P. 1
POVIJEST SVJETSKE KNJIŽEVNOSTI - do renesanse;bez renesanse

POVIJEST SVJETSKE KNJIŽEVNOSTI - do renesanse;bez renesanse

4.0

|Views: 272|Likes:
Published by Huron Westwind
svjetska knjizevnost do renesanse
svjetska knjizevnost do renesanse

More info:

Published by: Huron Westwind on Nov 02, 2012
Copyright:Attribution Non-commercial

Availability:

Read on Scribd mobile: iPhone, iPad and Android.
download as DOCX, PDF, TXT or read online from Scribd
See more
See less

12/01/2015

pdf

text

original

POVIJEST SVJETSKE KNJIŢEVNOSTI Prof. Branislav Obluĉar, zn. novakPonedjeljak: 19:15-20.00Uĉionica A-214 Ispitni rokovi(uĉionica A-214, 19:15): 24.1.2011. 1.

Usmena kultura. Mitologija - najstariji tekstovi (npr. „Ep o Gilgamešu“, „Ilijada“)su do te mjere sloţeni, pomno oblikovani i usavršeni da se mora pretpostaviti da je nešto uslijedilo prije njih - prethodila onoj zapisanoj,a za koju seuglavnom rabi naziv ''usmena knjiţevnost''- iako nije sigurno da se usmena predaja moţe drţati isto onome štonazivamopisanom knjiţevnošću, nitko ne sumnja da je prethodilazapisanim tekstovima (primjerice Ilijadi)- pitanje postaje moţemo li uopće rekonstruirati knjiţevnost koja jepripadala kulturi koja senije koristila pismom, s obzirom da je suvremena kultura njimeproţeta- ''usmena kultura'' postaje prvi problem povijesti svjetske knjiţevnosti- zahvaljujući istraţivanjima koje je zapoĉeo Eric Alfred Havelock(1903.-1988.) moţe se ustvrditi da je knjiţevnost u arhaiĉnim kulturama imaladrugaĉije znaĉenje- ona je odrţavala i prenosila cjelokupno znanje potrebno zapreţivljavanje usmenompredajom- priĉanje s ponavljanjem i varijacijama je bila osnova za razvitakmitologije- dok je sluţenje jezikom napredovalo došlo je do odvajanja razliĉitihfunkcija jezika- razlikovao se obiĉni govor i govor koji se moţe pamtitirazvijanju jezika pridonijela je magija koja je ''imenovanjem''stjecala vlast naddrugimatakoĊer, u ranim razdobljima povijesti knjiţevnosti knjiţevnik je nadahnutivraĉ, mag koji uspijeva oĉarati ĉitatelje- usmenoj kulturi pridonijela su i igre s jezikom- usmena kultura morala je razviti više razliĉitih sustava kojima seprenosilo iskustvo- ti se sustavi svode na ponavljanje s varijacijama, uporaburitmiĉkih i zvuĉnihveza meĊu rijeĉima, nadogradnju u strukturi obiĉnog jezika i na gotove dijelove- mitologija je nešto poput temelja cjelokupne knjiţevnosti- podrijetlo je knjiţevnosti u mitologiji barem onoliko koliko i religije,filozofije,cjelokupne umjetnosti i znanosti- starije teorije mite bile su sklone alegoriznu i/ili euhemerizmu, pokušalesu u mitovima naćineki dublji smisao- takve su teorije, s jedne strane, vodile prema tumaĉenju svihmitova u skladu skršćanstvom, a s druge u prosvjetiteljsku kritiku mitologije kaonejasne spoznaje koja se sluţi maštom i osjećajima više negorazumom- današnje teorije se više bave objašnjavanjem naĉina na koji funkcioniramitskopripovijedanje, a manje tumaĉenjem njihova znaĉenja- svojevrsni alegorizam su prihvatile psihoanalitiĉke teorije (SigmundFreud (1856.- 1939.)koje govore da mitovi govore o podsvjesnim teţnjama iizraţavaju ĉovjekove teţnje i ţelje kojih nije sam svjestan- funkcionalistiĉke teorije mita (prestavnik Bronislaw Malinovski(1884.1942.))povezuju mit sa ritualom i drţe da su u njima odgovori napitanja o temeljnim ljudskim institucijama- strukturalistiĉke teorije (Claude Lévi-Strauss (1908.- 2009.)) drţeda mit trebashvatiti kao strukturu nadograĊenu na jezik, ali kojafunkcionira kao jezik- sredstva kojima mislimo i govorimo o stvarima o kojima inaĉene bi mogli nimisliti ni govoriti- sve teorije se slaţu da je izvor mitologije u usmenoj predaji i mitologijaprethodi iomogućuje knjiţevnost u uţem smislu rijeĉi- u raznolikosti cijelog svijeta mogu se naći zajedniĉke znaĉajke (u izvedbi itematici)- tematika mita: stalnost ţivota i neizbjeţnost smrti- pitanja poput raĊanja i smrti, ljubavi i mrţnje, ĉeţnje zabesmrtnošću i odnosaboţanskog i ljudskog- najpoznatije su nam mitologije egipatska i naroda s podruĉjaMezopotamije, zatim zaeuropski krug grĉka i ţidovska (preko Biblije ušla u temelje europskekulture) i manje poznate, indijska, perzijska i kineska- egipatska mitologija- zapisi o njoj mogu se pratiti tijekom više od ĉetiri tisuće godina- puna protuslovlja, sklona gomilanju, previše razliĉitih priĉa ipredodţbi, likova iradnji, opisa i osjećaja- ne moţe se naći neka pregledna i sustavna cjelina- dugi razvitak ispunjen brojnim promjenama- mitologija puno slobodnija od religije- zbog ĉestog povezivanja bogova sa ţivotinjama, mnogi teoretiĉarivjeruju da se radio saĉuvanoj tradiciji totemizma- utjecaj egipatske mitologije danas je prisutan u alternativnimuĉenjima i teorijama, ali samo zato što je raznolika i svatko moţe u njoj naći što godhoće- mit o Izidi- mitologija je odvojena od religije- mit se pribliţava funkciji koju danas obavlja knjiţevnost- Mezopotamija- razraĊen sustav u kojemu se religija i mitologija meĊusobnoproţimaju- utjecaji na egipatsku i ţidovsku mitologiju- sumerska i akadska mitologija- odraz prvotno organizirane drţave- vrhovni bog Anu (vrhovni bog neba)- sve

