ANALI

Gazi Husrev-begove biblioteke

ANALI
Gazi Husrev-begove biblioteke Knjiga XIX-XX
Urednik: Enes Kari} ^lanovi redakcije: Fehim NAMETAK, Lamija HAD@IOSMANOVI], Behija ZLATAR, Zejnil FAJI], Enes KUJUND@I], Muhamed MRAHOROVI], Mustafa JAHI], Osman LAVI]

Sarajevo, 2001.

ANALI Gazi Husrev-begove biblioteke Knjiga XIX-XX * Izdava~: Gazi Husrev-begova biblioteka * Odgovorni urednik: Mustafa Jahi} * Lektor: Tarik Jakubovi} * Tehni~ki urednik: Faruk [pilja * Priprema: GHB * [tampa: El-Bejan

RIJE^ GLAVNOG UREDNIKA Izra`avamo nesvakida{nje zadovoljstvo i radost {to se Anali Gazi Husrevbegove boblioteke broj XIX-XX., drugi po redu nakon agresije na Bosnu i Hercegovinu (1992.-1995.), nalaze u rukama svoga ~itateljstva. Tekstovi koje objavljujemo u ovom broju Anala u cijelosti su prezentirani ili pro~itani na simpozuju posve}enom "dobu bosansko-muslimanskog književnog i kulturnog preporoda" i Beharu, ~asopisu koji je na po~etku XX stolje}a odigrao krupnu kulturnu i knji`evnu ulogu u Bosni i Hercegovini. S posebnom sjetom napominjemo da je na{ velikan, rahmetli profesor Muhsin Rizvi} bio glavni inicijator odr`avanja ovog simpozija. Po{tovanje prema profesoru Muhsinu Rizvi}u opredijelilo je Ure|iva~ki odbor Anala da ustraje u odluci da se svi radovi publiciraju bez nekih posebnih uredni~kih, a pogotovo bez cenzorskih, zahvata i intervencija, unato~ velikim promjenama do kojih je do{lo od vremena kad su ovi tekstovi pisani i kad je odr`an sam simpozij. Ograni~ili smo se samo na najnu`nije lektorske zahvate i tako sa~uvali integritet i autonomnost svakog teksta i autorskog stava. Od odr`avanja ovog simpozija 1991. godine mnogo se {ta u Bosni i Hercegovini i na Balkanu op}enito promijenilo, te stoga svra}amo pozornost na{im ~itateljima da su ove rasprave pisane prije svih ratnih potresa i krupnih promjena do kojih je do{lo tokom proteklog desetlje}a. Nadamo se da }e se ovi tekstovi, ba{ usljed ~injenice da se objavljuju u novom dru{tvenom i politi~kom kontekstu Bosne i Balkana, sada ~itati s posebnim interesovanjem. I sama Gazi Husrevbegova biblioteka i njeni ljudi pro{li su kroz te{ko desetlje}e. Ali, kako ka`e Knjiga, uz tegobu ide i olak{anje, te se s punim pravom mo`e kazati da je Gazi Husrevbegova biblioteka u svome radu postigla krupne rezultate. Po na{em mi{ljenju, najva`nije je da je osoblje Gazi Husrevbegove biblioteke, na ~elu sa direktorom Mr Mustafom Jahi}em, sa~uvalo rukopisne i knji`ne fondove GH biblioteke tokom dugotrajnih bombardovanja i granatiranja Sarajeva. Arapski, perzijski, turski, bosanski… rukopisi su u cijelosti sa~uvani i neo{te}eni do~ekali slobodu. To kulturno blago, najve}e takve vrste na Balkanu i u Evropi, ostalo je, hvala Bogu, sa~uvano i pravovaljano urizni~eno. Iznova je dobro prisjetiti se da je direktor Jahi} sa vrijednim ljudima ove biblioteke u nekoliko mahova tokom agresije 1992-1995. godine premje{tao rukopise, u potrazi za {to sigurnijim mjestom. Tako je fond od blizu deset hiljada 5

rukopisa nastavio svoj `ivot, pobijediv{i sve prijetnje granata, topovske salve i drugih u`asa rata koji je sre}om iza nas. Gazi Husrevbegova biblioteka je u poratnom periodu obnovila svoje prostorije zahvaljuju}i svojim vlastitim inicijativama, kao i inicijativama Islamske zajednice. Napomenimo da su direktor Mustafa Jahi} i reisu lulema prof. Dr Mustafa Ceri} upoznali brojne institucije u svijetu o radu Gazi Husrevbegove biblioteke i rukopisnom blagu koje sadr`ava. Ostvareni su brojni kontakti, do{lo je do zajedni~kih poslova naro~ito sa ISTAC-om u Kuala Lumpuru (~iji je direktor-osniva~ prof. dr. Syed Muhammad Naquib al-Attas) i, jo{ intenzivnije, sa fondacijom za islamsko naslije|e Al-Furqan u Londonu (~iji je osniva~ i predsjednik [ejh Ahmed Zeki Yamani). Gazi Husrevbegova biblioteka je krenula krupnim koracima naprijed, nabavila je najsavremeniju tehniku i kompjutere, objavila je pet novih kataloga rukopisa, reprintirala prvi tom kataloga, a u procesu je mikrofilmovanje i kompjuterska obrada cjelokupnog rukopisnog fonda. Nema sumnje da se tim uspjesima Gazi Husrevbegove biblioteke na{a nau~na javnost treba radovati, a pro{logodi{nja {estoaprilska nagrada grada Sarajeva koja je uru~ena Gazi Husrevbegovoj biblioteci, kao i nedavna nagrada fondacije Al-Furqan direktoru Mustafi Jahi}u, potvr|uje da nau~na javnost, na{a i inozemna, prati i vidi uspjehe ove na{e va`ne kulturne institucije. Objavljivanjem ovog broja Anala Gazi Husrevbegova biblioteka najavljuje da }e se njenim Analima posvetiti ve}a pa`nja i da }e redovitije izlaziti. Glavni urednik Enes Kari}

6

Dragi uèesnici i gosti, dragi prijatelji, Nije, evo, prošlo ni puna godina dana a Gazi Husrev-begova biblioteka se pojavljuje kao organizator još jednoga nauènog skupa. Iz kruga naših intelektualaca koji su osjetili potrebu da se obilježi devedeset godina od pokretanja prvog bosnasko-muslimanskog èasopisa Behar, a pošto je taj èasopis predstavljao uz Gajret i Biser glasilo bosansko-muslimanskog književnog i kulturnog preporoda, potekla je inicijativa da se iskoristi ova èinjenica i da se tim povodom organizira ovaj nauèni skup kojemu mi danas prisustvujemo. U naredna tri dana slušaæemo više od èetrdeset saopæenja iz isto toliko podnesenih referata o bosansko-muslimanskom preporodu s poèetka ovoga stoljeæa. Ne navodimo to kao tek puki statistièki podatak, veæ kao èinjenicu da je Biblioteka, u okviru ukupnih akcija Islamske zajednice i zajedno sa drugim znanstvenim ustanovama u Gradu i Republici na putu svestranijeg ukljuèivanja u širi protok nauènih informacija i primjerenije valorizacije bogatoga kulturnog nasljeða. Svojedobno je oko èasopisa Behar, pokrenutog maja 1900. godine, grupa darovitih i ambicioznih bosansko-muslimanskih intelektualaca pokušala naæi, lakša, vlastita, svrhovitija rješenja za mnoge savremene izazove, mijene i zagonetke sa kojima se naš èovjek susretao u izravnoj suèeljenosti s evropskom mišlju, kompleksima, traumama i strahovima. Ako smo prethodni skup veæ samim naslovom pokušali okarakterizirati kao otvaranje zabravljenih i zaboravljenih kapija našega zajednièkog pamæenja, ovim skupom bacamo svjetlo na jednu znaèajnu, prekretnu epohu u povijesti Bosanskih Muslimana i Bosne i Hercegovine u cjelini. Veæ iz priloženoga programa mogli ste se uvjeriti da smo na ovaj nauèni skup pozvali sva znaèajnija imena iz naše nauke i kulture èija se znanstvena otkriæa dotièu sa ovom epohom ili se s njom granièe. Ovo je, inaèe, treæi nauèni skup koji u našem vremenu organizira Gazi Husrevbegova biblioteka. Godine 1982. bila je domaæin nauènog skupa posveæenog instituciji vakufa u Bosni i Hercegovini. U januaru ove godine okupila je više nauènika iz zemlje i inostranstva pod okvirnu temu "Islamske znanosti i ulema u Bosni i Hercegovini". Vjerujemo da æe ovaj skup "Doba bosansko-muslimanskog književno-kulturrnog preporoda" doprinijeti daljem otkrivanju mnogih povijesnih i drugih nepoznanica iz ovoga našega najsvjetlijeg nam vilajeta. I za organizaciju ovoga skupa imamo blagodariti Mešihatu Islamske zajednice u Sarajevu, koji je i njegov pokrovitelj, kao i mnogim našim 7

dekana Islamskog teološkog fakulteta. na kraju. Nije ni potrebno ovdje isticati koliko je ovo podruèje naše povijesti nedovoljno istraženo. profesora dr. Želio bih. Ali. Mustafa Jahiæ. mogli bismo reæi. književnosti. ovo je jedinstvena prilika da se na jednom mjestu. vršioca dužnosti predsjednika Mešihata Islamske Zajednice u Bosni i Hercegovini. doduše. mnoge studije. Organizacioni odbor se potrudio da ne proðe ni jedan aspekt života Bosanskih Muslimana u periodu preporoda. Biblioteka æe. sva ta pitanja iznova aktueliziraju. Ispred Organizacionog odbora ovoga nauènog skupa želim da se prijatno osjeæate u našoj sredini i doprinesete razjašnjenju svih pitanja iz okvira naslovne teme našeg nauènog skupa. nadamo se. èlanci.nauènim radnicima koji ne žališe vremena i truda kako bi ovaj skup i popratne manifestacije koje idu uz njega protekle na zavidnoj visini i u najboljem redu. direktor Gazi Husrev-begove biblioteke i predsjednik Organizacionog odbora nauènog skupa 8 . kulturnih društava i politièkih stranaka. objavljene knjige. kraæeg seminara. politike. Tako æemo slušati saopæenja iz prava. bude istinsko stjecište znanja i uèenih. Bristriæa. teološke misli. te cijenjene prisutne predstavnike nauènih ustanova. u okviru jednoga. Knjiga koja æe uslijediti iza ovoga skupa i u kojoj æe biti štampani ovdje podneseni referati biæe krupan doprinos u meritornoj prezentaciji povijesti bosnasko-muslimanske duhovnosti i kulture ne samo u bosanskim nego i u daleko širim znanstveno-istraživaèkim relacijama. u èijim prostorijama upravo i održavamo ovaj skup. hrestomatije koje se tièu ove epohe. Postoje. Jusufa Ramiæa. biti na najboljem putu da ostvari veliku želju svoga vakifa da. Posebno želim da pozdravim Senahid ef. umjetnosti i svih drugih oblasti koje bi u svoj istraživaèki aparat mogle ukljuèiti ovaj dio naše historije. tako. nauèno problematiziraju i suglase s novim spoznajama i otkriæima. da pozdravim sve naše drage goste koji su odvojili dio svojega dragocjenog vremena da studijski pripreme svoja izlaganja. zajedno sa svojom družbenicom Gazi Husrev-begovom mederesom.

pored ostalog. sa listom Sarajevski cvijetnik . i prizvuk moralno-sentimentalnog traktata. o patriotizmu. najavio pokret narodnog buðenja i bosansko-muslimanskog slavenskog duha. na narodnom jeziku æirilicom i na turskom jeziku arebicom. javlja i prva generacija bosansko-muslimanskih pisaca na narodnom jeziku i latinièkom i æirilièkom pismu.Muhsin Rizviæ DOBA PREPORODA KAO PRELOMNO U BOSANSKO-MUSLIMANSKOJ KNJIŽEVNOSTI I KULTURI "Prva lastavica koja je navijestila duševni preporod u Bosni i Hercegovini". i poslije stanja psihièke letargije i zatvorenosti za sve novine i vanjske utjecaje. uz romantièarsko-podsticajne akcente. A tada se. ispunjavan Kurtæehajiæevim èlancima. uz osvrt od Istoka prema Zapadu. krajem osamdesetih i poèetkom devedesetih godina. "da nauèim francuski jezik. Veæ sama èinjenica da su èlanci štampani naporedo i istovjetno u dvije verzije. što je bilo sukladno povijesnoj i folklornoj djelatnosti Saliha Hadžihuseinoviæa Muvekita u službenom Bosanskom vjesniku. pisani su èistim narodnim jezikom. Ova štiva su se držala bitnih kulturno-demokratskih naèela iskazanih u njegovu "uvodu u prvi broj". nakon društveno-politièkog prevrata koji se zbio sa austrougarskom okupacijom Bosne i Hercegovine. dobivajuæi ponekad. i ideje Kurtæe9 . kako kaže Bašagiæ." Tako je Sarajevski cvjetnik.Gulseni Saraj Mehmeda Šakira Kurtæehajiæa i nizom njegovih uvodnika u njemu. kojim se na Zapadu najviše govori". Ove preporoditeljske postavke Kurtæehajiæ je dosljedno sprovodio u svome kratkom radu i životu. poèela je da se stvara prva èitalaèka i kulturna publika u ovom narodu. sa blagim i pouènim tonom u izlaganju. Naime. i kasnijim otvaranjem èitaonica. ostvarujuæi. o zastoju domaæeg kulturnog života. tek sa organiziranjem opæeg i posebnog muslimanskog školstva. na prijelazu šezdesetih i sedamdesetih godina XIX stoljeæa. ispunjenom neimaštinom i sjetom zbog neostvarene intimne želje za Evropom. Uvodnici i komentari iz Kurtæehajiæeva pera. uz pozdrav "novom vremenu" i "novim uredbama" koje ono donosi. koji æe kroz ovako otvorena vrata nezaustavno krenuti petnaest godina kasnije. obuhvatiti cio narod i trajati puna tri desetljeæa. go-vori o prodoru narodnjaèkih shvatanja u informativno tkivo ovog prvog muslimanskog lista u Bosni. došla je. o književnom radu u novinama. èemu je dodao ispovijednu napomenu: "Samo slovenski znam jer se ovdje najviše govori tijem jezikom. trezveno i odreðeno.

U duhovnom srodstvu sa tim ukupnim naslijeðem nastajala je i moderna pisana književnost na narodnim osnovama: dvadesetak pisaca koji su. kao i kod drugih naroda na južnoslavenskom prostoru. vrši se. koja je bila ispunjena sviješæu o historijskoj sudbini Bosne i Bosanskih Muslimana. jezika. pišuæi o životu Bosanskih Muslimana.hajiæeva racionalnog prosvjetiteljstva naroda i evropeiziranja pomoæu modernih sredstava kulturno-književnog djelovanja. u knjigama i kalendarima. tradicionalnim oblicima orijentalske književnosti i alhamijado-literature te feudalnim znamenjima njegovih nosilaca. Do austrougarskih vremena to uže diferenciranje nije bilo potrebno zato što su 10 . stekli književno ime i znaèaj kod muslimanske èitalaèke publike u tome vremenu. godine osnovali drugi. èak sa istim saradnicima. o svome slavenskom biæu i južnoslavenskoj bosanskoj domovini. izlazili naporedo list Bošnjak i èasopis Behar. zapravo. i duhovno otimanje od nje. zajedno sa odumiranjem rukopisne bosanèice. književnost bosansko-muslimanskog preporoda stvarala se na izvorima još uvijek živog narodnog. istovremeno sa književnim i kulturnim preobražajem. i izražavajuæi misli i osjeæanja ovog naroda. U tom smislu je i književnost. Tako se. takoðer. U doba preporoda. sve do srednjovjekovnih korijena. I. od 1900. do 1910. na kraju XIX i na poèetku XX stoljeæa. kao odgovor na tuðinsku vladavinu i germansku civilizaciju. koje je osebujno proizlazilo iz gradske i seoske sredine. koja se tada poèela stvarati u vlastitim listovima i èasopisima. usmenog stvaralaštva. te narodnih zavièajnih vrijednosti. o vezanosti za ostale narode istoga jezika u Bosni i Hercegovini i drugim zemljama Slavenskog juga. koji su zapoèeli u književnom prostoru prvog lista da bi 1900. Iako su èitavu deceniju. Ali se nije prekidala starenièka veza. koncentrira kulturnopovijesne sadržaje i sjedinjuje društvene i politièke interese postajuæi nacionalna oznaka u okviru bosanskohercegovaèkog regiona. èemu doprinosi i stvaranje opozicije austrougarskoj vlasti i politici. A u odrednici našeg naroda jaèa vjersko ime Musliman kao narodno i duhovno istovjeæenje i diferentia specifica. idejni i etièki kontinuitet tradicionalnog književnog naslijeða. naziv Bošnjak se u tome razdoblju u javnom i kulturnom životu postepeno gasi. razvio pokret književno-kulturnog preporoda Bosanskih Muslimana na osnovi narodnog jezika i stvaralaštva. sa izvorima duha. što je najvažnije. niti se gubio do kraja estetski. prirodnog ambijenta. nastavljala taj prirodan put emancipacije duha i etnosa. i preobražaj narodnog imena. stilskoduhovnih osobenosti orijentalske književnosti i alhamijado-spisa. saèinjenog od slavenskih i istoènjaèkih tradicija. sticanja i razvijanja svijesti o sebi.

Biser i informativnih glasila. i dvije razine. mada polarno u smislu simpatija prema hrvatskoj i srpskoj strani i odnosa prema austrougarskoj upravi. traje svijest i znanje o starenièkoj tradiciji pretapajuæi se stvaralaèki u suvremenu književno-kulturnu praksu. iz aus11 . dokazujuæi da su Bosanski Muslimani postali i politièki narod u modernom smislu rijeèi. njihovo stvaranje ostalo bez publike. A da je ovo ime zaista tada dobilo osoben kulturni i društveni sadržaj svjedoèi èinjenica da je upravo u tome vremenu. koji su tekli paralelno.Bosanski Muslimani kao državno-politièki narod podrazumijevani pod nazivom Bošnjaci ili Turci. to je postalo narodnosna. i Kalajevom unitarno-politièkom zloupotrebom integralnog bošnjaštva. koji neposredno i bitno spadaju u ove dvije razvojne epohe i dva sloja u biæu Bosanskih Muslimana. Jer su znali da oni. Pored jezika i usmene književnosti. listova kao što su Behar. u skladu sa dobom graðanskog formiranja. te edicija "Muslimanska biblioteka". A uz to se osniva i èitav niz prosvjetnih i društvenih graðanskih institucija. Stoga i bosansko-muslimanska književnost preporoda. društvena i politièka potreba. te da bi. Muslimane. objavljivali ih u istim listovima i usmjeravali ih kao muslimanski pisci muslimanskim èitaocima. Ujedno i naporedo gledano. to su bila dva vida. Sa nacionalnim identifikacijama i narastanjem svijesti katolika i pravoslavnih. književno-kulturni i društveno-politièki. peru i knjizi umjesto sablje i mejdana. Pod istim imenom organizira se i druga. produžila politièka borba protiv Austro-Ugarske. koji æe se svesti u pravu muslimansku nacionalno-politièku stranku pod imenom Muslimanska narodna organizacija. društveni i politièki život. nemaju razumijevanja za druge nacionalne opcije. A ime Musliman. preporoda Bosanskih Muslimana na prijelazu XIX i XX stoljeæa. povuèeni pred asimilacijom u svoje izvorno narodno povijesno-kulturno i duhovno biæe u stavu odbrane i afirmacije. kao povijesno-kulturna veza i dalje. nego su pisali djela iz muslimanskog života. Muslimanska samostalna stranka. A da se. na drugoj strani. meðutim. od 1899. poistovijeæeno u potpunosti sa narodom. kao nastavak oružanog otpora iz vremena Bosanskog pašaluka i okupacije Bosne i Hercegovine. postalo je integrativno za cio kulturni. u protivnom. pokazuje opozicioni pokret za vjersko-prosvjetnu autonomiju. Odatle i pokret afirmacije humanih vrijednosti bosansko-muslimanskog svijeta i žestoke reakcije na sve napade sa strane na islam. istaknuta deviza o novom oružju. Ali se mora istaknuti kao karakteristièno da ni u vremenu književno-politièke polarizacije pisci nisu iskazivali liène nacionalne pristranosti u svome književnom radu. njihov život i obièaje.

i èitav tok razmicanja južnoslavenskih vidika. meðutim. od tada kritiènu liniju poetike bosansko-muslimanske književnosti sve do danas. Gledano kroz društvenu optiku. pesimizma u naslovima djela Zeleno busenje. preko epohe Behara. do 1918. Taj proces približavanja duhu i estetici evropskih i južnoslavenskih književnosti nije. za etnièkom osobenošæu i nezavisnošæu Bosanskih Muslimana kao južnoslavenskog naroda izmeðu Srba i Hrvata. zadržavajuæi ih tek u arhetipsko-genetskom tragu književnih prauzora duha. zasnovan na podlozi materinskog jezika i narodnih vrijednosti. težio je istovremeno. realizma Mulabdiæeva i naturalizma Osmana-Aziza. otkako se stala evropeizirati. I dok se književnost Bosanskih Muslimana do 1878. Bosansko-muslimanski književno-kulturni. tragike. pa do impresionizma i simbolizma Æatiæeva i drugih pjesnika. a èini. jasno odvajala od književnosti drugih južnoslavenskih naroda. koji se može ogranièiti u razdoblju od 1887. i nacionalni. zapravo. osjeæajnosti. preporod. posljednjeg godišta Bisera. Bez svrhe. karakteristièna za književno stvaranje islamiziranih evropskih naroda. iskazujuæi politièki i izvijestan antiturski (neantiorijentalni) a kasnije i antiaustrijski (ne protuzapadni) stav i odreðenje. poèevši od prosvjetiteljstva i romantizma Kapetanoviæa-Ljubušaka i Safvet-bega Bašagiæa. te proces evropeiziranja ovog naroda. Bez nade. bosansko-muslimanska književnost napušta pojavna stilskoestetska obilježja orijentalske književnosti i alhamijado-literature. do kraja potiskivao tematskoidejnu i emocionalno-estetsku liniju razvojnih tokova dotadašnje bosansko-muslimanske tradicije. njeno poetièko težište. kada je djelovalo i društvo Gajret. ali i za višesmjerna komparativna istraživanja. uz njihove metafore opstanka. pored maštovne samobitnosti i osebujnosti ima i bitan socijalni zasnov u rasponu od èitalaca preko djela do publike. I upravo u tome duhovno-civilizacijskom integralu zaèinje se i onaj "sudbonosni diferencijal estetike svijesti koji dijeli Zapad od Istoka". slika i ljepote. pa ona tako predstavlja zanimljivu pojavu za studije ove sredine i njena književnog stvaranja. ona sada prolazi razvojnim etapama i stilskim formacijama svojstvenim evropskim književnostima. ovaj pokret se razvio kao prirodan izraz zamjene feudalnih odnosa kapitalistièkim oblicima privreðivanja. razvijanja i narastanja muslimanskog 12 .trougarskog vremena. i Narodnog blaga Mehmedbega Kapetanoviæa. koje su od njih preuzele i naše jugoslavenske. i prirodno. i do Bjelevèeva psihološkog proziranja otuðenièkih stanja "pod drugim suncem". Ali treba napomenuti i to da od poèetka preporoda. te zaèinjanja. Èak su inicijatori preporoda vidjeli svoju književnu i kulturnu ulogu u spajanju Istoka sa Zapadom.

uz to. naprimjer. Veliku i znaèajnu stilsku. te. idejnu i poetièku te osobito jezièno-grafijsku raznovrsnot ove književnosti iz doba osmanlijske vladavine zamjenjuje narodna izrazitost ove književnosti u vremenu preporoda. stilsko-idejni preplet Istoka s Evropom u izvornoj poeziji. politièkih stranaka. duhovno-etièkih i tematsko-idejnih promjena koje su se tada dogodile. novim književnim oblicima ovog preobražajnog razdoblja. kulturno-prosvjetna društva. Dok su. edicije i periodiku. osobito u prozi i drami. idejnih opredjeljenja i emocionalnih doživljaja. karakteristièan je sekularni identitet novih stvaralaca. jezika na osnovi ijekavskog izgovora.graðanstva. trgovaèkih i zanatlijskih udruženja.u svojevrsnom reciprocitetu. od vremena preporoda i jedinstvene književnosti. i sa djelatnošæu Vuka Karadžiæa i njegovih pristalica u srpskom narodu. onda u spomenima jezika. Pored narodnosnog i narodnjaèkog zasnova vidljiva su u njemu i druga bitna obilježja. ali sa razlikama u refleksima jata od autora do autora. èak izvjestan antiklerikalizam. Ali je bosansko-muslimanski preporod u odnosu prema njima sadržavao i specifiène idejne znaèajke: evropeizaciju uz antiturstvo. dok usmeno stvarlaštvo ne samo da ulazi u osnovu poetike nove književnosti nego postaje sama podloga narodnosti. Nasuprot uglavnom nabožnoj prirodi dotadašnjeg pisanog književnog stvaranja. sve pod muslimanskim imenom. izmeðu krajišnièkih pisama i alhamijado-literature postojale jaèe. mada kasni za njima èitavih èetrdeset do pedeset godina. te novu ulogu i položaj ovog slavenskog elementa izmeðu Istoka i Zapada. tematike. odnosno ilirskim pokretom. svim njegovim slojevima. a kad se uzme u obzir i orijentalska književnost. jedinstvenog izraza. motiva. Postoji nekoliko bitnih svojstava i strukturnih znaèajki koje treba istaknuti u uvodu ili rezimirati u zakljuèku svakog izlaganja o bosanskomuslimanskoj književnosti na prijelazu u eru ovog preporoda. može se uoèiti zbližavanje tradicijskih stvaralaèkih pojava i skupno uzimanje prethodnih književnih epoha kao bosansko-muslimanske estetsko-duhovne inspiracije i književne baštine. 13 . zatim u refleksima narodnih pjesama i njihova izraza . koje se sada institucionalno afirmiralo osnivanjem banaka. upravo radi izrazitosti stilsko-estetskih. angažiranost osobito u prozi. ili pak slabije dodirne taèke ili poveznice samo je jeziku novoštokavskog narjeèja. samo sa onom mjerom religioznog koja je obilježje stvarnosti života i mentaliteta ovog naroda. izrazita svjetovnost sadržaja. On ima sliènosti i kulturne analogije sa hrvatskim književnim preporodom. razmatranja. njena potpuna i iskljuèiva usmjerenost narodu. uz štamparije.

Tu je. najprije. a knjiženost ulazi u porodice.od vremena književno-kulturnog preporoda pisci potjeèu. Tome je bitno doprinijela. slike i neki oblici ostaju kao jedna naslijeðena komponenta osobito bosansko-muslimanske romantièarske poetike. zatim. sad èitalac postaje svaki onaj ko nauèi latinicu i æirilicu. a arebièku pismenost zamjenjuje latinica i nešto manje æirilica. narodna svijest preporodnih pisaca o sebi i svome stvaranju. Jer novu epohu preporoda narodna poezija i proza ispunjava i svojim štampanim tekstovima. uleme. pa bili sveæenièkog zanimanja ili pripadnici derviških redova . I sama književnost se i po karakteru mijenja: što se vidi i po èitalaèkoj publici koja se zanima samo za novije stvaranje. dok novija pisce ispunjava u potpunosti. i èinjenica o kojoj ne treba dvojiti jer predstavlja samu osnovu biæa i bitka preporoda. dok je prema starijem više ravnodušna. bitno odreðujuæi nacionalnu književno-kulturnu svijest. ili u rijetkim spomenima i zapisnicima narodnih pjesama i prièa. osobito orijentalske književnosti. i gleda na njega kao na predmet književne arheologije.Drugo što treba istaknuti jeste bitna razlika u duhovnom i profesionalnom identitetu književnih stvaralaca: dok su književnici do preporoda. pa tako i neposredno ulazi u samu osnovu osobito romantièarske. èije se prisustvo u osmanlijskom razdoblju osjeæa samo u nesvjesnim stilskim prodorima deseteraèkog stiha. dok se ova nova sastoji iz tiskanih djela. izuzev ostvarenja u vidu bosansko-turskih rjeènika . ponajviše iz redova vjerske inteligencije. Najzad. pored paša i upravnih velikodostojnika. duboko u narod. u dalekim refleksima njena duha i poetike. iz krugova svjetovne. ulazi i sama misao o narodnom bosanskom jeziku. ali i realistièke poetike njena stvaranja. živ utjecaj narodne poezije u pisanoj književnosti. bila svedena na uzak krug inteligencije. bez izuzetka. Zatim. U starijem razdoblju ona dolazi samo sporadièno jer se podrazumijeva kao govor svakodnevnog života. graðanske inteligencije. književnost do preporoda sva je u rukopisima. Orijentalni jezici se književno gase tako da i orijentalska literatura postaje anahronizam. Bašagiæ piše stihove "u slatkom majèinskom 14 . Ono što je u ovom diferenciranju najvažnije istaknuti jeste da se u naponu preporoda postiže narodno jedinstvo pod muslimanskim imenom. mada bosansko-muslimanski narodni preporod zakašnjava za sliènim preobražajima kod Srba i Hrvata.dok je u novom preporodnom dobu narodni jezik jedini književni izraz. iako istoènjaèki duh. laièke. U ta bitna obilježja koja se u bosansko-muslimanskom narodnom preporodu javljaju u poveæanoj kolièini i pojaèanom intenzitetu u odnosu na književnost osmanlijskog razdoblja. dok je èitalaèka publika. koja je kod starijih izražavana više u refleksijama.

kao obnova i procvat slobodnog i stvaralaèkog narodnog duha. kako u horizontu Slavenskog juga. Èitalaèka publika. i kulturnih tekovina preporoda. pismom. Dok je u hrvatskoj i srpskoj kulturi prve polovine XIX stoljeæa nacionalno-književni preporod. i nepovoljne politièke prilike poslije njega. ispunjavajuæi se sviješæu o historijskom položaju i književno-kulturnoj ulozi Bosanskih Muslimana izmeðu Istoka i Zapada. intelektualno i staleški raslojena u osmanlijskom dobu. ponovnom vraæanju svome biæu i svome jeziku nakon izbivanja u Turskoj.zboru" i. smatra da njegova "jezika šum/ može da goji. sažme i organizaciono artikulira sva književna. a isticanje i potvrðivanje materinskog jezika i usmene književnosti. trebalo je da koncentrira. i estetske karakteristike realizma.preporod u književnosti Bosanskih Muslimana. otvara i prema drugim književnostima pisanim na jeziku kojim i ona govori. Ovo historijsko zaostajanje za tokovima jugoslavenskih književnosti. "gdjeno tuðim jezikom se zbori". nacionalno dozrela za djela koja za nju njeni pisci stvaraju. u "Maticu hrvatsku". proširujuæi tako do kraja teorijske granice ovog pojma i termina u historiji književnosti i kulture. pod utjecajem preporodnih pisaca. A Æatiæ se raduje svome zavièaju. omeo ostvarenje te koncepcije. predstavljao napuštanje stranih i nenarodnih književnih izraza. godine. odaje još jednu osobenost bosansko-muslimanske književnosti i kulture austrougarskog razdoblja. ali i prema evropskoj književnosti. saznanja i ostvarenja u jedinstvenu nacionalnu instituciju. u vremenu preporoda je izjednaèena i sjedinjena upravo jezikom. "Matica muslimanska". kao što su to ranije na južnoslavenskim prostorima uèinile "Matica srpska" 1826. pjesmu i um". preimenovana 1874. Istovremeno se ta èitalaèka publika. te odvajanje od prosvjetiteljstva kao stilske formacije racionalne idejnosti i sentimentalistièkih moraliteta. èijem se osnivanju pristupilo u martu 1918. pored refleksa prosvjetiteljstva kao "nauke o lijepom i mudrom ponašanju" i manifestacija folklornog i umjetnièkog romantizma. književnim i društvenim interesom. ali je prvi svjetski rat. tako u sferi odnosa izmeðu Evrope i islamskog svijeta. i ubrzo pristizanje pojedinih književnih etapa u kratkom vremenskom roku. "Matica ilirska" 1839. sažeo je u tridesetak godina trajnja. uza sve te razvojne znaèajke koje je sa zakašnjenjem proživio. 15 . znanstvena i izdavaèka dostignuæa. sljedstveno kulturnoj simpatiji. kulturna. /može da spoji/ Istok i Zapad/. na samom kraju preporodnog razdoblja u formiranju bosansko-muslimanske narodne svijesti. svede. narodnih obièaja i tradicionalne historije u ukljuèivanje u stilsku formaciju romantizma kao oblasti neobuzdane mašte i egzaltiranih emocija . te "Matica slovenska" 1864.. naturalizma i simbolizma.

and when the Gajret Society was also active. This movement was based on the backdrop of mother tongue and national values with the aspiration to express the ethnic specificity and independence of Bosnian Moslems as the Southern Slavic nation between the Serbs and the Croats. on the halt of domestic cultural affairs and life. This fact speaks enough about the Bosnian Moslems as a political nation in the modern sense of the word. when the last issue of Biser was published. The Bosnian Moslem literary and cultural revival can be limited to the period starting in 1887 and the emergence of Narodno blago /People's Treasury/ by Mehmed beg Kapetanoviæ. such as Behar. societies. Mehmed Šaæir Kurtæehajiæ in a series of editorials in this newspapers. In the course of Eighties and Nineties in the last century. which had been printed simultaneously and concurrently in two versions. social and civic institutions. and others have been established. 16 . and on patriotism. and the religious name "Moslem" became much stronger. the transformation of the national name was also taking place. having written on a literary work in the newspapers.The Age of Revival as a Crossroad in Bosnian Moslem Literature and Culture Towards the end of Sixties and in the early Seventies in 19th Century. in the local language in Cyrillic alphabet and in Turkish in a special type of Bosnian script arebica. the Bosnian Moslem literary and cultural revival movement gradually matured having been founded on the people's creative accomplishments. Simultaneously with the literary and cultural transformation. and it ended in 1918. organizations and magazines. Besides. Biser. an opposition movement for religious and educational autonomy emerged as an expression of resistance and political struggle against the Austro-Hungarian occupation. It continued during the era of Behar. the emergence of the newspapers Sarajevski cvjetnik /The Flower Garden from Sarajevo/ announced the movement of people's awakening of Bosnian Moslem national/ethnic spirit that would last in the course of the next three decades. A number of educational. This movement would later become the first national and political party of the Moslem people under the name Muslimanska narodna organizacija (The Moslem National Organization). wrote a salute to "the new age" and "the new constitutions" that this age was going to bring forward with it. The name Bosniak gradually faded away in the period.

had come from the circles of secular. particularly through language. 17 . and the mature literary works in the sense of national awareness that the authors from the period wrote for it.The second characteristic worth mentioning is that the writers of revival period. All these elements brought the reading public together. This literature consisted of printed works. This was the reason for this literature to find its ways into families and people in general. which had been kept in manuscripts. literary and social interest. Bosnian language as the means of literary expression was also pronounced. The new literature was available to anyone ready to learn both Latin and Cyrillic Alphabets. The strong presence and influence of national oral poetry in the written forms of literature was quite evident. laic and civic intelligentsia. without exception. as opposed to the previous ones.

