od baka i djedova prenosi na roditelje, a od roditelja na mnogobrojnu djecu. Mi se zaljubimo u jedino svoje dijete i ponovo ivimo neispunjenu ljubav svojih roditelja, negde na vie stotina kilometara od rodnog kraja. Svaka markirana roba i svaki i povrni razvoj djeteta, pretvara se u punjenje nae due, toljenje one iskonske gladi za snevanom pravom ljubavlju. ta je prava ljubav? Pero je to znao: prava ljubav je bezuslovna ljubav, briga za drago bie i njegov razvoj i slobodu. Slobodu linog izbora. Znale su nae bake, a zaboravile nae prezaposlene i televizijom vaspitavane ene. Strah je najvei neprijatelj ljubavi! Naa generacija doivjela je zato, sasvim sluajno, tiraniju materinstva. U tom gru za velianjem porodice, jer ona propada, materinstvo je postalo novi zakon. U osnovi porodice, sa rodjenjem djeteta, raa se ogroman roditeljski strah. Da se dijete ne oznoji, pa prehladi, pa dobije virus, pa da ne padne, da se ne opee, da ne dobije jedinicu u koli, pa da sluajno ne okrvavi koleno u sokaku, da ne padne razred, da se ne uda ili oeni sa nekim ko nam se ne svidja, pa da ne ostane bez posla, da ne pui, pije, da se ne kocka, da se ne drogira!!! Uasi dananjice opsedaju roditelje i oni poseu za uzdama

198

i uzicama kojima vezuju djecu, zamene ljubav za kontrolu, a ta spona ima dva kraja. Majka je oduvjek bila simbol rtvovanja za svoje potomstvo. ene su pribegle tom zabranu i modelu rtve, jer im dananje drutvo ne daje drugi izbor. Taj stid i gr za dokazivanjem kao majka, ena je dobila zbog emancipacije. Pogoena je jednakim pravima, umjesto jedne obaveze da neguje potomstvo - sada ima dvije: i da neguje potomstvo i da se postara za egzistenciju, to je ini rastrzanom, poljuljanom i nekad podstie oseanje krivice da za djecu dovoljno ne ini , u njoj se sve buni i dijeli! Materisntvo je na ispitu: da li je ena koja radi i uspena je u svom poslu, dobra majka? Da li je ena koja alje dijete u vrti dobra majka? Da li je ena koja se razvede od nasilnog mua - dobra majka? Da li je ena u osnovi po svom enskom rodjenju dobar roditelj ili to moe bili i otac, pa makar i homoseksualac? Svako se za odgovore snalazi kako umije, nema forme, nema ire porodice, tetke, ujaci, strievi, babe , dede... da nas neki uzor vodi. Moramo da tumaramo i pronalazimo svoj put ljubavi, a strah od nepoznatog hoemo da prevazidjemo itajui povrne novinske lanke i recepte za srean ivot: 5 razloga da ga ostavite, ili 10 uslova za srean brak ili 11 i po naina da upropastite vae dijete Vapimo za tim konanim odgovorima, makar konanim brojem odgovora, a plaimo se slobode koja nam daje beskonano mnogo izbora, ali i

199

odgovornosti! Zaboravljamo da nismo sami, da su i naa djeca ljudi, da moemo i njih da oslunemo! U svakoj porodici dolazi do prelamanja starog i novog i sve ono to je povezano sa materinstvom dobija novu naglaenu notu i preispitivanje. Onda svaki postupak prezatiivanja djece pere savest roditelja: otac puta majku da se ona nametne cijeloj porodici, mislei da ini dobro. Majka prezatiuje djecu, pronalazei tako ravnoteu svojih frustracija. To se reflektuje na djecu, jer je sve dozvoljeno majci, ak i da djecu otudjuje od oca. Kao rezultat, dobijaju se nesamostalna i neispunjena djeca, isfrustrirana majka koja se i u poznim godinama bori za svoju ulogu majke i optuuje druge za svoju ulogu rtve, izfrustrirani odbaeni mu i otac koji teko sebe moe da pronadje, jer mu je oteta uloga lidera, onog koji zbrinjava porodicu, svi su rtve. Biti rtva, za enu postaje stil dominacije i manipulacije drugima oko sebe. Pero i ja se smejemo kada on pria kako je jednom uao u stambenu zgradu u nedelju prije podne, kad majke sreuju stanove, oevi prate tv program, a djeca piu zadau, i iz svakog drugog stana se uje majin povien ton: Ja se za sve vas rtvujem, a vi to ne cijenite, meni niko ne pomae! Djeca odrastaju pod pritiskom i prevelikom dominacijom zaposlene majke koja se u kui samo priprema za ivot i vreme provodi sa papilotnama na glavi, kako bi pred koleginicama u ponedeljak imala frizuru! Ona nema svoj ivot, samo tue ivote i brige.

200

Oevi se povlae i trae ljubavnice, a ene nemaju hrabrosti da sebi kau: Da! Ja sam dovoljno dobra majka iako sam zaposlena ena, iako nije svaka ipka popeglana, iako prozor idealno ne cakli, iako su sudovi ostali neoprani, iako djeca dobijaju loe ocene, iako moj ivot ne lii na naslovne strane bazara i kataloga! Nemaju, jer je taj model jo nov, iznudjen i nametnut, neutaban, nerazradjen i mlad. eljeti unapredjenje, lini razvoj, za enu je majinski grijeh, a savjest mora da se opere punjenjem samoljublja putem pretjetrane rtve, rtve koju neko mora da plati. Drutvo podstie enu na rtvu i ona se priklanja optem trendu. Mukarci su esto iskljueni, jer ena preuzima vodjstvo i sve na sebe, jer ona bolje zna, a on? On se ne uputa, gleda utakmice i igra komjuterske igrice, postaje nepotreban! na to se ale zaposlene ene i majke uz jutarnju kafu koleginicama. Tiranija materinstva ini djecu u poznim godinama zavisnim od majke, ini same majke izgubljenim kad ta faza njegovanja i brige o djeci prodje. Ostaje ogromna praznina, a kasno je da se pronadje sutina, i sopstveno bie, ono bespolno dijete u sebi koje bi da bude priznato i voljeno samo po sebi, takvo kakvo jeste. Naravno da su za sve krivi oni najblii. Posebno mu koji se u vrijeme zapostavljenosti okrenuo nekim drugim aktivnostima. Sport, ribolov, lov ili drutvo, alkohol, kocka... Svi za svoje postupke

201

imaju opravdanje i krivce nalaze u drugima. Lako je pronai razlog. I svi su u pravu ako gledamo iz njihovog ugla. Kada istu priu govori otac, pria ima drugu dimenziju. Sklad mladog branog para, ljubav sa kojom su uli u brak, bila je velika kao i njihove elje. Kao i uvjerenje da e tako biti cijeli ivot. Sve je to moralo doivjeti transformaciju dolaskom na svijet djeteta. Do tada jedini medij njene ljubavi postao je drugorazredna sfera interesovanja. Tek kada sve poslove zavri u kui, kada uspava dijete i onako umorna, iscijeena legne kraj njega, ljubav koja je do jue plamtjela nije se mogla prepoznati. Tek blijedi obrisi onog plamena koji je nosio njihov ivot. Osjetio se zapostavljen, ponekada i odbaen. Zaboravljen. Izgubio je svoj prostor, izgubio svoj znaaj. Morao je da eka, ali neka, to je sve zbog djece! Tiranija materinstva tjerala ga je da sve ee izbiva iz kue, sve ee potrai utjehu i ljubav na drugoj strani, samo da ne poremeti njegu djece u kui! Polako ali sigurno mu i otac je postajao stranac u svojoj kui. Muka nepokornost, potreba da odri svoje stavove po svaku cijenu, unosila je nemir i razdor u porodici. Nije elio da se mijenja, mijenjaju se samo slabii. Ako je krivo rastao, neka krivo i umre. Zar da pogazi ponos, da prihvati da ga svaki povjetarac savije. Ne moe dozvoliti da izgubi svoje dostojanstvo, da izgubi samopotovanje. Mukarac je matiran u dananje vrijeme i u nemogunosti da ostvaruje svoje iskonske porive za zatitom i korienjem svoje snage, sputan u okvire jednakog

202

drutva, gde se njegova snaga ne moe da razmahne. Zato u poslednjoj generaciji, imamo u porodicama esto dvije majke, majku i oca koji iz elje da bude divan otac, kopira ulogu majke, jer biti pravi mukarac u moderno vrijeme je esto nemogue. Pokuavajui da djecu zatiti od svih udara ivota, roditelj, traei odgovore na njihova pitanja na koja ne zna i ne moe znati odgovore, stvara zavisnost sve do edipovog kompleksa. Podie zid koji titi djecu od udara ali taj zid ne dozvoljava djeci da postanu samostalni, da diu punim pluima i da se ostvare kao pojedinci. U nedostatku linih izazova, roditelj svoje ambicije prenosi na djecu! alosno je vidjeti mukarce sa etrdeset ili pedeset godina kako bespogovorno sluaju majku i ostaju neoenjeni, ive u roditeljskoj porodici, neostvareni kao linosti. To je ivi dokaz tiranije materinstva, zakona pretjerane roditeljske brige za djecu, pretjerane pomoi djeci i preteranog vezivanja djece za roditelje. Obino su to dobra djeca, osobe koje odiu dobrotom, navikli da pred autoritetom i roditeljem budu pokorni, jer nemaju zamjerke neko im je sve savreno uinio i dodao, uradio i odluio najbolje umesto njih! Kako to zamjeriti! Kako zamjeriti predobroj majci koja je sebe rtvovala za potomstvo, podinila svoj ivot materinstvu do svojih poznih godina? Kako zamjeriti ocu to je podlegao tim majinim tenjama? Kako zamjeriti bilo ta to smo

203

dobili na tacni? I kako ne oekivati u svojoj porodici da se budua ena postavi kao rtva? Virus tiranije materinstva, prenosi se s koljena na koljeno. Sluao sam jednog prijatelja, kae: raskinuo sa djevojkom jer nije htjela da ispri doruak, pa zar da takvu oeni? Zar da uvrijedi majku to mu doruak sprema ve 40 godina, neko mora preuzeti to. Jeste da je nezaposlen, ali ensko je ensko, a muko je muko. Nije ensko ako ne spremi doruak, nema veze to je ona zaposlena, ali ljubav nestaje bez maminog doruka! Neke ene pristale su na to i svjesno igrale do kraja svoju ulogu majke, i od tiranina jednog dana postale sopstvene rtve. Znamo ih, to su one ene to ostaju same, sa ogromnim praznim prostorom u dui, prostorom koji nisu na vrijeme ispunile skreui panju sa ve odrasle djece, prostorom za sebe! Suva grana, osueno ognjite, bez prijatelja, druenja, hobija, ivotne radosti. Svaka stara kua na Balkanu, ini se kao da krije po jednog roba, jednu osuenicu, vezanu za kuu i okunicu. Stara majko, pa to ne ode u banju ili u goste kod unuia? to ne izadje u etnju? esto mladi pitaju Pa ko e da pazi na kuu, sine? Ko e da ispee neki kola ako neko naidje? Ko e dvorite od lia da poisti? Zbog ega i zbog koga, ne znaju da kau. Ionako niko nee doi, djeca su se otrgla, brakovi raspali, komije otudjile, rodbina pogubila po bijelom svijetu. Slika krhotina porodice je ono to jo puni duu stare majke.

