ANALI

Gazi Husrev-begove biblioteke

ANALI
Gazi Husrev-begove biblioteke Knjiga XIX-XX
Urednik: Enes Kari} ^lanovi redakcije: Fehim NAMETAK, Lamija HAD@IOSMANOVI], Behija ZLATAR, Zejnil FAJI], Enes KUJUND@I], Muhamed MRAHOROVI], Mustafa JAHI], Osman LAVI]

Sarajevo, 2001.

ANALI Gazi Husrev-begove biblioteke Knjiga XIX-XX * Izdava~: Gazi Husrev-begova biblioteka * Odgovorni urednik: Mustafa Jahi} * Lektor: Tarik Jakubovi} * Tehni~ki urednik: Faruk [pilja * Priprema: GHB * [tampa: El-Bejan

RIJE^ GLAVNOG UREDNIKA Izra`avamo nesvakida{nje zadovoljstvo i radost {to se Anali Gazi Husrevbegove boblioteke broj XIX-XX., drugi po redu nakon agresije na Bosnu i Hercegovinu (1992.-1995.), nalaze u rukama svoga ~itateljstva. Tekstovi koje objavljujemo u ovom broju Anala u cijelosti su prezentirani ili pro~itani na simpozuju posve}enom "dobu bosansko-muslimanskog književnog i kulturnog preporoda" i Beharu, ~asopisu koji je na po~etku XX stolje}a odigrao krupnu kulturnu i knji`evnu ulogu u Bosni i Hercegovini. S posebnom sjetom napominjemo da je na{ velikan, rahmetli profesor Muhsin Rizvi} bio glavni inicijator odr`avanja ovog simpozija. Po{tovanje prema profesoru Muhsinu Rizvi}u opredijelilo je Ure|iva~ki odbor Anala da ustraje u odluci da se svi radovi publiciraju bez nekih posebnih uredni~kih, a pogotovo bez cenzorskih, zahvata i intervencija, unato~ velikim promjenama do kojih je do{lo od vremena kad su ovi tekstovi pisani i kad je odr`an sam simpozij. Ograni~ili smo se samo na najnu`nije lektorske zahvate i tako sa~uvali integritet i autonomnost svakog teksta i autorskog stava. Od odr`avanja ovog simpozija 1991. godine mnogo se {ta u Bosni i Hercegovini i na Balkanu op}enito promijenilo, te stoga svra}amo pozornost na{im ~itateljima da su ove rasprave pisane prije svih ratnih potresa i krupnih promjena do kojih je do{lo tokom proteklog desetlje}a. Nadamo se da }e se ovi tekstovi, ba{ usljed ~injenice da se objavljuju u novom dru{tvenom i politi~kom kontekstu Bosne i Balkana, sada ~itati s posebnim interesovanjem. I sama Gazi Husrevbegova biblioteka i njeni ljudi pro{li su kroz te{ko desetlje}e. Ali, kako ka`e Knjiga, uz tegobu ide i olak{anje, te se s punim pravom mo`e kazati da je Gazi Husrevbegova biblioteka u svome radu postigla krupne rezultate. Po na{em mi{ljenju, najva`nije je da je osoblje Gazi Husrevbegove biblioteke, na ~elu sa direktorom Mr Mustafom Jahi}em, sa~uvalo rukopisne i knji`ne fondove GH biblioteke tokom dugotrajnih bombardovanja i granatiranja Sarajeva. Arapski, perzijski, turski, bosanski… rukopisi su u cijelosti sa~uvani i neo{te}eni do~ekali slobodu. To kulturno blago, najve}e takve vrste na Balkanu i u Evropi, ostalo je, hvala Bogu, sa~uvano i pravovaljano urizni~eno. Iznova je dobro prisjetiti se da je direktor Jahi} sa vrijednim ljudima ove biblioteke u nekoliko mahova tokom agresije 1992-1995. godine premje{tao rukopise, u potrazi za {to sigurnijim mjestom. Tako je fond od blizu deset hiljada 5

rukopisa nastavio svoj `ivot, pobijediv{i sve prijetnje granata, topovske salve i drugih u`asa rata koji je sre}om iza nas. Gazi Husrevbegova biblioteka je u poratnom periodu obnovila svoje prostorije zahvaljuju}i svojim vlastitim inicijativama, kao i inicijativama Islamske zajednice. Napomenimo da su direktor Mustafa Jahi} i reisu lulema prof. Dr Mustafa Ceri} upoznali brojne institucije u svijetu o radu Gazi Husrevbegove biblioteke i rukopisnom blagu koje sadr`ava. Ostvareni su brojni kontakti, do{lo je do zajedni~kih poslova naro~ito sa ISTAC-om u Kuala Lumpuru (~iji je direktor-osniva~ prof. dr. Syed Muhammad Naquib al-Attas) i, jo{ intenzivnije, sa fondacijom za islamsko naslije|e Al-Furqan u Londonu (~iji je osniva~ i predsjednik [ejh Ahmed Zeki Yamani). Gazi Husrevbegova biblioteka je krenula krupnim koracima naprijed, nabavila je najsavremeniju tehniku i kompjutere, objavila je pet novih kataloga rukopisa, reprintirala prvi tom kataloga, a u procesu je mikrofilmovanje i kompjuterska obrada cjelokupnog rukopisnog fonda. Nema sumnje da se tim uspjesima Gazi Husrevbegove biblioteke na{a nau~na javnost treba radovati, a pro{logodi{nja {estoaprilska nagrada grada Sarajeva koja je uru~ena Gazi Husrevbegovoj biblioteci, kao i nedavna nagrada fondacije Al-Furqan direktoru Mustafi Jahi}u, potvr|uje da nau~na javnost, na{a i inozemna, prati i vidi uspjehe ove na{e va`ne kulturne institucije. Objavljivanjem ovog broja Anala Gazi Husrevbegova biblioteka najavljuje da }e se njenim Analima posvetiti ve}a pa`nja i da }e redovitije izlaziti. Glavni urednik Enes Kari}

6

Dragi uèesnici i gosti, dragi prijatelji, Nije, evo, prošlo ni puna godina dana a Gazi Husrev-begova biblioteka se pojavljuje kao organizator još jednoga nauènog skupa. Iz kruga naših intelektualaca koji su osjetili potrebu da se obilježi devedeset godina od pokretanja prvog bosnasko-muslimanskog èasopisa Behar, a pošto je taj èasopis predstavljao uz Gajret i Biser glasilo bosansko-muslimanskog književnog i kulturnog preporoda, potekla je inicijativa da se iskoristi ova èinjenica i da se tim povodom organizira ovaj nauèni skup kojemu mi danas prisustvujemo. U naredna tri dana slušaæemo više od èetrdeset saopæenja iz isto toliko podnesenih referata o bosansko-muslimanskom preporodu s poèetka ovoga stoljeæa. Ne navodimo to kao tek puki statistièki podatak, veæ kao èinjenicu da je Biblioteka, u okviru ukupnih akcija Islamske zajednice i zajedno sa drugim znanstvenim ustanovama u Gradu i Republici na putu svestranijeg ukljuèivanja u širi protok nauènih informacija i primjerenije valorizacije bogatoga kulturnog nasljeða. Svojedobno je oko èasopisa Behar, pokrenutog maja 1900. godine, grupa darovitih i ambicioznih bosansko-muslimanskih intelektualaca pokušala naæi, lakša, vlastita, svrhovitija rješenja za mnoge savremene izazove, mijene i zagonetke sa kojima se naš èovjek susretao u izravnoj suèeljenosti s evropskom mišlju, kompleksima, traumama i strahovima. Ako smo prethodni skup veæ samim naslovom pokušali okarakterizirati kao otvaranje zabravljenih i zaboravljenih kapija našega zajednièkog pamæenja, ovim skupom bacamo svjetlo na jednu znaèajnu, prekretnu epohu u povijesti Bosanskih Muslimana i Bosne i Hercegovine u cjelini. Veæ iz priloženoga programa mogli ste se uvjeriti da smo na ovaj nauèni skup pozvali sva znaèajnija imena iz naše nauke i kulture èija se znanstvena otkriæa dotièu sa ovom epohom ili se s njom granièe. Ovo je, inaèe, treæi nauèni skup koji u našem vremenu organizira Gazi Husrevbegova biblioteka. Godine 1982. bila je domaæin nauènog skupa posveæenog instituciji vakufa u Bosni i Hercegovini. U januaru ove godine okupila je više nauènika iz zemlje i inostranstva pod okvirnu temu "Islamske znanosti i ulema u Bosni i Hercegovini". Vjerujemo da æe ovaj skup "Doba bosansko-muslimanskog književno-kulturrnog preporoda" doprinijeti daljem otkrivanju mnogih povijesnih i drugih nepoznanica iz ovoga našega najsvjetlijeg nam vilajeta. I za organizaciju ovoga skupa imamo blagodariti Mešihatu Islamske zajednice u Sarajevu, koji je i njegov pokrovitelj, kao i mnogim našim 7

tako. doduše. mnoge studije. objavljene knjige. Mustafa Jahiæ. hrestomatije koje se tièu ove epohe. Organizacioni odbor se potrudio da ne proðe ni jedan aspekt života Bosanskih Muslimana u periodu preporoda. te cijenjene prisutne predstavnike nauènih ustanova. direktor Gazi Husrev-begove biblioteke i predsjednik Organizacionog odbora nauènog skupa 8 . Ali. dekana Islamskog teološkog fakulteta. Bristriæa. nauèno problematiziraju i suglase s novim spoznajama i otkriæima. Knjiga koja æe uslijediti iza ovoga skupa i u kojoj æe biti štampani ovdje podneseni referati biæe krupan doprinos u meritornoj prezentaciji povijesti bosnasko-muslimanske duhovnosti i kulture ne samo u bosanskim nego i u daleko širim znanstveno-istraživaèkim relacijama. na kraju. kulturnih društava i politièkih stranaka. Posebno želim da pozdravim Senahid ef. u okviru jednoga. sva ta pitanja iznova aktueliziraju. politike. da pozdravim sve naše drage goste koji su odvojili dio svojega dragocjenog vremena da studijski pripreme svoja izlaganja. èlanci. Postoje. u èijim prostorijama upravo i održavamo ovaj skup. kraæeg seminara. mogli bismo reæi. nadamo se. vršioca dužnosti predsjednika Mešihata Islamske Zajednice u Bosni i Hercegovini. Želio bih. Biblioteka æe. biti na najboljem putu da ostvari veliku želju svoga vakifa da. književnosti. teološke misli. ovo je jedinstvena prilika da se na jednom mjestu.nauènim radnicima koji ne žališe vremena i truda kako bi ovaj skup i popratne manifestacije koje idu uz njega protekle na zavidnoj visini i u najboljem redu. Nije ni potrebno ovdje isticati koliko je ovo podruèje naše povijesti nedovoljno istraženo. Ispred Organizacionog odbora ovoga nauènog skupa želim da se prijatno osjeæate u našoj sredini i doprinesete razjašnjenju svih pitanja iz okvira naslovne teme našeg nauènog skupa. umjetnosti i svih drugih oblasti koje bi u svoj istraživaèki aparat mogle ukljuèiti ovaj dio naše historije. zajedno sa svojom družbenicom Gazi Husrev-begovom mederesom. Jusufa Ramiæa. Tako æemo slušati saopæenja iz prava. bude istinsko stjecište znanja i uèenih. profesora dr.

javlja i prva generacija bosansko-muslimanskih pisaca na narodnom jeziku i latinièkom i æirilièkom pismu. pored ostalog. Veæ sama èinjenica da su èlanci štampani naporedo i istovjetno u dvije verzije.Gulseni Saraj Mehmeda Šakira Kurtæehajiæa i nizom njegovih uvodnika u njemu. koji æe kroz ovako otvorena vrata nezaustavno krenuti petnaest godina kasnije. i poslije stanja psihièke letargije i zatvorenosti za sve novine i vanjske utjecaje. ostvarujuæi. što je bilo sukladno povijesnoj i folklornoj djelatnosti Saliha Hadžihuseinoviæa Muvekita u službenom Bosanskom vjesniku. Naime. i kasnijim otvaranjem èitaonica. i prizvuk moralno-sentimentalnog traktata. ispunjenom neimaštinom i sjetom zbog neostvarene intimne želje za Evropom. Uvodnici i komentari iz Kurtæehajiæeva pera. pisani su èistim narodnim jezikom. krajem osamdesetih i poèetkom devedesetih godina. uz osvrt od Istoka prema Zapadu. tek sa organiziranjem opæeg i posebnog muslimanskog školstva. kojim se na Zapadu najviše govori". A tada se. uz pozdrav "novom vremenu" i "novim uredbama" koje ono donosi. go-vori o prodoru narodnjaèkih shvatanja u informativno tkivo ovog prvog muslimanskog lista u Bosni. nakon društveno-politièkog prevrata koji se zbio sa austrougarskom okupacijom Bosne i Hercegovine. poèela je da se stvara prva èitalaèka i kulturna publika u ovom narodu. došla je. uz romantièarsko-podsticajne akcente. o zastoju domaæeg kulturnog života. i ideje Kurtæe9 . ispunjavan Kurtæehajiæevim èlancima. na narodnom jeziku æirilicom i na turskom jeziku arebicom." Tako je Sarajevski cvjetnik. dobivajuæi ponekad. èemu je dodao ispovijednu napomenu: "Samo slovenski znam jer se ovdje najviše govori tijem jezikom. sa listom Sarajevski cvijetnik . obuhvatiti cio narod i trajati puna tri desetljeæa. sa blagim i pouènim tonom u izlaganju. kako kaže Bašagiæ. o književnom radu u novinama. "da nauèim francuski jezik. o patriotizmu. trezveno i odreðeno.Muhsin Rizviæ DOBA PREPORODA KAO PRELOMNO U BOSANSKO-MUSLIMANSKOJ KNJIŽEVNOSTI I KULTURI "Prva lastavica koja je navijestila duševni preporod u Bosni i Hercegovini". Ova štiva su se držala bitnih kulturno-demokratskih naèela iskazanih u njegovu "uvodu u prvi broj". na prijelazu šezdesetih i sedamdesetih godina XIX stoljeæa. najavio pokret narodnog buðenja i bosansko-muslimanskog slavenskog duha. Ove preporoditeljske postavke Kurtæehajiæ je dosljedno sprovodio u svome kratkom radu i životu.

nastavljala taj prirodan put emancipacije duha i etnosa. koje je osebujno proizlazilo iz gradske i seoske sredine. o svome slavenskom biæu i južnoslavenskoj bosanskoj domovini. U duhovnom srodstvu sa tim ukupnim naslijeðem nastajala je i moderna pisana književnost na narodnim osnovama: dvadesetak pisaca koji su. razvio pokret književno-kulturnog preporoda Bosanskih Muslimana na osnovi narodnog jezika i stvaralaštva. niti se gubio do kraja estetski. tradicionalnim oblicima orijentalske književnosti i alhamijado-literature te feudalnim znamenjima njegovih nosilaca. jezika. zapravo. stekli književno ime i znaèaj kod muslimanske èitalaèke publike u tome vremenu. na kraju XIX i na poèetku XX stoljeæa. književnost bosansko-muslimanskog preporoda stvarala se na izvorima još uvijek živog narodnog. koja je bila ispunjena sviješæu o historijskoj sudbini Bosne i Bosanskih Muslimana. i preobražaj narodnog imena. što je najvažnije. èemu doprinosi i stvaranje opozicije austrougarskoj vlasti i politici. i izražavajuæi misli i osjeæanja ovog naroda. zajedno sa odumiranjem rukopisne bosanèice. U doba preporoda. do 1910. A u odrednici našeg naroda jaèa vjersko ime Musliman kao narodno i duhovno istovjeæenje i diferentia specifica. sa izvorima duha. te narodnih zavièajnih vrijednosti. o vezanosti za ostale narode istoga jezika u Bosni i Hercegovini i drugim zemljama Slavenskog juga. prirodnog ambijenta. u knjigama i kalendarima. naziv Bošnjak se u tome razdoblju u javnom i kulturnom životu postepeno gasi. usmenog stvaralaštva. vrši se. i duhovno otimanje od nje. Tako se.hajiæeva racionalnog prosvjetiteljstva naroda i evropeiziranja pomoæu modernih sredstava kulturno-književnog djelovanja. koncentrira kulturnopovijesne sadržaje i sjedinjuje društvene i politièke interese postajuæi nacionalna oznaka u okviru bosanskohercegovaèkog regiona. stilskoduhovnih osobenosti orijentalske književnosti i alhamijado-spisa. kao i kod drugih naroda na južnoslavenskom prostoru. saèinjenog od slavenskih i istoènjaèkih tradicija. sticanja i razvijanja svijesti o sebi. godine osnovali drugi. koji su zapoèeli u književnom prostoru prvog lista da bi 1900. sve do srednjovjekovnih korijena. istovremeno sa književnim i kulturnim preobražajem. Do austrougarskih vremena to uže diferenciranje nije bilo potrebno zato što su 10 . èak sa istim saradnicima. takoðer. izlazili naporedo list Bošnjak i èasopis Behar. Iako su èitavu deceniju. U tom smislu je i književnost. idejni i etièki kontinuitet tradicionalnog književnog naslijeða. Ali se nije prekidala starenièka veza. od 1900. kao odgovor na tuðinsku vladavinu i germansku civilizaciju. koja se tada poèela stvarati u vlastitim listovima i èasopisima. pišuæi o životu Bosanskih Muslimana. I.

nemaju razumijevanja za druge nacionalne opcije. traje svijest i znanje o starenièkoj tradiciji pretapajuæi se stvaralaèki u suvremenu književno-kulturnu praksu. Pod istim imenom organizira se i druga. A da je ovo ime zaista tada dobilo osoben kulturni i društveni sadržaj svjedoèi èinjenica da je upravo u tome vremenu. A ime Musliman. preporoda Bosanskih Muslimana na prijelazu XIX i XX stoljeæa. Pored jezika i usmene književnosti. postalo je integrativno za cio kulturni. Muslimanska samostalna stranka. peru i knjizi umjesto sablje i mejdana. mada polarno u smislu simpatija prema hrvatskoj i srpskoj strani i odnosa prema austrougarskoj upravi. pokazuje opozicioni pokret za vjersko-prosvjetnu autonomiju. A uz to se osniva i èitav niz prosvjetnih i društvenih graðanskih institucija. to su bila dva vida. njihov život i obièaje. i dvije razine. produžila politièka borba protiv Austro-Ugarske. u skladu sa dobom graðanskog formiranja. nego su pisali djela iz muslimanskog života. društveni i politièki život. te da bi. Odatle i pokret afirmacije humanih vrijednosti bosansko-muslimanskog svijeta i žestoke reakcije na sve napade sa strane na islam. koji æe se svesti u pravu muslimansku nacionalno-politièku stranku pod imenom Muslimanska narodna organizacija. i Kalajevom unitarno-politièkom zloupotrebom integralnog bošnjaštva. dokazujuæi da su Bosanski Muslimani postali i politièki narod u modernom smislu rijeèi. istaknuta deviza o novom oružju. od 1899. meðutim. Muslimane. Ali se mora istaknuti kao karakteristièno da ni u vremenu književno-politièke polarizacije pisci nisu iskazivali liène nacionalne pristranosti u svome književnom radu. Sa nacionalnim identifikacijama i narastanjem svijesti katolika i pravoslavnih. to je postalo narodnosna. njihovo stvaranje ostalo bez publike. listova kao što su Behar. kao nastavak oružanog otpora iz vremena Bosanskog pašaluka i okupacije Bosne i Hercegovine. Ujedno i naporedo gledano. te edicija "Muslimanska biblioteka". Jer su znali da oni. na drugoj strani. objavljivali ih u istim listovima i usmjeravali ih kao muslimanski pisci muslimanskim èitaocima. povuèeni pred asimilacijom u svoje izvorno narodno povijesno-kulturno i duhovno biæe u stavu odbrane i afirmacije. Stoga i bosansko-muslimanska književnost preporoda. poistovijeæeno u potpunosti sa narodom. koji neposredno i bitno spadaju u ove dvije razvojne epohe i dva sloja u biæu Bosanskih Muslimana.Bosanski Muslimani kao državno-politièki narod podrazumijevani pod nazivom Bošnjaci ili Turci. Biser i informativnih glasila. u protivnom. društvena i politièka potreba. A da se. iz aus11 . kao povijesno-kulturna veza i dalje. koji su tekli paralelno. književno-kulturni i društveno-politièki.

iskazujuæi politièki i izvijestan antiturski (neantiorijentalni) a kasnije i antiaustrijski (ne protuzapadni) stav i odreðenje. razvijanja i narastanja muslimanskog 12 . realizma Mulabdiæeva i naturalizma Osmana-Aziza. Èak su inicijatori preporoda vidjeli svoju književnu i kulturnu ulogu u spajanju Istoka sa Zapadom. do 1918. tragike. I dok se književnost Bosanskih Muslimana do 1878. preko epohe Behara. i nacionalni. koji se može ogranièiti u razdoblju od 1887. osjeæajnosti. zapravo. Bosansko-muslimanski književno-kulturni. od tada kritiènu liniju poetike bosansko-muslimanske književnosti sve do danas. pa do impresionizma i simbolizma Æatiæeva i drugih pjesnika. Gledano kroz društvenu optiku. koje su od njih preuzele i naše jugoslavenske. Ali treba napomenuti i to da od poèetka preporoda. Taj proces približavanja duhu i estetici evropskih i južnoslavenskih književnosti nije. otkako se stala evropeizirati. uz njihove metafore opstanka. težio je istovremeno. i do Bjelevèeva psihološkog proziranja otuðenièkih stanja "pod drugim suncem".trougarskog vremena. pored maštovne samobitnosti i osebujnosti ima i bitan socijalni zasnov u rasponu od èitalaca preko djela do publike. i Narodnog blaga Mehmedbega Kapetanoviæa. ona sada prolazi razvojnim etapama i stilskim formacijama svojstvenim evropskim književnostima. pa ona tako predstavlja zanimljivu pojavu za studije ove sredine i njena književnog stvaranja. te proces evropeiziranja ovog naroda. I upravo u tome duhovno-civilizacijskom integralu zaèinje se i onaj "sudbonosni diferencijal estetike svijesti koji dijeli Zapad od Istoka". a èini. bosansko-muslimanska književnost napušta pojavna stilskoestetska obilježja orijentalske književnosti i alhamijado-literature. i prirodno. Bez svrhe. preporod. jasno odvajala od književnosti drugih južnoslavenskih naroda. i èitav tok razmicanja južnoslavenskih vidika. ali i za višesmjerna komparativna istraživanja. za etnièkom osobenošæu i nezavisnošæu Bosanskih Muslimana kao južnoslavenskog naroda izmeðu Srba i Hrvata. zadržavajuæi ih tek u arhetipsko-genetskom tragu književnih prauzora duha. ovaj pokret se razvio kao prirodan izraz zamjene feudalnih odnosa kapitalistièkim oblicima privreðivanja. slika i ljepote. pesimizma u naslovima djela Zeleno busenje. zasnovan na podlozi materinskog jezika i narodnih vrijednosti. kada je djelovalo i društvo Gajret. Bez nade. karakteristièna za književno stvaranje islamiziranih evropskih naroda. posljednjeg godišta Bisera. poèevši od prosvjetiteljstva i romantizma Kapetanoviæa-Ljubušaka i Safvet-bega Bašagiæa. meðutim. do kraja potiskivao tematskoidejnu i emocionalno-estetsku liniju razvojnih tokova dotadašnje bosansko-muslimanske tradicije. njeno poetièko težište. te zaèinjanja.

mada kasni za njima èitavih èetrdeset do pedeset godina. duhovno-etièkih i tematsko-idejnih promjena koje su se tada dogodile. zatim u refleksima narodnih pjesama i njihova izraza . Veliku i znaèajnu stilsku. stilsko-idejni preplet Istoka s Evropom u izvornoj poeziji. ali sa razlikama u refleksima jata od autora do autora. idejnu i poetièku te osobito jezièno-grafijsku raznovrsnot ove književnosti iz doba osmanlijske vladavine zamjenjuje narodna izrazitost ove književnosti u vremenu preporoda. Nasuprot uglavnom nabožnoj prirodi dotadašnjeg pisanog književnog stvaranja. edicije i periodiku. novim književnim oblicima ovog preobražajnog razdoblja. jezika na osnovi ijekavskog izgovora. uz to. On ima sliènosti i kulturne analogije sa hrvatskim književnim preporodom. a kad se uzme u obzir i orijentalska književnost. sve pod muslimanskim imenom. Pored narodnosnog i narodnjaèkog zasnova vidljiva su u njemu i druga bitna obilježja. èak izvjestan antiklerikalizam. i sa djelatnošæu Vuka Karadžiæa i njegovih pristalica u srpskom narodu. angažiranost osobito u prozi. koje se sada institucionalno afirmiralo osnivanjem banaka. samo sa onom mjerom religioznog koja je obilježje stvarnosti života i mentaliteta ovog naroda.graðanstva. Postoji nekoliko bitnih svojstava i strukturnih znaèajki koje treba istaknuti u uvodu ili rezimirati u zakljuèku svakog izlaganja o bosanskomuslimanskoj književnosti na prijelazu u eru ovog preporoda. uz štamparije. odnosno ilirskim pokretom. njena potpuna i iskljuèiva usmjerenost narodu. trgovaèkih i zanatlijskih udruženja.u svojevrsnom reciprocitetu. tematike. dok usmeno stvarlaštvo ne samo da ulazi u osnovu poetike nove književnosti nego postaje sama podloga narodnosti. može se uoèiti zbližavanje tradicijskih stvaralaèkih pojava i skupno uzimanje prethodnih književnih epoha kao bosansko-muslimanske estetsko-duhovne inspiracije i književne baštine. 13 . osobito u prozi i drami. te. jedinstvenog izraza. razmatranja. svim njegovim slojevima. izrazita svjetovnost sadržaja. naprimjer. od vremena preporoda i jedinstvene književnosti. kulturno-prosvjetna društva. idejnih opredjeljenja i emocionalnih doživljaja. onda u spomenima jezika. karakteristièan je sekularni identitet novih stvaralaca. motiva. upravo radi izrazitosti stilsko-estetskih. ili pak slabije dodirne taèke ili poveznice samo je jeziku novoštokavskog narjeèja. politièkih stranaka. izmeðu krajišnièkih pisama i alhamijado-literature postojale jaèe. Dok su. te novu ulogu i položaj ovog slavenskog elementa izmeðu Istoka i Zapada. Ali je bosansko-muslimanski preporod u odnosu prema njima sadržavao i specifiène idejne znaèajke: evropeizaciju uz antiturstvo.

u dalekim refleksima njena duha i poetike. koja je kod starijih izražavana više u refleksijama. i gleda na njega kao na predmet književne arheologije. slike i neki oblici ostaju kao jedna naslijeðena komponenta osobito bosansko-muslimanske romantièarske poetike. izuzev ostvarenja u vidu bosansko-turskih rjeènika . Zatim. iz krugova svjetovne.Drugo što treba istaknuti jeste bitna razlika u duhovnom i profesionalnom identitetu književnih stvaralaca: dok su književnici do preporoda. živ utjecaj narodne poezije u pisanoj književnosti. I sama književnost se i po karakteru mijenja: što se vidi i po èitalaèkoj publici koja se zanima samo za novije stvaranje.od vremena književno-kulturnog preporoda pisci potjeèu. èije se prisustvo u osmanlijskom razdoblju osjeæa samo u nesvjesnim stilskim prodorima deseteraèkog stiha. ulazi i sama misao o narodnom bosanskom jeziku. dok novija pisce ispunjava u potpunosti. bitno odreðujuæi nacionalnu književno-kulturnu svijest.dok je u novom preporodnom dobu narodni jezik jedini književni izraz. narodna svijest preporodnih pisaca o sebi i svome stvaranju. Orijentalni jezici se književno gase tako da i orijentalska literatura postaje anahronizam. dok je prema starijem više ravnodušna. i èinjenica o kojoj ne treba dvojiti jer predstavlja samu osnovu biæa i bitka preporoda. a knjiženost ulazi u porodice. bez izuzetka. mada bosansko-muslimanski narodni preporod zakašnjava za sliènim preobražajima kod Srba i Hrvata. a arebièku pismenost zamjenjuje latinica i nešto manje æirilica. ponajviše iz redova vjerske inteligencije. Tome je bitno doprinijela. uleme. Tu je. sad èitalac postaje svaki onaj ko nauèi latinicu i æirilicu. pa tako i neposredno ulazi u samu osnovu osobito romantièarske. osobito orijentalske književnosti. pored paša i upravnih velikodostojnika. U starijem razdoblju ona dolazi samo sporadièno jer se podrazumijeva kao govor svakodnevnog života. bila svedena na uzak krug inteligencije. Jer novu epohu preporoda narodna poezija i proza ispunjava i svojim štampanim tekstovima. Bašagiæ piše stihove "u slatkom majèinskom 14 . Ono što je u ovom diferenciranju najvažnije istaknuti jeste da se u naponu preporoda postiže narodno jedinstvo pod muslimanskim imenom. najprije. graðanske inteligencije. duboko u narod. književnost do preporoda sva je u rukopisima. iako istoènjaèki duh. dok je èitalaèka publika. dok se ova nova sastoji iz tiskanih djela. Najzad. laièke. pa bili sveæenièkog zanimanja ili pripadnici derviških redova . ili u rijetkim spomenima i zapisnicima narodnih pjesama i prièa. zatim. U ta bitna obilježja koja se u bosansko-muslimanskom narodnom preporodu javljaju u poveæanoj kolièini i pojaèanom intenzitetu u odnosu na književnost osmanlijskog razdoblja. ali i realistièke poetike njena stvaranja.

u "Maticu hrvatsku". kako u horizontu Slavenskog juga. "Matica ilirska" 1839. "gdjeno tuðim jezikom se zbori". trebalo je da koncentrira. u vremenu preporoda je izjednaèena i sjedinjena upravo jezikom.. književnim i društvenim interesom. kao obnova i procvat slobodnog i stvaralaèkog narodnog duha. Dok je u hrvatskoj i srpskoj kulturi prve polovine XIX stoljeæa nacionalno-književni preporod. i kulturnih tekovina preporoda. èijem se osnivanju pristupilo u martu 1918. /može da spoji/ Istok i Zapad/. i nepovoljne politièke prilike poslije njega. sažme i organizaciono artikulira sva književna. pod utjecajem preporodnih pisaca. pored refleksa prosvjetiteljstva kao "nauke o lijepom i mudrom ponašanju" i manifestacija folklornog i umjetnièkog romantizma. preimenovana 1874. a isticanje i potvrðivanje materinskog jezika i usmene književnosti.preporod u književnosti Bosanskih Muslimana. te "Matica slovenska" 1864. pjesmu i um". kulturna. nacionalno dozrela za djela koja za nju njeni pisci stvaraju. sažeo je u tridesetak godina trajnja. sljedstveno kulturnoj simpatiji. ponovnom vraæanju svome biæu i svome jeziku nakon izbivanja u Turskoj. naturalizma i simbolizma. Istovremeno se ta èitalaèka publika. godine. proširujuæi tako do kraja teorijske granice ovog pojma i termina u historiji književnosti i kulture. Ovo historijsko zaostajanje za tokovima jugoslavenskih književnosti. tako u sferi odnosa izmeðu Evrope i islamskog svijeta. "Matica muslimanska". saznanja i ostvarenja u jedinstvenu nacionalnu instituciju. omeo ostvarenje te koncepcije. intelektualno i staleški raslojena u osmanlijskom dobu.zboru" i. i ubrzo pristizanje pojedinih književnih etapa u kratkom vremenskom roku. A Æatiæ se raduje svome zavièaju. odaje još jednu osobenost bosansko-muslimanske književnosti i kulture austrougarskog razdoblja. na samom kraju preporodnog razdoblja u formiranju bosansko-muslimanske narodne svijesti. pismom. Èitalaèka publika. kao što su to ranije na južnoslavenskim prostorima uèinile "Matica srpska" 1826. 15 . otvara i prema drugim književnostima pisanim na jeziku kojim i ona govori. ali i prema evropskoj književnosti. predstavljao napuštanje stranih i nenarodnih književnih izraza. narodnih obièaja i tradicionalne historije u ukljuèivanje u stilsku formaciju romantizma kao oblasti neobuzdane mašte i egzaltiranih emocija . ispunjavajuæi se sviješæu o historijskom položaju i književno-kulturnoj ulozi Bosanskih Muslimana izmeðu Istoka i Zapada. smatra da njegova "jezika šum/ može da goji. svede. znanstvena i izdavaèka dostignuæa. te odvajanje od prosvjetiteljstva kao stilske formacije racionalne idejnosti i sentimentalistièkih moraliteta. i estetske karakteristike realizma. uza sve te razvojne znaèajke koje je sa zakašnjenjem proživio. ali je prvi svjetski rat.

such as Behar. the emergence of the newspapers Sarajevski cvjetnik /The Flower Garden from Sarajevo/ announced the movement of people's awakening of Bosnian Moslem national/ethnic spirit that would last in the course of the next three decades. Besides. when the last issue of Biser was published. The Bosnian Moslem literary and cultural revival can be limited to the period starting in 1887 and the emergence of Narodno blago /People's Treasury/ by Mehmed beg Kapetanoviæ. A number of educational. It continued during the era of Behar. In the course of Eighties and Nineties in the last century. Mehmed Šaæir Kurtæehajiæ in a series of editorials in this newspapers. an opposition movement for religious and educational autonomy emerged as an expression of resistance and political struggle against the Austro-Hungarian occupation. and others have been established. societies. social and civic institutions. which had been printed simultaneously and concurrently in two versions. and when the Gajret Society was also active. 16 . on the halt of domestic cultural affairs and life. in the local language in Cyrillic alphabet and in Turkish in a special type of Bosnian script arebica. Biser. This movement was based on the backdrop of mother tongue and national values with the aspiration to express the ethnic specificity and independence of Bosnian Moslems as the Southern Slavic nation between the Serbs and the Croats. and it ended in 1918. the Bosnian Moslem literary and cultural revival movement gradually matured having been founded on the people's creative accomplishments. and the religious name "Moslem" became much stronger. This fact speaks enough about the Bosnian Moslems as a political nation in the modern sense of the word. The name Bosniak gradually faded away in the period. wrote a salute to "the new age" and "the new constitutions" that this age was going to bring forward with it. organizations and magazines. the transformation of the national name was also taking place. and on patriotism. having written on a literary work in the newspapers.The Age of Revival as a Crossroad in Bosnian Moslem Literature and Culture Towards the end of Sixties and in the early Seventies in 19th Century. Simultaneously with the literary and cultural transformation. This movement would later become the first national and political party of the Moslem people under the name Muslimanska narodna organizacija (The Moslem National Organization).

literary and social interest. particularly through language. laic and civic intelligentsia. Bosnian language as the means of literary expression was also pronounced. as opposed to the previous ones. 17 . without exception. This literature consisted of printed works. All these elements brought the reading public together. This was the reason for this literature to find its ways into families and people in general.The second characteristic worth mentioning is that the writers of revival period. had come from the circles of secular. which had been kept in manuscripts. The strong presence and influence of national oral poetry in the written forms of literature was quite evident. The new literature was available to anyone ready to learn both Latin and Cyrillic Alphabets. and the mature literary works in the sense of national awareness that the authors from the period wrote for it.

18 .

a u novije vrijeme i veèerima zvanim Šeb-i Arus. Posebno se tu istièu i zaljubljenici u sufijsku književnost koji su i sami djelovali kroz razne sufijske redove.arapskog. a nerijetko i na još manje vidnom mjestu knjige/. prevodilac. 1965. Prevodilaèka aktivnost i prevodna književnost znaèile su prenošenje i nastavljanje orijentalne tradicije meðu pripadnicima islamske vjere u našim krajevima. Prema tome . GAJRETU I BISERU Tradicija prevoðenja i tumaèenja književnih i drugih djela sa islamsko-orijentalnih jezika . 1. kao "uvoditelj" /introducteur/ neke strane književnosti u neku zemlju. Dr Midhat Šamiæ. na posebnim skupovima koji su nazivani katedrama sufijske poezije i katedrama mesnevije Dželaludina Rumija. ostala bi najveæim dijelom u uskim nacionalnim granicama da nije onih koji je prenose na druge jezike." 1 U doba turske vladavine veliku ulogu u prevoðenju i interpretiranju orijentalno-islamske književne tradicije kod nas odigrali su mnogi poklonici književne tradicije na tri orijentalna jezika koji su se školovali po turskim metropolama ili u domaæim tradicionalnim vjerskim školama medresama. Ta tradicija trajala je i èuvana kroz vijekove da bi se održala sve do danas. svojim prevodima on omoguæava mnogobrojnim èitaocima koji ne poznaju jezik na kome je dotièna književnost pisana da èitaju proizvode strane književnosti na svome roðenom jeziku. Dakle. onaj skromni i gotovo anonimni kulturni radnik.Književnost koja se služi jezikom kao izražajnim sredstvom. a vezana je uglavnom za entuzijazam i djelatnost derviških i sufijskih redova kod nas.. str. 261. Radovi Filozofskog fakulteta u Sarajevu. èije ime je ispisano ne uvijek mnogo vidljivim slovima i ne baš na tako istaknutom mjestu/nalazimo ga u najboljem sluèaju na unutrašnjoj naslovnoj strani. Da li je baš uvijek tako? "..u našim krajevima poèinje uglavnom uspostavom turske vlasti na Balkanu. Strana književnost u bosanskohercegovaèkim èasopisima krajem XIX i poèetkom XX stoljeæa.. Tim putem i na taj naèin je uspostavljena tradicija èitanja. turskog i perzijskog .Beæir Džaka: KNJIŽEVNI PREVODI SA PERZIJSKOG JEZIKA U BEHARU. Uobièajeno je da se kaže kako su prave umjetnosti univerzalnog karaktera i kao takve razumljive svim pravim poklonicima umjetnosti. prevoðenja i tumaèenja poezije perzijskih klasika. 19 . prevodilac je dakle. taj koji služi kao posrednik izmeðu dviju književnosti i kultura.znaèajni su instrumenti saradnje meðu narodima. posebno sufijske orijentacije.

muslimanske književne snage koncentrišu se u okvirima vlastitog književnog života unutar Bosne i Hercegovine. turska i perzijska. pokretanjem Behara te Gajreta i Bisera. rijeèima Nije vrijedna. sa jedinom željom za afirmacijom muslimanskim slojevima. 221. pokrenut je sa tim ciljem list Behar i osnovano društvo Gajret.. Za muslimanske èitaoce i prevodioce bile su tada vrlo omiljene tri strane književnosti: arapska."3 Pored izvorne književnosti u ovim èasopisima. a tako je i naslovljena. Ne bi se reklo da su to dvije rubaije. Poznajuæi sva tri ova jezika. dio I. javlja se i prevodna književnost. 110. Osman Asaf Sokoloviæ i drugi sa manjim prilozima. To su dr Safvet-beg Bašagiæ. vijeka. Musa Æazim Æatiæ. štampan je prevod jedne rubaije od Hafiza koja poèinje. zatim Muhamed Šemsudin Sarajliæ. str. Rizviæa. 3."2 U vezi sa znaèajem pokretanja ovih èasopisa za okupljanje muslimanskih književnih snaga i za buðenje sopstvenog nacionalnog biæa i etnièko-vjerskog identiteta. Ali poènimo redom. 7. to su Behar. krajem 19. koje su pokretali muslimanski književnici i drugi intelektualci. citiraæemo pisanje dr Muhsina Rizviæa: "Nakon razdoblja sporadiènih pokušaja u podliscima zvaniènih i informativnih listova te nakon gostovanja muslimanskih književnika srednje generacije u domaæim srpskim i hrvatskim èasopisima i publikacijama na strani. Gajret i Biser. 20 . koji nakon njega slijede. Dr Muhsin Rizviæ. Književno stvaranje muslimanskih pisaca u Bosni i Hercegovini u doba austrougarske vladavine. koje im omoguæavaju književno izražavanje bez kompromisa i nacionalno-politièkog etiketiranja izvan vlastitog etnosa. Izmeðu ostalih. 221. U Beharu Bašagiæ se ne javlja sa veæim brojem prevoda sa perzijskog jezika. uglavnom Beharu i Gajretu. tj. za školovanje i da na taj naèin doprinesu društvenom napretku Muslimana. "Bez hrvatskih ili srpskih nacionalnih oznaka. U Beharu iz 1900/901. Muslimanski književnici su za vrijeme austrougarske okupacije nastojali da meðu muslimanskim masama probude zanimanje za knjige. na str. Sarajevo 1972. Na istoj strani je i prevod dvije strofe Hajjamove poezije. Citirano djelo M. Bašagiæ je imao najširi dijapazon prevodilaèke djelatnosti.Druga jedna tradicija prevodilaèke djelatnosti kod nas poèinje u vrijeme bosansko-muslimanskog kulturnog i književnog preporoda u tada pokrenutim èasopisima.. arapskog i perzijskog jezika u Bosni i Hercegovini. u br. u svojim sopstvenim publikacijama. Glavni doprinos prevodnoj literaturi sa ova tri jezika dali su tadanji poznavaoci turskog. i poèetkom 20. za koje je i jedno i drugo ime kao oznaka narodne pripadnosti bilo tuðe i nepoznato. turkolog Fehim Spaho. jer su sadržajno 2. str..

Autor je Sultan M. 5. dakako. 8. i u svim sljedeæim sluèajevima nigdje ne navodi nikakvih bibliografskih podataka o izvorima tekstova koje prevodi. simbol zadane rijeèi. poèinje Bašagiæev komentar 101 hadisa. Na 113. gostoprimstva i prijateljskog doèeka. a naslovljena je Pri sastanku juèe toliko veselja. upravo zbog toga što je ukus soli stalan i neuništiv. a s neprijateljima ljubazno ophodi. nalazi se prevod pjesme sa perzijskog jezika od 12 stihova. u br. što kod rubaija nije sluèaj. strani Behara iz 1903/4. Ovaj stih se javlja i kasnije na jednom mjestu uz više drugih stihova. èvrste rijeèi.. U Beharu iz 1905/906.meðusobno povezane. u br. Pomalo je neoèekivano da se u Beharu nalazi dosta stihova skoro nepoznatog iranskog pjesnika Ibni Jemina Ferjumedija ili u nekim broje21 . izmeðu ostalog i sljedeæa dva stiha od pjesnika Hafiza: U tugjini svakome tugjincu Tužno srce s domom je skopèano. S prijateljem vladaj se iskreno A dušmanu pruži slanu ruku. O izboru prevoda u sva tri sluèaja nema nikakvih referenci. godine. I kod Slovena mineral so. a uzet je iz petog gazela Kazvinijeva izdanja Hafizova Divana filološki prevedeno znaèi: Mir na oba svijeta je u shvatanju ove dvije poruke: S prijateljima se humano. Komentarišuæi jedan hadis koji govori o domovini. Bašagiæ.Seldžukoviæ što je u perzijskoj književnosti nepoznato ime. Oèito je da se radi o nekom seldžuèkom vladaru o kome nam prevodilac ne daje nikakvih podataka uz prevod. istog godišta Bašagiæ govori o prijateljstvu i uz hadise citira sljedeæi stih kao uputu za život: Da ti reèem ukratko nauku: Koja vr'jedi na obadva svjeta. Prevodilac je Mirza Safvet. Arapa i Židova so simbol prijateljstva. koji su doduše poznata imena i tadanjim èitaocima. kao ni o Hafizu i Hajjamu. Pjesma u prevodu je naslovljena S mahom sablje svjetodršca. Bašagiæev prevod "A dušmanu pruži slanu ruku" je vrlo vješto izveden i. str. gostoprimstva.1. str. potpisan kao prevodilac sa Mirza Safvet. simbol je prijateljstva. 114. niti kakvih podataka o Togrulu Seldžukoviæu kao pjesniku. Bašagiæ citira stihove velikih imena svjetske poezije. Tu je i prevod sa perzijskog jezika jedne strofe od èetiri stiha koju je napisao Sultan Togrul Seldžukoviæ. uz hljeb. U nastavku komentara na str. 116. asocira na èinjenicu da je u predanjima Grka.

147. Arapa i Perzijanaca biti jedan od izvora buduæe graðe Behara. da je porijeklom iz Horosana. Kasnije sakupljen jedan broj pjesama koje su se nalazile kod prijatelja i nastala je nova. na str. u rodnom mjestu Ferjumedu. nalazi se pjesma od sedam strofa od po 4 stiha. Nažalost u Sarajevu do sada nisam uspio doæi do ovog izdanja. Bašagiæ upuæuje na stihove Ibni Jemina: "A sada èujte šta pjeva glasoviti perzijski knez pjesnik Ibni Jemin Ferjumedi." U šestom godištu Behara iz 1905/906 g. i Sultana Togrula. 1. u komentaru 101 hadisa. a pjesma nosi naslov Svijet. isticali da æe književnost Turaka. na str. vijeka èije puno ime glasi Emir Fahr al-haqq ve al-din Mahmud Ibni Jemin al-Mustoufi al-Ferjumedi. utvrditi da li je to više "prevod prevoda" ili prevod sa originala." Zatim sljedeæe èetiri strofe od po èetiri stiha u kojima se govori o osobinama pravog prijatelja. a kada to bude moguæe. i to stihova Ibni Jemina. stoji i prevod sa perzijskog jezika. Za Irance Ferjumedi je osrednji pjesnik. 22 . u br. 9 iz 1903/904. pod naslovom Alkemija. godine. zatim arapskog i ponajmanje sa perzijskog jezika.380. i to poezije Ibni Jemina. manja zbirka. govoreæi o prijateljstvu. u nastavku rasprave o prijateljstvu.vima lista Perjumedija. prevodna književnost sa ova tri jezika je relativno dosta zastupljena. Službovao je na dvorovima dinastije Serbedaran. tri strofe sa po 6 stihova. donosi prevod jedne strofe uz obraæanje èitaocu: "Evo kako pjeva Ibni Jemin. Hajama i dvojice Seldžukoviæa. Ono što je interesantno ovdje spomenuti i što je možda bilo odluèujuæe kod Bašagiæa za ovoliki izbor i prevod stihova osrednjeg perzijskog pjesnika u listu Behar jeste podatak da je u Beèu 1852. èime se mogao koristiti i Bašagiæ pri prevoðenju. U broju 11 istog godišta.. perzijski spjevao Ibni Jemin. na str. Hafiza. Imao zbirku-divan poezije koja je u jednom ratnom sukobu izgubljena. prevod sa perzijskog: Mirza Safvet. Prevodilac je Bašagiæ. U Beharu br. uz prevode sa arapskog i turskog. Umro 1368. najviše iz razloga izbijanja argumenata iz ruku konzervativnih protivnika Behara. upravo zbog nepostojanja poznavalaca perzijskog jezika. Mada su pokretaèi Behara u svom proglasu. i to najviše sa turskog. Sultana M. uporedbom originala i prevoda. a prevodi ih Safvet-beg Bašagiæ. Tako u broju 24 iz 1900/901. godine austrijski orijentalista Veshard Šlehta /Wesshard Schlechta/ napravio i objavio izbor sa prevodom 164 epigrama /kit'a/ iz poezije Ibni Jemina. godine. Bašagiæ se u Beharu javlja kao jedini prevodilac sa perzijskog jezika. svakako više nego što su pokretaèi Behara oèekivali. lako bi se moglo. 4-5. iz grada Ferjumeda na istoku Irana. na str. 162. Ko je bio Ibni Jemin? Iz iranskih izvora vidi se da je to pjesnik iz 14.

od kojih je prevedeno samo devet. ima vrlo malo prevoda sa perzijskog jezika. Bašagiæ objavljuje i prevode više Hafizovih gazela sa 190 distihona. Prevode je naslovio. u broju 9/10 na str." Prevodna književnost u èasopisu Biser. u Gajretu se kao prevodioci sa perzijskog jezika javljaju još i Muhamed Šemsudin Sarajliæ. Ja æu u jednom od iduæih brojeva Gajreta iznijeti kratki prikaz književnog rada ovog velikog cara-pjesnika. kojeg je napisao Husejin Ðogo. I najzad u broju 19 na stranama 287-288 prevod je naslovio sa Kod zadnjeg oproštaja. str.g. br. U napomeni Æatiæ piše: "Sultan Selim I..njegov život i djelo u IX godištu Gajreta iz 1925. u brojevima 17 i 18 na stranama 152-253 i 273-274 objavljuje šest prevedenih cjelina sa 51 što dužim što kraæim pasusom pod zajednièkim naslovom S mojom ljubavi. u èetiri broja. 4. 7. 1913/14. sa Ljubljenom biæu. Prva pjesma u prevodu poèinje stihom "Kad od Kafa do Kafa" i ima 7 strofa od po 4 stiha. kako veli. Prevoda sa perzijskog jezika u Gajretu ima više nego u Beharu.. godina 1925. Uz studiju o pjesniku Hafizu pod naslovom Hafiz . godine. Pored Bašagiæa. zatim 41 distihon iz Hafizove ode krèmarici. 201. Sakiname. i 1918. str. 140 Musa Æazim Æatiæ objavljuje prevod dvije pjesme sa perzijskog jezika koje je napisao turski sultan Selim Prvi. U prikazu Pregleda perzijske književnosti. koji je izlazio 1912/13. u broju 15-16. O prevodu i originalu biæe kasnije više reèeno. Na kraju prevoda stihova iz Sakiname Bašagiæ napominje: "To i još mnogo ispuštenih distihona saèinjava uvod u kasidu. kod Sa'dija sam u sabranim djelima pronašao original prevedene pjesme.g. u broju 13-14. U originalu gazel ima 11 distihona. kojeg zbog njegovih velikih državnièkih sposobnosti i vojnièkih vrlina smatraju najveæim vladarem što ga je dala Osmanova dinastija. U V godištu Gajreta iz 1912. bijaše u svoje vrijeme najveæi osmanlijski pjesnik. koju je pjesnik posvetio Šahu Mansuru. 233. godine u pet brojeva objavljuje prevode više pjesama. To je jedan gazel iz skupine gazela pod zajednièkim imenom Tajjibat. Šejhi Sa'dija. Iako nijedna pjesma nema nikakvih referenci. str. uzgred se citiraju neki stihovi iz tog Pregleda u I godištu Bisera iz 1912.102. 23 . sa Pred olujom. Pjevao je na turskom i perzijskom jeziku i ostavio iza sebe dva divana. Musa Æazim Æatiæ i Fehim Nedžati /po svoj prilici Fehim Bajraktareviæ/. ne navodeæi izbor niti vrstu pjesama koje prevodi.I Gajret je nastavio prevodilaèku tradiciju Behara. bez navoðenja izvora odakle su gazeli uzeti." 4 Šemsudin Muhamed Sarajliæ u II godištu Gajreta iz 1911. zvani Javuz. Gajret.

Ko je taj ko na susret sa Tobom ne misli. Odmah treba reæi da ovi prevodi u književnom pogledu daleko zaostaju iza prevoda dr Safvet-bega Bašagiæa. 247/8 u br. smatramo potrebnim da se osvrnemo na neke prevode i naèin prevoðenja. Prva poèinje sa "Nek se klone sve mantije". Niko možda. 87-95. istog broja njegov prevod dvije strofe Hafizovih stihova od po èetiri retka. U radu ima diskutabilnih stavova što bi zahtijevalo poseban osvrt. koji imaju najviše prevedenih priloga u ovim èasopisima. 24 . Nakon ovog pregleda objavljenih prevoda sa perzijskog jezika u ova tri èasopisa. str. Naprijed je veæ iznesen podatak da je u II godištu Gajreta iz 1911. 208. a mi æemo ih navoditi prema prevodu. I godišta iz 1912. ustvari jedan Sa'dijev gazel bez naslova. i 10. godine dat je Bašagiæev prevod Firdusijeve poruke šahu Mahmudu od Gazne. 13-14 iz 1911. U istom broju. godine Šemsudin Muhamed Sarajliæ objavio u pet brojeva više prevoda pjesama od Sa'dija Širazija. A haram je onom koji pošten pogled nema. i to na str. Poredak distihona daæemo prema Sarajliæevom prevodu.11. Ni poredak distihona nije kao u originalu. kao što ja. ono što ja vidim to drugome vidljivo nije. sopstveni filološki prevod i prevod Šemsudina Sarajliæa. str. Distihoni u prevodu više lièe na opširne prozne pasuse od kojih neki sa mnogo više teksta nego što ga ima u originalu. Posebno na neke prevode Muhameda Šemsudina Sarajliæa i dr Safvet-bega Bašagiæa. na str. takvog zadovoljstva nema. daæemo izvorni tekst na perzijskom. Na str. Prevodilac istièe da je prevod sa perzijskog jezika. Možda onaj koji Te vidjeti ne može ili onaj koji svoga vida nema. Nije halal ni da svako lice Tvoje vidi. 5 i 75-76 objavljen je rad Muse Æazima Æatiæa pod naslovom Misticizam i uticaj Perzijanaca na tursko pjesništvo.. a druga sa "Dajder èašu što se smije". 246 i 272. Teheran 1337/1958. koja je naslovljena sa Ljubljenom biæu. od kojih je Sarajliæ preveo devet..godine. godine na 201. dok 9. koji u originalu ima 11 distihona /bejt/. a èiji sam original pronašao u Sabranim djelima Sa'dija /Kullijjat-i Sa'di/. koji je kasnije preštampan u Sabranim djelima II. Jer. dodajuæi u originalu i u sopstvenom filološkom prevodu i dva neprevedena distiha. Radi onih koji poznaju perzijski jezik i koji mogu uporeðivati prevod sa tekstom originala.g. Razmotriæemo prevod jedne pjesme Sa'dija objavljen u br. 551. odstupanje od originala i slobodniji prepjevi ili pridržavanje originala. To je. a na 249. str. u Tešnju 1968. distih nisu prevedeni. str.

5. Dan ukida noæ sa zemlje i svega nestaje. da joj ja jedini budem motriocem. Propao je.Svaka noæ danom prestaje. a naroèito neèisti ne usuðuju se i haram im je pogledati Tvoje svijetlo lice. Ljubljena. 7. ako me sav svijet nekad zaboravi. pa makar dotièni bio i pod teretom. kada srca više nemam! Nije teško. niko pomoæi ne može. I kad se preda mnom ukazuje veliènstvena ljubav. 9. ili mu se na oèi navukao zastor zaslijepljenosti. vikne tada: Nije èudno kada neko u toj šaci smrtno strada. kada jadnik ni strpljenja više nema?! Ko god tvoju oknivenu šaku vidi. Koji bi vidio Tvoju oknivenu ruku. Ni dlaèicu jednu ne znam koja tebe ne spominje. 4. koji glasi: Šejhi Sa'di: Ljubljenom biæu Preveo s perzijskog: Muhamed Š. u taj èasak mi se porodi želja. ako žig pogleda izdržati ne može. Na kom god se žestoki pogled ljepotica zaustavi./ Sa'di na te više misli nego na sav svijet ostali. Prožeži mi tijelo pogledom. Šta da radi. Svako. da je za nesretnog ljubavnika strpljenje jedini lijek. opijen je ljubavlju. Noæ moga sastanka sa Voljenim Biæem. ali šta æe biti. ali naša ljubav ne poznaje zadnjeg èasa. ne treba da je pohlepan. Svako znade. 3. Pažnja tebi posveæena od svih mana slobodna je. okrenuvši glavu od svega svijeta. a svaki dan kraj svoj ima. kraja svoga nema. Šta da kažem tebi sada. onda ili si Ti umakla njegovu pogledu. zaljubljenom lijek jedini strpljenje je. nek mi svi atomi njegovi odišu sjeæanjem na Tvoju velièinu. U kosu mi ti pogledaj. Sa'dija. ima li na svijetu èovjeka kojemu uzvišeni ljubavni sastanak ne bi zatitrao strunama njegove pameti? Ako ima. jer od tebe odbaèenom. Stihovi u zagradama ne nalaze se u Sarajliæevom prevodu. 2. ja na cijelom tijelu svome. Sarajliæ 1. 6. Sav svijet zna. ako taj nesretnik ne mogne više trpjeti ljubavnih muka? 8. rekao bi: za ovom rukom umrtvljeni. /Bijah rekoæ nešto tuge iz svog srca kazaæu ti. samo Tebi svoj pogled 25 . Ti me pazi. Koga god resi proziran pogled.

koji nemaju takav organ viðenja kojim bi te mogli vidjeti. uz dodavanje znaèenja kojih u originalu nema. Možda onaj koji Te vidjeti ne može.obraæa. distihon je dugo i naširoko prokomentarisan. Naime. veza sa tobom /pejvend-i tu/. U prevodu Sarajliæa samo prvi dio distiha ima veze sa originalom. tjelesnog voðenja ljubavi. stoji zamjenica ti sa prijedlogom sa. izuzev onih koji te ne mogu vidjeti jer nemaju priliku da te vide. Pažnja Tebi posveæena od svih mana slobodna je. takvi nisu duhovno usavršeni i uzdignuti da bi Ga mogli vidjeti. karakteristièni su 1. kao i u originalu. a ne sa perzijskog. dragim ili dragom. Time se može prijeæi i na sufijski plan interpretacije. tj. gdje ima i odstupanja od originala. stih se može uzeti kao konkretna slika u smislu da bi svak za tobom. više bi se reklo da je ovo prevod prevoda sa nekog drugog jezika. dakle. želio sastanak. original je jednostavan i može se jednostavnije prevesti bez ovako dugih i pogrešnih deskripcija. jer ima znaèenje konkretnog. Po nepotrebno dugom deskriptivnom prevodu. iako je prevod nepoetièan. Uporeðujuæi original i ovako opširan prevod-komentar. nego susret. tj. Tako zamjenicu iz originala "Sa Tobom" prevodi sa "Ljubljena" èime predmet ljubavi iskazan zamjenicom Ti stavlja u ženski rod i na taj naèin ogranièava i reducira višestojnost znaèenja originala koji daje moguænost konkretnog i sufijskog znaèenja distiha. Jer. krut i razvuèen. kao i udaljivanje od smisla originala. na Boga i svaki pravi vjernik i zaljubljenik u Njega želio bi susret sa Njim. pod uslovom da u prevodu. nemaju tu šansu. pažnju koja nema nikakvih mana i nedostataka: Sa'di na Te više misli nego na sav svijet ostali. onih koji nemaju priliku za to ili nemaju tako èulo vida kojim bi mogli vidjeti Voljeno Biæe iskazano zamjenicom ti. kad rob ništa i nema. postoji moguænost da se ti odnosi i na predmet sufijske ljubavi. Svu pažnju Tebi posveæuje i nema ništa što bi Ti uskratio. Pjesnik saopštava da svu svoju pažnju posveæuje Voljenom Biæu. Od jedinstvenog znaèenja 1. Smisao originala je jasan. distihon. i 9. Drugi dio distiha nije taèno ni 26 . I 11. distiha: Ko je taj ko na susret sa Tobom ne misli. Znaèi. I sintagma ljubavni sastanak odbacuje sufijsku interpretaciju stiha. i 11. Sarajliæ pravi nepotrebno dug prozni pasus. I u originalu ne stoji ljubavni sastanak. A ne može ni uskratiti. što se ovim stihom ne želi reæi. ili onaj koji svoga vida nema. Pri tome pravi odreðene greške. izuzev. ili pak oni koji su slijepi. a kod Sarajliæa 1.

Svoju studiju o Hafizu Bašagiæ završava Šerovom ocjenom o Hafizu. on je kao veliki pjesnik bio mnogo uspješniji od ostalih. Prihvaæena je od strane svih èitalaca. Prosvjeta. ditirambskim usklicima slave . Cijeli Divan je preliven vinom. "Svu pažnju Tebi posveæuje i nema ništa što bi ti uskratio. A ne može ni uskratiti. Odmah se mora reæi da Bašagiæ stoji pod neposrednim uticajem zapadnoevropskih poimanja i ocjena o Hafizu i kojih se stièe utisak da je Hafiz vinski pjesnik. koji je svojim poetskim talentom pravio izuzetno dobre prevode i prepjeve. i kao prevodilac. str. Hafizov simbolièki i alegorijski jezik sveštenstvo proglašava jezikom bogobojaznog sufije i nazivaju ga doslovno 5. Ovom prilikom osvrnuæemo se na Bašagiæeve interpretacije Hafiza i na prevode Hafizovih stihova. uvijek podozrivo. Zato je i ortodoksno sveštenstvo. Sudbina je mnogih velikih pjesnika da ne budu shvaæeni u svoje vrijeme. bez sumnje meðu najsjajnija lirska djela cijele svjetske književnosti. O prevodu rubaija Omera Hajama ovom prilikom neæemo govoriti. što bi trebalo shvatiti da je ta ocjena za njega meritorna i prihvatljiva. Ali Hafizova poezija uèinila je svoje. svud po njemu se èuju poljupci. 343-344 Bašagiæ je objavio životopis Hafizov pod naslovom Hafiz-životopis. A ta ocjena glasi:"Hafizov Divan pripada. okiæeni velièanstvenim slikama.."5 Ovakva ocjena o Hafizu ne može se prihvatiti kao konaèna. kad rob ništa i nema. zadojeni radostima èovjeèijega života. a prosipaju ognjene strijele na drveno i pokvareno sveštenstvo. 27 . Stihovi se kreæu èudnovatom umiljatošæu. gdje u legende iz života Hafizova.pripovijedaju prirodu. O naèinu kako je poimao i interpretirao Hafiza.. jer bi se o tome mogao organizovati poseban nauèni skup.preveden.. a èesto ni kasnije sa veæe vremenske distance. Istina i u svoje vrijeme Hafiz je od jednog dijela sveštenstva proglašavan nevjernikom i kao takav anatemisan. ljepotu i ljubavne dražesti. U tom godištu na str. može se dosta razabrati iz naèina pisanja o njemu. vjeèiti oponent islamskim propisima i islamskom sveštenstvu i slièno. Zagreb. izlaže i neke svoje stavove o njemu.njegov životopis i djelo. prihvatilo Hafiza i poèelo ga predstavljati kao tumaèa ortodoksnog islama kroz poeziju. u Gajretu iz 1925. godine. mada je opširno prokomentarisan. Èak i tamo gdje se udaljavao od originala." Taènost ili netaènost prevoda ostalih distihona može uoèiti èitalac uporeðujuæi original ili filološki prevod sa Sarajliæevim prevodom. 2/1894.380. nastupao je njegov pjesnièki genije i dopunjavao ono što je iz originala izostavljeno. Kasnije. Bašagiæ je o Hafizu prvi put pisao u zagrebaèkoj Prosvjeti iz 1894. godine objavio je drugu studiju o Hafizu pod naslovom Hafiz . Što se tièe dr Safvet-bega Bašagiæa.

ali nastaše teškoæe. na str. sufijskog velikana Dželaludina Rumija. on nije ljubio da ima dragu. i to pripadnika zoroastrovske vjere. U svjetlu ovih napomena. str. Jer. ljubavi. pjesmi i vinu. nego da kroz èašu rumenike boje posmatra svijet. Nekada tako nazivaju i samog pjesnika. što inaèe nije sluèaj kod drugih gazela koje je prevodio. Hafiza su proglasili bogobojaznim i svetim èovjekom u punom znaèenju te rijeèi. Èitav distih u filološkom prijevodu znaèi: O krèmaru. u broju 7. koja je muškog roda i primarno oznaèava nekoga ko daje vodu i napaja žedne. Zagreb. kao i neke druge nauke svoga vremena. a nekada njegovu zbirku . sin èuvenog valije Damaska i osnivaèa umejadske dinastije Muavije. On je znao Kur'an napamet. Hafiz nije bio neko koga se moglo tek tako proglasiti nevjernikom i anatemisati. dvosmislenost i nedoreèenost misli izraženih uvijenim aluzijama. vre6. ne može se bez rezerve prihvatiti ni sljedeæi stav o Hafizu koji iznosi Bašagiæ: "Hafiz uživa u èetiri stvari. No Bašagiæ je to posmatrao iz svog. Bašagiæ je ovaj distih prepjevao na sljedeæi naèin: Krèmarice.negda tako mila . Prosvjeta. naime: u prirodi.sad me goni do zla Boga. Prevod ovog gazela Bašagiæ je objavio u Gajretu iz 1925. natoèi mi èašu vina rumenoga Ljubav . nego ga je uzeo iz jednog epigrama /qit'a/ koji je spjevao Jezid. 28 . a ponekad i igrom rijeèi. pjesnièki razigran."jezikom tajni" /lisan al-gajb/. Gazel ima 7 distihona i Bašagiæ je preveo svih sedam. nego da i ljubljen bude i u ljubavi uživa. a u terminologiji krème oznaèava osobu koja puni èaše vinom i daje ih posjetiocima krème. Jer. pa da ga zovu pjesnikom.380. daj da èaša obilazi okolo i svima je daj."6 Ovakav Bašagiæev sud o Hafizu. nego da utješi sebe i drugoga. Samo je malo odstupio od originala kada je u pitanju Saqî.. Posebno treba istaæi da je dobro poznavao tesavvuf i bio dosljedni sljedbenik uèenja i filozofije svog velikog prethodnika i uzora. on nije pio da se opije. što je u Hafizovo doba u Iranu bio posao iskljuèivo muškaraca. uopšten je poetièan. 100. poznavao je filozofiju. Prvi dio prvog distiha ovog gazela je na arapskom jeziku i nije ga Hafiz spjevao. 2/1894. vjersku dogmatiku.dîvân poezije. To je vrlo vješto i uspjelo prepjevano. Meðu gazelima pjesnika Hafiza koje je preveo Bašagiæ nalazi se prvi gazel iz Divana. naroèito beèkog. arapsku književnost. davali su moguænost razlièitog shvaæanja i tumaèenja a time i višeslojnosti znaèenja jednih te istih gazela. ljubav se u poèetku jednostavnom uèini. On nije pjevao da nešto spjeva. ali nedovoljno argumentovan.

a. meðutim. tj.7 Smatrajuæi tajne ljubavi nerješivim. Prepjev izuzetno poetièan.. onda bi stih znaèio. na poèetku svoga javljanja i nastanka. Hafiz i ne pokušava da ih razriješi i odgonetne. mada magi govore da se samo sa njima može vinuti u nebeske dvore. Bašagiæ je. šta iz njega razumijemo? Kao da se savjetuje èitaocu da prolije vino po serdžadi. Ali. a ne prolijevanjem vina po serdžadi. Zaljubljeni sufija bi rekao da je lakše pomoæu srca i ovom stihu on bi pronašao sufijsku tematiku. O teškoæama poimanja ljubavi Hafiz se osvræe još u mnogim gazelima. što dalje znaèi da su magi. izdanje Kazvinija Teheran. gazel br. Drugi distih u filološkom prevodu znaèi: Zbog mirisa koji jutarnji povjetarac donosi iz onog uvojka. Sufija bi u traganju za svojom tematikom i porukama rijeè bu sa primarnim znaèenjem miris. Tu delikatnost ne rješava naša nesavršena misao. da prava ljubav nije tako jednostavna stvar kako mu je izgledala na poèetku. jer saba u jeziku pjesnika znaèi povjetarac koji dolazi iz ulice Voljenog Biæa ili jednostavno iz ulice voljenih osoba. u sljedeæem: Teškoæa ljubavi je izvan dometa našeg znanja. npr. veæ u I gazelu. kao. ako ti tako prvak magova kaže. Da ne može bez njih niko u nebeske doæi dvore. a posebno u poeziji. to je prepjev vrhunske umjetnièke vrijednosti. Drugi polustih svjedoèi o Hafizovom suoèenju sa problemom i tajnama ljubavi. odnosno prvak magova. Bašagiæev prevod-prepjev glasi: Proli vino po serdžadi iako ti magi zbore. s. Divan. Hafiz priznaje.. Znaèi u oèekivanju toga povjetarca. 29 . što mu je kao drugo znaèenje. posebno ne pomoæu razuma i naše nesavršene misli. koliko srca prokrvari! I ovdje je u Bašagiæevom prepjevu znaèenje distiha svedeno na realnu sliku: Taj mošusov mio miris ona kosa jutrom dava Koje saluf skovrèani moje srce obasjava. Hafiz.136. I zbog lokni njenih crnih.mena i tako prevodio. Jer putnik na Putu poznaje Put i obièaje na konaèištima. Treæi distih ovog gazela glasi: Proli vino po serdžadi. u nadi da jutarnji vjetar donese neki glas od Voljenog. protiv proli7. koje su njemu ostale nerješive. lagan. razigran i jednostavan. svojim prepjevom sveo znaèenje distiha na konkretnu dimenziju. uzeo da ovdje znaèi nada. zaljubljeni su nestrpljivi i srca im od nestrpljenja i drugog išèekivanja krvare.

koja je simbol sufijskog hrama. mada ima moguænosti i za realnu sliku. rekao da smo mi na ovom svijetu kao u vrtlogu nemirnih valova koji nas u mrkloj noæi ovog života bacaju tamo-amo. jer mu zvono odmah zvoni da je brzo mora napustiti. peti distih. jer ove stanke na ovom svijetu vrlo brzo prolaze. Zvona stalno upozoravaju. Sljedeæi. a koji se u drugom polustihu naziva salik tj. vrhovni mag u krèmi. ne razumiju nas. jer stihu daje socijalni karakter. A iz doslovnog prevoda vidjeli smo da Hafizov distih nije ogranièen samo na realnu sliku i opis. To znaèi da sufija koji se usmjerio i uputio prema Voljenom Biæu nema vremena za duge stanke i odmore. vrhovnog maga i prosuti vino po serdžadi na kojoj se obavlja namaz. po strani izvan svega. što je samo realna slika i opis konkretne ljubavi i odnosa zaljubljenih. U Bašagiæevom prepjevu ovo se ne može shvatiti: Zadovoljstva i veselja kod dragane svoje nemam. Sufija bi objašnjavajuæi ovaj stih. tj. Meðutim. dobro zna kako se treba na tom Putu ponašati i kako se tamo stiže. govoreæi o Hafizu. jer. nego. za put stvari pripremite. putnik na Putu sufijskog usavršavanja i stizanja do Uzvišenog Biæa. nego na jednom mjestu.do Voljenog Biæa. za besposlice. Sufijska tematika se nastavlja i u sljedeæem distihonu Hafizovog gazela gdje se kaže: U konaèištima do Voljenog Biæa za mene odmora nema. Toga pak nisu svjesni mnogi koji ni o èemu mnogo ne razmišljaju. da se odmah na put sprema/m/. Eno slušaj zvono zvoni. Hafiz upravo govori obrnuto: treba poslušati rijeèi starine prvaka magova. što stvara opasnost i smetnje da možda ne stignemo do željenog cilja . sjede bezbrižno na obalama. a strah od valova i vrtloga tako velik. što je simbolizovano zvukom zvona. a na to nas mnogo štošta na ovom svijetu opominje i upozorava.jevanja vina po serdžadi. u originalu. to potvrðuje svojim komentarom: "Hafiz 30 . Inaèe zvona uvijek nekom ili za nekim zvone. I ne samo da tako prevodi. lišeni svih briga i razmišljanja. Ovo znaèi da se putnik veæ nalazi kod drage i da je nezadovoljan i neveseo. Gdje da znaju naše stanje oni bezbrižni na obalama?! U ovom distihu sufijska tematika izbija u prvi plan. uz koji je dat i doslovni prevod. zato i ne shvataju naše stanje. kod Hafiza glasi: Noæ je mraèna. U izvrsnom prepjevu Bašagiæa sugeriše se drugi smisao ili u najmanju ruku sužava se i ogranièava višeslojnost znaèenja Hafizova stiha.

Zagreb. i to se više ne može sakriti. 2/1894. Ibidem. sebe i svoj ego treba da zaboravi i da misli na predmet svoje sufijske ljubavi. to." 8. pozdravi se s ovim svijetom i zaboravi ga. Bašagiæ je i ovo virtuozno preveo i prepjevao: U javnost æe najposlije izaæi i moja djela. jer su neki dijelovi Hafizova stiha zanemareni i smisao je usmjeren u drugom pravcu. kad je izbilo na površinu raskolništvo islama. doživio je blamažu. jer to mu daje priliku da se približi svome Cilju. I najzad. Hafiz. 31 . sufijska interpretacija. takoðer je dosta slobodno prepjevan. zbog sebiènosti. Ali.se javio u ono burno doba. more strašno. koji breme žalom nose."9 U traženju višeslojnosti znaèenja.. bijesni se vali nose. naime. Kako æe se sakrit tajna o kojoj se drže sijela. U tome komešanju odjeknule su mnoge pjesme koje karakterišu ondašnje stanje u Perziji. ali ne samo. o èemu se veæ prièa po skupovima. ne zaboravi sljedeæe: Želiš li postiæi ono što voliš. kad je perzijski duh tonuo u moru krvi prolivene od vlastitih sinova. a Hafiz je to u jednom trenutku bio zaboravio. Prosvjeta. koja ovdje izbija u prvi plan. ne smije da bude sebièan. Gdje da ostane skrivena tajna o kojoj se drže sijela.380. završni distih u kome je i pjesnièki nadimak. U prvom dijelu distiha Bašagiæ je u svom prepjevu izostavio o kakvim se to djelima radi koja se ne mogu sakriti što je vrlo važno za taèno razumijevanje stiha. kaže: "O hafize. mogla bi se u ovom distihu Hafizovom naæi i neka uvijena aluzija i na stanje u Perziji. najzad završiše blamažom. str. Šesti distih ovog gazela u filološkom prevodu znaèi: Svi moji postupci. pri èemu je dosta izgubljeno od Hafizovih misli i poruka. bio je sebièan. aludira na to da sufija nikada ne smije da misli samo na sebe. Gdje da znaju naše jade."8 Kao potvrdu za takvo svoje mišljenje navodi prepjev upravo ovog distiha: Noæ je mraèna. ako želiš svoj mir. "Ti stihovi najbolje nam kažu kako je bilo stanje u Perziji u to doba. Zato i ovaj èitav prepjev prestaje biti Hafizov i postaje razigrani Bašagiæev stih sa jednostavnim i logièkim porukama i zakljuècima iz realnog života. tj. Iz prepjeva Bašagiæa ovo se ne vidi. mislio je samo na sebe i tako postupajuæi osramoæen je. i ne prvenstveno. 9.

uèinio mi se nejasan. gdje se pjesnik tuži na siromaštvo.". 66. 110 i u Gajretu iz 1925. u br. str.. ali ta vijest nije vjerovatna. Iz pisanja o Hafizu može se uoèiti da je Bašagiæ tokom vremena razlièito pisao o nekim Hafizovim problemima. jer sufijama je za stizanje pred Voljeno Biæe. Bašagiæev prevod. kao da znaèenje originala nije shvaæeno. niti se može dokazati. 32 . smatramo za potrebno da istaknemo Bašagiæevo mišljenje o povodu nastanka stihova ove rubaije. a dalje skoro da nema nikakve sadržajne veze sa originalom. u Gajretu.I ovdje je tematika sufijskog karaktera. str. koji glasi: Ako želiš mir.. Prevod u Gajretu je noviji i jezièki dotjeraniji. nego da se pozdrave sa svim tim i usmjere se prema uzvišenoj Ljubavi. "Meðutim. str. Prepjev je otišao u nekom drugom pravcu i sa originalom se dodiruje samo na poèetku distiha gdje se pjesnik obraæa sam sebi: "Ako želiš mir. Hafize. Bašagiæev prevod jedne Hafizove rubaije koji je objavljen u Beharu iz 1900/901. 66. Ali prije nego citiramo prevod i original. 1925. dosta kasnije. u br. u smislu da svako ko želi svoj unutarnji mir i spokojstvo. ali ne nudi sve one poruke koje nudi original. sa malim razlikama u prevodu. pa i sebe samog. Odgovor Timur-Lenku jasno nam kaže da je veæ tada loše materijalno stajao. jeste poetièan. godine. navodeæi neka mjesta iz Divana. U starijoj verziji prevoda ove rubaije u Beharu iz 1900/901.ti svijetu zbogom reci. jezik je stariji i danjašnjim èitaocima arhaièan: Nije vr'jedna kobi ovog sv'jeta sreæa. što im osigurava spokojstvo i unutarnji mir dok su na ovom svijetu. str. sa mejdana ne uteci Kad ti ljudi ljubav shvate . treba da zaboraviš ovaj svijet i uživanje na njemu. 343-344. U veæ citiranom radu o Hafizu u zagrebaèkoj Prosvjeti iz 1894. Užitak od sedam hiljada godina Ne vrijedi patnje sedam dana. U tim danima mogli su nastati sljedeæi stihovi: Ne vrijedi jada ovog svijeta sreæa Ne vrijedi muke ovog svijeta hrana. Hafize. na jednom mjestu Bašagiæ piše: "Neki tvrde da je Hafiz u siromaštvu životario.5. o istoj temi Bašagiæ piše sljedeæe: "Iz njegovih pjesama znamo da nije znao èuvati bijele pare za crne dane.. ne treba da zaboravi sljedeæu poruku koja je izreèena u drugom dijelu distihona reèenicom na arapskom jeziku koja deskriptivno saopštena znaèi: ako želiš da dospiješ do onoga koga voliš. da nikada i nikako ne misle o dobrima i uživanjima na ovom svijetu. uslov da zaborave uživanja ovog svijeta. u br.7. 5.

100. godine u br. pa i najtaènije. Prevod je objavljen u Gajretu 1925. pa i za one koji poznaju perzijski jezik. S druge strane. koliko traje ovaj svijet. zbog udaljavanja naše prave egzistencije od svog Praizvora. gazela Hafizovog Divana. Ne zavreðuje patnju tugovanja od ovo sedam dana. a posebno je teško prihvatljiva Bašagiæeva premisa da je to ilustracija i aluzija na slabo materijalno stanje Hafizovo. šest. Slast njegovog postojanja ne vrijedi njegovog bola. Interesantan je naèin kako je Bašagiæ odabrao i preveo samo tri distiha iz 11. stajaæi broj. a najèešæe sedam dana. u zamršenim konkretnim i simbolièkim slikama. ne zavreðuju podnošenje patnje i tuge u ovom kratkom životu od sedam dana. pa makar one bile i radosne. Užitak od sedam hiljada godina Nije vr'jedan patnje: samo sedam dana.7. zatim sa vremenom od pet. Kako god da se prevede ova rubaija. treba se podsjetiti da su stari narodi. Ako bi prešli na plan sufijske interpretacije. Imajuæi to u vidu druga dva stiha znaèe da ni sedam hiljada godina. život je od sedam dana. simbolièki iskazano. pronašao sam ovu rubaiju koja glasi: Filološki prevedena rubaija znaèi: Sreæa ovog svijeta ne vrijedi nasilja na ovom svijetu. sjajem vina osvijetli èašu moju. pravi smisao i poruka sadržaja ostaju nejasni i teško shvatljivi. Svojim pisanjem i stavom o Hafizu i o povodu nastanka ovog katrena nameæe se pomisao kao da je Bašagiæ kroz projekciju svog života i svojih životnih prilika i neprilika posmatrao i ocjenjivao i Hafiza.Nije vr'jedna muke sva slast uživana. onda bi se moglo reæi da patnje i tuga u vremenu od sedam dana boravka i života na ovom svijetu dolaze zbog našeg odvajanja. sadržaj i smisao rubaije ostaju dosta nejasni. a to zatvaranje. To pokazuje koliko je teško i riskantno prevoditi dijelove poezije izdvojene iz šireg konteksta i izvan odreðenog civilizacijskog miljea. Sedam hiljada godina radosti na ovom svijetu. Zato sam potražio original rubaije i u mnoštvu Hafizovih stihova. naš život na ovom svijetu se uporeðuje sa vrlo kratkim vremenom: od poreðenja sa vremenom od jednog treptaja oènih kapaka. da bi se shvatio pravi smisao ovog katrena. stare nauke i stare knjige tvrdili da ovaj svijet traje sedam hiljada godina. Od tri Hafizova distiha Bašagiæ je napravio èetiri distiha svoga prepjeva. U originalu prvi distih glasi: O krèmaru. za èitaoce prevoda. Naime. uzimajuæi taj broj kao sveti. 33 . A kada je u pitanju prevod. od Boga i zbog zatvaranja naše božanske iskre u mraène okove tjelesnosti na ovom svijetu. na str.

nudi i drugu. O ti koji ne poznaješ slast pijanstva vjeèitoga. samo ovaj spomen neæe. da je i on junak pravi. a on je "dopjevao" svoj distih. rujnim vinom daj posveti èašu moju. veli pjesnik. pri èemu vjeèito pijanstvo. prvi dio ovog novog. tj. No sljedeæeg njegovog distiha u originalu nema. naravno u prenesenom sufijskom tumaèenju tih pojmova. a sve to je zapisano. opijenost. Original ova tri distriha. tj. a osnove za drugi dio distiha u originalu uopšte nema. koji po sadržaju ima veze sa prvim distihom pa kao Bašagiæev distih glasi: Ta danas se cio svijet po æeifu mome kreæe Što je bilo sve æe proæi. Tematikom o vinu i ljubavi.A ti svirèe. pored površne. drugim rijeèima: ko stigne do Voljenog i utopi se u Njemu. dublju. alegorijskom znaèenju. mogu biti interpretirani i u drugom. U knjizi o ovom svijetu naše trajanje je zapisano. koji ne poznate nadahnuæa nebeskoga Ja sam danas u peharu viðo lice zlata svoga. koji u filološkom prevodu glasi: Ne umire nikad onaj ko oživje u ljubavi. kad oživi u ljubavi Taj Hafizu nek se hvali. Bašagiæev prepjev glasi: O krèmare. U originalu je prvi distihon sadržajem i smislom povezan sa drugim distihom koji glasi: U èaši ja lice vidim Voljenoga Biæa svoga. Èetvrti i posljednji distih u Bašagiæevom prevodu glasi: Ko ne umre onog èasa. vratio se svome Praizvoru. lirske. nastavlja se i u ovom distihu. izgleda kao na drugi naèin prepjevan i ponovljen jedan dio prvog distiha. naime da se sve kreæe po želji. I ovaj distih Bašagiæ je na svoj naèin divno prepjevao. iz koga je i potekao. èaša. zapjevaj. opojnost naziva nebeskim nadahnuæem: Èujte. A ti svirèe. zapjevaj mi! Ja postigoh želju svoju. Zanesenost i opijenost ljubavlju prema Božijem Biæu za iskrenog sufiju znaèi vrhunac uživanja i slasti i ko ne može da doživi takvu ljubav ne zna ni za slast opijenosti takvom ljubavlju. Bašagiæ je izvrsno prepjevao ovaj prvi stih. æeifu pjesnika. dakle. sufijsku interpretaciju: Pojmovi: vino. U treæem distihu Hafiz poruèuje da nikad ne umire. da je vjeèan onaj koji stekne život u takvoj ljubavi. postaje vjeèan kao što je vjeèan i Voljeni do koga je stigao i u Njemu kao jedinka nestao. Bez imalo dvojbe. Kako vidimo. u knjizi 34 . svijet se krenu po mojoj želji. Bašagiæevog distiha.

The other line of translating tradition activities in our parts began at the time of Bosnian Moslem cultural and literary revival in the newly founded periodicals towards the end of 19th and in early decades of 20th 35 . and who were also the members of various Sufi orders. Literary translations from Persian in Behar. sigurno je i to da su ova dva velikana umjetnosti rijeèi ponekada i u poneèemu vrlo srodni i da se nimalo ne razlikuju. i original i prepjev. U takvim sluèajevima. Dakako.o životu na ovom svijetu. Sarajevo.1990. ali bez prethodnog poznavanja sufijskog uèenja o oživljavanju posredstvom ljubavi u trenutku završetka ovosvjetskog života. nego je. u ovom sluèaju Hafiz. Turkish and Persian-began in our parts mostly with the establishment of the Ottoman rule in the Balkans. Bašagiæev prepjev na neki naèin prati znaèenje originala. The translating activities and translation as such meant a transfer and a continuation of oriental tradition among the members of Islam in our parts. or who pursued their education in the traditional religious schools at home-madrasahs. Na kraju da zakljuèimo. èitaocu je vrlo teško znati i odrediti granicu gdje prestaje. a gdje poèinje Bašagiæ. Gajret and Biser A tradition of translating and interpreting of literary and other works from Islamic and oriental languages-Arabic. nemajuæi pred sobom original koji se prevodi ili pak ne poznajuæi jezik originala. 20. èesto nadmašivao prevoðene pjesnike. toliko razigran i maštovit. èesto u svojim virtuoznim prevodima i prepjevima kao da nije imao mira i strpljenja da prati i traga za svim moguæim sadržajima i porukama originala. iz njega progovorio njegov sopstveni poetski talenat i iz njega provrele njegove sopstvene misli i poruke. njegov eruptivni poetizam nije mu dozvoljavao da se smiri i razmišlja šta je sadržano u Hafizovim stihovima. ne samo one slabije nego i one najveæe. šta je Hafizovo.12. za èitaoca je teško razumljiv. a šta Bašagiæevo. Bašagiæev pjesnièki genije. uoèivši prvu ideju ili poruku. bez ikakve sumnje. èime je. The major role in translating and interpreting of the oriental and Islamic traditions among our people was played by a number of true lovers of literary traditions in three oriental languages who had gone to schools in larger Ottoman cities. One should mention in particular those who fell in love with the Sufi thought.

century. The Bosnian Moslem writers and other intellectuals founded, among others, the journals such as Behar, Gajret and Biser, respectively. During the Austro-Hungarian occupation, the Moslem writers endeavored to incite the interest among the Moslem masses for books, education and, in this way, to give their own contribution towards the social progress of the Moslem people. Next to the original works from literature, notably in Behar and Gajret, there were a number of works published as translated literature. The Moslem readership and translators were very fond of three foreign literatures: the Arabic, Turkish and Persian ones. The main contribution to the translated literature from these three languages came from the people who knew Turkish, Arabic and Persian well in the contemporary Bosnia and Herzegovina. They were Dr. Safvet beg Bašagiæ, Musa Æazim Æatiæ, a specialist in Turkish studies Fehim Spaho, Mehmed Šemsudin Sarajliæ, Osman Asaf Sokoloviæ, and the others whose contribution was lesser from those aforementioned. Having known all three languages, Bašagiæ had the largest scope of his translation activities. The poetical genius of Bašagiæ was quite playful and imaginative. Very often he had no patience and ease to follow and search all kinds of subject matters and poetic messages in the original, but, in his masterly translations and poetical translations, having spotted the first idea or the message, his original poetical talent would burst out. His own thoughts and messages would then freely flow. In this way, he would, no doubt, surpass the poets translated, and not only the minor ones, but also the greatest ones among them.

36

Munib Maglajliæ LIRSKA PJESMA I BALADA U BEHARU Muslimanske lirske pjesme i balade, prije pojave Behara, bilježio je èitav niz sakupljaèa, a objavljivane su - nakon zbirki Vuka Karadžiæa - na stranicama èasopisa i listova kao što su: Bosanski prijatelj, Bosanski vjestnik ili Bosanska vila, ali i zasebnih zbirki, na primjer, sakupljaèa kao što su iz srpske sredine: Bogoljub Petranoviæ, Kosta H. Ristiæ, Marko S., Popoviæ Rodoljub, Stevan N., Davidoviæ i drugi, a iz hrvatske Nikola Tordinac, Kamilo Blagajiæ, Dragutin Hofbauer i drugi. Što se tièe sakupljaèa iz muslimanske sredine koji su u vremenu prije pojave Behara uoblièili zasebne (rukopisne) zbirke, treba spomenuti imena Osmana Ði-kiæa i Safvet-bega Bašagiæa, a u prvim godinama izlaženja ovog èasopisa (1902.) mostarski sakupljaè Mehmed Dželaluddin Kurt objavljuje zbirku lirskih pjesama i balada iz mostarske sredine. Konaèno, èitav niz sakupljaèa u ovom vremenu, iz sva tri naroda u Bosni onoga doba, ostavio je iza sebe rukopisne zbirke u kojima su zabilježene brojne lirske pjesme i balade. Tu su imena Jovana P. Mutiæa, Save Miladinoviæa, Ivana Zovke, Mihovila Pavlinoviæa, Vinka Vice Palunka, Muhameda Fejzi-bega Kulinoviæa i drugih. 1 Od lirskih pjesama koje su otisnute na stranicama Behara, najveæi je broj ljubavnih, sevdalinki. Privlaèi takoðer pažnju i nekoliko šaljivih pjesama. Kada je rijeè o baladama, na stranicama Behara nalazimo primjere iz svih tematskih skupina, tj. pjesme o djevojci zle sreæe, o smræu rastavljenim zaljubljenicima, o zlosretnoj nevjesti, o nesretnim supružnicima, o ojaðenim roditeljima, te o sukobima u porodici. U rukovjeti antologijskih balada objavljenih na stranicama Behara, dvije pripadaju skupini koju objedinjuje zajednièka tema smræu rastavljenih zaljubljenika. Stradanje smræu rastavljenih zaljubljenika jedna je od najomiljenijih tema u muslimanskoj baladi. Brojnošæu zabilježenih pjesnièkih uoblièenja izrazito se iz ovog korpusa u prvoj skupini izdvajaju pjesme o nesretnim dragim koje u smrt tjera naglo razdvajanje, kao posljedica protivljenja majke sinovljevu izboru i nametanja vlastitog.
1. Podrobnije o historijatu bilježenja muslimanskih lirskih pjesama i balada pisao sam u tekstovima: Historijat bilježenja i zanimanja za sevdalinku (Od zbilje do pjesme. Ogledi o usmenom pjesništvu, Banja Luka, 1983., 23-36) i Historijat bilježenja i zanimanja za muslimansku baladu (Muslimanska usmena balada, Sarajevo 1985., 22-32).

37

Zabilježen je velik broj pjesnièkih uoblièenja ove teme, poèevši od Erlangenskog rukopisa pa do najnovijeg vremena. Pjesme o nesretno zaljubljenim u kojima suprotstavljanje mladiæeve majke sinovljevu izboru dovodi do tragiènog kraja razlikuju se s obzirom na imena protagonista i dužinu, ali im je zajednièko da imaju dosta èvrst baladni model, sa više motiva koji predstavljaju njegova jaka mjesta. Razlièito rješavanje ovih postojanih segmenata baladnog modela, uz moguænost unošenja novih pojedinosti izmeðu njih, jeste prostor u kojem su se okušavali bezbrojni pjesnici, koji su iz naraštaja u naraštaj, sa razlièitim darom i umijeæem, baštineæi pjesnièku graðu, pristupali oblikovanju ove privlaène teme. Brojnost zabilježenih inaèica, u vrlo širokom vremenskom rasponu, svjedoèi da su usmeni pjesnici vrlo rado preuzimali naslijeðenu graðu koja im je davala moguænost da se i sami oprobaju u oblikovanju pjesme o nesretnim zaljubljenicima. Po svemu sudeæi, i motivski niz koji èini okosnicu ove balade sam po sebi bio je lahko pamtljiv i podoban za usmeno prenošenje: mladiæu koji veæ ima dragu majka nameæe drugu djevojku za nevjestu; sin se protivi majkinoj odluci i odbija da ostavi dragu ili da uðe u ložnicu dovedenoj; majka ili druga svojom zakletvom primoravaju nevoljnog mladoženju da ode skinuti mladu s konja ili da uðe u ložnicu dovedenoj; nevoljni mladoženja u ložnici ne prilazi nevjesti, nego se s pjesmom uz pratnju tambure oprašta s dragom, zaklinjuæi joj se na vjernost; tražeæi od dovedene da otkrije lice, a onda joj priznaje ljepotu znatniju od one koju vidi u svoje drage; usmeno ili pismeno poruèuje majci kako da ga opremi, kuda da se kreæe posmrtna povorka i slièno; ubija se ili umire, nalažuæi prethodno dovedenoj da zataji njegovu smrt, kako bi se zvanice na piru što dulje veselile, posebno njegovi najbliži; ujutro majka dolazi buditi mladence i otkriva sinovljevu smrt; umrlog mladoženju opremaju i ispraæaju prema njegovoj želji; draga, koja ne zna za smrt svog nesuðenika, na razlièite naèine otkriva njegovu posmrtnu povorku; ubija se ili umire od ljubavnog jada; povorka sa umrlim dragim zastaje i èeka dok opreme umrlu dragu te ih zajedno ispraæaju i sahranjuju; iz groba nièe raslinje koje simbolizira veliku ljubav sahranjenih. Prva od dvije antologijske balade iz Behara sa temom smræu rastavljenih dragih jeste razvijena pjesma koja sadrži sve relevantne motive baladnog modela skupine o kojoj je rijeè. U odnosu na zabilježene varijante ove balade, inaèica objavljena u Beharu istièe se razvijenom slikom obraæanja nevoljnog mladoženje majci, kojoj upuæuje pismo iz ložnice, te njegovih priprema za èin samoubojstva:

38

Podiže se Omerica mali, podiže se na noge lagahne, pa se fati divit i kalema, i hartije, knjige bez jazije, pa on piše pismo žalovito, baš u ruke ostarjeloj majki: "Èuješ li me, moja mila majko, potraži mi dva majstora nova, nek posijeku orah u livadi, od oraha da tenešir prave. Ti otidi u Novu èaršiju, pa sazivaj hodže i hadžije, kupajte me studenom vodicom, i utrite rumenom ružicom, niz tenešir pustite mi perèin, što mi ga je Hasna odgojila, na prozoru, pri na mjeseèini. Poneste me poljem zelenijem, a kraj dvora Hasnije djevojke, ne bi l' joj se mladoj sažalilo, ne bi l' mene mlada oplakala. Halali mi, moja mila majko!" 2 Druga antologijska balada iz Behara o nesretnim dragim pripada skupini pjesama u kojima tragièan zaplet izaziva bolest i smrt jednog od voljenih, koja u nekim pjesnièkim uoblièenjima dovodi do smrti drugog zaljubljenika. I u ovom sluèaju, dakle, smrt konaèno razdvaja zaljubljenike, ali joj ne prethodi naglo razdvajanje još za života, nevoljenom i nasilnom ženidbom dragoga, kao u prvoj skupini pjesama sa ovom temom. Pošto u svim zabilježenim pjesnièkim uoblièenjima ove teme jedan ili oba zaljubljenika umiru od kuge, može se zakljuèiti da su pjesme iz ove skupine odjek zbivanja prouzrokovanih pomorima kuge, koji u prošlosti Bosne nisu bili rijetki. Neke inaèice sadrže i lokalna obilježja u imenima likova i mjesta za koje je baladièno zbivanje vezano. U varijanti iz Behara baladièno zbivanje odvija se "na Zagorju, u Èengiæa dvoru", a junaci su Ajka Seferova, jauklija Bahtijareviæa. Pjesma iz Behara, koju je priopæio suradnik potpisan pseudonimom Osman Sabrija, izdvaja se skladnom žalopojkom zaruènika nad grobom drage:
2. Behar, 9/1908-09, 18/19, 293-294.

39

"Hej, jagluèe, i uza te grane! Truhnu ruke koje su te vezale, crne oèi, koje su gledale, medna usta, koja su brojila, b'jeli zubi konce otkidali!" 3 Od dvije antologijske balade iz Behara o zlosretnoj nevjesti, prva koja je objavljena pod naslovom Ljepotica Fata, a priopæio ju je Ibrahim Dautoviæ - pripada skupini pjesama o stradanju isprošene u roditeljskom domu, koje je izazvano urocima. U ovom sluèaju tragièka krivnja junakinje balade sadržana je u njezinoj nesvakidašnjoj ljepoti. Ljepota postaje kobna jer je dovoljno da se naðe na pogledu zlih oèiju ili da se povodom nje zaène misao ili izrekne rijeè. Bezbroj je moguænosti da osoba èija ljepota izaziva pažnju okoline bude ureèena, da postane žrtva uroka i tako strada. U ovoj baladi svijest o izuzetnoj ljepoti vlastite kæeri navodi majku isprošene da je krije od pogleda svatova koji bi ju mogli ureæi. Ali to je veæ zakašnjela predostrožnost: zlosretna nevjesta bila je predodreðena za stradanje onoga èasa kada se u glavi njezine nesuðene jetrve zaèela misao da ju isprosi za svoga djevera. Tiho izreèeni usklik ljepoti djevojke koja je zaèinila kolo bio je dovoljan da je uèini žrtvom zle kobi. U trenutku kada svatovi dolaze po zlosretnu nevjestu ona više ne pripada ovome svijetu i odlazi, odazivajuæi se zovu rajskih hurija: Kolo igra na sred Sarajeva, u tom kolu Fata ljepotica, sve je kolo glavom nadvisila, a ljepotom kolo zaèinila. Gledala je Hasanaginica, gledajuæi tiho govorila: "Mili Bože, èuda velikoga! Ja kakva je ljepotica Fata, za moga bi Muhameda bila, Muhameda, mojega djevera!" Ona ide ljepotici Fati, pa od majke isprosi djevojku. Pokupila kitu i svatove, pa odoše po lijepu Fatu. Tu ih oni lijepo doèekali: sve svatove u nove konake, a atove u nove ahare,
3. Behar, 6/1905-06, 6, 93.

40

jenðibule na gornje èardake. Veèeraše i akšam klanjaše, tad govori Hasanaginica: "Prijo moja, Alibegovice, izvedi nam Fatu ljepoticu, da je vidim i da krnu metnem." Progovara Alibegovica: "Prijo moja, Hasanaginice, ne mogu ti Fatu izvoditi, moja Fata odviše je lijepa, ovdje ima premnogo svijeta, veæ ti idi i krnu joj metni! Otlen ode Hasanaginica, ona ode u gornje èardake. Kad je prva vrata otvorila, obasja je sjajna mjeseèina; kad je druga vrata otvorila, nju obasja jarko sunašce; kad je treæa vrata otvorila, ali Fata na dušeku spava, dva joj nura na obrazu gore. Skoèi Fata na noge lagahne, pa govori Hasanaginici: "Hodi, hodi, moja jetrvice, èuješ sada šta hurije zbore: ‘Sad æe nama naša Fata doæi!’" To izusti, pa dušicu pusti, i umrije, žalosna joj majka! 4 Temu zlosretne nevjeste uoblièava još jedna pjesma koju je za Behar zabilježio Ibrahim Dautoviæ iz Bijeljine. Pjesma zapravo predstavlja razvijenu metaforu o hladnoæi novoga doma i okrutnosti novih ukuæana prema dovedenoj. Hasanaginici, koja tri dana u mukama raða, neæe prinijeti vode ni svekar, ni svekrva, ni zaova, a kad najzad Hasanaga prispije i ode po vodu, bude to prekasno da se ugasi žeð i spasi život.5 Prva od dvije pjesme sa temom nesretnih supružnika kazuje o pogubnom pohodu materi. Balada o pogubnom pohodu materi ljube koju na putu za roditeljski dom sustižu crne vijesti o smrti djece i vojna na
4. Behar, 4/1903-04, 14, 220 5 Behar, 1/1900-01, 9, 142.

41

uvjerljiv naèin kazuje o stalno prisutnoj èežnji dovedene za majkom i roditeljskim domom, ali je snagom ovoga zova mjerena zapravo ljubav prema vojnu, èija se snaga - u doživljaju života pjesnika koji su uoblièavali ovu temu - stavlja ispred ljubavi prema djeci. Jer, sa dugo priželjkivanog pohoda majci, zlosretnu ljubu æe vratiti tek vijest o smrti voljenog vojna. Najveæe moguænosti za pokazivanje pjesnièke inventivnosti pri oblikovanju ove teme pružao je motiv povratka u dvore zlosretne ljube i majke, koja od varijante do varijante zatièe svaki put drugaèiji, ali uvijek jeziv i poguban prizor u dvorima koje je u oèajanju i neoprezno proklela. Ukupno stradanje u baladi ostvaruje se kao ispunjenje kletve koju ljuba izvija u èežnji za majkom i roditeljskim domom, što je u varijanti koju je Beharu priopæio gimnazijalac Mustafa Kurtagiæ uoblièena na pjesnièki upeèatljiv naèin: Dvore mela Alibegovica, dvore mela, svoje dvore klela: "Dvori moji, ostali mi pusti, otkad sam ja mlada dovedena, ja nijesam svoje majke vid'la!" To mumljaše, da niko ne èuje, al' to sluša beže Ali-beže, pa govori svojoj vjernoj ljubi: "Ti pokuhaj medene kolaèe, pa ti hajde majci u pohode." To je ona jedva doèekala, pa pokuha medene kolaèe, ona ode majci u pohode. Kad je bila na prvom konaku, haber stiže i siæahna knjiga: "Vrat’ se natrag, Alibegovice, kuga ti se u dvor uselila, obje ti se kæeri razboljele." "Ne vratih se dok ne vidim majke, da su vala i obadva sina." Kad je bila na drugom konaku, haber stiže i siæahna knjiga: "Vrat' se natrag, Alibegovice, kuga ti se u dvor uselila, oba ti se sina razbolila!" "Ne vratih se dok ne vidim majke, 42

prema ljubi. i lik ljube. a dva sina raci donesoše.da s' Alibeg glavom razbolio!" Kad je bila na treæem konaku. i u široj porodici opæenito. èije spominjanje vojna uvjerljivo posvjedoèuje da se tu radilo o jednom vrlo skladnom odnosu meðu supružnicima. meðutim. Nepoznati pjesnik uspio je. 5/1904-05. dvije kæeri u raku spustiše. kazuje o umiruæem vojnu koji se sa životom dijeli zazivajuæi ljubu i šaljuæi joj predsmrtnu poruku. što je polje od dvanaest sahata. uoblièivši predstavu o njegovoj ukupnoj liènosti. pod crnu zemljicu!" U njojzi je živoj srce puklo. 6 Druga antologijska balada o nesretnim supružnicima. i umrije. konaèno. Dok se druge balade iz ove skupine. a ljubovca od stida ne 6. Behar. dvije košutice. ona ga je za šest preletila. žalosna joj majka. Ona sjela jade jadovati: "Dvije kæeri. Alibegu vodu nastaviše. za goricu. sunce iza gore. 12. Poèetna situacija u baladi o na smrt bolesnom Havaliæu Begi slièna je poèetnoj situaciji u Fortisovoj Žalosnoj pjesanci: ranjenog ratnika obilaze mati i sestrica. gledajuæi je kroz odnose prema majci. dva siva sokola! Alibeže. u ovoj kratkoj baladi ostvariti. s obzirom na širinu zahvatanja u sferi opæeljudskog. Kad je bila blizu b'jela dvora. mogu odnositi na bezbrojne situacije. a dva sina. 1. pjesma o na smrt bolesnom Havaliæu Begi odnosi se na posve odreðenu situaciju u kojoj se jedna porodica našla. al' mi odmah za goricu zaðe. 43 . što naravno ne umanjuje univerzalno znaèenje ove pjesme. haber stiže i siæahna knjiga: "Vrat' se natrag. Alibegovice. Pjesnik ove balade ostvario je jasno modeliran lik umiruæeg junaka. o kojoj umiruæi vojno govori sa puno obzira. u svega èetiri stiha. sestrama te. objavljena na stranicama Behara. Alibeg se glavom razbolio!" Kad to èula Alibegovica. kuga ti se u dvor uselila. ali ti me bješe obasjalo.

" Onda veli Havaliæu Bego: "A Boga ti. odnos naravi izmeðu Havaliæa Bege i njegove ljube bitno je drugaèiji nego li izmeðu Hasan-age i njegove ljube te ovaj nedolazak ne izaziva tragièni nesporazum meðu supružnicima. što æe tebe do smrti hraniti. a najprije za vjernu ljubu: "Mila majko. kako mi je ljuba?" Havaliæu majka govorila: "Drago d'jete. Balada je u cijelosti skladna tvorevina nepoznatog pjesnika: Razbolje se Havaliæu Bego. suðen danak i umrli sahat. selam æeš mi Begi!" Otle ode majka i sestrica. moja mila majko. zeæir prsten sa desnice ruke. i pod kulom zelena livada. oko kule hiljadu dimova. vjerna ljuba od stida ne može. veæ u Nišu straže èuvajuæi. po njoj pase hiljadu ovaca. za vrata se krije: "Mila majko. a ja imam do dv'je seke svoje: star'joj seki timar Tihorica. ni u putu. 44 . Kad su došle Havaliæa Begi. Mojoj ljubi ðogo od niæaha. Selam šalje Havaliæu Begi. u kojoj je. Meðutim.mogne i samo mu šalje pozdrav. Oblazi ga majka i sestrica. kao u Hasanaginici. za sve pita Havaliæu Bego. koja je ujedno i njegov usmeni testament. što æe tebe. pokazuje puno nježnosti i brige za ljubu koju ostavlja. ni u Carigradu. a zatim i u svojoj predsmrtnoj poruci. zdravo ti je ljuba. mlaðoj seki Èojluk selo ravno. Havaliæ Bego. mila majko moja. majko. ako meni suðen danak doðe. kula na Zagorju. selam ti je ljuba uèinila. i bijela kula. najprije u razgovoru s majkom i sestrom. Tebi. selam šalje.

u planinu. to izusti.7 Konaèno. Rijeè je o prastaroj temi o braæi u zavadi oko nasljedstva. te on hrli dvoru u posve promijenjenom raspoloženju. Bosanski vjesnik /Bosnian Herald/. Behar. or Bosanska vila/Bosnian Fairy/. Sporan dio nasljedstva oko kojeg se braæa zavaðaju jeste jedan èitluk i "Bijela na Zagorju kula". They were published-after the collections by Vuk Karadžiæ-in the newspapers and journals such as Bosanski prijatelj/Bosnian Friend/. Lyrical Song and Ballad in Behar There have been many persons who collected the Moslem lyrical songs and ballads before the emergence in the Behar journal. naglo se ukazuje sva èudovišnost naruèenog bratoumorstva. Behar. koji nam tek predstoji. a on odlazi u lov. koje miri plemenita snaha.susreæe se s njim i halali. 320. èime se skladno zaokružuje ova usmena tvorevina nepoznatog pjesnika. u zebnji za bratom. èime prestaje uzrok zavade meðu braæom. Kada od ljube saznaje da je brat živ i zdrav . svoju dušu pusti. Za to vrijeme Hasan-agi. Mojoj ljubi i od Boga krivo. djever joj kao uzdarje daje sporni èitluk i kulu na Zagorju. 108. razmutivši od meda šerbe u njoj.i pod njima hiljadu janjaca. 8 Ovaj kratki osvrt na lirsko i baladno pjesništvo u Beharu ukazao je samo na vrhunske pjesnièke domete. There were also the separate collections published. tematskoj skupini pjesama o sukobima u porodici pripada samo jedna antologijska balada objavljena na stranicama Behara. radnja je lokalizirana u Zagorje. koji lovi u planini. Hasan-aga nalaže ljubi da otruje njegova brata Muhameda. pritisnuta teškim nalogom muža. 1/1900-01. 6/1905-06. Dirnut ovim nevjestinim velikodušnim èinom. a za potpuniji uvid u motivsko-tematsku raznovrsnost te u raznolikost pjesnièkih zahvata na nivou pojedinih segmenata usmenih tvorevina. gdje se dijeli Hasan-aga s bratom Muhamedom. neophodan je sustavan i širok zahvat u graðu. for instance by the gatherers from the Ser7. nalazi izlaz iz muke u kojoj se našla tako što iz svoga ruha uzima zlatnu maštrafu i poklanja je djeveru Muhamedu. 45 . 20. Plemenita nevjesta. 7. ona nema od srca evlada!" To izusti Havaliæu Bego. U pjesmi koja je pod naslovom Dva brata objavljena u Beharu. 8.

The ballads printed in the Behar contained examples of all thematic groups. S. Popoviæ Rodoljub. about the unhappy bride. Tordinac. unhappy married couple. require the more systematic and wider insight into the available documents. K.S. This is the task that still lies ahead of us. This short paper about the lyrical and ballad poetry in the Behar pointed out only to the loftiest poetical accomplishments. Blagajiæ. and the conflicts within the family. about the lovers parted by death. bereaved parents. K. M. 46 . i.e. D. The more complete insight into the variety of motives and topics. Hofbauer and others. Ristiæ. Petranoviæ. whereas from the Croatian circles the gatherers were N.H.bian circles such as B. the songs of an unhappy girl. The majority of lyrical songs published on the Behar pages belonged to the love songs. as well as a divergence of poetical creations on the level of some segments in oral poetry.N. Davidoviæ and others.

pored ostalog. s romantièarskim stilskim crtama miješaju se prosvjetiteljske i racionalistièke ideje o naobrazbi. U godinama 1896-1897. Nedeljkoviæ je. što zbog širine preporodnog zamaha. broju Bošnjaka zavreðuje posebnu pažnju. Jedan kratki prikaz iz godine 1894. Ovaj èasopis je svoje èitaoce upoznavao s predislamskim arapskim pjesništvom. èija je radnja situirana u vremenski okvir kraja džahilijjeta i dolaska islama na Arabijskom poluotoku. naime. ali i sa savremenom arapskom književnošæu. Nedeljkoviæeva rasprava se ocjenjuje kao navala na islam. Tako Bašagiæ objavljuje dužu pjesmu Memun kod Noširevanova groba /1/1891. Anonimni autor tiska pripovijetku Harune-el-Rašid i njegov veliki vezir Džafer Bermeæi /6/1896.1-2/.4. Razumije se. usput. ili to prijevodi iz arapske književnosti ili tematiziranje Arapa. a Ibrahim-ef. knjigu Islam i kultura. U prilozima koji su slijedili u Bošnjaku. a svoj prikaz autor završava pitanjem: "Može li se nazvati sijanjem kulture u narodu navala na tuðe svetinje?" Povodom pojavljivanja navedene rasprave Osman Nuri Hadžiæ je pisao.12/ u kojoj se Arabija javlja u svom poznatom koloritu. Mehmed-beg Kapetanoviæ Ljubušak objavljuje dijelove svoga Istoènog blaga i najavljuje skoro izlaženje svoje knjige. Ta tema je: strast i slava predaka. æudoreðu i podsjeæanju na kulturno-prosvjetni zamah islamske kulture u prošlosti kao zalogu povijesnog sjaja velikih islamiziranih naroda. 47 .Džemaludin Latiæ ARAPSKA KNJIŽEVNOST U PREPORODNIM ÈASOPISIMA Arapska književnost prisutna je veæ u prvom godištu Bošnjaka /1891/. U toj prièi.iæ/. 43.. tvrdio da se "samo u hrišæanstvu može razvijati kultura pa stoga napada našu". stilematsku leksiku ovog našeg prevodioca. a dobrim dijelom i u èitavoj bosanskomuslimanskoj književnosti tog perioda.Historièku crticu iz arapskog života.17.1.1-2. mnogo bogatiji prevodima s arapskog jezika. 44. susreæemo dvije karakteristiène romantièarske teme ne samo prevoðene arapske literature u našim preporodnim èasopisima veæ i u Bašagiæevoj. Behar je. Osvrnimo se na one prve.1. Safvet Bašagiæ u 17. finu.. u 14. što zbog dužeg izlaženja. Istaknimo. arhaiènu.42. Repovac prevodi narodnu pripovijetku Nevjera /2/1892. Anonimni autor kritièki se osvræe na raspravu Islam Milana Nedeljkoviæa u izdanju Letopisa Matice srpske. broju objavljuje Nesretnu ljubav .

Arapski pjesnik kojim su se najviše oduševili naši pjesnici prevodioci Bašagiæ i Æatiæ te islamski pisac Muhamed Seid Serdareviæ bio je Ebul-Ala el-Mearri/ r. ali poezije je u njojzi tako malo". seoba iz doma. I povratak ljudskog biæa u stanje atoma. U prosvjetiteljskom duhu Bašagiæ dalje nalazi da je ta pjesma "puna filozofije. istièe ovog pjesnika koji se protivio apsolutizmu i anarhiji./. Bašagiæ je preveo odlomke iz El-Mearrijeve zbirke Luzumijjat /9/1908-1909. Pored djece. U plamenu vrele krvi rodila je majka mene.. usljed èega ga je Premilostivi povratio opet i u njegovu bisernu koru".155/. Muhamed Seid Serdareviæ. vrsti lirske pjesme "u kojoj pjesnik slavi svoje pleme.Bašagiæ u prvom godištu Behara prevodi odlomak iz Lamijjetu-laraba predislamskog pjesnika Šanfare el-Azdija /510. Æatiæ prevodi "jednog od najveæih pjesnika prije islama" Antaru ibn Šedaba el-Abzija /polovina 6." prevodi Serdareviæ epitaf na El-Mearrijevom grobu.. "uz Chajjama . koji o El-Mearriju piše jednu obimniju biografsku bilješku.Moja slava uzdiže se iznad sunca i plejada. Uz prevod naši prevodioci obièno donose bilješku o pjesniku te objašnjenje o vrsti njegove pjesme./ U plamenu vjeènog rata grudi su mi prekaljene. po Isau/. On se slavi kao "najveæi pjesnik filozof arapskog naroda". ali mu vrijeme nije poznavalo vrijednosti. Odista se radi o misaonoj pjesmi. Svjesni da Bosanski Muslimani dobrim dijelom dijele sudbinu 48 . 970/363.g. (Odlomak iz El-Abzijeve Fahrije u Æatiæevom prijevodu). kog je Premilostivi od visosti stvorio. u Siriji/. Sijao je. Tako Bašagiæ objašnjava da je luzumijjat /"Luzumu ma la jelzemu"/ "vrsta pjesme. smrt staraca. Npr. "Vlasnik ove grobnice.."bio je jedan pokriveni dragulj.. a mogli bismo reæi i tematsko-sadržajno usvajanje. gdje se srokuju dva sloga". Rijeè je o Antarovoj fahriji. velikane ili sama sebe. El-Mearri je ovo poštovanje." /Fahrija je naroèito zastupljena u predislamskoj arapskoj književnosti. . bez posebnih prevodilaèkih pretenzija.najslobodoumniji islamski pjesnik svih vremena"/Bašagiæ/ te "želitelj slobode i narodnog napretka" /Muhamed-Seid Serdareviæ/. Za njegovu pjesmu Bašagiæ kaže da je "ljepša od svake muallake".st. Pred njezinom velièinom svaka slava u prah pada.10. zaslužio svojom pjesnièkom i politièkom slobodoumnošæu.

197-200/ anonimnog autora. a preveo ju je Æatiæ. st. Navešæemo jedan primjer u kome se vidi kako se Buliæ 49 .23. godišta do 5.242/ i Druga mekama: El-hulvanijjetu /7/1906-1907./. H. Buliæ donosi Prevod prve Haririjeve mekame /6/19051906. Smrtnu mi je ranu dao Grijeh i prestup mog naroda Što je tako nisko pao to je jedna kitica iz Glasa iz smrtne postelje Ibn Ebi Hukaika /preveo Mirza Safvet. odlomak iz djela Mešahiru-n-nisa /Glasovite žene/ u prevodu Mirze Safveta /1/1900/1901. pa "uèeni svijet ne drži puno do sadržaja mekama". Meni više dozlogrdi. u kojoj do izražaja dolazi "igrarija rijeèi". U toj pjesmi Abduhu žali zbog propasti muslimana.4. Od 13. život pripovijedanja i šarolikost Šeherzadinih svjetova.243/.279-380/. Buliæ upoznaje èitaoce Behara s ovom specifièno arapskom proznom formom i s njezinim najpoznatijim piscem Muhammedom Haririjem iz XI. komparira stanje muslimana i lijenost hodža u Bosni i Misiru i uvjerava našu ulemu da isto misle veliki reformator Abduhu i naši napadani pisci. Mali uvid u naše preporodne èasopise otkriæe nam didaktièku i moralistièku notu pjesništva i ostale literature koju oni donose. koji je s arapskog preveo Oèev savjet sinu. da Ummetu pošalje jakog rukovoðu i kritikuje ulemu koja tavori u taklidu /oponašanju/. Od proznih formi Behar donosi odlomak romana iz arapske povijesti Harun er-Rešid /7/1906-1907.15. godišta Osman Nuri Hadžiæ i Fehim Spaho prevode Hiljadu i jednu noæ / od broja 13/1902-1903 Spaho to èini sam. 6/1905-1906. broja 9.274-275/ anonimnih autora. Naš prevodilac mekamu naziva "umjetnom prozom". naši prosvjetitelji prevode one pjesnike i reformatore koji s gorèinom govore o jednom stanju i propasti islamskog Istoka i s nadom najavljuju njegovo buðenje. Šejh Muhamed Abduhu je pjesma koju je ’Allame-i’asr ispjevao neposredno pred preseljenje na ahiret.islamskog svijeta. A.21. Odgojno-moralnim stihovima prošarana je veæina proznih tvorevina. dželle šanuhu. "Govor ponosne Arapke". meðu kojima je svakako bio i Æatiæ. moli Allaha. koji donosi i original Abuhuove pjesme. Æatiæ. Buliæ. H. arapske pripovijetke. Naroèito se na tom polju istièe A. prièe i basne naglašeno savjetodavnog karaktera.18. koji polazi na put /7/1906-1907. broja 2. 17. u to vrijeme koloniziranog i zaostalog. specifièni historijski kolorit.1. U jeziku ovog prevoda osjeæa se bogatstvo naše narodne leksike.