18 .

na posebnim skupovima koji su nazivani katedrama sufijske poezije i katedrama mesnevije Dželaludina Rumija. str. a nerijetko i na još manje vidnom mjestu knjige/. posebno sufijske orijentacije. Prevodilaèka aktivnost i prevodna književnost znaèile su prenošenje i nastavljanje orijentalne tradicije meðu pripadnicima islamske vjere u našim krajevima.Beæir Džaka: KNJIŽEVNI PREVODI SA PERZIJSKOG JEZIKA U BEHARU. Dakle. Strana književnost u bosanskohercegovaèkim èasopisima krajem XIX i poèetkom XX stoljeæa. prevodilac je dakle.. Dr Midhat Šamiæ. prevodilac. Posebno se tu istièu i zaljubljenici u sufijsku književnost koji su i sami djelovali kroz razne sufijske redove." 1 U doba turske vladavine veliku ulogu u prevoðenju i interpretiranju orijentalno-islamske književne tradicije kod nas odigrali su mnogi poklonici književne tradicije na tri orijentalna jezika koji su se školovali po turskim metropolama ili u domaæim tradicionalnim vjerskim školama medresama.arapskog. prevoðenja i tumaèenja poezije perzijskih klasika. 261. 1.. Prema tome . Tim putem i na taj naèin je uspostavljena tradicija èitanja. a vezana je uglavnom za entuzijazam i djelatnost derviških i sufijskih redova kod nas. GAJRETU I BISERU Tradicija prevoðenja i tumaèenja književnih i drugih djela sa islamsko-orijentalnih jezika . ostala bi najveæim dijelom u uskim nacionalnim granicama da nije onih koji je prenose na druge jezike. Radovi Filozofskog fakulteta u Sarajevu. a u novije vrijeme i veèerima zvanim Šeb-i Arus. Da li je baš uvijek tako? ". kao "uvoditelj" /introducteur/ neke strane književnosti u neku zemlju. turskog i perzijskog . 1965. svojim prevodima on omoguæava mnogobrojnim èitaocima koji ne poznaju jezik na kome je dotièna književnost pisana da èitaju proizvode strane književnosti na svome roðenom jeziku. èije ime je ispisano ne uvijek mnogo vidljivim slovima i ne baš na tako istaknutom mjestu/nalazimo ga u najboljem sluèaju na unutrašnjoj naslovnoj strani. taj koji služi kao posrednik izmeðu dviju književnosti i kultura.znaèajni su instrumenti saradnje meðu narodima.. onaj skromni i gotovo anonimni kulturni radnik. Uobièajeno je da se kaže kako su prave umjetnosti univerzalnog karaktera i kao takve razumljive svim pravim poklonicima umjetnosti. Ta tradicija trajala je i èuvana kroz vijekove da bi se održala sve do danas.u našim krajevima poèinje uglavnom uspostavom turske vlasti na Balkanu.Književnost koja se služi jezikom kao izražajnim sredstvom. 19 .

turkolog Fehim Spaho. sa jedinom željom za afirmacijom muslimanskim slojevima. u svojim sopstvenim publikacijama. Rizviæa. to su Behar. pokrenut je sa tim ciljem list Behar i osnovano društvo Gajret. U Beharu Bašagiæ se ne javlja sa veæim brojem prevoda sa perzijskog jezika. Na istoj strani je i prevod dvije strofe Hajjamove poezije.. To su dr Safvet-beg Bašagiæ. u br. Sarajevo 1972. za koje je i jedno i drugo ime kao oznaka narodne pripadnosti bilo tuðe i nepoznato. Citirano djelo M. "Bez hrvatskih ili srpskih nacionalnih oznaka. rijeèima Nije vrijedna.Druga jedna tradicija prevodilaèke djelatnosti kod nas poèinje u vrijeme bosansko-muslimanskog kulturnog i književnog preporoda u tada pokrenutim èasopisima. Osman Asaf Sokoloviæ i drugi sa manjim prilozima. 110. Ali poènimo redom. 20 . Poznajuæi sva tri ova jezika. na str. 221. uglavnom Beharu i Gajretu. jer su sadržajno 2. citiraæemo pisanje dr Muhsina Rizviæa: "Nakon razdoblja sporadiènih pokušaja u podliscima zvaniènih i informativnih listova te nakon gostovanja muslimanskih književnika srednje generacije u domaæim srpskim i hrvatskim èasopisima i publikacijama na strani. arapskog i perzijskog jezika u Bosni i Hercegovini. dio I. koji nakon njega slijede. krajem 19. pokretanjem Behara te Gajreta i Bisera. Glavni doprinos prevodnoj literaturi sa ova tri jezika dali su tadanji poznavaoci turskog."3 Pored izvorne književnosti u ovim èasopisima. štampan je prevod jedne rubaije od Hafiza koja poèinje. Za muslimanske èitaoce i prevodioce bile su tada vrlo omiljene tri strane književnosti: arapska. a tako je i naslovljena. str. turska i perzijska. Bašagiæ je imao najširi dijapazon prevodilaèke djelatnosti. javlja se i prevodna književnost. muslimanske književne snage koncentrišu se u okvirima vlastitog književnog života unutar Bosne i Hercegovine. i poèetkom 20. Musa Æazim Æatiæ. Književno stvaranje muslimanskih pisaca u Bosni i Hercegovini u doba austrougarske vladavine."2 U vezi sa znaèajem pokretanja ovih èasopisa za okupljanje muslimanskih književnih snaga i za buðenje sopstvenog nacionalnog biæa i etnièko-vjerskog identiteta. 7. koje su pokretali muslimanski književnici i drugi intelektualci.. tj. 221. zatim Muhamed Šemsudin Sarajliæ. str. 3. Gajret i Biser. U Beharu iz 1900/901. vijeka. Muslimanski književnici su za vrijeme austrougarske okupacije nastojali da meðu muslimanskim masama probude zanimanje za knjige. Ne bi se reklo da su to dvije rubaije. Dr Muhsin Rizviæ.. za školovanje i da na taj naèin doprinesu društvenom napretku Muslimana. Izmeðu ostalih. koje im omoguæavaju književno izražavanje bez kompromisa i nacionalno-politièkog etiketiranja izvan vlastitog etnosa.

strani Behara iz 1903/4. u br. gostoprimstva. Arapa i Židova so simbol prijateljstva. Ovaj stih se javlja i kasnije na jednom mjestu uz više drugih stihova. a s neprijateljima ljubazno ophodi. str. i u svim sljedeæim sluèajevima nigdje ne navodi nikakvih bibliografskih podataka o izvorima tekstova koje prevodi. kao ni o Hafizu i Hajjamu. nalazi se prevod pjesme sa perzijskog jezika od 12 stihova. Na 113. u br. potpisan kao prevodilac sa Mirza Safvet. godine. Tu je i prevod sa perzijskog jezika jedne strofe od èetiri stiha koju je napisao Sultan Togrul Seldžukoviæ.. str. 116. upravo zbog toga što je ukus soli stalan i neuništiv. Prevodilac je Mirza Safvet. a uzet je iz petog gazela Kazvinijeva izdanja Hafizova Divana filološki prevedeno znaèi: Mir na oba svijeta je u shvatanju ove dvije poruke: S prijateljima se humano. Komentarišuæi jedan hadis koji govori o domovini. Bašagiæ. 8. U Beharu iz 1905/906. asocira na èinjenicu da je u predanjima Grka. U nastavku komentara na str. a naslovljena je Pri sastanku juèe toliko veselja. uz hljeb. S prijateljem vladaj se iskreno A dušmanu pruži slanu ruku. O izboru prevoda u sva tri sluèaja nema nikakvih referenci. Bašagiæev prevod "A dušmanu pruži slanu ruku" je vrlo vješto izveden i. I kod Slovena mineral so.1. što kod rubaija nije sluèaj. 114. dakako. Autor je Sultan M. Bašagiæ citira stihove velikih imena svjetske poezije. istog godišta Bašagiæ govori o prijateljstvu i uz hadise citira sljedeæi stih kao uputu za život: Da ti reèem ukratko nauku: Koja vr'jedi na obadva svjeta. simbol je prijateljstva. Oèito je da se radi o nekom seldžuèkom vladaru o kome nam prevodilac ne daje nikakvih podataka uz prevod.meðusobno povezane. poèinje Bašagiæev komentar 101 hadisa. izmeðu ostalog i sljedeæa dva stiha od pjesnika Hafiza: U tugjini svakome tugjincu Tužno srce s domom je skopèano. Pomalo je neoèekivano da se u Beharu nalazi dosta stihova skoro nepoznatog iranskog pjesnika Ibni Jemina Ferjumedija ili u nekim broje21 . simbol zadane rijeèi. niti kakvih podataka o Togrulu Seldžukoviæu kao pjesniku. Pjesma u prevodu je naslovljena S mahom sablje svjetodršca.Seldžukoviæ što je u perzijskoj književnosti nepoznato ime. gostoprimstva i prijateljskog doèeka. koji su doduše poznata imena i tadanjim èitaocima. 5. èvrste rijeèi.

Hafiza.. 147. U broju 11 istog godišta. Ono što je interesantno ovdje spomenuti i što je možda bilo odluèujuæe kod Bašagiæa za ovoliki izbor i prevod stihova osrednjeg perzijskog pjesnika u listu Behar jeste podatak da je u Beèu 1852. Za Irance Ferjumedi je osrednji pjesnik. lako bi se moglo. 1. Prevodilac je Bašagiæ. u br. Imao zbirku-divan poezije koja je u jednom ratnom sukobu izgubljena. u komentaru 101 hadisa. a pjesma nosi naslov Svijet. Ko je bio Ibni Jemin? Iz iranskih izvora vidi se da je to pjesnik iz 14. i to najviše sa turskog. zatim arapskog i ponajmanje sa perzijskog jezika. perzijski spjevao Ibni Jemin. najviše iz razloga izbijanja argumenata iz ruku konzervativnih protivnika Behara. u rodnom mjestu Ferjumedu. iz grada Ferjumeda na istoku Irana.380. godine. manja zbirka. tri strofe sa po 6 stihova. èime se mogao koristiti i Bašagiæ pri prevoðenju.vima lista Perjumedija. u nastavku rasprave o prijateljstvu. Mada su pokretaèi Behara u svom proglasu. Kasnije sakupljen jedan broj pjesama koje su se nalazile kod prijatelja i nastala je nova. Nažalost u Sarajevu do sada nisam uspio doæi do ovog izdanja. upravo zbog nepostojanja poznavalaca perzijskog jezika. uporedbom originala i prevoda. Bašagiæ se u Beharu javlja kao jedini prevodilac sa perzijskog jezika. svakako više nego što su pokretaèi Behara oèekivali. i Sultana Togrula. stoji i prevod sa perzijskog jezika. Sultana M. 9 iz 1903/904." Zatim sljedeæe èetiri strofe od po èetiri stiha u kojima se govori o osobinama pravog prijatelja. godine austrijski orijentalista Veshard Šlehta /Wesshard Schlechta/ napravio i objavio izbor sa prevodom 164 epigrama /kit'a/ iz poezije Ibni Jemina. isticali da æe književnost Turaka. U Beharu br. Tako u broju 24 iz 1900/901. i to poezije Ibni Jemina. 22 . prevod sa perzijskog: Mirza Safvet. govoreæi o prijateljstvu. Službovao je na dvorovima dinastije Serbedaran. na str. godine. da je porijeklom iz Horosana. uz prevode sa arapskog i turskog. na str. Bašagiæ upuæuje na stihove Ibni Jemina: "A sada èujte šta pjeva glasoviti perzijski knez pjesnik Ibni Jemin Ferjumedi. a prevodi ih Safvet-beg Bašagiæ. prevodna književnost sa ova tri jezika je relativno dosta zastupljena. i to stihova Ibni Jemina. nalazi se pjesma od sedam strofa od po 4 stiha. vijeka èije puno ime glasi Emir Fahr al-haqq ve al-din Mahmud Ibni Jemin al-Mustoufi al-Ferjumedi. 4-5. a kada to bude moguæe. 162. Hajama i dvojice Seldžukoviæa. donosi prevod jedne strofe uz obraæanje èitaocu: "Evo kako pjeva Ibni Jemin." U šestom godištu Behara iz 1905/906 g. utvrditi da li je to više "prevod prevoda" ili prevod sa originala. na str. Umro 1368. Arapa i Perzijanaca biti jedan od izvora buduæe graðe Behara. na str. pod naslovom Alkemija.

Ja æu u jednom od iduæih brojeva Gajreta iznijeti kratki prikaz književnog rada ovog velikog cara-pjesnika. U prikazu Pregleda perzijske književnosti. U originalu gazel ima 11 distihona. i 1918.I Gajret je nastavio prevodilaèku tradiciju Behara. 23 .. To je jedan gazel iz skupine gazela pod zajednièkim imenom Tajjibat.g. zvani Javuz. Pjevao je na turskom i perzijskom jeziku i ostavio iza sebe dva divana. O prevodu i originalu biæe kasnije više reèeno. godine u pet brojeva objavljuje prevode više pjesama. Šejhi Sa'dija." 4 Šemsudin Muhamed Sarajliæ u II godištu Gajreta iz 1911. Pored Bašagiæa. 7. Prevode je naslovio. godina 1925. Prevoda sa perzijskog jezika u Gajretu ima više nego u Beharu. uzgred se citiraju neki stihovi iz tog Pregleda u I godištu Bisera iz 1912. u Gajretu se kao prevodioci sa perzijskog jezika javljaju još i Muhamed Šemsudin Sarajliæ. Bašagiæ objavljuje i prevode više Hafizovih gazela sa 190 distihona. U napomeni Æatiæ piše: "Sultan Selim I. 201. Gajret. 1913/14. sa Pred olujom. I najzad u broju 19 na stranama 287-288 prevod je naslovio sa Kod zadnjeg oproštaja. kojeg zbog njegovih velikih državnièkih sposobnosti i vojnièkih vrlina smatraju najveæim vladarem što ga je dala Osmanova dinastija. godine. Na kraju prevoda stihova iz Sakiname Bašagiæ napominje: "To i još mnogo ispuštenih distihona saèinjava uvod u kasidu. kojeg je napisao Husejin Ðogo. br. 233. str. od kojih je prevedeno samo devet. bez navoðenja izvora odakle su gazeli uzeti." Prevodna književnost u èasopisu Biser. zatim 41 distihon iz Hafizove ode krèmarici. 140 Musa Æazim Æatiæ objavljuje prevod dvije pjesme sa perzijskog jezika koje je napisao turski sultan Selim Prvi. Iako nijedna pjesma nema nikakvih referenci.102.njegov život i djelo u IX godištu Gajreta iz 1925. 4. Prva pjesma u prevodu poèinje stihom "Kad od Kafa do Kafa" i ima 7 strofa od po 4 stiha. u èetiri broja.g. koji je izlazio 1912/13. u broju 15-16. ne navodeæi izbor niti vrstu pjesama koje prevodi. kako veli. Sakiname. Uz studiju o pjesniku Hafizu pod naslovom Hafiz .. ima vrlo malo prevoda sa perzijskog jezika. koju je pjesnik posvetio Šahu Mansuru. Musa Æazim Æatiæ i Fehim Nedžati /po svoj prilici Fehim Bajraktareviæ/. sa Ljubljenom biæu. U V godištu Gajreta iz 1912. bijaše u svoje vrijeme najveæi osmanlijski pjesnik. str. u broju 9/10 na str. u broju 13-14. str. kod Sa'dija sam u sabranim djelima pronašao original prevedene pjesme. u brojevima 17 i 18 na stranama 152-253 i 273-274 objavljuje šest prevedenih cjelina sa 51 što dužim što kraæim pasusom pod zajednièkim naslovom S mojom ljubavi.

11. A haram je onom koji pošten pogled nema. str. a na 249. ono što ja vidim to drugome vidljivo nije. 551. dok 9. od kojih je Sarajliæ preveo devet. Nije halal ni da svako lice Tvoje vidi. godine na 201. smatramo potrebnim da se osvrnemo na neke prevode i naèin prevoðenja. i 10. Naprijed je veæ iznesen podatak da je u II godištu Gajreta iz 1911. koji u originalu ima 11 distihona /bejt/. To je. ustvari jedan Sa'dijev gazel bez naslova. Prva poèinje sa "Nek se klone sve mantije". sopstveni filološki prevod i prevod Šemsudina Sarajliæa. takvog zadovoljstva nema. odstupanje od originala i slobodniji prepjevi ili pridržavanje originala. Distihoni u prevodu više lièe na opširne prozne pasuse od kojih neki sa mnogo više teksta nego što ga ima u originalu. Jer. 208. Radi onih koji poznaju perzijski jezik i koji mogu uporeðivati prevod sa tekstom originala. str. a druga sa "Dajder èašu što se smije". koji imaju najviše prevedenih priloga u ovim èasopisima. U radu ima diskutabilnih stavova što bi zahtijevalo poseban osvrt. Niko možda. 5 i 75-76 objavljen je rad Muse Æazima Æatiæa pod naslovom Misticizam i uticaj Perzijanaca na tursko pjesništvo. Poredak distihona daæemo prema Sarajliæevom prevodu. koji je kasnije preštampan u Sabranim djelima II. kao što ja. U istom broju. a mi æemo ih navoditi prema prevodu. Ko je taj ko na susret sa Tobom ne misli. Možda onaj koji Te vidjeti ne može ili onaj koji svoga vida nema. istog broja njegov prevod dvije strofe Hafizovih stihova od po èetiri retka. I godišta iz 1912. na str. 13-14 iz 1911.g. str. a èiji sam original pronašao u Sabranim djelima Sa'dija /Kullijjat-i Sa'di/.godine. Posebno na neke prevode Muhameda Šemsudina Sarajliæa i dr Safvet-bega Bašagiæa. 246 i 272. Prevodilac istièe da je prevod sa perzijskog jezika. 87-95. Razmotriæemo prevod jedne pjesme Sa'dija objavljen u br. godine Šemsudin Muhamed Sarajliæ objavio u pet brojeva više prevoda pjesama od Sa'dija Širazija. 24 . str. godine dat je Bašagiæev prevod Firdusijeve poruke šahu Mahmudu od Gazne... dodajuæi u originalu i u sopstvenom filološkom prevodu i dva neprevedena distiha. Odmah treba reæi da ovi prevodi u književnom pogledu daleko zaostaju iza prevoda dr Safvet-bega Bašagiæa. i to na str. Na str. Ni poredak distihona nije kao u originalu. distih nisu prevedeni. u Tešnju 1968. Nakon ovog pregleda objavljenih prevoda sa perzijskog jezika u ova tri èasopisa. 247/8 u br. daæemo izvorni tekst na perzijskom. Teheran 1337/1958. koja je naslovljena sa Ljubljenom biæu.

U kosu mi ti pogledaj. kada srca više nemam! Nije teško. 9. Svako znade. ili mu se na oèi navukao zastor zaslijepljenosti. opijen je ljubavlju. samo Tebi svoj pogled 25 . Sa'dija. Koga god resi proziran pogled. okrenuvši glavu od svega svijeta. I kad se preda mnom ukazuje veliènstvena ljubav. 6. Ti me pazi. Prožeži mi tijelo pogledom. ako taj nesretnik ne mogne više trpjeti ljubavnih muka? 8. kada jadnik ni strpljenja više nema?! Ko god tvoju oknivenu šaku vidi. 5. zaljubljenom lijek jedini strpljenje je. ali naša ljubav ne poznaje zadnjeg èasa. a svaki dan kraj svoj ima. 2. Na kom god se žestoki pogled ljepotica zaustavi. Koji bi vidio Tvoju oknivenu ruku. Šta da radi. Dan ukida noæ sa zemlje i svega nestaje. u taj èasak mi se porodi želja. pa makar dotièni bio i pod teretom. ja na cijelom tijelu svome. niko pomoæi ne može. /Bijah rekoæ nešto tuge iz svog srca kazaæu ti. ako me sav svijet nekad zaboravi. da joj ja jedini budem motriocem.Svaka noæ danom prestaje. 3. Sav svijet zna. ali šta æe biti. vikne tada: Nije èudno kada neko u toj šaci smrtno strada. Ljubljena. nek mi svi atomi njegovi odišu sjeæanjem na Tvoju velièinu. a naroèito neèisti ne usuðuju se i haram im je pogledati Tvoje svijetlo lice. Noæ moga sastanka sa Voljenim Biæem. koji glasi: Šejhi Sa'di: Ljubljenom biæu Preveo s perzijskog: Muhamed Š. ima li na svijetu èovjeka kojemu uzvišeni ljubavni sastanak ne bi zatitrao strunama njegove pameti? Ako ima. jer od tebe odbaèenom. 4. Svako. kraja svoga nema. Stihovi u zagradama ne nalaze se u Sarajliæevom prevodu. 7. Pažnja tebi posveæena od svih mana slobodna je. ne treba da je pohlepan. ako žig pogleda izdržati ne može./ Sa'di na te više misli nego na sav svijet ostali. onda ili si Ti umakla njegovu pogledu. Ni dlaèicu jednu ne znam koja tebe ne spominje. rekao bi: za ovom rukom umrtvljeni. da je za nesretnog ljubavnika strpljenje jedini lijek. Sarajliæ 1. Šta da kažem tebi sada. Propao je.

izuzev onih koji te ne mogu vidjeti jer nemaju priliku da te vide. Time se može prijeæi i na sufijski plan interpretacije. Pri tome pravi odreðene greške. tj. uz dodavanje znaèenja kojih u originalu nema. U prevodu Sarajliæa samo prvi dio distiha ima veze sa originalom. kao i u originalu. Pažnja Tebi posveæena od svih mana slobodna je. Od jedinstvenog znaèenja 1. stih se može uzeti kao konkretna slika u smislu da bi svak za tobom. i 11. želio sastanak. Uporeðujuæi original i ovako opširan prevod-komentar. a kod Sarajliæa 1. gdje ima i odstupanja od originala. onih koji nemaju priliku za to ili nemaju tako èulo vida kojim bi mogli vidjeti Voljeno Biæe iskazano zamjenicom ti. distiha: Ko je taj ko na susret sa Tobom ne misli. Sarajliæ pravi nepotrebno dug prozni pasus. a ne sa perzijskog. i 9. Svu pažnju Tebi posveæuje i nema ništa što bi Ti uskratio. veza sa tobom /pejvend-i tu/. I 11. Smisao originala je jasan. stoji zamjenica ti sa prijedlogom sa. iako je prevod nepoetièan. distihon je dugo i naširoko prokomentarisan. ili onaj koji svoga vida nema. više bi se reklo da je ovo prevod prevoda sa nekog drugog jezika. izuzev. na Boga i svaki pravi vjernik i zaljubljenik u Njega želio bi susret sa Njim.obraæa. nemaju tu šansu. A ne može ni uskratiti. dragim ili dragom. dakle. postoji moguænost da se ti odnosi i na predmet sufijske ljubavi. Jer. kao i udaljivanje od smisla originala. pažnju koja nema nikakvih mana i nedostataka: Sa'di na Te više misli nego na sav svijet ostali. distihon. pod uslovom da u prevodu. tjelesnog voðenja ljubavi. Znaèi. krut i razvuèen. Možda onaj koji Te vidjeti ne može. I u originalu ne stoji ljubavni sastanak. što se ovim stihom ne želi reæi. takvi nisu duhovno usavršeni i uzdignuti da bi Ga mogli vidjeti. Pjesnik saopštava da svu svoju pažnju posveæuje Voljenom Biæu. Tako zamjenicu iz originala "Sa Tobom" prevodi sa "Ljubljena" èime predmet ljubavi iskazan zamjenicom Ti stavlja u ženski rod i na taj naèin ogranièava i reducira višestojnost znaèenja originala koji daje moguænost konkretnog i sufijskog znaèenja distiha. original je jednostavan i može se jednostavnije prevesti bez ovako dugih i pogrešnih deskripcija. Po nepotrebno dugom deskriptivnom prevodu. jer ima znaèenje konkretnog. Drugi dio distiha nije taèno ni 26 . ili pak oni koji su slijepi. Naime. kad rob ništa i nema. karakteristièni su 1. I sintagma ljubavni sastanak odbacuje sufijsku interpretaciju stiha. tj. koji nemaju takav organ viðenja kojim bi te mogli vidjeti. nego susret.

Prihvaæena je od strane svih èitalaca. O naèinu kako je poimao i interpretirao Hafiza.380. Hafizov simbolièki i alegorijski jezik sveštenstvo proglašava jezikom bogobojaznog sufije i nazivaju ga doslovno 5. godine objavio je drugu studiju o Hafizu pod naslovom Hafiz . A ne može ni uskratiti. Èak i tamo gdje se udaljavao od originala. svud po njemu se èuju poljupci. Zato je i ortodoksno sveštenstvo. okiæeni velièanstvenim slikama. a èesto ni kasnije sa veæe vremenske distance. Cijeli Divan je preliven vinom. koji je svojim poetskim talentom pravio izuzetno dobre prevode i prepjeve. A ta ocjena glasi:"Hafizov Divan pripada. Odmah se mora reæi da Bašagiæ stoji pod neposrednim uticajem zapadnoevropskih poimanja i ocjena o Hafizu i kojih se stièe utisak da je Hafiz vinski pjesnik. godine. ljepotu i ljubavne dražesti. Prosvjeta. 27 . Istina i u svoje vrijeme Hafiz je od jednog dijela sveštenstva proglašavan nevjernikom i kao takav anatemisan.. zadojeni radostima èovjeèijega života. on je kao veliki pjesnik bio mnogo uspješniji od ostalih. Ovom prilikom osvrnuæemo se na Bašagiæeve interpretacije Hafiza i na prevode Hafizovih stihova. Bašagiæ je o Hafizu prvi put pisao u zagrebaèkoj Prosvjeti iz 1894. U tom godištu na str. Sudbina je mnogih velikih pjesnika da ne budu shvaæeni u svoje vrijeme. vjeèiti oponent islamskim propisima i islamskom sveštenstvu i slièno. Što se tièe dr Safvet-bega Bašagiæa."5 Ovakva ocjena o Hafizu ne može se prihvatiti kao konaèna. bez sumnje meðu najsjajnija lirska djela cijele svjetske književnosti. prihvatilo Hafiza i poèelo ga predstavljati kao tumaèa ortodoksnog islama kroz poeziju. gdje u legende iz života Hafizova. može se dosta razabrati iz naèina pisanja o njemu." Taènost ili netaènost prevoda ostalih distihona može uoèiti èitalac uporeðujuæi original ili filološki prevod sa Sarajliæevim prevodom.. jer bi se o tome mogao organizovati poseban nauèni skup. u Gajretu iz 1925. Stihovi se kreæu èudnovatom umiljatošæu. što bi trebalo shvatiti da je ta ocjena za njega meritorna i prihvatljiva.njegov životopis i djelo. "Svu pažnju Tebi posveæuje i nema ništa što bi ti uskratio. mada je opširno prokomentarisan. Svoju studiju o Hafizu Bašagiæ završava Šerovom ocjenom o Hafizu. 2/1894.pripovijedaju prirodu. uvijek podozrivo. O prevodu rubaija Omera Hajama ovom prilikom neæemo govoriti. i kao prevodilac.preveden. a prosipaju ognjene strijele na drveno i pokvareno sveštenstvo. nastupao je njegov pjesnièki genije i dopunjavao ono što je iz originala izostavljeno. kad rob ništa i nema. str. Kasnije. 343-344 Bašagiæ je objavio životopis Hafizov pod naslovom Hafiz-životopis.. ditirambskim usklicima slave . Ali Hafizova poezija uèinila je svoje. izlaže i neke svoje stavove o njemu. Zagreb.

No Bašagiæ je to posmatrao iz svog. sufijskog velikana Dželaludina Rumija. Nekada tako nazivaju i samog pjesnika.sad me goni do zla Boga.. što inaèe nije sluèaj kod drugih gazela koje je prevodio. a u terminologiji krème oznaèava osobu koja puni èaše vinom i daje ih posjetiocima krème.negda tako mila . ali nastaše teškoæe. Bašagiæ je ovaj distih prepjevao na sljedeæi naèin: Krèmarice."6 Ovakav Bašagiæev sud o Hafizu. U svjetlu ovih napomena. kao i neke druge nauke svoga vremena. Gazel ima 7 distihona i Bašagiæ je preveo svih sedam. ljubavi.dîvân poezije. a ponekad i igrom rijeèi. 28 . nego ga je uzeo iz jednog epigrama /qit'a/ koji je spjevao Jezid. Jer. To je vrlo vješto i uspjelo prepjevano. on nije pio da se opije. Hafiz nije bio neko koga se moglo tek tako proglasiti nevjernikom i anatemisati."jezikom tajni" /lisan al-gajb/. uopšten je poetièan. što je u Hafizovo doba u Iranu bio posao iskljuèivo muškaraca. vre6. Hafiza su proglasili bogobojaznim i svetim èovjekom u punom znaèenju te rijeèi. a nekada njegovu zbirku . naroèito beèkog. poznavao je filozofiju. i to pripadnika zoroastrovske vjere. ljubav se u poèetku jednostavnom uèini. 2/1894. nego da kroz èašu rumenike boje posmatra svijet. str.380. nego da i ljubljen bude i u ljubavi uživa. pjesnièki razigran. naime: u prirodi. Prevod ovog gazela Bašagiæ je objavio u Gajretu iz 1925. Jer. Samo je malo odstupio od originala kada je u pitanju Saqî. Prosvjeta. pjesmi i vinu. natoèi mi èašu vina rumenoga Ljubav . sin èuvenog valije Damaska i osnivaèa umejadske dinastije Muavije. davali su moguænost razlièitog shvaæanja i tumaèenja a time i višeslojnosti znaèenja jednih te istih gazela. Èitav distih u filološkom prijevodu znaèi: O krèmaru. koja je muškog roda i primarno oznaèava nekoga ko daje vodu i napaja žedne. na str. u broju 7. Posebno treba istaæi da je dobro poznavao tesavvuf i bio dosljedni sljedbenik uèenja i filozofije svog velikog prethodnika i uzora. on nije ljubio da ima dragu. Meðu gazelima pjesnika Hafiza koje je preveo Bašagiæ nalazi se prvi gazel iz Divana. ali nedovoljno argumentovan. daj da èaša obilazi okolo i svima je daj. nego da utješi sebe i drugoga. On je znao Kur'an napamet. Zagreb. Prvi dio prvog distiha ovog gazela je na arapskom jeziku i nije ga Hafiz spjevao. On nije pjevao da nešto spjeva. 100. pa da ga zovu pjesnikom. dvosmislenost i nedoreèenost misli izraženih uvijenim aluzijama. vjersku dogmatiku. ne može se bez rezerve prihvatiti ni sljedeæi stav o Hafizu koji iznosi Bašagiæ: "Hafiz uživa u èetiri stvari. arapsku književnost.

jer saba u jeziku pjesnika znaèi povjetarac koji dolazi iz ulice Voljenog Biæa ili jednostavno iz ulice voljenih osoba. meðutim. Hafiz. mada magi govore da se samo sa njima može vinuti u nebeske dvore. Treæi distih ovog gazela glasi: Proli vino po serdžadi. ako ti tako prvak magova kaže. tj. protiv proli7. uzeo da ovdje znaèi nada. Prepjev izuzetno poetièan. da prava ljubav nije tako jednostavna stvar kako mu je izgledala na poèetku. to je prepjev vrhunske umjetnièke vrijednosti. Ali. Da ne može bez njih niko u nebeske doæi dvore. Zaljubljeni sufija bi rekao da je lakše pomoæu srca i ovom stihu on bi pronašao sufijsku tematiku. npr. I zbog lokni njenih crnih. gazel br. odnosno prvak magova. Hafiz i ne pokušava da ih razriješi i odgonetne.. O teškoæama poimanja ljubavi Hafiz se osvræe još u mnogim gazelima. na poèetku svoga javljanja i nastanka.a. Jer putnik na Putu poznaje Put i obièaje na konaèištima. Divan. Hafiz priznaje. Drugi polustih svjedoèi o Hafizovom suoèenju sa problemom i tajnama ljubavi. posebno ne pomoæu razuma i naše nesavršene misli. razigran i jednostavan.mena i tako prevodio.7 Smatrajuæi tajne ljubavi nerješivim. svojim prepjevom sveo znaèenje distiha na konkretnu dimenziju. lagan. u sljedeæem: Teškoæa ljubavi je izvan dometa našeg znanja. onda bi stih znaèio. kao. a ne prolijevanjem vina po serdžadi. Tu delikatnost ne rješava naša nesavršena misao. s. Bašagiæ je. šta iz njega razumijemo? Kao da se savjetuje èitaocu da prolije vino po serdžadi. koje su njemu ostale nerješive. što mu je kao drugo znaèenje. koliko srca prokrvari! I ovdje je u Bašagiæevom prepjevu znaèenje distiha svedeno na realnu sliku: Taj mošusov mio miris ona kosa jutrom dava Koje saluf skovrèani moje srce obasjava. Znaèi u oèekivanju toga povjetarca. a posebno u poeziji. što dalje znaèi da su magi. 29 . Drugi distih u filološkom prevodu znaèi: Zbog mirisa koji jutarnji povjetarac donosi iz onog uvojka. Bašagiæev prevod-prepjev glasi: Proli vino po serdžadi iako ti magi zbore. u nadi da jutarnji vjetar donese neki glas od Voljenog.136. zaljubljeni su nestrpljivi i srca im od nestrpljenja i drugog išèekivanja krvare. Sufija bi u traganju za svojom tematikom i porukama rijeè bu sa primarnim znaèenjem miris. veæ u I gazelu. izdanje Kazvinija Teheran..