nadgleda iproţima- sin Enlil (bog oluje)- izvršna vlast- odluke se donose na savjetovanjima- suvremeniparlament- mit o općem potopu, ĉovjek gradi brod (kao i Noa)- kodificiranje mitologije- u jednom od najstarijih epova, „Enuma eliš“, razraĊena teogonija ikozmogonija- grĉka mitologija- neiscrpan izvor kasnije knjiţevnosti- tematsko bogatstvo, raznolikost, antropomorfno shvaćanje bogovai obrada kojaima znaĉajke pripovijesti o sudbinama pojedinaca i/ili porodica- grĉki bogovi su uvećani ljudi- besmrtni su, manipuliraju ljudima, ali nisu svemoćni- nisu savršeni- slavohlepni su, zajedljivi, osvetoljubivi i tašti,nepravedni, aliznaju biti i plemeniti, velikodušni i mudri, skloniopraštanju i priznavanju vlastitih pogrešaka, kao iduhoviti- na Olimpu Zeus, Hera, Posejdon, Apolon, Afrodita, Hefest,Demetra, Atenaitd.- još se istiĉu Had i Dionizpovijest- prvo Uran i Gea, zatim Kronos i Rea, zatim Zeus- njihovi odnosi ne izazivaju velike tragedije- heroji, odnosno polubogovi, su bili glavni junaci grĉke mitologije''smrtni junaci'', okosnica onoga što danas zovemoknjiţevnošću- Agamemnon, Ahil, Edip, Eneja, Hektor, Heraklo i drugi muze- zaštitnice umjetnika- Kaliopa, Euterpa, Erata, Talija, Malpomena, Terpsihora, Klia,Uranija,Polihimnija- cijene umjetnost- mit o Orfeju i Euridici- isprepliću se sudbine bogova i ljudi- mit o Prometeju- suprotstavio se Zeusu, poklonio ljudima vatruBiblija- posve drugaĉije shvaćanje boga svijeta i ĉovjeka nego u grĉkojmitologiji- Jahve- transcendentan i svemoguć- ĉovjek stvoren na njegovu sliku i priliku, ali je samo biće koje nijeprirodno- ima mogućnost izbora i slobodne odlukeţidovska mitologija- preuzela neke teme iz mitologije naroda Mezopotamije- izravni utjecaj na knjiţevnost vezan samo uz Bibliju- mitovi o stvaranju ĉovjeka i mitovi o anĊelima i demonima- nepriznati i protjerani bogovima, ĉija se moć još osjeća, postajudemonima- Jahve je okruţen anĊelima- Mihael, Gabrijel, Rafael i Uriel najvaţnijiSamael (Lucifer ili Sonona)- borba protiv Boga- gubi i biva prognanu pakao kojeg odtad predvodi- obuzeta pitanjem zla u svijetu- povezano s perzijskom mitologijom- Ahura Mazda- dobro, Ahriman – zlo- Indoeuropljani- zajedniĉka velika jeziĉna porodica- gajili sliĉne ţitarice, pripitomljavali sliĉne ţivotinje- indijska je ''najmudrija od svih mitologija'' (Arthur Schopenhauer(1788.-1860.))- splet monoteizma i politeizma- bogovi su posve ljudski, ljudi lako, osobito junaštvom, prelazeu bogove- avatari ili silasci- borbe bogova i demona- najĉešće obraĊivana imena- Višna, Šiva, Rama, Sita, Kršna iKali- zamisao o temeljnom jedinstvu ĉovjeka i svijeta- uĉenje o istovjetnosti Atmana (istinosna rijeĉ, najdublja spoznajazbilje) i Brahmana (vlastito ''ja'')- kineska mitologija- osobito cijeni pjesništvoteško ju je rekonstruirati jer je usko vezana sa prošlošću Kine i zbogspaljivanjaknjiga 213. godine prije Krista- kineska mudrost ujedinjuje mitološke predodţbe s apstraktnimnaĉelima ikonkretnim uputama o svakidašnjem ţivotu, pa je ona imitologija, i filozofija, i religija, i knjiţevnost u jednom- ipak, sliĉni motivi, priĉe i likovi kao i u ostalim mitologijama- Yin i Yang- temeljno naĉelo kozmiĉkog dvojstva- neprestano kretanje temeljnih suprotnosti- muškog i ţenskog,vode i vatre,Sunca i Mjeseca, svjetla i tametemelj jedne od najstarijih i najneobiĉnijih knjiga u svjetskojpovijesti, „Knjigapromjena“to je knjiga proricanja, mitološko-filozofski komentari- u Kini jedan od izvora i temelja najstarije mudrosti- najstarija poznata nam velika knjiţevna djela u pravilu se izravno iliposredno pozivaju na još stariju mudrost i na iskustvo koje im je prethodilo

2. Drevni istok. Temelji velikih religija - knjiţevnost nije lako razlikovati od mitologije, no nimalo je lakše nijerazlikovati ni od religije, od filozofije i od znanosti- razliku izmeĊu svete knjiţevnosti i svjetovne knjiţevnosti uspostavio jetek srednji vijek, a razliku izmeĊu knjiţevnosti i filozofije, odnosnoznanosti, nisu ni do danas svuda jasno odredive- vrlo je vjerojatno da mnoge saĉuvane tekstove mi shvaćamo kaoknjiţevnost koja nije obavezujuća, a da su oni zapravo pripadalionome što se smatralo svetim i time u najvećoj mjeri obvezatnim- mi ne znamo koliko su ozbiljni bili ti tekstovi pa o poĉecima knjiţevnostimoţemo govoriti jedino na taj naĉin da projiciramo naše iskustvo uprošlost

- pismo nije izmišljeno da bi se njime prenosilo takvo iskustvo kakvo danaspripisujemo knjiţevnosti, već iz potrebe zapisa koji su sluţiligospodarstvenim ili ritualnim potrebamapošto su stari tekstovi teško prevodivi, okrnjeni ili fragmentarni oknjiţevnosti udolinama Nila, Eufrata i Tigrisa teško da moţemo znati neštošto bi bilo potpuno sigurno- iako se prijevodi uvelike razlikuju, moţe se naći neka zajedniĉka tematika- staroegipatska knjiţevnost- njome zapoĉinje povijest svjetske knjiţevnosti- postajala djela sliĉna lirskim pjesmama, himnama, tuţaljkama,priĉama, bajkama,ĉak i dramama- neka djela:-„Pouka mudrosti“- Phanotep, 2400. godina. pr. Kr.- „Razgovor razoĉarana ĉovjeka i njegove duše“- 2250. godinepr. Kr.- „Pjesme s rijeke“- 15. godina pr. Kr.- imali su knjiţevnu tehniku- jeziĉna organizacija se razlikuje odobiĉnog govora- „Sinheova priĉa“- popularno djelo tijekom barem tisuću godina- pisano u prvom licu, ima znaĉajke autobiografijepreteĉa tehnike pripovijedanja- nema epa- babilonska ili mezopotamijska knjiţevnostvećinom pisana klinastim pismom na sumerskom ili akadskom jeziku- „Ep o Gilgamešu“akadski jezik- najstariji ep svjetske knjiţevnosti- oko 1700. godine pr. Kr.- imao i kultno znaĉenje- djelo izuzetne knjiţevne vrijednosti- stilska sredstva- ponavljanja, formularni opisi, umetnute priĉeitd.- razvija pripovijedanje na naĉin koji susrećemo tek uromanimakarakter Gilgameša mijenja se tijekom epa (prvobezosjećajan tiranain,nakon sretanja s Enkiduom kreće u pothvate koji pomaţuljudima)- istinski se i duboko uţasnuo nad fenomenom smrti - „Enuma Eliš“- sakralnog karaktera postanak svijeta i boga- Biblija- sveta knjiga Ţidova (Stari zavjet) i kršćana- usmjeravala europsku kulturu dva tisućljeća-„ Stari zavjet“tekstovi nastajali gotovo tisuću godina- povijesne, pouĉne i proroĉke knjige- raznolikost stilova- nema jednog ''biblijskog'' stila- tekstovi imaju ton objave- Petoknjiţje- prvi dio Biblije- pripisuje se Mojsiju- svojevrsna povijest izraelskog naroda- temeljni mitovi o postanku svijeta i ĉovjeka- Mojsije, Salomon, David, Noa, Samson, Dalila- nazire se i tehnika pripovjedna proze- posebne knjiţevne vrste predstavljaju „Pjesma nadpjesmama“ i „Knjiga o Jobu“- „Knjiga psalama“- utemeljili tradiciju pjesniĉkih oblika sasnaţnim slikama, jakim osjećajima i uzvišenim stilom, izraţavajući ĉeţnju,strah, bol, razoĉaranje i nadu u spas napaćenog naroda- „Novi zavjet“- opis Isusova ţivota i uĉenja27 knjiga- povijesne knjige („EvanĊelja“ i „Djela apostolska“), pouĉneknjige („Poslaniceapostola“) i proroĉka knjiga („Otkrivenje“)- Isus Krist je sin Boţji i poslan je da bi spasio ĉovjeĉanstvo- „EvanĊelja“- temeljni dio novog zavjeta- opisuju Isusov ţivotMatija, Marko, Luka i Ivan- istiĉu se Isusove parabole- „Djela apostolska“ i „Poslanice“ utemeljuju kasniju kršćanskuteologiju, a„Otkrivenje“ postaje uzorom apokaliptiĉne knjiţevnosti- indijska knjiţevnost- u Indiji ulogu Biblije imaju „Vede“- svete knjige hinduizma i brahmanizma- vrlo stare, po nekim izvorima najstariji poznati tekstovinastajale od otprilike 1500. godine pr. Kr. do poĉetka noveere- ĉetiri zbirke: „Rgveda“(najstarija, najopseţnija i najvaţnija),„Samaveda“, „Yajurveda“ i Arthaveda“nemaju jedinstven sustav- Mahābhārata- zbirka svekolike knjiţevnosti, najpoznatiji indijski ep- 200.000 stihova- nastajala otprilike od 4. stoljeća prije do 4. stoljeća nakonKrista- „Pjesma o kralju Nali“, „Priĉa o Savitri“, „Pjesma uzvišenog“…-Rāmāyaṇadrugi najpoznatiji indijski ep- 48.000 stihova- kompozicijski cjelovitiji- legenda ga pripisuje Valmikiju- avanture Rama i Site, kraljevski para- podsjeća na bajku, veliku ulogu imaju ţivotinje- iznimna maštovitost, bujna i slikovita fantastika i suptilnaosjećajnost- budizam- osnivaĉ Gautama Buddha (oko 563.-483. godine or. Kr.)temelj je uĉenje ĉetiri plemenite istine1. ţivot je patnja2. uzrok patnji je ţelja koja odreĊuje sudbinu (karmu) idovodi doponovnih utjelovljenja (samsara), koja su takoĊerpuna patnje3. ĉovjek se patnje moţe osloboditi jedino oslobaĊanjemod strasti iţelje4. spas se sastoji u nirvani- osmerodijelna staza do uspjeha- prava vjera, odluka, rijeĉ,ĉin, ţivot, teţnja,mišljenje i sabranost- to se uĉenje s vremenom razvilo u razgranate mitološko-teološke sustave- izvor bogate, razvijene i raznolike knjiţevnostipripovijetke u Indiji- pojavljuju se vrlo rano i razvijene su- hipoteze po kojima sve pripovijetke potjeĉu iz Indije- „Panĉantantra“- pet pripovjedaka- zbirka pouĉnih priĉa i basni puna pouĉnih poruka- sastavio ju Vishnusarman na zahtjev kralja- široko rasprostranjene i ušle u usmenu predaju- drama je u Indiji takoĊer vrlo stara, premda se