204

I tako u krug, asimetrija porodinih odnosa, naruena emancipacijom ena i jednakou polova, potroako drutvo koje njeguje samou da bi svi sebi posebno kupovali sve, sve te tekovine modernog drutva, napravile se neravnoteu koja e se kao more talasati jo nekoliko generacija, a na naem starom novom Balkanu je svako talasanje jae i temperamentnije, tu se talasi sudaraju sa svih strana i prave vrtloge kao nigde u svijetu. To e trajati sve dok se konano ne formiraju nove uloge i novi modeli ljubavi i porodinih odnosa, dok ljudi ne pronadju sebe u realnosti odnosa u kojoj nema potrebe za rtvom i nema potrebe za nadoknadom rtve. Ljubav e se onda prestati poistoveivati sa materinskom rtvom. Tada e svaki dom obasjati novo svijetlo: majin veseli osmeh, nema nervoze, nema zamora ni brige, nita ne toli duu u porodici kao kad majka veselo pjeva! Nita ljepe od voljene ene, nita ljepe od ljubavi ene! E, moj Pero! Sluao sam duge i vane prie od kojih nisam nita shvatao. U takvoj porodici, gdje majka i otac vode svoje borbe, gdje je gubitak prostora katastrofa, normalno je da nastrada i biva uguen najslabiji. Pero je bio najmlae dijete u porodici. Predodreen da bude gubitnik. Gubitnik, jer nisu znali ono to je Pero vrlo rano shvatio. Ostao je da pokua pomoi, balansirati izmeu ekia i nakovnja. Primao je udarce, nadajui se da svaki udarac po njemu

205

sauvao je nekoga od onih koje je najvie volio. Njegovo tolerisanje u elji da spasi sve oko sebe vremenom je poprimalo dimenziju mazohizma. Kretao se izmeu lanova porodice kao sijenka, svakome dajui ono za im udi, svakome govorio ono to eli da uje. Nije disao, nije postojao. Lijepo je initi da se ljudi osjeaju lijepo. Posebno ako su to oni koje najvie voli. Vidjeti sreu na licima onih koji te okruuju postala je njegova vodilja. Peri nije nita bilo potrebno, ali ba nita! I kad bi ga pitali: ta eli Pero? - dugo bi po svojoj dui iskreno prebirao, razmiljao , priseao se najranijih dana pre nego to je u sebi suzbio poslednju linu sebinu elju! Pero vie nita za sebe nije eleo! Vana je ljubav. Cijena nije bitna Znao je da kae svoj moto kome je ostao vjeran cijeli ivot. Ostao je u porodici sve dok mu roditelji nisu umrli. Greka ili ne, njemu nije bilo vano. elio je da svojim postupcima nikoga ne povrijedi. Znao je da njega , pravog njega, niko ne primjeuje i stvarno ne vidi, znao je da njegovu toleranciju niko ne cijeni, da za njegova oseanja niko ne mari. Priznanje nije ni traio. Vjerovao je da sve jednoga dana stie na naplatu. Ako ne stigne da naplati on, ostaju njegova djeca, time nagrada postaje vea. Ima samo ono to si dao drugome. - Ono to su drugi ponjeli o tebi.

206

Svi smo subjektivni. Samo postoje dvije vrste ljudi. Davaoci i primaoci. Pero je bio eklatantan primjer davaoca. Vjerovao sam da ivot iznjedri poneki dijamant ivota. Dijamant kao savrenstvo prirode. Pravilan oblik izbruen sa svih strana. Bez i najmanje nepravilnosti. Ako postoji ljudski dijamant onda je Pero bio najblie tom zamiljenom liku. Gledao sam ga sa neskrivenim divljenjem. Podnositi sve bez traenja krivca. Nikada niko nije kriv. Svi imaju svoje razloge. ivot je samo posljedica.

207

XXII Nova vremena donose nove navike, svi pokuavaju da se bave samo profitabilnim stvarima. Potroako drutvo, demokratija, ljudske slobode. Danas je vei problem zgaziti psa nego ubiti ovjeka. Za pse postoji zakon. Postoji azil, obaveza drutva da se stara o psima beskunicima. Predvieno je da azil ima i prijemnu sobu, sobu za boravak, kupatilo, sobu za feniranje. Gotovo da ovjek pozavidi psima lutalicama. Tako bar stoji u zakonu. Homoseksuaci su povlatena klasa, imaju svoje emisije u udarnim terminima. Kau plaaju porez. Znam da je i moj otac bespogovormo 84 godine plaao porez i nikada se nije pojavio na televiziji. Imaju svoju paradu ponosa. Pravo da se ene i usvajaju djecu. iju djecu? I ta e ta djeca sutra biti. Imaju li ta djeca pravo izbora da budu normalna ili privilegovana. Pomislim ponekada da je svijet zalutao, upetljao se u kuine svojih nemoguih elja i kompromisa. Priroda je uvijek pronalazila najbolja i najloginija rjeenja. Samo daleko smo mi (ili oni koji odluuju) od prirodnih zakona, daleko od logike koju nam bespomono nudi naa planeta Zemlja. Sve je svedeno na ukanje zelenih novanica i na pravila koja one nameu. Gdje vodi ovakav put, svako ima svoj odgovor. Zatita ovjekove sredine je u srcu svih interesovanja. Bar tako se deklarativno izjanjavaju svi na naoj planeti. Disciplinuju sve koje mogu (itaj

208

male, poslune, nebitne) u elji da za njih (mone i nedodirljive) ostane vie prostora da mogu nekomtrolisano i bezobzirno raditi ta ele. Naravno, sve u slubi ve pomenutih zelembaa. Ambalaa, izduvni gasovi, (priznajem i meni se desi da nekontrolisano ispuastim gasove, kriv sam, priznajem, pokuau kontrolisati oslobaanje svojih izduvnih gasova), zdrava prfoizvodnja hrane. Zdrava prirodna sredina, briza o vodama, umama, zemljitu. Pria koja se tako lako pije. Pria za koju se lako zalijepiti i u koju je lako povjerovati. Samo od djetinjstva sam nauio lekciju. Najslaa je arena laa. Kako postajemo stariji nita se u principima ne mijenja. Samo se mijenjaju forme i oblici obmanjivanja ciljane grupacije. udo, svaka sitnica se stavlja pod lupu. Da zatitimo floru, faunu, ruu vjetrova. Mravi, pacovi, bube, muice i sitni glodari nesmiju trpjeti cijenu napredka ovjeanstva. Za sve treba studija izvodljivosti, prorauni, elaborati. Da bi postavio kiosk svaka mjesna zajednica mora dati svoj stav, svaki graanin mora se izjasniti kako e to uticati na ivotnu sredinu i dati saglasnost za takvu aktivnost. Moje neznanje dovelo me je do toga da sam na seminaru organizovanom na visokom nivou od predstavnika velikih zemalja naivno postavio pitanje: Shvatam tu priu oko kioska. Zanima me da li i za druge aktivnosti i vee pomjeranja u atmosferi ili na zemljitu potrebno je imati ekoloku saglasnost Naravno, apsolutno za svaki projekat neophodna je ekoloka saglasnost.

209

Bio sam zbunjem Ba me zanima da nam pokaete ekoloku saglasnost, studiju uticaja na ivotnu sredinu kada su bile velike aktivnosti poput Milosrdnog anela, njegov uticaj na floru, faunu, mieve i na ruu vjetrova. Da li su mjesne zajednice i graani dali saglasnost na te aktivnosti? Zzzzzzzzz Jedna muha je dosadno kvarila tiinu. Bila je toliko glasna da je samo njeno zujanje ulo se u zaprepatenoj sali. Gledali su u mene kao da sam ja bacao bombe sa osiromaenim uranijumom. Odgovor e dobiti na pauzi koja upravo sada poinje. Vanredni prekid predavanja o tako vanoj disciplini veina je jedva doekala za izlazak na ist vazduh i odmor od smaraa. Sa osmijehom sam ekao da mi mudre glave ponude razumno objanjenje za moje dileme. Uskoro mi je priao voa parade i bez uvoda upitao: Zna li ti koliko sam ja plaen da serem? Zar da mi rui seminar svojom zajebancijom? Pogledao sam ga i vidio govno. Nisam dovoljno plaen da sluam tvoja sranja. Ustao sam i napustio seminar.

210

Znao sam da je vrhunsko umjee svoja govna prodavati kao svetu vodicu i nisam bio pretjerano iznenaen takvim objanjenjem. Nekome nita nije sveto. Znam da postoji pravilo da se ut i rogat se ne bodu. Znam da postoje tabu teme. Znam da postoje velike zvjerke i mievi. Samo ponekada lijepo je seronji rei da je seronja. Jednostavno nisam odolio izazovu. Ko zna kada u i da li u uote vie ikada imati takvu ansu. Zloin bi uinio prema sebi da nisam tako reagovao. Politika je na velika vrata ula u nae ivote. Mnogi su tu vidjeli svoju ivotnu ansu. Prava profesija za sve koji trae hljeba bez motike. Osnovno je bilo da potencijalni politiar ispunjava par optih uslova koji su potrebni za poetak karijere. Politiar nikako nesmije biti gadljiv, mora imati dobar eludac i da moe da gleda u oi svakoga dok sere. Odnosno dok daje obeanja. Taj osnovni uslov bio je prag koji odreuje dobrog politiara od drugih. Ukoliko se desi da uz osnovni uslov zna da palamudi i zadri panju stada, politiar ima veliku ansu da postane oban. Vremenom oban sakupi dovoljno ovaca ili druge stoke i postane politiar od karijere, imena i funkcije. Novo vrijeme nametnulo je mnogim dobrime strunjacima dilemu da li da nastave solidnu karijeru u svojoj struci ili da grade karijeru politiara. Politika je droga, porok kao i svaki drugi samo mnogo jai koji traje cijeli ivot. Sve je postalo politika. Borba za glas. Glas koji e omoguiti vladavinu pojedinca u ime demokratije. Postati Glavni Maak bar jedan

211

mandat. Sve je podreeno tom cilju. Pria obino ima prepoznatljiv scenario. Godinama sluamo kako je onaj Glavni Maak, to vlada naim torom, jedini krivac za sve nae nevolje. Kriv je i to je u njegovom toru vjeni glib, to niko ne potuje tuu teritoriju, to se stoka otima za svaki zalogaj, to nikada nije ni pokuao da napravi red. Da se zna ko kosi a ko vodu nosi. Kriv je to je glavni, kriv zato to mu je sve dato a on nita ne vraa. Kritikovao ga je i olajavao ne samo njegov tor ve su prie o njemu kao negativcu otile tako daleko da se o njegovoj sudbini poelo priati i u Velikoj umi. Gospodar ume morao je intervenisati da malo primiri razularenu stoku. Imao je Glavni Maak i pozitivnih strana, vjerovatno mnogo kvaliteta koji su ga sa pravom izdizali iznad obine stoke. Samo stoka je stoka. Sitna stoka koja koja zuji kao muva bez glave, koju ne moe uhvatiti ni za glavu ni za rep, priglupa stoka koja za svaku glupost mora nai deurnog krivca. Koga da okrivi sitni mi to je donio kui malo sira. Naravno Glavnog Maka. Koga da okrivi to na uspijeva zadovolji prohtjeve i elje svih koje mu je majka priroda natovarila na lea. Ko moe biti odgovoran za loe stanje u toru, za katastrofalno stanje higjene i prehrane. Koga okriviti za sve pehove, slabosti, traume i nevolje sa kojima se bore iz dana u dan. Neko je odgovoran i za inertnost, za ugav dan i loe vremenske prilike. Ko moe biti kriv za bolesti, devijacije, za drskost da obini pijetao zaskoi pauna. Postoji jo razloga milion i za sve je kriv, naravno, glavom i bradom, Glavni Maak.

212

Svake etri godine stoka bira svoga vou. Trai se predvodnik krda. Svake etri godine oni to se takmie za titulu Glavnog Maka se ubie dokazujui da su upravo oni roeni za tu ulogu i da samo oni mogu valjano nositi to strano, odgovorno i asno mjesto lidera njihovog malog tora. Svi znaju ta nije dobro, svi znaju prava rjeenja, svi znaju sve. Svake etri godine se sitna stoka ubi od zaklinjanja u novu stranicu u istoriji, zaklinje se da nikada vie nee birati takve voe. Zaklinje se da e je voditi pamet i logika. Stoku? Da e se njihov tor poveavati, da e sve voditi razum a ne nagon. Svi tih dana priaju bajke. Bajke su uvijek bile prie za malu djecu. Samo male djece i onih velikih koji nisu nikada uspjeli odrasti ima taman toliko da popiju svaku bajku. Stoka. Kako se primiu dani izbora stoka se uskomea, posvaa meu sobom, podjeli u svoje obore, svako pria svoju bajku i svako vidi sebe kao Glavnog Maka. Meutim taj zanos i euforija brzo splasne kada se pogledaju u oi i vide da nemaju nikog ko podrava njihove snove, nikoga ko bi povjerovao u njihovu bajku. Brzo shvate da nisu uspjeli da se izvuku iz gliba u kome ive cijeli ivot. Borba se sve ee ini besmislenom i polako se pone shvatati da i nije ba lako biti voa tora. Pria o Glavnom Maku se mijenja, postaje tolerantnija, blaa pa i blagonaklona. Mjesec pred izbore niko se ne sjea kako je proivio zadnje etiri godine, svi razmiljaju kako da iskoriste trenutak da

213

dobiju svoj komad sira. Mi kada ogladni za komad sira daje sve. I tako Glavni maak do dana izbora ponovo postaje jedina opcija za izlaz iz sadanjeg gliba. Postaje jedina nada da nee biti gore, o boljem niko vie i ne razmilja. Miljenje se promijenilo? Zbog komadia sira, zbog jednog trenutka zaborava? Zar je to mogue? Zar se ne sjeaju onoga od jue? Mi ima memoriju koja pamti samo etiri minuta. Pametnima taj podatak je dovoljan. Moj dobri djed Risto, Bog duu da mu prosti, bio je divan, plemenit, mudar i dobar ovjek. Volio je ivotinje, volio je svu stoku ali je posebno volio ovce. Ovce su stoka sa posebnom logikom, znaju da sluaju slijepo. Znaju da iskljue mozak i prepuste svoju sudbinu svome voi. Samo ponekad ovce bi se uznemirile, pred kiu ili kada navale strljenovi. Jedino tada ili kada zavlada velika glad, stado se uznemiri, zaobada i doe do granice haosa. Taj haos kratko bi trajao. Djed je znao za jadac i spremno bi doekao takav trenutak. Mudar, kakav je ve bio u depu je uvijek imao spremnu aku soli. Zavukao bi ruku u dep, izvukao malo soli protrljao u ruci i uzviknuo: Prrr, so, prrr, so, so. Ovce bi prilazile, lizale ponuenu ruku i sretno mljackale jezikom. U oima se vrati blaeni sjaj i ubrzo bi se ulo zadovoljno blejanje. Kako je djed Risto vjeto vladao ovcama.Znao je sa stokom. Ovcama mora dati soli.