Gdje da znaju naše stanje oni bezbrižni na obalama?! U ovom distihu sufijska tematika izbija u prvi plan. što stvara opasnost i smetnje da možda ne stignemo do željenog cilja . Eno slušaj zvono zvoni. za besposlice. Toga pak nisu svjesni mnogi koji ni o èemu mnogo ne razmišljaju. putnik na Putu sufijskog usavršavanja i stizanja do Uzvišenog Biæa. što je simbolizovano zvukom zvona. Hafiz upravo govori obrnuto: treba poslušati rijeèi starine prvaka magova. dobro zna kako se treba na tom Putu ponašati i kako se tamo stiže. što je samo realna slika i opis konkretne ljubavi i odnosa zaljubljenih. jer stihu daje socijalni karakter. I ne samo da tako prevodi.jevanja vina po serdžadi. a strah od valova i vrtloga tako velik. to potvrðuje svojim komentarom: "Hafiz 30 . tj. uz koji je dat i doslovni prevod. koja je simbol sufijskog hrama. za put stvari pripremite. jer ove stanke na ovom svijetu vrlo brzo prolaze. nego. Ovo znaèi da se putnik veæ nalazi kod drage i da je nezadovoljan i neveseo. ne razumiju nas. da se odmah na put sprema/m/. a koji se u drugom polustihu naziva salik tj. jer. mada ima moguænosti i za realnu sliku. jer mu zvono odmah zvoni da je brzo mora napustiti. vrhovnog maga i prosuti vino po serdžadi na kojoj se obavlja namaz. peti distih. nego na jednom mjestu. rekao da smo mi na ovom svijetu kao u vrtlogu nemirnih valova koji nas u mrkloj noæi ovog života bacaju tamo-amo. vrhovni mag u krèmi. kod Hafiza glasi: Noæ je mraèna. sjede bezbrižno na obalama. govoreæi o Hafizu.do Voljenog Biæa. Inaèe zvona uvijek nekom ili za nekim zvone. U izvrsnom prepjevu Bašagiæa sugeriše se drugi smisao ili u najmanju ruku sužava se i ogranièava višeslojnost znaèenja Hafizova stiha. zato i ne shvataju naše stanje. U Bašagiæevom prepjevu ovo se ne može shvatiti: Zadovoljstva i veselja kod dragane svoje nemam. Sljedeæi. Meðutim. lišeni svih briga i razmišljanja. Zvona stalno upozoravaju. To znaèi da sufija koji se usmjerio i uputio prema Voljenom Biæu nema vremena za duge stanke i odmore. Sufijska tematika se nastavlja i u sljedeæem distihonu Hafizovog gazela gdje se kaže: U konaèištima do Voljenog Biæa za mene odmora nema. Sufija bi objašnjavajuæi ovaj stih. po strani izvan svega. A iz doslovnog prevoda vidjeli smo da Hafizov distih nije ogranièen samo na realnu sliku i opis. u originalu. a na to nas mnogo štošta na ovom svijetu opominje i upozorava.

" 8. bio je sebièan. I najzad. Šesti distih ovog gazela u filološkom prevodu znaèi: Svi moji postupci. mogla bi se u ovom distihu Hafizovom naæi i neka uvijena aluzija i na stanje u Perziji. Ibidem."9 U traženju višeslojnosti znaèenja. ne smije da bude sebièan. Prosvjeta. 2/1894. Kako æe se sakrit tajna o kojoj se drže sijela. završni distih u kome je i pjesnièki nadimak. kad je perzijski duh tonuo u moru krvi prolivene od vlastitih sinova. ali ne samo. kaže: "O hafize. U tome komešanju odjeknule su mnoge pjesme koje karakterišu ondašnje stanje u Perziji. takoðer je dosta slobodno prepjevan. naime. bijesni se vali nose. sebe i svoj ego treba da zaboravi i da misli na predmet svoje sufijske ljubavi. 31 . doživio je blamažu. sufijska interpretacija. koja ovdje izbija u prvi plan. Zagreb. Bašagiæ je i ovo virtuozno preveo i prepjevao: U javnost æe najposlije izaæi i moja djela. str."8 Kao potvrdu za takvo svoje mišljenje navodi prepjev upravo ovog distiha: Noæ je mraèna. pri èemu je dosta izgubljeno od Hafizovih misli i poruka. zbog sebiènosti. Gdje da znaju naše jade. i ne prvenstveno. more strašno. Ali. pozdravi se s ovim svijetom i zaboravi ga. Hafiz. kad je izbilo na površinu raskolništvo islama. ne zaboravi sljedeæe: Želiš li postiæi ono što voliš. Gdje da ostane skrivena tajna o kojoj se drže sijela. ako želiš svoj mir. U prvom dijelu distiha Bašagiæ je u svom prepjevu izostavio o kakvim se to djelima radi koja se ne mogu sakriti što je vrlo važno za taèno razumijevanje stiha. to. koji breme žalom nose. o èemu se veæ prièa po skupovima. i to se više ne može sakriti. 9. Zato i ovaj èitav prepjev prestaje biti Hafizov i postaje razigrani Bašagiæev stih sa jednostavnim i logièkim porukama i zakljuècima iz realnog života. a Hafiz je to u jednom trenutku bio zaboravio. tj.380.se javio u ono burno doba. jer su neki dijelovi Hafizova stiha zanemareni i smisao je usmjeren u drugom pravcu. Iz prepjeva Bašagiæa ovo se ne vidi. mislio je samo na sebe i tako postupajuæi osramoæen je.. "Ti stihovi najbolje nam kažu kako je bilo stanje u Perziji u to doba. jer to mu daje priliku da se približi svome Cilju. najzad završiše blamažom. aludira na to da sufija nikada ne smije da misli samo na sebe.

ne treba da zaboravi sljedeæu poruku koja je izreèena u drugom dijelu distihona reèenicom na arapskom jeziku koja deskriptivno saopštena znaèi: ako želiš da dospiješ do onoga koga voliš. u smislu da svako ko želi svoj unutarnji mir i spokojstvo. o istoj temi Bašagiæ piše sljedeæe: "Iz njegovih pjesama znamo da nije znao èuvati bijele pare za crne dane.". ali ne nudi sve one poruke koje nudi original. sa malim razlikama u prevodu. 5. navodeæi neka mjesta iz Divana. Užitak od sedam hiljada godina Ne vrijedi patnje sedam dana. koji glasi: Ako želiš mir. da nikada i nikako ne misle o dobrima i uživanjima na ovom svijetu. sa mejdana ne uteci Kad ti ljudi ljubav shvate . u br.ti svijetu zbogom reci. godine. Bašagiæev prevod jedne Hafizove rubaije koji je objavljen u Beharu iz 1900/901. str. Hafize. Iz pisanja o Hafizu može se uoèiti da je Bašagiæ tokom vremena razlièito pisao o nekim Hafizovim problemima. a dalje skoro da nema nikakve sadržajne veze sa originalom. gdje se pjesnik tuži na siromaštvo.. 66.5. uslov da zaborave uživanja ovog svijeta. str. 66. Prevod u Gajretu je noviji i jezièki dotjeraniji.. uèinio mi se nejasan. Ali prije nego citiramo prevod i original. jer sufijama je za stizanje pred Voljeno Biæe. Bašagiæev prevod. str. "Meðutim.7. što im osigurava spokojstvo i unutarnji mir dok su na ovom svijetu. treba da zaboraviš ovaj svijet i uživanje na njemu. 110 i u Gajretu iz 1925. nego da se pozdrave sa svim tim i usmjere se prema uzvišenoj Ljubavi. U tim danima mogli su nastati sljedeæi stihovi: Ne vrijedi jada ovog svijeta sreæa Ne vrijedi muke ovog svijeta hrana. 1925. jezik je stariji i danjašnjim èitaocima arhaièan: Nije vr'jedna kobi ovog sv'jeta sreæa. Hafize. str. smatramo za potrebno da istaknemo Bašagiæevo mišljenje o povodu nastanka stihova ove rubaije. u Gajretu. u br. kao da znaèenje originala nije shvaæeno. Prepjev je otišao u nekom drugom pravcu i sa originalom se dodiruje samo na poèetku distiha gdje se pjesnik obraæa sam sebi: "Ako želiš mir. Odgovor Timur-Lenku jasno nam kaže da je veæ tada loše materijalno stajao.. ali ta vijest nije vjerovatna. U starijoj verziji prevoda ove rubaije u Beharu iz 1900/901. niti se može dokazati. U veæ citiranom radu o Hafizu u zagrebaèkoj Prosvjeti iz 1894. pa i sebe samog. 32 . 343-344. u br. jeste poetièan.I ovdje je tematika sufijskog karaktera. na jednom mjestu Bašagiæ piše: "Neki tvrde da je Hafiz u siromaštvu životario. dosta kasnije.

pronašao sam ovu rubaiju koja glasi: Filološki prevedena rubaija znaèi: Sreæa ovog svijeta ne vrijedi nasilja na ovom svijetu. onda bi se moglo reæi da patnje i tuga u vremenu od sedam dana boravka i života na ovom svijetu dolaze zbog našeg odvajanja. za èitaoce prevoda. S druge strane. koliko traje ovaj svijet. Prevod je objavljen u Gajretu 1925.7. 100. gazela Hafizovog Divana. Ne zavreðuje patnju tugovanja od ovo sedam dana. Zato sam potražio original rubaije i u mnoštvu Hafizovih stihova. Naime. pravi smisao i poruka sadržaja ostaju nejasni i teško shvatljivi. u zamršenim konkretnim i simbolièkim slikama. Od tri Hafizova distiha Bašagiæ je napravio èetiri distiha svoga prepjeva. zatim sa vremenom od pet. pa i za one koji poznaju perzijski jezik. život je od sedam dana. stare nauke i stare knjige tvrdili da ovaj svijet traje sedam hiljada godina. sadržaj i smisao rubaije ostaju dosta nejasni. zbog udaljavanja naše prave egzistencije od svog Praizvora. Užitak od sedam hiljada godina Nije vr'jedan patnje: samo sedam dana. a to zatvaranje. 33 . To pokazuje koliko je teško i riskantno prevoditi dijelove poezije izdvojene iz šireg konteksta i izvan odreðenog civilizacijskog miljea. a posebno je teško prihvatljiva Bašagiæeva premisa da je to ilustracija i aluzija na slabo materijalno stanje Hafizovo. simbolièki iskazano. A kada je u pitanju prevod.Nije vr'jedna muke sva slast uživana. Kako god da se prevede ova rubaija. na str. šest. a najèešæe sedam dana. ne zavreðuju podnošenje patnje i tuge u ovom kratkom životu od sedam dana. Interesantan je naèin kako je Bašagiæ odabrao i preveo samo tri distiha iz 11. Imajuæi to u vidu druga dva stiha znaèe da ni sedam hiljada godina. Sedam hiljada godina radosti na ovom svijetu. Ako bi prešli na plan sufijske interpretacije. uzimajuæi taj broj kao sveti. Slast njegovog postojanja ne vrijedi njegovog bola. sjajem vina osvijetli èašu moju. pa makar one bile i radosne. godine u br. pa i najtaènije. Svojim pisanjem i stavom o Hafizu i o povodu nastanka ovog katrena nameæe se pomisao kao da je Bašagiæ kroz projekciju svog života i svojih životnih prilika i neprilika posmatrao i ocjenjivao i Hafiza. U originalu prvi distih glasi: O krèmaru. treba se podsjetiti da su stari narodi. da bi se shvatio pravi smisao ovog katrena. od Boga i zbog zatvaranja naše božanske iskre u mraène okove tjelesnosti na ovom svijetu. stajaæi broj. naš život na ovom svijetu se uporeðuje sa vrlo kratkim vremenom: od poreðenja sa vremenom od jednog treptaja oènih kapaka.

tj. Èetvrti i posljednji distih u Bašagiæevom prevodu glasi: Ko ne umre onog èasa. nudi i drugu. a on je "dopjevao" svoj distih. opijenost. naime da se sve kreæe po želji. æeifu pjesnika. Tematikom o vinu i ljubavi. Bašagiæ je izvrsno prepjevao ovaj prvi stih. naravno u prenesenom sufijskom tumaèenju tih pojmova. a sve to je zapisano. a osnove za drugi dio distiha u originalu uopšte nema. veli pjesnik. pored površne. kad oživi u ljubavi Taj Hafizu nek se hvali. nastavlja se i u ovom distihu. zapjevaj. alegorijskom znaèenju. opojnost naziva nebeskim nadahnuæem: Èujte. koji po sadržaju ima veze sa prvim distihom pa kao Bašagiæev distih glasi: Ta danas se cio svijet po æeifu mome kreæe Što je bilo sve æe proæi. Bez imalo dvojbe. mogu biti interpretirani i u drugom. drugim rijeèima: ko stigne do Voljenog i utopi se u Njemu. dublju. dakle. koji ne poznate nadahnuæa nebeskoga Ja sam danas u peharu viðo lice zlata svoga. rujnim vinom daj posveti èašu moju. zapjevaj mi! Ja postigoh želju svoju. No sljedeæeg njegovog distiha u originalu nema.A ti svirèe. tj. prvi dio ovog novog. samo ovaj spomen neæe. U treæem distihu Hafiz poruèuje da nikad ne umire. Original ova tri distriha. U originalu je prvi distihon sadržajem i smislom povezan sa drugim distihom koji glasi: U èaši ja lice vidim Voljenoga Biæa svoga. izgleda kao na drugi naèin prepjevan i ponovljen jedan dio prvog distiha. sufijsku interpretaciju: Pojmovi: vino. U knjizi o ovom svijetu naše trajanje je zapisano. I ovaj distih Bašagiæ je na svoj naèin divno prepjevao. O ti koji ne poznaješ slast pijanstva vjeèitoga. da je vjeèan onaj koji stekne život u takvoj ljubavi. Bašagiæevog distiha. pri èemu vjeèito pijanstvo. A ti svirèe. iz koga je i potekao. Bašagiæev prepjev glasi: O krèmare. u knjizi 34 . postaje vjeèan kao što je vjeèan i Voljeni do koga je stigao i u Njemu kao jedinka nestao. koji u filološkom prevodu glasi: Ne umire nikad onaj ko oživje u ljubavi. Zanesenost i opijenost ljubavlju prema Božijem Biæu za iskrenog sufiju znaèi vrhunac uživanja i slasti i ko ne može da doživi takvu ljubav ne zna ni za slast opijenosti takvom ljubavlju. da je i on junak pravi. Kako vidimo. vratio se svome Praizvoru. svijet se krenu po mojoj želji. èaša. lirske.

èesto nadmašivao prevoðene pjesnike. ali bez prethodnog poznavanja sufijskog uèenja o oživljavanju posredstvom ljubavi u trenutku završetka ovosvjetskog života. Turkish and Persian-began in our parts mostly with the establishment of the Ottoman rule in the Balkans. šta je Hafizovo. nemajuæi pred sobom original koji se prevodi ili pak ne poznajuæi jezik originala. sigurno je i to da su ova dva velikana umjetnosti rijeèi ponekada i u poneèemu vrlo srodni i da se nimalo ne razlikuju. bez ikakve sumnje. and who were also the members of various Sufi orders. toliko razigran i maštovit. 20. The other line of translating tradition activities in our parts began at the time of Bosnian Moslem cultural and literary revival in the newly founded periodicals towards the end of 19th and in early decades of 20th 35 . iz njega progovorio njegov sopstveni poetski talenat i iz njega provrele njegove sopstvene misli i poruke. or who pursued their education in the traditional religious schools at home-madrasahs. Na kraju da zakljuèimo. èime je. Sarajevo. a šta Bašagiæevo. njegov eruptivni poetizam nije mu dozvoljavao da se smiri i razmišlja šta je sadržano u Hafizovim stihovima. nego je. Gajret and Biser A tradition of translating and interpreting of literary and other works from Islamic and oriental languages-Arabic. U takvim sluèajevima. u ovom sluèaju Hafiz. za èitaoca je teško razumljiv. Bašagiæev prepjev na neki naèin prati znaèenje originala. The translating activities and translation as such meant a transfer and a continuation of oriental tradition among the members of Islam in our parts. The major role in translating and interpreting of the oriental and Islamic traditions among our people was played by a number of true lovers of literary traditions in three oriental languages who had gone to schools in larger Ottoman cities. i original i prepjev. ne samo one slabije nego i one najveæe.1990. èesto u svojim virtuoznim prevodima i prepjevima kao da nije imao mira i strpljenja da prati i traga za svim moguæim sadržajima i porukama originala. Literary translations from Persian in Behar. èitaocu je vrlo teško znati i odrediti granicu gdje prestaje. One should mention in particular those who fell in love with the Sufi thought. Dakako.o životu na ovom svijetu. uoèivši prvu ideju ili poruku. Bašagiæev pjesnièki genije.12. a gdje poèinje Bašagiæ.

century. The Bosnian Moslem writers and other intellectuals founded, among others, the journals such as Behar, Gajret and Biser, respectively. During the Austro-Hungarian occupation, the Moslem writers endeavored to incite the interest among the Moslem masses for books, education and, in this way, to give their own contribution towards the social progress of the Moslem people. Next to the original works from literature, notably in Behar and Gajret, there were a number of works published as translated literature. The Moslem readership and translators were very fond of three foreign literatures: the Arabic, Turkish and Persian ones. The main contribution to the translated literature from these three languages came from the people who knew Turkish, Arabic and Persian well in the contemporary Bosnia and Herzegovina. They were Dr. Safvet beg Bašagiæ, Musa Æazim Æatiæ, a specialist in Turkish studies Fehim Spaho, Mehmed Šemsudin Sarajliæ, Osman Asaf Sokoloviæ, and the others whose contribution was lesser from those aforementioned. Having known all three languages, Bašagiæ had the largest scope of his translation activities. The poetical genius of Bašagiæ was quite playful and imaginative. Very often he had no patience and ease to follow and search all kinds of subject matters and poetic messages in the original, but, in his masterly translations and poetical translations, having spotted the first idea or the message, his original poetical talent would burst out. His own thoughts and messages would then freely flow. In this way, he would, no doubt, surpass the poets translated, and not only the minor ones, but also the greatest ones among them.

36

Munib Maglajliæ LIRSKA PJESMA I BALADA U BEHARU Muslimanske lirske pjesme i balade, prije pojave Behara, bilježio je èitav niz sakupljaèa, a objavljivane su - nakon zbirki Vuka Karadžiæa - na stranicama èasopisa i listova kao što su: Bosanski prijatelj, Bosanski vjestnik ili Bosanska vila, ali i zasebnih zbirki, na primjer, sakupljaèa kao što su iz srpske sredine: Bogoljub Petranoviæ, Kosta H. Ristiæ, Marko S., Popoviæ Rodoljub, Stevan N., Davidoviæ i drugi, a iz hrvatske Nikola Tordinac, Kamilo Blagajiæ, Dragutin Hofbauer i drugi. Što se tièe sakupljaèa iz muslimanske sredine koji su u vremenu prije pojave Behara uoblièili zasebne (rukopisne) zbirke, treba spomenuti imena Osmana Ði-kiæa i Safvet-bega Bašagiæa, a u prvim godinama izlaženja ovog èasopisa (1902.) mostarski sakupljaè Mehmed Dželaluddin Kurt objavljuje zbirku lirskih pjesama i balada iz mostarske sredine. Konaèno, èitav niz sakupljaèa u ovom vremenu, iz sva tri naroda u Bosni onoga doba, ostavio je iza sebe rukopisne zbirke u kojima su zabilježene brojne lirske pjesme i balade. Tu su imena Jovana P. Mutiæa, Save Miladinoviæa, Ivana Zovke, Mihovila Pavlinoviæa, Vinka Vice Palunka, Muhameda Fejzi-bega Kulinoviæa i drugih. 1 Od lirskih pjesama koje su otisnute na stranicama Behara, najveæi je broj ljubavnih, sevdalinki. Privlaèi takoðer pažnju i nekoliko šaljivih pjesama. Kada je rijeè o baladama, na stranicama Behara nalazimo primjere iz svih tematskih skupina, tj. pjesme o djevojci zle sreæe, o smræu rastavljenim zaljubljenicima, o zlosretnoj nevjesti, o nesretnim supružnicima, o ojaðenim roditeljima, te o sukobima u porodici. U rukovjeti antologijskih balada objavljenih na stranicama Behara, dvije pripadaju skupini koju objedinjuje zajednièka tema smræu rastavljenih zaljubljenika. Stradanje smræu rastavljenih zaljubljenika jedna je od najomiljenijih tema u muslimanskoj baladi. Brojnošæu zabilježenih pjesnièkih uoblièenja izrazito se iz ovog korpusa u prvoj skupini izdvajaju pjesme o nesretnim dragim koje u smrt tjera naglo razdvajanje, kao posljedica protivljenja majke sinovljevu izboru i nametanja vlastitog.
1. Podrobnije o historijatu bilježenja muslimanskih lirskih pjesama i balada pisao sam u tekstovima: Historijat bilježenja i zanimanja za sevdalinku (Od zbilje do pjesme. Ogledi o usmenom pjesništvu, Banja Luka, 1983., 23-36) i Historijat bilježenja i zanimanja za muslimansku baladu (Muslimanska usmena balada, Sarajevo 1985., 22-32).

37

Zabilježen je velik broj pjesnièkih uoblièenja ove teme, poèevši od Erlangenskog rukopisa pa do najnovijeg vremena. Pjesme o nesretno zaljubljenim u kojima suprotstavljanje mladiæeve majke sinovljevu izboru dovodi do tragiènog kraja razlikuju se s obzirom na imena protagonista i dužinu, ali im je zajednièko da imaju dosta èvrst baladni model, sa više motiva koji predstavljaju njegova jaka mjesta. Razlièito rješavanje ovih postojanih segmenata baladnog modela, uz moguænost unošenja novih pojedinosti izmeðu njih, jeste prostor u kojem su se okušavali bezbrojni pjesnici, koji su iz naraštaja u naraštaj, sa razlièitim darom i umijeæem, baštineæi pjesnièku graðu, pristupali oblikovanju ove privlaène teme. Brojnost zabilježenih inaèica, u vrlo širokom vremenskom rasponu, svjedoèi da su usmeni pjesnici vrlo rado preuzimali naslijeðenu graðu koja im je davala moguænost da se i sami oprobaju u oblikovanju pjesme o nesretnim zaljubljenicima. Po svemu sudeæi, i motivski niz koji èini okosnicu ove balade sam po sebi bio je lahko pamtljiv i podoban za usmeno prenošenje: mladiæu koji veæ ima dragu majka nameæe drugu djevojku za nevjestu; sin se protivi majkinoj odluci i odbija da ostavi dragu ili da uðe u ložnicu dovedenoj; majka ili druga svojom zakletvom primoravaju nevoljnog mladoženju da ode skinuti mladu s konja ili da uðe u ložnicu dovedenoj; nevoljni mladoženja u ložnici ne prilazi nevjesti, nego se s pjesmom uz pratnju tambure oprašta s dragom, zaklinjuæi joj se na vjernost; tražeæi od dovedene da otkrije lice, a onda joj priznaje ljepotu znatniju od one koju vidi u svoje drage; usmeno ili pismeno poruèuje majci kako da ga opremi, kuda da se kreæe posmrtna povorka i slièno; ubija se ili umire, nalažuæi prethodno dovedenoj da zataji njegovu smrt, kako bi se zvanice na piru što dulje veselile, posebno njegovi najbliži; ujutro majka dolazi buditi mladence i otkriva sinovljevu smrt; umrlog mladoženju opremaju i ispraæaju prema njegovoj želji; draga, koja ne zna za smrt svog nesuðenika, na razlièite naèine otkriva njegovu posmrtnu povorku; ubija se ili umire od ljubavnog jada; povorka sa umrlim dragim zastaje i èeka dok opreme umrlu dragu te ih zajedno ispraæaju i sahranjuju; iz groba nièe raslinje koje simbolizira veliku ljubav sahranjenih. Prva od dvije antologijske balade iz Behara sa temom smræu rastavljenih dragih jeste razvijena pjesma koja sadrži sve relevantne motive baladnog modela skupine o kojoj je rijeè. U odnosu na zabilježene varijante ove balade, inaèica objavljena u Beharu istièe se razvijenom slikom obraæanja nevoljnog mladoženje majci, kojoj upuæuje pismo iz ložnice, te njegovih priprema za èin samoubojstva:

38

Podiže se Omerica mali, podiže se na noge lagahne, pa se fati divit i kalema, i hartije, knjige bez jazije, pa on piše pismo žalovito, baš u ruke ostarjeloj majki: "Èuješ li me, moja mila majko, potraži mi dva majstora nova, nek posijeku orah u livadi, od oraha da tenešir prave. Ti otidi u Novu èaršiju, pa sazivaj hodže i hadžije, kupajte me studenom vodicom, i utrite rumenom ružicom, niz tenešir pustite mi perèin, što mi ga je Hasna odgojila, na prozoru, pri na mjeseèini. Poneste me poljem zelenijem, a kraj dvora Hasnije djevojke, ne bi l' joj se mladoj sažalilo, ne bi l' mene mlada oplakala. Halali mi, moja mila majko!" 2 Druga antologijska balada iz Behara o nesretnim dragim pripada skupini pjesama u kojima tragièan zaplet izaziva bolest i smrt jednog od voljenih, koja u nekim pjesnièkim uoblièenjima dovodi do smrti drugog zaljubljenika. I u ovom sluèaju, dakle, smrt konaèno razdvaja zaljubljenike, ali joj ne prethodi naglo razdvajanje još za života, nevoljenom i nasilnom ženidbom dragoga, kao u prvoj skupini pjesama sa ovom temom. Pošto u svim zabilježenim pjesnièkim uoblièenjima ove teme jedan ili oba zaljubljenika umiru od kuge, može se zakljuèiti da su pjesme iz ove skupine odjek zbivanja prouzrokovanih pomorima kuge, koji u prošlosti Bosne nisu bili rijetki. Neke inaèice sadrže i lokalna obilježja u imenima likova i mjesta za koje je baladièno zbivanje vezano. U varijanti iz Behara baladièno zbivanje odvija se "na Zagorju, u Èengiæa dvoru", a junaci su Ajka Seferova, jauklija Bahtijareviæa. Pjesma iz Behara, koju je priopæio suradnik potpisan pseudonimom Osman Sabrija, izdvaja se skladnom žalopojkom zaruènika nad grobom drage:
2. Behar, 9/1908-09, 18/19, 293-294.

39

"Hej, jagluèe, i uza te grane! Truhnu ruke koje su te vezale, crne oèi, koje su gledale, medna usta, koja su brojila, b'jeli zubi konce otkidali!" 3 Od dvije antologijske balade iz Behara o zlosretnoj nevjesti, prva koja je objavljena pod naslovom Ljepotica Fata, a priopæio ju je Ibrahim Dautoviæ - pripada skupini pjesama o stradanju isprošene u roditeljskom domu, koje je izazvano urocima. U ovom sluèaju tragièka krivnja junakinje balade sadržana je u njezinoj nesvakidašnjoj ljepoti. Ljepota postaje kobna jer je dovoljno da se naðe na pogledu zlih oèiju ili da se povodom nje zaène misao ili izrekne rijeè. Bezbroj je moguænosti da osoba èija ljepota izaziva pažnju okoline bude ureèena, da postane žrtva uroka i tako strada. U ovoj baladi svijest o izuzetnoj ljepoti vlastite kæeri navodi majku isprošene da je krije od pogleda svatova koji bi ju mogli ureæi. Ali to je veæ zakašnjela predostrožnost: zlosretna nevjesta bila je predodreðena za stradanje onoga èasa kada se u glavi njezine nesuðene jetrve zaèela misao da ju isprosi za svoga djevera. Tiho izreèeni usklik ljepoti djevojke koja je zaèinila kolo bio je dovoljan da je uèini žrtvom zle kobi. U trenutku kada svatovi dolaze po zlosretnu nevjestu ona više ne pripada ovome svijetu i odlazi, odazivajuæi se zovu rajskih hurija: Kolo igra na sred Sarajeva, u tom kolu Fata ljepotica, sve je kolo glavom nadvisila, a ljepotom kolo zaèinila. Gledala je Hasanaginica, gledajuæi tiho govorila: "Mili Bože, èuda velikoga! Ja kakva je ljepotica Fata, za moga bi Muhameda bila, Muhameda, mojega djevera!" Ona ide ljepotici Fati, pa od majke isprosi djevojku. Pokupila kitu i svatove, pa odoše po lijepu Fatu. Tu ih oni lijepo doèekali: sve svatove u nove konake, a atove u nove ahare,
3. Behar, 6/1905-06, 6, 93.

40

jenðibule na gornje èardake. Veèeraše i akšam klanjaše, tad govori Hasanaginica: "Prijo moja, Alibegovice, izvedi nam Fatu ljepoticu, da je vidim i da krnu metnem." Progovara Alibegovica: "Prijo moja, Hasanaginice, ne mogu ti Fatu izvoditi, moja Fata odviše je lijepa, ovdje ima premnogo svijeta, veæ ti idi i krnu joj metni! Otlen ode Hasanaginica, ona ode u gornje èardake. Kad je prva vrata otvorila, obasja je sjajna mjeseèina; kad je druga vrata otvorila, nju obasja jarko sunašce; kad je treæa vrata otvorila, ali Fata na dušeku spava, dva joj nura na obrazu gore. Skoèi Fata na noge lagahne, pa govori Hasanaginici: "Hodi, hodi, moja jetrvice, èuješ sada šta hurije zbore: ‘Sad æe nama naša Fata doæi!’" To izusti, pa dušicu pusti, i umrije, žalosna joj majka! 4 Temu zlosretne nevjeste uoblièava još jedna pjesma koju je za Behar zabilježio Ibrahim Dautoviæ iz Bijeljine. Pjesma zapravo predstavlja razvijenu metaforu o hladnoæi novoga doma i okrutnosti novih ukuæana prema dovedenoj. Hasanaginici, koja tri dana u mukama raða, neæe prinijeti vode ni svekar, ni svekrva, ni zaova, a kad najzad Hasanaga prispije i ode po vodu, bude to prekasno da se ugasi žeð i spasi život.5 Prva od dvije pjesme sa temom nesretnih supružnika kazuje o pogubnom pohodu materi. Balada o pogubnom pohodu materi ljube koju na putu za roditeljski dom sustižu crne vijesti o smrti djece i vojna na
4. Behar, 4/1903-04, 14, 220 5 Behar, 1/1900-01, 9, 142.

41

uvjerljiv naèin kazuje o stalno prisutnoj èežnji dovedene za majkom i roditeljskim domom, ali je snagom ovoga zova mjerena zapravo ljubav prema vojnu, èija se snaga - u doživljaju života pjesnika koji su uoblièavali ovu temu - stavlja ispred ljubavi prema djeci. Jer, sa dugo priželjkivanog pohoda majci, zlosretnu ljubu æe vratiti tek vijest o smrti voljenog vojna. Najveæe moguænosti za pokazivanje pjesnièke inventivnosti pri oblikovanju ove teme pružao je motiv povratka u dvore zlosretne ljube i majke, koja od varijante do varijante zatièe svaki put drugaèiji, ali uvijek jeziv i poguban prizor u dvorima koje je u oèajanju i neoprezno proklela. Ukupno stradanje u baladi ostvaruje se kao ispunjenje kletve koju ljuba izvija u èežnji za majkom i roditeljskim domom, što je u varijanti koju je Beharu priopæio gimnazijalac Mustafa Kurtagiæ uoblièena na pjesnièki upeèatljiv naèin: Dvore mela Alibegovica, dvore mela, svoje dvore klela: "Dvori moji, ostali mi pusti, otkad sam ja mlada dovedena, ja nijesam svoje majke vid'la!" To mumljaše, da niko ne èuje, al' to sluša beže Ali-beže, pa govori svojoj vjernoj ljubi: "Ti pokuhaj medene kolaèe, pa ti hajde majci u pohode." To je ona jedva doèekala, pa pokuha medene kolaèe, ona ode majci u pohode. Kad je bila na prvom konaku, haber stiže i siæahna knjiga: "Vrat’ se natrag, Alibegovice, kuga ti se u dvor uselila, obje ti se kæeri razboljele." "Ne vratih se dok ne vidim majke, da su vala i obadva sina." Kad je bila na drugom konaku, haber stiže i siæahna knjiga: "Vrat' se natrag, Alibegovice, kuga ti se u dvor uselila, oba ti se sina razbolila!" "Ne vratih se dok ne vidim majke, 42

Alibegovice. u svega èetiri stiha. a ljubovca od stida ne 6. a dva sina raci donesoše. i umrije. kazuje o umiruæem vojnu koji se sa životom dijeli zazivajuæi ljubu i šaljuæi joj predsmrtnu poruku. Alibegu vodu nastaviše. konaèno. dva siva sokola! Alibeže. mogu odnositi na bezbrojne situacije. ali ti me bješe obasjalo. u ovoj kratkoj baladi ostvariti. 1. èije spominjanje vojna uvjerljivo posvjedoèuje da se tu radilo o jednom vrlo skladnom odnosu meðu supružnicima. pod crnu zemljicu!" U njojzi je živoj srce puklo. i lik ljube. prema ljubi. dvije kæeri u raku spustiše. gledajuæi je kroz odnose prema majci. uoblièivši predstavu o njegovoj ukupnoj liènosti. Poèetna situacija u baladi o na smrt bolesnom Havaliæu Begi slièna je poèetnoj situaciji u Fortisovoj Žalosnoj pjesanci: ranjenog ratnika obilaze mati i sestrica.da s' Alibeg glavom razbolio!" Kad je bila na treæem konaku. žalosna joj majka. kuga ti se u dvor uselila. što je polje od dvanaest sahata. Alibeg se glavom razbolio!" Kad to èula Alibegovica. 43 . i u široj porodici opæenito. s obzirom na širinu zahvatanja u sferi opæeljudskog. 12. za goricu. što naravno ne umanjuje univerzalno znaèenje ove pjesme. haber stiže i siæahna knjiga: "Vrat' se natrag. 5/1904-05. 6 Druga antologijska balada o nesretnim supružnicima. ona ga je za šest preletila. meðutim. sunce iza gore. Pjesnik ove balade ostvario je jasno modeliran lik umiruæeg junaka. Kad je bila blizu b'jela dvora. sestrama te. Ona sjela jade jadovati: "Dvije kæeri. o kojoj umiruæi vojno govori sa puno obzira. dvije košutice. pjesma o na smrt bolesnom Havaliæu Begi odnosi se na posve odreðenu situaciju u kojoj se jedna porodica našla. Nepoznati pjesnik uspio je. Dok se druge balade iz ove skupine. Behar. objavljena na stranicama Behara. al' mi odmah za goricu zaðe. a dva sina.

kula na Zagorju. majko. 44 . vjerna ljuba od stida ne može. odnos naravi izmeðu Havaliæa Bege i njegove ljube bitno je drugaèiji nego li izmeðu Hasan-age i njegove ljube te ovaj nedolazak ne izaziva tragièni nesporazum meðu supružnicima. Tebi. a ja imam do dv'je seke svoje: star'joj seki timar Tihorica. ni u putu. suðen danak i umrli sahat. zdravo ti je ljuba. Mojoj ljubi ðogo od niæaha. moja mila majko. pokazuje puno nježnosti i brige za ljubu koju ostavlja. Kad su došle Havaliæa Begi. ako meni suðen danak doðe. veæ u Nišu straže èuvajuæi. najprije u razgovoru s majkom i sestrom. po njoj pase hiljadu ovaca. Selam šalje Havaliæu Begi. kako mi je ljuba?" Havaliæu majka govorila: "Drago d'jete. selam šalje. za sve pita Havaliæu Bego. selam æeš mi Begi!" Otle ode majka i sestrica.mogne i samo mu šalje pozdrav. Meðutim. Havaliæ Bego. i bijela kula. što æe tebe do smrti hraniti. Oblazi ga majka i sestrica. mlaðoj seki Èojluk selo ravno. Balada je u cijelosti skladna tvorevina nepoznatog pjesnika: Razbolje se Havaliæu Bego. za vrata se krije: "Mila majko. ni u Carigradu. oko kule hiljadu dimova. koja je ujedno i njegov usmeni testament." Onda veli Havaliæu Bego: "A Boga ti. mila majko moja. u kojoj je. i pod kulom zelena livada. a zatim i u svojoj predsmrtnoj poruci. selam ti je ljuba uèinila. zeæir prsten sa desnice ruke. kao u Hasanaginici. a najprije za vjernu ljubu: "Mila majko. što æe tebe.