saĉuvani tekstovivisoke vrijednosti javljaju tek u petom stoljeću- indijsko je kazalište prema predaji boţanskog podrijetla(Brahma) - drţi se da je nastala iz puĉkih obrednih vrijednosti- indijsko kazalište daje prednost plesu, pokretima i pjevanju,nalik operi- dramatiĉar Kalidasa (4. ili 5. stoljeće)„Śakuntalā „- nema prave dramske napetosti- visoki stilizirani lirski opis ţenske ljubavipobjeda iskrenosti i dubokih ĉuvstava nad spletomnesreća kojevrebaju u ljudskoj sudbini- Kalidasa najvaţniji i najpoznatiji predstavnik ''kavye''- djela „Oblak glasonoša“, „Godišnja doba“, „PlemeRaguhevo“ i„Povratak Kamare“ se smatraju vrhovimaindijske knjiţevnosti- arapska knjiţevnost- „Kur'an“- tekstovi koje je anĊeo objavljivao proroku Muhamedu ugradovima Meki iMedini u vremenu od 612. do 639. godine- sastoji se od sura poredanih po duljini (dulja ispred kraćih)- Muhamed je tekstove znao napamet i stalno ih je ponavljao svojimuĉenicima koji suih kasnije zapisali- izlaţe religijska naĉela, pouke i opomene, moralni i zakonski propisi- strogi monoteizam i moralni kodeks- stil nadahnute propovjedi, dotjeranost ritmiĉke proze, slikovit je iizraţajan, brojnealteracije i srokovi, ali razumljiv, saţet i jednostavan- nenadmašan uzor arapskog jezika i stila, uzor koji su slijedili svikasniji religijskitekstovi- kineska knjiţevnost- tri religijekonfucionizam, daoizam i budizam1. konfucionizam- osnivaĉ Kung-fu-ste (551.-479. prije Krista)- temelj njegova propovijedanja jest svojevrsna ''etika''- treba voljeti ljude, suosjećati s njima i pomagati im- veliku ulogu igra hijerarhijska tradicija (podanici morajupoštivatikralja, mlaĊi starije, ţena muţa…)- imao je imao oko 3000 uĉenika, od toga 72 iznimno darovitakoji su svebiljeţili - oko njegovog splele su se mnoge legende, pa je u mnogimvarijantamaon ispao boţanstvo, a u nekima tek putujući uĉenjak- skupljao je stare rukopise- objavio zbornik stare kineske poezije- „Knjige pjesama“- izabrao 305 od 3000 pjesama- tematika raznolika- sloţena jeziĉna organizacija2. daoizam- utemeljitelj Lao-tse, Konfucijev suvremenik- uĉenje zabiljeţeno u knjizi „Dao de jing“- sadrţi zbirku izreka i stihovanajviše prevoĊena kineska knjiga uopće- naglašava apstraktnu spekulaciju, s elementima mistike- mistika se ĉesto nastoji povezati s knjiţevnošću- daoizam je tek kasnije postao s jedne strane religija, a sdruge filozofija 3.Antika - „Od Homera do danas“- izreka kojom povjesniĉari knjiţevnosti ţele rećida se od prvihdijelova antike pa do danas moţe pratiti neprekinut slijed knjiţevnetradicijenaravno , i antiĉka je knjiţevnost imala prethodnike, prije svega uegipatskoj iknjiţevnosti naroda Mezopotamije- postignuća grĉke, pa kasnije i rimske kulture toliko su velika i utjecajnana sav daljnjirazvitak da se moţe reći kako je kultura kakvu danas poznajmozapoĉela u Grĉkoj- po mišljenju nekih teoretiĉara, grĉka, pa i kasnije rimskaknjiţevnost, nije samotemelj, već i nepremašen uzor u knjiţevnosti- antiĉki, osim star, znaĉi još i dragocjen i visoko vrijedan, a pridjevklasiĉan, osim školski,znaĉi i uzoran i dostojan oponašanja- knjiţevnost u onom smislu u kojem ju mi danas shvaćamo, ĉitamo irazumijemo, pojavljujese u staroj Grĉkoj- knjiţevnost je dobila ulogu koju ima i danas - u umjetnosti se uspostavlja ideal ljepote, istiĉe se estetska funkcija- grĉko pismo je omogućilo da se cijela kultura okrene pismu (što nijebilo moguće zavrijeme klinastog pisma ili hijeroglifa)- u grĉkoj knjiţevnosti napravljen okret od mitologije prema filozofiji iznanosti- mythosu je suprotstavljen logos- antici kao knjiţevnoj epohi pripada kontinuirani razvoj dviju velikihknjiţevnosti, grĉke irimske, a traje od 800. godine prije Krista pa do propasti RimskogCarstva (polovina 5.stoljeća nakon Krista) A) Grčka književnost - poĉinje Homerovim epovima, 800. godine prije Krista- konaĉni rezultat duge usmene tradicije- Homer je bio legendarna osoba- prije su mu se pripisivala mnoga djela, ali danas samo „Ilijada“ i„Odiseja“- homersko pitanje- pitanje autorstva Homerovih epovazasnivaju se na formulama, kompoziciji koja epizode ukljuĉuje kaosamostalnedijelove uvijek istim ili sliĉnim postupcima, na izgraĊenomsustavu opisa i naĉin na koji se uvode i vode dijalozi- horizontalni stil- niţu se opisi i epizode tako da radnja sporonapreduje, ali seopisima razotkriva sloţen i raznovrstan svijet dogaĊaja, radnji ilikova- „Ilijada“- 15.693