Hafiz-ef. Nedžati preveo je dijelove iz Imrul-Kajsova divana. /47 predstavljen je savremeni Pjesnik Nila. Divni vrat s nakitom i èari antilopine. Književna kritika je opæenito biografska. koji je u Biseru /2/1913. Osvrnuæemo se na dva prevoda. Nedžati je pseudonim Fehima Bajraktareviæa.1. 2/1901-1902. 3. ko bude i umine?! Dobro se æuti samo sretnik i vjeèno mladi. jedan iz Gajreta. Prevode se arapske prièe pouène sadržine te poezija predislamskog i islamskog perioda. a kod Bašagiæa ona je èak napadna. Gajret i Biser nastavljaju Beharovo interesiranje za arapskom književnošæu. F.8 i 9. vi stare ruševine! A zar je dobro onom. A kako je onom. tražeæ vode studenca. A ti držiš: Selma je ista ko za sastanaka Na Rassuev'alu il kod Huzama-doline.igra rijeèima prevodeæi Haririjevu umjetnost proze: Potucao sam se od kamen-srca do još tvrðeg tvrdca te tužne slike. U Gajretu /6/1913. a u godištu 9/1908/1909 br. kao žedna ptica obilazeæi oko zdenca. Bajraktareviæev ritam je bez pjevljivosti. Hod je sasvim isti. Ko za onih noæi kad ti otkri sjajne zube. koji za Imru-l-Kajsa kaže da je "najveæi arapski pjesnik predislamske periode". spontanu rimu. Na nj se izli svaki crni oblak iz visine.170/ F. Što ne spava u strahu i nièim se ne brine. 5-7 do 10. Njegov prevod ima svježu leksiku i novu. za koga anonimni autor tvrdi da je "narodni misirski pjesnik" i "prvi pjesnik savremene arapske poezije". 153-155/. Ibrahim. drugi iz Bisera. ukratko: to je prevod uoèljive prevodilaèke discipline. Dobro jutro želim vam. Drugi prijevod je Saliha Bakamoviæa. Bajraktareviæev prevod izdvaja se u èitavoj arapskoj prevedenoj poeziji po novom. U književnoj kritici koja se odnosi na arapsku književnost Behar pozdravlja pokretanje novih listova u islamskom svijetu. I vidiš još uv'jek u Selmi mlado gazelèe I nojevo jaje nasred pješèane pržine. od èijeg zadnjeg sastanka Proðoše tol'ki mjeseci i tol'ke godine? Nesta traga od Selmina stana u Zulhalu. donosi preglede arapske književnosti /Spaho Mehmed i Dizdar Muhamed. originalnom ritmu bez stereotipne inercije koju susreæemo èak i kod Æatiæa.50 .

a naroèito preko arapskog pisma. 51 . Naši prosvjetitelji su znali da na ovom prostoru mogu i moraju opstati samo ako saèuvaju autohtonu kulturnu srèiku i nacionalnu samosvojnost. jal svojim motivima /ovo drugo je naglašenije/. a na poèetku novog doba. na kraju: Arapska književnost je.8. podsticajna. Æatiæ objavljuje svoje Religiozne sonete s motivima iz arapsko-islamske povijesti. Æ. i pored novonastalih i katastrofalnih prilika. samobitnost i posebitost.v. prevoðena zato što je arapski lingua sacra naše bosanskomuslimanske kulture. kojeg iznenadi zora.104/ objavljuje Hazreti Muhammeda /s.g. mi smo ušli u krug velike islamske kulture i civilizacije. arapske basne i maštovite prièe. Te književne vrste. meðu njima i èuvenog Ibn Zejduna. èija sjena obilazi Kerbelske sokake. Veza s tim jezikom. I ti doðe. hurufata. u drugom zlatnom dobu naše kulturne povijesti. preporod se ipak nije mogao zamisliti.. Djela koja su prevoðena s arapskog jezika naglašeno su moralnoodgojna.125/ s francuskog preveo nekoliko ljubavnih pjesama arapskih pjesnika. Zato smo ovdje susreli fahrije i luzmijjate te hikaje.110.s. mekame. naši pisci (i) na poetièkom raskršæu goje poetiku istoènjaèkih književnosti i oploðuju mozaik ukupne literature jugoslavenskih naroda. M. kao spavaèa. ostala je neraskidiva. jal svojom formom. crvenije od cvijeta ohkuana. moja draga! Mene je tada obuzela velika jeza. 7. kreativno æe biti usvojene u poèecima naše moderne književnosti. Ovo bijaše ugovoreni èas. Preko tog jezika. Zakljuèimo./. zalazaše za ladanjem. Sunce.1914.4 i 5. Ja bijah privezao svoga konja i sio. Prevoðena literatura je u funkciji preporodnih ciljeva. a bez tog jezika. Na zalasku naše islamske renesanse. i pored ukljuèivanja u evropske tokove obrazovanja i razvoja.a. kojima odluèni ton daje islam. U Gajretu 1911. Osman Ðikiæ u Gajretu /6/1913. a u Biseru ciklus O ženi u kojem velièa i èuvene Arapkinje Zulejhu i Merjem i u kojem je ona antologijska pjesma o Fatimi ez-Zehra. uvijek s islamskom misaonom i etièkom pozadinom ili podlogom.

Buliæ. Æatiæ /8/1908191135-136/. Safvet: Memun kod Noširevanova groba /1/1891. -Anonim: Harun-el-Rešid i njegov veliki vezir Džafer Bermeæi /6/1896.H. /1/1900-1901. Preveo Mir..121/ -Šanfara el-Azdi: Odlomak iz "Lamijjetu-l-areb".Bašagiæ.Æatiæ.Bašagiæ/.4. Historièka crtica iz arapskog života.19/ -Hazreti Alija kalifa IV: Iskrice-.10.21.23.1-2/. koji polazi na put. dijelovi iz knjige Mehmed-bega Kapetanoviæa Ljubušaka "Istoèno blago". S arapskoga preveo Mirza Safvet /S..17.iæ/ Proza -Anonim: Nevjera.Bašagiæ.202-203/ Proza -Anonim: Govor ponosne Arapke.2./ Preveo: Æazim M./7/1906-1907l12l124-135/ -Ebu-Ala el-Mearri/: Odlomak iz jedne Mearrine kaside.iæ.42.17.8./7/1906-1907.. 35. -./9/1909.1.155/ -Ebu Firas: Ponosna pjesma. /Preveo M.13.Bašagiæ/ /6/1905-1906. Safvet: Nesretna ljubav. Æatiæ/.1/1891./6/1906. /Preveo/ A.. prip. 43.m: /Dopis povodom èlanka Mehmeda Teufika "Arapski jezik u našim gimnazijama" u Beharu/. U godinama 1896..1-2. S arapskoga preveo Mirza Safvet/S. Pripovijetka. ”..1-2/.-/12/1902. 24.-1897.Arapski spjevao-ž Preveo M.Bašagiæ/. .381-382/ -Ibni Ebi Hukaik: Glasi iz smrtne postelje.BIBLIOGRAFIJA Književnost s arapskog jezika Bošnjak Poezija .1-1/ Behar Poezija -Anonim: Oèev savjet sinu.Bašagiæ/.242/ -Antar bin Šedad el-Absi: Fahrija. .34. S arapskoga preveo Mirza Safvet./S.1.. S arapskog preveo Mirza Safvet /S.Bašagiæ. 1..362-363.1908./Prijevod s arapskoga/. /S arapskog preveo 52 .".14./8/1907. Preveo s arapskog Ibrahim-ef.-vet/S...1/1900-1901.1-2/. -Anonim: Islam/4/1894. Repovac /2/1892.1-2. Nar.4/ -Šejh Muhamed Abduhu: xxx.

83/ x O dva arapska romana.60.17./3/19021903.13./6/1905-1906.363/ -Muftiæ.Iz djela "Mešahirun-nisa"/Glasovite žene/.363/ -Mahiniæ.9.17. naæi æeš uz vodu. .61/64/ -Anonim: Hiljadu i jedna noæ.135-136/ -Hajroviæ.158/ -Repovac Nasihudin: Baci niz vodu./1/1900-1901.Anonim: Ženidba. /6/1905/1906. Arapska pripovijetka.5. /Istoèna prièa/.205.23. /5/19041905.: Sabur.10. S originala preveli: Osman Nuri Hadžiæ i Fehim Spaho.5. Iz Hadisi-erbeina preveo . /1/19001901. /2/1901-1902.5.78-79/ Kritika o arapskoj književnosti -Anonim: Ajal-ul-iber /Èudotvorni znaci/. Arapska prièa.15.15/ 53 .197-200/ Arapske narodne pripovijetke -Deronja Hasan: Vuk i lisica. hafiz M. Arapska pripovijetka.12./M.243.13. /6/1905-1906.A.267-268/ -Hajroviæ M.82/ -Mehmed: Sultan-ul-heva ve terbujet-ul-benat./1/11900-1901./1/1900-1901./5/19041905. Murat: Zavidnost. -Anonim: Novi list zabavno-pouèni u Misiru.-62 do 9/1909-1909./1/1900-1901.190/ x Najava ovog prevoda u Beharu.Bašagiæ/./1/1900-1901./8/1907-1908. Napisao Bursum.Hazim: Prije smrti pokaj se.23.1. /Istoèna pripovijetka/. do 9/1908-1909./7/1906-1907./S.10.109// -Hajroviæ M.7.9. Ahmed:Carski saraj.:Darežljivost Džaferi Bermekije. Arapska prièa.Arapska basna. Roman iz arapske povijesti. Po arapskom Šemsuddin /Sarajliæ/.39/ -Anonim: Harun el-Rešid./1/1901-1902.4.S. -Dukatar.efBasili.139ž140/ -Anonim: Hatemi Tai.Hadže zade. Preveo-.Prijevod s arapskog. /Odlomak/.200-202. .12. -Anonim: Enisul-Dželis /Prijatan drug/.4.162/ x Bilješka o listu./1/1900-1901. /2/1901-1902.186-187/ -Kazazoviæ.: Teveæel.162/ -Anonim: Hiljadu i jedna noæ. /4/19031904. Salih:Maèka i miš.3. -Anonim:El-Muejjed. /1/1900-1901. Arapska basna.10.Arapska pripovijetka .

/3/1918.110. Fehim: Iz novije arapske književnosti./4/1911.H.53/ -Salih/ Bakamoviæ: Iz arapske lirike.9899/ .Æatiæ: iz ciklusa "O ženi": Zulejha.170/ Biser Proza -Sloga i nesloga. Po arapskom Hazim Muftiæ. Napisali-.s.7 i 8. /2/1914.-Anonim: Hiljadu i jedna noæ.4.-Zemzem vrelo.7.Nedžati /Fehim Bajraktareviæ/.47/ -Buliæ A. Fatima ez-Zehra.: Prevod prve Haririjeve mekame.Æ..18.125/ -Hiæmo: El-islamu jalu ve la jula alejhi.99-100/ Arabic Literature in our Revival Periodicals The Arabic literature was translated in the second Golden Age of our cultural history because Arabic was lingua sacra of our Bosnian Moslem culture.s. /9/1908-1909. even under the newly cre54 . 8.Isa-pejgamber a.153-155/ Gajret Proza -Faik /po arapskom/: Dvije arapske prièe. /7/1906-1907.do 10.a.Osman Ðikiæ: Hazreti Muhamed s. x Obavijest. We entered into a circle of this great Islamic culture and civilization through the medium of this language.12. -Anonim: Pjesnik Nila. and especially through the Arabic script. a. -Serdareviæ. /6/1905-1906. Merjem./2/1901-1902..7.5-7 .131/ -M. Muhamed Seid: Ebul-Alai-Mearri./4/1911.13 i 14.s.8 i 9.Æatiæ: Teubei-nesuh. /1/1912-1913. .18. Fitnet.105-106/ Poezija -M.". Preveo F.179-181/ -Spaho.Æ. /5/19041905.279380/.s. /2/1913-1914. hurufat. .-Hidžret.Musapejgamber.1.v.Æatiæ: Religiozni soneti: Ibrahim-pejgamber.215/ Poezija -M./6/1913. The link with that language. a. /2/19011902.3. 104/ -Iz Umru-l-Kajsova divana.9.4 i 5./6/1913.287/ -Spaho Mehmed i Dizdar Muhamed: Pregled arapske književnosti. /3/1918.7.1.7.

either in their form or in their motives. These literary types. originality and particularity. 55 . our writers. because they knew that they could and had to remain in these parts only if they preserved their autochthonous cultural essence and national self-awareness. Our writers tried to enlighten their readers. The translated literature was in the function of Revival goals. (the latter one was more pronounced) would be accepted in a creative way at the beginnings of our Modernist literature. our involvement into the European currents of education and development and the Revival could not be even imagined. on the poetical crossroad. and at the beginning of a new age. Towards the sunset of our Islamic Renaissance. maqamas (stories told in a special manner that complies with the particular vocal interpretation of Qur'an). For this reason. cherish the poetics of Eastern literatures and fructify the mosaic of overall literature of Southern Slavic nations. Islam gave the most decisive mark to these qualities. Arabic fairy tales and imaginative stories. we saw here fahriyas (stories of praise) and loosmiyates (didactic stories). Without Arabic.ated and catastrophic circumstances. The works that had been translated from Arabic had an underlined moral and educational character. remained unbreakable. They were meant to incite readers' response and they always had the Islamic thinking and ethical background or backdrop. hikayas (short stories).

56 .

Tako æe francuski putnik. Henri Massieu de Clerval. da bih mogao èiniti o njegovom karakteru i njegovoj naobrazbi. Muhamed Neziroviæ. pour apprecier son caractere et son instruction. II a appris le francais a Paris et il aime la France. U drugoj polovici devetnaestog stoljeæa u Bosni i Hercegovini æe uvijek biti ljudi koji æe znati i voljeti francuski jezik. godine u Život 5. 607. 1913. Sarajevo. str. Putovanje u Bosnu 1855. vidio sam u Sarajevu jednu vladinu školu. Bodler. Sarajevo. Dobro sam upoznao direktora te škole Mustafa-efendiju. Birbaum i druga? “Sarajevski list 252. 1979. to jest poslije okupacije Bosne i Hercegovine od strane austrougarskih trupa. Anatol Frans./ 57 .Muhamed Neziroviæ PRIJEVODI SA FRANCUSKOG I DRUGIH ROMANSKIH JEZIKA U MUSLIMANSKIM ÈASOPISIMA U DOBA PREPORODA I zar da se posumnja u vrijednost lista u kome susreæemo ova velika imena.. najstariji uèitelj Sara1. /prevod sa francuskog. koju je 1864. godine osnovao bosanski valija Topal Osman-paša. Èehov. advokat u pariškom sudu i èovjek koji je znao naš jezik i zanimao se za našu prošlost Henri Massieu de Clerval proputovati Bosnom i govoriti o izvjesnom Mustafa-efendiji . Krapotkin. Nauèio je francuski u Parizu i voli Francusku. Uitmen. Istina. ocjenjujuæi djelovanje èasopisa Gajret." 1 Možda je to onaj isti Mustafa Izet-efendija. godine. j'an assez connu le directeur de cette ecole Mustaffa-Effendi. Francuski putnik veli za Mustafa-efendiju: "J'ai bien vu a Sarajevo une ecole du Gouvernement..koji je predavao u nekoj sarajevskoj školi o kojoj vrlo malo znamo jer o njoj ne govore naši suvremeni istraživaèi a koja je prema ovom svjedoèenju francuskog putnika postojala na devet godina prije osnivanja sarajevske ruždije.” Interes bosanskohercegovaèkih Muslimana za sve ono što se dešavalo na Zapadu pa tako i za teèevine francuske kulture kao i dostignuæa njene književnosti nije bilo nešto što se naglo pojavilo tek poslije 1878. Šopenhauer.

"drži za opšti evropski jezik". "što vidi da je broj uèeæe se u ruždiji djece. 58 . od 3. prema Bosni. Imao sam želju. a u Evropi. Sarajevo. tadašnjem zvaniènom organu Bosanskog vilajeta." Pjesma je izvrsno prevedena i donesena jezikom kojim se i danas skoro ne bi imalo što ni dodati ni oduzeti. jer mi nije dao priliku silnik po imenu nemoæ”. On je u pismu poslanom u Carigrad Rešad-begu koji ga je. koji se. ali nisam bio u moguænosti. Školske prilike Muslimana u Bosni i Hercegovini /1800. ožujka 1869.jevske ruždije iz godine 1869. ili kako list navodi: "Sadržaj jedne pjesme iz djela prije nekog vremena umrlog francuskog pjesnika La Martina. ne znam je li to uroðeno svojstvo naroda. Æuriæ Hajrudin. svibnja 1869. 1987. zasigurno.. urednika Sarajevskog cvjetnika.2 Njegovo nezadovoljstvo je svakako urodilo nekim plodom jer je ono. na osnovi sultanovog odobrenja. godine donio jednu bilješku u kojoj je izražavao nadu da æe se i u Sarajevsoj ruždiji "naskoro postaviti i jedan uèitelj za francuski jezik" što se uskoro i ostvarilo jer je bosanski valija samo mjesec i pol dana kasnije odluèio da u ruždiji.3 Zanimljivo je. ona se tamo mnogo njeguje. Mehmed Šakir Kurtæehajiæ u Sarajevskom cvjetniku od 29. za kojega je tadašnji sarajevski Službeni list podvlaèio da u svakoj prilici svoje nezadovoljstvo izjavljuje.. da se upravo te iste godine u ovom istom listu pojavio i prijevod jedne druge pjesme francuskog pjesnika Alphonsea de Lamartinea i to upravo u povodu njegove smrti. od 13.-1878. 3. pa makar tu bilo i hiljadu sramota. na primjer francuski. ožujka 1869. Arif-efendija. Cijela ova atmosfera. otpoène predavati francuski jezik./. odgovarao: “Kako je u našim krajevima nauka potpuno zanemarena. koji je inaèe mnogo u upotrebi. nezadovoljstvo tadašnjim stanjem školstva ali i svijest o potrebi da domaæi sinovi upoznaju jedan veliki strani jezik našla je odjeka i kod Šakira Mehmeda Kurtæehajiæa./.147. prema množini žiteljstva ove varoši vrlo mali. da se obrazujem u nekoj tuðoj zemlji na tuðem jeziku. vojni lijeènik sarajevskog garnizona. odgovaralo opæoj klimi koja je postojala u odreðenim kulturnim krugovima glavnog grada bosanskog vilajeta jer je Sarajevski cvjetnik u svom broju 2. Mi ovdje donosimo njen poèetak i kraj.Od svih mojih želja jedna od najveæih je da nauèim jedan strani jezik. zu-l-hidžeta 1285 /30. impresioniran njegovim darom upitao gdje se školovao. str.. meðutim. 2. i neprestano se trudi da savjetima i opomenama uèenike ove škole što više umnoži".

od 12.O Bože! Šta je poèetak. na primjer. gdje je zakopan. Æiro Truhelka 4 do ovoga teksta koji se pojavio u listu Mehmeda Šakira Kurtæehajiæa. pojedine gimnazije koje æe se otvarati poèev od studenog 1879. kako kaže u svom pismu Rešad-begu. 1914. poèele su u Sarajevu stizati prve francuske novine a sigurno i prvi èasopisi. znao. èuvajuæi pritom snažne zasade orijentalne kulture i poznavajuæi dobro velike istoènjaèke književnosti. Sarajevo. Na samom poèetku dvadesetog vijeka. do konca devetnaestog stoljeæa u kojima æe se predavati i francuski jezik koji ipak neæe nikada imati onaj status i onu premoæ koju je uživao njemaèki. Ako si ti svijetu poèetak i svršetak kako je dug put njegov! Koliko su èudne stvari. Naravno na ovaj veæ pripremljeni teren nova austrougarska vlast æe uvoditi i nove oblike. slavenski i da ga je dobro nauèio od svog oca Mehmeda Emin-efendije Kurtæehajiæa. u zajednièkoj sirotinjskoj raci. Svakako su ove dvije prve decenije našeg stoljeæa predstavljale i doba snažnog poleta i aktivnosti bosanskohercegovaèke muslimanske inteligencije koja se poèela. Nekoliko mlaðih pisama hercegovaèke gospode pisanih bosanicom iz dubrovaèke arhive. Od onih pisama hercegovaèke muslimanske gospode koja je donio dr. neprekinuto tekla od veoma starih dana. kao i Mozart. Još jednom se tako potvrdilo da je meðu Muslimanima. Dr Æiro Truhelka. osnivajuæi. koje se u ovom putu viðaju! Oh! Da li æe se u dubljine mora ovoga vremena roditi jedan dan. koji je umro u Beèu. nit njihovog narodnoga jezika. svibnja 1869. (Sarajevski cvjetnik 24.) Oèito da je Mehmed Šakir Kurtæehajiæ. Glasnik Zemaljskog muzeja 241. po navodima Hamdije Kreševljakoviæa. godine Zeman. snažno napajati i na zapadnim izvorima i uzorima. koja li je svrha ovoga svijeta. kojem nije bila potrebna nikakva reforma.. koji æe nas izbaviti iz ovoga mora i po našoj nas volji na jednom mjestu sabrati i umiriti. godine. nažalost. taènije 1902. nepoznatog prevodioca.477-494. Godinu dana kasnije bit æe pokrenut 4. U Sarajevu je u sami osvit dvadesetog stoljeæa pokrenut Behar nešto kasnije Gajret i 1911. 59 . bjelopoljskog kadije. pa je stoga i pisao ovako lijepim jezikom kakav se osjeæa i u ovom prijevodu ove pjesme.

Džemaluddin je hadži Mehmed Džemaluddin Èauševiæ. Nešto rjeðe su se u njima pojavljivali i prikazi koji su se odnosili na francusku književnost. (Behar. ali opæenito uzev prilozi i prijevodi sa drugih romanskih jezika u ovim èasopisima su odista rijetki. Jedino Osman Nuri Hadžiæ prevodi i pod vlastitim imenom i pseudonimom Vamik i Muharrem. s vremena na vrijeme æe se pojavljivati prevedeni prozni i poetski tekstovi sa ovog jezika.6 Svojim prikazima iz francuske književnosti javljao se povremeno i pjesnik Mustafa Èeriæ-Garanfer. Hifzi. Mehmed Tevfik je Mehmed Teufik Azabagiæ. godine.. Zeman. u kojem nije bilo prijevoda sa francuskog. On to radi sjajno prevodeæi sa starofrancuskog. U svim ovim èasopisima. septrembar 1912. M. 12. meðutim. Nosioci drugih pseudonima i inicijala kao što su Asaf. S.5 A. 7. pojavio i prikaz neke francuske knjige ili neke strane knjige napisane na francuskom. Safvet-beg Bašagiæ i Osman Nuri Hadžiæ. 362. izlazio je skoro cijelu jednu deceniju. pokrenuli Edhem Mulabdiæ. Ponekada bi se u vidu kratke bilješke. koji su prvog svibnja 1900. Nedžati je Fehim Bajraktareviæ. ako se izuzme Zeman. ostaju nama za sada nepoznati. F. Faik. Meðu prvima citiramo Salih-bega Bakamoviæa. Esad-efendiju Kuloviæa i Ismeta Sariæa. latinskog i talijanskog. 1971. M. Bajramski prilog Zemana. Sabri. Salih Emin je Salih Emin Aliæehiæ. i to iskljuèivo 5. str. 1900. godine u Zemanu naslovio francuskim rijeèima Chanson de coeur /Pjesma srca/. Aburezak Hifzi Bjelevac. u ovim èasopisima prevodili brojni muslimanski intelektualci tako da se slobodno može reæi da je njihov broj impozantan. 342. Slièno se dešavalo i sa knjigama napisanim na drugim romanskim jezicima. 6.).) U posljednja dva godišta Behara pojavljuju se kao prevodioci i Andro Petranoviæ /pseudonim Frank) i Ela Kranèeviæ. Sadik. F. 60 . drugi jedino svojim imenom. Prema navodima dr Muhsina Rizviæa.u Mostaru i èasopis Biser. koji je znao francuski i volio francusku kulturu pa je i jednu svoju pjesmu napisanu na našem jeziku i objavljenu 1912. dok su treæi upotrebljavali samo pseudonime ili inicijale svoga imena i prezimena ili samo prezimena. Neki meðu njima su se potpisivali svojim punim imenom i prezimenom. Behar Književnoistorijska monografija (Sarajevo. One koji su se potpisivali svojim imenima danas takoðer poznajemo.7 Prvi èasopis koji je najavio poèetak muslimanskog kulturnog preporoda bio je Behar. N. U Beharu su se povremeno pojavljivali i prijevodi sa francuskog jezika. Sa francuskog su. ali koja nije bila lišena i vlastitog vrijednosnog suda. taènije sve do prvog veljaèe 1911.

onaj veliki zalogaj. Le portfeuille de Bixiou /Biksijeva lisnica/. veæ 1900. Veæ u nekoliko brojeva prvog godišta Behara pojavit æe se Gobineaovi Kandaharski ljubavnici /Les Amants de Kandahar/./ Pri analizi ove prevodilaèke djelatnosti u Beharu zapaža se jedna zanimljivost. i 1908. kasno poèinju suraðivati prevodioci nemuslimani i njihova imena nalazimo samo u dva posljednja godišta ovog èasopisa.Prièe iz mog mlina.). godine preveo tekst nekog D. Znaèajan poduhvat. privatno u Sarajevu. Josephe Arthur Gobineau i Catulle Mendes. Kandaharske ljubavnike prevode Salih Emin Aliæehiæ i Mehmed Teufik Azabagiæ. S obzirom na znaèaj ove pripovijetke i njenog prijevoda na naš jezik o njoj æe biti kasnije još rijeèi. koji je naslovio Topalasto šæene.francuske proze. Još jedan prevodilac se pojavio u Beharu u osobi Esadefendije Kuloviæa./. kraæe tekstove Esad-efendija Kuloviæ. dok prijevoda poezije nije bilo. Le secret de maître Cornille /Tajna jednog mlinara/8. tada poznatog. Jedna od njih je i Ela Kranèeviæ. dva razlièita sloja. na primjer. Svi ovi prijevodi potjeèu iz pera nepoznata prevodioca. koja prevodi novelu Lea (1909. naime. kako je veæ primijeæeno. što. u Beèu i Carigradu . a mnogo kasnije i jedan tekst pod naslovom Gospoða Maintenont svojoj neæakinji /1908. . U Beharu. 61 . koji je u ovom èasopisu objavio dva svoja prijevoda tekstova danas potpuno nepoznatih pisaca. On je. Langata. La legende de l'or /Legenda o èovjeku zlatna mozga/. godine u Beharu æe se pojaviti i nekoliko prijevoda pripovijedaka Alphonsea Daudeta iz njegove poznate zbirke Lettres de mon moulin. a danas nešto zaboravljenog pisca Catullea Mendesa.dok je Esad-efendija Kuloviæ uèio francuski. Ona je takoðer prevela i jednu crticu Harry Miriam Pod Galadskim balzamima /1908. Izmeðu 1906. Drugi pak pripadaju poznatim imenima francuske književnosti kao što su Alphonse Daudet. Francuski prevedeni tekstovi u Beharu nisu brojni i oni predstavljaju. duga pripovijest koju æe prevoditi izvrsni prevodioci Salih Emin Aliæehiæ i Mehmed Teufik Azabagiæ. Les Etoiles /Zvijezde/. èiji su se tekstovi najvjerovatnije pojavili u nekom francuskom èasopisu koji je stizao i u Sarajevo pa su odatle ti tekstovi i preuzeti jer su mogli predstavljati stanovitu zanimljivost za tadašnjeg èitaoca. To vjerojatno dolazi zbog toga što su se prva dvojica školovala vani. da tako kažemo. Jedni potjeèu iz pera danas potpuno nepoznatih ljudi. nije bio sluèaj sa prevoðenjem poezije sa talijanskog jezika o èemu æe svakako kasnije biti još rijeèi. To su bile: La chevre de Monsieur Seguin /Koza gospodina Segena/.

spreman da obavi hadž u Meki .Sanjao je samo o džamijama i munarama. Nietzchea i Spenglera ali je danas u Francuskoj sa njega skinuta ona neslavna hipoteka o kojoj smo upravo govorili. Nikola Ostojiæ prevodi 1908. Ludwig Schemman preveo je èetiri Gobineauove pripovijetke meðu kojima i Kandaharske ljubavnike na njemaèki. Gobineau. Prijevod je imao ogromnog uspjeha. dolaze iz talijanske. Kandaharskim ljubavnicima.pisat æe kasnije njegova nekadašnja prijateljica iz mladih dana barunica de Saint Martin. Kao plod njegova boravka u ovim krajevima pojavile su se 1876. se disait musulman. Godine 1893. ako ne i najznaèajnijem prevedenom tekstu objavljenom uopæe u sva tri muslimanska èasopisa ovog doba. uznositelj individualne energije i moæi je odista snažno utjecao na Wagnera. godine njegove Les Nouvelles asiatiques . Ali vratimo se sada najznaèajnijem prijevodu koji se pojavio u Beharu. slijedili su drugi. godine u Njemaèkoj je prodano više od stotinu tisuæa primjeraka ovog djela. Stjepko Ilijiæ godinu dana kasnije objavljuje prijevod poeme Ruit hora Giosue Carduccija koja se nalazi u pjesnikovoj zbirci Odi Barbare /Barbarske ode/. inicijatora terora za vrijeme Francuske revolucije. Gobineau je jedan od francuskih pisaca devetnaestog stoljeæa koji je bio jedno vrijeme optuživan da je svojim djelima dao duhovnu osnovicu za raðanje njemaèkog nacizma i njegovih rasnih teorija na isti onaj naèin na koji su i Jeana Jacques Rousseasa optuživali da je za uèenika imao jednog Robespierrea. poemu Gabrielea d'Annuzija iz njegove zbirke Canto Novo. Kako smo veæ rekli veæ u prvim brojevima Behara pojavio se prijevod ove obimne pripovijetke velikog francuskog pisca grofa Josepha Arthurea Gobineaua (1818. i on u ovo vrijeme ide u red onih francuskih pisaca koji mogu stati uz bok samom Stendhalu. kako smo to veæ ranije naglasili. Ovaj francuski pisac. Pisac je putovao Istokom i kao diplomatski službenik imao je priliku da dobro upozna Iran i susjedne zemlje.Što se tièe prijevoda poezije. prìt á faire son pelerinage á La Mesque . koja je donosila scene iz života avganistanskih gorštaka. francuski diplomata koji je dobar dio života proveo na Srednjem istoku bio je opèinjen Orijentom: II ne rìvait que mosquees et minarets. i do 1935. 62 .-1882. svi prevedeni tekstovi. i to modernije književnosti. govorio je da je musliman. godine Pšenicu danas nepoznatog Campaninija Naborrea i Prezrene. zbirka od šest pripovijedaka od kojih je jedna bila i Kandaharski ljubavnici.).Azijske novele.

9. Prijevoda ove novele u Beharu prihvatila su se. godine poklonio jedan primjerak svoje knjige Richardu Wagneru.. Prvih osam nastavaka potjeèu iz pera Saliha Emina Aliæehiæa a posljednja tri iz pera Mehmeda Teufika Azabagiæa. /Gajret 5-6. 1917. višesmjerni Gobineauov 8. 15. puis nous lisons avec grand plaisir la nouvelle du comte Les Amants de Kandahar. Što se tièe Aliæehiæevog prijevoda mora se reæi da u njemu ima nekog starinskog šarma i u njegovim izrazima i obrtima osjeæa se utjecaj èitanja muslimanske epske pjesme tako da nas on znade ugodno iznenaditi svojim prevodilaèkim umijeæem i svježinom svoga izraza. Cosima Wagner. Journal IV/1881-1883/. u Breslavi. 1977. Meðutim./ koja je pod istoimenim naslovom Die Libebenden von Kandahar premijerno izvedena u mjesecu studenom 1907. 29. i pjesmu Georgesa Rollina U sumrak./: Le soir diverses novelles sur l'agitation antisemite. Sarajevo. Paris. Vjerojatno bi samo detaljna analiza pokazala sa kojeg je od ova dva jezika ovaj tekst preveden.. dvojica ljudi. 1912. prema navodima Hamdije Muliæa i Dar-ul-mualimina. Gobineau je na sam božiæ 1880. Uèiteljska zora 1-2. ako se tako može reæi. Salih Emin Aliæehiæ završio je višu pedagošku školu u Beèu /Pedagogium/ i bio je upravitelj Druge narodne škole /ruždije/ a kasnije.-1945. 63 . pošto je prevoðenje nastavio adži Mehmed Teufik Azabagiæ koji se školovao u Carigradu i koji je. Povijest naše poèetne nastave.Uspjeh pripovijetke koja se pojavila u Beharu bio je takoðer znatan i tome postoje svjedoèanstva iz tog vremena./ Uskoro je došlo i do scenske adaptacije ove prièe te se na osnovi libreta Otta Novaka pojavila i opera Leopolda Reicweina /1846. O tome na kakav je primjer ona naišla kod velikog njemaèkog kompozitora govori Cosima Wagner u Dnevniku IV /1881. Rihard je sasvim oèaran ovim drugim èitanjem i smatra èarobnim prvu ljubavnu scenu. Richard est tout a fait seduit a cette seconde lecture. Hamdija Muliæ. kako smo vidjeli. zasigurno. str. str./ naklonjeni smo da mislimo da je ovaj prijevod vršen sa ovog jezika.8 /Naveèer razne vijesti o antisemitskim neredima. potom èitamo sa velikim zadovoljstvom grofovu prièu Kandaharski ljubavnici.9 Zbog njegovog školovanja u Beèu bili smo dugo u dilemi pitajuæi se da li je on Gobineauov tekst prevodio sa njemaèkog ili sa francuskog jezika. preveo u Gajretu sa francuskog. On dosta vjerno prenosi dosta slojeviti i.-1883. il trouve merveilleuse la premiere scene d'amour.

Krasni valoviti dugi brkovi savijahu se po nježnom porubu njegove. Za ilustraciju njegove prevodilaèke vještine ovdje dajemo poèetak Kandaharskih ljubavnika na francuskom i njegov prijevod na naš jezik iz kojeg æe èitalac zakljuèiti sa kakvom je vrsnošæu prevodilac obavljao svoj zadatak: Vus demandez s il etait beau? Beau comme un ange! Le teint un peu basane. Ses cheveux noirs bouclaient. umjesto Kandaharski emir nije bio ni zloban ni okrutan. koja udisavaše život. 241. strast. Slièno je i sa reèenicom Le prince de Kandahar n'etait ni meehant ni tyranique sa Emir od Kandahara biješe zloban./. Desi mu se gdjekad i da pogriješi jer ne nalazi pravu rijeè ili ne shvata tešku konstrukciju koju nazivamo galicizmom. la passion. Oeuvres III. vigoureux. rien ne passe inapercu. Paris. umjesto bijeli turban naglašavao je maslinastu boju njegova lica. nettement coupee. un peu longue. caressait le contour delicatede sa levre superieure. Njegovo blago.1900. On biješe snažan. str. Gobineau. Behar 2 /Sarajevo. Ponekad mu se èak i desi da preskoèi neku reèenicu koja mu se èini preteškom kao što je ova: Alors tout absorberit. bistro oko èasom bi zablistalo kao munja. respirant la vie. visoka boja. kao parom prorezane gornje usne. resultat centain d'une origine metisse. na primjer. ona kada prevodi reèenicu Le turban blanc faisait valoir le teint un peu olivatre sa Bijeli saruk èinjaše mu maslinastu boju lica lijepom.11 Drugi prevodilac posljednjeg dijela ove novele Mehmed Teufik Azabagiæ takoðer odlièno prevodi i rijetko mu se desi da ne pogodi pravi izraz ili napravi neku veæu grešku. str. ne one mutne zemljane masti. fiere. en profusion d'anneaux. il etait chaudement basane comme un fruit mžri au soleil. kao voæka što zarudi na sunèanoj žegi. sur les plis serres de son turban bleu raye de rouge. 64 . 28.. large des epaules. 11. po kojoj se pouzdano raspoznaje pomiješana krv: on biješe više zarudjela lica. Zagasita lica. etroit des hanches. rien ne se montre qui 10. Ses yeux et profonds s'allumainet facilement d'eclairs. Njegova crna kosa kovrèila se u bujnim pramovima po gustim naborima plavog mu turbana. mince. terreuse. non de cette teinte sombre. mobile. dapaèe okrutan. koji biješe išaran crvenim prugama. Gallimard 1987.10 Vi pitate: je li bio lijep? Lijep kao anðeo. visoka stasa. ondee. Jedna od njih je. kad poène da zrije. a u pasu tanak.tekst i samo se nekada upusti u mala preudešavanja izazvana više drugaèijim poimanjem kulturnih relacija nego neèim drugim. u pleæima širok. une moustache fine. Il etait grand.

ne laisse trace sur le coeur. Catulle Mendesa. Od godine 1910.1913.1911. 204. Gajret. pa do 1914. ona koja ide od njegova osnutka do poèetka prvog svjetskog rata. koji su na ruševinama stare romantièke škole Viktora Igoa i Alfreda de Misea osnovali pod vodstvom Teofila Gotjea novu školu tzv. Ovaj put ni pjesništvo nije zanemareno. Treba. i 1923. èiju pripovijetku Sreæa prevodi F. Bez obzira na ove omaške prijevodi ovih kulturnih poslenika mogu se ipak visoko ocijeniti. èije tekstove prevodi F. str./. nažalost. Ove pjesme su dosta dobro prevedene ali se. To je bio poèetak jedne nove ere. njihov prevodilac nije potpisao. dans la memoire. godine. godine. Gallimard. Sabri. Pariz 1987. et. /Gobineau. Romantièki pjesnik Alfred de Musset zastupljen je sa dvije pjesme La Chanson Šansona /Gajret 8-9../. Oeuvres III. Naime. /Gajret 10-11. str. i 1921. Kronološki gledano prvo se pojavila jedna Voltaireova pjesma Radost i tuga /Gajret 19.. meðutim. Nešto kasnije Fehim Nedžati /Fehim Bajraktareviæ/ je objavio 65 . 1914.Nedžati /Fehim Bajraktareviæ/ preko Alexandrea Dumasa./. sa prekidima izmeðu 1914. iako su pojedinci i u ovom èasopisu zastupljeni u mnogo manjem broju. par lui.Tuga /Gajret 4-5. do 1941. i Tristesse . 282. èiju pripovijest Poslije sveèanosti prevodi Ismet Sariæ upozoravajuæi ptitom èitaoca u jednoj bilješci da je Catulle Mendes jedan od najmarkantnijih predstavnika one grupe francuskih pjesnika. pritom odmah naglasiti da se književni prilozi pa prema tome i prijevodi javljaju u ovom èasopisu od 1909. godine./. Na koncu ovog razmatranja o ovom prijevodu treba naglasiti da je Gobineau kod nas rijetko prevoðen te da se ovaj prijevod relativno rano pojavio na našem jeziku. Julesa Vernea. u kolovozu te godine skupština ovog ðaèkog potpornog društva Gajret odluèila je da se njen list istog imena koji je do tada samo donosio jedino društvene izvještaje preobrati i pretvori u književni èasopis. Nas naravno zanima samo prva faza njegova izlaženja.1913. drugi list muslimanskog preporodnog perioda izlazio je vrlo dugo. Ono što se samo nagovještavalo u Beharu sada se ostvarivalo punom svojom snagom u ovom èasopisu./. novembar 1914. parnasista sa devizom "l'art pour l'art". u njemu se pojavljuju kraæe pripovijesti i crtice mnogih velikih francuskih pisaca poèev od Jeana Jacquesa Rousseaua i Voltairea. Lista prevedenih pisaca završila se imenima Guy de Maupassanta i Anatola Francea. èiju crticu Smrznuti nos prevodi Salih-beg Bakamoviæ. od 1907.

Kada se pogleda sve ovo.1914. na primjer. I sam reisu-l-ulema hadži Mehmed Džemaluddin-efendija Èauševiæ se ogledao u prevodilaštvu. jednog od najveæih i najplodnijih rumunjskih pisaca uopæe. A. onda se zaista može reæi da se radi o znaèajnom broju prijevoda i zbiru velikih imena. Prva se pojavila pod naslovom Mugjenje. u Gajretu 6-7. Naravno./ u kojem je raspravljao o duhu i vrijednosti ove zbirke velikog francuskog pjesnika. To je Budelairova pjesma Enivrez-vous preuzeta iz njegove zbirke Petits poemes en prose . obavijestio svoje èitaoce u broju 1. Mislimo da se ovdje radi o jednom prijevodu sa francuskog. Pripovijetku je preveo Ismet Sariæ. To je Baudelaireova pjesma Obsession iz njegove zbirke Cvijeæe zla.1913. jer pretpostavljamo da ovaj Mostarac nije znao rumunjski. pjesmu u prozi koju je napisao Philippe Despotte /Gajret 7-8. Njen prevodilac se potpisao pseudonimom Frank.1961. objavljena i jedna kraæa pripovijetka Vila brodarica Mihaela Sadoveanua /1880. Gajret je uz to pratio i ono što se dogaðalo i u kulturnim sredinama drugih jugoslavenskih zemalja.1914. Ti prijevodi su svakako nastajali kao plod èitanja francuskih èasopisa. kao i u Beharu tako i u Gajretu nalazimo na prijevode crtica i kraæih prièa danas potpuno nepoznatih autora. izazivao interes meðu mladim bosanskim intelektualcima. Zanimljivo je da je u Gajretu 11-12 iz godine 1912. takoðer. godine objavio prijevod impresije M. sigurno. Charles Baudelaire. sa dvije pjesme.jednu pjesmu Victora Hugoa pod nazivom Djetinjstvu /Gajret 2./. što je pseudonim Andre Petranoviæa. Kako smo veæ naglasili Charles Baudalaire je./. Tako. njihova najveæa dostignuæa nisu tu zaustavljena jer. na primjer./ pojavila se pod naslovom Opijajte se./. s jedne strane prostorna skuèenost 66 . Druga pjesma /njen prijevod je potpisan inicijalom F./ Maksime drugog velikog francuskog mislioca La Rochefoucaulda. da je Jelena Æoroviæ prevela u Beogradu Chamfortove Maksime i misli a Milutin Uskokoviæ /Gajret 4. iz godine 1914. zastupljen je u ovom èasopisu. pa je tako i u Gajretu 13-14 iz 1911.1912. Meðutim. Tako je on. koji je u to doba sigurno poznat u Bosni. Mustafa Èeliæ Garafer i sam pjesnik i novinar koji je svoje stihove objavljivao u Gajretu posvetio je ovom pjesniku jedan rad pod naslovom Les Fleurs du mal /Gajret 8-9. Moramo reæi da njegov prijevod predstavlja pravi mali promašaj.1913.Hifzi Bjelevac prevodi Ikara.Male poeme u prozi koja je prvi put objavljena u Le Figarou 1884. godine a u spomenutoj zbirci se pojavljuje pod brojem 33. Levela U balonu.

str. ali i rezultat. da se sam Musa Æazim Æatiæ upoznao sa francuskom poezijom za svoga boravka u Carigradu a kasnije to poznavanje i produbio u Zagrebu. koju je francuski orijentalista Francois Toussaint pronašao u sudanskom gradu Tombuktuu a potom objavio u poznatom èasopisu Mercure de France. godine pojavila duga rasprava nepoznatog pisca Panislamizam i panturcizam koju je Salih-beg Bakamoviæ preveo sa francuskog u više brojeva ovog èasopisa. Prvi njegov broj pojavio se 1.. do mjeseca svibnja 1914. On je isto tako preveo sa turskog jednu pjesmu Teufika Fikreta posveæenu Alfredu de Mussetu /Behar . prosinca 1913.-1170/. bar do godine 1913. Kao posljednji meðu muslimanskim èasopisima preporodnog perioda pojavio se /Biser.svibanj 1913/ . 7. koji je izlazio u Mostaru. u broju 252 od 1. Muhamed Bekir Kalajdžiæ donosio bi ponekada i tekstove prevedene sa francuskog.Sa pobijeðenima Rat u Trakiji /rujan 1912 . Tako je. shodno njegovom zacrtanom programu.mai 1913/ . Stoga u Æatiæevom ciklusu O ženi nalazimo i pjesmu posveæenu Jeanne d'Arc kao i drugu posveæenu George Sand. 228. Iste godine A.svibnja 1912.u kojoj je francuski vojni dopisnik opisivao dogaðaje i ratna zbi67 . treæe.. od Evropljana ovamo zaluta katkada Mjesnicki. i on je. Alfred de Mise i gdjekoji drugi. Hifzi Bjelevac je upoznao èitaoce Bisera s knjigom Georgesa Remonda Avec les vaincus La Campagne de Thrace. Ovo bi bio i prvi sluèaj objavljivanja jedne hispanoarapske kaside u našim krajevima. Recimo prvo. dosta strogo zakljuèivao kada je ovako karakterzirao djelovanje Gajreta na ovom polju: Što se tièe prevodilaèke književnosti ona nije tako èesto zastupljena kao što treba.) jednu pjesmu kordovskog pjesnika Ibn Zajduna /1003./. ureðivao je Musa Æazim Æatiæ /prva dva godišta/ a zatim. Zanimljivo je svakako i podvuæi da je isti prevodilac prevodio i španjolsko-arapsku poeziju ali sa francuskog jezika. U Biseru se. Tven. Uredništvo je dalje podvlaèilo da æe list donositi "zatim prijevode iz turske. Turska lirika je ipak tu.èasopisa i obimnost pišèevog djela.15. Stoga mislimo da je kritièar Sarajevskog lista. preveo (Biser. arapske i stare literature /kod potonje koliko se ne bi kosilo s programom lista/".. 1913.1908. ali je napor bio tu. na primjer. kako je njegovo uredništvo naglašavalo. /octobre 1912 . to nije dozvoljavala. 1913. trebao da popuni prazninu koja je nastala "prestankom izlaženja našeg prvog zabavnog list Behara pa privremenom obustavom Gajreta. Ovaj èasopis koji je izlazio dva puta mjeseèno od svibnja 1912. gdje je drugovao sa Antonom Gustavom Matošem.

Potjeèe iz 68 . Vjerskoprosvjetni radnik. Prvo što upada u oèi je njihov broj koji je znatan za jednu zemlju koja nije pripadala krugu zemalja u kojoj je francuska rijeè bila osobito zastupljena. Delcampa. Preuredio Sufaru hadži Ahmed efendije Ribiæa. objavio je na samom poèetku godine 1914.Breza 1940/.A. Ovo je izazvalo izvjesno razoèarenje pjesnikovo i neku vrst zlovolje jer se uredništvo istog èasopisa žali /Biser./. djelo danas nepoznatog pisca . Bajraktareviæ Fehim /F. Jedan od osnivaèa i pokretaèa Gajreta. da ga pogleda. èini nam se. 15-16.vanja iz drugog balkanskog rata koja su sa znatnim zanimanjem praæena u Bosni i Hercegovini. drugi po redu reis-ul-ulema Bosne i Hercegovine. Zanimljivo je da je upravo jedna francuska tema izazvala zlu krv izmeðu pjesnika Mustafe Èeliæa Garanfera i uredništva Bisera. da je M. To bi bio. Meðu njima treba izdvojiti: Aliæehiæ Salih Emin. francuskog i engleskog. Azabagiæ hadži Mehmed Teufik-beg /1838-1918/. Njegovi prijevodi sa francuskog u Beharu i Gajretu potièu iz njegovog ðaèkog perioda. u nakraæim crtama. Matošu../. da taj prikaz nije jednostavno otkle izvaðen i preraðen na naš jezik.Èeliæ poveo meðu ðacima kampanju protiv Bisera. u S. Prevodio sa istoènih jezika. Ovaj pjesnik je naime ponudio ovom èasopisu svoj rad o stvaralaštvu Charlesa Baudelairea. I hadži Mehmed Džemaluddin-efendija Èauševiæ. svog prethodnika na mjestu ravnatelja Dar-ul-mualimina u Sarajevu. Završio više pedagoške studije u poznatom zavodu Pedagogium u Beèu. Bakamoviæ Salih-beg /Mostar 1885 . 1914. Školovao se u svom rodnom gradu Tuzli a zatim i u Carigradu gdje je nauèio francuski.ne poznavajuæi francuski jezik . nažalost. Studirao istoène jezike i književnosti u Beèu gdje je i doktorirao/. Biser je rad poslao na mišljenje u Zagreb popravivši ga jednim. Orijentalist.G.mi se bojimo. tada veæ reisu-lulema.1913. suviše oštrim i neprimjernim komentarom: M. jer . opis prevodilaèke djelatnosti sa romanskih jezika u muslimanskim èasopisima u doba preporoda ali bi on bio nepotpun ako se bar kratko ne bismo osvrnuli na liènosti samih prevodilaca koje. Alžiru i Londonu. Bio direktor II osnovne škole /ruždije/ u Sarajevu i Dar-ul-mualimina. 9. /Biser. naši leksikoni prevodilaca ne spominju. / Sarajevo 1889.È. /Biser 14-16/ prijevod jedne duže pripovijesti Jim-Jim. Vaš prikaz Charlesa Baudelairea postali smo g. Nedžati/.-1970.

gdje je uz vjersko školovanje na Mekteb-inuvvabu završio i pravni fakultet . Za boravka u Istanbulu nauèio francuski u dobrim carigradskim školama."12 Bjelevac Abdurezak Hivzi /Mostar 1886. str. Èauševiæ hadži Mehmed Džemaluddin-efendija /Arapuša 1870. Njegov otac hadži Jusu-beg školovao je svoja tri sina u Carigradu. Tako smo stigli do konca ovog rada. U ovo doba muslimanskog kul12. Prevodio je sa francuskog i turskog. Kuloviæ Esad-efendija (Sarajevo.Sarajevo 1972. Ivo Andriæ je poznavao taj prijevod jer je posvjedoèio da ga je èitao dodajuæi pri tom lakonski: "A o uticajima nikada ne treba raspitivati kod pisca. srpnja 1917. Suradnik Gajreta.. erlernte er privat franzšsich und befasste sich mit der Literatur aller dieser Sprachen. Prema svjedoèenju njegovih roðaka ostavio je jedan obimni èetverojezièki rjeènik srpskohrvatsko-persijsko-tursko-francuski. Autor zbirke pjesama Iz zveke sindžira. Zbog svoje prosrpske orijentacije prelazi godine 1911. gdje je nauèio francuski. Sariæ Ismet roðen u Mostaru. sarajevskog kadije. . Beograd. èetvrti reisu-l-ulema muslimana BiH.Muèenièka smrt Sulejmana Halebije za koji neki misle da je poslužila Ivi Andriæu kao osnovica za onu poznatu scenu nabijanja na kolac opisanu u romanu Na Drini æuprija. Ljubo Jandriæ. u jednom èlanku povodom njegove smrti: Ausser der turkischer./. Hadžiæ Osman Nuri: (1869-1937). die er gut kannte. 1854. Preveo je u broju 127. koje je uèio u tadašnjim školama.Mekteb-ihukuk. svibnja 1915. SKZ 470. koji je danas izgubljen i za koji oni misle da se sada nalazi u Skoplju. kako smo to veæ podvukli. Uz njih su u Beharu prevodili sa francuskog. Sarajevo 1938. i onaj tekst koji je nosio naslov Primjer francuskog divljaštva . književnik i publicist studirao prava u Beèu i Zagrebu. Bilo kako bilo. Prevodio sa francuskog. 1987. Tako je i Salih-beg uèio gimnaziju i pravne nauke u Carigradu a orijentalnu filologiju u Budimpešti. die in den damaligen Schulen gelehrt wurde. i Petranoviæ Andro Frank kao i Ela Kranjèeviæ. iz Mostara u Sarajevo gdje nastavlja školovanje. Uz turski i arapski. arabischen und serbischen Sprache. Sin Sulejmana Ruždi-efendije. 69 . Prevodio sa francuskog pod vlastitim imenom i pseudonimom Muharremi Vamin. Pjesnik.). privatno je nauèio i francuski ili kako kaže Bosnische Post 165 od 24.ugledne i stare mostarske obitelji Bakamoviæa. Poslije završene medrese u Bihaæu otišao na školovanje u Carigrad.-1918. 89. Sa Ivom Andriæem. možda i rumunjskog. Trgovaèku akademiju završio u Mostaru i licej u Sarajevu. Sarajevskog lista od 17./.

Dušan Tamindžiæ iz Mostara. arapske i persijske. laho objašnjiva. koja je doduše mnogo duže izlazila /1885. ma kako to na prvi pogled paradoksalno izgledalo. Meðutim. neki njen muslimanski pandan. oslušnu i odjeci koji su dolazili sa Zapada. Muslimani koji su prevodili sa francuskog. nego su ovaj jezik uèili u domaæim gimnazijama gdje je on bio samo jedan od predmeta. Za Behar koji je kronološki bio i prvi. bolje prevode sa francuskog od ostalih./13 zakljuèuje da je "srazmjerno malo uèenika ovaj jezik uèilo i nauèilo. tako da ih možemo nabrojati na prste jedne ruke: Jelena Æoroviæ. str. ANUBiH.. gdje je pohaðao dobre zavode u kojima je francuski bio veoma zastupljen pa su oni tamo imali i priliku da ga dobro nauèe. i on bi bio. turske. moglo bi se reæi da je predstavljao utjelovljenje nekih težnji. Sarajevo. ponekad samo fakultativno-obligativan predmet. Hifzi Bjelevac u drugoj seriji ovog èasopisa /Biser od 1-15. buduæi pisac prve francuske gramatike iz pera jednog domaæeg sina i Risto Džepina iz Banje Luke. koju je ipak trebalo dopuniti ili pak ublažiti konstatacijom da je ipak meðu Muslimanima bilo ljudi i koji su ga dobro 13. shodno svom programu njegovao je islamske teme ali je bio otvoren i europskim.turnog preporoda djelovala su tri èasopisa i u sva tri pojavljivali su se prijevodi sa francuskog i rjeðe sa talijanskog jezika. Ostali domaæi sinovi bili su lišeni te moguænosti. reklo bi se ne toliko samo književnim. i posebno malo obrazovanih ljudi u Bosni i Hercegovini ga je poznavalo i znalo. Tako Midhat Šamiæ u svom obimnom radu Francuska književnost na stranicama književnog èasopisa Bosanska vila /1885. Stoga je i malo prevodilaca sa ovog jezika iz redova ostalih Bosanaca. kolovoza 1918. 46.-1914. Ova èinjenica je. Kratkoæa njegova izlaženja ne dozvoljava da se kaže kakav bi bio njegov dalji profil ali bi svakako francuska književnost bila zastupljena kao što pokazuje i prijevod jedne pjesme pjesnika de Bayea koju je pod naslovom Ja te ne ljubim objavio A. Po broju prevedenih pisaca i njihovoj književnoj vrijednosti on bi mogao da se poredi sa Bosanskom vilom. Prevodilaca meðu Muslimanima. Najveæi broj njih se školovao u Carigradu. Biser.230/.. 1975.1914. nego i onim koje su se ticale neposredne aktualnosti vezane za islam i muslimane." U osnovi taèna tvrdnja. Francuska književnost. bilo je više... Odatle i Bakamoviæev prijevod Panislamizam i panturcizam ili Bjelavèev osvrt na knjigu Georgesa Remonda koja je govorila o borbama u Traciji za vrijeme drugog balkanskog rata. Radovi LVI Odjeljenja za književnost i umjetnost knjiga 2. da se uz zadržavanje prisustva duha i tekstova tri velike islamske orijentalne književnosti. kako smo veæ vidjeli. oni se ne spominju ili se malo spominju. meðutim. Gajret je veæ bio jedan dalji korak unaprijed. str. 70 . po broju prijevoda. Midhat Šamiæ./.

as a true lover and connoisseur of French literature. there were three periodicals that published the translations of literary texts from French. Salih beg Bakamoviæ. From that time on. who has learned to speak French in Paris. for the fruits of the French culture and the achievements of its literature. and. Mehmed Šaæir Kurtæehajiæ complained in the Sarajevski Cvjetnik for not having had the opportunity to learn. French. Translations from French and Other Romance Languages in the Bosnian Moslem Journals in the Time of Revival The interest of the Bosnian-Herzegovinian Moslems for everything that have been taking place in the West. Abdurezzak Hivzi Bjelevac. a certain lawyer Henri Massieu de Clerval would travel through Bosnia. seen in this light. among other things. Signe du temps! Mada u prevoðenju sa francuskog u ovim muslimanskim èasopisima nije bilo nekog sistema ili neke volje koja bi usmjeravala ove prevodilaèke napore u nekom željenom pravcu. Esad effendi Kuloviæ and Ismeta Sariæ. In 1869. one should also mention that although the translation from the French in these Moslem journals was not a systematic activity. Hajji Mehmed Tevfik beg Azapagiæ. was not a sudden thing that occurred only after the Austro-Hungarian troops occupied Bosnia and Herzegovina in 1878. These journals were Behar. the contribution 71 . In the end. Gajret and Biser. One should mention here as the most diligent translators: Salih Emin Aliæehajiæ. The majority of these translators learned French during their school years in Istanbul. During the period of the Bosnian Moslem cultural revival. a teacher in one of the secondary schools in Sarajevo (ruždija). ipak je doprinos muslimanskih prevodilaca sa francuskog bio znatan jer su oni publici jednog malog europskog naroda širom otvarali vrata ove velike zapadnoeuropske književnosti. French would signify "a common European language".znali i sa njega dobro prevodili. respectively. which was the language mostly spoken at the time. Mehmed Džemaludin Èauševiæ. He spoke with zest about a certain Mustafa effendi. Many years before the event. and since there was no certain will that would channel these translating efforts towards the directions desired. a certain Arif effendi would start to teach French in the ruždija after having obtained the legal permission from the Sultan.

They managed to have the gates of this great Western European literature wide open to the readership of a small European nation. 72 .of these Moslem translators could be seen as considerable.

Sarajevo NJEMAÈKA KNJIŽEVNOST U MUSLIMANSKIM PREPORODNIM ÈASOPISIMA 1900. nastojeæi na razlièite naèine da izazovu promjene tipa onih koje su bile izvršene u zapadno-evropskim zemljama.Redžep Jahoviæ. Pod austro-ugarskom i turskom okupacijom u tom razdoblju budila se muslimanska inteligencija. Utoliko prije što su svi ratovi na zapadu i istoku znaèili uvod u prvi svjetski rat. koja je bila sve izrazitiji pokretaè lokalnih nacionalno-oslobodilaèkih pobuna i ratova u sjenci velikih sila. japansko-ruskog rata 1905. Naime. godine došlo je do prvog svjetskog rata 1914. U njima su se naroèito budile intelektualne snage protiv postojeæeg društvenog stanja. pokreèuæi listove i èasopise. èime se ne mogu pohvaliti ostale naše nacionalne inteligencije kako zbog svog robovanja hrišæanskom duhu tako i zbog neprijateljskog raspoloženja prema orijentalnim 73 . god. Ona se posebno manifestirala kod naroda još uvijek pritisnutih poznim feudalizam Austro-ugarske monarhije. Naše stoljeæe poèelo je burnim i po mnogo èemu radikalnim promjenama koje su bile izraz buðenja svijesti. i 1913. Osmanske imperije i ruskog carizma koji su ih stezali poput željeznog oklopa u vrijeme uspona kapitalizma ka imperijalizmu u zapadnoj Evropi. Dok se razmah kapitalizma na Zapadu oèitovao u formi širenja kolonijalizma. godine i balkanskih ratova 1912. što se sa zakašnjenjem budila na prostorima evro-azijskog kontinenta. od burskih ratova 1900. Turske i Rusije. dotle su ti narodi stenjali stagnirajuæi povijesno pod okovima poznog feudalizma Austro-Ugarske. koje su Englezi vodili protiv Bura u Africi. što je poèetak našeg stoljeæa obilježilo ratnièkim. Pod uticajem industrijske revolucije u tim zapadno-evropskim zemljama sa poletom kapitalistièkog razvitka u njima budila se nacionalna svijest naroda koji su èeznuli za nacionalnim osloboðenjem i nacionalnim ujedinjenjem bez kojih je bio nezamisliv kapitalistièki razvitak. preko kojih je djelovala na svijest i osjeæanje svojih pripadnika u pravcu njihovog nacionalnog buðenja.-1918. Ona je preko tih glasila nastojala povezati najrazvijenije kulturne tekovine Zapada i Istoka. U tu svrhu one su pokretanjem razlièitih publikacija i na drugi naèin budile nacionalnu svijest. Utoliko je njena specifiènost bila u tome što je imala podjednako razumijevanje i osjeæanja za kulturne tekovine orijenta i okcidenta.. Tako su razvijenije kapitalistièke zemlje izazivale imperijalistièke ratove radi kolonijalnog porobljavanja kolonijalno još nepotèinjenih naroda kada su ti narodi poduzimali nacionalno-oslobodilaèke ratove.

epigrama i dr. tradicijom i obièajima. osnovanom 1907. što je uslovljeno politièkim. proza. Naravno. francuskog. zajednièki im je cilj književno-publicistièko prikazivanje muslimanskog narodnog života. ali i hrvatske buržoazije da asimilira Muslimane u svoje nacionalno biæe. društvenim i historijskim prilikama toga perioda. 1912.. na ove prostore. posebno njemaèke. a što nije bilo u suprotnosti sa politièkim i drugim interesima austrougarske vlasti. Ipak. Ako se osnivanjem Behara. Na to sugeriraju i prevedeni tekstovi iz razlièitih književnih rodova (lirika. No. BiH se nastoji ograditi u ovim èasopisima prema negativnim sadržajima 74 . onda je razumljivo potcjenjivanje i negiranje svega što su Muslimani stvarali. preko tih èasopisa se takoðe željelo približiti Zapad ne samo Muslimanima veæ i drugim jugoslovenskim narodima i Muslimane posebno ovim posljednjim upravo posredstvom literarnog stvaralaštva muslimanskog naroda. Gajret i Biser bez pretenzije da u tome budem iscrpan s obzirom da nisam raspolagao njemaèkim izdanjima iz kojih su raðeni prevodi na naš jezik. koji se nije mogao oblikovati u kulturnom i prosvjetnom pogledu nezavisno od evropskih književnosti i njihova uticaja ne samo na intelektualne krugove nego i na muslimanske mase na ovim prostorima i šire. drame. novele. god. Naroèito je izrazit cilj èasopisa Behar da se izmeðu ostalog približi muslimanski živalj BiH Zapadu i da se u njegovoj narodnoj bitnosti pokaže specifiènost kao spona izmeðu istoka i zapada. Sa svojim slovensko-orijentalnim nasljeðem. 1900. ukljuèujuæi i prevoðenje gotovo svih književnih vrsta i rodova: lirike. što svjedoèi o prodiranju evropskih književnosti. ta posebno prevodilaèka aktivnost sa njemaèkog. muslimanskog èasopisa za pouku i zabavu. želim ovdje ukazati na sadržaj i karakter njemaèke književnosti u èasopisima Behar. otvara snažan književni pokret Muslimana u BiH u vrijeme austougarske vladavine. Ako se tome doda tendencija prije svega velikosrpske. i Biseru. god. ne ulazeæi u tu dimenziju tematizirane problematike. U tom njihovom nedostatku moguæe je prepoznati izvor za njihovo nedopustivo zapostavljanje i nipodaštavanje svega što je muslimanska inteligencija uèinila na povezivanju Istoka i Zapada u ovim našim prostorima. poznatih i manje znaèajnih autora iz književnosti i narodnog stvaralaštva evropskih i azijskih naroda. ruskog i engleskog jezika nastavlja se i u Gajretu. god. i uprkos spoznaji da su ti evropisi svojevrsno ogledalo svog vremena.kulturama koje nisu poznavale. premda u ovom posljednjem nešto manjeg intenziteta. drama) sa njemaèkog na naš jezik.

3. ali i vjeèno u lirskoj pjesmi obraðivane motive: priroda. str. 5. 20 i 21. prevoðenje èetiri pjesme povjereno je pjesniku Silviju Strahimiru Kranjèeviæu: Èemu usamljena suza. Friadricha Ruckerta i Augusta Grafa von Platena. romantièarske. br. inaèe. Primjer za to su prijevodi njemaèke lirike u Beharu. 1. želeæi da suzbije strani uticaj i oèisti naš jezik od stranih izraza. Slièan sadržaj i formu ima i pjesma Pozdrav. Nivo prijevoda je takve umjetnièke i pjesnièke vještine da se. a istovremeno nastoji udovoljiti zahtjevima novog i savremenog. jer je on najznaèajniji njemaèki lirièar izmeðu romantizma i realizma.-1908. str. Tamo je prevedeno devet pjesama i to: šest Heineovih. Taj dojam se potvrðuje prilikom poreðenja prijevoda sa originalom. 2. 1908/1909. stièe dojam da se ne radi o prijevodu. 20.92.3 koju je preveo Munib Osmanagiæ pod pseudonimom Narcis. ljubav. Svjetlost. Behar 9. koja se javlja sa romantizmom.-1910. 75 . kod prevoda sa drugih jezika. Minerva. 4. posebno njemaèkih. Odsjaj mora prostirao se daleko.zapadne civilizacije. Verlag der Literaturwerke. osim malog izuzetka. Povratak. èitajuæi ih. od kojih èetiri iz poznate Zbirke pjesama ("Buch der Lieder") i po jedna pjesma od Petera Roseggera. Meðutim. s obzirom na svoju orijentaciju. Muhsin Rizviæ. o èemu svjedoèe prevodi razlièitih literarnih vrsta u ovim èasopisima. želeæi pri tome da prilagodi i adaptira produkte zapadne kulture svojim potrebama i dovede u sklad sa domaæom etikom. to nije išlo na štetu prezentiranja književnih radova na hrvatskosrpskom jeziku. Mladalaèke patnje (junge Leiden) Heinricha Heinea (1797-1856) mogu se uzeti. èemu se suprotstavio Behar svojim produktima. Pjesmin pozdrav2 je njegova prva u Beharu prevedena pjesma. Behar 10/1909. Ove dvije pjesme nisu sadržane u Knjizi pjesama (Buch der Lieder) 4. br. Istina. išlo se i u izboru lirike sa njemaèkog bez plana i programa zbog èega je izostao "pregled oblika duhovnih i poetskih vrijednosti"1 date književnosti. Da bi se èitalaèkoj publici Behara makar djelimièno doèarala Heineova Knjiga pjesama. na tradiciju. Behar. Sarajevo. èiji je sadržaj tradicionalan. Pjesme sadrže. kako se to osjeæa u nekim prevodima. br. premda je brojne metafore èine alegoriènom u prenošenju pozdrava voljenoj dragoj. Leipzig. kao ponovno otkriæe njemaèke narodne poezije. Behar 8/1907. Kad proðem pored tvoje kuæe5. Buch der Lieder. 22-23. 1971. njegov uticaj na naš jezik bio je veoma veliki. Buduæi da je njemaèki jezik ulazio u program srednjoškolskih predmeta. 326-327.

ima neprolazne vrijednosti moralnog nazora na svijet u odnosu djeteta prema roditelju. Behar 8.. ali i bogatstva raznih vrijednosti i velièine. 8. Inicijator je gazela . on je osim toga i pjesnik soneta.-1866. prošlost.1907/1908. str. Meðutim. što je upravo prepoznatljivo i u navedenoj pjesmi.n. metaforièki slika životnu realnost.(. U svijetu po Roseggeru ima dosta niskosti i podlosti. pjesama slobodnog ritma. Nije beznaèajno napomenuti da je Friedrich Ruckert bio profesor za orijentalne jezike na Univerzitetu u Erlangenu 1826. Behar 8. Poslije objave ciklusa soneta u osjeæajno-romantièarskoj tradiciji i patriotskih pjesama protiv Napoleona sa puno retorskog poleta poveæava se njegova pjesnièka slava objavom Istoènih ruža (…stliche Rosen) 1822.mjestu-Einleitung-uvod).-1918. koje je i Goethe pohvalio. a da i sam nije bio autor ljubavnih pjesama. Približavanjem ori6. u prijevodu Fihma Nedžati. 7. 313.1907/1908.sjeæanje na nju i njenu prolaznost. Sve ove konvencionalne motive sa simbolikom ljubavi nalazimo i u našim narodnim pjesmama.. br. majstorskih balada i satiriène epike. a osim toga njegova Knjiga pjesama spada u "najljepše bisere svjetske književnosti". godine u Berlinu. U svjetskoj književnosti Heine je poznat izmeðu ostalog i po pjesmama nepomuæenog odsjaja. veselog i tužnog. ali posebno na romantiku (ton narodne pjesme. ako se izuzmu neke satiriène i podrugljive pjesme sa izrazito ciniènim tonom. Pored pjesama Rosegger je poznat i po manjim prièama. 20.n. te je poznata njegova zbirka te tematike Proljeæe ljubavi (Liebesfruhling). višestrukog njegovatelja forme. U svojem stvalaèkom književnom radu Ruckert se oslanja na rokoko i klasiku. Buch der Lieder.forme orijentalne lirike u njemaèkoj književnosti i zagovornik èiste rime.. pohvala skromnosti i èednosti kao i davanje prednosti orijentalnim motivima i formama u odnosu na antièke. 20. a 1841. svijetle i mraène strane života. Otuda nije sluèajno što su ga u svoje vrijeme neki znaèajni teoretièari 19. str.6 Pjesma Naše srce7 Petra Roseggera (1843. što se istièe u predgovoru pomenutog izdanja. vjerovatno Fehima Bajraktareviæa. pjesnika borbenih soneta (Geharnischte Sonette). Sinovlji dug8 Friedricha Ruckerta (1788. Teško bi bilo zamisliti takvog poznavaoca orijentalnih jezika i lirike.). br.i makam . za koju je pjesnik bio intimno vezan i èiji opisi ljudi odišu umjetnièkom snagom i humorom.) iz Štajerske. što je dokaz da je Heine autor pjesama i u narodnom tonu. 313.. pisanim u duhu narodnog jezika i tematski vezan za zavièajnu idilu. 76 .. stoljeæa poredili sa Goetheom. U njoj je vjeèita dijalektika života svojevrsna poruka ljudima da život shvate kao borbu i neminovno smjenjivanje dobra i zla.

Patetiènost i èežnja prožimaju liriku ovog subjektivistièkog elegièara. neèemu uzvišenom. što Ruckert hoæe da ovjekovjeèi. god. pažnje i uzvraæanje ljubavi sina roditeljima. a Nove gasele (Die neuen Ghaselen 1823. hrabrog mladog vojnika. u tuðini na obali kod Buzeta. to "staro".. 23 i 24. Podstaknut svojim istraživanjem orijentalnih jezika i lirike Ruckert se istinski bavio slobodnom pjesnièkom preradom i prevoðenjem orijentalne lirike. Dobar pripovijedaè isprièa nam dogaðaj ili istinit ili izmišljen. Historijska balada Grob u Buzentu (Das Grab im Busento)9 Augusta Grafa von Platena (1796-1835). 77 . Pored lirike prevoðenje i objavljivanje novela obrazloženo je u drugom dijelu programskog èlanka Behara: "No koliko je pjesma sapeta svojom formom i silnim pravilima poetike. Inaèe. koje je zajednièko svim narodima i svim vremenima. perzijskog i arapskog.jentalne lirike njemaèkom govornom podruèju stekao je velike zasluge za prosvjetu svoje zemlje. To je ono staro. Kao aristokrata i duhovnik usmjerio je svoju liriku ne samo ka graðansko-ljudskom. uprkos njegovim odama klasike i dilemama. niti bilo koja religija ne bi suprotstavili. br. Behar 8. Neka i ti stihovi iz davnih vremena. Kao i Friedrich Ruckert Platen njeguje orijentalne forme lirike predromantièarske i postromantièarske tradicije. sonet. bude pouka i opomena nemoralnim ili bezobzirnim u ovim vremenima sa veoma niskim moralom. hebrejskog. što se može smatrati uticajem orijentalne književnosti i islamskog nazora na svijet. poznavalaca orijentalnih jezika i književnosti s druge strane to poetsko stvaranje nepobitno dokazuje da su se i neki veliki Nijemci interesovali u to vrijeme za orijentalnu književnost.1907/1908. u pripovijetki su takorekuæ slobodne ruke. str. romanskom i orijentalnom metrikom (oda. Tematika i sadržaj pjesme se slažu sa tim oblicima u Kur'anu. god. S obzirom na najjaèu vezanost Behara za orijentalne prevode s jedne i malog broja Nijemaca. Fehim Bajraktareviæ vjerovatno. prevod Fehim Nedžmati. Njegove pjesme Hafizovo ogledao (Der Spiegel des Hafis) objavljene su 1822. Svojom preradom i prevodima sa orijentalnih jezika htio je do starog ovekovjeèiti ono istinsko. i ima za predmet sahranu Alarika. majstorski vladajuæi strogom antièkom. Platenove historijske balade krasi bogatstvo formi i snažna lirska izražajnost.365-366. Prevodio je sa Sanskrita. objavljena 1822. veæ na neèemu iznad toga. Iz gore navedenih razloga Ruckert je morao biti dobro poznat ne samo prevodiocima veæ i tadašnjem uredništvu Behara. gazela). što se može porediti sa slobodnim letom orla u nebeske visine. radi èega mu je objavljen prevod pjesme Sinovlji dug. a èemu se nijedan nazor na svijet. 9. u kojoj je tradicionalan motiv obaveze.

Hiljadu srebrnjaka12 od anonimnog autora preveo je Hajdar Fazlagiæ. 17. Novela ima. 78 . i to èetiri od anonimnih autora. u kojem muž i žena èine skladnu radnu i emocionalnu cjelinu. koja se po spoljašnosti razlikuje od ostalih ptica. neuzvraæanje ljubavi. 359. ali uprkos tome njena pjesma ostaje da živi kao djelo trajne vrijednosti. 11. Kineska novela Punac13. a mi to njegovo usvojimo. žrtvovanje èovjekove buduænosti. didaktièki karakter: human biti i prema najneobiènijim u poreðenju sa ostalim. str. 1901/1902. 6. mogu i u drami obraditi. n. ukoliko misli da opstane. Pa i s druge strane. ako ne može biti krunisana itd. Ovaki se dogaðaji.. da se onako dogodilo.1901/1902. ali humanog èovjeka provlaèi se kroz cio sadržaj novele. Behar 2. a tim sam dvjema èinjenicama navraæaju se èitatelji na pravi put. pa to nas zanese. u potpunosti se uklapaju u programska naèela Behara. a sve to proglašava amoralnim zbog suprotstavljenosti interesima vladajuæe klase. br. jednom rijeèi bez ikakva troška. anonimnog autora i prevodioca na njemaèki jezik pokazuje pozitivni etièki rezultat: ona je "u službi etièkih ideala sreænog porodiènog života. pouku za onog koji je to doživio. Lijepoj je pripovijetki i romanu zadaæa osim toga još i to: da mahane ljudske prikaže da su zle kao i što jesu. èovjek se mora prilagoditi sredini i životnim okolnostima."14 Glavni motiv je predo10. Behar 2. uspomene iz ratova itd. nagraðivanje dobrih djela. To je novela u kojoj se istupa protiv zakona i istovremeno suprotstavlja njihovim donosiocima.nosi u sebi i neko iskustvo. ispravan odnos prema starom i bolesnom roditelju.n. 38. Behar. Ako mu to dozvoljava priroda biæa. 27.ali je na dlaku sve moguæe.1905/1906. mjetu str. Tradicionalni motivi ljubavi i prijateljstva. br."10 Od proze objavljene u Beharu prevoðene su iskljuèivo novele i crtice sa njemaèkog na naš jezik. 263. vrline da pohvali.str. koji takoðe u sebi kriju neku nauku. osjeæaj za pravdu i humanost prema èovjeku u nevolji. a nenaklonost prema škrtima i ucjenjivaèima.. svakom je narodu mila njegova prošlost. 23. a svaki dogaðaj . Plava ptica11 (prevod Hajdar Fazlagiæ) od anonimnog autora predstavlja simbolièko-alegorièku prièu o ptici. jer æemo i sami tako biti zaštiæeni i nagraðeni. možda prepatio nešto itd. inaèe. str.razumije se . Behar. zbog èega je izvrgnuta izrugivanju od drugih ptica. 12. što se punim pravom od nas može tražiti. osvoji. prevod Sulejman Mursel. Borba za pravdu i pozitivne karakterne osobine malog. što važi èak i za našu sredinu u ovom teškom vremenu materijalne i duhovne krize. 13. Muhsin Rizviæ.

i oboje su u neprekidnom lancu smjenjivanja. vijeka."16 Borba dobra . nezavisno od toga da li èovjek to hoæe ili pak ne. novela sadrži elemente didaktièkog karaktera: strpljivost i mudrost uèenja na tuðem iskustvu olakšavaju èovjeku život. 27. n. koja se mora prihvatiti i njeno postojanje priznati. u kojoj smjena zime proljeæem simbolizira buduæe revolucionarne preobraženje. 23 i 24. br. a posebno o onoj izmeðu srodnika (jer je takva ljubav moralni prekršaj). kojem amnestija ništa ne znaèi: on je u zatvoru fizièki i psihièki skrhan. bori se i umire sa njom.zima i snijeg . prevod sa njemaèkog jezika Muharem Dubraviæ.325. slièno šarenom cvijeæu. Djela naturalistièkih pisaca obrazovano graðanstvo od 1900. na što se i u ovom sluèaju želi skrenuti pažnja èitalaèkoj publici bez obzira na svu tragediju i povratak osuðenika na zatvorski naèin života. te stalna kontrola igraju bitnu ulogu po napredak porodice. ima za glavnu liènost osuðenika. 14. Smjena ova dva godišnja doba je uništavanje i obnavljanje prirode. Postavlja se pitanje kakva je velièina èovjek u toj prirodi i daje stvarni odgovor: "Èovjeèja je duša samo jedan atom ove prirode. 361. s.simbolièna je pobjeda nad zlim. didaktièka strana novele posebno dolazi do izražaja u odgoju djece. Pozitivne konvencionalne osobine oba supružnika u harmoniènom braku posebno su istaknute. br. Behar 1910-1911. Crtica Amnestija17 od M.n. ali se ona ne osjeæa. Rizviæ. Behar. 28 (Lavina) 17. 1905-1906. Novela Pretraga18 (prevodilac Sulejman Mursel) Felixa Hollaendera (1867-1931). 245. br.1905-1906. ako to nije predodreðeno sudbinom. 21. Behar 1910-1911. jer bez dolaska lavina nema žrtava.str. sa kojima dolazi novi život. a porodica mu tragièno završava. ali ni proljeæa. mjetu.i zla . Osim teškog i oskudnog života. Brea. 79 . siromaštva itd. Iz tog razloga svi ljudski pokušaji su nekorisni i uzaludni. odmjerenost u zahtjevima.dreðenost ljudske sreæe. Kao naturalistièki pripovjedaè Hollaender je poèeo prikazivanjem nemoralnog stanja berlinskog društva. èak i onda kada se radi o ljubavi. br. Lavina15 je alegorièna prièa anonimnog autora. Autor crtice je želio pokazati nehumanost rukovodeæeg osoblja u zatvoru s jedne i posljedice koje snosi osuðenik s druge strane. To je dijalektika prirode i društva sa nužnim preokretima. 2. Behar 6. ona živi. koji pripada naturalistièkim pripovjedaèima ranog perioda veoma je karakteristièna za kraj 19. 2.sunce i proljeæe . 18. 16.s. Behar 6. str. godine shvata aktuelnim. s njemaèkog je preveo Idrisi Sabri. s. superiornost muškarca postoji. 15. pri èemu zlo uzima manje žrtve da bi se pokazala pobjeda dobra. pravednost i nježnost. odnosno njena podvrgnutost sudbini.

361. Vrijeme ranije je 1807. 20. s njemaèkog preveo Muharem Dubraviæ. Prevedena proza s njemaèkog jezika u Beharu nema dovoljno izoštrenog kriterija izbora. godina u vremenskom periodu od dva dana. podmuklost. a prevodioci u muslimanskim preporodnim èasopisima BiH bili su Muslimani sa dva izuzetka. èime se naglašava didaktièki element novele. 1910-1911. Komedija ima pouèni karakter za tadašnju èitalaèku publiku.20 Prijevodi drame u Beharu manje su zastupljeni u odnosu na ostale literarne vrste. jer im je bio cilj da se èitalaèka publika kroz zabavu pouèi. a prevodilac je S. u kojima je izuèavan njemaèki jezik. Leonarda Meericka (London) ima za predmet biografiju siromašnog pisca. Behar 6. Novela Život ili smrt19. 11-14. br. br. èiji je autor Murad Efendi. Književni prijevodi s njemaèkog u zavisnosti su od obrazovanja i kvalifikacije prevodilaca. 1905-1906. Tema radnje su odnosi u braku sa naglašavanjem ljubavnog tona na muškarcu i zalaganjem za tradicionalnu superiornost muža nad ženom. koju je sa francuskog na njemaèki preveo Otto Randolf. Nasljedni faktor. objavljena je u dva prizora. 1905-1906. koji od honorarnog rada ne može da preživi sa ženom i djetetom. 2. Behar 11. Put kroz prozor22 je komedija jednoèinka francuskog autora Skriba i Lemoana. 80 . naglašava19. lakovjernost odudaraju od tradicionalnog kodeksa o harmoniènom braènom životu. Ljubav i odgovornost prema djetetu su jaèi od svih drugih motiva. pa je logièno da to vodi porodicu u materijalnu bijedu i konaèno propast. 22.21 Tema je otpor u janjièarskim redovima iz vremena reformisanja vojske i administracije u turskoj carevini pod sultanom Muradom III. strpljivo i stoièko podnošenje svih mraènih strana života pa i prirodnih pojava ukomponovani su u sadržaj novele. Konjhodžiæ. Da bi se bolje uklopili u idejni program Behara prevoðena proza je etièko. Anonimnost autora novele i neraspolaganje odreðenim izdanjima onemoguæili su mi da se ovog puta pozabavim lingvistièkom analizom prijevoda. duhovitog i zabavnog karaktera. koji bi ga otjerali u smrt.odgojne sadržine. br. te su birane ozbiljnije pouène teme. a s njemaèkog na naš jezik Sulejman Mursel. naivnost. Poslije okupacije od strane austrougarske vlasti otvoren je veliki broj srednjih škola u BiH. 23 i 24. 21. njena kratkovidnost. Prekinuta drama Selim III u pet èinova. odnosno upozori na neke elemente neodgovarajuæeg morala i pogleda na svijet. Behar 6.Superiornost žene u braku.s. uloga sudbine. èime se da objasniti da je pretežan dio prijevoda s evropskih jezika bio s njemaèkog. Oni su bili više zainteresovani za motive (ideje) i sadržaj skoro svih literarnih vrsta s njemaèkog na naš jezik.

Gajret 6.). godine u Gajretu su prevedene èetiri umjetnièke pjesme. nespretnost. nekorisnost pomoæi neznalici. pjevali melanholiène pjesme o veèeri. dobijanje koristi i sticanje autoriteta radom. opreznost u izjavama u društvu. Oni su. tolerantan stav prema novom. neophodnost postojanja obostrane ljubavi. Da bi se upotpunio sadržaj Behara folklorni program se prostirao i na poslovice. znaèaj obrazovanosti. Pošto je nakon 1848. ljubavi. uobraženost žene. Od toga je trinaest sakupio izvjesni Selim. nepretjerivanje u odijevanju. potvrda teorije u praksi. stihove oproštaja i èeznuli za pri23. udovoljavanje željama žene i poslušnost prema njoj. raðanje gluposti i genijalnosti. Lingg je. patrijarhalna shvatanja o braku zloupotreba ispoljene ljubavi od strane žene. važnost iskustva itd. slabost pred ženskom ljepotom. podnošenje teškoæa. godine uskraæena moguænost razvoja politièkoj lirici. inaèe. Praktièna strana života.-1911. svjesnost donošenja sudova o drugima. bio epigon i pisao je prigodne pjesme. žena kao zagonetka. 1913. prirodnim naukama. Od 1910. Od 1900. godine u Beharu je objavljeno ukupno 168 sa njemaèkog prevedenih aforizama i izreka. sreæa. miješanje starijih u brak mladih. i starom. Radi zadovoljenja rastuæih graðanskih potreba za obrazovanjem minhenski s pobrinuli su se za njihovo zadovoljenje i tako su njihovi proizvodi preplavili literarno tržište. suprotstavljajuæi se tehnici.Sulejman Mursel. nepoštovanje braènog druga (muža). malograðansko ponašanje sredine prema mladim braènim parovima. skromnost.-1914. mržnja. kratki vijek zaljubljenosti. jeseni. klasièno-romantièarska pjesma vazila je kao idealna pjesnièka forma. negativan uticaj lošeg. objavljena bez navoda prevodioca. neblagovremeni stav u postavljanju zahtjeva supruzi i istrajnost u njima. moæ novca.juæi znaèaj životnog iskustva i presudnu ulogu razboritih starijih osoba u trasiranju životnog puta mlaðima. umišljenost. dobro upoznavanje žene prije braka.23 pjesnika koji je pripadao minhenskom pjesnièkom krugu. politici istorije i civilizacije.-1905. od kojih je jedna Pjesma Hermanna Lingga (1820. bezvrijednost znanja bez razuma. 4 i 5. siromaštvo. sebiènost tvrdice. 81 . nemoguænost udovoljavanja zahtjeva svima. raskorak izmeðu želje i realnosti. oslobaðanje od svojih negativnih osobina. br. izreke i aforizme. 155. èiji su èlanovi oponašali mnoge literarne pravce i strujanja. otmjenost. jesu elementi koji upuæuju èitaoca na negativne ili pozitivne odnose i postupke u životu. U njima se izmeðu ostalog istièu: bezvrijednost laži i važnost istine. osuda rata. a Poslanik . prilagoðavanje novom vremenu i uslovima. njena taktiènost itd. Povratak pjesnika klasicizmu znaèio je njihovo bježanje od politièke i socijalne aktuelnosti.

27. 222. 1914. tipièna je za njegov nihilizam i metafizièki pogled na svijet. 17. 1. tj.. u želji da ugleda renesansu rokokoa. br. Prolaznost realnog svijeta. 1913.. 24. ali ne i šire. koji vrijeme guta i time ga lijeèi. premda izražava tugu za voljenom dragom i sugerira da od ostvarene ljubavi zavisi cijeli napredak i rad pa èak i ljepota prirode i draži proljeæa. èija Pjesma tradicionalnog sadržaja nema naroèite umjetnièke vrijednosti. Gajret 7. br. 12. jer æe svakog prekinuti smrt èekajuæi ga.-1805. Smræu æe se èovjek uzdiæi. predstavljajuæi time najljepšu sintezu impresionistièkog nijansiranja sa tradicionalnim formama i temama ljubavne i lirike o prirodi. Prozni tekst Hermanna Hessea (1877-1962) Oproštaj s prašumom29 je priznanje usamljenosti kada je èovjek odgurnut od drugih. ali i da kao takav ima duševni mir.vatnim i autonomnim životom. U tom duhu je i njegova gore navedena pjesma po sadržaju i formi. Od poznatih tekstova u Gajretu je od 1900. na život poslije smrti. 1-3. Friedrich Schiller (1759. 222. kada se tek pojavljuje istinsko dobro. stoljeæe. ostavljajuæi duboko ispod sebe sve što je zemaljsko i poèivaæe meðu zvijezdama "visoko iznad sreæe. Gajret 6. Pjesma Arthura Schopenhauera (1788-1860) Vremenu25. Gajret. 1913.-1914. jer na zemlji ili nisu postojali ili su bili privremeni. god. ništa ne znaèi u odnosu na vjeènost. ljubav i mir26 biæe udruženi. U šestom godištu Gajreta objavljena je pjesma Zemljo. 26.27 Ova Schopenhauerova pjesma Vremenu jasno pokazuje sliènost njegovog pogleda na svijest sa islamskim poimanjem života i smrti. str. 11. 25. u 20. br. objavljen jedan prozni tekst.) u pjesmi Znak pitanja28 (prevod anonimnog prevodioca) postavlja pitanje na koje èovjeèanstvo nije dalo odgovor: otkuda je došao èovjek. Skoro da je bio izmeðu naturalizma i impresionizma. 82 . 1913. redaktor i novinar spada meðu najagilnije figure na prekretnici iz 19. prevedena pod pseudonimom Faik (Jovan Palavestra). 12. Izvan tih okvira pjesnièkog stvaralaštva nije izlazio ni Lingg.24 Otta Juliusa Bierbauma (1865-1910) koji kao spretan autor. s. ananekreontike biedermajera i narodne pjesme kao i svih umjetnosti i cijelog života. str. draga zemljo. dvije novele i dvije crtice. br. mogao bi se dati odgovor. 12. te je interesantna bila za èitalaèku publiku. str. Istina. šta znaèi èovjek i kuda ide. smrti i vremena". Gajret 6. pozivajuæi na uživanje i poštovanje svega što èovjeku priroda pruža. 28. Gajret 6. br. 1913. Da li je to traženje za èovjekom grèkog filozofa Diogena.

1910. 31. s. Autor novele "Novac"31 (prevodilac anoniman) A. Pregalaštvo i ambicije mladih ljudi iz siromašnih slojeva društva. jer ne traga za motivima koji navode ljude na ovakva djela. jer stoièki podnosi bolest koja ga je skrhala i raduje se sreæi drugih. Sariæ. 83 . Gajret 5. 1914." Motiv alkohola i njegov uticaj na nesvjesno ili polusvjesno ponašanje èovjeka i tragièan kraj novele elementi su koji ukazuju na naturalistièke motive. Gajret 7. Glavna liènost se uporeðuje sa junakom. koju je s njemaèkog preveo S. No èitalac treba i nešto da zakljuèi: štetnost alkohola po ljudsko zdravlje i netrezveno ponašanje.glavni su motivi ovog kratkog proznog teksta. a prevodilac s njemaèkog je I. 11.30 Moto novele je: "Volja je apsolutna. Autor novele Ja ne znam je anoniman. Ljubav kao glavni motiv za sklapanje braka na jednoj i bogatstvo na drugoj ("Kako se prostre. Hotner-Grefe nedovoljno je poznat u njemaèkoj književnosti. Ona je za èitalaèku publiku bila ne samo veoma interesantna nego i izrazito znaèajna za upoznavanje makar jedne 29. O jednom junaku33 je crtica Hansa Landa. prijevod Zahir 33. 5. Kristina Ler (bogata tetka glavne liènosti Norberta) prikazana je kao darežljiva osoba. U noveli je takoðe uperena kritika protiv vlasti. 1912. Gajret. s. Da bi se pokazao uzoran moral i plemenitost bogatih. br. odnosno zbog nemoguænosti rasuðivanja i kontrolisanja svojih postupaka u pripitom stanju uzrok su gašenja jednog života i gonjenja drugog èovjeka u propast. jer se nikada ne zna kako æemo završiti. iako je njeno ostvarenje opet sudbinski predodreðeno. br. 11 i 12. onako se spava") razlièiti su nazori na svijet glavnih liènosti. 1. br. novela je socijalnog karaktera i prikazuje materijalne nevolje jedne porodice. a posebno nesigurnosti u dobrom ili lošem. 7 i 8. Gajret 5. 4. Crtica U balonu32 ima didaktièki karakter: oklijevanje ne vodi uspjehu ni u ljubavi. Sarajevo. neznalica i neprosvijeæenih prožimaju novelu. br. Didaktièki elemenat crtice je i u naglašavanju prolaznosti svega. 32. kojeg je bolest prikovala za postelju. 77-78. s.-1914. 1912. stradanja nevinih u malograðanskoj sredini. napisao Wiener. koje su jasno izdiferencirane. 64-65. I ona je didaktièkog sadržaja: pažnja i osjeæaj ljubavi sina prema roditelju. 1914. U razdoblju 1913. Gajret. lakom ili teškom ishodu ljudskog života. godine u Gajretu je anonimni prevodilac u nekoliko nastavaka prevodio s njemaèkog komediju u tri èina Kuæa lutaka (Puppenheim) Henrika Ibsena. 30. Sariæ. Sarajevo. želeæi se izvuæi iz socijalne bijede.Posebno naglašen jak doživljaj prirode i duševno zadovoljstvo koje èovjek nalazi u toj neokrnjenoj prirodi daleko od ljudi . ako je naša.

stoljeæa. osjeæaj i iskustvo autora. Takoðe je prevedeno 59 epigrama.-1815. glavna liènost se budi iz sna i izvlaèi pouku iz njega. inaèe. a daleko 34. remeæenje duševnog mira itd. prevodilac ostalih tekstova s njemaèkog na naš jezik za ovaj èasopis bio je Sulejman Mursel. a da bi se približila stvarnosti. èak i kada bi se saznala neistina koja bi donijela brojne negativnosti: gubljenje ugleda. licemjerstvo. Resuloviæ. Nesreænik uoèi nove godine34 Jeana Paula (1763. Ibsenove drame Per Gint i Brand po dubini misli uporeðuju se sa Goetheovim Faustom. Treba takoðe reæi da je ova komedija po svojim književnim i teatralnim kvalitetima dobila vremenski neogranièenu vrijednost. uživajuæi postojeæe blagostanje. dakle. nastoji se.4. rasipništva skorojeviæa. 84 . posebno su u drami naglašeni. jer se rušenje tradicije kosi sa njenim pogledom na svijet. ili se pak pobuniti i rušiti pod plaštom skrivene licemjerne tradicije i težiti novim vrijednostima.od drama tako markantne i individualne pojave u svjetskoj književnosti kakav je bio Henrik Ibson./1913. Iz proze prevedeno je tri novele i jedan prozni tekst korisnih pouka. iz njemaèke lirike nisu objavljeni prevodi u Biseru. Da bi se prikazala tmurna strana iskustva. iako ostaje idealista i ne predlaže rješenje teške socijalne krize i konflikata. Izmeðu ova dva pitanja se nalazila tadašnja inteligencija. stoljeæa bio je najèitaniji pisac. i to je ono romantièarsko. I sam Ibsoen je bio u dilemi da li ostati kod starih. Izuzimajuæi novelu Maèka mladog mornara. koliko i sposobnost pisca da duboko pronikne u ljudsku dušu i njeno bogatstvo. Ibsen je. neiskrenost. veæ je višestruko ispreturana. blisko uèiniti dalekim.-1914. god. U tom periodu bio je jedan od najmarkantnijih pisaca. stoljeæa. tradicionalnih vrijednosti i biti miran. u kojoj se radnja ne iznosi prema logiènom redoslijedu koji èitalac oèekuje. izazivajuæi buru dopadanja ne samo kod gledalaca na pozornici veæ i èitalaca. S obzirom da je u to doba Ibsenova komedija Nora bila prevedena skoro na sve moderne jezike. socijalni pisac. èije su se drame izvodile sa nesmanjenim intenzitetom na svjetskim pozornicama i poèetkom 20. Devedesetih godina 19. laž itd. mada radije ostaje pri oèuvanju starog. br. bio je jedan od povoda za objavljivanje na našem jeziku. Od 1912. prepuštajuæi svakom da se snalazi u tom lavirintu. stoljeæu pod uticajem aktuelnog pitanja ravnopravnosti žene i muškarca. Kao najveæi dramatièar Skandinavije istovrermeno je i jedan od najjaèih pisaca u oblasti drame 19. slobodni prijevod Sulejmana Mursela. nastala u 19. prièa u kojoj dolaze do izražaja fantaziranja. Biser 1912. Kritika slabih karaktera. koju je preveo N.) je prièa. predmet pripovijedanja je san.

15 i 15. Ova pouèna crtica obraðuje san i stvarnost raskršæa života za mladog èovjeka. odnosno oklijevanje. Veæ je reèeno da je u Biseru objavljeno 59 aforizama u periodu od 1912. upornost. 36. Nagrada ljudske dobrote. 5. nesreæe. prozrivost licemjerstva i lukavstva./ 1913. a prevodilac s njemaèkog je Sulejman Mursel.). Biser 1912. put davljenja i gušenja. koji sanja da je postao oronuli starac uoèi nove godine. "zatrovan zmijskim otrovom"./1913. negativna 35. 85 . br. a cilj je da pokaže da na izboru ima pravi. U njima nisu sadržane samo izreke njemaèkog veæ i drugih naroda. Poslanik. èak kada se èovjek nalazi i u najnezavidnijem položaju. glavna liènost. Pokušaj povratka na pravi put je put povratka u mladost. na pravi i put dostojan pravog života. cijenjenje èovjeka po duhu i znanju.-1826. Guša37 . Crtica Maèka mladog mornara35 anonimnog autora. upuæuju na važnost škole za život. Korisne pouke36 Johanna Petera Habela (1760. život kao uèitelj. Resuloviæ. a prevodilac le N. u slobodnom prijevodu Sulejmana Mursela. u prevodu Sulejmana Mursela. uloga novca. te crtica ima i didaktièki karakter.-1914. Neposlušnost prema roditeljima rezultat je odlaska na pogrešan put. i postojanje humanih ljudi u svijetu glavni su akcenti u crtici. cijelu noæ bdi nesretan "opustjele duše". Johann Peter Habel je poznat kao majstor anegdote sa puno humora i pjesnik o prirodi i njenim živopisnim prikazivanjem. Sadržaj je veoma razlièit: nemoguænost mijenjanja prirode èovjeka. blagovremenost poèetka rada. sreæan./1913.). kao takva nije mogla odudarati od programa redakcije èasopisa.tako bliskim da ih naša osjeæanja mogu obuhvatiti oboje. pravo tiranina. neiskorištenog vremena. Biser 1912. ima didaktièki karakter. kao i podlijeganje uticaju neukih ne mogu voditi željenom cilju i uspjehu. zasaðen najraznovrsnijim cvijeæem. 4. bitnost nasljednog faktora.crtica anonimnog autora (H. br. na put njegove nesreæe. važnost strpljivost i odluènosti. mudrost primjene nauènog. skrhan i noseæi sa sobom bolest i grijeh srca puna "otrova a starosti teškog kajanja". štetnost nerada i oklijevanja pri zapoèinjanju planiranog posla itd. godine. br. Mladi èovjek. plodan put. ima pouèni i zabavni karakter sa motivima koristoljublja i požude za vlašæu. 37. korisnost štednje i posljedice rasipništva. Neodluènost. duševni nemir zaljubljenih. W. Suprotan tom putu je put tame. Biser 1912. važnost i prolaznost ljepote.

god. koji su udovoljavali programskim zahtjevima redakcije pomenutih èasopisa. nastojeæi pri tome udovoljiti zahtjevima izazova novog vremena. Intelektualne snage se bune protiv postojeæeg stanja. ne zanemarujuæi pri tome ni zabavni karakter.. koji su bili dobri poznavaoci i prevodioci orijentalnih jezika i književnosti kao i nekih èiji je pogled na svijet bio slièan ili se slagao sa islamskim shvatanjem života i smrti. U želji da prevodi imaju tradicionalne sadržaje u pomenutim èasopisima su prezentirani literarni produkti nekih njemaèkih predstavnika epigonalne književnosti. ljubav i njena prolaznost. a kasnije Gajreta i Bisera stvara se jak književni pokret Muslimana u BiH za vrijeme austro-ugarske vladavine sa ciljem književno-publicistièkog prikazivanja života ovog naroda. nastojeæi da izmeðu ostalog i pokretanjem razlièitih listova i èasopisa izvrše promjene sliène zapadnoevropskim.strana duga.) sa didaktièkim elementima. Prevoðena literatura sa njemaèkog jezika odgovara programskim naèelima èasopisa. Muslimanska glasila žele se pri tome ograditi od negativnih sadržaja zapadne civilizacije s jedne i prilagoditi i odabrati literarne produkte sa zapada u skladu sa svojom tradicijom i etikom s druge strane. te time nisu zastupljeni literarni pravci i struje u njemaèkoj književnosti niti se vodilo raèuna (sa malim izuzecima) o prezentiranju karakteristiènih djela ili njihovih dijelova èitalaèkoj publici. Svojim literarnim produktima i prevodima pomenuti èasopisi žele smanjiti strani uticaj i oèistiti naš jezik od stranih izraza. posebno njemaèkog. Želeæi istaæi zabavni karakter drama je predstavljena komedijom sa tradicionalnom temom odnosa muškarca i žene u braku i pokretanja pitanja ravnopravnosti žene. shvatanje života itd. ne zapostavljajuæi pri tome ni prevoðenje razlièitih književnih rodova i vrsta orijentalne i zapadno-evropske književnosti kako bi se uspostavila jaèa spona izmeðu istoka i zapada. Kod prevoda sa ovog na naš jezik u izboru se polazilo bez odreðenog plana i programa. Pokretanjem Behara 1900. lijenost kao uzrok siromaštva itd. Zakljuèak Na prekretnici stoljeæa sa poletom kapitalizma dolazi do radikalnih promjena koje su izraz buðenja nacionalne svijesti i nacionalnog ujedinjenja na prostorima evro-azijskog kontinenta. Radi interesantnih sadržaja. Prijevodi lirike su uglavnom prezentirani tradicionalno obraðivanim motivima (priroda. prevoðeni literarni produkti nekih 86 . Prevedena proza sa njemaèkog ima etièko-odgojnu sadržinu.

to establish different newspapers and journals that would correspond to the changes in the Western European countries. Its primary goal was to present various works of Moslem nation in the fields of literature and journalism.stranih autora na njemaèki jezik prevedeni su i na naš. the Moslem journals and newspapers wanted to put a barrier against the negative influences from the Western civilization. With a very few exceptions. and later on Gajret and Biser a strong literary movement of Moslems in Bosnia and Herzegovina under the Austro-Hungarian rule came to surface. The journals wanted to reduce the foreign influence in the form of their own literary products and trans87 . German Literature in the Moslem Journals in the Revival Period On the crossroad of centuries. they tried to select and adjust the literary products from the West in accordance with their own tradition and ethics. some radical changes took place. At the same time. On one hand. different literary genres and types of Oriental and Western European literatures were not neglected. They were the expression of national awakening and national unity achieved on the vast territories of Eurasian continent. The literature translated from German corresponded to the journals' programmatic principles. The intellectual forces rebelled against the current situation having tried. Prevedeni aforizmi i izreke njemaèkog i drugih naroda imaju pouèni karakter. attention was not paid to present the most characteristic works or their segments to the general readership. On the other hand. with the impetus of capitalism. They also tried to respond to the needs and requests in their own time. the selection was made without the previously agreed plan and program. S obzirom da su mnogi naši studenti studirali na Beèkom univerzitetu i da je njemaèki jezik kao jezik vlasti na ovim prostorima bio spona izmeðu Evrope i Istoka upravo preko kulture bosanskih Muslimana. The major literary currents in the German literature could not be found in the translations. When having translated into our language. With the emergence of Behar in 1900. logièno je da su prevodioci njemaèke književnosti na naš jezik bili skoro iskljuèivo Muslimani. They were widely translated in order to establish stronger ties between the East and the West. among other things.

in general. understanding of life. notably from German. drama was presented through comedy with the traditional topic of a marital relationship between a man and woman. the editors sometimes translated into our language the works of some foreign authors which had already been translated into German. and had a strong educational undertone. The fiction translated from German was mostly oriented towards ethical principles. Translations from lyrical poetry were presented. through the traditional motives (nature. love and its transient quality. Having wanted to emphasize its amusing character. 88 . The aphorisms and proverbs from the German and other nations are usually didactic in nature. but its amusing features were not neglected. as well as those whose worldview was similar or it coincided with the Islamic understanding of life and death. They presented some German writers who could be labeled as epigones or imitators. In order to have a variety of interesting pieces in their journals. etc.) with some didactic elements. but who had known well and translated from oriental languages and literatures. In their wish to have traditional topics in the journals aforementioned. They also tried to purify our language from the foreign expressions.lations from the foreign languages. Such plays also brought forward the issue of woman's equality. some literary products were translated.

Ni traga od svega toga. Pa ipak. Drama je. U odreðenim intervalima u oba èasopisa pojavljuje se rubrika "Iz svjetske lirike. ona je kolièinski iza japanske i kineske. u redoslijedu s rubrikom iz engleske. vrijeme zaèetaka futurizma i avangardne poezije. nije se mogla uklapati u skromne koncepcije ovih èasopisa u sferi lirike u kojoj je paradigma narodne lirske poezije još uvijek imala svoj uèinak. 1909. (zakljuèno s avgustom) Gajret za 1912. Sologuba.. slabije zastupljena.. pripovijetka s obzirom na prostorne moguænosti èasopisa. A to vrijeme u ruskoj književnosti je u veæoj mjeri vrijeme poezije nego proze.. Anjenskog. koja je nužno povezana s pomenutom funkcijom principom neophodne jasnosti i razumljivosti. njemaèke i amerièke lirike naæi æe se rubrika iz ruske lirike u kojoj je zastupljen pjesnik A. 1913. g. što je razumljivo. engleske. i 1910. Mandeljštama. inaèe. (zakljuèno s majem) Nema bitne razlike ni u koncepciji zastupljenosti ni kvantitativno u prisutnosti ruske književnosti u èasopisima Behar i Gajret." u redoslijedu iz: francuske. zatim: arapske. nešto se našlo. Što se ruske lirike tièe. turske. Baljmonta.. pripremila tlo ruskoj avangardnoj poeziji rušeæi temeljne principe realistièke umjetnosti. što je logièno.. U ovom izboru suvereno vlada proza i. koja je ne samo probila veæ i izmijenila tradicionalne okvire ruske poezije XIX vijeka. Hirjakov (nema ga u književnoj 89 . 1. Pored domaæih tekstova tu je i jedan Ibzen (Nora). Gorkog. perzijske. 2. Zašto je to tako teško je preciznije reæi. 3 od 1. nedostataka prevodilaca i tome sl. njemaèke. èak japanske i kineske lirike.Nazif Kusturica RUSKA KNJIŽEVNOST U BEHARU I GAJRETU Behar za 1908. zatim francuske. i 1914. i ovoj intenciji èasopisa. Ahmatove. Bijelog. Andrejeva.. pored ostalih. a odmah zatim vrijeme akmeista: Gumiljova.? Jedno je sigurno: složena poetika ruskih simbolista. za razliku od proze. Koliki je udio u tome nedostatak kulturnih veza u uslovima austrougarske okupacije. III 1913. vrijeme simbolizma i velikih simbolistièkih pjesnika Bloka. Njen izbor uglavnom odgovara društvenoj (pouènoj) funkciji èasopisa i njihovoj literarnoj utemeljenosti. U Gajretu br. a to je vrijeme Èehova.. napose onim modelima umjetnièke fikcije èiji izbor odgovara. Ruske drame uopæe nema. Brjusova.

uobièajen u ruskih simbolista. koji se opet transponuje u filozofski problem života kao obmane i zablude. što se tièe ruske poezije u pomenutim èasopisima. ovdje Sinajda. da kažemo. predstavljene su dvije pjesnikinje: Tatjana L. uzor-modeli za buduæi razvoj muslimanske. istinu. Postoje. ali rijeè za nju to ja ne poznajem. za drugu pak inaèe dobro poznatu rusku pjesnikinju iz kruga simbolista. dok umjetnièkih tekstova Dostojevskog uopæe nema. Izuzetak èine. prate i savremenu stranu književnost. Tolstoj jednom prièom. tada veæ klasiènoj. U Gajretu broj 5/1912. Šèepkina-Kupernik i Zinaida Hipius. odnosno bosansko-hercegovaèke književnosti." I to je sve. U pjesmi bez naslova Kupernikov pejzaž vlastitog raspoloženja. To je jedan od najbitnijih razloga njihove prisutnosti u èasopisima. I kao što: željna sam ljubavi a voljeti ne mogu. ponosan hram u kojoj hram simbolizira kulturu a pjesma tematizira njeno rušenje. Èehov je predstavljen s nekolike pripovijetke. dvojica.g. kao što je to i danas uobièajeno. našao jedan jedini put možda najveæi prozni lirik u ruskoj književnosti XIX vijeka Ivan Turgenjev. obimni kritièki napisi s obilježjem studija i intencijom da se ovi pisci i njihovo djelo promoviraju kao moguæi. meðutim. a koja je "štampala niz novela". istina dobrom pjesmim Bio je èudan. Turgenjev Intencije oba èasopisa.enciklopediji) jednom. bile su da. Razumije se da je period od nekoliko godina. Za prvu se u fusnoti kaže da je "danas dobro poznata pjesnikinja" sada pak poznatija kao prevodilac. objavljena je veoma kratka parabolièna 90 . A da i ne govorimo o ruskoj. suviše kratak za potpunije predstavljanje tako obimne savremene literature kakva je bila ruska. odnosno trojica ruskih pisaca: Dostojevski. pak. koliko je to moguæe. Tolstoj i Èehov. oktobra 1913. 12 od 5. kojega je na nekim mjestima uspješno dopunila. Tu se. U Gajretu. Pjesma Nemoæ Zinaide Hipius je o psihološkom problemu stvaralaštva u potrazi za rijeèju. suprugu ruskog pisca Dmitrija Mereškovskog. što neosporno potvrðuje spisak ruskih pisaca. s kojim æe kasnije i emigrirati. Pjesma kao umjetnièko obrazloženje inklinira onoj programskoj taèki iz poetike ruskih simbolista koju je pjesnik jednostavno izrazio stihom: "O kad bi se mogla bez rijeèi kazati pjesma. tako: poznam nju. koliko iznosi vrijeme èasopisa u našem tretmanu. književnosti XIX vijeka. meðutim. br. g. što pjesmu svrstava u simbolistièki tematski krug apokaliptièkih predviðanja. prije svega Rostanovog "Sirana".

na drugoj siromašni seljak koji prima u svoju kuæu sirotu roðaku. obnovi meðu inteligencijom i u nas. godinu pojaviæe se veoma informativan esej Lj. Tol91 . prije svega onom obrazovanom. ali samo jedanput kad je u pitanju neposredno prezentiranje njegovih djela. bili svojevrsna zamjena za neposredno predstavljanje njihova djela. s jedne. ispali podjednako mudri. U prièi su car Petar i seljak. još za Tolstojeva života. bolesne i uopæe uboge. "Ako je primimo kaže žena . makar i neæe da za njim ide" (str."Srkaæemo neposoljeno" kaže muž. 1 od 15. Tolstoj. èak s izvjesnom nadmoæi seljaka. Tolstoj Ime Lava Tolstoja. U Gajretu br. èetiri godine ranije." . s druge strane. informacija.Turgenjevljeva prièa Dva bogataša. S obzirom na prostorne moguænosti ova dva èasopisa u koje je reprezentativno teško bilo smjestiti Tolstojevu epsku razuðenost. Istorijski je zaista tako i bilo: uslijedili su revolucionarni dogaðaji van okvira Tolstojevog apsolutnog humanizma. što je moralo biti blisko intencijama ureðivaèke politike našeg èasopisa. po svojim prièama i protestima kao mironosac. Prièa je oèigledno napisana prema žanrovskom modelu kratke narodne prièe s elementima bajkovitosti. 9. 139). godine naæi æe se njegova prièa Car Petar i seljak. uglavnom je taèna: "Koliko god se prièinio po svojim reèenicama i propovijedima. Urednika je vjerovatno privukla njena genetski i žanrovski folklorna kratkoæa a iznad svega u njoj poetizirana apsolutna etiènost junaka datog u kontrapunktu. èija je mudrost kondenzovano folklorno iskustvo kroz vijekove. u Beharu br. ima razloga za pretpostavku da su ovako opširni. N. makar bila i pozajmljena. za 1908.Dvornikoviæa L. ali danas ipak prisustvujemo nekom povratku. Meðutim. prisluškuje njegovim rijeèima kao glasovima proroka (padeška rusifikacija reèenice što upuæuje na direktnu pozajmicu NK). divi mu se.neæemo imati za što soli kupiti. Izbor ovog žanra povezan je u Tolstoja s njegovom ocjenom narodne umjetnosti kao vrhunske. pojaviæe se više puta. u periodu izlaženja ova dva èasopisa koje slijedimo. partneri u razgovoru i sluèajnom susretu. I druga tvrdnja koja slijedi u Dvornikoviæevom tekstu. Na jednoj strani je magnat Rotšild koji pomaže siromašne. Na samom poèetku svoga teksta Dvornikoviæ kaže da ga (Tolstoja NK) "svijet ipak slavi. s njegovom funkcionalnošæu u sferi Tolstojevih pedagoških nazora i poduhvata. zbirni radovi. januara 1912. uputa i preporuka djela èitaocu. koji se prije svega tièu Tolstoja i Dostojevskog.

140) S useljenjem teorijskih.. Prema tome taj izbor i njegov kvalitet spadaju u zasluge urednika i prevodioca. revolucionar je po temeljnim kritièkim stavovima prema sistemu.139).stoj je zapravo revolucionarac za cijelog svog života i cijelim svojim radom. Rakoša). u nas uobièajeni. u Èehova je lakše naæi dobru nego lošu pripovijetku. vrijednosno možda slabije i iz razloga koje Dvornikoviæ navodi. antologijski izbor. njihovu otpornost proti istorijskoj kulturi i vapaj za povratkom prirodi i primitivnom naèinu života nalazimo u Rusoa" (str. starac Tolstoj riješen je toga balasta. (Èehov je umro 1904. P. a takvog antologijskog izbora u to vrijeme teško da je u nas moglo biti kad se radi o stranom piscu s obzirom na vremenski raspon i uslove neophodne za to. ali je pod starost napisao Hadži Murata u okvirima poetike Rata i mira i herojskoj smrti svoga junaka podario pjesmu slavuja kao vlastitu lirsku ocjenu. Valja reæi da ni Tolstoj ni Nièe. koje ne spadaju u onaj. kulturu i umjetnosti koja se stvara za dokone." (str. Èehov U ova dva èasopisa. februara 1909.. u razdoblju o kome je rijeè. ali u okviru svojih naèela samousavršavanja i apsolutnog huma-nizma. Tolstoj je revolucionar jer je htio da mijenja svijet. 92 . ali gotovo da imaju tu vrijednost. Uostalom. Dvornikoviæ zatim kaže da Tolstojeva filozofija nije originalna: "Njegovo gušenje životnih instikata i zatajivanje života nalazimo veæ davno prije u indijskih mudraca.140). U Beharu br. pseudonim Pavla S. prije svega Rusiju. 18 i 19 od 1. 139).g. prije svega etièkih principa u njegovo djelo Tolstoj je poèeo pisati drukèije. Revolucionarac je ne manje od njegovog antipoda Nietschea razlikuju se samo u tome što smo jednome premehki a drugome pretvrdi" (str. društvenim podjelama. on se je oslobodio. nisu podnosili ni "tvrdi" ni "mehki" svijet. svaki na svoj naèin. Èehov je zastupljen sa tri pripovijetke. U nastojanju da objasni ovu protivurjeènost Dvornikoviæ kaže: "Životna snaga mladosti i muževnosti smetala je Tolstoju da zastupa potpuno u teoriji i praksi svoje asketske težnje glede smisla života. poèinje raskol izmeðu umjetnika i filozofa: Tolstoj je "na putu da prestaje biti pripovjedaè a poèinje biti filozof" (str. Nakon što je s pravom istakao da Rat i mir i Ana Karenjina spadaju meðu prva djela svjetske književnosti. Vrijednost pripovijetke. onoj nauci koja æe po njemu uništiti svijet. Dvornikoviæ kaže da s Anom. izašla je Èehovljeva pripovijetka Istražni sudac (preveo Selim Rakošev. A. zvaniènoj crkvi.) na strani 228.

pojavila se Èehovljeva pripovijetka To je bila ona. pozitivan uèinak u našoj višenacionalnoj sredini pa je Èehovljeva prièa odgovarala koncepciji èasopisa. Djevojke su vrlo pažljivo slušale. umire u onaj dan koji je prorekla. naknadnom epiloškom razrješenju. Etièki besprijekorna poruka ovog tragiènog raspleta. oèigledno zasnovana na anegdoti sa dvije poente. Ljepotom i karakterom dostojna svakog uvaženja. Svaki put do suza uvrijeðeni Francuz pokušava da otputuje. pa njegov narator u prièi kaže: "Kamišev jede i kao obièno brblja koješta. dok u jednom. avgusta 1913. 1913. u vremenu o kome je rijeè. stasita žena. Pukovnik Petar Ivanoviè prièa djevojkama okupljenim oko sebe o vlastitoj ljubavnoj dogodovštini. sam istražni sudija.njena umjetnièka snaga i poenta kumulirana je u neoèekivanom. Tako je prièa dobila i drugu i drukèiju ljubavnu poentu pukovnikovim priznanjem da je to bila žena upravnika imanja. 8 i 9 od 1. nije dokuèio uzroke tajanstvene smrti.g. sigurno. u br. Ali kada su èule da je to bila njegova žena (dotle pripovijetka predstavlja razraðenu anegdotu). pa ni muž. a za uzvrat podnosi do boli uvredljive opaske svoga dobrotvora (Kamišev) na raèun Francuza. drugu je dopisao autor. Negdje iza ponoæi u sobu u kojoj je zanoæio ušla je mlada. koja neèim korespondira s tipom tragièkog lirizma muslimanske besmrtne balade o Hasanaginici bila je možda glavni. koji opet ne može bez njega. Taènije: anegdota pretvorena u prièu zahvata samo prvu poentu. ljekar-poznanik njenom mužu kojega je pekla zagonetna smrt. kada je zbog meæave morao dvije noæi provesti na nekom plemiækom imanju. koja se pokazala taènom. Ona to tajno saznaje i predskazuje javno taèan dan svoje smrti. Muž. Pri dolasku je zapazio lijepu pojavu upravnikove žene. iznevjerio je suprugu. možda podsvjesni razlog što je dospjela u èasopis pogaðajuæi njegovu estetsko-etièku koncepciju. mnogo kasnijem razgovoru. njegova neraskidiva veza. godine." Ružne konotacije tog brbljanja imale su.). istražni sudija. ostale su razoèarane i tražile pravi nastavak prièe. pa je pukovnik na njihovo insistiranje morao kazati ko je bila ta žena. a i danas. nije iznio pretpostavku o samotrovanju. Taj odnos postaje cio život ovog tandema. Sasvim druge naravi je socijalnopsihološka prièa U tuðoj zemlji (Gajret br. ali svaki put ne nalazi u sebi snaga da odoli svojim navikama i nagovorima Rusa. Isluženi Francuz živi kod bogatog Rusa. 10 i 11 za oktobar i novembar. nakon što je rodila lijepo i zdravo dijete. 93 . Tek tada su djevojke povjerovale u istinitost naratorove prièe. Èehov je mrzio glupost. Niko. U Gajretu iz iste.