Sporan dio nasljedstva oko kojeg se braæa zavaðaju jeste jedan èitluk i "Bijela na Zagorju kula". neophodan je sustavan i širok zahvat u graðu.i pod njima hiljadu janjaca. nalazi izlaz iz muke u kojoj se našla tako što iz svoga ruha uzima zlatnu maštrafu i poklanja je djeveru Muhamedu. 108. Za to vrijeme Hasan-agi. koje miri plemenita snaha. pritisnuta teškim nalogom muža. u planinu. Behar. 20. èime prestaje uzrok zavade meðu braæom. 8 Ovaj kratki osvrt na lirsko i baladno pjesništvo u Beharu ukazao je samo na vrhunske pjesnièke domete. Rijeè je o prastaroj temi o braæi u zavadi oko nasljedstva. tematskoj skupini pjesama o sukobima u porodici pripada samo jedna antologijska balada objavljena na stranicama Behara. Hasan-aga nalaže ljubi da otruje njegova brata Muhameda. djever joj kao uzdarje daje sporni èitluk i kulu na Zagorju. to izusti. èime se skladno zaokružuje ova usmena tvorevina nepoznatog pjesnika. U pjesmi koja je pod naslovom Dva brata objavljena u Beharu. for instance by the gatherers from the Ser7. 6/1905-06. 320.susreæe se s njim i halali. 7. koji lovi u planini. or Bosanska vila/Bosnian Fairy/. Plemenita nevjesta. svoju dušu pusti. Behar. They were published-after the collections by Vuk Karadžiæ-in the newspapers and journals such as Bosanski prijatelj/Bosnian Friend/. koji nam tek predstoji. Kada od ljube saznaje da je brat živ i zdrav . ona nema od srca evlada!" To izusti Havaliæu Bego. 45 . Lyrical Song and Ballad in Behar There have been many persons who collected the Moslem lyrical songs and ballads before the emergence in the Behar journal. gdje se dijeli Hasan-aga s bratom Muhamedom. Mojoj ljubi i od Boga krivo. There were also the separate collections published. a on odlazi u lov. te on hrli dvoru u posve promijenjenom raspoloženju. radnja je lokalizirana u Zagorje. razmutivši od meda šerbe u njoj.7 Konaèno. 1/1900-01. u zebnji za bratom. Dirnut ovim nevjestinim velikodušnim èinom. naglo se ukazuje sva èudovišnost naruèenog bratoumorstva. a za potpuniji uvid u motivsko-tematsku raznovrsnost te u raznolikost pjesnièkih zahvata na nivou pojedinih segmenata usmenih tvorevina. 8. Bosanski vjesnik /Bosnian Herald/.

Blagajiæ. Tordinac. Popoviæ Rodoljub. whereas from the Croatian circles the gatherers were N. and the conflicts within the family. Petranoviæ. The more complete insight into the variety of motives and topics. K. K. unhappy married couple.N. the songs of an unhappy girl. 46 . M. Ristiæ. S.H. about the lovers parted by death. Hofbauer and others. D.bian circles such as B. bereaved parents. require the more systematic and wider insight into the available documents. as well as a divergence of poetical creations on the level of some segments in oral poetry. The ballads printed in the Behar contained examples of all thematic groups. This short paper about the lyrical and ballad poetry in the Behar pointed out only to the loftiest poetical accomplishments.e. about the unhappy bride.S. The majority of lyrical songs published on the Behar pages belonged to the love songs. This is the task that still lies ahead of us. Davidoviæ and others. i.

Nedeljkoviæ je.1. 44. 47 . pored ostalog. Anonimni autor kritièki se osvræe na raspravu Islam Milana Nedeljkoviæa u izdanju Letopisa Matice srpske.12/ u kojoj se Arabija javlja u svom poznatom koloritu. što zbog dužeg izlaženja. U toj prièi. Behar je. broju Bošnjaka zavreðuje posebnu pažnju. Osvrnimo se na one prve. Razumije se. æudoreðu i podsjeæanju na kulturno-prosvjetni zamah islamske kulture u prošlosti kao zalogu povijesnog sjaja velikih islamiziranih naroda. finu. a svoj prikaz autor završava pitanjem: "Može li se nazvati sijanjem kulture u narodu navala na tuðe svetinje?" Povodom pojavljivanja navedene rasprave Osman Nuri Hadžiæ je pisao..1-2. Istaknimo. knjigu Islam i kultura.17. Jedan kratki prikaz iz godine 1894.1-2/.1. Safvet Bašagiæ u 17. a Ibrahim-ef.. èija je radnja situirana u vremenski okvir kraja džahilijjeta i dolaska islama na Arabijskom poluotoku. Repovac prevodi narodnu pripovijetku Nevjera /2/1892. broju objavljuje Nesretnu ljubav . što zbog širine preporodnog zamaha.iæ/.4. Tako Bašagiæ objavljuje dužu pjesmu Memun kod Noširevanova groba /1/1891.Džemaludin Latiæ ARAPSKA KNJIŽEVNOST U PREPORODNIM ÈASOPISIMA Arapska književnost prisutna je veæ u prvom godištu Bošnjaka /1891/. susreæemo dvije karakteristiène romantièarske teme ne samo prevoðene arapske literature u našim preporodnim èasopisima veæ i u Bašagiæevoj. a dobrim dijelom i u èitavoj bosanskomuslimanskoj književnosti tog perioda. arhaiènu. U godinama 1896-1897. Nedeljkoviæeva rasprava se ocjenjuje kao navala na islam. usput. Ta tema je: strast i slava predaka. naime. U prilozima koji su slijedili u Bošnjaku.42. Ovaj èasopis je svoje èitaoce upoznavao s predislamskim arapskim pjesništvom.Historièku crticu iz arapskog života. Mehmed-beg Kapetanoviæ Ljubušak objavljuje dijelove svoga Istoènog blaga i najavljuje skoro izlaženje svoje knjige. ali i sa savremenom arapskom književnošæu. 43. Anonimni autor tiska pripovijetku Harune-el-Rašid i njegov veliki vezir Džafer Bermeæi /6/1896. tvrdio da se "samo u hrišæanstvu može razvijati kultura pa stoga napada našu". mnogo bogatiji prevodima s arapskog jezika. ili to prijevodi iz arapske književnosti ili tematiziranje Arapa. stilematsku leksiku ovog našeg prevodioca. u 14. s romantièarskim stilskim crtama miješaju se prosvjetiteljske i racionalistièke ideje o naobrazbi.

najslobodoumniji islamski pjesnik svih vremena"/Bašagiæ/ te "želitelj slobode i narodnog napretka" /Muhamed-Seid Serdareviæ/. U prosvjetiteljskom duhu Bašagiæ dalje nalazi da je ta pjesma "puna filozofije. Odista se radi o misaonoj pjesmi. . Npr. koji o El-Mearriju piše jednu obimniju biografsku bilješku. ali mu vrijeme nije poznavalo vrijednosti. gdje se srokuju dva sloga". El-Mearri je ovo poštovanje. Tako Bašagiæ objašnjava da je luzumijjat /"Luzumu ma la jelzemu"/ "vrsta pjesme. On se slavi kao "najveæi pjesnik filozof arapskog naroda". Rijeè je o Antarovoj fahriji.. (Odlomak iz El-Abzijeve Fahrije u Æatiæevom prijevodu). Svjesni da Bosanski Muslimani dobrim dijelom dijele sudbinu 48 . "Vlasnik ove grobnice. vrsti lirske pjesme "u kojoj pjesnik slavi svoje pleme. u Siriji/. smrt staraca. Sijao je.st. istièe ovog pjesnika koji se protivio apsolutizmu i anarhiji. bez posebnih prevodilaèkih pretenzija. po Isau/. U plamenu vrele krvi rodila je majka mene./ U plamenu vjeènog rata grudi su mi prekaljene... velikane ili sama sebe.155/." /Fahrija je naroèito zastupljena u predislamskoj arapskoj književnosti.Moja slava uzdiže se iznad sunca i plejada. I povratak ljudskog biæa u stanje atoma. zaslužio svojom pjesnièkom i politièkom slobodoumnošæu." prevodi Serdareviæ epitaf na El-Mearrijevom grobu. 970/363. kog je Premilostivi od visosti stvorio. Muhamed Seid Serdareviæ./. ali poezije je u njojzi tako malo".Bašagiæ u prvom godištu Behara prevodi odlomak iz Lamijjetu-laraba predislamskog pjesnika Šanfare el-Azdija /510.."bio je jedan pokriveni dragulj. a mogli bismo reæi i tematsko-sadržajno usvajanje. seoba iz doma. Pred njezinom velièinom svaka slava u prah pada. "uz Chajjama . Pored djece. Æatiæ prevodi "jednog od najveæih pjesnika prije islama" Antaru ibn Šedaba el-Abzija /polovina 6.10. Za njegovu pjesmu Bašagiæ kaže da je "ljepša od svake muallake".g. Uz prevod naši prevodioci obièno donose bilješku o pjesniku te objašnjenje o vrsti njegove pjesme. Bašagiæ je preveo odlomke iz El-Mearrijeve zbirke Luzumijjat /9/1908-1909. Arapski pjesnik kojim su se najviše oduševili naši pjesnici prevodioci Bašagiæ i Æatiæ te islamski pisac Muhamed Seid Serdareviæ bio je Ebul-Ala el-Mearri/ r. usljed èega ga je Premilostivi povratio opet i u njegovu bisernu koru".

arapske pripovijetke.18. U jeziku ovog prevoda osjeæa se bogatstvo naše narodne leksike. Buliæ donosi Prevod prve Haririjeve mekame /6/19051906.4. Naroèito se na tom polju istièe A. Smrtnu mi je ranu dao Grijeh i prestup mog naroda Što je tako nisko pao to je jedna kitica iz Glasa iz smrtne postelje Ibn Ebi Hukaika /preveo Mirza Safvet. Buliæ. Od proznih formi Behar donosi odlomak romana iz arapske povijesti Harun er-Rešid /7/1906-1907. specifièni historijski kolorit.15. H. koji polazi na put /7/1906-1907. "Govor ponosne Arapke". u to vrijeme koloniziranog i zaostalog. 6/1905-1906. broja 9. naši prosvjetitelji prevode one pjesnike i reformatore koji s gorèinom govore o jednom stanju i propasti islamskog Istoka i s nadom najavljuju njegovo buðenje. pa "uèeni svijet ne drži puno do sadržaja mekama". Navešæemo jedan primjer u kome se vidi kako se Buliæ 49 . Odgojno-moralnim stihovima prošarana je veæina proznih tvorevina.279-380/.21. dželle šanuhu. Mali uvid u naše preporodne èasopise otkriæe nam didaktièku i moralistièku notu pjesništva i ostale literature koju oni donose. A. Meni više dozlogrdi. život pripovijedanja i šarolikost Šeherzadinih svjetova. moli Allaha. komparira stanje muslimana i lijenost hodža u Bosni i Misiru i uvjerava našu ulemu da isto misle veliki reformator Abduhu i naši napadani pisci.197-200/ anonimnog autora. koji donosi i original Abuhuove pjesme. Naš prevodilac mekamu naziva "umjetnom prozom".243/. Šejh Muhamed Abduhu je pjesma koju je ’Allame-i’asr ispjevao neposredno pred preseljenje na ahiret. broja 2.23.1. godišta Osman Nuri Hadžiæ i Fehim Spaho prevode Hiljadu i jednu noæ / od broja 13/1902-1903 Spaho to èini sam.islamskog svijeta. da Ummetu pošalje jakog rukovoðu i kritikuje ulemu koja tavori u taklidu /oponašanju/. st. Od 13. 17.274-275/ anonimnih autora. odlomak iz djela Mešahiru-n-nisa /Glasovite žene/ u prevodu Mirze Safveta /1/1900/1901./. godišta do 5. prièe i basne naglašeno savjetodavnog karaktera. Æatiæ. a preveo ju je Æatiæ. koji je s arapskog preveo Oèev savjet sinu. H.242/ i Druga mekama: El-hulvanijjetu /7/1906-1907. u kojoj do izražaja dolazi "igrarija rijeèi". meðu kojima je svakako bio i Æatiæ. U toj pjesmi Abduhu žali zbog propasti muslimana. Buliæ upoznaje èitaoce Behara s ovom specifièno arapskom proznom formom i s njezinim najpoznatijim piscem Muhammedom Haririjem iz XI.

Nedžati je pseudonim Fehima Bajraktareviæa. a kod Bašagiæa ona je èak napadna. Njegov prevod ima svježu leksiku i novu.50 . drugi iz Bisera. Što ne spava u strahu i nièim se ne brine. tražeæ vode studenca. za koga anonimni autor tvrdi da je "narodni misirski pjesnik" i "prvi pjesnik savremene arapske poezije".igra rijeèima prevodeæi Haririjevu umjetnost proze: Potucao sam se od kamen-srca do još tvrðeg tvrdca te tužne slike. Drugi prijevod je Saliha Bakamoviæa. Hafiz-ef. donosi preglede arapske književnosti /Spaho Mehmed i Dizdar Muhamed. Gajret i Biser nastavljaju Beharovo interesiranje za arapskom književnošæu. Na nj se izli svaki crni oblak iz visine. koji je u Biseru /2/1913. originalnom ritmu bez stereotipne inercije koju susreæemo èak i kod Æatiæa. Osvrnuæemo se na dva prevoda. Divni vrat s nakitom i èari antilopine. a u godištu 9/1908/1909 br. Nedžati preveo je dijelove iz Imrul-Kajsova divana. kao žedna ptica obilazeæi oko zdenca.1. A kako je onom. Hod je sasvim isti.170/ F. 3. od èijeg zadnjeg sastanka Proðoše tol'ki mjeseci i tol'ke godine? Nesta traga od Selmina stana u Zulhalu. ukratko: to je prevod uoèljive prevodilaèke discipline. U Gajretu /6/1913. Književna kritika je opæenito biografska.8 i 9. U književnoj kritici koja se odnosi na arapsku književnost Behar pozdravlja pokretanje novih listova u islamskom svijetu. I vidiš još uv'jek u Selmi mlado gazelèe I nojevo jaje nasred pješèane pržine. Prevode se arapske prièe pouène sadržine te poezija predislamskog i islamskog perioda. 153-155/. Bajraktareviæev prevod izdvaja se u èitavoj arapskoj prevedenoj poeziji po novom. 5-7 do 10. Bajraktareviæev ritam je bez pjevljivosti. spontanu rimu. Ko za onih noæi kad ti otkri sjajne zube. ko bude i umine?! Dobro se æuti samo sretnik i vjeèno mladi. koji za Imru-l-Kajsa kaže da je "najveæi arapski pjesnik predislamske periode". vi stare ruševine! A zar je dobro onom. Ibrahim. 2/1901-1902. A ti držiš: Selma je ista ko za sastanaka Na Rassuev'alu il kod Huzama-doline. Dobro jutro želim vam. /47 predstavljen je savremeni Pjesnik Nila. F. jedan iz Gajreta.

8. podsticajna. prevoðena zato što je arapski lingua sacra naše bosanskomuslimanske kulture. na kraju: Arapska književnost je. Veza s tim jezikom.s. moja draga! Mene je tada obuzela velika jeza. samobitnost i posebitost. uvijek s islamskom misaonom i etièkom pozadinom ili podlogom. hurufata. I ti doðe. Sunce. Zato smo ovdje susreli fahrije i luzmijjate te hikaje. a bez tog jezika.v. Te književne vrste. M. Ovo bijaše ugovoreni èas. Æatiæ objavljuje svoje Religiozne sonete s motivima iz arapsko-islamske povijesti. kao spavaèa. 7. Osman Ðikiæ u Gajretu /6/1913. èija sjena obilazi Kerbelske sokake. Djela koja su prevoðena s arapskog jezika naglašeno su moralnoodgojna. Preko tog jezika.g. i pored novonastalih i katastrofalnih prilika. a na poèetku novog doba. jal svojim motivima /ovo drugo je naglašenije/. kojeg iznenadi zora. i pored ukljuèivanja u evropske tokove obrazovanja i razvoja.125/ s francuskog preveo nekoliko ljubavnih pjesama arapskih pjesnika. Ja bijah privezao svoga konja i sio.a.. ostala je neraskidiva. jal svojom formom. arapske basne i maštovite prièe. a naroèito preko arapskog pisma. Æ. Naši prosvjetitelji su znali da na ovom prostoru mogu i moraju opstati samo ako saèuvaju autohtonu kulturnu srèiku i nacionalnu samosvojnost.4 i 5. Na zalasku naše islamske renesanse./. U Gajretu 1911. crvenije od cvijeta ohkuana. naši pisci (i) na poetièkom raskršæu goje poetiku istoènjaèkih književnosti i oploðuju mozaik ukupne literature jugoslavenskih naroda. meðu njima i èuvenog Ibn Zejduna. mi smo ušli u krug velike islamske kulture i civilizacije. Prevoðena literatura je u funkciji preporodnih ciljeva. a u Biseru ciklus O ženi u kojem velièa i èuvene Arapkinje Zulejhu i Merjem i u kojem je ona antologijska pjesma o Fatimi ez-Zehra.110. mekame. Zakljuèimo. u drugom zlatnom dobu naše kulturne povijesti. kojima odluèni ton daje islam. zalazaše za ladanjem. kreativno æe biti usvojene u poèecima naše moderne književnosti. 51 . preporod se ipak nije mogao zamisliti.104/ objavljuje Hazreti Muhammeda /s.1914.

1908...202-203/ Proza -Anonim: Govor ponosne Arapke.iæ. /Preveo/ A. U godinama 1896.10.381-382/ -Ibni Ebi Hukaik: Glasi iz smrtne postelje..121/ -Šanfara el-Azdi: Odlomak iz "Lamijjetu-l-areb". koji polazi na put. Safvet: Memun kod Noširevanova groba /1/1891.1/1900-1901.42. dijelovi iz knjige Mehmed-bega Kapetanoviæa Ljubušaka "Istoèno blago"..m: /Dopis povodom èlanka Mehmeda Teufika "Arapski jezik u našim gimnazijama" u Beharu/. S arapskog preveo Mirza Safvet /S. Repovac /2/1892. /Preveo M. /S arapskog preveo 52 . 35.Bašagiæ/.Bašagiæ./S.Arapski spjevao-ž Preveo M. /1/1900-1901.. Historièka crtica iz arapskog života.-vet/S.14. S arapskoga preveo Mirza Safvet/S./6/1906.362-363.1.. -Anonim: Islam/4/1894.19/ -Hazreti Alija kalifa IV: Iskrice-.-/12/1902. ”..34. 1.1-2. S arapskoga preveo Mirza Safvet /S.23.1.. prip. Preveo s arapskog Ibrahim-ef.iæ/ Proza -Anonim: Nevjera. .H. Pripovijetka.17.1-2.-1897.17. 24.Æatiæ.Bašagiæ.Bašagiæ/.155/ -Ebu Firas: Ponosna pjesma.1-1/ Behar Poezija -Anonim: Oèev savjet sinu. .. S arapskoga preveo Mirza Safvet..13./7/1906-1907l12l124-135/ -Ebu-Ala el-Mearri/: Odlomak iz jedne Mearrine kaside.1-2/.Bašagiæ/ /6/1905-1906.4.BIBLIOGRAFIJA Književnost s arapskog jezika Bošnjak Poezija . Æatiæ /8/1908191135-136/./ Preveo: Æazim M./9/1909. 43. -.1/1891.2.Bašagiæ/.242/ -Antar bin Šedad el-Absi: Fahrija.1-2/. Safvet: Nesretna ljubav. Nar./7/1906-1907.8.Buliæ./8/1907.1-2/.".21. -Anonim: Harun-el-Rešid i njegov veliki vezir Džafer Bermeæi /6/1896. Preveo Mir. Æatiæ/./Prijevod s arapskoga/.4/ -Šejh Muhamed Abduhu: xxx.Bašagiæ.

/1/1900-1901.190/ x Najava ovog prevoda u Beharu.-62 do 9/1909-1909. Murat: Zavidnost.13./1/1900-1901.5.197-200/ Arapske narodne pripovijetke -Deronja Hasan: Vuk i lisica./1/1900-1901.9.61/64/ -Anonim: Hiljadu i jedna noæ. -Dukatar.13.5.17.1.S.267-268/ -Hajroviæ M.200-202.10.Arapska basna. -Anonim: Novi list zabavno-pouèni u Misiru.12. /2/1901-1902. Iz Hadisi-erbeina preveo .23.363/ -Muftiæ.12. Preveo-.162/ x Bilješka o listu.4.Iz djela "Mešahirun-nisa"/Glasovite žene/./1/11900-1901.Anonim: Ženidba./3/19021903. /Istoèna prièa/.60. . /6/1905-1906.4./1/1900-1901.Hadže zade. Arapska prièa.10. Napisao Bursum.23.15.: Teveæel. Arapska pripovijetka. -Anonim: Enisul-Dželis /Prijatan drug/.83/ x O dva arapska romana.Hazim: Prije smrti pokaj se. /5/19041905.139ž140/ -Anonim: Hatemi Tai./7/1906-1907. hafiz M./6/1905-1906./S.9.15/ 53 . S originala preveli: Osman Nuri Hadžiæ i Fehim Spaho.:Darežljivost Džaferi Bermekije. /1/19001901.205. /Istoèna pripovijetka/. /Odlomak/.10. Arapska basna./5/19041905./1/1901-1902.17./8/1907-1908.109// -Hajroviæ M.Arapska pripovijetka . /1/1900-1901. /2/1901-1902.243.78-79/ Kritika o arapskoj književnosti -Anonim: Ajal-ul-iber /Èudotvorni znaci/.363/ -Mahiniæ./1/1900-1901. Salih:Maèka i miš.: Sabur.efBasili.7. do 9/1908-1909.39/ -Anonim: Harun el-Rešid.A.135-136/ -Hajroviæ.3.5.158/ -Repovac Nasihudin: Baci niz vodu. Arapska prièa. Po arapskom Šemsuddin /Sarajliæ/. ./M. /6/1905/1906. Ahmed:Carski saraj. naæi æeš uz vodu. Roman iz arapske povijesti. /4/19031904. -Anonim:El-Muejjed. Arapska pripovijetka.186-187/ -Kazazoviæ.Bašagiæ/.162/ -Anonim: Hiljadu i jedna noæ.82/ -Mehmed: Sultan-ul-heva ve terbujet-ul-benat.Prijevod s arapskog.

Preveo F.9899/ .-Hidžret.8 i 9.99-100/ Arabic Literature in our Revival Periodicals The Arabic literature was translated in the second Golden Age of our cultural history because Arabic was lingua sacra of our Bosnian Moslem culture.18. /2/1913-1914. Merjem. and especially through the Arabic script. Fatima ez-Zehra.7. 8.131/ -M.18.105-106/ Poezija -M.5-7 .1./6/1913.53/ -Salih/ Bakamoviæ: Iz arapske lirike. -Anonim: Pjesnik Nila.13 i 14./4/1911. a. /3/1918.110. x Obavijest. /6/1905-1906.-Zemzem vrelo./2/1901-1902.: Prevod prve Haririjeve mekame.s. Muhamed Seid: Ebul-Alai-Mearri.1.279380/.7. /3/1918. /2/1914. Napisali-.Æatiæ: iz ciklusa "O ženi": Zulejha.Æatiæ: Religiozni soneti: Ibrahim-pejgamber.. .H.s.Æatiæ: Teubei-nesuh. hurufat. . /5/19041905.47/ -Buliæ A.Æ.a. /9/1908-1909./4/1911. 104/ -Iz Umru-l-Kajsova divana.170/ Biser Proza -Sloga i nesloga.Nedžati /Fehim Bajraktareviæ/.Isa-pejgamber a.7 i 8.Æ.s.do 10.-Anonim: Hiljadu i jedna noæ. /2/19011902. Fehim: Iz novije arapske književnosti..s. even under the newly cre54 . We entered into a circle of this great Islamic culture and civilization through the medium of this language.v./6/1913.12. /7/1906-1907. a.179-181/ -Spaho.Osman Ðikiæ: Hazreti Muhamed s.3.Musapejgamber.7. /1/1912-1913. Po arapskom Hazim Muftiæ.4. -Serdareviæ.9.125/ -Hiæmo: El-islamu jalu ve la jula alejhi.7.". Fitnet.215/ Poezija -M. The link with that language.153-155/ Gajret Proza -Faik /po arapskom/: Dvije arapske prièe.287/ -Spaho Mehmed i Dizdar Muhamed: Pregled arapske književnosti.4 i 5.

remained unbreakable. cherish the poetics of Eastern literatures and fructify the mosaic of overall literature of Southern Slavic nations. hikayas (short stories). 55 . Our writers tried to enlighten their readers.ated and catastrophic circumstances. because they knew that they could and had to remain in these parts only if they preserved their autochthonous cultural essence and national self-awareness. and at the beginning of a new age. Without Arabic. Arabic fairy tales and imaginative stories. maqamas (stories told in a special manner that complies with the particular vocal interpretation of Qur'an). For this reason. These literary types. The translated literature was in the function of Revival goals. we saw here fahriyas (stories of praise) and loosmiyates (didactic stories). Towards the sunset of our Islamic Renaissance. our writers. originality and particularity. Islam gave the most decisive mark to these qualities. (the latter one was more pronounced) would be accepted in a creative way at the beginnings of our Modernist literature. our involvement into the European currents of education and development and the Revival could not be even imagined. The works that had been translated from Arabic had an underlined moral and educational character. They were meant to incite readers' response and they always had the Islamic thinking and ethical background or backdrop. on the poetical crossroad. either in their form or in their motives.

56 .

1913. Sarajevo. godine osnovao bosanski valija Topal Osman-paša. II a appris le francais a Paris et il aime la France. Tako æe francuski putnik.koji je predavao u nekoj sarajevskoj školi o kojoj vrlo malo znamo jer o njoj ne govore naši suvremeni istraživaèi a koja je prema ovom svjedoèenju francuskog putnika postojala na devet godina prije osnivanja sarajevske ruždije. 607. Bodler. Šopenhauer. Birbaum i druga? “Sarajevski list 252. Henri Massieu de Clerval. Dobro sam upoznao direktora te škole Mustafa-efendiju. godine. vidio sam u Sarajevu jednu vladinu školu. j'an assez connu le directeur de cette ecole Mustaffa-Effendi. Putovanje u Bosnu 1855. Uitmen. 1979. Èehov.” Interes bosanskohercegovaèkih Muslimana za sve ono što se dešavalo na Zapadu pa tako i za teèevine francuske kulture kao i dostignuæa njene književnosti nije bilo nešto što se naglo pojavilo tek poslije 1878. Sarajevo. Krapotkin.. najstariji uèitelj Sara1. pour apprecier son caractere et son instruction. Istina. ocjenjujuæi djelovanje èasopisa Gajret." 1 Možda je to onaj isti Mustafa Izet-efendija. godine u Život 5.. advokat u pariškom sudu i èovjek koji je znao naš jezik i zanimao se za našu prošlost Henri Massieu de Clerval proputovati Bosnom i govoriti o izvjesnom Mustafa-efendiji ./ 57 . str. Francuski putnik veli za Mustafa-efendiju: "J'ai bien vu a Sarajevo une ecole du Gouvernement.Muhamed Neziroviæ PRIJEVODI SA FRANCUSKOG I DRUGIH ROMANSKIH JEZIKA U MUSLIMANSKIM ÈASOPISIMA U DOBA PREPORODA I zar da se posumnja u vrijednost lista u kome susreæemo ova velika imena. Anatol Frans. to jest poslije okupacije Bosne i Hercegovine od strane austrougarskih trupa. U drugoj polovici devetnaestog stoljeæa u Bosni i Hercegovini æe uvijek biti ljudi koji æe znati i voljeti francuski jezik. Nauèio je francuski u Parizu i voli Francusku. /prevod sa francuskog. da bih mogao èiniti o njegovom karakteru i njegovoj naobrazbi. koju je 1864. Muhamed Neziroviæ.

Æuriæ Hajrudin. prema množini žiteljstva ove varoši vrlo mali. 58 . ona se tamo mnogo njeguje. Cijela ova atmosfera. meðutim. nezadovoljstvo tadašnjim stanjem školstva ali i svijest o potrebi da domaæi sinovi upoznaju jedan veliki strani jezik našla je odjeka i kod Šakira Mehmeda Kurtæehajiæa.2 Njegovo nezadovoljstvo je svakako urodilo nekim plodom jer je ono. Mehmed Šakir Kurtæehajiæ u Sarajevskom cvjetniku od 29. On je u pismu poslanom u Carigrad Rešad-begu koji ga je. zu-l-hidžeta 1285 /30. na osnovi sultanovog odobrenja. otpoène predavati francuski jezik././. odgovaralo opæoj klimi koja je postojala u odreðenim kulturnim krugovima glavnog grada bosanskog vilajeta jer je Sarajevski cvjetnik u svom broju 2. a u Evropi. Mi ovdje donosimo njen poèetak i kraj. zasigurno. urednika Sarajevskog cvjetnika. odgovarao: “Kako je u našim krajevima nauka potpuno zanemarena. na primjer francuski. jer mi nije dao priliku silnik po imenu nemoæ”.jevske ruždije iz godine 1869. Imao sam želju.. "drži za opšti evropski jezik". Sarajevo.. ožujka 1869. str." Pjesma je izvrsno prevedena i donesena jezikom kojim se i danas skoro ne bi imalo što ni dodati ni oduzeti. svibnja 1869. da se upravo te iste godine u ovom istom listu pojavio i prijevod jedne druge pjesme francuskog pjesnika Alphonsea de Lamartinea i to upravo u povodu njegove smrti. koji je inaèe mnogo u upotrebi. impresioniran njegovim darom upitao gdje se školovao..Od svih mojih želja jedna od najveæih je da nauèim jedan strani jezik. 1987.147.-1878. Školske prilike Muslimana u Bosni i Hercegovini /1800. 2. koji se. pa makar tu bilo i hiljadu sramota. od 13. 3. Arif-efendija. prema Bosni. i neprestano se trudi da savjetima i opomenama uèenike ove škole što više umnoži". da se obrazujem u nekoj tuðoj zemlji na tuðem jeziku. od 3. tadašnjem zvaniènom organu Bosanskog vilajeta. "što vidi da je broj uèeæe se u ruždiji djece. vojni lijeènik sarajevskog garnizona.3 Zanimljivo je. ili kako list navodi: "Sadržaj jedne pjesme iz djela prije nekog vremena umrlog francuskog pjesnika La Martina. godine donio jednu bilješku u kojoj je izražavao nadu da æe se i u Sarajevsoj ruždiji "naskoro postaviti i jedan uèitelj za francuski jezik" što se uskoro i ostvarilo jer je bosanski valija samo mjesec i pol dana kasnije odluèio da u ruždiji. za kojega je tadašnji sarajevski Službeni list podvlaèio da u svakoj prilici svoje nezadovoljstvo izjavljuje. ali nisam bio u moguænosti. ne znam je li to uroðeno svojstvo naroda. ožujka 1869.

Nekoliko mlaðih pisama hercegovaèke gospode pisanih bosanicom iz dubrovaèke arhive. svibnja 1869. pa je stoga i pisao ovako lijepim jezikom kakav se osjeæa i u ovom prijevodu ove pjesme. Ako si ti svijetu poèetak i svršetak kako je dug put njegov! Koliko su èudne stvari. Svakako su ove dvije prve decenije našeg stoljeæa predstavljale i doba snažnog poleta i aktivnosti bosanskohercegovaèke muslimanske inteligencije koja se poèela. pojedine gimnazije koje æe se otvarati poèev od studenog 1879. neprekinuto tekla od veoma starih dana.477-494. kako kaže u svom pismu Rešad-begu. nit njihovog narodnoga jezika.O Bože! Šta je poèetak. Dr Æiro Truhelka. Od onih pisama hercegovaèke muslimanske gospode koja je donio dr. koji je umro u Beèu. koja li je svrha ovoga svijeta. snažno napajati i na zapadnim izvorima i uzorima. nažalost. 59 . Na samom poèetku dvadesetog vijeka. gdje je zakopan. taènije 1902. U Sarajevu je u sami osvit dvadesetog stoljeæa pokrenut Behar nešto kasnije Gajret i 1911. po navodima Hamdije Kreševljakoviæa. nepoznatog prevodioca. Sarajevo. Naravno na ovaj veæ pripremljeni teren nova austrougarska vlast æe uvoditi i nove oblike. koji æe nas izbaviti iz ovoga mora i po našoj nas volji na jednom mjestu sabrati i umiriti. poèele su u Sarajevu stizati prve francuske novine a sigurno i prvi èasopisi. znao. Æiro Truhelka 4 do ovoga teksta koji se pojavio u listu Mehmeda Šakira Kurtæehajiæa. do konca devetnaestog stoljeæa u kojima æe se predavati i francuski jezik koji ipak neæe nikada imati onaj status i onu premoæ koju je uživao njemaèki. slavenski i da ga je dobro nauèio od svog oca Mehmeda Emin-efendije Kurtæehajiæa. Godinu dana kasnije bit æe pokrenut 4. 1914. osnivajuæi. Još jednom se tako potvrdilo da je meðu Muslimanima. godine. u zajednièkoj sirotinjskoj raci. kao i Mozart. koje se u ovom putu viðaju! Oh! Da li æe se u dubljine mora ovoga vremena roditi jedan dan. godine Zeman. bjelopoljskog kadije. Glasnik Zemaljskog muzeja 241. na primjer. èuvajuæi pritom snažne zasade orijentalne kulture i poznavajuæi dobro velike istoènjaèke književnosti.. (Sarajevski cvjetnik 24. od 12. kojem nije bila potrebna nikakva reforma.) Oèito da je Mehmed Šakir Kurtæehajiæ.

u Mostaru i èasopis Biser. Hifzi. Neki meðu njima su se potpisivali svojim punim imenom i prezimenom. Zeman. meðutim. Faik. 1971. Mehmed Tevfik je Mehmed Teufik Azabagiæ. (Behar.7 Prvi èasopis koji je najavio poèetak muslimanskog kulturnog preporoda bio je Behar. Prema navodima dr Muhsina Rizviæa. dok su treæi upotrebljavali samo pseudonime ili inicijale svoga imena i prezimena ili samo prezimena. u kojem nije bilo prijevoda sa francuskog. 60 . U svim ovim èasopisima. One koji su se potpisivali svojim imenima danas takoðer poznajemo. Salih Emin je Salih Emin Aliæehiæ. 362. F. Bajramski prilog Zemana. koji su prvog svibnja 1900. U Beharu su se povremeno pojavljivali i prijevodi sa francuskog jezika. pojavio i prikaz neke francuske knjige ili neke strane knjige napisane na francuskom. taènije sve do prvog veljaèe 1911. Džemaluddin je hadži Mehmed Džemaluddin Èauševiæ. M.) U posljednja dva godišta Behara pojavljuju se kao prevodioci i Andro Petranoviæ /pseudonim Frank) i Ela Kranèeviæ. Meðu prvima citiramo Salih-bega Bakamoviæa. ako se izuzme Zeman. ostaju nama za sada nepoznati. ali koja nije bila lišena i vlastitog vrijednosnog suda. Aburezak Hifzi Bjelevac. godine u Zemanu naslovio francuskim rijeèima Chanson de coeur /Pjesma srca/. Jedino Osman Nuri Hadžiæ prevodi i pod vlastitim imenom i pseudonimom Vamik i Muharrem.). Nosioci drugih pseudonima i inicijala kao što su Asaf. 342.6 Svojim prikazima iz francuske književnosti javljao se povremeno i pjesnik Mustafa Èeriæ-Garanfer. septrembar 1912. godine. 12. Nešto rjeðe su se u njima pojavljivali i prikazi koji su se odnosili na francusku književnost. S. Safvet-beg Bašagiæ i Osman Nuri Hadžiæ. Sadik. F. Ponekada bi se u vidu kratke bilješke. latinskog i talijanskog. ali opæenito uzev prilozi i prijevodi sa drugih romanskih jezika u ovim èasopisima su odista rijetki. str. On to radi sjajno prevodeæi sa starofrancuskog. koji je znao francuski i volio francusku kulturu pa je i jednu svoju pjesmu napisanu na našem jeziku i objavljenu 1912..5 A. Sabri. s vremena na vrijeme æe se pojavljivati prevedeni prozni i poetski tekstovi sa ovog jezika. pokrenuli Edhem Mulabdiæ. N. izlazio je skoro cijelu jednu deceniju. Slièno se dešavalo i sa knjigama napisanim na drugim romanskim jezicima. M. drugi jedino svojim imenom. 6. Behar Književnoistorijska monografija (Sarajevo. Nedžati je Fehim Bajraktareviæ. 1900. 7. u ovim èasopisima prevodili brojni muslimanski intelektualci tako da se slobodno može reæi da je njihov broj impozantan. Esad-efendiju Kuloviæa i Ismeta Sariæa. i to iskljuèivo 5. Sa francuskog su.

