ANALI

Gazi Husrev-begove biblioteke

ANALI
Gazi Husrev-begove biblioteke Knjiga XIX-XX
Urednik: Enes Kari} ^lanovi redakcije: Fehim NAMETAK, Lamija HAD@IOSMANOVI], Behija ZLATAR, Zejnil FAJI], Enes KUJUND@I], Muhamed MRAHOROVI], Mustafa JAHI], Osman LAVI]

Sarajevo, 2001.

ANALI Gazi Husrev-begove biblioteke Knjiga XIX-XX * Izdava~: Gazi Husrev-begova biblioteka * Odgovorni urednik: Mustafa Jahi} * Lektor: Tarik Jakubovi} * Tehni~ki urednik: Faruk [pilja * Priprema: GHB * [tampa: El-Bejan

RIJE^ GLAVNOG UREDNIKA Izra`avamo nesvakida{nje zadovoljstvo i radost {to se Anali Gazi Husrevbegove boblioteke broj XIX-XX., drugi po redu nakon agresije na Bosnu i Hercegovinu (1992.-1995.), nalaze u rukama svoga ~itateljstva. Tekstovi koje objavljujemo u ovom broju Anala u cijelosti su prezentirani ili pro~itani na simpozuju posve}enom "dobu bosansko-muslimanskog književnog i kulturnog preporoda" i Beharu, ~asopisu koji je na po~etku XX stolje}a odigrao krupnu kulturnu i knji`evnu ulogu u Bosni i Hercegovini. S posebnom sjetom napominjemo da je na{ velikan, rahmetli profesor Muhsin Rizvi} bio glavni inicijator odr`avanja ovog simpozija. Po{tovanje prema profesoru Muhsinu Rizvi}u opredijelilo je Ure|iva~ki odbor Anala da ustraje u odluci da se svi radovi publiciraju bez nekih posebnih uredni~kih, a pogotovo bez cenzorskih, zahvata i intervencija, unato~ velikim promjenama do kojih je do{lo od vremena kad su ovi tekstovi pisani i kad je odr`an sam simpozij. Ograni~ili smo se samo na najnu`nije lektorske zahvate i tako sa~uvali integritet i autonomnost svakog teksta i autorskog stava. Od odr`avanja ovog simpozija 1991. godine mnogo se {ta u Bosni i Hercegovini i na Balkanu op}enito promijenilo, te stoga svra}amo pozornost na{im ~itateljima da su ove rasprave pisane prije svih ratnih potresa i krupnih promjena do kojih je do{lo tokom proteklog desetlje}a. Nadamo se da }e se ovi tekstovi, ba{ usljed ~injenice da se objavljuju u novom dru{tvenom i politi~kom kontekstu Bosne i Balkana, sada ~itati s posebnim interesovanjem. I sama Gazi Husrevbegova biblioteka i njeni ljudi pro{li su kroz te{ko desetlje}e. Ali, kako ka`e Knjiga, uz tegobu ide i olak{anje, te se s punim pravom mo`e kazati da je Gazi Husrevbegova biblioteka u svome radu postigla krupne rezultate. Po na{em mi{ljenju, najva`nije je da je osoblje Gazi Husrevbegove biblioteke, na ~elu sa direktorom Mr Mustafom Jahi}em, sa~uvalo rukopisne i knji`ne fondove GH biblioteke tokom dugotrajnih bombardovanja i granatiranja Sarajeva. Arapski, perzijski, turski, bosanski… rukopisi su u cijelosti sa~uvani i neo{te}eni do~ekali slobodu. To kulturno blago, najve}e takve vrste na Balkanu i u Evropi, ostalo je, hvala Bogu, sa~uvano i pravovaljano urizni~eno. Iznova je dobro prisjetiti se da je direktor Jahi} sa vrijednim ljudima ove biblioteke u nekoliko mahova tokom agresije 1992-1995. godine premje{tao rukopise, u potrazi za {to sigurnijim mjestom. Tako je fond od blizu deset hiljada 5

rukopisa nastavio svoj `ivot, pobijediv{i sve prijetnje granata, topovske salve i drugih u`asa rata koji je sre}om iza nas. Gazi Husrevbegova biblioteka je u poratnom periodu obnovila svoje prostorije zahvaljuju}i svojim vlastitim inicijativama, kao i inicijativama Islamske zajednice. Napomenimo da su direktor Mustafa Jahi} i reisu lulema prof. Dr Mustafa Ceri} upoznali brojne institucije u svijetu o radu Gazi Husrevbegove biblioteke i rukopisnom blagu koje sadr`ava. Ostvareni su brojni kontakti, do{lo je do zajedni~kih poslova naro~ito sa ISTAC-om u Kuala Lumpuru (~iji je direktor-osniva~ prof. dr. Syed Muhammad Naquib al-Attas) i, jo{ intenzivnije, sa fondacijom za islamsko naslije|e Al-Furqan u Londonu (~iji je osniva~ i predsjednik [ejh Ahmed Zeki Yamani). Gazi Husrevbegova biblioteka je krenula krupnim koracima naprijed, nabavila je najsavremeniju tehniku i kompjutere, objavila je pet novih kataloga rukopisa, reprintirala prvi tom kataloga, a u procesu je mikrofilmovanje i kompjuterska obrada cjelokupnog rukopisnog fonda. Nema sumnje da se tim uspjesima Gazi Husrevbegove biblioteke na{a nau~na javnost treba radovati, a pro{logodi{nja {estoaprilska nagrada grada Sarajeva koja je uru~ena Gazi Husrevbegovoj biblioteci, kao i nedavna nagrada fondacije Al-Furqan direktoru Mustafi Jahi}u, potvr|uje da nau~na javnost, na{a i inozemna, prati i vidi uspjehe ove na{e va`ne kulturne institucije. Objavljivanjem ovog broja Anala Gazi Husrevbegova biblioteka najavljuje da }e se njenim Analima posvetiti ve}a pa`nja i da }e redovitije izlaziti. Glavni urednik Enes Kari}

6

Dragi uèesnici i gosti, dragi prijatelji, Nije, evo, prošlo ni puna godina dana a Gazi Husrev-begova biblioteka se pojavljuje kao organizator još jednoga nauènog skupa. Iz kruga naših intelektualaca koji su osjetili potrebu da se obilježi devedeset godina od pokretanja prvog bosnasko-muslimanskog èasopisa Behar, a pošto je taj èasopis predstavljao uz Gajret i Biser glasilo bosansko-muslimanskog književnog i kulturnog preporoda, potekla je inicijativa da se iskoristi ova èinjenica i da se tim povodom organizira ovaj nauèni skup kojemu mi danas prisustvujemo. U naredna tri dana slušaæemo više od èetrdeset saopæenja iz isto toliko podnesenih referata o bosansko-muslimanskom preporodu s poèetka ovoga stoljeæa. Ne navodimo to kao tek puki statistièki podatak, veæ kao èinjenicu da je Biblioteka, u okviru ukupnih akcija Islamske zajednice i zajedno sa drugim znanstvenim ustanovama u Gradu i Republici na putu svestranijeg ukljuèivanja u širi protok nauènih informacija i primjerenije valorizacije bogatoga kulturnog nasljeða. Svojedobno je oko èasopisa Behar, pokrenutog maja 1900. godine, grupa darovitih i ambicioznih bosansko-muslimanskih intelektualaca pokušala naæi, lakša, vlastita, svrhovitija rješenja za mnoge savremene izazove, mijene i zagonetke sa kojima se naš èovjek susretao u izravnoj suèeljenosti s evropskom mišlju, kompleksima, traumama i strahovima. Ako smo prethodni skup veæ samim naslovom pokušali okarakterizirati kao otvaranje zabravljenih i zaboravljenih kapija našega zajednièkog pamæenja, ovim skupom bacamo svjetlo na jednu znaèajnu, prekretnu epohu u povijesti Bosanskih Muslimana i Bosne i Hercegovine u cjelini. Veæ iz priloženoga programa mogli ste se uvjeriti da smo na ovaj nauèni skup pozvali sva znaèajnija imena iz naše nauke i kulture èija se znanstvena otkriæa dotièu sa ovom epohom ili se s njom granièe. Ovo je, inaèe, treæi nauèni skup koji u našem vremenu organizira Gazi Husrevbegova biblioteka. Godine 1982. bila je domaæin nauènog skupa posveæenog instituciji vakufa u Bosni i Hercegovini. U januaru ove godine okupila je više nauènika iz zemlje i inostranstva pod okvirnu temu "Islamske znanosti i ulema u Bosni i Hercegovini". Vjerujemo da æe ovaj skup "Doba bosansko-muslimanskog književno-kulturrnog preporoda" doprinijeti daljem otkrivanju mnogih povijesnih i drugih nepoznanica iz ovoga našega najsvjetlijeg nam vilajeta. I za organizaciju ovoga skupa imamo blagodariti Mešihatu Islamske zajednice u Sarajevu, koji je i njegov pokrovitelj, kao i mnogim našim 7

nauèno problematiziraju i suglase s novim spoznajama i otkriæima. na kraju. Želio bih. Ispred Organizacionog odbora ovoga nauènog skupa želim da se prijatno osjeæate u našoj sredini i doprinesete razjašnjenju svih pitanja iz okvira naslovne teme našeg nauènog skupa. dekana Islamskog teološkog fakulteta. zajedno sa svojom družbenicom Gazi Husrev-begovom mederesom. Bristriæa. Ali. profesora dr. Jusufa Ramiæa. teološke misli. mogli bismo reæi. Organizacioni odbor se potrudio da ne proðe ni jedan aspekt života Bosanskih Muslimana u periodu preporoda. u okviru jednoga. biti na najboljem putu da ostvari veliku želju svoga vakifa da.nauènim radnicima koji ne žališe vremena i truda kako bi ovaj skup i popratne manifestacije koje idu uz njega protekle na zavidnoj visini i u najboljem redu. Nije ni potrebno ovdje isticati koliko je ovo podruèje naše povijesti nedovoljno istraženo. Biblioteka æe. Mustafa Jahiæ. te cijenjene prisutne predstavnike nauènih ustanova. Tako æemo slušati saopæenja iz prava. kraæeg seminara. èlanci. Posebno želim da pozdravim Senahid ef. kulturnih društava i politièkih stranaka. književnosti. politike. objavljene knjige. doduše. bude istinsko stjecište znanja i uèenih. ovo je jedinstvena prilika da se na jednom mjestu. sva ta pitanja iznova aktueliziraju. vršioca dužnosti predsjednika Mešihata Islamske Zajednice u Bosni i Hercegovini. tako. direktor Gazi Husrev-begove biblioteke i predsjednik Organizacionog odbora nauènog skupa 8 . umjetnosti i svih drugih oblasti koje bi u svoj istraživaèki aparat mogle ukljuèiti ovaj dio naše historije. Postoje. mnoge studije. nadamo se. hrestomatije koje se tièu ove epohe. Knjiga koja æe uslijediti iza ovoga skupa i u kojoj æe biti štampani ovdje podneseni referati biæe krupan doprinos u meritornoj prezentaciji povijesti bosnasko-muslimanske duhovnosti i kulture ne samo u bosanskim nego i u daleko širim znanstveno-istraživaèkim relacijama. da pozdravim sve naše drage goste koji su odvojili dio svojega dragocjenog vremena da studijski pripreme svoja izlaganja. u èijim prostorijama upravo i održavamo ovaj skup.

pored ostalog." Tako je Sarajevski cvjetnik. krajem osamdesetih i poèetkom devedesetih godina. koji æe kroz ovako otvorena vrata nezaustavno krenuti petnaest godina kasnije. trezveno i odreðeno. i poslije stanja psihièke letargije i zatvorenosti za sve novine i vanjske utjecaje. tek sa organiziranjem opæeg i posebnog muslimanskog školstva. o književnom radu u novinama. ostvarujuæi. kako kaže Bašagiæ. uz romantièarsko-podsticajne akcente. došla je. sa listom Sarajevski cvijetnik .Muhsin Rizviæ DOBA PREPORODA KAO PRELOMNO U BOSANSKO-MUSLIMANSKOJ KNJIŽEVNOSTI I KULTURI "Prva lastavica koja je navijestila duševni preporod u Bosni i Hercegovini". na prijelazu šezdesetih i sedamdesetih godina XIX stoljeæa. Ova štiva su se držala bitnih kulturno-demokratskih naèela iskazanih u njegovu "uvodu u prvi broj". èemu je dodao ispovijednu napomenu: "Samo slovenski znam jer se ovdje najviše govori tijem jezikom. Uvodnici i komentari iz Kurtæehajiæeva pera. i ideje Kurtæe9 . "da nauèim francuski jezik. i prizvuk moralno-sentimentalnog traktata. i kasnijim otvaranjem èitaonica. o patriotizmu. Ove preporoditeljske postavke Kurtæehajiæ je dosljedno sprovodio u svome kratkom radu i životu. A tada se. obuhvatiti cio narod i trajati puna tri desetljeæa. kojim se na Zapadu najviše govori". najavio pokret narodnog buðenja i bosansko-muslimanskog slavenskog duha. javlja i prva generacija bosansko-muslimanskih pisaca na narodnom jeziku i latinièkom i æirilièkom pismu. pisani su èistim narodnim jezikom. uz pozdrav "novom vremenu" i "novim uredbama" koje ono donosi. Naime. na narodnom jeziku æirilicom i na turskom jeziku arebicom. uz osvrt od Istoka prema Zapadu. što je bilo sukladno povijesnoj i folklornoj djelatnosti Saliha Hadžihuseinoviæa Muvekita u službenom Bosanskom vjesniku. Veæ sama èinjenica da su èlanci štampani naporedo i istovjetno u dvije verzije. go-vori o prodoru narodnjaèkih shvatanja u informativno tkivo ovog prvog muslimanskog lista u Bosni.Gulseni Saraj Mehmeda Šakira Kurtæehajiæa i nizom njegovih uvodnika u njemu. o zastoju domaæeg kulturnog života. ispunjenom neimaštinom i sjetom zbog neostvarene intimne želje za Evropom. ispunjavan Kurtæehajiæevim èlancima. poèela je da se stvara prva èitalaèka i kulturna publika u ovom narodu. dobivajuæi ponekad. sa blagim i pouènim tonom u izlaganju. nakon društveno-politièkog prevrata koji se zbio sa austrougarskom okupacijom Bosne i Hercegovine.

sticanja i razvijanja svijesti o sebi. što je najvažnije. prirodnog ambijenta. u knjigama i kalendarima. pišuæi o životu Bosanskih Muslimana. koji su zapoèeli u književnom prostoru prvog lista da bi 1900. vrši se. nastavljala taj prirodan put emancipacije duha i etnosa. o vezanosti za ostale narode istoga jezika u Bosni i Hercegovini i drugim zemljama Slavenskog juga. naziv Bošnjak se u tome razdoblju u javnom i kulturnom životu postepeno gasi. koje je osebujno proizlazilo iz gradske i seoske sredine. do 1910. Iako su èitavu deceniju. sve do srednjovjekovnih korijena. èak sa istim saradnicima. takoðer. I.hajiæeva racionalnog prosvjetiteljstva naroda i evropeiziranja pomoæu modernih sredstava kulturno-književnog djelovanja. od 1900. Ali se nije prekidala starenièka veza. U tom smislu je i književnost. izlazili naporedo list Bošnjak i èasopis Behar. stekli književno ime i znaèaj kod muslimanske èitalaèke publike u tome vremenu. kao i kod drugih naroda na južnoslavenskom prostoru. U duhovnom srodstvu sa tim ukupnim naslijeðem nastajala je i moderna pisana književnost na narodnim osnovama: dvadesetak pisaca koji su. èemu doprinosi i stvaranje opozicije austrougarskoj vlasti i politici. Do austrougarskih vremena to uže diferenciranje nije bilo potrebno zato što su 10 . saèinjenog od slavenskih i istoènjaèkih tradicija. i izražavajuæi misli i osjeæanja ovog naroda. usmenog stvaralaštva. razvio pokret književno-kulturnog preporoda Bosanskih Muslimana na osnovi narodnog jezika i stvaralaštva. i preobražaj narodnog imena. istovremeno sa književnim i kulturnim preobražajem. Tako se. koja je bila ispunjena sviješæu o historijskoj sudbini Bosne i Bosanskih Muslimana. sa izvorima duha. na kraju XIX i na poèetku XX stoljeæa. zajedno sa odumiranjem rukopisne bosanèice. kao odgovor na tuðinsku vladavinu i germansku civilizaciju. idejni i etièki kontinuitet tradicionalnog književnog naslijeða. zapravo. te narodnih zavièajnih vrijednosti. koncentrira kulturnopovijesne sadržaje i sjedinjuje društvene i politièke interese postajuæi nacionalna oznaka u okviru bosanskohercegovaèkog regiona. književnost bosansko-muslimanskog preporoda stvarala se na izvorima još uvijek živog narodnog. stilskoduhovnih osobenosti orijentalske književnosti i alhamijado-spisa. koja se tada poèela stvarati u vlastitim listovima i èasopisima. tradicionalnim oblicima orijentalske književnosti i alhamijado-literature te feudalnim znamenjima njegovih nosilaca. jezika. o svome slavenskom biæu i južnoslavenskoj bosanskoj domovini. i duhovno otimanje od nje. U doba preporoda. godine osnovali drugi. niti se gubio do kraja estetski. A u odrednici našeg naroda jaèa vjersko ime Musliman kao narodno i duhovno istovjeæenje i diferentia specifica.

Pod istim imenom organizira se i druga. poistovijeæeno u potpunosti sa narodom. u protivnom. od 1899. Sa nacionalnim identifikacijama i narastanjem svijesti katolika i pravoslavnih. produžila politièka borba protiv Austro-Ugarske. istaknuta deviza o novom oružju. i dvije razine. njihovo stvaranje ostalo bez publike. Odatle i pokret afirmacije humanih vrijednosti bosansko-muslimanskog svijeta i žestoke reakcije na sve napade sa strane na islam. na drugoj strani. to je postalo narodnosna. Jer su znali da oni. iz aus11 . A da je ovo ime zaista tada dobilo osoben kulturni i društveni sadržaj svjedoèi èinjenica da je upravo u tome vremenu. povuèeni pred asimilacijom u svoje izvorno narodno povijesno-kulturno i duhovno biæe u stavu odbrane i afirmacije. peru i knjizi umjesto sablje i mejdana. A da se. to su bila dva vida. društveni i politièki život. te da bi. Ujedno i naporedo gledano. listova kao što su Behar.Bosanski Muslimani kao državno-politièki narod podrazumijevani pod nazivom Bošnjaci ili Turci. koji su tekli paralelno. u skladu sa dobom graðanskog formiranja. preporoda Bosanskih Muslimana na prijelazu XIX i XX stoljeæa. književno-kulturni i društveno-politièki. Pored jezika i usmene književnosti. Stoga i bosansko-muslimanska književnost preporoda. meðutim. koji neposredno i bitno spadaju u ove dvije razvojne epohe i dva sloja u biæu Bosanskih Muslimana. nego su pisali djela iz muslimanskog života. traje svijest i znanje o starenièkoj tradiciji pretapajuæi se stvaralaèki u suvremenu književno-kulturnu praksu. objavljivali ih u istim listovima i usmjeravali ih kao muslimanski pisci muslimanskim èitaocima. A uz to se osniva i èitav niz prosvjetnih i društvenih graðanskih institucija. Biser i informativnih glasila. dokazujuæi da su Bosanski Muslimani postali i politièki narod u modernom smislu rijeèi. koji æe se svesti u pravu muslimansku nacionalno-politièku stranku pod imenom Muslimanska narodna organizacija. postalo je integrativno za cio kulturni. Muslimane. nemaju razumijevanja za druge nacionalne opcije. kao nastavak oružanog otpora iz vremena Bosanskog pašaluka i okupacije Bosne i Hercegovine. te edicija "Muslimanska biblioteka". Ali se mora istaknuti kao karakteristièno da ni u vremenu književno-politièke polarizacije pisci nisu iskazivali liène nacionalne pristranosti u svome književnom radu. mada polarno u smislu simpatija prema hrvatskoj i srpskoj strani i odnosa prema austrougarskoj upravi. A ime Musliman. društvena i politièka potreba. njihov život i obièaje. pokazuje opozicioni pokret za vjersko-prosvjetnu autonomiju. Muslimanska samostalna stranka. kao povijesno-kulturna veza i dalje. i Kalajevom unitarno-politièkom zloupotrebom integralnog bošnjaštva.

ona sada prolazi razvojnim etapama i stilskim formacijama svojstvenim evropskim književnostima. zasnovan na podlozi materinskog jezika i narodnih vrijednosti. Bez nade. Bosansko-muslimanski književno-kulturni. ali i za višesmjerna komparativna istraživanja. slika i ljepote. koji se može ogranièiti u razdoblju od 1887. meðutim. pa ona tako predstavlja zanimljivu pojavu za studije ove sredine i njena književnog stvaranja. i prirodno. a èini. poèevši od prosvjetiteljstva i romantizma Kapetanoviæa-Ljubušaka i Safvet-bega Bašagiæa. kada je djelovalo i društvo Gajret. razvijanja i narastanja muslimanskog 12 . jasno odvajala od književnosti drugih južnoslavenskih naroda. realizma Mulabdiæeva i naturalizma Osmana-Aziza. težio je istovremeno. I upravo u tome duhovno-civilizacijskom integralu zaèinje se i onaj "sudbonosni diferencijal estetike svijesti koji dijeli Zapad od Istoka". posljednjeg godišta Bisera. pored maštovne samobitnosti i osebujnosti ima i bitan socijalni zasnov u rasponu od èitalaca preko djela do publike. preko epohe Behara. od tada kritiènu liniju poetike bosansko-muslimanske književnosti sve do danas. do 1918. i do Bjelevèeva psihološkog proziranja otuðenièkih stanja "pod drugim suncem". ovaj pokret se razvio kao prirodan izraz zamjene feudalnih odnosa kapitalistièkim oblicima privreðivanja. tragike. karakteristièna za književno stvaranje islamiziranih evropskih naroda. pesimizma u naslovima djela Zeleno busenje. njeno poetièko težište. I dok se književnost Bosanskih Muslimana do 1878. uz njihove metafore opstanka. koje su od njih preuzele i naše jugoslavenske. iskazujuæi politièki i izvijestan antiturski (neantiorijentalni) a kasnije i antiaustrijski (ne protuzapadni) stav i odreðenje. preporod. te zaèinjanja. i nacionalni. zadržavajuæi ih tek u arhetipsko-genetskom tragu književnih prauzora duha.trougarskog vremena. osjeæajnosti. Ali treba napomenuti i to da od poèetka preporoda. bosansko-muslimanska književnost napušta pojavna stilskoestetska obilježja orijentalske književnosti i alhamijado-literature. te proces evropeiziranja ovog naroda. i èitav tok razmicanja južnoslavenskih vidika. Taj proces približavanja duhu i estetici evropskih i južnoslavenskih književnosti nije. zapravo. za etnièkom osobenošæu i nezavisnošæu Bosanskih Muslimana kao južnoslavenskog naroda izmeðu Srba i Hrvata. pa do impresionizma i simbolizma Æatiæeva i drugih pjesnika. Èak su inicijatori preporoda vidjeli svoju književnu i kulturnu ulogu u spajanju Istoka sa Zapadom. otkako se stala evropeizirati. do kraja potiskivao tematskoidejnu i emocionalno-estetsku liniju razvojnih tokova dotadašnje bosansko-muslimanske tradicije. Gledano kroz društvenu optiku. i Narodnog blaga Mehmedbega Kapetanoviæa. Bez svrhe.

Ali je bosansko-muslimanski preporod u odnosu prema njima sadržavao i specifiène idejne znaèajke: evropeizaciju uz antiturstvo. izrazita svjetovnost sadržaja. angažiranost osobito u prozi.u svojevrsnom reciprocitetu. karakteristièan je sekularni identitet novih stvaralaca. On ima sliènosti i kulturne analogije sa hrvatskim književnim preporodom. uz štamparije. kulturno-prosvjetna društva. izmeðu krajišnièkih pisama i alhamijado-literature postojale jaèe. Pored narodnosnog i narodnjaèkog zasnova vidljiva su u njemu i druga bitna obilježja. i sa djelatnošæu Vuka Karadžiæa i njegovih pristalica u srpskom narodu. èak izvjestan antiklerikalizam.graðanstva. osobito u prozi i drami. uz to. stilsko-idejni preplet Istoka s Evropom u izvornoj poeziji. jedinstvenog izraza. mada kasni za njima èitavih èetrdeset do pedeset godina. idejnu i poetièku te osobito jezièno-grafijsku raznovrsnot ove književnosti iz doba osmanlijske vladavine zamjenjuje narodna izrazitost ove književnosti u vremenu preporoda. njena potpuna i iskljuèiva usmjerenost narodu. Veliku i znaèajnu stilsku. edicije i periodiku. 13 . Nasuprot uglavnom nabožnoj prirodi dotadašnjeg pisanog književnog stvaranja. svim njegovim slojevima. upravo radi izrazitosti stilsko-estetskih. naprimjer. Postoji nekoliko bitnih svojstava i strukturnih znaèajki koje treba istaknuti u uvodu ili rezimirati u zakljuèku svakog izlaganja o bosanskomuslimanskoj književnosti na prijelazu u eru ovog preporoda. novim književnim oblicima ovog preobražajnog razdoblja. a kad se uzme u obzir i orijentalska književnost. duhovno-etièkih i tematsko-idejnih promjena koje su se tada dogodile. ali sa razlikama u refleksima jata od autora do autora. te. tematike. od vremena preporoda i jedinstvene književnosti. dok usmeno stvarlaštvo ne samo da ulazi u osnovu poetike nove književnosti nego postaje sama podloga narodnosti. ili pak slabije dodirne taèke ili poveznice samo je jeziku novoštokavskog narjeèja. onda u spomenima jezika. samo sa onom mjerom religioznog koja je obilježje stvarnosti života i mentaliteta ovog naroda. koje se sada institucionalno afirmiralo osnivanjem banaka. razmatranja. zatim u refleksima narodnih pjesama i njihova izraza . može se uoèiti zbližavanje tradicijskih stvaralaèkih pojava i skupno uzimanje prethodnih književnih epoha kao bosansko-muslimanske estetsko-duhovne inspiracije i književne baštine. sve pod muslimanskim imenom. te novu ulogu i položaj ovog slavenskog elementa izmeðu Istoka i Zapada. odnosno ilirskim pokretom. motiva. trgovaèkih i zanatlijskih udruženja. jezika na osnovi ijekavskog izgovora. idejnih opredjeljenja i emocionalnih doživljaja. politièkih stranaka. Dok su.

živ utjecaj narodne poezije u pisanoj književnosti. osobito orijentalske književnosti. dok novija pisce ispunjava u potpunosti. a knjiženost ulazi u porodice. književnost do preporoda sva je u rukopisima. Zatim. i èinjenica o kojoj ne treba dvojiti jer predstavlja samu osnovu biæa i bitka preporoda. iako istoènjaèki duh. ali i realistièke poetike njena stvaranja. bila svedena na uzak krug inteligencije. U ta bitna obilježja koja se u bosansko-muslimanskom narodnom preporodu javljaju u poveæanoj kolièini i pojaèanom intenzitetu u odnosu na književnost osmanlijskog razdoblja.dok je u novom preporodnom dobu narodni jezik jedini književni izraz. Ono što je u ovom diferenciranju najvažnije istaknuti jeste da se u naponu preporoda postiže narodno jedinstvo pod muslimanskim imenom. Jer novu epohu preporoda narodna poezija i proza ispunjava i svojim štampanim tekstovima. ulazi i sama misao o narodnom bosanskom jeziku. sad èitalac postaje svaki onaj ko nauèi latinicu i æirilicu. zatim. I sama književnost se i po karakteru mijenja: što se vidi i po èitalaèkoj publici koja se zanima samo za novije stvaranje. najprije. Najzad. u dalekim refleksima njena duha i poetike. a arebièku pismenost zamjenjuje latinica i nešto manje æirilica. U starijem razdoblju ona dolazi samo sporadièno jer se podrazumijeva kao govor svakodnevnog života. uleme. dok je prema starijem više ravnodušna. bitno odreðujuæi nacionalnu književno-kulturnu svijest. bez izuzetka. ponajviše iz redova vjerske inteligencije. pa bili sveæenièkog zanimanja ili pripadnici derviških redova . dok je èitalaèka publika. Bašagiæ piše stihove "u slatkom majèinskom 14 . koja je kod starijih izražavana više u refleksijama. pored paša i upravnih velikodostojnika. mada bosansko-muslimanski narodni preporod zakašnjava za sliènim preobražajima kod Srba i Hrvata.od vremena književno-kulturnog preporoda pisci potjeèu. ili u rijetkim spomenima i zapisnicima narodnih pjesama i prièa. graðanske inteligencije. slike i neki oblici ostaju kao jedna naslijeðena komponenta osobito bosansko-muslimanske romantièarske poetike. dok se ova nova sastoji iz tiskanih djela. narodna svijest preporodnih pisaca o sebi i svome stvaranju. iz krugova svjetovne. duboko u narod.Drugo što treba istaknuti jeste bitna razlika u duhovnom i profesionalnom identitetu književnih stvaralaca: dok su književnici do preporoda. Tome je bitno doprinijela. pa tako i neposredno ulazi u samu osnovu osobito romantièarske. Orijentalni jezici se književno gase tako da i orijentalska literatura postaje anahronizam. laièke. èije se prisustvo u osmanlijskom razdoblju osjeæa samo u nesvjesnim stilskim prodorima deseteraèkog stiha. izuzev ostvarenja u vidu bosansko-turskih rjeènika . i gleda na njega kao na predmet književne arheologije. Tu je.

kao obnova i procvat slobodnog i stvaralaèkog narodnog duha. u vremenu preporoda je izjednaèena i sjedinjena upravo jezikom. i estetske karakteristike realizma.. u "Maticu hrvatsku". smatra da njegova "jezika šum/ može da goji. ispunjavajuæi se sviješæu o historijskom položaju i književno-kulturnoj ulozi Bosanskih Muslimana izmeðu Istoka i Zapada. te "Matica slovenska" 1864. ponovnom vraæanju svome biæu i svome jeziku nakon izbivanja u Turskoj. intelektualno i staleški raslojena u osmanlijskom dobu. "gdjeno tuðim jezikom se zbori". znanstvena i izdavaèka dostignuæa. pjesmu i um". pismom. odaje još jednu osobenost bosansko-muslimanske književnosti i kulture austrougarskog razdoblja. Dok je u hrvatskoj i srpskoj kulturi prve polovine XIX stoljeæa nacionalno-književni preporod.zboru" i. pod utjecajem preporodnih pisaca. godine. na samom kraju preporodnog razdoblja u formiranju bosansko-muslimanske narodne svijesti. i nepovoljne politièke prilike poslije njega. narodnih obièaja i tradicionalne historije u ukljuèivanje u stilsku formaciju romantizma kao oblasti neobuzdane mašte i egzaltiranih emocija . "Matica muslimanska". sažeo je u tridesetak godina trajnja. proširujuæi tako do kraja teorijske granice ovog pojma i termina u historiji književnosti i kulture. sljedstveno kulturnoj simpatiji. /može da spoji/ Istok i Zapad/. predstavljao napuštanje stranih i nenarodnih književnih izraza. svede. književnim i društvenim interesom. Istovremeno se ta èitalaèka publika. i kulturnih tekovina preporoda. i ubrzo pristizanje pojedinih književnih etapa u kratkom vremenskom roku. A Æatiæ se raduje svome zavièaju. naturalizma i simbolizma. sažme i organizaciono artikulira sva književna. èijem se osnivanju pristupilo u martu 1918. tako u sferi odnosa izmeðu Evrope i islamskog svijeta. 15 . kulturna. omeo ostvarenje te koncepcije. kao što su to ranije na južnoslavenskim prostorima uèinile "Matica srpska" 1826. kako u horizontu Slavenskog juga. a isticanje i potvrðivanje materinskog jezika i usmene književnosti. nacionalno dozrela za djela koja za nju njeni pisci stvaraju. ali i prema evropskoj književnosti. otvara i prema drugim književnostima pisanim na jeziku kojim i ona govori. Ovo historijsko zaostajanje za tokovima jugoslavenskih književnosti. pored refleksa prosvjetiteljstva kao "nauke o lijepom i mudrom ponašanju" i manifestacija folklornog i umjetnièkog romantizma. "Matica ilirska" 1839.preporod u književnosti Bosanskih Muslimana. trebalo je da koncentrira. Èitalaèka publika. te odvajanje od prosvjetiteljstva kao stilske formacije racionalne idejnosti i sentimentalistièkih moraliteta. saznanja i ostvarenja u jedinstvenu nacionalnu instituciju. preimenovana 1874. uza sve te razvojne znaèajke koje je sa zakašnjenjem proživio. ali je prvi svjetski rat.

Biser. when the last issue of Biser was published. an opposition movement for religious and educational autonomy emerged as an expression of resistance and political struggle against the Austro-Hungarian occupation. and the religious name "Moslem" became much stronger. Besides. 16 . It continued during the era of Behar. and others have been established. and on patriotism. organizations and magazines. the Bosnian Moslem literary and cultural revival movement gradually matured having been founded on the people's creative accomplishments.The Age of Revival as a Crossroad in Bosnian Moslem Literature and Culture Towards the end of Sixties and in the early Seventies in 19th Century. A number of educational. Simultaneously with the literary and cultural transformation. This movement was based on the backdrop of mother tongue and national values with the aspiration to express the ethnic specificity and independence of Bosnian Moslems as the Southern Slavic nation between the Serbs and the Croats. in the local language in Cyrillic alphabet and in Turkish in a special type of Bosnian script arebica. This movement would later become the first national and political party of the Moslem people under the name Muslimanska narodna organizacija (The Moslem National Organization). on the halt of domestic cultural affairs and life. having written on a literary work in the newspapers. and when the Gajret Society was also active. wrote a salute to "the new age" and "the new constitutions" that this age was going to bring forward with it. the emergence of the newspapers Sarajevski cvjetnik /The Flower Garden from Sarajevo/ announced the movement of people's awakening of Bosnian Moslem national/ethnic spirit that would last in the course of the next three decades. which had been printed simultaneously and concurrently in two versions. The name Bosniak gradually faded away in the period. social and civic institutions. The Bosnian Moslem literary and cultural revival can be limited to the period starting in 1887 and the emergence of Narodno blago /People's Treasury/ by Mehmed beg Kapetanoviæ. societies. and it ended in 1918. Mehmed Šaæir Kurtæehajiæ in a series of editorials in this newspapers. such as Behar. the transformation of the national name was also taking place. In the course of Eighties and Nineties in the last century. This fact speaks enough about the Bosnian Moslems as a political nation in the modern sense of the word.

The strong presence and influence of national oral poetry in the written forms of literature was quite evident. Bosnian language as the means of literary expression was also pronounced. This literature consisted of printed works. particularly through language. 17 . as opposed to the previous ones. The new literature was available to anyone ready to learn both Latin and Cyrillic Alphabets. laic and civic intelligentsia. literary and social interest.The second characteristic worth mentioning is that the writers of revival period. All these elements brought the reading public together. and the mature literary works in the sense of national awareness that the authors from the period wrote for it. had come from the circles of secular. which had been kept in manuscripts. This was the reason for this literature to find its ways into families and people in general. without exception.

18 .

Da li je baš uvijek tako? ". Dr Midhat Šamiæ. 1. posebno sufijske orijentacije. turskog i perzijskog .Književnost koja se služi jezikom kao izražajnim sredstvom. Prema tome . prevodilac je dakle.znaèajni su instrumenti saradnje meðu narodima.Beæir Džaka: KNJIŽEVNI PREVODI SA PERZIJSKOG JEZIKA U BEHARU. na posebnim skupovima koji su nazivani katedrama sufijske poezije i katedrama mesnevije Dželaludina Rumija.." 1 U doba turske vladavine veliku ulogu u prevoðenju i interpretiranju orijentalno-islamske književne tradicije kod nas odigrali su mnogi poklonici književne tradicije na tri orijentalna jezika koji su se školovali po turskim metropolama ili u domaæim tradicionalnim vjerskim školama medresama. taj koji služi kao posrednik izmeðu dviju književnosti i kultura. kao "uvoditelj" /introducteur/ neke strane književnosti u neku zemlju. a nerijetko i na još manje vidnom mjestu knjige/.u našim krajevima poèinje uglavnom uspostavom turske vlasti na Balkanu. a u novije vrijeme i veèerima zvanim Šeb-i Arus. Posebno se tu istièu i zaljubljenici u sufijsku književnost koji su i sami djelovali kroz razne sufijske redove. Prevodilaèka aktivnost i prevodna književnost znaèile su prenošenje i nastavljanje orijentalne tradicije meðu pripadnicima islamske vjere u našim krajevima. onaj skromni i gotovo anonimni kulturni radnik. Uobièajeno je da se kaže kako su prave umjetnosti univerzalnog karaktera i kao takve razumljive svim pravim poklonicima umjetnosti. Ta tradicija trajala je i èuvana kroz vijekove da bi se održala sve do danas. 261. ostala bi najveæim dijelom u uskim nacionalnim granicama da nije onih koji je prenose na druge jezike. str. èije ime je ispisano ne uvijek mnogo vidljivim slovima i ne baš na tako istaknutom mjestu/nalazimo ga u najboljem sluèaju na unutrašnjoj naslovnoj strani. Radovi Filozofskog fakulteta u Sarajevu. Dakle. GAJRETU I BISERU Tradicija prevoðenja i tumaèenja književnih i drugih djela sa islamsko-orijentalnih jezika . a vezana je uglavnom za entuzijazam i djelatnost derviških i sufijskih redova kod nas. Strana književnost u bosanskohercegovaèkim èasopisima krajem XIX i poèetkom XX stoljeæa..arapskog.. svojim prevodima on omoguæava mnogobrojnim èitaocima koji ne poznaju jezik na kome je dotièna književnost pisana da èitaju proizvode strane književnosti na svome roðenom jeziku. prevoðenja i tumaèenja poezije perzijskih klasika. prevodilac. 1965. 19 . Tim putem i na taj naèin je uspostavljena tradicija èitanja.

za koje je i jedno i drugo ime kao oznaka narodne pripadnosti bilo tuðe i nepoznato. Za muslimanske èitaoce i prevodioce bile su tada vrlo omiljene tri strane književnosti: arapska. Poznajuæi sva tri ova jezika. U Beharu Bašagiæ se ne javlja sa veæim brojem prevoda sa perzijskog jezika. sa jedinom željom za afirmacijom muslimanskim slojevima. Gajret i Biser. pokrenut je sa tim ciljem list Behar i osnovano društvo Gajret. uglavnom Beharu i Gajretu. citiraæemo pisanje dr Muhsina Rizviæa: "Nakon razdoblja sporadiènih pokušaja u podliscima zvaniènih i informativnih listova te nakon gostovanja muslimanskih književnika srednje generacije u domaæim srpskim i hrvatskim èasopisima i publikacijama na strani. 221. 221. vijeka. turkolog Fehim Spaho. pokretanjem Behara te Gajreta i Bisera. 20 . koje su pokretali muslimanski književnici i drugi intelektualci. muslimanske književne snage koncentrišu se u okvirima vlastitog književnog života unutar Bosne i Hercegovine. str. Ali poènimo redom. arapskog i perzijskog jezika u Bosni i Hercegovini. javlja se i prevodna književnost. Citirano djelo M. Musa Æazim Æatiæ.. krajem 19. a tako je i naslovljena."2 U vezi sa znaèajem pokretanja ovih èasopisa za okupljanje muslimanskih književnih snaga i za buðenje sopstvenog nacionalnog biæa i etnièko-vjerskog identiteta. Bašagiæ je imao najširi dijapazon prevodilaèke djelatnosti. 110. Osman Asaf Sokoloviæ i drugi sa manjim prilozima. koje im omoguæavaju književno izražavanje bez kompromisa i nacionalno-politièkog etiketiranja izvan vlastitog etnosa. 3.. "Bez hrvatskih ili srpskih nacionalnih oznaka."3 Pored izvorne književnosti u ovim èasopisima. to su Behar. Glavni doprinos prevodnoj literaturi sa ova tri jezika dali su tadanji poznavaoci turskog. jer su sadržajno 2. Rizviæa. dio I. i poèetkom 20. Muslimanski književnici su za vrijeme austrougarske okupacije nastojali da meðu muslimanskim masama probude zanimanje za knjige. str. Izmeðu ostalih. Dr Muhsin Rizviæ. štampan je prevod jedne rubaije od Hafiza koja poèinje. Sarajevo 1972.Druga jedna tradicija prevodilaèke djelatnosti kod nas poèinje u vrijeme bosansko-muslimanskog kulturnog i književnog preporoda u tada pokrenutim èasopisima. na str. U Beharu iz 1900/901. tj. To su dr Safvet-beg Bašagiæ. u br. za školovanje i da na taj naèin doprinesu društvenom napretku Muslimana. zatim Muhamed Šemsudin Sarajliæ. Ne bi se reklo da su to dvije rubaije. Na istoj strani je i prevod dvije strofe Hajjamove poezije. Književno stvaranje muslimanskih pisaca u Bosni i Hercegovini u doba austrougarske vladavine. rijeèima Nije vrijedna. koji nakon njega slijede. 7. turska i perzijska.. u svojim sopstvenim publikacijama.

asocira na èinjenicu da je u predanjima Grka. str. simbol zadane rijeèi. Bašagiæ. niti kakvih podataka o Togrulu Seldžukoviæu kao pjesniku. 8. kao ni o Hafizu i Hajjamu. potpisan kao prevodilac sa Mirza Safvet. U nastavku komentara na str. èvrste rijeèi. dakako. u br. Bašagiæ citira stihove velikih imena svjetske poezije. 5. a naslovljena je Pri sastanku juèe toliko veselja.1. godine. 116. Autor je Sultan M. i u svim sljedeæim sluèajevima nigdje ne navodi nikakvih bibliografskih podataka o izvorima tekstova koje prevodi. upravo zbog toga što je ukus soli stalan i neuništiv.Seldžukoviæ što je u perzijskoj književnosti nepoznato ime. Tu je i prevod sa perzijskog jezika jedne strofe od èetiri stiha koju je napisao Sultan Togrul Seldžukoviæ. 114. u br. Ovaj stih se javlja i kasnije na jednom mjestu uz više drugih stihova. a s neprijateljima ljubazno ophodi. O izboru prevoda u sva tri sluèaja nema nikakvih referenci. gostoprimstva i prijateljskog doèeka. Na 113. koji su doduše poznata imena i tadanjim èitaocima. strani Behara iz 1903/4. Pjesma u prevodu je naslovljena S mahom sablje svjetodršca. što kod rubaija nije sluèaj. U Beharu iz 1905/906. S prijateljem vladaj se iskreno A dušmanu pruži slanu ruku. str. nalazi se prevod pjesme sa perzijskog jezika od 12 stihova. poèinje Bašagiæev komentar 101 hadisa. gostoprimstva. istog godišta Bašagiæ govori o prijateljstvu i uz hadise citira sljedeæi stih kao uputu za život: Da ti reèem ukratko nauku: Koja vr'jedi na obadva svjeta. izmeðu ostalog i sljedeæa dva stiha od pjesnika Hafiza: U tugjini svakome tugjincu Tužno srce s domom je skopèano. Oèito je da se radi o nekom seldžuèkom vladaru o kome nam prevodilac ne daje nikakvih podataka uz prevod. I kod Slovena mineral so. Pomalo je neoèekivano da se u Beharu nalazi dosta stihova skoro nepoznatog iranskog pjesnika Ibni Jemina Ferjumedija ili u nekim broje21 .meðusobno povezane. Bašagiæev prevod "A dušmanu pruži slanu ruku" je vrlo vješto izveden i. Prevodilac je Mirza Safvet. a uzet je iz petog gazela Kazvinijeva izdanja Hafizova Divana filološki prevedeno znaèi: Mir na oba svijeta je u shvatanju ove dvije poruke: S prijateljima se humano. uz hljeb.. Komentarišuæi jedan hadis koji govori o domovini. simbol je prijateljstva. Arapa i Židova so simbol prijateljstva.

vima lista Perjumedija. na str. Mada su pokretaèi Behara u svom proglasu. lako bi se moglo. a pjesma nosi naslov Svijet. a prevodi ih Safvet-beg Bašagiæ. na str. 9 iz 1903/904. Kasnije sakupljen jedan broj pjesama koje su se nalazile kod prijatelja i nastala je nova. perzijski spjevao Ibni Jemin. najviše iz razloga izbijanja argumenata iz ruku konzervativnih protivnika Behara. godine austrijski orijentalista Veshard Šlehta /Wesshard Schlechta/ napravio i objavio izbor sa prevodom 164 epigrama /kit'a/ iz poezije Ibni Jemina. Prevodilac je Bašagiæ. da je porijeklom iz Horosana. èime se mogao koristiti i Bašagiæ pri prevoðenju.380. Arapa i Perzijanaca biti jedan od izvora buduæe graðe Behara. Nažalost u Sarajevu do sada nisam uspio doæi do ovog izdanja. i to stihova Ibni Jemina. donosi prevod jedne strofe uz obraæanje èitaocu: "Evo kako pjeva Ibni Jemin. Bašagiæ se u Beharu javlja kao jedini prevodilac sa perzijskog jezika. iz grada Ferjumeda na istoku Irana. Za Irance Ferjumedi je osrednji pjesnik. 1. na str. i Sultana Togrula. Službovao je na dvorovima dinastije Serbedaran. isticali da æe književnost Turaka. tri strofe sa po 6 stihova. Hajama i dvojice Seldžukoviæa. prevodna književnost sa ova tri jezika je relativno dosta zastupljena." Zatim sljedeæe èetiri strofe od po èetiri stiha u kojima se govori o osobinama pravog prijatelja. a kada to bude moguæe. u komentaru 101 hadisa. na str. u nastavku rasprave o prijateljstvu. uporedbom originala i prevoda. Ko je bio Ibni Jemin? Iz iranskih izvora vidi se da je to pjesnik iz 14. i to poezije Ibni Jemina. Imao zbirku-divan poezije koja je u jednom ratnom sukobu izgubljena. Ono što je interesantno ovdje spomenuti i što je možda bilo odluèujuæe kod Bašagiæa za ovoliki izbor i prevod stihova osrednjeg perzijskog pjesnika u listu Behar jeste podatak da je u Beèu 1852. i to najviše sa turskog. 147. u br. nalazi se pjesma od sedam strofa od po 4 stiha. upravo zbog nepostojanja poznavalaca perzijskog jezika.. Hafiza. Bašagiæ upuæuje na stihove Ibni Jemina: "A sada èujte šta pjeva glasoviti perzijski knez pjesnik Ibni Jemin Ferjumedi. govoreæi o prijateljstvu. pod naslovom Alkemija. manja zbirka. zatim arapskog i ponajmanje sa perzijskog jezika. 4-5. 22 . svakako više nego što su pokretaèi Behara oèekivali. godine. u rodnom mjestu Ferjumedu. U Beharu br. Umro 1368. vijeka èije puno ime glasi Emir Fahr al-haqq ve al-din Mahmud Ibni Jemin al-Mustoufi al-Ferjumedi. 162. stoji i prevod sa perzijskog jezika. Tako u broju 24 iz 1900/901." U šestom godištu Behara iz 1905/906 g. utvrditi da li je to više "prevod prevoda" ili prevod sa originala. godine. uz prevode sa arapskog i turskog. prevod sa perzijskog: Mirza Safvet. U broju 11 istog godišta. Sultana M.

U napomeni Æatiæ piše: "Sultan Selim I. 23 . u broju 9/10 na str. Prevoda sa perzijskog jezika u Gajretu ima više nego u Beharu.I Gajret je nastavio prevodilaèku tradiciju Behara. str. bijaše u svoje vrijeme najveæi osmanlijski pjesnik. zatim 41 distihon iz Hafizove ode krèmarici. Ja æu u jednom od iduæih brojeva Gajreta iznijeti kratki prikaz književnog rada ovog velikog cara-pjesnika.g. godine u pet brojeva objavljuje prevode više pjesama. godine. U V godištu Gajreta iz 1912. br. kako veli. O prevodu i originalu biæe kasnije više reèeno. Sakiname. Iako nijedna pjesma nema nikakvih referenci. Pored Bašagiæa. ne navodeæi izbor niti vrstu pjesama koje prevodi. Na kraju prevoda stihova iz Sakiname Bašagiæ napominje: "To i još mnogo ispuštenih distihona saèinjava uvod u kasidu.. 140 Musa Æazim Æatiæ objavljuje prevod dvije pjesme sa perzijskog jezika koje je napisao turski sultan Selim Prvi. To je jedan gazel iz skupine gazela pod zajednièkim imenom Tajjibat. Musa Æazim Æatiæ i Fehim Nedžati /po svoj prilici Fehim Bajraktareviæ/.102. U prikazu Pregleda perzijske književnosti. Prevode je naslovio. 1913/14. uzgred se citiraju neki stihovi iz tog Pregleda u I godištu Bisera iz 1912. Gajret. 201. u èetiri broja." 4 Šemsudin Muhamed Sarajliæ u II godištu Gajreta iz 1911. Prva pjesma u prevodu poèinje stihom "Kad od Kafa do Kafa" i ima 7 strofa od po 4 stiha.. koju je pjesnik posvetio Šahu Mansuru. I najzad u broju 19 na stranama 287-288 prevod je naslovio sa Kod zadnjeg oproštaja. sa Ljubljenom biæu. 4. kojeg zbog njegovih velikih državnièkih sposobnosti i vojnièkih vrlina smatraju najveæim vladarem što ga je dala Osmanova dinastija. Šejhi Sa'dija. bez navoðenja izvora odakle su gazeli uzeti. U originalu gazel ima 11 distihona. i 1918. ima vrlo malo prevoda sa perzijskog jezika. 233. kojeg je napisao Husejin Ðogo. kod Sa'dija sam u sabranim djelima pronašao original prevedene pjesme. sa Pred olujom. str. godina 1925. u Gajretu se kao prevodioci sa perzijskog jezika javljaju još i Muhamed Šemsudin Sarajliæ. u brojevima 17 i 18 na stranama 152-253 i 273-274 objavljuje šest prevedenih cjelina sa 51 što dužim što kraæim pasusom pod zajednièkim naslovom S mojom ljubavi. zvani Javuz. u broju 13-14." Prevodna književnost u èasopisu Biser. od kojih je prevedeno samo devet.g.njegov život i djelo u IX godištu Gajreta iz 1925. u broju 15-16. Pjevao je na turskom i perzijskom jeziku i ostavio iza sebe dva divana. koji je izlazio 1912/13. str. 7. Uz studiju o pjesniku Hafizu pod naslovom Hafiz . Bašagiæ objavljuje i prevode više Hafizovih gazela sa 190 distihona.

i 10. 87-95. Naprijed je veæ iznesen podatak da je u II godištu Gajreta iz 1911. koji je kasnije preštampan u Sabranim djelima II. U istom broju. u Tešnju 1968. smatramo potrebnim da se osvrnemo na neke prevode i naèin prevoðenja. odstupanje od originala i slobodniji prepjevi ili pridržavanje originala. distih nisu prevedeni. Jer. godine Šemsudin Muhamed Sarajliæ objavio u pet brojeva više prevoda pjesama od Sa'dija Širazija. dok 9. koji u originalu ima 11 distihona /bejt/. Na str.godine. Radi onih koji poznaju perzijski jezik i koji mogu uporeðivati prevod sa tekstom originala. godine dat je Bašagiæev prevod Firdusijeve poruke šahu Mahmudu od Gazne. 246 i 272. dodajuæi u originalu i u sopstvenom filološkom prevodu i dva neprevedena distiha. str. Odmah treba reæi da ovi prevodi u književnom pogledu daleko zaostaju iza prevoda dr Safvet-bega Bašagiæa. Teheran 1337/1958. Prva poèinje sa "Nek se klone sve mantije". godine na 201. U radu ima diskutabilnih stavova što bi zahtijevalo poseban osvrt. str. 24 . 247/8 u br. na str. Razmotriæemo prevod jedne pjesme Sa'dija objavljen u br.. 13-14 iz 1911. a mi æemo ih navoditi prema prevodu. Distihoni u prevodu više lièe na opširne prozne pasuse od kojih neki sa mnogo više teksta nego što ga ima u originalu.. 5 i 75-76 objavljen je rad Muse Æazima Æatiæa pod naslovom Misticizam i uticaj Perzijanaca na tursko pjesništvo. i to na str.11. Ko je taj ko na susret sa Tobom ne misli. koji imaju najviše prevedenih priloga u ovim èasopisima. sopstveni filološki prevod i prevod Šemsudina Sarajliæa. Posebno na neke prevode Muhameda Šemsudina Sarajliæa i dr Safvet-bega Bašagiæa. To je. Poredak distihona daæemo prema Sarajliæevom prevodu. Nakon ovog pregleda objavljenih prevoda sa perzijskog jezika u ova tri èasopisa. daæemo izvorni tekst na perzijskom. od kojih je Sarajliæ preveo devet. A haram je onom koji pošten pogled nema. ustvari jedan Sa'dijev gazel bez naslova. str. 551. Prevodilac istièe da je prevod sa perzijskog jezika.g. a na 249. a èiji sam original pronašao u Sabranim djelima Sa'dija /Kullijjat-i Sa'di/. ono što ja vidim to drugome vidljivo nije. istog broja njegov prevod dvije strofe Hafizovih stihova od po èetiri retka. 208. I godišta iz 1912. kao što ja. Ni poredak distihona nije kao u originalu. Niko možda. Možda onaj koji Te vidjeti ne može ili onaj koji svoga vida nema. a druga sa "Dajder èašu što se smije". Nije halal ni da svako lice Tvoje vidi. str. takvog zadovoljstva nema. koja je naslovljena sa Ljubljenom biæu.

Koga god resi proziran pogled. I kad se preda mnom ukazuje veliènstvena ljubav. ako me sav svijet nekad zaboravi. ako žig pogleda izdržati ne može.Svaka noæ danom prestaje. Sav svijet zna. da je za nesretnog ljubavnika strpljenje jedini lijek. Ti me pazi. Dan ukida noæ sa zemlje i svega nestaje./ Sa'di na te više misli nego na sav svijet ostali. onda ili si Ti umakla njegovu pogledu. Ljubljena. u taj èasak mi se porodi želja. ima li na svijetu èovjeka kojemu uzvišeni ljubavni sastanak ne bi zatitrao strunama njegove pameti? Ako ima. 3. da joj ja jedini budem motriocem. Pažnja tebi posveæena od svih mana slobodna je. rekao bi: za ovom rukom umrtvljeni. 4. Šta da radi. U kosu mi ti pogledaj. Ni dlaèicu jednu ne znam koja tebe ne spominje. 7. pa makar dotièni bio i pod teretom. a naroèito neèisti ne usuðuju se i haram im je pogledati Tvoje svijetlo lice. a svaki dan kraj svoj ima. 9. nek mi svi atomi njegovi odišu sjeæanjem na Tvoju velièinu. ako taj nesretnik ne mogne više trpjeti ljubavnih muka? 8. Svako znade. ali šta æe biti. samo Tebi svoj pogled 25 . Stihovi u zagradama ne nalaze se u Sarajliæevom prevodu. 6. jer od tebe odbaèenom. niko pomoæi ne može. koji glasi: Šejhi Sa'di: Ljubljenom biæu Preveo s perzijskog: Muhamed Š. kraja svoga nema. 5. kada srca više nemam! Nije teško. ne treba da je pohlepan. zaljubljenom lijek jedini strpljenje je. Sarajliæ 1. Prožeži mi tijelo pogledom. /Bijah rekoæ nešto tuge iz svog srca kazaæu ti. Propao je. ali naša ljubav ne poznaje zadnjeg èasa. 2. Na kom god se žestoki pogled ljepotica zaustavi. ili mu se na oèi navukao zastor zaslijepljenosti. Svako. Koji bi vidio Tvoju oknivenu ruku. Šta da kažem tebi sada. ja na cijelom tijelu svome. okrenuvši glavu od svega svijeta. Sa'dija. vikne tada: Nije èudno kada neko u toj šaci smrtno strada. opijen je ljubavlju. Noæ moga sastanka sa Voljenim Biæem. kada jadnik ni strpljenja više nema?! Ko god tvoju oknivenu šaku vidi.

distiha: Ko je taj ko na susret sa Tobom ne misli. što se ovim stihom ne želi reæi. Možda onaj koji Te vidjeti ne može. stih se može uzeti kao konkretna slika u smislu da bi svak za tobom. i 9. kao i u originalu.obraæa. I u originalu ne stoji ljubavni sastanak. U prevodu Sarajliæa samo prvi dio distiha ima veze sa originalom. I 11. Jer. karakteristièni su 1. tj. a kod Sarajliæa 1. želio sastanak. Time se može prijeæi i na sufijski plan interpretacije. Naime. uz dodavanje znaèenja kojih u originalu nema. i 11. izuzev. jer ima znaèenje konkretnog. dakle. tj. gdje ima i odstupanja od originala. ili pak oni koji su slijepi. Pjesnik saopštava da svu svoju pažnju posveæuje Voljenom Biæu. Od jedinstvenog znaèenja 1. stoji zamjenica ti sa prijedlogom sa. takvi nisu duhovno usavršeni i uzdignuti da bi Ga mogli vidjeti. više bi se reklo da je ovo prevod prevoda sa nekog drugog jezika. Znaèi. original je jednostavan i može se jednostavnije prevesti bez ovako dugih i pogrešnih deskripcija. distihon je dugo i naširoko prokomentarisan. dragim ili dragom. nemaju tu šansu. pažnju koja nema nikakvih mana i nedostataka: Sa'di na Te više misli nego na sav svijet ostali. veza sa tobom /pejvend-i tu/. Pažnja Tebi posveæena od svih mana slobodna je. koji nemaju takav organ viðenja kojim bi te mogli vidjeti. iako je prevod nepoetièan. Svu pažnju Tebi posveæuje i nema ništa što bi Ti uskratio. I sintagma ljubavni sastanak odbacuje sufijsku interpretaciju stiha. na Boga i svaki pravi vjernik i zaljubljenik u Njega želio bi susret sa Njim. nego susret. onih koji nemaju priliku za to ili nemaju tako èulo vida kojim bi mogli vidjeti Voljeno Biæe iskazano zamjenicom ti. Drugi dio distiha nije taèno ni 26 . A ne može ni uskratiti. Pri tome pravi odreðene greške. kad rob ništa i nema. ili onaj koji svoga vida nema. izuzev onih koji te ne mogu vidjeti jer nemaju priliku da te vide. kao i udaljivanje od smisla originala. Sarajliæ pravi nepotrebno dug prozni pasus. pod uslovom da u prevodu. Uporeðujuæi original i ovako opširan prevod-komentar. tjelesnog voðenja ljubavi. Smisao originala je jasan. postoji moguænost da se ti odnosi i na predmet sufijske ljubavi. krut i razvuèen. distihon. Tako zamjenicu iz originala "Sa Tobom" prevodi sa "Ljubljena" èime predmet ljubavi iskazan zamjenicom Ti stavlja u ženski rod i na taj naèin ogranièava i reducira višestojnost znaèenja originala koji daje moguænost konkretnog i sufijskog znaèenja distiha. Po nepotrebno dugom deskriptivnom prevodu. a ne sa perzijskog.

. što bi trebalo shvatiti da je ta ocjena za njega meritorna i prihvatljiva.njegov životopis i djelo. A ta ocjena glasi:"Hafizov Divan pripada. Hafizov simbolièki i alegorijski jezik sveštenstvo proglašava jezikom bogobojaznog sufije i nazivaju ga doslovno 5. U tom godištu na str. ljepotu i ljubavne dražesti. Kasnije. u Gajretu iz 1925. mada je opširno prokomentarisan.. prihvatilo Hafiza i poèelo ga predstavljati kao tumaèa ortodoksnog islama kroz poeziju. Zagreb. godine. Cijeli Divan je preliven vinom. može se dosta razabrati iz naèina pisanja o njemu. Ali Hafizova poezija uèinila je svoje. ditirambskim usklicima slave . O naèinu kako je poimao i interpretirao Hafiza. Stihovi se kreæu èudnovatom umiljatošæu. O prevodu rubaija Omera Hajama ovom prilikom neæemo govoriti. 343-344 Bašagiæ je objavio životopis Hafizov pod naslovom Hafiz-životopis. Sudbina je mnogih velikih pjesnika da ne budu shvaæeni u svoje vrijeme. 27 . vjeèiti oponent islamskim propisima i islamskom sveštenstvu i slièno. Istina i u svoje vrijeme Hafiz je od jednog dijela sveštenstva proglašavan nevjernikom i kao takav anatemisan. a èesto ni kasnije sa veæe vremenske distance. Svoju studiju o Hafizu Bašagiæ završava Šerovom ocjenom o Hafizu. nastupao je njegov pjesnièki genije i dopunjavao ono što je iz originala izostavljeno. jer bi se o tome mogao organizovati poseban nauèni skup. gdje u legende iz života Hafizova.preveden.380. koji je svojim poetskim talentom pravio izuzetno dobre prevode i prepjeve. izlaže i neke svoje stavove o njemu. svud po njemu se èuju poljupci." Taènost ili netaènost prevoda ostalih distihona može uoèiti èitalac uporeðujuæi original ili filološki prevod sa Sarajliæevim prevodom. "Svu pažnju Tebi posveæuje i nema ništa što bi ti uskratio. str. zadojeni radostima èovjeèijega života. Bašagiæ je o Hafizu prvi put pisao u zagrebaèkoj Prosvjeti iz 1894. okiæeni velièanstvenim slikama. a prosipaju ognjene strijele na drveno i pokvareno sveštenstvo. Zato je i ortodoksno sveštenstvo.pripovijedaju prirodu. Ovom prilikom osvrnuæemo se na Bašagiæeve interpretacije Hafiza i na prevode Hafizovih stihova. Što se tièe dr Safvet-bega Bašagiæa. kad rob ništa i nema. Prihvaæena je od strane svih èitalaca. godine objavio je drugu studiju o Hafizu pod naslovom Hafiz . i kao prevodilac.. 2/1894."5 Ovakva ocjena o Hafizu ne može se prihvatiti kao konaèna. bez sumnje meðu najsjajnija lirska djela cijele svjetske književnosti. Prosvjeta. Èak i tamo gdje se udaljavao od originala. uvijek podozrivo. on je kao veliki pjesnik bio mnogo uspješniji od ostalih. Odmah se mora reæi da Bašagiæ stoji pod neposrednim uticajem zapadnoevropskih poimanja i ocjena o Hafizu i kojih se stièe utisak da je Hafiz vinski pjesnik. A ne može ni uskratiti.

ali nastaše teškoæe. 28 . On nije pjevao da nešto spjeva. 2/1894. Posebno treba istaæi da je dobro poznavao tesavvuf i bio dosljedni sljedbenik uèenja i filozofije svog velikog prethodnika i uzora. pa da ga zovu pjesnikom. dvosmislenost i nedoreèenost misli izraženih uvijenim aluzijama. Prevod ovog gazela Bašagiæ je objavio u Gajretu iz 1925.dîvân poezije. na str.. Nekada tako nazivaju i samog pjesnika. Jer. vre6. poznavao je filozofiju. pjesnièki razigran. sufijskog velikana Dželaludina Rumija. nego ga je uzeo iz jednog epigrama /qit'a/ koji je spjevao Jezid. ljubavi. Gazel ima 7 distihona i Bašagiæ je preveo svih sedam. i to pripadnika zoroastrovske vjere. On je znao Kur'an napamet.negda tako mila . koja je muškog roda i primarno oznaèava nekoga ko daje vodu i napaja žedne. arapsku književnost. naroèito beèkog. str. Bašagiæ je ovaj distih prepjevao na sljedeæi naèin: Krèmarice. natoèi mi èašu vina rumenoga Ljubav . Jer. Samo je malo odstupio od originala kada je u pitanju Saqî. vjersku dogmatiku. U svjetlu ovih napomena. Prosvjeta. što je u Hafizovo doba u Iranu bio posao iskljuèivo muškaraca. No Bašagiæ je to posmatrao iz svog. ali nedovoljno argumentovan. daj da èaša obilazi okolo i svima je daj. a nekada njegovu zbirku . Prvi dio prvog distiha ovog gazela je na arapskom jeziku i nije ga Hafiz spjevao.380. nego da i ljubljen bude i u ljubavi uživa. naime: u prirodi. Èitav distih u filološkom prijevodu znaèi: O krèmaru. a u terminologiji krème oznaèava osobu koja puni èaše vinom i daje ih posjetiocima krème. on nije ljubio da ima dragu. nego da utješi sebe i drugoga. 100. To je vrlo vješto i uspjelo prepjevano. davali su moguænost razlièitog shvaæanja i tumaèenja a time i višeslojnosti znaèenja jednih te istih gazela. u broju 7."6 Ovakav Bašagiæev sud o Hafizu. Hafiz nije bio neko koga se moglo tek tako proglasiti nevjernikom i anatemisati. a ponekad i igrom rijeèi. pjesmi i vinu. uopšten je poetièan. sin èuvenog valije Damaska i osnivaèa umejadske dinastije Muavije. on nije pio da se opije."jezikom tajni" /lisan al-gajb/. što inaèe nije sluèaj kod drugih gazela koje je prevodio. ne može se bez rezerve prihvatiti ni sljedeæi stav o Hafizu koji iznosi Bašagiæ: "Hafiz uživa u èetiri stvari. Hafiza su proglasili bogobojaznim i svetim èovjekom u punom znaèenju te rijeèi. kao i neke druge nauke svoga vremena. nego da kroz èašu rumenike boje posmatra svijet. Meðu gazelima pjesnika Hafiza koje je preveo Bašagiæ nalazi se prvi gazel iz Divana. ljubav se u poèetku jednostavnom uèini. Zagreb.sad me goni do zla Boga.

u sljedeæem: Teškoæa ljubavi je izvan dometa našeg znanja. Hafiz priznaje. Znaèi u oèekivanju toga povjetarca. svojim prepjevom sveo znaèenje distiha na konkretnu dimenziju. Bašagiæ je. izdanje Kazvinija Teheran.. zaljubljeni su nestrpljivi i srca im od nestrpljenja i drugog išèekivanja krvare. ako ti tako prvak magova kaže. Hafiz. tj. Da ne može bez njih niko u nebeske doæi dvore. koje su njemu ostale nerješive. kao. što mu je kao drugo znaèenje.. na poèetku svoga javljanja i nastanka. odnosno prvak magova. meðutim. to je prepjev vrhunske umjetnièke vrijednosti. Tu delikatnost ne rješava naša nesavršena misao. a ne prolijevanjem vina po serdžadi. Drugi polustih svjedoèi o Hafizovom suoèenju sa problemom i tajnama ljubavi. Bašagiæev prevod-prepjev glasi: Proli vino po serdžadi iako ti magi zbore. Prepjev izuzetno poetièan. Divan. Jer putnik na Putu poznaje Put i obièaje na konaèištima. O teškoæama poimanja ljubavi Hafiz se osvræe još u mnogim gazelima. veæ u I gazelu. a posebno u poeziji.mena i tako prevodio. uzeo da ovdje znaèi nada. šta iz njega razumijemo? Kao da se savjetuje èitaocu da prolije vino po serdžadi. Zaljubljeni sufija bi rekao da je lakše pomoæu srca i ovom stihu on bi pronašao sufijsku tematiku. da prava ljubav nije tako jednostavna stvar kako mu je izgledala na poèetku. posebno ne pomoæu razuma i naše nesavršene misli. Sufija bi u traganju za svojom tematikom i porukama rijeè bu sa primarnim znaèenjem miris. što dalje znaèi da su magi. Drugi distih u filološkom prevodu znaèi: Zbog mirisa koji jutarnji povjetarac donosi iz onog uvojka. koliko srca prokrvari! I ovdje je u Bašagiæevom prepjevu znaèenje distiha svedeno na realnu sliku: Taj mošusov mio miris ona kosa jutrom dava Koje saluf skovrèani moje srce obasjava.a. 29 . gazel br. protiv proli7. mada magi govore da se samo sa njima može vinuti u nebeske dvore. Ali.7 Smatrajuæi tajne ljubavi nerješivim. npr.136. onda bi stih znaèio. lagan. Hafiz i ne pokušava da ih razriješi i odgonetne. I zbog lokni njenih crnih. s. Treæi distih ovog gazela glasi: Proli vino po serdžadi. jer saba u jeziku pjesnika znaèi povjetarac koji dolazi iz ulice Voljenog Biæa ili jednostavno iz ulice voljenih osoba. razigran i jednostavan. u nadi da jutarnji vjetar donese neki glas od Voljenog.

uz koji je dat i doslovni prevod. Inaèe zvona uvijek nekom ili za nekim zvone. jer. a strah od valova i vrtloga tako velik. peti distih. putnik na Putu sufijskog usavršavanja i stizanja do Uzvišenog Biæa. dobro zna kako se treba na tom Putu ponašati i kako se tamo stiže. Ovo znaèi da se putnik veæ nalazi kod drage i da je nezadovoljan i neveseo. vrhovnog maga i prosuti vino po serdžadi na kojoj se obavlja namaz. mada ima moguænosti i za realnu sliku. po strani izvan svega. I ne samo da tako prevodi. jer ove stanke na ovom svijetu vrlo brzo prolaze. što je samo realna slika i opis konkretne ljubavi i odnosa zaljubljenih. rekao da smo mi na ovom svijetu kao u vrtlogu nemirnih valova koji nas u mrkloj noæi ovog života bacaju tamo-amo. lišeni svih briga i razmišljanja. Hafiz upravo govori obrnuto: treba poslušati rijeèi starine prvaka magova. tj. Sufijska tematika se nastavlja i u sljedeæem distihonu Hafizovog gazela gdje se kaže: U konaèištima do Voljenog Biæa za mene odmora nema. Eno slušaj zvono zvoni. govoreæi o Hafizu. kod Hafiza glasi: Noæ je mraèna. A iz doslovnog prevoda vidjeli smo da Hafizov distih nije ogranièen samo na realnu sliku i opis. U Bašagiæevom prepjevu ovo se ne može shvatiti: Zadovoljstva i veselja kod dragane svoje nemam. što je simbolizovano zvukom zvona. nego na jednom mjestu.jevanja vina po serdžadi. a na to nas mnogo štošta na ovom svijetu opominje i upozorava. zato i ne shvataju naše stanje. to potvrðuje svojim komentarom: "Hafiz 30 . ne razumiju nas. jer stihu daje socijalni karakter. Sufija bi objašnjavajuæi ovaj stih. vrhovni mag u krèmi. sjede bezbrižno na obalama. koja je simbol sufijskog hrama. a koji se u drugom polustihu naziva salik tj. da se odmah na put sprema/m/. Meðutim. Gdje da znaju naše stanje oni bezbrižni na obalama?! U ovom distihu sufijska tematika izbija u prvi plan. za besposlice. To znaèi da sufija koji se usmjerio i uputio prema Voljenom Biæu nema vremena za duge stanke i odmore. Zvona stalno upozoravaju. u originalu. Sljedeæi. jer mu zvono odmah zvoni da je brzo mora napustiti. za put stvari pripremite.do Voljenog Biæa. Toga pak nisu svjesni mnogi koji ni o èemu mnogo ne razmišljaju. U izvrsnom prepjevu Bašagiæa sugeriše se drugi smisao ili u najmanju ruku sužava se i ogranièava višeslojnost znaèenja Hafizova stiha. nego. što stvara opasnost i smetnje da možda ne stignemo do željenog cilja .

31 . 2/1894.380. U prvom dijelu distiha Bašagiæ je u svom prepjevu izostavio o kakvim se to djelima radi koja se ne mogu sakriti što je vrlo važno za taèno razumijevanje stiha. mogla bi se u ovom distihu Hafizovom naæi i neka uvijena aluzija i na stanje u Perziji. tj. najzad završiše blamažom. jer to mu daje priliku da se približi svome Cilju. o èemu se veæ prièa po skupovima."8 Kao potvrdu za takvo svoje mišljenje navodi prepjev upravo ovog distiha: Noæ je mraèna. Kako æe se sakrit tajna o kojoj se drže sijela. Gdje da znaju naše jade. bio je sebièan. ne zaboravi sljedeæe: Želiš li postiæi ono što voliš. ne smije da bude sebièan. Hafiz. kaže: "O hafize. a Hafiz je to u jednom trenutku bio zaboravio. jer su neki dijelovi Hafizova stiha zanemareni i smisao je usmjeren u drugom pravcu. Šesti distih ovog gazela u filološkom prevodu znaèi: Svi moji postupci. Bašagiæ je i ovo virtuozno preveo i prepjevao: U javnost æe najposlije izaæi i moja djela. koji breme žalom nose. I najzad. koja ovdje izbija u prvi plan. naime. zbog sebiènosti. Prosvjeta. i to se više ne može sakriti. Ibidem.se javio u ono burno doba. ako želiš svoj mir. doživio je blamažu. to. Iz prepjeva Bašagiæa ovo se ne vidi."9 U traženju višeslojnosti znaèenja. more strašno. i ne prvenstveno. ali ne samo.. kad je perzijski duh tonuo u moru krvi prolivene od vlastitih sinova. Gdje da ostane skrivena tajna o kojoj se drže sijela. sufijska interpretacija. bijesni se vali nose. sebe i svoj ego treba da zaboravi i da misli na predmet svoje sufijske ljubavi. Zato i ovaj èitav prepjev prestaje biti Hafizov i postaje razigrani Bašagiæev stih sa jednostavnim i logièkim porukama i zakljuècima iz realnog života. završni distih u kome je i pjesnièki nadimak. kad je izbilo na površinu raskolništvo islama. U tome komešanju odjeknule su mnoge pjesme koje karakterišu ondašnje stanje u Perziji. "Ti stihovi najbolje nam kažu kako je bilo stanje u Perziji u to doba. pri èemu je dosta izgubljeno od Hafizovih misli i poruka. pozdravi se s ovim svijetom i zaboravi ga. Zagreb. takoðer je dosta slobodno prepjevan. aludira na to da sufija nikada ne smije da misli samo na sebe." 8. mislio je samo na sebe i tako postupajuæi osramoæen je. Ali. 9. str.

U starijoj verziji prevoda ove rubaije u Beharu iz 1900/901. "Meðutim. koji glasi: Ako želiš mir. Hafize. Hafize. u Gajretu. sa mejdana ne uteci Kad ti ljudi ljubav shvate . Ali prije nego citiramo prevod i original. uslov da zaborave uživanja ovog svijeta. str.5. jeste poetièan. Iz pisanja o Hafizu može se uoèiti da je Bašagiæ tokom vremena razlièito pisao o nekim Hafizovim problemima. pa i sebe samog. Prevod u Gajretu je noviji i jezièki dotjeraniji. str.I ovdje je tematika sufijskog karaktera. nego da se pozdrave sa svim tim i usmjere se prema uzvišenoj Ljubavi.". o istoj temi Bašagiæ piše sljedeæe: "Iz njegovih pjesama znamo da nije znao èuvati bijele pare za crne dane. u br. da nikada i nikako ne misle o dobrima i uživanjima na ovom svijetu. 66. ali ta vijest nije vjerovatna. što im osigurava spokojstvo i unutarnji mir dok su na ovom svijetu. 110 i u Gajretu iz 1925. kao da znaèenje originala nije shvaæeno. treba da zaboraviš ovaj svijet i uživanje na njemu. 343-344.ti svijetu zbogom reci. godine. str. 66. u br. navodeæi neka mjesta iz Divana. uèinio mi se nejasan. jezik je stariji i danjašnjim èitaocima arhaièan: Nije vr'jedna kobi ovog sv'jeta sreæa. gdje se pjesnik tuži na siromaštvo. Užitak od sedam hiljada godina Ne vrijedi patnje sedam dana. Bašagiæev prevod.. jer sufijama je za stizanje pred Voljeno Biæe.. u br. U tim danima mogli su nastati sljedeæi stihovi: Ne vrijedi jada ovog svijeta sreæa Ne vrijedi muke ovog svijeta hrana. str.7. sa malim razlikama u prevodu. 5. U veæ citiranom radu o Hafizu u zagrebaèkoj Prosvjeti iz 1894. u smislu da svako ko želi svoj unutarnji mir i spokojstvo. Bašagiæev prevod jedne Hafizove rubaije koji je objavljen u Beharu iz 1900/901. ne treba da zaboravi sljedeæu poruku koja je izreèena u drugom dijelu distihona reèenicom na arapskom jeziku koja deskriptivno saopštena znaèi: ako želiš da dospiješ do onoga koga voliš. niti se može dokazati. 32 . a dalje skoro da nema nikakve sadržajne veze sa originalom. Prepjev je otišao u nekom drugom pravcu i sa originalom se dodiruje samo na poèetku distiha gdje se pjesnik obraæa sam sebi: "Ako želiš mir. dosta kasnije. Odgovor Timur-Lenku jasno nam kaže da je veæ tada loše materijalno stajao. ali ne nudi sve one poruke koje nudi original.. na jednom mjestu Bašagiæ piše: "Neki tvrde da je Hafiz u siromaštvu životario. smatramo za potrebno da istaknemo Bašagiæevo mišljenje o povodu nastanka stihova ove rubaije. 1925.

Kako god da se prevede ova rubaija. To pokazuje koliko je teško i riskantno prevoditi dijelove poezije izdvojene iz šireg konteksta i izvan odreðenog civilizacijskog miljea. zbog udaljavanja naše prave egzistencije od svog Praizvora. naš život na ovom svijetu se uporeðuje sa vrlo kratkim vremenom: od poreðenja sa vremenom od jednog treptaja oènih kapaka. U originalu prvi distih glasi: O krèmaru. A kada je u pitanju prevod. koliko traje ovaj svijet. od Boga i zbog zatvaranja naše božanske iskre u mraène okove tjelesnosti na ovom svijetu. Prevod je objavljen u Gajretu 1925. sjajem vina osvijetli èašu moju. 100. treba se podsjetiti da su stari narodi. pa i za one koji poznaju perzijski jezik. zatim sa vremenom od pet.Nije vr'jedna muke sva slast uživana. sadržaj i smisao rubaije ostaju dosta nejasni. pravi smisao i poruka sadržaja ostaju nejasni i teško shvatljivi. Ne zavreðuje patnju tugovanja od ovo sedam dana. šest. onda bi se moglo reæi da patnje i tuga u vremenu od sedam dana boravka i života na ovom svijetu dolaze zbog našeg odvajanja. život je od sedam dana. za èitaoce prevoda. godine u br. Od tri Hafizova distiha Bašagiæ je napravio èetiri distiha svoga prepjeva. a to zatvaranje. Naime. pa makar one bile i radosne. uzimajuæi taj broj kao sveti. pronašao sam ovu rubaiju koja glasi: Filološki prevedena rubaija znaèi: Sreæa ovog svijeta ne vrijedi nasilja na ovom svijetu. na str. a posebno je teško prihvatljiva Bašagiæeva premisa da je to ilustracija i aluzija na slabo materijalno stanje Hafizovo. Ako bi prešli na plan sufijske interpretacije. da bi se shvatio pravi smisao ovog katrena. Svojim pisanjem i stavom o Hafizu i o povodu nastanka ovog katrena nameæe se pomisao kao da je Bašagiæ kroz projekciju svog života i svojih životnih prilika i neprilika posmatrao i ocjenjivao i Hafiza. S druge strane. stajaæi broj.7. 33 . a najèešæe sedam dana. ne zavreðuju podnošenje patnje i tuge u ovom kratkom životu od sedam dana. Imajuæi to u vidu druga dva stiha znaèe da ni sedam hiljada godina. u zamršenim konkretnim i simbolièkim slikama. stare nauke i stare knjige tvrdili da ovaj svijet traje sedam hiljada godina. Užitak od sedam hiljada godina Nije vr'jedan patnje: samo sedam dana. Interesantan je naèin kako je Bašagiæ odabrao i preveo samo tri distiha iz 11. pa i najtaènije. Sedam hiljada godina radosti na ovom svijetu. Slast njegovog postojanja ne vrijedi njegovog bola. simbolièki iskazano. Zato sam potražio original rubaije i u mnoštvu Hafizovih stihova. gazela Hafizovog Divana.

alegorijskom znaèenju. prvi dio ovog novog.A ti svirèe. da je i on junak pravi. nastavlja se i u ovom distihu. vratio se svome Praizvoru. iz koga je i potekao. U treæem distihu Hafiz poruèuje da nikad ne umire. zapjevaj. kad oživi u ljubavi Taj Hafizu nek se hvali. nudi i drugu. pri èemu vjeèito pijanstvo. sufijsku interpretaciju: Pojmovi: vino. opijenost. izgleda kao na drugi naèin prepjevan i ponovljen jedan dio prvog distiha. a sve to je zapisano. a on je "dopjevao" svoj distih. Kako vidimo. drugim rijeèima: ko stigne do Voljenog i utopi se u Njemu. A ti svirèe. naravno u prenesenom sufijskom tumaèenju tih pojmova. koji u filološkom prevodu glasi: Ne umire nikad onaj ko oživje u ljubavi. Bašagiæevog distiha. Èetvrti i posljednji distih u Bašagiæevom prevodu glasi: Ko ne umre onog èasa. veli pjesnik. zapjevaj mi! Ja postigoh želju svoju. Bašagiæ je izvrsno prepjevao ovaj prvi stih. U originalu je prvi distihon sadržajem i smislom povezan sa drugim distihom koji glasi: U èaši ja lice vidim Voljenoga Biæa svoga. koji po sadržaju ima veze sa prvim distihom pa kao Bašagiæev distih glasi: Ta danas se cio svijet po æeifu mome kreæe Što je bilo sve æe proæi. æeifu pjesnika. dakle. dublju. rujnim vinom daj posveti èašu moju. a osnove za drugi dio distiha u originalu uopšte nema. opojnost naziva nebeskim nadahnuæem: Èujte. da je vjeèan onaj koji stekne život u takvoj ljubavi. Bez imalo dvojbe. u knjizi 34 . èaša. Zanesenost i opijenost ljubavlju prema Božijem Biæu za iskrenog sufiju znaèi vrhunac uživanja i slasti i ko ne može da doživi takvu ljubav ne zna ni za slast opijenosti takvom ljubavlju. tj. O ti koji ne poznaješ slast pijanstva vjeèitoga. I ovaj distih Bašagiæ je na svoj naèin divno prepjevao. mogu biti interpretirani i u drugom. naime da se sve kreæe po želji. koji ne poznate nadahnuæa nebeskoga Ja sam danas u peharu viðo lice zlata svoga. samo ovaj spomen neæe. svijet se krenu po mojoj želji. Bašagiæev prepjev glasi: O krèmare. postaje vjeèan kao što je vjeèan i Voljeni do koga je stigao i u Njemu kao jedinka nestao. tj. pored površne. Tematikom o vinu i ljubavi. lirske. U knjizi o ovom svijetu naše trajanje je zapisano. Original ova tri distriha. No sljedeæeg njegovog distiha u originalu nema.

bez ikakve sumnje. u ovom sluèaju Hafiz.12. U takvim sluèajevima. Na kraju da zakljuèimo. The major role in translating and interpreting of the oriental and Islamic traditions among our people was played by a number of true lovers of literary traditions in three oriental languages who had gone to schools in larger Ottoman cities. or who pursued their education in the traditional religious schools at home-madrasahs. a gdje poèinje Bašagiæ. Sarajevo. a šta Bašagiæevo. nemajuæi pred sobom original koji se prevodi ili pak ne poznajuæi jezik originala.1990. The other line of translating tradition activities in our parts began at the time of Bosnian Moslem cultural and literary revival in the newly founded periodicals towards the end of 19th and in early decades of 20th 35 . ali bez prethodnog poznavanja sufijskog uèenja o oživljavanju posredstvom ljubavi u trenutku završetka ovosvjetskog života. èesto nadmašivao prevoðene pjesnike. Bašagiæev prepjev na neki naèin prati znaèenje originala. za èitaoca je teško razumljiv. One should mention in particular those who fell in love with the Sufi thought. toliko razigran i maštovit. ne samo one slabije nego i one najveæe. 20. èitaocu je vrlo teško znati i odrediti granicu gdje prestaje. èesto u svojim virtuoznim prevodima i prepjevima kao da nije imao mira i strpljenja da prati i traga za svim moguæim sadržajima i porukama originala. nego je. èime je. iz njega progovorio njegov sopstveni poetski talenat i iz njega provrele njegove sopstvene misli i poruke. The translating activities and translation as such meant a transfer and a continuation of oriental tradition among the members of Islam in our parts. Gajret and Biser A tradition of translating and interpreting of literary and other works from Islamic and oriental languages-Arabic. sigurno je i to da su ova dva velikana umjetnosti rijeèi ponekada i u poneèemu vrlo srodni i da se nimalo ne razlikuju. šta je Hafizovo. and who were also the members of various Sufi orders. njegov eruptivni poetizam nije mu dozvoljavao da se smiri i razmišlja šta je sadržano u Hafizovim stihovima. uoèivši prvu ideju ili poruku. Dakako. Bašagiæev pjesnièki genije. Turkish and Persian-began in our parts mostly with the establishment of the Ottoman rule in the Balkans.o životu na ovom svijetu. Literary translations from Persian in Behar. i original i prepjev.

century. The Bosnian Moslem writers and other intellectuals founded, among others, the journals such as Behar, Gajret and Biser, respectively. During the Austro-Hungarian occupation, the Moslem writers endeavored to incite the interest among the Moslem masses for books, education and, in this way, to give their own contribution towards the social progress of the Moslem people. Next to the original works from literature, notably in Behar and Gajret, there were a number of works published as translated literature. The Moslem readership and translators were very fond of three foreign literatures: the Arabic, Turkish and Persian ones. The main contribution to the translated literature from these three languages came from the people who knew Turkish, Arabic and Persian well in the contemporary Bosnia and Herzegovina. They were Dr. Safvet beg Bašagiæ, Musa Æazim Æatiæ, a specialist in Turkish studies Fehim Spaho, Mehmed Šemsudin Sarajliæ, Osman Asaf Sokoloviæ, and the others whose contribution was lesser from those aforementioned. Having known all three languages, Bašagiæ had the largest scope of his translation activities. The poetical genius of Bašagiæ was quite playful and imaginative. Very often he had no patience and ease to follow and search all kinds of subject matters and poetic messages in the original, but, in his masterly translations and poetical translations, having spotted the first idea or the message, his original poetical talent would burst out. His own thoughts and messages would then freely flow. In this way, he would, no doubt, surpass the poets translated, and not only the minor ones, but also the greatest ones among them.

36

Munib Maglajliæ LIRSKA PJESMA I BALADA U BEHARU Muslimanske lirske pjesme i balade, prije pojave Behara, bilježio je èitav niz sakupljaèa, a objavljivane su - nakon zbirki Vuka Karadžiæa - na stranicama èasopisa i listova kao što su: Bosanski prijatelj, Bosanski vjestnik ili Bosanska vila, ali i zasebnih zbirki, na primjer, sakupljaèa kao što su iz srpske sredine: Bogoljub Petranoviæ, Kosta H. Ristiæ, Marko S., Popoviæ Rodoljub, Stevan N., Davidoviæ i drugi, a iz hrvatske Nikola Tordinac, Kamilo Blagajiæ, Dragutin Hofbauer i drugi. Što se tièe sakupljaèa iz muslimanske sredine koji su u vremenu prije pojave Behara uoblièili zasebne (rukopisne) zbirke, treba spomenuti imena Osmana Ði-kiæa i Safvet-bega Bašagiæa, a u prvim godinama izlaženja ovog èasopisa (1902.) mostarski sakupljaè Mehmed Dželaluddin Kurt objavljuje zbirku lirskih pjesama i balada iz mostarske sredine. Konaèno, èitav niz sakupljaèa u ovom vremenu, iz sva tri naroda u Bosni onoga doba, ostavio je iza sebe rukopisne zbirke u kojima su zabilježene brojne lirske pjesme i balade. Tu su imena Jovana P. Mutiæa, Save Miladinoviæa, Ivana Zovke, Mihovila Pavlinoviæa, Vinka Vice Palunka, Muhameda Fejzi-bega Kulinoviæa i drugih. 1 Od lirskih pjesama koje su otisnute na stranicama Behara, najveæi je broj ljubavnih, sevdalinki. Privlaèi takoðer pažnju i nekoliko šaljivih pjesama. Kada je rijeè o baladama, na stranicama Behara nalazimo primjere iz svih tematskih skupina, tj. pjesme o djevojci zle sreæe, o smræu rastavljenim zaljubljenicima, o zlosretnoj nevjesti, o nesretnim supružnicima, o ojaðenim roditeljima, te o sukobima u porodici. U rukovjeti antologijskih balada objavljenih na stranicama Behara, dvije pripadaju skupini koju objedinjuje zajednièka tema smræu rastavljenih zaljubljenika. Stradanje smræu rastavljenih zaljubljenika jedna je od najomiljenijih tema u muslimanskoj baladi. Brojnošæu zabilježenih pjesnièkih uoblièenja izrazito se iz ovog korpusa u prvoj skupini izdvajaju pjesme o nesretnim dragim koje u smrt tjera naglo razdvajanje, kao posljedica protivljenja majke sinovljevu izboru i nametanja vlastitog.
1. Podrobnije o historijatu bilježenja muslimanskih lirskih pjesama i balada pisao sam u tekstovima: Historijat bilježenja i zanimanja za sevdalinku (Od zbilje do pjesme. Ogledi o usmenom pjesništvu, Banja Luka, 1983., 23-36) i Historijat bilježenja i zanimanja za muslimansku baladu (Muslimanska usmena balada, Sarajevo 1985., 22-32).

37

Zabilježen je velik broj pjesnièkih uoblièenja ove teme, poèevši od Erlangenskog rukopisa pa do najnovijeg vremena. Pjesme o nesretno zaljubljenim u kojima suprotstavljanje mladiæeve majke sinovljevu izboru dovodi do tragiènog kraja razlikuju se s obzirom na imena protagonista i dužinu, ali im je zajednièko da imaju dosta èvrst baladni model, sa više motiva koji predstavljaju njegova jaka mjesta. Razlièito rješavanje ovih postojanih segmenata baladnog modela, uz moguænost unošenja novih pojedinosti izmeðu njih, jeste prostor u kojem su se okušavali bezbrojni pjesnici, koji su iz naraštaja u naraštaj, sa razlièitim darom i umijeæem, baštineæi pjesnièku graðu, pristupali oblikovanju ove privlaène teme. Brojnost zabilježenih inaèica, u vrlo širokom vremenskom rasponu, svjedoèi da su usmeni pjesnici vrlo rado preuzimali naslijeðenu graðu koja im je davala moguænost da se i sami oprobaju u oblikovanju pjesme o nesretnim zaljubljenicima. Po svemu sudeæi, i motivski niz koji èini okosnicu ove balade sam po sebi bio je lahko pamtljiv i podoban za usmeno prenošenje: mladiæu koji veæ ima dragu majka nameæe drugu djevojku za nevjestu; sin se protivi majkinoj odluci i odbija da ostavi dragu ili da uðe u ložnicu dovedenoj; majka ili druga svojom zakletvom primoravaju nevoljnog mladoženju da ode skinuti mladu s konja ili da uðe u ložnicu dovedenoj; nevoljni mladoženja u ložnici ne prilazi nevjesti, nego se s pjesmom uz pratnju tambure oprašta s dragom, zaklinjuæi joj se na vjernost; tražeæi od dovedene da otkrije lice, a onda joj priznaje ljepotu znatniju od one koju vidi u svoje drage; usmeno ili pismeno poruèuje majci kako da ga opremi, kuda da se kreæe posmrtna povorka i slièno; ubija se ili umire, nalažuæi prethodno dovedenoj da zataji njegovu smrt, kako bi se zvanice na piru što dulje veselile, posebno njegovi najbliži; ujutro majka dolazi buditi mladence i otkriva sinovljevu smrt; umrlog mladoženju opremaju i ispraæaju prema njegovoj želji; draga, koja ne zna za smrt svog nesuðenika, na razlièite naèine otkriva njegovu posmrtnu povorku; ubija se ili umire od ljubavnog jada; povorka sa umrlim dragim zastaje i èeka dok opreme umrlu dragu te ih zajedno ispraæaju i sahranjuju; iz groba nièe raslinje koje simbolizira veliku ljubav sahranjenih. Prva od dvije antologijske balade iz Behara sa temom smræu rastavljenih dragih jeste razvijena pjesma koja sadrži sve relevantne motive baladnog modela skupine o kojoj je rijeè. U odnosu na zabilježene varijante ove balade, inaèica objavljena u Beharu istièe se razvijenom slikom obraæanja nevoljnog mladoženje majci, kojoj upuæuje pismo iz ložnice, te njegovih priprema za èin samoubojstva:

38

Podiže se Omerica mali, podiže se na noge lagahne, pa se fati divit i kalema, i hartije, knjige bez jazije, pa on piše pismo žalovito, baš u ruke ostarjeloj majki: "Èuješ li me, moja mila majko, potraži mi dva majstora nova, nek posijeku orah u livadi, od oraha da tenešir prave. Ti otidi u Novu èaršiju, pa sazivaj hodže i hadžije, kupajte me studenom vodicom, i utrite rumenom ružicom, niz tenešir pustite mi perèin, što mi ga je Hasna odgojila, na prozoru, pri na mjeseèini. Poneste me poljem zelenijem, a kraj dvora Hasnije djevojke, ne bi l' joj se mladoj sažalilo, ne bi l' mene mlada oplakala. Halali mi, moja mila majko!" 2 Druga antologijska balada iz Behara o nesretnim dragim pripada skupini pjesama u kojima tragièan zaplet izaziva bolest i smrt jednog od voljenih, koja u nekim pjesnièkim uoblièenjima dovodi do smrti drugog zaljubljenika. I u ovom sluèaju, dakle, smrt konaèno razdvaja zaljubljenike, ali joj ne prethodi naglo razdvajanje još za života, nevoljenom i nasilnom ženidbom dragoga, kao u prvoj skupini pjesama sa ovom temom. Pošto u svim zabilježenim pjesnièkim uoblièenjima ove teme jedan ili oba zaljubljenika umiru od kuge, može se zakljuèiti da su pjesme iz ove skupine odjek zbivanja prouzrokovanih pomorima kuge, koji u prošlosti Bosne nisu bili rijetki. Neke inaèice sadrže i lokalna obilježja u imenima likova i mjesta za koje je baladièno zbivanje vezano. U varijanti iz Behara baladièno zbivanje odvija se "na Zagorju, u Èengiæa dvoru", a junaci su Ajka Seferova, jauklija Bahtijareviæa. Pjesma iz Behara, koju je priopæio suradnik potpisan pseudonimom Osman Sabrija, izdvaja se skladnom žalopojkom zaruènika nad grobom drage:
2. Behar, 9/1908-09, 18/19, 293-294.

39

"Hej, jagluèe, i uza te grane! Truhnu ruke koje su te vezale, crne oèi, koje su gledale, medna usta, koja su brojila, b'jeli zubi konce otkidali!" 3 Od dvije antologijske balade iz Behara o zlosretnoj nevjesti, prva koja je objavljena pod naslovom Ljepotica Fata, a priopæio ju je Ibrahim Dautoviæ - pripada skupini pjesama o stradanju isprošene u roditeljskom domu, koje je izazvano urocima. U ovom sluèaju tragièka krivnja junakinje balade sadržana je u njezinoj nesvakidašnjoj ljepoti. Ljepota postaje kobna jer je dovoljno da se naðe na pogledu zlih oèiju ili da se povodom nje zaène misao ili izrekne rijeè. Bezbroj je moguænosti da osoba èija ljepota izaziva pažnju okoline bude ureèena, da postane žrtva uroka i tako strada. U ovoj baladi svijest o izuzetnoj ljepoti vlastite kæeri navodi majku isprošene da je krije od pogleda svatova koji bi ju mogli ureæi. Ali to je veæ zakašnjela predostrožnost: zlosretna nevjesta bila je predodreðena za stradanje onoga èasa kada se u glavi njezine nesuðene jetrve zaèela misao da ju isprosi za svoga djevera. Tiho izreèeni usklik ljepoti djevojke koja je zaèinila kolo bio je dovoljan da je uèini žrtvom zle kobi. U trenutku kada svatovi dolaze po zlosretnu nevjestu ona više ne pripada ovome svijetu i odlazi, odazivajuæi se zovu rajskih hurija: Kolo igra na sred Sarajeva, u tom kolu Fata ljepotica, sve je kolo glavom nadvisila, a ljepotom kolo zaèinila. Gledala je Hasanaginica, gledajuæi tiho govorila: "Mili Bože, èuda velikoga! Ja kakva je ljepotica Fata, za moga bi Muhameda bila, Muhameda, mojega djevera!" Ona ide ljepotici Fati, pa od majke isprosi djevojku. Pokupila kitu i svatove, pa odoše po lijepu Fatu. Tu ih oni lijepo doèekali: sve svatove u nove konake, a atove u nove ahare,
3. Behar, 6/1905-06, 6, 93.

40

jenðibule na gornje èardake. Veèeraše i akšam klanjaše, tad govori Hasanaginica: "Prijo moja, Alibegovice, izvedi nam Fatu ljepoticu, da je vidim i da krnu metnem." Progovara Alibegovica: "Prijo moja, Hasanaginice, ne mogu ti Fatu izvoditi, moja Fata odviše je lijepa, ovdje ima premnogo svijeta, veæ ti idi i krnu joj metni! Otlen ode Hasanaginica, ona ode u gornje èardake. Kad je prva vrata otvorila, obasja je sjajna mjeseèina; kad je druga vrata otvorila, nju obasja jarko sunašce; kad je treæa vrata otvorila, ali Fata na dušeku spava, dva joj nura na obrazu gore. Skoèi Fata na noge lagahne, pa govori Hasanaginici: "Hodi, hodi, moja jetrvice, èuješ sada šta hurije zbore: ‘Sad æe nama naša Fata doæi!’" To izusti, pa dušicu pusti, i umrije, žalosna joj majka! 4 Temu zlosretne nevjeste uoblièava još jedna pjesma koju je za Behar zabilježio Ibrahim Dautoviæ iz Bijeljine. Pjesma zapravo predstavlja razvijenu metaforu o hladnoæi novoga doma i okrutnosti novih ukuæana prema dovedenoj. Hasanaginici, koja tri dana u mukama raða, neæe prinijeti vode ni svekar, ni svekrva, ni zaova, a kad najzad Hasanaga prispije i ode po vodu, bude to prekasno da se ugasi žeð i spasi život.5 Prva od dvije pjesme sa temom nesretnih supružnika kazuje o pogubnom pohodu materi. Balada o pogubnom pohodu materi ljube koju na putu za roditeljski dom sustižu crne vijesti o smrti djece i vojna na
4. Behar, 4/1903-04, 14, 220 5 Behar, 1/1900-01, 9, 142.

41

uvjerljiv naèin kazuje o stalno prisutnoj èežnji dovedene za majkom i roditeljskim domom, ali je snagom ovoga zova mjerena zapravo ljubav prema vojnu, èija se snaga - u doživljaju života pjesnika koji su uoblièavali ovu temu - stavlja ispred ljubavi prema djeci. Jer, sa dugo priželjkivanog pohoda majci, zlosretnu ljubu æe vratiti tek vijest o smrti voljenog vojna. Najveæe moguænosti za pokazivanje pjesnièke inventivnosti pri oblikovanju ove teme pružao je motiv povratka u dvore zlosretne ljube i majke, koja od varijante do varijante zatièe svaki put drugaèiji, ali uvijek jeziv i poguban prizor u dvorima koje je u oèajanju i neoprezno proklela. Ukupno stradanje u baladi ostvaruje se kao ispunjenje kletve koju ljuba izvija u èežnji za majkom i roditeljskim domom, što je u varijanti koju je Beharu priopæio gimnazijalac Mustafa Kurtagiæ uoblièena na pjesnièki upeèatljiv naèin: Dvore mela Alibegovica, dvore mela, svoje dvore klela: "Dvori moji, ostali mi pusti, otkad sam ja mlada dovedena, ja nijesam svoje majke vid'la!" To mumljaše, da niko ne èuje, al' to sluša beže Ali-beže, pa govori svojoj vjernoj ljubi: "Ti pokuhaj medene kolaèe, pa ti hajde majci u pohode." To je ona jedva doèekala, pa pokuha medene kolaèe, ona ode majci u pohode. Kad je bila na prvom konaku, haber stiže i siæahna knjiga: "Vrat’ se natrag, Alibegovice, kuga ti se u dvor uselila, obje ti se kæeri razboljele." "Ne vratih se dok ne vidim majke, da su vala i obadva sina." Kad je bila na drugom konaku, haber stiže i siæahna knjiga: "Vrat' se natrag, Alibegovice, kuga ti se u dvor uselila, oba ti se sina razbolila!" "Ne vratih se dok ne vidim majke, 42

i lik ljube. a dva sina raci donesoše. kazuje o umiruæem vojnu koji se sa životom dijeli zazivajuæi ljubu i šaljuæi joj predsmrtnu poruku.da s' Alibeg glavom razbolio!" Kad je bila na treæem konaku. Pjesnik ove balade ostvario je jasno modeliran lik umiruæeg junaka. ona ga je za šest preletila. Behar. Alibeg se glavom razbolio!" Kad to èula Alibegovica. gledajuæi je kroz odnose prema majci. ali ti me bješe obasjalo. u svega èetiri stiha. Ona sjela jade jadovati: "Dvije kæeri. o kojoj umiruæi vojno govori sa puno obzira. dvije kæeri u raku spustiše. Kad je bila blizu b'jela dvora. uoblièivši predstavu o njegovoj ukupnoj liènosti. za goricu. što je polje od dvanaest sahata. 12. dva siva sokola! Alibeže. 6 Druga antologijska balada o nesretnim supružnicima. pjesma o na smrt bolesnom Havaliæu Begi odnosi se na posve odreðenu situaciju u kojoj se jedna porodica našla. mogu odnositi na bezbrojne situacije. a dva sina. u ovoj kratkoj baladi ostvariti. kuga ti se u dvor uselila. objavljena na stranicama Behara. pod crnu zemljicu!" U njojzi je živoj srce puklo. Poèetna situacija u baladi o na smrt bolesnom Havaliæu Begi slièna je poèetnoj situaciji u Fortisovoj Žalosnoj pjesanci: ranjenog ratnika obilaze mati i sestrica. sestrama te. al' mi odmah za goricu zaðe. i u široj porodici opæenito. Alibegu vodu nastaviše. konaèno. žalosna joj majka. s obzirom na širinu zahvatanja u sferi opæeljudskog. 5/1904-05. i umrije. a ljubovca od stida ne 6. Alibegovice. meðutim. prema ljubi. što naravno ne umanjuje univerzalno znaèenje ove pjesme. sunce iza gore. Nepoznati pjesnik uspio je. haber stiže i siæahna knjiga: "Vrat' se natrag. 43 . èije spominjanje vojna uvjerljivo posvjedoèuje da se tu radilo o jednom vrlo skladnom odnosu meðu supružnicima. 1. dvije košutice. Dok se druge balade iz ove skupine.

po njoj pase hiljadu ovaca. i pod kulom zelena livada. najprije u razgovoru s majkom i sestrom. kao u Hasanaginici. mlaðoj seki Èojluk selo ravno. a ja imam do dv'je seke svoje: star'joj seki timar Tihorica. kula na Zagorju. ni u putu. Tebi. Oblazi ga majka i sestrica. veæ u Nišu straže èuvajuæi. što æe tebe do smrti hraniti. Mojoj ljubi ðogo od niæaha. mila majko moja. selam æeš mi Begi!" Otle ode majka i sestrica. u kojoj je. za sve pita Havaliæu Bego. Havaliæ Bego. majko. zdravo ti je ljuba. ako meni suðen danak doðe. Kad su došle Havaliæa Begi. kako mi je ljuba?" Havaliæu majka govorila: "Drago d'jete. pokazuje puno nježnosti i brige za ljubu koju ostavlja. moja mila majko. vjerna ljuba od stida ne može. Selam šalje Havaliæu Begi. oko kule hiljadu dimova. koja je ujedno i njegov usmeni testament. što æe tebe. Meðutim. odnos naravi izmeðu Havaliæa Bege i njegove ljube bitno je drugaèiji nego li izmeðu Hasan-age i njegove ljube te ovaj nedolazak ne izaziva tragièni nesporazum meðu supružnicima. Balada je u cijelosti skladna tvorevina nepoznatog pjesnika: Razbolje se Havaliæu Bego. selam šalje. za vrata se krije: "Mila majko.mogne i samo mu šalje pozdrav. a najprije za vjernu ljubu: "Mila majko. i bijela kula. ni u Carigradu. selam ti je ljuba uèinila. zeæir prsten sa desnice ruke. suðen danak i umrli sahat. 44 ." Onda veli Havaliæu Bego: "A Boga ti. a zatim i u svojoj predsmrtnoj poruci.

Sporan dio nasljedstva oko kojeg se braæa zavaðaju jeste jedan èitluk i "Bijela na Zagorju kula". koji lovi u planini. 1/1900-01. 6/1905-06. èime prestaje uzrok zavade meðu braæom. gdje se dijeli Hasan-aga s bratom Muhamedom. There were also the separate collections published. Behar.i pod njima hiljadu janjaca. Mojoj ljubi i od Boga krivo. 320. svoju dušu pusti. for instance by the gatherers from the Ser7. èime se skladno zaokružuje ova usmena tvorevina nepoznatog pjesnika. 8. Rijeè je o prastaroj temi o braæi u zavadi oko nasljedstva. They were published-after the collections by Vuk Karadžiæ-in the newspapers and journals such as Bosanski prijatelj/Bosnian Friend/. radnja je lokalizirana u Zagorje. u planinu. koje miri plemenita snaha. U pjesmi koja je pod naslovom Dva brata objavljena u Beharu. 108. 7. 8 Ovaj kratki osvrt na lirsko i baladno pjesništvo u Beharu ukazao je samo na vrhunske pjesnièke domete. Za to vrijeme Hasan-agi.susreæe se s njim i halali. to izusti. Kada od ljube saznaje da je brat živ i zdrav . Behar. 45 . djever joj kao uzdarje daje sporni èitluk i kulu na Zagorju. Bosanski vjesnik /Bosnian Herald/. naglo se ukazuje sva èudovišnost naruèenog bratoumorstva. 20. Plemenita nevjesta. or Bosanska vila/Bosnian Fairy/. Dirnut ovim nevjestinim velikodušnim èinom. nalazi izlaz iz muke u kojoj se našla tako što iz svoga ruha uzima zlatnu maštrafu i poklanja je djeveru Muhamedu. tematskoj skupini pjesama o sukobima u porodici pripada samo jedna antologijska balada objavljena na stranicama Behara. Hasan-aga nalaže ljubi da otruje njegova brata Muhameda. neophodan je sustavan i širok zahvat u graðu. koji nam tek predstoji. te on hrli dvoru u posve promijenjenom raspoloženju. pritisnuta teškim nalogom muža. a za potpuniji uvid u motivsko-tematsku raznovrsnost te u raznolikost pjesnièkih zahvata na nivou pojedinih segmenata usmenih tvorevina. a on odlazi u lov. u zebnji za bratom.7 Konaèno. Lyrical Song and Ballad in Behar There have been many persons who collected the Moslem lyrical songs and ballads before the emergence in the Behar journal. razmutivši od meda šerbe u njoj. ona nema od srca evlada!" To izusti Havaliæu Bego.

The more complete insight into the variety of motives and topics. i. the songs of an unhappy girl. unhappy married couple. whereas from the Croatian circles the gatherers were N. The ballads printed in the Behar contained examples of all thematic groups. K. This is the task that still lies ahead of us. D. M. and the conflicts within the family. S. K.bian circles such as B. Petranoviæ. about the lovers parted by death. Tordinac.H. Popoviæ Rodoljub. The majority of lyrical songs published on the Behar pages belonged to the love songs. require the more systematic and wider insight into the available documents. Ristiæ. 46 . Hofbauer and others. Blagajiæ. This short paper about the lyrical and ballad poetry in the Behar pointed out only to the loftiest poetical accomplishments. bereaved parents. Davidoviæ and others.e. as well as a divergence of poetical creations on the level of some segments in oral poetry. about the unhappy bride.N.S.

finu.4. a dobrim dijelom i u èitavoj bosanskomuslimanskoj književnosti tog perioda. što zbog dužeg izlaženja. Ovaj èasopis je svoje èitaoce upoznavao s predislamskim arapskim pjesništvom.1-2/. Nedeljkoviæeva rasprava se ocjenjuje kao navala na islam.. ili to prijevodi iz arapske književnosti ili tematiziranje Arapa.iæ/.42. Mehmed-beg Kapetanoviæ Ljubušak objavljuje dijelove svoga Istoènog blaga i najavljuje skoro izlaženje svoje knjige. Istaknimo. Jedan kratki prikaz iz godine 1894. Repovac prevodi narodnu pripovijetku Nevjera /2/1892. Nedeljkoviæ je.. ali i sa savremenom arapskom književnošæu. Anonimni autor tiska pripovijetku Harune-el-Rašid i njegov veliki vezir Džafer Bermeæi /6/1896. u 14. Behar je. s romantièarskim stilskim crtama miješaju se prosvjetiteljske i racionalistièke ideje o naobrazbi. naime. æudoreðu i podsjeæanju na kulturno-prosvjetni zamah islamske kulture u prošlosti kao zalogu povijesnog sjaja velikih islamiziranih naroda. arhaiènu. èija je radnja situirana u vremenski okvir kraja džahilijjeta i dolaska islama na Arabijskom poluotoku. Ta tema je: strast i slava predaka. 43. pored ostalog.Džemaludin Latiæ ARAPSKA KNJIŽEVNOST U PREPORODNIM ÈASOPISIMA Arapska književnost prisutna je veæ u prvom godištu Bošnjaka /1891/. mnogo bogatiji prevodima s arapskog jezika. knjigu Islam i kultura. stilematsku leksiku ovog našeg prevodioca. Osvrnimo se na one prve. tvrdio da se "samo u hrišæanstvu može razvijati kultura pa stoga napada našu".1-2.1.12/ u kojoj se Arabija javlja u svom poznatom koloritu. 47 . a Ibrahim-ef. usput. Safvet Bašagiæ u 17. broju Bošnjaka zavreðuje posebnu pažnju. 44. U toj prièi. susreæemo dvije karakteristiène romantièarske teme ne samo prevoðene arapske literature u našim preporodnim èasopisima veæ i u Bašagiæevoj. broju objavljuje Nesretnu ljubav . a svoj prikaz autor završava pitanjem: "Može li se nazvati sijanjem kulture u narodu navala na tuðe svetinje?" Povodom pojavljivanja navedene rasprave Osman Nuri Hadžiæ je pisao.17.Historièku crticu iz arapskog života. Razumije se.1. U godinama 1896-1897. U prilozima koji su slijedili u Bošnjaku. Anonimni autor kritièki se osvræe na raspravu Islam Milana Nedeljkoviæa u izdanju Letopisa Matice srpske. što zbog širine preporodnog zamaha. Tako Bašagiæ objavljuje dužu pjesmu Memun kod Noširevanova groba /1/1891.

g." /Fahrija je naroèito zastupljena u predislamskoj arapskoj književnosti. bez posebnih prevodilaèkih pretenzija.st.. koji o El-Mearriju piše jednu obimniju biografsku bilješku. El-Mearri je ovo poštovanje. "uz Chajjama ./ U plamenu vjeènog rata grudi su mi prekaljene. gdje se srokuju dva sloga". U prosvjetiteljskom duhu Bašagiæ dalje nalazi da je ta pjesma "puna filozofije.."bio je jedan pokriveni dragulj. Rijeè je o Antarovoj fahriji.155/." prevodi Serdareviæ epitaf na El-Mearrijevom grobu. ali poezije je u njojzi tako malo". U plamenu vrele krvi rodila je majka mene. Tako Bašagiæ objašnjava da je luzumijjat /"Luzumu ma la jelzemu"/ "vrsta pjesme.. Npr. Svjesni da Bosanski Muslimani dobrim dijelom dijele sudbinu 48 .10. a mogli bismo reæi i tematsko-sadržajno usvajanje. Æatiæ prevodi "jednog od najveæih pjesnika prije islama" Antaru ibn Šedaba el-Abzija /polovina 6. "Vlasnik ove grobnice. Pred njezinom velièinom svaka slava u prah pada. velikane ili sama sebe. On se slavi kao "najveæi pjesnik filozof arapskog naroda". zaslužio svojom pjesnièkom i politièkom slobodoumnošæu. Muhamed Seid Serdareviæ. I povratak ljudskog biæa u stanje atoma. u Siriji/. po Isau/. usljed èega ga je Premilostivi povratio opet i u njegovu bisernu koru". Za njegovu pjesmu Bašagiæ kaže da je "ljepša od svake muallake". Odista se radi o misaonoj pjesmi. Pored djece. Sijao je./. kog je Premilostivi od visosti stvorio. . 970/363. ali mu vrijeme nije poznavalo vrijednosti. Arapski pjesnik kojim su se najviše oduševili naši pjesnici prevodioci Bašagiæ i Æatiæ te islamski pisac Muhamed Seid Serdareviæ bio je Ebul-Ala el-Mearri/ r.Moja slava uzdiže se iznad sunca i plejada.. istièe ovog pjesnika koji se protivio apsolutizmu i anarhiji.najslobodoumniji islamski pjesnik svih vremena"/Bašagiæ/ te "želitelj slobode i narodnog napretka" /Muhamed-Seid Serdareviæ/. seoba iz doma.Bašagiæ u prvom godištu Behara prevodi odlomak iz Lamijjetu-laraba predislamskog pjesnika Šanfare el-Azdija /510. Bašagiæ je preveo odlomke iz El-Mearrijeve zbirke Luzumijjat /9/1908-1909. (Odlomak iz El-Abzijeve Fahrije u Æatiæevom prijevodu). vrsti lirske pjesme "u kojoj pjesnik slavi svoje pleme. smrt staraca. Uz prevod naši prevodioci obièno donose bilješku o pjesniku te objašnjenje o vrsti njegove pjesme.

Od 13. Naš prevodilac mekamu naziva "umjetnom prozom".23. u to vrijeme koloniziranog i zaostalog. Odgojno-moralnim stihovima prošarana je veæina proznih tvorevina.15./.4. Buliæ donosi Prevod prve Haririjeve mekame /6/19051906. komparira stanje muslimana i lijenost hodža u Bosni i Misiru i uvjerava našu ulemu da isto misle veliki reformator Abduhu i naši napadani pisci. Smrtnu mi je ranu dao Grijeh i prestup mog naroda Što je tako nisko pao to je jedna kitica iz Glasa iz smrtne postelje Ibn Ebi Hukaika /preveo Mirza Safvet. U jeziku ovog prevoda osjeæa se bogatstvo naše narodne leksike. život pripovijedanja i šarolikost Šeherzadinih svjetova. A. meðu kojima je svakako bio i Æatiæ. Æatiæ. odlomak iz djela Mešahiru-n-nisa /Glasovite žene/ u prevodu Mirze Safveta /1/1900/1901. Mali uvid u naše preporodne èasopise otkriæe nam didaktièku i moralistièku notu pjesništva i ostale literature koju oni donose.islamskog svijeta. moli Allaha. godišta Osman Nuri Hadžiæ i Fehim Spaho prevode Hiljadu i jednu noæ / od broja 13/1902-1903 Spaho to èini sam. naši prosvjetitelji prevode one pjesnike i reformatore koji s gorèinom govore o jednom stanju i propasti islamskog Istoka i s nadom najavljuju njegovo buðenje. Naroèito se na tom polju istièe A.18.243/. Buliæ upoznaje èitaoce Behara s ovom specifièno arapskom proznom formom i s njezinim najpoznatijim piscem Muhammedom Haririjem iz XI. U toj pjesmi Abduhu žali zbog propasti muslimana. pa "uèeni svijet ne drži puno do sadržaja mekama".274-275/ anonimnih autora. arapske pripovijetke. koji je s arapskog preveo Oèev savjet sinu. broja 2. "Govor ponosne Arapke". Navešæemo jedan primjer u kome se vidi kako se Buliæ 49 . Meni više dozlogrdi. broja 9. u kojoj do izražaja dolazi "igrarija rijeèi". specifièni historijski kolorit.1. 17. da Ummetu pošalje jakog rukovoðu i kritikuje ulemu koja tavori u taklidu /oponašanju/. a preveo ju je Æatiæ. dželle šanuhu. H. 6/1905-1906.279-380/. Od proznih formi Behar donosi odlomak romana iz arapske povijesti Harun er-Rešid /7/1906-1907. Šejh Muhamed Abduhu je pjesma koju je ’Allame-i’asr ispjevao neposredno pred preseljenje na ahiret. koji donosi i original Abuhuove pjesme.197-200/ anonimnog autora. koji polazi na put /7/1906-1907. godišta do 5.21. Buliæ. H. prièe i basne naglašeno savjetodavnog karaktera. st.242/ i Druga mekama: El-hulvanijjetu /7/1906-1907.

U Gajretu /6/1913. donosi preglede arapske književnosti /Spaho Mehmed i Dizdar Muhamed. A kako je onom. Divni vrat s nakitom i èari antilopine. U književnoj kritici koja se odnosi na arapsku književnost Behar pozdravlja pokretanje novih listova u islamskom svijetu. ukratko: to je prevod uoèljive prevodilaèke discipline. 153-155/. 5-7 do 10. Književna kritika je opæenito biografska. A ti držiš: Selma je ista ko za sastanaka Na Rassuev'alu il kod Huzama-doline. originalnom ritmu bez stereotipne inercije koju susreæemo èak i kod Æatiæa. kao žedna ptica obilazeæi oko zdenca. Nedžati je pseudonim Fehima Bajraktareviæa. Što ne spava u strahu i nièim se ne brine.50 . F. 2/1901-1902. Dobro jutro želim vam. Bajraktareviæev ritam je bez pjevljivosti. Hod je sasvim isti. drugi iz Bisera. a kod Bašagiæa ona je èak napadna. Hafiz-ef. a u godištu 9/1908/1909 br. Nedžati preveo je dijelove iz Imrul-Kajsova divana. za koga anonimni autor tvrdi da je "narodni misirski pjesnik" i "prvi pjesnik savremene arapske poezije".8 i 9. ko bude i umine?! Dobro se æuti samo sretnik i vjeèno mladi.1. Gajret i Biser nastavljaju Beharovo interesiranje za arapskom književnošæu. Ibrahim. Na nj se izli svaki crni oblak iz visine. 3. Bajraktareviæev prevod izdvaja se u èitavoj arapskoj prevedenoj poeziji po novom. koji za Imru-l-Kajsa kaže da je "najveæi arapski pjesnik predislamske periode". Drugi prijevod je Saliha Bakamoviæa. vi stare ruševine! A zar je dobro onom. koji je u Biseru /2/1913. tražeæ vode studenca. /47 predstavljen je savremeni Pjesnik Nila. jedan iz Gajreta. I vidiš još uv'jek u Selmi mlado gazelèe I nojevo jaje nasred pješèane pržine. Njegov prevod ima svježu leksiku i novu. Osvrnuæemo se na dva prevoda. Prevode se arapske prièe pouène sadržine te poezija predislamskog i islamskog perioda. od èijeg zadnjeg sastanka Proðoše tol'ki mjeseci i tol'ke godine? Nesta traga od Selmina stana u Zulhalu.170/ F. spontanu rimu. Ko za onih noæi kad ti otkri sjajne zube.igra rijeèima prevodeæi Haririjevu umjetnost proze: Potucao sam se od kamen-srca do još tvrðeg tvrdca te tužne slike.