što je prilièno taèno ali ne samo zato. na èudnovat naèin èine vanredno dobar utisak. jer Èehovljev smijeh a priori sadrži elemente optimistièkog naèela. U rubrici Književne i kulturne bilješke.NK).. a kad prièa potvrðuje takvu vjernost. novembra 1913. a koja se prije može pogaðati nego vidjeti" (str.. a zatim. za razliku od 94 .i u maglovitim ocrtima slike koja se gubi oko jako osvijetljene taèke. koristilo bavljenje prirodnim naukama i da "množina sitnica izvaðenih detalja (prevod? . 211).. Prevod je potpisan inicijalom H. nauènik i pisac). koja je kao olovo tištala obrazovani dio ruskog društva" (str. Meðutim. Kropotkin zatim tvrdi da Èehov postiže slabiji uspjeh u slikanju seoskog života. impresionizam. a kasnija ruska sovjetska kritika adekvatom onoga što predstavlja sudbina u klasiènoj grèkoj drami. žele da imaju vjerne supruge. Tu je uobièajena usporedba izmeðu Èehova i Mopasana. Tvrdnja nije baš prihvatljiva. sigurno. Kropotkin istièe da je Èehovu prema vlastitom priznanju. Èehovljev odnos prema seljaštvu i seljaèkoj psihologiji bio je. 212). negativan. s aspekta koji Kropotkin navodi ova trojka nije baš tako homogena kako on kaže. 10/11 od 1. Kropotkin misli da Èehov nije bio pesimista u pravom smislu rijeèi jer je vjerovao u napredak. 211).. a u fusnoti je naznaèeno da je rad uzet iz knjige Petra Kropotkina pod naslovom Stvarnost u ruskoj književnosti za koju se kaže da je izašla iz štampe 1906. P. izašao je prevod napisa Petra Kropotkina pod naslovom "A. Izbor govori i o fleksibilnosti programske orijentacije èasopisa. "njegova prava oblast je svijet intelektualaca" (str.Èehovljeva komika usmjerena je prema djevojkama koje. mora se reæi. smatraju da prièa nije istinita. Izbor jedne lijevo ideologizirane kritike potvrda je liberalizma politike èasopisa (Kropotkin je predstavnik ruskog i meðunarodnog anarhizma i èlan bakunjinskog krila I internacionale. Kropotkin zatim istièe jednostavnost pišèevog stila lišenog stilskih efekata. èime objašnjava društvene okolnosti Èehovljevog pesimizma. za Tolstojem. u Gajretu br. jer Èehov pripada onoj liniji ruske realistièke književnosti koja. "Maglovite ocrte". Kropotkin æe nazvati. darovito kaže: ". 211). mi bismo rekli veoma kritièan. prema savremenoj ruskoj kritici. kao što je sluèaj s Puškinom. Tu je i poznata teza o "bankrotstvu intelektualaca. Èehov". 212). Vrijeme u kome je poèeo pisati Èehov prema Kropotkinu je bilo "najsumornija perioda koju je Rusija preživjela pošljednjih sto godina" (str. g. koji su po našem mišljenju svojstveniji Èehovljevnoj drami nego pripovijeci. Dualizam ljudske prirode koji je meta Èehovljeve komike u ovoj izvanrednoj psihološkoj umjetnini urednik je vidio kao efikasnu kritièku poruku." (str. Turgenjevom i Tolstojem.g.

i to samo tri. Kropotkinova knjiga Ideali i stvarnost u ruskoj literaturi koja je izašla u Londonu na engleskom jeziku a zatim. u stvari Hvošinsku (str. tako da je naš èovjek teško da mogao pogriješiti i prevesti višnju kao trešnju. Šuma šumi jedno je antologijski poznato djelo iz ruske književnosti. zadržavaju i danas svoju vrijednost." Ovo vrijednosno poreðenje izgleda nam gotovo neprimjereno. Èehov kao fenomen koji je iz istih razloga "prerastao" u zlo. mada se ono najmanje odnosi na Èehova jer on spada u red pisaca koji su vrlo svjesni smisla svog djela. opæe je. 212). nastala je po svoj prilici kao rezultat njegovog predavaèkog rada u Americi. što predstavlja èist promašaj. prije svega istorijskih socijalnih okolnosti. Kropotkin èak istièe nadmoæ Èehova nad Gogoljem koji je obradio "poglavito spoljašnju pokvarenost. Za drame pak kaže da su suviše "ruske" i da na Zapadu ne mogu biti shvaæene. koje je ušlo u izbor ova dva èasopisa u vremenskom 95 . svevažeæe mjesto. Izbor Kropotkinovog teksta u funkciji informacije o jednom od najveæih ruskih pisaca svih vremena nije bio pogrešan jer se radi o nauèniku i piscu visoke kulture i znanja èije ocjene. Gogolj je prikazao "malog èovjeka" kao žrtvu. Na planu teme o "malom èovjeku" Èehov je nastavljaè Gogolja. na kome se višnja kaže kisela trešnja).druge (Turgenjev-Tolstoj-narodnjaci) prema selu ima rigorozan kritièki stav. rijeè je u stvari o prevodu s engleskog. što se opet nije obistinilo. Èehovljeve drame: Ivanov. godine prevedena na ruski. S druge strane tik uz Èehova Kropotkin vrijednosno stavlja Krestovsku (pseudonim). 212). Ujak Vanja (u prevodu piše Vonja. kako se uobièajeno danas prevodi u nas. Rijeè je o dva sasvim razlièita umjetnièka idioma koji ne mogu stajati jedan umjesto drugoga. Vladimir Koroljenko Pripovijetka Vladimira Koroljenka Šuma šušti ili. 1907. što je rezultat zbrke u prevoðenju s engleskog jezika a i pokazatelj koliko je tada Èehov u nas bio malo poznat) i Bašèa s trešnjama (radi se o Višnjiku koji u originalu glasi "Vyšnëvyj sad". Prema Kropotkinu Tolstojevo predviðanje da æe uticaj Èehova trajati i neæe se ogranièiti samo na Rusiju zaista se potvrdilo. danas manje poznatu spisateljicu. što Kropotkin vidi kao umjetnièku slabost. Na ovim dramama Kropotkin pokazuje evoluciju Èehovljevog pesimizma jer ( ) Èehovljevi junaci nalaze izlaz u radu. koje nisu samo njegove. Kropotkin tek pominje. Misao pak da je "prostota koju Èehov opisuje mnogo dublja od one koju je Èehov poznavao" (str.

Za prièu Šuma šušti (Behar br. a èlanak s njemaèkog jezika . na str.. i dat kratak životopis pisca s tragièkim osjeæanjem života i tragiènom samopresudom. 11.-1921. V.razdoblju na koje se odnosi naš prikaz. predstavi neke znaèajnije ruske pisce. i 206. Tako se forma pripovijetke skaza pretvara u legendu. Priroda nije samo pozornica dogaðaja veæ lajtmotiv s nepogodom koja se ponavlja i svaki put vraæa prièu u svijet naratora i život. 6 i 7 od 1. U vrijeme pojave modernizma i njegove prevage u ruskoj književnosti ostao vjeran tradicijama realistièke umjetnosti. Redakcija èasopisa nije imala moguænosti da redovno prati rusku kao ni ostale evropske književnosti. njenoj spoznajnoj i društvenoj funkciji. pripovijetkom Jedan vrlo kratak roman. publicista i istorièar. Petnaest godina nakon smrti Garšin je oèigledno u Bosni bio malo ili nimalo poznat pisac. pisac. 151. u kome je Gorki objavio svoju prvu pripovijetku. Narator je svjedok dramatiènog dogaðanja. Uravnotežen pisac s postupnošæu kazivanja. str. Ma u kojoj mjeri okolnosti koje opisuje bile dramatiène i dramske.M. Snažno lirizirana moralna poruka pripovijetke izvrsno se uklapala u programske i estetske intencije èasopisa.) karakteristièan je romantièki lirizam izvorno povezan s doživljajem prirode i besprijekornom moralnom stamenošæu glavnog junaka kao dijelom koncepcije jedne literature.. kako inaèe shvatiti upornost urednika da je objavi u nekoliko nastavaka. 13.. urednik èasopisa Rusko bogatstvo. narodnjak koji je veliki dio života proveo u progonstvu. na str. 10 od 1. poznat je po obimnom djelu Istorija moga savremenika u kome su sjedinjeni umjetnik i publicista. emotivno i sauèesnik u fabuli u kojoj se kmet ubistvom sveti spahiji za skrnavljenje braène veze. ali je zato nastojala da s vremena na vrijeme. Prièu je s ruskog jezika preveo Sadik. Sadik.). jedan žanr evoluira u drugi na naše oèi. str. zatim br. 96 . 145. 135. godine. U istom broju ovog èasopisa.Fehim. odatle bio-bibliografska informacija o njemu u istom broju èasopisa i selekcija onog najboljeg što vrijedi proèitati upuæena èitaocu.Garšin Vsevolod Garšin. 12 i br. autor èuvene pripovijetke Slijepi muzièar. kao što je to uèinjeno u sluèaju Garšina. g.. Koroljenko (1853. Koroljenko ostaje pripovjedaè. 172. makar i oskudno. koji se ponekad potpisuje i kao F. 191. od kojih je u prvi plan stavljena pripovijest Èetiri dana i pripovijetka Crveni cvijet. str. oktobra 1908. zastupljen je u Gajretu br. juna 1913. pisac posljednje èetvrti XIX vijeka i èuvene pripovijesti Èetiri dana. br.-136. objavljen je kratak pregled Garšinovog stvaralaštva s ocjenom pojedinih djela.

koja inklinira grupi Andrejevljevih pripovijedaka sentimentalnog (božiænog) karaktera. godine (str. g. a mogao je to uèiniti nekim drugim izborom. U Èirikovljevoj socijalnoj prièi Nagrade. Mada ona sadrži tragizam tipološki prepoznatljiv kao garšinovski. Gorki Èirikov U Beharu br. februara 1909. Majka nosa sinèiæa koji umire i pokušava da 97 . a zatim bio i vjenèani kum. bogatim. U prièi se prepoznaje pišèeva filozofsko-ideološka pozicija koju urednik nije prikrio. našao ju je s drugim. što je bio uslov za ocjenu njene reprezentativnosti na temelju koje je dospjela u èasopis. Rakoš). realizacija njene vrijednosno izvanredne fabule uzeta iz života. predstavnik realistièke grupacije ruskih pisaca iz edicije Znanje. Gorki uvodi istorijski pojam radnika i radništva kao njegovog nešto grubog ali pravednog kritièara. vanvremensku i svevremensku prièu Mudrac u kojoj je dat vjeèni tip mudraca-pesimiste s ironiènim podtekstom usmjerenim na njegov pesimizam. U svoju parabolièku.Izbor pripovijetke Jedan vrlo kratak roman povezan je s vrijednošæu poruke ali i s kratkoæom. 302). u Beharu br. Kada se je vratio bez noge. u periodu Znanja veoma bliskog Gorkom. marta 1909. kasnije emigranta i njegovog ljutog protivnika. a ona æe se poslije njegovog povratka udati za njega. da se dobrovoljno javi u rat i hrabrošæu istakne. koji je i narator u pripovijeci. štampane su dvije kratke prièe dvojice "znanjevaca" Maksima Gorkog i u nas manje poznatog Evgenija Èirikova. Ostatak njegovog života protièe pod opsesijom strašne prevare i njenog tragiènog preživljavanja. 20 i 21 od 1. izašla je Andrejevljeva bajkovita crtica Div. i 15. kasnije simbolist i ekspresionist. pripovjedaè i dramski pisac. vjerovatno nastaloj pod uticajem Gorkog. pisac prve i druge dekade XX vijeka. Leonid Andrejev Leonid Andrejev. koji se tekstualno svojim istorizmom danas doima kao strano tijelo u tkivu teksta. Obje pripovijetke preveo je Pavle Rakoš pod pseudonimom Selim Rakoš. Djevojka sugeriše svome momku. razoblièava se socijalni smisao nagrade kao prevare koja proizlazi iz hijerarhije èinovnièkog rada utemeljenog na eksploataciji. U periodu Selima Rakoševa (Pavao M. 18 i 19 od 1. Život je završen. ispod nivoa je umjetnièki gusto realizovane pacifistièke ideje "ne ubij" iz Èetiri dana utemeljene na autorovom neposrednom doživljaju i svjedoèenju o ratnim strahotama.

godine. sjeæanjima koja se odnose prije svega na književna zbivanja i njihove uèesnike s kraja XIX i poèetka XX vijeka. svjesno nabijen dogaðanjima i emocijama prelazi 98 . (a meðu njima i N. 9 i 10) predstavljen pripovijetkom Poštena rijeè u prevodu Pavla Rakoša. N. tragizam zbivanja pred kojim je nemoæna ljudska snaga i pamet. o lijepom životu koji ga èeka kad odraste. g. pouènu funkciju.. opet u prevodu Rakoša. U istom èasopisu br. Telješov Jedan od osnivaèa veoma poznatog kružoka Srijeda (kružok se sastajao srijedom). 1 i 2 od 1. dinamièki opis požara. Ne sluteæi ništa. Golubjenko se tako. U veoma zanimljivoj pripovijeci je junakova ljubav dovedena do tragizma usljed dvojnog ponašanja junakinje. Telješov. a ne R. 1. tiskana je Andrejevljeva pripovijetka Laž. g. svojim podtekstom vrlo karakteristièna za pišæev pacifistièki humanizam: laž se ne može iskorijeniti ni ubiti smrtnom presudom. kojim je rukovodio M. imao je za èitaoca i edukativnu. decembra 1909.-1957. (str. D. Telješov je poznat po djelu Poèetak kraja i Pišèevim zapisima.ga povrati u život prièom o smiješnom. ovoga puta u Gajretu br. (str. njegova unutarnja strašna slika. i 15. pod naslovom Zvono na uzbunu. Andrejev je razvijao psihologizam Dostojevskog uklanjajuæi pri tome istorijske i socijalne okolnosti.). što se završava ubistvom. nema snage da saopšti majci o sinovljevoj smrti veæ bježi iz kuæe obliven suzama. juna 1909. Stepenast siže. 2 i 3 od 1. Prevodioca i urednika je oèigledno impresionirao ekspresivni. Telješov (1967.) je u Beharu br.. Gorki. Tipologijom fabule i sižejnim motivacijama pripovijetka podsjeæa na vrijeme i prozu Puškina i Ljermontova. Telješov kako to pogrešno stoji u Beharu) bili èlanovi književnog udruženja Znanje. U pripovijeci doživljava poraz dogmatsko shvatanje istine i laži glavnog junaka: "Hoæeš da saznaš istinu .a da li je znadem i sama?.. a u drugoj sobi otac plaèe.12/13 od 1.kaže djevojka. Pored snažnog estetskog dojma kojim je predstavljen autor. opis požara. N. Sažetak fabule izgleda ovako: prijatelja i sekundanta na dvoboju ubijenog mladiæa zapalo je da saopšti majci o smrti sina jedinca koji je pred ženidbom. 200. pritisnut detaljima majèine prièe i tragikom okolnosti u kojima i sam ima udjela. zove prijatelj i sekundant na Voloðinom dvoboju. nezgrapnom Divu koji je pao. Nijesam li možda rada i sama da je poznam?" . Andrejev je predstavljen i treæom prièom. kao uvijek i svuda moguæe zbilje. èiji su uèesnici. ne sluèajno. majka koja priprema ženidbu sina prièa o vlastitoj sreæi koju doživljava. III 1913.

ali pokazuju i smjer i naèela Kropotkinove kritike: ". Snaga sjevernih U Beharu u pet nastavaka (osam glava) poèevši s br. i ako ne neodreðenom. Dva citata koja æemo navesti iz Kropotkinovog èlanka daju sažeto idejnofilozofsku i književnu evoluciju pisca. 49). 1 od 1. pozorišni kritièar. malo po malo poèeo je da sumnja u te ideale i najzad dospio dotle da ih prezire.. poput Dostojevskog.Doroševiæ (a ne V.pošto je imao za one pisce preðašnje generacije koji su bili nadahnuti željom da svoja djela stvaraju za više socijalne ideale. u smislu oèajno neodreðenom. Doroševiè V. "kralj feljtona". Našao je da oni ne bijahu od nikakve koristi i poèeo je da sve više i više govori o suvremenom pravu individue. Taj pisac je Dmitrij Mereškovski (1865. kad je prodro simbolizam u njegovo djelo .) ruski novinar.marta 1914. jedan od utemeljivaèa ruskog simbolizma. tek izvjesnu simpatiju ili bar izvjesno poštovanje. Sredini s razvijenim kultom majke i sina u sferi folklornih tradicija morala se dopadati ovakva pripovijetka što je vjerovatno odluèilo o njenom izboru. g. predstavljen samo ocjenom njegovog kritièara.-1941. Mereškovskovo obožavanje antièkog naturizma nije bilo od kolikog trajanja.-1924. On još ne bijaše napisao treæi roman (prvi roman trilogije Ulijan apostit. Doroševiè kako stoji u prevodu Selima Rakoševa) (1864. kasnije emigrant. kako su ga nazivali u svoje vrijeme. Pisac joj je odredio žanr kao "kineska bajka".M. januara 99 . publicista.rubikon èistog tragizma i stièe sentimentalne znaèajke. u smislu na koji ga je uputio Nièe. D. Mereškovski Petar Kropotkin æe se još jednom naæi na stranicama èasopisa. zastupljen je alegorijskom pripovijetkom Savjest o porijeklu nejednakosti i njenom zakonskom sankcionisanju koje predstavlja likvidaciju savjesti.. pjesnik i prozaist. drugi Leonardo da Vinèi i treæi Petar i Aleksej NK) svoje trilogije.s tim ishodom da je mladi autor pokraj svojih sposobnosti pravce jurio u susret jednom beznadežnom misticizmu u koji i Gogolj bijaše zapao posljednjih godina svoga života (str. i èlankom Jedan savremeni ruski pisac.). a ono uskom (str. 3 od 1. 48)..".. Tako je Mereškovski. I drugi: "Na žalost. ovaj put u Gajretu br. na strani 48.

Dostojevski je pisac svih moguæih društvenih staleža i njihova velika. 158) Unatoè romantici kvalifikacija sumnjive mjere. upravo u to vrijeme je ruski avangardni futurizam objavio rat "psiheji" nudeæi umjesto nje "književnu èinjenicu" i "rijeè kao takvu". 3).. njenu unutrašnjost. Ali zbog. objavljenom u Gajretu br.. str. tipološki karakteristiènoj za vremena preporoda. Redukcija Èehovljeve tematske osnove na uže sredine jednostavno nije taèna. o romanskoj duši koja je sintetièan izraz najširih kulturnih sposobnosti romanske duše.. i." (str. To pak nikako ne znaèi da je orijentacija na "rusku književnost koja ima za glavnu temu unutarnje nalièje duše i švedsku i norvesku književnost s temom o spoljnjem nalièju duše" (Gajret br. 1914. Informativni. Rijeè je prije svega o ruskoj ali i o nordijskoj književnosti. opet s potpisom H. 2).. oèigledna je autorova orijentacija. 18). tražimo tu dušu muslimanske sredine jer æe nam predstavljati u književnosti novu stranicu. zavreðuje to mjesto. 100 . str. godine izašao je èlanak Snaga sjevernih s potpisom H. 1. 1. str.. U proèelju ovog èlanka studije stoji: "Rusi su najprije iznijeli zapjenušane.. a najvjerovatnije i èasopisa. Znaèaj èlanka za redakciju odreðuje njegovo drugo mjesto po redoslijedu u broju. koji su za autora èlanaka "izvor jedne moderne i realne literature sa sasvim novim predmetom" (Ibidem. koja proistièe iz doze pristrasnosti prema slovenstvu i njegovoj kulturi. Kao uzrok psihološke proze autor je uzeo Èehova i njegovu Èinovnikovu smrt. ili prije svega zbog ovog:"Ako je Èehov pisac užih sredina."(Gajret br. Meðutim. nevjerovatno tajanstvene i komplikovane dubine èovjeèje duše" (str. ili o sjevernoj duši švedskih. jan. ne bi se danas govorilo o bijeloj ruskoj duši koja je altruistièna. najzad. kako su se u prvo vrijeme nazivali nihilisti (kao Bazarov iz Turgenjevljevih Otaca i djece).1914. norveških i danskih pisaca. jer "Èehov bez svih moguæih efektivnih sredstava (jer on ne traži efekte) crta samo ljudsku dušu. Ali zašto Èehov prije Dostojevskog kad je istorijski redoslijed obrnut? Vjerovatno zato što je od Èehovljeve male epske forme kao žanra lakše iæi prema psihološkim vrtlozima romana Dostojevskog. 3. mart 1914. na psihološki realizam ruske književnosti tipa Dostojevskog i Èehova i sjevernih uopæe.avgusta 1913. koji se više puta ponavlja u èasopisu. topla i humana ljubav.) beznadno kasna jer je evropska književnost upravo u XX vijeku doživjela najveæi uticaj Dostojevskog i Èehova. g. 1. 34). a u èlanku. pak.. 3. dakle oko èetiri mjeseca ranije. kaže se: "Da svaka nacija nema svoje naroèite duše. njegov izoblièitelj. saznajni i uopæe intelektualni nivo èlanka u potpisu H. Dakle. njene najtanahnije i najnevjerovatnije kutove" (str. 8 i 9 od 1.

. str.. i pokraj svog principa po kome se moralno može oèistiti jedino dragovoljnim stradanjem. On nigdje nije ni pokušao.. Kvalifikativ Gogoljevih djela. zaboravlja da je Gogolju kao umjetniku bilo svojstveno naèelo komike kao dominantno obilježje njegova dara. A uslov je da se realizuje uloga Rusije u buduænosti. izloži osnove i principe svoje religije. Zanimljiva je i jedna poredba s Gogoljem koja je opet u korist Dostojevskog: "Mjesto brutalnih satira nad kojim je Gogolj. on je propovijedao najhumaniju ljubav prema cijelom èovjeèanstvu koje je poniženo i koje pati (Ibidem. 20). protivno."(str. Dostojevski. onom što je živo u njemu. kao da izravnava dug prema Tolstoju. Osjeæajuæi da svako suvišno i naroèito tendenciozno moralisanje kvari opæi utisak jednog umjetnièkog djela. a rijeè je o drugoj strani medalje odnosa Dostojevski-Tolstoj. str. Andrejev je jedan od 101 . 1.maja 1914. vjeruje u Rusiju i traži da èovjek uvijek bude spreman da se žrtvuje za nju. 1914. 1..NK) nije rigorozni moralist s jasnom tendencijom kao Tolstoj posljednjih dana svoga djelovanja. ni u jednom svom djelu. izuzevši simbolistu Andrejeva. on ga je izbjegavao" (Gajret br. 2. Romani Dostojevskog uporeðeni su s grèkom tragedijom. 18). 1. napisaæe: Tolstoj "u propagiranju svog moralnog principa ne vidi državnih granica. 34) U Gajretu pak br. a Dostojevski je. Interesantan je i odnos prema Leonidu Andrejevu u kome ima nerazumijevanja: "I uopšte kad se susretnete s jednim ruskim piscem.. meðutim.. kao što se zna. 1914. koji prije svega pogaða njegov odnos prema živom èovjeku. 2.Pisac èlanka kaže da je unutarnje proèišæenje (katarsis) nešto što se neminovno doživljava prilikom èitanja Rusa. proizašao iz Gogolja. pišuæi ih. propaguje nacionalnu surevnjivost. 70) I jedno i drugo je taèno s tim što umjetnièka misao u obojice autora nije odvojena od publicistièke. vi æete èitati istoriju duša onih liènosti koje pisac predstavlja" (Gajret br. njihovog unutarnjeg nalièja. febr. Na planu morala kao teme i trajne orijentacije ruske književnosti pisac daje prednost Dostojevskom nad Tolstojem: "On (Dostojevski .. da da svoj kredo. od 1. predstavlja osnovu Dostojevskijeve polemike s Gogoljem od prvog djela Dostojevskog Bijedni ljudi pa do parodiranja (Selo Stepanèikovo i Foma Opiskin). on ih gotovo ignoriše i vidi u društvenoj organizaciji kakvom je postala država smetnju liènom usavršavanju. uèinilo je da su oni stvorili novu književnost koja ima i tu dobru stranu da djeluje u pozitivnom moralnom smislu na èovjeka" (Gajret br.. mart 1914. 34). Ovdje se.. str. febr. u istom radu. plakao. 3.. 5. a to i jeste ono što on traži od književnosti:"I to što ruski pisci ispituju vrtoglave dubine unutrašnjosti duša. str.

tu je Turgenjev koji je napisao besprijekorna umjetnièka djela davši im vanrednu formu. "Najkarakteristiènije djelo Dostojevskog. S ambicijama simbolista da se putem uklanjanja istorijskih i socijalnih "kulisa" domognu vjeène umjetnosti. jeste veliki roman Zloèin i kazna.. Telješov. U svom ekspresionistièkom i simbolistièkom periodu Andrejev svoj "èisti psihologizam" djela pušta u razne socijalne i istorijske okolnosti da ga potvrde.pisaca koji je dosljedno razvijao psihologizam Dostojevskog. odnosno Zloèinu i kazni. u Znanje stupa M. da ne idemo daleko. kod drugih na psihološke dubine njegovog djela.. Pjatnicki). nasuprot vladajuæoj simbolistièkoj i dekadentnoj poeziji. za razliku od Dostojevskog i Èehova. koje inaèe naš autor èlanka ne pominje kad istièe dubine i znaèaj psihološkog tretmana junaka u ove dvojice pisaca. koji ga reorganizuje u izdavaèko društvo umjetnièke književnosti namijenjene širokoj èitalaèkoj publici. Izdavaèka družina Znanje imala je na poèetku prosvetiteljski karakter (osnivaè K. 35). i. P. ljubav uopæe. 3 od 1. 3. Drugim rijeèima prednost Dostojevskog svodi se na srce. Ali niko nije imao toliko srca koliko Dostojevski" (Gajret br. jedini ruski pisac kojega su kritièari i pisci vrijednosno uporeðivali sa Šekspirom bio je Dostojevski. Pod redakcijom Gorkog izlazili su zbornici sabranih i izabranih djela èlanova društva. marta 1914. A èovjek može imati i veliko i toplo srce. Sljedeæa paralela tièe se odnosa Turgenjev-Dostojevski: "Ima pisaca koji su bili veæi umjetnici u književnosti. To je izvjesno i njegovo najsavršenije i najbolje i najdublje pisano. Gorki... grad uopæe. Najviše prostora u èlanku posveæeno je Dostojevskom. S obzirom na ureðivaèke intencije èasopisa Behar i Gajret nije èudo što su na njihovim stranicama najbrojniji upravo "znanjevci": Gorki. i u isto vrijeme i najzrelije djelo (Gajret br. Èirikov i njima bliski: Èehov. i kao pisca i kao moraliste.. biti genijalan psiholog a ne biti umjetnik. taènije gotovo iscrpnoj analizi sluèaja Raskoljnikov. Ali postoji i Andrejevljev period "znanjevaca". Zato je i za kritièara o kome je rijeè Turgenjev bio i veæi umjetnik i književnik. Koroljenko. Genijalni umjetnik tražio je genijalnog kritièara. uskraæivao socijalne motivacije. od 102 . mahom proznih pisaca realistièke orijentacije s društvenom problematikom. i sve što traže rigorozni estetièari. Meðutim. Tako je bilo sve do Bahtinova otkriæa polifonije u Dostojevskog s njenim temeljnim principom neovisnosti junakove svijesti od svijesti njenog autora. str. èovjeka uopæe. Godine 1910. ali mu je. Andrejev. Doroševiè sa socijalnim i psihološkim temama uokvirenim u istoriju. onostranog carstva ideja i tajni povezano je od Andrejevljevo: treba slikati rijeku uopæe.

valja progledati kroz prste." (Gajret br. autor èlanka æe. meðutim. organizovati svojevrsnu filozofsko-socijalnu odbranu Raskoljnikova: "Raskoljnikov nije prost zloèinac. ili ne znajuæi. Odmah zatim sli103 . on je. Zanimljivo je da u prisustvu skepse i naturalizma u prvim djelima Dostojevskog autor èlanka vidi Gogoljev uticaj ne videæi.marta 1914. Raskoljnikov je bio u nesvjesnoj službi jedne nesreæne ideje. 4 od 1. ukazao na jedno socijalno zlo koje se provodi pod sankcijom zakona. jer zloèinac je svakako neki èovjek koji je rizikovao svoj život. 56) Nakon što je podsjetio da je Dostojevski uticao na stvaranje Nièeovog Zaratustre. može se smatrati kao prost simptom: ne znaèi to što je Raskoljnikov uèinio zlo djelo na jednom pojedincu. on nas je.. 35).kaže autor èlanka Gajret br. 70). pisac èlanka naglašava da se u ocjeni i izvršenju kazne razilaze. To djelo. Dostojevski se nakon robije "pretvara u vjerskog fanatika u juridiva (treba: jurodivog-ovdje: suludog proroka . uz pomoæ literature o djelu... Od svih nabrojanih kvalifikativa onaj o savršenosti možda najmanje podliježe sumnji. muž hrabrosti". ali se ta savršenost u strukturi estetskog dojma više osjeæa kao tehnièka nego estetska.1. (Vidi na istom mjestu fusnotu uz 56 stranu).. za jedan trenutak. Kaznu onako kako je prihvata Raskoljnikov pod Sonjinim uticajem autor èlanka vidi kao rješenje samog pisca. a zatim uz navod iz Nièea da se "kaznom ne može izraziti ono preziranje (koje je zloèinac iskalio na izvjesnom pojedincu). On osjeæa uskost društva i željeznu silu zakona. Nijedno djelo Dostojevskog ne može se uzeti kao životno kao što je sluèaj s mnogim drugim piscima. maja 1914. Jedan od primarnih zahvata u oba pisca je zahvat u socijalne okolnosti. kako bi Nièe rekao. jedno korito u koje je sveden sav socijalni život.NK). naturalistièke pak scene u njih nisu do pisca veæ do života. str.. konstatuje da se na tom pitanju Dostojevski i Nièe razilaze... Raskoljnikovu.. str. Jer on je svoj zloèin uèinio u dobroj namjeri.. aprila 1914. str. g. svoju èast.. religioznog zanešenjaka" . "probudio iz drijemeža". svoju slobodu.. da li je smio da se ne revoltuje ako je u sebi osjeæao imalo snage za protest. 5 od 1. da prvo djelo Dostojevskog Bijedni ljudi predstavlja temeljitu polemiku s Gogoljevom ocjenom "malog èovjeka" u Šinjelu (Dostojevskijev Djevuškin pravi je duhovni i duševni džin u poreðenju s Gogoljevim Bašmaèkinom). Nakon što je uspješno proslijedio poznate fabularne tokove djela i njihove sižejne motivacije na zavidnom intelektualnom nivou. Recite mi da li je mogao..... da je njegov "cijeli instinkt na ratnoj nozi prema cijelom ureðenju.

daju svoju nezgrapnu. particularly to the French and German ones. On se mnogo ne brine ni za spoljne karakteristike svojih tipova. nepreraðenu velièinu. Generally speaking. Nije bez razloga Bahtion vidio vezu izmeðu sokratovskog dijaloga i dijaloga u Dostojevskog. i vlastiti studiozni prilaz temi. èlanak odiše zadovoljstvom što je upravo jedna slovenska književnost postala to što jeste: "Sjeverni kolosi. isprepliæe sukobe i zamršava fabulu. u potpisu H. mada iziskuje preispitivanje i dopune i "definitivna" poredbena ocjena: "Dostojevski nema.. and. Gorki and Andreyev. There is no Russian drama whatsoever and one should remember that this was the time of Chekhov. On je da religiju ispovijedaju i cjelina i pojedinci.." Russian Literature in Behar and Gajret A selection of Russian literature in the journals from the Revival period that we deal with here neither has an essential difference in terms of the conception of their presence. 104 . 70) Epsku mirnoæu izlaganja u Dostojevskog zamjenjuje takoreæi epska postupnost dijaloga ili monologa kojom se predmet iscrpljuje do totaliteta.. tromi kao i svi kolosi.. prevashodno lijeve orijentacije. klasiène mirnoæe epskog izlaganja dogaðaja. punu još svježih i originalnih struja koja kucaju velikom ruskom državom. nor in their overall number. what can be easily understood. iz razloga da bi oèvrsla ruska socijalna zajednica.(str.. because of the space available in the journals. i da bi Rusija mogla da izvrši svoj veliki zadatak koji joj je predestinovan u buduænosti.." (str. predstavljao je u svoje vrijeme pouzdanu informaciju u kojoj se prelamaju dostignuæe ruske kritike i nauke o književnosti druge polovine XIX i poèetka XX vijeka.jedi objašnjenje koje bitno ublažuje kvalifikaciju: "Ali njegov misticizam i religiozni fanatizam ne treba shvatiti u bukvalnom smislu. Èlanak Snaga sjevernih. Njegove su intrige komplikovane i zamršene. kao Turgenjev i Gonèarov. i da se u njegovim djelima èuje šum mnoštva. Skabièevski tvrdi da je to uticaj grada u kome se razvijao. Ona nije samo to veæ i pokušaj da se podstakne i usmjeri razvoj književnosti vlastitog naroda pa i šire. Fiction is the dominant genre in this selection. 70) Zanimljiva je i u mnogoèemu prihvatljiva. Its selection mostly corresponded to the public function of these journals and their literary foundations.. a short story. the number of works from the Russian literature is rather small in comparison to others. on dovodi svaki èas nepoznata lica.

It is not easy to ascertain why was it so. Perhaps the absence of cultural ties under the conditions of Austro-Hungarian occupation, the lack of translators, or similar reasons can be given as an explanation. One thing is certain: the complex poetics of Russian symbols that had not only broken but also changed the traditional frames of the Russian poetry in 19th century could not be fitted into the modest conceptions of these journals in the sphere of lyrical poetry. Nevertheless, one can find here and there some short stories translated, rarely poems, and almost no plays. Among others, one can find the translated works of Dostoevsky, Tolstoy, Chekhov, Turgenev, Vladimir Koronenko, V. M. Garshyn, Gorki, Telyeshov and others.

105

106

Enes Pelidija RADOVI HAMDIJE KREŠEVLJAKOVIÆA I DRUGIH HISTORIÈARA U BEHARU Austrougarskom okupacijom Bosne i Hercegovine Muslimani su se našli u neizvjesnoj situaciji. Još su bili tradicionalno vezani za Carigrad, a istovremeno izloženi pritisku novih vlasti da prihvataju tadašnje evropske civilizacijske tekovine. U takvim prilikama se još više povlaèe u sebe i ne prihvataju ništa što dolazi iz Beèa i Budimpešte, èak ni školovanje, koje im je bilo najneophodnije. Statistièki podaci pokazuju da su u osnovne i srednje škole Muslimani najmanje slali svoju djecu. Rezultat takvog nepovjerenja bio je da tek u zadnjoj deceniji XIX stoljeæa maturira prva generacija uèenika, a prvi diplomirani studenti javljaju se tek dvadeset godina po austrougarskoj okupaciji.1 Muslimanska inteligencija, koja je svoju naobrazbu stekla u Beèu, Budimpešti i drugim evropskim centrima, bila je malobrojna. Godine 1900. svega deset ljudi je bilo evropski fakultetski obrazovano. Osam na Pravnom, a po jedan na Filozofskom i Veterinarskom fakultetu.2 To je u dobroj mjeri onemoguæavalo da širi narodni slojevi nešto više saznaju o svojoj kulturnoj, historijskoj i duhovnoj baštini. Uviðajuæi taj nedostatak, nekoliko mladih evropski obrazovanih ljudi smatralo je neophodnim pokretanje lista u kome bi se književno i publicistièki prikazao narodni život i obièaji, te se uticalo na šire muslimanske mase u pravcu prosjetnog i kulturnog preporoda. Meðu najaktivnijim zagovornicima takve orijentacije bili su: Safvet-beg Bašagiæ, Osman Nuri Hadžiæ, Edhem Mulabdiæ, Fehim Spaho, te mnogi drugi. Prvo ostvarenje njihove zamisli bilo je pokretanje Behara. U maju 1900. godine izlazi prvi broj. U podnaslovu prve stranice je pisalo da je to list za pouku i zabavu.3 Objavljenim književnim radovima i pjesmama Behar je uticao na èitalaèku publiku u pravcu njene evropeizacije koja se odvijala u znaku "simbioze sa Istoka".4 To je utoliko interesantnije kada se zna da je najveæi dio Muslimana bio nepismen, barem što se tièe latiniènog i æiriliènog pisma.
1. Nusret Šehiæ, Autonomni pokret Muslimana za vrijeme austrougarske uprave u Bosni i Hercegovini, Sarajevo, 1980., 380. 2. Ibrahim Kemura, Uloga "Gajreta" u društvenom životu Muslimana Bosne i Hercegovine (1903.-1941.), Sarajevo, 1986. 22 (dalje: I. Kemura, Uloga "Gajreta") 3. Muhsin Rizviæ, Behar, književnoistorijska monografija, Sarajevo, 1971. 9 (dalje: M. Rizviæ, Behar) 4. I. Kemura, Uloga Gajreta, 27

107

U nepunih jedanaest godina, koliko je Behar izlazio, objavljeno je na desetine književnih radova, te radova iz historije, islamske civilizacije, kulture, tradicije, prava i savremenog života.5 Pažnju su privlaèile i mnoge drame, prièe i pjesme sa historijskom tematikom kao: dr Safvet-bega Bašagiæa drama Abdulah-paša, Knez Ivo od Semberije Branislava Nušiæa, Smrt Sulejmana II Sjajnog Branislava Klariæa i drugo.6 Svoj nemali doprinos u sakupljanju narodnih umotvorina i objavljivanju u Beharu imali su mlaði ljudi, uèenici srednjih škola, medresa i daru-l-muslimana.7 U tome su ih podržavali Edhem Mulabdiæ i drugi stariji saradnici lista. To daje i odgovor na pitanje: otkuda da se veæ 1904. godine kao saradnik Behara javlja i šesnaestogodišnji Hamdija Kreševljakoviæ. On se baš na stranicama Behara prvi put predstavlja široj èitalaèkoj publici sa prvom od ukupno 343 bibliografske jedinice. U petom godištu lista štampana mu je pouèna pripovijetka Halal para u kojoj se govori o poštenom odnosu prema radu.8 Tu prièu je èuo i zabilježio od svog rahmetli oca Mehage. Izgleda da je ta prièa bila životna vodilja ovog kasnije cijenjenog uèenjaka i plodnog historièara, jer se tokom cijelog života vodio tom idejom marljivog, upornog i poštenog rada. Od svojih ukuæana èuo je i zabilježio još 15 narodnih lirskih pjesama koje je objavio na stranicama ovog lista.9 Saradnici Behara su donosili prevode sa više stranih jezika od kojih su se neki odnosili i na historijsku problematiku. Najveæi broj prevoda je bio sa turskog i njemaèkog jezika.10 Zahvaljujuæi entuzijazmu osnivaèa i saradnika Behar je veæ od prve godine svog izlaska okupio veæinu muslimanskih intelektualnih snaga. Zbog toga je i odigrao znaèajnu ulogu u formiranju jedne generacije književnih stvaralaca koja je u ovom listu i stasala.11 Pored navedene književno-publicistièke djelatnosti objavljivani su i radovi sa èisto historijskom tematikom. Neki od tih radova su korisni i za današnje generacije historièara. No, veæina njih može da posluži samo kao primjer kako i u kakvim uslovima poèinje ozbiljniji nauèni rad na pisanju prošlosti kod muslimanskih povjesnièara na novim nauènim osnovama.
5. M. Rizviæ, Behar, 191 6. isto, 103/4 7. isto, 105 8. Behar br. 4, god. V, 15.VI 1904., 58/9 9. Behar br.11, god. VIII, 1.X 1907., 175/6; br. 16, god. VIII, 15.XII 1907, 256; br. 17, god. VIII, 31. XII 1907, 271; br. 1, god. IX, 15.V 1908. 13; br. 8, god. IX, 1.IX 1908. 128/9; br. 18-19, god. IX, 1.II 1909. 292/3; br. 3, god. X, 15.VII 1909. 43/4 10. M. Rizviæ, Behar, 255 11. I. Kemura, Uloga Gajreta, 27

108

Nesumnjivo, u to vrijeme najveæi ugled i najznaèajnije historijske èlanke objavljuje dr Safvet-beg Bašagiæ. U svojim radovima, on želi da podigne splasnulu samosvijest naroda kome pripada, posebno istièuæi muslimansko slavensko porijeklo i staru slavu.12 To naroèito dolazi do izražaja u njegovoj njizi Kratka uputa u prošlost Bosne i Hercegovine (od g. 1463. 1850.), koju je objavio u Sarajevu 1900. godine u vlastitoj nakladi. Ta knjiga je bila prvo objavljeno domaæe djelo o ovim zemljama. Pisano na jeziku svakom razumljivom, muslimanskim masama je na popularan naèin otvorilo poglede u prošlosti, te pokušalo da im da odgovore o porijeklu, historiji i junaèkoj slavi.13 Zbog takvog naèina pisanja ova knjiga nije bila po volji tadašnjoj bosanskoj Zemaljskoj vladi. Veæ u drugom broju prvog godišta Behara èitaoci su od autora potpisanim inicijalima n. n. obaviješteni o izlasku navedene knjige.14 Prikaz je objavljen u rubrici Listak. Osam godina kasnije u istoj rubrici o ovoj knjizi piše i dr Milan Prelog. On kritikuje muslimansku inteligenciju što niko meðu njima nije našao za shodno da prikaže Kratku uputu u prošlost Bosne i Hercegovine. Interesantno je primijetiti da na navedenu primjedbu nije niko iz tadašnje redakcije reagovao jer izreèena primjedba ne odgovara istini. U daljem osvrtu dr Milan Prelog ukazuje na manje primjedbe i nedostatke knjige koji se odnose na nedovoljno korištenje zapadne graðe. Inaèe, u cjelini sa puno uvažavanja i pohvalno piše o knjizi i njenom autoru. S pravom upuæuje kritiku svim obrazovanijim ljudima što im djelo dr. Safvet-bega Bašagiæa nije bilo podsticaj da i sami nešto više napišu i time sebe i svoje sunarodnike obogate veæim saznanjem o svojoj daljoj i bližoj prošlosti. Na stranicama Behara, prije svega u rubrici Listak, ukupno æe biti objavljeno još 11 prikaza i obavještenja o knjigama iz èisto historijske tematike.15 I pored brojnih prigovora na ureðivaèku politiku, te povremenih odstupanja od ranije postavljenog cilja Behar je u svom nepunom jedanaestogodišnjem izlaženju imao znatnog uspjeha. U mnogome je ostvario ciljeve muslimanskog kulturnog preporoda. Zahvaljujuæi saradnicima lista formirana je moderna muslimanska književnost, ali održana i duhovna veza sa Orijentom.16 Pored književnih djela na stranicama Behara objavljivani su veæi i manji radovi i crtice iz historije, od kojih su
12. M. Rizviæ, Behar, 18 13. isto, 10 14. Behar br. 2, god. I, 15.V 1900. 32/3 15. Behar, br. 2, god. I, 15.V 1900. 32/3; br. 20, god. I, 15.II 1901, 322/3; br. 8, god. II, 15. VIII 1901, 124/5; br. 1, god. V, 1.V 1904. 13; br. 14, god. V, 15.XI 1904. 222; br. 1, god. IX, 15.V 1908. 13/4; isto, 16; br. 7, god. IX, 15. VIII 1908. 116; br. 8, god. IX 1908. 130/1; br. 14, god. IX, 1 XII 1908. 228; br. 1, god. XI, 15.X 1910, 13

109

poneki interesantni i za današnje historièare. Tako su radovi Alije Kadiæa Glavni dogaðaji iz islamske prošlosti,17 Muhameda Seida Serdareviæa Kratka povijest Islama,18 Abdulaha Bušatliæa O Hasanagi Peækom,19 Fehima Spahe Panislamska ideja,20 Mehmeda Spahe Gazi Husrev-beg slika iz bosanske prošlosti,21 Osmana Nurija Hadžiæa (Abdulhak) Saferska naredba22 dr Milana Preloga Slovenci u prošlosti i sadašnjosti23 Josipa Milakoviæa Jedno zaboravljeno pleme, Kašubi,24 Mirze Safveta Istorièar Aali,25 i Rustem-paša Skradinac,26 i drugi interesantni i za današnje povjesnièare da vide kako se o pojedinim liènostima, odlukama i dogaðajima mislilo i pisalo poèetkom XX stoljeæa. Veæina navedenih radova su objavljivani u više nastavaka. U kraæim crticama, èesto redakcijskim, èitaoci Behara su bili u prilici da se u osnovnim crtama upoznaju i sa historijatom pojedinih derviških redova (senusi i rufaije),27 te ponešto saznaju i o izumitelju štamparije Gutembergu28, i jednoj od najpoznatijih antièkih liènosti Aleksandru Makedonskom.29 Uredništvo lista je cijenilo ljude koji su pokazivali dužnu pažnju prema prošlosti. To se vidi i iz obavještenja èitaocima kada je dr. Talozi Zemaljskom muzeju u Sarajevu poklonio 20 pisama (dokumenata) koji datiraju iz XVI, XVII i XVIII stoljeæa.30 U pisanju historijskih radova, crtica, osvrta i prikaza javilo se ukupno jedanaest saradnika. Neki od njih su objavili po jedan do dva rada, a drugi znatno više. Oni su, iako daleko skromnije, slièno kao i književnici poèeli formirati kritièko pisanje prošlosti zasnovano na novom nauènom
16. Mustafa Imamoviæ, Studija o "kulturnom preporodu" kod Muslimana, Gledišta, XII/1971., 11-12, 1463 17. Rad je objavljen u 12 nastavaka sa povremenim prekidima u vremenskom periodu od 15.VI 1901. - 15. III 1902. 18. Rad je objavljen u 26 nastavaka tokom VI i VII godišta u vremenskom periodu od 1.V 1905. - 15. IV 1906. 19. Behar br. 7, god. IV, 1. VIII 1903., 103/4 20. Rad je objavljen u XXI nastavku tokom cijelog VII godišta, sa kraæim prekidima u vremenskom periodu od 1.V 1906. - 15. IV 1907. 21. Rad je objavljen u V nastavaka u VII godištu Behara u vremenskom periodu od 1. IX - 15. XI 1906. 22. Behar br. 1, god. VII, 1. V 1906. 7 - 8 23. Behar br. 3, god. IX, 15. VI 1908. 48 24. Rad je objavljen u dva nastavka u IX godištu lista, br. 10 i 11, 1. X - 15. X 1908.,153 i 174-176 25. Behar br. 1, god. IX, 15.V 1908., 15 26. Behar br. 10, god. IX, 1. X 1908. ,161/2 27. Behar br. 2, god. I, 15. V 1900., 33-35 28. Behar br. 5, god. I, 1.VII 1900., 83 29. Behar br. 18, god. VI, 15. I 1906., 278/9 30. Behar br. 4, god. VII 15. VI 1906., 46

110

poimanju historije. U narednim godinama i decenijama XX stoljeæa meðu saradnicima ovog lista mnogi su objavili brojne studije i radove iz historijske tematike, a neke je prerana smrt sprijeèila u tome. Takoðe su se pojedini saradnici Behara udaljili od pisanja povijesnih radova zbog profesionalnog okretanja prema politici. Gledajuæi u cjelini Behar je dao svoj doprinos ne samo na književnom, nego i na historijskom i kulturnohistorijskom polju. The works of Hamdija Kresevljakovic and ather historians in Behar In addition to the literary works, the Behar journal also published the works with topics from history in its eleven years of publication. These works included the papers by Alija Kadiæ The Main Events from the Islamic past, Muhamed Seid Serdareviæ The Short History of Islam, Abdulah Bušatliæ About Hasanaga Peæki, Fehim Spaho Panislamic Idea, Mehmed Spaho Gazi Husrevbeg-A Picture from the Bosnian Past, Osman Nuri Hadžiæ Safer's order, Milan Prelog The Slovenians in the Past and in the Present Time, Mirza Safvet Historian Anali and Rustem Pasha Skradinac, and many others. The Behar journal had altogether eleven authors who published their works on historical topics. Some of the works published there have continued to be of some interest for the historians as the example how certain event had been looked upon from that particular time. Their contribution to the Behar journal represented the beginning of critical thinking in the writing about the past and based on the new understanding of history. One of the Behar's contributors was the famous historian Hamdija Kreševljakoviæ. He appeared for the first time on the journal's pages but not as a historian but as a collector of popular lyrical songs (15) and one short story. His interest in history and its topics grew in the years and decades to come. He published hundreds of articles and many studies about the history of Bosnia and Herzegovina under the Ottoman rule. Due to his scholarly results and the esteem he had among the scientists, Hamdija Kreševljakoviæ was elected a corresponding member to the Yugoslav Academy of Arts and Sciences /JAZU/ in Zagreb in 1939. This was a great honor because he was the first of Moslem intellectuals ever to be elected into the JAZU.

111

112 .

jer bez toga nema govora o dobroj i uspješnoj nastavi. str. donosi odluku da u Sarajevu otvori Daru-l-muallimin. neku vrstu uèiteljske škole za izobrazbu muallima. fizika. Fehim Spaho. Na suglasnost nije trebalo dugo èekati. Vid. Vid. Odluka sa obrazloženjem i molbom za odobrenje upuæena je Zemaljskoj vladi. godine1 za izobrazbu kandidata za zvanje Šerijatskih sudaca /kadija/. inša. marta 1883.Narodna uzdanica. kalendar za 1933. Pedeset godina vakufske uprave u Bosni i Hercegovini. da nadzire njihovu upravu i da izradi nove propise za upravu vakufima. Prednost imaju uèenici Kuršumlije medrese i Hanikaha. edebijjat. jer se smatra da su oni sposobni toliko da mogu nastaviti školovanje u Darul-mualliminu.-1937. Spomenica Šerijatske sudaèke škole u Sarajevu izdana prilikom pedesetogodišnjice ovoga zavoda (1887. prirodopis. vjeronauka. jer je Zemaljska vlada pozitivno odgovorila veæ 16.) 370 apsolvenata od kojih su 223 bili šerijatski suci.-1937. koji su završili arapsku gramatiku do Izhara i fikh do Multeke. tako da u sva tri razreda bude ukupno trideset uèenika. odnosno Zemaljsko vakufsko ravnateljstvo.Mahmud Traljiæ PRVI SVRŠENICI DARU-L-MUALLIMINA SURADNICI BEHARA Nepunih pet godina otkako je Zemaljska vlada Bosne i Hercegovine osnovala Šerijatsku sudaèku školu 1887. a predavaæe se sljedeæi predmeti: nauka o Kur'anu. koji su bili potrebni za novootvorene mektebi-ibtidaijje. Raspored sati je udešen tako da nastava poèinje u 9 sati i traje do 12. Plan i program Darul-muallimina predviðao je da naukovanje u njemu traje tri godine. u drugu 8 i u treæu 7 uèenika. 1937. koje je Zemaljska vakufska komisija poèela otvarati u pojedinim mjestima Bosne i Hercegovine. sa zadatkom da ustanovi i popiše sve vakufe u Bosni i Hercegovini. 113 . maternji jezik. a ostalih 147 bili su u drugim službama. povijest. Predviðeno je takoðer da se u prvu godinu primi 15. nauka o odgoju /ahlak/. raèun. Zemaljska vlada Bosne i Hercegovine 15. kasnije nazvano Zemaljska vakufska komisija. Zemaljska vakufska komisija2. godine. nego su živjeli kao privatnici (posjednici). godinu. odnosno Zemaljsko vakufsko ravnateljstvo. maja iste godine s jednom primjedbom: U nastavni plan treba unijeti i predmet metodika. dok 21 nije uopæe bilo u službi. U Daru-l-muallimin æe se moæi upisati uèenici medresa. imla. i to iz razloga što je nas1. geometrija i gospodarstvo. zemljopis. 72-89. .). jer ni jedan zakljuèak nije mogao biti proveden bez suglasnosti Zemaljske vlade. Šerijatsku sudaèku školu završilo je za njenih pedeset godina postojanja (1887. godine je imenovala Privremeno vakufsko povjerenstvo. Odluka je donesena na sjednici Komisije u mjesecu martu 1891. odnosno 13 sati. rikæa. Sarajevo. 2.

/. mjesto 15. i radio do 1878. kao što je nabavljen i potreban inventar. na završni ispit izišlo ih je osam i svi su uspješno položili potrebne ispite. Upisani su i uèenici u prvi razred. str. U ovoj prilici spom3. ali mu je u meðuvremenu umro muderis. godina trajala je do mjeseca jula i bila je kraæa. narodnu frazeologiju. 4. . Interes za Daru-l-muallimin bio je iz godine u godinu veæi. Primljeno je njih 18. U istoj zgradi radila je i novoosnovana Uèiteljska škola sve do 1890. Njih nije ipak bio mali broj.5 Pojava Behara primljena je sa radošæu i ushiæenjem meðu muslimanima Bosne i Hercegovine. Jedan od njih je produžio školovanje u Šerijatskoj sudaèkoj školi. Uspjeh je iz godine u godinu bio bolji. jedan je kasnije položio ispit za vjerouèitelja vjeronauke na srednjim školama. godine. godine. jula. januara 1892. Daru-l-muallimin (o pedesetogodišnjici osnivanja). veæ je šest generacija završilo ovu školu. dok je normalno nastava trajala od 1.Narodna uzdanica. godinu. Naðene su prostorije u ruždijji na Bentbaši. Kad su prvi upisani uèenici na kraju svoje treæe i ujedno završne godine izašli na ispit. koji su završili Daru-l-muallimin. 144-145. Tako je veæ druge školske godine u prvi razred primljeno 34. Neki od njih su odmah u prvoj godini èasopisa poèeli u njemu objavljivati makar i sitnije priloge /narodne umotvorine: pjesme i pripovijetke/. godine. Prva školska 1891.4 Sveèano otvaranje prvog razreda i poèetak nastave obavljeni su 28. 114 . Meðutim.-92. Edhem Mulabdiæ. u zgradi gdje je bio smješten i prvi Daru-l-muallimin. str. koliko se upisalo u prvi razred. makar i u manjem broju. kraæe prijevode s orijentalnih jezika i dr. 5. 146. Treæe školske godine honorarno su veæ predavali pedagoške predmete profesori Uèiteljske škole u Sarajevu. Ibid. jer do pokretanja Behara. koliko je planom bilo predviðeno. gdje su veæ u poèetku pokazali zavidan uspjeh. odmah po završetku Daru-l-muallimina njih sedam je bilo postavljeno za mualime na mektebi-ibtidaijjama. oktobra do 1. pa æe uèenici moæi pratiti i jednu i drugu nastavu. Ibid.3 U drugoj polovini 1891. a treæe 42 uèenika. pa nije okonèao i ovo školovanje. Od njih 18. str. Postavljeno je i potrebno nastavno i drugo osoblje. kalendar za 1942. kada je zatvoren. 143. naroèito onim školovanim. Meðu te su spadali i mualimi. godine vršene su pripreme za otvaranje škole. uspjeh je bio više nego zadovoljavajuæi.tava u medresama bila dvokratna: odmah po sabahu i iza ikindije. Bilo je i originalnih radova. drugi je bio došao do idžazeta. koji je bio otvoren u Sarajevu godine 1869. nego je prvotno bilo odreðeno. pa je i broj uèenika u prvi razred priman u veæem broju.

Umro je u Sarajevu 1935. Merhum hafiz Mehmed Ali-ef.Bilten Instituta za prouèavanje folklora u Sarajevu. Kao posebne knjige Hajroviæ je štampao Male prièe i dosjetke za muslimansku mladež. Druga posebno štampana knjiga je bila Glavna naèela islama /arebicom/. Ove pripovijetke imale su i druge podnaslove /arapska narodna pripovijetka. Nametak je suraðivao još u mostarskim listovima Osvit i Zora. godine. pa u Novom Beharu. godine. U Beharu je objavio u rubrici Male prièe i dosjetke dvadeset kraæih prièa /u I godini 7. Prvo izdanje je izašlo 1906. Služio prvo kao mualim. kada je umro. Bio prvo mualim.Traljiæ. 1. Predavao je pored vjeronauke i arapski jezik na prvoj gimnaziji /ranije velikoj gimnaziji/ u Sarajevu. Sarajevo. U prvoj godini kalendara Mekteb (1906. to jest do pojave prvog broja Behara 1. U drugoj godini ovog kalendara objavio je èlanak Zašto neka djeca neæe da idu u mekteb. Hafiz Mehmed Ali Dukatar. a od 1914. Prilikom osnivanja Udruženja imama i mualima Bosne i Hercegovine 1910. Murat Hajroviæ. u III 5. istoèna narodna pripovijetka. godine.maja 1900. 129.-1907. Bibliografija folklorne graðe u deset godišta Behara s indeksom motiva. Od te godine pa do 1918. Dopunska izdanja. istoènjaèka narodna pripovijetka/. U rubrici Narodne umotvorine objavio je u V godini 2 i u VI 1 narodnu pripovijetku. 2. /Alija Nametak/. str. radio je u Sarajevu u Vakufskoj direkciji kao referent za mektebe.6 U prvom godištu Behara objavio je tri originalna èlanka /Nešto o postu. 115 . kalendaru Narodna uzdanica i 6. God. O kurbanu/ i jednu arapsku narodnu pripovijetku /Darežljivost Džaferi Bermekije/. istoèna pripovijetka.injemo one svršenike Daru-l-muallimina. 7.Islamski svijet. Dukatar.. tajnik muftijstva u Mostaru. 1957. Seid M.5. koji su završili školu do 1900.7 3. Bio mualim do 1910. U rubrici Narodne umotvorine u prvoj godini Behara objavio je u dva broja rad Iz narodne frazeologije. Glasniku Islamske vjerske zajednice.. a drugo 1913. II 1 i u VI 2 pripovijetke.profesora vjeronauke na srednjim školama. u IV 6 i u V 2/. godine.. Pod naslovom Narodna arapska pripovijetka objavio je u I godini 3. I ovo djelo je doživjelo dva izdanja. igrao je zapaženu ulogu. Sadekai-fitr i bajram. U istom godištu štampao je i èlanak pod naslovom Aforizmi. Hasan Nametak. zatim u kalendaru Mekteb. Kasnije položio pred komisijom u Ulema-medžlisu u Sarajevu posebni ispit za vjerouèitelja .) štampao je Sufaru za prvi razred mektebi-ibtidaijja u Bosni i Hercegovini i èlanak Dvije-tri o sufari.. Osim Behara Hajroviæ je suraðivao u Tariku i Muallimu te kalendaru Mekteb. str. br. 144. godine. godine. zbog èega je biran za prvog predsjednika ovog Udruženja. IV/1935.

koji ima dva dijela. svaka posebno. dok je jednu našu narodnu pripovijetku štampao u III godini lista./1325. vjeronauèno djelo. Muftiæ je suraðivao još u listovima Gajret. godine.8 4. po Hidžri/ objavio svoj Ilmihal na bosanskom jeziku. godine do 1930.. Kratko vrijeme radio u šerijatskom sudu u Sarajevu.. što ga izdaje Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti /Zagreb/. /Mahmud Traljiæ/.. a treæe i èetvrto izdanje samo na bosanskom.10 6. U Beharu. Sarajevo.T. Alija Nametak. U Beharu je objavio 12 priloga: U rubrici Male prièe i dosjetke štampane su dvije prièe (u godištu I i VI). Poslije završetka Daru-l-muallimina upisao se u Šerijatsku sudaèku školu.M. U Muslimanskoj biblioteci Muhameda Bekira Kalajdžiæa u Mostaru štampane su dvije knjige Hazima Muftiæa: Stambolski softa i Sadri-Azamova kæi i Pet velikih poklonstava. Umro je u Sarajevu 29. str. Od 1914. Prijevod je doživio više izdanja. Gajret i Narodna uzdanica. Obje knjige doživjele su po dva izdanja. Godine 1927. bio tajnik Ulema-medžlisa u Sarajevu. 116 . Umro je u Žepèu 15.M. što ih je izdala Matica Hrvatska. 132. Po završetku Daru-l-muallimina i on se upisao u Šerijatsku sudaèku školu. Nametak. Muallim. èetiri pod naslovom Narodna pripovijetka /u II godištu. Novi Behar. decembra 1957. Neke od tih pjesama su objavljene u IX i X knjizi narodnih pjesama. tri i III godištu jedna/. a drugi o poslovanju. Ibid. Preveo je s turskog jezika Tuhfetu-l-ihvan. Svoj radni vijek je proveo u svojstvu šerijatskog suca. odnosno priruènik u mektebima. a u II godištu dvije narodne pjesme. Ahmed Mahiniæ. godine. Mahiniæ je u kalendaru Mekteb za godinu 1906. koje imaju podnaslove Arapska narodna pripovijetka i Narodna istoèna pripovijetka. a onda prešao u Vakufsku 8. str. koju je završio 1904. koju je završio 1905. Merhum Hasan-ef. u godinama IV i V objavio u rubrici Narodne umotvorine dvije pripovijetke. u rubrici Narodne umotvorine objavljeno je šest priloga. mart 1973. 132-133. latinicom i æirilicom.Zemzem. Prvo i drugo izdanje ima tekst uporedo na turskom i bosanskom jeziku. Alija Nametak.Zborniku za narodni život i obièaje Južnih Slavena. te kalendarima Mekteb. pod naslovom Pripovijetka-proza dvije pripovijetke. Hazim Muftiæ. arebicom.-07. 35. Ibid.str. Narodne pjesme. koje je kod nas duže vrijeme bilo udžbenik. Mustafa Islamoviæ. Biser. dva sa podnaslovom Islamska legenda mitologija /u VI godištu/. 9. godine.9 5. prvi o vjerovanju. štampana je Mahiniæeva Arapska poèetnica.. koje je Nametak zapisao veæinom od svoje majke ustupio je svojevremeno Matici Hrvatskoj u Zagrebu. aprila 1945. 10. godine.

Fejzulah Hadžibajriæ. U Beharu. godina V. Na tom sastanku je bio i Mustajbeg Halilbašiæ. vatreno se zalaže da Behar nastavi izlaženje u redakciji Edhema Mulabdiæa i sa tematikom kakvu je i do sad imao. Behar. Kao šerijatski sudac službovao je u Vlasenici.. godine. Urednik Behara Edhem Mulabdiæ je pri kraju drugog godišta organizirao anketu meðu èitaocima i suradnicima Behara sa pitanjem: Treba li nam Behar? U odgovoru na ovo pitanje. Merhum Mustafa-ef.aprila 1971. nalazi se i pismo Abdul-fetaha Sadikoviæa. kakav bi trebao biti.14 Interesantno je napomenuti da su svi navedeni suradnici Behara objavili svoje priloge u prvih šest godišta lista. str. I on je po završetku Daru-l-muallimina nastavio školovanje u Šerijatskoj sudaèkoj školi. zatim kao tajnik i konaèno kao pomoænik direktora. marta 1934. 14. 117 . Šefkija Karabdiæ. str. Ali poslije treæeg broja. koju je završio 1905.13 Kao što je poznato. kao i mnogi drugi. Sarajevo. 127. To je bio razlog da se list više ne pojavi. šerijatskog suca u Bihaæu. Tako je u toku 1912. Behar definitivno prestaje izlaziti. 131. Ibid. godine. 11. godine prestao izlaziti. Umro je u Sarajevu 2. tajnik Vakufske direkcije u Sarajevu. godine. U Beharu je objavio èetiri priloga: dvije prièe u rubrici Male prièe i dosjetke /III godište/ i dvije pripovijetke u rubrici Narodne umotvorine /V godište/. A to je period kad je urednik lista bio Edhem Mulabdiæ.12 U vezi suradnje u Beharu spominjemo još dvojicu svršenika Darul-muallimina iz prve generacije njenih svršenika: Mustajbega Halilbašiæa i Abdul-fetaha Sadikoviæa. I on. God. str. XXXIV/1971.. a da kasnije naèin ureðivanja Behara i njegov smjer nisu odobravali. 446. Bilo je i dalje pokušaja da se list oživi. a bilo ih je oko trideset. Alija Nametak.11 7. Prnjavoru. 12. str. br.direkciju u svojstvu kanceliste.Glasnik VIS-a. Književnoistorijska monografija. Behar je polovinom 1910. objavio je nekoliko prièa u rubrici Male prièe i dosjetke. 549-551. advokat i pisac. 13. došlo je meðu prisutnim do razilaženja. 1971. Jedan od zakljuèaka bi bio da su svi ovi suradnici odobravali dotadašnji naèin ureðivanja lista. Ibid. bio je pokrenuo ponovno izdavanje lista. Gradaècu i Foèi. jedan izmeðu osam prvih svršenika Daru-l-muallimina. Zakljuèak sastanka je bio jedinstven: Behar treba ponovo izdavati. Dr. ali bez uspjeha. godine uprilièen jedan sastanak u cilju nastojanja da se nastavi sa izlaženjem Behara u obliku i sa sadržajem kakav je list imao u prvih šest godina njegova izlaženja. 9-10. Islamoviæ. po navršetku svoje desete godine izlaženja. Hamid Šahinoviæ. Ali kad je na red došao sadržaj lista. Muhsin Rizviæ. Umro je u Sarajevu 25.

they also contributed in other Moslem newspapers and journals. They were supposed to have already studied certain curricula in Arabic and other related Islamic disciplines. 118 . Some of them gave their contributions in the first year of the journal's appearance /Hafiz Mehmed Ali Dukatar. The Darul-muallimin graduates were later appointed to work as teachers in mektebi-ibtiadije. as well as in translating from the Oriental languages. Murat Hajroviæ. godine u kojoj je i Behar poèeo izlaziti. Kako je u poèetku reèeno. They also published their original articles in the journal. idiomatic expressions/. The school had three classes. Tarik. to oversee their administration and to propose new set of rules for their governance. Muhamed Seid Serdareviæ. Some of them continued their education in the Sharia Law School in Sarajevo.Meðu suradnicima Behara bilo je još svršenika Daru-l-muallimina / npr. which had been appointed by the Provincial Government of Bosnia and Herzegovina in 1883 with the task to register all the endowments /vakufs/. where they showed a success in their teaching. established Darul-muallimin in 1891. The first graduates of Darul-Muallimin contributors to Behar The Provincial Endowment Commission for Bosnian and Herzegovina. Most of them became prominent in collecting and publishing of popular oral forms /songs. Meðutim. Students from madrasahs were admitted into it. such as Muallim. Šemsudin Sarajliæ i dr. In addition to the Behar journal. This was the school meant to educate candidates for teachers /muallims/ in the newly opened schools /mektebi-ibtiadije/ which the Provincial Endowment Commission had also begun to open in some towns and settlements. short stories. Misbah. referat obuhvata samo one. oni su završili Daru-l-muallimin poslije 1900. koji su završili ovu školu do 1900. The Darul-muallimin graduates greeted the appearance of the Behar journal in 1900. Mekteb calendar. and others. godine. Hasan Nametak and others/.

sukobe zbog žena. 119 . Za tragedije ili "žalosna pozorja" . takoreæi gotovi preuzeti iz kosovskih narodnih pesama. sebiènosti i drugih poroka.etiènost èovekovog življenja.kako ih je nazivao. Dok je za prvu. "podražavajuæi gdigdi i slavnom g. S. pomalo patetièno reèeno. Prve Sterijine drame /Nevinost ili Svetislav i Mileva. Umeo je da u ljudskom trajanju uoèi ono što vreme ne može da pohaba . pa i dramski elementi bili veæ unapred fiksirani i uoblièeni. on je u osnovi imao na umu "polzu" naroda srpskog./ imaju za temu kosovsku istoriju i mitologiju. 1827. spletke oko vladara. S. ponešto menjajuæi i unoseæi neke detalje iz drugih pesama. Oživljavajuæi u "žalosnim pozorjima" nacionalnu prošlost. Birao je veoma pogodne motive iz nacionalne istorije za dramsku obradu. Pored.. za Miloša Obiliæa Sterija se prvenstveno nadahnjivao narodnom poezijom i narodnom tradicijom. kako je veæ priodavno utvrðeno u istoriji književnosti.kada sam autor reèe u predgovoru.. POPOVIÆA I M. koristio graðu iz Rajiæeve Istorije. istièuæi kosovski mit i njegovu moralnu velièinu. vlastoljublja.. naime.. horacijevski. narodne istorije i poezije. kobne zablude i drugo/. Florijanu" . 1828. Bilo da je pisao komedije ili tragedije. koja je po opštim svojstvima više melodrama nego tragedija. one prelomne trenutke kada su padale krune i rušila se carstva. BANA /POSEBNO MEJRIMA I HAJDUCI/ Rad J. spajajuæi. kao i prezir prema nosiocima negativnih strasti: zlih intriga. koristio se graðom iz nacionalne prošlosti. Prikazujuæi obilato i razlièite negativnosti i sukobe u prošlim vremenima /borbe za vlast. odnosno prema tragediji i prema komediji. izdaje. U sporednijim elementima Sterija se i stvaralaèki odnosi prema preuzetoj graði.. dakle. patriotske inspiracije Sterijine istorijske drame budile su u gledaocima i smisao za poštivanje ljudskih vrlina. Otuda su dramatièni. Sterija je nastojao da i na taj naèin prosveti i uèi svoje sunarodnike. Sterija je budio utrnulu nacionalnu svest i u svojim sunarodnicima jaèao veru u bolju buduænost srpskog naroda i obnovljene srpske države upravo u ime te slavne prošlosti. velièajuæi staru srpsku državu i njene vladare.Vaso Milinèeviæ PROSVETITELJSKO-PREPORODNE DRAME J. i Miloš Obiliæ. a što je takoðe znaèajno. ugledao se i na Šekspirovog Magbeta. pouku i "poleznu zabavu". Popoviæa na drami polarizovao se u dva smera: prema prošlosti i prema savremenosti.

Hteo je da poštedi hrišæansku. zajednièko je za obe drame da se u njima kao dramski junaci pojavljuju i Turci. takoðe je nastala po motivu iz narodne pesme. moralistièko-didaktièki pasaži. biæe više-manje dominantan u svim literarnim delima u kojima je prikazivana tematika "gde su Turci pomešani". preko neke vrste danka u krvi Turcima. veæ je to proizilazilo iz dobro odabranog dramskog motiva koji je posebno "vozbuždavao" dušu pišèevih suvremenika. I treæa Sterijina drama iz prvog perioda: Nesreæno supružestvo ili Nahod Simeun. svi pozitivno i idealizovano prikazani. Naime.Oba ova dela svojevremeno su imala veliki uspeh kod èitalaèke publike i pozorišnih gledalaca. Takav model prikazivanja Turaka. Stvaranjem Teatra na Ðumruku 1841. obraðen edipovski motiv rodoskvrnuæa. nagla i nedovoljno motivisana rešenja i dr. gdi prosveštenija nema. i gdi sveæa hristijanstva ne sija" (podvukao V. veæ preko svoga junaka. odnosno srpsku sredinu od tako teškog greha kakav je rodoskvrnuæe. posebno prvo: melodramska sentimentalnost. što nikako nije bio izraz njihove umetnièke vrednosti. iako su otuda proizašle i neke omaške upravo zbog nedovoljnog poznavanja te sredine. a Srbi opet. po kojoj su Turci svi bez razlike negativno. Pretežno su nedovoljno izdiferencirani. M.. osim one globalne crno-bele karakterizacije. osim Vuka i njegovog posinka Negode iz Miloša Obiliæa. u Beogradu. uslovljene i nacionalnom pripadnošæu junaka. /Radnja Svetislava i Mileve više se posredno dotièe kosovske tragedije. Inaèe. U drami je kao i u pesmi. I likovi su psihološki mahom jednostrano osvetljeni..). vezana je za njene posledice.. Zanimljivo je da je Sterija od dve verzije narodne pesme iz Vukove zbirke kao osnov za dramu odabrao onu èija se radnja dogaða u muslimanskoj sredini u gradu Janji /u drugoj verziji grad Budim se pominje kao središte dogaðaja prikazanih u pesmi/. Sterija se nakon desetogodišnje pauze ispunjene uspješnim komediografskim radom pono120 . Pisac to doduše ne iskazuje direktno. Èini se da je mladi autor namerno u muslimansku sredinu smestio radnju svoje drame. s tim što su najèešæe poistoveæivani Turci i Muslimani u pojedinim delima sve do našeg vremena. bez prave životne ubedljivosti i umetnièke punoæe koja bi odgovarala dramskom delu. S obzirom na tematiku. preuzet iz narodne poezije /u kojoj inaèe ima i svetlih izuzetaka objektivnog slikanja/. napisana 1830. zajednièke su i mnoge slabosti kojima su optereæena ova poèetnièka dela. iz jedne njegove replike proizilazi da je upravo muslimanstvo uzrok neprirodnog greha i razlièitog varvarstva koji se sreæu u drami: "Svirepi ljudi i varvarski obièaji. Nahoda. jer je kneginja Milica morala dati najmlaðu æerku Milevu u Bajazitov harem/.

Sterija je instinktivno zazirao od narušavanja ustaljenog reda stvari /kako se vidi i u Lahanu/. veæ i ljudi koji krše ustaljene civilizacijske i društvene norme. Èini se da stilska neujednaèenost u delu dolazi usled pišèevog kolebanja oko osnovne koncepcije u prikazivanju hajduka. Lahan.. kadri "stiæi i uteæi i na strašnom mestu postojati". prikazan kao slavoljubiv. Zato za njega. u kojima je pored motiva iz srpske istorije obraðivao i one iz bugarske i albanske. a ona mu uzvraæa ljubav.. Ajduci. harambaša Mileta ne haje za to veæ želi Zelidu za sebe po pravu jaèega. hajduci nisu bili samo plemeniti vitezovi bez straha i mane. ponešto izmenio da bi ojaèao i opravdao dramski sukob. U tom cilju upliæe u dramsku radnju i jednu romantiènu ljubav izmeðu hajduka Obrada i pašine æerke Zelide. Pozorjem u pet dejstvija Ajduci. I ovde se meša i poistoveæuje termin Turèin i Musliman. Ponešto je dodao. u Beogradu/.vo latio pisanja tragedija. Obrad gine od Miletine (bra121 . razmetljiv i surov despot. predstavljajuæi se kao pravi balkanski pisac. kao dramski junaci jeste to što je u njima izražena ideja o nacionalnoj i verskoj toleranciji izmeðu hrišæanstva i muslimanstva u ime viših humanistièkih vrednosti. to je bio razlog da Sterija preradi ovo delo. Kao vaspitanik druge tradicije. jer umesto radnje i akcije koji bi se odvijali na sceni. ljude izvan zakona. U prvoj verziji pisac je na hajduke gledao više kao na razbojnike i pljaèkaše.. a ne kao osvetnike Turcima i zatoèenike nacionalno-oslobodilaèke borbe. odnosno Muslimani. To potvrðuje i èinjenica da postoje dve verzije drame Ajduci. kako su obièno predstavljani u narodnoj poeziji i tradiciji u epskim krajevima. Turkinje. To svakako umanjuje umetnièki domet ovoga pozorja. Ono po èemu se Ajduci bitno razlikuju od prethodnih drama u kojima su se pojavljivali Turci. moralistu i prosvetitelja.. /Prva verzija u rukopisu otkrivena je tek u naše dane/ Koncepcijska nedoslednost u gledanju na hajduke ogleda se i u ovoj preraðenoj verziji. Štaviše glavna negativna liènost u delu je harambaša Mileta.. U tom periodu nastala su njegova najzrelija dela: Smrt Stefana Deèanskog. Za osnovu drame poslužio mu je motiv poznate balade Predrag i Nenad. S obzirom da njegove poglede nisu delili onovremeni gledaoci i kritièari /drama je prikazana 1842. Dok je Obrad zaljubljen u Zelidu. Ni ovim obogaæenjem fabule nije mnogo pojaèan dramski sukob. Sterija se ponovo vratio narodnoj pesmi kao inspiraciji. Skender-beg. Otuda su s istom objektivnošæu prikazivani dramski likovi bez obzira na nacionalnu i versku pripadnost. Vladislav. junaci mahom o njima prièaju. a interesovao se i za rumunski jezik i prouèavao njegove veze sa slovenskim jezicima.. s obzirom da je pisao i o Grcima i njihovoj oslobodilaèkoj borbi.

Kao i u nekim drugim delima Sterija nastoji da i u ovome afirmiše osveštane ljudske vrednosti kao što su poštenje. obraza i vere?" Poštujuæi zadatu reè i obeæanje Obradu i hajduk Nenad æe spasti Zelidu od harambaše i vratiti je ocu. Harambašinoj amoralnosti pisac suprotstavlja razlog hajduka Stanka: "Šta je ajduk bez poštenja. Preko one glavice je selo. Vitomire! Turèin /pade pred njim/: A man. za njim trèi Andrija i izdaleka opali na njega. koje su iznad verskih i nacionalnih razlika. Andrija: Imaš li ti pameti. ali ga njegovi drugovi ne htedoše ubiti. Vitomir: Pre æu ja poginuti nego on! Andrija: Je l' to lepo? Kome opraštaš? Turèinu! Vitomir: Pa i Turèin je èovek. vera. tako se ne ajdukuje! Zbog svoga postupka Vitomir je bio osuðen na smrt od harambaše. slepa je od dve godine. Andrija /iza pozorišta/: Drži ga. zadata reè. Šuma je gusta. junaèe. kao što svedoèi primer iz šeste pojave drugog èina. moj Vitomire. Da ovakav Sterijin odnos prema pripadnicima drugih naroda i vera nije bio sluèajan potvrðuje i njegova pesma Turci. odreæi æe se hajduèije i vratiti se meðu ljude u normalan život. hajduci zajedno s harambašom poslušati Obradov apel izreèen na samrti. Andrija: Ej. niti ikakvih obzira bilo prema kome.tek tada su otkrili da su braæa. Andrija /dotrèi i zamane handžarom/: Šta stojiš.. ima staru majku! Andrija: Zar nas nije rodila mati? /Oæe da se otrgne/. kad se psine ubijaju. Vitomire? Vitomir: Ovo je mojoj majci za zdravlje. Vitomir: Beži onamo! /Pokazuje mu rukom/. objavljena 1855. da si mi triput po bogu brat. i svojom smræu na odreðen naèin moralno iskupljuje hajduke. milosrðe i dr. ili može biti za dušu. dok æe prema pomalo didaktièkom završetku drame. Andrija: Šta mi je do tvoje majke. Hajduk Vitomir i po cenu sukoba s drugim hajducima zaštiæuje jednog Turèina koji ga u nevolji bratimi: Jedan Turèin beži. Nisu prihvatili harambašin razlog da "u ajduka nema ni brata ni sestre". /Hoæe da se otme/. no ne pogodi ga.tovljeve) ruke .. te ne ubijaš psa! Vitomir /uvati ga za ruku/: Nemoj. I u njoj 122 .. nemoj mi glavu uzimati! Vitomir: Imaš li staru majku? Turèin: Imam. možeš se sakriti.

pa nastavlja: Spusti strele. s tim što je taj Maðar i jedini lik maðarske narodnosti koji se javlja u Rodoljupcima. bez èuvstva dave i plene. bez obzira na to gde se dešava. S njim zala kletiæ neæeš otrebiti èkalj.. dao je i dva pozitivna: jednog Srbina i jednog Maðara. Tuð im je. Turaka. Srbe. Španac obilno vraæa. pesno. Kad ti za posao kupuješ Crnce Sreæe otvaraš im dver. Pizaro bolji što je Evropljanin. zverma. Oba po svetu seju jade. Nad živim ognjem žive kukavne peèe. Pisac osuðuje i uobièajeni manir da se drugi okrivljuju za vlastitu zlu sudbinu i nedaæe koje su ih pratile u prošlosti." Istu misao još æe jednom istaæi i precizirati: "Strah li te. gde no izvire porok? Predel i narodi svi gipæu zloèinstvima svud. Radine Mavre goni. Ne zaboravimo ni to da je Sterija u svojim Rodoljupcima ispoljio izuzetnu kritiènost prema svojim sunarodnicima. nit' odelo razliku deli Zlotvorstvu svakojem srce je izvor i dom. možda. nit' jezik. Slièan motiv Sterija je obradio i u pesmi Izobraženiku. otima decu." U završnim stihovima Sterija sažima svoje iskustvo preèišæeno i dogaðajima iz 1848/49. pita Sterija ironièno.. hvata. Uz èitavu galeriju negativnih likova iz njegove narodnosti. Polemièki istièe da zlodela nisu bila svojstvo samo jedne religije ili pojedinih naroda. nit' gaðaj Turèina jedna. veæ su ona podjednako bila prisutna u prošlosti i sadašnjosti u svim sredinama i nije se moralo prikrivati ih: "Turèin što tovari. peku. da su strasti ljudske izvor svih zala: Zašto se moriš.. On ne vidi nikakve razlike izmeðu Turèina Bajazita i Španca Pizara. Da li je... npr.ovaj humanista strasno osuðuje svako varvarstvo. II 123 .. Jer kad bi znali umno promatrati drevnost videli bi "Da srpskom krivicom srpska rasu se slava. pleni imanje. Jednako seku. Bezbožnik on je i zver. Pisac zna i to da "I" varvar blagotom èesto trogava svojom" i buni se protiv toga što "Prosveta vešto ide zlosti ulepšat svoje". Nit' porod. život huda od mravka huði. iznaæi zemlju. dok je Bajazit èedo Azije: Kad Turèin roblje prodaje na trgu. kad Turèin srodne ti guli? Isto Granada oku grozno pozorje nosi.

u kojoj preovlaðuju melodramski elementi. Ban ide u red najplodnijih srpskih dramatièara starije epohe.Mejrima. Mejrima se može okarakterisati kao nacionalno-romantièarska drama sa oslobodilaèkim akcentima. Ona je imala svoje centre u Istanbulu i Parizu. Milijenko i Dobrila. Iako je zakoraèio u dvadeseti vek. u prvoj svojoj drami . kao pisac nije se oslobodio klasicistièkoprosvetiteljskih manira i samo povremeno je dosezao do pravog romantièarskog iskaza i to. Karakteristièno je za Banovo stvaralaštvo da najtrajnije književne kvalitete poseduje upravo njegov prvi dramski rad. melodrama Mejrima ili Bošnjaci. radu. Posmatran iz današnje perspektive Ban se kao pisac gotovo ni u èemu ne može porediti sa svojim starijim savremenikom Sterijom. meðutim.. Ipak. Smrt kneza Dobrosava.. Jan Hus. s tim što on podjednako pripada i hrvatskoj književnosti. kao i svojim vezama s èlanovima tajnog panslavistièkodemokratskog kluba poljske emigracije..-1903. Napisana 1849. kada je kao emisar srpske Vlade putovao u više navrata u Sremske Karlovce kod patrijarha Rajaèiæa i drugih liènosti. paradoksalno. u Zagreb kod bana Jelaèiæa. Za to bi se moglo reæi da je Mejrima ponajpre tragedija ljubavi. poljski. što iznosi oko 40 hiljada stihova. hrvatske ili slovenske istorije (Mejrima. kako je sam isticao). u ovom delu složene strukture više dominiraju emocionalni nego društveno-politièki akcenti.) je pisao pesme i drame koje su za predmet obrade imale dogaðaje iz srpske. Sa svojih 13 drama i tragedija u stihu. Na svim putovanjima. delimièno na francuski i nemaèki. kako se vidi iz arhivske graðe.I Matija Ban (1818. i jedan punkt u Beogradu. Ostavio je zanimljivo svedoèanstvo o Njegošu kao liènosti i o njegovim politièkim pogledima u revoluciji. U njoj se prepoznaju i odjeci revolucionarnih dogaðaja iz 1848. Tokom pedesetih godina Ban je putovao po politièkom poslu i u Istanbul i u Pariz.). Poreðen je èak i sa Šekspirom (što i nije bez osnova. na njega je budno motrila austrijska tajna policija. èeški. u nekim delima ga je plagirao i "popravljao". "pozorišno djelo u pet razdjela". smatrajuæi ga "egzaltiranim Slovenom" i doslednim protivnikom Austrije. zahvaljujuæi prvenstveno svom politièkom. a objavljena 1851. a ne književnom. Dodajemo da je Ban obavljao posebno važne politièke misije u burnim godinama 1848/49. s motivom sliènim onome u Romeu i 124 . Knez Nikola Zrinski i dr. Ban je uživao glas znaèajnog dramatièara. godine i odjeci drugih društvenih i politièkih pokreta u južnoslovenskim pokrajinama. Prevoðen je za života (i jedino tada) na strane jezike: ruski. Kralj Vukašin. na Cetinje kod Njegoša. U svom vremenu. Car Lazar.

socijalne i liène prilike takve su da do ostvarenja ljubavi i braka nikako ne može doæi. ne mogavši da se pomiri s tim da Živan pripadne drugoj. ubija. jer on bez verskih i nacionalnih predrasuda slika muslimanske i hrišæanske likove. veæ žive liènosti. Samosvest bosanskih muslimanskih prvaka iskazana je u drami u više replika. Mejrima se sama otruje i umire u oèevom i Živanovom naruèju. Tako Rustan-beg na savjetovanju kod Ali-paše kaže: 125 . Pod jednim podnebljem. bez one karakteristiène primese crno-belog predstavljanja junaka uslovljenog njihovom nacionalnom pripadnošæu. Nacionalne.. ali su spremni i na liènu žrtvu za svoja ljubavna oseæanja. èija je radnja lokalizovana u Visoko i okolinu. Živanovim ocem. Meðutim. zalažu se za svoj rod i veru. ljudi koji iskreno pate i vole. U uzroèno-poslediènoj vezi oni se vešto protkivaju. Možemo reæi da je upravo ta objektivnost izrazita vrlina Banovog dela.. pod istim zvezdama. Oseæajuæi te promene neki od prvaka. politièke. Mejrima je dijelom i socijalna drama. smatrajuæi se izdanom u svojoj beskompromisnoj ljubavi. a potom spasava okrivljenog Živana za Ljubièinu smrt iz oèeve tamnice. Ban je dobro uoèio da su bosanski muslimanski feudalci polovinom 19. Publika je oseæala da likovi u drami nisu samo glasnogovornici i propagatori odreðenih ideja. nastojali su da se raji popuste stege i nameti. da bi na kraju istovremeno dobili jedan epilog. Suprotnosti izmeðu centralne osmanske vlasti i domaæih muslimanskih prvaka dolaze do izražaja u više scena i replika pojedinih liènosti.Juliji. koje Ban veoma objektivno slika. u njoj se prilièno spretno prepliæu dva toka: ljubavni i socijalno-politièki. misleæi da je Živan izneverio svoje obeæanje da æe doæi po nju i oteti je sa hajducima iz Osmanovih svatova. Nesumnjivo da je to bio jedan od razloga popularnosti ove drame kod suvremenika. Živanovu verenicu Ljubicu. kao i razlièita ogranièenja i predrasude kojima su optereæeni. inaèe prijatelj sa hrišæanskim prvakom Novakom. i hrišæanina Živana. (Živanova zaruènica Ljubica je jedina nevina žrtva u drami koja strada bez ikakve svoje krivice) Najzad. Impulsivna Mejrima. veka oseæali da su u procepu izmeðu centralne turske (osmanske) vlasti i hrišæanske raje koja je poèinjala oslobodilaèke akcije i socijalne bune. da bi predupredili dogaðaje. U koncipiranju njegovog lika èini se da se Ban oslanjao na Višnjiæevu pesmu Poèetak bune na dahije. imajuæi na umu one proroèke reèi Starca Foèe Turcima. Mejrime. vera je stavila nož izmeðu dva srca. Predstavlja objektivno njihove junaèke i etièke osobine. To bi bio osnovni siže drame. Zapravo. prerušena. pašine kæerke. Mejrimin otac. Takve poglede naroèito je zastupao Ali-paša.

Prije nego i glasa je bilo Tim osmanskim carima u svijetu.. odnosno zgusnutijem i aforistièkijem izražavanju. èiji je plan inaèe bio poznat Banu kao aktivnom pristalici i saradniku Garšaninovom. Slièno je rezonovanje i jednog drugog prvaka. On gospodar imenom. Banovi hajduci. I Ban je smatrao Srbiju kao buduæi Pijemont osloboðenih i ujedinjenih južnoslovenskih naroda. Više naša nego i careva. mi djelom. Inaèe. A još više dod'jaše veziri.. stavio u drukèi126 . Zanimljivo je da su njegovi hajduci bliži onima iz narodne pesme nego što su to bili Sterijini. Naime. Al' sveca mi i pokusat æe ga. Koj' god doðe. gori od preðašnjeg. Valja istaæi da je Ban ujedno u drami hteo i da se Srbija afirmiše kao ustanièko jezgro južnoslovenskih pokrajina. ali i Njegoševim Gorskim vijencem. Što imamo nije nam on dao. Durata. ovo prvo Banovo dramsko delo bilo je više od ostalih njegovih drama inspirisano narodnom poezijom. èime je inaèe oskudno i ovo Banovo delo. preko njih Ban slavi slobodu nacionalnu. Ban æe prikazati i hajduke. odsjaji uticaja Gorskog vijenca oseæaju se u pojedinim reminiscencijama. Veæ nam mnogo ti fermani carski. Ban je pojedine misli. al' i naša Bosna.Bog ubio travnièkog vezira! On je nama zameo to maslo. Svi promjene nekakve hoæe. junaci drame.. slikama i poreðenjima i u metaforistiènijem. A ostave gole kosti nama. a pogotovo druge njegove drame. S ponosom istièe: Careva je. U slikanju te ustanièke atmosfere nacionalnog pokreta u krajevima pod turskom vlašæu. On se neposredno ruga carskim nizamlijama kao junacima i kao fizièki neuglednim pojavama.. romatiènije su i herojskije prikazani.. Da izjedu sami oni meso. ali i prirodnu (u Milutinovoj pesmi slavi se slobodan život u prirodi).. u duhu ideja iz Garšaninovog Naèertanija. odnosno izreke iz Gorskog vijenca parafrazirao ili razvio. No od davnih imamo djedova. A onamo sva im briga pusta. Svi pucaju od žestoke želje: Da bi tužnoj olakšali raji.

Kod ovog Banovog junaka kao ljubavnika razum i celomudreno rezonovanje neprirodno potiskuju emocije i strast. upravo hoæe da prkosi i sudbini i nebu. I onda kada je piscu polazilo za rukom da ukreše pravu varnicu. najkompleksniji ženski lik u srpskoj romantièarskoj drami. ali to je posebna tema i ne bismo se više na tome zadržavali. smatra. odnosno psiholoških nužnosti. pokretaè je dramske radnje. možda. Živan se nevoljno veæ pomiri s nemilom stvarnošæu. 42-46) rezonuje o ljubavi i o Banovim junacima navijaèki pristrasno u korist "kršæana". umesto mirenja sa sudbom. Mejrima je po više osnova zanimljivo dramsko delo.. Tako A. veru i poštenje"). Uz Jakšiæevu Jelisavetu. u dobroj meri je i uspeo u tome. U drami je ipak malo mesta uzdignutih na nivo pravog dramatskog usijanja. odnosno njena ljubav. ipak Sama ona ne vlada životom. Ona. Veber Tkalèeviæ u svojoj kritici o Mejrimi (Neven. roditelji i slièno: Živan: Istinu ti moram reæi. ako ovo delo ubrojimo u romantièarski korpus. Mejrima je. motivacijom postupka.. Živan se u svakom trenutku patetièno poziva na svoju veru. te savetuje Mejrimu da se kao i on pokori sudbini. br.. Odlikuje se dinamiènom radnjom. ne može nièim preokrenuti. da u njen lik utka celokupno ljudsko biæe sa svim njegovim protivreènostima od prave vrline i plemenitosti. koja se. kao prava romantièarska herojina. 127 .ju situaciju. Po Tkalèeviæu. To se naroèito oèituje u nekim scenama u kojima bi Živan trebalo da dominira (Živan s Mejrimom u njenom vrtu ili s mrtvom Ljubicom na rukama). zanemariti sva druga etièka oseæanja (navodno æe "žrtvovati i oca. ali bez dovoljno osnova u tekstu za takvu tvrdnju istièe. Do nje vlada pravda i poštenje. Mejrima.. Razlika izmeðu Živana i Mejrime nije u tom što je ona. ne uvek najbolje motivisanim.. Pa to troje kad u sukob doðu Jaoh onom koji sukob snosi!. Mejrima uopšte odskaèe od ostalih liènosti punijom karakterizacijom i realizmom delanja. Pisac je nastojao. kako se u nekim kritikama. rodbinu. odnosno. postizao je to više spoljašnjim elementima nego kontrastiranjem unutrašnjih. do najtežeg zloèina. s èestim preokretima i iznenaðenjima. na to što æe misliti i reæi njegova okolina. Iako je oboma nam gorka: Ljubav srcu jest najdraža. navodno prikazana kao posebno senzualna muslimanka koja æe radi zadovoljenja svoje èulne strasti. Mejro. 1852. naprotiv.

. s obzirom na isti motiv. Slièan je zapravo odnos i izmeðu Mejrime i Živana. M.). Kostiæ je dobro zapazio i to da "u Bana ne ginu samo ljubavnici. poredeæi je s Romeom i Julijom. zapazio i istakao da su Banovi muški ljubavnici smušeni i celomudreni: "U Bana se ljubavnici kaluðere. Imam na 128 . Jer Ban je i u drugim delima davao junake sliène Živanu." I dalje: "Takvog šmokljana toliko ljubiti. odnosno muslimana u srpskoj književnosti. To æe reæi da ne stradaju samo tragièni junaci nego i naèelo za koje se bore (ovde je to ljubav). naravno. ta se devojka može zaista samo Dobrilom zvati" . preciznije. Dok Živan rezonuje i pametuje onda kada treba srce da zbori. što se oko nje vrti (. Mejrima neæe da pretpostavi bilo koji drugi razlog svojoj strasnoj ljubavi i zato æe dragovoljno poæi u smrt. ali "ljubav koja nije slijepa.. Poput Živana koncipiran je i Milijenko iz drame Dobrila i Milijenko. ona je neke vrste istorijska melodrama.kaže ironièno Kostiæ. kritièar dopušta da je i krišæaninu Živanu sveta i ljubav. Kritièar upravo tu navodnu slepoæu vidi kao glavne crte turske æudi (Podvukao V. koji se više cijeni nego zlatan pas". Za fenomen prikazivanja Turaka i muslimana u literaturi relevantni su i neki drugi tekstovi L. Tako je i Laza Kostiæ u polemici s Banom oko ove drame.. obratno: u njoj ginu nosioci tragiène krivice i odreðene strasti da bi naèelo u ime kojega stradaju postalo još blistavije i uzvišenije. Kostiæa književno-kritièkog žanra. Nesumnjivo je. a i veæeg dela književne kritike iz ranijih vremena. za koju æe sve žrtvovati". da su Jovan Sterija Popoviæ i Matija Ban u ovim svojim komadima dali nov pravac istorijskim dramama u prikazivanju Turaka.) Ljubav je njezina i osveta naizmjerna". Meðutim.. dakle.buduæi da je Mejrimina ljubav "slepa". Doduše. a u Šekspira i kaluðeri ljubavnièe. Inaèe. a Mejrimin u romantièarskom. Na slièan naèin Ban je prikazivao Turke i u tragediji Car Lazar. U prvoj tragediji je. držeæi se više autentiènih istorijskih èinjenica nego narodne poezije i tradicije. i kada se ne radi o liènostima razlièite nacionalnosti ili vere kao u Mejrimi. Zbog toga je ova drama nailazila na otpor kod pozorišne publike. dok je po Tkalèeviæu "kršæaninu vjera najveæa svetinja. u njega gine i sama ljubav". zabacuje ju kad se ne slaže s poštenjem i dobrim glasom. po ukupnim osobenostima Banova Mejrima je više melodrama nego tragedija. Otuda proistièu glavne razlike meðu njima. ovde nije reè o razlièitom shvatanju vere i ljubavi kod junaka razlièite vere nego o tome da je Živanov lik koncipiran u klasicistièko-prosvetiteljskom maniru. "slepo je i sve.

nego razigravanjem sve žešæe mržnje. a to se ne može samo kukanjem. "pije uz ramazan vino". Pa ipak iz narodnih pesama ne izbija velika mržnja na Turke. ugodnija i ružnija strana. Kostiæ zamera svom pesnièkom sadrugu što u pesmama ispoljava prekomernu i žestoku mržnju prema Turcima. "Ore drumove". Kraljeviæ Marko još je najosorniji na Turke.Ima ih dosta. inaèe ne bi mogli osnovati veliko carstvo.. "sve uz prkos. koje bi preko sporenja došao do potpunije istine: -"Književni pesnik treba da izvadi iz narodne duše ono što je lepše. Al' ti 129 .A ne spominješ nedostatke u turskom plemenu. nego gotovo nikakva.).. o tome niko ne sumnja. ima lepša. Turci su junaci. .umu njegovu èuvenu monografiju o Jovanu Jovanoviæu Zmaju (objavljenu 1902. Kostiæ to èini u dijaloškoj formi. da ga nikakav potonji književni pesnik nije lepše ožalio. poredeæi ga afirmativno s najveæim svetskim pesnicima. nego više iz prkosa. . da Turèina i prezre i omrzne? On prikazuje Turèina kao nejunaka. Iako je Turèin u srpskoj narodnoj svesti poistoveæen sa prakrvnikom koji je razorio srpsku državu na Kosovu. ali ne iz kakve "naèelne" mržnje. Zmajeva mrzi Turèina najviše zbog njegove vere.osvetiti Kosovo. a ne ono što slabi narodni otpor prema krvniku. ima lice i nalièje. I ko nije živeo s njima zna ih po èuvenju. a hoæe i da Srbin gleda na njega sa neke visine svoga mnogo veæeg junaštva. koja je inaèe bila doèekana s velikom odbojnošæu od srpske društvene i kulturne javnosti zbog Kostiæevog kritièkog odnosa prema Zmajevom stvaralaštvu. "nosi zelene dolame". Da u Turaka imaju i lepe crte. a srpskom narodu ne možeš tako lako omrznuti junaka." Nastavljajuæi dalje raspravu o ovom problemu. Pa šta je našao Zmajeva da iznese svojim èitaocima. kao i u svakog plemena. a naporedo s tim baca drvlje i kamenje na njegovu muhamedovsku veru! Dakle. Svakom je svoja najlepša. . ne samo da nije tako žestoko kao u Zmajeve. da iznese srpskom narodu. "igra kolom uz kadune". Turska je vera muhamedovska. O tome ne može biti reèi koja je vera lepša. Recimo da je tako. Pesnikova želja treba da je . Analizirajuæi Zmajevu poznu zbirku Snohvatice iz aspekta pesnièkog i jezièkog ukusa i mere. I u Turèina. osvojiti Carigrad i doæi pod Beè.Lepo. mada je ujedno Kostiæ neke vidove Zmajeva pesništva veoma visoko vrednovao. nema ni u narodnoj poeziji takve mržnje kakva se sreæe u nekim Zmajevim pesmama: "Zaista je narodna pesma oplakala Kosovo. suoèavajuæi argumente i kontraargumente izmeðu prièaoca i zamišljenog oponenta sagovornika. istièe Kostiæ. opet prema njemu.

uoèene protivreènosti u Zmajevoj poeziji. Samo je jedna njihova osobina koja se nametnula srpskom narodu. te mane. He used the background from the national (ethnic) past for his tragedies or "sad theatrical pieces". or towards a tragedy and comedy. Sterija's most famous plays are Nevinost ili Svetislav i Milena //Innocence or Svetislav and Milena/. preko dijaloga. to je turski jezik. Ni najveæi prijatelji turski nisu nikad mogli hvaliti turskog jezika. i Vojislav Iliæ je u svojim polemièko-satiriènim pesmama ismejavao i ironizirao primitivnu turkofobiju u poeziji zakasnelih romantièara. a voli im. To je valjda jedini narod koji je osnovao veliko carstvo pa ga i sad još drži u tri sveta. s glavom u Jevropi." Slièno Kostiæu. nezgrapni. "zaista ne suštastvenoj osobini". and Ajduci /Outlaws/.nedostaci. kao i svakom arijskom uhu sasvim nemili. da bi ukazao i na drugu vrstu preterivanja u istoj pesmi." Varirajuæi i dalje. prepunu turskih reèi kojih nema ni u Vukovom reèniku. Zmajeva se upravo uljubio. istièe Kostiæ. Sterija appears in his works as a humanist who condemns any barbarism wherever it may take place. a "ni u Sarajevu nije ni jedna poznata". trebalo bi zaista pridenuti zapis: "Ovo je šala! Ali tolika turkolalija ne pik ni u šali. ružni jezik bez književnosti. He points out that misdeeds are not the feature of one 130 . Miloš Obiliæ. as he called them. da mrzi Turke. I u taj siromašni. He glorified in them the old Serbian State and its rulers having emphasized the Kosovo Myth and its moral grandeur. te tamnije strane. The Enlightenment and Revival Plays of Jovan Sterija Popoviæ and Matija Ban (Particularly Mejrima and Hajduci) Jovan Sterija Popoviæ polarized his work on drama into two directions: towards the past and towards the contemporary time. nisu nametljive. a njegov jezik nema gotovo nikakve književnosti. Kostiæ se ironièno osvræe i na Zmajevu pesmu Marko i ðenðiviš derviš. na što dolazi odgovor da ne treba podržavati narodne pesme u toj sluèajnoj. a zaista nije ni lepa ni udesna. bezrazložno jezik. dok je njegov otac Jovan Iliæ poetski afirmisao neke turske i istoènjaèke vrednosti. Nesreæno supružestvo /Unhappy Marriage/. a Šarac mu dopadne rana". srpskom. Uz tako mesto. iznose se i argumenti da i u narodnim pesmama ima dosta turskih reèi. U njoj "Marko pogubi nekih sedamdeset po izboru Turaka. His goal was to incite the dormant national awareness and to strengthen the belief into better and brighter future among his compatriots.

000 verses. in the Serbian literature. These two authors criticized heavily the works of Jovan Jovanoviæ Zmaj. but they are equally present in the past and current times in all countries. One can find the similar standpoints in the works of Vojislav Iliæ and Laza Kostiæ. Ban is one of the most prolific Serbian playwrights in the older period. "a work for theatre subdivided into five parts". the motives of which have not always been dealt with in the best way available. in this case the Ottoman Turks. It is a nationalist and romantic play with strong accents on the liberation. The best literary qualities can be found in his melodrama Mejrema or Bošnjaci /Meyrem or The Bosniaks/. but he has earned his place equally in the Croatian literature. or the Moslems for that matter.people or religion only. Croatian or Slovenian history. 131 . Its action is dynamic. With his 13 plays and tragedies. who also exposed to ridicule the primitive Turkophobia. There is no doubt that both Jovan Sterija Popoviæ and Matija Ban have given a brand new direction to the historical plays having presented the Turks. Matija Ban (1818-1903) also wrote poems and plays that had for its topics certain events from the Serbian. and the total number of about 40. with frequent turns and surprises.

132 .

Istorija Srba u tri knjige itd. koji je. Prva knjiga. na neki.. prostrane sintetièke preglede i èlanke namijenjene najširoj publici. a tokom historije islamske civilizacije mnogobrojni su spisatelji pišuæi naporedo o peru i sablji. iako ni njeno historijski zadobijeno i potvrðeno mjesto nikako nije za potcjenjivanje. ipak. 1976. Kad je 1941. daleko više sklonosti i simpatija pokazivali za pero. prisutan gotovo u svakom znatnijem znanstvenom i književnom poduhvatu. Vrebala je opasnost osakaæene misli. 246. To se odnosi i na njegovo nepotpuno viðenje muslimanskog civilizacijskog kruga. sreæom. arhivsku graðu i anonimno književno naslijeðe. dobrim dijelom veæ pripremljenih za štampu i posthumno. austrijski sužanj.) Vladimir Æoroviæ je bio nenarušive energije. Nekad je i previše brzo donosio suverene sudove o još dobro neistraženim mrtvim predjelima ljudskog djelovanja. Pisci srpske istorije.1 Današnji historièari znaju prebaciti Æoroviæu da je usljed velikog posla i stalne užurbanosti bio nedovoljno pažljiv i taèan u kritici izvora i èinjenica. Podruèja ispitivanja. Samardžiæ R. kreæu se od prahistorijskih vremena do najnovije historije. bliže sredini nego kraju svog stvaralaèkog puta. Pisao je stalno. Šantiæev naèin.). uznose dostojanstvo pera. bilo najstarija predanja. po nekoliko èasova dnevno. Uza sve to. nacionalni revolucionar. Pogotovo je morao biti svjestan uloge pera koje je u islamu starije i uglednije od sablje. iscrpne monografije.-1941. profesor univerziteta i akademik. godine nesreæno poginuo. od srednjovjekovne i tradicionalne književnosti do moderne literature. Pisao je historijske rasprave zasnovane na podrobnoj analizi. i simpatisao.Boris Nileviæ O POGLEDIMA VLADIMIRA ÆOROVIÆA NA KNJIŽEVNO-KULTURNO I UMJETNIÈKO STVARANJE MUSLIMANA U BOSNI I HERCEGOVINI O VLADIMIRU ÆOROVIÆU (1885. urednik èasopisa. da bi samo to za nekog drugog historièara znaèilo dobar životni bilans. usprkos surovoj onovremenoj 1. veæinom objavljenih (Sveta Gora i Hilandar do šesnaestog veka. strasnik u radu. 133 . od filologije do politièke publicistike. još uvijek se nalazio u punoj životnoj snazi. na kojima se ogledao.. Æoroviæ je ostavio u rukopisu toliko spisa. gotovo je nesaglediv. Broj poslova koje je ovaj historièar obavio. Bio je muzejski radnik. Beograd. Bilo kur'anski ajeti. Objavljivao je stare pisce.

Povrh toga. Oni vjeruju da vide opasnost bolje od Stambola. u velikim borbama navikli su da se sa hrišæanima bore za pobjedu dina i turske stvari. Stoga su od onoga dana. oktobra 1990. zlatom vezena odijela. njihova bogata. Dalmaciju i najposlije Srbiju. bili su usljed toga ozlovoljeni i uvijek spremni da se bore protiv svega hrišæanskog i tuðinskog. Tanaskoviæ D.. jedan od najkonzervativnijih elemenata Turskog carstva. Njihova svojevoljnost i teško privikavanje na svaku disciplinu i ulaženje u suru. bili su van sebe kad su vidjeli carigradske težnje da se popušta hrišæanima. zaista. Bosanci su predstavljali potpuni ostatak Srednjeg vijeka. po svojim nepromijenjenim feudalnim tradicijama. Na primjer. po Æoroviæevom mišljenju. Beograd. 27. dobili su u XIX stoljeæu kao neki naèelni i programski oblik. 134 . u èemu je bilo dosta feudalnih atavistièkih tradicija srednjeg vijeka.sabljarskoj atmosferi što ih je okruživala. sa oružjem koje je. subota. Bogata izdavaèka djelatnost Islamske zajednice Jugoslavije. 12. od teške èohe i svile. Imajuæi dobar dio svog prostora ispunjen ljudima koji su morali da napuštaju Slavoniju. bosanski Muslimani u stalnoj borbi sa centralnom vladom. Muslimanske kule i èardaci.2 O BOSANSKIM MUSLIMANIMA Bosanski Muslimani bili su. jer su hrišæanima bliži nego prijestonica. Hrvatsku. Politika. U akcijama i životu bosanskih Muslimana bilo je neèeg epskog i dosta viteškog. sve je to kazivalo koliko su oni živjeli u naslijeðu starih shvatanja i kako njih nije nimalo doticao 2. Nalazeæi se na krajnjoj zapadnoj granici ove imperije. Malo je tradicionalnih kultura u kojima je pisanoj rijeèi i uèenim ljudima narod sve do našeg vremena iskazivao i iskazuje tako iskreno i duboko poštovanje kao u islamskoj. pa se ne bi smjelo dozvoliti da izgubi i Bosnu. Turski neuspjesi na raznim stranama tumaèeni su nesposobnošæu i pokvarenošæu stambolskih prvaka. otkako je pitanje reformi u Turskoj bilo stavljeno na dnevni red. Svojom smetenom politikom Turska je izgubila Srbiju i Grèku.. Liku. po svojoj opštoj kulturi. kiæeno tako da izgleda kao da vrijedi tri careva grada. sa debelim zidovima kao kod starih zamkova i sa širokim i visokim ogradama. prvim reformatorom. po svojim ambicijama. Njihova ponosita æud buni se protiv odredaba o èijoj umjesnosti niko ne pita i njih. Povreðuje ih i to što je u Stambolu davno prošlo vrijeme u kojem su Bosanci vodili glavnu rijeè (znamenito XVI stoljeæe). i Bosanci su se opirali tome da ti nesposobni ljudi izdaju obavezne naredbe i za njihovu zemlju. kao ni reformama novog sultana Mahmuta II. Bosanci nisu bili zadovoljni ni sultanom Selimom III. Pero pre sablje.

kako su ih u Bosni zvali s osjetnim podsmijehom. fototipsko izdanje iz 1933.3 KNJIŽEVNOST U BOSNI I HERCEGOVINI I Književnost u Bosni i Hercegovini nikad nije bila izvan zajednice sa književnošæu Srba i Hrvata. to su Muslimani. U svojim umjetnièkim pjesmama oni nemaju dodira sa ostalom našom poezijom toga vremena kao što je imaju u narodnoj poeziji. kazuje Æoroviæ. Mržnja na Osmanlije ili na Turkuše. Ali ta osobenost dolazi otud. to ne osjeæamo potrebu za daljim stavljanjem napomena. 4.. bilo vlastodržac iz Stambola ili rajetin iz neke oblasti ispod Majevice ili Veleža smatran je kao neprijatelj. na našem jeziku. za to se javlja èitav niz bosanskih Muslimana koji pjevaju. koji su u "umetnoj poeziji stvorili nekoliko suvih pouènih pesama. Njegovi uèitelji su istoènjaèki pjesnici. 85 (Kako je veæinu svojih pogleda o muslimanskom civilizacijskom krugu Vladimir Æoroviæ izložio u ovoj knjizi. Istorija Jugoslavije. 135 . Meðutim. ilahija i kasida. Æoroviæ V. Æoroviæ V. a u narodnoj èitav jedan tip zanimljivih epskih pesama i one slavne i po svojoj lirskoj intenzivnosti jedinstvene sevdalinke sa silinom pravog karasevdaha. Beograd 1989. èak ni u tom obliku kao kod franjevaca. godine... njeni obrasci. jer èitatelj sve to može provjeriti u ovom djelu). Svako ko je dolazio da mijenja taj utvrðeni tok historije. Bosna je živjela svojim životom i htjela je pri tome da ostane. Bosna i Hercegovina. unosio u svoje tvorevine i elemente nove kulture. a svoje pjesme bilježe turskom azbukom. "da je tako nazovemo". reprint izdanje iz 1925. godine.4 II Kod srpsko-pravoslavnog naroda u Bosni i Hercegovini umjetnièke književnosti nije bilo. a njihovi obrasci pobožne ilahije i pouène kaside. a poslije pokušaja nasilnog uvoðenja reformi pojaèala se u velikoj mjeri. osjeæala se meðu bosanskim Muslimanima odavno. njene veze. Beograd 1989.. Veliki broj bosanskih 3. koju je primio". Njeno pismo.onaj veliki duhovni preobražaj cijelog evropskog društva koji se vršio krajem XVIII i poèetkom XIX stoljeæa. Jedina osobenost bosanske književnosti. ne napuštajuæi maternjeg jezika i veza sa ostalim delovima saplemenika. 457458. njena opšta kultura. što su Bosna i Hercegovina jedine naše pokrajine. sve je to bilo u zavisnosti od susjeda bilo na Istoku bilo na Zapadu. Èak ni jedan jedini pokret književni ne javlja se u Bosni samostalno. u kojima je ceo muslimanski elemenat naš i gde je on.

Kad daju pouke one su suve. da je u Bosni i Hercegovini kod Muslimana bilo dosta književnog interesa. Sarajlija. najstariji od svih. Njih èitaju." Ono što su te poete kazivale nije uvijek samo od historijskog interesa. Muhamed Hevaji iz Tuzle. znalac istoènih jezika. jedna mati Prvo bi nam valja znati. On vidi propadanje i neminovni slom te ogorèeno klièe: Turèin nema amela. radi dobitka Kandije) onda su im usklici primitivni. iz prve polovine XVII stoljeæa. pesnièko oseæanje gotovo potpuno nerazvijeno. nego za istoène. a u prvom redu za tursku književnost. predstavnici te poezije kod nas nisu "ljudi veæe pesnièke vrednosti. Otud je onda sasvim razumljiv ovaj uticaj Istoka na bosansku muslimansku književnost. Treba naroèito istaæi. preraðuju i dopunjuju. Meðutim. gdje je na vezirovu zapovijed udavljen. a jedan dio je sa uspjehom ušao u tursku književnost. Ali im je ipak popularnost velika.. suviše neposredne i odveæ uèiteljske. Na 3000 raznih orijentalnih rukopisa ima danas u samom Sarajevu. ali je dobro znao istoène jezike-turski. narodni tribun. ima dve politièko-patriotske pesme i jednu kasidu protiv duvana. I u smradu bili Kao bogomili. zbog svog liènog i pjesnièkog stava spram moralnih. godine u Travniku. stih vrlo nesiguran. moramo napomenuti da su i neki od alhamijado pisaca. Meðutim. Æoroviæ navodi ovaj primjer.. ali "loš pesnik. Safvet-beg Bašagiæ pišuæi 136 . Jer æemo se paski klati? Hasan Kaimija. obraæa se svojim hrišæanskim sunarodnicima ovim svesnim i u ono doba rijetkim rijeèima: Otac jedan. Ostante se tutuna! Sejid Vehab Ilhamija iz Žepèa bio je buntovan duh protiv nesposobnosti i nesavjesnosti turskih pokrajinskih vlasti. Njegova stvaralaèka snaga vrlo je oskudna. vrlo obrazovan. istina ne za srpsku i hrvatsku književnost. iz XVII stoljeæa. Krivda pravdu zamela! Svoju veliku iskrenost ovaj poeta je platio glavom 1821. opažanja naivna. socijalnih i politièkih klonulosti u svom vremenu iskusili oštricu surove vlasti i ostali u uspomeni naroda kao plebejski tribuni. uèe na pamet. arapski i perzijski. u kojoj ima ovo zanimljivo mesto: I mi smo ga pili. a perspektive gotovo detinjaste. kad daju oduška svom patriotskom oduševljenju (npr.Muslimana obrazovao se na Istoku.

tako su se mnogi probili i u onovremenu intelektualnu elitu. lirska i epska. Jedino što kod njih "odmah. kao dva tragièna Moriæa. ima jedna vrsta književnosti. Njihove kuæe i njihove duše bile su zatvorene za one. za katolike je vrlo malo vjerovatno da su èitali srpske pisce. apsolutno su samo jedan ogranak naše junaèke južnoslavenske poezije. meðutim. na prvi pogled. u klasniènom trohejskom desetercu. koji su djelovali u istoj zemlji i meðu istim narodom. pogotovo vranjansko-èorbaðžijski svijet Bore Stankoviæa. gdje je oèigledno bilo uzajamnog doticaja izmeðu hrišæana i muslimana. a da su muslimani u izvesnom pravcu pravili varijacije i unosili jedan deo. U suštini biæe dosta njihovog u onoj èistoj istoènjaèkoj senzualnosti izvesnih bosanskih pesama. da nisu èitali ni pratili rad svojih hrišæanskih susjeda. nego je i stvaralo. Kao što su se mnogi ljudi porijeklom iz Bosne vinuli do najviših vojnopolitièkih èasti i položaja. upada u oèi. To je narodna poezija. Izmeðu ovih pisaca. da li je pravoslavni svijet uopšte èitao Divkoviæa ili Margitiæa. a neki postali i vrhunski mislioci svoga vremena. kao Hadži Lojo ili kao toliko popularna Pembe Ajša". Mnogo njegovih lica ušlo je u pesmu i oèuvalo tu o sebi ma po èemu zasluženi glas. Sva lirika èulnog sevdaha nosi i suviše obeležje sredina.o desetinama pisaca iz Bosne i Hercegovine u turskoj književnosti. sasvim sigurno. nije bilo nikakvih tješnjih dodira. u kojima su se slagali novac i bogatstvo i s njima razbluda i neèista krv. Za Muslimane je. Muslimanski elemenat je unošen i iz njihovih religijskih obièaja ili iz njihovih društvenih navika ili prema izvjesnim èiniocima njihove materijalne kulture. ponekad dosta primetan. Vjerski strogo odijeljeni Bosanci su živjeli jedni pored drugih u uzajamnom dodiru samo pri poslu i na ulici. Kad se danas èitaju ili slušaju muslimanske narodne pjesme vidi se jasno da im je "fond èisto naš. studirajuæi i djelujuæi u velikim centrima islamskog svijeta. Bogato i uvek raspoloženo Sarajevo ne samo da je volelo i negovalo pesmu. Epske muslimanske pjesme. Takoðer. gde strast govori na neobièno reèit naèin i gde je uzdržanost izvesnih naših pesama zamenjena obešæu posloviènih sarajevskih sumbul-udovica i beæara iz Novog Hana. govori o nekima kao o talentima rjeðe vrste. Samo od tog uticaja nisu mimoiðeni ni imuæniji onovremeni Srbi. Èak se ne može utvrditi. III Ipak. koji nisu njihove vjere i zakona. svojih elemenata. to je neobièna 137 .

Slièno je stanje i u Hercegovini i Crnoj Gori sa Bajom Pivljaninom. Senjanina Tadije. mjesto oružja nosi drenovu batinu. Za neke begove u Hercegovini i u Bosni zna se. Krug junaka muslimanske epske pjesme dosta je velik.sa velikim natrpavanjem detalja i bez ogranièenja na izlaganje jednog dogaðaja ili jedne situacije". s uživanjem opisuju tu hajduèiju na granici. naravno. Mandušiæem i Vukom Miæunoviæem. Ovaj tip muslimanske epske pjesme naroèito je karakteristièan za Bosansku krajinu. Mejdansko doba Jankoviæa. Tu je oèita namjera da pjesma bude što punija i slikovitija. U Karadžiæevim tradicijama poèela je književnost i kod nekih Muslimana. Junaèke pjesme kako hrišæanske. U muslimanskoj epskoj poeziji glavni su junaci.dužina pesama . Najpopularniji je svakako Ðerðelez Alija. Za Dedagu Èengiæa. presreæu svatovi. rado je pjevao o junacima svoga vremena i ostavio je iza sebe èitavu jednu zbirku epskih pjesama narodskog tipa. Muslimani. govori se da je uvijek iza veèere tražio od svog pjevaèa po neku junaèku pjesmu. kao stari franaèki junaci. Smiljaniæa na jednoj strani. tako i muslimanske. èije se ime i junaštvo mnogo spominje u drugoj polovini XV stoljeæa. Na književnost uputio je Mehmed-bega poznati Vukov sljedbenik Vuk 138 . Hrnjice i onog klasiènog Budaline Tala. muslimanski pjevaèi Krajine pjevali su svoje epske pjesme uz gusle sa po dvije strune ili èak uz tamburu sa po dvije metalne žice. vojvoda Mirko Petroviæ. Poznato je da su uz gusle osim pjevaèa od zanata i slijepaca pjevali vrlo èesto i najugledniji junaci i tadašnji aristokratski sloj. Otac kralja Nikole. koja karakteriše dobar dio naše epske poezije. odvodi roblje. Za razliku od hercegovaèkih i crnogorskih gusala sa po jednom strunom. bez obzira na onu smišljenu sažetost. turski èinovnik po Hercegovini i kasnije dugo vremena naèelnik sarajev-ski. sina Smail-age. Znameniti hercegovaèki vojvoda Bogdan Zimonjiæ lijepo je i sa uživanjem pjevao uz gusle. i Ilirskog pokreta s druge strane. nesumnjivo iz osjeæanja potrebe ne samo da uživaju u pjesmi. za koga se pretpostavlja da predstavlja smederevskog sandžaka Alibega.dosta èesto sa preko hiljadu stihova . da su držali posebne pjevaèe. koji. nego da i sami postanu predmet njenog opjevavanja. IV U XIX stoljeæu javljaju se kod bosanskih i hercegovaèkih književnih radnika neposredni uticaji djelovanja Vuka Karadžiæa i njegove škole s jedne. kad se haraju kule. osobito Muslimani sa Krajine i iz oblasti gdje su borbe sa ðaurima hrišæanima stalno na dnevnom redu. a na drugoj Mustaj-bega Lièkog. Prvi književnik tog pravca bio je Mehmed-beg Kapetanoviæ.