heksametra, stih od 6 stopa- naziv po Iliju (Troja), posvećena opisu ratnog pohoda na Troju, koja je nakondugotrajne opsade razorena i spaljena- povod rata je otmica Helene, najljepše ţene na svijetu- i bogovi se miješaju u rat (Grci- Hera i Atena, Trojanci-Afrodita)- opsada je trajala deset godina, ali ep poĉinje na samom krajusukobain medias res- u središte zbivanja- poĉinje zazivanjem muze i svaĊe izmeĊu Agamemnona i Ahila- veliki dio igra smisao za detalje - karakteri junaka sjajno su ocrtani, oni se boje smrti i teţebesmrtnosti koju ćepostići slavom- pjesma o ratu u kojem je sve što je ljudsko došlo do izraţaja- „Odiseja“- ima 12.110 heksametara- tematikom i stilom se dosta razlikuje od Ilijade- opisuje pustolovine Odiseja nakon Trojanskog rata, kad sevraćao kućiPenelopi i Telemahubrojne Odisejeve pustolovine pripovijeda sam Odisej ĉime jepostignutaprisnost tona, pa ĉak i uvjerljivost koja podsjeća nakasnije romane- kompozicija je sloţenija od kompozicije Ilijade- radnja se ĉesto prekida, epizode su brojne i raznovrsne- ĉeţnja za domom je toliko jaka da ga niti obećanjebesmrtnosti ne moţepokolebati- lutanje u prostoru i vremenu, gonjeno teţnjom zasvojevrsnimpovratkom tematika je brojnih velikih djela, što ĉiniOdiseju jednim od temeljnih djela svjetskeknjiţevnosti- znaĉenje epova je u njihovom obuhvatu cjelokupnog svijeta raneantike, ispunjenogbogovima i ljudima, obiĉajima, vjerovanjima koja kao dapripadaju jednom preglednom i ureĊenom kozmosu- Homer je ''uĉitelj svih Grka'' i svojevrsni simbol knjiţevnosti kaotakve- Hesiod (prijelaz iz 8. u 7. stoljeće pr. Kr.)- drugi najveći grĉki epiĉar- epovi „Teogonija“ i „Poslovi i dani“- slavi rad, umjetnost i moralne vrline, ali Homer je bolji u pjesniĉkomumijeću„Teogonija“- prva umjetniĉka sinteza pripovijesti iz grĉke mitologije- „Poslovi i dani“opomena bratu Perzu- izravne opomene odjevene u pjesniĉko ruho- prisutan pesimizamu 7. i 6. stoljeću pr. Kr. dolazi do procvata grĉke lirike- melika- rane lirske vrste koje su se izvodile uz glazbenu pratnju- elegija i jamb- recitativne vrste - Alkej (7./6. stoljeće pr. Kr.) i Sapfa (prva polovica 6. stoljeća pr. Kr.) supriznati klasici himne,patriotske i ljubavne lirike- oboje potjeĉu s otoka Lezbos koji je bio kulturno središte- Sapfina ljubavna lirika sadrţi izljeve strasti i opise njenih štićenica,ali i ţivotne pouke- odatle potjeĉe naziv lezbijska ljubav- Platon je sapfu uvrstio meĊu muzeAnakreont (druga polovina 6. stoljeća pr. Kr.)- utemeljitelj tipa lirike nazvanog anakreontika ili anakreontska lirika- kratkim i zvuĉnim stihovima slavi vedre strane ţivota, radostišto ih ĉovjekmoţe naći u ljubavi, vinu i veselom društvu prijatelja- Pidar (oko 518.-442. godina pr. Kr.)-- predstavnik korske lirike- duţa i recitirali su ju koroviutemeljitelj ode- sveĉani stil, podijeljene na strofe i antistrofe- slave pobjednike na Olimpijskim igrama i isprepletenepriĉama iz mitova- bujna metaforika, dubina misli i uspješno uplitanje mitskihdijelova- stekao glas najboljeg grĉkog liriĉara- Ezop (6. stoljeće pr. Kr.)- prema predaji izmislio basnu- navodno je bio ruţan, pa izobliĉuje ljude u ţivotinje- saţete priĉice sa dramskom strukturom, kratka ekspozicija, zaplet iiznenadni rasplet- zbornik basni koji mu se pripisuje, meĊutim, nastao je vjerojatnodosta kasnije- u najboljim basnama osim jednostavne moralne poruke javlja se idublja, ţivotnamudrost- u klasiĉnom dobu grĉke knjiţevnosti liriku i basnu zamjenjuje grĉkatragedija- djela tri najveća grĉka tragiĉara znaĉe vrhunska ostvarenja upovijesti svjetskeknjiţevnosti i još se danas izvode na pozornicama diljemsvijeta- podrijetlo grĉke tragedije podrazumijeva dugotrajan proces u kojemsu sudjelovaleobredne igre, tuţaljke na grobovima pa lih heroja i tradicija usmene knjiţevnosti- imala je kultno znaĉenje, njezino se izvoĊenje smatralo sveĉanošću- grĉka su kazališta mogla okupiti i do 40.000 ljudi- Eshil (525.-456. godine pr. Kr.)- ''otac tragedije''- napisao dvadesetak djela , od kojih je saĉuvano sedamnajviše se cijeni trilogija „Orestija“ (Agamemnon, Ţrtva nagrobu, Eumenide),„Sedmorica protiv Tebe“ i „Okovani Prometej“- „Orestija“- strasti, sloţeni osjećaji, ubojstva i krize savjesti(kao i usuvremenim dramama)- pozadina mitološka- obuzetost mitom i povjerenje u tradicionalne, već mitom zacrtanevrijednosti- pripovijedanje zamjenjuju dijalozi i monolozi, te dijelovi kojeizgovara kor- uvodi drugog glumca- dijelovi njegovih