Naši prosvjetitelji su znali da na ovom prostoru mogu i moraju opstati samo ako saèuvaju autohtonu kulturnu srèiku i nacionalnu samosvojnost.125/ s francuskog preveo nekoliko ljubavnih pjesama arapskih pjesnika. naši pisci (i) na poetièkom raskršæu goje poetiku istoènjaèkih književnosti i oploðuju mozaik ukupne literature jugoslavenskih naroda. Ja bijah privezao svoga konja i sio. samobitnost i posebitost.4 i 5.s.1914. Æ.g. Zakljuèimo./.v. arapske basne i maštovite prièe. Sunce.a. prevoðena zato što je arapski lingua sacra naše bosanskomuslimanske kulture. a naroèito preko arapskog pisma. èija sjena obilazi Kerbelske sokake. Ovo bijaše ugovoreni èas. hurufata. a u Biseru ciklus O ženi u kojem velièa i èuvene Arapkinje Zulejhu i Merjem i u kojem je ona antologijska pjesma o Fatimi ez-Zehra. a na poèetku novog doba. U Gajretu 1911. 7. na kraju: Arapska književnost je. I ti doðe.8. crvenije od cvijeta ohkuana. jal svojim motivima /ovo drugo je naglašenije/. 51 . i pored ukljuèivanja u evropske tokove obrazovanja i razvoja. moja draga! Mene je tada obuzela velika jeza. kreativno æe biti usvojene u poèecima naše moderne književnosti. meðu njima i èuvenog Ibn Zejduna. M. jal svojom formom. i pored novonastalih i katastrofalnih prilika. Preko tog jezika. a bez tog jezika. uvijek s islamskom misaonom i etièkom pozadinom ili podlogom. zalazaše za ladanjem. Prevoðena literatura je u funkciji preporodnih ciljeva. Te književne vrste. Djela koja su prevoðena s arapskog jezika naglašeno su moralnoodgojna. Na zalasku naše islamske renesanse. Osman Ðikiæ u Gajretu /6/1913. Æatiæ objavljuje svoje Religiozne sonete s motivima iz arapsko-islamske povijesti. Veza s tim jezikom. kojeg iznenadi zora. podsticajna. kojima odluèni ton daje islam.110. kao spavaèa. mekame. mi smo ušli u krug velike islamske kulture i civilizacije. ostala je neraskidiva. u drugom zlatnom dobu naše kulturne povijesti. preporod se ipak nije mogao zamisliti.. Zato smo ovdje susreli fahrije i luzmijjate te hikaje.104/ objavljuje Hazreti Muhammeda /s.

”.1/1891. S arapskoga preveo Mirza Safvet /S. Safvet: Nesretna ljubav. /S arapskog preveo 52 .Æatiæ. .Bašagiæ/./7/1906-1907l12l124-135/ -Ebu-Ala el-Mearri/: Odlomak iz jedne Mearrine kaside.14. S arapskoga preveo Mirza Safvet.". 35.1/1900-1901.iæ. 24.H.381-382/ -Ibni Ebi Hukaik: Glasi iz smrtne postelje.Buliæ.1. 43. Historièka crtica iz arapskog života. koji polazi na put.19/ -Hazreti Alija kalifa IV: Iskrice-. Preveo s arapskog Ibrahim-ef.1-2/. prip.362-363. Nar. 1.242/ -Antar bin Šedad el-Absi: Fahrija.2.4..1-2/.1-2/.-1897.17.Bašagiæ. U godinama 1896. S arapskoga preveo Mirza Safvet/S.4/ -Šejh Muhamed Abduhu: xxx.Bašagiæ.Bašagiæ/../9/1909. Pripovijetka. S arapskog preveo Mirza Safvet /S. /1/1900-1901.8.23. Preveo Mir. -Anonim: Harun-el-Rešid i njegov veliki vezir Džafer Bermeæi /6/1896.BIBLIOGRAFIJA Književnost s arapskog jezika Bošnjak Poezija ..13....34./6/1906.. /Preveo M.155/ -Ebu Firas: Ponosna pjesma. -.121/ -Šanfara el-Azdi: Odlomak iz "Lamijjetu-l-areb".1-2.1908. ...Bašagiæ.m: /Dopis povodom èlanka Mehmeda Teufika "Arapski jezik u našim gimnazijama" u Beharu/.. Safvet: Memun kod Noširevanova groba /1/1891./ Preveo: Æazim M.Arapski spjevao-ž Preveo M./Prijevod s arapskoga/.-/12/1902.10. Æatiæ /8/1908191135-136/.iæ/ Proza -Anonim: Nevjera. Repovac /2/1892.17. -Anonim: Islam/4/1894.42.Bašagiæ/ /6/1905-1906. /Preveo/ A.-vet/S.1-1/ Behar Poezija -Anonim: Oèev savjet sinu.1./8/1907. dijelovi iz knjige Mehmed-bega Kapetanoviæa Ljubušaka "Istoèno blago".Bašagiæ/./7/1906-1907.21./S.202-203/ Proza -Anonim: Govor ponosne Arapke. Æatiæ/.1-2.

-Dukatar./S.Hadže zade./6/1905-1906.-62 do 9/1909-1909./1/1900-1901. /2/1901-1902.9.12.7.39/ -Anonim: Harun el-Rešid. S originala preveli: Osman Nuri Hadžiæ i Fehim Spaho.78-79/ Kritika o arapskoj književnosti -Anonim: Ajal-ul-iber /Èudotvorni znaci/. Salih:Maèka i miš.Arapska basna.Prijevod s arapskog./3/19021903./1/1900-1901. do 9/1908-1909.267-268/ -Hajroviæ M.15/ 53 .A.13./1/1900-1901.197-200/ Arapske narodne pripovijetke -Deronja Hasan: Vuk i lisica. Arapska basna.23. .:Darežljivost Džaferi Bermekije. -Anonim: Novi list zabavno-pouèni u Misiru. /4/19031904./1/1901-1902. Napisao Bursum.Arapska pripovijetka . /1/19001901.61/64/ -Anonim: Hiljadu i jedna noæ./1/1900-1901.109// -Hajroviæ M. Iz Hadisi-erbeina preveo ./7/1906-1907.4.243.17. /2/1901-1902.4.9.23.190/ x Najava ovog prevoda u Beharu.82/ -Mehmed: Sultan-ul-heva ve terbujet-ul-benat. Arapska pripovijetka.205.139ž140/ -Anonim: Hatemi Tai.Anonim: Ženidba. /Odlomak/.Bašagiæ/. /1/1900-1901. . /6/1905/1906./1/11900-1901.15. Arapska pripovijetka.162/ -Anonim: Hiljadu i jedna noæ. -Anonim:El-Muejjed./M. /Istoèna prièa/. /6/1905-1906.83/ x O dva arapska romana.363/ -Mahiniæ.1.: Teveæel.: Sabur. Ahmed:Carski saraj.162/ x Bilješka o listu.135-136/ -Hajroviæ.S. Murat: Zavidnost.Iz djela "Mešahirun-nisa"/Glasovite žene/.5. /5/19041905. Roman iz arapske povijesti.186-187/ -Kazazoviæ.5. Arapska prièa.efBasili.Hazim: Prije smrti pokaj se.158/ -Repovac Nasihudin: Baci niz vodu./1/1900-1901. -Anonim: Enisul-Dželis /Prijatan drug/. Arapska prièa.12. Preveo-. Po arapskom Šemsuddin /Sarajliæ/./8/1907-1908. naæi æeš uz vodu.13.10.10./5/19041905.60. hafiz M.200-202.3. /Istoèna pripovijetka/.10.17.5.363/ -Muftiæ.

.110. The link with that language.Æatiæ: Religiozni soneti: Ibrahim-pejgamber. /6/1905-1906.: Prevod prve Haririjeve mekame.4.105-106/ Poezija -M. a. Muhamed Seid: Ebul-Alai-Mearri.s. Po arapskom Hazim Muftiæ. /2/19011902. Merjem.1.12.131/ -M.125/ -Hiæmo: El-islamu jalu ve la jula alejhi.1.8 i 9.9899/ . Napisali-.4 i 5. 104/ -Iz Umru-l-Kajsova divana./4/1911.a. a.s. -Anonim: Pjesnik Nila.Musapejgamber.".99-100/ Arabic Literature in our Revival Periodicals The Arabic literature was translated in the second Golden Age of our cultural history because Arabic was lingua sacra of our Bosnian Moslem culture.47/ -Buliæ A.153-155/ Gajret Proza -Faik /po arapskom/: Dvije arapske prièe.3. Preveo F.H. Fehim: Iz novije arapske književnosti.7./6/1913.v.18. Fatima ez-Zehra. /7/1906-1907.Isa-pejgamber a. -Serdareviæ.Æ./4/1911. /1/1912-1913.s. and especially through the Arabic script./6/1913. /3/1918. /5/19041905.7.9.Osman Ðikiæ: Hazreti Muhamed s. 8.5-7 . hurufat./2/1901-1902.do 10. Fitnet.53/ -Salih/ Bakamoviæ: Iz arapske lirike.-Anonim: Hiljadu i jedna noæ.-Hidžret.-Zemzem vrelo.279380/.215/ Poezija -M. even under the newly cre54 . ..18. We entered into a circle of this great Islamic culture and civilization through the medium of this language.13 i 14..Æ. /2/1913-1914.287/ -Spaho Mehmed i Dizdar Muhamed: Pregled arapske književnosti. /9/1908-1909. x Obavijest.7.170/ Biser Proza -Sloga i nesloga.179-181/ -Spaho.7.Æatiæ: iz ciklusa "O ženi": Zulejha. /3/1918.Nedžati /Fehim Bajraktareviæ/.s. /2/1914.Æatiæ: Teubei-nesuh.7 i 8.

we saw here fahriyas (stories of praise) and loosmiyates (didactic stories). For this reason. 55 . The works that had been translated from Arabic had an underlined moral and educational character. These literary types. Islam gave the most decisive mark to these qualities. because they knew that they could and had to remain in these parts only if they preserved their autochthonous cultural essence and national self-awareness. maqamas (stories told in a special manner that complies with the particular vocal interpretation of Qur'an).ated and catastrophic circumstances. Arabic fairy tales and imaginative stories. They were meant to incite readers' response and they always had the Islamic thinking and ethical background or backdrop. cherish the poetics of Eastern literatures and fructify the mosaic of overall literature of Southern Slavic nations. on the poetical crossroad. Without Arabic. originality and particularity. remained unbreakable. hikayas (short stories). our writers. Towards the sunset of our Islamic Renaissance. and at the beginning of a new age. The translated literature was in the function of Revival goals. Our writers tried to enlighten their readers. our involvement into the European currents of education and development and the Revival could not be even imagined. (the latter one was more pronounced) would be accepted in a creative way at the beginnings of our Modernist literature. either in their form or in their motives.

56 .

607. da bih mogao èiniti o njegovom karakteru i njegovoj naobrazbi. vidio sam u Sarajevu jednu vladinu školu. Muhamed Neziroviæ. godine osnovao bosanski valija Topal Osman-paša.” Interes bosanskohercegovaèkih Muslimana za sve ono što se dešavalo na Zapadu pa tako i za teèevine francuske kulture kao i dostignuæa njene književnosti nije bilo nešto što se naglo pojavilo tek poslije 1878. Anatol Frans. Uitmen.koji je predavao u nekoj sarajevskoj školi o kojoj vrlo malo znamo jer o njoj ne govore naši suvremeni istraživaèi a koja je prema ovom svjedoèenju francuskog putnika postojala na devet godina prije osnivanja sarajevske ruždije. U drugoj polovici devetnaestog stoljeæa u Bosni i Hercegovini æe uvijek biti ljudi koji æe znati i voljeti francuski jezik. Sarajevo. Sarajevo.." 1 Možda je to onaj isti Mustafa Izet-efendija./ 57 . Tako æe francuski putnik. Istina. II a appris le francais a Paris et il aime la France. /prevod sa francuskog.Muhamed Neziroviæ PRIJEVODI SA FRANCUSKOG I DRUGIH ROMANSKIH JEZIKA U MUSLIMANSKIM ÈASOPISIMA U DOBA PREPORODA I zar da se posumnja u vrijednost lista u kome susreæemo ova velika imena. Èehov. j'an assez connu le directeur de cette ecole Mustaffa-Effendi. str. 1913. Francuski putnik veli za Mustafa-efendiju: "J'ai bien vu a Sarajevo une ecole du Gouvernement.. Birbaum i druga? “Sarajevski list 252. Henri Massieu de Clerval. ocjenjujuæi djelovanje èasopisa Gajret. Putovanje u Bosnu 1855. advokat u pariškom sudu i èovjek koji je znao naš jezik i zanimao se za našu prošlost Henri Massieu de Clerval proputovati Bosnom i govoriti o izvjesnom Mustafa-efendiji . to jest poslije okupacije Bosne i Hercegovine od strane austrougarskih trupa. koju je 1864. godine. Šopenhauer. Krapotkin. Dobro sam upoznao direktora te škole Mustafa-efendiju. Nauèio je francuski u Parizu i voli Francusku. godine u Život 5. Bodler. 1979. najstariji uèitelj Sara1. pour apprecier son caractere et son instruction.

"drži za opšti evropski jezik".jevske ruždije iz godine 1869.. koji je inaèe mnogo u upotrebi. na osnovi sultanovog odobrenja. ali nisam bio u moguænosti. ona se tamo mnogo njeguje./. da se obrazujem u nekoj tuðoj zemlji na tuðem jeziku. da se upravo te iste godine u ovom istom listu pojavio i prijevod jedne druge pjesme francuskog pjesnika Alphonsea de Lamartinea i to upravo u povodu njegove smrti. Æuriæ Hajrudin.147.2 Njegovo nezadovoljstvo je svakako urodilo nekim plodom jer je ono. od 3. zu-l-hidžeta 1285 /30. Arif-efendija. na primjer francuski. ili kako list navodi: "Sadržaj jedne pjesme iz djela prije nekog vremena umrlog francuskog pjesnika La Martina. 3. pa makar tu bilo i hiljadu sramota. tadašnjem zvaniènom organu Bosanskog vilajeta. i neprestano se trudi da savjetima i opomenama uèenike ove škole što više umnoži".Od svih mojih želja jedna od najveæih je da nauèim jedan strani jezik. prema Bosni. Školske prilike Muslimana u Bosni i Hercegovini /1800. Cijela ova atmosfera. Imao sam želju. Mi ovdje donosimo njen poèetak i kraj. za kojega je tadašnji sarajevski Službeni list podvlaèio da u svakoj prilici svoje nezadovoljstvo izjavljuje. jer mi nije dao priliku silnik po imenu nemoæ”. Sarajevo. odgovaralo opæoj klimi koja je postojala u odreðenim kulturnim krugovima glavnog grada bosanskog vilajeta jer je Sarajevski cvjetnik u svom broju 2. str. ožujka 1869. od 13.3 Zanimljivo je. impresioniran njegovim darom upitao gdje se školovao. a u Evropi. svibnja 1869.. urednika Sarajevskog cvjetnika. ožujka 1869. 58 .. godine donio jednu bilješku u kojoj je izražavao nadu da æe se i u Sarajevsoj ruždiji "naskoro postaviti i jedan uèitelj za francuski jezik" što se uskoro i ostvarilo jer je bosanski valija samo mjesec i pol dana kasnije odluèio da u ruždiji. odgovarao: “Kako je u našim krajevima nauka potpuno zanemarena. Mehmed Šakir Kurtæehajiæ u Sarajevskom cvjetniku od 29. koji se. "što vidi da je broj uèeæe se u ruždiji djece. On je u pismu poslanom u Carigrad Rešad-begu koji ga je. meðutim. vojni lijeènik sarajevskog garnizona. 2. prema množini žiteljstva ove varoši vrlo mali." Pjesma je izvrsno prevedena i donesena jezikom kojim se i danas skoro ne bi imalo što ni dodati ni oduzeti./.-1878. otpoène predavati francuski jezik. 1987. zasigurno. ne znam je li to uroðeno svojstvo naroda. nezadovoljstvo tadašnjim stanjem školstva ali i svijest o potrebi da domaæi sinovi upoznaju jedan veliki strani jezik našla je odjeka i kod Šakira Mehmeda Kurtæehajiæa.

nit njihovog narodnoga jezika. Ako si ti svijetu poèetak i svršetak kako je dug put njegov! Koliko su èudne stvari.) Oèito da je Mehmed Šakir Kurtæehajiæ. U Sarajevu je u sami osvit dvadesetog stoljeæa pokrenut Behar nešto kasnije Gajret i 1911. Naravno na ovaj veæ pripremljeni teren nova austrougarska vlast æe uvoditi i nove oblike. pa je stoga i pisao ovako lijepim jezikom kakav se osjeæa i u ovom prijevodu ove pjesme. godine Zeman. Sarajevo. èuvajuæi pritom snažne zasade orijentalne kulture i poznavajuæi dobro velike istoènjaèke književnosti. taènije 1902.477-494. Æiro Truhelka 4 do ovoga teksta koji se pojavio u listu Mehmeda Šakira Kurtæehajiæa. od 12. kako kaže u svom pismu Rešad-begu.. kao i Mozart. Godinu dana kasnije bit æe pokrenut 4. pojedine gimnazije koje æe se otvarati poèev od studenog 1879. Od onih pisama hercegovaèke muslimanske gospode koja je donio dr. neprekinuto tekla od veoma starih dana. godine. Glasnik Zemaljskog muzeja 241. gdje je zakopan. Dr Æiro Truhelka.O Bože! Šta je poèetak. kojem nije bila potrebna nikakva reforma. bjelopoljskog kadije. koje se u ovom putu viðaju! Oh! Da li æe se u dubljine mora ovoga vremena roditi jedan dan. nažalost. Svakako su ove dvije prve decenije našeg stoljeæa predstavljale i doba snažnog poleta i aktivnosti bosanskohercegovaèke muslimanske inteligencije koja se poèela. koji æe nas izbaviti iz ovoga mora i po našoj nas volji na jednom mjestu sabrati i umiriti. koja li je svrha ovoga svijeta. Još jednom se tako potvrdilo da je meðu Muslimanima. snažno napajati i na zapadnim izvorima i uzorima. 1914. po navodima Hamdije Kreševljakoviæa. znao. Nekoliko mlaðih pisama hercegovaèke gospode pisanih bosanicom iz dubrovaèke arhive. svibnja 1869. (Sarajevski cvjetnik 24. u zajednièkoj sirotinjskoj raci. poèele su u Sarajevu stizati prve francuske novine a sigurno i prvi èasopisi. slavenski i da ga je dobro nauèio od svog oca Mehmeda Emin-efendije Kurtæehajiæa. na primjer. osnivajuæi. Na samom poèetku dvadesetog vijeka. 59 . do konca devetnaestog stoljeæa u kojima æe se predavati i francuski jezik koji ipak neæe nikada imati onaj status i onu premoæ koju je uživao njemaèki. koji je umro u Beèu. nepoznatog prevodioca.

Safvet-beg Bašagiæ i Osman Nuri Hadžiæ. F. Zeman. koji su prvog svibnja 1900. Meðu prvima citiramo Salih-bega Bakamoviæa. 342. Jedino Osman Nuri Hadžiæ prevodi i pod vlastitim imenom i pseudonimom Vamik i Muharrem. Esad-efendiju Kuloviæa i Ismeta Sariæa. s vremena na vrijeme æe se pojavljivati prevedeni prozni i poetski tekstovi sa ovog jezika. 362. godine u Zemanu naslovio francuskim rijeèima Chanson de coeur /Pjesma srca/. Faik. F.5 A. 12. 7. On to radi sjajno prevodeæi sa starofrancuskog. Sabri. ostaju nama za sada nepoznati.. Nosioci drugih pseudonima i inicijala kao što su Asaf. U Beharu su se povremeno pojavljivali i prijevodi sa francuskog jezika.). latinskog i talijanskog. ali koja nije bila lišena i vlastitog vrijednosnog suda. 6. 1900. N. Mehmed Tevfik je Mehmed Teufik Azabagiæ. M. drugi jedino svojim imenom. Ponekada bi se u vidu kratke bilješke. Nedžati je Fehim Bajraktareviæ.) U posljednja dva godišta Behara pojavljuju se kao prevodioci i Andro Petranoviæ /pseudonim Frank) i Ela Kranèeviæ. izlazio je skoro cijelu jednu deceniju. S.6 Svojim prikazima iz francuske književnosti javljao se povremeno i pjesnik Mustafa Èeriæ-Garanfer. U svim ovim èasopisima. u ovim èasopisima prevodili brojni muslimanski intelektualci tako da se slobodno može reæi da je njihov broj impozantan. Salih Emin je Salih Emin Aliæehiæ. koji je znao francuski i volio francusku kulturu pa je i jednu svoju pjesmu napisanu na našem jeziku i objavljenu 1912. taènije sve do prvog veljaèe 1911. Nešto rjeðe su se u njima pojavljivali i prikazi koji su se odnosili na francusku književnost. Sadik. Prema navodima dr Muhsina Rizviæa. Sa francuskog su. Aburezak Hifzi Bjelevac. godine. Bajramski prilog Zemana. Slièno se dešavalo i sa knjigama napisanim na drugim romanskim jezicima. 1971. Džemaluddin je hadži Mehmed Džemaluddin Èauševiæ. ako se izuzme Zeman. septrembar 1912. 60 . Neki meðu njima su se potpisivali svojim punim imenom i prezimenom. One koji su se potpisivali svojim imenima danas takoðer poznajemo. meðutim. dok su treæi upotrebljavali samo pseudonime ili inicijale svoga imena i prezimena ili samo prezimena.7 Prvi èasopis koji je najavio poèetak muslimanskog kulturnog preporoda bio je Behar. pokrenuli Edhem Mulabdiæ. str. ali opæenito uzev prilozi i prijevodi sa drugih romanskih jezika u ovim èasopisima su odista rijetki.u Mostaru i èasopis Biser. (Behar. i to iskljuèivo 5. pojavio i prikaz neke francuske knjige ili neke strane knjige napisane na francuskom. M. Behar Književnoistorijska monografija (Sarajevo. Hifzi. u kojem nije bilo prijevoda sa francuskog.

To vjerojatno dolazi zbog toga što su se prva dvojica školovala vani. Langata. koji je u ovom èasopisu objavio dva svoja prijevoda tekstova danas potpuno nepoznatih pisaca. Izmeðu 1906. tada poznatog. . veæ 1900. godine preveo tekst nekog D. Znaèajan poduhvat. On je. La legende de l'or /Legenda o èovjeku zlatna mozga/. naime. U Beharu. a danas nešto zaboravljenog pisca Catullea Mendesa. Le portfeuille de Bixiou /Biksijeva lisnica/. kraæe tekstove Esad-efendija Kuloviæ. kasno poèinju suraðivati prevodioci nemuslimani i njihova imena nalazimo samo u dva posljednja godišta ovog èasopisa. To su bile: La chevre de Monsieur Seguin /Koza gospodina Segena/. Svi ovi prijevodi potjeèu iz pera nepoznata prevodioca./ Pri analizi ove prevodilaèke djelatnosti u Beharu zapaža se jedna zanimljivost. kako je veæ primijeæeno. Još jedan prevodilac se pojavio u Beharu u osobi Esadefendije Kuloviæa. Drugi pak pripadaju poznatim imenima francuske književnosti kao što su Alphonse Daudet. godine u Beharu æe se pojaviti i nekoliko prijevoda pripovijedaka Alphonsea Daudeta iz njegove poznate zbirke Lettres de mon moulin. što. Les Etoiles /Zvijezde/. da tako kažemo.dok je Esad-efendija Kuloviæ uèio francuski. koja prevodi novelu Lea (1909./. Kandaharske ljubavnike prevode Salih Emin Aliæehiæ i Mehmed Teufik Azabagiæ. Josephe Arthur Gobineau i Catulle Mendes.francuske proze.). i 1908. Jedna od njih je i Ela Kranèeviæ. koji je naslovio Topalasto šæene. duga pripovijest koju æe prevoditi izvrsni prevodioci Salih Emin Aliæehiæ i Mehmed Teufik Azabagiæ. Veæ u nekoliko brojeva prvog godišta Behara pojavit æe se Gobineaovi Kandaharski ljubavnici /Les Amants de Kandahar/.Prièe iz mog mlina. Francuski prevedeni tekstovi u Beharu nisu brojni i oni predstavljaju. Jedni potjeèu iz pera danas potpuno nepoznatih ljudi. èiji su se tekstovi najvjerovatnije pojavili u nekom francuskom èasopisu koji je stizao i u Sarajevo pa su odatle ti tekstovi i preuzeti jer su mogli predstavljati stanovitu zanimljivost za tadašnjeg èitaoca. na primjer. onaj veliki zalogaj. u Beèu i Carigradu . Le secret de maître Cornille /Tajna jednog mlinara/8. a mnogo kasnije i jedan tekst pod naslovom Gospoða Maintenont svojoj neæakinji /1908. nije bio sluèaj sa prevoðenjem poezije sa talijanskog jezika o èemu æe svakako kasnije biti još rijeèi. Ona je takoðer prevela i jednu crticu Harry Miriam Pod Galadskim balzamima /1908. 61 . dva razlièita sloja. privatno u Sarajevu. S obzirom na znaèaj ove pripovijetke i njenog prijevoda na naš jezik o njoj æe biti kasnije još rijeèi. dok prijevoda poezije nije bilo.

Godine 1893. i do 1935. uznositelj individualne energije i moæi je odista snažno utjecao na Wagnera. 62 .pisat æe kasnije njegova nekadašnja prijateljica iz mladih dana barunica de Saint Martin. Kao plod njegova boravka u ovim krajevima pojavile su se 1876. zbirka od šest pripovijedaka od kojih je jedna bila i Kandaharski ljubavnici. Prijevod je imao ogromnog uspjeha. Ludwig Schemman preveo je èetiri Gobineauove pripovijetke meðu kojima i Kandaharske ljubavnike na njemaèki. i to modernije književnosti. francuski diplomata koji je dobar dio života proveo na Srednjem istoku bio je opèinjen Orijentom: II ne rìvait que mosquees et minarets. Stjepko Ilijiæ godinu dana kasnije objavljuje prijevod poeme Ruit hora Giosue Carduccija koja se nalazi u pjesnikovoj zbirci Odi Barbare /Barbarske ode/. godine njegove Les Nouvelles asiatiques .Sanjao je samo o džamijama i munarama. se disait musulman. spreman da obavi hadž u Meki . Kako smo veæ rekli veæ u prvim brojevima Behara pojavio se prijevod ove obimne pripovijetke velikog francuskog pisca grofa Josepha Arthurea Gobineaua (1818. Nikola Ostojiæ prevodi 1908. inicijatora terora za vrijeme Francuske revolucije. Gobineau. ako ne i najznaèajnijem prevedenom tekstu objavljenom uopæe u sva tri muslimanska èasopisa ovog doba. svi prevedeni tekstovi. i on u ovo vrijeme ide u red onih francuskih pisaca koji mogu stati uz bok samom Stendhalu.-1882. prìt á faire son pelerinage á La Mesque . Nietzchea i Spenglera ali je danas u Francuskoj sa njega skinuta ona neslavna hipoteka o kojoj smo upravo govorili. Ali vratimo se sada najznaèajnijem prijevodu koji se pojavio u Beharu. poemu Gabrielea d'Annuzija iz njegove zbirke Canto Novo. Pisac je putovao Istokom i kao diplomatski službenik imao je priliku da dobro upozna Iran i susjedne zemlje. Ovaj francuski pisac. govorio je da je musliman.). godine Pšenicu danas nepoznatog Campaninija Naborrea i Prezrene. koja je donosila scene iz života avganistanskih gorštaka.Azijske novele. kako smo to veæ ranije naglasili. Gobineau je jedan od francuskih pisaca devetnaestog stoljeæa koji je bio jedno vrijeme optuživan da je svojim djelima dao duhovnu osnovicu za raðanje njemaèkog nacizma i njegovih rasnih teorija na isti onaj naèin na koji su i Jeana Jacques Rousseasa optuživali da je za uèenika imao jednog Robespierrea. Kandaharskim ljubavnicima.Što se tièe prijevoda poezije. godine u Njemaèkoj je prodano više od stotinu tisuæa primjeraka ovog djela. slijedili su drugi. dolaze iz talijanske.

il trouve merveilleuse la premiere scene d'amour. višesmjerni Gobineauov 8. Journal IV/1881-1883/. i pjesmu Georgesa Rollina U sumrak. Vjerojatno bi samo detaljna analiza pokazala sa kojeg je od ova dva jezika ovaj tekst preveden. 1917. On dosta vjerno prenosi dosta slojeviti i.Uspjeh pripovijetke koja se pojavila u Beharu bio je takoðer znatan i tome postoje svjedoèanstva iz tog vremena. Uèiteljska zora 1-2. O tome na kakav je primjer ona naišla kod velikog njemaèkog kompozitora govori Cosima Wagner u Dnevniku IV /1881. kako smo vidjeli. Richard est tout a fait seduit a cette seconde lecture. prema navodima Hamdije Muliæa i Dar-ul-mualimina. 9./ Uskoro je došlo i do scenske adaptacije ove prièe te se na osnovi libreta Otta Novaka pojavila i opera Leopolda Reicweina /1846. preveo u Gajretu sa francuskog. Hamdija Muliæ. Sarajevo. str. godine poklonio jedan primjerak svoje knjige Richardu Wagneru. 1912./ naklonjeni smo da mislimo da je ovaj prijevod vršen sa ovog jezika. str. 15. pošto je prevoðenje nastavio adži Mehmed Teufik Azabagiæ koji se školovao u Carigradu i koji je./ koja je pod istoimenim naslovom Die Libebenden von Kandahar premijerno izvedena u mjesecu studenom 1907. /Gajret 5-6..8 /Naveèer razne vijesti o antisemitskim neredima. Povijest naše poèetne nastave. dvojica ljudi. Gobineau je na sam božiæ 1880. Prijevoda ove novele u Beharu prihvatila su se. u Breslavi. 1977.. Cosima Wagner. Paris. Salih Emin Aliæehiæ završio je višu pedagošku školu u Beèu /Pedagogium/ i bio je upravitelj Druge narodne škole /ruždije/ a kasnije. Meðutim. 63 . ako se tako može reæi. Što se tièe Aliæehiæevog prijevoda mora se reæi da u njemu ima nekog starinskog šarma i u njegovim izrazima i obrtima osjeæa se utjecaj èitanja muslimanske epske pjesme tako da nas on znade ugodno iznenaditi svojim prevodilaèkim umijeæem i svježinom svoga izraza. puis nous lisons avec grand plaisir la nouvelle du comte Les Amants de Kandahar./: Le soir diverses novelles sur l'agitation antisemite.-1945. 29. Prvih osam nastavaka potjeèu iz pera Saliha Emina Aliæehiæa a posljednja tri iz pera Mehmeda Teufika Azabagiæa. Rihard je sasvim oèaran ovim drugim èitanjem i smatra èarobnim prvu ljubavnu scenu. potom èitamo sa velikim zadovoljstvom grofovu prièu Kandaharski ljubavnici. zasigurno.9 Zbog njegovog školovanja u Beèu bili smo dugo u dilemi pitajuæi se da li je on Gobineauov tekst prevodio sa njemaèkog ili sa francuskog jezika.-1883.

Zagasita lica. Oeuvres III. visoka stasa. respirant la vie. Ses cheveux noirs bouclaient. Ses yeux et profonds s'allumainet facilement d'eclairs. Ponekad mu se èak i desi da preskoèi neku reèenicu koja mu se èini preteškom kao što je ova: Alors tout absorberit.. na primjer. fiere. 28. mobile. 241. Njegova crna kosa kovrèila se u bujnim pramovima po gustim naborima plavog mu turbana. ondee. rien ne se montre qui 10. Slièno je i sa reèenicom Le prince de Kandahar n'etait ni meehant ni tyranique sa Emir od Kandahara biješe zloban. kao voæka što zarudi na sunèanoj žegi. visoka boja.10 Vi pitate: je li bio lijep? Lijep kao anðeo. 11. une moustache fine. kad poène da zrije. koji biješe išaran crvenim prugama. str. vigoureux. Il etait grand. il etait chaudement basane comme un fruit mžri au soleil. terreuse. Paris.1900. umjesto Kandaharski emir nije bio ni zloban ni okrutan. Krasni valoviti dugi brkovi savijahu se po nježnom porubu njegove./. umjesto bijeli turban naglašavao je maslinastu boju njegova lica. po kojoj se pouzdano raspoznaje pomiješana krv: on biješe više zarudjela lica.tekst i samo se nekada upusti u mala preudešavanja izazvana više drugaèijim poimanjem kulturnih relacija nego neèim drugim. str. Gallimard 1987. bistro oko èasom bi zablistalo kao munja. strast. Behar 2 /Sarajevo. Desi mu se gdjekad i da pogriješi jer ne nalazi pravu rijeè ili ne shvata tešku konstrukciju koju nazivamo galicizmom. la passion. rien ne passe inapercu. nettement coupee. etroit des hanches. Jedna od njih je. kao parom prorezane gornje usne. dapaèe okrutan. en profusion d'anneaux. Njegovo blago. On biješe snažan. non de cette teinte sombre.11 Drugi prevodilac posljednjeg dijela ove novele Mehmed Teufik Azabagiæ takoðer odlièno prevodi i rijetko mu se desi da ne pogodi pravi izraz ili napravi neku veæu grešku. Za ilustraciju njegove prevodilaèke vještine ovdje dajemo poèetak Kandaharskih ljubavnika na francuskom i njegov prijevod na naš jezik iz kojeg æe èitalac zakljuèiti sa kakvom je vrsnošæu prevodilac obavljao svoj zadatak: Vus demandez s il etait beau? Beau comme un ange! Le teint un peu basane. caressait le contour delicatede sa levre superieure. u pleæima širok. koja udisavaše život. ne one mutne zemljane masti. Gobineau. 64 . large des epaules. ona kada prevodi reèenicu Le turban blanc faisait valoir le teint un peu olivatre sa Bijeli saruk èinjaše mu maslinastu boju lica lijepom. mince. un peu longue. resultat centain d'une origine metisse. a u pasu tanak. sur les plis serres de son turban bleu raye de rouge.

/Gajret 10-11. et. Nešto kasnije Fehim Nedžati /Fehim Bajraktareviæ/ je objavio 65 .1913. Ovaj put ni pjesništvo nije zanemareno. Od godine 1910. èiju crticu Smrznuti nos prevodi Salih-beg Bakamoviæ. i 1923. u njemu se pojavljuju kraæe pripovijesti i crtice mnogih velikih francuskih pisaca poèev od Jeana Jacquesa Rousseaua i Voltairea. 1914. 282. èiju pripovijetku Sreæa prevodi F. dans la memoire. Bez obzira na ove omaške prijevodi ovih kulturnih poslenika mogu se ipak visoko ocijeniti. Gajret. drugi list muslimanskog preporodnog perioda izlazio je vrlo dugo. 204. njihov prevodilac nije potpisao./.1911. godine. Gallimard. Treba. i 1921. par lui. Naime. u kolovozu te godine skupština ovog ðaèkog potpornog društva Gajret odluèila je da se njen list istog imena koji je do tada samo donosio jedino društvene izvještaje preobrati i pretvori u književni èasopis. meðutim. do 1941. /Gobineau. str.. koji su na ruševinama stare romantièke škole Viktora Igoa i Alfreda de Misea osnovali pod vodstvom Teofila Gotjea novu školu tzv. ona koja ide od njegova osnutka do poèetka prvog svjetskog rata. Julesa Vernea. Nas naravno zanima samo prva faza njegova izlaženja./. novembar 1914.Nedžati /Fehim Bajraktareviæ/ preko Alexandrea Dumasa. sa prekidima izmeðu 1914./. èiju pripovijest Poslije sveèanosti prevodi Ismet Sariæ upozoravajuæi ptitom èitaoca u jednoj bilješci da je Catulle Mendes jedan od najmarkantnijih predstavnika one grupe francuskih pjesnika. godine. Ove pjesme su dosta dobro prevedene ali se. Kronološki gledano prvo se pojavila jedna Voltaireova pjesma Radost i tuga /Gajret 19. nažalost. Romantièki pjesnik Alfred de Musset zastupljen je sa dvije pjesme La Chanson Šansona /Gajret 8-9.1913.Tuga /Gajret 4-5. pritom odmah naglasiti da se književni prilozi pa prema tome i prijevodi javljaju u ovom èasopisu od 1909. Na koncu ovog razmatranja o ovom prijevodu treba naglasiti da je Gobineau kod nas rijetko prevoðen te da se ovaj prijevod relativno rano pojavio na našem jeziku. èije tekstove prevodi F./. Pariz 1987.. To je bio poèetak jedne nove ere./. str. pa do 1914. godine. Sabri. Ono što se samo nagovještavalo u Beharu sada se ostvarivalo punom svojom snagom u ovom èasopisu. i Tristesse . Lista prevedenih pisaca završila se imenima Guy de Maupassanta i Anatola Francea. parnasista sa devizom "l'art pour l'art". od 1907. iako su pojedinci i u ovom èasopisu zastupljeni u mnogo manjem broju. Oeuvres III. Catulle Mendesa.ne laisse trace sur le coeur.

Ti prijevodi su svakako nastajali kao plod èitanja francuskih èasopisa.1913.1914. To je Baudelaireova pjesma Obsession iz njegove zbirke Cvijeæe zla. Prva se pojavila pod naslovom Mugjenje. sigurno. njihova najveæa dostignuæa nisu tu zaustavljena jer. jednog od najveæih i najplodnijih rumunjskih pisaca uopæe. iz godine 1914. godine objavio prijevod impresije M. Moramo reæi da njegov prijevod predstavlja pravi mali promašaj. izazivao interes meðu mladim bosanskim intelektualcima./. Charles Baudelaire. onda se zaista može reæi da se radi o znaèajnom broju prijevoda i zbiru velikih imena. A. Druga pjesma /njen prijevod je potpisan inicijalom F. takoðer. u Gajretu 6-7. Kako smo veæ naglasili Charles Baudalaire je./ u kojem je raspravljao o duhu i vrijednosti ove zbirke velikog francuskog pjesnika. obavijestio svoje èitaoce u broju 1. na primjer. godine a u spomenutoj zbirci se pojavljuje pod brojem 33. I sam reisu-l-ulema hadži Mehmed Džemaluddin-efendija Èauševiæ se ogledao u prevodilaštvu. Pripovijetku je preveo Ismet Sariæ. jer pretpostavljamo da ovaj Mostarac nije znao rumunjski.Male poeme u prozi koja je prvi put objavljena u Le Figarou 1884. pjesmu u prozi koju je napisao Philippe Despotte /Gajret 7-8././. Naravno. Kada se pogleda sve ovo. Zanimljivo je da je u Gajretu 11-12 iz godine 1912. kao i u Beharu tako i u Gajretu nalazimo na prijevode crtica i kraæih prièa danas potpuno nepoznatih autora.1913.1961. što je pseudonim Andre Petranoviæa. objavljena i jedna kraæa pripovijetka Vila brodarica Mihaela Sadoveanua /1880. pa je tako i u Gajretu 13-14 iz 1911./ Maksime drugog velikog francuskog mislioca La Rochefoucaulda.jednu pjesmu Victora Hugoa pod nazivom Djetinjstvu /Gajret 2. Njen prevodilac se potpisao pseudonimom Frank. Tako.1914. Mustafa Èeliæ Garafer i sam pjesnik i novinar koji je svoje stihove objavljivao u Gajretu posvetio je ovom pjesniku jedan rad pod naslovom Les Fleurs du mal /Gajret 8-9. Tako je on. Levela U balonu./ pojavila se pod naslovom Opijajte se.1912. To je Budelairova pjesma Enivrez-vous preuzeta iz njegove zbirke Petits poemes en prose . s jedne strane prostorna skuèenost 66 . da je Jelena Æoroviæ prevela u Beogradu Chamfortove Maksime i misli a Milutin Uskokoviæ /Gajret 4. Gajret je uz to pratio i ono što se dogaðalo i u kulturnim sredinama drugih jugoslavenskih zemalja. na primjer. koji je u to doba sigurno poznat u Bosni.Hifzi Bjelevac prevodi Ikara. Mislimo da se ovdje radi o jednom prijevodu sa francuskog. sa dvije pjesme. zastupljen je u ovom èasopisu. Meðutim.

arapske i stare literature /kod potonje koliko se ne bi kosilo s programom lista/". str. ureðivao je Musa Æazim Æatiæ /prva dva godišta/ a zatim. da se sam Musa Æazim Æatiæ upoznao sa francuskom poezijom za svoga boravka u Carigradu a kasnije to poznavanje i produbio u Zagrebu. od Evropljana ovamo zaluta katkada Mjesnicki.1908. Ovaj èasopis koji je izlazio dva puta mjeseèno od svibnja 1912. Turska lirika je ipak tu. ali i rezultat. Tako je. Prvi njegov broj pojavio se 1. to nije dozvoljavala. koju je francuski orijentalista Francois Toussaint pronašao u sudanskom gradu Tombuktuu a potom objavio u poznatom èasopisu Mercure de France..svibnja 1912. i on je. 7. Uredništvo je dalje podvlaèilo da æe list donositi "zatim prijevode iz turske.mai 1913/ . u broju 252 od 1. dosta strogo zakljuèivao kada je ovako karakterzirao djelovanje Gajreta na ovom polju: Što se tièe prevodilaèke književnosti ona nije tako èesto zastupljena kao što treba.svibanj 1913/ . preveo (Biser. Ovo bi bio i prvi sluèaj objavljivanja jedne hispanoarapske kaside u našim krajevima.) jednu pjesmu kordovskog pjesnika Ibn Zajduna /1003. On je isto tako preveo sa turskog jednu pjesmu Teufika Fikreta posveæenu Alfredu de Mussetu /Behar .Sa pobijeðenima Rat u Trakiji /rujan 1912 . Alfred de Mise i gdjekoji drugi. bar do godine 1913. ali je napor bio tu.15.u kojoj je francuski vojni dopisnik opisivao dogaðaje i ratna zbi67 . treæe. Stoga u Æatiæevom ciklusu O ženi nalazimo i pjesmu posveæenu Jeanne d'Arc kao i drugu posveæenu George Sand. gdje je drugovao sa Antonom Gustavom Matošem. Zanimljivo je svakako i podvuæi da je isti prevodilac prevodio i španjolsko-arapsku poeziju ali sa francuskog jezika. Hifzi Bjelevac je upoznao èitaoce Bisera s knjigom Georgesa Remonda Avec les vaincus La Campagne de Thrace.. Muhamed Bekir Kalajdžiæ donosio bi ponekada i tekstove prevedene sa francuskog.èasopisa i obimnost pišèevog djela. godine pojavila duga rasprava nepoznatog pisca Panislamizam i panturcizam koju je Salih-beg Bakamoviæ preveo sa francuskog u više brojeva ovog èasopisa. Iste godine A. trebao da popuni prazninu koja je nastala "prestankom izlaženja našeg prvog zabavnog list Behara pa privremenom obustavom Gajreta./. 1913. koji je izlazio u Mostaru. Recimo prvo. Tven. 228. Stoga mislimo da je kritièar Sarajevskog lista. U Biseru se. kako je njegovo uredništvo naglašavalo. /octobre 1912 . do mjeseca svibnja 1914.-1170/. na primjer. Kao posljednji meðu muslimanskim èasopisima preporodnog perioda pojavio se /Biser.. prosinca 1913. 1913. shodno njegovom zacrtanom programu.

Biser je rad poslao na mišljenje u Zagreb popravivši ga jednim./..1913. Bio direktor II osnovne škole /ruždije/ u Sarajevu i Dar-ul-mualimina. Vaš prikaz Charlesa Baudelairea postali smo g. u nakraæim crtama. Njegovi prijevodi sa francuskog u Beharu i Gajretu potièu iz njegovog ðaèkog perioda. francuskog i engleskog. Meðu njima treba izdvojiti: Aliæehiæ Salih Emin. Azabagiæ hadži Mehmed Teufik-beg /1838-1918/. I hadži Mehmed Džemaluddin-efendija Èauševiæ.Breza 1940/. tada veæ reisu-lulema. / Sarajevo 1889. jer . nažalost.vanja iz drugog balkanskog rata koja su sa znatnim zanimanjem praæena u Bosni i Hercegovini. objavio je na samom poèetku godine 1914. opis prevodilaèke djelatnosti sa romanskih jezika u muslimanskim èasopisima u doba preporoda ali bi on bio nepotpun ako se bar kratko ne bismo osvrnuli na liènosti samih prevodilaca koje. /Biser 14-16/ prijevod jedne duže pripovijesti Jim-Jim.mi se bojimo.G. suviše oštrim i neprimjernim komentarom: M. 1914. Ovaj pjesnik je naime ponudio ovom èasopisu svoj rad o stvaralaštvu Charlesa Baudelairea. Bajraktareviæ Fehim /F. Potjeèe iz 68 . djelo danas nepoznatog pisca . Nedžati/. 9. 15-16. Zanimljivo je da je upravo jedna francuska tema izazvala zlu krv izmeðu pjesnika Mustafe Èeliæa Garanfera i uredništva Bisera. èini nam se. Prvo što upada u oèi je njihov broj koji je znatan za jednu zemlju koja nije pripadala krugu zemalja u kojoj je francuska rijeè bila osobito zastupljena. drugi po redu reis-ul-ulema Bosne i Hercegovine.-1970.A. Ovo je izazvalo izvjesno razoèarenje pjesnikovo i neku vrst zlovolje jer se uredništvo istog èasopisa žali /Biser. Školovao se u svom rodnom gradu Tuzli a zatim i u Carigradu gdje je nauèio francuski. Studirao istoène jezike i književnosti u Beèu gdje je i doktorirao/. Alžiru i Londonu.ne poznavajuæi francuski jezik . Preuredio Sufaru hadži Ahmed efendije Ribiæa. naši leksikoni prevodilaca ne spominju.Èeliæ poveo meðu ðacima kampanju protiv Bisera. da taj prikaz nije jednostavno otkle izvaðen i preraðen na naš jezik. Jedan od osnivaèa i pokretaèa Gajreta. /Biser. da ga pogleda. da je M. Bakamoviæ Salih-beg /Mostar 1885 . Delcampa. Orijentalist. To bi bio. u S./.È. Prevodio sa istoènih jezika. Matošu. svog prethodnika na mjestu ravnatelja Dar-ul-mualimina u Sarajevu. Vjerskoprosvjetni radnik. Završio više pedagoške studije u poznatom zavodu Pedagogium u Beèu.

Autor zbirke pjesama Iz zveke sindžira. die er gut kannte. Preveo je u broju 127. u jednom èlanku povodom njegove smrti: Ausser der turkischer./. i Petranoviæ Andro Frank kao i Ela Kranjèeviæ. . Èauševiæ hadži Mehmed Džemaluddin-efendija /Arapuša 1870. 69 . Prevodio sa francuskog. 1987. Trgovaèku akademiju završio u Mostaru i licej u Sarajevu. Tako smo stigli do konca ovog rada. Sarajevo 1938.Muèenièka smrt Sulejmana Halebije za koji neki misle da je poslužila Ivi Andriæu kao osnovica za onu poznatu scenu nabijanja na kolac opisanu u romanu Na Drini æuprija. Prevodio je sa francuskog i turskog. Poslije završene medrese u Bihaæu otišao na školovanje u Carigrad. gdje je uz vjersko školovanje na Mekteb-inuvvabu završio i pravni fakultet . književnik i publicist studirao prava u Beèu i Zagrebu. Pjesnik.ugledne i stare mostarske obitelji Bakamoviæa. arabischen und serbischen Sprache. iz Mostara u Sarajevo gdje nastavlja školovanje. Hadžiæ Osman Nuri: (1869-1937). gdje je nauèio francuski. Bilo kako bilo. èetvrti reisu-l-ulema muslimana BiH. Sa Ivom Andriæem. 89. možda i rumunjskog.Mekteb-ihukuk. Suradnik Gajreta. srpnja 1917. Prema svjedoèenju njegovih roðaka ostavio je jedan obimni èetverojezièki rjeènik srpskohrvatsko-persijsko-tursko-francuski. SKZ 470."12 Bjelevac Abdurezak Hivzi /Mostar 1886. Beograd. Prevodio sa francuskog pod vlastitim imenom i pseudonimom Muharremi Vamin. kako smo to veæ podvukli. Kuloviæ Esad-efendija (Sarajevo. die in den damaligen Schulen gelehrt wurde. Za boravka u Istanbulu nauèio francuski u dobrim carigradskim školama. Zbog svoje prosrpske orijentacije prelazi godine 1911. Sin Sulejmana Ruždi-efendije. Tako je i Salih-beg uèio gimnaziju i pravne nauke u Carigradu a orijentalnu filologiju u Budimpešti. koji je danas izgubljen i za koji oni misle da se sada nalazi u Skoplju. svibnja 1915. U ovo doba muslimanskog kul12./. Ljubo Jandriæ. Uz njih su u Beharu prevodili sa francuskog. koje je uèio u tadašnjim školama. erlernte er privat franzšsich und befasste sich mit der Literatur aller dieser Sprachen.Sarajevo 1972. privatno je nauèio i francuski ili kako kaže Bosnische Post 165 od 24. sarajevskog kadije. Njegov otac hadži Jusu-beg školovao je svoja tri sina u Carigradu.-1918. str. Uz turski i arapski.. i onaj tekst koji je nosio naslov Primjer francuskog divljaštva . Ivo Andriæ je poznavao taj prijevod jer je posvjedoèio da ga je èitao dodajuæi pri tom lakonski: "A o uticajima nikada ne treba raspitivati kod pisca. 1854. Sarajevskog lista od 17.). Sariæ Ismet roðen u Mostaru.

nego i onim koje su se ticale neposredne aktualnosti vezane za islam i muslimane. ANUBiH. nego su ovaj jezik uèili u domaæim gimnazijama gdje je on bio samo jedan od predmeta. bolje prevode sa francuskog od ostalih. Kratkoæa njegova izlaženja ne dozvoljava da se kaže kakav bi bio njegov dalji profil ali bi svakako francuska književnost bila zastupljena kao što pokazuje i prijevod jedne pjesme pjesnika de Bayea koju je pod naslovom Ja te ne ljubim objavio A. meðutim. Po broju prevedenih pisaca i njihovoj književnoj vrijednosti on bi mogao da se poredi sa Bosanskom vilom. Midhat Šamiæ.. Muslimani koji su prevodili sa francuskog. Odatle i Bakamoviæev prijevod Panislamizam i panturcizam ili Bjelavèev osvrt na knjigu Georgesa Remonda koja je govorila o borbama u Traciji za vrijeme drugog balkanskog rata. Biser. i on bi bio. str./. str. Dušan Tamindžiæ iz Mostara. da se uz zadržavanje prisustva duha i tekstova tri velike islamske orijentalne književnosti.230/. Sarajevo. i posebno malo obrazovanih ljudi u Bosni i Hercegovini ga je poznavalo i znalo. 1975. neki njen muslimanski pandan..-1914. tako da ih možemo nabrojati na prste jedne ruke: Jelena Æoroviæ. kako smo veæ vidjeli. Gajret je veæ bio jedan dalji korak unaprijed. Ostali domaæi sinovi bili su lišeni te moguænosti. laho objašnjiva. reklo bi se ne toliko samo književnim.. Najveæi broj njih se školovao u Carigradu.. koju je ipak trebalo dopuniti ili pak ublažiti konstatacijom da je ipak meðu Muslimanima bilo ljudi i koji su ga dobro 13. oslušnu i odjeci koji su dolazili sa Zapada. shodno svom programu njegovao je islamske teme ali je bio otvoren i europskim. oni se ne spominju ili se malo spominju." U osnovi taèna tvrdnja. moglo bi se reæi da je predstavljao utjelovljenje nekih težnji. buduæi pisac prve francuske gramatike iz pera jednog domaæeg sina i Risto Džepina iz Banje Luke. Tako Midhat Šamiæ u svom obimnom radu Francuska književnost na stranicama književnog èasopisa Bosanska vila /1885./13 zakljuèuje da je "srazmjerno malo uèenika ovaj jezik uèilo i nauèilo. ponekad samo fakultativno-obligativan predmet. Za Behar koji je kronološki bio i prvi. Stoga je i malo prevodilaca sa ovog jezika iz redova ostalih Bosanaca. Hifzi Bjelevac u drugoj seriji ovog èasopisa /Biser od 1-15. gdje je pohaðao dobre zavode u kojima je francuski bio veoma zastupljen pa su oni tamo imali i priliku da ga dobro nauèe. bilo je više. 46. po broju prijevoda. Radovi LVI Odjeljenja za književnost i umjetnost knjiga 2. kolovoza 1918. koja je doduše mnogo duže izlazila /1885. Meðutim. arapske i persijske. 70 .turnog preporoda djelovala su tri èasopisa i u sva tri pojavljivali su se prijevodi sa francuskog i rjeðe sa talijanskog jezika. Prevodilaca meðu Muslimanima. Ova èinjenica je.1914. Francuska književnost. ma kako to na prvi pogled paradoksalno izgledalo. turske.

a certain lawyer Henri Massieu de Clerval would travel through Bosnia. and since there was no certain will that would channel these translating efforts towards the directions desired. French would signify "a common European language". From that time on. One should mention here as the most diligent translators: Salih Emin Aliæehajiæ. In the end. who has learned to speak French in Paris. Signe du temps! Mada u prevoðenju sa francuskog u ovim muslimanskim èasopisima nije bilo nekog sistema ili neke volje koja bi usmjeravala ove prevodilaèke napore u nekom željenom pravcu. there were three periodicals that published the translations of literary texts from French. for the fruits of the French culture and the achievements of its literature. The majority of these translators learned French during their school years in Istanbul. Hajji Mehmed Tevfik beg Azapagiæ. He spoke with zest about a certain Mustafa effendi. Translations from French and Other Romance Languages in the Bosnian Moslem Journals in the Time of Revival The interest of the Bosnian-Herzegovinian Moslems for everything that have been taking place in the West. a teacher in one of the secondary schools in Sarajevo (ruždija). the contribution 71 . Many years before the event. which was the language mostly spoken at the time. French. During the period of the Bosnian Moslem cultural revival. and. respectively. ipak je doprinos muslimanskih prevodilaca sa francuskog bio znatan jer su oni publici jednog malog europskog naroda širom otvarali vrata ove velike zapadnoeuropske književnosti. one should also mention that although the translation from the French in these Moslem journals was not a systematic activity. Mehmed Džemaludin Èauševiæ. In 1869. Mehmed Šaæir Kurtæehajiæ complained in the Sarajevski Cvjetnik for not having had the opportunity to learn. Abdurezzak Hivzi Bjelevac. among other things. as a true lover and connoisseur of French literature. a certain Arif effendi would start to teach French in the ruždija after having obtained the legal permission from the Sultan. Salih beg Bakamoviæ. These journals were Behar. Esad effendi Kuloviæ and Ismeta Sariæ. was not a sudden thing that occurred only after the Austro-Hungarian troops occupied Bosnia and Herzegovina in 1878. Gajret and Biser.znali i sa njega dobro prevodili. seen in this light.

72 . They managed to have the gates of this great Western European literature wide open to the readership of a small European nation.of these Moslem translators could be seen as considerable.

Redžep Jahoviæ. U tu svrhu one su pokretanjem razlièitih publikacija i na drugi naèin budile nacionalnu svijest. Dok se razmah kapitalizma na Zapadu oèitovao u formi širenja kolonijalizma. Pod austro-ugarskom i turskom okupacijom u tom razdoblju budila se muslimanska inteligencija. god. Utoliko prije što su svi ratovi na zapadu i istoku znaèili uvod u prvi svjetski rat. pokreèuæi listove i èasopise. Pod uticajem industrijske revolucije u tim zapadno-evropskim zemljama sa poletom kapitalistièkog razvitka u njima budila se nacionalna svijest naroda koji su èeznuli za nacionalnim osloboðenjem i nacionalnim ujedinjenjem bez kojih je bio nezamisliv kapitalistièki razvitak. Turske i Rusije.-1918. Tako su razvijenije kapitalistièke zemlje izazivale imperijalistièke ratove radi kolonijalnog porobljavanja kolonijalno još nepotèinjenih naroda kada su ti narodi poduzimali nacionalno-oslobodilaèke ratove. dotle su ti narodi stenjali stagnirajuæi povijesno pod okovima poznog feudalizma Austro-Ugarske. godine došlo je do prvog svjetskog rata 1914. koje su Englezi vodili protiv Bura u Africi. Sarajevo NJEMAÈKA KNJIŽEVNOST U MUSLIMANSKIM PREPORODNIM ÈASOPISIMA 1900. što je poèetak našeg stoljeæa obilježilo ratnièkim. Ona se posebno manifestirala kod naroda još uvijek pritisnutih poznim feudalizam Austro-ugarske monarhije. preko kojih je djelovala na svijest i osjeæanje svojih pripadnika u pravcu njihovog nacionalnog buðenja. i 1913. Ona je preko tih glasila nastojala povezati najrazvijenije kulturne tekovine Zapada i Istoka. Osmanske imperije i ruskog carizma koji su ih stezali poput željeznog oklopa u vrijeme uspona kapitalizma ka imperijalizmu u zapadnoj Evropi. od burskih ratova 1900.. nastojeæi na razlièite naèine da izazovu promjene tipa onih koje su bile izvršene u zapadno-evropskim zemljama. Naime. U njima su se naroèito budile intelektualne snage protiv postojeæeg društvenog stanja. Naše stoljeæe poèelo je burnim i po mnogo èemu radikalnim promjenama koje su bile izraz buðenja svijesti. što se sa zakašnjenjem budila na prostorima evro-azijskog kontinenta. Utoliko je njena specifiènost bila u tome što je imala podjednako razumijevanje i osjeæanja za kulturne tekovine orijenta i okcidenta. èime se ne mogu pohvaliti ostale naše nacionalne inteligencije kako zbog svog robovanja hrišæanskom duhu tako i zbog neprijateljskog raspoloženja prema orijentalnim 73 . koja je bila sve izrazitiji pokretaè lokalnih nacionalno-oslobodilaèkih pobuna i ratova u sjenci velikih sila. japansko-ruskog rata 1905. godine i balkanskih ratova 1912.

Na to sugeriraju i prevedeni tekstovi iz razlièitih književnih rodova (lirika. Ako se osnivanjem Behara. preko tih èasopisa se takoðe željelo približiti Zapad ne samo Muslimanima veæ i drugim jugoslovenskim narodima i Muslimane posebno ovim posljednjim upravo posredstvom literarnog stvaralaštva muslimanskog naroda. otvara snažan književni pokret Muslimana u BiH u vrijeme austougarske vladavine. proza. posebno njemaèke. god. 1912. i Biseru. Naravno. onda je razumljivo potcjenjivanje i negiranje svega što su Muslimani stvarali. ukljuèujuæi i prevoðenje gotovo svih književnih vrsta i rodova: lirike. i uprkos spoznaji da su ti evropisi svojevrsno ogledalo svog vremena. zajednièki im je cilj književno-publicistièko prikazivanje muslimanskog narodnog života. što svjedoèi o prodiranju evropskih književnosti.. premda u ovom posljednjem nešto manjeg intenziteta. drama) sa njemaèkog na naš jezik. Ipak. tradicijom i obièajima. Gajret i Biser bez pretenzije da u tome budem iscrpan s obzirom da nisam raspolagao njemaèkim izdanjima iz kojih su raðeni prevodi na naš jezik. što je uslovljeno politièkim. poznatih i manje znaèajnih autora iz književnosti i narodnog stvaralaštva evropskih i azijskih naroda. koji se nije mogao oblikovati u kulturnom i prosvjetnom pogledu nezavisno od evropskih književnosti i njihova uticaja ne samo na intelektualne krugove nego i na muslimanske mase na ovim prostorima i šire.kulturama koje nisu poznavale. ruskog i engleskog jezika nastavlja se i u Gajretu. francuskog. ta posebno prevodilaèka aktivnost sa njemaèkog. god. osnovanom 1907. Ako se tome doda tendencija prije svega velikosrpske. na ove prostore. Sa svojim slovensko-orijentalnim nasljeðem. a što nije bilo u suprotnosti sa politièkim i drugim interesima austrougarske vlasti. No. ne ulazeæi u tu dimenziju tematizirane problematike. Naroèito je izrazit cilj èasopisa Behar da se izmeðu ostalog približi muslimanski živalj BiH Zapadu i da se u njegovoj narodnoj bitnosti pokaže specifiènost kao spona izmeðu istoka i zapada. U tom njihovom nedostatku moguæe je prepoznati izvor za njihovo nedopustivo zapostavljanje i nipodaštavanje svega što je muslimanska inteligencija uèinila na povezivanju Istoka i Zapada u ovim našim prostorima. god. muslimanskog èasopisa za pouku i zabavu. 1900. društvenim i historijskim prilikama toga perioda. novele. BiH se nastoji ograditi u ovim èasopisima prema negativnim sadržajima 74 . želim ovdje ukazati na sadržaj i karakter njemaèke književnosti u èasopisima Behar. ali i hrvatske buržoazije da asimilira Muslimane u svoje nacionalno biæe. drame. epigrama i dr.

stièe dojam da se ne radi o prijevodu. Behar. o èemu svjedoèe prevodi razlièitih literarnih vrsta u ovim èasopisima. 20 i 21. Svjetlost. Pjesme sadrže. Minerva. ali i vjeèno u lirskoj pjesmi obraðivane motive: priroda. inaèe. 22-23. to nije išlo na štetu prezentiranja književnih radova na hrvatskosrpskom jeziku. str. 5. kod prevoda sa drugih jezika. br. Muhsin Rizviæ. kako se to osjeæa u nekim prevodima.3 koju je preveo Munib Osmanagiæ pod pseudonimom Narcis. èiji je sadržaj tradicionalan.zapadne civilizacije. èemu se suprotstavio Behar svojim produktima. Kad proðem pored tvoje kuæe5. koja se javlja sa romantizmom. 1908/1909. a istovremeno nastoji udovoljiti zahtjevima novog i savremenog. išlo se i u izboru lirike sa njemaèkog bez plana i programa zbog èega je izostao "pregled oblika duhovnih i poetskih vrijednosti"1 date književnosti. premda je brojne metafore èine alegoriènom u prenošenju pozdrava voljenoj dragoj. Istina. Sarajevo. ljubav. Mladalaèke patnje (junge Leiden) Heinricha Heinea (1797-1856) mogu se uzeti. posebno njemaèkih. prevoðenje èetiri pjesme povjereno je pjesniku Silviju Strahimiru Kranjèeviæu: Èemu usamljena suza. 20. Behar 9. Buch der Lieder. Taj dojam se potvrðuje prilikom poreðenja prijevoda sa originalom. 4. 1. Meðutim. Povratak.-1910. na tradiciju. Friadricha Ruckerta i Augusta Grafa von Platena. želeæi pri tome da prilagodi i adaptira produkte zapadne kulture svojim potrebama i dovede u sklad sa domaæom etikom. osim malog izuzetka. Pjesmin pozdrav2 je njegova prva u Beharu prevedena pjesma. Leipzig. Nivo prijevoda je takve umjetnièke i pjesnièke vještine da se. romantièarske. Slièan sadržaj i formu ima i pjesma Pozdrav. Primjer za to su prijevodi njemaèke lirike u Beharu. Behar 10/1909.-1908. str.92. Buduæi da je njemaèki jezik ulazio u program srednjoškolskih predmeta. kao ponovno otkriæe njemaèke narodne poezije. 2. Da bi se èitalaèkoj publici Behara makar djelimièno doèarala Heineova Knjiga pjesama. želeæi da suzbije strani uticaj i oèisti naš jezik od stranih izraza. Ove dvije pjesme nisu sadržane u Knjizi pjesama (Buch der Lieder) 4. njegov uticaj na naš jezik bio je veoma veliki. jer je on najznaèajniji njemaèki lirièar izmeðu romantizma i realizma. od kojih èetiri iz poznate Zbirke pjesama ("Buch der Lieder") i po jedna pjesma od Petera Roseggera. 75 . 1971. br. 3. èitajuæi ih. s obzirom na svoju orijentaciju. br. Odsjaj mora prostirao se daleko. Tamo je prevedeno devet pjesama i to: šest Heineovih. Behar 8/1907. 326-327. Verlag der Literaturwerke.

U svijetu po Roseggeru ima dosta niskosti i podlosti. ali posebno na romantiku (ton narodne pjesme.-1866. 313. Teško bi bilo zamisliti takvog poznavaoca orijentalnih jezika i lirike. Meðutim.. ali i bogatstva raznih vrijednosti i velièine. što je upravo prepoznatljivo i u navedenoj pjesmi. višestrukog njegovatelja forme.-1918. a da i sam nije bio autor ljubavnih pjesama.sjeæanje na nju i njenu prolaznost. stoljeæa poredili sa Goetheom. br. ako se izuzmu neke satiriène i podrugljive pjesme sa izrazito ciniènim tonom. str. a osim toga njegova Knjiga pjesama spada u "najljepše bisere svjetske književnosti". 313. pohvala skromnosti i èednosti kao i davanje prednosti orijentalnim motivima i formama u odnosu na antièke.). prošlost.. godine u Berlinu. vjerovatno Fehima Bajraktareviæa. 7. Sinovlji dug8 Friedricha Ruckerta (1788. svijetle i mraène strane života. što se istièe u predgovoru pomenutog izdanja.. br.n. 76 . Pored pjesama Rosegger je poznat i po manjim prièama. U njoj je vjeèita dijalektika života svojevrsna poruka ljudima da život shvate kao borbu i neminovno smjenjivanje dobra i zla. ima neprolazne vrijednosti moralnog nazora na svijet u odnosu djeteta prema roditelju. u prijevodu Fihma Nedžati.. Nije beznaèajno napomenuti da je Friedrich Ruckert bio profesor za orijentalne jezike na Univerzitetu u Erlangenu 1826. U svjetskoj književnosti Heine je poznat izmeðu ostalog i po pjesmama nepomuæenog odsjaja. Otuda nije sluèajno što su ga u svoje vrijeme neki znaèajni teoretièari 19. Približavanjem ori6. 20.) iz Štajerske. Poslije objave ciklusa soneta u osjeæajno-romantièarskoj tradiciji i patriotskih pjesama protiv Napoleona sa puno retorskog poleta poveæava se njegova pjesnièka slava objavom Istoènih ruža (…stliche Rosen) 1822.1907/1908. te je poznata njegova zbirka te tematike Proljeæe ljubavi (Liebesfruhling).1907/1908. veselog i tužnog.6 Pjesma Naše srce7 Petra Roseggera (1843. Buch der Lieder. Behar 8. a 1841. Behar 8.. što je dokaz da je Heine autor pjesama i u narodnom tonu. Inicijator je gazela .n. pjesnika borbenih soneta (Geharnischte Sonette). pjesama slobodnog ritma.(.forme orijentalne lirike u njemaèkoj književnosti i zagovornik èiste rime. 8.i makam . Sve ove konvencionalne motive sa simbolikom ljubavi nalazimo i u našim narodnim pjesmama. 20. metaforièki slika životnu realnost. pisanim u duhu narodnog jezika i tematski vezan za zavièajnu idilu. koje je i Goethe pohvalio. str. on je osim toga i pjesnik soneta. majstorskih balada i satiriène epike.mjestu-Einleitung-uvod). za koju je pjesnik bio intimno vezan i èiji opisi ljudi odišu umjetnièkom snagom i humorom. U svojem stvalaèkom književnom radu Ruckert se oslanja na rokoko i klasiku.

Prevodio je sa Sanskrita. Historijska balada Grob u Buzentu (Das Grab im Busento)9 Augusta Grafa von Platena (1796-1835). majstorski vladajuæi strogom antièkom. Fehim Bajraktareviæ vjerovatno. Inaèe. veæ na neèemu iznad toga. sonet. Kao i Friedrich Ruckert Platen njeguje orijentalne forme lirike predromantièarske i postromantièarske tradicije. gazela). god. što Ruckert hoæe da ovjekovjeèi. 9. što se može porediti sa slobodnim letom orla u nebeske visine. što se može smatrati uticajem orijentalne književnosti i islamskog nazora na svijet. S obzirom na najjaèu vezanost Behara za orijentalne prevode s jedne i malog broja Nijemaca. pažnje i uzvraæanje ljubavi sina roditeljima. To je ono staro. u kojoj je tradicionalan motiv obaveze. br.1907/1908. Dobar pripovijedaè isprièa nam dogaðaj ili istinit ili izmišljen. koje je zajednièko svim narodima i svim vremenima. 23 i 24. god. Pored lirike prevoðenje i objavljivanje novela obrazloženo je u drugom dijelu programskog èlanka Behara: "No koliko je pjesma sapeta svojom formom i silnim pravilima poetike. i ima za predmet sahranu Alarika. prevod Fehim Nedžmati. poznavalaca orijentalnih jezika i književnosti s druge strane to poetsko stvaranje nepobitno dokazuje da su se i neki veliki Nijemci interesovali u to vrijeme za orijentalnu književnost.365-366. to "staro". Svojom preradom i prevodima sa orijentalnih jezika htio je do starog ovekovjeèiti ono istinsko. Patetiènost i èežnja prožimaju liriku ovog subjektivistièkog elegièara. Tematika i sadržaj pjesme se slažu sa tim oblicima u Kur'anu. Platenove historijske balade krasi bogatstvo formi i snažna lirska izražajnost. romanskom i orijentalnom metrikom (oda. neèemu uzvišenom. u pripovijetki su takorekuæ slobodne ruke. Iz gore navedenih razloga Ruckert je morao biti dobro poznat ne samo prevodiocima veæ i tadašnjem uredništvu Behara. u tuðini na obali kod Buzeta.jentalne lirike njemaèkom govornom podruèju stekao je velike zasluge za prosvjetu svoje zemlje. Behar 8. a Nove gasele (Die neuen Ghaselen 1823. Njegove pjesme Hafizovo ogledao (Der Spiegel des Hafis) objavljene su 1822.. Kao aristokrata i duhovnik usmjerio je svoju liriku ne samo ka graðansko-ljudskom. 77 . Neka i ti stihovi iz davnih vremena. objavljena 1822. bude pouka i opomena nemoralnim ili bezobzirnim u ovim vremenima sa veoma niskim moralom. perzijskog i arapskog. a èemu se nijedan nazor na svijet. str. uprkos njegovim odama klasike i dilemama. hebrejskog. Podstaknut svojim istraživanjem orijentalnih jezika i lirike Ruckert se istinski bavio slobodnom pjesnièkom preradom i prevoðenjem orijentalne lirike. hrabrog mladog vojnika. niti bilo koja religija ne bi suprotstavili. radi èega mu je objavljen prevod pjesme Sinovlji dug.

23. možda prepatio nešto itd. u kojem muž i žena èine skladnu radnu i emocionalnu cjelinu. 78 . mjetu str. ali uprkos tome njena pjesma ostaje da živi kao djelo trajne vrijednosti. što se punim pravom od nas može tražiti. Lijepoj je pripovijetki i romanu zadaæa osim toga još i to: da mahane ljudske prikaže da su zle kao i što jesu. Ovaki se dogaðaji. što važi èak i za našu sredinu u ovom teškom vremenu materijalne i duhovne krize.ali je na dlaku sve moguæe. osvoji. a svaki dogaðaj . pa to nas zanese.1901/1902. èovjek se mora prilagoditi sredini i životnim okolnostima. osjeæaj za pravdu i humanost prema èovjeku u nevolji. Borba za pravdu i pozitivne karakterne osobine malog. jednom rijeèi bez ikakva troška. Hiljadu srebrnjaka12 od anonimnog autora preveo je Hajdar Fazlagiæ. Ako mu to dozvoljava priroda biæa. Muhsin Rizviæ. anonimnog autora i prevodioca na njemaèki jezik pokazuje pozitivni etièki rezultat: ona je "u službi etièkih ideala sreænog porodiènog života."10 Od proze objavljene u Beharu prevoðene su iskljuèivo novele i crtice sa njemaèkog na naš jezik. Pa i s druge strane. 263.1905/1906. ako ne može biti krunisana itd. Kineska novela Punac13. prevod Sulejman Mursel. To je novela u kojoj se istupa protiv zakona i istovremeno suprotstavlja njihovim donosiocima. 6. 17. ispravan odnos prema starom i bolesnom roditelju. didaktièki karakter: human biti i prema najneobiènijim u poreðenju sa ostalim. i to èetiri od anonimnih autora.str. nagraðivanje dobrih djela. žrtvovanje èovjekove buduænosti. a nenaklonost prema škrtima i ucjenjivaèima. inaèe. a mi to njegovo usvojimo. da se onako dogodilo. u potpunosti se uklapaju u programska naèela Behara. n.. svakom je narodu mila njegova prošlost. Behar 2. 359. a tim sam dvjema èinjenicama navraæaju se èitatelji na pravi put. Tradicionalni motivi ljubavi i prijateljstva. Behar 2. Behar. br. uspomene iz ratova itd. str. br. Plava ptica11 (prevod Hajdar Fazlagiæ) od anonimnog autora predstavlja simbolièko-alegorièku prièu o ptici."14 Glavni motiv je predo10. Behar. neuzvraæanje ljubavi. str. zbog èega je izvrgnuta izrugivanju od drugih ptica. 12. jer æemo i sami tako biti zaštiæeni i nagraðeni. a sve to proglašava amoralnim zbog suprotstavljenosti interesima vladajuæe klase. 27. Novela ima. koji takoðe u sebi kriju neku nauku.n. pouku za onog koji je to doživio. ukoliko misli da opstane. koja se po spoljašnosti razlikuje od ostalih ptica. 13. ali humanog èovjeka provlaèi se kroz cio sadržaj novele. mogu i u drami obraditi. 11.nosi u sebi i neko iskustvo. vrline da pohvali. 38.razumije se .. 1901/1902.

79 . br. koji pripada naturalistièkim pripovjedaèima ranog perioda veoma je karakteristièna za kraj 19. Autor crtice je želio pokazati nehumanost rukovodeæeg osoblja u zatvoru s jedne i posljedice koje snosi osuðenik s druge strane.325. n. s. jer bez dolaska lavina nema žrtava. odnosno njena podvrgnutost sudbini. Behar 6. didaktièka strana novele posebno dolazi do izražaja u odgoju djece. vijeka. Brea.1905-1906. èak i onda kada se radi o ljubavi. 21. ali se ona ne osjeæa. a porodica mu tragièno završava. Behar 1910-1911. ali ni proljeæa. Pozitivne konvencionalne osobine oba supružnika u harmoniènom braku posebno su istaknute. ona živi. 27. 23 i 24.i zla . To je dijalektika prirode i društva sa nužnim preokretima. 15. a posebno o onoj izmeðu srodnika (jer je takva ljubav moralni prekršaj). te stalna kontrola igraju bitnu ulogu po napredak porodice. 1905-1906. bori se i umire sa njom.dreðenost ljudske sreæe. 18. br. pri èemu zlo uzima manje žrtve da bi se pokazala pobjeda dobra. prevod sa njemaèkog jezika Muharem Dubraviæ. Behar 6. 14.simbolièna je pobjeda nad zlim. mjetu.sunce i proljeæe . 16. 245. Lavina15 je alegorièna prièa anonimnog autora. Behar.s. i oboje su u neprekidnom lancu smjenjivanja. s njemaèkog je preveo Idrisi Sabri. koja se mora prihvatiti i njeno postojanje priznati. 2. godine shvata aktuelnim. Iz tog razloga svi ljudski pokušaji su nekorisni i uzaludni. siromaštva itd. sa kojima dolazi novi život. Rizviæ. pravednost i nježnost. nezavisno od toga da li èovjek to hoæe ili pak ne. br. ima za glavnu liènost osuðenika. odmjerenost u zahtjevima. 361. slièno šarenom cvijeæu. Kao naturalistièki pripovjedaè Hollaender je poèeo prikazivanjem nemoralnog stanja berlinskog društva. Postavlja se pitanje kakva je velièina èovjek u toj prirodi i daje stvarni odgovor: "Èovjeèja je duša samo jedan atom ove prirode. Behar 1910-1911. Crtica Amnestija17 od M.zima i snijeg .str.n. Djela naturalistièkih pisaca obrazovano graðanstvo od 1900. ako to nije predodreðeno sudbinom. Osim teškog i oskudnog života. u kojoj smjena zime proljeæem simbolizira buduæe revolucionarne preobraženje. na što se i u ovom sluèaju želi skrenuti pažnja èitalaèkoj publici bez obzira na svu tragediju i povratak osuðenika na zatvorski naèin života. superiornost muškarca postoji. s. kojem amnestija ništa ne znaèi: on je u zatvoru fizièki i psihièki skrhan. br. str. 28 (Lavina) 17. Novela Pretraga18 (prevodilac Sulejman Mursel) Felixa Hollaendera (1867-1931). 2."16 Borba dobra . novela sadrži elemente didaktièkog karaktera: strpljivost i mudrost uèenja na tuðem iskustvu olakšavaju èovjeku život. Smjena ova dva godišnja doba je uništavanje i obnavljanje prirode.

Put kroz prozor22 je komedija jednoèinka francuskog autora Skriba i Lemoana. s njemaèkog preveo Muharem Dubraviæ. koju je sa francuskog na njemaèki preveo Otto Randolf. Konjhodžiæ. Leonarda Meericka (London) ima za predmet biografiju siromašnog pisca.20 Prijevodi drame u Beharu manje su zastupljeni u odnosu na ostale literarne vrste. 2. a s njemaèkog na naš jezik Sulejman Mursel. èiji je autor Murad Efendi. 21. Oni su bili više zainteresovani za motive (ideje) i sadržaj skoro svih literarnih vrsta s njemaèkog na naš jezik. Književni prijevodi s njemaèkog u zavisnosti su od obrazovanja i kvalifikacije prevodilaca. Novela Život ili smrt19. 20. br. Ljubav i odgovornost prema djetetu su jaèi od svih drugih motiva.361.Superiornost žene u braku. 1910-1911. Komedija ima pouèni karakter za tadašnju èitalaèku publiku. 80 . a prevodilac je S.21 Tema je otpor u janjièarskim redovima iz vremena reformisanja vojske i administracije u turskoj carevini pod sultanom Muradom III.odgojne sadržine. Behar 6. 11-14. a prevodioci u muslimanskim preporodnim èasopisima BiH bili su Muslimani sa dva izuzetka. èime se naglašava didaktièki element novele. duhovitog i zabavnog karaktera. br. br. objavljena je u dva prizora. jer im je bio cilj da se èitalaèka publika kroz zabavu pouèi. Prekinuta drama Selim III u pet èinova. èime se da objasniti da je pretežan dio prijevoda s evropskih jezika bio s njemaèkog. 1905-1906. Da bi se bolje uklopili u idejni program Behara prevoðena proza je etièko. Anonimnost autora novele i neraspolaganje odreðenim izdanjima onemoguæili su mi da se ovog puta pozabavim lingvistièkom analizom prijevoda. uloga sudbine. Poslije okupacije od strane austrougarske vlasti otvoren je veliki broj srednjih škola u BiH. koji bi ga otjerali u smrt. Tema radnje su odnosi u braku sa naglašavanjem ljubavnog tona na muškarcu i zalaganjem za tradicionalnu superiornost muža nad ženom. pa je logièno da to vodi porodicu u materijalnu bijedu i konaèno propast. naglašava19. koji od honorarnog rada ne može da preživi sa ženom i djetetom. 23 i 24. Behar 6. godina u vremenskom periodu od dva dana. u kojima je izuèavan njemaèki jezik.s. lakovjernost odudaraju od tradicionalnog kodeksa o harmoniènom braènom životu. 1905-1906. odnosno upozori na neke elemente neodgovarajuæeg morala i pogleda na svijet. naivnost. njena kratkovidnost. Prevedena proza s njemaèkog jezika u Beharu nema dovoljno izoštrenog kriterija izbora. strpljivo i stoièko podnošenje svih mraènih strana života pa i prirodnih pojava ukomponovani su u sadržaj novele. Vrijeme ranije je 1807. podmuklost. Nasljedni faktor. te su birane ozbiljnije pouène teme. 22. Behar 11.

Pošto je nakon 1848.Sulejman Mursel. a Poslanik . slabost pred ženskom ljepotom. klasièno-romantièarska pjesma vazila je kao idealna pjesnièka forma. dobijanje koristi i sticanje autoriteta radom. udovoljavanje željama žene i poslušnost prema njoj. sreæa.-1914.-1911. raðanje gluposti i genijalnosti. èiji su èlanovi oponašali mnoge literarne pravce i strujanja. 81 . nepoštovanje braènog druga (muža). Oni su. Praktièna strana života. otmjenost. Lingg je. nekorisnost pomoæi neznalici. znaèaj obrazovanosti. malograðansko ponašanje sredine prema mladim braènim parovima. jesu elementi koji upuæuju èitaoca na negativne ili pozitivne odnose i postupke u životu. bezvrijednost znanja bez razuma. dobro upoznavanje žene prije braka. važnost iskustva itd. Gajret 6.juæi znaèaj životnog iskustva i presudnu ulogu razboritih starijih osoba u trasiranju životnog puta mlaðima. pjevali melanholiène pjesme o veèeri. žena kao zagonetka. nemoguænost udovoljavanja zahtjeva svima. Radi zadovoljenja rastuæih graðanskih potreba za obrazovanjem minhenski s pobrinuli su se za njihovo zadovoljenje i tako su njihovi proizvodi preplavili literarno tržište. Da bi se upotpunio sadržaj Behara folklorni program se prostirao i na poslovice. objavljena bez navoda prevodioca. kratki vijek zaljubljenosti. Od toga je trinaest sakupio izvjesni Selim. stihove oproštaja i èeznuli za pri23. nespretnost.). uobraženost žene. politici istorije i civilizacije.-1905. raskorak izmeðu želje i realnosti. inaèe. 4 i 5. umišljenost. prirodnim naukama. mržnja. potvrda teorije u praksi. tolerantan stav prema novom. 1913. jeseni. godine uskraæena moguænost razvoja politièkoj lirici. njena taktiènost itd. 155. Povratak pjesnika klasicizmu znaèio je njihovo bježanje od politièke i socijalne aktuelnosti. bio epigon i pisao je prigodne pjesme. miješanje starijih u brak mladih. oslobaðanje od svojih negativnih osobina. neblagovremeni stav u postavljanju zahtjeva supruzi i istrajnost u njima. nepretjerivanje u odijevanju. prilagoðavanje novom vremenu i uslovima. svjesnost donošenja sudova o drugima. moæ novca. od kojih je jedna Pjesma Hermanna Lingga (1820. suprotstavljajuæi se tehnici. Od 1900. i starom. izreke i aforizme. godine u Beharu je objavljeno ukupno 168 sa njemaèkog prevedenih aforizama i izreka. Od 1910. patrijarhalna shvatanja o braku zloupotreba ispoljene ljubavi od strane žene. ljubavi. skromnost.23 pjesnika koji je pripadao minhenskom pjesnièkom krugu. br. opreznost u izjavama u društvu. sebiènost tvrdice. negativan uticaj lošeg. U njima se izmeðu ostalog istièu: bezvrijednost laži i važnost istine. godine u Gajretu su prevedene èetiri umjetnièke pjesme. siromaštvo. osuda rata. podnošenje teškoæa. neophodnost postojanja obostrane ljubavi.

objavljen jedan prozni tekst. redaktor i novinar spada meðu najagilnije figure na prekretnici iz 19. Smræu æe se èovjek uzdiæi. draga zemljo. br. jer æe svakog prekinuti smrt èekajuæi ga. ali ne i šire. te je interesantna bila za èitalaèku publiku.) u pjesmi Znak pitanja28 (prevod anonimnog prevodioca) postavlja pitanje na koje èovjeèanstvo nije dalo odgovor: otkuda je došao èovjek. U šestom godištu Gajreta objavljena je pjesma Zemljo. 12. šta znaèi èovjek i kuda ide. mogao bi se dati odgovor. 222. br. na život poslije smrti. ostavljajuæi duboko ispod sebe sve što je zemaljsko i poèivaæe meðu zvijezdama "visoko iznad sreæe. 222.-1805. Gajret 6. Istina. premda izražava tugu za voljenom dragom i sugerira da od ostvarene ljubavi zavisi cijeli napredak i rad pa èak i ljepota prirode i draži proljeæa. U tom duhu je i njegova gore navedena pjesma po sadržaju i formi. dvije novele i dvije crtice. Gajret 6. 1-3. 28. Prozni tekst Hermanna Hessea (1877-1962) Oproštaj s prašumom29 je priznanje usamljenosti kada je èovjek odgurnut od drugih. god. 1. tj. Prolaznost realnog svijeta. kada se tek pojavljuje istinsko dobro. 11. br. Gajret 7. smrti i vremena". Da li je to traženje za èovjekom grèkog filozofa Diogena. Gajret. ananekreontike biedermajera i narodne pjesme kao i svih umjetnosti i cijelog života. èija Pjesma tradicionalnog sadržaja nema naroèite umjetnièke vrijednosti. Skoro da je bio izmeðu naturalizma i impresionizma. str. Pjesma Arthura Schopenhauera (1788-1860) Vremenu25. 1914. s. predstavljajuæi time najljepšu sintezu impresionistièkog nijansiranja sa tradicionalnim formama i temama ljubavne i lirike o prirodi. 24. prevedena pod pseudonimom Faik (Jovan Palavestra). 25. str.. 1913. pozivajuæi na uživanje i poštovanje svega što èovjeku priroda pruža. Od poznatih tekstova u Gajretu je od 1900. br. u želji da ugleda renesansu rokokoa.vatnim i autonomnim životom. 12. tipièna je za njegov nihilizam i metafizièki pogled na svijet. 27.24 Otta Juliusa Bierbauma (1865-1910) koji kao spretan autor.. ali i da kao takav ima duševni mir. Friedrich Schiller (1759. 1913. 17. Izvan tih okvira pjesnièkog stvaralaštva nije izlazio ni Lingg. 1913. stoljeæe. 26. br. str.27 Ova Schopenhauerova pjesma Vremenu jasno pokazuje sliènost njegovog pogleda na svijest sa islamskim poimanjem života i smrti. koji vrijeme guta i time ga lijeèi. 1913.-1914. Gajret 6. ništa ne znaèi u odnosu na vjeènost. 82 . jer na zemlji ili nisu postojali ili su bili privremeni. ljubav i mir26 biæe udruženi. u 20. 12.

" Motiv alkohola i njegov uticaj na nesvjesno ili polusvjesno ponašanje èovjeka i tragièan kraj novele elementi su koji ukazuju na naturalistièke motive. I ona je didaktièkog sadržaja: pažnja i osjeæaj ljubavi sina prema roditelju. jer se nikada ne zna kako æemo završiti. Gajret 7. No èitalac treba i nešto da zakljuèi: štetnost alkohola po ljudsko zdravlje i netrezveno ponašanje. lakom ili teškom ishodu ljudskog života. a posebno nesigurnosti u dobrom ili lošem. U noveli je takoðe uperena kritika protiv vlasti. 64-65. Autor novele "Novac"31 (prevodilac anoniman) A. 4. br. a prevodilac s njemaèkog je I. Ona je za èitalaèku publiku bila ne samo veoma interesantna nego i izrazito znaèajna za upoznavanje makar jedne 29. Autor novele Ja ne znam je anoniman. godine u Gajretu je anonimni prevodilac u nekoliko nastavaka prevodio s njemaèkog komediju u tri èina Kuæa lutaka (Puppenheim) Henrika Ibsena. iako je njeno ostvarenje opet sudbinski predodreðeno. Kristina Ler (bogata tetka glavne liènosti Norberta) prikazana je kao darežljiva osoba. br. s. 1914. Da bi se pokazao uzoran moral i plemenitost bogatih. 32. Sarajevo.glavni su motivi ovog kratkog proznog teksta. 1910.Posebno naglašen jak doživljaj prirode i duševno zadovoljstvo koje èovjek nalazi u toj neokrnjenoj prirodi daleko od ljudi . prijevod Zahir 33. br. jer stoièki podnosi bolest koja ga je skrhala i raduje se sreæi drugih. Crtica U balonu32 ima didaktièki karakter: oklijevanje ne vodi uspjehu ni u ljubavi. stradanja nevinih u malograðanskoj sredini. U razdoblju 1913. Sariæ. 11. jer ne traga za motivima koji navode ljude na ovakva djela. koju je s njemaèkog preveo S. napisao Wiener. Hotner-Grefe nedovoljno je poznat u njemaèkoj književnosti. 7 i 8.-1914. 1912. onako se spava") razlièiti su nazori na svijet glavnih liènosti.30 Moto novele je: "Volja je apsolutna. ako je naša. 5. 30. Ljubav kao glavni motiv za sklapanje braka na jednoj i bogatstvo na drugoj ("Kako se prostre. 1. 1914. Didaktièki elemenat crtice je i u naglašavanju prolaznosti svega. O jednom junaku33 je crtica Hansa Landa. s. 77-78. 31. koje su jasno izdiferencirane. Gajret 5. 11 i 12. kojeg je bolest prikovala za postelju. Gajret 5. Sariæ. želeæi se izvuæi iz socijalne bijede. 83 . 1912. odnosno zbog nemoguænosti rasuðivanja i kontrolisanja svojih postupaka u pripitom stanju uzrok su gašenja jednog života i gonjenja drugog èovjeka u propast. neznalica i neprosvijeæenih prožimaju novelu. Gajret. br. Glavna liènost se uporeðuje sa junakom. Sarajevo. Pregalaštvo i ambicije mladih ljudi iz siromašnih slojeva društva. s. Gajret. novela je socijalnog karaktera i prikazuje materijalne nevolje jedne porodice.

koju je preveo N. U tom periodu bio je jedan od najmarkantnijih pisaca. iz njemaèke lirike nisu objavljeni prevodi u Biseru. Biser 1912. remeæenje duševnog mira itd. I sam Ibsoen je bio u dilemi da li ostati kod starih. Izmeðu ova dva pitanja se nalazila tadašnja inteligencija. i to je ono romantièarsko. god. S obzirom da je u to doba Ibsenova komedija Nora bila prevedena skoro na sve moderne jezike. osjeæaj i iskustvo autora.4. inaèe. Treba takoðe reæi da je ova komedija po svojim književnim i teatralnim kvalitetima dobila vremenski neogranièenu vrijednost.) je prièa. stoljeæa. tradicionalnih vrijednosti i biti miran. Ibsenove drame Per Gint i Brand po dubini misli uporeðuju se sa Goetheovim Faustom. stoljeæu pod uticajem aktuelnog pitanja ravnopravnosti žene i muškarca. Kritika slabih karaktera. prièa u kojoj dolaze do izražaja fantaziranja. uživajuæi postojeæe blagostanje. socijalni pisac. glavna liènost se budi iz sna i izvlaèi pouku iz njega.-1815. Nesreænik uoèi nove godine34 Jeana Paula (1763. ili se pak pobuniti i rušiti pod plaštom skrivene licemjerne tradicije i težiti novim vrijednostima. Takoðe je prevedeno 59 epigrama. nastala u 19. Da bi se prikazala tmurna strana iskustva. posebno su u drami naglašeni. Izuzimajuæi novelu Maèka mladog mornara. prepuštajuæi svakom da se snalazi u tom lavirintu.od drama tako markantne i individualne pojave u svjetskoj književnosti kakav je bio Henrik Ibson. mada radije ostaje pri oèuvanju starog. dakle. laž itd. licemjerstvo. rasipništva skorojeviæa. 84 ./1913.-1914. a daleko 34. èije su se drame izvodile sa nesmanjenim intenzitetom na svjetskim pozornicama i poèetkom 20. Devedesetih godina 19. Iz proze prevedeno je tri novele i jedan prozni tekst korisnih pouka. predmet pripovijedanja je san. izazivajuæi buru dopadanja ne samo kod gledalaca na pozornici veæ i èitalaca. koliko i sposobnost pisca da duboko pronikne u ljudsku dušu i njeno bogatstvo. u kojoj se radnja ne iznosi prema logiènom redoslijedu koji èitalac oèekuje. Kao najveæi dramatièar Skandinavije istovrermeno je i jedan od najjaèih pisaca u oblasti drame 19. bio je jedan od povoda za objavljivanje na našem jeziku. br. Ibsen je. èak i kada bi se saznala neistina koja bi donijela brojne negativnosti: gubljenje ugleda. Resuloviæ. blisko uèiniti dalekim. Od 1912. a da bi se približila stvarnosti. slobodni prijevod Sulejmana Mursela. neiskrenost. iako ostaje idealista i ne predlaže rješenje teške socijalne krize i konflikata. nastoji se. prevodilac ostalih tekstova s njemaèkog na naš jezik za ovaj èasopis bio je Sulejman Mursel. stoljeæa. stoljeæa bio je najèitaniji pisac. jer se rušenje tradicije kosi sa njenim pogledom na svijet. veæ je višestruko ispreturana.

nesreæe. pravo tiranina. zasaðen najraznovrsnijim cvijeæem. Korisne pouke36 Johanna Petera Habela (1760. 36.). u slobodnom prijevodu Sulejmana Mursela. i postojanje humanih ljudi u svijetu glavni su akcenti u crtici. prozrivost licemjerstva i lukavstva. Biser 1912. sreæan. Pokušaj povratka na pravi put je put povratka u mladost. Biser 1912. neiskorištenog vremena. èak kada se èovjek nalazi i u najnezavidnijem položaju. važnost i prolaznost ljepote. upuæuju na važnost škole za život. bitnost nasljednog faktora. Poslanik. skrhan i noseæi sa sobom bolest i grijeh srca puna "otrova a starosti teškog kajanja". na pravi i put dostojan pravog života. plodan put. a prevodilac le N. uloga novca. važnost strpljivost i odluènosti./1913. koji sanja da je postao oronuli starac uoèi nove godine. Neodluènost. Nagrada ljudske dobrote. mudrost primjene nauènog. a prevodilac s njemaèkog je Sulejman Mursel. Veæ je reèeno da je u Biseru objavljeno 59 aforizama u periodu od 1912. godine. štetnost nerada i oklijevanja pri zapoèinjanju planiranog posla itd.-1914. upornost. Ova pouèna crtica obraðuje san i stvarnost raskršæa života za mladog èovjeka. put davljenja i gušenja.-1826.). život kao uèitelj. negativna 35. Guša37 ./ 1913.crtica anonimnog autora (H. kao i podlijeganje uticaju neukih ne mogu voditi željenom cilju i uspjehu. Neposlušnost prema roditeljima rezultat je odlaska na pogrešan put. cijelu noæ bdi nesretan "opustjele duše". br. Resuloviæ. cijenjenje èovjeka po duhu i znanju. te crtica ima i didaktièki karakter. "zatrovan zmijskim otrovom". a cilj je da pokaže da na izboru ima pravi./1913. 5. ima pouèni i zabavni karakter sa motivima koristoljublja i požude za vlašæu. ima didaktièki karakter. u prevodu Sulejmana Mursela. odnosno oklijevanje. Biser 1912. Crtica Maèka mladog mornara35 anonimnog autora. na put njegove nesreæe. blagovremenost poèetka rada. korisnost štednje i posljedice rasipništva. kao takva nije mogla odudarati od programa redakcije èasopisa.tako bliskim da ih naša osjeæanja mogu obuhvatiti oboje. 4. Johann Peter Habel je poznat kao majstor anegdote sa puno humora i pjesnik o prirodi i njenim živopisnim prikazivanjem. duševni nemir zaljubljenih. 37. Suprotan tom putu je put tame. Sadržaj je veoma razlièit: nemoguænost mijenjanja prirode èovjeka. W. glavna liènost. 15 i 15. br. 85 . br. Mladi èovjek. U njima nisu sadržane samo izreke njemaèkog veæ i drugih naroda.

U želji da prevodi imaju tradicionalne sadržaje u pomenutim èasopisima su prezentirani literarni produkti nekih njemaèkih predstavnika epigonalne književnosti. Kod prevoda sa ovog na naš jezik u izboru se polazilo bez odreðenog plana i programa. lijenost kao uzrok siromaštva itd. Pokretanjem Behara 1900. Zakljuèak Na prekretnici stoljeæa sa poletom kapitalizma dolazi do radikalnih promjena koje su izraz buðenja nacionalne svijesti i nacionalnog ujedinjenja na prostorima evro-azijskog kontinenta. shvatanje života itd. koji su udovoljavali programskim zahtjevima redakcije pomenutih èasopisa.strana duga. Muslimanska glasila žele se pri tome ograditi od negativnih sadržaja zapadne civilizacije s jedne i prilagoditi i odabrati literarne produkte sa zapada u skladu sa svojom tradicijom i etikom s druge strane. Radi interesantnih sadržaja. ljubav i njena prolaznost.. ne zanemarujuæi pri tome ni zabavni karakter. nastojeæi da izmeðu ostalog i pokretanjem razlièitih listova i èasopisa izvrše promjene sliène zapadnoevropskim. Želeæi istaæi zabavni karakter drama je predstavljena komedijom sa tradicionalnom temom odnosa muškarca i žene u braku i pokretanja pitanja ravnopravnosti žene.) sa didaktièkim elementima. prevoðeni literarni produkti nekih 86 . god. a kasnije Gajreta i Bisera stvara se jak književni pokret Muslimana u BiH za vrijeme austro-ugarske vladavine sa ciljem književno-publicistièkog prikazivanja života ovog naroda. Svojim literarnim produktima i prevodima pomenuti èasopisi žele smanjiti strani uticaj i oèistiti naš jezik od stranih izraza. koji su bili dobri poznavaoci i prevodioci orijentalnih jezika i književnosti kao i nekih èiji je pogled na svijet bio slièan ili se slagao sa islamskim shvatanjem života i smrti. te time nisu zastupljeni literarni pravci i struje u njemaèkoj književnosti niti se vodilo raèuna (sa malim izuzecima) o prezentiranju karakteristiènih djela ili njihovih dijelova èitalaèkoj publici. posebno njemaèkog. Prijevodi lirike su uglavnom prezentirani tradicionalno obraðivanim motivima (priroda. Prevoðena literatura sa njemaèkog jezika odgovara programskim naèelima èasopisa. nastojeæi pri tome udovoljiti zahtjevima izazova novog vremena. ne zapostavljajuæi pri tome ni prevoðenje razlièitih književnih rodova i vrsta orijentalne i zapadno-evropske književnosti kako bi se uspostavila jaèa spona izmeðu istoka i zapada. Intelektualne snage se bune protiv postojeæeg stanja. Prevedena proza sa njemaèkog ima etièko-odgojnu sadržinu.

On the other hand. attention was not paid to present the most characteristic works or their segments to the general readership. The journals wanted to reduce the foreign influence in the form of their own literary products and trans87 . With a very few exceptions. they tried to select and adjust the literary products from the West in accordance with their own tradition and ethics. German Literature in the Moslem Journals in the Revival Period On the crossroad of centuries. among other things. with the impetus of capitalism. logièno je da su prevodioci njemaèke književnosti na naš jezik bili skoro iskljuèivo Muslimani. When having translated into our language. At the same time. They also tried to respond to the needs and requests in their own time. different literary genres and types of Oriental and Western European literatures were not neglected. the selection was made without the previously agreed plan and program. On one hand. Prevedeni aforizmi i izreke njemaèkog i drugih naroda imaju pouèni karakter. to establish different newspapers and journals that would correspond to the changes in the Western European countries. They were the expression of national awakening and national unity achieved on the vast territories of Eurasian continent. and later on Gajret and Biser a strong literary movement of Moslems in Bosnia and Herzegovina under the Austro-Hungarian rule came to surface. S obzirom da su mnogi naši studenti studirali na Beèkom univerzitetu i da je njemaèki jezik kao jezik vlasti na ovim prostorima bio spona izmeðu Evrope i Istoka upravo preko kulture bosanskih Muslimana.stranih autora na njemaèki jezik prevedeni su i na naš. some radical changes took place. They were widely translated in order to establish stronger ties between the East and the West. The major literary currents in the German literature could not be found in the translations. With the emergence of Behar in 1900. The literature translated from German corresponded to the journals' programmatic principles. the Moslem journals and newspapers wanted to put a barrier against the negative influences from the Western civilization. The intellectual forces rebelled against the current situation having tried. Its primary goal was to present various works of Moslem nation in the fields of literature and journalism.

lations from the foreign languages. understanding of life. some literary products were translated. in general. Such plays also brought forward the issue of woman's equality. love and its transient quality. drama was presented through comedy with the traditional topic of a marital relationship between a man and woman. as well as those whose worldview was similar or it coincided with the Islamic understanding of life and death. but who had known well and translated from oriental languages and literatures. etc.) with some didactic elements. In order to have a variety of interesting pieces in their journals. and had a strong educational undertone. 88 . but its amusing features were not neglected. Having wanted to emphasize its amusing character. through the traditional motives (nature. The fiction translated from German was mostly oriented towards ethical principles. In their wish to have traditional topics in the journals aforementioned. notably from German. The aphorisms and proverbs from the German and other nations are usually didactic in nature. Translations from lyrical poetry were presented. They presented some German writers who could be labeled as epigones or imitators. the editors sometimes translated into our language the works of some foreign authors which had already been translated into German. They also tried to purify our language from the foreign expressions.

Pa ipak." u redoslijedu iz: francuske. i 1910. Anjenskog.? Jedno je sigurno: složena poetika ruskih simbolista.. turske. (zakljuèno s avgustom) Gajret za 1912. Zašto je to tako teško je preciznije reæi. Gorkog. Ahmatove. èak japanske i kineske lirike. 3 od 1. Ni traga od svega toga. Baljmonta.. u redoslijedu s rubrikom iz engleske. 2. vrijeme zaèetaka futurizma i avangardne poezije. III 1913. i ovoj intenciji èasopisa. a odmah zatim vrijeme akmeista: Gumiljova. (zakljuèno s majem) Nema bitne razlike ni u koncepciji zastupljenosti ni kvantitativno u prisutnosti ruske književnosti u èasopisima Behar i Gajret. Mandeljštama. Hirjakov (nema ga u književnoj 89 . A to vrijeme u ruskoj književnosti je u veæoj mjeri vrijeme poezije nego proze. njemaèke i amerièke lirike naæi æe se rubrika iz ruske lirike u kojoj je zastupljen pjesnik A. inaèe. 1. nešto se našlo. koja je ne samo probila veæ i izmijenila tradicionalne okvire ruske poezije XIX vijeka. U Gajretu br. Drama je. što je logièno. nije se mogla uklapati u skromne koncepcije ovih èasopisa u sferi lirike u kojoj je paradigma narodne lirske poezije još uvijek imala svoj uèinak. Koliki je udio u tome nedostatak kulturnih veza u uslovima austrougarske okupacije.. U ovom izboru suvereno vlada proza i.. 1913. Bijelog. g. pored ostalih. za razliku od proze. što je razumljivo. Pored domaæih tekstova tu je i jedan Ibzen (Nora). perzijske. pripovijetka s obzirom na prostorne moguænosti èasopisa.. slabije zastupljena.Nazif Kusturica RUSKA KNJIŽEVNOST U BEHARU I GAJRETU Behar za 1908. Što se ruske lirike tièe.. vrijeme simbolizma i velikih simbolistièkih pjesnika Bloka. U odreðenim intervalima u oba èasopisa pojavljuje se rubrika "Iz svjetske lirike. Njen izbor uglavnom odgovara društvenoj (pouènoj) funkciji èasopisa i njihovoj literarnoj utemeljenosti. i 1914. Brjusova. a to je vrijeme Èehova. 1909. napose onim modelima umjetnièke fikcije èiji izbor odgovara. Andrejeva. engleske. Sologuba.. nedostataka prevodilaca i tome sl. Ruske drame uopæe nema. zatim: arapske. pripremila tlo ruskoj avangardnoj poeziji rušeæi temeljne principe realistièke umjetnosti. njemaèke. zatim francuske. koja je nužno povezana s pomenutom funkcijom principom neophodne jasnosti i razumljivosti. ona je kolièinski iza japanske i kineske.

Turgenjev Intencije oba èasopisa. koliko je to moguæe. tako: poznam nju. koliko iznosi vrijeme èasopisa u našem tretmanu. U Gajretu broj 5/1912.g. meðutim. s kojim æe kasnije i emigrirati. istinu. kao što je to i danas uobièajeno. U Gajretu. što se tièe ruske poezije u pomenutim èasopisima. br. prate i savremenu stranu književnost. da kažemo. tada veæ klasiènoj. prije svega Rostanovog "Sirana". Izuzetak èine. suprugu ruskog pisca Dmitrija Mereškovskog. Postoje. U pjesmi bez naslova Kupernikov pejzaž vlastitog raspoloženja. Tu se. 12 od 5. I kao što: željna sam ljubavi a voljeti ne mogu. g. A da i ne govorimo o ruskoj. odnosno bosansko-hercegovaèke književnosti. Pjesma Nemoæ Zinaide Hipius je o psihološkom problemu stvaralaštva u potrazi za rijeèju." I to je sve. Tolstoj i Èehov. što neosporno potvrðuje spisak ruskih pisaca. bile su da. Èehov je predstavljen s nekolike pripovijetke. a koja je "štampala niz novela". Tolstoj jednom prièom.enciklopediji) jednom. kojega je na nekim mjestima uspješno dopunila. odnosno trojica ruskih pisaca: Dostojevski. Šèepkina-Kupernik i Zinaida Hipius. Pjesma kao umjetnièko obrazloženje inklinira onoj programskoj taèki iz poetike ruskih simbolista koju je pjesnik jednostavno izrazio stihom: "O kad bi se mogla bez rijeèi kazati pjesma. dok umjetnièkih tekstova Dostojevskog uopæe nema. ali rijeè za nju to ja ne poznajem. oktobra 1913. predstavljene su dvije pjesnikinje: Tatjana L. uzor-modeli za buduæi razvoj muslimanske. meðutim. ponosan hram u kojoj hram simbolizira kulturu a pjesma tematizira njeno rušenje. književnosti XIX vijeka. obimni kritièki napisi s obilježjem studija i intencijom da se ovi pisci i njihovo djelo promoviraju kao moguæi. Razumije se da je period od nekoliko godina. našao jedan jedini put možda najveæi prozni lirik u ruskoj književnosti XIX vijeka Ivan Turgenjev. istina dobrom pjesmim Bio je èudan. Za prvu se u fusnoti kaže da je "danas dobro poznata pjesnikinja" sada pak poznatija kao prevodilac. ovdje Sinajda. objavljena je veoma kratka parabolièna 90 . pak. suviše kratak za potpunije predstavljanje tako obimne savremene literature kakva je bila ruska. što pjesmu svrstava u simbolistièki tematski krug apokaliptièkih predviðanja. To je jedan od najbitnijih razloga njihove prisutnosti u èasopisima. za drugu pak inaèe dobro poznatu rusku pjesnikinju iz kruga simbolista. koji se opet transponuje u filozofski problem života kao obmane i zablude. dvojica. uobièajen u ruskih simbolista.

U prièi su car Petar i seljak. na drugoj siromašni seljak koji prima u svoju kuæu sirotu roðaku. U Gajretu br. po svojim prièama i protestima kao mironosac. I druga tvrdnja koja slijedi u Dvornikoviæevom tekstu.Turgenjevljeva prièa Dva bogataša." . ispali podjednako mudri. s njegovom funkcionalnošæu u sferi Tolstojevih pedagoških nazora i poduhvata. godine naæi æe se njegova prièa Car Petar i seljak. bili svojevrsna zamjena za neposredno predstavljanje njihova djela. što je moralo biti blisko intencijama ureðivaèke politike našeg èasopisa. uputa i preporuka djela èitaocu. uglavnom je taèna: "Koliko god se prièinio po svojim reèenicama i propovijedima. ima razloga za pretpostavku da su ovako opširni. bolesne i uopæe uboge. Na samom poèetku svoga teksta Dvornikoviæ kaže da ga (Tolstoja NK) "svijet ipak slavi. Istorijski je zaista tako i bilo: uslijedili su revolucionarni dogaðaji van okvira Tolstojevog apsolutnog humanizma. 9. u Beharu br. 139). Tol91 . još za Tolstojeva života.Dvornikoviæa L."Srkaæemo neposoljeno" kaže muž. 1 od 15. makar i neæe da za njim ide" (str. Meðutim. N. Urednika je vjerovatno privukla njena genetski i žanrovski folklorna kratkoæa a iznad svega u njoj poetizirana apsolutna etiènost junaka datog u kontrapunktu. makar bila i pozajmljena. ali danas ipak prisustvujemo nekom povratku. èak s izvjesnom nadmoæi seljaka. koji se prije svega tièu Tolstoja i Dostojevskog. godinu pojaviæe se veoma informativan esej Lj. pojaviæe se više puta. èija je mudrost kondenzovano folklorno iskustvo kroz vijekove. Tolstoj.neæemo imati za što soli kupiti. Prièa je oèigledno napisana prema žanrovskom modelu kratke narodne prièe s elementima bajkovitosti. s druge strane. prije svega onom obrazovanom. januara 1912. za 1908. informacija. u periodu izlaženja ova dva èasopisa koje slijedimo. prisluškuje njegovim rijeèima kao glasovima proroka (padeška rusifikacija reèenice što upuæuje na direktnu pozajmicu NK). Tolstoj Ime Lava Tolstoja. "Ako je primimo kaže žena . s jedne. Izbor ovog žanra povezan je u Tolstoja s njegovom ocjenom narodne umjetnosti kao vrhunske. partneri u razgovoru i sluèajnom susretu. zbirni radovi. obnovi meðu inteligencijom i u nas. ali samo jedanput kad je u pitanju neposredno prezentiranje njegovih djela. Na jednoj strani je magnat Rotšild koji pomaže siromašne. èetiri godine ranije. divi mu se. S obzirom na prostorne moguænosti ova dva èasopisa u koje je reprezentativno teško bilo smjestiti Tolstojevu epsku razuðenost.

antologijski izbor. prije svega Rusiju. Èehov U ova dva èasopisa. P.) na strani 228. U Beharu br. ali gotovo da imaju tu vrijednost.140). on se je oslobodio. U nastojanju da objasni ovu protivurjeènost Dvornikoviæ kaže: "Životna snaga mladosti i muževnosti smetala je Tolstoju da zastupa potpuno u teoriji i praksi svoje asketske težnje glede smisla života.139). 18 i 19 od 1. izašla je Èehovljeva pripovijetka Istražni sudac (preveo Selim Rakošev. (Èehov je umro 1904. Èehov je zastupljen sa tri pripovijetke. prije svega etièkih principa u njegovo djelo Tolstoj je poèeo pisati drukèije. ali je pod starost napisao Hadži Murata u okvirima poetike Rata i mira i herojskoj smrti svoga junaka podario pjesmu slavuja kao vlastitu lirsku ocjenu. svaki na svoj naèin. Dvornikoviæ kaže da s Anom. starac Tolstoj riješen je toga balasta. Dvornikoviæ zatim kaže da Tolstojeva filozofija nije originalna: "Njegovo gušenje životnih instikata i zatajivanje života nalazimo veæ davno prije u indijskih mudraca. 92 . Prema tome taj izbor i njegov kvalitet spadaju u zasluge urednika i prevodioca. vrijednosno možda slabije i iz razloga koje Dvornikoviæ navodi.. Rakoša). Vrijednost pripovijetke. društvenim podjelama. Uostalom. Revolucionarac je ne manje od njegovog antipoda Nietschea razlikuju se samo u tome što smo jednome premehki a drugome pretvrdi" (str. poèinje raskol izmeðu umjetnika i filozofa: Tolstoj je "na putu da prestaje biti pripovjedaè a poèinje biti filozof" (str. Nakon što je s pravom istakao da Rat i mir i Ana Karenjina spadaju meðu prva djela svjetske književnosti. u razdoblju o kome je rijeè. u nas uobièajeni. Tolstoj je revolucionar jer je htio da mijenja svijet." (str. koje ne spadaju u onaj.stoj je zapravo revolucionarac za cijelog svog života i cijelim svojim radom. kulturu i umjetnosti koja se stvara za dokone. zvaniènoj crkvi.. ali u okviru svojih naèela samousavršavanja i apsolutnog huma-nizma.g. onoj nauci koja æe po njemu uništiti svijet. u Èehova je lakše naæi dobru nego lošu pripovijetku. A. a takvog antologijskog izbora u to vrijeme teško da je u nas moglo biti kad se radi o stranom piscu s obzirom na vremenski raspon i uslove neophodne za to. njihovu otpornost proti istorijskoj kulturi i vapaj za povratkom prirodi i primitivnom naèinu života nalazimo u Rusoa" (str. pseudonim Pavla S. 140) S useljenjem teorijskih. Valja reæi da ni Tolstoj ni Nièe. nisu podnosili ni "tvrdi" ni "mehki" svijet. revolucionar je po temeljnim kritièkim stavovima prema sistemu. februara 1909. 139).

godine. naknadnom epiloškom razrješenju. pa je pukovnik na njihovo insistiranje morao kazati ko je bila ta žena. Ljepotom i karakterom dostojna svakog uvaženja. Isluženi Francuz živi kod bogatog Rusa. Ali kada su èule da je to bila njegova žena (dotle pripovijetka predstavlja razraðenu anegdotu).njena umjetnièka snaga i poenta kumulirana je u neoèekivanom. umire u onaj dan koji je prorekla. Pri dolasku je zapazio lijepu pojavu upravnikove žene. njegova neraskidiva veza. Negdje iza ponoæi u sobu u kojoj je zanoæio ušla je mlada. pozitivan uèinak u našoj višenacionalnoj sredini pa je Èehovljeva prièa odgovarala koncepciji èasopisa. u br. a za uzvrat podnosi do boli uvredljive opaske svoga dobrotvora (Kamišev) na raèun Francuza. u vremenu o kome je rijeè. drugu je dopisao autor. Djevojke su vrlo pažljivo slušale. oèigledno zasnovana na anegdoti sa dvije poente. pojavila se Èehovljeva pripovijetka To je bila ona. Èehov je mrzio glupost. ostale su razoèarane i tražile pravi nastavak prièe. sam istražni sudija. ljekar-poznanik njenom mužu kojega je pekla zagonetna smrt. 1913. sigurno. pa njegov narator u prièi kaže: "Kamišev jede i kao obièno brblja koješta. Ona to tajno saznaje i predskazuje javno taèan dan svoje smrti. možda podsvjesni razlog što je dospjela u èasopis pogaðajuæi njegovu estetsko-etièku koncepciju. Pukovnik Petar Ivanoviè prièa djevojkama okupljenim oko sebe o vlastitoj ljubavnoj dogodovštini. koji opet ne može bez njega. Etièki besprijekorna poruka ovog tragiènog raspleta. a i danas. Svaki put do suza uvrijeðeni Francuz pokušava da otputuje.g. nakon što je rodila lijepo i zdravo dijete. nije iznio pretpostavku o samotrovanju. mnogo kasnijem razgovoru. ali svaki put ne nalazi u sebi snaga da odoli svojim navikama i nagovorima Rusa. Sasvim druge naravi je socijalnopsihološka prièa U tuðoj zemlji (Gajret br. koja neèim korespondira s tipom tragièkog lirizma muslimanske besmrtne balade o Hasanaginici bila je možda glavni. Taj odnos postaje cio život ovog tandema. dok u jednom. Taènije: anegdota pretvorena u prièu zahvata samo prvu poentu.). kada je zbog meæave morao dvije noæi provesti na nekom plemiækom imanju. pa ni muž. Tako je prièa dobila i drugu i drukèiju ljubavnu poentu pukovnikovim priznanjem da je to bila žena upravnika imanja. Muž. Niko. 10 i 11 za oktobar i novembar. iznevjerio je suprugu. istražni sudija." Ružne konotacije tog brbljanja imale su. nije dokuèio uzroke tajanstvene smrti. avgusta 1913. U Gajretu iz iste. Tek tada su djevojke povjerovale u istinitost naratorove prièe. 8 i 9 od 1. stasita žena. 93 . koja se pokazala taènom.

. Kropotkin æe nazvati. mi bismo rekli veoma kritièan. 211). u Gajretu br.g. Tu je i poznata teza o "bankrotstvu intelektualaca. 212). darovito kaže: ". èime objašnjava društvene okolnosti Èehovljevog pesimizma.i u maglovitim ocrtima slike koja se gubi oko jako osvijetljene taèke. Kropotkin zatim tvrdi da Èehov postiže slabiji uspjeh u slikanju seoskog života. Izbor jedne lijevo ideologizirane kritike potvrda je liberalizma politike èasopisa (Kropotkin je predstavnik ruskog i meðunarodnog anarhizma i èlan bakunjinskog krila I internacionale. Izbor govori i o fleksibilnosti programske orijentacije èasopisa. Tvrdnja nije baš prihvatljiva. a u fusnoti je naznaèeno da je rad uzet iz knjige Petra Kropotkina pod naslovom Stvarnost u ruskoj književnosti za koju se kaže da je izašla iz štampe 1906. jer Èehov pripada onoj liniji ruske realistièke književnosti koja. 211). Meðutim. g. što je prilièno taèno ali ne samo zato. a koja se prije može pogaðati nego vidjeti" (str.. "Maglovite ocrte". nauènik i pisac). na èudnovat naèin èine vanredno dobar utisak. U rubrici Književne i kulturne bilješke. prema savremenoj ruskoj kritici. a zatim. za razliku od 94 . jer Èehovljev smijeh a priori sadrži elemente optimistièkog naèela. negativan. koja je kao olovo tištala obrazovani dio ruskog društva" (str. sigurno.Èehovljeva komika usmjerena je prema djevojkama koje. koristilo bavljenje prirodnim naukama i da "množina sitnica izvaðenih detalja (prevod? . koji su po našem mišljenju svojstveniji Èehovljevnoj drami nego pripovijeci. a kad prièa potvrðuje takvu vjernost. Kropotkin zatim istièe jednostavnost pišèevog stila lišenog stilskih efekata." (str. s aspekta koji Kropotkin navodi ova trojka nije baš tako homogena kako on kaže. mora se reæi. Èehov". 211). Tu je uobièajena usporedba izmeðu Èehova i Mopasana. smatraju da prièa nije istinita. "njegova prava oblast je svijet intelektualaca" (str. izašao je prevod napisa Petra Kropotkina pod naslovom "A. Kropotkin misli da Èehov nije bio pesimista u pravom smislu rijeèi jer je vjerovao u napredak.NK). Dualizam ljudske prirode koji je meta Èehovljeve komike u ovoj izvanrednoj psihološkoj umjetnini urednik je vidio kao efikasnu kritièku poruku. žele da imaju vjerne supruge. novembra 1913. kao što je sluèaj s Puškinom.. Vrijeme u kome je poèeo pisati Èehov prema Kropotkinu je bilo "najsumornija perioda koju je Rusija preživjela pošljednjih sto godina" (str. P. impresionizam. 212). Prevod je potpisan inicijalom H. a kasnija ruska sovjetska kritika adekvatom onoga što predstavlja sudbina u klasiènoj grèkoj drami. za Tolstojem. 10/11 od 1. Èehovljev odnos prema seljaštvu i seljaèkoj psihologiji bio je.. Turgenjevom i Tolstojem. Kropotkin istièe da je Èehovu prema vlastitom priznanju.