M. da tek izazove širi književni interes u Bosni i Hercegovini. Èini nam se da je Æoroviæ ipak potcijenio Kapetanoviæev skupljaèki posao. godine svoje Narodno blago. M. do 1914. a Zagreba s druge strane. Slovenije. koji su poèeli slièan rad. Austrijska okupacija Bosne i Hercegovine dovela je u ove zemlje velik broj èinovnika iz Hrvatske.Vrèeviæ. Sarajliæ. ali sa malo razumijevanja za poslove ove vrste. . E. . Dalmacije i Vojvodine. Mehmed-beg je objavio 1887. a Jovan Duèiæ saopštava jednu kratku narodnu prièu. V Prava književnost javila se u Bosni i Hercegovini tek koncem XIX stoljeæa. Ona se pojavila kao organ sarajevskog srpskog uèiteljskog zbora. E. Kurt. Osman Ðikiæ i Avdo Karabegoviæ Hasanbegov. Nekoliko godina kasnije. Vilin saradnik je i Svetozar Æoroviæ.1900. anegdota i nekoliko popularnijih pjesama. godine. koji je do tada jedva postojao. godine javlja se u Mostaru èitav niz novih lica koji 139 . koja je izlazila gotovo tri decenije: od 1885. "da se jugoslovenski svijet bar u nekoliko upozna sa istoènom književnosti". Od 1890. Ostali Muslimani. Dž. kad su uslovi za rad postali nešto lakši i opšta bezbjednost bolja i kad su se razvile neposredne i vrlo žive stalne veze sa književnim pokretima iz Beograda i Novog Sada s jedne. Prvi književni list koji se pokrenuo u Bosni sa veæim znaèajem bila je Bosanska Vila u Sarajevu. Kulinoviæ. a sedamdesetih godina osnovana je mala franjevaèka štamparija. djelovali i muslimani i franjevci. dok katolièki svijet dobi novog maha. U njemu su. koji su stvorili i uèvrstili nove veze i znatno doprinjeli da se proširi dotadašnji vidokrug bosanske književnosti. Oko Vile se brzo okupio i èitav krug mladih pisaca iz Bosne i Hercegovine.1876. izbor iz istoènjaèkih spisa. Š. pored pravoslavnih. radili su taj skupljaèki posao uzgred i u manjoj mjeri nego Mehmed-beg Kapetanoviæ. koji je bio austrijski konzularni èinovnik u Trebinju u vremenu. kad je Kapetanoviæ bio tamo kajmekam (1874. Tu je nizao svoje pouène stihove Musliman Omer Humo. U Mostaru je šezdesetih godina bio pokrenut tursko-srpski list Neretva.). U ovom èasopisu je poèeo da pjeva i ulazi u književnost i Petar Koèiæ. sa velikom graðom. kao na primjer S. U njoj razvija svoj talenat Aleksa Šantiæ. Iza Okupacije književni rad kod Muslimana stade za izvjesno vrijeme. veliku zbirku poslovica. objavljeno je Istoèno blago. prvo pravo književno središte u zemlji nije postalo Sarajevo nego Mostar. Hadžiomerspahiæ i drugi. a od 1896. Meðutim. Ugljen. List je pokrenut oèigledno s namjerom. 1896. .

javila su se u Mostaru dva opoziciona lista: muslimanski Musavat (1906. Od 1900. godine. Bliži dodir sa književnim svijetom materinske rijeèi i vaspitanje u narodnoj školi uèinili su da ovi muslimanski pisci. Na samrti. ni novih problema iz svoje muslimanske književno dotle malo poznato i gotovo nimalo iskorišæavane sredine. bile potpuno van tih zanimanja. da su ti književnici bili bez talenta. ovom literatnom krugu prilaze i Muslimani i mladi Osman Ðikiæ je meðu njima jedno od najmilijih i najèasnijih imena.). Modrièanin. Interesanto je da je najveæi dio ovih pisaca svoje književne obrasce našao kod srpskih i hrvatskih pisaca XIX stoljeæa. do 1914.) i srpski Narod (1907. a da ni jedan od njih nema nekih jaèih istoènjaèkih uticaja. kada je rad ove grupe u naponu i kad daju djela od nesumnjive vrijednosti. Osmana Ðikiæa. Riza-bega Kapetanoviæa. Æoroviæ ih je nabrojao na èetrdeset. sumnjamo da bi se kasnije svakako i pod njihovim uplivom pojavili i Meša Selimoviæ. taj mu se niz još i poveæava. èak. književni interes javlja se i kod žena. napustio Mostar i otišao na studije u Ženevu. Osmana Hadžiæa. U samoj Šantiæevoj familiji pored Alekse pjesništvom su se zanimala i njegova dva brata. godine. dvojicu Avda Karabegoviæa. Skender Kulenoviæ i drugi. U oba su živo sudjelovali i mostarski književnici osim Jovana Duèiæa. Mushina Rizviæa. Kraj XIX i poèetak XX stoljeæa donio je srpskoj i hrvatskoj književnosti èitav jedan niz muslimanskih pisaca iz Bosne i Hercegovine: Safvet-bega Bašagiæa. Najposlije. ni novih tipova. Štaviše. Meðutim. njihova književna shvatanja i sredstva književnog izraza suviše pokazuju uticaj škole iz koje su izašla". poslije okonèanja borbe za crkveno-školsku autonomiju. mada su neki od njih poznavali i naroèito studirali arapsku. Ipak. koji je štampan 140 . Po Æoroviæevom. poèev od prof. Edhema Mulabdiæa. da mnogi od njih nisu uneli ni mnogo novih motiva. poèela borba za èisto politièke i graðanske slobode. perzijsku i tursku književnost. Hivzija Bjelevca i još neke. gonjen od vlasti. sem Stake Skenderove u Sarajevu. Musu Æazima Æatiæa. za razliku od svojih prethodnika. ostadoše u krugu svojih sunarodnika i svoje prirodne sredine. pokazuje ipak drugu sliku ovog muslimanskog književnog stvaralaštva. Avdo Karabegoviæ Hasanbegov ostavlja svoje pjesme u amanet mostarskim prijateljima.kušaju sreæu u književnosti. koji je još 1899. koje su do tada. sud kasnijih književnih historièara. Kad je. Zanimljivo je. jaèeg književnog talenta nije imao nijedan "od njih i njihov rad ima više književno-historijski nego umjetnièki znaèaj. I Muslimani su imali svoje književne listove. Mak Dizdar. Behar.

ureðujuæi puteve i podižuæi mnogobrojne tvrðave od granice prema Boki Kotorskoj i Dubrovniku. ovim je Bosna kao granièni dio jednog Carstva u dekadansi. Kao zemlja prenaseljena vojskom. Bosna je poèela dobijati onu fizionomiju sa kojom je ušla u novije doba svoje historije. Èini nam se da je ovdje Æoroviæ trebao dublje sagledati dramu jednog naroda èiji je jedan dio postao dijasporan. Istanbul je namijenio ulogu osmanlijske Sparte na ovim prostorima. po ureðivanju dosta slièan Bosanskoj Vili. kontemplativnosti i statiènosti. Srpski pisci nisu u njemu saraðivali. kao najisturenijoj provinciji Turskog carstva. važnost Bosanskog pašaluka. jer æe se preko nje braniti oronula anakrono-feudalna Imperija od sve jaèeg nadiranja evropskog kapitalizma. izlazio je u Sarajevu od 1900. kako-tako.karlovaèkog mira (1699. To æe ujedno znaèiti i sve jaèe evropsko-hrišæansko i orijentalno-islamsko civilizacijsko zaoštravanje nakon dva stoljeæa prilièno tolerantnog života. a drugi. Oživio je i sistem kapetanija duž svih granica ovog ejaleta. List je. turska uprava mu je posvetila mnogo pažnje. sve do utvrðenog koridora na rijeci Savi. Na pomolu je provincijalizacija psihe i mentaliteta u posvemašnjem nepovjerenju i oprezu.1699. A putu do sebe trebalo je vremena. Poslije Karlovaèkog mira. služio dosta otvoreno antisrpskoj propagandi i u mnogom je kriv za trovanje uzajamnih odnošaja u zemlji". Buduæi da je ovaj pašaluk postao bedem . Odlukom Sremsko . Porta je u ovim vremenima posebno raèunala na pomoæ muslimanskog stanovništva. . Meðutim. pokušavao sebe naæi u totalno promijenjenim uslovima. Za Bosnu i Hercegovinu on je znaèio poèetak historijske faze za koju se u njenoj povijesti može kazati da je najkomplikovanija sa stanovišta globalnih meðunarodnih odnosa u èijem se središtu našla i u pogledu unutrašnjih zbivanja.samo latinicom. kao pograniène provincije evropskog dijela Turskog carstva. Zbog svega toga Bosnu su 141 . Poðimo od ishoda Beèkog rata (1683.) sjeverne i sjeverozapadne granice Bosanskog ejaleta postale su ujedno i granice Osmanskog carstva prema sve agresivnijim evropskim hrišæanskim rivalskim državama Austriji i Mlecima. zapala u tragizam sljedeæih dvjesta godina. Bosanskom pašaluku.pašaluk prema Austriji i Mletaèkoj republici. U pitanju je tragizam koji traje dva stoljeæa. postala je još veæa. naglašenom ksenofobijom i snažnim inatom. do 1910. a anarhiène privredne i vojno-politièke prilike u Pašaluku optereæene su masovnim dolaskom muslimanskog svijeta iz krajeva koje je Austrija osvojila u ovom ratu. godine i imao je uz "izvesne panislamske tendencije uglavnom hrvatski karakter.

krenuo je Osman Ðikiæ Gajret. Nešto su djela pojedinih domaæih muslimanskih pisaca E. èesto sa mahinalnim uèenjem napamet èitavih arapskih sura iz Kur'ana. godine raspisalo je uredništvo Bisera poziv i za osnivanje jedne "Matice muslimanske". U Gajretu se to naroèito osjetilo nakon smrti Osmana Ðikiæa. naroèito malo za predmete šireg kulturnog znaèaja: historiju. pored školskog rada i drugim.zaobišle moderne ideje toga vremena poèev od prosvjeæenog apsolutizma Josipa II pa do novog duha svjetovne kulture koju je nosila Napoleonova Francuska. a nastava je trajala po dvije-tri godine. Æ. Protiv Behara. Da se opet vratimo Æoroviæu. bez imalo razmišljanja. kojoj bi bila dužnost da. dosta primitivne i loše. nisu dali da se ta namjera provede u djelo. H. jedan još 1912. KULTURNE PRILIKE I Muslimanske škole u Bosni bile su i ostale. U martu 1918. Osnovnim 142 . H. Bjelevca. Škole su bile pripravne. Malo prije Prvog svjetskog rata pokrenut je u Mostaru panislamski Biser i s njim u vezi Muslimanska biblioteka. koji su. i slièno. list ostao da donosi rðav prijevod Ibzenove Nore i naivne odjeke Nièeova Zaratustre kod sarajevskih književnih poèetaka. Muslimanska žena. ali su štampani arapskim slovima. U školama je bilo vrlo malo pomoænih sredstava za izvoðenje nastave. zemljopis." Književni prilozi i u Beharu i u Gajretu nisu bili od veæe vrijednosti. kad je. da su u Sarajevu izlazila dva lista. uglavnom. godine. po uzoru Matice srpske i hrvatske. U ovoj biblioteci objavljeno je na 20 raznih knjiga. Meðutim. gdje su djeca pretežno uèila o vjeri. Mulabdiæa. Uèitelji. U njima je prevladavala vjerska nastava. Æatiæa. Muliæa i drugih. Tarik i Mualim. nedovoljno spremni za svoj posao. bili pisani srpskohrvatskim. mali interes Muslimana za knjigu i velike promjene te posljednje ratne godine. bili su bijedno plaæeni i bavili su se. mektebi. Vrijedi napomenuti kao dosta neobiènu stvar. potpuno u staroj tradiciji XVII . niti su uvijek odgovarali kulturnom nivou i potrebama bosanskih Muslimana. Panislamizam i Evropa (prevod s arapskog).XVIII stoljeæa. književnost. a glavni je fond èitav niz prijevoda s turskog jezika kao Borba polumjeseca i krsta. istina. da mu suzbije "štetni uticaj. koje djeca nisu nimalo razumijevala. izdaje knjige za narod u islamskom duhu. koji je štampan u oba pisma. M. èesto ponižavajuæim poslovima.

napisan na arapskom jeziku. koja se istakla svojim talentom. razne istoènjaèke tekstove. a manji broj ostajao je u zemlji osuðen na sve tegobe. a umro je kao èinovnik u Bosni (1650. jer je znao priroðenom vještinom 143 . živio je nešto preko petnaest godina u Carigradu.).).-1640. Muslimani spominju Hasana Kafiju iz Prusca (umro 1616. Jedini pokušaji. osobito na putovanjima.školama odgovarale su ruždije. Veæina Bosanaca Muslimana. Meðu prvima Muslimani hvale naroèito nekog Sudiju. godine nedostajali su osnovni uslovi za to. Na njegova predavanja "jatomice su dolazili" slušatelji i izvan njegove škole. Noseæi mjesto košulje kostrijet. Kao jedno od najboljih Prušèakovih djela smatra se spis o turskoj državi. po izrièitoj želji sultana Muhameda III. Temelji mudrosti o ureðenju svijeta. asketu i junaka. koji su djelovali u zemlji. koje nedovoljno razvijene pokrajinske sredine stvaraju ljudima željnim rada na širim osnovama." Meðu drugim. On je. II Znanstvenog rada u Bosni bilo je relativno malo. "najpopularniji Bošnjak meðu turskim piscima". U medresama uèile su softe (bogoslovi). to je historiografski rad male braæe u XVIII stoljeæu i nastojanje uleme kod Muslimana da tumaèe i prouèavaju. a èineæi dobro objema rukama. bilo u književnosti bilo u znanosti.1707. gdje je postao nastavnik i vrlo cijenjen komentator. a potom i potrebni interes sredine za takve stvari.).) hvaljeni turski hronièar Peèevi (Ibrahim-paša Alajbegoviæ) koji je napisao historiju Turske od poèetka vladanja Sulejmana Velièanstvenog do kraja Murata IV (1520. Sve do austrijske okupacije 1878. Ne samo da nije bilo nauènih zavoda koji bi pomagali i tražili prouèavanje. djelovala je ponajviše u Stambolu. rodom iz sarajevske okoline. Po roditeljima je porijeklom Bosanac. ponajviše na turskom jeziku. "Strogi asketa nije trpio svirke ni pjesme bojeæi se da mu ne razdraži živce". Mostarac Mustafa Ejuboviæ poznat pod imenom Šeh Jujo (1650. držeæi postove. u tradiciji levantinskih vjerskih radnika. uèenog bogoslovskog pisca i komentatora. a preraðen na turski. da je Turcima dala najboljeg i najvještijeg komentatora i tumaèa perzijskih klasika. "Bosna se može ponositi. kazuje Bašagiæ. sav se predao svojim vjerskim razmatranjima. koji je živio u XVI stoljeæu. napadajuæi derviške opsenare. u srcu Turskog carstva. koji su u tom smislu èinjeni. Nedostajala je prije svega potpuna lièna bezbjednost. on je. bio živi primjer svojih teorija. a u daru-l-mualiminu mualimi (uèitelji). nego nije bilo pravih moguænosti ni za privatni znanstveni rad.

Mostarska kamena æuprija. na neki svoj naèin. opštu pažnju. maja 1866. kojih. III Vezirstvo Topal Osman-paše donijelo je Bosni osjetan napredak. To je bio prvi list takve vrste u Bosni i zanimljiv znak nekih novih pokušaja. godine. Turska XV i XVI stoljeæa je bila država u naponu svoje snage.djelo osmanlijske komunikacione tehnike. bijaše i kupovina vilajetske štamparije u Sarajevu 1866.). nalazeæi. "da vjetar Svemilostivoga dolazi od Hercegovine".i govornièkim darom razložiti najteža temata". sasvim prirodno. jeste malo remek. Banja Luka. Glavna mjesta Bosne i Hercegovine: Sarajevo. autor jedne hronièarske historije Bosne od dolaska Turaka. godine. pokrenuo je Mehmed Šaæir Kurtæehajiæ. nisu uspjela da svojim radom oèuvaju neki naroèito dostojan pomen. na žuækastom papiru u Sarajevu. sa jednim jedinim smjelim i visokim lukom iznad Neretve. Mostar. na turskom i srpskom. UMJETNOST U BOSNI I Dolazak Osmanlija u Bosnu i Hercegovinu donio je zemlji nov graðevinski polet. Meðu ostalim stvarima. sa jakim zamahom i plodnom stvaralaèkom energijom. Uz štampariju pokrenut je i službeni nedeljni list Bosna. Druga lica. godine i obratio je na sebe. Tako je od interesa i znameniti most preko Drine u Višegradu. Nakon dvije godine. prve u èitavoj Bosni i Hercegovini poslije starih srpskih kaluðerskih štamparija u Goraždu i Mileševu iz prve polovine XVI stoljeæa. Prvi broj ovog lista izašao je 16. podignuta 1566. pouèno-politièki list sa dosta zanimljivim sadržajem. Rekli bismo da je ova misao i Hercegovca Æoroviæa do smrti držala. Osmanlije podižu iz malih ili davno zapuštenih sredina èitave nove i jake gradove. U XIX stoljeæu od "izvesne je važnosti" Sarajlija Salih Muvekit. Najvažnija liènost u lokalnoj historiji Sarajeva jeste Gazi Husrevbeg (umro 1541. Travnik u najboljem svom djelu njihova su tvorevina. Kraj svog života Mustafa je proveo kao mostarski muftija. po Æoroviæevom mišljenju nema mnogo. koje je pokrenuo. godine. On je nastavio Isa-begovo podizanje Sarajeva i stvorio ubrzo od njega jedan od najljepših gradova èitave zemlje i cijelog 144 . sa arapskim i æirilskim slovima. U narodu je ovaj list zbog svoje boje nazvan žutim. 1868. Cvjetnik. koji je dao podiæi Mehmed-paša Sokoloviæ 1571.

veli Æoroviæ. od XVI stoljeæa. nego u njima oèevidno propadaju i stari. ukoliko nije jedan veliki logor. Ukoliko ga i ima. ozlojeðenost i uzajamno nepovjerenje. kada Osmanska carevina poèinje da opada. sa naroèitim razumijevanjem za potrebe svojih zemljaka. Postoji èak tvrdnja kod Muslimana. on veæ nosi obilježje dekadencije. Ne samo da kasnija stoljeæa ne stvaraju ni jedan novi grad. Kasnije. 145 . struèno utvrðivano kako treba. koje je popalio u svom pustošenju Sarajeva princ Eugen Savojski. U njoj se pribira sumnja. haremluci sa gustim mušebcima. podizali sebi za dušu. Osobito to važi za muslimansku ženu koja nije uèestvovala u javnom životu. koje su pobožni Muslimani. Karakteristièno je. Bosna je èesto napadana i kao sve ugrožene pograniène oblasti. Ponegdje su kuæe nad samom vodom ili bar sa malim vodenim kanalima kroz avliju. Zraène divanhane sa mnogo svjetlosti i prozora. Husrev-beg je dao sazidati onu impozantnu Begovu džamiju. a mnogo drveta èesto vrlo vještog drvoreza po tavanicama. najljepšu sve do danas u cijeloj Bosni i Hercegovini. Velike zamisli su sve rjeðe. bademi). vrlo trezvena. na oèitu štetu znanosti. cvijeæa i naroèito njegovanog drveæa (sevlije. igde. Pored toga. Podizanjem mnogih graðevina digao je Husrev-beg Sarajevo mimo sva druga mjesta svog upravnog podruèja i obezbijedio mu glavno mjesto za èitav niz stoljeæa. karakteristièni tip visokog šimlom pokrivenog krova s polja. musandarama unutra. nosi u svom djelanju osobine privremenosti i nesigurnosti. daju tim begovskim kuæama nešto osobeno i otmjeno i lijepo u isto vrijeme. Otud svuda bašæe sa mnogo zelenila. èitava Bosna i Hercegovina pune su dosta lijepo izraðenih èesama. puno namještenih æoškova i izboèina. tog graðevinskog poleta pomalo nestaje. da je podizanje èesama veæa zadužbina od podizanja samih bogomolja. Prouèavanje arhitekture muslimanskih kuæa po varošima i èardaka po selima nije. Musliman je volio kuæu. na primjer. Šta li bi tek danas kazao? Dobar dio tipa bosanske begovske kuæe je orijentalnog porijekla. Stoga su i željeli da kuæu naprave što prijatnijom. Bosna nije više polazna taèka za dalja osvajanja. da su ostale nepopravljene i mnoge od džamija.zapadnog dijela Osmanskog carstva. na žalost. Te graðevine pomalo ali "osetno išèezavaju i kroz koju godinu nove studije doæi æe možda prekasno i na nedovoljan materijal". a stvorena djela sve trošnija. Što se više išlo novijem vremenu prilike su po Tursku postajale sve nepovoljnije i otud je onda potpuno razumljivo što je umjetnièki interes bivao iz dana u dan sve slabiji. Ona postaje utoèište potisnutih.

rich and detailed monographs. do pada Bosne pod Osmanlije. He published old authors.II Æoroviæ je dotakao i pozorišni život osmansko-turske Bosne. from philology to the political journalism. Dana 12. ali da ne izvode svojih igara. He wrote historical disputes based on the laborious analysis. Na žalost. koje im je preporuèio susjedni hercegovaèki sandžakbeg. He worked in museums. Ali-beg. he was University professor and academi146 . gdje uskoro postaje jedno od najpogrdnijih zanimanja. glumaèki zanat osjetno propada i sve više dolazi u redove Cigana. from the medieval and traditional to the most modern literatures. large synthetic reviews and articles intended for the wide general public. U XV stoljeæu. Zanimljivo je da je Republika tom prilikom odluèila. He was a passionate person in his work. postojala je umjetnost pojedinih vještaka i njihovih manjih ili veæih grupa. godine rješavalo se u Dubrovniku da se daruje Turèin Zembaša i njegovi drugovi. to je èinjenica da su ti glumci imali kao pravu svoju dužnost da služe za uveseljavanje svojih gospodara. U Srednjem vijeku. naroèito poslije XVI stoljeæa. he served his sentence in the Austro-Hungarian prisons. gdje su sve nalazili uzore. šta su predstavljali ti glumci. Pavloviæa zemlji gospodar. Jedino što se može s prilièno sigurnosti reæi. he was a nationalist revolutionary." Od XVI stoljeæa javljaju se i turski glumci sa svojim Karaðozom. Poslije pada moæne bosanske vlastele. da predstavljaèima pokloni 300 aspri. Meðutim. On the Views of Vladimir Æoroviæ about the Literary and Cultural and Artistic Work by the Moslems in Bosnia and Herzegovina Vladimir Æoroviæ (1885-1941) had an enormous amount of energy. ko je saèinjavao njihovu publiku i kakav je ukus bio u ove. neka nam ste veseli. u èemu se sastojao cio njihov rad. šaljuæi svoje glumce u Dubrovnik. archival records and anonymous literary heritage. Da je meðu tim glumcima bilo i naših ljudi jasno pokazuju njihova imena. His areas of academic and scholarly research varied from the prehistoric times to the most recent history. danas nam nije ništa bliže poznato. decembra 1522. piše:"Oto poslah moje glumce Radoja Vukosaliæa z družbom na vaše svetce. The number of activities that this historian has undertaken cannot even be listed. ako nije bilo prave pozorišne umjetnosti. pozorišne umjetnosti nije bilo ni u daleko razvijenijim kulturnim sredinama nego što je Bosna.

There are not so many traditional cultures where people have paid such a sincere and deep respect to the written word and the learned people as it had happened in the Islamic culture. Current historians can criticize Æoroviæ that he had not always been careful and correct enough in his criticism of sources and facts. and was present in almost any scientific or literary undertaking of considerable proportions. these writers showed more sympathies and inclination to the pen than to the sword. in the manner of Aleksa Šantiæ. he showed some sympathies towards it. 147 . the editor of journals. In the course of the Islamic civilization. His thought was in danger of becoming crippled. Nevertheless. Sometimes he reached sovereign conclusions about dead areas of human activities that have not been thoroughly or sufficiently examined.cian. He must have been aware of the role of pen in Islam. which is considered to be older and more prominent than a sword. many writers have written simultaneously about the pen and the sword. This can also refer to his incomplete view of the Moslem civilization circle. They attribute it to his large amount of work and constant haste. although the role of the sword should not be underestimated once it had gained and confirmed its importance in history. Either the Qur'anic verses /ayets/or the oldest traditions had given the dignity of pen the highest place. Despite the cruel atmosphere of sword prevailing they used to live in.

148 .

zadržaæu se za trenutak na definiciji vjerskih predanja: "To su prièanja nastala prema apokrifima ili srednjovjekovnim svetaèkim hagiografijama. Zagreb 1975. kao kriterij za njihovo definisanje. Rasvijetljeni su odreðeni aspekti tog kulturnog procesa. koja. 131-132). historijska. èetiri glavne vrste su: etiološka. ali te funkcije same nisu dovoljne za definisanje usmenih predanja. riješiti nadnaravnim putem životne nesklade i nepravde. ali je njihov unutrašnji iskaz razlièit od predaje.Vlajko Palavestra USMENA PREDANJA O ŠEHITIMA I NJIHOVIM GROBOVIMA Na našem skupu je veæ bilo.. èesto su lokalno vezane. Prema Propovoj podjeli. Posmatrana sa književno-teorijskog stanovišta usmena predanja o šehitima149 . dok se vjerovanje u istinitost i saznajni karakter predanja. znaèajnog književno-preporodnog èasopisa Muslimana u Bosni i Hercegovini s poèetka XX vijeka. uspostaviti red i harmoniju. posebno Behara. po porijeklu. u toku vremena može mijenjati. Ovaj referat posveæujem usmenim narodnim predanjima. Usmena književnost kao umjetnost rijeèi. mitološka ili demonološka predanja. str. u njihovu se istinitost vjeruje. Ona odgovaraju stanovitim èovjekovim psihièkim funkcijama. funkcionalnim i drugim mjerilima. definisanje koje je uvijek u zavisnosti od konkretnih historijskih i kulturnih sredina. vezanim uz crkve i svetišta. memorat. nego naprotiv vjerovanjem u Božja i svetaèka èuda nastoje. Poput mitoloških predanja sadrže i legende element èudesnoga. Njihove nadnaravne pojave nisu magijski-straviène. èiji se doprinos u predstavljanju muslimanskog usmenog stvaralaštva u Bosni i Hercegovini ne može zaobiæi. a nadam se da æe još biti govora o dobu preporoda u bosansko-muslimanskoj književnosti i kulturi. kao jednog od prvih muslimanskih kulturnih èasopisa. Boškoviæ-Stulli. te legende ili vjerska predanja. na žalost.). Usmena predanja su svojevrsna hibridna forma s umjetnièkim i životnim funkcijama i javljaju se u tri osnovna naèina iskazivanja (kratko saopštenje. one ne izazivaju jezu i ne unose disharmoniju u život. Kako su predmet ovog referata vjerska predanja o šehitima. Usmena predanja se mogu razdvajati po tematskim. donijeti skrušeno smirenje. fabulat). uz pomoæ svojih fantastiènih iluzija (. ali folklorizirane usmenim prenošenjem.. gotovo ne nalazimo na objavljenim stranicama Behara. Osnovna inspiracija predanja je ljudsko susretanje sa izvanrednim i neobiènim. uloga i znaèaj tadašnjih èasopisa i listova. Stil im je drukèiji od stila predanja" (M. knjiške. dakle.

M. Kadiæa i A. 1908. kao i u šehite-kefalofore u bosanskohercegovaèkom muslimanskom stvaralaštvu registrovana su i oko 1832.kefaloforima su kratke. "Man carries his head under his arm". Mujezinoviæ. Èajkanoviæa i M. Neka je svaka hvala Allahu. ovo je turbe poèivalište muèenika (šehid). str. B. studenti. èiji je grob na Obhoði takoðe mjesto hodoèašæa Sarajlija. godine. Bože. M. Prema objavljenoj graði i meðunarodnom indeksu motiva. Sejfudin-ef.šehiti koji su izginuli u vrijeme Fetha.Bejtiæ. njihove nadnaravne moæi ili èuda. Neka se za njega zauzme Božiji vjerovjesnik (Muhammed). šehit iz doba Fetha". Kemure (Sarajevo. pored ostalih.). Hadžijahiæa. Sarajevo.). (M. gospodaru svjetova.. Godina 1125 (1713)". novinari i drugi: od Fejze Èavkiæa (Banja Luka 1903. 1982. Filipoviæa (Beograd. U Bosni i Hercegovini gotovo da nema starijeg muslimanskog groblja za koje usmeno predanje ne tvrdi da su tu. junaèki se neko vrijeme borio i sa odsjeèenom glavom došao na ovo mjesto.) do S. uèitelji. Traljiæa. Poznato je da su ova predanja uobièajena i vrlo rasprostranjena u Turskoj i na Bliskom istoku. koji je "pao kao šehit u službi carskog pješaka. kada se u sakupljanje i objavljivanje usmenih predanja ukljuèuju obrazovani pojedinci. a nose meðunarodnu oznaku F 511. a grob mu je mjesto hodoèašæa". nauènici. pokopan kraj Musale. i 1928. Dobrotvor ovog djela je plemeniti kapetan Kozarca Mehmed-beg. Allah ga je uèinio znakom svoje moæi. 42-43) Islamska religijska vjerovanja u evlije. POF XXXI/1981. Kreševljakoviæa (Sarajevo 1927. poznata su u Irskoj i Italiji. ðaci.0. bosanskohercegovaèki sakupljaèi su postepeno bogatili fond graðe o usmenim predanjima u Bosni i Hercegovini i svojim 150 . I. 111-121). str. H.1951. kao i "glasoviti Mustafa-aga Èorbadžija. osvajanja Bosne 1463.4. primi od nas ovo dobro djelo u ime svih muèenika (šehida) i našeg vjerovjesnika Muhammeda. Islamska epigrafija III. èija je funkcija da saopštavaju sadržaje iz religijskih uvjerenja naroda. inaèe veoma èest. sahranjeni i turski ratnici . Tu pretpostavku potvrðuju zapisi i zabilješke te objavljena folklorna graða od kraja XIX vijeka. keramete. Da je u muslimanskoj usmenoj tradiciji Bosne i Hercegovine motiv odavno bio poznat svjedoèi jedinstven kronogram u turbetu na groblju u Kozarcu iz XVIII vijeka: "Bože. Varatanoviæa. što nikako ne mora znaèiti da Sarajlijama i anonimnom sastavljaèu popisa ovaj motiv nije bio poznat. Bejtiæa i drugih do danas. R. stilski uglavnom nerazvijene i šture informacije. godine u popisu sarajevskih evlija i njihovih grobova kao kultnih mjesta (A. tzv. 1927. Ova usmena predanja su redovno ukrašena natprirodnim motivom o kefaloforiji.). U popisu se doduše ne navodi motiv kefaloforije. U popisu su spomenuti Kizil Veli-Dede.

variraju u rasponu od prièanja o stvarnim historijskim liènostima do predanja o anonimnim pojedincima sa natprirodnim osobinama. S druge strane.. po legendi koja je zabilježena u njegovu životopisu. šejh Jujo (Mustafa Ejuboviæ) iz Mostara i brojni drugi pravednici koje spominje muslimanska religijska tradicija u Bosni i Hercegovini. 5159). Gemulus iz Gana i drugi). sve do groblja u kome je sahranjen.kefaloforima. osobito varoške. prozna i poetska.sakupljanjem i istraživanjem stvarali osnovu za savremena zakljuèivanja. sahranjeni po starim muslimanskim seoskim grobljima. u osnovi istog sižejnog tipa u kojima se govori na jednoj strani o šehitima. Sv. str. osobito onih što su. Veæina gazija i šehita. 151 . takoðe odsjeèena glava. Elisiju je.. kao žrtve ljubomore i spletke (npr. banjaluèka balada o potopnici Bisernazi. Justinijan je svoju odsjeèenu glavu nosio do morske obale i dalje preko mora sve do luke. str. koje su primili Božjom voljom ili nekom drugom natprirodnom mistiènom silom. U usmenoj muslimanskoj tradici poznate su dakle i registrovane dvije književne kategorije. Susreæemo ga u starijim životopisima svetitelja . Banja Luka 1989. 196) i M. brojne lokalne sredine. balada o vješanju hodže Kusture i o pogibiji Hifzi-bega -umišiæa). Takvi su. nakon èega je svetac-muèenik uzeo glavu u obje ruke i praæen anðelima odnio je na brdo.kefaloroforima i evlijama. te stavio na kamen koji se istog èasa pretvorio u sarkofag u kome poèiva sveèevo mrtvo tijelo. Regula i Regulus Elifius iz Tula. šehita i gazija za koje se ponekad mogu naæi potvrde u historijskoj graði. u Bosni i Hercegovini su poznate i poetske forme istog i sliènog sadržaja: "Obeležavanje šehita kao muèenika koji naknadno dobija oprost od Boga javlja se u nekoliko izrazito uspelih balada". anonimni su i nepoznati pojedinci. Pored poznatih usmenih predanja o šehitima. stolaèka balada o Mehmed-agi Šehiæu. Krnjeviæ (Usmene balade. trojica braæe šehita iz okoline Vranduka. šehit kefalofor iz istoène Bosne. npr. kako tradicija kaže. Dujmu) kaže da je on nakon pogubljenja nosio svoju odsjeèenu glavu preko rijeke. braæa šehiti sa Šehitluka u Banjoj Luci i mnogi drugi. a na drugoj (poetskoj) o muèenicima koji su život izgubili nevini. Sv. ratnicima . Karakteristièan motiv nošenja vlastite odsjeèene glave poznat je ranokršæanskoj tradiciji zapadne Evrope. Muslimanska historijsko-religijska predanja o bogougodnicima i muèenicima . legendarni Krk bin Kul-aga. Putevi 6. pamte imena svojih evlija. takvi su nekolicina sarajevskih šehita i evlija.muèenika (Ursus i Viktor. Kršæanska legenda o svetom Domniusu (splitskom sv. a na što su skrenuli pažnju H. Maglajliæ (Prilozi prouèavanju usmene književnosti na stranicama èasopisa Novi behar.

njihove tekije i zavije po gradovima i selima Bosne i Hercegovine (upor. nastala iz zajednièkog ljudskog sna o Božijoj pravdi za sve nedužne žrtve i pravednike. Heleriusu su na ostrvu Jersey. a zatim je u pratnji anðela odnio svoju glavu do mjesta na kome je pokopan. nadbiskup Ruana Leo. Sa žaljenjem moram konstatovati da je i pored svoje nesumnjivo znaèajne uloge u književno-kulturnom preporodu Muslimana Bosne i Hercegovine. Postojanje motiva o kefaloforiji u muslimanskim vjerskim predanjima Bosne i Hercegovine može se objasniti dvojako: masovnim prihvatanjem islama od strane kršæanskih starosjedilaca. poznata je Krajivskom. palim za vjeru i svoja vjerska ubjeðenja. Æehajiæ: Derviški redovi u jugoslovenskim zemljama. kršæanstvo i islam. Dž. Placidus iz Disentisa je nosio svoju glavu do manastira u marami koju je isprosio od neke pralje.. Na crnogorskom podruèju. 152 . koga su kod Bajona posijekli Mauri 900.). njegove kulture i tumaèenju njegove suštine. u širenju islama. koje su u doba bosanske samostalnosti u narod mogli unositi franjevaèki misionari i drugi propovjednici te s druge strane. Hilarianus je oprao svoju odsjeèenu glavu u izvoru koji je provrio na mjestu njegova smaknuæa.: Psychologie der Legende. Sarajevo. Sv. pogotovo o onima koja su vjerskog karaktera. godine. kao da je živ.koja od tada nosi njegovo ime. H. (upor. je prema legendi je stajao bez glave još èitav sat. 122123). obogati višeznaènim sadržajima brojnih usmenih predanja. ostaje zamagljeno u tami vremena. u kojoj su roðene dvije velike svjetske religije. u nekom naselju glavu odsijekli razbojnici (Vandali) i on je glavu nosio u rukama stotinu koraka daleko. a posebno brojni derviši. sv. Gunter. u okolini Bara. u èemu je znaèajnu ulogu nesumnjivo odigrala islamska ulema po novoosnovanim varošima. pri èemu se ne smije iskljuèiti moguæi uticaj ranijih kršæanskih vjerskih kazivanja. str. nakon propasti Bosne 1463. 1949. kakva su prièanja o šehitima kefaloforima i njihovim grobovima u Bosni i Hercegovini. Freiburg. sv. Bez opsežnih i detaljnih istraživanja teško je zakljuèiti odakle se mogu širiti motiv o muèenicima koji u ruci nose svoje odsjeèene glave do mjesta vjeènog poèivališta. ali se veæ sada može pretpostaviti da su religijska prièanja o muèenicima. èasopis Behar propustio priliku da nas prije devedeset godina. Da li su neki stariji religijski slojevi odigrali ulogu u njegovom nastanku. Podruèje koje se za sada može naslutiti je oblast drevnog Bliskog istoka. te vojnici i trgovci. godine. 1986. itd. koji je takoðe nosio svoju odsjeèenu glavu.

whereas the belief in truthfulness and the cognitive character of tradition. and legends or religious traditions. Therefore. this is the cemetery where the martyrs found their final rest.. This does not mean that has no been such tales in the traditions of other people. unfortunately. their origin came from books. such as the stories of shahids. he has fought bravely for a while and he has come with his head cut off to this place". People tend to believe in their truth. cephalophori and their tombs in Bosnia and Herzegovina. In Bosnia and Herzegovina one can hardly find an older Moslem cemetery without the oral tradition attached to it that claimed that in that place. but their internal expression differs from the tradition. We give as an illustration here a chronogram from a tombstone (tourbet) from the cemetery at Kozarac from 18th century: "Dear Lord.) Numerous local communities remember the names of their "good men" (evliyas). The religious traditions are tales that have been made after apocrypha. One can find some confirmations about them in the historical 153 . can be changed in the course of time. fallen warriors for the faith (shahids) and the brave ones (gaziyas). historical. in addition to the others. and we are going to speak about them in this paper. The basic inspiration of tradition can be seen in a human meeting with extraordinary and unusual. particularly those of religious character. They were the shahids who lost their lives in the time of Sultan Mehmed el-Fatih (the Conqueror) during his conquest of Bosnia in 1463.The Oral Tradition about Shahids and their Graves Behar. They contain the elements of miraculous. mythological.. or medieval biographies of saints (hagiographies). May Allah make him the sign of its power. They were connected to churches and the places of worship. as a criterion for their determination. a memort and a fabulat). They are often bound to local situations. the Ottoman Turkish warriors had been buried. as well as the other journals from the revival period failed. but they assumed certain folklore features in the process of oral transmission from one generation to another. It appears in three basic manners of narration (a short summary. to enrich us ninety years ago with the multiple meaning articles about numerous oral traditions. There are four fundamental types of tradition: etiological. An oral tradition is a peculiar hybrid form with artistic and living functions.

154 .sources.

na kojoj je zasnovano njeno nastajanje i oblikovanje. O migracionom kretanju u južnoslavenskoj epici.. razraðen je u nizu muslimanskih epskih pjesama. nacionalno-otrežnjavalaèku i prosvjetiteljsku zadaæu i snagu. opširnije vidi u: Matija Murko. Epskom pjesmom duhovno je oblikovana èitateljska publika na maternjem jeziku. One su imale snažnu ideju. Naprimjer. meðu njima i epske pjesme. odisejski motiv povratka muža iz višegodišnjeg sužanjstva na svadbu žene. Komentirane epske migracije svojstvene su i muslimanskim epskim pje-smama objavljenim u èasopisu Behar. Tragom srpsko-hrvatske narodne epike.. 41. od kojih su neke objavljene u èasopisu Behar. meðu kojima je pozamašan broj muslimanskih umotvorina. Usmenom poetskom nužnošæu. gdje Murko navodi da su muslimanske epske pjesme dospjele èak do Bagdada. putovanja u godinama 1930. naroèito od 17. knj. trajnije i složenije od historijskog. 1951. Migracija stanovništva povezana je sa migracijom epskih motiva i trajanjem epske pjesme. posebno na 53. str.1 Tada epski život biješe još jedinstven sa realnim.-1912.-1932. I Epska pjesma duhovna je tvorevina koja se ne zaustavlja u lokalitetu prvog oblikovanja. epska pjesma prolazi kroz prostor širi od našeg. ETIÈKA I STRUKTURNA SVOJSTVA MUSLIMANSKIH EPSKIH PJESAMA OBJAVLJENIH U BEHARU 1900.30-52. 1. prvi zbornik južnoslavenske usmene lirike i epske pjesme. 155 . Takvu simbiozu možemo pratiti kroz proces nastajanja i trajanja prvih zbirki. stoljeæa. ova je pjesma. od kojih je meðu najstarijim zbi-rka Erlangenskog rukopisa. Djela JAZU. Kroz sav period postojanja èasopisa (izuzev u sedmom godištu) objavljivane su usmene umotvorine. epska pjesma prelazi i spaja prostore. preko bh. Muslimanska epika pratila je èesta selenja stanovništva. prononsirajuæi i spajajuæi nacionalna sa univerzalnim kulturnim vrijednostima. iz krajiškog. nošena kao blago duhovnog biæa. Takva strukturalna svojstva epske poetike možemo dokazivati komparacijom epova svjetske književnosti uopæe. U jednom od zadnjih veæih egzodusa u postaneksionom austrougarskom periodu. i sandžaèkog prostora dospjela do Istanbula i Izmira. ili posebno sa muslimanskom epskom pjesmom. posebno muslimanskoj. zaustavi se u dalekom Anadolu. do poèetka 20. nošenoj od muhadžira iz Bosne i Hercegovine i Sandžaka.Rašid Duriæ ESTETSKA. L knjiga. i vrijeme. Neodoljivom snagom usmenog trajanja. Zagreb. vrijeme i generacije.

redovitom upotrebom broja devet u odmjeravanju broja godina provedenih u sužanjstvu.upuæivanjem na višestoljetne starenièke korijene i kontinuitet bosanske. Svjetlost. dan i noæca crna. Da su urednici imali više smisla i organizacionih sakupljaèkih sposobnosti. slavensko-islamske simbioze i samobitnosti. Dženana Buturoviæ u Studiji o muslimanskim epskim pjesmama Hermanove zbirke. Praktièni. smatramo da je zastupljenost epike u jedanaest godišta Behara preskromno.ponavljanje provincijalizma: sebeka. i one su dragocjene u prouèavanju i u sagledavanju posebnih i zajednièkih estetskih i strukturnih svojstava muslimanske epike. ponavljajuæa mjesta koja navode na tezu da su pjesme djelo jednoga pjevaèa: . Niz opæih mjesta i epskih formula navodi na tezu da su pjesme objavljene u Beharu produkt jedne epske škole.2 Ovako. Vukovom Pjesnaricom 1814.. èiji su sakupljaèi i redaktori bili poznati Herman i Marjanoviæ. Sve epske pjesme objavljene u Beharu upuæuju na južni hercegovaèki tip.izražavanje kritike prema junaku koji je zapostavio isprošenu djevojku: Ti zakupi zelenu livadu ti zakupi. Sarajevo.izražavanje dramatièkog protoka vremena: Dani su joj kao godinice. jednostavnog sižea. Navodimo neka opæa. al je ne pokosi. a sahati kolik mjesecovi. èak možda istog pjevaèa. objekcija o marginalnoj ulozi epike u Beharu je opravdanija. Neke od njih moguæe je koristiti za komparativna samjeravanja sa srpskom i sa hrvatskom epikom. . Ipak.. U vremenskoj komparaciji sa objavljivanjem prvih srpskh epskih pjesama. rjeðe dužih pjesama u nastavcima. 3. 156 . srg. Više je objavljeno kraæih pjesama u jednom broju èasopisa.. 1976. itd. jedne socijalne sredine. prosvjetarski i nacionalni osvještavaèki karakter èasopisa Behar je vjerovatno utjecao da su u njemu objavljivane uglavnom kraæe epske pjesme južnog hercegovaèkog tipa. pjesmama Ženidba Nakiæ Husejina i pjesmom Sestra i brat u sužanjstvu) nije nažalost imalo kontinuirani karakter. iz Behara baštinimo pregršt od svega desetak epskih pjesama. Strukturne osobitosti tih pjesama posebno je izdvojila i djelomice obradila dr.. Objavljivanje dužih epskih pjesama u nastavcima (zapoèeta npr. Ranije od muslimanskih epskih pjesama objavljenih u Beharu objavljene su samo èetiri knjige ovih pjesama. uglavnom južno-hercegovaèkog tipa. Dodamo li kritièkoj ocjeni tadašnje postojanje žive epske pjesme ne samo širom BiH veæ i u njenom centru Sarajevu. Uvažavajuæi navedeni praktièni rezon. sjerotica. . .. muslimanska se epika obznjanjuje javnosti zakašnjenjem od jedne generacije. u Beharu bismo našli bogatiju i strukturalno raznolikiju epsku pjesmu.. a dekike.3 2.

Kao i druge. no nisu razraðeni veæ usputno zahvaæeni. po narod bitne dogaðaje i pojedince. pjesme objavljene u Beharu imaju svoje stilska i etièka obilježja. Uz hercegovaèke imenovane junake. Pjesme objavljene u Beharu znatno odudaraju od tipiène agonalnosti. . njeno etièko i emocionalno prevlaviðavanje nad muškarcem. Peèat pjevaèeva stvaralaèkog individualiteta prepoznatljiv je u sljedeæim zajednièkim obilježjima: . U komparaciji sa najpoznatijim. I u njima su sukobi neminovni. . Stvaralac ovih epskih pjesama kao da šire poima etiku junaštva. pameæu i dobrotom. Kroz njihovu srèanost i odvažnost oèuvana je ne samo uspomena veæ uzor i ideal kojemu valja težiti. . . u ovim su pjesmama opjevani i najèuveniji Džerzelez. .snažan stilski upliv arabizama. sa osobenom etikom viteštva. etièku i kulturnu misiju. katkad i ijekavizmima. turcizama i persijizama u maternji izraz. .Kao i drugim.znatan udio islama u oèuvanju muslimanske narodnosne tradicije: redovito uzdanje u Allaha.isticanje sjaja muslimanske tradicije življenja. . i u pjesmama objavljenim u Beharu. Nuko bajraaktar.jednosmjerno i pravolinijsko oblikovanje radnje. . Uz tolerantan odnos protivnika.èesta i presudna uloga djevojke u oblikovanju i u rasplitanju epskog sadržaja. a bez njih je epski dogaðaj neizvediv. Hermanovim i Marjanoviæevim zbirkama muslimanske epike. u bosanskom muslimanskom duhu oživljeni su atmosfera i ambijent južnoslavensko-orijentalnoga amalgama življenja. Tale Lièanin.sažetost epskog pripovijedanja. zbog èega je za razumijevanje i doživljavanje pjesama nužan preduvjet njihovo prethodno tumaèenje. i drugi. no ne 157 . muslimanske epske pjesme u Beharu su saèuvale sjeæanje na minule. II Sadržajna os tipiène epske pjesme jest ratnièki dogaðaj ili sukob likova. potom braæa Hrnjice. uzimanje abdesta neposredno pred ratnièki okršaj itd. Time su i ove epske pjesme vršile prvorazrednu nacionalnu. dokazujuæi da se ona socijalno uspostavlja ne samo borbom i snagom veæ i snalažljivošæu. i epske pjesme u Beharu imaju historijski okvir.pjevaè se služi uglavnom ikavskim idiomom..likovi brane i zastupaju humane vrijednosti življenja.najèešæi motiv je ženidba sa preprekama junaku.

prostoru. njihova sudbina namjerava se riješiti razdvajanjem: udadbom Ismihane i djeèakovim slanjem u Nijemce. i veæ narednog dana. Da bi ispunio umjetnièku spoznaju svijeta. Ruža je sve uèinila za njihovu slobodu. ne dojmljuje se tragièno. preko mora. Motiv sužanjstva varijantno je inoviran u pjesmama baladiènog tona Brat i sestra u sužnjstvu i Sužanj Ali-beže. pjesnik razvija poèetni motiv u vremenu. koja æe se sažaliti nad tužnom sudbinom vršnjaka. baladeskni tonus i dramatièan. dospio u tamnicu. Stoga su u njima najuèestaliji motivi sužanjstva. iako majka od silne sreæe umire. prikazom nesigurnog življenja uz granicu. u toku koje æe Ruža Ismu uputiti kako da pobjegne u svoj zavièaj. Nakon devet godina sužanjstva. nakon ratnog okršaja.u smislu konkretnih dogaðaja. Tek oženjeni vojno "jednu je noæcu sa ljubom noæio". Odgaðanje pjesnik razvija ne tipiènim sukobima uèesnika (kojih nema nakon citiranog prizora) veæ oblikovanjem sadržaja bezgraniène ljubavi sestre Ismihane prema malešnom bratu. veæ onih koji su imali znaèenje za lokalitet nastajanja. likovima i njihovim postupcima. Dojam trenutne dramatiènosti ostvaren je èetverostrukim ponavljanjem aorista: Kad kauri Duvno porobiše I Gabele malo zahvatiše Džafer-bega dvore porobiše I dvoje mu djece odvedoše Mehmeda u svili povjena Ismihanu od sedam godina. koji je iz kolijevke dospio u sužanjstvo. izrasta plemeniti lik sestrinske beskrajne ljubavi do samozaborava. s razlogom zabrinute za moguæi tragièni ishod bratove sudbine: Ciknu Isma kao zmija ljuta Mehmede brate od matere Ja sebeka ni malo ne žalim Nego žalim tebe sjeroticu Kako æeš mi njemski govoriti? U trenucima neizvjesnosti. Sužanj Ali-beže kao i komentirana pjesma ima isti. iz koje æe 158 . Konaèan. Ona æe od majke izmoliti zajednièku šetnju. U životno presudnom trenutku. uz molitve ženidbe sa preprekama. na zbilji utemeljen pjesnièki poèetak. baladièan završetak pjesme (susretom djece sa roditeljima). tipiènim in media res postupkom pjevaè nas prvim prizorom suoèava sa dramatiènim prizorom posljedica pljaèkanja na osmansko-mletaèkoj granici. na epsku pozornicu dolazi banova kæer Ruža. unoseæi u glavni tok zbivanja niz dogaðanja koji odgaðaju zapoèeti tok radnje. Stoga upotrebljava digresiju.

ne može se poreæi sugestivna snaga. Što me mlaðan poznat ne mogaše Nije mene ni oèim vidio. U objema pjesmama osobenim postupkom razraðen je motiv nadmetanja junaka radi zanosne ljepotice. Iz ovog motivskog kruga originalnom obradom izdvaja se pjesma Begemina i Mustaj-beg. spontano utkanim u cjelovitu izvedbu pjesme. na èijoj æe psihološkoj osnovi sasvim neoèekivano reagirati "robinja Kumrija". po drevnom obièaju. a nizom detalja epske uvjerljivosti (u koje spada i motiv prepoznavanja gospodara Ali-bega od negdašnjeg mu konja dorata. otkrivši negdašnjeg gospodara: Sitno kuca jasno popijeva Uza svaku žicu popijeva: "Ne èudim se svome milom sinu. u pravilu najodanijeg èovjekova prijatelja). Epske pjesme u Beharu motivike ženidbe sa preprekama etièki su uzor i naèin kojim mladiæi postaju ljudi. Svati. ne mogu prepoznati). Draž pjesme nastaje u dostojanstvenom i nenametljivom držanju rasužnjenog Ali-bega u porodiènom gnijezdu. no Ali-begovoj pjesmi (uz "siæahnu tamburu") kojom želi otkriti identitet. Odisejski motiv oblikovan je na naèin da rasužnjeni dohodi na svadbu sina (koji ga. kao ni ostali svatovi. daruje svoje "bošèaluk haljine". mostarskog lokaliteta i sižea. Rasplet nema karakteristiènu snagu odisejskog alegorièkog prepoznavanja. nemajuæi pri sebi ništa prigodnije.. U epskom svijetu to je 159 . kojoj se niti spajaju u cjelovito obraðen odisejski motiv vraæanja rasužnjenog (nakon višegodišnjeg ropstva) u dom na svadbu." Pjesma je ispjevana jedinstvenim misaono-emotivnim zamahom."procviliti za dvadeset godina". Ja nijesam ni svoj izderao! Tu se niko sjetit ne mogaše. želeæi da tim ukaže na njegovu zlu sudbinu pre dvadeset godina: Evo tebi bošèaluk haljina. Ali-beg bošèaluk vraæa. Izvedba motiva protkana je detaljima muslimanske ženidbene tradicije.. Iz ove sadržajne osi oblikovana je radnja o nesretnom junaku. a nevjesta. Nit se èudim vjerenici ljubi Što me ona poznat ne mogaše Nije sa mnom veæ noæ prenoæila Veæ se èudim ostarjeloj majci Što me ona poznat ne mogaše Kad me pozna dorat od mejdana. odreda daruju nevoljnika.

koja je razvila niz psiholoških i dekorativnoraskošnih svojstava feudalnog srednjovjekovnog poimanja viteštva. Epska etika nalaže da u ovakvim sluèajevima. no ne u liku kršæanskog protivnika (što je uobièajeno u muslimanskoj epici) veæ u liku istovjernika ale harambaše.snažan poticaj viteškom nadmetanju. Ali . izrazima poštovanja muškarca i mladiæa od djevojke. Psihološko pregnuæe na žrtvu u Mustaj-begu æe nastati tek neposrednim susretom sa ljepoticom Begeminom.beže pravo da ti kažem: Ja bi volila tvoja ljuba biti Neg ièija na ovome svitu.. Istog viteškosuparnièkog osnova jest i pjesma Ženidba Nakiæ Husejina. i obraz djevojke. U pjesmi je originalno oblikovan: prvo u susretu majke Begeminine i momka. pred odluèni sukob. Osjeæanjem gorèine mati rezonira da bi bilo bolje da joj je Begemina "slipa. itd. i radi ljubavi život i smrt imaju smisao. 160 . ne znajuæi da je ona "jauklija" Husejina Nakiæa. momak upozna djevojku. kojeg ona odvraæa sa žrtvenièkog puta.. klanjanjem namaza. Ljubav svijet pokreæe i njime vlada. Pjesma Begemina i Mustaj-beg originalno je oblikovala prepreku sreæi djevojaèkoj. naroèito bogato variran i etièki razvijen u muslimanskoj epici. koju je isprosio Ivan Senjanin. Svoju ljubav Begemina otkriva poštivanjem junaka i osnovanim strahom zbog moguæe njegove pogibije: Beg Mustaj-beg živ ti bio majci Stid je mene u te pogledati A kamo li s tobom govoriti. s tim da je ovdje modeliran sukob nastao radi ljepotice. nego što je odveæ tako lipa". Otud oba junaka imaju jednako etièko pravo i obavezu da se izbore za svoju èast. Etika motivirana u strukturi pjesme sadrži nekoliko osobenih epsko psiholoških rješenja: . Pjesma je osobena i po jasnim obilježjima muslimanske kulture porodiènog življenja. doèekivanjem musafira u posebnoj prostoriji. Al mi te je žao Mustaj-beže Što š poginut od hajduèke ruke. Susret momka i djevojke prelomni je moment njihova života.uzorno etièko držanje Nakiæa (èuvenog bajraktar junaka u drugim muslimansim pjesmama) koji bajrak smatra alemom svog i narodnog dostojanstva. da bi sebe uvjerio "ima li rašta glavu izgubiti". U širi etièki motiv zaštite djevojke "pod manom" (ovdje preprekom harambaše Ale) originalno je utkan ašik motiv neskrivene obostrane ljubavi. npr.

vratara na ulazu u grad ili kulu. Ovakav epilog navodi na tezu da je stvaralac ove pjesme žena ili djevojka koja površno poznaje muslimansku porodiènu tradiciju (poistovjeæivanjem zaruka i niæaha). ova pjesma preuzela je predijevanje u mušku odjeæu. Ona æe u Atlagiæu izazvati takav zort. iznenaðenog i etièki neodgovornog Atlagiæa na sokaku. ostvaruju podvige koje nisu u stanju muškarci uèiniti. sestra Šestokriloviæa. Zuko dvori "kapidžiju" uz veèeru. klasiènim zbirkama muslimanske epike. Slièan podvig obraðen je u pjesmi Senjanin Ivan. tj. prema nadmenom držanju muslimanskih svatova.. Njena osobenost je u stvaranju zabavno-komiènog utiska. Pjesma je rudimentaran iskaz tradicije pobratimstva. nakon tri godine pod prstenom.imenima poznatih junaka upuæuje na epski predložak (objavljena u Beharu) jest Ðerzelez Alija i Kraljeviæ Marko. zanimljivija je pjesma Seka Šestokriloviæa. èine zaseban motivski krug. ostavivši posramljenog. Od komentirane. Usljed straha. Pravedno ga kaznivši. Od klasiène muslimanske epske pjesme motiva junak djevojke. Izmeðu ostalog. vješto oponaša "carskog kapidžiju". Vjerojatno najkraæa pjesma. na motiv straha Marka Kraljeviæa. Pjesma zavreðuje komentar zbog komiènog utiska. Djevojke u navedenim. koja samo vanjskim oznakama . zasnovana na obrani djevojaèkoj dostojanstva. a èetiri pod niæahom nje odrièe mladiæ joj Zuko Atlagiæ. izazvanog zadivljujuæom pojavom Alije Ðerðeleza. Doznavši od braæe da se. preodjevene u mušku odjeæu. da æe on biti doveden u niz komiènih situacija. umjesto moguæeg sukoba pjesma završava emotivno motiviranim pobratimstvom dvojice poznatih junaka. potom cijelu noæ presjedi uz upaljenu svijeæu pored kreveta svoje djevojke. Graðena je dijalogom majke i sina. koji joj prekasno spazi pletenice ispod kalpaka. preodjevena u muškarca. Pjesme objavljene u Beharu u kojim je siže graðen na prevladavanju ženske nad muškom etikom i pameti. sa svega 67 stihova. lirskoepske forme. i oponašanje muškarca. a u komparaciji sa klasiènim pjesmama iz Hermanovih i Marjanoviæevih zbirki. èiji efektan završetak pjesnièki zgušnjava odvažnost i pamet izuzetne djevojke: Junak bila sina ti ubila Mudra bila.izraz toplog gostoprimstva kršæana. koja je 161 . i uvelièava pravno-socijalnu ulogu "carskog kapidžije". djevojka se slavodobitno sklanja u kulu braæe Šestokriloviæa. kulu porobila Milostiva sužnje ispustila. što je rijetka estetska osobina epike uopæe. Njih je u Beharu najmanje objavljeno. struktura kompozicije im je jednosmjerna i jednostavna.

hercegovaèkog izvora. Njegovim kasnijim otkupom bit æe sagraðena ne samo džamija pobjednika Ferhad-paše Sokoloviæa. veæ i urbana Banja Luka. njenom zaokruženom motivikom. izmeðu prosjeènog i lošeg improvizatora. Murat Kurtagiæ i drugi. kao pretpostavci ostvarivanja junaèkog podviga. i zauzima znaèajnu ulogu u strukturi ove epike. strukturno slabo oblikovanoj pjesmi vrijedno je istaæi samo nekoliko realistièkih svojstava. Pjesma je salba epska obrada historijski znaèajne vojnièke pobjede Ferhad-paše Sokoloviæ vid Kršæanskom vojskom u Sloveniji u zbilji rezultiranom znaèajnim materijalnim dobitkom (u koji svakako spada i otkup kršæanskog prvaka). epskim vrelima. ocjenjujemo da je pjevaè pjesama iz Behara relativno niskog epskog kvaliteta. idealizacijom milostive "turske vire". Istinskih stvaralaca. i u materijalnom motivu. preko gubljenja. razvijenom versifikacijom i složenom 162 . III Svaka usmena tvorevina rezultat je umnog rada jednog èovjeka koji može biti vanredno darovit. propadanja i varijanata. Mehmed Kolakoviæ. U ovoj. U etapama života epske pjesme (u kojima razlikujemo faze od nastajanja i oblikovanja. do tipiziranja i bilježenja) ocjenjujemo da su epske pjesme iz Behara nastajale kontaminacijskim procesima spajanja. Oni su se samo inspirirali bogatim bh. i obratno. naprijed navedenih. Komparirajuæi komentirane epske pjesme u našem radu (a koje je objavio èasopis Behar). najviše loših improvizatora. Pašo Guta.razraðena etièka forma u muslimanskoj epici. Epska pjesma Ferman iz kaurske zemlje veæ od naslova (koji je epski razraðen na poèetku pjesme) dokazuje nepoznavanje uobièajenog procesa komunciranja. u kojoj æe biti zaslušan poznati i bogati kršæanski junak. i to u slici poraza bosansko-muslimanskih ratnika. Epski pjevaèi pjesama iz Behara su južnog. i njihova pjevaèa sa ranije objavljenim pjesmama i pjevaèima klasièna Hermanova i Marjanoviæeva zbornika i navedenih sandžaèkih rapsoda. najmanje je. ova pjesma kratkom formom i etikom zbližavanja protivnika svjedoèi prenošenje motiva iz hrišæanske u muslimansku epiku. I pjesma Kako je sagraðena Ferhadija je rudimentarne epske strukture. iz kojih su proizišli nesumnjivi procesi epske retardacije. Beæir Islamoviæ. Oblikovana je na konfrontaciji dviju vjera. èiju je snagu pjevaè utkao u vojnu pobjedu. Osim toga. Više je prosjeènih dobrih prenosilaca baštine. a meðu najveæim jesu Avdo Meðedoviæ. U muslimanskoj epici takvih je poznato desetine. Salko Vojnikoviæ.

epskom strukturom (dvostrukom, èak i trostrukom radnjom u istoj pjesmi). Od visoko razvijenog stupnja književno-usmene kulture, sa desetinom likova u jednom epskom tekstu-pjesmom u pjesmi, pjesme objavljene u Beharu od svega toga su malo šta zadržale. Pjevaèi pjesama objavljenih u Beharu nisu bili umno volumeniozni da nastave, èak ni da oponašaju visoki dostignuti kompozicijski i stilski stupanj, u znanstvenim svjetskim relacijama, èuvene muslimanske epske pjesme, koja je u svojem najrazvijenijem stadiju dospjela do epa i epopeje, postavši time kompozicijski kuriozum i homerski izazov. Pjevaèi epskih pjesama iz Behara lokalnog su obilježja stila i kompozicije. Od desetak pjesama samo je u nekolicini na momente progovorilo istinsko stvaralaèko nadahnuæe. Ipak, pjevaèima pjesama iz Behara ne može se poreæi mjestimièna jezgrovitost oblikovanja epskog sadržaja, zatim bogata zapažanja socijalnog i obièajnog života Muslimana iako katkad površno, èak i pogrešno prikazana), soènost lokalnog južnohercegovaèkog kolorita, te mjestimièna dramaturška svojstva epskih scena. Lingvistièki aspekt epskih pjesama objavljenih u Beharu zavreðuje posebna istraživanja, od orijentalizama (koji oblikuju osoben bosansko-islamski ugoðaj tekstu), zatim iznalaženje i komentar stilematskih svojstava provincijalizama i neizvršenog jotovanja, svojstvenog za širi prostor bosanskomuslimanskih govora. Esthetic, Ethical and Structural Features of Moslem Epic Songs in Behar 1900-1912 Every oral creation has been the result of a cognitive labor by a single human being that can be extremely talented. There have been tens of them in the Moslem epics. The greatest among them have been: Avdo Meðedoviæ, Mehmed Kolakoviæ, Salko Vojnikoviæ, Beæir Islamoviæ, Pašo Guta, Murat Kurtoviæ and the others. Among the names aforementioned there have been the minimal number of those who were true authors. There have been more of them who could be described as average in the way they transmitted the epic heritage. Most of them were poor improvisers. When comparing the epic poems commented upon in our paper (and that had been published in the Behar journal), and their chanting with the poems that had been previously published in the classical collections by Hörmann and Marjanoviæ, as well as the mentioned Sanjak Schedules, it is our judgment that the singer of the songs in the Behar journal was of a relatively low quality, somewhere between an average and bad improviser. In the 163

epic song's stages (where one can distinguish certain stages from a very act of creation and shaping, through a process of losing, declining and their variants, to the stage of grouping them under typical labels, and, finally, to their recording), it is our judgment that the songs from the Behar have emerged in the contamination processes of linking each other. The definite process of epic retardation followed. The epic singers of songs from the Behar came form the southern source, from Herzegovina. The abundant Bosnian and Herzegovinian epic sources, their encompassing motives, developed versification and the complex epic structure (a double and even triple action in the same song) have just inspired them. The poems published in the Behar retained little from the highly developed level of oral literary culture, and with the tens of characters contained in the single epic text. The singers of songs published in the Behar did not have enough cognitive potentials to continue, and let alone imitate, the highly achieved level of the Moslem epic song in terms of style and composition. That song had reached the heights of epic having become a curious feature in composition and the Homeric challenge. It displayed the local style and composition. Out of ten songs, only the few of them succeeded to reach the true creative inspiration. Nevertheless, the Behar epic songs' singers cannot be denied a personal succinctness in shaping the epic contents, the rich observations of Moslem social and customary life, although at places it appeared as superficial and even shown incorrectly, a succulence of local South Herzegovinian color, and, at places, some dramatic qualities of epic scenes. The linguistics aspect of the epic songs published in the Behar is worth a further research. One can find in them many orientalisms, a commentary of stylematic features of provincialisms and the unfinished process of jotovanje (palatalization), that had been characteristic for the wider area of Bosnian and Herzegovinian speeches.

164

Muhamed Hukoviæ MUSLIMANSKI KNJIŽEVNICI U GAJRETU Glavna skupština društva Gajret, godine 1909. odluèila je da se list Gajret, koji je dotada donosio gotovo samo društvene vijesti, pretvori u književni list, što je on poèetkom 1910. godine i postao. Oèekivanja da æe se u listu pojaviti i dotada poznata imena: S. Bašagiæ, E. Mulabdiæ, O. N. Hadžiæ i drugi nisu se ispunila što pisac osvrta u Biseru pod naslovom Trogodišnji književni rad Gajreta, potpisan inicijalima H. J. objašnjava posljedicom politièkih i stranaèkih trzavica, rušenjem starog odbora i unošenjem æiriliènog pisma u list. S pohvalom se istièu neki književni radnici kod kojih su prevladali opæi interesi naroda pred stranaèkim, èesto liènim interesima pojedinaca. Opravdano se u ovom osvrtu istièe da su to razlozi zbog kojih list nije mogao dostiæi literarni domet koji je imao list Behar. Gajretovu prozu predstavili su svojim prilozima Hamdija Muliæ /Ata Ner'es/, Hazim Muftiæ, Hafiz R./ pod kojim imenom se, vjerojatno, krije Šemsudin Sarajliæ/, Hifzi Bjelevac, Mustafa Èeliæ Gazanfer. Zajednièka tema veæine priloga je buðenje svijesti muslimanskog naroda, osuda negativnih pojava koje su ozbiljno zaprijetile moralnom, materijalnom i obiteljskom padu društva. I u prozi kao i nekim pjesnièkim tvorevinama osuðuje se nekritièko povoðenje za tuðim obièajima; stilom života, stranim natruhama u jeziku i govoru, slijepo podržavanje tradicijama Muslimana stranog naèina života. Problem iseljavanja tretiran je iz više aspekata, ali s posebno oštrom osudom neodgovornog odnosa prema ise-ljavanju, na ravnodušan mir, fatalistièko ponašanje, a u nekim sluèajevima i neozbiljan odnos prema tako vitalnim pitanjima sudbine ovog naroda. U socijalnoj sferi ukazuje se na pogubno, razarajuæe djelovanje nekih asocijalnih pojava kao što su alkoholizam, pojava prostitucije, kocka, bezdušno trošenje novca. Fatalan uticaj u maloj bosanskoj kasabi bilo je otvaranje birtije s pjevaèicom "iz prijeka" pa je i to èesta tema u proznim književnim prilozima svih listova koji su izlazili u doba austrougarske vladavine. Prilozi s pouènim sadržajima nalaze se meðu najbrojnijim prilozima - zahtjevi za reformom nastave, obrazovanjem ženske djece, pa ta didaktièko-prosvjetiteljska komponenta, koja nekada ostaje na razini publicistike, veoma rijetko ima elemente literarnog ostvarenja. Ima u nekim crticama i najave prvih klasnih nesporazuma, pojava industrijske tehnologije 165

u procesu rada, zateèenost radnika s ruènom proizvodnjom pri uvoðenju tehnièkih sredstava i mašina itd. HAZIM MUFTIÆ spisateljski rad zapoèeo je u Beharu kratkim crticama, a bogatu aktivnost u listu Gajret, posebno u godinama 1910. i 1911. da bi naglo poslije dva priloga u 1912.g. prekinuo sa suradnjom. Ukupno je objavio osamnaest tematski raznovrsnih priloga od kojih prevladavaju teme s pouènim sadržajima. Pouka je nenametljiva, iako je nekada izravno saopæena ili u obliku pišèeva komentara, ili je izrièe jedna od liènosti, ili se ona sama èitaocu nameæe slijedom toka radnje. Te male prièe /crtice/ s tezom odraz su tadašnjih aktualnih zbivanja od kojih su neka imala izuzetan znaèaj za vjerski i društveni život Muslimana. Jedna pojava morala je ozbiljno zabrinjavati - problem otuðivanja muslimanske školske omladine koji su, boraveæi u tuðini, stvorili kod sebe kompleks stida, osjeæaj manje vrijednosti svoga nacionalnog biæa i njegovih znaèajki u odnosu na evropske vrijednosne sudove. Po povratku u rodni kraj ustruèavaju se ispoljavati svoja nacionalna obilježja, pripadnost svome narodu /Podivljala ovca/. Kritika pasivnog odnosa muslimanskog življa prema vitalnim pitanjima života izražena je u prièici Spavanje hodajuæi, a u crtici Zakljuèak u kahvi pisac iznosi jednu negativnu osobinu svojih sugraðana - da bi se trgli iz letargije potreban im je vanjski poticaj. Uspjela je poredba znanosti s plemenitim metalima /dževahirom/ s porukom da treba prevladati svoje vjerske razlike, ako æe znanje biti u službi prosvjeæivanja i kulturnog preporoda /Nauka-dževahir/. Primjereno je izražen kontrast idiliène slike prirode i sela i siromaštva ljudi /Sestra/, a u prièi Komljenje kukuruza govori se o prvoj pojavi tehnièkih sredstava u obradi zemlje. Kritika zapuštenosti poèetnih vjerskih škola, loš utjecaj takvog stanja na odgoj djece, težak materijalni položaj vjerouèitelja slikovito je prikazan u crtici Sibjan mekteb. Izravna pouka izreèena je u prièi Dvije hiæaje s osnovnom tezom da sve što nije u skladu s Božijim uputama ima negativan odraz u svakodnevnom životu. I ostale crtice /Lafunger, Svoj svome, Ženidba Hifzi-bega Ðumišiæa, Baba Hajdar, Muharemagino brvno, Dva druga, Stara Hata, Èudan uèenjak/ sadrže poruke koje se odnose na aktualne dogaðaje. Meðu prilozima se izdvaja crtica Medenijjet, u kojoj se iznosi težak položaj turske manjine i ostalih graðana muslimanske vjeroispovijesti u Bugarskoj. HAMDIJA MULIÆ - ATA NERÈES u nizu crtica pod naslovom Slièice sa Neretve objavljenih u nastavcima u godištima 1910. i 1911. osvræe se na mnoga aktualna pitanja vjerskog i nacionalnog života Musli166

mana. Prvi prilog objavljen pod tim naslovom doima se upozoravajuæom porukom pisca muslimanskoj inteligenciji školovanoj na Zapadu zbog njenog snishodljivog odnosa prema vanjskim manifestacijama te èeste kvazikulture. Pokušaji nakalemljivanja evropskih obièaja, uzusa ponašanja na patrijarhalnu sredinu èine se smiješnim, pa se u mahalama mladiæi pozdravljaju sa "servus", "klanjam se" i slièno. Jedan od rijetkih mladiæa, obrazovanih na evropskim školama, ukazuje svojoj djevojci na svu besmislenost napuštanja obièaja svoga zavièaja, posebno izbjegavanja upotrebe izvornog maternjeg jezika. Njegovo upozorenje djevojci da èuva materinsku rijeè ganutljivo djeluje na èitaoca: "Nemoj, Ašida, duše ti, više zboriti onako kako ne èuješ da ti tvoja majka zbori, vidi samo kako mi nakazno govoriš. Ne stidi se svoga roda, niti svoje sudbine, meni je sve naše milo i sveto. U ponašanju i u životu budi onako mirna i èestita kao tvoja majka." Divna pouka nama, današnjim generacijama koji ne imadoše dovoljno sluha za ovaj kao i za apel Omera Hume, koji na kraju 19. stoljeæa uskliknu: Brez šubhe je babin jezik najlašnji, Svatko njime vama vikom besidi. Drugi prilozi pod ovim naslovom pisani su s pouènom tezom da se Muslimani treba da prilagoðavaju duhu vremena, da prihvataju nove oblike privrednog i trgovaèkog poduzetništva, da se obrazuju i samoobrazuju, da posvete pažnju obrazovanju ženske mladeži/ prilog pod naslovom Mehmed/. "Radi u vremenu kako prilike tog vremena iziskuju", poruèuje muderis prisutnima. Nema muslimanskog pisca iz perioda austrijske okupacije Bosne i Hercegovine koji nije opisao razarajuæi uèinak prodiranja alkoholizma sa svim njegovim posljedicama: materijalni kolaps cijelih porodica, fizièko, psihološko i moralno propadanje pojedinaca i tragiène sudbine liènosti. Mnogi takvi moralno posrnuli pojedinci, iako kasne, vraæaju se normalnom životu i nerijetko postaju propovjednici trezvenjaèkih ideja. Muliæeva crtica Ovdje ti je, Haso, razgovor podsjeæa na pripovijetku Prvi put s ocem na jutrenje Laze Lazareviæa, jer je Huso kao i Mitar, doživio moralni preporod - dolazi na njivu i ukljuèuje se u obavljanje svakodnevnih poslova. Veoma slièan sadržaj je opisan i u crtici pod naslovom Pokraj Drine autora HAFIZA R /vjerojatno se pod tim imenom krije Šemsudin Sarajliæ/ gdje se "zalutali" pojedinac - sin nekadašnjeg uglednog i bogatog sugraðanina - vraæa rodnoj kuæi i postaje gorljivi zagovornik borbe protiv alkoholizma. U crtici Slièice s Trèivode prilièno uspjelo je istaknuta poredba razmišljanja i ponašanja naših izleta na obližnje izletište kod Sarajeva. 167

Dok evropski èovjek zna koristiti sve blagodati kraja u kojem privremeno živi, dotle naši ljudi uz rakiju, potpuno i fizièki i psihièki opušteni, lažno se predstavljajuæi kao vjernici i domoljupci, kriju prave motive napuštanja svoje rodne grude. U crtici Oko Drine i Lima sukob starog i novog manifestira se prilikom gradnje objekta na gradskom groblju. Pisac je i ovdje, kao i u crtici Dva pisma, na strani nosilaca naprednih shvatanja koji se bore protiv zaostalosti, sujevjerja, nesnalaženja, ali i protiv ropskog i nekritièkog prihvatanja tuðih i muslimanskom duhu i mentalitetu stranih shvatanja. Meðu piscima proznih sastava svakako je najznaèajniji HIFZI BJELEVAC, koji æe literarno najuspješnije iskazati svu dramatiènost života muslimanskog naroda koji se, zateèen okupacijom jedne evropske sile, ne može ukljuèiti u nove tokove života, pa doživljava traume pogibeljne za lièni i obiteljski život Muslimana. U njegovim kraæim proznim radovima prisutne su i pojave prvih klasnih razvrstavanja, prvo poèetne oblike industrijskog naèina proizvodnje, uvoðenje strojeva u tehnološke procese. Naivne su reakcije radnika koji ruèno obavlja fizièki naporne poslove, na prve nagovore sindikalnih funkcionera da bi štrajkom popravio svoj težak položaj. Tako radnik, koji ruèno tuca kamen za posipanje ceste, naziva takve æernimetima /neblagodarnim ljudima/ koji su se najeli pa uzeli fursat", a kada je prvi put ugledao mašinu za mljevenje kamena, on èekiæem udara po toèku. H. Bjelevac je autor najuspješnijeg proznog priloga u ovom periodu izlaženja Gajreta. To je prièa u nastavcima pod naslovom Na kraju. U njoj je opisana tragièna sudbina troje mladih ljudi i tek roðenog djeteta u maniru naturalistièkih opisa najtamnijih strana ljudskog života. Zaèudo da ova Bjelevèeva proza nije skrenula pažnju literarnih poslenika, posebno filmskih radnika, buduæi da je veoma pogodna za dramsku i filmsku obradu. Tekst je pun neoèekivanih obrta, sa dosta uspjelim i minucioznim psihološkim analizama pojedinih situacija. Jedan nepromišljen gest jednog od uèesnika zbivanja izaziva tragediju ostalih liènosti koje su u vrtlogu dogaðaja bez svoje krivice postale žrtve posljedica obmane neiskusne mlade djevojke. Pisac osuðuje inteligenciju koja nema sluha za istinske probleme života i zna više o dogaðajima van svoje zemlje, nego što zna o onome što se pred njenim oèima dešava. Isti društveni tretman imaju i oni koji se iskreno zalažu za narodne potrebe i oni koji pasivno posmatraju što se oko njih dešava, pa Salko, jedna liènost iz prièe, kaže: "Svi su jednaci, i oni koji se za sve brinu i o svemu vode raèuna kao i oni koji bi mogli pomoæi, 168

a ne pomažu." MUSA ÆAZIM ÆATIÆ æe ciklusom religioznih soneta /Ibrahimpejgamber, Musa, Isa, a.s., Zemzem vrelo, Hidžret/ obogatiti ovu tematiku koja æe takoðer biti predmet interesiranja i pjesnika Osmana -ikiæa. Dok se -ikiæ zadržava na opisu spremnosti Ibrahima, a.s., da žrtvuje sina, dotle Æatiæ sa dosta pjesnièke vještine iznosi preobraæanje Ibrahima sa mnogobožaèke vjere u islam. U ostalim pjesmama ovog ciklusa u alegorijskim slikama opisuje se poslanstvo Musaa i Isaa, a.s., te èudotvorna pojava vrela Zemzem u pustinji, kao i spasonosno preseljenje muslimana iz Meke u Medinu. Druge pjesme iz ovog ciklusa objavljene su u Pjesmama od 1900.-1908. /Muhammed, a.s, Islam, Kur'an, a.š., Sveta špilja, Hazreti Omer, r.a. i Bedr /. U pjesmi Jesenski plaè prenaglašeno se slika tamna jesenska noæ koja svojim tmurnim raspoloženjem razbuktava pjesnikovu bol. A i vasiona i svi njeni mrtvi i živi dijelovi su "zvuci jedne pjesme bone". U pjesmi Moja ljubav, posveæenoj Atifi, pjesnik s tugom iznosi da sve njegove želje, nade, èežnje i snovi plove na trošnoj laði i da æe ih divlja bura rastrgati i u more baciti. Na zavidno literarnom iskazu jedre stihove soneta posveæuje Osmanu Ðikiæu. Soneti su, posebno pri sonetima prirodi, ljubavi, suncu kao simbolima i izvorištima radosti i sreæe. Hej, c'jela Narav zapeta je struna, Na kojoj sunce velièajno sklada Himnu ljubavi: veselja i nada Prvi sonet I tako tokom sljedeæih soneta sve je u znaku vedrih i optimistièkih tonova: Poðimo tamo na one vrhunce, Usnom i okom srkaæemo sunce Drugi sonet "Poðimo, ja æu tam te nosit sada, Na svome krilu kao vihor jaki" Treæi sonet Vidiš li njene bokove i grudi, Vidiš li, kakva on je vedra stasa, Krv im i zdravlje licem se talasa Na svemirskim, lunarnim prostorima šeæe se pjesnikova djeva Venus, u plaštu od etira i prosiplje s mlijeènog tijela svoga pelud koji pjesnika opija, razdražuje nerve. Venus 169

ŠEMSUDIN SARAJLIÆ æe se javiti u godištima 1910. pa se pjesnik pita: .. Sa ljubavi zažareno. skladnih akorda. ja sam nekad ko maleno ptièe. Iako uspavan. nazdravièarske je naravi. èarno oko. Osim ovih spomenutih Æatiæ je u listu Gajret objavio i pjesme Iz ljubavnih melodija. zefir. od mirisa miris duše voljene. milovalo. U pjesmi Ja sam vjerni rob ljepote sudbinski je pjesnikova duša veæ od roðenja "plovila u muzici šumnih sfera". razuzdano. sjetnim i vedrim tonovima. 1911. poljubac. po hazbašèi u sonetima pod naslovom Tri gazela posveæenih Mirzi Safvetu. i 1912. s gradacijama i nade i malodušnosti. vrelo.. lahor. hurija. a pjesnik postao "vjerni rob ljepote". Tako saznajemo da su od cvijeæa pjesniku najdraže plave ljubice. a kovrdžasta kosa najviše oduševljava pjesnika.da li æe ona: okvasit grudu mojih pradjedova i 170 . pramenje kose. Jesenje sivilo suprotstavljeno je pjesnikovu zažarenom srcu: Samo moje srce vruæe. Moje pjesme te nekoliko prijevoda ili prepjeva sa turskog i perzijskog jezika. srna. oganj. pjesnik na metaforièan naèin saopæava èitaocu svoje raspoloženje. pripada budnièarskoj poeziji. a od svih zvukova pjesniku najviše gode kristalni akordi dragog smijeha svoje drage. Kao što ljubice cvatu. U sonetima Boje i mirisi posveæenim Šemsi H. pjesma se probudila. I leksika je primjerena pjesnikoj razdraganosti: izvor. amber cvijeæe. sabah zora. Pjesnikove izljeve sreæe i radosti pojaèavaju u svakom ponovljenom stihu rijeèi: dušo moja. Dan jeseni skrhat neæe Kad u netrag sve bi djen'o Pjesma Probudila se.Dirljivim stihovima i potresnim slikama opisao je pjesnik svoj susret s oèinskim razrušenim domom koji ga je nadahnuo prvim zvucima "bogodane pjesme": Ah. silnim žarom. U tvom krilu prva krila steko: S majèinih usni slušao sam prièe Tople i slatke ko i njeno mlijeko. opijale. lista pjesama romantièarsko-ljubavnog zanosa s izmiješanim sumornim. svoj doživljaj pojava u prirodi i svijetu. hasbašta i još velik broj iskaza koji asociraju na ustreptalost pjesnikove duše.

... pa u bolnom kriku. vjera u život je ona pod naslovom Na busu ljubavi ...neæe li procvast pomlaðenom snagom neæe li sunce sreænijeg života zasjat nad mojom domajom mi dragom Sumorni tonovi. koji se... dok se u pjesmi Piano sva priroda saosjeæa s ustreptalim srcem pjesnika: Dršæe zemlja dršæu vali.. što se ponavlja i u strofama u kojima se uz pridjev tužan pojavljuje i pridjev lijep. ali i sa naizmjeniènim vedrim raspoloženjem.. ruža malih drhte srca otkucaji! U proznom sastavu Danica je èekala mjeseca..... što nije beznaèajno.. Srce moje tugom otvoreno Srce moje u sol zakopano Ali u pjesnikovom srcu bar u tragovima živi sjeæanje na nekadašnji zanos: Tek u srcu nešto osta Što na zanos katkad sjeæa.... stare tople noæi. kako je tužan jesenski dan.... ne žali krvi. Jedna od rijetkih pjesama u kojoj se pjesniku vraæa nada.. nezadovoljstvo i razoèarenje stvarnošæu. izražena je oštra kritika ponašanja Muslimana Bosne i Hercegovine. Da prevladava ipak nesalomljiv duh svjedoèe završni stihovi: O robe gladni.. priželjkuje ostvarenja mladenaèkih snova: Èekajuæi kad æe opet doæi.. koji ne shvaæaju 171 . trenuci malodušnosti zbog iznevjerenih mladenaèkih ideala izraženi su i u pjesmama Ko harfa sam i Slomljeno srce: Ko harfa sam razbijena .. Da zlobno srce tirana smiri U pjesmi Veèe dogaðaji i zbivanja u prirodi povezani su s ljudskim sudbinama. nalazi u posljednjoj strofi.. Stari dani.. Kad sam svoju mladost provodio Kad sam pjevo i kad sam ljubio Jesenskim tonovima prožeta je i pjesma O.... kao u magnovenju...posveæenoj Zumreti. dršæe lišæe. u inaèe ljubavnoj fabuli s neobiènim i iznenadnim zapletima i raspletom...

s. anðele mili. Taj asketizam. Badava se i anðeo trudi: Nemoj se truditi. U onoj koja se odnosi na Ibrahima. i plaèuæi u osmijehu U pjesnièkom opusu OSMANA ÐIKIÆA religiozne pjesme posveæene poslanstvu nekoliko vjerovjesnika zauzimaju posebno mjesto. kako kaže prof. Poezija FADILA KURTAGIÆA. pod naslovom Hazreti Ibrahim 172 .ozbiljnost položaja u kojem se nalaze.. a. "kobnim nemirima. spremni i na velike materijalne žrtve. odnosno saznanjima da mladalaèki ideali nestaju. Davno je zaštita utjeha moja Za gore tamne" Anðeo utjehe Neka neobjašnjiva sudbina: "Asketski tada je gušila Dušu mi i vjerovanje" Ja snatrih lamentira pjesnik. da se gase pokopane nade. U tim. a tek misao o apstraktnoj ženi unosi bar za tren ravnotežu izmeðu radosti i boli: Sumorna raspoloženja u velikom broju pjesama ostavljaju na èitaoca težak dojam zbog pjesnikova uvjerenja da su uzaludni svi pokušaji da bi tamne slutnje išèezle iz pjesnikove duše. kratke forme. samoæa budi u pjesniku vapaj za danima mladosti: Silheuette A u pjesmi simbolièkoga naslova Ilusia ustreptala duša èuje davne akorde mladosti. Rizviæ. iluzija i nada. neobjašnjivim slutnjama. M. troše nemilice novac i nastoje održati staleški ponos. odaju se provodima. ispunjena je simbolièkim znamenjima. neka nepostojeæa u pjesnièkim stihovima zamišljena žena æe darivati pjesniku": lijere iz mistièkih veza Posjet ili æe zajedno s pjesnikom: ploviti po puèini mlijeènoj lijerova snenih Margit ili æe poslije radosnog posjeta gospoji /zamišljenoj ženi/ pjesnik ipak išèeznuti: smijuæi se s plaèem.

da mogu samo èasak prošloj sreæi da se vratim Ja bolujem Vapaj pjesnikinje zbog bešæutnosti svijeta: Tamo niko èuti neæe moga srca uzdisaje Moje misli jer "svugdje je tama. nigdje zvijezda. koja je pomogla i ovom dervišu da savlada trenutke fizièke klonulosti.iznesen je poznati dogaðaj iz povijesti objava . oèi su im se zaslijepile i Muhammed.s. ali i prema svome narodu. P. nema nikakve sumnje da je i ovoj pjesmi autor Ðikiæ. a.s. Meðutim.. K. Ali i prije bratovljeve smrti pjesnikinji je neki tužni èas zagorèio život: Ah. a.spremnost Ibrahima.. U pjesmi Derviš izražena je vjera u Allahovu pomoæ i pouka da nikada ne treba izgubiti nadu u Božiju podršku. kad su zavjerenici upali u kuæu. Bog je zbog odanosti oca i sina njegovoj volji.. koji se i danas nalazi u selu Mini kod Meke rasjeèen.š. a. da žrtvuje sina Ismaila. Kada je Bog. od onog kobnog èasa Bol pjesnikinje ne može ništa izlijeèiti osim: Ah.s. a. U ovoj drugoj opisane su pripreme ubistva Muhammeda. Oštroj kritici izvrgnuo je licemjerje strogih pobožnjaka u pjesmi Muraija. iziðe neopažen iz kuæe. i Muhammeda. dž. a umjesto njega iznenada se pojavi ovan koji kao kurban ostade simbolom prinošenja žrtve velikom Stvoritelju. da zasije" 173 . vidio istinsku spremnost oèevu da žrtvuje sina. Od èetiriju Gajretovih pjesnikinja: Vahide. spasio Ibrahimova sina. Fatme najobimniji je pjesnièki opus Hatidže Ðikiæeve.. kakvu sumnju izražava autor prikaza književnog rada lista Gajret u listu Biser. na èelu kojih stoji Ebu Džehl. s puno toplih izljeva ljubavi prema bratu. od onog kobnog èasa Dušu ljuti tišti bol. nego je zasjekao kamen. uèinio je da se maè nije mogao nadnijeti nad glavu Ismaila. posebno je dirljiv nekrolog bratu Osmanu. ko ubodi od handžara Ah. I kod Ðikiæeve prevladavaju tužni tonovi.s. Druge dvije pjesme odnose se na vjerovjesnike Isaa.s. Šefike Nesterin Bjelevac. a u pjesmi Hubul vatani minel imani dovodi u vezu islamske obaveze s dužnostima vjernika prema domovini. a. S obzirom na tematiku u drugim pjesmama.

tako i Muftiæ klièe: I u suzi svakoj iskrenoj dubokoj. S ljubavlju žarkom vama bijednim prišo. 174 . želi se diæi u vanzemaljske sfere: O sunce svemoæno.K. Vjekovi lice ogledaju svoje Miris zemlje pjesnika guši.pjesnika pritišæe neka teška mora: Veæ tupi bol mi i osmijeh gorak hladnoæom teškom stalno dušu muèe Kob A zla sudbina prati i proganja pjesnika: Opet bih gonjen osjeæajem èistim. što u duši svojoj skrivah nigda niko neæe znati Bolovi A u pjesmi Ne ostavljaj izražen je protest zbog olahkog napuštanja rodne grude: Ti si dijete zemlje bola. al ne kloni radi sudbe. pa kao što Kranjèeviæ pjeva: Nije ljudska suza da se po njoj gazi.zvone neustrašivi poklici: Nek me nose bijesni vali.Opet jesen Zbog toga što okolina nema sluha za njen nespokoj.Muftiæ ne vidi neku svijetlu buduænost za svoj narod .dijete plaèa. dijete tuge . mora skrivati duboko u srcu svoja osjeæanja: Što mi mlado srce pati. on se obraæa izvoru snage.. U krilo im rado hrlim Boni akordi U vrtlogu tadašnjih zbivanja i pjesnik B.. strasti stišo Odbaèenim A u pjesmi Svijet na Kranjèeviæev naèin uzdiže ljudske boli. borba tvoja nek je jaèa Pjesnikinja se ipak ne predaje . Važnim životom ja živio istim I sve bih druge želje. svjetlosti. veæ ko sjajna zvijezda da u zvijezde plane". jer svako pojedinaèno srce ljudsko je "svijet za se.

pa se pjesnik obraæa Bogu rijeèima: I ja pružam srce vjeèitom Bogu. etc. Edhem Mulabdiæ and Osman Nuri Hadžiæ. Awakening the Bosniak people's minds -criticism of negative tendencies and events. Šemsudin Sarajliæ under the pen name of Hafiz R. the journal with the same name began to publish literary pieces in the beginning of 1910. common theme. Ili je to jecaj roba koji grca. it did not manage to attract the famous names. The problem of immigration to Turkey was treated in particular. a blind support of the old ways of life. such as Safvet-beg Bašagiæ. foreign words and expressions in language and speech. In their works one can usually find the same. prostitution.daj mi da izgovorim. Mustafa Èeliæ-Gazanfer. Hazim Muftiæ. a blind imitation of foreign customs and habits. Il osjeæanje kobno novih zala Duša Utjehu. na vjeènoj vatri tvojoj i zemlji blatnoj da ne dam nijedan dio sebe Molitva Upitanost pjesnika koji neodluèan stoji pred saznanjem da u svijetu ipak prevladava tamna strana života: Ne znam je li krik to uvreðena srca. and gambling. spending larger sums of money. Hifzi Bjelevac. Warnings were issued against asocial behavior. who did not agree with the new political orientation of the Gajret Society. iskrena vjera. However. Il pobožne duše nebu topla hvala. Zlokobno i suro meðu pute naše Pomirenje The Moslem Writers in the Gajret In accordance to the decision passed by the Main Assembly of the Gajret Society. mir i zadovoljstvo donosi duboka. such as alcoholism. education 175 . A fiction in the Gajret journal was represented by Hamdija Muliæ. A considerable portion of texts dealt with the reform of schools. i carstvima vjeènim neprestano hrlim Èovjek Iako je pjesnik svjestan da: Znamo avaj da se nešto prijeèi.

176 . Hamdija Muftiæ usually wrote on topics with didactic undertones. Osman Ðikiæ dedicated his literary work to the activities of several prophets. Šemsudin Sarajliæ published a number of songs full of romantic and love themes where he mixed sad and grave with serene tones. whereas Musa Æazim Æatiæ published a cycle of religious sonnets. Hifzi Bjelevac was the author of an interesting short story Na kraju /In the End/. whereas Hamdija Muliæ mostly discussed the issues of religious and ethnic life in Bosniak people. Muftiæ did not see a bright future for his people. as well as the application of new technologies in economy. and the poet B. K.of female children.

str. uz normalne izmjene prenositi sve do sredine i kraja 19. 177 . Datiramo ih u period (najkasnije) do kraja 1492. 2. 1977. možemo da kažemo da je. za širu nauènu javnost.1 Iz ovog perioda datiraju jedinstveni podaci o Grz Ilyasu. \enana Buturoviæ: Les chroniqueurs turcs et Gu rz Ilyas . Prva poznata svjedoèanstva o muslimanskoj jugoslovenskoj epici vezuju se veæ za kraj 15. 267-275. uoèavajuæi njene specifiènosti u odnosu na epiku ostalih južnoslovenskih naroda zajednièkog jezika. broj 43. 3. 3 Bujnost muslimanskih historijskih predanja veæ krajem 15. Sarajevo. juli 1988. i za muslimansku epiku. Institut des etudes balkaniques. Ibn Kemala (1468. koja æe se. Benedict Curipeschitz von Obernburg: Itinerarium Wegrayss Kun. Belgrade 1985-1986. Academie serbe des sciences et es arts. uvijek kao cjelovitoj i bogatoj južnoslovenskoj poeziji. godina XXII. Poseban otisak iz Godišnjaka Odjeljenja za književnost Instituta za jezik i književnost u Sarajevu. vijeka zabilježen je znaèajan broj južnoslovenskih muslimanskih epskih pjesama. Anno XXX-MDXXXI. vijeku. èuvenog turskog pisca i hronièara. vijeka posvjedoèuje njihovu utemeljenost na bogatoj i srodnoj tradiciji srednjeg vijeka. muslimanima i hrišæanima. Balcanica XVI-XVII. otkrivena tek u 19. kao i na široj teritoriji na prostoru bivše evropske Turske. Isto. Makedonski folklor. godine. May posshaiftt (gen Constantinopel) zudem Keizer Soleyman.-1534. X Megunaroden simpozium za balkanski folklor. meðu Južnim Slovenima.4 I u svjetskoj nauci o muslimanskoj epici danas je prisutno mišljenje o njenom naslanjanju na srednjovjekovnu bosansku. 4. Meðutim. str. Ohrid 7-8. vijeka.Ðerzelez heros de la chanson epique balkanique. I mnoge druge dragocjene vijesti o muslimanskoj bosanskoj.). Svi sakupljaèi ovog perioda veæ su tokom sakupljanja imali izgraðen odnos prema njoj. Postoje brojna svjedoèanstva o starini i rasprostranjenju muslimanske epike u Bosni osmanskog perioda. epskom Ðerðelezu. U stvaranju i prenošenju ove epike istaknutu ulogu su imali bosanski ratnici.2 Utvrdili smo da oni nose peèat žive epske tradicije. VIJEKU U prvim decenijama 18.Vidi: Ðenana Buturoviæ: Osnovna pitanja u prouèavanju epskih narodnih pjesama jugoslovenskih naroda. 122 i 123. djelimièno i Albancima. Skopje 1989. . \enana Buturoviæ: Žanrovske karakteristike rane južnoslovenske muslimanske narodne tradicije turskog perioda. odnos1.. vijeka (pjesme o Alibegu Mihal-oglu i Bali-begu Malkoè-oglu).\enana Buturovi}: OTKRIÆE MUSLIMANSKE EPIKE U 19.. kao i za ostale južnoslovenske epike.

Stefanoviæ: Nekoji podaci iz madžarske literature za datiranje naše narodne poezije. sv. III izdanje..5 Govore nam o sadržini. Miletich: Muslimanska usmena epika i srednjovjekovna epika. aristokratskoj. god. str. knj.).. kao i to da su se pjevale u razlièitim sredinama (vojnièkoj. Valtazar Bogišiæ: Narodne pjesme iz starijih. Prevod u cjelini publikovan ove godine: Albert B. 1. Èelebi Evlija. Cambridge.okt.. govore o kontinuitetu i vitalnosti ove tradicije. Beograd. Albert B. Sarajevo. vijeka pa do prvih zbirki muslimanske epike iz 19. sv.zaokružuju se sve njene najbitnije pomenute odrednice. Ð. One potvrðuju da su se pjesme o dogaðajima za koje se vezuju pjevale odmah nakon tih dogaðaja. Idea.7 Podacima o uticajima razlièitih konfesionalnih i etnièkih sredina u njegovanju i prenošenju muslimanske epske tradicije. 8-9. 2. Branko Vodnik: O junaèkim narodnim pjesmama (uz knjigu). I. obavještavaju nas da su neke pjesme posjedovale razvijene tematske obrade. kakvi su Hörmannov i Marjanoviæev. 1867. str. ruralnoj itd.s. vijeka do pojave zbirke Koste Hörmanna (1888. 1967.. Ibrahim Peèevi./1973. Izraz. str. 237. u Zagrebu 1918. s poèetka i sredine 18. n. Svet. Beograd. . Sebastian Tinodi: Cronica. Tarihi Peèevi. Prevela s engleskog Slobodanka Glišiæ. vijeka .. Golosvarba. str. Fragmenti ove knjige kod nas su prevoðeni od 1962. Tako su se veæ od prve polovine 16. u Zagrebu 1877.8 Bugarštice zabilježene krajem 17. 11. Etnologija. Ðenana Buturoviæ: Epska narodna tradicija Muslimana Bosne i Hercegovine od poèetka 16. Lord: The Singer of Tales. 1990. Prepoznaju se odmah potom u epici zbirki. Odlomci o jugoslavenskim zemljama. Massachusetts. knjiga IV. (Biblioteka XX vek). preko poezije velikih zbornika. 26-20. 6. 1. 27-35. Primena. i 2. od poèetka 16. vijeka. Glasnik Srpskog uèenog društva. 1960. 1878.. 63-179. str. 8. uvod i komentar napisao Hazim Šabanoviæ. XXIX. sept. U historiji bilježenja muslimanske epske tradicije znaèajno mjesto zauzimaju bugarštice i deseteraèke pjesme s kraja 17. Istanbul. 1554. vidi. najviše primorskih zapisa.. John S. Glasnik Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine u Sarajevu. vijeka snažno èuvaju odjeke rane bosanskomusli5. knjiga deseta.. XL. tematici i junacima ove epike. XXVII/XXVIII. broj 9-10. godine. 178 . da su pjesme o pojedinim junacima bile veoma brojne. Narodne pjesme hrvatsko-srpske. Lord: Pevaè prièa.. Šime Ljubiæ: Prilog Jagiæevoj raspravi "o graði za slovinsku poeziju". Putopis. uglavnom veæ od one koju predoèava Pjevanija Sime Milutinoviæa Sarajlije. drugo odeljenje. Teorija. 144. str.u stvari pjesme iz prvih i najstarijih zbirki jugoslovenske narodne poezije èije je porijeklo u svome vremenu nedvojbeno.). 4a.6 Sasvim je evidentno da i na ovim historijskim vijestima o muslimanskoj epskoj tradiciji Lordova teorija multiformnosti tradicije potvrðuje svoju utemeljenost. 7. u naše dane. pa do zapisa snimanih na magnetofonsku vrpcu. vijeka pjevali èitavi ciklusi pjesama o Krajišnicima.no južnoslovenskoj muslimanskoj epskoj tradiciji. Harvard University Press. od perioda njenih poèetaka do prvih zbirki . Rad Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti. 1985. str. Preveo. knjiga LVIII. 1972. Sarajevo. Buturoviæ: Epska narodna tradicija Muslimana.Prilozi prouèavanju narodne poezije. 8-9.

Po mom mišljenju tekstovi pjesama ovoga zbornika su neadekvatno bilježeni. uvod i komentar Mehmed Mujezinoviæ. kakve su se tada pjevale. Prevod s turskog. Mula Mustafa Ševki Bašeskija: Ljetopis (1746. Ipak njegovo postojanje obezbjeðuje izvjestan ugao gledanja na muslimansku epiku 18. 1942. Muslimana i Makedonaca. i kako otkri careviæu Muju. kada je rijeè o muslimanskoj epici. Sarajevo. Sr.) u svom Razgovoru ugodnom naroda slovinskog10 i sarajevski hronièar Mula Mustafa Bašeskija (1731. a mnogo manje o njenoj pouzdanoj formi i obimu. i za njim otide u Novome gradu (Pjesme 94 i 96 u Bogišiæevom publikovanom zborniku) . Stari pisci hrvatski. Stoga zbornik više govori o sadržini. izmijeni oca iduæ na carevu vojsku. Djela. Autentiènu muslimansku poeziju. vijeka. vijeka.9 Erlangenski rukopis se u nauci smatra prvim mješovitim zbornikom narodnih pjesama Srba.pouzdano su nastale u muslimanskoj sredini i predstavljaju najranije cjelovite zabilježene muslimanske epske pjesme. i uglavnom. a bezimeni Nijemac njegovim zapisivaèem. 12 Za Šukriæa znamo 9. a koji je nastao sredinom 18. Pjesme o krajinskim junacima o kojima pripovijeda Bašeskija upuæuju na veoma razvijenu epsku poeziju. vijeka. Od Bašeskije doznajemo imena prvih poznatih muslimanskih epskih pjevaèa: Baba-Alije i Jašara Šukriæa iz Sarajeva.11 Andrija Kaèiæ Miošiæ je znaèajan po podacima koje donosi o junacima muslimanske epike a koji potvrðuju njihovu povijesnu istinitost.1801. uz to zastupljenu veæim brojem primjera. o njenom preplitanju sa narodnom epikom Srba. Razgovor ugodni naroda slovinskoga (1759. ne prezentiraju zapise cjelovitih pjesama.-1760.) u svom Ljetopisu. Obojica su talentirani i kreativni. knjiga prva. Autentiènije dijelove iz sadržaja muslimanske narodne tradicije èuvaju deseteraèke pjesme iz tzv. Znaèajnu dopunu onome što znamo o muslimanskoj poeziji 18. 11. Zagreb. tematici i motivima muslimanske epske poezije.-1804. Hrvata. vijeka pružaju podaci koje donosi Andrija Kaèiæ-Miošiæ (1704. i iz prvih decenija 18. 179 . vijeka. pa i epiku iz prvih decenija 18. zato što nadopunjuje sadržinu onog što pružaju same pjesme Erlangenskog rukopisa i nesumnjivo upuæuje na složeniju formu muslimanske epike iz vremena kada su bilježene pjesme ovog Zbornika. a Bašeskija. 1968.). Rukopisa Male braæe iz Dubrovnika. 10. kæi Dizdar-age.prvi donosi Erlangenski rukopis.manske tradicije. Hrvata i Crnogoraca. Pjesme iz ovog zbornika Alija pripijevanjem opet zadobi preprošenu djevojku i Kako Peimana. s evidentnim aspektom muslimanske sredine u odnosu na epske dogaðaje . Zbornik nudi obilje podataka o južnoslovenskoj epici s kraja 17. Gerhard Gezeman: Erlangenski rukopis starih srpskohrvatskih narodnih pesama. Karlovci 1925. Andrija Kaèiæ Miošiæ.).

Uporedi: Narodne srpske pjesme.. ali prema onom što danas znamo. Ivan Jukiæ. vijeka. Predgovor uz Narodne epske pjesme. Sva ova epika svjedoèi o intenzivnom miješanju epskih sredina razlièitih konfesija .biæe nezaobilaziva i u prvim nacionalnim zbornicima južnoslovenske epike Srba i Hrvata u 19. Isto.vijek otkriæa južnoslovenske epike.. sabrana Èubrom Èojkoviæem Cernogorcem pa i njim izdana istim . 13.ili pak one koje su slušali od muslimanskih pjevaèa. Èak je i Vukov otac Stefan bio prenosilac muslimanske epike. poèevši veæ od dvadesetih godina (Sima Milutinoviæ). Meðutim. Karadžiæ. str. 180 . Grga Martiæ i Marijan Šunjiæ . Karadžiæ uistinu nije imao priliku . biæe dostupno drugima. sasvim je izvjesno da su Vukovi najbolji kazivaèi u svojim oblikovanjima epskih pjesama koristili kao izvor i one pjesme koje su sami saopštavali muslimanskoj publici kao muslimanske .da posjeti Bosnu i Hercegovinu i u njoj bilježi pjesme.(objavljena u Budimu 1833. šarolik fond epske graðe koja predstavlja presjek kroz tadašnje epsko pjevanje. Južnoslovenski Muslimani toga vremena bili su pripadnici osmanske državne i vjerske organizacije. Pjevanija cernogorska i hercegovaèka.zabilježili su u Bosni osmanskog perioda. str. pa je svako šire interesovanje svjetske javnosti za njihovu etnièku povijest i narodnu kulturu bilo više sluèajno. vijeka. 24 . Skupio i na svijet izdao Vuk Stef. vijek . Knjiga èetvrta u kojoj su razlièite junaèke pjesme. godine)14 pruža mnogo više podataka o musli12. Meðutim. u kojoj su pjesme junaèke novijih vremena o vojevanju za slobodu. u prvoj polovini 19. 268 i 429. i Leipzigu 1837. vijeku. na naèin kao i epika drugih južnoslovenskih naroda . oko 1795. Koliko znam.i Vuk Stef. Karadžiæ. sve do šezdesetih godina 19.13 Ono što Vuk Stef. Ipak je tek 19. tematike i motivike pjesama ovih zbirki govori o kontinuitetu epske tradicije u Bosni i Hercegovini. Sima Milutinoviæ Sarajlija. XXVIII. Šarenilo sadržaja. Vuku Stef.hrišæanskih i islamske. što znaèi da je prenosio narodne pjesme koje su se pjevale upravo u vrijeme kada je nepoznati zapisivaè pjesama Erlangenskog rukopisa bilježio poeziju ovoga Zbornika. taj do sada nepronaðeni portret je prvi portret jednog jugoslovenskog pjevaèa. U Beèu 1833. Karadžiæ.da je umro veoma star. prisutna u zbornicima nastalim do 19. vijeka muslimanska sredina kao nosilac narodne poezije nije privukla vidljivu pažnju sakupljaèa narodne poezije. Karadžiæu su muslimanske pjesme bile poznate. on nije pokazivao znatnijeg interesovanja za njih. Baba-Alija je kao pjevaè nastupao u Dubrovniku i tamo je portretiran. Muslimanska epika.. U Beèu 1862. str. Skupio i na svijet izdao Vuk Stef. Knjiga èetvrta.

Martiæ i Šunjiæ svjedoèe o jednako bujnoj. br. Istièe se desetorica pjevaèa upravo ovakvih pjesama. . Veoma je karakteristièno da se islamski svijet u ovim pjesmama. godine pojavila se njegova zbirka narodnih pjesama kao rezultat saradnje sa Grgom Martiæem . u to vrijeme. str. poznatih ili pretpostavljenih.. svezak II. ali i o razlikama u stilu.Narodne piesme bosanske i hercegovaèke. vijeka nego što to èine pjesme Vukovih zbornika. Sarajevo. Jukiæ je zabilježio i publikovao neke muslimanske pjesme koje æe ostati kao njihove jedine poznate. 15. 106. str. putopisac i ruski konzul u Sarajevu. Tek poslije Jukiæeve smrti 1858.15 Bez obzira na moguæu intervenciju nekog od zapisivaèa. krajiškog muslimanskog svijeta. godine). muslimanskoj kao i hrišæanskoj. a i publikovane verzije. 25. 39. Skupio fra Marijan Šunjiæ. br. epici èetrdesetih godina 19. Drugo izdanje 1925. o njegovoj ljubavi prema narodnim umotvorinama. Svezak prvi. 23. Ovo je najranija zbirka balkanske epike koja je u tako impozantnom broju predstavila obilje najznaèajnijih likova tzv. koji èesto navodi imena kazivaèa pjesama.poreðene s pjesmom muslimanskih pjevaèa. O razumijevanju koje je Šunjiæ pokazao za narodni život. Biblioteka Kulturno naslijeðe. 102. .16 Po verziranosti u sakupljaèkom poslu treba istaæi Marijana Šuljiæa. . Bosanski prijatelj. te o njegovom sakupljanju govori dosta zanimljivo Aleksandar Giljferding. pjes. rezultirale iz. Smatram da su neke stilske i sadržajne osobenosti muslimanskih pjesama koje su saopštili kazivaèi hrišæani ovog podruèja pomenutim sakupljaèima . 24. 315 . br. str. pjesme svjedoèe o uzajamnom prožimanju epskih stilova. Narodne pjesme bosanske i hercegovaèke. I. vijeka po jugozapadnim krajevima Bosne. sv. 1972. pjesme ovih zbirki zabilježene. Pjesme pjevaju o prilikama u Bosni u prvoj polovini 19. premda politièki protivnik. 16. 181 . br. i nastale su kao refleks tih dogaðaja. pri èemu posebno mjesto pripada Hrnjicama. od kojih su trojica i kazivaèi autentiène muslimanske pjesme. str. Bosanski prijatelj. sv. Nakon 153 godine Pjevanija je konaèno publikovana ove godine: Sima Milutinoviæ Sarajlija: Pjevanija crnogorska i hercegovaèka. II. do 1829. Zbirka pokazuje da je hrišæanska sredina u Crnoj Gori i Hercegovini usvojila iz muslimanske epike odreðenu tematiku. Bosni i staroj Srbiji. motive i junake. gdje su. pj. Prvo izdanje 1915. Pjesme junaèke. 97.316.manskoj epskoj tradiciji prve polovine 19. uglavnom. U Osieku 1858. Podatak da je pjesmu o Viliæu Huseinu kazivao Jakov Vukadin. Mostar 1892. Pjesme koje su sakupili Jukiæ. 7.Aleksandar Giljferding: Putovanje po Hercegovini. koji je opet pjesmu nauèio od Ibre Posavljaka. 22. potvrðuje ono što te pjesme analizom pokazuju . str. Nastala je sasvim neposredno prije objavljivanja u periodu izmeðu 1827.Narodne junaèke pjesme iz Bosne i Hercegovine. Priredio: Dobrilo Aranitoviæ. ovdje èešæe pojave profesionalizma kod hrišæanskih nego muslimanskih pjevaèa.da je hrišæan14.Jukiæ-Martiæ. v. 100. str. Izdao Zbor franjevaèkih bogoslova "Jukiæ". priznaje i kao prijatelj i kao pobratim. Nikšiæ 1990.

dok drugu fazu èini period nakon okupacije. kako muslimanske epike tako ni drugih tradicionalnih pjesama bosanskohercegovaèkih Muslimana. do kraja vijeka. po mišljenju Šakira Kurtæehajiæa u sadašnjem naraštaju i kod uglednih begova i efendija mogao prihvatiti kao razlog zašto nemamo ni rukopisnih ni štampanih zbirki. 18. u Dalmaciji. Narodne junaèke pjesme. zajednica i pojedinac. danas je historija sakupljanja i bilježenja.17 Tome odgovara podatak da Šaban. obièaju. na primjer. na obredu. Isto. Turèin (musliman) od Mostara. iz èega nesumnjivo sljeduje i sakupljaèki rad. str. uz to inspiriran djelovanjem Vuka Stef. Meðutim. Potrebno je bez žurbe ukazati na sve ono što može biti relevantno za kasniji zakljuèak. a tokom historije na njega su uticali socijalni i duhovni faktori. sagledati na kakav su se naèin odnosili intelektualci u drugim sredinama. Po mom mišljenju prvu fazu ovog rada èini period do austrougarske okupacije (1878. Šunjiæ. smatrajuæi da je ono zavisilo od interesovanja javnosti za sam narod kome pripada ta poezija. prisutan. Nije iskljuèeno da æe se jednog dana pronaæi nama nepoznati rukopisi muslimanskih narodnih pjesama (bilo da su pisani bosanèicom ili arebicom). Na to upuæuje i poja17. potrebno je. drukèiji od umjetnosti individualnog. vijeka. Karadžiæa i ilirskim pokretom. npr. u vezu sa interesovanjem javnosti i istraživaèa za usmenu poeziju. Obje faze karakteriše jaèe interesovanje samih Muslimana Bosanaca za vlastitu nacionalnu kulturu. 84. Stoga je možda i relativan pojam kulturnog buðenja kada ga dovodimo. kao i prouèavanje narodne poezije bilo koga naroda nedjeljiv od izuèavanja povijesti toga naroda. zato ovaj problem traži kompleksniji tretman. Ne vjerujem da bi slaba zainteresiranost muslimanskih utjecajnih kulturnih slojeva za narodni jezik i za narodnu kulturu bio pravi odgovor. Nemamo dovoljno podataka na osnovu kojih bismo mogli da pouzdanije zakljuèujemo o odnosu samih Muslimana prema bilježenju i izuèavanju vlastite narodne poezije sve do 19. 182 . 207. prenosi hrišæansku pjesmu (Moskovska kraljica i car Tatarin). str. vijeka. M.ski pjevaè (pjevaè Hrvat) prenosilac muslimanske tradicije.18 Intenzivniji rad na sakupljanju muslimanskih narodnih pjesama poèinje šezdesetih godina 19. Usmeno stvaralaštvo je drugi vid umjetnosti. jednostavnom. u svim kulturnim grupama na isti naèin.). Zašto muslimanskobosanski uèeni svijet nije ranije bilježio usmenu tradiciju? Previše je vidan udio viših obrazovanih slojeva u njegovanju i prenošenju muslimanskog tradicionalnog pjesništva da bi se prezir prema narodnom. prema usmenoj tradicionalnoj poeziji. Samo postojanje usmenog stvaralaštva temelji se na dalekom mitskom nasljieðu.

Ne zna se pouzdano ni šta se sa njom dogodilo. 1871.21 U tom vremenu najavljeno je publikovanje prve zbirke muslimanske epike "na bošnjaèkom jeziku turskim slovima". pjesme se sakupljaju i štampaæe se na bošnjaèkom jeziku. Sarajevo. poznat je ogroman udio muslimanskih intelektualaca u 19.. Kalendar za god.. S druge strane treba imati u vidu i jedno drugaèije mišljenje . str. Sarajevski cvjetnik. posebno u njihovom radu na sakupljanju narodnih pjesama. po predaji. Zagreb (Izdanje Matice hrvatske). IX. vijeka vezuju za ideju narodnog "bošnjaèkog" jezika. Ðenana Buturoviæ: Epska narodna tradicija Muslimana Bosne i Hercegovine. XXXVI. došla u vlasništvo ostrožaèkog kapetana Murata Bešireviæa. rezultat su saradnje sa Muslimanima intelektualcima. XXVII. 20. nov.-1965. 38 broj. tj.22 Niz dostupnih podataka upuæuje na Muvekita kao sakupljaèa i prireðivaèa ove zbirke... Muhamed Hadžijahiæ: Salih ef. Sakupljanje vlastitoga narodnog blaga. str. 20. Nosioci ovih tendencija su novinar i urednik Sarajevskog cvjetnika. str. knjiga treæa.. 183 .va permanentnog otkrivanja alhamijado rukopisa u saèuvanim orijentalnim rukopisima.. marta 1936. str. str. III godište. Njena je knjiga.1872. Novi Behar. ratove i èetovanja.da bilježenje pjesama meðu Muslimanima ima tradiciju u dalekoj prošlosti.19 Uticaj "razumnih patriota i spisatelja. Gajret. posebno medžmuama (zbirkama).1938. Prièalo se da je Ajka bilježila sve kavge. XIV-XV (1964. Usmena predaja spominje "blidoliku" Ajku iz Udbine kao prvog sabiraèa narodnih muslimanskih pjesama. Na žalost.)20 i historièar Salih Sidki Hadžihuseinoviæ Muvekit (1825. 74-76. 353-358. XXX.1888. Prilozi za orijentalnu filologiju. proistekle iz druge faze rada na njenom sakupljanju.. odreðenje vlastite narodne pjesme muslimanski intelektualci druge polovine 19. Tako je svakako znaèajan poticaj na Vrèeviæev zaokret prema muslimanskoj epici imao Mehmed-beg Kapetanoviæ (èime se ne negira i Vrèeviæev uticaj na Kapetanoviæa). 1969. zbirka nije publikovana. 1898. Zbirke muslimanske narodne epike. i onda kada nisu nastale kao rezultat rada sakupljaèa Muslimana.). Muris Idrizoviæ: Mehmed Šakir Kurtæehajiæ.. a zatim je bila odnesena u Peæ. Sva traganja kasnijih prouèavalaca da se uðe u trag ovom rukopisu ostala su uzaludna. To što je zbirku najavio u Sarajevskom cvjetniku (1871. koji se zanimaju opisivanjem raznih naroda i njihovih obièaja" uoèljiv je veæ u prvoj pomenutoj fazi kulturnog preporoda Muslimana.. Uredio dr Luka Marjanoviæ.). 22. kasnije. 1939. Sarajevo. Sarajevo. Mehmed Šakir Kurtæehajiæ (1824. Luka Marjanoviæ: (Predgovor) uz Junaèke pjesme (muhamedovske). 21.) Kurtæehajiæ ne iskljuèuje Muvekita kao sakupljaèa. 221-222: Mehmed Hadži Handžiæ: Dva važna izvora za historiju Bosne i Hercegovine za vrijeme osmanlijskog gospodarstva. Muvekit. 81-86.