214

XXIII Svako pokuava kroz ivot ii linijom manjeg otpora. Ta linija nije uvijek u skladu sa etikom i moralom i samo asni ljudi mogu odoliti iskuenjima da na tuem zlu grade svoje dobro. Mjesni etnik iz drugog svjetskog rata, jajara i sitni dounik Neo Oplakan (kako mu samo prezime pristaje), pokuavajui da dobije naklonost novog reima, otkucao je moga oca Veljka Petrievia 1948. godine tadanjoj udbi da naginje rusima. Prema njegovom iskazu tvrdio je da je otac rekao da je Rusija dvadeset puta vea od Jugoslavije, da nikada nije napala na nau zemlju i da se to sigurno nee desiti. Jo je tvrdio da je Rusija oslobodila skoro cijeli svijet i da je to slobodarski narod. I to je bila njegova greka. Partija mu nije mogla oprostiti taj grijeh Ovo je bio krucijalni dokaz da je moj otac inforbiroac i da je rusofil. Nikada nije osuen, nikada nije dobio nikakvu presudu, nikada niko nije rekao da je kriv za bilo ta. Imao je blistavu, gotovo savrenu prolost i to je bilo nesporno. Nesporno je bilo i njegovo ponaanje u ratu i poslije rata, kao i njegov boravak na Golom otoku od tri godine. Revidirao je stav, ma ta to znailo, priznao da je pogrijeio (mada nije znao ta) i po savjetu kuma Duana isljedniku iskreno priznao da se kaje da je kazna bila djelotvorna i da je postao novi ovjek. zavrijedio je da dobije ansu na novim radnim pobjedama koje su

215

ekale mladu dravu. Kada se napokon vratio, dobrovoljno se prijavi na radnu akciju gdje je ostao godinu dana kada je zavrio u bolnici zbog iscrpljenosti i neuhranjenosti. Gromada od ovjeka koji je sve do smrti imao oko 90. kilograma u bolnicu je otiao sa 46. Kada je zavren prvi ljudski vijek postalo je sasvim jasno da je ivot veoma teak. Ta istina vremenom se samo potvrivala i mudre glave su se dale u potragu da bar rijeima ublae takvo stanje. Jedna od spasonosnih ideja bile su utjene misli. Prva utjena rije bio je pozdrav. Danas je to stvar vaspitanja i kulture, ali prvobitna funkcija nije izgubila nita na aktuelnosti. Dobardan, dobro jutro ,dobro vee kao i sve varijacije na temu svi bezbroj puta izgovaramo. Istina o tome kakav je zaista dan, kakvo je nae duhovno i fiziko stanje nita ne mijenja u pozdravu. S utjenim mislima se budimo, ivimo i lijeemo u krevet. Laku no. Kada prva utjena misao bude prihvatpena, to je samo poetak jednog niza bez kraja. Uz pozdrav ide i pitanje: Kako si? Ovo pitanje otvorilo je mogunost za novu utjenu misao. Odgovor koji redovito glasi: dobro, niti dopiredo bilo koga, niti ima bilo kakvo znaenje. Rije dobro je jedna od najorginalnijih utjenih misli jer ima dvojakoznaenje. Naime, prijatelju uvijek bude drago da uje ovakav odgovor, a neprijatelju moe da bude samo krivo. Ponekad razgovor dotakne i ozbiljne teme, samo to i tada utjene mispi ne gube bitku. Nema

216

problema, bie bolje, ko zna zato je to dobro, svako zlo ima svoje dobro - samo su neke misli koje otupljuju otricu svakom ozbiljnom razgovoru. Prednost je u tome to se svaki problem relativizira, a odgovo-rnost snosi neko drugi, tvorac utjenih misli. Niti jedan problem nije rijeen utjenim mislima, ali ivot je teak, i mala la i sitna prevara, koje smo svi svjesni, bar na trenutak nas odvaja od tekoa svakodnevnice. Bie bolje. Moda i nee, ali lijepo je nadati se. Kada se moj otac konano malo oporavio, vratio iz mrtvih, dobio je novu priliku za novi poetak. I to ba doslovno, novi poetak. Krenuo je od nule. Dali su mu kramp i lopatu i zaposlili u graevinskom preduzeu Sigma. Mjeao je malter, prenosio vree cimente i bio irget majstorima. Shvatio je da mora krenuti u borbu za svoje mjesto. Polagao je razred za razredom. Imao je sree. U to vrijeme direktor osnovne lole u Dobroeviima bio je Vojo Zeevi. Izuzetan ovjek,pedagog i motivator. Osim to je od male i zaputene kole stvorio respektabilno zdanje koje i danas ni za dlaku nije izmijenjeno osim to je naziv kole promijenjen i to je fasada naikana imenima ehida poginulih u poslednjem ratu. Vojo je shvatio da mora zaostalu sredinu pokrenuti iz njene umalosti, pokuati opismeniti stanovnitvo. Uveo je i teajeve za ene. Traio one najbolje da uputi na dalje kolovanje. Prvi iskoraci u tom polju i svi pozitivni efekti vezani su za ime Voje Zeevia.

217

Doavi u Vojine ruke otac je brzo zavravao razred za razredom. Znao je za godinu zavriti (ponovo) tri razreda. Prva velika pobjeda bila je zavretak osam razreda osnovne kole. U periodu izmeu dva svjetska rata osnovna kola je trajala etri godine. Tako je ni kriv ni duan otac zavrio osnovnu kolu i prije i poslije rata. Znao je da je i malo napredovanje u poslu vezano za taj uspjeh. Odluio je da nastavi kolovanje. Radio je u graevinskoj firmi i logian izbor bila je graevinska kola. U to vrijeme malo je bilo strunjaka sa srednjom kolom i taj se posao visoko cijenio. Bilo je to vrijeme stvaranja novog doba i stvaranje novog ovjeka. Vrijeme kada se vjerovalo. Uvijek je naporan rad bio izvor zarade, posebno za one koji vode posao, samo je motivacija uvijek zavisila od zarade radnika. Tu na scenu stupaju utjene misli direktno u slubi stvaranja profita. Rad je stvorio ovjeka. Utjena misao koja se ponavlja samo kao dodatni motiv poveanju profita bez dodatnih sredstava. Uvijek je pametnim korisnicima radne snage bilo lake deklamovati utjene misli nego poveati platu. U radu je spas. Nagovoriti druge da rade i ubijediti sebe da je to srea vrhunskaje, genijalnazamisao. Pokuati sve, a ne dati nita osim fraza, ideja je koje se teko odrie svaki korisnik ljudskog roda. Na ulazu u Auvic i danas stoji natpis: Rad oslobaa. Ko radi ne boji se gladi. Ova krilatica gubi na snazi od kako je protok

218

informacija dostupan obinom ovjeku. Od kako je statistika postala dostupna svima, jasno je da su radnici na dnu svih ljestvica i da utjene misli gube bitku sa ivotom. Istina je da napredak donose pametni, oni to svaki fiziki posao smatraju poniavanjem uma, samo to je interes nalagao da zabluda traje to due. Neka ivi, ivi rad. Zadnji je vapaj onih to fizike aktivnosti upoznaju samo na sportskim terenima. Samo modernizacija i poboljanje osnovnih ljudskih standarda moe relativizovati uticaj utjenih misli. Do tada stvaraoci istih moraju uloiti dodatne napore da opravdaju njihovo postojanje. Smrti su sve ee kucale na moja vrata. Nije samo rat odnio mnoge drage ljude. Moderna vremena, moderne bolesti. Brzo se ivilo. Jo bre umiralo. Svaka smrt troila je moju duu. Osjeao sam kako nastaje vakum u grudima. Od nekih sam se utke oprostio. Nekima sam pokuao se oduiti priom za uspomenu. Takva je bila i smrt doktora Drage. Sluto, slutavi rekla je Fata Muji kada je zatekao u krevetu sa Hasom. Godina je Mujo nagovjetavao da e ga Fata prevariti. Ma koliko se branila uvijek bi Mujo zloslutno nagovjetavao takav epilog. I ta je mogla drugo da kae kada se to stvarno desilo. Sluto slutavi. Godinama smrt se lagano pribliava. Priprena teren za novu rtvu. Umiljava se, dodvorava. Sve ee sebe i prijatelje viam na sprovodima. Groblja postaju sastajalita. Gotovo prirodno okruenje.

219

Vremenom se ovjek srodi sa tim ambijentom. Logino je da za ivota sagradi svoje movo prebivalite. Da izabere mjesto, materijal i susjede. Uhvatim sebe u tim mislima. Da li je to vrijeme pripreme. Mjerkam lijepu lokaciju. Nije mi strana ovaj novi doivljaj smrti. Potrese nas meka iznenadna, poprijeka smrt. Teko je kada nestaje mladost. Kada odlaze najvei i najbolji.

220

XXIV Moj Pero je imao tananu duu. Nagovarao sam ga da pone baviti se pisanjem. Tako tanane misli, osmiljene prie rijetko je neko mogao napisati. Dugo je mislio da se alim na raun njegovih opirnih pria i izbjegavao da razgovara na tu temu. Jedna iznenadna smrt dragog prijatelja navela ga je na razmiljanje. Vjerovao je da smrt velikih i bliskih prijatelja zasluuju da ostave trag. Dugo se lomio oko naina kako da iskae svoja osjeanja. Tu vee je poinjao priu o pisanju obilazei oko sutine kao maak oko vrue kae. Zato ne prizna ta te mui? Pucaj. Jo je oklijevao jedan trenutak, mjerkao me je da ocijeni koliko moe da mi se povjeri. Zavukao je ruku u dep i izvukao presavijen papir. Napisao sam priu.Zaiskrio mi je pogled. Ba mi je probudio znatielju. O emu? Osjetio je nestrpljenje u mome glasu. Znao je da mi moe vjerovati. Proitau, ako si spreman da uje? Namjestio sam se u poloaj sluaoca. Istinski sam se pretvorio u uho. Pero je otvorio papir, jo jednom me upitno pogledao i tada sam uo njegovu prvu napisanu priu. Pria ide ovako:

221

U zadnjem asu ivota sve proleti u jednom trenu. Prolost se vrti kao ubrzan film. Prve slike. Djed I baka. Otac I majka. Djetinstvo. I veliki hrast u blizini kue. Volio je taj hrast. Sa njegovog vrha vidio je sunce mnogo due nego sa zemlje. Pratio je njegovu putanju. Hvatao zadnje zrake, odlagao nestajanje. Zalazak sunca, velika crvena kugla tone u ponor, kao tiha smrt. Kada bi siao sa hrasta na zemlji bi ve bio mrak. elio je da ukrade jo minut svjetlosti, da uhvati jo koji minut ivota, prije nego tama obavije krajolik. Osjeao je snagu prirode, stopio se sa iskonskom snagom monoga hrasta. Zadrhtao pred nemoi dana da se odupre mraku. Zlo dobro pobijedi uvijek, proganjala ga je zlokobna slutnja. Rastajao se od djetinstva. Sutra kree u kolu. Prvi razred, velika prekretnica u njegovom ivotu. Drago, sine, hajde kui. Kasno je. uo je brino dozivanje majke. Sutra ide u kolu. Samo jo jedan minut. Kada je siao pogledao je u vrh kronje. Na vrhovima listova gasnulo je sunce. Osnovna kola proleti u trenu. Uao je na jedna vrata, izaao na druga. Bio je dobar uenik, drago dijete, puno ivota.

