ANALI

Gazi Husrev-begove biblioteke

ANALI
Gazi Husrev-begove biblioteke Knjiga XIX-XX
Urednik: Enes Kari} ^lanovi redakcije: Fehim NAMETAK, Lamija HAD@IOSMANOVI], Behija ZLATAR, Zejnil FAJI], Enes KUJUND@I], Muhamed MRAHOROVI], Mustafa JAHI], Osman LAVI]

Sarajevo, 2001.

ANALI Gazi Husrev-begove biblioteke Knjiga XIX-XX * Izdava~: Gazi Husrev-begova biblioteka * Odgovorni urednik: Mustafa Jahi} * Lektor: Tarik Jakubovi} * Tehni~ki urednik: Faruk [pilja * Priprema: GHB * [tampa: El-Bejan

RIJE^ GLAVNOG UREDNIKA Izra`avamo nesvakida{nje zadovoljstvo i radost {to se Anali Gazi Husrevbegove boblioteke broj XIX-XX., drugi po redu nakon agresije na Bosnu i Hercegovinu (1992.-1995.), nalaze u rukama svoga ~itateljstva. Tekstovi koje objavljujemo u ovom broju Anala u cijelosti su prezentirani ili pro~itani na simpozuju posve}enom "dobu bosansko-muslimanskog književnog i kulturnog preporoda" i Beharu, ~asopisu koji je na po~etku XX stolje}a odigrao krupnu kulturnu i knji`evnu ulogu u Bosni i Hercegovini. S posebnom sjetom napominjemo da je na{ velikan, rahmetli profesor Muhsin Rizvi} bio glavni inicijator odr`avanja ovog simpozija. Po{tovanje prema profesoru Muhsinu Rizvi}u opredijelilo je Ure|iva~ki odbor Anala da ustraje u odluci da se svi radovi publiciraju bez nekih posebnih uredni~kih, a pogotovo bez cenzorskih, zahvata i intervencija, unato~ velikim promjenama do kojih je do{lo od vremena kad su ovi tekstovi pisani i kad je odr`an sam simpozij. Ograni~ili smo se samo na najnu`nije lektorske zahvate i tako sa~uvali integritet i autonomnost svakog teksta i autorskog stava. Od odr`avanja ovog simpozija 1991. godine mnogo se {ta u Bosni i Hercegovini i na Balkanu op}enito promijenilo, te stoga svra}amo pozornost na{im ~itateljima da su ove rasprave pisane prije svih ratnih potresa i krupnih promjena do kojih je do{lo tokom proteklog desetlje}a. Nadamo se da }e se ovi tekstovi, ba{ usljed ~injenice da se objavljuju u novom dru{tvenom i politi~kom kontekstu Bosne i Balkana, sada ~itati s posebnim interesovanjem. I sama Gazi Husrevbegova biblioteka i njeni ljudi pro{li su kroz te{ko desetlje}e. Ali, kako ka`e Knjiga, uz tegobu ide i olak{anje, te se s punim pravom mo`e kazati da je Gazi Husrevbegova biblioteka u svome radu postigla krupne rezultate. Po na{em mi{ljenju, najva`nije je da je osoblje Gazi Husrevbegove biblioteke, na ~elu sa direktorom Mr Mustafom Jahi}em, sa~uvalo rukopisne i knji`ne fondove GH biblioteke tokom dugotrajnih bombardovanja i granatiranja Sarajeva. Arapski, perzijski, turski, bosanski… rukopisi su u cijelosti sa~uvani i neo{te}eni do~ekali slobodu. To kulturno blago, najve}e takve vrste na Balkanu i u Evropi, ostalo je, hvala Bogu, sa~uvano i pravovaljano urizni~eno. Iznova je dobro prisjetiti se da je direktor Jahi} sa vrijednim ljudima ove biblioteke u nekoliko mahova tokom agresije 1992-1995. godine premje{tao rukopise, u potrazi za {to sigurnijim mjestom. Tako je fond od blizu deset hiljada 5

rukopisa nastavio svoj `ivot, pobijediv{i sve prijetnje granata, topovske salve i drugih u`asa rata koji je sre}om iza nas. Gazi Husrevbegova biblioteka je u poratnom periodu obnovila svoje prostorije zahvaljuju}i svojim vlastitim inicijativama, kao i inicijativama Islamske zajednice. Napomenimo da su direktor Mustafa Jahi} i reisu lulema prof. Dr Mustafa Ceri} upoznali brojne institucije u svijetu o radu Gazi Husrevbegove biblioteke i rukopisnom blagu koje sadr`ava. Ostvareni su brojni kontakti, do{lo je do zajedni~kih poslova naro~ito sa ISTAC-om u Kuala Lumpuru (~iji je direktor-osniva~ prof. dr. Syed Muhammad Naquib al-Attas) i, jo{ intenzivnije, sa fondacijom za islamsko naslije|e Al-Furqan u Londonu (~iji je osniva~ i predsjednik [ejh Ahmed Zeki Yamani). Gazi Husrevbegova biblioteka je krenula krupnim koracima naprijed, nabavila je najsavremeniju tehniku i kompjutere, objavila je pet novih kataloga rukopisa, reprintirala prvi tom kataloga, a u procesu je mikrofilmovanje i kompjuterska obrada cjelokupnog rukopisnog fonda. Nema sumnje da se tim uspjesima Gazi Husrevbegove biblioteke na{a nau~na javnost treba radovati, a pro{logodi{nja {estoaprilska nagrada grada Sarajeva koja je uru~ena Gazi Husrevbegovoj biblioteci, kao i nedavna nagrada fondacije Al-Furqan direktoru Mustafi Jahi}u, potvr|uje da nau~na javnost, na{a i inozemna, prati i vidi uspjehe ove na{e va`ne kulturne institucije. Objavljivanjem ovog broja Anala Gazi Husrevbegova biblioteka najavljuje da }e se njenim Analima posvetiti ve}a pa`nja i da }e redovitije izlaziti. Glavni urednik Enes Kari}

6

Dragi uèesnici i gosti, dragi prijatelji, Nije, evo, prošlo ni puna godina dana a Gazi Husrev-begova biblioteka se pojavljuje kao organizator još jednoga nauènog skupa. Iz kruga naših intelektualaca koji su osjetili potrebu da se obilježi devedeset godina od pokretanja prvog bosnasko-muslimanskog èasopisa Behar, a pošto je taj èasopis predstavljao uz Gajret i Biser glasilo bosansko-muslimanskog književnog i kulturnog preporoda, potekla je inicijativa da se iskoristi ova èinjenica i da se tim povodom organizira ovaj nauèni skup kojemu mi danas prisustvujemo. U naredna tri dana slušaæemo više od èetrdeset saopæenja iz isto toliko podnesenih referata o bosansko-muslimanskom preporodu s poèetka ovoga stoljeæa. Ne navodimo to kao tek puki statistièki podatak, veæ kao èinjenicu da je Biblioteka, u okviru ukupnih akcija Islamske zajednice i zajedno sa drugim znanstvenim ustanovama u Gradu i Republici na putu svestranijeg ukljuèivanja u širi protok nauènih informacija i primjerenije valorizacije bogatoga kulturnog nasljeða. Svojedobno je oko èasopisa Behar, pokrenutog maja 1900. godine, grupa darovitih i ambicioznih bosansko-muslimanskih intelektualaca pokušala naæi, lakša, vlastita, svrhovitija rješenja za mnoge savremene izazove, mijene i zagonetke sa kojima se naš èovjek susretao u izravnoj suèeljenosti s evropskom mišlju, kompleksima, traumama i strahovima. Ako smo prethodni skup veæ samim naslovom pokušali okarakterizirati kao otvaranje zabravljenih i zaboravljenih kapija našega zajednièkog pamæenja, ovim skupom bacamo svjetlo na jednu znaèajnu, prekretnu epohu u povijesti Bosanskih Muslimana i Bosne i Hercegovine u cjelini. Veæ iz priloženoga programa mogli ste se uvjeriti da smo na ovaj nauèni skup pozvali sva znaèajnija imena iz naše nauke i kulture èija se znanstvena otkriæa dotièu sa ovom epohom ili se s njom granièe. Ovo je, inaèe, treæi nauèni skup koji u našem vremenu organizira Gazi Husrevbegova biblioteka. Godine 1982. bila je domaæin nauènog skupa posveæenog instituciji vakufa u Bosni i Hercegovini. U januaru ove godine okupila je više nauènika iz zemlje i inostranstva pod okvirnu temu "Islamske znanosti i ulema u Bosni i Hercegovini". Vjerujemo da æe ovaj skup "Doba bosansko-muslimanskog književno-kulturrnog preporoda" doprinijeti daljem otkrivanju mnogih povijesnih i drugih nepoznanica iz ovoga našega najsvjetlijeg nam vilajeta. I za organizaciju ovoga skupa imamo blagodariti Mešihatu Islamske zajednice u Sarajevu, koji je i njegov pokrovitelj, kao i mnogim našim 7

Jusufa Ramiæa. na kraju. bude istinsko stjecište znanja i uèenih. vršioca dužnosti predsjednika Mešihata Islamske Zajednice u Bosni i Hercegovini. politike. Mustafa Jahiæ. dekana Islamskog teološkog fakulteta. doduše. književnosti.nauènim radnicima koji ne žališe vremena i truda kako bi ovaj skup i popratne manifestacije koje idu uz njega protekle na zavidnoj visini i u najboljem redu. da pozdravim sve naše drage goste koji su odvojili dio svojega dragocjenog vremena da studijski pripreme svoja izlaganja. ovo je jedinstvena prilika da se na jednom mjestu. zajedno sa svojom družbenicom Gazi Husrev-begovom mederesom. Posebno želim da pozdravim Senahid ef. Biblioteka æe. mnoge studije. tako. Postoje. Ali. te cijenjene prisutne predstavnike nauènih ustanova. sva ta pitanja iznova aktueliziraju. nadamo se. Organizacioni odbor se potrudio da ne proðe ni jedan aspekt života Bosanskih Muslimana u periodu preporoda. profesora dr. kulturnih društava i politièkih stranaka. èlanci. Nije ni potrebno ovdje isticati koliko je ovo podruèje naše povijesti nedovoljno istraženo. Ispred Organizacionog odbora ovoga nauènog skupa želim da se prijatno osjeæate u našoj sredini i doprinesete razjašnjenju svih pitanja iz okvira naslovne teme našeg nauènog skupa. u èijim prostorijama upravo i održavamo ovaj skup. hrestomatije koje se tièu ove epohe. Tako æemo slušati saopæenja iz prava. umjetnosti i svih drugih oblasti koje bi u svoj istraživaèki aparat mogle ukljuèiti ovaj dio naše historije. mogli bismo reæi. u okviru jednoga. Želio bih. kraæeg seminara. Bristriæa. teološke misli. objavljene knjige. direktor Gazi Husrev-begove biblioteke i predsjednik Organizacionog odbora nauènog skupa 8 . Knjiga koja æe uslijediti iza ovoga skupa i u kojoj æe biti štampani ovdje podneseni referati biæe krupan doprinos u meritornoj prezentaciji povijesti bosnasko-muslimanske duhovnosti i kulture ne samo u bosanskim nego i u daleko širim znanstveno-istraživaèkim relacijama. nauèno problematiziraju i suglase s novim spoznajama i otkriæima. biti na najboljem putu da ostvari veliku želju svoga vakifa da.

pisani su èistim narodnim jezikom. uz osvrt od Istoka prema Zapadu. poèela je da se stvara prva èitalaèka i kulturna publika u ovom narodu. nakon društveno-politièkog prevrata koji se zbio sa austrougarskom okupacijom Bosne i Hercegovine. tek sa organiziranjem opæeg i posebnog muslimanskog školstva. go-vori o prodoru narodnjaèkih shvatanja u informativno tkivo ovog prvog muslimanskog lista u Bosni. ispunjavan Kurtæehajiæevim èlancima. Ova štiva su se držala bitnih kulturno-demokratskih naèela iskazanih u njegovu "uvodu u prvi broj". sa blagim i pouènim tonom u izlaganju. dobivajuæi ponekad. što je bilo sukladno povijesnoj i folklornoj djelatnosti Saliha Hadžihuseinoviæa Muvekita u službenom Bosanskom vjesniku. i prizvuk moralno-sentimentalnog traktata. obuhvatiti cio narod i trajati puna tri desetljeæa. A tada se. o književnom radu u novinama. ostvarujuæi. Uvodnici i komentari iz Kurtæehajiæeva pera. Naime. sa listom Sarajevski cvijetnik . i kasnijim otvaranjem èitaonica. krajem osamdesetih i poèetkom devedesetih godina. "da nauèim francuski jezik. na narodnom jeziku æirilicom i na turskom jeziku arebicom. na prijelazu šezdesetih i sedamdesetih godina XIX stoljeæa. kojim se na Zapadu najviše govori". Veæ sama èinjenica da su èlanci štampani naporedo i istovjetno u dvije verzije.Muhsin Rizviæ DOBA PREPORODA KAO PRELOMNO U BOSANSKO-MUSLIMANSKOJ KNJIŽEVNOSTI I KULTURI "Prva lastavica koja je navijestila duševni preporod u Bosni i Hercegovini". trezveno i odreðeno. uz romantièarsko-podsticajne akcente. uz pozdrav "novom vremenu" i "novim uredbama" koje ono donosi. o zastoju domaæeg kulturnog života. javlja i prva generacija bosansko-muslimanskih pisaca na narodnom jeziku i latinièkom i æirilièkom pismu.Gulseni Saraj Mehmeda Šakira Kurtæehajiæa i nizom njegovih uvodnika u njemu. najavio pokret narodnog buðenja i bosansko-muslimanskog slavenskog duha. o patriotizmu. èemu je dodao ispovijednu napomenu: "Samo slovenski znam jer se ovdje najviše govori tijem jezikom. pored ostalog. ispunjenom neimaštinom i sjetom zbog neostvarene intimne želje za Evropom." Tako je Sarajevski cvjetnik. i ideje Kurtæe9 . došla je. koji æe kroz ovako otvorena vrata nezaustavno krenuti petnaest godina kasnije. kako kaže Bašagiæ. i poslije stanja psihièke letargije i zatvorenosti za sve novine i vanjske utjecaje. Ove preporoditeljske postavke Kurtæehajiæ je dosljedno sprovodio u svome kratkom radu i životu.

stekli književno ime i znaèaj kod muslimanske èitalaèke publike u tome vremenu. U tom smislu je i književnost. kao i kod drugih naroda na južnoslavenskom prostoru. koje je osebujno proizlazilo iz gradske i seoske sredine. A u odrednici našeg naroda jaèa vjersko ime Musliman kao narodno i duhovno istovjeæenje i diferentia specifica. do 1910. idejni i etièki kontinuitet tradicionalnog književnog naslijeða. u knjigama i kalendarima. istovremeno sa književnim i kulturnim preobražajem. i izražavajuæi misli i osjeæanja ovog naroda. tradicionalnim oblicima orijentalske književnosti i alhamijado-literature te feudalnim znamenjima njegovih nosilaca. pišuæi o životu Bosanskih Muslimana. koja se tada poèela stvarati u vlastitim listovima i èasopisima. sa izvorima duha. kao odgovor na tuðinsku vladavinu i germansku civilizaciju. što je najvažnije. od 1900. èak sa istim saradnicima. Iako su èitavu deceniju. takoðer. stilskoduhovnih osobenosti orijentalske književnosti i alhamijado-spisa. U duhovnom srodstvu sa tim ukupnim naslijeðem nastajala je i moderna pisana književnost na narodnim osnovama: dvadesetak pisaca koji su. koja je bila ispunjena sviješæu o historijskoj sudbini Bosne i Bosanskih Muslimana. naziv Bošnjak se u tome razdoblju u javnom i kulturnom životu postepeno gasi. godine osnovali drugi. U doba preporoda. razvio pokret književno-kulturnog preporoda Bosanskih Muslimana na osnovi narodnog jezika i stvaralaštva. èemu doprinosi i stvaranje opozicije austrougarskoj vlasti i politici. nastavljala taj prirodan put emancipacije duha i etnosa. izlazili naporedo list Bošnjak i èasopis Behar. usmenog stvaralaštva. zapravo. jezika. sticanja i razvijanja svijesti o sebi. zajedno sa odumiranjem rukopisne bosanèice. o vezanosti za ostale narode istoga jezika u Bosni i Hercegovini i drugim zemljama Slavenskog juga. saèinjenog od slavenskih i istoènjaèkih tradicija. na kraju XIX i na poèetku XX stoljeæa. i duhovno otimanje od nje. prirodnog ambijenta. niti se gubio do kraja estetski. koncentrira kulturnopovijesne sadržaje i sjedinjuje društvene i politièke interese postajuæi nacionalna oznaka u okviru bosanskohercegovaèkog regiona. sve do srednjovjekovnih korijena. I. vrši se. i preobražaj narodnog imena. Ali se nije prekidala starenièka veza. Tako se. koji su zapoèeli u književnom prostoru prvog lista da bi 1900.hajiæeva racionalnog prosvjetiteljstva naroda i evropeiziranja pomoæu modernih sredstava kulturno-književnog djelovanja. te narodnih zavièajnih vrijednosti. književnost bosansko-muslimanskog preporoda stvarala se na izvorima još uvijek živog narodnog. Do austrougarskih vremena to uže diferenciranje nije bilo potrebno zato što su 10 . o svome slavenskom biæu i južnoslavenskoj bosanskoj domovini.

kao nastavak oružanog otpora iz vremena Bosanskog pašaluka i okupacije Bosne i Hercegovine. Pod istim imenom organizira se i druga. postalo je integrativno za cio kulturni. A ime Musliman. objavljivali ih u istim listovima i usmjeravali ih kao muslimanski pisci muslimanskim èitaocima.Bosanski Muslimani kao državno-politièki narod podrazumijevani pod nazivom Bošnjaci ili Turci. produžila politièka borba protiv Austro-Ugarske. Sa nacionalnim identifikacijama i narastanjem svijesti katolika i pravoslavnih. društveni i politièki život. traje svijest i znanje o starenièkoj tradiciji pretapajuæi se stvaralaèki u suvremenu književno-kulturnu praksu. književno-kulturni i društveno-politièki. meðutim. Biser i informativnih glasila. na drugoj strani. Jer su znali da oni. nego su pisali djela iz muslimanskog života. mada polarno u smislu simpatija prema hrvatskoj i srpskoj strani i odnosa prema austrougarskoj upravi. povuèeni pred asimilacijom u svoje izvorno narodno povijesno-kulturno i duhovno biæe u stavu odbrane i afirmacije. A uz to se osniva i èitav niz prosvjetnih i društvenih graðanskih institucija. koji æe se svesti u pravu muslimansku nacionalno-politièku stranku pod imenom Muslimanska narodna organizacija. njihov život i obièaje. istaknuta deviza o novom oružju. pokazuje opozicioni pokret za vjersko-prosvjetnu autonomiju. to je postalo narodnosna. poistovijeæeno u potpunosti sa narodom. društvena i politièka potreba. peru i knjizi umjesto sablje i mejdana. dokazujuæi da su Bosanski Muslimani postali i politièki narod u modernom smislu rijeèi. njihovo stvaranje ostalo bez publike. koji su tekli paralelno. koji neposredno i bitno spadaju u ove dvije razvojne epohe i dva sloja u biæu Bosanskih Muslimana. listova kao što su Behar. to su bila dva vida. u skladu sa dobom graðanskog formiranja. od 1899. Muslimanska samostalna stranka. Pored jezika i usmene književnosti. i Kalajevom unitarno-politièkom zloupotrebom integralnog bošnjaštva. Odatle i pokret afirmacije humanih vrijednosti bosansko-muslimanskog svijeta i žestoke reakcije na sve napade sa strane na islam. te da bi. Ali se mora istaknuti kao karakteristièno da ni u vremenu književno-politièke polarizacije pisci nisu iskazivali liène nacionalne pristranosti u svome književnom radu. Stoga i bosansko-muslimanska književnost preporoda. nemaju razumijevanja za druge nacionalne opcije. Ujedno i naporedo gledano. kao povijesno-kulturna veza i dalje. A da je ovo ime zaista tada dobilo osoben kulturni i društveni sadržaj svjedoèi èinjenica da je upravo u tome vremenu. iz aus11 . Muslimane. u protivnom. preporoda Bosanskih Muslimana na prijelazu XIX i XX stoljeæa. i dvije razine. te edicija "Muslimanska biblioteka". A da se.

pored maštovne samobitnosti i osebujnosti ima i bitan socijalni zasnov u rasponu od èitalaca preko djela do publike. preko epohe Behara. Gledano kroz društvenu optiku. I upravo u tome duhovno-civilizacijskom integralu zaèinje se i onaj "sudbonosni diferencijal estetike svijesti koji dijeli Zapad od Istoka". Ali treba napomenuti i to da od poèetka preporoda. Èak su inicijatori preporoda vidjeli svoju književnu i kulturnu ulogu u spajanju Istoka sa Zapadom. pa do impresionizma i simbolizma Æatiæeva i drugih pjesnika. i prirodno. i nacionalni. njeno poetièko težište. za etnièkom osobenošæu i nezavisnošæu Bosanskih Muslimana kao južnoslavenskog naroda izmeðu Srba i Hrvata. karakteristièna za književno stvaranje islamiziranih evropskih naroda. Taj proces približavanja duhu i estetici evropskih i južnoslavenskih književnosti nije. Bez svrhe. i do Bjelevèeva psihološkog proziranja otuðenièkih stanja "pod drugim suncem". težio je istovremeno. posljednjeg godišta Bisera. ali i za višesmjerna komparativna istraživanja. bosansko-muslimanska književnost napušta pojavna stilskoestetska obilježja orijentalske književnosti i alhamijado-literature. uz njihove metafore opstanka. I dok se književnost Bosanskih Muslimana do 1878. jasno odvajala od književnosti drugih južnoslavenskih naroda. i Narodnog blaga Mehmedbega Kapetanoviæa. slika i ljepote. i èitav tok razmicanja južnoslavenskih vidika. Bez nade. ovaj pokret se razvio kao prirodan izraz zamjene feudalnih odnosa kapitalistièkim oblicima privreðivanja.trougarskog vremena. osjeæajnosti. poèevši od prosvjetiteljstva i romantizma Kapetanoviæa-Ljubušaka i Safvet-bega Bašagiæa. zasnovan na podlozi materinskog jezika i narodnih vrijednosti. te proces evropeiziranja ovog naroda. Bosansko-muslimanski književno-kulturni. zapravo. kada je djelovalo i društvo Gajret. meðutim. ona sada prolazi razvojnim etapama i stilskim formacijama svojstvenim evropskim književnostima. pa ona tako predstavlja zanimljivu pojavu za studije ove sredine i njena književnog stvaranja. otkako se stala evropeizirati. preporod. od tada kritiènu liniju poetike bosansko-muslimanske književnosti sve do danas. a èini. iskazujuæi politièki i izvijestan antiturski (neantiorijentalni) a kasnije i antiaustrijski (ne protuzapadni) stav i odreðenje. razvijanja i narastanja muslimanskog 12 . zadržavajuæi ih tek u arhetipsko-genetskom tragu književnih prauzora duha. tragike. realizma Mulabdiæeva i naturalizma Osmana-Aziza. koje su od njih preuzele i naše jugoslavenske. te zaèinjanja. pesimizma u naslovima djela Zeleno busenje. do 1918. do kraja potiskivao tematskoidejnu i emocionalno-estetsku liniju razvojnih tokova dotadašnje bosansko-muslimanske tradicije. koji se može ogranièiti u razdoblju od 1887.

od vremena preporoda i jedinstvene književnosti. odnosno ilirskim pokretom. izmeðu krajišnièkih pisama i alhamijado-literature postojale jaèe. svim njegovim slojevima. može se uoèiti zbližavanje tradicijskih stvaralaèkih pojava i skupno uzimanje prethodnih književnih epoha kao bosansko-muslimanske estetsko-duhovne inspiracije i književne baštine. motiva. razmatranja. Nasuprot uglavnom nabožnoj prirodi dotadašnjeg pisanog književnog stvaranja. Postoji nekoliko bitnih svojstava i strukturnih znaèajki koje treba istaknuti u uvodu ili rezimirati u zakljuèku svakog izlaganja o bosanskomuslimanskoj književnosti na prijelazu u eru ovog preporoda. samo sa onom mjerom religioznog koja je obilježje stvarnosti života i mentaliteta ovog naroda. izrazita svjetovnost sadržaja. ali sa razlikama u refleksima jata od autora do autora. osobito u prozi i drami. stilsko-idejni preplet Istoka s Evropom u izvornoj poeziji. te novu ulogu i položaj ovog slavenskog elementa izmeðu Istoka i Zapada. angažiranost osobito u prozi. zatim u refleksima narodnih pjesama i njihova izraza . onda u spomenima jezika.graðanstva. Veliku i znaèajnu stilsku. uz štamparije. idejnu i poetièku te osobito jezièno-grafijsku raznovrsnot ove književnosti iz doba osmanlijske vladavine zamjenjuje narodna izrazitost ove književnosti u vremenu preporoda. kulturno-prosvjetna društva. karakteristièan je sekularni identitet novih stvaralaca. sve pod muslimanskim imenom. politièkih stranaka. èak izvjestan antiklerikalizam. upravo radi izrazitosti stilsko-estetskih. idejnih opredjeljenja i emocionalnih doživljaja. te. dok usmeno stvarlaštvo ne samo da ulazi u osnovu poetike nove književnosti nego postaje sama podloga narodnosti. naprimjer.u svojevrsnom reciprocitetu. uz to. njena potpuna i iskljuèiva usmjerenost narodu. ili pak slabije dodirne taèke ili poveznice samo je jeziku novoštokavskog narjeèja. 13 . mada kasni za njima èitavih èetrdeset do pedeset godina. Dok su. koje se sada institucionalno afirmiralo osnivanjem banaka. Ali je bosansko-muslimanski preporod u odnosu prema njima sadržavao i specifiène idejne znaèajke: evropeizaciju uz antiturstvo. jezika na osnovi ijekavskog izgovora. duhovno-etièkih i tematsko-idejnih promjena koje su se tada dogodile. trgovaèkih i zanatlijskih udruženja. jedinstvenog izraza. tematike. novim književnim oblicima ovog preobražajnog razdoblja. edicije i periodiku. On ima sliènosti i kulturne analogije sa hrvatskim književnim preporodom. i sa djelatnošæu Vuka Karadžiæa i njegovih pristalica u srpskom narodu. Pored narodnosnog i narodnjaèkog zasnova vidljiva su u njemu i druga bitna obilježja. a kad se uzme u obzir i orijentalska književnost.

uleme. bila svedena na uzak krug inteligencije. najprije. U starijem razdoblju ona dolazi samo sporadièno jer se podrazumijeva kao govor svakodnevnog života. pa tako i neposredno ulazi u samu osnovu osobito romantièarske. dok je prema starijem više ravnodušna. iako istoènjaèki duh. pa bili sveæenièkog zanimanja ili pripadnici derviških redova .Drugo što treba istaknuti jeste bitna razlika u duhovnom i profesionalnom identitetu književnih stvaralaca: dok su književnici do preporoda. Ono što je u ovom diferenciranju najvažnije istaknuti jeste da se u naponu preporoda postiže narodno jedinstvo pod muslimanskim imenom. graðanske inteligencije. živ utjecaj narodne poezije u pisanoj književnosti. Orijentalni jezici se književno gase tako da i orijentalska literatura postaje anahronizam. Tu je. a arebièku pismenost zamjenjuje latinica i nešto manje æirilica. Jer novu epohu preporoda narodna poezija i proza ispunjava i svojim štampanim tekstovima. dok se ova nova sastoji iz tiskanih djela. èije se prisustvo u osmanlijskom razdoblju osjeæa samo u nesvjesnim stilskim prodorima deseteraèkog stiha. bitno odreðujuæi nacionalnu književno-kulturnu svijest. ili u rijetkim spomenima i zapisnicima narodnih pjesama i prièa. ali i realistièke poetike njena stvaranja. osobito orijentalske književnosti. Najzad. i èinjenica o kojoj ne treba dvojiti jer predstavlja samu osnovu biæa i bitka preporoda. izuzev ostvarenja u vidu bosansko-turskih rjeènika . ponajviše iz redova vjerske inteligencije. I sama književnost se i po karakteru mijenja: što se vidi i po èitalaèkoj publici koja se zanima samo za novije stvaranje. pored paša i upravnih velikodostojnika. ulazi i sama misao o narodnom bosanskom jeziku. narodna svijest preporodnih pisaca o sebi i svome stvaranju.od vremena književno-kulturnog preporoda pisci potjeèu. duboko u narod. dok je èitalaèka publika. Tome je bitno doprinijela. koja je kod starijih izražavana više u refleksijama. a knjiženost ulazi u porodice. sad èitalac postaje svaki onaj ko nauèi latinicu i æirilicu. književnost do preporoda sva je u rukopisima. zatim. i gleda na njega kao na predmet književne arheologije. dok novija pisce ispunjava u potpunosti. U ta bitna obilježja koja se u bosansko-muslimanskom narodnom preporodu javljaju u poveæanoj kolièini i pojaèanom intenzitetu u odnosu na književnost osmanlijskog razdoblja. Bašagiæ piše stihove "u slatkom majèinskom 14 . slike i neki oblici ostaju kao jedna naslijeðena komponenta osobito bosansko-muslimanske romantièarske poetike. laièke. Zatim. bez izuzetka. iz krugova svjetovne. mada bosansko-muslimanski narodni preporod zakašnjava za sliènim preobražajima kod Srba i Hrvata.dok je u novom preporodnom dobu narodni jezik jedini književni izraz. u dalekim refleksima njena duha i poetike.

Istovremeno se ta èitalaèka publika. proširujuæi tako do kraja teorijske granice ovog pojma i termina u historiji književnosti i kulture.zboru" i. kulturna. i nepovoljne politièke prilike poslije njega. tako u sferi odnosa izmeðu Evrope i islamskog svijeta. omeo ostvarenje te koncepcije. ponovnom vraæanju svome biæu i svome jeziku nakon izbivanja u Turskoj.. sažme i organizaciono artikulira sva književna. Dok je u hrvatskoj i srpskoj kulturi prve polovine XIX stoljeæa nacionalno-književni preporod. odaje još jednu osobenost bosansko-muslimanske književnosti i kulture austrougarskog razdoblja. sljedstveno kulturnoj simpatiji. u vremenu preporoda je izjednaèena i sjedinjena upravo jezikom. pismom. intelektualno i staleški raslojena u osmanlijskom dobu. svede. "Matica ilirska" 1839. u "Maticu hrvatsku". i kulturnih tekovina preporoda. kao što su to ranije na južnoslavenskim prostorima uèinile "Matica srpska" 1826. te odvajanje od prosvjetiteljstva kao stilske formacije racionalne idejnosti i sentimentalistièkih moraliteta. kao obnova i procvat slobodnog i stvaralaèkog narodnog duha. ispunjavajuæi se sviješæu o historijskom položaju i književno-kulturnoj ulozi Bosanskih Muslimana izmeðu Istoka i Zapada. pod utjecajem preporodnih pisaca. uza sve te razvojne znaèajke koje je sa zakašnjenjem proživio. Èitalaèka publika. naturalizma i simbolizma. Ovo historijsko zaostajanje za tokovima jugoslavenskih književnosti. sažeo je u tridesetak godina trajnja. kako u horizontu Slavenskog juga. književnim i društvenim interesom. na samom kraju preporodnog razdoblja u formiranju bosansko-muslimanske narodne svijesti. "gdjeno tuðim jezikom se zbori". otvara i prema drugim književnostima pisanim na jeziku kojim i ona govori. narodnih obièaja i tradicionalne historije u ukljuèivanje u stilsku formaciju romantizma kao oblasti neobuzdane mašte i egzaltiranih emocija . godine.preporod u književnosti Bosanskih Muslimana. pored refleksa prosvjetiteljstva kao "nauke o lijepom i mudrom ponašanju" i manifestacija folklornog i umjetnièkog romantizma. ali i prema evropskoj književnosti. nacionalno dozrela za djela koja za nju njeni pisci stvaraju. i estetske karakteristike realizma. ali je prvi svjetski rat. smatra da njegova "jezika šum/ može da goji. /može da spoji/ Istok i Zapad/. trebalo je da koncentrira. "Matica muslimanska". a isticanje i potvrðivanje materinskog jezika i usmene književnosti. te "Matica slovenska" 1864. pjesmu i um". preimenovana 1874. èijem se osnivanju pristupilo u martu 1918. saznanja i ostvarenja u jedinstvenu nacionalnu instituciju. znanstvena i izdavaèka dostignuæa. 15 . i ubrzo pristizanje pojedinih književnih etapa u kratkom vremenskom roku. A Æatiæ se raduje svome zavièaju. predstavljao napuštanje stranih i nenarodnih književnih izraza.

and the religious name "Moslem" became much stronger. It continued during the era of Behar. in the local language in Cyrillic alphabet and in Turkish in a special type of Bosnian script arebica. The Bosnian Moslem literary and cultural revival can be limited to the period starting in 1887 and the emergence of Narodno blago /People's Treasury/ by Mehmed beg Kapetanoviæ. wrote a salute to "the new age" and "the new constitutions" that this age was going to bring forward with it. This fact speaks enough about the Bosnian Moslems as a political nation in the modern sense of the word.The Age of Revival as a Crossroad in Bosnian Moslem Literature and Culture Towards the end of Sixties and in the early Seventies in 19th Century. having written on a literary work in the newspapers. Simultaneously with the literary and cultural transformation. This movement would later become the first national and political party of the Moslem people under the name Muslimanska narodna organizacija (The Moslem National Organization). Besides. Biser. when the last issue of Biser was published. A number of educational. the emergence of the newspapers Sarajevski cvjetnik /The Flower Garden from Sarajevo/ announced the movement of people's awakening of Bosnian Moslem national/ethnic spirit that would last in the course of the next three decades. and when the Gajret Society was also active. and it ended in 1918. such as Behar. on the halt of domestic cultural affairs and life. organizations and magazines. the transformation of the national name was also taking place. 16 . which had been printed simultaneously and concurrently in two versions. the Bosnian Moslem literary and cultural revival movement gradually matured having been founded on the people's creative accomplishments. social and civic institutions. an opposition movement for religious and educational autonomy emerged as an expression of resistance and political struggle against the Austro-Hungarian occupation. societies. The name Bosniak gradually faded away in the period. and others have been established. and on patriotism. In the course of Eighties and Nineties in the last century. Mehmed Šaæir Kurtæehajiæ in a series of editorials in this newspapers. This movement was based on the backdrop of mother tongue and national values with the aspiration to express the ethnic specificity and independence of Bosnian Moslems as the Southern Slavic nation between the Serbs and the Croats.

laic and civic intelligentsia. The new literature was available to anyone ready to learn both Latin and Cyrillic Alphabets. All these elements brought the reading public together.The second characteristic worth mentioning is that the writers of revival period. and the mature literary works in the sense of national awareness that the authors from the period wrote for it. This was the reason for this literature to find its ways into families and people in general. without exception. Bosnian language as the means of literary expression was also pronounced. particularly through language. 17 . had come from the circles of secular. which had been kept in manuscripts. This literature consisted of printed works. literary and social interest. as opposed to the previous ones. The strong presence and influence of national oral poetry in the written forms of literature was quite evident.

18 .

Književnost koja se služi jezikom kao izražajnim sredstvom. kao "uvoditelj" /introducteur/ neke strane književnosti u neku zemlju. GAJRETU I BISERU Tradicija prevoðenja i tumaèenja književnih i drugih djela sa islamsko-orijentalnih jezika . Posebno se tu istièu i zaljubljenici u sufijsku književnost koji su i sami djelovali kroz razne sufijske redove.znaèajni su instrumenti saradnje meðu narodima. prevodilac. a vezana je uglavnom za entuzijazam i djelatnost derviških i sufijskih redova kod nas. a nerijetko i na još manje vidnom mjestu knjige/. 19 . Dr Midhat Šamiæ.u našim krajevima poèinje uglavnom uspostavom turske vlasti na Balkanu.Beæir Džaka: KNJIŽEVNI PREVODI SA PERZIJSKOG JEZIKA U BEHARU. Uobièajeno je da se kaže kako su prave umjetnosti univerzalnog karaktera i kao takve razumljive svim pravim poklonicima umjetnosti. svojim prevodima on omoguæava mnogobrojnim èitaocima koji ne poznaju jezik na kome je dotièna književnost pisana da èitaju proizvode strane književnosti na svome roðenom jeziku.. a u novije vrijeme i veèerima zvanim Šeb-i Arus. Strana književnost u bosanskohercegovaèkim èasopisima krajem XIX i poèetkom XX stoljeæa.." 1 U doba turske vladavine veliku ulogu u prevoðenju i interpretiranju orijentalno-islamske književne tradicije kod nas odigrali su mnogi poklonici književne tradicije na tri orijentalna jezika koji su se školovali po turskim metropolama ili u domaæim tradicionalnim vjerskim školama medresama.. posebno sufijske orijentacije. turskog i perzijskog . onaj skromni i gotovo anonimni kulturni radnik. Ta tradicija trajala je i èuvana kroz vijekove da bi se održala sve do danas. prevoðenja i tumaèenja poezije perzijskih klasika. na posebnim skupovima koji su nazivani katedrama sufijske poezije i katedrama mesnevije Dželaludina Rumija. Prema tome . 1. ostala bi najveæim dijelom u uskim nacionalnim granicama da nije onih koji je prenose na druge jezike.arapskog. 261. Prevodilaèka aktivnost i prevodna književnost znaèile su prenošenje i nastavljanje orijentalne tradicije meðu pripadnicima islamske vjere u našim krajevima. Dakle. 1965. Radovi Filozofskog fakulteta u Sarajevu. èije ime je ispisano ne uvijek mnogo vidljivim slovima i ne baš na tako istaknutom mjestu/nalazimo ga u najboljem sluèaju na unutrašnjoj naslovnoj strani. Da li je baš uvijek tako? ". taj koji služi kao posrednik izmeðu dviju književnosti i kultura. prevodilac je dakle. Tim putem i na taj naèin je uspostavljena tradicija èitanja. str.

Musa Æazim Æatiæ. Izmeðu ostalih. za školovanje i da na taj naèin doprinesu društvenom napretku Muslimana. Osman Asaf Sokoloviæ i drugi sa manjim prilozima. Književno stvaranje muslimanskih pisaca u Bosni i Hercegovini u doba austrougarske vladavine. dio I. u svojim sopstvenim publikacijama. 221. turska i perzijska. krajem 19."3 Pored izvorne književnosti u ovim èasopisima. Poznajuæi sva tri ova jezika.Druga jedna tradicija prevodilaèke djelatnosti kod nas poèinje u vrijeme bosansko-muslimanskog kulturnog i književnog preporoda u tada pokrenutim èasopisima. muslimanske književne snage koncentrišu se u okvirima vlastitog književnog života unutar Bosne i Hercegovine. Glavni doprinos prevodnoj literaturi sa ova tri jezika dali su tadanji poznavaoci turskog... u br. jer su sadržajno 2. 3. pokrenut je sa tim ciljem list Behar i osnovano društvo Gajret. turkolog Fehim Spaho. 110. i poèetkom 20. 221. Za muslimanske èitaoce i prevodioce bile su tada vrlo omiljene tri strane književnosti: arapska. Muslimanski književnici su za vrijeme austrougarske okupacije nastojali da meðu muslimanskim masama probude zanimanje za knjige. 7. Bašagiæ je imao najširi dijapazon prevodilaèke djelatnosti. to su Behar. vijeka. pokretanjem Behara te Gajreta i Bisera. citiraæemo pisanje dr Muhsina Rizviæa: "Nakon razdoblja sporadiènih pokušaja u podliscima zvaniènih i informativnih listova te nakon gostovanja muslimanskih književnika srednje generacije u domaæim srpskim i hrvatskim èasopisima i publikacijama na strani. uglavnom Beharu i Gajretu. U Beharu Bašagiæ se ne javlja sa veæim brojem prevoda sa perzijskog jezika. Citirano djelo M. arapskog i perzijskog jezika u Bosni i Hercegovini. koji nakon njega slijede. Gajret i Biser. Rizviæa. sa jedinom željom za afirmacijom muslimanskim slojevima. rijeèima Nije vrijedna. koje su pokretali muslimanski književnici i drugi intelektualci. zatim Muhamed Šemsudin Sarajliæ. str. koje im omoguæavaju književno izražavanje bez kompromisa i nacionalno-politièkog etiketiranja izvan vlastitog etnosa.. na str. štampan je prevod jedne rubaije od Hafiza koja poèinje. Ne bi se reklo da su to dvije rubaije. Dr Muhsin Rizviæ. str. Sarajevo 1972. Ali poènimo redom."2 U vezi sa znaèajem pokretanja ovih èasopisa za okupljanje muslimanskih književnih snaga i za buðenje sopstvenog nacionalnog biæa i etnièko-vjerskog identiteta. javlja se i prevodna književnost. a tako je i naslovljena. U Beharu iz 1900/901. tj. za koje je i jedno i drugo ime kao oznaka narodne pripadnosti bilo tuðe i nepoznato. To su dr Safvet-beg Bašagiæ. 20 . Na istoj strani je i prevod dvije strofe Hajjamove poezije. "Bez hrvatskih ili srpskih nacionalnih oznaka.

izmeðu ostalog i sljedeæa dva stiha od pjesnika Hafiza: U tugjini svakome tugjincu Tužno srce s domom je skopèano. Pomalo je neoèekivano da se u Beharu nalazi dosta stihova skoro nepoznatog iranskog pjesnika Ibni Jemina Ferjumedija ili u nekim broje21 . u br. niti kakvih podataka o Togrulu Seldžukoviæu kao pjesniku. što kod rubaija nije sluèaj. Pjesma u prevodu je naslovljena S mahom sablje svjetodršca. O izboru prevoda u sva tri sluèaja nema nikakvih referenci. 116. gostoprimstva i prijateljskog doèeka.Seldžukoviæ što je u perzijskoj književnosti nepoznato ime. dakako. a s neprijateljima ljubazno ophodi. simbol je prijateljstva. u br. godine. nalazi se prevod pjesme sa perzijskog jezika od 12 stihova. Tu je i prevod sa perzijskog jezika jedne strofe od èetiri stiha koju je napisao Sultan Togrul Seldžukoviæ.meðusobno povezane. a naslovljena je Pri sastanku juèe toliko veselja. I kod Slovena mineral so. asocira na èinjenicu da je u predanjima Grka. i u svim sljedeæim sluèajevima nigdje ne navodi nikakvih bibliografskih podataka o izvorima tekstova koje prevodi. koji su doduše poznata imena i tadanjim èitaocima. kao ni o Hafizu i Hajjamu. str. 114. strani Behara iz 1903/4. èvrste rijeèi. Bašagiæ citira stihove velikih imena svjetske poezije. S prijateljem vladaj se iskreno A dušmanu pruži slanu ruku. poèinje Bašagiæev komentar 101 hadisa.1. Autor je Sultan M. 5. istog godišta Bašagiæ govori o prijateljstvu i uz hadise citira sljedeæi stih kao uputu za život: Da ti reèem ukratko nauku: Koja vr'jedi na obadva svjeta. gostoprimstva. a uzet je iz petog gazela Kazvinijeva izdanja Hafizova Divana filološki prevedeno znaèi: Mir na oba svijeta je u shvatanju ove dvije poruke: S prijateljima se humano. potpisan kao prevodilac sa Mirza Safvet.. Ovaj stih se javlja i kasnije na jednom mjestu uz više drugih stihova. simbol zadane rijeèi. Na 113. Arapa i Židova so simbol prijateljstva. upravo zbog toga što je ukus soli stalan i neuništiv. str. U Beharu iz 1905/906. U nastavku komentara na str. Prevodilac je Mirza Safvet. Bašagiæev prevod "A dušmanu pruži slanu ruku" je vrlo vješto izveden i. uz hljeb. Komentarišuæi jedan hadis koji govori o domovini. Oèito je da se radi o nekom seldžuèkom vladaru o kome nam prevodilac ne daje nikakvih podataka uz prevod. 8. Bašagiæ.

Ko je bio Ibni Jemin? Iz iranskih izvora vidi se da je to pjesnik iz 14. u br. i to stihova Ibni Jemina. Nažalost u Sarajevu do sada nisam uspio doæi do ovog izdanja.380. najviše iz razloga izbijanja argumenata iz ruku konzervativnih protivnika Behara.vima lista Perjumedija. Prevodilac je Bašagiæ. iz grada Ferjumeda na istoku Irana. prevod sa perzijskog: Mirza Safvet.. isticali da æe književnost Turaka. uz prevode sa arapskog i turskog. i to najviše sa turskog. 22 . Kasnije sakupljen jedan broj pjesama koje su se nalazile kod prijatelja i nastala je nova. utvrditi da li je to više "prevod prevoda" ili prevod sa originala. U broju 11 istog godišta. donosi prevod jedne strofe uz obraæanje èitaocu: "Evo kako pjeva Ibni Jemin. prevodna književnost sa ova tri jezika je relativno dosta zastupljena. Bašagiæ se u Beharu javlja kao jedini prevodilac sa perzijskog jezika. Sultana M. vijeka èije puno ime glasi Emir Fahr al-haqq ve al-din Mahmud Ibni Jemin al-Mustoufi al-Ferjumedi. Hafiza. lako bi se moglo. godine austrijski orijentalista Veshard Šlehta /Wesshard Schlechta/ napravio i objavio izbor sa prevodom 164 epigrama /kit'a/ iz poezije Ibni Jemina. Tako u broju 24 iz 1900/901. 4-5. Mada su pokretaèi Behara u svom proglasu. u rodnom mjestu Ferjumedu. perzijski spjevao Ibni Jemin." U šestom godištu Behara iz 1905/906 g. svakako više nego što su pokretaèi Behara oèekivali. i Sultana Togrula. 162. a kada to bude moguæe. Ono što je interesantno ovdje spomenuti i što je možda bilo odluèujuæe kod Bašagiæa za ovoliki izbor i prevod stihova osrednjeg perzijskog pjesnika u listu Behar jeste podatak da je u Beèu 1852. tri strofe sa po 6 stihova. 9 iz 1903/904. na str. 147. Hajama i dvojice Seldžukoviæa. Imao zbirku-divan poezije koja je u jednom ratnom sukobu izgubljena. Umro 1368. manja zbirka. upravo zbog nepostojanja poznavalaca perzijskog jezika. stoji i prevod sa perzijskog jezika. i to poezije Ibni Jemina. uporedbom originala i prevoda. da je porijeklom iz Horosana. godine. zatim arapskog i ponajmanje sa perzijskog jezika. Službovao je na dvorovima dinastije Serbedaran. Bašagiæ upuæuje na stihove Ibni Jemina: "A sada èujte šta pjeva glasoviti perzijski knez pjesnik Ibni Jemin Ferjumedi. 1. nalazi se pjesma od sedam strofa od po 4 stiha. na str. govoreæi o prijateljstvu. na str. na str. èime se mogao koristiti i Bašagiæ pri prevoðenju. a pjesma nosi naslov Svijet. U Beharu br." Zatim sljedeæe èetiri strofe od po èetiri stiha u kojima se govori o osobinama pravog prijatelja. u nastavku rasprave o prijateljstvu. godine. u komentaru 101 hadisa. a prevodi ih Safvet-beg Bašagiæ. Za Irance Ferjumedi je osrednji pjesnik. Arapa i Perzijanaca biti jedan od izvora buduæe graðe Behara. pod naslovom Alkemija.

Prevoda sa perzijskog jezika u Gajretu ima više nego u Beharu. O prevodu i originalu biæe kasnije više reèeno. kojeg je napisao Husejin Ðogo. godine. u èetiri broja. sa Ljubljenom biæu. Iako nijedna pjesma nema nikakvih referenci. 1913/14. koju je pjesnik posvetio Šahu Mansuru. u broju 15-16. Na kraju prevoda stihova iz Sakiname Bašagiæ napominje: "To i još mnogo ispuštenih distihona saèinjava uvod u kasidu. str.njegov život i djelo u IX godištu Gajreta iz 1925. I najzad u broju 19 na stranama 287-288 prevod je naslovio sa Kod zadnjeg oproštaja. kako veli. i 1918. u Gajretu se kao prevodioci sa perzijskog jezika javljaju još i Muhamed Šemsudin Sarajliæ. 23 . Sakiname. U V godištu Gajreta iz 1912. Šejhi Sa'dija.. U prikazu Pregleda perzijske književnosti. uzgred se citiraju neki stihovi iz tog Pregleda u I godištu Bisera iz 1912. Uz studiju o pjesniku Hafizu pod naslovom Hafiz . Pjevao je na turskom i perzijskom jeziku i ostavio iza sebe dva divana. Prevode je naslovio. zatim 41 distihon iz Hafizove ode krèmarici. bez navoðenja izvora odakle su gazeli uzeti.g. ne navodeæi izbor niti vrstu pjesama koje prevodi. godina 1925. u broju 13-14. Ja æu u jednom od iduæih brojeva Gajreta iznijeti kratki prikaz književnog rada ovog velikog cara-pjesnika.I Gajret je nastavio prevodilaèku tradiciju Behara. bijaše u svoje vrijeme najveæi osmanlijski pjesnik. u brojevima 17 i 18 na stranama 152-253 i 273-274 objavljuje šest prevedenih cjelina sa 51 što dužim što kraæim pasusom pod zajednièkim naslovom S mojom ljubavi.102.g. od kojih je prevedeno samo devet." Prevodna književnost u èasopisu Biser. U originalu gazel ima 11 distihona. ima vrlo malo prevoda sa perzijskog jezika. godine u pet brojeva objavljuje prevode više pjesama. kod Sa'dija sam u sabranim djelima pronašao original prevedene pjesme. To je jedan gazel iz skupine gazela pod zajednièkim imenom Tajjibat. Prva pjesma u prevodu poèinje stihom "Kad od Kafa do Kafa" i ima 7 strofa od po 4 stiha. 140 Musa Æazim Æatiæ objavljuje prevod dvije pjesme sa perzijskog jezika koje je napisao turski sultan Selim Prvi. str." 4 Šemsudin Muhamed Sarajliæ u II godištu Gajreta iz 1911. zvani Javuz. 233. Pored Bašagiæa. Bašagiæ objavljuje i prevode više Hafizovih gazela sa 190 distihona. 4. u broju 9/10 na str. str. sa Pred olujom.. 7. U napomeni Æatiæ piše: "Sultan Selim I. koji je izlazio 1912/13. 201. kojeg zbog njegovih velikih državnièkih sposobnosti i vojnièkih vrlina smatraju najveæim vladarem što ga je dala Osmanova dinastija. br. Musa Æazim Æatiæ i Fehim Nedžati /po svoj prilici Fehim Bajraktareviæ/. Gajret.

A haram je onom koji pošten pogled nema. 551. 247/8 u br. Nije halal ni da svako lice Tvoje vidi. sopstveni filološki prevod i prevod Šemsudina Sarajliæa. Razmotriæemo prevod jedne pjesme Sa'dija objavljen u br. Teheran 1337/1958. dodajuæi u originalu i u sopstvenom filološkom prevodu i dva neprevedena distiha. 208. 13-14 iz 1911.. od kojih je Sarajliæ preveo devet. 5 i 75-76 objavljen je rad Muse Æazima Æatiæa pod naslovom Misticizam i uticaj Perzijanaca na tursko pjesništvo. Ni poredak distihona nije kao u originalu. a na 249. Prva poèinje sa "Nek se klone sve mantije". odstupanje od originala i slobodniji prepjevi ili pridržavanje originala. Prevodilac istièe da je prevod sa perzijskog jezika. str. u Tešnju 1968. Posebno na neke prevode Muhameda Šemsudina Sarajliæa i dr Safvet-bega Bašagiæa. a druga sa "Dajder èašu što se smije". i to na str. na str.g. Jer. str. U istom broju. Možda onaj koji Te vidjeti ne može ili onaj koji svoga vida nema. Ko je taj ko na susret sa Tobom ne misli.godine. dok 9. ono što ja vidim to drugome vidljivo nije. daæemo izvorni tekst na perzijskom. kao što ja. 246 i 272. Poredak distihona daæemo prema Sarajliæevom prevodu.11. i 10. godine Šemsudin Muhamed Sarajliæ objavio u pet brojeva više prevoda pjesama od Sa'dija Širazija. Radi onih koji poznaju perzijski jezik i koji mogu uporeðivati prevod sa tekstom originala. Distihoni u prevodu više lièe na opširne prozne pasuse od kojih neki sa mnogo više teksta nego što ga ima u originalu. str. koji je kasnije preštampan u Sabranim djelima II. To je. a mi æemo ih navoditi prema prevodu. koji u originalu ima 11 distihona /bejt/. istog broja njegov prevod dvije strofe Hafizovih stihova od po èetiri retka. 24 . godine na 201. smatramo potrebnim da se osvrnemo na neke prevode i naèin prevoðenja. Niko možda. 87-95. ustvari jedan Sa'dijev gazel bez naslova. distih nisu prevedeni. Na str. Odmah treba reæi da ovi prevodi u književnom pogledu daleko zaostaju iza prevoda dr Safvet-bega Bašagiæa. I godišta iz 1912. U radu ima diskutabilnih stavova što bi zahtijevalo poseban osvrt. koja je naslovljena sa Ljubljenom biæu. godine dat je Bašagiæev prevod Firdusijeve poruke šahu Mahmudu od Gazne. takvog zadovoljstva nema. str. koji imaju najviše prevedenih priloga u ovim èasopisima.. Nakon ovog pregleda objavljenih prevoda sa perzijskog jezika u ova tri èasopisa. a èiji sam original pronašao u Sabranim djelima Sa'dija /Kullijjat-i Sa'di/. Naprijed je veæ iznesen podatak da je u II godištu Gajreta iz 1911.

ima li na svijetu èovjeka kojemu uzvišeni ljubavni sastanak ne bi zatitrao strunama njegove pameti? Ako ima. ali naša ljubav ne poznaje zadnjeg èasa. Koga god resi proziran pogled. kada srca više nemam! Nije teško. pa makar dotièni bio i pod teretom. 6. a naroèito neèisti ne usuðuju se i haram im je pogledati Tvoje svijetlo lice. da joj ja jedini budem motriocem. da je za nesretnog ljubavnika strpljenje jedini lijek. u taj èasak mi se porodi želja. ne treba da je pohlepan. Šta da radi. rekao bi: za ovom rukom umrtvljeni. Dan ukida noæ sa zemlje i svega nestaje. Šta da kažem tebi sada. a svaki dan kraj svoj ima. ako me sav svijet nekad zaboravi. ako taj nesretnik ne mogne više trpjeti ljubavnih muka? 8. opijen je ljubavlju. /Bijah rekoæ nešto tuge iz svog srca kazaæu ti. okrenuvši glavu od svega svijeta. niko pomoæi ne može. 2. 4. vikne tada: Nije èudno kada neko u toj šaci smrtno strada. Sarajliæ 1. zaljubljenom lijek jedini strpljenje je. Stihovi u zagradama ne nalaze se u Sarajliæevom prevodu. Ti me pazi. I kad se preda mnom ukazuje veliènstvena ljubav. Ljubljena. Sa'dija. nek mi svi atomi njegovi odišu sjeæanjem na Tvoju velièinu. koji glasi: Šejhi Sa'di: Ljubljenom biæu Preveo s perzijskog: Muhamed Š. jer od tebe odbaèenom./ Sa'di na te više misli nego na sav svijet ostali. 5.Svaka noæ danom prestaje. U kosu mi ti pogledaj. Ni dlaèicu jednu ne znam koja tebe ne spominje. Svako znade. Koji bi vidio Tvoju oknivenu ruku. ili mu se na oèi navukao zastor zaslijepljenosti. onda ili si Ti umakla njegovu pogledu. Prožeži mi tijelo pogledom. ako žig pogleda izdržati ne može. kraja svoga nema. 7. Propao je. 9. Sav svijet zna. ja na cijelom tijelu svome. ali šta æe biti. samo Tebi svoj pogled 25 . Na kom god se žestoki pogled ljepotica zaustavi. 3. Noæ moga sastanka sa Voljenim Biæem. Pažnja tebi posveæena od svih mana slobodna je. Svako. kada jadnik ni strpljenja više nema?! Ko god tvoju oknivenu šaku vidi.

koji nemaju takav organ viðenja kojim bi te mogli vidjeti. Tako zamjenicu iz originala "Sa Tobom" prevodi sa "Ljubljena" èime predmet ljubavi iskazan zamjenicom Ti stavlja u ženski rod i na taj naèin ogranièava i reducira višestojnost znaèenja originala koji daje moguænost konkretnog i sufijskog znaèenja distiha. ili onaj koji svoga vida nema. original je jednostavan i može se jednostavnije prevesti bez ovako dugih i pogrešnih deskripcija. distihon. kao i udaljivanje od smisla originala. dragim ili dragom. Uporeðujuæi original i ovako opširan prevod-komentar. više bi se reklo da je ovo prevod prevoda sa nekog drugog jezika. Time se može prijeæi i na sufijski plan interpretacije. Drugi dio distiha nije taèno ni 26 . a ne sa perzijskog. stoji zamjenica ti sa prijedlogom sa. stih se može uzeti kao konkretna slika u smislu da bi svak za tobom. Sarajliæ pravi nepotrebno dug prozni pasus. i 11. Možda onaj koji Te vidjeti ne može. Naime. želio sastanak. tj. gdje ima i odstupanja od originala. Po nepotrebno dugom deskriptivnom prevodu. I sintagma ljubavni sastanak odbacuje sufijsku interpretaciju stiha. i 9. kad rob ništa i nema. Znaèi. uz dodavanje znaèenja kojih u originalu nema. Smisao originala je jasan. pažnju koja nema nikakvih mana i nedostataka: Sa'di na Te više misli nego na sav svijet ostali. A ne može ni uskratiti. Svu pažnju Tebi posveæuje i nema ništa što bi Ti uskratio. kao i u originalu. I u originalu ne stoji ljubavni sastanak. Jer. U prevodu Sarajliæa samo prvi dio distiha ima veze sa originalom. krut i razvuèen. postoji moguænost da se ti odnosi i na predmet sufijske ljubavi. karakteristièni su 1. a kod Sarajliæa 1. iako je prevod nepoetièan. veza sa tobom /pejvend-i tu/. Pjesnik saopštava da svu svoju pažnju posveæuje Voljenom Biæu. onih koji nemaju priliku za to ili nemaju tako èulo vida kojim bi mogli vidjeti Voljeno Biæe iskazano zamjenicom ti. što se ovim stihom ne želi reæi. tj. distihon je dugo i naširoko prokomentarisan. Pažnja Tebi posveæena od svih mana slobodna je. izuzev onih koji te ne mogu vidjeti jer nemaju priliku da te vide. nego susret. Od jedinstvenog znaèenja 1. I 11. ili pak oni koji su slijepi.obraæa. na Boga i svaki pravi vjernik i zaljubljenik u Njega želio bi susret sa Njim. takvi nisu duhovno usavršeni i uzdignuti da bi Ga mogli vidjeti. pod uslovom da u prevodu. Pri tome pravi odreðene greške. nemaju tu šansu. izuzev. distiha: Ko je taj ko na susret sa Tobom ne misli. tjelesnog voðenja ljubavi. jer ima znaèenje konkretnog. dakle.

Istina i u svoje vrijeme Hafiz je od jednog dijela sveštenstva proglašavan nevjernikom i kao takav anatemisan. Ali Hafizova poezija uèinila je svoje. 343-344 Bašagiæ je objavio životopis Hafizov pod naslovom Hafiz-životopis. Èak i tamo gdje se udaljavao od originala. Kasnije.380. ljepotu i ljubavne dražesti. Zato je i ortodoksno sveštenstvo. Ovom prilikom osvrnuæemo se na Bašagiæeve interpretacije Hafiza i na prevode Hafizovih stihova. str. u Gajretu iz 1925. zadojeni radostima èovjeèijega života. godine objavio je drugu studiju o Hafizu pod naslovom Hafiz . mada je opširno prokomentarisan. Bašagiæ je o Hafizu prvi put pisao u zagrebaèkoj Prosvjeti iz 1894."5 Ovakva ocjena o Hafizu ne može se prihvatiti kao konaèna. i kao prevodilac.preveden.njegov životopis i djelo. O naèinu kako je poimao i interpretirao Hafiza. može se dosta razabrati iz naèina pisanja o njemu." Taènost ili netaènost prevoda ostalih distihona može uoèiti èitalac uporeðujuæi original ili filološki prevod sa Sarajliæevim prevodom. gdje u legende iz života Hafizova. U tom godištu na str. godine. "Svu pažnju Tebi posveæuje i nema ništa što bi ti uskratio. Sudbina je mnogih velikih pjesnika da ne budu shvaæeni u svoje vrijeme. 27 . Hafizov simbolièki i alegorijski jezik sveštenstvo proglašava jezikom bogobojaznog sufije i nazivaju ga doslovno 5. Zagreb. nastupao je njegov pjesnièki genije i dopunjavao ono što je iz originala izostavljeno.pripovijedaju prirodu. 2/1894.. izlaže i neke svoje stavove o njemu. okiæeni velièanstvenim slikama. O prevodu rubaija Omera Hajama ovom prilikom neæemo govoriti. koji je svojim poetskim talentom pravio izuzetno dobre prevode i prepjeve. Cijeli Divan je preliven vinom. Odmah se mora reæi da Bašagiæ stoji pod neposrednim uticajem zapadnoevropskih poimanja i ocjena o Hafizu i kojih se stièe utisak da je Hafiz vinski pjesnik. bez sumnje meðu najsjajnija lirska djela cijele svjetske književnosti. prihvatilo Hafiza i poèelo ga predstavljati kao tumaèa ortodoksnog islama kroz poeziju. Što se tièe dr Safvet-bega Bašagiæa. A ta ocjena glasi:"Hafizov Divan pripada. Prihvaæena je od strane svih èitalaca. a prosipaju ognjene strijele na drveno i pokvareno sveštenstvo. Prosvjeta. on je kao veliki pjesnik bio mnogo uspješniji od ostalih. što bi trebalo shvatiti da je ta ocjena za njega meritorna i prihvatljiva. vjeèiti oponent islamskim propisima i islamskom sveštenstvu i slièno. svud po njemu se èuju poljupci. Svoju studiju o Hafizu Bašagiæ završava Šerovom ocjenom o Hafizu. A ne može ni uskratiti.. uvijek podozrivo. jer bi se o tome mogao organizovati poseban nauèni skup.. kad rob ništa i nema. a èesto ni kasnije sa veæe vremenske distance. ditirambskim usklicima slave . Stihovi se kreæu èudnovatom umiljatošæu.

dîvân poezije. arapsku književnost. Samo je malo odstupio od originala kada je u pitanju Saqî. Èitav distih u filološkom prijevodu znaèi: O krèmaru. u broju 7. ljubav se u poèetku jednostavnom uèini. on nije ljubio da ima dragu. On nije pjevao da nešto spjeva. nego da utješi sebe i drugoga.sad me goni do zla Boga. natoèi mi èašu vina rumenoga Ljubav . a u terminologiji krème oznaèava osobu koja puni èaše vinom i daje ih posjetiocima krème. a ponekad i igrom rijeèi. 28 . No Bašagiæ je to posmatrao iz svog. ljubavi. daj da èaša obilazi okolo i svima je daj. Posebno treba istaæi da je dobro poznavao tesavvuf i bio dosljedni sljedbenik uèenja i filozofije svog velikog prethodnika i uzora. pjesnièki razigran. Zagreb. ne može se bez rezerve prihvatiti ni sljedeæi stav o Hafizu koji iznosi Bašagiæ: "Hafiz uživa u èetiri stvari."6 Ovakav Bašagiæev sud o Hafizu. poznavao je filozofiju. nego da kroz èašu rumenike boje posmatra svijet. Meðu gazelima pjesnika Hafiza koje je preveo Bašagiæ nalazi se prvi gazel iz Divana. sin èuvenog valije Damaska i osnivaèa umejadske dinastije Muavije. kao i neke druge nauke svoga vremena. pjesmi i vinu. U svjetlu ovih napomena. Nekada tako nazivaju i samog pjesnika. Prvi dio prvog distiha ovog gazela je na arapskom jeziku i nije ga Hafiz spjevao. što je u Hafizovo doba u Iranu bio posao iskljuèivo muškaraca. Hafiz nije bio neko koga se moglo tek tako proglasiti nevjernikom i anatemisati. dvosmislenost i nedoreèenost misli izraženih uvijenim aluzijama.. 2/1894. a nekada njegovu zbirku . vre6. ali nedovoljno argumentovan. na str. 100. ali nastaše teškoæe. Prevod ovog gazela Bašagiæ je objavio u Gajretu iz 1925. Gazel ima 7 distihona i Bašagiæ je preveo svih sedam."jezikom tajni" /lisan al-gajb/. pa da ga zovu pjesnikom. što inaèe nije sluèaj kod drugih gazela koje je prevodio. naime: u prirodi. i to pripadnika zoroastrovske vjere. sufijskog velikana Dželaludina Rumija. Jer. On je znao Kur'an napamet. To je vrlo vješto i uspjelo prepjevano. koja je muškog roda i primarno oznaèava nekoga ko daje vodu i napaja žedne. Bašagiæ je ovaj distih prepjevao na sljedeæi naèin: Krèmarice.negda tako mila . vjersku dogmatiku. str. nego da i ljubljen bude i u ljubavi uživa. Prosvjeta.380. nego ga je uzeo iz jednog epigrama /qit'a/ koji je spjevao Jezid. Hafiza su proglasili bogobojaznim i svetim èovjekom u punom znaèenju te rijeèi. davali su moguænost razlièitog shvaæanja i tumaèenja a time i višeslojnosti znaèenja jednih te istih gazela. naroèito beèkog. on nije pio da se opije. uopšten je poetièan. Jer.

7 Smatrajuæi tajne ljubavi nerješivim. to je prepjev vrhunske umjetnièke vrijednosti. što dalje znaèi da su magi. I zbog lokni njenih crnih. koliko srca prokrvari! I ovdje je u Bašagiæevom prepjevu znaèenje distiha svedeno na realnu sliku: Taj mošusov mio miris ona kosa jutrom dava Koje saluf skovrèani moje srce obasjava. tj. koje su njemu ostale nerješive. Hafiz. lagan. protiv proli7. Treæi distih ovog gazela glasi: Proli vino po serdžadi. što mu je kao drugo znaèenje. na poèetku svoga javljanja i nastanka. ako ti tako prvak magova kaže. Hafiz priznaje. meðutim. odnosno prvak magova.a. Bašagiæev prevod-prepjev glasi: Proli vino po serdžadi iako ti magi zbore. s.136. šta iz njega razumijemo? Kao da se savjetuje èitaocu da prolije vino po serdžadi. jer saba u jeziku pjesnika znaèi povjetarac koji dolazi iz ulice Voljenog Biæa ili jednostavno iz ulice voljenih osoba. u sljedeæem: Teškoæa ljubavi je izvan dometa našeg znanja. u nadi da jutarnji vjetar donese neki glas od Voljenog. a ne prolijevanjem vina po serdžadi. gazel br.mena i tako prevodio. Hafiz i ne pokušava da ih razriješi i odgonetne. Tu delikatnost ne rješava naša nesavršena misao. Znaèi u oèekivanju toga povjetarca. Sufija bi u traganju za svojom tematikom i porukama rijeè bu sa primarnim znaèenjem miris. Prepjev izuzetno poetièan.. Zaljubljeni sufija bi rekao da je lakše pomoæu srca i ovom stihu on bi pronašao sufijsku tematiku. mada magi govore da se samo sa njima može vinuti u nebeske dvore.. Ali. razigran i jednostavan. onda bi stih znaèio. da prava ljubav nije tako jednostavna stvar kako mu je izgledala na poèetku. Drugi distih u filološkom prevodu znaèi: Zbog mirisa koji jutarnji povjetarac donosi iz onog uvojka. Jer putnik na Putu poznaje Put i obièaje na konaèištima. npr. kao. Divan. Bašagiæ je. Drugi polustih svjedoèi o Hafizovom suoèenju sa problemom i tajnama ljubavi. 29 . svojim prepjevom sveo znaèenje distiha na konkretnu dimenziju. Da ne može bez njih niko u nebeske doæi dvore. a posebno u poeziji. zaljubljeni su nestrpljivi i srca im od nestrpljenja i drugog išèekivanja krvare. veæ u I gazelu. O teškoæama poimanja ljubavi Hafiz se osvræe još u mnogim gazelima. uzeo da ovdje znaèi nada. izdanje Kazvinija Teheran. posebno ne pomoæu razuma i naše nesavršene misli.

kod Hafiza glasi: Noæ je mraèna. jer mu zvono odmah zvoni da je brzo mora napustiti. lišeni svih briga i razmišljanja. vrhovnog maga i prosuti vino po serdžadi na kojoj se obavlja namaz. što stvara opasnost i smetnje da možda ne stignemo do željenog cilja . što je simbolizovano zvukom zvona. vrhovni mag u krèmi. putnik na Putu sufijskog usavršavanja i stizanja do Uzvišenog Biæa. u originalu. peti distih. Meðutim. dobro zna kako se treba na tom Putu ponašati i kako se tamo stiže. nego. po strani izvan svega. nego na jednom mjestu. jer stihu daje socijalni karakter. rekao da smo mi na ovom svijetu kao u vrtlogu nemirnih valova koji nas u mrkloj noæi ovog života bacaju tamo-amo. a strah od valova i vrtloga tako velik. za besposlice. a koji se u drugom polustihu naziva salik tj. U Bašagiæevom prepjevu ovo se ne može shvatiti: Zadovoljstva i veselja kod dragane svoje nemam. za put stvari pripremite. koja je simbol sufijskog hrama. da se odmah na put sprema/m/. to potvrðuje svojim komentarom: "Hafiz 30 . U izvrsnom prepjevu Bašagiæa sugeriše se drugi smisao ili u najmanju ruku sužava se i ogranièava višeslojnost znaèenja Hafizova stiha. jer ove stanke na ovom svijetu vrlo brzo prolaze. govoreæi o Hafizu. a na to nas mnogo štošta na ovom svijetu opominje i upozorava. Eno slušaj zvono zvoni. Hafiz upravo govori obrnuto: treba poslušati rijeèi starine prvaka magova.do Voljenog Biæa. To znaèi da sufija koji se usmjerio i uputio prema Voljenom Biæu nema vremena za duge stanke i odmore. Zvona stalno upozoravaju. Sljedeæi. Sufijska tematika se nastavlja i u sljedeæem distihonu Hafizovog gazela gdje se kaže: U konaèištima do Voljenog Biæa za mene odmora nema.jevanja vina po serdžadi. jer. I ne samo da tako prevodi. zato i ne shvataju naše stanje. uz koji je dat i doslovni prevod. tj. Toga pak nisu svjesni mnogi koji ni o èemu mnogo ne razmišljaju. Gdje da znaju naše stanje oni bezbrižni na obalama?! U ovom distihu sufijska tematika izbija u prvi plan. sjede bezbrižno na obalama. A iz doslovnog prevoda vidjeli smo da Hafizov distih nije ogranièen samo na realnu sliku i opis. Sufija bi objašnjavajuæi ovaj stih. ne razumiju nas. što je samo realna slika i opis konkretne ljubavi i odnosa zaljubljenih. Inaèe zvona uvijek nekom ili za nekim zvone. mada ima moguænosti i za realnu sliku. Ovo znaèi da se putnik veæ nalazi kod drage i da je nezadovoljan i neveseo.

ako želiš svoj mir. o èemu se veæ prièa po skupovima."9 U traženju višeslojnosti znaèenja. i to se više ne može sakriti. to.. ali ne samo. sebe i svoj ego treba da zaboravi i da misli na predmet svoje sufijske ljubavi. i ne prvenstveno. Gdje da znaju naše jade. tj. 2/1894. mogla bi se u ovom distihu Hafizovom naæi i neka uvijena aluzija i na stanje u Perziji. doživio je blamažu. Gdje da ostane skrivena tajna o kojoj se drže sijela."8 Kao potvrdu za takvo svoje mišljenje navodi prepjev upravo ovog distiha: Noæ je mraèna. bijesni se vali nose. Iz prepjeva Bašagiæa ovo se ne vidi. ne zaboravi sljedeæe: Želiš li postiæi ono što voliš. aludira na to da sufija nikada ne smije da misli samo na sebe. a Hafiz je to u jednom trenutku bio zaboravio. Prosvjeta. pri èemu je dosta izgubljeno od Hafizovih misli i poruka. 31 . zbog sebiènosti. 9. sufijska interpretacija. kaže: "O hafize. Kako æe se sakrit tajna o kojoj se drže sijela. naime. Šesti distih ovog gazela u filološkom prevodu znaèi: Svi moji postupci. kad je izbilo na površinu raskolništvo islama. jer su neki dijelovi Hafizova stiha zanemareni i smisao je usmjeren u drugom pravcu. kad je perzijski duh tonuo u moru krvi prolivene od vlastitih sinova. Zagreb. Ibidem. takoðer je dosta slobodno prepjevan. "Ti stihovi najbolje nam kažu kako je bilo stanje u Perziji u to doba. najzad završiše blamažom. mislio je samo na sebe i tako postupajuæi osramoæen je.se javio u ono burno doba. ne smije da bude sebièan. jer to mu daje priliku da se približi svome Cilju. koja ovdje izbija u prvi plan. pozdravi se s ovim svijetom i zaboravi ga. str. Zato i ovaj èitav prepjev prestaje biti Hafizov i postaje razigrani Bašagiæev stih sa jednostavnim i logièkim porukama i zakljuècima iz realnog života. Hafiz. U prvom dijelu distiha Bašagiæ je u svom prepjevu izostavio o kakvim se to djelima radi koja se ne mogu sakriti što je vrlo važno za taèno razumijevanje stiha. more strašno. Bašagiæ je i ovo virtuozno preveo i prepjevao: U javnost æe najposlije izaæi i moja djela. I najzad. U tome komešanju odjeknule su mnoge pjesme koje karakterišu ondašnje stanje u Perziji. koji breme žalom nose. završni distih u kome je i pjesnièki nadimak." 8. Ali. bio je sebièan.380.

7.. ali ne nudi sve one poruke koje nudi original. a dalje skoro da nema nikakve sadržajne veze sa originalom. u br. godine. str.. ali ta vijest nije vjerovatna. jezik je stariji i danjašnjim èitaocima arhaièan: Nije vr'jedna kobi ovog sv'jeta sreæa. Hafize. niti se može dokazati. nego da se pozdrave sa svim tim i usmjere se prema uzvišenoj Ljubavi. 66.5. Prepjev je otišao u nekom drugom pravcu i sa originalom se dodiruje samo na poèetku distiha gdje se pjesnik obraæa sam sebi: "Ako želiš mir. Užitak od sedam hiljada godina Ne vrijedi patnje sedam dana. u br. jer sufijama je za stizanje pred Voljeno Biæe. Odgovor Timur-Lenku jasno nam kaže da je veæ tada loše materijalno stajao. str. gdje se pjesnik tuži na siromaštvo. Iz pisanja o Hafizu može se uoèiti da je Bašagiæ tokom vremena razlièito pisao o nekim Hafizovim problemima. da nikada i nikako ne misle o dobrima i uživanjima na ovom svijetu. na jednom mjestu Bašagiæ piše: "Neki tvrde da je Hafiz u siromaštvu životario.I ovdje je tematika sufijskog karaktera. 343-344. Ali prije nego citiramo prevod i original. jeste poetièan. o istoj temi Bašagiæ piše sljedeæe: "Iz njegovih pjesama znamo da nije znao èuvati bijele pare za crne dane. smatramo za potrebno da istaknemo Bašagiæevo mišljenje o povodu nastanka stihova ove rubaije. U tim danima mogli su nastati sljedeæi stihovi: Ne vrijedi jada ovog svijeta sreæa Ne vrijedi muke ovog svijeta hrana. 32 . sa malim razlikama u prevodu. U veæ citiranom radu o Hafizu u zagrebaèkoj Prosvjeti iz 1894. "Meðutim.. str. 1925. Bašagiæev prevod jedne Hafizove rubaije koji je objavljen u Beharu iz 1900/901. kao da znaèenje originala nije shvaæeno. u smislu da svako ko želi svoj unutarnji mir i spokojstvo. uslov da zaborave uživanja ovog svijeta.". ne treba da zaboravi sljedeæu poruku koja je izreèena u drugom dijelu distihona reèenicom na arapskom jeziku koja deskriptivno saopštena znaèi: ako želiš da dospiješ do onoga koga voliš. Bašagiæev prevod. Prevod u Gajretu je noviji i jezièki dotjeraniji. u Gajretu. koji glasi: Ako želiš mir. pa i sebe samog. uèinio mi se nejasan. dosta kasnije. u br. U starijoj verziji prevoda ove rubaije u Beharu iz 1900/901. Hafize. što im osigurava spokojstvo i unutarnji mir dok su na ovom svijetu. 5. navodeæi neka mjesta iz Divana.ti svijetu zbogom reci. 66. sa mejdana ne uteci Kad ti ljudi ljubav shvate . str. treba da zaboraviš ovaj svijet i uživanje na njemu. 110 i u Gajretu iz 1925.

za èitaoce prevoda. a posebno je teško prihvatljiva Bašagiæeva premisa da je to ilustracija i aluzija na slabo materijalno stanje Hafizovo. To pokazuje koliko je teško i riskantno prevoditi dijelove poezije izdvojene iz šireg konteksta i izvan odreðenog civilizacijskog miljea. 33 . pronašao sam ovu rubaiju koja glasi: Filološki prevedena rubaija znaèi: Sreæa ovog svijeta ne vrijedi nasilja na ovom svijetu. sadržaj i smisao rubaije ostaju dosta nejasni. pravi smisao i poruka sadržaja ostaju nejasni i teško shvatljivi. Imajuæi to u vidu druga dva stiha znaèe da ni sedam hiljada godina. a to zatvaranje. koliko traje ovaj svijet. A kada je u pitanju prevod. Kako god da se prevede ova rubaija. uzimajuæi taj broj kao sveti. život je od sedam dana. Ne zavreðuje patnju tugovanja od ovo sedam dana. simbolièki iskazano. S druge strane. Svojim pisanjem i stavom o Hafizu i o povodu nastanka ovog katrena nameæe se pomisao kao da je Bašagiæ kroz projekciju svog života i svojih životnih prilika i neprilika posmatrao i ocjenjivao i Hafiza. pa i najtaènije. gazela Hafizovog Divana. naš život na ovom svijetu se uporeðuje sa vrlo kratkim vremenom: od poreðenja sa vremenom od jednog treptaja oènih kapaka. pa makar one bile i radosne. zbog udaljavanja naše prave egzistencije od svog Praizvora.Nije vr'jedna muke sva slast uživana. Sedam hiljada godina radosti na ovom svijetu. 100. na str. Ako bi prešli na plan sufijske interpretacije. pa i za one koji poznaju perzijski jezik. šest. onda bi se moglo reæi da patnje i tuga u vremenu od sedam dana boravka i života na ovom svijetu dolaze zbog našeg odvajanja. Interesantan je naèin kako je Bašagiæ odabrao i preveo samo tri distiha iz 11. od Boga i zbog zatvaranja naše božanske iskre u mraène okove tjelesnosti na ovom svijetu. Prevod je objavljen u Gajretu 1925. da bi se shvatio pravi smisao ovog katrena. Slast njegovog postojanja ne vrijedi njegovog bola. sjajem vina osvijetli èašu moju. treba se podsjetiti da su stari narodi. Užitak od sedam hiljada godina Nije vr'jedan patnje: samo sedam dana. Naime. a najèešæe sedam dana. U originalu prvi distih glasi: O krèmaru. u zamršenim konkretnim i simbolièkim slikama. zatim sa vremenom od pet. godine u br.7. Od tri Hafizova distiha Bašagiæ je napravio èetiri distiha svoga prepjeva. stare nauke i stare knjige tvrdili da ovaj svijet traje sedam hiljada godina. Zato sam potražio original rubaije i u mnoštvu Hafizovih stihova. ne zavreðuju podnošenje patnje i tuge u ovom kratkom životu od sedam dana. stajaæi broj.

dakle. izgleda kao na drugi naèin prepjevan i ponovljen jedan dio prvog distiha. Bašagiæevog distiha. U treæem distihu Hafiz poruèuje da nikad ne umire. nastavlja se i u ovom distihu. U originalu je prvi distihon sadržajem i smislom povezan sa drugim distihom koji glasi: U èaši ja lice vidim Voljenoga Biæa svoga. tj. tj. veli pjesnik. Bez imalo dvojbe. u knjizi 34 . lirske. O ti koji ne poznaješ slast pijanstva vjeèitoga.A ti svirèe. æeifu pjesnika. svijet se krenu po mojoj želji. Èetvrti i posljednji distih u Bašagiæevom prevodu glasi: Ko ne umre onog èasa. koji po sadržaju ima veze sa prvim distihom pa kao Bašagiæev distih glasi: Ta danas se cio svijet po æeifu mome kreæe Što je bilo sve æe proæi. pored površne. naravno u prenesenom sufijskom tumaèenju tih pojmova. Tematikom o vinu i ljubavi. rujnim vinom daj posveti èašu moju. koji ne poznate nadahnuæa nebeskoga Ja sam danas u peharu viðo lice zlata svoga. Bašagiæev prepjev glasi: O krèmare. naime da se sve kreæe po želji. zapjevaj mi! Ja postigoh želju svoju. I ovaj distih Bašagiæ je na svoj naèin divno prepjevao. koji u filološkom prevodu glasi: Ne umire nikad onaj ko oživje u ljubavi. dublju. prvi dio ovog novog. No sljedeæeg njegovog distiha u originalu nema. sufijsku interpretaciju: Pojmovi: vino. iz koga je i potekao. A ti svirèe. a osnove za drugi dio distiha u originalu uopšte nema. Bašagiæ je izvrsno prepjevao ovaj prvi stih. alegorijskom znaèenju. drugim rijeèima: ko stigne do Voljenog i utopi se u Njemu. Zanesenost i opijenost ljubavlju prema Božijem Biæu za iskrenog sufiju znaèi vrhunac uživanja i slasti i ko ne može da doživi takvu ljubav ne zna ni za slast opijenosti takvom ljubavlju. èaša. U knjizi o ovom svijetu naše trajanje je zapisano. pri èemu vjeèito pijanstvo. Original ova tri distriha. a on je "dopjevao" svoj distih. opijenost. Kako vidimo. opojnost naziva nebeskim nadahnuæem: Èujte. kad oživi u ljubavi Taj Hafizu nek se hvali. a sve to je zapisano. postaje vjeèan kao što je vjeèan i Voljeni do koga je stigao i u Njemu kao jedinka nestao. vratio se svome Praizvoru. da je i on junak pravi. nudi i drugu. mogu biti interpretirani i u drugom. zapjevaj. da je vjeèan onaj koji stekne život u takvoj ljubavi. samo ovaj spomen neæe.

or who pursued their education in the traditional religious schools at home-madrasahs. 20. èesto nadmašivao prevoðene pjesnike. and who were also the members of various Sufi orders. u ovom sluèaju Hafiz. sigurno je i to da su ova dva velikana umjetnosti rijeèi ponekada i u poneèemu vrlo srodni i da se nimalo ne razlikuju. za èitaoca je teško razumljiv. Bašagiæev prepjev na neki naèin prati znaèenje originala. The major role in translating and interpreting of the oriental and Islamic traditions among our people was played by a number of true lovers of literary traditions in three oriental languages who had gone to schools in larger Ottoman cities. Gajret and Biser A tradition of translating and interpreting of literary and other works from Islamic and oriental languages-Arabic. nego je. Dakako. ne samo one slabije nego i one najveæe. uoèivši prvu ideju ili poruku. iz njega progovorio njegov sopstveni poetski talenat i iz njega provrele njegove sopstvene misli i poruke. Bašagiæev pjesnièki genije. ali bez prethodnog poznavanja sufijskog uèenja o oživljavanju posredstvom ljubavi u trenutku završetka ovosvjetskog života. Na kraju da zakljuèimo. a šta Bašagiæevo. The other line of translating tradition activities in our parts began at the time of Bosnian Moslem cultural and literary revival in the newly founded periodicals towards the end of 19th and in early decades of 20th 35 . Literary translations from Persian in Behar.o životu na ovom svijetu. a gdje poèinje Bašagiæ.1990. èime je. njegov eruptivni poetizam nije mu dozvoljavao da se smiri i razmišlja šta je sadržano u Hafizovim stihovima. bez ikakve sumnje. šta je Hafizovo. nemajuæi pred sobom original koji se prevodi ili pak ne poznajuæi jezik originala. The translating activities and translation as such meant a transfer and a continuation of oriental tradition among the members of Islam in our parts. toliko razigran i maštovit. èitaocu je vrlo teško znati i odrediti granicu gdje prestaje. U takvim sluèajevima. i original i prepjev. Turkish and Persian-began in our parts mostly with the establishment of the Ottoman rule in the Balkans. Sarajevo.12. One should mention in particular those who fell in love with the Sufi thought. èesto u svojim virtuoznim prevodima i prepjevima kao da nije imao mira i strpljenja da prati i traga za svim moguæim sadržajima i porukama originala.

century. The Bosnian Moslem writers and other intellectuals founded, among others, the journals such as Behar, Gajret and Biser, respectively. During the Austro-Hungarian occupation, the Moslem writers endeavored to incite the interest among the Moslem masses for books, education and, in this way, to give their own contribution towards the social progress of the Moslem people. Next to the original works from literature, notably in Behar and Gajret, there were a number of works published as translated literature. The Moslem readership and translators were very fond of three foreign literatures: the Arabic, Turkish and Persian ones. The main contribution to the translated literature from these three languages came from the people who knew Turkish, Arabic and Persian well in the contemporary Bosnia and Herzegovina. They were Dr. Safvet beg Bašagiæ, Musa Æazim Æatiæ, a specialist in Turkish studies Fehim Spaho, Mehmed Šemsudin Sarajliæ, Osman Asaf Sokoloviæ, and the others whose contribution was lesser from those aforementioned. Having known all three languages, Bašagiæ had the largest scope of his translation activities. The poetical genius of Bašagiæ was quite playful and imaginative. Very often he had no patience and ease to follow and search all kinds of subject matters and poetic messages in the original, but, in his masterly translations and poetical translations, having spotted the first idea or the message, his original poetical talent would burst out. His own thoughts and messages would then freely flow. In this way, he would, no doubt, surpass the poets translated, and not only the minor ones, but also the greatest ones among them.

36

Munib Maglajliæ LIRSKA PJESMA I BALADA U BEHARU Muslimanske lirske pjesme i balade, prije pojave Behara, bilježio je èitav niz sakupljaèa, a objavljivane su - nakon zbirki Vuka Karadžiæa - na stranicama èasopisa i listova kao što su: Bosanski prijatelj, Bosanski vjestnik ili Bosanska vila, ali i zasebnih zbirki, na primjer, sakupljaèa kao što su iz srpske sredine: Bogoljub Petranoviæ, Kosta H. Ristiæ, Marko S., Popoviæ Rodoljub, Stevan N., Davidoviæ i drugi, a iz hrvatske Nikola Tordinac, Kamilo Blagajiæ, Dragutin Hofbauer i drugi. Što se tièe sakupljaèa iz muslimanske sredine koji su u vremenu prije pojave Behara uoblièili zasebne (rukopisne) zbirke, treba spomenuti imena Osmana Ði-kiæa i Safvet-bega Bašagiæa, a u prvim godinama izlaženja ovog èasopisa (1902.) mostarski sakupljaè Mehmed Dželaluddin Kurt objavljuje zbirku lirskih pjesama i balada iz mostarske sredine. Konaèno, èitav niz sakupljaèa u ovom vremenu, iz sva tri naroda u Bosni onoga doba, ostavio je iza sebe rukopisne zbirke u kojima su zabilježene brojne lirske pjesme i balade. Tu su imena Jovana P. Mutiæa, Save Miladinoviæa, Ivana Zovke, Mihovila Pavlinoviæa, Vinka Vice Palunka, Muhameda Fejzi-bega Kulinoviæa i drugih. 1 Od lirskih pjesama koje su otisnute na stranicama Behara, najveæi je broj ljubavnih, sevdalinki. Privlaèi takoðer pažnju i nekoliko šaljivih pjesama. Kada je rijeè o baladama, na stranicama Behara nalazimo primjere iz svih tematskih skupina, tj. pjesme o djevojci zle sreæe, o smræu rastavljenim zaljubljenicima, o zlosretnoj nevjesti, o nesretnim supružnicima, o ojaðenim roditeljima, te o sukobima u porodici. U rukovjeti antologijskih balada objavljenih na stranicama Behara, dvije pripadaju skupini koju objedinjuje zajednièka tema smræu rastavljenih zaljubljenika. Stradanje smræu rastavljenih zaljubljenika jedna je od najomiljenijih tema u muslimanskoj baladi. Brojnošæu zabilježenih pjesnièkih uoblièenja izrazito se iz ovog korpusa u prvoj skupini izdvajaju pjesme o nesretnim dragim koje u smrt tjera naglo razdvajanje, kao posljedica protivljenja majke sinovljevu izboru i nametanja vlastitog.
1. Podrobnije o historijatu bilježenja muslimanskih lirskih pjesama i balada pisao sam u tekstovima: Historijat bilježenja i zanimanja za sevdalinku (Od zbilje do pjesme. Ogledi o usmenom pjesništvu, Banja Luka, 1983., 23-36) i Historijat bilježenja i zanimanja za muslimansku baladu (Muslimanska usmena balada, Sarajevo 1985., 22-32).

37

Zabilježen je velik broj pjesnièkih uoblièenja ove teme, poèevši od Erlangenskog rukopisa pa do najnovijeg vremena. Pjesme o nesretno zaljubljenim u kojima suprotstavljanje mladiæeve majke sinovljevu izboru dovodi do tragiènog kraja razlikuju se s obzirom na imena protagonista i dužinu, ali im je zajednièko da imaju dosta èvrst baladni model, sa više motiva koji predstavljaju njegova jaka mjesta. Razlièito rješavanje ovih postojanih segmenata baladnog modela, uz moguænost unošenja novih pojedinosti izmeðu njih, jeste prostor u kojem su se okušavali bezbrojni pjesnici, koji su iz naraštaja u naraštaj, sa razlièitim darom i umijeæem, baštineæi pjesnièku graðu, pristupali oblikovanju ove privlaène teme. Brojnost zabilježenih inaèica, u vrlo širokom vremenskom rasponu, svjedoèi da su usmeni pjesnici vrlo rado preuzimali naslijeðenu graðu koja im je davala moguænost da se i sami oprobaju u oblikovanju pjesme o nesretnim zaljubljenicima. Po svemu sudeæi, i motivski niz koji èini okosnicu ove balade sam po sebi bio je lahko pamtljiv i podoban za usmeno prenošenje: mladiæu koji veæ ima dragu majka nameæe drugu djevojku za nevjestu; sin se protivi majkinoj odluci i odbija da ostavi dragu ili da uðe u ložnicu dovedenoj; majka ili druga svojom zakletvom primoravaju nevoljnog mladoženju da ode skinuti mladu s konja ili da uðe u ložnicu dovedenoj; nevoljni mladoženja u ložnici ne prilazi nevjesti, nego se s pjesmom uz pratnju tambure oprašta s dragom, zaklinjuæi joj se na vjernost; tražeæi od dovedene da otkrije lice, a onda joj priznaje ljepotu znatniju od one koju vidi u svoje drage; usmeno ili pismeno poruèuje majci kako da ga opremi, kuda da se kreæe posmrtna povorka i slièno; ubija se ili umire, nalažuæi prethodno dovedenoj da zataji njegovu smrt, kako bi se zvanice na piru što dulje veselile, posebno njegovi najbliži; ujutro majka dolazi buditi mladence i otkriva sinovljevu smrt; umrlog mladoženju opremaju i ispraæaju prema njegovoj želji; draga, koja ne zna za smrt svog nesuðenika, na razlièite naèine otkriva njegovu posmrtnu povorku; ubija se ili umire od ljubavnog jada; povorka sa umrlim dragim zastaje i èeka dok opreme umrlu dragu te ih zajedno ispraæaju i sahranjuju; iz groba nièe raslinje koje simbolizira veliku ljubav sahranjenih. Prva od dvije antologijske balade iz Behara sa temom smræu rastavljenih dragih jeste razvijena pjesma koja sadrži sve relevantne motive baladnog modela skupine o kojoj je rijeè. U odnosu na zabilježene varijante ove balade, inaèica objavljena u Beharu istièe se razvijenom slikom obraæanja nevoljnog mladoženje majci, kojoj upuæuje pismo iz ložnice, te njegovih priprema za èin samoubojstva:

38

Podiže se Omerica mali, podiže se na noge lagahne, pa se fati divit i kalema, i hartije, knjige bez jazije, pa on piše pismo žalovito, baš u ruke ostarjeloj majki: "Èuješ li me, moja mila majko, potraži mi dva majstora nova, nek posijeku orah u livadi, od oraha da tenešir prave. Ti otidi u Novu èaršiju, pa sazivaj hodže i hadžije, kupajte me studenom vodicom, i utrite rumenom ružicom, niz tenešir pustite mi perèin, što mi ga je Hasna odgojila, na prozoru, pri na mjeseèini. Poneste me poljem zelenijem, a kraj dvora Hasnije djevojke, ne bi l' joj se mladoj sažalilo, ne bi l' mene mlada oplakala. Halali mi, moja mila majko!" 2 Druga antologijska balada iz Behara o nesretnim dragim pripada skupini pjesama u kojima tragièan zaplet izaziva bolest i smrt jednog od voljenih, koja u nekim pjesnièkim uoblièenjima dovodi do smrti drugog zaljubljenika. I u ovom sluèaju, dakle, smrt konaèno razdvaja zaljubljenike, ali joj ne prethodi naglo razdvajanje još za života, nevoljenom i nasilnom ženidbom dragoga, kao u prvoj skupini pjesama sa ovom temom. Pošto u svim zabilježenim pjesnièkim uoblièenjima ove teme jedan ili oba zaljubljenika umiru od kuge, može se zakljuèiti da su pjesme iz ove skupine odjek zbivanja prouzrokovanih pomorima kuge, koji u prošlosti Bosne nisu bili rijetki. Neke inaèice sadrže i lokalna obilježja u imenima likova i mjesta za koje je baladièno zbivanje vezano. U varijanti iz Behara baladièno zbivanje odvija se "na Zagorju, u Èengiæa dvoru", a junaci su Ajka Seferova, jauklija Bahtijareviæa. Pjesma iz Behara, koju je priopæio suradnik potpisan pseudonimom Osman Sabrija, izdvaja se skladnom žalopojkom zaruènika nad grobom drage:
2. Behar, 9/1908-09, 18/19, 293-294.

39

"Hej, jagluèe, i uza te grane! Truhnu ruke koje su te vezale, crne oèi, koje su gledale, medna usta, koja su brojila, b'jeli zubi konce otkidali!" 3 Od dvije antologijske balade iz Behara o zlosretnoj nevjesti, prva koja je objavljena pod naslovom Ljepotica Fata, a priopæio ju je Ibrahim Dautoviæ - pripada skupini pjesama o stradanju isprošene u roditeljskom domu, koje je izazvano urocima. U ovom sluèaju tragièka krivnja junakinje balade sadržana je u njezinoj nesvakidašnjoj ljepoti. Ljepota postaje kobna jer je dovoljno da se naðe na pogledu zlih oèiju ili da se povodom nje zaène misao ili izrekne rijeè. Bezbroj je moguænosti da osoba èija ljepota izaziva pažnju okoline bude ureèena, da postane žrtva uroka i tako strada. U ovoj baladi svijest o izuzetnoj ljepoti vlastite kæeri navodi majku isprošene da je krije od pogleda svatova koji bi ju mogli ureæi. Ali to je veæ zakašnjela predostrožnost: zlosretna nevjesta bila je predodreðena za stradanje onoga èasa kada se u glavi njezine nesuðene jetrve zaèela misao da ju isprosi za svoga djevera. Tiho izreèeni usklik ljepoti djevojke koja je zaèinila kolo bio je dovoljan da je uèini žrtvom zle kobi. U trenutku kada svatovi dolaze po zlosretnu nevjestu ona više ne pripada ovome svijetu i odlazi, odazivajuæi se zovu rajskih hurija: Kolo igra na sred Sarajeva, u tom kolu Fata ljepotica, sve je kolo glavom nadvisila, a ljepotom kolo zaèinila. Gledala je Hasanaginica, gledajuæi tiho govorila: "Mili Bože, èuda velikoga! Ja kakva je ljepotica Fata, za moga bi Muhameda bila, Muhameda, mojega djevera!" Ona ide ljepotici Fati, pa od majke isprosi djevojku. Pokupila kitu i svatove, pa odoše po lijepu Fatu. Tu ih oni lijepo doèekali: sve svatove u nove konake, a atove u nove ahare,
3. Behar, 6/1905-06, 6, 93.

40

jenðibule na gornje èardake. Veèeraše i akšam klanjaše, tad govori Hasanaginica: "Prijo moja, Alibegovice, izvedi nam Fatu ljepoticu, da je vidim i da krnu metnem." Progovara Alibegovica: "Prijo moja, Hasanaginice, ne mogu ti Fatu izvoditi, moja Fata odviše je lijepa, ovdje ima premnogo svijeta, veæ ti idi i krnu joj metni! Otlen ode Hasanaginica, ona ode u gornje èardake. Kad je prva vrata otvorila, obasja je sjajna mjeseèina; kad je druga vrata otvorila, nju obasja jarko sunašce; kad je treæa vrata otvorila, ali Fata na dušeku spava, dva joj nura na obrazu gore. Skoèi Fata na noge lagahne, pa govori Hasanaginici: "Hodi, hodi, moja jetrvice, èuješ sada šta hurije zbore: ‘Sad æe nama naša Fata doæi!’" To izusti, pa dušicu pusti, i umrije, žalosna joj majka! 4 Temu zlosretne nevjeste uoblièava još jedna pjesma koju je za Behar zabilježio Ibrahim Dautoviæ iz Bijeljine. Pjesma zapravo predstavlja razvijenu metaforu o hladnoæi novoga doma i okrutnosti novih ukuæana prema dovedenoj. Hasanaginici, koja tri dana u mukama raða, neæe prinijeti vode ni svekar, ni svekrva, ni zaova, a kad najzad Hasanaga prispije i ode po vodu, bude to prekasno da se ugasi žeð i spasi život.5 Prva od dvije pjesme sa temom nesretnih supružnika kazuje o pogubnom pohodu materi. Balada o pogubnom pohodu materi ljube koju na putu za roditeljski dom sustižu crne vijesti o smrti djece i vojna na
4. Behar, 4/1903-04, 14, 220 5 Behar, 1/1900-01, 9, 142.

41

uvjerljiv naèin kazuje o stalno prisutnoj èežnji dovedene za majkom i roditeljskim domom, ali je snagom ovoga zova mjerena zapravo ljubav prema vojnu, èija se snaga - u doživljaju života pjesnika koji su uoblièavali ovu temu - stavlja ispred ljubavi prema djeci. Jer, sa dugo priželjkivanog pohoda majci, zlosretnu ljubu æe vratiti tek vijest o smrti voljenog vojna. Najveæe moguænosti za pokazivanje pjesnièke inventivnosti pri oblikovanju ove teme pružao je motiv povratka u dvore zlosretne ljube i majke, koja od varijante do varijante zatièe svaki put drugaèiji, ali uvijek jeziv i poguban prizor u dvorima koje je u oèajanju i neoprezno proklela. Ukupno stradanje u baladi ostvaruje se kao ispunjenje kletve koju ljuba izvija u èežnji za majkom i roditeljskim domom, što je u varijanti koju je Beharu priopæio gimnazijalac Mustafa Kurtagiæ uoblièena na pjesnièki upeèatljiv naèin: Dvore mela Alibegovica, dvore mela, svoje dvore klela: "Dvori moji, ostali mi pusti, otkad sam ja mlada dovedena, ja nijesam svoje majke vid'la!" To mumljaše, da niko ne èuje, al' to sluša beže Ali-beže, pa govori svojoj vjernoj ljubi: "Ti pokuhaj medene kolaèe, pa ti hajde majci u pohode." To je ona jedva doèekala, pa pokuha medene kolaèe, ona ode majci u pohode. Kad je bila na prvom konaku, haber stiže i siæahna knjiga: "Vrat’ se natrag, Alibegovice, kuga ti se u dvor uselila, obje ti se kæeri razboljele." "Ne vratih se dok ne vidim majke, da su vala i obadva sina." Kad je bila na drugom konaku, haber stiže i siæahna knjiga: "Vrat' se natrag, Alibegovice, kuga ti se u dvor uselila, oba ti se sina razbolila!" "Ne vratih se dok ne vidim majke, 42

za goricu. u svega èetiri stiha. sunce iza gore. sestrama te. prema ljubi. i lik ljube. 1. mogu odnositi na bezbrojne situacije. dvije košutice. haber stiže i siæahna knjiga: "Vrat' se natrag. èije spominjanje vojna uvjerljivo posvjedoèuje da se tu radilo o jednom vrlo skladnom odnosu meðu supružnicima. a ljubovca od stida ne 6. Dok se druge balade iz ove skupine. i u široj porodici opæenito. a dva sina. uoblièivši predstavu o njegovoj ukupnoj liènosti.da s' Alibeg glavom razbolio!" Kad je bila na treæem konaku. a dva sina raci donesoše. i umrije. Nepoznati pjesnik uspio je. 43 . žalosna joj majka. meðutim. kuga ti se u dvor uselila. kazuje o umiruæem vojnu koji se sa životom dijeli zazivajuæi ljubu i šaljuæi joj predsmrtnu poruku. 6 Druga antologijska balada o nesretnim supružnicima. objavljena na stranicama Behara. pjesma o na smrt bolesnom Havaliæu Begi odnosi se na posve odreðenu situaciju u kojoj se jedna porodica našla. konaèno. Pjesnik ove balade ostvario je jasno modeliran lik umiruæeg junaka. Alibeg se glavom razbolio!" Kad to èula Alibegovica. o kojoj umiruæi vojno govori sa puno obzira. ona ga je za šest preletila. gledajuæi je kroz odnose prema majci. s obzirom na širinu zahvatanja u sferi opæeljudskog. dvije kæeri u raku spustiše. što naravno ne umanjuje univerzalno znaèenje ove pjesme. Alibegovice. 12. pod crnu zemljicu!" U njojzi je živoj srce puklo. Kad je bila blizu b'jela dvora. dva siva sokola! Alibeže. al' mi odmah za goricu zaðe. u ovoj kratkoj baladi ostvariti. 5/1904-05. Poèetna situacija u baladi o na smrt bolesnom Havaliæu Begi slièna je poèetnoj situaciji u Fortisovoj Žalosnoj pjesanci: ranjenog ratnika obilaze mati i sestrica. ali ti me bješe obasjalo. Alibegu vodu nastaviše. što je polje od dvanaest sahata. Ona sjela jade jadovati: "Dvije kæeri. Behar.

Meðutim. Oblazi ga majka i sestrica. Selam šalje Havaliæu Begi. mila majko moja. a ja imam do dv'je seke svoje: star'joj seki timar Tihorica. Kad su došle Havaliæa Begi.mogne i samo mu šalje pozdrav. Tebi. ni u putu. koja je ujedno i njegov usmeni testament. selam æeš mi Begi!" Otle ode majka i sestrica. kako mi je ljuba?" Havaliæu majka govorila: "Drago d'jete. Mojoj ljubi ðogo od niæaha. za sve pita Havaliæu Bego. i pod kulom zelena livada. oko kule hiljadu dimova. za vrata se krije: "Mila majko. što æe tebe. majko. po njoj pase hiljadu ovaca. u kojoj je. što æe tebe do smrti hraniti. ako meni suðen danak doðe. i bijela kula. veæ u Nišu straže èuvajuæi. suðen danak i umrli sahat. kao u Hasanaginici. vjerna ljuba od stida ne može. moja mila majko. ni u Carigradu." Onda veli Havaliæu Bego: "A Boga ti. Balada je u cijelosti skladna tvorevina nepoznatog pjesnika: Razbolje se Havaliæu Bego. zeæir prsten sa desnice ruke. a zatim i u svojoj predsmrtnoj poruci. najprije u razgovoru s majkom i sestrom. 44 . mlaðoj seki Èojluk selo ravno. zdravo ti je ljuba. odnos naravi izmeðu Havaliæa Bege i njegove ljube bitno je drugaèiji nego li izmeðu Hasan-age i njegove ljube te ovaj nedolazak ne izaziva tragièni nesporazum meðu supružnicima. a najprije za vjernu ljubu: "Mila majko. selam šalje. kula na Zagorju. Havaliæ Bego. pokazuje puno nježnosti i brige za ljubu koju ostavlja. selam ti je ljuba uèinila.

Sporan dio nasljedstva oko kojeg se braæa zavaðaju jeste jedan èitluk i "Bijela na Zagorju kula".susreæe se s njim i halali. 7. Za to vrijeme Hasan-agi. U pjesmi koja je pod naslovom Dva brata objavljena u Beharu. naglo se ukazuje sva èudovišnost naruèenog bratoumorstva. Bosanski vjesnik /Bosnian Herald/. koji nam tek predstoji. tematskoj skupini pjesama o sukobima u porodici pripada samo jedna antologijska balada objavljena na stranicama Behara. 108. razmutivši od meda šerbe u njoj. Lyrical Song and Ballad in Behar There have been many persons who collected the Moslem lyrical songs and ballads before the emergence in the Behar journal. for instance by the gatherers from the Ser7. ona nema od srca evlada!" To izusti Havaliæu Bego. 45 . 8 Ovaj kratki osvrt na lirsko i baladno pjesništvo u Beharu ukazao je samo na vrhunske pjesnièke domete. pritisnuta teškim nalogom muža. 20. gdje se dijeli Hasan-aga s bratom Muhamedom. There were also the separate collections published. svoju dušu pusti.i pod njima hiljadu janjaca. èime prestaje uzrok zavade meðu braæom. djever joj kao uzdarje daje sporni èitluk i kulu na Zagorju. to izusti. nalazi izlaz iz muke u kojoj se našla tako što iz svoga ruha uzima zlatnu maštrafu i poklanja je djeveru Muhamedu. 1/1900-01. 6/1905-06. u planinu. a za potpuniji uvid u motivsko-tematsku raznovrsnost te u raznolikost pjesnièkih zahvata na nivou pojedinih segmenata usmenih tvorevina. èime se skladno zaokružuje ova usmena tvorevina nepoznatog pjesnika. koje miri plemenita snaha. Behar. te on hrli dvoru u posve promijenjenom raspoloženju. or Bosanska vila/Bosnian Fairy/.7 Konaèno. Dirnut ovim nevjestinim velikodušnim èinom. Kada od ljube saznaje da je brat živ i zdrav . 8. 320. They were published-after the collections by Vuk Karadžiæ-in the newspapers and journals such as Bosanski prijatelj/Bosnian Friend/. Plemenita nevjesta. neophodan je sustavan i širok zahvat u graðu. Behar. Rijeè je o prastaroj temi o braæi u zavadi oko nasljedstva. radnja je lokalizirana u Zagorje. Hasan-aga nalaže ljubi da otruje njegova brata Muhameda. koji lovi u planini. u zebnji za bratom. a on odlazi u lov. Mojoj ljubi i od Boga krivo.

The ballads printed in the Behar contained examples of all thematic groups.bian circles such as B. whereas from the Croatian circles the gatherers were N. Hofbauer and others. This short paper about the lyrical and ballad poetry in the Behar pointed out only to the loftiest poetical accomplishments. about the unhappy bride. bereaved parents. M.e.N. as well as a divergence of poetical creations on the level of some segments in oral poetry. S. Popoviæ Rodoljub.S. Ristiæ. unhappy married couple. and the conflicts within the family. Petranoviæ. K. about the lovers parted by death.H. i. Blagajiæ. Davidoviæ and others. 46 . D. require the more systematic and wider insight into the available documents. the songs of an unhappy girl. K. Tordinac. The more complete insight into the variety of motives and topics. This is the task that still lies ahead of us. The majority of lyrical songs published on the Behar pages belonged to the love songs.

Anonimni autor tiska pripovijetku Harune-el-Rašid i njegov veliki vezir Džafer Bermeæi /6/1896.iæ/. tvrdio da se "samo u hrišæanstvu može razvijati kultura pa stoga napada našu". Ovaj èasopis je svoje èitaoce upoznavao s predislamskim arapskim pjesništvom. Repovac prevodi narodnu pripovijetku Nevjera /2/1892. broju objavljuje Nesretnu ljubav .. Behar je. 47 .42. Tako Bašagiæ objavljuje dužu pjesmu Memun kod Noširevanova groba /1/1891. U godinama 1896-1897. Jedan kratki prikaz iz godine 1894. stilematsku leksiku ovog našeg prevodioca. s romantièarskim stilskim crtama miješaju se prosvjetiteljske i racionalistièke ideje o naobrazbi.Historièku crticu iz arapskog života.1. finu. Nedeljkoviæ je. pored ostalog. arhaiènu. a svoj prikaz autor završava pitanjem: "Može li se nazvati sijanjem kulture u narodu navala na tuðe svetinje?" Povodom pojavljivanja navedene rasprave Osman Nuri Hadžiæ je pisao.1-2/. Istaknimo. usput.. a Ibrahim-ef. Anonimni autor kritièki se osvræe na raspravu Islam Milana Nedeljkoviæa u izdanju Letopisa Matice srpske.17. što zbog dužeg izlaženja. naime. U prilozima koji su slijedili u Bošnjaku. Razumije se. ali i sa savremenom arapskom književnošæu.12/ u kojoj se Arabija javlja u svom poznatom koloritu. Mehmed-beg Kapetanoviæ Ljubušak objavljuje dijelove svoga Istoènog blaga i najavljuje skoro izlaženje svoje knjige. broju Bošnjaka zavreðuje posebnu pažnju. susreæemo dvije karakteristiène romantièarske teme ne samo prevoðene arapske literature u našim preporodnim èasopisima veæ i u Bašagiæevoj. Nedeljkoviæeva rasprava se ocjenjuje kao navala na islam. èija je radnja situirana u vremenski okvir kraja džahilijjeta i dolaska islama na Arabijskom poluotoku.Džemaludin Latiæ ARAPSKA KNJIŽEVNOST U PREPORODNIM ÈASOPISIMA Arapska književnost prisutna je veæ u prvom godištu Bošnjaka /1891/. mnogo bogatiji prevodima s arapskog jezika. 44. Safvet Bašagiæ u 17. æudoreðu i podsjeæanju na kulturno-prosvjetni zamah islamske kulture u prošlosti kao zalogu povijesnog sjaja velikih islamiziranih naroda.1. Osvrnimo se na one prve.4. a dobrim dijelom i u èitavoj bosanskomuslimanskoj književnosti tog perioda. 43. što zbog širine preporodnog zamaha.1-2. u 14. U toj prièi. ili to prijevodi iz arapske književnosti ili tematiziranje Arapa. knjigu Islam i kultura. Ta tema je: strast i slava predaka.

bez posebnih prevodilaèkih pretenzija. vrsti lirske pjesme "u kojoj pjesnik slavi svoje pleme.g."bio je jedan pokriveni dragulj. u Siriji/. ali poezije je u njojzi tako malo".najslobodoumniji islamski pjesnik svih vremena"/Bašagiæ/ te "želitelj slobode i narodnog napretka" /Muhamed-Seid Serdareviæ/. zaslužio svojom pjesnièkom i politièkom slobodoumnošæu. ali mu vrijeme nije poznavalo vrijednosti. istièe ovog pjesnika koji se protivio apsolutizmu i anarhiji. On se slavi kao "najveæi pjesnik filozof arapskog naroda". Za njegovu pjesmu Bašagiæ kaže da je "ljepša od svake muallake". Muhamed Seid Serdareviæ. U prosvjetiteljskom duhu Bašagiæ dalje nalazi da je ta pjesma "puna filozofije. Npr. Tako Bašagiæ objašnjava da je luzumijjat /"Luzumu ma la jelzemu"/ "vrsta pjesme..st.155/.Moja slava uzdiže se iznad sunca i plejada. koji o El-Mearriju piše jednu obimniju biografsku bilješku. seoba iz doma. a mogli bismo reæi i tematsko-sadržajno usvajanje. Æatiæ prevodi "jednog od najveæih pjesnika prije islama" Antaru ibn Šedaba el-Abzija /polovina 6./.. El-Mearri je ovo poštovanje.10." prevodi Serdareviæ epitaf na El-Mearrijevom grobu. Rijeè je o Antarovoj fahriji.Bašagiæ u prvom godištu Behara prevodi odlomak iz Lamijjetu-laraba predislamskog pjesnika Šanfare el-Azdija /510. usljed èega ga je Premilostivi povratio opet i u njegovu bisernu koru". Odista se radi o misaonoj pjesmi. "Vlasnik ove grobnice. Bašagiæ je preveo odlomke iz El-Mearrijeve zbirke Luzumijjat /9/1908-1909. Arapski pjesnik kojim su se najviše oduševili naši pjesnici prevodioci Bašagiæ i Æatiæ te islamski pisac Muhamed Seid Serdareviæ bio je Ebul-Ala el-Mearri/ r.. Sijao je. po Isau/." /Fahrija je naroèito zastupljena u predislamskoj arapskoj književnosti. Uz prevod naši prevodioci obièno donose bilješku o pjesniku te objašnjenje o vrsti njegove pjesme. smrt staraca. Svjesni da Bosanski Muslimani dobrim dijelom dijele sudbinu 48 . ./ U plamenu vjeènog rata grudi su mi prekaljene. velikane ili sama sebe. gdje se srokuju dva sloga". kog je Premilostivi od visosti stvorio. Pored djece. "uz Chajjama . 970/363. I povratak ljudskog biæa u stanje atoma. Pred njezinom velièinom svaka slava u prah pada. U plamenu vrele krvi rodila je majka mene. (Odlomak iz El-Abzijeve Fahrije u Æatiæevom prijevodu)..

meðu kojima je svakako bio i Æatiæ. odlomak iz djela Mešahiru-n-nisa /Glasovite žene/ u prevodu Mirze Safveta /1/1900/1901. naši prosvjetitelji prevode one pjesnike i reformatore koji s gorèinom govore o jednom stanju i propasti islamskog Istoka i s nadom najavljuju njegovo buðenje. broja 2. komparira stanje muslimana i lijenost hodža u Bosni i Misiru i uvjerava našu ulemu da isto misle veliki reformator Abduhu i naši napadani pisci. Buliæ. koji je s arapskog preveo Oèev savjet sinu. prièe i basne naglašeno savjetodavnog karaktera. Naš prevodilac mekamu naziva "umjetnom prozom". broja 9. Navešæemo jedan primjer u kome se vidi kako se Buliæ 49 . Buliæ donosi Prevod prve Haririjeve mekame /6/19051906. 6/1905-1906./.23. Mali uvid u naše preporodne èasopise otkriæe nam didaktièku i moralistièku notu pjesništva i ostale literature koju oni donose. godišta Osman Nuri Hadžiæ i Fehim Spaho prevode Hiljadu i jednu noæ / od broja 13/1902-1903 Spaho to èini sam. da Ummetu pošalje jakog rukovoðu i kritikuje ulemu koja tavori u taklidu /oponašanju/. H. Od 13. u kojoj do izražaja dolazi "igrarija rijeèi". godišta do 5. Smrtnu mi je ranu dao Grijeh i prestup mog naroda Što je tako nisko pao to je jedna kitica iz Glasa iz smrtne postelje Ibn Ebi Hukaika /preveo Mirza Safvet.4.274-275/ anonimnih autora.242/ i Druga mekama: El-hulvanijjetu /7/1906-1907.21.243/. Odgojno-moralnim stihovima prošarana je veæina proznih tvorevina. Naroèito se na tom polju istièe A. U jeziku ovog prevoda osjeæa se bogatstvo naše narodne leksike.197-200/ anonimnog autora. "Govor ponosne Arapke". Buliæ upoznaje èitaoce Behara s ovom specifièno arapskom proznom formom i s njezinim najpoznatijim piscem Muhammedom Haririjem iz XI. U toj pjesmi Abduhu žali zbog propasti muslimana. dželle šanuhu. život pripovijedanja i šarolikost Šeherzadinih svjetova.279-380/. koji donosi i original Abuhuove pjesme.18. u to vrijeme koloniziranog i zaostalog. pa "uèeni svijet ne drži puno do sadržaja mekama". Šejh Muhamed Abduhu je pjesma koju je ’Allame-i’asr ispjevao neposredno pred preseljenje na ahiret.islamskog svijeta. specifièni historijski kolorit. koji polazi na put /7/1906-1907.15. 17. arapske pripovijetke. H. A. Meni više dozlogrdi. Od proznih formi Behar donosi odlomak romana iz arapske povijesti Harun er-Rešid /7/1906-1907. Æatiæ.1. moli Allaha. st. a preveo ju je Æatiæ.

od èijeg zadnjeg sastanka Proðoše tol'ki mjeseci i tol'ke godine? Nesta traga od Selmina stana u Zulhalu. spontanu rimu. Hod je sasvim isti. Bajraktareviæev prevod izdvaja se u èitavoj arapskoj prevedenoj poeziji po novom. Ko za onih noæi kad ti otkri sjajne zube. Drugi prijevod je Saliha Bakamoviæa. Nedžati je pseudonim Fehima Bajraktareviæa.50 . a kod Bašagiæa ona je èak napadna. donosi preglede arapske književnosti /Spaho Mehmed i Dizdar Muhamed. 153-155/. Ibrahim. koji za Imru-l-Kajsa kaže da je "najveæi arapski pjesnik predislamske periode".igra rijeèima prevodeæi Haririjevu umjetnost proze: Potucao sam se od kamen-srca do još tvrðeg tvrdca te tužne slike. I vidiš još uv'jek u Selmi mlado gazelèe I nojevo jaje nasred pješèane pržine. jedan iz Gajreta. U Gajretu /6/1913. originalnom ritmu bez stereotipne inercije koju susreæemo èak i kod Æatiæa. Što ne spava u strahu i nièim se ne brine. Na nj se izli svaki crni oblak iz visine. /47 predstavljen je savremeni Pjesnik Nila. Osvrnuæemo se na dva prevoda. Bajraktareviæev ritam je bez pjevljivosti. za koga anonimni autor tvrdi da je "narodni misirski pjesnik" i "prvi pjesnik savremene arapske poezije".1. 5-7 do 10. Dobro jutro želim vam. tražeæ vode studenca. F. 3. a u godištu 9/1908/1909 br. drugi iz Bisera. A kako je onom. ko bude i umine?! Dobro se æuti samo sretnik i vjeèno mladi. Nedžati preveo je dijelove iz Imrul-Kajsova divana. ukratko: to je prevod uoèljive prevodilaèke discipline. vi stare ruševine! A zar je dobro onom. Književna kritika je opæenito biografska. Njegov prevod ima svježu leksiku i novu. 2/1901-1902. Prevode se arapske prièe pouène sadržine te poezija predislamskog i islamskog perioda. U književnoj kritici koja se odnosi na arapsku književnost Behar pozdravlja pokretanje novih listova u islamskom svijetu. A ti držiš: Selma je ista ko za sastanaka Na Rassuev'alu il kod Huzama-doline. Divni vrat s nakitom i èari antilopine.8 i 9. kao žedna ptica obilazeæi oko zdenca. Gajret i Biser nastavljaju Beharovo interesiranje za arapskom književnošæu. Hafiz-ef. koji je u Biseru /2/1913.170/ F.