Le secret de maître Cornille /Tajna jednog mlinara/8. Izmeðu 1906. tada poznatog. da tako kažemo. Ona je takoðer prevela i jednu crticu Harry Miriam Pod Galadskim balzamima /1908. onaj veliki zalogaj. privatno u Sarajevu. u Beèu i Carigradu . Jedni potjeèu iz pera danas potpuno nepoznatih ljudi. veæ 1900. na primjer. Langata. Le portfeuille de Bixiou /Biksijeva lisnica/. To su bile: La chevre de Monsieur Seguin /Koza gospodina Segena/. dva razlièita sloja. što./ Pri analizi ove prevodilaèke djelatnosti u Beharu zapaža se jedna zanimljivost. a danas nešto zaboravljenog pisca Catullea Mendesa. dok prijevoda poezije nije bilo./. S obzirom na znaèaj ove pripovijetke i njenog prijevoda na naš jezik o njoj æe biti kasnije još rijeèi. kraæe tekstove Esad-efendija Kuloviæ.dok je Esad-efendija Kuloviæ uèio francuski.). godine preveo tekst nekog D. i 1908.francuske proze. kasno poèinju suraðivati prevodioci nemuslimani i njihova imena nalazimo samo u dva posljednja godišta ovog èasopisa. godine u Beharu æe se pojaviti i nekoliko prijevoda pripovijedaka Alphonsea Daudeta iz njegove poznate zbirke Lettres de mon moulin. koja prevodi novelu Lea (1909. . To vjerojatno dolazi zbog toga što su se prva dvojica školovala vani. 61 .Prièe iz mog mlina. Josephe Arthur Gobineau i Catulle Mendes. nije bio sluèaj sa prevoðenjem poezije sa talijanskog jezika o èemu æe svakako kasnije biti još rijeèi. Znaèajan poduhvat. koji je naslovio Topalasto šæene. Jedna od njih je i Ela Kranèeviæ. duga pripovijest koju æe prevoditi izvrsni prevodioci Salih Emin Aliæehiæ i Mehmed Teufik Azabagiæ. Les Etoiles /Zvijezde/. naime. Drugi pak pripadaju poznatim imenima francuske književnosti kao što su Alphonse Daudet. Kandaharske ljubavnike prevode Salih Emin Aliæehiæ i Mehmed Teufik Azabagiæ. Veæ u nekoliko brojeva prvog godišta Behara pojavit æe se Gobineaovi Kandaharski ljubavnici /Les Amants de Kandahar/. èiji su se tekstovi najvjerovatnije pojavili u nekom francuskom èasopisu koji je stizao i u Sarajevo pa su odatle ti tekstovi i preuzeti jer su mogli predstavljati stanovitu zanimljivost za tadašnjeg èitaoca. On je. Francuski prevedeni tekstovi u Beharu nisu brojni i oni predstavljaju. La legende de l'or /Legenda o èovjeku zlatna mozga/. a mnogo kasnije i jedan tekst pod naslovom Gospoða Maintenont svojoj neæakinji /1908. Još jedan prevodilac se pojavio u Beharu u osobi Esadefendije Kuloviæa. U Beharu. koji je u ovom èasopisu objavio dva svoja prijevoda tekstova danas potpuno nepoznatih pisaca. kako je veæ primijeæeno. Svi ovi prijevodi potjeèu iz pera nepoznata prevodioca.

Što se tièe prijevoda poezije. svi prevedeni tekstovi. Gobineau je jedan od francuskih pisaca devetnaestog stoljeæa koji je bio jedno vrijeme optuživan da je svojim djelima dao duhovnu osnovicu za raðanje njemaèkog nacizma i njegovih rasnih teorija na isti onaj naèin na koji su i Jeana Jacques Rousseasa optuživali da je za uèenika imao jednog Robespierrea.-1882. Prijevod je imao ogromnog uspjeha.). Nietzchea i Spenglera ali je danas u Francuskoj sa njega skinuta ona neslavna hipoteka o kojoj smo upravo govorili. Godine 1893. poemu Gabrielea d'Annuzija iz njegove zbirke Canto Novo. prìt á faire son pelerinage á La Mesque . francuski diplomata koji je dobar dio života proveo na Srednjem istoku bio je opèinjen Orijentom: II ne rìvait que mosquees et minarets. ako ne i najznaèajnijem prevedenom tekstu objavljenom uopæe u sva tri muslimanska èasopisa ovog doba. Gobineau. Stjepko Ilijiæ godinu dana kasnije objavljuje prijevod poeme Ruit hora Giosue Carduccija koja se nalazi u pjesnikovoj zbirci Odi Barbare /Barbarske ode/. godine njegove Les Nouvelles asiatiques .pisat æe kasnije njegova nekadašnja prijateljica iz mladih dana barunica de Saint Martin. kako smo to veæ ranije naglasili. govorio je da je musliman. uznositelj individualne energije i moæi je odista snažno utjecao na Wagnera. inicijatora terora za vrijeme Francuske revolucije. godine u Njemaèkoj je prodano više od stotinu tisuæa primjeraka ovog djela. Nikola Ostojiæ prevodi 1908.Sanjao je samo o džamijama i munarama. koja je donosila scene iz života avganistanskih gorštaka. zbirka od šest pripovijedaka od kojih je jedna bila i Kandaharski ljubavnici. 62 . dolaze iz talijanske. Pisac je putovao Istokom i kao diplomatski službenik imao je priliku da dobro upozna Iran i susjedne zemlje. Ovaj francuski pisac. i do 1935.Azijske novele. spreman da obavi hadž u Meki . Ludwig Schemman preveo je èetiri Gobineauove pripovijetke meðu kojima i Kandaharske ljubavnike na njemaèki. i to modernije književnosti. Kao plod njegova boravka u ovim krajevima pojavile su se 1876. Kako smo veæ rekli veæ u prvim brojevima Behara pojavio se prijevod ove obimne pripovijetke velikog francuskog pisca grofa Josepha Arthurea Gobineaua (1818. godine Pšenicu danas nepoznatog Campaninija Naborrea i Prezrene. slijedili su drugi. i on u ovo vrijeme ide u red onih francuskih pisaca koji mogu stati uz bok samom Stendhalu. Ali vratimo se sada najznaèajnijem prijevodu koji se pojavio u Beharu. se disait musulman. Kandaharskim ljubavnicima.

. Vjerojatno bi samo detaljna analiza pokazala sa kojeg je od ova dva jezika ovaj tekst preveden. prema navodima Hamdije Muliæa i Dar-ul-mualimina. i pjesmu Georgesa Rollina U sumrak.-1883. ako se tako može reæi. Richard est tout a fait seduit a cette seconde lecture.8 /Naveèer razne vijesti o antisemitskim neredima. Cosima Wagner. 1912. Prvih osam nastavaka potjeèu iz pera Saliha Emina Aliæehiæa a posljednja tri iz pera Mehmeda Teufika Azabagiæa./ Uskoro je došlo i do scenske adaptacije ove prièe te se na osnovi libreta Otta Novaka pojavila i opera Leopolda Reicweina /1846. zasigurno./: Le soir diverses novelles sur l'agitation antisemite. pošto je prevoðenje nastavio adži Mehmed Teufik Azabagiæ koji se školovao u Carigradu i koji je. Uèiteljska zora 1-2./ naklonjeni smo da mislimo da je ovaj prijevod vršen sa ovog jezika.Uspjeh pripovijetke koja se pojavila u Beharu bio je takoðer znatan i tome postoje svjedoèanstva iz tog vremena. 1977. Prijevoda ove novele u Beharu prihvatila su se.. u Breslavi. Meðutim. Salih Emin Aliæehiæ završio je višu pedagošku školu u Beèu /Pedagogium/ i bio je upravitelj Druge narodne škole /ruždije/ a kasnije. On dosta vjerno prenosi dosta slojeviti i. str. potom èitamo sa velikim zadovoljstvom grofovu prièu Kandaharski ljubavnici. dvojica ljudi. preveo u Gajretu sa francuskog. Povijest naše poèetne nastave. puis nous lisons avec grand plaisir la nouvelle du comte Les Amants de Kandahar. il trouve merveilleuse la premiere scene d'amour. višesmjerni Gobineauov 8. 29. Rihard je sasvim oèaran ovim drugim èitanjem i smatra èarobnim prvu ljubavnu scenu. Journal IV/1881-1883/. Gobineau je na sam božiæ 1880. 9. 1917. str. kako smo vidjeli. Što se tièe Aliæehiæevog prijevoda mora se reæi da u njemu ima nekog starinskog šarma i u njegovim izrazima i obrtima osjeæa se utjecaj èitanja muslimanske epske pjesme tako da nas on znade ugodno iznenaditi svojim prevodilaèkim umijeæem i svježinom svoga izraza. godine poklonio jedan primjerak svoje knjige Richardu Wagneru. 63 . Sarajevo. Paris. Hamdija Muliæ./ koja je pod istoimenim naslovom Die Libebenden von Kandahar premijerno izvedena u mjesecu studenom 1907. 15.-1945. O tome na kakav je primjer ona naišla kod velikog njemaèkog kompozitora govori Cosima Wagner u Dnevniku IV /1881. /Gajret 5-6.9 Zbog njegovog školovanja u Beèu bili smo dugo u dilemi pitajuæi se da li je on Gobineauov tekst prevodio sa njemaèkog ili sa francuskog jezika.

Ponekad mu se èak i desi da preskoèi neku reèenicu koja mu se èini preteškom kao što je ova: Alors tout absorberit. respirant la vie. bistro oko èasom bi zablistalo kao munja. 11. visoka stasa. Njegova crna kosa kovrèila se u bujnim pramovima po gustim naborima plavog mu turbana. 28. terreuse. fiere. Jedna od njih je. Desi mu se gdjekad i da pogriješi jer ne nalazi pravu rijeè ili ne shvata tešku konstrukciju koju nazivamo galicizmom. Slièno je i sa reèenicom Le prince de Kandahar n'etait ni meehant ni tyranique sa Emir od Kandahara biješe zloban. a u pasu tanak. koja udisavaše život. Ses cheveux noirs bouclaient. ne one mutne zemljane masti. Krasni valoviti dugi brkovi savijahu se po nježnom porubu njegove. nettement coupee. il etait chaudement basane comme un fruit mžri au soleil. strast. dapaèe okrutan. On biješe snažan. na primjer. vigoureux. ona kada prevodi reèenicu Le turban blanc faisait valoir le teint un peu olivatre sa Bijeli saruk èinjaše mu maslinastu boju lica lijepom. 241. resultat centain d'une origine metisse. caressait le contour delicatede sa levre superieure.1900. Gobineau. u pleæima širok.11 Drugi prevodilac posljednjeg dijela ove novele Mehmed Teufik Azabagiæ takoðer odlièno prevodi i rijetko mu se desi da ne pogodi pravi izraz ili napravi neku veæu grešku. la passion. umjesto Kandaharski emir nije bio ni zloban ni okrutan. 64 . Paris. Behar 2 /Sarajevo. kao voæka što zarudi na sunèanoj žegi. Il etait grand. etroit des hanches. mobile. une moustache fine. rien ne se montre qui 10. mince. Oeuvres III. visoka boja. str.10 Vi pitate: je li bio lijep? Lijep kao anðeo. large des epaules. Za ilustraciju njegove prevodilaèke vještine ovdje dajemo poèetak Kandaharskih ljubavnika na francuskom i njegov prijevod na naš jezik iz kojeg æe èitalac zakljuèiti sa kakvom je vrsnošæu prevodilac obavljao svoj zadatak: Vus demandez s il etait beau? Beau comme un ange! Le teint un peu basane. non de cette teinte sombre. Zagasita lica. umjesto bijeli turban naglašavao je maslinastu boju njegova lica. str. Gallimard 1987. Ses yeux et profonds s'allumainet facilement d'eclairs. sur les plis serres de son turban bleu raye de rouge. en profusion d'anneaux. ondee. rien ne passe inapercu./.. kao parom prorezane gornje usne.tekst i samo se nekada upusti u mala preudešavanja izazvana više drugaèijim poimanjem kulturnih relacija nego neèim drugim. un peu longue. koji biješe išaran crvenim prugama. kad poène da zrije. Njegovo blago. po kojoj se pouzdano raspoznaje pomiješana krv: on biješe više zarudjela lica.

1913./. ona koja ide od njegova osnutka do poèetka prvog svjetskog rata. Nas naravno zanima samo prva faza njegova izlaženja. u njemu se pojavljuju kraæe pripovijesti i crtice mnogih velikih francuskih pisaca poèev od Jeana Jacquesa Rousseaua i Voltairea. i Tristesse . iako su pojedinci i u ovom èasopisu zastupljeni u mnogo manjem broju.. Treba. u kolovozu te godine skupština ovog ðaèkog potpornog društva Gajret odluèila je da se njen list istog imena koji je do tada samo donosio jedino društvene izvještaje preobrati i pretvori u književni èasopis. Gajret.1913. et. od 1907./. pritom odmah naglasiti da se književni prilozi pa prema tome i prijevodi javljaju u ovom èasopisu od 1909. i 1921. /Gajret 10-11. Naime. Oeuvres III. novembar 1914. meðutim. Sabri. Nešto kasnije Fehim Nedžati /Fehim Bajraktareviæ/ je objavio 65 . 1914. pa do 1914. èije tekstove prevodi F. Romantièki pjesnik Alfred de Musset zastupljen je sa dvije pjesme La Chanson Šansona /Gajret 8-9. To je bio poèetak jedne nove ere.. 204. Gallimard. godine. /Gobineau. sa prekidima izmeðu 1914. drugi list muslimanskog preporodnog perioda izlazio je vrlo dugo. Catulle Mendesa. koji su na ruševinama stare romantièke škole Viktora Igoa i Alfreda de Misea osnovali pod vodstvom Teofila Gotjea novu školu tzv. Julesa Vernea. Od godine 1910. nažalost. dans la memoire. Ono što se samo nagovještavalo u Beharu sada se ostvarivalo punom svojom snagom u ovom èasopisu. parnasista sa devizom "l'art pour l'art".Tuga /Gajret 4-5. i 1923./. njihov prevodilac nije potpisao./. èiju pripovijetku Sreæa prevodi F. godine. Kronološki gledano prvo se pojavila jedna Voltaireova pjesma Radost i tuga /Gajret 19.ne laisse trace sur le coeur.1911. godine./. str. èiju pripovijest Poslije sveèanosti prevodi Ismet Sariæ upozoravajuæi ptitom èitaoca u jednoj bilješci da je Catulle Mendes jedan od najmarkantnijih predstavnika one grupe francuskih pjesnika.Nedžati /Fehim Bajraktareviæ/ preko Alexandrea Dumasa. 282. Pariz 1987. Bez obzira na ove omaške prijevodi ovih kulturnih poslenika mogu se ipak visoko ocijeniti. do 1941. par lui. str. Ove pjesme su dosta dobro prevedene ali se. Na koncu ovog razmatranja o ovom prijevodu treba naglasiti da je Gobineau kod nas rijetko prevoðen te da se ovaj prijevod relativno rano pojavio na našem jeziku. Ovaj put ni pjesništvo nije zanemareno. èiju crticu Smrznuti nos prevodi Salih-beg Bakamoviæ. Lista prevedenih pisaca završila se imenima Guy de Maupassanta i Anatola Francea.

To je Budelairova pjesma Enivrez-vous preuzeta iz njegove zbirke Petits poemes en prose . s jedne strane prostorna skuèenost 66 .1914. njihova najveæa dostignuæa nisu tu zaustavljena jer.Male poeme u prozi koja je prvi put objavljena u Le Figarou 1884. iz godine 1914. A. obavijestio svoje èitaoce u broju 1. godine objavio prijevod impresije M. na primjer. Njen prevodilac se potpisao pseudonimom Frank. sa dvije pjesme. Ti prijevodi su svakako nastajali kao plod èitanja francuskih èasopisa. izazivao interes meðu mladim bosanskim intelektualcima. Pripovijetku je preveo Ismet Sariæ.1961. Kako smo veæ naglasili Charles Baudalaire je. Meðutim. I sam reisu-l-ulema hadži Mehmed Džemaluddin-efendija Èauševiæ se ogledao u prevodilaštvu. Zanimljivo je da je u Gajretu 11-12 iz godine 1912. godine a u spomenutoj zbirci se pojavljuje pod brojem 33. Prva se pojavila pod naslovom Mugjenje. Tako je on. što je pseudonim Andre Petranoviæa.1912. koji je u to doba sigurno poznat u Bosni. na primjer. Charles Baudelaire.1913.Hifzi Bjelevac prevodi Ikara. onda se zaista može reæi da se radi o znaèajnom broju prijevoda i zbiru velikih imena. Gajret je uz to pratio i ono što se dogaðalo i u kulturnim sredinama drugih jugoslavenskih zemalja./ pojavila se pod naslovom Opijajte se. Naravno. jer pretpostavljamo da ovaj Mostarac nije znao rumunjski. pjesmu u prozi koju je napisao Philippe Despotte /Gajret 7-8. To je Baudelaireova pjesma Obsession iz njegove zbirke Cvijeæe zla. sigurno. zastupljen je u ovom èasopisu./. jednog od najveæih i najplodnijih rumunjskih pisaca uopæe. Tako. da je Jelena Æoroviæ prevela u Beogradu Chamfortove Maksime i misli a Milutin Uskokoviæ /Gajret 4. Levela U balonu. Kada se pogleda sve ovo./ Maksime drugog velikog francuskog mislioca La Rochefoucaulda.1914. takoðer. pa je tako i u Gajretu 13-14 iz 1911././ u kojem je raspravljao o duhu i vrijednosti ove zbirke velikog francuskog pjesnika. Mustafa Èeliæ Garafer i sam pjesnik i novinar koji je svoje stihove objavljivao u Gajretu posvetio je ovom pjesniku jedan rad pod naslovom Les Fleurs du mal /Gajret 8-9./. objavljena i jedna kraæa pripovijetka Vila brodarica Mihaela Sadoveanua /1880. u Gajretu 6-7. Moramo reæi da njegov prijevod predstavlja pravi mali promašaj. Mislimo da se ovdje radi o jednom prijevodu sa francuskog.1913. kao i u Beharu tako i u Gajretu nalazimo na prijevode crtica i kraæih prièa danas potpuno nepoznatih autora.jednu pjesmu Victora Hugoa pod nazivom Djetinjstvu /Gajret 2. Druga pjesma /njen prijevod je potpisan inicijalom F.

svibnja 1912. Muhamed Bekir Kalajdžiæ donosio bi ponekada i tekstove prevedene sa francuskog. Recimo prvo. godine pojavila duga rasprava nepoznatog pisca Panislamizam i panturcizam koju je Salih-beg Bakamoviæ preveo sa francuskog u više brojeva ovog èasopisa. Uredništvo je dalje podvlaèilo da æe list donositi "zatim prijevode iz turske. 7. ureðivao je Musa Æazim Æatiæ /prva dva godišta/ a zatim. On je isto tako preveo sa turskog jednu pjesmu Teufika Fikreta posveæenu Alfredu de Mussetu /Behar . i on je. U Biseru se. Ovo bi bio i prvi sluèaj objavljivanja jedne hispanoarapske kaside u našim krajevima. Iste godine A. Tako je. Stoga mislimo da je kritièar Sarajevskog lista.. ali i rezultat. ali je napor bio tu. koju je francuski orijentalista Francois Toussaint pronašao u sudanskom gradu Tombuktuu a potom objavio u poznatom èasopisu Mercure de France. dosta strogo zakljuèivao kada je ovako karakterzirao djelovanje Gajreta na ovom polju: Što se tièe prevodilaèke književnosti ona nije tako èesto zastupljena kao što treba./.èasopisa i obimnost pišèevog djela.svibanj 1913/ . 228. Tven. koji je izlazio u Mostaru.-1170/. od Evropljana ovamo zaluta katkada Mjesnicki. arapske i stare literature /kod potonje koliko se ne bi kosilo s programom lista/". gdje je drugovao sa Antonom Gustavom Matošem. kako je njegovo uredništvo naglašavalo. Zanimljivo je svakako i podvuæi da je isti prevodilac prevodio i španjolsko-arapsku poeziju ali sa francuskog jezika.u kojoj je francuski vojni dopisnik opisivao dogaðaje i ratna zbi67 .15. Alfred de Mise i gdjekoji drugi. prosinca 1913. Turska lirika je ipak tu. preveo (Biser. na primjer. treæe. shodno njegovom zacrtanom programu. bar do godine 1913.mai 1913/ . da se sam Musa Æazim Æatiæ upoznao sa francuskom poezijom za svoga boravka u Carigradu a kasnije to poznavanje i produbio u Zagrebu. Prvi njegov broj pojavio se 1. Hifzi Bjelevac je upoznao èitaoce Bisera s knjigom Georgesa Remonda Avec les vaincus La Campagne de Thrace.) jednu pjesmu kordovskog pjesnika Ibn Zajduna /1003. 1913.. 1913. /octobre 1912 .1908. trebao da popuni prazninu koja je nastala "prestankom izlaženja našeg prvog zabavnog list Behara pa privremenom obustavom Gajreta. Stoga u Æatiæevom ciklusu O ženi nalazimo i pjesmu posveæenu Jeanne d'Arc kao i drugu posveæenu George Sand.Sa pobijeðenima Rat u Trakiji /rujan 1912 . Ovaj èasopis koji je izlazio dva puta mjeseèno od svibnja 1912. str. do mjeseca svibnja 1914. u broju 252 od 1. to nije dozvoljavala. Kao posljednji meðu muslimanskim èasopisima preporodnog perioda pojavio se /Biser..

15-16.vanja iz drugog balkanskog rata koja su sa znatnim zanimanjem praæena u Bosni i Hercegovini. /Biser. Ovaj pjesnik je naime ponudio ovom èasopisu svoj rad o stvaralaštvu Charlesa Baudelairea. suviše oštrim i neprimjernim komentarom: M.-1970. svog prethodnika na mjestu ravnatelja Dar-ul-mualimina u Sarajevu./.Èeliæ poveo meðu ðacima kampanju protiv Bisera. To bi bio.ne poznavajuæi francuski jezik . Vaš prikaz Charlesa Baudelairea postali smo g. Delcampa. objavio je na samom poèetku godine 1914. nažalost. u nakraæim crtama. Orijentalist. opis prevodilaèke djelatnosti sa romanskih jezika u muslimanskim èasopisima u doba preporoda ali bi on bio nepotpun ako se bar kratko ne bismo osvrnuli na liènosti samih prevodilaca koje.. Alžiru i Londonu. Njegovi prijevodi sa francuskog u Beharu i Gajretu potièu iz njegovog ðaèkog perioda. u S.È. Školovao se u svom rodnom gradu Tuzli a zatim i u Carigradu gdje je nauèio francuski.1913. Nedžati/.A. da je M. naši leksikoni prevodilaca ne spominju. 9. da taj prikaz nije jednostavno otkle izvaðen i preraðen na naš jezik. Prvo što upada u oèi je njihov broj koji je znatan za jednu zemlju koja nije pripadala krugu zemalja u kojoj je francuska rijeè bila osobito zastupljena.Breza 1940/. Završio više pedagoške studije u poznatom zavodu Pedagogium u Beèu. Ovo je izazvalo izvjesno razoèarenje pjesnikovo i neku vrst zlovolje jer se uredništvo istog èasopisa žali /Biser. Studirao istoène jezike i književnosti u Beèu gdje je i doktorirao/. Bajraktareviæ Fehim /F. Bakamoviæ Salih-beg /Mostar 1885 . drugi po redu reis-ul-ulema Bosne i Hercegovine. francuskog i engleskog. da ga pogleda. Meðu njima treba izdvojiti: Aliæehiæ Salih Emin. /Biser 14-16/ prijevod jedne duže pripovijesti Jim-Jim. Bio direktor II osnovne škole /ruždije/ u Sarajevu i Dar-ul-mualimina. Potjeèe iz 68 . Prevodio sa istoènih jezika. Biser je rad poslao na mišljenje u Zagreb popravivši ga jednim. jer . Azabagiæ hadži Mehmed Teufik-beg /1838-1918/. Zanimljivo je da je upravo jedna francuska tema izazvala zlu krv izmeðu pjesnika Mustafe Èeliæa Garanfera i uredništva Bisera. èini nam se. djelo danas nepoznatog pisca .mi se bojimo. Matošu. tada veæ reisu-lulema. / Sarajevo 1889./.G. Jedan od osnivaèa i pokretaèa Gajreta. Preuredio Sufaru hadži Ahmed efendije Ribiæa. Vjerskoprosvjetni radnik. I hadži Mehmed Džemaluddin-efendija Èauševiæ. 1914.

i onaj tekst koji je nosio naslov Primjer francuskog divljaštva . Suradnik Gajreta. èetvrti reisu-l-ulema muslimana BiH.Sarajevo 1972.. Preveo je u broju 127. Kuloviæ Esad-efendija (Sarajevo. u jednom èlanku povodom njegove smrti: Ausser der turkischer. srpnja 1917. Sarajevskog lista od 17. 1987. 1854. Trgovaèku akademiju završio u Mostaru i licej u Sarajevu. Bilo kako bilo. SKZ 470. Èauševiæ hadži Mehmed Džemaluddin-efendija /Arapuša 1870./.Muèenièka smrt Sulejmana Halebije za koji neki misle da je poslužila Ivi Andriæu kao osnovica za onu poznatu scenu nabijanja na kolac opisanu u romanu Na Drini æuprija. Pjesnik.). književnik i publicist studirao prava u Beèu i Zagrebu. Prevodio sa francuskog. Uz turski i arapski. Hadžiæ Osman Nuri: (1869-1937).Mekteb-ihukuk. U ovo doba muslimanskog kul12. Prevodio je sa francuskog i turskog. privatno je nauèio i francuski ili kako kaže Bosnische Post 165 od 24. možda i rumunjskog.-1918. Za boravka u Istanbulu nauèio francuski u dobrim carigradskim školama. Prema svjedoèenju njegovih roðaka ostavio je jedan obimni èetverojezièki rjeènik srpskohrvatsko-persijsko-tursko-francuski. . koji je danas izgubljen i za koji oni misle da se sada nalazi u Skoplju. Ljubo Jandriæ. Sarajevo 1938. die in den damaligen Schulen gelehrt wurde. Zbog svoje prosrpske orijentacije prelazi godine 1911. Uz njih su u Beharu prevodili sa francuskog. erlernte er privat franzšsich und befasste sich mit der Literatur aller dieser Sprachen. Tako smo stigli do konca ovog rada.ugledne i stare mostarske obitelji Bakamoviæa. svibnja 1915. Prevodio sa francuskog pod vlastitim imenom i pseudonimom Muharremi Vamin. arabischen und serbischen Sprache. str. sarajevskog kadije. die er gut kannte. Sin Sulejmana Ruždi-efendije. i Petranoviæ Andro Frank kao i Ela Kranjèeviæ. Sa Ivom Andriæem. Beograd. iz Mostara u Sarajevo gdje nastavlja školovanje. Njegov otac hadži Jusu-beg školovao je svoja tri sina u Carigradu. koje je uèio u tadašnjim školama. Poslije završene medrese u Bihaæu otišao na školovanje u Carigrad. Autor zbirke pjesama Iz zveke sindžira. 89."12 Bjelevac Abdurezak Hivzi /Mostar 1886. Ivo Andriæ je poznavao taj prijevod jer je posvjedoèio da ga je èitao dodajuæi pri tom lakonski: "A o uticajima nikada ne treba raspitivati kod pisca. Tako je i Salih-beg uèio gimnaziju i pravne nauke u Carigradu a orijentalnu filologiju u Budimpešti. gdje je uz vjersko školovanje na Mekteb-inuvvabu završio i pravni fakultet . gdje je nauèio francuski./. 69 . kako smo to veæ podvukli. Sariæ Ismet roðen u Mostaru.

Meðutim. str. str./13 zakljuèuje da je "srazmjerno malo uèenika ovaj jezik uèilo i nauèilo. Radovi LVI Odjeljenja za književnost i umjetnost knjiga 2. ponekad samo fakultativno-obligativan predmet. oslušnu i odjeci koji su dolazili sa Zapada. Najveæi broj njih se školovao u Carigradu.1914. 1975. da se uz zadržavanje prisustva duha i tekstova tri velike islamske orijentalne književnosti. Tako Midhat Šamiæ u svom obimnom radu Francuska književnost na stranicama književnog èasopisa Bosanska vila /1885.230/." U osnovi taèna tvrdnja. Po broju prevedenih pisaca i njihovoj književnoj vrijednosti on bi mogao da se poredi sa Bosanskom vilom. reklo bi se ne toliko samo književnim. bolje prevode sa francuskog od ostalih.-1914. Midhat Šamiæ. koja je doduše mnogo duže izlazila /1885. 70 . Za Behar koji je kronološki bio i prvi. Dušan Tamindžiæ iz Mostara. Prevodilaca meðu Muslimanima. ANUBiH. kako smo veæ vidjeli. Ostali domaæi sinovi bili su lišeni te moguænosti. nego i onim koje su se ticale neposredne aktualnosti vezane za islam i muslimane.. nego su ovaj jezik uèili u domaæim gimnazijama gdje je on bio samo jedan od predmeta. turske. gdje je pohaðao dobre zavode u kojima je francuski bio veoma zastupljen pa su oni tamo imali i priliku da ga dobro nauèe. 46. i posebno malo obrazovanih ljudi u Bosni i Hercegovini ga je poznavalo i znalo. Stoga je i malo prevodilaca sa ovog jezika iz redova ostalih Bosanaca.. Kratkoæa njegova izlaženja ne dozvoljava da se kaže kakav bi bio njegov dalji profil ali bi svakako francuska književnost bila zastupljena kao što pokazuje i prijevod jedne pjesme pjesnika de Bayea koju je pod naslovom Ja te ne ljubim objavio A. kolovoza 1918. buduæi pisac prve francuske gramatike iz pera jednog domaæeg sina i Risto Džepina iz Banje Luke./. laho objašnjiva. neki njen muslimanski pandan. ma kako to na prvi pogled paradoksalno izgledalo. Francuska književnost. koju je ipak trebalo dopuniti ili pak ublažiti konstatacijom da je ipak meðu Muslimanima bilo ljudi i koji su ga dobro 13. Sarajevo. Ova èinjenica je. i on bi bio. bilo je više. Biser. Odatle i Bakamoviæev prijevod Panislamizam i panturcizam ili Bjelavèev osvrt na knjigu Georgesa Remonda koja je govorila o borbama u Traciji za vrijeme drugog balkanskog rata. Hifzi Bjelevac u drugoj seriji ovog èasopisa /Biser od 1-15. po broju prijevoda..turnog preporoda djelovala su tri èasopisa i u sva tri pojavljivali su se prijevodi sa francuskog i rjeðe sa talijanskog jezika. arapske i persijske. shodno svom programu njegovao je islamske teme ali je bio otvoren i europskim. oni se ne spominju ili se malo spominju.. meðutim. tako da ih možemo nabrojati na prste jedne ruke: Jelena Æoroviæ. moglo bi se reæi da je predstavljao utjelovljenje nekih težnji. Muslimani koji su prevodili sa francuskog. Gajret je veæ bio jedan dalji korak unaprijed.

Mehmed Šaæir Kurtæehajiæ complained in the Sarajevski Cvjetnik for not having had the opportunity to learn. One should mention here as the most diligent translators: Salih Emin Aliæehajiæ. was not a sudden thing that occurred only after the Austro-Hungarian troops occupied Bosnia and Herzegovina in 1878. one should also mention that although the translation from the French in these Moslem journals was not a systematic activity. Abdurezzak Hivzi Bjelevac. and since there was no certain will that would channel these translating efforts towards the directions desired. the contribution 71 . seen in this light. there were three periodicals that published the translations of literary texts from French. and. The majority of these translators learned French during their school years in Istanbul. which was the language mostly spoken at the time. among other things. Hajji Mehmed Tevfik beg Azapagiæ. Esad effendi Kuloviæ and Ismeta Sariæ. French would signify "a common European language". He spoke with zest about a certain Mustafa effendi. These journals were Behar. a certain Arif effendi would start to teach French in the ruždija after having obtained the legal permission from the Sultan. In the end. Mehmed Džemaludin Èauševiæ. ipak je doprinos muslimanskih prevodilaca sa francuskog bio znatan jer su oni publici jednog malog europskog naroda širom otvarali vrata ove velike zapadnoeuropske književnosti. During the period of the Bosnian Moslem cultural revival. Many years before the event. In 1869. French. who has learned to speak French in Paris. as a true lover and connoisseur of French literature. a certain lawyer Henri Massieu de Clerval would travel through Bosnia. Translations from French and Other Romance Languages in the Bosnian Moslem Journals in the Time of Revival The interest of the Bosnian-Herzegovinian Moslems for everything that have been taking place in the West. Salih beg Bakamoviæ. a teacher in one of the secondary schools in Sarajevo (ruždija). Gajret and Biser. From that time on. respectively.znali i sa njega dobro prevodili. Signe du temps! Mada u prevoðenju sa francuskog u ovim muslimanskim èasopisima nije bilo nekog sistema ili neke volje koja bi usmjeravala ove prevodilaèke napore u nekom željenom pravcu. for the fruits of the French culture and the achievements of its literature.