222

Na velikom raspustu prije srednje kole zadnji put je gledao zalazak sunca sa najvie grane. ekala ga je gimnazija. Veliki grad, Banja Luka. Puna izazova, ljubavi, saznanja, dilema, ......Vrijeme odrastanja, sudara sa ivotom... Nije vie bio dijete. Kao da je odsanjao jedan san. I sve lako, uz osmijeh, irok osmjeh i zarazan optimizam koji je irio oko sebe. ivot je nudio toliko toga. Vrijeme radosti. Trudio se biti vrsto na zemlji. Biti u skladu sa sobom i drugima. Prirodna ravnotea, logika iste vode. Nikada ne iznevjeriti sebe i druge. Samo visoki ciljevi daju velike rezultate. Znao je ta eli. Znao je svoj put. Medicinski fakultet, velike kole, doktor. Ponos svakog roditelja. Sve je nita ako nisi ovjek! - ostade mu dedov nauk, njegova vodilja za cijeli ivot. Mudra starina je istinu crpjela iz prirode i njenih zakona. Iskustvo. Rat je doao iznenada. Mislio je da se to nama ne moe desiti. Poslije oluje ostaju tragovi. Sve ispreturano. Gradovi, ljudi, sudbine. Poao je gdje ga je sudbina vodila. Najbolje se vidi srcem. Slijedio ga je. Nikada ga nije iznevjerilo. Brod je grad koji ima duu. I dvije due su se pronale. Jedna je hranila drugu. Ubrzo je doktor Rendi postao na Drago. Davao se i vie od onoga to je mogao. Njemu je ljude tjerala nevolja, pa zar da takvima ne pomogne. Kako bi mogao pogledati se u ogledalo. Ili stati pred djeda, oca. Logino je zato i bilo za svoju suprugu izabere kolegicu. Zajedno mogu mnogo vie.

223

Teio je savrenstvu. Specijalizaciju je zavrio u Beogradu. Uvijek je dobro uiti od najboljih. Spojiti znanje i istu duu. Ostaviti trag koga se nee stidjeti. Samo da ne iznevjeri one to mu vjeruju. Roditelje, kolege, pacijente, grad koji voli. Borio se da ostane uspravan,da iri optimizam, da vratiti bolesnima nadu. Vodio je svoje borbe, svojim idealima vjerno sluio. Nadao se i vjerovao u bolje sutra. Vjerovao da je dobro biti dobar. Neko e znati. Uvijek neko zna. Nije vana cijena, vaan je cilj kome se tei. Svetinja kojoj je posveen, zakletvi koju je poloio i koje se drao. Nije se tedio. Nije mislio na sebe. Lako je za mene. A nije bilo lako. Bilo je teko. I svakim danom postajalo je tee. Pomo nije prihvatao. Sam u se izboriti. Uprkos svemu. Plaao je skupo svoje cehove. Plaao vlastitim zdravljem. Drugaije nije mogao, drugaije nije znao. Mogu ja. - I kada nije mogao. Sve e biti dobro. - Vjerovao je. Nikada nije gubio nadu. Imao je toliko prijatelja. Kolega. Zar njemu bolest da otme sjaj iz oka? Kome ostaje nada ako doktor ne vjeruje u svoju nauku. Jo jedna bitka i pobjediu. - Nije ostavljao sumnju. Nesrea ima svoju logiku. Nesrea ne bira. Kao grom iz vedra neba, nenajavljeno i nemilosrdno,

224

stigla je bolest. Kobna, a nije slutilo tome. Samo je tog utorka sve zaledila tuna vijest. Umro je na Drago. Umro je a da nije uspio da se pozdravi sa najbliima. Nije uspio da podvue crtu ispod svog ivota i da vidi rezultat. Zadnja misao mu je bila: Da nije neto pogrijeio? Moda nije ispunio oekivanja svih? Ili je iznevjerio moda sebe? Nikada nije dokuio odgovor. Samo je zatvorio oi i otiao. Sigurno je samo preao u raj, tamo je pripadao. Nije doekao svoje vrijeme. Vrijeme za koje je poloio svoj ivot. Umro je Dobar ovjek. Dom zdravlja. Njegova prva kua. I zadnja. Direktor dobroga srca. Tu je naao smisao ivota. inio je sve da pomjeri granice. Jo toliko posla je stajalo ispred njega. Toliko toga je elio za kolege, osoblje, pacijente. Za njegov Brod. Samo je zaboravio na sebe. Zaboravio je da nesrea nikada ne miruje. Zlo ne spava, vjeno rtve bira. Najbolji su uvijek u prvim redovima. Ostala je prazna stolica. Ostala je nevjerica saradnika i prijatelja. Samo je zlokobno brujao glas. Na crkvi su zvonila zvona. Udarala su jako kao bol to je preplavio grudi i pustio suze iz oka. Zvonila je tiina mukom. Ostala je praznina. Brod zna ko je doktor Rendi. ovjek koji je volio ovaj grad. Grad gdje je ostala njegova dua. Njegov trag za vjenu uspomenu. Trag za ponos. Drago, sine zar si me ostavio? - lelek majke odzvanjao se stoljetnom umom. Krajolik su prekrile

225

ljudske sjene. Hiljade nijemih dua. Nevjerica. Vapaj. Prijatelji, kolege, drugovi, pacijenti, rodbina, poznanici. Nijema povorka isprekidana kricima majke, oca..., na putu za vjeni poinak. Jeala je kronja njegovog hrasta. Zadrhtae grane, utihnu um. Vrijeme tuge. Otiao je Dobar ovjek. Umro je na Drago. To je bila Perina prva pria, o dobrom doktoru koji je umro mlad. Presavio je papir I pogledao me. Sve je bilo jasno. Bio sam ponosan na njega. U dananje vrijeme rijei nam ne slue vie da se izrazimo, ve da se njima naoruamo. Hrabar je onaj ko se upusti u pisanje, jer se panja itaoca svela na jedan kompjuterski prozor ispunjen senzacijama, a sve to je suptilno vie ne dodiruje otupjela ula. Pisanje iz srca je udno, moda za itaoca i neprijatno, dok ita on oekuje da ga neto zavrti, ubode, zgadi ili ponizi, a ako toga nema, pone da se neprijatno mekolji i ostaje razoaran zato ga neko nije izuo iz cipela, zato mu neko nije servirao i podilazio najniim porivima, kako se pisac drznuo da itaocu ostavi da misli? I bilo je vrijeme! pohvalio sam Peru oduevljeno. Stvarno zna sa rijeima. ao mi je to se morao pojaviti takav razlog pa da se odlui za pisanje. Ali sretan sam zbog tebe. Pogledao sam ga krajikom oka. Sjedio je zamiljen, zabrinutog pogleda. Imao sam osjeaj da se stidi svojih osjeanja prenesenih na papir.

226

Zbunjeno je vrtio u ruci otkinuti prut kako bi svoju nervozu prenio na njega. Prvi put je ekao odjek svojih rijei iz tueg ugla. Stvaralatvo je uvijek skopano sa rizicima od neuspjeha. Moemo stvoriti genijalne stvari ali mnogo toga je potrebno da se poklopi da bi to bilo shvaeno I prihvaeno. Mnoge genijalne ideje i kasnije prihvaene kao notorne injenice u samom poetku znale su biti neshvaene I osuivane. Istorija je prepuna sluajeva kada su mnoge umne glave zavravale na lomai, kada su tamniene I izolovane od javnosti zato to su se pojavile prerano. U svemu je potrebno imati sree pa pogoditi tajming za ono to radimo padne na plodno tlo. Morao sam to uiniti. Bilo mi je lake kada osjeanja pretoim na papir. Kao da je neki nevidljivi teret spao sa mojih lea. Znao sam taj osjeaj. ovjek je socijalno bie. Mora razmijeniti svoja osjeanja. U svijetu uzimaju psihologe, angauju strunjake da razgovaraju o problemima I tako ba malo olakaju duu ovjeku. Kod nas jo uvijek postoje prijatelji, komije, rodbina koja preuzima taj teret. Ponekada je dobro kada svi zataje da se bar jednosmjerno iskau svoja osjeanja. I papir je mnogo bolje rijeenje nego pohranjivanje u dui. I dua ima svoje limite, limite koje moramo poznavati. Naruiti te limite znai izgubiti sebe. Ostati bez sebe najvea je ivotna kazna. Neto me mui. Zar danas u ovom vijeku da ljekar umre zbog bubrega?

227

Isto sam I sam pomislio. Poniavajue je za sve to su dozvolili da se tako neto desi. Poznavao je i ministre i premjere. Bio je ponosan, nije elio nikoga da moli. Da je nekome u dep gurnuo kovertu sve bi bilo drugaije. Spreavala ga ljekarska etika. Zamisli da podmiuje kolege? Gdje je bila njegova porodica, da donira bubreg?. Imao je ive roditelje i brata. Da je baka bila iva ona bi sigurno dala bubreg. Svaka porodica je velika tajna. Nije ba puno priao o njima. ta da kaem, meni je sve jasno.

228

XXV Slika novih odnosa u drutvu, ilustracija otuenosti u porodicama. Vremena kada se svi zaaurimo u svoje ljuture. Vano je da nije po naoj glavi. Ne shvatamo da e red i na nas sigurno doi. Samo tada e drugi biti daleko. Otuenost je proces koji brzo napreduje. Ponovno vraanje povjerenja i starih odnosa gotovo je nemogu. Gubitak svakoga ovjeka je gubitak cijele zajednice. Naalost to se danas veoma rijetko primjeuje. Nikada ovjeiji ivot nije bio na nioj cijeni. Dolo je doba cinizma. Nestaju ljudi. Shvatamo prolaznost ivota. Shvatamo da mnoge greke nikada neemo stii ispraviti. Nemamo priliku da se izvinemo svima koje smo povrijedili. Nemamo vremena da zavrimo sve to smo zapoeli. Gledamo kako nam ivot poput pjeanog sata klizi kroz ruke. Zaboli istina da nema istine. Nema konanog znanja i definitivne pravde. Cijeli ivot uzalud pokuavamo dati novi znaaj sebi i svojim djelima. Kao da smo bitni, kao da smo vani. Koja zabluda. Treba znati da smo stvorili samo ono to smo dali. Ljepota darivanja je ono to treba znati. Uvijek je sretniji onaj koji daje od onoga kome se daje. Bogatstvo je poklanjati ljubav. Stvarati pozitivne odnose, graditi mostove meu ljudima. Sve ostalo je nita. Materijalno bogatstvo je obino zlo oko koga se nasljednici otimaju. Posebno dramatino je kada doe do nesklada izmeu novanika i mozga. Mozak

229

mora biti glavni organ. Kada novanik nadraste mozak uvijek dolazi do kratkog spoja. esto sa fatalnim posljedicama. Po izgradnji nove kue u dolini rijeke Bosne poela je nova era u ivotu moga oca i moje porodice. Konano je izaao iz zajednike kue. Shvatao je da je zajednica kao oblik ivota prevaziena i da mora imati svoj dom i svoj mir. Zajednica je imala svoju funkciju u jednom vremenu ovjekovog razvoja. Kada je ivot bio sveden na preivljavanje, opstanak je bio mnogo laki u zajednici. Snaga svakog pojedinca mjerila se snagom zajednice u kojoj ivi. Vremenom ivot je postajao lagodniji, nijenjali su se uslovi ivota i potrebe. Svaki pojedinac je imao svoje elje i potrebe, svaki pojedinac je vagao svoj doprinos i kako nikada ne gledamo realno na sebe, osjea bi kako je njegov doprinos zajednici mnogo vie od privilegija koje dobije od same zajednice. Pojavila su se prva nezadovoljstva, prva odvajanja od zajednice. Uporedo sa tim procesom dolo je do slabljenja uticaje glave porodice i do pucanja razloga koji su drali zajednicu na okupu. Sve je to dovelo do stanja da je zajednica postala nepoeljan oblik ivota i da je svako vukao na svoju stranu. Vrijeme je pregazilo takav nain ivota i razmiljanja. Dola su nova doba i novi pogledi na svijet u kome ivimo. Konano je glasno reeno: Zajednica, gola guzica. U prirodi postoje ustaljena pravila. Dobro je razumjeti zakonitost prirodnih deavanja. Procesi u