Te književne vrste. Djela koja su prevoðena s arapskog jezika naglašeno su moralnoodgojna. Veza s tim jezikom. uvijek s islamskom misaonom i etièkom pozadinom ili podlogom.g. Ovo bijaše ugovoreni èas. a na poèetku novog doba. Preko tog jezika. samobitnost i posebitost.v. kojeg iznenadi zora. Naši prosvjetitelji su znali da na ovom prostoru mogu i moraju opstati samo ako saèuvaju autohtonu kulturnu srèiku i nacionalnu samosvojnost./.125/ s francuskog preveo nekoliko ljubavnih pjesama arapskih pjesnika.1914. podsticajna. i pored ukljuèivanja u evropske tokove obrazovanja i razvoja. kreativno æe biti usvojene u poèecima naše moderne književnosti. i pored novonastalih i katastrofalnih prilika. jal svojim motivima /ovo drugo je naglašenije/. a bez tog jezika.. preporod se ipak nije mogao zamisliti. I ti doðe.110. kojima odluèni ton daje islam. kao spavaèa. a naroèito preko arapskog pisma. a u Biseru ciklus O ženi u kojem velièa i èuvene Arapkinje Zulejhu i Merjem i u kojem je ona antologijska pjesma o Fatimi ez-Zehra. zalazaše za ladanjem. u drugom zlatnom dobu naše kulturne povijesti.8. 7.s.104/ objavljuje Hazreti Muhammeda /s. prevoðena zato što je arapski lingua sacra naše bosanskomuslimanske kulture. èija sjena obilazi Kerbelske sokake. jal svojom formom. Osman Ðikiæ u Gajretu /6/1913. hurufata.a. moja draga! Mene je tada obuzela velika jeza. Zato smo ovdje susreli fahrije i luzmijjate te hikaje. Na zalasku naše islamske renesanse. arapske basne i maštovite prièe. Æ. 51 . na kraju: Arapska književnost je. Sunce. mekame. crvenije od cvijeta ohkuana. U Gajretu 1911. Ja bijah privezao svoga konja i sio. M. ostala je neraskidiva.4 i 5. Prevoðena literatura je u funkciji preporodnih ciljeva. Æatiæ objavljuje svoje Religiozne sonete s motivima iz arapsko-islamske povijesti. naši pisci (i) na poetièkom raskršæu goje poetiku istoènjaèkih književnosti i oploðuju mozaik ukupne literature jugoslavenskih naroda. mi smo ušli u krug velike islamske kulture i civilizacije. meðu njima i èuvenog Ibn Zejduna. Zakljuèimo.

.13.-vet/S. S arapskoga preveo Mirza Safvet/S. Preveo s arapskog Ibrahim-ef.21..iæ/ Proza -Anonim: Nevjera.8.1. -Anonim: Islam/4/1894. 1.m: /Dopis povodom èlanka Mehmeda Teufika "Arapski jezik u našim gimnazijama" u Beharu/.202-203/ Proza -Anonim: Govor ponosne Arapke.19/ -Hazreti Alija kalifa IV: Iskrice-.. 24.".17.Bašagiæ/ /6/1905-1906.BIBLIOGRAFIJA Književnost s arapskog jezika Bošnjak Poezija .14.iæ. -Anonim: Harun-el-Rešid i njegov veliki vezir Džafer Bermeæi /6/1896. /Preveo/ A. S arapskoga preveo Mirza Safvet./S...1-2/. 35. S arapskoga preveo Mirza Safvet /S.1/1900-1901.1-1/ Behar Poezija -Anonim: Oèev savjet sinu. Preveo Mir.10.H.1.42. /S arapskog preveo 52 .1-2.362-363.2. .-1897. Historièka crtica iz arapskog života.1-2/.121/ -Šanfara el-Azdi: Odlomak iz "Lamijjetu-l-areb".17.Bašagiæ/. Safvet: Memun kod Noširevanova groba /1/1891.Æatiæ.1-2/.34.242/ -Antar bin Šedad el-Absi: Fahrija./8/1907./9/1909./7/1906-1907l12l124-135/ -Ebu-Ala el-Mearri/: Odlomak iz jedne Mearrine kaside. prip. 43.1-2. /1/1900-1901./Prijevod s arapskoga/. Safvet: Nesretna ljubav.Arapski spjevao-ž Preveo M..Bašagiæ. -. /Preveo M. S arapskog preveo Mirza Safvet /S. Pripovijetka. dijelovi iz knjige Mehmed-bega Kapetanoviæa Ljubušaka "Istoèno blago"./7/1906-1907..Bašagiæ.155/ -Ebu Firas: Ponosna pjesma.. Nar. koji polazi na put. ...Bašagiæ/. Repovac /2/1892.1908.4/ -Šejh Muhamed Abduhu: xxx.4. ”.23. U godinama 1896./6/1906.381-382/ -Ibni Ebi Hukaik: Glasi iz smrtne postelje.Bašagiæ/.-/12/1902.Bašagiæ./ Preveo: Æazim M. Æatiæ /8/1908191135-136/.1/1891.Buliæ. Æatiæ/.

/3/19021903. /Odlomak/. /6/1905/1906. /6/1905-1906.Bašagiæ/.7.: Teveæel. ./6/1905-1906.17.Arapska pripovijetka .Arapska basna. Murat: Zavidnost./7/1906-1907.135-136/ -Hajroviæ./1/1901-1902. Po arapskom Šemsuddin /Sarajliæ/. /5/19041905.15/ 53 .5.Iz djela "Mešahirun-nisa"/Glasovite žene/./1/1900-1901. /Istoèna prièa/./1/11900-1901.3.23.10.1.23. -Anonim: Enisul-Dželis /Prijatan drug/.10.13. Arapska prièa.13. Arapska basna.158/ -Repovac Nasihudin: Baci niz vodu. -Anonim: Novi list zabavno-pouèni u Misiru.12.162/ x Bilješka o listu.205.197-200/ Arapske narodne pripovijetke -Deronja Hasan: Vuk i lisica.: Sabur. Arapska pripovijetka./1/1900-1901.139ž140/ -Anonim: Hatemi Tai.12./1/1900-1901.Anonim: Ženidba.61/64/ -Anonim: Hiljadu i jedna noæ.Hadže zade./8/1907-1908. naæi æeš uz vodu. /2/1901-1902./5/19041905.9.60. Arapska pripovijetka.190/ x Najava ovog prevoda u Beharu. Ahmed:Carski saraj.5./1/1900-1901. /Istoèna pripovijetka/. /1/1900-1901./S.83/ x O dva arapska romana.:Darežljivost Džaferi Bermekije. /2/1901-1902. -Anonim:El-Muejjed.82/ -Mehmed: Sultan-ul-heva ve terbujet-ul-benat. Salih:Maèka i miš. Napisao Bursum. do 9/1908-1909. hafiz M.4.-62 do 9/1909-1909. /4/19031904. Roman iz arapske povijesti. -Dukatar. Arapska prièa.4.efBasili.Prijevod s arapskog. Preveo-.243.A.Hazim: Prije smrti pokaj se.363/ -Mahiniæ.39/ -Anonim: Harun el-Rešid.109// -Hajroviæ M./1/1900-1901.15.78-79/ Kritika o arapskoj književnosti -Anonim: Ajal-ul-iber /Èudotvorni znaci/. /1/19001901.363/ -Muftiæ.10.5. S originala preveli: Osman Nuri Hadžiæ i Fehim Spaho./M. Iz Hadisi-erbeina preveo .267-268/ -Hajroviæ M. .17.200-202.S.186-187/ -Kazazoviæ.9.162/ -Anonim: Hiljadu i jedna noæ.

hurufat.1. a. Fehim: Iz novije arapske književnosti. Fatima ez-Zehra.18.110./2/1901-1902.Æ. -Serdareviæ.Æ. .7.Isa-pejgamber a.3.153-155/ Gajret Proza -Faik /po arapskom/: Dvije arapske prièe.8 i 9. . /1/1912-1913.-Anonim: Hiljadu i jedna noæ.Nedžati /Fehim Bajraktareviæ/.12..4.179-181/ -Spaho.7.. x Obavijest.47/ -Buliæ A. /6/1905-1906. 8.105-106/ Poezija -M. 104/ -Iz Umru-l-Kajsova divana.125/ -Hiæmo: El-islamu jalu ve la jula alejhi.7 i 8.287/ -Spaho Mehmed i Dizdar Muhamed: Pregled arapske književnosti.279380/. Preveo F.v. The link with that language.Æatiæ: iz ciklusa "O ženi": Zulejha. Napisali-.99-100/ Arabic Literature in our Revival Periodicals The Arabic literature was translated in the second Golden Age of our cultural history because Arabic was lingua sacra of our Bosnian Moslem culture. /3/1918.131/ -M.Osman Ðikiæ: Hazreti Muhamed s.Musapejgamber. /5/19041905.-Hidžret.215/ Poezija -M.-Zemzem vrelo. /9/1908-1909.a. a. Muhamed Seid: Ebul-Alai-Mearri.s.5-7 . /2/1914.Æatiæ: Teubei-nesuh.170/ Biser Proza -Sloga i nesloga./6/1913. /7/1906-1907.H. /3/1918. Po arapskom Hazim Muftiæ. /2/1913-1914.53/ -Salih/ Bakamoviæ: Iz arapske lirike./4/1911./6/1913. /2/19011902.18. We entered into a circle of this great Islamic culture and civilization through the medium of this language.: Prevod prve Haririjeve mekame.do 10. Merjem.7.4 i 5.". Fitnet.s.s.13 i 14./4/1911. -Anonim: Pjesnik Nila. even under the newly cre54 .Æatiæ: Religiozni soneti: Ibrahim-pejgamber.9. and especially through the Arabic script.1.s.9899/ .7.

originality and particularity. Without Arabic. Arabic fairy tales and imaginative stories. The works that had been translated from Arabic had an underlined moral and educational character. cherish the poetics of Eastern literatures and fructify the mosaic of overall literature of Southern Slavic nations. The translated literature was in the function of Revival goals.ated and catastrophic circumstances. hikayas (short stories). and at the beginning of a new age. Our writers tried to enlighten their readers. Islam gave the most decisive mark to these qualities. They were meant to incite readers' response and they always had the Islamic thinking and ethical background or backdrop. remained unbreakable. Towards the sunset of our Islamic Renaissance. our writers. our involvement into the European currents of education and development and the Revival could not be even imagined. These literary types. For this reason. (the latter one was more pronounced) would be accepted in a creative way at the beginnings of our Modernist literature. because they knew that they could and had to remain in these parts only if they preserved their autochthonous cultural essence and national self-awareness. we saw here fahriyas (stories of praise) and loosmiyates (didactic stories). either in their form or in their motives. maqamas (stories told in a special manner that complies with the particular vocal interpretation of Qur'an). 55 . on the poetical crossroad.

56 .

607. Francuski putnik veli za Mustafa-efendiju: "J'ai bien vu a Sarajevo une ecole du Gouvernement. Putovanje u Bosnu 1855. Uitmen. Bodler. to jest poslije okupacije Bosne i Hercegovine od strane austrougarskih trupa. koju je 1864. najstariji uèitelj Sara1.koji je predavao u nekoj sarajevskoj školi o kojoj vrlo malo znamo jer o njoj ne govore naši suvremeni istraživaèi a koja je prema ovom svjedoèenju francuskog putnika postojala na devet godina prije osnivanja sarajevske ruždije. Dobro sam upoznao direktora te škole Mustafa-efendiju. pour apprecier son caractere et son instruction. Krapotkin./ 57 . advokat u pariškom sudu i èovjek koji je znao naš jezik i zanimao se za našu prošlost Henri Massieu de Clerval proputovati Bosnom i govoriti o izvjesnom Mustafa-efendiji . Sarajevo. Tako æe francuski putnik. Anatol Frans.” Interes bosanskohercegovaèkih Muslimana za sve ono što se dešavalo na Zapadu pa tako i za teèevine francuske kulture kao i dostignuæa njene književnosti nije bilo nešto što se naglo pojavilo tek poslije 1878. godine u Život 5. Birbaum i druga? “Sarajevski list 252. ocjenjujuæi djelovanje èasopisa Gajret. vidio sam u Sarajevu jednu vladinu školu. U drugoj polovici devetnaestog stoljeæa u Bosni i Hercegovini æe uvijek biti ljudi koji æe znati i voljeti francuski jezik. da bih mogao èiniti o njegovom karakteru i njegovoj naobrazbi." 1 Možda je to onaj isti Mustafa Izet-efendija. /prevod sa francuskog.. Henri Massieu de Clerval. Nauèio je francuski u Parizu i voli Francusku.Muhamed Neziroviæ PRIJEVODI SA FRANCUSKOG I DRUGIH ROMANSKIH JEZIKA U MUSLIMANSKIM ÈASOPISIMA U DOBA PREPORODA I zar da se posumnja u vrijednost lista u kome susreæemo ova velika imena. godine. II a appris le francais a Paris et il aime la France. Muhamed Neziroviæ. j'an assez connu le directeur de cette ecole Mustaffa-Effendi.. Istina. 1913. 1979. godine osnovao bosanski valija Topal Osman-paša. Èehov. str. Sarajevo. Šopenhauer.

nezadovoljstvo tadašnjim stanjem školstva ali i svijest o potrebi da domaæi sinovi upoznaju jedan veliki strani jezik našla je odjeka i kod Šakira Mehmeda Kurtæehajiæa. 1987. svibnja 1869. 2.. Sarajevo. godine donio jednu bilješku u kojoj je izražavao nadu da æe se i u Sarajevsoj ruždiji "naskoro postaviti i jedan uèitelj za francuski jezik" što se uskoro i ostvarilo jer je bosanski valija samo mjesec i pol dana kasnije odluèio da u ruždiji. ožujka 1869.-1878. Æuriæ Hajrudin. od 3. Imao sam želju. On je u pismu poslanom u Carigrad Rešad-begu koji ga je. prema množini žiteljstva ove varoši vrlo mali.jevske ruždije iz godine 1869. ona se tamo mnogo njeguje. Mi ovdje donosimo njen poèetak i kraj. otpoène predavati francuski jezik. koji je inaèe mnogo u upotrebi. "što vidi da je broj uèeæe se u ruždiji djece. i neprestano se trudi da savjetima i opomenama uèenike ove škole što više umnoži". od 13." Pjesma je izvrsno prevedena i donesena jezikom kojim se i danas skoro ne bi imalo što ni dodati ni oduzeti. koji se. str./. da se obrazujem u nekoj tuðoj zemlji na tuðem jeziku. odgovaralo opæoj klimi koja je postojala u odreðenim kulturnim krugovima glavnog grada bosanskog vilajeta jer je Sarajevski cvjetnik u svom broju 2. ili kako list navodi: "Sadržaj jedne pjesme iz djela prije nekog vremena umrlog francuskog pjesnika La Martina. tadašnjem zvaniènom organu Bosanskog vilajeta. Mehmed Šakir Kurtæehajiæ u Sarajevskom cvjetniku od 29. 58 ./. meðutim. zasigurno. zu-l-hidžeta 1285 /30. pa makar tu bilo i hiljadu sramota.. vojni lijeènik sarajevskog garnizona.3 Zanimljivo je.2 Njegovo nezadovoljstvo je svakako urodilo nekim plodom jer je ono. urednika Sarajevskog cvjetnika. na osnovi sultanovog odobrenja. za kojega je tadašnji sarajevski Službeni list podvlaèio da u svakoj prilici svoje nezadovoljstvo izjavljuje. da se upravo te iste godine u ovom istom listu pojavio i prijevod jedne druge pjesme francuskog pjesnika Alphonsea de Lamartinea i to upravo u povodu njegove smrti. ožujka 1869. ne znam je li to uroðeno svojstvo naroda. ali nisam bio u moguænosti. odgovarao: “Kako je u našim krajevima nauka potpuno zanemarena.Od svih mojih želja jedna od najveæih je da nauèim jedan strani jezik. "drži za opšti evropski jezik". a u Evropi. Školske prilike Muslimana u Bosni i Hercegovini /1800. na primjer francuski. Cijela ova atmosfera.. impresioniran njegovim darom upitao gdje se školovao. 3. Arif-efendija. prema Bosni.147. jer mi nije dao priliku silnik po imenu nemoæ”.

koja li je svrha ovoga svijeta. godine. Æiro Truhelka 4 do ovoga teksta koji se pojavio u listu Mehmeda Šakira Kurtæehajiæa. koje se u ovom putu viðaju! Oh! Da li æe se u dubljine mora ovoga vremena roditi jedan dan. osnivajuæi. 1914. pa je stoga i pisao ovako lijepim jezikom kakav se osjeæa i u ovom prijevodu ove pjesme. nažalost.O Bože! Šta je poèetak. poèele su u Sarajevu stizati prve francuske novine a sigurno i prvi èasopisi. Na samom poèetku dvadesetog vijeka. pojedine gimnazije koje æe se otvarati poèev od studenog 1879. u zajednièkoj sirotinjskoj raci. 59 . znao. Ako si ti svijetu poèetak i svršetak kako je dug put njegov! Koliko su èudne stvari. koji æe nas izbaviti iz ovoga mora i po našoj nas volji na jednom mjestu sabrati i umiriti. nepoznatog prevodioca. bjelopoljskog kadije. Sarajevo. Naravno na ovaj veæ pripremljeni teren nova austrougarska vlast æe uvoditi i nove oblike.477-494. slavenski i da ga je dobro nauèio od svog oca Mehmeda Emin-efendije Kurtæehajiæa. U Sarajevu je u sami osvit dvadesetog stoljeæa pokrenut Behar nešto kasnije Gajret i 1911. koji je umro u Beèu. svibnja 1869. neprekinuto tekla od veoma starih dana. Nekoliko mlaðih pisama hercegovaèke gospode pisanih bosanicom iz dubrovaèke arhive. nit njihovog narodnoga jezika. kao i Mozart. godine Zeman. Svakako su ove dvije prve decenije našeg stoljeæa predstavljale i doba snažnog poleta i aktivnosti bosanskohercegovaèke muslimanske inteligencije koja se poèela. gdje je zakopan. od 12. po navodima Hamdije Kreševljakoviæa. (Sarajevski cvjetnik 24. Dr Æiro Truhelka. na primjer. Godinu dana kasnije bit æe pokrenut 4. Glasnik Zemaljskog muzeja 241.) Oèito da je Mehmed Šakir Kurtæehajiæ. do konca devetnaestog stoljeæa u kojima æe se predavati i francuski jezik koji ipak neæe nikada imati onaj status i onu premoæ koju je uživao njemaèki. snažno napajati i na zapadnim izvorima i uzorima. kako kaže u svom pismu Rešad-begu. kojem nije bila potrebna nikakva reforma. èuvajuæi pritom snažne zasade orijentalne kulture i poznavajuæi dobro velike istoènjaèke književnosti. Od onih pisama hercegovaèke muslimanske gospode koja je donio dr.. Još jednom se tako potvrdilo da je meðu Muslimanima. taènije 1902.

koji je znao francuski i volio francusku kulturu pa je i jednu svoju pjesmu napisanu na našem jeziku i objavljenu 1912. meðutim. F. Ponekada bi se u vidu kratke bilješke. Neki meðu njima su se potpisivali svojim punim imenom i prezimenom. Džemaluddin je hadži Mehmed Džemaluddin Èauševiæ. ali opæenito uzev prilozi i prijevodi sa drugih romanskih jezika u ovim èasopisima su odista rijetki. 1900. S. i to iskljuèivo 5. 342. Sadik. s vremena na vrijeme æe se pojavljivati prevedeni prozni i poetski tekstovi sa ovog jezika. Nešto rjeðe su se u njima pojavljivali i prikazi koji su se odnosili na francusku književnost.5 A. Behar Književnoistorijska monografija (Sarajevo.) U posljednja dva godišta Behara pojavljuju se kao prevodioci i Andro Petranoviæ /pseudonim Frank) i Ela Kranèeviæ. Sabri. 362. U Beharu su se povremeno pojavljivali i prijevodi sa francuskog jezika. u ovim èasopisima prevodili brojni muslimanski intelektualci tako da se slobodno može reæi da je njihov broj impozantan. ali koja nije bila lišena i vlastitog vrijednosnog suda. Aburezak Hifzi Bjelevac. latinskog i talijanskog. pojavio i prikaz neke francuske knjige ili neke strane knjige napisane na francuskom. One koji su se potpisivali svojim imenima danas takoðer poznajemo.u Mostaru i èasopis Biser. F. Zeman.7 Prvi èasopis koji je najavio poèetak muslimanskog kulturnog preporoda bio je Behar. N. dok su treæi upotrebljavali samo pseudonime ili inicijale svoga imena i prezimena ili samo prezimena. Hifzi. koji su prvog svibnja 1900. 1971. drugi jedino svojim imenom.).6 Svojim prikazima iz francuske književnosti javljao se povremeno i pjesnik Mustafa Èeriæ-Garanfer. ostaju nama za sada nepoznati. Slièno se dešavalo i sa knjigama napisanim na drugim romanskim jezicima. 7. Esad-efendiju Kuloviæa i Ismeta Sariæa. M. Mehmed Tevfik je Mehmed Teufik Azabagiæ. Nosioci drugih pseudonima i inicijala kao što su Asaf. Meðu prvima citiramo Salih-bega Bakamoviæa. Nedžati je Fehim Bajraktareviæ. Faik.. str. Bajramski prilog Zemana. 60 . (Behar. M. Safvet-beg Bašagiæ i Osman Nuri Hadžiæ. Sa francuskog su. izlazio je skoro cijelu jednu deceniju. 12. Jedino Osman Nuri Hadžiæ prevodi i pod vlastitim imenom i pseudonimom Vamik i Muharrem. U svim ovim èasopisima. godine u Zemanu naslovio francuskim rijeèima Chanson de coeur /Pjesma srca/. ako se izuzme Zeman. godine. u kojem nije bilo prijevoda sa francuskog. taènije sve do prvog veljaèe 1911. Salih Emin je Salih Emin Aliæehiæ. Prema navodima dr Muhsina Rizviæa. On to radi sjajno prevodeæi sa starofrancuskog. pokrenuli Edhem Mulabdiæ. 6. septrembar 1912.

Francuski prevedeni tekstovi u Beharu nisu brojni i oni predstavljaju.). kasno poèinju suraðivati prevodioci nemuslimani i njihova imena nalazimo samo u dva posljednja godišta ovog èasopisa. veæ 1900. i 1908. Kandaharske ljubavnike prevode Salih Emin Aliæehiæ i Mehmed Teufik Azabagiæ. Znaèajan poduhvat. koja prevodi novelu Lea (1909. nije bio sluèaj sa prevoðenjem poezije sa talijanskog jezika o èemu æe svakako kasnije biti još rijeèi. privatno u Sarajevu. što. 61 . Les Etoiles /Zvijezde/. La legende de l'or /Legenda o èovjeku zlatna mozga/. Jedni potjeèu iz pera danas potpuno nepoznatih ljudi. onaj veliki zalogaj. naime./. Svi ovi prijevodi potjeèu iz pera nepoznata prevodioca. Josephe Arthur Gobineau i Catulle Mendes. Drugi pak pripadaju poznatim imenima francuske književnosti kao što su Alphonse Daudet. Langata. u Beèu i Carigradu .Prièe iz mog mlina. dva razlièita sloja. Ona je takoðer prevela i jednu crticu Harry Miriam Pod Galadskim balzamima /1908. Jedna od njih je i Ela Kranèeviæ. tada poznatog. duga pripovijest koju æe prevoditi izvrsni prevodioci Salih Emin Aliæehiæ i Mehmed Teufik Azabagiæ. da tako kažemo. dok prijevoda poezije nije bilo. koji je naslovio Topalasto šæene./ Pri analizi ove prevodilaèke djelatnosti u Beharu zapaža se jedna zanimljivost. a mnogo kasnije i jedan tekst pod naslovom Gospoða Maintenont svojoj neæakinji /1908. S obzirom na znaèaj ove pripovijetke i njenog prijevoda na naš jezik o njoj æe biti kasnije još rijeèi. Le secret de maître Cornille /Tajna jednog mlinara/8. Le portfeuille de Bixiou /Biksijeva lisnica/.dok je Esad-efendija Kuloviæ uèio francuski. To vjerojatno dolazi zbog toga što su se prva dvojica školovala vani. On je.francuske proze. Veæ u nekoliko brojeva prvog godišta Behara pojavit æe se Gobineaovi Kandaharski ljubavnici /Les Amants de Kandahar/. na primjer. èiji su se tekstovi najvjerovatnije pojavili u nekom francuskom èasopisu koji je stizao i u Sarajevo pa su odatle ti tekstovi i preuzeti jer su mogli predstavljati stanovitu zanimljivost za tadašnjeg èitaoca. U Beharu. kraæe tekstove Esad-efendija Kuloviæ. . To su bile: La chevre de Monsieur Seguin /Koza gospodina Segena/. koji je u ovom èasopisu objavio dva svoja prijevoda tekstova danas potpuno nepoznatih pisaca. godine preveo tekst nekog D. a danas nešto zaboravljenog pisca Catullea Mendesa. godine u Beharu æe se pojaviti i nekoliko prijevoda pripovijedaka Alphonsea Daudeta iz njegove poznate zbirke Lettres de mon moulin. Izmeðu 1906. Još jedan prevodilac se pojavio u Beharu u osobi Esadefendije Kuloviæa. kako je veæ primijeæeno.

zbirka od šest pripovijedaka od kojih je jedna bila i Kandaharski ljubavnici. Stjepko Ilijiæ godinu dana kasnije objavljuje prijevod poeme Ruit hora Giosue Carduccija koja se nalazi u pjesnikovoj zbirci Odi Barbare /Barbarske ode/. Pisac je putovao Istokom i kao diplomatski službenik imao je priliku da dobro upozna Iran i susjedne zemlje.Sanjao je samo o džamijama i munarama. koja je donosila scene iz života avganistanskih gorštaka. 62 . Ludwig Schemman preveo je èetiri Gobineauove pripovijetke meðu kojima i Kandaharske ljubavnike na njemaèki. prìt á faire son pelerinage á La Mesque . Kao plod njegova boravka u ovim krajevima pojavile su se 1876.). svi prevedeni tekstovi.Azijske novele. i on u ovo vrijeme ide u red onih francuskih pisaca koji mogu stati uz bok samom Stendhalu.pisat æe kasnije njegova nekadašnja prijateljica iz mladih dana barunica de Saint Martin. Godine 1893. Nietzchea i Spenglera ali je danas u Francuskoj sa njega skinuta ona neslavna hipoteka o kojoj smo upravo govorili. Kandaharskim ljubavnicima. slijedili su drugi. Ali vratimo se sada najznaèajnijem prijevodu koji se pojavio u Beharu. godine u Njemaèkoj je prodano više od stotinu tisuæa primjeraka ovog djela. i to modernije književnosti. govorio je da je musliman. godine njegove Les Nouvelles asiatiques . Ovaj francuski pisac. se disait musulman. Gobineau je jedan od francuskih pisaca devetnaestog stoljeæa koji je bio jedno vrijeme optuživan da je svojim djelima dao duhovnu osnovicu za raðanje njemaèkog nacizma i njegovih rasnih teorija na isti onaj naèin na koji su i Jeana Jacques Rousseasa optuživali da je za uèenika imao jednog Robespierrea. kako smo to veæ ranije naglasili. dolaze iz talijanske. poemu Gabrielea d'Annuzija iz njegove zbirke Canto Novo. spreman da obavi hadž u Meki . Kako smo veæ rekli veæ u prvim brojevima Behara pojavio se prijevod ove obimne pripovijetke velikog francuskog pisca grofa Josepha Arthurea Gobineaua (1818. Nikola Ostojiæ prevodi 1908. francuski diplomata koji je dobar dio života proveo na Srednjem istoku bio je opèinjen Orijentom: II ne rìvait que mosquees et minarets. i do 1935. Gobineau. godine Pšenicu danas nepoznatog Campaninija Naborrea i Prezrene. ako ne i najznaèajnijem prevedenom tekstu objavljenom uopæe u sva tri muslimanska èasopisa ovog doba. inicijatora terora za vrijeme Francuske revolucije.-1882.Što se tièe prijevoda poezije. uznositelj individualne energije i moæi je odista snažno utjecao na Wagnera. Prijevod je imao ogromnog uspjeha.

1917. Vjerojatno bi samo detaljna analiza pokazala sa kojeg je od ova dva jezika ovaj tekst preveden. prema navodima Hamdije Muliæa i Dar-ul-mualimina. Uèiteljska zora 1-2. On dosta vjerno prenosi dosta slojeviti i. Sarajevo. 15.Uspjeh pripovijetke koja se pojavila u Beharu bio je takoðer znatan i tome postoje svjedoèanstva iz tog vremena. Paris. godine poklonio jedan primjerak svoje knjige Richardu Wagneru./ Uskoro je došlo i do scenske adaptacije ove prièe te se na osnovi libreta Otta Novaka pojavila i opera Leopolda Reicweina /1846. Richard est tout a fait seduit a cette seconde lecture. 1912. Povijest naše poèetne nastave. /Gajret 5-6. Journal IV/1881-1883/. puis nous lisons avec grand plaisir la nouvelle du comte Les Amants de Kandahar. kako smo vidjeli. str. preveo u Gajretu sa francuskog. u Breslavi. ako se tako može reæi. Što se tièe Aliæehiæevog prijevoda mora se reæi da u njemu ima nekog starinskog šarma i u njegovim izrazima i obrtima osjeæa se utjecaj èitanja muslimanske epske pjesme tako da nas on znade ugodno iznenaditi svojim prevodilaèkim umijeæem i svježinom svoga izraza. Meðutim. Salih Emin Aliæehiæ završio je višu pedagošku školu u Beèu /Pedagogium/ i bio je upravitelj Druge narodne škole /ruždije/ a kasnije. pošto je prevoðenje nastavio adži Mehmed Teufik Azabagiæ koji se školovao u Carigradu i koji je. O tome na kakav je primjer ona naišla kod velikog njemaèkog kompozitora govori Cosima Wagner u Dnevniku IV /1881. il trouve merveilleuse la premiere scene d'amour. zasigurno./: Le soir diverses novelles sur l'agitation antisemite.9 Zbog njegovog školovanja u Beèu bili smo dugo u dilemi pitajuæi se da li je on Gobineauov tekst prevodio sa njemaèkog ili sa francuskog jezika. str.-1883./ naklonjeni smo da mislimo da je ovaj prijevod vršen sa ovog jezika. višesmjerni Gobineauov 8.8 /Naveèer razne vijesti o antisemitskim neredima. Prvih osam nastavaka potjeèu iz pera Saliha Emina Aliæehiæa a posljednja tri iz pera Mehmeda Teufika Azabagiæa. potom èitamo sa velikim zadovoljstvom grofovu prièu Kandaharski ljubavnici.-1945. Hamdija Muliæ.. i pjesmu Georgesa Rollina U sumrak. Prijevoda ove novele u Beharu prihvatila su se. Gobineau je na sam božiæ 1880. 63 . Rihard je sasvim oèaran ovim drugim èitanjem i smatra èarobnim prvu ljubavnu scenu. 29. dvojica ljudi.. 1977. 9./ koja je pod istoimenim naslovom Die Libebenden von Kandahar premijerno izvedena u mjesecu studenom 1907. Cosima Wagner.

kao parom prorezane gornje usne. rien ne se montre qui 10. visoka boja. Ses yeux et profonds s'allumainet facilement d'eclairs. 64 . po kojoj se pouzdano raspoznaje pomiješana krv: on biješe više zarudjela lica. terreuse. umjesto bijeli turban naglašavao je maslinastu boju njegova lica. resultat centain d'une origine metisse. nettement coupee. Njegova crna kosa kovrèila se u bujnim pramovima po gustim naborima plavog mu turbana. fiere. visoka stasa. bistro oko èasom bi zablistalo kao munja.11 Drugi prevodilac posljednjeg dijela ove novele Mehmed Teufik Azabagiæ takoðer odlièno prevodi i rijetko mu se desi da ne pogodi pravi izraz ili napravi neku veæu grešku. ona kada prevodi reèenicu Le turban blanc faisait valoir le teint un peu olivatre sa Bijeli saruk èinjaše mu maslinastu boju lica lijepom. Ponekad mu se èak i desi da preskoèi neku reèenicu koja mu se èini preteškom kao što je ova: Alors tout absorberit. dapaèe okrutan. Njegovo blago. Ses cheveux noirs bouclaient. koja udisavaše život. ondee. Krasni valoviti dugi brkovi savijahu se po nježnom porubu njegove.1900.10 Vi pitate: je li bio lijep? Lijep kao anðeo. Zagasita lica. str. en profusion d'anneaux. etroit des hanches./. Il etait grand. Gallimard 1987. il etait chaudement basane comme un fruit mžri au soleil. ne one mutne zemljane masti. On biješe snažan. un peu longue. koji biješe išaran crvenim prugama. a u pasu tanak. mobile. Gobineau. vigoureux. 241. Desi mu se gdjekad i da pogriješi jer ne nalazi pravu rijeè ili ne shvata tešku konstrukciju koju nazivamo galicizmom. non de cette teinte sombre. Behar 2 /Sarajevo. umjesto Kandaharski emir nije bio ni zloban ni okrutan. respirant la vie. Paris. Slièno je i sa reèenicom Le prince de Kandahar n'etait ni meehant ni tyranique sa Emir od Kandahara biješe zloban. une moustache fine. u pleæima širok..tekst i samo se nekada upusti u mala preudešavanja izazvana više drugaèijim poimanjem kulturnih relacija nego neèim drugim. kao voæka što zarudi na sunèanoj žegi. Jedna od njih je. mince. caressait le contour delicatede sa levre superieure. na primjer. 11. la passion. rien ne passe inapercu. sur les plis serres de son turban bleu raye de rouge. Oeuvres III. 28. Za ilustraciju njegove prevodilaèke vještine ovdje dajemo poèetak Kandaharskih ljubavnika na francuskom i njegov prijevod na naš jezik iz kojeg æe èitalac zakljuèiti sa kakvom je vrsnošæu prevodilac obavljao svoj zadatak: Vus demandez s il etait beau? Beau comme un ange! Le teint un peu basane. strast. str. large des epaules. kad poène da zrije.

Nedžati /Fehim Bajraktareviæ/ preko Alexandrea Dumasa. Romantièki pjesnik Alfred de Musset zastupljen je sa dvije pjesme La Chanson Šansona /Gajret 8-9. /Gobineau. Ono što se samo nagovještavalo u Beharu sada se ostvarivalo punom svojom snagom u ovom èasopisu././. Bez obzira na ove omaške prijevodi ovih kulturnih poslenika mogu se ipak visoko ocijeniti. Julesa Vernea. Nešto kasnije Fehim Nedžati /Fehim Bajraktareviæ/ je objavio 65 . Lista prevedenih pisaca završila se imenima Guy de Maupassanta i Anatola Francea. sa prekidima izmeðu 1914. èiju pripovijest Poslije sveèanosti prevodi Ismet Sariæ upozoravajuæi ptitom èitaoca u jednoj bilješci da je Catulle Mendes jedan od najmarkantnijih predstavnika one grupe francuskih pjesnika. èiju crticu Smrznuti nos prevodi Salih-beg Bakamoviæ. Oeuvres III. èije tekstove prevodi F. èiju pripovijetku Sreæa prevodi F. dans la memoire. 204. do 1941. 282. Ovaj put ni pjesništvo nije zanemareno. od 1907. Gallimard. pritom odmah naglasiti da se književni prilozi pa prema tome i prijevodi javljaju u ovom èasopisu od 1909.1911.Tuga /Gajret 4-5.. meðutim. iako su pojedinci i u ovom èasopisu zastupljeni u mnogo manjem broju. et. godine./. Gajret. i Tristesse . /Gajret 10-11. Treba. u njemu se pojavljuju kraæe pripovijesti i crtice mnogih velikih francuskih pisaca poèev od Jeana Jacquesa Rousseaua i Voltairea. drugi list muslimanskog preporodnog perioda izlazio je vrlo dugo. parnasista sa devizom "l'art pour l'art"./. godine.1913. 1914. Nas naravno zanima samo prva faza njegova izlaženja. koji su na ruševinama stare romantièke škole Viktora Igoa i Alfreda de Misea osnovali pod vodstvom Teofila Gotjea novu školu tzv../. i 1921. pa do 1914. i 1923. Naime.ne laisse trace sur le coeur. njihov prevodilac nije potpisao. str. Kronološki gledano prvo se pojavila jedna Voltaireova pjesma Radost i tuga /Gajret 19. godine. Od godine 1910. Ove pjesme su dosta dobro prevedene ali se. str. Pariz 1987. u kolovozu te godine skupština ovog ðaèkog potpornog društva Gajret odluèila je da se njen list istog imena koji je do tada samo donosio jedino društvene izvještaje preobrati i pretvori u književni èasopis. To je bio poèetak jedne nove ere. Sabri. ona koja ide od njegova osnutka do poèetka prvog svjetskog rata. par lui. nažalost. novembar 1914. Catulle Mendesa. Na koncu ovog razmatranja o ovom prijevodu treba naglasiti da je Gobineau kod nas rijetko prevoðen te da se ovaj prijevod relativno rano pojavio na našem jeziku.1913.

jer pretpostavljamo da ovaj Mostarac nije znao rumunjski. Tako je on. Kada se pogleda sve ovo. godine a u spomenutoj zbirci se pojavljuje pod brojem 33. u Gajretu 6-7. Naravno././.1913. njihova najveæa dostignuæa nisu tu zaustavljena jer. Meðutim. s jedne strane prostorna skuèenost 66 .Hifzi Bjelevac prevodi Ikara. pjesmu u prozi koju je napisao Philippe Despotte /Gajret 7-8./ pojavila se pod naslovom Opijajte se. takoðer. Mustafa Èeliæ Garafer i sam pjesnik i novinar koji je svoje stihove objavljivao u Gajretu posvetio je ovom pjesniku jedan rad pod naslovom Les Fleurs du mal /Gajret 8-9.Male poeme u prozi koja je prvi put objavljena u Le Figarou 1884. obavijestio svoje èitaoce u broju 1. I sam reisu-l-ulema hadži Mehmed Džemaluddin-efendija Èauševiæ se ogledao u prevodilaštvu. sigurno.1912. Prva se pojavila pod naslovom Mugjenje. sa dvije pjesme. objavljena i jedna kraæa pripovijetka Vila brodarica Mihaela Sadoveanua /1880. To je Baudelaireova pjesma Obsession iz njegove zbirke Cvijeæe zla. što je pseudonim Andre Petranoviæa. Charles Baudelaire. Gajret je uz to pratio i ono što se dogaðalo i u kulturnim sredinama drugih jugoslavenskih zemalja. Mislimo da se ovdje radi o jednom prijevodu sa francuskog. na primjer./ Maksime drugog velikog francuskog mislioca La Rochefoucaulda. kao i u Beharu tako i u Gajretu nalazimo na prijevode crtica i kraæih prièa danas potpuno nepoznatih autora. Pripovijetku je preveo Ismet Sariæ. na primjer. Kako smo veæ naglasili Charles Baudalaire je. godine objavio prijevod impresije M.jednu pjesmu Victora Hugoa pod nazivom Djetinjstvu /Gajret 2. Njen prevodilac se potpisao pseudonimom Frank.1961. Zanimljivo je da je u Gajretu 11-12 iz godine 1912. To je Budelairova pjesma Enivrez-vous preuzeta iz njegove zbirke Petits poemes en prose . Levela U balonu./. da je Jelena Æoroviæ prevela u Beogradu Chamfortove Maksime i misli a Milutin Uskokoviæ /Gajret 4.1913. izazivao interes meðu mladim bosanskim intelektualcima. onda se zaista može reæi da se radi o znaèajnom broju prijevoda i zbiru velikih imena. zastupljen je u ovom èasopisu. A.1914./ u kojem je raspravljao o duhu i vrijednosti ove zbirke velikog francuskog pjesnika. iz godine 1914. koji je u to doba sigurno poznat u Bosni. pa je tako i u Gajretu 13-14 iz 1911. Tako. Ti prijevodi su svakako nastajali kao plod èitanja francuskih èasopisa. jednog od najveæih i najplodnijih rumunjskih pisaca uopæe. Moramo reæi da njegov prijevod predstavlja pravi mali promašaj.1914. Druga pjesma /njen prijevod je potpisan inicijalom F.

Zanimljivo je svakako i podvuæi da je isti prevodilac prevodio i španjolsko-arapsku poeziju ali sa francuskog jezika. Prvi njegov broj pojavio se 1./..15. 7. Recimo prvo. kako je njegovo uredništvo naglašavalo. Hifzi Bjelevac je upoznao èitaoce Bisera s knjigom Georgesa Remonda Avec les vaincus La Campagne de Thrace. preveo (Biser. 228. dosta strogo zakljuèivao kada je ovako karakterzirao djelovanje Gajreta na ovom polju: Što se tièe prevodilaèke književnosti ona nije tako èesto zastupljena kao što treba. koju je francuski orijentalista Francois Toussaint pronašao u sudanskom gradu Tombuktuu a potom objavio u poznatom èasopisu Mercure de France. gdje je drugovao sa Antonom Gustavom Matošem. i on je.) jednu pjesmu kordovskog pjesnika Ibn Zajduna /1003. trebao da popuni prazninu koja je nastala "prestankom izlaženja našeg prvog zabavnog list Behara pa privremenom obustavom Gajreta. ureðivao je Musa Æazim Æatiæ /prva dva godišta/ a zatim. Ovo bi bio i prvi sluèaj objavljivanja jedne hispanoarapske kaside u našim krajevima. od Evropljana ovamo zaluta katkada Mjesnicki.1908.èasopisa i obimnost pišèevog djela. bar do godine 1913. prosinca 1913. do mjeseca svibnja 1914. treæe. na primjer. godine pojavila duga rasprava nepoznatog pisca Panislamizam i panturcizam koju je Salih-beg Bakamoviæ preveo sa francuskog u više brojeva ovog èasopisa. arapske i stare literature /kod potonje koliko se ne bi kosilo s programom lista/". Iste godine A. ali je napor bio tu. Stoga u Æatiæevom ciklusu O ženi nalazimo i pjesmu posveæenu Jeanne d'Arc kao i drugu posveæenu George Sand. da se sam Musa Æazim Æatiæ upoznao sa francuskom poezijom za svoga boravka u Carigradu a kasnije to poznavanje i produbio u Zagrebu. str.Sa pobijeðenima Rat u Trakiji /rujan 1912 . Uredništvo je dalje podvlaèilo da æe list donositi "zatim prijevode iz turske. Tako je. koji je izlazio u Mostaru. Stoga mislimo da je kritièar Sarajevskog lista. On je isto tako preveo sa turskog jednu pjesmu Teufika Fikreta posveæenu Alfredu de Mussetu /Behar . 1913.. shodno njegovom zacrtanom programu.-1170/. /octobre 1912 .svibnja 1912.svibanj 1913/ . Alfred de Mise i gdjekoji drugi. 1913. ali i rezultat. u broju 252 od 1. Tven. Turska lirika je ipak tu. Ovaj èasopis koji je izlazio dva puta mjeseèno od svibnja 1912.. to nije dozvoljavala.mai 1913/ . Muhamed Bekir Kalajdžiæ donosio bi ponekada i tekstove prevedene sa francuskog. Kao posljednji meðu muslimanskim èasopisima preporodnog perioda pojavio se /Biser.u kojoj je francuski vojni dopisnik opisivao dogaðaje i ratna zbi67 . U Biseru se.

svog prethodnika na mjestu ravnatelja Dar-ul-mualimina u Sarajevu. Biser je rad poslao na mišljenje u Zagreb popravivši ga jednim. Njegovi prijevodi sa francuskog u Beharu i Gajretu potièu iz njegovog ðaèkog perioda. Ovo je izazvalo izvjesno razoèarenje pjesnikovo i neku vrst zlovolje jer se uredništvo istog èasopisa žali /Biser. Nedžati/. da je M. Bajraktareviæ Fehim /F. drugi po redu reis-ul-ulema Bosne i Hercegovine. francuskog i engleskog. naši leksikoni prevodilaca ne spominju. 15-16. 9. jer . Prvo što upada u oèi je njihov broj koji je znatan za jednu zemlju koja nije pripadala krugu zemalja u kojoj je francuska rijeè bila osobito zastupljena. Preuredio Sufaru hadži Ahmed efendije Ribiæa. /Biser. Alžiru i Londonu. Završio više pedagoške studije u poznatom zavodu Pedagogium u Beèu.G.ne poznavajuæi francuski jezik . opis prevodilaèke djelatnosti sa romanskih jezika u muslimanskim èasopisima u doba preporoda ali bi on bio nepotpun ako se bar kratko ne bismo osvrnuli na liènosti samih prevodilaca koje. /Biser 14-16/ prijevod jedne duže pripovijesti Jim-Jim.Èeliæ poveo meðu ðacima kampanju protiv Bisera. Bio direktor II osnovne škole /ruždije/ u Sarajevu i Dar-ul-mualimina. Ovaj pjesnik je naime ponudio ovom èasopisu svoj rad o stvaralaštvu Charlesa Baudelairea. Bakamoviæ Salih-beg /Mostar 1885 . Školovao se u svom rodnom gradu Tuzli a zatim i u Carigradu gdje je nauèio francuski. Azabagiæ hadži Mehmed Teufik-beg /1838-1918/. Studirao istoène jezike i književnosti u Beèu gdje je i doktorirao/.1913. u S. I hadži Mehmed Džemaluddin-efendija Èauševiæ. u nakraæim crtama. To bi bio. Jedan od osnivaèa i pokretaèa Gajreta. da ga pogleda. Prevodio sa istoènih jezika. nažalost.Breza 1940/. Orijentalist. Matošu. / Sarajevo 1889.È. tada veæ reisu-lulema. djelo danas nepoznatog pisca . objavio je na samom poèetku godine 1914. èini nam se.mi se bojimo. Meðu njima treba izdvojiti: Aliæehiæ Salih Emin. suviše oštrim i neprimjernim komentarom: M.-1970. Zanimljivo je da je upravo jedna francuska tema izazvala zlu krv izmeðu pjesnika Mustafe Èeliæa Garanfera i uredništva Bisera. 1914.vanja iz drugog balkanskog rata koja su sa znatnim zanimanjem praæena u Bosni i Hercegovini.. da taj prikaz nije jednostavno otkle izvaðen i preraðen na naš jezik.A. Delcampa. Potjeèe iz 68 ././. Vjerskoprosvjetni radnik. Vaš prikaz Charlesa Baudelairea postali smo g.

Hadžiæ Osman Nuri: (1869-1937).). die in den damaligen Schulen gelehrt wurde. Bilo kako bilo. sarajevskog kadije. i onaj tekst koji je nosio naslov Primjer francuskog divljaštva . Tako je i Salih-beg uèio gimnaziju i pravne nauke u Carigradu a orijentalnu filologiju u Budimpešti. srpnja 1917. Za boravka u Istanbulu nauèio francuski u dobrim carigradskim školama. svibnja 1915. iz Mostara u Sarajevo gdje nastavlja školovanje. Ivo Andriæ je poznavao taj prijevod jer je posvjedoèio da ga je èitao dodajuæi pri tom lakonski: "A o uticajima nikada ne treba raspitivati kod pisca. SKZ 470./. Prevodio sa francuskog pod vlastitim imenom i pseudonimom Muharremi Vamin. Zbog svoje prosrpske orijentacije prelazi godine 1911. Tako smo stigli do konca ovog rada. Njegov otac hadži Jusu-beg školovao je svoja tri sina u Carigradu. 69 ./. Ljubo Jandriæ. 1987. Prevodio je sa francuskog i turskog. Trgovaèku akademiju završio u Mostaru i licej u Sarajevu.-1918. koji je danas izgubljen i za koji oni misle da se sada nalazi u Skoplju. možda i rumunjskog. Sarajevo 1938.Sarajevo 1972. i Petranoviæ Andro Frank kao i Ela Kranjèeviæ. die er gut kannte.."12 Bjelevac Abdurezak Hivzi /Mostar 1886. Èauševiæ hadži Mehmed Džemaluddin-efendija /Arapuša 1870. Poslije završene medrese u Bihaæu otišao na školovanje u Carigrad. Sa Ivom Andriæem. Sin Sulejmana Ruždi-efendije. Sariæ Ismet roðen u Mostaru. U ovo doba muslimanskog kul12. gdje je nauèio francuski. Uz turski i arapski. erlernte er privat franzšsich und befasste sich mit der Literatur aller dieser Sprachen. Prevodio sa francuskog. Preveo je u broju 127. Kuloviæ Esad-efendija (Sarajevo. koje je uèio u tadašnjim školama. 89.Mekteb-ihukuk. Uz njih su u Beharu prevodili sa francuskog. str. u jednom èlanku povodom njegove smrti: Ausser der turkischer.ugledne i stare mostarske obitelji Bakamoviæa. èetvrti reisu-l-ulema muslimana BiH. Pjesnik. Sarajevskog lista od 17. Prema svjedoèenju njegovih roðaka ostavio je jedan obimni èetverojezièki rjeènik srpskohrvatsko-persijsko-tursko-francuski.Muèenièka smrt Sulejmana Halebije za koji neki misle da je poslužila Ivi Andriæu kao osnovica za onu poznatu scenu nabijanja na kolac opisanu u romanu Na Drini æuprija. . 1854. Autor zbirke pjesama Iz zveke sindžira. kako smo to veæ podvukli. Suradnik Gajreta. privatno je nauèio i francuski ili kako kaže Bosnische Post 165 od 24. gdje je uz vjersko školovanje na Mekteb-inuvvabu završio i pravni fakultet . književnik i publicist studirao prava u Beèu i Zagrebu. Beograd. arabischen und serbischen Sprache.

oslušnu i odjeci koji su dolazili sa Zapada. Muslimani koji su prevodili sa francuskog. Midhat Šamiæ. laho objašnjiva. Hifzi Bjelevac u drugoj seriji ovog èasopisa /Biser od 1-15. turske. Za Behar koji je kronološki bio i prvi./. Ostali domaæi sinovi bili su lišeni te moguænosti. kolovoza 1918. ma kako to na prvi pogled paradoksalno izgledalo. Gajret je veæ bio jedan dalji korak unaprijed. Prevodilaca meðu Muslimanima.turnog preporoda djelovala su tri èasopisa i u sva tri pojavljivali su se prijevodi sa francuskog i rjeðe sa talijanskog jezika. Francuska književnost. bilo je više. Stoga je i malo prevodilaca sa ovog jezika iz redova ostalih Bosanaca." U osnovi taèna tvrdnja. oni se ne spominju ili se malo spominju. Biser../13 zakljuèuje da je "srazmjerno malo uèenika ovaj jezik uèilo i nauèilo. po broju prijevoda. gdje je pohaðao dobre zavode u kojima je francuski bio veoma zastupljen pa su oni tamo imali i priliku da ga dobro nauèe.. Po broju prevedenih pisaca i njihovoj književnoj vrijednosti on bi mogao da se poredi sa Bosanskom vilom. 1975. koja je doduše mnogo duže izlazila /1885. 46. da se uz zadržavanje prisustva duha i tekstova tri velike islamske orijentalne književnosti. i on bi bio. bolje prevode sa francuskog od ostalih. moglo bi se reæi da je predstavljao utjelovljenje nekih težnji.-1914. ponekad samo fakultativno-obligativan predmet.. Meðutim. Tako Midhat Šamiæ u svom obimnom radu Francuska književnost na stranicama književnog èasopisa Bosanska vila /1885.1914. buduæi pisac prve francuske gramatike iz pera jednog domaæeg sina i Risto Džepina iz Banje Luke. kako smo veæ vidjeli. Odatle i Bakamoviæev prijevod Panislamizam i panturcizam ili Bjelavèev osvrt na knjigu Georgesa Remonda koja je govorila o borbama u Traciji za vrijeme drugog balkanskog rata. 70 . arapske i persijske. Najveæi broj njih se školovao u Carigradu.. Ova èinjenica je. reklo bi se ne toliko samo književnim. nego i onim koje su se ticale neposredne aktualnosti vezane za islam i muslimane. Sarajevo. neki njen muslimanski pandan. i posebno malo obrazovanih ljudi u Bosni i Hercegovini ga je poznavalo i znalo. Dušan Tamindžiæ iz Mostara.230/. nego su ovaj jezik uèili u domaæim gimnazijama gdje je on bio samo jedan od predmeta. koju je ipak trebalo dopuniti ili pak ublažiti konstatacijom da je ipak meðu Muslimanima bilo ljudi i koji su ga dobro 13. shodno svom programu njegovao je islamske teme ali je bio otvoren i europskim. meðutim. str. str. Radovi LVI Odjeljenja za književnost i umjetnost knjiga 2. Kratkoæa njegova izlaženja ne dozvoljava da se kaže kakav bi bio njegov dalji profil ali bi svakako francuska književnost bila zastupljena kao što pokazuje i prijevod jedne pjesme pjesnika de Bayea koju je pod naslovom Ja te ne ljubim objavio A. ANUBiH. tako da ih možemo nabrojati na prste jedne ruke: Jelena Æoroviæ.

One should mention here as the most diligent translators: Salih Emin Aliæehajiæ. the contribution 71 . French. French would signify "a common European language". for the fruits of the French culture and the achievements of its literature. seen in this light. a certain Arif effendi would start to teach French in the ruždija after having obtained the legal permission from the Sultan. Mehmed Šaæir Kurtæehajiæ complained in the Sarajevski Cvjetnik for not having had the opportunity to learn. Abdurezzak Hivzi Bjelevac. respectively. ipak je doprinos muslimanskih prevodilaca sa francuskog bio znatan jer su oni publici jednog malog europskog naroda širom otvarali vrata ove velike zapadnoeuropske književnosti. and since there was no certain will that would channel these translating efforts towards the directions desired. was not a sudden thing that occurred only after the Austro-Hungarian troops occupied Bosnia and Herzegovina in 1878. In 1869. Many years before the event. Hajji Mehmed Tevfik beg Azapagiæ. a certain lawyer Henri Massieu de Clerval would travel through Bosnia. During the period of the Bosnian Moslem cultural revival. and. a teacher in one of the secondary schools in Sarajevo (ruždija). among other things.znali i sa njega dobro prevodili. Esad effendi Kuloviæ and Ismeta Sariæ. In the end. as a true lover and connoisseur of French literature. who has learned to speak French in Paris. He spoke with zest about a certain Mustafa effendi. there were three periodicals that published the translations of literary texts from French. Salih beg Bakamoviæ. Translations from French and Other Romance Languages in the Bosnian Moslem Journals in the Time of Revival The interest of the Bosnian-Herzegovinian Moslems for everything that have been taking place in the West. From that time on. which was the language mostly spoken at the time. Gajret and Biser. The majority of these translators learned French during their school years in Istanbul. one should also mention that although the translation from the French in these Moslem journals was not a systematic activity. Mehmed Džemaludin Èauševiæ. Signe du temps! Mada u prevoðenju sa francuskog u ovim muslimanskim èasopisima nije bilo nekog sistema ili neke volje koja bi usmjeravala ove prevodilaèke napore u nekom željenom pravcu. These journals were Behar.

72 .of these Moslem translators could be seen as considerable. They managed to have the gates of this great Western European literature wide open to the readership of a small European nation.

Ona je preko tih glasila nastojala povezati najrazvijenije kulturne tekovine Zapada i Istoka. U tu svrhu one su pokretanjem razlièitih publikacija i na drugi naèin budile nacionalnu svijest. preko kojih je djelovala na svijest i osjeæanje svojih pripadnika u pravcu njihovog nacionalnog buðenja. Utoliko je njena specifiènost bila u tome što je imala podjednako razumijevanje i osjeæanja za kulturne tekovine orijenta i okcidenta. dotle su ti narodi stenjali stagnirajuæi povijesno pod okovima poznog feudalizma Austro-Ugarske. U njima su se naroèito budile intelektualne snage protiv postojeæeg društvenog stanja. nastojeæi na razlièite naèine da izazovu promjene tipa onih koje su bile izvršene u zapadno-evropskim zemljama. Naime. i 1913. Dok se razmah kapitalizma na Zapadu oèitovao u formi širenja kolonijalizma. koja je bila sve izrazitiji pokretaè lokalnih nacionalno-oslobodilaèkih pobuna i ratova u sjenci velikih sila. èime se ne mogu pohvaliti ostale naše nacionalne inteligencije kako zbog svog robovanja hrišæanskom duhu tako i zbog neprijateljskog raspoloženja prema orijentalnim 73 . što je poèetak našeg stoljeæa obilježilo ratnièkim. Sarajevo NJEMAÈKA KNJIŽEVNOST U MUSLIMANSKIM PREPORODNIM ÈASOPISIMA 1900.-1918. Pod austro-ugarskom i turskom okupacijom u tom razdoblju budila se muslimanska inteligencija.Redžep Jahoviæ. japansko-ruskog rata 1905. Turske i Rusije. Ona se posebno manifestirala kod naroda još uvijek pritisnutih poznim feudalizam Austro-ugarske monarhije. Utoliko prije što su svi ratovi na zapadu i istoku znaèili uvod u prvi svjetski rat. Osmanske imperije i ruskog carizma koji su ih stezali poput željeznog oklopa u vrijeme uspona kapitalizma ka imperijalizmu u zapadnoj Evropi.. koje su Englezi vodili protiv Bura u Africi. od burskih ratova 1900. Naše stoljeæe poèelo je burnim i po mnogo èemu radikalnim promjenama koje su bile izraz buðenja svijesti. god. pokreèuæi listove i èasopise. godine došlo je do prvog svjetskog rata 1914. godine i balkanskih ratova 1912. što se sa zakašnjenjem budila na prostorima evro-azijskog kontinenta. Tako su razvijenije kapitalistièke zemlje izazivale imperijalistièke ratove radi kolonijalnog porobljavanja kolonijalno još nepotèinjenih naroda kada su ti narodi poduzimali nacionalno-oslobodilaèke ratove. Pod uticajem industrijske revolucije u tim zapadno-evropskim zemljama sa poletom kapitalistièkog razvitka u njima budila se nacionalna svijest naroda koji su èeznuli za nacionalnim osloboðenjem i nacionalnim ujedinjenjem bez kojih je bio nezamisliv kapitalistièki razvitak.

preko tih èasopisa se takoðe željelo približiti Zapad ne samo Muslimanima veæ i drugim jugoslovenskim narodima i Muslimane posebno ovim posljednjim upravo posredstvom literarnog stvaralaštva muslimanskog naroda. društvenim i historijskim prilikama toga perioda. Naroèito je izrazit cilj èasopisa Behar da se izmeðu ostalog približi muslimanski živalj BiH Zapadu i da se u njegovoj narodnoj bitnosti pokaže specifiènost kao spona izmeðu istoka i zapada.kulturama koje nisu poznavale. muslimanskog èasopisa za pouku i zabavu. Ipak. god. poznatih i manje znaèajnih autora iz književnosti i narodnog stvaralaštva evropskih i azijskih naroda. novele. i Biseru. Gajret i Biser bez pretenzije da u tome budem iscrpan s obzirom da nisam raspolagao njemaèkim izdanjima iz kojih su raðeni prevodi na naš jezik. U tom njihovom nedostatku moguæe je prepoznati izvor za njihovo nedopustivo zapostavljanje i nipodaštavanje svega što je muslimanska inteligencija uèinila na povezivanju Istoka i Zapada u ovim našim prostorima. god. i uprkos spoznaji da su ti evropisi svojevrsno ogledalo svog vremena.. otvara snažan književni pokret Muslimana u BiH u vrijeme austougarske vladavine. ne ulazeæi u tu dimenziju tematizirane problematike. a što nije bilo u suprotnosti sa politièkim i drugim interesima austrougarske vlasti. proza. onda je razumljivo potcjenjivanje i negiranje svega što su Muslimani stvarali. 1912. drama) sa njemaèkog na naš jezik. posebno njemaèke. No. BiH se nastoji ograditi u ovim èasopisima prema negativnim sadržajima 74 . koji se nije mogao oblikovati u kulturnom i prosvjetnom pogledu nezavisno od evropskih književnosti i njihova uticaja ne samo na intelektualne krugove nego i na muslimanske mase na ovim prostorima i šire. na ove prostore. ruskog i engleskog jezika nastavlja se i u Gajretu. želim ovdje ukazati na sadržaj i karakter njemaèke književnosti u èasopisima Behar. ta posebno prevodilaèka aktivnost sa njemaèkog. Naravno. premda u ovom posljednjem nešto manjeg intenziteta. drame. zajednièki im je cilj književno-publicistièko prikazivanje muslimanskog narodnog života. francuskog. Ako se tome doda tendencija prije svega velikosrpske. što je uslovljeno politièkim. tradicijom i obièajima. god. osnovanom 1907. Na to sugeriraju i prevedeni tekstovi iz razlièitih književnih rodova (lirika. Sa svojim slovensko-orijentalnim nasljeðem. ukljuèujuæi i prevoðenje gotovo svih književnih vrsta i rodova: lirike. ali i hrvatske buržoazije da asimilira Muslimane u svoje nacionalno biæe. Ako se osnivanjem Behara. 1900. što svjedoèi o prodiranju evropskih književnosti. epigrama i dr.

kao ponovno otkriæe njemaèke narodne poezije. na tradiciju. išlo se i u izboru lirike sa njemaèkog bez plana i programa zbog èega je izostao "pregled oblika duhovnih i poetskih vrijednosti"1 date književnosti. Tamo je prevedeno devet pjesama i to: šest Heineovih. Nivo prijevoda je takve umjetnièke i pjesnièke vještine da se. Behar. to nije išlo na štetu prezentiranja književnih radova na hrvatskosrpskom jeziku. Primjer za to su prijevodi njemaèke lirike u Beharu. osim malog izuzetka. Svjetlost. 75 . Ove dvije pjesme nisu sadržane u Knjizi pjesama (Buch der Lieder) 4. o èemu svjedoèe prevodi razlièitih literarnih vrsta u ovim èasopisima.3 koju je preveo Munib Osmanagiæ pod pseudonimom Narcis. kod prevoda sa drugih jezika. 20 i 21. želeæi da suzbije strani uticaj i oèisti naš jezik od stranih izraza. od kojih èetiri iz poznate Zbirke pjesama ("Buch der Lieder") i po jedna pjesma od Petera Roseggera. 2. posebno njemaèkih. Friadricha Ruckerta i Augusta Grafa von Platena. 326-327. koja se javlja sa romantizmom. Minerva.-1910. Buch der Lieder. Leipzig. romantièarske. Da bi se èitalaèkoj publici Behara makar djelimièno doèarala Heineova Knjiga pjesama. 1971. jer je on najznaèajniji njemaèki lirièar izmeðu romantizma i realizma. br. prevoðenje èetiri pjesme povjereno je pjesniku Silviju Strahimiru Kranjèeviæu: Èemu usamljena suza. Mladalaèke patnje (junge Leiden) Heinricha Heinea (1797-1856) mogu se uzeti. str. a istovremeno nastoji udovoljiti zahtjevima novog i savremenog. 22-23. Sarajevo. Buduæi da je njemaèki jezik ulazio u program srednjoškolskih predmeta.-1908. inaèe. premda je brojne metafore èine alegoriènom u prenošenju pozdrava voljenoj dragoj. Behar 9. Povratak. èemu se suprotstavio Behar svojim produktima. br. Slièan sadržaj i formu ima i pjesma Pozdrav. Pjesme sadrže. Behar 10/1909. 3.92. s obzirom na svoju orijentaciju. stièe dojam da se ne radi o prijevodu. Taj dojam se potvrðuje prilikom poreðenja prijevoda sa originalom. str. èitajuæi ih.zapadne civilizacije. kako se to osjeæa u nekim prevodima. Odsjaj mora prostirao se daleko. Pjesmin pozdrav2 je njegova prva u Beharu prevedena pjesma. Meðutim. Behar 8/1907. želeæi pri tome da prilagodi i adaptira produkte zapadne kulture svojim potrebama i dovede u sklad sa domaæom etikom. 20. 1. ali i vjeèno u lirskoj pjesmi obraðivane motive: priroda. ljubav. br. Verlag der Literaturwerke. njegov uticaj na naš jezik bio je veoma veliki. èiji je sadržaj tradicionalan. 4. Kad proðem pored tvoje kuæe5. 1908/1909. Muhsin Rizviæ. Istina. 5.

str. U svojem stvalaèkom književnom radu Ruckert se oslanja na rokoko i klasiku. 8. vjerovatno Fehima Bajraktareviæa. ima neprolazne vrijednosti moralnog nazora na svijet u odnosu djeteta prema roditelju. Buch der Lieder. U njoj je vjeèita dijalektika života svojevrsna poruka ljudima da život shvate kao borbu i neminovno smjenjivanje dobra i zla. ali i bogatstva raznih vrijednosti i velièine. ali posebno na romantiku (ton narodne pjesme.6 Pjesma Naše srce7 Petra Roseggera (1843. Poslije objave ciklusa soneta u osjeæajno-romantièarskoj tradiciji i patriotskih pjesama protiv Napoleona sa puno retorskog poleta poveæava se njegova pjesnièka slava objavom Istoènih ruža (…stliche Rosen) 1822. što je dokaz da je Heine autor pjesama i u narodnom tonu. pjesnika borbenih soneta (Geharnischte Sonette). višestrukog njegovatelja forme. br. pohvala skromnosti i èednosti kao i davanje prednosti orijentalnim motivima i formama u odnosu na antièke. 313. te je poznata njegova zbirka te tematike Proljeæe ljubavi (Liebesfruhling). 20.. stoljeæa poredili sa Goetheom. on je osim toga i pjesnik soneta. a 1841. U svijetu po Roseggeru ima dosta niskosti i podlosti. Nije beznaèajno napomenuti da je Friedrich Ruckert bio profesor za orijentalne jezike na Univerzitetu u Erlangenu 1826.(. Pored pjesama Rosegger je poznat i po manjim prièama.. godine u Berlinu.. br..). pjesama slobodnog ritma. veselog i tužnog. 76 .i makam . a da i sam nije bio autor ljubavnih pjesama. prošlost. Sinovlji dug8 Friedricha Ruckerta (1788. a osim toga njegova Knjiga pjesama spada u "najljepše bisere svjetske književnosti".sjeæanje na nju i njenu prolaznost. U svjetskoj književnosti Heine je poznat izmeðu ostalog i po pjesmama nepomuæenog odsjaja. Behar 8.mjestu-Einleitung-uvod).n. metaforièki slika životnu realnost. za koju je pjesnik bio intimno vezan i èiji opisi ljudi odišu umjetnièkom snagom i humorom. 7. Sve ove konvencionalne motive sa simbolikom ljubavi nalazimo i u našim narodnim pjesmama.-1866.n. Inicijator je gazela . Približavanjem ori6. Otuda nije sluèajno što su ga u svoje vrijeme neki znaèajni teoretièari 19. ako se izuzmu neke satiriène i podrugljive pjesme sa izrazito ciniènim tonom.forme orijentalne lirike u njemaèkoj književnosti i zagovornik èiste rime. Meðutim.) iz Štajerske. 313. Teško bi bilo zamisliti takvog poznavaoca orijentalnih jezika i lirike. koje je i Goethe pohvalio. pisanim u duhu narodnog jezika i tematski vezan za zavièajnu idilu. što je upravo prepoznatljivo i u navedenoj pjesmi. majstorskih balada i satiriène epike. Behar 8.-1918.. što se istièe u predgovoru pomenutog izdanja.1907/1908. 20. svijetle i mraène strane života. str. u prijevodu Fihma Nedžati.1907/1908.

god. Neka i ti stihovi iz davnih vremena. str. uprkos njegovim odama klasike i dilemama. koje je zajednièko svim narodima i svim vremenima. u tuðini na obali kod Buzeta. Pored lirike prevoðenje i objavljivanje novela obrazloženo je u drugom dijelu programskog èlanka Behara: "No koliko je pjesma sapeta svojom formom i silnim pravilima poetike. pažnje i uzvraæanje ljubavi sina roditeljima.jentalne lirike njemaèkom govornom podruèju stekao je velike zasluge za prosvjetu svoje zemlje. perzijskog i arapskog. Njegove pjesme Hafizovo ogledao (Der Spiegel des Hafis) objavljene su 1822. 77 . Dobar pripovijedaè isprièa nam dogaðaj ili istinit ili izmišljen. sonet. neèemu uzvišenom. br. što se može porediti sa slobodnim letom orla u nebeske visine. S obzirom na najjaèu vezanost Behara za orijentalne prevode s jedne i malog broja Nijemaca. radi èega mu je objavljen prevod pjesme Sinovlji dug. a Nove gasele (Die neuen Ghaselen 1823. objavljena 1822. a èemu se nijedan nazor na svijet. Historijska balada Grob u Buzentu (Das Grab im Busento)9 Augusta Grafa von Platena (1796-1835). što Ruckert hoæe da ovjekovjeèi. Platenove historijske balade krasi bogatstvo formi i snažna lirska izražajnost. veæ na neèemu iznad toga. Fehim Bajraktareviæ vjerovatno. Iz gore navedenih razloga Ruckert je morao biti dobro poznat ne samo prevodiocima veæ i tadašnjem uredništvu Behara. god. Tematika i sadržaj pjesme se slažu sa tim oblicima u Kur'anu.1907/1908.. hrabrog mladog vojnika. 23 i 24. i ima za predmet sahranu Alarika. Podstaknut svojim istraživanjem orijentalnih jezika i lirike Ruckert se istinski bavio slobodnom pjesnièkom preradom i prevoðenjem orijentalne lirike. Svojom preradom i prevodima sa orijentalnih jezika htio je do starog ovekovjeèiti ono istinsko. što se može smatrati uticajem orijentalne književnosti i islamskog nazora na svijet.365-366. romanskom i orijentalnom metrikom (oda. Patetiènost i èežnja prožimaju liriku ovog subjektivistièkog elegièara. prevod Fehim Nedžmati. poznavalaca orijentalnih jezika i književnosti s druge strane to poetsko stvaranje nepobitno dokazuje da su se i neki veliki Nijemci interesovali u to vrijeme za orijentalnu književnost. Behar 8. bude pouka i opomena nemoralnim ili bezobzirnim u ovim vremenima sa veoma niskim moralom. Prevodio je sa Sanskrita. majstorski vladajuæi strogom antièkom. Kao i Friedrich Ruckert Platen njeguje orijentalne forme lirike predromantièarske i postromantièarske tradicije. To je ono staro. Kao aristokrata i duhovnik usmjerio je svoju liriku ne samo ka graðansko-ljudskom. to "staro". gazela). hebrejskog. u pripovijetki su takorekuæ slobodne ruke. Inaèe. u kojoj je tradicionalan motiv obaveze. niti bilo koja religija ne bi suprotstavili. 9.

263. Plava ptica11 (prevod Hajdar Fazlagiæ) od anonimnog autora predstavlja simbolièko-alegorièku prièu o ptici. 78 . u potpunosti se uklapaju u programska naèela Behara. ukoliko misli da opstane. možda prepatio nešto itd. jer æemo i sami tako biti zaštiæeni i nagraðeni. br. Behar.nosi u sebi i neko iskustvo. da se onako dogodilo. vrline da pohvali. Borba za pravdu i pozitivne karakterne osobine malog. Behar 2. koja se po spoljašnosti razlikuje od ostalih ptica. anonimnog autora i prevodioca na njemaèki jezik pokazuje pozitivni etièki rezultat: ona je "u službi etièkih ideala sreænog porodiènog života. zbog èega je izvrgnuta izrugivanju od drugih ptica. osvoji."14 Glavni motiv je predo10. mjetu str. uspomene iz ratova itd. str. što važi èak i za našu sredinu u ovom teškom vremenu materijalne i duhovne krize. Pa i s druge strane.. 13. što se punim pravom od nas može tražiti. nagraðivanje dobrih djela.. a svaki dogaðaj . ali humanog èovjeka provlaèi se kroz cio sadržaj novele. Muhsin Rizviæ. a mi to njegovo usvojimo. èovjek se mora prilagoditi sredini i životnim okolnostima.str. a sve to proglašava amoralnim zbog suprotstavljenosti interesima vladajuæe klase.1905/1906. 11. str. n. pa to nas zanese. Behar. didaktièki karakter: human biti i prema najneobiènijim u poreðenju sa ostalim. ali uprkos tome njena pjesma ostaje da živi kao djelo trajne vrijednosti. jednom rijeèi bez ikakva troška. To je novela u kojoj se istupa protiv zakona i istovremeno suprotstavlja njihovim donosiocima."10 Od proze objavljene u Beharu prevoðene su iskljuèivo novele i crtice sa njemaèkog na naš jezik. ispravan odnos prema starom i bolesnom roditelju. Ovaki se dogaðaji. a tim sam dvjema èinjenicama navraæaju se èitatelji na pravi put. pouku za onog koji je to doživio. svakom je narodu mila njegova prošlost. 359. i to èetiri od anonimnih autora. a nenaklonost prema škrtima i ucjenjivaèima. inaèe. Kineska novela Punac13. 27. ako ne može biti krunisana itd. žrtvovanje èovjekove buduænosti. neuzvraæanje ljubavi. 17. prevod Sulejman Mursel. u kojem muž i žena èine skladnu radnu i emocionalnu cjelinu. 6. br. Tradicionalni motivi ljubavi i prijateljstva.ali je na dlaku sve moguæe. 38. Novela ima. osjeæaj za pravdu i humanost prema èovjeku u nevolji.n. 12. koji takoðe u sebi kriju neku nauku.1901/1902.razumije se . Lijepoj je pripovijetki i romanu zadaæa osim toga još i to: da mahane ljudske prikaže da su zle kao i što jesu. 23. Behar 2. Ako mu to dozvoljava priroda biæa. Hiljadu srebrnjaka12 od anonimnog autora preveo je Hajdar Fazlagiæ. 1901/1902. mogu i u drami obraditi.

Behar 1910-1911. i oboje su u neprekidnom lancu smjenjivanja. Rizviæ. a porodica mu tragièno završava. 16. 28 (Lavina) 17. jer bez dolaska lavina nema žrtava.dreðenost ljudske sreæe. s. godine shvata aktuelnim. 79 . Brea. u kojoj smjena zime proljeæem simbolizira buduæe revolucionarne preobraženje. 361.i zla . br. slièno šarenom cvijeæu. 1905-1906. prevod sa njemaèkog jezika Muharem Dubraviæ. bori se i umire sa njom. Behar 6. mjetu.zima i snijeg . s. Postavlja se pitanje kakva je velièina èovjek u toj prirodi i daje stvarni odgovor: "Èovjeèja je duša samo jedan atom ove prirode. ali se ona ne osjeæa. na što se i u ovom sluèaju želi skrenuti pažnja èitalaèkoj publici bez obzira na svu tragediju i povratak osuðenika na zatvorski naèin života.simbolièna je pobjeda nad zlim.1905-1906. Smjena ova dva godišnja doba je uništavanje i obnavljanje prirode. 23 i 24. vijeka. ona živi. br. te stalna kontrola igraju bitnu ulogu po napredak porodice. Behar. didaktièka strana novele posebno dolazi do izražaja u odgoju djece. Behar 6. Autor crtice je želio pokazati nehumanost rukovodeæeg osoblja u zatvoru s jedne i posljedice koje snosi osuðenik s druge strane. n. nezavisno od toga da li èovjek to hoæe ili pak ne. kojem amnestija ništa ne znaèi: on je u zatvoru fizièki i psihièki skrhan. èak i onda kada se radi o ljubavi. ima za glavnu liènost osuðenika. 21. koja se mora prihvatiti i njeno postojanje priznati. 27. Behar 1910-1911.325. ali ni proljeæa. s njemaèkog je preveo Idrisi Sabri. Crtica Amnestija17 od M. str. Iz tog razloga svi ljudski pokušaji su nekorisni i uzaludni.str. superiornost muškarca postoji. 18.sunce i proljeæe . 14. Osim teškog i oskudnog života. br. sa kojima dolazi novi život. br. siromaštva itd. koji pripada naturalistièkim pripovjedaèima ranog perioda veoma je karakteristièna za kraj 19.n. 245. 2. To je dijalektika prirode i društva sa nužnim preokretima. a posebno o onoj izmeðu srodnika (jer je takva ljubav moralni prekršaj). Kao naturalistièki pripovjedaè Hollaender je poèeo prikazivanjem nemoralnog stanja berlinskog društva. novela sadrži elemente didaktièkog karaktera: strpljivost i mudrost uèenja na tuðem iskustvu olakšavaju èovjeku život. 2. pravednost i nježnost.s. Djela naturalistièkih pisaca obrazovano graðanstvo od 1900. pri èemu zlo uzima manje žrtve da bi se pokazala pobjeda dobra. odnosno njena podvrgnutost sudbini. 15. odmjerenost u zahtjevima. ako to nije predodreðeno sudbinom."16 Borba dobra . Lavina15 je alegorièna prièa anonimnog autora. Pozitivne konvencionalne osobine oba supružnika u harmoniènom braku posebno su istaknute. Novela Pretraga18 (prevodilac Sulejman Mursel) Felixa Hollaendera (1867-1931).

361. 11-14. godina u vremenskom periodu od dva dana. Behar 6. Vrijeme ranije je 1807. a prevodioci u muslimanskim preporodnim èasopisima BiH bili su Muslimani sa dva izuzetka. koji bi ga otjerali u smrt. 20. br. èime se da objasniti da je pretežan dio prijevoda s evropskih jezika bio s njemaèkog. Prekinuta drama Selim III u pet èinova. 23 i 24. objavljena je u dva prizora. Tema radnje su odnosi u braku sa naglašavanjem ljubavnog tona na muškarcu i zalaganjem za tradicionalnu superiornost muža nad ženom. Ljubav i odgovornost prema djetetu su jaèi od svih drugih motiva. podmuklost. Prevedena proza s njemaèkog jezika u Beharu nema dovoljno izoštrenog kriterija izbora. br. Poslije okupacije od strane austrougarske vlasti otvoren je veliki broj srednjih škola u BiH. Behar 11. te su birane ozbiljnije pouène teme.odgojne sadržine. br. uloga sudbine. Anonimnost autora novele i neraspolaganje odreðenim izdanjima onemoguæili su mi da se ovog puta pozabavim lingvistièkom analizom prijevoda. strpljivo i stoièko podnošenje svih mraènih strana života pa i prirodnih pojava ukomponovani su u sadržaj novele. pa je logièno da to vodi porodicu u materijalnu bijedu i konaèno propast. 1905-1906. naglašava19. 80 . èiji je autor Murad Efendi.s. Nasljedni faktor. u kojima je izuèavan njemaèki jezik. Leonarda Meericka (London) ima za predmet biografiju siromašnog pisca. Da bi se bolje uklopili u idejni program Behara prevoðena proza je etièko. 21. 1905-1906. Književni prijevodi s njemaèkog u zavisnosti su od obrazovanja i kvalifikacije prevodilaca. Behar 6. koji od honorarnog rada ne može da preživi sa ženom i djetetom. lakovjernost odudaraju od tradicionalnog kodeksa o harmoniènom braènom životu.Superiornost žene u braku. èime se naglašava didaktièki element novele.21 Tema je otpor u janjièarskim redovima iz vremena reformisanja vojske i administracije u turskoj carevini pod sultanom Muradom III. jer im je bio cilj da se èitalaèka publika kroz zabavu pouèi. 2.20 Prijevodi drame u Beharu manje su zastupljeni u odnosu na ostale literarne vrste. s njemaèkog preveo Muharem Dubraviæ. Oni su bili više zainteresovani za motive (ideje) i sadržaj skoro svih literarnih vrsta s njemaèkog na naš jezik. a prevodilac je S. odnosno upozori na neke elemente neodgovarajuæeg morala i pogleda na svijet. koju je sa francuskog na njemaèki preveo Otto Randolf. Novela Život ili smrt19. a s njemaèkog na naš jezik Sulejman Mursel. njena kratkovidnost. Put kroz prozor22 je komedija jednoèinka francuskog autora Skriba i Lemoana. naivnost. Konjhodžiæ. 1910-1911. Komedija ima pouèni karakter za tadašnju èitalaèku publiku. duhovitog i zabavnog karaktera. 22.

njena taktiènost itd. udovoljavanje željama žene i poslušnost prema njoj. 81 . podnošenje teškoæa. Da bi se upotpunio sadržaj Behara folklorni program se prostirao i na poslovice. raskorak izmeðu želje i realnosti. prirodnim naukama. uobraženost žene. siromaštvo. nespretnost. nepretjerivanje u odijevanju. bio epigon i pisao je prigodne pjesme. stihove oproštaja i èeznuli za pri23. suprotstavljajuæi se tehnici. Lingg je. osuda rata. godine u Beharu je objavljeno ukupno 168 sa njemaèkog prevedenih aforizama i izreka. svjesnost donošenja sudova o drugima.-1911. inaèe. godine u Gajretu su prevedene èetiri umjetnièke pjesme. jeseni.-1914. U njima se izmeðu ostalog istièu: bezvrijednost laži i važnost istine. Oni su. pjevali melanholiène pjesme o veèeri. patrijarhalna shvatanja o braku zloupotreba ispoljene ljubavi od strane žene. negativan uticaj lošeg.). Radi zadovoljenja rastuæih graðanskih potreba za obrazovanjem minhenski s pobrinuli su se za njihovo zadovoljenje i tako su njihovi proizvodi preplavili literarno tržište. skromnost. ljubavi. nekorisnost pomoæi neznalici. Od 1900. mržnja. objavljena bez navoda prevodioca. klasièno-romantièarska pjesma vazila je kao idealna pjesnièka forma. nepoštovanje braènog druga (muža). malograðansko ponašanje sredine prema mladim braènim parovima. sebiènost tvrdice. žena kao zagonetka. kratki vijek zaljubljenosti. bezvrijednost znanja bez razuma. èiji su èlanovi oponašali mnoge literarne pravce i strujanja. Od 1910. Od toga je trinaest sakupio izvjesni Selim. sreæa. tolerantan stav prema novom. a Poslanik . dobro upoznavanje žene prije braka. prilagoðavanje novom vremenu i uslovima. oslobaðanje od svojih negativnih osobina. jesu elementi koji upuæuju èitaoca na negativne ili pozitivne odnose i postupke u životu. Pošto je nakon 1848. Gajret 6. 1913. politici istorije i civilizacije. Povratak pjesnika klasicizmu znaèio je njihovo bježanje od politièke i socijalne aktuelnosti. umišljenost. izreke i aforizme. miješanje starijih u brak mladih. od kojih je jedna Pjesma Hermanna Lingga (1820. moæ novca. opreznost u izjavama u društvu. Praktièna strana života. i starom. godine uskraæena moguænost razvoja politièkoj lirici. dobijanje koristi i sticanje autoriteta radom.23 pjesnika koji je pripadao minhenskom pjesnièkom krugu. znaèaj obrazovanosti. važnost iskustva itd. slabost pred ženskom ljepotom. br. 155.-1905. neophodnost postojanja obostrane ljubavi. potvrda teorije u praksi. nemoguænost udovoljavanja zahtjeva svima. 4 i 5.Sulejman Mursel. neblagovremeni stav u postavljanju zahtjeva supruzi i istrajnost u njima. raðanje gluposti i genijalnosti. otmjenost.juæi znaèaj životnog iskustva i presudnu ulogu razboritih starijih osoba u trasiranju životnog puta mlaðima.

str. tj. Gajret 6. ali i da kao takav ima duševni mir. jer æe svakog prekinuti smrt èekajuæi ga. tipièna je za njegov nihilizam i metafizièki pogled na svijet. 11.. 12. smrti i vremena". br.-1914. Istina. mogao bi se dati odgovor. 1913. 222. redaktor i novinar spada meðu najagilnije figure na prekretnici iz 19. Gajret 6. u 20. Prolaznost realnog svijeta. šta znaèi èovjek i kuda ide. kada se tek pojavljuje istinsko dobro. draga zemljo. 82 . na život poslije smrti. Izvan tih okvira pjesnièkog stvaralaštva nije izlazio ni Lingg. Smræu æe se èovjek uzdiæi. 1. premda izražava tugu za voljenom dragom i sugerira da od ostvarene ljubavi zavisi cijeli napredak i rad pa èak i ljepota prirode i draži proljeæa. ostavljajuæi duboko ispod sebe sve što je zemaljsko i poèivaæe meðu zvijezdama "visoko iznad sreæe. god. br. Friedrich Schiller (1759.24 Otta Juliusa Bierbauma (1865-1910) koji kao spretan autor.vatnim i autonomnim životom. Gajret. 1-3. Skoro da je bio izmeðu naturalizma i impresionizma. s. objavljen jedan prozni tekst. Od poznatih tekstova u Gajretu je od 1900. èija Pjesma tradicionalnog sadržaja nema naroèite umjetnièke vrijednosti.. 24. 1913. Pjesma Arthura Schopenhauera (1788-1860) Vremenu25. dvije novele i dvije crtice. stoljeæe. br. Da li je to traženje za èovjekom grèkog filozofa Diogena. ljubav i mir26 biæe udruženi. ananekreontike biedermajera i narodne pjesme kao i svih umjetnosti i cijelog života. 27. br. 222. jer na zemlji ili nisu postojali ili su bili privremeni. 26. Gajret 7. br. 1913. prevedena pod pseudonimom Faik (Jovan Palavestra).27 Ova Schopenhauerova pjesma Vremenu jasno pokazuje sliènost njegovog pogleda na svijest sa islamskim poimanjem života i smrti. te je interesantna bila za èitalaèku publiku. koji vrijeme guta i time ga lijeèi. U tom duhu je i njegova gore navedena pjesma po sadržaju i formi. 17. 1913. 12. U šestom godištu Gajreta objavljena je pjesma Zemljo. 25.) u pjesmi Znak pitanja28 (prevod anonimnog prevodioca) postavlja pitanje na koje èovjeèanstvo nije dalo odgovor: otkuda je došao èovjek. u želji da ugleda renesansu rokokoa. 1914. pozivajuæi na uživanje i poštovanje svega što èovjeku priroda pruža. str. Gajret 6. Prozni tekst Hermanna Hessea (1877-1962) Oproštaj s prašumom29 je priznanje usamljenosti kada je èovjek odgurnut od drugih.-1805. str. 28. predstavljajuæi time najljepšu sintezu impresionistièkog nijansiranja sa tradicionalnim formama i temama ljubavne i lirike o prirodi. ništa ne znaèi u odnosu na vjeènost. ali ne i šire. 12.

br. Gajret 5. Crtica U balonu32 ima didaktièki karakter: oklijevanje ne vodi uspjehu ni u ljubavi. 5. prijevod Zahir 33. odnosno zbog nemoguænosti rasuðivanja i kontrolisanja svojih postupaka u pripitom stanju uzrok su gašenja jednog života i gonjenja drugog èovjeka u propast. No èitalac treba i nešto da zakljuèi: štetnost alkohola po ljudsko zdravlje i netrezveno ponašanje. koju je s njemaèkog preveo S. 1912. Autor novele Ja ne znam je anoniman. Sariæ. onako se spava") razlièiti su nazori na svijet glavnih liènosti. s. Hotner-Grefe nedovoljno je poznat u njemaèkoj književnosti. jer stoièki podnosi bolest koja ga je skrhala i raduje se sreæi drugih. koje su jasno izdiferencirane. 30. br. 1914. godine u Gajretu je anonimni prevodilac u nekoliko nastavaka prevodio s njemaèkog komediju u tri èina Kuæa lutaka (Puppenheim) Henrika Ibsena. napisao Wiener. lakom ili teškom ishodu ljudskog života. neznalica i neprosvijeæenih prožimaju novelu. 1910. 7 i 8. a posebno nesigurnosti u dobrom ili lošem. 77-78. Kristina Ler (bogata tetka glavne liènosti Norberta) prikazana je kao darežljiva osoba. Sarajevo. želeæi se izvuæi iz socijalne bijede. ako je naša. s. 31. Ljubav kao glavni motiv za sklapanje braka na jednoj i bogatstvo na drugoj ("Kako se prostre.glavni su motivi ovog kratkog proznog teksta. Da bi se pokazao uzoran moral i plemenitost bogatih. 4. Autor novele "Novac"31 (prevodilac anoniman) A. 64-65. br. Ona je za èitalaèku publiku bila ne samo veoma interesantna nego i izrazito znaèajna za upoznavanje makar jedne 29.-1914. Gajret. kojeg je bolest prikovala za postelju. 11 i 12. a prevodilac s njemaèkog je I. Didaktièki elemenat crtice je i u naglašavanju prolaznosti svega. 11. 1912. Gajret 7. 1. O jednom junaku33 je crtica Hansa Landa. Glavna liènost se uporeðuje sa junakom. U noveli je takoðe uperena kritika protiv vlasti. 1914. iako je njeno ostvarenje opet sudbinski predodreðeno. s. Sariæ.30 Moto novele je: "Volja je apsolutna. jer ne traga za motivima koji navode ljude na ovakva djela. Gajret 5. Sarajevo. 83 ." Motiv alkohola i njegov uticaj na nesvjesno ili polusvjesno ponašanje èovjeka i tragièan kraj novele elementi su koji ukazuju na naturalistièke motive. stradanja nevinih u malograðanskoj sredini. I ona je didaktièkog sadržaja: pažnja i osjeæaj ljubavi sina prema roditelju. Gajret. br. 32. jer se nikada ne zna kako æemo završiti. Pregalaštvo i ambicije mladih ljudi iz siromašnih slojeva društva. U razdoblju 1913. novela je socijalnog karaktera i prikazuje materijalne nevolje jedne porodice.Posebno naglašen jak doživljaj prirode i duševno zadovoljstvo koje èovjek nalazi u toj neokrnjenoj prirodi daleko od ljudi .

blisko uèiniti dalekim. god.) je prièa. Od 1912. Izuzimajuæi novelu Maèka mladog mornara.od drama tako markantne i individualne pojave u svjetskoj književnosti kakav je bio Henrik Ibson. Da bi se prikazala tmurna strana iskustva. Devedesetih godina 19. mada radije ostaje pri oèuvanju starog. posebno su u drami naglašeni. nastoji se. socijalni pisac. uživajuæi postojeæe blagostanje. prièa u kojoj dolaze do izražaja fantaziranja. stoljeæa. Ibsen je. Ibsenove drame Per Gint i Brand po dubini misli uporeðuju se sa Goetheovim Faustom.-1914. U tom periodu bio je jedan od najmarkantnijih pisaca. Kao najveæi dramatièar Skandinavije istovrermeno je i jedan od najjaèih pisaca u oblasti drame 19. Biser 1912. jer se rušenje tradicije kosi sa njenim pogledom na svijet. Treba takoðe reæi da je ova komedija po svojim književnim i teatralnim kvalitetima dobila vremenski neogranièenu vrijednost. ili se pak pobuniti i rušiti pod plaštom skrivene licemjerne tradicije i težiti novim vrijednostima. bio je jedan od povoda za objavljivanje na našem jeziku. Iz proze prevedeno je tri novele i jedan prozni tekst korisnih pouka.-1815. Takoðe je prevedeno 59 epigrama. èak i kada bi se saznala neistina koja bi donijela brojne negativnosti: gubljenje ugleda. a da bi se približila stvarnosti. Kritika slabih karaktera. koju je preveo N. 84 . prepuštajuæi svakom da se snalazi u tom lavirintu. stoljeæa bio je najèitaniji pisac. br. S obzirom da je u to doba Ibsenova komedija Nora bila prevedena skoro na sve moderne jezike. èije su se drame izvodile sa nesmanjenim intenzitetom na svjetskim pozornicama i poèetkom 20. glavna liènost se budi iz sna i izvlaèi pouku iz njega. licemjerstvo. Izmeðu ova dva pitanja se nalazila tadašnja inteligencija. slobodni prijevod Sulejmana Mursela. iz njemaèke lirike nisu objavljeni prevodi u Biseru. izazivajuæi buru dopadanja ne samo kod gledalaca na pozornici veæ i èitalaca. Resuloviæ. stoljeæa. predmet pripovijedanja je san. rasipništva skorojeviæa. osjeæaj i iskustvo autora. nastala u 19. I sam Ibsoen je bio u dilemi da li ostati kod starih. dakle. neiskrenost. Nesreænik uoèi nove godine34 Jeana Paula (1763. veæ je višestruko ispreturana./1913. prevodilac ostalih tekstova s njemaèkog na naš jezik za ovaj èasopis bio je Sulejman Mursel. a daleko 34. remeæenje duševnog mira itd. laž itd. koliko i sposobnost pisca da duboko pronikne u ljudsku dušu i njeno bogatstvo. u kojoj se radnja ne iznosi prema logiènom redoslijedu koji èitalac oèekuje. inaèe.4. stoljeæu pod uticajem aktuelnog pitanja ravnopravnosti žene i muškarca. iako ostaje idealista i ne predlaže rješenje teške socijalne krize i konflikata. tradicionalnih vrijednosti i biti miran. i to je ono romantièarsko.

neiskorištenog vremena. život kao uèitelj. br. Crtica Maèka mladog mornara35 anonimnog autora. negativna 35. ima didaktièki karakter. Suprotan tom putu je put tame. br. ima pouèni i zabavni karakter sa motivima koristoljublja i požude za vlašæu. važnost i prolaznost ljepote. koji sanja da je postao oronuli starac uoèi nove godine. blagovremenost poèetka rada. W. Biser 1912. Neodluènost. štetnost nerada i oklijevanja pri zapoèinjanju planiranog posla itd.).-1914. mudrost primjene nauènog. Biser 1912. Neposlušnost prema roditeljima rezultat je odlaska na pogrešan put./1913. Sadržaj je veoma razlièit: nemoguænost mijenjanja prirode èovjeka. Poslanik. upornost. bitnost nasljednog faktora.-1826. plodan put. èak kada se èovjek nalazi i u najnezavidnijem položaju. duševni nemir zaljubljenih. a cilj je da pokaže da na izboru ima pravi.crtica anonimnog autora (H. 85 ./ 1913. i postojanje humanih ljudi u svijetu glavni su akcenti u crtici. na put njegove nesreæe. put davljenja i gušenja. Biser 1912. Pokušaj povratka na pravi put je put povratka u mladost. godine. a prevodilac le N. Mladi èovjek. nesreæe. sreæan. glavna liènost. Resuloviæ. skrhan i noseæi sa sobom bolest i grijeh srca puna "otrova a starosti teškog kajanja". U njima nisu sadržane samo izreke njemaèkog veæ i drugih naroda. 4. kao i podlijeganje uticaju neukih ne mogu voditi željenom cilju i uspjehu.tako bliskim da ih naša osjeæanja mogu obuhvatiti oboje. 15 i 15. Ova pouèna crtica obraðuje san i stvarnost raskršæa života za mladog èovjeka. na pravi i put dostojan pravog života. važnost strpljivost i odluènosti. korisnost štednje i posljedice rasipništva. uloga novca. Nagrada ljudske dobrote./1913. Guša37 . upuæuju na važnost škole za život. 37. prozrivost licemjerstva i lukavstva. odnosno oklijevanje.). br. "zatrovan zmijskim otrovom". u prevodu Sulejmana Mursela. 5. Korisne pouke36 Johanna Petera Habela (1760. pravo tiranina. Veæ je reèeno da je u Biseru objavljeno 59 aforizama u periodu od 1912. a prevodilac s njemaèkog je Sulejman Mursel. zasaðen najraznovrsnijim cvijeæem. kao takva nije mogla odudarati od programa redakcije èasopisa. te crtica ima i didaktièki karakter. cijenjenje èovjeka po duhu i znanju. Johann Peter Habel je poznat kao majstor anegdote sa puno humora i pjesnik o prirodi i njenim živopisnim prikazivanjem. u slobodnom prijevodu Sulejmana Mursela. cijelu noæ bdi nesretan "opustjele duše". 36.

ljubav i njena prolaznost. Pokretanjem Behara 1900. nastojeæi pri tome udovoljiti zahtjevima izazova novog vremena. lijenost kao uzrok siromaštva itd..strana duga. U želji da prevodi imaju tradicionalne sadržaje u pomenutim èasopisima su prezentirani literarni produkti nekih njemaèkih predstavnika epigonalne književnosti. Želeæi istaæi zabavni karakter drama je predstavljena komedijom sa tradicionalnom temom odnosa muškarca i žene u braku i pokretanja pitanja ravnopravnosti žene. nastojeæi da izmeðu ostalog i pokretanjem razlièitih listova i èasopisa izvrše promjene sliène zapadnoevropskim. Svojim literarnim produktima i prevodima pomenuti èasopisi žele smanjiti strani uticaj i oèistiti naš jezik od stranih izraza. posebno njemaèkog. Zakljuèak Na prekretnici stoljeæa sa poletom kapitalizma dolazi do radikalnih promjena koje su izraz buðenja nacionalne svijesti i nacionalnog ujedinjenja na prostorima evro-azijskog kontinenta. Prevoðena literatura sa njemaèkog jezika odgovara programskim naèelima èasopisa. god. Prijevodi lirike su uglavnom prezentirani tradicionalno obraðivanim motivima (priroda. te time nisu zastupljeni literarni pravci i struje u njemaèkoj književnosti niti se vodilo raèuna (sa malim izuzecima) o prezentiranju karakteristiènih djela ili njihovih dijelova èitalaèkoj publici. Kod prevoda sa ovog na naš jezik u izboru se polazilo bez odreðenog plana i programa. koji su udovoljavali programskim zahtjevima redakcije pomenutih èasopisa. Muslimanska glasila žele se pri tome ograditi od negativnih sadržaja zapadne civilizacije s jedne i prilagoditi i odabrati literarne produkte sa zapada u skladu sa svojom tradicijom i etikom s druge strane. prevoðeni literarni produkti nekih 86 . Intelektualne snage se bune protiv postojeæeg stanja. Prevedena proza sa njemaèkog ima etièko-odgojnu sadržinu. Radi interesantnih sadržaja. ne zanemarujuæi pri tome ni zabavni karakter.) sa didaktièkim elementima. ne zapostavljajuæi pri tome ni prevoðenje razlièitih književnih rodova i vrsta orijentalne i zapadno-evropske književnosti kako bi se uspostavila jaèa spona izmeðu istoka i zapada. koji su bili dobri poznavaoci i prevodioci orijentalnih jezika i književnosti kao i nekih èiji je pogled na svijet bio slièan ili se slagao sa islamskim shvatanjem života i smrti. shvatanje života itd. a kasnije Gajreta i Bisera stvara se jak književni pokret Muslimana u BiH za vrijeme austro-ugarske vladavine sa ciljem književno-publicistièkog prikazivanja života ovog naroda.

When having translated into our language. With the emergence of Behar in 1900. They also tried to respond to the needs and requests in their own time. They were widely translated in order to establish stronger ties between the East and the West. They were the expression of national awakening and national unity achieved on the vast territories of Eurasian continent. The journals wanted to reduce the foreign influence in the form of their own literary products and trans87 . to establish different newspapers and journals that would correspond to the changes in the Western European countries. with the impetus of capitalism. The literature translated from German corresponded to the journals' programmatic principles. attention was not paid to present the most characteristic works or their segments to the general readership. among other things. some radical changes took place. On one hand. On the other hand. With a very few exceptions.stranih autora na njemaèki jezik prevedeni su i na naš. The major literary currents in the German literature could not be found in the translations. and later on Gajret and Biser a strong literary movement of Moslems in Bosnia and Herzegovina under the Austro-Hungarian rule came to surface. S obzirom da su mnogi naši studenti studirali na Beèkom univerzitetu i da je njemaèki jezik kao jezik vlasti na ovim prostorima bio spona izmeðu Evrope i Istoka upravo preko kulture bosanskih Muslimana. Prevedeni aforizmi i izreke njemaèkog i drugih naroda imaju pouèni karakter. At the same time. logièno je da su prevodioci njemaèke književnosti na naš jezik bili skoro iskljuèivo Muslimani. The intellectual forces rebelled against the current situation having tried. different literary genres and types of Oriental and Western European literatures were not neglected. Its primary goal was to present various works of Moslem nation in the fields of literature and journalism. the selection was made without the previously agreed plan and program. they tried to select and adjust the literary products from the West in accordance with their own tradition and ethics. the Moslem journals and newspapers wanted to put a barrier against the negative influences from the Western civilization. German Literature in the Moslem Journals in the Revival Period On the crossroad of centuries.

Such plays also brought forward the issue of woman's equality.lations from the foreign languages. through the traditional motives (nature. love and its transient quality. In their wish to have traditional topics in the journals aforementioned. understanding of life. some literary products were translated. drama was presented through comedy with the traditional topic of a marital relationship between a man and woman. the editors sometimes translated into our language the works of some foreign authors which had already been translated into German. Having wanted to emphasize its amusing character. in general. but its amusing features were not neglected. 88 . The aphorisms and proverbs from the German and other nations are usually didactic in nature. but who had known well and translated from oriental languages and literatures. and had a strong educational undertone. notably from German. They presented some German writers who could be labeled as epigones or imitators. etc. as well as those whose worldview was similar or it coincided with the Islamic understanding of life and death. They also tried to purify our language from the foreign expressions. The fiction translated from German was mostly oriented towards ethical principles.) with some didactic elements. Translations from lyrical poetry were presented. In order to have a variety of interesting pieces in their journals.

Koliki je udio u tome nedostatak kulturnih veza u uslovima austrougarske okupacije. 1909. 3 od 1. i ovoj intenciji èasopisa. Pored domaæih tekstova tu je i jedan Ibzen (Nora). slabije zastupljena." u redoslijedu iz: francuske. što je razumljivo. (zakljuèno s avgustom) Gajret za 1912. njemaèke i amerièke lirike naæi æe se rubrika iz ruske lirike u kojoj je zastupljen pjesnik A. U Gajretu br. što je logièno. turske. Drama je.. pored ostalih. vrijeme simbolizma i velikih simbolistièkih pjesnika Bloka. Ahmatove. koja je nužno povezana s pomenutom funkcijom principom neophodne jasnosti i razumljivosti. napose onim modelima umjetnièke fikcije èiji izbor odgovara.? Jedno je sigurno: složena poetika ruskih simbolista. Gorkog. U ovom izboru suvereno vlada proza i. U odreðenim intervalima u oba èasopisa pojavljuje se rubrika "Iz svjetske lirike. Zašto je to tako teško je preciznije reæi... 1913. Ni traga od svega toga. Hirjakov (nema ga u književnoj 89 . Što se ruske lirike tièe. a odmah zatim vrijeme akmeista: Gumiljova. (zakljuèno s majem) Nema bitne razlike ni u koncepciji zastupljenosti ni kvantitativno u prisutnosti ruske književnosti u èasopisima Behar i Gajret. Baljmonta. Bijelog. Sologuba. zatim francuske. njemaèke. Pa ipak. Brjusova. pripovijetka s obzirom na prostorne moguænosti èasopisa. pripremila tlo ruskoj avangardnoj poeziji rušeæi temeljne principe realistièke umjetnosti. nešto se našlo. engleske. Anjenskog. nedostataka prevodilaca i tome sl. Mandeljštama. zatim: arapske.. perzijske.. Ruske drame uopæe nema. A to vrijeme u ruskoj književnosti je u veæoj mjeri vrijeme poezije nego proze. ona je kolièinski iza japanske i kineske. za razliku od proze. i 1910.. koja je ne samo probila veæ i izmijenila tradicionalne okvire ruske poezije XIX vijeka. nije se mogla uklapati u skromne koncepcije ovih èasopisa u sferi lirike u kojoj je paradigma narodne lirske poezije još uvijek imala svoj uèinak. a to je vrijeme Èehova. èak japanske i kineske lirike. Njen izbor uglavnom odgovara društvenoj (pouènoj) funkciji èasopisa i njihovoj literarnoj utemeljenosti.. vrijeme zaèetaka futurizma i avangardne poezije. III 1913.Nazif Kusturica RUSKA KNJIŽEVNOST U BEHARU I GAJRETU Behar za 1908. u redoslijedu s rubrikom iz engleske. g. i 1914. inaèe. Andrejeva. 2. 1.

prate i savremenu stranu književnost. za drugu pak inaèe dobro poznatu rusku pjesnikinju iz kruga simbolista. Razumije se da je period od nekoliko godina. objavljena je veoma kratka parabolièna 90 . Tolstoj jednom prièom. I kao što: željna sam ljubavi a voljeti ne mogu. odnosno bosansko-hercegovaèke književnosti. kojega je na nekim mjestima uspješno dopunila. Tolstoj i Èehov. odnosno trojica ruskih pisaca: Dostojevski." I to je sve. Turgenjev Intencije oba èasopisa. uzor-modeli za buduæi razvoj muslimanske. uobièajen u ruskih simbolista. suprugu ruskog pisca Dmitrija Mereškovskog. koliko iznosi vrijeme èasopisa u našem tretmanu. koliko je to moguæe. dvojica. Za prvu se u fusnoti kaže da je "danas dobro poznata pjesnikinja" sada pak poznatija kao prevodilac. našao jedan jedini put možda najveæi prozni lirik u ruskoj književnosti XIX vijeka Ivan Turgenjev. što neosporno potvrðuje spisak ruskih pisaca.g. Èehov je predstavljen s nekolike pripovijetke. književnosti XIX vijeka. suviše kratak za potpunije predstavljanje tako obimne savremene literature kakva je bila ruska. ali rijeè za nju to ja ne poznajem. predstavljene su dvije pjesnikinje: Tatjana L. što se tièe ruske poezije u pomenutim èasopisima. br. koji se opet transponuje u filozofski problem života kao obmane i zablude. ovdje Sinajda. tada veæ klasiènoj. U pjesmi bez naslova Kupernikov pejzaž vlastitog raspoloženja. 12 od 5. meðutim. U Gajretu. oktobra 1913. Pjesma kao umjetnièko obrazloženje inklinira onoj programskoj taèki iz poetike ruskih simbolista koju je pjesnik jednostavno izrazio stihom: "O kad bi se mogla bez rijeèi kazati pjesma. istinu. a koja je "štampala niz novela". bile su da. ponosan hram u kojoj hram simbolizira kulturu a pjesma tematizira njeno rušenje. pak. Postoje. Izuzetak èine. obimni kritièki napisi s obilježjem studija i intencijom da se ovi pisci i njihovo djelo promoviraju kao moguæi. kao što je to i danas uobièajeno. Šèepkina-Kupernik i Zinaida Hipius. tako: poznam nju. Tu se. A da i ne govorimo o ruskoj. da kažemo. To je jedan od najbitnijih razloga njihove prisutnosti u èasopisima. g. U Gajretu broj 5/1912. istina dobrom pjesmim Bio je èudan. dok umjetnièkih tekstova Dostojevskog uopæe nema. s kojim æe kasnije i emigrirati. što pjesmu svrstava u simbolistièki tematski krug apokaliptièkih predviðanja.enciklopediji) jednom. meðutim. Pjesma Nemoæ Zinaide Hipius je o psihološkom problemu stvaralaštva u potrazi za rijeèju. prije svega Rostanovog "Sirana".

" . koji se prije svega tièu Tolstoja i Dostojevskog. još za Tolstojeva života. Urednika je vjerovatno privukla njena genetski i žanrovski folklorna kratkoæa a iznad svega u njoj poetizirana apsolutna etiènost junaka datog u kontrapunktu. ali samo jedanput kad je u pitanju neposredno prezentiranje njegovih djela. U prièi su car Petar i seljak. Na jednoj strani je magnat Rotšild koji pomaže siromašne. s druge strane. s njegovom funkcionalnošæu u sferi Tolstojevih pedagoških nazora i poduhvata. informacija. èija je mudrost kondenzovano folklorno iskustvo kroz vijekove.Turgenjevljeva prièa Dva bogataša.Dvornikoviæa L. uputa i preporuka djela èitaocu. uglavnom je taèna: "Koliko god se prièinio po svojim reèenicama i propovijedima. S obzirom na prostorne moguænosti ova dva èasopisa u koje je reprezentativno teško bilo smjestiti Tolstojevu epsku razuðenost.neæemo imati za što soli kupiti. prije svega onom obrazovanom. Prièa je oèigledno napisana prema žanrovskom modelu kratke narodne prièe s elementima bajkovitosti. I druga tvrdnja koja slijedi u Dvornikoviæevom tekstu. 9. na drugoj siromašni seljak koji prima u svoju kuæu sirotu roðaku. Na samom poèetku svoga teksta Dvornikoviæ kaže da ga (Tolstoja NK) "svijet ipak slavi. bolesne i uopæe uboge. divi mu se. 139)."Srkaæemo neposoljeno" kaže muž. makar bila i pozajmljena. godinu pojaviæe se veoma informativan esej Lj. Izbor ovog žanra povezan je u Tolstoja s njegovom ocjenom narodne umjetnosti kao vrhunske. Meðutim. zbirni radovi. ima razloga za pretpostavku da su ovako opširni. obnovi meðu inteligencijom i u nas. U Gajretu br. u Beharu br. bili svojevrsna zamjena za neposredno predstavljanje njihova djela. èak s izvjesnom nadmoæi seljaka. godine naæi æe se njegova prièa Car Petar i seljak. prisluškuje njegovim rijeèima kao glasovima proroka (padeška rusifikacija reèenice što upuæuje na direktnu pozajmicu NK). ali danas ipak prisustvujemo nekom povratku. Istorijski je zaista tako i bilo: uslijedili su revolucionarni dogaðaji van okvira Tolstojevog apsolutnog humanizma. N. Tolstoj. po svojim prièama i protestima kao mironosac. januara 1912. Tol91 . partneri u razgovoru i sluèajnom susretu. što je moralo biti blisko intencijama ureðivaèke politike našeg èasopisa. s jedne. za 1908. ispali podjednako mudri. pojaviæe se više puta. 1 od 15. Tolstoj Ime Lava Tolstoja. "Ako je primimo kaže žena . u periodu izlaženja ova dva èasopisa koje slijedimo. makar i neæe da za njim ide" (str. èetiri godine ranije.

antologijski izbor. U nastojanju da objasni ovu protivurjeènost Dvornikoviæ kaže: "Životna snaga mladosti i muževnosti smetala je Tolstoju da zastupa potpuno u teoriji i praksi svoje asketske težnje glede smisla života. A. koje ne spadaju u onaj. 140) S useljenjem teorijskih. Dvornikoviæ zatim kaže da Tolstojeva filozofija nije originalna: "Njegovo gušenje životnih instikata i zatajivanje života nalazimo veæ davno prije u indijskih mudraca. svaki na svoj naèin. starac Tolstoj riješen je toga balasta. on se je oslobodio. kulturu i umjetnosti koja se stvara za dokone. Valja reæi da ni Tolstoj ni Nièe. februara 1909. Vrijednost pripovijetke.139). onoj nauci koja æe po njemu uništiti svijet. u nas uobièajeni. Dvornikoviæ kaže da s Anom. nisu podnosili ni "tvrdi" ni "mehki" svijet. a takvog antologijskog izbora u to vrijeme teško da je u nas moglo biti kad se radi o stranom piscu s obzirom na vremenski raspon i uslove neophodne za to.. Nakon što je s pravom istakao da Rat i mir i Ana Karenjina spadaju meðu prva djela svjetske književnosti. 18 i 19 od 1. Tolstoj je revolucionar jer je htio da mijenja svijet. 92 . vrijednosno možda slabije i iz razloga koje Dvornikoviæ navodi..140).) na strani 228. Rakoša). Uostalom. u Èehova je lakše naæi dobru nego lošu pripovijetku. izašla je Èehovljeva pripovijetka Istražni sudac (preveo Selim Rakošev. u razdoblju o kome je rijeè.g. Prema tome taj izbor i njegov kvalitet spadaju u zasluge urednika i prevodioca. prije svega etièkih principa u njegovo djelo Tolstoj je poèeo pisati drukèije. Revolucionarac je ne manje od njegovog antipoda Nietschea razlikuju se samo u tome što smo jednome premehki a drugome pretvrdi" (str. Èehov je zastupljen sa tri pripovijetke. ali gotovo da imaju tu vrijednost. ali u okviru svojih naèela samousavršavanja i apsolutnog huma-nizma." (str. poèinje raskol izmeðu umjetnika i filozofa: Tolstoj je "na putu da prestaje biti pripovjedaè a poèinje biti filozof" (str. zvaniènoj crkvi. 139). pseudonim Pavla S. društvenim podjelama. ali je pod starost napisao Hadži Murata u okvirima poetike Rata i mira i herojskoj smrti svoga junaka podario pjesmu slavuja kao vlastitu lirsku ocjenu. njihovu otpornost proti istorijskoj kulturi i vapaj za povratkom prirodi i primitivnom naèinu života nalazimo u Rusoa" (str. U Beharu br. P. Èehov U ova dva èasopisa.stoj je zapravo revolucionarac za cijelog svog života i cijelim svojim radom. revolucionar je po temeljnim kritièkim stavovima prema sistemu. (Èehov je umro 1904. prije svega Rusiju.

Isluženi Francuz živi kod bogatog Rusa. ostale su razoèarane i tražile pravi nastavak prièe. Taj odnos postaje cio život ovog tandema. pa ni muž. istražni sudija. Tako je prièa dobila i drugu i drukèiju ljubavnu poentu pukovnikovim priznanjem da je to bila žena upravnika imanja. iznevjerio je suprugu. 93 . koja se pokazala taènom. u vremenu o kome je rijeè. a za uzvrat podnosi do boli uvredljive opaske svoga dobrotvora (Kamišev) na raèun Francuza. Muž. Etièki besprijekorna poruka ovog tragiènog raspleta. Ljepotom i karakterom dostojna svakog uvaženja. umire u onaj dan koji je prorekla. pa je pukovnik na njihovo insistiranje morao kazati ko je bila ta žena. 8 i 9 od 1. Taènije: anegdota pretvorena u prièu zahvata samo prvu poentu. oèigledno zasnovana na anegdoti sa dvije poente. sigurno. Tek tada su djevojke povjerovale u istinitost naratorove prièe. u br. Svaki put do suza uvrijeðeni Francuz pokušava da otputuje. stasita žena. ljekar-poznanik njenom mužu kojega je pekla zagonetna smrt. Ali kada su èule da je to bila njegova žena (dotle pripovijetka predstavlja razraðenu anegdotu). nije dokuèio uzroke tajanstvene smrti. Èehov je mrzio glupost. Niko. Pri dolasku je zapazio lijepu pojavu upravnikove žene. Negdje iza ponoæi u sobu u kojoj je zanoæio ušla je mlada.g. sam istražni sudija. Djevojke su vrlo pažljivo slušale. dok u jednom. nije iznio pretpostavku o samotrovanju. njegova neraskidiva veza. 10 i 11 za oktobar i novembar. pojavila se Èehovljeva pripovijetka To je bila ona. Sasvim druge naravi je socijalnopsihološka prièa U tuðoj zemlji (Gajret br. nakon što je rodila lijepo i zdravo dijete. a i danas. drugu je dopisao autor. možda podsvjesni razlog što je dospjela u èasopis pogaðajuæi njegovu estetsko-etièku koncepciju. U Gajretu iz iste. mnogo kasnijem razgovoru. koji opet ne može bez njega.). pozitivan uèinak u našoj višenacionalnoj sredini pa je Èehovljeva prièa odgovarala koncepciji èasopisa.njena umjetnièka snaga i poenta kumulirana je u neoèekivanom. godine. ali svaki put ne nalazi u sebi snaga da odoli svojim navikama i nagovorima Rusa. Ona to tajno saznaje i predskazuje javno taèan dan svoje smrti. avgusta 1913. naknadnom epiloškom razrješenju. pa njegov narator u prièi kaže: "Kamišev jede i kao obièno brblja koješta. 1913. koja neèim korespondira s tipom tragièkog lirizma muslimanske besmrtne balade o Hasanaginici bila je možda glavni. kada je zbog meæave morao dvije noæi provesti na nekom plemiækom imanju." Ružne konotacije tog brbljanja imale su. Pukovnik Petar Ivanoviè prièa djevojkama okupljenim oko sebe o vlastitoj ljubavnoj dogodovštini.

Tu je uobièajena usporedba izmeðu Èehova i Mopasana.NK). koji su po našem mišljenju svojstveniji Èehovljevnoj drami nego pripovijeci. 211).. za Tolstojem. Èehov". Meðutim. Tvrdnja nije baš prihvatljiva. novembra 1913. 212). 212). impresionizam. jer Èehov pripada onoj liniji ruske realistièke književnosti koja. Dualizam ljudske prirode koji je meta Èehovljeve komike u ovoj izvanrednoj psihološkoj umjetnini urednik je vidio kao efikasnu kritièku poruku. Vrijeme u kome je poèeo pisati Èehov prema Kropotkinu je bilo "najsumornija perioda koju je Rusija preživjela pošljednjih sto godina" (str. Èehovljev odnos prema seljaštvu i seljaèkoj psihologiji bio je. darovito kaže: ". a u fusnoti je naznaèeno da je rad uzet iz knjige Petra Kropotkina pod naslovom Stvarnost u ruskoj književnosti za koju se kaže da je izašla iz štampe 1906.. a koja se prije može pogaðati nego vidjeti" (str. u Gajretu br. a kasnija ruska sovjetska kritika adekvatom onoga što predstavlja sudbina u klasiènoj grèkoj drami. mora se reæi. g. jer Èehovljev smijeh a priori sadrži elemente optimistièkog naèela. Kropotkin istièe da je Èehovu prema vlastitom priznanju.g. kao što je sluèaj s Puškinom. a kad prièa potvrðuje takvu vjernost. U rubrici Književne i kulturne bilješke. a zatim. koja je kao olovo tištala obrazovani dio ruskog društva" (str.Èehovljeva komika usmjerena je prema djevojkama koje. P. smatraju da prièa nije istinita. koristilo bavljenje prirodnim naukama i da "množina sitnica izvaðenih detalja (prevod? . èime objašnjava društvene okolnosti Èehovljevog pesimizma. Izbor jedne lijevo ideologizirane kritike potvrda je liberalizma politike èasopisa (Kropotkin je predstavnik ruskog i meðunarodnog anarhizma i èlan bakunjinskog krila I internacionale. negativan. na èudnovat naèin èine vanredno dobar utisak. Kropotkin misli da Èehov nije bio pesimista u pravom smislu rijeèi jer je vjerovao u napredak. sigurno. 211).i u maglovitim ocrtima slike koja se gubi oko jako osvijetljene taèke. Kropotkin æe nazvati. Tu je i poznata teza o "bankrotstvu intelektualaca. prema savremenoj ruskoj kritici. Prevod je potpisan inicijalom H. s aspekta koji Kropotkin navodi ova trojka nije baš tako homogena kako on kaže. 10/11 od 1. Turgenjevom i Tolstojem." (str. Kropotkin zatim istièe jednostavnost pišèevog stila lišenog stilskih efekata. za razliku od 94 . "Maglovite ocrte". 211).. što je prilièno taèno ali ne samo zato. "njegova prava oblast je svijet intelektualaca" (str. izašao je prevod napisa Petra Kropotkina pod naslovom "A. Kropotkin zatim tvrdi da Èehov postiže slabiji uspjeh u slikanju seoskog života. Izbor govori i o fleksibilnosti programske orijentacije èasopisa. nauènik i pisac).. žele da imaju vjerne supruge. mi bismo rekli veoma kritièan.