They managed to have the gates of this great Western European literature wide open to the readership of a small European nation.of these Moslem translators could be seen as considerable. 72 .

japansko-ruskog rata 1905. koje su Englezi vodili protiv Bura u Africi. Ona je preko tih glasila nastojala povezati najrazvijenije kulturne tekovine Zapada i Istoka. Utoliko prije što su svi ratovi na zapadu i istoku znaèili uvod u prvi svjetski rat.. godine i balkanskih ratova 1912. Osmanske imperije i ruskog carizma koji su ih stezali poput željeznog oklopa u vrijeme uspona kapitalizma ka imperijalizmu u zapadnoj Evropi. Naše stoljeæe poèelo je burnim i po mnogo èemu radikalnim promjenama koje su bile izraz buðenja svijesti. Tako su razvijenije kapitalistièke zemlje izazivale imperijalistièke ratove radi kolonijalnog porobljavanja kolonijalno još nepotèinjenih naroda kada su ti narodi poduzimali nacionalno-oslobodilaèke ratove. Ona se posebno manifestirala kod naroda još uvijek pritisnutih poznim feudalizam Austro-ugarske monarhije. koja je bila sve izrazitiji pokretaè lokalnih nacionalno-oslobodilaèkih pobuna i ratova u sjenci velikih sila. i 1913. pokreèuæi listove i èasopise. Pod austro-ugarskom i turskom okupacijom u tom razdoblju budila se muslimanska inteligencija. nastojeæi na razlièite naèine da izazovu promjene tipa onih koje su bile izvršene u zapadno-evropskim zemljama. Utoliko je njena specifiènost bila u tome što je imala podjednako razumijevanje i osjeæanja za kulturne tekovine orijenta i okcidenta. èime se ne mogu pohvaliti ostale naše nacionalne inteligencije kako zbog svog robovanja hrišæanskom duhu tako i zbog neprijateljskog raspoloženja prema orijentalnim 73 . što je poèetak našeg stoljeæa obilježilo ratnièkim. preko kojih je djelovala na svijest i osjeæanje svojih pripadnika u pravcu njihovog nacionalnog buðenja. dotle su ti narodi stenjali stagnirajuæi povijesno pod okovima poznog feudalizma Austro-Ugarske. god.-1918. Pod uticajem industrijske revolucije u tim zapadno-evropskim zemljama sa poletom kapitalistièkog razvitka u njima budila se nacionalna svijest naroda koji su èeznuli za nacionalnim osloboðenjem i nacionalnim ujedinjenjem bez kojih je bio nezamisliv kapitalistièki razvitak. U njima su se naroèito budile intelektualne snage protiv postojeæeg društvenog stanja. U tu svrhu one su pokretanjem razlièitih publikacija i na drugi naèin budile nacionalnu svijest. Dok se razmah kapitalizma na Zapadu oèitovao u formi širenja kolonijalizma. Turske i Rusije. Naime. od burskih ratova 1900. što se sa zakašnjenjem budila na prostorima evro-azijskog kontinenta.Redžep Jahoviæ. Sarajevo NJEMAÈKA KNJIŽEVNOST U MUSLIMANSKIM PREPORODNIM ÈASOPISIMA 1900. godine došlo je do prvog svjetskog rata 1914.

ruskog i engleskog jezika nastavlja se i u Gajretu. drame. zajednièki im je cilj književno-publicistièko prikazivanje muslimanskog narodnog života. ne ulazeæi u tu dimenziju tematizirane problematike. Naravno. Ako se osnivanjem Behara. poznatih i manje znaèajnih autora iz književnosti i narodnog stvaralaštva evropskih i azijskih naroda. Gajret i Biser bez pretenzije da u tome budem iscrpan s obzirom da nisam raspolagao njemaèkim izdanjima iz kojih su raðeni prevodi na naš jezik. preko tih èasopisa se takoðe željelo približiti Zapad ne samo Muslimanima veæ i drugim jugoslovenskim narodima i Muslimane posebno ovim posljednjim upravo posredstvom literarnog stvaralaštva muslimanskog naroda. Sa svojim slovensko-orijentalnim nasljeðem. U tom njihovom nedostatku moguæe je prepoznati izvor za njihovo nedopustivo zapostavljanje i nipodaštavanje svega što je muslimanska inteligencija uèinila na povezivanju Istoka i Zapada u ovim našim prostorima. Ipak.kulturama koje nisu poznavale. BiH se nastoji ograditi u ovim èasopisima prema negativnim sadržajima 74 .. na ove prostore. Na to sugeriraju i prevedeni tekstovi iz razlièitih književnih rodova (lirika. muslimanskog èasopisa za pouku i zabavu. ali i hrvatske buržoazije da asimilira Muslimane u svoje nacionalno biæe. ukljuèujuæi i prevoðenje gotovo svih književnih vrsta i rodova: lirike. koji se nije mogao oblikovati u kulturnom i prosvjetnom pogledu nezavisno od evropskih književnosti i njihova uticaja ne samo na intelektualne krugove nego i na muslimanske mase na ovim prostorima i šire. posebno njemaèke. god. No. francuskog. otvara snažan književni pokret Muslimana u BiH u vrijeme austougarske vladavine. onda je razumljivo potcjenjivanje i negiranje svega što su Muslimani stvarali. što svjedoèi o prodiranju evropskih književnosti. osnovanom 1907. i uprkos spoznaji da su ti evropisi svojevrsno ogledalo svog vremena. novele. Ako se tome doda tendencija prije svega velikosrpske. želim ovdje ukazati na sadržaj i karakter njemaèke književnosti u èasopisima Behar. god. što je uslovljeno politièkim. Naroèito je izrazit cilj èasopisa Behar da se izmeðu ostalog približi muslimanski živalj BiH Zapadu i da se u njegovoj narodnoj bitnosti pokaže specifiènost kao spona izmeðu istoka i zapada. ta posebno prevodilaèka aktivnost sa njemaèkog. i Biseru. proza. premda u ovom posljednjem nešto manjeg intenziteta. društvenim i historijskim prilikama toga perioda. 1900. tradicijom i obièajima. a što nije bilo u suprotnosti sa politièkim i drugim interesima austrougarske vlasti. god. drama) sa njemaèkog na naš jezik. epigrama i dr. 1912.

inaèe. to nije išlo na štetu prezentiranja književnih radova na hrvatskosrpskom jeziku. Friadricha Ruckerta i Augusta Grafa von Platena. str. posebno njemaèkih. Minerva. Primjer za to su prijevodi njemaèke lirike u Beharu. od kojih èetiri iz poznate Zbirke pjesama ("Buch der Lieder") i po jedna pjesma od Petera Roseggera. Leipzig. Da bi se èitalaèkoj publici Behara makar djelimièno doèarala Heineova Knjiga pjesama. išlo se i u izboru lirike sa njemaèkog bez plana i programa zbog èega je izostao "pregled oblika duhovnih i poetskih vrijednosti"1 date književnosti. 20 i 21. Buduæi da je njemaèki jezik ulazio u program srednjoškolskih predmeta. èitajuæi ih. Tamo je prevedeno devet pjesama i to: šest Heineovih. Behar 9. Sarajevo. Buch der Lieder.92. 1. o èemu svjedoèe prevodi razlièitih literarnih vrsta u ovim èasopisima. Behar 10/1909.-1908. a istovremeno nastoji udovoljiti zahtjevima novog i savremenog. èemu se suprotstavio Behar svojim produktima. br.zapadne civilizacije.3 koju je preveo Munib Osmanagiæ pod pseudonimom Narcis. na tradiciju. premda je brojne metafore èine alegoriènom u prenošenju pozdrava voljenoj dragoj. 1908/1909. 3.-1910. Pjesmin pozdrav2 je njegova prva u Beharu prevedena pjesma. Slièan sadržaj i formu ima i pjesma Pozdrav. 1971. romantièarske. Svjetlost. br. br. Istina. njegov uticaj na naš jezik bio je veoma veliki. 5. ljubav. 20. èiji je sadržaj tradicionalan. str. ali i vjeèno u lirskoj pjesmi obraðivane motive: priroda. želeæi pri tome da prilagodi i adaptira produkte zapadne kulture svojim potrebama i dovede u sklad sa domaæom etikom. jer je on najznaèajniji njemaèki lirièar izmeðu romantizma i realizma. Kad proðem pored tvoje kuæe5. kako se to osjeæa u nekim prevodima. s obzirom na svoju orijentaciju. prevoðenje èetiri pjesme povjereno je pjesniku Silviju Strahimiru Kranjèeviæu: Èemu usamljena suza. Povratak. kod prevoda sa drugih jezika. Behar 8/1907. Muhsin Rizviæ. Verlag der Literaturwerke. Taj dojam se potvrðuje prilikom poreðenja prijevoda sa originalom. Pjesme sadrže. Odsjaj mora prostirao se daleko. Nivo prijevoda je takve umjetnièke i pjesnièke vještine da se. koja se javlja sa romantizmom. Meðutim. 4. želeæi da suzbije strani uticaj i oèisti naš jezik od stranih izraza. osim malog izuzetka. Mladalaèke patnje (junge Leiden) Heinricha Heinea (1797-1856) mogu se uzeti. 2. 326-327. Ove dvije pjesme nisu sadržane u Knjizi pjesama (Buch der Lieder) 4. Behar. 75 . kao ponovno otkriæe njemaèke narodne poezije. 22-23. stièe dojam da se ne radi o prijevodu.

veselog i tužnog. str.6 Pjesma Naše srce7 Petra Roseggera (1843. a da i sam nije bio autor ljubavnih pjesama. ali i bogatstva raznih vrijednosti i velièine. str.. Meðutim. svijetle i mraène strane života. višestrukog njegovatelja forme. Sinovlji dug8 Friedricha Ruckerta (1788. Teško bi bilo zamisliti takvog poznavaoca orijentalnih jezika i lirike.) iz Štajerske. Nije beznaèajno napomenuti da je Friedrich Ruckert bio profesor za orijentalne jezike na Univerzitetu u Erlangenu 1826. što je dokaz da je Heine autor pjesama i u narodnom tonu.. U svjetskoj književnosti Heine je poznat izmeðu ostalog i po pjesmama nepomuæenog odsjaja. pjesnika borbenih soneta (Geharnischte Sonette).-1866. br. U njoj je vjeèita dijalektika života svojevrsna poruka ljudima da život shvate kao borbu i neminovno smjenjivanje dobra i zla.).1907/1908. stoljeæa poredili sa Goetheom.sjeæanje na nju i njenu prolaznost. u prijevodu Fihma Nedžati. što je upravo prepoznatljivo i u navedenoj pjesmi. Behar 8. Otuda nije sluèajno što su ga u svoje vrijeme neki znaèajni teoretièari 19. U svijetu po Roseggeru ima dosta niskosti i podlosti.1907/1908. U svojem stvalaèkom književnom radu Ruckert se oslanja na rokoko i klasiku. majstorskih balada i satiriène epike. Približavanjem ori6.(. što se istièe u predgovoru pomenutog izdanja. za koju je pjesnik bio intimno vezan i èiji opisi ljudi odišu umjetnièkom snagom i humorom. Behar 8. prošlost. 8. a osim toga njegova Knjiga pjesama spada u "najljepše bisere svjetske književnosti". Buch der Lieder. godine u Berlinu. on je osim toga i pjesnik soneta. koje je i Goethe pohvalio.n. ali posebno na romantiku (ton narodne pjesme. Poslije objave ciklusa soneta u osjeæajno-romantièarskoj tradiciji i patriotskih pjesama protiv Napoleona sa puno retorskog poleta poveæava se njegova pjesnièka slava objavom Istoènih ruža (…stliche Rosen) 1822. te je poznata njegova zbirka te tematike Proljeæe ljubavi (Liebesfruhling).n. 20. pisanim u duhu narodnog jezika i tematski vezan za zavièajnu idilu. 313.i makam . vjerovatno Fehima Bajraktareviæa. 7. Sve ove konvencionalne motive sa simbolikom ljubavi nalazimo i u našim narodnim pjesmama. 76 .. ako se izuzmu neke satiriène i podrugljive pjesme sa izrazito ciniènim tonom. br.mjestu-Einleitung-uvod). 20.forme orijentalne lirike u njemaèkoj književnosti i zagovornik èiste rime.. 313. ima neprolazne vrijednosti moralnog nazora na svijet u odnosu djeteta prema roditelju. pohvala skromnosti i èednosti kao i davanje prednosti orijentalnim motivima i formama u odnosu na antièke. metaforièki slika životnu realnost.-1918. pjesama slobodnog ritma. Pored pjesama Rosegger je poznat i po manjim prièama. Inicijator je gazela .. a 1841.

77 . Iz gore navedenih razloga Ruckert je morao biti dobro poznat ne samo prevodiocima veæ i tadašnjem uredništvu Behara. što se može porediti sa slobodnim letom orla u nebeske visine.365-366. Prevodio je sa Sanskrita. sonet. prevod Fehim Nedžmati.1907/1908. Kao aristokrata i duhovnik usmjerio je svoju liriku ne samo ka graðansko-ljudskom. u pripovijetki su takorekuæ slobodne ruke. To je ono staro. god. str. niti bilo koja religija ne bi suprotstavili. koje je zajednièko svim narodima i svim vremenima. Pored lirike prevoðenje i objavljivanje novela obrazloženo je u drugom dijelu programskog èlanka Behara: "No koliko je pjesma sapeta svojom formom i silnim pravilima poetike. S obzirom na najjaèu vezanost Behara za orijentalne prevode s jedne i malog broja Nijemaca. 23 i 24. Tematika i sadržaj pjesme se slažu sa tim oblicima u Kur'anu. hebrejskog. Historijska balada Grob u Buzentu (Das Grab im Busento)9 Augusta Grafa von Platena (1796-1835). Svojom preradom i prevodima sa orijentalnih jezika htio je do starog ovekovjeèiti ono istinsko. romanskom i orijentalnom metrikom (oda. i ima za predmet sahranu Alarika. Kao i Friedrich Ruckert Platen njeguje orijentalne forme lirike predromantièarske i postromantièarske tradicije. gazela). Podstaknut svojim istraživanjem orijentalnih jezika i lirike Ruckert se istinski bavio slobodnom pjesnièkom preradom i prevoðenjem orijentalne lirike. Neka i ti stihovi iz davnih vremena. Behar 8. Patetiènost i èežnja prožimaju liriku ovog subjektivistièkog elegièara. Inaèe. bude pouka i opomena nemoralnim ili bezobzirnim u ovim vremenima sa veoma niskim moralom. pažnje i uzvraæanje ljubavi sina roditeljima. uprkos njegovim odama klasike i dilemama. hrabrog mladog vojnika. a èemu se nijedan nazor na svijet. br. poznavalaca orijentalnih jezika i književnosti s druge strane to poetsko stvaranje nepobitno dokazuje da su se i neki veliki Nijemci interesovali u to vrijeme za orijentalnu književnost. to "staro". što se može smatrati uticajem orijentalne književnosti i islamskog nazora na svijet. što Ruckert hoæe da ovjekovjeèi. Platenove historijske balade krasi bogatstvo formi i snažna lirska izražajnost. majstorski vladajuæi strogom antièkom. perzijskog i arapskog. u tuðini na obali kod Buzeta. god.jentalne lirike njemaèkom govornom podruèju stekao je velike zasluge za prosvjetu svoje zemlje.. u kojoj je tradicionalan motiv obaveze. radi èega mu je objavljen prevod pjesme Sinovlji dug. 9. objavljena 1822. neèemu uzvišenom. Fehim Bajraktareviæ vjerovatno. a Nove gasele (Die neuen Ghaselen 1823. veæ na neèemu iznad toga. Dobar pripovijedaè isprièa nam dogaðaj ili istinit ili izmišljen. Njegove pjesme Hafizovo ogledao (Der Spiegel des Hafis) objavljene su 1822.

ispravan odnos prema starom i bolesnom roditelju. u kojem muž i žena èine skladnu radnu i emocionalnu cjelinu. Tradicionalni motivi ljubavi i prijateljstva.ali je na dlaku sve moguæe. nagraðivanje dobrih djela. a nenaklonost prema škrtima i ucjenjivaèima. zbog èega je izvrgnuta izrugivanju od drugih ptica. n. koji takoðe u sebi kriju neku nauku. 13. didaktièki karakter: human biti i prema najneobiènijim u poreðenju sa ostalim. jer æemo i sami tako biti zaštiæeni i nagraðeni. inaèe.1905/1906. ukoliko misli da opstane. Lijepoj je pripovijetki i romanu zadaæa osim toga još i to: da mahane ljudske prikaže da su zle kao i što jesu. Ako mu to dozvoljava priroda biæa. Behar 2. ali humanog èovjeka provlaèi se kroz cio sadržaj novele. 263. a sve to proglašava amoralnim zbog suprotstavljenosti interesima vladajuæe klase. anonimnog autora i prevodioca na njemaèki jezik pokazuje pozitivni etièki rezultat: ona je "u službi etièkih ideala sreænog porodiènog života. Behar. mogu i u drami obraditi. Kineska novela Punac13. str."14 Glavni motiv je predo10. osvoji. možda prepatio nešto itd.n.razumije se .. Ovaki se dogaðaji. 6. 78 . str. neuzvraæanje ljubavi. 359. a svaki dogaðaj . Hiljadu srebrnjaka12 od anonimnog autora preveo je Hajdar Fazlagiæ. žrtvovanje èovjekove buduænosti. Novela ima. To je novela u kojoj se istupa protiv zakona i istovremeno suprotstavlja njihovim donosiocima. 1901/1902. 38. koja se po spoljašnosti razlikuje od ostalih ptica. svakom je narodu mila njegova prošlost. br. osjeæaj za pravdu i humanost prema èovjeku u nevolji. a mi to njegovo usvojimo. 11. pa to nas zanese. ako ne može biti krunisana itd. Plava ptica11 (prevod Hajdar Fazlagiæ) od anonimnog autora predstavlja simbolièko-alegorièku prièu o ptici.nosi u sebi i neko iskustvo.. i to èetiri od anonimnih autora. da se onako dogodilo. Pa i s druge strane. Behar 2. što važi èak i za našu sredinu u ovom teškom vremenu materijalne i duhovne krize. uspomene iz ratova itd. što se punim pravom od nas može tražiti."10 Od proze objavljene u Beharu prevoðene su iskljuèivo novele i crtice sa njemaèkog na naš jezik.str. prevod Sulejman Mursel. vrline da pohvali. 23. Borba za pravdu i pozitivne karakterne osobine malog. br. mjetu str. pouku za onog koji je to doživio. u potpunosti se uklapaju u programska naèela Behara. Muhsin Rizviæ. Behar. jednom rijeèi bez ikakva troška. ali uprkos tome njena pjesma ostaje da živi kao djelo trajne vrijednosti. 27. 12. 17.1901/1902. a tim sam dvjema èinjenicama navraæaju se èitatelji na pravi put. èovjek se mora prilagoditi sredini i životnim okolnostima.

28 (Lavina) 17."16 Borba dobra . bori se i umire sa njom. Djela naturalistièkih pisaca obrazovano graðanstvo od 1900. 79 . Rizviæ.i zla .dreðenost ljudske sreæe. br. vijeka. Autor crtice je želio pokazati nehumanost rukovodeæeg osoblja u zatvoru s jedne i posljedice koje snosi osuðenik s druge strane. 1905-1906. s. Behar 6. 2.str. godine shvata aktuelnim.325. 14. 21. jer bez dolaska lavina nema žrtava. u kojoj smjena zime proljeæem simbolizira buduæe revolucionarne preobraženje. siromaštva itd. èak i onda kada se radi o ljubavi. Postavlja se pitanje kakva je velièina èovjek u toj prirodi i daje stvarni odgovor: "Èovjeèja je duša samo jedan atom ove prirode. br. br. prevod sa njemaèkog jezika Muharem Dubraviæ. 361. kojem amnestija ništa ne znaèi: on je u zatvoru fizièki i psihièki skrhan. Pozitivne konvencionalne osobine oba supružnika u harmoniènom braku posebno su istaknute. koji pripada naturalistièkim pripovjedaèima ranog perioda veoma je karakteristièna za kraj 19. n. Behar 1910-1911. superiornost muškarca postoji. Iz tog razloga svi ljudski pokušaji su nekorisni i uzaludni. koja se mora prihvatiti i njeno postojanje priznati. Behar 6. Lavina15 je alegorièna prièa anonimnog autora. br. i oboje su u neprekidnom lancu smjenjivanja. Behar. na što se i u ovom sluèaju želi skrenuti pažnja èitalaèkoj publici bez obzira na svu tragediju i povratak osuðenika na zatvorski naèin života. 15. ima za glavnu liènost osuðenika. Behar 1910-1911. ali ni proljeæa. Crtica Amnestija17 od M. 27. novela sadrži elemente didaktièkog karaktera: strpljivost i mudrost uèenja na tuðem iskustvu olakšavaju èovjeku život. 18. ona živi. 16. odmjerenost u zahtjevima.s.zima i snijeg . s.1905-1906. pravednost i nježnost.sunce i proljeæe . 2.simbolièna je pobjeda nad zlim. odnosno njena podvrgnutost sudbini. a porodica mu tragièno završava. 245. str. s njemaèkog je preveo Idrisi Sabri. Smjena ova dva godišnja doba je uništavanje i obnavljanje prirode. a posebno o onoj izmeðu srodnika (jer je takva ljubav moralni prekršaj). didaktièka strana novele posebno dolazi do izražaja u odgoju djece. Kao naturalistièki pripovjedaè Hollaender je poèeo prikazivanjem nemoralnog stanja berlinskog društva. Brea. slièno šarenom cvijeæu. ako to nije predodreðeno sudbinom. 23 i 24. Novela Pretraga18 (prevodilac Sulejman Mursel) Felixa Hollaendera (1867-1931). nezavisno od toga da li èovjek to hoæe ili pak ne. te stalna kontrola igraju bitnu ulogu po napredak porodice. ali se ona ne osjeæa. To je dijalektika prirode i društva sa nužnim preokretima.n. pri èemu zlo uzima manje žrtve da bi se pokazala pobjeda dobra. mjetu. sa kojima dolazi novi život. Osim teškog i oskudnog života.

Vrijeme ranije je 1807. 1910-1911. a prevodilac je S. br. pa je logièno da to vodi porodicu u materijalnu bijedu i konaèno propast. br. strpljivo i stoièko podnošenje svih mraènih strana života pa i prirodnih pojava ukomponovani su u sadržaj novele.21 Tema je otpor u janjièarskim redovima iz vremena reformisanja vojske i administracije u turskoj carevini pod sultanom Muradom III. Ljubav i odgovornost prema djetetu su jaèi od svih drugih motiva. 21. njena kratkovidnost. Leonarda Meericka (London) ima za predmet biografiju siromašnog pisca. te su birane ozbiljnije pouène teme. èime se naglašava didaktièki element novele.odgojne sadržine.Superiornost žene u braku. Oni su bili više zainteresovani za motive (ideje) i sadržaj skoro svih literarnih vrsta s njemaèkog na naš jezik. Put kroz prozor22 je komedija jednoèinka francuskog autora Skriba i Lemoana. koji od honorarnog rada ne može da preživi sa ženom i djetetom.361. podmuklost. Prekinuta drama Selim III u pet èinova. 2.s. Konjhodžiæ. naivnost. 1905-1906. èime se da objasniti da je pretežan dio prijevoda s evropskih jezika bio s njemaèkog. Prevedena proza s njemaèkog jezika u Beharu nema dovoljno izoštrenog kriterija izbora. Književni prijevodi s njemaèkog u zavisnosti su od obrazovanja i kvalifikacije prevodilaca. Behar 11. a prevodioci u muslimanskim preporodnim èasopisima BiH bili su Muslimani sa dva izuzetka. 11-14. Nasljedni faktor. Anonimnost autora novele i neraspolaganje odreðenim izdanjima onemoguæili su mi da se ovog puta pozabavim lingvistièkom analizom prijevoda. Behar 6. 23 i 24. koji bi ga otjerali u smrt. 80 . èiji je autor Murad Efendi. koju je sa francuskog na njemaèki preveo Otto Randolf. objavljena je u dva prizora. Komedija ima pouèni karakter za tadašnju èitalaèku publiku. br. Da bi se bolje uklopili u idejni program Behara prevoðena proza je etièko. u kojima je izuèavan njemaèki jezik. lakovjernost odudaraju od tradicionalnog kodeksa o harmoniènom braènom životu. 20.20 Prijevodi drame u Beharu manje su zastupljeni u odnosu na ostale literarne vrste. s njemaèkog preveo Muharem Dubraviæ. Behar 6. naglašava19. Novela Život ili smrt19. 22. a s njemaèkog na naš jezik Sulejman Mursel. odnosno upozori na neke elemente neodgovarajuæeg morala i pogleda na svijet. Poslije okupacije od strane austrougarske vlasti otvoren je veliki broj srednjih škola u BiH. 1905-1906. duhovitog i zabavnog karaktera. jer im je bio cilj da se èitalaèka publika kroz zabavu pouèi. uloga sudbine. Tema radnje su odnosi u braku sa naglašavanjem ljubavnog tona na muškarcu i zalaganjem za tradicionalnu superiornost muža nad ženom. godina u vremenskom periodu od dva dana.

ljubavi. siromaštvo. oslobaðanje od svojih negativnih osobina. jeseni. klasièno-romantièarska pjesma vazila je kao idealna pjesnièka forma. Radi zadovoljenja rastuæih graðanskih potreba za obrazovanjem minhenski s pobrinuli su se za njihovo zadovoljenje i tako su njihovi proizvodi preplavili literarno tržište. Pošto je nakon 1848. uobraženost žene. neblagovremeni stav u postavljanju zahtjeva supruzi i istrajnost u njima.-1914. jesu elementi koji upuæuju èitaoca na negativne ili pozitivne odnose i postupke u životu. Oni su. umišljenost. nekorisnost pomoæi neznalici. važnost iskustva itd. godine uskraæena moguænost razvoja politièkoj lirici. i starom. suprotstavljajuæi se tehnici. znaèaj obrazovanosti. mržnja. Povratak pjesnika klasicizmu znaèio je njihovo bježanje od politièke i socijalne aktuelnosti. dobijanje koristi i sticanje autoriteta radom. èiji su èlanovi oponašali mnoge literarne pravce i strujanja.23 pjesnika koji je pripadao minhenskom pjesnièkom krugu. nepoštovanje braènog druga (muža). godine u Beharu je objavljeno ukupno 168 sa njemaèkog prevedenih aforizama i izreka. Lingg je. od kojih je jedna Pjesma Hermanna Lingga (1820. udovoljavanje željama žene i poslušnost prema njoj. nemoguænost udovoljavanja zahtjeva svima.-1905. pjevali melanholiène pjesme o veèeri. opreznost u izjavama u društvu. Da bi se upotpunio sadržaj Behara folklorni program se prostirao i na poslovice. raðanje gluposti i genijalnosti. stihove oproštaja i èeznuli za pri23. osuda rata. žena kao zagonetka.-1911. Gajret 6. sreæa. njena taktiènost itd. kratki vijek zaljubljenosti. 4 i 5. otmjenost. Od 1900. politici istorije i civilizacije. negativan uticaj lošeg. U njima se izmeðu ostalog istièu: bezvrijednost laži i važnost istine. miješanje starijih u brak mladih. br. inaèe. raskorak izmeðu želje i realnosti. svjesnost donošenja sudova o drugima. 81 . podnošenje teškoæa. neophodnost postojanja obostrane ljubavi. potvrda teorije u praksi. Praktièna strana života. objavljena bez navoda prevodioca.). malograðansko ponašanje sredine prema mladim braènim parovima. bio epigon i pisao je prigodne pjesme. tolerantan stav prema novom. patrijarhalna shvatanja o braku zloupotreba ispoljene ljubavi od strane žene.juæi znaèaj životnog iskustva i presudnu ulogu razboritih starijih osoba u trasiranju životnog puta mlaðima. dobro upoznavanje žene prije braka. godine u Gajretu su prevedene èetiri umjetnièke pjesme. bezvrijednost znanja bez razuma. Od 1910.Sulejman Mursel. sebiènost tvrdice. 1913. izreke i aforizme. prilagoðavanje novom vremenu i uslovima. a Poslanik . prirodnim naukama. slabost pred ženskom ljepotom. moæ novca. nespretnost. skromnost. nepretjerivanje u odijevanju. Od toga je trinaest sakupio izvjesni Selim. 155.

mogao bi se dati odgovor. Gajret 6. U tom duhu je i njegova gore navedena pjesma po sadržaju i formi. 11.. dvije novele i dvije crtice. tj. str. 26. 1913. str. 1913. Izvan tih okvira pjesnièkog stvaralaštva nije izlazio ni Lingg. br. 24. ništa ne znaèi u odnosu na vjeènost. 25. U šestom godištu Gajreta objavljena je pjesma Zemljo. prevedena pod pseudonimom Faik (Jovan Palavestra). Prozni tekst Hermanna Hessea (1877-1962) Oproštaj s prašumom29 je priznanje usamljenosti kada je èovjek odgurnut od drugih.27 Ova Schopenhauerova pjesma Vremenu jasno pokazuje sliènost njegovog pogleda na svijest sa islamskim poimanjem života i smrti. 27. Prolaznost realnog svijeta. Smræu æe se èovjek uzdiæi. Gajret. ostavljajuæi duboko ispod sebe sve što je zemaljsko i poèivaæe meðu zvijezdama "visoko iznad sreæe. br. god. u želji da ugleda renesansu rokokoa. s. na život poslije smrti. draga zemljo.24 Otta Juliusa Bierbauma (1865-1910) koji kao spretan autor. tipièna je za njegov nihilizam i metafizièki pogled na svijet. Pjesma Arthura Schopenhauera (1788-1860) Vremenu25. Gajret 6. 222. 1914. ali i da kao takav ima duševni mir. 12. br. te je interesantna bila za èitalaèku publiku. 12. kada se tek pojavljuje istinsko dobro. 12. pozivajuæi na uživanje i poštovanje svega što èovjeku priroda pruža. 28. objavljen jedan prozni tekst. smrti i vremena". ananekreontike biedermajera i narodne pjesme kao i svih umjetnosti i cijelog života.-1914. str. Istina.vatnim i autonomnim životom. ali ne i šire. Gajret 6. Friedrich Schiller (1759. jer na zemlji ili nisu postojali ili su bili privremeni. ljubav i mir26 biæe udruženi. br. 17. Da li je to traženje za èovjekom grèkog filozofa Diogena. koji vrijeme guta i time ga lijeèi. èija Pjesma tradicionalnog sadržaja nema naroèite umjetnièke vrijednosti. 1-3. 1.) u pjesmi Znak pitanja28 (prevod anonimnog prevodioca) postavlja pitanje na koje èovjeèanstvo nije dalo odgovor: otkuda je došao èovjek. jer æe svakog prekinuti smrt èekajuæi ga. redaktor i novinar spada meðu najagilnije figure na prekretnici iz 19. Od poznatih tekstova u Gajretu je od 1900. šta znaèi èovjek i kuda ide. Skoro da je bio izmeðu naturalizma i impresionizma. 82 . 1913.. stoljeæe. u 20. br. 222. predstavljajuæi time najljepšu sintezu impresionistièkog nijansiranja sa tradicionalnim formama i temama ljubavne i lirike o prirodi. 1913. premda izražava tugu za voljenom dragom i sugerira da od ostvarene ljubavi zavisi cijeli napredak i rad pa èak i ljepota prirode i draži proljeæa.-1805. Gajret 7.