230

drutvu su uglavnom predvidivi. Teko je na osnovu izuzetka stvarati pravilo. Upravo izuzetci su potvrda pravila. Zemlju su na ovaj razvojni nivo podigli pojedinci. Pojedinci koji su iskoraili ispred vremena. Svojim vizionarstvom pokretali su procese, donosili nova revolucionarna saznanja i usmjeravali tokove istorije. Svi ostali samo smo statirali na pozornici koju zovemo ivot. Dobro je kada uimo od boljih, onih koji su primjerom pokazali i utrli put mnogim iza sebe. Razumni se ue na tuim grekama i tuim iskustvima koja su svoju primjenu ovjerili u praksi. Sport je grana o kojoj svi sve znamo. Vjerujemo da moemo biti treneri, selektori i inovatori. Ne shvatamo da je i to ozbiljna nauna disciplina. itavi timovi najumnijih ljudi rade na procesu usavravanja metoda treninga, mentalnog jaanja sportista kao i drugim popratnim aktivnostima. Sport je veliki posao, velika nauka i ogromno znanje se ulae u postizanje velikih rezultata. Ponekada nas ponese neki usamljeni iskorak pojedinca da pomislimo da je sve mogue. Samo takav bljesak nikada dugorono nije donio sistemska rjeenja niti se potvrdio kao pravilo. Slavni Real iz Madrida upao je u ozbiljnu krizu. Kraljevski klub ima sve to se poeljeti moe. Najbolje uslove, vrhunskog trenera, logistiku. Sve to moe ovjek zamisliti i poeljeti u Realu moe ostvariti. itam sastav prvog tima. Vanzemaljci. Pogledam listu rezervnih igraa, nikakva razlika. Moda neto mlai ali igrai za poeljeti. Malo pretraim internet i doem do imena drugog tima. Nevjerovatno, sve as do asa. San svakog trenera. Saznam tragajui da imaju i trei tim i

231

igrae na pozajmici. A o mlaim kategorijama da ne govorimo. U svakoj starosnoj kategoriji vie timova, koje prate timovi strunjaka svih profila. Takav gigant zapao u krizu. Strano. Drugi (trenutno) u nacionalnom prvenstvu. Nisu ubjedljivi ni u Kupu ampiona ali guraju. Samo nema te ljepote, te magije kojoj takav klub mora teiti. Dogodi se zamjena igraa. Dogodi se i smjena trenera. Dogodi se i smjena uprave. Samo Real ostaje Real. Nita se ne mjenja u sistemu i shvatanju u filozofiji takve institucije. Institucija ne smije biti ovisna o pojedincu. Institucija je iznad svega. Kada se pojedinac izdigne iznad institucije to je najbolji pokazatelj da institucija vie ne postoji. Svaki araf ima svoju rezervnu varijantu. Svako ko ugroava sistem bude odstranjen. Principi iznad svega. Narodski reeno, postoji red. Zato je Real veliki. Nikada nije dozvolio bez obzira na veliinu pojedinca, da pojedinac zasjeni instituciju. ikare iz Broda ove godine niu strane uspjehe. Pobjeen je najvei rival Bakare. U klub je stiglo i veliko pojaanje iz Vinske. udo od igraa. Navijai ga prozvali Munja. Nosi cijeli tim na svojim leima. Stigne u odbranu ali i u napad da svojim golovima donese pobjedu. Na svim utakmicama na kojima je igrao Bakare su odnijele pobjedu. O njegovim slobodnjacima priaju bajke. U igri glavom je nenadmaan. Treneru nita ne preostaje osim da aplaudira njegovim potezima. Ve su poeli stizati emisari da ga odvedu u veliki klub. Ako ostane do kraja prvenstva ikare e

232

vjerovatno uspjeti da se plasiraju u vei rang takmienja. Ako njihovu Munju ne pokosi neki gladijator eljan krvi iz ljubomore ili neznanja. Ako ga ne zadesi neka glupa prehlada i bude primoran da izostati (ne dao Bog) sa dvije utakmice. Ta dva poraza mogla bi odvojiti ikare od ispunjenja velikog cilja. Ako na dane utakmica ne bude mobe na kojima se rjeavaju krucijalne stvari; kosidba, svinjokolja, oranje ili da se moda krmaa ne prasi ba kada je dan derbija. Samo da Munja zadri formu i ne pree u drugi klub. Bez Munje sve pada u vodu. Bez Munje ikare ne postoje. Bez Munje fudbal i nije fudbal. Bez Munje ikare gube smisao. ikare to je Munja. Svi smo mi Munja (bar za nas iz ikara)!. Munja je institucija!. I tada se dogodilo. Kao grom iz vedra neba. Nema vie. Nita vie nema smisla. Munja se oenio i ena mu uva trudnou. Postoje prioriteti. Munja vie ne igra fudbal. uva enu i nada se roenju sina. Munja svaka ti ast!. Samo institucije imaju kontinuitet i mogu imati plan i strategiju. Svi koji su pojedince pretvorili u institucije doivjeli su sunovrat. Rijei koje izgovaramo samo su jedan oblik izraavanja naih misli. esto pomislimo da smo neke misli ve uli, da se neki dogaaji ponavljaju. Meutim, ak i kada doslovno prenosimo neke misli ili govore mi ne govorimo isto. Nije isti ambijent, nisu iste osobe koje nas sluaju, nije vrijeme isto. Zamislite da je neko prije sto godina govorio o danas

233

obinim stvarima: mobilnom telefonu. Proglasili bi ga za avola i spalili. Znanje koje nosimo odreuje prijem informacija. Njihov odnos prema njima i odreuje nae korake u skladu sa tim saznanjima. Tako je i moj ivot odredilo neznanje, nedostatak informacija i mladost koja je podlona prvoj impresiji. Moj pogled na porodicu je tada mogao biti jedino takav kakvim sam ga doivljavao. Naalost takav splet okolnosti, otuenosti i nepovjerenja trasirao je i moju sliku o ocu. Iz mog ugla izgledalo je da ivot je shvatao kao ansu da zadovolji svoje elje. Hedonista koji koristi svaku priliku da ono najbolje prigrabi za sebe. Dovoljno je ispostio u mladosti, bio je red da uzme svoje ise ivotnog kolaa. Djeca e imati svoju priliku, pred njima je cijeli ivot, a ko zna koliko e njegov trajati. Bilo je normalno da za stolom uvijek rua sam i to naravno odabrano i najbolje to se nalo za stolom. Tek poslije je stizala na red supruga i djeca. Bio je centar svijeta, neko kome su svi duni, neko o koga su se svi ogrijeili i treba da ispataju. Naravno svi nisu stizali na red da budu kanjeni ali oni koji su mu bili na dohvat ruke, oni sa kojima je trebao dijeliti ljubav, dijelili su njegovu osvetu. udna mjeavina bijesa, koji je znao eksplodirati u sekundi sa nesagledivim posljedicama, donosili su strah. U vazduhu je uvijek visila ta zlokobna slutnja. Nikada nije u kui bar na tren zavladao spokoj. I kada bi se

234

djeca razigrala i u svojoj igri zanijela, majka bi brino prozborila: Nemojte djeco, oplakaete! - Svaka radost nosi zrno pakla.

235

XXVI Porodica Petrievi dobila je prezime po svom dalekom pretku Petriu. Kao to od Krstia potiu svi Gornjaci, tako od Vukosava potiu svi Donjaci. I Krstievo i Vukosavovo potomstvo se u prvinu slabo mnoilo i tako poslije nekolika pasa doe na dva brata Baja i Grujicu. Bajo je imao dva sina: Vujana i Mijata. Od Vujana su Vujanovii/Petrievii, Markovii, Maanovii i Kovai/, a od Mijata su Strugari, tako nazvani po mjestu naseljenja na Gornjem Ceklinu, a inae se nezvanino zovu Mijatovii po ocu Mijatu. Drugi Vukosavov potomak Grujica imao je tri sina: Vukmira, Boriu i Prela. Od Vukmira su Vukmirovii, a od Borie Lopiii, tako nazvani jer im je to bio nadimak. Od Prela nije ostalo potomstva. Vukmirovii se dijele na: Vukmirovie, Kraljevie i Dragojevie. Kraljeviima je to nadimak nastao po tome to je nekom pretku koji je iao u Mletke Dud mletaki poklonio kraljevsku dolamu. Vujan je imao etiri sina: Petria, Marka, Maana i Kojicu. Od Petria su Petrievii, od Marka Markovii, od Maana Maanovii a od Kojice Kovaci. Poto su braa rano ostala bez oca dogovore se da se podjele. Da bi prigrabili i imanje najmlaeg brata Kojice dogovore se da ga ubiju. Majka nekako doznade za zavjeru brae i nou pobjegne u Ljeansku nahiju odakle je bila rodom. Ovo dijete da bi se nekako preivjelo i izdravalo

236

sebe i majku uz neke kovae u tom kraju naui se da kuje. Kovao je samo na blioj rodbini i ujevini da bi ga ovi izdravali. Poslije nekoliko vremena Deklinjani ostadoe bez Kovaa zato porue za ovoga da doe da im kuje. On im odgovori da e doi ako mu bratuedi dadu njegov dio imanja. Roaci su se protivili tome, ali ih Ceklinjani prisile da pristanu te mu dadoe pravi dio i on se vrati na Ceklin. Kovao je dugo vremena ali samo saplemenicima.Kasnije on dobavi druge kovae sa strane, predade im sav pribor i ti strani kovali su na uljetnicu. Ovom Vujanovom potomku ostade nadimak Kova pa i njegovo potomstvo nosi nadimak Kovai. U to vrijeme sramota je bilo baviti se kovakim zanatom i smatralo se da je on svojstven samo ciganima. Sva ova etiri ua bratstva vode se kao Vujanovii. Vujanovia ima na Ljubotin ali nijesu od Vujanovia sa Ceklina oni su Sarapi i doselili su se od Sarajeva. Od Vujanovia najvie ima Petrievia jer dobar dio od njih i danas nosi prezime Vujanovii od njih se najvie i raselilo.Neki Dajica Petrievi ubije nekog Jovievia i utee u upu gdje su tada bili Bjelica, ali poto Ceklinjani otee upu u Bjelica on ubije jednoga Jankovia i pobjee u Zetu i naseli se u selo Bistricu. Poslije ubije jednog Turina i morade bjeati iz Zete. Jedan od njegovih sinova ostane kod kua u Zeti a pet sinova pobjegnu preko Morae, kada mu Turci rane jednog sina u nogu i on ostane u Bjelopavliima u selo Poaru. Ostali pobjegnu u pravcu Bosne. Jedan sin mu ostane pod Romanijom na Glasincu a ostali prijeu u Liku gdje ih danas ima

237

prilian broj. Od ovih sa Glasinca kasnije se rasele po Istonoj Bosni a od ovih ispod Ostroga na Kosovo i Srbiju. Tako danas Petrievia ima u Grnoj Gori: na Ceklinu, Meterizima, Druiima, Gorianima, Poaru: Kosovu i Metohiju, Srbiji, Bosni i Hrvatskoj. Uglavnom su svi pravoslavne vjere sem jedan dio u Hrvatskoj koji je prijeao u katolianstvo, ali dobar dio njih zna za porijeklo. Moj pradjed Nikola naslijedio je svog oca Cvjetka koji mu je ostavio na domak Sarajeve imanje puno teke zemlje i uma. Bio je, kau teak vispren i sposoban ovjek. Ponekada naprasit i tvrdoglav, ponekada ispred vremena, spreman da sve podredi svojoj ideji. Uvijek ga je supruga Milka doekivala u dvoritu sa djecom. Pomogli bi mu da sie sa konja, donijeli stolicu na koju bi sjedo da mu operu noge i podnesu dnevni raport. Nije tolerisao nikakve pogovore. Sve je bilo kao u vojsci. Uradi i da ti ne padne na um da se ali. Kanjavao je teko. Takva mu je bila i ruka. Bi ili grana su bili uobiajena pomona sredstva u primjeni vaspitno popravnih mjera. Nije puno razmiljao o stvarnom krivcu. Kolektivno kanjavanje pokazalo se kao najdjelotvorniji nain za sprovoenje discipline. Kada su svi kanjeni svi e se truditi da ne ponove greku. Poslije oni neka izmeu sebe rijeavaju i otkrivaju stvarmog krivca. Borio se za svoje mjesto u drutvu. Borio se da porodicu odvoji od prosjeka, da mnogobrojnoj djeci omogui bolji ivot. To je trailo rtvu i odricanje svih. Samo visoki ciljevi mogu dovesti do velikih rezultata. Znao je da je to teak ali za njega jedini