Kropotkin èak istièe nadmoæ Èehova nad Gogoljem koji je obradio "poglavito spoljašnju pokvarenost." Ovo vrijednosno poreðenje izgleda nam gotovo neprimjereno. 1907. Vladimir Koroljenko Pripovijetka Vladimira Koroljenka Šuma šušti ili. Ujak Vanja (u prevodu piše Vonja. rijeè je u stvari o prevodu s engleskog. Rijeè je o dva sasvim razlièita umjetnièka idioma koji ne mogu stajati jedan umjesto drugoga.druge (Turgenjev-Tolstoj-narodnjaci) prema selu ima rigorozan kritièki stav. Kropotkinova knjiga Ideali i stvarnost u ruskoj literaturi koja je izašla u Londonu na engleskom jeziku a zatim. prije svega istorijskih socijalnih okolnosti. nastala je po svoj prilici kao rezultat njegovog predavaèkog rada u Americi. u stvari Hvošinsku (str. Izbor Kropotkinovog teksta u funkciji informacije o jednom od najveæih ruskih pisaca svih vremena nije bio pogrešan jer se radi o nauèniku i piscu visoke kulture i znanja èije ocjene. godine prevedena na ruski. što predstavlja èist promašaj. koje nisu samo njegove. na kome se višnja kaže kisela trešnja). 212). danas manje poznatu spisateljicu. što je rezultat zbrke u prevoðenju s engleskog jezika a i pokazatelj koliko je tada Èehov u nas bio malo poznat) i Bašèa s trešnjama (radi se o Višnjiku koji u originalu glasi "Vyšnëvyj sad". Na ovim dramama Kropotkin pokazuje evoluciju Èehovljevog pesimizma jer ( ) Èehovljevi junaci nalaze izlaz u radu. Misao pak da je "prostota koju Èehov opisuje mnogo dublja od one koju je Èehov poznavao" (str.i to samo tri. Prema Kropotkinu Tolstojevo predviðanje da æe uticaj Èehova trajati i neæe se ogranièiti samo na Rusiju zaista se potvrdilo. S druge strane tik uz Èehova Kropotkin vrijednosno stavlja Krestovsku (pseudonim). opæe je. Èehov kao fenomen koji je iz istih razloga "prerastao" u zlo. Na planu teme o "malom èovjeku" Èehov je nastavljaè Gogolja. Za drame pak kaže da su suviše "ruske" i da na Zapadu ne mogu biti shvaæene. kako se uobièajeno danas prevodi u nas. što Kropotkin vidi kao umjetnièku slabost. koje je ušlo u izbor ova dva èasopisa u vremenskom 95 . što se opet nije obistinilo. svevažeæe mjesto. mada se ono najmanje odnosi na Èehova jer on spada u red pisaca koji su vrlo svjesni smisla svog djela. tako da je naš èovjek teško da mogao pogriješiti i prevesti višnju kao trešnju. Kropotkin tek pominje. Èehovljeve drame: Ivanov. Šuma šumi jedno je antologijski poznato djelo iz ruske književnosti. 212). Gogolj je prikazao "malog èovjeka" kao žrtvu. zadržavaju i danas svoju vrijednost.

Redakcija èasopisa nije imala moguænosti da redovno prati rusku kao ni ostale evropske književnosti.-136. kako inaèe shvatiti upornost urednika da je objavi u nekoliko nastavaka. U istom broju ovog èasopisa. str. i 206. ali je zato nastojala da s vremena na vrijeme. poznat je po obimnom djelu Istorija moga savremenika u kome su sjedinjeni umjetnik i publicista. autor èuvene pripovijetke Slijepi muzièar.Fehim. zastupljen je u Gajretu br. kao što je to uèinjeno u sluèaju Garšina. Koroljenko (1853.). br.razdoblju na koje se odnosi naš prikaz.) karakteristièan je romantièki lirizam izvorno povezan s doživljajem prirode i besprijekornom moralnom stamenošæu glavnog junaka kao dijelom koncepcije jedne literature. publicista i istorièar. njenoj spoznajnoj i društvenoj funkciji. U vrijeme pojave modernizma i njegove prevage u ruskoj književnosti ostao vjeran tradicijama realistièke umjetnosti. objavljen je kratak pregled Garšinovog stvaralaštva s ocjenom pojedinih djela. Narator je svjedok dramatiènog dogaðanja. 12 i br. na str. pisac posljednje èetvrti XIX vijeka i èuvene pripovijesti Èetiri dana. 11. zatim br. Tako se forma pripovijetke skaza pretvara u legendu. 6 i 7 od 1. g. Uravnotežen pisac s postupnošæu kazivanja.. narodnjak koji je veliki dio života proveo u progonstvu.M. Petnaest godina nakon smrti Garšin je oèigledno u Bosni bio malo ili nimalo poznat pisac.. 96 . 172. koji se ponekad potpisuje i kao F. na str. jedan žanr evoluira u drugi na naše oèi.. Sadik. odatle bio-bibliografska informacija o njemu u istom broju èasopisa i selekcija onog najboljeg što vrijedi proèitati upuæena èitaocu. a èlanak s njemaèkog jezika . od kojih je u prvi plan stavljena pripovijest Èetiri dana i pripovijetka Crveni cvijet. oktobra 1908. Za prièu Šuma šušti (Behar br. Prièu je s ruskog jezika preveo Sadik. u kome je Gorki objavio svoju prvu pripovijetku. predstavi neke znaèajnije ruske pisce. juna 1913. i dat kratak životopis pisca s tragièkim osjeæanjem života i tragiènom samopresudom. 151. 13. str. Snažno lirizirana moralna poruka pripovijetke izvrsno se uklapala u programske i estetske intencije èasopisa. makar i oskudno. V. 191. Ma u kojoj mjeri okolnosti koje opisuje bile dramatiène i dramske. godine. Koroljenko ostaje pripovjedaè. emotivno i sauèesnik u fabuli u kojoj se kmet ubistvom sveti spahiji za skrnavljenje braène veze. Priroda nije samo pozornica dogaðaja veæ lajtmotiv s nepogodom koja se ponavlja i svaki put vraæa prièu u svijet naratora i život. urednik èasopisa Rusko bogatstvo. 10 od 1. 145. pisac.. 135.Garšin Vsevolod Garšin. pripovijetkom Jedan vrlo kratak roman. str.-1921.

izašla je Andrejevljeva bajkovita crtica Div. našao ju je s drugim. februara 1909. Mada ona sadrži tragizam tipološki prepoznatljiv kao garšinovski. Ostatak njegovog života protièe pod opsesijom strašne prevare i njenog tragiènog preživljavanja. Majka nosa sinèiæa koji umire i pokušava da 97 . i 15. u periodu Znanja veoma bliskog Gorkom. Život je završen. pripovjedaè i dramski pisac. Djevojka sugeriše svome momku. U svoju parabolièku. U periodu Selima Rakoševa (Pavao M. razoblièava se socijalni smisao nagrade kao prevare koja proizlazi iz hijerarhije èinovnièkog rada utemeljenog na eksploataciji. 20 i 21 od 1. a mogao je to uèiniti nekim drugim izborom. Gorki uvodi istorijski pojam radnika i radništva kao njegovog nešto grubog ali pravednog kritièara. realizacija njene vrijednosno izvanredne fabule uzeta iz života. Kada se je vratio bez noge. bogatim. kasnije emigranta i njegovog ljutog protivnika. godine (str. vanvremensku i svevremensku prièu Mudrac u kojoj je dat vjeèni tip mudraca-pesimiste s ironiènim podtekstom usmjerenim na njegov pesimizam. kasnije simbolist i ekspresionist. marta 1909. da se dobrovoljno javi u rat i hrabrošæu istakne. a ona æe se poslije njegovog povratka udati za njega. predstavnik realistièke grupacije ruskih pisaca iz edicije Znanje. Gorki Èirikov U Beharu br. g. Obje pripovijetke preveo je Pavle Rakoš pod pseudonimom Selim Rakoš. Leonid Andrejev Leonid Andrejev. što je bio uslov za ocjenu njene reprezentativnosti na temelju koje je dospjela u èasopis. koji se tekstualno svojim istorizmom danas doima kao strano tijelo u tkivu teksta. U Èirikovljevoj socijalnoj prièi Nagrade. Rakoš). koji je i narator u pripovijeci. 18 i 19 od 1. vjerovatno nastaloj pod uticajem Gorkog. 302). u Beharu br. U prièi se prepoznaje pišèeva filozofsko-ideološka pozicija koju urednik nije prikrio. pisac prve i druge dekade XX vijeka. ispod nivoa je umjetnièki gusto realizovane pacifistièke ideje "ne ubij" iz Èetiri dana utemeljene na autorovom neposrednom doživljaju i svjedoèenju o ratnim strahotama. koja inklinira grupi Andrejevljevih pripovijedaka sentimentalnog (božiænog) karaktera. a zatim bio i vjenèani kum.Izbor pripovijetke Jedan vrlo kratak roman povezan je s vrijednošæu poruke ali i s kratkoæom. štampane su dvije kratke prièe dvojice "znanjevaca" Maksima Gorkog i u nas manje poznatog Evgenija Èirikova.

kao uvijek i svuda moguæe zbilje. g.). Stepenast siže. majka koja priprema ženidbu sina prièa o vlastitoj sreæi koju doživljava. Golubjenko se tako.12/13 od 1. 9 i 10) predstavljen pripovijetkom Poštena rijeè u prevodu Pavla Rakoša. Andrejev je razvijao psihologizam Dostojevskog uklanjajuæi pri tome istorijske i socijalne okolnosti. pouènu funkciju.) je u Beharu br. pod naslovom Zvono na uzbunu.-1957. a ne R. nema snage da saopšti majci o sinovljevoj smrti veæ bježi iz kuæe obliven suzama. tiskana je Andrejevljeva pripovijetka Laž. Telješov.. kojim je rukovodio M. 200. i 15. Telješov (1967. (str. Ne sluteæi ništa. Telješov kako to pogrešno stoji u Beharu) bili èlanovi književnog udruženja Znanje. (str. o lijepom životu koji ga èeka kad odraste. sjeæanjima koja se odnose prije svega na književna zbivanja i njihove uèesnike s kraja XIX i poèetka XX vijeka. njegova unutarnja strašna slika.. Andrejev je predstavljen i treæom prièom. Pored snažnog estetskog dojma kojim je predstavljen autor. decembra 1909. imao je za èitaoca i edukativnu. opet u prevodu Rakoša. zove prijatelj i sekundant na Voloðinom dvoboju. Telješov je poznat po djelu Poèetak kraja i Pišèevim zapisima. U istom èasopisu br. N. pritisnut detaljima majèine prièe i tragikom okolnosti u kojima i sam ima udjela. 2 i 3 od 1. Prevodioca i urednika je oèigledno impresionirao ekspresivni. 1. godine. g. U pripovijeci doživljava poraz dogmatsko shvatanje istine i laži glavnog junaka: "Hoæeš da saznaš istinu . Sažetak fabule izgleda ovako: prijatelja i sekundanta na dvoboju ubijenog mladiæa zapalo je da saopšti majci o smrti sina jedinca koji je pred ženidbom. D. svojim podtekstom vrlo karakteristièna za pišæev pacifistièki humanizam: laž se ne može iskorijeniti ni ubiti smrtnom presudom.a da li je znadem i sama?. što se završava ubistvom. tragizam zbivanja pred kojim je nemoæna ljudska snaga i pamet. ovoga puta u Gajretu br. Tipologijom fabule i sižejnim motivacijama pripovijetka podsjeæa na vrijeme i prozu Puškina i Ljermontova. Telješov Jedan od osnivaèa veoma poznatog kružoka Srijeda (kružok se sastajao srijedom). svjesno nabijen dogaðanjima i emocijama prelazi 98 . juna 1909. ne sluèajno. III 1913.kaže djevojka. (a meðu njima i N.. èiji su uèesnici. opis požara. nezgrapnom Divu koji je pao. U veoma zanimljivoj pripovijeci je junakova ljubav dovedena do tragizma usljed dvojnog ponašanja junakinje. a u drugoj sobi otac plaèe. dinamièki opis požara. Nijesam li možda rada i sama da je poznam?" .ga povrati u život prièom o smiješnom. N. 1 i 2 od 1. Gorki.

januara 99 .marta 1914. pozorišni kritièar. Taj pisac je Dmitrij Mereškovski (1865. kasnije emigrant. g. i èlankom Jedan savremeni ruski pisac. pjesnik i prozaist. jedan od utemeljivaèa ruskog simbolizma. u smislu na koji ga je uputio Nièe. ovaj put u Gajretu br.-1924. Doroševiè V.). publicista. Pisac joj je odredio žanr kao "kineska bajka". 49). kad je prodro simbolizam u njegovo djelo . a ono uskom (str. na strani 48.s tim ishodom da je mladi autor pokraj svojih sposobnosti pravce jurio u susret jednom beznadežnom misticizmu u koji i Gogolj bijaše zapao posljednjih godina svoga života (str. 48). Dva citata koja æemo navesti iz Kropotkinovog èlanka daju sažeto idejnofilozofsku i književnu evoluciju pisca. ali pokazuju i smjer i naèela Kropotkinove kritike: ". predstavljen samo ocjenom njegovog kritièara. Mereškovski Petar Kropotkin æe se još jednom naæi na stranicama èasopisa. D. "kralj feljtona".) ruski novinar. Mereškovskovo obožavanje antièkog naturizma nije bilo od kolikog trajanja. u smislu oèajno neodreðenom. zastupljen je alegorijskom pripovijetkom Savjest o porijeklu nejednakosti i njenom zakonskom sankcionisanju koje predstavlja likvidaciju savjesti.Doroševiæ (a ne V. i ako ne neodreðenom. On još ne bijaše napisao treæi roman (prvi roman trilogije Ulijan apostit.-1941. tek izvjesnu simpatiju ili bar izvjesno poštovanje.". Našao je da oni ne bijahu od nikakve koristi i poèeo je da sve više i više govori o suvremenom pravu individue..rubikon èistog tragizma i stièe sentimentalne znaèajke. Snaga sjevernih U Beharu u pet nastavaka (osam glava) poèevši s br.. kako su ga nazivali u svoje vrijeme. 1 od 1. Sredini s razvijenim kultom majke i sina u sferi folklornih tradicija morala se dopadati ovakva pripovijetka što je vjerovatno odluèilo o njenom izboru. I drugi: "Na žalost. poput Dostojevskog. 3 od 1..M. drugi Leonardo da Vinèi i treæi Petar i Aleksej NK) svoje trilogije. Doroševiè kako stoji u prevodu Selima Rakoševa) (1864. malo po malo poèeo je da sumnja u te ideale i najzad dospio dotle da ih prezire.pošto je imao za one pisce preðašnje generacije koji su bili nadahnuti željom da svoja djela stvaraju za više socijalne ideale.. Tako je Mereškovski.

koji se više puta ponavlja u èasopisu. tipološki karakteristiènoj za vremena preporoda.. 3. str. jan. a najvjerovatnije i èasopisa. objavljenom u Gajretu br. oèigledna je autorova orijentacija. 18).. Informativni. a u èlanku. 1.1914. koji su za autora èlanaka "izvor jedne moderne i realne literature sa sasvim novim predmetom" (Ibidem. zavreðuje to mjesto. ne bi se danas govorilo o bijeloj ruskoj duši koja je altruistièna. njene najtanahnije i najnevjerovatnije kutove" (str. 34). ili o sjevernoj duši švedskih. na psihološki realizam ruske književnosti tipa Dostojevskog i Èehova i sjevernih uopæe. i. norveških i danskih pisaca. najzad. Znaèaj èlanka za redakciju odreðuje njegovo drugo mjesto po redoslijedu u broju. Dostojevski je pisac svih moguæih društvenih staleža i njihova velika. tražimo tu dušu muslimanske sredine jer æe nam predstavljati u književnosti novu stranicu.. U proèelju ovog èlanka studije stoji: "Rusi su najprije iznijeli zapjenušane. Ali zbog.avgusta 1913. 158) Unatoè romantici kvalifikacija sumnjive mjere. 3).. 2). Dakle. jer "Èehov bez svih moguæih efektivnih sredstava (jer on ne traži efekte) crta samo ljudsku dušu. 100 . g. upravo u to vrijeme je ruski avangardni futurizam objavio rat "psiheji" nudeæi umjesto nje "književnu èinjenicu" i "rijeè kao takvu". kaže se: "Da svaka nacija nema svoje naroèite duše. ili prije svega zbog ovog:"Ako je Èehov pisac užih sredina. opet s potpisom H. mart 1914." (str. njenu unutrašnjost. 1. Rijeè je prije svega o ruskoj ali i o nordijskoj književnosti. Meðutim. saznajni i uopæe intelektualni nivo èlanka u potpisu H. nevjerovatno tajanstvene i komplikovane dubine èovjeèje duše" (str. 8 i 9 od 1. godine izašao je èlanak Snaga sjevernih s potpisom H.. str.) beznadno kasna jer je evropska književnost upravo u XX vijeku doživjela najveæi uticaj Dostojevskog i Èehova. 1914. pak. Redukcija Èehovljeve tematske osnove na uže sredine jednostavno nije taèna.. Kao uzrok psihološke proze autor je uzeo Èehova i njegovu Èinovnikovu smrt. topla i humana ljubav. Ali zašto Èehov prije Dostojevskog kad je istorijski redoslijed obrnut? Vjerovatno zato što je od Èehovljeve male epske forme kao žanra lakše iæi prema psihološkim vrtlozima romana Dostojevskog. str. kako su se u prvo vrijeme nazivali nihilisti (kao Bazarov iz Turgenjevljevih Otaca i djece). 1. 3. dakle oko èetiri mjeseca ranije. o romanskoj duši koja je sintetièan izraz najširih kulturnih sposobnosti romanske duše. To pak nikako ne znaèi da je orijentacija na "rusku književnost koja ima za glavnu temu unutarnje nalièje duše i švedsku i norvesku književnost s temom o spoljnjem nalièju duše" (Gajret br."(Gajret br. koja proistièe iz doze pristrasnosti prema slovenstvu i njegovoj kulturi.. njegov izoblièitelj.

3.. proizašao iz Gogolja.. 5. a rijeè je o drugoj strani medalje odnosa Dostojevski-Tolstoj. pišuæi ih. str. 34) U Gajretu pak br. ni u jednom svom djelu. da da svoj kredo. a to i jeste ono što on traži od književnosti:"I to što ruski pisci ispituju vrtoglave dubine unutrašnjosti duša. on ih gotovo ignoriše i vidi u društvenoj organizaciji kakvom je postala država smetnju liènom usavršavanju. Interesantan je i odnos prema Leonidu Andrejevu u kome ima nerazumijevanja: "I uopšte kad se susretnete s jednim ruskim piscem. propaguje nacionalnu surevnjivost. kao što se zna. 20). 70) I jedno i drugo je taèno s tim što umjetnièka misao u obojice autora nije odvojena od publicistièke..."(str. Osjeæajuæi da svako suvišno i naroèito tendenciozno moralisanje kvari opæi utisak jednog umjetnièkog djela. koji prije svega pogaða njegov odnos prema živom èovjeku. 2. str. zaboravlja da je Gogolju kao umjetniku bilo svojstveno naèelo komike kao dominantno obilježje njegova dara. 34). str.. njihovog unutarnjeg nalièja. Zanimljiva je i jedna poredba s Gogoljem koja je opet u korist Dostojevskog: "Mjesto brutalnih satira nad kojim je Gogolj. Na planu morala kao teme i trajne orijentacije ruske književnosti pisac daje prednost Dostojevskom nad Tolstojem: "On (Dostojevski . mart 1914. str. 2. predstavlja osnovu Dostojevskijeve polemike s Gogoljem od prvog djela Dostojevskog Bijedni ljudi pa do parodiranja (Selo Stepanèikovo i Foma Opiskin)... a Dostojevski je. on je propovijedao najhumaniju ljubav prema cijelom èovjeèanstvu koje je poniženo i koje pati (Ibidem. onom što je živo u njemu. 1914. uèinilo je da su oni stvorili novu književnost koja ima i tu dobru stranu da djeluje u pozitivnom moralnom smislu na èovjeka" (Gajret br.. Romani Dostojevskog uporeðeni su s grèkom tragedijom. febr. izuzevši simbolistu Andrejeva.. on ga je izbjegavao" (Gajret br. 1914. meðutim. Ovdje se. plakao. 1. Andrejev je jedan od 101 . u istom radu. 1.Pisac èlanka kaže da je unutarnje proèišæenje (katarsis) nešto što se neminovno doživljava prilikom èitanja Rusa. kao da izravnava dug prema Tolstoju. 1..maja 1914.NK) nije rigorozni moralist s jasnom tendencijom kao Tolstoj posljednjih dana svoga djelovanja. A uslov je da se realizuje uloga Rusije u buduænosti. i pokraj svog principa po kome se moralno može oèistiti jedino dragovoljnim stradanjem. On nigdje nije ni pokušao. 18). febr. vi æete èitati istoriju duša onih liènosti koje pisac predstavlja" (Gajret br. napisaæe: Tolstoj "u propagiranju svog moralnog principa ne vidi državnih granica. Dostojevski. Kvalifikativ Gogoljevih djela. od 1. protivno. izloži osnove i principe svoje religije. vjeruje u Rusiju i traži da èovjek uvijek bude spreman da se žrtvuje za nju.

koji ga reorganizuje u izdavaèko društvo umjetnièke književnosti namijenjene širokoj èitalaèkoj publici. Telješov. biti genijalan psiholog a ne biti umjetnik. da ne idemo daleko. Drugim rijeèima prednost Dostojevskog svodi se na srce. Ali postoji i Andrejevljev period "znanjevaca". kod drugih na psihološke dubine njegovog djela. i u isto vrijeme i najzrelije djelo (Gajret br. str. P. Meðutim. Godine 1910. Gorki. odnosno Zloèinu i kazni. jeste veliki roman Zloèin i kazna.. taènije gotovo iscrpnoj analizi sluèaja Raskoljnikov. i. èovjeka uopæe. od 102 . uskraæivao socijalne motivacije. grad uopæe. Izdavaèka družina Znanje imala je na poèetku prosvetiteljski karakter (osnivaè K. za razliku od Dostojevskog i Èehova. u Znanje stupa M. i kao pisca i kao moraliste. Andrejev. marta 1914. Ali niko nije imao toliko srca koliko Dostojevski" (Gajret br. 3 od 1. U svom ekspresionistièkom i simbolistièkom periodu Andrejev svoj "èisti psihologizam" djela pušta u razne socijalne i istorijske okolnosti da ga potvrde. Genijalni umjetnik tražio je genijalnog kritièara. Sljedeæa paralela tièe se odnosa Turgenjev-Dostojevski: "Ima pisaca koji su bili veæi umjetnici u književnosti. 35). S ambicijama simbolista da se putem uklanjanja istorijskih i socijalnih "kulisa" domognu vjeène umjetnosti.. koje inaèe naš autor èlanka ne pominje kad istièe dubine i znaèaj psihološkog tretmana junaka u ove dvojice pisaca. tu je Turgenjev koji je napisao besprijekorna umjetnièka djela davši im vanrednu formu. nasuprot vladajuæoj simbolistièkoj i dekadentnoj poeziji. Doroševiè sa socijalnim i psihološkim temama uokvirenim u istoriju. ali mu je. Najviše prostora u èlanku posveæeno je Dostojevskom. A èovjek može imati i veliko i toplo srce. onostranog carstva ideja i tajni povezano je od Andrejevljevo: treba slikati rijeku uopæe. 3. Koroljenko. i sve što traže rigorozni estetièari. "Najkarakteristiènije djelo Dostojevskog. ljubav uopæe. Zato je i za kritièara o kome je rijeè Turgenjev bio i veæi umjetnik i književnik.pisaca koji je dosljedno razvijao psihologizam Dostojevskog.. jedini ruski pisac kojega su kritièari i pisci vrijednosno uporeðivali sa Šekspirom bio je Dostojevski. Èirikov i njima bliski: Èehov. To je izvjesno i njegovo najsavršenije i najbolje i najdublje pisano.. Pod redakcijom Gorkog izlazili su zbornici sabranih i izabranih djela èlanova društva. Tako je bilo sve do Bahtinova otkriæa polifonije u Dostojevskog s njenim temeljnim principom neovisnosti junakove svijesti od svijesti njenog autora. mahom proznih pisaca realistièke orijentacije s društvenom problematikom. S obzirom na ureðivaèke intencije èasopisa Behar i Gajret nije èudo što su na njihovim stranicama najbrojniji upravo "znanjevci": Gorki. Pjatnicki)..

on nas je. da je njegov "cijeli instinkt na ratnoj nozi prema cijelom ureðenju. Odmah zatim sli103 . svoju slobodu. 56) Nakon što je podsjetio da je Dostojevski uticao na stvaranje Nièeovog Zaratustre. ili ne znajuæi. Dostojevski se nakon robije "pretvara u vjerskog fanatika u juridiva (treba: jurodivog-ovdje: suludog proroka . Jer on je svoj zloèin uèinio u dobroj namjeri." (Gajret br. meðutim... Recite mi da li je mogao. ali se ta savršenost u strukturi estetskog dojma više osjeæa kao tehnièka nego estetska. autor èlanka æe. kako bi Nièe rekao. "probudio iz drijemeža". jedno korito u koje je sveden sav socijalni život.NK)..marta 1914.. maja 1914.1. Od svih nabrojanih kvalifikativa onaj o savršenosti možda najmanje podliježe sumnji. naturalistièke pak scene u njih nisu do pisca veæ do života... 5 od 1.. Kaznu onako kako je prihvata Raskoljnikov pod Sonjinim uticajem autor èlanka vidi kao rješenje samog pisca. str. Raskoljnikov je bio u nesvjesnoj službi jedne nesreæne ideje.kaže autor èlanka Gajret br. muž hrabrosti". uz pomoæ literature o djelu. 70). a zatim uz navod iz Nièea da se "kaznom ne može izraziti ono preziranje (koje je zloèinac iskalio na izvjesnom pojedincu). 35). svoju èast. Nakon što je uspješno proslijedio poznate fabularne tokove djela i njihove sižejne motivacije na zavidnom intelektualnom nivou.. konstatuje da se na tom pitanju Dostojevski i Nièe razilaze. pisac èlanka naglašava da se u ocjeni i izvršenju kazne razilaze. Jedan od primarnih zahvata u oba pisca je zahvat u socijalne okolnosti.. za jedan trenutak.. ukazao na jedno socijalno zlo koje se provodi pod sankcijom zakona... jer zloèinac je svakako neki èovjek koji je rizikovao svoj život. da li je smio da se ne revoltuje ako je u sebi osjeæao imalo snage za protest.. može se smatrati kao prost simptom: ne znaèi to što je Raskoljnikov uèinio zlo djelo na jednom pojedincu. on je.. Zanimljivo je da u prisustvu skepse i naturalizma u prvim djelima Dostojevskog autor èlanka vidi Gogoljev uticaj ne videæi. da prvo djelo Dostojevskog Bijedni ljudi predstavlja temeljitu polemiku s Gogoljevom ocjenom "malog èovjeka" u Šinjelu (Dostojevskijev Djevuškin pravi je duhovni i duševni džin u poreðenju s Gogoljevim Bašmaèkinom). organizovati svojevrsnu filozofsko-socijalnu odbranu Raskoljnikova: "Raskoljnikov nije prost zloèinac. To djelo. str. (Vidi na istom mjestu fusnotu uz 56 stranu). 4 od 1. valja progledati kroz prste. Nijedno djelo Dostojevskog ne može se uzeti kao životno kao što je sluèaj s mnogim drugim piscima. Raskoljnikovu. religioznog zanešenjaka" . g. str. On osjeæa uskost društva i željeznu silu zakona.. aprila 1914.

104 . Njegove su intrige komplikovane i zamršene. on dovodi svaki èas nepoznata lica. nepreraðenu velièinu. Ona nije samo to veæ i pokušaj da se podstakne i usmjeri razvoj književnosti vlastitog naroda pa i šire. isprepliæe sukobe i zamršava fabulu... On je da religiju ispovijedaju i cjelina i pojedinci." Russian Literature in Behar and Gajret A selection of Russian literature in the journals from the Revival period that we deal with here neither has an essential difference in terms of the conception of their presence. klasiène mirnoæe epskog izlaganja dogaðaja.. èlanak odiše zadovoljstvom što je upravo jedna slovenska književnost postala to što jeste: "Sjeverni kolosi... Generally speaking. i vlastiti studiozni prilaz temi. Fiction is the dominant genre in this selection. u potpisu H. nor in their overall number. Gorki and Andreyev.jedi objašnjenje koje bitno ublažuje kvalifikaciju: "Ali njegov misticizam i religiozni fanatizam ne treba shvatiti u bukvalnom smislu. iz razloga da bi oèvrsla ruska socijalna zajednica. the number of works from the Russian literature is rather small in comparison to others. predstavljao je u svoje vrijeme pouzdanu informaciju u kojoj se prelamaju dostignuæe ruske kritike i nauke o književnosti druge polovine XIX i poèetka XX vijeka.. Nije bez razloga Bahtion vidio vezu izmeðu sokratovskog dijaloga i dijaloga u Dostojevskog. 70) Zanimljiva je i u mnogoèemu prihvatljiva. Èlanak Snaga sjevernih. tromi kao i svi kolosi.(str. Skabièevski tvrdi da je to uticaj grada u kome se razvijao. a short story. i da se u njegovim djelima èuje šum mnoštva. and." (str. particularly to the French and German ones. Its selection mostly corresponded to the public function of these journals and their literary foundations. On se mnogo ne brine ni za spoljne karakteristike svojih tipova. prevashodno lijeve orijentacije. punu još svježih i originalnih struja koja kucaju velikom ruskom državom. i da bi Rusija mogla da izvrši svoj veliki zadatak koji joj je predestinovan u buduænosti. kao Turgenjev i Gonèarov.. 70) Epsku mirnoæu izlaganja u Dostojevskog zamjenjuje takoreæi epska postupnost dijaloga ili monologa kojom se predmet iscrpljuje do totaliteta. There is no Russian drama whatsoever and one should remember that this was the time of Chekhov. daju svoju nezgrapnu. mada iziskuje preispitivanje i dopune i "definitivna" poredbena ocjena: "Dostojevski nema. what can be easily understood. because of the space available in the journals.

It is not easy to ascertain why was it so. Perhaps the absence of cultural ties under the conditions of Austro-Hungarian occupation, the lack of translators, or similar reasons can be given as an explanation. One thing is certain: the complex poetics of Russian symbols that had not only broken but also changed the traditional frames of the Russian poetry in 19th century could not be fitted into the modest conceptions of these journals in the sphere of lyrical poetry. Nevertheless, one can find here and there some short stories translated, rarely poems, and almost no plays. Among others, one can find the translated works of Dostoevsky, Tolstoy, Chekhov, Turgenev, Vladimir Koronenko, V. M. Garshyn, Gorki, Telyeshov and others.

105

106

Enes Pelidija RADOVI HAMDIJE KREŠEVLJAKOVIÆA I DRUGIH HISTORIÈARA U BEHARU Austrougarskom okupacijom Bosne i Hercegovine Muslimani su se našli u neizvjesnoj situaciji. Još su bili tradicionalno vezani za Carigrad, a istovremeno izloženi pritisku novih vlasti da prihvataju tadašnje evropske civilizacijske tekovine. U takvim prilikama se još više povlaèe u sebe i ne prihvataju ništa što dolazi iz Beèa i Budimpešte, èak ni školovanje, koje im je bilo najneophodnije. Statistièki podaci pokazuju da su u osnovne i srednje škole Muslimani najmanje slali svoju djecu. Rezultat takvog nepovjerenja bio je da tek u zadnjoj deceniji XIX stoljeæa maturira prva generacija uèenika, a prvi diplomirani studenti javljaju se tek dvadeset godina po austrougarskoj okupaciji.1 Muslimanska inteligencija, koja je svoju naobrazbu stekla u Beèu, Budimpešti i drugim evropskim centrima, bila je malobrojna. Godine 1900. svega deset ljudi je bilo evropski fakultetski obrazovano. Osam na Pravnom, a po jedan na Filozofskom i Veterinarskom fakultetu.2 To je u dobroj mjeri onemoguæavalo da širi narodni slojevi nešto više saznaju o svojoj kulturnoj, historijskoj i duhovnoj baštini. Uviðajuæi taj nedostatak, nekoliko mladih evropski obrazovanih ljudi smatralo je neophodnim pokretanje lista u kome bi se književno i publicistièki prikazao narodni život i obièaji, te se uticalo na šire muslimanske mase u pravcu prosjetnog i kulturnog preporoda. Meðu najaktivnijim zagovornicima takve orijentacije bili su: Safvet-beg Bašagiæ, Osman Nuri Hadžiæ, Edhem Mulabdiæ, Fehim Spaho, te mnogi drugi. Prvo ostvarenje njihove zamisli bilo je pokretanje Behara. U maju 1900. godine izlazi prvi broj. U podnaslovu prve stranice je pisalo da je to list za pouku i zabavu.3 Objavljenim književnim radovima i pjesmama Behar je uticao na èitalaèku publiku u pravcu njene evropeizacije koja se odvijala u znaku "simbioze sa Istoka".4 To je utoliko interesantnije kada se zna da je najveæi dio Muslimana bio nepismen, barem što se tièe latiniènog i æiriliènog pisma.
1. Nusret Šehiæ, Autonomni pokret Muslimana za vrijeme austrougarske uprave u Bosni i Hercegovini, Sarajevo, 1980., 380. 2. Ibrahim Kemura, Uloga "Gajreta" u društvenom životu Muslimana Bosne i Hercegovine (1903.-1941.), Sarajevo, 1986. 22 (dalje: I. Kemura, Uloga "Gajreta") 3. Muhsin Rizviæ, Behar, književnoistorijska monografija, Sarajevo, 1971. 9 (dalje: M. Rizviæ, Behar) 4. I. Kemura, Uloga Gajreta, 27

107

U nepunih jedanaest godina, koliko je Behar izlazio, objavljeno je na desetine književnih radova, te radova iz historije, islamske civilizacije, kulture, tradicije, prava i savremenog života.5 Pažnju su privlaèile i mnoge drame, prièe i pjesme sa historijskom tematikom kao: dr Safvet-bega Bašagiæa drama Abdulah-paša, Knez Ivo od Semberije Branislava Nušiæa, Smrt Sulejmana II Sjajnog Branislava Klariæa i drugo.6 Svoj nemali doprinos u sakupljanju narodnih umotvorina i objavljivanju u Beharu imali su mlaði ljudi, uèenici srednjih škola, medresa i daru-l-muslimana.7 U tome su ih podržavali Edhem Mulabdiæ i drugi stariji saradnici lista. To daje i odgovor na pitanje: otkuda da se veæ 1904. godine kao saradnik Behara javlja i šesnaestogodišnji Hamdija Kreševljakoviæ. On se baš na stranicama Behara prvi put predstavlja široj èitalaèkoj publici sa prvom od ukupno 343 bibliografske jedinice. U petom godištu lista štampana mu je pouèna pripovijetka Halal para u kojoj se govori o poštenom odnosu prema radu.8 Tu prièu je èuo i zabilježio od svog rahmetli oca Mehage. Izgleda da je ta prièa bila životna vodilja ovog kasnije cijenjenog uèenjaka i plodnog historièara, jer se tokom cijelog života vodio tom idejom marljivog, upornog i poštenog rada. Od svojih ukuæana èuo je i zabilježio još 15 narodnih lirskih pjesama koje je objavio na stranicama ovog lista.9 Saradnici Behara su donosili prevode sa više stranih jezika od kojih su se neki odnosili i na historijsku problematiku. Najveæi broj prevoda je bio sa turskog i njemaèkog jezika.10 Zahvaljujuæi entuzijazmu osnivaèa i saradnika Behar je veæ od prve godine svog izlaska okupio veæinu muslimanskih intelektualnih snaga. Zbog toga je i odigrao znaèajnu ulogu u formiranju jedne generacije književnih stvaralaca koja je u ovom listu i stasala.11 Pored navedene književno-publicistièke djelatnosti objavljivani su i radovi sa èisto historijskom tematikom. Neki od tih radova su korisni i za današnje generacije historièara. No, veæina njih može da posluži samo kao primjer kako i u kakvim uslovima poèinje ozbiljniji nauèni rad na pisanju prošlosti kod muslimanskih povjesnièara na novim nauènim osnovama.
5. M. Rizviæ, Behar, 191 6. isto, 103/4 7. isto, 105 8. Behar br. 4, god. V, 15.VI 1904., 58/9 9. Behar br.11, god. VIII, 1.X 1907., 175/6; br. 16, god. VIII, 15.XII 1907, 256; br. 17, god. VIII, 31. XII 1907, 271; br. 1, god. IX, 15.V 1908. 13; br. 8, god. IX, 1.IX 1908. 128/9; br. 18-19, god. IX, 1.II 1909. 292/3; br. 3, god. X, 15.VII 1909. 43/4 10. M. Rizviæ, Behar, 255 11. I. Kemura, Uloga Gajreta, 27

108

Nesumnjivo, u to vrijeme najveæi ugled i najznaèajnije historijske èlanke objavljuje dr Safvet-beg Bašagiæ. U svojim radovima, on želi da podigne splasnulu samosvijest naroda kome pripada, posebno istièuæi muslimansko slavensko porijeklo i staru slavu.12 To naroèito dolazi do izražaja u njegovoj njizi Kratka uputa u prošlost Bosne i Hercegovine (od g. 1463. 1850.), koju je objavio u Sarajevu 1900. godine u vlastitoj nakladi. Ta knjiga je bila prvo objavljeno domaæe djelo o ovim zemljama. Pisano na jeziku svakom razumljivom, muslimanskim masama je na popularan naèin otvorilo poglede u prošlosti, te pokušalo da im da odgovore o porijeklu, historiji i junaèkoj slavi.13 Zbog takvog naèina pisanja ova knjiga nije bila po volji tadašnjoj bosanskoj Zemaljskoj vladi. Veæ u drugom broju prvog godišta Behara èitaoci su od autora potpisanim inicijalima n. n. obaviješteni o izlasku navedene knjige.14 Prikaz je objavljen u rubrici Listak. Osam godina kasnije u istoj rubrici o ovoj knjizi piše i dr Milan Prelog. On kritikuje muslimansku inteligenciju što niko meðu njima nije našao za shodno da prikaže Kratku uputu u prošlost Bosne i Hercegovine. Interesantno je primijetiti da na navedenu primjedbu nije niko iz tadašnje redakcije reagovao jer izreèena primjedba ne odgovara istini. U daljem osvrtu dr Milan Prelog ukazuje na manje primjedbe i nedostatke knjige koji se odnose na nedovoljno korištenje zapadne graðe. Inaèe, u cjelini sa puno uvažavanja i pohvalno piše o knjizi i njenom autoru. S pravom upuæuje kritiku svim obrazovanijim ljudima što im djelo dr. Safvet-bega Bašagiæa nije bilo podsticaj da i sami nešto više napišu i time sebe i svoje sunarodnike obogate veæim saznanjem o svojoj daljoj i bližoj prošlosti. Na stranicama Behara, prije svega u rubrici Listak, ukupno æe biti objavljeno još 11 prikaza i obavještenja o knjigama iz èisto historijske tematike.15 I pored brojnih prigovora na ureðivaèku politiku, te povremenih odstupanja od ranije postavljenog cilja Behar je u svom nepunom jedanaestogodišnjem izlaženju imao znatnog uspjeha. U mnogome je ostvario ciljeve muslimanskog kulturnog preporoda. Zahvaljujuæi saradnicima lista formirana je moderna muslimanska književnost, ali održana i duhovna veza sa Orijentom.16 Pored književnih djela na stranicama Behara objavljivani su veæi i manji radovi i crtice iz historije, od kojih su
12. M. Rizviæ, Behar, 18 13. isto, 10 14. Behar br. 2, god. I, 15.V 1900. 32/3 15. Behar, br. 2, god. I, 15.V 1900. 32/3; br. 20, god. I, 15.II 1901, 322/3; br. 8, god. II, 15. VIII 1901, 124/5; br. 1, god. V, 1.V 1904. 13; br. 14, god. V, 15.XI 1904. 222; br. 1, god. IX, 15.V 1908. 13/4; isto, 16; br. 7, god. IX, 15. VIII 1908. 116; br. 8, god. IX 1908. 130/1; br. 14, god. IX, 1 XII 1908. 228; br. 1, god. XI, 15.X 1910, 13

109

poneki interesantni i za današnje historièare. Tako su radovi Alije Kadiæa Glavni dogaðaji iz islamske prošlosti,17 Muhameda Seida Serdareviæa Kratka povijest Islama,18 Abdulaha Bušatliæa O Hasanagi Peækom,19 Fehima Spahe Panislamska ideja,20 Mehmeda Spahe Gazi Husrev-beg slika iz bosanske prošlosti,21 Osmana Nurija Hadžiæa (Abdulhak) Saferska naredba22 dr Milana Preloga Slovenci u prošlosti i sadašnjosti23 Josipa Milakoviæa Jedno zaboravljeno pleme, Kašubi,24 Mirze Safveta Istorièar Aali,25 i Rustem-paša Skradinac,26 i drugi interesantni i za današnje povjesnièare da vide kako se o pojedinim liènostima, odlukama i dogaðajima mislilo i pisalo poèetkom XX stoljeæa. Veæina navedenih radova su objavljivani u više nastavaka. U kraæim crticama, èesto redakcijskim, èitaoci Behara su bili u prilici da se u osnovnim crtama upoznaju i sa historijatom pojedinih derviških redova (senusi i rufaije),27 te ponešto saznaju i o izumitelju štamparije Gutembergu28, i jednoj od najpoznatijih antièkih liènosti Aleksandru Makedonskom.29 Uredništvo lista je cijenilo ljude koji su pokazivali dužnu pažnju prema prošlosti. To se vidi i iz obavještenja èitaocima kada je dr. Talozi Zemaljskom muzeju u Sarajevu poklonio 20 pisama (dokumenata) koji datiraju iz XVI, XVII i XVIII stoljeæa.30 U pisanju historijskih radova, crtica, osvrta i prikaza javilo se ukupno jedanaest saradnika. Neki od njih su objavili po jedan do dva rada, a drugi znatno više. Oni su, iako daleko skromnije, slièno kao i književnici poèeli formirati kritièko pisanje prošlosti zasnovano na novom nauènom
16. Mustafa Imamoviæ, Studija o "kulturnom preporodu" kod Muslimana, Gledišta, XII/1971., 11-12, 1463 17. Rad je objavljen u 12 nastavaka sa povremenim prekidima u vremenskom periodu od 15.VI 1901. - 15. III 1902. 18. Rad je objavljen u 26 nastavaka tokom VI i VII godišta u vremenskom periodu od 1.V 1905. - 15. IV 1906. 19. Behar br. 7, god. IV, 1. VIII 1903., 103/4 20. Rad je objavljen u XXI nastavku tokom cijelog VII godišta, sa kraæim prekidima u vremenskom periodu od 1.V 1906. - 15. IV 1907. 21. Rad je objavljen u V nastavaka u VII godištu Behara u vremenskom periodu od 1. IX - 15. XI 1906. 22. Behar br. 1, god. VII, 1. V 1906. 7 - 8 23. Behar br. 3, god. IX, 15. VI 1908. 48 24. Rad je objavljen u dva nastavka u IX godištu lista, br. 10 i 11, 1. X - 15. X 1908.,153 i 174-176 25. Behar br. 1, god. IX, 15.V 1908., 15 26. Behar br. 10, god. IX, 1. X 1908. ,161/2 27. Behar br. 2, god. I, 15. V 1900., 33-35 28. Behar br. 5, god. I, 1.VII 1900., 83 29. Behar br. 18, god. VI, 15. I 1906., 278/9 30. Behar br. 4, god. VII 15. VI 1906., 46

110

poimanju historije. U narednim godinama i decenijama XX stoljeæa meðu saradnicima ovog lista mnogi su objavili brojne studije i radove iz historijske tematike, a neke je prerana smrt sprijeèila u tome. Takoðe su se pojedini saradnici Behara udaljili od pisanja povijesnih radova zbog profesionalnog okretanja prema politici. Gledajuæi u cjelini Behar je dao svoj doprinos ne samo na književnom, nego i na historijskom i kulturnohistorijskom polju. The works of Hamdija Kresevljakovic and ather historians in Behar In addition to the literary works, the Behar journal also published the works with topics from history in its eleven years of publication. These works included the papers by Alija Kadiæ The Main Events from the Islamic past, Muhamed Seid Serdareviæ The Short History of Islam, Abdulah Bušatliæ About Hasanaga Peæki, Fehim Spaho Panislamic Idea, Mehmed Spaho Gazi Husrevbeg-A Picture from the Bosnian Past, Osman Nuri Hadžiæ Safer's order, Milan Prelog The Slovenians in the Past and in the Present Time, Mirza Safvet Historian Anali and Rustem Pasha Skradinac, and many others. The Behar journal had altogether eleven authors who published their works on historical topics. Some of the works published there have continued to be of some interest for the historians as the example how certain event had been looked upon from that particular time. Their contribution to the Behar journal represented the beginning of critical thinking in the writing about the past and based on the new understanding of history. One of the Behar's contributors was the famous historian Hamdija Kreševljakoviæ. He appeared for the first time on the journal's pages but not as a historian but as a collector of popular lyrical songs (15) and one short story. His interest in history and its topics grew in the years and decades to come. He published hundreds of articles and many studies about the history of Bosnia and Herzegovina under the Ottoman rule. Due to his scholarly results and the esteem he had among the scientists, Hamdija Kreševljakoviæ was elected a corresponding member to the Yugoslav Academy of Arts and Sciences /JAZU/ in Zagreb in 1939. This was a great honor because he was the first of Moslem intellectuals ever to be elected into the JAZU.

111

112 .

nego su živjeli kao privatnici (posjednici). 113 . Na suglasnost nije trebalo dugo èekati. godinu. godine1 za izobrazbu kandidata za zvanje Šerijatskih sudaca /kadija/. neku vrstu uèiteljske škole za izobrazbu muallima. povijest.Mahmud Traljiæ PRVI SVRŠENICI DARU-L-MUALLIMINA SURADNICI BEHARA Nepunih pet godina otkako je Zemaljska vlada Bosne i Hercegovine osnovala Šerijatsku sudaèku školu 1887.) 370 apsolvenata od kojih su 223 bili šerijatski suci. str. Sarajevo. Fehim Spaho. 1937. U Daru-l-muallimin æe se moæi upisati uèenici medresa. tako da u sva tri razreda bude ukupno trideset uèenika. sa zadatkom da ustanovi i popiše sve vakufe u Bosni i Hercegovini. Odluka je donesena na sjednici Komisije u mjesecu martu 1891. a predavaæe se sljedeæi predmeti: nauka o Kur'anu. donosi odluku da u Sarajevu otvori Daru-l-muallimin. zemljopis. kalendar za 1933. godine. odnosno 13 sati. Vid. Šerijatsku sudaèku školu završilo je za njenih pedeset godina postojanja (1887.-1937. nauka o odgoju /ahlak/. kasnije nazvano Zemaljska vakufska komisija. geometrija i gospodarstvo. Zemaljska vakufska komisija2. raèun. fizika. Odluka sa obrazloženjem i molbom za odobrenje upuæena je Zemaljskoj vladi. jer ni jedan zakljuèak nije mogao biti proveden bez suglasnosti Zemaljske vlade. 72-89. odnosno Zemaljsko vakufsko ravnateljstvo. dok 21 nije uopæe bilo u službi. prirodopis.-1937. jer je Zemaljska vlada pozitivno odgovorila veæ 16. edebijjat. Pedeset godina vakufske uprave u Bosni i Hercegovini. jer se smatra da su oni sposobni toliko da mogu nastaviti školovanje u Darul-mualliminu.). marta 1883. i to iz razloga što je nas1. koji su završili arapsku gramatiku do Izhara i fikh do Multeke. inša. odnosno Zemaljsko vakufsko ravnateljstvo. Predviðeno je takoðer da se u prvu godinu primi 15. rikæa. godine je imenovala Privremeno vakufsko povjerenstvo. Raspored sati je udešen tako da nastava poèinje u 9 sati i traje do 12. Plan i program Darul-muallimina predviðao je da naukovanje u njemu traje tri godine. a ostalih 147 bili su u drugim službama. maja iste godine s jednom primjedbom: U nastavni plan treba unijeti i predmet metodika. imla. Spomenica Šerijatske sudaèke škole u Sarajevu izdana prilikom pedesetogodišnjice ovoga zavoda (1887. da nadzire njihovu upravu i da izradi nove propise za upravu vakufima. koji su bili potrebni za novootvorene mektebi-ibtidaijje. Zemaljska vlada Bosne i Hercegovine 15. jer bez toga nema govora o dobroj i uspješnoj nastavi. Vid. u drugu 8 i u treæu 7 uèenika. maternji jezik. Prednost imaju uèenici Kuršumlije medrese i Hanikaha. .Narodna uzdanica. 2. vjeronauka. koje je Zemaljska vakufska komisija poèela otvarati u pojedinim mjestima Bosne i Hercegovine.

nego je prvotno bilo odreðeno. 143. str. Primljeno je njih 18. Uspjeh je iz godine u godinu bio bolji. Bilo je i originalnih radova. Interes za Daru-l-muallimin bio je iz godine u godinu veæi. jedan je kasnije položio ispit za vjerouèitelja vjeronauke na srednjim školama. str. godine. 114 . Edhem Mulabdiæ. koji je bio otvoren u Sarajevu godine 1869. U ovoj prilici spom3. 144-145.Narodna uzdanica. makar i u manjem broju. Meðu te su spadali i mualimi. u zgradi gdje je bio smješten i prvi Daru-l-muallimin. Ibid. 146. jer do pokretanja Behara. pa æe uèenici moæi pratiti i jednu i drugu nastavu. januara 1892. Neki od njih su odmah u prvoj godini èasopisa poèeli u njemu objavljivati makar i sitnije priloge /narodne umotvorine: pjesme i pripovijetke/. kao što je nabavljen i potreban inventar.tava u medresama bila dvokratna: odmah po sabahu i iza ikindije. dok je normalno nastava trajala od 1. . godina trajala je do mjeseca jula i bila je kraæa. pa nije okonèao i ovo školovanje. veæ je šest generacija završilo ovu školu. na završni ispit izišlo ih je osam i svi su uspješno položili potrebne ispite. i radio do 1878. odmah po završetku Daru-l-muallimina njih sedam je bilo postavljeno za mualime na mektebi-ibtidaijjama. a treæe 42 uèenika. Upisani su i uèenici u prvi razred.5 Pojava Behara primljena je sa radošæu i ushiæenjem meðu muslimanima Bosne i Hercegovine./. Treæe školske godine honorarno su veæ predavali pedagoške predmete profesori Uèiteljske škole u Sarajevu. Njih nije ipak bio mali broj. ali mu je u meðuvremenu umro muderis. Kad su prvi upisani uèenici na kraju svoje treæe i ujedno završne godine izašli na ispit.-92. Ibid. Tako je veæ druge školske godine u prvi razred primljeno 34. jula. mjesto 15. 4. oktobra do 1. Meðutim. naroèito onim školovanim. U istoj zgradi radila je i novoosnovana Uèiteljska škola sve do 1890. Naðene su prostorije u ruždijji na Bentbaši. uspjeh je bio više nego zadovoljavajuæi. gdje su veæ u poèetku pokazali zavidan uspjeh. Daru-l-muallimin (o pedesetogodišnjici osnivanja). narodnu frazeologiju. pa je i broj uèenika u prvi razred priman u veæem broju. godine vršene su pripreme za otvaranje škole. Od njih 18. kraæe prijevode s orijentalnih jezika i dr. koliko se upisalo u prvi razred. Prva školska 1891. Jedan od njih je produžio školovanje u Šerijatskoj sudaèkoj školi.3 U drugoj polovini 1891. godine. koji su završili Daru-l-muallimin. koliko je planom bilo predviðeno. 5. Postavljeno je i potrebno nastavno i drugo osoblje. str. godinu. kalendar za 1942. kada je zatvoren. drugi je bio došao do idžazeta.4 Sveèano otvaranje prvog razreda i poèetak nastave obavljeni su 28. godine.

istoènjaèka narodna pripovijetka/. U drugoj godini ovog kalendara objavio je èlanak Zašto neka djeca neæe da idu u mekteb.. godine. 7. str. Sadekai-fitr i bajram. Osim Behara Hajroviæ je suraðivao u Tariku i Muallimu te kalendaru Mekteb. 144. kalendaru Narodna uzdanica i 6. U Beharu je objavio u rubrici Male prièe i dosjetke dvadeset kraæih prièa /u I godini 7. pa u Novom Beharu. Ove pripovijetke imale su i druge podnaslove /arapska narodna pripovijetka. God. /Alija Nametak/. Prvo izdanje je izašlo 1906. Sarajevo. Dukatar. Predavao je pored vjeronauke i arapski jezik na prvoj gimnaziji /ranije velikoj gimnaziji/ u Sarajevu. koji su završili školu do 1900. U prvoj godini kalendara Mekteb (1906. kada je umro. Od te godine pa do 1918. igrao je zapaženu ulogu.7 3.) štampao je Sufaru za prvi razred mektebi-ibtidaijja u Bosni i Hercegovini i èlanak Dvije-tri o sufari. Glasniku Islamske vjerske zajednice.. O kurbanu/ i jednu arapsku narodnu pripovijetku /Darežljivost Džaferi Bermekije/. tajnik muftijstva u Mostaru.5. godine. Druga posebno štampana knjiga je bila Glavna naèela islama /arebicom/. zatim u kalendaru Mekteb. 129.Traljiæ. 115 . U istom godištu štampao je i èlanak pod naslovom Aforizmi. Seid M. I ovo djelo je doživjelo dva izdanja. godine. u IV 6 i u V 2/. 1.injemo one svršenike Daru-l-muallimina. u III 5. str.Bilten Instituta za prouèavanje folklora u Sarajevu. Prilikom osnivanja Udruženja imama i mualima Bosne i Hercegovine 1910.. Umro je u Sarajevu 1935. Hafiz Mehmed Ali Dukatar. radio je u Sarajevu u Vakufskoj direkciji kao referent za mektebe. Nametak je suraðivao još u mostarskim listovima Osvit i Zora. Kao posebne knjige Hajroviæ je štampao Male prièe i dosjetke za muslimansku mladež. Bio mualim do 1910. Kasnije položio pred komisijom u Ulema-medžlisu u Sarajevu posebni ispit za vjerouèitelja . a od 1914. istoèna pripovijetka. Služio prvo kao mualim. IV/1935. a drugo 1913. godine. Murat Hajroviæ. godine. U rubrici Narodne umotvorine objavio je u V godini 2 i u VI 1 narodnu pripovijetku. Pod naslovom Narodna arapska pripovijetka objavio je u I godini 3. Hasan Nametak. godine..profesora vjeronauke na srednjim školama.Islamski svijet. Dopunska izdanja. istoèna narodna pripovijetka. Merhum hafiz Mehmed Ali-ef. zbog èega je biran za prvog predsjednika ovog Udruženja. Bio prvo mualim. br. 1957.maja 1900. 2.-1907. U rubrici Narodne umotvorine u prvoj godini Behara objavio je u dva broja rad Iz narodne frazeologije. Bibliografija folklorne graðe u deset godišta Behara s indeksom motiva. II 1 i u VI 2 pripovijetke. to jest do pojave prvog broja Behara 1.6 U prvom godištu Behara objavio je tri originalna èlanka /Nešto o postu.

Neke od tih pjesama su objavljene u IX i X knjizi narodnih pjesama. Novi Behar.Zemzem. vjeronauèno djelo. što ih je izdala Matica Hrvatska. koje imaju podnaslove Arapska narodna pripovijetka i Narodna istoèna pripovijetka.M. godine. aprila 1945. Po završetku Daru-l-muallimina i on se upisao u Šerijatsku sudaèku školu. U Muslimanskoj biblioteci Muhameda Bekira Kalajdžiæa u Mostaru štampane su dvije knjige Hazima Muftiæa: Stambolski softa i Sadri-Azamova kæi i Pet velikih poklonstava. decembra 1957. 132-133. štampana je Mahiniæeva Arapska poèetnica. str. Prvo i drugo izdanje ima tekst uporedo na turskom i bosanskom jeziku. svaka posebno. U Beharu je objavio 12 priloga: U rubrici Male prièe i dosjetke štampane su dvije prièe (u godištu I i VI).. koje je Nametak zapisao veæinom od svoje majke ustupio je svojevremeno Matici Hrvatskoj u Zagrebu. Od 1914.. Obje knjige doživjele su po dva izdanja. U Beharu. /Mahmud Traljiæ/.str.Zborniku za narodni život i obièaje Južnih Slavena. Mustafa Islamoviæ. Hazim Muftiæ./1325. Narodne pjesme. Muftiæ je suraðivao još u listovima Gajret. dok je jednu našu narodnu pripovijetku štampao u III godini lista. 132. koju je završio 1905. arebicom. Preveo je s turskog jezika Tuhfetu-l-ihvan. prvi o vjerovanju. Ibid. godine. Mahiniæ je u kalendaru Mekteb za godinu 1906. latinicom i æirilicom. koje je kod nas duže vrijeme bilo udžbenik. Umro je u Sarajevu 29. godine do 1930.9 5. koji ima dva dijela. Poslije završetka Daru-l-muallimina upisao se u Šerijatsku sudaèku školu. Sarajevo. po Hidžri/ objavio svoj Ilmihal na bosanskom jeziku. bio tajnik Ulema-medžlisa u Sarajevu.8 4. a u II godištu dvije narodne pjesme.. u godinama IV i V objavio u rubrici Narodne umotvorine dvije pripovijetke. Svoj radni vijek je proveo u svojstvu šerijatskog suca. koju je završio 1904. 35.10 6. te kalendarima Mekteb. mart 1973. Prijevod je doživio više izdanja. a treæe i èetvrto izdanje samo na bosanskom. èetiri pod naslovom Narodna pripovijetka /u II godištu. Kratko vrijeme radio u šerijatskom sudu u Sarajevu. Nametak. pod naslovom Pripovijetka-proza dvije pripovijetke. Alija Nametak.M. Alija Nametak. godine. što ga izdaje Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti /Zagreb/.T. 9. u rubrici Narodne umotvorine objavljeno je šest priloga. a onda prešao u Vakufsku 8. Gajret i Narodna uzdanica. godine. str. dva sa podnaslovom Islamska legenda mitologija /u VI godištu/. Ibid. Godine 1927. Muallim..-07. 116 . tri i III godištu jedna/. 10. Merhum Hasan-ef. a drugi o poslovanju. odnosno priruènik u mektebima. Biser. Ahmed Mahiniæ. Umro je u Žepèu 15.

14 Interesantno je napomenuti da su svi navedeni suradnici Behara objavili svoje priloge u prvih šest godišta lista. Ibid. Na tom sastanku je bio i Mustajbeg Halilbašiæ.12 U vezi suradnje u Beharu spominjemo još dvojicu svršenika Darul-muallimina iz prve generacije njenih svršenika: Mustajbega Halilbašiæa i Abdul-fetaha Sadikoviæa. tajnik Vakufske direkcije u Sarajevu. bio je pokrenuo ponovno izdavanje lista. a da kasnije naèin ureðivanja Behara i njegov smjer nisu odobravali. Gradaècu i Foèi. došlo je meðu prisutnim do razilaženja. Sarajevo. 1971. Jedan od zakljuèaka bi bio da su svi ovi suradnici odobravali dotadašnji naèin ureðivanja lista. Islamoviæ. kakav bi trebao biti.. Behar. nalazi se i pismo Abdul-fetaha Sadikoviæa. Ali kad je na red došao sadržaj lista. kao i mnogi drugi. a bilo ih je oko trideset. U Beharu je objavio èetiri priloga: dvije prièe u rubrici Male prièe i dosjetke /III godište/ i dvije pripovijetke u rubrici Narodne umotvorine /V godište/.direkciju u svojstvu kanceliste. Behar definitivno prestaje izlaziti. str. Kao šerijatski sudac službovao je u Vlasenici. Književnoistorijska monografija. marta 1934.aprila 1971. U Beharu. ali bez uspjeha. 12. zatim kao tajnik i konaèno kao pomoænik direktora.Glasnik VIS-a. godine prestao izlaziti. 549-551. 14. godine. Umro je u Sarajevu 25. šerijatskog suca u Bihaæu. objavio je nekoliko prièa u rubrici Male prièe i dosjetke. 446. godina V. str. Prnjavoru. godine.11 7. Ibid. advokat i pisac. jedan izmeðu osam prvih svršenika Daru-l-muallimina.. I on je po završetku Daru-l-muallimina nastavio školovanje u Šerijatskoj sudaèkoj školi. Dr. 131. godine uprilièen jedan sastanak u cilju nastojanja da se nastavi sa izlaženjem Behara u obliku i sa sadržajem kakav je list imao u prvih šest godina njegova izlaženja. Fejzulah Hadžibajriæ. Bilo je i dalje pokušaja da se list oživi. koju je završio 1905. Hamid Šahinoviæ. Behar je polovinom 1910. Urednik Behara Edhem Mulabdiæ je pri kraju drugog godišta organizirao anketu meðu èitaocima i suradnicima Behara sa pitanjem: Treba li nam Behar? U odgovoru na ovo pitanje. Umro je u Sarajevu 2. To je bio razlog da se list više ne pojavi. vatreno se zalaže da Behar nastavi izlaženje u redakciji Edhema Mulabdiæa i sa tematikom kakvu je i do sad imao. 117 . A to je period kad je urednik lista bio Edhem Mulabdiæ. Ali poslije treæeg broja.13 Kao što je poznato. 11. godine. Muhsin Rizviæ. God. Tako je u toku 1912. I on. 13. str. str. br. po navršetku svoje desete godine izlaženja. 9-10. Šefkija Karabdiæ. Zakljuèak sastanka je bio jedinstven: Behar treba ponovo izdavati. Merhum Mustafa-ef. 127. XXXIV/1971. Alija Nametak.

which had been appointed by the Provincial Government of Bosnia and Herzegovina in 1883 with the task to register all the endowments /vakufs/. Murat Hajroviæ. godine. Tarik. The Darul-muallimin graduates were later appointed to work as teachers in mektebi-ibtiadije. Muhamed Seid Serdareviæ. The school had three classes. koji su završili ovu školu do 1900. idiomatic expressions/. Mekteb calendar. Misbah. This was the school meant to educate candidates for teachers /muallims/ in the newly opened schools /mektebi-ibtiadije/ which the Provincial Endowment Commission had also begun to open in some towns and settlements. to oversee their administration and to propose new set of rules for their governance. Šemsudin Sarajliæ i dr. Students from madrasahs were admitted into it. They also published their original articles in the journal. Kako je u poèetku reèeno. 118 .Meðu suradnicima Behara bilo je još svršenika Daru-l-muallimina / npr. such as Muallim. Hasan Nametak and others/. Some of them continued their education in the Sharia Law School in Sarajevo. where they showed a success in their teaching. Meðutim. They were supposed to have already studied certain curricula in Arabic and other related Islamic disciplines. short stories. The first graduates of Darul-Muallimin contributors to Behar The Provincial Endowment Commission for Bosnian and Herzegovina. referat obuhvata samo one. godine u kojoj je i Behar poèeo izlaziti. established Darul-muallimin in 1891. The Darul-muallimin graduates greeted the appearance of the Behar journal in 1900. In addition to the Behar journal. Most of them became prominent in collecting and publishing of popular oral forms /songs. oni su završili Daru-l-muallimin poslije 1900. Some of them gave their contributions in the first year of the journal's appearance /Hafiz Mehmed Ali Dukatar. as well as in translating from the Oriental languages. and others. they also contributed in other Moslem newspapers and journals.

Sterija je nastojao da i na taj naèin prosveti i uèi svoje sunarodnike. kako je veæ priodavno utvrðeno u istoriji književnosti. sebiènosti i drugih poroka. a što je takoðe znaèajno. vlastoljublja. S. narodne istorije i poezije. Florijanu" . Umeo je da u ljudskom trajanju uoèi ono što vreme ne može da pohaba . Prve Sterijine drame /Nevinost ili Svetislav i Mileva./ imaju za temu kosovsku istoriju i mitologiju. koja je po opštim svojstvima više melodrama nego tragedija. spletke oko vladara. spajajuæi. S. Za tragedije ili "žalosna pozorja" ..kada sam autor reèe u predgovoru. ponešto menjajuæi i unoseæi neke detalje iz drugih pesama. Popoviæa na drami polarizovao se u dva smera: prema prošlosti i prema savremenosti. kobne zablude i drugo/. Oživljavajuæi u "žalosnim pozorjima" nacionalnu prošlost. istièuæi kosovski mit i njegovu moralnu velièinu.. odnosno prema tragediji i prema komediji. i Miloš Obiliæ. pouku i "poleznu zabavu". on je u osnovi imao na umu "polzu" naroda srpskog.kako ih je nazivao. naime.. U sporednijim elementima Sterija se i stvaralaèki odnosi prema preuzetoj graði. ugledao se i na Šekspirovog Magbeta. horacijevski. 1827. one prelomne trenutke kada su padale krune i rušila se carstva. "podražavajuæi gdigdi i slavnom g. POPOVIÆA I M. Sterija je budio utrnulu nacionalnu svest i u svojim sunarodnicima jaèao veru u bolju buduænost srpskog naroda i obnovljene srpske države upravo u ime te slavne prošlosti. BANA /POSEBNO MEJRIMA I HAJDUCI/ Rad J.. Birao je veoma pogodne motive iz nacionalne istorije za dramsku obradu. Otuda su dramatièni. velièajuæi staru srpsku državu i njene vladare. Bilo da je pisao komedije ili tragedije. sukobe zbog žena. Prikazujuæi obilato i razlièite negativnosti i sukobe u prošlim vremenima /borbe za vlast. izdaje. takoreæi gotovi preuzeti iz kosovskih narodnih pesama. koristio se graðom iz nacionalne prošlosti.Vaso Milinèeviæ PROSVETITELJSKO-PREPORODNE DRAME J. kao i prezir prema nosiocima negativnih strasti: zlih intriga.. koristio graðu iz Rajiæeve Istorije. pomalo patetièno reèeno. 119 . patriotske inspiracije Sterijine istorijske drame budile su u gledaocima i smisao za poštivanje ljudskih vrlina. Pored.etiènost èovekovog življenja. za Miloša Obiliæa Sterija se prvenstveno nadahnjivao narodnom poezijom i narodnom tradicijom. pa i dramski elementi bili veæ unapred fiksirani i uoblièeni. 1828. dakle. Dok je za prvu.

.. Èini se da je mladi autor namerno u muslimansku sredinu smestio radnju svoje drame. osim one globalne crno-bele karakterizacije. iako su otuda proizašle i neke omaške upravo zbog nedovoljnog poznavanja te sredine. a Srbi opet. Inaèe. zajednièko je za obe drame da se u njima kao dramski junaci pojavljuju i Turci. gdi prosveštenija nema. osim Vuka i njegovog posinka Negode iz Miloša Obiliæa. Pisac to doduše ne iskazuje direktno.Oba ova dela svojevremeno su imala veliki uspeh kod èitalaèke publike i pozorišnih gledalaca. zajednièke su i mnoge slabosti kojima su optereæena ova poèetnièka dela. Zanimljivo je da je Sterija od dve verzije narodne pesme iz Vukove zbirke kao osnov za dramu odabrao onu èija se radnja dogaða u muslimanskoj sredini u gradu Janji /u drugoj verziji grad Budim se pominje kao središte dogaðaja prikazanih u pesmi/. biæe više-manje dominantan u svim literarnim delima u kojima je prikazivana tematika "gde su Turci pomešani". nagla i nedovoljno motivisana rešenja i dr. I likovi su psihološki mahom jednostrano osvetljeni. posebno prvo: melodramska sentimentalnost. takoðe je nastala po motivu iz narodne pesme. u Beogradu. svi pozitivno i idealizovano prikazani. preko neke vrste danka u krvi Turcima. /Radnja Svetislava i Mileve više se posredno dotièe kosovske tragedije.). s tim što su najèešæe poistoveæivani Turci i Muslimani u pojedinim delima sve do našeg vremena. Stvaranjem Teatra na Ðumruku 1841. moralistièko-didaktièki pasaži. vezana je za njene posledice. Nahoda. I treæa Sterijina drama iz prvog perioda: Nesreæno supružestvo ili Nahod Simeun. M. što nikako nije bio izraz njihove umetnièke vrednosti. obraðen edipovski motiv rodoskvrnuæa. Pretežno su nedovoljno izdiferencirani. Sterija se nakon desetogodišnje pauze ispunjene uspješnim komediografskim radom pono120 . Naime. iz jedne njegove replike proizilazi da je upravo muslimanstvo uzrok neprirodnog greha i razlièitog varvarstva koji se sreæu u drami: "Svirepi ljudi i varvarski obièaji.. veæ preko svoga junaka. po kojoj su Turci svi bez razlike negativno. Takav model prikazivanja Turaka. Hteo je da poštedi hrišæansku. odnosno srpsku sredinu od tako teškog greha kakav je rodoskvrnuæe. uslovljene i nacionalnom pripadnošæu junaka. U drami je kao i u pesmi. jer je kneginja Milica morala dati najmlaðu æerku Milevu u Bajazitov harem/. S obzirom na tematiku. preuzet iz narodne poezije /u kojoj inaèe ima i svetlih izuzetaka objektivnog slikanja/. veæ je to proizilazilo iz dobro odabranog dramskog motiva koji je posebno "vozbuždavao" dušu pišèevih suvremenika. napisana 1830. bez prave životne ubedljivosti i umetnièke punoæe koja bi odgovarala dramskom delu. i gdi sveæa hristijanstva ne sija" (podvukao V.

ljude izvan zakona. kadri "stiæi i uteæi i na strašnom mestu postojati". razmetljiv i surov despot. predstavljajuæi se kao pravi balkanski pisac. Otuda su s istom objektivnošæu prikazivani dramski likovi bez obzira na nacionalnu i versku pripadnost.. Ono po èemu se Ajduci bitno razlikuju od prethodnih drama u kojima su se pojavljivali Turci. prikazan kao slavoljubiv. Lahan. U tom cilju upliæe u dramsku radnju i jednu romantiènu ljubav izmeðu hajduka Obrada i pašine æerke Zelide. Skender-beg. hajduci nisu bili samo plemeniti vitezovi bez straha i mane. jer umesto radnje i akcije koji bi se odvijali na sceni. Turkinje. odnosno Muslimani... junaci mahom o njima prièaju. /Prva verzija u rukopisu otkrivena je tek u naše dane/ Koncepcijska nedoslednost u gledanju na hajduke ogleda se i u ovoj preraðenoj verziji. Ponešto je dodao. kao dramski junaci jeste to što je u njima izražena ideja o nacionalnoj i verskoj toleranciji izmeðu hrišæanstva i muslimanstva u ime viših humanistièkih vrednosti. U tom periodu nastala su njegova najzrelija dela: Smrt Stefana Deèanskog. a ona mu uzvraæa ljubav. Ni ovim obogaæenjem fabule nije mnogo pojaèan dramski sukob. Sterija je instinktivno zazirao od narušavanja ustaljenog reda stvari /kako se vidi i u Lahanu/. To svakako umanjuje umetnièki domet ovoga pozorja. harambaša Mileta ne haje za to veæ želi Zelidu za sebe po pravu jaèega.. kako su obièno predstavljani u narodnoj poeziji i tradiciji u epskim krajevima. Dok je Obrad zaljubljen u Zelidu.. To potvrðuje i èinjenica da postoje dve verzije drame Ajduci. Štaviše glavna negativna liènost u delu je harambaša Mileta. Sterija se ponovo vratio narodnoj pesmi kao inspiraciji. Èini se da stilska neujednaèenost u delu dolazi usled pišèevog kolebanja oko osnovne koncepcije u prikazivanju hajduka. ponešto izmenio da bi ojaèao i opravdao dramski sukob. Pozorjem u pet dejstvija Ajduci.vo latio pisanja tragedija. I ovde se meša i poistoveæuje termin Turèin i Musliman. Kao vaspitanik druge tradicije.. s obzirom da je pisao i o Grcima i njihovoj oslobodilaèkoj borbi. u Beogradu/. Obrad gine od Miletine (bra121 . U prvoj verziji pisac je na hajduke gledao više kao na razbojnike i pljaèkaše. Zato za njega. u kojima je pored motiva iz srpske istorije obraðivao i one iz bugarske i albanske. moralistu i prosvetitelja. S obzirom da njegove poglede nisu delili onovremeni gledaoci i kritièari /drama je prikazana 1842. veæ i ljudi koji krše ustaljene civilizacijske i društvene norme. Za osnovu drame poslužio mu je motiv poznate balade Predrag i Nenad. Ajduci. a ne kao osvetnike Turcima i zatoèenike nacionalno-oslobodilaèke borbe. to je bio razlog da Sterija preradi ovo delo. Vladislav. a interesovao se i za rumunski jezik i prouèavao njegove veze sa slovenskim jezicima.

ili može biti za dušu. Vitomir: Pre æu ja poginuti nego on! Andrija: Je l' to lepo? Kome opraštaš? Turèinu! Vitomir: Pa i Turèin je èovek. Da ovakav Sterijin odnos prema pripadnicima drugih naroda i vera nije bio sluèajan potvrðuje i njegova pesma Turci. slepa je od dve godine. Andrija /iza pozorišta/: Drži ga. milosrðe i dr. Andrija /dotrèi i zamane handžarom/: Šta stojiš. hajduci zajedno s harambašom poslušati Obradov apel izreèen na samrti. Hajduk Vitomir i po cenu sukoba s drugim hajducima zaštiæuje jednog Turèina koji ga u nevolji bratimi: Jedan Turèin beži. Andrija: Ej. kad se psine ubijaju. Harambašinoj amoralnosti pisac suprotstavlja razlog hajduka Stanka: "Šta je ajduk bez poštenja. junaèe. za njim trèi Andrija i izdaleka opali na njega.. Vitomire! Turèin /pade pred njim/: A man. vera. te ne ubijaš psa! Vitomir /uvati ga za ruku/: Nemoj. no ne pogodi ga. Nisu prihvatili harambašin razlog da "u ajduka nema ni brata ni sestre". koje su iznad verskih i nacionalnih razlika.. ima staru majku! Andrija: Zar nas nije rodila mati? /Oæe da se otrgne/.tovljeve) ruke . Andrija: Šta mi je do tvoje majke. Andrija: Imaš li ti pameti. tako se ne ajdukuje! Zbog svoga postupka Vitomir je bio osuðen na smrt od harambaše. Kao i u nekim drugim delima Sterija nastoji da i u ovome afirmiše osveštane ljudske vrednosti kao što su poštenje. da si mi triput po bogu brat. dok æe prema pomalo didaktièkom završetku drame. objavljena 1855. odreæi æe se hajduèije i vratiti se meðu ljude u normalan život. Preko one glavice je selo. /Hoæe da se otme/. obraza i vere?" Poštujuæi zadatu reè i obeæanje Obradu i hajduk Nenad æe spasti Zelidu od harambaše i vratiti je ocu. zadata reè.tek tada su otkrili da su braæa. I u njoj 122 . kao što svedoèi primer iz šeste pojave drugog èina. ali ga njegovi drugovi ne htedoše ubiti. niti ikakvih obzira bilo prema kome.. Vitomir: Beži onamo! /Pokazuje mu rukom/. možeš se sakriti. nemoj mi glavu uzimati! Vitomir: Imaš li staru majku? Turèin: Imam. Vitomire? Vitomir: Ovo je mojoj majci za zdravlje. moj Vitomire. i svojom smræu na odreðen naèin moralno iskupljuje hajduke. Šuma je gusta.

otima decu. S njim zala kletiæ neæeš otrebiti èkalj.. gde no izvire porok? Predel i narodi svi gipæu zloèinstvima svud. možda. Tuð im je.." U završnim stihovima Sterija sažima svoje iskustvo preèišæeno i dogaðajima iz 1848/49. On ne vidi nikakve razlike izmeðu Turèina Bajazita i Španca Pizara. dao je i dva pozitivna: jednog Srbina i jednog Maðara.. peku. pleni imanje. pita Sterija ironièno. bez èuvstva dave i plene.. Španac obilno vraæa. dok je Bajazit èedo Azije: Kad Turèin roblje prodaje na trgu. Turaka. Kad ti za posao kupuješ Crnce Sreæe otvaraš im dver." Istu misao još æe jednom istaæi i precizirati: "Strah li te. hvata. veæ su ona podjednako bila prisutna u prošlosti i sadašnjosti u svim sredinama i nije se moralo prikrivati ih: "Turèin što tovari. Jednako seku. zverma. Ne zaboravimo ni to da je Sterija u svojim Rodoljupcima ispoljio izuzetnu kritiènost prema svojim sunarodnicima. Nad živim ognjem žive kukavne peèe. Srbe. Da li je. pa nastavlja: Spusti strele. Nit' porod. Uz èitavu galeriju negativnih likova iz njegove narodnosti. Radine Mavre goni.. nit' odelo razliku deli Zlotvorstvu svakojem srce je izvor i dom.ovaj humanista strasno osuðuje svako varvarstvo. Oba po svetu seju jade. II 123 . iznaæi zemlju. s tim što je taj Maðar i jedini lik maðarske narodnosti koji se javlja u Rodoljupcima. Slièan motiv Sterija je obradio i u pesmi Izobraženiku. život huda od mravka huði. Polemièki istièe da zlodela nisu bila svojstvo samo jedne religije ili pojedinih naroda. kad Turèin srodne ti guli? Isto Granada oku grozno pozorje nosi. npr. da su strasti ljudske izvor svih zala: Zašto se moriš.. Pizaro bolji što je Evropljanin. Pisac osuðuje i uobièajeni manir da se drugi okrivljuju za vlastitu zlu sudbinu i nedaæe koje su ih pratile u prošlosti. pesno. nit' gaðaj Turèina jedna. Pisac zna i to da "I" varvar blagotom èesto trogava svojom" i buni se protiv toga što "Prosveta vešto ide zlosti ulepšat svoje". Bezbožnik on je i zver. nit' jezik. Jer kad bi znali umno promatrati drevnost videli bi "Da srpskom krivicom srpska rasu se slava. bez obzira na to gde se dešava.

kako je sam isticao).Mejrima. a objavljena 1851.-1903. Prevoðen je za života (i jedino tada) na strane jezike: ruski. Jan Hus. Iako je zakoraèio u dvadeseti vek. U njoj se prepoznaju i odjeci revolucionarnih dogaðaja iz 1848.I Matija Ban (1818. Kralj Vukašin. s tim što on podjednako pripada i hrvatskoj književnosti. u nekim delima ga je plagirao i "popravljao". paradoksalno.. meðutim. Car Lazar. godine i odjeci drugih društvenih i politièkih pokreta u južnoslovenskim pokrajinama. èeški. Tokom pedesetih godina Ban je putovao po politièkom poslu i u Istanbul i u Pariz. kada je kao emisar srpske Vlade putovao u više navrata u Sremske Karlovce kod patrijarha Rajaèiæa i drugih liènosti. zahvaljujuæi prvenstveno svom politièkom. Milijenko i Dobrila. Posmatran iz današnje perspektive Ban se kao pisac gotovo ni u èemu ne može porediti sa svojim starijim savremenikom Sterijom. delimièno na francuski i nemaèki. u kojoj preovlaðuju melodramski elementi. na Cetinje kod Njegoša. Na svim putovanjima. Ipak..). Smrt kneza Dobrosava. radu. na njega je budno motrila austrijska tajna policija. Ban ide u red najplodnijih srpskih dramatièara starije epohe. Za to bi se moglo reæi da je Mejrima ponajpre tragedija ljubavi. Knez Nikola Zrinski i dr. smatrajuæi ga "egzaltiranim Slovenom" i doslednim protivnikom Austrije. Karakteristièno je za Banovo stvaralaštvo da najtrajnije književne kvalitete poseduje upravo njegov prvi dramski rad. i jedan punkt u Beogradu. kako se vidi iz arhivske graðe. Napisana 1849. kao i svojim vezama s èlanovima tajnog panslavistièkodemokratskog kluba poljske emigracije. Sa svojih 13 drama i tragedija u stihu.) je pisao pesme i drame koje su za predmet obrade imale dogaðaje iz srpske. kao pisac nije se oslobodio klasicistièkoprosvetiteljskih manira i samo povremeno je dosezao do pravog romantièarskog iskaza i to. "pozorišno djelo u pet razdjela". U svom vremenu. Dodajemo da je Ban obavljao posebno važne politièke misije u burnim godinama 1848/49. Poreðen je èak i sa Šekspirom (što i nije bez osnova.. melodrama Mejrima ili Bošnjaci. hrvatske ili slovenske istorije (Mejrima. što iznosi oko 40 hiljada stihova. u prvoj svojoj drami . s motivom sliènim onome u Romeu i 124 . Ona je imala svoje centre u Istanbulu i Parizu. Mejrima se može okarakterisati kao nacionalno-romantièarska drama sa oslobodilaèkim akcentima. Ostavio je zanimljivo svedoèanstvo o Njegošu kao liènosti i o njegovim politièkim pogledima u revoluciji. u ovom delu složene strukture više dominiraju emocionalni nego društveno-politièki akcenti. Ban je uživao glas znaèajnog dramatièara. u Zagreb kod bana Jelaèiæa. a ne književnom. poljski.

Nesumnjivo da je to bio jedan od razloga popularnosti ove drame kod suvremenika. To bi bio osnovni siže drame.. misleæi da je Živan izneverio svoje obeæanje da æe doæi po nju i oteti je sa hajducima iz Osmanovih svatova. Tako Rustan-beg na savjetovanju kod Ali-paše kaže: 125 . Oseæajuæi te promene neki od prvaka. Živanovu verenicu Ljubicu. Mejrima je dijelom i socijalna drama. Meðutim. Ban je dobro uoèio da su bosanski muslimanski feudalci polovinom 19. (Živanova zaruènica Ljubica je jedina nevina žrtva u drami koja strada bez ikakve svoje krivice) Najzad. Pod jednim podnebljem. bez one karakteristiène primese crno-belog predstavljanja junaka uslovljenog njihovom nacionalnom pripadnošæu. veka oseæali da su u procepu izmeðu centralne turske (osmanske) vlasti i hrišæanske raje koja je poèinjala oslobodilaèke akcije i socijalne bune. ubija. Zapravo. i hrišæanina Živana. Impulsivna Mejrima. socijalne i liène prilike takve su da do ostvarenja ljubavi i braka nikako ne može doæi. Možemo reæi da je upravo ta objektivnost izrazita vrlina Banovog dela. ljudi koji iskreno pate i vole. ne mogavši da se pomiri s tim da Živan pripadne drugoj. jer on bez verskih i nacionalnih predrasuda slika muslimanske i hrišæanske likove. kao i razlièita ogranièenja i predrasude kojima su optereæeni. nastojali su da se raji popuste stege i nameti. pašine kæerke. Suprotnosti izmeðu centralne osmanske vlasti i domaæih muslimanskih prvaka dolaze do izražaja u više scena i replika pojedinih liènosti. ali su spremni i na liènu žrtvu za svoja ljubavna oseæanja. prerušena. inaèe prijatelj sa hrišæanskim prvakom Novakom. Predstavlja objektivno njihove junaèke i etièke osobine. vera je stavila nož izmeðu dva srca. Mejrime. koje Ban veoma objektivno slika. Publika je oseæala da likovi u drami nisu samo glasnogovornici i propagatori odreðenih ideja. Živanovim ocem. èija je radnja lokalizovana u Visoko i okolinu. da bi predupredili dogaðaje. zalažu se za svoj rod i veru. a potom spasava okrivljenog Živana za Ljubièinu smrt iz oèeve tamnice. veæ žive liènosti. Takve poglede naroèito je zastupao Ali-paša. U uzroèno-poslediènoj vezi oni se vešto protkivaju. u njoj se prilièno spretno prepliæu dva toka: ljubavni i socijalno-politièki. smatrajuæi se izdanom u svojoj beskompromisnoj ljubavi. Mejrimin otac. pod istim zvezdama. Nacionalne.. imajuæi na umu one proroèke reèi Starca Foèe Turcima. da bi na kraju istovremeno dobili jedan epilog.Juliji. Samosvest bosanskih muslimanskih prvaka iskazana je u drami u više replika. Mejrima se sama otruje i umire u oèevom i Živanovom naruèju. politièke. U koncipiranju njegovog lika èini se da se Ban oslanjao na Višnjiæevu pesmu Poèetak bune na dahije.

Koj' god doðe. Al' sveca mi i pokusat æe ga. preko njih Ban slavi slobodu nacionalnu. Zanimljivo je da su njegovi hajduci bliži onima iz narodne pesme nego što su to bili Sterijini. Inaèe. romatiènije su i herojskije prikazani. al' i naša Bosna. On se neposredno ruga carskim nizamlijama kao junacima i kao fizièki neuglednim pojavama. mi djelom. ali i prirodnu (u Milutinovoj pesmi slavi se slobodan život u prirodi). Durata. Više naša nego i careva. èiji je plan inaèe bio poznat Banu kao aktivnom pristalici i saradniku Garšaninovom.. Veæ nam mnogo ti fermani carski.. odsjaji uticaja Gorskog vijenca oseæaju se u pojedinim reminiscencijama. I Ban je smatrao Srbiju kao buduæi Pijemont osloboðenih i ujedinjenih južnoslovenskih naroda. Banovi hajduci. Što imamo nije nam on dao. ali i Njegoševim Gorskim vijencem. èime je inaèe oskudno i ovo Banovo delo.Bog ubio travnièkog vezira! On je nama zameo to maslo. ovo prvo Banovo dramsko delo bilo je više od ostalih njegovih drama inspirisano narodnom poezijom.. No od davnih imamo djedova. Slièno je rezonovanje i jednog drugog prvaka. S ponosom istièe: Careva je. Ban æe prikazati i hajduke.. u duhu ideja iz Garšaninovog Naèertanija.. Ban je pojedine misli. Svi promjene nekakve hoæe. On gospodar imenom. odnosno izreke iz Gorskog vijenca parafrazirao ili razvio. Da izjedu sami oni meso. a pogotovo druge njegove drame. Naime. Prije nego i glasa je bilo Tim osmanskim carima u svijetu. U slikanju te ustanièke atmosfere nacionalnog pokreta u krajevima pod turskom vlašæu. odnosno zgusnutijem i aforistièkijem izražavanju. Svi pucaju od žestoke želje: Da bi tužnoj olakšali raji. slikama i poreðenjima i u metaforistiènijem. A ostave gole kosti nama. gori od preðašnjeg. junaci drame. A onamo sva im briga pusta. Valja istaæi da je Ban ujedno u drami hteo i da se Srbija afirmiše kao ustanièko jezgro južnoslovenskih pokrajina.. A još više dod'jaše veziri. stavio u drukèi126 .

s èestim preokretima i iznenaðenjima. najkompleksniji ženski lik u srpskoj romantièarskoj drami. naprotiv. Živan se u svakom trenutku patetièno poziva na svoju veru.. Pisac je nastojao. Iako je oboma nam gorka: Ljubav srcu jest najdraža.. Razlika izmeðu Živana i Mejrime nije u tom što je ona. zanemariti sva druga etièka oseæanja (navodno æe "žrtvovati i oca. do najtežeg zloèina. ali to je posebna tema i ne bismo se više na tome zadržavali. ali bez dovoljno osnova u tekstu za takvu tvrdnju istièe. ne može nièim preokrenuti. ne uvek najbolje motivisanim. pokretaè je dramske radnje. veru i poštenje"). navodno prikazana kao posebno senzualna muslimanka koja æe radi zadovoljenja svoje èulne strasti. Mejrima uopšte odskaèe od ostalih liènosti punijom karakterizacijom i realizmom delanja. roditelji i slièno: Živan: Istinu ti moram reæi.ju situaciju. da u njen lik utka celokupno ljudsko biæe sa svim njegovim protivreènostima od prave vrline i plemenitosti. Ona. Mejrima je po više osnova zanimljivo dramsko delo. koja se. te savetuje Mejrimu da se kao i on pokori sudbini. Mejrima je. upravo hoæe da prkosi i sudbini i nebu. u dobroj meri je i uspeo u tome. postizao je to više spoljašnjim elementima nego kontrastiranjem unutrašnjih.. Tako A.. Kod ovog Banovog junaka kao ljubavnika razum i celomudreno rezonovanje neprirodno potiskuju emocije i strast. 127 . ako ovo delo ubrojimo u romantièarski korpus. To se naroèito oèituje u nekim scenama u kojima bi Živan trebalo da dominira (Živan s Mejrimom u njenom vrtu ili s mrtvom Ljubicom na rukama). Mejro. Pa to troje kad u sukob doðu Jaoh onom koji sukob snosi!. odnosno njena ljubav. motivacijom postupka. 42-46) rezonuje o ljubavi i o Banovim junacima navijaèki pristrasno u korist "kršæana". Veber Tkalèeviæ u svojoj kritici o Mejrimi (Neven.. odnosno. umesto mirenja sa sudbom. Po Tkalèeviæu. odnosno psiholoških nužnosti. ipak Sama ona ne vlada životom. rodbinu. Uz Jakšiæevu Jelisavetu. kako se u nekim kritikama. smatra. Živan se nevoljno veæ pomiri s nemilom stvarnošæu. I onda kada je piscu polazilo za rukom da ukreše pravu varnicu. U drami je ipak malo mesta uzdignutih na nivo pravog dramatskog usijanja. Mejrima. na to što æe misliti i reæi njegova okolina. Odlikuje se dinamiènom radnjom. možda. Do nje vlada pravda i poštenje. 1852. br. kao prava romantièarska herojina.

Otuda proistièu glavne razlike meðu njima. Tako je i Laza Kostiæ u polemici s Banom oko ove drame. Kritièar upravo tu navodnu slepoæu vidi kao glavne crte turske æudi (Podvukao V. za koju æe sve žrtvovati". obratno: u njoj ginu nosioci tragiène krivice i odreðene strasti da bi naèelo u ime kojega stradaju postalo još blistavije i uzvišenije. a i veæeg dela književne kritike iz ranijih vremena. preciznije." I dalje: "Takvog šmokljana toliko ljubiti.buduæi da je Mejrimina ljubav "slepa". Inaèe. poredeæi je s Romeom i Julijom. u njega gine i sama ljubav". ovde nije reè o razlièitom shvatanju vere i ljubavi kod junaka razlièite vere nego o tome da je Živanov lik koncipiran u klasicistièko-prosvetiteljskom maniru.) Ljubav je njezina i osveta naizmjerna". koji se više cijeni nego zlatan pas". a u Šekspira i kaluðeri ljubavnièe. da su Jovan Sterija Popoviæ i Matija Ban u ovim svojim komadima dali nov pravac istorijskim dramama u prikazivanju Turaka. dakle. Na slièan naèin Ban je prikazivao Turke i u tragediji Car Lazar. ona je neke vrste istorijska melodrama. Kostiæa književno-kritièkog žanra. M. Kostiæ je dobro zapazio i to da "u Bana ne ginu samo ljubavnici. a Mejrimin u romantièarskom. zabacuje ju kad se ne slaže s poštenjem i dobrim glasom. Meðutim. po ukupnim osobenostima Banova Mejrima je više melodrama nego tragedija.. s obzirom na isti motiv.. "slepo je i sve. kritièar dopušta da je i krišæaninu Živanu sveta i ljubav. To æe reæi da ne stradaju samo tragièni junaci nego i naèelo za koje se bore (ovde je to ljubav).. Zbog toga je ova drama nailazila na otpor kod pozorišne publike. odnosno muslimana u srpskoj književnosti. Imam na 128 .). Nesumnjivo je. ali "ljubav koja nije slijepa. naravno. dok je po Tkalèeviæu "kršæaninu vjera najveæa svetinja. Za fenomen prikazivanja Turaka i muslimana u literaturi relevantni su i neki drugi tekstovi L. držeæi se više autentiènih istorijskih èinjenica nego narodne poezije i tradicije. Jer Ban je i u drugim delima davao junake sliène Živanu. U prvoj tragediji je. što se oko nje vrti (.kaže ironièno Kostiæ. zapazio i istakao da su Banovi muški ljubavnici smušeni i celomudreni: "U Bana se ljubavnici kaluðere. Poput Živana koncipiran je i Milijenko iz drame Dobrila i Milijenko. Mejrima neæe da pretpostavi bilo koji drugi razlog svojoj strasnoj ljubavi i zato æe dragovoljno poæi u smrt. Slièan je zapravo odnos i izmeðu Mejrime i Živana. Dok Živan rezonuje i pametuje onda kada treba srce da zbori.. i kada se ne radi o liènostima razlièite nacionalnosti ili vere kao u Mejrimi. ta se devojka može zaista samo Dobrilom zvati" . Doduše.

I u Turèina. da Turèina i prezre i omrzne? On prikazuje Turèina kao nejunaka. ne samo da nije tako žestoko kao u Zmajeve. a hoæe i da Srbin gleda na njega sa neke visine svoga mnogo veæeg junaštva. kao i u svakog plemena. nego gotovo nikakva. Kostiæ to èini u dijaloškoj formi. Turska je vera muhamedovska. ima lice i nalièje. a srpskom narodu ne možeš tako lako omrznuti junaka.. Pesnikova želja treba da je . suoèavajuæi argumente i kontraargumente izmeðu prièaoca i zamišljenog oponenta sagovornika. Kostiæ zamera svom pesnièkom sadrugu što u pesmama ispoljava prekomernu i žestoku mržnju prema Turcima. ugodnija i ružnija strana. mada je ujedno Kostiæ neke vidove Zmajeva pesništva veoma visoko vrednovao. a ne ono što slabi narodni otpor prema krvniku.. koje bi preko sporenja došao do potpunije istine: -"Književni pesnik treba da izvadi iz narodne duše ono što je lepše. "igra kolom uz kadune". da iznese srpskom narodu. ima lepša. a naporedo s tim baca drvlje i kamenje na njegovu muhamedovsku veru! Dakle. koja je inaèe bila doèekana s velikom odbojnošæu od srpske društvene i kulturne javnosti zbog Kostiæevog kritièkog odnosa prema Zmajevom stvaralaštvu. Pa šta je našao Zmajeva da iznese svojim èitaocima. nema ni u narodnoj poeziji takve mržnje kakva se sreæe u nekim Zmajevim pesmama: "Zaista je narodna pesma oplakala Kosovo.umu njegovu èuvenu monografiju o Jovanu Jovanoviæu Zmaju (objavljenu 1902." Nastavljajuæi dalje raspravu o ovom problemu. Turci su junaci. poredeæi ga afirmativno s najveæim svetskim pesnicima. . "pije uz ramazan vino". "sve uz prkos. Da u Turaka imaju i lepe crte. "Ore drumove". I ko nije živeo s njima zna ih po èuvenju.Lepo.osvetiti Kosovo. Iako je Turèin u srpskoj narodnoj svesti poistoveæen sa prakrvnikom koji je razorio srpsku državu na Kosovu. nego više iz prkosa. Kraljeviæ Marko još je najosorniji na Turke. o tome niko ne sumnja. istièe Kostiæ. Zmajeva mrzi Turèina najviše zbog njegove vere. osvojiti Carigrad i doæi pod Beè. opet prema njemu.Ima ih dosta. a to se ne može samo kukanjem. Pa ipak iz narodnih pesama ne izbija velika mržnja na Turke. O tome ne može biti reèi koja je vera lepša. .A ne spominješ nedostatke u turskom plemenu.). Al' ti 129 . da ga nikakav potonji književni pesnik nije lepše ožalio. ali ne iz kakve "naèelne" mržnje. Recimo da je tako. Analizirajuæi Zmajevu poznu zbirku Snohvatice iz aspekta pesnièkog i jezièkog ukusa i mere. "nosi zelene dolame". inaèe ne bi mogli osnovati veliko carstvo. . nego razigravanjem sve žešæe mržnje. Svakom je svoja najlepša.

uoèene protivreènosti u Zmajevoj poeziji. He used the background from the national (ethnic) past for his tragedies or "sad theatrical pieces". te mane. He glorified in them the old Serbian State and its rulers having emphasized the Kosovo Myth and its moral grandeur. istièe Kostiæ." Varirajuæi i dalje. preko dijaloga.nedostaci. I u taj siromašni. to je turski jezik. trebalo bi zaista pridenuti zapis: "Ovo je šala! Ali tolika turkolalija ne pik ni u šali. a zaista nije ni lepa ni udesna. kao i svakom arijskom uhu sasvim nemili. His goal was to incite the dormant national awareness and to strengthen the belief into better and brighter future among his compatriots. Nesreæno supružestvo /Unhappy Marriage/. a "ni u Sarajevu nije ni jedna poznata". Kostiæ se ironièno osvræe i na Zmajevu pesmu Marko i ðenðiviš derviš. nezgrapni. Zmajeva se upravo uljubio. a Šarac mu dopadne rana". da mrzi Turke. ružni jezik bez književnosti. dok je njegov otac Jovan Iliæ poetski afirmisao neke turske i istoènjaèke vrednosti. Sterija's most famous plays are Nevinost ili Svetislav i Milena //Innocence or Svetislav and Milena/. The Enlightenment and Revival Plays of Jovan Sterija Popoviæ and Matija Ban (Particularly Mejrima and Hajduci) Jovan Sterija Popoviæ polarized his work on drama into two directions: towards the past and towards the contemporary time. s glavom u Jevropi. da bi ukazao i na drugu vrstu preterivanja u istoj pesmi. na što dolazi odgovor da ne treba podržavati narodne pesme u toj sluèajnoj. nisu nametljive." Slièno Kostiæu. To je valjda jedini narod koji je osnovao veliko carstvo pa ga i sad još drži u tri sveta. te tamnije strane. srpskom. Uz tako mesto. bezrazložno jezik. Sterija appears in his works as a humanist who condemns any barbarism wherever it may take place. U njoj "Marko pogubi nekih sedamdeset po izboru Turaka. a voli im. He points out that misdeeds are not the feature of one 130 . Samo je jedna njihova osobina koja se nametnula srpskom narodu. Ni najveæi prijatelji turski nisu nikad mogli hvaliti turskog jezika. "zaista ne suštastvenoj osobini". a njegov jezik nema gotovo nikakve književnosti. Miloš Obiliæ. prepunu turskih reèi kojih nema ni u Vukovom reèniku. as he called them. or towards a tragedy and comedy. and Ajduci /Outlaws/. iznose se i argumenti da i u narodnim pesmama ima dosta turskih reèi. i Vojislav Iliæ je u svojim polemièko-satiriènim pesmama ismejavao i ironizirao primitivnu turkofobiju u poeziji zakasnelih romantièara.

the motives of which have not always been dealt with in the best way available.000 verses. The best literary qualities can be found in his melodrama Mejrema or Bošnjaci /Meyrem or The Bosniaks/. Its action is dynamic. in the Serbian literature. 131 . with frequent turns and surprises. in this case the Ottoman Turks. It is a nationalist and romantic play with strong accents on the liberation. There is no doubt that both Jovan Sterija Popoviæ and Matija Ban have given a brand new direction to the historical plays having presented the Turks. Ban is one of the most prolific Serbian playwrights in the older period. but he has earned his place equally in the Croatian literature. or the Moslems for that matter. With his 13 plays and tragedies. These two authors criticized heavily the works of Jovan Jovanoviæ Zmaj. Croatian or Slovenian history. but they are equally present in the past and current times in all countries. who also exposed to ridicule the primitive Turkophobia. "a work for theatre subdivided into five parts".people or religion only. and the total number of about 40. One can find the similar standpoints in the works of Vojislav Iliæ and Laza Kostiæ. Matija Ban (1818-1903) also wrote poems and plays that had for its topics certain events from the Serbian.

132 .

prostrane sintetièke preglede i èlanke namijenjene najširoj publici.. još uvijek se nalazio u punoj životnoj snazi.). veæinom objavljenih (Sveta Gora i Hilandar do šesnaestog veka. Podruèja ispitivanja. Æoroviæ je ostavio u rukopisu toliko spisa. Prva knjiga. gotovo je nesaglediv. strasnik u radu. dobrim dijelom veæ pripremljenih za štampu i posthumno. nacionalni revolucionar. Pisci srpske istorije. koji je. Pisao je stalno. i simpatisao. da bi samo to za nekog drugog historièara znaèilo dobar životni bilans.1 Današnji historièari znaju prebaciti Æoroviæu da je usljed velikog posla i stalne užurbanosti bio nedovoljno pažljiv i taèan u kritici izvora i èinjenica. daleko više sklonosti i simpatija pokazivali za pero. Bio je muzejski radnik. 1976. po nekoliko èasova dnevno.Boris Nileviæ O POGLEDIMA VLADIMIRA ÆOROVIÆA NA KNJIŽEVNO-KULTURNO I UMJETNIÈKO STVARANJE MUSLIMANA U BOSNI I HERCEGOVINI O VLADIMIRU ÆOROVIÆU (1885. bilo najstarija predanja. prisutan gotovo u svakom znatnijem znanstvenom i književnom poduhvatu. Šantiæev naèin. urednik èasopisa. od srednjovjekovne i tradicionalne književnosti do moderne literature. iako ni njeno historijski zadobijeno i potvrðeno mjesto nikako nije za potcjenjivanje. austrijski sužanj. 133 . 246. na kojima se ogledao. Istorija Srba u tri knjige itd. Bilo kur'anski ajeti. iscrpne monografije. Beograd. Pogotovo je morao biti svjestan uloge pera koje je u islamu starije i uglednije od sablje. od filologije do politièke publicistike.. arhivsku graðu i anonimno književno naslijeðe. usprkos surovoj onovremenoj 1. Samardžiæ R. kreæu se od prahistorijskih vremena do najnovije historije. Vrebala je opasnost osakaæene misli. Nekad je i previše brzo donosio suverene sudove o još dobro neistraženim mrtvim predjelima ljudskog djelovanja. uznose dostojanstvo pera.-1941. bliže sredini nego kraju svog stvaralaèkog puta. Pisao je historijske rasprave zasnovane na podrobnoj analizi.) Vladimir Æoroviæ je bio nenarušive energije. a tokom historije islamske civilizacije mnogobrojni su spisatelji pišuæi naporedo o peru i sablji. Kad je 1941. Uza sve to. To se odnosi i na njegovo nepotpuno viðenje muslimanskog civilizacijskog kruga. godine nesreæno poginuo. Broj poslova koje je ovaj historièar obavio. sreæom. ipak. na neki. Objavljivao je stare pisce. profesor univerziteta i akademik.

U akcijama i životu bosanskih Muslimana bilo je neèeg epskog i dosta viteškog. Politika. Bosanci nisu bili zadovoljni ni sultanom Selimom III. Dalmaciju i najposlije Srbiju. Stoga su od onoga dana. subota. po svojoj opštoj kulturi. Njihova svojevoljnost i teško privikavanje na svaku disciplinu i ulaženje u suru. sa debelim zidovima kao kod starih zamkova i sa širokim i visokim ogradama. njihova bogata. sve je to kazivalo koliko su oni živjeli u naslijeðu starih shvatanja i kako njih nije nimalo doticao 2. Muslimanske kule i èardaci. oktobra 1990. prvim reformatorom. Hrvatsku. bili su van sebe kad su vidjeli carigradske težnje da se popušta hrišæanima. Povreðuje ih i to što je u Stambolu davno prošlo vrijeme u kojem su Bosanci vodili glavnu rijeè (znamenito XVI stoljeæe). 134 . jedan od najkonzervativnijih elemenata Turskog carstva. zaista. Tanaskoviæ D. u velikim borbama navikli su da se sa hrišæanima bore za pobjedu dina i turske stvari. u èemu je bilo dosta feudalnih atavistièkih tradicija srednjeg vijeka.. Malo je tradicionalnih kultura u kojima je pisanoj rijeèi i uèenim ljudima narod sve do našeg vremena iskazivao i iskazuje tako iskreno i duboko poštovanje kao u islamskoj. Svojom smetenom politikom Turska je izgubila Srbiju i Grèku. Turski neuspjesi na raznim stranama tumaèeni su nesposobnošæu i pokvarenošæu stambolskih prvaka. i Bosanci su se opirali tome da ti nesposobni ljudi izdaju obavezne naredbe i za njihovu zemlju. Imajuæi dobar dio svog prostora ispunjen ljudima koji su morali da napuštaju Slavoniju. po svojim ambicijama. Njihova ponosita æud buni se protiv odredaba o èijoj umjesnosti niko ne pita i njih. Bosanci su predstavljali potpuni ostatak Srednjeg vijeka. pa se ne bi smjelo dozvoliti da izgubi i Bosnu. bili su usljed toga ozlovoljeni i uvijek spremni da se bore protiv svega hrišæanskog i tuðinskog.. Beograd. Liku. jer su hrišæanima bliži nego prijestonica.2 O BOSANSKIM MUSLIMANIMA Bosanski Muslimani bili su. Nalazeæi se na krajnjoj zapadnoj granici ove imperije. po Æoroviæevom mišljenju. Povrh toga. od teške èohe i svile. dobili su u XIX stoljeæu kao neki naèelni i programski oblik. 12. Na primjer. Bogata izdavaèka djelatnost Islamske zajednice Jugoslavije. 27.sabljarskoj atmosferi što ih je okruživala. otkako je pitanje reformi u Turskoj bilo stavljeno na dnevni red. kao ni reformama novog sultana Mahmuta II. Oni vjeruju da vide opasnost bolje od Stambola. po svojim nepromijenjenim feudalnim tradicijama. Pero pre sablje. sa oružjem koje je. kiæeno tako da izgleda kao da vrijedi tri careva grada. zlatom vezena odijela. bosanski Muslimani u stalnoj borbi sa centralnom vladom.

Istorija Jugoslavije. Svako ko je dolazio da mijenja taj utvrðeni tok historije. U svojim umjetnièkim pjesmama oni nemaju dodira sa ostalom našom poezijom toga vremena kao što je imaju u narodnoj poeziji. sve je to bilo u zavisnosti od susjeda bilo na Istoku bilo na Zapadu. Bosna je živjela svojim životom i htjela je pri tome da ostane. Ali ta osobenost dolazi otud. u kojima je ceo muslimanski elemenat naš i gde je on. njeni obrasci. njena opšta kultura. na našem jeziku. jer èitatelj sve to može provjeriti u ovom djelu). a njihovi obrasci pobožne ilahije i pouène kaside. 135 . Beograd 1989. 4. fototipsko izdanje iz 1933.. ne napuštajuæi maternjeg jezika i veza sa ostalim delovima saplemenika. što su Bosna i Hercegovina jedine naše pokrajine. Mržnja na Osmanlije ili na Turkuše. osjeæala se meðu bosanskim Muslimanima odavno. Æoroviæ V. kako su ih u Bosni zvali s osjetnim podsmijehom. Veliki broj bosanskih 3. èak ni u tom obliku kao kod franjevaca. Èak ni jedan jedini pokret književni ne javlja se u Bosni samostalno. Njegovi uèitelji su istoènjaèki pjesnici. njene veze.. unosio u svoje tvorevine i elemente nove kulture. to ne osjeæamo potrebu za daljim stavljanjem napomena. godine. "da je tako nazovemo".4 II Kod srpsko-pravoslavnog naroda u Bosni i Hercegovini umjetnièke književnosti nije bilo.3 KNJIŽEVNOST U BOSNI I HERCEGOVINI I Književnost u Bosni i Hercegovini nikad nije bila izvan zajednice sa književnošæu Srba i Hrvata. kazuje Æoroviæ.. a poslije pokušaja nasilnog uvoðenja reformi pojaèala se u velikoj mjeri. koju je primio". Jedina osobenost bosanske književnosti. Njeno pismo. a svoje pjesme bilježe turskom azbukom. Bosna i Hercegovina. Meðutim.onaj veliki duhovni preobražaj cijelog evropskog društva koji se vršio krajem XVIII i poèetkom XIX stoljeæa. bilo vlastodržac iz Stambola ili rajetin iz neke oblasti ispod Majevice ili Veleža smatran je kao neprijatelj. 457458. Beograd 1989. Æoroviæ V. reprint izdanje iz 1925. godine. a u narodnoj èitav jedan tip zanimljivih epskih pesama i one slavne i po svojoj lirskoj intenzivnosti jedinstvene sevdalinke sa silinom pravog karasevdaha. 85 (Kako je veæinu svojih pogleda o muslimanskom civilizacijskom krugu Vladimir Æoroviæ izložio u ovoj knjizi. koji su u "umetnoj poeziji stvorili nekoliko suvih pouènih pesama. to su Muslimani. ilahija i kasida. za to se javlja èitav niz bosanskih Muslimana koji pjevaju..

I u smradu bili Kao bogomili. Meðutim. socijalnih i politièkih klonulosti u svom vremenu iskusili oštricu surove vlasti i ostali u uspomeni naroda kao plebejski tribuni. vrlo obrazovan. a perspektive gotovo detinjaste. znalac istoènih jezika.. Treba naroèito istaæi. gdje je na vezirovu zapovijed udavljen. iz prve polovine XVII stoljeæa. a u prvom redu za tursku književnost. predstavnici te poezije kod nas nisu "ljudi veæe pesnièke vrednosti. Safvet-beg Bašagiæ pišuæi 136 . Jer æemo se paski klati? Hasan Kaimija. ali je dobro znao istoène jezike-turski. Sarajlija. kad daju oduška svom patriotskom oduševljenju (npr. Ali im je ipak popularnost velika. jedna mati Prvo bi nam valja znati. Njegova stvaralaèka snaga vrlo je oskudna. ali "loš pesnik. Kad daju pouke one su suve. iz XVII stoljeæa. radi dobitka Kandije) onda su im usklici primitivni. zbog svog liènog i pjesnièkog stava spram moralnih. stih vrlo nesiguran. najstariji od svih. Otud je onda sasvim razumljiv ovaj uticaj Istoka na bosansku muslimansku književnost. da je u Bosni i Hercegovini kod Muslimana bilo dosta književnog interesa. u kojoj ima ovo zanimljivo mesto: I mi smo ga pili. ima dve politièko-patriotske pesme i jednu kasidu protiv duvana. suviše neposredne i odveæ uèiteljske. narodni tribun. Muhamed Hevaji iz Tuzle. Krivda pravdu zamela! Svoju veliku iskrenost ovaj poeta je platio glavom 1821. pesnièko oseæanje gotovo potpuno nerazvijeno. nego za istoène." Ono što su te poete kazivale nije uvijek samo od historijskog interesa. moramo napomenuti da su i neki od alhamijado pisaca. On vidi propadanje i neminovni slom te ogorèeno klièe: Turèin nema amela. Ostante se tutuna! Sejid Vehab Ilhamija iz Žepèa bio je buntovan duh protiv nesposobnosti i nesavjesnosti turskih pokrajinskih vlasti.. Meðutim. opažanja naivna. uèe na pamet. a jedan dio je sa uspjehom ušao u tursku književnost. Æoroviæ navodi ovaj primjer. istina ne za srpsku i hrvatsku književnost. Na 3000 raznih orijentalnih rukopisa ima danas u samom Sarajevu. arapski i perzijski. obraæa se svojim hrišæanskim sunarodnicima ovim svesnim i u ono doba rijetkim rijeèima: Otac jedan. Njih èitaju. preraðuju i dopunjuju.Muslimana obrazovao se na Istoku. godine u Travniku.

Kad se danas èitaju ili slušaju muslimanske narodne pjesme vidi se jasno da im je "fond èisto naš. u kojima su se slagali novac i bogatstvo i s njima razbluda i neèista krv. Takoðer. Izmeðu ovih pisaca. lirska i epska. Samo od tog uticaja nisu mimoiðeni ni imuæniji onovremeni Srbi. a da su muslimani u izvesnom pravcu pravili varijacije i unosili jedan deo. koji su djelovali u istoj zemlji i meðu istim narodom. Vjerski strogo odijeljeni Bosanci su živjeli jedni pored drugih u uzajamnom dodiru samo pri poslu i na ulici. da nisu èitali ni pratili rad svojih hrišæanskih susjeda. kao dva tragièna Moriæa. Mnogo njegovih lica ušlo je u pesmu i oèuvalo tu o sebi ma po èemu zasluženi glas. Za Muslimane je. meðutim. Njihove kuæe i njihove duše bile su zatvorene za one. studirajuæi i djelujuæi u velikim centrima islamskog svijeta. to je neobièna 137 . tako su se mnogi probili i u onovremenu intelektualnu elitu. svojih elemenata. nije bilo nikakvih tješnjih dodira. kao Hadži Lojo ili kao toliko popularna Pembe Ajša". Muslimanski elemenat je unošen i iz njihovih religijskih obièaja ili iz njihovih društvenih navika ili prema izvjesnim èiniocima njihove materijalne kulture. To je narodna poezija. ponekad dosta primetan. Kao što su se mnogi ljudi porijeklom iz Bosne vinuli do najviših vojnopolitièkih èasti i položaja. gdje je oèigledno bilo uzajamnog doticaja izmeðu hrišæana i muslimana. za katolike je vrlo malo vjerovatno da su èitali srpske pisce. govori o nekima kao o talentima rjeðe vrste.o desetinama pisaca iz Bosne i Hercegovine u turskoj književnosti. pogotovo vranjansko-èorbaðžijski svijet Bore Stankoviæa. koji nisu njihove vjere i zakona. III Ipak. Sva lirika èulnog sevdaha nosi i suviše obeležje sredina. Bogato i uvek raspoloženo Sarajevo ne samo da je volelo i negovalo pesmu. ima jedna vrsta književnosti. apsolutno su samo jedan ogranak naše junaèke južnoslavenske poezije. Èak se ne može utvrditi. Jedino što kod njih "odmah. da li je pravoslavni svijet uopšte èitao Divkoviæa ili Margitiæa. nego je i stvaralo. u klasniènom trohejskom desetercu. gde strast govori na neobièno reèit naèin i gde je uzdržanost izvesnih naših pesama zamenjena obešæu posloviènih sarajevskih sumbul-udovica i beæara iz Novog Hana. a neki postali i vrhunski mislioci svoga vremena. upada u oèi. Epske muslimanske pjesme. na prvi pogled. sasvim sigurno. U suštini biæe dosta njihovog u onoj èistoj istoènjaèkoj senzualnosti izvesnih bosanskih pesama.