tragedija su vrlo ĉesto i vrijedna lirska poezija- Sofoklo (496.-406. godina or. Kr.)napisao 123 dramska djela, od kojih je saĉuvano 7 u cjelini- „Ajant“, „Elektra“, „Kralj Edip“, „Antigona“, „Edip na Kolonu“,„Trahinanjke“ i„Filoktet“- usavršio grĉku tragedijuuveo je trećeg glumca, umanjio ulogu kora i naglasio jedramsku radnju idijaloge- ima preglednu i jasnu kompoziciju, napetost koja postupnoraste dotragiĉnog razrješenja, dijaloško suprotstavljanje likoca, tedojam da se sve zbiva prema nekoj unutarnjoj logici kojulakše moţemo osjetiti nego obrazloţiti- „Kralj Edip“- najbolji primjer cijele knjiţevne vrste tragedije- „Antigona“- takoĊer vrlo vješto napisana- ta su dva djela imala velik utjecaj na knjiţevnost i europskukulturu unajširem smislu rijeĉi- Edipov komplekspodsvjesna mrţnja sinova prema oĉevima- razvio je dramu kao knjiţevnu vrstu do stupnja u kojem je ona„postigla savršenoblik“ (Aristotel) - nenadmašni uzor dramatiĉara jer je uveo vezu izmeĊu kazališta iknjiţevnosti u kojojse one uzajamno uvjetuju- Euripid (485.-406. godine pr. Kr.)- za ţivota manje omiljen nego prva Eshil i Sofoklo- od 90 napisanih drama saĉuvano je 19- najpoznatije su „Medeja“, „Hipolit“, „Elektra“, „Ion“, „MahnitiHeraklo“,„Ifigenija u Tauridi“ i „Bakhe“- iako rabi mitološku graĊu, najviše pozornosti posvećuje psihologijilikova- zaĉetnik i ĉest uzor psihološke drame- nenadmašan je u obradi osjećaja koje prerastaju u strasti, pa likovinjima više nemogu vladati- osobito ga zanimaju ţenski likovi- ušao je duboko u ţenskupsihologiju- razradio je neke karakteristiĉne postupke- deus ex machina (bog iz stroja)- posebnim mehanizmom sespušta napozornicu neko boţanstvo koje razrješuje preostalenapetosti i konaĉno zakljuĉuje radnju- koristi se i prepoznavanjem i metateatarskim efektima- komedija (naziv: grĉ. komos- veseli ophod, grĉ. ode- pjesma) je takoĊervrlo vaţna za grĉkuknjiţevnost- Hegel ju je oznaĉio kao jedan od vrhunaca dostignuća ljudskog uma- komedija je izraz neĉega što su stari Grci pripisivali svojimbogovima- smijeh jekonaĉno razrješenje onoga što se nikako drukĉije ne moţerazriješiti- grĉka je komedija nastala iz veselih i razuzdanih obreda u kojima seslavila plodnost iizokretale uobiĉajene vrijednosti- i u njoj ima vaţnu ulogu kor, koji je ĉinila neka fantastiĉna, odjećomoznaĉenaskupina (ţabe, ptice, oblaci)- Aristofan (oko 445.-385. godine pr. Kr.)- jedini grĉki velikan komedije- vladao je Atenskom scenom 40 godina- napisao je 44 komedije, od kojih su 4 prijeporne, a u cjelini ih je saĉuvano 11- najviše se cijene „Oblaci“, „Ose“, „Mir“, „Ptice“, „Lizistrata“, „Ţabe“i „Ţene unarodnoj skupštini“- njegove komedije se bave suvremenim dogaĊajima, poznatimosobama i kulturnim ipolitiĉkim aferama- mnogi ga kritiĉari smatraju zaĉetnikom knjiţevne kritike kaozasebne knjiţevnedjelatnosti- utemeljitelj svojevrsne satiriĉke utopije- jedino je Meandar (343.-291. godine pr. Kr.) uspio dosegnuti barem nekevrijednostiAristofanove komedije- napisao je više od stotinu komedije, no u cijelosti se saĉuvala samo jedna,„Ĉovjekomrzac“, a 16 ih je poznato u manjim ili većimodlomcima- izvrsne karakterizacije likova, znalaĉki izveden zaplet i vrlo uspjelidijalozi- uz epiku, liriku, tragediju i komediju, veliki doprinos svjetskoj knjiţevnostĉine i filozofija,historiografija i retorika- grĉka filozofija- proizvod grĉke kulture i grĉkog duha- zapoĉela je kao kritika knjiţevnosti, zakljuĉuje da knjiţevnost laţe ida bi „Homerevaljalo šibom istjerati iz zemlje“ (Heraklit)- samosvojna je i neponovljiva kao fenomen ugraĊen u temeljeeuropske i svjetskekulture- poĉeci su povezani s mitskim mišljenjem i usmenom kulturom- prvi filozof u europskoj povijesti je Tales iz Mileta (6. stoljeće pr. kr.)- za knjiţevnost su posebno vaţni sofisti- prvi profesionalni svjetovni intelektualci- poduĉavali su za novac- humanistiĉke discipline- filozofija, govorništvo, povijest,umijećepolitike i gramatika- sofisti su došli na loš glas zbog Platona i Sokrata - Sokrat- oslanja se na razum- koristi metodu dijaloga, razgovora- nakon što je optuţen za smrt za kvarenje mladeţi odbio se spasitibijegom- Platon (427.-347. godine pr. Kr.)vrijedno djelo „Obrana Sokratova“, ali i „Fedon“, „Gozba“,„Protagora“, „Gorgija“, Teetet“, „Parmenid“, „Sofist“, „Kratil“ i Drţava“- u djelu „Zakon“ je virtuozno razraĊen knjiţevni oblik dijaloga- preteĉa knjiţevnoj vrsti koja je kasnije nazvana sokratskimdijalogom, na temeljukoje se razvio novovjekovni roman- filozofija- dva opreĉna naĉina filozofiranja-

zamisao o idejama (koje jedino ĉinepravu stvarnost) i mitološki i mistiĉki elementiAristotel (384.-322. godina pr. Kr.)- utjecao na knjiţevnost, filozofiju, pa i cjelokupnu kulturu Europe- njegova brojna djela zahvaćaju sva podruĉja grĉke znanosti- u filozofskom smislu najvaţnije mu je djelo „Metafizika“- obraĊuje u njemu temeljna naĉela svoga filozofiranja- spisi o logici („Organon“), etici („Nikomahova etika“), teknjiţevnosti („Retorika“ i „Opjesniĉkoj umjetnosti“, odnosno „Poetika“)- u dugom razdoblju neprijeporan autoritet svake filozofije i znanosti-„Filozof“- njegovo se uĉenje suprotstavlja Platonu- „Prijatelj je Platon, ali još je više prijateljistina“- znanstveno opovrgavanje Aristotela pripada tek Galileju- „Poetika“- od iznimnog znaĉenja za knjiţevnost- Aristotel je branio autonomnu vrijednost knjiţevnosti - onanije tekoponašanje oponašanja kako je tvrdio Platon- uveo je razlikovanje knjiţevnih vrstaprvi pravi teoretiĉar knjiţenosti u povijesti- Herodot (484.-424. godina prije Krista)- otac povijesti- utemeljitelj povijesne znanosti i pisac koji je razvio umijećepripovijedanja do togstupnja da se drţi temeljem daljnjeg razvitka - „Povijesti“- imaju sliĉnu ulogu u razvitku pripovjedne proze kaoHomerovi epovi uepskoj poeziji- Herodot opisuje ono što je sam vidio, ĉuo od drugih i ono štodrţi premavlastitom mišljenju istinitim- uvodi mnoštvo priĉa, crtica, zapaţanja i opisa ljudi i obiĉaja- stil je jednostavan i jasan, pripovijedanje slijedi tradicijuusmenogpripovijedanja, ali je kompozicija podosta sloţena i govorio visokom stupnju već razraĊenog umijeća- Tukikid (454.-poĉetak 4. stoljeća pr. Kr.)- Herodotov nasljednik- „Povijest Penelopskog rata“postavlja prve temelje prave znanosti povijesti- njegov opis kuge u Ateni gotovo je nenadmašen knjiţevniprikaz djelovanja tebolesti na pojedinca i cjelokupnu zajednicuretorika- uz filozofiju i historiografiju, treći svjetsko-povijesni doprinosgrĉke kulturevaţna je kao govorniĉka praksa i teorija govorništva- razvila se kao umijeće uvjeravanjakako uvjerljivo govoriti, dokazivanje, vještina iskazivanja i općeobrazovanjenajglasovitiji Isokrat (436.-338- godine pr. Kr.) i Demosten (384.-322. godine pr. Kr.)uspostavili govor kao knjiţevnu vrstu- zapisivali su ih i dijelili na sudske, politiĉke i pohvalne- sofisti su njegovali retoriku, dok su joj Sokrat i Platon osporavalisvaku vrijednost- Gorgija (485.-380. godina pr. Kr.)- govornik- napisao raspravu u kojoj izuzetnom vještinom dokazuje da ništa nepostoji, a i dapostoji, ne bi se moglo spoznati, a kada bi se moglo i spoznati,ta se spoznaja ne bi nikako mogla priopćiti drugomeskepticizam, relativizam i agnosticizam se nastavljaju u razdobljuhelenizma koji poĉinjenakon poraza u bitci kod Heroneje 338. godine pr. Kr. kad je Grĉkapotpala pod vlastMakedonije - Helenizam- doba kad se uvelike mijenja poloţaj, znaĉenje, vaţnost isvrha knjiţevnostiprije je grĉka knjiţevnost pripadala jednom narodu i imala jetemelju u njegovojmitologijijedinstvena publika- u helenizmu dolazi do širenja kruga recepcije i decentralizacijekulturnih središta- knjiţevnost i filozofija postaju više privatne djelatnosti, njihovosjavno djelovanjesvodi na mali broj ljubitelja ili publiku kojoj ništa nije zajedniĉko- nema više velikih filozofskih sustava, ali razvijaju se pojedinaĉneznanostiEuklid (oko 300. pr. Kr.) - utemeljitelj geometrije- Aristrah (oko 280. pr. Kr.)- zastupao heliocentriĉni sustav- Eratosten (275.-195. godine pr. Kr.)- prva karta poznatogsvijeta, drţi Zemljukuglom- za ţivot knjiţevnosti od bitne su vaţnosti i bibliotekari velikihbiblioteka uAleksandriji i Pergamu- Teokrit (oko 300.-250. pr. Kr.)- legendarni osnivaĉ lirske vrstezvane idila- tip knjiţevnosti B) Rimska književnost - naziv rimska knjiţevnost izveden je iz naziva rimske drţave koja je dobilaime po glavnom gradu Rimu- knjiţevnost pisana na latinskom jeziku od 3. stoljeća prije Krista dosredine ili kraja 6. stoljeća nakon Krista, odnosno do propasti RimskogCarstva- naziv ''latinska knjiţevnost'' se rabi samo u širem smislu i ona traje dodanas- rimska knjiţevnost je najutjecajnija knjiţevnost u europskoj, pa i svjetskojpovijesti- ona je od grĉke knjiţevnosti preuzela shvaćanje knjiţevnosti kaoautohtone jeziĉnedjelatnosti, temeljene knjiţevne oblike i vrste, odnos prema retorici ifilozofiji i duhkoji proţima grĉku knjiţevnost, ali je postupno izgradila vlastitisustav knjiţevnih vrsta,