238

ispravan put. na tom putu nije tedio ni sebe niti bilo koga drugoga. Imao je planove za sva etri sina. Najstariji, zna se, zemljoradnja. Da se ne ostane gladno. Drugi sin, trgovima. Drao je malu kafanu na Dolac Malti. Tada je tu bio ulaz u grad. Njegova kafana Ibrik imala je lijepu perspektivu. Mala mljekara je tek poinjala da se formira. Za drugog sina pravi poslovi i veliki izazov. Ve je poeo da ga uvodi u posao. Bie od njega neto. Trei sin je bio blag i povuen. Najbolje je da ode za svetenika. Svaka ozbiljna porodica ima nekoga ko slui Bogu i crkvi. Trei sin je bio po prirodi predodreen za takav poziv. etvrti sin je bio vidra. Vojnik od prvog dana je bilo zanimanje koje bi mu lijepo pristajalo. Keri nije raunao. Tua kost. Udae se i sluiti drugima. U enama je gledao niu vrstu bia. Slukinje koje slue za raanje i zadovoljavanje mukih potreba. Tako je sve bilo spremno za podizanje velike porodice i njen uspon na drutvenoj ljestvici. Ni rat nije gledao kao nepremostivu prepreku. Svako vrijeme nosi svoje breme. Vano je biti pametan, pragmatian, oportunista. Nastavio je tvrdoglavo svoj put rjeavajui uspjeno sve ivotne zamjke na koje je naiao. Zlo ne miruje, vjeno rtve vreba. Bliio se kraj rata. Beograd je bio osloboen. ekalo se da saveznici oslobode Sarajevo. Valter je nastao mnogo godina kasnije. Proljee je bilo pred vratima . istina jo uvijek su vozovi uredno deportovali zatvorenike za Jasenovac ali i tome se bliio kraj. Poetkom marta u jednoj od uzbuna zbog saveznikog bombardovanja, jedan ustaa grekom

239

je obukao injel nekog domobrana. U rukavu injela pronaao je propusnicu za bijeg u partizane. Kao veza u cijeloj operaciji naveden je Nikola Petrievi. Njegov sin Veljko od ranije je bio poznati partizan. Ustaa je sve uredno prijavio Njemcima koji su isti dan uhapsili moga djeda. Partizani su dali obeanje da e minirati prugu i sprijeiti deportovanje za Jasenovac. Naalost, voz je ranije otpremljen, pruga kasno minirana i moj djeda Nikola je zavrio ivot u Jasenovcu. Kosti nikada nisu pronaene. Sahranjen je u zajedniku grobnicu na kojoj je podignut spomenik, na Vracima. Navratim ponekada, otrgnem zaboravu. Krv nije voda. Neko mora prenijeti poruku. Uostalom njegov dolazak na te prostore je udarilo temelje porodice Petrievi. Ma koliko moja porodica bila apolitina ili se bar trudila da to bude ve sa prvim danom kole drutvo nas je uvlailo u politiku i usmjeravalo u eljenom pravcu. Paravac je bio samo jedan i on je vodio Titovim putem preicom u svijetlu budunost to su vjerovali svi koji su na vrijeme umrli. Znali smo da za nas misli partija jer svi smo mi Tito. E tu parolu nikada nisam shvatio. Meni je nepojmljivo bilo da ljekar i uitelj kao pijanica i ludak mogu biti jednaki ali jedno sam znao: ja sigurno nisam bio Tito. Bar nisam mogao sebe u to ubjediti. Naravno da sam i sam uestvovao u svim manifestacijama koje veliaju vou i vladajuu partiju, samo imao sam osjeaj da se to sve deava u nekom polusnu i me to sve dotie samo u prolazu.

240

Sav ivot ljubav sam uvao za porodicu i one najblie i najdarae, tako da ljubav nisam rasipao na apstraktne pojmove. Veina uenika nije ozbiljno shvatala znaaj politikog uzdizanja pa osim govora o Titu sve druge prie skoro da nisu do nas ni dopirale. Najupeatljiviji primjer bila je smrt jednog od velikana tadanjeg rukovodstva Hasana Brkia. U argonu est naziv za jedinicu bio je hasan i na vijest da je umro Hasan prva naa asocijacija je bila da vie nema hasana tj. jedinica. Dok je posmrtno slovo itao stari uitelj Svetozar ispred postrojenih uenika mnogi su rukom zakljanjali usta prikrivajui smijeh i malo je nedostajalo da cijela kola prasne u smijeh. Samo strah od jednica iz vladanja sprijeio je pravu erupciju veselja. U koli sam saznao da Tito nije titula i da sledei predsjednik drave ako iko todoeka nee se zvati Tito i da je to samo nadimak doivotnog vladara. Od roenja u svima nama njegovan je taj kult i najvaniji dani u ivotu svakog ovjeka a posebno pionira bio je dan prolaska voljenog predsjednika kroz na grad. Pripreme su poinjale mnogo prije dana D i uitelji su acima objanjavali svaki korak. Svako je imao neko zaduenje, neko je nosio parole, neko buket cvijea a najpovjerljiviji su bili zadueni da paze na red i ponaanje. Kao prigratska kola u pravilu smo bili zadueni da pokrivamo prazninu kako bi svaki dio marute bio posut cvijeem i iskien crvenim maramama i bijelim kapicama. Kada bi se pojavili crni mercedesi mi smo bacali cvijee ispod tokova, frenetino aplaudirali i

241

klicali parole. Tjerani dravnikim obavezama i sveanim rukovima crni mercedesi nisu usporavali vonju i brzo u desetak sekundi mi smo odradili dugo pripremani program. Danima poslije to je bila glavna tema i svako onaj ko je bar na trenutak kroz tamno staklo ugledao Tita bio je junak dana. Samo ko je to nije bilo ba lako ustanoviti. Mnogi su sa stopostotnom sigurnou tvrdili da je Tito sjedio u treoj limuzini ali bilo je i onih koji su znali da je Tito bio u etvrtoj. Nije to bila jedina dilema jer svaki crni mercedes bio je sumljiv a nije bila zanemariva i tvrdnja da kolona ide bez predsjednika i da je on u helikopteru. Veina se ipak uvijek nalazila oko treih, etvrtih kola i tada je nastao drugi problem. Svi smo mi sa slika znali da Tito ima crnu kosu a ba oni koji su sve najbolje vidjeli tvrdili su da je predsjednikova kosa smea. Bilo je i iznijansiranih verzija kao to je ria ili kestenjasta i sve te dileme trajale su do velikog odmora na kome je izbila tua zbog nogometa i to je prekinulo svaku diskusiju o najvanijem dogaaju i vratilo nas u svakodnevnicu . Samo su jo nekoliko dana podsjeale na sve razbacane parole pored puta koje su komunalci udarniki sakupljali i miris pogaenog cijea. Tako je mnogo parkova ogoljeno zbog jedne ljubiice. U naoj kui politika je bila tabu tema. Kao dijete pamtim da je svaki dnevnik otac ispratio ljut i najpametnije je tada bilo ne izlaziti mu na oi. Oslukujuu atmosferu u nadi da nije bilo runih vijesti i da emo moi odgledati film znali smo najee uti:

242

 Pa ovi e pui od debljine. Samo sveani rukovi i veere. Srea pa kasno ustaju inae bi sveano i dorukovali. Nije nam bilo jasno zato se ljuti kad su vijesti bile odline sve same radne pobjede i najave svijetle budunosti. Samo jednom majka se drznula da izrazi sline misli, a otac je samo bijesno rekao: Lau, sve lau! - i ljutito izaao iz kue. Kako smo znali da majka i otac imaju suprotna gledanja na Boga, kralja, vladu i politiku smatrali smo da je to uzrok oeve ljutnje. Naime, otac je kao petnaestogodinjak za vrijeme drugog svjetskog rata otiao u paritzane i osloboenje doekao sa ranjenom rukom, inovima i odlikovanjem. Kao mlad i perspektivan kadar kraj rata odveo ga je u Beogradu gdje je bio odreen za visoke vojne kole sa ovjerenim pasoem za Rusiju. San svakog ratnika nije se uklopio u viziju budunosti moga oca i nikakve molbe prijetnje pa ni ocjene nisu ga mogle vratiti pod opasa. Samo jedan je tada imao cilj. Vratiti se kui. Prijedlog da u Mostaru ui za pilota izazvao je strah noen od Njemakih roda i kako sva objeivanja nisu pomogla ubrzo se obreo u Dobroeviima. Doekala ga je opustoena kua vie puta paljena i obnavljena bijeda i neimatina i vijest da su ustae na samom odlasku ubile mu oca. Ipak mladost i sloboda dali su krila i ublaila rane i pun elana i samopouzdanja zapoeo je novi ivot. Samo ne za dugo.Sasvim drugaiji ivotni put imala je moja majka. ivei u kui starog domaina koga su svi

243

uvaavali i potovali kao djevojica rat je prola gotovo bezbolno. Njen otac je znao sa ljudima i svakome je davao njegov dio a uvijek je prestizalo i za sve u kui. Majkin najstariji brat na poziv otabine za odbranu odmah se stavio na raspolaganje svome kralju i mada su kasnije stvorene i druge vojske za stvaranje nove drave on je bio zadovoljan i sa dotadanjom i do kraja rata bio je u etnicima. Hrabar i nustraiv posebno se isticao u odbrani svoga sela i malo je bilo onih koji se nisu plaili osvete stranog Radoje. Provjereni megdandija od prije rata kada je znao na dvoboj izai i momcima duplo veim od sebe ali vjetinom i spretnousve je nadoknaivao i u tim vaarskim arenama redovno izlazio kao pobjednik. Posebnu averziju imao je prema prevrtljivim muslimanima i znao je sam odlaziti u njihovo selo i izazivati na dvoboj svakog njihovog kavgadiju. Samo je jedan odvaio se i okuao sreu ali poslije njegove denaze vie se nije pojavio niko ko bi izazivao sudbinu. Za ljubav njegovog oca pred sam kraj rata mnogi vieniji partizani pa i sam Triko elik dolazili su i pokuavali Radoju prevesti u partizane garantujui mu bezbjednost. Tim prelaskom sigurno bi izbjegao zatvor ali mnogi koji su bili na putu da promjene uniformu znali su biti naeni mrtvi a nije ba mnogo nikom moglo vjerovati i odluio je do kraja ostati vjeran kralju i otadbini. Nakon osloboenja poteno je odrobijao svoju kaznu i nastavio mirno da ivi i samo je u asovima velikog pijanstva znao rei: to nama Srbima treba gadija, kad tad trebat e moja djeca ponovo se sa njima klati.

244

Koliko je bio u pravu saznat e 1993.godine kad su herojski tukui se za prag svoje kue u borbi sa balijama poginula oba Radojina sina Mio i Nedeljko. Neutjeno alei svoje i sve druge poginule sinove, prokljinjao je ljubiicu plavu koja nas je spojila sa vjenim dumanima i alio to nije u prolom ratu poklao sav taj ljam, jer sad bi bar njegova djeca ivila u miru. Nepokretni invalid vezan za invalidska kolica, mogao je jo jedino da moli Boga za brzu smrt, jer ni suze nisu vie dolazile na tugom uvelo lice. Vjerovao sam da ta razlika izmeu oeve i majine porodice gasi svaki razgovor o politici i da zbog mira u kui tu temu nikada ne dotie. Istina je da se majka nikada nije stidjela bratove ratne aktivnosti, jer svi su u njihovoj kui njemu bili podrka i njihovo ubjeenje nije moglo promjeniti ba nita. Ostali su lojalni novoj vlasti ali i svojim starim ubjeenjima. Otac je samo ponekad vie u ali rekao da imamo u kui etniku krv, ali obino je to bilo popraeno smijehom i niko to nije uzimao za zlo. O vlasti i partiji nikad nisam imao priliku u kui uti bilo kakav komentar ali za vrijeme mog sedamnaestogodinjeg boravka u Dobroeviima iznad nas je vjeno bio nadvijen crni oblak i ko ptica zloslutnica samo vrebao svoj trenutak kad e se ustremiti na nas. Vjerovao sam da je uzrok tog nespokojstva u porodici, kao i vjeno zategnute atmosfere, u netolerantnosti moga oca i ne mogavi izdrati nevidljivi pritisak koji je davio sve, sa nepunih sedamnaest godina otiao sam od kue i Dobroevia da u miru nastavim ivot.