1912. Gajret 5. novela je socijalnog karaktera i prikazuje materijalne nevolje jedne porodice. Gajret 7. Autor novele Ja ne znam je anoniman. jer se nikada ne zna kako æemo završiti. Autor novele "Novac"31 (prevodilac anoniman) A. neznalica i neprosvijeæenih prožimaju novelu. odnosno zbog nemoguænosti rasuðivanja i kontrolisanja svojih postupaka u pripitom stanju uzrok su gašenja jednog života i gonjenja drugog èovjeka u propast. 4. iako je njeno ostvarenje opet sudbinski predodreðeno. a prevodilac s njemaèkog je I. onako se spava") razlièiti su nazori na svijet glavnih liènosti. prijevod Zahir 33. s. 1914. No èitalac treba i nešto da zakljuèi: štetnost alkohola po ljudsko zdravlje i netrezveno ponašanje. 11 i 12. br. 1912. a posebno nesigurnosti u dobrom ili lošem. jer ne traga za motivima koji navode ljude na ovakva djela. br. Gajret. U noveli je takoðe uperena kritika protiv vlasti. Glavna liènost se uporeðuje sa junakom. O jednom junaku33 je crtica Hansa Landa. stradanja nevinih u malograðanskoj sredini. br. Hotner-Grefe nedovoljno je poznat u njemaèkoj književnosti. s. godine u Gajretu je anonimni prevodilac u nekoliko nastavaka prevodio s njemaèkog komediju u tri èina Kuæa lutaka (Puppenheim) Henrika Ibsena. Crtica U balonu32 ima didaktièki karakter: oklijevanje ne vodi uspjehu ni u ljubavi. Ljubav kao glavni motiv za sklapanje braka na jednoj i bogatstvo na drugoj ("Kako se prostre. 30. Gajret. koju je s njemaèkog preveo S. br. Ona je za èitalaèku publiku bila ne samo veoma interesantna nego i izrazito znaèajna za upoznavanje makar jedne 29. 32. Gajret 5.glavni su motivi ovog kratkog proznog teksta. Kristina Ler (bogata tetka glavne liènosti Norberta) prikazana je kao darežljiva osoba. 1914. 11. s. lakom ili teškom ishodu ljudskog života. 5. Didaktièki elemenat crtice je i u naglašavanju prolaznosti svega. Pregalaštvo i ambicije mladih ljudi iz siromašnih slojeva društva. napisao Wiener. 1910. 31. Sarajevo. U razdoblju 1913. ako je naša. I ona je didaktièkog sadržaja: pažnja i osjeæaj ljubavi sina prema roditelju. 7 i 8. želeæi se izvuæi iz socijalne bijede. Sarajevo. 77-78.30 Moto novele je: "Volja je apsolutna. jer stoièki podnosi bolest koja ga je skrhala i raduje se sreæi drugih. Sariæ." Motiv alkohola i njegov uticaj na nesvjesno ili polusvjesno ponašanje èovjeka i tragièan kraj novele elementi su koji ukazuju na naturalistièke motive. Sariæ. 83 . kojeg je bolest prikovala za postelju. 1.-1914. 64-65. Da bi se pokazao uzoran moral i plemenitost bogatih. koje su jasno izdiferencirane.Posebno naglašen jak doživljaj prirode i duševno zadovoljstvo koje èovjek nalazi u toj neokrnjenoj prirodi daleko od ljudi .

a daleko 34.-1815. Resuloviæ. i to je ono romantièarsko./1913. remeæenje duševnog mira itd. Iz proze prevedeno je tri novele i jedan prozni tekst korisnih pouka. blisko uèiniti dalekim. koju je preveo N. Ibsen je. neiskrenost. mada radije ostaje pri oèuvanju starog. uživajuæi postojeæe blagostanje.-1914. prevodilac ostalih tekstova s njemaèkog na naš jezik za ovaj èasopis bio je Sulejman Mursel.4. stoljeæa. veæ je višestruko ispreturana. tradicionalnih vrijednosti i biti miran. èak i kada bi se saznala neistina koja bi donijela brojne negativnosti: gubljenje ugleda.) je prièa. koliko i sposobnost pisca da duboko pronikne u ljudsku dušu i njeno bogatstvo. rasipništva skorojeviæa. glavna liènost se budi iz sna i izvlaèi pouku iz njega. iako ostaje idealista i ne predlaže rješenje teške socijalne krize i konflikata. predmet pripovijedanja je san. èije su se drame izvodile sa nesmanjenim intenzitetom na svjetskim pozornicama i poèetkom 20. Izmeðu ova dva pitanja se nalazila tadašnja inteligencija. 84 . Od 1912. stoljeæa. I sam Ibsoen je bio u dilemi da li ostati kod starih. Treba takoðe reæi da je ova komedija po svojim književnim i teatralnim kvalitetima dobila vremenski neogranièenu vrijednost. Biser 1912. prièa u kojoj dolaze do izražaja fantaziranja. stoljeæa bio je najèitaniji pisac. iz njemaèke lirike nisu objavljeni prevodi u Biseru.od drama tako markantne i individualne pojave u svjetskoj književnosti kakav je bio Henrik Ibson. prepuštajuæi svakom da se snalazi u tom lavirintu. dakle. Da bi se prikazala tmurna strana iskustva. Ibsenove drame Per Gint i Brand po dubini misli uporeðuju se sa Goetheovim Faustom. Kritika slabih karaktera. Takoðe je prevedeno 59 epigrama. stoljeæu pod uticajem aktuelnog pitanja ravnopravnosti žene i muškarca. izazivajuæi buru dopadanja ne samo kod gledalaca na pozornici veæ i èitalaca. bio je jedan od povoda za objavljivanje na našem jeziku. Kao najveæi dramatièar Skandinavije istovrermeno je i jedan od najjaèih pisaca u oblasti drame 19. S obzirom da je u to doba Ibsenova komedija Nora bila prevedena skoro na sve moderne jezike. slobodni prijevod Sulejmana Mursela. posebno su u drami naglašeni. a da bi se približila stvarnosti. br. Devedesetih godina 19. Nesreænik uoèi nove godine34 Jeana Paula (1763. god. nastala u 19. licemjerstvo. inaèe. socijalni pisac. laž itd. nastoji se. Izuzimajuæi novelu Maèka mladog mornara. osjeæaj i iskustvo autora. u kojoj se radnja ne iznosi prema logiènom redoslijedu koji èitalac oèekuje. U tom periodu bio je jedan od najmarkantnijih pisaca. ili se pak pobuniti i rušiti pod plaštom skrivene licemjerne tradicije i težiti novim vrijednostima. jer se rušenje tradicije kosi sa njenim pogledom na svijet.

sreæan. pravo tiranina. Neposlušnost prema roditeljima rezultat je odlaska na pogrešan put. plodan put./1913. Veæ je reèeno da je u Biseru objavljeno 59 aforizama u periodu od 1912. Biser 1912. br.-1826. mudrost primjene nauènog. godine. upuæuju na važnost škole za život. kao i podlijeganje uticaju neukih ne mogu voditi željenom cilju i uspjehu. Biser 1912. cijenjenje èovjeka po duhu i znanju. Mladi èovjek. 37. Nagrada ljudske dobrote. negativna 35. Pokušaj povratka na pravi put je put povratka u mladost. uloga novca. èak kada se èovjek nalazi i u najnezavidnijem položaju. Johann Peter Habel je poznat kao majstor anegdote sa puno humora i pjesnik o prirodi i njenim živopisnim prikazivanjem. a prevodilac s njemaèkog je Sulejman Mursel. na pravi i put dostojan pravog života. Sadržaj je veoma razlièit: nemoguænost mijenjanja prirode èovjeka. Korisne pouke36 Johanna Petera Habela (1760. Suprotan tom putu je put tame./1913. ima pouèni i zabavni karakter sa motivima koristoljublja i požude za vlašæu. odnosno oklijevanje. prozrivost licemjerstva i lukavstva. a prevodilac le N. na put njegove nesreæe. glavna liènost. ima didaktièki karakter.crtica anonimnog autora (H. upornost. 4.tako bliskim da ih naša osjeæanja mogu obuhvatiti oboje. koji sanja da je postao oronuli starac uoèi nove godine. važnost strpljivost i odluènosti. blagovremenost poèetka rada. "zatrovan zmijskim otrovom". Resuloviæ. 5. 36. u prevodu Sulejmana Mursela. važnost i prolaznost ljepote. te crtica ima i didaktièki karakter. skrhan i noseæi sa sobom bolest i grijeh srca puna "otrova a starosti teškog kajanja". nesreæe.-1914. Poslanik. Crtica Maèka mladog mornara35 anonimnog autora. u slobodnom prijevodu Sulejmana Mursela./ 1913. W. a cilj je da pokaže da na izboru ima pravi. br. br.).). Guša37 . štetnost nerada i oklijevanja pri zapoèinjanju planiranog posla itd. duševni nemir zaljubljenih. Biser 1912. zasaðen najraznovrsnijim cvijeæem. kao takva nije mogla odudarati od programa redakcije èasopisa. 85 . put davljenja i gušenja. Ova pouèna crtica obraðuje san i stvarnost raskršæa života za mladog èovjeka. U njima nisu sadržane samo izreke njemaèkog veæ i drugih naroda. korisnost štednje i posljedice rasipništva. Neodluènost. bitnost nasljednog faktora. 15 i 15. neiskorištenog vremena. i postojanje humanih ljudi u svijetu glavni su akcenti u crtici. cijelu noæ bdi nesretan "opustjele duše". život kao uèitelj.

Kod prevoda sa ovog na naš jezik u izboru se polazilo bez odreðenog plana i programa. shvatanje života itd. Svojim literarnim produktima i prevodima pomenuti èasopisi žele smanjiti strani uticaj i oèistiti naš jezik od stranih izraza. Radi interesantnih sadržaja. U želji da prevodi imaju tradicionalne sadržaje u pomenutim èasopisima su prezentirani literarni produkti nekih njemaèkih predstavnika epigonalne književnosti. Intelektualne snage se bune protiv postojeæeg stanja. Prevoðena literatura sa njemaèkog jezika odgovara programskim naèelima èasopisa. lijenost kao uzrok siromaštva itd. posebno njemaèkog. Prevedena proza sa njemaèkog ima etièko-odgojnu sadržinu. god. koji su bili dobri poznavaoci i prevodioci orijentalnih jezika i književnosti kao i nekih èiji je pogled na svijet bio slièan ili se slagao sa islamskim shvatanjem života i smrti. Zakljuèak Na prekretnici stoljeæa sa poletom kapitalizma dolazi do radikalnih promjena koje su izraz buðenja nacionalne svijesti i nacionalnog ujedinjenja na prostorima evro-azijskog kontinenta.strana duga. koji su udovoljavali programskim zahtjevima redakcije pomenutih èasopisa. ne zapostavljajuæi pri tome ni prevoðenje razlièitih književnih rodova i vrsta orijentalne i zapadno-evropske književnosti kako bi se uspostavila jaèa spona izmeðu istoka i zapada. Prijevodi lirike su uglavnom prezentirani tradicionalno obraðivanim motivima (priroda. ne zanemarujuæi pri tome ni zabavni karakter. te time nisu zastupljeni literarni pravci i struje u njemaèkoj književnosti niti se vodilo raèuna (sa malim izuzecima) o prezentiranju karakteristiènih djela ili njihovih dijelova èitalaèkoj publici. Muslimanska glasila žele se pri tome ograditi od negativnih sadržaja zapadne civilizacije s jedne i prilagoditi i odabrati literarne produkte sa zapada u skladu sa svojom tradicijom i etikom s druge strane. ljubav i njena prolaznost. a kasnije Gajreta i Bisera stvara se jak književni pokret Muslimana u BiH za vrijeme austro-ugarske vladavine sa ciljem književno-publicistièkog prikazivanja života ovog naroda. nastojeæi pri tome udovoljiti zahtjevima izazova novog vremena.) sa didaktièkim elementima. Pokretanjem Behara 1900.. nastojeæi da izmeðu ostalog i pokretanjem razlièitih listova i èasopisa izvrše promjene sliène zapadnoevropskim. prevoðeni literarni produkti nekih 86 . Želeæi istaæi zabavni karakter drama je predstavljena komedijom sa tradicionalnom temom odnosa muškarca i žene u braku i pokretanja pitanja ravnopravnosti žene.

stranih autora na njemaèki jezik prevedeni su i na naš. They were widely translated in order to establish stronger ties between the East and the West. to establish different newspapers and journals that would correspond to the changes in the Western European countries. the selection was made without the previously agreed plan and program. The major literary currents in the German literature could not be found in the translations. some radical changes took place. They also tried to respond to the needs and requests in their own time. The intellectual forces rebelled against the current situation having tried. With a very few exceptions. At the same time. with the impetus of capitalism. Prevedeni aforizmi i izreke njemaèkog i drugih naroda imaju pouèni karakter. German Literature in the Moslem Journals in the Revival Period On the crossroad of centuries. they tried to select and adjust the literary products from the West in accordance with their own tradition and ethics. On the other hand. The journals wanted to reduce the foreign influence in the form of their own literary products and trans87 . With the emergence of Behar in 1900. attention was not paid to present the most characteristic works or their segments to the general readership. On one hand. the Moslem journals and newspapers wanted to put a barrier against the negative influences from the Western civilization. logièno je da su prevodioci njemaèke književnosti na naš jezik bili skoro iskljuèivo Muslimani. When having translated into our language. and later on Gajret and Biser a strong literary movement of Moslems in Bosnia and Herzegovina under the Austro-Hungarian rule came to surface. among other things. The literature translated from German corresponded to the journals' programmatic principles. different literary genres and types of Oriental and Western European literatures were not neglected. Its primary goal was to present various works of Moslem nation in the fields of literature and journalism. They were the expression of national awakening and national unity achieved on the vast territories of Eurasian continent. S obzirom da su mnogi naši studenti studirali na Beèkom univerzitetu i da je njemaèki jezik kao jezik vlasti na ovim prostorima bio spona izmeðu Evrope i Istoka upravo preko kulture bosanskih Muslimana.

Translations from lyrical poetry were presented. in general. etc. Such plays also brought forward the issue of woman's equality. understanding of life. love and its transient quality. notably from German. drama was presented through comedy with the traditional topic of a marital relationship between a man and woman. In their wish to have traditional topics in the journals aforementioned. The aphorisms and proverbs from the German and other nations are usually didactic in nature.) with some didactic elements. but its amusing features were not neglected. In order to have a variety of interesting pieces in their journals. some literary products were translated. 88 . as well as those whose worldview was similar or it coincided with the Islamic understanding of life and death. They also tried to purify our language from the foreign expressions. but who had known well and translated from oriental languages and literatures. the editors sometimes translated into our language the works of some foreign authors which had already been translated into German. Having wanted to emphasize its amusing character. and had a strong educational undertone.lations from the foreign languages. through the traditional motives (nature. The fiction translated from German was mostly oriented towards ethical principles. They presented some German writers who could be labeled as epigones or imitators.

što je razumljivo. a to je vrijeme Èehova. i ovoj intenciji èasopisa. u redoslijedu s rubrikom iz engleske. Sologuba... slabije zastupljena." u redoslijedu iz: francuske.Nazif Kusturica RUSKA KNJIŽEVNOST U BEHARU I GAJRETU Behar za 1908. Brjusova. njemaèke i amerièke lirike naæi æe se rubrika iz ruske lirike u kojoj je zastupljen pjesnik A. ona je kolièinski iza japanske i kineske. napose onim modelima umjetnièke fikcije èiji izbor odgovara. pored ostalih.... Andrejeva. zatim: arapske. 3 od 1. pripremila tlo ruskoj avangardnoj poeziji rušeæi temeljne principe realistièke umjetnosti. zatim francuske. Pa ipak. i 1914. Ruske drame uopæe nema. a odmah zatim vrijeme akmeista: Gumiljova. nije se mogla uklapati u skromne koncepcije ovih èasopisa u sferi lirike u kojoj je paradigma narodne lirske poezije još uvijek imala svoj uèinak. Pored domaæih tekstova tu je i jedan Ibzen (Nora). i 1910. 1. Koliki je udio u tome nedostatak kulturnih veza u uslovima austrougarske okupacije. nešto se našlo. Što se ruske lirike tièe. Ahmatove. perzijske. Zašto je to tako teško je preciznije reæi. nedostataka prevodilaca i tome sl. Ni traga od svega toga. vrijeme zaèetaka futurizma i avangardne poezije. U ovom izboru suvereno vlada proza i. vrijeme simbolizma i velikih simbolistièkih pjesnika Bloka. što je logièno. U Gajretu br. njemaèke. pripovijetka s obzirom na prostorne moguænosti èasopisa. Njen izbor uglavnom odgovara društvenoj (pouènoj) funkciji èasopisa i njihovoj literarnoj utemeljenosti. Bijelog. Hirjakov (nema ga u književnoj 89 . U odreðenim intervalima u oba èasopisa pojavljuje se rubrika "Iz svjetske lirike. 1913. turske. Anjenskog. Baljmonta. koja je nužno povezana s pomenutom funkcijom principom neophodne jasnosti i razumljivosti. (zakljuèno s avgustom) Gajret za 1912. 2.? Jedno je sigurno: složena poetika ruskih simbolista. A to vrijeme u ruskoj književnosti je u veæoj mjeri vrijeme poezije nego proze. III 1913... Mandeljštama. Drama je. 1909. za razliku od proze. g. (zakljuèno s majem) Nema bitne razlike ni u koncepciji zastupljenosti ni kvantitativno u prisutnosti ruske književnosti u èasopisima Behar i Gajret. inaèe. engleske. Gorkog. koja je ne samo probila veæ i izmijenila tradicionalne okvire ruske poezije XIX vijeka. èak japanske i kineske lirike.

obimni kritièki napisi s obilježjem studija i intencijom da se ovi pisci i njihovo djelo promoviraju kao moguæi. Èehov je predstavljen s nekolike pripovijetke. uobièajen u ruskih simbolista. 12 od 5. suviše kratak za potpunije predstavljanje tako obimne savremene literature kakva je bila ruska. Pjesma Nemoæ Zinaide Hipius je o psihološkom problemu stvaralaštva u potrazi za rijeèju. Turgenjev Intencije oba èasopisa. prije svega Rostanovog "Sirana". a koja je "štampala niz novela". Izuzetak èine. ponosan hram u kojoj hram simbolizira kulturu a pjesma tematizira njeno rušenje. odnosno trojica ruskih pisaca: Dostojevski. U pjesmi bez naslova Kupernikov pejzaž vlastitog raspoloženja. kao što je to i danas uobièajeno. što se tièe ruske poezije u pomenutim èasopisima. što pjesmu svrstava u simbolistièki tematski krug apokaliptièkih predviðanja. tada veæ klasiènoj. pak. Pjesma kao umjetnièko obrazloženje inklinira onoj programskoj taèki iz poetike ruskih simbolista koju je pjesnik jednostavno izrazio stihom: "O kad bi se mogla bez rijeèi kazati pjesma. književnosti XIX vijeka. što neosporno potvrðuje spisak ruskih pisaca. istinu. ali rijeè za nju to ja ne poznajem. Šèepkina-Kupernik i Zinaida Hipius. za drugu pak inaèe dobro poznatu rusku pjesnikinju iz kruga simbolista. s kojim æe kasnije i emigrirati. istina dobrom pjesmim Bio je èudan. dvojica. dok umjetnièkih tekstova Dostojevskog uopæe nema.g. predstavljene su dvije pjesnikinje: Tatjana L. koliko je to moguæe. koliko iznosi vrijeme èasopisa u našem tretmanu. Postoje. tako: poznam nju. U Gajretu. prate i savremenu stranu književnost. Tolstoj jednom prièom. meðutim. Tu se. našao jedan jedini put možda najveæi prozni lirik u ruskoj književnosti XIX vijeka Ivan Turgenjev." I to je sve. objavljena je veoma kratka parabolièna 90 . Za prvu se u fusnoti kaže da je "danas dobro poznata pjesnikinja" sada pak poznatija kao prevodilac. br. To je jedan od najbitnijih razloga njihove prisutnosti u èasopisima. oktobra 1913. ovdje Sinajda. uzor-modeli za buduæi razvoj muslimanske. A da i ne govorimo o ruskoj. meðutim. suprugu ruskog pisca Dmitrija Mereškovskog. Razumije se da je period od nekoliko godina.enciklopediji) jednom. I kao što: željna sam ljubavi a voljeti ne mogu. Tolstoj i Èehov. da kažemo. U Gajretu broj 5/1912. koji se opet transponuje u filozofski problem života kao obmane i zablude. odnosno bosansko-hercegovaèke književnosti. bile su da. g. kojega je na nekim mjestima uspješno dopunila.

bili svojevrsna zamjena za neposredno predstavljanje njihova djela. još za Tolstojeva života. za 1908. Tolstoj Ime Lava Tolstoja. uputa i preporuka djela èitaocu. U prièi su car Petar i seljak. što je moralo biti blisko intencijama ureðivaèke politike našeg èasopisa. po svojim prièama i protestima kao mironosac. "Ako je primimo kaže žena . u periodu izlaženja ova dva èasopisa koje slijedimo. prisluškuje njegovim rijeèima kao glasovima proroka (padeška rusifikacija reèenice što upuæuje na direktnu pozajmicu NK). N. partneri u razgovoru i sluèajnom susretu. 9. s jedne."Srkaæemo neposoljeno" kaže muž. I druga tvrdnja koja slijedi u Dvornikoviæevom tekstu. Izbor ovog žanra povezan je u Tolstoja s njegovom ocjenom narodne umjetnosti kao vrhunske. èetiri godine ranije. èija je mudrost kondenzovano folklorno iskustvo kroz vijekove. Istorijski je zaista tako i bilo: uslijedili su revolucionarni dogaðaji van okvira Tolstojevog apsolutnog humanizma. januara 1912. obnovi meðu inteligencijom i u nas. na drugoj siromašni seljak koji prima u svoju kuæu sirotu roðaku. godine naæi æe se njegova prièa Car Petar i seljak. godinu pojaviæe se veoma informativan esej Lj. u Beharu br. Urednika je vjerovatno privukla njena genetski i žanrovski folklorna kratkoæa a iznad svega u njoj poetizirana apsolutna etiènost junaka datog u kontrapunktu. makar i neæe da za njim ide" (str. Tolstoj. koji se prije svega tièu Tolstoja i Dostojevskog. 139). Na jednoj strani je magnat Rotšild koji pomaže siromašne. ali samo jedanput kad je u pitanju neposredno prezentiranje njegovih djela. makar bila i pozajmljena. ima razloga za pretpostavku da su ovako opširni. s druge strane. divi mu se. zbirni radovi. U Gajretu br. ispali podjednako mudri. ali danas ipak prisustvujemo nekom povratku. uglavnom je taèna: "Koliko god se prièinio po svojim reèenicama i propovijedima.Turgenjevljeva prièa Dva bogataša.Dvornikoviæa L. informacija. S obzirom na prostorne moguænosti ova dva èasopisa u koje je reprezentativno teško bilo smjestiti Tolstojevu epsku razuðenost. Meðutim. prije svega onom obrazovanom. Prièa je oèigledno napisana prema žanrovskom modelu kratke narodne prièe s elementima bajkovitosti. Tol91 .neæemo imati za što soli kupiti. pojaviæe se više puta. s njegovom funkcionalnošæu u sferi Tolstojevih pedagoških nazora i poduhvata. èak s izvjesnom nadmoæi seljaka. 1 od 15. Na samom poèetku svoga teksta Dvornikoviæ kaže da ga (Tolstoja NK) "svijet ipak slavi." . bolesne i uopæe uboge.

antologijski izbor. Dvornikoviæ kaže da s Anom. Rakoša). u Èehova je lakše naæi dobru nego lošu pripovijetku. Vrijednost pripovijetke.stoj je zapravo revolucionarac za cijelog svog života i cijelim svojim radom. ali je pod starost napisao Hadži Murata u okvirima poetike Rata i mira i herojskoj smrti svoga junaka podario pjesmu slavuja kao vlastitu lirsku ocjenu. on se je oslobodio. U Beharu br. u nas uobièajeni. kulturu i umjetnosti koja se stvara za dokone. nisu podnosili ni "tvrdi" ni "mehki" svijet. onoj nauci koja æe po njemu uništiti svijet. vrijednosno možda slabije i iz razloga koje Dvornikoviæ navodi. 139). A. Dvornikoviæ zatim kaže da Tolstojeva filozofija nije originalna: "Njegovo gušenje životnih instikata i zatajivanje života nalazimo veæ davno prije u indijskih mudraca. prije svega etièkih principa u njegovo djelo Tolstoj je poèeo pisati drukèije.." (str. Nakon što je s pravom istakao da Rat i mir i Ana Karenjina spadaju meðu prva djela svjetske književnosti. februara 1909. poèinje raskol izmeðu umjetnika i filozofa: Tolstoj je "na putu da prestaje biti pripovjedaè a poèinje biti filozof" (str. Valja reæi da ni Tolstoj ni Nièe. izašla je Èehovljeva pripovijetka Istražni sudac (preveo Selim Rakošev. starac Tolstoj riješen je toga balasta. ali gotovo da imaju tu vrijednost. 92 . 140) S useljenjem teorijskih. u razdoblju o kome je rijeè.139). (Èehov je umro 1904.. zvaniènoj crkvi. U nastojanju da objasni ovu protivurjeènost Dvornikoviæ kaže: "Životna snaga mladosti i muževnosti smetala je Tolstoju da zastupa potpuno u teoriji i praksi svoje asketske težnje glede smisla života. Tolstoj je revolucionar jer je htio da mijenja svijet. P. 18 i 19 od 1. revolucionar je po temeljnim kritièkim stavovima prema sistemu. koje ne spadaju u onaj. prije svega Rusiju. Èehov je zastupljen sa tri pripovijetke. pseudonim Pavla S. Prema tome taj izbor i njegov kvalitet spadaju u zasluge urednika i prevodioca. Uostalom.g. njihovu otpornost proti istorijskoj kulturi i vapaj za povratkom prirodi i primitivnom naèinu života nalazimo u Rusoa" (str.140). a takvog antologijskog izbora u to vrijeme teško da je u nas moglo biti kad se radi o stranom piscu s obzirom na vremenski raspon i uslove neophodne za to. Èehov U ova dva èasopisa. ali u okviru svojih naèela samousavršavanja i apsolutnog huma-nizma.) na strani 228. društvenim podjelama. svaki na svoj naèin. Revolucionarac je ne manje od njegovog antipoda Nietschea razlikuju se samo u tome što smo jednome premehki a drugome pretvrdi" (str.

nije iznio pretpostavku o samotrovanju. 8 i 9 od 1. Èehov je mrzio glupost. drugu je dopisao autor. pozitivan uèinak u našoj višenacionalnoj sredini pa je Èehovljeva prièa odgovarala koncepciji èasopisa. Ona to tajno saznaje i predskazuje javno taèan dan svoje smrti. istražni sudija. stasita žena.njena umjetnièka snaga i poenta kumulirana je u neoèekivanom. u br. U Gajretu iz iste. 93 . umire u onaj dan koji je prorekla. Taènije: anegdota pretvorena u prièu zahvata samo prvu poentu.). avgusta 1913. Pukovnik Petar Ivanoviè prièa djevojkama okupljenim oko sebe o vlastitoj ljubavnoj dogodovštini. Tek tada su djevojke povjerovale u istinitost naratorove prièe. pojavila se Èehovljeva pripovijetka To je bila ona. oèigledno zasnovana na anegdoti sa dvije poente. a za uzvrat podnosi do boli uvredljive opaske svoga dobrotvora (Kamišev) na raèun Francuza. pa ni muž. nije dokuèio uzroke tajanstvene smrti. ali svaki put ne nalazi u sebi snaga da odoli svojim navikama i nagovorima Rusa. a i danas. Niko. ostale su razoèarane i tražile pravi nastavak prièe. sam istražni sudija. Muž. koji opet ne može bez njega. Negdje iza ponoæi u sobu u kojoj je zanoæio ušla je mlada. možda podsvjesni razlog što je dospjela u èasopis pogaðajuæi njegovu estetsko-etièku koncepciju. kada je zbog meæave morao dvije noæi provesti na nekom plemiækom imanju. 10 i 11 za oktobar i novembar. koja neèim korespondira s tipom tragièkog lirizma muslimanske besmrtne balade o Hasanaginici bila je možda glavni. pa njegov narator u prièi kaže: "Kamišev jede i kao obièno brblja koješta. nakon što je rodila lijepo i zdravo dijete. u vremenu o kome je rijeè. mnogo kasnijem razgovoru. Etièki besprijekorna poruka ovog tragiènog raspleta. pa je pukovnik na njihovo insistiranje morao kazati ko je bila ta žena.g. 1913." Ružne konotacije tog brbljanja imale su. njegova neraskidiva veza. Pri dolasku je zapazio lijepu pojavu upravnikove žene. dok u jednom. Svaki put do suza uvrijeðeni Francuz pokušava da otputuje. Taj odnos postaje cio život ovog tandema. Ali kada su èule da je to bila njegova žena (dotle pripovijetka predstavlja razraðenu anegdotu). Tako je prièa dobila i drugu i drukèiju ljubavnu poentu pukovnikovim priznanjem da je to bila žena upravnika imanja. godine. naknadnom epiloškom razrješenju. Djevojke su vrlo pažljivo slušale. iznevjerio je suprugu. koja se pokazala taènom. Isluženi Francuz živi kod bogatog Rusa. Ljepotom i karakterom dostojna svakog uvaženja. Sasvim druge naravi je socijalnopsihološka prièa U tuðoj zemlji (Gajret br. ljekar-poznanik njenom mužu kojega je pekla zagonetna smrt. sigurno.

za razliku od 94 . Kropotkin zatim istièe jednostavnost pišèevog stila lišenog stilskih efekata. "Maglovite ocrte". Tu je i poznata teza o "bankrotstvu intelektualaca. koji su po našem mišljenju svojstveniji Èehovljevnoj drami nego pripovijeci. smatraju da prièa nije istinita. negativan. prema savremenoj ruskoj kritici.. 212).Èehovljeva komika usmjerena je prema djevojkama koje. jer Èehov pripada onoj liniji ruske realistièke književnosti koja. nauènik i pisac). P. èime objašnjava društvene okolnosti Èehovljevog pesimizma. 211). Dualizam ljudske prirode koji je meta Èehovljeve komike u ovoj izvanrednoj psihološkoj umjetnini urednik je vidio kao efikasnu kritièku poruku. "njegova prava oblast je svijet intelektualaca" (str. g. impresionizam. Èehovljev odnos prema seljaštvu i seljaèkoj psihologiji bio je. Kropotkin zatim tvrdi da Èehov postiže slabiji uspjeh u slikanju seoskog života. Èehov". sigurno. a zatim. žele da imaju vjerne supruge. na èudnovat naèin èine vanredno dobar utisak.. a koja se prije može pogaðati nego vidjeti" (str. Kropotkin misli da Èehov nije bio pesimista u pravom smislu rijeèi jer je vjerovao u napredak. 211). 212). koja je kao olovo tištala obrazovani dio ruskog društva" (str. mora se reæi. koristilo bavljenje prirodnim naukama i da "množina sitnica izvaðenih detalja (prevod? . kao što je sluèaj s Puškinom. s aspekta koji Kropotkin navodi ova trojka nije baš tako homogena kako on kaže. Turgenjevom i Tolstojem. novembra 1913. Izbor govori i o fleksibilnosti programske orijentacije èasopisa. mi bismo rekli veoma kritièan. U rubrici Književne i kulturne bilješke. za Tolstojem. a u fusnoti je naznaèeno da je rad uzet iz knjige Petra Kropotkina pod naslovom Stvarnost u ruskoj književnosti za koju se kaže da je izašla iz štampe 1906. Prevod je potpisan inicijalom H.i u maglovitim ocrtima slike koja se gubi oko jako osvijetljene taèke. Tvrdnja nije baš prihvatljiva. Kropotkin æe nazvati.. Tu je uobièajena usporedba izmeðu Èehova i Mopasana. Izbor jedne lijevo ideologizirane kritike potvrda je liberalizma politike èasopisa (Kropotkin je predstavnik ruskog i meðunarodnog anarhizma i èlan bakunjinskog krila I internacionale. Kropotkin istièe da je Èehovu prema vlastitom priznanju. 211). Vrijeme u kome je poèeo pisati Èehov prema Kropotkinu je bilo "najsumornija perioda koju je Rusija preživjela pošljednjih sto godina" (str. a kad prièa potvrðuje takvu vjernost." (str. a kasnija ruska sovjetska kritika adekvatom onoga što predstavlja sudbina u klasiènoj grèkoj drami.NK). 10/11 od 1. darovito kaže: ". što je prilièno taèno ali ne samo zato.. jer Èehovljev smijeh a priori sadrži elemente optimistièkog naèela. izašao je prevod napisa Petra Kropotkina pod naslovom "A. Meðutim. u Gajretu br.g.

Vladimir Koroljenko Pripovijetka Vladimira Koroljenka Šuma šušti ili. Kropotkin tek pominje. Na ovim dramama Kropotkin pokazuje evoluciju Èehovljevog pesimizma jer ( ) Èehovljevi junaci nalaze izlaz u radu.i to samo tri. što predstavlja èist promašaj. Èehov kao fenomen koji je iz istih razloga "prerastao" u zlo. Kropotkinova knjiga Ideali i stvarnost u ruskoj literaturi koja je izašla u Londonu na engleskom jeziku a zatim. opæe je. Èehovljeve drame: Ivanov. danas manje poznatu spisateljicu. Rijeè je o dva sasvim razlièita umjetnièka idioma koji ne mogu stajati jedan umjesto drugoga. što se opet nije obistinilo. prije svega istorijskih socijalnih okolnosti." Ovo vrijednosno poreðenje izgleda nam gotovo neprimjereno. Izbor Kropotkinovog teksta u funkciji informacije o jednom od najveæih ruskih pisaca svih vremena nije bio pogrešan jer se radi o nauèniku i piscu visoke kulture i znanja èije ocjene. tako da je naš èovjek teško da mogao pogriješiti i prevesti višnju kao trešnju.druge (Turgenjev-Tolstoj-narodnjaci) prema selu ima rigorozan kritièki stav. godine prevedena na ruski. Na planu teme o "malom èovjeku" Èehov je nastavljaè Gogolja. Kropotkin èak istièe nadmoæ Èehova nad Gogoljem koji je obradio "poglavito spoljašnju pokvarenost. rijeè je u stvari o prevodu s engleskog. mada se ono najmanje odnosi na Èehova jer on spada u red pisaca koji su vrlo svjesni smisla svog djela. nastala je po svoj prilici kao rezultat njegovog predavaèkog rada u Americi. S druge strane tik uz Èehova Kropotkin vrijednosno stavlja Krestovsku (pseudonim). Ujak Vanja (u prevodu piše Vonja. što Kropotkin vidi kao umjetnièku slabost. na kome se višnja kaže kisela trešnja). Prema Kropotkinu Tolstojevo predviðanje da æe uticaj Èehova trajati i neæe se ogranièiti samo na Rusiju zaista se potvrdilo. Šuma šumi jedno je antologijski poznato djelo iz ruske književnosti. koje je ušlo u izbor ova dva èasopisa u vremenskom 95 . Misao pak da je "prostota koju Èehov opisuje mnogo dublja od one koju je Èehov poznavao" (str. u stvari Hvošinsku (str. svevažeæe mjesto. što je rezultat zbrke u prevoðenju s engleskog jezika a i pokazatelj koliko je tada Èehov u nas bio malo poznat) i Bašèa s trešnjama (radi se o Višnjiku koji u originalu glasi "Vyšnëvyj sad". koje nisu samo njegove. 212). Gogolj je prikazao "malog èovjeka" kao žrtvu. 212). zadržavaju i danas svoju vrijednost. kako se uobièajeno danas prevodi u nas. Za drame pak kaže da su suviše "ruske" i da na Zapadu ne mogu biti shvaæene. 1907.