ostvarivši pri tome djela koja su uzor zadnjih 2000 godina- zadrţala je jedinstven jezik, koji se dosta razlikovao od govornog, puĉkog jezika- knjiţevnost je bila institucija obrazovanih- podjela na razdoblja: dva uvoda, a zatim zlatni, srebrni i bronĉani vijek- knjiţevnici zlatnog vijeka ĉine kanon uzora koje se najvišepokušavalo oponašati- Titi Makcije Plaut (izmeĊu 245. i 251.-184. godine pr. Kr.)- najveći rimski i jedan od najvećih svjetskih komediografa- ljubimac svih slojeva publike- od rane dobi radi u kazališnom pogonu, najprije kao scenski radnik,a kasnije kaokazališni pisacnapisao oko 130 dramskih djela, od kojih je saĉuvano dvadesetakcjelovitih komedijanajpoznatije i najbolje komedije su „Ćup“ (Škrtac), „Hvalisavivojnik“,„Bakhide“, „Menaechmi“, „Amfitrion“, „Pseodolus“,„Konopac“, „Trogroška“ i „Mladi Kartaţanin“koristio je motive i postupke grĉkih komediografa, ali je originalnostu jeziku, stihu,vještini zapleta i mnogim novinama nesumnjiva- stvorio je uzorak koji će slijediti najveći komediografi svjetskeknjiţevnosti- plautovska komedija- komika situacije, jeziĉne šale, dosjetke iporugljivekarakterizacije, te tematska usmjerenost prema tipskimlikovima- quid pro quo- vrsta produljenog nesporazuma koji serazrješava tek na kraju- likovi su strogo odreĊeni radnjom, mane i slabosti sunaglašene ĉestimponavljanjima, pa je karakterizacija uvijek na rubukarikature- Plautove komedije nanovo otkriva renesansa i postaju tolikoutjecajne da se Plautanaziva najutjecajnijim svjetskim komediografom- Tit Lukrecije Kar (oko 98.-55. godine pr. Kr.)- napisao do danas nenadmašen filozofski ep „O prirodi“- opseţno djelo od 7.830 heksametara - brani Epikurovu filozofiju- kasnije krivo shvaćena kao zagovaranje neobaveznoguţivanja uţivota, ona je naprosto humanistiĉka etikaodgovornosti, koja ne priznaje utemeljenje utranscendenciji i ĉovjeka prema njoj obvezuje jedino odnos prema samom sebi i drugim ljudima- treba izbjegavati zlo i postići duševni mir- „Dok postojimo mi, nema smrti, a kad doĊe smrt, nasviše nema“(Epikur)- pomisao na smrt nas ne smije ometati- Lukrecije je ep uspio savršeno oblikovati utjecao je na sveknjiţevnike koji ćehtjeti obraditi filozofsku problematiku tako da nalikujeumjetniĉkoj knjiţevnosti- Gaj Valerije Katul (84.-54. pr Kr.)- stekao slavu kao liriĉar već u ranijem razdoblju rimske knjiţevnosti- pripada skupini ''neoterika'','' novih pjesnika'' koji su sesuprotstavljali tradiciji- dijele zajedniĉka uvjerenja o svrsi pjesništva, oslanjaju se naAlkeja, Sapfu iliriĉare helenistiĉkog razdoblja, odbacuju tematikurodoljublja i moralizam- prvi primjer knjiţevnog pravca- saĉuvana njegova zbirka od 116 pjesama- „Catulli Veronesis Liber“elegije, rugalice, epigrami itd.- najbolje ljubavne pjesme posvećene Klodiji- u stilizirani pjesniĉki izraz uvodi strastvenu erotiku- pjesniĉki opis ljubavnih zgoda i nezgodasredišnja je osoba zlatnog vijeka rimske knjiţevnosti Marko Tulije Ciceron(106.-43. pr. Kr.)- govornik, teoretiĉar govorništva i filozofski pisac- 80.-30. pr. Kr.- Ciceronovo dobagovorništvo tad vrlo cijenjeno, pa se i govor uzima kao svojevrstanmodel premakojem se razraĊuje uĉenje o kompoziciji, stilu i figurama uostalim knjiţevnim vrstama- priznao je filozofiju, ali ju je ukljuĉio u retoriku (Aristotel je napraviosuprotno)- izuzetno obrazovan i izuzetno uspješan odvjetnik, uzdigao se domjesta konzula- politika mu nije išla, ubijen kad je pokušao pobjeći u Grĉku - saĉuvano oko 900 pisama, a najpoznatiji govori su „Za SekstaRocija“, „ProtivKatiline“ i „Filipike I-XIV“- svojim je uspio svojim govorima postići takvo jedinstvo jeziĉnogizraza i namjere da je postao mjerilom vrhunske tehnike cjelokupnog knjiţevnogstvaranjateorija govorništva: „O govorniku“ i „Govornik“- filozofija: „O drţavi“, „O najvećem dobru i najvećem zlu“, „Lelije ilio prijateljstvu“,„O duţnostima“ i „O akademskoj filozofiji“izgradio je latinsku filozofsku terminologiju- iako izlaţe misli grĉkih filozofa on je prvi veliki filozofski pisac koji''misli nalatinskom''- Publije Vergilije Maron (70.-19. godine pr. Kr.)- najveći rimski pjesnik- „Bukolike“- niski stil, pastirski rod, još se nazivaju eklogeopis pastiroskog ţivota- ima ih deset, u 4 eklogi se najavljuje povratak Zlatnog doba iroĊenje muškogdjeteta koje će svijetu donijeti mir- „Georgike“- srednji stil, didaktiĉki spjev- prvi spjev o ratarstvu, drugi o voćarstvu, treći o stoĉarstvu, aĉetvrti opĉelarstvu„Eneida“- visoki stil, epski spjev- nasljeĊuje Homera- u prvih šest pjesama slijedi Odiseju- lutanje mitskog TrojancaEneje- odreĊeno mu je da osnuje Rimsku drţavu- ljubav izmeĊu Eneje i kraljice Kartage Didone, kojunapušta ''gonjensudbinom''- u drugih šest pjevanja se oslanja na Ilijadu- Eneja se iskrcaona ušću Tibera- ţeni se za