Na planu teme o "malom èovjeku" Èehov je nastavljaè Gogolja. što je rezultat zbrke u prevoðenju s engleskog jezika a i pokazatelj koliko je tada Èehov u nas bio malo poznat) i Bašèa s trešnjama (radi se o Višnjiku koji u originalu glasi "Vyšnëvyj sad". 212). godine prevedena na ruski. Kropotkin tek pominje. danas manje poznatu spisateljicu. Ujak Vanja (u prevodu piše Vonja. Prema Kropotkinu Tolstojevo predviðanje da æe uticaj Èehova trajati i neæe se ogranièiti samo na Rusiju zaista se potvrdilo. Na ovim dramama Kropotkin pokazuje evoluciju Èehovljevog pesimizma jer ( ) Èehovljevi junaci nalaze izlaz u radu. Za drame pak kaže da su suviše "ruske" i da na Zapadu ne mogu biti shvaæene. Šuma šumi jedno je antologijski poznato djelo iz ruske književnosti. koje je ušlo u izbor ova dva èasopisa u vremenskom 95 . Èehovljeve drame: Ivanov. prije svega istorijskih socijalnih okolnosti. Misao pak da je "prostota koju Èehov opisuje mnogo dublja od one koju je Èehov poznavao" (str. Èehov kao fenomen koji je iz istih razloga "prerastao" u zlo. na kome se višnja kaže kisela trešnja). što Kropotkin vidi kao umjetnièku slabost. mada se ono najmanje odnosi na Èehova jer on spada u red pisaca koji su vrlo svjesni smisla svog djela. koje nisu samo njegove. kako se uobièajeno danas prevodi u nas. Gogolj je prikazao "malog èovjeka" kao žrtvu." Ovo vrijednosno poreðenje izgleda nam gotovo neprimjereno. S druge strane tik uz Èehova Kropotkin vrijednosno stavlja Krestovsku (pseudonim). rijeè je u stvari o prevodu s engleskog. što se opet nije obistinilo. što predstavlja èist promašaj. Kropotkin èak istièe nadmoæ Èehova nad Gogoljem koji je obradio "poglavito spoljašnju pokvarenost. zadržavaju i danas svoju vrijednost.druge (Turgenjev-Tolstoj-narodnjaci) prema selu ima rigorozan kritièki stav. svevažeæe mjesto. Kropotkinova knjiga Ideali i stvarnost u ruskoj literaturi koja je izašla u Londonu na engleskom jeziku a zatim. opæe je. Rijeè je o dva sasvim razlièita umjetnièka idioma koji ne mogu stajati jedan umjesto drugoga.i to samo tri. 212). 1907. Vladimir Koroljenko Pripovijetka Vladimira Koroljenka Šuma šušti ili. u stvari Hvošinsku (str. nastala je po svoj prilici kao rezultat njegovog predavaèkog rada u Americi. tako da je naš èovjek teško da mogao pogriješiti i prevesti višnju kao trešnju. Izbor Kropotkinovog teksta u funkciji informacije o jednom od najveæih ruskih pisaca svih vremena nije bio pogrešan jer se radi o nauèniku i piscu visoke kulture i znanja èije ocjene.

zastupljen je u Gajretu br. na str. njenoj spoznajnoj i društvenoj funkciji. i dat kratak životopis pisca s tragièkim osjeæanjem života i tragiènom samopresudom. Snažno lirizirana moralna poruka pripovijetke izvrsno se uklapala u programske i estetske intencije èasopisa. U vrijeme pojave modernizma i njegove prevage u ruskoj književnosti ostao vjeran tradicijama realistièke umjetnosti. Narator je svjedok dramatiènog dogaðanja. 10 od 1. Prièu je s ruskog jezika preveo Sadik. odatle bio-bibliografska informacija o njemu u istom broju èasopisa i selekcija onog najboljeg što vrijedi proèitati upuæena èitaocu. poznat je po obimnom djelu Istorija moga savremenika u kome su sjedinjeni umjetnik i publicista. a èlanak s njemaèkog jezika . 172. br... autor èuvene pripovijetke Slijepi muzièar. str. 145.M. i 206. 11. objavljen je kratak pregled Garšinovog stvaralaštva s ocjenom pojedinih djela.. Koroljenko (1853. urednik èasopisa Rusko bogatstvo. emotivno i sauèesnik u fabuli u kojoj se kmet ubistvom sveti spahiji za skrnavljenje braène veze. pripovijetkom Jedan vrlo kratak roman. Uravnotežen pisac s postupnošæu kazivanja. kao što je to uèinjeno u sluèaju Garšina. 6 i 7 od 1.Fehim. Ma u kojoj mjeri okolnosti koje opisuje bile dramatiène i dramske. 12 i br.) karakteristièan je romantièki lirizam izvorno povezan s doživljajem prirode i besprijekornom moralnom stamenošæu glavnog junaka kao dijelom koncepcije jedne literature. U istom broju ovog èasopisa. Petnaest godina nakon smrti Garšin je oèigledno u Bosni bio malo ili nimalo poznat pisac. godine. str. 96 . zatim br. predstavi neke znaèajnije ruske pisce. na str. koji se ponekad potpisuje i kao F. publicista i istorièar. str. Sadik.Garšin Vsevolod Garšin. Priroda nije samo pozornica dogaðaja veæ lajtmotiv s nepogodom koja se ponavlja i svaki put vraæa prièu u svijet naratora i život. pisac posljednje èetvrti XIX vijeka i èuvene pripovijesti Èetiri dana. od kojih je u prvi plan stavljena pripovijest Èetiri dana i pripovijetka Crveni cvijet. ali je zato nastojala da s vremena na vrijeme. g. kako inaèe shvatiti upornost urednika da je objavi u nekoliko nastavaka. oktobra 1908.razdoblju na koje se odnosi naš prikaz. Redakcija èasopisa nije imala moguænosti da redovno prati rusku kao ni ostale evropske književnosti.-136. Tako se forma pripovijetke skaza pretvara u legendu. Koroljenko ostaje pripovjedaè.). 135. narodnjak koji je veliki dio života proveo u progonstvu.-1921. pisac. jedan žanr evoluira u drugi na naše oèi. V. u kome je Gorki objavio svoju prvu pripovijetku.. juna 1913. Za prièu Šuma šušti (Behar br. 151. makar i oskudno. 13. 191.

U periodu Selima Rakoševa (Pavao M. vjerovatno nastaloj pod uticajem Gorkog. Obje pripovijetke preveo je Pavle Rakoš pod pseudonimom Selim Rakoš. g. pisac prve i druge dekade XX vijeka. Kada se je vratio bez noge. našao ju je s drugim. a zatim bio i vjenèani kum. izašla je Andrejevljeva bajkovita crtica Div. kasnije simbolist i ekspresionist.Izbor pripovijetke Jedan vrlo kratak roman povezan je s vrijednošæu poruke ali i s kratkoæom. u Beharu br. Gorki Èirikov U Beharu br. da se dobrovoljno javi u rat i hrabrošæu istakne. Leonid Andrejev Leonid Andrejev. vanvremensku i svevremensku prièu Mudrac u kojoj je dat vjeèni tip mudraca-pesimiste s ironiènim podtekstom usmjerenim na njegov pesimizam. kasnije emigranta i njegovog ljutog protivnika. bogatim. koja inklinira grupi Andrejevljevih pripovijedaka sentimentalnog (božiænog) karaktera. 18 i 19 od 1. Život je završen. u periodu Znanja veoma bliskog Gorkom. a mogao je to uèiniti nekim drugim izborom. marta 1909. februara 1909. štampane su dvije kratke prièe dvojice "znanjevaca" Maksima Gorkog i u nas manje poznatog Evgenija Èirikova. godine (str. 302). predstavnik realistièke grupacije ruskih pisaca iz edicije Znanje. što je bio uslov za ocjenu njene reprezentativnosti na temelju koje je dospjela u èasopis. U svoju parabolièku. koji se tekstualno svojim istorizmom danas doima kao strano tijelo u tkivu teksta. Rakoš). realizacija njene vrijednosno izvanredne fabule uzeta iz života. Mada ona sadrži tragizam tipološki prepoznatljiv kao garšinovski. Majka nosa sinèiæa koji umire i pokušava da 97 . Ostatak njegovog života protièe pod opsesijom strašne prevare i njenog tragiènog preživljavanja. razoblièava se socijalni smisao nagrade kao prevare koja proizlazi iz hijerarhije èinovnièkog rada utemeljenog na eksploataciji. i 15. ispod nivoa je umjetnièki gusto realizovane pacifistièke ideje "ne ubij" iz Èetiri dana utemeljene na autorovom neposrednom doživljaju i svjedoèenju o ratnim strahotama. Djevojka sugeriše svome momku. U prièi se prepoznaje pišèeva filozofsko-ideološka pozicija koju urednik nije prikrio. pripovjedaè i dramski pisac. Gorki uvodi istorijski pojam radnika i radništva kao njegovog nešto grubog ali pravednog kritièara. koji je i narator u pripovijeci. 20 i 21 od 1. a ona æe se poslije njegovog povratka udati za njega. U Èirikovljevoj socijalnoj prièi Nagrade.

g. (str. a ne R. pod naslovom Zvono na uzbunu. dinamièki opis požara. (a meðu njima i N. o lijepom životu koji ga èeka kad odraste. njegova unutarnja strašna slika. 1. èiji su uèesnici.. Sažetak fabule izgleda ovako: prijatelja i sekundanta na dvoboju ubijenog mladiæa zapalo je da saopšti majci o smrti sina jedinca koji je pred ženidbom. tragizam zbivanja pred kojim je nemoæna ljudska snaga i pamet. i 15. N. imao je za èitaoca i edukativnu. što se završava ubistvom.12/13 od 1. Andrejev je razvijao psihologizam Dostojevskog uklanjajuæi pri tome istorijske i socijalne okolnosti. Tipologijom fabule i sižejnim motivacijama pripovijetka podsjeæa na vrijeme i prozu Puškina i Ljermontova. ne sluèajno. U istom èasopisu br. Golubjenko se tako.. (str. zove prijatelj i sekundant na Voloðinom dvoboju. 2 i 3 od 1. U veoma zanimljivoj pripovijeci je junakova ljubav dovedena do tragizma usljed dvojnog ponašanja junakinje. sjeæanjima koja se odnose prije svega na književna zbivanja i njihove uèesnike s kraja XIX i poèetka XX vijeka. kao uvijek i svuda moguæe zbilje. Telješov je poznat po djelu Poèetak kraja i Pišèevim zapisima. 200. ovoga puta u Gajretu br. Pored snažnog estetskog dojma kojim je predstavljen autor. Ne sluteæi ništa. svojim podtekstom vrlo karakteristièna za pišæev pacifistièki humanizam: laž se ne može iskorijeniti ni ubiti smrtnom presudom. 1 i 2 od 1. Stepenast siže. Andrejev je predstavljen i treæom prièom. opis požara. nema snage da saopšti majci o sinovljevoj smrti veæ bježi iz kuæe obliven suzama. tiskana je Andrejevljeva pripovijetka Laž. juna 1909. D.-1957. Prevodioca i urednika je oèigledno impresionirao ekspresivni. a u drugoj sobi otac plaèe. 9 i 10) predstavljen pripovijetkom Poštena rijeè u prevodu Pavla Rakoša.. nezgrapnom Divu koji je pao. Telješov (1967. Nijesam li možda rada i sama da je poznam?" .a da li je znadem i sama?. opet u prevodu Rakoša. U pripovijeci doživljava poraz dogmatsko shvatanje istine i laži glavnog junaka: "Hoæeš da saznaš istinu .ga povrati u život prièom o smiješnom.kaže djevojka.). Gorki. Telješov. Telješov kako to pogrešno stoji u Beharu) bili èlanovi književnog udruženja Znanje. godine. pouènu funkciju. Telješov Jedan od osnivaèa veoma poznatog kružoka Srijeda (kružok se sastajao srijedom). decembra 1909. pritisnut detaljima majèine prièe i tragikom okolnosti u kojima i sam ima udjela. kojim je rukovodio M.) je u Beharu br. III 1913. g. N. svjesno nabijen dogaðanjima i emocijama prelazi 98 . majka koja priprema ženidbu sina prièa o vlastitoj sreæi koju doživljava.

).rubikon èistog tragizma i stièe sentimentalne znaèajke. Mereškovskovo obožavanje antièkog naturizma nije bilo od kolikog trajanja. jedan od utemeljivaèa ruskog simbolizma. na strani 48. Doroševiè kako stoji u prevodu Selima Rakoševa) (1864.) ruski novinar.Doroševiæ (a ne V. drugi Leonardo da Vinèi i treæi Petar i Aleksej NK) svoje trilogije. i èlankom Jedan savremeni ruski pisac. 1 od 1. 49). i ako ne neodreðenom. tek izvjesnu simpatiju ili bar izvjesno poštovanje. pozorišni kritièar. ovaj put u Gajretu br. "kralj feljtona". kasnije emigrant. pjesnik i prozaist.". Taj pisac je Dmitrij Mereškovski (1865. malo po malo poèeo je da sumnja u te ideale i najzad dospio dotle da ih prezire. I drugi: "Na žalost. januara 99 .-1941.-1924. a ono uskom (str. 48). Tako je Mereškovski. u smislu oèajno neodreðenom. Dva citata koja æemo navesti iz Kropotkinovog èlanka daju sažeto idejnofilozofsku i književnu evoluciju pisca. Sredini s razvijenim kultom majke i sina u sferi folklornih tradicija morala se dopadati ovakva pripovijetka što je vjerovatno odluèilo o njenom izboru. D.s tim ishodom da je mladi autor pokraj svojih sposobnosti pravce jurio u susret jednom beznadežnom misticizmu u koji i Gogolj bijaše zapao posljednjih godina svoga života (str.. On još ne bijaše napisao treæi roman (prvi roman trilogije Ulijan apostit.M. Našao je da oni ne bijahu od nikakve koristi i poèeo je da sve više i više govori o suvremenom pravu individue. kako su ga nazivali u svoje vrijeme. 3 od 1.. ali pokazuju i smjer i naèela Kropotkinove kritike: ". Pisac joj je odredio žanr kao "kineska bajka". predstavljen samo ocjenom njegovog kritièara. Mereškovski Petar Kropotkin æe se još jednom naæi na stranicama èasopisa. Doroševiè V. u smislu na koji ga je uputio Nièe. kad je prodro simbolizam u njegovo djelo . publicista.. poput Dostojevskog.. Snaga sjevernih U Beharu u pet nastavaka (osam glava) poèevši s br. g.pošto je imao za one pisce preðašnje generacije koji su bili nadahnuti željom da svoja djela stvaraju za više socijalne ideale. zastupljen je alegorijskom pripovijetkom Savjest o porijeklu nejednakosti i njenom zakonskom sankcionisanju koje predstavlja likvidaciju savjesti.marta 1914.

mart 1914. 100 . str. Informativni.. ne bi se danas govorilo o bijeloj ruskoj duši koja je altruistièna. norveških i danskih pisaca.1914. 158) Unatoè romantici kvalifikacija sumnjive mjere. Kao uzrok psihološke proze autor je uzeo Èehova i njegovu Èinovnikovu smrt. i."(Gajret br. Dostojevski je pisac svih moguæih društvenih staleža i njihova velika. U proèelju ovog èlanka studije stoji: "Rusi su najprije iznijeli zapjenušane. 18).. oèigledna je autorova orijentacija. topla i humana ljubav. str. njegov izoblièitelj.. a u èlanku. dakle oko èetiri mjeseca ranije.avgusta 1913. Redukcija Èehovljeve tematske osnove na uže sredine jednostavno nije taèna.. a najvjerovatnije i èasopisa. najzad. 1. 8 i 9 od 1. ili o sjevernoj duši švedskih. 1. g. Znaèaj èlanka za redakciju odreðuje njegovo drugo mjesto po redoslijedu u broju. Meðutim. kako su se u prvo vrijeme nazivali nihilisti (kao Bazarov iz Turgenjevljevih Otaca i djece).." (str. koji su za autora èlanaka "izvor jedne moderne i realne literature sa sasvim novim predmetom" (Ibidem. kaže se: "Da svaka nacija nema svoje naroèite duše. saznajni i uopæe intelektualni nivo èlanka u potpisu H. 1. o romanskoj duši koja je sintetièan izraz najširih kulturnih sposobnosti romanske duše. 3. 3.. zavreðuje to mjesto. objavljenom u Gajretu br. tražimo tu dušu muslimanske sredine jer æe nam predstavljati u književnosti novu stranicu. upravo u to vrijeme je ruski avangardni futurizam objavio rat "psiheji" nudeæi umjesto nje "književnu èinjenicu" i "rijeè kao takvu". jan. 34). tipološki karakteristiènoj za vremena preporoda. Ali zašto Èehov prije Dostojevskog kad je istorijski redoslijed obrnut? Vjerovatno zato što je od Èehovljeve male epske forme kao žanra lakše iæi prema psihološkim vrtlozima romana Dostojevskog. jer "Èehov bez svih moguæih efektivnih sredstava (jer on ne traži efekte) crta samo ljudsku dušu. koja proistièe iz doze pristrasnosti prema slovenstvu i njegovoj kulturi. 3). ili prije svega zbog ovog:"Ako je Èehov pisac užih sredina. opet s potpisom H. godine izašao je èlanak Snaga sjevernih s potpisom H. Rijeè je prije svega o ruskoj ali i o nordijskoj književnosti. str. na psihološki realizam ruske književnosti tipa Dostojevskog i Èehova i sjevernih uopæe. koji se više puta ponavlja u èasopisu. Ali zbog. To pak nikako ne znaèi da je orijentacija na "rusku književnost koja ima za glavnu temu unutarnje nalièje duše i švedsku i norvesku književnost s temom o spoljnjem nalièju duše" (Gajret br.) beznadno kasna jer je evropska književnost upravo u XX vijeku doživjela najveæi uticaj Dostojevskog i Èehova. 1914.. Dakle. njene najtanahnije i najnevjerovatnije kutove" (str. 2). pak. njenu unutrašnjost. nevjerovatno tajanstvene i komplikovane dubine èovjeèje duše" (str.

febr. 70) I jedno i drugo je taèno s tim što umjetnièka misao u obojice autora nije odvojena od publicistièke. ni u jednom svom djelu. uèinilo je da su oni stvorili novu književnost koja ima i tu dobru stranu da djeluje u pozitivnom moralnom smislu na èovjeka" (Gajret br. Romani Dostojevskog uporeðeni su s grèkom tragedijom. 18).NK) nije rigorozni moralist s jasnom tendencijom kao Tolstoj posljednjih dana svoga djelovanja.Pisac èlanka kaže da je unutarnje proèišæenje (katarsis) nešto što se neminovno doživljava prilikom èitanja Rusa. on je propovijedao najhumaniju ljubav prema cijelom èovjeèanstvu koje je poniženo i koje pati (Ibidem. proizašao iz Gogolja. izuzevši simbolistu Andrejeva. On nigdje nije ni pokušao. a to i jeste ono što on traži od književnosti:"I to što ruski pisci ispituju vrtoglave dubine unutrašnjosti duša. kao što se zna. on ih gotovo ignoriše i vidi u društvenoj organizaciji kakvom je postala država smetnju liènom usavršavanju. plakao. da da svoj kredo. 1. 3. Osjeæajuæi da svako suvišno i naroèito tendenciozno moralisanje kvari opæi utisak jednog umjetnièkog djela. 1914. vjeruje u Rusiju i traži da èovjek uvijek bude spreman da se žrtvuje za nju. a rijeè je o drugoj strani medalje odnosa Dostojevski-Tolstoj.. vi æete èitati istoriju duša onih liènosti koje pisac predstavlja" (Gajret br. 2. izloži osnove i principe svoje religije. febr. 2. napisaæe: Tolstoj "u propagiranju svog moralnog principa ne vidi državnih granica. Kvalifikativ Gogoljevih djela.. njihovog unutarnjeg nalièja. str.. od 1.... kao da izravnava dug prema Tolstoju. Na planu morala kao teme i trajne orijentacije ruske književnosti pisac daje prednost Dostojevskom nad Tolstojem: "On (Dostojevski . Interesantan je i odnos prema Leonidu Andrejevu u kome ima nerazumijevanja: "I uopšte kad se susretnete s jednim ruskim piscem. Andrejev je jedan od 101 . meðutim. pišuæi ih.. u istom radu. 1. a Dostojevski je. 5. protivno. propaguje nacionalnu surevnjivost.. i pokraj svog principa po kome se moralno može oèistiti jedino dragovoljnim stradanjem. zaboravlja da je Gogolju kao umjetniku bilo svojstveno naèelo komike kao dominantno obilježje njegova dara. mart 1914. onom što je živo u njemu. 34). 20). Ovdje se. str."(str. on ga je izbjegavao" (Gajret br... Dostojevski. 1914. str. 34) U Gajretu pak br. koji prije svega pogaða njegov odnos prema živom èovjeku.maja 1914. Zanimljiva je i jedna poredba s Gogoljem koja je opet u korist Dostojevskog: "Mjesto brutalnih satira nad kojim je Gogolj. str. predstavlja osnovu Dostojevskijeve polemike s Gogoljem od prvog djela Dostojevskog Bijedni ljudi pa do parodiranja (Selo Stepanèikovo i Foma Opiskin). A uslov je da se realizuje uloga Rusije u buduænosti. 1.

nasuprot vladajuæoj simbolistièkoj i dekadentnoj poeziji. Najviše prostora u èlanku posveæeno je Dostojevskom. grad uopæe. onostranog carstva ideja i tajni povezano je od Andrejevljevo: treba slikati rijeku uopæe. da ne idemo daleko. A èovjek može imati i veliko i toplo srce. kod drugih na psihološke dubine njegovog djela.. Telješov. Andrejev. i. Sljedeæa paralela tièe se odnosa Turgenjev-Dostojevski: "Ima pisaca koji su bili veæi umjetnici u književnosti. Tako je bilo sve do Bahtinova otkriæa polifonije u Dostojevskog s njenim temeljnim principom neovisnosti junakove svijesti od svijesti njenog autora. Koroljenko. marta 1914. Doroševiè sa socijalnim i psihološkim temama uokvirenim u istoriju. uskraæivao socijalne motivacije. 3. biti genijalan psiholog a ne biti umjetnik. Drugim rijeèima prednost Dostojevskog svodi se na srce. Ali niko nije imao toliko srca koliko Dostojevski" (Gajret br.pisaca koji je dosljedno razvijao psihologizam Dostojevskog. 3 od 1. za razliku od Dostojevskog i Èehova. u Znanje stupa M. Genijalni umjetnik tražio je genijalnog kritièara. U svom ekspresionistièkom i simbolistièkom periodu Andrejev svoj "èisti psihologizam" djela pušta u razne socijalne i istorijske okolnosti da ga potvrde. Ali postoji i Andrejevljev period "znanjevaca". Meðutim. ali mu je. Gorki. 35). str. i kao pisca i kao moraliste. mahom proznih pisaca realistièke orijentacije s društvenom problematikom. Èirikov i njima bliski: Èehov. i sve što traže rigorozni estetièari. Godine 1910. jeste veliki roman Zloèin i kazna. Pod redakcijom Gorkog izlazili su zbornici sabranih i izabranih djela èlanova društva. ljubav uopæe. èovjeka uopæe. Izdavaèka družina Znanje imala je na poèetku prosvetiteljski karakter (osnivaè K. P. "Najkarakteristiènije djelo Dostojevskog.. i u isto vrijeme i najzrelije djelo (Gajret br.. Zato je i za kritièara o kome je rijeè Turgenjev bio i veæi umjetnik i književnik. Pjatnicki). To je izvjesno i njegovo najsavršenije i najbolje i najdublje pisano. S ambicijama simbolista da se putem uklanjanja istorijskih i socijalnih "kulisa" domognu vjeène umjetnosti. jedini ruski pisac kojega su kritièari i pisci vrijednosno uporeðivali sa Šekspirom bio je Dostojevski. koji ga reorganizuje u izdavaèko društvo umjetnièke književnosti namijenjene širokoj èitalaèkoj publici. taènije gotovo iscrpnoj analizi sluèaja Raskoljnikov.. od 102 . odnosno Zloèinu i kazni. S obzirom na ureðivaèke intencije èasopisa Behar i Gajret nije èudo što su na njihovim stranicama najbrojniji upravo "znanjevci": Gorki. tu je Turgenjev koji je napisao besprijekorna umjetnièka djela davši im vanrednu formu. koje inaèe naš autor èlanka ne pominje kad istièe dubine i znaèaj psihološkog tretmana junaka u ove dvojice pisaca..

. naturalistièke pak scene u njih nisu do pisca veæ do života. Nakon što je uspješno proslijedio poznate fabularne tokove djela i njihove sižejne motivacije na zavidnom intelektualnom nivou. 56) Nakon što je podsjetio da je Dostojevski uticao na stvaranje Nièeovog Zaratustre.. za jedan trenutak. valja progledati kroz prste. autor èlanka æe.1. može se smatrati kao prost simptom: ne znaèi to što je Raskoljnikov uèinio zlo djelo na jednom pojedincu. Raskoljnikovu. konstatuje da se na tom pitanju Dostojevski i Nièe razilaze.marta 1914.... da prvo djelo Dostojevskog Bijedni ljudi predstavlja temeljitu polemiku s Gogoljevom ocjenom "malog èovjeka" u Šinjelu (Dostojevskijev Djevuškin pravi je duhovni i duševni džin u poreðenju s Gogoljevim Bašmaèkinom). 35). da je njegov "cijeli instinkt na ratnoj nozi prema cijelom ureðenju. 4 od 1. meðutim. svoju èast.. str. str. on nas je. Jedan od primarnih zahvata u oba pisca je zahvat u socijalne okolnosti. religioznog zanešenjaka" . da li je smio da se ne revoltuje ako je u sebi osjeæao imalo snage za protest. Recite mi da li je mogao. Raskoljnikov je bio u nesvjesnoj službi jedne nesreæne ideje. ali se ta savršenost u strukturi estetskog dojma više osjeæa kao tehnièka nego estetska. ili ne znajuæi. aprila 1914. Nijedno djelo Dostojevskog ne može se uzeti kao životno kao što je sluèaj s mnogim drugim piscima." (Gajret br. svoju slobodu. on je.. g. a zatim uz navod iz Nièea da se "kaznom ne može izraziti ono preziranje (koje je zloèinac iskalio na izvjesnom pojedincu).. jedno korito u koje je sveden sav socijalni život. maja 1914.. Jer on je svoj zloèin uèinio u dobroj namjeri.. organizovati svojevrsnu filozofsko-socijalnu odbranu Raskoljnikova: "Raskoljnikov nije prost zloèinac. Dostojevski se nakon robije "pretvara u vjerskog fanatika u juridiva (treba: jurodivog-ovdje: suludog proroka . pisac èlanka naglašava da se u ocjeni i izvršenju kazne razilaze. (Vidi na istom mjestu fusnotu uz 56 stranu).NK).. kako bi Nièe rekao. Zanimljivo je da u prisustvu skepse i naturalizma u prvim djelima Dostojevskog autor èlanka vidi Gogoljev uticaj ne videæi. str. "probudio iz drijemeža". ukazao na jedno socijalno zlo koje se provodi pod sankcijom zakona. 5 od 1.. Od svih nabrojanih kvalifikativa onaj o savršenosti možda najmanje podliježe sumnji. To djelo.. uz pomoæ literature o djelu. Odmah zatim sli103 . 70). On osjeæa uskost društva i željeznu silu zakona. muž hrabrosti"... Kaznu onako kako je prihvata Raskoljnikov pod Sonjinim uticajem autor èlanka vidi kao rješenje samog pisca. jer zloèinac je svakako neki èovjek koji je rizikovao svoj život.kaže autor èlanka Gajret br.

i da se u njegovim djelima èuje šum mnoštva. Fiction is the dominant genre in this selection. Èlanak Snaga sjevernih. Skabièevski tvrdi da je to uticaj grada u kome se razvijao. particularly to the French and German ones.. tromi kao i svi kolosi. daju svoju nezgrapnu. On se mnogo ne brine ni za spoljne karakteristike svojih tipova.. 70) Zanimljiva je i u mnogoèemu prihvatljiva.. nepreraðenu velièinu. Its selection mostly corresponded to the public function of these journals and their literary foundations. prevashodno lijeve orijentacije. kao Turgenjev i Gonèarov. 104 . klasiène mirnoæe epskog izlaganja dogaðaja. Generally speaking.. Ona nije samo to veæ i pokušaj da se podstakne i usmjeri razvoj književnosti vlastitog naroda pa i šire. Njegove su intrige komplikovane i zamršene." (str. punu još svježih i originalnih struja koja kucaju velikom ruskom državom." Russian Literature in Behar and Gajret A selection of Russian literature in the journals from the Revival period that we deal with here neither has an essential difference in terms of the conception of their presence. what can be easily understood.. Gorki and Andreyev.(str.jedi objašnjenje koje bitno ublažuje kvalifikaciju: "Ali njegov misticizam i religiozni fanatizam ne treba shvatiti u bukvalnom smislu. isprepliæe sukobe i zamršava fabulu. i vlastiti studiozni prilaz temi. mada iziskuje preispitivanje i dopune i "definitivna" poredbena ocjena: "Dostojevski nema. nor in their overall number. a short story. u potpisu H. èlanak odiše zadovoljstvom što je upravo jedna slovenska književnost postala to što jeste: "Sjeverni kolosi.. i da bi Rusija mogla da izvrši svoj veliki zadatak koji joj je predestinovan u buduænosti. and. the number of works from the Russian literature is rather small in comparison to others. 70) Epsku mirnoæu izlaganja u Dostojevskog zamjenjuje takoreæi epska postupnost dijaloga ili monologa kojom se predmet iscrpljuje do totaliteta. On je da religiju ispovijedaju i cjelina i pojedinci. predstavljao je u svoje vrijeme pouzdanu informaciju u kojoj se prelamaju dostignuæe ruske kritike i nauke o književnosti druge polovine XIX i poèetka XX vijeka. on dovodi svaki èas nepoznata lica. Nije bez razloga Bahtion vidio vezu izmeðu sokratovskog dijaloga i dijaloga u Dostojevskog.. iz razloga da bi oèvrsla ruska socijalna zajednica. There is no Russian drama whatsoever and one should remember that this was the time of Chekhov. because of the space available in the journals.

It is not easy to ascertain why was it so. Perhaps the absence of cultural ties under the conditions of Austro-Hungarian occupation, the lack of translators, or similar reasons can be given as an explanation. One thing is certain: the complex poetics of Russian symbols that had not only broken but also changed the traditional frames of the Russian poetry in 19th century could not be fitted into the modest conceptions of these journals in the sphere of lyrical poetry. Nevertheless, one can find here and there some short stories translated, rarely poems, and almost no plays. Among others, one can find the translated works of Dostoevsky, Tolstoy, Chekhov, Turgenev, Vladimir Koronenko, V. M. Garshyn, Gorki, Telyeshov and others.

105

106

Enes Pelidija RADOVI HAMDIJE KREŠEVLJAKOVIÆA I DRUGIH HISTORIÈARA U BEHARU Austrougarskom okupacijom Bosne i Hercegovine Muslimani su se našli u neizvjesnoj situaciji. Još su bili tradicionalno vezani za Carigrad, a istovremeno izloženi pritisku novih vlasti da prihvataju tadašnje evropske civilizacijske tekovine. U takvim prilikama se još više povlaèe u sebe i ne prihvataju ništa što dolazi iz Beèa i Budimpešte, èak ni školovanje, koje im je bilo najneophodnije. Statistièki podaci pokazuju da su u osnovne i srednje škole Muslimani najmanje slali svoju djecu. Rezultat takvog nepovjerenja bio je da tek u zadnjoj deceniji XIX stoljeæa maturira prva generacija uèenika, a prvi diplomirani studenti javljaju se tek dvadeset godina po austrougarskoj okupaciji.1 Muslimanska inteligencija, koja je svoju naobrazbu stekla u Beèu, Budimpešti i drugim evropskim centrima, bila je malobrojna. Godine 1900. svega deset ljudi je bilo evropski fakultetski obrazovano. Osam na Pravnom, a po jedan na Filozofskom i Veterinarskom fakultetu.2 To je u dobroj mjeri onemoguæavalo da širi narodni slojevi nešto više saznaju o svojoj kulturnoj, historijskoj i duhovnoj baštini. Uviðajuæi taj nedostatak, nekoliko mladih evropski obrazovanih ljudi smatralo je neophodnim pokretanje lista u kome bi se književno i publicistièki prikazao narodni život i obièaji, te se uticalo na šire muslimanske mase u pravcu prosjetnog i kulturnog preporoda. Meðu najaktivnijim zagovornicima takve orijentacije bili su: Safvet-beg Bašagiæ, Osman Nuri Hadžiæ, Edhem Mulabdiæ, Fehim Spaho, te mnogi drugi. Prvo ostvarenje njihove zamisli bilo je pokretanje Behara. U maju 1900. godine izlazi prvi broj. U podnaslovu prve stranice je pisalo da je to list za pouku i zabavu.3 Objavljenim književnim radovima i pjesmama Behar je uticao na èitalaèku publiku u pravcu njene evropeizacije koja se odvijala u znaku "simbioze sa Istoka".4 To je utoliko interesantnije kada se zna da je najveæi dio Muslimana bio nepismen, barem što se tièe latiniènog i æiriliènog pisma.
1. Nusret Šehiæ, Autonomni pokret Muslimana za vrijeme austrougarske uprave u Bosni i Hercegovini, Sarajevo, 1980., 380. 2. Ibrahim Kemura, Uloga "Gajreta" u društvenom životu Muslimana Bosne i Hercegovine (1903.-1941.), Sarajevo, 1986. 22 (dalje: I. Kemura, Uloga "Gajreta") 3. Muhsin Rizviæ, Behar, književnoistorijska monografija, Sarajevo, 1971. 9 (dalje: M. Rizviæ, Behar) 4. I. Kemura, Uloga Gajreta, 27

107

U nepunih jedanaest godina, koliko je Behar izlazio, objavljeno je na desetine književnih radova, te radova iz historije, islamske civilizacije, kulture, tradicije, prava i savremenog života.5 Pažnju su privlaèile i mnoge drame, prièe i pjesme sa historijskom tematikom kao: dr Safvet-bega Bašagiæa drama Abdulah-paša, Knez Ivo od Semberije Branislava Nušiæa, Smrt Sulejmana II Sjajnog Branislava Klariæa i drugo.6 Svoj nemali doprinos u sakupljanju narodnih umotvorina i objavljivanju u Beharu imali su mlaði ljudi, uèenici srednjih škola, medresa i daru-l-muslimana.7 U tome su ih podržavali Edhem Mulabdiæ i drugi stariji saradnici lista. To daje i odgovor na pitanje: otkuda da se veæ 1904. godine kao saradnik Behara javlja i šesnaestogodišnji Hamdija Kreševljakoviæ. On se baš na stranicama Behara prvi put predstavlja široj èitalaèkoj publici sa prvom od ukupno 343 bibliografske jedinice. U petom godištu lista štampana mu je pouèna pripovijetka Halal para u kojoj se govori o poštenom odnosu prema radu.8 Tu prièu je èuo i zabilježio od svog rahmetli oca Mehage. Izgleda da je ta prièa bila životna vodilja ovog kasnije cijenjenog uèenjaka i plodnog historièara, jer se tokom cijelog života vodio tom idejom marljivog, upornog i poštenog rada. Od svojih ukuæana èuo je i zabilježio još 15 narodnih lirskih pjesama koje je objavio na stranicama ovog lista.9 Saradnici Behara su donosili prevode sa više stranih jezika od kojih su se neki odnosili i na historijsku problematiku. Najveæi broj prevoda je bio sa turskog i njemaèkog jezika.10 Zahvaljujuæi entuzijazmu osnivaèa i saradnika Behar je veæ od prve godine svog izlaska okupio veæinu muslimanskih intelektualnih snaga. Zbog toga je i odigrao znaèajnu ulogu u formiranju jedne generacije književnih stvaralaca koja je u ovom listu i stasala.11 Pored navedene književno-publicistièke djelatnosti objavljivani su i radovi sa èisto historijskom tematikom. Neki od tih radova su korisni i za današnje generacije historièara. No, veæina njih može da posluži samo kao primjer kako i u kakvim uslovima poèinje ozbiljniji nauèni rad na pisanju prošlosti kod muslimanskih povjesnièara na novim nauènim osnovama.
5. M. Rizviæ, Behar, 191 6. isto, 103/4 7. isto, 105 8. Behar br. 4, god. V, 15.VI 1904., 58/9 9. Behar br.11, god. VIII, 1.X 1907., 175/6; br. 16, god. VIII, 15.XII 1907, 256; br. 17, god. VIII, 31. XII 1907, 271; br. 1, god. IX, 15.V 1908. 13; br. 8, god. IX, 1.IX 1908. 128/9; br. 18-19, god. IX, 1.II 1909. 292/3; br. 3, god. X, 15.VII 1909. 43/4 10. M. Rizviæ, Behar, 255 11. I. Kemura, Uloga Gajreta, 27

108

Nesumnjivo, u to vrijeme najveæi ugled i najznaèajnije historijske èlanke objavljuje dr Safvet-beg Bašagiæ. U svojim radovima, on želi da podigne splasnulu samosvijest naroda kome pripada, posebno istièuæi muslimansko slavensko porijeklo i staru slavu.12 To naroèito dolazi do izražaja u njegovoj njizi Kratka uputa u prošlost Bosne i Hercegovine (od g. 1463. 1850.), koju je objavio u Sarajevu 1900. godine u vlastitoj nakladi. Ta knjiga je bila prvo objavljeno domaæe djelo o ovim zemljama. Pisano na jeziku svakom razumljivom, muslimanskim masama je na popularan naèin otvorilo poglede u prošlosti, te pokušalo da im da odgovore o porijeklu, historiji i junaèkoj slavi.13 Zbog takvog naèina pisanja ova knjiga nije bila po volji tadašnjoj bosanskoj Zemaljskoj vladi. Veæ u drugom broju prvog godišta Behara èitaoci su od autora potpisanim inicijalima n. n. obaviješteni o izlasku navedene knjige.14 Prikaz je objavljen u rubrici Listak. Osam godina kasnije u istoj rubrici o ovoj knjizi piše i dr Milan Prelog. On kritikuje muslimansku inteligenciju što niko meðu njima nije našao za shodno da prikaže Kratku uputu u prošlost Bosne i Hercegovine. Interesantno je primijetiti da na navedenu primjedbu nije niko iz tadašnje redakcije reagovao jer izreèena primjedba ne odgovara istini. U daljem osvrtu dr Milan Prelog ukazuje na manje primjedbe i nedostatke knjige koji se odnose na nedovoljno korištenje zapadne graðe. Inaèe, u cjelini sa puno uvažavanja i pohvalno piše o knjizi i njenom autoru. S pravom upuæuje kritiku svim obrazovanijim ljudima što im djelo dr. Safvet-bega Bašagiæa nije bilo podsticaj da i sami nešto više napišu i time sebe i svoje sunarodnike obogate veæim saznanjem o svojoj daljoj i bližoj prošlosti. Na stranicama Behara, prije svega u rubrici Listak, ukupno æe biti objavljeno još 11 prikaza i obavještenja o knjigama iz èisto historijske tematike.15 I pored brojnih prigovora na ureðivaèku politiku, te povremenih odstupanja od ranije postavljenog cilja Behar je u svom nepunom jedanaestogodišnjem izlaženju imao znatnog uspjeha. U mnogome je ostvario ciljeve muslimanskog kulturnog preporoda. Zahvaljujuæi saradnicima lista formirana je moderna muslimanska književnost, ali održana i duhovna veza sa Orijentom.16 Pored književnih djela na stranicama Behara objavljivani su veæi i manji radovi i crtice iz historije, od kojih su
12. M. Rizviæ, Behar, 18 13. isto, 10 14. Behar br. 2, god. I, 15.V 1900. 32/3 15. Behar, br. 2, god. I, 15.V 1900. 32/3; br. 20, god. I, 15.II 1901, 322/3; br. 8, god. II, 15. VIII 1901, 124/5; br. 1, god. V, 1.V 1904. 13; br. 14, god. V, 15.XI 1904. 222; br. 1, god. IX, 15.V 1908. 13/4; isto, 16; br. 7, god. IX, 15. VIII 1908. 116; br. 8, god. IX 1908. 130/1; br. 14, god. IX, 1 XII 1908. 228; br. 1, god. XI, 15.X 1910, 13

109

poneki interesantni i za današnje historièare. Tako su radovi Alije Kadiæa Glavni dogaðaji iz islamske prošlosti,17 Muhameda Seida Serdareviæa Kratka povijest Islama,18 Abdulaha Bušatliæa O Hasanagi Peækom,19 Fehima Spahe Panislamska ideja,20 Mehmeda Spahe Gazi Husrev-beg slika iz bosanske prošlosti,21 Osmana Nurija Hadžiæa (Abdulhak) Saferska naredba22 dr Milana Preloga Slovenci u prošlosti i sadašnjosti23 Josipa Milakoviæa Jedno zaboravljeno pleme, Kašubi,24 Mirze Safveta Istorièar Aali,25 i Rustem-paša Skradinac,26 i drugi interesantni i za današnje povjesnièare da vide kako se o pojedinim liènostima, odlukama i dogaðajima mislilo i pisalo poèetkom XX stoljeæa. Veæina navedenih radova su objavljivani u više nastavaka. U kraæim crticama, èesto redakcijskim, èitaoci Behara su bili u prilici da se u osnovnim crtama upoznaju i sa historijatom pojedinih derviških redova (senusi i rufaije),27 te ponešto saznaju i o izumitelju štamparije Gutembergu28, i jednoj od najpoznatijih antièkih liènosti Aleksandru Makedonskom.29 Uredništvo lista je cijenilo ljude koji su pokazivali dužnu pažnju prema prošlosti. To se vidi i iz obavještenja èitaocima kada je dr. Talozi Zemaljskom muzeju u Sarajevu poklonio 20 pisama (dokumenata) koji datiraju iz XVI, XVII i XVIII stoljeæa.30 U pisanju historijskih radova, crtica, osvrta i prikaza javilo se ukupno jedanaest saradnika. Neki od njih su objavili po jedan do dva rada, a drugi znatno više. Oni su, iako daleko skromnije, slièno kao i književnici poèeli formirati kritièko pisanje prošlosti zasnovano na novom nauènom
16. Mustafa Imamoviæ, Studija o "kulturnom preporodu" kod Muslimana, Gledišta, XII/1971., 11-12, 1463 17. Rad je objavljen u 12 nastavaka sa povremenim prekidima u vremenskom periodu od 15.VI 1901. - 15. III 1902. 18. Rad je objavljen u 26 nastavaka tokom VI i VII godišta u vremenskom periodu od 1.V 1905. - 15. IV 1906. 19. Behar br. 7, god. IV, 1. VIII 1903., 103/4 20. Rad je objavljen u XXI nastavku tokom cijelog VII godišta, sa kraæim prekidima u vremenskom periodu od 1.V 1906. - 15. IV 1907. 21. Rad je objavljen u V nastavaka u VII godištu Behara u vremenskom periodu od 1. IX - 15. XI 1906. 22. Behar br. 1, god. VII, 1. V 1906. 7 - 8 23. Behar br. 3, god. IX, 15. VI 1908. 48 24. Rad je objavljen u dva nastavka u IX godištu lista, br. 10 i 11, 1. X - 15. X 1908.,153 i 174-176 25. Behar br. 1, god. IX, 15.V 1908., 15 26. Behar br. 10, god. IX, 1. X 1908. ,161/2 27. Behar br. 2, god. I, 15. V 1900., 33-35 28. Behar br. 5, god. I, 1.VII 1900., 83 29. Behar br. 18, god. VI, 15. I 1906., 278/9 30. Behar br. 4, god. VII 15. VI 1906., 46

110

poimanju historije. U narednim godinama i decenijama XX stoljeæa meðu saradnicima ovog lista mnogi su objavili brojne studije i radove iz historijske tematike, a neke je prerana smrt sprijeèila u tome. Takoðe su se pojedini saradnici Behara udaljili od pisanja povijesnih radova zbog profesionalnog okretanja prema politici. Gledajuæi u cjelini Behar je dao svoj doprinos ne samo na književnom, nego i na historijskom i kulturnohistorijskom polju. The works of Hamdija Kresevljakovic and ather historians in Behar In addition to the literary works, the Behar journal also published the works with topics from history in its eleven years of publication. These works included the papers by Alija Kadiæ The Main Events from the Islamic past, Muhamed Seid Serdareviæ The Short History of Islam, Abdulah Bušatliæ About Hasanaga Peæki, Fehim Spaho Panislamic Idea, Mehmed Spaho Gazi Husrevbeg-A Picture from the Bosnian Past, Osman Nuri Hadžiæ Safer's order, Milan Prelog The Slovenians in the Past and in the Present Time, Mirza Safvet Historian Anali and Rustem Pasha Skradinac, and many others. The Behar journal had altogether eleven authors who published their works on historical topics. Some of the works published there have continued to be of some interest for the historians as the example how certain event had been looked upon from that particular time. Their contribution to the Behar journal represented the beginning of critical thinking in the writing about the past and based on the new understanding of history. One of the Behar's contributors was the famous historian Hamdija Kreševljakoviæ. He appeared for the first time on the journal's pages but not as a historian but as a collector of popular lyrical songs (15) and one short story. His interest in history and its topics grew in the years and decades to come. He published hundreds of articles and many studies about the history of Bosnia and Herzegovina under the Ottoman rule. Due to his scholarly results and the esteem he had among the scientists, Hamdija Kreševljakoviæ was elected a corresponding member to the Yugoslav Academy of Arts and Sciences /JAZU/ in Zagreb in 1939. This was a great honor because he was the first of Moslem intellectuals ever to be elected into the JAZU.

111

112 .

-1937. sa zadatkom da ustanovi i popiše sve vakufe u Bosni i Hercegovini. Pedeset godina vakufske uprave u Bosni i Hercegovini. godine1 za izobrazbu kandidata za zvanje Šerijatskih sudaca /kadija/. Prednost imaju uèenici Kuršumlije medrese i Hanikaha. imla. Sarajevo. Odluka sa obrazloženjem i molbom za odobrenje upuæena je Zemaljskoj vladi. odnosno 13 sati. marta 1883. maternji jezik. koji su bili potrebni za novootvorene mektebi-ibtidaijje. kalendar za 1933.). godinu. Zemaljska vlada Bosne i Hercegovine 15. odnosno Zemaljsko vakufsko ravnateljstvo. nauka o odgoju /ahlak/. neku vrstu uèiteljske škole za izobrazbu muallima. Raspored sati je udešen tako da nastava poèinje u 9 sati i traje do 12. donosi odluku da u Sarajevu otvori Daru-l-muallimin. . rikæa. Fehim Spaho. kasnije nazvano Zemaljska vakufska komisija. 1937. prirodopis. godine je imenovala Privremeno vakufsko povjerenstvo. tako da u sva tri razreda bude ukupno trideset uèenika.Mahmud Traljiæ PRVI SVRŠENICI DARU-L-MUALLIMINA SURADNICI BEHARA Nepunih pet godina otkako je Zemaljska vlada Bosne i Hercegovine osnovala Šerijatsku sudaèku školu 1887. U Daru-l-muallimin æe se moæi upisati uèenici medresa. jer ni jedan zakljuèak nije mogao biti proveden bez suglasnosti Zemaljske vlade. u drugu 8 i u treæu 7 uèenika.Narodna uzdanica. Plan i program Darul-muallimina predviðao je da naukovanje u njemu traje tri godine. koje je Zemaljska vakufska komisija poèela otvarati u pojedinim mjestima Bosne i Hercegovine. raèun. zemljopis. 2. a predavaæe se sljedeæi predmeti: nauka o Kur'anu. dok 21 nije uopæe bilo u službi. godine. Vid. koji su završili arapsku gramatiku do Izhara i fikh do Multeke. Predviðeno je takoðer da se u prvu godinu primi 15. vjeronauka. jer je Zemaljska vlada pozitivno odgovorila veæ 16. 72-89. jer bez toga nema govora o dobroj i uspješnoj nastavi. str. fizika. Šerijatsku sudaèku školu završilo je za njenih pedeset godina postojanja (1887. povijest. Zemaljska vakufska komisija2. odnosno Zemaljsko vakufsko ravnateljstvo. geometrija i gospodarstvo.) 370 apsolvenata od kojih su 223 bili šerijatski suci. Spomenica Šerijatske sudaèke škole u Sarajevu izdana prilikom pedesetogodišnjice ovoga zavoda (1887. i to iz razloga što je nas1. Na suglasnost nije trebalo dugo èekati. edebijjat. da nadzire njihovu upravu i da izradi nove propise za upravu vakufima. nego su živjeli kao privatnici (posjednici). maja iste godine s jednom primjedbom: U nastavni plan treba unijeti i predmet metodika. Odluka je donesena na sjednici Komisije u mjesecu martu 1891. a ostalih 147 bili su u drugim službama.-1937. jer se smatra da su oni sposobni toliko da mogu nastaviti školovanje u Darul-mualliminu. Vid. inša. 113 .

3 U drugoj polovini 1891. u zgradi gdje je bio smješten i prvi Daru-l-muallimin. Prva školska 1891.tava u medresama bila dvokratna: odmah po sabahu i iza ikindije. koliko se upisalo u prvi razred. dok je normalno nastava trajala od 1. 4. Bilo je i originalnih radova. Jedan od njih je produžio školovanje u Šerijatskoj sudaèkoj školi. nego je prvotno bilo odreðeno. Interes za Daru-l-muallimin bio je iz godine u godinu veæi. 146. str. i radio do 1878. U ovoj prilici spom3. uspjeh je bio više nego zadovoljavajuæi.5 Pojava Behara primljena je sa radošæu i ushiæenjem meðu muslimanima Bosne i Hercegovine. jer do pokretanja Behara. koji je bio otvoren u Sarajevu godine 1869. godine vršene su pripreme za otvaranje škole. U istoj zgradi radila je i novoosnovana Uèiteljska škola sve do 1890. godine. Naðene su prostorije u ruždijji na Bentbaši. Tako je veæ druge školske godine u prvi razred primljeno 34./. kraæe prijevode s orijentalnih jezika i dr. Od njih 18. Primljeno je njih 18. mjesto 15. ali mu je u meðuvremenu umro muderis. januara 1892. gdje su veæ u poèetku pokazali zavidan uspjeh. narodnu frazeologiju. Edhem Mulabdiæ. kada je zatvoren. godine. makar i u manjem broju. Uspjeh je iz godine u godinu bio bolji. pa je i broj uèenika u prvi razred priman u veæem broju. kao što je nabavljen i potreban inventar. na završni ispit izišlo ih je osam i svi su uspješno položili potrebne ispite. a treæe 42 uèenika. . koji su završili Daru-l-muallimin. Upisani su i uèenici u prvi razred. Treæe školske godine honorarno su veæ predavali pedagoške predmete profesori Uèiteljske škole u Sarajevu. Njih nije ipak bio mali broj. 144-145. godina trajala je do mjeseca jula i bila je kraæa. pa æe uèenici moæi pratiti i jednu i drugu nastavu. pa nije okonèao i ovo školovanje. kalendar za 1942. jula. Meðutim. str. veæ je šest generacija završilo ovu školu. godine. oktobra do 1. Kad su prvi upisani uèenici na kraju svoje treæe i ujedno završne godine izašli na ispit. str. Ibid. Neki od njih su odmah u prvoj godini èasopisa poèeli u njemu objavljivati makar i sitnije priloge /narodne umotvorine: pjesme i pripovijetke/. 5. godinu.-92. jedan je kasnije položio ispit za vjerouèitelja vjeronauke na srednjim školama. Ibid. koliko je planom bilo predviðeno. drugi je bio došao do idžazeta. odmah po završetku Daru-l-muallimina njih sedam je bilo postavljeno za mualime na mektebi-ibtidaijjama. Daru-l-muallimin (o pedesetogodišnjici osnivanja). Postavljeno je i potrebno nastavno i drugo osoblje. Meðu te su spadali i mualimi. 143. naroèito onim školovanim.Narodna uzdanica. 114 .4 Sveèano otvaranje prvog razreda i poèetak nastave obavljeni su 28.

zatim u kalendaru Mekteb. Bio mualim do 1910. Merhum hafiz Mehmed Ali-ef.Bilten Instituta za prouèavanje folklora u Sarajevu. istoèna narodna pripovijetka.6 U prvom godištu Behara objavio je tri originalna èlanka /Nešto o postu. Dukatar. Od te godine pa do 1918. kalendaru Narodna uzdanica i 6. radio je u Sarajevu u Vakufskoj direkciji kao referent za mektebe. I ovo djelo je doživjelo dva izdanja. Umro je u Sarajevu 1935.. u III 5.. Hasan Nametak. tajnik muftijstva u Mostaru. Nametak je suraðivao još u mostarskim listovima Osvit i Zora.Islamski svijet. godine. U drugoj godini ovog kalendara objavio je èlanak Zašto neka djeca neæe da idu u mekteb. godine. U rubrici Narodne umotvorine u prvoj godini Behara objavio je u dva broja rad Iz narodne frazeologije. God. Prvo izdanje je izašlo 1906. O kurbanu/ i jednu arapsku narodnu pripovijetku /Darežljivost Džaferi Bermekije/. /Alija Nametak/. str. Sarajevo. Ove pripovijetke imale su i druge podnaslove /arapska narodna pripovijetka. 2.. Bio prvo mualim. godine. zbog èega je biran za prvog predsjednika ovog Udruženja. u IV 6 i u V 2/. Seid M.) štampao je Sufaru za prvi razred mektebi-ibtidaijja u Bosni i Hercegovini i èlanak Dvije-tri o sufari.-1907. istoènjaèka narodna pripovijetka/. 1957. U istom godištu štampao je i èlanak pod naslovom Aforizmi. Služio prvo kao mualim. godine. igrao je zapaženu ulogu.Traljiæ. U rubrici Narodne umotvorine objavio je u V godini 2 i u VI 1 narodnu pripovijetku. IV/1935. to jest do pojave prvog broja Behara 1. Kao posebne knjige Hajroviæ je štampao Male prièe i dosjetke za muslimansku mladež. kada je umro..5. 115 . Prilikom osnivanja Udruženja imama i mualima Bosne i Hercegovine 1910. br. Pod naslovom Narodna arapska pripovijetka objavio je u I godini 3. Sadekai-fitr i bajram. II 1 i u VI 2 pripovijetke. Predavao je pored vjeronauke i arapski jezik na prvoj gimnaziji /ranije velikoj gimnaziji/ u Sarajevu. Druga posebno štampana knjiga je bila Glavna naèela islama /arebicom/. Hafiz Mehmed Ali Dukatar.profesora vjeronauke na srednjim školama.7 3. pa u Novom Beharu. a drugo 1913. 144.maja 1900. Osim Behara Hajroviæ je suraðivao u Tariku i Muallimu te kalendaru Mekteb. U Beharu je objavio u rubrici Male prièe i dosjetke dvadeset kraæih prièa /u I godini 7. U prvoj godini kalendara Mekteb (1906. koji su završili školu do 1900. Murat Hajroviæ. godine. Dopunska izdanja. a od 1914. 7. 129. 1.injemo one svršenike Daru-l-muallimina. str. Bibliografija folklorne graðe u deset godišta Behara s indeksom motiva. godine. Glasniku Islamske vjerske zajednice. Kasnije položio pred komisijom u Ulema-medžlisu u Sarajevu posebni ispit za vjerouèitelja . istoèna pripovijetka.

Prijevod je doživio više izdanja. U Beharu je objavio 12 priloga: U rubrici Male prièe i dosjetke štampane su dvije prièe (u godištu I i VI). Biser.8 4. Obje knjige doživjele su po dva izdanja.T. odnosno priruènik u mektebima.Zemzem. Od 1914. Mahiniæ je u kalendaru Mekteb za godinu 1906. dva sa podnaslovom Islamska legenda mitologija /u VI godištu/. Nametak. /Mahmud Traljiæ/.M. koje imaju podnaslove Arapska narodna pripovijetka i Narodna istoèna pripovijetka. Alija Nametak. u rubrici Narodne umotvorine objavljeno je šest priloga. pod naslovom Pripovijetka-proza dvije pripovijetke.. godine. Umro je u Žepèu 15. str. Gajret i Narodna uzdanica. koje je Nametak zapisao veæinom od svoje majke ustupio je svojevremeno Matici Hrvatskoj u Zagrebu. 10. Muftiæ je suraðivao još u listovima Gajret. Ahmed Mahiniæ. a drugi o poslovanju. godine. koje je kod nas duže vrijeme bilo udžbenik..10 6. dok je jednu našu narodnu pripovijetku štampao u III godini lista. a treæe i èetvrto izdanje samo na bosanskom. Godine 1927. latinicom i æirilicom. Neke od tih pjesama su objavljene u IX i X knjizi narodnih pjesama. Prvo i drugo izdanje ima tekst uporedo na turskom i bosanskom jeziku.M. decembra 1957. štampana je Mahiniæeva Arapska poèetnica.-07. Svoj radni vijek je proveo u svojstvu šerijatskog suca. U Muslimanskoj biblioteci Muhameda Bekira Kalajdžiæa u Mostaru štampane su dvije knjige Hazima Muftiæa: Stambolski softa i Sadri-Azamova kæi i Pet velikih poklonstava. Novi Behar. po Hidžri/ objavio svoj Ilmihal na bosanskom jeziku.9 5. Sarajevo. U Beharu. godine do 1930./1325. Merhum Hasan-ef. te kalendarima Mekteb. svaka posebno. aprila 1945. 132. 9. èetiri pod naslovom Narodna pripovijetka /u II godištu. Ibid. mart 1973. Preveo je s turskog jezika Tuhfetu-l-ihvan. bio tajnik Ulema-medžlisa u Sarajevu. a u II godištu dvije narodne pjesme. godine. 116 . u godinama IV i V objavio u rubrici Narodne umotvorine dvije pripovijetke. Poslije završetka Daru-l-muallimina upisao se u Šerijatsku sudaèku školu. a onda prešao u Vakufsku 8. koju je završio 1904.. što ih je izdala Matica Hrvatska.Zborniku za narodni život i obièaje Južnih Slavena. 132-133. str. što ga izdaje Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti /Zagreb/. Ibid. Alija Nametak. tri i III godištu jedna/. arebicom. Kratko vrijeme radio u šerijatskom sudu u Sarajevu. prvi o vjerovanju. 35. Umro je u Sarajevu 29. Narodne pjesme. godine.. Mustafa Islamoviæ. Muallim. koju je završio 1905. vjeronauèno djelo. Po završetku Daru-l-muallimina i on se upisao u Šerijatsku sudaèku školu. Hazim Muftiæ. koji ima dva dijela.str.

Sarajevo. A to je period kad je urednik lista bio Edhem Mulabdiæ.12 U vezi suradnje u Beharu spominjemo još dvojicu svršenika Darul-muallimina iz prve generacije njenih svršenika: Mustajbega Halilbašiæa i Abdul-fetaha Sadikoviæa. koju je završio 1905. Fejzulah Hadžibajriæ. Jedan od zakljuèaka bi bio da su svi ovi suradnici odobravali dotadašnji naèin ureðivanja lista. 13.direkciju u svojstvu kanceliste. Umro je u Sarajevu 2. Umro je u Sarajevu 25. ali bez uspjeha. 549-551. 446.11 7. tajnik Vakufske direkcije u Sarajevu. str. 117 . Hamid Šahinoviæ. str. Na tom sastanku je bio i Mustajbeg Halilbašiæ. godine. Behar je polovinom 1910. 14. 127. a da kasnije naèin ureðivanja Behara i njegov smjer nisu odobravali. 9-10. 131. Šefkija Karabdiæ. objavio je nekoliko prièa u rubrici Male prièe i dosjetke. kao i mnogi drugi. jedan izmeðu osam prvih svršenika Daru-l-muallimina. I on.Glasnik VIS-a. a bilo ih je oko trideset. Muhsin Rizviæ. Zakljuèak sastanka je bio jedinstven: Behar treba ponovo izdavati. Književnoistorijska monografija. bio je pokrenuo ponovno izdavanje lista. XXXIV/1971. str. Islamoviæ. U Beharu.aprila 1971. godine. Gradaècu i Foèi. šerijatskog suca u Bihaæu. godine prestao izlaziti. advokat i pisac. vatreno se zalaže da Behar nastavi izlaženje u redakciji Edhema Mulabdiæa i sa tematikom kakvu je i do sad imao. Ali kad je na red došao sadržaj lista. str. Alija Nametak. Dr. Prnjavoru. Ibid. Tako je u toku 1912. 12.. došlo je meðu prisutnim do razilaženja. U Beharu je objavio èetiri priloga: dvije prièe u rubrici Male prièe i dosjetke /III godište/ i dvije pripovijetke u rubrici Narodne umotvorine /V godište/. godina V.14 Interesantno je napomenuti da su svi navedeni suradnici Behara objavili svoje priloge u prvih šest godišta lista. Merhum Mustafa-ef. godine uprilièen jedan sastanak u cilju nastojanja da se nastavi sa izlaženjem Behara u obliku i sa sadržajem kakav je list imao u prvih šest godina njegova izlaženja. nalazi se i pismo Abdul-fetaha Sadikoviæa. Bilo je i dalje pokušaja da se list oživi.13 Kao što je poznato. godine. Behar definitivno prestaje izlaziti. God. po navršetku svoje desete godine izlaženja. marta 1934. Urednik Behara Edhem Mulabdiæ je pri kraju drugog godišta organizirao anketu meðu èitaocima i suradnicima Behara sa pitanjem: Treba li nam Behar? U odgovoru na ovo pitanje. 11. Behar. To je bio razlog da se list više ne pojavi. br. Kao šerijatski sudac službovao je u Vlasenici.. 1971. I on je po završetku Daru-l-muallimina nastavio školovanje u Šerijatskoj sudaèkoj školi. kakav bi trebao biti. Ibid. Ali poslije treæeg broja. zatim kao tajnik i konaèno kao pomoænik direktora.

referat obuhvata samo one. The school had three classes. established Darul-muallimin in 1891. They were supposed to have already studied certain curricula in Arabic and other related Islamic disciplines. Šemsudin Sarajliæ i dr. The Darul-muallimin graduates greeted the appearance of the Behar journal in 1900. Students from madrasahs were admitted into it. such as Muallim. Hasan Nametak and others/. where they showed a success in their teaching. Some of them gave their contributions in the first year of the journal's appearance /Hafiz Mehmed Ali Dukatar. Tarik. The Darul-muallimin graduates were later appointed to work as teachers in mektebi-ibtiadije. They also published their original articles in the journal. oni su završili Daru-l-muallimin poslije 1900. and others. This was the school meant to educate candidates for teachers /muallims/ in the newly opened schools /mektebi-ibtiadije/ which the Provincial Endowment Commission had also begun to open in some towns and settlements. Muhamed Seid Serdareviæ. Murat Hajroviæ. Meðutim. In addition to the Behar journal. Mekteb calendar. koji su završili ovu školu do 1900. which had been appointed by the Provincial Government of Bosnia and Herzegovina in 1883 with the task to register all the endowments /vakufs/. short stories. they also contributed in other Moslem newspapers and journals. as well as in translating from the Oriental languages. Some of them continued their education in the Sharia Law School in Sarajevo. Misbah. The first graduates of Darul-Muallimin contributors to Behar The Provincial Endowment Commission for Bosnian and Herzegovina. godine u kojoj je i Behar poèeo izlaziti. to oversee their administration and to propose new set of rules for their governance. Most of them became prominent in collecting and publishing of popular oral forms /songs. 118 .Meðu suradnicima Behara bilo je još svršenika Daru-l-muallimina / npr. Kako je u poèetku reèeno. idiomatic expressions/. godine.

Florijanu" . one prelomne trenutke kada su padale krune i rušila se carstva. kao i prezir prema nosiocima negativnih strasti: zlih intriga.. Sterija je nastojao da i na taj naèin prosveti i uèi svoje sunarodnike. pa i dramski elementi bili veæ unapred fiksirani i uoblièeni. 119 . istièuæi kosovski mit i njegovu moralnu velièinu. horacijevski. POPOVIÆA I M. Dok je za prvu. takoreæi gotovi preuzeti iz kosovskih narodnih pesama. ugledao se i na Šekspirovog Magbeta.. patriotske inspiracije Sterijine istorijske drame budile su u gledaocima i smisao za poštivanje ljudskih vrlina. spletke oko vladara. odnosno prema tragediji i prema komediji. za Miloša Obiliæa Sterija se prvenstveno nadahnjivao narodnom poezijom i narodnom tradicijom. dakle. BANA /POSEBNO MEJRIMA I HAJDUCI/ Rad J. koristio graðu iz Rajiæeve Istorije. i Miloš Obiliæ. U sporednijim elementima Sterija se i stvaralaèki odnosi prema preuzetoj graði. S. Prikazujuæi obilato i razlièite negativnosti i sukobe u prošlim vremenima /borbe za vlast. narodne istorije i poezije. sebiènosti i drugih poroka. a što je takoðe znaèajno. Otuda su dramatièni. ponešto menjajuæi i unoseæi neke detalje iz drugih pesama. pouku i "poleznu zabavu". "podražavajuæi gdigdi i slavnom g. pomalo patetièno reèeno. S. 1828. sukobe zbog žena. Bilo da je pisao komedije ili tragedije./ imaju za temu kosovsku istoriju i mitologiju.Vaso Milinèeviæ PROSVETITELJSKO-PREPORODNE DRAME J. Za tragedije ili "žalosna pozorja" . Popoviæa na drami polarizovao se u dva smera: prema prošlosti i prema savremenosti.. Birao je veoma pogodne motive iz nacionalne istorije za dramsku obradu. koja je po opštim svojstvima više melodrama nego tragedija. Umeo je da u ljudskom trajanju uoèi ono što vreme ne može da pohaba . Oživljavajuæi u "žalosnim pozorjima" nacionalnu prošlost. velièajuæi staru srpsku državu i njene vladare. spajajuæi. kako je veæ priodavno utvrðeno u istoriji književnosti. 1827. naime.kada sam autor reèe u predgovoru.kako ih je nazivao. Prve Sterijine drame /Nevinost ili Svetislav i Mileva. Pored. kobne zablude i drugo/. koristio se graðom iz nacionalne prošlosti. izdaje.. vlastoljublja. on je u osnovi imao na umu "polzu" naroda srpskog.. Sterija je budio utrnulu nacionalnu svest i u svojim sunarodnicima jaèao veru u bolju buduænost srpskog naroda i obnovljene srpske države upravo u ime te slavne prošlosti.etiènost èovekovog življenja.

veæ je to proizilazilo iz dobro odabranog dramskog motiva koji je posebno "vozbuždavao" dušu pišèevih suvremenika. Inaèe. takoðe je nastala po motivu iz narodne pesme. gdi prosveštenija nema. u Beogradu. Nahoda.. a Srbi opet. zajednièke su i mnoge slabosti kojima su optereæena ova poèetnièka dela. biæe više-manje dominantan u svim literarnim delima u kojima je prikazivana tematika "gde su Turci pomešani". iako su otuda proizašle i neke omaške upravo zbog nedovoljnog poznavanja te sredine. svi pozitivno i idealizovano prikazani. posebno prvo: melodramska sentimentalnost.. Sterija se nakon desetogodišnje pauze ispunjene uspješnim komediografskim radom pono120 . iz jedne njegove replike proizilazi da je upravo muslimanstvo uzrok neprirodnog greha i razlièitog varvarstva koji se sreæu u drami: "Svirepi ljudi i varvarski obièaji. što nikako nije bio izraz njihove umetnièke vrednosti. Hteo je da poštedi hrišæansku. moralistièko-didaktièki pasaži. S obzirom na tematiku. jer je kneginja Milica morala dati najmlaðu æerku Milevu u Bajazitov harem/. Takav model prikazivanja Turaka. po kojoj su Turci svi bez razlike negativno. s tim što su najèešæe poistoveæivani Turci i Muslimani u pojedinim delima sve do našeg vremena. I likovi su psihološki mahom jednostrano osvetljeni. Èini se da je mladi autor namerno u muslimansku sredinu smestio radnju svoje drame. odnosno srpsku sredinu od tako teškog greha kakav je rodoskvrnuæe. U drami je kao i u pesmi. preuzet iz narodne poezije /u kojoj inaèe ima i svetlih izuzetaka objektivnog slikanja/. Naime. M. osim one globalne crno-bele karakterizacije..). Pretežno su nedovoljno izdiferencirani. obraðen edipovski motiv rodoskvrnuæa. Stvaranjem Teatra na Ðumruku 1841. Pisac to doduše ne iskazuje direktno. osim Vuka i njegovog posinka Negode iz Miloša Obiliæa. preko neke vrste danka u krvi Turcima. /Radnja Svetislava i Mileve više se posredno dotièe kosovske tragedije. I treæa Sterijina drama iz prvog perioda: Nesreæno supružestvo ili Nahod Simeun. zajednièko je za obe drame da se u njima kao dramski junaci pojavljuju i Turci. i gdi sveæa hristijanstva ne sija" (podvukao V.Oba ova dela svojevremeno su imala veliki uspeh kod èitalaèke publike i pozorišnih gledalaca. vezana je za njene posledice. nagla i nedovoljno motivisana rešenja i dr. veæ preko svoga junaka. napisana 1830. bez prave životne ubedljivosti i umetnièke punoæe koja bi odgovarala dramskom delu. Zanimljivo je da je Sterija od dve verzije narodne pesme iz Vukove zbirke kao osnov za dramu odabrao onu èija se radnja dogaða u muslimanskoj sredini u gradu Janji /u drugoj verziji grad Budim se pominje kao središte dogaðaja prikazanih u pesmi/. uslovljene i nacionalnom pripadnošæu junaka.

I ovde se meša i poistoveæuje termin Turèin i Musliman. ponešto izmenio da bi ojaèao i opravdao dramski sukob. Skender-beg. Dok je Obrad zaljubljen u Zelidu. moralistu i prosvetitelja. veæ i ljudi koji krše ustaljene civilizacijske i društvene norme. Ajduci. Lahan. a ona mu uzvraæa ljubav. Otuda su s istom objektivnošæu prikazivani dramski likovi bez obzira na nacionalnu i versku pripadnost.vo latio pisanja tragedija. u Beogradu/.. Ponešto je dodao. Turkinje. ljude izvan zakona. To svakako umanjuje umetnièki domet ovoga pozorja. Štaviše glavna negativna liènost u delu je harambaša Mileta.. predstavljajuæi se kao pravi balkanski pisac. razmetljiv i surov despot. Sterija je instinktivno zazirao od narušavanja ustaljenog reda stvari /kako se vidi i u Lahanu/. Zato za njega. hajduci nisu bili samo plemeniti vitezovi bez straha i mane. Ono po èemu se Ajduci bitno razlikuju od prethodnih drama u kojima su se pojavljivali Turci. Obrad gine od Miletine (bra121 .. jer umesto radnje i akcije koji bi se odvijali na sceni. Ni ovim obogaæenjem fabule nije mnogo pojaèan dramski sukob. to je bio razlog da Sterija preradi ovo delo. kadri "stiæi i uteæi i na strašnom mestu postojati". U tom periodu nastala su njegova najzrelija dela: Smrt Stefana Deèanskog. u kojima je pored motiva iz srpske istorije obraðivao i one iz bugarske i albanske. S obzirom da njegove poglede nisu delili onovremeni gledaoci i kritièari /drama je prikazana 1842. Za osnovu drame poslužio mu je motiv poznate balade Predrag i Nenad. odnosno Muslimani. junaci mahom o njima prièaju.. Èini se da stilska neujednaèenost u delu dolazi usled pišèevog kolebanja oko osnovne koncepcije u prikazivanju hajduka. prikazan kao slavoljubiv. a ne kao osvetnike Turcima i zatoèenike nacionalno-oslobodilaèke borbe. To potvrðuje i èinjenica da postoje dve verzije drame Ajduci. Pozorjem u pet dejstvija Ajduci. s obzirom da je pisao i o Grcima i njihovoj oslobodilaèkoj borbi. U tom cilju upliæe u dramsku radnju i jednu romantiènu ljubav izmeðu hajduka Obrada i pašine æerke Zelide. kako su obièno predstavljani u narodnoj poeziji i tradiciji u epskim krajevima. kao dramski junaci jeste to što je u njima izražena ideja o nacionalnoj i verskoj toleranciji izmeðu hrišæanstva i muslimanstva u ime viših humanistièkih vrednosti. U prvoj verziji pisac je na hajduke gledao više kao na razbojnike i pljaèkaše.. a interesovao se i za rumunski jezik i prouèavao njegove veze sa slovenskim jezicima. harambaša Mileta ne haje za to veæ želi Zelidu za sebe po pravu jaèega.. Kao vaspitanik druge tradicije. /Prva verzija u rukopisu otkrivena je tek u naše dane/ Koncepcijska nedoslednost u gledanju na hajduke ogleda se i u ovoj preraðenoj verziji. Sterija se ponovo vratio narodnoj pesmi kao inspiraciji. Vladislav.

za njim trèi Andrija i izdaleka opali na njega. Kao i u nekim drugim delima Sterija nastoji da i u ovome afirmiše osveštane ljudske vrednosti kao što su poštenje. Harambašinoj amoralnosti pisac suprotstavlja razlog hajduka Stanka: "Šta je ajduk bez poštenja. Vitomir: Beži onamo! /Pokazuje mu rukom/. dok æe prema pomalo didaktièkom završetku drame. objavljena 1855. slepa je od dve godine. no ne pogodi ga. moj Vitomire.tek tada su otkrili da su braæa. hajduci zajedno s harambašom poslušati Obradov apel izreèen na samrti. Vitomir: Pre æu ja poginuti nego on! Andrija: Je l' to lepo? Kome opraštaš? Turèinu! Vitomir: Pa i Turèin je èovek. Hajduk Vitomir i po cenu sukoba s drugim hajducima zaštiæuje jednog Turèina koji ga u nevolji bratimi: Jedan Turèin beži.. /Hoæe da se otme/. Šuma je gusta. tako se ne ajdukuje! Zbog svoga postupka Vitomir je bio osuðen na smrt od harambaše.tovljeve) ruke . Nisu prihvatili harambašin razlog da "u ajduka nema ni brata ni sestre". junaèe. Andrija: Ej. zadata reè. nemoj mi glavu uzimati! Vitomir: Imaš li staru majku? Turèin: Imam. kad se psine ubijaju. Preko one glavice je selo. Vitomire! Turèin /pade pred njim/: A man. ali ga njegovi drugovi ne htedoše ubiti. Vitomire? Vitomir: Ovo je mojoj majci za zdravlje. Andrija: Šta mi je do tvoje majke. da si mi triput po bogu brat. koje su iznad verskih i nacionalnih razlika. Da ovakav Sterijin odnos prema pripadnicima drugih naroda i vera nije bio sluèajan potvrðuje i njegova pesma Turci.. milosrðe i dr. obraza i vere?" Poštujuæi zadatu reè i obeæanje Obradu i hajduk Nenad æe spasti Zelidu od harambaše i vratiti je ocu. kao što svedoèi primer iz šeste pojave drugog èina. Andrija /iza pozorišta/: Drži ga. te ne ubijaš psa! Vitomir /uvati ga za ruku/: Nemoj.. Andrija /dotrèi i zamane handžarom/: Šta stojiš. niti ikakvih obzira bilo prema kome. možeš se sakriti. odreæi æe se hajduèije i vratiti se meðu ljude u normalan život. ima staru majku! Andrija: Zar nas nije rodila mati? /Oæe da se otrgne/. ili može biti za dušu. i svojom smræu na odreðen naèin moralno iskupljuje hajduke. I u njoj 122 . Andrija: Imaš li ti pameti. vera.

pesno. zverma. S njim zala kletiæ neæeš otrebiti èkalj. Oba po svetu seju jade. pa nastavlja: Spusti strele. Slièan motiv Sterija je obradio i u pesmi Izobraženiku. Bezbožnik on je i zver. Španac obilno vraæa. možda. bez èuvstva dave i plene. nit' odelo razliku deli Zlotvorstvu svakojem srce je izvor i dom. Kad ti za posao kupuješ Crnce Sreæe otvaraš im dver. Turaka. iznaæi zemlju. peku. Pizaro bolji što je Evropljanin. da su strasti ljudske izvor svih zala: Zašto se moriš. Srbe. Jer kad bi znali umno promatrati drevnost videli bi "Da srpskom krivicom srpska rasu se slava. Uz èitavu galeriju negativnih likova iz njegove narodnosti.. hvata. Pisac osuðuje i uobièajeni manir da se drugi okrivljuju za vlastitu zlu sudbinu i nedaæe koje su ih pratile u prošlosti. Radine Mavre goni. Nit' porod." U završnim stihovima Sterija sažima svoje iskustvo preèišæeno i dogaðajima iz 1848/49.. pleni imanje. veæ su ona podjednako bila prisutna u prošlosti i sadašnjosti u svim sredinama i nije se moralo prikrivati ih: "Turèin što tovari. pita Sterija ironièno. Nad živim ognjem žive kukavne peèe. Ne zaboravimo ni to da je Sterija u svojim Rodoljupcima ispoljio izuzetnu kritiènost prema svojim sunarodnicima. gde no izvire porok? Predel i narodi svi gipæu zloèinstvima svud.ovaj humanista strasno osuðuje svako varvarstvo. s tim što je taj Maðar i jedini lik maðarske narodnosti koji se javlja u Rodoljupcima... npr." Istu misao još æe jednom istaæi i precizirati: "Strah li te. Polemièki istièe da zlodela nisu bila svojstvo samo jedne religije ili pojedinih naroda. kad Turèin srodne ti guli? Isto Granada oku grozno pozorje nosi. dao je i dva pozitivna: jednog Srbina i jednog Maðara. život huda od mravka huði. dok je Bajazit èedo Azije: Kad Turèin roblje prodaje na trgu. otima decu. Pisac zna i to da "I" varvar blagotom èesto trogava svojom" i buni se protiv toga što "Prosveta vešto ide zlosti ulepšat svoje". bez obzira na to gde se dešava. nit' gaðaj Turèina jedna. Jednako seku. Tuð im je.. nit' jezik. II 123 . On ne vidi nikakve razlike izmeðu Turèina Bajazita i Španca Pizara.. Da li je.

hrvatske ili slovenske istorije (Mejrima.-1903. Milijenko i Dobrila. Iako je zakoraèio u dvadeseti vek. u Zagreb kod bana Jelaèiæa. Dodajemo da je Ban obavljao posebno važne politièke misije u burnim godinama 1848/49. "pozorišno djelo u pet razdjela". kada je kao emisar srpske Vlade putovao u više navrata u Sremske Karlovce kod patrijarha Rajaèiæa i drugih liènosti. paradoksalno. na njega je budno motrila austrijska tajna policija. meðutim.. kako je sam isticao). što iznosi oko 40 hiljada stihova. u nekim delima ga je plagirao i "popravljao". delimièno na francuski i nemaèki. Ona je imala svoje centre u Istanbulu i Parizu.. Tokom pedesetih godina Ban je putovao po politièkom poslu i u Istanbul i u Pariz. Kralj Vukašin. Za to bi se moglo reæi da je Mejrima ponajpre tragedija ljubavi. u ovom delu složene strukture više dominiraju emocionalni nego društveno-politièki akcenti. a objavljena 1851.Mejrima. radu. na Cetinje kod Njegoša. Smrt kneza Dobrosava. Jan Hus. u prvoj svojoj drami .) je pisao pesme i drame koje su za predmet obrade imale dogaðaje iz srpske. u kojoj preovlaðuju melodramski elementi. godine i odjeci drugih društvenih i politièkih pokreta u južnoslovenskim pokrajinama. Knez Nikola Zrinski i dr. s motivom sliènim onome u Romeu i 124 . kako se vidi iz arhivske graðe. Ostavio je zanimljivo svedoèanstvo o Njegošu kao liènosti i o njegovim politièkim pogledima u revoluciji. Karakteristièno je za Banovo stvaralaštvo da najtrajnije književne kvalitete poseduje upravo njegov prvi dramski rad. Car Lazar. a ne književnom. Ban ide u red najplodnijih srpskih dramatièara starije epohe. U svom vremenu. Ipak. Ban je uživao glas znaèajnog dramatièara. kao i svojim vezama s èlanovima tajnog panslavistièkodemokratskog kluba poljske emigracije. melodrama Mejrima ili Bošnjaci. Napisana 1849. Prevoðen je za života (i jedino tada) na strane jezike: ruski. smatrajuæi ga "egzaltiranim Slovenom" i doslednim protivnikom Austrije. kao pisac nije se oslobodio klasicistièkoprosvetiteljskih manira i samo povremeno je dosezao do pravog romantièarskog iskaza i to. Na svim putovanjima.). zahvaljujuæi prvenstveno svom politièkom. Posmatran iz današnje perspektive Ban se kao pisac gotovo ni u èemu ne može porediti sa svojim starijim savremenikom Sterijom. èeški.. s tim što on podjednako pripada i hrvatskoj književnosti. poljski. Sa svojih 13 drama i tragedija u stihu. Mejrima se može okarakterisati kao nacionalno-romantièarska drama sa oslobodilaèkim akcentima. U njoj se prepoznaju i odjeci revolucionarnih dogaðaja iz 1848. Poreðen je èak i sa Šekspirom (što i nije bez osnova.I Matija Ban (1818. i jedan punkt u Beogradu.

èija je radnja lokalizovana u Visoko i okolinu. politièke. smatrajuæi se izdanom u svojoj beskompromisnoj ljubavi. u njoj se prilièno spretno prepliæu dva toka: ljubavni i socijalno-politièki. zalažu se za svoj rod i veru. U koncipiranju njegovog lika èini se da se Ban oslanjao na Višnjiæevu pesmu Poèetak bune na dahije. To bi bio osnovni siže drame. (Živanova zaruènica Ljubica je jedina nevina žrtva u drami koja strada bez ikakve svoje krivice) Najzad. ubija. da bi na kraju istovremeno dobili jedan epilog. nastojali su da se raji popuste stege i nameti. Možemo reæi da je upravo ta objektivnost izrazita vrlina Banovog dela. U uzroèno-poslediènoj vezi oni se vešto protkivaju.Juliji. i hrišæanina Živana. Nesumnjivo da je to bio jedan od razloga popularnosti ove drame kod suvremenika. Mejrima se sama otruje i umire u oèevom i Živanovom naruèju. Takve poglede naroèito je zastupao Ali-paša. Oseæajuæi te promene neki od prvaka. Ban je dobro uoèio da su bosanski muslimanski feudalci polovinom 19. kao i razlièita ogranièenja i predrasude kojima su optereæeni. Mejrime. misleæi da je Živan izneverio svoje obeæanje da æe doæi po nju i oteti je sa hajducima iz Osmanovih svatova. Pod jednim podnebljem. veæ žive liènosti. Mejrimin otac. Tako Rustan-beg na savjetovanju kod Ali-paše kaže: 125 . prerušena. ne mogavši da se pomiri s tim da Živan pripadne drugoj. Suprotnosti izmeðu centralne osmanske vlasti i domaæih muslimanskih prvaka dolaze do izražaja u više scena i replika pojedinih liènosti. vera je stavila nož izmeðu dva srca. Nacionalne. bez one karakteristiène primese crno-belog predstavljanja junaka uslovljenog njihovom nacionalnom pripadnošæu. inaèe prijatelj sa hrišæanskim prvakom Novakom. Živanovim ocem. Predstavlja objektivno njihove junaèke i etièke osobine.. pod istim zvezdama. veka oseæali da su u procepu izmeðu centralne turske (osmanske) vlasti i hrišæanske raje koja je poèinjala oslobodilaèke akcije i socijalne bune. socijalne i liène prilike takve su da do ostvarenja ljubavi i braka nikako ne može doæi. koje Ban veoma objektivno slika. Publika je oseæala da likovi u drami nisu samo glasnogovornici i propagatori odreðenih ideja. Živanovu verenicu Ljubicu. pašine kæerke. a potom spasava okrivljenog Živana za Ljubièinu smrt iz oèeve tamnice. Impulsivna Mejrima. ljudi koji iskreno pate i vole. Meðutim.. imajuæi na umu one proroèke reèi Starca Foèe Turcima. jer on bez verskih i nacionalnih predrasuda slika muslimanske i hrišæanske likove. da bi predupredili dogaðaje. ali su spremni i na liènu žrtvu za svoja ljubavna oseæanja. Zapravo. Samosvest bosanskih muslimanskih prvaka iskazana je u drami u više replika. Mejrima je dijelom i socijalna drama.

romatiènije su i herojskije prikazani. Valja istaæi da je Ban ujedno u drami hteo i da se Srbija afirmiše kao ustanièko jezgro južnoslovenskih pokrajina. Svi pucaju od žestoke želje: Da bi tužnoj olakšali raji. On gospodar imenom. Durata. Inaèe. Veæ nam mnogo ti fermani carski. Slièno je rezonovanje i jednog drugog prvaka. Zanimljivo je da su njegovi hajduci bliži onima iz narodne pesme nego što su to bili Sterijini. Više naša nego i careva. u duhu ideja iz Garšaninovog Naèertanija. stavio u drukèi126 . Svi promjene nekakve hoæe. S ponosom istièe: Careva je. A onamo sva im briga pusta. ali i prirodnu (u Milutinovoj pesmi slavi se slobodan život u prirodi). Da izjedu sami oni meso. ovo prvo Banovo dramsko delo bilo je više od ostalih njegovih drama inspirisano narodnom poezijom. preko njih Ban slavi slobodu nacionalnu. On se neposredno ruga carskim nizamlijama kao junacima i kao fizièki neuglednim pojavama.. slikama i poreðenjima i u metaforistiènijem. gori od preðašnjeg. A još više dod'jaše veziri. Što imamo nije nam on dao. A ostave gole kosti nama. Ban æe prikazati i hajduke. Al' sveca mi i pokusat æe ga... Ban je pojedine misli. I Ban je smatrao Srbiju kao buduæi Pijemont osloboðenih i ujedinjenih južnoslovenskih naroda. Koj' god doðe. junaci drame. odnosno zgusnutijem i aforistièkijem izražavanju. Banovi hajduci... Naime. odsjaji uticaja Gorskog vijenca oseæaju se u pojedinim reminiscencijama. èime je inaèe oskudno i ovo Banovo delo. No od davnih imamo djedova. odnosno izreke iz Gorskog vijenca parafrazirao ili razvio. Prije nego i glasa je bilo Tim osmanskim carima u svijetu. ali i Njegoševim Gorskim vijencem. al' i naša Bosna. èiji je plan inaèe bio poznat Banu kao aktivnom pristalici i saradniku Garšaninovom. mi djelom. U slikanju te ustanièke atmosfere nacionalnog pokreta u krajevima pod turskom vlašæu.Bog ubio travnièkog vezira! On je nama zameo to maslo. a pogotovo druge njegove drame..

Razlika izmeðu Živana i Mejrime nije u tom što je ona. ne uvek najbolje motivisanim.. ako ovo delo ubrojimo u romantièarski korpus. roditelji i slièno: Živan: Istinu ti moram reæi. veru i poštenje"). navodno prikazana kao posebno senzualna muslimanka koja æe radi zadovoljenja svoje èulne strasti. U drami je ipak malo mesta uzdignutih na nivo pravog dramatskog usijanja. s èestim preokretima i iznenaðenjima. možda. smatra. Po Tkalèeviæu.. br. kao prava romantièarska herojina. odnosno psiholoških nužnosti. postizao je to više spoljašnjim elementima nego kontrastiranjem unutrašnjih. Mejrima. Iako je oboma nam gorka: Ljubav srcu jest najdraža. Mejrima uopšte odskaèe od ostalih liènosti punijom karakterizacijom i realizmom delanja. najkompleksniji ženski lik u srpskoj romantièarskoj drami. u dobroj meri je i uspeo u tome. Do nje vlada pravda i poštenje. Mejrima je po više osnova zanimljivo dramsko delo. 127 . pokretaè je dramske radnje. Veber Tkalèeviæ u svojoj kritici o Mejrimi (Neven. Mejrima je. zanemariti sva druga etièka oseæanja (navodno æe "žrtvovati i oca. odnosno. Ona. ali to je posebna tema i ne bismo se više na tome zadržavali. Pisac je nastojao. ipak Sama ona ne vlada životom. Pa to troje kad u sukob doðu Jaoh onom koji sukob snosi!. Tako A. kako se u nekim kritikama. ne može nièim preokrenuti. I onda kada je piscu polazilo za rukom da ukreše pravu varnicu.. ali bez dovoljno osnova u tekstu za takvu tvrdnju istièe. motivacijom postupka. koja se.. Živan se nevoljno veæ pomiri s nemilom stvarnošæu. rodbinu. Odlikuje se dinamiènom radnjom. odnosno njena ljubav.. naprotiv. umesto mirenja sa sudbom. upravo hoæe da prkosi i sudbini i nebu. do najtežeg zloèina. da u njen lik utka celokupno ljudsko biæe sa svim njegovim protivreènostima od prave vrline i plemenitosti. te savetuje Mejrimu da se kao i on pokori sudbini. To se naroèito oèituje u nekim scenama u kojima bi Živan trebalo da dominira (Živan s Mejrimom u njenom vrtu ili s mrtvom Ljubicom na rukama). Živan se u svakom trenutku patetièno poziva na svoju veru. 1852.ju situaciju. 42-46) rezonuje o ljubavi i o Banovim junacima navijaèki pristrasno u korist "kršæana". Mejro. Kod ovog Banovog junaka kao ljubavnika razum i celomudreno rezonovanje neprirodno potiskuju emocije i strast. na to što æe misliti i reæi njegova okolina. Uz Jakšiæevu Jelisavetu.

a i veæeg dela književne kritike iz ranijih vremena. Meðutim. što se oko nje vrti (. Zbog toga je ova drama nailazila na otpor kod pozorišne publike. Kritièar upravo tu navodnu slepoæu vidi kao glavne crte turske æudi (Podvukao V.kaže ironièno Kostiæ. za koju æe sve žrtvovati". Kostiæ je dobro zapazio i to da "u Bana ne ginu samo ljubavnici. držeæi se više autentiènih istorijskih èinjenica nego narodne poezije i tradicije. Otuda proistièu glavne razlike meðu njima. M. Slièan je zapravo odnos i izmeðu Mejrime i Živana. "slepo je i sve. ali "ljubav koja nije slijepa. s obzirom na isti motiv. Tako je i Laza Kostiæ u polemici s Banom oko ove drame..).. a Mejrimin u romantièarskom. koji se više cijeni nego zlatan pas". poredeæi je s Romeom i Julijom.. Dok Živan rezonuje i pametuje onda kada treba srce da zbori. kritièar dopušta da je i krišæaninu Živanu sveta i ljubav. Za fenomen prikazivanja Turaka i muslimana u literaturi relevantni su i neki drugi tekstovi L. Jer Ban je i u drugim delima davao junake sliène Živanu. dok je po Tkalèeviæu "kršæaninu vjera najveæa svetinja. u njega gine i sama ljubav". Poput Živana koncipiran je i Milijenko iz drame Dobrila i Milijenko. dakle. Inaèe.) Ljubav je njezina i osveta naizmjerna". da su Jovan Sterija Popoviæ i Matija Ban u ovim svojim komadima dali nov pravac istorijskim dramama u prikazivanju Turaka. naravno. Kostiæa književno-kritièkog žanra. Na slièan naèin Ban je prikazivao Turke i u tragediji Car Lazar. obratno: u njoj ginu nosioci tragiène krivice i odreðene strasti da bi naèelo u ime kojega stradaju postalo još blistavije i uzvišenije. Nesumnjivo je.buduæi da je Mejrimina ljubav "slepa". ona je neke vrste istorijska melodrama. ovde nije reè o razlièitom shvatanju vere i ljubavi kod junaka razlièite vere nego o tome da je Živanov lik koncipiran u klasicistièko-prosvetiteljskom maniru. a u Šekspira i kaluðeri ljubavnièe. ta se devojka može zaista samo Dobrilom zvati" . To æe reæi da ne stradaju samo tragièni junaci nego i naèelo za koje se bore (ovde je to ljubav).. U prvoj tragediji je. Doduše. Imam na 128 . odnosno muslimana u srpskoj književnosti. po ukupnim osobenostima Banova Mejrima je više melodrama nego tragedija. Mejrima neæe da pretpostavi bilo koji drugi razlog svojoj strasnoj ljubavi i zato æe dragovoljno poæi u smrt. i kada se ne radi o liènostima razlièite nacionalnosti ili vere kao u Mejrimi. preciznije. zabacuje ju kad se ne slaže s poštenjem i dobrim glasom. zapazio i istakao da su Banovi muški ljubavnici smušeni i celomudreni: "U Bana se ljubavnici kaluðere." I dalje: "Takvog šmokljana toliko ljubiti.

a hoæe i da Srbin gleda na njega sa neke visine svoga mnogo veæeg junaštva. da ga nikakav potonji književni pesnik nije lepše ožalio. a srpskom narodu ne možeš tako lako omrznuti junaka. suoèavajuæi argumente i kontraargumente izmeðu prièaoca i zamišljenog oponenta sagovornika. opet prema njemu.A ne spominješ nedostatke u turskom plemenu. nema ni u narodnoj poeziji takve mržnje kakva se sreæe u nekim Zmajevim pesmama: "Zaista je narodna pesma oplakala Kosovo. I ko nije živeo s njima zna ih po èuvenju. a ne ono što slabi narodni otpor prema krvniku. I u Turèina. Analizirajuæi Zmajevu poznu zbirku Snohvatice iz aspekta pesnièkog i jezièkog ukusa i mere. o tome niko ne sumnja. ima lepša. Pa šta je našao Zmajeva da iznese svojim èitaocima. "pije uz ramazan vino". . Turci su junaci. ne samo da nije tako žestoko kao u Zmajeve.). "nosi zelene dolame". ali ne iz kakve "naèelne" mržnje. "sve uz prkos. "igra kolom uz kadune". istièe Kostiæ. nego gotovo nikakva.. "Ore drumove". a to se ne može samo kukanjem. Pesnikova želja treba da je . kao i u svakog plemena. Iako je Turèin u srpskoj narodnoj svesti poistoveæen sa prakrvnikom koji je razorio srpsku državu na Kosovu. Turska je vera muhamedovska. da Turèina i prezre i omrzne? On prikazuje Turèina kao nejunaka. ima lice i nalièje.Ima ih dosta. poredeæi ga afirmativno s najveæim svetskim pesnicima. Zmajeva mrzi Turèina najviše zbog njegove vere. Kostiæ to èini u dijaloškoj formi. Da u Turaka imaju i lepe crte. ugodnija i ružnija strana. osvojiti Carigrad i doæi pod Beè. Svakom je svoja najlepša. inaèe ne bi mogli osnovati veliko carstvo." Nastavljajuæi dalje raspravu o ovom problemu. O tome ne može biti reèi koja je vera lepša. koja je inaèe bila doèekana s velikom odbojnošæu od srpske društvene i kulturne javnosti zbog Kostiæevog kritièkog odnosa prema Zmajevom stvaralaštvu. Al' ti 129 . mada je ujedno Kostiæ neke vidove Zmajeva pesništva veoma visoko vrednovao. Pa ipak iz narodnih pesama ne izbija velika mržnja na Turke. Kostiæ zamera svom pesnièkom sadrugu što u pesmama ispoljava prekomernu i žestoku mržnju prema Turcima.umu njegovu èuvenu monografiju o Jovanu Jovanoviæu Zmaju (objavljenu 1902. da iznese srpskom narodu. . koje bi preko sporenja došao do potpunije istine: -"Književni pesnik treba da izvadi iz narodne duše ono što je lepše.osvetiti Kosovo. . Kraljeviæ Marko još je najosorniji na Turke. nego razigravanjem sve žešæe mržnje. nego više iz prkosa.Lepo. Recimo da je tako.. a naporedo s tim baca drvlje i kamenje na njegovu muhamedovsku veru! Dakle.

His goal was to incite the dormant national awareness and to strengthen the belief into better and brighter future among his compatriots. da mrzi Turke. nisu nametljive. nezgrapni. I u taj siromašni." Slièno Kostiæu. Sterija's most famous plays are Nevinost ili Svetislav i Milena //Innocence or Svetislav and Milena/. Samo je jedna njihova osobina koja se nametnula srpskom narodu. s glavom u Jevropi. kao i svakom arijskom uhu sasvim nemili. uoèene protivreènosti u Zmajevoj poeziji. preko dijaloga. and Ajduci /Outlaws/. He points out that misdeeds are not the feature of one 130 . Sterija appears in his works as a humanist who condemns any barbarism wherever it may take place. Ni najveæi prijatelji turski nisu nikad mogli hvaliti turskog jezika. a njegov jezik nema gotovo nikakve književnosti. He glorified in them the old Serbian State and its rulers having emphasized the Kosovo Myth and its moral grandeur. na što dolazi odgovor da ne treba podržavati narodne pesme u toj sluèajnoj. prepunu turskih reèi kojih nema ni u Vukovom reèniku. Miloš Obiliæ. U njoj "Marko pogubi nekih sedamdeset po izboru Turaka. Uz tako mesto. bezrazložno jezik. srpskom. a voli im. Kostiæ se ironièno osvræe i na Zmajevu pesmu Marko i ðenðiviš derviš." Varirajuæi i dalje. to je turski jezik. a "ni u Sarajevu nije ni jedna poznata". ružni jezik bez književnosti. te tamnije strane. a zaista nije ni lepa ni udesna. istièe Kostiæ. i Vojislav Iliæ je u svojim polemièko-satiriènim pesmama ismejavao i ironizirao primitivnu turkofobiju u poeziji zakasnelih romantièara. te mane. trebalo bi zaista pridenuti zapis: "Ovo je šala! Ali tolika turkolalija ne pik ni u šali. dok je njegov otac Jovan Iliæ poetski afirmisao neke turske i istoènjaèke vrednosti. as he called them. "zaista ne suštastvenoj osobini". Zmajeva se upravo uljubio. He used the background from the national (ethnic) past for his tragedies or "sad theatrical pieces". Nesreæno supružestvo /Unhappy Marriage/. or towards a tragedy and comedy. The Enlightenment and Revival Plays of Jovan Sterija Popoviæ and Matija Ban (Particularly Mejrima and Hajduci) Jovan Sterija Popoviæ polarized his work on drama into two directions: towards the past and towards the contemporary time. To je valjda jedini narod koji je osnovao veliko carstvo pa ga i sad još drži u tri sveta.nedostaci. a Šarac mu dopadne rana". da bi ukazao i na drugu vrstu preterivanja u istoj pesmi. iznose se i argumenti da i u narodnim pesmama ima dosta turskih reèi.

but he has earned his place equally in the Croatian literature. in this case the Ottoman Turks.people or religion only. The best literary qualities can be found in his melodrama Mejrema or Bošnjaci /Meyrem or The Bosniaks/. It is a nationalist and romantic play with strong accents on the liberation.000 verses. who also exposed to ridicule the primitive Turkophobia. or the Moslems for that matter. Matija Ban (1818-1903) also wrote poems and plays that had for its topics certain events from the Serbian. Its action is dynamic. There is no doubt that both Jovan Sterija Popoviæ and Matija Ban have given a brand new direction to the historical plays having presented the Turks. With his 13 plays and tragedies. These two authors criticized heavily the works of Jovan Jovanoviæ Zmaj. in the Serbian literature. 131 . with frequent turns and surprises. the motives of which have not always been dealt with in the best way available. Croatian or Slovenian history. "a work for theatre subdivided into five parts". Ban is one of the most prolific Serbian playwrights in the older period. One can find the similar standpoints in the works of Vojislav Iliæ and Laza Kostiæ. but they are equally present in the past and current times in all countries. and the total number of about 40.

132 .

246. još uvijek se nalazio u punoj životnoj snazi. Pisao je stalno. urednik èasopisa. na kojima se ogledao. usprkos surovoj onovremenoj 1. Pogotovo je morao biti svjestan uloge pera koje je u islamu starije i uglednije od sablje. prisutan gotovo u svakom znatnijem znanstvenom i književnom poduhvatu. a tokom historije islamske civilizacije mnogobrojni su spisatelji pišuæi naporedo o peru i sablji. bilo najstarija predanja. Uza sve to. Æoroviæ je ostavio u rukopisu toliko spisa. To se odnosi i na njegovo nepotpuno viðenje muslimanskog civilizacijskog kruga. kreæu se od prahistorijskih vremena do najnovije historije. od filologije do politièke publicistike. Samardžiæ R. Broj poslova koje je ovaj historièar obavio. ipak.) Vladimir Æoroviæ je bio nenarušive energije.Boris Nileviæ O POGLEDIMA VLADIMIRA ÆOROVIÆA NA KNJIŽEVNO-KULTURNO I UMJETNIÈKO STVARANJE MUSLIMANA U BOSNI I HERCEGOVINI O VLADIMIRU ÆOROVIÆU (1885. profesor univerziteta i akademik.. Bio je muzejski radnik. koji je.-1941. na neki. bliže sredini nego kraju svog stvaralaèkog puta. Objavljivao je stare pisce. od srednjovjekovne i tradicionalne književnosti do moderne literature.1 Današnji historièari znaju prebaciti Æoroviæu da je usljed velikog posla i stalne užurbanosti bio nedovoljno pažljiv i taèan u kritici izvora i èinjenica. nacionalni revolucionar. strasnik u radu. Nekad je i previše brzo donosio suverene sudove o još dobro neistraženim mrtvim predjelima ljudskog djelovanja. iscrpne monografije. daleko više sklonosti i simpatija pokazivali za pero. Pisao je historijske rasprave zasnovane na podrobnoj analizi. 133 . po nekoliko èasova dnevno. 1976. Pisci srpske istorije. Vrebala je opasnost osakaæene misli.). Bilo kur'anski ajeti. Kad je 1941. prostrane sintetièke preglede i èlanke namijenjene najširoj publici. Šantiæev naèin. Istorija Srba u tri knjige itd. veæinom objavljenih (Sveta Gora i Hilandar do šesnaestog veka. da bi samo to za nekog drugog historièara znaèilo dobar životni bilans. sreæom. Podruèja ispitivanja. iako ni njeno historijski zadobijeno i potvrðeno mjesto nikako nije za potcjenjivanje. arhivsku graðu i anonimno književno naslijeðe. gotovo je nesaglediv.. Beograd. austrijski sužanj. uznose dostojanstvo pera. i simpatisao. godine nesreæno poginuo. dobrim dijelom veæ pripremljenih za štampu i posthumno. Prva knjiga.

Bosanci su predstavljali potpuni ostatak Srednjeg vijeka. kiæeno tako da izgleda kao da vrijedi tri careva grada. i Bosanci su se opirali tome da ti nesposobni ljudi izdaju obavezne naredbe i za njihovu zemlju. 27. Bogata izdavaèka djelatnost Islamske zajednice Jugoslavije. 134 . dobili su u XIX stoljeæu kao neki naèelni i programski oblik. Hrvatsku. po svojoj opštoj kulturi. bosanski Muslimani u stalnoj borbi sa centralnom vladom. Politika. Liku. Povrh toga. Beograd. pa se ne bi smjelo dozvoliti da izgubi i Bosnu. Svojom smetenom politikom Turska je izgubila Srbiju i Grèku. Malo je tradicionalnih kultura u kojima je pisanoj rijeèi i uèenim ljudima narod sve do našeg vremena iskazivao i iskazuje tako iskreno i duboko poštovanje kao u islamskoj. oktobra 1990. zaista. Imajuæi dobar dio svog prostora ispunjen ljudima koji su morali da napuštaju Slavoniju. Stoga su od onoga dana. sa oružjem koje je. sve je to kazivalo koliko su oni živjeli u naslijeðu starih shvatanja i kako njih nije nimalo doticao 2. bili su usljed toga ozlovoljeni i uvijek spremni da se bore protiv svega hrišæanskog i tuðinskog. kao ni reformama novog sultana Mahmuta II. Bosanci nisu bili zadovoljni ni sultanom Selimom III. od teške èohe i svile. U akcijama i životu bosanskih Muslimana bilo je neèeg epskog i dosta viteškog. zlatom vezena odijela. Na primjer. subota. Pero pre sablje. Muslimanske kule i èardaci. jer su hrišæanima bliži nego prijestonica. Povreðuje ih i to što je u Stambolu davno prošlo vrijeme u kojem su Bosanci vodili glavnu rijeè (znamenito XVI stoljeæe). Tanaskoviæ D. u velikim borbama navikli su da se sa hrišæanima bore za pobjedu dina i turske stvari. Oni vjeruju da vide opasnost bolje od Stambola. sa debelim zidovima kao kod starih zamkova i sa širokim i visokim ogradama. 12. prvim reformatorom. Nalazeæi se na krajnjoj zapadnoj granici ove imperije. Njihova ponosita æud buni se protiv odredaba o èijoj umjesnosti niko ne pita i njih. po svojim nepromijenjenim feudalnim tradicijama. po svojim ambicijama. Dalmaciju i najposlije Srbiju. bili su van sebe kad su vidjeli carigradske težnje da se popušta hrišæanima. Turski neuspjesi na raznim stranama tumaèeni su nesposobnošæu i pokvarenošæu stambolskih prvaka. otkako je pitanje reformi u Turskoj bilo stavljeno na dnevni red.2 O BOSANSKIM MUSLIMANIMA Bosanski Muslimani bili su. njihova bogata. Njihova svojevoljnost i teško privikavanje na svaku disciplinu i ulaženje u suru. jedan od najkonzervativnijih elemenata Turskog carstva. po Æoroviæevom mišljenju.sabljarskoj atmosferi što ih je okruživala. u èemu je bilo dosta feudalnih atavistièkih tradicija srednjeg vijeka...

a njihovi obrasci pobožne ilahije i pouène kaside. 135 . Njegovi uèitelji su istoènjaèki pjesnici. Æoroviæ V. a svoje pjesme bilježe turskom azbukom.. a u narodnoj èitav jedan tip zanimljivih epskih pesama i one slavne i po svojoj lirskoj intenzivnosti jedinstvene sevdalinke sa silinom pravog karasevdaha. Njeno pismo. U svojim umjetnièkim pjesmama oni nemaju dodira sa ostalom našom poezijom toga vremena kao što je imaju u narodnoj poeziji. kazuje Æoroviæ. Èak ni jedan jedini pokret književni ne javlja se u Bosni samostalno. njena opšta kultura. to su Muslimani. ilahija i kasida.3 KNJIŽEVNOST U BOSNI I HERCEGOVINI I Književnost u Bosni i Hercegovini nikad nije bila izvan zajednice sa književnošæu Srba i Hrvata. na našem jeziku. a poslije pokušaja nasilnog uvoðenja reformi pojaèala se u velikoj mjeri.. 457458.. njene veze. u kojima je ceo muslimanski elemenat naš i gde je on. sve je to bilo u zavisnosti od susjeda bilo na Istoku bilo na Zapadu. fototipsko izdanje iz 1933. godine. kako su ih u Bosni zvali s osjetnim podsmijehom.. Æoroviæ V. unosio u svoje tvorevine i elemente nove kulture. Jedina osobenost bosanske književnosti.onaj veliki duhovni preobražaj cijelog evropskog društva koji se vršio krajem XVIII i poèetkom XIX stoljeæa. èak ni u tom obliku kao kod franjevaca. Bosna je živjela svojim životom i htjela je pri tome da ostane. koju je primio". Veliki broj bosanskih 3. reprint izdanje iz 1925. njeni obrasci. 4. Istorija Jugoslavije. godine. koji su u "umetnoj poeziji stvorili nekoliko suvih pouènih pesama. za to se javlja èitav niz bosanskih Muslimana koji pjevaju.4 II Kod srpsko-pravoslavnog naroda u Bosni i Hercegovini umjetnièke književnosti nije bilo. "da je tako nazovemo". što su Bosna i Hercegovina jedine naše pokrajine. Svako ko je dolazio da mijenja taj utvrðeni tok historije. osjeæala se meðu bosanskim Muslimanima odavno. ne napuštajuæi maternjeg jezika i veza sa ostalim delovima saplemenika. Bosna i Hercegovina. Meðutim. Mržnja na Osmanlije ili na Turkuše. Beograd 1989. jer èitatelj sve to može provjeriti u ovom djelu). to ne osjeæamo potrebu za daljim stavljanjem napomena. Ali ta osobenost dolazi otud. bilo vlastodržac iz Stambola ili rajetin iz neke oblasti ispod Majevice ili Veleža smatran je kao neprijatelj. Beograd 1989. 85 (Kako je veæinu svojih pogleda o muslimanskom civilizacijskom krugu Vladimir Æoroviæ izložio u ovoj knjizi.

Meðutim. pesnièko oseæanje gotovo potpuno nerazvijeno. ali "loš pesnik. Safvet-beg Bašagiæ pišuæi 136 .. ima dve politièko-patriotske pesme i jednu kasidu protiv duvana. vrlo obrazovan. iz XVII stoljeæa. stih vrlo nesiguran. I u smradu bili Kao bogomili. istina ne za srpsku i hrvatsku književnost. Njih èitaju. najstariji od svih. uèe na pamet. u kojoj ima ovo zanimljivo mesto: I mi smo ga pili. gdje je na vezirovu zapovijed udavljen. Kad daju pouke one su suve. radi dobitka Kandije) onda su im usklici primitivni. kad daju oduška svom patriotskom oduševljenju (npr. Njegova stvaralaèka snaga vrlo je oskudna. narodni tribun. On vidi propadanje i neminovni slom te ogorèeno klièe: Turèin nema amela. socijalnih i politièkih klonulosti u svom vremenu iskusili oštricu surove vlasti i ostali u uspomeni naroda kao plebejski tribuni. Ali im je ipak popularnost velika." Ono što su te poete kazivale nije uvijek samo od historijskog interesa. arapski i perzijski. iz prve polovine XVII stoljeæa. Sarajlija. a jedan dio je sa uspjehom ušao u tursku književnost.Muslimana obrazovao se na Istoku. ali je dobro znao istoène jezike-turski. nego za istoène. zbog svog liènog i pjesnièkog stava spram moralnih. moramo napomenuti da su i neki od alhamijado pisaca. opažanja naivna. Meðutim. da je u Bosni i Hercegovini kod Muslimana bilo dosta književnog interesa. Otud je onda sasvim razumljiv ovaj uticaj Istoka na bosansku muslimansku književnost. Na 3000 raznih orijentalnih rukopisa ima danas u samom Sarajevu. predstavnici te poezije kod nas nisu "ljudi veæe pesnièke vrednosti. jedna mati Prvo bi nam valja znati. a u prvom redu za tursku književnost. Muhamed Hevaji iz Tuzle. suviše neposredne i odveæ uèiteljske. a perspektive gotovo detinjaste. Æoroviæ navodi ovaj primjer. Krivda pravdu zamela! Svoju veliku iskrenost ovaj poeta je platio glavom 1821. preraðuju i dopunjuju.. godine u Travniku. Ostante se tutuna! Sejid Vehab Ilhamija iz Žepèa bio je buntovan duh protiv nesposobnosti i nesavjesnosti turskih pokrajinskih vlasti. znalac istoènih jezika. obraæa se svojim hrišæanskim sunarodnicima ovim svesnim i u ono doba rijetkim rijeèima: Otac jedan. Jer æemo se paski klati? Hasan Kaimija. Treba naroèito istaæi.

kao dva tragièna Moriæa. u kojima su se slagali novac i bogatstvo i s njima razbluda i neèista krv. Vjerski strogo odijeljeni Bosanci su živjeli jedni pored drugih u uzajamnom dodiru samo pri poslu i na ulici. Epske muslimanske pjesme. govori o nekima kao o talentima rjeðe vrste. ima jedna vrsta književnosti. upada u oèi. Takoðer. pogotovo vranjansko-èorbaðžijski svijet Bore Stankoviæa. nego je i stvaralo. to je neobièna 137 . ponekad dosta primetan. Mnogo njegovih lica ušlo je u pesmu i oèuvalo tu o sebi ma po èemu zasluženi glas. Samo od tog uticaja nisu mimoiðeni ni imuæniji onovremeni Srbi. Kad se danas èitaju ili slušaju muslimanske narodne pjesme vidi se jasno da im je "fond èisto naš. Sva lirika èulnog sevdaha nosi i suviše obeležje sredina. lirska i epska. tako su se mnogi probili i u onovremenu intelektualnu elitu. na prvi pogled. svojih elemenata. gde strast govori na neobièno reèit naèin i gde je uzdržanost izvesnih naših pesama zamenjena obešæu posloviènih sarajevskih sumbul-udovica i beæara iz Novog Hana.o desetinama pisaca iz Bosne i Hercegovine u turskoj književnosti. U suštini biæe dosta njihovog u onoj èistoj istoènjaèkoj senzualnosti izvesnih bosanskih pesama. Bogato i uvek raspoloženo Sarajevo ne samo da je volelo i negovalo pesmu. a da su muslimani u izvesnom pravcu pravili varijacije i unosili jedan deo. u klasniènom trohejskom desetercu. za katolike je vrlo malo vjerovatno da su èitali srpske pisce. Njihove kuæe i njihove duše bile su zatvorene za one. Jedino što kod njih "odmah. koji su djelovali u istoj zemlji i meðu istim narodom. da nisu èitali ni pratili rad svojih hrišæanskih susjeda. da li je pravoslavni svijet uopšte èitao Divkoviæa ili Margitiæa. Za Muslimane je. a neki postali i vrhunski mislioci svoga vremena. gdje je oèigledno bilo uzajamnog doticaja izmeðu hrišæana i muslimana. apsolutno su samo jedan ogranak naše junaèke južnoslavenske poezije. Muslimanski elemenat je unošen i iz njihovih religijskih obièaja ili iz njihovih društvenih navika ili prema izvjesnim èiniocima njihove materijalne kulture. studirajuæi i djelujuæi u velikim centrima islamskog svijeta. III Ipak. Izmeðu ovih pisaca. koji nisu njihove vjere i zakona. sasvim sigurno. Kao što su se mnogi ljudi porijeklom iz Bosne vinuli do najviših vojnopolitièkih èasti i položaja. To je narodna poezija. Èak se ne može utvrditi. kao Hadži Lojo ili kao toliko popularna Pembe Ajša". meðutim. nije bilo nikakvih tješnjih dodira.

rado je pjevao o junacima svoga vremena i ostavio je iza sebe èitavu jednu zbirku epskih pjesama narodskog tipa. Muslimani. presreæu svatovi. U muslimanskoj epskoj poeziji glavni su junaci. kad se haraju kule. tako i muslimanske. Tu je oèita namjera da pjesma bude što punija i slikovitija.dosta èesto sa preko hiljadu stihova . U Karadžiæevim tradicijama poèela je književnost i kod nekih Muslimana. koja karakteriše dobar dio naše epske poezije. a na drugoj Mustaj-bega Lièkog.sa velikim natrpavanjem detalja i bez ogranièenja na izlaganje jednog dogaðaja ili jedne situacije". Krug junaka muslimanske epske pjesme dosta je velik. Znameniti hercegovaèki vojvoda Bogdan Zimonjiæ lijepo je i sa uživanjem pjevao uz gusle. nesumnjivo iz osjeæanja potrebe ne samo da uživaju u pjesmi. turski èinovnik po Hercegovini i kasnije dugo vremena naèelnik sarajev-ski. èije se ime i junaštvo mnogo spominje u drugoj polovini XV stoljeæa. bez obzira na onu smišljenu sažetost. sina Smail-age. Mejdansko doba Jankoviæa. i Ilirskog pokreta s druge strane. Najpopularniji je svakako Ðerðelez Alija. odvodi roblje. vojvoda Mirko Petroviæ. nego da i sami postanu predmet njenog opjevavanja. koji. Otac kralja Nikole. za koga se pretpostavlja da predstavlja smederevskog sandžaka Alibega. Smiljaniæa na jednoj strani. Na književnost uputio je Mehmed-bega poznati Vukov sljedbenik Vuk 138 . Junaèke pjesme kako hrišæanske. Slièno je stanje i u Hercegovini i Crnoj Gori sa Bajom Pivljaninom. Za razliku od hercegovaèkih i crnogorskih gusala sa po jednom strunom. osobito Muslimani sa Krajine i iz oblasti gdje su borbe sa ðaurima hrišæanima stalno na dnevnom redu. Ovaj tip muslimanske epske pjesme naroèito je karakteristièan za Bosansku krajinu.dužina pesama . s uživanjem opisuju tu hajduèiju na granici. mjesto oružja nosi drenovu batinu. Senjanina Tadije. da su držali posebne pjevaèe. Za neke begove u Hercegovini i u Bosni zna se. Hrnjice i onog klasiènog Budaline Tala. govori se da je uvijek iza veèere tražio od svog pjevaèa po neku junaèku pjesmu. Poznato je da su uz gusle osim pjevaèa od zanata i slijepaca pjevali vrlo èesto i najugledniji junaci i tadašnji aristokratski sloj. Mandušiæem i Vukom Miæunoviæem. Prvi književnik tog pravca bio je Mehmed-beg Kapetanoviæ. IV U XIX stoljeæu javljaju se kod bosanskih i hercegovaèkih književnih radnika neposredni uticaji djelovanja Vuka Karadžiæa i njegove škole s jedne. naravno. kao stari franaèki junaci. muslimanski pjevaèi Krajine pjevali su svoje epske pjesme uz gusle sa po dvije strune ili èak uz tamburu sa po dvije metalne žice. Za Dedagu Èengiæa.