Vuk Vrèeviæ. visoki austrougarski èinovnik u vladi Bosne i Hercegovine. (Filolški fakultet Beogradskog univerziteta. Popis kazivaèa uz ovu zbirku takoðer je od znaèaja. 648. Etnografska zbirka br.24 Vrèeviæeva zbirka muslimanskih epskih pjesama sadrži 37 pjesama "koje samo Srbi turskog zakona pjevaju". 25. Znaèaj Vrèeviæeve rukopisne zbirke muslimanskih pjesama je. Iako ne u mjeri koju je najavio. godine. Arhiv SANU. Kosta Hörmann. rivalski. Monografije. Godine 1888. str. Nemamo podataka kako je i da li je Vuk Stef. prije svega. Etnografska zbirka 62. nije htio zamjeriti Kosti Hörmannu.23 U svakom sluèaju Vrèeviæevo poznanstvo sa Stojanom Novakoviæem i Pantom Sreækoviæem bilo je presudno u Vrèeviæevom sakupljaèkom radu na muslimanskoj epici. .. Muslimani su pružali pomoæ i Luki Marjanoviæu. Naime. Beograd. Karadžiæ odgovorio na Vrèeviæev upit Karadžiæu da li da sakuplja i muslimanske pjesme u Hercegovini koje su. Zbirka nikada nije publikovana i pohranjena je u Arhivu SANU u Beogradu. u izvjesnom smislu. Vukova prepiska. lijepe i brojne. Danas je u nauci poznata "anonimna" pismena podrška Mehmed-bega Kapetanoviæa. i 1889. 1912. 9058/57. Rezultat je pojava male zbirke pod naslovom Hercegovaèke narodne pjesme koje samo Srbi Muhamedove vjere pjevaju.25 Vrèeviæ se ovom zbirkom predstavio kao znaèajan informator o osobito bujnoj muslimanskoj epici u Hercegovini u sedmoj deceniji 19. Stojan Novakoviæ i Panta Sreækoviæ su Vrèeviæu ukazali na potrebu sakupljanja muslimanskih epskih pjesama. Vrèeviæevo interesovanje za muslimansku epiku i dalje ostaje. veoma interesantne. Kapetanoviæ se. 184 .pružanju svesrdne pomoæi Hörmannu u vezi sa njegovim radom na sakupljanju i izdavanju prvog veæeg publikovanog zbornika muslimanske epike. koga je javno pomagao i podržavao. a èiji su odnosi sa Marjanoviæem bili. Knjiga prva. po njemu. Junaèke hercegovaèke pjesme (koje samo Srbi turskoga zakona pjevaju).O Vuku Vrèeviæu i ovoj zbirci vidi: Radmila Pešiæ. Antologijskog je karaktera. Arhiv Srpske akademije nauka i umetnosti. u tom što je to prva saèuvana zbirka ove epike s uže teritorije i same Hercegovine. vijeka. Skupio ih i na svijet iznio Vuk Vrèeviæ. u vezi sa njegovim radom na izdavanju muslimanskih pjesama. premda su pjesme koje sadrži u nju uvršene bez posebnog odabira. naime. 1967. Vrèeviæ je pripremljenu zbirku oznaèio kao prvu i uputio Srpskom uèenom društvu za publikovanje. upuæena Luki Marjanoviæu. Beograd. publikuje dvije knjige muslimanske epike. Vuk Vrèeviæ poèinje da bilježi muslimanske epske pjesme negdje oko 1866. Zbirka se pojavila pod nazivom Narodne pjesme Muhamedovaca u Bosni i Hercegovini26 Dio tradicionalnih epskih pjesama iz Hörmannove 23. 24. knjiga šesta. objavljena u Dubrovniku 1989. Vuk Vrèeviæ. knjiga XIV).

meðu kojima i oni najkompetentniji. Podrška i pomoæ koju Hörmannu obezbjeðuju mnogobrojni saradnici. indeksima i prilozima (vidi napomenu 28). izdanje bez konsultovanja prireðivaèa (Narodne pjesme Muslimana u Bosni i Hercegovini. Na to upuæuju njegovi saradnièki odnosi sa književnicima. 2 izd. praktikovao da vrši prepise iz postojeæih rukopisnih zbirki poznatih znalaca muslimanske usmene epike. 1966. Svjetlost. što nesumnjivo upuæuje na prepise. Znatan broj tekstova pjesama na kojima je oznaèeno Hörmannovim rukopisom da potièu od ovih zapisivaèa ispisao je sam Hörmann. koje je. godine. Izdavaèi su Alija Kurtoviæ i Jakša Kušan.-1889. Mehmed-begom i Riza-begom Kapetanoviæem. . osim što je i sam bilježio pjesme. do 1914. te sa saradnicima iz Nevesinja. Postoje izvjesni elementi na temelju kojih bi se moglo govoriti o rukopisnim zbirkama uglednih Sarajlija. ocem i sinom. i što su to za njega èinili neki njegovi sakupljaèi. iz tehnièkih i finansijskih razloga izašlo iz štampe tek 1990. Iz rukopisne ostavštine Koste Hörmanna. Sabrao Kosta Hörmann 1888. I. i zapisi bosanèicom . ostalo je otvoreno pitanje koliki je obim fonda epskih pjesama koje je Hörmann 26. utvrdila sam okolnosti njena nastanka. Autor ovog priloga pripremio je i novo izdanje povodom stogodišnjice publikovanja zbirke. Drugo izdanje izlazi 1933. Halilbašiæa Suljage i Mehmeda Kalabiæa. njene visoke vrijednosti i zaèaj. Redakcija. u ediciji Kulturno naslijeðe.27 Obraðujuæi u više studija problematiku pojave ove zbirke i njena sporadièna osporavanja. Ima dosta osnova da se pretpostavi da je Hörmann.bili su bitni preduslovi u raðanju ove kapitalne zbirke muslimanske epike. studijom o zbirci. stavljenim na raspolganje Höromannu. Ðenana Buturoviæ: Studija o Hörmannovoj zbirci muslimanskih narodnih pjesama.28 Neosporne su Hörmannove zasluge u sakupljanju muslimanskih pjesama u periodu od 1884. Izet Pertef je pokušao da pripremi popularno izdanje Hörmannove zbirke. Izašlo ih je svega šest.).1976.1990.ostavšitne publikovan je u naše dane. Saèuvana dokumetacija svjedoèi o historiji nastajanja zbirke. na žalost. Narodne pjesme Muslimana u Bosni i Hercegovini. 27. priredila i predgovor napisala Ðenana Buturoviæ. Na prepise posebno upuæuju sluèajevi dvostrukih zapisa zapisi latinicom. Sabrao Kosta Hörmann 1888. Meðutim. s tekstološkim analizama. 185 . A. 28. .originali. i 1931.Godine 1930. Izdanje je popraæeno treæom knjigom. Kritièko izdanje ove knjige pripremio je autor ovog priloga i publikovao 1976. Oba izdanja su brzo rasprodata. Svjetlost . uz Hörmannove izuzetne radne i organizacione sposobnosti i njegov entuzijazam za sve istraživaèke poslove . uvod i komentari Ðenana Buturoviæ. Predvidio je da pjesme obje knjige objavi u dvadeset svezaka. Obje knjige novog izdanja pojavile su se pod naslovom Narodne pjesme Muslimana u Bosni i Hercegovini. u stvari Hörmannovi prepisi.-1889. i na naslovnoj stranici obilježeno kao 2.Sarajevo. godine. sa književnikom Ibrahimbegom Bašagiæem i posjednikom Lutfi-begom Bašagiæem. Sarajevo.

u suštini. Znaèaj Hörmannovom zbirke. publikuje narodnu pjesmu Boj pod Banjom Lukom godine 1737.znalaca muslimanske tradicije u tom vremenu je ogromno velik. Snažan zaokret u kulturnoj i književnoj historiji Muslimana toga vremena uèinio je Mehmed-beg Kapetanoviæ Ljubušak. pružaju i Luki Marjanoviæu. Hörmannovog vremena. i nije ih nazvao ni srpskim ni hrvatskim imenom. a zatim. godine i Sarajevski cvjetnik 1871. svjedoèanstvo razlièitih stupnjeva razvoja pojedinih tipova i oblika. a godine 1888. Meðutim. odnosno narodnosna oznaka. kao i kasnijeg. U tom smislu on publikuje na narodnom jeziku i evropskim pismom zbirku narodnih umotvorina pod naslovom Narodno blago 1887. kao i cjelokupnog fonda pjesama koje su skupljene Hörmannove zaslugom. Hörmann je sa svojim saradnicima sagledao veoma široko znaèaj zbirke a i njenu preporoditeljsku kulturnu ulogu ne samo meðu Muslimanima Bosne i Hercegovine. kojima se mogao da posluži. a primjeri drugih zbirki ne obaraju ovakav zakljuèak. etnièka. bilo uobièajeno. Broj imena . ni po tipovima. . potvrðuju žestoke reakcije kritike upuæene Kosti Hörmannu upravo stoga što je muslimanske pjesme izdvojio iz fonda narodnih pjesama Srba i Hrvata. Oblikovnom i sadržajnom posebnošæu izdvojiv je crnogorsko-hercegovaèki tip. dok se.na bošnjaèkom jeziku a "turskim slovima".. ni po vrstama. Da iza konfesionalne oznake stoji. Zato se on i odluèuje za naslov Narodne pjesme Muhamedovaca u Bosni i Hercegovini. upuæuju na zakljuèak da granice epskih zona u Bosni i Hercegovini nikada nisu bile oštro omeðene. vijeka. sve analize ranije graðe.jeste u tome što su primjeri pjesama toga fonda uistinu jedini poznati presjek kroz fiksiranu muslimansku epiku u periodu nekoliko decenija 19. veæ meðu južnoslovenskim muslimanima opæenito. ostala bosanskohercegovaèka poezija pojavlju186 . iz ideološko-politièkih razloga.zatekao u dostupnim rukopisima. Pjesme zbornika su svjedoèanstvo regionalnih diferenciranja ove poezije. grupacijska. i Muslimani uopšte. pa time i svjedoèanstvo šarolike slojevitosti ove epike. Stoga je u povijesti Muslimana od historijskog znaèaja oznaka muslimanskih umotovorina imenom koje oznaèava njihovu posebnost. kako je to tada. pitanje veze pjesama Hörmannove zbirke s pjesmama èije je publikovanje najavila novosadska Zastava 1866. Pomoæ koju muslimani intelektualci. zatim Friedrichu Kraussu i drugim sakupljaèima pokazuje intenzitet narodnog buðenja kod Muslimana u drugoj polovini i krajem 19. iz aspekta povijesti usmene tradicionalne epike . Znaèajno je da je Kapetanoviæ u toj svojoj orijentaciji išao za afirmacijom muslimanske posebnosti i da je vanredno dobro uoèio da je temelj te posebnosti narodna tradicija. vijeka. sudeæi po ovoj zbirci kao cjelini.

).Hugo Badaliæ. i nastojao je da samo bilježenje pjesama bude. Stjepan Bobinac.imala je ambiciozan plan . a potom Ivana Kostrenèiæa. Cjelokupni fond ove graðe. bez obzira na pomoæ koju je imao. v. Tako je zbir ukupnih muslimanskih pjesama 320. Godine 1898. Marjanoviæ je lièno bilježio mnogo. koju je karakterisala otvorenost u prouèavanju narodnog života i obièaja. te najzad da on lièno kontrolira sva zapisivanja.000 stihova.29 Prema jednoj informaciji koju je donio sarajevski èasopis Nada za godinu 1898. Njegov je rad inspirisan svakako tadašnjom opštom atmosferom u hrvatskoj kulturi i nauci. prije svega. Milivoj Šrepel. tadašnjeg sekretara Matice hrvatske.000 stihova). još kao ðak poèinje da sakuplja narodne pjesme. Mladi Marjanoviæ. a da je posredno dobio još 48 pjesama od èetiri pjevaèa (38.oko 300 junaèkih pjesama sa oko 250. u ediciji "Hrvatske narodne pjesme" u redakciji Luke Marjanoviæa publikovane su Junaèke pjesme (muhamedovske). uz spomenutu dvojicu . drugi na terenu . pjesnik August Harambašiæ. vijeka ima Luka Marjanoviæ. uz ostale zbirke muslimanske epike s kraja 19. Posebno je znaèajno što je èitava akcija na sakupljanju musli29. od èega 290 epskih. ili da se odvija u njegovom prisustvu. i 1899. 187 . uèitelj i književnik Janko Leskovar. student prava Pavle Majstoroviæ i Martin Pilar.da publikuje desetak knjiga muslimanskih narodnih pjesama. vjerovatno od hrišæanskih kazivaèa (period 1859. Višestruka je i ogromna vrijednost Marjanoviæevog rukopisnog zbornika. Iskljuèivo muslimanskoj epici Marjanoviæ se okreæe 1886. radeæi na projektu Rad Luke Marjanoviæa na sakupljanju i izdavanju narodnih pjesama iz Bosne i Hercegovine (uz struènu saradnju pisca ovog priloga) izvršila prebrojavanje i utvrdila da je Marjanoviæ sakupio 272 pjesme (217. tada veæ s titulom profesora crkvenog prava na zagrebaèkom sveuèilištu. zagrebaèka škola koja je radila na sakupljanju i izdavanju narodnih pjesama . Pjesme sakuplja i bilježi sa izvanrednom ekipom saradnika. vijeka zbornik muslimanskih tradicionalnih pjesama . Mile Findrik.je u nizu varijacija. u fazi pune zrelosti. Ðurðica Muèibabiæ je. njegov posao. U bilježenju pjesama pomagali su mu. knjiga III i IV. rodom iz Zavalja kod Bihaæa. meðu kojima sam istièe mladog studenta prava Petra Starèeviæa. Neprocjenjive zasluge u historiji bilježenja i publikovanja muslimanske epike u dvije posljednje decenije 19. U obje knjige zajedno objavljeno je 50 pjesama.jedni u Zagrebu. zavedeni su pod dvadesetak inventarnih brojeva Matice hrvatske i nalaze se u Arhivu Odbora za narodni život i obièaje JAZU u Zagrebu. Tako je nastao najobimniji fond muslimanske epike iz 19. do 1863. Posao koji je uradio Marjanoviæ je ogroman. kao i narodnog stvaralaštva uopšte.000 stihova) od devet odabranih muslimanskih epskih pjevaèa.

nezaobilaziv je rukopisni fond. Meðutim. i bez obzira na uticaj koji je ona imala ponovo u narodu. èime je uticao na strukturu pjesme i na njen kvalitet. Meðutim.manske epike bila usmjerena na bilježenje pjevaèkog repertoara najboljih znalaca muslimanske epike iz zapadne Bosne. ili kako je on sam isticao. drugu zbirku po znaèaju u historiji prouèavanja bosanskomuslimanske usmene književnosti. prenosioca u svojstvu nosioca epske tradicije. izbor ne predstavlja vjerodostojno èitav fond. napose redigovanje narodnih pjesama literarna operacija i to od velikog zamašaja". Marjanoviæ je zadržao i u publikovanom dijelu zbornika. što je uoèio i Marjanoviæev recenzent (Ðuro Šurmin). Marjanoviæeva zbirka muslimanske epike. u stvari ih ponovo komponuju. pri èemu se kategorija usmeno. pa i folkloristièkog. Doèim. saopštavajuæi pjesme. i publikovana Marjanoviæeva zbirka. a posebno po predgovoru koji predstavlja zanimljivu i modernu studiju o muslimanskoj epici. U cjelini gledajuæi zbirka je daleko više od Hörmannove rezultat literarno-antologijskog pristupa epici. Ovaj princip prisutnosti kazivaèa. posebno prouèavanja tipa i oblika epskih pjesama kao i tehnike stvaranja i pronošenja usmenih pjesama. da donese bolje i interesantnije. izbacivao stihove i èitave stihove cjeline (od dvadesetak do oko 700 stihova).ušla je u historiju usmene književnosti. zanimljiva je. a i prvi kritièari. vijeku . onda treba razlikovati znaèaj rukopisnog fonda od znaèaja publikovanih zbirki. kao i sve ostale zbirke južnoslovenskih epskih pjesama publikovane u 19. vijeku. Za Marjanoviæa je "sabiranje i izdavanje. Pri svemu ovome treba imati u vidu da je Luka Marjanoviæ imao i posebnu namjeru da prezentuje primjere koji æe biti razlièiti od onih koji su veæ publikovani u Hörmannovoj zbirci. pa su i pjesme u rukopisnom Marjanoviæevom zborniku predoèene po pojedinim kazivaèima. odnosno pjevaèima. unosio je nove stihove. Za nauèna prouèavanja muslimanske epike. I pored danas nedopustivih manjkavosti koje su uslijedile nakon Marjanoviæevih 188 . kada je rijeè o ukupnom Marjanoviæevom radu na sabiranju i izdavanju muslimanske epike. U odnosu na Hörmanna Marjanoviæ je nedopustivo više intervenisao u tekstovima pjesama. Tako su književnoestetski kriteriji rukovodili i Luku Marjanoviæa u odabiranju primjera za publikovanje. Zanemario je manir i umijeæe pjevaèa koji. Nastala je kao rezultat književnoestetskih kriterija vrednovanja usmene tradicionalne književnosti koji su bili karakteristièni za 19. vijek. nije uvažavala na naèin na koji æe se to èiniti u 20. njihovim prenosiocima i tvorcima. ne samo po prezentiranju poezije koju donosi. ona predstavlja nakon Hörmannove. pa ni tradicionalno. nego i po svojoj ukupnoj opremljenosti. posmatrana iz književno-historijskog aspekta.

str. a pruža bogatu graðu za izuèavanje brojnih pitanja iz historije muslimanske epike. po Lordu najboljem nakon Homera. opet pretežno muslimansku. Nakon Parryjeve smrti Albert Lord je nastavio da skuplja južnoslovensku poeziju (1935. uvrštavaju zbirku u red najmodernijih zbirki južnoslovenske epike iz 19. u periodu izmeðu 1960. njegovom studentu. u pjevaèu Avdi Meðedoviæu. Pod Murkovim uticajem Parry pravi zaokret u svojim prouèavanjima Homera pa Homerov formularni stil poèinje da naziva usmenim tradicionalnim. 1951. 1937. ali onaj koji je. samo je djelimièno do sada korišten. u više navrata.Lord. Idea. Upravo ova prva prouèavanja i snimanja žive usmene tradicionalne epike prije svega muslimanske obuhvataju graðu koja æe biti temelj za teoriju o usmenom pjesništvu Albertu B. Lord æe se istom poslu vraæati u Jugoslaviju. U tom periodu oni æe mikrofilmovati i dostupne arhive narodnih pjesama u Jugoslaviji. Milan Parry i Albert Lord izvršili su to novo otkriæe muslimanske epike u 20. u odreðenim regijama i oazama. vijeka nužan je uvid u ostale brojne rukopisne zbirke Matice hrvatske koje se nalaze u arhivu Odbora za narodni život i obièaje Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti u Zagrebu. Otkrivanje muslimanske epike nije završeno njenim otkriæem u 19. dragocjeno su dopunile.homerolog." . Hörmann i Matija Murko su poèetkom 20. krajem treæe decenije 20. 5 (Pišèev predgovor)/. ne samo dotad poznati fond muslimanske veæ i same južnoslovenske epike.. s obzirom na predgovor i dodatke s pregledom varijanata. vijeka. sve istovrermeno. kao što je s druge strane. arhaièna i nova. mladi i talentovani amerièki nauènik. koliko im poznajemo epsku pesmu. u svojoj usmenoj formi još uvijek jednaka tradicionalna i živa. uz pomoæ svoga saradnika Davide Bynuma. K. i 1965. klasièaru. Za sagledavanje i prouèavanje muslimanske epike 19. najbliži velikom majstoru jeste Avdo Meðedoviæ iz Bijelog Polja u Jugoslaviji. u umijeæu njihovog usmenog rekreiranja tradicionalnih epskih povijesti. Sandžaka i Crne Gore) u periodu od 1932. nužan uvid u rukopisne zbirke muslimanskih epskih pjesama iz 19. do 1934. Oni su utvrdili da je ona.Albert B. vijeka jasno istakli da muslimanska epika još uvijek nije. Ono najznaèajnije iz susreta Murko-Parry jeste da Parry pod Murkovim uticajem organizuje moderna terenska prouèavanja usmene epike u Jugoslaviji (u dijelovima Bosne i Hercegovine. najveæeg znalca jugoslovenske epike. vanredno saèuvan i dostupan. 189 .). upoznaje Slovenca Matiju Murka. Teorija.. 1.redaktorskih intervencija. Èini se da su najveæa otkriæa u muslimanskoj epici Parry i Lord pronašli u tradicionalnim repertoarima sandžaèkih pjevaèa. vijeku. 1990. vijeka. vijeku. kasnije harvardskom profesoru. homerologu i slavisti. Beograd. ne samo istražena nego ona još uvijek nije ni zabilježena.. 1950. Pevaè prièa. vijeka koje su pohranjene u Arhivu Srpske akademije nauka i umetnosti u Beogradu. Milman Parry. klasièni filolog . On je naš savremeni balkanski Pevaè prièa. Lordu. /"Meðu pevaèima modernih vremena nijedan nije ravan Homeru.30 A Discovery of the Moslem Epic in 19th Century 30. u vrijeme odbrane doktorske disertacije u Parizu.. nastavljaèu Parryjevog djela. A kvalitet izdanja. pjesme u ovom izboru. Marjanoviæev rukopisni fond.

aristocratic. They always saw it as the overall and rich Southern Slavic poetry having observed its specific features in relation to the epic poetry of other Southern Slavic nations with whom they shared a common life. The most important determining factors can be made complete by adding the data on the influences by various confessional and ethnic environments in the process of cherishing and transmitting the Moslem epic tradition from the period of its early beginnings to the appearance of the first collections. The first known documents about the Southern Slavic Moslem epic can be traced to the end of 15th century. Many other precious pieces of news about the Bosnian Moslem epic tradition from the beginning of 16th and until the first collections of Moslem epic in 19th century affirm a continuity and vitality of this tradition. One can recognize them immediately in the collections that had been presented in Pjevanija /Songs/ by Simo Milutinoviæ Sarajlija. There are numerous records about the antiquity and widespread territory of the Moslem epics in the Ottoman Bosnia. as well as in the wider region on the larger area of European Turkey. then in the poetry of great collections such as those published by Hörmann and Marjanoviæ. The rich Moslem historical accounts towards the end of 15th century testify about their foundations in the abundant and similar tradition of the Middle Ages. one can say that the Moslem epic songs. The songs about events they related to were sung immediately after these events had taken place and in different environments (military. The Bosnian warriors played a prominent role in creating and spreading of this epic. have been discovered for the wider academic and scholarly community only in 19th century. etc. These songs also spoke about the topics and heroes of this epic. 190 . as well as the other Southern Slavic epic songs. All the person that gathered the oral poetry in this period had had a defined relation towards it.). We know that the songs about certain heroes from different places were quite numerous. rural.A great number of Southern Slavic Moslem epic songs have been recorded in the first few decades in 18th century. However. and until the recordings on tape in our time.

sticala su se iz privatnih ruku.Enes KUJUNDŽIÆ FILANTROPIJA KOD BOSANSKIH MUSLIMANA SA OSOBITIM OSVRTOM NA PRAVILA DOBROTVORNIH DRUŠTAVA NA POÈETKU XX STOLJEÆA Napomena Pošto je dr. 191 . nikada se nije uzimalo zdravo za gotovo da je država obavezna da osigurava sredstva za održavanje religioznih ustanova i službi. ) Poznato je da i pored veoma bliske veze izmeðu države i vjerske organizacije u povijesti islama. uglavnom u vidu permanentnih zaklada zemlje i drugih nekretnina putem dokumenata darovnice (vakufname). medresa. ali glavnina tih sredstava. pored visokih državnih službenika i vjerskih dostojanstvenika. Istraživanje filantropije. osobito u Osmanskom carstvu. u povijesti Bosanskih Muslimana upravo je neodvojivo da istraživanja uloge vakufa u ekonomsko-socijalnoj i kulturno-obrazovnoj sferi toga naroda. hanikaha. i to u korist džamije. Po definiciji vakuf predstavlja imovinu zaštiæenu od propadanja. otuðivanja ili drugih oblika razvlašæivanja. Anali GHB. Takve zaklade . Mašoviæ. Ustvari. turbeta.vakufe osnivali su. darovanu u nabožnodobrotvorne svrhe putem korištenja njenih plodova (Vidi: S. i privatne liènosti od najranijeg doba islama. troškovi te vrste predstavljali bi ogroman teret za državnu blagajnu. Ibrahim Kemura okvirno govorio o osnivanju i radu nekih muslimanskih kulturnoprosvjetnih društava na prijelazu iz XIX u XX stoljeæe ja bih želio nešto reæi o filantropskim ciljevima nekih bosansko-muslimanskih društava koja su formirana na poèetku XX stoljeæa uzimajuæi pri tome u razmatranje i neke odrednice o amerièkoj filantropiji istog perioda. i teorijski trebali su služiti svojoj prvobitnoj namjeni u beskonaènost. tekija. Istina je da je veæ zarana u islamu bila praksa suverena da dio sredstava iz državne hazne odvaja za održavanje i podizanje novih vjerskih i drugih ustanova. Otuda je njihovo osnivanje i održavanje padalo u prvom redu na ramena onih kojima su te ustanove služile. posebno za religijske institucije. odnosno dobrotvornog rada. Pri tome smatram amerièku filantropiju reprezentativnom za zajednièki tip ove vrste aktivnosti.

zatim plaæanja ruha za sirote djevojke prispjele za udaju. str. hamami. i 23. Pa ipak to je i svijet moguænosti da se èovjek putem velikih dobroèinstava približi uzvišenom Allahu. II.neka ljudi trajno imaju u vidu njegovu dobrotu . Pravila Gajreta. mostovi. pa èak i osiguranje pšenice i pirinèa za ishranu ptica i osiguranje hrane i vode za nezbrinute životinje. Tako u vakufnami Derviš paše Bajezidagiæa iz 1593. Iz ovog nije teško zakljuèiti da je motivacija za dobrotvorno djelovanje utemeljena u nabožno-etièkom idealu i odgovarajuæoj pripremi za zagrobni život.. siroèad. Islamska dion. 1911. knjiga IX-X (1983. Pošto je o vakufima u BiH opširno govoreno na simpoziju koji je održan u Sarajevu 22. svratišta za putnike (hanove). godine stoji i sljedeæe (Parafraziram): Spomenuti opunomoæitelj .Pored specifièno vjerskih ustanova kakve smo naviše pobrojali. novembra 1982. Zadatak Drušva: Paragraf 3: 192 . Ali bih ukazao na èinjenicu da se sa pojavom kulturno-prosvjetnih društava u bosansko-muslimanskoj sredini na prijelazu iz XIX u XX stoljeæe javlja i jedno drugaèije shvatanje filantropije od onoga koje je karakteriziralo vjekovima isticane motive prilikom osnivanja vakufa.. godine sa naslovnom temom "Institucija vakufa i njegova uloga u vjerskom i kulturnom životu Muslimana i Institucija Gazi Husrev-begova vakufa" što je objavljeno u Analima GHB. prosvjetnog i kulturnog društva Muslimana u Bosni i Hercegovini. kuæe za nezbrinute hudovice. Ovo nije bilo sve. putevi. Sarajevo. imamo sluèajeva da se osnivaju vakufi da bi se osigurala sredstva za kauciju u cilju oslobaðanja siromaših zatvorenika. Anali GHB. IX-X (1983. imareta i tome slièno. rezervoari za vodu. svetionici ukljuèujuæi i filantropske ustanove u užem smislu kao što su: bolnice. 21. vakufi su osnivani i za druge potrebe kao što su biblioteke. štamparija (tiskara).).) ja o tome ne bih želio posebno govoriti. i to u saglasnosti sa Vjerovjesnikom rijeèima "Ovaj svijet (dunjaluk) je njiva za onaj drugi svijet (ahiret)" zato ne treba odgaðati dobra djela za sutra jer može se desiti da te sutra ne bude" M. Mujiæ.svojom pronicljivošæu spoznao je da je ovaj svijet kuæa prolaznosti i iskušenja. vodenice. a ne kuæa postojanosti i mira.

(s. muslimana. na razne zanate i trgovinu. Mostar: Štamparija Biser. iskljuèivši pri tom svaku politiku. u Austro-Ugarskoj monarhiji i u višim vjersko-prosvjetnim školama u Kairu i u Turskoj. da traži zarade muslimanima i muslimankama i da ih namješta u razne radnje i time im pruža priliku boljeg i èasnijeg naèina života nego li je to od samog prosjaèenja. uopæe sve èiniti da bi se prosjaèenje meðu muslimanima ukinulo i da bi se to i u zakonskoj formi današnjih prosjaèkih zakona sprovelo analogno onim kakovi u drugim kulturnim državama postoje. b) da daje materijalne pomoæi mladiæima Muslimanima iz Bosne i Hercegovine. koji uèe u srednjim. da po vremenu i materijalnoj svojoj snazi osnuje jedan sirotinjski dom. 4. prije nego li bi se na prosjaèenje dala. zanatlijskim i višim školama u Bosni i Hercegovini. Pravila "Kluba Muslimana akademièara iz Bosne i Hercegovine u Beèu". u kojem æe naæi utoèišta oni starci i stare muslimanske žene koje su neopskrbljene i za svaki rad nesposobne. da samostalno ili u sporazumu sa drugim humanitarnim islamskim inštitucijama namješta nezaposlenu muslimansku mladež. te æe u tu svrhu društvo nastojati: 1. u Austro-Ugarskoj monarhiji ili u inozemstvu. herc.) Paragraf 2: Društvu je svrha: društveni odgoj svojih èlanova. da pruži materijalnu pomoæ neopskrbljenim i za rad nesposobnim muslimanima i muslimankama kao i nejakoj djeci islamske vjere.) Paragraf 2: Svrha je udruženja da ukine prosjaèenje. e) da pomaže osnivanje knjižnice. koji se odaju valjanim zanatima ili žele da se u zanatu usavrše u Bosni i Hercegovini. 1913.Istièu da mu je zadatak: a) da daje materijalne pomoæi Muslimanima iz Bosne i Hercegovine. d) da podupire domaæu muslimansku književnost. Filantropski ideal je najpotpunije izražen Pravilima Muslimanskog dobrotvornog društva "Merhamet" za spreèavanje prosjaèenja i potpomaganje sirotinje u Sarajevu (Sarajevo: Islamska dionièka štamparija (tiskara). meðu muslimanskom sirotinjom u gradu Sarajevu.a. f) da pomaže osnivanje antialkoholistièkih i gimnastièkih društava. 193 . 5. 3. 2. te kulturno i gospodarsko unapreðivanje interesa bos. c) da širi pismenost u narodu davanjem analfabetskih teèajeva.

dotle je A. Na poèetku dvadesetog stoljeæa pristalice ideja pokreta "Progresivna era" kao što je Jane Adams insistirali su. godine). tj. Danska i Švedska danas). oboje su se zalagali za pružanje one vrste pomoæi koja naglašava oslonac na sopstvene snage. Rijeè je. na primjer. Njihov pandan u Evropi danas èine najveæa Gulbenkijan fondacija u Portugalu i Volskvagenova fondacija u Zapadnoj Njemaèkoj. Carnegie upozoravao svoje kolege milionere da svoja dobroèinstva usmjeravaju ka onima koji su spremniji da pomognu sami sebi. samopomoæ. koja se u dilemi izmeðu Cotton Marhera. Krajem devetnaestog stoljeæa .u Njujorku se pojavljuje Društvo dobrotvorne organizacije. na tome da cilj moderne filantropije treba da bude širok font lijeèenja socijalnih bolesti prije nego tretiranje problema na individualnom nivou. U Japanu. stoljeæa zalagao da svako treba da igra ulogu u pomaganju sirotinje i doprinosi društvu u ime religije.). Institucionalni okvir kroz koji je oticala filantropska pomoæ u niže društvene slojeve predstavljale su socijalna starateljstva i fondacije kakve poznajemo i danas. dakle. Kao što se iz citiranih ulomaka vidi u nabrajanju motiva dobrotvornog djelovanja nema invokacije koja bi sadržavala duh pobožno usmjerenih poruka kojima se podstièe dobroèinstvo i skrb za one kojima je ona potrebna što je izrazito prisutno u parafraziranom odjeljku Bajezidagiæeve vakufname. godine.to je period koji se donekle poklapa sa onim vremenom kojim se mi ovdje bavimo . èiji je osnivaè bila Josephina Shaw Lowell i industrijalac Andrew Carnegie. Rokefelerova (osnovana 1913. u veæoj mjeri opredijelila za ideje njegovog suvremenika Bendžamina Franklina.(Ovdje se pod kulturnom državom vjerovatno misli na socijalnu državu kakve su. trenutno najproduktivnijem centru filantropije u modernom svijetu.). koji se u prvoj polovini 18. Carnegie (osnovana 1911. Rasel Sage fondacija (osnovana 1907. Slièno tome sekularistièki duh prožima i filantropsko nastojanja u Americi. Veoma poznata Fordova fondacija osnovana je 1936. samo od ranih 70-tih 194 . (Na primjer. primjerice. I dok se na jednoj strani gospoða Lowel zalagala za ideju da je siromašnima bolje osigurati posao nego kratkotrajnu radost povremenim poklonima u odjeæi i hrani. koji je bio uvjerenja da svaki graðanin treba da pomaže svojim sugraðanima putem mudrog investiranja i liènih sredstava bez spominjanja religije. o jednom sekulariziranom i ako hoæete evropeiziranom shvatnju koje provihava kroz paragrafe ovih pravila.

u osnovi su zapadnjaèkog tipa i ne vode mnogo raèuna o bogatoj tradiciji dobrotvornog djelovanja i davanja utemeljenih u institucijama vakufa i zekata. Zakljuèci: . Philantropist Work among the Bosnian Moslems with a Particular review of the Humanitarian Societie's Rules at the Beginning of 195 . U Americi je 1982. pak.rijeè je samo o ovlaš odabranim uzorcima . vakuf suoèen sa svojom zastarjelom organizacijom i izuzetno nepovoljnim objektivnim okolnostima nije mogao na adekvatan naèin odgovoriti zadaæi koju je tokom prethodnih vijekova tako uspješno rješavao ispunjavajuæi svoju ulogu na najbolji naèin upravo u periodima kada je rigorozno provodio želje svojih utemeljivaèa ovjekovjeèene u vakufnamama.000 fondacija.Prezentirana onako kako su formulirana Pravila društvenih organizacija i kulturno-prosvjetnih i dobrotvornih društava Bosanskih Muslimana . . 54 milijarde dolara.000 razlièitih fondacijskih ustanova. posebno u pomaganju i stipendiranju ðaka i studenata. . ali su im rezultati barem po onome kakvo je stanje danas potpuno razlièiti.Potpunija slika o stanju bosansko-muslimanske filantropije na poèetku ovog stoljeæa može se steæi naravno jednim mnogo kompleksnijim i dugotrajnijim istraživanjem nego što je to moguæe uvidom u pravila pomenutih društava jer svjesni smo èestog raskoraka izmeðu onog što se proklamuje i onog što se ostvari. mora se skrenuti pažnja da je kao nusprodukt sekularizacije i evropeizacije osnova na kojima su ova društva utemeljena došlo do kulturnohistorijskog diskontinuiteta i izvjesnog išèašenja u odnosu na sredinu kojoj su ona pripadala i trebala da im služe. godine bilo oko 22.godina osnovano je više od 2. . Pa i pored ovako velikog broja filantropsko usmjerenih organizacija lièna davanja u filantropske svrhe u SAD èine 90% svih dobrotvornih davanja i 1982.Ideali koji su vodili amerièke filantrope poèetkom ovog stoljeæa ne razlikuju se mnogo od koncepta sadašnjih u pravilima kulturno-prosvjetnih i humanitarnih društava Bosanskih Muslimana na prijelazu ovog stoljeæa. dostigla su iznos od cca. Sa svoje strane.I pored znaèajnih rezultata koji su putem dobrotvornih i kulturnoobrazovnih društava postignuti u prvim decenijama XX stoljeæa u bosansko-muslimanskoj sredini.

but also the domineering ideas that have motivated and oriented its members usually condition it. The social and historical circumstances. The contemporary answer to the grown needs of the Bosniak people for the social solidarity can be found in leaning on its own tradition that had been founded largely in the institution of legacies /vakufs/. but also in finding the new modalities of philanthropic work that is characteristic for the more developed societies in Western Europe and USA. These principles were the leading idea for the majority of members of this nation. The charity work in Bosniaks in the based was based both on the understandable social solidarity and also on the religious imperative that had sprung out from the basic principles of Islam. the development level.20th Century The issue of charity work in a community cannot be separated from the level of overall organization of that same community. 196 . at least in the past.

Sve oporuke legalizovao je i u sidžil upisao kadija gdje je detaljno navedeno šta je i u koju svrhu oporuèitelj ostavio i koga je odredio za izvršioca i kontrolora svoje oporuke. I oporuke /vasijetname/ su ranije igrale znaèajnu ulogu u rješavanju socijalnih problema muslimana i pomaganju siromašnih i nezbrinutih osoba. vadžiba. godine kroz džamije. smokve. Na ovaj naèin oni su mnogo pomagali u rješavanju raznih socijalnih problema. dva bajrama. džume petkom u podne. vaizi i drugi uèeni ljudi /ulema/ držali su prigodom svih ovih sveèanosti prisutnim predavanja iz islamistike i uèili prigodne dove. šipke i drugo voæe. Zato su mnogi èuvali. iz njihove ostavine. Posebno se vodila briga o bolesnicima i svako je se trudio da na neki naèin pomogne bolesniku.Hivzija Hasandediæ MUSLIMANSKA DRUŠTVA U MOSTARU Do konca prošlog stoljeæa u Mostaru nije djelovalo ni jedno muslimansko društvo. do truhljenja. nezrova i jemina. odvijao sav kulturni život i proslavljali svi vjerski pa i državni praznici. razne vrste voæa: limune. kefareta. proslavljanja odabranih /mubarek/ noæi. klanja kurbana na Kurban. a mnogi su se primali. Kod Ali-hodžine džamije na Raljevini i na Mazoljicama sve do zadnjeg rata uèene su kišne dove na koje su dovoðena i djeca iz mekteba. sadakai-fitre. 197 . prtokale /naranèe/. obavljali vjerski obredi. Imami. mevluda. uèenja dova za dug i sreæan život novog sultana i novoroðenog princa na dvoru sultana. i to sve iskljuèivo radi sevapa. posebno žene. pipunove. i nosili ih bolesnicima. podijele sirotinji izvjesne svote novca na ime propuštenih farzova. i da njeguju bolesnike. Veæina bogatih muslimana su sve ove dužnosti striktno izvršavali jer su bili ubijeðeni muslimani. grožðe. Svi iole imuæniji muslimani su ranije za života pisali oporuke i odreðivali da se poslije njihove smrti. lubenice. hatibi. Sav kulturno-povijesni rad kod muslimana u Mostaru odvijao se je do 1898. i u ovim ustanovama sticalo se sve znanje. Džamije su bile noæu osvijetljene kandiljima i svijeæama /mum/. mektebe. One su bile dupkom pune prilikom ramazana. Sav humano-socijalni rad kod muslimana .odvijao se do konca prošlog stoljeæa iskljuèivo kroz davanje zekata. makar on ne bio ni u kakvoj rodbinskoj vezi s njim. poklanjanja hatmi za duše umrlih. medrese i tekije.bajram i dijeljenje raznih sadaka /milostinja/ sirotinji koje je ranije bilo mnogo.

a. godine ovaj ispraæaj i doèek prireðivani su kod Hadžinske sofe u najjužnijem dijelu Mostara. tu im je svijet donosio dvopek /peksimet/. Najveæi i najgrlatiji izmeðu njih išao je na èelu povorke i glasno izgovarao tekst jedne dosta duge i rimovane dove koja se prigodom ovih ispraæaja samo u Mostaru uèila. U ovoj ceremoniji su glavni uèesnici bili mektebska djeca a koja su od kuæe išla s hodoèasnikom u povroci kroz grad do zbornog mjesta. kod stare željeznièke stanice u Rièini.Posebno su bili lijepi bajramski i ramazanski obièaji i meðusobno posjeæivanje rodbine i komšija u tim danima. Do prolaska željeznice kroz Mostar 1884. a ostala djeca su ga pratila sa "amin". ondašnja vojna komanda je. èarape i drugo što je za put i borbu bilo potrebno. godine. kada je u Mostar dolazio novi mutesarif /okružni predstojnik/ i prilikom svake pobjede i poraza turske vojske. na pritužbu nekih graðana. a od 1884. U Mostaru je posebno bilo sveèano prilikom ispraæaja hodoèasnika na hadž u Meku i doèeka hadžija na povratku otuda. Svaki esnaf imao je svog starješinu /æehaju/. zatim kod stupanja na prijesto novog sultana. Tada su djeca u hadžijinoj kuæi dobivala somune napunjene halvom i nešto novaca. Ove su sveèanosti bile poznate pod imenom "kušanme" ili opasivanje majstorske pregaèe kao simbola kvalifikacije u 198 . na Muhammedov. organizira sveèanost i veselje u okviru jednog esnafa i o trošku pripadnika dotiènog esnafa. Oni bi se ovdje pod bajrak skupljali. S tabije je jedno vrijeme top pucao i poslije 1878. ratnici su odavde zajednièki polazili u boj a hodoèasnici u Meku.s. prenijela top na Hum odakle je pucao sve od 1918. U ove dane top je s tabije pucao i oglašavao poèetak /sehur/ i završetak posta /iftar/. godine. U Mostaru je za turske uprave radilo više od pedeset vrsta raznih zanatlija koji su bili udruženi u posebne organizacije zvane esnafi ili cehovi. Kod Hadžinske sofe je za turske uprave prireðivan i ispraæaj ratnika kad su polazili u boj. Postojao je ustaljen obièaj da se prilikom proizvoðenja zanatlija u više zanatske rangove. svoj statut i bajrak kao vanjski znak esnafa. Ovom prilikom su ponekad prireðivane u hadžijinoj kuæi i bogate gozbe. Ali pošto je jaka detonacija uznemirivala okolne stanovnike i kuæe im potresala. roðendan /mevlud/.. godine top je pucao s Mazoljica i samo oglašavao završetak posta /iftar/. Na isti naèin prireðivan je i doèek hadžiji koga bi djeca od Hadžinske sofe ili stare željeznièke stanice do kuæe u povorci s glasnim uèenjem dove dopratila. roðenja princa na dvoru. Top je još pucao petkom u podne. svoju upravu zvanu londža. za tri dana Ramazanskog i èetiri dana Kurban-bajrama. Nakon obavljanja kratke molitve i opraštanja sa svima. Od 1918. do 1941. kalfe i majstore.

Društvo Sv. nauku i izobrazuje èlanove. ruždiji. osnovano 29 muslimanskih društava koji su se prema svojoj namjeni dijelila na: kulturno-prosvjetna. Glasnik IVZ. a u kuæama promovisanih kalfi i majstore prireðivane su bogate gozbe sa brojnim zvanicama. preveo Muhamed A. godine pa bi se mogao dati potpun broj i pregled rada svih ovih društava. pa podiže materijalno stanje poljodjelaca. godine osnovana je u Mostaru Muslimanska èitaonica /Kireaethana/ i za prvog predsjednika izabran je poznati mostarski gradonaèelnik Mujaga Komadina /1839.svom zanatu. nakon izlaska iz džamije na Bajram ujutro. broj 173 i 252. Glasnik VIS-a. 1987. str. humano-socijalna. Uspomene Riste Ivaniševiæa Mostarca.. U pravilima društva piše da je ono imalo zadatak da "širi društveni napredak. Sarajevo.str. Hadžijska dova u Mostaru.. 1. Bilo je. Za neka društva nemamo nikakvih podataka pa ih samo poimenièno navodimo. str.-1925. 1938. XXVIII.. obrtnika i trgovaèkih poduzeæa. 88-90. ali ovim vrstama takmièenja nema spomena u poznatim izvorima. br. hanovima. politièka. staleška. 71-75. Jugoslovenski list (JL). list 18. IZVORI: Sidžil mostarskog kadije 1632. do 1634. Zanimljivi su bili i ženidbeni obièaji kao i obièaji prilikom obrezivanja djece /sunetluka/. knjiga. Beograd. Hasan Nametak. 1939. Hasandediæ. i drugih sportskih tamièenja kao u: skoku u dalj. Sarajevo. godine i kojima smo našli spomen u pristupaènim izvorima. da ustroji 199 . 2. str. . 122. 33-34. Mujiæ. Sarajevo. MUHAMEDANSKO ÈITAONIÈKO I DOBROTVORNO DRUŠTVO /KIRAETHANA/ Na osnivaèkoj skupštini koja je održana u velikoj sali Kalhane na Velikoj Tepi poèetkom 1898. 1933. 43. hrvanju. Potrebno bi bilo pregledati svu periodiènu štampu koja je izlazila u Mostaru i Sarajevu do 1945. Sidžil mostarskog kadije /SMK/ broj 3. Save./. gradskoj opæini i broju muslimanskih kuæa u Mostaru. Tada su zanatlije dotiènog esnafa išle kroz grad u povorkama i izvodile razne šale i šeretluke. U sidžilima mostarskih kadija ima spomena natjecanju u bacanju kamena s ramena. H. Bratstvo. Ljubljana. Sve spomenuto je u prošlo doba bilo jedan vid kulturnog uzdizanja i sportskog takmièenja. da pomaže siromašne muslimanske familije. do 1945. trkama i slièno. godine u Mostaru je. prema podacima s kojima raspolažemo. broj 1. sigurno. Nekoliko novih podataka o oporukama... U periodu od 1898. 1989. sportska i pogrebna. Ovdje kronološkim redom donosimo spisak muslimanskih društava koja su u Mostaru djelovala od konca prošlog stoljeæa do 1945.

èitaonicu. MUSLIMANSKA ÈITAONICA /KIRAETHANA/ Na osnivaèkoj skupštini održanoj 19. 1925. Mostar.. godine održan protestni zbor u mostarskoj Kiraethani. godine nestalo je Fate Omanoviæ. i broj 23. bio je jedno vrijeme bibliotekar ove biblioteke. Borba muslimana Bosne i Hercegovine za vjersku i vjersko-prosvjetnu autonomiju. Puziæ. broj 22. ova je Kiraethana bila odmah od strane austrougarskih vlasti zatvorena i sav inventar i knjige bili su konfiskovani. malodobne kæerke Osmanove iz Kuti Livèa u Bijelom Polju kod Mostara. Zemaljska vlada za Bosnu i Hercegovinu u Sarajevu "raspustila je" i zabranila daljnji rad Kiraethane. Ovaj dogaðaj je uzbudio sve muslimane u Bosni i Hercegovini pa je 6. Sutradan po njenom nestanku prosuo se glas po Mostaru da je Fata prošle noæi pobjegla s nekim inovjercem u Dalmaciju. Biblioteka Kiraethane nalazila se do 1914. novembra 1905. Sarajevski list. Temim. treæu 31. avgusta 1904. Muslimanska vjersko-prosvjetna autonomija u Bosni i Hercegovini. djelovala je pod imenom Muslimanska èitaonica sa dobrotvornim društvom /Mostarda me'a džem'ijjeti hajrijje islam kiraethanesi/. 89 i 327. poznati javni i kulturni radnik Mostara. koje je dobivala èak iz inostranstva. da dijeli stipendije i da nema nikakav politièki znaèaj". Osman Nuri Hadžiæ.. 1967. str.. Sarajevo. motivišuæi to time da je "iz nje potekla sva agitacija".. petu 4. Sarajevo. Za prvog predsjednika izabran je hafiz Husein-ef. U Arhivu Hercegovine èuva se jedna bilježnica ove Kiraethane u koju su bila upisivana lica koja su iz ove biblioteke uzimala knjige na èitanje. Noæu uoèi 3. godine u Mostaru osnovana je Muslimanska èitaonica /Kiraethana/ koja je djelimièno nastavila rad prve Kiraethane. 1904. broj 4 i broj 83. èetvrtu 12. drugu 12. a za potpredsjednika Ali Riza-ef. marta 1906. IZVORI: Bošnjak 1899. Osvit.. Sarajevo. broj 11. Prvu zabranu dali su 3. Gajret. godine u jednoj zgradi na poèetku Brkiæa i Temimove ulice u Brankovcu. broj 7 ./5. str. maja 1899. IZVORI: Behar. Husaga Æišiæ. Kad je poèeo prvi svjetski rat 1914.12. Ova je Kiraethana bila nadaleko èuvena. Znaèaj ove èitaonice je bio još i u tome što su njeni èlanovi kroz nju potajno vodili politièku borbu protiv onovremene austrougarske uprave. str. Od 1908. marta 1905. što je sve bez traga nestalo.. godine. godine. Èitaonica je radila na kulturno-prosvjetnom uzdizanju muslimana i èesto je prireðivala zabave u Hrvoju. 366. 1905. 175 i broj 14.. Ferdo Hauptman. 2. 223. str. Sara200 . godine. jer je posjedovala velik broj vrijednih i rijetkih knjiga. novembra 1914. maja 1899. oktobra 1905.

1932. 1934.. Društvo je prestalo s radom 1941. Sarajevo.. Glasnik VISa. str. Fuad Slipièeviæ. Krpo. Ševkija Baliæ. broj 7-8. Društvo je dalje svake godine besplatno obrezivalo /sunetilo/ svu siromašnu muslimansku djecu u gradu. JL. Mujaga Turko. broj 29. 286-289. a poslije njega na ovom položaju su se više godina nalazili: Mustafa O. Æišiæ. broj 9. u broju 4. a Zemaljska vlada Bosne i Hercegovine odobrila je njegova pravila 4.. god. Mostar. Godine 1936. 1930. i to obrezivanje vršio je niz godina dr Muhamed Riðanoviæ. broj 1-2. 1974. Èlanovi društva su èesto prireðivali dobrotvorne zabave i svakog Bajrama dijelili pomoæ sirotinji.. njegov život i djelo. 1932. 138-141. Mehmed Hadžiæ. str. Sarajevo. broj 21 i 196. Ahmed-aga Tuce bio je prvi predsjednik društva. na stranici 50. 3. 103. Vehbija Imamoviæ. Mustafa Topuzoviæ i dr Muhamed Riðanoviæ. 1914. Osim navedenog èlanovi društva su održavali analfabetske teèajeve u gradu i okolini i uz ramazan prireðivali predavanja koja su držali profesori mostarskih srednjih škola: Salih Baljiæ. god. broj 13. broj 13. H.. Muhamed Ðukiæ i Sulejman S. Behar. 1906. str. Sarajevo. Mustafa Alikalfiæ. IZVORI: Osvit. 192. Sarajevski list. god. H. Abdurahman Nametak. 1933. broj 261 i 270. Sarajevo. osnovana je pri ovom društvu muzièka. Hasandediæ... Ittihad. str. broj 26. Dr Safvet-beg Bašagiæ spjevao je himnu društvu koja je objavljena u listu Gajret iz 1926. Hasan-aga Alikalfiæ. broj 8 i 42 i 1939.. Novi Behar. 303313.. god. kalendar Gajret. MUSLIMANSKO ZANATSKO UDRUŽENJE ITTIHAD Ovo je društvo osnovano u julu 1906.. naroèito poslije rješenja agrarnog pitanja kod nas kada su mnoge muslimanske porodice preko noæi došle na prosjaèki štap. str. 201 . 1935. 1913. str. 26. Sarajevo. Mujaga Komadina. broj 103. str. godine. Merhum Husaga Æišiæ. Društvo je prireðivalo razne humano-socijalne akcije i na razne naèine pomagalo sirotinju. Glasnik VIS-a. U osnivaèki odbor izabrani su: Ahmed-aga Tuce. priredilo zabavu u korist muhadžira. broj 102 i 288. Ovo je bilo najstarije zanatsko društvo u Bosni i Hercegovini. godine. Ibraga Mahiniæ.. god. broj 34. 207. 1907. 1912. Sarajevo. 1957. Glavni zadatak društva bio je da pomaže i unapreðuje sve vrste zanatstva u gradu i okolini. broj 1-2. naše najstarije zanatsko društvo... god.. Besim Korkut i dr. oktobra 1906. 1940. pjevaèka i diletantska sekcija i ovo je bilo jedino muslimansko muzièko društvo u Mostaru. Hasandediæ. Vehbija Imamoviæ. Društvo je 1912.jevo.

Kajdafa Efica. Šaæir Konjhodžiæ. sljedeæi: Ahmed Džikiæ. Na 1. Salko Džikiæ i drugi. Arhiva Vakufskog povjerenstva u Mostaru / AVPM /. Mustafa M. 79. IZVORI: Bošnjak. Posebna je zasluga Gajreta što je od prvih dana svoga djelovanja davao stipendije uèenicima muslimanima iz cijele Hercegovine koji su pohaðali trgovaèke i zanatske škole. 5. Godine 1920. Hasan Æišiæ. Ulfeta i Hašmeta Arpaðiæ. u kome su radile: Muruveta Alajbegoviæ. koji je radio sve do poèetka drugog svjetskog rata 1914. aprila 1907. ing. 1909. a 1912. godine. godine. Æišiæ. Omer Ugljen. IZVORI: Osvit./10. priredilo je zabavu u Hrvoju i davali komad Abdulah-paša od dr Safvetbega Bašagiæa. 202 . broj 35. broj 4. U odboru ovog društva radili su. Rahma Vrgora. Æamila Nožiæ. Hakija Æišiæ. Sulejman S. Smajil Brkiæ. Šefika Ševa i druge. ing. Azema Mrkonjiæ. 1907. Fejiæ. Husnija Kurt. Ziba Kapetanoviæ. godine 32 stipendije. od njegova osnivanja do prestanka djelovanja. Æazim Ugljen. 1908. /X/. godine. Sarajevo. Ferida Jahiæ. hadži Ibrahim Slipièeviæ. ovo društvo je dalo 51. godine osnovan je u Mostaru ženski odbor Gajreta. Mukelefa Ugljen. 6. Ibrahim-ef. 7. Šemsa Kajtaz.. str. Fikreta i Enesa Behliloviæ. godine i cilj mu je bio da pomaže promicanje trgovine u gradu. Šaæir Bijediæ. Šefika Hadžiæ. IZVORI: Behar. Vehbija Imamoviæ. Zejna Draèe. otvoren je u Mostaru Gajretov muški konvikt.4. Poèetkom 1919. Sidika Omeragiæ. MUSLIMANSKO TRGOVAÈKO UDRUŽENJE Osnovano je 1908. Šerifa Koluder. Hatidža Æišiæ. broj 34. Alija Veliæ. godine. Godine 1911. Ne zna se kada je društvo osnovano i kada je prestalo raditi.Krpo. akt broj 991/1910. PRIVREMENI ODBOR ISLAMSKOG SIROTIŠTA Ovaj je odbor djelovao u Mostaru 1909. Mostar. MJESNI ODBOR KULTURNO-PROSVJETNOG DRUŠTVA GAJRET Mjesni odbor kulturno-prosvjetnog društva Gajret u Mostaru osnovan je 1911. Salih Èišiæ. Sarajevo. MUSLIMANSKO POZORIŠNO DRUŠTVO Ovo je društvo djelovalo u Mostaru 1907. Fahra Milaviæ. Radilo je i 1910. Atifa Kurt. Mustafa Alikalfiæ. Hajro Treboviæ.

broj 141 i 147.. god. gradonaèelnik Mostara. broj 32 i 255. Sarajevo. god. str.. 103 i 282. Sarajevo. vlastitim sredstvima je za ovaj klub kupio potrebne rekvizite koji su nabavljeni u Pragu u Èehoslovaèkoj. broj 13. Behliloviæ.. Pri Gajretu je više godina djelovao odbor za pomaganje siromašne školske djece. 1932. U ovom konviktu je 1924. Ova predavanja su držali profesori srednjih škola: Salih Æišiæ. AVPM. akt broj 203 . Vehbija Imamoviæ. god. broj 13-16.. broj 1.... god. Mustafa Alikalfiæ. 8. 1930. 1931. Gajret je imao i svoj pjevaèki hor koji je na Bajrame a i prigodom nekih drugih sveèanosti prireðivao koncerte. a vaspitaèi su bili: hadži Muhamed-ef. god. god. god. godine i za prvog predsjednika je izabran Husein Dubraviæ Ðogo. IZVORI: Gajret. broj 74. 1930. 1912. god. Ove teèajeve pohaðalo je i završavalo svake godine 25-30 muslimanskih djevojaka. 1934. Godine 1919. 1931. broj 25 i 49.. èajanke i zabave u Mostaru. aprila 1912. 1912. koja je svake godine držala petomjeseène teèajeve iz domaæinstva. broj 3. 1935. Inicijativom Gajreta otvorena je u Mostaru Domaæinska škola. broj 5-6. 1932. Ahmed Džikiæ. broj 6. Sefiæ. 531. hadži hafiz Ibrahim-ef. uèitelj i književnik. 1924. Kasumoviæ i Ali-ef. godine 43 pitomca. Mujaga Komadina. broj 16. Riðanoviæ. god. god. god. hafiz Ahmed-ef. godine bilo 47 i 1925. broj 1 i 22.. broj 135. U Mostaru je više godina radila Gajretova kreditna zadruga. i 1939. 1934. vršio je niz godina dužnosti upravnika ovog konvikta... broj 7-8.godine. Gajret je dalje vršio i razne humano-socijalne akcije s ciljem potpomaganja muslimanske sirotinje. 18 i 20. god. broj 5. god. Blagaju i Bijelom Polju. 1911.. Kulturno-prosvjetne ustanove u Bosni i Hercegovini. god.. Ðorðe Pejanoviæ. uèitelj. str. 1929. 45 pitomaca. 8. Omer-ef. Alajbegoviæ. osnovana je u Mostaru Gajretova narodna biblioteka. 13 i 21. 55 i 1934.. koja je pojedincima a i raznim organizacijama davala novac na kredit. 92. 1930. Bio je smješten u Kajtazovoj kuæi blizu Male Tepe u kojoj je za turske uprave stanovao mutesarif /okružni predstojnik/. god. 13-14. 1931. 1933. 48. MUSLIMANSKI "SOKO" Ovo je društvo osnovano 8. 1933. god. god. IZVORI: Sarajevski list.. 103-104. koja je posjedovala velik broj vrijednih knjiga i èiji su èlanovi držali predavanja u svojim prostorijama spram Karaðoz-begove džamije.. broj 212. 1937. god. god. dr Hasan Mahiæ i drugi. bilo 47. 1925.. JL. broj 69... U Mostaru je radio i ženski konvikt u kome je 1924.

MUSLIMANSKI OMLADINSKI ODBOR ZA PODUÈAVANJE ÐAKA Za ovaj odbor samo znamo da je djelovao u Mostaru 1920. i 209/1920. 10. Radila je u zgradi ženske mektebi.425/1913. 204 . Za prvog predsjednika izabran je hafiz Muhamed Hilmi-ef. nd. IZBORI: Sarajevski list. Klub je postojao i djelovao i 1912. Prvu zabavu priredili su 11. i 205/1936. MUSLIMANSKO ANTIALKOHOLNO DRUŠTVO "SVIJEST" Ovo je društvo osnovano oko 1922. godine. godine. godine i imalo za cilj da se bori protiv alkoholizma. IZVORI: AVPM. Od osnutka do završetka prvog svjetskog rata imao je kancelariju u "Kafe . u kojoj su muslimanske djevojke uèile šivanje. radila do 1933. god. 1935. akt broj 42/1916. str. MUSLIMANSKI KLUB Osnovan je na osnivaèkoj skupštini održanoj 9. Ð. godine. godine odveden u logor u Jasenovac i tamo ubijen. broj 59. djelovao je pod nazivom Muslimanski jugoslovenski klub i imao kancelariju u vakufskom dvoru spram Karaðoz-begove džamije. a za tajnika Abdurezak Hifzi Bjelevac. akt broj 209/1920.104. akt broj 484/1913. ibtidaije u Brankovcu. i 651/1933. Butum. akti broj 25/1919. koju je 1912. godine. Od 1929. marta 1922. godine sagradio Mujaga Komadina na ruševinama hadži Baline medrese. poznati politièar i publicist iz predratne Jugoslavije. IZVORI: AVPM. broj 48.Evropi" kod ulaza s Male Tepe u Kujundžiluk. Ova je zadruga. IZVORI: AVPM. 12. 13. MUSLIMANSKA ŽENSKA ZADRUGA Osnovana je 1919.. Ne zna se kada je prestalo djelovati. 11. 1913. godine s ciljem struènog obrazovanja i potpomaganja muslimanki.. koji je 1944. AVPM. 9. godine. godine èitaonicu koja je bila smještena u jednoj sobi Koski Mehmed-pašine medrese na Maloj Tepi. MUSLIMANSKI ÐAÈKI SPORTSKI KLUB Ovaj je klub imao 1916. Posljednji njegov predsjednik bio je Smail-aga Æemaloviæ.marta 1913. Pejanoviæ. JL.

Muhamed Muslibegoviæ i Husein ef. Blaško Sliškoviæ. Salih Baljiæ bio je 1939. Rahmet je 1937. i Ahmed Sefiæ. Salih Baljiæ. bio je predsjednik. Sefiæ. a Omer-ef. dijelio je godinama. Hamdija Taslaman. deset odijela da se podijele djeci. Puziæ. dr. prof. U prvi odbor ovog društva izabrani su bili: Omer-ef. hadži Ibraga Slipièeviæ. godine i zadatak mu je opremanje i sahranjivanje umrlih muslimana. Mustafa Beèeviæ. godine zakljuèeno je da se pri ovom društvu osnuje socijalni fond za dijeljenje pomoæi siromašnim uèenicima i davanje stipendija šegrtima. Muhamed Riðanoviæ. Suljaga Krpo. Rahmet je više puta pomagoao opravku džamija: Baba Beširove na 205 . Zadik Danon dao je 1934. Ali. Prof. 1922. Omer H. U odbor ovog društva. Muhamed Mahiniæ. Alaga Hadžimusiæ. Salih-ef. Mièijeviæ iz Turske bio je utemeljivaè Rahmeta i poslao mu je 1937. Šaæir Muratoviæ. hafiz Salih-ef. Mustafa. Muhamed-aga Deronja. Na sjednici Rahmeta održanoj 1935. dr Ševkija i Omer Baliæ. Rahmet je dalje besplatno sahranjivao sve siromašne muslimane što i danas èini. Isidor Maestro.ef. Ugljen. Alaga Seferoviæ. Mustafa Alikalfiæ. godine sljedeæi: Ranko Semiz.èija se velika uramljena slika i danas nalazi na zidu u kancelariji Rahmeta. Avdaga Bajgodiæ i Nurija Šaæiroviæ. godine predsjednik ovog fonda. godine imao jednog dobrotvora. Avdija Simit. bio je predsjednik. Ugljen . pola vagona brašna da se podijeli sirotinji. bili su birani i sljedeæi: Selim Kolukèija. Ugljen dva odijela. Šaæir Konjhodžiæ. Koen. Ali-ef. Salih-aga Popovac. predsjednik od 1968. Muhamed Hadžiosmanoviæ. Avdaga Skikiæ. Suljaga i Muhamed Æišiæ. Rahmet je vršio i razne humano-socijalne akcije i prikupljao priloge od graðana koje je pred Bajrame dijelio mjesnoj sirotinji. Muhamed Omeragiæ. Neki NN dao je 1937. prof. Tahir Kosoviæ. gostionièar. J. Osman Kukrica. Salih Efica. Estera Danon bila je velika dobrotvorka i mnogo je pomogla svu sirotinju bez razlike vjere.IZVORI: Narodna sloboda. Tahir Jašarbegoviæ dijelio je èesto hljebove sirotinji. Hadži Husaga Kajtaz poklonio je dio imetka humanim ustanovama. preko Rahmeta. Glavni inicijator osnivanja ovog društva bio je Omer-ef. Mujaga Popovac. broj 10 14. bio je jedno vrijeme predsjednik. Mostar. Pomoæ u novcu dali su 1933. Ahmed Mušiæ.. godine 500 dinara. MUSLIMANSKO POKOPNO DRUŠVO "RAHMET" Ovo je društvo osnovano 1924. Ibrahim Tikvina. Ševa. poznati mostarski tržni inspektor /èarši-æehaja/. Mujiæ. Hasan Šiširak. do danas i drugi. od njegovog osnivanja do danas. hljebove mektebskoj djeci i davao priloge u novcu i odjeæi. devet umrlih i èetiri živa utemeljivaèa: Smail-aga Æemaloviæ.

Pravda. 164. Koski Mehmed-pašinoj i Karaðoz-begovoj.. 29. IZVORI: Ove podatke sam dobio od rahm.. godine ubili 63 muslimana. Derviš-paše Bajezidagiæa u Podhumu i Zirai Ahmed-age u Donjoj mahali u Mostaru i izgradnju džamija u: Potocima kod Mostara. godi. broj 160. str. IZVORI: JL. noæ ramazana uoèi Lejleikadra. broj 4. 1935. izgradnju gusulhane u Nevesinju. Tabaèici. Gornjem Vakufu. 16.. broj 26. prireðivao uèenje hatmi svojim umrlim èlanovima.. u Ljubuškom. 26. 13.. MUSLIMANSKA ZANATSKA ZADRUGA Osnovao ju je Omer Baliæ /1894. god. 168 i 181. AVPM./ oko 1927. 1934. 206 . u džamijama: Æejvan Æehajinoj. od svoga osnutka do danas. 1932. 284 i 316.-1986. godine i prvi njegov predsjednik bio je Omer S. Hatme su se poklanjale 27. 15./. dvije džamije u selima Podveležja. i za bojadisanje pravoslavne crkve u Mostaru.-1932. god.. opravku mekteba i ograðivanje harema u Potocima. O radu ove zadruge nemamo nikakvih podataka. god. Omera Sefiæa. Sarajevo. 73. broj 4-5. 110 i 284. Dusini kod Fojnice i drugdje. 63. broj 53. 1935. Donjim Vranjeviæima više Blagaja. akt broj 67/1930.. 1933. Sarajevo. Dalje je pomagao i davao novèane priloge za izgradnju gusulhane. 1936. izgradnju gusulhane u Ljubuškom. 16.. i za ograðivanje Šariæa harema i harema u Šoinovcu u Mostaru. 1932. izgradnju gusluhane u Travniku. 59. 15. Rahmet je dalje dao prilog za izgradnju spomenika na Rotimlji gdje su Nijemci 1943. u Žabljaku. broj 4. 276 i 304. Rahmet je. MUSLIMANSKO KULTURNO DRUŠTVO "OMLADINA" Ovo je društvo osnovano oko 1926.Balinovcu. Za sve ove brojne pomoæi društvo je od daroprimalaca dobilo više pismenih priznanja i zahvalnica koje èuvaju u svojoj arhivi a neke su uramili i objesili po zidovima prijemne kancelarije. god. Društvo je djelovalo i 1930. 8. IZVORI: Novi Behar. Ovo je jedino muslimansko društvo iz predratne Jugoslavije koje i danas djeluje u Mostaru. broj 28 i 48. godne. 53. 1939. god. a tajnik Ahmed Hadžiomeroviæ. Društvo je imalo diletantsku sekciju i prireðivalo koncerte i javne zabave u Mostaru. Sefiæ /1903. Nevesinju. Ovo društvo je više puta slalo jednokratne pomoæi Crvenom krstu i nekim licima iz Bosne i Hercegovine za koje se saznalo da su teško i neizljeèivo bolesni. broj 11.

Mustafa Ramiæ. Sabit Milaviæ. Mustafa i Omer Kalajdžiæ. Mirza Baliæ. Društvo je svojim sredstvima ogradilo harem oko hadži Ali-bega Lafe džamije u Zahumu na Raskršæu. Glavni cilj i zadatak društva bio je da radi na kulturno-prosvjetnom uzdizanju muslimana i u tu svrhu su oba odbora prireðivali u gradu i okolini mevlude. Munira Hamziæ. dr Ševkija Baliæ. OGRAÐIVANJE I ÆIŠÆENJE GROBALJA Ovo društvo osnovao je Omer Baliæ oko 1927. Opširnije o njenom radu vidi: Fazlija Alikalfiæ. Ahmed Sefiæ. IZVORI: Novi Behar.. AVPM. godine bili su sljedeæi: hadži Mehmed-aga Bošnjiæ. godine. zabave. Fehma Bašagiæ. godine. Mustafa Lakišiæ. /Alibegovica/. Hiba Baliæ. Abdurahman Nametak. 63. ODBOR NARODNE UZDANICE Mjesni odbor Narodne uzdanice u Mostaru osnovan je na konstituirajuæoj skupštini održanoj u augustu 1929. godine. MUSLIMANSKO ANTIALKOHOLNO DRUŠTVO "BUDUÆNOST" Ovo je društvo osnovao Omer Baliæ oko 1927. Salih-aga Efica. 19. 18. Muhamed Hadroviæ. 20. 1932. Umica Æišiæ. Munira Rizviæ i druge. Hamdija Hasanefendiæ. Hasan Šiširak. Muhamed i Omer Hadžiosmanoviæ. Sarajevo. Hasan Æišiæ. Predsjednici. str. Mahmud Šemiæ. 1932. broj 4-5. Sarajevo. predavanja. aprila 1941. Enisa Efica. Smail Dadiæ. IZVORI: Novi Behar. "HAREM" DRUŠTVO ZA UREÐENJE. sijela 207 . Mostar. Polovinom 1933. godne. Halil Blagajac. str. akt broj 354/1936. Alija Kajtaz. Stasanje jedne mladosti /sjeæanje na rad Muslimanske narodne biblioteke u Mostaru/. a prestala s radom 20. O njegovom radu nemamo nikakvih podataka. do prestanka njegovog djelovanja koncem 1944. godine osnovan je u Mostaru i ženski odbor Narodne uzdanice u kome su kao odbornice i funkcionerke radile: Uzejfa Hadžiomeroviæ. Husein i Salem Metiljeviæ. Hajrudin Treboviæ. 63. Memnuna i Ilduza Hadžiosmanoviæ. odbornici i razni funkcioneri ovog društva od 1929. akt broj 220/1942. Sulejman Demiroviæ. Ahmed i Avdo Raljeviæ i drugi.17. broj 4-5. AVPM. priredbe. MUSLIMANSKA NARODNA BIBLIOTEKA Osnovana je u ljeto 1928.

Konvikt je radio u zgradi Hasan-bega Lakišiæa vakufa kod Karaðozbegove džamije /sada je na tom mjetu dvokatnica u èijem prizemlju radi prodavnica. str. broj 28 i 31.../42. 191 i 197.. god. broj 9. str. god.. broj 7. 187 i 237. januara 1944. prireðivali u konviktu: predavanja. 197. i 532/1936. januara 1944. 12. 113.. upravnici i vaspitaèi /prefekti/ u njemu bili su: Alija Ahmiæ.. str. 1936. broj 37. Pravda. a na spratu su kancelarije raznih ustanova/../41.. za 1937. prilikom raznih vjerskih blagdana i državnih praznika. 1930. Tada je u Konviktu prireðen mevlud i održana akademija. str. Ejub Kabil i posljednji Hivzija Hasandediæ. broj 26..i teferièe. 21. Od osnutka do konca 1936. uèitelj.. i 1941. broj 46. broj 28. povremeno. god. Od poèetka rada konvikta 1935. god. od 1936. str. god.. god. škol. 150 i broj 10. u zgradi Muftijstva na Bašèinama /sada ovdje radi Gradski orkestar/. imam. 173 i 208. do 1940. 1929. broj 232. koji je poèeo s radom 6. broj 709. Društvo se izdržavalo iz prihoda ubranih od èlanarina raznih priredbi i jednokratnih pomoæi. 176. škol. god. iako se zna da je konvikt i u ovim godinama radio./39. 19 i 1942. akti broj 547/1935. god. gdje je do 1940. JL. 162. u staroj Kajtazovoj kuæi nedaleko od Male Tepe. 135. godine bilo 16 pitomaca. 1933. god. U konviktu je 1935. AVPM. 50.. Pitomci su. Hasan Haæam. vjerouèitelji. Narodna sloboda. god.. str. 223. 1933. za 1943. Mostar. 208 . godine sagradio Mujaga Komadina /sada su ovdje privatni stanovi/. broj 4. god.. god. broj 4. 1929. škol... str./37. do konca ove godine u zgradi mekteba u Brankovcu koji je 1912. godine dala ovom društvu 2000 dinara. škol. broj 187. Husein Metiljeviæ. 1935. 241 i 256. god. hafiz Salih Puziæ. /sada se na tom mjestu nalazi Djeèije obdanište/. deklamacije. broj 32 i 1940. 1934. godine 48 pitomaca-stipendista.. 124. do bombardovanja Mostara 14. 18. monologe i razne priredbe. vjerouèitelj. god. broj 32. god. kalendar Narodne uzdanice za 1936. godine. recitacije. god. 165. radio Gajretov konvikt. 60. oktobra 1935. str. Muhamed Æišiæ. za 1938. god. 32. 1938. 1932. za 1939. god./43. i od 14. 278. 31. nemamo podataka o broju pitomaca. Za školske godine 1940. str. 1937. službenik. Mostarska gradska opæina je 1936. 1936. do njegovog zatvaranja koncem 1944. 1939./36. 1937. 1935. str. nastavnik. god. Sarajevo. Društvo je otvorilo svoj Muški konvikt u Mostaru. 159. god. 1932. 1937. 188. broj 3./38. broj 17-18. god. 187-188. god. god. 1936. 43. godne... Muhamed Hamidoviæ. IZVORI: Novi Behar. od 1940. 30 i 93. god. broj 33.

IZVORI: JL. oktobra iste godine kada mu je zabranjen daljnji rad.21. god. IZVORI: Novi Behar. IZVORI: JL. preko imama i mualima u gradu. broj 245. broj 233 i 1933. god. Sarajevo.. broj 213 i 281. Društvo je kratko vrijeme radilo i ukinuto je naredne. Vakufsko povjerenstvo je 1939...Sarajevo 1983. 1936. broj 252 i 288. 1932. 1932. ODBOR ZA SAKUPLJANJE PRILOGA ZA MUSLIMANSKU SIROÈAD IZ MEKTEBA Ovaj odbor je 1932. 1932. UDRUŽENJE IMAMA MATIÈARA Ne zna se kada je ovo društvo osnovano a djelovalo je 1932. 1936. IZVORI: AVPM. kupio knjige za 18 djece.. god. IZVORI: Islamski glas. 23.. i za prvog predsjednika izabran je bio Ahmed Alajbegoviæ. MUSLIMANSKO POKOPNO DRUŠTVO "MERHUM" Grupa èlanova pokopnog društva Rahmet osnovala je ovo društvo u aprilu 1935. broj 205. godine. Puzica za blagajnika. broj 20 i 22. JL. MUSLIMANSKI GRAÐANSKI SPORTSKI KLUB Osnovan je na osnivaèkoj skupštini 13. god. Sefiæ.. došao za sudiju Sreskog suda u Mostaru. 1939. kada je 1934.. a hafiz Salih-ef. RELIGIOZNO SOCIJALNO DRUŠTVO "IHVAN" Ovo je društvo osnovao rahmetli hadži Šaæir-ef. 67.. Klub je ukinut 20. godine. akt broj 95/1933.. 24. 25. skupilo priloge od graðana i obuklo 200 djece. Društvo je djelovalo u dva vida: humano-socijalnom i religiozno-propagandnom. broj 4-5. godine. Mehmed Ribica je 1932. godine. str. 1932. imam i mualim. Konjhodžiæ /Mostar 1902. On je bio ne samo osnivaè društva nego i stalni predsjednik od osnutka do njegove likvidacije 1941. godine./. i tada mu je bio predsjednik Ali-ef. DRUŠTVO "ISLAHAT" Ne zna se kada je i s kakvim ciljem ovo društvo osnovano a prestalo je s radom prije 1933. godine i na osnivaèkoj skupštini izabralo Ibragu Èelebiæa za predsjednika. 22. U Mostaru je u predratno doba živjelo mnogo muslimanske sirotinje što je sve bilo 209 . septembra 1932. godine obukao 180 djece iz mekteba. 26.

godine. profesora vjeronauke u mostarskoj gimnaziji. Kasim ef. Dobraèu. I prof. muderis. dva na selu i stipendirali dvoje djece na izuèavanju zanata.s. 210 . AVPM. imam. U pravila su bila unesena neka naèela senusijskog pokreta. Ismet Terzimehiæ. Æamila Avdiæa. akti broj 266/1937. Društvo je preko svojih povjerenika koje je imalo po svim èetvrtima grada. godine i omladinska sekcija. godine. Puziæ. Udovièiæ. a. pošto se ono prisutnima dopalo. koji je svaku veèer. ali se do danas nisu saèuvala. U ovoj godini njegovi organizatori su održali 78 predavanja u gradu. morao ga je još jednom ponoviti. godine. Prvo predavanje održao je rahm. maja 1982. Društvo je jednog ramazana oko 1935. Nazif-ef. muderis.posljedica nehumanog i nesocijalnog rješenja agrarnog pitanja u Bosni i Hercegovini 1919. sudija. U svrhu vjerskog pouèavanja i moralnog uzdizanja èlanova društva održavana su predavanja u Karaðoz-begovom mektebu. koji im je vakufsko povjerenstvo u Mostaru u ovu svrhu besplatno ustupalo. hafiz Salih Puziæ. Društvo je 1937. Salih Baljiæ držao je ovdje predavanja prigodom raznih vjerskih praznika: roðenja Muhammeda. hadži Šaæir i. i 220/1941. godine pozvalo u Mostar mog kolegu rahm. IZVORI: Podatke o društvu Ihvan dobio sam od rahm. Drugi vid djelovanja društva bio je da propovijeda najèistije i najortodoksnije uèenje o islamu. /mevluda/ i Nove hidžretske godine. poslije klanjanja teravih-namaza. jer je vjerski život u ono doba u Mostaru bio pao na niske grane i džamije su bile skoro prazne. Hamza-ef. Karabeg. odobrena od vlasti. Njegovi povjerenici su ovu dužnost savjesno vršili i nikad upravi društva nije ni od koga došla pritužba da su nešto nepravilno podijelili ili da su napravili kakvu malverzaciju. Omer-ef. godine imalo 466 èlanova. Halilhodžiæ. Sva njegova predavanja bila su veoma aktualna pa je sala u kojoj su ona održavana bila uvijek dupkom puna. Kalajdžiæ. Društvo je prestalo s radom koncem 1941. Glavni saradnici rahm. Šaæira Konjhodžiæa u pismu od 24. Za stalnog predavaèa društva je angažirao rahm. jer su se ta naèela osnivaèu najviše sviðala. dijelilo redovito brašno i druge živežne namirnice muslimanskoj sirotinji. Prostorije društva nalazile su se u dershani Karaðoz-begove medrese. Kojiæ i Omer-ef. Šaæira za sve vrijeme rada i djelovanja društva bili su: hadži Ahmed-ef. govorio prisutnima o raznim temama iz islamistike. Društvo je imalo svoja pravila. kadija. Salih-ef. Pri ovom društvu radila je 1941.

u ovom odboru su bili: Ibrahim-ef. Društvo je imalo zadatak da širi islamsku prosvjetu meðu muslimanima na svome podruèju. Predavanja iz raznih predmeta na ovom seminaru držali su bolji uèenici viših razreda. Za cijelo vrijeme djelovanja ovog ogranka predsjednik je bio Hivzija Hasandediæ. 29. 28. predsjednik. oktobra 1943. Ova djeca su sakupljana po popaljenim selima. Ejub Kabil. hadži Salih-ef. ORGANIZACIJA MLADIH MUSLIMANA U okviru Odbora El-Hidaje djelovao je u periodu od 1941. Udovièiæ. Puziæ. Odavde su djeca otpremana u razna mjesta Bosne i Hercegovine i povjeravana na izdržavanje muslimanskim porodicama. dopremana na Ali-pašin Most kod Sarajeva i ovdje smještena u poseban dom. godine. Fejiæ. IZVORI: El-Hidaje. Udovièiæ. godine ogranak Mladih muslimana.27. Sarajevo. Mehmed-ef. blagajnik i odbornici: hafiz Omer-ef. organizacija koja nije imala nikakav politièki karakter. 1936. i za prvog predsjednika bio je izbran hadži Ahmed-ef. Džudža i Osman Šehiæ. U toku prošlog rata stradale su hiljade muslimana u istoènoj Bosni i drugim pograniènim mjestima Bosne i Hercegovine iza kojih je ostalo mnogo nezbrinute djece. do 1944. Karabeg a za tajnika hafiz Salih-ef. Smail-ef. Merhametove prostorije nalazile su se na Mejdanu kod Male Tepe a inventar je naslijedio od Muslimanske narodne biblioteke u Mostaru. do 1943. potpredsjednik. PODODBOR MERHAMETA Bivše muslimansko dobrotvorno društvo Merhamet u Sarajevu osnovalo je u ljeto 1943. godine svoj pododbor u Mostaru. Osim toga organizacija je držala seminare za poduèavanje uèenika nižih razreda srednjih škola koji su se održavali u prostoriji iznad ulaza u dvorište Koski Mehmed-pašine džamije na Maloj Tepi. Godine 1943. U tu vrhu prireðivana su predavanja po džamijama koje su držali imami i vjerouèitelji mostarskih škola. Dana 31. tajnik Ragib Balta. zatvorena i potpuno likvidirana. koja je 1941. ODOBOR EL-HIDAJE ORGANIZACIJE ILMIJE KRALJEVINE JUGOSLAVIJE Ovaj odbor je osnovan koncem 1936. Džabiæ. Ogranak je prireðivao predavanja prigodom svih vjerskih blagdana po džamijama i u sali Vakufskog povjerenstva na Maloj Tepi a ta su predavanja držali imami i vjerouèitelji srednjih škola. godine u Mostar je stigao veliki transport djece od èetiri do dvanaest godina života koja su od željeznièke stanice 211 .

schools /mektebs/. dr. Hajrudin Treboviæ i drugi.džamije i odmah razdijeljena porodicama. 1. IZVORI: Osvit. where the testator gave a full account what he/she left behind. Preporod. br. Više od 200 muslimanskih porodica iz Mostara. Vehbija Imamoviæ.. or because of some other reasons. Asim Opijaè. Merhamet je po unaprijed izraðenim formularima popisao svu djecu i ustrojio taènu evidenciju. religious rites. Ševkija Baliæ. 88 i 89. One should also mention testaments /vassiyetnamas/ that also played an important role in solving the social problems among the Moslems and in supporting the poor and persons not catered for. All the cultural and educational activities among the Moslems in Mostar were taking place in the mosques. and who was nominated as the executor and controller of his/her will. Bijelog Polja i drugih okolnih mjesta uzeli su djecu na izdržavanje i brinuli se o njima sve do završetka rata 1945. dr. Djeca su imala i zdravstvenu zaštitu jer su se neki mostarski ljekari obavezali da æe ih besplatno lijeèiti. offering charity /sadakai fitre/. even the celebration of religious and state holidays. Ragib Kolakoviæ. The first such society was established in 1898. and all forms of cultural life. for what purpose. Svaki staratelj morao je potpisati dva formulara i obavezati se da æe primljeno dijete ne samo izdržavati nego i u vjerskom pogledu odgajati. These institutions offered learning. All the humanitarian and social work among the Moslems was conducted until the end of 19th century in the form of giving zekjat. Blagaja.br. slaughtering a sacrifice /kurban/on Bayram holidays. ing. and in distributing charities to the poor who had been quite numerous in these times. 1986.prevezena u sabirne centre . 212 . Na dopremi djece s Ali-pašinog mosta i njihovom zbrinjavanju mnogo su radili sljedeæi: Mustafa Alikalfiæ. Perhaps the reasons aforementioned. All the testaments left behind the rich Moslems were made legal by the judge and registered in the local register /sigil/. The majority of wealthy Moslems performed these duties out of sheer conviction since they were truly observing Moslems.. The Moslem Societies in Mostar Until the end of the last century there have not been a single Moslem society in Mostar. 1943. godine. Sarajevo. one could not find any Moslem society in Mostar until the end of 19th century. madrasahs and monasteries /tekke/.

29 different Moslem societies were set up in Mostar between 1898 and 1945. political trade union or belonging to certain guilds. humanitarian and social. They can be discerned as: cultural and educational. The chronological lists of Moslem societies that were active in Mostar towards the end of 19th century until 1945. Some of them did not leave any concrete data. so we mentioned their names only. 213 . were presented in the paper. sports and burial societies. and had been mentioned in the sources available.According to our data.

214 .

Do tog stepena prožimanja. osmanska vlast za sve vrijeme svog trajanja iskazivala je visok stepen jezièke tolerancije što je omoguæilo rad na narodnom jeziku koji je bio apsolutno dominantan (svakodnevni govor. spisateljska djelatnost kod svih pa i Muslimana o èemu svjedoèi alhamijado literatura. Tako u ovim novinama Muslimani prvi put štampaju na zapadnom pismu i narodnom jeziku. kada se zaèinje ostvarivanje sinteze tih dviju kulturno-književnih paradigmi. risala.. ilahije. gazel. u poeziji: kaside. Vidljiva granièna linija postupnog otvaranja prema Zapadu zbiva se s pojavom štampe i izdavaèke djelatnosti. mersija. neki i na narodnom u okviru alhamijado literature. memoarska i historiografska proza. krajiška pisma. šehrengiz. Bitni faktori koji omoguæuju ovu prekretnicu i razlikovanje u odnosu na dotadašnje vrijeme jesu jezik i pismo. arapski i perzijski jezik). kada se postupno uspostavljaju ponovo veze izmeðu istoènjaèkih i zapadnih žanrova u literaturi. Neki od ovih žanrova ispisuju se iskljuèivo na orijentalnim jezicima (ovdje se podrazumijevaju turski. komentar. i Bosna.. a u prozi: hikaja. putopis. Tako se ovdje njeguju i traju. tarih. dakle i u XIX vijeku. trajaæe decenije postupnog napuštanja i prihvaæanja. one su moguænost da se istupi iz zatvorenih konfesionalno-nacionalnih okvira i objavi taj jezik i pismo.. Preplitanje ova dva kruga zbiva se tek s našim vremenom. nat. To je sredina XIX stoljeæa. munadžat. arzuhal. odnosno graðenja novog izraza koji u sebi sadrži i nešto od onoga napuštenog i nešto od onoga uzetog. medhija. Te godine poèinju dva lista: Bosanski vjestnik.Minka Memija ŠTAMPA I PRETPREPORODNI PERIOD BOSANSKO-MUSLIMANSKE KNJIŽEVNOSTI Vrijeme koje æemo oznaèiti kao pretpreporodni period moglo bi se karakterizirati kao ponovni susret Istoka i Zapada. bogat korpus narodne poezije kod svih ovdašnjih naroda. korespondencija. uslovljenih osnivanjem prve štamparije u Sarajevu 1866. godine. A s pojavom prvih novina taj jezik i pismo vide se u novom mediju. Pozdrav naèelnika pravosuða mufetiši-huæamefendije i Pozdrav kajmekama Munib-efendije sultanu jesu prvi tekstovi 215 . i na turskom jeziku. na narodnom. biografija. Istina. Muslimansko stanovništvo Bosne i Hercegovine za vrijeme osmanske uprave. prakticira u literaturi gotovo sve istoènjaèke žanrove. Pjesme iz prvog broja Bosne: Pozdrav gospodina hodže Mehmmeda Emin-efendije. rubaije. bilingualno.

U skladu s politièkim stanjem i stepenom historijskog razvoja ove zemlje u to vrijeme. Razgovaraju dvojica. i u vezi s tim iznosi se na vidjelo korupcija.ovdašnjih Muslimana objavljeni na narodnom jeziku i nearapskim pismom. jer da je sve uèinjeno šta je govoreno šta bi 1) Sarajevski cvjetnik. Prvi: Šta æe to reæi? Drugi: Tako je zaista. "Musliman i Hristjanin". Jedan od bitnih prigovora je i to da se narod meðusobno slabo druži. U još dva priloga sudionici ovog razgovora su imenovani kao "dvojica Hercegovaca" i "Mostarac i Trebinjac". u obrazovanju. godini.Gulseni-sarayu. uglavnom su to kritike zbog neostvarenih projekata u komunalnoj djelatnosti. izlazio na turskom i narodnom jeziku od decembra 1868. godine. te u znaku nacionalno-preporoditeljskih pokreta. do jula 1872. što su neodvojive dimenzije jednog jedinstvenog procesa. potkradanje državnog novca i drugo. godine. angažirane pristupe zadatoj temi. možda bi se mogli smjestiti izmeðu satiriènog koji se u helenskoj književnosti vezuje za Menipa i pouèno-filozofskog sadržaja kakav je pisao Platon. kršæanin prigovara muslimanu sve ono što bi valjda zamjerio predstavnicima vlasti. Dijalog je pun polemièkih tonova. nemar. listu prvog muslimanskog novinara Mehmeda Šaæira Kurtæehajiæa1. Iz jedne od tih rubrika daæemo fragment da se vidi njena priroda: Prvi: Šta ima novo? Drugi: U rijeèima svašta a u poslu ništa. godine. nebriga. godine i traje do ljeta 1878. 2) Bosna poèinje u maju 1866. Na Zapadu se ovaj žanr obnavlja u vrijeme prosvjetiteljstva. Dvije rubrike potpisane su sa: Jedan patriot. Prva drugaèija literarna forma javlja se takoðer u novinama . Prvu dijalošku rubriku donosi Sarajevski cvjetnik u aprilu 1869. æirilicom. Rubrika se u ovom listu nastavlja u 1890. ostale rubrike. To su prilozi u dijalogu koji po formi i po sadržaju podsjeæaju na grèki mim. kasnije i u zvaniènoj Bosni2. Teme ovih dijaloga su uzete iz života. 216 . duh prosvjetiteljstva ovdje se javlja gotovo stoljeæe kasnije i ostvaruje se u specifiènim modifikacijama: prvenstveno u znaku snažnih inicijativa za kulturno samoosvješæenje i emancipacije. što ove priloge kvalificira kao dobronamjerne. ne donose nikakve podatke o njima. o savremenoj situaciji. zbrinjavanju sirotinje i slièno. i 1872. i u Bosni. prilozi su nastavljeni kao Razgovor dvojice.najprije u Sarajevskom cvjetniku . a razlikuju se kao prvi i drugi.

4 Nijedan od njih nije potpisao imenom.oktobra /8. niti potvaranja.. Put. nije dovršen. Bosna je objavila dvije rubrike: u broju 197 od 17/29. 4. Prvi: Ima li u Bosni stvari o kojima se govorilo a nije ništa svršeno? Drugi: Šta pitaš kad znaš.. od 27. iznosi èinjenice koje takoðer optužuju. marta 1870. bog zna s koliko troška donešeni i namješteni.. u jednom razgovoru.novembra iste godine. A èita se. br.da se bude koristan. aprila 1870. naravno. br. svejedno naèinila se-ne naèinila. Prije dvije godine ovdje se je poveo govor da æe se ustanoviti daru-šefeka (sirotinjska škola). Prvi: Kad si ih èitao morao si u njima naæi da je taj put naèinjen tako da po njemu kola kao po ledu lete i da su željezni mostovi iz Engleske. iako su utrošena velika sredstva. od 11. jula 1872. br. a osobito mi je žao rijeèi kojima je "Tereki"3 pohvalio ovu stvar i preporuèio i ostalijem vladama vilajetskim. 229. zato što njihov dijalog "ne pokazuje nikakve privatne mržnje. nego da vidimo ima li kakve koristi od našega govora i pisanja". aprila 1870.koješta bilo. U Sarajevskom cvjetniku rubrike su objavljene u: br. list koji je izlazio u Istanbulu.. 15. O tome je javljeno tako kao da je stvar veæ svršena. br. uklapaju u generalnu ideju ovih novina . no to bih ja rad bio zanati šta bi od konjièkog puta koji je jedini put vežuæi Bosnu i Hercegovinu i o kome se tako mnogo govorilo. po mišljenju jednoga od njih. oni nisu uvijek oponenti. Ova rubrika bila je dosta èitana što se kaže i u jednom Razgovoru dvojice. pa i on tako postaje kritièar. to hoæu da im razjasniš. no što svijet naš govor odobrava o tome da ne govorimo. 9 od 29. 15 od 1. no nas se tièe samo ono što se u našoj Bosni radi. Tereki. jedan kritikuje a drugi. obojica slažu u tome da mnogi planovi ostaju na nivou obeæanja te da nije vakufa Gazi Husrev-bega ne bi bilo nijedne zgrade koja "zahtjevima vremena odgovara". aprila 1869. Možda nije presmjelo veza3. 14 od 4. aprila 1870. po svojoj namjeni. 14 od 3. 17 od 25. i br. ti svojim pitanjem pokazuješ da nijesi èitao dosadašnje novine ovoga vilajeta. Ovi se prilozi. i br. i veæ se po svijem vilajetskim novinama bijahu raznijeli èlanci u pohvalu toga djela kojega nema. 217 . Bosna i Sarajevski cvjetnik objavile su ukupno osam priloga ovoga žanra. Drugi: E moj brate. braneæi nešto. Uloge dvojice koji razgovaraju nisu u svim rubrikama razgranièene do kraja. Drugi: Ovo se odnosi na skoro sve. pa što bi od toga? Prvi: Pa zar je ta škola nešto. aprila 1872. Prvi: Èemu su te tvoje rijeèi namijenjene.. Toliki trošak zaèuðuje sagovornike pogotovo zato što su u gradnji puta besplatno radili radnici iz Travnièkog i Hercegovaèkog sandžaka te vojska. Tako se..

Vjerovatno su zato prvi dramski tekstovi samo tematski oslonjeni na kulturnu tradiciju islamskog kruga. Oni su omoguæeni intenziviranjem izdavaèke djelatnosti.ti ih za Kurtæehajiæa. na primjer. njihov kulturnohistorijski znaèaj je golem. U dramskom žanru stvari su nešto složenije. U dramskom žanru zapravo ne može biti rijeèi o preporodu nego o nastanku nove književne vrste. što æe 218 . drame Pod Ozijom Safvet-bega Bašagiæa i Hadžun Rizabega Kapetanoviæa. jer se javljaju u Bosni kad je on na èelu toga lista. On u više nastavaka donosi fragmente iz Dnevnika Dobroga Rišara uz informaciju o izuzetnoj popularnosti ovoga djela. a tehnièki su preuzeti iz zapadne tradicije. Prevedeni prilozi. Ta djela predstavljaju neophodnu književnu i civilizacijsku pripremu osvajanja zapadnih oblika književnog umijeæa. godine objavljuje informaciju da je umro francuski pjesnik Lamartin a nešto kasnije i prevod jedne njegove elegije. te školovanjem Muslimana u zapadnim centrima. te da je u cijelosti prevedeno i objavljeno na turskom jeziku. i u okviru toga o èetrnaest pisaca. za napretkom u svakom pogledu i za aktivitetom. zbog odsustva dramske tradicije u islamskoj kulturi. novinara i urednika: žeð za naukom. Listovi ovoga osmanskog perioda donose èesto informacije i o kulturnom životu u Evropi i svijetu. O tome svjedoèe. A austrougarskim vremenom jaèaju procesi približavanja evropskom kulturnom krugu. U salnamama. Sarajevski cvjetnik sredinom 1869. Razgovor dvojice nikad se više nije pojavio. Mada nije beznaèajna "ureðivaèka ruka" kao èinjenica koja govori u prilog ovoj pretpostavci. koji on takoðer ureðuje. pokretom za afirmaciju narodnog jezika i latinice i æirilice. te u Cvjetniku. Ibrahim-beg Bašagiæ objavljuje u njima 22 teksta o znamenitim liènostima iz bosanskohercegovaèke historije. Tako se èitalac u Bosni upoznaje i sa kulturnim i književnim tokovima izvan Osmanskog carstva. nju mogu potkrijepiti i oni primarni zahtjevi Kurtæehajiæa. Iako je Bosna izlazila još šest godina nakon Kurtæehajiæeve smrti. takoðer poznati turski publicista i pjesnik Ebu Zije Teufik. kalendarima koji su na turskom jeziku izlazili na prelazu osmanskog i austrougarskog perioda. nalazimo zaèetke istraživaèko-kritièkih radova. Ove novine objavljuju i prve prevode iz zapadne literature. razvojem svjetovnih škola. reformom obrazovanja. što bi takoðer moglo da govori o vezanosti ovog autora i rubrike. Iako u prvim djelima koja oznaèavaju uvoðenje novih žanrova u literaturi nema izuzetne književno-estetske vrijednosti.

above all. Writing in three oriental languages and in Arabic gradually retreated when confronted with the people's. Stvaranje na tri orijentalna jezika i na arapskom pismu postupno uzmièe pred narodnim jezikom i zapadnim pismima . Ibrišimoviæa. Skendera Kulenoviæa. U tim novinama javljaju se i nove literarne forme koje se mogu kvalificirati kao ponovni susret Istoka i Zapada. Berbera. REZIME Pojava štampe u Bosni i Hercegovini 1866.u razdoblju s kraja vijeka omoguæiti pojavu profiliranih autorskih figura i književno-umjetnièki relevantnih ostvarenja. Hasanefendiæa. Dragulja. Ramiæa. godine predstavlja onu graniènu liniju koja se može nazvati pretpreporodnim periodom u književnom životu ovdašnjih Muslimana. The Moslems printed their works in the first Bosnian-Herzegovinian newspapers in their own mother tongue and in a non-Arabic alphabet. poput Safvet-bega Bašagiæa. Horozoviæa (u literaturi) te Behaudina Selmanoviæa. Karahasana. Obraliæa. Bjelevca i drugih. Hoze. Æatiæa.. Sušiæa. Kondžiæa. (u likovnoj umjetnosti). Te novine objavljuju i prve prevode iz zapadne literature. Procesi približavanja zapadnom kulturnom krugu iæi æe uzlaznom linijom u narednim decenijama da bi se okonèali s našim vijekom. Numankadiæa.. Proces sinteze kulturno-književnih tradicija Istoka i Zapada traje kao bitno obilježje bosanskohercegovaèke umjetnosti novoga doba. This time is different from the present one. in terms of language and alphabet. The Press and the Period of Bosnian Moslem Literature before the Revival An emergence of press in Bosnia and Herzegovina in 1866 can be seen as a border mark that can be called the Period before the Revival in the literary life of the local Moslems.æirilicom i latinicom. U prvim bosanskohercegovaèkim novinama Muslimani prvi put štampaju svoje radove na narodnom jeziku i nearapskim pismom. To vrijeme razlikuje se od dotadašnjeg prije svega po jeziku i pismu. or mother tongue and the Western scripts-Latin and Cyrillic. To je posebno vidljivo u književnosti i u likovnoj umjetnosti. These newspapers also presented 219 . na primjerima djela Selimoviæa.

220 . These newspapers also published the first translations from the Western literature. The process of getting closer to the Western cultural circle would be in ascending line in the decades that followed.some literary forms that can be qualified as another meeting of the East and the West. It ended in our century.

septembra 1904.-1948.-1930. godine završene su gotovo sve pripreme za osnivanje štamparije.-1918. 16 i 17. stoljeæe. br. godine sazrijeva i vizija o organizaciji štamparije kao dionièarskog društva. kada je ustanovljen upravni i nadzorni odbor. 1930. Tragove ideje o osnivanju takve ustanove možemo pratiti još od kraja osmanskog doba u idejama bosansko-muslimanskog novinara Mehmeda Šaæira Kurtæehajiæa. Avdaga Šahinagiæ. godine. koji je ukazivao na potrebu prosvjeæivanja i školovanja muslimanskog naroda.) uklapa se u kulturni i prosvjetni zamah koji je pratio pojavu bosanskomuslimanskog preporoda na prelazu iz 19. u 20. 221 . U nadzorni odbor izabrani su Ademaga Mešiæ. Tada su uraðena i pravila štamparije koja je Zemaljska vlada odobrila veæ 25. Veæ do 1903. Ideja o osnivanju štamparije kao prvenstveno kulturne ustanove ponovno se javlja. Džemaluddin Èauševiæ. godine Islamska dionièka štamparija je i osnovana. Hamdija Kreševljakoviæ1 i drugi. kulturni poslenici i druge istaknute liènosti. 1905. Tada zamišljena islamska štamparija trebalo je da bude temeljna islamska ustanova. Iako je bila plod veæe grupe istaknutih ljudi koje je povezala i udružila ista ideja i potreba za napretkom bosansko-hercegovaèkih Muslimana. a za podravnatelje Seida Alibega Filipoviæa i Zija Rizaefendiæa. Sejid Alibeg Filipoviæ. GODINE Osnivanje Islamske dionièke štamparije u Sarajevu (1905. Dr Halilbeg Hrasnica. osim na domaæem bosanskom i na orijentalnim jezicima. O ostalim liènostima vidi: Novi Behar. što se ne da ni zamisliti bez štamparije u to vrijeme. a tokom 1904. Predsjedavajuæi Skupštine Ademaga Mešiæ proglasio je za ravnatelja upravnog odbora Mahmudbega Fadilpašiæa. Od tada pa do ustanovljenja štamparije 1905.-1910. novembra 1.. Abdurahman Mešiæ: Islamska štamparija. Ajni Bušatliæ i Mustafa Mujagiæ. Fehim Spaho.Amra Rešidbegoviæ Narodna i univerzitetska biblioteka BiH OSNIVANJE I RAD ISLAMSKE DIONIÈKE ŠTAMPARIJE (TISKARE) U SARAJEVU OD 1905. sada veæ kao stvarnost. za pokretanje i osnivanje Islamske dionièke štamparije najzaslužniji su Ademaga Mešiæ. prilikom osnivanja lista za pouku i zabavu Behar (1900. Mahmudbeg Fadilpašiæ-Šerifoviæ. na ostvarenju ove zamisli intenzivno rade muslimanski intelektualci.). Avdaga Šahinagiæ. koja æe omoguæiti opšti kulturni preporod Muslimana kao i štampanje publikacija. Na glavnoj skupštini dionièara 16.

1904.000 dionica".000 izdatih dionica bilo je rasprodato. u 2 sahata poslije podne u prostorijama ovdašnje kiraethane na Bendbaši. Mulabdiæ). godine svih 1. ravnateljstvo odluèilo u interesu samog preduzeæa raspisati upis još drugih 1. znaèilo je mnogo više od jednog privrednog poduhvata. br. godine: ". Djelatnost Srazmjerno svom štamparskom postrojenju koje spada u postrojenja veæeg kapaciteta. Pojava Islamske dionièke štamparije znaèila je zajednièku težnju istaknutih predstavnika muslimanskog naroda da se ukljuèi u savremene tokove života. kada je njenom osnivaèu Topal Osman-paši iskazana pjesma prigodnica (najvjerovatnije od strane fra Grge Martiæa). str. 12..to ti je putokaz Bajnoj stazi. osjeæali su se tada poput pjesnika Æatiæa..tvoj je novi dokaz. 84-85. U ovom periodu poduzeta je. pa je: ".. stoga. Da si udio kulturnog svijeta..3 8. 23.5 Osnivanje Islamske dionièke štamparije. godine. Behar.. jula 1905.. 1905..4 Svi koji su na bilo koji naèin uèestvovali u osnivanju ove ustanove. moj premili rode! Kolika li za te teèevina. 368.". 5. Otvorenje Islamske dionièke štamparije obavljeno je 10. èemu æe doprinijeti štamparija kao ". 6.. tako je i za ovu znaèajnu priliku pjesnik Musa Æazim Æatiæ spjevao pjesmu i posvetio je Islamskoj štampariji. kako se kasnije pokazalo.slobode! "Štamparija" . godine na veæ tradicionalno sveèan naèin. str. Veæ do septembra 1904. str. Kao i prilikom otvaranja Vilajetske štamparije u Sarajevu 1866. "Štamparija" ... Behar. Islamska dionièka štamparija po obimu svoje produkcije ubraja se u najplodnije. 6. Krasan simbol prosvjete . Islamska štamparija (E. "Štamparija"." održana je prva glavna skupština dionièara na kojoj se veæ raspravljalo o nabavci štamparskog postrojenja. Behar. sredstvo za razvoj prosvjete narodne koja nam je potrebna kao komad hljeba.. 192. Behar. br. uspješna oglasna kampanja o potrebi islamske štamparije i poziv na uèešæe u njenom osnivanju u vidu kupovine dionica. 222 . 1905.. aprila 1090. oj koraka divna U napredak. 3. 1905. gdje buduænost cvjeta. br. to je zapravo bio više kulturno-civilizacijski èin. br. Za prvih 14 godina svoga djelovanja od osni2. godine.2 Po upisu Društva u trgovaèki registar. 4. 1904.

književnosti. dok najmanji broj (oko 7%) jesu radovi iz oblasti prirodnih i primijenjenih nauka. Ipak..... 1911. To su Pravila Islamske dionièke štamparije (tiskare) u Sarajevu. Izdavaštvo je stoga bilo manje zastupljeno. Uzgredne bilješke i prièe i dosjetke. Svoj izdavaèki prvenac štampala je veæ 1904. Josip Milakoviæ i drugi. Štamparija je proizvela preko 120 publikacija. Autori èijim je radovima bila i izdavaè ova štamparija. Sejfullah Proho sa djelom Zubdat-ul-faraæid. 223 . Gazi Husrev-beg. To su Safvet-beg Bašagiæ Redžepašiæ. zapisnici i zakoni.. Salih Kazazoviæ.-1912. godine u Štampariji Riste J.. avgusta 1911. Ipak. i drugi. Veliki broj štamparskih porudžbina i pretrpanost poslom od samog poèetka. Njegove Misli i èuvstva su meðu prvim knjigama štampanim u Islamskoj dionièkoj štampariji (u dva izdanja. Svetozar Æoroviæ: Komšije. izdvajamo poznatije autore èija su djela štampana u Islamskoj dionièkoj štampariji. i 1913. Saviæa u vrijeme dok još nije poèela djelovati i kao štamparsko preduzeæe. 1914. Iz najzastupljenije oblasti . od èega oko 100 monografskih i preko 20 naslova periodike. Murat Hajroviæ. izvještaji. godine). 1910. èiji je neko vrijeme bila i vlasnik (do 23. Od 21 naslova periodike koji je štampala Islamska dionièka štamparija je i izdavala Muslimansku slogu: glasilo bosansko-hercegovaèkih muslimana (1910.vanja do 1918. najbrojniji su književni i historijski radovi. kao i nastojanje da u dogovorenom roku i što bolje realizira sve ugovorene poslove. Najveæi broj svojih radova Safvet-beg Bašagiæ je štampao u ovoj štampariji u sopstvenom ili izdanju Knjižare braæe Bašagiæ. 1905. i Životopis znamenitih Sarajlija.. Hifzi Bjelevac. Sejfuddin Kemura. koji se javlja kao sakupljaè i autor dva izdanja knjge Male prièe i dosjetke za muslimansku mladež. Aleksa PopoviæSarajlija: Osuda mušira Sulejman-paše. U pogledu sadržaja monografske štamparske produkcije. Šemsudin Sarajliæ. 1906. štampan 1907. 1905. godine. što ukupno èini 62% produkcije. a iz istog razloga najvjerovatnije nije došlo ni do programom zacrtanog osnivanja sopstvenog lista i knjižare. i 1906. 1908. a potom politièki i religijski. 1914.) i Trgovaèki kalendar za prostu godinu 1907.. Ekrem Šahinoviæ. Islamska dionièka štamparija je izdala oko 14 publikacija.. 1906. i Prvi srpski ustanak pod Karaðorðem... Ilustrovana povijest sarajevskih zadužbina. Preostali dio štamparske produkcije (oko 31%) èine razni pravilnici.. najvjerovatnije je opredijelilo Islamsku dionièku štampariju da svoju djelatnost usmjeri pretežno na štamparstvo... 1908. Aleksa Popoviæ Sarajlija.). Sejfuddin Kemura. ova štamparija je nastojala da obuhvati mnoge oblasti ljudskog znanja. Svetozar Æoroviæ.. jesu Ekrem Šahinoviæ sa dramatskim spjevom Hivzibeg.

godine. godine. iz njihovih sadržaja. godine štampa komediju Dva naèelnika. Tarik: list za pouku i zabavu štampaæe se ovdje sve do 1911. moguæe je spoznati kulturni i prosvjetni program i usmjerenje Islamske dionièke štamparije. Aleksa Popoviæ-Sarajlija se ovdje javlja kao prevodilac sa turskog i maðarskog jezika. godini štampana u Islamskoj dionièkoj štampariji su Bosansko-hercegovaèki težak: organ centralnog pèelarskog društva i podružnica u Bosni i Hercegovini sve do 1915. Samo dva dana poslije.. U 1907. godine. Josipu Milakoviæu Knjiga i pismo u našoj narodnoj pjesmi 1911.. ili kao autor nekad pod pseudonimom Pertev-efendija. 1911. godine u Islamskoj dionièkoj štampariji štampaju se èetiri nova naslova periodike. To su Bosansko-hercegovaèki glasnik: list za politiku. sve do 1910. Salihu Kazazoviæu šalu u tri èina Oba gluha. Uz veæ spomenute dodajemo i rad o tridestogodišnjici vladanja Sultana Abdul-Hamida II. godine u Islamskoj dionièkoj štampariji izlazi iz štampe Behar. koji je zahvaljujuæi vanrednom poznavanju orijentalnih jezika i povijesti bio u moguænosti da koristi turske i druge izvore. godine. jula 1905.. 1913. 15. godine i ovdje æe se štampati do kraja. i Izabrane pjesme. o prošlosti bosanskih katolika i njihovih bogomolja i drugi. Hifzi Bjelevcu Aprilske kiše.1907.. ekonomiju i književnost. izišao veæ 13. do 1910. zatim Gajret: glasilo Gajreta Društva za potpomaganje ðaka Muslimana na srednjim i višim školama koji æe se ovdje štampati sve do 1914. sve do 1913.. a Sofiji Pletikosiæ pod pseudonimom Safija-hanum Pisma u obranu muslimanskog ženskinja 1911. èiji je broj 28. Tri nova naslova u 1908. godine i Kalendar Gajret za 1907. u njegovom vlastitom izdanju ovdje su štampani i njegovi radovi o sarajevskim muftijama. 1905./8. itd. pouku i književnost. Prvi list štampan u ovoj štampariji bio je Bošnjak: list za politiku. i Trgovaèki kalendar: za prostu godinu 1907. Bosanska vila: list za zabavu. jula 1905./7. a èesto i samih naslova. Pored veæ spomenutih u izdanju Štamparije. godine i Muslimanska svijest: neovisni organ Muslimanske napredne stranke za Bosnu i Herce224 . Naredne 1906. 1908. te kalendari Kalendar Gajret za 1906. list za pouku i islam od broja 6. 1911. pouku i zabavu. Ekremu Šahinoviæu Islamska dionièka štamparija 1907. godini štampa se svih 13 brojeva Bašagiæevog Ogledala. Petru Koèiæu Sudaniju. Šemsudinu Sarajliæu pripovijest Razija. i Vjetar 1917. Iako je uglavnom pružala samo štamparske usluge za periodiène publikacije (izuzev dva veæ pomenuta naslova). na osnovu kojih je nastala veæina njegovih djela. Tu je i ništa manji broj djela Sejfuddina Kemure. godine.

dok se 1913. godini sve do 1913. godini od novih naslova štapa se jedino Jenjimisbah kao nastavak Misbaha./14. èiji podnaslov u potpunosti odgovara i èitavom programskom opredjeljenju Štamparije u proteklom periodu. godinu. èime je ostvarila nade i ciljeve svojih pokretaèa i osnivaèa. a 1918. èesto i uporedo ovim pismima. godine. U 1910. Štampajuæi djela latinicom. glasilo Saveza uèiteljskih društava Bosne i Hercegovine (1911. èemu su vjerovano razlog ratne prilike. godine u Islamskoj dionièkoj štampariji štampa se Biser: list za širenje prosvjete meðu Muslimanima u Bosni i Hercegovini. godini. godine javljaju se dva nova naslova. djelomièno i 1916. Uèiteljska zora: list za narodno školstvo. Islamska dionièka štamparija je uvažavala multikulturni karakter bosanskohercegovaèkog stanovništva i nacionalne i historijske specifiènosti ove sredine.1918. Drugi naslov je Muallim: glasnik muslimanskog muallimskog i imamskog društva za Bosnu i Hercegovinu sve do 1913. æirilicom i arabicom. Imajuæi u vidu nedovoljno visok obrazovni stupanj bosanskohercegovaèkog stanovništva i znatan procenat nepismenih. godine ne štampaju se novi naslovi./12. godine. In Sarajevo Between 1905 and 1918 The idea on the establishment of Islamic Printing Shop as an institution could be traced from the end of the Ottoman period and the emergence of Mehmed Šaæir Kurtæehajiæ. The Establishment and Work of Islamic Printing Shop Ltd. Glas slobode: organ socijalno-demokratske stranke Bosne i Hercegovine jedini je novi periodièni naslov štampan u 1909. This idea gained in importance when 225 . Misbah: organ udruženja bosansko-hercegovaèke ilmijje je jedini novi naslov štampan u 1912. a u 1915.. godini štampaju se dva nova naslova u Islamskoj dionièkoj štampariji.1912. takoðer djelomièno štampan je Novi musavat.govinu do 1910. i 1917. To su Muslimanska sloga: glasilo bosansko-hercegovaèkih Muslimana koji se sve vrijeme svog izlaženja štampa u ovoj štampariji do 1911. godine ne štampa ni jedan novi naslov periodike. Štamparija je pored monografskih i periodiènih publikacija štampala i sve vrste tiskanica (pogotovo trgovaèkih) i vrlo uspješno obavljala sve knjigovezaèke poslove zahvaljujuæi sopstvenoj savremeno opremljenoj knjigoveznici. 1911.. Tokom 1916. I 1911. samo Kalendar Gajret: za 1915. Islamska dionièka štamparija je svoju kulturno-civilizacijsku misiju obavila na najbolji moguæi naèin. U 1914.

The Islamic Printing Shop was supposed to become an institution that would enable a general cultural revival of /Bosnian/ Moslems. which happens to be the topic of this paper. with Adem-aga Mešiæ as the Chairman of the Company's Assembly. Tarik /TariqChronogram/. Muslimanska svijest /Moslem Awareness/ etc. Šemsudin Sarajliæ. it fulfilled the hopes and goals of its instigators and founders. the Printing Shop produced 120 publications.the Behar magazine was founded (1900-1910). Hifzi Bjelevac and others printed their works in this printing shop. as well as to print publications in Bosnian and in oriental languages. cultural and other prominent public figures gathered around this idea. One should mention Bosansko-hercegovaèki glasnik /Bosnian and Herzegovinian Herald/. 226 . out of which number 100 were monographs and more than 20 periodical ones. such as Safvet-beg Bašagiæ. 1905. The eminent Bosniak names. the Islamic Printing Shop did its cultural and civilization mission in the best way possible. Sejfudin Kemura. Bosanska vila /Bosnian Fairy/. The official opening ceremony took place on July 10. 1904 as a stockholding company. Gajret. The Islamic Printing Shop was established on September 16. The Moslem intellectuals. In this way. Having taken into account the low educational level among the population of Bosnia and Herzegovina and the high percentage of the illiterate people. During the first 14 years of its activities. Its activity was exclusively directed towards printing business although it has had publishing as a part of its program orientation.

izražavanjem prezira prema novoj vlasti i odbojnosti prema sistemu koji je ta vlast donosila. godine bila pod nominalnim suverenitetom sultana. èime su Muslimani sami sebe lišavali moguænosti aktivnog ukljuèivanja u savremene tokove. Muslimani su prema ovim neoèekivanim krupnim promjenama.Ibrahim Kemura MUSLIMANSKA KULTURNO-PROSVJETNA DRUŠTVA Austrougarska okupacija Bosne i Hercegovine 1878. zahvaæeni svi slojevi bosanskohercegovaèkog stanovništva. Proces udruživanja kao novi i viši oblik društvenog života koji je nametao novi duh vremena poslije 1879. bili nepovjerljivi i vrlo rezervisani. godine.g. Optereæenje koje je u znatnoj mjeri uticalo da se proces prilagoðavanja novim prilikama usporava ležao je i u državnopravnom položaju Bosne i Hercegovine. koji su tokom stoljeæa osmanske vladavine živjeli u duhovnim. prvenstveno putem religije. Na sve novine koje se javljaju kao posljedica modernog evropskog naèina života gledano je kao na ustupak zapadnim obièajima i odbacivane su kao nespojive sa islamom kao religijom i viševjekovnom tradicijom.s obzirom na neujednaèenost njihovih tradicija i drugih historijskih naslijeða . sve do 1908. odvijao se u muslimanskoj sre227 . Nagli prodor savremenog naèina proizvodnje i uspostavljanja kapitalistièkih društvenih odnosa izazvalo je osjetne i korjenite promjene u svim oblastima života. vezivali za orijentalno-islamsku civilizaciju. materijalnim i politièkim sferama koje su ih èvrstim nitima. koje su osporavale i rušile dotadašnji ustaljeni sistem društvenog života. navika i shvatanja. To je rezultiralo sve dubljim povlaèenjem u sebe. štoviše i pokidane. To je pothranjivalo iluzije o privremenom karakteru nove vlasti i povratku na stanje prije 1878. a prodori uticaja i tekovina zapadnoevropske civilizacije naglo pojaèani. godine nastupa svojevrstan preobražaj cjelokupne zateèene civilizacije u Bosni i Hercegovini. pa je stoga i njihov put prilagoðavanja bio spor i skopèan s velikim teškoæama. To se posebno odnosilo na Muslimane. koja je i dalje. Austrougarskom okupacijom te veze su oslabljene. više ili manje. Tim procesima bili su. godine predstavljala je prelomni dogaðaj sa dalekosežnim posljedicama na njen dalji historijski razvitak.osobenim putevima i neravnomjerno. Prilagoðavanje pojedinih socijalnih grupa i èitavih naroda novonastalim uslovima teklo je . tako da poslije 1878. odnosno predstavljala.