kraljevu (Latin) kći Laviniju i osniva grad podtim imenom- kasnije se seli u Alba Longu, gdje će se roditi Romul iRem- nacionalni ep- vrhunski dotjerana u smislu knjiţevnog izraza i oblikovanja- jedno od najutjecajnijih knjiţevnih djela u povijesti - Vergilije, prema legendi, nije bio zadovoljan vlastitim epom ihtio ga je spaliti- Kvint Horacije Flak (65.-8. godine pr. Kr.)- drugi najveći pjesnik zlatnogvijeka- pisao je kraće stihovne vrste, skupljene u zbirkama „Epode“,„Satire“, „Pjesme“ i„Poslanice“, raznolike po tematici i pjesniĉkim oblicima- ţivotna sreća u privatnim zadovoljstvima i unutarnjoj stabilnosti- aurea mediocritas- zlatna sredina- „Pjesme“- najveći domet rimske lirikerefleksivne, ljubavne, rodoljubne, anakreontske i prigodnepjesme- vrlo dotjerano pjesniĉko umijeće- „Poslanica Pizonima“- posvećena teoriji pjesniĉkog umijeća- kasnije nazvana „Pjesniĉko umijeće“- izloţena naĉela pjesniĉkog oblikovanja- prisutne mnoge kratke izreke- in medias res, delectare etprodesse(zabavljati i koristiti)- Pubije Ovidije Nazon (43. godine pr. Kr. – 18. godine nakon Kr.)- „Ljubavne pjesme“, „Heroide“, „Ljubavno umijeće“,„Metamorfoze“, „Kalendar“- najĉitaniji i najpopularniji rimski pisacpisao je o obiĉnoj ljubavi, o ţenama i muškarcima, o svakidašnjici imitologiji kojusmatra pjesniĉkom graĊom- suptilna ironija- „Ljubavno umijeće“- parodija- poduĉava se muškarce i ţene kako naći predmet svoje ljubavii vrlo ozbiljnose opisuje kako treba voditi ljubav- „Metamorfoze“- niz mitskih priĉa koje opisuju neku pretvorbu- 8. godine je prognan u Tome na crnom more gdje je napisao zbirkeelegija„Tuţaljke“ i „Poslanice s Ponta“ u kojima se ţali na sudbinuprognanika i moli uglednike da mu pomognu- Lucije Anej Seneka (oko 4. godine pr. Kr. – 65. godine nakon Kr.)- satiriĉar, filozof i dramatiĉar- najpoznatiji filozofski spisi- zbirka „Pisma Luciju“- tragedije: „Bjesni Herakul“, „Trojanke“, „Medeja“, „Fedra“ i „Edip“-obrade siţea iz grĉke mitologije i tragedije- obilno zastupljeni prizori umorstava, samoubojstava,magiĉnih obreda ireakcije likova- objavio oštru satiru „Pretvorba boţanskog Klaudija u tikvu“ kojoj jetemeljnaokosnica oštra, ismijavajuća kritika- Gaj Petronije Arbiter (umro 66. godine)- nenadmašan satiriĉar- autor velikog proznog djela „Satire“ od kojeg su saĉuvani samoodlomci iz 14. i 15.knjige- neki teoretiĉari tvrde da je on došao najbliţe novovjekovnomromanu- knjiţevni postupak travestije i porugljivog oponašanjarazliĉitih stilova imnogih dijelova već ranije objavljenih knjiţevnih djelaMarko Valerije Marcijal (oko 40.-140.)- takoĊer uspjeli satiriĉar- temeljno djelo je velika zbirka epigrama koja u 15 knjiga sadrţi1555 epigrama- utemeljitelj epigrama kao priznate knjiţevne vrste- iako je epigram poznat u grĉkoj knjiţevnosti, tek da je Marcijalrazvio i razradio dostupnja prepoznatljive lirske knjiţevne vrste- u njegovoj zbirci preteţu podrugljivi epigrami s duhovitim kratkimzapisom onekomu ili neĉemu i sa završnom poantom na kraju- Apulej (oko 125.-180.)- napisao djelo „Metamorfoze“ ili „Zlatni Magarac“- ima karakter romana, ali je nalik i uokvirenoj zbirci novela- vaţno djelo svjetske knjiţevnosti- ima elemente pustolovnog romana, ljubavi i erotike, selementima bajke,ĉarobnjaštva i simbolike

gdje se s vremenom sve više gaji i njeguje kultura, najprije kulturaprepisivanja i ĉuvanja rukopisa, a onda i originalnog knjiţevnog iznanstvenog stvaranja- postaju i obrazovna središta iz kojih će proizaći škole i sveuĉilišta- saĉuvan sustav obrazovanja ''septem artes liberales''- ''sedamslobodnih umijeća''- trivium- gramatika, retorika i dijalektikakvadrivium- aritmetika, geometrija, glazba i astronomija- ima i tradicija usmene knjiţevnosti, pa i umijeće jeziĉnog oblikovanja- srednji je vijek zapoĉeo gospodarskim i kulturnim nazadovanjem oobzirom na dostignućaantike, ali se u postupno obnavljaAurelije Augustin (354.-430.)- visoko obrazovan, filozof i pisac, takoĊer uĉitelj retorikepostao jedan od najutjecajnijih katoliĉkih teologa, filozofa iknjiţevnika- „Ispovijesti“, „Kršćansko uĉenje“, „O Boţjoj drţavi“- razradio je Kristovu tezu ''da Carstvo nebesko nije od ovogasvijeta''- povijest jest propadanje zbog prvog grijeha, ali Krist donosipreokret, azavršetak povijesti i vremena je posljednji sud, nakonkojeg nastupa vjeĉnost- bitne se ĉovjekove odluke trebaju ravnati s Bogom- bitan je samoodnos

premaprekogrobnom- zasnivanje ''introspekcije''- okreće se prema unutrašnjosti, vanjskisvijet je nebitan- tako piše i „Ispovijesti“- takvu knjiţevnost mogu razumjeti samo visoko obrazovani- stvara se nova knjiţevna vrsta- legenda- poznata legenda o svetom Aleksiju- pripovjedna tehnika koji će proţimati srednjovjekovnuknjiţevnost- odluka da se napusti svjetovni ţivot, ''poziv s Neba'', ţivot kojiprezireudobnost, samokaţnjavanje, odvaţnost, odluĉnost, te nakraju oduševljenje naroda jer će dobiti zaštitnika na Nebupripovijest o etiĉkim idealima - srednjovjekovnu knjiţevnost proţima ideal sveca i ideal viteza, ratnika''bez straha i mane''- vitez- vjeran vladaru, odlikuju ga ĉistoća, poboţnost, odvaţnost isamilost- ipak, u epu Beowulf (10. stoljeće) junaci još uvijek pripadaju više mitskomsvijetu negokršćanstvu- okosnica je povijst germanskih plemena- kasnije epske pjesme u desetercu s asonancama (''Chansons de geste'')uspostavljajuknjiţevnu konvenciju lika kršćanskog viteza- „Pjesma o Rolandu“- opisuje povratak Karla Velikog s pohoda naŠpanjolsku- ne mitska, već legendarna povijest- „Pjesma o Cidu“ (oko 1140.)španjolska epska pjesma- opjevana povijesna osoba, Rodrigo Diaz de Vivar- nazvan CidCampeador(''Gospodin borac'')- lik Cida idealiziran u smislu kršćanskog viteza i nositelja nacionalnihkarakteristika- naĉin izlaganja jasan i pregledan, opisi kratki, usredotoĉenost naradnju,kompozicijski podsjeća na pustolovne romane- „Pjesma o Nibelunzima“ („Saga o Nibelunzima)- nastala oko 1200.- odsjek stare germanske mitologije- opsjednutost sudbinskomneumitnošću smrti ikatastrofe, naglašena strastvenost i prikriveni duboki osjećajilikova- Nibelunzi- patuljci koji ĉuvaju podzemno blago- ideali kršćanskog viteza prisutni u nekim vrlinama glavnim junaka,ali fabulu nosestrasti ĉetvero glavnih likova, koje su isprepletene rodbinskimvezama- sliĉne karakteristike imaju i ruski ep „Slovo o Igorevom pohodu“ (12. st) ifinski ep„Kalevala“Chrétien de Troyes (oko 1135. – oko 1195.)- zasnovao ţanr viteškog romana na temeljupriĉa o kralju Arthuru i vitezovima Okruglog stola- „Eric i Enida“, „Yvain, vitez s lavom“, „Lancelot, vitez s kolima“ i„Peceval“- legende o kralju Arthuru ispreplele se su s legendama o traganju zaSvetim gralom- ostatci stare, keltske mitologije miješaju se sa kršćanskommistikom- središte zbivanja jest Arthurov dvorac Camelot u kojem se nalaziOkrugli stol- najglasovitiji vitezi- Lancelot, Perceval, Gawain, Yvain i Tristan- vaţnu ulogu igra ĉarobnjak Merlin- maĉ Excalibur i Sveti Gral ujedinjuju svojstva magijskih predmetasa kršćanskomsimbolikom- vitezove krase vjernost, hrabrost, junaštvo i plemenita samislost,kao i nevinost- „Roman o Tristanu i Izoldi“drama grešne ljubavi izmeĊu Tristana i Izolde, ţene kralja Marka- ''problem ljubavi''lirika kasnog srednjeg vijeka- bave se temama problema ljubavi, ali itemama smrti,religioznog nadahnuća i samog pjesništva- novi oblici jeziĉne i stihovne organizacije- razvija se knjiţevna tehnika- pozornost se posvećuje jedinstvu slike,zvuka i znaĉenja- iako se ljubavna lirika razvijala i prije, tek su se krajem 11. stoljećapojaviliprofesionalni pjevaĉi i autori pjesama nazvani trubaduri- takav tip lirike njeguju i neki feudalci, kao na primjer Guaillaume dePoitiers (1071.-1127.) – koji se smatra utemeljiteljem trubadurske lirike – pazatim Bernart deVentadorn (umro oko 1215.), Marburn, Jaufré Rudel i Bertranse Born (svi iz 12. st.)- Walter von Vogelweide (1170.-oko 1230.)- najglasovitiji njemaĉkisrednjovjekovniliriĉar- razvija se novi odnos prema ţeni- ''kult dame''- muškarac se zaljubljuje, gospoja mu (ne)uzvraća, njegov se ţivot mijenja zbog - Dante Alighieri (1265.-1321.)- velikan svjetske knjiţevnosti- njegova „Komedija“ prava je knjiţevna enciklopedijasrednjovjekovlja- ima znaĉajke i humanizma i renesanse- kraj jedne duge tradicije, ali i poĉetak nove- rodio se u Firenzi, nakon politiĉkih borbi istjeran iz grada- zaljubio se kao devetogodišnji djeĉak u Beatrice Portinari koju jeponovno sreonakon devet godina i obuzeo ga je ljubavni zanos do te mjereda se gotovo razboliokad je ona umrla, odluĉio ju je proslaviti ''kao što nijednaţena nikada nijeproslavljena''odmah nakon Beatricine smrti napisao „Novi ţivot“- svojevrsnalirska autobiografija- uzor škole ''slatkog novog stila'' (dolce stil nuovo)- ljubav dostupna samo odabranima prema plemenitojosjećajnosti- knjiga filozofskih rasprava „Gozba“, rasprava „O umijeću govora