Smiljaniæa na jednoj strani. govori se da je uvijek iza veèere tražio od svog pjevaèa po neku junaèku pjesmu. a na drugoj Mustaj-bega Lièkog. Junaèke pjesme kako hrišæanske. Najpopularniji je svakako Ðerðelez Alija.sa velikim natrpavanjem detalja i bez ogranièenja na izlaganje jednog dogaðaja ili jedne situacije". Muslimani. Mandušiæem i Vukom Miæunoviæem. Znameniti hercegovaèki vojvoda Bogdan Zimonjiæ lijepo je i sa uživanjem pjevao uz gusle. naravno. s uživanjem opisuju tu hajduèiju na granici. odvodi roblje. bez obzira na onu smišljenu sažetost.dužina pesama . Tu je oèita namjera da pjesma bude što punija i slikovitija. da su držali posebne pjevaèe. Mejdansko doba Jankoviæa. Slièno je stanje i u Hercegovini i Crnoj Gori sa Bajom Pivljaninom. Za razliku od hercegovaèkih i crnogorskih gusala sa po jednom strunom. U muslimanskoj epskoj poeziji glavni su junaci. sina Smail-age. IV U XIX stoljeæu javljaju se kod bosanskih i hercegovaèkih književnih radnika neposredni uticaji djelovanja Vuka Karadžiæa i njegove škole s jedne. Za Dedagu Èengiæa. mjesto oružja nosi drenovu batinu. Hrnjice i onog klasiènog Budaline Tala. Ovaj tip muslimanske epske pjesme naroèito je karakteristièan za Bosansku krajinu. Krug junaka muslimanske epske pjesme dosta je velik. Otac kralja Nikole. vojvoda Mirko Petroviæ. nego da i sami postanu predmet njenog opjevavanja. tako i muslimanske. nesumnjivo iz osjeæanja potrebe ne samo da uživaju u pjesmi. koja karakteriše dobar dio naše epske poezije. èije se ime i junaštvo mnogo spominje u drugoj polovini XV stoljeæa. Za neke begove u Hercegovini i u Bosni zna se. i Ilirskog pokreta s druge strane. kad se haraju kule. rado je pjevao o junacima svoga vremena i ostavio je iza sebe èitavu jednu zbirku epskih pjesama narodskog tipa. Prvi književnik tog pravca bio je Mehmed-beg Kapetanoviæ. U Karadžiæevim tradicijama poèela je književnost i kod nekih Muslimana. presreæu svatovi. Na književnost uputio je Mehmed-bega poznati Vukov sljedbenik Vuk 138 . Poznato je da su uz gusle osim pjevaèa od zanata i slijepaca pjevali vrlo èesto i najugledniji junaci i tadašnji aristokratski sloj. turski èinovnik po Hercegovini i kasnije dugo vremena naèelnik sarajev-ski. za koga se pretpostavlja da predstavlja smederevskog sandžaka Alibega.dosta èesto sa preko hiljadu stihova . Senjanina Tadije. koji. muslimanski pjevaèi Krajine pjevali su svoje epske pjesme uz gusle sa po dvije strune ili èak uz tamburu sa po dvije metalne žice. osobito Muslimani sa Krajine i iz oblasti gdje su borbe sa ðaurima hrišæanima stalno na dnevnom redu. kao stari franaèki junaci.

izbor iz istoènjaèkih spisa. koji su stvorili i uèvrstili nove veze i znatno doprinjeli da se proširi dotadašnji vidokrug bosanske književnosti. Sarajliæ. Dž. Ona se pojavila kao organ sarajevskog srpskog uèiteljskog zbora. U Mostaru je šezdesetih godina bio pokrenut tursko-srpski list Neretva. sa velikom graðom. godine svoje Narodno blago. U njoj razvija svoj talenat Aleksa Šantiæ. Mehmed-beg je objavio 1887. a sedamdesetih godina osnovana je mala franjevaèka štamparija. Nekoliko godina kasnije. E. . koji je do tada jedva postojao. pored pravoslavnih. Dalmacije i Vojvodine. kao na primjer S. godine javlja se u Mostaru èitav niz novih lica koji 139 . Prvi književni list koji se pokrenuo u Bosni sa veæim znaèajem bila je Bosanska Vila u Sarajevu. Tu je nizao svoje pouène stihove Musliman Omer Humo. djelovali i muslimani i franjevci. prvo pravo književno središte u zemlji nije postalo Sarajevo nego Mostar. Austrijska okupacija Bosne i Hercegovine dovela je u ove zemlje velik broj èinovnika iz Hrvatske. anegdota i nekoliko popularnijih pjesama. kad je Kapetanoviæ bio tamo kajmekam (1874. veliku zbirku poslovica.1900. a Zagreba s druge strane.Vrèeviæ. Meðutim. Èini nam se da je Æoroviæ ipak potcijenio Kapetanoviæev skupljaèki posao. dok katolièki svijet dobi novog maha. 1896. "da se jugoslovenski svijet bar u nekoliko upozna sa istoènom književnosti". Š. radili su taj skupljaèki posao uzgred i u manjoj mjeri nego Mehmed-beg Kapetanoviæ. Oko Vile se brzo okupio i èitav krug mladih pisaca iz Bosne i Hercegovine. E. koja je izlazila gotovo tri decenije: od 1885. objavljeno je Istoèno blago. Ostali Muslimani.). ali sa malo razumijevanja za poslove ove vrste. do 1914.1876. . List je pokrenut oèigledno s namjerom. Kulinoviæ. da tek izazove širi književni interes u Bosni i Hercegovini. a od 1896. Osman Ðikiæ i Avdo Karabegoviæ Hasanbegov. kad su uslovi za rad postali nešto lakši i opšta bezbjednost bolja i kad su se razvile neposredne i vrlo žive stalne veze sa književnim pokretima iz Beograda i Novog Sada s jedne. Kurt. Iza Okupacije književni rad kod Muslimana stade za izvjesno vrijeme. U ovom èasopisu je poèeo da pjeva i ulazi u književnost i Petar Koèiæ. koji je bio austrijski konzularni èinovnik u Trebinju u vremenu. Vilin saradnik je i Svetozar Æoroviæ. V Prava književnost javila se u Bosni i Hercegovini tek koncem XIX stoljeæa. Hadžiomerspahiæ i drugi. M. godine. Ugljen. Slovenije. M. . Od 1890. a Jovan Duèiæ saopštava jednu kratku narodnu prièu. U njemu su. koji su poèeli slièan rad.

Æoroviæ ih je nabrojao na èetrdeset. Od 1900. napustio Mostar i otišao na studije u Ženevu. za razliku od svojih prethodnika. pokazuje ipak drugu sliku ovog muslimanskog književnog stvaralaštva.) i srpski Narod (1907. koji je još 1899. kada je rad ove grupe u naponu i kad daju djela od nesumnjive vrijednosti. Bliži dodir sa književnim svijetom materinske rijeèi i vaspitanje u narodnoj školi uèinili su da ovi muslimanski pisci. sud kasnijih književnih historièara. ovom literatnom krugu prilaze i Muslimani i mladi Osman Ðikiæ je meðu njima jedno od najmilijih i najèasnijih imena. Najposlije. godine. da mnogi od njih nisu uneli ni mnogo novih motiva. Interesanto je da je najveæi dio ovih pisaca svoje književne obrasce našao kod srpskih i hrvatskih pisaca XIX stoljeæa. bile potpuno van tih zanimanja. Skender Kulenoviæ i drugi. gonjen od vlasti. Behar. javila su se u Mostaru dva opoziciona lista: muslimanski Musavat (1906.). Osmana Ðikiæa. Po Æoroviæevom. da su ti književnici bili bez talenta. Mak Dizdar. Meðutim. dvojicu Avda Karabegoviæa. poèela borba za èisto politièke i graðanske slobode. ni novih tipova. njihova književna shvatanja i sredstva književnog izraza suviše pokazuju uticaj škole iz koje su izašla". sumnjamo da bi se kasnije svakako i pod njihovim uplivom pojavili i Meša Selimoviæ. Edhema Mulabdiæa. U samoj Šantiæevoj familiji pored Alekse pjesništvom su se zanimala i njegova dva brata. U oba su živo sudjelovali i mostarski književnici osim Jovana Duèiæa. Avdo Karabegoviæ Hasanbegov ostavlja svoje pjesme u amanet mostarskim prijateljima. poslije okonèanja borbe za crkveno-školsku autonomiju. Kraj XIX i poèetak XX stoljeæa donio je srpskoj i hrvatskoj književnosti èitav jedan niz muslimanskih pisaca iz Bosne i Hercegovine: Safvet-bega Bašagiæa. ostadoše u krugu svojih sunarodnika i svoje prirodne sredine. I Muslimani su imali svoje književne listove. Hivzija Bjelevca i još neke. perzijsku i tursku književnost. mada su neki od njih poznavali i naroèito studirali arapsku. Ipak. godine. književni interes javlja se i kod žena. koji je štampan 140 . a da ni jedan od njih nema nekih jaèih istoènjaèkih uticaja. Zanimljivo je. Štaviše. taj mu se niz još i poveæava. Na samrti. jaèeg književnog talenta nije imao nijedan "od njih i njihov rad ima više književno-historijski nego umjetnièki znaèaj. koje su do tada. poèev od prof. Kad je. Musu Æazima Æatiæa. Osmana Hadžiæa. Riza-bega Kapetanoviæa. sem Stake Skenderove u Sarajevu. Mushina Rizviæa. èak. Modrièanin.kušaju sreæu u književnosti. ni novih problema iz svoje muslimanske književno dotle malo poznato i gotovo nimalo iskorišæavane sredine. do 1914.

postala je još veæa. Bosna je poèela dobijati onu fizionomiju sa kojom je ušla u novije doba svoje historije. pokušavao sebe naæi u totalno promijenjenim uslovima. Na pomolu je provincijalizacija psihe i mentaliteta u posvemašnjem nepovjerenju i oprezu. To æe ujedno znaèiti i sve jaèe evropsko-hrišæansko i orijentalno-islamsko civilizacijsko zaoštravanje nakon dva stoljeæa prilièno tolerantnog života. Poðimo od ishoda Beèkog rata (1683. Bosanskom pašaluku. Zbog svega toga Bosnu su 141 . zapala u tragizam sljedeæih dvjesta godina. kontemplativnosti i statiènosti. Kao zemlja prenaseljena vojskom. Buduæi da je ovaj pašaluk postao bedem . A putu do sebe trebalo je vremena. turska uprava mu je posvetila mnogo pažnje. a anarhiène privredne i vojno-politièke prilike u Pašaluku optereæene su masovnim dolaskom muslimanskog svijeta iz krajeva koje je Austrija osvojila u ovom ratu. sve do utvrðenog koridora na rijeci Savi.pašaluk prema Austriji i Mletaèkoj republici. Èini nam se da je ovdje Æoroviæ trebao dublje sagledati dramu jednog naroda èiji je jedan dio postao dijasporan. važnost Bosanskog pašaluka. do 1910. naglašenom ksenofobijom i snažnim inatom. jer æe se preko nje braniti oronula anakrono-feudalna Imperija od sve jaèeg nadiranja evropskog kapitalizma. Poslije Karlovaèkog mira. Meðutim.karlovaèkog mira (1699. ureðujuæi puteve i podižuæi mnogobrojne tvrðave od granice prema Boki Kotorskoj i Dubrovniku. Za Bosnu i Hercegovinu on je znaèio poèetak historijske faze za koju se u njenoj povijesti može kazati da je najkomplikovanija sa stanovišta globalnih meðunarodnih odnosa u èijem se središtu našla i u pogledu unutrašnjih zbivanja. kao pograniène provincije evropskog dijela Turskog carstva.samo latinicom. a drugi. Srpski pisci nisu u njemu saraðivali. . po ureðivanju dosta slièan Bosanskoj Vili. Oživio je i sistem kapetanija duž svih granica ovog ejaleta. ovim je Bosna kao granièni dio jednog Carstva u dekadansi. Odlukom Sremsko . kako-tako. izlazio je u Sarajevu od 1900.) sjeverne i sjeverozapadne granice Bosanskog ejaleta postale su ujedno i granice Osmanskog carstva prema sve agresivnijim evropskim hrišæanskim rivalskim državama Austriji i Mlecima.1699. List je. godine i imao je uz "izvesne panislamske tendencije uglavnom hrvatski karakter. služio dosta otvoreno antisrpskoj propagandi i u mnogom je kriv za trovanje uzajamnih odnošaja u zemlji". kao najisturenijoj provinciji Turskog carstva. U pitanju je tragizam koji traje dva stoljeæa. Istanbul je namijenio ulogu osmanlijske Sparte na ovim prostorima. Porta je u ovim vremenima posebno raèunala na pomoæ muslimanskog stanovništva.

M. U njima je prevladavala vjerska nastava. godine. nedovoljno spremni za svoj posao. književnost. i slièno. list ostao da donosi rðav prijevod Ibzenove Nore i naivne odjeke Nièeova Zaratustre kod sarajevskih književnih poèetaka. da mu suzbije "štetni uticaj. uglavnom." Književni prilozi i u Beharu i u Gajretu nisu bili od veæe vrijednosti. èesto sa mahinalnim uèenjem napamet èitavih arapskih sura iz Kur'ana. godine raspisalo je uredništvo Bisera poziv i za osnivanje jedne "Matice muslimanske".XVIII stoljeæa. U ovoj biblioteci objavljeno je na 20 raznih knjiga. KULTURNE PRILIKE I Muslimanske škole u Bosni bile su i ostale. Mulabdiæa. Panislamizam i Evropa (prevod s arapskog). Æ. Vrijedi napomenuti kao dosta neobiènu stvar. a glavni je fond èitav niz prijevoda s turskog jezika kao Borba polumjeseca i krsta. èesto ponižavajuæim poslovima. a nastava je trajala po dvije-tri godine. po uzoru Matice srpske i hrvatske. mali interes Muslimana za knjigu i velike promjene te posljednje ratne godine. bili pisani srpskohrvatskim. krenuo je Osman Ðikiæ Gajret. niti su uvijek odgovarali kulturnom nivou i potrebama bosanskih Muslimana. gdje su djeca pretežno uèila o vjeri. kojoj bi bila dužnost da. Uèitelji. istina. ali su štampani arapskim slovima. da su u Sarajevu izlazila dva lista.zaobišle moderne ideje toga vremena poèev od prosvjeæenog apsolutizma Josipa II pa do novog duha svjetovne kulture koju je nosila Napoleonova Francuska. potpuno u staroj tradiciji XVII . pored školskog rada i drugim. dosta primitivne i loše. nisu dali da se ta namjera provede u djelo. Osnovnim 142 . Muliæa i drugih. koje djeca nisu nimalo razumijevala. U školama je bilo vrlo malo pomoænih sredstava za izvoðenje nastave. H. izdaje knjige za narod u islamskom duhu. Tarik i Mualim. Škole su bile pripravne. koji je štampan u oba pisma. mektebi. Protiv Behara. jedan još 1912. U martu 1918. zemljopis. Malo prije Prvog svjetskog rata pokrenut je u Mostaru panislamski Biser i s njim u vezi Muslimanska biblioteka. Bjelevca. Nešto su djela pojedinih domaæih muslimanskih pisaca E. Æatiæa. Meðutim. koji su. Da se opet vratimo Æoroviæu. bez imalo razmišljanja. U Gajretu se to naroèito osjetilo nakon smrti Osmana Ðikiæa. kad je. Muslimanska žena. bili su bijedno plaæeni i bavili su se. H. naroèito malo za predmete šireg kulturnog znaèaja: historiju.

Noseæi mjesto košulje kostrijet. asketu i junaka. a preraðen na turski. Na njegova predavanja "jatomice su dolazili" slušatelji i izvan njegove škole. osobito na putovanjima. kazuje Bašagiæ.). a u daru-l-mualiminu mualimi (uèitelji). Veæina Bosanaca Muslimana. Kao jedno od najboljih Prušèakovih djela smatra se spis o turskoj državi. napadajuæi derviške opsenare.školama odgovarale su ruždije. rodom iz sarajevske okoline.). djelovala je ponajviše u Stambolu.) hvaljeni turski hronièar Peèevi (Ibrahim-paša Alajbegoviæ) koji je napisao historiju Turske od poèetka vladanja Sulejmana Velièanstvenog do kraja Murata IV (1520. U medresama uèile su softe (bogoslovi). sav se predao svojim vjerskim razmatranjima. nego nije bilo pravih moguænosti ni za privatni znanstveni rad. on je. godine nedostajali su osnovni uslovi za to. bilo u književnosti bilo u znanosti. jer je znao priroðenom vještinom 143 . "Strogi asketa nije trpio svirke ni pjesme bojeæi se da mu ne razdraži živce". Mostarac Mustafa Ejuboviæ poznat pod imenom Šeh Jujo (1650. Muslimani spominju Hasana Kafiju iz Prusca (umro 1616. Sve do austrijske okupacije 1878.). II Znanstvenog rada u Bosni bilo je relativno malo. a umro je kao èinovnik u Bosni (1650. "Bosna se može ponositi. a èineæi dobro objema rukama. živio je nešto preko petnaest godina u Carigradu. napisan na arapskom jeziku. koji je živio u XVI stoljeæu. "najpopularniji Bošnjak meðu turskim piscima". gdje je postao nastavnik i vrlo cijenjen komentator. po izrièitoj želji sultana Muhameda III. razne istoènjaèke tekstove. Jedini pokušaji. Temelji mudrosti o ureðenju svijeta. koji su djelovali u zemlji.-1640. Po roditeljima je porijeklom Bosanac. On je. Nedostajala je prije svega potpuna lièna bezbjednost. koji su u tom smislu èinjeni. u srcu Turskog carstva. Meðu prvima Muslimani hvale naroèito nekog Sudiju. koje nedovoljno razvijene pokrajinske sredine stvaraju ljudima željnim rada na širim osnovama. to je historiografski rad male braæe u XVIII stoljeæu i nastojanje uleme kod Muslimana da tumaèe i prouèavaju.1707. u tradiciji levantinskih vjerskih radnika. a manji broj ostajao je u zemlji osuðen na sve tegobe. uèenog bogoslovskog pisca i komentatora. koja se istakla svojim talentom. držeæi postove. bio živi primjer svojih teorija. ponajviše na turskom jeziku." Meðu drugim. Ne samo da nije bilo nauènih zavoda koji bi pomagali i tražili prouèavanje. da je Turcima dala najboljeg i najvještijeg komentatora i tumaèa perzijskih klasika. a potom i potrebni interes sredine za takve stvari.

godine i obratio je na sebe. sa jednim jedinim smjelim i visokim lukom iznad Neretve. Prvi broj ovog lista izašao je 16. pokrenuo je Mehmed Šaæir Kurtæehajiæ. godine. UMJETNOST U BOSNI I Dolazak Osmanlija u Bosnu i Hercegovinu donio je zemlji nov graðevinski polet. Glavna mjesta Bosne i Hercegovine: Sarajevo. Uz štampariju pokrenut je i službeni nedeljni list Bosna. opštu pažnju. godine. Meðu ostalim stvarima.i govornièkim darom razložiti najteža temata". Tako je od interesa i znameniti most preko Drine u Višegradu. Nakon dvije godine. kojih. Turska XV i XVI stoljeæa je bila država u naponu svoje snage. nalazeæi. Najvažnija liènost u lokalnoj historiji Sarajeva jeste Gazi Husrevbeg (umro 1541. koje je pokrenuo. U narodu je ovaj list zbog svoje boje nazvan žutim. jeste malo remek. Rekli bismo da je ova misao i Hercegovca Æoroviæa do smrti držala. sasvim prirodno. Osmanlije podižu iz malih ili davno zapuštenih sredina èitave nove i jake gradove. Cvjetnik. Travnik u najboljem svom djelu njihova su tvorevina. sa jakim zamahom i plodnom stvaralaèkom energijom. Druga lica. Banja Luka. Kraj svog života Mustafa je proveo kao mostarski muftija. prve u èitavoj Bosni i Hercegovini poslije starih srpskih kaluðerskih štamparija u Goraždu i Mileševu iz prve polovine XVI stoljeæa. "da vjetar Svemilostivoga dolazi od Hercegovine". 1868. maja 1866. III Vezirstvo Topal Osman-paše donijelo je Bosni osjetan napredak. sa arapskim i æirilskim slovima. po Æoroviæevom mišljenju nema mnogo. godine. pouèno-politièki list sa dosta zanimljivim sadržajem. na neki svoj naèin. koji je dao podiæi Mehmed-paša Sokoloviæ 1571.djelo osmanlijske komunikacione tehnike. autor jedne hronièarske historije Bosne od dolaska Turaka.). nisu uspjela da svojim radom oèuvaju neki naroèito dostojan pomen. bijaše i kupovina vilajetske štamparije u Sarajevu 1866. U XIX stoljeæu od "izvesne je važnosti" Sarajlija Salih Muvekit. Mostar. na turskom i srpskom. On je nastavio Isa-begovo podizanje Sarajeva i stvorio ubrzo od njega jedan od najljepših gradova èitave zemlje i cijelog 144 . Mostarska kamena æuprija. podignuta 1566. To je bio prvi list takve vrste u Bosni i zanimljiv znak nekih novih pokušaja. na žuækastom papiru u Sarajevu.

zapadnog dijela Osmanskog carstva. tog graðevinskog poleta pomalo nestaje. on veæ nosi obilježje dekadencije. ozlojeðenost i uzajamno nepovjerenje. Što se više išlo novijem vremenu prilike su po Tursku postajale sve nepovoljnije i otud je onda potpuno razumljivo što je umjetnièki interes bivao iz dana u dan sve slabiji. od XVI stoljeæa. sa naroèitim razumijevanjem za potrebe svojih zemljaka. daju tim begovskim kuæama nešto osobeno i otmjeno i lijepo u isto vrijeme. Stoga su i željeli da kuæu naprave što prijatnijom. koje su pobožni Muslimani. Podizanjem mnogih graðevina digao je Husrev-beg Sarajevo mimo sva druga mjesta svog upravnog podruèja i obezbijedio mu glavno mjesto za èitav niz stoljeæa. na oèitu štetu znanosti. veli Æoroviæ. Ne samo da kasnija stoljeæa ne stvaraju ni jedan novi grad. ukoliko nije jedan veliki logor. Karakteristièno je. da su ostale nepopravljene i mnoge od džamija. a mnogo drveta èesto vrlo vještog drvoreza po tavanicama. puno namještenih æoškova i izboèina. Šta li bi tek danas kazao? Dobar dio tipa bosanske begovske kuæe je orijentalnog porijekla. Musliman je volio kuæu. igde. Ukoliko ga i ima. Zraène divanhane sa mnogo svjetlosti i prozora. cvijeæa i naroèito njegovanog drveæa (sevlije. èitava Bosna i Hercegovina pune su dosta lijepo izraðenih èesama. Te graðevine pomalo ali "osetno išèezavaju i kroz koju godinu nove studije doæi æe možda prekasno i na nedovoljan materijal". Kasnije. Ona postaje utoèište potisnutih. Postoji èak tvrdnja kod Muslimana. Velike zamisli su sve rjeðe. na primjer. najljepšu sve do danas u cijeloj Bosni i Hercegovini. kada Osmanska carevina poèinje da opada. 145 . nego u njima oèevidno propadaju i stari. U njoj se pribira sumnja. nosi u svom djelanju osobine privremenosti i nesigurnosti. Ponegdje su kuæe nad samom vodom ili bar sa malim vodenim kanalima kroz avliju. Osobito to važi za muslimansku ženu koja nije uèestvovala u javnom životu. Prouèavanje arhitekture muslimanskih kuæa po varošima i èardaka po selima nije. Otud svuda bašæe sa mnogo zelenila. podizali sebi za dušu. da je podizanje èesama veæa zadužbina od podizanja samih bogomolja. bademi). Bosna nije više polazna taèka za dalja osvajanja. karakteristièni tip visokog šimlom pokrivenog krova s polja. haremluci sa gustim mušebcima. vrlo trezvena. na žalost. musandarama unutra. koje je popalio u svom pustošenju Sarajeva princ Eugen Savojski. Pored toga. Husrev-beg je dao sazidati onu impozantnu Begovu džamiju. a stvorena djela sve trošnija. struèno utvrðivano kako treba. Bosna je èesto napadana i kao sve ugrožene pograniène oblasti.

u èemu se sastojao cio njihov rad. danas nam nije ništa bliže poznato. do pada Bosne pod Osmanlije. ko je saèinjavao njihovu publiku i kakav je ukus bio u ove. He published old authors. koje im je preporuèio susjedni hercegovaèki sandžakbeg. U XV stoljeæu. His areas of academic and scholarly research varied from the prehistoric times to the most recent history. Pavloviæa zemlji gospodar. archival records and anonymous literary heritage. he served his sentence in the Austro-Hungarian prisons. Na žalost. large synthetic reviews and articles intended for the wide general public. šta su predstavljali ti glumci. Dana 12. Zanimljivo je da je Republika tom prilikom odluèila. da predstavljaèima pokloni 300 aspri. Jedino što se može s prilièno sigurnosti reæi. neka nam ste veseli. Ali-beg. The number of activities that this historian has undertaken cannot even be listed. He wrote historical disputes based on the laborious analysis." Od XVI stoljeæa javljaju se i turski glumci sa svojim Karaðozom.II Æoroviæ je dotakao i pozorišni život osmansko-turske Bosne. from the medieval and traditional to the most modern literatures. from philology to the political journalism. Meðutim. šaljuæi svoje glumce u Dubrovnik. naroèito poslije XVI stoljeæa. gdje uskoro postaje jedno od najpogrdnijih zanimanja. godine rješavalo se u Dubrovniku da se daruje Turèin Zembaša i njegovi drugovi. He worked in museums. U Srednjem vijeku. On the Views of Vladimir Æoroviæ about the Literary and Cultural and Artistic Work by the Moslems in Bosnia and Herzegovina Vladimir Æoroviæ (1885-1941) had an enormous amount of energy. rich and detailed monographs. decembra 1522. he was a nationalist revolutionary. Poslije pada moæne bosanske vlastele. glumaèki zanat osjetno propada i sve više dolazi u redove Cigana. He was a passionate person in his work. pozorišne umjetnosti nije bilo ni u daleko razvijenijim kulturnim sredinama nego što je Bosna. Da je meðu tim glumcima bilo i naših ljudi jasno pokazuju njihova imena. ali da ne izvode svojih igara. postojala je umjetnost pojedinih vještaka i njihovih manjih ili veæih grupa. ako nije bilo prave pozorišne umjetnosti. piše:"Oto poslah moje glumce Radoja Vukosaliæa z družbom na vaše svetce. he was University professor and academi146 . gdje su sve nalazili uzore. to je èinjenica da su ti glumci imali kao pravu svoju dužnost da služe za uveseljavanje svojih gospodara.

Despite the cruel atmosphere of sword prevailing they used to live in. which is considered to be older and more prominent than a sword. They attribute it to his large amount of work and constant haste. although the role of the sword should not be underestimated once it had gained and confirmed its importance in history. He must have been aware of the role of pen in Islam. these writers showed more sympathies and inclination to the pen than to the sword. Current historians can criticize Æoroviæ that he had not always been careful and correct enough in his criticism of sources and facts. 147 . many writers have written simultaneously about the pen and the sword. in the manner of Aleksa Šantiæ. His thought was in danger of becoming crippled. This can also refer to his incomplete view of the Moslem civilization circle. the editor of journals. he showed some sympathies towards it. There are not so many traditional cultures where people have paid such a sincere and deep respect to the written word and the learned people as it had happened in the Islamic culture. Sometimes he reached sovereign conclusions about dead areas of human activities that have not been thoroughly or sufficiently examined. In the course of the Islamic civilization. Nevertheless. and was present in almost any scientific or literary undertaking of considerable proportions. Either the Qur'anic verses /ayets/or the oldest traditions had given the dignity of pen the highest place.cian.

148 .

te legende ili vjerska predanja. Ovaj referat posveæujem usmenim narodnim predanjima. koja. Prema Propovoj podjeli.). Usmena predanja su svojevrsna hibridna forma s umjetnièkim i životnim funkcijama i javljaju se u tri osnovna naèina iskazivanja (kratko saopštenje. Zagreb 1975. na žalost. donijeti skrušeno smirenje. definisanje koje je uvijek u zavisnosti od konkretnih historijskih i kulturnih sredina. èesto su lokalno vezane. dok se vjerovanje u istinitost i saznajni karakter predanja. knjiške. Poput mitoloških predanja sadrže i legende element èudesnoga. Ona odgovaraju stanovitim èovjekovim psihièkim funkcijama. dakle. Boškoviæ-Stulli. memorat. a nadam se da æe još biti govora o dobu preporoda u bosansko-muslimanskoj književnosti i kulturi. Rasvijetljeni su odreðeni aspekti tog kulturnog procesa. 131-132). Osnovna inspiracija predanja je ljudsko susretanje sa izvanrednim i neobiènim. one ne izazivaju jezu i ne unose disharmoniju u život. kao jednog od prvih muslimanskih kulturnih èasopisa. uz pomoæ svojih fantastiènih iluzija (. Stil im je drukèiji od stila predanja" (M. Usmena predanja se mogu razdvajati po tematskim. ali je njihov unutrašnji iskaz razlièit od predaje. str. kao kriterij za njihovo definisanje. posebno Behara. ali te funkcije same nisu dovoljne za definisanje usmenih predanja. Kako su predmet ovog referata vjerska predanja o šehitima. riješiti nadnaravnim putem životne nesklade i nepravde. funkcionalnim i drugim mjerilima. èiji se doprinos u predstavljanju muslimanskog usmenog stvaralaštva u Bosni i Hercegovini ne može zaobiæi. znaèajnog književno-preporodnog èasopisa Muslimana u Bosni i Hercegovini s poèetka XX vijeka. ali folklorizirane usmenim prenošenjem. nego naprotiv vjerovanjem u Božja i svetaèka èuda nastoje. Njihove nadnaravne pojave nisu magijski-straviène.Vlajko Palavestra USMENA PREDANJA O ŠEHITIMA I NJIHOVIM GROBOVIMA Na našem skupu je veæ bilo. èetiri glavne vrste su: etiološka. uspostaviti red i harmoniju. fabulat).. po porijeklu. vezanim uz crkve i svetišta. u njihovu se istinitost vjeruje. Usmena književnost kao umjetnost rijeèi. u toku vremena može mijenjati. zadržaæu se za trenutak na definiciji vjerskih predanja: "To su prièanja nastala prema apokrifima ili srednjovjekovnim svetaèkim hagiografijama. Posmatrana sa književno-teorijskog stanovišta usmena predanja o šehitima149 . mitološka ili demonološka predanja. gotovo ne nalazimo na objavljenim stranicama Behara. uloga i znaèaj tadašnjih èasopisa i listova. historijska..

ðaci. šehit iz doba Fetha". i 1928. primi od nas ovo dobro djelo u ime svih muèenika (šehida) i našeg vjerovjesnika Muhammeda. Varatanoviæa. Ova usmena predanja su redovno ukrašena natprirodnim motivom o kefaloforiji. 1982. junaèki se neko vrijeme borio i sa odsjeèenom glavom došao na ovo mjesto. U Bosni i Hercegovini gotovo da nema starijeg muslimanskog groblja za koje usmeno predanje ne tvrdi da su tu. Neka je svaka hvala Allahu. I. Tu pretpostavku potvrðuju zapisi i zabilješke te objavljena folklorna graða od kraja XIX vijeka. osvajanja Bosne 1463. M.. stilski uglavnom nerazvijene i šture informacije. kada se u sakupljanje i objavljivanje usmenih predanja ukljuèuju obrazovani pojedinci.).0. Traljiæa. inaèe veoma èest. POF XXXI/1981. Poznato je da su ova predanja uobièajena i vrlo rasprostranjena u Turskoj i na Bliskom istoku. Hadžijahiæa. Mujezinoviæ. Godina 1125 (1713)". pored ostalih.) do S. što nikako ne mora znaèiti da Sarajlijama i anonimnom sastavljaèu popisa ovaj motiv nije bio poznat. èija je funkcija da saopštavaju sadržaje iz religijskih uvjerenja naroda. 42-43) Islamska religijska vjerovanja u evlije. Filipoviæa (Beograd.šehiti koji su izginuli u vrijeme Fetha. pokopan kraj Musale. B. Sarajevo. godine.Bejtiæ. Kadiæa i A. kao i "glasoviti Mustafa-aga Èorbadžija. Kemure (Sarajevo. nauènici. 111-121). Da je u muslimanskoj usmenoj tradiciji Bosne i Hercegovine motiv odavno bio poznat svjedoèi jedinstven kronogram u turbetu na groblju u Kozarcu iz XVIII vijeka: "Bože. M. (M. gospodaru svjetova. U popisu se doduše ne navodi motiv kefaloforije. koji je "pao kao šehit u službi carskog pješaka. uèitelji. str. str. keramete. studenti. 1908. Allah ga je uèinio znakom svoje moæi. èiji je grob na Obhoði takoðe mjesto hodoèašæa Sarajlija. a grob mu je mjesto hodoèašæa". Sejfudin-ef. R. ovo je turbe poèivalište muèenika (šehid). "Man carries his head under his arm". poznata su u Irskoj i Italiji. a nose meðunarodnu oznaku F 511. Dobrotvor ovog djela je plemeniti kapetan Kozarca Mehmed-beg. Kreševljakoviæa (Sarajevo 1927.kefaloforima su kratke. kao i u šehite-kefalofore u bosanskohercegovaèkom muslimanskom stvaralaštvu registrovana su i oko 1832. Islamska epigrafija III. njihove nadnaravne moæi ili èuda. novinari i drugi: od Fejze Èavkiæa (Banja Luka 1903. 1927.). Neka se za njega zauzme Božiji vjerovjesnik (Muhammed). H. Bejtiæa i drugih do danas. Bože. godine u popisu sarajevskih evlija i njihovih grobova kao kultnih mjesta (A.4.1951. bosanskohercegovaèki sakupljaèi su postepeno bogatili fond graðe o usmenim predanjima u Bosni i Hercegovini i svojim 150 . sahranjeni i turski ratnici . Prema objavljenoj graði i meðunarodnom indeksu motiva. U popisu su spomenuti Kizil Veli-Dede. Èajkanoviæa i M. tzv.).

Susreæemo ga u starijim životopisima svetitelja ..muèenika (Ursus i Viktor. sve do groblja u kome je sahranjen. Veæina gazija i šehita. takvi su nekolicina sarajevskih šehita i evlija. variraju u rasponu od prièanja o stvarnim historijskim liènostima do predanja o anonimnim pojedincima sa natprirodnim osobinama. u osnovi istog sižejnog tipa u kojima se govori na jednoj strani o šehitima. 196) i M. banjaluèka balada o potopnici Bisernazi. po legendi koja je zabilježena u njegovu životopisu. u Bosni i Hercegovini su poznate i poetske forme istog i sliènog sadržaja: "Obeležavanje šehita kao muèenika koji naknadno dobija oprost od Boga javlja se u nekoliko izrazito uspelih balada". te stavio na kamen koji se istog èasa pretvorio u sarkofag u kome poèiva sveèevo mrtvo tijelo. Gemulus iz Gana i drugi). S druge strane. braæa šehiti sa Šehitluka u Banjoj Luci i mnogi drugi. prozna i poetska. kao žrtve ljubomore i spletke (npr. Krnjeviæ (Usmene balade. nakon èega je svetac-muèenik uzeo glavu u obje ruke i praæen anðelima odnio je na brdo. takoðe odsjeèena glava. balada o vješanju hodže Kusture i o pogibiji Hifzi-bega -umišiæa).. Regula i Regulus Elifius iz Tula. 151 . Elisiju je. Putevi 6. osobito varoške. šehita i gazija za koje se ponekad mogu naæi potvrde u historijskoj graði. stolaèka balada o Mehmed-agi Šehiæu. Maglajliæ (Prilozi prouèavanju usmene književnosti na stranicama èasopisa Novi behar. npr.kefaloforima. Justinijan je svoju odsjeèenu glavu nosio do morske obale i dalje preko mora sve do luke. legendarni Krk bin Kul-aga. kako tradicija kaže. str. Pored poznatih usmenih predanja o šehitima. str. trojica braæe šehita iz okoline Vranduka.kefaloroforima i evlijama. Dujmu) kaže da je on nakon pogubljenja nosio svoju odsjeèenu glavu preko rijeke. pamte imena svojih evlija. Karakteristièan motiv nošenja vlastite odsjeèene glave poznat je ranokršæanskoj tradiciji zapadne Evrope. brojne lokalne sredine. osobito onih što su. 5159). šehit kefalofor iz istoène Bosne. šejh Jujo (Mustafa Ejuboviæ) iz Mostara i brojni drugi pravednici koje spominje muslimanska religijska tradicija u Bosni i Hercegovini. Takvi su. a na drugoj (poetskoj) o muèenicima koji su život izgubili nevini. Sv. sahranjeni po starim muslimanskim seoskim grobljima. koje su primili Božjom voljom ili nekom drugom natprirodnom mistiènom silom. Muslimanska historijsko-religijska predanja o bogougodnicima i muèenicima . Kršæanska legenda o svetom Domniusu (splitskom sv. Banja Luka 1989. anonimni su i nepoznati pojedinci. Sv. ratnicima .sakupljanjem i istraživanjem stvarali osnovu za savremena zakljuèivanja. a na što su skrenuli pažnju H. U usmenoj muslimanskoj tradici poznate su dakle i registrovane dvije književne kategorije.

njihove tekije i zavije po gradovima i selima Bosne i Hercegovine (upor. 122123). Sa žaljenjem moram konstatovati da je i pored svoje nesumnjivo znaèajne uloge u književno-kulturnom preporodu Muslimana Bosne i Hercegovine.. Gunter. kakva su prièanja o šehitima kefaloforima i njihovim grobovima u Bosni i Hercegovini.). godine. poznata je Krajivskom. Æehajiæ: Derviški redovi u jugoslovenskim zemljama. Da li su neki stariji religijski slojevi odigrali ulogu u njegovom nastanku. koga su kod Bajona posijekli Mauri 900. Hilarianus je oprao svoju odsjeèenu glavu u izvoru koji je provrio na mjestu njegova smaknuæa. kršæanstvo i islam. a zatim je u pratnji anðela odnio svoju glavu do mjesta na kome je pokopan. u kojoj su roðene dvije velike svjetske religije. u nekom naselju glavu odsijekli razbojnici (Vandali) i on je glavu nosio u rukama stotinu koraka daleko. Sarajevo. Freiburg. u širenju islama. nastala iz zajednièkog ljudskog sna o Božijoj pravdi za sve nedužne žrtve i pravednike. Dž. palim za vjeru i svoja vjerska ubjeðenja. sv. itd. sv. Bez opsežnih i detaljnih istraživanja teško je zakljuèiti odakle se mogu širiti motiv o muèenicima koji u ruci nose svoje odsjeèene glave do mjesta vjeènog poèivališta. u èemu je znaèajnu ulogu nesumnjivo odigrala islamska ulema po novoosnovanim varošima. Postojanje motiva o kefaloforiji u muslimanskim vjerskim predanjima Bosne i Hercegovine može se objasniti dvojako: masovnim prihvatanjem islama od strane kršæanskih starosjedilaca. koji je takoðe nosio svoju odsjeèenu glavu. Heleriusu su na ostrvu Jersey. obogati višeznaènim sadržajima brojnih usmenih predanja. kao da je živ. pri èemu se ne smije iskljuèiti moguæi uticaj ranijih kršæanskih vjerskih kazivanja.koja od tada nosi njegovo ime. godine. ostaje zamagljeno u tami vremena. èasopis Behar propustio priliku da nas prije devedeset godina. Na crnogorskom podruèju. str. a posebno brojni derviši. 152 .: Psychologie der Legende. 1949. ali se veæ sada može pretpostaviti da su religijska prièanja o muèenicima. je prema legendi je stajao bez glave još èitav sat. pogotovo o onima koja su vjerskog karaktera. koje su u doba bosanske samostalnosti u narod mogli unositi franjevaèki misionari i drugi propovjednici te s druge strane. nakon propasti Bosne 1463. njegove kulture i tumaèenju njegove suštine. 1986. Placidus iz Disentisa je nosio svoju glavu do manastira u marami koju je isprosio od neke pralje. u okolini Bara. Podruèje koje se za sada može naslutiti je oblast drevnog Bliskog istoka. te vojnici i trgovci. (upor. H. nadbiskup Ruana Leo. Sv.

particularly those of religious character. or medieval biographies of saints (hagiographies). historical. as a criterion for their determination. the Ottoman Turkish warriors had been buried. but they assumed certain folklore features in the process of oral transmission from one generation to another.) Numerous local communities remember the names of their "good men" (evliyas). whereas the belief in truthfulness and the cognitive character of tradition. We give as an illustration here a chronogram from a tombstone (tourbet) from the cemetery at Kozarac from 18th century: "Dear Lord. It appears in three basic manners of narration (a short summary. Therefore. cephalophori and their tombs in Bosnia and Herzegovina.. There are four fundamental types of tradition: etiological.The Oral Tradition about Shahids and their Graves Behar. and legends or religious traditions. to enrich us ninety years ago with the multiple meaning articles about numerous oral traditions. People tend to believe in their truth. They contain the elements of miraculous. One can find some confirmations about them in the historical 153 . They were the shahids who lost their lives in the time of Sultan Mehmed el-Fatih (the Conqueror) during his conquest of Bosnia in 1463. but their internal expression differs from the tradition. as well as the other journals from the revival period failed. a memort and a fabulat). The religious traditions are tales that have been made after apocrypha. An oral tradition is a peculiar hybrid form with artistic and living functions. fallen warriors for the faith (shahids) and the brave ones (gaziyas). he has fought bravely for a while and he has come with his head cut off to this place". In Bosnia and Herzegovina one can hardly find an older Moslem cemetery without the oral tradition attached to it that claimed that in that place. They are often bound to local situations. can be changed in the course of time. in addition to the others. unfortunately. They were connected to churches and the places of worship. such as the stories of shahids. and we are going to speak about them in this paper. their origin came from books. this is the cemetery where the martyrs found their final rest. mythological. The basic inspiration of tradition can be seen in a human meeting with extraordinary and unusual. This does not mean that has no been such tales in the traditions of other people. May Allah make him the sign of its power..

154 .sources.

ili posebno sa muslimanskom epskom pjesmom. trajnije i složenije od historijskog.. nošena kao blago duhovnog biæa. putovanja u godinama 1930. ova je pjesma. posebno muslimanskoj. na kojoj je zasnovano njeno nastajanje i oblikovanje. 155 . do poèetka 20. meðu kojima je pozamašan broj muslimanskih umotvorina. prononsirajuæi i spajajuæi nacionalna sa univerzalnim kulturnim vrijednostima.. U jednom od zadnjih veæih egzodusa u postaneksionom austrougarskom periodu. epska pjesma prolazi kroz prostor širi od našeg. One su imale snažnu ideju. Djela JAZU. knj. O migracionom kretanju u južnoslavenskoj epici. zaustavi se u dalekom Anadolu. L knjiga. Naprimjer. Epskom pjesmom duhovno je oblikovana èitateljska publika na maternjem jeziku. ETIÈKA I STRUKTURNA SVOJSTVA MUSLIMANSKIH EPSKIH PJESAMA OBJAVLJENIH U BEHARU 1900. opširnije vidi u: Matija Murko. epska pjesma prelazi i spaja prostore. stoljeæa. Usmenom poetskom nužnošæu. str.1 Tada epski život biješe još jedinstven sa realnim. vrijeme i generacije. i sandžaèkog prostora dospjela do Istanbula i Izmira. odisejski motiv povratka muža iz višegodišnjeg sužanjstva na svadbu žene. razraðen je u nizu muslimanskih epskih pjesama. gdje Murko navodi da su muslimanske epske pjesme dospjele èak do Bagdada. Komentirane epske migracije svojstvene su i muslimanskim epskim pje-smama objavljenim u èasopisu Behar. Muslimanska epika pratila je èesta selenja stanovništva. 41. Takva strukturalna svojstva epske poetike možemo dokazivati komparacijom epova svjetske književnosti uopæe. Zagreb. Migracija stanovništva povezana je sa migracijom epskih motiva i trajanjem epske pjesme. Neodoljivom snagom usmenog trajanja. Takvu simbiozu možemo pratiti kroz proces nastajanja i trajanja prvih zbirki. od kojih su neke objavljene u èasopisu Behar. Tragom srpsko-hrvatske narodne epike. preko bh. posebno na 53.-1912. i vrijeme. iz krajiškog.30-52. nacionalno-otrežnjavalaèku i prosvjetiteljsku zadaæu i snagu. meðu njima i epske pjesme. 1951. Kroz sav period postojanja èasopisa (izuzev u sedmom godištu) objavljivane su usmene umotvorine. I Epska pjesma duhovna je tvorevina koja se ne zaustavlja u lokalitetu prvog oblikovanja. od kojih je meðu najstarijim zbi-rka Erlangenskog rukopisa. 1.-1932. nošenoj od muhadžira iz Bosne i Hercegovine i Sandžaka.Rašid Duriæ ESTETSKA. prvi zbornik južnoslavenske usmene lirike i epske pjesme. naroèito od 17.

Vukovom Pjesnaricom 1814. Ranije od muslimanskih epskih pjesama objavljenih u Beharu objavljene su samo èetiri knjige ovih pjesama.izražavanje dramatièkog protoka vremena: Dani su joj kao godinice. a dekike. Dženana Buturoviæ u Studiji o muslimanskim epskim pjesmama Hermanove zbirke. Sve epske pjesme objavljene u Beharu upuæuju na južni hercegovaèki tip. itd. i one su dragocjene u prouèavanju i u sagledavanju posebnih i zajednièkih estetskih i strukturnih svojstava muslimanske epike. smatramo da je zastupljenost epike u jedanaest godišta Behara preskromno. Sarajevo. ponavljajuæa mjesta koja navode na tezu da su pjesme djelo jednoga pjevaèa: . . al je ne pokosi. èak možda istog pjevaèa... . dan i noæca crna. jedne socijalne sredine.izražavanje kritike prema junaku koji je zapostavio isprošenu djevojku: Ti zakupi zelenu livadu ti zakupi. Da su urednici imali više smisla i organizacionih sakupljaèkih sposobnosti. 3. u Beharu bismo našli bogatiju i strukturalno raznolikiju epsku pjesmu.. pjesmama Ženidba Nakiæ Husejina i pjesmom Sestra i brat u sužanjstvu) nije nažalost imalo kontinuirani karakter. srg. sjerotica. Dodamo li kritièkoj ocjeni tadašnje postojanje žive epske pjesme ne samo širom BiH veæ i u njenom centru Sarajevu.3 2.. slavensko-islamske simbioze i samobitnosti.redovitom upotrebom broja devet u odmjeravanju broja godina provedenih u sužanjstvu. prosvjetarski i nacionalni osvještavaèki karakter èasopisa Behar je vjerovatno utjecao da su u njemu objavljivane uglavnom kraæe epske pjesme južnog hercegovaèkog tipa. 1976.2 Ovako. Svjetlost. iz Behara baštinimo pregršt od svega desetak epskih pjesama. U vremenskoj komparaciji sa objavljivanjem prvih srpskh epskih pjesama. Praktièni. Strukturne osobitosti tih pjesama posebno je izdvojila i djelomice obradila dr. Objavljivanje dužih epskih pjesama u nastavcima (zapoèeta npr. a sahati kolik mjesecovi. èiji su sakupljaèi i redaktori bili poznati Herman i Marjanoviæ. jednostavnog sižea. Više je objavljeno kraæih pjesama u jednom broju èasopisa. Navodimo neka opæa. Uvažavajuæi navedeni praktièni rezon. uglavnom južno-hercegovaèkog tipa. 156 .. objekcija o marginalnoj ulozi epike u Beharu je opravdanija.upuæivanjem na višestoljetne starenièke korijene i kontinuitet bosanske. Ipak. rjeðe dužih pjesama u nastavcima. Neke od njih moguæe je koristiti za komparativna samjeravanja sa srpskom i sa hrvatskom epikom.. Niz opæih mjesta i epskih formula navodi na tezu da su pjesme objavljene u Beharu produkt jedne epske škole. muslimanska se epika obznjanjuje javnosti zakašnjenjem od jedne generacije. .ponavljanje provincijalizma: sebeka.

snažan stilski upliv arabizama. II Sadržajna os tipiène epske pjesme jest ratnièki dogaðaj ili sukob likova. . potom braæa Hrnjice. i drugi. muslimanske epske pjesme u Beharu su saèuvale sjeæanje na minule.najèešæi motiv je ženidba sa preprekama junaku. no ne 157 .likovi brane i zastupaju humane vrijednosti življenja. I u njima su sukobi neminovni. . a bez njih je epski dogaðaj neizvediv. dokazujuæi da se ona socijalno uspostavlja ne samo borbom i snagom veæ i snalažljivošæu. Stvaralac ovih epskih pjesama kao da šire poima etiku junaštva.jednosmjerno i pravolinijsko oblikovanje radnje. Tale Lièanin.znatan udio islama u oèuvanju muslimanske narodnosne tradicije: redovito uzdanje u Allaha. .èesta i presudna uloga djevojke u oblikovanju i u rasplitanju epskog sadržaja. po narod bitne dogaðaje i pojedince. sa osobenom etikom viteštva. i u pjesmama objavljenim u Beharu. Kao i druge. Uz hercegovaèke imenovane junake. Pjesme objavljene u Beharu znatno odudaraju od tipiène agonalnosti. u bosanskom muslimanskom duhu oživljeni su atmosfera i ambijent južnoslavensko-orijentalnoga amalgama življenja. katkad i ijekavizmima. .. njeno etièko i emocionalno prevlaviðavanje nad muškarcem. Time su i ove epske pjesme vršile prvorazrednu nacionalnu. Peèat pjevaèeva stvaralaèkog individualiteta prepoznatljiv je u sljedeæim zajednièkim obilježjima: . Uz tolerantan odnos protivnika. . . pjesme objavljene u Beharu imaju svoje stilska i etièka obilježja. u ovim su pjesmama opjevani i najèuveniji Džerzelez. zbog èega je za razumijevanje i doživljavanje pjesama nužan preduvjet njihovo prethodno tumaèenje. Kroz njihovu srèanost i odvažnost oèuvana je ne samo uspomena veæ uzor i ideal kojemu valja težiti. uzimanje abdesta neposredno pred ratnièki okršaj itd. Hermanovim i Marjanoviæevim zbirkama muslimanske epike.isticanje sjaja muslimanske tradicije življenja. etièku i kulturnu misiju.pjevaè se služi uglavnom ikavskim idiomom. pameæu i dobrotom. U komparaciji sa najpoznatijim.Kao i drugim. .sažetost epskog pripovijedanja. turcizama i persijizama u maternji izraz. . no nisu razraðeni veæ usputno zahvaæeni. i epske pjesme u Beharu imaju historijski okvir. Nuko bajraaktar.

uz molitve ženidbe sa preprekama. baladièan završetak pjesme (susretom djece sa roditeljima). Konaèan. Nakon devet godina sužanjstva. Sužanj Ali-beže kao i komentirana pjesma ima isti. dospio u tamnicu. na zbilji utemeljen pjesnièki poèetak. iako majka od silne sreæe umire. izrasta plemeniti lik sestrinske beskrajne ljubavi do samozaborava. Odgaðanje pjesnik razvija ne tipiènim sukobima uèesnika (kojih nema nakon citiranog prizora) veæ oblikovanjem sadržaja bezgraniène ljubavi sestre Ismihane prema malešnom bratu. Stoga su u njima najuèestaliji motivi sužanjstva. tipiènim in media res postupkom pjevaè nas prvim prizorom suoèava sa dramatiènim prizorom posljedica pljaèkanja na osmansko-mletaèkoj granici. u toku koje æe Ruža Ismu uputiti kako da pobjegne u svoj zavièaj. baladeskni tonus i dramatièan. prostoru. s razlogom zabrinute za moguæi tragièni ishod bratove sudbine: Ciknu Isma kao zmija ljuta Mehmede brate od matere Ja sebeka ni malo ne žalim Nego žalim tebe sjeroticu Kako æeš mi njemski govoriti? U trenucima neizvjesnosti. pjesnik razvija poèetni motiv u vremenu. Stoga upotrebljava digresiju. Ona æe od majke izmoliti zajednièku šetnju. Dojam trenutne dramatiènosti ostvaren je èetverostrukim ponavljanjem aorista: Kad kauri Duvno porobiše I Gabele malo zahvatiše Džafer-bega dvore porobiše I dvoje mu djece odvedoše Mehmeda u svili povjena Ismihanu od sedam godina. Ruža je sve uèinila za njihovu slobodu. koja æe se sažaliti nad tužnom sudbinom vršnjaka. Tek oženjeni vojno "jednu je noæcu sa ljubom noæio". U životno presudnom trenutku. ne dojmljuje se tragièno. koji je iz kolijevke dospio u sužanjstvo. nakon ratnog okršaja.u smislu konkretnih dogaðaja. Da bi ispunio umjetnièku spoznaju svijeta. iz koje æe 158 . njihova sudbina namjerava se riješiti razdvajanjem: udadbom Ismihane i djeèakovim slanjem u Nijemce. likovima i njihovim postupcima. na epsku pozornicu dolazi banova kæer Ruža. Motiv sužanjstva varijantno je inoviran u pjesmama baladiènog tona Brat i sestra u sužnjstvu i Sužanj Ali-beže. prikazom nesigurnog življenja uz granicu. i veæ narednog dana. preko mora. veæ onih koji su imali znaèenje za lokalitet nastajanja. unoseæi u glavni tok zbivanja niz dogaðanja koji odgaðaju zapoèeti tok radnje.

Ja nijesam ni svoj izderao! Tu se niko sjetit ne mogaše. Rasplet nema karakteristiènu snagu odisejskog alegorièkog prepoznavanja. nemajuæi pri sebi ništa prigodnije. Ali-beg bošèaluk vraæa. Izvedba motiva protkana je detaljima muslimanske ženidbene tradicije. ne mogu prepoznati). Nit se èudim vjerenici ljubi Što me ona poznat ne mogaše Nije sa mnom veæ noæ prenoæila Veæ se èudim ostarjeloj majci Što me ona poznat ne mogaše Kad me pozna dorat od mejdana. no Ali-begovoj pjesmi (uz "siæahnu tamburu") kojom želi otkriti identitet. otkrivši negdašnjeg gospodara: Sitno kuca jasno popijeva Uza svaku žicu popijeva: "Ne èudim se svome milom sinu. U objema pjesmama osobenim postupkom razraðen je motiv nadmetanja junaka radi zanosne ljepotice. u pravilu najodanijeg èovjekova prijatelja). na èijoj æe psihološkoj osnovi sasvim neoèekivano reagirati "robinja Kumrija". Iz ove sadržajne osi oblikovana je radnja o nesretnom junaku.. po drevnom obièaju. spontano utkanim u cjelovitu izvedbu pjesme. Odisejski motiv oblikovan je na naèin da rasužnjeni dohodi na svadbu sina (koji ga. ne može se poreæi sugestivna snaga."procviliti za dvadeset godina". Svati. kojoj se niti spajaju u cjelovito obraðen odisejski motiv vraæanja rasužnjenog (nakon višegodišnjeg ropstva) u dom na svadbu. kao ni ostali svatovi. Draž pjesme nastaje u dostojanstvenom i nenametljivom držanju rasužnjenog Ali-bega u porodiènom gnijezdu. daruje svoje "bošèaluk haljine". želeæi da tim ukaže na njegovu zlu sudbinu pre dvadeset godina: Evo tebi bošèaluk haljina. mostarskog lokaliteta i sižea. Epske pjesme u Beharu motivike ženidbe sa preprekama etièki su uzor i naèin kojim mladiæi postaju ljudi. Iz ovog motivskog kruga originalnom obradom izdvaja se pjesma Begemina i Mustaj-beg." Pjesma je ispjevana jedinstvenim misaono-emotivnim zamahom. a nevjesta. odreda daruju nevoljnika. Što me mlaðan poznat ne mogaše Nije mene ni oèim vidio. U epskom svijetu to je 159 . a nizom detalja epske uvjerljivosti (u koje spada i motiv prepoznavanja gospodara Ali-bega od negdašnjeg mu konja dorata..

Istog viteškosuparnièkog osnova jest i pjesma Ženidba Nakiæ Husejina. Epska etika nalaže da u ovakvim sluèajevima.beže pravo da ti kažem: Ja bi volila tvoja ljuba biti Neg ièija na ovome svitu. Ali . Otud oba junaka imaju jednako etièko pravo i obavezu da se izbore za svoju èast. momak upozna djevojku. naroèito bogato variran i etièki razvijen u muslimanskoj epici.. da bi sebe uvjerio "ima li rašta glavu izgubiti". 160 .snažan poticaj viteškom nadmetanju. Etika motivirana u strukturi pjesme sadrži nekoliko osobenih epsko psiholoških rješenja: . Pjesma Begemina i Mustaj-beg originalno je oblikovala prepreku sreæi djevojaèkoj.uzorno etièko držanje Nakiæa (èuvenog bajraktar junaka u drugim muslimansim pjesmama) koji bajrak smatra alemom svog i narodnog dostojanstva. no ne u liku kršæanskog protivnika (što je uobièajeno u muslimanskoj epici) veæ u liku istovjernika ale harambaše. Ljubav svijet pokreæe i njime vlada. izrazima poštovanja muškarca i mladiæa od djevojke. i obraz djevojke. nego što je odveæ tako lipa".. ne znajuæi da je ona "jauklija" Husejina Nakiæa. U širi etièki motiv zaštite djevojke "pod manom" (ovdje preprekom harambaše Ale) originalno je utkan ašik motiv neskrivene obostrane ljubavi. Osjeæanjem gorèine mati rezonira da bi bilo bolje da joj je Begemina "slipa. Psihološko pregnuæe na žrtvu u Mustaj-begu æe nastati tek neposrednim susretom sa ljepoticom Begeminom. Pjesma je osobena i po jasnim obilježjima muslimanske kulture porodiènog življenja. doèekivanjem musafira u posebnoj prostoriji. s tim da je ovdje modeliran sukob nastao radi ljepotice. U pjesmi je originalno oblikovan: prvo u susretu majke Begeminine i momka. pred odluèni sukob. koja je razvila niz psiholoških i dekorativnoraskošnih svojstava feudalnog srednjovjekovnog poimanja viteštva. itd. Al mi te je žao Mustaj-beže Što š poginut od hajduèke ruke. npr. koju je isprosio Ivan Senjanin. Svoju ljubav Begemina otkriva poštivanjem junaka i osnovanim strahom zbog moguæe njegove pogibije: Beg Mustaj-beg živ ti bio majci Stid je mene u te pogledati A kamo li s tobom govoriti. klanjanjem namaza. kojeg ona odvraæa sa žrtvenièkog puta. i radi ljubavi život i smrt imaju smisao. Susret momka i djevojke prelomni je moment njihova života.

ostvaruju podvige koje nisu u stanju muškarci uèiniti. vratara na ulazu u grad ili kulu. sestra Šestokriloviæa.imenima poznatih junaka upuæuje na epski predložak (objavljena u Beharu) jest Ðerzelez Alija i Kraljeviæ Marko. Vjerojatno najkraæa pjesma. Pjesma je rudimentaran iskaz tradicije pobratimstva. Zuko dvori "kapidžiju" uz veèeru. preodjevene u mušku odjeæu. vješto oponaša "carskog kapidžiju". zasnovana na obrani djevojaèkoj dostojanstva. Slièan podvig obraðen je u pjesmi Senjanin Ivan. na motiv straha Marka Kraljeviæa. što je rijetka estetska osobina epike uopæe. Izmeðu ostalog. koja samo vanjskim oznakama . da æe on biti doveden u niz komiènih situacija. Od klasiène muslimanske epske pjesme motiva junak djevojke. sa svega 67 stihova. koja je 161 . zanimljivija je pjesma Seka Šestokriloviæa. Pjesma zavreðuje komentar zbog komiènog utiska. Graðena je dijalogom majke i sina. Djevojke u navedenim. Njena osobenost je u stvaranju zabavno-komiènog utiska. koji joj prekasno spazi pletenice ispod kalpaka. iznenaðenog i etièki neodgovornog Atlagiæa na sokaku. Njih je u Beharu najmanje objavljeno. struktura kompozicije im je jednosmjerna i jednostavna. Ona æe u Atlagiæu izazvati takav zort. Usljed straha. èiji efektan završetak pjesnièki zgušnjava odvažnost i pamet izuzetne djevojke: Junak bila sina ti ubila Mudra bila.izraz toplog gostoprimstva kršæana. ostavivši posramljenog.. preodjevena u muškarca. lirskoepske forme. ova pjesma preuzela je predijevanje u mušku odjeæu. kulu porobila Milostiva sužnje ispustila. umjesto moguæeg sukoba pjesma završava emotivno motiviranim pobratimstvom dvojice poznatih junaka. Pravedno ga kaznivši. Pjesme objavljene u Beharu u kojim je siže graðen na prevladavanju ženske nad muškom etikom i pameti. klasiènim zbirkama muslimanske epike. tj. i uvelièava pravno-socijalnu ulogu "carskog kapidžije". Doznavši od braæe da se. èine zaseban motivski krug. potom cijelu noæ presjedi uz upaljenu svijeæu pored kreveta svoje djevojke. i oponašanje muškarca. a èetiri pod niæahom nje odrièe mladiæ joj Zuko Atlagiæ. prema nadmenom držanju muslimanskih svatova. Ovakav epilog navodi na tezu da je stvaralac ove pjesme žena ili djevojka koja površno poznaje muslimansku porodiènu tradiciju (poistovjeæivanjem zaruka i niæaha). Od komentirane. djevojka se slavodobitno sklanja u kulu braæe Šestokriloviæa. izazvanog zadivljujuæom pojavom Alije Ðerðeleza. a u komparaciji sa klasiènim pjesmama iz Hermanovih i Marjanoviæevih zbirki. nakon tri godine pod prstenom.

ova pjesma kratkom formom i etikom zbližavanja protivnika svjedoèi prenošenje motiva iz hrišæanske u muslimansku epiku. U ovoj. u kojoj æe biti zaslušan poznati i bogati kršæanski junak. iz kojih su proizišli nesumnjivi procesi epske retardacije. Osim toga. i to u slici poraza bosansko-muslimanskih ratnika. veæ i urbana Banja Luka. U muslimanskoj epici takvih je poznato desetine. propadanja i varijanata. Beæir Islamoviæ. i obratno. a meðu najveæim jesu Avdo Meðedoviæ. naprijed navedenih. Više je prosjeènih dobrih prenosilaca baštine. èiju je snagu pjevaè utkao u vojnu pobjedu. I pjesma Kako je sagraðena Ferhadija je rudimentarne epske strukture. do tipiziranja i bilježenja) ocjenjujemo da su epske pjesme iz Behara nastajale kontaminacijskim procesima spajanja. Epska pjesma Ferman iz kaurske zemlje veæ od naslova (koji je epski razraðen na poèetku pjesme) dokazuje nepoznavanje uobièajenog procesa komunciranja. i u materijalnom motivu. kao pretpostavci ostvarivanja junaèkog podviga. Njegovim kasnijim otkupom bit æe sagraðena ne samo džamija pobjednika Ferhad-paše Sokoloviæa. III Svaka usmena tvorevina rezultat je umnog rada jednog èovjeka koji može biti vanredno darovit. njenom zaokruženom motivikom. Istinskih stvaralaca. epskim vrelima. preko gubljenja. ocjenjujemo da je pjevaè pjesama iz Behara relativno niskog epskog kvaliteta. idealizacijom milostive "turske vire". strukturno slabo oblikovanoj pjesmi vrijedno je istaæi samo nekoliko realistièkih svojstava. razvijenom versifikacijom i složenom 162 . Epski pjevaèi pjesama iz Behara su južnog. Oni su se samo inspirirali bogatim bh. Pašo Guta. Pjesma je salba epska obrada historijski znaèajne vojnièke pobjede Ferhad-paše Sokoloviæ vid Kršæanskom vojskom u Sloveniji u zbilji rezultiranom znaèajnim materijalnim dobitkom (u koji svakako spada i otkup kršæanskog prvaka). hercegovaèkog izvora. i njihova pjevaèa sa ranije objavljenim pjesmama i pjevaèima klasièna Hermanova i Marjanoviæeva zbornika i navedenih sandžaèkih rapsoda. Komparirajuæi komentirane epske pjesme u našem radu (a koje je objavio èasopis Behar).razraðena etièka forma u muslimanskoj epici. Salko Vojnikoviæ. najviše loših improvizatora. Oblikovana je na konfrontaciji dviju vjera. i zauzima znaèajnu ulogu u strukturi ove epike. najmanje je. izmeðu prosjeènog i lošeg improvizatora. U etapama života epske pjesme (u kojima razlikujemo faze od nastajanja i oblikovanja. Murat Kurtagiæ i drugi. Mehmed Kolakoviæ.

epskom strukturom (dvostrukom, èak i trostrukom radnjom u istoj pjesmi). Od visoko razvijenog stupnja književno-usmene kulture, sa desetinom likova u jednom epskom tekstu-pjesmom u pjesmi, pjesme objavljene u Beharu od svega toga su malo šta zadržale. Pjevaèi pjesama objavljenih u Beharu nisu bili umno volumeniozni da nastave, èak ni da oponašaju visoki dostignuti kompozicijski i stilski stupanj, u znanstvenim svjetskim relacijama, èuvene muslimanske epske pjesme, koja je u svojem najrazvijenijem stadiju dospjela do epa i epopeje, postavši time kompozicijski kuriozum i homerski izazov. Pjevaèi epskih pjesama iz Behara lokalnog su obilježja stila i kompozicije. Od desetak pjesama samo je u nekolicini na momente progovorilo istinsko stvaralaèko nadahnuæe. Ipak, pjevaèima pjesama iz Behara ne može se poreæi mjestimièna jezgrovitost oblikovanja epskog sadržaja, zatim bogata zapažanja socijalnog i obièajnog života Muslimana iako katkad površno, èak i pogrešno prikazana), soènost lokalnog južnohercegovaèkog kolorita, te mjestimièna dramaturška svojstva epskih scena. Lingvistièki aspekt epskih pjesama objavljenih u Beharu zavreðuje posebna istraživanja, od orijentalizama (koji oblikuju osoben bosansko-islamski ugoðaj tekstu), zatim iznalaženje i komentar stilematskih svojstava provincijalizama i neizvršenog jotovanja, svojstvenog za širi prostor bosanskomuslimanskih govora. Esthetic, Ethical and Structural Features of Moslem Epic Songs in Behar 1900-1912 Every oral creation has been the result of a cognitive labor by a single human being that can be extremely talented. There have been tens of them in the Moslem epics. The greatest among them have been: Avdo Meðedoviæ, Mehmed Kolakoviæ, Salko Vojnikoviæ, Beæir Islamoviæ, Pašo Guta, Murat Kurtoviæ and the others. Among the names aforementioned there have been the minimal number of those who were true authors. There have been more of them who could be described as average in the way they transmitted the epic heritage. Most of them were poor improvisers. When comparing the epic poems commented upon in our paper (and that had been published in the Behar journal), and their chanting with the poems that had been previously published in the classical collections by Hörmann and Marjanoviæ, as well as the mentioned Sanjak Schedules, it is our judgment that the singer of the songs in the Behar journal was of a relatively low quality, somewhere between an average and bad improviser. In the 163

epic song's stages (where one can distinguish certain stages from a very act of creation and shaping, through a process of losing, declining and their variants, to the stage of grouping them under typical labels, and, finally, to their recording), it is our judgment that the songs from the Behar have emerged in the contamination processes of linking each other. The definite process of epic retardation followed. The epic singers of songs from the Behar came form the southern source, from Herzegovina. The abundant Bosnian and Herzegovinian epic sources, their encompassing motives, developed versification and the complex epic structure (a double and even triple action in the same song) have just inspired them. The poems published in the Behar retained little from the highly developed level of oral literary culture, and with the tens of characters contained in the single epic text. The singers of songs published in the Behar did not have enough cognitive potentials to continue, and let alone imitate, the highly achieved level of the Moslem epic song in terms of style and composition. That song had reached the heights of epic having become a curious feature in composition and the Homeric challenge. It displayed the local style and composition. Out of ten songs, only the few of them succeeded to reach the true creative inspiration. Nevertheless, the Behar epic songs' singers cannot be denied a personal succinctness in shaping the epic contents, the rich observations of Moslem social and customary life, although at places it appeared as superficial and even shown incorrectly, a succulence of local South Herzegovinian color, and, at places, some dramatic qualities of epic scenes. The linguistics aspect of the epic songs published in the Behar is worth a further research. One can find in them many orientalisms, a commentary of stylematic features of provincialisms and the unfinished process of jotovanje (palatalization), that had been characteristic for the wider area of Bosnian and Herzegovinian speeches.

164

Muhamed Hukoviæ MUSLIMANSKI KNJIŽEVNICI U GAJRETU Glavna skupština društva Gajret, godine 1909. odluèila je da se list Gajret, koji je dotada donosio gotovo samo društvene vijesti, pretvori u književni list, što je on poèetkom 1910. godine i postao. Oèekivanja da æe se u listu pojaviti i dotada poznata imena: S. Bašagiæ, E. Mulabdiæ, O. N. Hadžiæ i drugi nisu se ispunila što pisac osvrta u Biseru pod naslovom Trogodišnji književni rad Gajreta, potpisan inicijalima H. J. objašnjava posljedicom politièkih i stranaèkih trzavica, rušenjem starog odbora i unošenjem æiriliènog pisma u list. S pohvalom se istièu neki književni radnici kod kojih su prevladali opæi interesi naroda pred stranaèkim, èesto liènim interesima pojedinaca. Opravdano se u ovom osvrtu istièe da su to razlozi zbog kojih list nije mogao dostiæi literarni domet koji je imao list Behar. Gajretovu prozu predstavili su svojim prilozima Hamdija Muliæ /Ata Ner'es/, Hazim Muftiæ, Hafiz R./ pod kojim imenom se, vjerojatno, krije Šemsudin Sarajliæ/, Hifzi Bjelevac, Mustafa Èeliæ Gazanfer. Zajednièka tema veæine priloga je buðenje svijesti muslimanskog naroda, osuda negativnih pojava koje su ozbiljno zaprijetile moralnom, materijalnom i obiteljskom padu društva. I u prozi kao i nekim pjesnièkim tvorevinama osuðuje se nekritièko povoðenje za tuðim obièajima; stilom života, stranim natruhama u jeziku i govoru, slijepo podržavanje tradicijama Muslimana stranog naèina života. Problem iseljavanja tretiran je iz više aspekata, ali s posebno oštrom osudom neodgovornog odnosa prema ise-ljavanju, na ravnodušan mir, fatalistièko ponašanje, a u nekim sluèajevima i neozbiljan odnos prema tako vitalnim pitanjima sudbine ovog naroda. U socijalnoj sferi ukazuje se na pogubno, razarajuæe djelovanje nekih asocijalnih pojava kao što su alkoholizam, pojava prostitucije, kocka, bezdušno trošenje novca. Fatalan uticaj u maloj bosanskoj kasabi bilo je otvaranje birtije s pjevaèicom "iz prijeka" pa je i to èesta tema u proznim književnim prilozima svih listova koji su izlazili u doba austrougarske vladavine. Prilozi s pouènim sadržajima nalaze se meðu najbrojnijim prilozima - zahtjevi za reformom nastave, obrazovanjem ženske djece, pa ta didaktièko-prosvjetiteljska komponenta, koja nekada ostaje na razini publicistike, veoma rijetko ima elemente literarnog ostvarenja. Ima u nekim crticama i najave prvih klasnih nesporazuma, pojava industrijske tehnologije 165

u procesu rada, zateèenost radnika s ruènom proizvodnjom pri uvoðenju tehnièkih sredstava i mašina itd. HAZIM MUFTIÆ spisateljski rad zapoèeo je u Beharu kratkim crticama, a bogatu aktivnost u listu Gajret, posebno u godinama 1910. i 1911. da bi naglo poslije dva priloga u 1912.g. prekinuo sa suradnjom. Ukupno je objavio osamnaest tematski raznovrsnih priloga od kojih prevladavaju teme s pouènim sadržajima. Pouka je nenametljiva, iako je nekada izravno saopæena ili u obliku pišèeva komentara, ili je izrièe jedna od liènosti, ili se ona sama èitaocu nameæe slijedom toka radnje. Te male prièe /crtice/ s tezom odraz su tadašnjih aktualnih zbivanja od kojih su neka imala izuzetan znaèaj za vjerski i društveni život Muslimana. Jedna pojava morala je ozbiljno zabrinjavati - problem otuðivanja muslimanske školske omladine koji su, boraveæi u tuðini, stvorili kod sebe kompleks stida, osjeæaj manje vrijednosti svoga nacionalnog biæa i njegovih znaèajki u odnosu na evropske vrijednosne sudove. Po povratku u rodni kraj ustruèavaju se ispoljavati svoja nacionalna obilježja, pripadnost svome narodu /Podivljala ovca/. Kritika pasivnog odnosa muslimanskog življa prema vitalnim pitanjima života izražena je u prièici Spavanje hodajuæi, a u crtici Zakljuèak u kahvi pisac iznosi jednu negativnu osobinu svojih sugraðana - da bi se trgli iz letargije potreban im je vanjski poticaj. Uspjela je poredba znanosti s plemenitim metalima /dževahirom/ s porukom da treba prevladati svoje vjerske razlike, ako æe znanje biti u službi prosvjeæivanja i kulturnog preporoda /Nauka-dževahir/. Primjereno je izražen kontrast idiliène slike prirode i sela i siromaštva ljudi /Sestra/, a u prièi Komljenje kukuruza govori se o prvoj pojavi tehnièkih sredstava u obradi zemlje. Kritika zapuštenosti poèetnih vjerskih škola, loš utjecaj takvog stanja na odgoj djece, težak materijalni položaj vjerouèitelja slikovito je prikazan u crtici Sibjan mekteb. Izravna pouka izreèena je u prièi Dvije hiæaje s osnovnom tezom da sve što nije u skladu s Božijim uputama ima negativan odraz u svakodnevnom životu. I ostale crtice /Lafunger, Svoj svome, Ženidba Hifzi-bega Ðumišiæa, Baba Hajdar, Muharemagino brvno, Dva druga, Stara Hata, Èudan uèenjak/ sadrže poruke koje se odnose na aktualne dogaðaje. Meðu prilozima se izdvaja crtica Medenijjet, u kojoj se iznosi težak položaj turske manjine i ostalih graðana muslimanske vjeroispovijesti u Bugarskoj. HAMDIJA MULIÆ - ATA NERÈES u nizu crtica pod naslovom Slièice sa Neretve objavljenih u nastavcima u godištima 1910. i 1911. osvræe se na mnoga aktualna pitanja vjerskog i nacionalnog života Musli166

mana. Prvi prilog objavljen pod tim naslovom doima se upozoravajuæom porukom pisca muslimanskoj inteligenciji školovanoj na Zapadu zbog njenog snishodljivog odnosa prema vanjskim manifestacijama te èeste kvazikulture. Pokušaji nakalemljivanja evropskih obièaja, uzusa ponašanja na patrijarhalnu sredinu èine se smiješnim, pa se u mahalama mladiæi pozdravljaju sa "servus", "klanjam se" i slièno. Jedan od rijetkih mladiæa, obrazovanih na evropskim školama, ukazuje svojoj djevojci na svu besmislenost napuštanja obièaja svoga zavièaja, posebno izbjegavanja upotrebe izvornog maternjeg jezika. Njegovo upozorenje djevojci da èuva materinsku rijeè ganutljivo djeluje na èitaoca: "Nemoj, Ašida, duše ti, više zboriti onako kako ne èuješ da ti tvoja majka zbori, vidi samo kako mi nakazno govoriš. Ne stidi se svoga roda, niti svoje sudbine, meni je sve naše milo i sveto. U ponašanju i u životu budi onako mirna i èestita kao tvoja majka." Divna pouka nama, današnjim generacijama koji ne imadoše dovoljno sluha za ovaj kao i za apel Omera Hume, koji na kraju 19. stoljeæa uskliknu: Brez šubhe je babin jezik najlašnji, Svatko njime vama vikom besidi. Drugi prilozi pod ovim naslovom pisani su s pouènom tezom da se Muslimani treba da prilagoðavaju duhu vremena, da prihvataju nove oblike privrednog i trgovaèkog poduzetništva, da se obrazuju i samoobrazuju, da posvete pažnju obrazovanju ženske mladeži/ prilog pod naslovom Mehmed/. "Radi u vremenu kako prilike tog vremena iziskuju", poruèuje muderis prisutnima. Nema muslimanskog pisca iz perioda austrijske okupacije Bosne i Hercegovine koji nije opisao razarajuæi uèinak prodiranja alkoholizma sa svim njegovim posljedicama: materijalni kolaps cijelih porodica, fizièko, psihološko i moralno propadanje pojedinaca i tragiène sudbine liènosti. Mnogi takvi moralno posrnuli pojedinci, iako kasne, vraæaju se normalnom životu i nerijetko postaju propovjednici trezvenjaèkih ideja. Muliæeva crtica Ovdje ti je, Haso, razgovor podsjeæa na pripovijetku Prvi put s ocem na jutrenje Laze Lazareviæa, jer je Huso kao i Mitar, doživio moralni preporod - dolazi na njivu i ukljuèuje se u obavljanje svakodnevnih poslova. Veoma slièan sadržaj je opisan i u crtici pod naslovom Pokraj Drine autora HAFIZA R /vjerojatno se pod tim imenom krije Šemsudin Sarajliæ/ gdje se "zalutali" pojedinac - sin nekadašnjeg uglednog i bogatog sugraðanina - vraæa rodnoj kuæi i postaje gorljivi zagovornik borbe protiv alkoholizma. U crtici Slièice s Trèivode prilièno uspjelo je istaknuta poredba razmišljanja i ponašanja naših izleta na obližnje izletište kod Sarajeva. 167

Dok evropski èovjek zna koristiti sve blagodati kraja u kojem privremeno živi, dotle naši ljudi uz rakiju, potpuno i fizièki i psihièki opušteni, lažno se predstavljajuæi kao vjernici i domoljupci, kriju prave motive napuštanja svoje rodne grude. U crtici Oko Drine i Lima sukob starog i novog manifestira se prilikom gradnje objekta na gradskom groblju. Pisac je i ovdje, kao i u crtici Dva pisma, na strani nosilaca naprednih shvatanja koji se bore protiv zaostalosti, sujevjerja, nesnalaženja, ali i protiv ropskog i nekritièkog prihvatanja tuðih i muslimanskom duhu i mentalitetu stranih shvatanja. Meðu piscima proznih sastava svakako je najznaèajniji HIFZI BJELEVAC, koji æe literarno najuspješnije iskazati svu dramatiènost života muslimanskog naroda koji se, zateèen okupacijom jedne evropske sile, ne može ukljuèiti u nove tokove života, pa doživljava traume pogibeljne za lièni i obiteljski život Muslimana. U njegovim kraæim proznim radovima prisutne su i pojave prvih klasnih razvrstavanja, prvo poèetne oblike industrijskog naèina proizvodnje, uvoðenje strojeva u tehnološke procese. Naivne su reakcije radnika koji ruèno obavlja fizièki naporne poslove, na prve nagovore sindikalnih funkcionera da bi štrajkom popravio svoj težak položaj. Tako radnik, koji ruèno tuca kamen za posipanje ceste, naziva takve æernimetima /neblagodarnim ljudima/ koji su se najeli pa uzeli fursat", a kada je prvi put ugledao mašinu za mljevenje kamena, on èekiæem udara po toèku. H. Bjelevac je autor najuspješnijeg proznog priloga u ovom periodu izlaženja Gajreta. To je prièa u nastavcima pod naslovom Na kraju. U njoj je opisana tragièna sudbina troje mladih ljudi i tek roðenog djeteta u maniru naturalistièkih opisa najtamnijih strana ljudskog života. Zaèudo da ova Bjelevèeva proza nije skrenula pažnju literarnih poslenika, posebno filmskih radnika, buduæi da je veoma pogodna za dramsku i filmsku obradu. Tekst je pun neoèekivanih obrta, sa dosta uspjelim i minucioznim psihološkim analizama pojedinih situacija. Jedan nepromišljen gest jednog od uèesnika zbivanja izaziva tragediju ostalih liènosti koje su u vrtlogu dogaðaja bez svoje krivice postale žrtve posljedica obmane neiskusne mlade djevojke. Pisac osuðuje inteligenciju koja nema sluha za istinske probleme života i zna više o dogaðajima van svoje zemlje, nego što zna o onome što se pred njenim oèima dešava. Isti društveni tretman imaju i oni koji se iskreno zalažu za narodne potrebe i oni koji pasivno posmatraju što se oko njih dešava, pa Salko, jedna liènost iz prièe, kaže: "Svi su jednaci, i oni koji se za sve brinu i o svemu vode raèuna kao i oni koji bi mogli pomoæi, 168

a ne pomažu." MUSA ÆAZIM ÆATIÆ æe ciklusom religioznih soneta /Ibrahimpejgamber, Musa, Isa, a.s., Zemzem vrelo, Hidžret/ obogatiti ovu tematiku koja æe takoðer biti predmet interesiranja i pjesnika Osmana -ikiæa. Dok se -ikiæ zadržava na opisu spremnosti Ibrahima, a.s., da žrtvuje sina, dotle Æatiæ sa dosta pjesnièke vještine iznosi preobraæanje Ibrahima sa mnogobožaèke vjere u islam. U ostalim pjesmama ovog ciklusa u alegorijskim slikama opisuje se poslanstvo Musaa i Isaa, a.s., te èudotvorna pojava vrela Zemzem u pustinji, kao i spasonosno preseljenje muslimana iz Meke u Medinu. Druge pjesme iz ovog ciklusa objavljene su u Pjesmama od 1900.-1908. /Muhammed, a.s, Islam, Kur'an, a.š., Sveta špilja, Hazreti Omer, r.a. i Bedr /. U pjesmi Jesenski plaè prenaglašeno se slika tamna jesenska noæ koja svojim tmurnim raspoloženjem razbuktava pjesnikovu bol. A i vasiona i svi njeni mrtvi i živi dijelovi su "zvuci jedne pjesme bone". U pjesmi Moja ljubav, posveæenoj Atifi, pjesnik s tugom iznosi da sve njegove želje, nade, èežnje i snovi plove na trošnoj laði i da æe ih divlja bura rastrgati i u more baciti. Na zavidno literarnom iskazu jedre stihove soneta posveæuje Osmanu Ðikiæu. Soneti su, posebno pri sonetima prirodi, ljubavi, suncu kao simbolima i izvorištima radosti i sreæe. Hej, c'jela Narav zapeta je struna, Na kojoj sunce velièajno sklada Himnu ljubavi: veselja i nada Prvi sonet I tako tokom sljedeæih soneta sve je u znaku vedrih i optimistièkih tonova: Poðimo tamo na one vrhunce, Usnom i okom srkaæemo sunce Drugi sonet "Poðimo, ja æu tam te nosit sada, Na svome krilu kao vihor jaki" Treæi sonet Vidiš li njene bokove i grudi, Vidiš li, kakva on je vedra stasa, Krv im i zdravlje licem se talasa Na svemirskim, lunarnim prostorima šeæe se pjesnikova djeva Venus, u plaštu od etira i prosiplje s mlijeènog tijela svoga pelud koji pjesnika opija, razdražuje nerve. Venus 169

Jesenje sivilo suprotstavljeno je pjesnikovu zažarenom srcu: Samo moje srce vruæe. hasbašta i još velik broj iskaza koji asociraju na ustreptalost pjesnikove duše. silnim žarom.da li æe ona: okvasit grudu mojih pradjedova i 170 . lista pjesama romantièarsko-ljubavnog zanosa s izmiješanim sumornim. pramenje kose. U pjesmi Ja sam vjerni rob ljepote sudbinski je pjesnikova duša veæ od roðenja "plovila u muzici šumnih sfera". i 1912. pripada budnièarskoj poeziji. razuzdano. svoj doživljaj pojava u prirodi i svijetu. Moje pjesme te nekoliko prijevoda ili prepjeva sa turskog i perzijskog jezika. Pjesnikove izljeve sreæe i radosti pojaèavaju u svakom ponovljenom stihu rijeèi: dušo moja. nazdravièarske je naravi. skladnih akorda. pa se pjesnik pita: . a kovrdžasta kosa najviše oduševljava pjesnika. a pjesnik postao "vjerni rob ljepote". zefir. opijale. lahor. sabah zora. hurija. od mirisa miris duše voljene. 1911.Dirljivim stihovima i potresnim slikama opisao je pjesnik svoj susret s oèinskim razrušenim domom koji ga je nadahnuo prvim zvucima "bogodane pjesme": Ah. Osim ovih spomenutih Æatiæ je u listu Gajret objavio i pjesme Iz ljubavnih melodija. s gradacijama i nade i malodušnosti. Tako saznajemo da su od cvijeæa pjesniku najdraže plave ljubice.. sjetnim i vedrim tonovima. I leksika je primjerena pjesnikoj razdraganosti: izvor. srna. amber cvijeæe. a od svih zvukova pjesniku najviše gode kristalni akordi dragog smijeha svoje drage. po hazbašèi u sonetima pod naslovom Tri gazela posveæenih Mirzi Safvetu. Iako uspavan. Dan jeseni skrhat neæe Kad u netrag sve bi djen'o Pjesma Probudila se. ja sam nekad ko maleno ptièe. poljubac. vrelo. Sa ljubavi zažareno. U sonetima Boje i mirisi posveæenim Šemsi H. milovalo. pjesnik na metaforièan naèin saopæava èitaocu svoje raspoloženje. pjesma se probudila. oganj. Kao što ljubice cvatu.. èarno oko. ŠEMSUDIN SARAJLIÆ æe se javiti u godištima 1910. U tvom krilu prva krila steko: S majèinih usni slušao sam prièe Tople i slatke ko i njeno mlijeko.

koji ne shvaæaju 171 .... Kad sam svoju mladost provodio Kad sam pjevo i kad sam ljubio Jesenskim tonovima prožeta je i pjesma O... ali i sa naizmjeniènim vedrim raspoloženjem. izražena je oštra kritika ponašanja Muslimana Bosne i Hercegovine.. dršæe lišæe. Da zlobno srce tirana smiri U pjesmi Veèe dogaðaji i zbivanja u prirodi povezani su s ljudskim sudbinama. Stari dani.posveæenoj Zumreti. nezadovoljstvo i razoèarenje stvarnošæu... priželjkuje ostvarenja mladenaèkih snova: Èekajuæi kad æe opet doæi. kao u magnovenju.. vjera u život je ona pod naslovom Na busu ljubavi .... stare tople noæi.. pa u bolnom kriku. kako je tužan jesenski dan... ne žali krvi. što nije beznaèajno... koji se. ruža malih drhte srca otkucaji! U proznom sastavu Danica je èekala mjeseca....neæe li procvast pomlaðenom snagom neæe li sunce sreænijeg života zasjat nad mojom domajom mi dragom Sumorni tonovi. dok se u pjesmi Piano sva priroda saosjeæa s ustreptalim srcem pjesnika: Dršæe zemlja dršæu vali...... u inaèe ljubavnoj fabuli s neobiènim i iznenadnim zapletima i raspletom.... trenuci malodušnosti zbog iznevjerenih mladenaèkih ideala izraženi su i u pjesmama Ko harfa sam i Slomljeno srce: Ko harfa sam razbijena .. nalazi u posljednjoj strofi... Srce moje tugom otvoreno Srce moje u sol zakopano Ali u pjesnikovom srcu bar u tragovima živi sjeæanje na nekadašnji zanos: Tek u srcu nešto osta Što na zanos katkad sjeæa. Da prevladava ipak nesalomljiv duh svjedoèe završni stihovi: O robe gladni.. što se ponavlja i u strofama u kojima se uz pridjev tužan pojavljuje i pridjev lijep. Jedna od rijetkih pjesama u kojoj se pjesniku vraæa nada..

odnosno saznanjima da mladalaèki ideali nestaju. a. anðele mili. kako kaže prof. "kobnim nemirima. U tim. Badava se i anðeo trudi: Nemoj se truditi. a tek misao o apstraktnoj ženi unosi bar za tren ravnotežu izmeðu radosti i boli: Sumorna raspoloženja u velikom broju pjesama ostavljaju na èitaoca težak dojam zbog pjesnikova uvjerenja da su uzaludni svi pokušaji da bi tamne slutnje išèezle iz pjesnikove duše.s.ozbiljnost položaja u kojem se nalaze. i plaèuæi u osmijehu U pjesnièkom opusu OSMANA ÐIKIÆA religiozne pjesme posveæene poslanstvu nekoliko vjerovjesnika zauzimaju posebno mjesto. kratke forme. U onoj koja se odnosi na Ibrahima.. Taj asketizam. da se gase pokopane nade. ispunjena je simbolièkim znamenjima. neobjašnjivim slutnjama. Rizviæ. Davno je zaštita utjeha moja Za gore tamne" Anðeo utjehe Neka neobjašnjiva sudbina: "Asketski tada je gušila Dušu mi i vjerovanje" Ja snatrih lamentira pjesnik. pod naslovom Hazreti Ibrahim 172 . spremni i na velike materijalne žrtve. odaju se provodima. samoæa budi u pjesniku vapaj za danima mladosti: Silheuette A u pjesmi simbolièkoga naslova Ilusia ustreptala duša èuje davne akorde mladosti. neka nepostojeæa u pjesnièkim stihovima zamišljena žena æe darivati pjesniku": lijere iz mistièkih veza Posjet ili æe zajedno s pjesnikom: ploviti po puèini mlijeènoj lijerova snenih Margit ili æe poslije radosnog posjeta gospoji /zamišljenoj ženi/ pjesnik ipak išèeznuti: smijuæi se s plaèem. iluzija i nada. Poezija FADILA KURTAGIÆA. troše nemilice novac i nastoje održati staleški ponos. M.

U ovoj drugoj opisane su pripreme ubistva Muhammeda. iziðe neopažen iz kuæe. ko ubodi od handžara Ah. koji se i danas nalazi u selu Mini kod Meke rasjeèen.spremnost Ibrahima. a. da žrtvuje sina Ismaila.s. uèinio je da se maè nije mogao nadnijeti nad glavu Ismaila. kad su zavjerenici upali u kuæu. a u pjesmi Hubul vatani minel imani dovodi u vezu islamske obaveze s dužnostima vjernika prema domovini. od onog kobnog èasa Dušu ljuti tišti bol.s.. ali i prema svome narodu. spasio Ibrahimova sina.. od onog kobnog èasa Bol pjesnikinje ne može ništa izlijeèiti osim: Ah.s. Fatme najobimniji je pjesnièki opus Hatidže Ðikiæeve. nema nikakve sumnje da je i ovoj pjesmi autor Ðikiæ. S obzirom na tematiku u drugim pjesmama. kakvu sumnju izražava autor prikaza književnog rada lista Gajret u listu Biser.iznesen je poznati dogaðaj iz povijesti objava . a umjesto njega iznenada se pojavi ovan koji kao kurban ostade simbolom prinošenja žrtve velikom Stvoritelju.s. i Muhammeda. a. vidio istinsku spremnost oèevu da žrtvuje sina. nigdje zvijezda. Meðutim. a. Bog je zbog odanosti oca i sina njegovoj volji. I kod Ðikiæeve prevladavaju tužni tonovi. koja je pomogla i ovom dervišu da savlada trenutke fizièke klonulosti. Druge dvije pjesme odnose se na vjerovjesnike Isaa. Oštroj kritici izvrgnuo je licemjerje strogih pobožnjaka u pjesmi Muraija. posebno je dirljiv nekrolog bratu Osmanu. da zasije" 173 . dž. Šefike Nesterin Bjelevac. Ali i prije bratovljeve smrti pjesnikinji je neki tužni èas zagorèio život: Ah. da mogu samo èasak prošloj sreæi da se vratim Ja bolujem Vapaj pjesnikinje zbog bešæutnosti svijeta: Tamo niko èuti neæe moga srca uzdisaje Moje misli jer "svugdje je tama. a. oèi su im se zaslijepile i Muhammed.s.š. a. Kada je Bog. na èelu kojih stoji Ebu Džehl. K.. nego je zasjekao kamen. U pjesmi Derviš izražena je vjera u Allahovu pomoæ i pouka da nikada ne treba izgubiti nadu u Božiju podršku.. P. Od èetiriju Gajretovih pjesnikinja: Vahide. s puno toplih izljeva ljubavi prema bratu.

Važnim životom ja živio istim I sve bih druge želje. dijete tuge .Muftiæ ne vidi neku svijetlu buduænost za svoj narod ..Opet jesen Zbog toga što okolina nema sluha za njen nespokoj. što u duši svojoj skrivah nigda niko neæe znati Bolovi A u pjesmi Ne ostavljaj izražen je protest zbog olahkog napuštanja rodne grude: Ti si dijete zemlje bola. al ne kloni radi sudbe.K. 174 . svjetlosti. jer svako pojedinaèno srce ljudsko je "svijet za se. veæ ko sjajna zvijezda da u zvijezde plane".dijete plaèa. pa kao što Kranjèeviæ pjeva: Nije ljudska suza da se po njoj gazi. strasti stišo Odbaèenim A u pjesmi Svijet na Kranjèeviæev naèin uzdiže ljudske boli. mora skrivati duboko u srcu svoja osjeæanja: Što mi mlado srce pati. S ljubavlju žarkom vama bijednim prišo. Vjekovi lice ogledaju svoje Miris zemlje pjesnika guši. borba tvoja nek je jaèa Pjesnikinja se ipak ne predaje . on se obraæa izvoru snage. želi se diæi u vanzemaljske sfere: O sunce svemoæno.pjesnika pritišæe neka teška mora: Veæ tupi bol mi i osmijeh gorak hladnoæom teškom stalno dušu muèe Kob A zla sudbina prati i proganja pjesnika: Opet bih gonjen osjeæajem èistim.zvone neustrašivi poklici: Nek me nose bijesni vali. tako i Muftiæ klièe: I u suzi svakoj iskrenoj dubokoj. U krilo im rado hrlim Boni akordi U vrtlogu tadašnjih zbivanja i pjesnik B..

spending larger sums of money. etc. Ili je to jecaj roba koji grca. A considerable portion of texts dealt with the reform of schools. A fiction in the Gajret journal was represented by Hamdija Muliæ. prostitution. pa se pjesnik obraæa Bogu rijeèima: I ja pružam srce vjeèitom Bogu. a blind support of the old ways of life. na vjeènoj vatri tvojoj i zemlji blatnoj da ne dam nijedan dio sebe Molitva Upitanost pjesnika koji neodluèan stoji pred saznanjem da u svijetu ipak prevladava tamna strana života: Ne znam je li krik to uvreðena srca.daj mi da izgovorim. Zlokobno i suro meðu pute naše Pomirenje The Moslem Writers in the Gajret In accordance to the decision passed by the Main Assembly of the Gajret Society. Il osjeæanje kobno novih zala Duša Utjehu. a blind imitation of foreign customs and habits. mir i zadovoljstvo donosi duboka. Šemsudin Sarajliæ under the pen name of Hafiz R. the journal with the same name began to publish literary pieces in the beginning of 1910. iskrena vjera. who did not agree with the new political orientation of the Gajret Society. common theme. foreign words and expressions in language and speech. The problem of immigration to Turkey was treated in particular. Hazim Muftiæ. and gambling. Il pobožne duše nebu topla hvala. Mustafa Èeliæ-Gazanfer. Awakening the Bosniak people's minds -criticism of negative tendencies and events. i carstvima vjeènim neprestano hrlim Èovjek Iako je pjesnik svjestan da: Znamo avaj da se nešto prijeèi. such as alcoholism. such as Safvet-beg Bašagiæ. Hifzi Bjelevac. it did not manage to attract the famous names. education 175 . Edhem Mulabdiæ and Osman Nuri Hadžiæ. However. In their works one can usually find the same. Warnings were issued against asocial behavior.

Muftiæ did not see a bright future for his people. as well as the application of new technologies in economy. 176 . K. whereas Musa Æazim Æatiæ published a cycle of religious sonnets. Šemsudin Sarajliæ published a number of songs full of romantic and love themes where he mixed sad and grave with serene tones.of female children. and the poet B. Hamdija Muftiæ usually wrote on topics with didactic undertones. Hifzi Bjelevac was the author of an interesting short story Na kraju /In the End/. Osman Ðikiæ dedicated his literary work to the activities of several prophets. whereas Hamdija Muliæ mostly discussed the issues of religious and ethnic life in Bosniak people.

godine. godina XXII. meðu Južnim Slovenima.Ðerzelez heros de la chanson epique balkanique.4 I u svjetskoj nauci o muslimanskoj epici danas je prisutno mišljenje o njenom naslanjanju na srednjovjekovnu bosansku. odnos1. X Megunaroden simpozium za balkanski folklor.\enana Buturovi}: OTKRIÆE MUSLIMANSKE EPIKE U 19. Skopje 1989.-1534. Ohrid 7-8. Postoje brojna svjedoèanstva o starini i rasprostranjenju muslimanske epike u Bosni osmanskog perioda. 3. uoèavajuæi njene specifiènosti u odnosu na epiku ostalih južnoslovenskih naroda zajednièkog jezika. .Vidi: Ðenana Buturoviæ: Osnovna pitanja u prouèavanju epskih narodnih pjesama jugoslovenskih naroda. muslimanima i hrišæanima. Ibn Kemala (1468. 3 Bujnost muslimanskih historijskih predanja veæ krajem 15. vijeku. 2. str. broj 43. vijeka posvjedoèuje njihovu utemeljenost na bogatoj i srodnoj tradiciji srednjeg vijeka. Institut des etudes balkaniques. Poseban otisak iz Godišnjaka Odjeljenja za književnost Instituta za jezik i književnost u Sarajevu. I mnoge druge dragocjene vijesti o muslimanskoj bosanskoj. Datiramo ih u period (najkasnije) do kraja 1492. epskom Ðerðelezu. možemo da kažemo da je. juli 1988. èuvenog turskog pisca i hronièara. vijeka zabilježen je znaèajan broj južnoslovenskih muslimanskih epskih pjesama. U stvaranju i prenošenju ove epike istaknutu ulogu su imali bosanski ratnici.1 Iz ovog perioda datiraju jedinstveni podaci o Grz Ilyasu. Svi sakupljaèi ovog perioda veæ su tokom sakupljanja imali izgraðen odnos prema njoj. Anno XXX-MDXXXI. Sarajevo. 177 . Isto. Academie serbe des sciences et es arts. Benedict Curipeschitz von Obernburg: Itinerarium Wegrayss Kun. 1977. 267-275.. kao i na široj teritoriji na prostoru bivše evropske Turske. \enana Buturoviæ: Les chroniqueurs turcs et Gu rz Ilyas . Prva poznata svjedoèanstva o muslimanskoj jugoslovenskoj epici vezuju se veæ za kraj 15. VIJEKU U prvim decenijama 18.. uz normalne izmjene prenositi sve do sredine i kraja 19. Meðutim. kao i za ostale južnoslovenske epike. koja æe se.). 4. i za muslimansku epiku. djelimièno i Albancima.2 Utvrdili smo da oni nose peèat žive epske tradicije. str. vijeka. May posshaiftt (gen Constantinopel) zudem Keizer Soleyman. Balcanica XVI-XVII. otkrivena tek u 19. Makedonski folklor. 122 i 123. \enana Buturoviæ: Žanrovske karakteristike rane južnoslovenske muslimanske narodne tradicije turskog perioda. vijeka (pjesme o Alibegu Mihal-oglu i Bali-begu Malkoè-oglu). za širu nauènu javnost. Belgrade 1985-1986. uvijek kao cjelovitoj i bogatoj južnoslovenskoj poeziji.

str.. knj. od poèetka 16. 63-179. 7. Stefanoviæ: Nekoji podaci iz madžarske literature za datiranje naše narodne poezije. III izdanje. broj 9-10. Istanbul. Massachusetts. 4a.s. 1. Ð.. vijeka. Sebastian Tinodi: Cronica. Teorija. 1967. Odlomci o jugoslavenskim zemljama. pa do zapisa snimanih na magnetofonsku vrpcu. 1554. 178 . od perioda njenih poèetaka do prvih zbirki . Harvard University Press. str. najviše primorskih zapisa..8 Bugarštice zabilježene krajem 17. XXVII/XXVIII. 1960.7 Podacima o uticajima razlièitih konfesionalnih i etnièkih sredina u njegovanju i prenošenju muslimanske epske tradicije.6 Sasvim je evidentno da i na ovim historijskim vijestima o muslimanskoj epskoj tradiciji Lordova teorija multiformnosti tradicije potvrðuje svoju utemeljenost. govore o kontinuitetu i vitalnosti ove tradicije. kakvi su Hörmannov i Marjanoviæev. uvod i komentar napisao Hazim Šabanoviæ. aristokratskoj. knjiga LVIII. uglavnom veæ od one koju predoèava Pjevanija Sime Milutinoviæa Sarajlije. 27-35. vijeka . godine. i 2. n. Buturoviæ: Epska narodna tradicija Muslimana. 1990. 11. u Zagrebu 1877. Cambridge. Miletich: Muslimanska usmena epika i srednjovjekovna epika.. Tarihi Peèevi.. Sarajevo. Prevela s engleskog Slobodanka Glišiæ./1973. vijeka pjevali èitavi ciklusi pjesama o Krajišnicima. Izraz. sv. god. 1867. 237. str. Èelebi Evlija. Ðenana Buturoviæ: Epska narodna tradicija Muslimana Bosne i Hercegovine od poèetka 16.okt. vijeka pa do prvih zbirki muslimanske epike iz 19. Ibrahim Peèevi. 8-9. Golosvarba.. knjiga deseta.no južnoslovenskoj muslimanskoj epskoj tradiciji. da su pjesme o pojedinim junacima bile veoma brojne. sv. 1972. Prepoznaju se odmah potom u epici zbirki. obavještavaju nas da su neke pjesme posjedovale razvijene tematske obrade.5 Govore nam o sadržini. str. vidi. u Zagrebu 1918. 26-20. Glasnik Srpskog uèenog društva. u naše dane. I. U historiji bilježenja muslimanske epske tradicije znaèajno mjesto zauzimaju bugarštice i deseteraèke pjesme s kraja 17. Sarajevo. 2. John S. str. tematici i junacima ove epike. Branko Vodnik: O junaèkim narodnim pjesmama (uz knjigu). drugo odeljenje. Narodne pjesme hrvatsko-srpske. (Biblioteka XX vek). Tako su se veæ od prve polovine 16. str. Putopis. ruralnoj itd.zaokružuju se sve njene najbitnije pomenute odrednice. Preveo. 8. 8-9. s poèetka i sredine 18. Beograd. Albert B. vijeka do pojave zbirke Koste Hörmanna (1888. Rad Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti. knjiga IV. Šime Ljubiæ: Prilog Jagiæevoj raspravi "o graði za slovinsku poeziju". kao i to da su se pjevale u razlièitim sredinama (vojnièkoj. . 1985. Svet. Glasnik Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine u Sarajevu.u stvari pjesme iz prvih i najstarijih zbirki jugoslovenske narodne poezije èije je porijeklo u svome vremenu nedvojbeno. XXIX. Lord: The Singer of Tales. sept. Primena. One potvrðuju da su se pjesme o dogaðajima za koje se vezuju pjevale odmah nakon tih dogaðaja. 1878.. 1. XL. 144. str. preko poezije velikih zbornika.. Prevod u cjelini publikovan ove godine: Albert B.. Idea. Valtazar Bogišiæ: Narodne pjesme iz starijih. vijeka snažno èuvaju odjeke rane bosanskomusli5.). 6.). Fragmenti ove knjige kod nas su prevoðeni od 1962. Etnologija.Prilozi prouèavanju narodne poezije. Beograd. Lord: Pevaè prièa.

1801. Pjesme o krajinskim junacima o kojima pripovijeda Bašeskija upuæuju na veoma razvijenu epsku poeziju. Od Bašeskije doznajemo imena prvih poznatih muslimanskih epskih pjevaèa: Baba-Alije i Jašara Šukriæa iz Sarajeva. o njenom preplitanju sa narodnom epikom Srba. a bezimeni Nijemac njegovim zapisivaèem. Razgovor ugodni naroda slovinskoga (1759. pa i epiku iz prvih decenija 18. i za njim otide u Novome gradu (Pjesme 94 i 96 u Bogišiæevom publikovanom zborniku) . Autentiènu muslimansku poeziju. Gerhard Gezeman: Erlangenski rukopis starih srpskohrvatskih narodnih pesama. kæi Dizdar-age. Prevod s turskog.-1760. 10.11 Andrija Kaèiæ Miošiæ je znaèajan po podacima koje donosi o junacima muslimanske epike a koji potvrðuju njihovu povijesnu istinitost. Znaèajnu dopunu onome što znamo o muslimanskoj poeziji 18. i uglavnom. Karlovci 1925. Po mom mišljenju tekstovi pjesama ovoga zbornika su neadekvatno bilježeni.9 Erlangenski rukopis se u nauci smatra prvim mješovitim zbornikom narodnih pjesama Srba. tematici i motivima muslimanske epske poezije. Hrvata i Crnogoraca. 11. 1968. Djela.). Zagreb.prvi donosi Erlangenski rukopis.) u svom Razgovoru ugodnom naroda slovinskog10 i sarajevski hronièar Mula Mustafa Bašeskija (1731. izmijeni oca iduæ na carevu vojsku.manske tradicije. kada je rijeè o muslimanskoj epici. 12 Za Šukriæa znamo 9. a mnogo manje o njenoj pouzdanoj formi i obimu. i iz prvih decenija 18. Sr. Ipak njegovo postojanje obezbjeðuje izvjestan ugao gledanja na muslimansku epiku 18. 179 .). ne prezentiraju zapise cjelovitih pjesama. Autentiènije dijelove iz sadržaja muslimanske narodne tradicije èuvaju deseteraèke pjesme iz tzv. Hrvata. a Bašeskija. Stari pisci hrvatski. 1942. knjiga prva.-1804. vijeka. Muslimana i Makedonaca.pouzdano su nastale u muslimanskoj sredini i predstavljaju najranije cjelovite zabilježene muslimanske epske pjesme. vijeka pružaju podaci koje donosi Andrija Kaèiæ-Miošiæ (1704. kakve su se tada pjevale. Rukopisa Male braæe iz Dubrovnika. vijeka. i kako otkri careviæu Muju. s evidentnim aspektom muslimanske sredine u odnosu na epske dogaðaje . Pjesme iz ovog zbornika Alija pripijevanjem opet zadobi preprošenu djevojku i Kako Peimana. zato što nadopunjuje sadržinu onog što pružaju same pjesme Erlangenskog rukopisa i nesumnjivo upuæuje na složeniju formu muslimanske epike iz vremena kada su bilježene pjesme ovog Zbornika. vijeka. Sarajevo. vijeka. Stoga zbornik više govori o sadržini. Obojica su talentirani i kreativni. Mula Mustafa Ševki Bašeskija: Ljetopis (1746. uvod i komentar Mehmed Mujezinoviæ.) u svom Ljetopisu. a koji je nastao sredinom 18. Andrija Kaèiæ Miošiæ. uz to zastupljenu veæim brojem primjera. Zbornik nudi obilje podataka o južnoslovenskoj epici s kraja 17.

Pjevanija cernogorska i hercegovaèka. Isto. str. u prvoj polovini 19. Sima Milutinoviæ Sarajlija. 268 i 429. Meðutim. na naèin kao i epika drugih južnoslovenskih naroda . sve do šezdesetih godina 19. Južnoslovenski Muslimani toga vremena bili su pripadnici osmanske državne i vjerske organizacije. str.. u kojoj su pjesme junaèke novijih vremena o vojevanju za slobodu. 24 . Meðutim. Predgovor uz Narodne epske pjesme.. 180 .zabilježili su u Bosni osmanskog perioda.i Vuk Stef. vijeka. Skupio i na svijet izdao Vuk Stef. pa je svako šire interesovanje svjetske javnosti za njihovu etnièku povijest i narodnu kulturu bilo više sluèajno. Èak je i Vukov otac Stefan bio prenosilac muslimanske epike. Baba-Alija je kao pjevaè nastupao u Dubrovniku i tamo je portretiran.da je umro veoma star. Ipak je tek 19. vijeku. vijeka.(objavljena u Budimu 1833.vijek otkriæa južnoslovenske epike. sasvim je izvjesno da su Vukovi najbolji kazivaèi u svojim oblikovanjima epskih pjesama koristili kao izvor i one pjesme koje su sami saopštavali muslimanskoj publici kao muslimanske . XXVIII. Muslimanska epika. on nije pokazivao znatnijeg interesovanja za njih. vijeka muslimanska sredina kao nosilac narodne poezije nije privukla vidljivu pažnju sakupljaèa narodne poezije. šarolik fond epske graðe koja predstavlja presjek kroz tadašnje epsko pjevanje. Skupio i na svijet izdao Vuk Stef. oko 1795. Koliko znam. Grga Martiæ i Marijan Šunjiæ . Ivan Jukiæ.ili pak one koje su slušali od muslimanskih pjevaèa. 13. Knjiga èetvrta. U Beèu 1833. Karadžiæ. poèevši veæ od dvadesetih godina (Sima Milutinoviæ). godine)14 pruža mnogo više podataka o musli12. Karadžiæ uistinu nije imao priliku . Karadžiæu su muslimanske pjesme bile poznate. vijek . U Beèu 1862. Uporedi: Narodne srpske pjesme. Knjiga èetvrta u kojoj su razlièite junaèke pjesme. Karadžiæ.da posjeti Bosnu i Hercegovinu i u njoj bilježi pjesme. tematike i motivike pjesama ovih zbirki govori o kontinuitetu epske tradicije u Bosni i Hercegovini. i Leipzigu 1837.biæe nezaobilaziva i u prvim nacionalnim zbornicima južnoslovenske epike Srba i Hrvata u 19. ali prema onom što danas znamo. Sva ova epika svjedoèi o intenzivnom miješanju epskih sredina razlièitih konfesija . str. Vuku Stef. biæe dostupno drugima.hrišæanskih i islamske. sabrana Èubrom Èojkoviæem Cernogorcem pa i njim izdana istim . Karadžiæ..13 Ono što Vuk Stef. Šarenilo sadržaja. taj do sada nepronaðeni portret je prvi portret jednog jugoslovenskog pjevaèa. prisutna u zbornicima nastalim do 19. što znaèi da je prenosio narodne pjesme koje su se pjevale upravo u vrijeme kada je nepoznati zapisivaè pjesama Erlangenskog rukopisa bilježio poeziju ovoga Zbornika.

sv. 315 . krajiškog muslimanskog svijeta.316. ovdje èešæe pojave profesionalizma kod hrišæanskih nego muslimanskih pjevaèa. o njegovoj ljubavi prema narodnim umotvorinama. Istièe se desetorica pjevaèa upravo ovakvih pjesama. uglavnom. 1972. Bosanski prijatelj. muslimanskoj kao i hrišæanskoj. 15. i nastale su kao refleks tih dogaðaja. poznatih ili pretpostavljenih. potvrðuje ono što te pjesme analizom pokazuju .da je hrišæan14. od kojih su trojica i kazivaèi autentiène muslimanske pjesme. a i publikovane verzije. br.manskoj epskoj tradiciji prve polovine 19. Ovo je najranija zbirka balkanske epike koja je u tako impozantnom broju predstavila obilje najznaèajnijih likova tzv. pri èemu posebno mjesto pripada Hrnjicama. Izdao Zbor franjevaèkih bogoslova "Jukiæ". gdje su. Pjesme junaèke. Priredio: Dobrilo Aranitoviæ. O razumijevanju koje je Šunjiæ pokazao za narodni život.poreðene s pjesmom muslimanskih pjevaèa.16 Po verziranosti u sakupljaèkom poslu treba istaæi Marijana Šuljiæa. te o njegovom sakupljanju govori dosta zanimljivo Aleksandar Giljferding. str. Nikšiæ 1990. 24. Narodne pjesme bosanske i hercegovaèke. Bosni i staroj Srbiji. Sarajevo. br. vijeka po jugozapadnim krajevima Bosne. Martiæ i Šunjiæ svjedoèe o jednako bujnoj. v. 25. Zbirka pokazuje da je hrišæanska sredina u Crnoj Gori i Hercegovini usvojila iz muslimanske epike odreðenu tematiku. . Biblioteka Kulturno naslijeðe. Tek poslije Jukiæeve smrti 1858. Bosanski prijatelj. do 1829. 100. Jukiæ je zabilježio i publikovao neke muslimanske pjesme koje æe ostati kao njihove jedine poznate. 181 .Narodne junaèke pjesme iz Bosne i Hercegovine. str. 106. U Osieku 1858. Smatram da su neke stilske i sadržajne osobenosti muslimanskih pjesama koje su saopštili kazivaèi hrišæani ovog podruèja pomenutim sakupljaèima . Podatak da je pjesmu o Viliæu Huseinu kazivao Jakov Vukadin. Prvo izdanje 1915. priznaje i kao prijatelj i kao pobratim. Pjesme koje su sakupili Jukiæ. Nastala je sasvim neposredno prije objavljivanja u periodu izmeðu 1827. 97. I.Jukiæ-Martiæ. str. Skupio fra Marijan Šunjiæ. koji èesto navodi imena kazivaèa pjesama. 23. str. . godine pojavila se njegova zbirka narodnih pjesama kao rezultat saradnje sa Grgom Martiæem . sv. pjesme ovih zbirki zabilježene. Nakon 153 godine Pjevanija je konaèno publikovana ove godine: Sima Milutinoviæ Sarajlija: Pjevanija crnogorska i hercegovaèka. Mostar 1892. epici èetrdesetih godina 19. 7.Aleksandar Giljferding: Putovanje po Hercegovini. godine). Svezak prvi. vijeka nego što to èine pjesme Vukovih zbornika. II. str. putopisac i ruski konzul u Sarajevu. str. motive i junake.Narodne piesme bosanske i hercegovaèke. pj. . 16. u to vrijeme.. Drugo izdanje 1925. 102. Pjesme pjevaju o prilikama u Bosni u prvoj polovini 19. koji je opet pjesmu nauèio od Ibre Posavljaka. 22. rezultirale iz. premda politièki protivnik. pjes.15 Bez obzira na moguæu intervenciju nekog od zapisivaèa. br. pjesme svjedoèe o uzajamnom prožimanju epskih stilova. 39. svezak II. ali i o razlikama u stilu. br. Veoma je karakteristièno da se islamski svijet u ovim pjesmama.

vijeka. 207. Zašto muslimanskobosanski uèeni svijet nije ranije bilježio usmenu tradiciju? Previše je vidan udio viših obrazovanih slojeva u njegovanju i prenošenju muslimanskog tradicionalnog pjesništva da bi se prezir prema narodnom. zato ovaj problem traži kompleksniji tretman. Turèin (musliman) od Mostara. jednostavnom. Po mom mišljenju prvu fazu ovog rada èini period do austrougarske okupacije (1878. Karadžiæa i ilirskim pokretom. Ne vjerujem da bi slaba zainteresiranost muslimanskih utjecajnih kulturnih slojeva za narodni jezik i za narodnu kulturu bio pravi odgovor. u vezu sa interesovanjem javnosti i istraživaèa za usmenu poeziju.). Nije iskljuèeno da æe se jednog dana pronaæi nama nepoznati rukopisi muslimanskih narodnih pjesama (bilo da su pisani bosanèicom ili arebicom). iz èega nesumnjivo sljeduje i sakupljaèki rad. kao i prouèavanje narodne poezije bilo koga naroda nedjeljiv od izuèavanja povijesti toga naroda. kako muslimanske epike tako ni drugih tradicionalnih pjesama bosanskohercegovaèkih Muslimana. po mišljenju Šakira Kurtæehajiæa u sadašnjem naraštaju i kod uglednih begova i efendija mogao prihvatiti kao razlog zašto nemamo ni rukopisnih ni štampanih zbirki. uz to inspiriran djelovanjem Vuka Stef. M. Samo postojanje usmenog stvaralaštva temelji se na dalekom mitskom nasljieðu. smatrajuæi da je ono zavisilo od interesovanja javnosti za sam narod kome pripada ta poezija. vijeka. 182 . potrebno je. obièaju. Narodne junaèke pjesme. a tokom historije na njega su uticali socijalni i duhovni faktori. u svim kulturnim grupama na isti naèin.18 Intenzivniji rad na sakupljanju muslimanskih narodnih pjesama poèinje šezdesetih godina 19. prema usmenoj tradicionalnoj poeziji. Nemamo dovoljno podataka na osnovu kojih bismo mogli da pouzdanije zakljuèujemo o odnosu samih Muslimana prema bilježenju i izuèavanju vlastite narodne poezije sve do 19. do kraja vijeka. 84. na primjer. Isto. Na to upuæuje i poja17. dok drugu fazu èini period nakon okupacije. danas je historija sakupljanja i bilježenja. Meðutim. Stoga je možda i relativan pojam kulturnog buðenja kada ga dovodimo. Šunjiæ. sagledati na kakav su se naèin odnosili intelektualci u drugim sredinama. str. drukèiji od umjetnosti individualnog. u Dalmaciji. zajednica i pojedinac. na obredu. 18. prisutan. str. npr. Obje faze karakteriše jaèe interesovanje samih Muslimana Bosanaca za vlastitu nacionalnu kulturu. Usmeno stvaralaštvo je drugi vid umjetnosti.17 Tome odgovara podatak da Šaban. Potrebno je bez žurbe ukazati na sve ono što može biti relevantno za kasniji zakljuèak.ski pjevaè (pjevaè Hrvat) prenosilac muslimanske tradicije. prenosi hrišæansku pjesmu (Moskovska kraljica i car Tatarin).

po predaji. Tako je svakako znaèajan poticaj na Vrèeviæev zaokret prema muslimanskoj epici imao Mehmed-beg Kapetanoviæ (èime se ne negira i Vrèeviæev uticaj na Kapetanoviæa). Muvekit. nov.. str. vijeka vezuju za ideju narodnog "bošnjaèkog" jezika. 1898. 20. 20. i onda kada nisu nastale kao rezultat rada sakupljaèa Muslimana.. ratove i èetovanja. Prièalo se da je Ajka bilježila sve kavge. str. odreðenje vlastite narodne pjesme muslimanski intelektualci druge polovine 19.). Kalendar za god. str. 221-222: Mehmed Hadži Handžiæ: Dva važna izvora za historiju Bosne i Hercegovine za vrijeme osmanlijskog gospodarstva. tj.)20 i historièar Salih Sidki Hadžihuseinoviæ Muvekit (1825. S druge strane treba imati u vidu i jedno drugaèije mišljenje . došla u vlasništvo ostrožaèkog kapetana Murata Bešireviæa. 81-86. Sarajevo. Sarajevo. 183 . posebno u njihovom radu na sakupljanju narodnih pjesama.). Muris Idrizoviæ: Mehmed Šakir Kurtæehajiæ. 21. Muhamed Hadžijahiæ: Salih ef. posebno medžmuama (zbirkama). rezultat su saradnje sa Muslimanima intelektualcima. a zatim je bila odnesena u Peæ. XXXVI.1938. proistekle iz druge faze rada na njenom sakupljanju. XXX.1888. poznat je ogroman udio muslimanskih intelektualaca u 19. XXVII.. Sarajevo.. Sarajevski cvjetnik.. Zbirke muslimanske narodne epike. 22. Uredio dr Luka Marjanoviæ.. Prilozi za orijentalnu filologiju. Ne zna se pouzdano ni šta se sa njom dogodilo. Novi Behar.21 U tom vremenu najavljeno je publikovanje prve zbirke muslimanske epike "na bošnjaèkom jeziku turskim slovima".19 Uticaj "razumnih patriota i spisatelja. koji se zanimaju opisivanjem raznih naroda i njihovih obièaja" uoèljiv je veæ u prvoj pomenutoj fazi kulturnog preporoda Muslimana.22 Niz dostupnih podataka upuæuje na Muvekita kao sakupljaèa i prireðivaèa ove zbirke. Usmena predaja spominje "blidoliku" Ajku iz Udbine kao prvog sabiraèa narodnih muslimanskih pjesama. str.-1965. III godište. Zagreb (Izdanje Matice hrvatske). Nosioci ovih tendencija su novinar i urednik Sarajevskog cvjetnika. Luka Marjanoviæ: (Predgovor) uz Junaèke pjesme (muhamedovske). Ðenana Buturoviæ: Epska narodna tradicija Muslimana Bosne i Hercegovine.) Kurtæehajiæ ne iskljuèuje Muvekita kao sakupljaèa. XIV-XV (1964. zbirka nije publikovana.. 353-358. To što je zbirku najavio u Sarajevskom cvjetniku (1871.. kasnije. Sva traganja kasnijih prouèavalaca da se uðe u trag ovom rukopisu ostala su uzaludna.. 1969. 74-76. Na žalost. 38 broj. IX. Njena je knjiga. knjiga treæa.1872. Sakupljanje vlastitoga narodnog blaga.da bilježenje pjesama meðu Muslimanima ima tradiciju u dalekoj prošlosti. Mehmed Šakir Kurtæehajiæ (1824. str. Gajret. pjesme se sakupljaju i štampaæe se na bošnjaèkom jeziku. 1939. 1871. marta 1936.va permanentnog otkrivanja alhamijado rukopisa u saèuvanim orijentalnim rukopisima.