1900. Od 1890. godine. ali sa malo razumijevanja za poslove ove vrste. pored pravoslavnih. Slovenije. M. List je pokrenut oèigledno s namjerom. koji je bio austrijski konzularni èinovnik u Trebinju u vremenu. koji su stvorili i uèvrstili nove veze i znatno doprinjeli da se proširi dotadašnji vidokrug bosanske književnosti. dok katolièki svijet dobi novog maha. godine svoje Narodno blago. objavljeno je Istoèno blago. prvo pravo književno središte u zemlji nije postalo Sarajevo nego Mostar. "da se jugoslovenski svijet bar u nekoliko upozna sa istoènom književnosti". do 1914. a Jovan Duèiæ saopštava jednu kratku narodnu prièu. a sedamdesetih godina osnovana je mala franjevaèka štamparija. anegdota i nekoliko popularnijih pjesama. Ona se pojavila kao organ sarajevskog srpskog uèiteljskog zbora. Nekoliko godina kasnije. kad je Kapetanoviæ bio tamo kajmekam (1874. Iza Okupacije književni rad kod Muslimana stade za izvjesno vrijeme. E. Austrijska okupacija Bosne i Hercegovine dovela je u ove zemlje velik broj èinovnika iz Hrvatske. Kurt. Sarajliæ. a od 1896. U njemu su. veliku zbirku poslovica. Mehmed-beg je objavio 1887. koja je izlazila gotovo tri decenije: od 1885. izbor iz istoènjaèkih spisa. godine javlja se u Mostaru èitav niz novih lica koji 139 . 1896. kad su uslovi za rad postali nešto lakši i opšta bezbjednost bolja i kad su se razvile neposredne i vrlo žive stalne veze sa književnim pokretima iz Beograda i Novog Sada s jedne. . Dž. M. Hadžiomerspahiæ i drugi. Š. Osman Ðikiæ i Avdo Karabegoviæ Hasanbegov. Dalmacije i Vojvodine. V Prava književnost javila se u Bosni i Hercegovini tek koncem XIX stoljeæa. kao na primjer S. Vilin saradnik je i Svetozar Æoroviæ.1876.Vrèeviæ. Meðutim. Oko Vile se brzo okupio i èitav krug mladih pisaca iz Bosne i Hercegovine. U Mostaru je šezdesetih godina bio pokrenut tursko-srpski list Neretva. Ostali Muslimani. koji je do tada jedva postojao. djelovali i muslimani i franjevci. radili su taj skupljaèki posao uzgred i u manjoj mjeri nego Mehmed-beg Kapetanoviæ. .). sa velikom graðom. U ovom èasopisu je poèeo da pjeva i ulazi u književnost i Petar Koèiæ. koji su poèeli slièan rad. Tu je nizao svoje pouène stihove Musliman Omer Humo. Èini nam se da je Æoroviæ ipak potcijenio Kapetanoviæev skupljaèki posao. Prvi književni list koji se pokrenuo u Bosni sa veæim znaèajem bila je Bosanska Vila u Sarajevu. Ugljen. . da tek izazove širi književni interes u Bosni i Hercegovini. a Zagreba s druge strane. U njoj razvija svoj talenat Aleksa Šantiæ. Kulinoviæ. E.

sem Stake Skenderove u Sarajevu. Avdo Karabegoviæ Hasanbegov ostavlja svoje pjesme u amanet mostarskim prijateljima. sud kasnijih književnih historièara. poslije okonèanja borbe za crkveno-školsku autonomiju. da mnogi od njih nisu uneli ni mnogo novih motiva. bile potpuno van tih zanimanja. Skender Kulenoviæ i drugi. Riza-bega Kapetanoviæa. I Muslimani su imali svoje književne listove. Bliži dodir sa književnim svijetom materinske rijeèi i vaspitanje u narodnoj školi uèinili su da ovi muslimanski pisci. napustio Mostar i otišao na studije u Ženevu. koje su do tada. Kraj XIX i poèetak XX stoljeæa donio je srpskoj i hrvatskoj književnosti èitav jedan niz muslimanskih pisaca iz Bosne i Hercegovine: Safvet-bega Bašagiæa. poèela borba za èisto politièke i graðanske slobode. koji je štampan 140 . njihova književna shvatanja i sredstva književnog izraza suviše pokazuju uticaj škole iz koje su izašla". za razliku od svojih prethodnika.kušaju sreæu u književnosti. Mushina Rizviæa. Po Æoroviæevom. U samoj Šantiæevoj familiji pored Alekse pjesništvom su se zanimala i njegova dva brata. èak. U oba su živo sudjelovali i mostarski književnici osim Jovana Duèiæa. Ipak. godine. perzijsku i tursku književnost. dvojicu Avda Karabegoviæa. Štaviše. koji je još 1899. javila su se u Mostaru dva opoziciona lista: muslimanski Musavat (1906. Modrièanin. Na samrti. mada su neki od njih poznavali i naroèito studirali arapsku. Musu Æazima Æatiæa. ovom literatnom krugu prilaze i Muslimani i mladi Osman Ðikiæ je meðu njima jedno od najmilijih i najèasnijih imena. Kad je. Æoroviæ ih je nabrojao na èetrdeset. Interesanto je da je najveæi dio ovih pisaca svoje književne obrasce našao kod srpskih i hrvatskih pisaca XIX stoljeæa. Zanimljivo je. ostadoše u krugu svojih sunarodnika i svoje prirodne sredine. gonjen od vlasti. jaèeg književnog talenta nije imao nijedan "od njih i njihov rad ima više književno-historijski nego umjetnièki znaèaj. Mak Dizdar. Behar. sumnjamo da bi se kasnije svakako i pod njihovim uplivom pojavili i Meša Selimoviæ. Meðutim. da su ti književnici bili bez talenta. Hivzija Bjelevca i još neke. Osmana Ðikiæa. godine. ni novih problema iz svoje muslimanske književno dotle malo poznato i gotovo nimalo iskorišæavane sredine. ni novih tipova.) i srpski Narod (1907. Edhema Mulabdiæa. poèev od prof. kada je rad ove grupe u naponu i kad daju djela od nesumnjive vrijednosti. književni interes javlja se i kod žena. taj mu se niz još i poveæava. pokazuje ipak drugu sliku ovog muslimanskog književnog stvaralaštva. Najposlije. do 1914. a da ni jedan od njih nema nekih jaèih istoènjaèkih uticaja. Osmana Hadžiæa. Od 1900.).

U pitanju je tragizam koji traje dva stoljeæa. Srpski pisci nisu u njemu saraðivali. a drugi.samo latinicom. Bosna je poèela dobijati onu fizionomiju sa kojom je ušla u novije doba svoje historije. a anarhiène privredne i vojno-politièke prilike u Pašaluku optereæene su masovnim dolaskom muslimanskog svijeta iz krajeva koje je Austrija osvojila u ovom ratu. pokušavao sebe naæi u totalno promijenjenim uslovima. sve do utvrðenog koridora na rijeci Savi. To æe ujedno znaèiti i sve jaèe evropsko-hrišæansko i orijentalno-islamsko civilizacijsko zaoštravanje nakon dva stoljeæa prilièno tolerantnog života. Èini nam se da je ovdje Æoroviæ trebao dublje sagledati dramu jednog naroda èiji je jedan dio postao dijasporan. do 1910. postala je još veæa. turska uprava mu je posvetila mnogo pažnje. godine i imao je uz "izvesne panislamske tendencije uglavnom hrvatski karakter. Odlukom Sremsko . Poðimo od ishoda Beèkog rata (1683. . kako-tako. ovim je Bosna kao granièni dio jednog Carstva u dekadansi. Buduæi da je ovaj pašaluk postao bedem .pašaluk prema Austriji i Mletaèkoj republici. kontemplativnosti i statiènosti. Istanbul je namijenio ulogu osmanlijske Sparte na ovim prostorima. Oživio je i sistem kapetanija duž svih granica ovog ejaleta. List je. Zbog svega toga Bosnu su 141 . kao najisturenijoj provinciji Turskog carstva. jer æe se preko nje braniti oronula anakrono-feudalna Imperija od sve jaèeg nadiranja evropskog kapitalizma. Kao zemlja prenaseljena vojskom.) sjeverne i sjeverozapadne granice Bosanskog ejaleta postale su ujedno i granice Osmanskog carstva prema sve agresivnijim evropskim hrišæanskim rivalskim državama Austriji i Mlecima. naglašenom ksenofobijom i snažnim inatom. Porta je u ovim vremenima posebno raèunala na pomoæ muslimanskog stanovništva. Poslije Karlovaèkog mira. Na pomolu je provincijalizacija psihe i mentaliteta u posvemašnjem nepovjerenju i oprezu. Za Bosnu i Hercegovinu on je znaèio poèetak historijske faze za koju se u njenoj povijesti može kazati da je najkomplikovanija sa stanovišta globalnih meðunarodnih odnosa u èijem se središtu našla i u pogledu unutrašnjih zbivanja. služio dosta otvoreno antisrpskoj propagandi i u mnogom je kriv za trovanje uzajamnih odnošaja u zemlji". izlazio je u Sarajevu od 1900. Bosanskom pašaluku. važnost Bosanskog pašaluka. po ureðivanju dosta slièan Bosanskoj Vili. Meðutim. A putu do sebe trebalo je vremena.karlovaèkog mira (1699. zapala u tragizam sljedeæih dvjesta godina.1699. kao pograniène provincije evropskog dijela Turskog carstva. ureðujuæi puteve i podižuæi mnogobrojne tvrðave od granice prema Boki Kotorskoj i Dubrovniku.

U ovoj biblioteci objavljeno je na 20 raznih knjiga. èesto ponižavajuæim poslovima. Æatiæa. H." Književni prilozi i u Beharu i u Gajretu nisu bili od veæe vrijednosti. istina. godine. U Gajretu se to naroèito osjetilo nakon smrti Osmana Ðikiæa. gdje su djeca pretežno uèila o vjeri. potpuno u staroj tradiciji XVII . ali su štampani arapskim slovima. Nešto su djela pojedinih domaæih muslimanskih pisaca E. kojoj bi bila dužnost da. naroèito malo za predmete šireg kulturnog znaèaja: historiju. Muslimanska žena. Osnovnim 142 . niti su uvijek odgovarali kulturnom nivou i potrebama bosanskih Muslimana. Uèitelji. èesto sa mahinalnim uèenjem napamet èitavih arapskih sura iz Kur'ana. H. list ostao da donosi rðav prijevod Ibzenove Nore i naivne odjeke Nièeova Zaratustre kod sarajevskih književnih poèetaka. koje djeca nisu nimalo razumijevala. a glavni je fond èitav niz prijevoda s turskog jezika kao Borba polumjeseca i krsta. i slièno. Panislamizam i Evropa (prevod s arapskog). M. U martu 1918. jedan još 1912. po uzoru Matice srpske i hrvatske. da mu suzbije "štetni uticaj. koji su. mektebi. krenuo je Osman Ðikiæ Gajret. KULTURNE PRILIKE I Muslimanske škole u Bosni bile su i ostale. književnost. izdaje knjige za narod u islamskom duhu. nedovoljno spremni za svoj posao. zemljopis. Mulabdiæa. Tarik i Mualim. dosta primitivne i loše. bez imalo razmišljanja. Protiv Behara. Bjelevca. bili pisani srpskohrvatskim. pored školskog rada i drugim. nisu dali da se ta namjera provede u djelo. koji je štampan u oba pisma. U njima je prevladavala vjerska nastava. Meðutim. kad je. Malo prije Prvog svjetskog rata pokrenut je u Mostaru panislamski Biser i s njim u vezi Muslimanska biblioteka.zaobišle moderne ideje toga vremena poèev od prosvjeæenog apsolutizma Josipa II pa do novog duha svjetovne kulture koju je nosila Napoleonova Francuska. bili su bijedno plaæeni i bavili su se. da su u Sarajevu izlazila dva lista. uglavnom. Škole su bile pripravne. Æ. godine raspisalo je uredništvo Bisera poziv i za osnivanje jedne "Matice muslimanske". Vrijedi napomenuti kao dosta neobiènu stvar.XVIII stoljeæa. Muliæa i drugih. Da se opet vratimo Æoroviæu. U školama je bilo vrlo malo pomoænih sredstava za izvoðenje nastave. a nastava je trajala po dvije-tri godine. mali interes Muslimana za knjigu i velike promjene te posljednje ratne godine.

godine nedostajali su osnovni uslovi za to.). djelovala je ponajviše u Stambolu." Meðu drugim. U medresama uèile su softe (bogoslovi).školama odgovarale su ruždije. nego nije bilo pravih moguænosti ni za privatni znanstveni rad. koje nedovoljno razvijene pokrajinske sredine stvaraju ljudima željnim rada na širim osnovama. Na njegova predavanja "jatomice su dolazili" slušatelji i izvan njegove škole. asketu i junaka. a preraðen na turski. da je Turcima dala najboljeg i najvještijeg komentatora i tumaèa perzijskih klasika. a umro je kao èinovnik u Bosni (1650. osobito na putovanjima. "Strogi asketa nije trpio svirke ni pjesme bojeæi se da mu ne razdraži živce". napadajuæi derviške opsenare. Po roditeljima je porijeklom Bosanac. držeæi postove.1707. kazuje Bašagiæ. II Znanstvenog rada u Bosni bilo je relativno malo.) hvaljeni turski hronièar Peèevi (Ibrahim-paša Alajbegoviæ) koji je napisao historiju Turske od poèetka vladanja Sulejmana Velièanstvenog do kraja Murata IV (1520. Kao jedno od najboljih Prušèakovih djela smatra se spis o turskoj državi. "Bosna se može ponositi. Jedini pokušaji. sav se predao svojim vjerskim razmatranjima. Muslimani spominju Hasana Kafiju iz Prusca (umro 1616. koji je živio u XVI stoljeæu. Noseæi mjesto košulje kostrijet. a potom i potrebni interes sredine za takve stvari. gdje je postao nastavnik i vrlo cijenjen komentator. a èineæi dobro objema rukama.). Veæina Bosanaca Muslimana. rodom iz sarajevske okoline.-1640. po izrièitoj želji sultana Muhameda III. "najpopularniji Bošnjak meðu turskim piscima". u srcu Turskog carstva. Temelji mudrosti o ureðenju svijeta. Ne samo da nije bilo nauènih zavoda koji bi pomagali i tražili prouèavanje. a manji broj ostajao je u zemlji osuðen na sve tegobe. koji su djelovali u zemlji. bilo u književnosti bilo u znanosti. Meðu prvima Muslimani hvale naroèito nekog Sudiju. a u daru-l-mualiminu mualimi (uèitelji). to je historiografski rad male braæe u XVIII stoljeæu i nastojanje uleme kod Muslimana da tumaèe i prouèavaju. razne istoènjaèke tekstove. napisan na arapskom jeziku. Sve do austrijske okupacije 1878. On je. Mostarac Mustafa Ejuboviæ poznat pod imenom Šeh Jujo (1650. živio je nešto preko petnaest godina u Carigradu. u tradiciji levantinskih vjerskih radnika. uèenog bogoslovskog pisca i komentatora. jer je znao priroðenom vještinom 143 . Nedostajala je prije svega potpuna lièna bezbjednost. bio živi primjer svojih teorija. on je.). koji su u tom smislu èinjeni. koja se istakla svojim talentom. ponajviše na turskom jeziku.

godine. Uz štampariju pokrenut je i službeni nedeljni list Bosna. godine i obratio je na sebe. na neki svoj naèin. sa jednim jedinim smjelim i visokim lukom iznad Neretve. godine. na turskom i srpskom. maja 1866. bijaše i kupovina vilajetske štamparije u Sarajevu 1866. U narodu je ovaj list zbog svoje boje nazvan žutim. pokrenuo je Mehmed Šaæir Kurtæehajiæ. sa arapskim i æirilskim slovima. pouèno-politièki list sa dosta zanimljivim sadržajem. nalazeæi. To je bio prvi list takve vrste u Bosni i zanimljiv znak nekih novih pokušaja. Prvi broj ovog lista izašao je 16. Turska XV i XVI stoljeæa je bila država u naponu svoje snage. Cvjetnik. Osmanlije podižu iz malih ili davno zapuštenih sredina èitave nove i jake gradove. III Vezirstvo Topal Osman-paše donijelo je Bosni osjetan napredak. Najvažnija liènost u lokalnoj historiji Sarajeva jeste Gazi Husrevbeg (umro 1541.). nisu uspjela da svojim radom oèuvaju neki naroèito dostojan pomen. Nakon dvije godine. 1868. kojih. po Æoroviæevom mišljenju nema mnogo. godine.djelo osmanlijske komunikacione tehnike. opštu pažnju. sasvim prirodno.i govornièkim darom razložiti najteža temata". Travnik u najboljem svom djelu njihova su tvorevina. podignuta 1566. autor jedne hronièarske historije Bosne od dolaska Turaka. "da vjetar Svemilostivoga dolazi od Hercegovine". Kraj svog života Mustafa je proveo kao mostarski muftija. Rekli bismo da je ova misao i Hercegovca Æoroviæa do smrti držala. Glavna mjesta Bosne i Hercegovine: Sarajevo. UMJETNOST U BOSNI I Dolazak Osmanlija u Bosnu i Hercegovinu donio je zemlji nov graðevinski polet. prve u èitavoj Bosni i Hercegovini poslije starih srpskih kaluðerskih štamparija u Goraždu i Mileševu iz prve polovine XVI stoljeæa. Tako je od interesa i znameniti most preko Drine u Višegradu. koje je pokrenuo. jeste malo remek. U XIX stoljeæu od "izvesne je važnosti" Sarajlija Salih Muvekit. Druga lica. na žuækastom papiru u Sarajevu. Mostar. Mostarska kamena æuprija. koji je dao podiæi Mehmed-paša Sokoloviæ 1571. On je nastavio Isa-begovo podizanje Sarajeva i stvorio ubrzo od njega jedan od najljepših gradova èitave zemlje i cijelog 144 . Banja Luka. Meðu ostalim stvarima. sa jakim zamahom i plodnom stvaralaèkom energijom.

U njoj se pribira sumnja. podizali sebi za dušu. Podizanjem mnogih graðevina digao je Husrev-beg Sarajevo mimo sva druga mjesta svog upravnog podruèja i obezbijedio mu glavno mjesto za èitav niz stoljeæa. a stvorena djela sve trošnija. da su ostale nepopravljene i mnoge od džamija. najljepšu sve do danas u cijeloj Bosni i Hercegovini. èitava Bosna i Hercegovina pune su dosta lijepo izraðenih èesama. veli Æoroviæ. karakteristièni tip visokog šimlom pokrivenog krova s polja. bademi). kada Osmanska carevina poèinje da opada. tog graðevinskog poleta pomalo nestaje. Što se više išlo novijem vremenu prilike su po Tursku postajale sve nepovoljnije i otud je onda potpuno razumljivo što je umjetnièki interes bivao iz dana u dan sve slabiji. Kasnije. Pored toga. Postoji èak tvrdnja kod Muslimana. Otud svuda bašæe sa mnogo zelenila. Ukoliko ga i ima. Bosna nije više polazna taèka za dalja osvajanja. on veæ nosi obilježje dekadencije. a mnogo drveta èesto vrlo vještog drvoreza po tavanicama. daju tim begovskim kuæama nešto osobeno i otmjeno i lijepo u isto vrijeme. cvijeæa i naroèito njegovanog drveæa (sevlije. na primjer. koje su pobožni Muslimani. ozlojeðenost i uzajamno nepovjerenje. Ona postaje utoèište potisnutih. od XVI stoljeæa. ukoliko nije jedan veliki logor. Velike zamisli su sve rjeðe. sa naroèitim razumijevanjem za potrebe svojih zemljaka. Prouèavanje arhitekture muslimanskih kuæa po varošima i èardaka po selima nije. Šta li bi tek danas kazao? Dobar dio tipa bosanske begovske kuæe je orijentalnog porijekla. struèno utvrðivano kako treba. da je podizanje èesama veæa zadužbina od podizanja samih bogomolja. musandarama unutra. nego u njima oèevidno propadaju i stari. puno namještenih æoškova i izboèina. 145 . Bosna je èesto napadana i kao sve ugrožene pograniène oblasti. vrlo trezvena. Ne samo da kasnija stoljeæa ne stvaraju ni jedan novi grad. Musliman je volio kuæu. Te graðevine pomalo ali "osetno išèezavaju i kroz koju godinu nove studije doæi æe možda prekasno i na nedovoljan materijal". na oèitu štetu znanosti. Husrev-beg je dao sazidati onu impozantnu Begovu džamiju. koje je popalio u svom pustošenju Sarajeva princ Eugen Savojski. Karakteristièno je. haremluci sa gustim mušebcima. igde. Osobito to važi za muslimansku ženu koja nije uèestvovala u javnom životu. nosi u svom djelanju osobine privremenosti i nesigurnosti. Stoga su i željeli da kuæu naprave što prijatnijom. Zraène divanhane sa mnogo svjetlosti i prozora. Ponegdje su kuæe nad samom vodom ili bar sa malim vodenim kanalima kroz avliju. na žalost.zapadnog dijela Osmanskog carstva.

Pavloviæa zemlji gospodar. godine rješavalo se u Dubrovniku da se daruje Turèin Zembaša i njegovi drugovi.II Æoroviæ je dotakao i pozorišni život osmansko-turske Bosne. naroèito poslije XVI stoljeæa. do pada Bosne pod Osmanlije. he served his sentence in the Austro-Hungarian prisons. U XV stoljeæu. Dana 12. Poslije pada moæne bosanske vlastele. Jedino što se može s prilièno sigurnosti reæi. Ali-beg. archival records and anonymous literary heritage. gdje su sve nalazili uzore. He published old authors. ko je saèinjavao njihovu publiku i kakav je ukus bio u ove. koje im je preporuèio susjedni hercegovaèki sandžakbeg. postojala je umjetnost pojedinih vještaka i njihovih manjih ili veæih grupa. he was University professor and academi146 . glumaèki zanat osjetno propada i sve više dolazi u redove Cigana. The number of activities that this historian has undertaken cannot even be listed. da predstavljaèima pokloni 300 aspri. He was a passionate person in his work." Od XVI stoljeæa javljaju se i turski glumci sa svojim Karaðozom. He wrote historical disputes based on the laborious analysis. piše:"Oto poslah moje glumce Radoja Vukosaliæa z družbom na vaše svetce. Zanimljivo je da je Republika tom prilikom odluèila. large synthetic reviews and articles intended for the wide general public. u èemu se sastojao cio njihov rad. from philology to the political journalism. neka nam ste veseli. ako nije bilo prave pozorišne umjetnosti. Meðutim. U Srednjem vijeku. He worked in museums. gdje uskoro postaje jedno od najpogrdnijih zanimanja. rich and detailed monographs. šaljuæi svoje glumce u Dubrovnik. Da je meðu tim glumcima bilo i naših ljudi jasno pokazuju njihova imena. On the Views of Vladimir Æoroviæ about the Literary and Cultural and Artistic Work by the Moslems in Bosnia and Herzegovina Vladimir Æoroviæ (1885-1941) had an enormous amount of energy. His areas of academic and scholarly research varied from the prehistoric times to the most recent history. Na žalost. decembra 1522. danas nam nije ništa bliže poznato. from the medieval and traditional to the most modern literatures. to je èinjenica da su ti glumci imali kao pravu svoju dužnost da služe za uveseljavanje svojih gospodara. he was a nationalist revolutionary. ali da ne izvode svojih igara. šta su predstavljali ti glumci. pozorišne umjetnosti nije bilo ni u daleko razvijenijim kulturnim sredinama nego što je Bosna.

which is considered to be older and more prominent than a sword. 147 . In the course of the Islamic civilization. He must have been aware of the role of pen in Islam.cian. the editor of journals. Sometimes he reached sovereign conclusions about dead areas of human activities that have not been thoroughly or sufficiently examined. His thought was in danger of becoming crippled. This can also refer to his incomplete view of the Moslem civilization circle. Despite the cruel atmosphere of sword prevailing they used to live in. There are not so many traditional cultures where people have paid such a sincere and deep respect to the written word and the learned people as it had happened in the Islamic culture. although the role of the sword should not be underestimated once it had gained and confirmed its importance in history. many writers have written simultaneously about the pen and the sword. They attribute it to his large amount of work and constant haste. he showed some sympathies towards it. these writers showed more sympathies and inclination to the pen than to the sword. and was present in almost any scientific or literary undertaking of considerable proportions. in the manner of Aleksa Šantiæ. Current historians can criticize Æoroviæ that he had not always been careful and correct enough in his criticism of sources and facts. Either the Qur'anic verses /ayets/or the oldest traditions had given the dignity of pen the highest place. Nevertheless.

148 .

Usmena književnost kao umjetnost rijeèi. dakle. definisanje koje je uvijek u zavisnosti od konkretnih historijskih i kulturnih sredina. mitološka ili demonološka predanja. koja. Prema Propovoj podjeli. Njihove nadnaravne pojave nisu magijski-straviène. Boškoviæ-Stulli. uloga i znaèaj tadašnjih èasopisa i listova. 131-132). Usmena predanja se mogu razdvajati po tematskim. riješiti nadnaravnim putem životne nesklade i nepravde. kao jednog od prvih muslimanskih kulturnih èasopisa. èesto su lokalno vezane. donijeti skrušeno smirenje.). nego naprotiv vjerovanjem u Božja i svetaèka èuda nastoje. str. èiji se doprinos u predstavljanju muslimanskog usmenog stvaralaštva u Bosni i Hercegovini ne može zaobiæi. fabulat). Kako su predmet ovog referata vjerska predanja o šehitima. a nadam se da æe još biti govora o dobu preporoda u bosansko-muslimanskoj književnosti i kulturi. Ovaj referat posveæujem usmenim narodnim predanjima. po porijeklu.Vlajko Palavestra USMENA PREDANJA O ŠEHITIMA I NJIHOVIM GROBOVIMA Na našem skupu je veæ bilo. na žalost. uspostaviti red i harmoniju. posebno Behara. kao kriterij za njihovo definisanje. Stil im je drukèiji od stila predanja" (M. ali folklorizirane usmenim prenošenjem. Osnovna inspiracija predanja je ljudsko susretanje sa izvanrednim i neobiènim. u toku vremena može mijenjati. ali te funkcije same nisu dovoljne za definisanje usmenih predanja.. te legende ili vjerska predanja. Zagreb 1975. dok se vjerovanje u istinitost i saznajni karakter predanja. Posmatrana sa književno-teorijskog stanovišta usmena predanja o šehitima149 . knjiške. zadržaæu se za trenutak na definiciji vjerskih predanja: "To su prièanja nastala prema apokrifima ili srednjovjekovnim svetaèkim hagiografijama.. uz pomoæ svojih fantastiènih iluzija (. ali je njihov unutrašnji iskaz razlièit od predaje. funkcionalnim i drugim mjerilima. one ne izazivaju jezu i ne unose disharmoniju u život. znaèajnog književno-preporodnog èasopisa Muslimana u Bosni i Hercegovini s poèetka XX vijeka. gotovo ne nalazimo na objavljenim stranicama Behara. Usmena predanja su svojevrsna hibridna forma s umjetnièkim i životnim funkcijama i javljaju se u tri osnovna naèina iskazivanja (kratko saopštenje. èetiri glavne vrste su: etiološka. memorat. Ona odgovaraju stanovitim èovjekovim psihièkim funkcijama. Poput mitoloških predanja sadrže i legende element èudesnoga. historijska. Rasvijetljeni su odreðeni aspekti tog kulturnog procesa. vezanim uz crkve i svetišta. u njihovu se istinitost vjeruje.

kao i "glasoviti Mustafa-aga Èorbadžija. Kadiæa i A. U popisu se doduše ne navodi motiv kefaloforije. osvajanja Bosne 1463. Bože. 1927. godine u popisu sarajevskih evlija i njihovih grobova kao kultnih mjesta (A. 111-121). Bejtiæa i drugih do danas. POF XXXI/1981. B. novinari i drugi: od Fejze Èavkiæa (Banja Luka 1903. bosanskohercegovaèki sakupljaèi su postepeno bogatili fond graðe o usmenim predanjima u Bosni i Hercegovini i svojim 150 . Allah ga je uèinio znakom svoje moæi. junaèki se neko vrijeme borio i sa odsjeèenom glavom došao na ovo mjesto. što nikako ne mora znaèiti da Sarajlijama i anonimnom sastavljaèu popisa ovaj motiv nije bio poznat. Mujezinoviæ. str. Hadžijahiæa.). èija je funkcija da saopštavaju sadržaje iz religijskih uvjerenja naroda. Prema objavljenoj graði i meðunarodnom indeksu motiva. Neka se za njega zauzme Božiji vjerovjesnik (Muhammed). Varatanoviæa. Poznato je da su ova predanja uobièajena i vrlo rasprostranjena u Turskoj i na Bliskom istoku. stilski uglavnom nerazvijene i šture informacije.). R. "Man carries his head under his arm". str. a grob mu je mjesto hodoèašæa". nauènici. Sarajevo. a nose meðunarodnu oznaku F 511. Islamska epigrafija III. I. studenti. šehit iz doba Fetha". U popisu su spomenuti Kizil Veli-Dede.šehiti koji su izginuli u vrijeme Fetha. Traljiæa. godine. Sejfudin-ef. njihove nadnaravne moæi ili èuda. keramete.1951. gospodaru svjetova. tzv. primi od nas ovo dobro djelo u ime svih muèenika (šehida) i našeg vjerovjesnika Muhammeda.4. U Bosni i Hercegovini gotovo da nema starijeg muslimanskog groblja za koje usmeno predanje ne tvrdi da su tu.Bejtiæ.0. koji je "pao kao šehit u službi carskog pješaka. poznata su u Irskoj i Italiji. Godina 1125 (1713)". ðaci.kefaloforima su kratke. Tu pretpostavku potvrðuju zapisi i zabilješke te objavljena folklorna graða od kraja XIX vijeka. H. M. Kemure (Sarajevo. i 1928.) do S. pokopan kraj Musale. pored ostalih. uèitelji.). Èajkanoviæa i M. 42-43) Islamska religijska vjerovanja u evlije. inaèe veoma èest. kada se u sakupljanje i objavljivanje usmenih predanja ukljuèuju obrazovani pojedinci. èiji je grob na Obhoði takoðe mjesto hodoèašæa Sarajlija. Filipoviæa (Beograd. kao i u šehite-kefalofore u bosanskohercegovaèkom muslimanskom stvaralaštvu registrovana su i oko 1832. Kreševljakoviæa (Sarajevo 1927. sahranjeni i turski ratnici . Da je u muslimanskoj usmenoj tradiciji Bosne i Hercegovine motiv odavno bio poznat svjedoèi jedinstven kronogram u turbetu na groblju u Kozarcu iz XVIII vijeka: "Bože. Dobrotvor ovog djela je plemeniti kapetan Kozarca Mehmed-beg. 1908. (M. Neka je svaka hvala Allahu. ovo je turbe poèivalište muèenika (šehid). M. Ova usmena predanja su redovno ukrašena natprirodnim motivom o kefaloforiji. 1982..

te stavio na kamen koji se istog èasa pretvorio u sarkofag u kome poèiva sveèevo mrtvo tijelo. koje su primili Božjom voljom ili nekom drugom natprirodnom mistiènom silom. trojica braæe šehita iz okoline Vranduka. U usmenoj muslimanskoj tradici poznate su dakle i registrovane dvije književne kategorije. kao žrtve ljubomore i spletke (npr. Maglajliæ (Prilozi prouèavanju usmene književnosti na stranicama èasopisa Novi behar. Putevi 6. 5159). Pored poznatih usmenih predanja o šehitima. 196) i M. ratnicima . prozna i poetska. anonimni su i nepoznati pojedinci. Banja Luka 1989. stolaèka balada o Mehmed-agi Šehiæu. šehit kefalofor iz istoène Bosne. po legendi koja je zabilježena u njegovu životopisu. Veæina gazija i šehita. sve do groblja u kome je sahranjen. šehita i gazija za koje se ponekad mogu naæi potvrde u historijskoj graði. Justinijan je svoju odsjeèenu glavu nosio do morske obale i dalje preko mora sve do luke. u osnovi istog sižejnog tipa u kojima se govori na jednoj strani o šehitima. npr. a na drugoj (poetskoj) o muèenicima koji su život izgubili nevini. Elisiju je. balada o vješanju hodže Kusture i o pogibiji Hifzi-bega -umišiæa). legendarni Krk bin Kul-aga. Krnjeviæ (Usmene balade. S druge strane.kefaloforima.. takvi su nekolicina sarajevskih šehita i evlija.. Takvi su. braæa šehiti sa Šehitluka u Banjoj Luci i mnogi drugi. nakon èega je svetac-muèenik uzeo glavu u obje ruke i praæen anðelima odnio je na brdo. Sv. Kršæanska legenda o svetom Domniusu (splitskom sv. Regula i Regulus Elifius iz Tula. kako tradicija kaže. 151 . Dujmu) kaže da je on nakon pogubljenja nosio svoju odsjeèenu glavu preko rijeke.muèenika (Ursus i Viktor. banjaluèka balada o potopnici Bisernazi. Muslimanska historijsko-religijska predanja o bogougodnicima i muèenicima . osobito varoške. takoðe odsjeèena glava. brojne lokalne sredine. Sv. a na što su skrenuli pažnju H.sakupljanjem i istraživanjem stvarali osnovu za savremena zakljuèivanja. str. variraju u rasponu od prièanja o stvarnim historijskim liènostima do predanja o anonimnim pojedincima sa natprirodnim osobinama. šejh Jujo (Mustafa Ejuboviæ) iz Mostara i brojni drugi pravednici koje spominje muslimanska religijska tradicija u Bosni i Hercegovini. Karakteristièan motiv nošenja vlastite odsjeèene glave poznat je ranokršæanskoj tradiciji zapadne Evrope. Susreæemo ga u starijim životopisima svetitelja . u Bosni i Hercegovini su poznate i poetske forme istog i sliènog sadržaja: "Obeležavanje šehita kao muèenika koji naknadno dobija oprost od Boga javlja se u nekoliko izrazito uspelih balada". pamte imena svojih evlija. Gemulus iz Gana i drugi). osobito onih što su.kefaloroforima i evlijama. str. sahranjeni po starim muslimanskim seoskim grobljima.

ostaje zamagljeno u tami vremena. poznata je Krajivskom. Bez opsežnih i detaljnih istraživanja teško je zakljuèiti odakle se mogu širiti motiv o muèenicima koji u ruci nose svoje odsjeèene glave do mjesta vjeènog poèivališta. Podruèje koje se za sada može naslutiti je oblast drevnog Bliskog istoka. H. (upor. 152 . 1986. Heleriusu su na ostrvu Jersey. itd. Postojanje motiva o kefaloforiji u muslimanskim vjerskim predanjima Bosne i Hercegovine može se objasniti dvojako: masovnim prihvatanjem islama od strane kršæanskih starosjedilaca. Freiburg. Placidus iz Disentisa je nosio svoju glavu do manastira u marami koju je isprosio od neke pralje. nadbiskup Ruana Leo.koja od tada nosi njegovo ime. ali se veæ sada može pretpostaviti da su religijska prièanja o muèenicima. godine. nastala iz zajednièkog ljudskog sna o Božijoj pravdi za sve nedužne žrtve i pravednike. u nekom naselju glavu odsijekli razbojnici (Vandali) i on je glavu nosio u rukama stotinu koraka daleko. godine. pri èemu se ne smije iskljuèiti moguæi uticaj ranijih kršæanskih vjerskih kazivanja. njegove kulture i tumaèenju njegove suštine. Sa žaljenjem moram konstatovati da je i pored svoje nesumnjivo znaèajne uloge u književno-kulturnom preporodu Muslimana Bosne i Hercegovine. a posebno brojni derviši. 122123). èasopis Behar propustio priliku da nas prije devedeset godina. u èemu je znaèajnu ulogu nesumnjivo odigrala islamska ulema po novoosnovanim varošima. koga su kod Bajona posijekli Mauri 900. Na crnogorskom podruèju. pogotovo o onima koja su vjerskog karaktera. kršæanstvo i islam. Da li su neki stariji religijski slojevi odigrali ulogu u njegovom nastanku. u kojoj su roðene dvije velike svjetske religije. a zatim je u pratnji anðela odnio svoju glavu do mjesta na kome je pokopan. koji je takoðe nosio svoju odsjeèenu glavu. njihove tekije i zavije po gradovima i selima Bosne i Hercegovine (upor.: Psychologie der Legende. 1949. Gunter. str. te vojnici i trgovci. Sarajevo. Hilarianus je oprao svoju odsjeèenu glavu u izvoru koji je provrio na mjestu njegova smaknuæa. nakon propasti Bosne 1463. palim za vjeru i svoja vjerska ubjeðenja. kao da je živ.). u širenju islama. Sv.. koje su u doba bosanske samostalnosti u narod mogli unositi franjevaèki misionari i drugi propovjednici te s druge strane. obogati višeznaènim sadržajima brojnih usmenih predanja. Æehajiæ: Derviški redovi u jugoslovenskim zemljama. kakva su prièanja o šehitima kefaloforima i njihovim grobovima u Bosni i Hercegovini. sv. u okolini Bara. je prema legendi je stajao bez glave još èitav sat. Dž. sv.

or medieval biographies of saints (hagiographies). The basic inspiration of tradition can be seen in a human meeting with extraordinary and unusual. It appears in three basic manners of narration (a short summary. unfortunately. to enrich us ninety years ago with the multiple meaning articles about numerous oral traditions. One can find some confirmations about them in the historical 153 . Therefore. and legends or religious traditions. An oral tradition is a peculiar hybrid form with artistic and living functions. People tend to believe in their truth. historical. and we are going to speak about them in this paper. fallen warriors for the faith (shahids) and the brave ones (gaziyas). such as the stories of shahids. They were connected to churches and the places of worship. cephalophori and their tombs in Bosnia and Herzegovina. mythological. There are four fundamental types of tradition: etiological.) Numerous local communities remember the names of their "good men" (evliyas). In Bosnia and Herzegovina one can hardly find an older Moslem cemetery without the oral tradition attached to it that claimed that in that place. They are often bound to local situations..The Oral Tradition about Shahids and their Graves Behar. in addition to the others. particularly those of religious character. as well as the other journals from the revival period failed. but they assumed certain folklore features in the process of oral transmission from one generation to another.. They were the shahids who lost their lives in the time of Sultan Mehmed el-Fatih (the Conqueror) during his conquest of Bosnia in 1463. as a criterion for their determination. but their internal expression differs from the tradition. this is the cemetery where the martyrs found their final rest. May Allah make him the sign of its power. They contain the elements of miraculous. We give as an illustration here a chronogram from a tombstone (tourbet) from the cemetery at Kozarac from 18th century: "Dear Lord. whereas the belief in truthfulness and the cognitive character of tradition. The religious traditions are tales that have been made after apocrypha. their origin came from books. can be changed in the course of time. a memort and a fabulat). the Ottoman Turkish warriors had been buried. This does not mean that has no been such tales in the traditions of other people. he has fought bravely for a while and he has come with his head cut off to this place".

154 .sources.

razraðen je u nizu muslimanskih epskih pjesama. ova je pjesma. zaustavi se u dalekom Anadolu.Rašid Duriæ ESTETSKA. L knjiga. posebno muslimanskoj. Naprimjer. od kojih je meðu najstarijim zbi-rka Erlangenskog rukopisa. stoljeæa. str. do poèetka 20. Migracija stanovništva povezana je sa migracijom epskih motiva i trajanjem epske pjesme. I Epska pjesma duhovna je tvorevina koja se ne zaustavlja u lokalitetu prvog oblikovanja.. Tragom srpsko-hrvatske narodne epike. Djela JAZU. ili posebno sa muslimanskom epskom pjesmom.. opširnije vidi u: Matija Murko. nošena kao blago duhovnog biæa. 1. putovanja u godinama 1930. i sandžaèkog prostora dospjela do Istanbula i Izmira. nacionalno-otrežnjavalaèku i prosvjetiteljsku zadaæu i snagu. ETIÈKA I STRUKTURNA SVOJSTVA MUSLIMANSKIH EPSKIH PJESAMA OBJAVLJENIH U BEHARU 1900. 155 . od kojih su neke objavljene u èasopisu Behar. Epskom pjesmom duhovno je oblikovana èitateljska publika na maternjem jeziku. epska pjesma prelazi i spaja prostore.-1912. preko bh. naroèito od 17. Komentirane epske migracije svojstvene su i muslimanskim epskim pje-smama objavljenim u èasopisu Behar.30-52. meðu njima i epske pjesme. 41. prononsirajuæi i spajajuæi nacionalna sa univerzalnim kulturnim vrijednostima. Muslimanska epika pratila je èesta selenja stanovništva. na kojoj je zasnovano njeno nastajanje i oblikovanje. Neodoljivom snagom usmenog trajanja. U jednom od zadnjih veæih egzodusa u postaneksionom austrougarskom periodu. O migracionom kretanju u južnoslavenskoj epici. iz krajiškog. nošenoj od muhadžira iz Bosne i Hercegovine i Sandžaka. Usmenom poetskom nužnošæu. Zagreb. Takvu simbiozu možemo pratiti kroz proces nastajanja i trajanja prvih zbirki.1 Tada epski život biješe još jedinstven sa realnim. vrijeme i generacije. Kroz sav period postojanja èasopisa (izuzev u sedmom godištu) objavljivane su usmene umotvorine. meðu kojima je pozamašan broj muslimanskih umotvorina. One su imale snažnu ideju. trajnije i složenije od historijskog. i vrijeme. 1951. knj. posebno na 53. epska pjesma prolazi kroz prostor širi od našeg. odisejski motiv povratka muža iz višegodišnjeg sužanjstva na svadbu žene. prvi zbornik južnoslavenske usmene lirike i epske pjesme. gdje Murko navodi da su muslimanske epske pjesme dospjele èak do Bagdada. Takva strukturalna svojstva epske poetike možemo dokazivati komparacijom epova svjetske književnosti uopæe.-1932.

objekcija o marginalnoj ulozi epike u Beharu je opravdanija.. . slavensko-islamske simbioze i samobitnosti.izražavanje kritike prema junaku koji je zapostavio isprošenu djevojku: Ti zakupi zelenu livadu ti zakupi. itd. pjesmama Ženidba Nakiæ Husejina i pjesmom Sestra i brat u sužanjstvu) nije nažalost imalo kontinuirani karakter. Vukovom Pjesnaricom 1814. Sve epske pjesme objavljene u Beharu upuæuju na južni hercegovaèki tip. 156 . Uvažavajuæi navedeni praktièni rezon. U vremenskoj komparaciji sa objavljivanjem prvih srpskh epskih pjesama. rjeðe dužih pjesama u nastavcima. Neke od njih moguæe je koristiti za komparativna samjeravanja sa srpskom i sa hrvatskom epikom.redovitom upotrebom broja devet u odmjeravanju broja godina provedenih u sužanjstvu. a sahati kolik mjesecovi. Navodimo neka opæa.izražavanje dramatièkog protoka vremena: Dani su joj kao godinice. sjerotica. a dekike. dan i noæca crna. jednostavnog sižea. jedne socijalne sredine. 3. i one su dragocjene u prouèavanju i u sagledavanju posebnih i zajednièkih estetskih i strukturnih svojstava muslimanske epike..ponavljanje provincijalizma: sebeka. ponavljajuæa mjesta koja navode na tezu da su pjesme djelo jednoga pjevaèa: . Sarajevo. Praktièni. Dženana Buturoviæ u Studiji o muslimanskim epskim pjesmama Hermanove zbirke. muslimanska se epika obznjanjuje javnosti zakašnjenjem od jedne generacije.. Niz opæih mjesta i epskih formula navodi na tezu da su pjesme objavljene u Beharu produkt jedne epske škole. èak možda istog pjevaèa. Objavljivanje dužih epskih pjesama u nastavcima (zapoèeta npr. 1976. Da su urednici imali više smisla i organizacionih sakupljaèkih sposobnosti. Svjetlost.3 2. iz Behara baštinimo pregršt od svega desetak epskih pjesama. al je ne pokosi. . . Više je objavljeno kraæih pjesama u jednom broju èasopisa.... srg. uglavnom južno-hercegovaèkog tipa. Ranije od muslimanskih epskih pjesama objavljenih u Beharu objavljene su samo èetiri knjige ovih pjesama.upuæivanjem na višestoljetne starenièke korijene i kontinuitet bosanske. prosvjetarski i nacionalni osvještavaèki karakter èasopisa Behar je vjerovatno utjecao da su u njemu objavljivane uglavnom kraæe epske pjesme južnog hercegovaèkog tipa. Dodamo li kritièkoj ocjeni tadašnje postojanje žive epske pjesme ne samo širom BiH veæ i u njenom centru Sarajevu. smatramo da je zastupljenost epike u jedanaest godišta Behara preskromno.2 Ovako. èiji su sakupljaèi i redaktori bili poznati Herman i Marjanoviæ. Ipak. u Beharu bismo našli bogatiju i strukturalno raznolikiju epsku pjesmu. Strukturne osobitosti tih pjesama posebno je izdvojila i djelomice obradila dr.

. dokazujuæi da se ona socijalno uspostavlja ne samo borbom i snagom veæ i snalažljivošæu.snažan stilski upliv arabizama. uzimanje abdesta neposredno pred ratnièki okršaj itd. a bez njih je epski dogaðaj neizvediv.sažetost epskog pripovijedanja. . Stvaralac ovih epskih pjesama kao da šire poima etiku junaštva. etièku i kulturnu misiju. Kao i druge..èesta i presudna uloga djevojke u oblikovanju i u rasplitanju epskog sadržaja. Pjesme objavljene u Beharu znatno odudaraju od tipiène agonalnosti. U komparaciji sa najpoznatijim. i drugi. i u pjesmama objavljenim u Beharu. katkad i ijekavizmima. .pjevaè se služi uglavnom ikavskim idiomom. po narod bitne dogaðaje i pojedince. i epske pjesme u Beharu imaju historijski okvir. .znatan udio islama u oèuvanju muslimanske narodnosne tradicije: redovito uzdanje u Allaha. sa osobenom etikom viteštva. muslimanske epske pjesme u Beharu su saèuvale sjeæanje na minule. potom braæa Hrnjice. Nuko bajraaktar. pjesme objavljene u Beharu imaju svoje stilska i etièka obilježja. Uz tolerantan odnos protivnika. Kroz njihovu srèanost i odvažnost oèuvana je ne samo uspomena veæ uzor i ideal kojemu valja težiti. . . II Sadržajna os tipiène epske pjesme jest ratnièki dogaðaj ili sukob likova.jednosmjerno i pravolinijsko oblikovanje radnje.isticanje sjaja muslimanske tradicije življenja. Time su i ove epske pjesme vršile prvorazrednu nacionalnu. Hermanovim i Marjanoviæevim zbirkama muslimanske epike. I u njima su sukobi neminovni. Uz hercegovaèke imenovane junake. Peèat pjevaèeva stvaralaèkog individualiteta prepoznatljiv je u sljedeæim zajednièkim obilježjima: . Tale Lièanin.Kao i drugim. u bosanskom muslimanskom duhu oživljeni su atmosfera i ambijent južnoslavensko-orijentalnoga amalgama življenja. u ovim su pjesmama opjevani i najèuveniji Džerzelez. no ne 157 . zbog èega je za razumijevanje i doživljavanje pjesama nužan preduvjet njihovo prethodno tumaèenje. . njeno etièko i emocionalno prevlaviðavanje nad muškarcem.likovi brane i zastupaju humane vrijednosti življenja. pameæu i dobrotom.najèešæi motiv je ženidba sa preprekama junaku. . turcizama i persijizama u maternji izraz. no nisu razraðeni veæ usputno zahvaæeni.

iako majka od silne sreæe umire. Motiv sužanjstva varijantno je inoviran u pjesmama baladiènog tona Brat i sestra u sužnjstvu i Sužanj Ali-beže. uz molitve ženidbe sa preprekama. izrasta plemeniti lik sestrinske beskrajne ljubavi do samozaborava. Tek oženjeni vojno "jednu je noæcu sa ljubom noæio". Ruža je sve uèinila za njihovu slobodu. baladièan završetak pjesme (susretom djece sa roditeljima). na epsku pozornicu dolazi banova kæer Ruža. njihova sudbina namjerava se riješiti razdvajanjem: udadbom Ismihane i djeèakovim slanjem u Nijemce. tipiènim in media res postupkom pjevaè nas prvim prizorom suoèava sa dramatiènim prizorom posljedica pljaèkanja na osmansko-mletaèkoj granici. prostoru. Stoga upotrebljava digresiju. prikazom nesigurnog življenja uz granicu. U životno presudnom trenutku. pjesnik razvija poèetni motiv u vremenu. koja æe se sažaliti nad tužnom sudbinom vršnjaka. baladeskni tonus i dramatièan. preko mora. Konaèan. Da bi ispunio umjetnièku spoznaju svijeta. ne dojmljuje se tragièno. iz koje æe 158 . Ona æe od majke izmoliti zajednièku šetnju. na zbilji utemeljen pjesnièki poèetak. unoseæi u glavni tok zbivanja niz dogaðanja koji odgaðaju zapoèeti tok radnje. Odgaðanje pjesnik razvija ne tipiènim sukobima uèesnika (kojih nema nakon citiranog prizora) veæ oblikovanjem sadržaja bezgraniène ljubavi sestre Ismihane prema malešnom bratu. Nakon devet godina sužanjstva. likovima i njihovim postupcima.u smislu konkretnih dogaðaja. Stoga su u njima najuèestaliji motivi sužanjstva. dospio u tamnicu. u toku koje æe Ruža Ismu uputiti kako da pobjegne u svoj zavièaj. Sužanj Ali-beže kao i komentirana pjesma ima isti. nakon ratnog okršaja. veæ onih koji su imali znaèenje za lokalitet nastajanja. Dojam trenutne dramatiènosti ostvaren je èetverostrukim ponavljanjem aorista: Kad kauri Duvno porobiše I Gabele malo zahvatiše Džafer-bega dvore porobiše I dvoje mu djece odvedoše Mehmeda u svili povjena Ismihanu od sedam godina. s razlogom zabrinute za moguæi tragièni ishod bratove sudbine: Ciknu Isma kao zmija ljuta Mehmede brate od matere Ja sebeka ni malo ne žalim Nego žalim tebe sjeroticu Kako æeš mi njemski govoriti? U trenucima neizvjesnosti. i veæ narednog dana. koji je iz kolijevke dospio u sužanjstvo.

na èijoj æe psihološkoj osnovi sasvim neoèekivano reagirati "robinja Kumrija". Epske pjesme u Beharu motivike ženidbe sa preprekama etièki su uzor i naèin kojim mladiæi postaju ljudi. Iz ove sadržajne osi oblikovana je radnja o nesretnom junaku. u pravilu najodanijeg èovjekova prijatelja). no Ali-begovoj pjesmi (uz "siæahnu tamburu") kojom želi otkriti identitet." Pjesma je ispjevana jedinstvenim misaono-emotivnim zamahom. daruje svoje "bošèaluk haljine". mostarskog lokaliteta i sižea. Izvedba motiva protkana je detaljima muslimanske ženidbene tradicije. Iz ovog motivskog kruga originalnom obradom izdvaja se pjesma Begemina i Mustaj-beg. želeæi da tim ukaže na njegovu zlu sudbinu pre dvadeset godina: Evo tebi bošèaluk haljina. U epskom svijetu to je 159 . ne mogu prepoznati). odreda daruju nevoljnika. Rasplet nema karakteristiènu snagu odisejskog alegorièkog prepoznavanja. spontano utkanim u cjelovitu izvedbu pjesme. Nit se èudim vjerenici ljubi Što me ona poznat ne mogaše Nije sa mnom veæ noæ prenoæila Veæ se èudim ostarjeloj majci Što me ona poznat ne mogaše Kad me pozna dorat od mejdana. kao ni ostali svatovi. a nevjesta. ne može se poreæi sugestivna snaga.. Draž pjesme nastaje u dostojanstvenom i nenametljivom držanju rasužnjenog Ali-bega u porodiènom gnijezdu. U objema pjesmama osobenim postupkom razraðen je motiv nadmetanja junaka radi zanosne ljepotice."procviliti za dvadeset godina". a nizom detalja epske uvjerljivosti (u koje spada i motiv prepoznavanja gospodara Ali-bega od negdašnjeg mu konja dorata. Odisejski motiv oblikovan je na naèin da rasužnjeni dohodi na svadbu sina (koji ga. Što me mlaðan poznat ne mogaše Nije mene ni oèim vidio. po drevnom obièaju. Ali-beg bošèaluk vraæa. kojoj se niti spajaju u cjelovito obraðen odisejski motiv vraæanja rasužnjenog (nakon višegodišnjeg ropstva) u dom na svadbu. Svati. otkrivši negdašnjeg gospodara: Sitno kuca jasno popijeva Uza svaku žicu popijeva: "Ne èudim se svome milom sinu. Ja nijesam ni svoj izderao! Tu se niko sjetit ne mogaše.. nemajuæi pri sebi ništa prigodnije.

. izrazima poštovanja muškarca i mladiæa od djevojke. Etika motivirana u strukturi pjesme sadrži nekoliko osobenih epsko psiholoških rješenja: . momak upozna djevojku. Epska etika nalaže da u ovakvim sluèajevima. klanjanjem namaza. Pjesma je osobena i po jasnim obilježjima muslimanske kulture porodiènog življenja. ne znajuæi da je ona "jauklija" Husejina Nakiæa. Svoju ljubav Begemina otkriva poštivanjem junaka i osnovanim strahom zbog moguæe njegove pogibije: Beg Mustaj-beg živ ti bio majci Stid je mene u te pogledati A kamo li s tobom govoriti.. doèekivanjem musafira u posebnoj prostoriji. Al mi te je žao Mustaj-beže Što š poginut od hajduèke ruke. Pjesma Begemina i Mustaj-beg originalno je oblikovala prepreku sreæi djevojaèkoj.snažan poticaj viteškom nadmetanju. da bi sebe uvjerio "ima li rašta glavu izgubiti". Istog viteškosuparnièkog osnova jest i pjesma Ženidba Nakiæ Husejina. U pjesmi je originalno oblikovan: prvo u susretu majke Begeminine i momka.beže pravo da ti kažem: Ja bi volila tvoja ljuba biti Neg ièija na ovome svitu. Osjeæanjem gorèine mati rezonira da bi bilo bolje da joj je Begemina "slipa. naroèito bogato variran i etièki razvijen u muslimanskoj epici. itd. koja je razvila niz psiholoških i dekorativnoraskošnih svojstava feudalnog srednjovjekovnog poimanja viteštva. pred odluèni sukob. U širi etièki motiv zaštite djevojke "pod manom" (ovdje preprekom harambaše Ale) originalno je utkan ašik motiv neskrivene obostrane ljubavi. nego što je odveæ tako lipa". i radi ljubavi život i smrt imaju smisao. 160 . i obraz djevojke. koju je isprosio Ivan Senjanin. Susret momka i djevojke prelomni je moment njihova života. Ali . s tim da je ovdje modeliran sukob nastao radi ljepotice. kojeg ona odvraæa sa žrtvenièkog puta.uzorno etièko držanje Nakiæa (èuvenog bajraktar junaka u drugim muslimansim pjesmama) koji bajrak smatra alemom svog i narodnog dostojanstva. npr. Psihološko pregnuæe na žrtvu u Mustaj-begu æe nastati tek neposrednim susretom sa ljepoticom Begeminom. Otud oba junaka imaju jednako etièko pravo i obavezu da se izbore za svoju èast. Ljubav svijet pokreæe i njime vlada. no ne u liku kršæanskog protivnika (što je uobièajeno u muslimanskoj epici) veæ u liku istovjernika ale harambaše.

preodjevene u mušku odjeæu. nakon tri godine pod prstenom. na motiv straha Marka Kraljeviæa. Njena osobenost je u stvaranju zabavno-komiènog utiska. Ovakav epilog navodi na tezu da je stvaralac ove pjesme žena ili djevojka koja površno poznaje muslimansku porodiènu tradiciju (poistovjeæivanjem zaruka i niæaha). i oponašanje muškarca. zasnovana na obrani djevojaèkoj dostojanstva.imenima poznatih junaka upuæuje na epski predložak (objavljena u Beharu) jest Ðerzelez Alija i Kraljeviæ Marko. Od komentirane. sestra Šestokriloviæa. potom cijelu noæ presjedi uz upaljenu svijeæu pored kreveta svoje djevojke. ostavivši posramljenog. èine zaseban motivski krug. Usljed straha. Ona æe u Atlagiæu izazvati takav zort. Izmeðu ostalog. prema nadmenom držanju muslimanskih svatova. Njih je u Beharu najmanje objavljeno. da æe on biti doveden u niz komiènih situacija. a u komparaciji sa klasiènim pjesmama iz Hermanovih i Marjanoviæevih zbirki. Doznavši od braæe da se. koja je 161 . struktura kompozicije im je jednosmjerna i jednostavna. Zuko dvori "kapidžiju" uz veèeru. lirskoepske forme. i uvelièava pravno-socijalnu ulogu "carskog kapidžije". Graðena je dijalogom majke i sina. a èetiri pod niæahom nje odrièe mladiæ joj Zuko Atlagiæ. iznenaðenog i etièki neodgovornog Atlagiæa na sokaku. Od klasiène muslimanske epske pjesme motiva junak djevojke. vješto oponaša "carskog kapidžiju". ova pjesma preuzela je predijevanje u mušku odjeæu. sa svega 67 stihova. ostvaruju podvige koje nisu u stanju muškarci uèiniti. Vjerojatno najkraæa pjesma. Slièan podvig obraðen je u pjesmi Senjanin Ivan. što je rijetka estetska osobina epike uopæe. izazvanog zadivljujuæom pojavom Alije Ðerðeleza. Djevojke u navedenim. zanimljivija je pjesma Seka Šestokriloviæa. koja samo vanjskim oznakama . preodjevena u muškarca. djevojka se slavodobitno sklanja u kulu braæe Šestokriloviæa. vratara na ulazu u grad ili kulu. kulu porobila Milostiva sužnje ispustila. umjesto moguæeg sukoba pjesma završava emotivno motiviranim pobratimstvom dvojice poznatih junaka. klasiènim zbirkama muslimanske epike. èiji efektan završetak pjesnièki zgušnjava odvažnost i pamet izuzetne djevojke: Junak bila sina ti ubila Mudra bila. Pjesme objavljene u Beharu u kojim je siže graðen na prevladavanju ženske nad muškom etikom i pameti.. Pjesma je rudimentaran iskaz tradicije pobratimstva. Pjesma zavreðuje komentar zbog komiènog utiska.izraz toplog gostoprimstva kršæana. tj. Pravedno ga kaznivši. koji joj prekasno spazi pletenice ispod kalpaka.

U muslimanskoj epici takvih je poznato desetine. i u materijalnom motivu. Salko Vojnikoviæ. Osim toga. I pjesma Kako je sagraðena Ferhadija je rudimentarne epske strukture. Oblikovana je na konfrontaciji dviju vjera. veæ i urbana Banja Luka. i zauzima znaèajnu ulogu u strukturi ove epike. ocjenjujemo da je pjevaè pjesama iz Behara relativno niskog epskog kvaliteta. njenom zaokruženom motivikom. i njihova pjevaèa sa ranije objavljenim pjesmama i pjevaèima klasièna Hermanova i Marjanoviæeva zbornika i navedenih sandžaèkih rapsoda. do tipiziranja i bilježenja) ocjenjujemo da su epske pjesme iz Behara nastajale kontaminacijskim procesima spajanja. i obratno. U etapama života epske pjesme (u kojima razlikujemo faze od nastajanja i oblikovanja. kao pretpostavci ostvarivanja junaèkog podviga.razraðena etièka forma u muslimanskoj epici. razvijenom versifikacijom i složenom 162 . izmeðu prosjeènog i lošeg improvizatora. Više je prosjeènih dobrih prenosilaca baštine. preko gubljenja. Pjesma je salba epska obrada historijski znaèajne vojnièke pobjede Ferhad-paše Sokoloviæ vid Kršæanskom vojskom u Sloveniji u zbilji rezultiranom znaèajnim materijalnim dobitkom (u koji svakako spada i otkup kršæanskog prvaka). Njegovim kasnijim otkupom bit æe sagraðena ne samo džamija pobjednika Ferhad-paše Sokoloviæa. a meðu najveæim jesu Avdo Meðedoviæ. èiju je snagu pjevaè utkao u vojnu pobjedu. i to u slici poraza bosansko-muslimanskih ratnika. Istinskih stvaralaca. propadanja i varijanata. idealizacijom milostive "turske vire". najviše loših improvizatora. Mehmed Kolakoviæ. Epska pjesma Ferman iz kaurske zemlje veæ od naslova (koji je epski razraðen na poèetku pjesme) dokazuje nepoznavanje uobièajenog procesa komunciranja. iz kojih su proizišli nesumnjivi procesi epske retardacije. Murat Kurtagiæ i drugi. Pašo Guta. ova pjesma kratkom formom i etikom zbližavanja protivnika svjedoèi prenošenje motiva iz hrišæanske u muslimansku epiku. Beæir Islamoviæ. naprijed navedenih. III Svaka usmena tvorevina rezultat je umnog rada jednog èovjeka koji može biti vanredno darovit. Komparirajuæi komentirane epske pjesme u našem radu (a koje je objavio èasopis Behar). Oni su se samo inspirirali bogatim bh. u kojoj æe biti zaslušan poznati i bogati kršæanski junak. Epski pjevaèi pjesama iz Behara su južnog. hercegovaèkog izvora. U ovoj. najmanje je. strukturno slabo oblikovanoj pjesmi vrijedno je istaæi samo nekoliko realistièkih svojstava. epskim vrelima.

epskom strukturom (dvostrukom, èak i trostrukom radnjom u istoj pjesmi). Od visoko razvijenog stupnja književno-usmene kulture, sa desetinom likova u jednom epskom tekstu-pjesmom u pjesmi, pjesme objavljene u Beharu od svega toga su malo šta zadržale. Pjevaèi pjesama objavljenih u Beharu nisu bili umno volumeniozni da nastave, èak ni da oponašaju visoki dostignuti kompozicijski i stilski stupanj, u znanstvenim svjetskim relacijama, èuvene muslimanske epske pjesme, koja je u svojem najrazvijenijem stadiju dospjela do epa i epopeje, postavši time kompozicijski kuriozum i homerski izazov. Pjevaèi epskih pjesama iz Behara lokalnog su obilježja stila i kompozicije. Od desetak pjesama samo je u nekolicini na momente progovorilo istinsko stvaralaèko nadahnuæe. Ipak, pjevaèima pjesama iz Behara ne može se poreæi mjestimièna jezgrovitost oblikovanja epskog sadržaja, zatim bogata zapažanja socijalnog i obièajnog života Muslimana iako katkad površno, èak i pogrešno prikazana), soènost lokalnog južnohercegovaèkog kolorita, te mjestimièna dramaturška svojstva epskih scena. Lingvistièki aspekt epskih pjesama objavljenih u Beharu zavreðuje posebna istraživanja, od orijentalizama (koji oblikuju osoben bosansko-islamski ugoðaj tekstu), zatim iznalaženje i komentar stilematskih svojstava provincijalizama i neizvršenog jotovanja, svojstvenog za širi prostor bosanskomuslimanskih govora. Esthetic, Ethical and Structural Features of Moslem Epic Songs in Behar 1900-1912 Every oral creation has been the result of a cognitive labor by a single human being that can be extremely talented. There have been tens of them in the Moslem epics. The greatest among them have been: Avdo Meðedoviæ, Mehmed Kolakoviæ, Salko Vojnikoviæ, Beæir Islamoviæ, Pašo Guta, Murat Kurtoviæ and the others. Among the names aforementioned there have been the minimal number of those who were true authors. There have been more of them who could be described as average in the way they transmitted the epic heritage. Most of them were poor improvisers. When comparing the epic poems commented upon in our paper (and that had been published in the Behar journal), and their chanting with the poems that had been previously published in the classical collections by Hörmann and Marjanoviæ, as well as the mentioned Sanjak Schedules, it is our judgment that the singer of the songs in the Behar journal was of a relatively low quality, somewhere between an average and bad improviser. In the 163

epic song's stages (where one can distinguish certain stages from a very act of creation and shaping, through a process of losing, declining and their variants, to the stage of grouping them under typical labels, and, finally, to their recording), it is our judgment that the songs from the Behar have emerged in the contamination processes of linking each other. The definite process of epic retardation followed. The epic singers of songs from the Behar came form the southern source, from Herzegovina. The abundant Bosnian and Herzegovinian epic sources, their encompassing motives, developed versification and the complex epic structure (a double and even triple action in the same song) have just inspired them. The poems published in the Behar retained little from the highly developed level of oral literary culture, and with the tens of characters contained in the single epic text. The singers of songs published in the Behar did not have enough cognitive potentials to continue, and let alone imitate, the highly achieved level of the Moslem epic song in terms of style and composition. That song had reached the heights of epic having become a curious feature in composition and the Homeric challenge. It displayed the local style and composition. Out of ten songs, only the few of them succeeded to reach the true creative inspiration. Nevertheless, the Behar epic songs' singers cannot be denied a personal succinctness in shaping the epic contents, the rich observations of Moslem social and customary life, although at places it appeared as superficial and even shown incorrectly, a succulence of local South Herzegovinian color, and, at places, some dramatic qualities of epic scenes. The linguistics aspect of the epic songs published in the Behar is worth a further research. One can find in them many orientalisms, a commentary of stylematic features of provincialisms and the unfinished process of jotovanje (palatalization), that had been characteristic for the wider area of Bosnian and Herzegovinian speeches.

164

Muhamed Hukoviæ MUSLIMANSKI KNJIŽEVNICI U GAJRETU Glavna skupština društva Gajret, godine 1909. odluèila je da se list Gajret, koji je dotada donosio gotovo samo društvene vijesti, pretvori u književni list, što je on poèetkom 1910. godine i postao. Oèekivanja da æe se u listu pojaviti i dotada poznata imena: S. Bašagiæ, E. Mulabdiæ, O. N. Hadžiæ i drugi nisu se ispunila što pisac osvrta u Biseru pod naslovom Trogodišnji književni rad Gajreta, potpisan inicijalima H. J. objašnjava posljedicom politièkih i stranaèkih trzavica, rušenjem starog odbora i unošenjem æiriliènog pisma u list. S pohvalom se istièu neki književni radnici kod kojih su prevladali opæi interesi naroda pred stranaèkim, èesto liènim interesima pojedinaca. Opravdano se u ovom osvrtu istièe da su to razlozi zbog kojih list nije mogao dostiæi literarni domet koji je imao list Behar. Gajretovu prozu predstavili su svojim prilozima Hamdija Muliæ /Ata Ner'es/, Hazim Muftiæ, Hafiz R./ pod kojim imenom se, vjerojatno, krije Šemsudin Sarajliæ/, Hifzi Bjelevac, Mustafa Èeliæ Gazanfer. Zajednièka tema veæine priloga je buðenje svijesti muslimanskog naroda, osuda negativnih pojava koje su ozbiljno zaprijetile moralnom, materijalnom i obiteljskom padu društva. I u prozi kao i nekim pjesnièkim tvorevinama osuðuje se nekritièko povoðenje za tuðim obièajima; stilom života, stranim natruhama u jeziku i govoru, slijepo podržavanje tradicijama Muslimana stranog naèina života. Problem iseljavanja tretiran je iz više aspekata, ali s posebno oštrom osudom neodgovornog odnosa prema ise-ljavanju, na ravnodušan mir, fatalistièko ponašanje, a u nekim sluèajevima i neozbiljan odnos prema tako vitalnim pitanjima sudbine ovog naroda. U socijalnoj sferi ukazuje se na pogubno, razarajuæe djelovanje nekih asocijalnih pojava kao što su alkoholizam, pojava prostitucije, kocka, bezdušno trošenje novca. Fatalan uticaj u maloj bosanskoj kasabi bilo je otvaranje birtije s pjevaèicom "iz prijeka" pa je i to èesta tema u proznim književnim prilozima svih listova koji su izlazili u doba austrougarske vladavine. Prilozi s pouènim sadržajima nalaze se meðu najbrojnijim prilozima - zahtjevi za reformom nastave, obrazovanjem ženske djece, pa ta didaktièko-prosvjetiteljska komponenta, koja nekada ostaje na razini publicistike, veoma rijetko ima elemente literarnog ostvarenja. Ima u nekim crticama i najave prvih klasnih nesporazuma, pojava industrijske tehnologije 165

u procesu rada, zateèenost radnika s ruènom proizvodnjom pri uvoðenju tehnièkih sredstava i mašina itd. HAZIM MUFTIÆ spisateljski rad zapoèeo je u Beharu kratkim crticama, a bogatu aktivnost u listu Gajret, posebno u godinama 1910. i 1911. da bi naglo poslije dva priloga u 1912.g. prekinuo sa suradnjom. Ukupno je objavio osamnaest tematski raznovrsnih priloga od kojih prevladavaju teme s pouènim sadržajima. Pouka je nenametljiva, iako je nekada izravno saopæena ili u obliku pišèeva komentara, ili je izrièe jedna od liènosti, ili se ona sama èitaocu nameæe slijedom toka radnje. Te male prièe /crtice/ s tezom odraz su tadašnjih aktualnih zbivanja od kojih su neka imala izuzetan znaèaj za vjerski i društveni život Muslimana. Jedna pojava morala je ozbiljno zabrinjavati - problem otuðivanja muslimanske školske omladine koji su, boraveæi u tuðini, stvorili kod sebe kompleks stida, osjeæaj manje vrijednosti svoga nacionalnog biæa i njegovih znaèajki u odnosu na evropske vrijednosne sudove. Po povratku u rodni kraj ustruèavaju se ispoljavati svoja nacionalna obilježja, pripadnost svome narodu /Podivljala ovca/. Kritika pasivnog odnosa muslimanskog življa prema vitalnim pitanjima života izražena je u prièici Spavanje hodajuæi, a u crtici Zakljuèak u kahvi pisac iznosi jednu negativnu osobinu svojih sugraðana - da bi se trgli iz letargije potreban im je vanjski poticaj. Uspjela je poredba znanosti s plemenitim metalima /dževahirom/ s porukom da treba prevladati svoje vjerske razlike, ako æe znanje biti u službi prosvjeæivanja i kulturnog preporoda /Nauka-dževahir/. Primjereno je izražen kontrast idiliène slike prirode i sela i siromaštva ljudi /Sestra/, a u prièi Komljenje kukuruza govori se o prvoj pojavi tehnièkih sredstava u obradi zemlje. Kritika zapuštenosti poèetnih vjerskih škola, loš utjecaj takvog stanja na odgoj djece, težak materijalni položaj vjerouèitelja slikovito je prikazan u crtici Sibjan mekteb. Izravna pouka izreèena je u prièi Dvije hiæaje s osnovnom tezom da sve što nije u skladu s Božijim uputama ima negativan odraz u svakodnevnom životu. I ostale crtice /Lafunger, Svoj svome, Ženidba Hifzi-bega Ðumišiæa, Baba Hajdar, Muharemagino brvno, Dva druga, Stara Hata, Èudan uèenjak/ sadrže poruke koje se odnose na aktualne dogaðaje. Meðu prilozima se izdvaja crtica Medenijjet, u kojoj se iznosi težak položaj turske manjine i ostalih graðana muslimanske vjeroispovijesti u Bugarskoj. HAMDIJA MULIÆ - ATA NERÈES u nizu crtica pod naslovom Slièice sa Neretve objavljenih u nastavcima u godištima 1910. i 1911. osvræe se na mnoga aktualna pitanja vjerskog i nacionalnog života Musli166

mana. Prvi prilog objavljen pod tim naslovom doima se upozoravajuæom porukom pisca muslimanskoj inteligenciji školovanoj na Zapadu zbog njenog snishodljivog odnosa prema vanjskim manifestacijama te èeste kvazikulture. Pokušaji nakalemljivanja evropskih obièaja, uzusa ponašanja na patrijarhalnu sredinu èine se smiješnim, pa se u mahalama mladiæi pozdravljaju sa "servus", "klanjam se" i slièno. Jedan od rijetkih mladiæa, obrazovanih na evropskim školama, ukazuje svojoj djevojci na svu besmislenost napuštanja obièaja svoga zavièaja, posebno izbjegavanja upotrebe izvornog maternjeg jezika. Njegovo upozorenje djevojci da èuva materinsku rijeè ganutljivo djeluje na èitaoca: "Nemoj, Ašida, duše ti, više zboriti onako kako ne èuješ da ti tvoja majka zbori, vidi samo kako mi nakazno govoriš. Ne stidi se svoga roda, niti svoje sudbine, meni je sve naše milo i sveto. U ponašanju i u životu budi onako mirna i èestita kao tvoja majka." Divna pouka nama, današnjim generacijama koji ne imadoše dovoljno sluha za ovaj kao i za apel Omera Hume, koji na kraju 19. stoljeæa uskliknu: Brez šubhe je babin jezik najlašnji, Svatko njime vama vikom besidi. Drugi prilozi pod ovim naslovom pisani su s pouènom tezom da se Muslimani treba da prilagoðavaju duhu vremena, da prihvataju nove oblike privrednog i trgovaèkog poduzetništva, da se obrazuju i samoobrazuju, da posvete pažnju obrazovanju ženske mladeži/ prilog pod naslovom Mehmed/. "Radi u vremenu kako prilike tog vremena iziskuju", poruèuje muderis prisutnima. Nema muslimanskog pisca iz perioda austrijske okupacije Bosne i Hercegovine koji nije opisao razarajuæi uèinak prodiranja alkoholizma sa svim njegovim posljedicama: materijalni kolaps cijelih porodica, fizièko, psihološko i moralno propadanje pojedinaca i tragiène sudbine liènosti. Mnogi takvi moralno posrnuli pojedinci, iako kasne, vraæaju se normalnom životu i nerijetko postaju propovjednici trezvenjaèkih ideja. Muliæeva crtica Ovdje ti je, Haso, razgovor podsjeæa na pripovijetku Prvi put s ocem na jutrenje Laze Lazareviæa, jer je Huso kao i Mitar, doživio moralni preporod - dolazi na njivu i ukljuèuje se u obavljanje svakodnevnih poslova. Veoma slièan sadržaj je opisan i u crtici pod naslovom Pokraj Drine autora HAFIZA R /vjerojatno se pod tim imenom krije Šemsudin Sarajliæ/ gdje se "zalutali" pojedinac - sin nekadašnjeg uglednog i bogatog sugraðanina - vraæa rodnoj kuæi i postaje gorljivi zagovornik borbe protiv alkoholizma. U crtici Slièice s Trèivode prilièno uspjelo je istaknuta poredba razmišljanja i ponašanja naših izleta na obližnje izletište kod Sarajeva. 167

Dok evropski èovjek zna koristiti sve blagodati kraja u kojem privremeno živi, dotle naši ljudi uz rakiju, potpuno i fizièki i psihièki opušteni, lažno se predstavljajuæi kao vjernici i domoljupci, kriju prave motive napuštanja svoje rodne grude. U crtici Oko Drine i Lima sukob starog i novog manifestira se prilikom gradnje objekta na gradskom groblju. Pisac je i ovdje, kao i u crtici Dva pisma, na strani nosilaca naprednih shvatanja koji se bore protiv zaostalosti, sujevjerja, nesnalaženja, ali i protiv ropskog i nekritièkog prihvatanja tuðih i muslimanskom duhu i mentalitetu stranih shvatanja. Meðu piscima proznih sastava svakako je najznaèajniji HIFZI BJELEVAC, koji æe literarno najuspješnije iskazati svu dramatiènost života muslimanskog naroda koji se, zateèen okupacijom jedne evropske sile, ne može ukljuèiti u nove tokove života, pa doživljava traume pogibeljne za lièni i obiteljski život Muslimana. U njegovim kraæim proznim radovima prisutne su i pojave prvih klasnih razvrstavanja, prvo poèetne oblike industrijskog naèina proizvodnje, uvoðenje strojeva u tehnološke procese. Naivne su reakcije radnika koji ruèno obavlja fizièki naporne poslove, na prve nagovore sindikalnih funkcionera da bi štrajkom popravio svoj težak položaj. Tako radnik, koji ruèno tuca kamen za posipanje ceste, naziva takve æernimetima /neblagodarnim ljudima/ koji su se najeli pa uzeli fursat", a kada je prvi put ugledao mašinu za mljevenje kamena, on èekiæem udara po toèku. H. Bjelevac je autor najuspješnijeg proznog priloga u ovom periodu izlaženja Gajreta. To je prièa u nastavcima pod naslovom Na kraju. U njoj je opisana tragièna sudbina troje mladih ljudi i tek roðenog djeteta u maniru naturalistièkih opisa najtamnijih strana ljudskog života. Zaèudo da ova Bjelevèeva proza nije skrenula pažnju literarnih poslenika, posebno filmskih radnika, buduæi da je veoma pogodna za dramsku i filmsku obradu. Tekst je pun neoèekivanih obrta, sa dosta uspjelim i minucioznim psihološkim analizama pojedinih situacija. Jedan nepromišljen gest jednog od uèesnika zbivanja izaziva tragediju ostalih liènosti koje su u vrtlogu dogaðaja bez svoje krivice postale žrtve posljedica obmane neiskusne mlade djevojke. Pisac osuðuje inteligenciju koja nema sluha za istinske probleme života i zna više o dogaðajima van svoje zemlje, nego što zna o onome što se pred njenim oèima dešava. Isti društveni tretman imaju i oni koji se iskreno zalažu za narodne potrebe i oni koji pasivno posmatraju što se oko njih dešava, pa Salko, jedna liènost iz prièe, kaže: "Svi su jednaci, i oni koji se za sve brinu i o svemu vode raèuna kao i oni koji bi mogli pomoæi, 168

a ne pomažu." MUSA ÆAZIM ÆATIÆ æe ciklusom religioznih soneta /Ibrahimpejgamber, Musa, Isa, a.s., Zemzem vrelo, Hidžret/ obogatiti ovu tematiku koja æe takoðer biti predmet interesiranja i pjesnika Osmana -ikiæa. Dok se -ikiæ zadržava na opisu spremnosti Ibrahima, a.s., da žrtvuje sina, dotle Æatiæ sa dosta pjesnièke vještine iznosi preobraæanje Ibrahima sa mnogobožaèke vjere u islam. U ostalim pjesmama ovog ciklusa u alegorijskim slikama opisuje se poslanstvo Musaa i Isaa, a.s., te èudotvorna pojava vrela Zemzem u pustinji, kao i spasonosno preseljenje muslimana iz Meke u Medinu. Druge pjesme iz ovog ciklusa objavljene su u Pjesmama od 1900.-1908. /Muhammed, a.s, Islam, Kur'an, a.š., Sveta špilja, Hazreti Omer, r.a. i Bedr /. U pjesmi Jesenski plaè prenaglašeno se slika tamna jesenska noæ koja svojim tmurnim raspoloženjem razbuktava pjesnikovu bol. A i vasiona i svi njeni mrtvi i živi dijelovi su "zvuci jedne pjesme bone". U pjesmi Moja ljubav, posveæenoj Atifi, pjesnik s tugom iznosi da sve njegove želje, nade, èežnje i snovi plove na trošnoj laði i da æe ih divlja bura rastrgati i u more baciti. Na zavidno literarnom iskazu jedre stihove soneta posveæuje Osmanu Ðikiæu. Soneti su, posebno pri sonetima prirodi, ljubavi, suncu kao simbolima i izvorištima radosti i sreæe. Hej, c'jela Narav zapeta je struna, Na kojoj sunce velièajno sklada Himnu ljubavi: veselja i nada Prvi sonet I tako tokom sljedeæih soneta sve je u znaku vedrih i optimistièkih tonova: Poðimo tamo na one vrhunce, Usnom i okom srkaæemo sunce Drugi sonet "Poðimo, ja æu tam te nosit sada, Na svome krilu kao vihor jaki" Treæi sonet Vidiš li njene bokove i grudi, Vidiš li, kakva on je vedra stasa, Krv im i zdravlje licem se talasa Na svemirskim, lunarnim prostorima šeæe se pjesnikova djeva Venus, u plaštu od etira i prosiplje s mlijeènog tijela svoga pelud koji pjesnika opija, razdražuje nerve. Venus 169

1911. razuzdano. milovalo. opijale. Osim ovih spomenutih Æatiæ je u listu Gajret objavio i pjesme Iz ljubavnih melodija. Kao što ljubice cvatu. Pjesnikove izljeve sreæe i radosti pojaèavaju u svakom ponovljenom stihu rijeèi: dušo moja. srna. po hazbašèi u sonetima pod naslovom Tri gazela posveæenih Mirzi Safvetu. silnim žarom. Jesenje sivilo suprotstavljeno je pjesnikovu zažarenom srcu: Samo moje srce vruæe. s gradacijama i nade i malodušnosti. poljubac. amber cvijeæe. od mirisa miris duše voljene.. pjesnik na metaforièan naèin saopæava èitaocu svoje raspoloženje. svoj doživljaj pojava u prirodi i svijetu. a pjesnik postao "vjerni rob ljepote". Sa ljubavi zažareno. Moje pjesme te nekoliko prijevoda ili prepjeva sa turskog i perzijskog jezika. lista pjesama romantièarsko-ljubavnog zanosa s izmiješanim sumornim. ja sam nekad ko maleno ptièe. pripada budnièarskoj poeziji. a kovrdžasta kosa najviše oduševljava pjesnika.da li æe ona: okvasit grudu mojih pradjedova i 170 . a od svih zvukova pjesniku najviše gode kristalni akordi dragog smijeha svoje drage. Tako saznajemo da su od cvijeæa pjesniku najdraže plave ljubice. U pjesmi Ja sam vjerni rob ljepote sudbinski je pjesnikova duša veæ od roðenja "plovila u muzici šumnih sfera". lahor. I leksika je primjerena pjesnikoj razdraganosti: izvor. ŠEMSUDIN SARAJLIÆ æe se javiti u godištima 1910. èarno oko. sabah zora. zefir. vrelo. hurija. pramenje kose. skladnih akorda. U tvom krilu prva krila steko: S majèinih usni slušao sam prièe Tople i slatke ko i njeno mlijeko.Dirljivim stihovima i potresnim slikama opisao je pjesnik svoj susret s oèinskim razrušenim domom koji ga je nadahnuo prvim zvucima "bogodane pjesme": Ah. sjetnim i vedrim tonovima. Dan jeseni skrhat neæe Kad u netrag sve bi djen'o Pjesma Probudila se. nazdravièarske je naravi. pjesma se probudila. Iako uspavan.. pa se pjesnik pita: . oganj. hasbašta i još velik broj iskaza koji asociraju na ustreptalost pjesnikove duše. i 1912. U sonetima Boje i mirisi posveæenim Šemsi H.

. kao u magnovenju.. ne žali krvi.posveæenoj Zumreti. vjera u život je ona pod naslovom Na busu ljubavi ...... Jedna od rijetkih pjesama u kojoj se pjesniku vraæa nada. nalazi u posljednjoj strofi..... koji se..neæe li procvast pomlaðenom snagom neæe li sunce sreænijeg života zasjat nad mojom domajom mi dragom Sumorni tonovi.. dršæe lišæe. priželjkuje ostvarenja mladenaèkih snova: Èekajuæi kad æe opet doæi. Srce moje tugom otvoreno Srce moje u sol zakopano Ali u pjesnikovom srcu bar u tragovima živi sjeæanje na nekadašnji zanos: Tek u srcu nešto osta Što na zanos katkad sjeæa. dok se u pjesmi Piano sva priroda saosjeæa s ustreptalim srcem pjesnika: Dršæe zemlja dršæu vali. Da zlobno srce tirana smiri U pjesmi Veèe dogaðaji i zbivanja u prirodi povezani su s ljudskim sudbinama. Stari dani. u inaèe ljubavnoj fabuli s neobiènim i iznenadnim zapletima i raspletom. Kad sam svoju mladost provodio Kad sam pjevo i kad sam ljubio Jesenskim tonovima prožeta je i pjesma O.......... Da prevladava ipak nesalomljiv duh svjedoèe završni stihovi: O robe gladni.. izražena je oštra kritika ponašanja Muslimana Bosne i Hercegovine.. ruža malih drhte srca otkucaji! U proznom sastavu Danica je èekala mjeseca. stare tople noæi. pa u bolnom kriku.. ali i sa naizmjeniènim vedrim raspoloženjem... kako je tužan jesenski dan.. trenuci malodušnosti zbog iznevjerenih mladenaèkih ideala izraženi su i u pjesmama Ko harfa sam i Slomljeno srce: Ko harfa sam razbijena ... što nije beznaèajno.. nezadovoljstvo i razoèarenje stvarnošæu. koji ne shvaæaju 171 ... što se ponavlja i u strofama u kojima se uz pridjev tužan pojavljuje i pridjev lijep.

M. odaju se provodima.. samoæa budi u pjesniku vapaj za danima mladosti: Silheuette A u pjesmi simbolièkoga naslova Ilusia ustreptala duša èuje davne akorde mladosti. Badava se i anðeo trudi: Nemoj se truditi. a tek misao o apstraktnoj ženi unosi bar za tren ravnotežu izmeðu radosti i boli: Sumorna raspoloženja u velikom broju pjesama ostavljaju na èitaoca težak dojam zbog pjesnikova uvjerenja da su uzaludni svi pokušaji da bi tamne slutnje išèezle iz pjesnikove duše. spremni i na velike materijalne žrtve. odnosno saznanjima da mladalaèki ideali nestaju. Poezija FADILA KURTAGIÆA. da se gase pokopane nade. Rizviæ. kratke forme. anðele mili. "kobnim nemirima. i plaèuæi u osmijehu U pjesnièkom opusu OSMANA ÐIKIÆA religiozne pjesme posveæene poslanstvu nekoliko vjerovjesnika zauzimaju posebno mjesto. kako kaže prof. ispunjena je simbolièkim znamenjima. a. pod naslovom Hazreti Ibrahim 172 . U tim. neka nepostojeæa u pjesnièkim stihovima zamišljena žena æe darivati pjesniku": lijere iz mistièkih veza Posjet ili æe zajedno s pjesnikom: ploviti po puèini mlijeènoj lijerova snenih Margit ili æe poslije radosnog posjeta gospoji /zamišljenoj ženi/ pjesnik ipak išèeznuti: smijuæi se s plaèem. troše nemilice novac i nastoje održati staleški ponos. iluzija i nada. U onoj koja se odnosi na Ibrahima. Taj asketizam.ozbiljnost položaja u kojem se nalaze.s. Davno je zaštita utjeha moja Za gore tamne" Anðeo utjehe Neka neobjašnjiva sudbina: "Asketski tada je gušila Dušu mi i vjerovanje" Ja snatrih lamentira pjesnik. neobjašnjivim slutnjama.

Ali i prije bratovljeve smrti pjesnikinji je neki tužni èas zagorèio život: Ah. iziðe neopažen iz kuæe. na èelu kojih stoji Ebu Džehl. S obzirom na tematiku u drugim pjesmama. da žrtvuje sina Ismaila. vidio istinsku spremnost oèevu da žrtvuje sina. a.. od onog kobnog èasa Dušu ljuti tišti bol. a.iznesen je poznati dogaðaj iz povijesti objava . Meðutim.s. I kod Ðikiæeve prevladavaju tužni tonovi. dž. K.s. kakvu sumnju izražava autor prikaza književnog rada lista Gajret u listu Biser. s puno toplih izljeva ljubavi prema bratu. ko ubodi od handžara Ah. P. od onog kobnog èasa Bol pjesnikinje ne može ništa izlijeèiti osim: Ah. nigdje zvijezda. i Muhammeda. da zasije" 173 . U pjesmi Derviš izražena je vjera u Allahovu pomoæ i pouka da nikada ne treba izgubiti nadu u Božiju podršku. Kada je Bog.. U ovoj drugoj opisane su pripreme ubistva Muhammeda.s. uèinio je da se maè nije mogao nadnijeti nad glavu Ismaila. Šefike Nesterin Bjelevac.s.š. Oštroj kritici izvrgnuo je licemjerje strogih pobožnjaka u pjesmi Muraija. a umjesto njega iznenada se pojavi ovan koji kao kurban ostade simbolom prinošenja žrtve velikom Stvoritelju. Druge dvije pjesme odnose se na vjerovjesnike Isaa.s. koji se i danas nalazi u selu Mini kod Meke rasjeèen.. spasio Ibrahimova sina. kad su zavjerenici upali u kuæu. a u pjesmi Hubul vatani minel imani dovodi u vezu islamske obaveze s dužnostima vjernika prema domovini. a. a. Fatme najobimniji je pjesnièki opus Hatidže Ðikiæeve. oèi su im se zaslijepile i Muhammed.. Bog je zbog odanosti oca i sina njegovoj volji. Od èetiriju Gajretovih pjesnikinja: Vahide. nego je zasjekao kamen. koja je pomogla i ovom dervišu da savlada trenutke fizièke klonulosti. a. da mogu samo èasak prošloj sreæi da se vratim Ja bolujem Vapaj pjesnikinje zbog bešæutnosti svijeta: Tamo niko èuti neæe moga srca uzdisaje Moje misli jer "svugdje je tama.spremnost Ibrahima. ali i prema svome narodu. nema nikakve sumnje da je i ovoj pjesmi autor Ðikiæ. posebno je dirljiv nekrolog bratu Osmanu.

mora skrivati duboko u srcu svoja osjeæanja: Što mi mlado srce pati. strasti stišo Odbaèenim A u pjesmi Svijet na Kranjèeviæev naèin uzdiže ljudske boli. pa kao što Kranjèeviæ pjeva: Nije ljudska suza da se po njoj gazi. Važnim životom ja živio istim I sve bih druge želje. svjetlosti. S ljubavlju žarkom vama bijednim prišo. što u duši svojoj skrivah nigda niko neæe znati Bolovi A u pjesmi Ne ostavljaj izražen je protest zbog olahkog napuštanja rodne grude: Ti si dijete zemlje bola..pjesnika pritišæe neka teška mora: Veæ tupi bol mi i osmijeh gorak hladnoæom teškom stalno dušu muèe Kob A zla sudbina prati i proganja pjesnika: Opet bih gonjen osjeæajem èistim.dijete plaèa. on se obraæa izvoru snage.. dijete tuge . U krilo im rado hrlim Boni akordi U vrtlogu tadašnjih zbivanja i pjesnik B.zvone neustrašivi poklici: Nek me nose bijesni vali.Muftiæ ne vidi neku svijetlu buduænost za svoj narod . 174 . Vjekovi lice ogledaju svoje Miris zemlje pjesnika guši.Opet jesen Zbog toga što okolina nema sluha za njen nespokoj. tako i Muftiæ klièe: I u suzi svakoj iskrenoj dubokoj. želi se diæi u vanzemaljske sfere: O sunce svemoæno. borba tvoja nek je jaèa Pjesnikinja se ipak ne predaje . veæ ko sjajna zvijezda da u zvijezde plane". al ne kloni radi sudbe.K. jer svako pojedinaèno srce ljudsko je "svijet za se.

education 175 . it did not manage to attract the famous names. Warnings were issued against asocial behavior. mir i zadovoljstvo donosi duboka. spending larger sums of money. and gambling. Mustafa Èeliæ-Gazanfer.daj mi da izgovorim. a blind support of the old ways of life. iskrena vjera. etc. a blind imitation of foreign customs and habits. Awakening the Bosniak people's minds -criticism of negative tendencies and events. In their works one can usually find the same. the journal with the same name began to publish literary pieces in the beginning of 1910. A fiction in the Gajret journal was represented by Hamdija Muliæ. Il pobožne duše nebu topla hvala. i carstvima vjeènim neprestano hrlim Èovjek Iako je pjesnik svjestan da: Znamo avaj da se nešto prijeèi. Hazim Muftiæ. Zlokobno i suro meðu pute naše Pomirenje The Moslem Writers in the Gajret In accordance to the decision passed by the Main Assembly of the Gajret Society. na vjeènoj vatri tvojoj i zemlji blatnoj da ne dam nijedan dio sebe Molitva Upitanost pjesnika koji neodluèan stoji pred saznanjem da u svijetu ipak prevladava tamna strana života: Ne znam je li krik to uvreðena srca. such as Safvet-beg Bašagiæ. pa se pjesnik obraæa Bogu rijeèima: I ja pružam srce vjeèitom Bogu. prostitution. Šemsudin Sarajliæ under the pen name of Hafiz R. However. Il osjeæanje kobno novih zala Duša Utjehu. common theme. Ili je to jecaj roba koji grca. who did not agree with the new political orientation of the Gajret Society. The problem of immigration to Turkey was treated in particular. A considerable portion of texts dealt with the reform of schools. Hifzi Bjelevac. Edhem Mulabdiæ and Osman Nuri Hadžiæ. foreign words and expressions in language and speech. such as alcoholism.

and the poet B. Muftiæ did not see a bright future for his people. Hamdija Muftiæ usually wrote on topics with didactic undertones. Šemsudin Sarajliæ published a number of songs full of romantic and love themes where he mixed sad and grave with serene tones. whereas Hamdija Muliæ mostly discussed the issues of religious and ethnic life in Bosniak people. Osman Ðikiæ dedicated his literary work to the activities of several prophets. as well as the application of new technologies in economy. K.of female children. whereas Musa Æazim Æatiæ published a cycle of religious sonnets. Hifzi Bjelevac was the author of an interesting short story Na kraju /In the End/. 176 .

I mnoge druge dragocjene vijesti o muslimanskoj bosanskoj. meðu Južnim Slovenima. Postoje brojna svjedoèanstva o starini i rasprostranjenju muslimanske epike u Bosni osmanskog perioda. vijeka (pjesme o Alibegu Mihal-oglu i Bali-begu Malkoè-oglu). \enana Buturoviæ: Les chroniqueurs turcs et Gu rz Ilyas .). vijeka zabilježen je znaèajan broj južnoslovenskih muslimanskih epskih pjesama. kao i za ostale južnoslovenske epike. uz normalne izmjene prenositi sve do sredine i kraja 19. vijeka posvjedoèuje njihovu utemeljenost na bogatoj i srodnoj tradiciji srednjeg vijeka. Benedict Curipeschitz von Obernburg: Itinerarium Wegrayss Kun. uoèavajuæi njene specifiènosti u odnosu na epiku ostalih južnoslovenskih naroda zajednièkog jezika. str. odnos1. otkrivena tek u 19. broj 43. Skopje 1989.. Sarajevo.-1534. 267-275. 2. epskom Ðerðelezu. str. Belgrade 1985-1986. 1977. Svi sakupljaèi ovog perioda veæ su tokom sakupljanja imali izgraðen odnos prema njoj. èuvenog turskog pisca i hronièara.2 Utvrdili smo da oni nose peèat žive epske tradicije. godina XXII. 177 .1 Iz ovog perioda datiraju jedinstveni podaci o Grz Ilyasu. Poseban otisak iz Godišnjaka Odjeljenja za književnost Instituta za jezik i književnost u Sarajevu.. \enana Buturoviæ: Žanrovske karakteristike rane južnoslovenske muslimanske narodne tradicije turskog perioda. vijeku. i za muslimansku epiku. Meðutim. uvijek kao cjelovitoj i bogatoj južnoslovenskoj poeziji. vijeka. Isto. možemo da kažemo da je. 3 Bujnost muslimanskih historijskih predanja veæ krajem 15. muslimanima i hrišæanima.\enana Buturovi}: OTKRIÆE MUSLIMANSKE EPIKE U 19. Academie serbe des sciences et es arts. VIJEKU U prvim decenijama 18. Institut des etudes balkaniques. . Datiramo ih u period (najkasnije) do kraja 1492.Vidi: Ðenana Buturoviæ: Osnovna pitanja u prouèavanju epskih narodnih pjesama jugoslovenskih naroda. X Megunaroden simpozium za balkanski folklor. 3. 4. May posshaiftt (gen Constantinopel) zudem Keizer Soleyman. za širu nauènu javnost.4 I u svjetskoj nauci o muslimanskoj epici danas je prisutno mišljenje o njenom naslanjanju na srednjovjekovnu bosansku. U stvaranju i prenošenju ove epike istaknutu ulogu su imali bosanski ratnici. Ibn Kemala (1468. 122 i 123. Balcanica XVI-XVII. Makedonski folklor. Ohrid 7-8.Ðerzelez heros de la chanson epique balkanique. Anno XXX-MDXXXI. koja æe se. juli 1988. kao i na široj teritoriji na prostoru bivše evropske Turske. djelimièno i Albancima. Prva poznata svjedoèanstva o muslimanskoj jugoslovenskoj epici vezuju se veæ za kraj 15. godine.

). tematici i junacima ove epike.. Idea. str.. 7. Fragmenti ove knjige kod nas su prevoðeni od 1962. u Zagrebu 1918. Lord: The Singer of Tales... 11. obavještavaju nas da su neke pjesme posjedovale razvijene tematske obrade. str. vijeka . sv..Prilozi prouèavanju narodne poezije. 178 . u Zagrebu 1877. 1554. Sarajevo. vijeka snažno èuvaju odjeke rane bosanskomusli5. 8-9. I. XXVII/XXVIII. Sebastian Tinodi: Cronica. vijeka pa do prvih zbirki muslimanske epike iz 19. Teorija. III izdanje. Albert B. U historiji bilježenja muslimanske epske tradicije znaèajno mjesto zauzimaju bugarštice i deseteraèke pjesme s kraja 17. Prevod u cjelini publikovan ove godine: Albert B. 63-179. kakvi su Hörmannov i Marjanoviæev. Etnologija. 237. vidi. 26-20. vijeka. Massachusetts. XXIX. Svet. 1. 8-9. Branko Vodnik: O junaèkim narodnim pjesmama (uz knjigu). Ð.u stvari pjesme iz prvih i najstarijih zbirki jugoslovenske narodne poezije èije je porijeklo u svome vremenu nedvojbeno. sv. preko poezije velikih zbornika. vijeka do pojave zbirke Koste Hörmanna (1888.7 Podacima o uticajima razlièitih konfesionalnih i etnièkih sredina u njegovanju i prenošenju muslimanske epske tradicije. Beograd. Glasnik Srpskog uèenog društva. 1985. 144. broj 9-10. (Biblioteka XX vek). 1867. govore o kontinuitetu i vitalnosti ove tradicije. John S..8 Bugarštice zabilježene krajem 17. pa do zapisa snimanih na magnetofonsku vrpcu. vijeka pjevali èitavi ciklusi pjesama o Krajišnicima. ruralnoj itd. Putopis. Odlomci o jugoslavenskim zemljama. . najviše primorskih zapisa.no južnoslovenskoj muslimanskoj epskoj tradiciji. Buturoviæ: Epska narodna tradicija Muslimana. 1972. god. Primena. Prevela s engleskog Slobodanka Glišiæ. 1. 1990. 6. str. 4a.. Harvard University Press. Sarajevo. knjiga IV. Beograd. Izraz. Rad Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti. Lord: Pevaè prièa. Valtazar Bogišiæ: Narodne pjesme iz starijih. str.s. s poèetka i sredine 18.. 8. i 2. 1878. aristokratskoj. Istanbul. Tarihi Peèevi. Tako su se veæ od prve polovine 16. Glasnik Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine u Sarajevu. od perioda njenih poèetaka do prvih zbirki . Golosvarba. 1967. str. u naše dane. 1960. Preveo. Ibrahim Peèevi. kao i to da su se pjevale u razlièitim sredinama (vojnièkoj.zaokružuju se sve njene najbitnije pomenute odrednice. knjiga deseta. sept. da su pjesme o pojedinim junacima bile veoma brojne. knj. str. uglavnom veæ od one koju predoèava Pjevanija Sime Milutinoviæa Sarajlije. Stefanoviæ: Nekoji podaci iz madžarske literature za datiranje naše narodne poezije. n. Èelebi Evlija. Miletich: Muslimanska usmena epika i srednjovjekovna epika.. str. od poèetka 16. Šime Ljubiæ: Prilog Jagiæevoj raspravi "o graði za slovinsku poeziju".5 Govore nam o sadržini.okt. Ðenana Buturoviæ: Epska narodna tradicija Muslimana Bosne i Hercegovine od poèetka 16. Cambridge. Narodne pjesme hrvatsko-srpske. knjiga LVIII. Prepoznaju se odmah potom u epici zbirki. XL. godine. drugo odeljenje. One potvrðuju da su se pjesme o dogaðajima za koje se vezuju pjevale odmah nakon tih dogaðaja. 2.). 27-35. uvod i komentar napisao Hazim Šabanoviæ./1973.6 Sasvim je evidentno da i na ovim historijskim vijestima o muslimanskoj epskoj tradiciji Lordova teorija multiformnosti tradicije potvrðuje svoju utemeljenost.

Zagreb.) u svom Razgovoru ugodnom naroda slovinskog10 i sarajevski hronièar Mula Mustafa Bašeskija (1731. Pjesme iz ovog zbornika Alija pripijevanjem opet zadobi preprošenu djevojku i Kako Peimana. vijeka. vijeka.9 Erlangenski rukopis se u nauci smatra prvim mješovitim zbornikom narodnih pjesama Srba.-1804. Andrija Kaèiæ Miošiæ. Ipak njegovo postojanje obezbjeðuje izvjestan ugao gledanja na muslimansku epiku 18.). uz to zastupljenu veæim brojem primjera. Pjesme o krajinskim junacima o kojima pripovijeda Bašeskija upuæuju na veoma razvijenu epsku poeziju. i iz prvih decenija 18. 12 Za Šukriæa znamo 9. izmijeni oca iduæ na carevu vojsku. a koji je nastao sredinom 18. i za njim otide u Novome gradu (Pjesme 94 i 96 u Bogišiæevom publikovanom zborniku) .) u svom Ljetopisu.manske tradicije. Znaèajnu dopunu onome što znamo o muslimanskoj poeziji 18. i kako otkri careviæu Muju. kakve su se tada pjevale. zato što nadopunjuje sadržinu onog što pružaju same pjesme Erlangenskog rukopisa i nesumnjivo upuæuje na složeniju formu muslimanske epike iz vremena kada su bilježene pjesme ovog Zbornika. s evidentnim aspektom muslimanske sredine u odnosu na epske dogaðaje . vijeka pružaju podaci koje donosi Andrija Kaèiæ-Miošiæ (1704. Stoga zbornik više govori o sadržini. Autentiènu muslimansku poeziju. Prevod s turskog. a mnogo manje o njenoj pouzdanoj formi i obimu. pa i epiku iz prvih decenija 18. vijeka. 179 . Rukopisa Male braæe iz Dubrovnika. kæi Dizdar-age. Sarajevo. Mula Mustafa Ševki Bašeskija: Ljetopis (1746. Obojica su talentirani i kreativni. knjiga prva. a Bašeskija. Od Bašeskije doznajemo imena prvih poznatih muslimanskih epskih pjevaèa: Baba-Alije i Jašara Šukriæa iz Sarajeva. uvod i komentar Mehmed Mujezinoviæ. Stari pisci hrvatski. Gerhard Gezeman: Erlangenski rukopis starih srpskohrvatskih narodnih pesama. kada je rijeè o muslimanskoj epici. Po mom mišljenju tekstovi pjesama ovoga zbornika su neadekvatno bilježeni. 1968. ne prezentiraju zapise cjelovitih pjesama. 10. 1942. a bezimeni Nijemac njegovim zapisivaèem.-1760. Muslimana i Makedonaca.prvi donosi Erlangenski rukopis. 11. Sr.pouzdano su nastale u muslimanskoj sredini i predstavljaju najranije cjelovite zabilježene muslimanske epske pjesme. Hrvata i Crnogoraca. Hrvata. o njenom preplitanju sa narodnom epikom Srba. Autentiènije dijelove iz sadržaja muslimanske narodne tradicije èuvaju deseteraèke pjesme iz tzv. vijeka. tematici i motivima muslimanske epske poezije.1801.).11 Andrija Kaèiæ Miošiæ je znaèajan po podacima koje donosi o junacima muslimanske epike a koji potvrðuju njihovu povijesnu istinitost. Karlovci 1925. Razgovor ugodni naroda slovinskoga (1759. Zbornik nudi obilje podataka o južnoslovenskoj epici s kraja 17. Djela. i uglavnom.

Èak je i Vukov otac Stefan bio prenosilac muslimanske epike. vijeka.(objavljena u Budimu 1833. pa je svako šire interesovanje svjetske javnosti za njihovu etnièku povijest i narodnu kulturu bilo više sluèajno. sve do šezdesetih godina 19. sasvim je izvjesno da su Vukovi najbolji kazivaèi u svojim oblikovanjima epskih pjesama koristili kao izvor i one pjesme koje su sami saopštavali muslimanskoj publici kao muslimanske .zabilježili su u Bosni osmanskog perioda. na naèin kao i epika drugih južnoslovenskih naroda .vijek otkriæa južnoslovenske epike. Predgovor uz Narodne epske pjesme. Isto. Knjiga èetvrta u kojoj su razlièite junaèke pjesme. Pjevanija cernogorska i hercegovaèka. 13. Karadžiæ. vijeku. Šarenilo sadržaja. Karadžiæ. oko 1795. 180 .da je umro veoma star.da posjeti Bosnu i Hercegovinu i u njoj bilježi pjesme. Ipak je tek 19.ili pak one koje su slušali od muslimanskih pjevaèa. str. Ivan Jukiæ. Meðutim. vijeka muslimanska sredina kao nosilac narodne poezije nije privukla vidljivu pažnju sakupljaèa narodne poezije. tematike i motivike pjesama ovih zbirki govori o kontinuitetu epske tradicije u Bosni i Hercegovini. on nije pokazivao znatnijeg interesovanja za njih. ali prema onom što danas znamo.hrišæanskih i islamske. poèevši veæ od dvadesetih godina (Sima Milutinoviæ). Skupio i na svijet izdao Vuk Stef. što znaèi da je prenosio narodne pjesme koje su se pjevale upravo u vrijeme kada je nepoznati zapisivaè pjesama Erlangenskog rukopisa bilježio poeziju ovoga Zbornika. godine)14 pruža mnogo više podataka o musli12. Karadžiæ. Karadžiæ uistinu nije imao priliku . Uporedi: Narodne srpske pjesme. Sima Milutinoviæ Sarajlija. Vuku Stef. Meðutim. u prvoj polovini 19.. Južnoslovenski Muslimani toga vremena bili su pripadnici osmanske državne i vjerske organizacije. U Beèu 1833.13 Ono što Vuk Stef. 268 i 429. str. XXVIII. u kojoj su pjesme junaèke novijih vremena o vojevanju za slobodu. biæe dostupno drugima. vijek . Grga Martiæ i Marijan Šunjiæ ..biæe nezaobilaziva i u prvim nacionalnim zbornicima južnoslovenske epike Srba i Hrvata u 19. 24 . vijeka. Skupio i na svijet izdao Vuk Stef. taj do sada nepronaðeni portret je prvi portret jednog jugoslovenskog pjevaèa. Sva ova epika svjedoèi o intenzivnom miješanju epskih sredina razlièitih konfesija . Baba-Alija je kao pjevaè nastupao u Dubrovniku i tamo je portretiran. i Leipzigu 1837. prisutna u zbornicima nastalim do 19.. Karadžiæu su muslimanske pjesme bile poznate. str. Koliko znam.i Vuk Stef. Knjiga èetvrta. šarolik fond epske graðe koja predstavlja presjek kroz tadašnje epsko pjevanje. U Beèu 1862. sabrana Èubrom Èojkoviæem Cernogorcem pa i njim izdana istim . Muslimanska epika.

Pjesme junaèke. 100. Pjesme pjevaju o prilikama u Bosni u prvoj polovini 19. rezultirale iz. Biblioteka Kulturno naslijeðe. Svezak prvi. poznatih ili pretpostavljenih. Nastala je sasvim neposredno prije objavljivanja u periodu izmeðu 1827. 7. potvrðuje ono što te pjesme analizom pokazuju . o njegovoj ljubavi prema narodnim umotvorinama. str. Jukiæ je zabilježio i publikovao neke muslimanske pjesme koje æe ostati kao njihove jedine poznate. muslimanskoj kao i hrišæanskoj. Narodne pjesme bosanske i hercegovaèke. str. 102. Bosni i staroj Srbiji. ali i o razlikama u stilu. str. epici èetrdesetih godina 19. Skupio fra Marijan Šunjiæ. te o njegovom sakupljanju govori dosta zanimljivo Aleksandar Giljferding. Sarajevo. pj. do 1829. Podatak da je pjesmu o Viliæu Huseinu kazivao Jakov Vukadin.15 Bez obzira na moguæu intervenciju nekog od zapisivaèa. 25. II. . Nikšiæ 1990.da je hrišæan14. Istièe se desetorica pjevaèa upravo ovakvih pjesama. vijeka po jugozapadnim krajevima Bosne. putopisac i ruski konzul u Sarajevu. 39. motive i junake. str. krajiškog muslimanskog svijeta. Priredio: Dobrilo Aranitoviæ. v. od kojih su trojica i kazivaèi autentiène muslimanske pjesme.16 Po verziranosti u sakupljaèkom poslu treba istaæi Marijana Šuljiæa. Bosanski prijatelj. 23. 22. sv. priznaje i kao prijatelj i kao pobratim. str. str. Tek poslije Jukiæeve smrti 1858. br.. svezak II. 315 . br. Izdao Zbor franjevaèkih bogoslova "Jukiæ". Nakon 153 godine Pjevanija je konaèno publikovana ove godine: Sima Milutinoviæ Sarajlija: Pjevanija crnogorska i hercegovaèka. br. Smatram da su neke stilske i sadržajne osobenosti muslimanskih pjesama koje su saopštili kazivaèi hrišæani ovog podruèja pomenutim sakupljaèima . Martiæ i Šunjiæ svjedoèe o jednako bujnoj. koji je opet pjesmu nauèio od Ibre Posavljaka.Narodne piesme bosanske i hercegovaèke. i nastale su kao refleks tih dogaðaja. O razumijevanju koje je Šunjiæ pokazao za narodni život. a i publikovane verzije.poreðene s pjesmom muslimanskih pjevaèa. gdje su. pjesme ovih zbirki zabilježene. Ovo je najranija zbirka balkanske epike koja je u tako impozantnom broju predstavila obilje najznaèajnijih likova tzv. Drugo izdanje 1925. ovdje èešæe pojave profesionalizma kod hrišæanskih nego muslimanskih pjevaèa. 97. godine).Aleksandar Giljferding: Putovanje po Hercegovini. 1972. . 181 . Mostar 1892. 24. I.Narodne junaèke pjesme iz Bosne i Hercegovine. pjesme svjedoèe o uzajamnom prožimanju epskih stilova. koji èesto navodi imena kazivaèa pjesama. Prvo izdanje 1915. . Bosanski prijatelj.316. pjes. Veoma je karakteristièno da se islamski svijet u ovim pjesmama. u to vrijeme. premda politièki protivnik. 15. br. uglavnom. 106. pri èemu posebno mjesto pripada Hrnjicama. sv.Jukiæ-Martiæ.manskoj epskoj tradiciji prve polovine 19. Zbirka pokazuje da je hrišæanska sredina u Crnoj Gori i Hercegovini usvojila iz muslimanske epike odreðenu tematiku. U Osieku 1858. 16. vijeka nego što to èine pjesme Vukovih zbornika. godine pojavila se njegova zbirka narodnih pjesama kao rezultat saradnje sa Grgom Martiæem . Pjesme koje su sakupili Jukiæ.

zajednica i pojedinac. u Dalmaciji. 182 . Samo postojanje usmenog stvaralaštva temelji se na dalekom mitskom nasljieðu. Isto. Stoga je možda i relativan pojam kulturnog buðenja kada ga dovodimo. npr. 18. smatrajuæi da je ono zavisilo od interesovanja javnosti za sam narod kome pripada ta poezija. vijeka. Ne vjerujem da bi slaba zainteresiranost muslimanskih utjecajnih kulturnih slojeva za narodni jezik i za narodnu kulturu bio pravi odgovor. uz to inspiriran djelovanjem Vuka Stef. sagledati na kakav su se naèin odnosili intelektualci u drugim sredinama. u vezu sa interesovanjem javnosti i istraživaèa za usmenu poeziju. prenosi hrišæansku pjesmu (Moskovska kraljica i car Tatarin). kako muslimanske epike tako ni drugih tradicionalnih pjesama bosanskohercegovaèkih Muslimana. dok drugu fazu èini period nakon okupacije. na obredu. potrebno je. obièaju. str. Po mom mišljenju prvu fazu ovog rada èini period do austrougarske okupacije (1878. u svim kulturnim grupama na isti naèin. M. Potrebno je bez žurbe ukazati na sve ono što može biti relevantno za kasniji zakljuèak. Zašto muslimanskobosanski uèeni svijet nije ranije bilježio usmenu tradiciju? Previše je vidan udio viših obrazovanih slojeva u njegovanju i prenošenju muslimanskog tradicionalnog pjesništva da bi se prezir prema narodnom. drukèiji od umjetnosti individualnog. prisutan. vijeka. po mišljenju Šakira Kurtæehajiæa u sadašnjem naraštaju i kod uglednih begova i efendija mogao prihvatiti kao razlog zašto nemamo ni rukopisnih ni štampanih zbirki. Šunjiæ. zato ovaj problem traži kompleksniji tretman. Obje faze karakteriše jaèe interesovanje samih Muslimana Bosanaca za vlastitu nacionalnu kulturu. Nemamo dovoljno podataka na osnovu kojih bismo mogli da pouzdanije zakljuèujemo o odnosu samih Muslimana prema bilježenju i izuèavanju vlastite narodne poezije sve do 19.ski pjevaè (pjevaè Hrvat) prenosilac muslimanske tradicije. jednostavnom. Usmeno stvaralaštvo je drugi vid umjetnosti. na primjer. do kraja vijeka.18 Intenzivniji rad na sakupljanju muslimanskih narodnih pjesama poèinje šezdesetih godina 19.). Turèin (musliman) od Mostara.17 Tome odgovara podatak da Šaban. Karadžiæa i ilirskim pokretom. Meðutim. a tokom historije na njega su uticali socijalni i duhovni faktori. Na to upuæuje i poja17. Nije iskljuèeno da æe se jednog dana pronaæi nama nepoznati rukopisi muslimanskih narodnih pjesama (bilo da su pisani bosanèicom ili arebicom). 207. str. Narodne junaèke pjesme. kao i prouèavanje narodne poezije bilo koga naroda nedjeljiv od izuèavanja povijesti toga naroda. iz èega nesumnjivo sljeduje i sakupljaèki rad. 84. danas je historija sakupljanja i bilježenja. prema usmenoj tradicionalnoj poeziji.

str. Sarajevo.). Ne zna se pouzdano ni šta se sa njom dogodilo. 1939. vijeka vezuju za ideju narodnog "bošnjaèkog" jezika. Novi Behar. XIV-XV (1964. Na žalost. posebno u njihovom radu na sakupljanju narodnih pjesama. To što je zbirku najavio u Sarajevskom cvjetniku (1871. Luka Marjanoviæ: (Predgovor) uz Junaèke pjesme (muhamedovske). 221-222: Mehmed Hadži Handžiæ: Dva važna izvora za historiju Bosne i Hercegovine za vrijeme osmanlijskog gospodarstva.va permanentnog otkrivanja alhamijado rukopisa u saèuvanim orijentalnim rukopisima. Sva traganja kasnijih prouèavalaca da se uðe u trag ovom rukopisu ostala su uzaludna. IX.21 U tom vremenu najavljeno je publikovanje prve zbirke muslimanske epike "na bošnjaèkom jeziku turskim slovima".. tj.1888. S druge strane treba imati u vidu i jedno drugaèije mišljenje . 22. i onda kada nisu nastale kao rezultat rada sakupljaèa Muslimana. Sakupljanje vlastitoga narodnog blaga. Usmena predaja spominje "blidoliku" Ajku iz Udbine kao prvog sabiraèa narodnih muslimanskih pjesama.. 21.. Zagreb (Izdanje Matice hrvatske). 1871. rezultat su saradnje sa Muslimanima intelektualcima.) Kurtæehajiæ ne iskljuèuje Muvekita kao sakupljaèa. XXVII. pjesme se sakupljaju i štampaæe se na bošnjaèkom jeziku. zbirka nije publikovana. 38 broj. III godište. po predaji.. marta 1936. Sarajevski cvjetnik. koji se zanimaju opisivanjem raznih naroda i njihovih obièaja" uoèljiv je veæ u prvoj pomenutoj fazi kulturnog preporoda Muslimana. str. ratove i èetovanja..22 Niz dostupnih podataka upuæuje na Muvekita kao sakupljaèa i prireðivaèa ove zbirke. nov. došla u vlasništvo ostrožaèkog kapetana Murata Bešireviæa. XXX. str. Ðenana Buturoviæ: Epska narodna tradicija Muslimana Bosne i Hercegovine. 353-358. XXXVI. 183 . Njena je knjiga. Prièalo se da je Ajka bilježila sve kavge. posebno medžmuama (zbirkama).1872. 20... proistekle iz druge faze rada na njenom sakupljanju. Muris Idrizoviæ: Mehmed Šakir Kurtæehajiæ. Muvekit.)20 i historièar Salih Sidki Hadžihuseinoviæ Muvekit (1825.. 1969. 74-76.. Sarajevo. Gajret. kasnije. Tako je svakako znaèajan poticaj na Vrèeviæev zaokret prema muslimanskoj epici imao Mehmed-beg Kapetanoviæ (èime se ne negira i Vrèeviæev uticaj na Kapetanoviæa). Nosioci ovih tendencija su novinar i urednik Sarajevskog cvjetnika. str. poznat je ogroman udio muslimanskih intelektualaca u 19.1938. odreðenje vlastite narodne pjesme muslimanski intelektualci druge polovine 19. 1898. Prilozi za orijentalnu filologiju. 20. Mehmed Šakir Kurtæehajiæ (1824. a zatim je bila odnesena u Peæ. 81-86.19 Uticaj "razumnih patriota i spisatelja. Muhamed Hadžijahiæ: Salih ef.-1965. str. Sarajevo.da bilježenje pjesama meðu Muslimanima ima tradiciju u dalekoj prošlosti. Kalendar za god.). knjiga treæa. Uredio dr Luka Marjanoviæ. Zbirke muslimanske narodne epike.