nanarodnom jeziku'' i politiĉka rasprava „Monarhija“- „Komedija“- ţivotno djelo- komedija je u njegovo vrijeme svako djelo koje nije pisanouzvišenim stilom iima sretan završetakpridjev boţanstvena dodao je Boccaccio- sastoji se od 3 dijela- „Pakao“, „Ĉistilište“ i „Raj“- svaki dio ima 33 pjevanja, a ana poĉetku je dodano iuvodno pjevanje,tako da je cjelokupni boj pjevanja 100 (simboliziracjelovitost i savršenstvo), a brojevi 3, 9 i 33impliciraju Sveto Trojstvo- strofe su tercine sastavljene od tri jedanaesterca (aba, bcb) ina krajupjevanja s jednim stihom, koji se rimuje sa srednjim izprethodne strofe- uvodni dio- opis duševne krize, simboliziran šumom u kojoj jeDante zalutaona pola ţivotna puta (u Solaru piše da je to s 33 godine,iako je 35)- Beatrice mu šalje Vergilija da ga vodi kroz pakao i ĉistilište,Beatrice ga vodi kroz Raj, a sv. Bernard pred lice Boga- „Pakao“- najglasovitiji dio epa- devet krugova pakla- najdublje su izdajnici- na najdubljoj toĉki Lucifer muĉi Judu, te Bruta iKasija„Napustite svu nadu, vi koji ulazite“- muke su opisane s jezgrovitim smislom za detalje„Ĉistilište“ – patnje onih koji se ipak mogu nadati- planina kojom se penjemo sve više„Raj“- sastoji se od devet neba (duše pravednika, dušedjelatnih, dušeljubavnika, duše uĉenih, duše boraca, duše pravednika,duše mislilaca, duše pobjednika i anĊeoski zborovi)- na vrhuncu je Empirej, na kojem se nalazi Bog- odlikuje ga apstraktna simbolika- svijet Komedije je u vjeĉnosti, ljudski ţivoti su završeni,svatko je postao onošto zaista jest- Dante je opisao konaĉnu sudbinu svijeta i ĉovjeka u projekcijivjeĉnetvorevine pakla, ĉistilišta i raja, vidio je svijet kaoartefakt, kao nešto planski i smisleno napravljeno,odnosno stvoreno pa se zato i moţe shvatiti. obrazloţiti iopisati u cjelini- duboki pesimizam srednjovjekovne knjiţevnosti isprepleten je i soptimizmom mogućnostiljudskog uma da shvati Boţje namjere- srednjovjekovna drama se seli u sakralni prostor crkve- nastaje nova knjiţevna vrsta- crkvena drama (prikazanja)- izvodi se u crkvama prilikom sveĉanosti, a najĉešća tema je Isusovadrama, smrt iuskrsnuće- nova kvaliteta u kazališnoj i dramskoj umjetnosti- dominirala srednjim vijekom- bizantska knjiţevnost- nastavlja se grĉka knjiţevnost helenizma- dugo ponavljanje manje-više istih uzoraka- utjecaj na rusku, bugarsku i srpsku knjiţevnostnakon raspada Carigrada, njezini pisci i filozofi bjeţe u Rim, gdjepomaţu nastankurenesanse - arapska knjiţevnost- najglasovitiji pjesnik Mutanabi (915.-965.)- razvio beduinsku poeziju do savršenstva- pisao ''kaside''- 25-100 dugih stihova, s cezurom i rimom-" Tisuću i jedna noć“ (izmeĊu 9. i 11. stoljeća)- izniman doprinos svjetskoj knjiţevnostiŠehezerada priĉanjem priĉa odgaĊa smaknuće- perzijska knjiţevnost- Firdusi (932.1020.)- napisao golemi nacionalni ep „Knjiga kraljeva“- Omar Hajjam (oko 1100.)liriĉar, proslavio ga je pjesniĉki oblik''rubajia''(ĉetverostih, abba, i naglašena poanta na kraju)- Kina- razvijena poezija, obavezni predmet- Li Bai (701.-762.) i Du Fu (712.770.)- svjetski poznati pjesnici- osobni prijatelji- Li Bai- ţivot posvetio poeziji, puno je pio- pisao iznimno mnogo, njegova djela (pjesme, poeme)obuhvaćaju 30 tomovanajveće savršenstvo kratke pjesme od po ĉetiri stiha posedam rijeĉi- jednostavne, saţete, slikovite, dubina osjećaja ivrhunska stilizacija- Du Fu- nije uţivao naklonost dvora- tematika okrenuta društvenim problemima- motivi sjete, prolaznosti ţivota i neumitnosti smrti- vrhunska stilizacija, majstorstvo u oblikovanju i jednostavnostjapanska poezija- zbirka od 4500 pjesama- „Man'yo-shu“ (8. stoljeće)- „Zbirka deset tisuća listova“ ili „Zbirka deset tisućageneracija“- pjesniĉki oblici ''tanka'' ili ''waka'' (5 stihova, 5,7,5,7,7) i''haiku'' (5,7,5)- najbolji pjesnik razdoblja, a moţda i svih vremena Kakinomoto noHitomari (660.-710.)- Ono no Komachi (834.-885.)- jedna od ''šest pjesniĉkih genija'' inajljepša ţena Japana svih vremena pisala je tanka poeziju

You're Reading a Free Preview

Download
scribd
/*********** DO NOT ALTER ANYTHING BELOW THIS LINE ! ************/ var s_code=s.t();if(s_code)document.write(s_code)//-->