Vuk Vrèeviæ. (Filolški fakultet Beogradskog univerziteta. Popis kazivaèa uz ovu zbirku takoðer je od znaèaja. Antologijskog je karaktera. 25. premda su pjesme koje sadrži u nju uvršene bez posebnog odabira. nije htio zamjeriti Kosti Hörmannu. Naime. Iako ne u mjeri koju je najavio. Stojan Novakoviæ i Panta Sreækoviæ su Vrèeviæu ukazali na potrebu sakupljanja muslimanskih epskih pjesama. Znaèaj Vrèeviæeve rukopisne zbirke muslimanskih pjesama je. Kapetanoviæ se. Danas je u nauci poznata "anonimna" pismena podrška Mehmed-bega Kapetanoviæa. Zbirka se pojavila pod nazivom Narodne pjesme Muhamedovaca u Bosni i Hercegovini26 Dio tradicionalnih epskih pjesama iz Hörmannove 23. upuæena Luki Marjanoviæu. prije svega. Vrèeviæ je pripremljenu zbirku oznaèio kao prvu i uputio Srpskom uèenom društvu za publikovanje. Kosta Hörmann. koga je javno pomagao i podržavao. naime. 9058/57. Skupio ih i na svijet iznio Vuk Vrèeviæ. .O Vuku Vrèeviæu i ovoj zbirci vidi: Radmila Pešiæ. Vuk Vrèeviæ poèinje da bilježi muslimanske epske pjesme negdje oko 1866. godine. Karadžiæ odgovorio na Vrèeviæev upit Karadžiæu da li da sakuplja i muslimanske pjesme u Hercegovini koje su. u tom što je to prva saèuvana zbirka ove epike s uže teritorije i same Hercegovine. knjiga XIV). str. Godine 1888. Etnografska zbirka br. i 1889. a èiji su odnosi sa Marjanoviæem bili. 1967. veoma interesantne. Etnografska zbirka 62. lijepe i brojne. Zbirka nikada nije publikovana i pohranjena je u Arhivu SANU u Beogradu. Rezultat je pojava male zbirke pod naslovom Hercegovaèke narodne pjesme koje samo Srbi Muhamedove vjere pjevaju. 184 . objavljena u Dubrovniku 1989. 1912. Nemamo podataka kako je i da li je Vuk Stef. rivalski. Monografije. Vuk Vrèeviæ.25 Vrèeviæ se ovom zbirkom predstavio kao znaèajan informator o osobito bujnoj muslimanskoj epici u Hercegovini u sedmoj deceniji 19.pružanju svesrdne pomoæi Hörmannu u vezi sa njegovim radom na sakupljanju i izdavanju prvog veæeg publikovanog zbornika muslimanske epike. Vukova prepiska. knjiga šesta. Vrèeviæevo interesovanje za muslimansku epiku i dalje ostaje. po njemu. Beograd.. Muslimani su pružali pomoæ i Luki Marjanoviæu. u vezi sa njegovim radom na izdavanju muslimanskih pjesama.24 Vrèeviæeva zbirka muslimanskih epskih pjesama sadrži 37 pjesama "koje samo Srbi turskog zakona pjevaju". publikuje dvije knjige muslimanske epike. vijeka. Knjiga prva. 24. Arhiv Srpske akademije nauka i umetnosti. Beograd. u izvjesnom smislu. Arhiv SANU.23 U svakom sluèaju Vrèeviæevo poznanstvo sa Stojanom Novakoviæem i Pantom Sreækoviæem bilo je presudno u Vrèeviæevom sakupljaèkom radu na muslimanskoj epici. 648. visoki austrougarski èinovnik u vladi Bosne i Hercegovine. Junaèke hercegovaèke pjesme (koje samo Srbi turskoga zakona pjevaju).

praktikovao da vrši prepise iz postojeæih rukopisnih zbirki poznatih znalaca muslimanske usmene epike. 27. Izdavaèi su Alija Kurtoviæ i Jakša Kušan. do 1914. Izašlo ih je svega šest. Obje knjige novog izdanja pojavile su se pod naslovom Narodne pjesme Muslimana u Bosni i Hercegovini. Podrška i pomoæ koju Hörmannu obezbjeðuju mnogobrojni saradnici. i što su to za njega èinili neki njegovi sakupljaèi. godine. Sarajevo. Halilbašiæa Suljage i Mehmeda Kalabiæa. Ðenana Buturoviæ: Studija o Hörmannovoj zbirci muslimanskih narodnih pjesama. Oba izdanja su brzo rasprodata. sa književnikom Ibrahimbegom Bašagiæem i posjednikom Lutfi-begom Bašagiæem. uz Hörmannove izuzetne radne i organizacione sposobnosti i njegov entuzijazam za sve istraživaèke poslove . 2 izd. Saèuvana dokumetacija svjedoèi o historiji nastajanja zbirke. Izet Pertef je pokušao da pripremi popularno izdanje Hörmannove zbirke. izdanje bez konsultovanja prireðivaèa (Narodne pjesme Muslimana u Bosni i Hercegovini.Sarajevo.27 Obraðujuæi u više studija problematiku pojave ove zbirke i njena sporadièna osporavanja. u stvari Hörmannovi prepisi.Godine 1930. Meðutim. i na naslovnoj stranici obilježeno kao 2. . na žalost. I. 1966. Ima dosta osnova da se pretpostavi da je Hörmann.ostavšitne publikovan je u naše dane. 28.). 185 .1990. Postoje izvjesni elementi na temelju kojih bi se moglo govoriti o rukopisnim zbirkama uglednih Sarajlija. Znatan broj tekstova pjesama na kojima je oznaèeno Hörmannovim rukopisom da potièu od ovih zapisivaèa ispisao je sam Hörmann. i zapisi bosanèicom . osim što je i sam bilježio pjesme.-1889. s tekstološkim analizama. Narodne pjesme Muslimana u Bosni i Hercegovini. Kritièko izdanje ove knjige pripremio je autor ovog priloga i publikovao 1976. meðu kojima i oni najkompetentniji. studijom o zbirci. uvod i komentari Ðenana Buturoviæ. Mehmed-begom i Riza-begom Kapetanoviæem. u ediciji Kulturno naslijeðe. utvrdila sam okolnosti njena nastanka. te sa saradnicima iz Nevesinja.1976.28 Neosporne su Hörmannove zasluge u sakupljanju muslimanskih pjesama u periodu od 1884. Svjetlost. ocem i sinom. indeksima i prilozima (vidi napomenu 28). Na to upuæuju njegovi saradnièki odnosi sa književnicima. Iz rukopisne ostavštine Koste Hörmanna. koje je. iz tehnièkih i finansijskih razloga izašlo iz štampe tek 1990. A. Izdanje je popraæeno treæom knjigom. Drugo izdanje izlazi 1933.bili su bitni preduslovi u raðanju ove kapitalne zbirke muslimanske epike. ostalo je otvoreno pitanje koliki je obim fonda epskih pjesama koje je Hörmann 26. Sabrao Kosta Hörmann 1888. što nesumnjivo upuæuje na prepise. Na prepise posebno upuæuju sluèajevi dvostrukih zapisa zapisi latinicom. Svjetlost . i 1931.originali. Autor ovog priloga pripremio je i novo izdanje povodom stogodišnjice publikovanja zbirke. godine. Redakcija. priredila i predgovor napisala Ðenana Buturoviæ. Sabrao Kosta Hörmann 1888. .-1889. stavljenim na raspolganje Höromannu. Predvidio je da pjesme obje knjige objavi u dvadeset svezaka. njene visoke vrijednosti i zaèaj.

etnièka. potvrðuju žestoke reakcije kritike upuæene Kosti Hörmannu upravo stoga što je muslimanske pjesme izdvojio iz fonda narodnih pjesama Srba i Hrvata. Da iza konfesionalne oznake stoji. ni po vrstama. Pjesme zbornika su svjedoèanstvo regionalnih diferenciranja ove poezije. svjedoèanstvo razlièitih stupnjeva razvoja pojedinih tipova i oblika. ni po tipovima. a primjeri drugih zbirki ne obaraju ovakav zakljuèak. Meðutim. vijeka. Znaèaj Hörmannovom zbirke.jeste u tome što su primjeri pjesama toga fonda uistinu jedini poznati presjek kroz fiksiranu muslimansku epiku u periodu nekoliko decenija 19. U tom smislu on publikuje na narodnom jeziku i evropskim pismom zbirku narodnih umotvorina pod naslovom Narodno blago 1887. kao i kasnijeg. godine i Sarajevski cvjetnik 1871. sve analize ranije graðe. Znaèajno je da je Kapetanoviæ u toj svojoj orijentaciji išao za afirmacijom muslimanske posebnosti i da je vanredno dobro uoèio da je temelj te posebnosti narodna tradicija.. u suštini. iz aspekta povijesti usmene tradicionalne epike . i nije ih nazvao ni srpskim ni hrvatskim imenom. kao i cjelokupnog fonda pjesama koje su skupljene Hörmannove zaslugom. sudeæi po ovoj zbirci kao cjelini. . pružaju i Luki Marjanoviæu. upuæuju na zakljuèak da granice epskih zona u Bosni i Hercegovini nikada nisu bile oštro omeðene. Stoga je u povijesti Muslimana od historijskog znaèaja oznaka muslimanskih umotovorina imenom koje oznaèava njihovu posebnost. kako je to tada. veæ meðu južnoslovenskim muslimanima opæenito.na bošnjaèkom jeziku a "turskim slovima".zatekao u dostupnim rukopisima. i Muslimani uopšte. dok se. publikuje narodnu pjesmu Boj pod Banjom Lukom godine 1737. pitanje veze pjesama Hörmannove zbirke s pjesmama èije je publikovanje najavila novosadska Zastava 1866. a godine 1888. Hörmann je sa svojim saradnicima sagledao veoma široko znaèaj zbirke a i njenu preporoditeljsku kulturnu ulogu ne samo meðu Muslimanima Bosne i Hercegovine. pa time i svjedoèanstvo šarolike slojevitosti ove epike. Pomoæ koju muslimani intelektualci. Snažan zaokret u kulturnoj i književnoj historiji Muslimana toga vremena uèinio je Mehmed-beg Kapetanoviæ Ljubušak. iz ideološko-politièkih razloga. Oblikovnom i sadržajnom posebnošæu izdvojiv je crnogorsko-hercegovaèki tip. Zato se on i odluèuje za naslov Narodne pjesme Muhamedovaca u Bosni i Hercegovini. grupacijska. zatim Friedrichu Kraussu i drugim sakupljaèima pokazuje intenzitet narodnog buðenja kod Muslimana u drugoj polovini i krajem 19. a zatim. ostala bosanskohercegovaèka poezija pojavlju186 . Hörmannovog vremena. bilo uobièajeno. Broj imena . odnosno narodnosna oznaka.znalaca muslimanske tradicije u tom vremenu je ogromno velik. vijeka. kojima se mogao da posluži.

Cjelokupni fond ove graðe. drugi na terenu .oko 300 junaèkih pjesama sa oko 250.da publikuje desetak knjiga muslimanskih narodnih pjesama. te najzad da on lièno kontrolira sva zapisivanja. koju je karakterisala otvorenost u prouèavanju narodnog života i obièaja. Godine 1898. uz ostale zbirke muslimanske epike s kraja 19. uz spomenutu dvojicu . Mladi Marjanoviæ. Marjanoviæ je lièno bilježio mnogo.000 stihova.je u nizu varijacija. do 1863. Stjepan Bobinac.000 stihova). još kao ðak poèinje da sakuplja narodne pjesme. Posebno je znaèajno što je èitava akcija na sakupljanju musli29. od èega 290 epskih. Iskljuèivo muslimanskoj epici Marjanoviæ se okreæe 1886. Njegov je rad inspirisan svakako tadašnjom opštom atmosferom u hrvatskoj kulturi i nauci.Hugo Badaliæ. radeæi na projektu Rad Luke Marjanoviæa na sakupljanju i izdavanju narodnih pjesama iz Bosne i Hercegovine (uz struènu saradnju pisca ovog priloga) izvršila prebrojavanje i utvrdila da je Marjanoviæ sakupio 272 pjesme (217. u ediciji "Hrvatske narodne pjesme" u redakciji Luke Marjanoviæa publikovane su Junaèke pjesme (muhamedovske). U bilježenju pjesama pomagali su mu. Posao koji je uradio Marjanoviæ je ogroman. Pjesme sakuplja i bilježi sa izvanrednom ekipom saradnika. bez obzira na pomoæ koju je imao. zagrebaèka škola koja je radila na sakupljanju i izdavanju narodnih pjesama . vijeka ima Luka Marjanoviæ. vijeka zbornik muslimanskih tradicionalnih pjesama . njegov posao. Milivoj Šrepel. u fazi pune zrelosti. zavedeni su pod dvadesetak inventarnih brojeva Matice hrvatske i nalaze se u Arhivu Odbora za narodni život i obièaje JAZU u Zagrebu. Mile Findrik. uèitelj i književnik Janko Leskovar. i nastojao je da samo bilježenje pjesama bude. Ðurðica Muèibabiæ je. a da je posredno dobio još 48 pjesama od èetiri pjevaèa (38. Neprocjenjive zasluge u historiji bilježenja i publikovanja muslimanske epike u dvije posljednje decenije 19.29 Prema jednoj informaciji koju je donio sarajevski èasopis Nada za godinu 1898. prije svega. 187 . Višestruka je i ogromna vrijednost Marjanoviæevog rukopisnog zbornika. vjerovatno od hrišæanskih kazivaèa (period 1859. ili da se odvija u njegovom prisustvu.jedni u Zagrebu. tada veæ s titulom profesora crkvenog prava na zagrebaèkom sveuèilištu. knjiga III i IV.000 stihova) od devet odabranih muslimanskih epskih pjevaèa. i 1899. Tako je zbir ukupnih muslimanskih pjesama 320. Tako je nastao najobimniji fond muslimanske epike iz 19. pjesnik August Harambašiæ.imala je ambiciozan plan . U obje knjige zajedno objavljeno je 50 pjesama. a potom Ivana Kostrenèiæa. rodom iz Zavalja kod Bihaæa.). kao i narodnog stvaralaštva uopšte. v. tadašnjeg sekretara Matice hrvatske. meðu kojima sam istièe mladog studenta prava Petra Starèeviæa. student prava Pavle Majstoroviæ i Martin Pilar.

vijeku . vijek. zanimljiva je. Marjanoviæeva zbirka muslimanske epike. ne samo po prezentiranju poezije koju donosi. prenosioca u svojstvu nosioca epske tradicije. Za nauèna prouèavanja muslimanske epike. ona predstavlja nakon Hörmannove. pa ni tradicionalno. Marjanoviæ je zadržao i u publikovanom dijelu zbornika. posmatrana iz književno-historijskog aspekta. kao i sve ostale zbirke južnoslovenskih epskih pjesama publikovane u 19. onda treba razlikovati znaèaj rukopisnog fonda od znaèaja publikovanih zbirki. pa su i pjesme u rukopisnom Marjanoviæevom zborniku predoèene po pojedinim kazivaèima. izbor ne predstavlja vjerodostojno èitav fond. saopštavajuæi pjesme. njihovim prenosiocima i tvorcima. Ovaj princip prisutnosti kazivaèa.ušla je u historiju usmene književnosti. nezaobilaziv je rukopisni fond. U odnosu na Hörmanna Marjanoviæ je nedopustivo više intervenisao u tekstovima pjesama. pri èemu se kategorija usmeno. izbacivao stihove i èitave stihove cjeline (od dvadesetak do oko 700 stihova). odnosno pjevaèima. Pri svemu ovome treba imati u vidu da je Luka Marjanoviæ imao i posebnu namjeru da prezentuje primjere koji æe biti razlièiti od onih koji su veæ publikovani u Hörmannovoj zbirci. I pored danas nedopustivih manjkavosti koje su uslijedile nakon Marjanoviæevih 188 . u stvari ih ponovo komponuju. kada je rijeè o ukupnom Marjanoviæevom radu na sabiranju i izdavanju muslimanske epike. i bez obzira na uticaj koji je ona imala ponovo u narodu. unosio je nove stihove. èime je uticao na strukturu pjesme i na njen kvalitet. što je uoèio i Marjanoviæev recenzent (Ðuro Šurmin). i publikovana Marjanoviæeva zbirka. da donese bolje i interesantnije. Zanemario je manir i umijeæe pjevaèa koji. nije uvažavala na naèin na koji æe se to èiniti u 20.manske epike bila usmjerena na bilježenje pjevaèkog repertoara najboljih znalaca muslimanske epike iz zapadne Bosne. U cjelini gledajuæi zbirka je daleko više od Hörmannove rezultat literarno-antologijskog pristupa epici. vijeku. Meðutim. drugu zbirku po znaèaju u historiji prouèavanja bosanskomuslimanske usmene književnosti. Meðutim. Nastala je kao rezultat književnoestetskih kriterija vrednovanja usmene tradicionalne književnosti koji su bili karakteristièni za 19. Za Marjanoviæa je "sabiranje i izdavanje. nego i po svojoj ukupnoj opremljenosti. a posebno po predgovoru koji predstavlja zanimljivu i modernu studiju o muslimanskoj epici. Tako su književnoestetski kriteriji rukovodili i Luku Marjanoviæa u odabiranju primjera za publikovanje. posebno prouèavanja tipa i oblika epskih pjesama kao i tehnike stvaranja i pronošenja usmenih pjesama. ili kako je on sam isticao. pa i folkloristièkog. Doèim. a i prvi kritièari. napose redigovanje narodnih pjesama literarna operacija i to od velikog zamašaja".

. Pod Murkovim uticajem Parry pravi zaokret u svojim prouèavanjima Homera pa Homerov formularni stil poèinje da naziva usmenim tradicionalnim. po Lordu najboljem nakon Homera. On je naš savremeni balkanski Pevaè prièa. Milan Parry i Albert Lord izvršili su to novo otkriæe muslimanske epike u 20. pjesme u ovom izboru. 1951. koliko im poznajemo epsku pesmu. vijeka jasno istakli da muslimanska epika još uvijek nije. ne samo dotad poznati fond muslimanske veæ i same južnoslovenske epike. 1990.homerolog. Idea. Marjanoviæev rukopisni fond. Hörmann i Matija Murko su poèetkom 20. nužan uvid u rukopisne zbirke muslimanskih epskih pjesama iz 19. u više navrata.. vijeka koje su pohranjene u Arhivu Srpske akademije nauka i umetnosti u Beogradu. Za sagledavanje i prouèavanje muslimanske epike 19. K.redaktorskih intervencija.Albert B. upoznaje Slovenca Matiju Murka. i 1965. Oni su utvrdili da je ona. Upravo ova prva prouèavanja i snimanja žive usmene tradicionalne epike prije svega muslimanske obuhvataju graðu koja æe biti temelj za teoriju o usmenom pjesništvu Albertu B. 5 (Pišèev predgovor)/. vijeku. a pruža bogatu graðu za izuèavanje brojnih pitanja iz historije muslimanske epike. vijeku. Lord æe se istom poslu vraæati u Jugoslaviju. klasièaru. Nakon Parryjeve smrti Albert Lord je nastavio da skuplja južnoslovensku poeziju (1935.30 A Discovery of the Moslem Epic in 19th Century 30. kasnije harvardskom profesoru. vijeka. klasièni filolog . dragocjeno su dopunile. /"Meðu pevaèima modernih vremena nijedan nije ravan Homeru. Pevaè prièa. najveæeg znalca jugoslovenske epike. 1937. nastavljaèu Parryjevog djela. u pjevaèu Avdi Meðedoviæu. u umijeæu njihovog usmenog rekreiranja tradicionalnih epskih povijesti. vanredno saèuvan i dostupan. Beograd. opet pretežno muslimansku. U tom periodu oni æe mikrofilmovati i dostupne arhive narodnih pjesama u Jugoslaviji. do 1934. ali onaj koji je. 1. sve istovrermeno. 1950. Ono najznaèajnije iz susreta Murko-Parry jeste da Parry pod Murkovim uticajem organizuje moderna terenska prouèavanja usmene epike u Jugoslaviji (u dijelovima Bosne i Hercegovine. vijeka. kao što je s druge strane." . Otkrivanje muslimanske epike nije završeno njenim otkriæem u 19. Milman Parry. s obzirom na predgovor i dodatke s pregledom varijanata.Lord.). str. Lordu.. u periodu izmeðu 1960. 189 . Èini se da su najveæa otkriæa u muslimanskoj epici Parry i Lord pronašli u tradicionalnim repertoarima sandžaèkih pjevaèa. uz pomoæ svoga saradnika Davide Bynuma. u svojoj usmenoj formi još uvijek jednaka tradicionalna i živa. homerologu i slavisti. u odreðenim regijama i oazama. mladi i talentovani amerièki nauènik. ne samo istražena nego ona još uvijek nije ni zabilježena. Sandžaka i Crne Gore) u periodu od 1932. Teorija. uvrštavaju zbirku u red najmodernijih zbirki južnoslovenske epike iz 19. arhaièna i nova. najbliži velikom majstoru jeste Avdo Meðedoviæ iz Bijelog Polja u Jugoslaviji.. samo je djelimièno do sada korišten. njegovom studentu. krajem treæe decenije 20. vijeka nužan je uvid u ostale brojne rukopisne zbirke Matice hrvatske koje se nalaze u arhivu Odbora za narodni život i obièaje Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti u Zagrebu. A kvalitet izdanja. u vrijeme odbrane doktorske disertacije u Parizu.

Many other precious pieces of news about the Bosnian Moslem epic tradition from the beginning of 16th and until the first collections of Moslem epic in 19th century affirm a continuity and vitality of this tradition. The rich Moslem historical accounts towards the end of 15th century testify about their foundations in the abundant and similar tradition of the Middle Ages. The most important determining factors can be made complete by adding the data on the influences by various confessional and ethnic environments in the process of cherishing and transmitting the Moslem epic tradition from the period of its early beginnings to the appearance of the first collections. The songs about events they related to were sung immediately after these events had taken place and in different environments (military. We know that the songs about certain heroes from different places were quite numerous. rural. as well as the other Southern Slavic epic songs.A great number of Southern Slavic Moslem epic songs have been recorded in the first few decades in 18th century.). etc. All the person that gathered the oral poetry in this period had had a defined relation towards it. one can say that the Moslem epic songs. and until the recordings on tape in our time. One can recognize them immediately in the collections that had been presented in Pjevanija /Songs/ by Simo Milutinoviæ Sarajlija. have been discovered for the wider academic and scholarly community only in 19th century. There are numerous records about the antiquity and widespread territory of the Moslem epics in the Ottoman Bosnia. The Bosnian warriors played a prominent role in creating and spreading of this epic. as well as in the wider region on the larger area of European Turkey. aristocratic. The first known documents about the Southern Slavic Moslem epic can be traced to the end of 15th century. These songs also spoke about the topics and heroes of this epic. They always saw it as the overall and rich Southern Slavic poetry having observed its specific features in relation to the epic poetry of other Southern Slavic nations with whom they shared a common life. 190 . However. then in the poetry of great collections such as those published by Hörmann and Marjanoviæ.

Istina je da je veæ zarana u islamu bila praksa suverena da dio sredstava iz državne hazne odvaja za održavanje i podizanje novih vjerskih i drugih ustanova. sticala su se iz privatnih ruku. Po definiciji vakuf predstavlja imovinu zaštiæenu od propadanja. pored visokih državnih službenika i vjerskih dostojanstvenika. i to u korist džamije. u povijesti Bosanskih Muslimana upravo je neodvojivo da istraživanja uloge vakufa u ekonomsko-socijalnoj i kulturno-obrazovnoj sferi toga naroda. turbeta. Pri tome smatram amerièku filantropiju reprezentativnom za zajednièki tip ove vrste aktivnosti. ali glavnina tih sredstava.vakufe osnivali su. Mašoviæ. nikada se nije uzimalo zdravo za gotovo da je država obavezna da osigurava sredstva za održavanje religioznih ustanova i službi. hanikaha. Ustvari. Anali GHB. medresa. odnosno dobrotvornog rada. otuðivanja ili drugih oblika razvlašæivanja. troškovi te vrste predstavljali bi ogroman teret za državnu blagajnu. Takve zaklade . tekija. i teorijski trebali su služiti svojoj prvobitnoj namjeni u beskonaènost. i privatne liènosti od najranijeg doba islama. osobito u Osmanskom carstvu.Enes KUJUNDŽIÆ FILANTROPIJA KOD BOSANSKIH MUSLIMANA SA OSOBITIM OSVRTOM NA PRAVILA DOBROTVORNIH DRUŠTAVA NA POÈETKU XX STOLJEÆA Napomena Pošto je dr. posebno za religijske institucije. Ibrahim Kemura okvirno govorio o osnivanju i radu nekih muslimanskih kulturnoprosvjetnih društava na prijelazu iz XIX u XX stoljeæe ja bih želio nešto reæi o filantropskim ciljevima nekih bosansko-muslimanskih društava koja su formirana na poèetku XX stoljeæa uzimajuæi pri tome u razmatranje i neke odrednice o amerièkoj filantropiji istog perioda. ) Poznato je da i pored veoma bliske veze izmeðu države i vjerske organizacije u povijesti islama. Istraživanje filantropije. 191 . darovanu u nabožnodobrotvorne svrhe putem korištenja njenih plodova (Vidi: S. uglavnom u vidu permanentnih zaklada zemlje i drugih nekretnina putem dokumenata darovnice (vakufname). Otuda je njihovo osnivanje i održavanje padalo u prvom redu na ramena onih kojima su te ustanove služile.

imamo sluèajeva da se osnivaju vakufi da bi se osigurala sredstva za kauciju u cilju oslobaðanja siromaših zatvorenika. knjiga IX-X (1983.neka ljudi trajno imaju u vidu njegovu dobrotu . imareta i tome slièno. IX-X (1983. i 23.) ja o tome ne bih želio posebno govoriti. Pošto je o vakufima u BiH opširno govoreno na simpoziju koji je održan u Sarajevu 22. putevi. prosvjetnog i kulturnog društva Muslimana u Bosni i Hercegovini. 21. pa èak i osiguranje pšenice i pirinèa za ishranu ptica i osiguranje hrane i vode za nezbrinute životinje. Zadatak Drušva: Paragraf 3: 192 . Ovo nije bilo sve. Iz ovog nije teško zakljuèiti da je motivacija za dobrotvorno djelovanje utemeljena u nabožno-etièkom idealu i odgovarajuæoj pripremi za zagrobni život. godine sa naslovnom temom "Institucija vakufa i njegova uloga u vjerskom i kulturnom životu Muslimana i Institucija Gazi Husrev-begova vakufa" što je objavljeno u Analima GHB. 1911. zatim plaæanja ruha za sirote djevojke prispjele za udaju. vakufi su osnivani i za druge potrebe kao što su biblioteke. Anali GHB. hamami.Pored specifièno vjerskih ustanova kakve smo naviše pobrojali. svetionici ukljuèujuæi i filantropske ustanove u užem smislu kao što su: bolnice. vodenice. a ne kuæa postojanosti i mira. štamparija (tiskara). godine stoji i sljedeæe (Parafraziram): Spomenuti opunomoæitelj . mostovi. Mujiæ. kuæe za nezbrinute hudovice. svratišta za putnike (hanove). Islamska dion. novembra 1982. Tako u vakufnami Derviš paše Bajezidagiæa iz 1593.. rezervoari za vodu. str. Ali bih ukazao na èinjenicu da se sa pojavom kulturno-prosvjetnih društava u bosansko-muslimanskoj sredini na prijelazu iz XIX u XX stoljeæe javlja i jedno drugaèije shvatanje filantropije od onoga koje je karakteriziralo vjekovima isticane motive prilikom osnivanja vakufa. Pravila Gajreta.svojom pronicljivošæu spoznao je da je ovaj svijet kuæa prolaznosti i iskušenja. Sarajevo. siroèad. II. i to u saglasnosti sa Vjerovjesnikom rijeèima "Ovaj svijet (dunjaluk) je njiva za onaj drugi svijet (ahiret)" zato ne treba odgaðati dobra djela za sutra jer može se desiti da te sutra ne bude" M.. Pa ipak to je i svijet moguænosti da se èovjek putem velikih dobroèinstava približi uzvišenom Allahu.).

u Austro-Ugarskoj monarhiji i u višim vjersko-prosvjetnim školama u Kairu i u Turskoj. d) da podupire domaæu muslimansku književnost. koji se odaju valjanim zanatima ili žele da se u zanatu usavrše u Bosni i Hercegovini. uopæe sve èiniti da bi se prosjaèenje meðu muslimanima ukinulo i da bi se to i u zakonskoj formi današnjih prosjaèkih zakona sprovelo analogno onim kakovi u drugim kulturnim državama postoje. Mostar: Štamparija Biser. prije nego li bi se na prosjaèenje dala.) Paragraf 2: Svrha je udruženja da ukine prosjaèenje. te kulturno i gospodarsko unapreðivanje interesa bos.Istièu da mu je zadatak: a) da daje materijalne pomoæi Muslimanima iz Bosne i Hercegovine. u kojem æe naæi utoèišta oni starci i stare muslimanske žene koje su neopskrbljene i za svaki rad nesposobne. iskljuèivši pri tom svaku politiku. u Austro-Ugarskoj monarhiji ili u inozemstvu. 2. da samostalno ili u sporazumu sa drugim humanitarnim islamskim inštitucijama namješta nezaposlenu muslimansku mladež. 3.) Paragraf 2: Društvu je svrha: društveni odgoj svojih èlanova. zanatlijskim i višim školama u Bosni i Hercegovini. 5. da pruži materijalnu pomoæ neopskrbljenim i za rad nesposobnim muslimanima i muslimankama kao i nejakoj djeci islamske vjere.a. da po vremenu i materijalnoj svojoj snazi osnuje jedan sirotinjski dom. 4. f) da pomaže osnivanje antialkoholistièkih i gimnastièkih društava. herc. 1913. b) da daje materijalne pomoæi mladiæima Muslimanima iz Bosne i Hercegovine. na razne zanate i trgovinu. Filantropski ideal je najpotpunije izražen Pravilima Muslimanskog dobrotvornog društva "Merhamet" za spreèavanje prosjaèenja i potpomaganje sirotinje u Sarajevu (Sarajevo: Islamska dionièka štamparija (tiskara). te æe u tu svrhu društvo nastojati: 1. koji uèe u srednjim. (s. muslimana. e) da pomaže osnivanje knjižnice. da traži zarade muslimanima i muslimankama i da ih namješta u razne radnje i time im pruža priliku boljeg i èasnijeg naèina života nego li je to od samog prosjaèenja. 193 . meðu muslimanskom sirotinjom u gradu Sarajevu. c) da širi pismenost u narodu davanjem analfabetskih teèajeva. Pravila "Kluba Muslimana akademièara iz Bosne i Hercegovine u Beèu".

stoljeæa zalagao da svako treba da igra ulogu u pomaganju sirotinje i doprinosi društvu u ime religije. koji se u prvoj polovini 18.u Njujorku se pojavljuje Društvo dobrotvorne organizacije. na tome da cilj moderne filantropije treba da bude širok font lijeèenja socijalnih bolesti prije nego tretiranje problema na individualnom nivou. Carnegie upozoravao svoje kolege milionere da svoja dobroèinstva usmjeravaju ka onima koji su spremniji da pomognu sami sebi. trenutno najproduktivnijem centru filantropije u modernom svijetu. samo od ranih 70-tih 194 . koja se u dilemi izmeðu Cotton Marhera. Danska i Švedska danas). Rasel Sage fondacija (osnovana 1907. Rokefelerova (osnovana 1913. Carnegie (osnovana 1911. tj.). oboje su se zalagali za pružanje one vrste pomoæi koja naglašava oslonac na sopstvene snage. Na poèetku dvadesetog stoljeæa pristalice ideja pokreta "Progresivna era" kao što je Jane Adams insistirali su. u veæoj mjeri opredijelila za ideje njegovog suvremenika Bendžamina Franklina. Veoma poznata Fordova fondacija osnovana je 1936. I dok se na jednoj strani gospoða Lowel zalagala za ideju da je siromašnima bolje osigurati posao nego kratkotrajnu radost povremenim poklonima u odjeæi i hrani. o jednom sekulariziranom i ako hoæete evropeiziranom shvatnju koje provihava kroz paragrafe ovih pravila. Institucionalni okvir kroz koji je oticala filantropska pomoæ u niže društvene slojeve predstavljale su socijalna starateljstva i fondacije kakve poznajemo i danas. primjerice. Kao što se iz citiranih ulomaka vidi u nabrajanju motiva dobrotvornog djelovanja nema invokacije koja bi sadržavala duh pobožno usmjerenih poruka kojima se podstièe dobroèinstvo i skrb za one kojima je ona potrebna što je izrazito prisutno u parafraziranom odjeljku Bajezidagiæeve vakufname. na primjer. èiji je osnivaè bila Josephina Shaw Lowell i industrijalac Andrew Carnegie. Krajem devetnaestog stoljeæa .to je period koji se donekle poklapa sa onim vremenom kojim se mi ovdje bavimo . Slièno tome sekularistièki duh prožima i filantropsko nastojanja u Americi. Njihov pandan u Evropi danas èine najveæa Gulbenkijan fondacija u Portugalu i Volskvagenova fondacija u Zapadnoj Njemaèkoj. koji je bio uvjerenja da svaki graðanin treba da pomaže svojim sugraðanima putem mudrog investiranja i liènih sredstava bez spominjanja religije. samopomoæ.(Ovdje se pod kulturnom državom vjerovatno misli na socijalnu državu kakve su. dotle je A. dakle. Rijeè je. godine).). U Japanu. godine. (Na primjer.

dostigla su iznos od cca.Prezentirana onako kako su formulirana Pravila društvenih organizacija i kulturno-prosvjetnih i dobrotvornih društava Bosanskih Muslimana . Zakljuèci: .u osnovi su zapadnjaèkog tipa i ne vode mnogo raèuna o bogatoj tradiciji dobrotvornog djelovanja i davanja utemeljenih u institucijama vakufa i zekata.godina osnovano je više od 2.rijeè je samo o ovlaš odabranim uzorcima . . . posebno u pomaganju i stipendiranju ðaka i studenata. U Americi je 1982. 54 milijarde dolara.Potpunija slika o stanju bosansko-muslimanske filantropije na poèetku ovog stoljeæa može se steæi naravno jednim mnogo kompleksnijim i dugotrajnijim istraživanjem nego što je to moguæe uvidom u pravila pomenutih društava jer svjesni smo èestog raskoraka izmeðu onog što se proklamuje i onog što se ostvari. vakuf suoèen sa svojom zastarjelom organizacijom i izuzetno nepovoljnim objektivnim okolnostima nije mogao na adekvatan naèin odgovoriti zadaæi koju je tokom prethodnih vijekova tako uspješno rješavao ispunjavajuæi svoju ulogu na najbolji naèin upravo u periodima kada je rigorozno provodio želje svojih utemeljivaèa ovjekovjeèene u vakufnamama.Ideali koji su vodili amerièke filantrope poèetkom ovog stoljeæa ne razlikuju se mnogo od koncepta sadašnjih u pravilima kulturno-prosvjetnih i humanitarnih društava Bosanskih Muslimana na prijelazu ovog stoljeæa.I pored znaèajnih rezultata koji su putem dobrotvornih i kulturnoobrazovnih društava postignuti u prvim decenijama XX stoljeæa u bosansko-muslimanskoj sredini. pak. mora se skrenuti pažnja da je kao nusprodukt sekularizacije i evropeizacije osnova na kojima su ova društva utemeljena došlo do kulturnohistorijskog diskontinuiteta i izvjesnog išèašenja u odnosu na sredinu kojoj su ona pripadala i trebala da im služe. Pa i pored ovako velikog broja filantropsko usmjerenih organizacija lièna davanja u filantropske svrhe u SAD èine 90% svih dobrotvornih davanja i 1982. Sa svoje strane.000 razlièitih fondacijskih ustanova. Philantropist Work among the Bosnian Moslems with a Particular review of the Humanitarian Societie's Rules at the Beginning of 195 . . godine bilo oko 22.000 fondacija. ali su im rezultati barem po onome kakvo je stanje danas potpuno razlièiti.

but also the domineering ideas that have motivated and oriented its members usually condition it. 196 . the development level. The contemporary answer to the grown needs of the Bosniak people for the social solidarity can be found in leaning on its own tradition that had been founded largely in the institution of legacies /vakufs/.20th Century The issue of charity work in a community cannot be separated from the level of overall organization of that same community. at least in the past. but also in finding the new modalities of philanthropic work that is characteristic for the more developed societies in Western Europe and USA. The charity work in Bosniaks in the based was based both on the understandable social solidarity and also on the religious imperative that had sprung out from the basic principles of Islam. The social and historical circumstances. These principles were the leading idea for the majority of members of this nation.

Sve oporuke legalizovao je i u sidžil upisao kadija gdje je detaljno navedeno šta je i u koju svrhu oporuèitelj ostavio i koga je odredio za izvršioca i kontrolora svoje oporuke. kefareta. i to sve iskljuèivo radi sevapa. Imami. grožðe. Džamije su bile noæu osvijetljene kandiljima i svijeæama /mum/.bajram i dijeljenje raznih sadaka /milostinja/ sirotinji koje je ranije bilo mnogo. medrese i tekije. klanja kurbana na Kurban. Svi iole imuæniji muslimani su ranije za života pisali oporuke i odreðivali da se poslije njihove smrti. Kod Ali-hodžine džamije na Raljevini i na Mazoljicama sve do zadnjeg rata uèene su kišne dove na koje su dovoðena i djeca iz mekteba. vadžiba. I oporuke /vasijetname/ su ranije igrale znaèajnu ulogu u rješavanju socijalnih problema muslimana i pomaganju siromašnih i nezbrinutih osoba. Veæina bogatih muslimana su sve ove dužnosti striktno izvršavali jer su bili ubijeðeni muslimani. hatibi. godine kroz džamije. mevluda.odvijao se do konca prošlog stoljeæa iskljuèivo kroz davanje zekata. Sav kulturno-povijesni rad kod muslimana u Mostaru odvijao se je do 1898. podijele sirotinji izvjesne svote novca na ime propuštenih farzova. odvijao sav kulturni život i proslavljali svi vjerski pa i državni praznici. poklanjanja hatmi za duše umrlih. posebno žene. One su bile dupkom pune prilikom ramazana. a mnogi su se primali. džume petkom u podne. smokve. nezrova i jemina. Sav humano-socijalni rad kod muslimana . pipunove. prtokale /naranèe/. šipke i drugo voæe. dva bajrama. 197 . i u ovim ustanovama sticalo se sve znanje. uèenja dova za dug i sreæan život novog sultana i novoroðenog princa na dvoru sultana. proslavljanja odabranih /mubarek/ noæi. i da njeguju bolesnike. Na ovaj naèin oni su mnogo pomagali u rješavanju raznih socijalnih problema. makar on ne bio ni u kakvoj rodbinskoj vezi s njim. razne vrste voæa: limune. Zato su mnogi èuvali. do truhljenja.Hivzija Hasandediæ MUSLIMANSKA DRUŠTVA U MOSTARU Do konca prošlog stoljeæa u Mostaru nije djelovalo ni jedno muslimansko društvo. vaizi i drugi uèeni ljudi /ulema/ držali su prigodom svih ovih sveèanosti prisutnim predavanja iz islamistike i uèili prigodne dove. sadakai-fitre. Posebno se vodila briga o bolesnicima i svako je se trudio da na neki naèin pomogne bolesniku. obavljali vjerski obredi. lubenice. i nosili ih bolesnicima. iz njihove ostavine. mektebe.

èarape i drugo što je za put i borbu bilo potrebno. Tada su djeca u hadžijinoj kuæi dobivala somune napunjene halvom i nešto novaca. Svaki esnaf imao je svog starješinu /æehaju/. Top je još pucao petkom u podne. Oni bi se ovdje pod bajrak skupljali. roðendan /mevlud/. Nakon obavljanja kratke molitve i opraštanja sa svima. Postojao je ustaljen obièaj da se prilikom proizvoðenja zanatlija u više zanatske rangove. Na isti naèin prireðivan je i doèek hadžiji koga bi djeca od Hadžinske sofe ili stare željeznièke stanice do kuæe u povorci s glasnim uèenjem dove dopratila. ondašnja vojna komanda je. ratnici su odavde zajednièki polazili u boj a hodoèasnici u Meku. na Muhammedov. prenijela top na Hum odakle je pucao sve od 1918. godine. Kod Hadžinske sofe je za turske uprave prireðivan i ispraæaj ratnika kad su polazili u boj. S tabije je jedno vrijeme top pucao i poslije 1878. do 1941. Ali pošto je jaka detonacija uznemirivala okolne stanovnike i kuæe im potresala. a ostala djeca su ga pratila sa "amin". za tri dana Ramazanskog i èetiri dana Kurban-bajrama. godine ovaj ispraæaj i doèek prireðivani su kod Hadžinske sofe u najjužnijem dijelu Mostara. svoju upravu zvanu londža. Najveæi i najgrlatiji izmeðu njih išao je na èelu povorke i glasno izgovarao tekst jedne dosta duge i rimovane dove koja se prigodom ovih ispraæaja samo u Mostaru uèila. U Mostaru je posebno bilo sveèano prilikom ispraæaja hodoèasnika na hadž u Meku i doèeka hadžija na povratku otuda. U Mostaru je za turske uprave radilo više od pedeset vrsta raznih zanatlija koji su bili udruženi u posebne organizacije zvane esnafi ili cehovi. Od 1918. roðenja princa na dvoru. U ovoj ceremoniji su glavni uèesnici bili mektebska djeca a koja su od kuæe išla s hodoèasnikom u povroci kroz grad do zbornog mjesta. na pritužbu nekih graðana. kod stare željeznièke stanice u Rièini. Ovom prilikom su ponekad prireðivane u hadžijinoj kuæi i bogate gozbe. kada je u Mostar dolazio novi mutesarif /okružni predstojnik/ i prilikom svake pobjede i poraza turske vojske.. godine. tu im je svijet donosio dvopek /peksimet/.s. kalfe i majstore. zatim kod stupanja na prijesto novog sultana. a.Posebno su bili lijepi bajramski i ramazanski obièaji i meðusobno posjeæivanje rodbine i komšija u tim danima. a od 1884. organizira sveèanost i veselje u okviru jednog esnafa i o trošku pripadnika dotiènog esnafa. U ove dane top je s tabije pucao i oglašavao poèetak /sehur/ i završetak posta /iftar/. Ove su sveèanosti bile poznate pod imenom "kušanme" ili opasivanje majstorske pregaèe kao simbola kvalifikacije u 198 . Do prolaska željeznice kroz Mostar 1884. svoj statut i bajrak kao vanjski znak esnafa. godine top je pucao s Mazoljica i samo oglašavao završetak posta /iftar/.

str. Uspomene Riste Ivaniševiæa Mostarca. Jugoslovenski list (JL). U sidžilima mostarskih kadija ima spomena natjecanju u bacanju kamena s ramena. str. godine pa bi se mogao dati potpun broj i pregled rada svih ovih društava.str. Ljubljana. humano-socijalna. do 1945. i drugih sportskih tamièenja kao u: skoku u dalj. 43. str. br.. da ustroji 199 . ali ovim vrstama takmièenja nema spomena u poznatim izvorima. 33-34. preveo Muhamed A. 1987. Sarajevo. Beograd. IZVORI: Sidžil mostarskog kadije 1632. trkama i slièno. nauku i izobrazuje èlanove. Zanimljivi su bili i ženidbeni obièaji kao i obièaji prilikom obrezivanja djece /sunetluka/. do 1634.. Potrebno bi bilo pregledati svu periodiènu štampu koja je izlazila u Mostaru i Sarajevu do 1945. Sidžil mostarskog kadije /SMK/ broj 3. 1989. osnovano 29 muslimanskih društava koji su se prema svojoj namjeni dijelila na: kulturno-prosvjetna. 2.. knjiga. politièka.svom zanatu. Za neka društva nemamo nikakvih podataka pa ih samo poimenièno navodimo. Bilo je. staleška. Mujiæ. U pravilima društva piše da je ono imalo zadatak da "širi društveni napredak. hanovima. broj 1. sigurno. Glasnik VIS-a. pa podiže materijalno stanje poljodjelaca. Sarajevo. hrvanju. list 18. 88-90. 1939. XXVIII. Nekoliko novih podataka o oporukama. 1938. ruždiji. Hasan Nametak.. 71-75. obrtnika i trgovaèkih poduzeæa. Hasandediæ. sportska i pogrebna. nakon izlaska iz džamije na Bajram ujutro. U periodu od 1898. Glasnik IVZ. H./. 1933. Bratstvo. da pomaže siromašne muslimanske familije. Sarajevo. . broj 173 i 252. 122. prema podacima s kojima raspolažemo. MUHAMEDANSKO ÈITAONIÈKO I DOBROTVORNO DRUŠTVO /KIRAETHANA/ Na osnivaèkoj skupštini koja je održana u velikoj sali Kalhane na Velikoj Tepi poèetkom 1898. 1.-1925. gradskoj opæini i broju muslimanskih kuæa u Mostaru. Društvo Sv. a u kuæama promovisanih kalfi i majstore prireðivane su bogate gozbe sa brojnim zvanicama. Sve spomenuto je u prošlo doba bilo jedan vid kulturnog uzdizanja i sportskog takmièenja. Tada su zanatlije dotiènog esnafa išle kroz grad u povorkama i izvodile razne šale i šeretluke. godine i kojima smo našli spomen u pristupaènim izvorima.. godine u Mostaru je. Hadžijska dova u Mostaru. Ovdje kronološkim redom donosimo spisak muslimanskih društava koja su u Mostaru djelovala od konca prošlog stoljeæa do 1945. godine osnovana je u Mostaru Muslimanska èitaonica /Kireaethana/ i za prvog predsjednika izabran je poznati mostarski gradonaèelnik Mujaga Komadina /1839. Save.

broj 22. oktobra 1905. 366.. godine. jer je posjedovala velik broj vrijednih i rijetkih knjiga. Temim. Za prvog predsjednika izabran je hafiz Husein-ef. Od 1908.. Noæu uoèi 3. Znaèaj ove èitaonice je bio još i u tome što su njeni èlanovi kroz nju potajno vodili politièku borbu protiv onovremene austrougarske uprave.. str. Husaga Æišiæ. U Arhivu Hercegovine èuva se jedna bilježnica ove Kiraethane u koju su bila upisivana lica koja su iz ove biblioteke uzimala knjige na èitanje. Prvu zabranu dali su 3. marta 1906. Borba muslimana Bosne i Hercegovine za vjersku i vjersko-prosvjetnu autonomiju. Zemaljska vlada za Bosnu i Hercegovinu u Sarajevu "raspustila je" i zabranila daljnji rad Kiraethane. godine. Sara200 . i broj 23. malodobne kæerke Osmanove iz Kuti Livèa u Bijelom Polju kod Mostara. Osvit. godine održan protestni zbor u mostarskoj Kiraethani. a za potpredsjednika Ali Riza-ef. 1967. Kad je poèeo prvi svjetski rat 1914./5. Ferdo Hauptman. ova je Kiraethana bila odmah od strane austrougarskih vlasti zatvorena i sav inventar i knjige bili su konfiskovani.èitaonicu. godine nestalo je Fate Omanoviæ. broj 11. str. Osman Nuri Hadžiæ. Puziæ. Biblioteka Kiraethane nalazila se do 1914. Sarajevski list.. Sarajevo. èetvrtu 12.. MUSLIMANSKA ÈITAONICA /KIRAETHANA/ Na osnivaèkoj skupštini održanoj 19. Sutradan po njenom nestanku prosuo se glas po Mostaru da je Fata prošle noæi pobjegla s nekim inovjercem u Dalmaciju. djelovala je pod imenom Muslimanska èitaonica sa dobrotvornim društvom /Mostarda me'a džem'ijjeti hajrijje islam kiraethanesi/. godine. broj 7 . broj 4 i broj 83. petu 4. 1925. 223. maja 1899. 1905. Sarajevo. Ova je Kiraethana bila nadaleko èuvena. Muslimanska vjersko-prosvjetna autonomija u Bosni i Hercegovini.12. godine u Mostaru osnovana je Muslimanska èitaonica /Kiraethana/ koja je djelimièno nastavila rad prve Kiraethane. Èitaonica je radila na kulturno-prosvjetnom uzdizanju muslimana i èesto je prireðivala zabave u Hrvoju. IZVORI: Bošnjak 1899. treæu 31. motivišuæi to time da je "iz nje potekla sva agitacija". 1904. str. 175 i broj 14. bio je jedno vrijeme bibliotekar ove biblioteke. 89 i 327. da dijeli stipendije i da nema nikakav politièki znaèaj". str. Sarajevo. marta 1905. maja 1899. poznati javni i kulturni radnik Mostara. IZVORI: Behar. drugu 12.. što je sve bez traga nestalo. godine u jednoj zgradi na poèetku Brkiæa i Temimove ulice u Brankovcu. koje je dobivala èak iz inostranstva. Gajret. novembra 1905. 2. avgusta 1904. Ovaj dogaðaj je uzbudio sve muslimane u Bosni i Hercegovini pa je 6. Mostar. novembra 1914..

. 1913. Sarajevo. broj 29. Sarajevo. str. Društvo je dalje svake godine besplatno obrezivalo /sunetilo/ svu siromašnu muslimansku djecu u gradu.. a Zemaljska vlada Bosne i Hercegovine odobrila je njegova pravila 4. na stranici 50. Hasandediæ. 286-289. broj 1-2. 103. MUSLIMANSKO ZANATSKO UDRUŽENJE ITTIHAD Ovo je društvo osnovano u julu 1906. Vehbija Imamoviæ. naše najstarije zanatsko društvo. Ovo je bilo najstarije zanatsko društvo u Bosni i Hercegovini.. Sarajevo. god. Mustafa Alikalfiæ. god. 1912. broj 1-2. broj 102 i 288. Sarajevski list. Abdurahman Nametak. Æišiæ. U osnivaèki odbor izabrani su: Ahmed-aga Tuce. kalendar Gajret. Društvo je prestalo s radom 1941. str. Glasnik VISa. Vehbija Imamoviæ. 26.. Merhum Husaga Æišiæ. 1906. H.. god... str. a poslije njega na ovom položaju su se više godina nalazili: Mustafa O.. broj 26. Ševkija Baliæ. broj 13. god. Društvo je prireðivalo razne humano-socijalne akcije i na razne naèine pomagalo sirotinju. str. 1935. naroèito poslije rješenja agrarnog pitanja kod nas kada su mnoge muslimanske porodice preko noæi došle na prosjaèki štap. Krpo. Sarajevo. 138-141. oktobra 1906. Mehmed Hadžiæ. Besim Korkut i dr. Mustafa Topuzoviæ i dr Muhamed Riðanoviæ.. 1940. Osim navedenog èlanovi društva su održavali analfabetske teèajeve u gradu i okolini i uz ramazan prireðivali predavanja koja su držali profesori mostarskih srednjih škola: Salih Baljiæ. broj 8 i 42 i 1939. i to obrezivanje vršio je niz godina dr Muhamed Riðanoviæ. god. Ittihad. 207. 1974. broj 9. pjevaèka i diletantska sekcija i ovo je bilo jedino muslimansko muzièko društvo u Mostaru. str. god. 1932. JL. Dr Safvet-beg Bašagiæ spjevao je himnu društvu koja je objavljena u listu Gajret iz 1926. Fuad Slipièeviæ. Hasan-aga Alikalfiæ.. u broju 4.jevo. H. IZVORI: Osvit. broj 7-8. 1932. priredilo zabavu u korist muhadžira. broj 34. Godine 1936.. godine. Društvo je 1912. 192. Glavni zadatak društva bio je da pomaže i unapreðuje sve vrste zanatstva u gradu i okolini. Behar. 1914. broj 261 i 270. Ahmed-aga Tuce bio je prvi predsjednik društva. 201 . 1930. Mostar.. 303313. Hasandediæ.. Muhamed Ðukiæ i Sulejman S. Sarajevo. 1933. broj 13. broj 103. 1957. godine. str. Èlanovi društva su èesto prireðivali dobrotvorne zabave i svakog Bajrama dijelili pomoæ sirotinji. 1934. Ibraga Mahiniæ. Novi Behar. 1907. njegov život i djelo. Sarajevo. Glasnik VIS-a. 3. osnovana je pri ovom društvu muzièka.. broj 21 i 196. Mujaga Turko. str. Mujaga Komadina.

koji je radio sve do poèetka drugog svjetskog rata 1914. Ne zna se kada je društvo osnovano i kada je prestalo raditi. Šaæir Bijediæ. 1908./10. Šefika Ševa i druge. Hajro Treboviæ. godine. Mostar. broj 35. Sulejman S. priredilo je zabavu u Hrvoju i davali komad Abdulah-paša od dr Safvetbega Bašagiæa. 5. MUSLIMANSKO TRGOVAÈKO UDRUŽENJE Osnovano je 1908. Mustafa M. Mukelefa Ugljen. IZVORI: Bošnjak. ovo društvo je dalo 51. broj 34. godine i cilj mu je bio da pomaže promicanje trgovine u gradu. Šerifa Koluder. Salih Èišiæ. /X/. Poèetkom 1919. Godine 1911. Godine 1920. Na 1. godine. Hatidža Æišiæ. str. Fejiæ. Šaæir Konjhodžiæ. godine 32 stipendije. Sarajevo. 202 . 6. Šefika Hadžiæ. Radilo je i 1910. Sarajevo. Vehbija Imamoviæ. godine osnovan je u Mostaru ženski odbor Gajreta. Ibrahim-ef. Smajil Brkiæ. Hasan Æišiæ. IZVORI: Behar. broj 4. MJESNI ODBOR KULTURNO-PROSVJETNOG DRUŠTVA GAJRET Mjesni odbor kulturno-prosvjetnog društva Gajret u Mostaru osnovan je 1911. Alija Veliæ. akt broj 991/1910. Fikreta i Enesa Behliloviæ. Zejna Draèe. 7. godine. Ziba Kapetanoviæ. Hakija Æišiæ. otvoren je u Mostaru Gajretov muški konvikt. Omer Ugljen. a 1912. 79. hadži Ibrahim Slipièeviæ. godine. ing. Æišiæ. Posebna je zasluga Gajreta što je od prvih dana svoga djelovanja davao stipendije uèenicima muslimanima iz cijele Hercegovine koji su pohaðali trgovaèke i zanatske škole. Æamila Nožiæ. 1907. Rahma Vrgora. Æazim Ugljen. aprila 1907. Azema Mrkonjiæ. Šemsa Kajtaz. Mustafa Alikalfiæ. Fahra Milaviæ. od njegova osnivanja do prestanka djelovanja.4. MUSLIMANSKO POZORIŠNO DRUŠTVO Ovo je društvo djelovalo u Mostaru 1907. ing. 1909. IZVORI: Osvit. sljedeæi: Ahmed Džikiæ.Krpo. Salko Džikiæ i drugi. Atifa Kurt. u kome su radile: Muruveta Alajbegoviæ. Arhiva Vakufskog povjerenstva u Mostaru / AVPM /. Kajdafa Efica. PRIVREMENI ODBOR ISLAMSKOG SIROTIŠTA Ovaj je odbor djelovao u Mostaru 1909. Ferida Jahiæ. Ulfeta i Hašmeta Arpaðiæ. Sidika Omeragiæ.. U odboru ovog društva radili su. Husnija Kurt.

broj 141 i 147. Omer-ef. god. broj 32 i 255. god. str. Alajbegoviæ. Sarajevo. uèitelj i književnik. 1930.. 1911. Ahmed Džikiæ. AVPM.. god. god. broj 5. Mujaga Komadina.. broj 25 i 49.. god. 8. Inicijativom Gajreta otvorena je u Mostaru Domaæinska škola. Godine 1919. 1932. 1933.. hadži hafiz Ibrahim-ef. god. god. Kasumoviæ i Ali-ef. 1934. 1931. 92. broj 16. Ove teèajeve pohaðalo je i završavalo svake godine 25-30 muslimanskih djevojaka. 18 i 20. 1930. 45 pitomaca. Mustafa Alikalfiæ. U Mostaru je više godina radila Gajretova kreditna zadruga. broj 74. broj 135. broj 1.. U Mostaru je radio i ženski konvikt u kome je 1924.. 531. god. hafiz Ahmed-ef. god. 1935. broj 1 i 22. broj 13. god.. 1931. 55 i 1934. 1930. Ova predavanja su držali profesori srednjih škola: Salih Æišiæ. god. bilo 47. godine bilo 47 i 1925. 13 i 21. broj 6. 1932. 103 i 282. gradonaèelnik Mostara. Kulturno-prosvjetne ustanove u Bosni i Hercegovini. Riðanoviæ. broj 5-6. god. 48. Sarajevo. Gajret je imao i svoj pjevaèki hor koji je na Bajrame a i prigodom nekih drugih sveèanosti prireðivao koncerte. 1929. 1931. god. JL. broj 13-16.. Sefiæ.. god. godine i za prvog predsjednika je izabran Husein Dubraviæ Ðogo. broj 7-8. osnovana je u Mostaru Gajretova narodna biblioteka. èajanke i zabave u Mostaru.. str. Vehbija Imamoviæ. Behliloviæ. akt broj 203 . 1925. vlastitim sredstvima je za ovaj klub kupio potrebne rekvizite koji su nabavljeni u Pragu u Èehoslovaèkoj. koja je pojedincima a i raznim organizacijama davala novac na kredit. dr Hasan Mahiæ i drugi.. koja je svake godine držala petomjeseène teèajeve iz domaæinstva.. 1912. god. 8. Ðorðe Pejanoviæ. 1937.. broj 69. 103-104. aprila 1912. Gajret je dalje vršio i razne humano-socijalne akcije s ciljem potpomaganja muslimanske sirotinje. IZVORI: Gajret.. god.. Pri Gajretu je više godina djelovao odbor za pomaganje siromašne školske djece. uèitelj. koja je posjedovala velik broj vrijednih knjiga i èiji su èlanovi držali predavanja u svojim prostorijama spram Karaðoz-begove džamije. godine 43 pitomca. 1933. MUSLIMANSKI "SOKO" Ovo je društvo osnovano 8. god.godine. IZVORI: Sarajevski list. Bio je smješten u Kajtazovoj kuæi blizu Male Tepe u kojoj je za turske uprave stanovao mutesarif /okružni predstojnik/.. i 1939. 1934. god. a vaspitaèi su bili: hadži Muhamed-ef. Blagaju i Bijelom Polju.. broj 212.. 1924. 13-14. U ovom konviktu je 1924. broj 3. vršio je niz godina dužnosti upravnika ovog konvikta. 1912. god.

nd.. broj 48. i 205/1936. godine. 204 . akt broj 484/1913. radila do 1933. MUSLIMANSKI OMLADINSKI ODBOR ZA PODUÈAVANJE ÐAKA Za ovaj odbor samo znamo da je djelovao u Mostaru 1920. Pejanoviæ. godine. Za prvog predsjednika izabran je hafiz Muhamed Hilmi-ef. 12. Ð. godine.104.425/1913. IZVORI: AVPM. 10. IZVORI: AVPM. Butum. akt broj 209/1920. JL. godine odveden u logor u Jasenovac i tamo ubijen. 13. godine i imalo za cilj da se bori protiv alkoholizma. koju je 1912. ibtidaije u Brankovcu. Radila je u zgradi ženske mektebi. MUSLIMANSKI KLUB Osnovan je na osnivaèkoj skupštini održanoj 9. i 651/1933. akt broj 42/1916. Od 1929. godine. Od osnutka do završetka prvog svjetskog rata imao je kancelariju u "Kafe . djelovao je pod nazivom Muslimanski jugoslovenski klub i imao kancelariju u vakufskom dvoru spram Karaðoz-begove džamije. str. 11. 1913. u kojoj su muslimanske djevojke uèile šivanje. poznati politièar i publicist iz predratne Jugoslavije. god.marta 1913. MUSLIMANSKI ÐAÈKI SPORTSKI KLUB Ovaj je klub imao 1916. IZVORI: AVPM. Ova je zadruga. broj 59. Posljednji njegov predsjednik bio je Smail-aga Æemaloviæ. Ne zna se kada je prestalo djelovati. MUSLIMANSKO ANTIALKOHOLNO DRUŠTVO "SVIJEST" Ovo je društvo osnovano oko 1922. akti broj 25/1919. Klub je postojao i djelovao i 1912. godine sagradio Mujaga Komadina na ruševinama hadži Baline medrese.. 1935. 9. koji je 1944. MUSLIMANSKA ŽENSKA ZADRUGA Osnovana je 1919.Evropi" kod ulaza s Male Tepe u Kujundžiluk. a za tajnika Abdurezak Hifzi Bjelevac. godine èitaonicu koja je bila smještena u jednoj sobi Koski Mehmed-pašine medrese na Maloj Tepi. AVPM. Prvu zabavu priredili su 11. godine. i 209/1920. godine s ciljem struènog obrazovanja i potpomaganja muslimanki. IZBORI: Sarajevski list. marta 1922.

Osman Kukrica. Mièijeviæ iz Turske bio je utemeljivaè Rahmeta i poslao mu je 1937. Mustafa Beèeviæ. Ugljen. Omer H. hljebove mektebskoj djeci i davao priloge u novcu i odjeæi. Isidor Maestro. bili su birani i sljedeæi: Selim Kolukèija. Alaga Seferoviæ. Hasan Šiširak. bio je predsjednik. Ugljen . Pomoæ u novcu dali su 1933. Rahmet je vršio i razne humano-socijalne akcije i prikupljao priloge od graðana koje je pred Bajrame dijelio mjesnoj sirotinji.. Hadži Husaga Kajtaz poklonio je dio imetka humanim ustanovama. Suljaga i Muhamed Æišiæ. dijelio je godinama. dr. Muhamed Riðanoviæ. Ali-ef. Prof. Salih-ef. Avdija Simit. Sefiæ. od njegovog osnivanja do danas. prof. deset odijela da se podijele djeci. pola vagona brašna da se podijeli sirotinji. Glavni inicijator osnivanja ovog društva bio je Omer-ef. do danas i drugi. J. prof. a Omer-ef. Rahmet je dalje besplatno sahranjivao sve siromašne muslimane što i danas èini. godine i zadatak mu je opremanje i sahranjivanje umrlih muslimana. Na sjednici Rahmeta održanoj 1935. Mujiæ. 1922. Mustafa Alikalfiæ.èija se velika uramljena slika i danas nalazi na zidu u kancelariji Rahmeta. Salih-aga Popovac. Blaško Sliškoviæ. Estera Danon bila je velika dobrotvorka i mnogo je pomogla svu sirotinju bez razlike vjere. dr Ševkija i Omer Baliæ. Muhamed-aga Deronja. Šaæir Muratoviæ. Ibrahim Tikvina. devet umrlih i èetiri živa utemeljivaèa: Smail-aga Æemaloviæ. Ugljen dva odijela. Šaæir Konjhodžiæ. Suljaga Krpo. Salih Efica. broj 10 14. Salih Baljiæ bio je 1939.IZVORI: Narodna sloboda. Tahir Kosoviæ. bio je predsjednik. godine predsjednik ovog fonda. Mujaga Popovac. Mustafa. Koen. godine 500 dinara. Alaga Hadžimusiæ. Avdaga Bajgodiæ i Nurija Šaæiroviæ. godine sljedeæi: Ranko Semiz. Muhamed Omeragiæ. Salih Baljiæ.ef. poznati mostarski tržni inspektor /èarši-æehaja/. Muhamed Muslibegoviæ i Husein ef. Ahmed Mušiæ. gostionièar. preko Rahmeta. godine imao jednog dobrotvora. U odbor ovog društva. Rahmet je više puta pomagoao opravku džamija: Baba Beširove na 205 . Rahmet je 1937. MUSLIMANSKO POKOPNO DRUŠVO "RAHMET" Ovo je društvo osnovano 1924. U prvi odbor ovog društva izabrani su bili: Omer-ef. Ali. Puziæ. predsjednik od 1968. Hamdija Taslaman. Avdaga Skikiæ. Muhamed Hadžiosmanoviæ. Muhamed Mahiniæ. Ševa. Neki NN dao je 1937. hadži Ibraga Slipièeviæ. hafiz Salih-ef. Zadik Danon dao je 1934. Mostar. godine zakljuèeno je da se pri ovom društvu osnuje socijalni fond za dijeljenje pomoæi siromašnim uèenicima i davanje stipendija šegrtima. bio je jedno vrijeme predsjednik. Tahir Jašarbegoviæ dijelio je èesto hljebove sirotinji. i Ahmed Sefiæ.

Balinovcu. Donjim Vranjeviæima više Blagaja. 59. broj 160.. Ovo društvo je više puta slalo jednokratne pomoæi Crvenom krstu i nekim licima iz Bosne i Hercegovine za koje se saznalo da su teško i neizljeèivo bolesni.. O radu ove zadruge nemamo nikakvih podataka. Za sve ove brojne pomoæi društvo je od daroprimalaca dobilo više pismenih priznanja i zahvalnica koje èuvaju u svojoj arhivi a neke su uramili i objesili po zidovima prijemne kancelarije. opravku mekteba i ograðivanje harema u Potocima. 110 i 284. str. dvije džamije u selima Podveležja. izgradnju gusulhane u Ljubuškom. 206 .-1932. 8. Hatme su se poklanjale 27. god. izgradnju gusluhane u Travniku. 1939. godine ubili 63 muslimana. od svoga osnutka do danas. 1933. prireðivao uèenje hatmi svojim umrlim èlanovima. Derviš-paše Bajezidagiæa u Podhumu i Zirai Ahmed-age u Donjoj mahali u Mostaru i izgradnju džamija u: Potocima kod Mostara. god. IZVORI: JL. god. u džamijama: Æejvan Æehajinoj. godine i prvi njegov predsjednik bio je Omer S. broj 4. 15. 284 i 316. AVPM. 29. MUSLIMANSKO KULTURNO DRUŠTVO "OMLADINA" Ovo je društvo osnovano oko 1926. 276 i 304. Dalje je pomagao i davao novèane priloge za izgradnju gusulhane. broj 4. 1934. Tabaèici. akt broj 67/1930. broj 11. godne. noæ ramazana uoèi Lejleikadra.. Gornjem Vakufu. 26./ oko 1927. 16. Društvo je imalo diletantsku sekciju i prireðivalo koncerte i javne zabave u Mostaru. i za ograðivanje Šariæa harema i harema u Šoinovcu u Mostaru. 63. broj 53.-1986. 1932.. Koski Mehmed-pašinoj i Karaðoz-begovoj. 1935. godi. 1935. IZVORI: Ove podatke sam dobio od rahm.. Sarajevo. 168 i 181. izgradnju gusulhane u Nevesinju. Rahmet je dalje dao prilog za izgradnju spomenika na Rotimlji gdje su Nijemci 1943. 15. u Ljubuškom. god. Pravda. Društvo je djelovalo i 1930. u Žabljaku. broj 28 i 48./. i za bojadisanje pravoslavne crkve u Mostaru. MUSLIMANSKA ZANATSKA ZADRUGA Osnovao ju je Omer Baliæ /1894. 164. Sefiæ /1903. 16. 1932. broj 26. 1936. Sarajevo.. a tajnik Ahmed Hadžiomeroviæ. 53. 73. Dusini kod Fojnice i drugdje. god. IZVORI: Novi Behar. Omera Sefiæa.. Ovo je jedino muslimansko društvo iz predratne Jugoslavije koje i danas djeluje u Mostaru. 13. Nevesinju. broj 4-5.. Rahmet je.

IZVORI: Novi Behar. godne. Munira Hamziæ. Salih-aga Efica. Umica Æišiæ. ODBOR NARODNE UZDANICE Mjesni odbor Narodne uzdanice u Mostaru osnovan je na konstituirajuæoj skupštini održanoj u augustu 1929. Husein i Salem Metiljeviæ. Hiba Baliæ. akt broj 354/1936. Hasan Šiširak.. /Alibegovica/. Glavni cilj i zadatak društva bio je da radi na kulturno-prosvjetnom uzdizanju muslimana i u tu svrhu su oba odbora prireðivali u gradu i okolini mevlude. Hasan Æišiæ. Sarajevo.17. Mustafa Lakišiæ. 20. Halil Blagajac. Munira Rizviæ i druge. Mustafa i Omer Kalajdžiæ. Sulejman Demiroviæ. Smail Dadiæ. Hajrudin Treboviæ. Memnuna i Ilduza Hadžiosmanoviæ. godine osnovan je u Mostaru i ženski odbor Narodne uzdanice u kome su kao odbornice i funkcionerke radile: Uzejfa Hadžiomeroviæ. MUSLIMANSKA NARODNA BIBLIOTEKA Osnovana je u ljeto 1928. Ahmed Sefiæ. priredbe. godine. 63. sijela 207 . Alija Kajtaz. OGRAÐIVANJE I ÆIŠÆENJE GROBALJA Ovo društvo osnovao je Omer Baliæ oko 1927. Abdurahman Nametak. O njegovom radu nemamo nikakvih podataka. Opširnije o njenom radu vidi: Fazlija Alikalfiæ. AVPM. 63. zabave. "HAREM" DRUŠTVO ZA UREÐENJE. AVPM. godine. Društvo je svojim sredstvima ogradilo harem oko hadži Ali-bega Lafe džamije u Zahumu na Raskršæu. 19. broj 4-5. 18. aprila 1941. Polovinom 1933. a prestala s radom 20. Sabit Milaviæ. godine bili su sljedeæi: hadži Mehmed-aga Bošnjiæ. 1932. Muhamed i Omer Hadžiosmanoviæ. Muhamed Hadroviæ. Fehma Bašagiæ. Mostar. MUSLIMANSKO ANTIALKOHOLNO DRUŠTVO "BUDUÆNOST" Ovo je društvo osnovao Omer Baliæ oko 1927. odbornici i razni funkcioneri ovog društva od 1929. godine. 1932. Mustafa Ramiæ. Stasanje jedne mladosti /sjeæanje na rad Muslimanske narodne biblioteke u Mostaru/. Hamdija Hasanefendiæ. str. Mirza Baliæ. akt broj 220/1942. IZVORI: Novi Behar. do prestanka njegovog djelovanja koncem 1944. Mahmud Šemiæ. predavanja. Enisa Efica. Ahmed i Avdo Raljeviæ i drugi. dr Ševkija Baliæ. broj 4-5. str. Sarajevo. Predsjednici.

162./39. i od 14. hafiz Salih Puziæ. Ejub Kabil i posljednji Hivzija Hasandediæ.. recitacije. broj 9. god. U konviktu je 1935. 1929../43. 32. 113. Hasan Haæam. u staroj Kajtazovoj kuæi nedaleko od Male Tepe. broj 33. deklamacije. do njegovog zatvaranja koncem 1944. broj 28 i 31. 1935. str. god. 188. AVPM... 124. 1936. godine dala ovom društvu 2000 dinara.. broj 4. koji je poèeo s radom 6. broj 32 i 1940. /sada se na tom mjestu nalazi Djeèije obdanište/. 1936. god. str. godne. godine 48 pitomaca-stipendista. 31.. nastavnik. god. 19 i 1942.. god. 43. broj 232. broj 46. 1932. Tada je u Konviktu prireðen mevlud i održana akademija./38. 30 i 93. godine bilo 16 pitomaca./37. IZVORI: Novi Behar.. Mostar. god. 1929. godine sagradio Mujaga Komadina /sada su ovdje privatni stanovi/. str. 1933. 135. radio Gajretov konvikt. 197. god. god. 1933. broj 32. kalendar Narodne uzdanice za 1936./41. u zgradi Muftijstva na Bašèinama /sada ovdje radi Gradski orkestar/. od 1940. za 1939. str./42.. Mostarska gradska opæina je 1936. str. 1937. i 532/1936. 223. god. 208 . Pravda. broj 26. januara 1944. 21. 241 i 256. god. 165.. škol. 1938. upravnici i vaspitaèi /prefekti/ u njemu bili su: Alija Ahmiæ. broj 4. povremeno. god. god.. 150 i broj 10.. broj 709. broj 3. str. škol. 187-188. 1936. god. Sarajevo. broj 37. 187 i 237.. Pitomci su.. 50. za 1943. 191 i 197. 1934. službenik. 1930. Za školske godine 1940. str.i teferièe. Od poèetka rada konvikta 1935. 159. Narodna sloboda. 173 i 208. str. oktobra 1935. god.. godine. god. god. Husein Metiljeviæ. Društvo se izdržavalo iz prihoda ubranih od èlanarina raznih priredbi i jednokratnih pomoæi. akti broj 547/1935. broj 17-18. Od osnutka do konca 1936. od 1936. 1937. Društvo je otvorilo svoj Muški konvikt u Mostaru. god. god. 60. 18. str. god. god. škol. iako se zna da je konvikt i u ovim godinama radio. 176. god.. 1935. do konca ove godine u zgradi mekteba u Brankovcu koji je 1912./36. JL.. nemamo podataka o broju pitomaca. 12. vjerouèitelji. škol. uèitelj. god. imam. Muhamed Æišiæ. broj 28. januara 1944.. vjerouèitelj. i 1941. god. god. do bombardovanja Mostara 14. monologe i razne priredbe. 1932. za 1937. 1939. gdje je do 1940.. prilikom raznih vjerskih blagdana i državnih praznika. str. broj 7. Muhamed Hamidoviæ. 278. 1937. broj 187. do 1940. Konvikt je radio u zgradi Hasan-bega Lakišiæa vakufa kod Karaðozbegove džamije /sada je na tom mjetu dvokatnica u èijem prizemlju radi prodavnica. a na spratu su kancelarije raznih ustanova/. za 1938. prireðivali u konviktu: predavanja.

. 24. 1932. broj 233 i 1933. 1932.Sarajevo 1983. god. On je bio ne samo osnivaè društva nego i stalni predsjednik od osnutka do njegove likvidacije 1941. a hafiz Salih-ef. broj 252 i 288. IZVORI: JL. imam i mualim. skupilo priloge od graðana i obuklo 200 djece. došao za sudiju Sreskog suda u Mostaru.. Društvo je kratko vrijeme radilo i ukinuto je naredne. IZVORI: Islamski glas. str. Vakufsko povjerenstvo je 1939.. RELIGIOZNO SOCIJALNO DRUŠTVO "IHVAN" Ovo je društvo osnovao rahmetli hadži Šaæir-ef. UDRUŽENJE IMAMA MATIÈARA Ne zna se kada je ovo društvo osnovano a djelovalo je 1932. godine i na osnivaèkoj skupštini izabralo Ibragu Èelebiæa za predsjednika. Sefiæ... god. preko imama i mualima u gradu. 25. 67. god. IZVORI: AVPM. godine. 23. akt broj 95/1933. oktobra iste godine kada mu je zabranjen daljnji rad. broj 20 i 22. 1932. 1939. U Mostaru je u predratno doba živjelo mnogo muslimanske sirotinje što je sve bilo 209 . broj 213 i 281. godine obukao 180 djece iz mekteba. septembra 1932. i tada mu je bio predsjednik Ali-ef. MUSLIMANSKO POKOPNO DRUŠTVO "MERHUM" Grupa èlanova pokopnog društva Rahmet osnovala je ovo društvo u aprilu 1935. DRUŠTVO "ISLAHAT" Ne zna se kada je i s kakvim ciljem ovo društvo osnovano a prestalo je s radom prije 1933. Sarajevo.. Konjhodžiæ /Mostar 1902. ODBOR ZA SAKUPLJANJE PRILOGA ZA MUSLIMANSKU SIROÈAD IZ MEKTEBA Ovaj odbor je 1932.. JL.21. broj 4-5. broj 245. kupio knjige za 18 djece. MUSLIMANSKI GRAÐANSKI SPORTSKI KLUB Osnovan je na osnivaèkoj skupštini 13.. Klub je ukinut 20. 1936./. broj 205. Društvo je djelovalo u dva vida: humano-socijalnom i religiozno-propagandnom. kada je 1934. 1936.. god. IZVORI: Novi Behar. 22. godine. IZVORI: JL. godine. i za prvog predsjednika izabran je bio Ahmed Alajbegoviæ. godine. 26. 1932. godine. Mehmed Ribica je 1932. Puzica za blagajnika.

godine. morao ga je još jednom ponoviti. sudija. Dobraèu. i 220/1941. /mevluda/ i Nove hidžretske godine. profesora vjeronauke u mostarskoj gimnaziji. Drugi vid djelovanja društva bio je da propovijeda najèistije i najortodoksnije uèenje o islamu. jer je vjerski život u ono doba u Mostaru bio pao na niske grane i džamije su bile skoro prazne. Društvo je 1937. Kalajdžiæ. Prostorije društva nalazile su se u dershani Karaðoz-begove medrese. maja 1982. IZVORI: Podatke o društvu Ihvan dobio sam od rahm. odobrena od vlasti. U pravila su bila unesena neka naèela senusijskog pokreta. Šaæira za sve vrijeme rada i djelovanja društva bili su: hadži Ahmed-ef. dva na selu i stipendirali dvoje djece na izuèavanju zanata. godine i omladinska sekcija. Omer-ef. jer su se ta naèela osnivaèu najviše sviðala. godine imalo 466 èlanova. Halilhodžiæ. Puziæ. Æamila Avdiæa. Glavni saradnici rahm. 210 . Društvo je prestalo s radom koncem 1941. kadija. Društvo je jednog ramazana oko 1935. a. Kojiæ i Omer-ef. AVPM. dijelilo redovito brašno i druge živežne namirnice muslimanskoj sirotinji. muderis. poslije klanjanja teravih-namaza. govorio prisutnima o raznim temama iz islamistike. hadži Šaæir i. U svrhu vjerskog pouèavanja i moralnog uzdizanja èlanova društva održavana su predavanja u Karaðoz-begovom mektebu. Salih-ef. koji im je vakufsko povjerenstvo u Mostaru u ovu svrhu besplatno ustupalo.s. godine. Nazif-ef. Udovièiæ. Šaæira Konjhodžiæa u pismu od 24. Hamza-ef. imam. Ismet Terzimehiæ. Salih Baljiæ držao je ovdje predavanja prigodom raznih vjerskih praznika: roðenja Muhammeda. koji je svaku veèer.posljedica nehumanog i nesocijalnog rješenja agrarnog pitanja u Bosni i Hercegovini 1919. godine. Sva njegova predavanja bila su veoma aktualna pa je sala u kojoj su ona održavana bila uvijek dupkom puna. U ovoj godini njegovi organizatori su održali 78 predavanja u gradu. Kasim ef. pošto se ono prisutnima dopalo. hafiz Salih Puziæ. godine pozvalo u Mostar mog kolegu rahm. muderis. Pri ovom društvu radila je 1941. Karabeg. Prvo predavanje održao je rahm. Njegovi povjerenici su ovu dužnost savjesno vršili i nikad upravi društva nije ni od koga došla pritužba da su nešto nepravilno podijelili ili da su napravili kakvu malverzaciju. Društvo je imalo svoja pravila. ali se do danas nisu saèuvala. Za stalnog predavaèa društva je angažirao rahm. Društvo je preko svojih povjerenika koje je imalo po svim èetvrtima grada. akti broj 266/1937. I prof.

Za cijelo vrijeme djelovanja ovog ogranka predsjednik je bio Hivzija Hasandediæ. Ova djeca su sakupljana po popaljenim selima. Ogranak je prireðivao predavanja prigodom svih vjerskih blagdana po džamijama i u sali Vakufskog povjerenstva na Maloj Tepi a ta su predavanja držali imami i vjerouèitelji srednjih škola. godine. Puziæ. potpredsjednik. ODOBOR EL-HIDAJE ORGANIZACIJE ILMIJE KRALJEVINE JUGOSLAVIJE Ovaj odbor je osnovan koncem 1936. Mehmed-ef. tajnik Ragib Balta. blagajnik i odbornici: hafiz Omer-ef. Sarajevo. Džabiæ.27. godine ogranak Mladih muslimana. Društvo je imalo zadatak da širi islamsku prosvjetu meðu muslimanima na svome podruèju. do 1944. godine svoj pododbor u Mostaru. Merhametove prostorije nalazile su se na Mejdanu kod Male Tepe a inventar je naslijedio od Muslimanske narodne biblioteke u Mostaru. U tu vrhu prireðivana su predavanja po džamijama koje su držali imami i vjerouèitelji mostarskih škola. Udovièiæ. 28. Smail-ef. Džudža i Osman Šehiæ. Godine 1943. IZVORI: El-Hidaje. Ejub Kabil. hadži Salih-ef. Osim toga organizacija je držala seminare za poduèavanje uèenika nižih razreda srednjih škola koji su se održavali u prostoriji iznad ulaza u dvorište Koski Mehmed-pašine džamije na Maloj Tepi. koja je 1941. Predavanja iz raznih predmeta na ovom seminaru držali su bolji uèenici viših razreda. ORGANIZACIJA MLADIH MUSLIMANA U okviru Odbora El-Hidaje djelovao je u periodu od 1941. PODODBOR MERHAMETA Bivše muslimansko dobrotvorno društvo Merhamet u Sarajevu osnovalo je u ljeto 1943. Fejiæ. do 1943. Dana 31. zatvorena i potpuno likvidirana. predsjednik. organizacija koja nije imala nikakav politièki karakter. 1936. i za prvog predsjednika bio je izbran hadži Ahmed-ef. 29. Odavde su djeca otpremana u razna mjesta Bosne i Hercegovine i povjeravana na izdržavanje muslimanskim porodicama. U toku prošlog rata stradale su hiljade muslimana u istoènoj Bosni i drugim pograniènim mjestima Bosne i Hercegovine iza kojih je ostalo mnogo nezbrinute djece. Karabeg a za tajnika hafiz Salih-ef. godine u Mostar je stigao veliki transport djece od èetiri do dvanaest godina života koja su od željeznièke stanice 211 . dopremana na Ali-pašin Most kod Sarajeva i ovdje smještena u poseban dom. u ovom odboru su bili: Ibrahim-ef. Udovièiæ. oktobra 1943.

prevezena u sabirne centre . Ševkija Baliæ. 1943. Ragib Kolakoviæ. IZVORI: Osvit. dr. Više od 200 muslimanskih porodica iz Mostara. Asim Opijaè. 212 . One should also mention testaments /vassiyetnamas/ that also played an important role in solving the social problems among the Moslems and in supporting the poor and persons not catered for. and who was nominated as the executor and controller of his/her will. one could not find any Moslem society in Mostar until the end of 19th century. The first such society was established in 1898. Djeca su imala i zdravstvenu zaštitu jer su se neki mostarski ljekari obavezali da æe ih besplatno lijeèiti. All the humanitarian and social work among the Moslems was conducted until the end of 19th century in the form of giving zekjat. godine. The majority of wealthy Moslems performed these duties out of sheer conviction since they were truly observing Moslems. ing. All the cultural and educational activities among the Moslems in Mostar were taking place in the mosques. Merhamet je po unaprijed izraðenim formularima popisao svu djecu i ustrojio taènu evidenciju. Svaki staratelj morao je potpisati dva formulara i obavezati se da æe primljeno dijete ne samo izdržavati nego i u vjerskom pogledu odgajati. where the testator gave a full account what he/she left behind. 88 i 89.br. offering charity /sadakai fitre/. Sarajevo. Hajrudin Treboviæ i drugi. 1. All the testaments left behind the rich Moslems were made legal by the judge and registered in the local register /sigil/.. schools /mektebs/. Vehbija Imamoviæ. even the celebration of religious and state holidays.džamije i odmah razdijeljena porodicama. and in distributing charities to the poor who had been quite numerous in these times. 1986. Perhaps the reasons aforementioned. madrasahs and monasteries /tekke/. and all forms of cultural life. dr. religious rites. Blagaja. The Moslem Societies in Mostar Until the end of the last century there have not been a single Moslem society in Mostar. Bijelog Polja i drugih okolnih mjesta uzeli su djecu na izdržavanje i brinuli se o njima sve do završetka rata 1945. Preporod. for what purpose. Na dopremi djece s Ali-pašinog mosta i njihovom zbrinjavanju mnogo su radili sljedeæi: Mustafa Alikalfiæ. slaughtering a sacrifice /kurban/on Bayram holidays. These institutions offered learning.. or because of some other reasons. br.

and had been mentioned in the sources available. so we mentioned their names only. 213 . political trade union or belonging to certain guilds. sports and burial societies. were presented in the paper. The chronological lists of Moslem societies that were active in Mostar towards the end of 19th century until 1945.According to our data. They can be discerned as: cultural and educational. 29 different Moslem societies were set up in Mostar between 1898 and 1945. Some of them did not leave any concrete data. humanitarian and social.

214 .

kada se postupno uspostavljaju ponovo veze izmeðu istoènjaèkih i zapadnih žanrova u literaturi. uslovljenih osnivanjem prve štamparije u Sarajevu 1866. u poeziji: kaside. trajaæe decenije postupnog napuštanja i prihvaæanja. putopis. A s pojavom prvih novina taj jezik i pismo vide se u novom mediju. neki i na narodnom u okviru alhamijado literature. Pjesme iz prvog broja Bosne: Pozdrav gospodina hodže Mehmmeda Emin-efendije. Tako u ovim novinama Muslimani prvi put štampaju na zapadnom pismu i narodnom jeziku.. risala. Preplitanje ova dva kruga zbiva se tek s našim vremenom. medhija. kada se zaèinje ostvarivanje sinteze tih dviju kulturno-književnih paradigmi. one su moguænost da se istupi iz zatvorenih konfesionalno-nacionalnih okvira i objavi taj jezik i pismo. Vidljiva granièna linija postupnog otvaranja prema Zapadu zbiva se s pojavom štampe i izdavaèke djelatnosti. Pozdrav naèelnika pravosuða mufetiši-huæamefendije i Pozdrav kajmekama Munib-efendije sultanu jesu prvi tekstovi 215 . a u prozi: hikaja. Neki od ovih žanrova ispisuju se iskljuèivo na orijentalnim jezicima (ovdje se podrazumijevaju turski. šehrengiz. spisateljska djelatnost kod svih pa i Muslimana o èemu svjedoèi alhamijado literatura.Minka Memija ŠTAMPA I PRETPREPORODNI PERIOD BOSANSKO-MUSLIMANSKE KNJIŽEVNOSTI Vrijeme koje æemo oznaèiti kao pretpreporodni period moglo bi se karakterizirati kao ponovni susret Istoka i Zapada. arzuhal. mersija. dakle i u XIX vijeku. prakticira u literaturi gotovo sve istoènjaèke žanrove. gazel. Tako se ovdje njeguju i traju. biografija. ilahije. Bitni faktori koji omoguæuju ovu prekretnicu i razlikovanje u odnosu na dotadašnje vrijeme jesu jezik i pismo. arapski i perzijski jezik). odnosno graðenja novog izraza koji u sebi sadrži i nešto od onoga napuštenog i nešto od onoga uzetog. To je sredina XIX stoljeæa. komentar. Istina. osmanska vlast za sve vrijeme svog trajanja iskazivala je visok stepen jezièke tolerancije što je omoguæilo rad na narodnom jeziku koji je bio apsolutno dominantan (svakodnevni govor. krajiška pisma. bilingualno. memoarska i historiografska proza. godine. tarih. na narodnom.. korespondencija. Do tog stepena prožimanja. rubaije. Te godine poèinju dva lista: Bosanski vjestnik. i Bosna. bogat korpus narodne poezije kod svih ovdašnjih naroda. munadžat. Muslimansko stanovništvo Bosne i Hercegovine za vrijeme osmanske uprave. nat. i na turskom jeziku..

kršæanin prigovara muslimanu sve ono što bi valjda zamjerio predstavnicima vlasti. 216 .Gulseni-sarayu. i 1872. godini. Prvu dijalošku rubriku donosi Sarajevski cvjetnik u aprilu 1869. Dijalog je pun polemièkih tonova. nemar. godine i traje do ljeta 1878.ovdašnjih Muslimana objavljeni na narodnom jeziku i nearapskim pismom. duh prosvjetiteljstva ovdje se javlja gotovo stoljeæe kasnije i ostvaruje se u specifiènim modifikacijama: prvenstveno u znaku snažnih inicijativa za kulturno samoosvješæenje i emancipacije. æirilicom. godine. uglavnom su to kritike zbog neostvarenih projekata u komunalnoj djelatnosti. a razlikuju se kao prvi i drugi. To su prilozi u dijalogu koji po formi i po sadržaju podsjeæaju na grèki mim. Na Zapadu se ovaj žanr obnavlja u vrijeme prosvjetiteljstva. Rubrika se u ovom listu nastavlja u 1890. Dvije rubrike potpisane su sa: Jedan patriot. što ove priloge kvalificira kao dobronamjerne. ostale rubrike. jer da je sve uèinjeno šta je govoreno šta bi 1) Sarajevski cvjetnik. što su neodvojive dimenzije jednog jedinstvenog procesa. zbrinjavanju sirotinje i slièno. "Musliman i Hristjanin". te u znaku nacionalno-preporoditeljskih pokreta. ne donose nikakve podatke o njima.najprije u Sarajevskom cvjetniku . Jedan od bitnih prigovora je i to da se narod meðusobno slabo druži. Razgovaraju dvojica. i u Bosni. potkradanje državnog novca i drugo. godine. o savremenoj situaciji. angažirane pristupe zadatoj temi. i u vezi s tim iznosi se na vidjelo korupcija. do jula 1872. nebriga. U još dva priloga sudionici ovog razgovora su imenovani kao "dvojica Hercegovaca" i "Mostarac i Trebinjac". Teme ovih dijaloga su uzete iz života. prilozi su nastavljeni kao Razgovor dvojice. izlazio na turskom i narodnom jeziku od decembra 1868. Iz jedne od tih rubrika daæemo fragment da se vidi njena priroda: Prvi: Šta ima novo? Drugi: U rijeèima svašta a u poslu ništa. listu prvog muslimanskog novinara Mehmeda Šaæira Kurtæehajiæa1. kasnije i u zvaniènoj Bosni2. godine. U skladu s politièkim stanjem i stepenom historijskog razvoja ove zemlje u to vrijeme. 2) Bosna poèinje u maju 1866. u obrazovanju. Prvi: Šta æe to reæi? Drugi: Tako je zaista. Prva drugaèija literarna forma javlja se takoðer u novinama . možda bi se mogli smjestiti izmeðu satiriènog koji se u helenskoj književnosti vezuje za Menipa i pouèno-filozofskog sadržaja kakav je pisao Platon.

Možda nije presmjelo veza3. uklapaju u generalnu ideju ovih novina . braneæi nešto. 15. po svojoj namjeni.. Bosna je objavila dvije rubrike: u broju 197 od 17/29. marta 1870.novembra iste godine. i veæ se po svijem vilajetskim novinama bijahu raznijeli èlanci u pohvalu toga djela kojega nema. br. a osobito mi je žao rijeèi kojima je "Tereki"3 pohvalio ovu stvar i preporuèio i ostalijem vladama vilajetskim.koješta bilo. 17 od 25. no to bih ja rad bio zanati šta bi od konjièkog puta koji je jedini put vežuæi Bosnu i Hercegovinu i o kome se tako mnogo govorilo. niti potvaranja. pa što bi od toga? Prvi: Pa zar je ta škola nešto.. Tako se. br. list koji je izlazio u Istanbulu. Prvi: Ima li u Bosni stvari o kojima se govorilo a nije ništa svršeno? Drugi: Šta pitaš kad znaš. Ovi se prilozi. iznosi èinjenice koje takoðer optužuju. aprila 1870. no nas se tièe samo ono što se u našoj Bosni radi. 229.. aprila 1870. naravno. i br. 4. Prvi: Kad si ih èitao morao si u njima naæi da je taj put naèinjen tako da po njemu kola kao po ledu lete i da su željezni mostovi iz Engleske. Toliki trošak zaèuðuje sagovornike pogotovo zato što su u gradnji puta besplatno radili radnici iz Travnièkog i Hercegovaèkog sandžaka te vojska. U Sarajevskom cvjetniku rubrike su objavljene u: br. ti svojim pitanjem pokazuješ da nijesi èitao dosadašnje novine ovoga vilajeta. to hoæu da im razjasniš. nije dovršen.4 Nijedan od njih nije potpisao imenom. aprila 1870. A èita se. 9 od 29. no što svijet naš govor odobrava o tome da ne govorimo. 14 od 4.. u jednom razgovoru. Put. br. nego da vidimo ima li kakve koristi od našega govora i pisanja". zato što njihov dijalog "ne pokazuje nikakve privatne mržnje.. obojica slažu u tome da mnogi planovi ostaju na nivou obeæanja te da nije vakufa Gazi Husrev-bega ne bi bilo nijedne zgrade koja "zahtjevima vremena odgovara". oni nisu uvijek oponenti. Bosna i Sarajevski cvjetnik objavile su ukupno osam priloga ovoga žanra. iako su utrošena velika sredstva. aprila 1869. svejedno naèinila se-ne naèinila. Drugi: Ovo se odnosi na skoro sve. jedan kritikuje a drugi. od 11. Uloge dvojice koji razgovaraju nisu u svim rubrikama razgranièene do kraja. po mišljenju jednoga od njih.oktobra /8. pa i on tako postaje kritièar. bog zna s koliko troška donešeni i namješteni. 217 . Prije dvije godine ovdje se je poveo govor da æe se ustanoviti daru-šefeka (sirotinjska škola). jula 1872. Drugi: E moj brate. 15 od 1. O tome je javljeno tako kao da je stvar veæ svršena. od 27. 14 od 3. i br. br. Prvi: Èemu su te tvoje rijeèi namijenjene.da se bude koristan. aprila 1872. Ova rubrika bila je dosta èitana što se kaže i u jednom Razgovoru dvojice.. Tereki.

što bi takoðer moglo da govori o vezanosti ovog autora i rubrike. na primjer. U dramskom žanru zapravo ne može biti rijeèi o preporodu nego o nastanku nove književne vrste. Ove novine objavljuju i prve prevode iz zapadne literature. Mada nije beznaèajna "ureðivaèka ruka" kao èinjenica koja govori u prilog ovoj pretpostavci. te školovanjem Muslimana u zapadnim centrima. A austrougarskim vremenom jaèaju procesi približavanja evropskom kulturnom krugu. Listovi ovoga osmanskog perioda donose èesto informacije i o kulturnom životu u Evropi i svijetu. Sarajevski cvjetnik sredinom 1869. jer se javljaju u Bosni kad je on na èelu toga lista. kalendarima koji su na turskom jeziku izlazili na prelazu osmanskog i austrougarskog perioda. novinara i urednika: žeð za naukom. Vjerovatno su zato prvi dramski tekstovi samo tematski oslonjeni na kulturnu tradiciju islamskog kruga. za napretkom u svakom pogledu i za aktivitetom. Razgovor dvojice nikad se više nije pojavio. njihov kulturnohistorijski znaèaj je golem. drame Pod Ozijom Safvet-bega Bašagiæa i Hadžun Rizabega Kapetanoviæa. nalazimo zaèetke istraživaèko-kritièkih radova. U salnamama. takoðer poznati turski publicista i pjesnik Ebu Zije Teufik. reformom obrazovanja.ti ih za Kurtæehajiæa. te u Cvjetniku. godine objavljuje informaciju da je umro francuski pjesnik Lamartin a nešto kasnije i prevod jedne njegove elegije. zbog odsustva dramske tradicije u islamskoj kulturi. te da je u cijelosti prevedeno i objavljeno na turskom jeziku. On u više nastavaka donosi fragmente iz Dnevnika Dobroga Rišara uz informaciju o izuzetnoj popularnosti ovoga djela. Iako je Bosna izlazila još šest godina nakon Kurtæehajiæeve smrti. Tako se èitalac u Bosni upoznaje i sa kulturnim i književnim tokovima izvan Osmanskog carstva. razvojem svjetovnih škola. Ta djela predstavljaju neophodnu književnu i civilizacijsku pripremu osvajanja zapadnih oblika književnog umijeæa. O tome svjedoèe. što æe 218 . Oni su omoguæeni intenziviranjem izdavaèke djelatnosti. Iako u prvim djelima koja oznaèavaju uvoðenje novih žanrova u literaturi nema izuzetne književno-estetske vrijednosti. a tehnièki su preuzeti iz zapadne tradicije. koji on takoðer ureðuje. U dramskom žanru stvari su nešto složenije. pokretom za afirmaciju narodnog jezika i latinice i æirilice. Prevedeni prilozi. nju mogu potkrijepiti i oni primarni zahtjevi Kurtæehajiæa. Ibrahim-beg Bašagiæ objavljuje u njima 22 teksta o znamenitim liènostima iz bosanskohercegovaèke historije. i u okviru toga o èetrnaest pisaca.

Writing in three oriental languages and in Arabic gradually retreated when confronted with the people's. Æatiæa. To je posebno vidljivo u književnosti i u likovnoj umjetnosti. Te novine objavljuju i prve prevode iz zapadne literature. (u likovnoj umjetnosti). Berbera. To vrijeme razlikuje se od dotadašnjeg prije svega po jeziku i pismu. These newspapers also presented 219 . poput Safvet-bega Bašagiæa. U tim novinama javljaju se i nove literarne forme koje se mogu kvalificirati kao ponovni susret Istoka i Zapada. Skendera Kulenoviæa. U prvim bosanskohercegovaèkim novinama Muslimani prvi put štampaju svoje radove na narodnom jeziku i nearapskim pismom. Stvaranje na tri orijentalna jezika i na arapskom pismu postupno uzmièe pred narodnim jezikom i zapadnim pismima . The Moslems printed their works in the first Bosnian-Herzegovinian newspapers in their own mother tongue and in a non-Arabic alphabet. Hoze. Dragulja. REZIME Pojava štampe u Bosni i Hercegovini 1866. Sušiæa. Kondžiæa. Proces sinteze kulturno-književnih tradicija Istoka i Zapada traje kao bitno obilježje bosanskohercegovaèke umjetnosti novoga doba. in terms of language and alphabet. na primjerima djela Selimoviæa. godine predstavlja onu graniènu liniju koja se može nazvati pretpreporodnim periodom u književnom životu ovdašnjih Muslimana. Bjelevca i drugih. This time is different from the present one. Obraliæa. or mother tongue and the Western scripts-Latin and Cyrillic. Karahasana.. Ramiæa. Horozoviæa (u literaturi) te Behaudina Selmanoviæa. above all. Ibrišimoviæa. Procesi približavanja zapadnom kulturnom krugu iæi æe uzlaznom linijom u narednim decenijama da bi se okonèali s našim vijekom.u razdoblju s kraja vijeka omoguæiti pojavu profiliranih autorskih figura i književno-umjetnièki relevantnih ostvarenja. The Press and the Period of Bosnian Moslem Literature before the Revival An emergence of press in Bosnia and Herzegovina in 1866 can be seen as a border mark that can be called the Period before the Revival in the literary life of the local Moslems. Hasanefendiæa.. Numankadiæa.æirilicom i latinicom.

The process of getting closer to the Western cultural circle would be in ascending line in the decades that followed.some literary forms that can be qualified as another meeting of the East and the West. 220 . It ended in our century. These newspapers also published the first translations from the Western literature.

1930. a za podravnatelje Seida Alibega Filipoviæa i Zija Rizaefendiæa. Tada su uraðena i pravila štamparije koja je Zemaljska vlada odobrila veæ 25. Veæ do 1903. Dr Halilbeg Hrasnica. Avdaga Šahinagiæ. prilikom osnivanja lista za pouku i zabavu Behar (1900. Ajni Bušatliæ i Mustafa Mujagiæ. stoljeæe.Amra Rešidbegoviæ Narodna i univerzitetska biblioteka BiH OSNIVANJE I RAD ISLAMSKE DIONIÈKE ŠTAMPARIJE (TISKARE) U SARAJEVU OD 1905. Iako je bila plod veæe grupe istaknutih ljudi koje je povezala i udružila ista ideja i potreba za napretkom bosansko-hercegovaèkih Muslimana. koji je ukazivao na potrebu prosvjeæivanja i školovanja muslimanskog naroda.-1948. Abdurahman Mešiæ: Islamska štamparija. Tada zamišljena islamska štamparija trebalo je da bude temeljna islamska ustanova. GODINE Osnivanje Islamske dionièke štamparije u Sarajevu (1905. Avdaga Šahinagiæ. koja æe omoguæiti opšti kulturni preporod Muslimana kao i štampanje publikacija. sada veæ kao stvarnost. O ostalim liènostima vidi: Novi Behar. u 20. Na glavnoj skupštini dionièara 16. godine Islamska dionièka štamparija je i osnovana. za pokretanje i osnivanje Islamske dionièke štamparije najzaslužniji su Ademaga Mešiæ. 221 . osim na domaæem bosanskom i na orijentalnim jezicima. godine završene su gotovo sve pripreme za osnivanje štamparije. Od tada pa do ustanovljenja štamparije 1905.).. godine. U nadzorni odbor izabrani su Ademaga Mešiæ. Ideja o osnivanju štamparije kao prvenstveno kulturne ustanove ponovno se javlja. kada je ustanovljen upravni i nadzorni odbor. kulturni poslenici i druge istaknute liènosti. Fehim Spaho. novembra 1. na ostvarenju ove zamisli intenzivno rade muslimanski intelektualci. što se ne da ni zamisliti bez štamparije u to vrijeme.-1910.-1930. Predsjedavajuæi Skupštine Ademaga Mešiæ proglasio je za ravnatelja upravnog odbora Mahmudbega Fadilpašiæa. Sejid Alibeg Filipoviæ. godine sazrijeva i vizija o organizaciji štamparije kao dionièarskog društva. 1905. septembra 1904. Mahmudbeg Fadilpašiæ-Šerifoviæ.-1918.) uklapa se u kulturni i prosvjetni zamah koji je pratio pojavu bosanskomuslimanskog preporoda na prelazu iz 19. a tokom 1904. br. 16 i 17. Džemaluddin Èauševiæ. Tragove ideje o osnivanju takve ustanove možemo pratiti još od kraja osmanskog doba u idejama bosansko-muslimanskog novinara Mehmeda Šaæira Kurtæehajiæa. Hamdija Kreševljakoviæ1 i drugi.

. Islamska dionièka štamparija po obimu svoje produkcije ubraja se u najplodnije. 1905.000 dionica". Da si udio kulturnog svijeta. Djelatnost Srazmjerno svom štamparskom postrojenju koje spada u postrojenja veæeg kapaciteta. èemu æe doprinijeti štamparija kao ". to je zapravo bio više kulturno-civilizacijski èin. godine.3 8.. pa je: "." održana je prva glavna skupština dionièara na kojoj se veæ raspravljalo o nabavci štamparskog postrojenja. str. moj premili rode! Kolika li za te teèevina. 5. Veæ do septembra 1904.. br. Behar. oj koraka divna U napredak. znaèilo je mnogo više od jednog privrednog poduhvata. u 2 sahata poslije podne u prostorijama ovdašnje kiraethane na Bendbaši. Islamska štamparija (E. 1904. stoga. Behar. 23.to ti je putokaz Bajnoj stazi.. kako se kasnije pokazalo.4 Svi koji su na bilo koji naèin uèestvovali u osnivanju ove ustanove. tako je i za ovu znaèajnu priliku pjesnik Musa Æazim Æatiæ spjevao pjesmu i posvetio je Islamskoj štampariji. aprila 1090.. sredstvo za razvoj prosvjete narodne koja nam je potrebna kao komad hljeba.2 Po upisu Društva u trgovaèki registar. "Štamparija" . str..000 izdatih dionica bilo je rasprodato. str. Behar..1904. ravnateljstvo odluèilo u interesu samog preduzeæa raspisati upis još drugih 1.5 Osnivanje Islamske dionièke štamparije. 84-85.slobode! "Štamparija" . br. uspješna oglasna kampanja o potrebi islamske štamparije i poziv na uèešæe u njenom osnivanju u vidu kupovine dionica. Za prvih 14 godina svoga djelovanja od osni2.".. 1905. Krasan simbol prosvjete .. 6. 1905. 3. godine na veæ tradicionalno sveèan naèin. godine svih 1. Pojava Islamske dionièke štamparije znaèila je zajednièku težnju istaknutih predstavnika muslimanskog naroda da se ukljuèi u savremene tokove života. U ovom periodu poduzeta je. 222 . Kao i prilikom otvaranja Vilajetske štamparije u Sarajevu 1866. kada je njenom osnivaèu Topal Osman-paši iskazana pjesma prigodnica (najvjerovatnije od strane fra Grge Martiæa). godine. 12. br. Behar. godine: ". Mulabdiæ).tvoj je novi dokaz. 192.... "Štamparija". gdje buduænost cvjeta. 368. osjeæali su se tada poput pjesnika Æatiæa. Otvorenje Islamske dionièke štamparije obavljeno je 10. 6. 4. jula 1905. br.

i Prvi srpski ustanak pod Karaðorðem. 1908... godine u Štampariji Riste J. godine).) i Trgovaèki kalendar za prostu godinu 1907. godine. ova štamparija je nastojala da obuhvati mnoge oblasti ljudskog znanja. Hifzi Bjelevac. Aleksa Popoviæ Sarajlija. 1908. 1914. Saviæa u vrijeme dok još nije poèela djelovati i kao štamparsko preduzeæe. što ukupno èini 62% produkcije. To su Safvet-beg Bašagiæ Redžepašiæ.. koji se javlja kao sakupljaè i autor dva izdanja knjge Male prièe i dosjetke za muslimansku mladež..vanja do 1918.. a potom politièki i religijski. kao i nastojanje da u dogovorenom roku i što bolje realizira sve ugovorene poslove. 223 . štampan 1907. Svetozar Æoroviæ: Komšije. dok najmanji broj (oko 7%) jesu radovi iz oblasti prirodnih i primijenjenih nauka. 1906.. Svoj izdavaèki prvenac štampala je veæ 1904.). Iz najzastupljenije oblasti . Štamparija je proizvela preko 120 publikacija. Najveæi broj svojih radova Safvet-beg Bašagiæ je štampao u ovoj štampariji u sopstvenom ili izdanju Knjižare braæe Bašagiæ. Uzgredne bilješke i prièe i dosjetke. i drugi. Sejfuddin Kemura. Islamska dionièka štamparija je izdala oko 14 publikacija. najbrojniji su književni i historijski radovi. 1906.. 1910. avgusta 1911. Ekrem Šahinoviæ. Murat Hajroviæ.. Sejfuddin Kemura. Ilustrovana povijest sarajevskih zadužbina. Njegove Misli i èuvstva su meðu prvim knjigama štampanim u Islamskoj dionièkoj štampariji (u dva izdanja. Ipak.. Preostali dio štamparske produkcije (oko 31%) èine razni pravilnici. 1911. 1914. Aleksa PopoviæSarajlija: Osuda mušira Sulejman-paše. i Životopis znamenitih Sarajlija. 1905. èiji je neko vrijeme bila i vlasnik (do 23. Šemsudin Sarajliæ.. i 1906. Sejfullah Proho sa djelom Zubdat-ul-faraæid. 1905. izdvajamo poznatije autore èija su djela štampana u Islamskoj dionièkoj štampariji. U pogledu sadržaja monografske štamparske produkcije. zapisnici i zakoni. od èega oko 100 monografskih i preko 20 naslova periodike. Salih Kazazoviæ. i 1913. Veliki broj štamparskih porudžbina i pretrpanost poslom od samog poèetka.književnosti. Ipak. najvjerovatnije je opredijelilo Islamsku dionièku štampariju da svoju djelatnost usmjeri pretežno na štamparstvo.-1912. Gazi Husrev-beg... Svetozar Æoroviæ. jesu Ekrem Šahinoviæ sa dramatskim spjevom Hivzibeg. izvještaji.. Od 21 naslova periodike koji je štampala Islamska dionièka štamparija je i izdavala Muslimansku slogu: glasilo bosansko-hercegovaèkih muslimana (1910. a iz istog razloga najvjerovatnije nije došlo ni do programom zacrtanog osnivanja sopstvenog lista i knjižare. To su Pravila Islamske dionièke štamparije (tiskare) u Sarajevu... Autori èijim je radovima bila i izdavaè ova štamparija. Josip Milakoviæ i drugi. Izdavaštvo je stoga bilo manje zastupljeno.

godini štampa se svih 13 brojeva Bašagiæevog Ogledala. Tarik: list za pouku i zabavu štampaæe se ovdje sve do 1911. godine u Islamskoj dionièkoj štampariji štampaju se èetiri nova naslova periodike. Josipu Milakoviæu Knjiga i pismo u našoj narodnoj pjesmi 1911... 1911. sve do 1913. ili kao autor nekad pod pseudonimom Pertev-efendija. o prošlosti bosanskih katolika i njihovih bogomolja i drugi. jula 1905. pouku i književnost. Prvi list štampan u ovoj štampariji bio je Bošnjak: list za politiku. na osnovu kojih je nastala veæina njegovih djela. èiji je broj 28. Salihu Kazazoviæu šalu u tri èina Oba gluha. 1905. Hifzi Bjelevcu Aprilske kiše. godine. godine. Pored veæ spomenutih u izdanju Štamparije. Tri nova naslova u 1908. i Izabrane pjesme. a èesto i samih naslova. Ekremu Šahinoviæu Islamska dionièka štamparija 1907./8. i Vjetar 1917. U 1907. godine i Muslimanska svijest: neovisni organ Muslimanske napredne stranke za Bosnu i Herce224 . 1913. Šemsudinu Sarajliæu pripovijest Razija. u njegovom vlastitom izdanju ovdje su štampani i njegovi radovi o sarajevskim muftijama. godini štampana u Islamskoj dionièkoj štampariji su Bosansko-hercegovaèki težak: organ centralnog pèelarskog društva i podružnica u Bosni i Hercegovini sve do 1915. moguæe je spoznati kulturni i prosvjetni program i usmjerenje Islamske dionièke štamparije. iz njihovih sadržaja. Samo dva dana poslije. sve do 1910. godine. 15. godine štampa komediju Dva naèelnika. izišao veæ 13. a Sofiji Pletikosiæ pod pseudonimom Safija-hanum Pisma u obranu muslimanskog ženskinja 1911. 1911. zatim Gajret: glasilo Gajreta Društva za potpomaganje ðaka Muslimana na srednjim i višim školama koji æe se ovdje štampati sve do 1914./7.1907. koji je zahvaljujuæi vanrednom poznavanju orijentalnih jezika i povijesti bio u moguænosti da koristi turske i druge izvore. godine i ovdje æe se štampati do kraja. list za pouku i islam od broja 6.. te kalendari Kalendar Gajret za 1906. godine u Islamskoj dionièkoj štampariji izlazi iz štampe Behar. do 1910. To su Bosansko-hercegovaèki glasnik: list za politiku. Petru Koèiæu Sudaniju. Uz veæ spomenute dodajemo i rad o tridestogodišnjici vladanja Sultana Abdul-Hamida II. Iako je uglavnom pružala samo štamparske usluge za periodiène publikacije (izuzev dva veæ pomenuta naslova). Bosanska vila: list za zabavu. 1908. pouku i zabavu. jula 1905. itd. i Trgovaèki kalendar: za prostu godinu 1907. Aleksa Popoviæ-Sarajlija se ovdje javlja kao prevodilac sa turskog i maðarskog jezika. godine. Naredne 1906... godine i Kalendar Gajret za 1907. godine. Tu je i ništa manji broj djela Sejfuddina Kemure. ekonomiju i književnost.

Drugi naslov je Muallim: glasnik muslimanskog muallimskog i imamskog društva za Bosnu i Hercegovinu sve do 1913./12. godini štampaju se dva nova naslova u Islamskoj dionièkoj štampariji. Misbah: organ udruženja bosansko-hercegovaèke ilmijje je jedini novi naslov štampan u 1912. glasilo Saveza uèiteljskih društava Bosne i Hercegovine (1911. djelomièno i 1916. godine ne štampaju se novi naslovi. Uèiteljska zora: list za narodno školstvo. godini od novih naslova štapa se jedino Jenjimisbah kao nastavak Misbaha. Islamska dionièka štamparija je uvažavala multikulturni karakter bosanskohercegovaèkog stanovništva i nacionalne i historijske specifiènosti ove sredine. a 1918. samo Kalendar Gajret: za 1915./14. U 1910. To su Muslimanska sloga: glasilo bosansko-hercegovaèkih Muslimana koji se sve vrijeme svog izlaženja štampa u ovoj štampariji do 1911. i 1917. èesto i uporedo ovim pismima. godine. Islamska dionièka štamparija je svoju kulturno-civilizacijsku misiju obavila na najbolji moguæi naèin.. dok se 1913.govinu do 1910. Štampajuæi djela latinicom.. Štamparija je pored monografskih i periodiènih publikacija štampala i sve vrste tiskanica (pogotovo trgovaèkih) i vrlo uspješno obavljala sve knjigovezaèke poslove zahvaljujuæi sopstvenoj savremeno opremljenoj knjigoveznici. èime je ostvarila nade i ciljeve svojih pokretaèa i osnivaèa. godine u Islamskoj dionièkoj štampariji štampa se Biser: list za širenje prosvjete meðu Muslimanima u Bosni i Hercegovini.1918. 1911. Imajuæi u vidu nedovoljno visok obrazovni stupanj bosanskohercegovaèkog stanovništva i znatan procenat nepismenih. This idea gained in importance when 225 . a u 1915. godini sve do 1913. godinu. takoðer djelomièno štampan je Novi musavat. godini. I 1911. The Establishment and Work of Islamic Printing Shop Ltd. U 1914. godine javljaju se dva nova naslova. godine. èemu su vjerovano razlog ratne prilike. èiji podnaslov u potpunosti odgovara i èitavom programskom opredjeljenju Štamparije u proteklom periodu. Glas slobode: organ socijalno-demokratske stranke Bosne i Hercegovine jedini je novi periodièni naslov štampan u 1909.1912. Tokom 1916. In Sarajevo Between 1905 and 1918 The idea on the establishment of Islamic Printing Shop as an institution could be traced from the end of the Ottoman period and the emergence of Mehmed Šaæir Kurtæehajiæ. godine ne štampa ni jedan novi naslov periodike. æirilicom i arabicom.

out of which number 100 were monographs and more than 20 periodical ones.the Behar magazine was founded (1900-1910). with Adem-aga Mešiæ as the Chairman of the Company's Assembly. Muslimanska svijest /Moslem Awareness/ etc. Tarik /TariqChronogram/. In this way. the Islamic Printing Shop did its cultural and civilization mission in the best way possible. it fulfilled the hopes and goals of its instigators and founders. 1905. Sejfudin Kemura. such as Safvet-beg Bašagiæ. The Moslem intellectuals. which happens to be the topic of this paper. Gajret. Šemsudin Sarajliæ. 1904 as a stockholding company. Having taken into account the low educational level among the population of Bosnia and Herzegovina and the high percentage of the illiterate people. The eminent Bosniak names. as well as to print publications in Bosnian and in oriental languages. The Islamic Printing Shop was supposed to become an institution that would enable a general cultural revival of /Bosnian/ Moslems. cultural and other prominent public figures gathered around this idea. 226 . During the first 14 years of its activities. Its activity was exclusively directed towards printing business although it has had publishing as a part of its program orientation. The Islamic Printing Shop was established on September 16. The official opening ceremony took place on July 10. Bosanska vila /Bosnian Fairy/. One should mention Bosansko-hercegovaèki glasnik /Bosnian and Herzegovinian Herald/. Hifzi Bjelevac and others printed their works in this printing shop. the Printing Shop produced 120 publications.