Vuk Vrèeviæ. objavljena u Dubrovniku 1989. Muslimani su pružali pomoæ i Luki Marjanoviæu. Rezultat je pojava male zbirke pod naslovom Hercegovaèke narodne pjesme koje samo Srbi Muhamedove vjere pjevaju. . Skupio ih i na svijet iznio Vuk Vrèeviæ. u tom što je to prva saèuvana zbirka ove epike s uže teritorije i same Hercegovine. 25. Popis kazivaèa uz ovu zbirku takoðer je od znaèaja. publikuje dvije knjige muslimanske epike. Nemamo podataka kako je i da li je Vuk Stef. a èiji su odnosi sa Marjanoviæem bili.23 U svakom sluèaju Vrèeviæevo poznanstvo sa Stojanom Novakoviæem i Pantom Sreækoviæem bilo je presudno u Vrèeviæevom sakupljaèkom radu na muslimanskoj epici. Knjiga prva.O Vuku Vrèeviæu i ovoj zbirci vidi: Radmila Pešiæ.24 Vrèeviæeva zbirka muslimanskih epskih pjesama sadrži 37 pjesama "koje samo Srbi turskog zakona pjevaju". Arhiv SANU. godine. u izvjesnom smislu. i 1889. naime. Iako ne u mjeri koju je najavio. Godine 1888. prije svega. Vrèeviæevo interesovanje za muslimansku epiku i dalje ostaje. rivalski. Vukova prepiska.pružanju svesrdne pomoæi Hörmannu u vezi sa njegovim radom na sakupljanju i izdavanju prvog veæeg publikovanog zbornika muslimanske epike.. premda su pjesme koje sadrži u nju uvršene bez posebnog odabira. 9058/57. Karadžiæ odgovorio na Vrèeviæev upit Karadžiæu da li da sakuplja i muslimanske pjesme u Hercegovini koje su. 184 . Monografije. lijepe i brojne. knjiga XIV). Antologijskog je karaktera. Kosta Hörmann. 24. knjiga šesta. (Filolški fakultet Beogradskog univerziteta. Danas je u nauci poznata "anonimna" pismena podrška Mehmed-bega Kapetanoviæa. upuæena Luki Marjanoviæu. Arhiv Srpske akademije nauka i umetnosti. u vezi sa njegovim radom na izdavanju muslimanskih pjesama. Etnografska zbirka br. po njemu. Vuk Vrèeviæ. 1912. vijeka. koga je javno pomagao i podržavao. Zbirka se pojavila pod nazivom Narodne pjesme Muhamedovaca u Bosni i Hercegovini26 Dio tradicionalnih epskih pjesama iz Hörmannove 23. Stojan Novakoviæ i Panta Sreækoviæ su Vrèeviæu ukazali na potrebu sakupljanja muslimanskih epskih pjesama. Etnografska zbirka 62. 1967.25 Vrèeviæ se ovom zbirkom predstavio kao znaèajan informator o osobito bujnoj muslimanskoj epici u Hercegovini u sedmoj deceniji 19. nije htio zamjeriti Kosti Hörmannu. Zbirka nikada nije publikovana i pohranjena je u Arhivu SANU u Beogradu. visoki austrougarski èinovnik u vladi Bosne i Hercegovine. Vuk Vrèeviæ poèinje da bilježi muslimanske epske pjesme negdje oko 1866. 648. Naime. veoma interesantne. Beograd. Znaèaj Vrèeviæeve rukopisne zbirke muslimanskih pjesama je. Beograd. str. Vrèeviæ je pripremljenu zbirku oznaèio kao prvu i uputio Srpskom uèenom društvu za publikovanje. Kapetanoviæ se. Junaèke hercegovaèke pjesme (koje samo Srbi turskoga zakona pjevaju).

A. I. . Kritièko izdanje ove knjige pripremio je autor ovog priloga i publikovao 1976. praktikovao da vrši prepise iz postojeæih rukopisnih zbirki poznatih znalaca muslimanske usmene epike. Ðenana Buturoviæ: Studija o Hörmannovoj zbirci muslimanskih narodnih pjesama. u ediciji Kulturno naslijeðe.27 Obraðujuæi u više studija problematiku pojave ove zbirke i njena sporadièna osporavanja. Znatan broj tekstova pjesama na kojima je oznaèeno Hörmannovim rukopisom da potièu od ovih zapisivaèa ispisao je sam Hörmann. Izašlo ih je svega šest. Postoje izvjesni elementi na temelju kojih bi se moglo govoriti o rukopisnim zbirkama uglednih Sarajlija. indeksima i prilozima (vidi napomenu 28). izdanje bez konsultovanja prireðivaèa (Narodne pjesme Muslimana u Bosni i Hercegovini. ostalo je otvoreno pitanje koliki je obim fonda epskih pjesama koje je Hörmann 26. . Izdavaèi su Alija Kurtoviæ i Jakša Kušan. 2 izd. Autor ovog priloga pripremio je i novo izdanje povodom stogodišnjice publikovanja zbirke. godine. i 1931. Sarajevo. godine. 185 . Narodne pjesme Muslimana u Bosni i Hercegovini. studijom o zbirci.-1889. iz tehnièkih i finansijskih razloga izašlo iz štampe tek 1990. Sabrao Kosta Hörmann 1888. 1966. utvrdila sam okolnosti njena nastanka. Izdanje je popraæeno treæom knjigom. te sa saradnicima iz Nevesinja. Mehmed-begom i Riza-begom Kapetanoviæem.bili su bitni preduslovi u raðanju ove kapitalne zbirke muslimanske epike. Saèuvana dokumetacija svjedoèi o historiji nastajanja zbirke. Halilbašiæa Suljage i Mehmeda Kalabiæa. u stvari Hörmannovi prepisi. Podrška i pomoæ koju Hörmannu obezbjeðuju mnogobrojni saradnici.1990.-1889. Obje knjige novog izdanja pojavile su se pod naslovom Narodne pjesme Muslimana u Bosni i Hercegovini. i zapisi bosanèicom . uz Hörmannove izuzetne radne i organizacione sposobnosti i njegov entuzijazam za sve istraživaèke poslove . stavljenim na raspolganje Höromannu. Na to upuæuju njegovi saradnièki odnosi sa književnicima. meðu kojima i oni najkompetentniji. Izet Pertef je pokušao da pripremi popularno izdanje Hörmannove zbirke. koje je. Svjetlost. 28. 27. Ima dosta osnova da se pretpostavi da je Hörmann. Drugo izdanje izlazi 1933. osim što je i sam bilježio pjesme.ostavšitne publikovan je u naše dane. i na naslovnoj stranici obilježeno kao 2.1976. i što su to za njega èinili neki njegovi sakupljaèi.Sarajevo.originali. što nesumnjivo upuæuje na prepise. Svjetlost . ocem i sinom. Meðutim. priredila i predgovor napisala Ðenana Buturoviæ.Godine 1930. njene visoke vrijednosti i zaèaj.). s tekstološkim analizama.28 Neosporne su Hörmannove zasluge u sakupljanju muslimanskih pjesama u periodu od 1884. Oba izdanja su brzo rasprodata. Predvidio je da pjesme obje knjige objavi u dvadeset svezaka. uvod i komentari Ðenana Buturoviæ. Na prepise posebno upuæuju sluèajevi dvostrukih zapisa zapisi latinicom. Sabrao Kosta Hörmann 1888. sa književnikom Ibrahimbegom Bašagiæem i posjednikom Lutfi-begom Bašagiæem. na žalost. Iz rukopisne ostavštine Koste Hörmanna. Redakcija. do 1914.

publikuje narodnu pjesmu Boj pod Banjom Lukom godine 1737. Oblikovnom i sadržajnom posebnošæu izdvojiv je crnogorsko-hercegovaèki tip. a zatim. godine i Sarajevski cvjetnik 1871. Zato se on i odluèuje za naslov Narodne pjesme Muhamedovaca u Bosni i Hercegovini. Pjesme zbornika su svjedoèanstvo regionalnih diferenciranja ove poezije. kojima se mogao da posluži. sve analize ranije graðe. . kako je to tada. svjedoèanstvo razlièitih stupnjeva razvoja pojedinih tipova i oblika. veæ meðu južnoslovenskim muslimanima opæenito. etnièka. Da iza konfesionalne oznake stoji. Stoga je u povijesti Muslimana od historijskog znaèaja oznaka muslimanskih umotovorina imenom koje oznaèava njihovu posebnost.znalaca muslimanske tradicije u tom vremenu je ogromno velik. i Muslimani uopšte. potvrðuju žestoke reakcije kritike upuæene Kosti Hörmannu upravo stoga što je muslimanske pjesme izdvojio iz fonda narodnih pjesama Srba i Hrvata. iz ideološko-politièkih razloga. dok se. Znaèajno je da je Kapetanoviæ u toj svojoj orijentaciji išao za afirmacijom muslimanske posebnosti i da je vanredno dobro uoèio da je temelj te posebnosti narodna tradicija. Pomoæ koju muslimani intelektualci.jeste u tome što su primjeri pjesama toga fonda uistinu jedini poznati presjek kroz fiksiranu muslimansku epiku u periodu nekoliko decenija 19. iz aspekta povijesti usmene tradicionalne epike . i nije ih nazvao ni srpskim ni hrvatskim imenom. Snažan zaokret u kulturnoj i književnoj historiji Muslimana toga vremena uèinio je Mehmed-beg Kapetanoviæ Ljubušak. grupacijska.na bošnjaèkom jeziku a "turskim slovima". pa time i svjedoèanstvo šarolike slojevitosti ove epike. vijeka. Hörmann je sa svojim saradnicima sagledao veoma široko znaèaj zbirke a i njenu preporoditeljsku kulturnu ulogu ne samo meðu Muslimanima Bosne i Hercegovine. Znaèaj Hörmannovom zbirke. sudeæi po ovoj zbirci kao cjelini. kao i cjelokupnog fonda pjesama koje su skupljene Hörmannove zaslugom. Broj imena . bilo uobièajeno. Hörmannovog vremena. kao i kasnijeg. a primjeri drugih zbirki ne obaraju ovakav zakljuèak. U tom smislu on publikuje na narodnom jeziku i evropskim pismom zbirku narodnih umotvorina pod naslovom Narodno blago 1887. ni po vrstama. Meðutim. ni po tipovima. ostala bosanskohercegovaèka poezija pojavlju186 .. a godine 1888.zatekao u dostupnim rukopisima. upuæuju na zakljuèak da granice epskih zona u Bosni i Hercegovini nikada nisu bile oštro omeðene. zatim Friedrichu Kraussu i drugim sakupljaèima pokazuje intenzitet narodnog buðenja kod Muslimana u drugoj polovini i krajem 19. vijeka. u suštini. pružaju i Luki Marjanoviæu. odnosno narodnosna oznaka. pitanje veze pjesama Hörmannove zbirke s pjesmama èije je publikovanje najavila novosadska Zastava 1866.

000 stihova). vijeka ima Luka Marjanoviæ. zagrebaèka škola koja je radila na sakupljanju i izdavanju narodnih pjesama . bez obzira na pomoæ koju je imao. pjesnik August Harambašiæ. Ðurðica Muèibabiæ je. te najzad da on lièno kontrolira sva zapisivanja. Marjanoviæ je lièno bilježio mnogo. v. kao i narodnog stvaralaštva uopšte.000 stihova) od devet odabranih muslimanskih epskih pjevaèa. rodom iz Zavalja kod Bihaæa. uz ostale zbirke muslimanske epike s kraja 19. i nastojao je da samo bilježenje pjesama bude. Višestruka je i ogromna vrijednost Marjanoviæevog rukopisnog zbornika. Stjepan Bobinac. od èega 290 epskih. meðu kojima sam istièe mladog studenta prava Petra Starèeviæa.imala je ambiciozan plan . prije svega. koju je karakterisala otvorenost u prouèavanju narodnog života i obièaja. vijeka zbornik muslimanskih tradicionalnih pjesama .je u nizu varijacija. do 1863. Posebno je znaèajno što je èitava akcija na sakupljanju musli29. Mladi Marjanoviæ. radeæi na projektu Rad Luke Marjanoviæa na sakupljanju i izdavanju narodnih pjesama iz Bosne i Hercegovine (uz struènu saradnju pisca ovog priloga) izvršila prebrojavanje i utvrdila da je Marjanoviæ sakupio 272 pjesme (217. drugi na terenu .da publikuje desetak knjiga muslimanskih narodnih pjesama. U obje knjige zajedno objavljeno je 50 pjesama.29 Prema jednoj informaciji koju je donio sarajevski èasopis Nada za godinu 1898. tada veæ s titulom profesora crkvenog prava na zagrebaèkom sveuèilištu. i 1899. Posao koji je uradio Marjanoviæ je ogroman. u ediciji "Hrvatske narodne pjesme" u redakciji Luke Marjanoviæa publikovane su Junaèke pjesme (muhamedovske). tadašnjeg sekretara Matice hrvatske. uz spomenutu dvojicu . Tako je zbir ukupnih muslimanskih pjesama 320. a da je posredno dobio još 48 pjesama od èetiri pjevaèa (38.). Milivoj Šrepel. zavedeni su pod dvadesetak inventarnih brojeva Matice hrvatske i nalaze se u Arhivu Odbora za narodni život i obièaje JAZU u Zagrebu. Mile Findrik.000 stihova.jedni u Zagrebu. vjerovatno od hrišæanskih kazivaèa (period 1859.oko 300 junaèkih pjesama sa oko 250. Njegov je rad inspirisan svakako tadašnjom opštom atmosferom u hrvatskoj kulturi i nauci. uèitelj i književnik Janko Leskovar. U bilježenju pjesama pomagali su mu. u fazi pune zrelosti. Tako je nastao najobimniji fond muslimanske epike iz 19. njegov posao. ili da se odvija u njegovom prisustvu.Hugo Badaliæ. Godine 1898. Neprocjenjive zasluge u historiji bilježenja i publikovanja muslimanske epike u dvije posljednje decenije 19. 187 . student prava Pavle Majstoroviæ i Martin Pilar. još kao ðak poèinje da sakuplja narodne pjesme. Cjelokupni fond ove graðe. Pjesme sakuplja i bilježi sa izvanrednom ekipom saradnika. knjiga III i IV. Iskljuèivo muslimanskoj epici Marjanoviæ se okreæe 1886. a potom Ivana Kostrenèiæa.

Za nauèna prouèavanja muslimanske epike. ili kako je on sam isticao. ne samo po prezentiranju poezije koju donosi. I pored danas nedopustivih manjkavosti koje su uslijedile nakon Marjanoviæevih 188 . Nastala je kao rezultat književnoestetskih kriterija vrednovanja usmene tradicionalne književnosti koji su bili karakteristièni za 19.ušla je u historiju usmene književnosti. èime je uticao na strukturu pjesme i na njen kvalitet. Za Marjanoviæa je "sabiranje i izdavanje. posebno prouèavanja tipa i oblika epskih pjesama kao i tehnike stvaranja i pronošenja usmenih pjesama. vijeku . i bez obzira na uticaj koji je ona imala ponovo u narodu. ona predstavlja nakon Hörmannove. Marjanoviæeva zbirka muslimanske epike.manske epike bila usmjerena na bilježenje pjevaèkog repertoara najboljih znalaca muslimanske epike iz zapadne Bosne. nezaobilaziv je rukopisni fond. njihovim prenosiocima i tvorcima. pa ni tradicionalno. Zanemario je manir i umijeæe pjevaèa koji. Ovaj princip prisutnosti kazivaèa. izbacivao stihove i èitave stihove cjeline (od dvadesetak do oko 700 stihova). napose redigovanje narodnih pjesama literarna operacija i to od velikog zamašaja". posmatrana iz književno-historijskog aspekta. Pri svemu ovome treba imati u vidu da je Luka Marjanoviæ imao i posebnu namjeru da prezentuje primjere koji æe biti razlièiti od onih koji su veæ publikovani u Hörmannovoj zbirci. pa su i pjesme u rukopisnom Marjanoviæevom zborniku predoèene po pojedinim kazivaèima. nego i po svojoj ukupnoj opremljenosti. i publikovana Marjanoviæeva zbirka. Marjanoviæ je zadržao i u publikovanom dijelu zbornika. nije uvažavala na naèin na koji æe se to èiniti u 20. onda treba razlikovati znaèaj rukopisnog fonda od znaèaja publikovanih zbirki. pri èemu se kategorija usmeno. a posebno po predgovoru koji predstavlja zanimljivu i modernu studiju o muslimanskoj epici. Meðutim. u stvari ih ponovo komponuju. Meðutim. da donese bolje i interesantnije. izbor ne predstavlja vjerodostojno èitav fond. odnosno pjevaèima. drugu zbirku po znaèaju u historiji prouèavanja bosanskomuslimanske usmene književnosti. prenosioca u svojstvu nosioca epske tradicije. unosio je nove stihove. vijeku. vijek. što je uoèio i Marjanoviæev recenzent (Ðuro Šurmin). Tako su književnoestetski kriteriji rukovodili i Luku Marjanoviæa u odabiranju primjera za publikovanje. kao i sve ostale zbirke južnoslovenskih epskih pjesama publikovane u 19. kada je rijeè o ukupnom Marjanoviæevom radu na sabiranju i izdavanju muslimanske epike. Doèim. zanimljiva je. U cjelini gledajuæi zbirka je daleko više od Hörmannove rezultat literarno-antologijskog pristupa epici. saopštavajuæi pjesme. U odnosu na Hörmanna Marjanoviæ je nedopustivo više intervenisao u tekstovima pjesama. a i prvi kritièari. pa i folkloristièkog.

kao što je s druge strane. 189 . /"Meðu pevaèima modernih vremena nijedan nije ravan Homeru. sve istovrermeno. Pevaè prièa. u svojoj usmenoj formi još uvijek jednaka tradicionalna i živa. opet pretežno muslimansku. homerologu i slavisti. vijeku. pjesme u ovom izboru. Milman Parry. 5 (Pišèev predgovor)/. vijeku. upoznaje Slovenca Matiju Murka. Otkrivanje muslimanske epike nije završeno njenim otkriæem u 19. Nakon Parryjeve smrti Albert Lord je nastavio da skuplja južnoslovensku poeziju (1935. Lord æe se istom poslu vraæati u Jugoslaviju. 1. A kvalitet izdanja." .).homerolog. vijeka koje su pohranjene u Arhivu Srpske akademije nauka i umetnosti u Beogradu. u periodu izmeðu 1960. ne samo dotad poznati fond muslimanske veæ i same južnoslovenske epike. Pod Murkovim uticajem Parry pravi zaokret u svojim prouèavanjima Homera pa Homerov formularni stil poèinje da naziva usmenim tradicionalnim. njegovom studentu. Hörmann i Matija Murko su poèetkom 20. mladi i talentovani amerièki nauènik. K. Èini se da su najveæa otkriæa u muslimanskoj epici Parry i Lord pronašli u tradicionalnim repertoarima sandžaèkih pjevaèa. Milan Parry i Albert Lord izvršili su to novo otkriæe muslimanske epike u 20. klasièni filolog . vijeka.30 A Discovery of the Moslem Epic in 19th Century 30. u pjevaèu Avdi Meðedoviæu. 1951. u više navrata. Beograd. Marjanoviæev rukopisni fond. koliko im poznajemo epsku pesmu. i 1965. Upravo ova prva prouèavanja i snimanja žive usmene tradicionalne epike prije svega muslimanske obuhvataju graðu koja æe biti temelj za teoriju o usmenom pjesništvu Albertu B. Idea. 1950. nastavljaèu Parryjevog djela. vijeka nužan je uvid u ostale brojne rukopisne zbirke Matice hrvatske koje se nalaze u arhivu Odbora za narodni život i obièaje Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti u Zagrebu. vanredno saèuvan i dostupan. u vrijeme odbrane doktorske disertacije u Parizu. Ono najznaèajnije iz susreta Murko-Parry jeste da Parry pod Murkovim uticajem organizuje moderna terenska prouèavanja usmene epike u Jugoslaviji (u dijelovima Bosne i Hercegovine. najbliži velikom majstoru jeste Avdo Meðedoviæ iz Bijelog Polja u Jugoslaviji. Teorija. s obzirom na predgovor i dodatke s pregledom varijanata.Lord. Sandžaka i Crne Gore) u periodu od 1932. Za sagledavanje i prouèavanje muslimanske epike 19. str. po Lordu najboljem nakon Homera. vijeka. Lordu.. 1937. vijeka jasno istakli da muslimanska epika još uvijek nije.. ne samo istražena nego ona još uvijek nije ni zabilježena. u umijeæu njihovog usmenog rekreiranja tradicionalnih epskih povijesti. klasièaru. 1990. arhaièna i nova. nužan uvid u rukopisne zbirke muslimanskih epskih pjesama iz 19. On je naš savremeni balkanski Pevaè prièa. dragocjeno su dopunile.. samo je djelimièno do sada korišten. krajem treæe decenije 20. do 1934. ali onaj koji je. a pruža bogatu graðu za izuèavanje brojnih pitanja iz historije muslimanske epike. najveæeg znalca jugoslovenske epike. uvrštavaju zbirku u red najmodernijih zbirki južnoslovenske epike iz 19.redaktorskih intervencija. kasnije harvardskom profesoru. u odreðenim regijama i oazama. Oni su utvrdili da je ona.Albert B. U tom periodu oni æe mikrofilmovati i dostupne arhive narodnih pjesama u Jugoslaviji.. uz pomoæ svoga saradnika Davide Bynuma.

All the person that gathered the oral poetry in this period had had a defined relation towards it. We know that the songs about certain heroes from different places were quite numerous. etc. one can say that the Moslem epic songs. have been discovered for the wider academic and scholarly community only in 19th century. and until the recordings on tape in our time. However. They always saw it as the overall and rich Southern Slavic poetry having observed its specific features in relation to the epic poetry of other Southern Slavic nations with whom they shared a common life. There are numerous records about the antiquity and widespread territory of the Moslem epics in the Ottoman Bosnia.A great number of Southern Slavic Moslem epic songs have been recorded in the first few decades in 18th century. then in the poetry of great collections such as those published by Hörmann and Marjanoviæ. as well as in the wider region on the larger area of European Turkey. The Bosnian warriors played a prominent role in creating and spreading of this epic. rural. One can recognize them immediately in the collections that had been presented in Pjevanija /Songs/ by Simo Milutinoviæ Sarajlija. The most important determining factors can be made complete by adding the data on the influences by various confessional and ethnic environments in the process of cherishing and transmitting the Moslem epic tradition from the period of its early beginnings to the appearance of the first collections.). as well as the other Southern Slavic epic songs. aristocratic. Many other precious pieces of news about the Bosnian Moslem epic tradition from the beginning of 16th and until the first collections of Moslem epic in 19th century affirm a continuity and vitality of this tradition. These songs also spoke about the topics and heroes of this epic. The rich Moslem historical accounts towards the end of 15th century testify about their foundations in the abundant and similar tradition of the Middle Ages. The songs about events they related to were sung immediately after these events had taken place and in different environments (military. 190 . The first known documents about the Southern Slavic Moslem epic can be traced to the end of 15th century.

Ibrahim Kemura okvirno govorio o osnivanju i radu nekih muslimanskih kulturnoprosvjetnih društava na prijelazu iz XIX u XX stoljeæe ja bih želio nešto reæi o filantropskim ciljevima nekih bosansko-muslimanskih društava koja su formirana na poèetku XX stoljeæa uzimajuæi pri tome u razmatranje i neke odrednice o amerièkoj filantropiji istog perioda. ali glavnina tih sredstava. 191 . posebno za religijske institucije. otuðivanja ili drugih oblika razvlašæivanja. Otuda je njihovo osnivanje i održavanje padalo u prvom redu na ramena onih kojima su te ustanove služile. Istina je da je veæ zarana u islamu bila praksa suverena da dio sredstava iz državne hazne odvaja za održavanje i podizanje novih vjerskih i drugih ustanova. i teorijski trebali su služiti svojoj prvobitnoj namjeni u beskonaènost. i to u korist džamije. Po definiciji vakuf predstavlja imovinu zaštiæenu od propadanja. u povijesti Bosanskih Muslimana upravo je neodvojivo da istraživanja uloge vakufa u ekonomsko-socijalnoj i kulturno-obrazovnoj sferi toga naroda. Anali GHB. odnosno dobrotvornog rada. medresa. Takve zaklade . Mašoviæ. osobito u Osmanskom carstvu. troškovi te vrste predstavljali bi ogroman teret za državnu blagajnu. sticala su se iz privatnih ruku. Pri tome smatram amerièku filantropiju reprezentativnom za zajednièki tip ove vrste aktivnosti.Enes KUJUNDŽIÆ FILANTROPIJA KOD BOSANSKIH MUSLIMANA SA OSOBITIM OSVRTOM NA PRAVILA DOBROTVORNIH DRUŠTAVA NA POÈETKU XX STOLJEÆA Napomena Pošto je dr.vakufe osnivali su. Ustvari. darovanu u nabožnodobrotvorne svrhe putem korištenja njenih plodova (Vidi: S. nikada se nije uzimalo zdravo za gotovo da je država obavezna da osigurava sredstva za održavanje religioznih ustanova i službi. hanikaha. pored visokih državnih službenika i vjerskih dostojanstvenika. i privatne liènosti od najranijeg doba islama. ) Poznato je da i pored veoma bliske veze izmeðu države i vjerske organizacije u povijesti islama. uglavnom u vidu permanentnih zaklada zemlje i drugih nekretnina putem dokumenata darovnice (vakufname). Istraživanje filantropije. turbeta. tekija.

Anali GHB. Tako u vakufnami Derviš paše Bajezidagiæa iz 1593. a ne kuæa postojanosti i mira. vakufi su osnivani i za druge potrebe kao što su biblioteke. godine stoji i sljedeæe (Parafraziram): Spomenuti opunomoæitelj . zatim plaæanja ruha za sirote djevojke prispjele za udaju. putevi.neka ljudi trajno imaju u vidu njegovu dobrotu . siroèad. imareta i tome slièno. Pa ipak to je i svijet moguænosti da se èovjek putem velikih dobroèinstava približi uzvišenom Allahu. štamparija (tiskara).). 1911. IX-X (1983.Pored specifièno vjerskih ustanova kakve smo naviše pobrojali. pa èak i osiguranje pšenice i pirinèa za ishranu ptica i osiguranje hrane i vode za nezbrinute životinje. str. Zadatak Drušva: Paragraf 3: 192 . Pravila Gajreta. knjiga IX-X (1983. svetionici ukljuèujuæi i filantropske ustanove u užem smislu kao što su: bolnice. rezervoari za vodu. Islamska dion. godine sa naslovnom temom "Institucija vakufa i njegova uloga u vjerskom i kulturnom životu Muslimana i Institucija Gazi Husrev-begova vakufa" što je objavljeno u Analima GHB. prosvjetnog i kulturnog društva Muslimana u Bosni i Hercegovini. Iz ovog nije teško zakljuèiti da je motivacija za dobrotvorno djelovanje utemeljena u nabožno-etièkom idealu i odgovarajuæoj pripremi za zagrobni život.. i 23. mostovi.) ja o tome ne bih želio posebno govoriti. II. kuæe za nezbrinute hudovice.. 21. i to u saglasnosti sa Vjerovjesnikom rijeèima "Ovaj svijet (dunjaluk) je njiva za onaj drugi svijet (ahiret)" zato ne treba odgaðati dobra djela za sutra jer može se desiti da te sutra ne bude" M. novembra 1982. hamami. Mujiæ. Sarajevo. Ali bih ukazao na èinjenicu da se sa pojavom kulturno-prosvjetnih društava u bosansko-muslimanskoj sredini na prijelazu iz XIX u XX stoljeæe javlja i jedno drugaèije shvatanje filantropije od onoga koje je karakteriziralo vjekovima isticane motive prilikom osnivanja vakufa. Ovo nije bilo sve. imamo sluèajeva da se osnivaju vakufi da bi se osigurala sredstva za kauciju u cilju oslobaðanja siromaših zatvorenika. vodenice. svratišta za putnike (hanove). Pošto je o vakufima u BiH opširno govoreno na simpoziju koji je održan u Sarajevu 22.svojom pronicljivošæu spoznao je da je ovaj svijet kuæa prolaznosti i iskušenja.

te æe u tu svrhu društvo nastojati: 1. koji se odaju valjanim zanatima ili žele da se u zanatu usavrše u Bosni i Hercegovini.) Paragraf 2: Društvu je svrha: društveni odgoj svojih èlanova. Pravila "Kluba Muslimana akademièara iz Bosne i Hercegovine u Beèu". da samostalno ili u sporazumu sa drugim humanitarnim islamskim inštitucijama namješta nezaposlenu muslimansku mladež.Istièu da mu je zadatak: a) da daje materijalne pomoæi Muslimanima iz Bosne i Hercegovine. muslimana. meðu muslimanskom sirotinjom u gradu Sarajevu. u kojem æe naæi utoèišta oni starci i stare muslimanske žene koje su neopskrbljene i za svaki rad nesposobne. 1913. 5. u Austro-Ugarskoj monarhiji i u višim vjersko-prosvjetnim školama u Kairu i u Turskoj. 193 . da pruži materijalnu pomoæ neopskrbljenim i za rad nesposobnim muslimanima i muslimankama kao i nejakoj djeci islamske vjere. u Austro-Ugarskoj monarhiji ili u inozemstvu. Filantropski ideal je najpotpunije izražen Pravilima Muslimanskog dobrotvornog društva "Merhamet" za spreèavanje prosjaèenja i potpomaganje sirotinje u Sarajevu (Sarajevo: Islamska dionièka štamparija (tiskara). da po vremenu i materijalnoj svojoj snazi osnuje jedan sirotinjski dom. (s. e) da pomaže osnivanje knjižnice. c) da širi pismenost u narodu davanjem analfabetskih teèajeva. koji uèe u srednjim.) Paragraf 2: Svrha je udruženja da ukine prosjaèenje. Mostar: Štamparija Biser. prije nego li bi se na prosjaèenje dala. d) da podupire domaæu muslimansku književnost. 4. herc. 3. f) da pomaže osnivanje antialkoholistièkih i gimnastièkih društava. te kulturno i gospodarsko unapreðivanje interesa bos. na razne zanate i trgovinu. da traži zarade muslimanima i muslimankama i da ih namješta u razne radnje i time im pruža priliku boljeg i èasnijeg naèina života nego li je to od samog prosjaèenja. b) da daje materijalne pomoæi mladiæima Muslimanima iz Bosne i Hercegovine.a. 2. iskljuèivši pri tom svaku politiku. zanatlijskim i višim školama u Bosni i Hercegovini. uopæe sve èiniti da bi se prosjaèenje meðu muslimanima ukinulo i da bi se to i u zakonskoj formi današnjih prosjaèkih zakona sprovelo analogno onim kakovi u drugim kulturnim državama postoje.

I dok se na jednoj strani gospoða Lowel zalagala za ideju da je siromašnima bolje osigurati posao nego kratkotrajnu radost povremenim poklonima u odjeæi i hrani. dotle je A. Na poèetku dvadesetog stoljeæa pristalice ideja pokreta "Progresivna era" kao što je Jane Adams insistirali su. èiji je osnivaè bila Josephina Shaw Lowell i industrijalac Andrew Carnegie. u veæoj mjeri opredijelila za ideje njegovog suvremenika Bendžamina Franklina. godine. Veoma poznata Fordova fondacija osnovana je 1936. samo od ranih 70-tih 194 . trenutno najproduktivnijem centru filantropije u modernom svijetu. Njihov pandan u Evropi danas èine najveæa Gulbenkijan fondacija u Portugalu i Volskvagenova fondacija u Zapadnoj Njemaèkoj. Rijeè je.).to je period koji se donekle poklapa sa onim vremenom kojim se mi ovdje bavimo . tj. na tome da cilj moderne filantropije treba da bude širok font lijeèenja socijalnih bolesti prije nego tretiranje problema na individualnom nivou. o jednom sekulariziranom i ako hoæete evropeiziranom shvatnju koje provihava kroz paragrafe ovih pravila. Krajem devetnaestog stoljeæa . koja se u dilemi izmeðu Cotton Marhera. na primjer.(Ovdje se pod kulturnom državom vjerovatno misli na socijalnu državu kakve su. Institucionalni okvir kroz koji je oticala filantropska pomoæ u niže društvene slojeve predstavljale su socijalna starateljstva i fondacije kakve poznajemo i danas. Kao što se iz citiranih ulomaka vidi u nabrajanju motiva dobrotvornog djelovanja nema invokacije koja bi sadržavala duh pobožno usmjerenih poruka kojima se podstièe dobroèinstvo i skrb za one kojima je ona potrebna što je izrazito prisutno u parafraziranom odjeljku Bajezidagiæeve vakufname. Rokefelerova (osnovana 1913. koji se u prvoj polovini 18. U Japanu.u Njujorku se pojavljuje Društvo dobrotvorne organizacije. (Na primjer. Carnegie upozoravao svoje kolege milionere da svoja dobroèinstva usmjeravaju ka onima koji su spremniji da pomognu sami sebi. Danska i Švedska danas). dakle. Rasel Sage fondacija (osnovana 1907. godine).). samopomoæ. koji je bio uvjerenja da svaki graðanin treba da pomaže svojim sugraðanima putem mudrog investiranja i liènih sredstava bez spominjanja religije. Carnegie (osnovana 1911. Slièno tome sekularistièki duh prožima i filantropsko nastojanja u Americi. primjerice. stoljeæa zalagao da svako treba da igra ulogu u pomaganju sirotinje i doprinosi društvu u ime religije. oboje su se zalagali za pružanje one vrste pomoæi koja naglašava oslonac na sopstvene snage.

dostigla su iznos od cca.Prezentirana onako kako su formulirana Pravila društvenih organizacija i kulturno-prosvjetnih i dobrotvornih društava Bosanskih Muslimana .godina osnovano je više od 2.Ideali koji su vodili amerièke filantrope poèetkom ovog stoljeæa ne razlikuju se mnogo od koncepta sadašnjih u pravilima kulturno-prosvjetnih i humanitarnih društava Bosanskih Muslimana na prijelazu ovog stoljeæa. 54 milijarde dolara.Potpunija slika o stanju bosansko-muslimanske filantropije na poèetku ovog stoljeæa može se steæi naravno jednim mnogo kompleksnijim i dugotrajnijim istraživanjem nego što je to moguæe uvidom u pravila pomenutih društava jer svjesni smo èestog raskoraka izmeðu onog što se proklamuje i onog što se ostvari. vakuf suoèen sa svojom zastarjelom organizacijom i izuzetno nepovoljnim objektivnim okolnostima nije mogao na adekvatan naèin odgovoriti zadaæi koju je tokom prethodnih vijekova tako uspješno rješavao ispunjavajuæi svoju ulogu na najbolji naèin upravo u periodima kada je rigorozno provodio želje svojih utemeljivaèa ovjekovjeèene u vakufnamama. ali su im rezultati barem po onome kakvo je stanje danas potpuno razlièiti. .I pored znaèajnih rezultata koji su putem dobrotvornih i kulturnoobrazovnih društava postignuti u prvim decenijama XX stoljeæa u bosansko-muslimanskoj sredini. .000 fondacija.u osnovi su zapadnjaèkog tipa i ne vode mnogo raèuna o bogatoj tradiciji dobrotvornog djelovanja i davanja utemeljenih u institucijama vakufa i zekata. godine bilo oko 22. Sa svoje strane.000 razlièitih fondacijskih ustanova. pak.rijeè je samo o ovlaš odabranim uzorcima . posebno u pomaganju i stipendiranju ðaka i studenata. Pa i pored ovako velikog broja filantropsko usmjerenih organizacija lièna davanja u filantropske svrhe u SAD èine 90% svih dobrotvornih davanja i 1982. Philantropist Work among the Bosnian Moslems with a Particular review of the Humanitarian Societie's Rules at the Beginning of 195 . mora se skrenuti pažnja da je kao nusprodukt sekularizacije i evropeizacije osnova na kojima su ova društva utemeljena došlo do kulturnohistorijskog diskontinuiteta i izvjesnog išèašenja u odnosu na sredinu kojoj su ona pripadala i trebala da im služe. Zakljuèci: . . U Americi je 1982.

but also the domineering ideas that have motivated and oriented its members usually condition it. the development level.20th Century The issue of charity work in a community cannot be separated from the level of overall organization of that same community. The social and historical circumstances. at least in the past. 196 . but also in finding the new modalities of philanthropic work that is characteristic for the more developed societies in Western Europe and USA. The contemporary answer to the grown needs of the Bosniak people for the social solidarity can be found in leaning on its own tradition that had been founded largely in the institution of legacies /vakufs/. These principles were the leading idea for the majority of members of this nation. The charity work in Bosniaks in the based was based both on the understandable social solidarity and also on the religious imperative that had sprung out from the basic principles of Islam.

Posebno se vodila briga o bolesnicima i svako je se trudio da na neki naèin pomogne bolesniku. iz njihove ostavine. dva bajrama. Kod Ali-hodžine džamije na Raljevini i na Mazoljicama sve do zadnjeg rata uèene su kišne dove na koje su dovoðena i djeca iz mekteba. obavljali vjerski obredi.Hivzija Hasandediæ MUSLIMANSKA DRUŠTVA U MOSTARU Do konca prošlog stoljeæa u Mostaru nije djelovalo ni jedno muslimansko društvo. Sav kulturno-povijesni rad kod muslimana u Mostaru odvijao se je do 1898. kefareta. Veæina bogatih muslimana su sve ove dužnosti striktno izvršavali jer su bili ubijeðeni muslimani. I oporuke /vasijetname/ su ranije igrale znaèajnu ulogu u rješavanju socijalnih problema muslimana i pomaganju siromašnih i nezbrinutih osoba. nezrova i jemina. mevluda. proslavljanja odabranih /mubarek/ noæi. lubenice. i u ovim ustanovama sticalo se sve znanje. Svi iole imuæniji muslimani su ranije za života pisali oporuke i odreðivali da se poslije njihove smrti. One su bile dupkom pune prilikom ramazana. Sav humano-socijalni rad kod muslimana . klanja kurbana na Kurban. i da njeguju bolesnike. grožðe. sadakai-fitre. Sve oporuke legalizovao je i u sidžil upisao kadija gdje je detaljno navedeno šta je i u koju svrhu oporuèitelj ostavio i koga je odredio za izvršioca i kontrolora svoje oporuke. godine kroz džamije. poklanjanja hatmi za duše umrlih. smokve. medrese i tekije. i nosili ih bolesnicima. šipke i drugo voæe. makar on ne bio ni u kakvoj rodbinskoj vezi s njim. vadžiba. Na ovaj naèin oni su mnogo pomagali u rješavanju raznih socijalnih problema. hatibi. a mnogi su se primali. razne vrste voæa: limune. Džamije su bile noæu osvijetljene kandiljima i svijeæama /mum/. Imami. džume petkom u podne.odvijao se do konca prošlog stoljeæa iskljuèivo kroz davanje zekata. posebno žene. 197 . vaizi i drugi uèeni ljudi /ulema/ držali su prigodom svih ovih sveèanosti prisutnim predavanja iz islamistike i uèili prigodne dove. prtokale /naranèe/.bajram i dijeljenje raznih sadaka /milostinja/ sirotinji koje je ranije bilo mnogo. Zato su mnogi èuvali. odvijao sav kulturni život i proslavljali svi vjerski pa i državni praznici. mektebe. i to sve iskljuèivo radi sevapa. uèenja dova za dug i sreæan život novog sultana i novoroðenog princa na dvoru sultana. pipunove. do truhljenja. podijele sirotinji izvjesne svote novca na ime propuštenih farzova.

organizira sveèanost i veselje u okviru jednog esnafa i o trošku pripadnika dotiènog esnafa. Tada su djeca u hadžijinoj kuæi dobivala somune napunjene halvom i nešto novaca. Ove su sveèanosti bile poznate pod imenom "kušanme" ili opasivanje majstorske pregaèe kao simbola kvalifikacije u 198 . godine. Top je još pucao petkom u podne. èarape i drugo što je za put i borbu bilo potrebno. za tri dana Ramazanskog i èetiri dana Kurban-bajrama.. Postojao je ustaljen obièaj da se prilikom proizvoðenja zanatlija u više zanatske rangove. ondašnja vojna komanda je. Kod Hadžinske sofe je za turske uprave prireðivan i ispraæaj ratnika kad su polazili u boj. do 1941. Najveæi i najgrlatiji izmeðu njih išao je na èelu povorke i glasno izgovarao tekst jedne dosta duge i rimovane dove koja se prigodom ovih ispraæaja samo u Mostaru uèila. Nakon obavljanja kratke molitve i opraštanja sa svima. kod stare željeznièke stanice u Rièini. kada je u Mostar dolazio novi mutesarif /okružni predstojnik/ i prilikom svake pobjede i poraza turske vojske. na Muhammedov. Od 1918. roðenja princa na dvoru. S tabije je jedno vrijeme top pucao i poslije 1878. Ovom prilikom su ponekad prireðivane u hadžijinoj kuæi i bogate gozbe. roðendan /mevlud/. a ostala djeca su ga pratila sa "amin". na pritužbu nekih graðana. kalfe i majstore. godine ovaj ispraæaj i doèek prireðivani su kod Hadžinske sofe u najjužnijem dijelu Mostara.Posebno su bili lijepi bajramski i ramazanski obièaji i meðusobno posjeæivanje rodbine i komšija u tim danima. Do prolaska željeznice kroz Mostar 1884. Ali pošto je jaka detonacija uznemirivala okolne stanovnike i kuæe im potresala. godine. svoju upravu zvanu londža. godine top je pucao s Mazoljica i samo oglašavao završetak posta /iftar/. U Mostaru je posebno bilo sveèano prilikom ispraæaja hodoèasnika na hadž u Meku i doèeka hadžija na povratku otuda. prenijela top na Hum odakle je pucao sve od 1918. svoj statut i bajrak kao vanjski znak esnafa. Svaki esnaf imao je svog starješinu /æehaju/. Oni bi se ovdje pod bajrak skupljali. Na isti naèin prireðivan je i doèek hadžiji koga bi djeca od Hadžinske sofe ili stare željeznièke stanice do kuæe u povorci s glasnim uèenjem dove dopratila. ratnici su odavde zajednièki polazili u boj a hodoèasnici u Meku. zatim kod stupanja na prijesto novog sultana. tu im je svijet donosio dvopek /peksimet/. a. U Mostaru je za turske uprave radilo više od pedeset vrsta raznih zanatlija koji su bili udruženi u posebne organizacije zvane esnafi ili cehovi.s. U ove dane top je s tabije pucao i oglašavao poèetak /sehur/ i završetak posta /iftar/. a od 1884. U ovoj ceremoniji su glavni uèesnici bili mektebska djeca a koja su od kuæe išla s hodoèasnikom u povroci kroz grad do zbornog mjesta.

ruždiji. Sidžil mostarskog kadije /SMK/ broj 3. str. gradskoj opæini i broju muslimanskih kuæa u Mostaru. i drugih sportskih tamièenja kao u: skoku u dalj. godine i kojima smo našli spomen u pristupaènim izvorima. 2. U periodu od 1898. MUHAMEDANSKO ÈITAONIÈKO I DOBROTVORNO DRUŠTVO /KIRAETHANA/ Na osnivaèkoj skupštini koja je održana u velikoj sali Kalhane na Velikoj Tepi poèetkom 1898. broj 1. 33-34. sigurno. hrvanju. Hadžijska dova u Mostaru. 1938. Sve spomenuto je u prošlo doba bilo jedan vid kulturnog uzdizanja i sportskog takmièenja. hanovima. do 1945. U sidžilima mostarskih kadija ima spomena natjecanju u bacanju kamena s ramena. prema podacima s kojima raspolažemo. humano-socijalna.. osnovano 29 muslimanskih društava koji su se prema svojoj namjeni dijelila na: kulturno-prosvjetna. Ovdje kronološkim redom donosimo spisak muslimanskih društava koja su u Mostaru djelovala od konca prošlog stoljeæa do 1945. godine u Mostaru je. 1. knjiga. Hasandediæ. 122. Mujiæ. Ljubljana. Jugoslovenski list (JL). a u kuæama promovisanih kalfi i majstore prireðivane su bogate gozbe sa brojnim zvanicama. politièka. H. da pomaže siromašne muslimanske familije. Beograd. Nekoliko novih podataka o oporukama. XXVIII. sportska i pogrebna. 43. 1989. br. da ustroji 199 . godine pa bi se mogao dati potpun broj i pregled rada svih ovih društava. Društvo Sv.. . 1939. IZVORI: Sidžil mostarskog kadije 1632. Potrebno bi bilo pregledati svu periodiènu štampu koja je izlazila u Mostaru i Sarajevu do 1945. Sarajevo. Za neka društva nemamo nikakvih podataka pa ih samo poimenièno navodimo. Sarajevo. 1933. 71-75. 1987. trkama i slièno. ali ovim vrstama takmièenja nema spomena u poznatim izvorima. Sarajevo.str. nakon izlaska iz džamije na Bajram ujutro.. Glasnik VIS-a. obrtnika i trgovaèkih poduzeæa. godine osnovana je u Mostaru Muslimanska èitaonica /Kireaethana/ i za prvog predsjednika izabran je poznati mostarski gradonaèelnik Mujaga Komadina /1839. list 18. do 1634. 88-90. Bratstvo.svom zanatu./. Uspomene Riste Ivaniševiæa Mostarca. preveo Muhamed A. Bilo je. Hasan Nametak. Glasnik IVZ. staleška. Save. Tada su zanatlije dotiènog esnafa išle kroz grad u povorkama i izvodile razne šale i šeretluke.-1925... str. Zanimljivi su bili i ženidbeni obièaji kao i obièaji prilikom obrezivanja djece /sunetluka/. broj 173 i 252. str. U pravilima društva piše da je ono imalo zadatak da "širi društveni napredak. nauku i izobrazuje èlanove. pa podiže materijalno stanje poljodjelaca.

oktobra 1905. marta 1905. 89 i 327. motivišuæi to time da je "iz nje potekla sva agitacija". IZVORI: Bošnjak 1899. broj 7 . treæu 31. da dijeli stipendije i da nema nikakav politièki znaèaj". djelovala je pod imenom Muslimanska èitaonica sa dobrotvornim društvom /Mostarda me'a džem'ijjeti hajrijje islam kiraethanesi/. novembra 1914. MUSLIMANSKA ÈITAONICA /KIRAETHANA/ Na osnivaèkoj skupštini održanoj 19. Kad je poèeo prvi svjetski rat 1914. godine. 1925. bio je jedno vrijeme bibliotekar ove biblioteke. i broj 23. Muslimanska vjersko-prosvjetna autonomija u Bosni i Hercegovini. str. Borba muslimana Bosne i Hercegovine za vjersku i vjersko-prosvjetnu autonomiju. Mostar. avgusta 1904. novembra 1905. 2.. Puziæ. Ferdo Hauptman. godine održan protestni zbor u mostarskoj Kiraethani. godine. 175 i broj 14. Prvu zabranu dali su 3. Osman Nuri Hadžiæ. Sutradan po njenom nestanku prosuo se glas po Mostaru da je Fata prošle noæi pobjegla s nekim inovjercem u Dalmaciju. Noæu uoèi 3. što je sve bez traga nestalo. malodobne kæerke Osmanove iz Kuti Livèa u Bijelom Polju kod Mostara. jer je posjedovala velik broj vrijednih i rijetkih knjiga. godine nestalo je Fate Omanoviæ. 366. Sarajevo. Husaga Æišiæ. èetvrtu 12. godine u Mostaru osnovana je Muslimanska èitaonica /Kiraethana/ koja je djelimièno nastavila rad prve Kiraethane. Znaèaj ove èitaonice je bio još i u tome što su njeni èlanovi kroz nju potajno vodili politièku borbu protiv onovremene austrougarske uprave. broj 11. drugu 12.. godine u jednoj zgradi na poèetku Brkiæa i Temimove ulice u Brankovcu. 1904. 223. maja 1899. Sarajevo. Sarajevski list.. Osvit. str. Gajret. Sara200 . Temim...12. poznati javni i kulturni radnik Mostara. Zemaljska vlada za Bosnu i Hercegovinu u Sarajevu "raspustila je" i zabranila daljnji rad Kiraethane. broj 22. Za prvog predsjednika izabran je hafiz Husein-ef. Ova je Kiraethana bila nadaleko èuvena. petu 4. godine. Od 1908.èitaonicu. Èitaonica je radila na kulturno-prosvjetnom uzdizanju muslimana i èesto je prireðivala zabave u Hrvoju. Biblioteka Kiraethane nalazila se do 1914.. ova je Kiraethana bila odmah od strane austrougarskih vlasti zatvorena i sav inventar i knjige bili su konfiskovani.. IZVORI: Behar. Sarajevo. maja 1899. Ovaj dogaðaj je uzbudio sve muslimane u Bosni i Hercegovini pa je 6. a za potpredsjednika Ali Riza-ef. str. str. 1967. koje je dobivala èak iz inostranstva. U Arhivu Hercegovine èuva se jedna bilježnica ove Kiraethane u koju su bila upisivana lica koja su iz ove biblioteke uzimala knjige na èitanje./5. broj 4 i broj 83. 1905. marta 1906.

Mustafa Topuzoviæ i dr Muhamed Riðanoviæ. 1913. broj 103. priredilo zabavu u korist muhadžira.. Društvo je 1912. Èlanovi društva su èesto prireðivali dobrotvorne zabave i svakog Bajrama dijelili pomoæ sirotinji. JL.. broj 21 i 196. god. broj 9. broj 26. 1974. osnovana je pri ovom društvu muzièka. Sarajevo. Sarajevo.. broj 29. 201 . str. MUSLIMANSKO ZANATSKO UDRUŽENJE ITTIHAD Ovo je društvo osnovano u julu 1906. oktobra 1906. a poslije njega na ovom položaju su se više godina nalazili: Mustafa O. broj 1-2. god. a Zemaljska vlada Bosne i Hercegovine odobrila je njegova pravila 4. Novi Behar. 192.jevo. god. str. IZVORI: Osvit. Æišiæ.. Sarajevo. H. 1932. Godine 1936. 103. U osnivaèki odbor izabrani su: Ahmed-aga Tuce. str. H. god. 1932. Dr Safvet-beg Bašagiæ spjevao je himnu društvu koja je objavljena u listu Gajret iz 1926. Sarajevo. 1934. Društvo je dalje svake godine besplatno obrezivalo /sunetilo/ svu siromašnu muslimansku djecu u gradu. 1914. Mostar. njegov život i djelo. broj 13. kalendar Gajret. Mehmed Hadžiæ. broj 7-8. na stranici 50.. pjevaèka i diletantska sekcija i ovo je bilo jedino muslimansko muzièko društvo u Mostaru. 207. Mujaga Turko. Merhum Husaga Æišiæ.. Društvo je prestalo s radom 1941. Abdurahman Nametak. Mustafa Alikalfiæ.. Behar. 1930. Društvo je prireðivalo razne humano-socijalne akcije i na razne naèine pomagalo sirotinju. i to obrezivanje vršio je niz godina dr Muhamed Riðanoviæ. broj 13. 1933. godine. godine. Ovo je bilo najstarije zanatsko društvo u Bosni i Hercegovini. broj 102 i 288. str. Mujaga Komadina.. broj 8 i 42 i 1939. 1912. broj 34. 1906. Vehbija Imamoviæ. Glasnik VIS-a. Hasandediæ. Ibraga Mahiniæ. Vehbija Imamoviæ. 26.. god. Besim Korkut i dr. broj 261 i 270. u broju 4. Krpo. 1957. Ittihad... 1907.. Sarajevo. str. 286-289. Hasan-aga Alikalfiæ. Ahmed-aga Tuce bio je prvi predsjednik društva.. Glavni zadatak društva bio je da pomaže i unapreðuje sve vrste zanatstva u gradu i okolini. Ševkija Baliæ. Fuad Slipièeviæ. naroèito poslije rješenja agrarnog pitanja kod nas kada su mnoge muslimanske porodice preko noæi došle na prosjaèki štap. Hasandediæ. naše najstarije zanatsko društvo. Sarajevski list. broj 1-2. 1940. 138-141. god. Muhamed Ðukiæ i Sulejman S. 3. str. 1935. Glasnik VISa. Osim navedenog èlanovi društva su održavali analfabetske teèajeve u gradu i okolini i uz ramazan prireðivali predavanja koja su držali profesori mostarskih srednjih škola: Salih Baljiæ. 303313. Sarajevo.. str.

godine. 1907. Ulfeta i Hašmeta Arpaðiæ. Ne zna se kada je društvo osnovano i kada je prestalo raditi. PRIVREMENI ODBOR ISLAMSKOG SIROTIŠTA Ovaj je odbor djelovao u Mostaru 1909. Sidika Omeragiæ. godine. Hatidža Æišiæ. broj 4. Radilo je i 1910. Alija Veliæ. Na 1. 5.4. godine osnovan je u Mostaru ženski odbor Gajreta. Poèetkom 1919. Mustafa M. Æišiæ. /X/. Salih Èišiæ. Azema Mrkonjiæ. ing. godine 32 stipendije. Fikreta i Enesa Behliloviæ. od njegova osnivanja do prestanka djelovanja. Salko Džikiæ i drugi. u kome su radile: Muruveta Alajbegoviæ. Smajil Brkiæ. Omer Ugljen. Šemsa Kajtaz. ovo društvo je dalo 51. Vehbija Imamoviæ. Zejna Draèe. Hajro Treboviæ. Posebna je zasluga Gajreta što je od prvih dana svoga djelovanja davao stipendije uèenicima muslimanima iz cijele Hercegovine koji su pohaðali trgovaèke i zanatske škole. godine. Husnija Kurt. Fahra Milaviæ. Arhiva Vakufskog povjerenstva u Mostaru / AVPM /. Ziba Kapetanoviæ. MUSLIMANSKO TRGOVAÈKO UDRUŽENJE Osnovano je 1908. 202 ./10. Rahma Vrgora. U odboru ovog društva radili su. Æazim Ugljen. otvoren je u Mostaru Gajretov muški konvikt. Atifa Kurt. hadži Ibrahim Slipièeviæ. Hakija Æišiæ. Mukelefa Ugljen. str. Šaæir Konjhodžiæ. godine. 1909. Sarajevo. Šerifa Koluder. sljedeæi: Ahmed Džikiæ. Hasan Æišiæ. Fejiæ. MJESNI ODBOR KULTURNO-PROSVJETNOG DRUŠTVA GAJRET Mjesni odbor kulturno-prosvjetnog društva Gajret u Mostaru osnovan je 1911. IZVORI: Behar. 79. Ferida Jahiæ. 1908. MUSLIMANSKO POZORIŠNO DRUŠTVO Ovo je društvo djelovalo u Mostaru 1907.. ing. godine i cilj mu je bio da pomaže promicanje trgovine u gradu. a 1912. aprila 1907. 6. Šefika Hadžiæ. IZVORI: Osvit. Godine 1920.Krpo. akt broj 991/1910. Sarajevo. 7. IZVORI: Bošnjak. Ibrahim-ef. koji je radio sve do poèetka drugog svjetskog rata 1914. Godine 1911. Æamila Nožiæ. Mostar. Kajdafa Efica. Sulejman S. broj 35. broj 34. Mustafa Alikalfiæ. priredilo je zabavu u Hrvoju i davali komad Abdulah-paša od dr Safvetbega Bašagiæa. Šefika Ševa i druge. Šaæir Bijediæ.

a vaspitaèi su bili: hadži Muhamed-ef. Pri Gajretu je više godina djelovao odbor za pomaganje siromašne školske djece. god. broj 5-6.. uèitelj i književnik. 55 i 1934. dr Hasan Mahiæ i drugi.. 8.. Bio je smješten u Kajtazovoj kuæi blizu Male Tepe u kojoj je za turske uprave stanovao mutesarif /okružni predstojnik/. 1924. 1930.. god. U Mostaru je više godina radila Gajretova kreditna zadruga. god. Vehbija Imamoviæ. Inicijativom Gajreta otvorena je u Mostaru Domaæinska škola. Gajret je imao i svoj pjevaèki hor koji je na Bajrame a i prigodom nekih drugih sveèanosti prireðivao koncerte.... 1937. 13 i 21. bilo 47.. 1932. god. 1935. akt broj 203 . 1930. broj 212. uèitelj. Ahmed Džikiæ. 1911. str. 92. broj 74.. JL. 18 i 20. broj 141 i 147. 1931. broj 69.. Ðorðe Pejanoviæ. god. 1931. broj 6. aprila 1912. osnovana je u Mostaru Gajretova narodna biblioteka. hadži hafiz Ibrahim-ef. Sarajevo. Mujaga Komadina. godine bilo 47 i 1925. godine i za prvog predsjednika je izabran Husein Dubraviæ Ðogo.. 103 i 282. 1932. MUSLIMANSKI "SOKO" Ovo je društvo osnovano 8. god. broj 13-16. god.. god. Kasumoviæ i Ali-ef. Sefiæ. gradonaèelnik Mostara. U Mostaru je radio i ženski konvikt u kome je 1924.. broj 5.. god.. 13-14. broj 3.. èajanke i zabave u Mostaru. 8. 531. IZVORI: Sarajevski list. broj 135. AVPM. Sarajevo. Kulturno-prosvjetne ustanove u Bosni i Hercegovini. 45 pitomaca. 1934. 103-104. god. 1930. broj 1. Alajbegoviæ. god. U ovom konviktu je 1924.. 1912. godine 43 pitomca. koja je posjedovala velik broj vrijednih knjiga i èiji su èlanovi držali predavanja u svojim prostorijama spram Karaðoz-begove džamije. Ova predavanja su držali profesori srednjih škola: Salih Æišiæ. 1934. broj 7-8. Ove teèajeve pohaðalo je i završavalo svake godine 25-30 muslimanskih djevojaka. broj 16. Blagaju i Bijelom Polju. i 1939.. broj 25 i 49. god. god. god. Mustafa Alikalfiæ. Behliloviæ. 1933. god. IZVORI: Gajret. 1933. 48. 1931. god. broj 1 i 22. god.. Riðanoviæ. broj 32 i 255. 1929. vlastitim sredstvima je za ovaj klub kupio potrebne rekvizite koji su nabavljeni u Pragu u Èehoslovaèkoj. 1925. god. koja je pojedincima a i raznim organizacijama davala novac na kredit.godine. Omer-ef. god. broj 13. str. Godine 1919. vršio je niz godina dužnosti upravnika ovog konvikta. Gajret je dalje vršio i razne humano-socijalne akcije s ciljem potpomaganja muslimanske sirotinje. koja je svake godine držala petomjeseène teèajeve iz domaæinstva. 1912. hafiz Ahmed-ef.

str. godine.. Za prvog predsjednika izabran je hafiz Muhamed Hilmi-ef. god. akt broj 42/1916. MUSLIMANSKI ÐAÈKI SPORTSKI KLUB Ovaj je klub imao 1916. godine. 1935. JL. radila do 1933. MUSLIMANSKO ANTIALKOHOLNO DRUŠTVO "SVIJEST" Ovo je društvo osnovano oko 1922. akti broj 25/1919. godine. godine èitaonicu koja je bila smještena u jednoj sobi Koski Mehmed-pašine medrese na Maloj Tepi. akt broj 484/1913. 10. Ne zna se kada je prestalo djelovati. a za tajnika Abdurezak Hifzi Bjelevac. 13. poznati politièar i publicist iz predratne Jugoslavije.104. i 651/1933. Od 1929. 11.. 9. i 205/1936. akt broj 209/1920. IZBORI: Sarajevski list. AVPM. Od osnutka do završetka prvog svjetskog rata imao je kancelariju u "Kafe . Butum. Klub je postojao i djelovao i 1912. IZVORI: AVPM. Posljednji njegov predsjednik bio je Smail-aga Æemaloviæ. godine s ciljem struènog obrazovanja i potpomaganja muslimanki. Radila je u zgradi ženske mektebi. 1913. u kojoj su muslimanske djevojke uèile šivanje. broj 59. broj 48. nd. godine odveden u logor u Jasenovac i tamo ubijen. godine. MUSLIMANSKA ŽENSKA ZADRUGA Osnovana je 1919. ibtidaije u Brankovcu. Prvu zabavu priredili su 11. koju je 1912. Ova je zadruga. 204 . i 209/1920. koji je 1944.425/1913. Pejanoviæ. Ð. MUSLIMANSKI OMLADINSKI ODBOR ZA PODUÈAVANJE ÐAKA Za ovaj odbor samo znamo da je djelovao u Mostaru 1920. godine. djelovao je pod nazivom Muslimanski jugoslovenski klub i imao kancelariju u vakufskom dvoru spram Karaðoz-begove džamije. godine i imalo za cilj da se bori protiv alkoholizma. MUSLIMANSKI KLUB Osnovan je na osnivaèkoj skupštini održanoj 9. IZVORI: AVPM. IZVORI: AVPM.Evropi" kod ulaza s Male Tepe u Kujundžiluk. godine sagradio Mujaga Komadina na ruševinama hadži Baline medrese. 12. marta 1922.marta 1913.

godine sljedeæi: Ranko Semiz. Ugljen. do danas i drugi. dijelio je godinama. Alaga Seferoviæ. Muhamed Hadžiosmanoviæ.. Hadži Husaga Kajtaz poklonio je dio imetka humanim ustanovama. deset odijela da se podijele djeci. Šaæir Muratoviæ. Muhamed Omeragiæ. Osman Kukrica. Isidor Maestro. Mujaga Popovac. Ševa. Salih-aga Popovac. Zadik Danon dao je 1934. Ugljen . dr. Muhamed Muslibegoviæ i Husein ef. Omer H. Prof. Ugljen dva odijela. Tahir Jašarbegoviæ dijelio je èesto hljebove sirotinji. bio je predsjednik. Ibrahim Tikvina. MUSLIMANSKO POKOPNO DRUŠVO "RAHMET" Ovo je društvo osnovano 1924. Muhamed-aga Deronja. broj 10 14. i Ahmed Sefiæ. hadži Ibraga Slipièeviæ. Estera Danon bila je velika dobrotvorka i mnogo je pomogla svu sirotinju bez razlike vjere. godine imao jednog dobrotvora. godine predsjednik ovog fonda. Sefiæ. Ali-ef. Mièijeviæ iz Turske bio je utemeljivaè Rahmeta i poslao mu je 1937. U prvi odbor ovog društva izabrani su bili: Omer-ef. Muhamed Riðanoviæ. Salih Baljiæ bio je 1939. godine 500 dinara.IZVORI: Narodna sloboda. Salih Efica.ef. bili su birani i sljedeæi: Selim Kolukèija. godine i zadatak mu je opremanje i sahranjivanje umrlih muslimana. Puziæ. hljebove mektebskoj djeci i davao priloge u novcu i odjeæi. Salih-ef. Rahmet je više puta pomagoao opravku džamija: Baba Beširove na 205 . gostionièar. devet umrlih i èetiri živa utemeljivaèa: Smail-aga Æemaloviæ. Šaæir Konjhodžiæ. Suljaga Krpo. pola vagona brašna da se podijeli sirotinji. Mustafa Beèeviæ. Ahmed Mušiæ. Suljaga i Muhamed Æišiæ. Mustafa Alikalfiæ. Salih Baljiæ. J. bio je predsjednik. Avdaga Skikiæ. Avdija Simit. Rahmet je dalje besplatno sahranjivao sve siromašne muslimane što i danas èini. Neki NN dao je 1937. Blaško Sliškoviæ. Mostar. Mustafa. Pomoæ u novcu dali su 1933. U odbor ovog društva. Na sjednici Rahmeta održanoj 1935. od njegovog osnivanja do danas. Hasan Šiširak. Alaga Hadžimusiæ. Rahmet je 1937. Koen. poznati mostarski tržni inspektor /èarši-æehaja/. predsjednik od 1968. Mujiæ. prof. godine zakljuèeno je da se pri ovom društvu osnuje socijalni fond za dijeljenje pomoæi siromašnim uèenicima i davanje stipendija šegrtima. Avdaga Bajgodiæ i Nurija Šaæiroviæ. Hamdija Taslaman. preko Rahmeta. bio je jedno vrijeme predsjednik. Muhamed Mahiniæ. hafiz Salih-ef. prof. Rahmet je vršio i razne humano-socijalne akcije i prikupljao priloge od graðana koje je pred Bajrame dijelio mjesnoj sirotinji.èija se velika uramljena slika i danas nalazi na zidu u kancelariji Rahmeta. 1922. Glavni inicijator osnivanja ovog društva bio je Omer-ef. dr Ševkija i Omer Baliæ. Tahir Kosoviæ. Ali. a Omer-ef.

akt broj 67/1930. prireðivao uèenje hatmi svojim umrlim èlanovima. Derviš-paše Bajezidagiæa u Podhumu i Zirai Ahmed-age u Donjoj mahali u Mostaru i izgradnju džamija u: Potocima kod Mostara. 276 i 304. a tajnik Ahmed Hadžiomeroviæ. str.. godi. 8.-1986. u Ljubuškom. izgradnju gusluhane u Travniku.. Rahmet je dalje dao prilog za izgradnju spomenika na Rotimlji gdje su Nijemci 1943. od svoga osnutka do danas.. 1934. 168 i 181. MUSLIMANSKO KULTURNO DRUŠTVO "OMLADINA" Ovo je društvo osnovano oko 1926. MUSLIMANSKA ZANATSKA ZADRUGA Osnovao ju je Omer Baliæ /1894. broj 53. Društvo je imalo diletantsku sekciju i prireðivalo koncerte i javne zabave u Mostaru. AVPM. god. 53. Tabaèici. Nevesinju.. 284 i 316. 1939. IZVORI: Novi Behar. O radu ove zadruge nemamo nikakvih podataka. broj 28 i 48. Dalje je pomagao i davao novèane priloge za izgradnju gusulhane.Balinovcu. god. godine i prvi njegov predsjednik bio je Omer S. u Žabljaku.. god. Društvo je djelovalo i 1930. 1932. 16.. 26. 164. Ovo društvo je više puta slalo jednokratne pomoæi Crvenom krstu i nekim licima iz Bosne i Hercegovine za koje se saznalo da su teško i neizljeèivo bolesni. Koski Mehmed-pašinoj i Karaðoz-begovoj. 73./. broj 160.. Hatme su se poklanjale 27. noæ ramazana uoèi Lejleikadra. opravku mekteba i ograðivanje harema u Potocima. broj 4. god. IZVORI: JL. god. Sarajevo. broj 4-5. 16. Dusini kod Fojnice i drugdje. 13. 63. IZVORI: Ove podatke sam dobio od rahm. Pravda. Donjim Vranjeviæima više Blagaja. broj 11. 59. 29. 1935. 206 . 15.. 110 i 284. broj 4. 1932. izgradnju gusulhane u Ljubuškom.-1932. godne./ oko 1927. Gornjem Vakufu. Sarajevo. 1935. Sefiæ /1903. 1933. Rahmet je. Ovo je jedino muslimansko društvo iz predratne Jugoslavije koje i danas djeluje u Mostaru. Za sve ove brojne pomoæi društvo je od daroprimalaca dobilo više pismenih priznanja i zahvalnica koje èuvaju u svojoj arhivi a neke su uramili i objesili po zidovima prijemne kancelarije. 1936. Omera Sefiæa. 15. i za ograðivanje Šariæa harema i harema u Šoinovcu u Mostaru. godine ubili 63 muslimana. u džamijama: Æejvan Æehajinoj. i za bojadisanje pravoslavne crkve u Mostaru. broj 26. dvije džamije u selima Podveležja. izgradnju gusulhane u Nevesinju.

Hamdija Hasanefendiæ. godine bili su sljedeæi: hadži Mehmed-aga Bošnjiæ. 63. Mustafa Lakišiæ. zabave. IZVORI: Novi Behar. dr Ševkija Baliæ. AVPM. Glavni cilj i zadatak društva bio je da radi na kulturno-prosvjetnom uzdizanju muslimana i u tu svrhu su oba odbora prireðivali u gradu i okolini mevlude. Mirza Baliæ. Muhamed Hadroviæ. godine. do prestanka njegovog djelovanja koncem 1944. "HAREM" DRUŠTVO ZA UREÐENJE. Husein i Salem Metiljeviæ. Smail Dadiæ. Sabit Milaviæ. godne. Fehma Bašagiæ. sijela 207 . Sarajevo. ODBOR NARODNE UZDANICE Mjesni odbor Narodne uzdanice u Mostaru osnovan je na konstituirajuæoj skupštini održanoj u augustu 1929. akt broj 220/1942. predavanja. 18. 19. Munira Hamziæ. godine osnovan je u Mostaru i ženski odbor Narodne uzdanice u kome su kao odbornice i funkcionerke radile: Uzejfa Hadžiomeroviæ. Mostar. Alija Kajtaz. priredbe. 1932. broj 4-5. Salih-aga Efica. Stasanje jedne mladosti /sjeæanje na rad Muslimanske narodne biblioteke u Mostaru/. MUSLIMANSKO ANTIALKOHOLNO DRUŠTVO "BUDUÆNOST" Ovo je društvo osnovao Omer Baliæ oko 1927. Mustafa i Omer Kalajdžiæ. Mahmud Šemiæ. Enisa Efica. a prestala s radom 20. MUSLIMANSKA NARODNA BIBLIOTEKA Osnovana je u ljeto 1928. aprila 1941. AVPM. OGRAÐIVANJE I ÆIŠÆENJE GROBALJA Ovo društvo osnovao je Omer Baliæ oko 1927. 20. Hajrudin Treboviæ. broj 4-5. godine. godine.17. Memnuna i Ilduza Hadžiosmanoviæ. O njegovom radu nemamo nikakvih podataka. Hasan Æišiæ. odbornici i razni funkcioneri ovog društva od 1929. Ahmed i Avdo Raljeviæ i drugi. str. Sulejman Demiroviæ. Polovinom 1933. str. Munira Rizviæ i druge. IZVORI: Novi Behar. Muhamed i Omer Hadžiosmanoviæ.. Umica Æišiæ. Mustafa Ramiæ. Predsjednici. Sarajevo. 1932. Društvo je svojim sredstvima ogradilo harem oko hadži Ali-bega Lafe džamije u Zahumu na Raskršæu. Abdurahman Nametak. Hasan Šiširak. Ahmed Sefiæ. 63. Hiba Baliæ. akt broj 354/1936. Opširnije o njenom radu vidi: Fazlija Alikalfiæ. Halil Blagajac. /Alibegovica/.

godine 48 pitomaca-stipendista. upravnici i vaspitaèi /prefekti/ u njemu bili su: Alija Ahmiæ. 278. radio Gajretov konvikt./41... do njegovog zatvaranja koncem 1944. 60. god. za 1939. Hasan Haæam. 50. 1933. 1938. str. god. 1929. Konvikt je radio u zgradi Hasan-bega Lakišiæa vakufa kod Karaðozbegove džamije /sada je na tom mjetu dvokatnica u èijem prizemlju radi prodavnica. broj 4. Narodna sloboda. JL. godine. imam. i 1941. 188. god. Mostarska gradska opæina je 1936. 1929./37. 124.. do konca ove godine u zgradi mekteba u Brankovcu koji je 1912. 173 i 208. do bombardovanja Mostara 14. godine dala ovom društvu 2000 dinara. broj 709. Sarajevo. 18.. god. Muhamed Hamidoviæ. Ejub Kabil i posljednji Hivzija Hasandediæ. broj 187. god. 150 i broj 10. god. 1932. 1936. broj 3. 223. 187 i 237. za 1938. Muhamed Æišiæ../36. Društvo je otvorilo svoj Muški konvikt u Mostaru. 1936. hafiz Salih Puziæ.. godine bilo 16 pitomaca. 197. 159. 1933. str. kalendar Narodne uzdanice za 1936. 135. broj 232.. deklamacije.. Za školske godine 1940. broj 4. god. 176. god... god. vjerouèitelji. za 1937. broj 37. 1937. broj 17-18. uèitelj. 1937. broj 7. godine sagradio Mujaga Komadina /sada su ovdje privatni stanovi/. /sada se na tom mjestu nalazi Djeèije obdanište/. 1932. str.. broj 33. škol. broj 32 i 1940./39.. 191 i 197. Društvo se izdržavalo iz prihoda ubranih od èlanarina raznih priredbi i jednokratnih pomoæi. str. i 532/1936. od 1936. za 1943.. 12. god. 43. januara 1944. Mostar.. god.. Tada je u Konviktu prireðen mevlud i održana akademija. IZVORI: Novi Behar. 1939.i teferièe. iako se zna da je konvikt i u ovim godinama radio. u zgradi Muftijstva na Bašèinama /sada ovdje radi Gradski orkestar/. januara 1944./38. škol. 30 i 93. str. god./42. 19 i 1942. povremeno. god. 1937. Husein Metiljeviæ.. god. škol. oktobra 1935. godne. 162. 187-188. 1934. i od 14. nemamo podataka o broju pitomaca. god. 241 i 256. recitacije. str. god. str. broj 46. str. 31. akti broj 547/1935. str. prilikom raznih vjerskih blagdana i državnih praznika. nastavnik. broj 32. službenik. 113. Pitomci su. 1935. koji je poèeo s radom 6. god. god. god. gdje je do 1940. a na spratu su kancelarije raznih ustanova/. god. monologe i razne priredbe. AVPM. 1936. 208 . god. U konviktu je 1935. god. Od poèetka rada konvikta 1935. od 1940. broj 26. Od osnutka do konca 1936. broj 9. god. 32. broj 28. 1935. 1930. str. Pravda. 165. vjerouèitelj./43. 21. prireðivali u konviktu: predavanja. god.. škol. broj 28 i 31.. do 1940.. u staroj Kajtazovoj kuæi nedaleko od Male Tepe.

kada je 1934. Sarajevo. MUSLIMANSKO POKOPNO DRUŠTVO "MERHUM" Grupa èlanova pokopnog društva Rahmet osnovala je ovo društvo u aprilu 1935. god. Vakufsko povjerenstvo je 1939. On je bio ne samo osnivaè društva nego i stalni predsjednik od osnutka do njegove likvidacije 1941. došao za sudiju Sreskog suda u Mostaru. godine.. MUSLIMANSKI GRAÐANSKI SPORTSKI KLUB Osnovan je na osnivaèkoj skupštini 13.. Mehmed Ribica je 1932. broj 20 i 22. broj 213 i 281. godine. IZVORI: JL. 25. broj 252 i 288. Klub je ukinut 20. preko imama i mualima u gradu.21. 1936. IZVORI: JL. skupilo priloge od graðana i obuklo 200 djece. Društvo je djelovalo u dva vida: humano-socijalnom i religiozno-propagandnom. septembra 1932. godine. U Mostaru je u predratno doba živjelo mnogo muslimanske sirotinje što je sve bilo 209 . DRUŠTVO "ISLAHAT" Ne zna se kada je i s kakvim ciljem ovo društvo osnovano a prestalo je s radom prije 1933. i za prvog predsjednika izabran je bio Ahmed Alajbegoviæ. Konjhodžiæ /Mostar 1902./. Puzica za blagajnika. i tada mu je bio predsjednik Ali-ef. oktobra iste godine kada mu je zabranjen daljnji rad. god. IZVORI: Novi Behar.... imam i mualim. 1932. 1932. 67.. broj 205. str. 1936.. 23. UDRUŽENJE IMAMA MATIÈARA Ne zna se kada je ovo društvo osnovano a djelovalo je 1932. broj 233 i 1933. IZVORI: Islamski glas. ODBOR ZA SAKUPLJANJE PRILOGA ZA MUSLIMANSKU SIROÈAD IZ MEKTEBA Ovaj odbor je 1932. godine i na osnivaèkoj skupštini izabralo Ibragu Èelebiæa za predsjednika. 1932. Društvo je kratko vrijeme radilo i ukinuto je naredne. godine obukao 180 djece iz mekteba. 1932. akt broj 95/1933. 26. IZVORI: AVPM. godine. broj 4-5. kupio knjige za 18 djece. 1939. 22. godine. god. god. 24. RELIGIOZNO SOCIJALNO DRUŠTVO "IHVAN" Ovo je društvo osnovao rahmetli hadži Šaæir-ef... a hafiz Salih-ef. JL. broj 245.Sarajevo 1983. Sefiæ.

morao ga je još jednom ponoviti. pošto se ono prisutnima dopalo. Udovièiæ. muderis. jer je vjerski život u ono doba u Mostaru bio pao na niske grane i džamije su bile skoro prazne. Društvo je preko svojih povjerenika koje je imalo po svim èetvrtima grada. godine imalo 466 èlanova. Salih Baljiæ držao je ovdje predavanja prigodom raznih vjerskih praznika: roðenja Muhammeda. a. Drugi vid djelovanja društva bio je da propovijeda najèistije i najortodoksnije uèenje o islamu. Puziæ. Glavni saradnici rahm. maja 1982. Šaæira Konjhodžiæa u pismu od 24. Halilhodžiæ.posljedica nehumanog i nesocijalnog rješenja agrarnog pitanja u Bosni i Hercegovini 1919. dijelilo redovito brašno i druge živežne namirnice muslimanskoj sirotinji. koji im je vakufsko povjerenstvo u Mostaru u ovu svrhu besplatno ustupalo. Prvo predavanje održao je rahm. akti broj 266/1937. Društvo je imalo svoja pravila. Za stalnog predavaèa društva je angažirao rahm. Hamza-ef. godine. U pravila su bila unesena neka naèela senusijskog pokreta. /mevluda/ i Nove hidžretske godine. poslije klanjanja teravih-namaza. kadija. i 220/1941. Kojiæ i Omer-ef. odobrena od vlasti. hafiz Salih Puziæ. Salih-ef. Kasim ef. profesora vjeronauke u mostarskoj gimnaziji. Prostorije društva nalazile su se u dershani Karaðoz-begove medrese. godine pozvalo u Mostar mog kolegu rahm. I prof. Æamila Avdiæa. jer su se ta naèela osnivaèu najviše sviðala. godine. godine. ali se do danas nisu saèuvala. dva na selu i stipendirali dvoje djece na izuèavanju zanata. Pri ovom društvu radila je 1941. imam. Ismet Terzimehiæ. govorio prisutnima o raznim temama iz islamistike. godine i omladinska sekcija. Društvo je 1937. Kalajdžiæ. Šaæira za sve vrijeme rada i djelovanja društva bili su: hadži Ahmed-ef. koji je svaku veèer. Njegovi povjerenici su ovu dužnost savjesno vršili i nikad upravi društva nije ni od koga došla pritužba da su nešto nepravilno podijelili ili da su napravili kakvu malverzaciju. 210 . AVPM. Nazif-ef. Društvo je prestalo s radom koncem 1941. muderis. U ovoj godini njegovi organizatori su održali 78 predavanja u gradu. IZVORI: Podatke o društvu Ihvan dobio sam od rahm.s. U svrhu vjerskog pouèavanja i moralnog uzdizanja èlanova društva održavana su predavanja u Karaðoz-begovom mektebu. sudija. Karabeg. hadži Šaæir i. Sva njegova predavanja bila su veoma aktualna pa je sala u kojoj su ona održavana bila uvijek dupkom puna. Omer-ef. Društvo je jednog ramazana oko 1935. Dobraèu.

blagajnik i odbornici: hafiz Omer-ef. godine u Mostar je stigao veliki transport djece od èetiri do dvanaest godina života koja su od željeznièke stanice 211 . 1936. Za cijelo vrijeme djelovanja ovog ogranka predsjednik je bio Hivzija Hasandediæ. godine svoj pododbor u Mostaru. Udovièiæ. Fejiæ. Godine 1943. 29. do 1944. Ogranak je prireðivao predavanja prigodom svih vjerskih blagdana po džamijama i u sali Vakufskog povjerenstva na Maloj Tepi a ta su predavanja držali imami i vjerouèitelji srednjih škola. Karabeg a za tajnika hafiz Salih-ef. Mehmed-ef. godine. Puziæ. Osim toga organizacija je držala seminare za poduèavanje uèenika nižih razreda srednjih škola koji su se održavali u prostoriji iznad ulaza u dvorište Koski Mehmed-pašine džamije na Maloj Tepi. potpredsjednik. Udovièiæ. Društvo je imalo zadatak da širi islamsku prosvjetu meðu muslimanima na svome podruèju. predsjednik. 28. Dana 31. u ovom odboru su bili: Ibrahim-ef. IZVORI: El-Hidaje. Predavanja iz raznih predmeta na ovom seminaru držali su bolji uèenici viših razreda. Džabiæ. i za prvog predsjednika bio je izbran hadži Ahmed-ef. Merhametove prostorije nalazile su se na Mejdanu kod Male Tepe a inventar je naslijedio od Muslimanske narodne biblioteke u Mostaru. tajnik Ragib Balta. U toku prošlog rata stradale su hiljade muslimana u istoènoj Bosni i drugim pograniènim mjestima Bosne i Hercegovine iza kojih je ostalo mnogo nezbrinute djece. PODODBOR MERHAMETA Bivše muslimansko dobrotvorno društvo Merhamet u Sarajevu osnovalo je u ljeto 1943. Smail-ef. dopremana na Ali-pašin Most kod Sarajeva i ovdje smještena u poseban dom. U tu vrhu prireðivana su predavanja po džamijama koje su držali imami i vjerouèitelji mostarskih škola. godine ogranak Mladih muslimana. oktobra 1943. ODOBOR EL-HIDAJE ORGANIZACIJE ILMIJE KRALJEVINE JUGOSLAVIJE Ovaj odbor je osnovan koncem 1936. organizacija koja nije imala nikakav politièki karakter. hadži Salih-ef.27. ORGANIZACIJA MLADIH MUSLIMANA U okviru Odbora El-Hidaje djelovao je u periodu od 1941. Džudža i Osman Šehiæ. Odavde su djeca otpremana u razna mjesta Bosne i Hercegovine i povjeravana na izdržavanje muslimanskim porodicama. zatvorena i potpuno likvidirana. Ejub Kabil. Sarajevo. Ova djeca su sakupljana po popaljenim selima. koja je 1941. do 1943.

ing. Na dopremi djece s Ali-pašinog mosta i njihovom zbrinjavanju mnogo su radili sljedeæi: Mustafa Alikalfiæ. offering charity /sadakai fitre/. One should also mention testaments /vassiyetnamas/ that also played an important role in solving the social problems among the Moslems and in supporting the poor and persons not catered for. br. and in distributing charities to the poor who had been quite numerous in these times. The Moslem Societies in Mostar Until the end of the last century there have not been a single Moslem society in Mostar. These institutions offered learning. 1986. for what purpose. Svaki staratelj morao je potpisati dva formulara i obavezati se da æe primljeno dijete ne samo izdržavati nego i u vjerskom pogledu odgajati.br. madrasahs and monasteries /tekke/.. All the cultural and educational activities among the Moslems in Mostar were taking place in the mosques. where the testator gave a full account what he/she left behind. Bijelog Polja i drugih okolnih mjesta uzeli su djecu na izdržavanje i brinuli se o njima sve do završetka rata 1945. Perhaps the reasons aforementioned. All the humanitarian and social work among the Moslems was conducted until the end of 19th century in the form of giving zekjat. Vehbija Imamoviæ. or because of some other reasons. 1. godine. Hajrudin Treboviæ i drugi. 88 i 89. and all forms of cultural life. Merhamet je po unaprijed izraðenim formularima popisao svu djecu i ustrojio taènu evidenciju. IZVORI: Osvit. and who was nominated as the executor and controller of his/her will. 1943. The majority of wealthy Moslems performed these duties out of sheer conviction since they were truly observing Moslems. one could not find any Moslem society in Mostar until the end of 19th century. slaughtering a sacrifice /kurban/on Bayram holidays. dr. Djeca su imala i zdravstvenu zaštitu jer su se neki mostarski ljekari obavezali da æe ih besplatno lijeèiti. Blagaja. schools /mektebs/.. dr. religious rites.džamije i odmah razdijeljena porodicama. All the testaments left behind the rich Moslems were made legal by the judge and registered in the local register /sigil/. 212 . Preporod. even the celebration of religious and state holidays. Ragib Kolakoviæ. Ševkija Baliæ. The first such society was established in 1898.prevezena u sabirne centre . Više od 200 muslimanskih porodica iz Mostara. Asim Opijaè. Sarajevo.

Some of them did not leave any concrete data. sports and burial societies. They can be discerned as: cultural and educational. and had been mentioned in the sources available. 213 . were presented in the paper.According to our data. The chronological lists of Moslem societies that were active in Mostar towards the end of 19th century until 1945. 29 different Moslem societies were set up in Mostar between 1898 and 1945. political trade union or belonging to certain guilds. so we mentioned their names only. humanitarian and social.

214 .

Neki od ovih žanrova ispisuju se iskljuèivo na orijentalnim jezicima (ovdje se podrazumijevaju turski. uslovljenih osnivanjem prve štamparije u Sarajevu 1866. bogat korpus narodne poezije kod svih ovdašnjih naroda. kada se zaèinje ostvarivanje sinteze tih dviju kulturno-književnih paradigmi. medhija.. prakticira u literaturi gotovo sve istoènjaèke žanrove. komentar. biografija. odnosno graðenja novog izraza koji u sebi sadrži i nešto od onoga napuštenog i nešto od onoga uzetog. Istina. arzuhal.. godine. Te godine poèinju dva lista: Bosanski vjestnik. osmanska vlast za sve vrijeme svog trajanja iskazivala je visok stepen jezièke tolerancije što je omoguæilo rad na narodnom jeziku koji je bio apsolutno dominantan (svakodnevni govor. neki i na narodnom u okviru alhamijado literature.Minka Memija ŠTAMPA I PRETPREPORODNI PERIOD BOSANSKO-MUSLIMANSKE KNJIŽEVNOSTI Vrijeme koje æemo oznaèiti kao pretpreporodni period moglo bi se karakterizirati kao ponovni susret Istoka i Zapada. To je sredina XIX stoljeæa. Tako u ovim novinama Muslimani prvi put štampaju na zapadnom pismu i narodnom jeziku. Preplitanje ova dva kruga zbiva se tek s našim vremenom. ilahije. munadžat. spisateljska djelatnost kod svih pa i Muslimana o èemu svjedoèi alhamijado literatura. rubaije. Do tog stepena prožimanja. dakle i u XIX vijeku. nat. memoarska i historiografska proza. šehrengiz. Bitni faktori koji omoguæuju ovu prekretnicu i razlikovanje u odnosu na dotadašnje vrijeme jesu jezik i pismo. Pozdrav naèelnika pravosuða mufetiši-huæamefendije i Pozdrav kajmekama Munib-efendije sultanu jesu prvi tekstovi 215 . i Bosna. Vidljiva granièna linija postupnog otvaranja prema Zapadu zbiva se s pojavom štampe i izdavaèke djelatnosti. kada se postupno uspostavljaju ponovo veze izmeðu istoènjaèkih i zapadnih žanrova u literaturi. na narodnom. trajaæe decenije postupnog napuštanja i prihvaæanja. one su moguænost da se istupi iz zatvorenih konfesionalno-nacionalnih okvira i objavi taj jezik i pismo. a u prozi: hikaja. putopis. risala. korespondencija. bilingualno. arapski i perzijski jezik). Tako se ovdje njeguju i traju. i na turskom jeziku. mersija. tarih.. u poeziji: kaside. krajiška pisma. Muslimansko stanovništvo Bosne i Hercegovine za vrijeme osmanske uprave. A s pojavom prvih novina taj jezik i pismo vide se u novom mediju. Pjesme iz prvog broja Bosne: Pozdrav gospodina hodže Mehmmeda Emin-efendije. gazel.

Dijalog je pun polemièkih tonova. godine. izlazio na turskom i narodnom jeziku od decembra 1868. prilozi su nastavljeni kao Razgovor dvojice. a razlikuju se kao prvi i drugi. što su neodvojive dimenzije jednog jedinstvenog procesa. u obrazovanju. i 1872. godine i traje do ljeta 1878. uglavnom su to kritike zbog neostvarenih projekata u komunalnoj djelatnosti. Prva drugaèija literarna forma javlja se takoðer u novinama . zbrinjavanju sirotinje i slièno. nemar. te u znaku nacionalno-preporoditeljskih pokreta. godine. potkradanje državnog novca i drugo. 216 . godini. o savremenoj situaciji. Na Zapadu se ovaj žanr obnavlja u vrijeme prosvjetiteljstva. 2) Bosna poèinje u maju 1866. "Musliman i Hristjanin". Rubrika se u ovom listu nastavlja u 1890. Dvije rubrike potpisane su sa: Jedan patriot. Jedan od bitnih prigovora je i to da se narod meðusobno slabo druži. do jula 1872. i u Bosni. Razgovaraju dvojica. jer da je sve uèinjeno šta je govoreno šta bi 1) Sarajevski cvjetnik. godine. i u vezi s tim iznosi se na vidjelo korupcija. kasnije i u zvaniènoj Bosni2.ovdašnjih Muslimana objavljeni na narodnom jeziku i nearapskim pismom. možda bi se mogli smjestiti izmeðu satiriènog koji se u helenskoj književnosti vezuje za Menipa i pouèno-filozofskog sadržaja kakav je pisao Platon. angažirane pristupe zadatoj temi.najprije u Sarajevskom cvjetniku .Gulseni-sarayu. æirilicom. U skladu s politièkim stanjem i stepenom historijskog razvoja ove zemlje u to vrijeme. Teme ovih dijaloga su uzete iz života. To su prilozi u dijalogu koji po formi i po sadržaju podsjeæaju na grèki mim. što ove priloge kvalificira kao dobronamjerne. kršæanin prigovara muslimanu sve ono što bi valjda zamjerio predstavnicima vlasti. ne donose nikakve podatke o njima. Iz jedne od tih rubrika daæemo fragment da se vidi njena priroda: Prvi: Šta ima novo? Drugi: U rijeèima svašta a u poslu ništa. Prvi: Šta æe to reæi? Drugi: Tako je zaista. nebriga. U još dva priloga sudionici ovog razgovora su imenovani kao "dvojica Hercegovaca" i "Mostarac i Trebinjac". ostale rubrike. duh prosvjetiteljstva ovdje se javlja gotovo stoljeæe kasnije i ostvaruje se u specifiènim modifikacijama: prvenstveno u znaku snažnih inicijativa za kulturno samoosvješæenje i emancipacije. listu prvog muslimanskog novinara Mehmeda Šaæira Kurtæehajiæa1. Prvu dijalošku rubriku donosi Sarajevski cvjetnik u aprilu 1869.

9 od 29. Ova rubrika bila je dosta èitana što se kaže i u jednom Razgovoru dvojice. aprila 1869. naravno. list koji je izlazio u Istanbulu. Tako se. 14 od 3. no što svijet naš govor odobrava o tome da ne govorimo. br. no to bih ja rad bio zanati šta bi od konjièkog puta koji je jedini put vežuæi Bosnu i Hercegovinu i o kome se tako mnogo govorilo. aprila 1872. Ovi se prilozi. oni nisu uvijek oponenti. Drugi: E moj brate. jula 1872. marta 1870. 15. Tereki. br.. zato što njihov dijalog "ne pokazuje nikakve privatne mržnje. i veæ se po svijem vilajetskim novinama bijahu raznijeli èlanci u pohvalu toga djela kojega nema. iako su utrošena velika sredstva. Prvi: Kad si ih èitao morao si u njima naæi da je taj put naèinjen tako da po njemu kola kao po ledu lete i da su željezni mostovi iz Engleske. od 11. 15 od 1. braneæi nešto. od 27. nije dovršen. aprila 1870. svejedno naèinila se-ne naèinila. 17 od 25. br.. niti potvaranja. Put. i br. br. iznosi èinjenice koje takoðer optužuju. po mišljenju jednoga od njih. 217 . 4.. 229. pa što bi od toga? Prvi: Pa zar je ta škola nešto. Prije dvije godine ovdje se je poveo govor da æe se ustanoviti daru-šefeka (sirotinjska škola). obojica slažu u tome da mnogi planovi ostaju na nivou obeæanja te da nije vakufa Gazi Husrev-bega ne bi bilo nijedne zgrade koja "zahtjevima vremena odgovara".novembra iste godine. uklapaju u generalnu ideju ovih novina . Prvi: Èemu su te tvoje rijeèi namijenjene. po svojoj namjeni... A èita se. no nas se tièe samo ono što se u našoj Bosni radi. nego da vidimo ima li kakve koristi od našega govora i pisanja". U Sarajevskom cvjetniku rubrike su objavljene u: br.4 Nijedan od njih nije potpisao imenom. jedan kritikuje a drugi. 14 od 4. Drugi: Ovo se odnosi na skoro sve. aprila 1870. Toliki trošak zaèuðuje sagovornike pogotovo zato što su u gradnji puta besplatno radili radnici iz Travnièkog i Hercegovaèkog sandžaka te vojska. O tome je javljeno tako kao da je stvar veæ svršena. Bosna i Sarajevski cvjetnik objavile su ukupno osam priloga ovoga žanra. ti svojim pitanjem pokazuješ da nijesi èitao dosadašnje novine ovoga vilajeta. u jednom razgovoru. i br.da se bude koristan. a osobito mi je žao rijeèi kojima je "Tereki"3 pohvalio ovu stvar i preporuèio i ostalijem vladama vilajetskim. aprila 1870. Uloge dvojice koji razgovaraju nisu u svim rubrikama razgranièene do kraja. bog zna s koliko troška donešeni i namješteni. Bosna je objavila dvije rubrike: u broju 197 od 17/29. pa i on tako postaje kritièar..oktobra /8.koješta bilo. Možda nije presmjelo veza3. to hoæu da im razjasniš. Prvi: Ima li u Bosni stvari o kojima se govorilo a nije ništa svršeno? Drugi: Šta pitaš kad znaš.

Tako se èitalac u Bosni upoznaje i sa kulturnim i književnim tokovima izvan Osmanskog carstva. te školovanjem Muslimana u zapadnim centrima. Ove novine objavljuju i prve prevode iz zapadne literature. O tome svjedoèe. jer se javljaju u Bosni kad je on na èelu toga lista. Ta djela predstavljaju neophodnu književnu i civilizacijsku pripremu osvajanja zapadnih oblika književnog umijeæa. te u Cvjetniku. razvojem svjetovnih škola. te da je u cijelosti prevedeno i objavljeno na turskom jeziku. nalazimo zaèetke istraživaèko-kritièkih radova. Prevedeni prilozi. Sarajevski cvjetnik sredinom 1869. drame Pod Ozijom Safvet-bega Bašagiæa i Hadžun Rizabega Kapetanoviæa. što bi takoðer moglo da govori o vezanosti ovog autora i rubrike. i u okviru toga o èetrnaest pisaca. pokretom za afirmaciju narodnog jezika i latinice i æirilice. On u više nastavaka donosi fragmente iz Dnevnika Dobroga Rišara uz informaciju o izuzetnoj popularnosti ovoga djela. novinara i urednika: žeð za naukom. Vjerovatno su zato prvi dramski tekstovi samo tematski oslonjeni na kulturnu tradiciju islamskog kruga. Iako je Bosna izlazila još šest godina nakon Kurtæehajiæeve smrti. U dramskom žanru stvari su nešto složenije. za napretkom u svakom pogledu i za aktivitetom. Oni su omoguæeni intenziviranjem izdavaèke djelatnosti. koji on takoðer ureðuje. A austrougarskim vremenom jaèaju procesi približavanja evropskom kulturnom krugu. Razgovor dvojice nikad se više nije pojavio. na primjer. U dramskom žanru zapravo ne može biti rijeèi o preporodu nego o nastanku nove književne vrste. Mada nije beznaèajna "ureðivaèka ruka" kao èinjenica koja govori u prilog ovoj pretpostavci. njihov kulturnohistorijski znaèaj je golem. takoðer poznati turski publicista i pjesnik Ebu Zije Teufik. nju mogu potkrijepiti i oni primarni zahtjevi Kurtæehajiæa. Iako u prvim djelima koja oznaèavaju uvoðenje novih žanrova u literaturi nema izuzetne književno-estetske vrijednosti. što æe 218 . zbog odsustva dramske tradicije u islamskoj kulturi. godine objavljuje informaciju da je umro francuski pjesnik Lamartin a nešto kasnije i prevod jedne njegove elegije.ti ih za Kurtæehajiæa. U salnamama. a tehnièki su preuzeti iz zapadne tradicije. kalendarima koji su na turskom jeziku izlazili na prelazu osmanskog i austrougarskog perioda. Ibrahim-beg Bašagiæ objavljuje u njima 22 teksta o znamenitim liènostima iz bosanskohercegovaèke historije. reformom obrazovanja. Listovi ovoga osmanskog perioda donose èesto informacije i o kulturnom životu u Evropi i svijetu.

Dragulja. Sušiæa. godine predstavlja onu graniènu liniju koja se može nazvati pretpreporodnim periodom u književnom životu ovdašnjih Muslimana. Horozoviæa (u literaturi) te Behaudina Selmanoviæa. in terms of language and alphabet.. Numankadiæa. Hoze. U prvim bosanskohercegovaèkim novinama Muslimani prvi put štampaju svoje radove na narodnom jeziku i nearapskim pismom. Ibrišimoviæa. Kondžiæa. or mother tongue and the Western scripts-Latin and Cyrillic. poput Safvet-bega Bašagiæa. The Moslems printed their works in the first Bosnian-Herzegovinian newspapers in their own mother tongue and in a non-Arabic alphabet. Karahasana. Æatiæa. Berbera. above all. These newspapers also presented 219 . Procesi približavanja zapadnom kulturnom krugu iæi æe uzlaznom linijom u narednim decenijama da bi se okonèali s našim vijekom. U tim novinama javljaju se i nove literarne forme koje se mogu kvalificirati kao ponovni susret Istoka i Zapada.u razdoblju s kraja vijeka omoguæiti pojavu profiliranih autorskih figura i književno-umjetnièki relevantnih ostvarenja.. To je posebno vidljivo u književnosti i u likovnoj umjetnosti. Te novine objavljuju i prve prevode iz zapadne literature. Hasanefendiæa. Writing in three oriental languages and in Arabic gradually retreated when confronted with the people's. na primjerima djela Selimoviæa. Ramiæa. Obraliæa. REZIME Pojava štampe u Bosni i Hercegovini 1866. (u likovnoj umjetnosti). To vrijeme razlikuje se od dotadašnjeg prije svega po jeziku i pismu. Bjelevca i drugih. Skendera Kulenoviæa. The Press and the Period of Bosnian Moslem Literature before the Revival An emergence of press in Bosnia and Herzegovina in 1866 can be seen as a border mark that can be called the Period before the Revival in the literary life of the local Moslems.æirilicom i latinicom. This time is different from the present one. Stvaranje na tri orijentalna jezika i na arapskom pismu postupno uzmièe pred narodnim jezikom i zapadnim pismima . Proces sinteze kulturno-književnih tradicija Istoka i Zapada traje kao bitno obilježje bosanskohercegovaèke umjetnosti novoga doba.

It ended in our century. 220 . These newspapers also published the first translations from the Western literature.some literary forms that can be qualified as another meeting of the East and the West. The process of getting closer to the Western cultural circle would be in ascending line in the decades that followed.

br. 221 . 16 i 17. u 20. septembra 1904. Iako je bila plod veæe grupe istaknutih ljudi koje je povezala i udružila ista ideja i potreba za napretkom bosansko-hercegovaèkih Muslimana. Avdaga Šahinagiæ.-1948. Sejid Alibeg Filipoviæ. novembra 1. godine završene su gotovo sve pripreme za osnivanje štamparije. a tokom 1904. Predsjedavajuæi Skupštine Ademaga Mešiæ proglasio je za ravnatelja upravnog odbora Mahmudbega Fadilpašiæa. Hamdija Kreševljakoviæ1 i drugi. O ostalim liènostima vidi: Novi Behar. Abdurahman Mešiæ: Islamska štamparija. 1905. Fehim Spaho. sada veæ kao stvarnost. Mahmudbeg Fadilpašiæ-Šerifoviæ.-1918. Dr Halilbeg Hrasnica. osim na domaæem bosanskom i na orijentalnim jezicima. kada je ustanovljen upravni i nadzorni odbor. što se ne da ni zamisliti bez štamparije u to vrijeme. Veæ do 1903. za pokretanje i osnivanje Islamske dionièke štamparije najzaslužniji su Ademaga Mešiæ. Tada zamišljena islamska štamparija trebalo je da bude temeljna islamska ustanova. Ajni Bušatliæ i Mustafa Mujagiæ.-1930. godine Islamska dionièka štamparija je i osnovana. Tragove ideje o osnivanju takve ustanove možemo pratiti još od kraja osmanskog doba u idejama bosansko-muslimanskog novinara Mehmeda Šaæira Kurtæehajiæa. koji je ukazivao na potrebu prosvjeæivanja i školovanja muslimanskog naroda. prilikom osnivanja lista za pouku i zabavu Behar (1900.. stoljeæe. na ostvarenju ove zamisli intenzivno rade muslimanski intelektualci.-1910. Od tada pa do ustanovljenja štamparije 1905. godine sazrijeva i vizija o organizaciji štamparije kao dionièarskog društva. Na glavnoj skupštini dionièara 16. 1930. a za podravnatelje Seida Alibega Filipoviæa i Zija Rizaefendiæa.) uklapa se u kulturni i prosvjetni zamah koji je pratio pojavu bosanskomuslimanskog preporoda na prelazu iz 19. Džemaluddin Èauševiæ. GODINE Osnivanje Islamske dionièke štamparije u Sarajevu (1905. kulturni poslenici i druge istaknute liènosti. U nadzorni odbor izabrani su Ademaga Mešiæ. godine. koja æe omoguæiti opšti kulturni preporod Muslimana kao i štampanje publikacija.). Tada su uraðena i pravila štamparije koja je Zemaljska vlada odobrila veæ 25. Avdaga Šahinagiæ. Ideja o osnivanju štamparije kao prvenstveno kulturne ustanove ponovno se javlja.Amra Rešidbegoviæ Narodna i univerzitetska biblioteka BiH OSNIVANJE I RAD ISLAMSKE DIONIÈKE ŠTAMPARIJE (TISKARE) U SARAJEVU OD 1905.

1904.3 8.tvoj je novi dokaz. moj premili rode! Kolika li za te teèevina.to ti je putokaz Bajnoj stazi. Behar. 222 .. "Štamparija". str. 3. Otvorenje Islamske dionièke štamparije obavljeno je 10. Za prvih 14 godina svoga djelovanja od osni2. Behar. 12.slobode! "Štamparija" .5 Osnivanje Islamske dionièke štamparije. 1905. èemu æe doprinijeti štamparija kao ". br. Mulabdiæ). 6.. kada je njenom osnivaèu Topal Osman-paši iskazana pjesma prigodnica (najvjerovatnije od strane fra Grge Martiæa). godine: ".. 192. br. osjeæali su se tada poput pjesnika Æatiæa. Kao i prilikom otvaranja Vilajetske štamparije u Sarajevu 1866. str.. oj koraka divna U napredak. Islamska štamparija (E. U ovom periodu poduzeta je. uspješna oglasna kampanja o potrebi islamske štamparije i poziv na uèešæe u njenom osnivanju u vidu kupovine dionica... 1905. to je zapravo bio više kulturno-civilizacijski èin. br.".000 izdatih dionica bilo je rasprodato. Djelatnost Srazmjerno svom štamparskom postrojenju koje spada u postrojenja veæeg kapaciteta. 1904.2 Po upisu Društva u trgovaèki registar.. br. aprila 1090. 4. Islamska dionièka štamparija po obimu svoje produkcije ubraja se u najplodnije. gdje buduænost cvjeta. godine na veæ tradicionalno sveèan naèin. jula 1905...4 Svi koji su na bilo koji naèin uèestvovali u osnivanju ove ustanove.. Veæ do septembra 1904. pa je: ". 5. godine svih 1. godine. sredstvo za razvoj prosvjete narodne koja nam je potrebna kao komad hljeba. Krasan simbol prosvjete . Behar. godine. tako je i za ovu znaèajnu priliku pjesnik Musa Æazim Æatiæ spjevao pjesmu i posvetio je Islamskoj štampariji.000 dionica". znaèilo je mnogo više od jednog privrednog poduhvata. Da si udio kulturnog svijeta.. 368. Pojava Islamske dionièke štamparije znaèila je zajednièku težnju istaknutih predstavnika muslimanskog naroda da se ukljuèi u savremene tokove života. 84-85. 23. str. Behar. kako se kasnije pokazalo." održana je prva glavna skupština dionièara na kojoj se veæ raspravljalo o nabavci štamparskog postrojenja. u 2 sahata poslije podne u prostorijama ovdašnje kiraethane na Bendbaši. stoga. 6.. "Štamparija" . ravnateljstvo odluèilo u interesu samog preduzeæa raspisati upis još drugih 1. 1905.

Josip Milakoviæ i drugi.. i Životopis znamenitih Sarajlija.. Svetozar Æoroviæ. Ekrem Šahinoviæ.-1912.. U pogledu sadržaja monografske štamparske produkcije. i 1906. 1908.. jesu Ekrem Šahinoviæ sa dramatskim spjevom Hivzibeg. 223 . i drugi. Aleksa Popoviæ Sarajlija..književnosti. Veliki broj štamparskih porudžbina i pretrpanost poslom od samog poèetka..vanja do 1918. Hifzi Bjelevac. kao i nastojanje da u dogovorenom roku i što bolje realizira sve ugovorene poslove. od èega oko 100 monografskih i preko 20 naslova periodike. štampan 1907. 1911. 1905. Islamska dionièka štamparija je izdala oko 14 publikacija. Ipak. 1910. 1914. Autori èijim je radovima bila i izdavaè ova štamparija. Sejfuddin Kemura. 1906.. 1908. èiji je neko vrijeme bila i vlasnik (do 23. Sejfullah Proho sa djelom Zubdat-ul-faraæid. godine u Štampariji Riste J... koji se javlja kao sakupljaè i autor dva izdanja knjge Male prièe i dosjetke za muslimansku mladež. Izdavaštvo je stoga bilo manje zastupljeno. Šemsudin Sarajliæ. izvještaji. Ilustrovana povijest sarajevskih zadužbina. Preostali dio štamparske produkcije (oko 31%) èine razni pravilnici. To su Pravila Islamske dionièke štamparije (tiskare) u Sarajevu. Od 21 naslova periodike koji je štampala Islamska dionièka štamparija je i izdavala Muslimansku slogu: glasilo bosansko-hercegovaèkih muslimana (1910. Iz najzastupljenije oblasti . zapisnici i zakoni...) i Trgovaèki kalendar za prostu godinu 1907. i 1913. Uzgredne bilješke i prièe i dosjetke. dok najmanji broj (oko 7%) jesu radovi iz oblasti prirodnih i primijenjenih nauka. Saviæa u vrijeme dok još nije poèela djelovati i kao štamparsko preduzeæe.. a potom politièki i religijski. najvjerovatnije je opredijelilo Islamsku dionièku štampariju da svoju djelatnost usmjeri pretežno na štamparstvo. godine). Svoj izdavaèki prvenac štampala je veæ 1904. 1914. ova štamparija je nastojala da obuhvati mnoge oblasti ljudskog znanja.. a iz istog razloga najvjerovatnije nije došlo ni do programom zacrtanog osnivanja sopstvenog lista i knjižare. Aleksa PopoviæSarajlija: Osuda mušira Sulejman-paše. Gazi Husrev-beg. To su Safvet-beg Bašagiæ Redžepašiæ. što ukupno èini 62% produkcije. 1906. Sejfuddin Kemura. Salih Kazazoviæ. Ipak. godine. Svetozar Æoroviæ: Komšije.). 1905. Najveæi broj svojih radova Safvet-beg Bašagiæ je štampao u ovoj štampariji u sopstvenom ili izdanju Knjižare braæe Bašagiæ. i Prvi srpski ustanak pod Karaðorðem. Štamparija je proizvela preko 120 publikacija.. najbrojniji su književni i historijski radovi. izdvajamo poznatije autore èija su djela štampana u Islamskoj dionièkoj štampariji. Njegove Misli i èuvstva su meðu prvim knjigama štampanim u Islamskoj dionièkoj štampariji (u dva izdanja.. Murat Hajroviæ. avgusta 1911.

Josipu Milakoviæu Knjiga i pismo u našoj narodnoj pjesmi 1911. Bosanska vila: list za zabavu. Tri nova naslova u 1908. To su Bosansko-hercegovaèki glasnik: list za politiku. iz njihovih sadržaja.. sve do 1910. te kalendari Kalendar Gajret za 1906. zatim Gajret: glasilo Gajreta Društva za potpomaganje ðaka Muslimana na srednjim i višim školama koji æe se ovdje štampati sve do 1914./7. godine. godine u Islamskoj dionièkoj štampariji izlazi iz štampe Behar. godine. Hifzi Bjelevcu Aprilske kiše. u njegovom vlastitom izdanju ovdje su štampani i njegovi radovi o sarajevskim muftijama. godine i ovdje æe se štampati do kraja. pouku i zabavu. pouku i književnost./8. ili kao autor nekad pod pseudonimom Pertev-efendija. Iako je uglavnom pružala samo štamparske usluge za periodiène publikacije (izuzev dva veæ pomenuta naslova). i Vjetar 1917. list za pouku i islam od broja 6. Petru Koèiæu Sudaniju. ekonomiju i književnost. godine. Tu je i ništa manji broj djela Sejfuddina Kemure. sve do 1913. Samo dva dana poslije. godine i Kalendar Gajret za 1907. izišao veæ 13. 15. Salihu Kazazoviæu šalu u tri èina Oba gluha. 1911. do 1910. 1911. 1913.1907.. jula 1905.. godini štampana u Islamskoj dionièkoj štampariji su Bosansko-hercegovaèki težak: organ centralnog pèelarskog društva i podružnica u Bosni i Hercegovini sve do 1915. moguæe je spoznati kulturni i prosvjetni program i usmjerenje Islamske dionièke štamparije.. 1905. na osnovu kojih je nastala veæina njegovih djela. Prvi list štampan u ovoj štampariji bio je Bošnjak: list za politiku.. godine. Ekremu Šahinoviæu Islamska dionièka štamparija 1907. Tarik: list za pouku i zabavu štampaæe se ovdje sve do 1911. i Trgovaèki kalendar: za prostu godinu 1907. a èesto i samih naslova. i Izabrane pjesme. Naredne 1906. Pored veæ spomenutih u izdanju Štamparije. Uz veæ spomenute dodajemo i rad o tridestogodišnjici vladanja Sultana Abdul-Hamida II. godine. godine štampa komediju Dva naèelnika. U 1907. itd. a Sofiji Pletikosiæ pod pseudonimom Safija-hanum Pisma u obranu muslimanskog ženskinja 1911. o prošlosti bosanskih katolika i njihovih bogomolja i drugi. jula 1905. Šemsudinu Sarajliæu pripovijest Razija. godini štampa se svih 13 brojeva Bašagiæevog Ogledala. koji je zahvaljujuæi vanrednom poznavanju orijentalnih jezika i povijesti bio u moguænosti da koristi turske i druge izvore. 1908. godine i Muslimanska svijest: neovisni organ Muslimanske napredne stranke za Bosnu i Herce224 . èiji je broj 28. godine u Islamskoj dionièkoj štampariji štampaju se èetiri nova naslova periodike. Aleksa Popoviæ-Sarajlija se ovdje javlja kao prevodilac sa turskog i maðarskog jezika.

godini štampaju se dva nova naslova u Islamskoj dionièkoj štampariji. godini od novih naslova štapa se jedino Jenjimisbah kao nastavak Misbaha. samo Kalendar Gajret: za 1915. Glas slobode: organ socijalno-demokratske stranke Bosne i Hercegovine jedini je novi periodièni naslov štampan u 1909. godine ne štampa ni jedan novi naslov periodike. Misbah: organ udruženja bosansko-hercegovaèke ilmijje je jedini novi naslov štampan u 1912. godinu. godine u Islamskoj dionièkoj štampariji štampa se Biser: list za širenje prosvjete meðu Muslimanima u Bosni i Hercegovini. godine. godini. Imajuæi u vidu nedovoljno visok obrazovni stupanj bosanskohercegovaèkog stanovništva i znatan procenat nepismenih. Drugi naslov je Muallim: glasnik muslimanskog muallimskog i imamskog društva za Bosnu i Hercegovinu sve do 1913. godine javljaju se dva nova naslova./14. glasilo Saveza uèiteljskih društava Bosne i Hercegovine (1911. 1911. djelomièno i 1916. èime je ostvarila nade i ciljeve svojih pokretaèa i osnivaèa.1912. U 1914. æirilicom i arabicom. Islamska dionièka štamparija je uvažavala multikulturni karakter bosanskohercegovaèkog stanovništva i nacionalne i historijske specifiènosti ove sredine. Uèiteljska zora: list za narodno školstvo. The Establishment and Work of Islamic Printing Shop Ltd. èiji podnaslov u potpunosti odgovara i èitavom programskom opredjeljenju Štamparije u proteklom periodu.govinu do 1910. I 1911. a 1918. godini sve do 1913. èemu su vjerovano razlog ratne prilike. U 1910. Tokom 1916. èesto i uporedo ovim pismima. Islamska dionièka štamparija je svoju kulturno-civilizacijsku misiju obavila na najbolji moguæi naèin. Štamparija je pored monografskih i periodiènih publikacija štampala i sve vrste tiskanica (pogotovo trgovaèkih) i vrlo uspješno obavljala sve knjigovezaèke poslove zahvaljujuæi sopstvenoj savremeno opremljenoj knjigoveznici. This idea gained in importance when 225 . takoðer djelomièno štampan je Novi musavat. i 1917../12. godine ne štampaju se novi naslovi. dok se 1913. In Sarajevo Between 1905 and 1918 The idea on the establishment of Islamic Printing Shop as an institution could be traced from the end of the Ottoman period and the emergence of Mehmed Šaæir Kurtæehajiæ. Štampajuæi djela latinicom..1918. godine. a u 1915. To su Muslimanska sloga: glasilo bosansko-hercegovaèkih Muslimana koji se sve vrijeme svog izlaženja štampa u ovoj štampariji do 1911.

Sejfudin Kemura. 1904 as a stockholding company. The Islamic Printing Shop was established on September 16. cultural and other prominent public figures gathered around this idea. The eminent Bosniak names. the Printing Shop produced 120 publications. One should mention Bosansko-hercegovaèki glasnik /Bosnian and Herzegovinian Herald/. In this way. 226 . The official opening ceremony took place on July 10. the Islamic Printing Shop did its cultural and civilization mission in the best way possible.the Behar magazine was founded (1900-1910). Bosanska vila /Bosnian Fairy/. Its activity was exclusively directed towards printing business although it has had publishing as a part of its program orientation. it fulfilled the hopes and goals of its instigators and founders. 1905. out of which number 100 were monographs and more than 20 periodical ones. Muslimanska svijest /Moslem Awareness/ etc. Gajret. Having taken into account the low educational level among the population of Bosnia and Herzegovina and the high percentage of the illiterate people. Tarik /TariqChronogram/. with Adem-aga Mešiæ as the Chairman of the Company's Assembly. such as Safvet-beg Bašagiæ. The Islamic Printing Shop was supposed to become an institution that would enable a general cultural revival of /Bosnian/ Moslems. The Moslem intellectuals. which happens to be the topic of this paper. Šemsudin Sarajliæ. Hifzi Bjelevac and others printed their works in this printing shop. During the first 14 years of its activities. as well as to print publications in Bosnian and in oriental languages.

odnosno predstavljala. odvijao se u muslimanskoj sre227 . materijalnim i politièkim sferama koje su ih èvrstim nitima.Ibrahim Kemura MUSLIMANSKA KULTURNO-PROSVJETNA DRUŠTVA Austrougarska okupacija Bosne i Hercegovine 1878. pa je stoga i njihov put prilagoðavanja bio spor i skopèan s velikim teškoæama.s obzirom na neujednaèenost njihovih tradicija i drugih historijskih naslijeða . godine. koja je i dalje. Proces udruživanja kao novi i viši oblik društvenog života koji je nametao novi duh vremena poslije 1879. koji su tokom stoljeæa osmanske vladavine živjeli u duhovnim. bili nepovjerljivi i vrlo rezervisani.osobenim putevima i neravnomjerno. èime su Muslimani sami sebe lišavali moguænosti aktivnog ukljuèivanja u savremene tokove. Tim procesima bili su. Optereæenje koje je u znatnoj mjeri uticalo da se proces prilagoðavanja novim prilikama usporava ležao je i u državnopravnom položaju Bosne i Hercegovine. prvenstveno putem religije. a prodori uticaja i tekovina zapadnoevropske civilizacije naglo pojaèani. Muslimani su prema ovim neoèekivanim krupnim promjenama. To je pothranjivalo iluzije o privremenom karakteru nove vlasti i povratku na stanje prije 1878. godine predstavljala je prelomni dogaðaj sa dalekosežnim posljedicama na njen dalji historijski razvitak. navika i shvatanja. godine bila pod nominalnim suverenitetom sultana. To je rezultiralo sve dubljim povlaèenjem u sebe. sve do 1908. tako da poslije 1878. zahvaæeni svi slojevi bosanskohercegovaèkog stanovništva. koje su osporavale i rušile dotadašnji ustaljeni sistem društvenog života. Na sve novine koje se javljaju kao posljedica modernog evropskog naèina života gledano je kao na ustupak zapadnim obièajima i odbacivane su kao nespojive sa islamom kao religijom i viševjekovnom tradicijom. štoviše i pokidane. izražavanjem prezira prema novoj vlasti i odbojnosti prema sistemu koji je ta vlast donosila. Prilagoðavanje pojedinih socijalnih grupa i èitavih naroda novonastalim uslovima teklo je . više ili manje. Nagli prodor savremenog naèina proizvodnje i uspostavljanja kapitalistièkih društvenih odnosa izazvalo je osjetne i korjenite promjene u svim oblastima života.g. Austrougarskom okupacijom te veze su oslabljene. godine nastupa svojevrstan preobražaj cjelokupne zateèene civilizacije u Bosni i Hercegovini. To se posebno odnosilo na Muslimane. vezivali za orijentalno-islamsku civilizaciju.