245

Nevjerovatno da iako u materijalno mnogo loijoj situaciji moj ivot je poprimio mirne tokove pa sam sa mnogo vie duhovnog zadovoljstva a samim tim i srenije nastavio svoj ivot. Daleko od kue i od ljudi koji su to smatrali za optepoznatu stvar, saznao sam da je moj otac pa tako i cijela porodica nosila samar infobirovaca. Polako sam saznavao sve o Petrovoj rupi, toplom zecu, bojkotovanim i revidircima. Prezime Petrievi te kobne godine bilo je na udaru zbog Branka Kae Petrievia istaknutog visokog oficira. Njegov pokuaj bijega sa Vladom Dapeviem i Arsom Jovanoviem i ostalim u Rusiju, stavio je postupke moga oca u savim drugu ravan. Njegovi minusi sa kraja rata kada je odbio sjajnu vojniku i pilotsku karijeru, nisu vie gledani istom lupom. Komija Neo je frizirano ulizavakim nagonom, perui svoje postupke, dojavio Udbi da je na zadano pitanje: ta ako nas Rusija napadne? moj otac odgovorio: Rusija je velika zemlja dvadeset puta vea od nas ali Rusi su naa braa i nikad nas nisu napali, nee ni sad. Ta reenica bila je dovoljna za Golootoku golgotu i za vjeni peat za cijelu porodicu. Shvativi i uvjerivi se da je najtee na svijetu biti povratnik na Goli otok strah od toga i strah za svoje najblie, sputao je cijeli jedan ivot i postupke svakog lana nae porodice nije vagalo samo drutvo ve i stalni oev strah od greke, koja bi mogla biti njegova povratna karta za pakao.

246

Zbog toga su moje granice bile na svakom koraku, a svaku mladalaku greku sam upamtio za cijeli ivot. Novo saznanje pomoglo mi je da shvatim zato nisam mogao biti predsjednik razreda, jer pobogu kako je drutvo moglo dozvoliti da uzor nekome bude dijete jednog inforbirovca. Moda je uiteljica radila i protiv svoje savjesti, ali zatita opteg dobra i elja da se ne talasa, nalagala je njene postupke i poslije dvadeset godina prestao sam biti kivan na to silom oduzeto priznanje razreda. Da ovaj dogaaj nije sluajan i da trag kasela koje je otac nosio sa Vladom i u bratijom ostaje mnogo dublji, vidjelo se i na regrutaciji za vojsku. Komisija je nakon pregleda i dostavljenih podataka odredila da sluim u gardi ali su naknada saznanja bila odluujua i ubrzo je moj rod bio promjenjen i vojsku sam sluio daleko od Beograda, jer zamislite gardistu kome je nadohvat ruke ovjek koji je gotovo ubio njegovog oca iz istog straha za svoje dupe, a na njegovu porodicu i njega samog stavio breme za koje nisu ni znali. Moda ova izmjena ima puni smisao jer nikada nisam zavolio plave ljubiice. Jedino dobro koje me je pratilo zbog oeve prolosti je to da nikada nisam bio pozivan u partiju a sam nisam imao ni najmanje volje. Koliko je ta prolost optereivala i oca, najbolje pokazuje to da je ve nakon prve penzije i otac naputa Dobroevie i seli u Crnu Goru da bi se vratio tek kada je trag i miris cvijea potpuno izlapio.

247

XXVII Postoji raskol u ovjeku. elja za savrenstvom. elja da se postigne idealno. Kada ne uspijevamo tako urediti svoj ivot, naa elja se prenosi na nau djecu. Time ustvari priznajemo vlastiti poraz i tu svoju neostvarenu elju ostavljamo kao zadatak za svoje potomke. I ma koliko bili tolerantni i boleljivi prema sebi, toliko znamo da budemo strogi i nemilosrdni prema djeci. Ta dobra namjera i prevelika elja da neko drugi ostvari nae eljene ciljeve zna dati za posljedicu naruene odnose izmeu djece i roditelja. Teko se mirimo sa svojom nesavrenou ali jo tee sa nesavrenou djece koja jesu na proizvod. Ne shvatamo kako savrenstvo ne postoji na zemlji i da je ono relativan pojam koji svako posmatra iz svoga ugla. to je za nekoga ideal za drugoga je potpuna greka. ak i da postoji savren ovjek on uopte nebi bio omiljen. Naprotiv, bio bi vrlo usamljen i izbjegavan jer savrenstvo oekuje isto i sa suprotne strane. Nije rijetkost da su oni koji su se najvie pribliili savrenstvu budu omreni i nipoditavani ili ak odbaeni od sredine. Linija manjeg otpora odreuje ponaanje veine koja vrlo lako prihvata obine male ljude, ljude koji se niim ne odvajaju od ostalih. Tipovi dvorskih luda su uvijek bili omiljeni od dvora do ulice. Prihvatanje nae nesavrenosti ili ak vrednovanje naih mana kao neto najnormalnije je put do lakeg ivota. Ako shvatimo da smo svi satkani od mana i vrlina i da ba

248

takvi trebamo nekim drugim ljudima koji su isto satkani od mana i vrlina preskoiemo prepreke koje sami stavljamo ispred sebe. Odustajati od nekoga samo zato to nije po naoj elji je klasian primjer egoizma i sebinosti. Davanja znaaja koji nam ne pripada. Pravo na svoju nesavrenost je osnovno ljudsko pravo. Pucala je zora, iza planina se nasluivala prva crvenkasta svjetlost. Hladno praskotorje uvlailo se pod kosti. Stesao sam se od hladnoe. Pero mi isprui dobrano ispijenu flau: Potegni. Zna da ne pijem.. Daj ne seri, potegni. Sa budalama i pijancima ne treba se sporiti. Uzeo sam flau i potegao. Iznenadio sam se. Prijalo mi je. Moda sam ranije trebao kuati. Kao da mi ita misli Pero upita: Jutra bez rakije su sranje. Jutro ledi krv. Alkohol je prijeki lijek. Glupo je ne pomoi organizmu. Glupo je inatiti se, kao to to ti ini cijeli ivot. Dobro je da si na kraju shvatio da si glup, i da se na svoj glupi nain izvinjava svome ocu. Bilo je krajnje vrijeme. Moda hvata zadnji voz. Moda sutra ne postoji. Ovo je ipak bilo previe. Niti se ja izvinjavam, niti se inatim. Meni je uskraena ljubav. Meni je oduzeta radost porodinog ivota. Ja nikome nisam nita oduzeo. Meni je oduzeto.

249

ta ti je oduzeto? Nisi bio predsjednik razreda? Jako mudo. Za koji e ti klinac takvo neto. Nisi iao Titovim stazama revolucije? Strano, sav sam se najeio. Nita nisi propustio. Iao si na more. ta misli kome je bilo ljepe? Znam, ali..... ta ali? Nema tu ali. Nisi iao u Titovu gardu. Nisu ti dovoljno isprali mozak? ta ti je falilo u obinoj vojsci. I koliko se sjeam nije ti se ni tamo svialo. Koliko vidim ti pojma nema ta eli. Ma, zaboravi. Imao sam samo esnaest godina. Nije ba sve tako. Jok, nego kako. Odkud zna da si roen za radio Sarajevo, za novinara. I zar misli da bi danas ivio bolje kao novinar? Pa oni svi riknu do etrdesete, a ti gazi dvije petice. I ko si ti da cijeni? Ko si ti da sudi? Da nisi sebi dao malo mnogo prava? Spusti se na zemlju, klapi uima i priznaj istinu. Priznaj greke i olakaj duu. Manje boli. Koju istinu? I kako da znam ta je istina? Vidim ja ta je u pitanju. Tebi je samo prazno srce. Prazno zato to je lutalo daleko od onih koje voli. Nijedna ljubav ne moe zamjeniti okrilje porodice. Cijeli ivot preivljavamo nae djetinjstvo. Ostao si nepotpun, nezavren u duhovnom smislu. Dua ti se nee nikada smiriti. Samo iskreno priznanje i veliko pokajanje mogu ti vratiti mir. Moda si u pravu ali ... Tvoje glupo ali. Nema tu prostora za dvoumljenje. Razlog tvojih postupaka vie ne postoji.

250

Nikada nee vie moi ispraviti ono to se desilo. Kasno je. Promijenile su se okolnosti. Vrijeme je rjeenje svake drame. Smrt sve poravna i svede na svoju mjeru. Samo dobro je da si priznao. ta sam priznao? Stvarno si glup. Ponekada se udim kako uopte izdrim sa tobom polemisati. Pa zar ne vidi da cijelo vrijeme pria kako voli oca? Samo se boji rei to glasno i jasno. Kao to si se bojao cijeli ivot. Tvoj kukaviluk te je sprijeio da prizna ta osjea. Ljubav nije mana, ljubav je privilegija. Samo neiskazana ljubav je zloin. Zloin je preutati tako plemenita i uzviena osjeanja. Dvostruka je kazna za takvo ponaanje. Kaznio si oca, ali jo vie sebe. Zar za odnos oca i sina nije odgovoran otac? U normalnom ivotu, normalnim okolnostima tako bi trebalo biti. Samo pokuaj problem sagledati u cjelini. Proi kroz ivot svoga oca. Djetinstvo, rat, obnovu, Goli otok. Zar je to normalno djetinstvo. Zar je njegovo djetinstvo bilo lako? Kako je on preivio takva vremena i kakve su posljedice ostale od takvih vremena? Sebino je u odnosima sa drugim gledati samo sebe. Postoji i splet okolnosti. Postoji borba karaktera. Va problem je to se namjerio tuk na utuk. I zato nisli da je neko odgovoran? Zato da prebaci krivicu na drugoga! Tvoj otac moe biti kriv samo sebi. I ti moe biti kriv samo sebi. Da niste slika i prilika, da nisi pljunuti svoj aa, nikada se tvoja pria nebi ni desila.

251

Znai niko nije kriv? Kriv je glupi ponos. Krivo je vrijeme straha i stradanja , koje vas je pronalo u loem trenutku. Da se sve deavalo trideset godina kasnije takav scenario bi bio nemogu. Strah je najvei neprijatelj ljubavi! Samo tada u tom vremenu u takvim prilikama i odnosima desilo se to to se desilo. Ponos ima smisla ako nije usmjeren protiv ljubavi. Ljubav ima kontralogiku. Ko ljubav daje, ne mari za principe, pravo. Ljubav je davanje. Prava ljubav je najvee dostignue! To to kukavice se uplae ljubavi i pobjegnu u fiksiranu istinu nije opravdanje ve glupost. Imao sam samo esnaest godina. Nisam mogao znati. Tada si imao esnaest godina. Izai iz tog vremena. Davno je sve bilo. ivi ivot u danamem trenutku. Shvati da se sve promijenilo. Nema vie prilike za popraviti bilo ta. Samo ostaje al i bijes zbog nemoi da se stvari poprave, promene. Nije ba sve moglo da se posloi u mojoj glavi. Neto se bunilo u dubini moga stomaka. Zastala mi je knedla u grlu. ta ako je Pero u pravu? Ako sam ivio pogreno cijeli ivot? Ti si stvarno lud. Lud i pijan! Pijan ili ne, nije uopte vano. Lud? Ako misli da je to rjeenje za tvoje problrme, neka ti bude. Samo pokuaj logino razmiljati. ta ako ja nisam lud?

252

Iskreno nisam ba vjerovao u tu odbranom izazvanu tvrdnju. Daleko je njegova pria od ludosti. Moda se samo previe pribliila istini. Nita ne boli kao istina. Kao da hoda po mome mozgu, pratio je moje misli. Kratak ironian osmjeh, znao je da je na pravom tragu. Pravi lovci kada namiriu plijen ne odustaju. Moj otac je umro davno. Imao sam strana iskustva pa sam ipak ostao i iznio sve do kraja. Nije mi ao. Ponosan sam na svaki trenutak proveden u krilu porodice. Ja bolju nisam imao. Nisam mogao dozvoliti da ute mrlje, teki dani ili duboki pad, naprave nepremostiv jaz. Pokuau svojim ivotom ispraviti neke greke. I to je sve to mi je ostalo. Promijeniti nebo nije uspjelo ni mnogo boljima, ni mnogo vei i umniji nisu ostvarili svoj naum. Nisam birao roditelje, nisam birao vrijeme, sve je dolo mimo mog uticaja. Jedino to sam mogao - to je da mijenjam sebe. Pokuavam napraviti sklad u vremenu i prostoru i sa onima koje volim. To je moj doprinos mom porodinom stablu. Neu biti upisan velikim slovima ali sam bar nastavio niz. Prvi zraci sunca su parali nebo. Sa drvee se dizala jutarnja izmaglica. Polako je dan tjerao no. Pucalo mi je pred oima. Odvojiti bitno od nebitnog. Ne pokuavati promijeniti nebo. Promijeniti sebe. Dovesti u sklad sa okolinom, sa ljudima koji te okruuju i koje voli. Presaberi se. Ko je od nas dvojice na dobitku?