To je pothranjivalo iluzije o privremenom karakteru nove vlasti i povratku na stanje prije 1878. To je rezultiralo sve dubljim povlaèenjem u sebe. više ili manje. Proces udruživanja kao novi i viši oblik društvenog života koji je nametao novi duh vremena poslije 1879. bili nepovjerljivi i vrlo rezervisani. Muslimani su prema ovim neoèekivanim krupnim promjenama. Prilagoðavanje pojedinih socijalnih grupa i èitavih naroda novonastalim uslovima teklo je . Na sve novine koje se javljaju kao posljedica modernog evropskog naèina života gledano je kao na ustupak zapadnim obièajima i odbacivane su kao nespojive sa islamom kao religijom i viševjekovnom tradicijom. izražavanjem prezira prema novoj vlasti i odbojnosti prema sistemu koji je ta vlast donosila. Nagli prodor savremenog naèina proizvodnje i uspostavljanja kapitalistièkih društvenih odnosa izazvalo je osjetne i korjenite promjene u svim oblastima života. navika i shvatanja. godine bila pod nominalnim suverenitetom sultana. materijalnim i politièkim sferama koje su ih èvrstim nitima. godine predstavljala je prelomni dogaðaj sa dalekosežnim posljedicama na njen dalji historijski razvitak.Ibrahim Kemura MUSLIMANSKA KULTURNO-PROSVJETNA DRUŠTVA Austrougarska okupacija Bosne i Hercegovine 1878. vezivali za orijentalno-islamsku civilizaciju. sve do 1908. odnosno predstavljala. Optereæenje koje je u znatnoj mjeri uticalo da se proces prilagoðavanja novim prilikama usporava ležao je i u državnopravnom položaju Bosne i Hercegovine.osobenim putevima i neravnomjerno. pa je stoga i njihov put prilagoðavanja bio spor i skopèan s velikim teškoæama. koja je i dalje.g. prvenstveno putem religije. Tim procesima bili su. godine nastupa svojevrstan preobražaj cjelokupne zateèene civilizacije u Bosni i Hercegovini. To se posebno odnosilo na Muslimane.s obzirom na neujednaèenost njihovih tradicija i drugih historijskih naslijeða . štoviše i pokidane. a prodori uticaja i tekovina zapadnoevropske civilizacije naglo pojaèani. Austrougarskom okupacijom te veze su oslabljene. godine. koji su tokom stoljeæa osmanske vladavine živjeli u duhovnim. tako da poslije 1878. koje su osporavale i rušile dotadašnji ustaljeni sistem društvenog života. èime su Muslimani sami sebe lišavali moguænosti aktivnog ukljuèivanja u savremene tokove. zahvaæeni svi slojevi bosanskohercegovaèkog stanovništva. odvijao se u muslimanskoj sre227 .

a u cilju njihovog bržeg prilagoðavanja novostvorenim uslovima.. Muhamedovska èitaonica. 1960. str.5 Djelatnost èitaonica dopunjuje se i proširuje osnivanjem društava i udruženja socijalno-humanog i drugog karaktera. Muhsin Rizviæ. Brèkom (1898. Muslimaska èitaonica. Knjiga I. XI/1888. koja su sve do 1903. trgovaèka. 2-3. Sarajevo pod austrougarskom upravom 1878. a kasnije æe njihov broj znatno porasti. godine u novoj zgradi na Bendbaši. Sarajevo. Prozoru (1898. Sliène institucije osnivaju se kasnije i u drugim mjestima Bosne i Hercegovine: Banjaluci (1890). jedine kulturno-prosvjetne ustanove Muslimana.1 Èitaonica je imala 140 èlanova i priruènu biblioteku. 1973. str. 277. U èitaonici su držana predavanja iz kulturne i politièke historije Bosne i voðeni razgovori o znaèajnim pitanjima politièke prirode kojima su pored uglednih Muslimana prisustvovali kao gosti i predstavnici vlasti. 415. 122. Koristeæi afinitet Muslimana prema èitaonicama.). a sagraðena je u orijentalnom stilu o trošku mearif -sanduka.. Sarajevski list. kao prvo društvo ove namjene. te æe do 1911. str.. biti osnovano 116 ovakvih ustanova. Izdanje Muzeja grada Sarajeva. U periodu do 1903. U tom pogledu znaèajnu ulogu odigrale su èitaonice (kiraethane) s obzirom na njihovu tradiciju meðu muslimanskim stanovništvom i kao takve predstavljale su najpodesniju formu okupljanja i razvijanja društvenog života. Kruševac.77. do osnivanja Gajreta. Isto. 36. 228 . Ðorðe Pejanoviæ. odigrala i znaèajnu ulogu u propagiranju obrazovanja na osnovama koegzistencije orijentalistièke tradicije i novog zapadnjaèkog smjera. T. Todor Kruševac. godine. str. kasina. 2. 1. omladinska. Èitaonica je otvorena 19. podignutoj specijalno za tu svrhu. Kulturno-prosvjetna i socijalna društva u Bosni i Hercegovini za vreme austrijske vladavine. na inicijativu oportunistièki raspoloženih intelektualaca. Tuzli (1891. Tu svoju obrazovnu i kulturnoprosvjetnu funkciju èitaonice i srodne joj ustanove (kao što su: klubovi.). 4. osnovana je u Sarajevu. pored uticaja na formiranje njihovog kulturnog i politièkog mnijenja. str. 5.2 Ona je postala stjecište i centar okupljanja muslimanske inteligencije i istaknutih muslimanskih javnih i politièkih liènosti. 17..dini postupno.VII 1888.4 Sa osnivanjem ove èitaonice kao posebne muslimanske institucije otpoèinje proces kulturno-prosvjetnog pa donekle i politièkog udruživanja Muslimana.3 Ova èitaonica je kao prvi oblik modernog udruživanja Muslimana. koji je pored osnovnog. godine osnovano je 13 èitaonica. Sarajevo 1930. dobrotvorna i ina društva) ispunjavale su programom svoga djelovanja. uslovno reèeno.X 1888. predstavljala.-1918. zanatlijska. 3. ANUBiH.) i drugim. Sarajevo. Književno stvaranje muslimanskih pisaca u Bosnii Hercegovini u doba austrougarske vladavine.

doprinosilo je i vodilo izolovanju i otuðenju inteligencije od širokih muslimanskih slojeva. èitaonice i slièna društva djelomièno su dopunjavali njegov rad i na taj naèin èinili organsku cjelinu s njim u pogledu obrazovanja i kulturnog uzdizanja Muslimana. prihvatanje austrougarske okupacije kao trajnog rješenja i u tim okvirima traženje moguænosti za djelatnost koja je imala za cilj evropeiziranje Muslimana putem školovanja na osnovama zapadne pismenosti. Podršku programskom djelovanju Gajreta u njegovim naporima na planu školovanja omladine. Präs. Sarajevo.obuhvatao i držanje popularnih predavanja. Meðutim. Mustafa Imamoviæ. 229 . Bez obzira na to koliko realno bilo 6.7 U tim nastojanjima djelatnost inteligencije odvijala se sopstvenim putem. sakupljanja dobrovoljnih priloga i na druge naèine. stoljeæa obilježena je pojavom prve generacije muslimanske inteligencije školovane u evropskom duhu. str. 5214/23. rad na suzbijanju nepismenosti.. Posljednja decenija 19. Maximilian Braun o poèecima evropeizacije u književnosti bosanskih Muslimana. preuzela je na sebe težak zadatak da muslimanski narod upozna i približi toj civilizaciji i njenim vrednotama i utièe na njeno prihvatanje i usvajanje uz istovremeno oèuvanje slavenskoislamskih životnih shvatanja. Ta malobrojna muslimanska inteligencija koja je svoja znanja sticala u školama modernog tipa i koja je imala prilike da se upozna sa zapadnom civilizacijom i njenim moguænostima. Njihovim istupanjem na politièku i kulturnu pozornicu otvaraju se znaèajni procesi društveno-kulturnog preobražaja Muslimana u Bosni i Hercegovini. a koji su ostvarivani putem zabava. . jasno preciziraju njeni ciljevi. Osim toga zadatak èitaonice se ogledao i u "pripravljanju nepismenih èlanova za pisanje i èitanje.6 I nakon osnivanja Gajreta. Zemaljska vlada.Arhiv Bosne i Hercegovine. èitaonice i druga društva su davali i ustupanjem jednog dijela svojih prihoda Gajretu. odobrenim 1906. To se postizalo èitanjem pouènih i politièkih dnevnih listova kao i popularnih i struènih djela. prireðivanje zabava i slièno. koji su se sastojali u podizanju prosvjetnog i kulturnog nivoa èlanova. 1978. Pri tome je inteligencija isticala da Muslimani imaju sve uslove za svoj svestrani društveno-politièki i kulturni razvitak u okvirima Monarhije. stavljajuæi kao svoj prvenstveni zadatak rad na kulturnom. po moguænosti da ih upuæuje i u druge lijepe nauke raznim predavanjima i daje zabave u èitaonièke i razlièite dobrotvorne svrhe". ANUBiH. 104. ekonomskom i privrednom podizanju Muslimana i njihovom bržem integrisanju u tokove savremene zapadne civilizacije. godine. 7. prvog kulturno-prosvjetnog društva Muslimana. koji su odbijali da prihvate takva rješenja. Tako se u Pravilima Muslimanske èitaonice u Tešnju.

znatan dio muslimanske inteligencije svojom egzistencijalnom zavisnošæu od režima u èijem je aparatu nalazila zaposlenje rezultiralo je i njenim lojalnim odnosom i saradnjom sa režimom. osnivanjem Gajreta i nizom drugih akcija. Autonomni pokret Muslimana za vrijeme austrougarske uprave u Bosni i Hercegovini. djelovanje inteligencije u toj poèetnoj fazi biti ogranièeno na prilièno uzak krug. godine i na to koliko se èinilo racionalno rješenje koje je inteligencija zagovarala i nudila. Svakako da je takvom raspoloženju prema inteligenciji doprinosio i sam njen stav prema autonomnom pokretu. a u tom pravcu je bila jednim dijelom usmjerena djelatnost inteligencije. koja je u veæini bila prohrvatski orijentisana. 1980. Najistaknutiji predstavnici te generacije bili su dr. Nusret Šehiæ. A opšte raspoloženje naroda upravo se ispoljavalo u mržnji. preziru i nepovjerenju prema svemu što je poticalo od okupatora. a time približavanja i ukljuèivanja Muslimana u savremene tokove nisu ostali bez rezultata.8 Meðutim. 230 . str. koje su bile rezultat nastojanja i djelovanja te prve generacije muslimanskih intelektualaca obrazovanih u evropskom duhu. a kome se inteligencija gotovo u potpunosti suprotstavila. koji je naroèito u poèetku bio izrazito neprijateljski raspoložen prema prihvatanju tekovina modernog evropskog razvitka i svakog približavanja Muslimana novim tekovinama. podrazumijevalo mirenje i prihvatanje okupatora koji se identifikovao sa nosiocem te civilizacije. Edhem Muladbiæ. To je.sagledavanje situacije u kojoj su se Muslimani našli nakon okupacije 1878. uz koga je pristajao najveæi dio Muslimana. djelovala je odbojno na muslimansku inteligenciju. što je u datim okolnostima bila neminovnost opstanaka Muslimana. koja je polazila od toga da je stanje stvoreno okupacijom provizorij i iluzijama o konstruktivnoj ulozi Turske i ponovnoj uspostavi njene vlasti u Bosni i Hercegovini. što æe u krajnjoj liniji i pored postignutih rezultata. To je svakako bitno uticalo da se takvo neraspoloženje i nepovjerenje prenese i na zagovornike takve politike i usmjeravanja. prije svega. Safvet-beg Bašagiæ. Osman Nuri 8. Vidniji uspjesi oznaèeni su pokretanjem lista Behar. 377-384. bila su krajnje nepopularna. Svjetlost. Sarajevo.. Preorijentacija i usmjeravanje ka zapadnoj kulturi i civilizaciji. koji se izražavao u njegovoj politièkoj strategiji. inteligencija je bila nezadovoljna i programom autonomnog pokreta. njen rad nailazio je u svakom sluèaju na velike otpore i s poteškoæama je prihvatan od najširih slojeva. iako bez šire podrške. napori inteligencije na planu prosvjeæivanja i obrazovanja. srpsko-muslimanska politièka saradnja ostvarena u toku autonomne borbe. Više razloga je uticalo na takav njen stav: konzervativizam voðstva muslimanskog autonomnog pokreta.

Sarajevo 1971. Behar. Tako je i prvi predsjednik Gajreta bio dr Safvet-beg Bašagiæ.9 I osnivanje Gajreta.-1941. koji se temeljio i razvijao u nastojanjima oko buðenja njihove svijesti o slavenskom porijeklu. èime zapravo poèinje kulturni pokret bosanskohercegovaèih Muslimana. 10. Ibrahim Kemura. Rezultat takve orijentacije društva sadržan je u èinjenici da je u prvoj fazi ovoga djelovanja do 1914. književno-historijska monografija. . 1986. str. Uloga "Gajreta" u društvenom životu Muslimana Bosne i Hercegovine (1903. može se smatrati nastavkom Beharove akcije s obzirom na njegove programske stavove koje je zastupao o potrebi obrazovanja. izuèavanje modernih zanata i slièno.o neophodnosti ukljuèivanja Muslimana u zapadnoevropski civilizacijski krug .Hadžiæ i drugi. uz prihvatanje i prožimanje sa tekovinama zapadne civilizacije. kao i na liènosti koje su se angažovale u osnivanju Gajreta. a pripadale su istom krugu kulturnih radnika pokretaèa Behara. Prvo znaèajno ostvarenje koje je realizovao Bašagiæev intelektualni krug bilo je pokretanje èasopisa Behar. on je ipak pomagao i školovanje teološkog kadra dodjeljivanjem stipendija uèenicima Šer9. 12. jednnog od najrazvijenijih muslimanskih kulturno-prosvjetnih organizacija u Bosni i Hercegovini. godine društvo Gajret potpuno ili djelomièno omoguæilo školovanje preko 500 uèenika na srednjim školama i fakultetima. str.. u kojoj se imperativno nametalo prihvatanje savremenog obrazovanja omladine. društva za pomoganje siromašnih uèenika na srednjim i višim školama. godine predstavljalo je trajnije opredjeljenje Muslimana u smislu orijentacije prema usvajanju tekovina zapadnoevropske kulture i civilizacije.i osnivanje Gajreta. Veselin Masleša. Sarajevo. imalo je za cilj da taj proces prilagoðavanja i prihvatanja novih vrednota pospješi i uèini bezbolnijim. 103-121. U skladu sa naèelima koje je zastupala ova muslimanska inteligencija . Stoga je u mnogostrukoj aktivnosti Gajreta prioritet nesumnjivo pripadao ispunjavanju zadataka u pravcu modernog školovanja Muslimana na svim stepenima obrazovnih institucija ukljuèujuæi i Univerzitete.10 Iako je Gajret i po svom programu i ciljevima bio prvenstveno zainteresovan za formiranje inteligencije evropskog profila. ali uz oèuvanje vrijednosti muslimanske kulture kao bitne odrednice njihove posebnosti. Muhsin Rizviæ. Te zadatke na formiranju graðanske inteligencije Gajret je ostvarivao putem stipendiranja srednjoškolske i univerzitetske omladine. prevladavanje konzervativnih shvatanja i jedno perspektivnije sagledavanje buduænosti. 231 .). Pozitivno izjašnjavanje u korist osnivanja Gajreta 1903. Svjetlost.

13 I ostale višestruke aktivnosti Gajreta potvrðuju da se uticaj ovog društva nije ogranièavao samo na njegovo èlanstvo. str. Isto 13. "Prosvjeta" i "Napredak". Isto 12. koji je tokom svoje prve serije izlaženja 1907. Osnivanje Gajreta podsticajno je djelovalo na dalji proces kulturnoprosvjetnog udruživanja Muslimana. èasopis Gajret se svojom programskom orijentacijom naslanjanja na vlastite tradicionalne duhovne vrijednosti i uz istovremeno akceptiranje pozitivnih tekovina zapadne kulture i civilizacije. dr Murat Sariæ i Avdo Sumbul. Posebno znaèajnu ulogu na tom planu odigrao je èasopis Gajret. 232 . zabave i drugi oblici rada. Uz zadržavanje muslimanskog obilježja kao osnovne odrednice. Angažovanje Gajreta na pomaganju teološkog pravca bilo je motivisano neophodnim potrebama za stvaranjem savremenog vjerskog kadra. Ostvarivanje šireg uticaja izvan okvira svoje organizacije Gajret je postizao razvijanjem aktivnosti putem kojih su se propagirale i širile njihove ideje prosvjetiteljskog i kulturnog preporoda. iako u manjem obimu.ijatske sudaèke škole i studentima na teološkim fakultetima u Carigradu i Kairu. što je u krajnjoj liniji olakšavalo i "Gajretovu" misiju kulturnog i prosvjetnog rada u širim slojevima.12 Kao i druga tadašnja vodeæa kulturno-prosvjetna društva u Bosni i Hercegovini. programska orijentacija i kulturna potencija Gajreta tokom prve faze njegovog izlaženja. 122-130. u znatnoj mjeri doprinosilo bržem ukljuèivanju Muslimana u savremene procese kapitalistièkog naèina proizvodnje. usmjeravanjem i forsiranjem izuèavanja i pohaðanja za ono vrijeme perspektivnih i modernih zanata. svrstavao u red istaknutih književnih listova toga doba. Isto. èitaonice. prije svega njegov èasopis i kalendari.11 I na privrednom planu društvo Gajret je. godine doprinosio i formiranju muslimanske èitalaèke publike. što se konkretizovalo pojavom novih kulturnih i prosvjetnih društava kao što su: društvo Muslimana 11. U tom periodu èasopis su ureðivali Edhem Mulabdiæ. U toj funkciji pored navedenog. U kulturnom i prosvjetnom obrazovanju Muslimana istaknutu funkciju vršila su "Gajretova" izdanja. rad na širenju pismenosti. Mustajbeg Halilbašiæ. Osman Ðikiæ. nego je imao širi dijapazon što se izražavalo kako konceptom njegovog programa tako i brojnošæu uèesnika u njegovom sprovoðenju. bila su njegova predavanja.-1914. i Gajret je razvijao izdavaèku djelatnost u kojoj se oèitovala socijalna priroda.

XVII/1907. koji je radio na osnivanju omladinskog društva pod istim imenom i sa sliènom svrhom. godine kao protuteža "Zvijezdi". blagajnik Mustafa-ef. Društvo beèkih akademièara "Zvijezda" osnovano je 20. 6. Svoje programe i stavove društvo "Svijest" iznijelo je u nizu èlanaka štampanih u brošuri "Našem narodu". Bošnjak. Proglas Muslimanske akademske omladine u Beèu od 1907. Bošnjak. 18. 336. Alija Bubiæ. 1. prije svega. Hamdija Karamehmedoviæ i hfz. XVII/1907. 16. Prvi predsjednik bio je dr Safvet-beg Bašagiæ. potpretsjednika Abdurezak Dizdareviæ. 17.12.XI 1907. Šuærija Alagiæ. godine. "Imamskomualimsko društvo BiH" i drugih. februara 1904.. XIV/1904. 15.19 Kulturno-sportsko društvo "El-Kamer" osnovano je u junu 1904.oktobra 1907. tajnik Sulejman-ef. 4. Nakladom Muhamed-age Bajraktareviæa. 45.akademièara "Zvijezda"..1907. Omer Ibrahimbegoviæ. Bièakèiæ.-5. Prilozi Instituta za historiju u Sarajevu. Pravila "Zvijezde". 19. Behar. 5/1904.20 Bliskost ovih društava sa "Gajretom". godine. U pozivu Muslimanima BiH povodom osnivanja društva. 1908. 17.-5. 233 . 49-50.15 Prvi predsjednik društva bio je Muhamed-beg Dubravèiæ. Ibrahim Kemura. XIV/1904. Za pretsjednika društva izabran je Abdulah-beg Bukvica. godine. društva napredne islamske mladeži "Svijest". na društvenim sastancima na kojima su èlanovi držali predavanja iz aktuelne ili struène tematike.17 Pravilima društva projicirana je njegova programska i društveno-kulturna uloga. br.14 U pravilima "Zvijeze" je naglašeno da je zadatak društva "podizanje duševnog obrazovanja" njenih èlanova. Ovo društvo nastalo je istupom iz "Zvijezde" dijela akademièara koji se nisu slagali sa njenom politièko-nacionalnom orijentacijom.. Osman Dusinoviæ. a u prvi odbor ušli su: Atif Hadžikadiæ.16 Društvo napredne islamske omladine "Svijest" u Beèu osnovano je 31. Heæimoviæ. str. Mustafa Denišliæ. Abdulah-beg Bukvica. potpredsjednik Husein Biser. "Muslimanskog kluba". 18. predavanja i tsl. 7. Muhamed Bajraktareviæ i Abdurahman Reizoviæ. 16. Ejub Mujezinoviæ. Bošnjak. 20. Omer Cepiæ. Behar. III 1904.18 Aktivnost "Svijesti" ispoljavala se. 10. iznešen je historijat nastanka te pobude i svrha osnivanja. Bošnjak. Sarajevo.. Davanjem novostvorenom društvu ime "Zvijezda" željela se obilježiti usmena na zaslužnog kulturnog radnika Ibrahima Repovca. XIII/1977. 19. 10. br. 59-60. 15. kulturno-sportskog društva "El-Kamer". èlanovi: Mehmed Spaho. 5/1904. a odbornici bez funkcije Edhem Mulabdiæ i Mustajbeg Halilbašiæ. Našem narodu. pored programske orijentaci14.VI 1904. što se postiže održavanjem sastanaka.

This history was all in transformation and alteration from the Oriental and Islamic civilization to the Western 21. 234 . which was established in 1903 in Sarajevo. Ta povezanost je vidno naglašena. Safvet-beg Bašagiæ. primjerice kod osnivanja "Zvijezde" 20. The establishment of the Gajret Society meant an exceptional trial of the Moslem awareness and one of the most notable crossroads in the more recent history of the Moslems. For quite some time these were the only institutions of cultural and educational character in Bosnia and Herzegovina until the emergence of the Gajret Society.je. uz žarke zrake našeg Gajreta i naše "Zvijezde" zasja na našem obzorju"21. a još više potvrðena Pravilima kojima je predviðeno da imovina društva po njihovom raspuštanju pripada Gajretu. The Moslems were particularly exposed to these processes. they were forced to adjust and become involved into the contemporary trends and currents of the Western European civilization. Sva ova društva sa "Gajretom" u središtu sastavni su dio jedinstvenog kulturno-prosvjetnog pokreta Muslimana prvih decenija 20. Isto. Edhem Mulabdiæ. ili kod "El-Kamera". The first beginnings of the modern alliance of Moslems took form of reading rooms as the most suitable and most acceptable ways for the Moslems. The Muslim cultural and educational associations The alteration of social and political relations having been caused by the Austro-Hungarian occupation of Bosnia and Herzegovina in 1878 led to a number of important changes in all areas of life. The establishment of the Gajret Society came as a result of activities and endeavors by the first generation of Moslem intellectuals who have been educated in the European spirit. stoljeæa koji je u svojim osnovnim smjernicama ispunjavao zadatke na kulturno prosvjetnom i društvenom preobražaju Muslimana. bilo kao inicijatora ili indikrektno kao onih koji su omoguæili uslove za njihovo formiranje. vidljiva je i po direktnoj angažovanosti kruga oko Bašagiæa. Under the new conditions. Osman Nuri Hadžiæ and others. The most prominent representatives of this generation were Dr. februara na godišnjicu osnutka Gajreta. They were instigators and promoters of all cultural activities at the beginning of 20th century.

This function was attained through the number of activities. the Gajret Society had a wide influence in the larger Moslem environment. Although its basic function was to create the Moslem intelligentsia through the process of education of young people in secondary schools and at University levels. 235 . the Moslem Club. It developed activities that were meant to achieve the cultural and educational transformation of the Moslem people. Cultural and Sports Club "El-Kamer". The Imams Muallimin Society of Bosnia and Herzegovina and others. respectively. the new cultural and educational societies emerged. with the Gajret in the center made a unique cultural and educational movement of the Moslems in the first decades of 20th century. such as "Gajret's" publishing activities (a journal and calendars). All these societies. social gatherings and outings. These societies were: The Moslem Society of University Students "Zvijezda" /The Star/.European one. its popular public lectures. and a work to spread literacy (various types of literacy courses). These societies were somehow organically linked to the Gajret Society. reading rooms. The movement fulfilled the tasks on the cultural and educational transformation of the Moslems. In addition to the "Gajret's" activities. They followed and complemented its activity because their program goals were similar.

236 .

Omer A.austrougarske. ali je nesumnjivo i on dao odreðeni doprinos. To je period kraja prošloga stoljeæa kada se u kulturi zbivaju krupne promjene: postupno se napušta viševjekovna okrenutost istoènjaèkim formama i sižeima i prihvata se zapadni kulturni krug.dr Lamija Hadžiosmanoviæ ULOGA BISERA U KULTURNO-PROSVJETNOM UZDIZANJU MUSLIMANA Preporodni period u kulturi bosanskohercegovaèkih Muslimana uvjetovan je nizom vanjskih faktora.-13. Veæ je navedeno da se ovaj list javlja u vremenu kada nastaje zatišje u kulturnom i književnom životu.). list. koji je djelovao svega tri godine. èasopis. Mihrab Šukri Karišikoviæ. Husein Ðogo. nova štamparija. ali je isto tako bio naklonjen panislamizmu. Uredništvo naglašava da æe Biser biti "pouèno-zabavni list" koji æe iæi za tim da širi prosvjetu meðu Muslimanima. pa i 237 . Biser se javlja kao èetvrti po redu muslimanski èasopis od poèetka preporodnog perioda i razvija svoju djelatnost u vrijeme kad prestaje da izlazi Behar. Ovi procesi nisu jednoznaèni i brzi. Osnovna intencija lista naznaèena je u podnaslovu "List za širenje prosvjete meðu Muslimanima". Salih Bakamoviæ. jesu segmenti koji æe zajedno graditi ono što zovemo preporodom u kulturi bosanskohercegovaèkih Muslimana. ipak se on svojom programskom orijentacijom svrstao na dvoznaèan put. iz njih se stvara jedna specifièna kulturna tekovina koja nije ni istoèna ni zapadna. Slijedeæi takvu orijentaciju Biser postaje jedino glasilo iz koga se nije moglo ni nazrijeti da je rat na pomolu.. Biser zato ima i zadatak da animira i stvaraoce i èitaoce. i 1918. Baliæ. dakle u jednom kulturnom vakuumu. Jedan dio toga procesa ponio je na sebi i èasopis Biser. 1913.-14. s jedne strane bio je vrlo angažiran u isticanju autohtonosti bosanskohercegovaèkih Muslimana. okupljaju se oko Muhameda Bekira Kalajdžiæa u namjeri da pokrenu jedan list koji bi bio okrenut književnom i kulturnom stvaranju Muslimana Bosne i Hercegovine. nego susret tih dviju kultura. Abdurrezak Hivzi Bjelevac. kloneæi se politike. (1912. Grupa savremenih mostarskih intelektualaca: Muhamed Behliloviæ. odnosno zapadnog kulturno-civilizacijskog toka. Iako se Biser distancirao od politike u onom klasiènom smislu. On zapravo poèinje s dolaskom jedne nove politièke uprave . Svaka nova svjetovna škola.

168. Hivzi Muftiæ piše tekst pod naslovom: "Šta je naš cilj?" U odgovoru na ovo pitanje on navodi širenje vjere. 1. 238 . pravde. ipak je vidljiva Æatiæeva invencija u ureðivanju. Biser. donosiæe rasprave koje zasijecaju u islam i u naša životna pitanja i potrebe. Æatiæ je preuzeo uredništvo lista od osmog broja i taj Kalajdžiæev izbor ocijenjen je visoko. onaj poznatiji i bolji jeste vrijeme kad ga je ureðivao Musa Æazim Æatiæ (1878. arapske i strane literature (kod potonje. 8. List Biser štampaæe se latinicom. "Da æe Biser i nadalje ostati na visini lijepo ureðivanog pouèno-zabavnog lista. itd. str. Za dvije godine koliko je Æatiæ ureðivao ovaj èasopis. mnogo veliko i plemenito djelo propalo. Hivzi Muftiæ: Šta je naš cilj? Biser.panturcizmu. pa bili oni pouènog ili zabavnog sadržaja. svjedoèi sam književnièki glas našeg Æazima. 1912. Biser. zatim prijevode iz turske. uglavnom diktirao pravac. mnoga lijepa i plemenita ideja ugasila. Mostar. Zanimljivo je da bosanske Muslimane u nacionalnom smislu."3 U svakom sluèaju to je najzanimljiviji i najuspješniji period Bisera. Uredništvo Bisera: Rijeè . Mostar."2 Biser ima dva karakteristièna perioda svoga djelovanja: jedan. ukoliko se ne bude kosilo s programom lista). Meðu njima su posebno karakteristièni soneti kao forma koju Æatiæ prvi uvodi u muslimansku književnost. U listu je bilo mnogo zanimljivih prevoda. I. Panislamistièka njegova orijentacija bila je zapravo slijeðenje ideja koje su ustvari veæ tada bile u nestajanju. da se veæ jednom maknemo sa naše dosadašnje mrtve taèke gdje se je mnogo pero slomilo. 1.) i kada su u njegovom izdavaèkom odboru sjedili poznati i savremeni poslenici.dvije o pokrenuæu Bisera. kao vlasnik i izdavaè. Tako Biseru pripada èast da na svojim stranicama objavi jednu pjesnièku vrstu koju do tada nije poznavala muslimanska književnost. 1912. str. U prvom broju ovog èasopisa M. koji je sa svojih radova svuda u našoj domovni poznat i priznat. reda. razne pripovijesti iz našeg svakidašnjeg života.-13.13.1 Svoju programsku orijentaciju Biser je odredio ovako: "Biser æe gledati da probudi našu svijest. Iako Æatiæ nije do kraja bio samostalan jer mu je Muhamed Bekir Kalajdžiæ. 1. 3. Mostar. sakupljanjem narodnog blaga.1915. kao i prikaze iz stranih literatura. 2.-3. u njemu je objavio i dosta svojih pjesama. 1912. Æatiæ. neki su iz Æatiæevog pera. imenuje Bošnjacima. M. te æe donositi izabrane radove naših književnika u pjesmi i prozi. I. I. kao i razne dogaðaje iz islamske povijesti i islamskog svijeta. 1. napretka i tolerancije. suradnicima i pretplatnicima. ali i afirmaciju bosansko-muslimanske narodnosti. Uprava Bisera: Našim prijateljima.

koji se direktno miješa u ureðivaèku politiku. Uz to ovdje su našle mjesta narodne 4.jedan pjesnik i jedno vrijeme. Tada su iz redakcije istupili Husein Ðogo i Hivzi Bjelevac. Hazim Muftiæ. Æatiæ je u èestom sukobu sa vlasnikom Kalajdžiæem. Po Kalajdžiæevom nalogu u drugom godištu Biser se okreæe religijsko-islamskom duhu. Zato se ovaj list zalagao za okupljanje svih muslimanskih intelektualacapisaca na jednom zajednièkom poslu . Kalajdžiæ pokušava da se miješa u redakcijske poslove i daje direktive u pisanju. Zbog takvih svojih ideja i nastojanja.talentirani stvaralac i èovjek bogatog duha i širokih vidika. Sulejman Mursel. što ja svaki put kategorièki odbijam. Narušenog zdravlja Æatiæ uskoro napušta i Biser i Mostar da se više nikada ne vrati u njega. Osloboðenje. da ga "kulturno i prosvjetno podigne i ojaèa". te prijevodima prvenstveno iz turske i arapske literature. insistirao je na èasopisu koji bi bio progresivan u najširem znaèanju tog pojma. i Kalajdžiæa s druge. Hamdija Muliæ. Omer Zorabdiæ: Musa Æazim Æatiæ . Ovi odnosi daju se naslutiti i iz Æatiæevog pisma Avdi Karabegoviæu gdje veli: "Moram ti se izjadati. Biser je i dalje nastojao da njeguje one glavne književne i kulturno-prosvjetne tekovine Muslimana iz razdoblja njihovog osvajanja zapadne pismenosti. Izmeðu mene i redakcijskog odbora Bisera s jedne strane. "zbog tobože svoje vjerske indiferentnosti i rada na nacionalnom osvješæivanju muslimana". pripovijestima iz svakodnevnog života. Meðutim. Fehim Spaho. pa i konzervativne poglede. ali je Æatiæ i dalje ostao kao urednik."4 Jedan od drastiènijih sukoba izmeðu redakcije i vlasnika Bisera dogodio se kada je Kalajdžiæ insistirao da njegov list prenese iz Misbaha polemièke tekstove Sakiba Korkuta. Tako se na ovim stranicama susreæu imena: Safvet-beg Bašagiæ. 239 . pa se to kaže i u novom podnaslovu: "List za širenje islamske prosvjete. pa bi vrlo lahko moglo doæi do neizlaženja lista. Fejzulah Èavkiæ i drugi predstavnici mlade književne generacije.. 15210. nastojeæi da realizira svoje dosta uske. Husein Ðogo. XLVII. Osman Nuri Hadžiæ. njegov utjecaj osjetio se još neko vrijeme u Biseru.širenju prosvjete i kulture meðu Muslimanima. 28. Mirhab Šukri Kariškoviæ." Intencija èasopisa Biser bila je za muslimanski svijet postupno dovedena "kulturnom i prosvjetnom napretku". X 1990. Hivzi Bjelevac. Edhem Mulabdiæ. i izvuèe "iz onog mrtvila u kome se je nalazio". Šemsudin Sarajliæ. u kojima se napadaju muslimanski akademièari. Zato je on posebnu pažnju posvetio èlancima pouèno-zabavnog obilježja. nastale su nesuglasice povodom ureðivanja i pravca lista.

Svoju saradnju u Biseru opæenito Æatiæ završava pjesmom "Krvavi stihovi" objavljenoj u èetrnaestom broju drugog godišta. Dok su njegovi prethodnici Behar i Gajret insistirali na književnosti Zapada. naravno. Ovakav tematski okvir davao je za pravo onima koji su na stranicama Bisera našli panislamistièke ideje. Biser je prije svega bio književni èasopis. Mada je to vlasnik èasopisa negirao i insistirao na neutralnosti svoga lista. Šemsudin Sarajliæ. Nedžip Èardžiæ adaptaciju prièa o Ali-babi iz Hiljadu i jedne noæi i Nazif Resuloviæ dramu "Sloga". I inaèe dramski tekstovi u Biseru. Šemsudin Sarajliæ i Fadil Kurtagiæ. Abdurezak Hivzi Bjelevac i niz mlaðih neafirmiranih pisaca. Kroz dva godišta provlaèi se njegov roman "Pod drugim suncem". na stranciama ovog lista javljaju se: Hamdija Muliæ. U odabiru prevedenih djela Biser je uglavnom okrenut Istoku. samo po sebi nije znaèilo i panislamizam. ovdje je Husein Ðogo objavio farsu "Doktor Lacmanin". Hazim Muftiæ. Kao što je Æatiæ obilježio pjesnièki opus Bisera. Kratka komedija "Lukavi opanèar" nije predstavila Bjelevca uspješnim piscem kao što je to sluèaj sa njegovim romanima. što. On posebno insistira na turskoj poeziji i njegovi prijevodi 240 . Meðu proznim piscima. I ovaj roman. Æatiæ je objavio oko pedeset svojih pjesama i upravo u ovoj poeziji najvidljivija je spona orijentalno-islamskog civilizacijskog kruga i utjecaja savremenog jugoslavenskog i evropskog pjesništva. Na njegovim stranicama javilo se tridesetak pjesnièkih imena meðu kojima su najznaèajnija: Musa Æazim Æatiæ. Meðu dosad nepoznatim piscima. mada raznovrsni po žanru ne predstavljaju najviše domete muslimanske dramske književnosti. Uz navedeni roman Bjelavac je u Biseru objavio i "Hadžermeresov dnevnik". tako je u prozi Bjelevac najmarkantniji pisac. on se prirodom svoje koncepcije ipak svrstao na stranu pretežno islamske problemtike. oznaèava onu prekretnicu ka novoj književnoj orijentaciji. najznaèajniji trag ostavlja Nafija Sarajliæ. Pored Bjelevca. ponajviše turskoj literaturi. Na njegovoj poeziji najbolje se vidi onaj preporodni karakter koji nastupa u našoj književnosti. Tako je objavio i jedan cijeli roman.umotvorine. Biser nalazi probitaènijim za svoga èitaoca literaturu islamskog duha. Najveæu zaslugu za dobre prijevode u Biseru ima Æatiæ. odnosno prožimanju istoènjaèkog i zapadnog. te rasprave koje "zasijecaju u islam i u naša životna pitanja i potrebe" i obavještavaju o raznim dogaðajima "iz islamske povijesti i islamskog svijeta". kao što je to i Æatiæeva poezija. Biser je praktikovao objavljivanje obimnih djela i pripovijesti u nastavcima. Što se tièe proznih tekstova.

Hazim Muftiæ. To je vrijeme kada se rješava sudbina južnoslovenskih naroda. neposredno nakon završetka rata. nije u tome uspio vjerovatno i zbog objektivnih okolnosti. III. Æatiæ je prevodio i prozne tekstove. no skupna rada. 1. Anonim: S Urednièkog stola. Meðutim. godine. meðutim. Druga linija vrijednosti Bisera ostvarivala se mimo želje i koncep5. nesumnjivo je da bi se moralo dati odreðeno mjesto u Biseru. Hivzi Bjelevac. Vlasnik ovog lista Muhamed Bekir Kalajdžiæ od poèetka do kraja izlaženja lista se trudio da ga izluèi iz tekuæe politike i da se usredsredi na kulturni i prosvjetni angažman. Tako se on postupno gasi da bi skonèao s èetverobrojem koji nosi datum 1-15. I dalje u njemu saraðuju renomirana savremena imena: Šemsudin Sarajliæ. iako je djelovao u procesu posebnosti Muslimana. Kalajdžiæ pokušava da ponovo ispuni prazninu koja je nastupila u muslimanskoj novinskoèasopisnoj djelatnosti za vrijeme rata. Njegova primarna ideja bila je da se muslimansko stanovništvo probudi iz letargije i okrene napretku. Ako bi se htjelo izdvojiti mjesto èasopisa u ukupnim kulturnim i društvenim procesima prvih decenija ovog vijeka. To je uglavnom savremena poezija socijalne tematike. 1918. 16. a Biser se izdiže iznad toga i razumljivo je da gubi èitaoce i dah. zajednièke inicijative nije bilo niti je moglo biti iz jednostavnog razloga što nije bilo organa u kojem bi se izmjenjivale misli i okupljale sile. Jusuf Tanoviæ i drugi i taj dio u kome se oni javljaju može se ocijeniti uspješnim. Treæe se javlja 1918. str. U tim idejama."5 Iako je Kalajdžiæ nastojao da produži onu uspješnu liniju iz prva dva godišta.prepjevi su ono naljepše što je Biser objavio u prijevodnoj književnosti. Nekoliko prijevoda iz evropskih književnosti pripada manje poznatim autorima. Pored njega kao prevodilac iz istoènih književnosti javlja se jedino Salih Bakamoviæ. Biserova je ambicija da prekine ovu pogubnu stagnaciju i okupi sve naše kulturne radnike: feslije i saruklije. "Tu i tamo bilo je pojedinaènih glasova i poduzeæa. Hamdija Muliæ. stranice lista koje su posveæene životnoj tematici gube na svojoj vrijednosti jer se Kalajdžiæ i dalje kloni da u Biseru tematizira složene društveno-politièke procese. Hajdar Fazlagiæ. Nafija Sarajliæ. Sulejman Mursel. gladnim duhovnosti. 241 . On je èak izbjegavao ukljuèivanje u tada vrlo aktuelne rasprave o nacionalnom identitetu. Sarajevo. U posmatranju njegovog znaèaja zanimljive su dvije linije. mlaðe i starije. decembar. Kalajdžiæ je preferirao islam kao uzor. u teškim vremenima. Biser. Karakteristike Bisera koje smo naveli odnose se uglavnom na prva dva godišta.

The prominent contributors to Biser. 242 . His primary idea was to awaken the Moslem population from the lethargy and to turn it towards progress. Eminentni saradnici Bisera. Two lines can be seen when observing its importance: the owner of this journal. the Biser would. To je onaj period kada se i Istok i Zapad susreæu dajuæi novi kvalitet i novi izraz. Muhamed Bekir Kalajdžiæ. It was the period when the East and the West met having given the new quality and the new expression. among whom one should mention Æatiæ and Bjelevac in particular. This line of interchangeable intertwining did not end until our time. koji Muslimane Bosne i Hercegovine definitivno odvaja od istoènjaèkog duha u umjetnosti kao jedinog izvorišta i oslonca.cije Kalajdžiæa. without any doubt. He even avoided becoming involved in the contemporary quarrels about the national identity although he did work towards the process of seeing Moslems as a separate national entity. The Role of Biser in the Cultural and Educational Ascension of the Moslem People If one should single out the place of periodicals in the overall cultural and social processes in the first decades of this century. However. earn a rather high place. The other line of Biser's value took place even without the wish and concept of Kalajdžiæ himself. Ta linija prožimanja i preplitanja nije prestala do današnjih dana. tried to get his newspapers out of politics from the very beginning of its publication and to focus on the cultural and educational matters. made this journal to feel more strongly the spirit of the time and the interim period during which the Moslems of Bosnia and Herzegovina finally became detached for the oriental spirit in arts as the only source of inspiration and its principal support. Kalajdžiæ preferred Islam in his notions as his ideal or model. meðu kojima posebno istièemo Æatiæa i Bjelevca uèinili su da se u ovom listu osjeti jaèe duh vremena i onaj prelazni period.

na našem tlu.Asim Peco MUSLIMANSKI NARODNI GOVORI I STANDARDIZACIJA NAŠEGA JEZIKA Ja æu ovom prilikom govoriti o dva problema iz naše historije i historije našega standardnog jezika. Znaèaj muslimanskih govora za standardizaciju srpskohrvatskog jezika. 2. a samim tim i u južnoslovenskoj jezièkoj zajednici. To su ovi problemi: 1. napisao da islamizacija nikako ne znaèi i deslovenizaciju isto onako kao što primanje hrišæanstva/kršæanstva nije za sobom povlaèilo takvu pojavu. neko kasnije. za naše Muslimane. dosta se pisalo. To jest. u posljednje vrijeme. nikome nije oduzimao njegovo iskonsko porijeklo. negdje. opet. Mislim da danas nema nijednoga slaviste koji to ne prihvata kao historijsku èinjenicu. Ja o tome ovdje ne bih želio da govorim. ni historijski. ne èine dio nekog drugog naroda koji je tu. niko nije imao vjersko obilježje koje danas ima. a koji su 243 . Svi su i dalje ostali èlanovi i južnoslovenske i sveslovenske zajednice. Upravo. znaèi. èine sastavni dio srpskohrvatske jezièke zajednice . a nikako. I jezièki i inaèe. ja sam znatno ranije. dio slovenskog biæa na ovim balkanskim prostorima. oni su. kao što nam je svima poznato.od svoga postanka do danas. O tome problemu. nije kidao niti sa širom genetskom zajednicom. Ovaj èin. drugaèije reèeno. Mjesto Muslimana u srpskohrvatskoj. a o njima je ovdje rijeè. ovim se nikako ne želi reæi da i meðu našim Muslimanima nema i onih koji po svome porijeklu nisu Sloveni. Drugo je pitanje zašto se to ponekada negira. Naravno. kada su naši daleki preci stizali na Balkan. To isto vrijedi i za onaj dio našega jezièkog biæa koji je primio islam. dolazak Turaka na Balkan uslovio je masovniju islamizaciju u našim krajevima. 1. ni u savremenom vremenu. iskonski. Jeste. Za mene je sada bitno da utvrdim kao historijsku istinu da su Muslimani srpskohrvatskog jezièkog podruèja sastavni dio južnoslovenske jezièke zajednice. A. ali je èinjenica da taj èin nikako nije izdvojio te islamizirane Slovene iz kruga svoje iskonske jezièke zajednice. Muslimani bosanskohercegovaèkog govornog podruèja. imao svoju upravnu vlast u nekoliko prošlih vjekova. na ovim prostorima primili neku od vjera u kojoj se danas nalaze: neko ranije. Svi su.

Bilal. poturica. isturèiti se i sl. Nije rijedak sluèaj da i njima naš jezik postaje maternji. Oni nikada. zašto bi onaj koji je primio vjeru posredstvom Turaka. Arnautoviæ. makar to bilo i u vrijeme kada je religija bila marginalna komponenta.se. zadržali mnoge obièaje svojih pradjedova i. Arnaut. Jer ako onaj ko je primio vjeru od Rimljana. nerijetko. svi pravoslavci . a na nekadašnje njihovo porijeklo još može da upuæuje njihovo prezime (Arap. može se sresti i danas na našem jezièkom podruèju. po pravilu. pripadnici islamske vjeroispovijesti nikako se nisu mogli identifikovati sa tim dvjema vjerama. nije postao Rimljanin. najveæi dio pripadnika islamske vjeroispovijesti izjasnio se kao Musliman. uklopili u naše Muslimane. Ali. Ova terminologija.Srbi. bar kada su u pitanju Muslimani.). Ja ovdje još ukazujem na neke nazive koji. ni kod nas.tvorbeni morfem-iæ: Firdusoviæ. Firdus. A onoga èasa kada je i pripadnicima islamske vjere priznata nacionalna posebnost. primili njene obièaje. A takav odgovor proisticao je iz saznanja da su. bar kada je u pitanju najšira muslimanska populacija. svi ovi nazivi plod su vjerskih razlika. ostao u krugu jezièke zajednice kojoj su pripadali i njegovi preci. ponavljam. Èak i iz pera onih koji bi morali luèiti Turke i Slovene. odnosno . nikada. Taj momenat jasno govori da je vrijeme uèinilo svoje. i koji bi morali znati da nije vjerska pripadnost osnovni i glavni elemenat nacionalnog biæa. nažalost. nisu postajali ono što 244 . bez obzira na vjeru. meðutim. poturèiti se. Arapoviæ. To su: Turèin. Istina. Pogotovo tamo gdje su i jedan i drugi i treæi ostali na matiènoj zemlji. postali sastavni njihov dio. a proces islamizacije obilježava se sa: turèiti se. Zbog svega tog smatram da je krajnje vrijeme da se napuste takvi nazivi i takva obilježja kada je rijeè o našim Muslimanima. a prije svega primili njen jezik kao svoj. Takvih sluèajeva nalazimo u svim našim narodima. iznad svega. Arapoviæ i sl. Izmeðu vjerske i nacionalne pripadnosti ne moraju postojati nikakve veze.nacijama. poturèenjak.Hrvati. a pošto je tu odluèujuæi bio religiozni momenat. bio je "neopredijeljen". nije postao Grk. èak. ako onaj ko je primio vjeru od Grka. sasvim drugaèija. svi katolici . i shvatanja. to nije sluèaj samo sa Muslimanima. pogotovo znak jednakosti. To. postao Turèin. da vjerska pripadnost odreðuje i nacionalnu pripadnost. tokom dužeg življenja u našoj sredini. sve do naših dana èesto su se lomila koplja oko pitanja: ko su naši Muslimani i kome oni pripadaju: da li Srbima ili Hrvatima? Odgovor na ovo pitanje. pa i tu se èesto javlja naše patronimsko obilježje . Bitno je da su se oni uklopili u našu društvenu zajednicu. prate naše Muslimane. Svakako. kada su u pitanju naši Muslimani. a da i ne govorimo šire. Istina je.

èinjenica je da su naši ljudi i strancima nametali upravo naš jezik za meðusobno sporazumijevanje. znaèajno. pa im nije teško slijediti i na turskom. Ovo.. i u sluèajevima kada su se naši ljudi nalazili na tuðim jezièkim prostorima. Uz to on kaže da je njegov narod. mene i strica Kunstmalera. Uz to.i nastavlja: ". Svuda je SH jezik bio i ostao jedino sredstvo za meðuljudsku komunikaciju. b) Skender Kulenoviæ. Koliko je naš èovjek. u poeziji poznat kao Hikmet. osim Muftije. to vrijedi za sve pripadnike islamske vjere na ovim našim prostorima. str. oni nisu. ispod teksta) . makar bio i iz turskog tabora. naši Muslimani.:"Taj naš Husrefbeg. Tu èitamo: ." 245 . visoko je cijenio jezik svojih predaka koji je. jer to djeluje uzvišenije. èak. bez obzira na sve okolnosti koje su pratile njihov život na ovim prostorima i u doba turske vladavine ovim krajevima. 1987. sposoban za svaku vrst pjesme. i Muslimana na ovim prostorima.. govore i ovi podaci: a) Arif-beg Rizvanbegoviæ. pa i u samoj Turskoj. još pet stotina godina turska vlast ovdje da je ostala.155) To su èinjenice koje potvrðuju svako ozbiljnije prodiranje u historiju i Bosne. ovi negdanji patareni govorili bi bosanski "(Podvukao A. ili bar prièu pjesme. koji niko ovdje ne zna.. Ne bih. najveæi pjesnik (isp. mi. Beograd.. I. drugaèije reèeno. niti su ikada prestajali biti ono što su im bili i preci.Od Allaha ko traži pomoæi. nudi u svojoj Ponornici neka razmišljanja o ovim problemima. 14.Patr. A kada su se naši ljudi našli u tuðini.im se pripisuje. Up. bez sumnje. što je. koji je živio u Carigradu. dao jedan kamen i jedan busen naše zemlje za sav onaj bursanski sultanski mermer i sevlije! Volio bih tamo èuti svakoga kera. to jest. nikada nisu stavljali znak jednakosti izmeðu sebe i Turaka. dobro je poznavao život naših Muslimana. uz to. To jest. spadao meðu odliène poznavaoce našega jezika. pa ni svoj jezik. a unuk Ali-paše Rizvanbegoviæa. veli. Pogotovo kasnije. Nauèna knjiga. takoðe.odgovara stric Selimbeg -. koji je. kao društvena zajednica. bosanski prevod ionako svi znaju napamet. Za to nam lijepih podataka nudi Skenderova Ponornica. oèevidno u nekoj svojoj misli . ostajao vjeran svome porijeklu i svojoj zemlji. Nauka mora polaziti od nauènih èinjenica a ne od legendi ili subjektivnih mišljenja pojedinaca.tako poèinje prevod na bosanski. o tome kod mene: Iz jezièke teorije i prakse. nego ovdje najglasnijeg mujezina. Reklo bi se do naših dana. a Muhamed-efendija uèi na turskom originalu. Neka Mevlud Pejgamberu prouèi . ni poslije dužeg boravka van rodne grude. zaboravljali svoj rodni kraj.. sinovi ovih prostora.

i svih drugih kontinenata. Za to nalazimo potvrdu i u Ponornici.:"Turkuše. i to prvenstveno kod naših Muslimana. Od štokavskih govora za njega znanju neki govori Crne Gore. govor Dubrovnika i govor Muslimana na cijelom našem jezièkom podruèju. muha=muva) kao i prirodom samoga govora. a to je za nas ovdje bitno. Od ranije se zna da se ovaj glas èuva u kajkavskim i æakavskim govorima. stotinu sam puta to èuo u obitelji: to je kod nas izraz krajnjeg gaðenja prema predstavnicima carevine koja je otišla. da se h èuva u razlièitim predjelima štokavskog narjeèja. mene iz mog išèupaše.). Otuda na našem tlu. a ovdje me umuhadžeriše.. dodati i èinjenicu da se naši Muslimani nisu nikada osjeæali Turcima. u svim govorima štokovskog narjeèja. Izuzeci su neznatni (Mrkoviæi u Crnoj Gori i Drežnica u Hercegovini). mišljah-mišljag i sl. Ova èinjenica. doðoh-doðok. Vrijedno je. neæe leæi u dušek. To je ljubav za zemlju koju ništa ne može da zamijeni. uz ovo. To je ona ljubav koju nam i danas potvrðuju naši iseljenici diljem Evrope. Up.. upihtijaše se. I leæi æu im u zemlju kao u otrov. 2. imala je uticaja i njegova fonetska priroda: zadnjonepèani i uz to konstriktiv. nazivaju ovdje Turkušom. imala je znatnog uticaja na njegovu sudbinu u našem jezièkom stan246 . naziv Turkuša za one koji su iz Turske. beli. Ali. muha-muva. ako je raèundžija ili ako je spužvast. Ðurðijancu. što može biti uslovljeno i pozicijom rijeèi (snahe=snaje."Turkuša" . 115) Bilo kakav komentar svemu ovome bio bi suvišan.da im je naših ljepotica! Ne dam.To je iskonska ljubav za rodni kraj. Oblijeæu mi oko kæeri ." A šta se podrazumijevalo pod nazivom Turkuša. A taj naziv nosi u sebi i dozu pejorativnosti. Èak i našeg èovjeka. Iz historije sh jezika se zna da je ovaj zadnjonepèani konstriktiv èinio sastavni dio našega glasovnog sistema do XVI vijeka kada se.. nek ovo dobro upamte!. Znaèaj muslimanskih govora za standardizaciju sh jezika a) Jedna od zajednièkih osobina govora naših Muslimana jeste i postojanost foneme h u njihovom konsonantizmu. sa Turkušom mi.znam dobro šta to znaèi. a to se osjeæanje najbolje izražava u tome što se takvog èovjeka gade i žene" (str. svakako. pa da im je kuæa sva od alema! Daæu je Jermeninu. govori Husrefbeg. Na sudbinu ovoga suglasnika u sh jeziku. snahesnaje. pihtijast.. sudbina foneme h nije ista u svim narjeèjima sh jezika niti. Vjerska spona nije mogla da otkloni mnoge druge razlike: od jezika do obièaja. pak. u najveæem dijelu štokovskih govora ili gubi ili se na njegovu mjestu javljaju neki drugi suglasnici (up. pisac nam prièa u sljedeæim redovima: .

na dubrovaèku govornu situaciju imala je uticaja i pisana rijeè koja je u Dubrovniku cvjetala kroz vjekove. oèuvali su ovaj suglasnik u svome glasovnom sistemu. i subina fonema h je nešto drugaèija. mogli su da izgovaraju i orah. Tamo gdje je islamizacija došla nešto kasnije. ako su izgovarali Allah.-1936. bilah. A upravo je takve oblike slušao u Dubrovniku. U jednom sluèaju èuvanje ovoga glasa u govoru u skladu je sa arhaiènošæu govora kao cjeline. masovnije. Istina. Uz nju i mnoge druge u kojima se h èesto javlja. I. zbog navedenih razloga. sve je to posljedica postojanosti ovoga glasa u muslimanskim govorima kao cjelini na sh jezièkom podruèju. po mome mišljenju. dolazio je sa strane. prihvatao je oblike sa izvršenim ijekavskim jotovanjem u sekv. dje>de. Svima nam je poznato da su sve molitve kod Muslimana na arapskom jeziku. doðoh i sl. sve do danas. Uz ovo vrijedno je ukazati i na sljedeæe: mada naša standardna norma iziskuje èuvanje foneme h u govornom i pisanom izrazu. Jer. To obrazlaže èinjenicom da se taj glas èuva u nekim govorima Crne Gore. III. Dovoljno se prisjetiti samo one molitve kojom poèinje svaki dobar posao (bismille: Bismilahi-r-Rahmani-r-Rahim) koja se bezbroj puta dnevno ponavlja. širiti na sh jezièkom tlu od XVI vijeka. 247 . Razlièiti su uzroènici koji su uticali na oèuvanje foneme h u govornoj rijeèi navedenih oblasti. taj se glas obièno èuva u pisanoj rijeèi. valah. odoh. te. znatnog uticaja. on napušta oblike sa ijekavskim jotovanjem i priklanja se oblicima sa oèuvanim skupinama tje>te. Èak ni visokoobrazovnih ljudi. oni koji su primili islam. Od tada do danas fonema h se piše u sh jeziku. Te molitve obiluju fonemom h.dardu. 3-8). U tome su najdosljedniji Muslimani.. jer ga oni. koje je izdao na Cetinju. XVI vijek. To vrijedi kako za naše urbane sredine tako i za govor našega sela. Bez sumnje. prirodno. Od 1839. tj. de. u Dubrovniku i po varošima Bosne. b) Vuk je sve do 1839. U Poslovicama. najdosljednije i èuvaju u svome govoru. To vrijedi kako za crnogorske govore tako i za dubrovaèki govor. tu je h bio postojan glas. ali ne uvijek tamo gdje mu je po etimologiji mjesto. on vraæa ovaj suglasnik u svoju pisanu rijeè. i tu se govor Muslimana odlikuje postojanošæu foneme h. Na sudbinu foneme h u govoru naših Muslimana. Historijski podaci nam govore da se islam poèeo. Upravo u to vrijeme. fonema h je poèela da se gubi iz našega jezika. æerati. Govorna rijeè tu ne poštuje jezièke normative. Vuk Karadžiæ napušta pisanje ovoga suglasnika u svojim gramatièkim radovima od 1818. naroèito u govoru onih koji su turskoga zakona (Skupljeni gramatièki i politièki spisi. Dakle. ako ne i presudni uticaj. Naime. pisao: ðevojka. 1896. Beograd. Ali. Evo na osnovu èega ja tako mislim.

Die Fahne.gospodski .a bili su mu potvrðeni i iz govora varošana Bosne. ðekojim mjestima. Vuk u ovome radu (a to je: Odgovor na Sitnice jezikoslovne G.govor južnoga narjeèja". signifer. gðe (ðe). godine) veæ piše skupine tje i dje (up. djeca. iljade ðece. djevojka. To je osobina koja se javlja u onim ijekavskim govorima Bosne u kojima nailazimo na još neke arhaizme. ovdje. Hadžiæa. svakako. festum bairam apud Turcas. Od tada ova osobina postaje jedna od odlika Vukove pisane rijeèi. ovðe.v. barjaktarski. c) Govor Muslimana. stidjeli. ondje. barjaèiæ (sve s. Razlozi za to nalaze se i u èinjenici da je ta osobina znaèila mnogo za stvaranje zajednièke sh jezièke norme. ðe. pl. barjaktar. postati i osobina književnog jezika ijekavskog izgovora. Do tada je. iako je taj oblik stariji od onoga sa izmijenjenim suglasnièkim skupinama tje. skupine . koji je objavljen u Beèu 1839. gdje. ali. Vuk primjeæuje da bi se za ovaj govor moglo reæi "da je varoški . da i to istaknem.. Naravno. ðekoja su velika slova i sl. onðe. ðekoje rijeèi. izgovor sekvence. nekakav drugi svetac osim pravoga barjama (pred kojim se posti) koji osobito praznuju hadžije". njegova ðeca. ðeca. æerati itd. tj. signum. svakako. J. viðeo.. vidjeti. nego se govori: djed. Tu je i: barjam. uticao je na našu standardnu jezièku normu i kada je u pitanju sudbina sugl." A pošto je to osobina govora varoši. To su primjeri tipa Bajram i bajrak. nije nikakav gospodski govor. ðevojka. barjaka. po mnogijem mjestima (kao npr. gen. u Vukovom Prvom srpskom bukvaru. tjerati itd. das Bairamsfest. a t u æ. naravno. Vuk omdah dodaje da ima govora u kojima nije došlo do ove glasovne promjene. barjamovati.u rijeèima orijentalnog porijekla. npr. 248 . on je prihvaæen za književni. leæeti. Dakle. Naime. Vuk pisao sve ove rijeèi sa jotovanim plozivima t i d (up. vidjeti. O tome kod Vuka èitamo sljedeæe: ". Istina. Svetiæa. hadžijnski barjam. nalazimo: bajrak. viðeti. htjelo).osobito po varošima” u kojima se ova (se) dva slova ne pretvaraju. Crnoj Gori i Boki) (pretvara se. ima govora u kojima se èuvaju neizmijenjene suglasnièke skupine dje i tje. djelo. ovdje. dje u æe i ðe. isti izvori kao i za h. što æe. ðed. voðe. tje i dje u primjerima tipa tjerati i djeca. koji je štampan u Beèu 1827. tu je i: barjamovanje.jr . M. To su govori dubrovaèki i u “Bosni .) d u ð. P. u Hercegovini. der Fahnenträger. ".). Pa. vrtjeti. U Rjeèniku Vuka Karadžiæa iz 1852. vræeti. saèuvana skupina tje i dje u navedenim primjerima. daju oblik kakav je mogao da ima svaki ijekavski govor do jotovanja. vidjeli smo. gdjekoje. A. tako i sve izvedene rijeèi: barjaktarev/barjaktarov.). vexillum.

Svakako.Matica srpska. Istina. za sve ovo bilo je presudno saznanje da su naši Muslimani sinovi ovoga tla i ovoga jezika. Jeste. Zagreb-Novi Sad.v. ovdje se mislilo na situaciju koju nalazimo u ekavskim govorima. To jest. Tako u Pravopisu srpskohrvatskog književnog jezika od A. Dikliæ (Svjetlost.Od Vuka je ovakav fonetski sklop prihvaæen kao književna norma.stavljen kao ispravan obli.). U Pravopisnom priruèniku. barjaèiæ.). I ovo nekoliko primjera jasno nam pokazuje koliko je živa rijeè naših Muslimana bila znaèajna za stabilizaciju srpskohrvatske jezièke norme. Tu imamo i: Bajraktareviæ. kada je u pitanju naziv muslimanskog praznika. uz napomenu i (obiènije) barjak. Svakako.) imamo: Bajram. Dakle: bajram (barjam). onda je bilo sasvim prirodno što se osluškivala i njihova govorna rijeè i što je upravo ta rijeè mogla imati odluèujuæu ulogu pri normiranju nekih fonetskih problema. Zagreb. ali: barjaèe. Beograd. oni su nudili. U Informatoru o savremenom književnom jeziku sa reènikom. Beliæa (Gece Kona. barjaktar i bajraktar. stavljena u zagradu. 1923. a jeste. a oni su tu upravo nudili one oblike koje nalazimo u govoru sredine iz koje su oni. U Pravopisu hrvatskoga ili srpskoga jezika od D. barjam (bajram). Bajram-namaz. uz napomenu "nije isto prezime kao Barjaktareviæ". bajraktarev. sa sekv. èiji su autori: Sv. da oni nemaju ni domovine ni otadžbine van ovih geografskih prostora i da je njihov maternji jezik bio i ostao samo ovaj kojim mi ovdje govorimo. barjaèiæ. a onaj sa sekv. A uz oblik Barjam stoji "ne nego Bajram". Boraniæa (deseto izdanje. i Boraniæ ima barjaèiæ. Tu je i bajrak. barjaèe (sve s.jr -. kao neknjiževni oblik. èinjenica je da su u novije vrijeme stasali i brojni kulturni poslanici iz redova naših Muslimana.stavljen je meðu zagrade. izvorna forma. Bajram". . i tu je samo barjak. M. da su se javili i istaknuti pisci iz tih redova. tu je izvorni oblik sa sekv. Barjam nalazi se "v. Tu je. po pravilu. Markoviæ. U Beliæevom Pravopisu iz 1950. Ajanoviæ i Zv.) imamo: barjak.v. stanje koje nalazimo danas 249 . imamo upravo obrnuto stanje kada je u pitanju ovaj muslimanski praznik. barjaktar. Kurban-bajram (ne barjam). tu se prihvata realno stanje ovoga glasovnog sklopa kako živi u govoru onih koji slave taj praznik. A kada je tako. -jr. bajramski uz: barjak i bajrak. znaèi. Dakle. Njihova rijeè nije se mogla mimoiæi kada su u pitanju ovi problemi. èiji su autori dr Asim Peco i dr Mitar Pešikan (Mlado pokolenje. Istina.) imamo samo: Bajram.) nalazimo: Bajram. 1951. uz: bajrak i barjak. U zajednièkom pravopisu našega jezika (Matica hrvatska . 1967. -rj. a s. Beograd. bajraktar. 1972. Sarajevo. nalazimo: Bajram. 1960. to jest.

7. Novi Sad-Zagreb. Sarajevo. 3-10. 1960. 1976. Naš jezik. Sarajevo. Beliæ: Osnovi istorije srpskohrvatskog jezika. 1964. v. Radovi Instituta za jezik i književnost. 10. Odjeljenje za jezik. knj. 2. str. SDZb XIV. Beograd.. Peco: Jedan aktuelan problem naše fonetike (izgovor i pisanje foneme h). Peco: Ikavskošæakavski govori zapadne Bosne. 90-95. Literatura: 1. BHDZb I. Matica srpska Matica hrvatska. Vuk Stef. za dj. maj 1974. Pregled. Beograd. knj. 6. god. Beograd. Odjeljenje za jezik. 5. knj. 8.kao ispravno i u našem jezièkom standardu. I. Svjetlost. LXIV. Èasopis za društvena pitanja. Beograd. XVIII. IV. Sarajevo. za h v. Radovi Instituta za jezik i književnost u Sarajevu. Sarajevo. 1896. Pravopis srpskohrvatskoga književnog jezika. g. Dr Muhamed Hadžijahiæ: Od tradicije do identiteta (Geneza nacionalnog pitanja bosanskih Muslimana). 483-509. 9. The first is the place of Moslems in the Serbo-Croat and with it in the Southern Slavic language community. str. 37. Ismet Smailoviæ: Glas h i njegove zamjene u savremenom srpskohrvatskom standardnom jeziku (prilog raspravi). 250 . 3. 4. knj. Fonetika. Peco: Govor istoène Hercegovine. A.. A. Hanka Glibanoviæ-Vajzoviæ: Glas h u rijeèima orijentalnog porijekla u savremenom standardnom srpskohrvatskom jeziku.III. The Moslem People's Speeches and the Standardization of Our Language This paper deals with two important issues from our history and the history of our language. 1975. Sarajevo 1981. Karadžiæ: Skupljeni gramatièki i polemièki spisi. 1960. A. Avdo Suæeska: Položaj bosanskih Muslimana u Osmanskoj državi. A. Ostali pravopisi i jezièki priruènici navode se u tekstu. III. str. 1971. tj. and the importance of the Moslem speeches for the standardization of Serbo-Croat language. str. 1974.

This sound was a constituent segment of our vocal system until 16th century when it started to disappear. have never put the mark of equalization between themselves and the Ottoman Turks. The contribution of Moslems to the standardization of Serbo-Croat language was both great and considerable. Our Moslems are sons and daughters of this soil and this language. One of the characteristic features in the speech of Moslems is a persistence of phoneme h in their consonantism. A question has been posed for a long time: who are our Moslems and to whom they belong to: whether to the Serbs or Croats? Different answers have been given. as the social community. 251 . and it comes as no surprise that their word has had a decisive role in the process of establishing norms of certain phonetic problems. or nations. It is obvious that the living word of Moslems was important for the stabilization of Serbo-Croat language norm. Even when they moved into other countries. or subjective individual opinions. It found its proper place later on in the standardization of Serbo-Croat language. from their beginning to the present day. they never renounced their origin and language. They also happen to be the constituent part of the Southern Slavic language community. A science should begin from the scientific facts and not from the legends. of course. This constrictive was kept intact in the speech of the Moslems. they are the primeval part of the Slavic being in these Balkan's lands. but they often offered with success their own language and culture to the others. Therefore. Our Moslems. but the members of Islamic faith could never identified themselves with the other two confessions.The Moslems of Bosnian and Herzegovinian speaking area comprise the constituent part of the Serbo-Croat language community.

252 .

pri tome ostavljajuæi po strani dijalektološka istraživanja zasnovana na konfiguraciono-geografskim elementima. folklorista. area i sl.Ahmet Kasumoviæ Slobodana Principa 20 75000 TUZLA BOSANSKOHERCEGOVAÈKI MUSLIMANI I NJIHOV JEZIK Dosadašnja nauèna istraživanja nedvojbeno pokazuju da je srpskohrvatski jezik. Povijest hrvatskog i srpskog jezika znatno je istražena. ili ih samo fragmentarno pominju: koliki su udjeli muslimanistike (u najširem smislu ove rijeèi) u baš tom srpskohrvatskom jeziku. pored lingvista i istorièara. to se i ne negira. pored pripadnosti nekolicini drugih naroda u Jugoslaviji i jezik Muslimana Jugoslavije.* Meðutim. Što æe pokazati rezultati takvih istraživanja. najveæi dio tih istraživanja ne iznose sve èinjenice. ostaje nam da vidimo. 2) Kao i svaki jezik i svaki narod tako i bosanskohercegovaèki Muslimani i njihov jezik imaju svoju historiju. i niza drugih nauènika a prije svih: etnologa. orijentalista. u korist istraživanja muslimanskih govornih izoglosa. 3) Aktuelni jezièki portret bosanskohercegovaèkih Muslimana daje nam znatan broj èinjenica koje ukazuju da se muslimanskim jezièkim doprinosima ne poklanja adekvatna pažnja. ali ono što je veæ sada sasvim sigurno moglo bi se sažeti u tri cjeline: 1) Jezik bosanskohercegovaèkih Muslimana neophodno je zasebno istražiti u kontekstu sveukupnog kulturnog i drugog bitka Muslimana. a za pojedine segmente možemo reæi da uopšte nisu istraženi. tako je i ovdje nužna znanstvena saradnja. arheologa. jezièka i etnološka povijest naših Muslimana nije dovoljno istražena.Bosanski jezik 253 . ili se ti doprinosi minimizira* . Kao i kod svih istraživanja kad su u pitanju drugi narodi. ali tu nemamo gotovo nikakav znaèajniji osvrt na udio Muslimana u formiranju i razvoju srpskohrvatskog jezika. hungarologa i drugih. Bez obzira kojoj cjelini ona pripadala i od kada je evidentna. Istina. Ovakva istraživanja bilo bi dobro uraditi i kod drugih naroda u BiH. Neophodni su nam rezultati njihovih pojedinaènih i zajednièkih studija. kao jezika muslimanskih književnih stvaralaca. ali se baš zbog toga danas u jezièkoj nauci osjeæaju potrebe za studijama o razvoju hrvatskosrpskog jezika kod Muslimana.

Bikodže. te njihovo dovoðenje u jedinstvenu ravan sa samim sobom. ne može kod drugog naroda u istom tom trenutku jednostavno odsustvovati. jezika u Jugoslaviji.1 Ono što je na jednom terenu kod jednog naroda sasvim uoèljivo.ju. nužno je istraživati govor od sela do sela. godine. Tabaci. ne bi se "izgubile" rijeèi: hanuma. kastile. muhalebija. kao i drugi 1. ganjak.3 S obzirom da Muslimani.. Za nas je znaèajno i to da kvestionare pravimo prema modelima srpskohrvatskog jezika na svim razinama.2 èime æe se postiæi dva cilja: a) utvrðivanje jezièkog identiteta pisca. kao i u odnos prema govorima drugih naroda a prije svih susjednim govorima. razlozima: ili toga nikada nije bilo. Jedan od uvjeta za to je snimanje muslimanskih govora (a ne govora: kotlina. polja i sl. klisura.. Ovome treba dodati i istraživanje jezika muslimanskih pisaca. meðusobno. dijalekatskog kompleksa (BiH dijalektološki zbornik. Vidi: Propis punktova bih. a nerijetko se i asimiliraju i prezentiraju kao neèije tuðe blago. pa se i sve što je u vezi s njim èinjenicama može pokazati. str. 365. i tek kad se geografski istraži teren prema toponimima.).. te na osnovu tako dobijenih rezultata utvrðivati jezièki portret užeg ili šireg lokaliteta (a posebno naroda). planina. 1979. U vezi s ovim posebno je vrijedno istaæi dosadašnje oblike snimanja terena: u gotovo èetrdeset sela sjeveroistoène i centralne Bosne. svjetskoj lingvistièkoj nauci odavno je jasno da je poželjno.). ili se kao jezièka jedinica potralo u korist neèega drugoga. b) utvrðivanje jezièkog identiteta materijala u kontekstu jezièkog blaga naroda kome pisac pripada.). umjesto da stvaramo fotografiju narodnih govora i na osnovu nje mozaik (kvestionari u po mnogo èemu monolitnim sredinama u svijetu nikako ne mogu imati istu funkciju i kod nas). dijalektološka terenska istraživanja obavljati interdisciplinarno (mikrodijalekatski). Sarajevo. jednostavno je argumentiran. Naravno. 2. dominantno naseljenih Muslimanima. Prokosoviæi. ili je procesom tihe asimilacije proces upotrebe paralelan. èak i nužno. jestnije i sl. Kad je rijeè o prvoj tematskoj cjelini. rahatluk. 254 . Kikiæ. ali je nedopustivo javnosti davati odgovore kao na kvizu: ima-nema. hudovica. nikada nije bio niti jedan jezièki istraživaè (sela: Devetak. kao i jezik drugih naroda. ostavljajuæi po strani konfiguraciju. dulehati. Poljice. 3. u obzir se mogu uzeti i sva druga geografska parcelisanja za istraživanje graðe. moguæe su i druge forme.. Dosad je istražen jezik samo nekoliko muslimanskih pisaca: Ljubušak. Pitamo se kako se onda uopšte može generalizirati jezièka situacija. Kad je rijeè o govorima Muslimana u BiH. Da se dosad tako radilo. Sušiæ. Jezik BiH. Muslimana.Nedopustivo je malo pisaca-Muslimana iz èijih je književnih djela ekscerpirana leksikografska graða za sve nauci dosad poznate rjeènike sh/hs.

Kalajev režim u BiH (1882.ali.-1903. Tražeæi odgovore na pitanja kakav je srpskohrvatski jezik u muslimanskim govorima. nego je ono i po prirodi stvari neodvojiv dio terenskih istraživanja muslimanskih govora. T. jezièke realizacije produkuju iz svoga naèina življenja.narodi. potvrðen sopstvenim manifestacijama u kontekstu nejedinstvenog sistema srpskohrvatskog standardnog jezika s više jezièko-književnih izraza. Oèekivati je da æe ovi putokazi jasno pokazati da je jezik bosanskohercegovaèkih Muslimana* jedinstven jezik akumuliran stoljeæima. dobit æe se nauèna fotografija jezika a ne kvazidruštvena (politièka) želja. ono što se manifestovalo u svakodnevnom životu apliciralo se i na jezik. sasvim je prirodno da se i bosanskohercegovaèki Muslimani kao narod objektiviziraju u svom jeziku. jezik bosanskohercegovaèkih Muslimana ni po kakvom osnovu nije neka stilistièka varijanta. U tome i jest jedan od najveæih problema jezika bosanskohercegovaèkih Muslimana. zapravo opredmeæuju svoj entitet i materijaliziraju svoj osoben bitak. zbog èega je i izuèavanje jezika književnoumjetnièkih djela muslimanskih pisaca ne samo znanstvena nužnost.Bosanski jezik 4.. Druga tematska cjelina (ona može pružiti obilje podataka o jeziku bosanskohercegovaèkih Muslimana) podrazumijeva opsežna historijska * . neophodno je svesrdno se prihvatiti nauke i nauèno-istraživaèkim radom rasvijetliti mnoge tamne kutke iz jezièke prošlosti. Muslimana. Hrvata. tradicije. kako ga imenovati kakvi treba da su mu pravopis i gramatika itd. dobit æe se i odgovor èiji je to jezik. Tek kad se istraže govori Muslimana i jezik književnih djela muslimanskih pisaca. Kraljaèiæ. godine.. svoje kulture. O èemu je zapravo rijeè evidento je u drugoj tematskoj cjelini ovoga rada. Jedna od najviših faza takvog produktivnog samopotvrðivanja je proces nastanka književno-umjetnièkog djela. mnoge od njih su iz najstarije prošlosti ovoga naroda. Crnogoraca i drugih ne može pojaviti i u funkciji varijante. S kritièkim pristupom kalajevštini4 i bez pretpostavki da ime nacije mora da zamijeni regionalno (ili neko drugo) ime jezika. objektivna fotografija stanja na terenu i u muslimanskoj književnosti javnosti æe ponuditi èinjenice koje govore o posebnostima jezika bosanskohercegovaèkih Muslimana. 255 .). Sarajevo. 1987. Da bi se sva zastarivanja što više otklonila. To istovremeno ne znaèi da se i jezik Srba. a drugo je pitanje što su te jezièke osobine godinama neutralizirane i "neopredjeljivane". jer se u takvoj funkciji mogu pojaviti svi jezici svijeta. Te posebnosti nisu od juèe ili od danas. a posebno onog koje je zasnovano na poetici usmenog narodnog stvaralaštva Muslimana. više varijanata .

ovlaš doticana ili im se poklanjala fragmentarna pažnja.narod/zonu prema Vizantiji u podruèjima Balkana (ako je ovo i djelimièno moguæa solucija. meðutim. 2) da li su Avari Slavene upotrebljavali kao tampon . ali i niz drugih argumenata relevantnih za osobine današnjeg jezika i svakako standard. Samo po sebi nameæe se pitanje da li je bilo muslimana na Balkanu prije dolaska Turaka * . i svakako. Azije. 256 . Uz to dobijamo i podatak o postojanju/nepostojanju islamiziranih plemena na Balkanu prije dolaska Slavena.). jer se odgovorima na njih (naravno i odgovorima na druga pitanja rasvjetljava ne samo niz jezièko-povijesnih èinjenica. Nekoliko je pravaca kojima bi trebalo usmjeriti ovaj nauènoistraživaèki rad: a) Dosad je o seobama stanovništva napisan znatan broj radova. tj.istraživanja koja su dosad. nije teško uoèiti da sva takva literatura ne daje dovoljno podataka o kontaktu. onda se neosporno nameæe i znatan broj argumenata koji upuæuju na avariziranje Slavena).nije li to mogao biti prirodan ali i prinudni postupak. i obredni njihov život: rat. Nejasnoæe u vezi s tim proizvode niz pretpostavki: 1) da li su Salveni još u najranijoj fazi dolaska na Balkan barem periferno "islamizirani" (ako su Avari bili dominantno islamski narod**. vazalskim odnosima. a neuspjeh i poraz svako na svoj naèin.Misli se na vrijeme poslije sukoba sa Turcima i turskog razbijanja velike avarske države od Koreje do S. barem sekundarno.582. onda se može pretpostaviti da su svi vazali prihvatajuæi avarske kaganate prihvatili. da nisu išli dalje od panonskih ravnièarskih prostranstava (da li je u pitanju njihovo konjanièko ratništvo. Od ovih istraživanja prirodno je oèekivati i najviše podataka o povijesti jezika bosanskohercegovaèkih Muslimana. povjerenje u Slavene koje su "posvojili" ili nešto drugo). 3) da li su Slaveni prešli Panonsku niziju i upustili se u vrleti Balkana zahvaljujuæi avarskom zaštitnièkom okruženju i moæi avarskih ratnika (ukoliko bi se ovo moglo prihvatiti kao èinjenica. nego i niz uopšte povijesnih èinjenica za islamizaciju na balkanskim prostorima. sahrana. 4) da li je konaèna nauèna tvrdnja da se Avari nisu upuštali dalje od Save. razlazu i asimilaciji Avara* i Slavena. s prethodnim napomenama o pojavi islama. a Slavene su prihvatili u vazalsku službu . poslije dolaska Slavena a prije dolaska Osmanlija na Balkan. ishrana i sl. godina (Savez u Sremu) ** . te šta se to moglo desiti da doskorašnji vazali (Slaveni) najveæim dijelom asimiliraju svoje gospodare (Avare)? Sva ova pitanja itekako su znaèajna za historiju jezika bosanskohercegovaèkih Muslimana. veæinom. 5) zašto su napad na Carigrad i Avari i Slaveni podjednako doživljavali.

1987.8 Nije li se upravo u to vrijeme i zaèela ideja oko "svog" ili "zajednièkog" jezika Slavena i "Slavena" na razini plemenske samobitnosti i prepoznatljivosti. Graèanica. a posebno BiH. Halusija. Tuzla. Peco. iz Harezma i okolnih teritorija. u arheologiji itd. te bogumilstvo koje se u mnogim segmentima može uporedo istraživati sa islamizacijom. Halusiæ. Za jezik bosanskohercegovaèkih Muslimana to je vrlo bitan podatak. sigurno je da se može reæi niz potvrda za to. pa nije svejedno što su predosmanlijski muslimanski narodi7 imali moguænost da žive i na ovim podruèjima: Modrièa. a šta je sve podrazumijevala oblast tadašnje Ugarske i koliko je ona bila prisutna u Bosni. kao namjeran ili iznuðen.9 u kome je muslimanski elemenat kao periferan.Halisije . èuvajuæi svoj jezièki koine10 bio nužno upuæen da prihvati svaku majorizaciju. Halisija. Beograd. Baliæ i drugi 7. Zagreb. Jezik. treba istaæi èinjenicu da je velik dio sjeveroistoène Bosne bio pod tadašnjom Ugarskom. logikom ime naroda . u njenoj blizini je selo Haj(b)vazi(je). Ismailije . Kalesijiæ. stoljeæa oni su tu bili znaèajno prisutni. 2.na Balkan. te da su se najviše zadržali u podruèjima današnje Panonske nizije. Ovo nije jedini sluèaj. Za Muslimane BiH bitno je pitanje kontinu5. br. Sesar. èak je zabilježeno i muslimansko muško ime Halusija. Predosmanlijski muslimanski narod. nauka još nije definitivno utvrdila. 1985. Handžiæ. Dalju povijesnu komponentu koja je ostavila vidnog traga u jeziku bosanskohercegovaèkih Muslimana obilježit æe i osmanlijska islamizacija Balkana. i 10. jer olakšava niz tumaèenja iz povijesti jezika (od onomastike i strukture do standarda). itd. ili je to otpoèelo dolaskom Osmanlija. Sikiriæ. u usmenom narodnom stvaralaštvu. Zvornik i naravno ka unutrašnjosti Ugarske. Gradaèac. Izmeðu Tuzle i Zvornika je grad Kalesija. O jednom primjeru jeziène politike.ime jezika. Stazama našega jezika. te udio katolièkopravoslavnog elementa s obzirom da su šerijatski propisi islama decidno priznavali i poštivali svaku monoteistièku vjeru i suživot s njom na svakom planu pa i jezièkom. 10. g. 257 . Ovdje su evidentna prezimena: Kalesiæ.5 Da li je to bio poèetak islama (i islamizacije) u našim krajevima. Jonaš. Da li je to bio poèetak islama i islamizacije u našim krajevima. U toponimiji. historija dovoljno zna. 9. ili je to otpoèelo dolaskom Osmanlija pred naukom je da da posljednju rijeè. Smatra se da su došli iz oblasti oko Kaspijskog jezera. Ipak.. Srebrenik.Kalisije 8. A. sluèajan postupak. godine.6 nastanjivao je Ugarsku. a veæ u 9. Iz više nauènih izvora saznajemo da su muslimani nastanjivali Balkan i prije Osmanlija. po podacima na osnovu dosadašnjih istraživanja. 6. Mnoge stare porodice u sjeveroistoènoj Bosni i danas su zadržale predanja da su njihovi preci iz Unðurovine od plemena Halisija. a naroèito od 11. A. vidi: D.

horna-hrana itd. jer recimo.13 O ovome za jezik Muslimana BiH vrlo znaèajnom periodu. godini (Jirièek. Klaiæ. 258 . Zagreb. nedvojbena je èinjenica da su muslimani naseljavali Balkan i prije Turaka.. porobljavanjem. Podrijetlo imena Hrvat. 1989. a to je moglo trajati najmanje dva stoljeæa koliko je trajala i avarska vlast koju su srušili Franci. Turski (mongolski) nomandski narod Avari (Obri) poslije Huna zaposjeli su njihove posjede. koja takoðe kao pretpostavka može pomoæi pri osvjetljavanju mnogih istina. 1988. Ipak.12 Veæ u jezièkom fondu tih naroda imamo rijeèi harem. Usp. kako su se nacionalno i na druge naèine saživljavali s Ugarima. U tom pogledu znaèajne su prilike i kod Srba i kod Hrvata. Istorija Srba. a ne samo da su izostala leksikografska istraživanja nego i šira historijska. a naroèito u vrijeme Osmanlija koji su to. Vidi: A. župan. Beograd. 12. 5. Istorija Srba. za sada su sve to samo pretpostavke. ban/bajan (Bajan. (Slaveno-iranski kontakti. g. kagan/voð haziz/prijatelj topor-sjekira.14 Kakvu su sudbinu imale Kalisije poslije poraza Ugara. str. godine 14. ali one nikako ne smiju (što je u mnogo èemu veæ postalo obaveza) predstavljati 11. I nešto kasnije. Zagreb. Beograd. saèinjavao i njegov narod Muslimani (Kalisije). posebno kad je rijeè o avarskom (i slavenskom) pohodu na Bosnu (oko 610. 1149. a Sirmijum su opsjedali veæ u 579. pokrštavanjem. Maðari/Turci). Ipak. 1990. Kalisije su živjele u (S) Mitrovici i oko nje. a kasnije (prisilom. godine). 142. 47-50) 13. Kakav je bio njihov jezik. seobama itd. Jezik. svojim prisustvom na ovim podruèjima. Jireèek. Slavenima i drugim narodima. kao nepotpuna èinjenica. inicirali. èak prije dolaska Slavena na Balkan. Vidi: N. a neki ih nazivaju i Kazarima iz plemena K(v)alisija. Konstantin Jireèek.) i bogumilska i katolièka naselja ustupit æe mjesto pravoslavlju. 1988. za muslimanski narod takoðe znaèajan historijski period (9-12 stoljeæe) ostao je nedovoljno istražen i rasvijetljen.11 ali oni nisu potpuno istraženi. Za jezik bosanskohercegovaèkih Muslimana ni ovo nije beznaèajan period. svakako je i podatak da su bogumilska naselja najbrojnija bila upravo u priobalnim kontakt-podruèjima Ugarske i Bosne. Historija o tome ima znatan broj podataka. g. Da li je predosmanlijski islamski elemenat na Balkanu15 olakšao islamizaciju u vrijeme nadiranja Turaka i da li su elementi orijentalnih jezika veæ imali korijenje i bili dobra podloga orijentalizmima što su se poèeli inkorporirati u sve naše dijalekatske zone turskom najezdom. Gluhak. naroèito do dolaska Turaka na Balkan. kaduna/katun. kan. godine ugarski kralj Geza Srbima u pomoæ šalje svoju vojsku koju je.iteta islamskog elementa na Balkanu. Srednjovjekovna Bosna. nauka još nije istražila. ali i poslije. 15. veliki avarski kagan). pored ostalih.

Da li je to jedan u znaèenju isti ili po jedan i kojim onda jezikom govore Muslimani. Istražiti razlike znaèi onemoguæiti 16. meðu kojima je jedna od najizraženijih istina o jeziku. ali ne snagom fikcija nego: izradom historije muslimanske umjetnosti. 17. o boravku arapskih moreplovaca u našim krajevima. jer se ono meðu jezicima ispoljava kao asimilacija. Ako se za prvih 650 godina od doseljavanja Slavena na Balkan gotovo ništa pouzdano ne zna. vrlo dobro znaju šta je u tom jeziku njihovo a šta nije. Èinjenica je da Muslimani svoj jezik zovu bosanskim jezikom. Ali poslije toga vremena mnogo toga se pouzdano zna i može se reæi šta je èija baština i kakva. o krstjanima/kršæanima/hrišæanima i muslimanima. etnologije i arheologije. mnogo je bitnija èinjenica što do danas nije reèeno kakav i koliki je doprinos Muslimana srpskohrvatskom jeziku. više stoljeæa je pokazalo da oni znaju da imaju svoj jezièki izraz.16 Kad je u pitanju jezik kojim oni govore..nikakav kliše ili standard za vrednovanje Muslimana. kontaktu Maura u Španiji s našim ljudima.g. da je njihov jezik neèiji a ne njihov. Suviše je ispolitizirana i lingvistièki nedovoljna tvrdnja da su srpski jezik i hrvatski jezik jedan jezik. pa i jezièka tradicija. ona æe definitivno osporiti zablude da su bosanskohercegovaèki Muslimani azijati/Osmanlije. kao i o drugim istinama o islamu i islamskim narodima za koje je bila dosad uskraæena naša i svjetska nauèna javnost.17 Krajnje je vrijeme da se prestanu istraživati srodnosti i da se pažnja usmjeri na specifiènosti. pred nauku se stavlja hitna obaveza da o tom jeziku kaže barem onoliko i sve ono što je i o drugim jezicima i narodima u Jugoslaviji reèeno. Istina je upravo obratna. poništavanje. Kad se o tome oglasi nauka. onda se ne zna ni za koga. ni za Srbe i Hrvate. Praksa je pokazala da jugoslavenski narodi jedni o drugima ne znaju dovoljno (posebno hrišæani/kršæani o muslimanima). o prodoru i boravku Avara na Balkanu. Ako ni zbog èega drugoga onda zato što je duhovna. ipak specifièna za svaki narod pa i Muslimane. o vardarskim Turcima iz vremena cara Teofila (oko 830. folkloristike.. gubljenje i sl. Zbog svih ovih nauèno-istraživaèkih nedostataka najmanje je bitno kojim jezikom govore bosanskohercegovaèki Muslimani. Vrijednosti u istinama o pojedinim narodima. vrijednosti su u istinama o razlikama a ne identiènostima po potrebi. Kvazilogikom: patriot . te koje su karakteristike muslimanskih govora i jezika muslimanskih pisaca.nasilnik (agresor) javnosti su obratnih kvaliteta predstavljeni Mujo Hrnjica (kao zulumæar i pljaèkaš) i Bajo Pivljanin (kao narodni junak). U jezièkoj nauci nemio je termin (fiktivnog) zajedništva. o balkansko-muslimanskim jezièkim izoglosama. Pravna istina (praktièna) i propisana nisu identiène. neutralizacija. 259 . Meðutim.). kao i svaka druga. zatim izradom studija o predosmanskoj islamizaciji Balkana.

paremiološkim konstrukcijama itd. meðusobno. Pored ostalog i ovo je jedno od sredstava kojim su se štitili da. Uz to bosanskohercegovaèke muslimanske govore. sunet. a ne 18..veæa hasta itd.. trgovini.19 Èuvajuæi svoje cjelovito nacionalno biæe Muslimani su saèuvali i svoju tradiciju. U jeziku se samo pomoæu istraženih razlika (a ne zajedništva) gradi skupni mozaik u kome je evidentno i ono što je zajednièko. nego uèi. a drugim tipom služe se u svojim kuæama. Tobe estagfirulah/ Gluho bilo i æoravo. 260 . ali znatno više i negativnim okolnostima što su uticale na njihov jezièki izraz. Usp. mevlud. 21. Hasanbegoviæ. tvorbi.. okuiše / ili muslimanske paremiološke modele tipa: Veæi stomak .teorije o veæem. a ne Omeroviæ. brojnijem i sl.20 Ovo se prije svega uoèava u leksici i frazemima21. Prvim tipom služe se u administraciji. ne dožive jezièko-nacionalnu sudbinu moldovskih Gadauza ili drugih naroda. jer je za savremenu komunikaciju uzeto ono što je njihov obièajno-tradicijski tip). te time i konkretan otpor unificiranju (i pored esperanta Evropa njeguje mnoge jezike).veæi gazda Veæi stomak . recimo. pa u tom kontekstu treba gledati i na Muslimane i jezik kojim oni govore.: Aman jarabi /Veselatu. Obje ove komunikacije meðusobno se razlikuju na gotovo svim jezièkim nivoima (kod drugih naroda to nije sluèaj.i obratno. jaèem. Bez istraživanja specifiènosti apsurd je istaživati i sliènosti. te nema nikakvog osnova smatrati ih lingvostilistièkim tipovima (stilovima). veselamu/ Tobe jarabi. a u nekim segmentima i generalno.. Jusufoviæ. Ferhatoviæ. to je samo pola posla. jer je postojanje jezika i naroda u stvari postojanje korisnih opozicija. Jusufoviæ. ne vièe. kulturu i naravno jezièke osobine . danas karakteriše: 1) akcenat rijeèi . školstvu itd. jer je to u nauci sekundarno. Ferhatoviæ. Nije to samo naša specifiènost: Jezièka antianglizacija (antiamerikanizacija) Evrope je insistiranje na razlikama.u prezimenima tipa: Dervišbegoviæ... Muslimani su razvili dva jezièka standarda. pojedinaèno i regionalno.u prezimenima tipa: Omeroviæ. . 19. dvije jezièke strukture svoga svakodnevnorazgovornog (kolokvijalnog) komuniciranja: 1) savremeno-situacijski tip komunikacije (režimsko-administrativni). Jusufagiæ. 20.). džuma. S obzirom da su bili okruženi i pozitivnim. Kako drugaèije objasniti nekome da hodža ne pjeva..18 Èak i kada su u nauci identiènosti cilj. 2) tradicionalno-obièajni tip komunikacije. u vrijeme obreda (dova. najveæi dio jezièkog (meðujezièkog) posla su ipak razlike.

Rahima. vaktile itd. Jusufagiæ. je anamo on/ona. na glavu pod ruku. . . te tendencija eliminiranja jezièkih oblika vulgarnosti (usp. dijete. iæi na dvor.. kanapa-kanafa.famelija (rodbina).. . trožiæ..upotreba dugouzlaznog akcenta na drugom slogu dužeg oblika ijekavskog jata kod rijeèi tipa: vrijeme. 2) Sve je izraženija upotreba jezièkih tabuizama kod Muslimana usljed tradicionalno-kulturno-obièajnog otpora svim oblicima vulgarizma. .upotreba akcenta kao razlikovnog obilježja kod rijeèi tipa: famelija (porodica) . dijete. . haman. kastile. .vrlo je razvijena upotreba priloga tipa: otoiè.moralno-karakterni razvratni je zagondžija a takva žena je funjara (kuja). belajli.nedosljednost glasovne alternacije u orijentalizmima tipa: sapunsafun.svaka psovka je sastaviti je i be. hunjerli.karcinom ili rak kao bolest je paskoviæ. hajli.božiæ je bozgun. usp.sve što je prostaèko. tri dužine (Avdibašiæi pored Avdibašiæi). curica. tj. . ali i uzdržavanje od svih oblika tzv.upotreba predakcentske dužine u hipokoristicima i deminutivima tipa: pilkica curica.hujali.: .iæi u zahod. psovke). .. u smislu nedeflorirana djevojka je hemza.upotreba predakcenatskih dužina u toponimiji: jedne dužine (Hasiæi pored Hasiæi) dvije dužine (Kuloviæi pored Kuloviæi). mamica. kalup-kaluf. zatim priloga umjesto prijedloga i imenice tipa: s obrazom .u imenima tipa: Merima.. mlijeko pored vrijeme. neka stvar..obrazli. prozuk. imati stolicu.. pod ruku a ne u nos.. Fatima. Rahima. na glavu. taksirata. kalajli. galameli. mlijeko. te tvorbe sa sufiksom -li: doèekli. . .. .Dervišbegoviæ. . vratica.prenošenje akcenta na proklitiku: u nos.svaka pojedinaèna vulgarnost je ona stvar. iæi napolje.èorbali itd.nevina.. Hasanbegoviæ. s hujom . to je iæi pored sebe. . vratica pored pilkica. ono najgore i sl. hibre. .upotreba predakcenatske dužine u ostalim imenima kad su oblik i znaèenje razlikovani: žutica.. Fatima. . tamo ona i sl. . 261 . s vodom (u smislu teèno) . tuðe zlo i sl. a ne Merima. vesveseli (rastresen). travica..

. gutnuti-gutni-gut. koèiti-zašlajfati (zabremzati). kadija Habul. pravac-uspraviti-uciprati itd. glaz-gladna. mavi-plava.. sam-sama.èista boja (bilo koja). led-leden. kahva-kahvaji (smeða).tj. etakav. peèeni šeæer).hujica ali hujica i hujièica. limuni-svijetložuta. tipa: trèati-zalaufati. šornuti-šorni-šor. upravo taj..eno oni (usp.. etaki / evakav.eno onaj. evaki. 13) upotreba titula ispred imena i prezimena tipa: beg Kulenoviæ. Ibrahim-efendija. poštar Kasim. Jusuf-kapetan.. dlakav-èupav-rutav. kupus-kupusi (svijetlozelena). brzo-hitro(m)-bolje. noz-novo suh-suha. srknuti-srkni-srk. muftija Kurt. bubnuti-bubni-bub. kao oznaka prisutnosti objekta ili biæa. šeæer-šeæeri (krem. ljut-ljuta. gnjiz-gnjila. huja (ljutnja) .: Sevep èega si došao. osim sluèajeva kad se te titule osjeæaju kao dijelovi polusloženica ili složenica i upotrebljavaju se iza imena i/ili prezimena: Ferid-paša. 8) srpskohrvatski prijedlozi radi i zbog neutraliziraju namjeru i uzrok prijedloga sevep (Usp. 14) genitiv množine imenica ženskog roda nema nepostojano A. èadži itd. des eigenen ich). goz-gola. èak i u sluèajevima tipa: Evaj ja svojim oèima sam vidio .. golub-golubi (siva). haznadar Muhamed itd.. vrani.evo ovaj. bezi. crno-garavo-mrko. 262 . osobno. smeða). zatim pembe-ružièasta. turundžaturundži (narandžasta). meso-mesara-mesnica ali mesnica i mesnièica. te taène pokazivaèke markiranosti: eni . praz-prazna. sade . eno ono .etaj. lagahno-polajnak-polajnhale. Derviš-æehaja. enakav. Kasim-beg itd. žegnuti-žegni-žeg itd. džab-džabe.. 10) u nekim sluèajevima komparacija se obavlja samo semantikom: kiselo-naokis-mahoš. vruæ-vruæa. 7) Èesto je pojaèavanje neke osobine. Sevep smrti mu je bila svaða). enaki. 9) od postojeæih deminutiva evidentan je i jedan stepen više deminutivnosti: kokoš-pile-piliæ. mršav-suh-škicav. ljudi). stanja i sl. pa višnjevi. radi isticanja karakteristiènih formi totaliteta (maksimalnosti): mok-mokra.5) upotreba boja u govorima Muslimana ima naturalno-materijalnu oznaku: zejtin-zejtuni (zelenkasto žuta). evaj . ali pilence i pilehce. med-medeni (tamnožuta. lijep-naoèitglavit itd. 12) upotreba pokaznih zamjenica sa znaèenjem: baš taj. zatim paralelnih oblika tipa: krug-okružiti-ošestariti. 11) upotreba domaæih oblika nesvršenih glagola i tuðih glagola svršenih oblika (prijedlog + glagol) identiène semantike. enaj . sopstveni ja ( njem. (bejazi). boz-bosa. lièno. 6) Èesto je pokraæivanje zapovjednog naèina kod glagola tipa: marnuti-marni-mar. upirati-podšprcati.

Namik). onomatopeja i onomatopejskih uzvika: uj. polla (polila). æ. ali imamo i sluèajeva markiranja etnika u odnosu na toponim: pored TuzlaTuzlak-Tuzlanka-Tuzlaci (misli se na tzv. trojako se realiziraju: a) identièni su nominativima uz duženje zadnjeg sloga (Abdulah. 17) upravo muslimanski govori pokazuju da: è. Enver-Henver.G... eeh. hedek. kao stroj. Sve ove osobine. nisu nacionalno markirani glasovi. 20) vokativi vlastitih imena ljudi na suglasnike K. 22) pored rijeèi za oznaèavanje singulara i plurala evidentne su i rijeèi koje istu materiju u kompletu. neophodno je temeljito istražiti i u što skorijoj buduænosti dovesti ih u vezu s muslimanskom 263 .tipa: motka-motki (pored motaka). ponne (podne). mušebak-mušepci ali mušebake... Rankoviæ kod katolika. 18) upotreba suglasnika H kod vlastitih imena ljudi èesto je u protetièkoj funkciji: Asim-Hasim. Abdulah-Avdo). Muhamedda mi. guska-guski (pored gusaka). garnituri. dž. Šefik. zatim. ð.. haljinka-haljinki (pored haljinaka). Donju Tuzlu) imamo: Gornja Tuzla-Gornjotuzlan-Gornjotuzlani itd. tufa. džennet. parmakparmaci ali parmake i sl.. 21) zanimljivo je da su Muslimani i u toponomastici ostavili obilježja svojih govora: pored Ajvazi i Ajvazi kod nemuslimana. sjemenka-sjemenki (pored sjemenaka). Aljo-Haljo. estakfirullah. Salihe.. kod Muslimana je Hrankoviæ (selo kod Tesliæa). naprotiv markira ih govorna praksa sela i grada. Nesuhe). viljuška-viljuški (pored viljušaka). ševval (mjesec) itd. sille. hooj. Ilijaz-Hiljaz. b) imaju vokativni oblik na e ali bez glasovnih promjena (Malike. Faruk-Fako... c) upotrebljava se njihov hipokoristik kao alternativ (Šefik-Šefko. ho-ja. puc itd. inšallah. cjelinu i sl. mehbo itd. elhamdulillah. Dovoljno je reæi da u ovim govorima dominira proha a nikako proja. ejvalah. imenuju zasebno: basamak-basamaci ali basamake.. 16) vrlo je izražena upotreba karakteristiènih uzvika. neuzubillah. kalafaæ-kalafaæi ali kalafake (garnitura zidarskih èekiæa). kod muslimana su Hajvazi (selo kod Kalesije). pored Rankoviæ kod pravoslavaca. ljuska-ljuski (pored ljusaka) itd.H. kao i mnoge druge.. 15) evidentna je upotreba geminata u tuðicama ali i u domaæim rijeèima: temenna. 19) suglasnik H u muslimanskim govorima zaslužuje zasebnu pažnju.

o èemu danas uglavnom govorimo na osnovu nedovoljnog istraživaèkog rada. te ostalih oblasti etnolingvistièke prirode. Bosnian-Herzegovinian Moslems and Their Language The language of Bosnian Moslems has not been examined properly and into depth up to now. Muslimanski književno-jezièki izraz sa svojim elementima i svojom strukturom jasno æe pokazati šta je muslimanski jezièki standard. Dosadašnja književno-praktièna saznanja pokazuju da Muslimani svoj jezik nazivaju bosanskim jezikom. As any other nation. ali time ne negiraju drugim narodima u Bosni i Hercegovini da isti taj jezik zovu srpskim. I nemuslimanu i Muslimanu treba omoguæiti da isti jezik (jedan jezik) . pa æe se pomoæu èinjenica jasno i nedvojbeno moæi reæi mnogo toga o jeziku bosanskohercegovaèkih Muslimana .svoj jezik nazove svojim imenom.normirati struènjaci. hrvatskim ili kako to oni veæ žele. Za Muslimane BiH taj jezik je bosanski jezik. Tome treba dodati izradu terminološkog rjeènika narodnog jezika Muslimana. Podrazumijeva se da ovdje treba iskljuèiti svako nacional-kulturno samozadovoljenje. euforiènu samodopadljivost. This linguistic and ethnological history has also not been investigated enough.kao što je to i svugdje u svijetu . Even the rare research was limited to a fragmented mentioning only.dijalekatskom bazom i jezièkim blagom muslimanskih pisaca. the Bosnian Moslems and their language has had their own history. pseudovrijednosti i sl. It is essential to examine the language of the Bosnian-Herzegovinian Moslems within the context of overall cultural and other existence of Moslems. bogatiti dobri pisci i govori muslimanskog stanovništva. "Istina nema potrebe za kiæenjem!" Meðutim. pravopisnog priruènika (iskljuèivo kao fotografiju stvarnog stanja pa tek onda pristupiti konvencijama). ta istina svoju nauènu misiju meðu Muslimanima zapoèinje od imena jezika. onako kako ga osjeæa i kako je taj jezik živio u njegovoj tradiciji. a njega æe kasnije . niti da se ospori èinjenica da je rijeè o jednom jeziku. izradu rjeènika frazema. Ne postoje nikakve civilizacijskokulturološke prepreke za to. The appropriate attention has not been paid to the Moslem linguis264 .

These features belong to the oldest history of this nation.tics contributions. The literary and practical facts up to now show that the Moslems call their own language Bosnian. or whatever name they choose to have. having been accumulated for centuries. Their language cannot be understood as a stylistic variant. It is more than obvious that the language of Bosnian Moslems have its own specific features. nor one can deny the fact that it is the one and the same language. which can only help to the process of its assimilation. These specific features have been neutralized for years now. or they are presented as the treasure of other nations. and in the way that language has lived in his/her tradition. Both non-Moslems and Moslems should be allowed to call the same language (the single language) . and not a pseudo-social (political) wish. For the Moslems in Bosnia and Herzegovina that language is the Bosnian language. 265 . The careful studies will show clearly that the language of the Bosnian Moslems is a single language. and cannot be taken as the thing that happened yesterday or today. Croatian. There are neither civilization nor cultural barriers for it. Only when the speeches of the Bosnian Moslems and the language of literary works by Moslem authors are investigated.their own language with their own name the way he/she feels it. confirmed with its own manifestations within the context of a non-unified system. but they do not want to deny the other nations in Bosnia and Herzegovina to call that same language Serbian. the scientific photograph of that language will emerge. Sometimes these contributions are minimized.

266 .

/1913. prema zapažanju vladinog komesara za grad Sarajevo barona Collasa. njeni mjerodavni faktori nastojali su nizom mjera i reformnih planova parirati novim izazovima.2 Iako je meðu bosanskohercegovaèkim Hrvatima za vrijeme balkanskih ratova došlo do ispoljavanja simpatija za Srbiju. Buduæi da su pri tome bili tangirani vitalni interesi AustroUgarske. koje je. da se cjelokupno mišljenje. a meðu inteligencijom hvatala maha misao o prikljuèenju jugoslovenskoj zajednici. držanje i djelatnost stanovništva nalazi pod uticajem hipnoze uzrokovane velikim dogaðajima na Balkanu./13. Pojedini vladini funkcioneri u Sarajevu ocjenjivali su poèetkom 1913.2. GODINE NA DRŽANJE MUSLIMANA U BOSNI I HERCEGOVINI Balkanski ratovi predstavljaju jedan od prelomnih dogaðaja novije istorije. napustilo ranije inertno držanje i nestrpljivo oèekivalo da se ukine davanje haka. 267 . javljali kao vezujuæi elemenat izmeðu srpskog i muslimanskog politièkog tabora. koji su se kolebali izmeðu simpatija za južnoslovenske balkanske saveznike i tradicionalne vjernosti Monarhiji. zahvaæeno nacionalnim oduševljenjem. Promjene na Balkanu dale su snažan podsticaj daljoj konvergenciji nacionalnih pokreta kod Južnih Slavena na jednoj strani. što se neminovno odrazilo i na odnose izmeðu njihovih politièkih predstavnika.1 Pri tome su posebno Muslimani i Srbi bili poneseni zbivanjima. pa su se. šire slojeve Hrvata u Bosni i Hercegovini još nije bila zahvatila ideja slovenske solidarnosti kako je to bio sluèaj u Dalmaciji.Dževad Juzbašiæ REFLEKSIJE RATOVA NA BALKANU 1912. Za razliku od srpskog seljaštva. kao što je 1. Uticaj ovih ratova na meðunarodne odnose i unutrašnjopolitièku situaciju u jugoslovenskim zemljama daleko je prevazilazio njihove neposredne rezultate. 2. ali i zaoštravanju nacionalnokonfesionalnih odnosa. Situationsbericht 14. Ibidem. 8-1/37. (prepis) Kriegsarchiv Wien (dalje KA) MiltŠrkanzlei Franz Ferdinands (MKFF) 1565. kao što je to bio posebno sluèaj u Bosni i Hercegovini. bosanskohercegovaèki Hrvati. koji su odluèujuæe uticali na oblikovanje politièke karte savremene Evrope i sudbinu naroda u ovom njenom dijelu. Collas Zemaljskoj vladi.1913. Nakon izbijanja balkanskog rata produbio se jaz izmeðu srpske i muslimanske politike u Bosni i Hercegovini.

. Muhamed Hadžijahiæ.4 Poznato je da se opoziciono i antiaustrijsko raspoloženje dijela muslimanske srednjoškolske i akademske omladine izražavalo. osloboditeljicu potlaèene braæe u Turskoj".2. one pojedince meðu Muslimanima u Mostaru i Sarajevu koji su svojim telegramima pozdravili "srpsku vojsku. Akademija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine./1912. 4.1913. Hrvatska politika u Bosni i Hercegovini od 1878. Osuðivan je i list Dervišbega Miralema Novi Musavat. naroèito nakon aneksije. Zanimljivo je da je poèetkom 1913./1913. "Rat pravoslavlja proti islamu!" Zeman. Tome je posebno doprinosilo i prohrvatsko držanje Srba u Hrvatskoj za vrijeme komesarijata kao i intenzivno propagiranje sloge Hrvata i Srba od strane zagrebaèkih listova. Reg. sve više u njenom opredjeljivanju za borbeni srpski nacionalizam i jugoslovensku orijentaciju.. Ove politièke tendencije meðu muslimanskom inteligencijom bitno su se razlikovale od raspoloženja koje je vladalo u širim muslimanskim slojevima. Ibrahim Kemura.1913. Priv.) 1252. 8-1/45. Prepis izvještaja generala žandarmerije Šnjariæa Zemaljskoj vladi od 15. 268 . zagrebaèka muslimanska akademska omladina zastupala mišljenje da bi upravo Muslimani. Privatregistratur (Priv.-1941. 1968. Beograd 1985. i Besaroviæa od 19. izražavajuæi najdublje simpatije prema Turcima najoštrije osuðivao kao islamske Efijalte.61. i 1909.. na društvo u Bosni i Hercegovini. 1986.to bio sluèaj u krajevima zaposjednutim od Srbije. te njen enormni napredak pod uticajem pobjeda Kraljevine Srbije. saborski 3. KA MKFF 1831.1912.5 Iz njenih redova regrutovali su se dobrovoljci u srpskoj i crnogorskoj vojsci za vrijeme balkanskih ratova i u prvom svjetskom ratu. Collas Zemaljskoj vladi 15.10.. Arhiv Bosne i Hercegovine u Sarajevu (dalje ABH). odnosno njegovim malobrojno obrazovanim dijelom osjeæao se odreðeni politièki uticaj iz susjednih jugoslovenskih zemalja u prilog balkanskim saveznicima. 1251. kada jednom oslabi uticaj vjerskog separatizma.1912. Uloga Gajreta u društvenom životu Muslimana Bosne i Hercegovine (1903./1912. Zemaljskoj vladi.179-184. Uticaj balkanskih ratova 1912. Meðutim. meðu hrvatskim gradskim stanovništvom. Zbirka Adalberta Sheka. Historijski zbornik XIX-XX. Vidi: Milorad Ekmeèiæ. Sarajevo 1974.3 hrvatsko seosko stanovništvo ostalo je potpuno pasivno. Od tradicije do identiteta./1913. 5. Tako je po izbijanju balkanskog rata organ Ujedinjene muslimanske organizacije Zeman od 15. Reg. Marksistièka misao 4. do 1914. mogli bitno doprinijeti srpskohrvatskom jedinstvu. kao i uèesnici u sarajevskom atentatu.1912."6 Meðutim. oktobra 1912. 6. Prepisi izvještaja okružnih predstojnika Rukavine od 16. koji povodom izbijanja balkanskog rata nije donio "ni rijeèi osude pasjaluka balkanskih naroda. a posebno od politike muslimanskih predstavnika u Saboru.. Sarajevo.12. 15.2. I baron Collas ukazuje na evoluciju nacionalne svijesti kod širokih srpskih masa od uvoðenja ustavnosti. Mirjana Gross. 55-77. On konstatuje da se nekada indiferentna narodna masa sada nalazi u drugaèijem psihièkom stanju nego što je to bila za vrijeme aneksione krize u zimu 1908. .)..12.

zaoštravanje unutrašnjih politièkih i socijalnih odnosa. srpsku vojsku i dr. i 10. koja su otomanske trupe ponovo zaposjele u drugom balkanskom ratu. u prvom redu pravoslavni Srbi. telegrami od 5. godine.. 339. a pripadnici sve tri vjere.1913. godine u Sarajevu.8 Nasuprot oduševljenju s kojim su Srbi pozdravljali pobjede sunarodnika i angažovali se na skupljanju pomoæi za srpski crveni krst. krajem jula 1913. sistiranje ustava i zavoðenje izuzetnih mjera u maju 1913.7. onda je u prvom redu došlo do daljeg pojaèanja muslimansko-srpskog politièkog antagonizma i još veæeg približavanja muslimanskog politièkog voðstva austrougarskim vlastima.) A/3 Fasz 1. dalo je povoda za ocjenu da je Bosna i Hercegovina doživjela ratove na Balkanu kao zaraæena strana. U turskoj vojsci je postojao bosanski bašibozuk. prenosili želje bosanskohercegovaèkih Muslimana zemaljskom poglavaru da se Monarhija zauzme kako bi Jedrene i ostala podruèja. ostale pod Turskom. 9. Muslimanski dobrovoljci stupali su u tursku vojsku.. (dalje citiram samo signature istog fonda). Uprkos zabrani skupljanja dobrovoljaca. Baron Collas je u svom povjerljivom izvještaju uporeðivao položaj u kome su se našli Muslimani sa ovcama koje je vuk natjerao u tor Monarhije. Pr BH 1301 i 1305 iz 1911. ratna atmosfera stvorena velikom koncentracijom austrougarskih trupa (na vrhuncu krize u zemlji je bilo do 190 hiljada vojnika). (prepis) KA Nachlass Potioreks (dalje N1 Pot. poèetkom oktobra 1911.9 Kada je rijeè o nacionalno-konfesionalnim odnosima. godine. u muslimanskom javnom mnijenju naglašeno su preovladavali izrazi solidarnosti sa Turskom.7 Nepunih dvije godine dana docnije. oktobra 1911. ABH Zajednièko ministarstvo finansija (ZMF). Zemaljska vlada Zajednièkom ministarstvu finansija. oba kluba u ime Muslimana Bosne i Hercegovine posebnim telegramima obratila austrougarskom ministru vanjskih poslova Aehrenthalu sa molbom da on interveniše u korist Osmanskog carstva. Muslimani su bili duboko deprimirani i zbunjeni zbog sloma Turske. oni su ilegalno prelazili granicu. Rifat-beg Sulejmanpašiæ i Derviš-beg Miralem ponovo su. U Muslimanima on je vidio vrijednu protivtežu 7.klub muslimanskih disidenata nije u svom proturskom stavu zaostao iza saborskog kluba Ujedinjene muslimanske organizacije kad su se odmah po izbijanju tripolitanskog rata. Odjek spoljnopolitièkih zbivanja. ovaj put zajedno. a u srpskoj i crnogorskoj bile su èitave grupe koje su došle iz Sjedinjenih Država (Amerikanci). 8. Ekmeèiæ. Uticaj balkaskih ratova 269 . koji su praæeni i javnim manifestacijama kakva je bila masovni ispraæaj turskih vojnih obveznika u oktobru 1912. u srpsku i crnogorsku. Potiorek Bilinskom 30. formiran od iseljenika iz Bosne.

10. izglasala novèane priloge za austrougarske trupe.11 Dok su podruène vlasti u pretežnom dijelu zemlje ocjenjivale da. u Tuzli 5. KA MKFF Mb/11-1912. da æe umarširati srpska vojska i osloboditi ih plaæanja rente zemljoposjednicima. 8-1/45. Uzroci stvorenog stanja traženi su u jakom kmetskom pokretu. gostionice su zatvorene veæ u 6..13 Oèito je da su se i u ovom sluèaju socijalne suprotnosti izmeðu age i kmeta znatno šire transponovale kao suprotnosti izmeðu Srba i Muslimana. Okružni predstojnik Baron Zemaljskoj vladi 22. (prepis) KA MKFF 1843. Bila je stvorena takva atmosfera u kojoj su se ponavljale masovne tuèe izmeðu Srba i Muslimana.držanju Srba kao i uopšte Jugoslovena. protiv balkanske politike Austro-Ugarske. Petrovca i Drvara širile su se vijesti meðu seljacima.1. okružni predstojnik Deftedareviæ Zemaljskoj vladi 27./1913.10a U tuzlanskom okrugu su gradska zastupstva. Vlasti su u pomenutim mjestima pribjegle najvišim policijskim kaznama. ali i nekim vanrednim sredstvima izvan zakonskih okvira. 1913.30 h naveèe. izvještaj iz Oštrelja 9. Na podruèju Kljuèa. Za razliku od mirnog držanja srpskog gradskog stanovništva. KA MKFF 1831. i pored velike promjene u stanju duhova pod uticajem ratnih zbivanja. izrazito srpskom karakteru ovog podruèja i odsustvu vojnih garnizona. odnosno priloge za porodice pozvanih rezervista.2. a na javnim mjestima bilo je zabranjeno voditi politièke razgovore.1912. kao i za vrijeme seljaèkog štrajka 1910.12 izvještaji iz Bosanske krajine ukazivali su da je tamo bila stvorena ozbiljnija politièka situacija nego u drugim krajevima. Hamdija Kapidžiæ. (prepis). 1968.11./1913. prireðene su muslimanske protudemonstracije koje su dale punu podršku politici Monarhije u albanskom pitanju. Bosna i Hercegovina pod austrougarskom upravom (èlanci i rasprave). rat na Balkanu bio je praæen nizom negativnih pojava. U Bijeljini 3.1913. I pored toga što je znaèio likvidaciju èifluèkog sistema u zemljama koje su se do tada nalazile pod turskom vlašæu. 12. Kao napomena 1. koje su organizovali Srbi u novembru 1912. ipak najveæi dio stanovništva gleda svoga posla u borbi za život. navodno fanatizovanim od popova.000 k.. Sarajevo. Vidi. koje su boravile u Bosni i Hercegovini. godine. Ibidem. da bi se seljaci odstranili iz grada. 270 . pravoslavni seljaci i seoski sveštenici pokazivali su u Krajini vidne znakove svoga nezadovoljstva. 119-129. u Zvorniku 800 k. od kojih su neke. i u datim okolnostima bio realno moguæi korak ka nacionalnom osloboðenju jugoslovenskih naroda. 10a. svugdje gdje su Muslimani imali veæinu. 8-1/44 i kao napomena 4. Ranije su zatvarane gradske pijace. 134.10 Kao odgovor na poznatu deklaraciju srpskih poslanika Bosanskohercegovaèkog sabora povodom izbijanja srpske vojske na Jadran i omladinskih demonstracija u Sarajevu. 13.000 k. Richard Riedl. 11. itd.

u Plavu i Gusinju i u okolini Peæi. Beograd 1989. Stanèane. Plav i Gusinje u prošlosti. Pomenuti postupci. 44 i 105-106. uskoro je 30. (tj. Istorijski zapisi 1-2/1986. a kuæe paljene. Deftedaroviæ donosi i podatak da su Crnogorci palili kuæe i pojedinih Srba da bi pokrenuli sandžaèke Srbe u borbu. navodi da su spaljena muslimanska sela Nefer. JIÈ 3 . jer im se oni u poèetku nisu htjeli prikljuèiti. ipak su u zbivanjima na Balkamu 1912. 67-93. I samo naèelo narodnosti. Osloboðenje Bijelog Polja 1912. i to oznaèava kao razlog bjekstva stanovništva.. 133 a. O uspostavljanju crnogorske uprave u Novopazarskom sandžaku vidi: Žarko Šæepanoviæ. 163-170. Okružni predstojnik Deftedareviæ u izvještaju od 14. 1912. Mada je u srpskoj graðanskoj politici još u XIX vijeku preovladalo nastojanje da se borba protiv Turske.. Deftedareviæ iz Uvca javljao o izmjeni situacije i vraæanju kuæama izbjeglica sa granice. pljaèkama. Beograd 1973. Taj priliv je smanjen kada je došlo do izmjene držanja crnogorskih vlasti prema stanovništvu islamske vjere. Branko Babiæ. od ranije srpski nacionalno orijentisan.. up. Glibaèe. kada je rijeè o Albancima i Makedoncima. 199-213.. koji je poslao sa granice na Metaljci. grubo ignorisano za raèun državnih interesa saveznika. došli vidno do izražaja i elementi vjerskog rata. Cetinje 1984.15 Iako su austrougarske vlasti ubrzo zatvorile 14. Milorad Ekmeèiæ. 152. Beograd 1979.4/1973. koji su naišli i na osudu srpske vlade. J. Po ulasku crnogorskih snaga u pojedinim mjestima bilo je sluèajeva da su domaæini ubijani ispred svojih kuæa naoèigled ukuæana. Nasilno prevoðenje u pravoslavlje izvršeno je u Beranama. 271 . SANU Etnografski institut. Mali Kolašin i Vitina. 15. primjedba Dž... na koje su se. vidi Ejup Mušoviæ. Tara. te o "upadno dobrom postupanju sa Muslimanima" od strane kako srpskih vlasti u Prijepolju tako i crnogorskih u Pljevljima. Tara. Politika Crne Gore u novoosloboðenim krajevima 1912. Ðurðeviæa Tara. Meðutim. vodi u ime modernog naèela narodnosti. Albansko stanovništvo muslimanske vjere bježalo je zbog nasilnog pokrštavanja sa crnogorske na srpsku teritoriju. Etnièki procesi i etnièka struktura stanovništva Novog Pazara. paljenjem sela i drugim represalijama. koja je u ranijim razdobljima voðena na religioznoj ideološkoj osnovi (geslo za krst èasni i slobodu zlatnu nasuprot geslu za din devlet). u mnogom uticale i na politièku klimu u Bosni i Hercegovini.. pozivali balkanski saveznici.-1914. u prvo vrijeme prvenstveno iz graniènih podruèja susjednog Sandžaka.10.14 bili su jedan od uzroka priliva u Bosnu muslimanskih izbjeglica iz podruèja zahvaæenih ratnim zbivanjima. Ono je vršeno uz upotrebu drastiènih nasilnih metoda i bilo je praæeno ubistvima.1912.). Migracije u novoosloboðenim krajevima Crne Gore. inaèe. izd.dodatno potencirane antisrpskom propagandom štampe bliske režimu. Lever. isti. a dijelom i prekrštavanje katolika u prvim mjesecima po izbijanju rata na teritoriji koja je pripala Crnoj Gori. O korektnom držanju srpske vojske prema muslimanskom stanovništvu Novog Pazara u oktobru 1912. Posebno nije moglo ostati bez krajnje nepovoljnog odjeka u Bosni i Hercegovini masovno pokrštavanje stanovništva islamske vjere. KA N1 Pot. godine i organizacija vlasti. Ratni ciljevi Srbije. A/3 Fasz 1. bilo je. 128-130. Maoèa./13. Orulja. gdje je na èelu civilne uprave postavljen Omerbeg Bajroviæ.10. Mustafa Memiæ.