1973. str.3 Ova èitaonica je kao prvi oblik modernog udruživanja Muslimana. U èitaonici su držana predavanja iz kulturne i politièke historije Bosne i voðeni razgovori o znaèajnim pitanjima politièke prirode kojima su pored uglednih Muslimana prisustvovali kao gosti i predstavnici vlasti. zanatlijska. Ðorðe Pejanoviæ. osnovana je u Sarajevu. trgovaèka. U periodu do 1903. Muhamedovska èitaonica. str. do osnivanja Gajreta. kasina. str. Izdanje Muzeja grada Sarajeva. Brèkom (1898.1 Èitaonica je imala 140 èlanova i priruènu biblioteku. uslovno reèeno.. XI/1888.X 1888.. godine u novoj zgradi na Bendbaši. odigrala i znaèajnu ulogu u propagiranju obrazovanja na osnovama koegzistencije orijentalistièke tradicije i novog zapadnjaèkog smjera. godine osnovano je 13 èitaonica. Sarajevo pod austrougarskom upravom 1878. 2-3. dobrotvorna i ina društva) ispunjavale su programom svoga djelovanja. a sagraðena je u orijentalnom stilu o trošku mearif -sanduka.. Sarajevski list. Sarajevo 1930. te æe do 1911. Tu svoju obrazovnu i kulturnoprosvjetnu funkciju èitaonice i srodne joj ustanove (kao što su: klubovi. Sarajevo. str. omladinska. ANUBiH.2 Ona je postala stjecište i centar okupljanja muslimanske inteligencije i istaknutih muslimanskih javnih i politièkih liènosti. Knjiga I. Isto.-1918. podignutoj specijalno za tu svrhu. Todor Kruševac. Èitaonica je otvorena 19. 415.). kao prvo društvo ove namjene. 2. Kulturno-prosvjetna i socijalna društva u Bosni i Hercegovini za vreme austrijske vladavine. Prozoru (1898. koja su sve do 1903. Koristeæi afinitet Muslimana prema èitaonicama. predstavljala.77. koji je pored osnovnog.4 Sa osnivanjem ove èitaonice kao posebne muslimanske institucije otpoèinje proces kulturno-prosvjetnog pa donekle i politièkog udruživanja Muslimana. 4.). 1960. godine.) i drugim. biti osnovano 116 ovakvih ustanova.VII 1888. 1. Sliène institucije osnivaju se kasnije i u drugim mjestima Bosne i Hercegovine: Banjaluci (1890). Sarajevo. jedine kulturno-prosvjetne ustanove Muslimana. a kasnije æe njihov broj znatno porasti.5 Djelatnost èitaonica dopunjuje se i proširuje osnivanjem društava i udruženja socijalno-humanog i drugog karaktera. Muhsin Rizviæ. 5. pored uticaja na formiranje njihovog kulturnog i politièkog mnijenja. na inicijativu oportunistièki raspoloženih intelektualaca. a u cilju njihovog bržeg prilagoðavanja novostvorenim uslovima. Kruševac.. 122. 36. Tuzli (1891.dini postupno. 17. 3. Muslimaska èitaonica. U tom pogledu znaèajnu ulogu odigrale su èitaonice (kiraethane) s obzirom na njihovu tradiciju meðu muslimanskim stanovništvom i kao takve predstavljale su najpodesniju formu okupljanja i razvijanja društvenog života. 277. T. Književno stvaranje muslimanskih pisaca u Bosnii Hercegovini u doba austrougarske vladavine. str. 228 .

Zemaljska vlada. Maximilian Braun o poèecima evropeizacije u književnosti bosanskih Muslimana. èitaonice i slièna društva djelomièno su dopunjavali njegov rad i na taj naèin èinili organsku cjelinu s njim u pogledu obrazovanja i kulturnog uzdizanja Muslimana. stavljajuæi kao svoj prvenstveni zadatak rad na kulturnom. Sarajevo.7 U tim nastojanjima djelatnost inteligencije odvijala se sopstvenim putem. Mustafa Imamoviæ. Ta malobrojna muslimanska inteligencija koja je svoja znanja sticala u školama modernog tipa i koja je imala prilike da se upozna sa zapadnom civilizacijom i njenim moguænostima. stoljeæa obilježena je pojavom prve generacije muslimanske inteligencije školovane u evropskom duhu. 229 . Bez obzira na to koliko realno bilo 6. 7. str.6 I nakon osnivanja Gajreta. rad na suzbijanju nepismenosti. 5214/23. Posljednja decenija 19. Njihovim istupanjem na politièku i kulturnu pozornicu otvaraju se znaèajni procesi društveno-kulturnog preobražaja Muslimana u Bosni i Hercegovini. jasno preciziraju njeni ciljevi. Tako se u Pravilima Muslimanske èitaonice u Tešnju.. prireðivanje zabava i slièno. 1978. sakupljanja dobrovoljnih priloga i na druge naèine. ekonomskom i privrednom podizanju Muslimana i njihovom bržem integrisanju u tokove savremene zapadne civilizacije. po moguænosti da ih upuæuje i u druge lijepe nauke raznim predavanjima i daje zabave u èitaonièke i razlièite dobrotvorne svrhe". Pri tome je inteligencija isticala da Muslimani imaju sve uslove za svoj svestrani društveno-politièki i kulturni razvitak u okvirima Monarhije. Osim toga zadatak èitaonice se ogledao i u "pripravljanju nepismenih èlanova za pisanje i èitanje. prihvatanje austrougarske okupacije kao trajnog rješenja i u tim okvirima traženje moguænosti za djelatnost koja je imala za cilj evropeiziranje Muslimana putem školovanja na osnovama zapadne pismenosti. prvog kulturno-prosvjetnog društva Muslimana. èitaonice i druga društva su davali i ustupanjem jednog dijela svojih prihoda Gajretu. ANUBiH. godine. a koji su ostvarivani putem zabava. To se postizalo èitanjem pouènih i politièkih dnevnih listova kao i popularnih i struènih djela. 104. Meðutim. doprinosilo je i vodilo izolovanju i otuðenju inteligencije od širokih muslimanskih slojeva. Podršku programskom djelovanju Gajreta u njegovim naporima na planu školovanja omladine. preuzela je na sebe težak zadatak da muslimanski narod upozna i približi toj civilizaciji i njenim vrednotama i utièe na njeno prihvatanje i usvajanje uz istovremeno oèuvanje slavenskoislamskih životnih shvatanja. koji su odbijali da prihvate takva rješenja. odobrenim 1906. Präs. koji su se sastojali u podizanju prosvjetnog i kulturnog nivoa èlanova.obuhvatao i držanje popularnih predavanja. .Arhiv Bosne i Hercegovine.

str. koji je naroèito u poèetku bio izrazito neprijateljski raspoložen prema prihvatanju tekovina modernog evropskog razvitka i svakog približavanja Muslimana novim tekovinama. koji se izražavao u njegovoj politièkoj strategiji. A opšte raspoloženje naroda upravo se ispoljavalo u mržnji. 230 .sagledavanje situacije u kojoj su se Muslimani našli nakon okupacije 1878. njen rad nailazio je u svakom sluèaju na velike otpore i s poteškoæama je prihvatan od najširih slojeva. Vidniji uspjesi oznaèeni su pokretanjem lista Behar. Nusret Šehiæ. osnivanjem Gajreta i nizom drugih akcija. Safvet-beg Bašagiæ. djelovanje inteligencije u toj poèetnoj fazi biti ogranièeno na prilièno uzak krug. prije svega. bila su krajnje nepopularna. a u tom pravcu je bila jednim dijelom usmjerena djelatnost inteligencije. inteligencija je bila nezadovoljna i programom autonomnog pokreta. 1980. To je. koja je u veæini bila prohrvatski orijentisana. godine i na to koliko se èinilo racionalno rješenje koje je inteligencija zagovarala i nudila.. Osman Nuri 8. To je svakako bitno uticalo da se takvo neraspoloženje i nepovjerenje prenese i na zagovornike takve politike i usmjeravanja. koja je polazila od toga da je stanje stvoreno okupacijom provizorij i iluzijama o konstruktivnoj ulozi Turske i ponovnoj uspostavi njene vlasti u Bosni i Hercegovini. napori inteligencije na planu prosvjeæivanja i obrazovanja. Najistaknutiji predstavnici te generacije bili su dr. Više razloga je uticalo na takav njen stav: konzervativizam voðstva muslimanskog autonomnog pokreta. preziru i nepovjerenju prema svemu što je poticalo od okupatora. srpsko-muslimanska politièka saradnja ostvarena u toku autonomne borbe. što je u datim okolnostima bila neminovnost opstanaka Muslimana. znatan dio muslimanske inteligencije svojom egzistencijalnom zavisnošæu od režima u èijem je aparatu nalazila zaposlenje rezultiralo je i njenim lojalnim odnosom i saradnjom sa režimom. djelovala je odbojno na muslimansku inteligenciju. uz koga je pristajao najveæi dio Muslimana. Sarajevo. iako bez šire podrške. podrazumijevalo mirenje i prihvatanje okupatora koji se identifikovao sa nosiocem te civilizacije. a kome se inteligencija gotovo u potpunosti suprotstavila. Edhem Muladbiæ. što æe u krajnjoj liniji i pored postignutih rezultata. Autonomni pokret Muslimana za vrijeme austrougarske uprave u Bosni i Hercegovini. Svjetlost. Preorijentacija i usmjeravanje ka zapadnoj kulturi i civilizaciji.8 Meðutim. 377-384. Svakako da je takvom raspoloženju prema inteligenciji doprinosio i sam njen stav prema autonomnom pokretu. a time približavanja i ukljuèivanja Muslimana u savremene tokove nisu ostali bez rezultata. koje su bile rezultat nastojanja i djelovanja te prve generacije muslimanskih intelektualaca obrazovanih u evropskom duhu.

godine društvo Gajret potpuno ili djelomièno omoguæilo školovanje preko 500 uèenika na srednjim školama i fakultetima. 231 . imalo je za cilj da taj proces prilagoðavanja i prihvatanja novih vrednota pospješi i uèini bezbolnijim. 10. a pripadale su istom krugu kulturnih radnika pokretaèa Behara. .. ali uz oèuvanje vrijednosti muslimanske kulture kao bitne odrednice njihove posebnosti. prevladavanje konzervativnih shvatanja i jedno perspektivnije sagledavanje buduænosti. str. Rezultat takve orijentacije društva sadržan je u èinjenici da je u prvoj fazi ovoga djelovanja do 1914. Tako je i prvi predsjednik Gajreta bio dr Safvet-beg Bašagiæ. godine predstavljalo je trajnije opredjeljenje Muslimana u smislu orijentacije prema usvajanju tekovina zapadnoevropske kulture i civilizacije. 103-121. Pozitivno izjašnjavanje u korist osnivanja Gajreta 1903. Veselin Masleša. u kojoj se imperativno nametalo prihvatanje savremenog obrazovanja omladine. Stoga je u mnogostrukoj aktivnosti Gajreta prioritet nesumnjivo pripadao ispunjavanju zadataka u pravcu modernog školovanja Muslimana na svim stepenima obrazovnih institucija ukljuèujuæi i Univerzitete. Te zadatke na formiranju graðanske inteligencije Gajret je ostvarivao putem stipendiranja srednjoškolske i univerzitetske omladine.Hadžiæ i drugi. Muhsin Rizviæ.i osnivanje Gajreta. U skladu sa naèelima koje je zastupala ova muslimanska inteligencija . društva za pomoganje siromašnih uèenika na srednjim i višim školama. 12. može se smatrati nastavkom Beharove akcije s obzirom na njegove programske stavove koje je zastupao o potrebi obrazovanja. Ibrahim Kemura. on je ipak pomagao i školovanje teološkog kadra dodjeljivanjem stipendija uèenicima Šer9. kao i na liènosti koje su se angažovale u osnivanju Gajreta.10 Iako je Gajret i po svom programu i ciljevima bio prvenstveno zainteresovan za formiranje inteligencije evropskog profila. Prvo znaèajno ostvarenje koje je realizovao Bašagiæev intelektualni krug bilo je pokretanje èasopisa Behar. Sarajevo. jednnog od najrazvijenijih muslimanskih kulturno-prosvjetnih organizacija u Bosni i Hercegovini.o neophodnosti ukljuèivanja Muslimana u zapadnoevropski civilizacijski krug .9 I osnivanje Gajreta. izuèavanje modernih zanata i slièno. str.-1941. Sarajevo 1971. književno-historijska monografija.). Uloga "Gajreta" u društvenom životu Muslimana Bosne i Hercegovine (1903. 1986. koji se temeljio i razvijao u nastojanjima oko buðenja njihove svijesti o slavenskom porijeklu. Behar. uz prihvatanje i prožimanje sa tekovinama zapadne civilizacije. èime zapravo poèinje kulturni pokret bosanskohercegovaèih Muslimana. Svjetlost.

bila su njegova predavanja. U kulturnom i prosvjetnom obrazovanju Muslimana istaknutu funkciju vršila su "Gajretova" izdanja. Uz zadržavanje muslimanskog obilježja kao osnovne odrednice. Isto 13.13 I ostale višestruke aktivnosti Gajreta potvrðuju da se uticaj ovog društva nije ogranièavao samo na njegovo èlanstvo. Ostvarivanje šireg uticaja izvan okvira svoje organizacije Gajret je postizao razvijanjem aktivnosti putem kojih su se propagirale i širile njihove ideje prosvjetiteljskog i kulturnog preporoda.ijatske sudaèke škole i studentima na teološkim fakultetima u Carigradu i Kairu. što se konkretizovalo pojavom novih kulturnih i prosvjetnih društava kao što su: društvo Muslimana 11. Isto 12. programska orijentacija i kulturna potencija Gajreta tokom prve faze njegovog izlaženja. nego je imao širi dijapazon što se izražavalo kako konceptom njegovog programa tako i brojnošæu uèesnika u njegovom sprovoðenju. Isto. Osnivanje Gajreta podsticajno je djelovalo na dalji proces kulturnoprosvjetnog udruživanja Muslimana.-1914. èitaonice. godine doprinosio i formiranju muslimanske èitalaèke publike. iako u manjem obimu. èasopis Gajret se svojom programskom orijentacijom naslanjanja na vlastite tradicionalne duhovne vrijednosti i uz istovremeno akceptiranje pozitivnih tekovina zapadne kulture i civilizacije. koji je tokom svoje prve serije izlaženja 1907. svrstavao u red istaknutih književnih listova toga doba. 122-130. rad na širenju pismenosti.12 Kao i druga tadašnja vodeæa kulturno-prosvjetna društva u Bosni i Hercegovini. prije svega njegov èasopis i kalendari. i Gajret je razvijao izdavaèku djelatnost u kojoj se oèitovala socijalna priroda. Posebno znaèajnu ulogu na tom planu odigrao je èasopis Gajret. u znatnoj mjeri doprinosilo bržem ukljuèivanju Muslimana u savremene procese kapitalistièkog naèina proizvodnje. dr Murat Sariæ i Avdo Sumbul. str. 232 .11 I na privrednom planu društvo Gajret je. U toj funkciji pored navedenog. zabave i drugi oblici rada. usmjeravanjem i forsiranjem izuèavanja i pohaðanja za ono vrijeme perspektivnih i modernih zanata. Mustajbeg Halilbašiæ. što je u krajnjoj liniji olakšavalo i "Gajretovu" misiju kulturnog i prosvjetnog rada u širim slojevima. U tom periodu èasopis su ureðivali Edhem Mulabdiæ. Osman Ðikiæ. "Prosvjeta" i "Napredak". Angažovanje Gajreta na pomaganju teološkog pravca bilo je motivisano neophodnim potrebama za stvaranjem savremenog vjerskog kadra.

19. èlanovi: Mehmed Spaho.-5. Abdulah-beg Bukvica. XVII/1907. Nakladom Muhamed-age Bajraktareviæa. što se postiže održavanjem sastanaka. Omer Ibrahimbegoviæ. predavanja i tsl. Ejub Mujezinoviæ. "Muslimanskog kluba". XIII/1977. koji je radio na osnivanju omladinskog društva pod istim imenom i sa sliènom svrhom. "Imamskomualimsko društvo BiH" i drugih. 4. III 1904.14 U pravilima "Zvijeze" je naglašeno da je zadatak društva "podizanje duševnog obrazovanja" njenih èlanova. 20.. 15.. 1. godine.17 Pravilima društva projicirana je njegova programska i društveno-kulturna uloga.XI 1907. blagajnik Mustafa-ef.oktobra 1907. februara 1904. Za pretsjednika društva izabran je Abdulah-beg Bukvica. 7.akademièara "Zvijezda". Pravila "Zvijezde". 17. Behar. 49-50. a odbornici bez funkcije Edhem Mulabdiæ i Mustajbeg Halilbašiæ. 15. 5/1904. godine. Bošnjak. 233 . kulturno-sportskog društva "El-Kamer". 45. 16. 10. Bièakèiæ. Bošnjak. Muhamed Bajraktareviæ i Abdurahman Reizoviæ. Svoje programe i stavove društvo "Svijest" iznijelo je u nizu èlanaka štampanih u brošuri "Našem narodu".. 5/1904. 59-60. Šuærija Alagiæ. br. 1908. potpredsjednik Husein Biser. Ibrahim Kemura. XIV/1904. Davanjem novostvorenom društvu ime "Zvijezda" željela se obilježiti usmena na zaslužnog kulturnog radnika Ibrahima Repovca. Sarajevo.19 Kulturno-sportsko društvo "El-Kamer" osnovano je u junu 1904. br.18 Aktivnost "Svijesti" ispoljavala se. pored programske orijentaci14. Prvi predsjednik bio je dr Safvet-beg Bašagiæ. Bošnjak. 18.. Behar. str. a u prvi odbor ušli su: Atif Hadžikadiæ. na društvenim sastancima na kojima su èlanovi držali predavanja iz aktuelne ili struène tematike.16 Društvo napredne islamske omladine "Svijest" u Beèu osnovano je 31. 336. godine. godine kao protuteža "Zvijezdi". tajnik Sulejman-ef. 18.VI 1904. Mustafa Denišliæ. prije svega.20 Bliskost ovih društava sa "Gajretom". Našem narodu. Društvo beèkih akademièara "Zvijezda" osnovano je 20. Osman Dusinoviæ. Hamdija Karamehmedoviæ i hfz. 6. Prilozi Instituta za historiju u Sarajevu. 16. XIV/1904.1907. Proglas Muslimanske akademske omladine u Beèu od 1907. Heæimoviæ. Ovo društvo nastalo je istupom iz "Zvijezde" dijela akademièara koji se nisu slagali sa njenom politièko-nacionalnom orijentacijom. potpretsjednika Abdurezak Dizdareviæ. 19. društva napredne islamske mladeži "Svijest".-5. 17.15 Prvi predsjednik društva bio je Muhamed-beg Dubravèiæ. Alija Bubiæ. Bošnjak. XVII/1907. U pozivu Muslimanima BiH povodom osnivanja društva.12. Omer Cepiæ. 10. iznešen je historijat nastanka te pobude i svrha osnivanja.

The Moslems were particularly exposed to these processes. Isto. Sva ova društva sa "Gajretom" u središtu sastavni su dio jedinstvenog kulturno-prosvjetnog pokreta Muslimana prvih decenija 20. The establishment of the Gajret Society came as a result of activities and endeavors by the first generation of Moslem intellectuals who have been educated in the European spirit. 234 . Osman Nuri Hadžiæ and others. vidljiva je i po direktnoj angažovanosti kruga oko Bašagiæa. uz žarke zrake našeg Gajreta i naše "Zvijezde" zasja na našem obzorju"21. For quite some time these were the only institutions of cultural and educational character in Bosnia and Herzegovina until the emergence of the Gajret Society. bilo kao inicijatora ili indikrektno kao onih koji su omoguæili uslove za njihovo formiranje. This history was all in transformation and alteration from the Oriental and Islamic civilization to the Western 21. Under the new conditions. ili kod "El-Kamera". They were instigators and promoters of all cultural activities at the beginning of 20th century. februara na godišnjicu osnutka Gajreta. Edhem Mulabdiæ. a još više potvrðena Pravilima kojima je predviðeno da imovina društva po njihovom raspuštanju pripada Gajretu. stoljeæa koji je u svojim osnovnim smjernicama ispunjavao zadatke na kulturno prosvjetnom i društvenom preobražaju Muslimana. The Muslim cultural and educational associations The alteration of social and political relations having been caused by the Austro-Hungarian occupation of Bosnia and Herzegovina in 1878 led to a number of important changes in all areas of life. The establishment of the Gajret Society meant an exceptional trial of the Moslem awareness and one of the most notable crossroads in the more recent history of the Moslems. The most prominent representatives of this generation were Dr. Ta povezanost je vidno naglašena. they were forced to adjust and become involved into the contemporary trends and currents of the Western European civilization. The first beginnings of the modern alliance of Moslems took form of reading rooms as the most suitable and most acceptable ways for the Moslems.je. Safvet-beg Bašagiæ. primjerice kod osnivanja "Zvijezde" 20. which was established in 1903 in Sarajevo.

such as "Gajret's" publishing activities (a journal and calendars). with the Gajret in the center made a unique cultural and educational movement of the Moslems in the first decades of 20th century. All these societies. These societies were: The Moslem Society of University Students "Zvijezda" /The Star/. The movement fulfilled the tasks on the cultural and educational transformation of the Moslems. In addition to the "Gajret's" activities. It developed activities that were meant to achieve the cultural and educational transformation of the Moslem people. the Gajret Society had a wide influence in the larger Moslem environment. They followed and complemented its activity because their program goals were similar. the new cultural and educational societies emerged. its popular public lectures.European one. social gatherings and outings. These societies were somehow organically linked to the Gajret Society. Cultural and Sports Club "El-Kamer". Although its basic function was to create the Moslem intelligentsia through the process of education of young people in secondary schools and at University levels. The Imams Muallimin Society of Bosnia and Herzegovina and others. and a work to spread literacy (various types of literacy courses). the Moslem Club. reading rooms. respectively. This function was attained through the number of activities. 235 .

236 .

odnosno zapadnog kulturno-civilizacijskog toka. Salih Bakamoviæ. On zapravo poèinje s dolaskom jedne nove politièke uprave .-13. iz njih se stvara jedna specifièna kulturna tekovina koja nije ni istoèna ni zapadna. Biser se javlja kao èetvrti po redu muslimanski èasopis od poèetka preporodnog perioda i razvija svoju djelatnost u vrijeme kad prestaje da izlazi Behar. ali je isto tako bio naklonjen panislamizmu. 1913. Jedan dio toga procesa ponio je na sebi i èasopis Biser. i 1918.). ipak se on svojom programskom orijentacijom svrstao na dvoznaèan put. èasopis. Uredništvo naglašava da æe Biser biti "pouèno-zabavni list" koji æe iæi za tim da širi prosvjetu meðu Muslimanima. nego susret tih dviju kultura. jesu segmenti koji æe zajedno graditi ono što zovemo preporodom u kulturi bosanskohercegovaèkih Muslimana. Baliæ. nova štamparija.austrougarske. Grupa savremenih mostarskih intelektualaca: Muhamed Behliloviæ. To je period kraja prošloga stoljeæa kada se u kulturi zbivaju krupne promjene: postupno se napušta viševjekovna okrenutost istoènjaèkim formama i sižeima i prihvata se zapadni kulturni krug. Slijedeæi takvu orijentaciju Biser postaje jedino glasilo iz koga se nije moglo ni nazrijeti da je rat na pomolu. (1912. Abdurrezak Hivzi Bjelevac.-14. Veæ je navedeno da se ovaj list javlja u vremenu kada nastaje zatišje u kulturnom i književnom životu. kloneæi se politike. ali je nesumnjivo i on dao odreðeni doprinos. Biser zato ima i zadatak da animira i stvaraoce i èitaoce. koji je djelovao svega tri godine. Iako se Biser distancirao od politike u onom klasiènom smislu. Svaka nova svjetovna škola. Ovi procesi nisu jednoznaèni i brzi. dakle u jednom kulturnom vakuumu. Omer A. list. Mihrab Šukri Karišikoviæ. pa i 237 .dr Lamija Hadžiosmanoviæ ULOGA BISERA U KULTURNO-PROSVJETNOM UZDIZANJU MUSLIMANA Preporodni period u kulturi bosanskohercegovaèkih Muslimana uvjetovan je nizom vanjskih faktora. Osnovna intencija lista naznaèena je u podnaslovu "List za širenje prosvjete meðu Muslimanima".. s jedne strane bio je vrlo angažiran u isticanju autohtonosti bosanskohercegovaèkih Muslimana. Husein Ðogo. okupljaju se oko Muhameda Bekira Kalajdžiæa u namjeri da pokrenu jedan list koji bi bio okrenut književnom i kulturnom stvaranju Muslimana Bosne i Hercegovine.

1912. 8. Hivzi Muftiæ: Šta je naš cilj? Biser. reda. M. I. uglavnom diktirao pravac. donosiæe rasprave koje zasijecaju u islam i u naša životna pitanja i potrebe. kao i razne dogaðaje iz islamske povijesti i islamskog svijeta. kao vlasnik i izdavaè. kao i prikaze iz stranih literatura. pa bili oni pouènog ili zabavnog sadržaja. te æe donositi izabrane radove naših književnika u pjesmi i prozi. 1912. Hivzi Muftiæ piše tekst pod naslovom: "Šta je naš cilj?" U odgovoru na ovo pitanje on navodi širenje vjere. Æatiæ je preuzeo uredništvo lista od osmog broja i taj Kalajdžiæev izbor ocijenjen je visoko. List Biser štampaæe se latinicom.panturcizmu. 1912. Zanimljivo je da bosanske Muslimane u nacionalnom smislu. 168.-13. Meðu njima su posebno karakteristièni soneti kao forma koju Æatiæ prvi uvodi u muslimansku književnost. 1. zatim prijevode iz turske. 1. Mostar. Æatiæ. onaj poznatiji i bolji jeste vrijeme kad ga je ureðivao Musa Æazim Æatiæ (1878. arapske i strane literature (kod potonje. u njemu je objavio i dosta svojih pjesama.dvije o pokrenuæu Bisera. Biser.1915. sakupljanjem narodnog blaga. U prvom broju ovog èasopisa M. imenuje Bošnjacima.) i kada su u njegovom izdavaèkom odboru sjedili poznati i savremeni poslenici. suradnicima i pretplatnicima. mnoga lijepa i plemenita ideja ugasila.1 Svoju programsku orijentaciju Biser je odredio ovako: "Biser æe gledati da probudi našu svijest. 3. ali i afirmaciju bosansko-muslimanske narodnosti. 1. itd. Tako Biseru pripada èast da na svojim stranicama objavi jednu pjesnièku vrstu koju do tada nije poznavala muslimanska književnost. 238 . pravde."2 Biser ima dva karakteristièna perioda svoga djelovanja: jedan. Iako Æatiæ nije do kraja bio samostalan jer mu je Muhamed Bekir Kalajdžiæ. I. ukoliko se ne bude kosilo s programom lista). Uprava Bisera: Našim prijateljima. razne pripovijesti iz našeg svakidašnjeg života.13. ipak je vidljiva Æatiæeva invencija u ureðivanju. 2. str. napretka i tolerancije. da se veæ jednom maknemo sa naše dosadašnje mrtve taèke gdje se je mnogo pero slomilo. Mostar. neki su iz Æatiæevog pera. mnogo veliko i plemenito djelo propalo. koji je sa svojih radova svuda u našoj domovni poznat i priznat. U listu je bilo mnogo zanimljivih prevoda. str. "Da æe Biser i nadalje ostati na visini lijepo ureðivanog pouèno-zabavnog lista."3 U svakom sluèaju to je najzanimljiviji i najuspješniji period Bisera. Biser. svjedoèi sam književnièki glas našeg Æazima. Uredništvo Bisera: Rijeè . I. 1. Mostar. Panislamistièka njegova orijentacija bila je zapravo slijeðenje ideja koje su ustvari veæ tada bile u nestajanju. Za dvije godine koliko je Æatiæ ureðivao ovaj èasopis.-3.

"4 Jedan od drastiènijih sukoba izmeðu redakcije i vlasnika Bisera dogodio se kada je Kalajdžiæ insistirao da njegov list prenese iz Misbaha polemièke tekstove Sakiba Korkuta. XLVII." Intencija èasopisa Biser bila je za muslimanski svijet postupno dovedena "kulturnom i prosvjetnom napretku". pa bi vrlo lahko moglo doæi do neizlaženja lista. Kalajdžiæ pokušava da se miješa u redakcijske poslove i daje direktive u pisanju. 15210. Sulejman Mursel. Fehim Spaho. Æatiæ je u èestom sukobu sa vlasnikom Kalajdžiæem. insistirao je na èasopisu koji bi bio progresivan u najširem znaèanju tog pojma.. 239 . Šemsudin Sarajliæ. njegov utjecaj osjetio se još neko vrijeme u Biseru. nastale su nesuglasice povodom ureðivanja i pravca lista. koji se direktno miješa u ureðivaèku politiku. i Kalajdžiæa s druge. Ovi odnosi daju se naslutiti i iz Æatiæevog pisma Avdi Karabegoviæu gdje veli: "Moram ti se izjadati. Meðutim. pa i konzervativne poglede. Mirhab Šukri Kariškoviæ.širenju prosvjete i kulture meðu Muslimanima. Hivzi Bjelevac. i izvuèe "iz onog mrtvila u kome se je nalazio". pa se to kaže i u novom podnaslovu: "List za širenje islamske prosvjete. Osloboðenje. Hamdija Muliæ.jedan pjesnik i jedno vrijeme. da ga "kulturno i prosvjetno podigne i ojaèa". pripovijestima iz svakodnevnog života. Tada su iz redakcije istupili Husein Ðogo i Hivzi Bjelevac. Zbog takvih svojih ideja i nastojanja. nastojeæi da realizira svoje dosta uske. Uz to ovdje su našle mjesta narodne 4. Po Kalajdžiæevom nalogu u drugom godištu Biser se okreæe religijsko-islamskom duhu. Tako se na ovim stranicama susreæu imena: Safvet-beg Bašagiæ. "zbog tobože svoje vjerske indiferentnosti i rada na nacionalnom osvješæivanju muslimana". u kojima se napadaju muslimanski akademièari. Osman Nuri Hadžiæ. Omer Zorabdiæ: Musa Æazim Æatiæ . Edhem Mulabdiæ. Zato se ovaj list zalagao za okupljanje svih muslimanskih intelektualacapisaca na jednom zajednièkom poslu . Narušenog zdravlja Æatiæ uskoro napušta i Biser i Mostar da se više nikada ne vrati u njega. X 1990.talentirani stvaralac i èovjek bogatog duha i širokih vidika. Izmeðu mene i redakcijskog odbora Bisera s jedne strane. 28. Fejzulah Èavkiæ i drugi predstavnici mlade književne generacije. Hazim Muftiæ. te prijevodima prvenstveno iz turske i arapske literature. Biser je i dalje nastojao da njeguje one glavne književne i kulturno-prosvjetne tekovine Muslimana iz razdoblja njihovog osvajanja zapadne pismenosti. ali je Æatiæ i dalje ostao kao urednik. što ja svaki put kategorièki odbijam. Husein Ðogo. Zato je on posebnu pažnju posvetio èlancima pouèno-zabavnog obilježja.

Æatiæ je objavio oko pedeset svojih pjesama i upravo u ovoj poeziji najvidljivija je spona orijentalno-islamskog civilizacijskog kruga i utjecaja savremenog jugoslavenskog i evropskog pjesništva. on se prirodom svoje koncepcije ipak svrstao na stranu pretežno islamske problemtike. On posebno insistira na turskoj poeziji i njegovi prijevodi 240 . Nedžip Èardžiæ adaptaciju prièa o Ali-babi iz Hiljadu i jedne noæi i Nazif Resuloviæ dramu "Sloga". ponajviše turskoj literaturi. Dok su njegovi prethodnici Behar i Gajret insistirali na književnosti Zapada. Na njegovoj poeziji najbolje se vidi onaj preporodni karakter koji nastupa u našoj književnosti. Biser je prije svega bio književni èasopis. Kroz dva godišta provlaèi se njegov roman "Pod drugim suncem". samo po sebi nije znaèilo i panislamizam. Kao što je Æatiæ obilježio pjesnièki opus Bisera. Što se tièe proznih tekstova. odnosno prožimanju istoènjaèkog i zapadnog. Biser nalazi probitaènijim za svoga èitaoca literaturu islamskog duha. kao što je to i Æatiæeva poezija. Mada je to vlasnik èasopisa negirao i insistirao na neutralnosti svoga lista. Šemsudin Sarajliæ i Fadil Kurtagiæ. Kratka komedija "Lukavi opanèar" nije predstavila Bjelevca uspješnim piscem kao što je to sluèaj sa njegovim romanima. Na njegovim stranicama javilo se tridesetak pjesnièkih imena meðu kojima su najznaèajnija: Musa Æazim Æatiæ. oznaèava onu prekretnicu ka novoj književnoj orijentaciji. tako je u prozi Bjelevac najmarkantniji pisac.umotvorine. Hazim Muftiæ. Ovakav tematski okvir davao je za pravo onima koji su na stranicama Bisera našli panislamistièke ideje. najznaèajniji trag ostavlja Nafija Sarajliæ. što. Biser je praktikovao objavljivanje obimnih djela i pripovijesti u nastavcima. Uz navedeni roman Bjelavac je u Biseru objavio i "Hadžermeresov dnevnik". na stranciama ovog lista javljaju se: Hamdija Muliæ. Meðu proznim piscima. Meðu dosad nepoznatim piscima. Abdurezak Hivzi Bjelevac i niz mlaðih neafirmiranih pisaca. I ovaj roman. Tako je objavio i jedan cijeli roman. naravno. I inaèe dramski tekstovi u Biseru. Svoju saradnju u Biseru opæenito Æatiæ završava pjesmom "Krvavi stihovi" objavljenoj u èetrnaestom broju drugog godišta. te rasprave koje "zasijecaju u islam i u naša životna pitanja i potrebe" i obavještavaju o raznim dogaðajima "iz islamske povijesti i islamskog svijeta". Pored Bjelevca. U odabiru prevedenih djela Biser je uglavnom okrenut Istoku. Najveæu zaslugu za dobre prijevode u Biseru ima Æatiæ. Šemsudin Sarajliæ. mada raznovrsni po žanru ne predstavljaju najviše domete muslimanske dramske književnosti. ovdje je Husein Ðogo objavio farsu "Doktor Lacmanin".

Kalajdžiæ je preferirao islam kao uzor. 1918. 1. U posmatranju njegovog znaèaja zanimljive su dvije linije. Meðutim. On je èak izbjegavao ukljuèivanje u tada vrlo aktuelne rasprave o nacionalnom identitetu. u teškim vremenima. To je vrijeme kada se rješava sudbina južnoslovenskih naroda. Æatiæ je prevodio i prozne tekstove."5 Iako je Kalajdžiæ nastojao da produži onu uspješnu liniju iz prva dva godišta. zajednièke inicijative nije bilo niti je moglo biti iz jednostavnog razloga što nije bilo organa u kojem bi se izmjenjivale misli i okupljale sile. Pored njega kao prevodilac iz istoènih književnosti javlja se jedino Salih Bakamoviæ. Sulejman Mursel. Ako bi se htjelo izdvojiti mjesto èasopisa u ukupnim kulturnim i društvenim procesima prvih decenija ovog vijeka.prepjevi su ono naljepše što je Biser objavio u prijevodnoj književnosti. 16. decembar. iako je djelovao u procesu posebnosti Muslimana. godine. no skupna rada. Jusuf Tanoviæ i drugi i taj dio u kome se oni javljaju može se ocijeniti uspješnim. U tim idejama. str. meðutim. Druga linija vrijednosti Bisera ostvarivala se mimo želje i koncep5. nesumnjivo je da bi se moralo dati odreðeno mjesto u Biseru. Karakteristike Bisera koje smo naveli odnose se uglavnom na prva dva godišta. Njegova primarna ideja bila je da se muslimansko stanovništvo probudi iz letargije i okrene napretku. Hazim Muftiæ. To je uglavnom savremena poezija socijalne tematike. Biserova je ambicija da prekine ovu pogubnu stagnaciju i okupi sve naše kulturne radnike: feslije i saruklije. Hivzi Bjelevac. Nafija Sarajliæ. I dalje u njemu saraðuju renomirana savremena imena: Šemsudin Sarajliæ. Kalajdžiæ pokušava da ponovo ispuni prazninu koja je nastupila u muslimanskoj novinskoèasopisnoj djelatnosti za vrijeme rata. a Biser se izdiže iznad toga i razumljivo je da gubi èitaoce i dah. "Tu i tamo bilo je pojedinaènih glasova i poduzeæa. neposredno nakon završetka rata. Hamdija Muliæ. Treæe se javlja 1918. Anonim: S Urednièkog stola. 241 . stranice lista koje su posveæene životnoj tematici gube na svojoj vrijednosti jer se Kalajdžiæ i dalje kloni da u Biseru tematizira složene društveno-politièke procese. Vlasnik ovog lista Muhamed Bekir Kalajdžiæ od poèetka do kraja izlaženja lista se trudio da ga izluèi iz tekuæe politike i da se usredsredi na kulturni i prosvjetni angažman. nije u tome uspio vjerovatno i zbog objektivnih okolnosti. Sarajevo. Biser. gladnim duhovnosti. mlaðe i starije. Tako se on postupno gasi da bi skonèao s èetverobrojem koji nosi datum 1-15. Nekoliko prijevoda iz evropskih književnosti pripada manje poznatim autorima. III. Hajdar Fazlagiæ.

meðu kojima posebno istièemo Æatiæa i Bjelevca uèinili su da se u ovom listu osjeti jaèe duh vremena i onaj prelazni period. It was the period when the East and the West met having given the new quality and the new expression. He even avoided becoming involved in the contemporary quarrels about the national identity although he did work towards the process of seeing Moslems as a separate national entity. Ta linija prožimanja i preplitanja nije prestala do današnjih dana. To je onaj period kada se i Istok i Zapad susreæu dajuæi novi kvalitet i novi izraz. Two lines can be seen when observing its importance: the owner of this journal. without any doubt. The Role of Biser in the Cultural and Educational Ascension of the Moslem People If one should single out the place of periodicals in the overall cultural and social processes in the first decades of this century. earn a rather high place. Kalajdžiæ preferred Islam in his notions as his ideal or model.cije Kalajdžiæa. This line of interchangeable intertwining did not end until our time. among whom one should mention Æatiæ and Bjelevac in particular. However. The other line of Biser's value took place even without the wish and concept of Kalajdžiæ himself. His primary idea was to awaken the Moslem population from the lethargy and to turn it towards progress. made this journal to feel more strongly the spirit of the time and the interim period during which the Moslems of Bosnia and Herzegovina finally became detached for the oriental spirit in arts as the only source of inspiration and its principal support. Eminentni saradnici Bisera. koji Muslimane Bosne i Hercegovine definitivno odvaja od istoènjaèkog duha u umjetnosti kao jedinog izvorišta i oslonca. 242 . Muhamed Bekir Kalajdžiæ. the Biser would. tried to get his newspapers out of politics from the very beginning of its publication and to focus on the cultural and educational matters. The prominent contributors to Biser.

ali je èinjenica da taj èin nikako nije izdvojio te islamizirane Slovene iz kruga svoje iskonske jezièke zajednice. Muslimani bosanskohercegovaèkog govornog podruèja. Drugo je pitanje zašto se to ponekada negira. a o njima je ovdje rijeè. èine sastavni dio srpskohrvatske jezièke zajednice . ni u savremenom vremenu. imao svoju upravnu vlast u nekoliko prošlih vjekova. Ja o tome ovdje ne bih želio da govorim. Mjesto Muslimana u srpskohrvatskoj. ovim se nikako ne želi reæi da i meðu našim Muslimanima nema i onih koji po svome porijeklu nisu Sloveni. napisao da islamizacija nikako ne znaèi i deslovenizaciju isto onako kao što primanje hrišæanstva/kršæanstva nije za sobom povlaèilo takvu pojavu. ni historijski. dio slovenskog biæa na ovim balkanskim prostorima. za naše Muslimane. a samim tim i u južnoslovenskoj jezièkoj zajednici. niko nije imao vjersko obilježje koje danas ima. To isto vrijedi i za onaj dio našega jezièkog biæa koji je primio islam. Znaèaj muslimanskih govora za standardizaciju srpskohrvatskog jezika. na našem tlu. I jezièki i inaèe. oni su. Naravno. negdje. Svi su i dalje ostali èlanovi i južnoslovenske i sveslovenske zajednice. 2. Upravo. ja sam znatno ranije. iskonski. A. 1. u posljednje vrijeme. dosta se pisalo. To jest. drugaèije reèeno. ne èine dio nekog drugog naroda koji je tu. na ovim prostorima primili neku od vjera u kojoj se danas nalaze: neko ranije. Ovaj èin. dolazak Turaka na Balkan uslovio je masovniju islamizaciju u našim krajevima. a nikako. Za mene je sada bitno da utvrdim kao historijsku istinu da su Muslimani srpskohrvatskog jezièkog podruèja sastavni dio južnoslovenske jezièke zajednice. znaèi. nije kidao niti sa širom genetskom zajednicom.od svoga postanka do danas. O tome problemu. kao što nam je svima poznato.Asim Peco MUSLIMANSKI NARODNI GOVORI I STANDARDIZACIJA NAŠEGA JEZIKA Ja æu ovom prilikom govoriti o dva problema iz naše historije i historije našega standardnog jezika. neko kasnije. kada su naši daleki preci stizali na Balkan. opet. a koji su 243 . Svi su. Jeste. Mislim da danas nema nijednoga slaviste koji to ne prihvata kao historijsku èinjenicu. To su ovi problemi: 1. nikome nije oduzimao njegovo iskonsko porijeklo.

odnosno . zašto bi onaj koji je primio vjeru posredstvom Turaka. sve do naših dana èesto su se lomila koplja oko pitanja: ko su naši Muslimani i kome oni pripadaju: da li Srbima ili Hrvatima? Odgovor na ovo pitanje. bar kada je u pitanju najšira muslimanska populacija. Nije rijedak sluèaj da i njima naš jezik postaje maternji. i koji bi morali znati da nije vjerska pripadnost osnovni i glavni elemenat nacionalnog biæa. To. Zbog svega tog smatram da je krajnje vrijeme da se napuste takvi nazivi i takva obilježja kada je rijeè o našim Muslimanima.se. po pravilu. svi pravoslavci . nije postao Grk. Èak i iz pera onih koji bi morali luèiti Turke i Slovene. Arapoviæ i sl. bar kada su u pitanju Muslimani. poturèiti se. nažalost. zadržali mnoge obièaje svojih pradjedova i. Pogotovo tamo gdje su i jedan i drugi i treæi ostali na matiènoj zemlji. makar to bilo i u vrijeme kada je religija bila marginalna komponenta. poturèenjak. Firdus. Bitno je da su se oni uklopili u našu društvenu zajednicu. da vjerska pripadnost odreðuje i nacionalnu pripadnost.nacijama. tokom dužeg življenja u našoj sredini. svi ovi nazivi plod su vjerskih razlika. Takvih sluèajeva nalazimo u svim našim narodima. Jer ako onaj ko je primio vjeru od Rimljana. iznad svega. èak. ni kod nas. To su: Turèin. najveæi dio pripadnika islamske vjeroispovijesti izjasnio se kao Musliman. a proces islamizacije obilježava se sa: turèiti se. to nije sluèaj samo sa Muslimanima. meðutim. Svakako. sasvim drugaèija. Oni nikada. Ja ovdje još ukazujem na neke nazive koji.tvorbeni morfem-iæ: Firdusoviæ. ponavljam.Srbi. bio je "neopredijeljen". Bilal. ostao u krugu jezièke zajednice kojoj su pripadali i njegovi preci. nikada.Hrvati. Istina je. Arnaut. primili njene obièaje. Taj momenat jasno govori da je vrijeme uèinilo svoje. Istina. Arnautoviæ. nerijetko. svi katolici . Arapoviæ. nije postao Rimljanin. kada su u pitanju naši Muslimani. a prije svega primili njen jezik kao svoj. A onoga èasa kada je i pripadnicima islamske vjere priznata nacionalna posebnost. a pošto je tu odluèujuæi bio religiozni momenat. isturèiti se i sl. Ova terminologija. a na nekadašnje njihovo porijeklo još može da upuæuje njihovo prezime (Arap. uklopili u naše Muslimane. postali sastavni njihov dio. i shvatanja. postao Turèin. može se sresti i danas na našem jezièkom podruèju. poturica. pripadnici islamske vjeroispovijesti nikako se nisu mogli identifikovati sa tim dvjema vjerama.). bez obzira na vjeru. prate naše Muslimane. Ali. ako onaj ko je primio vjeru od Grka. pa i tu se èesto javlja naše patronimsko obilježje . a da i ne govorimo šire. Izmeðu vjerske i nacionalne pripadnosti ne moraju postojati nikakve veze. A takav odgovor proisticao je iz saznanja da su. nisu postajali ono što 244 . pogotovo znak jednakosti.

" 245 . Ovo. nego ovdje najglasnijeg mujezina.Patr. nikada nisu stavljali znak jednakosti izmeðu sebe i Turaka. a unuk Ali-paše Rizvanbegoviæa. Svuda je SH jezik bio i ostao jedino sredstvo za meðuljudsku komunikaciju. i Muslimana na ovim prostorima. Nauèna knjiga. naši Muslimani. o tome kod mene: Iz jezièke teorije i prakse. Koliko je naš èovjek. kao društvena zajednica. ovi negdanji patareni govorili bi bosanski "(Podvukao A. 14. pa im nije teško slijediti i na turskom.:"Taj naš Husrefbeg. sposoban za svaku vrst pjesme. Za to nam lijepih podataka nudi Skenderova Ponornica. i u sluèajevima kada su se naši ljudi nalazili na tuðim jezièkim prostorima.Od Allaha ko traži pomoæi.. oni nisu. èinjenica je da su naši ljudi i strancima nametali upravo naš jezik za meðusobno sporazumijevanje. Ne bih. Beograd. takoðe. koji je.i nastavlja: ". drugaèije reèeno. visoko je cijenio jezik svojih predaka koji je.im se pripisuje. Pogotovo kasnije. pa ni svoj jezik. koji niko ovdje ne zna. oèevidno u nekoj svojoj misli . što je. nudi u svojoj Ponornici neka razmišljanja o ovim problemima. b) Skender Kulenoviæ.tako poèinje prevod na bosanski. govore i ovi podaci: a) Arif-beg Rizvanbegoviæ. Uz to on kaže da je njegov narod. To jest. Reklo bi se do naših dana. spadao meðu odliène poznavaoce našega jezika. sinovi ovih prostora. èak.155) To su èinjenice koje potvrðuju svako ozbiljnije prodiranje u historiju i Bosne. str. dobro je poznavao život naših Muslimana... bez obzira na sve okolnosti koje su pratile njihov život na ovim prostorima i u doba turske vladavine ovim krajevima. mi. Uz to. Neka Mevlud Pejgamberu prouèi . to vrijedi za sve pripadnike islamske vjere na ovim našim prostorima. ni poslije dužeg boravka van rodne grude. još pet stotina godina turska vlast ovdje da je ostala. najveæi pjesnik (isp. I. koji je živio u Carigradu. Nauka mora polaziti od nauènih èinjenica a ne od legendi ili subjektivnih mišljenja pojedinaca. mene i strica Kunstmalera.odgovara stric Selimbeg -. osim Muftije. veli. ili bar prièu pjesme. u poeziji poznat kao Hikmet.. ispod teksta) . niti su ikada prestajali biti ono što su im bili i preci. makar bio i iz turskog tabora.. uz to. Tu èitamo: . 1987. zaboravljali svoj rodni kraj. jer to djeluje uzvišenije. to jest. A kada su se naši ljudi našli u tuðini. bez sumnje. bosanski prevod ionako svi znaju napamet. ostajao vjeran svome porijeklu i svojoj zemlji. pa i u samoj Turskoj. dao jedan kamen i jedan busen naše zemlje za sav onaj bursanski sultanski mermer i sevlije! Volio bih tamo èuti svakoga kera. Up. a Muhamed-efendija uèi na turskom originalu. znaèajno.

uz ovo. sa Turkušom mi. A taj naziv nosi u sebi i dozu pejorativnosti. sudbina foneme h nije ista u svim narjeèjima sh jezika niti.. i to prvenstveno kod naših Muslimana.da im je naših ljepotica! Ne dam. To je ona ljubav koju nam i danas potvrðuju naši iseljenici diljem Evrope. upihtijaše se. da se h èuva u razlièitim predjelima štokavskog narjeèja. 2. snahesnaje. mene iz mog išèupaše. ako je raèundžija ili ako je spužvast. Vrijedno je." A šta se podrazumijevalo pod nazivom Turkuša. i svih drugih kontinenata. a to je za nas ovdje bitno. nazivaju ovdje Turkušom. Ðurðijancu.. govori Husrefbeg. naziv Turkuša za one koji su iz Turske. svakako.. I leæi æu im u zemlju kao u otrov. doðoh-doðok.znam dobro šta to znaèi. u svim govorima štokovskog narjeèja. To je ljubav za zemlju koju ništa ne može da zamijeni.). pihtijast. pa da im je kuæa sva od alema! Daæu je Jermeninu. Up. Na sudbinu ovoga suglasnika u sh jeziku. Ova èinjenica. Otuda na našem tlu. beli. u najveæem dijelu štokovskih govora ili gubi ili se na njegovu mjestu javljaju neki drugi suglasnici (up.To je iskonska ljubav za rodni kraj. Oblijeæu mi oko kæeri . Od ranije se zna da se ovaj glas èuva u kajkavskim i æakavskim govorima."Turkuša" . Èak i našeg èovjeka. stotinu sam puta to èuo u obitelji: to je kod nas izraz krajnjeg gaðenja prema predstavnicima carevine koja je otišla. 115) Bilo kakav komentar svemu ovome bio bi suvišan. imala je znatnog uticaja na njegovu sudbinu u našem jezièkom stan246 . Ali. mišljah-mišljag i sl. nek ovo dobro upamte!. Od štokavskih govora za njega znanju neki govori Crne Gore. muha=muva) kao i prirodom samoga govora. neæe leæi u dušek. imala je uticaja i njegova fonetska priroda: zadnjonepèani i uz to konstriktiv. Iz historije sh jezika se zna da je ovaj zadnjonepèani konstriktiv èinio sastavni dio našega glasovnog sistema do XVI vijeka kada se. a to se osjeæanje najbolje izražava u tome što se takvog èovjeka gade i žene" (str. dodati i èinjenicu da se naši Muslimani nisu nikada osjeæali Turcima. Znaèaj muslimanskih govora za standardizaciju sh jezika a) Jedna od zajednièkih osobina govora naših Muslimana jeste i postojanost foneme h u njihovom konsonantizmu. Vjerska spona nije mogla da otkloni mnoge druge razlike: od jezika do obièaja. što može biti uslovljeno i pozicijom rijeèi (snahe=snaje.. Izuzeci su neznatni (Mrkoviæi u Crnoj Gori i Drežnica u Hercegovini). Za to nalazimo potvrdu i u Ponornici. muha-muva. pisac nam prièa u sljedeæim redovima: . pak.:"Turkuše. govor Dubrovnika i govor Muslimana na cijelom našem jezièkom podruèju. a ovdje me umuhadžeriše.

fonema h je poèela da se gubi iz našega jezika. mogli su da izgovaraju i orah. To obrazlaže èinjenicom da se taj glas èuva u nekim govorima Crne Gore. Upravo u to vrijeme. sve je to posljedica postojanosti ovoga glasa u muslimanskim govorima kao cjelini na sh jezièkom podruèju. III. i tu se govor Muslimana odlikuje postojanošæu foneme h. U jednom sluèaju èuvanje ovoga glasa u govoru u skladu je sa arhaiènošæu govora kao cjeline. Bez sumnje. ako su izgovarali Allah. on vraæa ovaj suglasnik u svoju pisanu rijeè. To vrijedi kako za crnogorske govore tako i za dubrovaèki govor. XVI vijek. valah. doðoh i sl. tj. i subina fonema h je nešto drugaèija.. Jer. Èak ni visokoobrazovnih ljudi. pisao: ðevojka. U tome su najdosljedniji Muslimani. taj se glas obièno èuva u pisanoj rijeèi. Dakle. I. masovnije.dardu. prirodno. æerati. naroèito u govoru onih koji su turskoga zakona (Skupljeni gramatièki i politièki spisi. Uz nju i mnoge druge u kojima se h èesto javlja. oèuvali su ovaj suglasnik u svome glasovnom sistemu. Svima nam je poznato da su sve molitve kod Muslimana na arapskom jeziku. Tamo gdje je islamizacija došla nešto kasnije. po mome mišljenju. Govorna rijeè tu ne poštuje jezièke normative. Evo na osnovu èega ja tako mislim. b) Vuk je sve do 1839. sve do danas. U Poslovicama. Beograd. de. tu je h bio postojan glas. Ali. bilah. A upravo je takve oblike slušao u Dubrovniku. jer ga oni. Razlièiti su uzroènici koji su uticali na oèuvanje foneme h u govornoj rijeèi navedenih oblasti. Od tada do danas fonema h se piše u sh jeziku. znatnog uticaja. širiti na sh jezièkom tlu od XVI vijeka. oni koji su primili islam. Vuk Karadžiæ napušta pisanje ovoga suglasnika u svojim gramatièkim radovima od 1818. najdosljednije i èuvaju u svome govoru. 247 . 1896. zbog navedenih razloga. Naime. Na sudbinu foneme h u govoru naših Muslimana. koje je izdao na Cetinju. prihvatao je oblike sa izvršenim ijekavskim jotovanjem u sekv.-1936. ali ne uvijek tamo gdje mu je po etimologiji mjesto. on napušta oblike sa ijekavskim jotovanjem i priklanja se oblicima sa oèuvanim skupinama tje>te. Te molitve obiluju fonemom h. ako ne i presudni uticaj. te. Dovoljno se prisjetiti samo one molitve kojom poèinje svaki dobar posao (bismille: Bismilahi-r-Rahmani-r-Rahim) koja se bezbroj puta dnevno ponavlja. na dubrovaèku govornu situaciju imala je uticaja i pisana rijeè koja je u Dubrovniku cvjetala kroz vjekove. To vrijedi kako za naše urbane sredine tako i za govor našega sela. dje>de. dolazio je sa strane. odoh. Uz ovo vrijedno je ukazati i na sljedeæe: mada naša standardna norma iziskuje èuvanje foneme h u govornom i pisanom izrazu. Od 1839. Istina. 3-8). Historijski podaci nam govore da se islam poèeo. u Dubrovniku i po varošima Bosne.

godine) veæ piše skupine tje i dje (up. Vuk u ovome radu (a to je: Odgovor na Sitnice jezikoslovne G. tj. barjaktar. A. npr. a t u æ. gdje. nije nikakav gospodski govor. Naime. barjaktarski. nego se govori: djed. ovdje. nekakav drugi svetac osim pravoga barjama (pred kojim se posti) koji osobito praznuju hadžije". vidjeli smo. pl. signifer. Istina. Vuk primjeæuje da bi se za ovaj govor moglo reæi "da je varoški . æerati itd. barjamovati. viðeo. leæeti. tako i sve izvedene rijeèi: barjaktarev/barjaktarov. tje i dje u primjerima tipa tjerati i djeca. uticao je na našu standardnu jezièku normu i kada je u pitanju sudbina sugl. onðe. skupine . dje u æe i ðe.u rijeèima orijentalnog porijekla. izgovor sekvence. Crnoj Gori i Boki) (pretvara se. Razlozi za to nalaze se i u èinjenici da je ta osobina znaèila mnogo za stvaranje zajednièke sh jezièke norme. U Rjeèniku Vuka Karadžiæa iz 1852. isti izvori kao i za h. Vuk omdah dodaje da ima govora u kojima nije došlo do ove glasovne promjene. Dakle. iljade ðece. ðekoja su velika slova i sl. ondje. daju oblik kakav je mogao da ima svaki ijekavski govor do jotovanja. postati i osobina književnog jezika ijekavskog izgovora.gospodski . tjerati itd. signum. ". saèuvana skupina tje i dje u navedenim primjerima.govor južnoga narjeèja". djelo. ali. das Bairamsfest. festum bairam apud Turcas.. htjelo). ovdje. To su primjeri tipa Bajram i bajrak. vrtjeti.jr . vidjeti. ðeca. M. voðe. ovðe.) d u ð. po mnogijem mjestima (kao npr. 248 . nalazimo: bajrak. svakako. J. on je prihvaæen za književni. Svetiæa.v. To je osobina koja se javlja u onim ijekavskim govorima Bosne u kojima nailazimo na još neke arhaizme. ðekoje rijeèi. Pa. vidjeti. ðekojim mjestima. naravno. barjaèiæ (sve s.. gdjekoje. gen. djevojka. Hadžiæa. iako je taj oblik stariji od onoga sa izmijenjenim suglasnièkim skupinama tje. Vuk pisao sve ove rijeèi sa jotovanim plozivima t i d (up. To su govori dubrovaèki i u “Bosni .).osobito po varošima” u kojima se ova (se) dva slova ne pretvaraju. Naravno. Die Fahne. koji je štampan u Beèu 1827. vexillum. vræeti. der Fahnenträger. Od tada ova osobina postaje jedna od odlika Vukove pisane rijeèi. svakako. ðe. u Hercegovini. što æe. O tome kod Vuka èitamo sljedeæe: ". ima govora u kojima se èuvaju neizmijenjene suglasnièke skupine dje i tje. njegova ðeca. Tu je i: barjam. ðevojka. ðed. koji je objavljen u Beèu 1839. c) Govor Muslimana. hadžijnski barjam. u Vukovom Prvom srpskom bukvaru. tu je i: barjamovanje. viðeti. barjaka.a bili su mu potvrðeni i iz govora varošana Bosne. gðe (ðe). djeca.)." A pošto je to osobina govora varoši. stidjeli. P. da i to istaknem. Do tada je.

) imamo: Bajram.). bajraktar.) imamo samo: Bajram.). -jr. ovdje se mislilo na situaciju koju nalazimo u ekavskim govorima. izvorna forma. ali: barjaèe. -rj. barjaèe (sve s. Dikliæ (Svjetlost. Beliæa (Gece Kona. Tako u Pravopisu srpskohrvatskog književnog jezika od A. U Pravopisu hrvatskoga ili srpskoga jezika od D. a s.stavljen je meðu zagrade. Njihova rijeè nije se mogla mimoiæi kada su u pitanju ovi problemi. Tu je. po pravilu. I ovo nekoliko primjera jasno nam pokazuje koliko je živa rijeè naših Muslimana bila znaèajna za stabilizaciju srpskohrvatske jezièke norme. A kada je tako. da oni nemaju ni domovine ni otadžbine van ovih geografskih prostora i da je njihov maternji jezik bio i ostao samo ovaj kojim mi ovdje govorimo. uz napomenu i (obiènije) barjak. U Pravopisnom priruèniku. kada je u pitanju naziv muslimanskog praznika. barjaèiæ. kao neknjiževni oblik. Bajram-namaz. U zajednièkom pravopisu našega jezika (Matica hrvatska . Bajram". uz napomenu "nije isto prezime kao Barjaktareviæ". Tu je i bajrak. M. U Informatoru o savremenom književnom jeziku sa reènikom. èinjenica je da su u novije vrijeme stasali i brojni kulturni poslanici iz redova naših Muslimana. To jest. a oni su tu upravo nudili one oblike koje nalazimo u govoru sredine iz koje su oni. Jeste. A uz oblik Barjam stoji "ne nego Bajram". i Boraniæ ima barjaèiæ. barjam (bajram). Boraniæa (deseto izdanje. za sve ovo bilo je presudno saznanje da su naši Muslimani sinovi ovoga tla i ovoga jezika. bajraktarev. Zagreb. . U Beliæevom Pravopisu iz 1950. a jeste. Istina. Dakle: bajram (barjam).v. to jest.stavljen kao ispravan obli. imamo upravo obrnuto stanje kada je u pitanju ovaj muslimanski praznik. Zagreb-Novi Sad. Markoviæ. uz: bajrak i barjak.Od Vuka je ovakav fonetski sklop prihvaæen kao književna norma. 1972. Ajanoviæ i Zv. 1951. onda je bilo sasvim prirodno što se osluškivala i njihova govorna rijeè i što je upravo ta rijeè mogla imati odluèujuæu ulogu pri normiranju nekih fonetskih problema.) nalazimo: Bajram. Dakle. èiji su autori: Sv. a onaj sa sekv. Svakako. Svakako. bajramski uz: barjak i bajrak. Beograd. barjaèiæ. 1967. Beograd. èiji su autori dr Asim Peco i dr Mitar Pešikan (Mlado pokolenje. nalazimo: Bajram. stavljena u zagradu. da su se javili i istaknuti pisci iz tih redova. tu je izvorni oblik sa sekv. znaèi.) imamo: barjak. sa sekv. Istina.v. stanje koje nalazimo danas 249 . Barjam nalazi se "v. barjaktar i bajraktar. i tu je samo barjak. tu se prihvata realno stanje ovoga glasovnog sklopa kako živi u govoru onih koji slave taj praznik.jr -.Matica srpska. oni su nudili. Kurban-bajram (ne barjam). Sarajevo. Tu imamo i: Bajraktareviæ. barjaktar. 1923. 1960.

Ostali pravopisi i jezièki priruènici navode se u tekstu. 1974. The first is the place of Moslems in the Serbo-Croat and with it in the Southern Slavic language community. 90-95. god. and the importance of the Moslem speeches for the standardization of Serbo-Croat language. 483-509. Vuk Stef. 9. A. The Moslem People's Speeches and the Standardization of Our Language This paper deals with two important issues from our history and the history of our language. 1960. I. 5. Sarajevo. Naš jezik. str. Novi Sad-Zagreb. Beliæ: Osnovi istorije srpskohrvatskog jezika. maj 1974. A. 1960. za h v. Beograd. za dj. BHDZb I. Dr Muhamed Hadžijahiæ: Od tradicije do identiteta (Geneza nacionalnog pitanja bosanskih Muslimana). Beograd. 2. Pravopis srpskohrvatskoga književnog jezika. tj. 1975. Avdo Suæeska: Položaj bosanskih Muslimana u Osmanskoj državi. 1976. Fonetika. 250 .kao ispravno i u našem jezièkom standardu.. 1971.. Pregled. Sarajevo. v. 10. 1964. XVIII. Literatura: 1. 8. Sarajevo. str. Svjetlost. 4. 3. 37. Ismet Smailoviæ: Glas h i njegove zamjene u savremenom srpskohrvatskom standardnom jeziku (prilog raspravi). Radovi Instituta za jezik i književnost u Sarajevu. LXIV. IV. Hanka Glibanoviæ-Vajzoviæ: Glas h u rijeèima orijentalnog porijekla u savremenom standardnom srpskohrvatskom jeziku. 6. Sarajevo. Matica srpska Matica hrvatska. Odjeljenje za jezik. A. Radovi Instituta za jezik i književnost. 1896. Beograd. Sarajevo 1981. knj. Èasopis za društvena pitanja. 7.III. Peco: Jedan aktuelan problem naše fonetike (izgovor i pisanje foneme h). SDZb XIV. knj. A. Beograd. g. Peco: Ikavskošæakavski govori zapadne Bosne. Peco: Govor istoène Hercegovine. knj. 3-10. str. str. III. Karadžiæ: Skupljeni gramatièki i polemièki spisi. Odjeljenje za jezik. knj.

251 . Our Moslems. have never put the mark of equalization between themselves and the Ottoman Turks. A science should begin from the scientific facts and not from the legends.The Moslems of Bosnian and Herzegovinian speaking area comprise the constituent part of the Serbo-Croat language community. This constrictive was kept intact in the speech of the Moslems. or subjective individual opinions. they are the primeval part of the Slavic being in these Balkan's lands. and it comes as no surprise that their word has had a decisive role in the process of establishing norms of certain phonetic problems. they never renounced their origin and language. A question has been posed for a long time: who are our Moslems and to whom they belong to: whether to the Serbs or Croats? Different answers have been given. It found its proper place later on in the standardization of Serbo-Croat language. or nations. The contribution of Moslems to the standardization of Serbo-Croat language was both great and considerable. It is obvious that the living word of Moslems was important for the stabilization of Serbo-Croat language norm. but they often offered with success their own language and culture to the others. This sound was a constituent segment of our vocal system until 16th century when it started to disappear. Our Moslems are sons and daughters of this soil and this language. One of the characteristic features in the speech of Moslems is a persistence of phoneme h in their consonantism. from their beginning to the present day. but the members of Islamic faith could never identified themselves with the other two confessions. Therefore. They also happen to be the constituent part of the Southern Slavic language community. Even when they moved into other countries. as the social community. of course.

252 .

pored lingvista i istorièara. orijentalista. Što æe pokazati rezultati takvih istraživanja.* Meðutim. ostaje nam da vidimo. area i sl. ili se ti doprinosi minimizira* . ali se baš zbog toga danas u jezièkoj nauci osjeæaju potrebe za studijama o razvoju hrvatskosrpskog jezika kod Muslimana. 3) Aktuelni jezièki portret bosanskohercegovaèkih Muslimana daje nam znatan broj èinjenica koje ukazuju da se muslimanskim jezièkim doprinosima ne poklanja adekvatna pažnja. folklorista. najveæi dio tih istraživanja ne iznose sve èinjenice. tako je i ovdje nužna znanstvena saradnja. hungarologa i drugih. to se i ne negira. a za pojedine segmente možemo reæi da uopšte nisu istraženi. u korist istraživanja muslimanskih govornih izoglosa. ili ih samo fragmentarno pominju: koliki su udjeli muslimanistike (u najširem smislu ove rijeèi) u baš tom srpskohrvatskom jeziku. 2) Kao i svaki jezik i svaki narod tako i bosanskohercegovaèki Muslimani i njihov jezik imaju svoju historiju. kao jezika muslimanskih književnih stvaralaca. ali ono što je veæ sada sasvim sigurno moglo bi se sažeti u tri cjeline: 1) Jezik bosanskohercegovaèkih Muslimana neophodno je zasebno istražiti u kontekstu sveukupnog kulturnog i drugog bitka Muslimana. arheologa. jezièka i etnološka povijest naših Muslimana nije dovoljno istražena. pri tome ostavljajuæi po strani dijalektološka istraživanja zasnovana na konfiguraciono-geografskim elementima. Kao i kod svih istraživanja kad su u pitanju drugi narodi. Neophodni su nam rezultati njihovih pojedinaènih i zajednièkih studija. Istina. pored pripadnosti nekolicini drugih naroda u Jugoslaviji i jezik Muslimana Jugoslavije.Ahmet Kasumoviæ Slobodana Principa 20 75000 TUZLA BOSANSKOHERCEGOVAÈKI MUSLIMANI I NJIHOV JEZIK Dosadašnja nauèna istraživanja nedvojbeno pokazuju da je srpskohrvatski jezik. Bez obzira kojoj cjelini ona pripadala i od kada je evidentna. ali tu nemamo gotovo nikakav znaèajniji osvrt na udio Muslimana u formiranju i razvoju srpskohrvatskog jezika. Ovakva istraživanja bilo bi dobro uraditi i kod drugih naroda u BiH.Bosanski jezik 253 . i niza drugih nauènika a prije svih: etnologa. Povijest hrvatskog i srpskog jezika znatno je istražena.

b) utvrðivanje jezièkog identiteta materijala u kontekstu jezièkog blaga naroda kome pisac pripada.). Vidi: Propis punktova bih. muhalebija.. str. Tabaci. rahatluk. nikada nije bio niti jedan jezièki istraživaè (sela: Devetak. godine. Kad je rijeè o govorima Muslimana u BiH. Sušiæ. Sarajevo. Pitamo se kako se onda uopšte može generalizirati jezièka situacija. ostavljajuæi po strani konfiguraciju. jezika u Jugoslaviji.). planina. ali je nedopustivo javnosti davati odgovore kao na kvizu: ima-nema. kao i jezik drugih naroda. ili je procesom tihe asimilacije proces upotrebe paralelan. 3. polja i sl. kao i drugi 1.1 Ono što je na jednom terenu kod jednog naroda sasvim uoèljivo. ne bi se "izgubile" rijeèi: hanuma.ju. Kikiæ. 365. Da se dosad tako radilo. klisura.. Muslimana. kastile. Bikodže. te na osnovu tako dobijenih rezultata utvrðivati jezièki portret užeg ili šireg lokaliteta (a posebno naroda). i tek kad se geografski istraži teren prema toponimima. Jedan od uvjeta za to je snimanje muslimanskih govora (a ne govora: kotlina. 1979. Poljice. svjetskoj lingvistièkoj nauci odavno je jasno da je poželjno. jestnije i sl. Prokosoviæi. a nerijetko se i asimiliraju i prezentiraju kao neèije tuðe blago. moguæe su i druge forme. ne može kod drugog naroda u istom tom trenutku jednostavno odsustvovati. umjesto da stvaramo fotografiju narodnih govora i na osnovu nje mozaik (kvestionari u po mnogo èemu monolitnim sredinama u svijetu nikako ne mogu imati istu funkciju i kod nas). jednostavno je argumentiran. te njihovo dovoðenje u jedinstvenu ravan sa samim sobom. u obzir se mogu uzeti i sva druga geografska parcelisanja za istraživanje graðe.). Za nas je znaèajno i to da kvestionare pravimo prema modelima srpskohrvatskog jezika na svim razinama. razlozima: ili toga nikada nije bilo. Naravno.. Dosad je istražen jezik samo nekoliko muslimanskih pisaca: Ljubušak. dominantno naseljenih Muslimanima.2 èime æe se postiæi dva cilja: a) utvrðivanje jezièkog identiteta pisca. meðusobno. dulehati. ili se kao jezièka jedinica potralo u korist neèega drugoga. U vezi s ovim posebno je vrijedno istaæi dosadašnje oblike snimanja terena: u gotovo èetrdeset sela sjeveroistoène i centralne Bosne. èak i nužno. Ovome treba dodati i istraživanje jezika muslimanskih pisaca. 2.3 S obzirom da Muslimani. kao i u odnos prema govorima drugih naroda a prije svih susjednim govorima. pa se i sve što je u vezi s njim èinjenicama može pokazati. Jezik BiH. nužno je istraživati govor od sela do sela. hudovica.Nedopustivo je malo pisaca-Muslimana iz èijih je književnih djela ekscerpirana leksikografska graða za sve nauci dosad poznate rjeènike sh/hs. ganjak.. 254 . dijalektološka terenska istraživanja obavljati interdisciplinarno (mikrodijalekatski). dijalekatskog kompleksa (BiH dijalektološki zbornik. Kad je rijeè o prvoj tematskoj cjelini.

Jedna od najviših faza takvog produktivnog samopotvrðivanja je proces nastanka književno-umjetnièkog djela. a drugo je pitanje što su te jezièke osobine godinama neutralizirane i "neopredjeljivane".ali. To istovremeno ne znaèi da se i jezik Srba. nego je ono i po prirodi stvari neodvojiv dio terenskih istraživanja muslimanskih govora.. Tek kad se istraže govori Muslimana i jezik književnih djela muslimanskih pisaca. tradicije. zapravo opredmeæuju svoj entitet i materijaliziraju svoj osoben bitak. Kraljaèiæ. više varijanata . Crnogoraca i drugih ne može pojaviti i u funkciji varijante. Tražeæi odgovore na pitanja kakav je srpskohrvatski jezik u muslimanskim govorima. mnoge od njih su iz najstarije prošlosti ovoga naroda. Hrvata. O èemu je zapravo rijeè evidento je u drugoj tematskoj cjelini ovoga rada.. godine. Te posebnosti nisu od juèe ili od danas. objektivna fotografija stanja na terenu i u muslimanskoj književnosti javnosti æe ponuditi èinjenice koje govore o posebnostima jezika bosanskohercegovaèkih Muslimana. ono što se manifestovalo u svakodnevnom životu apliciralo se i na jezik. kako ga imenovati kakvi treba da su mu pravopis i gramatika itd. sasvim je prirodno da se i bosanskohercegovaèki Muslimani kao narod objektiviziraju u svom jeziku. Sarajevo.Bosanski jezik 4. a posebno onog koje je zasnovano na poetici usmenog narodnog stvaralaštva Muslimana. Druga tematska cjelina (ona može pružiti obilje podataka o jeziku bosanskohercegovaèkih Muslimana) podrazumijeva opsežna historijska * . 255 . Muslimana. neophodno je svesrdno se prihvatiti nauke i nauèno-istraživaèkim radom rasvijetliti mnoge tamne kutke iz jezièke prošlosti. potvrðen sopstvenim manifestacijama u kontekstu nejedinstvenog sistema srpskohrvatskog standardnog jezika s više jezièko-književnih izraza.-1903. T. Oèekivati je da æe ovi putokazi jasno pokazati da je jezik bosanskohercegovaèkih Muslimana* jedinstven jezik akumuliran stoljeæima.narodi. Kalajev režim u BiH (1882. dobit æe se nauèna fotografija jezika a ne kvazidruštvena (politièka) želja. jezik bosanskohercegovaèkih Muslimana ni po kakvom osnovu nije neka stilistièka varijanta. svoje kulture. dobit æe se i odgovor èiji je to jezik.). S kritièkim pristupom kalajevštini4 i bez pretpostavki da ime nacije mora da zamijeni regionalno (ili neko drugo) ime jezika. 1987. Da bi se sva zastarivanja što više otklonila. jer se u takvoj funkciji mogu pojaviti svi jezici svijeta. zbog èega je i izuèavanje jezika književnoumjetnièkih djela muslimanskih pisaca ne samo znanstvena nužnost. jezièke realizacije produkuju iz svoga naèina življenja. U tome i jest jedan od najveæih problema jezika bosanskohercegovaèkih Muslimana.

te šta se to moglo desiti da doskorašnji vazali (Slaveni) najveæim dijelom asimiliraju svoje gospodare (Avare)? Sva ova pitanja itekako su znaèajna za historiju jezika bosanskohercegovaèkih Muslimana. 3) da li su Slaveni prešli Panonsku niziju i upustili se u vrleti Balkana zahvaljujuæi avarskom zaštitnièkom okruženju i moæi avarskih ratnika (ukoliko bi se ovo moglo prihvatiti kao èinjenica. Nekoliko je pravaca kojima bi trebalo usmjeriti ovaj nauènoistraživaèki rad: a) Dosad je o seobama stanovništva napisan znatan broj radova. nije teško uoèiti da sva takva literatura ne daje dovoljno podataka o kontaktu. povjerenje u Slavene koje su "posvojili" ili nešto drugo). jer se odgovorima na njih (naravno i odgovorima na druga pitanja rasvjetljava ne samo niz jezièko-povijesnih èinjenica. a Slavene su prihvatili u vazalsku službu . 2) da li su Avari Slavene upotrebljavali kao tampon . Azije. 256 . a neuspjeh i poraz svako na svoj naèin. Nejasnoæe u vezi s tim proizvode niz pretpostavki: 1) da li su Salveni još u najranijoj fazi dolaska na Balkan barem periferno "islamizirani" (ako su Avari bili dominantno islamski narod**.narod/zonu prema Vizantiji u podruèjima Balkana (ako je ovo i djelimièno moguæa solucija. sahrana. Od ovih istraživanja prirodno je oèekivati i najviše podataka o povijesti jezika bosanskohercegovaèkih Muslimana. s prethodnim napomenama o pojavi islama. veæinom.istraživanja koja su dosad. 5) zašto su napad na Carigrad i Avari i Slaveni podjednako doživljavali. Samo po sebi nameæe se pitanje da li je bilo muslimana na Balkanu prije dolaska Turaka * . i svakako. nego i niz uopšte povijesnih èinjenica za islamizaciju na balkanskim prostorima. vazalskim odnosima. 4) da li je konaèna nauèna tvrdnja da se Avari nisu upuštali dalje od Save.582. poslije dolaska Slavena a prije dolaska Osmanlija na Balkan. razlazu i asimilaciji Avara* i Slavena. Uz to dobijamo i podatak o postojanju/nepostojanju islamiziranih plemena na Balkanu prije dolaska Slavena.). ovlaš doticana ili im se poklanjala fragmentarna pažnja. meðutim. onda se neosporno nameæe i znatan broj argumenata koji upuæuju na avariziranje Slavena).Misli se na vrijeme poslije sukoba sa Turcima i turskog razbijanja velike avarske države od Koreje do S. ishrana i sl. da nisu išli dalje od panonskih ravnièarskih prostranstava (da li je u pitanju njihovo konjanièko ratništvo. i obredni njihov život: rat. ali i niz drugih argumenata relevantnih za osobine današnjeg jezika i svakako standard. onda se može pretpostaviti da su svi vazali prihvatajuæi avarske kaganate prihvatili. tj. godina (Savez u Sremu) ** . barem sekundarno.nije li to mogao biti prirodan ali i prinudni postupak.

257 . Jonaš. Dalju povijesnu komponentu koja je ostavila vidnog traga u jeziku bosanskohercegovaèkih Muslimana obilježit æe i osmanlijska islamizacija Balkana. A..6 nastanjivao je Ugarsku. Jezik. ili je to otpoèelo dolaskom Osmanlija pred naukom je da da posljednju rijeè. te bogumilstvo koje se u mnogim segmentima može uporedo istraživati sa islamizacijom. U toponimiji. br. 1985. Beograd. pa nije svejedno što su predosmanlijski muslimanski narodi7 imali moguænost da žive i na ovim podruèjima: Modrièa.5 Da li je to bio poèetak islama (i islamizacije) u našim krajevima. Da li je to bio poèetak islama i islamizacije u našim krajevima. u njenoj blizini je selo Haj(b)vazi(je). Kalesijiæ. Tuzla. Sikiriæ.Halisije . 1987. 9. Halusiæ. Zvornik i naravno ka unutrašnjosti Ugarske. itd. u usmenom narodnom stvaralaštvu. Sesar. Za jezik bosanskohercegovaèkih Muslimana to je vrlo bitan podatak.8 Nije li se upravo u to vrijeme i zaèela ideja oko "svog" ili "zajednièkog" jezika Slavena i "Slavena" na razini plemenske samobitnosti i prepoznatljivosti. 6. Srebrenik. èak je zabilježeno i muslimansko muško ime Halusija. 2. Halusija. 10. i 10. g.na Balkan.ime jezika. Ipak. Ovdje su evidentna prezimena: Kalesiæ. a posebno BiH. Stazama našega jezika. O jednom primjeru jeziène politike. a veæ u 9.Kalisije 8. èuvajuæi svoj jezièki koine10 bio nužno upuæen da prihvati svaku majorizaciju. te da su se najviše zadržali u podruèjima današnje Panonske nizije. stoljeæa oni su tu bili znaèajno prisutni. u arheologiji itd. jer olakšava niz tumaèenja iz povijesti jezika (od onomastike i strukture do standarda). Predosmanlijski muslimanski narod. nauka još nije definitivno utvrdila. a naroèito od 11. kao namjeran ili iznuðen. Izmeðu Tuzle i Zvornika je grad Kalesija.9 u kome je muslimanski elemenat kao periferan. treba istaæi èinjenicu da je velik dio sjeveroistoène Bosne bio pod tadašnjom Ugarskom. historija dovoljno zna. po podacima na osnovu dosadašnjih istraživanja. Mnoge stare porodice u sjeveroistoènoj Bosni i danas su zadržale predanja da su njihovi preci iz Unðurovine od plemena Halisija. Zagreb. Graèanica. Smatra se da su došli iz oblasti oko Kaspijskog jezera. Handžiæ. a šta je sve podrazumijevala oblast tadašnje Ugarske i koliko je ona bila prisutna u Bosni. A. Peco. logikom ime naroda . Gradaèac. Halisija. vidi: D. te udio katolièkopravoslavnog elementa s obzirom da su šerijatski propisi islama decidno priznavali i poštivali svaku monoteistièku vjeru i suživot s njom na svakom planu pa i jezièkom. Baliæ i drugi 7. Ovo nije jedini sluèaj. Ismailije . godine. sluèajan postupak. Za Muslimane BiH bitno je pitanje kontinu5. sigurno je da se može reæi niz potvrda za to. ili je to otpoèelo dolaskom Osmanlija. Iz više nauènih izvora saznajemo da su muslimani nastanjivali Balkan i prije Osmanlija. iz Harezma i okolnih teritorija.

kao nepotpuna èinjenica. Zagreb. godine ugarski kralj Geza Srbima u pomoæ šalje svoju vojsku koju je. Gluhak. Klaiæ. a Sirmijum su opsjedali veæ u 579. 258 . a to je moglo trajati najmanje dva stoljeæa koliko je trajala i avarska vlast koju su srušili Franci. g. godini (Jirièek. Maðari/Turci). seobama itd. naroèito do dolaska Turaka na Balkan. godine). Vidi: A. ban/bajan (Bajan. Zagreb. 142. 15.. saèinjavao i njegov narod Muslimani (Kalisije). 1989. za muslimanski narod takoðe znaèajan historijski period (9-12 stoljeæe) ostao je nedovoljno istražen i rasvijetljen. jer recimo. èak prije dolaska Slavena na Balkan. Ipak. a kasnije (prisilom.14 Kakvu su sudbinu imale Kalisije poslije poraza Ugara. a naroèito u vrijeme Osmanlija koji su to.11 ali oni nisu potpuno istraženi. (Slaveno-iranski kontakti. veliki avarski kagan). 1990. str. 5.13 O ovome za jezik Muslimana BiH vrlo znaèajnom periodu. 1988. nauka još nije istražila. župan. Kakav je bio njihov jezik. U tom pogledu znaèajne su prilike i kod Srba i kod Hrvata. g. godine 14.) i bogumilska i katolièka naselja ustupit æe mjesto pravoslavlju. 1149. kan. Slavenima i drugim narodima.iteta islamskog elementa na Balkanu. ali i poslije. Da li je predosmanlijski islamski elemenat na Balkanu15 olakšao islamizaciju u vrijeme nadiranja Turaka i da li su elementi orijentalnih jezika veæ imali korijenje i bili dobra podloga orijentalizmima što su se poèeli inkorporirati u sve naše dijalekatske zone turskom najezdom. Istorija Srba. 1988. Konstantin Jireèek. Podrijetlo imena Hrvat. kagan/voð haziz/prijatelj topor-sjekira. Jireèek. pored ostalih. Historija o tome ima znatan broj podataka. 12. Istorija Srba. kaduna/katun. a neki ih nazivaju i Kazarima iz plemena K(v)alisija. porobljavanjem. Beograd. Jezik. za sada su sve to samo pretpostavke. 47-50) 13. Turski (mongolski) nomandski narod Avari (Obri) poslije Huna zaposjeli su njihove posjede. pokrštavanjem. koja takoðe kao pretpostavka može pomoæi pri osvjetljavanju mnogih istina. a ne samo da su izostala leksikografska istraživanja nego i šira historijska. Za jezik bosanskohercegovaèkih Muslimana ni ovo nije beznaèajan period. ali one nikako ne smiju (što je u mnogo èemu veæ postalo obaveza) predstavljati 11. I nešto kasnije. inicirali.12 Veæ u jezièkom fondu tih naroda imamo rijeèi harem. Kalisije su živjele u (S) Mitrovici i oko nje. kako su se nacionalno i na druge naèine saživljavali s Ugarima. Srednjovjekovna Bosna. horna-hrana itd. Ipak. svojim prisustvom na ovim podruèjima. Usp. nedvojbena je èinjenica da su muslimani naseljavali Balkan i prije Turaka. Beograd. svakako je i podatak da su bogumilska naselja najbrojnija bila upravo u priobalnim kontakt-podruèjima Ugarske i Bosne. Vidi: N. posebno kad je rijeè o avarskom (i slavenskom) pohodu na Bosnu (oko 610.

jer se ono meðu jezicima ispoljava kao asimilacija. pred nauku se stavlja hitna obaveza da o tom jeziku kaže barem onoliko i sve ono što je i o drugim jezicima i narodima u Jugoslaviji reèeno. ipak specifièna za svaki narod pa i Muslimane. ali ne snagom fikcija nego: izradom historije muslimanske umjetnosti. zatim izradom studija o predosmanskoj islamizaciji Balkana. više stoljeæa je pokazalo da oni znaju da imaju svoj jezièki izraz.16 Kad je u pitanju jezik kojim oni govore. Da li je to jedan u znaèenju isti ili po jedan i kojim onda jezikom govore Muslimani. Suviše je ispolitizirana i lingvistièki nedovoljna tvrdnja da su srpski jezik i hrvatski jezik jedan jezik. etnologije i arheologije.. meðu kojima je jedna od najizraženijih istina o jeziku.nikakav kliše ili standard za vrednovanje Muslimana. Meðutim. Kad se o tome oglasi nauka. onda se ne zna ni za koga. Pravna istina (praktièna) i propisana nisu identiène.. Zbog svih ovih nauèno-istraživaèkih nedostataka najmanje je bitno kojim jezikom govore bosanskohercegovaèki Muslimani. o prodoru i boravku Avara na Balkanu.17 Krajnje je vrijeme da se prestanu istraživati srodnosti i da se pažnja usmjeri na specifiènosti. kao i o drugim istinama o islamu i islamskim narodima za koje je bila dosad uskraæena naša i svjetska nauèna javnost. mnogo je bitnija èinjenica što do danas nije reèeno kakav i koliki je doprinos Muslimana srpskohrvatskom jeziku. Kvazilogikom: patriot . Istina je upravo obratna. te koje su karakteristike muslimanskih govora i jezika muslimanskih pisaca. Ako se za prvih 650 godina od doseljavanja Slavena na Balkan gotovo ništa pouzdano ne zna. ni za Srbe i Hrvate. Praksa je pokazala da jugoslavenski narodi jedni o drugima ne znaju dovoljno (posebno hrišæani/kršæani o muslimanima). gubljenje i sl. da je njihov jezik neèiji a ne njihov. vrijednosti su u istinama o razlikama a ne identiènostima po potrebi. o vardarskim Turcima iz vremena cara Teofila (oko 830. Ako ni zbog èega drugoga onda zato što je duhovna. Istražiti razlike znaèi onemoguæiti 16. 259 . kao i svaka druga. ona æe definitivno osporiti zablude da su bosanskohercegovaèki Muslimani azijati/Osmanlije. Ali poslije toga vremena mnogo toga se pouzdano zna i može se reæi šta je èija baština i kakva. Èinjenica je da Muslimani svoj jezik zovu bosanskim jezikom. pa i jezièka tradicija. folkloristike.). 17. U jezièkoj nauci nemio je termin (fiktivnog) zajedništva. o krstjanima/kršæanima/hrišæanima i muslimanima. kontaktu Maura u Španiji s našim ljudima. o boravku arapskih moreplovaca u našim krajevima.g.nasilnik (agresor) javnosti su obratnih kvaliteta predstavljeni Mujo Hrnjica (kao zulumæar i pljaèkaš) i Bajo Pivljanin (kao narodni junak). neutralizacija. o balkansko-muslimanskim jezièkim izoglosama. vrlo dobro znaju šta je u tom jeziku njihovo a šta nije. poništavanje. Vrijednosti u istinama o pojedinim narodima.

ne dožive jezièko-nacionalnu sudbinu moldovskih Gadauza ili drugih naroda. a drugim tipom služe se u svojim kuæama. a ne Omeroviæ. ali znatno više i negativnim okolnostima što su uticale na njihov jezièki izraz. Hasanbegoviæ. U jeziku se samo pomoæu istraženih razlika (a ne zajedništva) gradi skupni mozaik u kome je evidentno i ono što je zajednièko. pojedinaèno i regionalno.19 Èuvajuæi svoje cjelovito nacionalno biæe Muslimani su saèuvali i svoju tradiciju. jer je za savremenu komunikaciju uzeto ono što je njihov obièajno-tradicijski tip). Obje ove komunikacije meðusobno se razlikuju na gotovo svim jezièkim nivoima (kod drugih naroda to nije sluèaj. Tobe estagfirulah/ Gluho bilo i æoravo. tvorbi. Muslimani su razvili dva jezièka standarda. Ferhatoviæ. najveæi dio jezièkog (meðujezièkog) posla su ipak razlike. veselamu/ Tobe jarabi. Uz to bosanskohercegovaèke muslimanske govore. . Usp. Bez istraživanja specifiènosti apsurd je istaživati i sliènosti. Jusufoviæ. jer je postojanje jezika i naroda u stvari postojanje korisnih opozicija. paremiološkim konstrukcijama itd.). 2) tradicionalno-obièajni tip komunikacije. Kako drugaèije objasniti nekome da hodža ne pjeva.. ne vièe. brojnijem i sl..: Aman jarabi /Veselatu. kulturu i naravno jezièke osobine .i obratno.veæi gazda Veæi stomak . danas karakteriše: 1) akcenat rijeèi . pa u tom kontekstu treba gledati i na Muslimane i jezik kojim oni govore.teorije o veæem. sunet.. a u nekim segmentima i generalno.. S obzirom da su bili okruženi i pozitivnim. to je samo pola posla. Pored ostalog i ovo je jedno od sredstava kojim su se štitili da. recimo. 21. Jusufoviæ. Prvim tipom služe se u administraciji. školstvu itd. meðusobno. jaèem.. mevlud. dvije jezièke strukture svoga svakodnevnorazgovornog (kolokvijalnog) komuniciranja: 1) savremeno-situacijski tip komunikacije (režimsko-administrativni).veæa hasta itd.. Ferhatoviæ. te time i konkretan otpor unificiranju (i pored esperanta Evropa njeguje mnoge jezike).18 Èak i kada su u nauci identiènosti cilj. 260 .u prezimenima tipa: Omeroviæ. Nije to samo naša specifiènost: Jezièka antianglizacija (antiamerikanizacija) Evrope je insistiranje na razlikama. 20. trgovini.. u vrijeme obreda (dova. te nema nikakvog osnova smatrati ih lingvostilistièkim tipovima (stilovima). jer je to u nauci sekundarno. nego uèi. džuma. okuiše / ili muslimanske paremiološke modele tipa: Veæi stomak .20 Ovo se prije svega uoèava u leksici i frazemima21.u prezimenima tipa: Dervišbegoviæ. Jusufagiæ. 19. a ne 18.

.. curica. iæi napolje. travica. prozuk. vaktile itd. . .èorbali itd. . vratica. 2) Sve je izraženija upotreba jezièkih tabuizama kod Muslimana usljed tradicionalno-kulturno-obièajnog otpora svim oblicima vulgarizma.upotreba predakcenatskih dužina u toponimiji: jedne dužine (Hasiæi pored Hasiæi) dvije dužine (Kuloviæi pored Kuloviæi).upotreba predakcentske dužine u hipokoristicima i deminutivima tipa: pilkica curica. Fatima. s vodom (u smislu teèno) .svaka psovka je sastaviti je i be. tamo ona i sl.obrazli.svaka pojedinaèna vulgarnost je ona stvar. dijete. te tendencija eliminiranja jezièkih oblika vulgarnosti (usp. zatim priloga umjesto prijedloga i imenice tipa: s obrazom . a ne Merima. mlijeko pored vrijeme. Rahima. . imati stolicu. . hajli.iæi u zahod.prenošenje akcenta na proklitiku: u nos.božiæ je bozgun.: . 261 .u imenima tipa: Merima. kanapa-kanafa. neka stvar. ali i uzdržavanje od svih oblika tzv. . na glavu. na glavu pod ruku.nedosljednost glasovne alternacije u orijentalizmima tipa: sapunsafun. hunjerli. . to je iæi pored sebe. haman..famelija (rodbina).sve što je prostaèko. s hujom . mamica. galameli. . .upotreba akcenta kao razlikovnog obilježja kod rijeèi tipa: famelija (porodica) . belajli. Hasanbegoviæ. mlijeko.. Fatima. vratica pored pilkica. kalup-kaluf.. hibre. kalajli. vesveseli (rastresen).nevina. ono najgore i sl... tri dužine (Avdibašiæi pored Avdibašiæi)... usp. .moralno-karakterni razvratni je zagondžija a takva žena je funjara (kuja).karcinom ili rak kao bolest je paskoviæ. tuðe zlo i sl. . te tvorbe sa sufiksom -li: doèekli. . trožiæ. je anamo on/ona.upotreba dugouzlaznog akcenta na drugom slogu dužeg oblika ijekavskog jata kod rijeèi tipa: vrijeme. dijete.Dervišbegoviæ.. psovke). taksirata.vrlo je razvijena upotreba priloga tipa: otoiè.upotreba predakcenatske dužine u ostalim imenima kad su oblik i znaèenje razlikovani: žutica. u smislu nedeflorirana djevojka je hemza. Jusufagiæ. iæi na dvor. pod ruku a ne u nos.hujali. Rahima. tj. .. ... . kastile.

tj. bubnuti-bubni-bub. gutnuti-gutni-gut. te taène pokazivaèke markiranosti: eni .èista boja (bilo koja). med-medeni (tamnožuta.. peèeni šeæer). golub-golubi (siva). 8) srpskohrvatski prijedlozi radi i zbog neutraliziraju namjeru i uzrok prijedloga sevep (Usp. vruæ-vruæa. lièno. upravo taj. haznadar Muhamed itd.. bezi. kupus-kupusi (svijetlozelena). 6) Èesto je pokraæivanje zapovjednog naèina kod glagola tipa: marnuti-marni-mar. des eigenen ich). 14) genitiv množine imenica ženskog roda nema nepostojano A. gnjiz-gnjila. 13) upotreba titula ispred imena i prezimena tipa: beg Kulenoviæ.: Sevep èega si došao. vrani. meso-mesara-mesnica ali mesnica i mesnièica.. šeæer-šeæeri (krem. ljudi). žegnuti-žegni-žeg itd. osobno. zatim pembe-ružièasta. pa višnjevi. Ibrahim-efendija. sade .. ali pilence i pilehce. Jusuf-kapetan. noz-novo suh-suha. upirati-podšprcati. etakav. brzo-hitro(m)-bolje. huja (ljutnja) . enaj . dlakav-èupav-rutav. sam-sama. ljut-ljuta. pravac-uspraviti-uciprati itd. 9) od postojeæih deminutiva evidentan je i jedan stepen više deminutivnosti: kokoš-pile-piliæ. 12) upotreba pokaznih zamjenica sa znaèenjem: baš taj. lagahno-polajnak-polajnhale. limuni-svijetložuta. mršav-suh-škicav. eno ono . èadži itd. boz-bosa. Derviš-æehaja.5) upotreba boja u govorima Muslimana ima naturalno-materijalnu oznaku: zejtin-zejtuni (zelenkasto žuta). muftija Kurt. koèiti-zašlajfati (zabremzati). goz-gola. džab-džabe.eno onaj. turundžaturundži (narandžasta).. mavi-plava.. etaki / evakav. evaj . 10) u nekim sluèajevima komparacija se obavlja samo semantikom: kiselo-naokis-mahoš. led-leden. sopstveni ja ( njem. tipa: trèati-zalaufati.hujica ali hujica i hujièica. kadija Habul. enaki. evaki. enakav. èak i u sluèajevima tipa: Evaj ja svojim oèima sam vidio .evo ovaj. radi isticanja karakteristiènih formi totaliteta (maksimalnosti): mok-mokra. stanja i sl. 262 . kahva-kahvaji (smeða). 11) upotreba domaæih oblika nesvršenih glagola i tuðih glagola svršenih oblika (prijedlog + glagol) identiène semantike. šornuti-šorni-šor. osim sluèajeva kad se te titule osjeæaju kao dijelovi polusloženica ili složenica i upotrebljavaju se iza imena i/ili prezimena: Ferid-paša. lijep-naoèitglavit itd.eno oni (usp. poštar Kasim. Sevep smrti mu je bila svaða). glaz-gladna..etaj. srknuti-srkni-srk. praz-prazna. kao oznaka prisutnosti objekta ili biæa. 7) Èesto je pojaèavanje neke osobine. zatim paralelnih oblika tipa: krug-okružiti-ošestariti. smeða). crno-garavo-mrko.. (bejazi). Kasim-beg itd.

. eeh. 17) upravo muslimanski govori pokazuju da: è. puc itd.. mušebak-mušepci ali mušebake. kao i mnoge druge. sille. ho-ja.. kod muslimana su Hajvazi (selo kod Kalesije). Nesuhe). mehbo itd. Šefik. Muhamedda mi. Salihe. garnituri. ševval (mjesec) itd. džennet. Sve ove osobine. æ. inšallah. 21) zanimljivo je da su Muslimani i u toponomastici ostavili obilježja svojih govora: pored Ajvazi i Ajvazi kod nemuslimana. guska-guski (pored gusaka). hooj.. Aljo-Haljo. kao stroj.. b) imaju vokativni oblik na e ali bez glasovnih promjena (Malike. cjelinu i sl. neuzubillah. ejvalah.. sjemenka-sjemenki (pored sjemenaka). Faruk-Fako. 16) vrlo je izražena upotreba karakteristiènih uzvika. ali imamo i sluèajeva markiranja etnika u odnosu na toponim: pored TuzlaTuzlak-Tuzlanka-Tuzlaci (misli se na tzv. viljuška-viljuški (pored viljušaka). 19) suglasnik H u muslimanskim govorima zaslužuje zasebnu pažnju. kalafaæ-kalafaæi ali kalafake (garnitura zidarskih èekiæa). polla (polila). onomatopeja i onomatopejskih uzvika: uj. ljuska-ljuski (pored ljusaka) itd. pored Rankoviæ kod pravoslavaca... haljinka-haljinki (pored haljinaka). Ilijaz-Hiljaz. 22) pored rijeèi za oznaèavanje singulara i plurala evidentne su i rijeèi koje istu materiju u kompletu.G. Enver-Henver. neophodno je temeljito istražiti i u što skorijoj buduænosti dovesti ih u vezu s muslimanskom 263 . naprotiv markira ih govorna praksa sela i grada. dž. tufa. zatim.H. ponne (podne). trojako se realiziraju: a) identièni su nominativima uz duženje zadnjeg sloga (Abdulah. Namik).tipa: motka-motki (pored motaka). nisu nacionalno markirani glasovi. Abdulah-Avdo). 18) upotreba suglasnika H kod vlastitih imena ljudi èesto je u protetièkoj funkciji: Asim-Hasim.. hedek. elhamdulillah.. kod Muslimana je Hrankoviæ (selo kod Tesliæa).. Dovoljno je reæi da u ovim govorima dominira proha a nikako proja. ð. c) upotrebljava se njihov hipokoristik kao alternativ (Šefik-Šefko. parmakparmaci ali parmake i sl. imenuju zasebno: basamak-basamaci ali basamake. 15) evidentna je upotreba geminata u tuðicama ali i u domaæim rijeèima: temenna. estakfirullah. 20) vokativi vlastitih imena ljudi na suglasnike K. Rankoviæ kod katolika. Donju Tuzlu) imamo: Gornja Tuzla-Gornjotuzlan-Gornjotuzlani itd.

ali time ne negiraju drugim narodima u Bosni i Hercegovini da isti taj jezik zovu srpskim. izradu rjeènika frazema. Tome treba dodati izradu terminološkog rjeènika narodnog jezika Muslimana. Even the rare research was limited to a fragmented mentioning only. euforiènu samodopadljivost. Muslimanski književno-jezièki izraz sa svojim elementima i svojom strukturom jasno æe pokazati šta je muslimanski jezièki standard. Za Muslimane BiH taj jezik je bosanski jezik. the Bosnian Moslems and their language has had their own history. This linguistic and ethnological history has also not been investigated enough.kao što je to i svugdje u svijetu . Ne postoje nikakve civilizacijskokulturološke prepreke za to. pravopisnog priruènika (iskljuèivo kao fotografiju stvarnog stanja pa tek onda pristupiti konvencijama). Dosadašnja književno-praktièna saznanja pokazuju da Muslimani svoj jezik nazivaju bosanskim jezikom. hrvatskim ili kako to oni veæ žele. The appropriate attention has not been paid to the Moslem linguis264 . onako kako ga osjeæa i kako je taj jezik živio u njegovoj tradiciji.svoj jezik nazove svojim imenom. ta istina svoju nauènu misiju meðu Muslimanima zapoèinje od imena jezika. te ostalih oblasti etnolingvistièke prirode. bogatiti dobri pisci i govori muslimanskog stanovništva. pseudovrijednosti i sl. It is essential to examine the language of the Bosnian-Herzegovinian Moslems within the context of overall cultural and other existence of Moslems.normirati struènjaci. niti da se ospori èinjenica da je rijeè o jednom jeziku. Bosnian-Herzegovinian Moslems and Their Language The language of Bosnian Moslems has not been examined properly and into depth up to now. "Istina nema potrebe za kiæenjem!" Meðutim.o èemu danas uglavnom govorimo na osnovu nedovoljnog istraživaèkog rada. a njega æe kasnije . Podrazumijeva se da ovdje treba iskljuèiti svako nacional-kulturno samozadovoljenje. pa æe se pomoæu èinjenica jasno i nedvojbeno moæi reæi mnogo toga o jeziku bosanskohercegovaèkih Muslimana . I nemuslimanu i Muslimanu treba omoguæiti da isti jezik (jedan jezik) .dijalekatskom bazom i jezièkim blagom muslimanskih pisaca. As any other nation.

Only when the speeches of the Bosnian Moslems and the language of literary works by Moslem authors are investigated. nor one can deny the fact that it is the one and the same language.their own language with their own name the way he/she feels it. For the Moslems in Bosnia and Herzegovina that language is the Bosnian language. Their language cannot be understood as a stylistic variant. or whatever name they choose to have. These specific features have been neutralized for years now. and cannot be taken as the thing that happened yesterday or today. Both non-Moslems and Moslems should be allowed to call the same language (the single language) . which can only help to the process of its assimilation. confirmed with its own manifestations within the context of a non-unified system. The careful studies will show clearly that the language of the Bosnian Moslems is a single language. There are neither civilization nor cultural barriers for it. Croatian. the scientific photograph of that language will emerge. Sometimes these contributions are minimized. having been accumulated for centuries. 265 . or they are presented as the treasure of other nations. but they do not want to deny the other nations in Bosnia and Herzegovina to call that same language Serbian. and in the way that language has lived in his/her tradition. These features belong to the oldest history of this nation. It is more than obvious that the language of Bosnian Moslems have its own specific features.tics contributions. and not a pseudo-social (political) wish. The literary and practical facts up to now show that the Moslems call their own language Bosnian.

266 .

Ibidem.2. 2. bosanskohercegovaèki Hrvati.1 Pri tome su posebno Muslimani i Srbi bili poneseni zbivanjima. šire slojeve Hrvata u Bosni i Hercegovini još nije bila zahvatila ideja slovenske solidarnosti kako je to bio sluèaj u Dalmaciji. prema zapažanju vladinog komesara za grad Sarajevo barona Collasa. pa su se. Situationsbericht 14. zahvaæeno nacionalnim oduševljenjem.1913. (prepis) Kriegsarchiv Wien (dalje KA) MiltŠrkanzlei Franz Ferdinands (MKFF) 1565. 267 .Dževad Juzbašiæ REFLEKSIJE RATOVA NA BALKANU 1912. Za razliku od srpskog seljaštva. koje je./13. Collas Zemaljskoj vladi. kao što je to bio posebno sluèaj u Bosni i Hercegovini. Nakon izbijanja balkanskog rata produbio se jaz izmeðu srpske i muslimanske politike u Bosni i Hercegovini. koji su se kolebali izmeðu simpatija za južnoslovenske balkanske saveznike i tradicionalne vjernosti Monarhiji. 8-1/37. ali i zaoštravanju nacionalnokonfesionalnih odnosa. da se cjelokupno mišljenje. koji su odluèujuæe uticali na oblikovanje politièke karte savremene Evrope i sudbinu naroda u ovom njenom dijelu. Promjene na Balkanu dale su snažan podsticaj daljoj konvergenciji nacionalnih pokreta kod Južnih Slavena na jednoj strani. a meðu inteligencijom hvatala maha misao o prikljuèenju jugoslovenskoj zajednici. Pojedini vladini funkcioneri u Sarajevu ocjenjivali su poèetkom 1913. kao što je 1. napustilo ranije inertno držanje i nestrpljivo oèekivalo da se ukine davanje haka. GODINE NA DRŽANJE MUSLIMANA U BOSNI I HERCEGOVINI Balkanski ratovi predstavljaju jedan od prelomnih dogaðaja novije istorije. što se neminovno odrazilo i na odnose izmeðu njihovih politièkih predstavnika. javljali kao vezujuæi elemenat izmeðu srpskog i muslimanskog politièkog tabora.2 Iako je meðu bosanskohercegovaèkim Hrvatima za vrijeme balkanskih ratova došlo do ispoljavanja simpatija za Srbiju. njeni mjerodavni faktori nastojali su nizom mjera i reformnih planova parirati novim izazovima. Uticaj ovih ratova na meðunarodne odnose i unutrašnjopolitièku situaciju u jugoslovenskim zemljama daleko je prevazilazio njihove neposredne rezultate. Buduæi da su pri tome bili tangirani vitalni interesi AustroUgarske./1913. držanje i djelatnost stanovništva nalazi pod uticajem hipnoze uzrokovane velikim dogaðajima na Balkanu.

). .2."6 Meðutim. kao i uèesnici u sarajevskom atentatu. Vidi: Milorad Ekmeèiæ. 6. 8-1/45.1912. Sarajevo. Beograd 1985. koji povodom izbijanja balkanskog rata nije donio "ni rijeèi osude pasjaluka balkanskih naroda. zagrebaèka muslimanska akademska omladina zastupala mišljenje da bi upravo Muslimani.to bio sluèaj u krajevima zaposjednutim od Srbije. Prepis izvještaja generala žandarmerije Šnjariæa Zemaljskoj vladi od 15. 4. mogli bitno doprinijeti srpskohrvatskom jedinstvu.1913. a posebno od politike muslimanskih predstavnika u Saboru.. Zemaljskoj vladi. one pojedince meðu Muslimanima u Mostaru i Sarajevu koji su svojim telegramima pozdravili "srpsku vojsku.5 Iz njenih redova regrutovali su se dobrovoljci u srpskoj i crnogorskoj vojsci za vrijeme balkanskih ratova i u prvom svjetskom ratu. 1986. do 1914. Zanimljivo je da je poèetkom 1913. 268 . . Tome je posebno doprinosilo i prohrvatsko držanje Srba u Hrvatskoj za vrijeme komesarijata kao i intenzivno propagiranje sloge Hrvata i Srba od strane zagrebaèkih listova. Hrvatska politika u Bosni i Hercegovini od 1878. Tako je po izbijanju balkanskog rata organ Ujedinjene muslimanske organizacije Zeman od 15. 55-77. 1251./1912.2. oktobra 1912. Uloga Gajreta u društvenom životu Muslimana Bosne i Hercegovine (1903. naroèito nakon aneksije. Akademija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine. Sarajevo 1974./1912. Collas Zemaljskoj vladi 15../1913.3 hrvatsko seosko stanovništvo ostalo je potpuno pasivno. Muhamed Hadžijahiæ. On konstatuje da se nekada indiferentna narodna masa sada nalazi u drugaèijem psihièkom stanju nego što je to bila za vrijeme aneksione krize u zimu 1908.179-184. izražavajuæi najdublje simpatije prema Turcima najoštrije osuðivao kao islamske Efijalte. kada jednom oslabi uticaj vjerskog separatizma./1913. Ibrahim Kemura.-1941. odnosno njegovim malobrojno obrazovanim dijelom osjeæao se odreðeni politièki uticaj iz susjednih jugoslovenskih zemalja u prilog balkanskim saveznicima. Meðutim.12.12. Privatregistratur (Priv. osloboditeljicu potlaèene braæe u Turskoj".. meðu hrvatskim gradskim stanovništvom. Mirjana Gross. Reg. 5. Reg. saborski 3. i Besaroviæa od 19.10. Marksistièka misao 4. Od tradicije do identiteta.1913. na društvo u Bosni i Hercegovini.. Zbirka Adalberta Sheka. Osuðivan je i list Dervišbega Miralema Novi Musavat. 15. te njen enormni napredak pod uticajem pobjeda Kraljevine Srbije.. I baron Collas ukazuje na evoluciju nacionalne svijesti kod širokih srpskih masa od uvoðenja ustavnosti. Uticaj balkanskih ratova 1912. Arhiv Bosne i Hercegovine u Sarajevu (dalje ABH). Historijski zbornik XIX-XX. Ove politièke tendencije meðu muslimanskom inteligencijom bitno su se razlikovale od raspoloženja koje je vladalo u širim muslimanskim slojevima.) 1252.1912. i 1909.61.1912. Priv. KA MKFF 1831. "Rat pravoslavlja proti islamu!" Zeman. sve više u njenom opredjeljivanju za borbeni srpski nacionalizam i jugoslovensku orijentaciju. 1968.4 Poznato je da se opoziciono i antiaustrijsko raspoloženje dijela muslimanske srednjoškolske i akademske omladine izražavalo. Prepisi izvještaja okružnih predstojnika Rukavine od 16.

8. Odjek spoljnopolitièkih zbivanja. oni su ilegalno prelazili granicu. koji su praæeni i javnim manifestacijama kakva je bila masovni ispraæaj turskih vojnih obveznika u oktobru 1912. ratna atmosfera stvorena velikom koncentracijom austrougarskih trupa (na vrhuncu krize u zemlji je bilo do 190 hiljada vojnika). poèetkom oktobra 1911. U Muslimanima on je vidio vrijednu protivtežu 7. sistiranje ustava i zavoðenje izuzetnih mjera u maju 1913. a pripadnici sve tri vjere. koja su otomanske trupe ponovo zaposjele u drugom balkanskom ratu. godine. srpsku vojsku i dr. onda je u prvom redu došlo do daljeg pojaèanja muslimansko-srpskog politièkog antagonizma i još veæeg približavanja muslimanskog politièkog voðstva austrougarskim vlastima. Muslimani su bili duboko deprimirani i zbunjeni zbog sloma Turske. Pr BH 1301 i 1305 iz 1911. godine. 9. U turskoj vojsci je postojao bosanski bašibozuk.klub muslimanskih disidenata nije u svom proturskom stavu zaostao iza saborskog kluba Ujedinjene muslimanske organizacije kad su se odmah po izbijanju tripolitanskog rata. krajem jula 1913. a u srpskoj i crnogorskoj bile su èitave grupe koje su došle iz Sjedinjenih Država (Amerikanci). Muslimanski dobrovoljci stupali su u tursku vojsku.1913. formiran od iseljenika iz Bosne. (prepis) KA Nachlass Potioreks (dalje N1 Pot. oktobra 1911.7. Uticaj balkaskih ratova 269 .9 Kada je rijeè o nacionalno-konfesionalnim odnosima. i 10.7 Nepunih dvije godine dana docnije. zaoštravanje unutrašnjih politièkih i socijalnih odnosa. u srpsku i crnogorsku. Rifat-beg Sulejmanpašiæ i Derviš-beg Miralem ponovo su. Baron Collas je u svom povjerljivom izvještaju uporeðivao položaj u kome su se našli Muslimani sa ovcama koje je vuk natjerao u tor Monarhije. Zemaljska vlada Zajednièkom ministarstvu finansija. godine u Sarajevu. (dalje citiram samo signature istog fonda). Uprkos zabrani skupljanja dobrovoljaca.. dalo je povoda za ocjenu da je Bosna i Hercegovina doživjela ratove na Balkanu kao zaraæena strana. 339. Potiorek Bilinskom 30.. ostale pod Turskom. prenosili želje bosanskohercegovaèkih Muslimana zemaljskom poglavaru da se Monarhija zauzme kako bi Jedrene i ostala podruèja. oba kluba u ime Muslimana Bosne i Hercegovine posebnim telegramima obratila austrougarskom ministru vanjskih poslova Aehrenthalu sa molbom da on interveniše u korist Osmanskog carstva. ABH Zajednièko ministarstvo finansija (ZMF). u muslimanskom javnom mnijenju naglašeno su preovladavali izrazi solidarnosti sa Turskom. ovaj put zajedno. u prvom redu pravoslavni Srbi.) A/3 Fasz 1. telegrami od 5.8 Nasuprot oduševljenju s kojim su Srbi pozdravljali pobjede sunarodnika i angažovali se na skupljanju pomoæi za srpski crveni krst. Ekmeèiæ.

okružni predstojnik Deftedareviæ Zemaljskoj vladi 27. koje su organizovali Srbi u novembru 1912. ali i nekim vanrednim sredstvima izvan zakonskih okvira. i u datim okolnostima bio realno moguæi korak ka nacionalnom osloboðenju jugoslovenskih naroda.. 270 ./1913. Bila je stvorena takva atmosfera u kojoj su se ponavljale masovne tuèe izmeðu Srba i Muslimana. Vlasti su u pomenutim mjestima pribjegle najvišim policijskim kaznama.12 izvještaji iz Bosanske krajine ukazivali su da je tamo bila stvorena ozbiljnija politièka situacija nego u drugim krajevima. Ranije su zatvarane gradske pijace. Hamdija Kapidžiæ. u Zvorniku 800 k.11 Dok su podruène vlasti u pretežnom dijelu zemlje ocjenjivale da. od kojih su neke. Za razliku od mirnog držanja srpskog gradskog stanovništva. izrazito srpskom karakteru ovog podruèja i odsustvu vojnih garnizona. izvještaj iz Oštrelja 9. I pored toga što je znaèio likvidaciju èifluèkog sistema u zemljama koje su se do tada nalazile pod turskom vlašæu. Ibidem. KA MKFF 1831. Bosna i Hercegovina pod austrougarskom upravom (èlanci i rasprave). odnosno priloge za porodice pozvanih rezervista. u Tuzli 5. Kao napomena 1. a na javnim mjestima bilo je zabranjeno voditi politièke razgovore. 12.držanju Srba kao i uopšte Jugoslovena. da æe umarširati srpska vojska i osloboditi ih plaæanja rente zemljoposjednicima. (prepis). izglasala novèane priloge za austrougarske trupe. itd.. U Bijeljini 3.1912. 8-1/45. Okružni predstojnik Baron Zemaljskoj vladi 22. 11.11.13 Oèito je da su se i u ovom sluèaju socijalne suprotnosti izmeðu age i kmeta znatno šire transponovale kao suprotnosti izmeðu Srba i Muslimana.30 h naveèe.1.10a U tuzlanskom okrugu su gradska zastupstva. 13. Uzroci stvorenog stanja traženi su u jakom kmetskom pokretu. 10a. svugdje gdje su Muslimani imali veæinu. navodno fanatizovanim od popova. ipak najveæi dio stanovništva gleda svoga posla u borbi za život. pravoslavni seljaci i seoski sveštenici pokazivali su u Krajini vidne znakove svoga nezadovoljstva. 1913. 8-1/44 i kao napomena 4. Vidi. 10./1913.10 Kao odgovor na poznatu deklaraciju srpskih poslanika Bosanskohercegovaèkog sabora povodom izbijanja srpske vojske na Jadran i omladinskih demonstracija u Sarajevu. 134. Richard Riedl. rat na Balkanu bio je praæen nizom negativnih pojava.000 k. Sarajevo. 1968. prireðene su muslimanske protudemonstracije koje su dale punu podršku politici Monarhije u albanskom pitanju. KA MKFF Mb/11-1912. da bi se seljaci odstranili iz grada. protiv balkanske politike Austro-Ugarske. 119-129.000 k. i pored velike promjene u stanju duhova pod uticajem ratnih zbivanja.2. godine. (prepis) KA MKFF 1843. kao i za vrijeme seljaèkog štrajka 1910.1913. koje su boravile u Bosni i Hercegovini. gostionice su zatvorene veæ u 6. Na podruèju Kljuèa. Petrovca i Drvara širile su se vijesti meðu seljacima.

grubo ignorisano za raèun državnih interesa saveznika. O uspostavljanju crnogorske uprave u Novopazarskom sandžaku vidi: Žarko Šæepanoviæ. (tj.. pljaèkama.10. 67-93. Beograd 1979.4/1973. Glibaèe. navodi da su spaljena muslimanska sela Nefer. Po ulasku crnogorskih snaga u pojedinim mjestima bilo je sluèajeva da su domaæini ubijani ispred svojih kuæa naoèigled ukuæana. Politika Crne Gore u novoosloboðenim krajevima 1912. Mada je u srpskoj graðanskoj politici još u XIX vijeku preovladalo nastojanje da se borba protiv Turske.10. Maoèa. Mali Kolašin i Vitina.). 271 . na koje su se. 199-213. 133 a. i to oznaèava kao razlog bjekstva stanovništva. Okružni predstojnik Deftedareviæ u izvještaju od 14. I samo naèelo narodnosti. jer im se oni u poèetku nisu htjeli prikljuèiti. pozivali balkanski saveznici. J.. Orulja. 152. Lever. Tara. Milorad Ekmeèiæ. A/3 Fasz 1. Ðurðeviæa Tara. bilo je. Deftedareviæ iz Uvca javljao o izmjeni situacije i vraæanju kuæama izbjeglica sa granice. a kuæe paljene. u mnogom uticale i na politièku klimu u Bosni i Hercegovini.dodatno potencirane antisrpskom propagandom štampe bliske režimu. Meðutim. Cetinje 1984. Plav i Gusinje u prošlosti. u prvo vrijeme prvenstveno iz graniènih podruèja susjednog Sandžaka. Albansko stanovništvo muslimanske vjere bježalo je zbog nasilnog pokrštavanja sa crnogorske na srpsku teritoriju. u Plavu i Gusinju i u okolini Peæi. Beograd 1973.14 bili su jedan od uzroka priliva u Bosnu muslimanskih izbjeglica iz podruèja zahvaæenih ratnim zbivanjima.1912. Beograd 1989. isti. Ratni ciljevi Srbije. primjedba Dž. Osloboðenje Bijelog Polja 1912. koji su naišli i na osudu srpske vlade. Istorijski zapisi 1-2/1986.. Deftedaroviæ donosi i podatak da su Crnogorci palili kuæe i pojedinih Srba da bi pokrenuli sandžaèke Srbe u borbu. SANU Etnografski institut. Posebno nije moglo ostati bez krajnje nepovoljnog odjeka u Bosni i Hercegovini masovno pokrštavanje stanovništva islamske vjere. koja je u ranijim razdobljima voðena na religioznoj ideološkoj osnovi (geslo za krst èasni i slobodu zlatnu nasuprot geslu za din devlet). KA N1 Pot. Migracije u novoosloboðenim krajevima Crne Gore. O korektnom držanju srpske vojske prema muslimanskom stanovništvu Novog Pazara u oktobru 1912. a dijelom i prekrštavanje katolika u prvim mjesecima po izbijanju rata na teritoriji koja je pripala Crnoj Gori. Nasilno prevoðenje u pravoslavlje izvršeno je u Beranama. 163-170. 1912. inaèe. kada je rijeè o Albancima i Makedoncima. Etnièki procesi i etnièka struktura stanovništva Novog Pazara. došli vidno do izražaja i elementi vjerskog rata.-1914.15 Iako su austrougarske vlasti ubrzo zatvorile 14. Stanèane. up. vidi Ejup Mušoviæ. Tara. uskoro je 30. Taj priliv je smanjen kada je došlo do izmjene držanja crnogorskih vlasti prema stanovništvu islamske vjere. izd. Branko Babiæ. Mustafa Memiæ. Ono je vršeno uz upotrebu drastiènih nasilnih metoda i bilo je praæeno ubistvima. paljenjem sela i drugim represalijama. Pomenuti postupci. JIÈ 3 . 44 i 105-106. 128-130... koji je poslao sa granice na Metaljci. ipak su u zbivanjima na Balkamu 1912. 15. te o "upadno dobrom postupanju sa Muslimanima" od strane kako srpskih vlasti u Prijepolju tako i crnogorskih u Pljevljima. gdje je na èelu civilne uprave postavljen Omerbeg Bajroviæ../13. vodi u ime modernog naèela narodnosti. godine i organizacija vlasti. od ranije srpski nacionalno orijentisan..

ipak je preko nje neposredno poslije izbijanja rata prebjeglo u Bosnu oko 1000 lica. Tome se usprotivio zemaljski poglavar. Snažan otpor naseljavanju pružala su sela iz kojih porijeklom nisu bili povratnici. koji je trebalo da uskoro usvoji zakon o izgradnji novih željeznièkih pruga od vojno-strateškog znaèaja za Monarhiju.17 Muslimanski prvaci Savfet-beg Bašagiæ i Rifat-beg Sulejmanpašiæ pokrenuli su sredinom novembra 1912. u: Istorija srpskog naroda. kao i nemuslimanska sela. jer je smatrao da bi to zaoštrilo odnose sa srpskim poslanicima i onemoguæilo rad Sabora. Isti. Ibidem. Ratni ciljevi Srbije.19 Pomenuta ideja mogla je biti potaknuta i jaèanjem panislamskih tendencija u dijelu 17. 19. a odatle željeznicom u Bosnu. Beograd 1983. Povratnici su naseljavani na erarnom zemljištu uz finansijsku potporu vlasti. 18. kao npr. vraæaju se dijelom u Bosnu i Hercegovinu a dijelom uèestvuju u masovnoj seobi muslimanskog stanovništva u druge krajeve Turske. Repatrijacija se odvijala brodovima iz Soluna u Trst. str.18 Paralelno sa nastojanjem austrougarskih politièkih funkcionera da muslimanski faktor iskoriste kao protutežu jugoslavenskom okupljanju na osnovu principa nacionalnosti kao zajednice jezika. Nasuprot tome Srpska rijeè se ograðivala od takvog pisanja. austrijska publicistika je pred prvi svjetski rat zagovarala ideju o muslimanskoj naciji na Balkanu koja ne priznaje nikakve jezièke razlike.16 Bosanski Muslimani ranije iseljeni u vilajete Skoplje. kao i Novopazarski sandžak. a u njihovom zbrinjavanju uèestvovalo je i muslimansko stanovništvo. Uporište za to ona je nalazila u staroj praksi na Orijentu da se nacija i religija poistovjeæuju. 272 . Uticaj balkanskih ratova. general Oskar Potiorek. Narod. do sredine maja 1913. 647. 6. Glavni uzrok ovog pokreta bile su nevolje kojima su bili izloženi bosanski naseljenici u toku rata i neizvjesnost u pogledu njihovog buduæeg položaja pod vlašæu pobjednièkih hrišæanskih država. 1 tom. 144-145.000 osoba u razdoblju od polovine novembra 1912.granicu prema Sandžaku. Ovim pravcem se vratilo oko 5. knj. 151-162. Ekmeèiæ. kada je bosanska uprava obustavila masovni povratak o zemaljskom trošku. str. 158-160. problematiènim tipovima i sankilotima. Solun i Bitolj. Nacionalni pokreti u Bosni i Hercegovini. Ibidem. 140. zalažuæi se i poslije sloma Turske za dobre odnose sa Muslimanima u Bosni i Hercegovini. odluèno je istupao protiv povratnika nazivajuæi ih nepouzdanim elementima. Ekmeèiæ. pitanje da se erarno zemljište dodjeljuje po konfesionalnom kljuèu i u tom su smislu namjeravali podnijeti rezoluciju u Saboru. I neki srpski listovi. Naseljavanje repatriraca dodatno je zaoštravalo politièke odnose u zemlji..

osobito od 1913.bosanskohercegovaèke muslimanske inteligencije. 1973. i pored nastojanja da se distancira od dnevne politike. 273 . Iako je u svojoj osnovi imala religiozni duhovni supstrat. Novi vakat je izražavao rezervu prema lozinkama o srpskohrvatskom jedinstvu koje su dolazile iz srpskih redova. sezala od ispoljavanja osjeæaja muslimanske narodno-vjerske posebnosti do propagiranja povezanosti sa drugim islamskim narodima.21 Inaèe. kojoj pripadaju i Srbi i Hrvati. kao i od srpskog i hrvatskog nacionalizma.23 kojoj je on. 7. Hrvatska politika u Bosni i Hercegovini. pokazao više simpatija prema hrvatskoj literaturi. nacionalno-politièka platforma Bisera nije bila jedinstvena. 64. Savfet-beg Bašagiæ. Gollas Potioreku.20 To je bilo suprotno austrijskoj ideji muslimanske nacije koja ne priznaje jezièke razlike. da svi oni zajedno predstavljaju jedan narod . Gross. Pri tome je u Biseru bilo ispoljeno i shvatanje da bosanskohercegovaèki Muslimani. Meðutim. ANUBiH 2/1. "po jeziku pripadaju onoj slavenskoj grupi od desetak milijuna duša". Mustafa Imamoviæ. Sarajevo. Muhsin Rizviæ. pa je samo taj nacionalizam trebalo 20. 540. 23. ocijenio je u jesen 1913. inaèe. koje je usmjeravao Šerif Arnautoviæ. Biser je. bio naklonjen. Novi vakat. i bile su još više prisutne u izdavaèkoj djelatnosti Muslimanske biblioteke.10. up.22 Takoðer.. 22. KA N1 Pot. da Muslimani moraju da izvuku konsekvence iz sloma Turske i da se u njima mora razviti svijest da su jedno sa narodom s kojim žive. nasuprot Gajretu.. izd. ali dva plemena". plan srpskog kulturnog društva Prosvjeta da u cijeloj zemlji osnuje specijalne konvikte za siromašne muslimanske ðake kao "eminentnu opasnost po opstanak Muslimana i nacionalnu propagandu Hrvata"."samo sa tri imena i tri vjere". A/3 Fasz 2. 258. koji se imenuju Bošnjacima. 21. pisao je u ljeto 1913. List se izjasnio i za "narodno jedinstvo Srba i Hrvata".. Meðutim. kao novo glasilo Ujedinjene muslimanske organizacije. uz obrazloženje da bi se u protivnom Muslimani morali pocijepati u dva nacionalno-politièka tabora. Književno stvaranje muslimanskih pisaca u Bosni i Hercegovini u doba austrougarske vladavine.1913. Pravni položaj i unutrašnji politièki razvitak Bosne i Hercegovine od 1878. 1976. Ona je. Te tendencije došle su do izražaja u èasopisu Biser. isticali tezu: "Srbi i Hrvati su jedan narod. èlan sabornog Predsjedništva. videæi u njima skrivenu tendenicju da se srbiziraju Muslimani. Ibidem. Za nacionalizovanje Muslimana u srpskom smislu zalagali su se oni muslimanski intelektualci koji su bili aktivni i srpskom nacionalnom pokretu. I pored toga što su. do 1914. kako je to ukazao Muhsin Rizviæ. 286-289. Sarajevo. oni su smatrali da je samo srpski nacionalizam èisti nacionalizam. kao Šukrija Kurtoviæ.

ostali su po strani od kretanja koja su vodila jugoslovenskom ujedinjenju. The Balkans Wars and their results would throw the Moslems of Bosnia and Herzegovina into the arms of Austro-Hungarian Monarchy. who took a rather passive position in the events. koji je nastao krajem ljeta 1913. and to the lesser extent towards the Croats. In our parts they would primarily mean the further rift and deepening of quarrel between the Moslems and the Serbs. ta ideja imala je razlièito znaèenje u politici razlièitih snaga na bosanskohercegovaèkoj politièkoj sceni. 50-52. Wien 1914. the Wars on the Balkans 1912-1913 would have had far reaching consequences than it could have been expected. 274 . Istovremeno je konstatovano "da u Bosni i Hercegovini Srbi i Hrvati i Muslimani. XXVII-XXVIII).davati Muslimanima. kao i veliki dio muslimanske inteligencije. Hrvatski i Muslimanski saborski klub i grupa poslanika oko Srpske rijeèi prihvatili su gledište "da su Srbi i Hrvati jedan narod sa dva ravnopravna imena". These wars led to the strengthening of the idea of Southern 24. 25. i vodeæi muslimanski saborski politièari. Šukrija Kurtoviæ. koja se zalagala za nacionalizovanje Muslimana u srpskom.. muslimanska inteligencija.24 Pri tome je politièki angažman srpski orijentisanih muslimanskih intelektualaca u ovom razdoblju podrazumijevao ne samo protuaustrougarski nego i protuturski i antifeudalni stav. Široko rasprostranjenu ideju da jezièko jedinstvo znaèi i narodno jedinstvo deklarativno su prihvatili u drugoj polovini 1913. u programu saborske radne veæine koja je trebalo da se obrazuje. odnosno hrvatskom smislu. imaju jedan zvanièni jezik a to je srpskohrvatski" (Bericht uber die Verwaltung von Bosnien und der Hercegovina 1913. doprinosila je prevazilaženju zatvorenosti muslimanske zajednice u Bosni i Hercegovini i odigrala je odreðenu ulogu u prihvatanju tekovina evropske kulture od strane Muslimana. Reflections about the Wars on the Balkans 1912-1913 in the Light of Behavior of the Moslems in Bosnia and Herzegovina Apart from the territories where they took place.. U uvodu programa radne veæine (autor dr Milan Srškiæ).. Mada je politika nacionalnog opredjeljivanja Muslimana pretrpjela istorijski neuspjeh. kao i njihovi srpski i hrvatski partneri. Sarajevo 1914. U daljem toku istorijskih zbivanja vodeæi akteri muslimanske politike u Saboru. O nacionalizovanju muslimana. Ovaj programski stav ostao je neizmijenjen i nakon što je u provladinoj saborskoj veæini grupu oko Srpske rijeèi zamijenila Srpska narodna stranka sa dr Danilom Dimoviæem na èelu.25 Meðutim.. koji potièu od iste krvi.