5. Isto. str. Ðorðe Pejanoviæ. Muhsin Rizviæ. Koristeæi afinitet Muslimana prema èitaonicama. 17. 122. Sarajevo 1930. ANUBiH.77. godine. godine u novoj zgradi na Bendbaši. Brèkom (1898.5 Djelatnost èitaonica dopunjuje se i proširuje osnivanjem društava i udruženja socijalno-humanog i drugog karaktera. koji je pored osnovnog. godine osnovano je 13 èitaonica. jedine kulturno-prosvjetne ustanove Muslimana. str. dobrotvorna i ina društva) ispunjavale su programom svoga djelovanja.) i drugim. Sarajevo. Kruševac.). 1960. Sarajevo pod austrougarskom upravom 1878. 3. a u cilju njihovog bržeg prilagoðavanja novostvorenim uslovima.1 Èitaonica je imala 140 èlanova i priruènu biblioteku. 2-3.. T. 228 . U tom pogledu znaèajnu ulogu odigrale su èitaonice (kiraethane) s obzirom na njihovu tradiciju meðu muslimanskim stanovništvom i kao takve predstavljale su najpodesniju formu okupljanja i razvijanja društvenog života. 277.X 1888. odigrala i znaèajnu ulogu u propagiranju obrazovanja na osnovama koegzistencije orijentalistièke tradicije i novog zapadnjaèkog smjera. 415. U èitaonici su držana predavanja iz kulturne i politièke historije Bosne i voðeni razgovori o znaèajnim pitanjima politièke prirode kojima su pored uglednih Muslimana prisustvovali kao gosti i predstavnici vlasti. te æe do 1911. Muhamedovska èitaonica.. Kulturno-prosvjetna i socijalna društva u Bosni i Hercegovini za vreme austrijske vladavine.. str. biti osnovano 116 ovakvih ustanova. Izdanje Muzeja grada Sarajeva. XI/1888. 36. 1973. kasina. str. Èitaonica je otvorena 19. Muslimaska èitaonica.). osnovana je u Sarajevu. predstavljala. str. pored uticaja na formiranje njihovog kulturnog i politièkog mnijenja. Todor Kruševac. 2. trgovaèka.2 Ona je postala stjecište i centar okupljanja muslimanske inteligencije i istaknutih muslimanskih javnih i politièkih liènosti. Sliène institucije osnivaju se kasnije i u drugim mjestima Bosne i Hercegovine: Banjaluci (1890).-1918. U periodu do 1903. 4. na inicijativu oportunistièki raspoloženih intelektualaca. a kasnije æe njihov broj znatno porasti. Sarajevo. Tu svoju obrazovnu i kulturnoprosvjetnu funkciju èitaonice i srodne joj ustanove (kao što su: klubovi. Prozoru (1898. omladinska.dini postupno. uslovno reèeno. Tuzli (1891. kao prvo društvo ove namjene.4 Sa osnivanjem ove èitaonice kao posebne muslimanske institucije otpoèinje proces kulturno-prosvjetnog pa donekle i politièkog udruživanja Muslimana. 1.3 Ova èitaonica je kao prvi oblik modernog udruživanja Muslimana. Književno stvaranje muslimanskih pisaca u Bosnii Hercegovini u doba austrougarske vladavine. Knjiga I.. koja su sve do 1903. a sagraðena je u orijentalnom stilu o trošku mearif -sanduka. zanatlijska.VII 1888. do osnivanja Gajreta. podignutoj specijalno za tu svrhu. Sarajevski list.

Maximilian Braun o poèecima evropeizacije u književnosti bosanskih Muslimana. str. ekonomskom i privrednom podizanju Muslimana i njihovom bržem integrisanju u tokove savremene zapadne civilizacije.6 I nakon osnivanja Gajreta. Sarajevo. odobrenim 1906. godine. Ta malobrojna muslimanska inteligencija koja je svoja znanja sticala u školama modernog tipa i koja je imala prilike da se upozna sa zapadnom civilizacijom i njenim moguænostima. Osim toga zadatak èitaonice se ogledao i u "pripravljanju nepismenih èlanova za pisanje i èitanje. Tako se u Pravilima Muslimanske èitaonice u Tešnju. koji su odbijali da prihvate takva rješenja. po moguænosti da ih upuæuje i u druge lijepe nauke raznim predavanjima i daje zabave u èitaonièke i razlièite dobrotvorne svrhe". prihvatanje austrougarske okupacije kao trajnog rješenja i u tim okvirima traženje moguænosti za djelatnost koja je imala za cilj evropeiziranje Muslimana putem školovanja na osnovama zapadne pismenosti. 1978.Arhiv Bosne i Hercegovine. Njihovim istupanjem na politièku i kulturnu pozornicu otvaraju se znaèajni procesi društveno-kulturnog preobražaja Muslimana u Bosni i Hercegovini. Posljednja decenija 19.obuhvatao i držanje popularnih predavanja. èitaonice i slièna društva djelomièno su dopunjavali njegov rad i na taj naèin èinili organsku cjelinu s njim u pogledu obrazovanja i kulturnog uzdizanja Muslimana. Mustafa Imamoviæ. prireðivanje zabava i slièno. preuzela je na sebe težak zadatak da muslimanski narod upozna i približi toj civilizaciji i njenim vrednotama i utièe na njeno prihvatanje i usvajanje uz istovremeno oèuvanje slavenskoislamskih životnih shvatanja. jasno preciziraju njeni ciljevi.7 U tim nastojanjima djelatnost inteligencije odvijala se sopstvenim putem. 104. prvog kulturno-prosvjetnog društva Muslimana. èitaonice i druga društva su davali i ustupanjem jednog dijela svojih prihoda Gajretu. 229 . . 5214/23.. stoljeæa obilježena je pojavom prve generacije muslimanske inteligencije školovane u evropskom duhu. a koji su ostvarivani putem zabava. sakupljanja dobrovoljnih priloga i na druge naèine. koji su se sastojali u podizanju prosvjetnog i kulturnog nivoa èlanova. 7. Zemaljska vlada. Podršku programskom djelovanju Gajreta u njegovim naporima na planu školovanja omladine. stavljajuæi kao svoj prvenstveni zadatak rad na kulturnom. rad na suzbijanju nepismenosti. Meðutim. Bez obzira na to koliko realno bilo 6. Pri tome je inteligencija isticala da Muslimani imaju sve uslove za svoj svestrani društveno-politièki i kulturni razvitak u okvirima Monarhije. Präs. doprinosilo je i vodilo izolovanju i otuðenju inteligencije od širokih muslimanskih slojeva. To se postizalo èitanjem pouènih i politièkih dnevnih listova kao i popularnih i struènih djela. ANUBiH.

djelovala je odbojno na muslimansku inteligenciju. što je u datim okolnostima bila neminovnost opstanaka Muslimana. To je svakako bitno uticalo da se takvo neraspoloženje i nepovjerenje prenese i na zagovornike takve politike i usmjeravanja. Sarajevo. bila su krajnje nepopularna.8 Meðutim. a kome se inteligencija gotovo u potpunosti suprotstavila. Osman Nuri 8. koja je u veæini bila prohrvatski orijentisana. Vidniji uspjesi oznaèeni su pokretanjem lista Behar. a time približavanja i ukljuèivanja Muslimana u savremene tokove nisu ostali bez rezultata. godine i na to koliko se èinilo racionalno rješenje koje je inteligencija zagovarala i nudila. Više razloga je uticalo na takav njen stav: konzervativizam voðstva muslimanskog autonomnog pokreta. koji se izražavao u njegovoj politièkoj strategiji.. Svjetlost. što æe u krajnjoj liniji i pored postignutih rezultata. a u tom pravcu je bila jednim dijelom usmjerena djelatnost inteligencije. Najistaknutiji predstavnici te generacije bili su dr. 377-384. osnivanjem Gajreta i nizom drugih akcija. Preorijentacija i usmjeravanje ka zapadnoj kulturi i civilizaciji. koji je naroèito u poèetku bio izrazito neprijateljski raspoložen prema prihvatanju tekovina modernog evropskog razvitka i svakog približavanja Muslimana novim tekovinama. znatan dio muslimanske inteligencije svojom egzistencijalnom zavisnošæu od režima u èijem je aparatu nalazila zaposlenje rezultiralo je i njenim lojalnim odnosom i saradnjom sa režimom. prije svega. srpsko-muslimanska politièka saradnja ostvarena u toku autonomne borbe. koja je polazila od toga da je stanje stvoreno okupacijom provizorij i iluzijama o konstruktivnoj ulozi Turske i ponovnoj uspostavi njene vlasti u Bosni i Hercegovini. A opšte raspoloženje naroda upravo se ispoljavalo u mržnji. preziru i nepovjerenju prema svemu što je poticalo od okupatora. str. podrazumijevalo mirenje i prihvatanje okupatora koji se identifikovao sa nosiocem te civilizacije. 230 . koje su bile rezultat nastojanja i djelovanja te prve generacije muslimanskih intelektualaca obrazovanih u evropskom duhu. Safvet-beg Bašagiæ. Svakako da je takvom raspoloženju prema inteligenciji doprinosio i sam njen stav prema autonomnom pokretu. djelovanje inteligencije u toj poèetnoj fazi biti ogranièeno na prilièno uzak krug. Autonomni pokret Muslimana za vrijeme austrougarske uprave u Bosni i Hercegovini. iako bez šire podrške. Nusret Šehiæ. uz koga je pristajao najveæi dio Muslimana. 1980. inteligencija je bila nezadovoljna i programom autonomnog pokreta. Edhem Muladbiæ.sagledavanje situacije u kojoj su se Muslimani našli nakon okupacije 1878. To je. napori inteligencije na planu prosvjeæivanja i obrazovanja. njen rad nailazio je u svakom sluèaju na velike otpore i s poteškoæama je prihvatan od najširih slojeva.

Pozitivno izjašnjavanje u korist osnivanja Gajreta 1903..10 Iako je Gajret i po svom programu i ciljevima bio prvenstveno zainteresovan za formiranje inteligencije evropskog profila. str. 10. jednnog od najrazvijenijih muslimanskih kulturno-prosvjetnih organizacija u Bosni i Hercegovini. Muhsin Rizviæ.-1941. Te zadatke na formiranju graðanske inteligencije Gajret je ostvarivao putem stipendiranja srednjoškolske i univerzitetske omladine. može se smatrati nastavkom Beharove akcije s obzirom na njegove programske stavove koje je zastupao o potrebi obrazovanja. a pripadale su istom krugu kulturnih radnika pokretaèa Behara. Ibrahim Kemura. Stoga je u mnogostrukoj aktivnosti Gajreta prioritet nesumnjivo pripadao ispunjavanju zadataka u pravcu modernog školovanja Muslimana na svim stepenima obrazovnih institucija ukljuèujuæi i Univerzitete. 103-121. Uloga "Gajreta" u društvenom životu Muslimana Bosne i Hercegovine (1903. Rezultat takve orijentacije društva sadržan je u èinjenici da je u prvoj fazi ovoga djelovanja do 1914.Hadžiæ i drugi. imalo je za cilj da taj proces prilagoðavanja i prihvatanja novih vrednota pospješi i uèini bezbolnijim. ali uz oèuvanje vrijednosti muslimanske kulture kao bitne odrednice njihove posebnosti. koji se temeljio i razvijao u nastojanjima oko buðenja njihove svijesti o slavenskom porijeklu. godine društvo Gajret potpuno ili djelomièno omoguæilo školovanje preko 500 uèenika na srednjim školama i fakultetima. prevladavanje konzervativnih shvatanja i jedno perspektivnije sagledavanje buduænosti. kao i na liènosti koje su se angažovale u osnivanju Gajreta. U skladu sa naèelima koje je zastupala ova muslimanska inteligencija . književno-historijska monografija. 12. uz prihvatanje i prožimanje sa tekovinama zapadne civilizacije. Behar. godine predstavljalo je trajnije opredjeljenje Muslimana u smislu orijentacije prema usvajanju tekovina zapadnoevropske kulture i civilizacije. 1986. Svjetlost. društva za pomoganje siromašnih uèenika na srednjim i višim školama. 231 . Sarajevo. Sarajevo 1971. izuèavanje modernih zanata i slièno. Prvo znaèajno ostvarenje koje je realizovao Bašagiæev intelektualni krug bilo je pokretanje èasopisa Behar. Veselin Masleša. on je ipak pomagao i školovanje teološkog kadra dodjeljivanjem stipendija uèenicima Šer9. . u kojoj se imperativno nametalo prihvatanje savremenog obrazovanja omladine.9 I osnivanje Gajreta. Tako je i prvi predsjednik Gajreta bio dr Safvet-beg Bašagiæ. str. èime zapravo poèinje kulturni pokret bosanskohercegovaèih Muslimana.i osnivanje Gajreta.o neophodnosti ukljuèivanja Muslimana u zapadnoevropski civilizacijski krug .).

Angažovanje Gajreta na pomaganju teološkog pravca bilo je motivisano neophodnim potrebama za stvaranjem savremenog vjerskog kadra.12 Kao i druga tadašnja vodeæa kulturno-prosvjetna društva u Bosni i Hercegovini.ijatske sudaèke škole i studentima na teološkim fakultetima u Carigradu i Kairu. "Prosvjeta" i "Napredak". Posebno znaèajnu ulogu na tom planu odigrao je èasopis Gajret. rad na širenju pismenosti. Isto 13. godine doprinosio i formiranju muslimanske èitalaèke publike. Uz zadržavanje muslimanskog obilježja kao osnovne odrednice. Isto 12. što se konkretizovalo pojavom novih kulturnih i prosvjetnih društava kao što su: društvo Muslimana 11.13 I ostale višestruke aktivnosti Gajreta potvrðuju da se uticaj ovog društva nije ogranièavao samo na njegovo èlanstvo. programska orijentacija i kulturna potencija Gajreta tokom prve faze njegovog izlaženja. èasopis Gajret se svojom programskom orijentacijom naslanjanja na vlastite tradicionalne duhovne vrijednosti i uz istovremeno akceptiranje pozitivnih tekovina zapadne kulture i civilizacije.-1914. U tom periodu èasopis su ureðivali Edhem Mulabdiæ. 122-130. iako u manjem obimu. bila su njegova predavanja. Ostvarivanje šireg uticaja izvan okvira svoje organizacije Gajret je postizao razvijanjem aktivnosti putem kojih su se propagirale i širile njihove ideje prosvjetiteljskog i kulturnog preporoda. U kulturnom i prosvjetnom obrazovanju Muslimana istaknutu funkciju vršila su "Gajretova" izdanja. nego je imao širi dijapazon što se izražavalo kako konceptom njegovog programa tako i brojnošæu uèesnika u njegovom sprovoðenju. str. Osman Ðikiæ. èitaonice. usmjeravanjem i forsiranjem izuèavanja i pohaðanja za ono vrijeme perspektivnih i modernih zanata. i Gajret je razvijao izdavaèku djelatnost u kojoj se oèitovala socijalna priroda. koji je tokom svoje prve serije izlaženja 1907. 232 . Osnivanje Gajreta podsticajno je djelovalo na dalji proces kulturnoprosvjetnog udruživanja Muslimana. Mustajbeg Halilbašiæ. svrstavao u red istaknutih književnih listova toga doba. U toj funkciji pored navedenog.11 I na privrednom planu društvo Gajret je. prije svega njegov èasopis i kalendari. dr Murat Sariæ i Avdo Sumbul. u znatnoj mjeri doprinosilo bržem ukljuèivanju Muslimana u savremene procese kapitalistièkog naèina proizvodnje. što je u krajnjoj liniji olakšavalo i "Gajretovu" misiju kulturnog i prosvjetnog rada u širim slojevima. zabave i drugi oblici rada. Isto.

a odbornici bez funkcije Edhem Mulabdiæ i Mustajbeg Halilbašiæ. godine. na društvenim sastancima na kojima su èlanovi držali predavanja iz aktuelne ili struène tematike. 59-60.16 Društvo napredne islamske omladine "Svijest" u Beèu osnovano je 31. predavanja i tsl. Ibrahim Kemura.-5.12. 5/1904. Šuærija Alagiæ. XVII/1907. Mustafa Denišliæ. Ovo društvo nastalo je istupom iz "Zvijezde" dijela akademièara koji se nisu slagali sa njenom politièko-nacionalnom orijentacijom. potpretsjednika Abdurezak Dizdareviæ. 15.20 Bliskost ovih društava sa "Gajretom". XVII/1907. društva napredne islamske mladeži "Svijest"..1907.17 Pravilima društva projicirana je njegova programska i društveno-kulturna uloga.. III 1904. 5/1904.oktobra 1907.19 Kulturno-sportsko društvo "El-Kamer" osnovano je u junu 1904. 18.. tajnik Sulejman-ef. 15.-5. Hamdija Karamehmedoviæ i hfz. Abdulah-beg Bukvica. a u prvi odbor ušli su: Atif Hadžikadiæ. 17. 49-50. godine. 45. èlanovi: Mehmed Spaho. Sarajevo. 4. Prilozi Instituta za historiju u Sarajevu. iznešen je historijat nastanka te pobude i svrha osnivanja. Behar. "Muslimanskog kluba". 233 . Bošnjak. Nakladom Muhamed-age Bajraktareviæa. 16. 18. Bošnjak. 20. Omer Cepiæ.14 U pravilima "Zvijeze" je naglašeno da je zadatak društva "podizanje duševnog obrazovanja" njenih èlanova. 1. Omer Ibrahimbegoviæ. Bošnjak. 336. Prvi predsjednik bio je dr Safvet-beg Bašagiæ. Osman Dusinoviæ.akademièara "Zvijezda". Pravila "Zvijezde". Bièakèiæ. "Imamskomualimsko društvo BiH" i drugih. br. koji je radio na osnivanju omladinskog društva pod istim imenom i sa sliènom svrhom. Svoje programe i stavove društvo "Svijest" iznijelo je u nizu èlanaka štampanih u brošuri "Našem narodu". br. Našem narodu. pored programske orijentaci14. U pozivu Muslimanima BiH povodom osnivanja društva. 7. što se postiže održavanjem sastanaka. 10. 10. potpredsjednik Husein Biser. Davanjem novostvorenom društvu ime "Zvijezda" željela se obilježiti usmena na zaslužnog kulturnog radnika Ibrahima Repovca. XIV/1904. str. blagajnik Mustafa-ef. godine kao protuteža "Zvijezdi". prije svega. XIV/1904. 19.15 Prvi predsjednik društva bio je Muhamed-beg Dubravèiæ.. 19. Ejub Mujezinoviæ.VI 1904. XIII/1977. 1908. Behar. Proglas Muslimanske akademske omladine u Beèu od 1907. Za pretsjednika društva izabran je Abdulah-beg Bukvica. 16. februara 1904. Bošnjak.XI 1907.18 Aktivnost "Svijesti" ispoljavala se. Heæimoviæ. 6. Muhamed Bajraktareviæ i Abdurahman Reizoviæ. 17. Alija Bubiæ. Društvo beèkih akademièara "Zvijezda" osnovano je 20. godine. kulturno-sportskog društva "El-Kamer".

Isto. Edhem Mulabdiæ. bilo kao inicijatora ili indikrektno kao onih koji su omoguæili uslove za njihovo formiranje. Osman Nuri Hadžiæ and others. Sva ova društva sa "Gajretom" u središtu sastavni su dio jedinstvenog kulturno-prosvjetnog pokreta Muslimana prvih decenija 20. vidljiva je i po direktnoj angažovanosti kruga oko Bašagiæa. februara na godišnjicu osnutka Gajreta. For quite some time these were the only institutions of cultural and educational character in Bosnia and Herzegovina until the emergence of the Gajret Society. This history was all in transformation and alteration from the Oriental and Islamic civilization to the Western 21. ili kod "El-Kamera". which was established in 1903 in Sarajevo. Ta povezanost je vidno naglašena. The establishment of the Gajret Society meant an exceptional trial of the Moslem awareness and one of the most notable crossroads in the more recent history of the Moslems.je. they were forced to adjust and become involved into the contemporary trends and currents of the Western European civilization. 234 . The Moslems were particularly exposed to these processes. The Muslim cultural and educational associations The alteration of social and political relations having been caused by the Austro-Hungarian occupation of Bosnia and Herzegovina in 1878 led to a number of important changes in all areas of life. The most prominent representatives of this generation were Dr. primjerice kod osnivanja "Zvijezde" 20. stoljeæa koji je u svojim osnovnim smjernicama ispunjavao zadatke na kulturno prosvjetnom i društvenom preobražaju Muslimana. Safvet-beg Bašagiæ. They were instigators and promoters of all cultural activities at the beginning of 20th century. uz žarke zrake našeg Gajreta i naše "Zvijezde" zasja na našem obzorju"21. Under the new conditions. The first beginnings of the modern alliance of Moslems took form of reading rooms as the most suitable and most acceptable ways for the Moslems. The establishment of the Gajret Society came as a result of activities and endeavors by the first generation of Moslem intellectuals who have been educated in the European spirit. a još više potvrðena Pravilima kojima je predviðeno da imovina društva po njihovom raspuštanju pripada Gajretu.

235 . its popular public lectures. This function was attained through the number of activities. Cultural and Sports Club "El-Kamer". the Gajret Society had a wide influence in the larger Moslem environment. Although its basic function was to create the Moslem intelligentsia through the process of education of young people in secondary schools and at University levels. The Imams Muallimin Society of Bosnia and Herzegovina and others. and a work to spread literacy (various types of literacy courses). They followed and complemented its activity because their program goals were similar. In addition to the "Gajret's" activities. The movement fulfilled the tasks on the cultural and educational transformation of the Moslems. social gatherings and outings. with the Gajret in the center made a unique cultural and educational movement of the Moslems in the first decades of 20th century. respectively. the Moslem Club. reading rooms. These societies were somehow organically linked to the Gajret Society. the new cultural and educational societies emerged. All these societies.European one. It developed activities that were meant to achieve the cultural and educational transformation of the Moslem people. These societies were: The Moslem Society of University Students "Zvijezda" /The Star/. such as "Gajret's" publishing activities (a journal and calendars).

236 .

nego susret tih dviju kultura. pa i 237 . dakle u jednom kulturnom vakuumu. kloneæi se politike.-13. okupljaju se oko Muhameda Bekira Kalajdžiæa u namjeri da pokrenu jedan list koji bi bio okrenut književnom i kulturnom stvaranju Muslimana Bosne i Hercegovine. Husein Ðogo. Grupa savremenih mostarskih intelektualaca: Muhamed Behliloviæ.dr Lamija Hadžiosmanoviæ ULOGA BISERA U KULTURNO-PROSVJETNOM UZDIZANJU MUSLIMANA Preporodni period u kulturi bosanskohercegovaèkih Muslimana uvjetovan je nizom vanjskih faktora. list. Biser se javlja kao èetvrti po redu muslimanski èasopis od poèetka preporodnog perioda i razvija svoju djelatnost u vrijeme kad prestaje da izlazi Behar. To je period kraja prošloga stoljeæa kada se u kulturi zbivaju krupne promjene: postupno se napušta viševjekovna okrenutost istoènjaèkim formama i sižeima i prihvata se zapadni kulturni krug. ipak se on svojom programskom orijentacijom svrstao na dvoznaèan put. Abdurrezak Hivzi Bjelevac. On zapravo poèinje s dolaskom jedne nove politièke uprave . Baliæ. odnosno zapadnog kulturno-civilizacijskog toka. Veæ je navedeno da se ovaj list javlja u vremenu kada nastaje zatišje u kulturnom i književnom životu. nova štamparija.-14. 1913.). Biser zato ima i zadatak da animira i stvaraoce i èitaoce. Ovi procesi nisu jednoznaèni i brzi. Uredništvo naglašava da æe Biser biti "pouèno-zabavni list" koji æe iæi za tim da širi prosvjetu meðu Muslimanima. Jedan dio toga procesa ponio je na sebi i èasopis Biser. Osnovna intencija lista naznaèena je u podnaslovu "List za širenje prosvjete meðu Muslimanima". Salih Bakamoviæ. ali je nesumnjivo i on dao odreðeni doprinos. èasopis. Slijedeæi takvu orijentaciju Biser postaje jedino glasilo iz koga se nije moglo ni nazrijeti da je rat na pomolu.austrougarske.. s jedne strane bio je vrlo angažiran u isticanju autohtonosti bosanskohercegovaèkih Muslimana. koji je djelovao svega tri godine. Mihrab Šukri Karišikoviæ. i 1918. Omer A. iz njih se stvara jedna specifièna kulturna tekovina koja nije ni istoèna ni zapadna. ali je isto tako bio naklonjen panislamizmu. jesu segmenti koji æe zajedno graditi ono što zovemo preporodom u kulturi bosanskohercegovaèkih Muslimana. Iako se Biser distancirao od politike u onom klasiènom smislu. Svaka nova svjetovna škola. (1912.

"Da æe Biser i nadalje ostati na visini lijepo ureðivanog pouèno-zabavnog lista. pa bili oni pouènog ili zabavnog sadržaja. uglavnom diktirao pravac. 1912. onaj poznatiji i bolji jeste vrijeme kad ga je ureðivao Musa Æazim Æatiæ (1878. I.13. suradnicima i pretplatnicima. te æe donositi izabrane radove naših književnika u pjesmi i prozi. 1912. 1. Meðu njima su posebno karakteristièni soneti kao forma koju Æatiæ prvi uvodi u muslimansku književnost."3 U svakom sluèaju to je najzanimljiviji i najuspješniji period Bisera. I. I.dvije o pokrenuæu Bisera. Tako Biseru pripada èast da na svojim stranicama objavi jednu pjesnièku vrstu koju do tada nije poznavala muslimanska književnost. ali i afirmaciju bosansko-muslimanske narodnosti. mnogo veliko i plemenito djelo propalo. neki su iz Æatiæevog pera. 1. imenuje Bošnjacima. kao vlasnik i izdavaè. pravde. U prvom broju ovog èasopisa M. reda. mnoga lijepa i plemenita ideja ugasila. 1. Za dvije godine koliko je Æatiæ ureðivao ovaj èasopis. sakupljanjem narodnog blaga. arapske i strane literature (kod potonje.1915. Mostar.-13. Biser. 1912. donosiæe rasprave koje zasijecaju u islam i u naša životna pitanja i potrebe. u njemu je objavio i dosta svojih pjesama. ukoliko se ne bude kosilo s programom lista). 238 . 1. Hivzi Muftiæ piše tekst pod naslovom: "Šta je naš cilj?" U odgovoru na ovo pitanje on navodi širenje vjere. List Biser štampaæe se latinicom. 8. Panislamistièka njegova orijentacija bila je zapravo slijeðenje ideja koje su ustvari veæ tada bile u nestajanju. itd. Uredništvo Bisera: Rijeè . 168. str. kao i razne dogaðaje iz islamske povijesti i islamskog svijeta."2 Biser ima dva karakteristièna perioda svoga djelovanja: jedan. M. Mostar.1 Svoju programsku orijentaciju Biser je odredio ovako: "Biser æe gledati da probudi našu svijest. Iako Æatiæ nije do kraja bio samostalan jer mu je Muhamed Bekir Kalajdžiæ. Hivzi Muftiæ: Šta je naš cilj? Biser. da se veæ jednom maknemo sa naše dosadašnje mrtve taèke gdje se je mnogo pero slomilo. Biser. Æatiæ. ipak je vidljiva Æatiæeva invencija u ureðivanju. 3. razne pripovijesti iz našeg svakidašnjeg života. Æatiæ je preuzeo uredništvo lista od osmog broja i taj Kalajdžiæev izbor ocijenjen je visoko. svjedoèi sam književnièki glas našeg Æazima. kao i prikaze iz stranih literatura. 2. str.) i kada su u njegovom izdavaèkom odboru sjedili poznati i savremeni poslenici. zatim prijevode iz turske. U listu je bilo mnogo zanimljivih prevoda. napretka i tolerancije. Mostar. koji je sa svojih radova svuda u našoj domovni poznat i priznat.-3. Zanimljivo je da bosanske Muslimane u nacionalnom smislu.panturcizmu. Uprava Bisera: Našim prijateljima.

Mirhab Šukri Kariškoviæ. X 1990. "zbog tobože svoje vjerske indiferentnosti i rada na nacionalnom osvješæivanju muslimana".širenju prosvjete i kulture meðu Muslimanima. pripovijestima iz svakodnevnog života. Zato je on posebnu pažnju posvetio èlancima pouèno-zabavnog obilježja. Uz to ovdje su našle mjesta narodne 4.talentirani stvaralac i èovjek bogatog duha i širokih vidika. Kalajdžiæ pokušava da se miješa u redakcijske poslove i daje direktive u pisanju. Osloboðenje. Hamdija Muliæ. Tada su iz redakcije istupili Husein Ðogo i Hivzi Bjelevac. Fehim Spaho. i Kalajdžiæa s druge. Šemsudin Sarajliæ. nastojeæi da realizira svoje dosta uske. pa i konzervativne poglede. Omer Zorabdiæ: Musa Æazim Æatiæ . njegov utjecaj osjetio se još neko vrijeme u Biseru. Sulejman Mursel. u kojima se napadaju muslimanski akademièari. i izvuèe "iz onog mrtvila u kome se je nalazio". da ga "kulturno i prosvjetno podigne i ojaèa". koji se direktno miješa u ureðivaèku politiku. pa bi vrlo lahko moglo doæi do neizlaženja lista. Husein Ðogo. Hivzi Bjelevac. nastale su nesuglasice povodom ureðivanja i pravca lista. Po Kalajdžiæevom nalogu u drugom godištu Biser se okreæe religijsko-islamskom duhu. Tako se na ovim stranicama susreæu imena: Safvet-beg Bašagiæ. Biser je i dalje nastojao da njeguje one glavne književne i kulturno-prosvjetne tekovine Muslimana iz razdoblja njihovog osvajanja zapadne pismenosti. insistirao je na èasopisu koji bi bio progresivan u najširem znaèanju tog pojma.. 28. Fejzulah Èavkiæ i drugi predstavnici mlade književne generacije. Hazim Muftiæ. što ja svaki put kategorièki odbijam. 239 . ali je Æatiæ i dalje ostao kao urednik. Osman Nuri Hadžiæ. pa se to kaže i u novom podnaslovu: "List za širenje islamske prosvjete. XLVII. Edhem Mulabdiæ. Zato se ovaj list zalagao za okupljanje svih muslimanskih intelektualacapisaca na jednom zajednièkom poslu . Izmeðu mene i redakcijskog odbora Bisera s jedne strane.jedan pjesnik i jedno vrijeme. Meðutim. te prijevodima prvenstveno iz turske i arapske literature. Æatiæ je u èestom sukobu sa vlasnikom Kalajdžiæem. Ovi odnosi daju se naslutiti i iz Æatiæevog pisma Avdi Karabegoviæu gdje veli: "Moram ti se izjadati. Zbog takvih svojih ideja i nastojanja." Intencija èasopisa Biser bila je za muslimanski svijet postupno dovedena "kulturnom i prosvjetnom napretku". 15210. Narušenog zdravlja Æatiæ uskoro napušta i Biser i Mostar da se više nikada ne vrati u njega."4 Jedan od drastiènijih sukoba izmeðu redakcije i vlasnika Bisera dogodio se kada je Kalajdžiæ insistirao da njegov list prenese iz Misbaha polemièke tekstove Sakiba Korkuta.

Tako je objavio i jedan cijeli roman. odnosno prožimanju istoènjaèkog i zapadnog. Svoju saradnju u Biseru opæenito Æatiæ završava pjesmom "Krvavi stihovi" objavljenoj u èetrnaestom broju drugog godišta. ponajviše turskoj literaturi. Kao što je Æatiæ obilježio pjesnièki opus Bisera. što. Najveæu zaslugu za dobre prijevode u Biseru ima Æatiæ. U odabiru prevedenih djela Biser je uglavnom okrenut Istoku. samo po sebi nije znaèilo i panislamizam. Æatiæ je objavio oko pedeset svojih pjesama i upravo u ovoj poeziji najvidljivija je spona orijentalno-islamskog civilizacijskog kruga i utjecaja savremenog jugoslavenskog i evropskog pjesništva. Što se tièe proznih tekstova. Pored Bjelevca. Meðu proznim piscima. On posebno insistira na turskoj poeziji i njegovi prijevodi 240 . Hazim Muftiæ. Mada je to vlasnik èasopisa negirao i insistirao na neutralnosti svoga lista. oznaèava onu prekretnicu ka novoj književnoj orijentaciji. ovdje je Husein Ðogo objavio farsu "Doktor Lacmanin". Kroz dva godišta provlaèi se njegov roman "Pod drugim suncem". Ovakav tematski okvir davao je za pravo onima koji su na stranicama Bisera našli panislamistièke ideje. Meðu dosad nepoznatim piscima. te rasprave koje "zasijecaju u islam i u naša životna pitanja i potrebe" i obavještavaju o raznim dogaðajima "iz islamske povijesti i islamskog svijeta". Abdurezak Hivzi Bjelevac i niz mlaðih neafirmiranih pisaca. Šemsudin Sarajliæ. naravno.umotvorine. Na njegovim stranicama javilo se tridesetak pjesnièkih imena meðu kojima su najznaèajnija: Musa Æazim Æatiæ. na stranciama ovog lista javljaju se: Hamdija Muliæ. Nedžip Èardžiæ adaptaciju prièa o Ali-babi iz Hiljadu i jedne noæi i Nazif Resuloviæ dramu "Sloga". Na njegovoj poeziji najbolje se vidi onaj preporodni karakter koji nastupa u našoj književnosti. mada raznovrsni po žanru ne predstavljaju najviše domete muslimanske dramske književnosti. I ovaj roman. Biser nalazi probitaènijim za svoga èitaoca literaturu islamskog duha. tako je u prozi Bjelevac najmarkantniji pisac. on se prirodom svoje koncepcije ipak svrstao na stranu pretežno islamske problemtike. I inaèe dramski tekstovi u Biseru. Biser je prije svega bio književni èasopis. najznaèajniji trag ostavlja Nafija Sarajliæ. kao što je to i Æatiæeva poezija. Šemsudin Sarajliæ i Fadil Kurtagiæ. Dok su njegovi prethodnici Behar i Gajret insistirali na književnosti Zapada. Biser je praktikovao objavljivanje obimnih djela i pripovijesti u nastavcima. Kratka komedija "Lukavi opanèar" nije predstavila Bjelevca uspješnim piscem kao što je to sluèaj sa njegovim romanima. Uz navedeni roman Bjelavac je u Biseru objavio i "Hadžermeresov dnevnik".

"5 Iako je Kalajdžiæ nastojao da produži onu uspješnu liniju iz prva dva godišta. Pored njega kao prevodilac iz istoènih književnosti javlja se jedino Salih Bakamoviæ. Hajdar Fazlagiæ. Njegova primarna ideja bila je da se muslimansko stanovništvo probudi iz letargije i okrene napretku. Ako bi se htjelo izdvojiti mjesto èasopisa u ukupnim kulturnim i društvenim procesima prvih decenija ovog vijeka. Druga linija vrijednosti Bisera ostvarivala se mimo želje i koncep5. nije u tome uspio vjerovatno i zbog objektivnih okolnosti. Vlasnik ovog lista Muhamed Bekir Kalajdžiæ od poèetka do kraja izlaženja lista se trudio da ga izluèi iz tekuæe politike i da se usredsredi na kulturni i prosvjetni angažman. mlaðe i starije.prepjevi su ono naljepše što je Biser objavio u prijevodnoj književnosti. I dalje u njemu saraðuju renomirana savremena imena: Šemsudin Sarajliæ. Kalajdžiæ pokušava da ponovo ispuni prazninu koja je nastupila u muslimanskoj novinskoèasopisnoj djelatnosti za vrijeme rata. zajednièke inicijative nije bilo niti je moglo biti iz jednostavnog razloga što nije bilo organa u kojem bi se izmjenjivale misli i okupljale sile. iako je djelovao u procesu posebnosti Muslimana. 16. nesumnjivo je da bi se moralo dati odreðeno mjesto u Biseru. Karakteristike Bisera koje smo naveli odnose se uglavnom na prva dva godišta. Biser. 1918. Hamdija Muliæ. no skupna rada. To je vrijeme kada se rješava sudbina južnoslovenskih naroda. U tim idejama. Anonim: S Urednièkog stola. meðutim. Jusuf Tanoviæ i drugi i taj dio u kome se oni javljaju može se ocijeniti uspješnim. u teškim vremenima. Tako se on postupno gasi da bi skonèao s èetverobrojem koji nosi datum 1-15. Æatiæ je prevodio i prozne tekstove. Nafija Sarajliæ. Sulejman Mursel. 241 . Hivzi Bjelevac. Hazim Muftiæ. godine. On je èak izbjegavao ukljuèivanje u tada vrlo aktuelne rasprave o nacionalnom identitetu. "Tu i tamo bilo je pojedinaènih glasova i poduzeæa. Biserova je ambicija da prekine ovu pogubnu stagnaciju i okupi sve naše kulturne radnike: feslije i saruklije. U posmatranju njegovog znaèaja zanimljive su dvije linije. gladnim duhovnosti. Nekoliko prijevoda iz evropskih književnosti pripada manje poznatim autorima. III. decembar. To je uglavnom savremena poezija socijalne tematike. str. Sarajevo. Kalajdžiæ je preferirao islam kao uzor. a Biser se izdiže iznad toga i razumljivo je da gubi èitaoce i dah. stranice lista koje su posveæene životnoj tematici gube na svojoj vrijednosti jer se Kalajdžiæ i dalje kloni da u Biseru tematizira složene društveno-politièke procese. 1. Treæe se javlja 1918. Meðutim. neposredno nakon završetka rata.

Kalajdžiæ preferred Islam in his notions as his ideal or model. Two lines can be seen when observing its importance: the owner of this journal. To je onaj period kada se i Istok i Zapad susreæu dajuæi novi kvalitet i novi izraz. earn a rather high place. 242 . It was the period when the East and the West met having given the new quality and the new expression. koji Muslimane Bosne i Hercegovine definitivno odvaja od istoènjaèkog duha u umjetnosti kao jedinog izvorišta i oslonca. among whom one should mention Æatiæ and Bjelevac in particular. The other line of Biser's value took place even without the wish and concept of Kalajdžiæ himself. His primary idea was to awaken the Moslem population from the lethargy and to turn it towards progress. Ta linija prožimanja i preplitanja nije prestala do današnjih dana.cije Kalajdžiæa. This line of interchangeable intertwining did not end until our time. Eminentni saradnici Bisera. The Role of Biser in the Cultural and Educational Ascension of the Moslem People If one should single out the place of periodicals in the overall cultural and social processes in the first decades of this century. The prominent contributors to Biser. Muhamed Bekir Kalajdžiæ. without any doubt. meðu kojima posebno istièemo Æatiæa i Bjelevca uèinili su da se u ovom listu osjeti jaèe duh vremena i onaj prelazni period. However. He even avoided becoming involved in the contemporary quarrels about the national identity although he did work towards the process of seeing Moslems as a separate national entity. the Biser would. made this journal to feel more strongly the spirit of the time and the interim period during which the Moslems of Bosnia and Herzegovina finally became detached for the oriental spirit in arts as the only source of inspiration and its principal support. tried to get his newspapers out of politics from the very beginning of its publication and to focus on the cultural and educational matters.

A.od svoga postanka do danas. a koji su 243 . opet. Ja o tome ovdje ne bih želio da govorim. ni historijski. ali je èinjenica da taj èin nikako nije izdvojio te islamizirane Slovene iz kruga svoje iskonske jezièke zajednice. Muslimani bosanskohercegovaèkog govornog podruèja. a samim tim i u južnoslovenskoj jezièkoj zajednici. ne èine dio nekog drugog naroda koji je tu. To isto vrijedi i za onaj dio našega jezièkog biæa koji je primio islam. negdje. niko nije imao vjersko obilježje koje danas ima. ni u savremenom vremenu. kada su naši daleki preci stizali na Balkan. na našem tlu. To su ovi problemi: 1. dolazak Turaka na Balkan uslovio je masovniju islamizaciju u našim krajevima. nije kidao niti sa širom genetskom zajednicom. Ovaj èin. oni su. imao svoju upravnu vlast u nekoliko prošlih vjekova. 1. Svi su. neko kasnije. za naše Muslimane. drugaèije reèeno. O tome problemu. u posljednje vrijeme. dio slovenskog biæa na ovim balkanskim prostorima. èine sastavni dio srpskohrvatske jezièke zajednice . Za mene je sada bitno da utvrdim kao historijsku istinu da su Muslimani srpskohrvatskog jezièkog podruèja sastavni dio južnoslovenske jezièke zajednice. iskonski. a nikako. kao što nam je svima poznato. a o njima je ovdje rijeè. To jest. Jeste. ovim se nikako ne želi reæi da i meðu našim Muslimanima nema i onih koji po svome porijeklu nisu Sloveni. napisao da islamizacija nikako ne znaèi i deslovenizaciju isto onako kao što primanje hrišæanstva/kršæanstva nije za sobom povlaèilo takvu pojavu. Mjesto Muslimana u srpskohrvatskoj. Mislim da danas nema nijednoga slaviste koji to ne prihvata kao historijsku èinjenicu. Drugo je pitanje zašto se to ponekada negira. dosta se pisalo. Naravno. Svi su i dalje ostali èlanovi i južnoslovenske i sveslovenske zajednice. ja sam znatno ranije. znaèi. na ovim prostorima primili neku od vjera u kojoj se danas nalaze: neko ranije. Znaèaj muslimanskih govora za standardizaciju srpskohrvatskog jezika.Asim Peco MUSLIMANSKI NARODNI GOVORI I STANDARDIZACIJA NAŠEGA JEZIKA Ja æu ovom prilikom govoriti o dva problema iz naše historije i historije našega standardnog jezika. I jezièki i inaèe. 2. Upravo. nikome nije oduzimao njegovo iskonsko porijeklo.

pa i tu se èesto javlja naše patronimsko obilježje . nerijetko. zašto bi onaj koji je primio vjeru posredstvom Turaka. ponavljam. to nije sluèaj samo sa Muslimanima. a proces islamizacije obilježava se sa: turèiti se. makar to bilo i u vrijeme kada je religija bila marginalna komponenta. Istina je. zadržali mnoge obièaje svojih pradjedova i. Nije rijedak sluèaj da i njima naš jezik postaje maternji. postali sastavni njihov dio. tokom dužeg življenja u našoj sredini. postao Turèin. Arnaut. Svakako. iznad svega. bar kada je u pitanju najšira muslimanska populacija. Ja ovdje još ukazujem na neke nazive koji. Bilal. To. Arapoviæ. a na nekadašnje njihovo porijeklo još može da upuæuje njihovo prezime (Arap. bez obzira na vjeru. i koji bi morali znati da nije vjerska pripadnost osnovni i glavni elemenat nacionalnog biæa. a pošto je tu odluèujuæi bio religiozni momenat. uklopili u naše Muslimane. poturèiti se. Istina. Zbog svega tog smatram da je krajnje vrijeme da se napuste takvi nazivi i takva obilježja kada je rijeè o našim Muslimanima. Taj momenat jasno govori da je vrijeme uèinilo svoje. nikada. ni kod nas. Bitno je da su se oni uklopili u našu društvenu zajednicu. odnosno . da vjerska pripadnost odreðuje i nacionalnu pripadnost. svi pravoslavci .Srbi. Ova terminologija. Jer ako onaj ko je primio vjeru od Rimljana. ostao u krugu jezièke zajednice kojoj su pripadali i njegovi preci. To su: Turèin.Hrvati. bar kada su u pitanju Muslimani. Pogotovo tamo gdje su i jedan i drugi i treæi ostali na matiènoj zemlji. nažalost. a prije svega primili njen jezik kao svoj.nacijama. sasvim drugaèija. nije postao Rimljanin. najveæi dio pripadnika islamske vjeroispovijesti izjasnio se kao Musliman. Arnautoviæ. A onoga èasa kada je i pripadnicima islamske vjere priznata nacionalna posebnost. èak. kada su u pitanju naši Muslimani. Firdus. ako onaj ko je primio vjeru od Grka. A takav odgovor proisticao je iz saznanja da su.tvorbeni morfem-iæ: Firdusoviæ. Èak i iz pera onih koji bi morali luèiti Turke i Slovene. meðutim. pogotovo znak jednakosti. nisu postajali ono što 244 . svi katolici . prate naše Muslimane. pripadnici islamske vjeroispovijesti nikako se nisu mogli identifikovati sa tim dvjema vjerama. poturèenjak. isturèiti se i sl. poturica. i shvatanja. bio je "neopredijeljen".). Takvih sluèajeva nalazimo u svim našim narodima. a da i ne govorimo šire.se. po pravilu. Izmeðu vjerske i nacionalne pripadnosti ne moraju postojati nikakve veze. Oni nikada. Arapoviæ i sl. primili njene obièaje. sve do naših dana èesto su se lomila koplja oko pitanja: ko su naši Muslimani i kome oni pripadaju: da li Srbima ili Hrvatima? Odgovor na ovo pitanje. nije postao Grk. Ali. može se sresti i danas na našem jezièkom podruèju. svi ovi nazivi plod su vjerskih razlika.

. nego ovdje najglasnijeg mujezina. Reklo bi se do naših dana. još pet stotina godina turska vlast ovdje da je ostala. najveæi pjesnik (isp. koji je.Patr. sposoban za svaku vrst pjesme. makar bio i iz turskog tabora. ni poslije dužeg boravka van rodne grude. pa ni svoj jezik. zaboravljali svoj rodni kraj.tako poèinje prevod na bosanski. nudi u svojoj Ponornici neka razmišljanja o ovim problemima. Svuda je SH jezik bio i ostao jedino sredstvo za meðuljudsku komunikaciju. znaèajno. Za to nam lijepih podataka nudi Skenderova Ponornica. I. Pogotovo kasnije. mi. a unuk Ali-paše Rizvanbegoviæa. ispod teksta) .155) To su èinjenice koje potvrðuju svako ozbiljnije prodiranje u historiju i Bosne. osim Muftije. i Muslimana na ovim prostorima. nikada nisu stavljali znak jednakosti izmeðu sebe i Turaka. Nauèna knjiga. èak. oèevidno u nekoj svojoj misli . Up. uz to. kao društvena zajednica. Ne bih.odgovara stric Selimbeg -.i nastavlja: ". mene i strica Kunstmalera. govore i ovi podaci: a) Arif-beg Rizvanbegoviæ. visoko je cijenio jezik svojih predaka koji je. bez sumnje. 14. A kada su se naši ljudi našli u tuðini. ili bar prièu pjesme. i u sluèajevima kada su se naši ljudi nalazili na tuðim jezièkim prostorima. ostajao vjeran svome porijeklu i svojoj zemlji. dobro je poznavao život naših Muslimana. Uz to on kaže da je njegov narod. Koliko je naš èovjek. Uz to. 1987. koji je živio u Carigradu. bosanski prevod ionako svi znaju napamet. o tome kod mene: Iz jezièke teorije i prakse. Nauka mora polaziti od nauènih èinjenica a ne od legendi ili subjektivnih mišljenja pojedinaca. ovi negdanji patareni govorili bi bosanski "(Podvukao A. Beograd.im se pripisuje. Ovo.. Neka Mevlud Pejgamberu prouèi . a Muhamed-efendija uèi na turskom originalu.:"Taj naš Husrefbeg. b) Skender Kulenoviæ. u poeziji poznat kao Hikmet. sinovi ovih prostora. To jest. drugaèije reèeno... što je. takoðe. dao jedan kamen i jedan busen naše zemlje za sav onaj bursanski sultanski mermer i sevlije! Volio bih tamo èuti svakoga kera. oni nisu. spadao meðu odliène poznavaoce našega jezika. veli. pa i u samoj Turskoj. naši Muslimani.Od Allaha ko traži pomoæi. koji niko ovdje ne zna. Tu èitamo: . èinjenica je da su naši ljudi i strancima nametali upravo naš jezik za meðusobno sporazumijevanje. niti su ikada prestajali biti ono što su im bili i preci. to vrijedi za sve pripadnike islamske vjere na ovim našim prostorima." 245 . jer to djeluje uzvišenije. bez obzira na sve okolnosti koje su pratile njihov život na ovim prostorima i u doba turske vladavine ovim krajevima. to jest.. pa im nije teško slijediti i na turskom. str.

Vrijedno je." A šta se podrazumijevalo pod nazivom Turkuša. Oblijeæu mi oko kæeri . imala je znatnog uticaja na njegovu sudbinu u našem jezièkom stan246 . doðoh-doðok. Èak i našeg èovjeka. Za to nalazimo potvrdu i u Ponornici. beli. muha=muva) kao i prirodom samoga govora. Up. Ova èinjenica. A taj naziv nosi u sebi i dozu pejorativnosti. svakako. u svim govorima štokovskog narjeèja. sa Turkušom mi.. mišljah-mišljag i sl. I leæi æu im u zemlju kao u otrov. Ðurðijancu. Iz historije sh jezika se zna da je ovaj zadnjonepèani konstriktiv èinio sastavni dio našega glasovnog sistema do XVI vijeka kada se. upihtijaše se. Izuzeci su neznatni (Mrkoviæi u Crnoj Gori i Drežnica u Hercegovini). ako je raèundžija ili ako je spužvast. naziv Turkuša za one koji su iz Turske. pak. sudbina foneme h nije ista u svim narjeèjima sh jezika niti. Otuda na našem tlu. 115) Bilo kakav komentar svemu ovome bio bi suvišan. u najveæem dijelu štokovskih govora ili gubi ili se na njegovu mjestu javljaju neki drugi suglasnici (up. To je ona ljubav koju nam i danas potvrðuju naši iseljenici diljem Evrope. da se h èuva u razlièitim predjelima štokavskog narjeèja."Turkuša" .To je iskonska ljubav za rodni kraj. Od ranije se zna da se ovaj glas èuva u kajkavskim i æakavskim govorima. a to je za nas ovdje bitno. 2. govori Husrefbeg. nek ovo dobro upamte!. uz ovo. snahesnaje. govor Dubrovnika i govor Muslimana na cijelom našem jezièkom podruèju. i to prvenstveno kod naših Muslimana. stotinu sam puta to èuo u obitelji: to je kod nas izraz krajnjeg gaðenja prema predstavnicima carevine koja je otišla. Vjerska spona nije mogla da otkloni mnoge druge razlike: od jezika do obièaja. neæe leæi u dušek. nazivaju ovdje Turkušom.da im je naših ljepotica! Ne dam. imala je uticaja i njegova fonetska priroda: zadnjonepèani i uz to konstriktiv. pisac nam prièa u sljedeæim redovima: . Ali.). Na sudbinu ovoga suglasnika u sh jeziku. To je ljubav za zemlju koju ništa ne može da zamijeni.. pa da im je kuæa sva od alema! Daæu je Jermeninu. a to se osjeæanje najbolje izražava u tome što se takvog èovjeka gade i žene" (str. mene iz mog išèupaše.:"Turkuše.. pihtijast. a ovdje me umuhadžeriše. Od štokavskih govora za njega znanju neki govori Crne Gore. dodati i èinjenicu da se naši Muslimani nisu nikada osjeæali Turcima. i svih drugih kontinenata. muha-muva. što može biti uslovljeno i pozicijom rijeèi (snahe=snaje.znam dobro šta to znaèi. Znaèaj muslimanskih govora za standardizaciju sh jezika a) Jedna od zajednièkih osobina govora naših Muslimana jeste i postojanost foneme h u njihovom konsonantizmu..

3-8). mogli su da izgovaraju i orah. To obrazlaže èinjenicom da se taj glas èuva u nekim govorima Crne Gore. Svima nam je poznato da su sve molitve kod Muslimana na arapskom jeziku. To vrijedi kako za crnogorske govore tako i za dubrovaèki govor. zbog navedenih razloga. b) Vuk je sve do 1839. pisao: ðevojka. u Dubrovniku i po varošima Bosne. Uz ovo vrijedno je ukazati i na sljedeæe: mada naša standardna norma iziskuje èuvanje foneme h u govornom i pisanom izrazu. To vrijedi kako za naše urbane sredine tako i za govor našega sela. A upravo je takve oblike slušao u Dubrovniku. prihvatao je oblike sa izvršenim ijekavskim jotovanjem u sekv. Èak ni visokoobrazovnih ljudi. Od 1839. Vuk Karadžiæ napušta pisanje ovoga suglasnika u svojim gramatièkim radovima od 1818.-1936. taj se glas obièno èuva u pisanoj rijeèi. jer ga oni. Govorna rijeè tu ne poštuje jezièke normative. fonema h je poèela da se gubi iz našega jezika. on napušta oblike sa ijekavskim jotovanjem i priklanja se oblicima sa oèuvanim skupinama tje>te. ako ne i presudni uticaj. širiti na sh jezièkom tlu od XVI vijeka. tj. III. Dakle. i tu se govor Muslimana odlikuje postojanošæu foneme h. na dubrovaèku govornu situaciju imala je uticaja i pisana rijeè koja je u Dubrovniku cvjetala kroz vjekove. ako su izgovarali Allah. U tome su najdosljedniji Muslimani. XVI vijek. Od tada do danas fonema h se piše u sh jeziku. koje je izdao na Cetinju. oèuvali su ovaj suglasnik u svome glasovnom sistemu. oni koji su primili islam. znatnog uticaja. po mome mišljenju. æerati. Upravo u to vrijeme. sve do danas. U jednom sluèaju èuvanje ovoga glasa u govoru u skladu je sa arhaiènošæu govora kao cjeline. najdosljednije i èuvaju u svome govoru. bilah. 1896. Evo na osnovu èega ja tako mislim. naroèito u govoru onih koji su turskoga zakona (Skupljeni gramatièki i politièki spisi. Te molitve obiluju fonemom h. te. on vraæa ovaj suglasnik u svoju pisanu rijeè. Jer. masovnije. Bez sumnje. Dovoljno se prisjetiti samo one molitve kojom poèinje svaki dobar posao (bismille: Bismilahi-r-Rahmani-r-Rahim) koja se bezbroj puta dnevno ponavlja. Istina. Naime. U Poslovicama. Na sudbinu foneme h u govoru naših Muslimana. ali ne uvijek tamo gdje mu je po etimologiji mjesto. Uz nju i mnoge druge u kojima se h èesto javlja. dolazio je sa strane. prirodno. de. sve je to posljedica postojanosti ovoga glasa u muslimanskim govorima kao cjelini na sh jezièkom podruèju. doðoh i sl. dje>de. Ali.. valah. odoh. tu je h bio postojan glas. Razlièiti su uzroènici koji su uticali na oèuvanje foneme h u govornoj rijeèi navedenih oblasti. I. i subina fonema h je nešto drugaèija. Historijski podaci nam govore da se islam poèeo. 247 . Beograd.dardu. Tamo gdje je islamizacija došla nešto kasnije.

. das Bairamsfest. nije nikakav gospodski govor. stidjeli. A. Vuk u ovome radu (a to je: Odgovor na Sitnice jezikoslovne G. O tome kod Vuka èitamo sljedeæe: ".. signum. Pa. u Vukovom Prvom srpskom bukvaru. djelo. gðe (ðe). naravno. U Rjeèniku Vuka Karadžiæa iz 1852.govor južnoga narjeèja". ðed. vidjeti.). viðeti. onðe. nalazimo: bajrak. tjerati itd. barjaktarski. Vuk primjeæuje da bi se za ovaj govor moglo reæi "da je varoški . vræeti. Svetiæa. ovðe. iako je taj oblik stariji od onoga sa izmijenjenim suglasnièkim skupinama tje. 248 . koji je štampan u Beèu 1827. ðekoja su velika slova i sl. barjaka. der Fahnenträger. npr. tj. festum bairam apud Turcas. hadžijnski barjam. tako i sve izvedene rijeèi: barjaktarev/barjaktarov. a t u æ. To su primjeri tipa Bajram i bajrak. ondje. P. svakako. Razlozi za to nalaze se i u èinjenici da je ta osobina znaèila mnogo za stvaranje zajednièke sh jezièke norme.gospodski . voðe. gdje. c) Govor Muslimana. viðeo. u Hercegovini. iljade ðece.u rijeèima orijentalnog porijekla. isti izvori kao i za h. godine) veæ piše skupine tje i dje (up. vexillum. dje u æe i ðe. Do tada je. nego se govori: djed.). æerati itd.osobito po varošima” u kojima se ova (se) dva slova ne pretvaraju. leæeti.jr . gen. djevojka. M. Od tada ova osobina postaje jedna od odlika Vukove pisane rijeèi. Naime. skupine . Vuk omdah dodaje da ima govora u kojima nije došlo do ove glasovne promjene. ðekoje rijeèi. htjelo). Istina. barjaèiæ (sve s. To su govori dubrovaèki i u “Bosni . izgovor sekvence. barjaktar. ovdje. njegova ðeca. uticao je na našu standardnu jezièku normu i kada je u pitanju sudbina sugl. nekakav drugi svetac osim pravoga barjama (pred kojim se posti) koji osobito praznuju hadžije". Crnoj Gori i Boki) (pretvara se. Naravno. svakako." A pošto je to osobina govora varoši. postati i osobina književnog jezika ijekavskog izgovora. gdjekoje. ðevojka. Hadžiæa. Dakle. saèuvana skupina tje i dje u navedenim primjerima. ðekojim mjestima. Die Fahne. signifer. tu je i: barjamovanje. ðeca.v. Vuk pisao sve ove rijeèi sa jotovanim plozivima t i d (up. To je osobina koja se javlja u onim ijekavskim govorima Bosne u kojima nailazimo na još neke arhaizme. vidjeli smo. da i to istaknem. ". on je prihvaæen za književni. Tu je i: barjam. daju oblik kakav je mogao da ima svaki ijekavski govor do jotovanja. koji je objavljen u Beèu 1839. barjamovati. tje i dje u primjerima tipa tjerati i djeca. vrtjeti.a bili su mu potvrðeni i iz govora varošana Bosne. vidjeti. po mnogijem mjestima (kao npr. J. ima govora u kojima se èuvaju neizmijenjene suglasnièke skupine dje i tje. djeca. ðe.) d u ð. što æe. ali. ovdje. pl.

v. uz: bajrak i barjak. Beliæa (Gece Kona. I ovo nekoliko primjera jasno nam pokazuje koliko je živa rijeè naših Muslimana bila znaèajna za stabilizaciju srpskohrvatske jezièke norme. 1967.v. -jr. Istina.) nalazimo: Bajram. ali: barjaèe. 1960. bajramski uz: barjak i bajrak. Sarajevo.) imamo: barjak. po pravilu. 1951. imamo upravo obrnuto stanje kada je u pitanju ovaj muslimanski praznik. kao neknjiževni oblik. U Beliæevom Pravopisu iz 1950. Dikliæ (Svjetlost. Dakle. To jest. Ajanoviæ i Zv. Beograd. èiji su autori: Sv. tu se prihvata realno stanje ovoga glasovnog sklopa kako živi u govoru onih koji slave taj praznik. nalazimo: Bajram. Tako u Pravopisu srpskohrvatskog književnog jezika od A. Tu imamo i: Bajraktareviæ. Bajram-namaz. A kada je tako.) imamo samo: Bajram. Markoviæ.stavljen je meðu zagrade. da su se javili i istaknuti pisci iz tih redova. a s. uz napomenu i (obiènije) barjak. 1923. . da oni nemaju ni domovine ni otadžbine van ovih geografskih prostora i da je njihov maternji jezik bio i ostao samo ovaj kojim mi ovdje govorimo. i Boraniæ ima barjaèiæ. U zajednièkom pravopisu našega jezika (Matica hrvatska .Matica srpska. Njihova rijeè nije se mogla mimoiæi kada su u pitanju ovi problemi. Dakle: bajram (barjam). Bajram". stavljena u zagradu. U Pravopisnom priruèniku.stavljen kao ispravan obli.). U Pravopisu hrvatskoga ili srpskoga jezika od D. stanje koje nalazimo danas 249 . uz napomenu "nije isto prezime kao Barjaktareviæ". Zagreb-Novi Sad. Istina. a oni su tu upravo nudili one oblike koje nalazimo u govoru sredine iz koje su oni. 1972. barjaèiæ. bajraktarev. M. za sve ovo bilo je presudno saznanje da su naši Muslimani sinovi ovoga tla i ovoga jezika. barjam (bajram). Jeste. i tu je samo barjak. onda je bilo sasvim prirodno što se osluškivala i njihova govorna rijeè i što je upravo ta rijeè mogla imati odluèujuæu ulogu pri normiranju nekih fonetskih problema.). oni su nudili. tu je izvorni oblik sa sekv. ovdje se mislilo na situaciju koju nalazimo u ekavskim govorima. bajraktar.) imamo: Bajram. izvorna forma. Svakako. barjaktar i bajraktar. Kurban-bajram (ne barjam). znaèi. a onaj sa sekv. Tu je i bajrak. sa sekv. -rj. Svakako. barjaèiæ. Zagreb. Beograd. kada je u pitanju naziv muslimanskog praznika. èiji su autori dr Asim Peco i dr Mitar Pešikan (Mlado pokolenje. A uz oblik Barjam stoji "ne nego Bajram". a jeste. barjaktar.Od Vuka je ovakav fonetski sklop prihvaæen kao književna norma. èinjenica je da su u novije vrijeme stasali i brojni kulturni poslanici iz redova naših Muslimana. Boraniæa (deseto izdanje. Barjam nalazi se "v. Tu je. to jest.jr -. barjaèe (sve s. U Informatoru o savremenom književnom jeziku sa reènikom.

god. BHDZb I. Pravopis srpskohrvatskoga književnog jezika. Sarajevo. 5. I. str. 1896. 9. knj. LXIV. A. SDZb XIV. Peco: Jedan aktuelan problem naše fonetike (izgovor i pisanje foneme h). Vuk Stef. str. knj. knj. 483-509. str. Odjeljenje za jezik. Sarajevo. Radovi Instituta za jezik i književnost u Sarajevu. 3-10. 2. Beliæ: Osnovi istorije srpskohrvatskog jezika. Beograd. 1975. 37. Avdo Suæeska: Položaj bosanskih Muslimana u Osmanskoj državi. Svjetlost. g. Dr Muhamed Hadžijahiæ: Od tradicije do identiteta (Geneza nacionalnog pitanja bosanskih Muslimana). Pregled. The Moslem People's Speeches and the Standardization of Our Language This paper deals with two important issues from our history and the history of our language. Peco: Govor istoène Hercegovine. Beograd. Sarajevo 1981. Beograd. Matica srpska Matica hrvatska. maj 1974. Odjeljenje za jezik. str. tj. A. v. A.. Peco: Ikavskošæakavski govori zapadne Bosne. Èasopis za društvena pitanja. Hanka Glibanoviæ-Vajzoviæ: Glas h u rijeèima orijentalnog porijekla u savremenom standardnom srpskohrvatskom jeziku. 1976. 6. 7. 1974. Sarajevo. 4. 90-95. 10. III. IV. 250 . Novi Sad-Zagreb. Sarajevo. 1960. Naš jezik. za dj.III. Ismet Smailoviæ: Glas h i njegove zamjene u savremenom srpskohrvatskom standardnom jeziku (prilog raspravi).. Ostali pravopisi i jezièki priruènici navode se u tekstu. 1964. 1971. 1960. XVIII. Literatura: 1. The first is the place of Moslems in the Serbo-Croat and with it in the Southern Slavic language community. 8.kao ispravno i u našem jezièkom standardu. Fonetika. Radovi Instituta za jezik i književnost. and the importance of the Moslem speeches for the standardization of Serbo-Croat language. za h v. knj. Karadžiæ: Skupljeni gramatièki i polemièki spisi. A. 3. Beograd.

of course. they are the primeval part of the Slavic being in these Balkan's lands. It is obvious that the living word of Moslems was important for the stabilization of Serbo-Croat language norm. This sound was a constituent segment of our vocal system until 16th century when it started to disappear. they never renounced their origin and language. have never put the mark of equalization between themselves and the Ottoman Turks. It found its proper place later on in the standardization of Serbo-Croat language. The contribution of Moslems to the standardization of Serbo-Croat language was both great and considerable. One of the characteristic features in the speech of Moslems is a persistence of phoneme h in their consonantism. A question has been posed for a long time: who are our Moslems and to whom they belong to: whether to the Serbs or Croats? Different answers have been given. Our Moslems are sons and daughters of this soil and this language. or nations. This constrictive was kept intact in the speech of the Moslems. as the social community. They also happen to be the constituent part of the Southern Slavic language community. A science should begin from the scientific facts and not from the legends. 251 . from their beginning to the present day. but the members of Islamic faith could never identified themselves with the other two confessions.The Moslems of Bosnian and Herzegovinian speaking area comprise the constituent part of the Serbo-Croat language community. but they often offered with success their own language and culture to the others. Therefore. Even when they moved into other countries. or subjective individual opinions. Our Moslems. and it comes as no surprise that their word has had a decisive role in the process of establishing norms of certain phonetic problems.

252 .

hungarologa i drugih. orijentalista. ali ono što je veæ sada sasvim sigurno moglo bi se sažeti u tri cjeline: 1) Jezik bosanskohercegovaèkih Muslimana neophodno je zasebno istražiti u kontekstu sveukupnog kulturnog i drugog bitka Muslimana. 2) Kao i svaki jezik i svaki narod tako i bosanskohercegovaèki Muslimani i njihov jezik imaju svoju historiju. arheologa. to se i ne negira. Istina. Što æe pokazati rezultati takvih istraživanja. Povijest hrvatskog i srpskog jezika znatno je istražena. 3) Aktuelni jezièki portret bosanskohercegovaèkih Muslimana daje nam znatan broj èinjenica koje ukazuju da se muslimanskim jezièkim doprinosima ne poklanja adekvatna pažnja.* Meðutim. ali se baš zbog toga danas u jezièkoj nauci osjeæaju potrebe za studijama o razvoju hrvatskosrpskog jezika kod Muslimana. ali tu nemamo gotovo nikakav znaèajniji osvrt na udio Muslimana u formiranju i razvoju srpskohrvatskog jezika. folklorista.Bosanski jezik 253 . area i sl. pored lingvista i istorièara. pored pripadnosti nekolicini drugih naroda u Jugoslaviji i jezik Muslimana Jugoslavije.Ahmet Kasumoviæ Slobodana Principa 20 75000 TUZLA BOSANSKOHERCEGOVAÈKI MUSLIMANI I NJIHOV JEZIK Dosadašnja nauèna istraživanja nedvojbeno pokazuju da je srpskohrvatski jezik. ostaje nam da vidimo. Neophodni su nam rezultati njihovih pojedinaènih i zajednièkih studija. pri tome ostavljajuæi po strani dijalektološka istraživanja zasnovana na konfiguraciono-geografskim elementima. ili ih samo fragmentarno pominju: koliki su udjeli muslimanistike (u najširem smislu ove rijeèi) u baš tom srpskohrvatskom jeziku. Bez obzira kojoj cjelini ona pripadala i od kada je evidentna. tako je i ovdje nužna znanstvena saradnja. ili se ti doprinosi minimizira* . i niza drugih nauènika a prije svih: etnologa. kao jezika muslimanskih književnih stvaralaca. u korist istraživanja muslimanskih govornih izoglosa. jezièka i etnološka povijest naših Muslimana nije dovoljno istražena. Kao i kod svih istraživanja kad su u pitanju drugi narodi. Ovakva istraživanja bilo bi dobro uraditi i kod drugih naroda u BiH. najveæi dio tih istraživanja ne iznose sve èinjenice. a za pojedine segmente možemo reæi da uopšte nisu istraženi.

.ju. Sušiæ. ne bi se "izgubile" rijeèi: hanuma. a nerijetko se i asimiliraju i prezentiraju kao neèije tuðe blago. 2. 254 . polja i sl. dijalekatskog kompleksa (BiH dijalektološki zbornik. u obzir se mogu uzeti i sva druga geografska parcelisanja za istraživanje graðe. te na osnovu tako dobijenih rezultata utvrðivati jezièki portret užeg ili šireg lokaliteta (a posebno naroda). planina. Naravno. ostavljajuæi po strani konfiguraciju.). dulehati. rahatluk. ili se kao jezièka jedinica potralo u korist neèega drugoga.. Kad je rijeè o prvoj tematskoj cjelini. Kad je rijeè o govorima Muslimana u BiH. moguæe su i druge forme. meðusobno. kao i jezik drugih naroda. Tabaci. Muslimana. te njihovo dovoðenje u jedinstvenu ravan sa samim sobom. i tek kad se geografski istraži teren prema toponimima. Prokosoviæi.1 Ono što je na jednom terenu kod jednog naroda sasvim uoèljivo. jestnije i sl. nikada nije bio niti jedan jezièki istraživaè (sela: Devetak. umjesto da stvaramo fotografiju narodnih govora i na osnovu nje mozaik (kvestionari u po mnogo èemu monolitnim sredinama u svijetu nikako ne mogu imati istu funkciju i kod nas). 1979. Pitamo se kako se onda uopšte može generalizirati jezièka situacija. Sarajevo. Kikiæ.2 èime æe se postiæi dva cilja: a) utvrðivanje jezièkog identiteta pisca. kastile. pa se i sve što je u vezi s njim èinjenicama može pokazati. Da se dosad tako radilo..3 S obzirom da Muslimani. nužno je istraživati govor od sela do sela. dijalektološka terenska istraživanja obavljati interdisciplinarno (mikrodijalekatski). Bikodže. jezika u Jugoslaviji. svjetskoj lingvistièkoj nauci odavno je jasno da je poželjno. 3. ali je nedopustivo javnosti davati odgovore kao na kvizu: ima-nema.. kao i u odnos prema govorima drugih naroda a prije svih susjednim govorima. hudovica. str. dominantno naseljenih Muslimanima. 365. Za nas je znaèajno i to da kvestionare pravimo prema modelima srpskohrvatskog jezika na svim razinama. b) utvrðivanje jezièkog identiteta materijala u kontekstu jezièkog blaga naroda kome pisac pripada.). klisura. Jezik BiH. ili je procesom tihe asimilacije proces upotrebe paralelan. kao i drugi 1. Vidi: Propis punktova bih. muhalebija. razlozima: ili toga nikada nije bilo.Nedopustivo je malo pisaca-Muslimana iz èijih je književnih djela ekscerpirana leksikografska graða za sve nauci dosad poznate rjeènike sh/hs. ganjak. Jedan od uvjeta za to je snimanje muslimanskih govora (a ne govora: kotlina. Ovome treba dodati i istraživanje jezika muslimanskih pisaca. Poljice. U vezi s ovim posebno je vrijedno istaæi dosadašnje oblike snimanja terena: u gotovo èetrdeset sela sjeveroistoène i centralne Bosne. jednostavno je argumentiran.). èak i nužno. godine. ne može kod drugog naroda u istom tom trenutku jednostavno odsustvovati. Dosad je istražen jezik samo nekoliko muslimanskih pisaca: Ljubušak.

Da bi se sva zastarivanja što više otklonila. zapravo opredmeæuju svoj entitet i materijaliziraju svoj osoben bitak. godine. sasvim je prirodno da se i bosanskohercegovaèki Muslimani kao narod objektiviziraju u svom jeziku. dobit æe se i odgovor èiji je to jezik.Bosanski jezik 4. zbog èega je i izuèavanje jezika književnoumjetnièkih djela muslimanskih pisaca ne samo znanstvena nužnost. neophodno je svesrdno se prihvatiti nauke i nauèno-istraživaèkim radom rasvijetliti mnoge tamne kutke iz jezièke prošlosti. 255 . a posebno onog koje je zasnovano na poetici usmenog narodnog stvaralaštva Muslimana. objektivna fotografija stanja na terenu i u muslimanskoj književnosti javnosti æe ponuditi èinjenice koje govore o posebnostima jezika bosanskohercegovaèkih Muslimana. T.narodi. tradicije. Tražeæi odgovore na pitanja kakav je srpskohrvatski jezik u muslimanskim govorima. Muslimana.-1903. dobit æe se nauèna fotografija jezika a ne kvazidruštvena (politièka) želja. Te posebnosti nisu od juèe ili od danas. Crnogoraca i drugih ne može pojaviti i u funkciji varijante. jezièke realizacije produkuju iz svoga naèina življenja. jezik bosanskohercegovaèkih Muslimana ni po kakvom osnovu nije neka stilistièka varijanta. a drugo je pitanje što su te jezièke osobine godinama neutralizirane i "neopredjeljivane". Sarajevo. Kalajev režim u BiH (1882. Druga tematska cjelina (ona može pružiti obilje podataka o jeziku bosanskohercegovaèkih Muslimana) podrazumijeva opsežna historijska * . svoje kulture. S kritièkim pristupom kalajevštini4 i bez pretpostavki da ime nacije mora da zamijeni regionalno (ili neko drugo) ime jezika. mnoge od njih su iz najstarije prošlosti ovoga naroda. To istovremeno ne znaèi da se i jezik Srba. ono što se manifestovalo u svakodnevnom životu apliciralo se i na jezik. Hrvata.. nego je ono i po prirodi stvari neodvojiv dio terenskih istraživanja muslimanskih govora. kako ga imenovati kakvi treba da su mu pravopis i gramatika itd. više varijanata . jer se u takvoj funkciji mogu pojaviti svi jezici svijeta. Tek kad se istraže govori Muslimana i jezik književnih djela muslimanskih pisaca. Jedna od najviših faza takvog produktivnog samopotvrðivanja je proces nastanka književno-umjetnièkog djela. O èemu je zapravo rijeè evidento je u drugoj tematskoj cjelini ovoga rada. potvrðen sopstvenim manifestacijama u kontekstu nejedinstvenog sistema srpskohrvatskog standardnog jezika s više jezièko-književnih izraza..ali.). Oèekivati je da æe ovi putokazi jasno pokazati da je jezik bosanskohercegovaèkih Muslimana* jedinstven jezik akumuliran stoljeæima. 1987. Kraljaèiæ. U tome i jest jedan od najveæih problema jezika bosanskohercegovaèkih Muslimana.

nije teško uoèiti da sva takva literatura ne daje dovoljno podataka o kontaktu. razlazu i asimilaciji Avara* i Slavena. da nisu išli dalje od panonskih ravnièarskih prostranstava (da li je u pitanju njihovo konjanièko ratništvo.nije li to mogao biti prirodan ali i prinudni postupak.istraživanja koja su dosad. Uz to dobijamo i podatak o postojanju/nepostojanju islamiziranih plemena na Balkanu prije dolaska Slavena. povjerenje u Slavene koje su "posvojili" ili nešto drugo).Misli se na vrijeme poslije sukoba sa Turcima i turskog razbijanja velike avarske države od Koreje do S. Azije. 2) da li su Avari Slavene upotrebljavali kao tampon . godina (Savez u Sremu) ** . barem sekundarno.582. meðutim. Od ovih istraživanja prirodno je oèekivati i najviše podataka o povijesti jezika bosanskohercegovaèkih Muslimana. ishrana i sl. 5) zašto su napad na Carigrad i Avari i Slaveni podjednako doživljavali. ali i niz drugih argumenata relevantnih za osobine današnjeg jezika i svakako standard. 4) da li je konaèna nauèna tvrdnja da se Avari nisu upuštali dalje od Save. nego i niz uopšte povijesnih èinjenica za islamizaciju na balkanskim prostorima.narod/zonu prema Vizantiji u podruèjima Balkana (ako je ovo i djelimièno moguæa solucija. te šta se to moglo desiti da doskorašnji vazali (Slaveni) najveæim dijelom asimiliraju svoje gospodare (Avare)? Sva ova pitanja itekako su znaèajna za historiju jezika bosanskohercegovaèkih Muslimana. 256 .). tj. a Slavene su prihvatili u vazalsku službu . onda se može pretpostaviti da su svi vazali prihvatajuæi avarske kaganate prihvatili. sahrana. poslije dolaska Slavena a prije dolaska Osmanlija na Balkan. Nekoliko je pravaca kojima bi trebalo usmjeriti ovaj nauènoistraživaèki rad: a) Dosad je o seobama stanovništva napisan znatan broj radova. i obredni njihov život: rat. ovlaš doticana ili im se poklanjala fragmentarna pažnja. Samo po sebi nameæe se pitanje da li je bilo muslimana na Balkanu prije dolaska Turaka * . i svakako. s prethodnim napomenama o pojavi islama. Nejasnoæe u vezi s tim proizvode niz pretpostavki: 1) da li su Salveni još u najranijoj fazi dolaska na Balkan barem periferno "islamizirani" (ako su Avari bili dominantno islamski narod**. jer se odgovorima na njih (naravno i odgovorima na druga pitanja rasvjetljava ne samo niz jezièko-povijesnih èinjenica. onda se neosporno nameæe i znatan broj argumenata koji upuæuju na avariziranje Slavena). 3) da li su Slaveni prešli Panonsku niziju i upustili se u vrleti Balkana zahvaljujuæi avarskom zaštitnièkom okruženju i moæi avarskih ratnika (ukoliko bi se ovo moglo prihvatiti kao èinjenica. veæinom. vazalskim odnosima. a neuspjeh i poraz svako na svoj naèin.

Beograd. Iz više nauènih izvora saznajemo da su muslimani nastanjivali Balkan i prije Osmanlija. u njenoj blizini je selo Haj(b)vazi(je). historija dovoljno zna. 257 . br. Stazama našega jezika. iz Harezma i okolnih teritorija. ili je to otpoèelo dolaskom Osmanlija. te udio katolièkopravoslavnog elementa s obzirom da su šerijatski propisi islama decidno priznavali i poštivali svaku monoteistièku vjeru i suživot s njom na svakom planu pa i jezièkom. Jonaš. te bogumilstvo koje se u mnogim segmentima može uporedo istraživati sa islamizacijom. a posebno BiH. ili je to otpoèelo dolaskom Osmanlija pred naukom je da da posljednju rijeè. Halusiæ. Jezik. Handžiæ. vidi: D.. kao namjeran ili iznuðen. Sikiriæ.5 Da li je to bio poèetak islama (i islamizacije) u našim krajevima. Ovo nije jedini sluèaj. U toponimiji. Izmeðu Tuzle i Zvornika je grad Kalesija. O jednom primjeru jeziène politike.Kalisije 8. Graèanica. 10. u usmenom narodnom stvaralaštvu. Za Muslimane BiH bitno je pitanje kontinu5. a šta je sve podrazumijevala oblast tadašnje Ugarske i koliko je ona bila prisutna u Bosni. Sesar.ime jezika. a naroèito od 11. jer olakšava niz tumaèenja iz povijesti jezika (od onomastike i strukture do standarda). sluèajan postupak. Predosmanlijski muslimanski narod. 2. Da li je to bio poèetak islama i islamizacije u našim krajevima. i 10. Srebrenik.8 Nije li se upravo u to vrijeme i zaèela ideja oko "svog" ili "zajednièkog" jezika Slavena i "Slavena" na razini plemenske samobitnosti i prepoznatljivosti. itd. Kalesijiæ. Gradaèac. Mnoge stare porodice u sjeveroistoènoj Bosni i danas su zadržale predanja da su njihovi preci iz Unðurovine od plemena Halisija. godine. Ovdje su evidentna prezimena: Kalesiæ. Halusija. pa nije svejedno što su predosmanlijski muslimanski narodi7 imali moguænost da žive i na ovim podruèjima: Modrièa. Tuzla. 9. 1985. 1987. èak je zabilježeno i muslimansko muško ime Halusija. A. po podacima na osnovu dosadašnjih istraživanja. Halisija.Halisije .9 u kome je muslimanski elemenat kao periferan. sigurno je da se može reæi niz potvrda za to. a veæ u 9. treba istaæi èinjenicu da je velik dio sjeveroistoène Bosne bio pod tadašnjom Ugarskom. Ismailije . 6. logikom ime naroda .6 nastanjivao je Ugarsku. Ipak. A. Baliæ i drugi 7. Smatra se da su došli iz oblasti oko Kaspijskog jezera. stoljeæa oni su tu bili znaèajno prisutni. te da su se najviše zadržali u podruèjima današnje Panonske nizije. Za jezik bosanskohercegovaèkih Muslimana to je vrlo bitan podatak. Dalju povijesnu komponentu koja je ostavila vidnog traga u jeziku bosanskohercegovaèkih Muslimana obilježit æe i osmanlijska islamizacija Balkana. nauka još nije definitivno utvrdila. Zvornik i naravno ka unutrašnjosti Ugarske. g. Zagreb. u arheologiji itd. èuvajuæi svoj jezièki koine10 bio nužno upuæen da prihvati svaku majorizaciju. Peco.na Balkan.

Beograd. Zagreb.12 Veæ u jezièkom fondu tih naroda imamo rijeèi harem. godine 14. kaduna/katun. posebno kad je rijeè o avarskom (i slavenskom) pohodu na Bosnu (oko 610. porobljavanjem. ali one nikako ne smiju (što je u mnogo èemu veæ postalo obaveza) predstavljati 11. 12. godine ugarski kralj Geza Srbima u pomoæ šalje svoju vojsku koju je. ali i poslije. 1988. Vidi: N. 1988.iteta islamskog elementa na Balkanu. a ne samo da su izostala leksikografska istraživanja nego i šira historijska.14 Kakvu su sudbinu imale Kalisije poslije poraza Ugara. nauka još nije istražila. za sada su sve to samo pretpostavke. za muslimanski narod takoðe znaèajan historijski period (9-12 stoljeæe) ostao je nedovoljno istražen i rasvijetljen. Istorija Srba.13 O ovome za jezik Muslimana BiH vrlo znaèajnom periodu. Kalisije su živjele u (S) Mitrovici i oko nje. horna-hrana itd. pokrštavanjem. (Slaveno-iranski kontakti. Slavenima i drugim narodima. èak prije dolaska Slavena na Balkan. kako su se nacionalno i na druge naèine saživljavali s Ugarima. Jezik. veliki avarski kagan). ban/bajan (Bajan. a neki ih nazivaju i Kazarima iz plemena K(v)alisija. inicirali. Zagreb. koja takoðe kao pretpostavka može pomoæi pri osvjetljavanju mnogih istina. kagan/voð haziz/prijatelj topor-sjekira. naroèito do dolaska Turaka na Balkan. pored ostalih. 1989. svakako je i podatak da su bogumilska naselja najbrojnija bila upravo u priobalnim kontakt-podruèjima Ugarske i Bosne. a to je moglo trajati najmanje dva stoljeæa koliko je trajala i avarska vlast koju su srušili Franci. saèinjavao i njegov narod Muslimani (Kalisije).11 ali oni nisu potpuno istraženi. 1990. godine). Klaiæ. jer recimo. U tom pogledu znaèajne su prilike i kod Srba i kod Hrvata. Usp. 5. Kakav je bio njihov jezik. Beograd. g. nedvojbena je èinjenica da su muslimani naseljavali Balkan i prije Turaka. Da li je predosmanlijski islamski elemenat na Balkanu15 olakšao islamizaciju u vrijeme nadiranja Turaka i da li su elementi orijentalnih jezika veæ imali korijenje i bili dobra podloga orijentalizmima što su se poèeli inkorporirati u sve naše dijalekatske zone turskom najezdom. g. 142. a naroèito u vrijeme Osmanlija koji su to. godini (Jirièek. Gluhak. Jireèek. kan. svojim prisustvom na ovim podruèjima.. a Sirmijum su opsjedali veæ u 579. kao nepotpuna èinjenica. Istorija Srba. Ipak. Ipak. Turski (mongolski) nomandski narod Avari (Obri) poslije Huna zaposjeli su njihove posjede. Historija o tome ima znatan broj podataka. 15. Vidi: A. seobama itd. 1149. župan. 47-50) 13. I nešto kasnije. 258 . a kasnije (prisilom. Konstantin Jireèek. str. Podrijetlo imena Hrvat. Srednjovjekovna Bosna. Maðari/Turci).) i bogumilska i katolièka naselja ustupit æe mjesto pravoslavlju. Za jezik bosanskohercegovaèkih Muslimana ni ovo nije beznaèajan period.

o balkansko-muslimanskim jezièkim izoglosama.g. kao i o drugim istinama o islamu i islamskim narodima za koje je bila dosad uskraæena naša i svjetska nauèna javnost. o krstjanima/kršæanima/hrišæanima i muslimanima. Da li je to jedan u znaèenju isti ili po jedan i kojim onda jezikom govore Muslimani.16 Kad je u pitanju jezik kojim oni govore.. ipak specifièna za svaki narod pa i Muslimane. jer se ono meðu jezicima ispoljava kao asimilacija. 17. etnologije i arheologije. U jezièkoj nauci nemio je termin (fiktivnog) zajedništva. mnogo je bitnija èinjenica što do danas nije reèeno kakav i koliki je doprinos Muslimana srpskohrvatskom jeziku.). meðu kojima je jedna od najizraženijih istina o jeziku. kao i svaka druga. više stoljeæa je pokazalo da oni znaju da imaju svoj jezièki izraz. gubljenje i sl. pa i jezièka tradicija. neutralizacija. Suviše je ispolitizirana i lingvistièki nedovoljna tvrdnja da su srpski jezik i hrvatski jezik jedan jezik. vrijednosti su u istinama o razlikama a ne identiènostima po potrebi. poništavanje. onda se ne zna ni za koga. zatim izradom studija o predosmanskoj islamizaciji Balkana.nikakav kliše ili standard za vrednovanje Muslimana. Zbog svih ovih nauèno-istraživaèkih nedostataka najmanje je bitno kojim jezikom govore bosanskohercegovaèki Muslimani. te koje su karakteristike muslimanskih govora i jezika muslimanskih pisaca. Pravna istina (praktièna) i propisana nisu identiène. Meðutim.nasilnik (agresor) javnosti su obratnih kvaliteta predstavljeni Mujo Hrnjica (kao zulumæar i pljaèkaš) i Bajo Pivljanin (kao narodni junak). Istražiti razlike znaèi onemoguæiti 16. o boravku arapskih moreplovaca u našim krajevima. Vrijednosti u istinama o pojedinim narodima. Ako se za prvih 650 godina od doseljavanja Slavena na Balkan gotovo ništa pouzdano ne zna. folkloristike. ali ne snagom fikcija nego: izradom historije muslimanske umjetnosti. Èinjenica je da Muslimani svoj jezik zovu bosanskim jezikom. 259 . Kad se o tome oglasi nauka. ni za Srbe i Hrvate. pred nauku se stavlja hitna obaveza da o tom jeziku kaže barem onoliko i sve ono što je i o drugim jezicima i narodima u Jugoslaviji reèeno.. o prodoru i boravku Avara na Balkanu. Kvazilogikom: patriot . Praksa je pokazala da jugoslavenski narodi jedni o drugima ne znaju dovoljno (posebno hrišæani/kršæani o muslimanima). o vardarskim Turcima iz vremena cara Teofila (oko 830. Ali poslije toga vremena mnogo toga se pouzdano zna i može se reæi šta je èija baština i kakva.17 Krajnje je vrijeme da se prestanu istraživati srodnosti i da se pažnja usmjeri na specifiènosti. kontaktu Maura u Španiji s našim ljudima. da je njihov jezik neèiji a ne njihov. vrlo dobro znaju šta je u tom jeziku njihovo a šta nije. ona æe definitivno osporiti zablude da su bosanskohercegovaèki Muslimani azijati/Osmanlije. Ako ni zbog èega drugoga onda zato što je duhovna. Istina je upravo obratna.

20 Ovo se prije svega uoèava u leksici i frazemima21. trgovini. dvije jezièke strukture svoga svakodnevnorazgovornog (kolokvijalnog) komuniciranja: 1) savremeno-situacijski tip komunikacije (režimsko-administrativni).. Obje ove komunikacije meðusobno se razlikuju na gotovo svim jezièkim nivoima (kod drugih naroda to nije sluèaj. Tobe estagfirulah/ Gluho bilo i æoravo. meðusobno. ne vièe.veæa hasta itd. recimo. 2) tradicionalno-obièajni tip komunikacije. danas karakteriše: 1) akcenat rijeèi . Usp. u vrijeme obreda (dova. Ferhatoviæ. okuiše / ili muslimanske paremiološke modele tipa: Veæi stomak . nego uèi. tvorbi. kulturu i naravno jezièke osobine . U jeziku se samo pomoæu istraženih razlika (a ne zajedništva) gradi skupni mozaik u kome je evidentno i ono što je zajednièko. Pored ostalog i ovo je jedno od sredstava kojim su se štitili da. a ne Omeroviæ. jer je postojanje jezika i naroda u stvari postojanje korisnih opozicija. Muslimani su razvili dva jezièka standarda. školstvu itd. jaèem. Nije to samo naša specifiènost: Jezièka antianglizacija (antiamerikanizacija) Evrope je insistiranje na razlikama. 19. 260 . te time i konkretan otpor unificiranju (i pored esperanta Evropa njeguje mnoge jezike).. Prvim tipom služe se u administraciji. Jusufoviæ.: Aman jarabi /Veselatu. Hasanbegoviæ.teorije o veæem. najveæi dio jezièkog (meðujezièkog) posla su ipak razlike. 20. S obzirom da su bili okruženi i pozitivnim. to je samo pola posla..veæi gazda Veæi stomak . mevlud. 21. ali znatno više i negativnim okolnostima što su uticale na njihov jezièki izraz. jer je to u nauci sekundarno. brojnijem i sl. jer je za savremenu komunikaciju uzeto ono što je njihov obièajno-tradicijski tip). te nema nikakvog osnova smatrati ih lingvostilistièkim tipovima (stilovima). džuma.18 Èak i kada su u nauci identiènosti cilj. Uz to bosanskohercegovaèke muslimanske govore.u prezimenima tipa: Dervišbegoviæ. Ferhatoviæ. pojedinaèno i regionalno. ne dožive jezièko-nacionalnu sudbinu moldovskih Gadauza ili drugih naroda. Kako drugaèije objasniti nekome da hodža ne pjeva.i obratno. Jusufoviæ...19 Èuvajuæi svoje cjelovito nacionalno biæe Muslimani su saèuvali i svoju tradiciju. paremiološkim konstrukcijama itd.u prezimenima tipa: Omeroviæ. pa u tom kontekstu treba gledati i na Muslimane i jezik kojim oni govore.). a ne 18. veselamu/ Tobe jarabi.. a u nekim segmentima i generalno. . sunet. Jusufagiæ. Bez istraživanja specifiènosti apsurd je istaživati i sliènosti. a drugim tipom služe se u svojim kuæama..

obrazli. galameli. iæi na dvor. a ne Merima. dijete. pod ruku a ne u nos. prozuk. imati stolicu.božiæ je bozgun. . zatim priloga umjesto prijedloga i imenice tipa: s obrazom .karcinom ili rak kao bolest je paskoviæ. ali i uzdržavanje od svih oblika tzv. hunjerli.èorbali itd.nevina. kalajli. vaktile itd.. travica. vratica pored pilkica. tj.vrlo je razvijena upotreba priloga tipa: otoiè. . trožiæ. belajli. kalup-kaluf. hajli.nedosljednost glasovne alternacije u orijentalizmima tipa: sapunsafun.svaka psovka je sastaviti je i be. Rahima.upotreba dugouzlaznog akcenta na drugom slogu dužeg oblika ijekavskog jata kod rijeèi tipa: vrijeme. s vodom (u smislu teèno) . Fatima.iæi u zahod. . . kanapa-kanafa.. . ..: . Rahima.. mamica. .svaka pojedinaèna vulgarnost je ona stvar. . to je iæi pored sebe.. mlijeko pored vrijeme.upotreba akcenta kao razlikovnog obilježja kod rijeèi tipa: famelija (porodica) .famelija (rodbina). psovke).Dervišbegoviæ.hujali. Fatima. na glavu. . u smislu nedeflorirana djevojka je hemza. je anamo on/ona. tri dužine (Avdibašiæi pored Avdibašiæi). 261 . 2) Sve je izraženija upotreba jezièkih tabuizama kod Muslimana usljed tradicionalno-kulturno-obièajnog otpora svim oblicima vulgarizma.upotreba predakcenatskih dužina u toponimiji: jedne dužine (Hasiæi pored Hasiæi) dvije dužine (Kuloviæi pored Kuloviæi). mlijeko. curica. haman. Hasanbegoviæ. na glavu pod ruku. vratica. te tvorbe sa sufiksom -li: doèekli. vesveseli (rastresen).moralno-karakterni razvratni je zagondžija a takva žena je funjara (kuja).upotreba predakcenatske dužine u ostalim imenima kad su oblik i znaèenje razlikovani: žutica.. . te tendencija eliminiranja jezièkih oblika vulgarnosti (usp.sve što je prostaèko.. . .. kastile. .. iæi napolje. ono najgore i sl. hibre. ..u imenima tipa: Merima. Jusufagiæ. ..upotreba predakcentske dužine u hipokoristicima i deminutivima tipa: pilkica curica. neka stvar. s hujom .prenošenje akcenta na proklitiku: u nos. tuðe zlo i sl.. . usp. taksirata. tamo ona i sl. dijete.

des eigenen ich). gutnuti-gutni-gut. sade . evaki.etaj. meso-mesara-mesnica ali mesnica i mesnièica.eno oni (usp. kahva-kahvaji (smeða).5) upotreba boja u govorima Muslimana ima naturalno-materijalnu oznaku: zejtin-zejtuni (zelenkasto žuta). ljut-ljuta.evo ovaj. kupus-kupusi (svijetlozelena). smeða). med-medeni (tamnožuta.hujica ali hujica i hujièica. šornuti-šorni-šor.tj. limuni-svijetložuta. huja (ljutnja) . brzo-hitro(m)-bolje. Kasim-beg itd.. mavi-plava. gnjiz-gnjila. pravac-uspraviti-uciprati itd. lijep-naoèitglavit itd. noz-novo suh-suha. èak i u sluèajevima tipa: Evaj ja svojim oèima sam vidio . lièno. enaj . te taène pokazivaèke markiranosti: eni . Ibrahim-efendija.eno onaj. srknuti-srkni-srk. šeæer-šeæeri (krem. haznadar Muhamed itd. zatim pembe-ružièasta. zatim paralelnih oblika tipa: krug-okružiti-ošestariti. enaki. upravo taj.. pa višnjevi. (bejazi).. etaki / evakav. bezi. evaj . džab-džabe.: Sevep èega si došao.èista boja (bilo koja). tipa: trèati-zalaufati. sam-sama. 9) od postojeæih deminutiva evidentan je i jedan stepen više deminutivnosti: kokoš-pile-piliæ.. enakav.. led-leden. lagahno-polajnak-polajnhale. žegnuti-žegni-žeg itd. stanja i sl. dlakav-èupav-rutav. peèeni šeæer). radi isticanja karakteristiènih formi totaliteta (maksimalnosti): mok-mokra. eno ono . crno-garavo-mrko. 262 . muftija Kurt. 10) u nekim sluèajevima komparacija se obavlja samo semantikom: kiselo-naokis-mahoš. turundžaturundži (narandžasta). vruæ-vruæa. kadija Habul. ljudi). osobno. goz-gola.. Jusuf-kapetan. 14) genitiv množine imenica ženskog roda nema nepostojano A.. 6) Èesto je pokraæivanje zapovjednog naèina kod glagola tipa: marnuti-marni-mar. 13) upotreba titula ispred imena i prezimena tipa: beg Kulenoviæ. upirati-podšprcati. èadži itd.. sopstveni ja ( njem. bubnuti-bubni-bub. osim sluèajeva kad se te titule osjeæaju kao dijelovi polusloženica ili složenica i upotrebljavaju se iza imena i/ili prezimena: Ferid-paša. kao oznaka prisutnosti objekta ili biæa. 7) Èesto je pojaèavanje neke osobine. etakav. vrani. mršav-suh-škicav. 8) srpskohrvatski prijedlozi radi i zbog neutraliziraju namjeru i uzrok prijedloga sevep (Usp. boz-bosa. poštar Kasim. Sevep smrti mu je bila svaða). glaz-gladna. praz-prazna. 11) upotreba domaæih oblika nesvršenih glagola i tuðih glagola svršenih oblika (prijedlog + glagol) identiène semantike. 12) upotreba pokaznih zamjenica sa znaèenjem: baš taj. ali pilence i pilehce. golub-golubi (siva). koèiti-zašlajfati (zabremzati). Derviš-æehaja.

Salihe.. viljuška-viljuški (pored viljušaka). imenuju zasebno: basamak-basamaci ali basamake. 19) suglasnik H u muslimanskim govorima zaslužuje zasebnu pažnju. hooj.. Ilijaz-Hiljaz. trojako se realiziraju: a) identièni su nominativima uz duženje zadnjeg sloga (Abdulah. ho-ja. Aljo-Haljo. 17) upravo muslimanski govori pokazuju da: è.tipa: motka-motki (pored motaka)... Donju Tuzlu) imamo: Gornja Tuzla-Gornjotuzlan-Gornjotuzlani itd. elhamdulillah. 18) upotreba suglasnika H kod vlastitih imena ljudi èesto je u protetièkoj funkciji: Asim-Hasim. parmakparmaci ali parmake i sl. ejvalah. hedek. sjemenka-sjemenki (pored sjemenaka). inšallah. džennet.. estakfirullah. guska-guski (pored gusaka). kao i mnoge druge. garnituri. 15) evidentna je upotreba geminata u tuðicama ali i u domaæim rijeèima: temenna.. 21) zanimljivo je da su Muslimani i u toponomastici ostavili obilježja svojih govora: pored Ajvazi i Ajvazi kod nemuslimana. Faruk-Fako. 20) vokativi vlastitih imena ljudi na suglasnike K. 16) vrlo je izražena upotreba karakteristiènih uzvika. eeh. kao stroj. pored Rankoviæ kod pravoslavaca. sille. ljuska-ljuski (pored ljusaka) itd..H. Muhamedda mi. mušebak-mušepci ali mušebake. c) upotrebljava se njihov hipokoristik kao alternativ (Šefik-Šefko. Sve ove osobine. neuzubillah. Namik). kod Muslimana je Hrankoviæ (selo kod Tesliæa). 22) pored rijeèi za oznaèavanje singulara i plurala evidentne su i rijeèi koje istu materiju u kompletu.. kod muslimana su Hajvazi (selo kod Kalesije). tufa. Šefik. ali imamo i sluèajeva markiranja etnika u odnosu na toponim: pored TuzlaTuzlak-Tuzlanka-Tuzlaci (misli se na tzv. Dovoljno je reæi da u ovim govorima dominira proha a nikako proja. neophodno je temeljito istražiti i u što skorijoj buduænosti dovesti ih u vezu s muslimanskom 263 . puc itd. Nesuhe). cjelinu i sl. Rankoviæ kod katolika. naprotiv markira ih govorna praksa sela i grada. polla (polila)... b) imaju vokativni oblik na e ali bez glasovnih promjena (Malike. Enver-Henver. kalafaæ-kalafaæi ali kalafake (garnitura zidarskih èekiæa). mehbo itd. ponne (podne). nisu nacionalno markirani glasovi. Abdulah-Avdo). onomatopeja i onomatopejskih uzvika: uj. ševval (mjesec) itd. ð. zatim..G. haljinka-haljinki (pored haljinaka). dž. æ.

niti da se ospori èinjenica da je rijeè o jednom jeziku. ali time ne negiraju drugim narodima u Bosni i Hercegovini da isti taj jezik zovu srpskim. pravopisnog priruènika (iskljuèivo kao fotografiju stvarnog stanja pa tek onda pristupiti konvencijama).svoj jezik nazove svojim imenom. It is essential to examine the language of the Bosnian-Herzegovinian Moslems within the context of overall cultural and other existence of Moslems. "Istina nema potrebe za kiæenjem!" Meðutim. pa æe se pomoæu èinjenica jasno i nedvojbeno moæi reæi mnogo toga o jeziku bosanskohercegovaèkih Muslimana . Even the rare research was limited to a fragmented mentioning only. This linguistic and ethnological history has also not been investigated enough. Podrazumijeva se da ovdje treba iskljuèiti svako nacional-kulturno samozadovoljenje. As any other nation. hrvatskim ili kako to oni veæ žele. euforiènu samodopadljivost. I nemuslimanu i Muslimanu treba omoguæiti da isti jezik (jedan jezik) . pseudovrijednosti i sl.dijalekatskom bazom i jezièkim blagom muslimanskih pisaca. Ne postoje nikakve civilizacijskokulturološke prepreke za to.kao što je to i svugdje u svijetu . te ostalih oblasti etnolingvistièke prirode. Dosadašnja književno-praktièna saznanja pokazuju da Muslimani svoj jezik nazivaju bosanskim jezikom. Tome treba dodati izradu terminološkog rjeènika narodnog jezika Muslimana.normirati struènjaci. the Bosnian Moslems and their language has had their own history. The appropriate attention has not been paid to the Moslem linguis264 . ta istina svoju nauènu misiju meðu Muslimanima zapoèinje od imena jezika. a njega æe kasnije . Za Muslimane BiH taj jezik je bosanski jezik. izradu rjeènika frazema. Muslimanski književno-jezièki izraz sa svojim elementima i svojom strukturom jasno æe pokazati šta je muslimanski jezièki standard. onako kako ga osjeæa i kako je taj jezik živio u njegovoj tradiciji.o èemu danas uglavnom govorimo na osnovu nedovoljnog istraživaèkog rada. bogatiti dobri pisci i govori muslimanskog stanovništva. Bosnian-Herzegovinian Moslems and Their Language The language of Bosnian Moslems has not been examined properly and into depth up to now.

For the Moslems in Bosnia and Herzegovina that language is the Bosnian language. Sometimes these contributions are minimized. or they are presented as the treasure of other nations. the scientific photograph of that language will emerge. confirmed with its own manifestations within the context of a non-unified system.their own language with their own name the way he/she feels it. The literary and practical facts up to now show that the Moslems call their own language Bosnian. nor one can deny the fact that it is the one and the same language. It is more than obvious that the language of Bosnian Moslems have its own specific features. which can only help to the process of its assimilation. Croatian. There are neither civilization nor cultural barriers for it. Both non-Moslems and Moslems should be allowed to call the same language (the single language) . and not a pseudo-social (political) wish. Their language cannot be understood as a stylistic variant.tics contributions. The careful studies will show clearly that the language of the Bosnian Moslems is a single language. or whatever name they choose to have. These features belong to the oldest history of this nation. but they do not want to deny the other nations in Bosnia and Herzegovina to call that same language Serbian. and in the way that language has lived in his/her tradition. These specific features have been neutralized for years now. having been accumulated for centuries. and cannot be taken as the thing that happened yesterday or today. 265 . Only when the speeches of the Bosnian Moslems and the language of literary works by Moslem authors are investigated.

266 .

Uticaj ovih ratova na meðunarodne odnose i unutrašnjopolitièku situaciju u jugoslovenskim zemljama daleko je prevazilazio njihove neposredne rezultate. 2. 8-1/37. šire slojeve Hrvata u Bosni i Hercegovini još nije bila zahvatila ideja slovenske solidarnosti kako je to bio sluèaj u Dalmaciji. Pojedini vladini funkcioneri u Sarajevu ocjenjivali su poèetkom 1913. zahvaæeno nacionalnim oduševljenjem.1913. kao što je to bio posebno sluèaj u Bosni i Hercegovini. njeni mjerodavni faktori nastojali su nizom mjera i reformnih planova parirati novim izazovima.1 Pri tome su posebno Muslimani i Srbi bili poneseni zbivanjima.Dževad Juzbašiæ REFLEKSIJE RATOVA NA BALKANU 1912. Situationsbericht 14. Nakon izbijanja balkanskog rata produbio se jaz izmeðu srpske i muslimanske politike u Bosni i Hercegovini.2 Iako je meðu bosanskohercegovaèkim Hrvatima za vrijeme balkanskih ratova došlo do ispoljavanja simpatija za Srbiju. Ibidem. koje je./1913. kao što je 1. a meðu inteligencijom hvatala maha misao o prikljuèenju jugoslovenskoj zajednici. Buduæi da su pri tome bili tangirani vitalni interesi AustroUgarske. (prepis) Kriegsarchiv Wien (dalje KA) MiltŠrkanzlei Franz Ferdinands (MKFF) 1565. prema zapažanju vladinog komesara za grad Sarajevo barona Collasa. javljali kao vezujuæi elemenat izmeðu srpskog i muslimanskog politièkog tabora.2. 267 . držanje i djelatnost stanovništva nalazi pod uticajem hipnoze uzrokovane velikim dogaðajima na Balkanu. bosanskohercegovaèki Hrvati. da se cjelokupno mišljenje. koji su se kolebali izmeðu simpatija za južnoslovenske balkanske saveznike i tradicionalne vjernosti Monarhiji. Collas Zemaljskoj vladi. napustilo ranije inertno držanje i nestrpljivo oèekivalo da se ukine davanje haka. koji su odluèujuæe uticali na oblikovanje politièke karte savremene Evrope i sudbinu naroda u ovom njenom dijelu. što se neminovno odrazilo i na odnose izmeðu njihovih politièkih predstavnika. pa su se. GODINE NA DRŽANJE MUSLIMANA U BOSNI I HERCEGOVINI Balkanski ratovi predstavljaju jedan od prelomnih dogaðaja novije istorije. ali i zaoštravanju nacionalnokonfesionalnih odnosa. Za razliku od srpskog seljaštva. Promjene na Balkanu dale su snažan podsticaj daljoj konvergenciji nacionalnih pokreta kod Južnih Slavena na jednoj strani./13.

1912. 1968. Sarajevo 1974. Akademija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine.4 Poznato je da se opoziciono i antiaustrijsko raspoloženje dijela muslimanske srednjoškolske i akademske omladine izražavalo. "Rat pravoslavlja proti islamu!" Zeman..). 4. Reg. do 1914. kao i uèesnici u sarajevskom atentatu. te njen enormni napredak pod uticajem pobjeda Kraljevine Srbije. Uloga Gajreta u društvenom životu Muslimana Bosne i Hercegovine (1903. 55-77. saborski 3.to bio sluèaj u krajevima zaposjednutim od Srbije. 15. odnosno njegovim malobrojno obrazovanim dijelom osjeæao se odreðeni politièki uticaj iz susjednih jugoslovenskih zemalja u prilog balkanskim saveznicima. Beograd 1985. KA MKFF 1831. osloboditeljicu potlaèene braæe u Turskoj". i 1909. Arhiv Bosne i Hercegovine u Sarajevu (dalje ABH). Meðutim. mogli bitno doprinijeti srpskohrvatskom jedinstvu. . Historijski zbornik XIX-XX. Zemaljskoj vladi.10. Ove politièke tendencije meðu muslimanskom inteligencijom bitno su se razlikovale od raspoloženja koje je vladalo u širim muslimanskim slojevima.1913. Od tradicije do identiteta. Vidi: Milorad Ekmeèiæ. na društvo u Bosni i Hercegovini. Reg. Muhamed Hadžijahiæ. Ibrahim Kemura.5 Iz njenih redova regrutovali su se dobrovoljci u srpskoj i crnogorskoj vojsci za vrijeme balkanskih ratova i u prvom svjetskom ratu.2. I baron Collas ukazuje na evoluciju nacionalne svijesti kod širokih srpskih masa od uvoðenja ustavnosti.1912. Zbirka Adalberta Sheka.2. a posebno od politike muslimanskih predstavnika u Saboru. sve više u njenom opredjeljivanju za borbeni srpski nacionalizam i jugoslovensku orijentaciju. Uticaj balkanskih ratova 1912. 1251../1913. 6.1913. Osuðivan je i list Dervišbega Miralema Novi Musavat.1912. Marksistièka misao 4./1912./1913. naroèito nakon aneksije.. zagrebaèka muslimanska akademska omladina zastupala mišljenje da bi upravo Muslimani. i Besaroviæa od 19. Zanimljivo je da je poèetkom 1913. 5. izražavajuæi najdublje simpatije prema Turcima najoštrije osuðivao kao islamske Efijalte. meðu hrvatskim gradskim stanovništvom. Prepis izvještaja generala žandarmerije Šnjariæa Zemaljskoj vladi od 15. On konstatuje da se nekada indiferentna narodna masa sada nalazi u drugaèijem psihièkom stanju nego što je to bila za vrijeme aneksione krize u zimu 1908. Tome je posebno doprinosilo i prohrvatsko držanje Srba u Hrvatskoj za vrijeme komesarijata kao i intenzivno propagiranje sloge Hrvata i Srba od strane zagrebaèkih listova..179-184. Privatregistratur (Priv. Collas Zemaljskoj vladi 15. one pojedince meðu Muslimanima u Mostaru i Sarajevu koji su svojim telegramima pozdravili "srpsku vojsku.12. 1986.. Hrvatska politika u Bosni i Hercegovini od 1878. kada jednom oslabi uticaj vjerskog separatizma.61. koji povodom izbijanja balkanskog rata nije donio "ni rijeèi osude pasjaluka balkanskih naroda. Mirjana Gross.) 1252.-1941. 8-1/45. Priv./1912. oktobra 1912.3 hrvatsko seosko stanovništvo ostalo je potpuno pasivno.12. Tako je po izbijanju balkanskog rata organ Ujedinjene muslimanske organizacije Zeman od 15. . Prepisi izvještaja okružnih predstojnika Rukavine od 16. 268 ."6 Meðutim. Sarajevo.

1913. i 10. oktobra 1911.. prenosili želje bosanskohercegovaèkih Muslimana zemaljskom poglavaru da se Monarhija zauzme kako bi Jedrene i ostala podruèja. Uticaj balkaskih ratova 269 . onda je u prvom redu došlo do daljeg pojaèanja muslimansko-srpskog politièkog antagonizma i još veæeg približavanja muslimanskog politièkog voðstva austrougarskim vlastima. ratna atmosfera stvorena velikom koncentracijom austrougarskih trupa (na vrhuncu krize u zemlji je bilo do 190 hiljada vojnika). 8. oba kluba u ime Muslimana Bosne i Hercegovine posebnim telegramima obratila austrougarskom ministru vanjskih poslova Aehrenthalu sa molbom da on interveniše u korist Osmanskog carstva.. Odjek spoljnopolitièkih zbivanja. Rifat-beg Sulejmanpašiæ i Derviš-beg Miralem ponovo su. Potiorek Bilinskom 30. dalo je povoda za ocjenu da je Bosna i Hercegovina doživjela ratove na Balkanu kao zaraæena strana. ovaj put zajedno. poèetkom oktobra 1911. zaoštravanje unutrašnjih politièkih i socijalnih odnosa. godine. 9. U Muslimanima on je vidio vrijednu protivtežu 7.klub muslimanskih disidenata nije u svom proturskom stavu zaostao iza saborskog kluba Ujedinjene muslimanske organizacije kad su se odmah po izbijanju tripolitanskog rata. a u srpskoj i crnogorskoj bile su èitave grupe koje su došle iz Sjedinjenih Država (Amerikanci). ostale pod Turskom.9 Kada je rijeè o nacionalno-konfesionalnim odnosima. srpsku vojsku i dr. U turskoj vojsci je postojao bosanski bašibozuk.7 Nepunih dvije godine dana docnije. Baron Collas je u svom povjerljivom izvještaju uporeðivao položaj u kome su se našli Muslimani sa ovcama koje je vuk natjerao u tor Monarhije. Zemaljska vlada Zajednièkom ministarstvu finansija. Muslimani su bili duboko deprimirani i zbunjeni zbog sloma Turske. ABH Zajednièko ministarstvo finansija (ZMF).) A/3 Fasz 1. oni su ilegalno prelazili granicu. Uprkos zabrani skupljanja dobrovoljaca. sistiranje ustava i zavoðenje izuzetnih mjera u maju 1913. Ekmeèiæ. (dalje citiram samo signature istog fonda). u srpsku i crnogorsku. Pr BH 1301 i 1305 iz 1911. koji su praæeni i javnim manifestacijama kakva je bila masovni ispraæaj turskih vojnih obveznika u oktobru 1912. koja su otomanske trupe ponovo zaposjele u drugom balkanskom ratu.8 Nasuprot oduševljenju s kojim su Srbi pozdravljali pobjede sunarodnika i angažovali se na skupljanju pomoæi za srpski crveni krst. formiran od iseljenika iz Bosne. Muslimanski dobrovoljci stupali su u tursku vojsku. telegrami od 5. godine u Sarajevu. a pripadnici sve tri vjere.7. u muslimanskom javnom mnijenju naglašeno su preovladavali izrazi solidarnosti sa Turskom. godine. 339. krajem jula 1913. u prvom redu pravoslavni Srbi. (prepis) KA Nachlass Potioreks (dalje N1 Pot.

kao i za vrijeme seljaèkog štrajka 1910. 119-129. KA MKFF 1831. koje su boravile u Bosni i Hercegovini. da bi se seljaci odstranili iz grada. od kojih su neke. a na javnim mjestima bilo je zabranjeno voditi politièke razgovore. prireðene su muslimanske protudemonstracije koje su dale punu podršku politici Monarhije u albanskom pitanju. 1968. svugdje gdje su Muslimani imali veæinu. U Bijeljini 3.30 h naveèe. Bosna i Hercegovina pod austrougarskom upravom (èlanci i rasprave).2. 13. Ranije su zatvarane gradske pijace. izvještaj iz Oštrelja 9. Vlasti su u pomenutim mjestima pribjegle najvišim policijskim kaznama. Bila je stvorena takva atmosfera u kojoj su se ponavljale masovne tuèe izmeðu Srba i Muslimana. (prepis).držanju Srba kao i uopšte Jugoslovena.12 izvještaji iz Bosanske krajine ukazivali su da je tamo bila stvorena ozbiljnija politièka situacija nego u drugim krajevima. Hamdija Kapidžiæ.000 k..1. 134.000 k. izrazito srpskom karakteru ovog podruèja i odsustvu vojnih garnizona. Ibidem. navodno fanatizovanim od popova. 11. 10a. KA MKFF Mb/11-1912. godine. rat na Balkanu bio je praæen nizom negativnih pojava. i u datim okolnostima bio realno moguæi korak ka nacionalnom osloboðenju jugoslovenskih naroda. okružni predstojnik Deftedareviæ Zemaljskoj vladi 27./1913. u Zvorniku 800 k. 12. Kao napomena 1.. pravoslavni seljaci i seoski sveštenici pokazivali su u Krajini vidne znakove svoga nezadovoljstva. gostionice su zatvorene veæ u 6. Za razliku od mirnog držanja srpskog gradskog stanovništva. Vidi. I pored toga što je znaèio likvidaciju èifluèkog sistema u zemljama koje su se do tada nalazile pod turskom vlašæu. izglasala novèane priloge za austrougarske trupe. 8-1/45. 8-1/44 i kao napomena 4. i pored velike promjene u stanju duhova pod uticajem ratnih zbivanja. Na podruèju Kljuèa.1912. Sarajevo.13 Oèito je da su se i u ovom sluèaju socijalne suprotnosti izmeðu age i kmeta znatno šire transponovale kao suprotnosti izmeðu Srba i Muslimana. 1913. Petrovca i Drvara širile su se vijesti meðu seljacima.1913.11 Dok su podruène vlasti u pretežnom dijelu zemlje ocjenjivale da. itd. Uzroci stvorenog stanja traženi su u jakom kmetskom pokretu. Richard Riedl.11. ali i nekim vanrednim sredstvima izvan zakonskih okvira. 10. ipak najveæi dio stanovništva gleda svoga posla u borbi za život. da æe umarširati srpska vojska i osloboditi ih plaæanja rente zemljoposjednicima. protiv balkanske politike Austro-Ugarske./1913. koje su organizovali Srbi u novembru 1912.10 Kao odgovor na poznatu deklaraciju srpskih poslanika Bosanskohercegovaèkog sabora povodom izbijanja srpske vojske na Jadran i omladinskih demonstracija u Sarajevu. Okružni predstojnik Baron Zemaljskoj vladi 22. odnosno priloge za porodice pozvanih rezervista.10a U tuzlanskom okrugu su gradska zastupstva. (prepis) KA MKFF 1843. u Tuzli 5. 270 .

Nasilno prevoðenje u pravoslavlje izvršeno je u Beranama. od ranije srpski nacionalno orijentisan. Osloboðenje Bijelog Polja 1912. isti. Ðurðeviæa Tara. Milorad Ekmeèiæ. a kuæe paljene. paljenjem sela i drugim represalijama. Beograd 1979. JIÈ 3 . 128-130. Deftedaroviæ donosi i podatak da su Crnogorci palili kuæe i pojedinih Srba da bi pokrenuli sandžaèke Srbe u borbu. up. došli vidno do izražaja i elementi vjerskog rata. Stanèane. Maoèa. 15. pozivali balkanski saveznici. 152. koji je poslao sa granice na Metaljci.. Branko Babiæ. inaèe. I samo naèelo narodnosti.). 44 i 105-106. O uspostavljanju crnogorske uprave u Novopazarskom sandžaku vidi: Žarko Šæepanoviæ. Cetinje 1984. 67-93.4/1973.dodatno potencirane antisrpskom propagandom štampe bliske režimu. A/3 Fasz 1. 199-213. kada je rijeè o Albancima i Makedoncima. Albansko stanovništvo muslimanske vjere bježalo je zbog nasilnog pokrštavanja sa crnogorske na srpsku teritoriju. ipak su u zbivanjima na Balkamu 1912. 163-170. u mnogom uticale i na politièku klimu u Bosni i Hercegovini. izd. bilo je.10.. SANU Etnografski institut. primjedba Dž. gdje je na èelu civilne uprave postavljen Omerbeg Bajroviæ.10. Mada je u srpskoj graðanskoj politici još u XIX vijeku preovladalo nastojanje da se borba protiv Turske. u prvo vrijeme prvenstveno iz graniènih podruèja susjednog Sandžaka. Ratni ciljevi Srbije.. Ono je vršeno uz upotrebu drastiènih nasilnih metoda i bilo je praæeno ubistvima. Lever. godine i organizacija vlasti. Pomenuti postupci. i to oznaèava kao razlog bjekstva stanovništva. Plav i Gusinje u prošlosti. (tj. jer im se oni u poèetku nisu htjeli prikljuèiti. Okružni predstojnik Deftedareviæ u izvještaju od 14. vidi Ejup Mušoviæ. Po ulasku crnogorskih snaga u pojedinim mjestima bilo je sluèajeva da su domaæini ubijani ispred svojih kuæa naoèigled ukuæana. a dijelom i prekrštavanje katolika u prvim mjesecima po izbijanju rata na teritoriji koja je pripala Crnoj Gori. J. 133 a. Deftedareviæ iz Uvca javljao o izmjeni situacije i vraæanju kuæama izbjeglica sa granice. koja je u ranijim razdobljima voðena na religioznoj ideološkoj osnovi (geslo za krst èasni i slobodu zlatnu nasuprot geslu za din devlet). Tara. Politika Crne Gore u novoosloboðenim krajevima 1912. O korektnom držanju srpske vojske prema muslimanskom stanovništvu Novog Pazara u oktobru 1912. 271 . navodi da su spaljena muslimanska sela Nefer.-1914. Taj priliv je smanjen kada je došlo do izmjene držanja crnogorskih vlasti prema stanovništvu islamske vjere./13. vodi u ime modernog naèela narodnosti. Mustafa Memiæ. Mali Kolašin i Vitina..15 Iako su austrougarske vlasti ubrzo zatvorile 14. Beograd 1989. koji su naišli i na osudu srpske vlade..14 bili su jedan od uzroka priliva u Bosnu muslimanskih izbjeglica iz podruèja zahvaæenih ratnim zbivanjima. Etnièki procesi i etnièka struktura stanovništva Novog Pazara. Beograd 1973.. Istorijski zapisi 1-2/1986. na koje su se. pljaèkama. 1912. Migracije u novoosloboðenim krajevima Crne Gore. grubo ignorisano za raèun državnih interesa saveznika.. Posebno nije moglo ostati bez krajnje nepovoljnog odjeka u Bosni i Hercegovini masovno pokrštavanje stanovništva islamske vjere. uskoro je 30. Glibaèe. te o "upadno dobrom postupanju sa Muslimanima" od strane kako srpskih vlasti u Prijepolju tako i crnogorskih u Pljevljima.1912. Tara. Orulja. Meðutim. KA N1 Pot. u Plavu i Gusinju i u okolini Peæi.