Glavni uzrok ovog pokreta bile su nevolje kojima su bili izloženi bosanski naseljenici u toku rata i neizvjesnost u pogledu njihovog buduæeg položaja pod vlašæu pobjednièkih hrišæanskih država. 647. koji je trebalo da uskoro usvoji zakon o izgradnji novih željeznièkih pruga od vojno-strateškog znaèaja za Monarhiju. Povratnici su naseljavani na erarnom zemljištu uz finansijsku potporu vlasti. pitanje da se erarno zemljište dodjeljuje po konfesionalnom kljuèu i u tom su smislu namjeravali podnijeti rezoluciju u Saboru.17 Muslimanski prvaci Savfet-beg Bašagiæ i Rifat-beg Sulejmanpašiæ pokrenuli su sredinom novembra 1912. vraæaju se dijelom u Bosnu i Hercegovinu a dijelom uèestvuju u masovnoj seobi muslimanskog stanovništva u druge krajeve Turske. Ekmeèiæ. Uporište za to ona je nalazila u staroj praksi na Orijentu da se nacija i religija poistovjeæuju. Tome se usprotivio zemaljski poglavar. Uticaj balkanskih ratova..19 Pomenuta ideja mogla je biti potaknuta i jaèanjem panislamskih tendencija u dijelu 17. Ibidem. a odatle željeznicom u Bosnu. Ratni ciljevi Srbije. kada je bosanska uprava obustavila masovni povratak o zemaljskom trošku. Nasuprot tome Srpska rijeè se ograðivala od takvog pisanja. Ekmeèiæ. kao npr. 272 . jer je smatrao da bi to zaoštrilo odnose sa srpskim poslanicima i onemoguæilo rad Sabora. I neki srpski listovi. 18. 19. problematiènim tipovima i sankilotima. str. kao i Novopazarski sandžak. austrijska publicistika je pred prvi svjetski rat zagovarala ideju o muslimanskoj naciji na Balkanu koja ne priznaje nikakve jezièke razlike. Solun i Bitolj. Beograd 1983. Narod.18 Paralelno sa nastojanjem austrougarskih politièkih funkcionera da muslimanski faktor iskoriste kao protutežu jugoslavenskom okupljanju na osnovu principa nacionalnosti kao zajednice jezika. Ibidem.000 osoba u razdoblju od polovine novembra 1912. a u njihovom zbrinjavanju uèestvovalo je i muslimansko stanovništvo. 1 tom. 158-160. 6. Snažan otpor naseljavanju pružala su sela iz kojih porijeklom nisu bili povratnici. knj. Naseljavanje repatriraca dodatno je zaoštravalo politièke odnose u zemlji. odluèno je istupao protiv povratnika nazivajuæi ih nepouzdanim elementima. u: Istorija srpskog naroda. general Oskar Potiorek. kao i nemuslimanska sela. str. Isti. do sredine maja 1913. 151-162. zalažuæi se i poslije sloma Turske za dobre odnose sa Muslimanima u Bosni i Hercegovini.granicu prema Sandžaku. ipak je preko nje neposredno poslije izbijanja rata prebjeglo u Bosnu oko 1000 lica. Repatrijacija se odvijala brodovima iz Soluna u Trst. Ovim pravcem se vratilo oko 5. 140. Nacionalni pokreti u Bosni i Hercegovini.16 Bosanski Muslimani ranije iseljeni u vilajete Skoplje. 144-145.

1976. bio naklonjen. Gross. videæi u njima skrivenu tendenicju da se srbiziraju Muslimani. koje je usmjeravao Šerif Arnautoviæ.. i bile su još više prisutne u izdavaèkoj djelatnosti Muslimanske biblioteke. 21. ali dva plemena"."samo sa tri imena i tri vjere". 273 . sezala od ispoljavanja osjeæaja muslimanske narodno-vjerske posebnosti do propagiranja povezanosti sa drugim islamskim narodima. up. Meðutim. koji se imenuju Bošnjacima. 7. I pored toga što su. Pri tome je u Biseru bilo ispoljeno i shvatanje da bosanskohercegovaèki Muslimani. nasuprot Gajretu. ocijenio je u jesen 1913. nacionalno-politièka platforma Bisera nije bila jedinstvena. Meðutim. Iako je u svojoj osnovi imala religiozni duhovni supstrat. 1973.. i pored nastojanja da se distancira od dnevne politike. oni su smatrali da je samo srpski nacionalizam èisti nacionalizam. Sarajevo. Te tendencije došle su do izražaja u èasopisu Biser. 286-289. Za nacionalizovanje Muslimana u srpskom smislu zalagali su se oni muslimanski intelektualci koji su bili aktivni i srpskom nacionalnom pokretu.21 Inaèe. izd. Hrvatska politika u Bosni i Hercegovini. 64. 258.. "po jeziku pripadaju onoj slavenskoj grupi od desetak milijuna duša". 23. Ibidem. kao Šukrija Kurtoviæ. inaèe. Pravni položaj i unutrašnji politièki razvitak Bosne i Hercegovine od 1878. kao novo glasilo Ujedinjene muslimanske organizacije.bosanskohercegovaèke muslimanske inteligencije. kako je to ukazao Muhsin Rizviæ. osobito od 1913.10.23 kojoj je on. uz obrazloženje da bi se u protivnom Muslimani morali pocijepati u dva nacionalno-politièka tabora. Književno stvaranje muslimanskih pisaca u Bosni i Hercegovini u doba austrougarske vladavine. pa je samo taj nacionalizam trebalo 20. Novi vakat. pokazao više simpatija prema hrvatskoj literaturi. 540.20 To je bilo suprotno austrijskoj ideji muslimanske nacije koja ne priznaje jezièke razlike. kojoj pripadaju i Srbi i Hrvati. plan srpskog kulturnog društva Prosvjeta da u cijeloj zemlji osnuje specijalne konvikte za siromašne muslimanske ðake kao "eminentnu opasnost po opstanak Muslimana i nacionalnu propagandu Hrvata". Novi vakat je izražavao rezervu prema lozinkama o srpskohrvatskom jedinstvu koje su dolazile iz srpskih redova. List se izjasnio i za "narodno jedinstvo Srba i Hrvata". 22. Muhsin Rizviæ. da svi oni zajedno predstavljaju jedan narod . Gollas Potioreku. do 1914. Ona je. da Muslimani moraju da izvuku konsekvence iz sloma Turske i da se u njima mora razviti svijest da su jedno sa narodom s kojim žive. KA N1 Pot. Savfet-beg Bašagiæ.22 Takoðer. pisao je u ljeto 1913. Mustafa Imamoviæ. Sarajevo. kao i od srpskog i hrvatskog nacionalizma.1913. A/3 Fasz 2. isticali tezu: "Srbi i Hrvati su jedan narod. ANUBiH 2/1. Biser je. èlan sabornog Predsjedništva.

XXVII-XXVIII). The Balkans Wars and their results would throw the Moslems of Bosnia and Herzegovina into the arms of Austro-Hungarian Monarchy. ta ideja imala je razlièito znaèenje u politici razlièitih snaga na bosanskohercegovaèkoj politièkoj sceni. u programu saborske radne veæine koja je trebalo da se obrazuje. These wars led to the strengthening of the idea of Southern 24. 50-52. koji je nastao krajem ljeta 1913. the Wars on the Balkans 1912-1913 would have had far reaching consequences than it could have been expected. Hrvatski i Muslimanski saborski klub i grupa poslanika oko Srpske rijeèi prihvatili su gledište "da su Srbi i Hrvati jedan narod sa dva ravnopravna imena". imaju jedan zvanièni jezik a to je srpskohrvatski" (Bericht uber die Verwaltung von Bosnien und der Hercegovina 1913. i vodeæi muslimanski saborski politièari. who took a rather passive position in the events. 25. Mada je politika nacionalnog opredjeljivanja Muslimana pretrpjela istorijski neuspjeh. Sarajevo 1914. kao i njihovi srpski i hrvatski partneri. odnosno hrvatskom smislu. kao i veliki dio muslimanske inteligencije. Istovremeno je konstatovano "da u Bosni i Hercegovini Srbi i Hrvati i Muslimani.... Šukrija Kurtoviæ. koja se zalagala za nacionalizovanje Muslimana u srpskom.25 Meðutim.. 274 . muslimanska inteligencija. Reflections about the Wars on the Balkans 1912-1913 in the Light of Behavior of the Moslems in Bosnia and Herzegovina Apart from the territories where they took place. Ovaj programski stav ostao je neizmijenjen i nakon što je u provladinoj saborskoj veæini grupu oko Srpske rijeèi zamijenila Srpska narodna stranka sa dr Danilom Dimoviæem na èelu.davati Muslimanima. U daljem toku istorijskih zbivanja vodeæi akteri muslimanske politike u Saboru. ostali su po strani od kretanja koja su vodila jugoslovenskom ujedinjenju. and to the lesser extent towards the Croats. koji potièu od iste krvi. Wien 1914. In our parts they would primarily mean the further rift and deepening of quarrel between the Moslems and the Serbs. O nacionalizovanju muslimana. U uvodu programa radne veæine (autor dr Milan Srškiæ).24 Pri tome je politièki angažman srpski orijentisanih muslimanskih intelektualaca u ovom razdoblju podrazumijevao ne samo protuaustrougarski nego i protuturski i antifeudalni stav. Široko rasprostranjenu ideju da jezièko jedinstvo znaèi i narodno jedinstvo deklarativno su prihvatili u drugoj polovini 1913. doprinosila je prevazilaženju zatvorenosti muslimanske zajednice u Bosni i Hercegovini i odigrala je odreðenu ulogu u prihvatanju tekovina evropske kulture od strane Muslimana.

particularly against the Moslems. and the Moslem one the struggle for the Faith and Empire (din and devlet). The wars would give rise to the feeling in the Moslem population that the Ottoman Turkey was no longer relevant. 275 . In the sources from the period one could find more and more terms that spoke about the notions that had not been that unknown but used not so often before. In the previous period the Serbian side emphasized the struggle for the Cross-and-Honor.Slavic unity (Yugoslavianism or Yugoslavhood). only with three names and religions. nationalities etc. In this period people were asked to declare their ethnic affiliation although this issue was more popular and less real. such as nations. and that would mean the increased level of aggressive behavior. For this reason. One could conclude that the Bosnian-Herzegovinian Moslems had taken very little part in the Balkans Wars (having sent only a small number of volunteers). For the first time one could hear the notion uttered about one nation. but they felt much more the consequences and results of these wars. the Moslem population: a) opted mostly for the protection under the Austro-Hungarian leadership. especially among the Serbs. b) showed only a few signs of enthusiasm for the idea of Southern Slavic unity (Yugoslavianism).

276 .

otvara se potreba ukljuèivanja toga djela /ili opusa pisca/ u nastavni program književno-jezièkog odgoja i obrazovanja. izdavanje posebnih naklada. Treæi. 3) književnopovijesni razlozi. i to: 1) jezièko-stilski razlozi. Znanost o književnosti. U tome se procesu nerijetko javljaju poteškoæe kod usklaðivanja književnoteorijskog i književnopovijesnog s pedagoško-psihološkim kriterijem. Te poslove obavlja metodièka znanost.Zdenka Gudelj -Velaga Pedagoški fakultet u Rijeci Rijeka MUSA ÆAZIM ÆATIÆ KAO ŠKOLSKI PISAC Uvod Tri su temeljne grupe razloga uvrštavanju nekoga književnoumjetnièkog djela u nastavni program. a to su u našim uvjetima izdanja s najveæim brojem primjeraka u podruèju umjetnièke književnosti. Iz autorovog opusa valjalo je odabrati djelo koje æe biti u stanju ponijeti teret reprezentativnosti te. književno-povijesni razlozi na razini konkretizacije mogu izazvati poteškoæe. te da je njegovo djelo neprijeporno znaèajan èinilac ukupnosti korpusa bosanskohercegovaèke. 2) tematsko-motivski razlozi. Kad književna krititka ocijeni neko djelo umjetnièki vrijednim. Te poteškoæe metodièka znanost rješava naèelno i na razini konkretnoga. utvrdila je da je rijeè o piscu relevantnom za sliku bosanskohercegovaèke. a poglavito muslimanske književnosti s poèetka XX stoljeæa. Prvim dvama upravljaju interne potrebe književno-jezièkog odgoja i obrazovanja. slijedi situiranje teksta u èitanku. Pregledom nastavnih programa i èitanki ustanovili smo da nije predviðeno da se uèenici u Hrvatskoj susreæu u nastavi s djelom Muse Æazima Æatiæa. ako je djelo predviðeno za samostalnu lektiru uèenika. a povijest ga književnosti uvrsti u spisak znaèajnih za epohu ili pojavu. izrada popratnog metodièkoga instrumentarija te. u odnosu na jezièko-civilizacijsko oruž277 . odnosno muslimanske književnosti. pak.

Opredijelili smo se.je. 278 . Stoga u daljnje istraživanje nisu mogli biti uvršteni. Za koji bi razred osnovne ili srednje škole ova pjesma bila prikladna? 1. Pobožne pjesme bosansko-hercegovaèkih Muslimana. ali ne prva. 2. Anketa Anketirali smo studente III i IV godine studijske grupe hrvatski ili srpski jezik i književnost Pedagoškog fakulteta u Rijeci i profesore rijeèkih srednjih škola. soneti visoke poetske vrijednosti kao što su oni koje je R. Taj grafièki znak. i to zbog pretpostavljenih teškoæa u recepciji ne samo motivike veæ i idejnog sloja te ponegdje vrlo složene. a onda su im bila postavljena ova tri pitanja: 1. Kadiæ. i to: 1) anketiranje studenata jezika i književnosti i profesora srednjih škola i 2) metodièki eksperiment. mada uvijek suptilno odabrane simbolike u motivskoj graði. S tim dvjema poèetnim hipotezama provedeno je istraživanje. Sarajevo. Starješinstvo Islamske zajednice u SR Bosni i Hercegovini. skreæe pozornost prema brizi pjesnikovoj za što èišæim ritmièkim ustrojstvom pjesme. tako. 2) prikladnim metodièkim instrumentarijem uèenici se mogu voditi u procesu komunikacije s pjesmom tako da se postignu relativno povoljni recepcijski uèinci. Knjiga III. na primjer. Isto tako bi bilo neprimjereno svrsi organizirati prvotni susret s pjesnikom u okružju neke od njihovih ljubavnih pjesama. 1971. priredio R. moæi biti dostupno recepciji uèenika. Neka bi od tih izvanrednih pjesama mogla biti sljedeæa s kojom se uèenici susreæu. Opredijelili smo se za varijantu s bilježenjem apostrofa u rijeèi "nijesam" i drugdje prema verziji u knjizi Branka Milanoviæa Bosanskohercegovaèka književna hrestomatija. Sarajevo. 1980. Hrvatskoj i Sloveniji. za pjesmu Ja n'jesam sanjar2 iz ova dva temeljna razloga: 1) svojom ukupnošæu ova pjesma može biti reprezentantom poezije Muse Æazima Æatiæa i otvoriti komunikacijski kanal prema njegovom opusu. Ispitanici su najprije upoznati s pjesmom Muse Æazima Æatiæa Ja n'jesam sanjar. koje ima dva temeljna dijela. Kadiæ uvrstio u zbirku Pobožne pjesme bosanskohercegovaèkih Muslimana1 jer bi za poèetno razumijevanje njihove motivike u ovome /rijeèkome/ kraju trebale brojne prethodne obavijesti. 2. Zavod za izdavanje udžbenika. držimo.

zadati motivacijsku rijeè /dubina . no. izvanjezièni sadržaji. Studenti procjenjuju da bi pjesma Ja n'jesam sanjar bila primjerena VIII razredu osnovne škole i svim razredima srednje škole. uoèavaju se razlike u odgovorima prema grupama ispitanika. Meðutim. metafora. poredba. Na kojim biste sastavnica ustrojstva temeljili interpretaciju ove pjesme? 3. pjesnièka slika. metrièko ustrojstvo. strofa. bilo bi možda još važnije uputiti uèenike da traže motiv i naèin na koji ga pjesnik razvija. raspoloženje. misaonost. Stoga æemo ovdje prikazati skupno odgovore studenata. sugestivnost. a onda posebno odgovore profesora srednjih škola. cezura. po mom mišljenju. nabrajanje. U podruèju izvanjezièkih sadržaja studenti navode: dojam. leksik. struktura pjesme. stih. Jedan je student ovako napisao: bizarnost / sklonost naraciji u poeziji je netipièna. opreka: sanjar-pjesnik. Šimiæa i s pjesmom Ovo su rijeèi crne od dubine iz Kolajne Tina Ujeviæa. pjesnièka figura. motiv. misao. U podruèju jezika i stila studenti navode ovaj jezièki i poetski rekvizitarij: ritam. da pokušaju osjetiti raspoloženje koje pjesma izaziva. Studentske odgovore na drugo pitanje ilustriramo ovim primjerima: "U ovoj autoprezentacijskoj pjesmi važno bi bilo na planu izraza ukazati na stih i rimu. Rangovi su ogledalo redoslijeda podataka. rima. egzistencija. suprotnost: san-java/realnost. i to s pjesmom Pjesnici su èuðenje u svijetu. A. jedanaesterac. i to: jezik i stil. prepoznati rijeèi koje znaèe arhaièno. epitet. Prednost daju I i III razredu srednje škole. vezano s pjesnikovim egzistencijalnim problemima. ali i sa snagom koju ispoljava. referencijalnost iskaza." Studenti su uspostavili korelativne veze ove pjesme s dvije druge. složenost izraza. ponavljanje izrazom. apostrof. Tri su temeljna podruèja na kojima bi studenti gradili svoju interpretaciju ove pjesme." "Ovo je spoznajnootkrivaèka pjesma sliènog ugoðaja kao dio Kolajne? Ove su rijeèi crne od dubine?. Što biste željeli da vaši uèenici ponesu iz susreta s ovom pjesmom? Kvantificiranje podataka iz odgovora ispitanika držimo neprimjerenim cilju istraživanja. stilska sredstva. intonacija. metrika.život . ponavljanje strofe.patnja ili slièno/ interpretaciju utemeljiti na osnovnoj 279 . arhaiène rijeèi. jednostavnost izraza. ugoðaj. doživljaj. ritmièno-melodijska sredstva. B.2. emocionalni svijet pjesme. korelacija s drugim pjesmama. funkcija osobne zamjenice.

veza emocija s umjetnièkim stvaranjem.. pa iako je u tom trenutku bio osamljen i tužan. da spoznaju bit pjesnièkog stvaranja.da negativnu energiju ne zadržavaju u sebi". 280 . nevoljama. pjesnikova istina. pjesnik si je. da razmišljaju o patnjama. Prednost daju III razredu. pjesnikovo razoèarenje. U podruèju uspostavljanja odnosa uèenika prema pjesmi dominira njihova želju da ostvare estetski doživljaj. emocije koje pjesnik izražava u pjesmi. ali i da uvide kako se i iz najgorih patnji može roditi jedno suptilno i iskreno umjetnièko djelo . ruka koja traži prijatelja i nalazi ga u nama. brigama /pjesnikovim i svojim/. Ispovijedajuæi svoje brige i stradanja. ova je pjesma poslužila kao most. te o životu samome. Takvi su iskazi: spoznaja o umjetnièkome radu.lirska pjesma. ". melankolija. Profesori su se razlièito oèitovali o tome na kojim bi sastavnicama ustrojstva utemeljili interpretaciju ove pjesme. njegove osjeæaje i strepnje. istinski doživljaj poezije. olakšao dušu. pjesnièka duša koja se otvara onima koji su to spremni prihvatiti. vrijednost umjetnièkog stvaranja za život.suprotnosti san-java/zbilja. osjeæaji javljaju u pjesmi i onda u nama. Oni navode: osjeæaj tuge.. možda. Iznijeli su i ove opaske: "da /uèenici/ razmišljaju o brigama na produktivan naèin". Statistièka obrada njihove odgovore prema frekvenciji rangira ovako: 1) tematsko-idejni sloj. oèitovanje èovjekove stvaralaèke aktivnosti. Studenti su željeli da uèenici dožive pjesnikovu liènost. misli. naèin i trenutak u kome nastaje pjesma." Na ista pitanja profesori srednjih škola odgovorili su ovako: Pjesmu Ja n'jesam sanjar profesori drže primjerenom za sva èetiri razreda srednje škole. da dožive ljepotu koja uznosi duh. težina stvaralaèkoga poziva. "da ne misle da pjesma nastaje u trenucima razbibrige". a dožive pjesmu na svoj naèin i njen poetski smisao. Ni jedan profesor ne primjeruje ovu pjesmu uèenicima osnovne škole. koje se slike. Iz ovoga treæega podruèja dominiraju iskazi o umjetnosti i životu. odnos prema pjesniku i odnos prema životu. spoznaja biti pjesnièkoga stvaranja u odnosu na životnu stvarnost i maštu. Evo primjer cjelovitog studentskog odgovora na treæe pitanje: "Željela bih da uèenici pokušaju shvatiti probleme s kojima se èovjek u životu susreæe." Studentski odgovori na treæe pitanje oèituju ova temeljna podruèja pretpostavljene /poželjne/ uèenikove recepcije zadane pjesme: odnos prema pjesmi.

Jedan se profesor oèitovao ovako: "Suprotnost dvaju svjetova. vidim da je previše ovakvih tužnih. urednik Ante Bežen. nemoguænost da svojim zanatom /pjesništvom/ osigura sebi dostojan život. Zagreb. Školske novine. 6) obilježje književne vrste. 1986. žal za prošlošæu. Jedan je profesor iskazao ovo gledište: "Osjeæaj samoæe koja prati umjetnika. 3) spoznaje o odnosu prema sebi. 4) spoznaje o odnosu prema drugima. razlièito oèitovali i o tome što bi željeli da njihovi uèenici ponesu iz susreta s ovom pjesmom. 3. 3) estetske vrednote. 4. metaforika.4 Ostvaren je ovaj slijed nastavnih situacija: 1) motivacija. 281 . 3) objavljivanje dojma. Potanje obavijesti u zborniku Metodika u sustavu znanosti i obrazovanja. Mariji Šneperger i prof. 4) kontrastiranje. jednostavnost jezika. u ovom sluèaju pjesnika. Ali.. Zar ne bi trebalo potražiti i prezentirati nešto vedrije. ružnog. poredbe su konvencionalne.2) jezièko-stilske osobitosti." Metodièki eksperiment Metodièki eksperiment3 izveden je prema metodologiji metodièke znanosti. Dometi eksperimentalnog istraživanja u podruèju stvaralaèke upotrebe jezika kod uèenika osnovne škole. 2) upoznavanje s pjesmom. O ogranièenjima u: Zdenka Gudelj-Velaga. tragika života kojim živimo. 5) misaono ustrojstvo. 6) fatalizam. 259. pesimistièkih djela. takoðer. u zb. 5) estetski doživljaj. 4) interpretacija. Zbornik 18. Zahvaljujem prof. str. Beograd." Profesori su se. listajuæi ove èitanke za srednju školu. kakav je svijet. paralela pjesnik-patnik. Institut za pedagoška istraživanja. Zrinki Frkoviæ za suradnju. 1985. optimistièkije? Zar treba mladome èovjeku tuge i žalosti? On æe veæ tokom godina otkriti kakav je život. Metodièki eksperiment izveden u Graðevinskoj školi u Rijeci. ovozemaljskog i onog ljepšeg. Prema uèestalosti odgovori se rangiraju ovako: 1) spoznaje o odnosu prema životu. 2) spoznaje o odnosu prema radu. Dajmo mu nešto primjerenije njegovim godinama.

pesimistièan stav. tegoban. nesretan/ najnesretniji èovjek. onda je ta prepona savladana. ili ljude spaja samo muk?"5 Uèenici su dojam objavili pisanim iskazom. Prema: Biserje.pjesnik je sagledao realnost života -.5) pisani iskaz o recepciji pjesme.i . duša /pre/puna bola/patnje/jeda/gorèine.i prilogom . Raspravljanje ovdje utemeljujemo na 1.pjesniku otac nije ostavio ništa / pa je siromašan/. Samo èovjek.gorak. kao nalièje osjeæaja goleme životne radosti. Pjesnikov izrièaj . 4) razoèaran / rijetko: razoèaranje/. pesimist. 282 .tužan-/. i 4. u ovoj tuzi koja rastvara i razara. 1990.i prilogom . Otokar Keršovani. Pored njega. nastavnoj situaciji. Opatija. i on je bio samo drug. sirot. što je to pjesnièki razumio drugaèije. 2) bol / s pridjevom . izgubljen. što je nešto odreðeno. a to nije dovoljno /pa ga ne èeka ni dobra buduænost/. U uèenièkim iskazima javljaju se varijacije pjesnikova motiva 5..bolan . . Iz njega je izlazio osjeæaj Tuge.gorko-/. No. bez ogranièenja. 3. Motivacija uèenika provedena je tako što je uz pitanje: .pjesnik radom /pjesništvom/ zaraðuje za život. teška prošlost. No. . nelagodan. Ili. jer ni književnik. ako je bio pjesnik. Je li u životu sve saopæivo.pjesnik je rano ostao bez ikoga /pa je siroèe/. priredio Alija Isakoviæ.. S izrazitom uèestalošæu javljaju se ovi skupovi rijeèi: okrutan život. nesretan. možda i èitavo objašnjenje najgore tragedije. kakva je temeljna intonacija pjesama Muse Æazima Æatiæa ako Tin Ujeviæ o njemu kaže ovo: "Svakoga sam gledao kao tuðeg. patiti. Inventarizacija izvanjezièkih sadržaja tih iskaza pokazala je njihova dva težišta.samoæa-/ S nešto nižom frekvencijom slijede rijeèi: patnik/patnja. znaèilo je da hoæe da pjesnièki živi. Jedno težište obrazuju uèenièki iskazi o pjesnikovom opæem emotivnom i duhovnom stanju. sjetan. Æazima sam najprije shvatio kao jednu opreku. antologija muslimanske književnosti. nije htio biti.denotiraju /uglavnom/ s . str.osamljenost . Skoro svi uèenici navode najmanje jedan od ovih podataka: . 3) gorèina / s pridjevom . Na frekvencijskoj listi prve rangove zauzimaju ove rijeèi: 1) tuga / s pridjevom . morao sam osjetiti žaljenje i ljudsku bol. Tu su poèeci. Drugo težište obrazuju iskazi o pjesnikovoj životnoj stvarnosti. 5) osamljen / s imenicama . tmuran.bolno-/. 305. svejedno.Što oèekujete.ja n'jesam sanjar .

641-650. Djeèje pisano stvaralaštvo s ishodištem u pjesmama Drage Gervaisa.svehli listak -. str. što indicira autoriènu potrebu da zaokruži.V. osjeæaj žaljenja i nemoæi. utemeljujemo i na mišljenjima kao što je ovo akademika A. Evo jednog uèenièkog iskaza u cijelosti: "Ova je pjesma na mene ostavila dubok i snažan dojam. suosjeæam s pjesnikom. Dometi. Drugi tip može predoèiti ova reèenica: "Ponijela sam u sebi tugu pjesnikovu.javlja se i leksem . 1987. odnosno njegovom dušom koja pati i koju razdiru bol i tuga. Zdenka Gudelj-Velaga. 283 . cjelokupni proces komunikacije s pjesmom. te nešto manje . formiranje njegovog pogleda na svijet. str. V.Tekuèev." Tim jeziènim izborom uèenica uspostavlja vezu s prethodnim iskazom."7 U našem sluèaju sastavak je realiziran kao finalno ispitivanje. A. a nastao u odgojnoobrazovnome procesu naziva se sastavak.6 Uèenièki zapis oblikovan kao vezani tekst." Opetovanjem predikata upitne reèenice ovaj odgovor ukazuje na govornika koji je još vrlo intenzivno 6. 7.. Prosvešèenie.Kraæim zapisom iskaži što si ponio u sebi iz susreta s pjesmom Muse Æazima Æatiæa Ja n'jesam sanjar. 1980. On živi u sadašnjosti i ne nada se boljoj buduænosti.lice mrtva knjiga. Tekuèeva: "U njima /sastavcima/ se najsnažnije i najizrazitije odražava unutrašnji svijet uèenika. Osim u osobnome iskustvu.otac . Kao i njegov život i ova je pjesma bolna i puna tuge i gorèine. On je poput mrtve knjige kojoj su slova nevolje i brige. Zato on nije sanjar veæ je život prikazao na jedan pesimistièan naèin. Ostao je bez ièega u životu i mora sam sebi stvarati život i to radi pišuæi pjesme. Uèenici su bili dobili ovaj zadatak: . Uz ." Cjelovitu uèenièku recepciju nekog književnog djela moguæe je istražiti na više naèina. Jedan tip može prezentirati ova reèenica: "Kao što sam veæ napisala. 7-9. odnos prema knjizi. Ja. Dva su temeljna tipa inkoativnih reèenica u uèenièkim sastavcima. Njega je jednostavno ovilo crnilo i nad njim se nadvila tama otkad ga je smrt odvojila od njegovih najmilijih. Rijeka. opredjeljenje da sastavak koristimo kao sredstvo procjene uèenièke recepcije nekog književnoumjetnièkoga djela. zapravo. Plodonosnom se pokazala analiza uèenièkih zapisa.babo -. ova je pjesma na mene ostavila dojam tuge i patnje. po sastavcima se može pratiti razvitak uèenika. Moskva. finalizira. Metodika ruskoga jezika v srednej škole.331.

a zapravo je drukèije. Mislim da sve nije tako važno i da za to ne smijemo sve sitnice uvelièati te si time ogorèavati taj život koji je ustvari tako kratak. naizgled. ali se prema njegovim "rješenjima" razlièito odnose. poetskog sloja pjesme kao da se. Da ne bježim od stvarnosti.Otkud to da uèenici u dojmu iznose onoliko fabulativnih elemenata. Drugotnim se ovdje èini procjena o cijelosnosti ili necijelosnosti toga razumijevanja. a ustvari je veoma kratak. svojoj buduænosti. a da je nekad postojao èovjek s tim imenom i životom. Nije mi svejedno to priznati jer to dokazuje moju malenost. s njime nisu ni sreli. pokušam promijeniti nabolje." "Pjesma me potakla da i ja sama razmislim o svojim tegobama. Znatno je manje uèenika sastavak poèelo komunikacijski relativno neutralnom reèenicom. Pjesma nas tjera da razmislimo o sebi. Evo primjera: "Ono što ostaje u nama nakon interpretacije ove pjesme je neizmjerna tuga prema nekom tko je za sobom ostavio takav dokument jednog vremena. Zakljuèna razmatranja Najprije valja odgovoriti na pitanje: . životu koji izgleda dug. poglavito pak s gledišta koje bi suponiralo pjesnikovu autorsku intenciju." "Ponio sam autorovu poruku o viðenju svijeta iz njegovog ugla gledanja. Isto je tako evidentno da su uèenici u svojim pisanim iskazima /sastavcima/ jednostavno prešli preko stilsko-jezièkog. svoju bol i unutrašnju patnju a da do danas ja lièno nisam èula da to ime postoji. nagoni nas da shvatimo smisao života i pripremimo odreðeni stav prema životu." Uèenièki sastavci nedvojbeno pokazuju ovo: Evidentna je akvizicija idejno-tematskog sloja pjesme i napor u razumijevanju i tumaèenju toga sloja. ako mogu. tip: "S ovom pjesmom shvatio sam nekoliko veoma bitnih stvari koje su potrebne za ostvarenje normalnog i uspješnog života. ali smatram da se ne treba povoditi za takvim naèinom razmišljanja jer ono vodi u depresiju. Tome je uistinu samo "naizgled" tako.zaokupljen procesom koji se u njemu odvija. makar nas danas okolina tjera na prizemljenje. dakle izrièaja na kojim nijedan interpretator ne bi pokušao graditi sliku o bogat284 . Zašto na svoju stvarnost ne bi gledali ljepše i sanjarili o sretnijoj buduænosti. jer život bez ideala nije nikakav život. nego da je primim onakvom kakva je suðena. te da je tek onda. a da se iz vrlo složene i bogate motivske graðe laæaju skoro iskljuèivo svehlog listka i mrtve knjige." Ni jedan uèenik nije ostao ravnodušan prema pjesnikovom životu.

Lik u književnoj. scenskoj i filmskoj umjetnosti.pjesme o smrti. odnosno strukturne elemente /likovi./ u drugome planu. 11.tužne -. Mira Kermek-Sredanoviæ utvrdila je interes uèenika VIII razreda osnovne škole iskaziv omjerom 80:20 u korist proze. razreda srednje škole "da ispitanike u pripovijednome djelu najviše privlaèi uzbudljiva fabula. 40. on poèinje da misli na buduænost.pjesme o radosti. pa . Školske novine.s omjerom 75:25. 10..stvu i blještavosti pjesnièkoga rekvizitarija ove pjesme. Isto. ideje. onda.šaljive . str.pjesnièku sliku . Književni interesi djece i omladine.su im na posljednjem. 73. Zvonimir Dikliæ navodi rezultate istraživanja s uèenicima VII i VIII osnovne te I.. a da je njegov interes za druge kompozicijske. Zagreb.pred . devetom mjestu. slijede . onda . Isto.11 Baveæi se interpretacijom književnoga lika u nastavi. 41. i II."12 Isti autor navodi kako "u III i IV razredu srednjeg usmjerenog obrazovanja opada zanimanje za fabulu. 13. Isto. a na kraju liste su . opisi.elementa lirske strukture .. oni su ponuðene varijable rangirali ovako: 1. 66. nadovezujuæi na 8.ozbiljne pjesme . Birajuæi izmeðu dva ponuðena . 1989. koji u njoj realno postoji i po kojemu ona jeste upravo to odreðeno i neponovljivo umjetnièko djelo po kojemu. str. 3. što je svakako rezultat ne samo psihièke zrelosti uèenika nego i njihove opæe kulture i književnog obrazovanja. na svoje sadašnje ili buduæe zanimanje i posao u okviru toga društva. Isto. bolu i stradanjima . 1985. Držimo dostatnim navesti kako taj portret ocrtavaju Inhalder i Piaget: "Mada razvoj adolescenta još uvek traje. i postoji ideja njime uspostavljena i kazana? Iz metodièke je literature poznato da uèenici za tzv. Mira Kermek-Sredanoviæ.8 Birajuæi izmeðu 9 ponuðenih vrsta lirskih pjesama. 121. Zvonimir Dikliæ. str. Školska knjiga. a ne poeziju. str. jezik i dr. 12.10 Kad je autorica ponudila uèenicima srednje škole da rangiraju svoj interes za tri sastavnice ustrojstva dramskoga teksta.podrugljive i smiješne. zatim .uèenici se opredjeljuju za . Zagreb. sreæi i ljubavi -.pjesme o domovini-. 2.. likovi. 71.9 Zanimanje za emocionalne sadržaje u pjesmama uèenici su iskazali ovako: na prvom su mjestu . ti uèenici biraju .radosne -. a . dijalog. slobodno èitanje u pravilu biraju prozu. str.muzikom stiha ."13 Za utvrðivanje recepcijskog praga. tj. 9. 285 . tok dogaðaja. str. ovdje nam je još potrebno ukljuèiti skicu psihologijskoga portreta adolescenta.

svoje sadašnje aktivnosti životni program u koji su ukljuèene potonje ili odrasle aktivnosti. Najzad, nastojeæi da uklopi sebe i svoj sadašnji ili buduæi posao u društvo, adolescent takoðer namerava /a, po njegovom mišljenju, samim tim/ da reformiše to društvo u nekom ogranièenom podruèju ili u celini / bez sumnje, ovo važi za gotovo sve adolescente u savremenim civilizovanim društvima/."14 Nešto kasnije, autori dodaju i ovo: "Ako se zadovoljimo sa sasvim globalnim i naivnim promatranjem, ne pokušavajuæi da razlikujemo po osobenim socijalnim reakcijama uèenika srednje škole, šegrte, mlade radnike i mlade seljake, zapažamo da se adolescent razlikuje od deteta, pre svega refleksijom koja premaša sadašnjost. /Potcrtava ZGV/ Adolescent se upuæuje u pravcu neaktuelnih razmišljanja koja su, ipak, u vezi sa doživljenim i aktuelnim situacijama. Drugaèije reèeno, adolescent, za razliku od deteta, poèinje da gradi sisteme i teorije, ako reèima "teorija" i "sistem" pridamo najšire znaèenje."15 Držimo da i bez širenja teorijske podloge možemo prihvatiti zakljuèak da je recepcija uèenika III razreda srednje škole pjesme Ja n'jesam sanjar Muse Æazima Æatiæa upravo izvanredna i u velikoj mjeri udovoljava kriterijima koje uspostavlja metodièka teorija. Naime: Moglo se oèekivati da æe se uèenici zadržati na onome što bismo iz motivike pjesme mogli oznaèiti fabulativnim. Da njihov obzor, meðutim, nije sužen iskljuèivo na dogaðajnost, govore u prvom redu tematske rijeèi iz frekvencijskoga rjeènika koji je dobiven potanjom leksièkom analizom njihovih iskaza o dojmu. Bez snažnog doživljaja upravo prvoga dijela pjesme, a koji kasnije ne navode, odnosno navode samo u citatu svehli listak i mrtva knjiga /uz sporadièno javljanje neba i bure, što ovdje nije relevantno jer u primorju predstavlja motiviku svakodnevnice pa je teško procijeniti porijeklo tih leksema u tekstu/, taj leksièki niz izvjesno ne bi bio takav. Ovdje je rijeè o ekstrapolaciji estetskog, mada neosviještenog, doživljaja u ideju, tj. o izvjesnoj sinkreziji emotivnoga i racionalnoga. Leksièka analiza pjesme kazuje da se samo rijeè tužan /koja se u uèenièkome frekvencijskome nizu nalazi uz imenicu tuga/ nalazi u pjesmi, i to u sintagmi tužni pjesnik, a ta se sintagma ni jednom ne javlja u uèenièkim zapisima. Ostale leksièke jedinice s prvih rangova frekvencijskoga niza /bol, gorèina, razoèaran, osamljen/ dokumentiraju unutrašnju preobliku poèetnog /ulaznog/ poticaja. Pjesma je, dakle, motivirala eksteritorizaciju leksika iz emotivne sfere. Držimo da uopæe nisu realna oèekivanja da bi uèenici u
14. Ž. Pijaže - B. Inhelder /J. Piaget/, Intelektualni razvoj deteta, Zavod za udžbenike i nastavna sredstva, Beograd, 1978., str. 48. 15. Isto, str. 49.

286

zaista slobodnom iskazu o dojmu, govorili o ljepoti pjesnièkoga jezika i navodili njegov instrumentarij. Njihov, pak, iskaz izrazito je individualiziran, on je lièan u sadržaju i izrazu, te ga, stoga, cijenimo - stvaralaèkim.16 Uz to, uèenici su na pjesmu reagirali razmišljanjem! Prema unutrašnjoj stvarnosti pjesme oni su se ponijeli kao prema punoj stvarnosti, što kazuje da su osjetili taj svijet pjesme kao zaseban i u sebi stvaran. Ne mogu se od srednjoškolaca oèekivati Katièiæeve spoznaje o odnosu zbilje književnoga djela prema zbiljskome svijetu.17 Oni su, jednostavno, ušli u taj svijet kao da je stvaran. Kako je taj svijet književnog djela jezikom sazdan svijet, to je jedini put da se do njega doðe - jezik. Stoga s punom izvjesnošæu možemo reæi da su uèenici osjetili Æatiæev pjesnièki jezik, da ih je on dvojako motivirao: na njegov pjesnièki rekvizitarij reagirali su jezièkim stvaralaštvom, a na motiviku fabulativne provenijencije razmišljanjem. To držimo dostatnim za uvrštenje ove pjesme u programe nastave književnosti, i to upravo u III razred srednje škole. Time bi se, dijelom, popunila programska praznina, odnosno pridonijelo bi se upotpunjavanju slike bosanskohercegovaèke književnosti s poèetka stoljeæa, koja bez programske zastupljenosti pisaca muslimanskoga kruga ne može biti valjana. Ovaj zakljuèak, jasno, ne iskljuèuje i druge izbore. Uz potvrdu poèetne teze da je pjesma Ja n'jesam sanjar Muse Æazima Æatiæa, uz odgovarajuæu metodièku aparaturu, dostupna recepcijskim moguænostima uèenika III razreda srednje škole izvan bosanskohercegovaèkog kulturno-povijesnoga prostora, ovo je istraživanje, držimo, ukazalo na potrebu za sljedeæim koje bi, s ambicioznijim ciljem i njemu primjerenom metodologijom, bilo usmjereno prema utvrðivanju korpusa muslimanske bosanskohercegovaèke književnosti sukladnog potrebama i moguænostima književno-jezièkog odgoja i obrazovanja u ovim prostorima. Još nešto: Za ulazak u svijet poezije svakako je važna i potrebna civilizacijska pripravljenost, odnosno gotovost. Otvara se pitanje: Može li put biti obrnut, tj. može li se zamijeniti toèka polaska s toèkom dolaska? Povijest književne recepcije i književno-jezièkog odgoja i obrazovanja pokazuje da to može biti. Poezija otvara recepijentu civilizacijske obzore i razvija u njemu potrebu da to njih dosegne. Stoga se ovdje presudno važnim
16. Zdenka Gudelj-Velaga. Nastava stvaralaèke pismenosti, Školska knjiga, Zagreb, 1990., str. 27. 17. Radoslav Katièiæ, Jezikoslovni ogledi, Školska knjiga, Zagreb, 1971., str. 224.

287

èini sljedeæi podatak: Na kraju nastave u svakome od eksperimentalnih odjeljenja profesor je pitao uèenike: "Biste li željeli saznati nešto više o pjesnikovom duhovnom i civilizacijskom obzorju?" Uèenièki je odgovor bio potvrdan, uz realan, statistièki zanemariv, onih koji su se izjasnili da im je svejedno. Onoga trenutka kad nastava književnosti svojom kvalitetom prestaje biti uèeniku samo radna obaveza, veæ kad je on doživio kao komunikacijski proces s osobnim interesom za sudjelovanje u njemu, uèionica se pretvara u književnu tribinu, a uèenik od prinudnoga recepcijenta postaje potencijalnim diseminatorom književne kulture. Upravo stoga nastavni programi imaju vrlo važno socio-kulturno znaèenje, pa je isplativ trud oko situiranja pisca u nastavni program. The paper examines a possibility ofincluding the poem by Musa Æazim Æatiæ The paper examines a possibility of including the poem by Musa Æazim Æatiæ Ja n'jesam sanjar /I' not a Dreamer/ into the curriculum. The survey among students and teachers, as well as students' texts, are being examined. The author concludes that the inclusion into the curriculum will fill in the gap and contribute to the overall introduction of students into the area of Moslem literature at the beginning of 20th century. The paper advocates the use of poetry in the process of establishment of inter-civilization relations.

288

Ismet Smailoviæ POGLED NA PISMO I JEZIK LISTA GAJRET U 1913. GODINI Jezièka analiza jednog književnog djela, a pogotovu cijeloga godišta jednog lista u kojem se nalaze svakovrsni prilozi raznih suradnika, nije nimalo lahak zadatak. Da bi se takav posao uredio pravom znanstvenom metodologijom, tj. analitièki i detaljno, potrebna je prije svega iscrpna fonetska analiza, zatim morfološka, sintaktièka, a osobito leksièka, pa analiza tvorbe rijeèi, analiza stila, analiza stranih jezièkih elemenata itd. Za ovu priliku to bi bilo veoma opširno struèno izlaganje i izlazilo bi iz okvira teme i ciljeva ovoga skupa. No da bismo ipak imali neki uvid u jezik i pismo lista Gajret iz 1913. godine i informaciju kako je tada govorila i pisala bosanskohercegovaèka, uglavnom muslimanska inteligencija okupljena oko Gajreta, ja sam ovome svom izlaganju dao naslov Pogled na pismo i jezik lista Gajret u 1913. godini, što znaèi da se neæu upuštati u opširnu jezièku analizu, veæ æu samo pogledom obuhvatiti osnovne i relevantne znaèajke pisma i jezika toga lista u godini koja je prethodila 1. svjetskom ratu. Ali prije nego što poènem svoje izlaganje o tome, želim napomenuti dvije stvari: 1) Nisam odabrao list Gajret iz 1913. godine iz nekih posebnih razloga, jer takvih razloga nema. Mogao sam tražiti bilo koje godište iz perioda austrougarske vladavine u Bosni i Hercegovini, ali sam uzeo ovo iz 1913. g. jer mi se ono jedino našlo pri ruci u mojoj biblioteci, a do drugih godišta nisam mogao u Banjaluci doæi. 2) Pogled na jezik u ovom godištu lista Gajret usmjerio sam samo na redakcijske tekstove lista i na priloge u prozi. Poeziju nisam uzimao u obzir jer autori takvih priloga radi ritma, rime, poetskog izraza, pjesnièke slobode i još iz drugih razloga ponekad namjerno stvaraju posebne rijeèi, izraze i oblike, služe se arhaizmima, provincijalizmima, nešto skraæuju, nešto proširuju, a sve to ne daje pravu sliku ondašnjeg svakodnevnog govora, odnosno književnoga jezika. U ovom izlaganju najprije æu govoriti o pismu, odnosno o pismima kojima je štampan list Gajret u 1913. godini. Naslov lista svih brojeva u ovom godištu, mjesto izlaženja, datum i godina štampani su na 3 pisma: latinicom, æirilicom i arabicom. Ime i prezime urednika, cijena lista, visina pretplate i adresa uredništva štampani su samo latinicom i æirilicom, i to naporedo. Èlanci, rasprave, književni radovi, prijevodi i ostali prilozi 289

štampani su i latinicom i æirilicom, ali ne naporedo veæ po želji autora ili po nahoðenju urednika. Kad sam izbrojio u cijelom godištu sve priloge, ustanovio sam da ih je 140 štampano latinicom, a 94 æirilicom. Sve redakcijske rubrike, kao, npr. Gajretov glasnik, Poruke uredništva, Iz uredništva lista, zapisnici skupštine, izvještaji, razni oglasi i obavještenja, štampani su pretežno latinicom, ali ima i æirilièkih tekstova. Kada je rijeè o pismima kojima je štampan list Gajret, valja naglasiti da je u to doba bilo nekih Muslimana koji su zahtijevali da se Gajret ne štampa æirilicom veæ samo latinicom. U vezi s tim u trobroju Gajreta br. 1, 2 i 3 od 1. marta 1913. izlazi bez potpisa redakcijski èlanak pod naslovom Æirilica i muslimani, koji poèinje ovako: "Dok se kod ostalih prosvijeæenih nacija rješavaju zamašna pitanja, koja potresaju svojim velièanstvenim pojavama i rezultatima, dotle su kod nas izbile neke neozbiljne i dosadne zaðevice radi toga što se list Gajret štampa osim latinicom i æirilicom. Te zamjerice idu za separatizmom, idu za tim da se u ovo prosvjetno društvo uruèe politièki intransigentizam, da se iz njega iskljuèe svi oni koji imaju drugo mišljenje o pismu æirilici i zadatku društva Gajret. I to bi neminovno slijedilo da se redakcija lista ne drži jedne odluke glavne skupštine, a to je da se list ima ureðivati i æirilicom i latinicom, tj. onako kako ko želi da mu se radovi štampaju." Poslije toga pisac èlanka, poput nekadašnjeg Crnorisca Hrabara, koji je u 10. stoljeæu branio staroslovenski jezik i Æirilovo pismo, dokazuje zašto bosanskohercegovaèki Muslimani treba da se uz latinicu služe i æirilicom i da nema nikakva razloga da je odbacuju. Evo nekoliko reèenica iz takvog dokazivanja: "... Svakom je slobodno da ima neko svoje mišljenje, ali se nikad ne smije dopustiti da on to svoje mišljenje drugom na silu nameæe. Zato je najpravednije da se svakom dopusti na volju da piše onim slovima koje on za umjesno naðe." "Ljudi mogu biti hrðavi koliko god hoæete, ali je svako pismo dobro. Meðu protivnicima æirilice ima i taj razlog (!), jer vele da je æirilica pismo pravoslavne crkve. Peke, a zar nije latinica pogotovo pismo katolièke crkve. Pa ne samo ta dva pisma, veæ su uopæe sva pisma bila u službi raznih vjera..." "A da to nije pismo preko noæi meðu nama izbilo, najbolje govori ta èinjenica da su za vrijeme otomanske vlade svi listovi izlazili arapskim hurufatom i æirilicom! Gjulšen Saraj, Bosna, Neretva u Mostaru, zatim Saferska naredba, službeni oglasi itd. Još i danas ima tih listova, a još i danas ima svijeta koji to pamti. 290

Što se tada niko ne podiže pa da rekne: latinica je pismo muslimana u Bosni i Hercegovini. Što onda nikom nije palo na um da ide na upravu na Musalu da protestira što se za muslimane upotrebljava æirilica?" Navodeæi još niz razloga i dokaza u korist æirilice pisac èlanka zakljuèuje svoje izlaganje ovako: "Ovo nije mišljenje samo pisca ovih redaka, veæ to mišljenje zastupaju svi uviðavni radnici na kulturnom polju. A kad bi se dopustilo da takve nauène probleme rješavaju onakvi mentaliteti kao što su oni koji su protiv æirilice, onda iz temelja to ne bi bio kulturni problem, veæ stvar vašarskih cirkusa. Danas kada ima 80 postotaka analfabeta u našem narodu, možda i više, naša je glavna dužnost da taj svijet dovedemo do pismenosti, pa neka se služi kakvim god hoæe pismom. Mi æemo kako do sada tako i od sada svaki lijep i koristonosan rad štampati onako kako suradnici budu zahtijevali. Slažuæi se i pokoravajuæi se zakljuèku glavne skupštine da se list Gajret mora štampati i jednim i drugim pismom, mi æemo se toga i držati." Meðutim, ovaj èlanak nije jedini kojim list Gajret brani æirilicu. Odmah sljedeæeg mjeseca u dvobroju br. 4 i 5 od 1. aprila 1913. na prvoj, drugoj i treæoj stranici izlazi opet nepotpisani redakcijski èlanak s naslovom Muslimani i æirilica. U tom èlanku nepoznati autor historijskim èinjenicama i dokumentima dokazuje da je æirilica stoljeæima bila tradicionalno pismo bosanskohercegovaèkih Muslimana i da su se njome dugo vremena služili i turski sultani, turski namjesnici u Bosni i mnogi bosanskohercegovaèki domaæi begovi. Pri tome navodi kako su turski sultani: Murat II, Mehmed II, Bajazid II, Selim I, Sulejman I, Selim II i Sulejman II pisali više svojih pisama našim jezikom i æiriliènim pismom, a po ugledu na njih æirilicom su pisale i neke turske paše, turski namjesnici i ostali turski dostojanstvenici, kao npr. Mehmed-paša, Mehmed-beg Minetzade, Mahmut-paša Abogoviæ, Skender-beg gospodar bosanski, Ajas-paša hercegovaèki, Mustafa-paša - sultanov namjesnik u Misiru, Gazi Husrevbeg - sultanov namjesnik u Bosni, Mehmed-paša, gospodar Budima, i još mnogi drugi. Evo nekoliko i doslovnih izvoda iz tog èlanka: "U Bosni i Hercegovini æirilica je bila jedino pismo narodno, i to ne samo za pravoslavne i muslimane nego i za katolike. Naše takozvano begovsko pismo razvilo se iz kurzivne æirilice i nije ništa drugo nego samo jedna grana njezina... Koliko je æirilica bila ušla u naš elemenat, vidi se najbolje po tome što su neki naši begovi njom pisali sve što su znali, dok su za turska pisma uzimali naroèite pisare. Takav sluèaj bio je u èuvenoj porodici Èengiæa. I ne samo to: ima sluèajeva gdje su naši stari na svojim 291

bašlucima upotrebljavali æirilicu. Jedan takav natpis nalazi se u Èaðevini kod Rogatice, a drugi na grobu Mahmuta Brankoviæa u Brankoviæima, isto u Rogatièkom kotaru. Katolièki sveæenici i sav njihov puk pisali su isto sve od XVIII stoljeæa samo æirilicom; još 1737. izrièno je zabranjivao fra Luka Karagiæ upotrebu latinice..." "Ali proðimo svu tu daleku prošlost. Nijesu li naši svi stariji ljudi još i iza okupacije pisali samo svojim starim begovskim pismom, vrstom æirilice? Nije li turska uprava uz turski jezik i pismo priznavala i upotrebljavala samo æirilicu? Treba uzeti sva tri naša lista iz zadnjih godina turske vlade u Bosni i Hercegovini, Bosnu, Cvjetnik i Neretvu, pa æe se vidjeti da u tim zvaniènim i poluzvaniènim listovima stoji samo æirilica pored turskog pisma. Treba li poslije toga veæih, jaèih i neposrednijih dokaza?" I na kraju autor èlanka završava svoje izlaganje ovako: "...Iako se ovako oèevidno može pokazati tolikogodišnja tradicija æirilice, poèevši od turskog dvora pa do obiènih kajmekama provincijskih... mi ipak ne tražimo njezinu bezuslovnu upotrebu. Širokogrudi liberalizam naš je prvi i glavni princip u životu... Njegovati i uèiniti oba pisma i služiti se njima i preko njih za sve što vodi pravoj kulturi i svjesnom napretku, to je dužnost svih onih koji ozbiljno žele da budu uistinu prosvijeæeni i napredni elementi i koji to žele svome narodu uopæe." Kad danas èitamo ovakve èlanke i misli, izreèene i napisane u aneksiranoj Bosni i Hercegovini prije 80 godina, moramo biti ponosni na širokogrudost, objektivnost i toleranciju tih naših prethodnika i ne smijemo se zavaravati i sebi u zasluge pripisivati da smo samo mi u posljednih 20 godina pravi borci za jezièku ravnopravnost i ravnopravnost naših pisama. A sad da bacimo pogled na jezièku stranu lista Gajret u 1913. godini. Meðutim, prije toga potrebno je nešto reæi o autorima priloga èiji jezik promatramo i o glavnom uredniku tadašnjeg lista Gajret. Glavni urednik svih brojeva Gajreta u 1913. godini bio je Avdo Sumbul, koji je zbog svoga antiaustrijskog djelovanja i simpatija prema Srbima bio 1914. interniran u Arad, gdje je u tamošnjem zatvoru ubrzo umro. Svoje prozne priloge objavljivali su u tadašnjem Gajretu sljedeæi autori: Hadži Hamid Svrzo, dr Mehmed Spaho, Hasan Hodžiæ, Hamdija Muliæ, Osman Nuri Hadžiæ, Nazif Resuloviæ, Fejzulah Èavkiæ, Mustafa Spaho, Hifzi Bjelevac, Beæir Novo, Ahmed Rašidkadiæ, Hasan Nurkiæ, Derviš Tafro, Hasan Midžiæ, Fadil Kurtagiæ, Muhamed Zahiroviæ, Mustafa Èeliæ Gazanfer i Muhamed Hadžiæ. Velik je broj autora koji svoje priloge nisu potpisivali punim imenom i prezimenom veæ samo imenom ili inicijalima imena i 292

istoriju (95) i mana (95). 139. sahat-dva (51). str. Prije svega želim da naglasim da su svi prilozi u ovom godištu. 52. vehnula (165). hrðavih (137). npr. pa ne znamo o kojem se autoru radi. gdje mu po etimologiji nije mjesto: sahat (43. Galas h se nalazi i u ovim primjerima: lahka (74). gdje uz primjer 7 sahata stoji i u 2 sata (151). sat. suhim ubrusima (139). historijskoj (85). Svi tekstovi. halku (46). 123). Umjesto h imamo v samo u 3 primjera. a to su: kafu (198). uopæe (6. opæem dobru (65). 127). pa tako imamo primjere: suhim plaèem (37). opæe èovjeèanstvo (42). a najviše u rijeèi sahat. 51. suhe šljive (64. opæim interesima (14). kahvu (50. 41. duhanom (198). duhana (64). mahramom (73). oblika jesam. suhe pustare (95). i to: suvo zlato (58) u èlanku nepoznata autora i zatim suvobisernim oblicima (197) u prevedenom èlanku Filozof Anatola Fransa. opæeg dizanja (185) opæih uslova (71). mahanu (38). Na 2 mjesta. Glas h gotovo dosljedno èuva se u svim rijeèima gdje mu je po etimologiji mjesto. shrvana (137). navodeæi primjere s oznakom stranice na kojoj se nalaze. Prezentski oblici s negacijom pomoænog glagola biti. jedna kratka ocjena Mustafe Èeliæa Gazanfera o pjesmama M. tj. 156. kahvedžije (152). nijesi. 152). hrðavom (94. suha šljiva (64). sveopæa ljubav (173). hrðavom (11). (177). pola sahata (43). 84. mahane (7). kahvene kašièice (73). shrvana (137).69. kuhati (73). i to u jednoèinki Siroèe Nazifa Resuloviæa 2 puta. opæeg stanja (16). kahva (51). nijesmo. a zatim ono što ide u druge jezièke oblasti. Svare štampana ekavski. mahrama (73). kuha (73).prezimena. štampani dosljedno ijekavskim izgovorom. te u redakcijskom oglasu za Gajretovu skupštinu. izuzev lirskih pjesama. nijesu.152). historijsku (92. 65. koji nemaju nikakva potpisa mogu se smatrati redakcijskim. lahku (10). sveopæi znaèaj (154) sveopæa prosvjeta (154). suhe naredbe (153).156). lahak (4). 101. nijeste. U ovom pogledu na jezik najprije æemo promatrati ono što ide u oblast fonetike. lahko (94. muha (47. Jedino je na 180. duhan (64). Samo na 3 mjesta 293 . vehnula (165). opæeg napretka (162). 35. 11. u cijelom godištu uvijek su: nijesam. shrvana (137). gluh (46). 71. postoje primjeri bez h: rðavog moralnog odgoja (96) i rðavih zabluda (96). historiju (15. 159). bez obzira jesu li objavljeni latinicom ili æirilicom. Samo sam na 3 mjesta našao ovu rijeè bez h. kuharica (177). vehnula (137). lahak (10). sedam sahata (151). 142). vrhnula (137). Rijeèi opæi i njezine izvedenice pisane su gotovo dosljedno samo sa æ.69). 127). historièara (120). Bez etimološkog h postoje takoðer samo 3 primjera. gluhi (46). i to opet u èlanku Nazifa Resuloviæa Umišljenost i hvalisanje.

Gajretovu štipendiju (41). Ima takoðer primjera gdje se u stranim rijeèima sekvenca st piše kao št. preko pola milijuna (20). te su študije (6). njegova se pjesma razli zelenom bašèom (35). od svoje opæine (183). pošljednji naèin (5). kad bašèovan njeguje (7). Evo nekoliko takvih: dijeli ðacima štipendije (2). opæinski oci (40). postaše višestruki milijunari (15). Gajret dijeli štipendije (8). Što se tièe pridjeva sretan s njegovim oblicima i izvedenicama. opæina u Bileæi (146). u našoj opæini (147). pošljednju mrvu (31). Upadljivi su mnogi primjeri u kojima je glas s ispred suglasnika lj palatariziran u š. u pošljednje doba (158). opæinski bilježnik iz Goražda (15). u bašèi (51). I rijeèi bašèa i bašèovan nalazimo samo sa šè uz jedan izuzetak sa št. dvije stotine miliona ljudi (155) i milion ljudi (199).nalazimo tu rijeè pisanu sa št: opštu pozornost (60). koje dijete èine sretnim (36). pošljedica toga jest (40). npr. po avliji ili bašèi (51). bez ijednog primjera sa št: opæine (5). nove inštitucije (42). njihovih našljednika (95). 15 milijuna kruna (67). ima na milijune gljivica (176). zasad manjka uz sirotište bašèa (41). naših opæina (40). kako si postala sretna 294 . nekoliko milijuna kruna (64). u pošljednje vrijeme (5). s pošljednjim dahom (55). mladom milijunerskom paru (52). na dijeljenje štipendija (3). Meðutim. najpogubnijih pošljedica (95). sretne duše (36). vaše bašèe (56). pa nalazimo 11 puta milijun a 4 puta milion. Broj milion mnogo èešæe se piše milijun nego milion. Sa t ima 15 primjera: niko nije bio tako sretan (35). opæinsku štipendiju (41). ali: i èetvrt miliona kruna (2). a danas toga u standardnom jeziku nema. npr. da nastavim svoje študije (31). rijeèi opæina i opæinski pisane su dosljedno samo sa æ. i milijune kruna narodnog novca (70). npr. pošljednjih 100 godina (4). razvijala se u bašèi ðul-ružica (100). uzdržavanje bašèe (41). nesvjesno bi tumarao po bašèi (36). svih opæina (147). napošljetku (65. 25 milijuna kruna (67). sa svim svojim pošljedicama (58). uprkos mojih milijuna (54). za opæinsku bolnicu u Tuzli (116). molio opæinu (123). od pošljednjih mjesta (16). snijege nanio milione štete (64). banjaluèka opæina (146). u pošljednjim brojevima (17).94).: milijune i milijune potrošiæe i jedni i drugi (14). ali u èlanku Ahmeda Rašidkadiæa nalazimo ovaj primjer: radili su u svojim baštama (95). opšti propisi (73) i opšteg buðenja (185). nalazimo ga i sa glasom t i sa glasom æ gotovo u istom brojnom odnosu. kuæa s bašèom (50). na one sretne èasove (36). ovaka inštitucija (42). opæinskim silama (39). opæine Bihaæ i Mostar (68).

nesreæni graðanin atenski (90). nitko (155). i to: regenerisane (3) i reformisane (3). kemijska (68). kemijski (139). Morfološke karakteristike ne zaslužuju nikakvu posebnu pažnju jer su svi oblici i u deklinaciji i u konjugaciji i u komparaciji u granicama današnje jezièke norme. njega je uèinilo nesreænim (90). ja nesreænik (54). sretan u svome životu (113). a nesreæniji od babe (200). da opravdate Vašu 295 . nikoga ne interesira (96). da budete sretni (105). 50. kako æe otkazati svoju suradnju (116). svako (64. suradnik. 63. madžarskom (6).(37). naša nesretna partajiènost (18). kroniènu (176). ali je ova godina bila sretna (65). lijeènik je konstatovao dijagnozu (200). minuta i sekunda. -irati i -isati i o nekim imenicama. æirilicom je ratificirao ugovor (86). najnesretniji u braku (99). 126) i 4 puta sa t kao tko (10. kemijskim (109). iko (21). Ostale važnije fonetske karakteristike uoèavaju se u sljedeæim primjerima: kaluf (14). kako æu i ja biti sretan (123). niko (6. 38. mnogi su se živo interesovali (150). 89. a s nastavkom -isati postoje samo 2 primjera. S nastavkom -ovati ima 12 primjera: organizovan rad (1). nego je još konkretizovao (2). koliko bih se sretnijim osjeæao (100). kad su bili sreæni ili nesreæni (59). reformiranog Gajreta (219). 34. 91). da se sretniji opet podigneš (62). dakle ko (44.ovati. za posao se mora angažovati (71). naroèito o glagolima s infinitivnim nastavcima . mnoga su naša društvena poduzeæa propala (16). 126). znam da sam sreæniji od majke. uèinila je od njeg jednog nesreænika (60). 156). demokratizovati (2). Madžari (69). pažnju zaslužuju: poduzetnik. Što se tièe imenica. poduzeæe. 98. suradnja. s fabrièkim poduzeæima (5). svako ovo poduzeæe (16). koje su štampane samo u takvom tvorbenom obliku. koji obustaviše svoju suradnju (116). s nastavkom -irati ima 5 primjera: organiziraju se (9). kemièar (6). Odmah da kažem da takvih glagola nema mnogo i da se njihovi oblici nalaze sa sva tri takva nastavka samo u nejednakom brojnom odnosu. Neka je svima sretno i hajirli! (147). kristalizovan i stilizovan (214). ja sam te ubio. safun (68). ofenziva (117). otkaze za suradnju (151). otkazao je svoju suradnju (116). prema poduzeæima sa slabim kapitalom (140). ilustrirati (116).: da poduzetnik daje posao radnicima (4). najbolje nam garantuje (147). a upitno-odnosna zamjenica ko pojavljuje se 5 puta bez t. 91. koliko li sam sretan (37). radi toga apelujemo (214). konstatujemo žalosnu èinjenicu (116). Vi me vidjeste tako nesreæna i htjedoste me uèiniti sreænim (22). npr. dok konstatujemo (147). a sa æ ima 12 primjera: da æu biti nesreæan (22). prekalufljen (14). ali bi se moglo nešto ukratko reæi o tvorbi rijeèi. Pa i oni rijetki sreænici (45). defenziva (117).

jer pored veæeg broja primjera za lijeènik nalazimo i 3 primjera u kojima se to struèno zanimanje naziva ljekar. šeriatski sudac (183). još minutu (84). razni strojevi (109). npr. Dok za svjedodžbu ne nalazimo nigdje sinonim svjedoèanstvo veæ samo svjedodžba. tajnik Fehim Kafadareviæ (prilog Gajretu str. npr. Ovdje mogu reæi da je Gajret imao tajnika i za vrijeme Kraljevine Jugoslavije. mart. Kad sam se povratio sa lijeènikom (200). lijeènièka svjedodžba (183). strojevi koji proizvode snagu (109). šeriatski sudac (114). našem bivšem suradniku (116). Lijeènik je konstatovao dijagnozu (200). ali: valja se odmah obratiti ljekaru (27). januar. ali: južno voæe. Izet ef. preporuèuju i ljekari (83). Jusuf Zija ef. Spahe. Muftiæ. surednik svih ozbiljnih listova (178). Rijeè sudac takoðer je dominantna.: pošljedice rðavog moralnog odgoja (96). tj. A sada da pogledamo upotrebu leksike. izvještaj tajnika (prilog Gajretu. godini veæ i na jezik tadašnjeg bosanskohercegovaèkog javnog komuniciranja i književnog stvaralaštva. stajala je jednu minutu (55). mašine i 296 . Hazim ef. lijepog i èestitog odgoja (96). moæ duševnog vaspitanja (154). 1 i 12). koja u ovom izlaganju zaslužuje posebnu pažnju ne samo u odnosu na jezik lista Gajret u 1913. str. 2). Upadljivo je da se sekretar uvijek i bez izuzetka naziva samo tajnik. dotle uz rijeè odgoj i odgojiti postoji vaspitanje i vaspitati. 1). Rijeèi stroj i mašina stoje u brojnom odnosu gotovo naporedo (pa imamo: u parnom stroju (7). ali rijeè lijeènik nije. Pertevu. Umjesto tisuæa uvijek je hiljada. februar. i nema ni jednog primjera koji bi potvrðivao slavenski naziv mjeseca. tajnika Trgovaèke komore (116) itd. 1 i 12). imena svih mjeseci nisu slavenska veæ latinska. da se uèenice odgoje u duhu koji prija (156). šeriatski sudac u Tuzli (150). 1 i 12). na mjesto tajnika Mustafe Islamoviæa (prilog Gajretu. str. Takoðer nema ni jednog primjera da bi se hiljada nazivala tisuæa a sedmica tjedan. primio se funkcije tajnika (prilog Gajretu str. žito posijano sijaæim strojem (83). Midžiæ. Evo kakva je situacija u tom pogledu: Prije svega. bivšem vakufskom tajniku (82). od našeg suradnika (116). Hadžiegriæ. Mehmed ef. ali: da se èlanovi jednog društva vaspitaju (73). Salih ef. april itd. str. Obukao se i otišao po lijeènika (200). a umjesto tjedan nalazimo samo sedmica ili hefta. strogom disciplinom se vaspitavaju èlanovi (47). lijeènik u Bosanskom Petrovcu (148). npr. dobar uspjeh u društvenom vaspitanju (74). Gradskom poglavarstvu u Tuzli potrebna su dva lijeènika (116). jedan šeriatski sudac (118). vaspitanje duha (154).suradnju u Gajretu (151). još sekundu (84). opet se treba prvo obratiti ljekaru (83). npr. nauèen i lijepo odgojen (163). tajnièko izvješæe (prilog Gajretu.

ili: Na lijevoj se strani ulaza nalazi isto velika soba kao i blagovalište (40)..) koliko i najjaèi fizièki rad (142). znaèenje im je drukèije nego 1913. rijeè elemenat gotovo uvijek znaèi narod. svjedožba. Naporednu upotrebu u približno jednakom brojnom odnosu imaju i sljedeæe rijeèi: domovina i otadžbina. nove vrste alata i mašina (5). odnosno univerza. sudac. 5). ili ako se èuju. stoljeæe i vijek. zanat i obrt i još neke druge. kat.: Èim se uðe u hodnik s vana. etnièka zajednica. vazduh i zrak. str.. godine. brzojavni.. tvornica i fabrika. i nekoliko sati. a neobiène su i rijeèi: kamatnjak.: Radi ovog stanja sve su banke zadržale s poèetka svoj kamatnjak. U opisu Vakufskog sirotišta u Sarajevu na 3 mjesta nalazimo rijeè blagovalište sa znaèenjem blagovaonica. i mi se kao prosvjetni organ našeg elementa osjeæamo moralno zaduženim (153). zemljopis. Iznenaðuje rijeè vatrenjaèa u znaèenju voz ili vlak.šibice (69). npr. ovo je naš muslimanski list koji širi kulturu i prosvjetu meðu našim elementom (prilog Gajretu. hiljada i latinske nazive mjeseci. Rijeèju utemeljaèima oznaèavao se prilog utemeljaèa nekog društva... omladina i mladež.: jer smo mi elemenat zapušten (18). npr. kukci. Rijeè kamatnjak upotrijebljena je sa znaèenjem kamata.: Prostitucija i lumpaèenje mora biti apsolutno iskljuèeno (142). npr. kuhinja. npr.. uslov i uvjet. npr.. Tako npr. Još desetak dana. lumpaèenje i utemeljaèina. a to se može najviše da primijeti kod muslimanskog elementa (68). Blagovalište je samo jedna velika soba (4). ili: Muslimanska štedionica upisala se za èlana utemeljitelja našeg Gajreta i odmah uplatila 297 . knjižnica. odnosno trpezarija. sveuèilište i univerzitet.: U prošlom broju smo javili da se banjaluèka opæina upisala za Gajretova utemeljaèa. Bez odgovarajuæih sinonima našao sam ove rijeèi: voz. Baš ni u jednog elementa u našoj zemlji nema tako primjetljivih staleških razlika kao kod nas (74). prema industrijskim mašinama (109). a zatim blagovalište (40). npr. znanost i nauka. upotrebu raznih mašina (109). a rijeè lumpaèenje ima isto znaèenje kao i lumpovanje. koji je veæ bio velik (66). Koliko je æirilica bila ušla u naš elemenat (87). na desnoj se strani nalaze prostorije za upravu sirotišta. tajnik. izvještaj i izvješæe. položivši odmah cijelu utemeljaèinu (146). val i talas. pa æe uz prvi zvižduk vatrenjaèe ostaviti Sarajevo (32). a rijeèi gospodarstvo i gospodarski èešæe su nego privreda i privredni. ili: prostitucija i lumpaèenje iziskuju isto toliko hrane (. muzika. I na kraju bit æe zanimljivo ukazati na neke neobiène rijeèi koje se danas ne mogu èuti u Bosni i Hercegovini.

. such as Murat II. Suleiman I. ekonomski udar našeg elementa. Bayazid II. dovoljno da se vidi kako se govorilo i pisalo u prvim decenijama 20. mogao obuhvatiti. Selim II and Suleiman II. a što je najglavnije i najžalosnije zaslepljenost. nadam se. na 234. šta više i u partajiènosti (18). odnosno partiji. avgusta 1925. on the other hand. za ovu priliku ovo bi bilo najvažnije što je moj pogled na jezik lista Gajret iz 1913. Many arguments were offered in favor of Cyrillic script. što je od takvog jezika do danas ostalo a što nije. natražnjaštvo i partizanstvo naših muslimanskih politikana iz Bosne onemoguæuju Gajretu materijalno da svoju delatnost razvije što jaèe. Their example was followed by a great deal of Ottoman Turkish digni298 . That is why we chose to offer an outlook on the language and alphabet of only one journal. and that is the Gajret in 1913. npr. bez razlike u rodu." Eto. g. Bit æe da je i tada ova rijeè bila neobièna pa se tražila neka bolja.èitavu utemeljaèinu (184). and it is almost impossible to do an analysis of language and script of one journal only. a opširnija jezièka analiza sigurno bi ukazala na više detalja i pojedinosti. wrote many letters in our language and in Cyrillic script. Mehmed II. An Outlook on the Language and Alphabet of the Gajret Journal in 1913 In 1913 several journals were published in our parts. In a number of articles one could see the statements that a considerable number of Ottoman Sultans. staležu. strani umjesto nje nalazimo rijeè partizanstvo u ovoj reèenici tadašnjeg predsjednika Gajreta dr Avde Hasanbegoviæa: "Poratne prilike. stoljeæa u Bosni i Hercegovini. Selim I. There is no particular motive why should one analyze the Gajret in 1913. i što se u današnjem zvaniènom jeziku i jeziku javnog obavještavanja èuva i njeguje. ili: U interesu je Gajreta da se u pododbor biraju lica bez razlike na partajiènost (18). Najinteresantnija je rijeè partajiènost sa znaèenjem pripadnost nekoj politièkoj stranci. ili: tu je opet naša nesretna politièka partajiènost (18). pa tako u Gajretu od 1. it might be the interesting reason for it. particularly under conditions such as ours.: Gajret je nas svih: malih i velikih. No i ovo je. odnosno ne èuva i ne njeguje kao bosanskohercegovaèki autohtoni i autentièni jezièki izraz. but.. In a large number of issues in this year one could follow a dispute about the reasons for writing in Cyrillic or Latin script.

among others. The editor-in-chief in 1913 was Avdo Sumbul.taries. Mustafa Èengiæ-Gazanfer and others. one can find the contributions from. Svara had been published in iyekavian dialect. One can conclude that the Gajret was the product of 20th century and that it contributed to the Bosnian-Herzegovinian autochthonous and authentic linguistic expression. It is interesting to note that all the three newspapers from the last years of the Ottoman rule in Bosnia used only the Cyrillic script alongside the Turkish language. He was famous for his sympathies towards the Serbs and his anti Austro-Hungarian position and activities. so we do not know who they were. Dr. Mehmed Spaho. A great deal of authors did not give their full name and surname. Hasan Hodžiæ. It is also interesting to note that all the contributions but the one on page 180 about the poems of M. by: Hajji Hamid Svrzo. Fadil Kurtagiæ. Osman Nuri Hadžiæ. Hamdija Muliæ. 299 . Having examined the Gajret in 1913 meant also to see what was the way and style it had been written in it eighty or so years ago. Hifzi Bjelevac. In this year. The sound h was meant and attempted to be retained in all its rightful places. but only in initials.

300 .

Pa ih onda dovesti na metrum.* To je gvozden luk koji nije moguæe nategnuti. Prvo su se. do danas. Ako u pogledu nacionalnog statusa nije više tako. u pogledu jezika jeste jer smo prepušteni njegovoj jednostranosti . održavanih u viševjekovnoj tradiciji govorenja i pisanja. dijelom i fizièkoj nesigurnosti. a Narodna uzdanica prohrvatska. da bi se lakše iseljavala.u obrazovanju. odrièuæi se svojih jezièkih osobenosti. Tu se ništa nije promijenilo nabolje od 1918. 1631. Oni muslimanski intelektualci koji su imali politièkih ambicija opredjeljivali su se kao Srbi.Alija Isakoviæ VID BOSANSKOG JEZIKA Leksika bosanskomuslimanskih pisaca preporodnog perioda i naši pravopisi Kako su Bošnjaci krupna stasa. Osnovna narodnosna masa bila je nepismena. i saobrazno tome poèeli svoj jezik nazivati srpskim. To se može lahko utvrditi poreðenjem leksike u meðunarodnoj i poratnoj bh. Znaj da su im tako i rijeèi krupne. odricali imena bosanski jezik. što milom što silom. ekonomski upropašæena i prepuštena politièkoj nesigurnosti. * da se mogu sricati. Kako stvari idu od 1918. 301 . u administraciji. bez obzira na poslijeratne slatkorjeèive zakljuèke o književnojezièkoj toleranciji. Naravno. i poèeli se priklanjati hrvatskom književnom jeziku i upotrebljavati to ime. u toj i takvoj praksi bio je snošljiviji meðuratni period. ulazeæi u Kraljevinu SHS kao neizdiferencirana narodna masa s pretežno opredjeljenskom inteligencijom. Da budem precizan. Hevai. a oni drugi. zapravo veæi dio . te je Gajret bio prosrpski.prihvatili su hrvatstvo. politièki opredjeljivala i asimilirala. dijelom se sve ovo dogaðalo i prije 1918. Bosanski Muslimani su na dobrom putu da izgube svoj jezik. u masovnim medijima. još u doba Austro-Ugarske. èak i muslimanska kulturno-prosvjetna društva. ali je u novim državnopolitièkim prilikama sve bilo oficijelno instrumentalizirano.

objavljujuæi djela današnjim pismom. a porodièna tradicija se gasila. 1965. danas ga nemaju. veæ sada ima takvih i meðu onima koji jedva da su bili roðeni u vrijeme održavanja tzv. Ovdje o tome nije rijeè. prevodilac s arapskog. Lektori obièno promijene samo jednu rijeè iz Tanjugovog ekavskog teksta. Zato preporuèujem pokretanje struène publikacije o bosanskom jeziku da bi naše nove generacije što nauèile i starije se podsjetile. to je nemoguæe. Spomenut æu ovdje neke starije autore i djela koja izravno govore u pohvalu bosanskome jeziku: Na prvom mjestu je Muhamed Hevai Uskufi. 1631. autor èuvenog Ljetopisa. praktièno. i pravo je èudo kako još poneki pisac potegne staru dobru bosansku rijeè. to je stvar zajednièkog prosuðivanja. i nominalno. Ja pratim leksiku u Osloboðenju ravno 25 godina. Mula Mustafa Bašeskija. lani. imali su u svome pamæenju. Potpuno uprazno. Od 1945. tièe zajednièkog bosansko-srpsko-hrvatskog jezièkog standarda u našim zajednièkim masmedijima. i njegova bosanskohercegovaèka depandansa zvana Pravopisni priruènik iz 1972. niti je dovoljan da se u to povjeruje. autor prve u nas štampane knjige arebicom i Bosanskog 302 . godine ne pružaju Muslimanima ni minimum jezièkog poštovanja. do danas bh. u pisanim tragovima i u imenovanju bosanski jezik. Kako je u medijima tako je i u obrazovnom sistemu. latinicom i æirilicom. u sto pedeset djela. niti je bilo koja tvrdnja išta izmijenila u praksi. ijekavskim oblikom istoène varijante. godine do 1985. Ovo su fragmenti te cjeline i teško je o tome govoriti kratko i konzistentno. u prosvjeti i administraciji. pak.štampi. Kada su Bosanski Muslimani prije stotinu godina poèeli s evropeizacijom. Naizgled. Ja sam o ovome govorio i pisao u više navrata. Mostarac Omer Humo. Mostarskog savjetovanja o jezièkoj toleranciji. govorim ovdje o bosanskom jeziku u okvirima bosanskomuslimanskoga kulturnopovijesnog kruga. premda važeæi Pravopis iz 1960. standardnojezièki prostor popunio je tanjugovski jezik uèinivši ga. i valja ih mijenjati. Sreæom. godine. godine. iskazivanja i dogovora Muslimana. Stoèanin Hrle. Niti je ko javno pobijao moje tvrdnje. Srba i Hrvata. Što se. Meðutim. Ljudski vijek nije dovoljan da se to dogodi. Dakle. S tom namjerom radio sam na leksici u bosanskomuslimanskih pisaca uzimajuæi karakteristiène primjere od 1550. rijeè lane. od teksta Nervoza u našem književnom jeziku objavljenom u Odjeku. autor tursko-bosanskog rjeènika.

Muslimani æe se jezièki opredjeljivati. kao što su se do juèer nacionalno opredjeljivali. Sekuliæ objavila je ovo 1941.. ni kao narodni. zalagali se za usvajanje bosanskog govora kao opæeg književnog jezika. nego i èudo sadašnjosti. još mnogo prije manifesta iz 1850". u postojanje starih bosanskih tekstova. bio bih potpuno indiferentan prema neèijoj tvrdnji da bosanski jezik ne postoji. Muhamed Hadžijahiæ. to je jedna kolektivna umetnost èiste genialnosti. postojat æe i bosanski. Kada je u Sarajevo došao Evlija Èelebi. autor popularnog spjeva o Muhammedu (Moliše me kolašinski prviši. Tako neæu nikoga uvjeravati da postoji bosanski jezik." Tako jezik imenuje i Matija Divkoviæ. prije Beèkog književnog dogovora. Muslimani nisu njeni potpisnici. hrvatskosrpski praktièno ne postoji. Nikšiæanin Salih Gašoviæ. Samo. a Andrija Kaèiæ-Miošiæ "u bosanski jezik" prevodi svoju Korabljicu s latinskog i italijanskoga. od ranga narodnih umotvorina. alhamijado tekstova.. zajedno s Vukovim hercegovaèkim i Danièiæevim vojvoðanskim. Bošnjaka. i toliki drugi. "u nastojanju za književnim jedinstvom Južnih Slavena. pod naslovom Bosanski jezik. zakljuèuje: "Nema nikakve sumnje da je bosanski jezik.. u postojanje bivših Bošnjana. Tzv. Žepèak Ilhamija. bosanskog kuhara. Sve dok postoji srpski jezik. narodna osnovica našeg književnog jezika. postojanje bosanskog brdskog konja. zapisuje: "Narod se u ovim krajevima u puèkom govoru zove Bošnjaci. ali koja nije samo èudo prošlosti. a to se dogaða i 303 . godine. što se vidi iz 1. u svome hrvatsko-italijansko-latinskom rjeèniku tvrdio da je bosanski jezik najljepši meðu našim dijalektima (la lingua Bosnese la piu bella). dakle. Tako je i Jakov Mikalja. zaista. u knjizi Od tradicije do identiteta istièe kako su Kanižliæ. tzv. i oni sami bistri ljudi koji sve ispravno prosuðuju. tako su. Isto tako. vijeka. postoji samo kao konvencija. kao što bih bio izlišan kad bih nekoga uvjeravao u postojanje Bosanaca. pisma bosanèica. Katanèiæ. dok postoji hrvatski jezik. bosansko-turskih rjeènika. Friedrich Krauss u pogovoru epu Smailagiæ Meho 1886. 1660. Jezik im je blizak latinskom. Popoviæ." Ovdje je mjesto i poznatoj Isidorinoj reèenici: "Svi Bosanci sobom lože onu tamnu vatru koja u njihovu jeziku i stilu nikada ne dogoreva. s poèetka 17.rjeènika (Lugati bosnevi).. Mevlud nami daj bosanski napiši). govor i stil. Kao što je èitav njihov jezik. taèke zakljuèaka. draže im je kad se kaže Bosanci." I. ni kao jedinstvena norma. Akademik Aleksandar Beliæ. 1937. srpskohrvatski. u tekstu Bosanski jezik i stil. Dok je ta konvencija primjenjivana u praksi. Jezik i stil Bosne. Ne bude li tako. godine tvrdi da Bosanci i Hercegovci "kažu uopæe da govore bosanski ili naški. Appendini i I.

II/1912. takvi su i danas.danas. Vremenom okolica ostaje kao geografski pojam. 1631. nego kako ko govori. šire se danas i na ostale bh. èistota stila i èistoæa ulice. Osnovna leksièka karakteristika bosanskomuslimanskih pisaca preporodnog perioda: ne zazirati od jezièkih bogaæenja iz ostalih istojezièkih kulturnih centara. hrišæanin je pravoslavac. autora prvog bosansko-turskog rjeènika. Ovo možemo rezimirati nimalo pretjeranom tvrdnjom: Kakvi su meðunacionalni i meðukulturni odnosi bili u vrijeme Hvalovog zbornika. Muslimani imaju privilegij da budu samo korisnici. a buduæi da je glavna namjera mojega posla bila da se pozna jezik po svemu narodu. Poèet æu ovo citatom najveæeg proznog pisca toga perioda Edhema Mulabdiæa iz teksta Jezièko iverje (Zeman.) darovao je u dobrotvorne svrhe dvanaest tisuæa. i u Hevaije iz 1651. 304 . . veæ prema analogiji. zato sam u Rjeènik uzeo rijeèi po svim ovim narjeèjima".. isto ili srodno. jedinog Muslimana koji je bio pridruženi potpisnik Novosadskog dogovora. m. Moglo je biti samo plodotvornog prožimanja i bogaæenja. a tisuæu imam.. sve što naša braæa Hrvati. premda ni on nije usvojio sve oblike sa h. Proèitajte njegov roman Ponornica i poemu o majci Hanifi. školski je èas. godine: "Ne bi mi uzdarje.1): "Naš èestiti starina (. Zato se dogaða da ti pisci poštuju pravopise u onoj mjeri u kojoj pravopisi poštuju njihove jezièke osobenosti.. ili je pak svako svakome. To se najlakše vidi u djelima Skendera Kulenoviæa. "Ja u pisanju Rjeènika nijesam gledao ko šta vjeruje. njihove leksièke osobenosti. razvijenije ili manje razvijeno. ali ne i baštinici.. Dakle. zato pišem v.. Od Vuka naovamo.. i niko nikome nije dužan. Vuk je postupio korektnije od svih kasnijih pravopisaca. pisce.82. u vrijeme Muhameda Hevaije. sedam godina kasnije: "Ovo godišæe pasalo ukrcano je dvi tisuæe karih". ali im se i ne priklanjati. a okolina sociološki. malo ko je poštovao njihova jezièka svojstva. da mi èinite poslati moe knige ili hiljadu groša". iste godine kada je finalno oblikovao svoje jezièke norme. jedno je sveæenik a drugo sveštenik. Hiljadili se ovaki!" U mojoj ekscerptiranoj graði za rjeènik karakteristiène leksike imam prvo bilježenje hiljade u krajišnièkim pismima iz 1636. u vrijeme dopisivanja Ali-paše Rizvanbegoviæa sa Njegošem. Ove leksièke dvojnosti.. 1404. Srbi i Crnogorci njeguju u svome duhovnom krilu. Ni jedan od ovih naroda nije nedonošèe na ovom prostoru. piše on Sreznjevskom 1852. i nova leksièka bogaæenja. takoðer u krajišnièkom pismu.. ali pet sati. mora postojati i u Bosanskih Muslimana. a kršæanin katolik. i tako dalje.

leksièkih previranja poslije objavljivanja Hrvatsko-njemaèko-talijanskoga rjeènika znanstvenog nazivlja èiji je autor Bogoslav Šulek. Veæina naših trajnih svojstava tretirana je pravopisno kao neknjiževni oblici. ko u tko. kut mjesto budžak. nije moguæno utvrditi. o jeziku svoga naroda. I danas bi mnogi pisci mogli pozavidjeti Hevaijinoj narodnoj leksici iz njegovog tursko-bosanskog rjeènika s poèetka 17. stupac mjesto direk. nosilo mjesto tabut. daiža u ujak. Mulabdiæ je gajio èist. Tako je postupano i prema jeziku Osman-Aziza (Osmana Nuri Hadžiæa i Ivana Miliæeviæa). Leksika u objavljenim djelima bosanskomuslimanskih pisaca tradicionalna je s viševjekovnim kontinuitetom. Ne samo Skender Kulenoviæ. zrak u vazduh i tako dalje. Gajreta. ð u gj. koji je okonèan 1976. "Nastojao sam da ovu zbirèicu izdam na èistom našem jeziku. ognjilo mjesto èakmak. koji se još radi. Valja proèitati njegov roman Zeleno busenje iz 1898. Nešto je slabije u uzetoj graði za Reènik SANU. dakle 1. i za Rjeènik JAZU. Ovaj leksièko-pravopisni nesklad u štampanim djelima naših pisaca èesto je otklanjan nasilnim zahvatima u njihov jezik. U kojoj je to mjeri raðeno sa znanjem autora." To je bilo vrijeme prepuno jezièkih i. Mulabdiæ se jasno izrazio o svome jeziku. takva u takova. lahko u lako. bez obzira na prohrvatske i prosrpske politièke struje meðu njima. meðu bosanskomuslimanskim piscima ima malo leksièkih razlika. Zadržat æu se na dva primjera. u Zagrebu. godine. Edhem Mulabdiæ je objavio pripovijetke Na obali Bosne 1900. Autorov jat izmijenjen je u korijensko ie. o jeziku svoje generacije. bez ikakvih novih i tuðih rijeèi. zdrav bosanski jezik i prirodno je što nije mogao ostati indiferentan prema svim novotarijama i svim jezièkim anomalijama. Generalno gledano. veæ i brojni drugi iz mnogih generacija. ili je izostavljena. govedar mjesto èoban. mora se reæi da muslimanski pisci s pravom nisu poštovali postojeæe pravopise. Prireðujuæi knjižicu Rukovijet šale. posebno. otac mnogih kovanica u hrvatskom književnom jeziku od kojih su neke sada dio našeg svakodnevnog rjeènika. nisu nikada sudjelovali u njihovim izradama. puce mjesto dugme. a ne ðubre. svitnjak mjesto uèkur. koji je gajio najrafiniraniji jezièki osjeæaj. Veæ sam ranije navodio kako je meðu 608 izvora za šestotomni Rjeènik Matica samo 11 muslimanskih izvora (meðu listovima nema Behara. Meðu305 . Bisera). vijeka. Njegova djela štampana u nakladi Knjižare Lav Hartman. žlijeb mjesto oluk. 1893.8 odsto. U njega je gnoj. graða mjesto japija. lubenica mjesto karpuza.I pored ovakvog pravopisnog stanja mogu slobodno reæi da do 1918. Matici hrvatskoj i èasopisima u Zagrebu pretrpjela su jezièka prilagoðavanja nekim tadašnjim hirovima književnojezièke politike u Hrvatskoj.

a kovanice opet nijesu postale u duhu narodnog govora. bašèa . O govoru i pisanju glasa h u bosanskih Muslimana mogla bi se napisati pozamašna knjiga. kao da je radio neki današnji lektor. Kur'an . bilo je aždaha (aždaja). Kako je. "Svako æe zaista radije reæi tunel nego prorov." Beliæ u Pravopisu iz 1923. Sarajevski vjesnik. proha. aždaha=aždaja. Mulabdiæa povodom Ljubušakove smrti. èesto sretamo pojavu sekundarnog h ispred sonanta r. pobiže u pobježe. upotrebljavaju i tu (gdje još nije odomaæeno. munara . Navest æu ovdje primjer Mehmeda Dželaluddina Kurta i njegove knjige Hrvatske narodne ženske pjesme (muslimanske). èak i Julije Benešiæ. I tako dalje. što se vidi u bilješci E. i vremenski i prostorno. vulkan mjesto žegara. Hanibal Luciæ./69. A.) pravilno h èine uslugu doslednosti našeg pravopisa. lice . Iz ovih ispravki vidi se da su prilikom štampanja knjige neke rijeèi zamijenjene: nena u neva.lako. naroèito centralnohercegovaèkom. vremenom." kaže Mulabdiæ.: aždaha. Jukiæ u Bosanskom prijatelju ima duhan.sedmorica.kuran. Evo nekoliko primjera tih nasilnih zahvata: ko je postalo tko. sedmerica .èerek.takovi.bašta. aždaja=aždaha. taèka . "jer su ove tuðe rijeèi mnogo starije od kovanica. lahko . u tekstovima ovih autora objavljenim u Sarajevu (u Nadi i Beharu) jezik je autorski. ne znam. Reljkoviæ. još podržava h: "Oni pisci koji.sat. Ljubušak je smatrao ispravnim oblike lahko i mehko. piše Pavle Iviæ u Dijalektologiji sh. štampane u Hrvatskoj dionièkoj tiskari u Mostaru. uho.: "Odranije je poznato da na hercegovaèkom podruèju.lišce." Tako.tim. uèiti (knjigu uèi) u èitati. godine. èejrek . urednici i redaktori vrlo rano poèeli mijenjati jezik u muslimanskih pisaca. Takoðer Asim Peco u poèasnom broju Zore. sahat . aždaha. safun u sapun. i Pravopis 1960. takvi . sevdahluk u sevdaluk. I.toèka. marva. Divkoviæ. jezika. Sve je to pedantno uraðeno. sa žaljenjem. 1902. ne nego aždaja! Nevjerovatno! 306 . Šulek. 1968.minaret. Njegoš. Kaèiæ. autor nedavnog poljsko-hrvatskog rjeènika. moram reæi da su izdavaèi. Autor je morao štampati napomenu na kraju knjige Štamparske pogriješke. "Muslimani po pravilu èuvaju h". glas h gubio pravo graðanstva pokazat æu na primjerima rijeèi aždaha u raznim izdanjima Beliæevog Pravopisa: 1923. 1902. 1934. èak marha." Ono h koje je protjerano iz današnjeg Pravopisa imaju: Gunduliæ. Mulabdiæ je bio i protiv olahkog uvoðenja zamjena za strane odomaæene rijeèi. Oni su u tome dosljedni. To potvrðuje i Šantiæeva pisana rijeè. povodeæi se za svojim narodnim govorom.bosanski. dakle . pivaše u pjevaše. 1950. Da li iz veæeg uvažavanja autora ili zbog nedostatka jezikoispravljivaèa.

K tome se slovo h opravdava i prošlošæu našega jezika i poreðenjem s drugima slavenskim. i kao što narod naš obadva vjerozakona na mnogo mjesta po južnijem krajevima govori. da bi i književnici istoènoga vjerozakona pisali h svuda gdje mu je po etimologiji mjesto. bašèovan. soluf. jer oni inaèe ne govore središnjim govorom. izbirljiviji Hevai ne prihvaæa rijeè makaze veæ nožice". bašta. aždaha.. menðuha. munara. vjerovatno prema analogiji: drktati . dakle tumaè s poèetka bosanskomuslimanskog književnog preporoda u kojem stoji: Alah. Dakle je gramatièki pravilnije pisati ga nego ne pisati. Ahmet. itd. Popoviæ u svome Reèniku iz 1884. Što taj glas govore Dubrovèani. a spomenuti Pravopis Ahmed. Edhem. aždaja. megdan. dostojno prireðen. drhtati. lijepo opremljen i. Na pisanje slova h nagnala je Vuka velika potreba jer bez njega bi nam jezik bio podosta raspojas i aljkav. i to osobito muhamedovci. "ima oblike sa sekundarnim h: 307 . bašèa. Drugi primjer eklatantnog nepoštovanja bosanskomuslimanske jezièke tradicije otkrivamo poreðenjem djela iz 1895." Veæ stari Bartol Kašiæ.. Sretni smo što je ovih dana ponovo štampan u tuzlanskom Univerzalu. v. Zulejha. umro 1650. meðutim. minaret (?). vijeka Derviš Korkut jasno istièe kako autor "nije smatrao neèim stranim turcizme koji su se veæ bili ukorijenili u našem jeziku.) Maretiæ u svojoj Gramatici piše: "Vuk je h uveo u književnost držeæi se govora manjine naroda. godine nije poštovao bosanskomuslimansku jezièku tradiciju vidjet æemo na primjeru pravopisnog normiranja muslimanskih vlastitih imena. izdatog u Sarajevu a zove se Tumaè turskim. kao što oni vjerozakona zapadnoga pišu h. nadam se. koja glasi: "Našli smo za dobro i za potrebno. i ovaj autor kao i mnogo. Ahmed. Nije predmet ove teme da govorim kako je danas.umj. U Pravopisu je i Zulejka. Ne moram posebno isticati da su prvospomenuti oblici jedini u naših pisaca toga vremena. perèin. pandža i pehlivan. to valjda ne bi navelo Vuka da ga uvede u književnost. izgovaraju ga ovdje-ondje po Bosni i Hercegovini.Do koje mjere Pravopis Matica iz 1960. pa se nije trudio da im naðe zamjenu: fesliðan. umj. barjak. Svi ti razlozi zajedno uzeti pretežniji su od èinjenice što veæi dio naroda h ne izgovara. v. mejdan. Bokelji i Crnogorci. èejrek. pelivan (?). umj. kandža. i Pravopisa koji je sada na snazi i preporuèuje malo Alah. tu je i Ethem. arapskim i perzijskim rijeèima. èerek. baštovan. Komentirajuæi Tursko-bosanski rjeènik nepoznatog autora iz 17. (Hevaijin rjeènik Potur-šahidija zaslužuje posebnu pažnju. piše: Ahmet. zijafet. bajrak." U prilog upotrebi glasa h služi i treæa taèka Književnog dogovora u Beèu 1850.

urednik. vijeka i u Hevaije. lahkoæa. aždaja. Evo nekoliko primjera karakteristiène leksike s glasom h u rijeèima koje nisu turcizmi. piše Bašagiæ u djelu Bošnjaci i Hercegovci i Behar. Gajret.. jendek. Æatiæ.liepahno. kao izrazite markacije meðuvarijantskih podjela. Držiæa. koje imaju i neki drugi Slaveni. tanahno. list Bošnjak. tzv.. Razumije se. mehkoput. Oman-Aziz. taèka. U Vuka je kao u bosanskih pisaca tko. Poznato je da je št (sveštenik. te jedanput samo ziehnu. èerek. lahkoumnost. nitko jeste 41:11. u Hörmannovoj zbirci. lahko. ima izvjesnog kolebanja u pojedinih autora. piše Ðikiæ i Biser. èejrek. mejdan. lahka. nitko. a taèka i taèno prema toèka i toèno 11:6. u Mulabdiæa. a "mesto tih glasova u zapadnijem krajevima našeg 308 . redaktor. a ne bajrak.. lahko. piše Bašagiæ. a u Bosanaca je steklo sva graðanska prava jer nikada nije nestajalo. oblici tko. taèno. Premda su ovi autori bili više prohrvatski naklonjeni. Gašoviæ. piše Ljubušak u zbirci iz 1889. i danas. piše Bašagiæevo Ogledalo. opšti) ušlo u naš jezik iz crkvenoslavenskog. Svi ovi autori pišu turcizme u oblicima koji su bliži izvornom. Oblik ko je veæ u krajišnièkim pismima s poèetka 17. lahkouman. hendek. dakle. što je stari dubrovèanizam. s obzirom na današnje meðuvarijantske podjele. Ogledalo. lahak. aždaha. ili neposredno iz bosanskih govora". piše Ljubušak. koji su u Bosni uobièajeniji. U uzorcima koje imam. Bjelevac i Kulender u svojem Tursko-bosanskom rjeèniku objavljenom 1912. Behar. Mulabdiæ u Zelenom busenju. za koje potvrdu nalazimo i kod M. 1631. veæ prema tome ko je njihov izdavaè. primarno jer je životno: lagahan. dok posebno stoje primjeri primehkano. ko. vidjet æemo da su oni i u tim prilikama ujednaèeni. Biser. toèka i toèno nisu prevladali nad oblicima ko. malahno. odnos ko. Evo kako izgleda odnos opæi / opšti. Oblik mehak ima u Ljubušaka. Biser i Nafija Sarajliæ 1916. sekundarno h. Ako u ovih preporodnih pisaca promotrimo neke oblike. gdje na primjer kod Divkoviæa imamo mehko. lagahno. niko. a neki objavljivali i u Zagrebu. Behar. piše Ljubušak. Za ove forme Kašiæ je poticaj mogao dobiti iz djela bosanskih franjevaca. (Darija Gabriæ-Bagariæ: Jezik Ivana Bandulaviæa). megdan. niko prema tko. u oblicima koji su u postojeæem Pravopisu svi proglašeni neknjiževnim! Pišu bajrak. takoðer Ljubušak. v. lahko. lahkovjernost.

dva sistema u funkciji posebnih 309 . Tomo Maretiæ ima rijeè osammjeseèni (osammjeseèni boravak. Allah. Ako je to manje poznato široj javnosti. tada se moraju poštovati udvojeni suglasnici.. Dakle. piše alah!. pogovor knjizi I. 222. džehennem i džennet. s odreðenim èlanom!). l i m u bosanskomuslimanskim govorima i u pisanoj rijeèi: Svi dosadašnji naši pravopisi su to odbacivali èemu se ne treba osobito èuditi ako znamo da u pravopisnim komisijama nije bilo Muslimana. a ne lingvistièke naravi. Lovriæ: Bilješke o putu po Dalmaciji Zagreb. Bh. jasna prevaga oblika koji su karakteristièni za zapadne krajeve.. Muslimana ni muslimana koji æe reæi Muhamed). i koji . preddržavni. npr. zatim Allah piše Ðikiæ u Ašiklijama 103. posebno Bosanskih Muslimana (Bošnjaka). taj odnos je 105:58. povodom jezika Kikiæa. S obzirom da je na ovim balkanskim prostorima politika mjera stvari. prema kome danas uèe naša djeca i lektori sreðuju knjige i novine.. u svim oblicima fizièkog i duhovnog života. opæi".s izvjesnom mjerom valja i ubuduæe primjenjivati. Nesumnjivo je da su hrvatska varijanta i srpska varijanta današnjeg zajednièkog jezika. "Pišuæi takve rijeèi s udvostruèenim suglasnikom Kikiæ se nije obazirao na naše tadašnje pravopise.naroda upotrebljava se i izvornije sveæenik. (Vasilija Radojièiæ pjeva na Radio-Beogradu. Dakle. piše Ismet Smailoviæ. postoji "težnja da se ne krnji znaèenje" (Asim Peco). koji je stariji od Vuka Karadžiæa. (Pravopis. do 1985. što je èista smisaona i lingvistièka besmislica jer je Allah vlastito ime. U preporodnom periodu rijeèi opæi. veæ se oslanjao na govor Muslimana koji arapske rijeèi izgovaraju mnogo taènije nego ostali". septembra 1981: Nit sam džennet nit džennetska hurija. Aleksandar Beliæ. takva težnja postoji i u sluèajevima spomenutih turcizama.. Ako se držimo principa piši kao što govoriš. i to æirilicom!. opæina i njihove izvedenice stoje prema opšti. najjeftiniji i sl. Zakljuèak Bosanski jezik postoji u narodu i u literaturi koliko hrvatski i srpski jezik. zatim Muhammed (jer nema toga neodnaroðenog. stvarno i nominalno.) Kao što u primjerima nuzzarada. 1948. javna jezièka praksa ignorira ovu èinjenicu. razlozi su politièke. to je neimenovanje i (ne)priznavanje bosanskog jezika bilo u korelaciji s politièkim (ne)imenovanjem bosanske nacije. èiji propisi nisu sasvim u skladu s izgovorom arapskih rijeèi. opština i njihovim izvedenicama u omjeru 30:0! U periodu od 1918.

jedan jezik. Upravo je bliže istini ako bismo rekli obratno. Moskovljeviæa. uvijek je svoj jezik imenovao bosanskim. uvoda stoji: "Rijeèi i oblici koje je zbog pravopisnih razloga bilo potrebno navesti. Muslimanski narod. Bosanski jezik i danas imenuju svojim jezikom znatne skupine Muslimana izvan BiH (Sandžak. Sam sistem razlika izmeðu srpskoga i hrvatskog jezika. bosanski jezik. a našu jezièku politiku odreðujemo našom novom društvenom zbiljom. svakako. S nevjerovatnim udaljavanjima. ispada da smo mi sretni baštinici tuðeg jezika.jezika te bosansku varijantu takoðer smatram bosanskim jezikom."). nije identièan ni s hrvatskom ni srpskom varijantom. Naime. koji æe. Ostane li tako. u èasopisu Život. Jedan od prvih tursko-bosanskih rjeènika (drugi naš rjeènik po starini uopæe) saèinio je Hevaija iz Donje Tuzle 1631. u osnovi. 1970. gdje na prvoj str.. razlièiti pravopisi. Hoæu reæi. bez obzira u kom smislu se to (tada) podrazumijevalo. god. dovoljan je da utvrdi razlike izmeðu ova dva i bosanskog jezika. Tako bosanski jezik smatram konstitutivnom komponentom bosanskomuslimanskog nacionalnog biæa. bratani. Neæe biti èudno ako se uskoro pojave meðusobni (meðujezièki) rjeènici razlika i.). 1966. srpskohrvatskog/hrvatskosrpskog jezika Srbi i Hrvati imaju veæa prava nego Bosanski Muslimani (Bošnjaci) i Crnogorci. Makedonija). bez sumnje. I. te u iseljeništvu u Turskoj i drugdje. 310 . on nije jedinstven jezik.. s istom razložnošæu. a ne idu u sustav hrvatskoga književnog jezika oznaèeni su zvjezdicom. još biti razraðen. Bez obzira što je naš zajednièki jezik. a uz njih su. dodane razmaknutim slovima normalne hrvatske rijeèi" (potcrtao A. godine. ne može stajati tvrdnja da na ukupnost tzv. a posljednji Ahmed Kulender Mali tursko-bosanski rjeènik 1912. kako u narodnom govoru.) Ovo sve može se odnositi na crnogorski jezik. iza znaka > . a u nekim sluèajevima: u èuvanju glasa h u domaæim rijeèima i turcizmima. M. god. što se razumije. (Ova varijantska razlaganja objašnjavao sam tekstom "Varijante na popravnom ispitu". u kojoj mjeri i do kada.. i u Hrvatskom pravopisu iz 1971. bez obzira kako se nazivao u razlièitim historijskim okolnostima. ("Bosanski da vam besidim. Termin bosanski jezik upotrebljavali su i drugi koji su se smatrali Bošnjacima (Bosancima). Crna Gora. godine. Sliènih nakana veæ je bilo ispoljeno u Reèniku savremenog srpskohrvatskog književnog jezika s jezièkim savetnikom dr. kao poseban varijantski sistem zajednièkog jezika. Kosovo. tako i u književnosti i u brojnim lingvistièkim djelima. Jezièki pluralizam je društvena stvarnost i njena uzajamnost.

sokol). Tako je veæ uveliko prihvaæeno da je èas (školski). ali neæe moæi usvajati hrvatske arhaizme i kovanice. a sat (vremenski). uticale su u svakodnevnom jezièkom prožimanju na znaèenjsko razluèivanje sinonima i pridonijele bogaæenju bosanskoga jezika koji je tako došao u povoljan.). imaju svuda h mjesto zamjena v i j. prema književnom hrvatskom i srpskom jeziku.za južnoslavenske prilike . a metalski (radnik). Piši kao što govoriš nije nièija deviza. bez diskontinuiteta koji su imali srpski i hrvatski književni jezik do poèetka Vukovih i Gajevih reformi sredinom prošlog vijeka. itd. a prema srpskom. kako je bilo i u prošlosti. a èistoæa (ulice). a non-nam311 . kao i Hrvati. nisu nikada prihvatili oblike toèka. to je inicijalni poriv pismenog èovjeka. itd. ove duboko ukorijenjene razlike. okolica (geogr. a (m. provoðenje (zadataka). svatako. Ovdje nije mjesto da se to sve objasni. To što u okviru bosanskog jezika nije bilo jezièkih i pravopisnih reformi nije teško razumjeti. èistota (stila). ima najmanje razlike izmeðu narodnog i književnog jezika.izvanredan kontinuitet. a sprovoðenje (uhapšenika). kako su i govorili. neæe pisati zajednièke (strane) rijeèi izvorno. napustili su oblike zamjenica tko. imaju i brojne druge leksièke razlike . the reasons have been of political and not of linguistics nature. a kršæanin (katolik). pretežno ekavskom. hrišæanin (pravoslavac).u udvojenim suglasnicima nekih turcizama. toèno. tzv. izmeðu dijalekatskog i književnog i ima . and omnipresent in all the forms of physical and spiritual life. Bosanski jezik.identiène s hrvatskim jezikom. meðuvarijantski položaj. nisu zadržali l na kraju rijeèi (vol. imaju opæi i opæina prema opšti i opština. u nekim morfološkim oblicima.). Pisali su bosanèicom i arebicom. Ove razlièitosti. osim vlastitih imena. i ž. ne mogu srpski jezik pratiti u èitavom nizu akcenata. If it is less known to the general public. jezièku ustaljenost i homogenost na cijelom prostoru. The Aspect of Bosnian Language The Bosnian language has existed in people and in literature at least as long as the Croatian and Serbian language.) spol. (sjeverni) pol. Bosanski Muslimani (ili Bošnjaci) danas su ijekavci u književnom jeziku. s Hrvatima imaju pretežnu leksiku. uglavnom. Since politics happen to be the measure of all things in these Balkans parts. a okolina (sociol. razlikuje se i od srpskoga i od hrvatskoga u mjeri u kojoj se ti jezici razlikuju meðu sobom. metalni (ekser).

regardless how it has been called under the different historical circumstances. There is no doubt that the Croatian and Serbian versions of the current common language are. separate languages. I consider the Bosnian language to be the constituent component of Bosnian Moslem national being. particularly. two systems in the function of distinct. both nominally and really. one language. and also in literature and numerous linguistics works. Regardless to the fact that our language is.ing and the absence of acknowledgement of Bosnian language was in a corelation with the political (non) naming of Bosnian nations. I consider the Bosnian variant as the Bosnian language having applied the same reasoning. The term Bosnian language has been used by the others who had considered themselves to be Bosnians (Bosniaks) without taking into account what it meant (then). The linguistic pluralism is its social reality and its mutual feature. of Bosnian Moslems (Bosniaks). 312 . it is not the single and unique language that can be understood. both in a common people's speech. had always called its language the Bosnian. The Moslem people. basically. and it is us who determine our language policy with our own view about the new circumstances in our society. and. to what extent and when.

Književnost ilirizma. 36-37. Vojna krajina). Dalmacija. tada je svedena na politièki i geografski pojam graniène pokrajine "s nekim karakteristiènim povijesnim. Antun Barac kaže: "Svi hrvatski i jugoslavenski pokreti 19. Stoga æe u ovom radu biti govora o valjanosti Barèeve tvrdnje na osnovi usporeðivanja bitnih odrednica hrvatskih i muslimanskih preporodnih gibanja. koji su išli za zbližavanjem jugoslavenskih naroda. ali se teško može dokazati bez obzira na sliènosti u genezi tih dvaju pokreta. Iz ove njegove ocjene proizlazi da je ilirizam utjecao i na bosansko-muslimanski preporodni pokret za vrijeme austrougarske vladavine. kada je zapoèeo proces nacionalne integracije. Društveno-povijesni kontekst Na poèetku 19. Egzistirala je na rubu Beèke monarhije kao jedna od najslabije razvijenih austrijskih zemalja. No buduæi da se temeljio na klasiènim principima naobrazbe. iako je bilo i kvalificiranih Hrvata. Austrijsko školstvo uoèi preporoda bilo je anacionalno. Suprot1. Takva teza u prvi mah djeluje uvjerljivo. 1954. stoljeæa. U to doba nije postojala nijedna hrvatska srednja škola. Slavonija. Zagreb. Knjiga I. gledali su u ilirizmu ishodište i uzor. Prema Barèevim rijeèima.."1 Samo u razdobljima nacionalne iskljuèivosti pojedinaca i nekih stranaka prešuæivali su ga ili proglašavali štetnim .zakljuèuje Barac svoju ocjenu. Hrvatska književnost od preporoda do stvaranja Jugoslavije. niti se u gimnazijama uèio hrvatski jezik. i 20. djelovao je na buduæe ilirce kontraproduktivno. Hrvatska se nalazila u veoma teškoj situaciji. Obrazovni sistem u doba Metternicha služio je odnaroðivanju i pripremanju poslušnih èinovnika i odanih podanika.Vasilije Èekliæ PEDAGOŠKI FAKULTET RIJEKA ILIRSKI POKRET I BOSANSKO-MUSLIMANSKI KNJIŽEVNO-KULTURNI PREPOROD Moguænosti poreðenja Govoreæi o politièkom i narodnom znaèaju ilirskog preporoda. 313 . folklornim i etnografskim obilježjima". str. a na Zagrebaèkoj kraljevskoj akademiji za nastavnike su u pravilu birani Madžari. a jedan dio hrvatskog naroda nalazio se pod turskom vlašæu. a ne zemlju s posebnim narodnim svojstvima. Bila je teritorijalno i politièki razdijeljena na nekoliko razlièitih podruèja (Hrvatska. vijeka.

Ilirizam. Bili su to veæinom mladi ljudi. D. Demetar). nije nastao ni iz èega. mržnju protiv tiranije i kritièki odnos prema feudalnoj Austriji. Vraz. Mada su još u doba ilirskog pokreta opstojali pojmovi ilirizam i kroatizam (prvi u književnom a drugi u politièkom smislu). uspješna organizatora književnog života.1880.no odgojnim zadacima školskog sistema. Bosna i Hercegovina je u 19. vatreni rodoljubi. a ne hrvatski narod. Ovaj zanesenjak okupio je oko sebe kreativne. stoljeæa utirale put. Mažuraniæ.) sve æe više optereæivati odnose Hrvata i Srba zbog obostranih pretenzija na ove pokrajine i pitanja nacionalne pripadnosti Muslimana. sa stalnom tendencijom opadanja intenziteta. D.). I.-1872. nego se razvijao iz vlastitih unutarnjih snaga koje su mu još od 17. nerazluèivo je vezano ime Ljudevita Gaja (1809. P. domaæi feudalci živjeli su tada u zatvorenom krugu klasnih povlastica i branili državnopravni položaj svoje zemlje. Za hrvatski narodni preporod. u vrijeme njegova najveæeg uspona. Analogne pojave mogu se pratiti i u genezi bosansko-muslimanskog književnog i kulturnog preporoda za vrijeme austrougarske okupacije. Tako je zapoèela ilirsko-jugoslavenska faza hrvatske nacionalne integracije. graðanstva i sitnih plemiæa. željeli su ilirci u ime bratske sloge i nacionalne snošljivosti okupiti zajedno sve naše narode. oni su stjecali svijest o slobodoumlju. usporedo s preporodnim kretanjima u Evropi i prodiranjem romantizma u književnost. A. pouzdane i duhovno profilirane istomišljenike. Istoèna kriza i ustanak u Bosni i Hercegovini (1875. Ta æe faza potrajati do banovanja Ivana Mažuraniæa (1873. stoljeæu bila više no ikad u svojoj povijesti izložena razlièitim pritiscima. mada su neki sumnjali u vjerodostojnost ove teze (D. ilirskim pokretom i hrvatskim narodnim preporodom. Vukotinoviæ. Tim mrtvim imenom. Demetar. Lj. Rakovac.). Osim rijetkih izuzetaka. Preradoviæ i drugi). sazrijevala je ideja o kulturnom i politièkom jedinstvu koje se u povijesti književnosti naziva ilirizmom. Ideja je potekla od Gaja. Mažuraniæeva kroatizacija bitno æe utjecati na preobrazbu funkcije jugoslavenstva u potonjim vremenima. sposobni i obrazovani intelektualci (S. Izvana su je ugrožavali pretendenti na njezin 314 . koje je èvrsto ujedinio. Prema imenu starosjedilaèkog stanovništva na Balkanu. pokret su nazvali ilirskim kao oznaku za južne Slavene. kao izraz narodnog buðenja. koji je èvrsto vjerovao da Hrvati potjeèu od starih Ilira. U takvoj društvenoj situaciji. a prihvatili su je i njegovi sljedbenici. Nemèiæ. kako je tvrdio Vuk Karadžiæ. Njegovi prethodnici potjecali su najveæim dijelom iz redova nižeg sveæenstva.-1878.