275 .Slavic unity (Yugoslavianism or Yugoslavhood). such as nations. In the sources from the period one could find more and more terms that spoke about the notions that had not been that unknown but used not so often before. only with three names and religions. In the previous period the Serbian side emphasized the struggle for the Cross-and-Honor. b) showed only a few signs of enthusiasm for the idea of Southern Slavic unity (Yugoslavianism). For the first time one could hear the notion uttered about one nation. and that would mean the increased level of aggressive behavior. and the Moslem one the struggle for the Faith and Empire (din and devlet). One could conclude that the Bosnian-Herzegovinian Moslems had taken very little part in the Balkans Wars (having sent only a small number of volunteers). particularly against the Moslems. The wars would give rise to the feeling in the Moslem population that the Ottoman Turkey was no longer relevant. For this reason. nationalities etc. In this period people were asked to declare their ethnic affiliation although this issue was more popular and less real. especially among the Serbs. but they felt much more the consequences and results of these wars. the Moslem population: a) opted mostly for the protection under the Austro-Hungarian leadership.

276 .

književno-povijesni razlozi na razini konkretizacije mogu izazvati poteškoæe. 2) tematsko-motivski razlozi. odnosno muslimanske književnosti. Treæi. izrada popratnog metodièkoga instrumentarija te. izdavanje posebnih naklada. Te poteškoæe metodièka znanost rješava naèelno i na razini konkretnoga. ako je djelo predviðeno za samostalnu lektiru uèenika. 3) književnopovijesni razlozi. Kad književna krititka ocijeni neko djelo umjetnièki vrijednim. Te poslove obavlja metodièka znanost. i to: 1) jezièko-stilski razlozi.Zdenka Gudelj -Velaga Pedagoški fakultet u Rijeci Rijeka MUSA ÆAZIM ÆATIÆ KAO ŠKOLSKI PISAC Uvod Tri su temeljne grupe razloga uvrštavanju nekoga književnoumjetnièkog djela u nastavni program. Znanost o književnosti. U tome se procesu nerijetko javljaju poteškoæe kod usklaðivanja književnoteorijskog i književnopovijesnog s pedagoško-psihološkim kriterijem. a poglavito muslimanske književnosti s poèetka XX stoljeæa. otvara se potreba ukljuèivanja toga djela /ili opusa pisca/ u nastavni program književno-jezièkog odgoja i obrazovanja. Pregledom nastavnih programa i èitanki ustanovili smo da nije predviðeno da se uèenici u Hrvatskoj susreæu u nastavi s djelom Muse Æazima Æatiæa. Iz autorovog opusa valjalo je odabrati djelo koje æe biti u stanju ponijeti teret reprezentativnosti te. slijedi situiranje teksta u èitanku. Prvim dvama upravljaju interne potrebe književno-jezièkog odgoja i obrazovanja. a to su u našim uvjetima izdanja s najveæim brojem primjeraka u podruèju umjetnièke književnosti. a povijest ga književnosti uvrsti u spisak znaèajnih za epohu ili pojavu. te da je njegovo djelo neprijeporno znaèajan èinilac ukupnosti korpusa bosanskohercegovaèke. pak. u odnosu na jezièko-civilizacijsko oruž277 . utvrdila je da je rijeè o piscu relevantnom za sliku bosanskohercegovaèke.

držimo. Neka bi od tih izvanrednih pjesama mogla biti sljedeæa s kojom se uèenici susreæu. i to zbog pretpostavljenih teškoæa u recepciji ne samo motivike veæ i idejnog sloja te ponegdje vrlo složene. a onda su im bila postavljena ova tri pitanja: 1. S tim dvjema poèetnim hipotezama provedeno je istraživanje. tako. Anketa Anketirali smo studente III i IV godine studijske grupe hrvatski ili srpski jezik i književnost Pedagoškog fakulteta u Rijeci i profesore rijeèkih srednjih škola. Isto tako bi bilo neprimjereno svrsi organizirati prvotni susret s pjesnikom u okružju neke od njihovih ljubavnih pjesama. priredio R. Starješinstvo Islamske zajednice u SR Bosni i Hercegovini. Kadiæ. 1971. 278 . ali ne prva. Zavod za izdavanje udžbenika. i to: 1) anketiranje studenata jezika i književnosti i profesora srednjih škola i 2) metodièki eksperiment. na primjer. Stoga u daljnje istraživanje nisu mogli biti uvršteni. Knjiga III. Pobožne pjesme bosansko-hercegovaèkih Muslimana. 1980. Hrvatskoj i Sloveniji. 2. Taj grafièki znak. Sarajevo. moæi biti dostupno recepciji uèenika. soneti visoke poetske vrijednosti kao što su oni koje je R. skreæe pozornost prema brizi pjesnikovoj za što èišæim ritmièkim ustrojstvom pjesme. Ispitanici su najprije upoznati s pjesmom Muse Æazima Æatiæa Ja n'jesam sanjar. 2. za pjesmu Ja n'jesam sanjar2 iz ova dva temeljna razloga: 1) svojom ukupnošæu ova pjesma može biti reprezentantom poezije Muse Æazima Æatiæa i otvoriti komunikacijski kanal prema njegovom opusu. Sarajevo.je. koje ima dva temeljna dijela. Opredijelili smo se. 2) prikladnim metodièkim instrumentarijem uèenici se mogu voditi u procesu komunikacije s pjesmom tako da se postignu relativno povoljni recepcijski uèinci. Za koji bi razred osnovne ili srednje škole ova pjesma bila prikladna? 1. Kadiæ uvrstio u zbirku Pobožne pjesme bosanskohercegovaèkih Muslimana1 jer bi za poèetno razumijevanje njihove motivike u ovome /rijeèkome/ kraju trebale brojne prethodne obavijesti. mada uvijek suptilno odabrane simbolike u motivskoj graði. Opredijelili smo se za varijantu s bilježenjem apostrofa u rijeèi "nijesam" i drugdje prema verziji u knjizi Branka Milanoviæa Bosanskohercegovaèka književna hrestomatija.

metafora. Što biste željeli da vaši uèenici ponesu iz susreta s ovom pjesmom? Kvantificiranje podataka iz odgovora ispitanika držimo neprimjerenim cilju istraživanja. referencijalnost iskaza. Jedan je student ovako napisao: bizarnost / sklonost naraciji u poeziji je netipièna.2. i to: jezik i stil. izvanjezièni sadržaji. metrièko ustrojstvo. Meðutim. epitet. po mom mišljenju." Studenti su uspostavili korelativne veze ove pjesme s dvije druge. arhaiène rijeèi. doživljaj.život . rima. cezura. opreka: sanjar-pjesnik. bilo bi možda još važnije uputiti uèenike da traže motiv i naèin na koji ga pjesnik razvija. B. U podruèju izvanjezièkih sadržaja studenti navode: dojam. složenost izraza. A. jedanaesterac. ponavljanje strofe. vezano s pjesnikovim egzistencijalnim problemima. misaonost. Studenti procjenjuju da bi pjesma Ja n'jesam sanjar bila primjerena VIII razredu osnovne škole i svim razredima srednje škole. Rangovi su ogledalo redoslijeda podataka. no. i to s pjesmom Pjesnici su èuðenje u svijetu. suprotnost: san-java/realnost. stih. Na kojim biste sastavnica ustrojstva temeljili interpretaciju ove pjesme? 3. zadati motivacijsku rijeè /dubina . uoèavaju se razlike u odgovorima prema grupama ispitanika.patnja ili slièno/ interpretaciju utemeljiti na osnovnoj 279 . raspoloženje. U podruèju jezika i stila studenti navode ovaj jezièki i poetski rekvizitarij: ritam. prepoznati rijeèi koje znaèe arhaièno. ugoðaj. intonacija. metrika. motiv. misao." "Ovo je spoznajnootkrivaèka pjesma sliènog ugoðaja kao dio Kolajne? Ove su rijeèi crne od dubine?. da pokušaju osjetiti raspoloženje koje pjesma izaziva. emocionalni svijet pjesme. sugestivnost. funkcija osobne zamjenice. Tri su temeljna podruèja na kojima bi studenti gradili svoju interpretaciju ove pjesme. ritmièno-melodijska sredstva. ali i sa snagom koju ispoljava. Šimiæa i s pjesmom Ovo su rijeèi crne od dubine iz Kolajne Tina Ujeviæa. nabrajanje. pjesnièka figura. leksik. korelacija s drugim pjesmama. Stoga æemo ovdje prikazati skupno odgovore studenata. a onda posebno odgovore profesora srednjih škola. pjesnièka slika. ponavljanje izrazom. strofa. poredba. stilska sredstva. Prednost daju I i III razredu srednje škole. jednostavnost izraza. struktura pjesme. Studentske odgovore na drugo pitanje ilustriramo ovim primjerima: "U ovoj autoprezentacijskoj pjesmi važno bi bilo na planu izraza ukazati na stih i rimu. egzistencija. apostrof.

. naèin i trenutak u kome nastaje pjesma. te o životu samome. pjesnik si je. ova je pjesma poslužila kao most. veza emocija s umjetnièkim stvaranjem. pjesnikovo razoèarenje." Studentski odgovori na treæe pitanje oèituju ova temeljna podruèja pretpostavljene /poželjne/ uèenikove recepcije zadane pjesme: odnos prema pjesmi. istinski doživljaj poezije. pjesnièka duša koja se otvara onima koji su to spremni prihvatiti. Ni jedan profesor ne primjeruje ovu pjesmu uèenicima osnovne škole. Prednost daju III razredu. Iznijeli su i ove opaske: "da /uèenici/ razmišljaju o brigama na produktivan naèin". misli. Takvi su iskazi: spoznaja o umjetnièkome radu. koje se slike. oèitovanje èovjekove stvaralaèke aktivnosti. pa iako je u tom trenutku bio osamljen i tužan. olakšao dušu.suprotnosti san-java/zbilja. brigama /pjesnikovim i svojim/. U podruèju uspostavljanja odnosa uèenika prema pjesmi dominira njihova želju da ostvare estetski doživljaj. ali i da uvide kako se i iz najgorih patnji može roditi jedno suptilno i iskreno umjetnièko djelo . Evo primjer cjelovitog studentskog odgovora na treæe pitanje: "Željela bih da uèenici pokušaju shvatiti probleme s kojima se èovjek u životu susreæe. spoznaja biti pjesnièkoga stvaranja u odnosu na životnu stvarnost i maštu. a dožive pjesmu na svoj naèin i njen poetski smisao. nevoljama.da negativnu energiju ne zadržavaju u sebi"." Na ista pitanja profesori srednjih škola odgovorili su ovako: Pjesmu Ja n'jesam sanjar profesori drže primjerenom za sva èetiri razreda srednje škole. ruka koja traži prijatelja i nalazi ga u nama. pjesnikova istina. 280 .. težina stvaralaèkoga poziva. da razmišljaju o patnjama. vrijednost umjetnièkog stvaranja za život. ". možda. Studenti su željeli da uèenici dožive pjesnikovu liènost. Ispovijedajuæi svoje brige i stradanja. "da ne misle da pjesma nastaje u trenucima razbibrige". emocije koje pjesnik izražava u pjesmi. njegove osjeæaje i strepnje. Oni navode: osjeæaj tuge. odnos prema pjesniku i odnos prema životu. Profesori su se razlièito oèitovali o tome na kojim bi sastavnicama ustrojstva utemeljili interpretaciju ove pjesme. da spoznaju bit pjesnièkog stvaranja. Statistièka obrada njihove odgovore prema frekvenciji rangira ovako: 1) tematsko-idejni sloj. melankolija. da dožive ljepotu koja uznosi duh. Iz ovoga treæega podruèja dominiraju iskazi o umjetnosti i životu.lirska pjesma. osjeæaji javljaju u pjesmi i onda u nama.

Zrinki Frkoviæ za suradnju." Profesori su se. 3) spoznaje o odnosu prema sebi. Mariji Šneperger i prof. kakav je svijet. takoðer. 3) objavljivanje dojma. 4) kontrastiranje. Jedan se profesor oèitovao ovako: "Suprotnost dvaju svjetova. urednik Ante Bežen. u ovom sluèaju pjesnika.4 Ostvaren je ovaj slijed nastavnih situacija: 1) motivacija. Beograd. Metodièki eksperiment izveden u Graðevinskoj školi u Rijeci. Jedan je profesor iskazao ovo gledište: "Osjeæaj samoæe koja prati umjetnika.2) jezièko-stilske osobitosti. 4. ružnog. 3. 1985." Metodièki eksperiment Metodièki eksperiment3 izveden je prema metodologiji metodièke znanosti. jednostavnost jezika. 3) estetske vrednote. Zar ne bi trebalo potražiti i prezentirati nešto vedrije. O ogranièenjima u: Zdenka Gudelj-Velaga. 4) interpretacija. Zagreb. tragika života kojim živimo. u zb.. Zahvaljujem prof. 6) obilježje književne vrste. 2) upoznavanje s pjesmom. paralela pjesnik-patnik. poredbe su konvencionalne. vidim da je previše ovakvih tužnih. str. Dometi eksperimentalnog istraživanja u podruèju stvaralaèke upotrebe jezika kod uèenika osnovne škole. metaforika. ovozemaljskog i onog ljepšeg. pesimistièkih djela. 5) estetski doživljaj. 5) misaono ustrojstvo. optimistièkije? Zar treba mladome èovjeku tuge i žalosti? On æe veæ tokom godina otkriti kakav je život. listajuæi ove èitanke za srednju školu. 1986. Institut za pedagoška istraživanja. Ali. Dajmo mu nešto primjerenije njegovim godinama. 2) spoznaje o odnosu prema radu. 259. razlièito oèitovali i o tome što bi željeli da njihovi uèenici ponesu iz susreta s ovom pjesmom. Prema uèestalosti odgovori se rangiraju ovako: 1) spoznaje o odnosu prema životu. nemoguænost da svojim zanatom /pjesništvom/ osigura sebi dostojan život. 281 . 6) fatalizam. žal za prošlošæu. Potanje obavijesti u zborniku Metodika u sustavu znanosti i obrazovanja. Zbornik 18. Školske novine. 4) spoznaje o odnosu prema drugima.

duša /pre/puna bola/patnje/jeda/gorèine. Prema: Biserje. tegoban. Pored njega. pesimistièan stav. možda i èitavo objašnjenje najgore tragedije. U uèenièkim iskazima javljaju se varijacije pjesnikova motiva 5. 3) gorèina / s pridjevom . ili ljude spaja samo muk?"5 Uèenici su dojam objavili pisanim iskazom. Je li u životu sve saopæivo. što je nešto odreðeno. . ako je bio pjesnik.i prilogom . jer ni književnik. Tu su poèeci. u ovoj tuzi koja rastvara i razara.bolan . svejedno. antologija muslimanske književnosti.. a to nije dovoljno /pa ga ne èeka ni dobra buduænost/.. onda je ta prepona savladana. nesretan. Iz njega je izlazio osjeæaj Tuge. nastavnoj situaciji. kao nalièje osjeæaja goleme životne radosti. 282 . str.samoæa-/ S nešto nižom frekvencijom slijede rijeèi: patnik/patnja. 305. nije htio biti. što je to pjesnièki razumio drugaèije. patiti.Što oèekujete.pjesnik je sagledao realnost života -.tužan-/. Jedno težište obrazuju uèenièki iskazi o pjesnikovom opæem emotivnom i duhovnom stanju. i 4.gorak. bez ogranièenja. nesretan/ najnesretniji èovjek.i . sirot. Raspravljanje ovdje utemeljujemo na 1. 1990.pjesniku otac nije ostavio ništa / pa je siromašan/.ja n'jesam sanjar . S izrazitom uèestalošæu javljaju se ovi skupovi rijeèi: okrutan život. Na frekvencijskoj listi prve rangove zauzimaju ove rijeèi: 1) tuga / s pridjevom .gorko-/.denotiraju /uglavnom/ s . priredio Alija Isakoviæ.pjesnik je rano ostao bez ikoga /pa je siroèe/.pjesnik radom /pjesništvom/ zaraðuje za život. i on je bio samo drug. Opatija. Pjesnikov izrièaj . 5) osamljen / s imenicama . pesimist. morao sam osjetiti žaljenje i ljudsku bol. znaèilo je da hoæe da pjesnièki živi. No. nelagodan.bolno-/. 4) razoèaran / rijetko: razoèaranje/. kakva je temeljna intonacija pjesama Muse Æazima Æatiæa ako Tin Ujeviæ o njemu kaže ovo: "Svakoga sam gledao kao tuðeg. tmuran. teška prošlost.i prilogom . Ili.5) pisani iskaz o recepciji pjesme. Skoro svi uèenici navode najmanje jedan od ovih podataka: . Drugo težište obrazuju iskazi o pjesnikovoj životnoj stvarnosti. Æazima sam najprije shvatio kao jednu opreku. izgubljen. Inventarizacija izvanjezièkih sadržaja tih iskaza pokazala je njihova dva težišta. 2) bol / s pridjevom . Motivacija uèenika provedena je tako što je uz pitanje: . sjetan. 3.osamljenost . Samo èovjek. . Otokar Keršovani. No.

Njega je jednostavno ovilo crnilo i nad njim se nadvila tama otkad ga je smrt odvojila od njegovih najmilijih. Evo jednog uèenièkog iskaza u cijelosti: "Ova je pjesma na mene ostavila dubok i snažan dojam. On je poput mrtve knjige kojoj su slova nevolje i brige.." Tim jeziènim izborom uèenica uspostavlja vezu s prethodnim iskazom. ova je pjesma na mene ostavila dojam tuge i patnje. cjelokupni proces komunikacije s pjesmom." Cjelovitu uèenièku recepciju nekog književnog djela moguæe je istražiti na više naèina.Kraæim zapisom iskaži što si ponio u sebi iz susreta s pjesmom Muse Æazima Æatiæa Ja n'jesam sanjar. 7.V. Uz ."7 U našem sluèaju sastavak je realiziran kao finalno ispitivanje. suosjeæam s pjesnikom.javlja se i leksem . Dva su temeljna tipa inkoativnih reèenica u uèenièkim sastavcima. 7-9.svehli listak -. On živi u sadašnjosti i ne nada se boljoj buduænosti. V. odnos prema knjizi. Moskva. Zato on nije sanjar veæ je život prikazao na jedan pesimistièan naèin. str.Tekuèev. Ja. Ostao je bez ièega u životu i mora sam sebi stvarati život i to radi pišuæi pjesme. Drugi tip može predoèiti ova reèenica: "Ponijela sam u sebi tugu pjesnikovu.331.otac . Kao i njegov život i ova je pjesma bolna i puna tuge i gorèine. Dometi. zapravo. Zdenka Gudelj-Velaga. Plodonosnom se pokazala analiza uèenièkih zapisa." Opetovanjem predikata upitne reèenice ovaj odgovor ukazuje na govornika koji je još vrlo intenzivno 6. Jedan tip može prezentirati ova reèenica: "Kao što sam veæ napisala. 641-650. A. što indicira autoriènu potrebu da zaokruži. Prosvešèenie. finalizira. te nešto manje . str. odnosno njegovom dušom koja pati i koju razdiru bol i tuga. 283 . 1980. Uèenici su bili dobili ovaj zadatak: .lice mrtva knjiga. a nastao u odgojnoobrazovnome procesu naziva se sastavak. Rijeka. Djeèje pisano stvaralaštvo s ishodištem u pjesmama Drage Gervaisa. formiranje njegovog pogleda na svijet. opredjeljenje da sastavak koristimo kao sredstvo procjene uèenièke recepcije nekog književnoumjetnièkoga djela. osjeæaj žaljenja i nemoæi. 1987. Tekuèeva: "U njima /sastavcima/ se najsnažnije i najizrazitije odražava unutrašnji svijet uèenika.babo -. Metodika ruskoga jezika v srednej škole. Osim u osobnome iskustvu. po sastavcima se može pratiti razvitak uèenika. utemeljujemo i na mišljenjima kao što je ovo akademika A.6 Uèenièki zapis oblikovan kao vezani tekst.

Zakljuèna razmatranja Najprije valja odgovoriti na pitanje: . Zašto na svoju stvarnost ne bi gledali ljepše i sanjarili o sretnijoj buduænosti.zaokupljen procesom koji se u njemu odvija. Evo primjera: "Ono što ostaje u nama nakon interpretacije ove pjesme je neizmjerna tuga prema nekom tko je za sobom ostavio takav dokument jednog vremena. poetskog sloja pjesme kao da se. dakle izrièaja na kojim nijedan interpretator ne bi pokušao graditi sliku o bogat284 . nagoni nas da shvatimo smisao života i pripremimo odreðeni stav prema životu. Drugotnim se ovdje èini procjena o cijelosnosti ili necijelosnosti toga razumijevanja. jer život bez ideala nije nikakav život. Pjesma nas tjera da razmislimo o sebi. a ustvari je veoma kratak. te da je tek onda. poglavito pak s gledišta koje bi suponiralo pjesnikovu autorsku intenciju. Isto je tako evidentno da su uèenici u svojim pisanim iskazima /sastavcima/ jednostavno prešli preko stilsko-jezièkog. Znatno je manje uèenika sastavak poèelo komunikacijski relativno neutralnom reèenicom. a da je nekad postojao èovjek s tim imenom i životom. naizgled. Tome je uistinu samo "naizgled" tako. ako mogu. Da ne bježim od stvarnosti. tip: "S ovom pjesmom shvatio sam nekoliko veoma bitnih stvari koje su potrebne za ostvarenje normalnog i uspješnog života. svoju bol i unutrašnju patnju a da do danas ja lièno nisam èula da to ime postoji. pokušam promijeniti nabolje.Otkud to da uèenici u dojmu iznose onoliko fabulativnih elemenata. s njime nisu ni sreli." Ni jedan uèenik nije ostao ravnodušan prema pjesnikovom životu. svojoj buduænosti. a zapravo je drukèije. Nije mi svejedno to priznati jer to dokazuje moju malenost." "Ponio sam autorovu poruku o viðenju svijeta iz njegovog ugla gledanja. životu koji izgleda dug. ali smatram da se ne treba povoditi za takvim naèinom razmišljanja jer ono vodi u depresiju. nego da je primim onakvom kakva je suðena. ali se prema njegovim "rješenjima" razlièito odnose." Uèenièki sastavci nedvojbeno pokazuju ovo: Evidentna je akvizicija idejno-tematskog sloja pjesme i napor u razumijevanju i tumaèenju toga sloja. a da se iz vrlo složene i bogate motivske graðe laæaju skoro iskljuèivo svehlog listka i mrtve knjige." "Pjesma me potakla da i ja sama razmislim o svojim tegobama. Mislim da sve nije tako važno i da za to ne smijemo sve sitnice uvelièati te si time ogorèavati taj život koji je ustvari tako kratak. makar nas danas okolina tjera na prizemljenje.

pjesme o domovini-.podrugljive i smiješne. na svoje sadašnje ili buduæe zanimanje i posao u okviru toga društva. ideje. str. Školska knjiga. 13. 121.stvu i blještavosti pjesnièkoga rekvizitarija ove pjesme./ u drugome planu.šaljive . ovdje nam je još potrebno ukljuèiti skicu psihologijskoga portreta adolescenta. devetom mjestu. 10. slobodno èitanje u pravilu biraju prozu. razreda srednje škole "da ispitanike u pripovijednome djelu najviše privlaèi uzbudljiva fabula. str.10 Kad je autorica ponudila uèenicima srednje škole da rangiraju svoj interes za tri sastavnice ustrojstva dramskoga teksta. Isto.. 66. Mira Kermek-Sredanoviæ. a da je njegov interes za druge kompozicijske. Zvonimir Dikliæ navodi rezultate istraživanja s uèenicima VII i VIII osnovne te I. nadovezujuæi na 8.muzikom stiha . 11.9 Zanimanje za emocionalne sadržaje u pjesmama uèenici su iskazali ovako: na prvom su mjestu .su im na posljednjem. 2.pjesme o smrti. pa . Zvonimir Dikliæ. scenskoj i filmskoj umjetnosti. bolu i stradanjima . jezik i dr. 285 . Književni interesi djece i omladine..radosne -. Birajuæi izmeðu dva ponuðena . 1985. likovi. 12.. koji u njoj realno postoji i po kojemu ona jeste upravo to odreðeno i neponovljivo umjetnièko djelo po kojemu.ozbiljne pjesme . Školske novine."12 Isti autor navodi kako "u III i IV razredu srednjeg usmjerenog obrazovanja opada zanimanje za fabulu. ti uèenici biraju . što je svakako rezultat ne samo psihièke zrelosti uèenika nego i njihove opæe kulture i književnog obrazovanja.s omjerom 75:25. Isto. i postoji ideja njime uspostavljena i kazana? Iz metodièke je literature poznato da uèenici za tzv. Zagreb.pred .pjesme o radosti. a ne poeziju. sreæi i ljubavi -. onda. zatim . opisi. str. Lik u književnoj. a . 73. str. Isto. Isto. i II. 40. str.8 Birajuæi izmeðu 9 ponuðenih vrsta lirskih pjesama.pjesnièku sliku . onda . Mira Kermek-Sredanoviæ utvrdila je interes uèenika VIII razreda osnovne škole iskaziv omjerom 80:20 u korist proze. 41. Zagreb. dijalog. on poèinje da misli na buduænost.uèenici se opredjeljuju za . 3. 9.tužne -. tok dogaðaja. 1989. tj.elementa lirske strukture . Držimo dostatnim navesti kako taj portret ocrtavaju Inhalder i Piaget: "Mada razvoj adolescenta još uvek traje. oni su ponuðene varijable rangirali ovako: 1. slijede . a na kraju liste su .11 Baveæi se interpretacijom književnoga lika u nastavi. 71. odnosno strukturne elemente /likovi.. str."13 Za utvrðivanje recepcijskog praga.

svoje sadašnje aktivnosti životni program u koji su ukljuèene potonje ili odrasle aktivnosti. Najzad, nastojeæi da uklopi sebe i svoj sadašnji ili buduæi posao u društvo, adolescent takoðer namerava /a, po njegovom mišljenju, samim tim/ da reformiše to društvo u nekom ogranièenom podruèju ili u celini / bez sumnje, ovo važi za gotovo sve adolescente u savremenim civilizovanim društvima/."14 Nešto kasnije, autori dodaju i ovo: "Ako se zadovoljimo sa sasvim globalnim i naivnim promatranjem, ne pokušavajuæi da razlikujemo po osobenim socijalnim reakcijama uèenika srednje škole, šegrte, mlade radnike i mlade seljake, zapažamo da se adolescent razlikuje od deteta, pre svega refleksijom koja premaša sadašnjost. /Potcrtava ZGV/ Adolescent se upuæuje u pravcu neaktuelnih razmišljanja koja su, ipak, u vezi sa doživljenim i aktuelnim situacijama. Drugaèije reèeno, adolescent, za razliku od deteta, poèinje da gradi sisteme i teorije, ako reèima "teorija" i "sistem" pridamo najšire znaèenje."15 Držimo da i bez širenja teorijske podloge možemo prihvatiti zakljuèak da je recepcija uèenika III razreda srednje škole pjesme Ja n'jesam sanjar Muse Æazima Æatiæa upravo izvanredna i u velikoj mjeri udovoljava kriterijima koje uspostavlja metodièka teorija. Naime: Moglo se oèekivati da æe se uèenici zadržati na onome što bismo iz motivike pjesme mogli oznaèiti fabulativnim. Da njihov obzor, meðutim, nije sužen iskljuèivo na dogaðajnost, govore u prvom redu tematske rijeèi iz frekvencijskoga rjeènika koji je dobiven potanjom leksièkom analizom njihovih iskaza o dojmu. Bez snažnog doživljaja upravo prvoga dijela pjesme, a koji kasnije ne navode, odnosno navode samo u citatu svehli listak i mrtva knjiga /uz sporadièno javljanje neba i bure, što ovdje nije relevantno jer u primorju predstavlja motiviku svakodnevnice pa je teško procijeniti porijeklo tih leksema u tekstu/, taj leksièki niz izvjesno ne bi bio takav. Ovdje je rijeè o ekstrapolaciji estetskog, mada neosviještenog, doživljaja u ideju, tj. o izvjesnoj sinkreziji emotivnoga i racionalnoga. Leksièka analiza pjesme kazuje da se samo rijeè tužan /koja se u uèenièkome frekvencijskome nizu nalazi uz imenicu tuga/ nalazi u pjesmi, i to u sintagmi tužni pjesnik, a ta se sintagma ni jednom ne javlja u uèenièkim zapisima. Ostale leksièke jedinice s prvih rangova frekvencijskoga niza /bol, gorèina, razoèaran, osamljen/ dokumentiraju unutrašnju preobliku poèetnog /ulaznog/ poticaja. Pjesma je, dakle, motivirala eksteritorizaciju leksika iz emotivne sfere. Držimo da uopæe nisu realna oèekivanja da bi uèenici u
14. Ž. Pijaže - B. Inhelder /J. Piaget/, Intelektualni razvoj deteta, Zavod za udžbenike i nastavna sredstva, Beograd, 1978., str. 48. 15. Isto, str. 49.

286

zaista slobodnom iskazu o dojmu, govorili o ljepoti pjesnièkoga jezika i navodili njegov instrumentarij. Njihov, pak, iskaz izrazito je individualiziran, on je lièan u sadržaju i izrazu, te ga, stoga, cijenimo - stvaralaèkim.16 Uz to, uèenici su na pjesmu reagirali razmišljanjem! Prema unutrašnjoj stvarnosti pjesme oni su se ponijeli kao prema punoj stvarnosti, što kazuje da su osjetili taj svijet pjesme kao zaseban i u sebi stvaran. Ne mogu se od srednjoškolaca oèekivati Katièiæeve spoznaje o odnosu zbilje književnoga djela prema zbiljskome svijetu.17 Oni su, jednostavno, ušli u taj svijet kao da je stvaran. Kako je taj svijet književnog djela jezikom sazdan svijet, to je jedini put da se do njega doðe - jezik. Stoga s punom izvjesnošæu možemo reæi da su uèenici osjetili Æatiæev pjesnièki jezik, da ih je on dvojako motivirao: na njegov pjesnièki rekvizitarij reagirali su jezièkim stvaralaštvom, a na motiviku fabulativne provenijencije razmišljanjem. To držimo dostatnim za uvrštenje ove pjesme u programe nastave književnosti, i to upravo u III razred srednje škole. Time bi se, dijelom, popunila programska praznina, odnosno pridonijelo bi se upotpunjavanju slike bosanskohercegovaèke književnosti s poèetka stoljeæa, koja bez programske zastupljenosti pisaca muslimanskoga kruga ne može biti valjana. Ovaj zakljuèak, jasno, ne iskljuèuje i druge izbore. Uz potvrdu poèetne teze da je pjesma Ja n'jesam sanjar Muse Æazima Æatiæa, uz odgovarajuæu metodièku aparaturu, dostupna recepcijskim moguænostima uèenika III razreda srednje škole izvan bosanskohercegovaèkog kulturno-povijesnoga prostora, ovo je istraživanje, držimo, ukazalo na potrebu za sljedeæim koje bi, s ambicioznijim ciljem i njemu primjerenom metodologijom, bilo usmjereno prema utvrðivanju korpusa muslimanske bosanskohercegovaèke književnosti sukladnog potrebama i moguænostima književno-jezièkog odgoja i obrazovanja u ovim prostorima. Još nešto: Za ulazak u svijet poezije svakako je važna i potrebna civilizacijska pripravljenost, odnosno gotovost. Otvara se pitanje: Može li put biti obrnut, tj. može li se zamijeniti toèka polaska s toèkom dolaska? Povijest književne recepcije i književno-jezièkog odgoja i obrazovanja pokazuje da to može biti. Poezija otvara recepijentu civilizacijske obzore i razvija u njemu potrebu da to njih dosegne. Stoga se ovdje presudno važnim
16. Zdenka Gudelj-Velaga. Nastava stvaralaèke pismenosti, Školska knjiga, Zagreb, 1990., str. 27. 17. Radoslav Katièiæ, Jezikoslovni ogledi, Školska knjiga, Zagreb, 1971., str. 224.

287

èini sljedeæi podatak: Na kraju nastave u svakome od eksperimentalnih odjeljenja profesor je pitao uèenike: "Biste li željeli saznati nešto više o pjesnikovom duhovnom i civilizacijskom obzorju?" Uèenièki je odgovor bio potvrdan, uz realan, statistièki zanemariv, onih koji su se izjasnili da im je svejedno. Onoga trenutka kad nastava književnosti svojom kvalitetom prestaje biti uèeniku samo radna obaveza, veæ kad je on doživio kao komunikacijski proces s osobnim interesom za sudjelovanje u njemu, uèionica se pretvara u književnu tribinu, a uèenik od prinudnoga recepcijenta postaje potencijalnim diseminatorom književne kulture. Upravo stoga nastavni programi imaju vrlo važno socio-kulturno znaèenje, pa je isplativ trud oko situiranja pisca u nastavni program. The paper examines a possibility ofincluding the poem by Musa Æazim Æatiæ The paper examines a possibility of including the poem by Musa Æazim Æatiæ Ja n'jesam sanjar /I' not a Dreamer/ into the curriculum. The survey among students and teachers, as well as students' texts, are being examined. The author concludes that the inclusion into the curriculum will fill in the gap and contribute to the overall introduction of students into the area of Moslem literature at the beginning of 20th century. The paper advocates the use of poetry in the process of establishment of inter-civilization relations.

288

Ismet Smailoviæ POGLED NA PISMO I JEZIK LISTA GAJRET U 1913. GODINI Jezièka analiza jednog književnog djela, a pogotovu cijeloga godišta jednog lista u kojem se nalaze svakovrsni prilozi raznih suradnika, nije nimalo lahak zadatak. Da bi se takav posao uredio pravom znanstvenom metodologijom, tj. analitièki i detaljno, potrebna je prije svega iscrpna fonetska analiza, zatim morfološka, sintaktièka, a osobito leksièka, pa analiza tvorbe rijeèi, analiza stila, analiza stranih jezièkih elemenata itd. Za ovu priliku to bi bilo veoma opširno struèno izlaganje i izlazilo bi iz okvira teme i ciljeva ovoga skupa. No da bismo ipak imali neki uvid u jezik i pismo lista Gajret iz 1913. godine i informaciju kako je tada govorila i pisala bosanskohercegovaèka, uglavnom muslimanska inteligencija okupljena oko Gajreta, ja sam ovome svom izlaganju dao naslov Pogled na pismo i jezik lista Gajret u 1913. godini, što znaèi da se neæu upuštati u opširnu jezièku analizu, veæ æu samo pogledom obuhvatiti osnovne i relevantne znaèajke pisma i jezika toga lista u godini koja je prethodila 1. svjetskom ratu. Ali prije nego što poènem svoje izlaganje o tome, želim napomenuti dvije stvari: 1) Nisam odabrao list Gajret iz 1913. godine iz nekih posebnih razloga, jer takvih razloga nema. Mogao sam tražiti bilo koje godište iz perioda austrougarske vladavine u Bosni i Hercegovini, ali sam uzeo ovo iz 1913. g. jer mi se ono jedino našlo pri ruci u mojoj biblioteci, a do drugih godišta nisam mogao u Banjaluci doæi. 2) Pogled na jezik u ovom godištu lista Gajret usmjerio sam samo na redakcijske tekstove lista i na priloge u prozi. Poeziju nisam uzimao u obzir jer autori takvih priloga radi ritma, rime, poetskog izraza, pjesnièke slobode i još iz drugih razloga ponekad namjerno stvaraju posebne rijeèi, izraze i oblike, služe se arhaizmima, provincijalizmima, nešto skraæuju, nešto proširuju, a sve to ne daje pravu sliku ondašnjeg svakodnevnog govora, odnosno književnoga jezika. U ovom izlaganju najprije æu govoriti o pismu, odnosno o pismima kojima je štampan list Gajret u 1913. godini. Naslov lista svih brojeva u ovom godištu, mjesto izlaženja, datum i godina štampani su na 3 pisma: latinicom, æirilicom i arabicom. Ime i prezime urednika, cijena lista, visina pretplate i adresa uredništva štampani su samo latinicom i æirilicom, i to naporedo. Èlanci, rasprave, književni radovi, prijevodi i ostali prilozi 289

štampani su i latinicom i æirilicom, ali ne naporedo veæ po želji autora ili po nahoðenju urednika. Kad sam izbrojio u cijelom godištu sve priloge, ustanovio sam da ih je 140 štampano latinicom, a 94 æirilicom. Sve redakcijske rubrike, kao, npr. Gajretov glasnik, Poruke uredništva, Iz uredništva lista, zapisnici skupštine, izvještaji, razni oglasi i obavještenja, štampani su pretežno latinicom, ali ima i æirilièkih tekstova. Kada je rijeè o pismima kojima je štampan list Gajret, valja naglasiti da je u to doba bilo nekih Muslimana koji su zahtijevali da se Gajret ne štampa æirilicom veæ samo latinicom. U vezi s tim u trobroju Gajreta br. 1, 2 i 3 od 1. marta 1913. izlazi bez potpisa redakcijski èlanak pod naslovom Æirilica i muslimani, koji poèinje ovako: "Dok se kod ostalih prosvijeæenih nacija rješavaju zamašna pitanja, koja potresaju svojim velièanstvenim pojavama i rezultatima, dotle su kod nas izbile neke neozbiljne i dosadne zaðevice radi toga što se list Gajret štampa osim latinicom i æirilicom. Te zamjerice idu za separatizmom, idu za tim da se u ovo prosvjetno društvo uruèe politièki intransigentizam, da se iz njega iskljuèe svi oni koji imaju drugo mišljenje o pismu æirilici i zadatku društva Gajret. I to bi neminovno slijedilo da se redakcija lista ne drži jedne odluke glavne skupštine, a to je da se list ima ureðivati i æirilicom i latinicom, tj. onako kako ko želi da mu se radovi štampaju." Poslije toga pisac èlanka, poput nekadašnjeg Crnorisca Hrabara, koji je u 10. stoljeæu branio staroslovenski jezik i Æirilovo pismo, dokazuje zašto bosanskohercegovaèki Muslimani treba da se uz latinicu služe i æirilicom i da nema nikakva razloga da je odbacuju. Evo nekoliko reèenica iz takvog dokazivanja: "... Svakom je slobodno da ima neko svoje mišljenje, ali se nikad ne smije dopustiti da on to svoje mišljenje drugom na silu nameæe. Zato je najpravednije da se svakom dopusti na volju da piše onim slovima koje on za umjesno naðe." "Ljudi mogu biti hrðavi koliko god hoæete, ali je svako pismo dobro. Meðu protivnicima æirilice ima i taj razlog (!), jer vele da je æirilica pismo pravoslavne crkve. Peke, a zar nije latinica pogotovo pismo katolièke crkve. Pa ne samo ta dva pisma, veæ su uopæe sva pisma bila u službi raznih vjera..." "A da to nije pismo preko noæi meðu nama izbilo, najbolje govori ta èinjenica da su za vrijeme otomanske vlade svi listovi izlazili arapskim hurufatom i æirilicom! Gjulšen Saraj, Bosna, Neretva u Mostaru, zatim Saferska naredba, službeni oglasi itd. Još i danas ima tih listova, a još i danas ima svijeta koji to pamti. 290

Što se tada niko ne podiže pa da rekne: latinica je pismo muslimana u Bosni i Hercegovini. Što onda nikom nije palo na um da ide na upravu na Musalu da protestira što se za muslimane upotrebljava æirilica?" Navodeæi još niz razloga i dokaza u korist æirilice pisac èlanka zakljuèuje svoje izlaganje ovako: "Ovo nije mišljenje samo pisca ovih redaka, veæ to mišljenje zastupaju svi uviðavni radnici na kulturnom polju. A kad bi se dopustilo da takve nauène probleme rješavaju onakvi mentaliteti kao što su oni koji su protiv æirilice, onda iz temelja to ne bi bio kulturni problem, veæ stvar vašarskih cirkusa. Danas kada ima 80 postotaka analfabeta u našem narodu, možda i više, naša je glavna dužnost da taj svijet dovedemo do pismenosti, pa neka se služi kakvim god hoæe pismom. Mi æemo kako do sada tako i od sada svaki lijep i koristonosan rad štampati onako kako suradnici budu zahtijevali. Slažuæi se i pokoravajuæi se zakljuèku glavne skupštine da se list Gajret mora štampati i jednim i drugim pismom, mi æemo se toga i držati." Meðutim, ovaj èlanak nije jedini kojim list Gajret brani æirilicu. Odmah sljedeæeg mjeseca u dvobroju br. 4 i 5 od 1. aprila 1913. na prvoj, drugoj i treæoj stranici izlazi opet nepotpisani redakcijski èlanak s naslovom Muslimani i æirilica. U tom èlanku nepoznati autor historijskim èinjenicama i dokumentima dokazuje da je æirilica stoljeæima bila tradicionalno pismo bosanskohercegovaèkih Muslimana i da su se njome dugo vremena služili i turski sultani, turski namjesnici u Bosni i mnogi bosanskohercegovaèki domaæi begovi. Pri tome navodi kako su turski sultani: Murat II, Mehmed II, Bajazid II, Selim I, Sulejman I, Selim II i Sulejman II pisali više svojih pisama našim jezikom i æiriliènim pismom, a po ugledu na njih æirilicom su pisale i neke turske paše, turski namjesnici i ostali turski dostojanstvenici, kao npr. Mehmed-paša, Mehmed-beg Minetzade, Mahmut-paša Abogoviæ, Skender-beg gospodar bosanski, Ajas-paša hercegovaèki, Mustafa-paša - sultanov namjesnik u Misiru, Gazi Husrevbeg - sultanov namjesnik u Bosni, Mehmed-paša, gospodar Budima, i još mnogi drugi. Evo nekoliko i doslovnih izvoda iz tog èlanka: "U Bosni i Hercegovini æirilica je bila jedino pismo narodno, i to ne samo za pravoslavne i muslimane nego i za katolike. Naše takozvano begovsko pismo razvilo se iz kurzivne æirilice i nije ništa drugo nego samo jedna grana njezina... Koliko je æirilica bila ušla u naš elemenat, vidi se najbolje po tome što su neki naši begovi njom pisali sve što su znali, dok su za turska pisma uzimali naroèite pisare. Takav sluèaj bio je u èuvenoj porodici Èengiæa. I ne samo to: ima sluèajeva gdje su naši stari na svojim 291

bašlucima upotrebljavali æirilicu. Jedan takav natpis nalazi se u Èaðevini kod Rogatice, a drugi na grobu Mahmuta Brankoviæa u Brankoviæima, isto u Rogatièkom kotaru. Katolièki sveæenici i sav njihov puk pisali su isto sve od XVIII stoljeæa samo æirilicom; još 1737. izrièno je zabranjivao fra Luka Karagiæ upotrebu latinice..." "Ali proðimo svu tu daleku prošlost. Nijesu li naši svi stariji ljudi još i iza okupacije pisali samo svojim starim begovskim pismom, vrstom æirilice? Nije li turska uprava uz turski jezik i pismo priznavala i upotrebljavala samo æirilicu? Treba uzeti sva tri naša lista iz zadnjih godina turske vlade u Bosni i Hercegovini, Bosnu, Cvjetnik i Neretvu, pa æe se vidjeti da u tim zvaniènim i poluzvaniènim listovima stoji samo æirilica pored turskog pisma. Treba li poslije toga veæih, jaèih i neposrednijih dokaza?" I na kraju autor èlanka završava svoje izlaganje ovako: "...Iako se ovako oèevidno može pokazati tolikogodišnja tradicija æirilice, poèevši od turskog dvora pa do obiènih kajmekama provincijskih... mi ipak ne tražimo njezinu bezuslovnu upotrebu. Širokogrudi liberalizam naš je prvi i glavni princip u životu... Njegovati i uèiniti oba pisma i služiti se njima i preko njih za sve što vodi pravoj kulturi i svjesnom napretku, to je dužnost svih onih koji ozbiljno žele da budu uistinu prosvijeæeni i napredni elementi i koji to žele svome narodu uopæe." Kad danas èitamo ovakve èlanke i misli, izreèene i napisane u aneksiranoj Bosni i Hercegovini prije 80 godina, moramo biti ponosni na širokogrudost, objektivnost i toleranciju tih naših prethodnika i ne smijemo se zavaravati i sebi u zasluge pripisivati da smo samo mi u posljednih 20 godina pravi borci za jezièku ravnopravnost i ravnopravnost naših pisama. A sad da bacimo pogled na jezièku stranu lista Gajret u 1913. godini. Meðutim, prije toga potrebno je nešto reæi o autorima priloga èiji jezik promatramo i o glavnom uredniku tadašnjeg lista Gajret. Glavni urednik svih brojeva Gajreta u 1913. godini bio je Avdo Sumbul, koji je zbog svoga antiaustrijskog djelovanja i simpatija prema Srbima bio 1914. interniran u Arad, gdje je u tamošnjem zatvoru ubrzo umro. Svoje prozne priloge objavljivali su u tadašnjem Gajretu sljedeæi autori: Hadži Hamid Svrzo, dr Mehmed Spaho, Hasan Hodžiæ, Hamdija Muliæ, Osman Nuri Hadžiæ, Nazif Resuloviæ, Fejzulah Èavkiæ, Mustafa Spaho, Hifzi Bjelevac, Beæir Novo, Ahmed Rašidkadiæ, Hasan Nurkiæ, Derviš Tafro, Hasan Midžiæ, Fadil Kurtagiæ, Muhamed Zahiroviæ, Mustafa Èeliæ Gazanfer i Muhamed Hadžiæ. Velik je broj autora koji svoje priloge nisu potpisivali punim imenom i prezimenom veæ samo imenom ili inicijalima imena i 292

shrvana (137). uopæe (6. str. Bez etimološkog h postoje takoðer samo 3 primjera. nijesi. historièara (120). nijesu. opæeg dizanja (185) opæih uslova (71). kahvedžije (152). opæe èovjeèanstvo (42). kahva (51). sveopæi znaèaj (154) sveopæa prosvjeta (154). kahvene kašièice (73). izuzev lirskih pjesama. i to opet u èlanku Nazifa Resuloviæa Umišljenost i hvalisanje. kuhati (73). te u redakcijskom oglasu za Gajretovu skupštinu. sedam sahata (151). mahrama (73). 127). 101. gluh (46). bez obzira jesu li objavljeni latinicom ili æirilicom. suha šljiva (64). gdje mu po etimologiji nije mjesto: sahat (43. istoriju (95) i mana (95). lahko (94. kahvu (50. vehnula (165).156). lahak (4). lahak (10). mahramom (73). navodeæi primjere s oznakom stranice na kojoj se nalaze. i to u jednoèinki Siroèe Nazifa Resuloviæa 2 puta. štampani dosljedno ijekavskim izgovorom. Na 2 mjesta. historijskoj (85). Svare štampana ekavski. u cijelom godištu uvijek su: nijesam. (177). Glas h gotovo dosljedno èuva se u svim rijeèima gdje mu je po etimologiji mjesto. suhe naredbe (153). halku (46). duhanom (198). oblika jesam. opæim interesima (14). duhan (64). kuha (73). a najviše u rijeèi sahat. 11. koji nemaju nikakva potpisa mogu se smatrati redakcijskim. pola sahata (43). nijeste. nijesmo. i to: suvo zlato (58) u èlanku nepoznata autora i zatim suvobisernim oblicima (197) u prevedenom èlanku Filozof Anatola Fransa. Prezentski oblici s negacijom pomoænog glagola biti. historiju (15. shrvana (137). vehnula (137). Svi tekstovi. 139. 159). Jedino je na 180. 152). jedna kratka ocjena Mustafe Èeliæa Gazanfera o pjesmama M. opæeg napretka (162). npr. 51. 41. muha (47. 127). postoje primjeri bez h: rðavog moralnog odgoja (96) i rðavih zabluda (96). 142). a zatim ono što ide u druge jezièke oblasti. Umjesto h imamo v samo u 3 primjera. sat. 156. Galas h se nalazi i u ovim primjerima: lahka (74). sahat-dva (51). 65.152). Prije svega želim da naglasim da su svi prilozi u ovom godištu. 35. gluhi (46). a to su: kafu (198). 84. opæem dobru (65). Samo sam na 3 mjesta našao ovu rijeè bez h. Rijeèi opæi i njezine izvedenice pisane su gotovo dosljedno samo sa æ. opæeg stanja (16). 71. kuharica (177). pa ne znamo o kojem se autoru radi. gdje uz primjer 7 sahata stoji i u 2 sata (151).69). historijsku (92. 52. lahku (10). duhana (64). Samo na 3 mjesta 293 . suhim ubrusima (139). U ovom pogledu na jezik najprije æemo promatrati ono što ide u oblast fonetike. tj. sveopæa ljubav (173). pa tako imamo primjere: suhim plaèem (37). mahane (7). mahanu (38). hrðavom (94. hrðavom (11). vehnula (165). shrvana (137). hrðavih (137). vrhnula (137). suhe pustare (95). 123).69. suhe šljive (64.prezimena.

pošljednjih 100 godina (4).: milijune i milijune potrošiæe i jedni i drugi (14). kako si postala sretna 294 . preko pola milijuna (20). da nastavim svoje študije (31). nesvjesno bi tumarao po bašèi (36). uzdržavanje bašèe (41). I rijeèi bašèa i bašèovan nalazimo samo sa šè uz jedan izuzetak sa št. opšti propisi (73) i opšteg buðenja (185). Gajret dijeli štipendije (8). u našoj opæini (147). od pošljednjih mjesta (16). s pošljednjim dahom (55). Broj milion mnogo èešæe se piše milijun nego milion. npr. u pošljednje doba (158). uprkos mojih milijuna (54). kuæa s bašèom (50). nalazimo ga i sa glasom t i sa glasom æ gotovo u istom brojnom odnosu. u pošljednjim brojevima (17). ima na milijune gljivica (176). ali u èlanku Ahmeda Rašidkadiæa nalazimo ovaj primjer: radili su u svojim baštama (95). opæinski oci (40). Gajretovu štipendiju (41). razvijala se u bašèi ðul-ružica (100). rijeèi opæina i opæinski pisane su dosljedno samo sa æ. njihovih našljednika (95). svih opæina (147). ovaka inštitucija (42). njegova se pjesma razli zelenom bašèom (35). bez ijednog primjera sa št: opæine (5). zasad manjka uz sirotište bašèa (41). pošljednju mrvu (31). na dijeljenje štipendija (3). sa svim svojim pošljedicama (58). od svoje opæine (183). npr. a danas toga u standardnom jeziku nema. Ima takoðer primjera gdje se u stranim rijeèima sekvenca st piše kao št. pa nalazimo 11 puta milijun a 4 puta milion. opæinski bilježnik iz Goražda (15). 15 milijuna kruna (67). Što se tièe pridjeva sretan s njegovim oblicima i izvedenicama.nalazimo tu rijeè pisanu sa št: opštu pozornost (60). mladom milijunerskom paru (52). vaše bašèe (56). Upadljivi su mnogi primjeri u kojima je glas s ispred suglasnika lj palatariziran u š. te su študije (6). opæine Bihaæ i Mostar (68).94). opæinsku štipendiju (41). banjaluèka opæina (146). kad bašèovan njeguje (7). 25 milijuna kruna (67). Meðutim. u bašèi (51). ali: i èetvrt miliona kruna (2). za opæinsku bolnicu u Tuzli (116). pošljednji naèin (5). i milijune kruna narodnog novca (70). napošljetku (65. po avliji ili bašèi (51). koje dijete èine sretnim (36). snijege nanio milione štete (64). opæina u Bileæi (146). naših opæina (40). u pošljednje vrijeme (5). nekoliko milijuna kruna (64). postaše višestruki milijunari (15). na one sretne èasove (36). sretne duše (36). dvije stotine miliona ljudi (155) i milion ljudi (199). npr. Evo nekoliko takvih: dijeli ðacima štipendije (2). opæinskim silama (39). najpogubnijih pošljedica (95). Sa t ima 15 primjera: niko nije bio tako sretan (35). pošljedica toga jest (40). molio opæinu (123). nove inštitucije (42).

(37). safun (68). defenziva (117). 38. mnogi su se živo interesovali (150). dakle ko (44. demokratizovati (2). reformiranog Gajreta (219). suradnik. npr. nesreæni graðanin atenski (90). nitko (155). pažnju zaslužuju: poduzetnik. koliko bih se sretnijim osjeæao (100). naša nesretna partajiènost (18). Morfološke karakteristike ne zaslužuju nikakvu posebnu pažnju jer su svi oblici i u deklinaciji i u konjugaciji i u komparaciji u granicama današnje jezièke norme. Pa i oni rijetki sreænici (45). niko (6. S nastavkom -ovati ima 12 primjera: organizovan rad (1). a sa æ ima 12 primjera: da æu biti nesreæan (22). kemièar (6). suradnja. 126). madžarskom (6). ali je ova godina bila sretna (65). da opravdate Vašu 295 . kroniènu (176). najnesretniji u braku (99). sretan u svome životu (113). kako æe otkazati svoju suradnju (116). ja nesreænik (54). a s nastavkom -isati postoje samo 2 primjera. iko (21). svako ovo poduzeæe (16). -irati i -isati i o nekim imenicama. Što se tièe imenica. uèinila je od njeg jednog nesreænika (60). otkaze za suradnju (151). da budete sretni (105). mnoga su naša društvena poduzeæa propala (16). 126) i 4 puta sa t kao tko (10. ilustrirati (116). kemijskim (109). s fabrièkim poduzeæima (5). 98. a upitno-odnosna zamjenica ko pojavljuje se 5 puta bez t. ja sam te ubio. svako (64. i to: regenerisane (3) i reformisane (3). nikoga ne interesira (96). koliko li sam sretan (37). Neka je svima sretno i hajirli! (147). Madžari (69). 91. dok konstatujemo (147). prekalufljen (14).: da poduzetnik daje posao radnicima (4).ovati. 34. koji obustaviše svoju suradnju (116). 91). 63. kemijski (139). minuta i sekunda. najbolje nam garantuje (147). a nesreæniji od babe (200). otkazao je svoju suradnju (116). 156). njega je uèinilo nesreænim (90). lijeènik je konstatovao dijagnozu (200). koje su štampane samo u takvom tvorbenom obliku. s nastavkom -irati ima 5 primjera: organiziraju se (9). da se sretniji opet podigneš (62). Ostale važnije fonetske karakteristike uoèavaju se u sljedeæim primjerima: kaluf (14). Vi me vidjeste tako nesreæna i htjedoste me uèiniti sreænim (22). æirilicom je ratificirao ugovor (86). 89. poduzeæe. Odmah da kažem da takvih glagola nema mnogo i da se njihovi oblici nalaze sa sva tri takva nastavka samo u nejednakom brojnom odnosu. radi toga apelujemo (214). kristalizovan i stilizovan (214). ali bi se moglo nešto ukratko reæi o tvorbi rijeèi. 50. kako æu i ja biti sretan (123). prema poduzeæima sa slabim kapitalom (140). naroèito o glagolima s infinitivnim nastavcima . kad su bili sreæni ili nesreæni (59). znam da sam sreæniji od majke. za posao se mora angažovati (71). kemijska (68). konstatujemo žalosnu èinjenicu (116). nego je još konkretizovao (2). ofenziva (117).

opet se treba prvo obratiti ljekaru (83). Gradskom poglavarstvu u Tuzli potrebna su dva lijeènika (116). još sekundu (84). str. lijeènièka svjedodžba (183). izvještaj tajnika (prilog Gajretu. stajala je jednu minutu (55). A sada da pogledamo upotrebu leksike. primio se funkcije tajnika (prilog Gajretu str. npr. str. Ovdje mogu reæi da je Gajret imao tajnika i za vrijeme Kraljevine Jugoslavije. nauèen i lijepo odgojen (163). preporuèuju i ljekari (83).suradnju u Gajretu (151). bivšem vakufskom tajniku (82). april itd. Midžiæ. Takoðer nema ni jednog primjera da bi se hiljada nazivala tisuæa a sedmica tjedan. Mehmed ef. Jusuf Zija ef. šeriatski sudac (114). februar. ali rijeè lijeènik nije. šeriatski sudac u Tuzli (150). moæ duševnog vaspitanja (154). strojevi koji proizvode snagu (109). još minutu (84). Hadžiegriæ. Salih ef. imena svih mjeseci nisu slavenska veæ latinska. razni strojevi (109). ali: valja se odmah obratiti ljekaru (27). tajnik Fehim Kafadareviæ (prilog Gajretu str. 1).: pošljedice rðavog moralnog odgoja (96). Lijeènik je konstatovao dijagnozu (200). žito posijano sijaæim strojem (83). dobar uspjeh u društvenom vaspitanju (74). Kad sam se povratio sa lijeènikom (200). Muftiæ. od našeg suradnika (116). Spahe. godini veæ i na jezik tadašnjeg bosanskohercegovaèkog javnog komuniciranja i književnog stvaralaštva. 1 i 12). tajnika Trgovaèke komore (116) itd. npr. jedan šeriatski sudac (118). jer pored veæeg broja primjera za lijeènik nalazimo i 3 primjera u kojima se to struèno zanimanje naziva ljekar. lijepog i èestitog odgoja (96). npr. Dok za svjedodžbu ne nalazimo nigdje sinonim svjedoèanstvo veæ samo svjedodžba. Obukao se i otišao po lijeènika (200). da se uèenice odgoje u duhu koji prija (156). npr. lijeènik u Bosanskom Petrovcu (148). Upadljivo je da se sekretar uvijek i bez izuzetka naziva samo tajnik. mašine i 296 . ali: da se èlanovi jednog društva vaspitaju (73). dotle uz rijeè odgoj i odgojiti postoji vaspitanje i vaspitati. i nema ni jednog primjera koji bi potvrðivao slavenski naziv mjeseca. na mjesto tajnika Mustafe Islamoviæa (prilog Gajretu. našem bivšem suradniku (116). Izet ef. Rijeèi stroj i mašina stoje u brojnom odnosu gotovo naporedo (pa imamo: u parnom stroju (7). a umjesto tjedan nalazimo samo sedmica ili hefta. strogom disciplinom se vaspitavaju èlanovi (47). vaspitanje duha (154). tajnièko izvješæe (prilog Gajretu. Rijeè sudac takoðer je dominantna. tj. ali: južno voæe. Pertevu. str. koja u ovom izlaganju zaslužuje posebnu pažnju ne samo u odnosu na jezik lista Gajret u 1913. Evo kakva je situacija u tom pogledu: Prije svega. 2). januar. Umjesto tisuæa uvijek je hiljada. surednik svih ozbiljnih listova (178). 1 i 12). 1 i 12). šeriatski sudac (183). mart. Hazim ef.

npr. kuhinja. a rijeèi gospodarstvo i gospodarski èešæe su nego privreda i privredni.: Radi ovog stanja sve su banke zadržale s poèetka svoj kamatnjak. U opisu Vakufskog sirotišta u Sarajevu na 3 mjesta nalazimo rijeè blagovalište sa znaèenjem blagovaonica. Tako npr. koji je veæ bio velik (66). hiljada i latinske nazive mjeseci. kat.. izvještaj i izvješæe. npr. Iznenaðuje rijeè vatrenjaèa u znaèenju voz ili vlak. svjedožba.. rijeè elemenat gotovo uvijek znaèi narod. i nekoliko sati. odnosno univerza.. npr. brzojavni. ili ako se èuju. etnièka zajednica. Koliko je æirilica bila ušla u naš elemenat (87). 5). odnosno trpezarija. a to se može najviše da primijeti kod muslimanskog elementa (68).) koliko i najjaèi fizièki rad (142).: Prostitucija i lumpaèenje mora biti apsolutno iskljuèeno (142). a zatim blagovalište (40). npr. omladina i mladež. stoljeæe i vijek. Rijeè kamatnjak upotrijebljena je sa znaèenjem kamata. Blagovalište je samo jedna velika soba (4). Naporednu upotrebu u približno jednakom brojnom odnosu imaju i sljedeæe rijeèi: domovina i otadžbina. prema industrijskim mašinama (109). a rijeè lumpaèenje ima isto znaèenje kao i lumpovanje. i mi se kao prosvjetni organ našeg elementa osjeæamo moralno zaduženim (153). str.. uslov i uvjet. tvornica i fabrika. lumpaèenje i utemeljaèina. npr. znanost i nauka. kukci. a neobiène su i rijeèi: kamatnjak. znaèenje im je drukèije nego 1913.: Èim se uðe u hodnik s vana. upotrebu raznih mašina (109). val i talas. Baš ni u jednog elementa u našoj zemlji nema tako primjetljivih staleških razlika kao kod nas (74). položivši odmah cijelu utemeljaèinu (146). zanat i obrt i još neke druge. na desnoj se strani nalaze prostorije za upravu sirotišta. Rijeèju utemeljaèima oznaèavao se prilog utemeljaèa nekog društva.. sveuèilište i univerzitet.: U prošlom broju smo javili da se banjaluèka opæina upisala za Gajretova utemeljaèa. ili: Na lijevoj se strani ulaza nalazi isto velika soba kao i blagovalište (40). vazduh i zrak. I na kraju bit æe zanimljivo ukazati na neke neobiène rijeèi koje se danas ne mogu èuti u Bosni i Hercegovini.šibice (69). ili: prostitucija i lumpaèenje iziskuju isto toliko hrane (. ili: Muslimanska štedionica upisala se za èlana utemeljitelja našeg Gajreta i odmah uplatila 297 .. tajnik. muzika.: jer smo mi elemenat zapušten (18). nove vrste alata i mašina (5). godine. zemljopis. knjižnica. Bez odgovarajuæih sinonima našao sam ove rijeèi: voz.. sudac. npr. pa æe uz prvi zvižduk vatrenjaèe ostaviti Sarajevo (32). Još desetak dana. ovo je naš muslimanski list koji širi kulturu i prosvjetu meðu našim elementom (prilog Gajretu.

In a large number of issues in this year one could follow a dispute about the reasons for writing in Cyrillic or Latin script. but. particularly under conditions such as ours. Their example was followed by a great deal of Ottoman Turkish digni298 . No i ovo je. it might be the interesting reason for it. za ovu priliku ovo bi bilo najvažnije što je moj pogled na jezik lista Gajret iz 1913. bez razlike u rodu. An Outlook on the Language and Alphabet of the Gajret Journal in 1913 In 1913 several journals were published in our parts. šta više i u partajiènosti (18). pa tako u Gajretu od 1. strani umjesto nje nalazimo rijeè partizanstvo u ovoj reèenici tadašnjeg predsjednika Gajreta dr Avde Hasanbegoviæa: "Poratne prilike. na 234.. npr. Mehmed II. Selim I. Many arguments were offered in favor of Cyrillic script. ili: tu je opet naša nesretna politièka partajiènost (18). i što se u današnjem zvaniènom jeziku i jeziku javnog obavještavanja èuva i njeguje. a opširnija jezièka analiza sigurno bi ukazala na više detalja i pojedinosti. and it is almost impossible to do an analysis of language and script of one journal only. nadam se. avgusta 1925. That is why we chose to offer an outlook on the language and alphabet of only one journal. što je od takvog jezika do danas ostalo a što nije. There is no particular motive why should one analyze the Gajret in 1913. odnosno ne èuva i ne njeguje kao bosanskohercegovaèki autohtoni i autentièni jezièki izraz. a što je najglavnije i najžalosnije zaslepljenost. odnosno partiji.. g." Eto. mogao obuhvatiti. Najinteresantnija je rijeè partajiènost sa znaèenjem pripadnost nekoj politièkoj stranci. In a number of articles one could see the statements that a considerable number of Ottoman Sultans. staležu. dovoljno da se vidi kako se govorilo i pisalo u prvim decenijama 20. natražnjaštvo i partizanstvo naših muslimanskih politikana iz Bosne onemoguæuju Gajretu materijalno da svoju delatnost razvije što jaèe. wrote many letters in our language and in Cyrillic script.: Gajret je nas svih: malih i velikih. Selim II and Suleiman II. Bit æe da je i tada ova rijeè bila neobièna pa se tražila neka bolja. Bayazid II. on the other hand. ekonomski udar našeg elementa.èitavu utemeljaèinu (184). Suleiman I. and that is the Gajret in 1913. stoljeæa u Bosni i Hercegovini. such as Murat II. ili: U interesu je Gajreta da se u pododbor biraju lica bez razlike na partajiènost (18).

A great deal of authors did not give their full name and surname. Svara had been published in iyekavian dialect. The editor-in-chief in 1913 was Avdo Sumbul. Having examined the Gajret in 1913 meant also to see what was the way and style it had been written in it eighty or so years ago. One can conclude that the Gajret was the product of 20th century and that it contributed to the Bosnian-Herzegovinian autochthonous and authentic linguistic expression.taries. Dr. He was famous for his sympathies towards the Serbs and his anti Austro-Hungarian position and activities. but only in initials. Hamdija Muliæ. 299 . among others. It is interesting to note that all the three newspapers from the last years of the Ottoman rule in Bosnia used only the Cyrillic script alongside the Turkish language. In this year. Hasan Hodžiæ. so we do not know who they were. Mustafa Èengiæ-Gazanfer and others. Fadil Kurtagiæ. It is also interesting to note that all the contributions but the one on page 180 about the poems of M. one can find the contributions from. Hifzi Bjelevac. The sound h was meant and attempted to be retained in all its rightful places. by: Hajji Hamid Svrzo. Mehmed Spaho. Osman Nuri Hadžiæ.

300 .

Bosanski Muslimani su na dobrom putu da izgube svoj jezik. ekonomski upropašæena i prepuštena politièkoj nesigurnosti. Da budem precizan. Pa ih onda dovesti na metrum. zapravo veæi dio . u pogledu jezika jeste jer smo prepušteni njegovoj jednostranosti . Prvo su se.prihvatili su hrvatstvo. èak i muslimanska kulturno-prosvjetna društva. Naravno. ali je u novim državnopolitièkim prilikama sve bilo oficijelno instrumentalizirano. Kako stvari idu od 1918. ulazeæi u Kraljevinu SHS kao neizdiferencirana narodna masa s pretežno opredjeljenskom inteligencijom. To se može lahko utvrditi poreðenjem leksike u meðunarodnoj i poratnoj bh. u toj i takvoj praksi bio je snošljiviji meðuratni period. Hevai. i poèeli se priklanjati hrvatskom književnom jeziku i upotrebljavati to ime. bez obzira na poslijeratne slatkorjeèive zakljuèke o književnojezièkoj toleranciji. a oni drugi. dijelom se sve ovo dogaðalo i prije 1918. održavanih u viševjekovnoj tradiciji govorenja i pisanja. Ako u pogledu nacionalnog statusa nije više tako.* To je gvozden luk koji nije moguæe nategnuti. Osnovna narodnosna masa bila je nepismena. dijelom i fizièkoj nesigurnosti.Alija Isakoviæ VID BOSANSKOG JEZIKA Leksika bosanskomuslimanskih pisaca preporodnog perioda i naši pravopisi Kako su Bošnjaci krupna stasa. što milom što silom. Oni muslimanski intelektualci koji su imali politièkih ambicija opredjeljivali su se kao Srbi. Tu se ništa nije promijenilo nabolje od 1918. odrièuæi se svojih jezièkih osobenosti. i saobrazno tome poèeli svoj jezik nazivati srpskim. a Narodna uzdanica prohrvatska. odricali imena bosanski jezik. još u doba Austro-Ugarske. politièki opredjeljivala i asimilirala. u masovnim medijima. do danas. u administraciji. da bi se lakše iseljavala.u obrazovanju. * da se mogu sricati. Znaj da su im tako i rijeèi krupne. 301 . 1631. te je Gajret bio prosrpski.

Mostarac Omer Humo. S tom namjerom radio sam na leksici u bosanskomuslimanskih pisaca uzimajuæi karakteristiène primjere od 1550. imali su u svome pamæenju. rijeè lane.štampi. Ovdje o tome nije rijeè. govorim ovdje o bosanskom jeziku u okvirima bosanskomuslimanskoga kulturnopovijesnog kruga. godine. u sto pedeset djela. objavljujuæi djela današnjim pismom. Mula Mustafa Bašeskija. Zato preporuèujem pokretanje struène publikacije o bosanskom jeziku da bi naše nove generacije što nauèile i starije se podsjetile. i njegova bosanskohercegovaèka depandansa zvana Pravopisni priruènik iz 1972. Sreæom. Naizgled. godine. to je nemoguæe. danas ga nemaju. pak. Ovo su fragmenti te cjeline i teško je o tome govoriti kratko i konzistentno. premda važeæi Pravopis iz 1960. veæ sada ima takvih i meðu onima koji jedva da su bili roðeni u vrijeme održavanja tzv. u prosvjeti i administraciji. niti je bilo koja tvrdnja išta izmijenila u praksi. niti je dovoljan da se u to povjeruje. 1965. iskazivanja i dogovora Muslimana. tièe zajednièkog bosansko-srpsko-hrvatskog jezièkog standarda u našim zajednièkim masmedijima. standardnojezièki prostor popunio je tanjugovski jezik uèinivši ga. Niti je ko javno pobijao moje tvrdnje. Što se. Ljudski vijek nije dovoljan da se to dogodi. godine ne pružaju Muslimanima ni minimum jezièkog poštovanja. autor prve u nas štampane knjige arebicom i Bosanskog 302 . Spomenut æu ovdje neke starije autore i djela koja izravno govore u pohvalu bosanskome jeziku: Na prvom mjestu je Muhamed Hevai Uskufi. Kada su Bosanski Muslimani prije stotinu godina poèeli s evropeizacijom. godine do 1985. u pisanim tragovima i u imenovanju bosanski jezik. Stoèanin Hrle. do danas bh. Ja sam o ovome govorio i pisao u više navrata. Kako je u medijima tako je i u obrazovnom sistemu. ijekavskim oblikom istoène varijante. i valja ih mijenjati. Srba i Hrvata. lani. Od 1945. autor èuvenog Ljetopisa. autor tursko-bosanskog rjeènika. a porodièna tradicija se gasila. prevodilac s arapskog. Lektori obièno promijene samo jednu rijeè iz Tanjugovog ekavskog teksta. i pravo je èudo kako još poneki pisac potegne staru dobru bosansku rijeè. praktièno. 1631. latinicom i æirilicom. to je stvar zajednièkog prosuðivanja. Dakle. od teksta Nervoza u našem književnom jeziku objavljenom u Odjeku. Ja pratim leksiku u Osloboðenju ravno 25 godina. Meðutim. i nominalno. Potpuno uprazno. Mostarskog savjetovanja o jezièkoj toleranciji.

bosanskog kuhara. što se vidi iz 1. Bošnjaka. dok postoji hrvatski jezik.. Muslimani æe se jezièki opredjeljivati.. u tekstu Bosanski jezik i stil. godine tvrdi da Bosanci i Hercegovci "kažu uopæe da govore bosanski ili naški. srpskohrvatski. 1937. Žepèak Ilhamija. Sve dok postoji srpski jezik. još mnogo prije manifesta iz 1850". to je jedna kolektivna umetnost èiste genialnosti. a to se dogaða i 303 . postojat æe i bosanski. zakljuèuje: "Nema nikakve sumnje da je bosanski jezik. zapisuje: "Narod se u ovim krajevima u puèkom govoru zove Bošnjaci. zalagali se za usvajanje bosanskog govora kao opæeg književnog jezika. tako su. Tako neæu nikoga uvjeravati da postoji bosanski jezik. Muslimani nisu njeni potpisnici. Tzv. Friedrich Krauss u pogovoru epu Smailagiæ Meho 1886. bio bih potpuno indiferentan prema neèijoj tvrdnji da bosanski jezik ne postoji. Tako je i Jakov Mikalja. Muhamed Hadžijahiæ.. Dok je ta konvencija primjenjivana u praksi. alhamijado tekstova. Jezik i stil Bosne. godine.rjeènika (Lugati bosnevi). Samo. i toliki drugi. a Andrija Kaèiæ-Miošiæ "u bosanski jezik" prevodi svoju Korabljicu s latinskog i italijanskoga. zaista." I. u postojanje starih bosanskih tekstova. Akademik Aleksandar Beliæ. draže im je kad se kaže Bosanci. "u nastojanju za književnim jedinstvom Južnih Slavena. kao što su se do juèer nacionalno opredjeljivali." Ovdje je mjesto i poznatoj Isidorinoj reèenici: "Svi Bosanci sobom lože onu tamnu vatru koja u njihovu jeziku i stilu nikada ne dogoreva. ali koja nije samo èudo prošlosti. bosansko-turskih rjeènika. Mevlud nami daj bosanski napiši). vijeka. u knjizi Od tradicije do identiteta istièe kako su Kanižliæ. Jezik im je blizak latinskom. zajedno s Vukovim hercegovaèkim i Danièiæevim vojvoðanskim. Kao što je èitav njihov jezik. prije Beèkog književnog dogovora. govor i stil. u svome hrvatsko-italijansko-latinskom rjeèniku tvrdio da je bosanski jezik najljepši meðu našim dijalektima (la lingua Bosnese la piu bella). i oni sami bistri ljudi koji sve ispravno prosuðuju. narodna osnovica našeg književnog jezika. Appendini i I. taèke zakljuèaka. pisma bosanèica.. kao što bih bio izlišan kad bih nekoga uvjeravao u postojanje Bosanaca. od ranga narodnih umotvorina. autor popularnog spjeva o Muhammedu (Moliše me kolašinski prviši. pod naslovom Bosanski jezik. s poèetka 17. dakle. Ne bude li tako." Tako jezik imenuje i Matija Divkoviæ. Nikšiæanin Salih Gašoviæ. nego i èudo sadašnjosti. Isto tako. ni kao jedinstvena norma. ni kao narodni. postoji samo kao konvencija. Popoviæ. postojanje bosanskog brdskog konja. u postojanje bivših Bošnjana. Katanèiæ. hrvatskosrpski praktièno ne postoji. 1660. tzv. Sekuliæ objavila je ovo 1941. Kada je u Sarajevo došao Evlija Èelebi.

. da mi èinite poslati moe knige ili hiljadu groša". zato pišem v.) darovao je u dobrotvorne svrhe dvanaest tisuæa. 1404. i nova leksièka bogaæenja. piše on Sreznjevskom 1852. Poèet æu ovo citatom najveæeg proznog pisca toga perioda Edhema Mulabdiæa iz teksta Jezièko iverje (Zeman. Proèitajte njegov roman Ponornica i poemu o majci Hanifi. Hiljadili se ovaki!" U mojoj ekscerptiranoj graði za rjeènik karakteristiène leksike imam prvo bilježenje hiljade u krajišnièkim pismima iz 1636.. a tisuæu imam. nego kako ko govori. Muslimani imaju privilegij da budu samo korisnici. Dakle. u vrijeme dopisivanja Ali-paše Rizvanbegoviæa sa Njegošem. sedam godina kasnije: "Ovo godišæe pasalo ukrcano je dvi tisuæe karih". . razvijenije ili manje razvijeno. zato sam u Rjeènik uzeo rijeèi po svim ovim narjeèjima". isto ili srodno. jedno je sveæenik a drugo sveštenik. Osnovna leksièka karakteristika bosanskomuslimanskih pisaca preporodnog perioda: ne zazirati od jezièkih bogaæenja iz ostalih istojezièkih kulturnih centara. u vrijeme Muhameda Hevaije. iste godine kada je finalno oblikovao svoje jezièke norme. ili je pak svako svakome. pisce.. a okolina sociološki. premda ni on nije usvojio sve oblike sa h. Moglo je biti samo plodotvornog prožimanja i bogaæenja. èistota stila i èistoæa ulice. godine: "Ne bi mi uzdarje. Ove leksièke dvojnosti. ali ne i baštinici.1): "Naš èestiti starina (..danas. Od Vuka naovamo. malo ko je poštovao njihova jezièka svojstva. sve što naša braæa Hrvati. i niko nikome nije dužan. ali im se i ne priklanjati. "Ja u pisanju Rjeènika nijesam gledao ko šta vjeruje.. autora prvog bosansko-turskog rjeènika. takvi su i danas. mora postojati i u Bosanskih Muslimana. Zato se dogaða da ti pisci poštuju pravopise u onoj mjeri u kojoj pravopisi poštuju njihove jezièke osobenosti. jedinog Muslimana koji je bio pridruženi potpisnik Novosadskog dogovora.. šire se danas i na ostale bh. To se najlakše vidi u djelima Skendera Kulenoviæa. Ovo možemo rezimirati nimalo pretjeranom tvrdnjom: Kakvi su meðunacionalni i meðukulturni odnosi bili u vrijeme Hvalovog zbornika.82. 304 . i u Hevaije iz 1651. školski je èas. 1631. Srbi i Crnogorci njeguju u svome duhovnom krilu. veæ prema analogiji. m. a buduæi da je glavna namjera mojega posla bila da se pozna jezik po svemu narodu. Vuk je postupio korektnije od svih kasnijih pravopisaca. Ni jedan od ovih naroda nije nedonošèe na ovom prostoru. hrišæanin je pravoslavac.. Vremenom okolica ostaje kao geografski pojam. a kršæanin katolik. ali pet sati. takoðer u krajišnièkom pismu. i tako dalje.. njihove leksièke osobenosti. II/1912.

govedar mjesto èoban. u Zagrebu. Ne samo Skender Kulenoviæ. koji je okonèan 1976. leksièkih previranja poslije objavljivanja Hrvatsko-njemaèko-talijanskoga rjeènika znanstvenog nazivlja èiji je autor Bogoslav Šulek. ð u gj. zrak u vazduh i tako dalje. Nešto je slabije u uzetoj graði za Reènik SANU. zdrav bosanski jezik i prirodno je što nije mogao ostati indiferentan prema svim novotarijama i svim jezièkim anomalijama. o jeziku svoga naroda. godine. nosilo mjesto tabut. Matici hrvatskoj i èasopisima u Zagrebu pretrpjela su jezièka prilagoðavanja nekim tadašnjim hirovima književnojezièke politike u Hrvatskoj. puce mjesto dugme. ili je izostavljena. "Nastojao sam da ovu zbirèicu izdam na èistom našem jeziku. veæ i brojni drugi iz mnogih generacija. Ovaj leksièko-pravopisni nesklad u štampanim djelima naših pisaca èesto je otklanjan nasilnim zahvatima u njihov jezik.I pored ovakvog pravopisnog stanja mogu slobodno reæi da do 1918. Gajreta. Njegova djela štampana u nakladi Knjižare Lav Hartman. stupac mjesto direk. bez obzira na prohrvatske i prosrpske politièke struje meðu njima. posebno. Mulabdiæ je gajio èist. svitnjak mjesto uèkur. Veæ sam ranije navodio kako je meðu 608 izvora za šestotomni Rjeènik Matica samo 11 muslimanskih izvora (meðu listovima nema Behara. Valja proèitati njegov roman Zeleno busenje iz 1898. Leksika u objavljenim djelima bosanskomuslimanskih pisaca tradicionalna je s viševjekovnim kontinuitetom. I danas bi mnogi pisci mogli pozavidjeti Hevaijinoj narodnoj leksici iz njegovog tursko-bosanskog rjeènika s poèetka 17. 1893. U njega je gnoj. a ne ðubre. Mulabdiæ se jasno izrazio o svome jeziku. vijeka. nisu nikada sudjelovali u njihovim izradama. i za Rjeènik JAZU. Bisera). kut mjesto budžak. Veæina naših trajnih svojstava tretirana je pravopisno kao neknjiževni oblici. lubenica mjesto karpuza. mora se reæi da muslimanski pisci s pravom nisu poštovali postojeæe pravopise. graða mjesto japija. koji se još radi. nije moguæno utvrditi." To je bilo vrijeme prepuno jezièkih i. Zadržat æu se na dva primjera. žlijeb mjesto oluk. meðu bosanskomuslimanskim piscima ima malo leksièkih razlika. Tako je postupano i prema jeziku Osman-Aziza (Osmana Nuri Hadžiæa i Ivana Miliæeviæa). koji je gajio najrafiniraniji jezièki osjeæaj. Autorov jat izmijenjen je u korijensko ie. otac mnogih kovanica u hrvatskom književnom jeziku od kojih su neke sada dio našeg svakodnevnog rjeènika. ko u tko. ognjilo mjesto èakmak. Generalno gledano. bez ikakvih novih i tuðih rijeèi. o jeziku svoje generacije. Edhem Mulabdiæ je objavio pripovijetke Na obali Bosne 1900. takva u takova.8 odsto. U kojoj je to mjeri raðeno sa znanjem autora. daiža u ujak. Prireðujuæi knjižicu Rukovijet šale. lahko u lako. Meðu305 . dakle 1.

" Ono h koje je protjerano iz današnjeg Pravopisa imaju: Gunduliæ. moram reæi da su izdavaèi. "Muslimani po pravilu èuvaju h".) pravilno h èine uslugu doslednosti našeg pravopisa. I tako dalje. vremenom. autor nedavnog poljsko-hrvatskog rjeènika.kuran. Šulek. uho.: "Odranije je poznato da na hercegovaèkom podruèju. lahko . Ljubušak je smatrao ispravnim oblike lahko i mehko. Reljkoviæ. pivaše u pjevaše. takvi . marva.lako. Sarajevski vjesnik. aždaha.lišce.toèka. urednici i redaktori vrlo rano poèeli mijenjati jezik u muslimanskih pisaca. glas h gubio pravo graðanstva pokazat æu na primjerima rijeèi aždaha u raznim izdanjima Beliæevog Pravopisa: 1923. munara . što se vidi u bilješci E. 1902. "Svako æe zaista radije reæi tunel nego prorov. Divkoviæ. upotrebljavaju i tu (gdje još nije odomaæeno. Kur'an .minaret. piše Pavle Iviæ u Dijalektologiji sh. "jer su ove tuðe rijeèi mnogo starije od kovanica. 1950. Jukiæ u Bosanskom prijatelju ima duhan. 1968.bosanski. bašèa . Kaèiæ. ne nego aždaja! Nevjerovatno! 306 .èerek. sevdahluk u sevdaluk. sahat . pobiže u pobježe. štampane u Hrvatskoj dionièkoj tiskari u Mostaru." Beliæ u Pravopisu iz 1923. aždaja=aždaha. Navest æu ovdje primjer Mehmeda Dželaluddina Kurta i njegove knjige Hrvatske narodne ženske pjesme (muslimanske). povodeæi se za svojim narodnim govorom.tim. Takoðer Asim Peco u poèasnom broju Zore. naroèito centralnohercegovaèkom. Da li iz veæeg uvažavanja autora ili zbog nedostatka jezikoispravljivaèa. u tekstovima ovih autora objavljenim u Sarajevu (u Nadi i Beharu) jezik je autorski. taèka . èak i Julije Benešiæ. Njegoš. I. Autor je morao štampati napomenu na kraju knjige Štamparske pogriješke. još podržava h: "Oni pisci koji. Kako je. èak marha.sedmorica.takovi. Evo nekoliko primjera tih nasilnih zahvata: ko je postalo tko. A. jezika. sedmerica .sat.: aždaha. Oni su u tome dosljedni. 1934. To potvrðuje i Šantiæeva pisana rijeè. vulkan mjesto žegara. kao da je radio neki današnji lektor." Tako. bilo je aždaha (aždaja). Mulabdiæa povodom Ljubušakove smrti. Hanibal Luciæ. lice ./69. Sve je to pedantno uraðeno. sa žaljenjem. Iz ovih ispravki vidi se da su prilikom štampanja knjige neke rijeèi zamijenjene: nena u neva. godine. i vremenski i prostorno. èejrek . èesto sretamo pojavu sekundarnog h ispred sonanta r. a kovanice opet nijesu postale u duhu narodnog govora. aždaha=aždaja. Mulabdiæ je bio i protiv olahkog uvoðenja zamjena za strane odomaæene rijeèi. safun u sapun. dakle .bašta. uèiti (knjigu uèi) u èitati. ne znam. proha. 1902. i Pravopis 1960." kaže Mulabdiæ. O govoru i pisanju glasa h u bosanskih Muslimana mogla bi se napisati pozamašna knjiga.

dostojno prireðen. Bokelji i Crnogorci. pelivan (?). pandža i pehlivan. nadam se. U Pravopisu je i Zulejka. Nije predmet ove teme da govorim kako je danas. umj. perèin. a spomenuti Pravopis Ahmed. da bi i književnici istoènoga vjerozakona pisali h svuda gdje mu je po etimologiji mjesto. (Hevaijin rjeènik Potur-šahidija zaslužuje posebnu pažnju. bašta. Svi ti razlozi zajedno uzeti pretežniji su od èinjenice što veæi dio naroda h ne izgovara. jer oni inaèe ne govore središnjim govorom. dakle tumaè s poèetka bosanskomuslimanskog književnog preporoda u kojem stoji: Alah. Zulejha. vjerovatno prema analogiji: drktati . bašèovan. arapskim i perzijskim rijeèima. i Pravopisa koji je sada na snazi i preporuèuje malo Alah. bajrak. meðutim.umj. i kao što narod naš obadva vjerozakona na mnogo mjesta po južnijem krajevima govori. koja glasi: "Našli smo za dobro i za potrebno. zijafet. èerek. aždaja.. megdan. umro 1650. v. pa se nije trudio da im naðe zamjenu: fesliðan. Ne moram posebno isticati da su prvospomenuti oblici jedini u naših pisaca toga vremena. Edhem. Na pisanje slova h nagnala je Vuka velika potreba jer bez njega bi nam jezik bio podosta raspojas i aljkav. drhtati. i to osobito muhamedovci. Što taj glas govore Dubrovèani. bašèa. itd. Drugi primjer eklatantnog nepoštovanja bosanskomuslimanske jezièke tradicije otkrivamo poreðenjem djela iz 1895.. Komentirajuæi Tursko-bosanski rjeènik nepoznatog autora iz 17.Do koje mjere Pravopis Matica iz 1960." U prilog upotrebi glasa h služi i treæa taèka Književnog dogovora u Beèu 1850. soluf. menðuha. izdatog u Sarajevu a zove se Tumaè turskim. izgovaraju ga ovdje-ondje po Bosni i Hercegovini. aždaha. Dakle je gramatièki pravilnije pisati ga nego ne pisati. Popoviæ u svome Reèniku iz 1884. izbirljiviji Hevai ne prihvaæa rijeè makaze veæ nožice". umj. tu je i Ethem. v. i ovaj autor kao i mnogo. munara. piše: Ahmet. to valjda ne bi navelo Vuka da ga uvede u književnost. mejdan. K tome se slovo h opravdava i prošlošæu našega jezika i poreðenjem s drugima slavenskim. barjak. kandža. baštovan. èejrek. minaret (?). kao što oni vjerozakona zapadnoga pišu h. Ahmet. Ahmed. Sretni smo što je ovih dana ponovo štampan u tuzlanskom Univerzalu.) Maretiæ u svojoj Gramatici piše: "Vuk je h uveo u književnost držeæi se govora manjine naroda. vijeka Derviš Korkut jasno istièe kako autor "nije smatrao neèim stranim turcizme koji su se veæ bili ukorijenili u našem jeziku. lijepo opremljen i. "ima oblike sa sekundarnim h: 307 ." Veæ stari Bartol Kašiæ. godine nije poštovao bosanskomuslimansku jezièku tradiciju vidjet æemo na primjeru pravopisnog normiranja muslimanskih vlastitih imena.

vijeka i u Hevaije. lahkouman. Evo kako izgleda odnos opæi / opšti. piše Ðikiæ i Biser. primarno jer je životno: lagahan. Oblik mehak ima u Ljubušaka. dakle. list Bošnjak. kao izrazite markacije meðuvarijantskih podjela. vidjet æemo da su oni i u tim prilikama ujednaèeni. a taèka i taèno prema toèka i toèno 11:6. taèno. malahno. lahko. Premda su ovi autori bili više prohrvatski naklonjeni. koje imaju i neki drugi Slaveni. èerek. lahak.. Gašoviæ. tanahno. Oblik ko je veæ u krajišnièkim pismima s poèetka 17. redaktor. Æatiæ. Biser. Svi ovi autori pišu turcizme u oblicima koji su bliži izvornom. oblici tko. koji su u Bosni uobièajeniji. Bjelevac i Kulender u svojem Tursko-bosanskom rjeèniku objavljenom 1912. Biser i Nafija Sarajliæ 1916. dok posebno stoje primjeri primehkano. a neki objavljivali i u Zagrebu. Držiæa. lahkoumnost. èejrek. opšti) ušlo u naš jezik iz crkvenoslavenskog. te jedanput samo ziehnu. ili neposredno iz bosanskih govora". niko. aždaha. s obzirom na današnje meðuvarijantske podjele. i danas. (Darija Gabriæ-Bagariæ: Jezik Ivana Bandulaviæa). lahko. Behar. lahkovjernost.. u Hörmannovoj zbirci. v. Gajret. Ako u ovih preporodnih pisaca promotrimo neke oblike. taèka. u Mulabdiæa. mejdan. Razumije se. lahka. Evo nekoliko primjera karakteristiène leksike s glasom h u rijeèima koje nisu turcizmi. ima izvjesnog kolebanja u pojedinih autora.. Ogledalo. Mulabdiæ u Zelenom busenju. u oblicima koji su u postojeæem Pravopisu svi proglašeni neknjiževnim! Pišu bajrak. piše Ljubušak. hendek. piše Ljubušak u zbirci iz 1889. megdan. U uzorcima koje imam. piše Bašagiæevo Ogledalo. sekundarno h.liepahno. aždaja. za koje potvrdu nalazimo i kod M. a u Bosanaca je steklo sva graðanska prava jer nikada nije nestajalo. Za ove forme Kašiæ je poticaj mogao dobiti iz djela bosanskih franjevaca. Poznato je da je št (sveštenik. urednik. lahkoæa. lahko. toèka i toèno nisu prevladali nad oblicima ko. a "mesto tih glasova u zapadnijem krajevima našeg 308 . piše Bašagiæ u djelu Bošnjaci i Hercegovci i Behar. Oman-Aziz. piše Bašagiæ. Behar. ko. tzv. niko prema tko. veæ prema tome ko je njihov izdavaè. lagahno. takoðer Ljubušak. mehkoput. a ne bajrak. nitko jeste 41:11. 1631. odnos ko. gdje na primjer kod Divkoviæa imamo mehko. što je stari dubrovèanizam. nitko. piše Ljubušak. U Vuka je kao u bosanskih pisaca tko. jendek.

veæ se oslanjao na govor Muslimana koji arapske rijeèi izgovaraju mnogo taènije nego ostali". 1948. to je neimenovanje i (ne)priznavanje bosanskog jezika bilo u korelaciji s politièkim (ne)imenovanjem bosanske nacije. (Vasilija Radojièiæ pjeva na Radio-Beogradu. "Pišuæi takve rijeèi s udvostruèenim suglasnikom Kikiæ se nije obazirao na naše tadašnje pravopise. 222. Bh. Tomo Maretiæ ima rijeè osammjeseèni (osammjeseèni boravak. koji je stariji od Vuka Karadžiæa. èiji propisi nisu sasvim u skladu s izgovorom arapskih rijeèi. džehennem i džennet. takva težnja postoji i u sluèajevima spomenutih turcizama. s odreðenim èlanom!). stvarno i nominalno. a ne lingvistièke naravi. Dakle. razlozi su politièke. i koji . opæi". septembra 1981: Nit sam džennet nit džennetska hurija. Dakle. Ako je to manje poznato široj javnosti. preddržavni.. što je èista smisaona i lingvistièka besmislica jer je Allah vlastito ime. Zakljuèak Bosanski jezik postoji u narodu i u literaturi koliko hrvatski i srpski jezik. Ako se držimo principa piši kao što govoriš.s izvjesnom mjerom valja i ubuduæe primjenjivati. Nesumnjivo je da su hrvatska varijanta i srpska varijanta današnjeg zajednièkog jezika. javna jezièka praksa ignorira ovu èinjenicu. opæina i njihove izvedenice stoje prema opšti. l i m u bosanskomuslimanskim govorima i u pisanoj rijeèi: Svi dosadašnji naši pravopisi su to odbacivali èemu se ne treba osobito èuditi ako znamo da u pravopisnim komisijama nije bilo Muslimana. dva sistema u funkciji posebnih 309 . najjeftiniji i sl. jasna prevaga oblika koji su karakteristièni za zapadne krajeve. S obzirom da je na ovim balkanskim prostorima politika mjera stvari. povodom jezika Kikiæa. tada se moraju poštovati udvojeni suglasnici. piše alah!.. u svim oblicima fizièkog i duhovnog života. U preporodnom periodu rijeèi opæi.) Kao što u primjerima nuzzarada. do 1985. Allah. i to æirilicom!. pogovor knjizi I. npr. zatim Allah piše Ðikiæ u Ašiklijama 103. Lovriæ: Bilješke o putu po Dalmaciji Zagreb.. postoji "težnja da se ne krnji znaèenje" (Asim Peco). taj odnos je 105:58.naroda upotrebljava se i izvornije sveæenik. piše Ismet Smailoviæ. (Pravopis.. Muslimana ni muslimana koji æe reæi Muhamed). zatim Muhammed (jer nema toga neodnaroðenog. prema kome danas uèe naša djeca i lektori sreðuju knjige i novine. opština i njihovim izvedenicama u omjeru 30:0! U periodu od 1918. Aleksandar Beliæ. posebno Bosanskih Muslimana (Bošnjaka).

Bosanski jezik i danas imenuju svojim jezikom znatne skupine Muslimana izvan BiH (Sandžak. a našu jezièku politiku odreðujemo našom novom društvenom zbiljom. u osnovi. godine. S nevjerovatnim udaljavanjima. Neæe biti èudno ako se uskoro pojave meðusobni (meðujezièki) rjeènici razlika i. Sam sistem razlika izmeðu srpskoga i hrvatskog jezika. tako i u književnosti i u brojnim lingvistièkim djelima. Muslimanski narod."). bez obzira kako se nazivao u razlièitim historijskim okolnostima. god. Hoæu reæi. jedan jezik.) Ovo sve može se odnositi na crnogorski jezik. Bez obzira što je naš zajednièki jezik. kako u narodnom govoru. razlièiti pravopisi. M. u kojoj mjeri i do kada. koji æe. ("Bosanski da vam besidim. 310 . a posljednji Ahmed Kulender Mali tursko-bosanski rjeènik 1912.jezika te bosansku varijantu takoðer smatram bosanskim jezikom.. Tako bosanski jezik smatram konstitutivnom komponentom bosanskomuslimanskog nacionalnog biæa. svakako. uvoda stoji: "Rijeèi i oblici koje je zbog pravopisnih razloga bilo potrebno navesti. on nije jedinstven jezik. Naime. srpskohrvatskog/hrvatskosrpskog jezika Srbi i Hrvati imaju veæa prava nego Bosanski Muslimani (Bošnjaci) i Crnogorci. (Ova varijantska razlaganja objašnjavao sam tekstom "Varijante na popravnom ispitu". Makedonija). Jedan od prvih tursko-bosanskih rjeènika (drugi naš rjeènik po starini uopæe) saèinio je Hevaija iz Donje Tuzle 1631. dodane razmaknutim slovima normalne hrvatske rijeèi" (potcrtao A. Ostane li tako. Upravo je bliže istini ako bismo rekli obratno. i u Hrvatskom pravopisu iz 1971. Sliènih nakana veæ je bilo ispoljeno u Reèniku savremenog srpskohrvatskog književnog jezika s jezièkim savetnikom dr. dovoljan je da utvrdi razlike izmeðu ova dva i bosanskog jezika. ne može stajati tvrdnja da na ukupnost tzv. Moskovljeviæa. a ne idu u sustav hrvatskoga književnog jezika oznaèeni su zvjezdicom. Kosovo. gdje na prvoj str. I. 1970. što se razumije. s istom razložnošæu. a u nekim sluèajevima: u èuvanju glasa h u domaæim rijeèima i turcizmima. bez sumnje. god. a uz njih su. iza znaka > .. još biti razraðen.. nije identièan ni s hrvatskom ni srpskom varijantom. kao poseban varijantski sistem zajednièkog jezika. te u iseljeništvu u Turskoj i drugdje. u èasopisu Život. ispada da smo mi sretni baštinici tuðeg jezika. bratani. bosanski jezik. Crna Gora.). uvijek je svoj jezik imenovao bosanskim. 1966. Jezièki pluralizam je društvena stvarnost i njena uzajamnost. godine. bez obzira u kom smislu se to (tada) podrazumijevalo. Termin bosanski jezik upotrebljavali su i drugi koji su se smatrali Bošnjacima (Bosancima).

If it is less known to the general public. jezièku ustaljenost i homogenost na cijelom prostoru. ima najmanje razlike izmeðu narodnog i književnog jezika. bez diskontinuiteta koji su imali srpski i hrvatski književni jezik do poèetka Vukovih i Gajevih reformi sredinom prošlog vijeka. Ove razlièitosti. kako su i govorili. a (m. meðuvarijantski položaj. uticale su u svakodnevnom jezièkom prožimanju na znaèenjsko razluèivanje sinonima i pridonijele bogaæenju bosanskoga jezika koji je tako došao u povoljan. imaju i brojne druge leksièke razlike . hrišæanin (pravoslavac). a metalski (radnik).) spol. pretežno ekavskom. Bosanski jezik. i ž.izvanredan kontinuitet. nisu zadržali l na kraju rijeèi (vol.identiène s hrvatskim jezikom. a sprovoðenje (uhapšenika). metalni (ekser). u nekim morfološkim oblicima. itd. Ovdje nije mjesto da se to sve objasni. razlikuje se i od srpskoga i od hrvatskoga u mjeri u kojoj se ti jezici razlikuju meðu sobom. imaju svuda h mjesto zamjena v i j.za južnoslavenske prilike . itd.). Bosanski Muslimani (ili Bošnjaci) danas su ijekavci u književnom jeziku. ne mogu srpski jezik pratiti u èitavom nizu akcenata. sokol). a kršæanin (katolik). èistota (stila). nisu nikada prihvatili oblike toèka. izmeðu dijalekatskog i književnog i ima . To što u okviru bosanskog jezika nije bilo jezièkih i pravopisnih reformi nije teško razumjeti. The Aspect of Bosnian Language The Bosnian language has existed in people and in literature at least as long as the Croatian and Serbian language. prema književnom hrvatskom i srpskom jeziku. Pisali su bosanèicom i arebicom. a okolina (sociol. Piši kao što govoriš nije nièija deviza. osim vlastitih imena. the reasons have been of political and not of linguistics nature. kao i Hrvati. a sat (vremenski). toèno. a èistoæa (ulice). s Hrvatima imaju pretežnu leksiku.). tzv. and omnipresent in all the forms of physical and spiritual life. kako je bilo i u prošlosti. ali neæe moæi usvajati hrvatske arhaizme i kovanice. ove duboko ukorijenjene razlike. a prema srpskom. Since politics happen to be the measure of all things in these Balkans parts. a non-nam311 . (sjeverni) pol. svatako. uglavnom. napustili su oblike zamjenica tko. provoðenje (zadataka). okolica (geogr. neæe pisati zajednièke (strane) rijeèi izvorno.u udvojenim suglasnicima nekih turcizama. imaju opæi i opæina prema opšti i opština. Tako je veæ uveliko prihvaæeno da je èas (školski). to je inicijalni poriv pismenog èovjeka.

particularly. two systems in the function of distinct. both in a common people's speech. I consider the Bosnian variant as the Bosnian language having applied the same reasoning. The term Bosnian language has been used by the others who had considered themselves to be Bosnians (Bosniaks) without taking into account what it meant (then). had always called its language the Bosnian. and it is us who determine our language policy with our own view about the new circumstances in our society. The Moslem people. and also in literature and numerous linguistics works. of Bosnian Moslems (Bosniaks). Regardless to the fact that our language is. separate languages. 312 . regardless how it has been called under the different historical circumstances. basically. and. to what extent and when. it is not the single and unique language that can be understood.ing and the absence of acknowledgement of Bosnian language was in a corelation with the political (non) naming of Bosnian nations. I consider the Bosnian language to be the constituent component of Bosnian Moslem national being. both nominally and really. There is no doubt that the Croatian and Serbian versions of the current common language are. one language. The linguistic pluralism is its social reality and its mutual feature.

a ne zemlju s posebnim narodnim svojstvima. i 20. Društveno-povijesni kontekst Na poèetku 19. ali se teško može dokazati bez obzira na sliènosti u genezi tih dvaju pokreta.. niti se u gimnazijama uèio hrvatski jezik. 36-37. djelovao je na buduæe ilirce kontraproduktivno. folklornim i etnografskim obilježjima". Bila je teritorijalno i politièki razdijeljena na nekoliko razlièitih podruèja (Hrvatska. Austrijsko školstvo uoèi preporoda bilo je anacionalno. No buduæi da se temeljio na klasiènim principima naobrazbe. Hrvatska se nalazila u veoma teškoj situaciji. stoljeæa. Dalmacija. a jedan dio hrvatskog naroda nalazio se pod turskom vlašæu. 1954. str. Zagreb. Stoga æe u ovom radu biti govora o valjanosti Barèeve tvrdnje na osnovi usporeðivanja bitnih odrednica hrvatskih i muslimanskih preporodnih gibanja. Takva teza u prvi mah djeluje uvjerljivo."1 Samo u razdobljima nacionalne iskljuèivosti pojedinaca i nekih stranaka prešuæivali su ga ili proglašavali štetnim . Iz ove njegove ocjene proizlazi da je ilirizam utjecao i na bosansko-muslimanski preporodni pokret za vrijeme austrougarske vladavine. Književnost ilirizma. gledali su u ilirizmu ishodište i uzor.zakljuèuje Barac svoju ocjenu. Vojna krajina). koji su išli za zbližavanjem jugoslavenskih naroda. 313 . Antun Barac kaže: "Svi hrvatski i jugoslavenski pokreti 19. Hrvatska književnost od preporoda do stvaranja Jugoslavije. vijeka. Knjiga I. Obrazovni sistem u doba Metternicha služio je odnaroðivanju i pripremanju poslušnih èinovnika i odanih podanika.Vasilije Èekliæ PEDAGOŠKI FAKULTET RIJEKA ILIRSKI POKRET I BOSANSKO-MUSLIMANSKI KNJIŽEVNO-KULTURNI PREPOROD Moguænosti poreðenja Govoreæi o politièkom i narodnom znaèaju ilirskog preporoda. a na Zagrebaèkoj kraljevskoj akademiji za nastavnike su u pravilu birani Madžari. tada je svedena na politièki i geografski pojam graniène pokrajine "s nekim karakteristiènim povijesnim. Egzistirala je na rubu Beèke monarhije kao jedna od najslabije razvijenih austrijskih zemalja. iako je bilo i kvalificiranih Hrvata. U to doba nije postojala nijedna hrvatska srednja škola. kada je zapoèeo proces nacionalne integracije. Slavonija. Prema Barèevim rijeèima. Suprot1.

graðanstva i sitnih plemiæa. sposobni i obrazovani intelektualci (S. sazrijevala je ideja o kulturnom i politièkom jedinstvu koje se u povijesti književnosti naziva ilirizmom. Bili su to veæinom mladi ljudi. Ovaj zanesenjak okupio je oko sebe kreativne. Izvana su je ugrožavali pretendenti na njezin 314 . mada su neki sumnjali u vjerodostojnost ove teze (D. Za hrvatski narodni preporod. Prema imenu starosjedilaèkog stanovništva na Balkanu. Njegovi prethodnici potjecali su najveæim dijelom iz redova nižeg sveæenstva. Mada su još u doba ilirskog pokreta opstojali pojmovi ilirizam i kroatizam (prvi u književnom a drugi u politièkom smislu). sa stalnom tendencijom opadanja intenziteta. Istoèna kriza i ustanak u Bosni i Hercegovini (1875. Rakovac. Mažuraniæ. Tim mrtvim imenom. a ne hrvatski narod. Ilirizam.-1878. Osim rijetkih izuzetaka. U takvoj društvenoj situaciji. stoljeæa utirale put. Demetar. A. pokret su nazvali ilirskim kao oznaku za južne Slavene. Lj. D. Tako je zapoèela ilirsko-jugoslavenska faza hrvatske nacionalne integracije. Demetar). Bosna i Hercegovina je u 19. oni su stjecali svijest o slobodoumlju. Preradoviæ i drugi). Ta æe faza potrajati do banovanja Ivana Mažuraniæa (1873. D. kako je tvrdio Vuk Karadžiæ. željeli su ilirci u ime bratske sloge i nacionalne snošljivosti okupiti zajedno sve naše narode. koje je èvrsto ujedinio. ilirskim pokretom i hrvatskim narodnim preporodom. Vraz. kao izraz narodnog buðenja. usporedo s preporodnim kretanjima u Evropi i prodiranjem romantizma u književnost. domaæi feudalci živjeli su tada u zatvorenom krugu klasnih povlastica i branili državnopravni položaj svoje zemlje. nije nastao ni iz èega.). koji je èvrsto vjerovao da Hrvati potjeèu od starih Ilira. mržnju protiv tiranije i kritièki odnos prema feudalnoj Austriji. Nemèiæ. uspješna organizatora književnog života. Vukotinoviæ. nego se razvijao iz vlastitih unutarnjih snaga koje su mu još od 17. Mažuraniæeva kroatizacija bitno æe utjecati na preobrazbu funkcije jugoslavenstva u potonjim vremenima. vatreni rodoljubi. stoljeæu bila više no ikad u svojoj povijesti izložena razlièitim pritiscima. u vrijeme njegova najveæeg uspona.) sve æe više optereæivati odnose Hrvata i Srba zbog obostranih pretenzija na ove pokrajine i pitanja nacionalne pripadnosti Muslimana. P. pouzdane i duhovno profilirane istomišljenike. Analogne pojave mogu se pratiti i u genezi bosansko-muslimanskog književnog i kulturnog preporoda za vrijeme austrougarske okupacije.no odgojnim zadacima školskog sistema. Ideja je potekla od Gaja.).-1872.1880. I. a prihvatili su je i njegovi sljedbenici. nerazluèivo je vezano ime Ljudevita Gaja (1809.

piše ona .. koji predstavlja uvod u razdoblje Kallayeve vladavine. 3. mnogi Muslimani ne prihvataju odluke Berlinskog kongresa 1878. ipak je višestoljetna islamska tradicija ostavila duboke tragove u svijesti ljudi i u navikama i obièajima svakodnevnog života. Naglim presijecanjem organskog dodira s Turskom oni su se našli u zrakopraznom prostoru i zatvarali se u sebe negodujuæi protiv sultana i preziruæi okupacijsku vlast. bili su voljni prihvatiti austrougarsku okupaciju radije nego da padnu pod barbarsku vlast Srbije i Crne Gore. batina ili vješanja". Midhat Šamiæ: Francuski putnici u Bosni i u Hercegovini u XIX stoljeæu 1836."ne žele se prikljuèiti Austriji. do 20. 253. Oèito je bilo potcijenjeno nepovjerenje i averzija bosanskohercegovaèkog stanovništva prema susjednoj Austriji.teritorij.3 Zbog toga je veæina Muslimana doživjela prevrat tragièno.2 Austrougarska okupacija najteže je pogodila Muslimane. Žestoke borbe protiv invazionih trupa iznenadile su Beèku vladu i glavnog komandanta generala Josipa Filipoviæa.. 348. Oportunistièki domaæi feudalci. Postojanje takve averzije potvrðuje i Georgina Mackenzie (Džordžina Mekenzi) u svojim zapisima s putovanja po Bosni poèetkom šezdesetih godina prošlog stoljeæa. 1989.. str. 1981.-1878. Sarajevo. vijeka. Poslije toga sve više dolazi do izražaja shvatanje o nužnosti prilagoðavan2. 315 ." Južni Slaveni pod osmanlijskom vlasti" . str. Regularne carske jedinice oštro interveniraju protiv jednih i drugih ostavljajuæi pustoš za sobom. Kršæani su èak spremni da se s oružjem pridruže Muslimanima radi spreèavanja prelaska bijelim mundirima preko granice. tako da jednako strada i kršæansko i muslimansko stanovništvo. Zbog toga je u zemlji pri kraju turske uprave zavladalo kaotièno stanje. Osjeæaj ugroženosti pojaèao se i zbog oštrih represalija protiv muslimanskog stanovništva za koje kronièar invazionoga korpusa Zdekauer tvrdi "da se s ovim ljudima može iziæi nakraj jedino pomoæu tjelesnih kazni. Engleski putnici o Bosni i Hercegovini od 16. pa se pripremaju na oružani otpor.. Opæa društvena klonulost traje do hercegovaèkog ustanka Muslimana i Srba 1882. Usprkos svemu tome. i sultanov pristanak na okupaciju Bosne i Hercegovine. a zemlja teško osiromašena. kao tešku nesreæu koja je duboko potresla njihovo psihièko i društveno biæe. a iznutra potresale bune kršæanske raje protiv feudalnog sistema i domaæih feudalaca protiv centralne turske vlasti. Radije trpe tursko barbarstvo nego da prihvate austrijsku kvazicivilizaciju. Sarajevo. privuèeni materijalnim obeæanjima. Omer Hadžiselimoviæ: Na vratima Istoka. Iako se oni primanjem islama nisu deslavenizirali i zaboravili svoj jezik. Narod je ostao napušten i obezglavljen.