253

Slomio je moj otpor. Pokazao da pored moje istine postoje i druge istine. Imao sam samo esnaest godina. Nisam mogao znati. Znao je da je postigao cilj. Poraenog ne treba poniavati. utao je. Otpio dobar gutljaj rakije. Koliko vredi osjeaj pobjednika? Vie od ljubavi? Koliko osjeaj da si neto postigao. Vie od ljubavi porodice? Prave vrijednosti nemaju cijenu. Ljubav je jedina prava vrijednost. Nita ne moe ljubav da zamjeni. Porodica je uvar ljubavi. Porodica je ljubav. Pogledao sam Peru. Pozavidio sam mu. Stvarno je vidio dalje od mene. Imao je izborano lice. ivot ga je nagrizao. Ostavio tragove. Samo neki iskriav sjaj njegovog oka odavao je tajnu. Ne postoji prevelika rtva za ljubav. Pero je znao.

254

XXVIII Zadnju no prije smrti moj otac je snevao, i snovi su ga odveli u Petrovu jamu. Ponovo su ga vodili na strijeljanje. Uvijek su to bili sitni sati. Pogledao je u mjesec. Blistao je nestvarno lijep na svom putu. Bila je lijepa no za umiranje. Kada su ga izvukli iz spavaone znao je ta slijedi. Nije bilo snage za opiranje. Nije bilo ni anse da se bilo ta promjeni. Ostalo je samo mirenje sa zlom sudbinom. Bio je tu i Vlado Dapevi. Ali on je bio natprirodno hrabar, nita ga nije moglo uplaiti. Prkosio je udarcima, ponienjima, uvredama. Nita Vladu nije moglo slomiti. Da sam bar kao Vlado. Samo svi su znali. Nema takvih kao to je Vlado. Bilo ga je stid da pokae strah pred tom ikonom hrabrosti. Potisnuo je osjeanja i malo podigao glavu. U daljini je uo valove kako se odbijaju od tvrdi golootoki kamen. Korak mu je bio teak. Niko se smrti ne raduje. Dvadeset i dvije godine su mu tek. Nita jo nije stigao napraviti u svom ivotu. Nikada nije stigao ni greku uiniti. ivot mu nije dao priliku za greke. Nije stigao da se zaljubi, oeni. Nema potomke, nema trag po kome bi ga pamtili. Njegov kratki ivot proveo je u borbi za opte dobro. Borio se odvano bez uzmicanja. Protiv okupatora, izdajnika. Borio se za novo drutvo za bolje sutra koje grade za nova pokoljenja. Zaboravio je da ima samo jedan ivot. Zaboravio je da misli na sebe i na svoj ivot. I zato je uopte osuen, kad nema presudu, nema ni suda koji e da kae gdje je pogrijeio, tek tako je

255

trebao umrijeti. Sve se u njemu bunilo. Nije mogao spoznati svoju greku. Gledao je streljaki stoj. Puke na ramenima streljakog stroja su se presijavale na mjeseini. Kao opinjen gledao je u nian jedne puke. Brzo su stigli do zida uz koji su postrojili nekoliko zatvorenika. No prenosi svaki um jae nego je stvaran. ula se glasna komanda. Vod stoj! Puke na gotovs! Niani! Vidjeo je odlune vojnike kako podiu puke, kako niane i uinilo mu se da vidi i plamen kako izlazi iz cijevi. To ga je probudilo, nije se sjeao da je vikao, nije stigao da poeli poslednju , samo uasan strah! Otvorio je oi i vidjeo nepoznatu prostoriju, nita nije poznao, nije bilo njegove Rose da mu doda vodu, da ga umiri, vrati u stvarnost, nije bilo nikoga da mu kae gdje se nalazi, ta je san a ta stvarnost, je li jo na Golom otoku i eka strijeljanje. Nita mu nije bilo jasno. Uhvatila ga je panika, mrak je skrivao istinu, srce je poelo ludaki da bije, grudi su eksplodirale, pokuo je da ustane, poslije prvog koraka pao je na pod. Tonuo je u ponor, poslednja misao mu je bila Naravouenije : pria njegovog sina, pria za njegove unuke, poruka za drugi ivot, za nezaborav, kako je glasilo, naravouenije? Pokuavao je da se sjeti. Da li sam dobro prenio poruku? Ponovo itam lekciju koju sam nauio od svog oca. Lekcije u kojoj je bila cijela ivotna filozofija, filozofija za generacije koje dolaze. Za nezaborav.

256

Svaka moja knjiga od kako sam nauio lekciju zavrava istom lekcijom. Naravouenije je moja ostavtina, moja zadubina, moj doprinos ouvanju porodinog stabla. Ovde na zemlji smo da produimo vrstu, damo svoj doprinos besmrtnosti. Zato je poruka uvijek ista. Nije vano ko je prenosi, vano je da ostane i opstane. I da i unuci mojih unuka nastave zapoeto djelo. Smisao i jeste ouvanje i uspomena na prolost iz koje gradimo budunost. Moda je moje insistiranje na poruci logino, jer ja nisam primio poruku. Morao sam sam da je otkrijem. Otac nije stigao, vjerovao je da je svo vrijeme ovoga svijeta pred njim. Nije stigao da poruku prenese na mene. ivot mi je odredio tei put. Zato je moje saznanje jae, osjeaj odgovornosti vei. Moda je moj otac za ivota skrivao svoju poruku od Golog Otoka, opasnost je prestala samo u onom poslednjem smrtnom asu, tada sloboda vie nije mogla biti naruena, i tada je sa sobom poveo taj uasni strah sa lica zemlje na onaj svet, konano zatitio svoje blinje od preteeg pakla. Osmjeh koji mu je ostao na licu oznaio je njegovu konanu pobjedu.

257

Naravouenije Koka kola je najbolje pie. Hot dog iz Meka je najbolja hrana. Vijesti sa BBS a su jedina istina. Televizor i internet su jedini prijatelji. Svakome je za ivot dovoljno radno odijelo i spavaica. enu moe zamijeniti svaka ivotinja, ak ni pol nije bitan. Ljubav su izmislili slabii. Samo je jedna sila na naoj planeti. Samo je jedan Bog za sve ljude. Samo demokratija je pravi izbor. Ljepota i ljubav su izmiljene kategorije. Mozak kod obinog smrtnika je organ u izumiranju, ist viak. Probudio me poj grlice iz vonjaka. Zrak sunca spustio se na moje elo. Svjee jutro ulo je kroz otvoren prozor. U nozdrvama se irio miris preprene unke. ena u kuhinji sprema doruak. Danas e biti lijep dan. Za dorukom svi imaju svoja mjesta. Na elu stola djed. Uz njegovu lijevu ruku baka. Uz desnu ruku otac i majka. Do bake dva unuka. Tradicija! Na stolu bokal svjeeg mlijeka, kozjeg. Dobro je za djecu. unka samo malo porumenila, tek da se ugrije. Jaja na oko iz naeg kokoinjca. Baka jutros donijela. Tegla domaeg ajvara i slatko od jagoda. Deda prvo iskapi gutljaj domae rakije, prekrsti se i poluglasno ree: Boe pomozi. Uzdravlje Vam!

258

Tiina. Samo se uje zveckanje posua. U vonjaku smo taj dan zasadili smokvu. Sunce se bakarnom bojom crvenilo kada smo donijeli vodu za zalijevanje. Za koju godinu date plod. Moda sve nas nadivi. Ostat e trag. Dan nije izgubljen! ekamo ispod limuna da se pojavi profesor. Laka trema nas obuzima. Sigurno emo saznati neto novo. Neto to nije bilo ni na jednom televizoru. Neto to moe dati samo djedovo koljeno. Zlatna riznica znanja. iva enciklopedija! Ispunjen novim vidicima lijeem u krevet. Dobro je da neko zna. Posteljina mirie. ena se privukla na moje rame i ljubi mi vrat. Vrijeme ljubavi! Ustajem da otvorim prozor. Na nebu se rasule zvijezde i mali princ, mjesec. Nikada ne pijem koka kolu a moda je stvarno dobra. Nikada ne jedem hot- dog i brzu hranu. Nikada ne urim. Tamo kamo svi idemo bolje je da stignem to kasnije. Televizor mi je godinama u kvaru i nemam namjeru da ga popravljam. Istinu niko nee mi rei. Svako do svoje istine stie sam! Prijatelji su mi poslije porodice, najvaniji. ivim za trenutak. Trenutak kada mogu da u oku koje me gleda vidim iskru i sjaj. Oku koje moe bez rijei sve da mi kae. Volim pogled sa visokih planina. Volim rijei koje govori srce. Volim srce koje govori rijei. ivot je ljubav! Sinovi rjeavaju ukrtenicu. Nemoj da im pomae. Pusti neka trae rjeenja. Tople i sjajne oi pogledae se i nastavie traganje.

259

Glavni organ kod svakoga ovjeka je mozak. ivot je sveta tajna. Nauio sam osnove: Igorov i Ognjenov otac je Dobroslav. Dobroslavov otac je Veljko, Veljkov otac je Nikola, Nikolin otac je Cvijan, Cvijanov otacje Cvjetko, Cvjetkov otac je Milan, Milanov otac je Danilo, Danilov otac je Todor, Todorov otac je ura, uraov otac je Mrgud, Mrgudov otac je Damjan, Damjanov Vasilije, ... Neko mora rei. Da jesmo i da emo biti. Zauvijek!

260

O autoru Objavio sedam knjiga: Tajna nit, Beograd, edicija Sveti Sava. Bogati prosjaci, edicija Sveti Sava. Dozivanje tiine, Herceg Novi, edicija P.P. Njego. Dodir vjetra, abac, edicija Beli aneo. Zadnje tri knjige objavljene su u Brodu: Imao je dobre namjere, aforizmi i kratke prie. Riznica poroka, drama. Aboridini i pasije igralite, besjede, prie, govori. Dobitnik nagrade grada za knjievno stvaralatvo. Dobitnik Zlatne plakete Prosvete za kulturno stvaralatvo. Dobitnik Pjesma ljubavi za ljubavnu poeziju. Uvrten u prvi leksikon: Najznaajnije linosti Republike Srpske. Prema knjizi Riznica poroka izvedena je pozorina predstava pozorita Ogledalo iz Beograda u saradnji sa Narodnim pozoritem. Reija Ljubivoje Tadi, glavne uloge: Ruica Soki, Tanasije Uzunovi, Suzana Petrievi, Igor Ili ... muzika: Boki Kosti. 2011. godine objavio CD DVD zbirku odabranih ljubavnih pjesama Ljubav iznad ivota. ivi i radi u Brodu.

261

Rekli su o djelu Roman U sjeni Golog otoka ita se u jednom dahu, osea u jednom dubokom gru koji zastaje u grlu i izmami suzu. Zar nismo svi mi sa Balkana, manje ili vie rtve balkanskih trvenja, starih i novih ratova, revolucija, reformi, tranzicija, pokreta i svih drugih manifestacija narodnog sazrevanja na ovim prostorima, zar nemamo svi neki Goli otok? Globalni nivo ne postoji, postoji samo ono to se reflektuje na oveka. Jednog, usamljenog, rastrzanog oveka i njegovu porodicu. Globalno je zapisano u istoriji, to vidimo u medijima i na povrini, a ono pravo i tano deavanje u srcu jednog oveka. Ono to se uprosei i statistiki obradi, odjednom tako dobije istorijsko opravdanje, dobije naslov u udbeniku i novinama i ini se da je lake za podneti: da, ali ako se desilo nekom tamo drugom! Na globalnom nivou, ostaju borbe za vlast, resurse, mo, bogatstva, politike... Na nivou ljudskog ivota, ostaje samo borba za ljubav i mentalno zdravlje, ouvanje sebe i svog naslea, kontinuiteta. O tome nam govori Petrievi, iz njegovih rei moemo osetiti razotrkivanje globalnog licemerja u korist borbe jednog ogoljenog oveka. Algoritam takve borbe za ljubav, pokazao nam je u svom sledu misli i oseanja i dokazao da je mozak glavni organ ljubavi. Srce se slomi, presahne i moe i da prezre i mrzi, ali mozak je taj koji pamti i sve posloi na svoje mesto, organ koji moe spasiti ljubav.

262

Petrievi nas poziva i utire put: kako da sva ona potisnuta seanja, duboke utiske, boje, mirise, zvuke, vidike, ljude koji su proli kroz na ivot, sve ono to nas ini i vezuje za nae korene, kako da to pred sobom rasprostremo i stvarno zavolimo u svojoj nesavrenosti, kako voleti sebe, oprostiti blinjima svojim kao to i neko nama oprata dugove i grehe. Pronaao je svoju poruku. Podelio je sa nama svoje najdublje lavirinte u kojima ovek moe i da se zauvek izgubi i tu poruku nikad ne pronae. On ju je pronaao! Oktobar 2012. godine, Ljiljana Zdravkovi

263