Naseljavanje repatriraca dodatno je zaoštravalo politièke odnose u zemlji. a u njihovom zbrinjavanju uèestvovalo je i muslimansko stanovništvo. Ibidem. Repatrijacija se odvijala brodovima iz Soluna u Trst. jer je smatrao da bi to zaoštrilo odnose sa srpskim poslanicima i onemoguæilo rad Sabora. ipak je preko nje neposredno poslije izbijanja rata prebjeglo u Bosnu oko 1000 lica. 647. Narod. kao i Novopazarski sandžak.17 Muslimanski prvaci Savfet-beg Bašagiæ i Rifat-beg Sulejmanpašiæ pokrenuli su sredinom novembra 1912. 151-162. Nacionalni pokreti u Bosni i Hercegovini. koji je trebalo da uskoro usvoji zakon o izgradnji novih željeznièkih pruga od vojno-strateškog znaèaja za Monarhiju. kao i nemuslimanska sela. kao npr. 140. Isti. Glavni uzrok ovog pokreta bile su nevolje kojima su bili izloženi bosanski naseljenici u toku rata i neizvjesnost u pogledu njihovog buduæeg položaja pod vlašæu pobjednièkih hrišæanskih država. Beograd 1983. Ratni ciljevi Srbije. str. general Oskar Potiorek. Tome se usprotivio zemaljski poglavar.. Uticaj balkanskih ratova. Nasuprot tome Srpska rijeè se ograðivala od takvog pisanja. austrijska publicistika je pred prvi svjetski rat zagovarala ideju o muslimanskoj naciji na Balkanu koja ne priznaje nikakve jezièke razlike. do sredine maja 1913. odluèno je istupao protiv povratnika nazivajuæi ih nepouzdanim elementima. Solun i Bitolj. u: Istorija srpskog naroda. 1 tom. a odatle željeznicom u Bosnu.000 osoba u razdoblju od polovine novembra 1912.16 Bosanski Muslimani ranije iseljeni u vilajete Skoplje. problematiènim tipovima i sankilotima. 144-145. 158-160. Povratnici su naseljavani na erarnom zemljištu uz finansijsku potporu vlasti.18 Paralelno sa nastojanjem austrougarskih politièkih funkcionera da muslimanski faktor iskoriste kao protutežu jugoslavenskom okupljanju na osnovu principa nacionalnosti kao zajednice jezika. Ibidem.granicu prema Sandžaku. zalažuæi se i poslije sloma Turske za dobre odnose sa Muslimanima u Bosni i Hercegovini. 18. 272 . kada je bosanska uprava obustavila masovni povratak o zemaljskom trošku. pitanje da se erarno zemljište dodjeljuje po konfesionalnom kljuèu i u tom su smislu namjeravali podnijeti rezoluciju u Saboru. Ekmeèiæ. str. 19. Uporište za to ona je nalazila u staroj praksi na Orijentu da se nacija i religija poistovjeæuju. Snažan otpor naseljavanju pružala su sela iz kojih porijeklom nisu bili povratnici. knj. Ekmeèiæ. vraæaju se dijelom u Bosnu i Hercegovinu a dijelom uèestvuju u masovnoj seobi muslimanskog stanovništva u druge krajeve Turske. Ovim pravcem se vratilo oko 5.19 Pomenuta ideja mogla je biti potaknuta i jaèanjem panislamskih tendencija u dijelu 17. 6. I neki srpski listovi.

. kao i od srpskog i hrvatskog nacionalizma. pisao je u ljeto 1913."samo sa tri imena i tri vjere". nacionalno-politièka platforma Bisera nije bila jedinstvena. I pored toga što su. Književno stvaranje muslimanskih pisaca u Bosni i Hercegovini u doba austrougarske vladavine. pa je samo taj nacionalizam trebalo 20. 286-289. Muhsin Rizviæ.bosanskohercegovaèke muslimanske inteligencije. ali dva plemena". Ona je. Sarajevo. Meðutim. koji se imenuju Bošnjacima. Te tendencije došle su do izražaja u èasopisu Biser. Za nacionalizovanje Muslimana u srpskom smislu zalagali su se oni muslimanski intelektualci koji su bili aktivni i srpskom nacionalnom pokretu. kojoj pripadaju i Srbi i Hrvati. bio naklonjen. ANUBiH 2/1. Iako je u svojoj osnovi imala religiozni duhovni supstrat. 64. kako je to ukazao Muhsin Rizviæ. A/3 Fasz 2.23 kojoj je on. i bile su još više prisutne u izdavaèkoj djelatnosti Muslimanske biblioteke. Gross. sezala od ispoljavanja osjeæaja muslimanske narodno-vjerske posebnosti do propagiranja povezanosti sa drugim islamskim narodima. plan srpskog kulturnog društva Prosvjeta da u cijeloj zemlji osnuje specijalne konvikte za siromašne muslimanske ðake kao "eminentnu opasnost po opstanak Muslimana i nacionalnu propagandu Hrvata". do 1914. izd.. List se izjasnio i za "narodno jedinstvo Srba i Hrvata". kao novo glasilo Ujedinjene muslimanske organizacije. 273 . da Muslimani moraju da izvuku konsekvence iz sloma Turske i da se u njima mora razviti svijest da su jedno sa narodom s kojim žive. Ibidem.21 Inaèe. 258. èlan sabornog Predsjedništva.. "po jeziku pripadaju onoj slavenskoj grupi od desetak milijuna duša". Novi vakat. oni su smatrali da je samo srpski nacionalizam èisti nacionalizam. pokazao više simpatija prema hrvatskoj literaturi. 21.22 Takoðer. 7.20 To je bilo suprotno austrijskoj ideji muslimanske nacije koja ne priznaje jezièke razlike. 23. KA N1 Pot. Hrvatska politika u Bosni i Hercegovini. nasuprot Gajretu. Gollas Potioreku. Sarajevo.1913. kao Šukrija Kurtoviæ. ocijenio je u jesen 1913. uz obrazloženje da bi se u protivnom Muslimani morali pocijepati u dva nacionalno-politièka tabora. osobito od 1913. inaèe. i pored nastojanja da se distancira od dnevne politike. 1976. 1973. da svi oni zajedno predstavljaju jedan narod . Savfet-beg Bašagiæ. Pri tome je u Biseru bilo ispoljeno i shvatanje da bosanskohercegovaèki Muslimani. Biser je. Mustafa Imamoviæ. isticali tezu: "Srbi i Hrvati su jedan narod. koje je usmjeravao Šerif Arnautoviæ. videæi u njima skrivenu tendenicju da se srbiziraju Muslimani. up.10. Pravni položaj i unutrašnji politièki razvitak Bosne i Hercegovine od 1878. Novi vakat je izražavao rezervu prema lozinkama o srpskohrvatskom jedinstvu koje su dolazile iz srpskih redova. 540. 22. Meðutim.

. U uvodu programa radne veæine (autor dr Milan Srškiæ). In our parts they would primarily mean the further rift and deepening of quarrel between the Moslems and the Serbs. Šukrija Kurtoviæ. Sarajevo 1914.. Široko rasprostranjenu ideju da jezièko jedinstvo znaèi i narodno jedinstvo deklarativno su prihvatili u drugoj polovini 1913.davati Muslimanima.. imaju jedan zvanièni jezik a to je srpskohrvatski" (Bericht uber die Verwaltung von Bosnien und der Hercegovina 1913. 25. kao i njihovi srpski i hrvatski partneri. koji je nastao krajem ljeta 1913.25 Meðutim. the Wars on the Balkans 1912-1913 would have had far reaching consequences than it could have been expected. ta ideja imala je razlièito znaèenje u politici razlièitih snaga na bosanskohercegovaèkoj politièkoj sceni. and to the lesser extent towards the Croats. koja se zalagala za nacionalizovanje Muslimana u srpskom. Hrvatski i Muslimanski saborski klub i grupa poslanika oko Srpske rijeèi prihvatili su gledište "da su Srbi i Hrvati jedan narod sa dva ravnopravna imena". These wars led to the strengthening of the idea of Southern 24. O nacionalizovanju muslimana. Istovremeno je konstatovano "da u Bosni i Hercegovini Srbi i Hrvati i Muslimani. ostali su po strani od kretanja koja su vodila jugoslovenskom ujedinjenju. odnosno hrvatskom smislu. 50-52. u programu saborske radne veæine koja je trebalo da se obrazuje. XXVII-XXVIII). doprinosila je prevazilaženju zatvorenosti muslimanske zajednice u Bosni i Hercegovini i odigrala je odreðenu ulogu u prihvatanju tekovina evropske kulture od strane Muslimana. U daljem toku istorijskih zbivanja vodeæi akteri muslimanske politike u Saboru. Mada je politika nacionalnog opredjeljivanja Muslimana pretrpjela istorijski neuspjeh. Ovaj programski stav ostao je neizmijenjen i nakon što je u provladinoj saborskoj veæini grupu oko Srpske rijeèi zamijenila Srpska narodna stranka sa dr Danilom Dimoviæem na èelu. who took a rather passive position in the events. i vodeæi muslimanski saborski politièari. Wien 1914. koji potièu od iste krvi.24 Pri tome je politièki angažman srpski orijentisanih muslimanskih intelektualaca u ovom razdoblju podrazumijevao ne samo protuaustrougarski nego i protuturski i antifeudalni stav.. Reflections about the Wars on the Balkans 1912-1913 in the Light of Behavior of the Moslems in Bosnia and Herzegovina Apart from the territories where they took place. The Balkans Wars and their results would throw the Moslems of Bosnia and Herzegovina into the arms of Austro-Hungarian Monarchy. kao i veliki dio muslimanske inteligencije. muslimanska inteligencija. 274 .

In the sources from the period one could find more and more terms that spoke about the notions that had not been that unknown but used not so often before. 275 . In the previous period the Serbian side emphasized the struggle for the Cross-and-Honor. nationalities etc. especially among the Serbs. and the Moslem one the struggle for the Faith and Empire (din and devlet).Slavic unity (Yugoslavianism or Yugoslavhood). such as nations. but they felt much more the consequences and results of these wars. the Moslem population: a) opted mostly for the protection under the Austro-Hungarian leadership. For the first time one could hear the notion uttered about one nation. only with three names and religions. particularly against the Moslems. b) showed only a few signs of enthusiasm for the idea of Southern Slavic unity (Yugoslavianism). The wars would give rise to the feeling in the Moslem population that the Ottoman Turkey was no longer relevant. One could conclude that the Bosnian-Herzegovinian Moslems had taken very little part in the Balkans Wars (having sent only a small number of volunteers). and that would mean the increased level of aggressive behavior. For this reason. In this period people were asked to declare their ethnic affiliation although this issue was more popular and less real.

276 .

2) tematsko-motivski razlozi. a poglavito muslimanske književnosti s poèetka XX stoljeæa. izrada popratnog metodièkoga instrumentarija te. te da je njegovo djelo neprijeporno znaèajan èinilac ukupnosti korpusa bosanskohercegovaèke. U tome se procesu nerijetko javljaju poteškoæe kod usklaðivanja književnoteorijskog i književnopovijesnog s pedagoško-psihološkim kriterijem. ako je djelo predviðeno za samostalnu lektiru uèenika. slijedi situiranje teksta u èitanku. Pregledom nastavnih programa i èitanki ustanovili smo da nije predviðeno da se uèenici u Hrvatskoj susreæu u nastavi s djelom Muse Æazima Æatiæa. Prvim dvama upravljaju interne potrebe književno-jezièkog odgoja i obrazovanja.Zdenka Gudelj -Velaga Pedagoški fakultet u Rijeci Rijeka MUSA ÆAZIM ÆATIÆ KAO ŠKOLSKI PISAC Uvod Tri su temeljne grupe razloga uvrštavanju nekoga književnoumjetnièkog djela u nastavni program. izdavanje posebnih naklada. Treæi. a povijest ga književnosti uvrsti u spisak znaèajnih za epohu ili pojavu. 3) književnopovijesni razlozi. književno-povijesni razlozi na razini konkretizacije mogu izazvati poteškoæe. otvara se potreba ukljuèivanja toga djela /ili opusa pisca/ u nastavni program književno-jezièkog odgoja i obrazovanja. u odnosu na jezièko-civilizacijsko oruž277 . Te poslove obavlja metodièka znanost. a to su u našim uvjetima izdanja s najveæim brojem primjeraka u podruèju umjetnièke književnosti. utvrdila je da je rijeè o piscu relevantnom za sliku bosanskohercegovaèke. i to: 1) jezièko-stilski razlozi. Iz autorovog opusa valjalo je odabrati djelo koje æe biti u stanju ponijeti teret reprezentativnosti te. Znanost o književnosti. Te poteškoæe metodièka znanost rješava naèelno i na razini konkretnoga. Kad književna krititka ocijeni neko djelo umjetnièki vrijednim. pak. odnosno muslimanske književnosti.

ali ne prva. Hrvatskoj i Sloveniji. i to zbog pretpostavljenih teškoæa u recepciji ne samo motivike veæ i idejnog sloja te ponegdje vrlo složene. Neka bi od tih izvanrednih pjesama mogla biti sljedeæa s kojom se uèenici susreæu. 1980. Sarajevo. Ispitanici su najprije upoznati s pjesmom Muse Æazima Æatiæa Ja n'jesam sanjar. Isto tako bi bilo neprimjereno svrsi organizirati prvotni susret s pjesnikom u okružju neke od njihovih ljubavnih pjesama. skreæe pozornost prema brizi pjesnikovoj za što èišæim ritmièkim ustrojstvom pjesme. tako. Pobožne pjesme bosansko-hercegovaèkih Muslimana. 2) prikladnim metodièkim instrumentarijem uèenici se mogu voditi u procesu komunikacije s pjesmom tako da se postignu relativno povoljni recepcijski uèinci. 2. 1971. a onda su im bila postavljena ova tri pitanja: 1. Starješinstvo Islamske zajednice u SR Bosni i Hercegovini. Kadiæ. za pjesmu Ja n'jesam sanjar2 iz ova dva temeljna razloga: 1) svojom ukupnošæu ova pjesma može biti reprezentantom poezije Muse Æazima Æatiæa i otvoriti komunikacijski kanal prema njegovom opusu. na primjer. soneti visoke poetske vrijednosti kao što su oni koje je R. 2. Kadiæ uvrstio u zbirku Pobožne pjesme bosanskohercegovaèkih Muslimana1 jer bi za poèetno razumijevanje njihove motivike u ovome /rijeèkome/ kraju trebale brojne prethodne obavijesti. 278 . Zavod za izdavanje udžbenika. i to: 1) anketiranje studenata jezika i književnosti i profesora srednjih škola i 2) metodièki eksperiment. S tim dvjema poèetnim hipotezama provedeno je istraživanje. koje ima dva temeljna dijela. Anketa Anketirali smo studente III i IV godine studijske grupe hrvatski ili srpski jezik i književnost Pedagoškog fakulteta u Rijeci i profesore rijeèkih srednjih škola. Stoga u daljnje istraživanje nisu mogli biti uvršteni. mada uvijek suptilno odabrane simbolike u motivskoj graði. priredio R. moæi biti dostupno recepciji uèenika.je. Knjiga III. držimo. Opredijelili smo se. Za koji bi razred osnovne ili srednje škole ova pjesma bila prikladna? 1. Opredijelili smo se za varijantu s bilježenjem apostrofa u rijeèi "nijesam" i drugdje prema verziji u knjizi Branka Milanoviæa Bosanskohercegovaèka književna hrestomatija. Taj grafièki znak. Sarajevo.

Što biste željeli da vaši uèenici ponesu iz susreta s ovom pjesmom? Kvantificiranje podataka iz odgovora ispitanika držimo neprimjerenim cilju istraživanja. Studenti procjenjuju da bi pjesma Ja n'jesam sanjar bila primjerena VIII razredu osnovne škole i svim razredima srednje škole. misao. prepoznati rijeèi koje znaèe arhaièno. suprotnost: san-java/realnost. bilo bi možda još važnije uputiti uèenike da traže motiv i naèin na koji ga pjesnik razvija. Stoga æemo ovdje prikazati skupno odgovore studenata. Studentske odgovore na drugo pitanje ilustriramo ovim primjerima: "U ovoj autoprezentacijskoj pjesmi važno bi bilo na planu izraza ukazati na stih i rimu. pjesnièka slika. po mom mišljenju. sugestivnost.život . ugoðaj. doživljaj. no. Meðutim. cezura. B.2." Studenti su uspostavili korelativne veze ove pjesme s dvije druge. Tri su temeljna podruèja na kojima bi studenti gradili svoju interpretaciju ove pjesme. Šimiæa i s pjesmom Ovo su rijeèi crne od dubine iz Kolajne Tina Ujeviæa. ali i sa snagom koju ispoljava. Na kojim biste sastavnica ustrojstva temeljili interpretaciju ove pjesme? 3. ponavljanje strofe. strofa. a onda posebno odgovore profesora srednjih škola. A." "Ovo je spoznajnootkrivaèka pjesma sliènog ugoðaja kao dio Kolajne? Ove su rijeèi crne od dubine?. izvanjezièni sadržaji. Jedan je student ovako napisao: bizarnost / sklonost naraciji u poeziji je netipièna. metrièko ustrojstvo. i to s pjesmom Pjesnici su èuðenje u svijetu. Rangovi su ogledalo redoslijeda podataka. Prednost daju I i III razredu srednje škole. U podruèju jezika i stila studenti navode ovaj jezièki i poetski rekvizitarij: ritam. vezano s pjesnikovim egzistencijalnim problemima. pjesnièka figura. funkcija osobne zamjenice. ponavljanje izrazom. metafora. ritmièno-melodijska sredstva. intonacija. stih. poredba. da pokušaju osjetiti raspoloženje koje pjesma izaziva. korelacija s drugim pjesmama.patnja ili slièno/ interpretaciju utemeljiti na osnovnoj 279 . apostrof. opreka: sanjar-pjesnik. referencijalnost iskaza. egzistencija. misaonost. metrika. stilska sredstva. motiv. jedanaesterac. arhaiène rijeèi. raspoloženje. leksik. U podruèju izvanjezièkih sadržaja studenti navode: dojam. uoèavaju se razlike u odgovorima prema grupama ispitanika. i to: jezik i stil. zadati motivacijsku rijeè /dubina . epitet. nabrajanje. rima. struktura pjesme. složenost izraza. jednostavnost izraza. emocionalni svijet pjesme.

Profesori su se razlièito oèitovali o tome na kojim bi sastavnicama ustrojstva utemeljili interpretaciju ove pjesme. odnos prema pjesniku i odnos prema životu.suprotnosti san-java/zbilja. njegove osjeæaje i strepnje. ruka koja traži prijatelja i nalazi ga u nama. da spoznaju bit pjesnièkog stvaranja. pa iako je u tom trenutku bio osamljen i tužan. Ni jedan profesor ne primjeruje ovu pjesmu uèenicima osnovne škole.. da razmišljaju o patnjama. Iz ovoga treæega podruèja dominiraju iskazi o umjetnosti i životu. Evo primjer cjelovitog studentskog odgovora na treæe pitanje: "Željela bih da uèenici pokušaju shvatiti probleme s kojima se èovjek u životu susreæe. brigama /pjesnikovim i svojim/. ". "da ne misle da pjesma nastaje u trenucima razbibrige". te o životu samome. naèin i trenutak u kome nastaje pjesma. melankolija. Iznijeli su i ove opaske: "da /uèenici/ razmišljaju o brigama na produktivan naèin". osjeæaji javljaju u pjesmi i onda u nama. pjesnik si je. Studenti su željeli da uèenici dožive pjesnikovu liènost. istinski doživljaj poezije. Prednost daju III razredu. težina stvaralaèkoga poziva. vrijednost umjetnièkog stvaranja za život." Na ista pitanja profesori srednjih škola odgovorili su ovako: Pjesmu Ja n'jesam sanjar profesori drže primjerenom za sva èetiri razreda srednje škole.. spoznaja biti pjesnièkoga stvaranja u odnosu na životnu stvarnost i maštu. a dožive pjesmu na svoj naèin i njen poetski smisao. olakšao dušu. pjesnikova istina. Oni navode: osjeæaj tuge. Ispovijedajuæi svoje brige i stradanja. pjesnièka duša koja se otvara onima koji su to spremni prihvatiti. misli. koje se slike.da negativnu energiju ne zadržavaju u sebi". Statistièka obrada njihove odgovore prema frekvenciji rangira ovako: 1) tematsko-idejni sloj." Studentski odgovori na treæe pitanje oèituju ova temeljna podruèja pretpostavljene /poželjne/ uèenikove recepcije zadane pjesme: odnos prema pjesmi. emocije koje pjesnik izražava u pjesmi. oèitovanje èovjekove stvaralaèke aktivnosti. nevoljama.lirska pjesma. pjesnikovo razoèarenje. 280 . ali i da uvide kako se i iz najgorih patnji može roditi jedno suptilno i iskreno umjetnièko djelo . U podruèju uspostavljanja odnosa uèenika prema pjesmi dominira njihova želju da ostvare estetski doživljaj. da dožive ljepotu koja uznosi duh. možda. Takvi su iskazi: spoznaja o umjetnièkome radu. veza emocija s umjetnièkim stvaranjem. ova je pjesma poslužila kao most.

2) upoznavanje s pjesmom. jednostavnost jezika." Metodièki eksperiment Metodièki eksperiment3 izveden je prema metodologiji metodièke znanosti. vidim da je previše ovakvih tužnih. Mariji Šneperger i prof." Profesori su se. Školske novine. 281 . 2) spoznaje o odnosu prema radu. 4) interpretacija.. ovozemaljskog i onog ljepšeg. Zrinki Frkoviæ za suradnju. poredbe su konvencionalne. u zb. nemoguænost da svojim zanatom /pjesništvom/ osigura sebi dostojan život. 3. optimistièkije? Zar treba mladome èovjeku tuge i žalosti? On æe veæ tokom godina otkriti kakav je život. Jedan je profesor iskazao ovo gledište: "Osjeæaj samoæe koja prati umjetnika. tragika života kojim živimo. metaforika. Zbornik 18. 1986.4 Ostvaren je ovaj slijed nastavnih situacija: 1) motivacija. 1985. 4. 3) spoznaje o odnosu prema sebi. Prema uèestalosti odgovori se rangiraju ovako: 1) spoznaje o odnosu prema životu. 5) estetski doživljaj. Dometi eksperimentalnog istraživanja u podruèju stvaralaèke upotrebe jezika kod uèenika osnovne škole. O ogranièenjima u: Zdenka Gudelj-Velaga. takoðer. listajuæi ove èitanke za srednju školu. pesimistièkih djela. str. Metodièki eksperiment izveden u Graðevinskoj školi u Rijeci. 6) fatalizam. ružnog. kakav je svijet. Ali. Potanje obavijesti u zborniku Metodika u sustavu znanosti i obrazovanja. Zagreb. Beograd. 4) kontrastiranje.2) jezièko-stilske osobitosti. 3) objavljivanje dojma. Institut za pedagoška istraživanja. u ovom sluèaju pjesnika. Jedan se profesor oèitovao ovako: "Suprotnost dvaju svjetova. 4) spoznaje o odnosu prema drugima. Zar ne bi trebalo potražiti i prezentirati nešto vedrije. 5) misaono ustrojstvo. razlièito oèitovali i o tome što bi željeli da njihovi uèenici ponesu iz susreta s ovom pjesmom. 3) estetske vrednote. 6) obilježje književne vrste. Zahvaljujem prof. žal za prošlošæu. paralela pjesnik-patnik. urednik Ante Bežen. 259. Dajmo mu nešto primjerenije njegovim godinama.

Opatija.pjesnik radom /pjesništvom/ zaraðuje za život. Na frekvencijskoj listi prve rangove zauzimaju ove rijeèi: 1) tuga / s pridjevom . Æazima sam najprije shvatio kao jednu opreku. duša /pre/puna bola/patnje/jeda/gorèine. možda i èitavo objašnjenje najgore tragedije.osamljenost . Drugo težište obrazuju iskazi o pjesnikovoj životnoj stvarnosti.5) pisani iskaz o recepciji pjesme.bolan . antologija muslimanske književnosti.bolno-/. Samo èovjek. nastavnoj situaciji.ja n'jesam sanjar .gorko-/. patiti. kakva je temeljna intonacija pjesama Muse Æazima Æatiæa ako Tin Ujeviæ o njemu kaže ovo: "Svakoga sam gledao kao tuðeg. Pored njega. Otokar Keršovani. nesretan/ najnesretniji èovjek. svejedno. teška prošlost. 2) bol / s pridjevom . nije htio biti. a to nije dovoljno /pa ga ne èeka ni dobra buduænost/.. No. Pjesnikov izrièaj . znaèilo je da hoæe da pjesnièki živi. Inventarizacija izvanjezièkih sadržaja tih iskaza pokazala je njihova dva težišta. 1990. Skoro svi uèenici navode najmanje jedan od ovih podataka: . 3) gorèina / s pridjevom . tegoban. nelagodan. 3. Tu su poèeci.tužan-/.pjesnik je sagledao realnost života -. . sjetan. Motivacija uèenika provedena je tako što je uz pitanje: . Iz njega je izlazio osjeæaj Tuge. 305. ili ljude spaja samo muk?"5 Uèenici su dojam objavili pisanim iskazom. S izrazitom uèestalošæu javljaju se ovi skupovi rijeèi: okrutan život. 4) razoèaran / rijetko: razoèaranje/.gorak. 282 .denotiraju /uglavnom/ s . Prema: Biserje. izgubljen.i prilogom . nesretan. . tmuran. onda je ta prepona savladana. No. Raspravljanje ovdje utemeljujemo na 1. pesimist. što je nešto odreðeno. Je li u životu sve saopæivo. ako je bio pjesnik.samoæa-/ S nešto nižom frekvencijom slijede rijeèi: patnik/patnja. str. morao sam osjetiti žaljenje i ljudsku bol.Što oèekujete.i prilogom . i on je bio samo drug.pjesniku otac nije ostavio ništa / pa je siromašan/. što je to pjesnièki razumio drugaèije. Ili.. i 4. u ovoj tuzi koja rastvara i razara. kao nalièje osjeæaja goleme životne radosti. sirot. jer ni književnik. bez ogranièenja. 5) osamljen / s imenicama . U uèenièkim iskazima javljaju se varijacije pjesnikova motiva 5. Jedno težište obrazuju uèenièki iskazi o pjesnikovom opæem emotivnom i duhovnom stanju. pesimistièan stav.pjesnik je rano ostao bez ikoga /pa je siroèe/. priredio Alija Isakoviæ.i .

utemeljujemo i na mišljenjima kao što je ovo akademika A. str. str.babo -. A. 641-650. Plodonosnom se pokazala analiza uèenièkih zapisa.6 Uèenièki zapis oblikovan kao vezani tekst. što indicira autoriènu potrebu da zaokruži.svehli listak -. Ja. 7-9. 283 . Zato on nije sanjar veæ je život prikazao na jedan pesimistièan naèin. formiranje njegovog pogleda na svijet. zapravo. odnosno njegovom dušom koja pati i koju razdiru bol i tuga. Prosvešèenie. Evo jednog uèenièkog iskaza u cijelosti: "Ova je pjesma na mene ostavila dubok i snažan dojam.javlja se i leksem ." Cjelovitu uèenièku recepciju nekog književnog djela moguæe je istražiti na više naèina. On živi u sadašnjosti i ne nada se boljoj buduænosti. suosjeæam s pjesnikom.Kraæim zapisom iskaži što si ponio u sebi iz susreta s pjesmom Muse Æazima Æatiæa Ja n'jesam sanjar.Tekuèev. V. opredjeljenje da sastavak koristimo kao sredstvo procjene uèenièke recepcije nekog književnoumjetnièkoga djela. Jedan tip može prezentirati ova reèenica: "Kao što sam veæ napisala. po sastavcima se može pratiti razvitak uèenika."7 U našem sluèaju sastavak je realiziran kao finalno ispitivanje. te nešto manje . Moskva. osjeæaj žaljenja i nemoæi. Uz . 1987. Metodika ruskoga jezika v srednej škole.. Kao i njegov život i ova je pjesma bolna i puna tuge i gorèine. Ostao je bez ièega u životu i mora sam sebi stvarati život i to radi pišuæi pjesme. Dometi.lice mrtva knjiga. Tekuèeva: "U njima /sastavcima/ se najsnažnije i najizrazitije odražava unutrašnji svijet uèenika. odnos prema knjizi. a nastao u odgojnoobrazovnome procesu naziva se sastavak. Uèenici su bili dobili ovaj zadatak: . Rijeka. Zdenka Gudelj-Velaga. Drugi tip može predoèiti ova reèenica: "Ponijela sam u sebi tugu pjesnikovu.331.V. 1980. finalizira. On je poput mrtve knjige kojoj su slova nevolje i brige. Njega je jednostavno ovilo crnilo i nad njim se nadvila tama otkad ga je smrt odvojila od njegovih najmilijih. ova je pjesma na mene ostavila dojam tuge i patnje. Dva su temeljna tipa inkoativnih reèenica u uèenièkim sastavcima. Osim u osobnome iskustvu." Tim jeziènim izborom uèenica uspostavlja vezu s prethodnim iskazom. cjelokupni proces komunikacije s pjesmom. Djeèje pisano stvaralaštvo s ishodištem u pjesmama Drage Gervaisa." Opetovanjem predikata upitne reèenice ovaj odgovor ukazuje na govornika koji je još vrlo intenzivno 6.otac . 7.

Otkud to da uèenici u dojmu iznose onoliko fabulativnih elemenata. Pjesma nas tjera da razmislimo o sebi. poetskog sloja pjesme kao da se. te da je tek onda. Isto je tako evidentno da su uèenici u svojim pisanim iskazima /sastavcima/ jednostavno prešli preko stilsko-jezièkog. Zakljuèna razmatranja Najprije valja odgovoriti na pitanje: . Evo primjera: "Ono što ostaje u nama nakon interpretacije ove pjesme je neizmjerna tuga prema nekom tko je za sobom ostavio takav dokument jednog vremena. ako mogu. nagoni nas da shvatimo smisao života i pripremimo odreðeni stav prema životu. a da je nekad postojao èovjek s tim imenom i životom. svojoj buduænosti. a zapravo je drukèije. Tome je uistinu samo "naizgled" tako. a da se iz vrlo složene i bogate motivske graðe laæaju skoro iskljuèivo svehlog listka i mrtve knjige. s njime nisu ni sreli." Ni jedan uèenik nije ostao ravnodušan prema pjesnikovom životu. poglavito pak s gledišta koje bi suponiralo pjesnikovu autorsku intenciju. Nije mi svejedno to priznati jer to dokazuje moju malenost. životu koji izgleda dug. ali smatram da se ne treba povoditi za takvim naèinom razmišljanja jer ono vodi u depresiju. Zašto na svoju stvarnost ne bi gledali ljepše i sanjarili o sretnijoj buduænosti. pokušam promijeniti nabolje." Uèenièki sastavci nedvojbeno pokazuju ovo: Evidentna je akvizicija idejno-tematskog sloja pjesme i napor u razumijevanju i tumaèenju toga sloja. nego da je primim onakvom kakva je suðena.zaokupljen procesom koji se u njemu odvija. tip: "S ovom pjesmom shvatio sam nekoliko veoma bitnih stvari koje su potrebne za ostvarenje normalnog i uspješnog života. naizgled. a ustvari je veoma kratak. Da ne bježim od stvarnosti. dakle izrièaja na kojim nijedan interpretator ne bi pokušao graditi sliku o bogat284 ." "Pjesma me potakla da i ja sama razmislim o svojim tegobama. ali se prema njegovim "rješenjima" razlièito odnose. Mislim da sve nije tako važno i da za to ne smijemo sve sitnice uvelièati te si time ogorèavati taj život koji je ustvari tako kratak. makar nas danas okolina tjera na prizemljenje. svoju bol i unutrašnju patnju a da do danas ja lièno nisam èula da to ime postoji. Drugotnim se ovdje èini procjena o cijelosnosti ili necijelosnosti toga razumijevanja. jer život bez ideala nije nikakav život. Znatno je manje uèenika sastavak poèelo komunikacijski relativno neutralnom reèenicom." "Ponio sam autorovu poruku o viðenju svijeta iz njegovog ugla gledanja.

pjesme o radosti. scenskoj i filmskoj umjetnosti. jezik i dr. i postoji ideja njime uspostavljena i kazana? Iz metodièke je literature poznato da uèenici za tzv. str.. na svoje sadašnje ili buduæe zanimanje i posao u okviru toga društva. Držimo dostatnim navesti kako taj portret ocrtavaju Inhalder i Piaget: "Mada razvoj adolescenta još uvek traje. on poèinje da misli na buduænost. Zvonimir Dikliæ. onda . Zagreb. a da je njegov interes za druge kompozicijske.šaljive . devetom mjestu. nadovezujuæi na 8.stvu i blještavosti pjesnièkoga rekvizitarija ove pjesme. Birajuæi izmeðu dva ponuðena . opisi. Isto. i II. zatim ./ u drugome planu.s omjerom 75:25.pred . 285 .. 41. 10. Isto. slobodno èitanje u pravilu biraju prozu. pa .ozbiljne pjesme . 12. sreæi i ljubavi -.pjesme o smrti. Školske novine.9 Zanimanje za emocionalne sadržaje u pjesmama uèenici su iskazali ovako: na prvom su mjestu . 66.10 Kad je autorica ponudila uèenicima srednje škole da rangiraju svoj interes za tri sastavnice ustrojstva dramskoga teksta. likovi. dijalog. Mira Kermek-Sredanoviæ utvrdila je interes uèenika VIII razreda osnovne škole iskaziv omjerom 80:20 u korist proze. Lik u književnoj. Isto. Književni interesi djece i omladine. Zvonimir Dikliæ navodi rezultate istraživanja s uèenicima VII i VIII osnovne te I.podrugljive i smiješne.pjesnièku sliku .8 Birajuæi izmeðu 9 ponuðenih vrsta lirskih pjesama. 73.elementa lirske strukture .11 Baveæi se interpretacijom književnoga lika u nastavi. Isto. 3..tužne -."12 Isti autor navodi kako "u III i IV razredu srednjeg usmjerenog obrazovanja opada zanimanje za fabulu. Mira Kermek-Sredanoviæ.muzikom stiha . 1989. ti uèenici biraju . tok dogaðaja. 11. 71. str. odnosno strukturne elemente /likovi. str. Školska knjiga. Zagreb. str. str. 2. ideje. što je svakako rezultat ne samo psihièke zrelosti uèenika nego i njihove opæe kulture i književnog obrazovanja. 121. slijede .radosne -. oni su ponuðene varijable rangirali ovako: 1. tj. ovdje nam je još potrebno ukljuèiti skicu psihologijskoga portreta adolescenta. 1985. a . 40. 9. str. 13. onda. koji u njoj realno postoji i po kojemu ona jeste upravo to odreðeno i neponovljivo umjetnièko djelo po kojemu. bolu i stradanjima .pjesme o domovini-. a ne poeziju. razreda srednje škole "da ispitanike u pripovijednome djelu najviše privlaèi uzbudljiva fabula.su im na posljednjem.."13 Za utvrðivanje recepcijskog praga.uèenici se opredjeljuju za . a na kraju liste su .

svoje sadašnje aktivnosti životni program u koji su ukljuèene potonje ili odrasle aktivnosti. Najzad, nastojeæi da uklopi sebe i svoj sadašnji ili buduæi posao u društvo, adolescent takoðer namerava /a, po njegovom mišljenju, samim tim/ da reformiše to društvo u nekom ogranièenom podruèju ili u celini / bez sumnje, ovo važi za gotovo sve adolescente u savremenim civilizovanim društvima/."14 Nešto kasnije, autori dodaju i ovo: "Ako se zadovoljimo sa sasvim globalnim i naivnim promatranjem, ne pokušavajuæi da razlikujemo po osobenim socijalnim reakcijama uèenika srednje škole, šegrte, mlade radnike i mlade seljake, zapažamo da se adolescent razlikuje od deteta, pre svega refleksijom koja premaša sadašnjost. /Potcrtava ZGV/ Adolescent se upuæuje u pravcu neaktuelnih razmišljanja koja su, ipak, u vezi sa doživljenim i aktuelnim situacijama. Drugaèije reèeno, adolescent, za razliku od deteta, poèinje da gradi sisteme i teorije, ako reèima "teorija" i "sistem" pridamo najšire znaèenje."15 Držimo da i bez širenja teorijske podloge možemo prihvatiti zakljuèak da je recepcija uèenika III razreda srednje škole pjesme Ja n'jesam sanjar Muse Æazima Æatiæa upravo izvanredna i u velikoj mjeri udovoljava kriterijima koje uspostavlja metodièka teorija. Naime: Moglo se oèekivati da æe se uèenici zadržati na onome što bismo iz motivike pjesme mogli oznaèiti fabulativnim. Da njihov obzor, meðutim, nije sužen iskljuèivo na dogaðajnost, govore u prvom redu tematske rijeèi iz frekvencijskoga rjeènika koji je dobiven potanjom leksièkom analizom njihovih iskaza o dojmu. Bez snažnog doživljaja upravo prvoga dijela pjesme, a koji kasnije ne navode, odnosno navode samo u citatu svehli listak i mrtva knjiga /uz sporadièno javljanje neba i bure, što ovdje nije relevantno jer u primorju predstavlja motiviku svakodnevnice pa je teško procijeniti porijeklo tih leksema u tekstu/, taj leksièki niz izvjesno ne bi bio takav. Ovdje je rijeè o ekstrapolaciji estetskog, mada neosviještenog, doživljaja u ideju, tj. o izvjesnoj sinkreziji emotivnoga i racionalnoga. Leksièka analiza pjesme kazuje da se samo rijeè tužan /koja se u uèenièkome frekvencijskome nizu nalazi uz imenicu tuga/ nalazi u pjesmi, i to u sintagmi tužni pjesnik, a ta se sintagma ni jednom ne javlja u uèenièkim zapisima. Ostale leksièke jedinice s prvih rangova frekvencijskoga niza /bol, gorèina, razoèaran, osamljen/ dokumentiraju unutrašnju preobliku poèetnog /ulaznog/ poticaja. Pjesma je, dakle, motivirala eksteritorizaciju leksika iz emotivne sfere. Držimo da uopæe nisu realna oèekivanja da bi uèenici u
14. Ž. Pijaže - B. Inhelder /J. Piaget/, Intelektualni razvoj deteta, Zavod za udžbenike i nastavna sredstva, Beograd, 1978., str. 48. 15. Isto, str. 49.

286

zaista slobodnom iskazu o dojmu, govorili o ljepoti pjesnièkoga jezika i navodili njegov instrumentarij. Njihov, pak, iskaz izrazito je individualiziran, on je lièan u sadržaju i izrazu, te ga, stoga, cijenimo - stvaralaèkim.16 Uz to, uèenici su na pjesmu reagirali razmišljanjem! Prema unutrašnjoj stvarnosti pjesme oni su se ponijeli kao prema punoj stvarnosti, što kazuje da su osjetili taj svijet pjesme kao zaseban i u sebi stvaran. Ne mogu se od srednjoškolaca oèekivati Katièiæeve spoznaje o odnosu zbilje književnoga djela prema zbiljskome svijetu.17 Oni su, jednostavno, ušli u taj svijet kao da je stvaran. Kako je taj svijet književnog djela jezikom sazdan svijet, to je jedini put da se do njega doðe - jezik. Stoga s punom izvjesnošæu možemo reæi da su uèenici osjetili Æatiæev pjesnièki jezik, da ih je on dvojako motivirao: na njegov pjesnièki rekvizitarij reagirali su jezièkim stvaralaštvom, a na motiviku fabulativne provenijencije razmišljanjem. To držimo dostatnim za uvrštenje ove pjesme u programe nastave književnosti, i to upravo u III razred srednje škole. Time bi se, dijelom, popunila programska praznina, odnosno pridonijelo bi se upotpunjavanju slike bosanskohercegovaèke književnosti s poèetka stoljeæa, koja bez programske zastupljenosti pisaca muslimanskoga kruga ne može biti valjana. Ovaj zakljuèak, jasno, ne iskljuèuje i druge izbore. Uz potvrdu poèetne teze da je pjesma Ja n'jesam sanjar Muse Æazima Æatiæa, uz odgovarajuæu metodièku aparaturu, dostupna recepcijskim moguænostima uèenika III razreda srednje škole izvan bosanskohercegovaèkog kulturno-povijesnoga prostora, ovo je istraživanje, držimo, ukazalo na potrebu za sljedeæim koje bi, s ambicioznijim ciljem i njemu primjerenom metodologijom, bilo usmjereno prema utvrðivanju korpusa muslimanske bosanskohercegovaèke književnosti sukladnog potrebama i moguænostima književno-jezièkog odgoja i obrazovanja u ovim prostorima. Još nešto: Za ulazak u svijet poezije svakako je važna i potrebna civilizacijska pripravljenost, odnosno gotovost. Otvara se pitanje: Može li put biti obrnut, tj. može li se zamijeniti toèka polaska s toèkom dolaska? Povijest književne recepcije i književno-jezièkog odgoja i obrazovanja pokazuje da to može biti. Poezija otvara recepijentu civilizacijske obzore i razvija u njemu potrebu da to njih dosegne. Stoga se ovdje presudno važnim
16. Zdenka Gudelj-Velaga. Nastava stvaralaèke pismenosti, Školska knjiga, Zagreb, 1990., str. 27. 17. Radoslav Katièiæ, Jezikoslovni ogledi, Školska knjiga, Zagreb, 1971., str. 224.

287

èini sljedeæi podatak: Na kraju nastave u svakome od eksperimentalnih odjeljenja profesor je pitao uèenike: "Biste li željeli saznati nešto više o pjesnikovom duhovnom i civilizacijskom obzorju?" Uèenièki je odgovor bio potvrdan, uz realan, statistièki zanemariv, onih koji su se izjasnili da im je svejedno. Onoga trenutka kad nastava književnosti svojom kvalitetom prestaje biti uèeniku samo radna obaveza, veæ kad je on doživio kao komunikacijski proces s osobnim interesom za sudjelovanje u njemu, uèionica se pretvara u književnu tribinu, a uèenik od prinudnoga recepcijenta postaje potencijalnim diseminatorom književne kulture. Upravo stoga nastavni programi imaju vrlo važno socio-kulturno znaèenje, pa je isplativ trud oko situiranja pisca u nastavni program. The paper examines a possibility ofincluding the poem by Musa Æazim Æatiæ The paper examines a possibility of including the poem by Musa Æazim Æatiæ Ja n'jesam sanjar /I' not a Dreamer/ into the curriculum. The survey among students and teachers, as well as students' texts, are being examined. The author concludes that the inclusion into the curriculum will fill in the gap and contribute to the overall introduction of students into the area of Moslem literature at the beginning of 20th century. The paper advocates the use of poetry in the process of establishment of inter-civilization relations.

288

Ismet Smailoviæ POGLED NA PISMO I JEZIK LISTA GAJRET U 1913. GODINI Jezièka analiza jednog književnog djela, a pogotovu cijeloga godišta jednog lista u kojem se nalaze svakovrsni prilozi raznih suradnika, nije nimalo lahak zadatak. Da bi se takav posao uredio pravom znanstvenom metodologijom, tj. analitièki i detaljno, potrebna je prije svega iscrpna fonetska analiza, zatim morfološka, sintaktièka, a osobito leksièka, pa analiza tvorbe rijeèi, analiza stila, analiza stranih jezièkih elemenata itd. Za ovu priliku to bi bilo veoma opširno struèno izlaganje i izlazilo bi iz okvira teme i ciljeva ovoga skupa. No da bismo ipak imali neki uvid u jezik i pismo lista Gajret iz 1913. godine i informaciju kako je tada govorila i pisala bosanskohercegovaèka, uglavnom muslimanska inteligencija okupljena oko Gajreta, ja sam ovome svom izlaganju dao naslov Pogled na pismo i jezik lista Gajret u 1913. godini, što znaèi da se neæu upuštati u opširnu jezièku analizu, veæ æu samo pogledom obuhvatiti osnovne i relevantne znaèajke pisma i jezika toga lista u godini koja je prethodila 1. svjetskom ratu. Ali prije nego što poènem svoje izlaganje o tome, želim napomenuti dvije stvari: 1) Nisam odabrao list Gajret iz 1913. godine iz nekih posebnih razloga, jer takvih razloga nema. Mogao sam tražiti bilo koje godište iz perioda austrougarske vladavine u Bosni i Hercegovini, ali sam uzeo ovo iz 1913. g. jer mi se ono jedino našlo pri ruci u mojoj biblioteci, a do drugih godišta nisam mogao u Banjaluci doæi. 2) Pogled na jezik u ovom godištu lista Gajret usmjerio sam samo na redakcijske tekstove lista i na priloge u prozi. Poeziju nisam uzimao u obzir jer autori takvih priloga radi ritma, rime, poetskog izraza, pjesnièke slobode i još iz drugih razloga ponekad namjerno stvaraju posebne rijeèi, izraze i oblike, služe se arhaizmima, provincijalizmima, nešto skraæuju, nešto proširuju, a sve to ne daje pravu sliku ondašnjeg svakodnevnog govora, odnosno književnoga jezika. U ovom izlaganju najprije æu govoriti o pismu, odnosno o pismima kojima je štampan list Gajret u 1913. godini. Naslov lista svih brojeva u ovom godištu, mjesto izlaženja, datum i godina štampani su na 3 pisma: latinicom, æirilicom i arabicom. Ime i prezime urednika, cijena lista, visina pretplate i adresa uredništva štampani su samo latinicom i æirilicom, i to naporedo. Èlanci, rasprave, književni radovi, prijevodi i ostali prilozi 289

štampani su i latinicom i æirilicom, ali ne naporedo veæ po želji autora ili po nahoðenju urednika. Kad sam izbrojio u cijelom godištu sve priloge, ustanovio sam da ih je 140 štampano latinicom, a 94 æirilicom. Sve redakcijske rubrike, kao, npr. Gajretov glasnik, Poruke uredništva, Iz uredništva lista, zapisnici skupštine, izvještaji, razni oglasi i obavještenja, štampani su pretežno latinicom, ali ima i æirilièkih tekstova. Kada je rijeè o pismima kojima je štampan list Gajret, valja naglasiti da je u to doba bilo nekih Muslimana koji su zahtijevali da se Gajret ne štampa æirilicom veæ samo latinicom. U vezi s tim u trobroju Gajreta br. 1, 2 i 3 od 1. marta 1913. izlazi bez potpisa redakcijski èlanak pod naslovom Æirilica i muslimani, koji poèinje ovako: "Dok se kod ostalih prosvijeæenih nacija rješavaju zamašna pitanja, koja potresaju svojim velièanstvenim pojavama i rezultatima, dotle su kod nas izbile neke neozbiljne i dosadne zaðevice radi toga što se list Gajret štampa osim latinicom i æirilicom. Te zamjerice idu za separatizmom, idu za tim da se u ovo prosvjetno društvo uruèe politièki intransigentizam, da se iz njega iskljuèe svi oni koji imaju drugo mišljenje o pismu æirilici i zadatku društva Gajret. I to bi neminovno slijedilo da se redakcija lista ne drži jedne odluke glavne skupštine, a to je da se list ima ureðivati i æirilicom i latinicom, tj. onako kako ko želi da mu se radovi štampaju." Poslije toga pisac èlanka, poput nekadašnjeg Crnorisca Hrabara, koji je u 10. stoljeæu branio staroslovenski jezik i Æirilovo pismo, dokazuje zašto bosanskohercegovaèki Muslimani treba da se uz latinicu služe i æirilicom i da nema nikakva razloga da je odbacuju. Evo nekoliko reèenica iz takvog dokazivanja: "... Svakom je slobodno da ima neko svoje mišljenje, ali se nikad ne smije dopustiti da on to svoje mišljenje drugom na silu nameæe. Zato je najpravednije da se svakom dopusti na volju da piše onim slovima koje on za umjesno naðe." "Ljudi mogu biti hrðavi koliko god hoæete, ali je svako pismo dobro. Meðu protivnicima æirilice ima i taj razlog (!), jer vele da je æirilica pismo pravoslavne crkve. Peke, a zar nije latinica pogotovo pismo katolièke crkve. Pa ne samo ta dva pisma, veæ su uopæe sva pisma bila u službi raznih vjera..." "A da to nije pismo preko noæi meðu nama izbilo, najbolje govori ta èinjenica da su za vrijeme otomanske vlade svi listovi izlazili arapskim hurufatom i æirilicom! Gjulšen Saraj, Bosna, Neretva u Mostaru, zatim Saferska naredba, službeni oglasi itd. Još i danas ima tih listova, a još i danas ima svijeta koji to pamti. 290

Što se tada niko ne podiže pa da rekne: latinica je pismo muslimana u Bosni i Hercegovini. Što onda nikom nije palo na um da ide na upravu na Musalu da protestira što se za muslimane upotrebljava æirilica?" Navodeæi još niz razloga i dokaza u korist æirilice pisac èlanka zakljuèuje svoje izlaganje ovako: "Ovo nije mišljenje samo pisca ovih redaka, veæ to mišljenje zastupaju svi uviðavni radnici na kulturnom polju. A kad bi se dopustilo da takve nauène probleme rješavaju onakvi mentaliteti kao što su oni koji su protiv æirilice, onda iz temelja to ne bi bio kulturni problem, veæ stvar vašarskih cirkusa. Danas kada ima 80 postotaka analfabeta u našem narodu, možda i više, naša je glavna dužnost da taj svijet dovedemo do pismenosti, pa neka se služi kakvim god hoæe pismom. Mi æemo kako do sada tako i od sada svaki lijep i koristonosan rad štampati onako kako suradnici budu zahtijevali. Slažuæi se i pokoravajuæi se zakljuèku glavne skupštine da se list Gajret mora štampati i jednim i drugim pismom, mi æemo se toga i držati." Meðutim, ovaj èlanak nije jedini kojim list Gajret brani æirilicu. Odmah sljedeæeg mjeseca u dvobroju br. 4 i 5 od 1. aprila 1913. na prvoj, drugoj i treæoj stranici izlazi opet nepotpisani redakcijski èlanak s naslovom Muslimani i æirilica. U tom èlanku nepoznati autor historijskim èinjenicama i dokumentima dokazuje da je æirilica stoljeæima bila tradicionalno pismo bosanskohercegovaèkih Muslimana i da su se njome dugo vremena služili i turski sultani, turski namjesnici u Bosni i mnogi bosanskohercegovaèki domaæi begovi. Pri tome navodi kako su turski sultani: Murat II, Mehmed II, Bajazid II, Selim I, Sulejman I, Selim II i Sulejman II pisali više svojih pisama našim jezikom i æiriliènim pismom, a po ugledu na njih æirilicom su pisale i neke turske paše, turski namjesnici i ostali turski dostojanstvenici, kao npr. Mehmed-paša, Mehmed-beg Minetzade, Mahmut-paša Abogoviæ, Skender-beg gospodar bosanski, Ajas-paša hercegovaèki, Mustafa-paša - sultanov namjesnik u Misiru, Gazi Husrevbeg - sultanov namjesnik u Bosni, Mehmed-paša, gospodar Budima, i još mnogi drugi. Evo nekoliko i doslovnih izvoda iz tog èlanka: "U Bosni i Hercegovini æirilica je bila jedino pismo narodno, i to ne samo za pravoslavne i muslimane nego i za katolike. Naše takozvano begovsko pismo razvilo se iz kurzivne æirilice i nije ništa drugo nego samo jedna grana njezina... Koliko je æirilica bila ušla u naš elemenat, vidi se najbolje po tome što su neki naši begovi njom pisali sve što su znali, dok su za turska pisma uzimali naroèite pisare. Takav sluèaj bio je u èuvenoj porodici Èengiæa. I ne samo to: ima sluèajeva gdje su naši stari na svojim 291

bašlucima upotrebljavali æirilicu. Jedan takav natpis nalazi se u Èaðevini kod Rogatice, a drugi na grobu Mahmuta Brankoviæa u Brankoviæima, isto u Rogatièkom kotaru. Katolièki sveæenici i sav njihov puk pisali su isto sve od XVIII stoljeæa samo æirilicom; još 1737. izrièno je zabranjivao fra Luka Karagiæ upotrebu latinice..." "Ali proðimo svu tu daleku prošlost. Nijesu li naši svi stariji ljudi još i iza okupacije pisali samo svojim starim begovskim pismom, vrstom æirilice? Nije li turska uprava uz turski jezik i pismo priznavala i upotrebljavala samo æirilicu? Treba uzeti sva tri naša lista iz zadnjih godina turske vlade u Bosni i Hercegovini, Bosnu, Cvjetnik i Neretvu, pa æe se vidjeti da u tim zvaniènim i poluzvaniènim listovima stoji samo æirilica pored turskog pisma. Treba li poslije toga veæih, jaèih i neposrednijih dokaza?" I na kraju autor èlanka završava svoje izlaganje ovako: "...Iako se ovako oèevidno može pokazati tolikogodišnja tradicija æirilice, poèevši od turskog dvora pa do obiènih kajmekama provincijskih... mi ipak ne tražimo njezinu bezuslovnu upotrebu. Širokogrudi liberalizam naš je prvi i glavni princip u životu... Njegovati i uèiniti oba pisma i služiti se njima i preko njih za sve što vodi pravoj kulturi i svjesnom napretku, to je dužnost svih onih koji ozbiljno žele da budu uistinu prosvijeæeni i napredni elementi i koji to žele svome narodu uopæe." Kad danas èitamo ovakve èlanke i misli, izreèene i napisane u aneksiranoj Bosni i Hercegovini prije 80 godina, moramo biti ponosni na širokogrudost, objektivnost i toleranciju tih naših prethodnika i ne smijemo se zavaravati i sebi u zasluge pripisivati da smo samo mi u posljednih 20 godina pravi borci za jezièku ravnopravnost i ravnopravnost naših pisama. A sad da bacimo pogled na jezièku stranu lista Gajret u 1913. godini. Meðutim, prije toga potrebno je nešto reæi o autorima priloga èiji jezik promatramo i o glavnom uredniku tadašnjeg lista Gajret. Glavni urednik svih brojeva Gajreta u 1913. godini bio je Avdo Sumbul, koji je zbog svoga antiaustrijskog djelovanja i simpatija prema Srbima bio 1914. interniran u Arad, gdje je u tamošnjem zatvoru ubrzo umro. Svoje prozne priloge objavljivali su u tadašnjem Gajretu sljedeæi autori: Hadži Hamid Svrzo, dr Mehmed Spaho, Hasan Hodžiæ, Hamdija Muliæ, Osman Nuri Hadžiæ, Nazif Resuloviæ, Fejzulah Èavkiæ, Mustafa Spaho, Hifzi Bjelevac, Beæir Novo, Ahmed Rašidkadiæ, Hasan Nurkiæ, Derviš Tafro, Hasan Midžiæ, Fadil Kurtagiæ, Muhamed Zahiroviæ, Mustafa Èeliæ Gazanfer i Muhamed Hadžiæ. Velik je broj autora koji svoje priloge nisu potpisivali punim imenom i prezimenom veæ samo imenom ili inicijalima imena i 292

gluhi (46). historiju (15. i to opet u èlanku Nazifa Resuloviæa Umišljenost i hvalisanje. halku (46). Rijeèi opæi i njezine izvedenice pisane su gotovo dosljedno samo sa æ. historijskoj (85). gluh (46). 84. opæim interesima (14). postoje primjeri bez h: rðavog moralnog odgoja (96) i rðavih zabluda (96). izuzev lirskih pjesama. vehnula (137). gdje uz primjer 7 sahata stoji i u 2 sata (151). 142). shrvana (137).prezimena. 139. istoriju (95) i mana (95). muha (47.69. 101. shrvana (137). 51. štampani dosljedno ijekavskim izgovorom. U ovom pogledu na jezik najprije æemo promatrati ono što ide u oblast fonetike. opæeg stanja (16). i to u jednoèinki Siroèe Nazifa Resuloviæa 2 puta. lahak (4). hrðavih (137). sahat-dva (51). suhim ubrusima (139). 41. kuhati (73). hrðavom (94. 11. mahanu (38). hrðavom (11). a najviše u rijeèi sahat. mahrama (73). historièara (120). vehnula (165). Prije svega želim da naglasim da su svi prilozi u ovom godištu. 159). shrvana (137). kahva (51). npr. nijesi. duhanom (198). mahane (7). te u redakcijskom oglasu za Gajretovu skupštinu. kahvedžije (152). koji nemaju nikakva potpisa mogu se smatrati redakcijskim. gdje mu po etimologiji nije mjesto: sahat (43. 71. suhe šljive (64. vehnula (165). 123). sat. 127). duhan (64). Galas h se nalazi i u ovim primjerima: lahka (74). Prezentski oblici s negacijom pomoænog glagola biti. historijsku (92. 156. 65. (177). a zatim ono što ide u druge jezièke oblasti. jedna kratka ocjena Mustafe Èeliæa Gazanfera o pjesmama M. Samo na 3 mjesta 293 . pa tako imamo primjere: suhim plaèem (37). suhe naredbe (153). tj. duhana (64). 52. str. kahvu (50.69). opæem dobru (65). nijesu. nijeste. sveopæi znaèaj (154) sveopæa prosvjeta (154). pa ne znamo o kojem se autoru radi. nijesmo. kuha (73).152).156). kahvene kašièice (73). a to su: kafu (198). opæe èovjeèanstvo (42). Bez etimološkog h postoje takoðer samo 3 primjera. 127). u cijelom godištu uvijek su: nijesam. Samo sam na 3 mjesta našao ovu rijeè bez h. 35. bez obzira jesu li objavljeni latinicom ili æirilicom. Svare štampana ekavski. Svi tekstovi. lahak (10). opæeg napretka (162). lahku (10). vrhnula (137). Glas h gotovo dosljedno èuva se u svim rijeèima gdje mu je po etimologiji mjesto. Umjesto h imamo v samo u 3 primjera. 152). Jedino je na 180. suhe pustare (95). i to: suvo zlato (58) u èlanku nepoznata autora i zatim suvobisernim oblicima (197) u prevedenom èlanku Filozof Anatola Fransa. opæeg dizanja (185) opæih uslova (71). kuharica (177). lahko (94. sveopæa ljubav (173). navodeæi primjere s oznakom stranice na kojoj se nalaze. mahramom (73). pola sahata (43). oblika jesam. Na 2 mjesta. uopæe (6. sedam sahata (151). suha šljiva (64).

od pošljednjih mjesta (16). opæina u Bileæi (146). da nastavim svoje študije (31). Ima takoðer primjera gdje se u stranim rijeèima sekvenca st piše kao št. postaše višestruki milijunari (15). u pošljednje vrijeme (5). s pošljednjim dahom (55). kuæa s bašèom (50). a danas toga u standardnom jeziku nema. napošljetku (65. njihovih našljednika (95). svih opæina (147). ali: i èetvrt miliona kruna (2). snijege nanio milione štete (64). npr. 15 milijuna kruna (67). pa nalazimo 11 puta milijun a 4 puta milion. banjaluèka opæina (146). nekoliko milijuna kruna (64). na dijeljenje štipendija (3). kad bašèovan njeguje (7). opšti propisi (73) i opšteg buðenja (185). pošljedica toga jest (40). Što se tièe pridjeva sretan s njegovim oblicima i izvedenicama.94). preko pola milijuna (20).nalazimo tu rijeè pisanu sa št: opštu pozornost (60). dvije stotine miliona ljudi (155) i milion ljudi (199). opæinskim silama (39). uprkos mojih milijuna (54). te su študije (6). I rijeèi bašèa i bašèovan nalazimo samo sa šè uz jedan izuzetak sa št. sretne duše (36). nalazimo ga i sa glasom t i sa glasom æ gotovo u istom brojnom odnosu. sa svim svojim pošljedicama (58). bez ijednog primjera sa št: opæine (5). Evo nekoliko takvih: dijeli ðacima štipendije (2). pošljednju mrvu (31). mladom milijunerskom paru (52). opæinski oci (40). Meðutim. u bašèi (51). opæinski bilježnik iz Goražda (15). ali u èlanku Ahmeda Rašidkadiæa nalazimo ovaj primjer: radili su u svojim baštama (95). Gajret dijeli štipendije (8). nesvjesno bi tumarao po bašèi (36). Broj milion mnogo èešæe se piše milijun nego milion. zasad manjka uz sirotište bašèa (41). ovaka inštitucija (42). opæinsku štipendiju (41). Gajretovu štipendiju (41). od svoje opæine (183). ima na milijune gljivica (176). Sa t ima 15 primjera: niko nije bio tako sretan (35). pošljednji naèin (5). njegova se pjesma razli zelenom bašèom (35). uzdržavanje bašèe (41). molio opæinu (123). Upadljivi su mnogi primjeri u kojima je glas s ispred suglasnika lj palatariziran u š. npr. kako si postala sretna 294 . naših opæina (40). na one sretne èasove (36). opæine Bihaæ i Mostar (68).: milijune i milijune potrošiæe i jedni i drugi (14). npr. pošljednjih 100 godina (4). u pošljednjim brojevima (17). 25 milijuna kruna (67). razvijala se u bašèi ðul-ružica (100). u pošljednje doba (158). nove inštitucije (42). rijeèi opæina i opæinski pisane su dosljedno samo sa æ. u našoj opæini (147). za opæinsku bolnicu u Tuzli (116). najpogubnijih pošljedica (95). i milijune kruna narodnog novca (70). koje dijete èine sretnim (36). vaše bašèe (56). po avliji ili bašèi (51).

konstatujemo žalosnu èinjenicu (116). dok konstatujemo (147). ofenziva (117). a upitno-odnosna zamjenica ko pojavljuje se 5 puta bez t. demokratizovati (2). ja nesreænik (54). kristalizovan i stilizovan (214). 89. radi toga apelujemo (214).(37). prema poduzeæima sa slabim kapitalom (140). i to: regenerisane (3) i reformisane (3). defenziva (117).ovati. a nesreæniji od babe (200). 98. za posao se mora angažovati (71). kemijskim (109). pažnju zaslužuju: poduzetnik. uèinila je od njeg jednog nesreænika (60). s fabrièkim poduzeæima (5). 91). Odmah da kažem da takvih glagola nema mnogo i da se njihovi oblici nalaze sa sva tri takva nastavka samo u nejednakom brojnom odnosu. njega je uèinilo nesreænim (90). da opravdate Vašu 295 . svako (64. æirilicom je ratificirao ugovor (86). kako æe otkazati svoju suradnju (116). da se sretniji opet podigneš (62). npr. najbolje nam garantuje (147). naroèito o glagolima s infinitivnim nastavcima . ali je ova godina bila sretna (65). 91. 126). suradnik. -irati i -isati i o nekim imenicama. poduzeæe. da budete sretni (105). 38. 34. prekalufljen (14). lijeènik je konstatovao dijagnozu (200). 63. safun (68). ilustrirati (116). kad su bili sreæni ili nesreæni (59). otkaze za suradnju (151). madžarskom (6). koliko bih se sretnijim osjeæao (100). dakle ko (44. 50. reformiranog Gajreta (219). nego je još konkretizovao (2). kroniènu (176). Neka je svima sretno i hajirli! (147).: da poduzetnik daje posao radnicima (4). s nastavkom -irati ima 5 primjera: organiziraju se (9). Morfološke karakteristike ne zaslužuju nikakvu posebnu pažnju jer su svi oblici i u deklinaciji i u konjugaciji i u komparaciji u granicama današnje jezièke norme. iko (21). koliko li sam sretan (37). suradnja. kemijska (68). Vi me vidjeste tako nesreæna i htjedoste me uèiniti sreænim (22). S nastavkom -ovati ima 12 primjera: organizovan rad (1). mnoga su naša društvena poduzeæa propala (16). sretan u svome životu (113). nesreæni graðanin atenski (90). 156). otkazao je svoju suradnju (116). kemièar (6). a s nastavkom -isati postoje samo 2 primjera. nitko (155). Ostale važnije fonetske karakteristike uoèavaju se u sljedeæim primjerima: kaluf (14). znam da sam sreæniji od majke. ali bi se moglo nešto ukratko reæi o tvorbi rijeèi. 126) i 4 puta sa t kao tko (10. Pa i oni rijetki sreænici (45). naša nesretna partajiènost (18). kako æu i ja biti sretan (123). minuta i sekunda. mnogi su se živo interesovali (150). Madžari (69). Što se tièe imenica. svako ovo poduzeæe (16). a sa æ ima 12 primjera: da æu biti nesreæan (22). koji obustaviše svoju suradnju (116). ja sam te ubio. kemijski (139). najnesretniji u braku (99). niko (6. nikoga ne interesira (96). koje su štampane samo u takvom tvorbenom obliku.

vaspitanje duha (154). godini veæ i na jezik tadašnjeg bosanskohercegovaèkog javnog komuniciranja i književnog stvaralaštva. Evo kakva je situacija u tom pogledu: Prije svega. npr. Upadljivo je da se sekretar uvijek i bez izuzetka naziva samo tajnik. Rijeèi stroj i mašina stoje u brojnom odnosu gotovo naporedo (pa imamo: u parnom stroju (7). Dok za svjedodžbu ne nalazimo nigdje sinonim svjedoèanstvo veæ samo svjedodžba. ali rijeè lijeènik nije. Rijeè sudac takoðer je dominantna. Ovdje mogu reæi da je Gajret imao tajnika i za vrijeme Kraljevine Jugoslavije.: pošljedice rðavog moralnog odgoja (96). izvještaj tajnika (prilog Gajretu. primio se funkcije tajnika (prilog Gajretu str. opet se treba prvo obratiti ljekaru (83).suradnju u Gajretu (151). Izet ef. ali: da se èlanovi jednog društva vaspitaju (73). Gradskom poglavarstvu u Tuzli potrebna su dva lijeènika (116). koja u ovom izlaganju zaslužuje posebnu pažnju ne samo u odnosu na jezik lista Gajret u 1913. jedan šeriatski sudac (118). Lijeènik je konstatovao dijagnozu (200). Hazim ef. na mjesto tajnika Mustafe Islamoviæa (prilog Gajretu. mašine i 296 . 1 i 12). strojevi koji proizvode snagu (109). str. lijeènik u Bosanskom Petrovcu (148). ali: valja se odmah obratiti ljekaru (27). 1 i 12). razni strojevi (109). žito posijano sijaæim strojem (83). šeriatski sudac u Tuzli (150). šeriatski sudac (114). 2). stajala je jednu minutu (55). dotle uz rijeè odgoj i odgojiti postoji vaspitanje i vaspitati. april itd. našem bivšem suradniku (116). A sada da pogledamo upotrebu leksike. imena svih mjeseci nisu slavenska veæ latinska. npr. mart. tj. lijepog i èestitog odgoja (96). Muftiæ. Salih ef. bivšem vakufskom tajniku (82). 1). str. 1 i 12). Jusuf Zija ef. moæ duševnog vaspitanja (154). str. jer pored veæeg broja primjera za lijeènik nalazimo i 3 primjera u kojima se to struèno zanimanje naziva ljekar. preporuèuju i ljekari (83). Spahe. od našeg suradnika (116). Obukao se i otišao po lijeènika (200). strogom disciplinom se vaspitavaju èlanovi (47). tajnika Trgovaèke komore (116) itd. januar. ali: južno voæe. šeriatski sudac (183). februar. i nema ni jednog primjera koji bi potvrðivao slavenski naziv mjeseca. dobar uspjeh u društvenom vaspitanju (74). nauèen i lijepo odgojen (163). npr. lijeènièka svjedodžba (183). npr. Pertevu. surednik svih ozbiljnih listova (178). još minutu (84). tajnièko izvješæe (prilog Gajretu. da se uèenice odgoje u duhu koji prija (156). tajnik Fehim Kafadareviæ (prilog Gajretu str. Midžiæ. Mehmed ef. a umjesto tjedan nalazimo samo sedmica ili hefta. Takoðer nema ni jednog primjera da bi se hiljada nazivala tisuæa a sedmica tjedan. još sekundu (84). Hadžiegriæ. Kad sam se povratio sa lijeènikom (200). Umjesto tisuæa uvijek je hiljada.

npr. npr. položivši odmah cijelu utemeljaèinu (146). a zatim blagovalište (40). sudac. svjedožba. a rijeè lumpaèenje ima isto znaèenje kao i lumpovanje. Rijeè kamatnjak upotrijebljena je sa znaèenjem kamata. odnosno univerza. znaèenje im je drukèije nego 1913. kat.: Prostitucija i lumpaèenje mora biti apsolutno iskljuèeno (142). Bez odgovarajuæih sinonima našao sam ove rijeèi: voz. godine. uslov i uvjet. zemljopis. a rijeèi gospodarstvo i gospodarski èešæe su nego privreda i privredni. brzojavni. rijeè elemenat gotovo uvijek znaèi narod... muzika. nove vrste alata i mašina (5).) koliko i najjaèi fizièki rad (142).. odnosno trpezarija.. znanost i nauka. Rijeèju utemeljaèima oznaèavao se prilog utemeljaèa nekog društva. npr. omladina i mladež. lumpaèenje i utemeljaèina. zanat i obrt i još neke druge. ili: prostitucija i lumpaèenje iziskuju isto toliko hrane (. npr. ili: Muslimanska štedionica upisala se za èlana utemeljitelja našeg Gajreta i odmah uplatila 297 .: U prošlom broju smo javili da se banjaluèka opæina upisala za Gajretova utemeljaèa. Još desetak dana. tvornica i fabrika. a neobiène su i rijeèi: kamatnjak.. Tako npr. i nekoliko sati. 5). Baš ni u jednog elementa u našoj zemlji nema tako primjetljivih staleških razlika kao kod nas (74). hiljada i latinske nazive mjeseci. npr. vazduh i zrak. Iznenaðuje rijeè vatrenjaèa u znaèenju voz ili vlak. pa æe uz prvi zvižduk vatrenjaèe ostaviti Sarajevo (32). U opisu Vakufskog sirotišta u Sarajevu na 3 mjesta nalazimo rijeè blagovalište sa znaèenjem blagovaonica. stoljeæe i vijek. prema industrijskim mašinama (109). ili ako se èuju.. tajnik. Blagovalište je samo jedna velika soba (4). izvještaj i izvješæe.: jer smo mi elemenat zapušten (18). sveuèilište i univerzitet. upotrebu raznih mašina (109). i mi se kao prosvjetni organ našeg elementa osjeæamo moralno zaduženim (153). etnièka zajednica. Naporednu upotrebu u približno jednakom brojnom odnosu imaju i sljedeæe rijeèi: domovina i otadžbina. kukci. str.: Radi ovog stanja sve su banke zadržale s poèetka svoj kamatnjak. koji je veæ bio velik (66). Koliko je æirilica bila ušla u naš elemenat (87).šibice (69).: Èim se uðe u hodnik s vana. knjižnica. val i talas. I na kraju bit æe zanimljivo ukazati na neke neobiène rijeèi koje se danas ne mogu èuti u Bosni i Hercegovini. npr. ovo je naš muslimanski list koji širi kulturu i prosvjetu meðu našim elementom (prilog Gajretu.. kuhinja. a to se može najviše da primijeti kod muslimanskog elementa (68). na desnoj se strani nalaze prostorije za upravu sirotišta. ili: Na lijevoj se strani ulaza nalazi isto velika soba kao i blagovalište (40).

" Eto. and it is almost impossible to do an analysis of language and script of one journal only. Najinteresantnija je rijeè partajiènost sa znaèenjem pripadnost nekoj politièkoj stranci. Selim I. a što je najglavnije i najžalosnije zaslepljenost. mogao obuhvatiti. Bayazid II. There is no particular motive why should one analyze the Gajret in 1913. i što se u današnjem zvaniènom jeziku i jeziku javnog obavještavanja èuva i njeguje. ekonomski udar našeg elementa. npr. That is why we chose to offer an outlook on the language and alphabet of only one journal. it might be the interesting reason for it. šta više i u partajiènosti (18). Suleiman I. za ovu priliku ovo bi bilo najvažnije što je moj pogled na jezik lista Gajret iz 1913. što je od takvog jezika do danas ostalo a što nije. natražnjaštvo i partizanstvo naših muslimanskih politikana iz Bosne onemoguæuju Gajretu materijalno da svoju delatnost razvije što jaèe.. No i ovo je. ili: U interesu je Gajreta da se u pododbor biraju lica bez razlike na partajiènost (18).: Gajret je nas svih: malih i velikih. na 234. avgusta 1925. particularly under conditions such as ours. but. odnosno partiji. a opširnija jezièka analiza sigurno bi ukazala na više detalja i pojedinosti. Many arguments were offered in favor of Cyrillic script. odnosno ne èuva i ne njeguje kao bosanskohercegovaèki autohtoni i autentièni jezièki izraz. pa tako u Gajretu od 1. on the other hand. strani umjesto nje nalazimo rijeè partizanstvo u ovoj reèenici tadašnjeg predsjednika Gajreta dr Avde Hasanbegoviæa: "Poratne prilike. wrote many letters in our language and in Cyrillic script. such as Murat II.. nadam se. Their example was followed by a great deal of Ottoman Turkish digni298 . An Outlook on the Language and Alphabet of the Gajret Journal in 1913 In 1913 several journals were published in our parts. dovoljno da se vidi kako se govorilo i pisalo u prvim decenijama 20. Mehmed II. Selim II and Suleiman II.èitavu utemeljaèinu (184). staležu. In a number of articles one could see the statements that a considerable number of Ottoman Sultans. and that is the Gajret in 1913. ili: tu je opet naša nesretna politièka partajiènost (18). Bit æe da je i tada ova rijeè bila neobièna pa se tražila neka bolja. stoljeæa u Bosni i Hercegovini. In a large number of issues in this year one could follow a dispute about the reasons for writing in Cyrillic or Latin script. g. bez razlike u rodu.

Having examined the Gajret in 1913 meant also to see what was the way and style it had been written in it eighty or so years ago. Hamdija Muliæ. Mustafa Èengiæ-Gazanfer and others. Fadil Kurtagiæ. The editor-in-chief in 1913 was Avdo Sumbul. It is interesting to note that all the three newspapers from the last years of the Ottoman rule in Bosnia used only the Cyrillic script alongside the Turkish language. Hasan Hodžiæ. The sound h was meant and attempted to be retained in all its rightful places. It is also interesting to note that all the contributions but the one on page 180 about the poems of M. In this year. Hifzi Bjelevac. Mehmed Spaho. Dr. among others. 299 . Osman Nuri Hadžiæ. by: Hajji Hamid Svrzo. but only in initials.taries. Svara had been published in iyekavian dialect. He was famous for his sympathies towards the Serbs and his anti Austro-Hungarian position and activities. one can find the contributions from. A great deal of authors did not give their full name and surname. so we do not know who they were. One can conclude that the Gajret was the product of 20th century and that it contributed to the Bosnian-Herzegovinian autochthonous and authentic linguistic expression.

300 .

zapravo veæi dio .prihvatili su hrvatstvo.Alija Isakoviæ VID BOSANSKOG JEZIKA Leksika bosanskomuslimanskih pisaca preporodnog perioda i naši pravopisi Kako su Bošnjaci krupna stasa. ulazeæi u Kraljevinu SHS kao neizdiferencirana narodna masa s pretežno opredjeljenskom inteligencijom. ekonomski upropašæena i prepuštena politièkoj nesigurnosti. odricali imena bosanski jezik. Znaj da su im tako i rijeèi krupne. u pogledu jezika jeste jer smo prepušteni njegovoj jednostranosti . i saobrazno tome poèeli svoj jezik nazivati srpskim. 1631. Tu se ništa nije promijenilo nabolje od 1918. do danas. dijelom se sve ovo dogaðalo i prije 1918. Da budem precizan. u toj i takvoj praksi bio je snošljiviji meðuratni period. Naravno. bez obzira na poslijeratne slatkorjeèive zakljuèke o književnojezièkoj toleranciji. odrièuæi se svojih jezièkih osobenosti. u administraciji. ali je u novim državnopolitièkim prilikama sve bilo oficijelno instrumentalizirano. * da se mogu sricati. održavanih u viševjekovnoj tradiciji govorenja i pisanja. još u doba Austro-Ugarske. Bosanski Muslimani su na dobrom putu da izgube svoj jezik. dijelom i fizièkoj nesigurnosti. Osnovna narodnosna masa bila je nepismena.u obrazovanju. To se može lahko utvrditi poreðenjem leksike u meðunarodnoj i poratnoj bh. u masovnim medijima. a oni drugi. Kako stvari idu od 1918. Ako u pogledu nacionalnog statusa nije više tako. a Narodna uzdanica prohrvatska. da bi se lakše iseljavala. politièki opredjeljivala i asimilirala. Prvo su se. te je Gajret bio prosrpski. Oni muslimanski intelektualci koji su imali politièkih ambicija opredjeljivali su se kao Srbi.* To je gvozden luk koji nije moguæe nategnuti. što milom što silom. Pa ih onda dovesti na metrum. èak i muslimanska kulturno-prosvjetna društva. i poèeli se priklanjati hrvatskom književnom jeziku i upotrebljavati to ime. Hevai. 301 .

i njegova bosanskohercegovaèka depandansa zvana Pravopisni priruènik iz 1972. Dakle. lani. Ljudski vijek nije dovoljan da se to dogodi. Lektori obièno promijene samo jednu rijeè iz Tanjugovog ekavskog teksta. u pisanim tragovima i u imenovanju bosanski jezik. autor tursko-bosanskog rjeènika. autor èuvenog Ljetopisa. Zato preporuèujem pokretanje struène publikacije o bosanskom jeziku da bi naše nove generacije što nauèile i starije se podsjetile. niti je bilo koja tvrdnja išta izmijenila u praksi. Meðutim. 1965. Ja pratim leksiku u Osloboðenju ravno 25 godina. rijeè lane. Od 1945. govorim ovdje o bosanskom jeziku u okvirima bosanskomuslimanskoga kulturnopovijesnog kruga. Mula Mustafa Bašeskija. tièe zajednièkog bosansko-srpsko-hrvatskog jezièkog standarda u našim zajednièkim masmedijima. Što se. godine do 1985. praktièno. to je stvar zajednièkog prosuðivanja. Stoèanin Hrle. latinicom i æirilicom. Ovdje o tome nije rijeè. Potpuno uprazno. Ovo su fragmenti te cjeline i teško je o tome govoriti kratko i konzistentno. Sreæom. 1631. godine. od teksta Nervoza u našem književnom jeziku objavljenom u Odjeku. i valja ih mijenjati. u prosvjeti i administraciji. Niti je ko javno pobijao moje tvrdnje. a porodièna tradicija se gasila. Ja sam o ovome govorio i pisao u više navrata. u sto pedeset djela. veæ sada ima takvih i meðu onima koji jedva da su bili roðeni u vrijeme održavanja tzv. godine ne pružaju Muslimanima ni minimum jezièkog poštovanja. godine. prevodilac s arapskog. Kako je u medijima tako je i u obrazovnom sistemu. Mostarskog savjetovanja o jezièkoj toleranciji. Mostarac Omer Humo. ijekavskim oblikom istoène varijante. premda važeæi Pravopis iz 1960. standardnojezièki prostor popunio je tanjugovski jezik uèinivši ga. pak. i nominalno. Srba i Hrvata. Kada su Bosanski Muslimani prije stotinu godina poèeli s evropeizacijom. do danas bh. autor prve u nas štampane knjige arebicom i Bosanskog 302 . i pravo je èudo kako još poneki pisac potegne staru dobru bosansku rijeè. Naizgled. iskazivanja i dogovora Muslimana. danas ga nemaju. to je nemoguæe. imali su u svome pamæenju. Spomenut æu ovdje neke starije autore i djela koja izravno govore u pohvalu bosanskome jeziku: Na prvom mjestu je Muhamed Hevai Uskufi. niti je dovoljan da se u to povjeruje. S tom namjerom radio sam na leksici u bosanskomuslimanskih pisaca uzimajuæi karakteristiène primjere od 1550. objavljujuæi djela današnjim pismom.štampi.

Sekuliæ objavila je ovo 1941. godine tvrdi da Bosanci i Hercegovci "kažu uopæe da govore bosanski ili naški. što se vidi iz 1. alhamijado tekstova. pod naslovom Bosanski jezik. pisma bosanèica. i oni sami bistri ljudi koji sve ispravno prosuðuju. taèke zakljuèaka. to je jedna kolektivna umetnost èiste genialnosti. "u nastojanju za književnim jedinstvom Južnih Slavena. zalagali se za usvajanje bosanskog govora kao opæeg književnog jezika. postoji samo kao konvencija. Žepèak Ilhamija. s poèetka 17.. nego i èudo sadašnjosti. 1937. bosanskog kuhara. dakle. autor popularnog spjeva o Muhammedu (Moliše me kolašinski prviši. kao što bih bio izlišan kad bih nekoga uvjeravao u postojanje Bosanaca. vijeka. ni kao jedinstvena norma. a Andrija Kaèiæ-Miošiæ "u bosanski jezik" prevodi svoju Korabljicu s latinskog i italijanskoga. godine. tzv. Tako neæu nikoga uvjeravati da postoji bosanski jezik. od ranga narodnih umotvorina. Kao što je èitav njihov jezik. Samo.. u knjizi Od tradicije do identiteta istièe kako su Kanižliæ. prije Beèkog književnog dogovora. ni kao narodni. Ne bude li tako. Sve dok postoji srpski jezik. Muslimani æe se jezièki opredjeljivati. zakljuèuje: "Nema nikakve sumnje da je bosanski jezik. postojanje bosanskog brdskog konja. Dok je ta konvencija primjenjivana u praksi." Tako jezik imenuje i Matija Divkoviæ." I. u postojanje starih bosanskih tekstova. Mevlud nami daj bosanski napiši). Tzv. u postojanje bivših Bošnjana. postojat æe i bosanski. dok postoji hrvatski jezik. Muhamed Hadžijahiæ. bosansko-turskih rjeènika. Tako je i Jakov Mikalja. zajedno s Vukovim hercegovaèkim i Danièiæevim vojvoðanskim. govor i stil. još mnogo prije manifesta iz 1850". a to se dogaða i 303 . Popoviæ. kao što su se do juèer nacionalno opredjeljivali. ali koja nije samo èudo prošlosti. tako su. Jezik i stil Bosne. i toliki drugi. Friedrich Krauss u pogovoru epu Smailagiæ Meho 1886. zapisuje: "Narod se u ovim krajevima u puèkom govoru zove Bošnjaci. Appendini i I. u svome hrvatsko-italijansko-latinskom rjeèniku tvrdio da je bosanski jezik najljepši meðu našim dijalektima (la lingua Bosnese la piu bella). narodna osnovica našeg književnog jezika. Muslimani nisu njeni potpisnici. 1660. draže im je kad se kaže Bosanci. zaista." Ovdje je mjesto i poznatoj Isidorinoj reèenici: "Svi Bosanci sobom lože onu tamnu vatru koja u njihovu jeziku i stilu nikada ne dogoreva.rjeènika (Lugati bosnevi). Nikšiæanin Salih Gašoviæ. u tekstu Bosanski jezik i stil. hrvatskosrpski praktièno ne postoji. Isto tako. Akademik Aleksandar Beliæ. Kada je u Sarajevo došao Evlija Èelebi. srpskohrvatski. Jezik im je blizak latinskom. Bošnjaka. bio bih potpuno indiferentan prema neèijoj tvrdnji da bosanski jezik ne postoji. Katanèiæ...

danas. šire se danas i na ostale bh. sve što naša braæa Hrvati. a tisuæu imam. piše on Sreznjevskom 1852. a okolina sociološki. Hiljadili se ovaki!" U mojoj ekscerptiranoj graði za rjeènik karakteristiène leksike imam prvo bilježenje hiljade u krajišnièkim pismima iz 1636. i nova leksièka bogaæenja. pisce..82. razvijenije ili manje razvijeno. Srbi i Crnogorci njeguju u svome duhovnom krilu.. takoðer u krajišnièkom pismu. autora prvog bosansko-turskog rjeènika. ili je pak svako svakome. i niko nikome nije dužan.. u vrijeme Muhameda Hevaije.. njihove leksièke osobenosti. 1404. èistota stila i èistoæa ulice. Ovo možemo rezimirati nimalo pretjeranom tvrdnjom: Kakvi su meðunacionalni i meðukulturni odnosi bili u vrijeme Hvalovog zbornika. ali pet sati. nego kako ko govori. Od Vuka naovamo. Vremenom okolica ostaje kao geografski pojam. Moglo je biti samo plodotvornog prožimanja i bogaæenja. godine: "Ne bi mi uzdarje. školski je èas. takvi su i danas. isto ili srodno. "Ja u pisanju Rjeènika nijesam gledao ko šta vjeruje. jedinog Muslimana koji je bio pridruženi potpisnik Novosadskog dogovora. iste godine kada je finalno oblikovao svoje jezièke norme. m. malo ko je poštovao njihova jezièka svojstva. Muslimani imaju privilegij da budu samo korisnici. Proèitajte njegov roman Ponornica i poemu o majci Hanifi. ali im se i ne priklanjati. Vuk je postupio korektnije od svih kasnijih pravopisaca. veæ prema analogiji. sedam godina kasnije: "Ovo godišæe pasalo ukrcano je dvi tisuæe karih". a kršæanin katolik. 304 . Zato se dogaða da ti pisci poštuju pravopise u onoj mjeri u kojoj pravopisi poštuju njihove jezièke osobenosti. a buduæi da je glavna namjera mojega posla bila da se pozna jezik po svemu narodu. Osnovna leksièka karakteristika bosanskomuslimanskih pisaca preporodnog perioda: ne zazirati od jezièkih bogaæenja iz ostalih istojezièkih kulturnih centara. 1631. zato pišem v. premda ni on nije usvojio sve oblike sa h. jedno je sveæenik a drugo sveštenik.. mora postojati i u Bosanskih Muslimana. da mi èinite poslati moe knige ili hiljadu groša". . u vrijeme dopisivanja Ali-paše Rizvanbegoviæa sa Njegošem.1): "Naš èestiti starina (. zato sam u Rjeènik uzeo rijeèi po svim ovim narjeèjima". hrišæanin je pravoslavac.) darovao je u dobrotvorne svrhe dvanaest tisuæa. Dakle. II/1912... i u Hevaije iz 1651. To se najlakše vidi u djelima Skendera Kulenoviæa. Ni jedan od ovih naroda nije nedonošèe na ovom prostoru. i tako dalje. ali ne i baštinici. Ove leksièke dvojnosti.. Poèet æu ovo citatom najveæeg proznog pisca toga perioda Edhema Mulabdiæa iz teksta Jezièko iverje (Zeman.

Edhem Mulabdiæ je objavio pripovijetke Na obali Bosne 1900. vijeka. Ne samo Skender Kulenoviæ. zdrav bosanski jezik i prirodno je što nije mogao ostati indiferentan prema svim novotarijama i svim jezièkim anomalijama. Nešto je slabije u uzetoj graði za Reènik SANU. Veæ sam ranije navodio kako je meðu 608 izvora za šestotomni Rjeènik Matica samo 11 muslimanskih izvora (meðu listovima nema Behara. a ne ðubre. graða mjesto japija. meðu bosanskomuslimanskim piscima ima malo leksièkih razlika. Matici hrvatskoj i èasopisima u Zagrebu pretrpjela su jezièka prilagoðavanja nekim tadašnjim hirovima književnojezièke politike u Hrvatskoj. puce mjesto dugme. veæ i brojni drugi iz mnogih generacija. Zadržat æu se na dva primjera. Gajreta. Njegova djela štampana u nakladi Knjižare Lav Hartman.I pored ovakvog pravopisnog stanja mogu slobodno reæi da do 1918. bez ikakvih novih i tuðih rijeèi. žlijeb mjesto oluk. leksièkih previranja poslije objavljivanja Hrvatsko-njemaèko-talijanskoga rjeènika znanstvenog nazivlja èiji je autor Bogoslav Šulek. stupac mjesto direk. nosilo mjesto tabut. Mulabdiæ je gajio èist. lubenica mjesto karpuza. Valja proèitati njegov roman Zeleno busenje iz 1898. godine. mora se reæi da muslimanski pisci s pravom nisu poštovali postojeæe pravopise. ð u gj. otac mnogih kovanica u hrvatskom književnom jeziku od kojih su neke sada dio našeg svakodnevnog rjeènika. kut mjesto budžak. ko u tko. Generalno gledano. o jeziku svoje generacije. Tako je postupano i prema jeziku Osman-Aziza (Osmana Nuri Hadžiæa i Ivana Miliæeviæa). Mulabdiæ se jasno izrazio o svome jeziku. daiža u ujak. Prireðujuæi knjižicu Rukovijet šale. I danas bi mnogi pisci mogli pozavidjeti Hevaijinoj narodnoj leksici iz njegovog tursko-bosanskog rjeènika s poèetka 17. U kojoj je to mjeri raðeno sa znanjem autora. o jeziku svoga naroda. u Zagrebu." To je bilo vrijeme prepuno jezièkih i. U njega je gnoj. "Nastojao sam da ovu zbirèicu izdam na èistom našem jeziku. zrak u vazduh i tako dalje. posebno. Veæina naših trajnih svojstava tretirana je pravopisno kao neknjiževni oblici. Bisera).8 odsto. govedar mjesto èoban. koji je gajio najrafiniraniji jezièki osjeæaj. bez obzira na prohrvatske i prosrpske politièke struje meðu njima. nisu nikada sudjelovali u njihovim izradama. Ovaj leksièko-pravopisni nesklad u štampanim djelima naših pisaca èesto je otklanjan nasilnim zahvatima u njihov jezik. svitnjak mjesto uèkur. takva u takova. nije moguæno utvrditi. Leksika u objavljenim djelima bosanskomuslimanskih pisaca tradicionalna je s viševjekovnim kontinuitetom. ognjilo mjesto èakmak. Meðu305 . 1893. ili je izostavljena. koji se još radi. Autorov jat izmijenjen je u korijensko ie. koji je okonèan 1976. lahko u lako. dakle 1. i za Rjeènik JAZU.

piše Pavle Iviæ u Dijalektologiji sh. Reljkoviæ. Šulek. "Muslimani po pravilu èuvaju h". 1902. kao da je radio neki današnji lektor. Jukiæ u Bosanskom prijatelju ima duhan. Divkoviæ. 1968. vremenom. i vremenski i prostorno. bašèa ." kaže Mulabdiæ. dakle . 1934. I. a kovanice opet nijesu postale u duhu narodnog govora. pivaše u pjevaše. Kur'an . èak marha.: aždaha." Ono h koje je protjerano iz današnjeg Pravopisa imaju: Gunduliæ. sa žaljenjem. A. Oni su u tome dosljedni. moram reæi da su izdavaèi.toèka. sevdahluk u sevdaluk. "Svako æe zaista radije reæi tunel nego prorov. Autor je morao štampati napomenu na kraju knjige Štamparske pogriješke. u tekstovima ovih autora objavljenim u Sarajevu (u Nadi i Beharu) jezik je autorski. što se vidi u bilješci E. proha. lahko . èesto sretamo pojavu sekundarnog h ispred sonanta r. urednici i redaktori vrlo rano poèeli mijenjati jezik u muslimanskih pisaca. aždaha=aždaja. pobiže u pobježe.lišce. Ljubušak je smatrao ispravnim oblike lahko i mehko.) pravilno h èine uslugu doslednosti našeg pravopisa. uho. Mulabdiæa povodom Ljubušakove smrti. glas h gubio pravo graðanstva pokazat æu na primjerima rijeèi aždaha u raznim izdanjima Beliæevog Pravopisa: 1923.bosanski.èerek. ne nego aždaja! Nevjerovatno! 306 . èejrek . naroèito centralnohercegovaèkom. godine. taèka . takvi . Da li iz veæeg uvažavanja autora ili zbog nedostatka jezikoispravljivaèa. upotrebljavaju i tu (gdje još nije odomaæeno. Sarajevski vjesnik." Beliæ u Pravopisu iz 1923.takovi. 1950. Njegoš. uèiti (knjigu uèi) u èitati.tim. Navest æu ovdje primjer Mehmeda Dželaluddina Kurta i njegove knjige Hrvatske narodne ženske pjesme (muslimanske). 1902. aždaha. To potvrðuje i Šantiæeva pisana rijeè. "jer su ove tuðe rijeèi mnogo starije od kovanica. Takoðer Asim Peco u poèasnom broju Zore. èak i Julije Benešiæ.sedmorica. munara . Kako je. Hanibal Luciæ. I tako dalje. marva./69. štampane u Hrvatskoj dionièkoj tiskari u Mostaru. jezika. bilo je aždaha (aždaja). sahat . vulkan mjesto žegara. i Pravopis 1960. lice .bašta. Evo nekoliko primjera tih nasilnih zahvata: ko je postalo tko.kuran. Kaèiæ. aždaja=aždaha. O govoru i pisanju glasa h u bosanskih Muslimana mogla bi se napisati pozamašna knjiga.lako.: "Odranije je poznato da na hercegovaèkom podruèju. Iz ovih ispravki vidi se da su prilikom štampanja knjige neke rijeèi zamijenjene: nena u neva. sedmerica . Mulabdiæ je bio i protiv olahkog uvoðenja zamjena za strane odomaæene rijeèi. povodeæi se za svojim narodnim govorom. autor nedavnog poljsko-hrvatskog rjeènika. Sve je to pedantno uraðeno.sat. još podržava h: "Oni pisci koji. safun u sapun. ne znam.minaret." Tako.

Na pisanje slova h nagnala je Vuka velika potreba jer bez njega bi nam jezik bio podosta raspojas i aljkav. Zulejha. v. vijeka Derviš Korkut jasno istièe kako autor "nije smatrao neèim stranim turcizme koji su se veæ bili ukorijenili u našem jeziku. da bi i književnici istoènoga vjerozakona pisali h svuda gdje mu je po etimologiji mjesto. Sretni smo što je ovih dana ponovo štampan u tuzlanskom Univerzalu. Nije predmet ove teme da govorim kako je danas. tu je i Ethem. a spomenuti Pravopis Ahmed. arapskim i perzijskim rijeèima. bašèovan. to valjda ne bi navelo Vuka da ga uvede u književnost. koja glasi: "Našli smo za dobro i za potrebno." U prilog upotrebi glasa h služi i treæa taèka Književnog dogovora u Beèu 1850. Drugi primjer eklatantnog nepoštovanja bosanskomuslimanske jezièke tradicije otkrivamo poreðenjem djela iz 1895. godine nije poštovao bosanskomuslimansku jezièku tradiciju vidjet æemo na primjeru pravopisnog normiranja muslimanskih vlastitih imena. U Pravopisu je i Zulejka. kandža." Veæ stari Bartol Kašiæ. izbirljiviji Hevai ne prihvaæa rijeè makaze veæ nožice". Bokelji i Crnogorci. bašta. pa se nije trudio da im naðe zamjenu: fesliðan. dostojno prireðen. Popoviæ u svome Reèniku iz 1884. pandža i pehlivan. èerek. Ne moram posebno isticati da su prvospomenuti oblici jedini u naših pisaca toga vremena. Svi ti razlozi zajedno uzeti pretežniji su od èinjenice što veæi dio naroda h ne izgovara.umj. umj. drhtati. izdatog u Sarajevu a zove se Tumaè turskim..Do koje mjere Pravopis Matica iz 1960. baštovan. lijepo opremljen i. soluf. (Hevaijin rjeènik Potur-šahidija zaslužuje posebnu pažnju. Komentirajuæi Tursko-bosanski rjeènik nepoznatog autora iz 17. K tome se slovo h opravdava i prošlošæu našega jezika i poreðenjem s drugima slavenskim. megdan. nadam se. umro 1650. kao što oni vjerozakona zapadnoga pišu h. Ahmet. i kao što narod naš obadva vjerozakona na mnogo mjesta po južnijem krajevima govori. Ahmed. èejrek. mejdan.) Maretiæ u svojoj Gramatici piše: "Vuk je h uveo u književnost držeæi se govora manjine naroda. Dakle je gramatièki pravilnije pisati ga nego ne pisati. itd. munara. i to osobito muhamedovci. Edhem. vjerovatno prema analogiji: drktati .. minaret (?). bašèa. piše: Ahmet. v. aždaja. dakle tumaè s poèetka bosanskomuslimanskog književnog preporoda u kojem stoji: Alah. barjak. umj. "ima oblike sa sekundarnim h: 307 . jer oni inaèe ne govore središnjim govorom. meðutim. bajrak. i Pravopisa koji je sada na snazi i preporuèuje malo Alah. perèin. Što taj glas govore Dubrovèani. pelivan (?). aždaha. izgovaraju ga ovdje-ondje po Bosni i Hercegovini. menðuha. zijafet. i ovaj autor kao i mnogo.

Biser. malahno. oblici tko. s obzirom na današnje meðuvarijantske podjele. aždaja. lahko. Gašoviæ. lahkoumnost. v. te jedanput samo ziehnu. piše Ljubušak u zbirci iz 1889. lahak. niko prema tko. Oblik ko je veæ u krajišnièkim pismima s poèetka 17. redaktor. Biser i Nafija Sarajliæ 1916. lahkovjernost. i danas. jendek. Držiæa. lagahno. piše Bašagiæevo Ogledalo. U Vuka je kao u bosanskih pisaca tko. Bjelevac i Kulender u svojem Tursko-bosanskom rjeèniku objavljenom 1912. lahko. Za ove forme Kašiæ je poticaj mogao dobiti iz djela bosanskih franjevaca. u Mulabdiæa. mehkoput. list Bošnjak. èerek. megdan. Evo nekoliko primjera karakteristiène leksike s glasom h u rijeèima koje nisu turcizmi. tzv. Poznato je da je št (sveštenik. vijeka i u Hevaije. taèno. dakle. a taèka i taèno prema toèka i toèno 11:6. Behar. opšti) ušlo u naš jezik iz crkvenoslavenskog. lahkoæa. što je stari dubrovèanizam. niko. koje imaju i neki drugi Slaveni. lahka. ko. ima izvjesnog kolebanja u pojedinih autora. koji su u Bosni uobièajeniji. dok posebno stoje primjeri primehkano. a u Bosanaca je steklo sva graðanska prava jer nikada nije nestajalo. hendek. u Hörmannovoj zbirci. lahkouman. kao izrazite markacije meðuvarijantskih podjela... sekundarno h. Razumije se. Oman-Aziz. (Darija Gabriæ-Bagariæ: Jezik Ivana Bandulaviæa). piše Ljubušak.. Oblik mehak ima u Ljubušaka. taèka. odnos ko. piše Bašagiæ u djelu Bošnjaci i Hercegovci i Behar. za koje potvrdu nalazimo i kod M. gdje na primjer kod Divkoviæa imamo mehko. lahko. U uzorcima koje imam. takoðer Ljubušak. piše Bašagiæ. Mulabdiæ u Zelenom busenju. mejdan. 1631. Ako u ovih preporodnih pisaca promotrimo neke oblike. vidjet æemo da su oni i u tim prilikama ujednaèeni. Æatiæ. Gajret. Svi ovi autori pišu turcizme u oblicima koji su bliži izvornom. a "mesto tih glasova u zapadnijem krajevima našeg 308 . nitko jeste 41:11. tanahno. piše Ljubušak. ili neposredno iz bosanskih govora". aždaha. Ogledalo. piše Ðikiæ i Biser. urednik. èejrek. Behar. a ne bajrak. nitko. a neki objavljivali i u Zagrebu. Evo kako izgleda odnos opæi / opšti. Premda su ovi autori bili više prohrvatski naklonjeni.liepahno. u oblicima koji su u postojeæem Pravopisu svi proglašeni neknjiževnim! Pišu bajrak. toèka i toèno nisu prevladali nad oblicima ko. veæ prema tome ko je njihov izdavaè. primarno jer je životno: lagahan.

najjeftiniji i sl. Lovriæ: Bilješke o putu po Dalmaciji Zagreb.. i to æirilicom!. taj odnos je 105:58. razlozi su politièke. Dakle. Bh. Tomo Maretiæ ima rijeè osammjeseèni (osammjeseèni boravak. i koji . (Vasilija Radojièiæ pjeva na Radio-Beogradu. s odreðenim èlanom!).naroda upotrebljava se i izvornije sveæenik. piše Ismet Smailoviæ. preddržavni. Aleksandar Beliæ.s izvjesnom mjerom valja i ubuduæe primjenjivati. opština i njihovim izvedenicama u omjeru 30:0! U periodu od 1918. postoji "težnja da se ne krnji znaèenje" (Asim Peco). koji je stariji od Vuka Karadžiæa. veæ se oslanjao na govor Muslimana koji arapske rijeèi izgovaraju mnogo taènije nego ostali". džehennem i džennet. piše alah!. prema kome danas uèe naša djeca i lektori sreðuju knjige i novine. Allah. jasna prevaga oblika koji su karakteristièni za zapadne krajeve. zatim Muhammed (jer nema toga neodnaroðenog. posebno Bosanskih Muslimana (Bošnjaka). opæina i njihove izvedenice stoje prema opšti. (Pravopis. Muslimana ni muslimana koji æe reæi Muhamed). a ne lingvistièke naravi. U preporodnom periodu rijeèi opæi. to je neimenovanje i (ne)priznavanje bosanskog jezika bilo u korelaciji s politièkim (ne)imenovanjem bosanske nacije. tada se moraju poštovati udvojeni suglasnici. javna jezièka praksa ignorira ovu èinjenicu. 1948. do 1985. što je èista smisaona i lingvistièka besmislica jer je Allah vlastito ime. Ako se držimo principa piši kao što govoriš. dva sistema u funkciji posebnih 309 . 222. Zakljuèak Bosanski jezik postoji u narodu i u literaturi koliko hrvatski i srpski jezik.) Kao što u primjerima nuzzarada. zatim Allah piše Ðikiæ u Ašiklijama 103. npr. u svim oblicima fizièkog i duhovnog života... Nesumnjivo je da su hrvatska varijanta i srpska varijanta današnjeg zajednièkog jezika.. povodom jezika Kikiæa. S obzirom da je na ovim balkanskim prostorima politika mjera stvari. Ako je to manje poznato široj javnosti. l i m u bosanskomuslimanskim govorima i u pisanoj rijeèi: Svi dosadašnji naši pravopisi su to odbacivali èemu se ne treba osobito èuditi ako znamo da u pravopisnim komisijama nije bilo Muslimana. "Pišuæi takve rijeèi s udvostruèenim suglasnikom Kikiæ se nije obazirao na naše tadašnje pravopise. Dakle. takva težnja postoji i u sluèajevima spomenutih turcizama. pogovor knjizi I. stvarno i nominalno. èiji propisi nisu sasvim u skladu s izgovorom arapskih rijeèi. opæi". septembra 1981: Nit sam džennet nit džennetska hurija.

(Ova varijantska razlaganja objašnjavao sam tekstom "Varijante na popravnom ispitu". kako u narodnom govoru.. Makedonija). 1970. srpskohrvatskog/hrvatskosrpskog jezika Srbi i Hrvati imaju veæa prava nego Bosanski Muslimani (Bošnjaci) i Crnogorci.) Ovo sve može se odnositi na crnogorski jezik. 1966. bez obzira kako se nazivao u razlièitim historijskim okolnostima. uvijek je svoj jezik imenovao bosanskim. koji æe.. on nije jedinstven jezik. u èasopisu Život.jezika te bosansku varijantu takoðer smatram bosanskim jezikom. Tako bosanski jezik smatram konstitutivnom komponentom bosanskomuslimanskog nacionalnog biæa. a ne idu u sustav hrvatskoga književnog jezika oznaèeni su zvjezdicom. ("Bosanski da vam besidim. što se razumije. god. razlièiti pravopisi. iza znaka > . Jezièki pluralizam je društvena stvarnost i njena uzajamnost. Sam sistem razlika izmeðu srpskoga i hrvatskog jezika. S nevjerovatnim udaljavanjima. dovoljan je da utvrdi razlike izmeðu ova dva i bosanskog jezika. još biti razraðen. Jedan od prvih tursko-bosanskih rjeènika (drugi naš rjeènik po starini uopæe) saèinio je Hevaija iz Donje Tuzle 1631. dodane razmaknutim slovima normalne hrvatske rijeèi" (potcrtao A. godine. a našu jezièku politiku odreðujemo našom novom društvenom zbiljom."). Hoæu reæi. ispada da smo mi sretni baštinici tuðeg jezika. nije identièan ni s hrvatskom ni srpskom varijantom. 310 . Crna Gora. u osnovi. u kojoj mjeri i do kada. bez obzira u kom smislu se to (tada) podrazumijevalo. a posljednji Ahmed Kulender Mali tursko-bosanski rjeènik 1912. M. tako i u književnosti i u brojnim lingvistièkim djelima. Muslimanski narod. bez sumnje. s istom razložnošæu. Ostane li tako. svakako. Kosovo. Upravo je bliže istini ako bismo rekli obratno. godine. Neæe biti èudno ako se uskoro pojave meðusobni (meðujezièki) rjeènici razlika i. bratani. a uz njih su. god. Bez obzira što je naš zajednièki jezik. te u iseljeništvu u Turskoj i drugdje.. I. a u nekim sluèajevima: u èuvanju glasa h u domaæim rijeèima i turcizmima. bosanski jezik. gdje na prvoj str. Moskovljeviæa. uvoda stoji: "Rijeèi i oblici koje je zbog pravopisnih razloga bilo potrebno navesti. i u Hrvatskom pravopisu iz 1971. Bosanski jezik i danas imenuju svojim jezikom znatne skupine Muslimana izvan BiH (Sandžak. Sliènih nakana veæ je bilo ispoljeno u Reèniku savremenog srpskohrvatskog književnog jezika s jezièkim savetnikom dr. jedan jezik. kao poseban varijantski sistem zajednièkog jezika. ne može stajati tvrdnja da na ukupnost tzv. Termin bosanski jezik upotrebljavali su i drugi koji su se smatrali Bošnjacima (Bosancima).). Naime.

sokol). imaju svuda h mjesto zamjena v i j. ove duboko ukorijenjene razlike. a kršæanin (katolik). To što u okviru bosanskog jezika nije bilo jezièkih i pravopisnih reformi nije teško razumjeti. s Hrvatima imaju pretežnu leksiku.) spol. a (m. Ove razlièitosti. The Aspect of Bosnian Language The Bosnian language has existed in people and in literature at least as long as the Croatian and Serbian language. i ž. kao i Hrvati. tzv. ne mogu srpski jezik pratiti u èitavom nizu akcenata. itd. nisu zadržali l na kraju rijeèi (vol. ali neæe moæi usvajati hrvatske arhaizme i kovanice. nisu nikada prihvatili oblike toèka.identiène s hrvatskim jezikom. toèno. (sjeverni) pol. a metalski (radnik). and omnipresent in all the forms of physical and spiritual life.). the reasons have been of political and not of linguistics nature. osim vlastitih imena. If it is less known to the general public. metalni (ekser). to je inicijalni poriv pismenog èovjeka. u nekim morfološkim oblicima.za južnoslavenske prilike . Bosanski jezik. provoðenje (zadataka). napustili su oblike zamjenica tko. èistota (stila).). Ovdje nije mjesto da se to sve objasni. Since politics happen to be the measure of all things in these Balkans parts. imaju i brojne druge leksièke razlike . bez diskontinuiteta koji su imali srpski i hrvatski književni jezik do poèetka Vukovih i Gajevih reformi sredinom prošlog vijeka. imaju opæi i opæina prema opšti i opština. pretežno ekavskom. neæe pisati zajednièke (strane) rijeèi izvorno. izmeðu dijalekatskog i književnog i ima . jezièku ustaljenost i homogenost na cijelom prostoru. okolica (geogr. uglavnom. Tako je veæ uveliko prihvaæeno da je èas (školski). svatako. a sprovoðenje (uhapšenika). meðuvarijantski položaj. razlikuje se i od srpskoga i od hrvatskoga u mjeri u kojoj se ti jezici razlikuju meðu sobom. itd. Pisali su bosanèicom i arebicom. Piši kao što govoriš nije nièija deviza. kako su i govorili. hrišæanin (pravoslavac). a sat (vremenski). Bosanski Muslimani (ili Bošnjaci) danas su ijekavci u književnom jeziku. kako je bilo i u prošlosti. a non-nam311 . ima najmanje razlike izmeðu narodnog i književnog jezika. a prema srpskom. uticale su u svakodnevnom jezièkom prožimanju na znaèenjsko razluèivanje sinonima i pridonijele bogaæenju bosanskoga jezika koji je tako došao u povoljan.u udvojenim suglasnicima nekih turcizama. a okolina (sociol.izvanredan kontinuitet. prema književnom hrvatskom i srpskom jeziku. a èistoæa (ulice).

had always called its language the Bosnian. and also in literature and numerous linguistics works. two systems in the function of distinct. it is not the single and unique language that can be understood. basically. There is no doubt that the Croatian and Serbian versions of the current common language are. to what extent and when. separate languages.ing and the absence of acknowledgement of Bosnian language was in a corelation with the political (non) naming of Bosnian nations. I consider the Bosnian language to be the constituent component of Bosnian Moslem national being. The linguistic pluralism is its social reality and its mutual feature. both in a common people's speech. The Moslem people. and it is us who determine our language policy with our own view about the new circumstances in our society. both nominally and really. one language. of Bosnian Moslems (Bosniaks). The term Bosnian language has been used by the others who had considered themselves to be Bosnians (Bosniaks) without taking into account what it meant (then). particularly. I consider the Bosnian variant as the Bosnian language having applied the same reasoning. 312 . Regardless to the fact that our language is. regardless how it has been called under the different historical circumstances. and.

str. Obrazovni sistem u doba Metternicha služio je odnaroðivanju i pripremanju poslušnih èinovnika i odanih podanika. niti se u gimnazijama uèio hrvatski jezik. Takva teza u prvi mah djeluje uvjerljivo. Dalmacija. 1954. vijeka. tada je svedena na politièki i geografski pojam graniène pokrajine "s nekim karakteristiènim povijesnim. stoljeæa. ali se teško može dokazati bez obzira na sliènosti u genezi tih dvaju pokreta. gledali su u ilirizmu ishodište i uzor. a ne zemlju s posebnim narodnim svojstvima. Hrvatska se nalazila u veoma teškoj situaciji. Bila je teritorijalno i politièki razdijeljena na nekoliko razlièitih podruèja (Hrvatska. Književnost ilirizma. Antun Barac kaže: "Svi hrvatski i jugoslavenski pokreti 19.zakljuèuje Barac svoju ocjenu. Knjiga I. iako je bilo i kvalificiranih Hrvata. i 20.Vasilije Èekliæ PEDAGOŠKI FAKULTET RIJEKA ILIRSKI POKRET I BOSANSKO-MUSLIMANSKI KNJIŽEVNO-KULTURNI PREPOROD Moguænosti poreðenja Govoreæi o politièkom i narodnom znaèaju ilirskog preporoda. Vojna krajina). folklornim i etnografskim obilježjima". Austrijsko školstvo uoèi preporoda bilo je anacionalno. 313 . Iz ove njegove ocjene proizlazi da je ilirizam utjecao i na bosansko-muslimanski preporodni pokret za vrijeme austrougarske vladavine. Suprot1. Društveno-povijesni kontekst Na poèetku 19. Egzistirala je na rubu Beèke monarhije kao jedna od najslabije razvijenih austrijskih zemalja. Stoga æe u ovom radu biti govora o valjanosti Barèeve tvrdnje na osnovi usporeðivanja bitnih odrednica hrvatskih i muslimanskih preporodnih gibanja. djelovao je na buduæe ilirce kontraproduktivno. koji su išli za zbližavanjem jugoslavenskih naroda. Slavonija.. U to doba nije postojala nijedna hrvatska srednja škola. kada je zapoèeo proces nacionalne integracije. 36-37. Hrvatska književnost od preporoda do stvaranja Jugoslavije. a jedan dio hrvatskog naroda nalazio se pod turskom vlašæu. Zagreb. a na Zagrebaèkoj kraljevskoj akademiji za nastavnike su u pravilu birani Madžari. No buduæi da se temeljio na klasiènim principima naobrazbe. Prema Barèevim rijeèima."1 Samo u razdobljima nacionalne iskljuèivosti pojedinaca i nekih stranaka prešuæivali su ga ili proglašavali štetnim .

oni su stjecali svijest o slobodoumlju. a ne hrvatski narod. sazrijevala je ideja o kulturnom i politièkom jedinstvu koje se u povijesti književnosti naziva ilirizmom. Vraz. kao izraz narodnog buðenja. kako je tvrdio Vuk Karadžiæ. D. Tim mrtvim imenom. Ilirizam. pouzdane i duhovno profilirane istomišljenike. pokret su nazvali ilirskim kao oznaku za južne Slavene. koji je èvrsto vjerovao da Hrvati potjeèu od starih Ilira. željeli su ilirci u ime bratske sloge i nacionalne snošljivosti okupiti zajedno sve naše narode. Bosna i Hercegovina je u 19. Mada su još u doba ilirskog pokreta opstojali pojmovi ilirizam i kroatizam (prvi u književnom a drugi u politièkom smislu). Njegovi prethodnici potjecali su najveæim dijelom iz redova nižeg sveæenstva. graðanstva i sitnih plemiæa. Demetar. Tako je zapoèela ilirsko-jugoslavenska faza hrvatske nacionalne integracije. Rakovac. Izvana su je ugrožavali pretendenti na njezin 314 . Ovaj zanesenjak okupio je oko sebe kreativne. Preradoviæ i drugi).1880. nego se razvijao iz vlastitih unutarnjih snaga koje su mu još od 17. Mažuraniæeva kroatizacija bitno æe utjecati na preobrazbu funkcije jugoslavenstva u potonjim vremenima. stoljeæa utirale put. sposobni i obrazovani intelektualci (S. domaæi feudalci živjeli su tada u zatvorenom krugu klasnih povlastica i branili državnopravni položaj svoje zemlje. D. Lj. Osim rijetkih izuzetaka. Vukotinoviæ. usporedo s preporodnim kretanjima u Evropi i prodiranjem romantizma u književnost. I. Mažuraniæ.-1872. nerazluèivo je vezano ime Ljudevita Gaja (1809. Ta æe faza potrajati do banovanja Ivana Mažuraniæa (1873. Za hrvatski narodni preporod.). Ideja je potekla od Gaja. mržnju protiv tiranije i kritièki odnos prema feudalnoj Austriji. P. Analogne pojave mogu se pratiti i u genezi bosansko-muslimanskog književnog i kulturnog preporoda za vrijeme austrougarske okupacije. uspješna organizatora književnog života. u vrijeme njegova najveæeg uspona. Nemèiæ. Demetar).). U takvoj društvenoj situaciji. Istoèna kriza i ustanak u Bosni i Hercegovini (1875. Bili su to veæinom mladi ljudi. nije nastao ni iz èega. Prema imenu starosjedilaèkog stanovništva na Balkanu. ilirskim pokretom i hrvatskim narodnim preporodom. stoljeæu bila više no ikad u svojoj povijesti izložena razlièitim pritiscima.) sve æe više optereæivati odnose Hrvata i Srba zbog obostranih pretenzija na ove pokrajine i pitanja nacionalne pripadnosti Muslimana. A. vatreni rodoljubi.-1878. a prihvatili su je i njegovi sljedbenici.no odgojnim zadacima školskog sistema. mada su neki sumnjali u vjerodostojnost ove teze (D. sa stalnom tendencijom opadanja intenziteta. koje je èvrsto ujedinio.

tako da jednako strada i kršæansko i muslimansko stanovništvo."ne žele se prikljuèiti Austriji. batina ili vješanja". Postojanje takve averzije potvrðuje i Georgina Mackenzie (Džordžina Mekenzi) u svojim zapisima s putovanja po Bosni poèetkom šezdesetih godina prošlog stoljeæa. Sarajevo. 348. str. i sultanov pristanak na okupaciju Bosne i Hercegovine. do 20. 1981. Opæa društvena klonulost traje do hercegovaèkog ustanka Muslimana i Srba 1882. vijeka. bili su voljni prihvatiti austrougarsku okupaciju radije nego da padnu pod barbarsku vlast Srbije i Crne Gore. Omer Hadžiselimoviæ: Na vratima Istoka. Narod je ostao napušten i obezglavljen. Regularne carske jedinice oštro interveniraju protiv jednih i drugih ostavljajuæi pustoš za sobom.2 Austrougarska okupacija najteže je pogodila Muslimane.piše ona . ipak je višestoljetna islamska tradicija ostavila duboke tragove u svijesti ljudi i u navikama i obièajima svakodnevnog života. pa se pripremaju na oružani otpor. Engleski putnici o Bosni i Hercegovini od 16. Žestoke borbe protiv invazionih trupa iznenadile su Beèku vladu i glavnog komandanta generala Josipa Filipoviæa.teritorij. Kršæani su èak spremni da se s oružjem pridruže Muslimanima radi spreèavanja prelaska bijelim mundirima preko granice.. 3.. 315 . 253. mnogi Muslimani ne prihvataju odluke Berlinskog kongresa 1878. Iako se oni primanjem islama nisu deslavenizirali i zaboravili svoj jezik. Poslije toga sve više dolazi do izražaja shvatanje o nužnosti prilagoðavan2. Oèito je bilo potcijenjeno nepovjerenje i averzija bosanskohercegovaèkog stanovništva prema susjednoj Austriji. koji predstavlja uvod u razdoblje Kallayeve vladavine. a zemlja teško osiromašena. Naglim presijecanjem organskog dodira s Turskom oni su se našli u zrakopraznom prostoru i zatvarali se u sebe negodujuæi protiv sultana i preziruæi okupacijsku vlast.3 Zbog toga je veæina Muslimana doživjela prevrat tragièno. a iznutra potresale bune kršæanske raje protiv feudalnog sistema i domaæih feudalaca protiv centralne turske vlasti. Radije trpe tursko barbarstvo nego da prihvate austrijsku kvazicivilizaciju. Sarajevo." Južni Slaveni pod osmanlijskom vlasti" .-1878.. Usprkos svemu tome. Osjeæaj ugroženosti pojaèao se i zbog oštrih represalija protiv muslimanskog stanovništva za koje kronièar invazionoga korpusa Zdekauer tvrdi "da se s ovim ljudima može iziæi nakraj jedino pomoæu tjelesnih kazni. Midhat Šamiæ: Francuski putnici u Bosni i u Hercegovini u XIX stoljeæu 1836. Oportunistièki domaæi feudalci. Zbog toga je u zemlji pri kraju turske uprave zavladalo kaotièno stanje. privuèeni materijalnim obeæanjima.. kao tešku nesreæu koja je duboko potresla njihovo psihièko i društveno biæe. str. 1989.