U stalnom raskoraku s muslimanskim klerom. Povijesno gledano. Buduæi da su procesi samoidentifikacije triju bosanskohercegovaèkih naroda veæ bili u toku. Drugi se zalažu za plodno duhovno spajanje Istoka i Zapada. pa se nastoji prilagoditi izmijenjenoj politièkoj situaciji. Kako je bošnjaštvo najdulje živjelo u svijesti Muslimana. niti Hrvati isto što i Dalmatinci. Oni koji nisu mogli prekinuti tradicionalne veze s carigradskom maticom iseljavaju u Tursku (premda su uzroci migracija bili složeniji od privrženosti Carigradu). obièaji. Kallay je uz njihovu pomoæ pokušao kod cjelokupnog stanovništva razviti osjeæaj bosanske posebnosti i narodnosti. on je nastojao zaustaviti te procese i ugušiti svaki pokušaj nacionalne afirmacije koji bi mogao ugroziti poziciju Habsburške monarhije na ovim prostorima. religije. Meðutim. Misao o integralnom bošnjaštvu formulirana je još u doba autonomaškog pokreta Husein-kapetana Gradašèeviæa i u književno-publicistièkoj djelatnosti za vrijeme reformskih nastojanja Šerif Osman-paše Topala šezdesetih godina. Zemaljska vlada poèinje mijenjati odnos prema Muslimanima. Jedni otvoreno propagiraju zapadnjaèke obrasce života vjerujuæi da æe njihovim uvoðenjem brzo uslijediti znaèajne civilizacijske promjene. u èijoj se heterogenoj ali nedjeljivoj tradiciji prepliæu kulture. Ni u jednoj etnièkoj skupini pod osmanlijskom vlasti nikad nije zamro osjeæaj pripadnosti zemlji Bosni. u kojima je nacionalna svijest veæ bila snažno razvijena. Slavonci ili Zagorci. ta je ideja bila psihološki prihvatljiva s obzirom na èinjenicu da je Bosna i Hercegovina predstavljala specifiènu društvenu zajednicu. s naglašenim kultom tradicije i bosanskog domoljublja (Safvet-beg Bašagiæ). jezik i svakodnevni život. usporedo s osjeæajem islamske pripadnosti. Oslanjajuæi se na umjerenu muslimansku struju. politièkim opozicionarstvom. vjerskim fanatizmom i drugim oblicima otpora. da bi ih odvojila od pravoslavaca i približila katolicima. Kallay je želio realizirati austrijsku varijantu nacionalnog bošnjaštva.ja novoj stvarnosti. Podržavajuæi takve težnje. ili svoje nezadovoljstvo novim poretkom iskazuju prkosnim turkofilstvom. Pomirljivija struja realnije prihvata novu stvarnost nasluæujuæi veæe moguænosti ekonomskog. Tada zapoèinje i proces raslojavanja u muslimanskim redovima. kulturnog i prosvjetnog razvoja Muslimana. oni kritiziraju pasivnost i tromost Muslimana kao posljedice naslijeða orijentalne uèmalosti (Osman-Aziz. 316 . Prema orijentalnom kulturnom naslijeðu pripadnici ove struje odnose se dvojako. njegovi pokušaji nisu mogli uspjeti zbog nepovjerenja veæine Muslimana i žestokih protivljenja vodeæih slojeva srpskog i hrvatskog graðanstva. u kojoj Srbi nisu isto što i Srbijanci. odnosno Osman Nuri Hadžiæ i Ivan Miliæeviæ).

a Slavofili ih prikazuju kao èudovišta. ilirske su ideje imale mnogo protivnika i meðu Hrvatima. Meðutim. Dr Muhamed Hadžijahiæ: Od tradicije do identiteta. pravopis. Poznato je da se antagonizam Hrvata i Srba nakon doseljavanja na podruèja Hrvatske i Ugarske pojaèavao ne samo zbog razlièite konfesionalne pripadnosti nego i zbog klasno-povijesnih uzroka. 317 . str. i Osmanlija. u 19. Ilirci su se nadali da æe svojom južnoslavenskom orijentacijom privuæi Srbe u svoje redove. koji dolazi u Bosnu 1855." 4. Sarajevo. kada jasno dolazi do izražaja težnja za zbližavanjem i prevladavanjem dotadašnje napetosti.Vjersko-nacionalni sindrom Slom ilirskog pokreta nisu izazvale samo utopijske projekcije njegovih sljedbenika veæ i nerazumijevanje najbližih susjednih zemalja Srbije i Slovenije. Pobornici kajkavskog horvatstva (stari latinci) prigovarali su im da svojim zabludama i težnjama zatiru antikni duh hrvatske tradicije i stvaraju uvjete da se èitava Hrvatska povlaši. Još žešæi otpor izazvale su ilirske ideje kod Srba. Književno-kulturni preporod bosanskih Muslimana razvijao se u složenoj vjersko-nacionalnoj situaciji od ilirskog pokreta. koja Hrvate želi iskoristiti kao trojanskog konja da bi ugrozila nacionalnu i politièku individualnost Srba u austrijskim nasljednim zemljama. Konzervativno srpsko graðanstvo. Optuživali su ilirce i njihove malobrojne srpske sljedbenike da namjeravaju Srbima uzeti jezik. U ilirskim težnjama za ostvarivanje duhovnog i kulturnog jedinstva oni su vidjeli zakulisnu igru Austrije. okupljeno oko pravoslavne crkvene hijerarhije. koji ih gledaju kao otpadnike. Geneza nacionalnog pitanja bosanskih Muslimana.4 "Mladi carigradski Turci nazivaju ih barbarima" kaže de Clerval . izvještava da "domaæi Muslimani žive u žalosnoj izoliranosti izmeðu svojih katolièkih i pravoslavnih zemljaka. ne znajuæi kome zapravo pripadaju.. Stoga su se zalagali za njihovu vjersku i politièku ravnopravnost u banskom dijelu Hrvatske. godine. Najviše su se ilircima suprotstavljali srpski književnici tradicionalisti u austrijskim pokrajinama. koji u njima vide samo nekakve nesavršene Turke". a kamoli meðu Srbima. Henri Massieu de Clerval. pokrenulo je èetrdesetih godina propagandnu hajku protiv ilirskog pokreta. Još u Turskoj Carevini neke je muslimanske umove muèilo pitanje vlastitog identiteta. stoljeæe sve više dobivati politièke dimenzije do ilirskog pokreta. osobito u današnjoj Vojvodini gdje se veæ razvio osjeæaj nacionalne posebnosti kao u Srbiji. 1974. Antagonistièka napetost poèela je na prijelazu iz 18.stari Osmanlije iz Azije rugaju im se što ne znaju turski. 83. narodnost i pravoslavlje.

niti pismo osim stare srpske æirilice. i na žalost. U vezi s tim pitanjem. u dodiru s katolièkom vjerom.8 Kasnija nastojanja sarajevskog nadbiskupa Josipa 5.koja je još od Garašaninova Naèertanija (1844. Pitanje identiteta Muslimana osobito se zaoštrava poslije okupacije. jer je autor bio u emigraciji.). str. i hrvatska . Knjiga je izišla anonimo u Parizu. 15051. ni drugi jezik osim onoga kojim se Srbi služe u Ugarskoj. zaoštrile su se razmirice meðu Srbima i Hrvatima oko pitanja kome ova zemlja treba pripasti. sukobile su se dvije politièke koncepcije: srpska . a neki muslimanski prvaci u znak protesta demonstrativno se izjašnjavaju za bosansku nacionalnu ideologiju. Koncepcija velike Srbije bila je veæ razraðena u knjizi Justina Mihailoviæa Iliri i Srbi (1843. koja je osnovana potkraj oktobra 1990. Takva bojazan nije se pojavila bez razloga uzmemo li u obzir izjavu generala Filipoviæa francuskom konzulu "da je islam neminovno osuðen da išèezne. Miodrag Popoviæ: Vuk Stefanoviæ Karadžiæ 1787. 318 . Zbog toga zapoèinje meðu srpskim i hrvatskim ekstremistima nadmetanje u pridobijanju i svojatanju Muslimana.5 Posve suprotne politièke ciljeve izrièe Eugen Kvaternik u svojoj knjizi Hrvatska i talijanska federacija (1860. 1964. tvrdi da je nacionalna kategorija muslimana s velikim M osmišljen proizvod boljševièko-marksistièke provenijencije s osnovnim ciljem da se najveæi dio "neopredijeljenih" diferencira od Hrvatske.. 12. koju (sada) bolje zastupaju i propovijedaju obrazovaniji i vještiji misionari nego što su bili jadni franjevci". Josipa Ljubiæa i drugih rodoljuba.. Zagreb. u Osijeku.6 U okviru pravaške koncepcije on iznosi vlastitu viziju protusrpske i proturuske države na prostoru od zapadnih ogranaka slovenskih Alpi do rijeke Drine. Tada se na njih gleda kao nacionalno neformiranu masu srpskog ili hrvatskog naroda islamske vjeroispovijesti.Muslimani su veæ sedamdesetih godina poèeli osjeæati snažne pritiske velikosrpske i velikohrvatske ideologije. Buduæi da se tada poèelo govoriti o moguænostima austrougarske okupacije Bosne i Hercegovine. Beograd. Ekstremistièko zastranjivanje dobija takve razmjere da izaziva oštre reakcije Ante Kneževiæa. Bekir Krupiæ. Vjesnik. 1990. LI. 7. predsjednik Demokratske zajednice Muslimana Hrvatske. 13. u kojoj autor osporava pravo Hrvatima na narodnost tvrdeæi da od Pešte do Jadranskog mora ne postoji drugi narod osim Srba.).) pretendirala na spajanje obje pokrajine sa Srbijom.-1864. 6. nije im potreban nikakav "M" pejsmeker nego "zdrave hrvatske vene. Svojatanje Muslimana nastavlja se i u staroj Jugoslaviji. str. kroz koje æe teæi zajednièka krv".7 Muslimani su nakon okupacije bili zabrinuti i za sudbinu islama u Bosni i Hercegovini. u razlièitim oblicima traje do danas.. 333. XI. Buduæi da su tradicije i autohtono porijeklo oko 300000 muslimana sudbinski utemeljene u hrvatskim prostorima.koja ih je željela sebi pripojiti unutar Habsburške monarhije.

Vremenske granice i programi Veæina književnih historièara smatra da hrvatski narodni preporod zapoèinje tridesetih godina pojavom Gajeve knjižice o pravopisu.9 U poèetku je ilirizam zamišljen kao književni pokret s minimalnim programom da na osnovi zajednièkog pravopisa i književnog jezika razvije jedinstven narodni osjeæaj i jedinstvenu književnost kod svih južnih Slavena. a kao osmišljen i organiziran pokret 1835. 1985. kada je sumnjièava austrijska cenzura shvatila da se ilirskim programom u biti promovira zamaskirano hrvatstvo. koji nisu 8.14. OKO. Neki pomjeraju razdoblje ilirizma do šezdesetih godina. zastava. Ilirizam i kroatizam. Kasnije nadrasta prvotne težnje i postaje društveni i politièki pokret s maksimalnim programom da ostvari teritorijalnu cjelovitost Hrvatske. Sljedbenici ilirskog pokreta traže tada utoèište u austroslavizmu. kojim se u jednom èlanu predviða protjerivanje svih duhovnih redova osim franjevaca s teritorija Bosne i Hercegovine nakon osnivanja željene autonomije. Takvim utopijskim idejama zanosili su se ilirci punih sedam godina sve do zabrane ilirskog imena i simbola 1843. jer se tada veæina povlaèi iz javnosti. 9. odnosno do osnivanja JAZU 1867. mnogo više no njihove suputnike koji su svoje ilirstvo èešæe manifestirali vinskim rodoljubljem (u znaku romantièarskog paradiranja. da bi postali pravi Hrvati. Zagreb. godine.II . Ta je zabrana teško pogodila vodeæe ilirske liènosti. XIII. str. (I. godine o zajednièkom radu i buduæem ureðenju zemlje. amblema. 28. kada je pokrenut književni list Danica. odnosno u ideji federacije slavenskog življa u okviru Habsburške monarhije. Frangeš. 293.. Strah od katolièkog prozelitizma potvrðuje i tajni sporazum prvaka Muslimanske i Srpske narodne organizacije 1902. III. titula i kiæenog nazdravièarstva) nego korisnim društvenim akcijama. a zatim ujedinjenje svih južnih Slavena od Trsta do Varne. 319 . a romantièarski zanos gotovo sasvim nestaje nakon uvoðenja Bachova apsolutizma. samo su pojaèavala njihove strepnje. O trajanju preporodnog razdoblja postoje uglavnom dva razlièita mišljenja. Usprkos megalomanskim strateškim ciljevima iliraca. Midhat Šamiæ: Isto. 17.Štadlera za pokatolièavanje Muslimana. Milanja i drugi). Ukidanjem ilirskog imena poèinju se gasiti i maglovite ideje maksimalnog programa. Antun Barac kaže da intenzivna djelatnost iliraca traje po prilici do 1849. Po shvatanju Milorada Živanèeviæa "jedan pokret traje dok žive njegove ideje i dok služe transmisije koje ih prenose". C. str. 338..

Pored toga. Pored toga. Ilirci su znatno proširili i obogatili literarnu produkciju (lirska i epska poezija. Iskra (1844. Novine horvatske i književni list Danica horvatska. Nekadašnji teritorij Bosanskog pašaluka bio je smanjen okupacijom. Nešto kasnije pokrenuli su zbornik Kolo (1842. tiskaru. slavonska i dalmatinska. Da bi ubrzali razvoj pomlaðene hrvatske književnosti. književne listove i zbornike. Premda je po sadržaju rada trebala biti apolitièna. Njihova je glavna zasluga u tome što se Gajev narod bez narodnosti probio kroz razlièite društveno-ekonomske krize i postupno ali sigurno formirao u hrvatski politièki narod. društvo za izdavanje knjiga i druge).). Za relativno kratko vrijeme svojega djelovanja preporodni pisci izmijenili su kulturni pejzaž hrvatskog prostora kakav se nije mogao zamisliti tridesetih godina.imali ni uvjeta ni moæi da ih ostvare. Buduæi da je Sandžak i dalje ostao pod turskom upravom. Muslimanski književno-kulturni preporod razvijao se u drugaèijem povijesnom kontekstu i politièkoj situaciji.). preporodni pisci osnivali su i razlièite institucije (èitaonicu. Najpoznatija meðu tim ustanovama bila je Matica ilirska (kasnije Matica hrvatska). koje godinu dana kasnije dobivaju ilirski naziv. Muslimani su nasilno privedeni zapadnjaèkoj civilizaciji i baèeni u 320 .). novela. jedno vrijeme štampan u Beogradu zbog pooštrene cenzure. u prijelomnim povijesnim trenucima ponekad je iskoraèivala iz naznaèenih programskih okvira ali nikad nije postala institucija politike. povezali preporodnu književnost u organsku cjelinu i postavili temelje moderne hrvatske nacije. epigram i književna kritika). granice Bosne i Hercegovine nisu se poklapale s kulturno-etnièkim identitetom muslimanskog stanovništva. godine. ukoliko se o njihovoj djelotvornosti može govoriti. ilirci su probudili hrvatsku nacionalnu svijest. feljton. humoristièka i satirièka prièa. èasopisa i zbornika. Uporedo s izdavanjem listova. izašle su 1835. ilirci su mnoge prigodne pjesme i kraæe tekstove objavljivali u lecima. oni su ipak u okviru minimalnog programa postigli znaèajne uspjehe. kulturno prosvjeæivanje naroda i èuvanje narodne baštine. kalendara i života svetaca. Do poèetka ilirskog pokreta nije bilo drugih knjiga osim molitvenika. Politièki akteri Muslimana. drama.) i tjednik Branislav (1844. u prvim godinama okupacije. nisu bili još svjesni ni svojega identiteta. koja se s kraæim prekidom u novije vrijeme održala do danas. Osnovana je sa svrhom da podstièe i razvija nacionalnu svijest. pokretali su novine. Stoljeæima naviknuti da u ratovima služe sultana a u miru da se bune protiv centralne vlasti. osnovana 1839. Usprkos protivljenju madžarskih vlastodržaca. poluknjiževni list Zora dalmatinska (1844.

a lektira odabire selektivno u skladu s idejno-politièkim ciljevima novog režima. Za vrijeme turske uprave država se nije brinula za škole niti je propisivala nastavne planove i programe. Zemaljska vlada nastavlja izdavanje turskog kalendara Salname (godišnji almanah) i odobrava pokretanje lista Vatan (domovina) na turskom jeziku. Mehmed Šakir Kurtæehajiæ. Prva lastavica koja je navijestila duševni preporod u Bosni i Hercegovini bio je. ruždije. Najprije proširuje nastavne programe konfesionalnih škola novim sadržajima. Zbog toga je austrougarska vlast nastojala reorganizirati muslimansko školstvo prema suvremenijim prosvjetno-pedagoškim naèelima i podvrgnuti ga diskretnom nadzoru. Taj prijelomni dogaðaj prekinuo je kulturnu i književnu aktivnost koja je zapoèela pri kraju turske vladavine u listovima na narodnom jeziku i æirilièkom pismu. u kojima se nastava književnosti i narodnog jezika prilagoðava višenacionalnoj i vjerski podijeljenoj sredini.) zapoèeo književno-žurnalistièku djelatnost koju æe nakon okupacije. Pored teoloških predmeta i orijentalnih jezika. On je u Sarajevskom cvjetniku (1868. Oko nje se formirala prva generacija muslimanskih pisaca i èitateljska publika književnih djela na narodnom jeziku. Uèiteljska škola). Trebalo je proteæi nekoliko godina da se trgnu iz letargije i shvate da je škola i prosvjeta jedini izlaz iz zaèahurenosti i jedina moguænost formiranja vlastite inteligencije koja æe se odupirati tuðinskoj supremaciji. u fazi prilagoðavanja novim uvjetima. Muslimanski preporodni pokret formalno zapoèinje pojavom lista Bošnjak 1891. u tim školama izuèavaju se u veæoj mjeri i svjetovni predmeti. godine. oni su zbunjeno zastali na raskršæu svoje povijesti ne znajuæi kojom pravcem krenuti. ali je imao i svoju prethistoriju. a zatim osniva obrazovne ustanove kombiniranog tipa (Sarajevska ruždija.-1872. Šerijatska sudaèka škola). koji je bio namijenjen užem krugu muslimanske inteligencije. U težnji da se politièki i kulturno približi Muslimanima. Usporedo s organizacijom opæeg i posebnog muslimanskog školstva. I dok su se pripadnici drugih konfesija brže snalazili pod novom vlasti i poèeli koristiti njene tekovine. prema Bašagiæevim rijeèima. Na taj naèin željela je stvoriti privid da se u duhovnoj sferi Muslimana ništa bitno nije izmijenilo.vrtlog proturjeènih interesa i nacionalnih egoizama. U procesu njihova buðenja iz apatije izazvane okupacijom znaèajnu ulogu imala je Muslimanska èitaonica. u prvom redu vjerske. medrese). Takvi ciljevi nisu mogli biti ostvareni u konfesionalnom obrazovnom sistemu kakav je do okupacije postojao u Bosni i Hercegovini (mektebi. nastaviti prvi 321 . nova uprava otvara i državne škole (Velika gimnazija.

suprotstavljajuæi se nabujalim tokovima srpske i hrvatske ideologije. Pored Mehmed-bega Kapetanoviæa i drugih pisaca iz narodnjaèke grupe oko Muslimanske èitaonice (Safvet-beg Bašagiæ. Riza-beg Kapetanoviæ. U redakcijskoj politici slijedio je dvije linije.. Središnja liènost i rodonaèelnik muslimanskoga književnog i kulturnog preporoda bio je Mehmed-beg Kapetanoviæ Ljubušak (1839. Mehmed-beg Repovac i drugi). a druga negativna jer je pod zajednièkim bosanskim nazivnikom poricala opstojanje srpskog i hrvatskog naroda.) razvio se književni pokret koji æe u prvom desetljeæu 20. Sabrana djela. Iz njegova ranijeg djela Pouka o lijepom ponašanju (1883. jedan od najuglednijih i najobrazovanijih Muslimana onoga vremena. Podsticao je njihovu narodnosnu svijest u duhu integralnog bošnjaštva. vijeka dosegnuti svoj vrhunac. 322 . opredijelio se za emancipaciju od Turske.).muslimanski pisci na narodnom jeziku književnom suradnjom iz nužde u domaæim službenim glasilima. Poklanjao je veliku pažnju narodnim umotvorinama.) bio je tjednik s književnim podlistkom. Njegovi podsticaji rezultirali su pojavom zbornika Koste Hörmanna Narodne pjesme Muhamedanaca u Bosni i Hercegovini (1888. Bosanska vila. osobito izvan njenih granica. bilježio ih i podsticao druge na sakupljanje. Meðu kritièarima oglasio se i Jovan Duèiæ. okupljao je i muslimanske književne poèetnike. nakon kolebanja izmeðu orijentalne tradicije i austrijskih simpatija. listovima i èasopisima (Bosanskohercegovaèke novine. koji je prigovorio Muslimanima što su se zbog bosanskog naziva jezika i napuštanja æirilice našli "izmeðu dvije vatre . koja se zasnivala na shvatanju da sve tri konfesije u Bosni i Hercegovini predstavljaju jedan jedini isti bosanski narod. Prva je bila pozitivna jer se zalagala za svestranu afirmaciju Muslimana.1902. Pjesme Riza-bega Kapetanoviæa Ljubušaka od 1889. Zbog takvih shvatanja i prorežimske orijentacije uslijedile su oštre kritike u srpskoj i hrvatskoj štampi Bosne i Hercegovine. ali se u svome književnom radu obilato koristio bogatstvom duhovne riznice Istoka. Sarajevo.pa ne znaju kome æe se privoljeti carstvu".-1910. Pobratim i drugi). str. U prvim brojevima Bošnjaka izložio je osnove svoje teorije o bosanskoj naciji i bosanskom jeziku. 174. pokretaè i glavni urednik lista Bošnjak. 1969.1889. namijenjen širim muslimanskim slojevima koji su nauèili èitati latinicu.. knj. Kritièkim usporeðivanjem dekadencije istoènjaèkog svijeta i razvojnog zamaha zapadnjaèkog.-1893. 10 10. List Bošnjak (1891.). IV. Moji saputnici. premda je ovaj zbornik imao i politièku namjenu približavanja austrougarske uprave Muslimanima.

neutralizacija srpske i hrvatske nacionalne propagande na osnovi široke vjerske tolerancije i stvaranje uvjeta "za formiranje integralne bosanske narodnosti kao nominalnog politièkog rješenja meðuvjerskog i meðunacionalnog partikularizma u Bosni i Hercegovini". Hamid Šahinoviæ Ekrem.-1918. u preporodnom razdoblju bosanskih Muslimana postignuti su znaèajni rezultati u kulturnom i književnom radu. na koncu se reduciralo na muslimanstvo. Muslimanski intelektualci uèvrstili su vlastiti identitet i stekli povjerenje u svoje stvaralaèke snage. 323 . Gajret (1907. pomagalo domaæu književnost i osnivalo narodne knjižnice. Zadaci su prvoga bili prilagoðivanje Muslimana novim uvjetima života i kulturno-prosvjetno uzdizanje na narodnom jeziku. Musa Æazim Æatiæ) i dramatièara (Safvet-beg Bašagiæ.-1918. Muslimanski klub.). Uspješno su djelovale i razlièite institucije (èitaonice. pjevaèka društva.). Ipak je ta ideja i danas prisutna u raspravama o problemu imenovanja nacionalne pripadnosti Muslimana. 114. jer neki poznati muslimanski intelektualci nisu zadovoljni krhkim pravopisnim razlikovanjem svoje vjere i nacije (malo m.11 Buduæi da integralno bosanstvo nije imalo nužnih uvjeta za prerastanje u nacionalnu kategoriju. a kamoli za katolièke i pravoslavne kmetove. Muhamed Hadžijahiæ kaže da bez demokratske platforme begovska ideja bosanstva nije bila atraktivna ni za muslimanske široke slojeve.-1911. s realnijim ciljevima od ilirskoga. lirskih pjesnika (Osman Ðikiæ. I. Pored veæ spomenutog lista Bošnjak.. Književni jezik i publika Ilirskim piscima velike teškoæe zadavao je problem književnojez11. Bez obzira na razne devijacije i lutanja.. Husein Ðogo).Muslimanski preporodni pokret trajao je do svršetka prvog svjetskog rata. stasale su nekolike generacije pisaca i formirana je nova èitateljska publika.). objavljeno je dosta književnih djela. organiziralo analfabetske teèajeve. a drugoga . Muhsin Rizviæ: Književno stvaranje muslimanskih pisaca u Bosni i Hercegovini u doba austrougarske vladavine. koje je pomagalo uèenike raznih škola u zemlji i izvan granica Bosne i Hercegovine. knj. Osobito je znaèajno osnivanje kulturno-prosvjetnog društva Gajret (1903. str. Abdurezak Hifzi Bjelevac). u preporodnom razdoblju afirmiralo se nekoliko proznih pisaca (Osman-Aziz. Avdo Hasanbegov Karabegoviæ. inicijativu i za osnivanje matice muslimanske sa zadatkom da izdaje korisne knjige za narod.) i Biser (1912. ali taj projekt nije ostvaren zbog velikih društveno-politièkih promjena u posljednjoj godini rata. Sarajevo. I za njega se može reæi da je imao minimalni i maksimalni program. veliko M). izlazili su i književni èasopisi Behar (1900. Muslimanska biblioteka u Mostaru). Mostarski kulturni krug pokrenuo je 1918. 1973. Edhem Mulabdiæ. I napokon.

U literarnom stvaranju hrvatskih pisaca prevladalo je shvatanje Ivana Mažuraniæa. Na taj naèin stvarani su preduvjeti za pobjedu štokavštine na svim prostorima gdje žive Hrvati pod tuðinskom vlasti (Turska. odrièuæi se kajkavske jezièke tradicije. veæ da takav jezik tek treba stvarati na širokim temeljima narodnoga govora. narodnom smislu zanemarujuæi druge relevantne komponente u formiranju nacionalnog biæa. Ali kako je taj zakljuèak naišao na slab odziv u Hrvatskoj. mnogi liturgijski tekstovi i barokne propovijedi izdavani su u štokavskoj postavi narodnog jezika. i 18. pjevali hrvatske davorije èesto su sa svojim roðacima i poznanicima razgovarali njemaèki. Venecija). Polazeæi od shvatanja da su jezik.-1867.. Stoga je trebalo uložiti goleme napore za promociju novog ilirskog jezika u književnosti. Beèki dogovor imao je više deklarativno nego stvarno znaèenje i zato je ostao bez praktiènih posljedica. ilirci su težili jezièkom strategijom konstituirati hrvatsku naciju i ostvariti sveslavensku sintezu u višem. Bachovi husari i ilirci. da "nijedno naše puèko narjeèje nije samo po sebi dostojno da postane književni jezik. oplemenjujuæi ga patinom starine". Njegov izbor bio je logièan s obzirom na štokavsku prodornost i književnu supremaciju. ali su se mlako borili protiv još opasnije germanizacije: "Rodoljubi koji su 1848. Izbor književnojezièkog standarda otežavala je u ono vrijeme i poplava njemèarenja u javnom i privatnom životu. 324 . obièaji i naèin života glavna obilježja naroda. U težnji za ostvarivanjem zajednièke književnojezièke komunikacije. 1980. utemeljenu još u dubrovaèkoj književnosti i crkvenom govorništvu 17. Zagreb. Austrija. Gaj je proklamirao štokavsko narjeèje za osnovu hrvatskoga književnog jezika. Sjeæanja iz mojih profesorskih godina u Hrvatskoj 1853. Njihove težnje bile su donekle ostvarene Književnim dogovorom u Beèu 1850.ièkog izraza.13 U tom svjetlu postaje jasnije zašto je dubrovaèka književnost služila ilircima kao uzor i zbog èega su 12. (preveo Tone Potokar). Veæ je Janez Trdina zapazio da su se ilirci žestoko opirali madžarskim nasrtajima na hrvatski narod i jezik. stoljeæa. s Vukom Karadžiæem i Ðurom Danièiæem."12 U takvoj situaciji. u kojemu su potpisnici zakljuèili da jedan narod mora imati jednu književnost i jedan jezik. takoðer jednog od potpisnika. str. prije pobjede Vukove reforme. Èak su i prve pokušaje štokavske poezije pisali kajkavci (Antun Nemèiæ) ili èakavci (Matija Mažuraniæ). 40. a u primorskim oblastima èakavska. Do proglašenja štokavskog narjeèja književnim jezikom postojala je u sjevernom dijelu Hrvatske još od Antuna Vramca prilièno razvijena kajkavska književna tradicija.

do pojave Zore dalmatinske (1844. slièan bio" (Razmatranja domorodna). Najviše èitatelja pretplatilo se tada na Vrazovu knjigu Gusle i tambure (600). Zbog toga se pojavljuju lamentacije o hladnom odnosu hrvatskog èitateljstva prema ilirskoj književnosti. Ivan Mažuraniæ i Petar Preradoviæ. koje je u ovo vrijeme bilo nedovoljno razvijen društveni sloj da bi mogao jaèe utjecati na oživljavanje književne atmosfere. a na hrvatskom jeziku samo oko 70 molitvenika i drugih vrsta nabožnog štiva. izobražene strane svijeta žitelju. Malobrojna graðanska publika nije mogla služiti kao potpora hrvatskoj književnosti. U izgraðivanju književnojezièke komunikacije oni su se koristili izvorištima usmene književnosti. isto kao i èitatelji koji su je podržavali iskljuèivo pretplatom. str. veæ su bile stvorene osnove za formiranje zajednièkog ali nejedinstvenog književnog jezika koji æe se konstituirati poèetkom 20.kako tvrdi Adolf Veber Tkalèeviæ "prosti èovjek više poludivljaku. Dalmatinska publika bila je još malobrojnija. 325 . Stoga nije mogla pozitivno utjecati na domaæe pisce u smislu izbora pouzdanijih vrednosnih kriterija i obogaæivanja literarne tematike. a u poeziji Stanko Vraz. Kada je zapoèeo muslimanski književni preporod. alhamijado literature i krajišnièkih pisama. Književna publika formirala se pretežno iz redova mladoga hrvatskog graðanstva. Najšire je bila rasprostranjena narodna poezija koja se na štokavskoj osnovi razvijala 13. nerijetko visoke književne i nauène vrijednosti. Iz književnosti su štampana jedino djela Ivana Gunduliæa u Dubrovniku. 17. Kako je Bosna i Hercegovina baza našega književnojezièkog standarda. muslimanski preporodni pisci imali su manje problema s jezikom nego ilirci.) objavljeno je oko 500 razlièitih italijanskih izdanja. Prema podacima Nikše Stanièiæa u knjizi Hrvatska nacionalna ideologija preporodnog pokreta u Dalmaciji (1980. Barac istièe da su tvorci te književnosti veæinom bili siromašni. zbog kulturnog dvojstva (graðanstvo se iskljuèivo služilo talijanskim jezikom) od 1814.toliko cijenili jezik i narodnu poeziju. Barac takoðer navodi podatke koji ukazuju na velike nesrazmjere izmeðu hrvatskih i njemaèkih izdanja u Zagrebu. Hrvatska èitateljska publika u doba ilirskog pokreta bila je ne samo malobrojna veæ i prilièno nezainteresirana za razvoj nacionalne književnosti. Milorad Živanèeviæ: Isto.). godine štampano je na hrvatskom jeziku dvostruko manje primjeraka Ilirskih novina i Danice od njemaèkih listova i èasopisa. stoljeæa. a seljaštvo je bilo nepismeno i toliko zaostalo da je . Najplodnije 1843. U tom razdoblju uzdigli su se iznad prosjeka hrvatske literarne produkcije jedino prozni pisci Matija Mažuraniæ i Antun Nemèiæ.

O muslimanskoj književnoj publici na narodnom jeziku u prvim godinama okupacije ne može se mnogo govoriti. U 19. Alhamijado tekstovi. kada se naredbom Vlade službeno uvodi naziv srpskohrvatski. stoljeæe Muslimani su ušli s bogatim naslijeðem pismenosti i književnosti na turskom. odbijao jezièke novotvorbe i slavenske naslage. jer se pod tim nazivom sredinom prošlog stoljeæa slušao i kao nastavni predmet u vjerskim školama. tako je jaèao i otpor u svim konfesijama protiv nadnacionalnog oznaèavanja jezika. naime. Takvo imenovanje odgovaralo je Kallayevoj projekciji bošnjaštva. bili su vrlo popularni. ali kako se njegovom politikom poveæavala netrpeljivost meðu etnièkim skupinama. pisani narodnim (bosanskim) jezikom. štamparije i listovi. Buduæi da nisu postojale državne škole. Kao izraz toga otpora. umjesto službenih naziva zemaljski jezik i bosanski jezik èesto se upotrebljavaju evazivne oznake (naš jezik. Alhamijado literatura. Stoga je novu publiku trebalo iz poèetka razvijati. Po tradiciji su svoj jezik nazivali bosanskim. a otvoreni slavenskim jezicima i moguænostima graðenja novih leksièkih tvorbi. Preporodni pisci okupljeni oko Mehmed-bega Kapetanoviæa pisali su uglavnom po ugledu na Kurtæehajiæeve tekstove iz Sarajevskog cvjetnika. ali zbog skromnije literarne vrijednosti i ogranièenog broja rukopisa nisu mogli bitno utjecati na formiranje publike. arapskom i perzijskom jeziku. Takvo stanje trajalo je do 1907. Muslimanski pisci preporodnog razdoblja èesto iskazuju romantièarsko-rodoljubni zanos prema maternjem jeziku. takoðer je egzistirala u okrilju novoštokavskog folklornog koinea kao jedan od predstandardnih tokova zajednièkoga književnog jezika. u kojima se više osjeæa utjecaj narodne poezije nego alhamijado literature. U krajišnièkim pismima bosanèicom dominirao je èisti narodni govor blizak književnojezièkom izrazu muslimanske epske poezije. 326 . Pri tome pažljivo otklanjaju uvriježene predrasude da se u islamskom duhu može pisati samo na orijentalnim jezicima. Hrvata i Crnogoraca. ta je književnost bila pristupaèna uskom krugu orijentalno-filološki obrazovane inteligencije. Meðutim. internacionalizmima i neologizmima. maternji ili materinski jezik). a prihvatao turcizme i internacionalizme. bremenita stranim jezièkim naslagama. Vuk je. posve suprotno ilircima koji su bili protiv svih neslavenskih tuðica i internacionalizama. Po svojim pogledima na èistotu jezika bili su bliski Vukovu odnosu prema turcizmima. uzdižu ga kao najveæu vrijednost i zalažu se za njegovu afirmaciju istièuæi prednost nad drugim jezicima.sukladno s jezièkim izrazom usmene predaje Srba. pjevaju o njegovoj ljepoti i izražajnosti. godine.

Etièke tendencije muslimanske književnosti nasluæuju se veæ u novinarsko-publicistièkim teksovima Mehmeda Šakira Kurtæehajiæa. pokretanja nekoliko listova na narodnom jeziku (æirilicom) i prvih štampanih izdanja školskih udžbenika.). Gotovo svi pisci isticali su moralnu osnovu svoje književno-kulturne djelatnosti i potrebu tolerancije prema drugim narodima. Meðutim. nema ni jednu knjižaru. I hrvatski i bosansko-muslimanski preporodni pokret imali su izrazito etièko obilježje. Sarajevo. kalendara i drugih knjiga. Buduæi da je u poèetku postojala odbojnost jednog dijela Muslimana prema tuðinskom pismu. a jasno dolazi do izražaja kod Mehmed-bega Kapetanoviæa i nekih pripadnika 14.). niti jedan èovjek od stotinu ne zna èitati. Kod iliraca je ta tendencija izražena još u prvim pjesmama Ivana Mažuraniæa. koje su postale izvorišta novih književnih naraštaja. svoje publike. Muslimanski pisci takoðer se žale na malobrojnost i nehaj. uvoðenjem zapadnog pisma poslije austrougarske okupacije i mnogi pismeni ljudi postali su nepismenima jer nisu znali èitati latinicu. na èemu bi mu i danas mnoge redakcije èasopisa pozavidjele. 327 . Etièku orijentaciju još odluènije su naglašavali Pavao Štoos (Poziv u ilirsko kolo).000 pretplatnika.14 Uvjeti za razvoj pisane rijeèi postali su nešto povoljniji nakon osnivanja Vilajetske štamparije (1866. koja je poèetkom sedamedesetih godina putovala u Bosnu nekoliko puta. godine dosegao tiraž od 800 primjeraka. ona sa žaljenjem konstatira da je "bosansko stanovništvo neuko. str. U tome su znaèajnu ulogu odigrale neke reorganizirane školske ustanove. Hadžiæeva knjiga Islam i kultura i dr. Govoreæi o prirodnoj nadarenosti domaæih ljudi. a Gajret je pri kraju 1911.veæina muslimanskog stanovništva bila je nepismena. 362. ipak je Behar 1906. trebalo je uložiti mnogo napora za prevladavanje atavistièkih zasada i prihvatanje zapadnjaèkog obrazovanja. ima izmeðu èetrdeset i pedeset hiljada stanovnika. Mulabdiæevo Zeleno busenje. a najviše Sarajevska ruždija i Šerijatska sudaèka škola. Usprkos takvim lamentacijama. a glavni grad. Omer Hadžiselimoviæ: Isto. Do sliènog zakljuèka dolazi i Hamdija Muliæ na temelju nekoliko izdanja koja nerasprodana leže u skladištima (Bašagiæeve zbirke. pisaca i èitatelja. u kojima se daje prednost kulturnom radu nad ratnièkom slavom (Vjekovi Ilirije). Abdurezak Hifzi Bjelevac jada se u treæem godištu Gajreta na težak položaj lijepe knjige i splašnjavanje interesa èitatelja. O razmjerama tadašnje nepismenosti ostavila je znaèajan podatak Pulina Irby (Polina Irbi). koji. Dragutin Rakovac (Pjesma književnikom) i drugi ilirski pisci. imao 2.

kako bi rekao Barac. ne može se uopæe govoriti o cirkuliranju ilirskih ideja u bosansko-muslimanskoj sredini. iskopati ga iz blata sirovosti i uzdiæi na svijetli vrh izobraženosti i prosvjetiti ga" (Misli o književstvu). Usprkos navedenim sliènostima. Zakljuèno razmatranje Iz današenje retrospektive vidi se da ilirski pokret i muslimanski književno-kulturni preporod u doba austrougarske vladavine imaju dosta zajednièkih crta. potvrðuje i poznati ilirac Ivan Kukuljeviæ Sakcinski u 328 .). postoje i neke znaèajne razlike koje iskljuèuju moguænost cirkulacije takvih utjecaja. Kritizirajuæi nemaran odnos prema kulturi.mlaðih književnih generacija. u vrijeme ilirskog preporoda nisu postojale nikakve kulturne veze izmeðu Hrvatske i Bosne osim s bosanskim franjevcima. "Prošla su vremena kad smo mi svoj imetak. danas je došlo vrijeme da to branimo naukom. isticao da je osnovna svrha književnosti "silaziti k narodu. Drugo. moæ i sve svoje branili maèem (. Takva pragmatistièka poetika odgovarala je prosjeènim piscima. ‚ak je i Stanko Vraz. Sliènu orijentaciju slijedila je i veæina muslimanskih pisaca u preporodnom razdoblju. ugled. Prvi dodiri sa Zagrebom. to ne znaèi da su sliènosti nastale pod utjecajem ilirizma na muslimanske preporodne pisce. jedan od najrigoroznijih kritièara ilirske literarne osrednjosti. svoj šuhret. Uostalom i poèeci evropeizacije Bosne i Hercegovine šezdesetih godina inicirani su preko carigradskoga kulturnog kruga a ne preko susjedne Hrvatske. Rizviæu.kaže Antun Barac . odnosno Austro-Ugarske. koje su ilirci podsticali na otpor osmanlijskoj upravi.kao da su bile iskljuèivo napisane za odgojne svrhe školskog sistema. nadarene je ogranièavala u stvaralaèkom zamahu. Prema tome. Neke Preradoviæeve strofe . Prije svega." (Cit. Edhem Mulabdiæ upozorava èitatelje u Bošnjaku rijeèima jednoga svog literarnog junaka na glavni problem društvenog trenutka.. ozbiljnim i suhim umovima. muslimanski preporodni pokret zapoèeo je organizirano djelovanje skoro èetiri desetljeæa kasnije od završetka hrvatskog narodnog preporoda. prema M. prosvjeti i nauci. I jedni i drugi više su gledali na politièku i nacionalnu korist nego na umjetnièku snagu i ljepotu literarnih tvorevina. Meðutim.. Da je Bosna predstavljala tamni vilajet za Hrvate. hrvatskom kulturom i književnošæu ostvareni su tek sredinom dvadesetih godina i djelovali su na muslimanske pisce zbunjujuæe. 13) Iz etièke osnove proizlazila je moralno-didaktièka orijentacija hrvatske i muslimanske preporodne književnosti.

5-6. duhovnom obzorju i politièkim opredjeljenjima. Osnove te ideologije razradio je sredinom 17. Bez obzira na razloge nji15. i koja nam je ipak. poradi razliène vlade i upravljanja. U svojim strateškim ciljevima vezali su se protagonisti hrvatskog narodnog preporoda pod ilirskim imenom za nadnacionalnu ideologiju o južnoslavenskoj i sveslavenskoj uzajamnosti. str. generacijskoj pripadnosti. tražili su u domaæoj povijesti podsticanje u aktualnoj borbi za politièko osvješæivanje i kulturno-prosvjetno uzdizanje bosanskih Muslimana. Zagreb. Zbog toga se relativno brzo poèela raslojavati na nekoliko razlièitih struja. Apstrahiramo li koncept integralnog bošnjaštva. Pripadnike te grupe pokretali su isti motivi i jedinstveni politièki ciljevi.svome putopisu 1858. politièki program iliraca i muslimanskih preporodnih djelatnika u biti se znatno razlikovao. Muslimanski preporodni djelatnici bili su u odreðivanju strateških ciljeva realniji od iliraca. nosioci ilirskog pokreta s Gajem na èelu predstavljali su homogenu grupu mladih i evropski obrazovanih intelektualaca veæinom seljaèkog i graðanskog porijekla. Na toj osnovi razvijao je Bašagiæ u svojim dramama i povjesnicama kult zavièajnog ponosa." 15 Treæe. Najveæi problem u preporodnom razdoblju Muslimana predstavljali su pisci srpske i hrvatske nacionalne orijentacije. ali je ostala èvrsto usaðena u kolektivnoj svijesti svojega naroda. dalja i stranija od Rima i Pariza.. gdie se govori isti jezik kao i u nas. godine i uvoðenja Bachova apsolutizma Hrvatska se oslobodila iluzija toga programa. Bila je to povijesna lekcija koja je stimulativno djelovala na proces ubrzanja nacionalne integracije. Mada se svi nisu opredjeljivali iz unutarnjeg uvjerenja za jednu ili drugu nacionalnu ideologiju.Veæ odavna bijaše tajna moja želja zaviriti u susiednu Bosnu. godine ovim rijeèima: ". u širim muslimanskim slojevima smatrali su ih otpadnicima. Stoga su svoje djelovanje usmjerili na pronalaženje najkraæih puteva za izlazak iz tamnog vilajeta i prevladavanje naslijeðene zaostalosti. bez obzira na stanovita unutarnja razilaženja u nekim pitanjima. Muslimanska skupina preporodnih pisaca i kulturnih djelatnika bila je heterogena po socijalnoj strukturi.-1683. oni su polazili od spoznaje da se Bosna i Hercegovina nakon okupacije našla na okrajcima zapadne civilizacije. Èetvrto.) svojim konceptom o jeziènom i etnièkom jedinstvu našeg naroda slavenskog. Poslije revolucije 1848. Putovanje po Bosni. odkuda su došli pradiedovi moji i toliko inijeh porodicah hervatskieh. Buduæi da je muslimansko stanovnštvo bilo privrženo orijentalnoj tradiciji. 1858. stoljeæa Juraj Križaniæ (1618... predaèkog junaštva i bosanskog rodoljublja. 329 .

Èak ni Bašagiæ. Ti muslimanski pisci nisu ni znali za ilirski pokret. Martiæ). preko konkretnog realizma narodne pripovijetke i romantièno-simbolièkog naturalizma sa socijalnim konotacijama.).hova opredjeljivanja. do 1875. Jukiæ. Šesto. sve do poezije Muse Æazima Æatiæa pod utjecajem srpskog simbolizma. koji je izrastao iz drugaèijeg povijesno-duhovnog svijeta. jalovim srbovanjem i hrvatovanjem. Njegova razvojna linija traje od moralno-didaktièke proze. ilirci su bili veoma zainteresirani za Bosnu. nije znao za putopise spomenutih iliraca niti za hajduèko-tursku novelu pedesetih godina koja je tematizirala negativne odnose prema muslimanskom svijetu prikazujuæi ga crno330 . bosansko-muslimanski preporod razvijao se na zasadama tradicionalne i univerzalne epske etike. a ne po konvencionalnim romantièarskim idejama o osloboðenju i ujedinjenju koje su tada bile raširene kod svih slavenskih naroda pod tuðinskom vlašæu. Peto. godine. u vrijeme realistièko-naturalistièke faze hrvatske književnosti. za koji je Krleža rekao da je najoriginalniji po tome što su se ilirci odluèno i smjelo odrekli svojega narodnog imena i jezika. hrvatske moderne i suvremenih turskih pjesnika. do Mažuraniæeve romantièarsko-simbolièke apstrakcije. osim turske vlasti i policije kojima je i biskup Rafo Barišiæ optuživao bosanske ilirce da kuju zavjeru. što se vidi iz informativno-politièkih putovanja Matije Mažuraniæa. Nacionalna polarizacija izazivala je brojne prizemne polemike u kojima se rasipala stvaralaèka energija muslimanskih pisaca. Za razliku od hrvatskog romantizma. u fazi hrvatsko-starèeviæanske orijentacije. Ivana Kukuljeviæa Sakcinskog i Mihovila Pavlinoviæa u razdoblju od 1840. zanesenjaèkim uzletima i pokajnièkim uzmacima. G. U širem vremenskom rasponu evoluirao je od narodnjaèko-folkloristièkih shvatanja Mehmed-bega Kapetanoviæa do Osman-Azizove društveno-aktivistièke poetike. Zbog toga se i muslimanska književna publika razlikovala od ilirske po svojim sklonostima. interesima i razini književne kulture. ponekad mucavog zbog toga što su kajkavski ilirci morali uèiti novi književni jezik. a neki èak šikaniranjem (osobito nakon Kallayeve izjave da je srpstvo neprijatelj Austrije) i interniranjem u Arad (poslije sarajevskog atentata 1914. svi su oni morali platiti manji ili veæi danak za renegatstvo prezirom i porugom svojih sunarodnika. F. Nediæ. M. ali oni nisu mogli imati nikakav utjecaj na tadašnju prilièno veliku grupu alhamijado pisaca koja je nastavljala pjesnièki opus Mula Mustafe Bašeskije i Seida Abdulvehaba Ilhamije. Zato je ilirizam brzo zahvatio bosanske franjevce (I. Taj romantizam razvijao se od rodoljubnog prigodnièarstva. ilirski pokret nastao je u doba specifiènog hrvatskog romantizma.

Barac proposed the idea that all the Yugoslav movements of the similar kind in 19 and 20th century. mada nisam siguran u njegovu valjanost. respectively. have had their model and source in the Illyrian Movement. isto bi se tako moglo reæi da u sliènim povijesnim i društvenim uvjetima nastaju slièni pokreti. The Illyrian Movement and the Bosnian-Muslim literary and cultural renaissance In his paper professor Æekliæ compares the Illyrian Movement with the Bosnian Moslem literary and cultural revival under the Austro-Hungarian Rule. V. Na osnovi toga nameæe se zakljuèak da ovaj pokret nije imao gotovo nikakve veze s ilirskim preporodom. Professor Æekliæ mentions many similarities. Kao što prema poligenetskom tumaèenju u sliènim klimatskim i geografskim uvjetima rastu jednake biljke. Bogoviæ. J. a ja bih se odluèio na jedno objašnjenje analogijom. Tombor. Nikoliæ i drugi). Having compared these two movements in their most essential facts and determining factors. I Kapetanoviæevo citiranje stihova Petra Preradoviæa ne može se uzimati kao dokaz Barèeve teze o utjecaju ilirizma. 331 . the author examines the validity of statement that had been uttered by Antun Barac in 1954 in his book Croatian Literature from the Revival to the Establishment of Yugoslavia. I. Vol.bijelom tehnikom (M. jer autor kao široko obrazovan pisac koristi citate iz svoje lektire iskljuèivo u funkciji kulturno-politièkih ciljeva integralnog bošnjaštva. ne postoji nijedan pouzdan argument koji bi mogao potvrditi pretpostavku Antuna Barca o moguæem utjecaju ilirizma na bosansko-muslimanski književno-kulturni pokret. Na to pitanje moguæe je razlièito odgovoriti. but also some considerable differences. U vezi s takvim zakljuèkom može se postaviti pitanje: otkuda toliko sliènosti u genezi jednoga i drugoga pokreta. Kao što se iz dosadašnjeg izlaganja vidi.

332 .

Susret Evrope i Istoka. autorskog iskaza koji ne pretendira na istinosnu cjelovitost. pitanje je dobro poznato cijelom islamskom pa time i bosanskomuslimanskom svijetu. logikom samog pitanja. Samo zahvaljujuæi Kur'anu za muslimane ovaj susret nije zadobio izraz odbijanja. što implicite znaèi i priznavanje njegova subjektiviteta. njihova samorefleksija vlastitog odnosa sa Evropom i Evrope sa njima. ali je legitimno s obzirom na forme razvijanja i diskrepancije ideja nosilja ovih dvaju kulturnih i civilizacijskih krugova. I pored toga. nagnalo ga na samopropitivanje i reformiranje. ovom narodu je davala znaèenjski dignitet partnera. Dok se nadahnjivao vjerom primordijalnog jedinstva Objave. Pitanje o odnosu islama i Evrope po sebi je fiktivno. ali daje moguænosti višestrukog promatranja te time doprinosi obogaæenju spoznaje. tako da se i odnos spram hrišæanstva i njegove civilizacije postavlja u novu ravan. jedno od ovog dvoga je upitno. Ovo je teza koja umnogome može da da upute za propitivanje. Muslimani ili Evropa. U pitanom odnosu. èuðenja. Ono je latentno obilježilo dva posljednje stoljeæa islama. Islam je kršæanstvo podrazumijevao tako da se prema njemu nije odnosio u formi pitanja veæ dileme. sadržano je u èinjenici postojanja samog pitanja. Nije teško uoèiti da su u ovoj relaciji po pravilu Muslimani imali negativan saldo. Muslimani i Evropa su isto godište. I POÈETKA 20. ovaj odnos je u teorijskoj ravni najprimjerenije analizirati u formi eseja. a ne rješavanje. Pitanje o odnosu Bosanskih Muslimana i Evrope povlaèi se od samog nastanka i Muslimana i Evrope. niti straha. Kao pitanje koje po sebi to nije. U vrijeme svog kanoniziranja i teologiziranja u pitanje se dovodi i ono što ne bi moglo biti predmetom upitnosti. ono što je za Bosanske Muslimane u ovom odnosu dobro. subjekta s kojim treba razgovarati. Tako su u pitanju odnosa s Evropom Bosanski Muslimani ravnopravno egzistirali i u svojoj svijesti i u svijesti svojih susjeda kao zaseban entitet u nizu jugoistoènoevropskih naroda. Kad se ovo pitanje prvi put postavilo teško je danas razaznati kao što je još teže pratiti tragove njegova odgovora. s obzirom na istjecište njihovih kultura. islama i kršæanstva je star. Naime. STOLJEÆA Za ili protiv Evrope. svojim kulturnim i civilizacijskim tekovinama je i obilježavao svoju supremaciju i otvorenost. pitanja sadržanog u 333 .Šaæir Filandra MUSLIMANI I EVROPA S KRAJA 19.

Strah na Zapadu. u Evropi je išla do te mjere da je èin proklinjanja Turèina/muslimana išao dotle da su stvarane mise contra Turcos. dolazi do cijepanja jedinstva Istine na dva od tada pa skoro do danas suprotstavljena polja njenog ispoljavanja. stoljeæe. Nikada islam i Evropa nisu bili udaljeniji kao kod Hegela. S druge strane. Istražujuæi pretpostavke ovog odnosa dolazimo do bitnih duhovnih lomova na prelazu 15. skladane su pobjednièke pjesme nad Turcima u jezuitskim koledžima. u Evropi utemeljuje kult znanstveno-tehnièkog mišljenja. Uostalom. Ona je jedan hermeneutièki sklop koji omoguæava prije sagledavanje pretpostavki postojanja pitanog odnosa. To da su Bosanski Muslimani i Evropa isto godište udaljava Evropu od Muslimana više no Muslimane od Evrope. U mediju duhovnog vladajuæi princip postaje princip iskljuèivosti svega drugog i drugaèijeg. tih godina se zahvaljujuæi Beconu. stoljeæe u cijeloj Evropi. Evropa u mediju duha poèinje svoje konstituiranje. Decartesu. preovlaðujuæe islamska. Pretvaranje Španije u jezgro katolièanstva protjerivanjem islama i judaizma. udaljava Evropu od habitusa Bosanskih Muslimana. i 20. vrhuni u Hegelovom panlogistièkom sistemu. pa i Svetog. str. njeno osnovno obilježje. To konstituiranje na antiislamskom principu. u 21. Sukladno u hrišæanstvu legitimiranom stvaranju svetog i profanog te gubljenju pretpostavki za razumijevanje primordijalnog jedinstva vjera. 375. i 17. supremacije uma i obogotvorenja subjekta. veæ u ontološkom znaèenju. inaèe fundamentalne relacije za razumijevanje ovog pitanja od tog doba do danas. Istina od tada u Evropi postaje transparentna. dominantno hrišæanskog. u sferi duhovnog. a sam Luter piše Poziv na molitvu protiv Turèina (Ž. održavajuæi katolièanstvo i pravoslavlje. što pada u doba etabliranja islama u Bosni. prima Jevreje pod svoje skute. ne u konfensionalnom.). Dok Bosna. a raspoloživost svega. Antiislamska kao antiturska propaganda 16. Leibenzu i Galileju. u 16. stoljeæa. posebno izraženog u doba muslimanskog kulturnog preporoda na prelomu 19. st. Delimo. paradigmi ne antiislamskog veæ aislamskog mišljenja. u stvorenom mediju profanog.samom naslovu. bez velikih pretenzija bih napomeno da ona može i danas da posluži pri sagledavanju ovog pitanja na prelazu 20. Tekovine tog pobjednièkog pohoda uma na raskrivanju svih velova tajstva Istine. sadržano u pretvaranju subjekta 334 . dotle Evropa svoj nastanak duguje uništenju svih od nje razlièitih vjera i svjetonazora. nego što omoguæava njegovo validno adaktiranje. Ovo mišljenje. U Evropi se tad odvija dvostruki proces samokonstitucije. Tih godina se naše pitanje postavlja kroz razmatranje odnosa islama i hrišæanstva.

u sudaru sa novim naèinom života i novim vrijednostima oni su doživljavali emocionalno buran sudar. Tu novu situaciju Osman Nuri Hadžiæ opisuje rijeèima: "A mi? Mi smo parèe Istoka.) Nije pretjerano reæi da je jedan broj bosansko-muslimanske inteligencije bio opèinjen Evropom. zadržat æemo se samo na analizi kategorijalnog aparata nosilaca ovih stremljenja. ali joj omoguæava i konstituciju. ova kategorija intelektualaca. školovanih u Evropi.u supstancu. st. i poèetka 20. (Ne ulazeæi u razmatranje složenosti politièke situacije tog doba u Bosni. svoje tekovine i svoju moæ duguje zaboravljanju. niti da bježi ispred njih. èuva335 . Balkanu i Evropi. Ona svojom širinom i toplinom dva puta postiðuje Evropu. specifiènom i samosvojnom. Polazno stanje pri razmatranju odnosa Bosanskih Muslimana i Evrope sa aspekta evropskih kriterija bilo je za Muslimane porazno. cvijeta. zabranjivanju ili zarobljavanju svega razlièitog od samog sebe. Po toj osobini Bosna nije Evropa nikada bila a Evropa danas ima šansu da bude Bosna. u razmatranom odnosu ne s Evropom. svog institucionalnog islamskog habitusa a ispušteni iz ruke uvehlog Osmanskog carstva. Bosna èitavo vrijeme jeste heretièna. veæ da pod njima napreduje. Prvi put kad postaje centar heterodoksnih kršæanskih pokreta u ranom srednjem vijeku i drugi put kad prima Jevreje sebi u goste. i druga. koje mora nastojati da ne ugine pod toplim i jakim zrakama Zapada. te tako ne upadajuæi u makaze objektivnog uma koji svojim kauzalitetom stvara eshatološki determinizam. Nastala na osnovi cijepanja veæ prirodnog sinkretizma Istoka i Zapada na ovim prostorima te radikaliziranjem njihova podvajanja. da se kompleks evropskog uzimao za željenu vrijednost bez mnogo zadrške. Šta je sve Evropa njima znaèila na jednom mjestu teško je reæi. Evropu je uzela za paradigmu razvoja muslimanskog naroda. Ostajuæi u mediju supstancijalne analize duha a analizirajuæi pomenuti odnos s kraja 19. Ta karakteristika Bosnu èini Bosnom. Našavši se otrgnuti od Istoka. polifona i multilateralna. nije teško uoèiti vladavinu paradigme Evrope kod mnogih muslimanskih intelektualaca. Samo su dvije èinjenice izvjesne: jedna da je želja za imperativnim prikljuèenjem evropskim kulturnim tokovima i civilizacijskim dostignuæima bila upravo proporcionalna sagledavanju neevropskog stanja Muslimana. Samo iz medija razlièitosti moglo je i nastati pitanje o njihovu odnosu. stvar je ontološkog a ne historijskopolitièkog znaèenja i proizlazi iz analize noseæih koordinata ovih dvaju kulturno-povijesnih entiteta. Promjene pozicije u korist Bosne. Nasuprot takvoj Evropi.

s obzirom na polazište. Dževada Sulejmanpašiæa. Èinjenica da teorijsko mišljenje pretpostavlja postojanje jednog društvenog biæa. Ono što je zajednièko svim duhovnim nastojanjima tog doba a što se u ovom mediju duhovnog stvaralaštva naroèito osjeæa. Mehmed-bega Kapetanoviæa Ljubušaka. Dok je književnost. Prije svega. opet shodno karakteru vlastitog djela. svoj izraz je našla u liku ovih intelektualaca.. Što je i postojalo kadrova tog profila po pravilu je pravilo otklon od svog ishodišta i nerijetko služilo kao loš primjer cilju koga su srèano i dobronamjerno zagovarali. njegovu koherentnost i problematsku izdiferenciranost. Ono se prihvata samo pod uslovom oèuvanja svoje samobitnosti. Ove rijeèi su paradigmatiène za odnos naših intelektualaca prema novom. Ahmeda Muradbegoviæa. 1902. Brzo oprobavanje romantizma. Uza svu simplificiranost i hipotetiènost ovako naznaèenog sukusa mišljenja. po svjedoèenju M. uticala je na imperativ bržeg prozapadnog razvoja. Negativni saldo Muslimana u odnosu na Evropu ogleda se i u èitavom nizu njihovih manjkavosti glede takva ogledala. Mehmeda Begoviæa Kurtagiæa i dr. I usprkos takva stanja. Osmana Nuri Hadžiæa. Begiæa od tog doba poetski preokupirao pojam raskršæa. mala zastupljenost latinske pismenosti i štampe. obrazovnoj i socijalnoj sferi. za teorijsku i publicistièku misao moglo bi se reæi da je noseæi problem pojam susreta. Zagreb.juæi trajno svoju osebujnost" (Muslimansko pitanje u Bosni i Hercegovini. nedostatak zapadnoobrazovnih kadrova u privrednoj. Ono što je i jednima i drugima zajednièko jeste relativno brzo ukljuèivanje. teško se oteti utisku da nas ovaj problem i danas posebno ne intrigira. Edhema Balbuloviæa. okrenuti više svijetu vlastitosti i subjektivnosti. Teorijska ostvarenja ovih intelektualaca znatnih su filozofskih pretenzija i po samom refleksivnom biæu teorijskog mišljenja dokaz su stupnja razvoja jedne kulture. Muslimani dobijaju prve Evropi suvremene teorijske mislioce. dotle su publicisti i teoretièari. Rizviæa i M.). Dok su književnici i umjetnici. ekspresionizma i impresionizma od strane naših umjetnika 336 . i èinjenice da je Evropa kod nas poèesto kasnila i èitavo stoljeæe. produkt imaginacije. u doba preporoda u liku nekolicine autora. materijalna osnova zanatske i sitne privrede. Safvet-bega Bašagiæa. u osnovne tokove evropskih duhovnih gibanja. 4. svoju misao oprobavali na goruæim pitanjima objektivnog i povijesnog karaktera. shodno prirodi vlastitog biæa. str. sadržano je u razmatranju problema susreta Istoka i Zapada u biæu jednog naroda i na prostorima njegova tla. Šakira Kurtæehajiæa.

Odnosno. stalno je naglašavala racionalnu jezgru islama i njegovu kompatibilnost nauci. Tzv. nauènog. islam i slavenstvo. Hadžiæ djelom Islam i prosvjeta. Krajnji rezultat svih tih napora bilo je osvjedoèenje o nužnosti primicaja Evrope sebi i sebe Evropi. kod naših intelektualaca tog doba bila prisutna i da se ona kao alternativa svoj raspoluæenosti nudila. Pri tome se polazeæi od suvremene diskrepancije islama i nauke njihovo jedinstvo naglašavalo u prošlosti. iz sasvim specifiènog sinkretiènog narodnog biæa i njegova tla Bosne. Recepcija islama od strane islamskog sveæenstva. dogaðanje u sferi fizike i kritièke filozofije nagovještavaju puteve premoštavanja shizofrenije i jedinstvo vjere i uma. stalno naglašavali nesuvremeni karakter islama u Bosni. Za sve autore koji su se ovim pitanjem bavili karakteristièno je da pojam nauke nisu uzimali u njenom suhoparnom. zapovijeda ili zabran337 . oni su polazeæi od poraznog stanja razumijevanja islama i negativnih efekata koje takva svijest proizvodi u socijalnoj i obrazovnoj sferi. koje je samo u takvoj formi islama moglo i nastati te islam privatizirati. svijest o svom vlastitom i pojedinaènom mjestu i ulozi u odnosu na ta dva velika duhovna koridora. uèahurenost. Istièuæi racionalni karakter islama on naglašava da "sve što vjera uèi. iz analize njihovih djela je neosporno. kulturne antropologije i socijalne psihologije kod teoretièara. svjetovna inteligencija kao i manji dio teološke. kanoniziranost i neprijemèivost za nove forme nacionalnog. društvenog i kulturnog razvoja. Samokritika evropskog racionalizma kod nas je u to doba bila komplementarna inzistiranju na jedinstvu vjere i uma. U toj kritici je za cjelinu paradigmatièan O. Mada poèetak dvadesetog vijeka u Evropi kulminira u znaku trijumfa znanstveno-tehnièkog racia. Pretpostavka ponovnog zadobijanja takvog odnosa bila je sadržana u kritici suvremene recepcije islama.komplementarno je zaèinjanju sociologije. islama i nauke. u odnosu na razmeða evropskih kao dolazeæih i orijentalnoislamskih kao izmièuæih duhovnih gibanja. po mišljenju inteligencije je bila glavna koènica razvoju muslimanskog društva. teologiziranost. Da je svijest o moguænosti mišljenja iz Jedinstva. sazrela je svijest o vlastitosti. njegovu izvitoperenost. N. racionalistièkom europskom znaèenju veæ su njenu paradigmu izvodili iz islama. Kritiku suvremenog stanja ove relacije intelektualci su po pravilu temeljili na iskustvima prvih stoljeæa islama kad su u okviru tog religijskog sustava vjera i nauka predstavljali jedinstvo. filozofije. osnove duhovne i kulturne raspoluæenosti na Istok i Zapad. Svjesni èinjenice da je u veæini aspekata muslimansko društvo islamsko. Pitanje odnosa islama i nauke najviše je zaokupljalo pažnju muslimanske intelektualne javnosti.

svoje 338 . Kantovo postavljanje odnosa razuma i vjere. ništa što se ne slaže sa zdravim razumom ne spada u vjerske doktrine" (str. Naglašavajuæi da se "filozofska strana knjige (Slobodna misao i hikmetovština) temelji na Kantovoj filozofiji" on javnosti prenosi da "Kant ipak. predstavlja danas najaktuelniji segment mišljenja ovog vremena. našim autorima je davalo kako uputu tako i ohrabrenje u vlastitim nastojanjima. promovirajuæi moguænost. Koliko je inzistiranje na jedinstvu uma i vjere bilo motivirano potrebom èuvanja vlastitosti pred izazovima jednog kulturnog trenda neosjetljivog na razlike. O istrajnosti na rješavanju ovog problema svjedoèi i posezanje za dostignuæima Kantove filozofije. jedne drugaèije paradigme ustrojstva i promišljanja svijeta. toliko je ono proizlazilo i iz same suštine islama i islamske projekcije problema od strane naših intelektualaca. Od svih filozofa zapadnog duha Kantova misao je kod muslimanskih intelektualaca bila najprisutnija. a za Muslimane i nužnost. danas ponovo legitimirano u svojevrsnoj renesansi njegova mišljenja.juje. veæ je èinio i jasno distanciranje od vladajuæe logike zapadnoevropskog mišljenja. Zaklanjajuæi se za Kantov autoritet. Ovim rijeèima je Sulejmanpašiæ ne samo nastojao da pobudi nadu kod Muslimana u moguænost jedinstva uma i vjere. odbranjuje vjerovanje u Boga i besmrtnost duše svih izvršnih filozofskih napada. Odnos Muslimana prema politièkim gibanjima Evrope.). u nešto kasnijem dobu. i to definitivno. kao i od onih koji se ubuduæe mogu da izvrše oslanjajuæi se na èovjeèiji um i razum" (str.3) Da bi legitimirao svoje zalaganje za ukljuèivanje Muslimana u moderne evropske tokove on poseže za nizom stavova doktrinarnog islama o pozitivnom odnosu islama i nauke. formi njene demokracije i oblicima socijalnog organiziranja/djelovanja. mora biti razumno. Njihovo istrajavanje na pomenutom jedinstvu ovu misao je iz sasvim jednog drugog duhovnog horizonta èinilo komplementarnom tadanjim evropskim gibanjima. 10. Dževad Sulejmanpašiæ svoj polemos sa nosiocima dogmatskog poimanja islama utemeljuje na premisama ove filozofije. on istièe i nadmoæ islamskog pojma i iskustva društva nad evropskim glede njegove prijemèivosti za multikonfesionalnu situaciju. Obrnuto. te prisutnost tog jedinstva u drugim kulturama. Prijemèivost formi zapadnog življenja kroz naglašavanja racionalnosti islama i pored toga što je u veæini sluèajeva rezultiralo sekularizmom u formi nesvojstvenoj kulturi koja za svoju srž ima islam. Pored inzistiranja na ovakvoj suštini islama a svjestan èinjenice da je u jednom društvu kakvo je tad bosansko-muslimansko jedna akcija nemoæna bez njene religijske potpore i pobude.

Posljednja rijeè Islama Jevropi. Takva situacija duha se najkonzistentnije izrazila u tzv. godine. Ta raspoluæenost izmeðu individualnog i opæeg. st. Afgani u hrišæanskoj kao zapadnoevropskoj kulturi i njenoj kategoriji svetog trojstva nalazi osnov jaza islama i hrišæanstva i ishodište kategorije posredovanja. odražava stanje tog duha. francusku revoluciju. posebno Bašagiæ. jednakosti i racionalnosti. Shodno svijesti o neophodnosti ukljuèivanja u savremene evropske tokove naši teoretièari su najviše zaokupljeni iznalaženjem forme društvenog identiteta komplementarne evropskim mjerilima. u svom žalu za nenauèenim francuskim jezikom. Naglašavajuæi islamski princip neposrednosti. zadobijanja identiteta preko Drugog. privatnog i društvenog. intimnog i javnog. trajna je odrednica kulturno-politièkog biæa Bosanskih Muslimana. ovaj velikan savremenog islama. nacionalnoromantièarski duh i tip savremenog evropskog intelektualnog pregaoca. paradigmatièan je za razumijevanje odnosa islama i objektivnog uma u jednom od najjaèih islamskih reformatorskih pokreta s kraja 19. proglašava vjerom sveopæeg razuma. hrvatskom ili jugoslavenskom nacional339 . pravednosti. apostola novog svijeta. opredjeljivanju intelektualaca u srpskom. a posebno se ispoljava u osobenom stilu življenja gdje kuæa zadobiva specifièan karakter svetosti i politièkom organiziranju koje zbog nesvojstvenosti mita islamu nikada ne zadobiva karakter monolitnosti. ne Boga veæ crkve kao njegova institucionalnog otjelovljenja.ishodište ima u fundamentalnim rješenjima islamske ontologije društva. tekst Džemaludina Afganije od nepoznatog prevodioca izašao u Novom Sadu 1905. evropeizirani muslimanski intelektualci svoje napore su bili usredsredili na izgraðivanje vlastitih formi socijalnog identiteta. meditativnog modusa samoodnošenja islamske naravi i pervertiranog nagona za evropeiziranim socijalnim identitetom. I naši intelektualci tog vremena. Njihov tadašnji intelektualni život se odvija u napetom luku izmeðu individualnointrovertiranog solpsizma. nužnosti institucionaliziranja. pozdravljaju francusku revoluciju i prihvataju njene politièke implikacije. Šakir Kurtæehajiæ. medijativnog modusa samoodnošenja islamske naravi i pervertiranog solpsizma. koji je vršio i znatan uticaj na naša domaæa islamska kretanja. prvi promotor novog duha na ovim prostorima. Mehmed-beg Kapetanoviæ Ljubušak svojom liènošæu i djelom enciklopedijsko-prosvjetiteljskog karaktera u jednoj osobi spaja plemiæko porijeklo. Shodno samospoznaji takvog karaktera svoje vlastitosti i svijesti o nužnosti zadobijanja isprofilirane forme kolektivnog življenja kao uslova preživljavanja u suvremenom institucionaliziranom društvu.

S druge strane to iskustvo uèi o nemoguænosti asimiliranja jednog nacionalno-kulturnog entiteta. Samo jedna porazna slika o njoj danas. jer ishodišta svoje nepromišljenosti nisu uvijek bili svijesni. modernizacije i socijalne homogenizacije. Po tome što bi se nacionalno odredili oni bi bili moderni i progresivni. 340 . I onda kad su kao Šukrija Kurtoviæ u djelu O nacionaliziranju muslimana negirali vlastitu nacionalnu samosvojnost i apstrahirali znaèaj islama za kulturni identitet Muslimana. gdje smo mi danas u evropskom nacionalnom. kakvu daje Edgar Moren u djelu Kako misliti Evropu. bilo mitsko-romantièarski od strane Muslimana ili prozelitistièko-imperijalni od strane Evrope. bez obzira na golgote totalitarnosti kroz koje on prolazi. (Danas. te tako oduprijeti nametanju azijatskog kompleksa od strane drugih. suegzistiraju samo na naèin samosvojnosti i autohtonosti. skoro stoljeæe poslije. Iskustvo posljednjeg stoljeæa uèi da Evropa prevazilazi samu sebe. tad neizdiferenciranog narodnog biæa. Svaki drugi pokušaj. oni su imali dobru namjeru. Šta danas Evropa nama znaèi a šta mi njoj. greški i pozitivnih iskustava iz ovog vremena. korespondentno je takoðe uvjerenju tog kruga intelektualaca da æe skidanje zara/feredže samo od sebe naše žene uèiniti slobodnim i prosvjeæenim. pitanje je koje obilježava današnji muslimanski kulturni preporod). Što je ostalo u našoj svijesti od prvotnih lutanja i nesnalaženja. svjedoèi da je kompleks evropskog kao imperijalnog na izdisaju. ovi intelektualci nisu prednost davali ovoj ili onoj naciji veæ samoj naciji kao takvoj. politièkom i kulturnom prostoru.nom smislu. Nemoguæe je prenapregnuti èinjenicu da se zagovaranjem nacionalnog identificiranja željelo izvršiti distingviranje od balasta tursko-orijentalnog kompleksa uspostavljanjem vertikale etnogenetsko-duhovne prisutnosti na prostoru vlastitog življenja. U propagiranju nacionaliziranja vlastitog. Ovakvo nekritièko instrumentaliziranje pojma nacije i slijepo vjerovanje u njegovu iscjeliteljsku moæ po sebi. opravdano se pitati može li nam poslužiti ovo prvo trajnije iskustvo susreta sa Evropom. vodi kataklizmi i degradaciji oba entiteta te provociranju kotaèa povijesti na hod unazad. Muslimani i Evropa u novom liku danas imaju šansu da u situaciji izborne multilateralnosti kao savremenog povijesnog trenda. Nacija je za njih bila instrument naše evropeizacije.

During the entire period. 341 . They will try to resolve the meeting between the Moslem and Europe in this way. We do hope that this encounter between Islam and Europe at the end of 19th and the beginning of 20th century will continue to happen in the future in the form of getting closer to each other. Jamaluddin Afghani played an important role in this process. The Moslems entered into this encounter mostly with their oriental and romantic heritage and a strong and rather stable Qur'anic fundament. On behalf of Moslems. the encounter will be defined by these positions. but with the mutual respect of both sides and without some well-known examples of European exclusiveness that had been present in the past. and the establishment of Imperial spiritual thinking on the achievements of Christian ideology.Moslems and Europe towards the End of 19th and at the Beginning of 20th Century An encounter between Islam and Europe towards the end of 19th and at the beginning of 20th century takes place after Islam and Judaism have been removed from Europe (Spain). They have tried to find a common ground with Europe on such foundations. Europe will offer to Islam and Moslems both the heritage of the French Revolution and the ideas of the most prominent spokesman of Europe. The Moslems managed to retain their identity because they relied mostly to Qur'an. Immanuel Kant. One part of Islamic intellectuals has been charmed by the aforementioned.

342 .

-1918.-1913. za omladinu boemski romantièna i poetski magièna i privlaèiva". 343 . koji æe ponajprije prosvjeæivati jer je "našem narodu preède duševno prosvjetljenje i usavršenje. a poslije smjenjivanja i nominalnog urednika Šemsi-bega Salihbegoviæa i faktiènog Muse Æazima Æatiæa.. najveæa je ona koja je na idejnim i strukturalnim stvaralaèkim osnovama bila potpuno profilirana. nego li prazna politika koja . koji je oko lista okupio grupu poletnih muslimanskih pisaca. kniževo-istorijska monografija.359. 2 izd. S tim magnetizmom. 1. 1 / 1912.Fahrudin Rizvanbegoviæ LIRIZAM KAO OBILJEŽJE KNJIŽEVNOSTI U BISERU Kriza Behara nakon poznatog razlaza. kulturnih radnika i prosvjetitelja.unaprijed budi reèeno neæe u našem listu mjesto imati".. Sarajevo 1971. dajuæi mu ton i peèat i izvjesnu poetsku rezonancu svojom obilnom i kvalitetnom saradnjom. ali a dobrom mjerom proklamirane didaktiènosti. Sarajevo 1990. 2. 321 .. to je za osmo godište bila stvaralaèka liènost Muse Æazima Æatiæa. 1. tretirala kao pouènozabavni. Ambicija vlasnika. Redakcija je list. str. "Ono što je za prvo godište predstavljala književno impozantna i stimulativna liènost Safvet-bega Bašagiæa. u uvodnom tekstu Rijeè-dvije o pokrenuæu Bisera2. Generacija pisaca što je napustila Behar još u šestoj i sedmoj godini njegova izlaženja. a vjerovatno je to bio i jedan od prelomnih momenata u razvoju bosanskomuslimanske književnosti. 196. str. Biser je zaista nastojao da ide za tom orijentacijom. odlukom vlasnika Adem-age Mešiæa. str. Rizviæ: Behar. godinu bila je kriza društvene i politièke provenijencije. ali i dubinska kriza stvaralaštva. Bosansko-muslimanska književost u doba preporoda 1887. Opširnije vodjeti u: M. Biser.. bila je da se Biser vrati na pozicije narodnosnog utjecaja na Bosanske Muslimane što ga je nekada imao Behar. reæi æe Muhsin Rizviæ u svojoj historiji ovog perioda 1. u Beharu i drugdje. Muhsiæ Rizviæ. Uspon i obnova što je Æatiæ napravio u godištu svoga urednikovanja ponajprije æe biti rezultat liènog zraèenja pjesnikova i najava jednog novog senzibiliteta naše književnosti. u 1908. osjeæajuæi da mu je uloga i u književnosti da vrati jedinstvo poljuljano i u Beharu i Gajretu ovaj list æe biti otvoren za sve 1. Meðutim. što æe se kao zbirka pojaviti tek 1914. a s veæ objavljenim pjesmama. na prelaz 1907. Æatiæ je došao u Mostar za urednika Bisera. s karakteristiènim naslovom Pjesme od godine 1900-08 kod agilnog i poduzetnog Muhameda Bekira Kalajdžiæa.

a poslije Skendera Kulenoviæa i Maka Dizdara. Biser ima onu lirsku orijentaciju koja karakterizira ovog pjesnika. nego i za okonèanje perioda što ga zovemo književnim preporodom. 1. Prevodilaèki rad. s druge strane. Karabegoviæ i Š.izmeðu erotike i mistike. ali. izvanredna je èinjenica u književnosti i kulturi Bosanskih Muslimana. Sarajevo 1988. Fadila Kurtagiæa i Muniba Osmanagiæa . u: Ispod i iznad teksta. 1969. Isakoviæ. 344 . Sarajliæ prema generaciji Hamze Hume. u najnovijem predgovoru ontologoje Muslimanska poezija XX vijeka. M. Ðikiæ. èiji æe se književni putevi. a kao urednik sada. kao pjesnik još ranije. Tako je list bio otvoren i u njemu saraðivali pisci razlièitih orijentacija i profila. otkad se pojavljuje Æatiæ kao urednik. i generacije. 235. nestankom Æatiæa. Sarajevo. da ga tako nazovem. te strogost kojom ga je tjerao da radi4. kvalitet pjesnièkog stvaranja u razdoblju Bisera (oko 50 objavljenih pjesama. lièna i pjesnièka kriza u kojoj ga je zatekao poduzetni Bekir Kalajdžiæ kad je po njega potegao u Tešanj i doveo ga za urednika Bisera. Enes Durakoviæ"3. ipak. djela 5. Sama èinjenica da je Kalajdžiæ za urednika Bisera postavio Musu Æazim Æatiæa od prvorazrednog je znaèaja ne samo za profiliranje lista. a naroèito od devetog broja iz februara 1913. Iako je Æatiæ bio veæ afirmiran pisac. uredio više nego za sve godine ovoga stvaranja. Sarajevo 1976. Iz tog kruga posebno treba istaknuti Jusufa Tankoviæa. izmeðu generacije Bašagiæa i Mulabdiæa. s jedne. Tuzla 1987. kako svjedoèi književna povijest. Nepostojeæa zbirka.književne generacije. o èemu su pisali Muhsin Rizviæ. A. 4. koji bi se svakako mogao zvati njegovim imenom. književna kritika. Begiæ. Musa Æazim Æatiæ . Midhat Begiæ i. Musa Æazim Æatiæ u Mostaru. u: Neminovnost. Ta lirska nota što je donosi Æatiæev krug. Æatiæ je za tu godinu i po.8. knj. Rizviæ. oznaèit æe prevladavajuæi novost u našoj bosansko muslimanskoj književnosti i biti sastavnica starije romantiène književne generacije èiji su reprezantanti Bašagiæ. str. str.. a na èijem je Æatiæ vrhuncu. Æatiæeva uloga u mostarskom razdoblju od znaèaja je i iz još jednog razloga: stvorio je krug. na kome æe biti Æatiæ. 3. predgovor Sabranim djelima Hamze Hume 1-6. i iznad svega. M.Narcisa.. od kojih su sve najbolje nastale ovdje) osigurava mu ono mjesto u bosanskomuslimanskoj književnosti koje danas s pravom zauzima. što je zapoèela s Hamzom Humom. Ta otvorenost omoguæila je da Biser u književnoj povijesti odigra izuzetnu ulogu mosta. (Karakteristièna je èinjenica da u njemu ipak nisu saraðivali ni Bašagiæ ni OsmanAziz). Taj Æatiæev krug lirizma što je nastao na liniji njegova simbolistièkog otklona od starije romantiène poezije najavio je pripremao jednu novu stilematiku i poetiku što æe se oglasiti prvom zbirkom Nutarnji život Hamze Hume. Prenapregnuta èulnost kao opsesija izraza.

Tin Ujeviæ. str. osobito isprva. 1 / 3. str. još èvrsto drži ovog mladog pjesnika i uz bašagiæevski iskaz. str. uzeta približno.6 Ovaj Ujeviæev uvid oznaèio je problem koji dominira bosanskomuslimanskom literaturom. jer je bio kudikamo od njih bliži tipu narodnoga pjesnika i prirodnoga èovjeka. posebno morfema. kod nekih možda i podsvjesno bila je simbolistièka. 4 / 5. Sabrana djela. Musa Æazim Æatiæ.9 Tanoviæevi pokušaji da se otrgne i napravi odluèan iskorak. 251. 244-266. Biser. iskoraèuje u evropski krug lirike. 9 8. Biser.. nikad nije do kraja i bez rezerve pripada simbolistièkom i kraja impresionistièkom pokretu. ali ne i nadahnuæa. Demon što æe sve sanje pjesnikove rastjerati na kraju pjesme vidriæevske je inspiracije. filozofija Æatiæa bila je filozofija Orijenta filozofija arapske poezije i kulture koja je došla do procvata. 10 / 1936. I. Rizviæ. pa u Akordu bola8 prepoznajemo leksik i formalnu dotjeranost æatiæevskog (i posredno matoševskog) daha. osim vala impresionizma i simbolizma što je ovog. . Taj predosjeæaj mladog Tanoviæa samo je kolebanje izmeðu sluæenih iskoraka i ostvarenja.muslimanska književnost. 7. 46-50. I.zapravo ugasiti poput Tanoviæeva. str. str. Ujeviæ je to sasvim jasno iskazao: "Æatiæ je u ono vrijeme meðu matoševcima s kojim se družio bio potpuno usamljen. nalazi se i ona osobina bosanskomuslimanskih pisaca koja èvrsto stoji na poziciji svoje orijentalno-islamske civilizacije podloge i istovremeno. u što nas uvjerava poznato. Biser. u zreloj fazi Preporoda. 1968. Meðutim. pa i u ranijoj fazi. matoševci ili nematoševci (kako hoæete) oni su bili u tome èasu artiste i dekadenti a Æatiæ. osim Æatiæa najagilnijeg pjesnika Bisera.. a karakteristièan je i za Æatiæev krug oko "Bisra". pojavljuje se i kod njega jedan. a to važi i za njegov književni krug mladih saradnika.. Tešanj. 268-269 10. M. 8-13. ili æe ih progutati politièki angažman poratnog razdoblja. nadahnuto Ujeviæevo svjedoèenje5. Bosansko . istina artificijelan i u dalekom predosjeæanju. Biser. str. II. str. ali i onaj oslon na realnost što je kod njegova mantora otkriva Ujeviæ. Æatiæ u fazi Bisera. Filozofija njihova. Jer. 11 9.-1937. kao u Pjesmi momenta10 5. ali leksika. Tanoviæevo traganje kroz pjesme u Biseru se nastavlja. Novi Behar. I. izolovan. str.. poput Kurtagiæeva. nagovještaj onoga što æe Humo uspjeti iskazati. 6. a imala u sebi neèeg realistièkog". U njegovoj poeziji. 37 345 . Jusuf Tanoviæ je odmah krenuo artizmom impresionizma i simbolizma i veæ u prvom broju lista u pjesmi u prozi Najljepša stranica neispisana7 traži izraza kojim bi iskazao svoj lirski program. ako hoæemo da budemo iskreni nije bio ni jedno ni drugo. II.

12 Meðutim. baš te æatiæevske. Baš ovaj senzibilitet sigurno æe biti uticati i na obznanje Skendera Kulenoviæa desetak godina kasnije. Biser. 280-281. II. II. pseudosentimentalnog žala za prošlim vremenima. No. žena Hifzije Bjelevca i Zilkida Tuzlanka. ali u oblasti stiha javljaju se Šefika Nesterin-Bjelovac. ta je poezija otvarala jedan novi senzibilitet. pa i Mirhaba Karišikoviæa. naglo za krenula tok ove književnosti. Nepravedno bi bilo ne spomenuti i saradnju žena pisaca stihova u Biseru. Plaè robinje. ipak se novi lirski senzibilitet probija. a èinjenica je da je nastojanje da se u list probije lirika koja nosi jedan novi senzibilitet (o èemu svjedoèi odgovor redakcije Faiku u T. Faiku u T. Poruke i odgovori uredništva. da je njegov prikaz Charlesa Bauarea poslalo na pregled Matošu). poput Bjelevèeve. piše cijeli niz stihotvoraca u tradiciji veæ dosegnutog i izraza. Sve to samo je dokumenat o stanju previranja u lirici i meðu pjesnicima što su saraðivali u Biseru. i strukture. i ideje. Kad se 1919 pojavila zbirka Hamze Hume Nutarnji život. koje pišu u duhu sentimentalne pozije ašiklija i sevdalija iz minulog perioda ili. Osim Tanoviæa. 1926. biserovske. moglo je nakratko izgledati da æe baš jedan Mostarac prekinuti evoluciju te litera11. posredno. str. kao najplodnijeg saradnika (sa 23 pjesme u Biseru. svojim ekspresionistièkim vizijama i slobodnim stihom. (kao u pjesmi Na razvalinama dvora Ali-paše Rizvanbegoviæa). stvaranje koje je promicalo bosanskomuslimansku književnost u periodu Bisera porodilo je najbolja ostvarenja Muse Æazima Æatiæa i njegova kruga i uèvrstilo proces oslobaðanja izraza i strukture od pojednostavljenog sevdahlijskog i baladiènog tona predhodnog perioda.ostali su samo želja. Paralelno sa spominjanim pjesnicima èija je uloga zaista promicateljna. pa žestoko. In memoriam tirano. što je mogla biti mala zbirka) i poslije Fadila Kurtagiæa. Je li te pokušaje sputavao sam Biser možemo nasluæivati. Na razboju. Vjetar) probija se u leksici naroèito taj novi izraz koji æe omoguæiti pojavu Hamze Hume i prisiliti nas da govorimo o velièini malenih i u ovom sluèaju. s onim malim sonetnim vijencem Ocvale primule. 346 . str. istina sa svega 4 pjesme. bez obzira na suzdržanost redakcije prema demonijaèkom i tragiènom doživljaju svijeta. Svakako da je najznaèajnija Nafija Sarajliæ sa proznim medaljonima nazvanim Teme. a to je isto uredništvo Èeliæu odgovorilo. Biser . i Muniba Osmanagiæa sa 7. Pa i u onim Tanoviæevim pjesmama koje imaju rodoljubni ili socijalni podtekst nasljeðen od Kranjèeviæa (U krvavoj noæi.11 O prijedlogu Mustafe Èeliæa Gazanfera da napiše ogled o Baudelaireu. matoševske inspiracije. koji broj ranije. 256 12.

a ni kasnijih nije mogao a da se ne utemelji na civilizacijsku vezanost za islamsko-orijentalnu osnovu i evrpska lirika dostignuæa. Æatiæ would do more than he had ever done in his entire creative period. bez obzira što se danas ispod skrame dominirajuæeg ekspresionistièkog izraza nazire i tradicija. Musa Æazim Æatiæ as a peculiar person of his times and his poetical expression would foster the lyrical features of our type in Bosnia and Herzegovina. This act would gain in importance somewhat later on. Tin Ujeviæ would point out the lyrical style of Musa Æazim Æatiæ. Hamza Humo. who did not hide that he had been inspired on the Biser source. The entrepreneurial and agile Muhamed Bekir Kalajdžiæ went as far as to Tešanj in order to bring to Mostar Musa Æazim Æatiæ as the new editor for Biser. Nijedan od spominjanih pjesnika. pokazalo se da cjelokupna stilematika iz perioda Bisera sa lirizmom kao glavnim obilježjem sada bogatijim za onu avanturu što karakterizira zbirku Nutarnji život. Kulenoviæa Ocvale primule zapravo baštinjanje faze Biserove lirike Æatiæeva kruga. kad se 1924. 347 . i nije bila bez ozbiljnijeg traga. Povratak je bio samo zalet. During the period of one and a half years as the editor of Biser. It also gave birth to one of our greatest poets Skender Kulenoviæ. This lyrical type leaned on Matoš. ali i Humo i Kulenoviæ u svom razvoju. baš kao što je proslov S. In addition to the lyrical poets from the Biser Circle. Kad god je taj dvostruki temelj iznevjeren. He was also the link between the older generation of authors such as Edhem Mulabdiæ and Safvet-beg Bašagiæ and the new. Lyric Features as the Characteristic of Literature in the Biser Perhaps the owner of the Behar Ademaga Mešiæ was not even aware what he did when he fired the nominal editor of Behar Šemsibeg Salihoviæ and the real editor Musa Æazim Æatiæ.ture. The lyrical features as one of the main characteristic of Biser would be particularly visible in the poetical collection Ocvale primule /The Shed Primroses Blossoms/. naroèito jasna na podruèju morfemskog i sintagmatskog. He also created something new in our parts that can be understood as. with some reservations. kad se išlo samo na jednu osnovu bio je to zapravo rukavac što æe se vratiti matici. Ontogeneza što ju je morao proæi Æatiæ. Biserova uloga u toj matici razvoja bosanskomuslimanske lirike nije mala. Æatiæ had already proved himself as the editor of Behar. zapravo je nesumnjiva. emerging generation with Hamza Humo as its leader. Ipak. such as Hifzi Bjelevac. the so-called Circle of Musa Æazim Æatiæ. pojavila zbirka Grad rima i ritmova. zapravo je bila pomak na liniji što je sebi preporodni val zacrtao.

Nevertheless. several poetesses would also emerge. 348 . Šefika Nesterin Bjelevac and others. The most renowned among them were Nafija Sarajliæ.Fadil Kurtagiæ and others. the lyrical qualities of Musa Æazim Æatiæ's type and circle would reach its culmination in the person and work of Hamza Humo.

Ali} H. Estetska. Buturovi} D`enana: 3. a radovi hronolo{kim redom. Jedno medicinsko djelo. 10. Gajretu i Biseru. Tralji} je izradio prigodnu bibliografiju koja je objavljena u knjizi IX-X. Autori su poredani abecednim. 175-178. Interes za sufijsku poeziju kod bosanske uleme. eti~ka i strukturna svojstva muslimanskih epskih pjesama objavljenih u Beharu. Salih: 1. XIX-XX/2001. str. Neki legati Osman-Šehdijine biblioteke. 335-341. XV-XVI/1990. 17-34. Prijevod i bilje{ke: Osman Lavi}.Osman Lavi} Bibliografija Anala (XI-XII . XIII-XIV/1987. Do sada je iza{lo dvadeset knjiga u 11 svezaka. Knji`evni prevodi sa perzijskog jezika u Beharu. Duri} Ra{id: 8.197-222. vijeku. godine.XIX-XX) Anali Gazi Husrev-begove biblioteke su po~eli izlaziti 1972. Ilirski pokret i bosansko-muslimanski knji`evno-kulturni preporod. XV-XVI/1990. Risala o hid`ri. D`aka Be}ir: 9. 75-78. XIXII/1985. XIX-XX/2001. Zbirka sid`ila Gazi Husrev-begove biblioteke. XVIIXVIII/1996.. ^ar-Drnda Hatid`a: 5. 243-252. 53-67. Po istoj metodologiji je izra|ena i ova bibliografija za posljednjih deset knjiga koje su iza{le u {est svezaka. XVII-XVIII/1996. godine. XV-XVI/1990. pisano vjerovatno u Bosni. Otkri}e muslimanske epike u 19.. XIX-XX/2001. 311-329. Za prvih 10 knjiga hafiz Mahmud ef. XV-XVI/1990. XIX-XX/2001. 153-162. Cviko Fazileta: 4. 369-372. O Gazi Husrev-begovom vakufu u Slavonskoj Po`egi. Azapagi}. menafí en-nas (Ljekarske koristi svijetu). Mehmed Teufik: 2. 349 . 6. ]ekli} Vasilije: 7. Nida'i. 141-155. godine. Knjiga XI-XII je {tampana 1985. i XIX-XX/2001. XIII-XIV/1987.

Had`ijamakovi} Muhamed: 350 . 25. XV-XVI/1990. 55-68. XIXXX/2001. 15. XIX-XX/2001. Abdurrahman Mufti} . Rasprava o pet pravnih pitanja o kojima postoji pet razli~itih mi{ljenja. Gazi} Lejla-Trako Salih: 17. Osvrt na traktat Hasana Duvnjaka.novo ime u knji`evnosti Bosansko-hercegova~kih Muslimana na orijentalnim jezicima. 14. XIII-XIV/1987. 331-339. XVII-XVIII/1996. O arhivalija Gazi Husrev-begove biblioteke. 101-111. Tralji}). 237-242. Rukopisi enciklopedija u Gazi Husrev-begovoj biblioteci. Prilog istoriji bibliotekarstva BiH u XVIII i XIX stolje}u.31-40. 336-339. 283-286. XI-XII/1985. XVII-XVIII/1996. Osvrt na dva rukopisa na turskom jeziku. 113123. Gudelj Zdenka: 18. XI-XII/1985. Faji} Zejnil: 13. Med`mua sarajevskog pjesnika Mehmeda Mejlije Guranije. XIII-XIV/1987. XV-XVI/1990. Analiza rukopisnog teksta iz astronomije koji se nalazi u Gazi Husrev-begovoj biblioteci. XI-XII/1985. Had`ibajri} Fejzulah: 19. Musa ]azim ]ati} kao {kolski pisac. Had`ijahi} Muhamed: 24. Filandra Ša}ir: 16. In Memoriam (Seid M. XIII-XIV/1987. Najstariji orijentalni rukopisi iz privremenog inventara Gazi Husrev-begove biblioteke. 1536. XVIIXVIII/1996. Had`ibegovi} Zalkida: 22. i po~etka 20. 83-90. 103-111. XVXVI/1990. Gra|a o posljednjim ostacima bosan~ice u nas. sure Kur'ana u Gazi Husrev-begovoj biblioteci. Rukopis Ibn Sinaova komentara 113. 20. XI-XII/1985. 105-130. Biblioteka Abdulah-efendije Kantamirije. stolje}a. Biblioteka Šejha Abdurrahmana Sirije za Oglavka. 21.D`ananovi} Ibrahim: 11. 69-74. 2275-286. Muslimani i Evropa s kraja 19. Had`i} Mehmedalija: 23. D`ilo Hasan: 12. 131-145.

Hasandedi} Hifzija: 39. XIII-XIV/1987. XVII-XVIII/1996. Rukopisne zbirke i biblioteke na podru~ju Grada~ca. Dokumenat o prvom slu`benom popisu Husrev-begova vakufa iz 1604. 40. XVII-XVIII/1996. 79-86. godine. XIX-XX/2001. Hukovi} Muhamed: 43. XVIIXVIII/1996. Dubrova~ke i mleta~ke pripreme pred razgrani~enje 1699. Jedan perzijski gazel Husejna Lamekanija. 241-250. Hajdarhod`i} Hamdija: 36. Biblioteka i ulema. 253-256. 42. 27.Šejh Jujo i njegova summa theologica. 289-329. Uloga Bisera u kulturno-prosvjetnom uzdizanju Muslimana. XVIIXVIII/1996. Hafizovi} Fazileta: 34. XV-XVI/1990. 93351 . 28. 85-92. 313. XIII-XIV/1987. Jedan rukopis Muhameda Prozorca. Porodica Had`ijamakovi}a. 29. godine. 235-240. 163-174. 30. XIX-XX/2001. Porijeklo mud`ellitskog obrta u Bosni i Hercegovini. XI-XII/1985. XV-XVI/1990. 259-265. XIXII/1985. Ili} Slobodan: 45. Had`iosmanovi} Lamija: 31. 131-139. Med`mua Saliha Emina. 32. 41. XVXVI/1990. Hand`i} Adem: 37. XV-XVI/1990. 51-72. 44. Med`mua Abdul-Vehhaba Karahod`e (Karahod`a zade).321. 295-301. 257-266. 191-194. 38. 195-211. u~eni ljudi (ulema) njihov rad i djela. Muslimanski knji`evnici u Gajretu. Muslimanske privatne biblioteke na orijentalnim jezicima u Mostaru.26. 19-24. Hafizovi} Re{id: 35. 169-175. 33. Muslimanska dru{tva u Mostaru. Napori za uvo|enje narodnog jezika u po~etne vjerske {kole Muslimana. XIX-XX/2001. Had`i Ahmed Asim-beg Muteveli}. O nekim vakufima u Slavoniji iz XVI stolje}a. XV-XVI/1990. XVII-XVIII/1996. Mustafa Ejubovi} . Karabezi. 3-18. XV-XVI/1990. XI-XII/1985. XVII-XVIII/1996. Nekoliko pjesama iz Ilhamijina divana. 211-227.

XIII-XIV/1987. Kasumovi} Ismet: 61. Apozitivi u arapskoj re~enici . 5-6. 3-4. Rukopisi djela Šejh Juje u Gazi Husrev-begovoj biblioteci. 59-70. 39-54. Rukopis Mehmeda Hand`i}a Magma'a al-bihar fi tarih al-ulum wa asfar. Kasumovi} Ahmet: 59. Refleksije ratova na Balkanu 1912/13. XIXXX/2001. XIX-XX/2001. 323-333. 55. 46. XV-XVI/1990. Odnos bosanske uleme prema reformama u Osmanskoj carevini u XIX vijeku. XV-XVI/1990. Pitanje javnopravnog priznanja islama u jugoslovenskim krajevima nakon prestanka osmanlijske vlasti. Kasida Ahmeda Vahdetija iz njegovog sarajevskog divana.prema poglavlju "Apozititvi" u djelu al-Fawaid al-Abdijja Šejha Juje. 221-231. XVII-XVIII/1996. 71-86. XI-XII/1985. XIX-XX/2001. Ima li nearapskih rije~i u Kur'anu. 51. 265-273. XVXVI/1990. 57. XIX-XX/2001. Jahi} Mustafa: 48. 135-151. XIX-XX/2001. Dvije verzije hronike o Mekam-i Ibrahimu. Bosanskohercegova~ki Muslimani i njihov jezik. XIII-XIV/1987.153178. 169-189. XVII-XVIII/1996. 223-235. Pozdravni govor na otvaranju nau~nog skupa "Doba Bosanskomuslimanskog preporoda". 299-310. godine na dr`anje Muslimana u Bosni i Hercegovini. Vid bosanskog jezika. 50. XIXII/1985. 147-160. Rije~ glavnog urednika. Juzba{i} D`evad: 53. Mulazemet defteri kao izvor za prou~avanje na{e uleme. Kasumovi} Azra: 60. 113-120. 251-263. Kari} Enes: 56. 49. XVII352 . Kar~i} Fikret: 54. 58. Njema~ka knji`evnost u muslimanskim preporodnim ~asopisima. Jahovi} Red`ep: 52. Bu{atli}. Isakovi} Alija: 47.95. 62. XVII-XVIII/1996. XIX-XX/2001. Zamah{erijev komentar Kur'ana -Glavna determinanta Korkutovog prijevoda. Hafiz Abdullah Ajni ef.

(druga knjiga). XIX-XX/2001. XI-XII/1985. 123-129. Zna~enje "Iluma" s posebnim osvrtom na Isto~no blago Mehmed-bega Kapetana Ljubu{aka. Mujezinovi} Mehmed. Korkut Halima: 65. 37-51. XIII-XIV/1987. Arapska knji`evnost u preporodnim ~asopisima. Kujund`i} Enes: 67. Merhemi}. Lati} D`emaluddin: 72. 121-139. 225233. XIII-XIV/1987. XIII-XIV/1987. XVII-XVIII/1996. Mahmut}ehaji} Rusmir. Ruska knji`evnost u Beharu i Gajretu. 389-396. 70. XIII-XIV/1987. 87-103. Rukopisi Mehmeda Hand`i}a u Gazi Husrev-begovoj biblioteci. 45-53. Islamska pou~no-prosvjetiteljska linija u djelu Mehmed-bega Kapetana Ljubu{~aka. 241-249. 76. XIX-XX/2001. Filantropija kod Bosanskih Muslimana sa osobitim osvrtom na pravila dobrotvornih dru{tava na po~etku XX stolje}a.XVIII/1996. Maglajli} Munib: 75. Klasifikacija knji`evne gra|e na arapskom jeziku za bibliote~ke potrebe. 189-194. 68. Osnova za katalogizaciju rukopisa na arapskom jeziku. XIX-XX/2001. 353 . XVII-XVIII/1996. Polo`aj i uloga Islamske vjerske zajednice i Gajreta u dru{tveno-politi~kom `ivotu Muslimana po~etkom 30-ih godina ovog stolje}a. Kusturica Nazif: 71. Iseljavanje Bo{njaka muslimana iz Bosne i Hercegovine za vrijeme Austro-ugarske vladavine i risala Mehmeda Tevfika Azapagi}a. 69. Lavi} Osman: 73. Lirska pjesma i balada u Beharu. 35-44. 125-133. XVII-XVIII/1996. Sokolovi}a zdravstvenoj istoriji Sarajeva. XVXVI/1990. 73-102. Doprinos Osmana A. Muslimanska kulturno-prosvjetna dru{tva. 74. XIX-XX/2001. XIX-XX/2001. Arhivska gra|a Gazi Husrev-begove biblioteke. Kemura Ibrahim: 63. 179-185. 64. Krasni~i Ajten: 66. 217-220. 211-219.

Mehti} Halil: 81. XI-XII/1985. XIX-XX/2001. Dvije rasprave {ejh Mustafe Sarajli}a. XVII-XVIII/1996. Mustafa b. 267-280. 88./1875-1962. Muvekkithane. XIX-XX/2001. 141-164. Nekoliko klasi~nih astronomskih pomorskih instrumenata u Gazi Husrev-begovoj muvekkithani u Sarajevu. Risala fi adab el-bahs. Ma{i} Ahmed: 79. Na marginama verbalnog ranog su~eljavanja sunizma (ortodoksije) i sufizma(misticizma u islamu) u Bosni i Hercegovini. Milin~evi} Vaso: 84. 227-239. Nekoliko arapskih rukopisa bosanskog porijekla u Pri{tini. muvekkiti i mjerenje vremena. XI-XII/1985. Kvadranti u Bosni i Hercegovini. Memija Minka: 82. . Mulahalilovi} Enver: 86. Naki~evi} Omer: 90. XVII-XVIII/1996. Hadim Ali-pa{ina medresa u Kladnju. Bosanac. XVII-XVIII/1996. XIII-XIV/1987. Mahmutovi} Mirsad: 78. Mrahorovi} Muhamed: 85. XIII354 . 117-129. 163-167. (Sulejman Had`iefendi}-Imamovi}): (1292-1382. XV-XVI/1990. Sulejman Fikri Erten.Osman: 77. Mehdiu Feti: 80.e). (Traktat o disputaciji ili o metodi postupka u raspravi).XI-XII/1985. XVII-XVIII/1996. 229-258. Muhamed. 83.H. 213-218. 303-311. 97-105. 3-17. (Prilog istoriji astronomije u BiH). Pojam mudrosti i slika mudraca u alhamijado knji`evnosti. @ivotni put Osmana ef. XI-XII/1985. Štampa i predpreporodni period Bosansko-muslimanske knji`evnosti. Mulaomerovi} Jasminko: 87. S. Muhaddis Mustafa Pru{~ak. Popovi}a i M. 347-355. Bana /posebno Mejrima i hajduci/. 267-272. 369371. 87-97. 89. 91. Mustafa Ejubovi}-Šejh Jujo. XVII-XVIII/1996. Porodica Serdarevi} sa posebnim osvrtom na Muhameda Seida i Abdullaha Serdarevi}a. XVII-XVIII/1996.n. Red`ovi}a. Pru{~anin. Prosvetiteljsko-preporodne drame J.

XV-XVI/1990. XV-XVI/1990. Teme. 131-145. 55-70. 209-214. 7-28. 163-168. Usmena predaja o {ehitima i njihovim grobovima. Peco Asim: 107. Traktak o postu {est dana mjeseca {evvala Had`i Mustafe Pru{~aka. 147-152. 68-84. (1579-1632). Ahmed Bejazi} i njegovo djelo 'I{arat al-maram min 'ibarat alimam. XVII-XVIII/1996. Rukopisna zbirka Habibe Mehmedba{i} iz Stoca. O uticaju islamske umjetnosti na pravoslavnu u Bosni i Hercegovini. Turcizmi u Dervi{u pjesnika Stijepa \ur|evi}a. XIX-XX/2001. Nilevi} Boris: 99. Nezirovi} Muhamed: 98. XI-XII/1985.XIV/1987. 27-56. 104. XI-XII/1985. 7-14. godine. XIXXX/2001. motivi i simboli u pjesmama divanskih pjesnika iz Bosne i Hercegovine. XIIIXIV/1987. XIX-XX/2001. XVIIXVIII/1996. 41-49. Traktat o u~enju islamskih frakcija od Muhameda Ibn Pira 'Ali El-Bergilija. 181-200. 105. 96. Va`niji legati u rukopisnom fondu Gazi Husrev-begove biblioteke u Sarajevu. 97. Traktat o vrlinama d`emata had`i Mustafe Pru{~aka. Institucija "nekibul-e{rafa" u Bosni i Hercegovni. 92. 179-190. 101. 103. 19-37. Nametak Fehim: 94. Iz historijske geografije Srpske pravoslavne crkve u Bosni i Hercegovini 1463-1557. 100. 277-287. XVIIXVIII/1996. Muslimanski narodni govori i standardizacja na{ega jezika. 253-257. 187-194. Prijevodi sa francuskog i drugih romanskih jezika u muslimanskim ~asopisima u doba preporoda. Palavestra Vlajko: 106. Hafiz Sejjid Zenunovi} i njegov prijevod Kur'ana. 95. XI-XII/1985. XVII-XVIII/1996. Nametak Alija: 93. XIII-XIV/1987. O pogledima Vladimira ]orovi}a na knji`evno-kulturno i umjetni~ko stvaranje muslimana u BiH. XIII-XIV/1987. Omerdi} Muharem: 102. 355 .

XVII-XVIII/1996. Rukopisi poezije Hasana Kaimi Babe. XIX-XX/2001. Sadak Bekir: 114. Smailovi} Ismet: 117. XVII-XVIII/1996. 219-224. 357368. 233-238. 109. ]ehaji}eva studija o Ba{agi}evoj disertaciji. XVII-XVIII/1996. Lirizam kao obilje`je knji`enosti u Biseru. XIX-XX/2001. Smaji} Husein: 118. XIXXX/2001. godini. 287-297. 113. 356 . Silajd`i} Adnan: 116. XVII-XVIII/1996. XVII-XVIII/1996. godine. XI-XII/1985. XIX-XX/2001. Šami} Jasna: 119. Hand`i}a. 75-81. Alija: 115. Osnivanje i rad islamske dioni~ke {tamparije (tiskare) u Sarajevu od 1905-1918. 7-15. XI-XII/1985. 175179. Sadikovi} A. XIX-XX/2001. Rizvi} Muhsin: 112. ^ija je pjesma "Ti besposlen nemoj hodat"?. Prilog kulturnoj istoriji pljevaljskog kraja o nau~noj. 113121. 241-249. 121. 120. Rad je {tampan na francuskom jeziku. Radovi Hamdije Kre{evljakovi}a i drugih histori~ara u Beharu. Re{idbegovi} Amra: 110. 91-95. XVII-XVIII/1996. Pogled na pismo i jezik lista Gajret u 1913. 385-387. 341346. Pelidija Enes: 108. 105-109. Doba preporoda kao prelomno u Bosansko-muslimanskoj knji`evnosti i kulturi. Šta je na{a ba{tina? Posebno o jednom rukopisu koji se ~uva u jevrejskoj op}ini u Sarajevu. XVII-XVIII/1996. Had`i-bad`e Kadun medresa u Tuzli. Rizvanbegovi} Fahrudin: 111. Rasprava o Muaviji Ibn Ebi Sufjanu. Ali Fehmi D`abi}. 289-294. Bitna znakovitost drugog Isaovog dolaska u rukopisu Mehmed ef. kulturnoj i prepisiva~koj djelatnosti Pljevljaka na orijentalnim jezicima u vrijeme osmanske uprave.XIX-XX/2001. 201-210.

132. Trako Salih: 125. XVIIXVIII/1996. In memoriam. Muhamed A. In Memoriam. Projekat biografskog leksikona uleme "perifernog islama ". Tanaskovi} Darko: 124. Had`i Mujaga Mehremi} 1877-1959. XVII-XVIII/1996. Tralji} Mahmud: 130. Pendnama .Šeta Ferhat: 122. 157-161. 281-286. vazovi i vaizi u Bosni i Hercegovini. 273-278. 127. Vaz. Nametak. XIXXX/2001. dr Muhamed Had`ijahi}. 126. Ibrahim Zikrija iz U`ica. -XIII-XIV/1987. 293-299. had`i Fejzulah ef. 133. 135. Opis rukopisa matematskog djela "Hulasa al-hisab". XVII-XVIII/1996. Predavanja Mesnevije i mesnevihani u Sarajevu. XIIIXIV/1987. 134. Op}i kriterij za izbor u zvanje vjersko-prosvjetne uleme u Bosni i Hercegovni. In Memoriam. Muji}. XI-XII/1985. 131. Uz 450-godi{njicu Gazi Husrev-begove biblioteke.. In Memoriam. 261-265. komentator Sulejman ^ejebijina djela Vesilet en-Ned`at. Prof. Jedan autograf Muhameda Hilmije Gore iz Sarajeva. had`i Ali ef. 129. Had`ibajri}. XI-XII/1985. Šukri} Nijaz: 123. Jedan doma}i farmakolo{ki rukopis iz zbirke manuskripata Orijentalnog instituta u Sarajevu. 111-116. 107-111. `ivot i djelo: Porijeklo porodice Merhemi}. 195-208. Ze~i} D`evad: 137. 331-336. 165-173. dr Had`i Abdurahman Nametak. Prof dr Ahmed Tuzli}. 335-345. XIII357 . 251256. Uredni{tvo: 136. Abdulah Polimac. 221-226. 287-291. XVII-XVIII/1996. Ahmed Selimovi}. 128.knjiga savjeta Ibrahima Zikrije U`i~anina. Prof. XIIIXIV/1987.XI-XII/1985. XVXVI/1990. XVXVI/1990. Prvi svr{enici Darul-muallimina suradnici Behara. XV-XVI/1990. Prof. . XVII-XVIII/1996. 3-6.

XIV/1987. 358 . Podizanje i odr`avanje objekata islamske arhitekture u Sarajevu u XVI vijeku. 193-207. 97-102. Zlatar Behija: 138. XIII-XIV/1987.

German Literature in the Moslem Journals in the Revival Period.. 19 Munib Maglajliæ: LIRSKA PJESMA I BALADA U BEHARU Lyrical Song and Ballad in Behar... 9 Beæir Džaka: KNJIŽEVNI PREVODI SA PERZIJSKOG JEZIKA U BEHARU. 89 Enes Pelidija: RADOVI HAMDIJE KREŠEVLJAKOVIÆA I DRUGIH HISTORIÈARA U BEHARU The works of Hamdija Kresevljakovic and ather historians in Behar.................................................................. 47 Muhamed Neziroviæ: PRIJEVODI SA FRANCUSKOG I DRUGIH ROMANSKIH JEZIKA U MUSLIMANSKIM ÈASOPISIMA U DOBA PREPORODA Translations from French and Other Romance Languages in the Bosnian Moslem Journals in the Time of Revival......................107 ................................... GAJRETU I BISERU Literary translations from Persian in Behar........... 57 Redžep Jahoviæ: NJEMAÈKA KNJIŽEVNOST U MUSLIMANSKIM PREPORODNIM ÈASOPISIMA 1900. Gajret and Biser....................................................................................................... 73 Nazif Kusturica: RUSKA KNJIŽEVNOST U BEHARU I GAJRETU Russian Literature in Behar and Gajret.......SADŽAJ Muhsin Rizviæ: DOBA PREPORODA KAO PRELOMNO U BOSANSKO-MUSLIMANSKOJ KNJIŽEVNOSTI I KULTURI The Age of Revival as a Crossroad in Bosnian Moslem Literature and Culture............. 37 Džemaludin Latiæ: ARAPSKA KNJIŽEVNOST U PREPORODNIM ÈASOPISIMA Arabic Literature in our Revival Periodicals................................-1918........................

. ETIÈKA I STRUKTURNA SVOJSTVA MUSLIMANSKIH EPSKIH PJESAMA OBJAVLJENIH U BEHARU 1900.................................. 155 Muhamed Hukoviæ: MUSLIMANSKI KNJIŽEVNICI U GAJRETU The Moslem Writers in the Gajret.............................-1912....................... Esthetic... 133 Vlajko Palavestra: USMENA PREDANJA O ŠEHITIMA I NJIHOVIM GROBOVIMA The Oral Tradition about Shahids and their Graves........................................................ 119 Boris Nileviæ: O POGLEDIMA VLADIMIRA ÆOROVIÆA NA KNJIŽEVNOKULTURNO I UMJETNIÈKO STVARANJE MUSLIMANA U BOSNI I HERCEGOVINI On the Views of Vladimir Æoroviæ about the Literary and Cultural and Artistic Work by the Moslems in Bosnia and Herzegovina............. POPOVIÆA I M........ 177 Enes KUJUNDŽIÆ: FILANTROPIJA KOD BOSANSKIH MUSLIMANA SA OSOBITIM OSVRTOM NA PRAVILA DOBROTVORNIH DRUŠTAVA NA POÈETKU XX STOLJEÆA .................................................Mahmud Traljiæ: PRVI SVRŠENICI DARU-L-MUALLIMINA SURADNICI BEHARA The first graduates of Darul-Muallimin contributors to Behar. 149 Rašid Duriæ: ESTETSKA........................ BANA (POSEBNO MEJRIMA I HAJDUCI) The Enlightenment and Revival Plays of Jovan Sterija Popoviæ and Matija Ban (Particularly Mejrima and Hajduci). VIJEKU A Discovery of the Moslem Epic in 19th Century.. S......... Ethical and Structural Features of Moslem Epic Songs in Behar 1900-1912................ 165 \enana Buturovi}: OTKRIÆE MUSLIMANSKE EPIKE U 19. 113 Vaso Milinèeviæ: PROSVETITELJSKO-PREPORODNE DRAME J.

.............. 191 Hivzija Hasandediæ: MUSLIMANSKA DRUŠTVA U MOSTARU The Moslem Societies in Mostar...... 253 ........Philantropist Work among the Bosnian Moslems with a Particular review of the Humanitarian Societie's Rules at the Beginning of 20th Century.................. 237 Asim Peco: MUSLIMANSKI NARODNI GOVORI I STANDARDIZACIJA NAŠEGA JEZIKA The Moslem People's Speeches and the Standardization of Our Language.................................... 197 Minka Memija: ŠTAMPA I PRETPREPORODNI PERIOD BOSANSKOMUSLIMANSKE KNJIŽEVNOSTI The Press and the Period of Bosnian Moslem Literature before the Revival..... 243 Ahmet Kasumoviæ: BOSANSKOHERCEGOVAÈKI MUSLIMANI I NJIHOV JEZIK Bosnian-Herzegovinian Moslems and Their Language................................................................. 221 Ibrahim Kemura: MUSLIMANSKA KULTURNO-PROSVJETNA DRUŠTVA The Muslim cultural and educational associations............................ GODINE The Establishment and Work of Islamic Printing Shop Ltd..........-1918........................................... In Sarajevo Between 1905 and 1918.................................. 215 Amra Rešidbegoviæ: OSNIVANJE I RAD ISLAMSKE DIONIÈKE ŠTAMPARIJE (TISKARE) U SARAJEVU OD 1905........................................................................................... 227 Lamija Hadžiosmanoviæ: ULOGA BISERA U KULTURNO-PROSVJETNOM UZDIZANJU MUSLIMANA The Role of Biser in the Cultural and Educational Ascension of the Moslem People.......................................................................................................................................................................

... STOLJEÆA Moslems and Europe towards the End of 19th and at the Beginning of 20th Century.../13......................................................... I POÈETKA 20................................Dževad Juzbašiæ: REFLEKSIJE RATOVA NA BALKANU 1912....... GODINE NA DRŽANJE MUSLIMANA U BOSNI I HERCEGOVINI Reflections about the Wars on the Balkans 1912-1913 in the Light of Behavior of the Moslems in Bosnia and Herzegovina.. 313 Šaæir Filandra: MUSLIMANI I EVROPA S KRAJA 19.XIX-XX)............................................................................................ 301 Vasilije Èekliæ: ILIRSKI POKRET I BOSANSKO-MUSLIMANSKI KNJIŽEVNO-KULTURNI PREPOROD The Illyrian Movement and the Bosnian-Muslim literary and cultural renaissance....................................... 333 Fahrudin Rizvanbegoviæ: LIRIZAM KAO OBILJEŽJE KNJIŽEVNOSTI U BISERU Lyric Features as the Characteristic of Literature in the Biser................. GODINI An Outlook on the Language and Alphabet of the Gajret Journal in 1913.. 343 Osman Lavi}: Bibliografija Anala (XI-XII ......... 289 Alija Isakoviæ: VID BOSANSKOG JEZIKA The Aspect of Bosnian Language..................................................................... 277 Ismet Smailoviæ: POGLED NA PISMO I JEZIK LISTA GAJRET U 1913.............................................................. 349 ............................... 267 Zdenka Gudelj -Velaga: MUSA ÆAZIM ÆATIÆ KAO ŠKOLSKI PISAC The paper examines a possibility ofincluding the poem by Musa Æazim Æatiæ...........................................

Sign up to vote on this title
UsefulNot useful