Osjeæaj ugroženosti pojaèao se i zbog oštrih represalija protiv muslimanskog stanovništva za koje kronièar invazionoga korpusa Zdekauer tvrdi "da se s ovim ljudima može iziæi nakraj jedino pomoæu tjelesnih kazni. tako da jednako strada i kršæansko i muslimansko stanovništvo.. Iako se oni primanjem islama nisu deslavenizirali i zaboravili svoj jezik. Oportunistièki domaæi feudalci. Sarajevo. Engleski putnici o Bosni i Hercegovini od 16. 348. kao tešku nesreæu koja je duboko potresla njihovo psihièko i društveno biæe. str. Postojanje takve averzije potvrðuje i Georgina Mackenzie (Džordžina Mekenzi) u svojim zapisima s putovanja po Bosni poèetkom šezdesetih godina prošlog stoljeæa.. Radije trpe tursko barbarstvo nego da prihvate austrijsku kvazicivilizaciju. Omer Hadžiselimoviæ: Na vratima Istoka. Opæa društvena klonulost traje do hercegovaèkog ustanka Muslimana i Srba 1882. Regularne carske jedinice oštro interveniraju protiv jednih i drugih ostavljajuæi pustoš za sobom. str. Poslije toga sve više dolazi do izražaja shvatanje o nužnosti prilagoðavan2. Žestoke borbe protiv invazionih trupa iznenadile su Beèku vladu i glavnog komandanta generala Josipa Filipoviæa. Midhat Šamiæ: Francuski putnici u Bosni i u Hercegovini u XIX stoljeæu 1836. vijeka. Naglim presijecanjem organskog dodira s Turskom oni su se našli u zrakopraznom prostoru i zatvarali se u sebe negodujuæi protiv sultana i preziruæi okupacijsku vlast. 1981.2 Austrougarska okupacija najteže je pogodila Muslimane. Sarajevo. Usprkos svemu tome. privuèeni materijalnim obeæanjima. Kršæani su èak spremni da se s oružjem pridruže Muslimanima radi spreèavanja prelaska bijelim mundirima preko granice. pa se pripremaju na oružani otpor. Zbog toga je u zemlji pri kraju turske uprave zavladalo kaotièno stanje.-1878." Južni Slaveni pod osmanlijskom vlasti" . i sultanov pristanak na okupaciju Bosne i Hercegovine. 315 . 1989. ipak je višestoljetna islamska tradicija ostavila duboke tragove u svijesti ljudi i u navikama i obièajima svakodnevnog života.. bili su voljni prihvatiti austrougarsku okupaciju radije nego da padnu pod barbarsku vlast Srbije i Crne Gore. 3. batina ili vješanja". Oèito je bilo potcijenjeno nepovjerenje i averzija bosanskohercegovaèkog stanovništva prema susjednoj Austriji.teritorij. a iznutra potresale bune kršæanske raje protiv feudalnog sistema i domaæih feudalaca protiv centralne turske vlasti. mnogi Muslimani ne prihvataju odluke Berlinskog kongresa 1878.piše ona ."ne žele se prikljuèiti Austriji. do 20. a zemlja teško osiromašena.3 Zbog toga je veæina Muslimana doživjela prevrat tragièno. 253. koji predstavlja uvod u razdoblje Kallayeve vladavine.. Narod je ostao napušten i obezglavljen.

politièkim opozicionarstvom. U stalnom raskoraku s muslimanskim klerom. ili svoje nezadovoljstvo novim poretkom iskazuju prkosnim turkofilstvom. u èijoj se heterogenoj ali nedjeljivoj tradiciji prepliæu kulture. Podržavajuæi takve težnje. Drugi se zalažu za plodno duhovno spajanje Istoka i Zapada. Oni koji nisu mogli prekinuti tradicionalne veze s carigradskom maticom iseljavaju u Tursku (premda su uzroci migracija bili složeniji od privrženosti Carigradu). odnosno Osman Nuri Hadžiæ i Ivan Miliæeviæ). on je nastojao zaustaviti te procese i ugušiti svaki pokušaj nacionalne afirmacije koji bi mogao ugroziti poziciju Habsburške monarhije na ovim prostorima.ja novoj stvarnosti. obièaji. oni kritiziraju pasivnost i tromost Muslimana kao posljedice naslijeða orijentalne uèmalosti (Osman-Aziz. Jedni otvoreno propagiraju zapadnjaèke obrasce života vjerujuæi da æe njihovim uvoðenjem brzo uslijediti znaèajne civilizacijske promjene. Kallay je želio realizirati austrijsku varijantu nacionalnog bošnjaštva. Zemaljska vlada poèinje mijenjati odnos prema Muslimanima. vjerskim fanatizmom i drugim oblicima otpora. u kojima je nacionalna svijest veæ bila snažno razvijena. Buduæi da su procesi samoidentifikacije triju bosanskohercegovaèkih naroda veæ bili u toku. Prema orijentalnom kulturnom naslijeðu pripadnici ove struje odnose se dvojako. Kallay je uz njihovu pomoæ pokušao kod cjelokupnog stanovništva razviti osjeæaj bosanske posebnosti i narodnosti. da bi ih odvojila od pravoslavaca i približila katolicima. niti Hrvati isto što i Dalmatinci. Pomirljivija struja realnije prihvata novu stvarnost nasluæujuæi veæe moguænosti ekonomskog. Kako je bošnjaštvo najdulje živjelo u svijesti Muslimana. Oslanjajuæi se na umjerenu muslimansku struju. njegovi pokušaji nisu mogli uspjeti zbog nepovjerenja veæine Muslimana i žestokih protivljenja vodeæih slojeva srpskog i hrvatskog graðanstva. Slavonci ili Zagorci. jezik i svakodnevni život. kulturnog i prosvjetnog razvoja Muslimana. Misao o integralnom bošnjaštvu formulirana je još u doba autonomaškog pokreta Husein-kapetana Gradašèeviæa i u književno-publicistièkoj djelatnosti za vrijeme reformskih nastojanja Šerif Osman-paše Topala šezdesetih godina. Povijesno gledano. 316 . usporedo s osjeæajem islamske pripadnosti. pa se nastoji prilagoditi izmijenjenoj politièkoj situaciji. religije. s naglašenim kultom tradicije i bosanskog domoljublja (Safvet-beg Bašagiæ). Meðutim. ta je ideja bila psihološki prihvatljiva s obzirom na èinjenicu da je Bosna i Hercegovina predstavljala specifiènu društvenu zajednicu. u kojoj Srbi nisu isto što i Srbijanci. Ni u jednoj etnièkoj skupini pod osmanlijskom vlasti nikad nije zamro osjeæaj pripadnosti zemlji Bosni. Tada zapoèinje i proces raslojavanja u muslimanskim redovima.

ne znajuæi kome zapravo pripadaju. Sarajevo. a kamoli meðu Srbima. Pobornici kajkavskog horvatstva (stari latinci) prigovarali su im da svojim zabludama i težnjama zatiru antikni duh hrvatske tradicije i stvaraju uvjete da se èitava Hrvatska povlaši. koja Hrvate želi iskoristiti kao trojanskog konja da bi ugrozila nacionalnu i politièku individualnost Srba u austrijskim nasljednim zemljama.. Književno-kulturni preporod bosanskih Muslimana razvijao se u složenoj vjersko-nacionalnoj situaciji od ilirskog pokreta. Stoga su se zalagali za njihovu vjersku i politièku ravnopravnost u banskom dijelu Hrvatske.4 "Mladi carigradski Turci nazivaju ih barbarima" kaže de Clerval . Geneza nacionalnog pitanja bosanskih Muslimana. Još u Turskoj Carevini neke je muslimanske umove muèilo pitanje vlastitog identiteta. Dr Muhamed Hadžijahiæ: Od tradicije do identiteta. Poznato je da se antagonizam Hrvata i Srba nakon doseljavanja na podruèja Hrvatske i Ugarske pojaèavao ne samo zbog razlièite konfesionalne pripadnosti nego i zbog klasno-povijesnih uzroka.stari Osmanlije iz Azije rugaju im se što ne znaju turski. pravopis. Optuživali su ilirce i njihove malobrojne srpske sljedbenike da namjeravaju Srbima uzeti jezik. i Osmanlija. Konzervativno srpsko graðanstvo. 1974. Još žešæi otpor izazvale su ilirske ideje kod Srba. 83. okupljeno oko pravoslavne crkvene hijerarhije. narodnost i pravoslavlje. u 19. kada jasno dolazi do izražaja težnja za zbližavanjem i prevladavanjem dotadašnje napetosti. Najviše su se ilircima suprotstavljali srpski književnici tradicionalisti u austrijskim pokrajinama. koji dolazi u Bosnu 1855. koji u njima vide samo nekakve nesavršene Turke". izvještava da "domaæi Muslimani žive u žalosnoj izoliranosti izmeðu svojih katolièkih i pravoslavnih zemljaka. godine. Meðutim. Antagonistièka napetost poèela je na prijelazu iz 18. osobito u današnjoj Vojvodini gdje se veæ razvio osjeæaj nacionalne posebnosti kao u Srbiji. ilirske su ideje imale mnogo protivnika i meðu Hrvatima." 4. Henri Massieu de Clerval. Ilirci su se nadali da æe svojom južnoslavenskom orijentacijom privuæi Srbe u svoje redove. U ilirskim težnjama za ostvarivanje duhovnog i kulturnog jedinstva oni su vidjeli zakulisnu igru Austrije. stoljeæe sve više dobivati politièke dimenzije do ilirskog pokreta. pokrenulo je èetrdesetih godina propagandnu hajku protiv ilirskog pokreta. koji ih gledaju kao otpadnike. 317 . str.Vjersko-nacionalni sindrom Slom ilirskog pokreta nisu izazvale samo utopijske projekcije njegovih sljedbenika veæ i nerazumijevanje najbližih susjednih zemalja Srbije i Slovenije. a Slavofili ih prikazuju kao èudovišta.

Svojatanje Muslimana nastavlja se i u staroj Jugoslaviji. zaoštrile su se razmirice meðu Srbima i Hrvatima oko pitanja kome ova zemlja treba pripasti. Miodrag Popoviæ: Vuk Stefanoviæ Karadžiæ 1787. kroz koje æe teæi zajednièka krv". u razlièitim oblicima traje do danas.5 Posve suprotne politièke ciljeve izrièe Eugen Kvaternik u svojoj knjizi Hrvatska i talijanska federacija (1860. jer je autor bio u emigraciji. Bekir Krupiæ. Tada se na njih gleda kao nacionalno neformiranu masu srpskog ili hrvatskog naroda islamske vjeroispovijesti. LI.). XI. 318 . Josipa Ljubiæa i drugih rodoljuba.. i na žalost. 6.koja je još od Garašaninova Naèertanija (1844. i hrvatska . 12. predsjednik Demokratske zajednice Muslimana Hrvatske. ni drugi jezik osim onoga kojim se Srbi služe u Ugarskoj. niti pismo osim stare srpske æirilice. Koncepcija velike Srbije bila je veæ razraðena u knjizi Justina Mihailoviæa Iliri i Srbi (1843. sukobile su se dvije politièke koncepcije: srpska . Buduæi da su tradicije i autohtono porijeklo oko 300000 muslimana sudbinski utemeljene u hrvatskim prostorima. Vjesnik.8 Kasnija nastojanja sarajevskog nadbiskupa Josipa 5. Pitanje identiteta Muslimana osobito se zaoštrava poslije okupacije. 13. Zagreb. Takva bojazan nije se pojavila bez razloga uzmemo li u obzir izjavu generala Filipoviæa francuskom konzulu "da je islam neminovno osuðen da išèezne. 1990. koja je osnovana potkraj oktobra 1990. Zbog toga zapoèinje meðu srpskim i hrvatskim ekstremistima nadmetanje u pridobijanju i svojatanju Muslimana. str. u Osijeku. u dodiru s katolièkom vjerom.6 U okviru pravaške koncepcije on iznosi vlastitu viziju protusrpske i proturuske države na prostoru od zapadnih ogranaka slovenskih Alpi do rijeke Drine.. u kojoj autor osporava pravo Hrvatima na narodnost tvrdeæi da od Pešte do Jadranskog mora ne postoji drugi narod osim Srba. str. nije im potreban nikakav "M" pejsmeker nego "zdrave hrvatske vene..koja ih je željela sebi pripojiti unutar Habsburške monarhije.-1864.Muslimani su veæ sedamdesetih godina poèeli osjeæati snažne pritiske velikosrpske i velikohrvatske ideologije. 1964. tvrdi da je nacionalna kategorija muslimana s velikim M osmišljen proizvod boljševièko-marksistièke provenijencije s osnovnim ciljem da se najveæi dio "neopredijeljenih" diferencira od Hrvatske. koju (sada) bolje zastupaju i propovijedaju obrazovaniji i vještiji misionari nego što su bili jadni franjevci".7 Muslimani su nakon okupacije bili zabrinuti i za sudbinu islama u Bosni i Hercegovini.) pretendirala na spajanje obje pokrajine sa Srbijom. Knjiga je izišla anonimo u Parizu. 15051.). U vezi s tim pitanjem. Beograd. Ekstremistièko zastranjivanje dobija takve razmjere da izaziva oštre reakcije Ante Kneževiæa. a neki muslimanski prvaci u znak protesta demonstrativno se izjašnjavaju za bosansku nacionalnu ideologiju. Buduæi da se tada poèelo govoriti o moguænostima austrougarske okupacije Bosne i Hercegovine. 7. 333.

1985. odnosno u ideji federacije slavenskog življa u okviru Habsburške monarhije. jer se tada veæina povlaèi iz javnosti. O trajanju preporodnog razdoblja postoje uglavnom dva razlièita mišljenja. XIII. koji nisu 8. 28. III. Neki pomjeraju razdoblje ilirizma do šezdesetih godina. Ilirizam i kroatizam. Ta je zabrana teško pogodila vodeæe ilirske liènosti. Ukidanjem ilirskog imena poèinju se gasiti i maglovite ideje maksimalnog programa. odnosno do osnivanja JAZU 1867. amblema. zastava. mnogo više no njihove suputnike koji su svoje ilirstvo èešæe manifestirali vinskim rodoljubljem (u znaku romantièarskog paradiranja. Kasnije nadrasta prvotne težnje i postaje društveni i politièki pokret s maksimalnim programom da ostvari teritorijalnu cjelovitost Hrvatske.9 U poèetku je ilirizam zamišljen kao književni pokret s minimalnim programom da na osnovi zajednièkog pravopisa i književnog jezika razvije jedinstven narodni osjeæaj i jedinstvenu književnost kod svih južnih Slavena. a romantièarski zanos gotovo sasvim nestaje nakon uvoðenja Bachova apsolutizma. godine o zajednièkom radu i buduæem ureðenju zemlje. 9. da bi postali pravi Hrvati. str. godine. 17. titula i kiæenog nazdravièarstva) nego korisnim društvenim akcijama. Po shvatanju Milorada Živanèeviæa "jedan pokret traje dok žive njegove ideje i dok služe transmisije koje ih prenose".. Strah od katolièkog prozelitizma potvrðuje i tajni sporazum prvaka Muslimanske i Srpske narodne organizacije 1902. Takvim utopijskim idejama zanosili su se ilirci punih sedam godina sve do zabrane ilirskog imena i simbola 1843. 338.Štadlera za pokatolièavanje Muslimana. C. Frangeš. a kao osmišljen i organiziran pokret 1835. Zagreb. (I. OKO. kada je sumnjièava austrijska cenzura shvatila da se ilirskim programom u biti promovira zamaskirano hrvatstvo. samo su pojaèavala njihove strepnje. Antun Barac kaže da intenzivna djelatnost iliraca traje po prilici do 1849. kada je pokrenut književni list Danica.II . Vremenske granice i programi Veæina književnih historièara smatra da hrvatski narodni preporod zapoèinje tridesetih godina pojavom Gajeve knjižice o pravopisu. Milanja i drugi). str.. Sljedbenici ilirskog pokreta traže tada utoèište u austroslavizmu. kojim se u jednom èlanu predviða protjerivanje svih duhovnih redova osim franjevaca s teritorija Bosne i Hercegovine nakon osnivanja željene autonomije.14. Midhat Šamiæ: Isto. 293. Usprkos megalomanskim strateškim ciljevima iliraca. 319 . a zatim ujedinjenje svih južnih Slavena od Trsta do Varne.

Premda je po sadržaju rada trebala biti apolitièna. godine. humoristièka i satirièka prièa. pokretali su novine. preporodni pisci osnivali su i razlièite institucije (èitaonicu. slavonska i dalmatinska. Nešto kasnije pokrenuli su zbornik Kolo (1842. Politièki akteri Muslimana.imali ni uvjeta ni moæi da ih ostvare. društvo za izdavanje knjiga i druge). Muslimanski književno-kulturni preporod razvijao se u drugaèijem povijesnom kontekstu i politièkoj situaciji. Muslimani su nasilno privedeni zapadnjaèkoj civilizaciji i baèeni u 320 . tiskaru. kalendara i života svetaca. Do poèetka ilirskog pokreta nije bilo drugih knjiga osim molitvenika. Usprkos protivljenju madžarskih vlastodržaca. novela. u prijelomnim povijesnim trenucima ponekad je iskoraèivala iz naznaèenih programskih okvira ali nikad nije postala institucija politike. izašle su 1835. Osnovana je sa svrhom da podstièe i razvija nacionalnu svijest. nisu bili još svjesni ni svojega identiteta. Uporedo s izdavanjem listova. književne listove i zbornike.). Ilirci su znatno proširili i obogatili literarnu produkciju (lirska i epska poezija. ilirci su probudili hrvatsku nacionalnu svijest. Buduæi da je Sandžak i dalje ostao pod turskom upravom. epigram i književna kritika). ilirci su mnoge prigodne pjesme i kraæe tekstove objavljivali u lecima. feljton. granice Bosne i Hercegovine nisu se poklapale s kulturno-etnièkim identitetom muslimanskog stanovništva.). Pored toga. u prvim godinama okupacije. drama. koja se s kraæim prekidom u novije vrijeme održala do danas. jedno vrijeme štampan u Beogradu zbog pooštrene cenzure.) i tjednik Branislav (1844.). osnovana 1839. Nekadašnji teritorij Bosanskog pašaluka bio je smanjen okupacijom. Novine horvatske i književni list Danica horvatska. ukoliko se o njihovoj djelotvornosti može govoriti. Pored toga. oni su ipak u okviru minimalnog programa postigli znaèajne uspjehe. Stoljeæima naviknuti da u ratovima služe sultana a u miru da se bune protiv centralne vlasti. Iskra (1844. Najpoznatija meðu tim ustanovama bila je Matica ilirska (kasnije Matica hrvatska). poluknjiževni list Zora dalmatinska (1844. Njihova je glavna zasluga u tome što se Gajev narod bez narodnosti probio kroz razlièite društveno-ekonomske krize i postupno ali sigurno formirao u hrvatski politièki narod. kulturno prosvjeæivanje naroda i èuvanje narodne baštine. Da bi ubrzali razvoj pomlaðene hrvatske književnosti. Za relativno kratko vrijeme svojega djelovanja preporodni pisci izmijenili su kulturni pejzaž hrvatskog prostora kakav se nije mogao zamisliti tridesetih godina. povezali preporodnu književnost u organsku cjelinu i postavili temelje moderne hrvatske nacije. èasopisa i zbornika. koje godinu dana kasnije dobivaju ilirski naziv.

Oko nje se formirala prva generacija muslimanskih pisaca i èitateljska publika književnih djela na narodnom jeziku. u kojima se nastava književnosti i narodnog jezika prilagoðava višenacionalnoj i vjerski podijeljenoj sredini. Trebalo je proteæi nekoliko godina da se trgnu iz letargije i shvate da je škola i prosvjeta jedini izlaz iz zaèahurenosti i jedina moguænost formiranja vlastite inteligencije koja æe se odupirati tuðinskoj supremaciji. Taj prijelomni dogaðaj prekinuo je kulturnu i književnu aktivnost koja je zapoèela pri kraju turske vladavine u listovima na narodnom jeziku i æirilièkom pismu. Mehmed Šakir Kurtæehajiæ. u prvom redu vjerske. Usporedo s organizacijom opæeg i posebnog muslimanskog školstva. Uèiteljska škola). Najprije proširuje nastavne programe konfesionalnih škola novim sadržajima. Prva lastavica koja je navijestila duševni preporod u Bosni i Hercegovini bio je. prema Bašagiæevim rijeèima. u tim školama izuèavaju se u veæoj mjeri i svjetovni predmeti. nastaviti prvi 321 . U težnji da se politièki i kulturno približi Muslimanima.) zapoèeo književno-žurnalistièku djelatnost koju æe nakon okupacije.-1872. Zemaljska vlada nastavlja izdavanje turskog kalendara Salname (godišnji almanah) i odobrava pokretanje lista Vatan (domovina) na turskom jeziku. Takvi ciljevi nisu mogli biti ostvareni u konfesionalnom obrazovnom sistemu kakav je do okupacije postojao u Bosni i Hercegovini (mektebi. On je u Sarajevskom cvjetniku (1868. ruždije. Na taj naèin željela je stvoriti privid da se u duhovnoj sferi Muslimana ništa bitno nije izmijenilo. oni su zbunjeno zastali na raskršæu svoje povijesti ne znajuæi kojom pravcem krenuti. ali je imao i svoju prethistoriju. Šerijatska sudaèka škola). u fazi prilagoðavanja novim uvjetima. koji je bio namijenjen užem krugu muslimanske inteligencije. U procesu njihova buðenja iz apatije izazvane okupacijom znaèajnu ulogu imala je Muslimanska èitaonica. Zbog toga je austrougarska vlast nastojala reorganizirati muslimansko školstvo prema suvremenijim prosvjetno-pedagoškim naèelima i podvrgnuti ga diskretnom nadzoru. a lektira odabire selektivno u skladu s idejno-politièkim ciljevima novog režima. Pored teoloških predmeta i orijentalnih jezika. Muslimanski preporodni pokret formalno zapoèinje pojavom lista Bošnjak 1891. medrese). nova uprava otvara i državne škole (Velika gimnazija.vrtlog proturjeènih interesa i nacionalnih egoizama. Za vrijeme turske uprave država se nije brinula za škole niti je propisivala nastavne planove i programe. I dok su se pripadnici drugih konfesija brže snalazili pod novom vlasti i poèeli koristiti njene tekovine. godine. a zatim osniva obrazovne ustanove kombiniranog tipa (Sarajevska ruždija.

muslimanski pisci na narodnom jeziku književnom suradnjom iz nužde u domaæim službenim glasilima. 322 . opredijelio se za emancipaciju od Turske. Podsticao je njihovu narodnosnu svijest u duhu integralnog bošnjaštva. ali se u svome književnom radu obilato koristio bogatstvom duhovne riznice Istoka. okupljao je i muslimanske književne poèetnike. namijenjen širim muslimanskim slojevima koji su nauèili èitati latinicu. Kritièkim usporeðivanjem dekadencije istoènjaèkog svijeta i razvojnog zamaha zapadnjaèkog. osobito izvan njenih granica.. List Bošnjak (1891. IV. knj. Moji saputnici. Iz njegova ranijeg djela Pouka o lijepom ponašanju (1883. jedan od najuglednijih i najobrazovanijih Muslimana onoga vremena. Mehmed-beg Repovac i drugi). 1969. vijeka dosegnuti svoj vrhunac. Meðu kritièarima oglasio se i Jovan Duèiæ.-1893. 10 10. premda je ovaj zbornik imao i politièku namjenu približavanja austrougarske uprave Muslimanima.) bio je tjednik s književnim podlistkom. Zbog takvih shvatanja i prorežimske orijentacije uslijedile su oštre kritike u srpskoj i hrvatskoj štampi Bosne i Hercegovine. Pobratim i drugi). str. Pored Mehmed-bega Kapetanoviæa i drugih pisaca iz narodnjaèke grupe oko Muslimanske èitaonice (Safvet-beg Bašagiæ.-1910. Pjesme Riza-bega Kapetanoviæa Ljubušaka od 1889. Sarajevo.) razvio se književni pokret koji æe u prvom desetljeæu 20.).). koji je prigovorio Muslimanima što su se zbog bosanskog naziva jezika i napuštanja æirilice našli "izmeðu dvije vatre . Sabrana djela. suprotstavljajuæi se nabujalim tokovima srpske i hrvatske ideologije. listovima i èasopisima (Bosanskohercegovaèke novine. a druga negativna jer je pod zajednièkim bosanskim nazivnikom poricala opstojanje srpskog i hrvatskog naroda. Prva je bila pozitivna jer se zalagala za svestranu afirmaciju Muslimana. U prvim brojevima Bošnjaka izložio je osnove svoje teorije o bosanskoj naciji i bosanskom jeziku.1889.. Središnja liènost i rodonaèelnik muslimanskoga književnog i kulturnog preporoda bio je Mehmed-beg Kapetanoviæ Ljubušak (1839. Riza-beg Kapetanoviæ.pa ne znaju kome æe se privoljeti carstvu". Bosanska vila. bilježio ih i podsticao druge na sakupljanje. koja se zasnivala na shvatanju da sve tri konfesije u Bosni i Hercegovini predstavljaju jedan jedini isti bosanski narod. Poklanjao je veliku pažnju narodnim umotvorinama. Njegovi podsticaji rezultirali su pojavom zbornika Koste Hörmanna Narodne pjesme Muhamedanaca u Bosni i Hercegovini (1888. pokretaè i glavni urednik lista Bošnjak. U redakcijskoj politici slijedio je dvije linije. nakon kolebanja izmeðu orijentalne tradicije i austrijskih simpatija. 174.1902.

Mostarski kulturni krug pokrenuo je 1918. pomagalo domaæu književnost i osnivalo narodne knjižnice. Pored veæ spomenutog lista Bošnjak.neutralizacija srpske i hrvatske nacionalne propagande na osnovi široke vjerske tolerancije i stvaranje uvjeta "za formiranje integralne bosanske narodnosti kao nominalnog politièkog rješenja meðuvjerskog i meðunacionalnog partikularizma u Bosni i Hercegovini". Zadaci su prvoga bili prilagoðivanje Muslimana novim uvjetima života i kulturno-prosvjetno uzdizanje na narodnom jeziku.-1918. s realnijim ciljevima od ilirskoga. jer neki poznati muslimanski intelektualci nisu zadovoljni krhkim pravopisnim razlikovanjem svoje vjere i nacije (malo m. 1973. Abdurezak Hifzi Bjelevac).). Hamid Šahinoviæ Ekrem.. inicijativu i za osnivanje matice muslimanske sa zadatkom da izdaje korisne knjige za narod. pjevaèka društva. 323 . izlazili su i književni èasopisi Behar (1900. Bez obzira na razne devijacije i lutanja. knj. Gajret (1907.).Muslimanski preporodni pokret trajao je do svršetka prvog svjetskog rata. a drugoga . str.). u preporodnom razdoblju bosanskih Muslimana postignuti su znaèajni rezultati u kulturnom i književnom radu. u preporodnom razdoblju afirmiralo se nekoliko proznih pisaca (Osman-Aziz. organiziralo analfabetske teèajeve. Ipak je ta ideja i danas prisutna u raspravama o problemu imenovanja nacionalne pripadnosti Muslimana. I za njega se može reæi da je imao minimalni i maksimalni program. Sarajevo.) i Biser (1912. Musa Æazim Æatiæ) i dramatièara (Safvet-beg Bašagiæ. Muslimanski klub. I. lirskih pjesnika (Osman Ðikiæ.-1911. ali taj projekt nije ostvaren zbog velikih društveno-politièkih promjena u posljednjoj godini rata. Edhem Mulabdiæ. 114. Husein Ðogo).-1918. a kamoli za katolièke i pravoslavne kmetove. Muhsin Rizviæ: Književno stvaranje muslimanskih pisaca u Bosni i Hercegovini u doba austrougarske vladavine. Avdo Hasanbegov Karabegoviæ. Osobito je znaèajno osnivanje kulturno-prosvjetnog društva Gajret (1903. koje je pomagalo uèenike raznih škola u zemlji i izvan granica Bosne i Hercegovine.11 Buduæi da integralno bosanstvo nije imalo nužnih uvjeta za prerastanje u nacionalnu kategoriju. stasale su nekolike generacije pisaca i formirana je nova èitateljska publika.. objavljeno je dosta književnih djela. Književni jezik i publika Ilirskim piscima velike teškoæe zadavao je problem književnojez11. Muslimanska biblioteka u Mostaru). I napokon. Uspješno su djelovale i razlièite institucije (èitaonice. Muhamed Hadžijahiæ kaže da bez demokratske platforme begovska ideja bosanstva nije bila atraktivna ni za muslimanske široke slojeve. na koncu se reduciralo na muslimanstvo. Muslimanski intelektualci uèvrstili su vlastiti identitet i stekli povjerenje u svoje stvaralaèke snage. veliko M).

(preveo Tone Potokar).. Austrija. utemeljenu još u dubrovaèkoj književnosti i crkvenom govorništvu 17. u kojemu su potpisnici zakljuèili da jedan narod mora imati jednu književnost i jedan jezik. Veæ je Janez Trdina zapazio da su se ilirci žestoko opirali madžarskim nasrtajima na hrvatski narod i jezik. s Vukom Karadžiæem i Ðurom Danièiæem. stoljeæa.13 U tom svjetlu postaje jasnije zašto je dubrovaèka književnost služila ilircima kao uzor i zbog èega su 12. ali su se mlako borili protiv još opasnije germanizacije: "Rodoljubi koji su 1848. veæ da takav jezik tek treba stvarati na širokim temeljima narodnoga govora. a u primorskim oblastima èakavska. Izbor književnojezièkog standarda otežavala je u ono vrijeme i poplava njemèarenja u javnom i privatnom životu. Njegov izbor bio je logièan s obzirom na štokavsku prodornost i književnu supremaciju. Beèki dogovor imao je više deklarativno nego stvarno znaèenje i zato je ostao bez praktiènih posljedica. Bachovi husari i ilirci. Na taj naèin stvarani su preduvjeti za pobjedu štokavštine na svim prostorima gdje žive Hrvati pod tuðinskom vlasti (Turska. Njihove težnje bile su donekle ostvarene Književnim dogovorom u Beèu 1850. Gaj je proklamirao štokavsko narjeèje za osnovu hrvatskoga književnog jezika. Stoga je trebalo uložiti goleme napore za promociju novog ilirskog jezika u književnosti. narodnom smislu zanemarujuæi druge relevantne komponente u formiranju nacionalnog biæa.ièkog izraza. prije pobjede Vukove reforme. Venecija)."12 U takvoj situaciji. oplemenjujuæi ga patinom starine". odrièuæi se kajkavske jezièke tradicije. Èak su i prve pokušaje štokavske poezije pisali kajkavci (Antun Nemèiæ) ili èakavci (Matija Mažuraniæ). 324 . Polazeæi od shvatanja da su jezik. Do proglašenja štokavskog narjeèja književnim jezikom postojala je u sjevernom dijelu Hrvatske još od Antuna Vramca prilièno razvijena kajkavska književna tradicija. U literarnom stvaranju hrvatskih pisaca prevladalo je shvatanje Ivana Mažuraniæa. mnogi liturgijski tekstovi i barokne propovijedi izdavani su u štokavskoj postavi narodnog jezika. takoðer jednog od potpisnika. Ali kako je taj zakljuèak naišao na slab odziv u Hrvatskoj. da "nijedno naše puèko narjeèje nije samo po sebi dostojno da postane književni jezik. 40. i 18. obièaji i naèin života glavna obilježja naroda. 1980. Sjeæanja iz mojih profesorskih godina u Hrvatskoj 1853. ilirci su težili jezièkom strategijom konstituirati hrvatsku naciju i ostvariti sveslavensku sintezu u višem. Zagreb. pjevali hrvatske davorije èesto su sa svojim roðacima i poznanicima razgovarali njemaèki. str. U težnji za ostvarivanjem zajednièke književnojezièke komunikacije.-1867.

Najšire je bila rasprostranjena narodna poezija koja se na štokavskoj osnovi razvijala 13. Iz književnosti su štampana jedino djela Ivana Gunduliæa u Dubrovniku. Barac istièe da su tvorci te književnosti veæinom bili siromašni. izobražene strane svijeta žitelju.toliko cijenili jezik i narodnu poeziju. alhamijado literature i krajišnièkih pisama. 17. Dalmatinska publika bila je još malobrojnija. 325 . str. a u poeziji Stanko Vraz. godine štampano je na hrvatskom jeziku dvostruko manje primjeraka Ilirskih novina i Danice od njemaèkih listova i èasopisa. Prema podacima Nikše Stanièiæa u knjizi Hrvatska nacionalna ideologija preporodnog pokreta u Dalmaciji (1980. stoljeæa. Barac takoðer navodi podatke koji ukazuju na velike nesrazmjere izmeðu hrvatskih i njemaèkih izdanja u Zagrebu. Najviše èitatelja pretplatilo se tada na Vrazovu knjigu Gusle i tambure (600). a na hrvatskom jeziku samo oko 70 molitvenika i drugih vrsta nabožnog štiva. Najplodnije 1843. veæ su bile stvorene osnove za formiranje zajednièkog ali nejedinstvenog književnog jezika koji æe se konstituirati poèetkom 20. zbog kulturnog dvojstva (graðanstvo se iskljuèivo služilo talijanskim jezikom) od 1814. a seljaštvo je bilo nepismeno i toliko zaostalo da je .kako tvrdi Adolf Veber Tkalèeviæ "prosti èovjek više poludivljaku. Ivan Mažuraniæ i Petar Preradoviæ. koje je u ovo vrijeme bilo nedovoljno razvijen društveni sloj da bi mogao jaèe utjecati na oživljavanje književne atmosfere. Malobrojna graðanska publika nije mogla služiti kao potpora hrvatskoj književnosti. U izgraðivanju književnojezièke komunikacije oni su se koristili izvorištima usmene književnosti. Stoga nije mogla pozitivno utjecati na domaæe pisce u smislu izbora pouzdanijih vrednosnih kriterija i obogaæivanja literarne tematike. isto kao i èitatelji koji su je podržavali iskljuèivo pretplatom.). Književna publika formirala se pretežno iz redova mladoga hrvatskog graðanstva. muslimanski preporodni pisci imali su manje problema s jezikom nego ilirci. do pojave Zore dalmatinske (1844. slièan bio" (Razmatranja domorodna).) objavljeno je oko 500 razlièitih italijanskih izdanja. Kako je Bosna i Hercegovina baza našega književnojezièkog standarda. Kada je zapoèeo muslimanski književni preporod. Hrvatska èitateljska publika u doba ilirskog pokreta bila je ne samo malobrojna veæ i prilièno nezainteresirana za razvoj nacionalne književnosti. U tom razdoblju uzdigli su se iznad prosjeka hrvatske literarne produkcije jedino prozni pisci Matija Mažuraniæ i Antun Nemèiæ. Zbog toga se pojavljuju lamentacije o hladnom odnosu hrvatskog èitateljstva prema ilirskoj književnosti. Milorad Živanèeviæ: Isto. nerijetko visoke književne i nauène vrijednosti.

Preporodni pisci okupljeni oko Mehmed-bega Kapetanoviæa pisali su uglavnom po ugledu na Kurtæehajiæeve tekstove iz Sarajevskog cvjetnika. arapskom i perzijskom jeziku. a otvoreni slavenskim jezicima i moguænostima graðenja novih leksièkih tvorbi. godine. ta je književnost bila pristupaèna uskom krugu orijentalno-filološki obrazovane inteligencije. tako je jaèao i otpor u svim konfesijama protiv nadnacionalnog oznaèavanja jezika. internacionalizmima i neologizmima. U 19. bremenita stranim jezièkim naslagama. pjevaju o njegovoj ljepoti i izražajnosti. bili su vrlo popularni. Po svojim pogledima na èistotu jezika bili su bliski Vukovu odnosu prema turcizmima. pisani narodnim (bosanskim) jezikom. štamparije i listovi. maternji ili materinski jezik). Buduæi da nisu postojale državne škole. Muslimanski pisci preporodnog razdoblja èesto iskazuju romantièarsko-rodoljubni zanos prema maternjem jeziku. umjesto službenih naziva zemaljski jezik i bosanski jezik èesto se upotrebljavaju evazivne oznake (naš jezik. odbijao jezièke novotvorbe i slavenske naslage. jer se pod tim nazivom sredinom prošlog stoljeæa slušao i kao nastavni predmet u vjerskim školama. Stoga je novu publiku trebalo iz poèetka razvijati.sukladno s jezièkim izrazom usmene predaje Srba. ali zbog skromnije literarne vrijednosti i ogranièenog broja rukopisa nisu mogli bitno utjecati na formiranje publike. uzdižu ga kao najveæu vrijednost i zalažu se za njegovu afirmaciju istièuæi prednost nad drugim jezicima. Kao izraz toga otpora. naime. posve suprotno ilircima koji su bili protiv svih neslavenskih tuðica i internacionalizama. 326 . takoðer je egzistirala u okrilju novoštokavskog folklornog koinea kao jedan od predstandardnih tokova zajednièkoga književnog jezika. ali kako se njegovom politikom poveæavala netrpeljivost meðu etnièkim skupinama. U krajišnièkim pismima bosanèicom dominirao je èisti narodni govor blizak književnojezièkom izrazu muslimanske epske poezije. Vuk je. Takvo imenovanje odgovaralo je Kallayevoj projekciji bošnjaštva. stoljeæe Muslimani su ušli s bogatim naslijeðem pismenosti i književnosti na turskom. O muslimanskoj književnoj publici na narodnom jeziku u prvim godinama okupacije ne može se mnogo govoriti. Po tradiciji su svoj jezik nazivali bosanskim. Pri tome pažljivo otklanjaju uvriježene predrasude da se u islamskom duhu može pisati samo na orijentalnim jezicima. Meðutim. u kojima se više osjeæa utjecaj narodne poezije nego alhamijado literature. Alhamijado literatura. a prihvatao turcizme i internacionalizme. Hrvata i Crnogoraca. kada se naredbom Vlade službeno uvodi naziv srpskohrvatski. Takvo stanje trajalo je do 1907. Alhamijado tekstovi.

362. godine dosegao tiraž od 800 primjeraka. ipak je Behar 1906. uvoðenjem zapadnog pisma poslije austrougarske okupacije i mnogi pismeni ljudi postali su nepismenima jer nisu znali èitati latinicu. a jasno dolazi do izražaja kod Mehmed-bega Kapetanoviæa i nekih pripadnika 14. niti jedan èovjek od stotinu ne zna èitati. Dragutin Rakovac (Pjesma književnikom) i drugi ilirski pisci. O razmjerama tadašnje nepismenosti ostavila je znaèajan podatak Pulina Irby (Polina Irbi). imao 2.). Etièku orijentaciju još odluènije su naglašavali Pavao Štoos (Poziv u ilirsko kolo). U tome su znaèajnu ulogu odigrale neke reorganizirane školske ustanove. na èemu bi mu i danas mnoge redakcije èasopisa pozavidjele. a Gajret je pri kraju 1911. kalendara i drugih knjiga.14 Uvjeti za razvoj pisane rijeèi postali su nešto povoljniji nakon osnivanja Vilajetske štamparije (1866. Etièke tendencije muslimanske književnosti nasluæuju se veæ u novinarsko-publicistièkim teksovima Mehmeda Šakira Kurtæehajiæa. Omer Hadžiselimoviæ: Isto. Meðutim. koje su postale izvorišta novih književnih naraštaja. pisaca i èitatelja. trebalo je uložiti mnogo napora za prevladavanje atavistièkih zasada i prihvatanje zapadnjaèkog obrazovanja. a glavni grad.000 pretplatnika. Mulabdiæevo Zeleno busenje. ona sa žaljenjem konstatira da je "bosansko stanovništvo neuko. I hrvatski i bosansko-muslimanski preporodni pokret imali su izrazito etièko obilježje. ima izmeðu èetrdeset i pedeset hiljada stanovnika. Usprkos takvim lamentacijama. Sarajevo. 327 . koja je poèetkom sedamedesetih godina putovala u Bosnu nekoliko puta. pokretanja nekoliko listova na narodnom jeziku (æirilicom) i prvih štampanih izdanja školskih udžbenika.). Abdurezak Hifzi Bjelevac jada se u treæem godištu Gajreta na težak položaj lijepe knjige i splašnjavanje interesa èitatelja. a najviše Sarajevska ruždija i Šerijatska sudaèka škola. u kojima se daje prednost kulturnom radu nad ratnièkom slavom (Vjekovi Ilirije). Hadžiæeva knjiga Islam i kultura i dr.veæina muslimanskog stanovništva bila je nepismena. Muslimanski pisci takoðer se žale na malobrojnost i nehaj. Kod iliraca je ta tendencija izražena još u prvim pjesmama Ivana Mažuraniæa. str. svoje publike. Do sliènog zakljuèka dolazi i Hamdija Muliæ na temelju nekoliko izdanja koja nerasprodana leže u skladištima (Bašagiæeve zbirke. Buduæi da je u poèetku postojala odbojnost jednog dijela Muslimana prema tuðinskom pismu. nema ni jednu knjižaru. koji. Govoreæi o prirodnoj nadarenosti domaæih ljudi. Gotovo svi pisci isticali su moralnu osnovu svoje književno-kulturne djelatnosti i potrebu tolerancije prema drugim narodima.

Prije svega. svoj šuhret. danas je došlo vrijeme da to branimo naukom.." (Cit. moæ i sve svoje branili maèem (. Uostalom i poèeci evropeizacije Bosne i Hercegovine šezdesetih godina inicirani su preko carigradskoga kulturnog kruga a ne preko susjedne Hrvatske. iskopati ga iz blata sirovosti i uzdiæi na svijetli vrh izobraženosti i prosvjetiti ga" (Misli o književstvu). prema M. odnosno Austro-Ugarske. Meðutim. prosvjeti i nauci.. Kritizirajuæi nemaran odnos prema kulturi.mlaðih književnih generacija. nadarene je ogranièavala u stvaralaèkom zamahu. koje su ilirci podsticali na otpor osmanlijskoj upravi. 13) Iz etièke osnove proizlazila je moralno-didaktièka orijentacija hrvatske i muslimanske preporodne književnosti. Neke Preradoviæeve strofe . I jedni i drugi više su gledali na politièku i nacionalnu korist nego na umjetnièku snagu i ljepotu literarnih tvorevina.kao da su bile iskljuèivo napisane za odgojne svrhe školskog sistema. Drugo. potvrðuje i poznati ilirac Ivan Kukuljeviæ Sakcinski u 328 . kako bi rekao Barac. ugled. Usprkos navedenim sliènostima. hrvatskom kulturom i književnošæu ostvareni su tek sredinom dvadesetih godina i djelovali su na muslimanske pisce zbunjujuæe. jedan od najrigoroznijih kritièara ilirske literarne osrednjosti. "Prošla su vremena kad smo mi svoj imetak. muslimanski preporodni pokret zapoèeo je organizirano djelovanje skoro èetiri desetljeæa kasnije od završetka hrvatskog narodnog preporoda. isticao da je osnovna svrha književnosti "silaziti k narodu. Takva pragmatistièka poetika odgovarala je prosjeènim piscima. Rizviæu. Da je Bosna predstavljala tamni vilajet za Hrvate. Sliènu orijentaciju slijedila je i veæina muslimanskih pisaca u preporodnom razdoblju. u vrijeme ilirskog preporoda nisu postojale nikakve kulturne veze izmeðu Hrvatske i Bosne osim s bosanskim franjevcima.). Prema tome. Edhem Mulabdiæ upozorava èitatelje u Bošnjaku rijeèima jednoga svog literarnog junaka na glavni problem društvenog trenutka. ‚ak je i Stanko Vraz. postoje i neke znaèajne razlike koje iskljuèuju moguænost cirkulacije takvih utjecaja. Prvi dodiri sa Zagrebom. ozbiljnim i suhim umovima. Zakljuèno razmatranje Iz današenje retrospektive vidi se da ilirski pokret i muslimanski književno-kulturni preporod u doba austrougarske vladavine imaju dosta zajednièkih crta. to ne znaèi da su sliènosti nastale pod utjecajem ilirizma na muslimanske preporodne pisce.kaže Antun Barac . ne može se uopæe govoriti o cirkuliranju ilirskih ideja u bosansko-muslimanskoj sredini.

Zbog toga se relativno brzo poèela raslojavati na nekoliko razlièitih struja. 1858. 5-6.. bez obzira na stanovita unutarnja razilaženja u nekim pitanjima. generacijskoj pripadnosti.Veæ odavna bijaše tajna moja želja zaviriti u susiednu Bosnu. politièki program iliraca i muslimanskih preporodnih djelatnika u biti se znatno razlikovao. u širim muslimanskim slojevima smatrali su ih otpadnicima. stoljeæa Juraj Križaniæ (1618. 329 . Stoga su svoje djelovanje usmjerili na pronalaženje najkraæih puteva za izlazak iz tamnog vilajeta i prevladavanje naslijeðene zaostalosti. Na toj osnovi razvijao je Bašagiæ u svojim dramama i povjesnicama kult zavièajnog ponosa. Poslije revolucije 1848. i koja nam je ipak. Mada se svi nisu opredjeljivali iz unutarnjeg uvjerenja za jednu ili drugu nacionalnu ideologiju.) svojim konceptom o jeziènom i etnièkom jedinstvu našeg naroda slavenskog. Èetvrto. U svojim strateškim ciljevima vezali su se protagonisti hrvatskog narodnog preporoda pod ilirskim imenom za nadnacionalnu ideologiju o južnoslavenskoj i sveslavenskoj uzajamnosti. odkuda su došli pradiedovi moji i toliko inijeh porodicah hervatskieh. Apstrahiramo li koncept integralnog bošnjaštva.-1683. poradi razliène vlade i upravljanja. Najveæi problem u preporodnom razdoblju Muslimana predstavljali su pisci srpske i hrvatske nacionalne orijentacije. str. oni su polazili od spoznaje da se Bosna i Hercegovina nakon okupacije našla na okrajcima zapadne civilizacije. nosioci ilirskog pokreta s Gajem na èelu predstavljali su homogenu grupu mladih i evropski obrazovanih intelektualaca veæinom seljaèkog i graðanskog porijekla. dalja i stranija od Rima i Pariza. duhovnom obzorju i politièkim opredjeljenjima. Putovanje po Bosni. Bez obzira na razloge nji15. tražili su u domaæoj povijesti podsticanje u aktualnoj borbi za politièko osvješæivanje i kulturno-prosvjetno uzdizanje bosanskih Muslimana.svome putopisu 1858. ali je ostala èvrsto usaðena u kolektivnoj svijesti svojega naroda. Bila je to povijesna lekcija koja je stimulativno djelovala na proces ubrzanja nacionalne integracije. godine i uvoðenja Bachova apsolutizma Hrvatska se oslobodila iluzija toga programa. gdie se govori isti jezik kao i u nas. Buduæi da je muslimansko stanovnštvo bilo privrženo orijentalnoj tradiciji. Pripadnike te grupe pokretali su isti motivi i jedinstveni politièki ciljevi. Osnove te ideologije razradio je sredinom 17." 15 Treæe. Zagreb. predaèkog junaštva i bosanskog rodoljublja. godine ovim rijeèima: ".. Muslimanski preporodni djelatnici bili su u odreðivanju strateških ciljeva realniji od iliraca. Muslimanska skupina preporodnih pisaca i kulturnih djelatnika bila je heterogena po socijalnoj strukturi..

sve do poezije Muse Æazima Æatiæa pod utjecajem srpskog simbolizma. u fazi hrvatsko-starèeviæanske orijentacije. M. do Mažuraniæeve romantièarsko-simbolièke apstrakcije. hrvatske moderne i suvremenih turskih pjesnika. Taj romantizam razvijao se od rodoljubnog prigodnièarstva. što se vidi iz informativno-politièkih putovanja Matije Mažuraniæa. a neki èak šikaniranjem (osobito nakon Kallayeve izjave da je srpstvo neprijatelj Austrije) i interniranjem u Arad (poslije sarajevskog atentata 1914. jalovim srbovanjem i hrvatovanjem. ali oni nisu mogli imati nikakav utjecaj na tadašnju prilièno veliku grupu alhamijado pisaca koja je nastavljala pjesnièki opus Mula Mustafe Bašeskije i Seida Abdulvehaba Ilhamije. Šesto. preko konkretnog realizma narodne pripovijetke i romantièno-simbolièkog naturalizma sa socijalnim konotacijama. Njegova razvojna linija traje od moralno-didaktièke proze. Zbog toga se i muslimanska književna publika razlikovala od ilirske po svojim sklonostima. do 1875. Martiæ). svi su oni morali platiti manji ili veæi danak za renegatstvo prezirom i porugom svojih sunarodnika. u vrijeme realistièko-naturalistièke faze hrvatske književnosti.hova opredjeljivanja. Peto. nije znao za putopise spomenutih iliraca niti za hajduèko-tursku novelu pedesetih godina koja je tematizirala negativne odnose prema muslimanskom svijetu prikazujuæi ga crno330 . ponekad mucavog zbog toga što su kajkavski ilirci morali uèiti novi književni jezik. Nediæ. osim turske vlasti i policije kojima je i biskup Rafo Barišiæ optuživao bosanske ilirce da kuju zavjeru. Nacionalna polarizacija izazivala je brojne prizemne polemike u kojima se rasipala stvaralaèka energija muslimanskih pisaca. zanesenjaèkim uzletima i pokajnièkim uzmacima. koji je izrastao iz drugaèijeg povijesno-duhovnog svijeta. Za razliku od hrvatskog romantizma. Èak ni Bašagiæ. Zato je ilirizam brzo zahvatio bosanske franjevce (I. bosansko-muslimanski preporod razvijao se na zasadama tradicionalne i univerzalne epske etike. a ne po konvencionalnim romantièarskim idejama o osloboðenju i ujedinjenju koje su tada bile raširene kod svih slavenskih naroda pod tuðinskom vlašæu.). ilirci su bili veoma zainteresirani za Bosnu. Ti muslimanski pisci nisu ni znali za ilirski pokret. Jukiæ. za koji je Krleža rekao da je najoriginalniji po tome što su se ilirci odluèno i smjelo odrekli svojega narodnog imena i jezika. G. godine. Ivana Kukuljeviæa Sakcinskog i Mihovila Pavlinoviæa u razdoblju od 1840. F. interesima i razini književne kulture. ilirski pokret nastao je u doba specifiènog hrvatskog romantizma. U širem vremenskom rasponu evoluirao je od narodnjaèko-folkloristièkih shvatanja Mehmed-bega Kapetanoviæa do Osman-Azizove društveno-aktivistièke poetike.

respectively. a ja bih se odluèio na jedno objašnjenje analogijom. Vol. ne postoji nijedan pouzdan argument koji bi mogao potvrditi pretpostavku Antuna Barca o moguæem utjecaju ilirizma na bosansko-muslimanski književno-kulturni pokret. Professor Æekliæ mentions many similarities. mada nisam siguran u njegovu valjanost. Kao što prema poligenetskom tumaèenju u sliènim klimatskim i geografskim uvjetima rastu jednake biljke. Tombor. the author examines the validity of statement that had been uttered by Antun Barac in 1954 in his book Croatian Literature from the Revival to the Establishment of Yugoslavia. U vezi s takvim zakljuèkom može se postaviti pitanje: otkuda toliko sliènosti u genezi jednoga i drugoga pokreta. Having compared these two movements in their most essential facts and determining factors. I. V. I Kapetanoviæevo citiranje stihova Petra Preradoviæa ne može se uzimati kao dokaz Barèeve teze o utjecaju ilirizma. have had their model and source in the Illyrian Movement. Nikoliæ i drugi).bijelom tehnikom (M. Kao što se iz dosadašnjeg izlaganja vidi. Bogoviæ. but also some considerable differences. Na to pitanje moguæe je razlièito odgovoriti. Barac proposed the idea that all the Yugoslav movements of the similar kind in 19 and 20th century. J. isto bi se tako moglo reæi da u sliènim povijesnim i društvenim uvjetima nastaju slièni pokreti. The Illyrian Movement and the Bosnian-Muslim literary and cultural renaissance In his paper professor Æekliæ compares the Illyrian Movement with the Bosnian Moslem literary and cultural revival under the Austro-Hungarian Rule. Na osnovi toga nameæe se zakljuèak da ovaj pokret nije imao gotovo nikakve veze s ilirskim preporodom. 331 . jer autor kao široko obrazovan pisac koristi citate iz svoje lektire iskljuèivo u funkciji kulturno-politièkih ciljeva integralnog bošnjaštva.

332 .

njihova samorefleksija vlastitog odnosa sa Evropom i Evrope sa njima. Tako su u pitanju odnosa s Evropom Bosanski Muslimani ravnopravno egzistirali i u svojoj svijesti i u svijesti svojih susjeda kao zaseban entitet u nizu jugoistoènoevropskih naroda. Pitanje o odnosu Bosanskih Muslimana i Evrope povlaèi se od samog nastanka i Muslimana i Evrope. Nije teško uoèiti da su u ovoj relaciji po pravilu Muslimani imali negativan saldo. sadržano je u èinjenici postojanja samog pitanja. U vrijeme svog kanoniziranja i teologiziranja u pitanje se dovodi i ono što ne bi moglo biti predmetom upitnosti. Muslimani ili Evropa. Dok se nadahnjivao vjerom primordijalnog jedinstva Objave. ovom narodu je davala znaèenjski dignitet partnera. ono što je za Bosanske Muslimane u ovom odnosu dobro. Susret Evrope i Istoka. ali je legitimno s obzirom na forme razvijanja i diskrepancije ideja nosilja ovih dvaju kulturnih i civilizacijskih krugova. èuðenja. ovaj odnos je u teorijskoj ravni najprimjerenije analizirati u formi eseja. logikom samog pitanja. Muslimani i Evropa su isto godište. pitanja sadržanog u 333 . STOLJEÆA Za ili protiv Evrope. s obzirom na istjecište njihovih kultura. Ono je latentno obilježilo dva posljednje stoljeæa islama.Šaæir Filandra MUSLIMANI I EVROPA S KRAJA 19. a ne rješavanje. islama i kršæanstva je star. niti straha. Islam je kršæanstvo podrazumijevao tako da se prema njemu nije odnosio u formi pitanja veæ dileme. pitanje je dobro poznato cijelom islamskom pa time i bosanskomuslimanskom svijetu. jedno od ovog dvoga je upitno. I POÈETKA 20. U pitanom odnosu. Pitanje o odnosu islama i Evrope po sebi je fiktivno. Samo zahvaljujuæi Kur'anu za muslimane ovaj susret nije zadobio izraz odbijanja. Naime. svojim kulturnim i civilizacijskim tekovinama je i obilježavao svoju supremaciju i otvorenost. Ovo je teza koja umnogome može da da upute za propitivanje. Kad se ovo pitanje prvi put postavilo teško je danas razaznati kao što je još teže pratiti tragove njegova odgovora. tako da se i odnos spram hrišæanstva i njegove civilizacije postavlja u novu ravan. nagnalo ga na samopropitivanje i reformiranje. I pored toga. ali daje moguænosti višestrukog promatranja te time doprinosi obogaæenju spoznaje. autorskog iskaza koji ne pretendira na istinosnu cjelovitost. što implicite znaèi i priznavanje njegova subjektiviteta. Kao pitanje koje po sebi to nije. subjekta s kojim treba razgovarati.

Istražujuæi pretpostavke ovog odnosa dolazimo do bitnih duhovnih lomova na prelazu 15. Ovo mišljenje. nego što omoguæava njegovo validno adaktiranje. 375. Nikada islam i Evropa nisu bili udaljeniji kao kod Hegela. str. S druge strane. vrhuni u Hegelovom panlogistièkom sistemu.samom naslovu. Dok Bosna. ne u konfensionalnom. tih godina se zahvaljujuæi Beconu. preovlaðujuæe islamska. stoljeæa. Delimo. Istina od tada u Evropi postaje transparentna. Antiislamska kao antiturska propaganda 16. u Evropi je išla do te mjere da je èin proklinjanja Turèina/muslimana išao dotle da su stvarane mise contra Turcos. što pada u doba etabliranja islama u Bosni. U Evropi se tad odvija dvostruki proces samokonstitucije. u sferi duhovnog. u Evropi utemeljuje kult znanstveno-tehnièkog mišljenja. bez velikih pretenzija bih napomeno da ona može i danas da posluži pri sagledavanju ovog pitanja na prelazu 20. njeno osnovno obilježje. st. i 20. stoljeæe u cijeloj Evropi. Uostalom. dotle Evropa svoj nastanak duguje uništenju svih od nje razlièitih vjera i svjetonazora. i 17. Ona je jedan hermeneutièki sklop koji omoguæava prije sagledavanje pretpostavki postojanja pitanog odnosa. posebno izraženog u doba muslimanskog kulturnog preporoda na prelomu 19. Leibenzu i Galileju. paradigmi ne antiislamskog veæ aislamskog mišljenja. veæ u ontološkom znaèenju. skladane su pobjednièke pjesme nad Turcima u jezuitskim koledžima. To da su Bosanski Muslimani i Evropa isto godište udaljava Evropu od Muslimana više no Muslimane od Evrope. u stvorenom mediju profanog. a raspoloživost svega. Evropa u mediju duha poèinje svoje konstituiranje. u 16. Sukladno u hrišæanstvu legitimiranom stvaranju svetog i profanog te gubljenju pretpostavki za razumijevanje primordijalnog jedinstva vjera. Strah na Zapadu. Decartesu. pa i Svetog. dominantno hrišæanskog. To konstituiranje na antiislamskom principu. Pretvaranje Španije u jezgro katolièanstva protjerivanjem islama i judaizma. sadržano u pretvaranju subjekta 334 . prima Jevreje pod svoje skute. udaljava Evropu od habitusa Bosanskih Muslimana. Tih godina se naše pitanje postavlja kroz razmatranje odnosa islama i hrišæanstva. U mediju duhovnog vladajuæi princip postaje princip iskljuèivosti svega drugog i drugaèijeg. u 21. stoljeæe. inaèe fundamentalne relacije za razumijevanje ovog pitanja od tog doba do danas.). a sam Luter piše Poziv na molitvu protiv Turèina (Ž. supremacije uma i obogotvorenja subjekta. održavajuæi katolièanstvo i pravoslavlje. dolazi do cijepanja jedinstva Istine na dva od tada pa skoro do danas suprotstavljena polja njenog ispoljavanja. Tekovine tog pobjednièkog pohoda uma na raskrivanju svih velova tajstva Istine.

te tako ne upadajuæi u makaze objektivnog uma koji svojim kauzalitetom stvara eshatološki determinizam. ali joj omoguæava i konstituciju. veæ da pod njima napreduje. svog institucionalnog islamskog habitusa a ispušteni iz ruke uvehlog Osmanskog carstva. Našavši se otrgnuti od Istoka. èuva335 . Nasuprot takvoj Evropi. zabranjivanju ili zarobljavanju svega razlièitog od samog sebe.) Nije pretjerano reæi da je jedan broj bosansko-muslimanske inteligencije bio opèinjen Evropom. (Ne ulazeæi u razmatranje složenosti politièke situacije tog doba u Bosni. Bosna èitavo vrijeme jeste heretièna. Samo iz medija razlièitosti moglo je i nastati pitanje o njihovu odnosu. i poèetka 20. Ta karakteristika Bosnu èini Bosnom. Po toj osobini Bosna nije Evropa nikada bila a Evropa danas ima šansu da bude Bosna. koje mora nastojati da ne ugine pod toplim i jakim zrakama Zapada. Samo su dvije èinjenice izvjesne: jedna da je želja za imperativnim prikljuèenjem evropskim kulturnim tokovima i civilizacijskim dostignuæima bila upravo proporcionalna sagledavanju neevropskog stanja Muslimana. specifiènom i samosvojnom. nije teško uoèiti vladavinu paradigme Evrope kod mnogih muslimanskih intelektualaca. Ona svojom širinom i toplinom dva puta postiðuje Evropu. školovanih u Evropi. da se kompleks evropskog uzimao za željenu vrijednost bez mnogo zadrške. Promjene pozicije u korist Bosne. u sudaru sa novim naèinom života i novim vrijednostima oni su doživljavali emocionalno buran sudar. Šta je sve Evropa njima znaèila na jednom mjestu teško je reæi. polifona i multilateralna. stvar je ontološkog a ne historijskopolitièkog znaèenja i proizlazi iz analize noseæih koordinata ovih dvaju kulturno-povijesnih entiteta. u razmatranom odnosu ne s Evropom. Ostajuæi u mediju supstancijalne analize duha a analizirajuæi pomenuti odnos s kraja 19.u supstancu. i druga. Balkanu i Evropi. st. Polazno stanje pri razmatranju odnosa Bosanskih Muslimana i Evrope sa aspekta evropskih kriterija bilo je za Muslimane porazno. ova kategorija intelektualaca. Evropu je uzela za paradigmu razvoja muslimanskog naroda. Prvi put kad postaje centar heterodoksnih kršæanskih pokreta u ranom srednjem vijeku i drugi put kad prima Jevreje sebi u goste. niti da bježi ispred njih. Tu novu situaciju Osman Nuri Hadžiæ opisuje rijeèima: "A mi? Mi smo parèe Istoka. Nastala na osnovi cijepanja veæ prirodnog sinkretizma Istoka i Zapada na ovim prostorima te radikaliziranjem njihova podvajanja. zadržat æemo se samo na analizi kategorijalnog aparata nosilaca ovih stremljenja. svoje tekovine i svoju moæ duguje zaboravljanju. cvijeta.

Edhema Balbuloviæa. Ono se prihvata samo pod uslovom oèuvanja svoje samobitnosti. Brzo oprobavanje romantizma. Mehmed-bega Kapetanoviæa Ljubušaka. Ahmeda Muradbegoviæa. Ono što je i jednima i drugima zajednièko jeste relativno brzo ukljuèivanje. Teorijska ostvarenja ovih intelektualaca znatnih su filozofskih pretenzija i po samom refleksivnom biæu teorijskog mišljenja dokaz su stupnja razvoja jedne kulture. s obzirom na polazište.. Safvet-bega Bašagiæa. Negativni saldo Muslimana u odnosu na Evropu ogleda se i u èitavom nizu njihovih manjkavosti glede takva ogledala. str. materijalna osnova zanatske i sitne privrede. i èinjenice da je Evropa kod nas poèesto kasnila i èitavo stoljeæe. sadržano je u razmatranju problema susreta Istoka i Zapada u biæu jednog naroda i na prostorima njegova tla. Dok je književnost. ekspresionizma i impresionizma od strane naših umjetnika 336 . I usprkos takva stanja. 1902. Što je i postojalo kadrova tog profila po pravilu je pravilo otklon od svog ishodišta i nerijetko služilo kao loš primjer cilju koga su srèano i dobronamjerno zagovarali. okrenuti više svijetu vlastitosti i subjektivnosti. mala zastupljenost latinske pismenosti i štampe. Muslimani dobijaju prve Evropi suvremene teorijske mislioce. za teorijsku i publicistièku misao moglo bi se reæi da je noseæi problem pojam susreta. Èinjenica da teorijsko mišljenje pretpostavlja postojanje jednog društvenog biæa. svoju misao oprobavali na goruæim pitanjima objektivnog i povijesnog karaktera. Ono što je zajednièko svim duhovnim nastojanjima tog doba a što se u ovom mediju duhovnog stvaralaštva naroèito osjeæa.). produkt imaginacije. u doba preporoda u liku nekolicine autora. Rizviæa i M. njegovu koherentnost i problematsku izdiferenciranost. Dževada Sulejmanpašiæa. shodno prirodi vlastitog biæa. Mehmeda Begoviæa Kurtagiæa i dr. u osnovne tokove evropskih duhovnih gibanja.juæi trajno svoju osebujnost" (Muslimansko pitanje u Bosni i Hercegovini. opet shodno karakteru vlastitog djela. Begiæa od tog doba poetski preokupirao pojam raskršæa. po svjedoèenju M. Šakira Kurtæehajiæa. Zagreb. svoj izraz je našla u liku ovih intelektualaca. Dok su književnici i umjetnici. dotle su publicisti i teoretièari. uticala je na imperativ bržeg prozapadnog razvoja. Prije svega. Uza svu simplificiranost i hipotetiènost ovako naznaèenog sukusa mišljenja. Ove rijeèi su paradigmatiène za odnos naših intelektualaca prema novom. Osmana Nuri Hadžiæa. nedostatak zapadnoobrazovnih kadrova u privrednoj. 4. obrazovnoj i socijalnoj sferi. teško se oteti utisku da nas ovaj problem i danas posebno ne intrigira.

Istièuæi racionalni karakter islama on naglašava da "sve što vjera uèi. Svjesni èinjenice da je u veæini aspekata muslimansko društvo islamsko. dogaðanje u sferi fizike i kritièke filozofije nagovještavaju puteve premoštavanja shizofrenije i jedinstvo vjere i uma.komplementarno je zaèinjanju sociologije. filozofije. N. kod naših intelektualaca tog doba bila prisutna i da se ona kao alternativa svoj raspoluæenosti nudila. stalno naglašavali nesuvremeni karakter islama u Bosni. njegovu izvitoperenost. Za sve autore koji su se ovim pitanjem bavili karakteristièno je da pojam nauke nisu uzimali u njenom suhoparnom. društvenog i kulturnog razvoja. Kritiku suvremenog stanja ove relacije intelektualci su po pravilu temeljili na iskustvima prvih stoljeæa islama kad su u okviru tog religijskog sustava vjera i nauka predstavljali jedinstvo. stalno je naglašavala racionalnu jezgru islama i njegovu kompatibilnost nauci. po mišljenju inteligencije je bila glavna koènica razvoju muslimanskog društva. iz analize njihovih djela je neosporno. nauènog. Krajnji rezultat svih tih napora bilo je osvjedoèenje o nužnosti primicaja Evrope sebi i sebe Evropi. Hadžiæ djelom Islam i prosvjeta. sazrela je svijest o vlastitosti. oni su polazeæi od poraznog stanja razumijevanja islama i negativnih efekata koje takva svijest proizvodi u socijalnoj i obrazovnoj sferi. svijest o svom vlastitom i pojedinaènom mjestu i ulozi u odnosu na ta dva velika duhovna koridora. u odnosu na razmeða evropskih kao dolazeæih i orijentalnoislamskih kao izmièuæih duhovnih gibanja. Samokritika evropskog racionalizma kod nas je u to doba bila komplementarna inzistiranju na jedinstvu vjere i uma. Recepcija islama od strane islamskog sveæenstva. teologiziranost. iz sasvim specifiènog sinkretiènog narodnog biæa i njegova tla Bosne. Mada poèetak dvadesetog vijeka u Evropi kulminira u znaku trijumfa znanstveno-tehnièkog racia. kulturne antropologije i socijalne psihologije kod teoretièara. koje je samo u takvoj formi islama moglo i nastati te islam privatizirati. islam i slavenstvo. zapovijeda ili zabran337 . osnove duhovne i kulturne raspoluæenosti na Istok i Zapad. U toj kritici je za cjelinu paradigmatièan O. kanoniziranost i neprijemèivost za nove forme nacionalnog. Pitanje odnosa islama i nauke najviše je zaokupljalo pažnju muslimanske intelektualne javnosti. Tzv. racionalistièkom europskom znaèenju veæ su njenu paradigmu izvodili iz islama. Odnosno. uèahurenost. Da je svijest o moguænosti mišljenja iz Jedinstva. Pretpostavka ponovnog zadobijanja takvog odnosa bila je sadržana u kritici suvremene recepcije islama. svjetovna inteligencija kao i manji dio teološke. islama i nauke. Pri tome se polazeæi od suvremene diskrepancije islama i nauke njihovo jedinstvo naglašavalo u prošlosti.

Odnos Muslimana prema politièkim gibanjima Evrope.). Od svih filozofa zapadnog duha Kantova misao je kod muslimanskih intelektualaca bila najprisutnija. jedne drugaèije paradigme ustrojstva i promišljanja svijeta. Prijemèivost formi zapadnog življenja kroz naglašavanja racionalnosti islama i pored toga što je u veæini sluèajeva rezultiralo sekularizmom u formi nesvojstvenoj kulturi koja za svoju srž ima islam. 10. i to definitivno. Dževad Sulejmanpašiæ svoj polemos sa nosiocima dogmatskog poimanja islama utemeljuje na premisama ove filozofije. a za Muslimane i nužnost. mora biti razumno. Obrnuto. veæ je èinio i jasno distanciranje od vladajuæe logike zapadnoevropskog mišljenja. predstavlja danas najaktuelniji segment mišljenja ovog vremena. u nešto kasnijem dobu. formi njene demokracije i oblicima socijalnog organiziranja/djelovanja. odbranjuje vjerovanje u Boga i besmrtnost duše svih izvršnih filozofskih napada. te prisutnost tog jedinstva u drugim kulturama. Naglašavajuæi da se "filozofska strana knjige (Slobodna misao i hikmetovština) temelji na Kantovoj filozofiji" on javnosti prenosi da "Kant ipak. svoje 338 . Koliko je inzistiranje na jedinstvu uma i vjere bilo motivirano potrebom èuvanja vlastitosti pred izazovima jednog kulturnog trenda neosjetljivog na razlike. našim autorima je davalo kako uputu tako i ohrabrenje u vlastitim nastojanjima.3) Da bi legitimirao svoje zalaganje za ukljuèivanje Muslimana u moderne evropske tokove on poseže za nizom stavova doktrinarnog islama o pozitivnom odnosu islama i nauke. Njihovo istrajavanje na pomenutom jedinstvu ovu misao je iz sasvim jednog drugog duhovnog horizonta èinilo komplementarnom tadanjim evropskim gibanjima. Ovim rijeèima je Sulejmanpašiæ ne samo nastojao da pobudi nadu kod Muslimana u moguænost jedinstva uma i vjere. promovirajuæi moguænost. danas ponovo legitimirano u svojevrsnoj renesansi njegova mišljenja. Pored inzistiranja na ovakvoj suštini islama a svjestan èinjenice da je u jednom društvu kakvo je tad bosansko-muslimansko jedna akcija nemoæna bez njene religijske potpore i pobude. on istièe i nadmoæ islamskog pojma i iskustva društva nad evropskim glede njegove prijemèivosti za multikonfesionalnu situaciju.juje. Kantovo postavljanje odnosa razuma i vjere. Zaklanjajuæi se za Kantov autoritet. ništa što se ne slaže sa zdravim razumom ne spada u vjerske doktrine" (str. O istrajnosti na rješavanju ovog problema svjedoèi i posezanje za dostignuæima Kantove filozofije. kao i od onih koji se ubuduæe mogu da izvrše oslanjajuæi se na èovjeèiji um i razum" (str. toliko je ono proizlazilo i iz same suštine islama i islamske projekcije problema od strane naših intelektualaca.

Naglašavajuæi islamski princip neposrednosti. proglašava vjerom sveopæeg razuma. ovaj velikan savremenog islama. nužnosti institucionaliziranja. medijativnog modusa samoodnošenja islamske naravi i pervertiranog solpsizma. meditativnog modusa samoodnošenja islamske naravi i pervertiranog nagona za evropeiziranim socijalnim identitetom. godine. evropeizirani muslimanski intelektualci svoje napore su bili usredsredili na izgraðivanje vlastitih formi socijalnog identiteta. hrvatskom ili jugoslavenskom nacional339 . st. Afgani u hrišæanskoj kao zapadnoevropskoj kulturi i njenoj kategoriji svetog trojstva nalazi osnov jaza islama i hrišæanstva i ishodište kategorije posredovanja. posebno Bašagiæ. Šakir Kurtæehajiæ. nacionalnoromantièarski duh i tip savremenog evropskog intelektualnog pregaoca. opredjeljivanju intelektualaca u srpskom. odražava stanje tog duha. Takva situacija duha se najkonzistentnije izrazila u tzv. privatnog i društvenog. Ta raspoluæenost izmeðu individualnog i opæeg. pravednosti. jednakosti i racionalnosti. Shodno svijesti o neophodnosti ukljuèivanja u savremene evropske tokove naši teoretièari su najviše zaokupljeni iznalaženjem forme društvenog identiteta komplementarne evropskim mjerilima. koji je vršio i znatan uticaj na naša domaæa islamska kretanja. a posebno se ispoljava u osobenom stilu življenja gdje kuæa zadobiva specifièan karakter svetosti i politièkom organiziranju koje zbog nesvojstvenosti mita islamu nikada ne zadobiva karakter monolitnosti. trajna je odrednica kulturno-politièkog biæa Bosanskih Muslimana. zadobijanja identiteta preko Drugog. pozdravljaju francusku revoluciju i prihvataju njene politièke implikacije. Njihov tadašnji intelektualni život se odvija u napetom luku izmeðu individualnointrovertiranog solpsizma. prvi promotor novog duha na ovim prostorima. u svom žalu za nenauèenim francuskim jezikom. I naši intelektualci tog vremena. apostola novog svijeta. francusku revoluciju.ishodište ima u fundamentalnim rješenjima islamske ontologije društva. ne Boga veæ crkve kao njegova institucionalnog otjelovljenja. Mehmed-beg Kapetanoviæ Ljubušak svojom liènošæu i djelom enciklopedijsko-prosvjetiteljskog karaktera u jednoj osobi spaja plemiæko porijeklo. tekst Džemaludina Afganije od nepoznatog prevodioca izašao u Novom Sadu 1905. intimnog i javnog. Posljednja rijeè Islama Jevropi. Shodno samospoznaji takvog karaktera svoje vlastitosti i svijesti o nužnosti zadobijanja isprofilirane forme kolektivnog življenja kao uslova preživljavanja u suvremenom institucionaliziranom društvu. paradigmatièan je za razumijevanje odnosa islama i objektivnog uma u jednom od najjaèih islamskih reformatorskih pokreta s kraja 19.

Nemoguæe je prenapregnuti èinjenicu da se zagovaranjem nacionalnog identificiranja željelo izvršiti distingviranje od balasta tursko-orijentalnog kompleksa uspostavljanjem vertikale etnogenetsko-duhovne prisutnosti na prostoru vlastitog življenja. Šta danas Evropa nama znaèi a šta mi njoj. S druge strane to iskustvo uèi o nemoguænosti asimiliranja jednog nacionalno-kulturnog entiteta. (Danas. jer ishodišta svoje nepromišljenosti nisu uvijek bili svijesni. Svaki drugi pokušaj. Samo jedna porazna slika o njoj danas. pitanje je koje obilježava današnji muslimanski kulturni preporod). Ovakvo nekritièko instrumentaliziranje pojma nacije i slijepo vjerovanje u njegovu iscjeliteljsku moæ po sebi. bilo mitsko-romantièarski od strane Muslimana ili prozelitistièko-imperijalni od strane Evrope. skoro stoljeæe poslije. U propagiranju nacionaliziranja vlastitog. Po tome što bi se nacionalno odredili oni bi bili moderni i progresivni. kakvu daje Edgar Moren u djelu Kako misliti Evropu. ovi intelektualci nisu prednost davali ovoj ili onoj naciji veæ samoj naciji kao takvoj. gdje smo mi danas u evropskom nacionalnom. Iskustvo posljednjeg stoljeæa uèi da Evropa prevazilazi samu sebe. korespondentno je takoðe uvjerenju tog kruga intelektualaca da æe skidanje zara/feredže samo od sebe naše žene uèiniti slobodnim i prosvjeæenim. Što je ostalo u našoj svijesti od prvotnih lutanja i nesnalaženja. politièkom i kulturnom prostoru. oni su imali dobru namjeru. vodi kataklizmi i degradaciji oba entiteta te provociranju kotaèa povijesti na hod unazad. Nacija je za njih bila instrument naše evropeizacije. 340 . bez obzira na golgote totalitarnosti kroz koje on prolazi. opravdano se pitati može li nam poslužiti ovo prvo trajnije iskustvo susreta sa Evropom. modernizacije i socijalne homogenizacije.nom smislu. te tako oduprijeti nametanju azijatskog kompleksa od strane drugih. tad neizdiferenciranog narodnog biæa. svjedoèi da je kompleks evropskog kao imperijalnog na izdisaju. I onda kad su kao Šukrija Kurtoviæ u djelu O nacionaliziranju muslimana negirali vlastitu nacionalnu samosvojnost i apstrahirali znaèaj islama za kulturni identitet Muslimana. greški i pozitivnih iskustava iz ovog vremena. Muslimani i Evropa u novom liku danas imaju šansu da u situaciji izborne multilateralnosti kao savremenog povijesnog trenda. suegzistiraju samo na naèin samosvojnosti i autohtonosti.

One part of Islamic intellectuals has been charmed by the aforementioned. and the establishment of Imperial spiritual thinking on the achievements of Christian ideology. but with the mutual respect of both sides and without some well-known examples of European exclusiveness that had been present in the past. Immanuel Kant.Moslems and Europe towards the End of 19th and at the Beginning of 20th Century An encounter between Islam and Europe towards the end of 19th and at the beginning of 20th century takes place after Islam and Judaism have been removed from Europe (Spain). During the entire period. We do hope that this encounter between Islam and Europe at the end of 19th and the beginning of 20th century will continue to happen in the future in the form of getting closer to each other. The Moslems managed to retain their identity because they relied mostly to Qur'an. On behalf of Moslems. the encounter will be defined by these positions. 341 . Jamaluddin Afghani played an important role in this process. Europe will offer to Islam and Moslems both the heritage of the French Revolution and the ideas of the most prominent spokesman of Europe. They will try to resolve the meeting between the Moslem and Europe in this way. They have tried to find a common ground with Europe on such foundations. The Moslems entered into this encounter mostly with their oriental and romantic heritage and a strong and rather stable Qur'anic fundament.

342 .

1. u 1908. Muhsiæ Rizviæ.. Rizviæ: Behar. u uvodnom tekstu Rijeè-dvije o pokrenuæu Bisera2. Uspon i obnova što je Æatiæ napravio u godištu svoga urednikovanja ponajprije æe biti rezultat liènog zraèenja pjesnikova i najava jednog novog senzibiliteta naše književnosti. a poslije smjenjivanja i nominalnog urednika Šemsi-bega Salihbegoviæa i faktiènog Muse Æazima Æatiæa. a s veæ objavljenim pjesmama. kniževo-istorijska monografija. reæi æe Muhsin Rizviæ u svojoj historiji ovog perioda 1. S tim magnetizmom.-1913.Fahrudin Rizvanbegoviæ LIRIZAM KAO OBILJEŽJE KNJIŽEVNOSTI U BISERU Kriza Behara nakon poznatog razlaza. ali a dobrom mjerom proklamirane didaktiènosti. 343 . nego li prazna politika koja . Biser je zaista nastojao da ide za tom orijentacijom. odlukom vlasnika Adem-age Mešiæa. s karakteristiènim naslovom Pjesme od godine 1900-08 kod agilnog i poduzetnog Muhameda Bekira Kalajdžiæa. godinu bila je kriza društvene i politièke provenijencije.. a vjerovatno je to bio i jedan od prelomnih momenata u razvoju bosanskomuslimanske književnosti. za omladinu boemski romantièna i poetski magièna i privlaèiva". 1. Opširnije vodjeti u: M. kulturnih radnika i prosvjetitelja. na prelaz 1907. Redakcija je list. Sarajevo 1971. Generacija pisaca što je napustila Behar još u šestoj i sedmoj godini njegova izlaženja.. "Ono što je za prvo godište predstavljala književno impozantna i stimulativna liènost Safvet-bega Bašagiæa. 1 / 1912. Ambicija vlasnika.-1918. dajuæi mu ton i peèat i izvjesnu poetsku rezonancu svojom obilnom i kvalitetnom saradnjom. Meðutim. 321 . to je za osmo godište bila stvaralaèka liènost Muse Æazima Æatiæa. 2. 2 izd. koji æe ponajprije prosvjeæivati jer je "našem narodu preède duševno prosvjetljenje i usavršenje. bila je da se Biser vrati na pozicije narodnosnog utjecaja na Bosanske Muslimane što ga je nekada imao Behar. osjeæajuæi da mu je uloga i u književnosti da vrati jedinstvo poljuljano i u Beharu i Gajretu ovaj list æe biti otvoren za sve 1. str.unaprijed budi reèeno neæe u našem listu mjesto imati". Sarajevo 1990.359. Biser. str. Æatiæ je došao u Mostar za urednika Bisera. u Beharu i drugdje. str. koji je oko lista okupio grupu poletnih muslimanskih pisaca.. ali i dubinska kriza stvaralaštva. tretirala kao pouènozabavni. 196. najveæa je ona koja je na idejnim i strukturalnim stvaralaèkim osnovama bila potpuno profilirana. Bosansko-muslimanska književost u doba preporoda 1887. što æe se kao zbirka pojaviti tek 1914.

Sarajevo 1976. Ðikiæ. Biser ima onu lirsku orijentaciju koja karakterizira ovog pjesnika. Iako je Æatiæ bio veæ afirmiran pisac. knj. da ga tako nazovem. i iznad svega. otkad se pojavljuje Æatiæ kao urednik. Prenapregnuta èulnost kao opsesija izraza.. što je zapoèela s Hamzom Humom. nestankom Æatiæa. ali. Taj Æatiæev krug lirizma što je nastao na liniji njegova simbolistièkog otklona od starije romantiène poezije najavio je pripremao jednu novu stilematiku i poetiku što æe se oglasiti prvom zbirkom Nutarnji život Hamze Hume. Sarajliæ prema generaciji Hamze Hume. izmeðu generacije Bašagiæa i Mulabdiæa. Æatiæ je za tu godinu i po. Sama èinjenica da je Kalajdžiæ za urednika Bisera postavio Musu Æazim Æatiæa od prvorazrednog je znaèaja ne samo za profiliranje lista. a na èijem je Æatiæ vrhuncu. na kome æe biti Æatiæ. predgovor Sabranim djelima Hamze Hume 1-6. (Karakteristièna je èinjenica da u njemu ipak nisu saraðivali ni Bašagiæ ni OsmanAziz). kvalitet pjesnièkog stvaranja u razdoblju Bisera (oko 50 objavljenih pjesama. u najnovijem predgovoru ontologoje Muslimanska poezija XX vijeka.8. koji bi se svakako mogao zvati njegovim imenom. Begiæ. Æatiæeva uloga u mostarskom razdoblju od znaèaja je i iz još jednog razloga: stvorio je krug. Musa Æazim Æatiæ . Musa Æazim Æatiæ u Mostaru. 1969. u: Neminovnost.književne generacije. uredio više nego za sve godine ovoga stvaranja. Prevodilaèki rad. te strogost kojom ga je tjerao da radi4. kako svjedoèi književna povijest. lièna i pjesnièka kriza u kojoj ga je zatekao poduzetni Bekir Kalajdžiæ kad je po njega potegao u Tešanj i doveo ga za urednika Bisera. nego i za okonèanje perioda što ga zovemo književnim preporodom. Fadila Kurtagiæa i Muniba Osmanagiæa . Ta otvorenost omoguæila je da Biser u književnoj povijesti odigra izuzetnu ulogu mosta. 1. èiji æe se književni putevi. o èemu su pisali Muhsin Rizviæ. Nepostojeæa zbirka. A. Enes Durakoviæ"3. u: Ispod i iznad teksta. a poslije Skendera Kulenoviæa i Maka Dizdara.izmeðu erotike i mistike. Tuzla 1987. Rizviæ. ipak. s druge strane.. Midhat Begiæ i. i generacije. str. djela 5. Isakoviæ. oznaèit æe prevladavajuæi novost u našoj bosansko muslimanskoj književnosti i biti sastavnica starije romantiène književne generacije èiji su reprezantanti Bašagiæ. Ta lirska nota što je donosi Æatiæev krug. Tako je list bio otvoren i u njemu saraðivali pisci razlièitih orijentacija i profila. 344 . kao pjesnik još ranije. 3. izvanredna je èinjenica u književnosti i kulturi Bosanskih Muslimana. književna kritika. M. M. a naroèito od devetog broja iz februara 1913.Narcisa. Iz tog kruga posebno treba istaknuti Jusufa Tankoviæa. 4. Karabegoviæ i Š. Sarajevo. od kojih su sve najbolje nastale ovdje) osigurava mu ono mjesto u bosanskomuslimanskoj književnosti koje danas s pravom zauzima. s jedne. Sarajevo 1988. str. 235. a kao urednik sada.

244-266. ako hoæemo da budemo iskreni nije bio ni jedno ni drugo. osim Æatiæa najagilnijeg pjesnika Bisera. str. iskoraèuje u evropski krug lirike. poput Kurtagiæeva. Tanoviæevo traganje kroz pjesme u Biseru se nastavlja. matoševci ili nematoševci (kako hoæete) oni su bili u tome èasu artiste i dekadenti a Æatiæ. Biser. 46-50. 1 / 3. str. 10 / 1936. ali ne i nadahnuæa.9 Tanoviæevi pokušaji da se otrgne i napravi odluèan iskorak. Musa Æazim Æatiæ.zapravo ugasiti poput Tanoviæeva. Bosansko . 8-13. 9 8. još èvrsto drži ovog mladog pjesnika i uz bašagiæevski iskaz. Demon što æe sve sanje pjesnikove rastjerati na kraju pjesme vidriæevske je inspiracije. Novi Behar. M. nadahnuto Ujeviæevo svjedoèenje5. Taj predosjeæaj mladog Tanoviæa samo je kolebanje izmeðu sluæenih iskoraka i ostvarenja. kao u Pjesmi momenta10 5. pojavljuje se i kod njega jedan. Biser. 7. ali leksika.. nalazi se i ona osobina bosanskomuslimanskih pisaca koja èvrsto stoji na poziciji svoje orijentalno-islamske civilizacije podloge i istovremeno. osim vala impresionizma i simbolizma što je ovog. 251.. II.-1937. str. Meðutim. Tin Ujeviæ. pa u Akordu bola8 prepoznajemo leksik i formalnu dotjeranost æatiæevskog (i posredno matoševskog) daha. kod nekih možda i podsvjesno bila je simbolistièka. jer je bio kudikamo od njih bliži tipu narodnoga pjesnika i prirodnoga èovjeka. nikad nije do kraja i bez rezerve pripada simbolistièkom i kraja impresionistièkom pokretu.. pa i u ranijoj fazi. str. 6. Æatiæ u fazi Bisera. ali i onaj oslon na realnost što je kod njegova mantora otkriva Ujeviæ. 37 345 . ili æe ih progutati politièki angažman poratnog razdoblja. U njegovoj poeziji. Sabrana djela. Biser. u zreloj fazi Preporoda. 268-269 10. izolovan. u što nas uvjerava poznato. str. Filozofija njihova. a imala u sebi neèeg realistièkog". II. Jusuf Tanoviæ je odmah krenuo artizmom impresionizma i simbolizma i veæ u prvom broju lista u pjesmi u prozi Najljepša stranica neispisana7 traži izraza kojim bi iskazao svoj lirski program. Biser. Rizviæ. I.. Ujeviæ je to sasvim jasno iskazao: "Æatiæ je u ono vrijeme meðu matoševcima s kojim se družio bio potpuno usamljen. osobito isprva. I. str. a karakteristièan je i za Æatiæev krug oko "Bisra". 11 9. a to važi i za njegov književni krug mladih saradnika. 1968. filozofija Æatiæa bila je filozofija Orijenta filozofija arapske poezije i kulture koja je došla do procvata. str. Jer. nagovještaj onoga što æe Humo uspjeti iskazati. 4 / 5. . uzeta približno.6 Ovaj Ujeviæev uvid oznaèio je problem koji dominira bosanskomuslimanskom literaturom. str. I. posebno morfema. Tešanj. istina artificijelan i u dalekom predosjeæanju.muslimanska književnost.

istina sa svega 4 pjesme. Je li te pokušaje sputavao sam Biser možemo nasluæivati. II. i ideje. 1926. što je mogla biti mala zbirka) i poslije Fadila Kurtagiæa. Kad se 1919 pojavila zbirka Hamze Hume Nutarnji život. (kao u pjesmi Na razvalinama dvora Ali-paše Rizvanbegoviæa). str. No. Svakako da je najznaèajnija Nafija Sarajliæ sa proznim medaljonima nazvanim Teme. naglo za krenula tok ove književnosti. poput Bjelevèeve. baš te æatiæevske. biserovske. kao najplodnijeg saradnika (sa 23 pjesme u Biseru. Na razboju. ali u oblasti stiha javljaju se Šefika Nesterin-Bjelovac. koji broj ranije. svojim ekspresionistièkim vizijama i slobodnim stihom. 280-281. da je njegov prikaz Charlesa Bauarea poslalo na pregled Matošu). Vjetar) probija se u leksici naroèito taj novi izraz koji æe omoguæiti pojavu Hamze Hume i prisiliti nas da govorimo o velièini malenih i u ovom sluèaju. Baš ovaj senzibilitet sigurno æe biti uticati i na obznanje Skendera Kulenoviæa desetak godina kasnije. Plaè robinje. Poruke i odgovori uredništva. ta je poezija otvarala jedan novi senzibilitet. Osim Tanoviæa. stvaranje koje je promicalo bosanskomuslimansku književnost u periodu Bisera porodilo je najbolja ostvarenja Muse Æazima Æatiæa i njegova kruga i uèvrstilo proces oslobaðanja izraza i strukture od pojednostavljenog sevdahlijskog i baladiènog tona predhodnog perioda. Sve to samo je dokumenat o stanju previranja u lirici i meðu pjesnicima što su saraðivali u Biseru. Biser. s onim malim sonetnim vijencem Ocvale primule.11 O prijedlogu Mustafe Èeliæa Gazanfera da napiše ogled o Baudelaireu. Pa i u onim Tanoviæevim pjesmama koje imaju rodoljubni ili socijalni podtekst nasljeðen od Kranjèeviæa (U krvavoj noæi. a to je isto uredništvo Èeliæu odgovorilo. Faiku u T. žena Hifzije Bjelevca i Zilkida Tuzlanka. 346 . str. 256 12. II.ostali su samo želja. Paralelno sa spominjanim pjesnicima èija je uloga zaista promicateljna. In memoriam tirano. Biser . moglo je nakratko izgledati da æe baš jedan Mostarac prekinuti evoluciju te litera11. i Muniba Osmanagiæa sa 7. pa žestoko. matoševske inspiracije. ipak se novi lirski senzibilitet probija. i strukture. bez obzira na suzdržanost redakcije prema demonijaèkom i tragiènom doživljaju svijeta. pa i Mirhaba Karišikoviæa. posredno. piše cijeli niz stihotvoraca u tradiciji veæ dosegnutog i izraza. koje pišu u duhu sentimentalne pozije ašiklija i sevdalija iz minulog perioda ili. a èinjenica je da je nastojanje da se u list probije lirika koja nosi jedan novi senzibilitet (o èemu svjedoèi odgovor redakcije Faiku u T.12 Meðutim. Nepravedno bi bilo ne spomenuti i saradnju žena pisaca stihova u Biseru. pseudosentimentalnog žala za prošlim vremenima.

In addition to the lyrical poets from the Biser Circle. Biserova uloga u toj matici razvoja bosanskomuslimanske lirike nije mala. zapravo je nesumnjiva. zapravo je bila pomak na liniji što je sebi preporodni val zacrtao. pokazalo se da cjelokupna stilematika iz perioda Bisera sa lirizmom kao glavnim obilježjem sada bogatijim za onu avanturu što karakterizira zbirku Nutarnji život. Æatiæ had already proved himself as the editor of Behar. This act would gain in importance somewhat later on. He also created something new in our parts that can be understood as. with some reservations. baš kao što je proslov S. He was also the link between the older generation of authors such as Edhem Mulabdiæ and Safvet-beg Bašagiæ and the new. Æatiæ would do more than he had ever done in his entire creative period. Hamza Humo. Nijedan od spominjanih pjesnika. i nije bila bez ozbiljnijeg traga. a ni kasnijih nije mogao a da se ne utemelji na civilizacijsku vezanost za islamsko-orijentalnu osnovu i evrpska lirika dostignuæa. kad se išlo samo na jednu osnovu bio je to zapravo rukavac što æe se vratiti matici. emerging generation with Hamza Humo as its leader. such as Hifzi Bjelevac. kad se 1924. Ontogeneza što ju je morao proæi Æatiæ. the so-called Circle of Musa Æazim Æatiæ.ture. 347 . ali i Humo i Kulenoviæ u svom razvoju. Povratak je bio samo zalet. Lyric Features as the Characteristic of Literature in the Biser Perhaps the owner of the Behar Ademaga Mešiæ was not even aware what he did when he fired the nominal editor of Behar Šemsibeg Salihoviæ and the real editor Musa Æazim Æatiæ. The entrepreneurial and agile Muhamed Bekir Kalajdžiæ went as far as to Tešanj in order to bring to Mostar Musa Æazim Æatiæ as the new editor for Biser. It also gave birth to one of our greatest poets Skender Kulenoviæ. Kad god je taj dvostruki temelj iznevjeren. Musa Æazim Æatiæ as a peculiar person of his times and his poetical expression would foster the lyrical features of our type in Bosnia and Herzegovina. Kulenoviæa Ocvale primule zapravo baštinjanje faze Biserove lirike Æatiæeva kruga. Ipak. This lyrical type leaned on Matoš. Tin Ujeviæ would point out the lyrical style of Musa Æazim Æatiæ. naroèito jasna na podruèju morfemskog i sintagmatskog. During the period of one and a half years as the editor of Biser. bez obzira što se danas ispod skrame dominirajuæeg ekspresionistièkog izraza nazire i tradicija. pojavila zbirka Grad rima i ritmova. The lyrical features as one of the main characteristic of Biser would be particularly visible in the poetical collection Ocvale primule /The Shed Primroses Blossoms/. who did not hide that he had been inspired on the Biser source.

Nevertheless. 348 . Šefika Nesterin Bjelevac and others. The most renowned among them were Nafija Sarajliæ. the lyrical qualities of Musa Æazim Æatiæ's type and circle would reach its culmination in the person and work of Hamza Humo. several poetesses would also emerge.Fadil Kurtagiæ and others.

197-222. menafí en-nas (Ljekarske koristi svijetu).. Knjiga XI-XII je {tampana 1985. Ilirski pokret i bosansko-muslimanski knji`evno-kulturni preporod. Interes za sufijsku poeziju kod bosanske uleme. Ali} H. 153-162. 175-178. XIX-XX/2001. Prijevod i bilje{ke: Osman Lavi}. XV-XVI/1990. 369-372.. 17-34. eti~ka i strukturna svojstva muslimanskih epskih pjesama objavljenih u Beharu. Risala o hid`ri. XIX-XX/2001. Gajretu i Biseru. Azapagi}. str. 335-341. Autori su poredani abecednim. 53-67. XV-XVI/1990. Estetska. ^ar-Drnda Hatid`a: 5. godine. i XIX-XX/2001. D`aka Be}ir: 9. pisano vjerovatno u Bosni. Nida'i. Otkri}e muslimanske epike u 19. Zbirka sid`ila Gazi Husrev-begove biblioteke. XIXII/1985. O Gazi Husrev-begovom vakufu u Slavonskoj Po`egi. 10. XIII-XIV/1987. Do sada je iza{lo dvadeset knjiga u 11 svezaka. 6. XVII-XVIII/1996. XIX-XX/2001. XVIIXVIII/1996. XIII-XIV/1987. Buturovi} D`enana: 3. Po istoj metodologiji je izra|ena i ova bibliografija za posljednjih deset knjiga koje su iza{le u {est svezaka. Mehmed Teufik: 2.Osman Lavi} Bibliografija Anala (XI-XII . Knji`evni prevodi sa perzijskog jezika u Beharu. vijeku. Salih: 1. 75-78. 311-329. Za prvih 10 knjiga hafiz Mahmud ef. XV-XVI/1990. 141-155. Tralji} je izradio prigodnu bibliografiju koja je objavljena u knjizi IX-X. godine. godine. a radovi hronolo{kim redom. Duri} Ra{id: 8. 243-252. Neki legati Osman-Šehdijine biblioteke. Cviko Fazileta: 4. 349 . XIX-XX/2001.XIX-XX) Anali Gazi Husrev-begove biblioteke su po~eli izlaziti 1972. ]ekli} Vasilije: 7. XV-XVI/1990. Jedno medicinsko djelo.

Had`ibajri} Fejzulah: 19. Gazi} Lejla-Trako Salih: 17. 101-111. XI-XII/1985. XVIIXVIII/1996. Had`i} Mehmedalija: 23. Abdurrahman Mufti} . In Memoriam (Seid M. Med`mua sarajevskog pjesnika Mehmeda Mejlije Guranije.D`ananovi} Ibrahim: 11. XIX-XX/2001. stolje}a. 1536.novo ime u knji`evnosti Bosansko-hercegova~kih Muslimana na orijentalnim jezicima. XV-XVI/1990. XIXXX/2001. Filandra Ša}ir: 16. Najstariji orijentalni rukopisi iz privremenog inventara Gazi Husrev-begove biblioteke. XI-XII/1985. Gra|a o posljednjim ostacima bosan~ice u nas. XIII-XIV/1987. Faji} Zejnil: 13. 237-242. Osvrt na traktat Hasana Duvnjaka. O arhivalija Gazi Husrev-begove biblioteke. Had`ibegovi} Zalkida: 22. 55-68. XVII-XVIII/1996. XI-XII/1985. Biblioteka Abdulah-efendije Kantamirije. 336-339. 331-339. 15. Prilog istoriji bibliotekarstva BiH u XVIII i XIX stolje}u. 283-286. Rukopisi enciklopedija u Gazi Husrev-begovoj biblioteci. 69-74. XIII-XIV/1987. 21.31-40. 2275-286. Musa ]azim ]ati} kao {kolski pisac. Gudelj Zdenka: 18. Tralji}). XIII-XIV/1987. sure Kur'ana u Gazi Husrev-begovoj biblioteci. Muslimani i Evropa s kraja 19. XV-XVI/1990. 105-130. 103-111. D`ilo Hasan: 12. Had`ijamakovi} Muhamed: 350 . 25. 20. Analiza rukopisnog teksta iz astronomije koji se nalazi u Gazi Husrev-begovoj biblioteci. i po~etka 20. Osvrt na dva rukopisa na turskom jeziku. Had`ijahi} Muhamed: 24. XVII-XVIII/1996. XI-XII/1985. Rasprava o pet pravnih pitanja o kojima postoji pet razli~itih mi{ljenja. Biblioteka Šejha Abdurrahmana Sirije za Oglavka. 14. XVXVI/1990. 131-145. 113123. Rukopis Ibn Sinaova komentara 113. 83-90.

u~eni ljudi (ulema) njihov rad i djela. 40. XV-XVI/1990. 38. XI-XII/1985. Muslimanske privatne biblioteke na orijentalnim jezicima u Mostaru. Med`mua Saliha Emina. 93351 . XVII-XVIII/1996. Jedan rukopis Muhameda Prozorca. XV-XVI/1990. 28. Med`mua Abdul-Vehhaba Karahod`e (Karahod`a zade). XVXVI/1990. XIXII/1985. 191-194. 44. 85-92. Porodica Had`ijamakovi}a. XV-XVI/1990. 195-211. XIII-XIV/1987. 33. Rukopisne zbirke i biblioteke na podru~ju Grada~ca. Nekoliko pjesama iz Ilhamijina divana. XVIIXVIII/1996. 313. Jedan perzijski gazel Husejna Lamekanija. Karabezi. 3-18. Hafizovi} Fazileta: 34. XIX-XX/2001. Dokumenat o prvom slu`benom popisu Husrev-begova vakufa iz 1604. 42. XVII-XVIII/1996. Hasandedi} Hifzija: 39. XIX-XX/2001. 79-86.Šejh Jujo i njegova summa theologica. Dubrova~ke i mleta~ke pripreme pred razgrani~enje 1699. 253-256. XVII-XVIII/1996. 211-227. Hafizovi} Re{id: 35. 29. Hand`i} Adem: 37. 259-265. XVII-XVIII/1996. XIX-XX/2001. Hajdarhod`i} Hamdija: 36. 169-175. Muslimanska dru{tva u Mostaru. 51-72. Napori za uvo|enje narodnog jezika u po~etne vjerske {kole Muslimana. Had`iosmanovi} Lamija: 31. Uloga Bisera u kulturno-prosvjetnom uzdizanju Muslimana. 41. Biblioteka i ulema. Muslimanski knji`evnici u Gajretu. XI-XII/1985. XVIIXVIII/1996. Mustafa Ejubovi} . 295-301. 289-329. XV-XVI/1990.321. Ili} Slobodan: 45. O nekim vakufima u Slavoniji iz XVI stolje}a. 19-24. 30. Had`i Ahmed Asim-beg Muteveli}. Porijeklo mud`ellitskog obrta u Bosni i Hercegovini.26. 257-266. 241-250. 27. XIII-XIV/1987. XV-XVI/1990. 163-174. godine. 235-240. godine. Hukovi} Muhamed: 43. 32. 131-139.

Juzba{i} D`evad: 53. XIXII/1985. Zamah{erijev komentar Kur'ana -Glavna determinanta Korkutovog prijevoda. XIII-XIV/1987. 62. XVII-XVIII/1996. 51. XVII-XVIII/1996. XVXVI/1990. Rukopis Mehmeda Hand`i}a Magma'a al-bihar fi tarih al-ulum wa asfar. XIX-XX/2001. XIX-XX/2001. XIX-XX/2001. XI-XII/1985.95. Apozitivi u arapskoj re~enici . XV-XVI/1990. 46. Rukopisi djela Šejh Juje u Gazi Husrev-begovoj biblioteci. 223-235. Dvije verzije hronike o Mekam-i Ibrahimu. 299-310. XIXXX/2001. Kar~i} Fikret: 54. 49. Njema~ka knji`evnost u muslimanskim preporodnim ~asopisima. Hafiz Abdullah Ajni ef. 135-151. 50. XVII-XVIII/1996. Kasumovi} Ahmet: 59. 58. Kasumovi} Ismet: 61. 5-6. Refleksije ratova na Balkanu 1912/13.prema poglavlju "Apozititvi" u djelu al-Fawaid al-Abdijja Šejha Juje. 39-54. 147-160. Kasida Ahmeda Vahdetija iz njegovog sarajevskog divana. Kari} Enes: 56. 323-333. Jahi} Mustafa: 48. 59-70. Pitanje javnopravnog priznanja islama u jugoslovenskim krajevima nakon prestanka osmanlijske vlasti.153178. 251-263. 57. Mulazemet defteri kao izvor za prou~avanje na{e uleme. Kasumovi} Azra: 60. 265-273. Jahovi} Red`ep: 52. 113-120. Odnos bosanske uleme prema reformama u Osmanskoj carevini u XIX vijeku. Ima li nearapskih rije~i u Kur'anu. Bu{atli}. Pozdravni govor na otvaranju nau~nog skupa "Doba Bosanskomuslimanskog preporoda". 169-189. XIX-XX/2001. XVII352 . 3-4. XV-XVI/1990. Bosanskohercegova~ki Muslimani i njihov jezik. 71-86. 55. XIX-XX/2001. 221-231. XIII-XIV/1987. godine na dr`anje Muslimana u Bosni i Hercegovini. Isakovi} Alija: 47. Rije~ glavnog urednika. Vid bosanskog jezika.

Lati} D`emaluddin: 72. XIII-XIV/1987. Kusturica Nazif: 71. 241-249. Maglajli} Munib: 75. Kujund`i} Enes: 67. 121-139. 35-44. XIX-XX/2001. 189-194. Polo`aj i uloga Islamske vjerske zajednice i Gajreta u dru{tveno-politi~kom `ivotu Muslimana po~etkom 30-ih godina ovog stolje}a. Rukopisi Mehmeda Hand`i}a u Gazi Husrev-begovoj biblioteci. Islamska pou~no-prosvjetiteljska linija u djelu Mehmed-bega Kapetana Ljubu{~aka. 69. Kemura Ibrahim: 63. Sokolovi}a zdravstvenoj istoriji Sarajeva. Muslimanska kulturno-prosvjetna dru{tva. 87-103. 225233. XVII-XVIII/1996. XIX-XX/2001. XIX-XX/2001.XVIII/1996. Iseljavanje Bo{njaka muslimana iz Bosne i Hercegovine za vrijeme Austro-ugarske vladavine i risala Mehmeda Tevfika Azapagi}a. XVII-XVIII/1996. XIII-XIV/1987. 73-102. 76. 389-396. 125-133. XVII-XVIII/1996. XIII-XIV/1987. 353 . XIII-XIV/1987. 123-129. (druga knjiga). Osnova za katalogizaciju rukopisa na arapskom jeziku. 179-185. Merhemi}. Mahmut}ehaji} Rusmir. Mujezinovi} Mehmed. 64. Krasni~i Ajten: 66. Lavi} Osman: 73. 37-51. XIX-XX/2001. Klasifikacija knji`evne gra|e na arapskom jeziku za bibliote~ke potrebe. 74. 217-220. Arapska knji`evnost u preporodnim ~asopisima. 211-219. 70. Filantropija kod Bosanskih Muslimana sa osobitim osvrtom na pravila dobrotvornih dru{tava na po~etku XX stolje}a. 45-53. Lirska pjesma i balada u Beharu. Ruska knji`evnost u Beharu i Gajretu. Arhivska gra|a Gazi Husrev-begove biblioteke. Zna~enje "Iluma" s posebnim osvrtom na Isto~no blago Mehmed-bega Kapetana Ljubu{aka. Korkut Halima: 65. 68. XVXVI/1990. XI-XII/1985. XIX-XX/2001. Doprinos Osmana A.

Mustafa b. XVII-XVIII/1996. Bosanac. (Sulejman Had`iefendi}-Imamovi}): (1292-1382. Mehti} Halil: 81. Hadim Ali-pa{ina medresa u Kladnju. XVII-XVIII/1996. 117-129. Ma{i} Ahmed: 79. Mulaomerovi} Jasminko: 87.Osman: 77. 83. Risala fi adab el-bahs. XI-XII/1985. 3-17. XVII-XVIII/1996. Mahmutovi} Mirsad: 78.n. Sulejman Fikri Erten. 88. 163-167. 229-258. 369371. Kvadranti u Bosni i Hercegovini. S. muvekkiti i mjerenje vremena. 227-239. Pru{~anin. @ivotni put Osmana ef. 97-105. 213-218. . 89. Muhaddis Mustafa Pru{~ak. (Prilog istoriji astronomije u BiH). Prosvetiteljsko-preporodne drame J. Naki~evi} Omer: 90. 267-272. XIX-XX/2001. Porodica Serdarevi} sa posebnim osvrtom na Muhameda Seida i Abdullaha Serdarevi}a. Štampa i predpreporodni period Bosansko-muslimanske knji`evnosti./1875-1962. XVII-XVIII/1996. Popovi}a i M. XIX-XX/2001. XVII-XVIII/1996. XV-XVI/1990. Nekoliko arapskih rukopisa bosanskog porijekla u Pri{tini. Mrahorovi} Muhamed: 85. Pojam mudrosti i slika mudraca u alhamijado knji`evnosti.H. Bana /posebno Mejrima i hajduci/. Memija Minka: 82. Milin~evi} Vaso: 84. XVII-XVIII/1996. Muvekkithane. Red`ovi}a. Nekoliko klasi~nih astronomskih pomorskih instrumenata u Gazi Husrev-begovoj muvekkithani u Sarajevu. 347-355. Muhamed. 141-164. XIII-XIV/1987.e). Mulahalilovi} Enver: 86. Mehdiu Feti: 80. 267-280. Na marginama verbalnog ranog su~eljavanja sunizma (ortodoksije) i sufizma(misticizma u islamu) u Bosni i Hercegovini. XI-XII/1985. 303-311. 87-97. XIII354 . Dvije rasprave {ejh Mustafe Sarajli}a. Mustafa Ejubovi}-Šejh Jujo.XI-XII/1985. XI-XII/1985. 91. (Traktat o disputaciji ili o metodi postupka u raspravi).

Traktat o u~enju islamskih frakcija od Muhameda Ibn Pira 'Ali El-Bergilija. XI-XII/1985. Turcizmi u Dervi{u pjesnika Stijepa \ur|evi}a. 253-257. Iz historijske geografije Srpske pravoslavne crkve u Bosni i Hercegovini 1463-1557. Va`niji legati u rukopisnom fondu Gazi Husrev-begove biblioteke u Sarajevu. XIIIXIV/1987. Nametak Fehim: 94. 104. O uticaju islamske umjetnosti na pravoslavnu u Bosni i Hercegovini. Hafiz Sejjid Zenunovi} i njegov prijevod Kur'ana. XI-XII/1985. 355 . 147-152. Rukopisna zbirka Habibe Mehmedba{i} iz Stoca. 7-14. 19-37. 97. Nilevi} Boris: 99. XVIIXVIII/1996.XIV/1987. Omerdi} Muharem: 102. 95. Nezirovi} Muhamed: 98. 209-214. 100. XIX-XX/2001. 92. 96. Traktak o postu {est dana mjeseca {evvala Had`i Mustafe Pru{~aka. Prijevodi sa francuskog i drugih romanskih jezika u muslimanskim ~asopisima u doba preporoda. (1579-1632). 41-49. 181-200. 131-145. godine. 7-28. Palavestra Vlajko: 106. 277-287. Muslimanski narodni govori i standardizacja na{ega jezika. O pogledima Vladimira ]orovi}a na knji`evno-kulturno i umjetni~ko stvaranje muslimana u BiH. Teme. Institucija "nekibul-e{rafa" u Bosni i Hercegovni. XVII-XVIII/1996. XV-XVI/1990. XI-XII/1985. Nametak Alija: 93. 187-194. 103. 101. Usmena predaja o {ehitima i njihovim grobovima. Peco Asim: 107. XVII-XVIII/1996. 163-168. motivi i simboli u pjesmama divanskih pjesnika iz Bosne i Hercegovine. 105. XVIIXVIII/1996. 179-190. Ahmed Bejazi} i njegovo djelo 'I{arat al-maram min 'ibarat alimam. XIXXX/2001. 55-70. XIII-XIV/1987. 27-56. Traktat o vrlinama d`emata had`i Mustafe Pru{~aka. XV-XVI/1990. 68-84. XIX-XX/2001. XIII-XIV/1987.

Sadak Bekir: 114. 175179. 109. Re{idbegovi} Amra: 110. 341346. 113. 289-294. XVII-XVIII/1996. 357368. XVII-XVIII/1996. Rizvanbegovi} Fahrudin: 111. 385-387. 241-249. Pelidija Enes: 108. 219-224. Sadikovi} A. Šami} Jasna: 119. 7-15. kulturnoj i prepisiva~koj djelatnosti Pljevljaka na orijentalnim jezicima u vrijeme osmanske uprave. XVII-XVIII/1996. ]ehaji}eva studija o Ba{agi}evoj disertaciji. Ali Fehmi D`abi}. XI-XII/1985. XVII-XVIII/1996. XIX-XX/2001. Bitna znakovitost drugog Isaovog dolaska u rukopisu Mehmed ef. XVII-XVIII/1996. godine. Šta je na{a ba{tina? Posebno o jednom rukopisu koji se ~uva u jevrejskoj op}ini u Sarajevu. Doba preporoda kao prelomno u Bosansko-muslimanskoj knji`evnosti i kulturi. Rad je {tampan na francuskom jeziku. Prilog kulturnoj istoriji pljevaljskog kraja o nau~noj. Smaji} Husein: 118. Rizvi} Muhsin: 112. Had`i-bad`e Kadun medresa u Tuzli. Rasprava o Muaviji Ibn Ebi Sufjanu. XIX-XX/2001. Smailovi} Ismet: 117. Radovi Hamdije Kre{evljakovi}a i drugih histori~ara u Beharu. 356 . XIX-XX/2001. ^ija je pjesma "Ti besposlen nemoj hodat"?. 121. XVII-XVIII/1996. 113121. Osnivanje i rad islamske dioni~ke {tamparije (tiskare) u Sarajevu od 1905-1918.XIX-XX/2001. 287-297. 91-95. Silajd`i} Adnan: 116. 201-210. XI-XII/1985. Alija: 115. 105-109. XIX-XX/2001. 233-238. 120. Hand`i}a. XIXXX/2001. XVII-XVIII/1996. Lirizam kao obilje`je knji`enosti u Biseru. Rukopisi poezije Hasana Kaimi Babe. 75-81. godini. Pogled na pismo i jezik lista Gajret u 1913.

261-265. Pendnama . XIII357 . Had`i Mujaga Mehremi} 1877-1959. In Memoriam. dr Had`i Abdurahman Nametak. 165-173. Šukri} Nijaz: 123. Tralji} Mahmud: 130. 331-336. XVII-XVIII/1996. XIIIXIV/1987. 281-286. `ivot i djelo: Porijeklo porodice Merhemi}. 273-278. In Memoriam. Jedan doma}i farmakolo{ki rukopis iz zbirke manuskripata Orijentalnog instituta u Sarajevu. Projekat biografskog leksikona uleme "perifernog islama ". In Memoriam. Predavanja Mesnevije i mesnevihani u Sarajevu.XI-XII/1985. Uz 450-godi{njicu Gazi Husrev-begove biblioteke. Prof. XIXXX/2001. XVXVI/1990. 131. Prvi svr{enici Darul-muallimina suradnici Behara. 107-111. Prof dr Ahmed Tuzli}. 126. In memoriam. 132. XIIIXIV/1987. XI-XII/1985. 293-299. Ibrahim Zikrija iz U`ica. Ahmed Selimovi}. Had`ibajri}. dr Muhamed Had`ijahi}. XV-XVI/1990. Abdulah Polimac. 251256. 134. 287-291. Uredni{tvo: 136. -XIII-XIV/1987. 111-116. 335-345. XVII-XVIII/1996. Jedan autograf Muhameda Hilmije Gore iz Sarajeva. komentator Sulejman ^ejebijina djela Vesilet en-Ned`at. Prof. 157-161. Muhamed A. Prof. Trako Salih: 125. vazovi i vaizi u Bosni i Hercegovini.. Vaz. 133. 127. Op}i kriterij za izbor u zvanje vjersko-prosvjetne uleme u Bosni i Hercegovni. . 3-6.Šeta Ferhat: 122. 195-208. Tanaskovi} Darko: 124. had`i Fejzulah ef. XVXVI/1990.knjiga savjeta Ibrahima Zikrije U`i~anina. Nametak. Opis rukopisa matematskog djela "Hulasa al-hisab". 221-226. Muji}. 129. XVIIXVIII/1996. 128. XVII-XVIII/1996. 135. had`i Ali ef. XVII-XVIII/1996. Ze~i} D`evad: 137. XI-XII/1985.

97-102. 358 . Podizanje i odr`avanje objekata islamske arhitekture u Sarajevu u XVI vijeku. XIII-XIV/1987. Zlatar Behija: 138. 193-207.XIV/1987.

.....................................SADŽAJ Muhsin Rizviæ: DOBA PREPORODA KAO PRELOMNO U BOSANSKO-MUSLIMANSKOJ KNJIŽEVNOSTI I KULTURI The Age of Revival as a Crossroad in Bosnian Moslem Literature and Culture............... 37 Džemaludin Latiæ: ARAPSKA KNJIŽEVNOST U PREPORODNIM ÈASOPISIMA Arabic Literature in our Revival Periodicals......... 47 Muhamed Neziroviæ: PRIJEVODI SA FRANCUSKOG I DRUGIH ROMANSKIH JEZIKA U MUSLIMANSKIM ÈASOPISIMA U DOBA PREPORODA Translations from French and Other Romance Languages in the Bosnian Moslem Journals in the Time of Revival......................... 19 Munib Maglajliæ: LIRSKA PJESMA I BALADA U BEHARU Lyrical Song and Ballad in Behar.......................................................................... 89 Enes Pelidija: RADOVI HAMDIJE KREŠEVLJAKOVIÆA I DRUGIH HISTORIÈARA U BEHARU The works of Hamdija Kresevljakovic and ather historians in Behar... German Literature in the Moslem Journals in the Revival Period................. 73 Nazif Kusturica: RUSKA KNJIŽEVNOST U BEHARU I GAJRETU Russian Literature in Behar and Gajret.......... 57 Redžep Jahoviæ: NJEMAÈKA KNJIŽEVNOST U MUSLIMANSKIM PREPORODNIM ÈASOPISIMA 1900........ Gajret and Biser.............................. 9 Beæir Džaka: KNJIŽEVNI PREVODI SA PERZIJSKOG JEZIKA U BEHARU...........-1918..................................................................107 .......... GAJRETU I BISERU Literary translations from Persian in Behar.....

...................... BANA (POSEBNO MEJRIMA I HAJDUCI) The Enlightenment and Revival Plays of Jovan Sterija Popoviæ and Matija Ban (Particularly Mejrima and Hajduci)............ 113 Vaso Milinèeviæ: PROSVETITELJSKO-PREPORODNE DRAME J...................... 149 Rašid Duriæ: ESTETSKA... 177 Enes KUJUNDŽIÆ: FILANTROPIJA KOD BOSANSKIH MUSLIMANA SA OSOBITIM OSVRTOM NA PRAVILA DOBROTVORNIH DRUŠTAVA NA POÈETKU XX STOLJEÆA ...................-1912.......................... POPOVIÆA I M............ 119 Boris Nileviæ: O POGLEDIMA VLADIMIRA ÆOROVIÆA NA KNJIŽEVNOKULTURNO I UMJETNIÈKO STVARANJE MUSLIMANA U BOSNI I HERCEGOVINI On the Views of Vladimir Æoroviæ about the Literary and Cultural and Artistic Work by the Moslems in Bosnia and Herzegovina............. 155 Muhamed Hukoviæ: MUSLIMANSKI KNJIŽEVNICI U GAJRETU The Moslem Writers in the Gajret... 165 \enana Buturovi}: OTKRIÆE MUSLIMANSKE EPIKE U 19.............. ETIÈKA I STRUKTURNA SVOJSTVA MUSLIMANSKIH EPSKIH PJESAMA OBJAVLJENIH U BEHARU 1900............... 133 Vlajko Palavestra: USMENA PREDANJA O ŠEHITIMA I NJIHOVIM GROBOVIMA The Oral Tradition about Shahids and their Graves........ VIJEKU A Discovery of the Moslem Epic in 19th Century......... S.............................................. Esthetic.Mahmud Traljiæ: PRVI SVRŠENICI DARU-L-MUALLIMINA SURADNICI BEHARA The first graduates of Darul-Muallimin contributors to Behar............. Ethical and Structural Features of Moslem Epic Songs in Behar 1900-1912.................................

....................................................................... 227 Lamija Hadžiosmanoviæ: ULOGA BISERA U KULTURNO-PROSVJETNOM UZDIZANJU MUSLIMANA The Role of Biser in the Cultural and Educational Ascension of the Moslem People.................-1918..................................... 197 Minka Memija: ŠTAMPA I PRETPREPORODNI PERIOD BOSANSKOMUSLIMANSKE KNJIŽEVNOSTI The Press and the Period of Bosnian Moslem Literature before the Revival........................... 253 ............................................. 243 Ahmet Kasumoviæ: BOSANSKOHERCEGOVAÈKI MUSLIMANI I NJIHOV JEZIK Bosnian-Herzegovinian Moslems and Their Language......................................................................................................................... 237 Asim Peco: MUSLIMANSKI NARODNI GOVORI I STANDARDIZACIJA NAŠEGA JEZIKA The Moslem People's Speeches and the Standardization of Our Language....... 215 Amra Rešidbegoviæ: OSNIVANJE I RAD ISLAMSKE DIONIÈKE ŠTAMPARIJE (TISKARE) U SARAJEVU OD 1905.........................Philantropist Work among the Bosnian Moslems with a Particular review of the Humanitarian Societie's Rules at the Beginning of 20th Century.................. 191 Hivzija Hasandediæ: MUSLIMANSKA DRUŠTVA U MOSTARU The Moslem Societies in Mostar............................................................................ In Sarajevo Between 1905 and 1918.... 221 Ibrahim Kemura: MUSLIMANSKA KULTURNO-PROSVJETNA DRUŠTVA The Muslim cultural and educational associations.................................................. GODINE The Establishment and Work of Islamic Printing Shop Ltd...........................

........................ 349 ........... 289 Alija Isakoviæ: VID BOSANSKOG JEZIKA The Aspect of Bosnian Language....................Dževad Juzbašiæ: REFLEKSIJE RATOVA NA BALKANU 1912.................................. 343 Osman Lavi}: Bibliografija Anala (XI-XII ................................................................................................................................... I POÈETKA 20...... 313 Šaæir Filandra: MUSLIMANI I EVROPA S KRAJA 19...................................................................... GODINI An Outlook on the Language and Alphabet of the Gajret Journal in 1913........ 301 Vasilije Èekliæ: ILIRSKI POKRET I BOSANSKO-MUSLIMANSKI KNJIŽEVNO-KULTURNI PREPOROD The Illyrian Movement and the Bosnian-Muslim literary and cultural renaissance.../13................................ 277 Ismet Smailoviæ: POGLED NA PISMO I JEZIK LISTA GAJRET U 1913.................XIX-XX)......................................... 267 Zdenka Gudelj -Velaga: MUSA ÆAZIM ÆATIÆ KAO ŠKOLSKI PISAC The paper examines a possibility ofincluding the poem by Musa Æazim Æatiæ........ STOLJEÆA Moslems and Europe towards the End of 19th and at the Beginning of 20th Century... 333 Fahrudin Rizvanbegoviæ: LIRIZAM KAO OBILJEŽJE KNJIŽEVNOSTI U BISERU Lyric Features as the Characteristic of Literature in the Biser.................. GODINE NA DRŽANJE MUSLIMANA U BOSNI I HERCEGOVINI Reflections about the Wars on the Balkans 1912-1913 in the Light of Behavior of the Moslems in Bosnia and Herzegovina...........................................

Sign up to vote on this title
UsefulNot useful