Meðutim. Drugi se zalažu za plodno duhovno spajanje Istoka i Zapada. Kako je bošnjaštvo najdulje živjelo u svijesti Muslimana. Misao o integralnom bošnjaštvu formulirana je još u doba autonomaškog pokreta Husein-kapetana Gradašèeviæa i u književno-publicistièkoj djelatnosti za vrijeme reformskih nastojanja Šerif Osman-paše Topala šezdesetih godina. pa se nastoji prilagoditi izmijenjenoj politièkoj situaciji. Pomirljivija struja realnije prihvata novu stvarnost nasluæujuæi veæe moguænosti ekonomskog. Tada zapoèinje i proces raslojavanja u muslimanskim redovima. on je nastojao zaustaviti te procese i ugušiti svaki pokušaj nacionalne afirmacije koji bi mogao ugroziti poziciju Habsburške monarhije na ovim prostorima. u èijoj se heterogenoj ali nedjeljivoj tradiciji prepliæu kulture. Prema orijentalnom kulturnom naslijeðu pripadnici ove struje odnose se dvojako. njegovi pokušaji nisu mogli uspjeti zbog nepovjerenja veæine Muslimana i žestokih protivljenja vodeæih slojeva srpskog i hrvatskog graðanstva. U stalnom raskoraku s muslimanskim klerom. Slavonci ili Zagorci. Povijesno gledano. da bi ih odvojila od pravoslavaca i približila katolicima. kulturnog i prosvjetnog razvoja Muslimana. Ni u jednoj etnièkoj skupini pod osmanlijskom vlasti nikad nije zamro osjeæaj pripadnosti zemlji Bosni. ta je ideja bila psihološki prihvatljiva s obzirom na èinjenicu da je Bosna i Hercegovina predstavljala specifiènu društvenu zajednicu. Buduæi da su procesi samoidentifikacije triju bosanskohercegovaèkih naroda veæ bili u toku. Kallay je želio realizirati austrijsku varijantu nacionalnog bošnjaštva. Kallay je uz njihovu pomoæ pokušao kod cjelokupnog stanovništva razviti osjeæaj bosanske posebnosti i narodnosti. vjerskim fanatizmom i drugim oblicima otpora. ili svoje nezadovoljstvo novim poretkom iskazuju prkosnim turkofilstvom. odnosno Osman Nuri Hadžiæ i Ivan Miliæeviæ). Zemaljska vlada poèinje mijenjati odnos prema Muslimanima. Jedni otvoreno propagiraju zapadnjaèke obrasce života vjerujuæi da æe njihovim uvoðenjem brzo uslijediti znaèajne civilizacijske promjene. Podržavajuæi takve težnje. 316 .ja novoj stvarnosti. u kojoj Srbi nisu isto što i Srbijanci. religije. jezik i svakodnevni život. Oni koji nisu mogli prekinuti tradicionalne veze s carigradskom maticom iseljavaju u Tursku (premda su uzroci migracija bili složeniji od privrženosti Carigradu). Oslanjajuæi se na umjerenu muslimansku struju. s naglašenim kultom tradicije i bosanskog domoljublja (Safvet-beg Bašagiæ). politièkim opozicionarstvom. u kojima je nacionalna svijest veæ bila snažno razvijena. oni kritiziraju pasivnost i tromost Muslimana kao posljedice naslijeða orijentalne uèmalosti (Osman-Aziz. niti Hrvati isto što i Dalmatinci. obièaji. usporedo s osjeæajem islamske pripadnosti.

Najviše su se ilircima suprotstavljali srpski književnici tradicionalisti u austrijskim pokrajinama. Književno-kulturni preporod bosanskih Muslimana razvijao se u složenoj vjersko-nacionalnoj situaciji od ilirskog pokreta. U ilirskim težnjama za ostvarivanje duhovnog i kulturnog jedinstva oni su vidjeli zakulisnu igru Austrije. Antagonistièka napetost poèela je na prijelazu iz 18.. izvještava da "domaæi Muslimani žive u žalosnoj izoliranosti izmeðu svojih katolièkih i pravoslavnih zemljaka. okupljeno oko pravoslavne crkvene hijerarhije. Ilirci su se nadali da æe svojom južnoslavenskom orijentacijom privuæi Srbe u svoje redove. pravopis. Meðutim. godine. str. koji dolazi u Bosnu 1855. kada jasno dolazi do izražaja težnja za zbližavanjem i prevladavanjem dotadašnje napetosti. ne znajuæi kome zapravo pripadaju." 4. 1974.stari Osmanlije iz Azije rugaju im se što ne znaju turski. osobito u današnjoj Vojvodini gdje se veæ razvio osjeæaj nacionalne posebnosti kao u Srbiji. koja Hrvate želi iskoristiti kao trojanskog konja da bi ugrozila nacionalnu i politièku individualnost Srba u austrijskim nasljednim zemljama. 83. a kamoli meðu Srbima. Još žešæi otpor izazvale su ilirske ideje kod Srba. Sarajevo. Konzervativno srpsko graðanstvo. Dr Muhamed Hadžijahiæ: Od tradicije do identiteta. Stoga su se zalagali za njihovu vjersku i politièku ravnopravnost u banskom dijelu Hrvatske. Poznato je da se antagonizam Hrvata i Srba nakon doseljavanja na podruèja Hrvatske i Ugarske pojaèavao ne samo zbog razlièite konfesionalne pripadnosti nego i zbog klasno-povijesnih uzroka. koji u njima vide samo nekakve nesavršene Turke". Geneza nacionalnog pitanja bosanskih Muslimana. i Osmanlija. narodnost i pravoslavlje. 317 .4 "Mladi carigradski Turci nazivaju ih barbarima" kaže de Clerval . pokrenulo je èetrdesetih godina propagandnu hajku protiv ilirskog pokreta.Vjersko-nacionalni sindrom Slom ilirskog pokreta nisu izazvale samo utopijske projekcije njegovih sljedbenika veæ i nerazumijevanje najbližih susjednih zemalja Srbije i Slovenije. koji ih gledaju kao otpadnike. u 19. Pobornici kajkavskog horvatstva (stari latinci) prigovarali su im da svojim zabludama i težnjama zatiru antikni duh hrvatske tradicije i stvaraju uvjete da se èitava Hrvatska povlaši. ilirske su ideje imale mnogo protivnika i meðu Hrvatima. Još u Turskoj Carevini neke je muslimanske umove muèilo pitanje vlastitog identiteta. stoljeæe sve više dobivati politièke dimenzije do ilirskog pokreta. Optuživali su ilirce i njihove malobrojne srpske sljedbenike da namjeravaju Srbima uzeti jezik. Henri Massieu de Clerval. a Slavofili ih prikazuju kao èudovišta.

.-1864. 1990. ni drugi jezik osim onoga kojim se Srbi služe u Ugarskoj. nije im potreban nikakav "M" pejsmeker nego "zdrave hrvatske vene. 12. Vjesnik. Knjiga je izišla anonimo u Parizu. u kojoj autor osporava pravo Hrvatima na narodnost tvrdeæi da od Pešte do Jadranskog mora ne postoji drugi narod osim Srba. 7. Koncepcija velike Srbije bila je veæ razraðena u knjizi Justina Mihailoviæa Iliri i Srbi (1843.). Takva bojazan nije se pojavila bez razloga uzmemo li u obzir izjavu generala Filipoviæa francuskom konzulu "da je islam neminovno osuðen da išèezne.koja je još od Garašaninova Naèertanija (1844.Muslimani su veæ sedamdesetih godina poèeli osjeæati snažne pritiske velikosrpske i velikohrvatske ideologije. 13. Tada se na njih gleda kao nacionalno neformiranu masu srpskog ili hrvatskog naroda islamske vjeroispovijesti. sukobile su se dvije politièke koncepcije: srpska . XI. LI. a neki muslimanski prvaci u znak protesta demonstrativno se izjašnjavaju za bosansku nacionalnu ideologiju. Zbog toga zapoèinje meðu srpskim i hrvatskim ekstremistima nadmetanje u pridobijanju i svojatanju Muslimana. 1964. Svojatanje Muslimana nastavlja se i u staroj Jugoslaviji..5 Posve suprotne politièke ciljeve izrièe Eugen Kvaternik u svojoj knjizi Hrvatska i talijanska federacija (1860. u dodiru s katolièkom vjerom. Josipa Ljubiæa i drugih rodoljuba. Buduæi da su tradicije i autohtono porijeklo oko 300000 muslimana sudbinski utemeljene u hrvatskim prostorima. Zagreb. str. i na žalost. Beograd. Miodrag Popoviæ: Vuk Stefanoviæ Karadžiæ 1787. 318 . Bekir Krupiæ. kroz koje æe teæi zajednièka krv".. koju (sada) bolje zastupaju i propovijedaju obrazovaniji i vještiji misionari nego što su bili jadni franjevci". u razlièitim oblicima traje do danas. zaoštrile su se razmirice meðu Srbima i Hrvatima oko pitanja kome ova zemlja treba pripasti. jer je autor bio u emigraciji.6 U okviru pravaške koncepcije on iznosi vlastitu viziju protusrpske i proturuske države na prostoru od zapadnih ogranaka slovenskih Alpi do rijeke Drine.) pretendirala na spajanje obje pokrajine sa Srbijom.koja ih je željela sebi pripojiti unutar Habsburške monarhije. Ekstremistièko zastranjivanje dobija takve razmjere da izaziva oštre reakcije Ante Kneževiæa. str.7 Muslimani su nakon okupacije bili zabrinuti i za sudbinu islama u Bosni i Hercegovini. Buduæi da se tada poèelo govoriti o moguænostima austrougarske okupacije Bosne i Hercegovine. 333. koja je osnovana potkraj oktobra 1990.). tvrdi da je nacionalna kategorija muslimana s velikim M osmišljen proizvod boljševièko-marksistièke provenijencije s osnovnim ciljem da se najveæi dio "neopredijeljenih" diferencira od Hrvatske. niti pismo osim stare srpske æirilice.8 Kasnija nastojanja sarajevskog nadbiskupa Josipa 5. u Osijeku. U vezi s tim pitanjem. 15051. Pitanje identiteta Muslimana osobito se zaoštrava poslije okupacije. predsjednik Demokratske zajednice Muslimana Hrvatske. 6. i hrvatska .

1985. mnogo više no njihove suputnike koji su svoje ilirstvo èešæe manifestirali vinskim rodoljubljem (u znaku romantièarskog paradiranja. Strah od katolièkog prozelitizma potvrðuje i tajni sporazum prvaka Muslimanske i Srpske narodne organizacije 1902. Kasnije nadrasta prvotne težnje i postaje društveni i politièki pokret s maksimalnim programom da ostvari teritorijalnu cjelovitost Hrvatske. 319 . da bi postali pravi Hrvati. 338. Frangeš. O trajanju preporodnog razdoblja postoje uglavnom dva razlièita mišljenja. (I. godine.. 9. a kao osmišljen i organiziran pokret 1835. Usprkos megalomanskim strateškim ciljevima iliraca. Antun Barac kaže da intenzivna djelatnost iliraca traje po prilici do 1849. odnosno do osnivanja JAZU 1867. OKO. a romantièarski zanos gotovo sasvim nestaje nakon uvoðenja Bachova apsolutizma. a zatim ujedinjenje svih južnih Slavena od Trsta do Varne. samo su pojaèavala njihove strepnje.9 U poèetku je ilirizam zamišljen kao književni pokret s minimalnim programom da na osnovi zajednièkog pravopisa i književnog jezika razvije jedinstven narodni osjeæaj i jedinstvenu književnost kod svih južnih Slavena. str. kada je pokrenut književni list Danica. Ukidanjem ilirskog imena poèinju se gasiti i maglovite ideje maksimalnog programa. Neki pomjeraju razdoblje ilirizma do šezdesetih godina. Ta je zabrana teško pogodila vodeæe ilirske liènosti. C. kada je sumnjièava austrijska cenzura shvatila da se ilirskim programom u biti promovira zamaskirano hrvatstvo. odnosno u ideji federacije slavenskog življa u okviru Habsburške monarhije. Milanja i drugi). III.. godine o zajednièkom radu i buduæem ureðenju zemlje. XIII. Po shvatanju Milorada Živanèeviæa "jedan pokret traje dok žive njegove ideje i dok služe transmisije koje ih prenose". Zagreb. titula i kiæenog nazdravièarstva) nego korisnim društvenim akcijama. Sljedbenici ilirskog pokreta traže tada utoèište u austroslavizmu. amblema. zastava. 293. 17.Štadlera za pokatolièavanje Muslimana. 28. str.II . Vremenske granice i programi Veæina književnih historièara smatra da hrvatski narodni preporod zapoèinje tridesetih godina pojavom Gajeve knjižice o pravopisu. Takvim utopijskim idejama zanosili su se ilirci punih sedam godina sve do zabrane ilirskog imena i simbola 1843. Ilirizam i kroatizam. koji nisu 8.14. Midhat Šamiæ: Isto. jer se tada veæina povlaèi iz javnosti. kojim se u jednom èlanu predviða protjerivanje svih duhovnih redova osim franjevaca s teritorija Bosne i Hercegovine nakon osnivanja željene autonomije.

humoristièka i satirièka prièa. kulturno prosvjeæivanje naroda i èuvanje narodne baštine. Usprkos protivljenju madžarskih vlastodržaca. Buduæi da je Sandžak i dalje ostao pod turskom upravom. granice Bosne i Hercegovine nisu se poklapale s kulturno-etnièkim identitetom muslimanskog stanovništva. epigram i književna kritika). slavonska i dalmatinska. nisu bili još svjesni ni svojega identiteta. novela. kalendara i života svetaca. ilirci su probudili hrvatsku nacionalnu svijest. Uporedo s izdavanjem listova.) i tjednik Branislav (1844. izašle su 1835. preporodni pisci osnivali su i razlièite institucije (èitaonicu. Do poèetka ilirskog pokreta nije bilo drugih knjiga osim molitvenika. Muslimanski književno-kulturni preporod razvijao se u drugaèijem povijesnom kontekstu i politièkoj situaciji.). Njihova je glavna zasluga u tome što se Gajev narod bez narodnosti probio kroz razlièite društveno-ekonomske krize i postupno ali sigurno formirao u hrvatski politièki narod.). jedno vrijeme štampan u Beogradu zbog pooštrene cenzure. pokretali su novine. književne listove i zbornike. Nekadašnji teritorij Bosanskog pašaluka bio je smanjen okupacijom. Pored toga.imali ni uvjeta ni moæi da ih ostvare. Najpoznatija meðu tim ustanovama bila je Matica ilirska (kasnije Matica hrvatska). osnovana 1839. feljton.). Za relativno kratko vrijeme svojega djelovanja preporodni pisci izmijenili su kulturni pejzaž hrvatskog prostora kakav se nije mogao zamisliti tridesetih godina. tiskaru. Novine horvatske i književni list Danica horvatska. Pored toga. drama. koje godinu dana kasnije dobivaju ilirski naziv. Osnovana je sa svrhom da podstièe i razvija nacionalnu svijest. povezali preporodnu književnost u organsku cjelinu i postavili temelje moderne hrvatske nacije. ukoliko se o njihovoj djelotvornosti može govoriti. u prijelomnim povijesnim trenucima ponekad je iskoraèivala iz naznaèenih programskih okvira ali nikad nije postala institucija politike. Iskra (1844. Da bi ubrzali razvoj pomlaðene hrvatske književnosti. Premda je po sadržaju rada trebala biti apolitièna. godine. Ilirci su znatno proširili i obogatili literarnu produkciju (lirska i epska poezija. u prvim godinama okupacije. Stoljeæima naviknuti da u ratovima služe sultana a u miru da se bune protiv centralne vlasti. èasopisa i zbornika. Muslimani su nasilno privedeni zapadnjaèkoj civilizaciji i baèeni u 320 . koja se s kraæim prekidom u novije vrijeme održala do danas. Politièki akteri Muslimana. društvo za izdavanje knjiga i druge). oni su ipak u okviru minimalnog programa postigli znaèajne uspjehe. ilirci su mnoge prigodne pjesme i kraæe tekstove objavljivali u lecima. poluknjiževni list Zora dalmatinska (1844. Nešto kasnije pokrenuli su zbornik Kolo (1842.

U težnji da se politièki i kulturno približi Muslimanima. koji je bio namijenjen užem krugu muslimanske inteligencije. nova uprava otvara i državne škole (Velika gimnazija.-1872. On je u Sarajevskom cvjetniku (1868. Takvi ciljevi nisu mogli biti ostvareni u konfesionalnom obrazovnom sistemu kakav je do okupacije postojao u Bosni i Hercegovini (mektebi.) zapoèeo književno-žurnalistièku djelatnost koju æe nakon okupacije. u tim školama izuèavaju se u veæoj mjeri i svjetovni predmeti. u kojima se nastava književnosti i narodnog jezika prilagoðava višenacionalnoj i vjerski podijeljenoj sredini. Šerijatska sudaèka škola). Prva lastavica koja je navijestila duševni preporod u Bosni i Hercegovini bio je. I dok su se pripadnici drugih konfesija brže snalazili pod novom vlasti i poèeli koristiti njene tekovine. Uèiteljska škola). ruždije. Za vrijeme turske uprave država se nije brinula za škole niti je propisivala nastavne planove i programe. Zemaljska vlada nastavlja izdavanje turskog kalendara Salname (godišnji almanah) i odobrava pokretanje lista Vatan (domovina) na turskom jeziku. a lektira odabire selektivno u skladu s idejno-politièkim ciljevima novog režima. Najprije proširuje nastavne programe konfesionalnih škola novim sadržajima. godine. Trebalo je proteæi nekoliko godina da se trgnu iz letargije i shvate da je škola i prosvjeta jedini izlaz iz zaèahurenosti i jedina moguænost formiranja vlastite inteligencije koja æe se odupirati tuðinskoj supremaciji. oni su zbunjeno zastali na raskršæu svoje povijesti ne znajuæi kojom pravcem krenuti. Mehmed Šakir Kurtæehajiæ. U procesu njihova buðenja iz apatije izazvane okupacijom znaèajnu ulogu imala je Muslimanska èitaonica. medrese). prema Bašagiæevim rijeèima. Taj prijelomni dogaðaj prekinuo je kulturnu i književnu aktivnost koja je zapoèela pri kraju turske vladavine u listovima na narodnom jeziku i æirilièkom pismu. a zatim osniva obrazovne ustanove kombiniranog tipa (Sarajevska ruždija. Oko nje se formirala prva generacija muslimanskih pisaca i èitateljska publika književnih djela na narodnom jeziku. ali je imao i svoju prethistoriju.vrtlog proturjeènih interesa i nacionalnih egoizama. Pored teoloških predmeta i orijentalnih jezika. Muslimanski preporodni pokret formalno zapoèinje pojavom lista Bošnjak 1891. Zbog toga je austrougarska vlast nastojala reorganizirati muslimansko školstvo prema suvremenijim prosvjetno-pedagoškim naèelima i podvrgnuti ga diskretnom nadzoru. Na taj naèin željela je stvoriti privid da se u duhovnoj sferi Muslimana ništa bitno nije izmijenilo. u fazi prilagoðavanja novim uvjetima. Usporedo s organizacijom opæeg i posebnog muslimanskog školstva. u prvom redu vjerske. nastaviti prvi 321 .

knj. Pored Mehmed-bega Kapetanoviæa i drugih pisaca iz narodnjaèke grupe oko Muslimanske èitaonice (Safvet-beg Bašagiæ. U prvim brojevima Bošnjaka izložio je osnove svoje teorije o bosanskoj naciji i bosanskom jeziku. Pobratim i drugi). nakon kolebanja izmeðu orijentalne tradicije i austrijskih simpatija. Meðu kritièarima oglasio se i Jovan Duèiæ. opredijelio se za emancipaciju od Turske.). a druga negativna jer je pod zajednièkim bosanskim nazivnikom poricala opstojanje srpskog i hrvatskog naroda. Bosanska vila. Poklanjao je veliku pažnju narodnim umotvorinama. Prva je bila pozitivna jer se zalagala za svestranu afirmaciju Muslimana.).-1893. Sabrana djela.. 1969. Mehmed-beg Repovac i drugi). namijenjen širim muslimanskim slojevima koji su nauèili èitati latinicu.) bio je tjednik s književnim podlistkom. Sarajevo. IV.1902. 174. Podsticao je njihovu narodnosnu svijest u duhu integralnog bošnjaštva. okupljao je i muslimanske književne poèetnike. pokretaè i glavni urednik lista Bošnjak. 322 .muslimanski pisci na narodnom jeziku književnom suradnjom iz nužde u domaæim službenim glasilima. vijeka dosegnuti svoj vrhunac.) razvio se književni pokret koji æe u prvom desetljeæu 20. U redakcijskoj politici slijedio je dvije linije. ali se u svome književnom radu obilato koristio bogatstvom duhovne riznice Istoka. premda je ovaj zbornik imao i politièku namjenu približavanja austrougarske uprave Muslimanima.pa ne znaju kome æe se privoljeti carstvu". koja se zasnivala na shvatanju da sve tri konfesije u Bosni i Hercegovini predstavljaju jedan jedini isti bosanski narod. koji je prigovorio Muslimanima što su se zbog bosanskog naziva jezika i napuštanja æirilice našli "izmeðu dvije vatre . osobito izvan njenih granica. Kritièkim usporeðivanjem dekadencije istoènjaèkog svijeta i razvojnog zamaha zapadnjaèkog. 10 10. listovima i èasopisima (Bosanskohercegovaèke novine. Iz njegova ranijeg djela Pouka o lijepom ponašanju (1883. suprotstavljajuæi se nabujalim tokovima srpske i hrvatske ideologije. str. List Bošnjak (1891. jedan od najuglednijih i najobrazovanijih Muslimana onoga vremena. Njegovi podsticaji rezultirali su pojavom zbornika Koste Hörmanna Narodne pjesme Muhamedanaca u Bosni i Hercegovini (1888. Moji saputnici.-1910. Riza-beg Kapetanoviæ.. Središnja liènost i rodonaèelnik muslimanskoga književnog i kulturnog preporoda bio je Mehmed-beg Kapetanoviæ Ljubušak (1839. bilježio ih i podsticao druge na sakupljanje.1889. Zbog takvih shvatanja i prorežimske orijentacije uslijedile su oštre kritike u srpskoj i hrvatskoj štampi Bosne i Hercegovine. Pjesme Riza-bega Kapetanoviæa Ljubušaka od 1889.

-1911. a drugoga .Muslimanski preporodni pokret trajao je do svršetka prvog svjetskog rata. Avdo Hasanbegov Karabegoviæ. Gajret (1907. izlazili su i književni èasopisi Behar (1900. pomagalo domaæu književnost i osnivalo narodne knjižnice.). Pored veæ spomenutog lista Bošnjak. I napokon. veliko M).neutralizacija srpske i hrvatske nacionalne propagande na osnovi široke vjerske tolerancije i stvaranje uvjeta "za formiranje integralne bosanske narodnosti kao nominalnog politièkog rješenja meðuvjerskog i meðunacionalnog partikularizma u Bosni i Hercegovini". pjevaèka društva.-1918. I za njega se može reæi da je imao minimalni i maksimalni program. Hamid Šahinoviæ Ekrem. u preporodnom razdoblju afirmiralo se nekoliko proznih pisaca (Osman-Aziz. lirskih pjesnika (Osman Ðikiæ. objavljeno je dosta književnih djela. Muslimanski intelektualci uèvrstili su vlastiti identitet i stekli povjerenje u svoje stvaralaèke snage. 323 .). Muslimanska biblioteka u Mostaru). a kamoli za katolièke i pravoslavne kmetove.. Muhamed Hadžijahiæ kaže da bez demokratske platforme begovska ideja bosanstva nije bila atraktivna ni za muslimanske široke slojeve. Sarajevo.). Musa Æazim Æatiæ) i dramatièara (Safvet-beg Bašagiæ. Uspješno su djelovale i razlièite institucije (èitaonice. str. na koncu se reduciralo na muslimanstvo. inicijativu i za osnivanje matice muslimanske sa zadatkom da izdaje korisne knjige za narod. Bez obzira na razne devijacije i lutanja. stasale su nekolike generacije pisaca i formirana je nova èitateljska publika. 1973. jer neki poznati muslimanski intelektualci nisu zadovoljni krhkim pravopisnim razlikovanjem svoje vjere i nacije (malo m. Husein Ðogo).) i Biser (1912. Muhsin Rizviæ: Književno stvaranje muslimanskih pisaca u Bosni i Hercegovini u doba austrougarske vladavine. Ipak je ta ideja i danas prisutna u raspravama o problemu imenovanja nacionalne pripadnosti Muslimana.. Muslimanski klub. Mostarski kulturni krug pokrenuo je 1918. Osobito je znaèajno osnivanje kulturno-prosvjetnog društva Gajret (1903. Edhem Mulabdiæ. s realnijim ciljevima od ilirskoga. I. Zadaci su prvoga bili prilagoðivanje Muslimana novim uvjetima života i kulturno-prosvjetno uzdizanje na narodnom jeziku. ali taj projekt nije ostvaren zbog velikih društveno-politièkih promjena u posljednjoj godini rata. u preporodnom razdoblju bosanskih Muslimana postignuti su znaèajni rezultati u kulturnom i književnom radu. 114.-1918. koje je pomagalo uèenike raznih škola u zemlji i izvan granica Bosne i Hercegovine. knj. organiziralo analfabetske teèajeve. Književni jezik i publika Ilirskim piscima velike teškoæe zadavao je problem književnojez11.11 Buduæi da integralno bosanstvo nije imalo nužnih uvjeta za prerastanje u nacionalnu kategoriju. Abdurezak Hifzi Bjelevac).

Sjeæanja iz mojih profesorskih godina u Hrvatskoj 1853. U literarnom stvaranju hrvatskih pisaca prevladalo je shvatanje Ivana Mažuraniæa. i 18. s Vukom Karadžiæem i Ðurom Danièiæem. pjevali hrvatske davorije èesto su sa svojim roðacima i poznanicima razgovarali njemaèki. a u primorskim oblastima èakavska. obièaji i naèin života glavna obilježja naroda.13 U tom svjetlu postaje jasnije zašto je dubrovaèka književnost služila ilircima kao uzor i zbog èega su 12. takoðer jednog od potpisnika. utemeljenu još u dubrovaèkoj književnosti i crkvenom govorništvu 17. Beèki dogovor imao je više deklarativno nego stvarno znaèenje i zato je ostao bez praktiènih posljedica. ilirci su težili jezièkom strategijom konstituirati hrvatsku naciju i ostvariti sveslavensku sintezu u višem. Austrija. Ali kako je taj zakljuèak naišao na slab odziv u Hrvatskoj. Veæ je Janez Trdina zapazio da su se ilirci žestoko opirali madžarskim nasrtajima na hrvatski narod i jezik.ièkog izraza. Bachovi husari i ilirci. ali su se mlako borili protiv još opasnije germanizacije: "Rodoljubi koji su 1848. da "nijedno naše puèko narjeèje nije samo po sebi dostojno da postane književni jezik.-1867. 40. Na taj naèin stvarani su preduvjeti za pobjedu štokavštine na svim prostorima gdje žive Hrvati pod tuðinskom vlasti (Turska. Polazeæi od shvatanja da su jezik. Do proglašenja štokavskog narjeèja književnim jezikom postojala je u sjevernom dijelu Hrvatske još od Antuna Vramca prilièno razvijena kajkavska književna tradicija. Njegov izbor bio je logièan s obzirom na štokavsku prodornost i književnu supremaciju. 324 . Stoga je trebalo uložiti goleme napore za promociju novog ilirskog jezika u književnosti. u kojemu su potpisnici zakljuèili da jedan narod mora imati jednu književnost i jedan jezik. stoljeæa. prije pobjede Vukove reforme.. Izbor književnojezièkog standarda otežavala je u ono vrijeme i poplava njemèarenja u javnom i privatnom životu. (preveo Tone Potokar). Gaj je proklamirao štokavsko narjeèje za osnovu hrvatskoga književnog jezika. Venecija). veæ da takav jezik tek treba stvarati na širokim temeljima narodnoga govora. odrièuæi se kajkavske jezièke tradicije. str. U težnji za ostvarivanjem zajednièke književnojezièke komunikacije. mnogi liturgijski tekstovi i barokne propovijedi izdavani su u štokavskoj postavi narodnog jezika. oplemenjujuæi ga patinom starine"."12 U takvoj situaciji. Èak su i prve pokušaje štokavske poezije pisali kajkavci (Antun Nemèiæ) ili èakavci (Matija Mažuraniæ). Zagreb. Njihove težnje bile su donekle ostvarene Književnim dogovorom u Beèu 1850. 1980. narodnom smislu zanemarujuæi druge relevantne komponente u formiranju nacionalnog biæa.

toliko cijenili jezik i narodnu poeziju. Dalmatinska publika bila je još malobrojnija. alhamijado literature i krajišnièkih pisama. Kada je zapoèeo muslimanski književni preporod. Najplodnije 1843. Kako je Bosna i Hercegovina baza našega književnojezièkog standarda. isto kao i èitatelji koji su je podržavali iskljuèivo pretplatom.) objavljeno je oko 500 razlièitih italijanskih izdanja. godine štampano je na hrvatskom jeziku dvostruko manje primjeraka Ilirskih novina i Danice od njemaèkih listova i èasopisa. U tom razdoblju uzdigli su se iznad prosjeka hrvatske literarne produkcije jedino prozni pisci Matija Mažuraniæ i Antun Nemèiæ. Najviše èitatelja pretplatilo se tada na Vrazovu knjigu Gusle i tambure (600). Barac istièe da su tvorci te književnosti veæinom bili siromašni. a u poeziji Stanko Vraz. Ivan Mažuraniæ i Petar Preradoviæ. Hrvatska èitateljska publika u doba ilirskog pokreta bila je ne samo malobrojna veæ i prilièno nezainteresirana za razvoj nacionalne književnosti. Iz književnosti su štampana jedino djela Ivana Gunduliæa u Dubrovniku. Milorad Živanèeviæ: Isto. a na hrvatskom jeziku samo oko 70 molitvenika i drugih vrsta nabožnog štiva.kako tvrdi Adolf Veber Tkalèeviæ "prosti èovjek više poludivljaku. Malobrojna graðanska publika nije mogla služiti kao potpora hrvatskoj književnosti. Književna publika formirala se pretežno iz redova mladoga hrvatskog graðanstva. muslimanski preporodni pisci imali su manje problema s jezikom nego ilirci. U izgraðivanju književnojezièke komunikacije oni su se koristili izvorištima usmene književnosti. izobražene strane svijeta žitelju. Barac takoðer navodi podatke koji ukazuju na velike nesrazmjere izmeðu hrvatskih i njemaèkih izdanja u Zagrebu. a seljaštvo je bilo nepismeno i toliko zaostalo da je . str. Stoga nije mogla pozitivno utjecati na domaæe pisce u smislu izbora pouzdanijih vrednosnih kriterija i obogaæivanja literarne tematike. 325 . 17. Zbog toga se pojavljuju lamentacije o hladnom odnosu hrvatskog èitateljstva prema ilirskoj književnosti. koje je u ovo vrijeme bilo nedovoljno razvijen društveni sloj da bi mogao jaèe utjecati na oživljavanje književne atmosfere. zbog kulturnog dvojstva (graðanstvo se iskljuèivo služilo talijanskim jezikom) od 1814. nerijetko visoke književne i nauène vrijednosti.). Najšire je bila rasprostranjena narodna poezija koja se na štokavskoj osnovi razvijala 13. slièan bio" (Razmatranja domorodna). stoljeæa. do pojave Zore dalmatinske (1844. veæ su bile stvorene osnove za formiranje zajednièkog ali nejedinstvenog književnog jezika koji æe se konstituirati poèetkom 20. Prema podacima Nikše Stanièiæa u knjizi Hrvatska nacionalna ideologija preporodnog pokreta u Dalmaciji (1980.

odbijao jezièke novotvorbe i slavenske naslage. Pri tome pažljivo otklanjaju uvriježene predrasude da se u islamskom duhu može pisati samo na orijentalnim jezicima. Takvo imenovanje odgovaralo je Kallayevoj projekciji bošnjaštva. internacionalizmima i neologizmima. Meðutim. arapskom i perzijskom jeziku. stoljeæe Muslimani su ušli s bogatim naslijeðem pismenosti i književnosti na turskom. tako je jaèao i otpor u svim konfesijama protiv nadnacionalnog oznaèavanja jezika. u kojima se više osjeæa utjecaj narodne poezije nego alhamijado literature. Muslimanski pisci preporodnog razdoblja èesto iskazuju romantièarsko-rodoljubni zanos prema maternjem jeziku. takoðer je egzistirala u okrilju novoštokavskog folklornog koinea kao jedan od predstandardnih tokova zajednièkoga književnog jezika. kada se naredbom Vlade službeno uvodi naziv srpskohrvatski. Stoga je novu publiku trebalo iz poèetka razvijati. 326 . Takvo stanje trajalo je do 1907. Kao izraz toga otpora. Alhamijado literatura. maternji ili materinski jezik). pisani narodnim (bosanskim) jezikom. Alhamijado tekstovi. Buduæi da nisu postojale državne škole. Preporodni pisci okupljeni oko Mehmed-bega Kapetanoviæa pisali su uglavnom po ugledu na Kurtæehajiæeve tekstove iz Sarajevskog cvjetnika. a prihvatao turcizme i internacionalizme. ali kako se njegovom politikom poveæavala netrpeljivost meðu etnièkim skupinama. Po tradiciji su svoj jezik nazivali bosanskim. a otvoreni slavenskim jezicima i moguænostima graðenja novih leksièkih tvorbi. umjesto službenih naziva zemaljski jezik i bosanski jezik èesto se upotrebljavaju evazivne oznake (naš jezik. posve suprotno ilircima koji su bili protiv svih neslavenskih tuðica i internacionalizama. O muslimanskoj književnoj publici na narodnom jeziku u prvim godinama okupacije ne može se mnogo govoriti. uzdižu ga kao najveæu vrijednost i zalažu se za njegovu afirmaciju istièuæi prednost nad drugim jezicima. U 19. bremenita stranim jezièkim naslagama. Hrvata i Crnogoraca. štamparije i listovi. pjevaju o njegovoj ljepoti i izražajnosti. Po svojim pogledima na èistotu jezika bili su bliski Vukovu odnosu prema turcizmima. U krajišnièkim pismima bosanèicom dominirao je èisti narodni govor blizak književnojezièkom izrazu muslimanske epske poezije.sukladno s jezièkim izrazom usmene predaje Srba. naime. ta je književnost bila pristupaèna uskom krugu orijentalno-filološki obrazovane inteligencije. jer se pod tim nazivom sredinom prošlog stoljeæa slušao i kao nastavni predmet u vjerskim školama. Vuk je. godine. ali zbog skromnije literarne vrijednosti i ogranièenog broja rukopisa nisu mogli bitno utjecati na formiranje publike. bili su vrlo popularni.

godine dosegao tiraž od 800 primjeraka. Abdurezak Hifzi Bjelevac jada se u treæem godištu Gajreta na težak položaj lijepe knjige i splašnjavanje interesa èitatelja.). koja je poèetkom sedamedesetih godina putovala u Bosnu nekoliko puta. ima izmeðu èetrdeset i pedeset hiljada stanovnika. 327 . Sarajevo. I hrvatski i bosansko-muslimanski preporodni pokret imali su izrazito etièko obilježje. koje su postale izvorišta novih književnih naraštaja. pokretanja nekoliko listova na narodnom jeziku (æirilicom) i prvih štampanih izdanja školskih udžbenika. Govoreæi o prirodnoj nadarenosti domaæih ljudi. Hadžiæeva knjiga Islam i kultura i dr. Buduæi da je u poèetku postojala odbojnost jednog dijela Muslimana prema tuðinskom pismu.veæina muslimanskog stanovništva bila je nepismena. svoje publike.). Omer Hadžiselimoviæ: Isto. pisaca i èitatelja. u kojima se daje prednost kulturnom radu nad ratnièkom slavom (Vjekovi Ilirije). kalendara i drugih knjiga. Meðutim. Usprkos takvim lamentacijama. imao 2. O razmjerama tadašnje nepismenosti ostavila je znaèajan podatak Pulina Irby (Polina Irbi). a najviše Sarajevska ruždija i Šerijatska sudaèka škola. Etièke tendencije muslimanske književnosti nasluæuju se veæ u novinarsko-publicistièkim teksovima Mehmeda Šakira Kurtæehajiæa. str. niti jedan èovjek od stotinu ne zna èitati. nema ni jednu knjižaru. na èemu bi mu i danas mnoge redakcije èasopisa pozavidjele. koji. Mulabdiæevo Zeleno busenje. a jasno dolazi do izražaja kod Mehmed-bega Kapetanoviæa i nekih pripadnika 14. a glavni grad. Gotovo svi pisci isticali su moralnu osnovu svoje književno-kulturne djelatnosti i potrebu tolerancije prema drugim narodima. a Gajret je pri kraju 1911. ipak je Behar 1906. Kod iliraca je ta tendencija izražena još u prvim pjesmama Ivana Mažuraniæa. Etièku orijentaciju još odluènije su naglašavali Pavao Štoos (Poziv u ilirsko kolo). 362.14 Uvjeti za razvoj pisane rijeèi postali su nešto povoljniji nakon osnivanja Vilajetske štamparije (1866. Muslimanski pisci takoðer se žale na malobrojnost i nehaj. Do sliènog zakljuèka dolazi i Hamdija Muliæ na temelju nekoliko izdanja koja nerasprodana leže u skladištima (Bašagiæeve zbirke. uvoðenjem zapadnog pisma poslije austrougarske okupacije i mnogi pismeni ljudi postali su nepismenima jer nisu znali èitati latinicu. U tome su znaèajnu ulogu odigrale neke reorganizirane školske ustanove. ona sa žaljenjem konstatira da je "bosansko stanovništvo neuko.000 pretplatnika. Dragutin Rakovac (Pjesma književnikom) i drugi ilirski pisci. trebalo je uložiti mnogo napora za prevladavanje atavistièkih zasada i prihvatanje zapadnjaèkog obrazovanja.

ugled. potvrðuje i poznati ilirac Ivan Kukuljeviæ Sakcinski u 328 . muslimanski preporodni pokret zapoèeo je organizirano djelovanje skoro èetiri desetljeæa kasnije od završetka hrvatskog narodnog preporoda. Neke Preradoviæeve strofe .. Rizviæu.). I jedni i drugi više su gledali na politièku i nacionalnu korist nego na umjetnièku snagu i ljepotu literarnih tvorevina. Uostalom i poèeci evropeizacije Bosne i Hercegovine šezdesetih godina inicirani su preko carigradskoga kulturnog kruga a ne preko susjedne Hrvatske. to ne znaèi da su sliènosti nastale pod utjecajem ilirizma na muslimanske preporodne pisce. iskopati ga iz blata sirovosti i uzdiæi na svijetli vrh izobraženosti i prosvjetiti ga" (Misli o književstvu). kako bi rekao Barac. ne može se uopæe govoriti o cirkuliranju ilirskih ideja u bosansko-muslimanskoj sredini. Prije svega. Sliènu orijentaciju slijedila je i veæina muslimanskih pisaca u preporodnom razdoblju. Drugo.kao da su bile iskljuèivo napisane za odgojne svrhe školskog sistema. 13) Iz etièke osnove proizlazila je moralno-didaktièka orijentacija hrvatske i muslimanske preporodne književnosti. danas je došlo vrijeme da to branimo naukom." (Cit. "Prošla su vremena kad smo mi svoj imetak. Prvi dodiri sa Zagrebom. postoje i neke znaèajne razlike koje iskljuèuju moguænost cirkulacije takvih utjecaja. ‚ak je i Stanko Vraz. Takva pragmatistièka poetika odgovarala je prosjeènim piscima. Da je Bosna predstavljala tamni vilajet za Hrvate. u vrijeme ilirskog preporoda nisu postojale nikakve kulturne veze izmeðu Hrvatske i Bosne osim s bosanskim franjevcima. odnosno Austro-Ugarske. prema M. koje su ilirci podsticali na otpor osmanlijskoj upravi. moæ i sve svoje branili maèem (. svoj šuhret. prosvjeti i nauci.. hrvatskom kulturom i književnošæu ostvareni su tek sredinom dvadesetih godina i djelovali su na muslimanske pisce zbunjujuæe. jedan od najrigoroznijih kritièara ilirske literarne osrednjosti. nadarene je ogranièavala u stvaralaèkom zamahu. Edhem Mulabdiæ upozorava èitatelje u Bošnjaku rijeèima jednoga svog literarnog junaka na glavni problem društvenog trenutka. Meðutim. Usprkos navedenim sliènostima.mlaðih književnih generacija.kaže Antun Barac . Kritizirajuæi nemaran odnos prema kulturi. Zakljuèno razmatranje Iz današenje retrospektive vidi se da ilirski pokret i muslimanski književno-kulturni preporod u doba austrougarske vladavine imaju dosta zajednièkih crta. Prema tome. ozbiljnim i suhim umovima. isticao da je osnovna svrha književnosti "silaziti k narodu.

Najveæi problem u preporodnom razdoblju Muslimana predstavljali su pisci srpske i hrvatske nacionalne orijentacije. Apstrahiramo li koncept integralnog bošnjaštva.svome putopisu 1858.Veæ odavna bijaše tajna moja želja zaviriti u susiednu Bosnu. 329 . duhovnom obzorju i politièkim opredjeljenjima. U svojim strateškim ciljevima vezali su se protagonisti hrvatskog narodnog preporoda pod ilirskim imenom za nadnacionalnu ideologiju o južnoslavenskoj i sveslavenskoj uzajamnosti. dalja i stranija od Rima i Pariza. predaèkog junaštva i bosanskog rodoljublja. nosioci ilirskog pokreta s Gajem na èelu predstavljali su homogenu grupu mladih i evropski obrazovanih intelektualaca veæinom seljaèkog i graðanskog porijekla.." 15 Treæe. gdie se govori isti jezik kao i u nas. Osnove te ideologije razradio je sredinom 17. poradi razliène vlade i upravljanja. Mada se svi nisu opredjeljivali iz unutarnjeg uvjerenja za jednu ili drugu nacionalnu ideologiju. odkuda su došli pradiedovi moji i toliko inijeh porodicah hervatskieh. i koja nam je ipak.. Na toj osnovi razvijao je Bašagiæ u svojim dramama i povjesnicama kult zavièajnog ponosa. ali je ostala èvrsto usaðena u kolektivnoj svijesti svojega naroda. 5-6. Buduæi da je muslimansko stanovnštvo bilo privrženo orijentalnoj tradiciji. Muslimanski preporodni djelatnici bili su u odreðivanju strateških ciljeva realniji od iliraca.) svojim konceptom o jeziènom i etnièkom jedinstvu našeg naroda slavenskog. Zbog toga se relativno brzo poèela raslojavati na nekoliko razlièitih struja. stoljeæa Juraj Križaniæ (1618. Zagreb. tražili su u domaæoj povijesti podsticanje u aktualnoj borbi za politièko osvješæivanje i kulturno-prosvjetno uzdizanje bosanskih Muslimana. Muslimanska skupina preporodnih pisaca i kulturnih djelatnika bila je heterogena po socijalnoj strukturi. Stoga su svoje djelovanje usmjerili na pronalaženje najkraæih puteva za izlazak iz tamnog vilajeta i prevladavanje naslijeðene zaostalosti.. Poslije revolucije 1848. 1858. u širim muslimanskim slojevima smatrali su ih otpadnicima. Bez obzira na razloge nji15. str. godine ovim rijeèima: ". bez obzira na stanovita unutarnja razilaženja u nekim pitanjima. Bila je to povijesna lekcija koja je stimulativno djelovala na proces ubrzanja nacionalne integracije. godine i uvoðenja Bachova apsolutizma Hrvatska se oslobodila iluzija toga programa. Èetvrto.-1683. Pripadnike te grupe pokretali su isti motivi i jedinstveni politièki ciljevi. generacijskoj pripadnosti. oni su polazili od spoznaje da se Bosna i Hercegovina nakon okupacije našla na okrajcima zapadne civilizacije. Putovanje po Bosni. politièki program iliraca i muslimanskih preporodnih djelatnika u biti se znatno razlikovao.

hova opredjeljivanja. Zato je ilirizam brzo zahvatio bosanske franjevce (I. do 1875. Zbog toga se i muslimanska književna publika razlikovala od ilirske po svojim sklonostima. Njegova razvojna linija traje od moralno-didaktièke proze. ponekad mucavog zbog toga što su kajkavski ilirci morali uèiti novi književni jezik. ali oni nisu mogli imati nikakav utjecaj na tadašnju prilièno veliku grupu alhamijado pisaca koja je nastavljala pjesnièki opus Mula Mustafe Bašeskije i Seida Abdulvehaba Ilhamije. Nediæ. Taj romantizam razvijao se od rodoljubnog prigodnièarstva. Martiæ). Ti muslimanski pisci nisu ni znali za ilirski pokret. U širem vremenskom rasponu evoluirao je od narodnjaèko-folkloristièkih shvatanja Mehmed-bega Kapetanoviæa do Osman-Azizove društveno-aktivistièke poetike. u fazi hrvatsko-starèeviæanske orijentacije. svi su oni morali platiti manji ili veæi danak za renegatstvo prezirom i porugom svojih sunarodnika. Peto. godine. koji je izrastao iz drugaèijeg povijesno-duhovnog svijeta. Nacionalna polarizacija izazivala je brojne prizemne polemike u kojima se rasipala stvaralaèka energija muslimanskih pisaca. hrvatske moderne i suvremenih turskih pjesnika. a ne po konvencionalnim romantièarskim idejama o osloboðenju i ujedinjenju koje su tada bile raširene kod svih slavenskih naroda pod tuðinskom vlašæu. F. bosansko-muslimanski preporod razvijao se na zasadama tradicionalne i univerzalne epske etike. interesima i razini književne kulture. a neki èak šikaniranjem (osobito nakon Kallayeve izjave da je srpstvo neprijatelj Austrije) i interniranjem u Arad (poslije sarajevskog atentata 1914. Šesto. preko konkretnog realizma narodne pripovijetke i romantièno-simbolièkog naturalizma sa socijalnim konotacijama. u vrijeme realistièko-naturalistièke faze hrvatske književnosti. do Mažuraniæeve romantièarsko-simbolièke apstrakcije. M. G. Za razliku od hrvatskog romantizma. nije znao za putopise spomenutih iliraca niti za hajduèko-tursku novelu pedesetih godina koja je tematizirala negativne odnose prema muslimanskom svijetu prikazujuæi ga crno330 . sve do poezije Muse Æazima Æatiæa pod utjecajem srpskog simbolizma. ilirci su bili veoma zainteresirani za Bosnu. jalovim srbovanjem i hrvatovanjem. osim turske vlasti i policije kojima je i biskup Rafo Barišiæ optuživao bosanske ilirce da kuju zavjeru. Èak ni Bašagiæ. za koji je Krleža rekao da je najoriginalniji po tome što su se ilirci odluèno i smjelo odrekli svojega narodnog imena i jezika. zanesenjaèkim uzletima i pokajnièkim uzmacima.). Ivana Kukuljeviæa Sakcinskog i Mihovila Pavlinoviæa u razdoblju od 1840. Jukiæ. što se vidi iz informativno-politièkih putovanja Matije Mažuraniæa. ilirski pokret nastao je u doba specifiènog hrvatskog romantizma.

jer autor kao široko obrazovan pisac koristi citate iz svoje lektire iskljuèivo u funkciji kulturno-politièkih ciljeva integralnog bošnjaštva. Nikoliæ i drugi). The Illyrian Movement and the Bosnian-Muslim literary and cultural renaissance In his paper professor Æekliæ compares the Illyrian Movement with the Bosnian Moslem literary and cultural revival under the Austro-Hungarian Rule. V. mada nisam siguran u njegovu valjanost. the author examines the validity of statement that had been uttered by Antun Barac in 1954 in his book Croatian Literature from the Revival to the Establishment of Yugoslavia. Tombor. J. U vezi s takvim zakljuèkom može se postaviti pitanje: otkuda toliko sliènosti u genezi jednoga i drugoga pokreta. Na to pitanje moguæe je razlièito odgovoriti. ne postoji nijedan pouzdan argument koji bi mogao potvrditi pretpostavku Antuna Barca o moguæem utjecaju ilirizma na bosansko-muslimanski književno-kulturni pokret. Kao što prema poligenetskom tumaèenju u sliènim klimatskim i geografskim uvjetima rastu jednake biljke. Barac proposed the idea that all the Yugoslav movements of the similar kind in 19 and 20th century. Bogoviæ.bijelom tehnikom (M. I. have had their model and source in the Illyrian Movement. isto bi se tako moglo reæi da u sliènim povijesnim i društvenim uvjetima nastaju slièni pokreti. but also some considerable differences. I Kapetanoviæevo citiranje stihova Petra Preradoviæa ne može se uzimati kao dokaz Barèeve teze o utjecaju ilirizma. Having compared these two movements in their most essential facts and determining factors. respectively. Vol. 331 . Na osnovi toga nameæe se zakljuèak da ovaj pokret nije imao gotovo nikakve veze s ilirskim preporodom. a ja bih se odluèio na jedno objašnjenje analogijom. Professor Æekliæ mentions many similarities. Kao što se iz dosadašnjeg izlaganja vidi.

332 .

svojim kulturnim i civilizacijskim tekovinama je i obilježavao svoju supremaciju i otvorenost. a ne rješavanje. ali daje moguænosti višestrukog promatranja te time doprinosi obogaæenju spoznaje. Ono je latentno obilježilo dva posljednje stoljeæa islama. Susret Evrope i Istoka. Islam je kršæanstvo podrazumijevao tako da se prema njemu nije odnosio u formi pitanja veæ dileme. Naime. I POÈETKA 20. što implicite znaèi i priznavanje njegova subjektiviteta. ovom narodu je davala znaèenjski dignitet partnera. njihova samorefleksija vlastitog odnosa sa Evropom i Evrope sa njima. Kao pitanje koje po sebi to nije. èuðenja. ali je legitimno s obzirom na forme razvijanja i diskrepancije ideja nosilja ovih dvaju kulturnih i civilizacijskih krugova. pitanje je dobro poznato cijelom islamskom pa time i bosanskomuslimanskom svijetu. niti straha. islama i kršæanstva je star. Tako su u pitanju odnosa s Evropom Bosanski Muslimani ravnopravno egzistirali i u svojoj svijesti i u svijesti svojih susjeda kao zaseban entitet u nizu jugoistoènoevropskih naroda. Muslimani i Evropa su isto godište. Ovo je teza koja umnogome može da da upute za propitivanje.Šaæir Filandra MUSLIMANI I EVROPA S KRAJA 19. Samo zahvaljujuæi Kur'anu za muslimane ovaj susret nije zadobio izraz odbijanja. tako da se i odnos spram hrišæanstva i njegove civilizacije postavlja u novu ravan. ovaj odnos je u teorijskoj ravni najprimjerenije analizirati u formi eseja. subjekta s kojim treba razgovarati. s obzirom na istjecište njihovih kultura. nagnalo ga na samopropitivanje i reformiranje. Pitanje o odnosu Bosanskih Muslimana i Evrope povlaèi se od samog nastanka i Muslimana i Evrope. pitanja sadržanog u 333 . STOLJEÆA Za ili protiv Evrope. U pitanom odnosu. logikom samog pitanja. Dok se nadahnjivao vjerom primordijalnog jedinstva Objave. Kad se ovo pitanje prvi put postavilo teško je danas razaznati kao što je još teže pratiti tragove njegova odgovora. sadržano je u èinjenici postojanja samog pitanja. Muslimani ili Evropa. ono što je za Bosanske Muslimane u ovom odnosu dobro. U vrijeme svog kanoniziranja i teologiziranja u pitanje se dovodi i ono što ne bi moglo biti predmetom upitnosti. I pored toga. Nije teško uoèiti da su u ovoj relaciji po pravilu Muslimani imali negativan saldo. jedno od ovog dvoga je upitno. autorskog iskaza koji ne pretendira na istinosnu cjelovitost. Pitanje o odnosu islama i Evrope po sebi je fiktivno.

Decartesu. dotle Evropa svoj nastanak duguje uništenju svih od nje razlièitih vjera i svjetonazora. bez velikih pretenzija bih napomeno da ona može i danas da posluži pri sagledavanju ovog pitanja na prelazu 20. a raspoloživost svega. stoljeæa. Ona je jedan hermeneutièki sklop koji omoguæava prije sagledavanje pretpostavki postojanja pitanog odnosa. pa i Svetog. u Evropi je išla do te mjere da je èin proklinjanja Turèina/muslimana išao dotle da su stvarane mise contra Turcos. st. Strah na Zapadu. veæ u ontološkom znaèenju. Uostalom. ne u konfensionalnom. prima Jevreje pod svoje skute. posebno izraženog u doba muslimanskog kulturnog preporoda na prelomu 19. u sferi duhovnog. njeno osnovno obilježje. Istina od tada u Evropi postaje transparentna. Leibenzu i Galileju. inaèe fundamentalne relacije za razumijevanje ovog pitanja od tog doba do danas. u stvorenom mediju profanog. održavajuæi katolièanstvo i pravoslavlje. stoljeæe u cijeloj Evropi. i 20. što pada u doba etabliranja islama u Bosni. Delimo. To konstituiranje na antiislamskom principu. U Evropi se tad odvija dvostruki proces samokonstitucije. Istražujuæi pretpostavke ovog odnosa dolazimo do bitnih duhovnih lomova na prelazu 15. Nikada islam i Evropa nisu bili udaljeniji kao kod Hegela. S druge strane. Dok Bosna. u 21. Antiislamska kao antiturska propaganda 16. Ovo mišljenje. U mediju duhovnog vladajuæi princip postaje princip iskljuèivosti svega drugog i drugaèijeg. Sukladno u hrišæanstvu legitimiranom stvaranju svetog i profanog te gubljenju pretpostavki za razumijevanje primordijalnog jedinstva vjera. Evropa u mediju duha poèinje svoje konstituiranje. sadržano u pretvaranju subjekta 334 . Tekovine tog pobjednièkog pohoda uma na raskrivanju svih velova tajstva Istine. Pretvaranje Španije u jezgro katolièanstva protjerivanjem islama i judaizma. To da su Bosanski Muslimani i Evropa isto godište udaljava Evropu od Muslimana više no Muslimane od Evrope. u Evropi utemeljuje kult znanstveno-tehnièkog mišljenja. dolazi do cijepanja jedinstva Istine na dva od tada pa skoro do danas suprotstavljena polja njenog ispoljavanja. Tih godina se naše pitanje postavlja kroz razmatranje odnosa islama i hrišæanstva. i 17.). dominantno hrišæanskog. str. vrhuni u Hegelovom panlogistièkom sistemu. tih godina se zahvaljujuæi Beconu. nego što omoguæava njegovo validno adaktiranje. a sam Luter piše Poziv na molitvu protiv Turèina (Ž. stoljeæe. paradigmi ne antiislamskog veæ aislamskog mišljenja. skladane su pobjednièke pjesme nad Turcima u jezuitskim koledžima. u 16.samom naslovu. supremacije uma i obogotvorenja subjekta. 375. preovlaðujuæe islamska. udaljava Evropu od habitusa Bosanskih Muslimana.

Nasuprot takvoj Evropi. Ostajuæi u mediju supstancijalne analize duha a analizirajuæi pomenuti odnos s kraja 19. Našavši se otrgnuti od Istoka. Šta je sve Evropa njima znaèila na jednom mjestu teško je reæi. ali joj omoguæava i konstituciju. zadržat æemo se samo na analizi kategorijalnog aparata nosilaca ovih stremljenja.) Nije pretjerano reæi da je jedan broj bosansko-muslimanske inteligencije bio opèinjen Evropom. školovanih u Evropi. Po toj osobini Bosna nije Evropa nikada bila a Evropa danas ima šansu da bude Bosna. ova kategorija intelektualaca. Ona svojom širinom i toplinom dva puta postiðuje Evropu. u sudaru sa novim naèinom života i novim vrijednostima oni su doživljavali emocionalno buran sudar. i druga. cvijeta. nije teško uoèiti vladavinu paradigme Evrope kod mnogih muslimanskih intelektualaca. svoje tekovine i svoju moæ duguje zaboravljanju. Evropu je uzela za paradigmu razvoja muslimanskog naroda. (Ne ulazeæi u razmatranje složenosti politièke situacije tog doba u Bosni. da se kompleks evropskog uzimao za željenu vrijednost bez mnogo zadrške. Promjene pozicije u korist Bosne. polifona i multilateralna. èuva335 . Samo su dvije èinjenice izvjesne: jedna da je želja za imperativnim prikljuèenjem evropskim kulturnim tokovima i civilizacijskim dostignuæima bila upravo proporcionalna sagledavanju neevropskog stanja Muslimana. Ta karakteristika Bosnu èini Bosnom. Bosna èitavo vrijeme jeste heretièna. Balkanu i Evropi. stvar je ontološkog a ne historijskopolitièkog znaèenja i proizlazi iz analize noseæih koordinata ovih dvaju kulturno-povijesnih entiteta. Tu novu situaciju Osman Nuri Hadžiæ opisuje rijeèima: "A mi? Mi smo parèe Istoka. te tako ne upadajuæi u makaze objektivnog uma koji svojim kauzalitetom stvara eshatološki determinizam. st. specifiènom i samosvojnom.u supstancu. i poèetka 20. Polazno stanje pri razmatranju odnosa Bosanskih Muslimana i Evrope sa aspekta evropskih kriterija bilo je za Muslimane porazno. koje mora nastojati da ne ugine pod toplim i jakim zrakama Zapada. zabranjivanju ili zarobljavanju svega razlièitog od samog sebe. Nastala na osnovi cijepanja veæ prirodnog sinkretizma Istoka i Zapada na ovim prostorima te radikaliziranjem njihova podvajanja. Samo iz medija razlièitosti moglo je i nastati pitanje o njihovu odnosu. u razmatranom odnosu ne s Evropom. veæ da pod njima napreduje. Prvi put kad postaje centar heterodoksnih kršæanskih pokreta u ranom srednjem vijeku i drugi put kad prima Jevreje sebi u goste. svog institucionalnog islamskog habitusa a ispušteni iz ruke uvehlog Osmanskog carstva. niti da bježi ispred njih.

Teorijska ostvarenja ovih intelektualaca znatnih su filozofskih pretenzija i po samom refleksivnom biæu teorijskog mišljenja dokaz su stupnja razvoja jedne kulture. Šakira Kurtæehajiæa.). Mehmeda Begoviæa Kurtagiæa i dr.juæi trajno svoju osebujnost" (Muslimansko pitanje u Bosni i Hercegovini. Rizviæa i M. I usprkos takva stanja. 1902. Što je i postojalo kadrova tog profila po pravilu je pravilo otklon od svog ishodišta i nerijetko služilo kao loš primjer cilju koga su srèano i dobronamjerno zagovarali. Ono se prihvata samo pod uslovom oèuvanja svoje samobitnosti. u doba preporoda u liku nekolicine autora. sadržano je u razmatranju problema susreta Istoka i Zapada u biæu jednog naroda i na prostorima njegova tla. svoj izraz je našla u liku ovih intelektualaca. shodno prirodi vlastitog biæa. Begiæa od tog doba poetski preokupirao pojam raskršæa. Dok je književnost. 4. Brzo oprobavanje romantizma. str. Dok su književnici i umjetnici. produkt imaginacije. Prije svega. Ove rijeèi su paradigmatiène za odnos naših intelektualaca prema novom. Mehmed-bega Kapetanoviæa Ljubušaka. mala zastupljenost latinske pismenosti i štampe. uticala je na imperativ bržeg prozapadnog razvoja. teško se oteti utisku da nas ovaj problem i danas posebno ne intrigira. Ahmeda Muradbegoviæa. Dževada Sulejmanpašiæa. Edhema Balbuloviæa. Safvet-bega Bašagiæa. okrenuti više svijetu vlastitosti i subjektivnosti. ekspresionizma i impresionizma od strane naših umjetnika 336 . dotle su publicisti i teoretièari. s obzirom na polazište. opet shodno karakteru vlastitog djela. po svjedoèenju M. Muslimani dobijaju prve Evropi suvremene teorijske mislioce. Negativni saldo Muslimana u odnosu na Evropu ogleda se i u èitavom nizu njihovih manjkavosti glede takva ogledala. za teorijsku i publicistièku misao moglo bi se reæi da je noseæi problem pojam susreta. svoju misao oprobavali na goruæim pitanjima objektivnog i povijesnog karaktera. u osnovne tokove evropskih duhovnih gibanja. Uza svu simplificiranost i hipotetiènost ovako naznaèenog sukusa mišljenja. materijalna osnova zanatske i sitne privrede. Ono što je zajednièko svim duhovnim nastojanjima tog doba a što se u ovom mediju duhovnog stvaralaštva naroèito osjeæa. i èinjenice da je Evropa kod nas poèesto kasnila i èitavo stoljeæe. Èinjenica da teorijsko mišljenje pretpostavlja postojanje jednog društvenog biæa.. Osmana Nuri Hadžiæa. Ono što je i jednima i drugima zajednièko jeste relativno brzo ukljuèivanje. Zagreb. nedostatak zapadnoobrazovnih kadrova u privrednoj. njegovu koherentnost i problematsku izdiferenciranost. obrazovnoj i socijalnoj sferi.

komplementarno je zaèinjanju sociologije. Odnosno. Krajnji rezultat svih tih napora bilo je osvjedoèenje o nužnosti primicaja Evrope sebi i sebe Evropi. teologiziranost. Recepcija islama od strane islamskog sveæenstva. Pretpostavka ponovnog zadobijanja takvog odnosa bila je sadržana u kritici suvremene recepcije islama. stalno je naglašavala racionalnu jezgru islama i njegovu kompatibilnost nauci. dogaðanje u sferi fizike i kritièke filozofije nagovještavaju puteve premoštavanja shizofrenije i jedinstvo vjere i uma. Istièuæi racionalni karakter islama on naglašava da "sve što vjera uèi. islam i slavenstvo. po mišljenju inteligencije je bila glavna koènica razvoju muslimanskog društva. Za sve autore koji su se ovim pitanjem bavili karakteristièno je da pojam nauke nisu uzimali u njenom suhoparnom. svjetovna inteligencija kao i manji dio teološke. iz analize njihovih djela je neosporno. svijest o svom vlastitom i pojedinaènom mjestu i ulozi u odnosu na ta dva velika duhovna koridora. Tzv. oni su polazeæi od poraznog stanja razumijevanja islama i negativnih efekata koje takva svijest proizvodi u socijalnoj i obrazovnoj sferi. zapovijeda ili zabran337 . racionalistièkom europskom znaèenju veæ su njenu paradigmu izvodili iz islama. Pitanje odnosa islama i nauke najviše je zaokupljalo pažnju muslimanske intelektualne javnosti. njegovu izvitoperenost. Svjesni èinjenice da je u veæini aspekata muslimansko društvo islamsko. Pri tome se polazeæi od suvremene diskrepancije islama i nauke njihovo jedinstvo naglašavalo u prošlosti. Hadžiæ djelom Islam i prosvjeta. stalno naglašavali nesuvremeni karakter islama u Bosni. sazrela je svijest o vlastitosti. filozofije. U toj kritici je za cjelinu paradigmatièan O. islama i nauke. Da je svijest o moguænosti mišljenja iz Jedinstva. N. društvenog i kulturnog razvoja. kod naših intelektualaca tog doba bila prisutna i da se ona kao alternativa svoj raspoluæenosti nudila. osnove duhovne i kulturne raspoluæenosti na Istok i Zapad. kanoniziranost i neprijemèivost za nove forme nacionalnog. uèahurenost. Mada poèetak dvadesetog vijeka u Evropi kulminira u znaku trijumfa znanstveno-tehnièkog racia. koje je samo u takvoj formi islama moglo i nastati te islam privatizirati. Kritiku suvremenog stanja ove relacije intelektualci su po pravilu temeljili na iskustvima prvih stoljeæa islama kad su u okviru tog religijskog sustava vjera i nauka predstavljali jedinstvo. iz sasvim specifiènog sinkretiènog narodnog biæa i njegova tla Bosne. nauènog. kulturne antropologije i socijalne psihologije kod teoretièara. u odnosu na razmeða evropskih kao dolazeæih i orijentalnoislamskih kao izmièuæih duhovnih gibanja. Samokritika evropskog racionalizma kod nas je u to doba bila komplementarna inzistiranju na jedinstvu vjere i uma.

ništa što se ne slaže sa zdravim razumom ne spada u vjerske doktrine" (str. predstavlja danas najaktuelniji segment mišljenja ovog vremena. Pored inzistiranja na ovakvoj suštini islama a svjestan èinjenice da je u jednom društvu kakvo je tad bosansko-muslimansko jedna akcija nemoæna bez njene religijske potpore i pobude. našim autorima je davalo kako uputu tako i ohrabrenje u vlastitim nastojanjima. jedne drugaèije paradigme ustrojstva i promišljanja svijeta. Od svih filozofa zapadnog duha Kantova misao je kod muslimanskih intelektualaca bila najprisutnija. Kantovo postavljanje odnosa razuma i vjere. veæ je èinio i jasno distanciranje od vladajuæe logike zapadnoevropskog mišljenja. promovirajuæi moguænost. O istrajnosti na rješavanju ovog problema svjedoèi i posezanje za dostignuæima Kantove filozofije.). 10. formi njene demokracije i oblicima socijalnog organiziranja/djelovanja. Prijemèivost formi zapadnog življenja kroz naglašavanja racionalnosti islama i pored toga što je u veæini sluèajeva rezultiralo sekularizmom u formi nesvojstvenoj kulturi koja za svoju srž ima islam. Zaklanjajuæi se za Kantov autoritet. Ovim rijeèima je Sulejmanpašiæ ne samo nastojao da pobudi nadu kod Muslimana u moguænost jedinstva uma i vjere. toliko je ono proizlazilo i iz same suštine islama i islamske projekcije problema od strane naših intelektualaca. kao i od onih koji se ubuduæe mogu da izvrše oslanjajuæi se na èovjeèiji um i razum" (str. Koliko je inzistiranje na jedinstvu uma i vjere bilo motivirano potrebom èuvanja vlastitosti pred izazovima jednog kulturnog trenda neosjetljivog na razlike. u nešto kasnijem dobu. a za Muslimane i nužnost. Naglašavajuæi da se "filozofska strana knjige (Slobodna misao i hikmetovština) temelji na Kantovoj filozofiji" on javnosti prenosi da "Kant ipak. odbranjuje vjerovanje u Boga i besmrtnost duše svih izvršnih filozofskih napada. on istièe i nadmoæ islamskog pojma i iskustva društva nad evropskim glede njegove prijemèivosti za multikonfesionalnu situaciju. Dževad Sulejmanpašiæ svoj polemos sa nosiocima dogmatskog poimanja islama utemeljuje na premisama ove filozofije. Njihovo istrajavanje na pomenutom jedinstvu ovu misao je iz sasvim jednog drugog duhovnog horizonta èinilo komplementarnom tadanjim evropskim gibanjima. svoje 338 .3) Da bi legitimirao svoje zalaganje za ukljuèivanje Muslimana u moderne evropske tokove on poseže za nizom stavova doktrinarnog islama o pozitivnom odnosu islama i nauke. mora biti razumno. danas ponovo legitimirano u svojevrsnoj renesansi njegova mišljenja.juje. i to definitivno. Obrnuto. Odnos Muslimana prema politièkim gibanjima Evrope. te prisutnost tog jedinstva u drugim kulturama.

medijativnog modusa samoodnošenja islamske naravi i pervertiranog solpsizma. godine. Ta raspoluæenost izmeðu individualnog i opæeg. jednakosti i racionalnosti. ovaj velikan savremenog islama. proglašava vjerom sveopæeg razuma. apostola novog svijeta. Naglašavajuæi islamski princip neposrednosti. francusku revoluciju. Shodno svijesti o neophodnosti ukljuèivanja u savremene evropske tokove naši teoretièari su najviše zaokupljeni iznalaženjem forme društvenog identiteta komplementarne evropskim mjerilima. Mehmed-beg Kapetanoviæ Ljubušak svojom liènošæu i djelom enciklopedijsko-prosvjetiteljskog karaktera u jednoj osobi spaja plemiæko porijeklo. nužnosti institucionaliziranja. koji je vršio i znatan uticaj na naša domaæa islamska kretanja. opredjeljivanju intelektualaca u srpskom. prvi promotor novog duha na ovim prostorima. meditativnog modusa samoodnošenja islamske naravi i pervertiranog nagona za evropeiziranim socijalnim identitetom. pravednosti. posebno Bašagiæ. st. ne Boga veæ crkve kao njegova institucionalnog otjelovljenja. zadobijanja identiteta preko Drugog. paradigmatièan je za razumijevanje odnosa islama i objektivnog uma u jednom od najjaèih islamskih reformatorskih pokreta s kraja 19. I naši intelektualci tog vremena.ishodište ima u fundamentalnim rješenjima islamske ontologije društva. trajna je odrednica kulturno-politièkog biæa Bosanskih Muslimana. Takva situacija duha se najkonzistentnije izrazila u tzv. pozdravljaju francusku revoluciju i prihvataju njene politièke implikacije. Šakir Kurtæehajiæ. Afgani u hrišæanskoj kao zapadnoevropskoj kulturi i njenoj kategoriji svetog trojstva nalazi osnov jaza islama i hrišæanstva i ishodište kategorije posredovanja. Njihov tadašnji intelektualni život se odvija u napetom luku izmeðu individualnointrovertiranog solpsizma. privatnog i društvenog. intimnog i javnog. Shodno samospoznaji takvog karaktera svoje vlastitosti i svijesti o nužnosti zadobijanja isprofilirane forme kolektivnog življenja kao uslova preživljavanja u suvremenom institucionaliziranom društvu. odražava stanje tog duha. tekst Džemaludina Afganije od nepoznatog prevodioca izašao u Novom Sadu 1905. hrvatskom ili jugoslavenskom nacional339 . a posebno se ispoljava u osobenom stilu življenja gdje kuæa zadobiva specifièan karakter svetosti i politièkom organiziranju koje zbog nesvojstvenosti mita islamu nikada ne zadobiva karakter monolitnosti. evropeizirani muslimanski intelektualci svoje napore su bili usredsredili na izgraðivanje vlastitih formi socijalnog identiteta. u svom žalu za nenauèenim francuskim jezikom. nacionalnoromantièarski duh i tip savremenog evropskog intelektualnog pregaoca. Posljednja rijeè Islama Jevropi.

Muslimani i Evropa u novom liku danas imaju šansu da u situaciji izborne multilateralnosti kao savremenog povijesnog trenda. bez obzira na golgote totalitarnosti kroz koje on prolazi. (Danas. S druge strane to iskustvo uèi o nemoguænosti asimiliranja jednog nacionalno-kulturnog entiteta. Ovakvo nekritièko instrumentaliziranje pojma nacije i slijepo vjerovanje u njegovu iscjeliteljsku moæ po sebi. Šta danas Evropa nama znaèi a šta mi njoj. jer ishodišta svoje nepromišljenosti nisu uvijek bili svijesni. oni su imali dobru namjeru. svjedoèi da je kompleks evropskog kao imperijalnog na izdisaju. Svaki drugi pokušaj. Iskustvo posljednjeg stoljeæa uèi da Evropa prevazilazi samu sebe. 340 . bilo mitsko-romantièarski od strane Muslimana ili prozelitistièko-imperijalni od strane Evrope. U propagiranju nacionaliziranja vlastitog. Nemoguæe je prenapregnuti èinjenicu da se zagovaranjem nacionalnog identificiranja željelo izvršiti distingviranje od balasta tursko-orijentalnog kompleksa uspostavljanjem vertikale etnogenetsko-duhovne prisutnosti na prostoru vlastitog življenja. Što je ostalo u našoj svijesti od prvotnih lutanja i nesnalaženja. pitanje je koje obilježava današnji muslimanski kulturni preporod). ovi intelektualci nisu prednost davali ovoj ili onoj naciji veæ samoj naciji kao takvoj.nom smislu. Samo jedna porazna slika o njoj danas. vodi kataklizmi i degradaciji oba entiteta te provociranju kotaèa povijesti na hod unazad. gdje smo mi danas u evropskom nacionalnom. greški i pozitivnih iskustava iz ovog vremena. tad neizdiferenciranog narodnog biæa. te tako oduprijeti nametanju azijatskog kompleksa od strane drugih. skoro stoljeæe poslije. suegzistiraju samo na naèin samosvojnosti i autohtonosti. I onda kad su kao Šukrija Kurtoviæ u djelu O nacionaliziranju muslimana negirali vlastitu nacionalnu samosvojnost i apstrahirali znaèaj islama za kulturni identitet Muslimana. modernizacije i socijalne homogenizacije. Po tome što bi se nacionalno odredili oni bi bili moderni i progresivni. kakvu daje Edgar Moren u djelu Kako misliti Evropu. korespondentno je takoðe uvjerenju tog kruga intelektualaca da æe skidanje zara/feredže samo od sebe naše žene uèiniti slobodnim i prosvjeæenim. Nacija je za njih bila instrument naše evropeizacije. politièkom i kulturnom prostoru. opravdano se pitati može li nam poslužiti ovo prvo trajnije iskustvo susreta sa Evropom.

Immanuel Kant. the encounter will be defined by these positions. They have tried to find a common ground with Europe on such foundations.Moslems and Europe towards the End of 19th and at the Beginning of 20th Century An encounter between Islam and Europe towards the end of 19th and at the beginning of 20th century takes place after Islam and Judaism have been removed from Europe (Spain). Jamaluddin Afghani played an important role in this process. 341 . They will try to resolve the meeting between the Moslem and Europe in this way. and the establishment of Imperial spiritual thinking on the achievements of Christian ideology. On behalf of Moslems. One part of Islamic intellectuals has been charmed by the aforementioned. The Moslems entered into this encounter mostly with their oriental and romantic heritage and a strong and rather stable Qur'anic fundament. We do hope that this encounter between Islam and Europe at the end of 19th and the beginning of 20th century will continue to happen in the future in the form of getting closer to each other. The Moslems managed to retain their identity because they relied mostly to Qur'an. but with the mutual respect of both sides and without some well-known examples of European exclusiveness that had been present in the past. Europe will offer to Islam and Moslems both the heritage of the French Revolution and the ideas of the most prominent spokesman of Europe. During the entire period.

342 .

unaprijed budi reèeno neæe u našem listu mjesto imati". u Beharu i drugdje. s karakteristiènim naslovom Pjesme od godine 1900-08 kod agilnog i poduzetnog Muhameda Bekira Kalajdžiæa. S tim magnetizmom. ali a dobrom mjerom proklamirane didaktiènosti. kulturnih radnika i prosvjetitelja. 1. Generacija pisaca što je napustila Behar još u šestoj i sedmoj godini njegova izlaženja. odlukom vlasnika Adem-age Mešiæa.. za omladinu boemski romantièna i poetski magièna i privlaèiva". najveæa je ona koja je na idejnim i strukturalnim stvaralaèkim osnovama bila potpuno profilirana. nego li prazna politika koja . Biser je zaista nastojao da ide za tom orijentacijom. 196. Æatiæ je došao u Mostar za urednika Bisera. tretirala kao pouènozabavni. "Ono što je za prvo godište predstavljala književno impozantna i stimulativna liènost Safvet-bega Bašagiæa.. Redakcija je list. Bosansko-muslimanska književost u doba preporoda 1887. a s veæ objavljenim pjesmama.-1913..359. bila je da se Biser vrati na pozicije narodnosnog utjecaja na Bosanske Muslimane što ga je nekada imao Behar. str. a vjerovatno je to bio i jedan od prelomnih momenata u razvoju bosanskomuslimanske književnosti. Ambicija vlasnika. a poslije smjenjivanja i nominalnog urednika Šemsi-bega Salihbegoviæa i faktiènog Muse Æazima Æatiæa. kniževo-istorijska monografija. koji je oko lista okupio grupu poletnih muslimanskih pisaca. u uvodnom tekstu Rijeè-dvije o pokrenuæu Bisera2. na prelaz 1907. str. u 1908. dajuæi mu ton i peèat i izvjesnu poetsku rezonancu svojom obilnom i kvalitetnom saradnjom. 321 . osjeæajuæi da mu je uloga i u književnosti da vrati jedinstvo poljuljano i u Beharu i Gajretu ovaj list æe biti otvoren za sve 1. 2. Biser. Rizviæ: Behar. Sarajevo 1990. str. Meðutim. reæi æe Muhsin Rizviæ u svojoj historiji ovog perioda 1. koji æe ponajprije prosvjeæivati jer je "našem narodu preède duševno prosvjetljenje i usavršenje. 2 izd. 1. Muhsiæ Rizviæ. Opširnije vodjeti u: M.Fahrudin Rizvanbegoviæ LIRIZAM KAO OBILJEŽJE KNJIŽEVNOSTI U BISERU Kriza Behara nakon poznatog razlaza. 343 . ali i dubinska kriza stvaralaštva.-1918. Sarajevo 1971.. 1 / 1912. što æe se kao zbirka pojaviti tek 1914. to je za osmo godište bila stvaralaèka liènost Muse Æazima Æatiæa. Uspon i obnova što je Æatiæ napravio u godištu svoga urednikovanja ponajprije æe biti rezultat liènog zraèenja pjesnikova i najava jednog novog senzibiliteta naše književnosti. godinu bila je kriza društvene i politièke provenijencije.

ali.izmeðu erotike i mistike. (Karakteristièna je èinjenica da u njemu ipak nisu saraðivali ni Bašagiæ ni OsmanAziz).. 4. kao pjesnik još ranije. Begiæ.. M. izvanredna je èinjenica u književnosti i kulturi Bosanskih Muslimana. Sarajevo 1976. a poslije Skendera Kulenoviæa i Maka Dizdara.8. nego i za okonèanje perioda što ga zovemo književnim preporodom. Enes Durakoviæ"3. Rizviæ. kvalitet pjesnièkog stvaranja u razdoblju Bisera (oko 50 objavljenih pjesama. Musa Æazim Æatiæ u Mostaru. Karabegoviæ i Š. Taj Æatiæev krug lirizma što je nastao na liniji njegova simbolistièkog otklona od starije romantiène poezije najavio je pripremao jednu novu stilematiku i poetiku što æe se oglasiti prvom zbirkom Nutarnji život Hamze Hume. A. str.književne generacije. nestankom Æatiæa. na kome æe biti Æatiæ. 344 . predgovor Sabranim djelima Hamze Hume 1-6. otkad se pojavljuje Æatiæ kao urednik. i generacije. djela 5. Æatiæ je za tu godinu i po. u: Ispod i iznad teksta. Biser ima onu lirsku orijentaciju koja karakterizira ovog pjesnika. s druge strane. Tako je list bio otvoren i u njemu saraðivali pisci razlièitih orijentacija i profila. Sarajevo 1988. i iznad svega. o èemu su pisali Muhsin Rizviæ. u najnovijem predgovoru ontologoje Muslimanska poezija XX vijeka. 3. Sarajevo. knj. izmeðu generacije Bašagiæa i Mulabdiæa. koji bi se svakako mogao zvati njegovim imenom.Narcisa. a naroèito od devetog broja iz februara 1913. str. lièna i pjesnièka kriza u kojoj ga je zatekao poduzetni Bekir Kalajdžiæ kad je po njega potegao u Tešanj i doveo ga za urednika Bisera. Prevodilaèki rad. da ga tako nazovem. Musa Æazim Æatiæ . 1969. Fadila Kurtagiæa i Muniba Osmanagiæa . od kojih su sve najbolje nastale ovdje) osigurava mu ono mjesto u bosanskomuslimanskoj književnosti koje danas s pravom zauzima. 235. Midhat Begiæ i. a na èijem je Æatiæ vrhuncu. uredio više nego za sve godine ovoga stvaranja. Iz tog kruga posebno treba istaknuti Jusufa Tankoviæa. Sama èinjenica da je Kalajdžiæ za urednika Bisera postavio Musu Æazim Æatiæa od prvorazrednog je znaèaja ne samo za profiliranje lista. književna kritika. što je zapoèela s Hamzom Humom. 1. Tuzla 1987. Ðikiæ. èiji æe se književni putevi. Ta lirska nota što je donosi Æatiæev krug. Æatiæeva uloga u mostarskom razdoblju od znaèaja je i iz još jednog razloga: stvorio je krug. Isakoviæ. Ta otvorenost omoguæila je da Biser u književnoj povijesti odigra izuzetnu ulogu mosta. kako svjedoèi književna povijest. Nepostojeæa zbirka. Sarajliæ prema generaciji Hamze Hume. u: Neminovnost. Iako je Æatiæ bio veæ afirmiran pisac. Prenapregnuta èulnost kao opsesija izraza. M. te strogost kojom ga je tjerao da radi4. a kao urednik sada. ipak. s jedne. oznaèit æe prevladavajuæi novost u našoj bosansko muslimanskoj književnosti i biti sastavnica starije romantiène književne generacije èiji su reprezantanti Bašagiæ.

u zreloj fazi Preporoda. Biser. izolovan. kod nekih možda i podsvjesno bila je simbolistièka. Æatiæ u fazi Bisera. Demon što æe sve sanje pjesnikove rastjerati na kraju pjesme vidriæevske je inspiracije. str. str. Rizviæ. Tešanj. str. poput Kurtagiæeva. nikad nije do kraja i bez rezerve pripada simbolistièkom i kraja impresionistièkom pokretu. M. Musa Æazim Æatiæ. Ujeviæ je to sasvim jasno iskazao: "Æatiæ je u ono vrijeme meðu matoševcima s kojim se družio bio potpuno usamljen. str. 268-269 10.. U njegovoj poeziji. Biser. Jusuf Tanoviæ je odmah krenuo artizmom impresionizma i simbolizma i veæ u prvom broju lista u pjesmi u prozi Najljepša stranica neispisana7 traži izraza kojim bi iskazao svoj lirski program. ili æe ih progutati politièki angažman poratnog razdoblja. ali leksika.6 Ovaj Ujeviæev uvid oznaèio je problem koji dominira bosanskomuslimanskom literaturom. str. 37 345 . a imala u sebi neèeg realistièkog". pa i u ranijoj fazi. 46-50. osim vala impresionizma i simbolizma što je ovog.zapravo ugasiti poput Tanoviæeva. kao u Pjesmi momenta10 5.. a to važi i za njegov književni krug mladih saradnika. nalazi se i ona osobina bosanskomuslimanskih pisaca koja èvrsto stoji na poziciji svoje orijentalno-islamske civilizacije podloge i istovremeno. pojavljuje se i kod njega jedan. ali ne i nadahnuæa. str. Biser. matoševci ili nematoševci (kako hoæete) oni su bili u tome èasu artiste i dekadenti a Æatiæ. Biser. nadahnuto Ujeviæevo svjedoèenje5. 4 / 5. u što nas uvjerava poznato. Tanoviæevo traganje kroz pjesme u Biseru se nastavlja. Taj predosjeæaj mladog Tanoviæa samo je kolebanje izmeðu sluæenih iskoraka i ostvarenja. II. Jer. istina artificijelan i u dalekom predosjeæanju. . I. 1968. posebno morfema. pa u Akordu bola8 prepoznajemo leksik i formalnu dotjeranost æatiæevskog (i posredno matoševskog) daha. I. ali i onaj oslon na realnost što je kod njegova mantora otkriva Ujeviæ. jer je bio kudikamo od njih bliži tipu narodnoga pjesnika i prirodnoga èovjeka. još èvrsto drži ovog mladog pjesnika i uz bašagiæevski iskaz.. uzeta približno. ako hoæemo da budemo iskreni nije bio ni jedno ni drugo. Tin Ujeviæ. 11 9. 9 8. str.. str. filozofija Æatiæa bila je filozofija Orijenta filozofija arapske poezije i kulture koja je došla do procvata.muslimanska književnost. Sabrana djela. Bosansko . iskoraèuje u evropski krug lirike. 251. 6. Meðutim. osobito isprva. 244-266. 1 / 3. a karakteristièan je i za Æatiæev krug oko "Bisra".9 Tanoviæevi pokušaji da se otrgne i napravi odluèan iskorak. nagovještaj onoga što æe Humo uspjeti iskazati. 10 / 1936. II. Filozofija njihova.-1937. I. 8-13. osim Æatiæa najagilnijeg pjesnika Bisera. 7. Novi Behar.

kao najplodnijeg saradnika (sa 23 pjesme u Biseru. Svakako da je najznaèajnija Nafija Sarajliæ sa proznim medaljonima nazvanim Teme. i ideje. što je mogla biti mala zbirka) i poslije Fadila Kurtagiæa. (kao u pjesmi Na razvalinama dvora Ali-paše Rizvanbegoviæa). pa i Mirhaba Karišikoviæa. i Muniba Osmanagiæa sa 7. Nepravedno bi bilo ne spomenuti i saradnju žena pisaca stihova u Biseru. baš te æatiæevske. da je njegov prikaz Charlesa Bauarea poslalo na pregled Matošu). a èinjenica je da je nastojanje da se u list probije lirika koja nosi jedan novi senzibilitet (o èemu svjedoèi odgovor redakcije Faiku u T. Kad se 1919 pojavila zbirka Hamze Hume Nutarnji život. matoševske inspiracije. stvaranje koje je promicalo bosanskomuslimansku književnost u periodu Bisera porodilo je najbolja ostvarenja Muse Æazima Æatiæa i njegova kruga i uèvrstilo proces oslobaðanja izraza i strukture od pojednostavljenog sevdahlijskog i baladiènog tona predhodnog perioda. 346 . s onim malim sonetnim vijencem Ocvale primule. Sve to samo je dokumenat o stanju previranja u lirici i meðu pjesnicima što su saraðivali u Biseru. bez obzira na suzdržanost redakcije prema demonijaèkom i tragiènom doživljaju svijeta. II. naglo za krenula tok ove književnosti. piše cijeli niz stihotvoraca u tradiciji veæ dosegnutog i izraza. i strukture. ipak se novi lirski senzibilitet probija. 280-281. In memoriam tirano. Pa i u onim Tanoviæevim pjesmama koje imaju rodoljubni ili socijalni podtekst nasljeðen od Kranjèeviæa (U krvavoj noæi. Je li te pokušaje sputavao sam Biser možemo nasluæivati. Vjetar) probija se u leksici naroèito taj novi izraz koji æe omoguæiti pojavu Hamze Hume i prisiliti nas da govorimo o velièini malenih i u ovom sluèaju. Poruke i odgovori uredništva.12 Meðutim. Na razboju. moglo je nakratko izgledati da æe baš jedan Mostarac prekinuti evoluciju te litera11. Biser . Faiku u T. ali u oblasti stiha javljaju se Šefika Nesterin-Bjelovac. Biser.ostali su samo želja. 1926. Paralelno sa spominjanim pjesnicima èija je uloga zaista promicateljna. ta je poezija otvarala jedan novi senzibilitet. a to je isto uredništvo Èeliæu odgovorilo. koji broj ranije. str. posredno. No. žena Hifzije Bjelevca i Zilkida Tuzlanka. Baš ovaj senzibilitet sigurno æe biti uticati i na obznanje Skendera Kulenoviæa desetak godina kasnije. pa žestoko. pseudosentimentalnog žala za prošlim vremenima. II.11 O prijedlogu Mustafe Èeliæa Gazanfera da napiše ogled o Baudelaireu. str. biserovske. koje pišu u duhu sentimentalne pozije ašiklija i sevdalija iz minulog perioda ili. svojim ekspresionistièkim vizijama i slobodnim stihom. Osim Tanoviæa. poput Bjelevèeve. 256 12. Plaè robinje. istina sa svega 4 pjesme.

a ni kasnijih nije mogao a da se ne utemelji na civilizacijsku vezanost za islamsko-orijentalnu osnovu i evrpska lirika dostignuæa. Biserova uloga u toj matici razvoja bosanskomuslimanske lirike nije mala. kad se išlo samo na jednu osnovu bio je to zapravo rukavac što æe se vratiti matici. During the period of one and a half years as the editor of Biser. zapravo je bila pomak na liniji što je sebi preporodni val zacrtao. such as Hifzi Bjelevac. The entrepreneurial and agile Muhamed Bekir Kalajdžiæ went as far as to Tešanj in order to bring to Mostar Musa Æazim Æatiæ as the new editor for Biser. Nijedan od spominjanih pjesnika. In addition to the lyrical poets from the Biser Circle. It also gave birth to one of our greatest poets Skender Kulenoviæ. baš kao što je proslov S. the so-called Circle of Musa Æazim Æatiæ. pojavila zbirka Grad rima i ritmova. with some reservations. bez obzira što se danas ispod skrame dominirajuæeg ekspresionistièkog izraza nazire i tradicija. pokazalo se da cjelokupna stilematika iz perioda Bisera sa lirizmom kao glavnim obilježjem sada bogatijim za onu avanturu što karakterizira zbirku Nutarnji život. Musa Æazim Æatiæ as a peculiar person of his times and his poetical expression would foster the lyrical features of our type in Bosnia and Herzegovina. naroèito jasna na podruèju morfemskog i sintagmatskog. Æatiæ had already proved himself as the editor of Behar. i nije bila bez ozbiljnijeg traga.ture. Lyric Features as the Characteristic of Literature in the Biser Perhaps the owner of the Behar Ademaga Mešiæ was not even aware what he did when he fired the nominal editor of Behar Šemsibeg Salihoviæ and the real editor Musa Æazim Æatiæ. zapravo je nesumnjiva. Povratak je bio samo zalet. This lyrical type leaned on Matoš. who did not hide that he had been inspired on the Biser source. Kad god je taj dvostruki temelj iznevjeren. 347 . kad se 1924. Tin Ujeviæ would point out the lyrical style of Musa Æazim Æatiæ. The lyrical features as one of the main characteristic of Biser would be particularly visible in the poetical collection Ocvale primule /The Shed Primroses Blossoms/. ali i Humo i Kulenoviæ u svom razvoju. emerging generation with Hamza Humo as its leader. Kulenoviæa Ocvale primule zapravo baštinjanje faze Biserove lirike Æatiæeva kruga. Ontogeneza što ju je morao proæi Æatiæ. Hamza Humo. Ipak. He also created something new in our parts that can be understood as. Æatiæ would do more than he had ever done in his entire creative period. This act would gain in importance somewhat later on. He was also the link between the older generation of authors such as Edhem Mulabdiæ and Safvet-beg Bašagiæ and the new.

348 . the lyrical qualities of Musa Æazim Æatiæ's type and circle would reach its culmination in the person and work of Hamza Humo. Nevertheless. several poetesses would also emerge. Šefika Nesterin Bjelevac and others.Fadil Kurtagiæ and others. The most renowned among them were Nafija Sarajliæ.

349 . Po istoj metodologiji je izra|ena i ova bibliografija za posljednjih deset knjiga koje su iza{le u {est svezaka. Knji`evni prevodi sa perzijskog jezika u Beharu. 141-155. Mehmed Teufik: 2. 243-252. pisano vjerovatno u Bosni. 75-78. Interes za sufijsku poeziju kod bosanske uleme. D`aka Be}ir: 9. XVII-XVIII/1996.197-222. Estetska. XIII-XIV/1987.XIX-XX) Anali Gazi Husrev-begove biblioteke su po~eli izlaziti 1972. godine. XIX-XX/2001. XIX-XX/2001. ]ekli} Vasilije: 7. ^ar-Drnda Hatid`a: 5. menafí en-nas (Ljekarske koristi svijetu). 153-162. Jedno medicinsko djelo. XV-XVI/1990. Ilirski pokret i bosansko-muslimanski knji`evno-kulturni preporod. Buturovi} D`enana: 3. 369-372. 311-329. XV-XVI/1990. Duri} Ra{id: 8. XIXII/1985. 6. str. Ali} H. Prijevod i bilje{ke: Osman Lavi}. Tralji} je izradio prigodnu bibliografiju koja je objavljena u knjizi IX-X. Salih: 1.Osman Lavi} Bibliografija Anala (XI-XII . eti~ka i strukturna svojstva muslimanskih epskih pjesama objavljenih u Beharu. Nida'i. Azapagi}. XIX-XX/2001.. a radovi hronolo{kim redom. godine. XV-XVI/1990. XVIIXVIII/1996. Autori su poredani abecednim. Otkri}e muslimanske epike u 19. Zbirka sid`ila Gazi Husrev-begove biblioteke. Do sada je iza{lo dvadeset knjiga u 11 svezaka. vijeku. 17-34. XV-XVI/1990. 335-341. Cviko Fazileta: 4. 10. Gajretu i Biseru. Za prvih 10 knjiga hafiz Mahmud ef. Knjiga XI-XII je {tampana 1985. godine. O Gazi Husrev-begovom vakufu u Slavonskoj Po`egi. i XIX-XX/2001. 175-178. XIX-XX/2001. Neki legati Osman-Šehdijine biblioteke.. 53-67. Risala o hid`ri. XIII-XIV/1987.

101-111. XI-XII/1985. Osvrt na traktat Hasana Duvnjaka. Had`ijamakovi} Muhamed: 350 . XVII-XVIII/1996. sure Kur'ana u Gazi Husrev-begovoj biblioteci. XIII-XIV/1987. 105-130. O arhivalija Gazi Husrev-begove biblioteke. Muslimani i Evropa s kraja 19. 237-242. Rukopis Ibn Sinaova komentara 113. 103-111. XV-XVI/1990. Had`i} Mehmedalija: 23. 2275-286. In Memoriam (Seid M. Filandra Ša}ir: 16. XIX-XX/2001. Had`ijahi} Muhamed: 24. Musa ]azim ]ati} kao {kolski pisac. 69-74. Biblioteka Šejha Abdurrahmana Sirije za Oglavka. XVIIXVIII/1996. XV-XVI/1990. Rukopisi enciklopedija u Gazi Husrev-begovoj biblioteci. D`ilo Hasan: 12. Faji} Zejnil: 13. 283-286. 15. Gra|a o posljednjim ostacima bosan~ice u nas. Prilog istoriji bibliotekarstva BiH u XVIII i XIX stolje}u. Had`ibajri} Fejzulah: 19. XI-XII/1985. 1536. XVII-XVIII/1996. 20. XIXXX/2001. Med`mua sarajevskog pjesnika Mehmeda Mejlije Guranije. 55-68. Biblioteka Abdulah-efendije Kantamirije. 113123. XIII-XIV/1987. XVXVI/1990. Najstariji orijentalni rukopisi iz privremenog inventara Gazi Husrev-begove biblioteke.31-40. Tralji}). 21. i po~etka 20. Rasprava o pet pravnih pitanja o kojima postoji pet razli~itih mi{ljenja. 83-90. Gudelj Zdenka: 18. 331-339.novo ime u knji`evnosti Bosansko-hercegova~kih Muslimana na orijentalnim jezicima. Analiza rukopisnog teksta iz astronomije koji se nalazi u Gazi Husrev-begovoj biblioteci. stolje}a. Had`ibegovi} Zalkida: 22. Abdurrahman Mufti} . 131-145. XI-XII/1985. XI-XII/1985. 336-339. Osvrt na dva rukopisa na turskom jeziku. Gazi} Lejla-Trako Salih: 17. 14. 25.D`ananovi} Ibrahim: 11. XIII-XIV/1987.

Ili} Slobodan: 45. Muslimanska dru{tva u Mostaru. 131-139. Uloga Bisera u kulturno-prosvjetnom uzdizanju Muslimana. 79-86. 32. XVXVI/1990. Hand`i} Adem: 37. XVII-XVIII/1996. Dokumenat o prvom slu`benom popisu Husrev-begova vakufa iz 1604. XV-XVI/1990.321. Med`mua Saliha Emina. 289-329. XVII-XVIII/1996. XIII-XIV/1987. Hafizovi} Re{id: 35. XVIIXVIII/1996. 163-174. 259-265. Karabezi. XV-XVI/1990. XIXII/1985. XV-XVI/1990. godine. 27. 33. 235-240. 313. Had`iosmanovi} Lamija: 31. Hafizovi} Fazileta: 34. Dubrova~ke i mleta~ke pripreme pred razgrani~enje 1699. 169-175. O nekim vakufima u Slavoniji iz XVI stolje}a. 51-72. Muslimanski knji`evnici u Gajretu. Jedan rukopis Muhameda Prozorca. XIX-XX/2001. 44. Porijeklo mud`ellitskog obrta u Bosni i Hercegovini. 29.26. 93351 . 241-250. 19-24. 257-266. XVII-XVIII/1996. 195-211. 85-92. 191-194. Hajdarhod`i} Hamdija: 36. Nekoliko pjesama iz Ilhamijina divana. XV-XVI/1990. Muslimanske privatne biblioteke na orijentalnim jezicima u Mostaru. XVIIXVIII/1996. XIX-XX/2001. Rukopisne zbirke i biblioteke na podru~ju Grada~ca. 295-301. Med`mua Abdul-Vehhaba Karahod`e (Karahod`a zade). Mustafa Ejubovi} . 28. 30. 38. 42. 40.Šejh Jujo i njegova summa theologica. Jedan perzijski gazel Husejna Lamekanija. 41. XIX-XX/2001. XVII-XVIII/1996. Napori za uvo|enje narodnog jezika u po~etne vjerske {kole Muslimana. XI-XII/1985. u~eni ljudi (ulema) njihov rad i djela. XV-XVI/1990. Biblioteka i ulema. XIII-XIV/1987. 211-227. 253-256. godine. 3-18. Had`i Ahmed Asim-beg Muteveli}. Hasandedi} Hifzija: 39. Porodica Had`ijamakovi}a. XI-XII/1985. Hukovi} Muhamed: 43.

71-86.153178. godine na dr`anje Muslimana u Bosni i Hercegovini. 62. XVII352 . XVII-XVIII/1996. 50. Bosanskohercegova~ki Muslimani i njihov jezik. 58. Pitanje javnopravnog priznanja islama u jugoslovenskim krajevima nakon prestanka osmanlijske vlasti. 51. 147-160. XVII-XVIII/1996. 135-151. Bu{atli}. 221-231. 39-54. Kasumovi} Ismet: 61. 223-235. Vid bosanskog jezika. XIX-XX/2001. Rukopis Mehmeda Hand`i}a Magma'a al-bihar fi tarih al-ulum wa asfar. Kasumovi} Ahmet: 59. XIX-XX/2001. Rije~ glavnog urednika. 265-273. Refleksije ratova na Balkanu 1912/13. Kar~i} Fikret: 54. 323-333. XV-XVI/1990. Isakovi} Alija: 47. XVII-XVIII/1996. 59-70. XIXXX/2001. 55. Juzba{i} D`evad: 53. 49. Pozdravni govor na otvaranju nau~nog skupa "Doba Bosanskomuslimanskog preporoda". 251-263. 5-6.prema poglavlju "Apozititvi" u djelu al-Fawaid al-Abdijja Šejha Juje. 3-4. Odnos bosanske uleme prema reformama u Osmanskoj carevini u XIX vijeku. XIX-XX/2001. 169-189. Jahovi} Red`ep: 52. Ima li nearapskih rije~i u Kur'anu. 57. Rukopisi djela Šejh Juje u Gazi Husrev-begovoj biblioteci. XIX-XX/2001. XIXII/1985. Kasumovi} Azra: 60. Apozitivi u arapskoj re~enici . XVXVI/1990. Jahi} Mustafa: 48. XIX-XX/2001. Hafiz Abdullah Ajni ef. XV-XVI/1990. Njema~ka knji`evnost u muslimanskim preporodnim ~asopisima. 299-310. Kari} Enes: 56. Zamah{erijev komentar Kur'ana -Glavna determinanta Korkutovog prijevoda. XIII-XIV/1987.95. 46. Dvije verzije hronike o Mekam-i Ibrahimu. XI-XII/1985. Mulazemet defteri kao izvor za prou~avanje na{e uleme. 113-120. Kasida Ahmeda Vahdetija iz njegovog sarajevskog divana. XIII-XIV/1987.

125-133. 189-194. Maglajli} Munib: 75. Rukopisi Mehmeda Hand`i}a u Gazi Husrev-begovoj biblioteci. 241-249. 76. Korkut Halima: 65. Islamska pou~no-prosvjetiteljska linija u djelu Mehmed-bega Kapetana Ljubu{~aka. Kemura Ibrahim: 63. XVII-XVIII/1996. 64. 121-139. XIX-XX/2001. Ruska knji`evnost u Beharu i Gajretu. 179-185. Iseljavanje Bo{njaka muslimana iz Bosne i Hercegovine za vrijeme Austro-ugarske vladavine i risala Mehmeda Tevfika Azapagi}a.XVIII/1996. Doprinos Osmana A. Kujund`i} Enes: 67. 217-220. 87-103. 69. Arapska knji`evnost u preporodnim ~asopisima. 35-44. Merhemi}. Filantropija kod Bosanskih Muslimana sa osobitim osvrtom na pravila dobrotvornih dru{tava na po~etku XX stolje}a. XIII-XIV/1987. Zna~enje "Iluma" s posebnim osvrtom na Isto~no blago Mehmed-bega Kapetana Ljubu{aka. 68. XI-XII/1985. Mahmut}ehaji} Rusmir. 389-396. Lavi} Osman: 73. 73-102. Arhivska gra|a Gazi Husrev-begove biblioteke. XIII-XIV/1987. Osnova za katalogizaciju rukopisa na arapskom jeziku. XIII-XIV/1987. 37-51. 74. (druga knjiga). XVII-XVIII/1996. XIX-XX/2001. XIX-XX/2001. Mujezinovi} Mehmed. Lirska pjesma i balada u Beharu. 70. XIX-XX/2001. 123-129. Sokolovi}a zdravstvenoj istoriji Sarajeva. 45-53. Kusturica Nazif: 71. XIX-XX/2001. 353 . Polo`aj i uloga Islamske vjerske zajednice i Gajreta u dru{tveno-politi~kom `ivotu Muslimana po~etkom 30-ih godina ovog stolje}a. Muslimanska kulturno-prosvjetna dru{tva. XVXVI/1990. XVII-XVIII/1996. Klasifikacija knji`evne gra|e na arapskom jeziku za bibliote~ke potrebe. Krasni~i Ajten: 66. 211-219. 225233. XIII-XIV/1987. Lati} D`emaluddin: 72.

XVII-XVIII/1996. XV-XVI/1990. Milin~evi} Vaso: 84. Mehti} Halil: 81. 347-355. XIX-XX/2001. Na marginama verbalnog ranog su~eljavanja sunizma (ortodoksije) i sufizma(misticizma u islamu) u Bosni i Hercegovini. 163-167.n. 303-311. 83. Popovi}a i M. Mulahalilovi} Enver: 86. Bana /posebno Mejrima i hajduci/. 141-164.H. 267-272. 3-17. Bosanac. Mulaomerovi} Jasminko: 87. 117-129. 88. Ma{i} Ahmed: 79.Osman: 77. @ivotni put Osmana ef. (Sulejman Had`iefendi}-Imamovi}): (1292-1382. XIX-XX/2001. 91. XI-XII/1985. Mahmutovi} Mirsad: 78. Sulejman Fikri Erten. 87-97. Pojam mudrosti i slika mudraca u alhamijado knji`evnosti. Memija Minka: 82. XI-XII/1985. XIII354 . Nekoliko arapskih rukopisa bosanskog porijekla u Pri{tini. Red`ovi}a. 227-239. Porodica Serdarevi} sa posebnim osvrtom na Muhameda Seida i Abdullaha Serdarevi}a. . Naki~evi} Omer: 90. (Prilog istoriji astronomije u BiH). muvekkiti i mjerenje vremena. Mrahorovi} Muhamed: 85. Nekoliko klasi~nih astronomskih pomorskih instrumenata u Gazi Husrev-begovoj muvekkithani u Sarajevu. Muhamed. 267-280. Pru{~anin. 97-105. Dvije rasprave {ejh Mustafe Sarajli}a./1875-1962. Muvekkithane. 369371. Mustafa b. Prosvetiteljsko-preporodne drame J. XVII-XVIII/1996. S. Muhaddis Mustafa Pru{~ak.e). XI-XII/1985. Štampa i predpreporodni period Bosansko-muslimanske knji`evnosti. XIII-XIV/1987. 89. 213-218. Kvadranti u Bosni i Hercegovini. XVII-XVIII/1996. XVII-XVIII/1996. (Traktat o disputaciji ili o metodi postupka u raspravi).XI-XII/1985. Mehdiu Feti: 80. Risala fi adab el-bahs. XVII-XVIII/1996. Mustafa Ejubovi}-Šejh Jujo. XVII-XVIII/1996. 229-258. Hadim Ali-pa{ina medresa u Kladnju.

19-37. Institucija "nekibul-e{rafa" u Bosni i Hercegovni. XIXXX/2001. (1579-1632). Teme. 97. 104. XIIIXIV/1987. 103. Hafiz Sejjid Zenunovi} i njegov prijevod Kur'ana. 41-49. motivi i simboli u pjesmama divanskih pjesnika iz Bosne i Hercegovine. XIII-XIV/1987. 7-14. Rukopisna zbirka Habibe Mehmedba{i} iz Stoca. Traktak o postu {est dana mjeseca {evvala Had`i Mustafe Pru{~aka. 95. 68-84. XI-XII/1985. Peco Asim: 107. XI-XII/1985. Muslimanski narodni govori i standardizacja na{ega jezika. XV-XVI/1990. 131-145. godine. XIX-XX/2001. Ahmed Bejazi} i njegovo djelo 'I{arat al-maram min 'ibarat alimam. 100. 187-194. Palavestra Vlajko: 106. 92. XVIIXVIII/1996. XV-XVI/1990. O uticaju islamske umjetnosti na pravoslavnu u Bosni i Hercegovini. 105. 27-56. XVII-XVIII/1996. Usmena predaja o {ehitima i njihovim grobovima. Traktat o u~enju islamskih frakcija od Muhameda Ibn Pira 'Ali El-Bergilija. Va`niji legati u rukopisnom fondu Gazi Husrev-begove biblioteke u Sarajevu. 55-70. Iz historijske geografije Srpske pravoslavne crkve u Bosni i Hercegovini 1463-1557. XI-XII/1985.XIV/1987. XVII-XVIII/1996. Nametak Alija: 93. Turcizmi u Dervi{u pjesnika Stijepa \ur|evi}a. 209-214. Nezirovi} Muhamed: 98. Omerdi} Muharem: 102. 277-287. Nametak Fehim: 94. 101. 253-257. XIX-XX/2001. XVIIXVIII/1996. Traktat o vrlinama d`emata had`i Mustafe Pru{~aka. XIII-XIV/1987. 7-28. 179-190. 147-152. O pogledima Vladimira ]orovi}a na knji`evno-kulturno i umjetni~ko stvaranje muslimana u BiH. Prijevodi sa francuskog i drugih romanskih jezika u muslimanskim ~asopisima u doba preporoda. 181-200. 96. 355 . 163-168. Nilevi} Boris: 99.

kulturnoj i prepisiva~koj djelatnosti Pljevljaka na orijentalnim jezicima u vrijeme osmanske uprave. Ali Fehmi D`abi}. Rasprava o Muaviji Ibn Ebi Sufjanu. Lirizam kao obilje`je knji`enosti u Biseru. 219-224. ]ehaji}eva studija o Ba{agi}evoj disertaciji. 113121. XVII-XVIII/1996. 289-294. Doba preporoda kao prelomno u Bosansko-muslimanskoj knji`evnosti i kulturi. godini. Rizvi} Muhsin: 112. Šami} Jasna: 119. 105-109. godine. XVII-XVIII/1996. Smailovi} Ismet: 117. XVII-XVIII/1996. XIX-XX/2001. 241-249. 385-387. Pogled na pismo i jezik lista Gajret u 1913. Sadak Bekir: 114. 91-95. 121. XIXXX/2001. Osnivanje i rad islamske dioni~ke {tamparije (tiskare) u Sarajevu od 1905-1918. 175179. XVII-XVIII/1996. Šta je na{a ba{tina? Posebno o jednom rukopisu koji se ~uva u jevrejskoj op}ini u Sarajevu. 357368. 356 . Alija: 115. 7-15. Smaji} Husein: 118. 201-210. 113. Prilog kulturnoj istoriji pljevaljskog kraja o nau~noj.XIX-XX/2001. ^ija je pjesma "Ti besposlen nemoj hodat"?. Rizvanbegovi} Fahrudin: 111. XVII-XVIII/1996. XVII-XVIII/1996. 287-297. 233-238. Had`i-bad`e Kadun medresa u Tuzli. Sadikovi} A. 120. 109. XIX-XX/2001. Rukopisi poezije Hasana Kaimi Babe. Silajd`i} Adnan: 116. XI-XII/1985. 75-81. Rad je {tampan na francuskom jeziku. XIX-XX/2001. 341346. XVII-XVIII/1996. XIX-XX/2001. Bitna znakovitost drugog Isaovog dolaska u rukopisu Mehmed ef. Re{idbegovi} Amra: 110. Pelidija Enes: 108. Hand`i}a. Radovi Hamdije Kre{evljakovi}a i drugih histori~ara u Beharu. XI-XII/1985.

134. 111-116. 131. XVXVI/1990. 107-111.Šeta Ferhat: 122.knjiga savjeta Ibrahima Zikrije U`i~anina. 165-173. Prvi svr{enici Darul-muallimina suradnici Behara. Prof. In Memoriam. Jedan doma}i farmakolo{ki rukopis iz zbirke manuskripata Orijentalnog instituta u Sarajevu. Prof dr Ahmed Tuzli}. dr Muhamed Had`ijahi}. 287-291.XI-XII/1985. 128. XVXVI/1990. komentator Sulejman ^ejebijina djela Vesilet en-Ned`at. XI-XII/1985. Ze~i} D`evad: 137. XIII357 . 132. 221-226. 281-286. Tralji} Mahmud: 130. 133. Prof. 126. Vaz. 261-265. Ibrahim Zikrija iz U`ica. Ahmed Selimovi}. XVII-XVIII/1996. XVII-XVIII/1996. . 129. Šukri} Nijaz: 123. 293-299. XIIIXIV/1987. Projekat biografskog leksikona uleme "perifernog islama ". dr Had`i Abdurahman Nametak. XV-XVI/1990. 251256. In memoriam. 331-336. Had`ibajri}. Muji}. had`i Fejzulah ef. Tanaskovi} Darko: 124. vazovi i vaizi u Bosni i Hercegovini.. Nametak. Pendnama . 135. Trako Salih: 125. `ivot i djelo: Porijeklo porodice Merhemi}. In Memoriam. had`i Ali ef. Uz 450-godi{njicu Gazi Husrev-begove biblioteke. Muhamed A. Uredni{tvo: 136. XVII-XVIII/1996. 195-208. 157-161. XIXXX/2001. -XIII-XIV/1987. 273-278. 127. XIIIXIV/1987. 3-6. Abdulah Polimac. Jedan autograf Muhameda Hilmije Gore iz Sarajeva. Predavanja Mesnevije i mesnevihani u Sarajevu. Prof. Had`i Mujaga Mehremi} 1877-1959. Op}i kriterij za izbor u zvanje vjersko-prosvjetne uleme u Bosni i Hercegovni. XVIIXVIII/1996. Opis rukopisa matematskog djela "Hulasa al-hisab". In Memoriam. XI-XII/1985. 335-345. XVII-XVIII/1996.

193-207. 358 . Podizanje i odr`avanje objekata islamske arhitekture u Sarajevu u XVI vijeku.XIV/1987. 97-102. Zlatar Behija: 138. XIII-XIV/1987.

............................................................SADŽAJ Muhsin Rizviæ: DOBA PREPORODA KAO PRELOMNO U BOSANSKO-MUSLIMANSKOJ KNJIŽEVNOSTI I KULTURI The Age of Revival as a Crossroad in Bosnian Moslem Literature and Culture...................................................... 19 Munib Maglajliæ: LIRSKA PJESMA I BALADA U BEHARU Lyrical Song and Ballad in Behar............................ 9 Beæir Džaka: KNJIŽEVNI PREVODI SA PERZIJSKOG JEZIKA U BEHARU.................. 73 Nazif Kusturica: RUSKA KNJIŽEVNOST U BEHARU I GAJRETU Russian Literature in Behar and Gajret...-1918.......... Gajret and Biser............ 89 Enes Pelidija: RADOVI HAMDIJE KREŠEVLJAKOVIÆA I DRUGIH HISTORIÈARA U BEHARU The works of Hamdija Kresevljakovic and ather historians in Behar........................ GAJRETU I BISERU Literary translations from Persian in Behar................ 47 Muhamed Neziroviæ: PRIJEVODI SA FRANCUSKOG I DRUGIH ROMANSKIH JEZIKA U MUSLIMANSKIM ÈASOPISIMA U DOBA PREPORODA Translations from French and Other Romance Languages in the Bosnian Moslem Journals in the Time of Revival......................... German Literature in the Moslem Journals in the Revival Period................107 ......................... 37 Džemaludin Latiæ: ARAPSKA KNJIŽEVNOST U PREPORODNIM ÈASOPISIMA Arabic Literature in our Revival Periodicals........................ 57 Redžep Jahoviæ: NJEMAÈKA KNJIŽEVNOST U MUSLIMANSKIM PREPORODNIM ÈASOPISIMA 1900.....

165 \enana Buturovi}: OTKRIÆE MUSLIMANSKE EPIKE U 19........................... VIJEKU A Discovery of the Moslem Epic in 19th Century...Mahmud Traljiæ: PRVI SVRŠENICI DARU-L-MUALLIMINA SURADNICI BEHARA The first graduates of Darul-Muallimin contributors to Behar............. 155 Muhamed Hukoviæ: MUSLIMANSKI KNJIŽEVNICI U GAJRETU The Moslem Writers in the Gajret........... 177 Enes KUJUNDŽIÆ: FILANTROPIJA KOD BOSANSKIH MUSLIMANA SA OSOBITIM OSVRTOM NA PRAVILA DOBROTVORNIH DRUŠTAVA NA POÈETKU XX STOLJEÆA ...................... ETIÈKA I STRUKTURNA SVOJSTVA MUSLIMANSKIH EPSKIH PJESAMA OBJAVLJENIH U BEHARU 1900... POPOVIÆA I M... 113 Vaso Milinèeviæ: PROSVETITELJSKO-PREPORODNE DRAME J................................... Esthetic................................-1912....................... 133 Vlajko Palavestra: USMENA PREDANJA O ŠEHITIMA I NJIHOVIM GROBOVIMA The Oral Tradition about Shahids and their Graves.............................. 119 Boris Nileviæ: O POGLEDIMA VLADIMIRA ÆOROVIÆA NA KNJIŽEVNOKULTURNO I UMJETNIÈKO STVARANJE MUSLIMANA U BOSNI I HERCEGOVINI On the Views of Vladimir Æoroviæ about the Literary and Cultural and Artistic Work by the Moslems in Bosnia and Herzegovina............... S....... BANA (POSEBNO MEJRIMA I HAJDUCI) The Enlightenment and Revival Plays of Jovan Sterija Popoviæ and Matija Ban (Particularly Mejrima and Hajduci)........... 149 Rašid Duriæ: ESTETSKA................... Ethical and Structural Features of Moslem Epic Songs in Behar 1900-1912.................

................................................................................................................................................. 237 Asim Peco: MUSLIMANSKI NARODNI GOVORI I STANDARDIZACIJA NAŠEGA JEZIKA The Moslem People's Speeches and the Standardization of Our Language...................... 253 ............................ 215 Amra Rešidbegoviæ: OSNIVANJE I RAD ISLAMSKE DIONIÈKE ŠTAMPARIJE (TISKARE) U SARAJEVU OD 1905.. 221 Ibrahim Kemura: MUSLIMANSKA KULTURNO-PROSVJETNA DRUŠTVA The Muslim cultural and educational associations............... In Sarajevo Between 1905 and 1918.....................-1918................Philantropist Work among the Bosnian Moslems with a Particular review of the Humanitarian Societie's Rules at the Beginning of 20th Century. 197 Minka Memija: ŠTAMPA I PRETPREPORODNI PERIOD BOSANSKOMUSLIMANSKE KNJIŽEVNOSTI The Press and the Period of Bosnian Moslem Literature before the Revival...................... 191 Hivzija Hasandediæ: MUSLIMANSKA DRUŠTVA U MOSTARU The Moslem Societies in Mostar................................................................. 227 Lamija Hadžiosmanoviæ: ULOGA BISERA U KULTURNO-PROSVJETNOM UZDIZANJU MUSLIMANA The Role of Biser in the Cultural and Educational Ascension of the Moslem People..................................................................... GODINE The Establishment and Work of Islamic Printing Shop Ltd................................................... 243 Ahmet Kasumoviæ: BOSANSKOHERCEGOVAÈKI MUSLIMANI I NJIHOV JEZIK Bosnian-Herzegovinian Moslems and Their Language....................................................................

................................................. 277 Ismet Smailoviæ: POGLED NA PISMO I JEZIK LISTA GAJRET U 1913.......... 349 ...................................................../13...............................XIX-XX)................. 333 Fahrudin Rizvanbegoviæ: LIRIZAM KAO OBILJEŽJE KNJIŽEVNOSTI U BISERU Lyric Features as the Characteristic of Literature in the Biser.. 289 Alija Isakoviæ: VID BOSANSKOG JEZIKA The Aspect of Bosnian Language.............................................................................................................................................................. 343 Osman Lavi}: Bibliografija Anala (XI-XII ....... 301 Vasilije Èekliæ: ILIRSKI POKRET I BOSANSKO-MUSLIMANSKI KNJIŽEVNO-KULTURNI PREPOROD The Illyrian Movement and the Bosnian-Muslim literary and cultural renaissance................................. 267 Zdenka Gudelj -Velaga: MUSA ÆAZIM ÆATIÆ KAO ŠKOLSKI PISAC The paper examines a possibility ofincluding the poem by Musa Æazim Æatiæ............... GODINE NA DRŽANJE MUSLIMANA U BOSNI I HERCEGOVINI Reflections about the Wars on the Balkans 1912-1913 in the Light of Behavior of the Moslems in Bosnia and Herzegovina.................................Dževad Juzbašiæ: REFLEKSIJE RATOVA NA BALKANU 1912............ STOLJEÆA Moslems and Europe towards the End of 19th and at the Beginning of 20th Century.................................... I POÈETKA 20.... 313 Šaæir Filandra: MUSLIMANI I EVROPA S KRAJA 19.. GODINI An Outlook on the Language and Alphabet of the Gajret Journal in 1913.......

Sign up to vote on this title
UsefulNot useful