145. autor èuvene pripovijetke Slijepi muzièar. makar i oskudno.).-1921. kako inaèe shvatiti upornost urednika da je objavi u nekoliko nastavaka. odatle bio-bibliografska informacija o njemu u istom broju èasopisa i selekcija onog najboljeg što vrijedi proèitati upuæena èitaocu. 96 . zastupljen je u Gajretu br. narodnjak koji je veliki dio života proveo u progonstvu. Koroljenko (1853. Prièu je s ruskog jezika preveo Sadik. Sadik. od kojih je u prvi plan stavljena pripovijest Èetiri dana i pripovijetka Crveni cvijet. V. Koroljenko ostaje pripovjedaè. na str. pisac posljednje èetvrti XIX vijeka i èuvene pripovijesti Èetiri dana. juna 1913.-136. str. U vrijeme pojave modernizma i njegove prevage u ruskoj književnosti ostao vjeran tradicijama realistièke umjetnosti. 12 i br.) karakteristièan je romantièki lirizam izvorno povezan s doživljajem prirode i besprijekornom moralnom stamenošæu glavnog junaka kao dijelom koncepcije jedne literature. oktobra 1908. 191. publicista i istorièar. Ma u kojoj mjeri okolnosti koje opisuje bile dramatiène i dramske. jedan žanr evoluira u drugi na naše oèi. emotivno i sauèesnik u fabuli u kojoj se kmet ubistvom sveti spahiji za skrnavljenje braène veze. Redakcija èasopisa nije imala moguænosti da redovno prati rusku kao ni ostale evropske književnosti.razdoblju na koje se odnosi naš prikaz.. pisac. poznat je po obimnom djelu Istorija moga savremenika u kome su sjedinjeni umjetnik i publicista. Narator je svjedok dramatiènog dogaðanja. U istom broju ovog èasopisa. Snažno lirizirana moralna poruka pripovijetke izvrsno se uklapala u programske i estetske intencije èasopisa. urednik èasopisa Rusko bogatstvo. godine. 10 od 1. i dat kratak životopis pisca s tragièkim osjeæanjem života i tragiènom samopresudom.. koji se ponekad potpisuje i kao F. 135. pripovijetkom Jedan vrlo kratak roman. Petnaest godina nakon smrti Garšin je oèigledno u Bosni bio malo ili nimalo poznat pisac..M. njenoj spoznajnoj i društvenoj funkciji. kao što je to uèinjeno u sluèaju Garšina.Fehim. 13.. Tako se forma pripovijetke skaza pretvara u legendu. Uravnotežen pisac s postupnošæu kazivanja. Za prièu Šuma šušti (Behar br. predstavi neke znaèajnije ruske pisce. a èlanak s njemaèkog jezika . br. str. g. 151. objavljen je kratak pregled Garšinovog stvaralaštva s ocjenom pojedinih djela.Garšin Vsevolod Garšin. Priroda nije samo pozornica dogaðaja veæ lajtmotiv s nepogodom koja se ponavlja i svaki put vraæa prièu u svijet naratora i život. str. 11. u kome je Gorki objavio svoju prvu pripovijetku. 6 i 7 od 1. i 206. na str. zatim br. ali je zato nastojala da s vremena na vrijeme. 172.

našao ju je s drugim. koji je i narator u pripovijeci. U prièi se prepoznaje pišèeva filozofsko-ideološka pozicija koju urednik nije prikrio. U periodu Selima Rakoševa (Pavao M. Obje pripovijetke preveo je Pavle Rakoš pod pseudonimom Selim Rakoš. u periodu Znanja veoma bliskog Gorkom. U Èirikovljevoj socijalnoj prièi Nagrade. Kada se je vratio bez noge. Rakoš). koji se tekstualno svojim istorizmom danas doima kao strano tijelo u tkivu teksta. bogatim. Život je završen. 20 i 21 od 1. g. a ona æe se poslije njegovog povratka udati za njega. a mogao je to uèiniti nekim drugim izborom. realizacija njene vrijednosno izvanredne fabule uzeta iz života. godine (str. februara 1909. 18 i 19 od 1. Gorki uvodi istorijski pojam radnika i radništva kao njegovog nešto grubog ali pravednog kritièara. koja inklinira grupi Andrejevljevih pripovijedaka sentimentalnog (božiænog) karaktera. 302). U svoju parabolièku. Leonid Andrejev Leonid Andrejev. što je bio uslov za ocjenu njene reprezentativnosti na temelju koje je dospjela u èasopis.Izbor pripovijetke Jedan vrlo kratak roman povezan je s vrijednošæu poruke ali i s kratkoæom. i 15. u Beharu br. Ostatak njegovog života protièe pod opsesijom strašne prevare i njenog tragiènog preživljavanja. pisac prve i druge dekade XX vijeka. predstavnik realistièke grupacije ruskih pisaca iz edicije Znanje. vjerovatno nastaloj pod uticajem Gorkog. pripovjedaè i dramski pisac. da se dobrovoljno javi u rat i hrabrošæu istakne. Majka nosa sinèiæa koji umire i pokušava da 97 . a zatim bio i vjenèani kum. izašla je Andrejevljeva bajkovita crtica Div. štampane su dvije kratke prièe dvojice "znanjevaca" Maksima Gorkog i u nas manje poznatog Evgenija Èirikova. Mada ona sadrži tragizam tipološki prepoznatljiv kao garšinovski. vanvremensku i svevremensku prièu Mudrac u kojoj je dat vjeèni tip mudraca-pesimiste s ironiènim podtekstom usmjerenim na njegov pesimizam. kasnije simbolist i ekspresionist. Gorki Èirikov U Beharu br. razoblièava se socijalni smisao nagrade kao prevare koja proizlazi iz hijerarhije èinovnièkog rada utemeljenog na eksploataciji. ispod nivoa je umjetnièki gusto realizovane pacifistièke ideje "ne ubij" iz Èetiri dana utemeljene na autorovom neposrednom doživljaju i svjedoèenju o ratnim strahotama. kasnije emigranta i njegovog ljutog protivnika. marta 1909. Djevojka sugeriše svome momku.

opis požara. kojim je rukovodio M. g. Telješov (1967. 2 i 3 od 1.ga povrati u život prièom o smiješnom. Nijesam li možda rada i sama da je poznam?" . U istom èasopisu br.-1957. pod naslovom Zvono na uzbunu. N. dinamièki opis požara. (str. i 15. Pored snažnog estetskog dojma kojim je predstavljen autor. Telješov kako to pogrešno stoji u Beharu) bili èlanovi književnog udruženja Znanje. ovoga puta u Gajretu br. 200.a da li je znadem i sama?. o lijepom životu koji ga èeka kad odraste. Telješov.kaže djevojka. (a meðu njima i N. D. Telješov je poznat po djelu Poèetak kraja i Pišèevim zapisima. što se završava ubistvom. U veoma zanimljivoj pripovijeci je junakova ljubav dovedena do tragizma usljed dvojnog ponašanja junakinje. tiskana je Andrejevljeva pripovijetka Laž. Sažetak fabule izgleda ovako: prijatelja i sekundanta na dvoboju ubijenog mladiæa zapalo je da saopšti majci o smrti sina jedinca koji je pred ženidbom. pouènu funkciju. Tipologijom fabule i sižejnim motivacijama pripovijetka podsjeæa na vrijeme i prozu Puškina i Ljermontova. svojim podtekstom vrlo karakteristièna za pišæev pacifistièki humanizam: laž se ne može iskorijeniti ni ubiti smrtnom presudom. g. majka koja priprema ženidbu sina prièa o vlastitoj sreæi koju doživljava. Stepenast siže. a ne R.. tragizam zbivanja pred kojim je nemoæna ljudska snaga i pamet. imao je za èitaoca i edukativnu. N.. 9 i 10) predstavljen pripovijetkom Poštena rijeè u prevodu Pavla Rakoša. godine. opet u prevodu Rakoša. Ne sluteæi ništa.. nema snage da saopšti majci o sinovljevoj smrti veæ bježi iz kuæe obliven suzama. Andrejev je predstavljen i treæom prièom. nezgrapnom Divu koji je pao. 1 i 2 od 1. Golubjenko se tako. ne sluèajno. Gorki. èiji su uèesnici. zove prijatelj i sekundant na Voloðinom dvoboju. njegova unutarnja strašna slika.). svjesno nabijen dogaðanjima i emocijama prelazi 98 . juna 1909. U pripovijeci doživljava poraz dogmatsko shvatanje istine i laži glavnog junaka: "Hoæeš da saznaš istinu . kao uvijek i svuda moguæe zbilje. 1. sjeæanjima koja se odnose prije svega na književna zbivanja i njihove uèesnike s kraja XIX i poèetka XX vijeka. a u drugoj sobi otac plaèe. Prevodioca i urednika je oèigledno impresionirao ekspresivni. (str. pritisnut detaljima majèine prièe i tragikom okolnosti u kojima i sam ima udjela. decembra 1909.) je u Beharu br.12/13 od 1. Telješov Jedan od osnivaèa veoma poznatog kružoka Srijeda (kružok se sastajao srijedom). III 1913. Andrejev je razvijao psihologizam Dostojevskog uklanjajuæi pri tome istorijske i socijalne okolnosti.

publicista..-1924. g. u smislu na koji ga je uputio Nièe.-1941. Doroševiè kako stoji u prevodu Selima Rakoševa) (1864. na strani 48. Mereškovskovo obožavanje antièkog naturizma nije bilo od kolikog trajanja.) ruski novinar. pjesnik i prozaist. i èlankom Jedan savremeni ruski pisac. kad je prodro simbolizam u njegovo djelo . drugi Leonardo da Vinèi i treæi Petar i Aleksej NK) svoje trilogije. malo po malo poèeo je da sumnja u te ideale i najzad dospio dotle da ih prezire. D. u smislu oèajno neodreðenom.M. ali pokazuju i smjer i naèela Kropotkinove kritike: ". kasnije emigrant. Pisac joj je odredio žanr kao "kineska bajka". I drugi: "Na žalost. "kralj feljtona". Sredini s razvijenim kultom majke i sina u sferi folklornih tradicija morala se dopadati ovakva pripovijetka što je vjerovatno odluèilo o njenom izboru. kako su ga nazivali u svoje vrijeme. Našao je da oni ne bijahu od nikakve koristi i poèeo je da sve više i više govori o suvremenom pravu individue. Taj pisac je Dmitrij Mereškovski (1865. Mereškovski Petar Kropotkin æe se još jednom naæi na stranicama èasopisa. 49). i ako ne neodreðenom.rubikon èistog tragizma i stièe sentimentalne znaèajke. Tako je Mereškovski. predstavljen samo ocjenom njegovog kritièara.s tim ishodom da je mladi autor pokraj svojih sposobnosti pravce jurio u susret jednom beznadežnom misticizmu u koji i Gogolj bijaše zapao posljednjih godina svoga života (str.Doroševiæ (a ne V. ovaj put u Gajretu br. poput Dostojevskog. 1 od 1. pozorišni kritièar.. zastupljen je alegorijskom pripovijetkom Savjest o porijeklu nejednakosti i njenom zakonskom sankcionisanju koje predstavlja likvidaciju savjesti. Doroševiè V.pošto je imao za one pisce preðašnje generacije koji su bili nadahnuti željom da svoja djela stvaraju za više socijalne ideale. a ono uskom (str. januara 99 . tek izvjesnu simpatiju ili bar izvjesno poštovanje.. Dva citata koja æemo navesti iz Kropotkinovog èlanka daju sažeto idejnofilozofsku i književnu evoluciju pisca.".). jedan od utemeljivaèa ruskog simbolizma. 48). 3 od 1. On još ne bijaše napisao treæi roman (prvi roman trilogije Ulijan apostit..marta 1914. Snaga sjevernih U Beharu u pet nastavaka (osam glava) poèevši s br.

100 . oèigledna je autorova orijentacija. 158) Unatoè romantici kvalifikacija sumnjive mjere. 1. g. koji se više puta ponavlja u èasopisu.. na psihološki realizam ruske književnosti tipa Dostojevskog i Èehova i sjevernih uopæe. 8 i 9 od 1.. norveških i danskih pisaca. Ali zbog. Redukcija Èehovljeve tematske osnove na uže sredine jednostavno nije taèna. i. tipološki karakteristiènoj za vremena preporoda. kako su se u prvo vrijeme nazivali nihilisti (kao Bazarov iz Turgenjevljevih Otaca i djece). Informativni. opet s potpisom H.. 3. njenu unutrašnjost.. Kao uzrok psihološke proze autor je uzeo Èehova i njegovu Èinovnikovu smrt. Znaèaj èlanka za redakciju odreðuje njegovo drugo mjesto po redoslijedu u broju. pak. 1.) beznadno kasna jer je evropska književnost upravo u XX vijeku doživjela najveæi uticaj Dostojevskog i Èehova.. 18). str... 3).avgusta 1913. 34). topla i humana ljubav. 1914. dakle oko èetiri mjeseca ranije. Dakle. kaže se: "Da svaka nacija nema svoje naroèite duše. njegov izoblièitelj. Ali zašto Èehov prije Dostojevskog kad je istorijski redoslijed obrnut? Vjerovatno zato što je od Èehovljeve male epske forme kao žanra lakše iæi prema psihološkim vrtlozima romana Dostojevskog. zavreðuje to mjesto. o romanskoj duši koja je sintetièan izraz najširih kulturnih sposobnosti romanske duše. 1. a u èlanku. nevjerovatno tajanstvene i komplikovane dubine èovjeèje duše" (str. a najvjerovatnije i èasopisa. jan. str. U proèelju ovog èlanka studije stoji: "Rusi su najprije iznijeli zapjenušane. 3. ili prije svega zbog ovog:"Ako je Èehov pisac užih sredina. To pak nikako ne znaèi da je orijentacija na "rusku književnost koja ima za glavnu temu unutarnje nalièje duše i švedsku i norvesku književnost s temom o spoljnjem nalièju duše" (Gajret br." (str. Rijeè je prije svega o ruskoj ali i o nordijskoj književnosti. 2). saznajni i uopæe intelektualni nivo èlanka u potpisu H. njene najtanahnije i najnevjerovatnije kutove" (str. Dostojevski je pisac svih moguæih društvenih staleža i njihova velika. koja proistièe iz doze pristrasnosti prema slovenstvu i njegovoj kulturi. str. koji su za autora èlanaka "izvor jedne moderne i realne literature sa sasvim novim predmetom" (Ibidem.1914."(Gajret br. tražimo tu dušu muslimanske sredine jer æe nam predstavljati u književnosti novu stranicu. mart 1914. objavljenom u Gajretu br. godine izašao je èlanak Snaga sjevernih s potpisom H. najzad. jer "Èehov bez svih moguæih efektivnih sredstava (jer on ne traži efekte) crta samo ljudsku dušu. Meðutim. upravo u to vrijeme je ruski avangardni futurizam objavio rat "psiheji" nudeæi umjesto nje "književnu èinjenicu" i "rijeè kao takvu". ne bi se danas govorilo o bijeloj ruskoj duši koja je altruistièna. ili o sjevernoj duši švedskih.

Interesantan je i odnos prema Leonidu Andrejevu u kome ima nerazumijevanja: "I uopšte kad se susretnete s jednim ruskim piscem. 1914. str. febr. ni u jednom svom djelu. 34)."(str. Romani Dostojevskog uporeðeni su s grèkom tragedijom. A uslov je da se realizuje uloga Rusije u buduænosti. zaboravlja da je Gogolju kao umjetniku bilo svojstveno naèelo komike kao dominantno obilježje njegova dara. on je propovijedao najhumaniju ljubav prema cijelom èovjeèanstvu koje je poniženo i koje pati (Ibidem. kao što se zna. Osjeæajuæi da svako suvišno i naroèito tendenciozno moralisanje kvari opæi utisak jednog umjetnièkog djela. vi æete èitati istoriju duša onih liènosti koje pisac predstavlja" (Gajret br. Zanimljiva je i jedna poredba s Gogoljem koja je opet u korist Dostojevskog: "Mjesto brutalnih satira nad kojim je Gogolj. onom što je živo u njemu. a to i jeste ono što on traži od književnosti:"I to što ruski pisci ispituju vrtoglave dubine unutrašnjosti duša. Kvalifikativ Gogoljevih djela. 20). mart 1914.NK) nije rigorozni moralist s jasnom tendencijom kao Tolstoj posljednjih dana svoga djelovanja. vjeruje u Rusiju i traži da èovjek uvijek bude spreman da se žrtvuje za nju... i pokraj svog principa po kome se moralno može oèistiti jedino dragovoljnim stradanjem.. u istom radu.. 3. 2. predstavlja osnovu Dostojevskijeve polemike s Gogoljem od prvog djela Dostojevskog Bijedni ljudi pa do parodiranja (Selo Stepanèikovo i Foma Opiskin). izuzevši simbolistu Andrejeva. pišuæi ih. uèinilo je da su oni stvorili novu književnost koja ima i tu dobru stranu da djeluje u pozitivnom moralnom smislu na èovjeka" (Gajret br. Andrejev je jedan od 101 . napisaæe: Tolstoj "u propagiranju svog moralnog principa ne vidi državnih granica. 18). a rijeè je o drugoj strani medalje odnosa Dostojevski-Tolstoj.. 2. On nigdje nije ni pokušao. str. 34) U Gajretu pak br..Pisac èlanka kaže da je unutarnje proèišæenje (katarsis) nešto što se neminovno doživljava prilikom èitanja Rusa. 1914. protivno. njihovog unutarnjeg nalièja. str. Na planu morala kao teme i trajne orijentacije ruske književnosti pisac daje prednost Dostojevskom nad Tolstojem: "On (Dostojevski . febr. Dostojevski.. proizašao iz Gogolja.. izloži osnove i principe svoje religije. meðutim.. propaguje nacionalnu surevnjivost. 1.. str. 70) I jedno i drugo je taèno s tim što umjetnièka misao u obojice autora nije odvojena od publicistièke. on ga je izbjegavao" (Gajret br. koji prije svega pogaða njegov odnos prema živom èovjeku. od 1. 5. 1. Ovdje se. da da svoj kredo. kao da izravnava dug prema Tolstoju. a Dostojevski je. plakao. on ih gotovo ignoriše i vidi u društvenoj organizaciji kakvom je postala država smetnju liènom usavršavanju. 1.maja 1914.

èovjeka uopæe. Pjatnicki). S obzirom na ureðivaèke intencije èasopisa Behar i Gajret nije èudo što su na njihovim stranicama najbrojniji upravo "znanjevci": Gorki. kod drugih na psihološke dubine njegovog djela. koje inaèe naš autor èlanka ne pominje kad istièe dubine i znaèaj psihološkog tretmana junaka u ove dvojice pisaca. taènije gotovo iscrpnoj analizi sluèaja Raskoljnikov. Telješov. Tako je bilo sve do Bahtinova otkriæa polifonije u Dostojevskog s njenim temeljnim principom neovisnosti junakove svijesti od svijesti njenog autora. nasuprot vladajuæoj simbolistièkoj i dekadentnoj poeziji. ali mu je. za razliku od Dostojevskog i Èehova. da ne idemo daleko. i. Pod redakcijom Gorkog izlazili su zbornici sabranih i izabranih djela èlanova društva. i sve što traže rigorozni estetièari. U svom ekspresionistièkom i simbolistièkom periodu Andrejev svoj "èisti psihologizam" djela pušta u razne socijalne i istorijske okolnosti da ga potvrde. Koroljenko. jedini ruski pisac kojega su kritièari i pisci vrijednosno uporeðivali sa Šekspirom bio je Dostojevski.. odnosno Zloèinu i kazni.. mahom proznih pisaca realistièke orijentacije s društvenom problematikom. Doroševiè sa socijalnim i psihološkim temama uokvirenim u istoriju. koji ga reorganizuje u izdavaèko društvo umjetnièke književnosti namijenjene širokoj èitalaèkoj publici. "Najkarakteristiènije djelo Dostojevskog. Sljedeæa paralela tièe se odnosa Turgenjev-Dostojevski: "Ima pisaca koji su bili veæi umjetnici u književnosti.. P. Ali postoji i Andrejevljev period "znanjevaca". 3 od 1. Drugim rijeèima prednost Dostojevskog svodi se na srce. biti genijalan psiholog a ne biti umjetnik...pisaca koji je dosljedno razvijao psihologizam Dostojevskog. grad uopæe. Izdavaèka družina Znanje imala je na poèetku prosvetiteljski karakter (osnivaè K. jeste veliki roman Zloèin i kazna. marta 1914. To je izvjesno i njegovo najsavršenije i najbolje i najdublje pisano. A èovjek može imati i veliko i toplo srce. str. Godine 1910. Najviše prostora u èlanku posveæeno je Dostojevskom. i kao pisca i kao moraliste. Zato je i za kritièara o kome je rijeè Turgenjev bio i veæi umjetnik i književnik. Meðutim. tu je Turgenjev koji je napisao besprijekorna umjetnièka djela davši im vanrednu formu. od 102 . Èirikov i njima bliski: Èehov. Andrejev. onostranog carstva ideja i tajni povezano je od Andrejevljevo: treba slikati rijeku uopæe. i u isto vrijeme i najzrelije djelo (Gajret br. Gorki. S ambicijama simbolista da se putem uklanjanja istorijskih i socijalnih "kulisa" domognu vjeène umjetnosti. Ali niko nije imao toliko srca koliko Dostojevski" (Gajret br. ljubav uopæe. 35). 3. uskraæivao socijalne motivacije. u Znanje stupa M. Genijalni umjetnik tražio je genijalnog kritièara.

Jer on je svoj zloèin uèinio u dobroj namjeri.kaže autor èlanka Gajret br. valja progledati kroz prste.. 4 od 1. za jedan trenutak. da je njegov "cijeli instinkt na ratnoj nozi prema cijelom ureðenju. kako bi Nièe rekao." (Gajret br. str. Zanimljivo je da u prisustvu skepse i naturalizma u prvim djelima Dostojevskog autor èlanka vidi Gogoljev uticaj ne videæi.NK). ukazao na jedno socijalno zlo koje se provodi pod sankcijom zakona.1. jedno korito u koje je sveden sav socijalni život. Raskoljnikov je bio u nesvjesnoj službi jedne nesreæne ideje. svoju slobodu.. Odmah zatim sli103 . svoju èast. meðutim. naturalistièke pak scene u njih nisu do pisca veæ do života. jer zloèinac je svakako neki èovjek koji je rizikovao svoj život. religioznog zanešenjaka" .. može se smatrati kao prost simptom: ne znaèi to što je Raskoljnikov uèinio zlo djelo na jednom pojedincu. organizovati svojevrsnu filozofsko-socijalnu odbranu Raskoljnikova: "Raskoljnikov nije prost zloèinac. da prvo djelo Dostojevskog Bijedni ljudi predstavlja temeljitu polemiku s Gogoljevom ocjenom "malog èovjeka" u Šinjelu (Dostojevskijev Djevuškin pravi je duhovni i duševni džin u poreðenju s Gogoljevim Bašmaèkinom). Nakon što je uspješno proslijedio poznate fabularne tokove djela i njihove sižejne motivacije na zavidnom intelektualnom nivou. maja 1914.. Nijedno djelo Dostojevskog ne može se uzeti kao životno kao što je sluèaj s mnogim drugim piscima. 35). uz pomoæ literature o djelu. Dostojevski se nakon robije "pretvara u vjerskog fanatika u juridiva (treba: jurodivog-ovdje: suludog proroka . g.. Kaznu onako kako je prihvata Raskoljnikov pod Sonjinim uticajem autor èlanka vidi kao rješenje samog pisca..... Recite mi da li je mogao. 56) Nakon što je podsjetio da je Dostojevski uticao na stvaranje Nièeovog Zaratustre. "probudio iz drijemeža". 5 od 1. str. To djelo... on nas je.marta 1914.. autor èlanka æe. a zatim uz navod iz Nièea da se "kaznom ne može izraziti ono preziranje (koje je zloèinac iskalio na izvjesnom pojedincu).. On osjeæa uskost društva i željeznu silu zakona. ali se ta savršenost u strukturi estetskog dojma više osjeæa kao tehnièka nego estetska. Jedan od primarnih zahvata u oba pisca je zahvat u socijalne okolnosti. str.. da li je smio da se ne revoltuje ako je u sebi osjeæao imalo snage za protest. 70). (Vidi na istom mjestu fusnotu uz 56 stranu). Od svih nabrojanih kvalifikativa onaj o savršenosti možda najmanje podliježe sumnji. on je.. konstatuje da se na tom pitanju Dostojevski i Nièe razilaze. pisac èlanka naglašava da se u ocjeni i izvršenju kazne razilaze. aprila 1914. ili ne znajuæi. Raskoljnikovu. muž hrabrosti".

nepreraðenu velièinu. Gorki and Andreyev. what can be easily understood. klasiène mirnoæe epskog izlaganja dogaðaja.. Generally speaking. èlanak odiše zadovoljstvom što je upravo jedna slovenska književnost postala to što jeste: "Sjeverni kolosi. punu još svježih i originalnih struja koja kucaju velikom ruskom državom. iz razloga da bi oèvrsla ruska socijalna zajednica. nor in their overall number.. Ona nije samo to veæ i pokušaj da se podstakne i usmjeri razvoj književnosti vlastitog naroda pa i šire. There is no Russian drama whatsoever and one should remember that this was the time of Chekhov." Russian Literature in Behar and Gajret A selection of Russian literature in the journals from the Revival period that we deal with here neither has an essential difference in terms of the conception of their presence... i da se u njegovim djelima èuje šum mnoštva. On je da religiju ispovijedaju i cjelina i pojedinci. 70) Zanimljiva je i u mnogoèemu prihvatljiva. mada iziskuje preispitivanje i dopune i "definitivna" poredbena ocjena: "Dostojevski nema. daju svoju nezgrapnu. Njegove su intrige komplikovane i zamršene. the number of works from the Russian literature is rather small in comparison to others. Èlanak Snaga sjevernih. u potpisu H. i da bi Rusija mogla da izvrši svoj veliki zadatak koji joj je predestinovan u buduænosti.jedi objašnjenje koje bitno ublažuje kvalifikaciju: "Ali njegov misticizam i religiozni fanatizam ne treba shvatiti u bukvalnom smislu. prevashodno lijeve orijentacije. On se mnogo ne brine ni za spoljne karakteristike svojih tipova." (str. because of the space available in the journals. i vlastiti studiozni prilaz temi.. on dovodi svaki èas nepoznata lica. Nije bez razloga Bahtion vidio vezu izmeðu sokratovskog dijaloga i dijaloga u Dostojevskog. and. Fiction is the dominant genre in this selection.. 104 .. predstavljao je u svoje vrijeme pouzdanu informaciju u kojoj se prelamaju dostignuæe ruske kritike i nauke o književnosti druge polovine XIX i poèetka XX vijeka. particularly to the French and German ones.(str. 70) Epsku mirnoæu izlaganja u Dostojevskog zamjenjuje takoreæi epska postupnost dijaloga ili monologa kojom se predmet iscrpljuje do totaliteta. Its selection mostly corresponded to the public function of these journals and their literary foundations. a short story. Skabièevski tvrdi da je to uticaj grada u kome se razvijao. isprepliæe sukobe i zamršava fabulu. kao Turgenjev i Gonèarov. tromi kao i svi kolosi.

It is not easy to ascertain why was it so. Perhaps the absence of cultural ties under the conditions of Austro-Hungarian occupation, the lack of translators, or similar reasons can be given as an explanation. One thing is certain: the complex poetics of Russian symbols that had not only broken but also changed the traditional frames of the Russian poetry in 19th century could not be fitted into the modest conceptions of these journals in the sphere of lyrical poetry. Nevertheless, one can find here and there some short stories translated, rarely poems, and almost no plays. Among others, one can find the translated works of Dostoevsky, Tolstoy, Chekhov, Turgenev, Vladimir Koronenko, V. M. Garshyn, Gorki, Telyeshov and others.

105

106

Enes Pelidija RADOVI HAMDIJE KREŠEVLJAKOVIÆA I DRUGIH HISTORIÈARA U BEHARU Austrougarskom okupacijom Bosne i Hercegovine Muslimani su se našli u neizvjesnoj situaciji. Još su bili tradicionalno vezani za Carigrad, a istovremeno izloženi pritisku novih vlasti da prihvataju tadašnje evropske civilizacijske tekovine. U takvim prilikama se još više povlaèe u sebe i ne prihvataju ništa što dolazi iz Beèa i Budimpešte, èak ni školovanje, koje im je bilo najneophodnije. Statistièki podaci pokazuju da su u osnovne i srednje škole Muslimani najmanje slali svoju djecu. Rezultat takvog nepovjerenja bio je da tek u zadnjoj deceniji XIX stoljeæa maturira prva generacija uèenika, a prvi diplomirani studenti javljaju se tek dvadeset godina po austrougarskoj okupaciji.1 Muslimanska inteligencija, koja je svoju naobrazbu stekla u Beèu, Budimpešti i drugim evropskim centrima, bila je malobrojna. Godine 1900. svega deset ljudi je bilo evropski fakultetski obrazovano. Osam na Pravnom, a po jedan na Filozofskom i Veterinarskom fakultetu.2 To je u dobroj mjeri onemoguæavalo da širi narodni slojevi nešto više saznaju o svojoj kulturnoj, historijskoj i duhovnoj baštini. Uviðajuæi taj nedostatak, nekoliko mladih evropski obrazovanih ljudi smatralo je neophodnim pokretanje lista u kome bi se književno i publicistièki prikazao narodni život i obièaji, te se uticalo na šire muslimanske mase u pravcu prosjetnog i kulturnog preporoda. Meðu najaktivnijim zagovornicima takve orijentacije bili su: Safvet-beg Bašagiæ, Osman Nuri Hadžiæ, Edhem Mulabdiæ, Fehim Spaho, te mnogi drugi. Prvo ostvarenje njihove zamisli bilo je pokretanje Behara. U maju 1900. godine izlazi prvi broj. U podnaslovu prve stranice je pisalo da je to list za pouku i zabavu.3 Objavljenim književnim radovima i pjesmama Behar je uticao na èitalaèku publiku u pravcu njene evropeizacije koja se odvijala u znaku "simbioze sa Istoka".4 To je utoliko interesantnije kada se zna da je najveæi dio Muslimana bio nepismen, barem što se tièe latiniènog i æiriliènog pisma.
1. Nusret Šehiæ, Autonomni pokret Muslimana za vrijeme austrougarske uprave u Bosni i Hercegovini, Sarajevo, 1980., 380. 2. Ibrahim Kemura, Uloga "Gajreta" u društvenom životu Muslimana Bosne i Hercegovine (1903.-1941.), Sarajevo, 1986. 22 (dalje: I. Kemura, Uloga "Gajreta") 3. Muhsin Rizviæ, Behar, književnoistorijska monografija, Sarajevo, 1971. 9 (dalje: M. Rizviæ, Behar) 4. I. Kemura, Uloga Gajreta, 27

107

U nepunih jedanaest godina, koliko je Behar izlazio, objavljeno je na desetine književnih radova, te radova iz historije, islamske civilizacije, kulture, tradicije, prava i savremenog života.5 Pažnju su privlaèile i mnoge drame, prièe i pjesme sa historijskom tematikom kao: dr Safvet-bega Bašagiæa drama Abdulah-paša, Knez Ivo od Semberije Branislava Nušiæa, Smrt Sulejmana II Sjajnog Branislava Klariæa i drugo.6 Svoj nemali doprinos u sakupljanju narodnih umotvorina i objavljivanju u Beharu imali su mlaði ljudi, uèenici srednjih škola, medresa i daru-l-muslimana.7 U tome su ih podržavali Edhem Mulabdiæ i drugi stariji saradnici lista. To daje i odgovor na pitanje: otkuda da se veæ 1904. godine kao saradnik Behara javlja i šesnaestogodišnji Hamdija Kreševljakoviæ. On se baš na stranicama Behara prvi put predstavlja široj èitalaèkoj publici sa prvom od ukupno 343 bibliografske jedinice. U petom godištu lista štampana mu je pouèna pripovijetka Halal para u kojoj se govori o poštenom odnosu prema radu.8 Tu prièu je èuo i zabilježio od svog rahmetli oca Mehage. Izgleda da je ta prièa bila životna vodilja ovog kasnije cijenjenog uèenjaka i plodnog historièara, jer se tokom cijelog života vodio tom idejom marljivog, upornog i poštenog rada. Od svojih ukuæana èuo je i zabilježio još 15 narodnih lirskih pjesama koje je objavio na stranicama ovog lista.9 Saradnici Behara su donosili prevode sa više stranih jezika od kojih su se neki odnosili i na historijsku problematiku. Najveæi broj prevoda je bio sa turskog i njemaèkog jezika.10 Zahvaljujuæi entuzijazmu osnivaèa i saradnika Behar je veæ od prve godine svog izlaska okupio veæinu muslimanskih intelektualnih snaga. Zbog toga je i odigrao znaèajnu ulogu u formiranju jedne generacije književnih stvaralaca koja je u ovom listu i stasala.11 Pored navedene književno-publicistièke djelatnosti objavljivani su i radovi sa èisto historijskom tematikom. Neki od tih radova su korisni i za današnje generacije historièara. No, veæina njih može da posluži samo kao primjer kako i u kakvim uslovima poèinje ozbiljniji nauèni rad na pisanju prošlosti kod muslimanskih povjesnièara na novim nauènim osnovama.
5. M. Rizviæ, Behar, 191 6. isto, 103/4 7. isto, 105 8. Behar br. 4, god. V, 15.VI 1904., 58/9 9. Behar br.11, god. VIII, 1.X 1907., 175/6; br. 16, god. VIII, 15.XII 1907, 256; br. 17, god. VIII, 31. XII 1907, 271; br. 1, god. IX, 15.V 1908. 13; br. 8, god. IX, 1.IX 1908. 128/9; br. 18-19, god. IX, 1.II 1909. 292/3; br. 3, god. X, 15.VII 1909. 43/4 10. M. Rizviæ, Behar, 255 11. I. Kemura, Uloga Gajreta, 27

108

Nesumnjivo, u to vrijeme najveæi ugled i najznaèajnije historijske èlanke objavljuje dr Safvet-beg Bašagiæ. U svojim radovima, on želi da podigne splasnulu samosvijest naroda kome pripada, posebno istièuæi muslimansko slavensko porijeklo i staru slavu.12 To naroèito dolazi do izražaja u njegovoj njizi Kratka uputa u prošlost Bosne i Hercegovine (od g. 1463. 1850.), koju je objavio u Sarajevu 1900. godine u vlastitoj nakladi. Ta knjiga je bila prvo objavljeno domaæe djelo o ovim zemljama. Pisano na jeziku svakom razumljivom, muslimanskim masama je na popularan naèin otvorilo poglede u prošlosti, te pokušalo da im da odgovore o porijeklu, historiji i junaèkoj slavi.13 Zbog takvog naèina pisanja ova knjiga nije bila po volji tadašnjoj bosanskoj Zemaljskoj vladi. Veæ u drugom broju prvog godišta Behara èitaoci su od autora potpisanim inicijalima n. n. obaviješteni o izlasku navedene knjige.14 Prikaz je objavljen u rubrici Listak. Osam godina kasnije u istoj rubrici o ovoj knjizi piše i dr Milan Prelog. On kritikuje muslimansku inteligenciju što niko meðu njima nije našao za shodno da prikaže Kratku uputu u prošlost Bosne i Hercegovine. Interesantno je primijetiti da na navedenu primjedbu nije niko iz tadašnje redakcije reagovao jer izreèena primjedba ne odgovara istini. U daljem osvrtu dr Milan Prelog ukazuje na manje primjedbe i nedostatke knjige koji se odnose na nedovoljno korištenje zapadne graðe. Inaèe, u cjelini sa puno uvažavanja i pohvalno piše o knjizi i njenom autoru. S pravom upuæuje kritiku svim obrazovanijim ljudima što im djelo dr. Safvet-bega Bašagiæa nije bilo podsticaj da i sami nešto više napišu i time sebe i svoje sunarodnike obogate veæim saznanjem o svojoj daljoj i bližoj prošlosti. Na stranicama Behara, prije svega u rubrici Listak, ukupno æe biti objavljeno još 11 prikaza i obavještenja o knjigama iz èisto historijske tematike.15 I pored brojnih prigovora na ureðivaèku politiku, te povremenih odstupanja od ranije postavljenog cilja Behar je u svom nepunom jedanaestogodišnjem izlaženju imao znatnog uspjeha. U mnogome je ostvario ciljeve muslimanskog kulturnog preporoda. Zahvaljujuæi saradnicima lista formirana je moderna muslimanska književnost, ali održana i duhovna veza sa Orijentom.16 Pored književnih djela na stranicama Behara objavljivani su veæi i manji radovi i crtice iz historije, od kojih su
12. M. Rizviæ, Behar, 18 13. isto, 10 14. Behar br. 2, god. I, 15.V 1900. 32/3 15. Behar, br. 2, god. I, 15.V 1900. 32/3; br. 20, god. I, 15.II 1901, 322/3; br. 8, god. II, 15. VIII 1901, 124/5; br. 1, god. V, 1.V 1904. 13; br. 14, god. V, 15.XI 1904. 222; br. 1, god. IX, 15.V 1908. 13/4; isto, 16; br. 7, god. IX, 15. VIII 1908. 116; br. 8, god. IX 1908. 130/1; br. 14, god. IX, 1 XII 1908. 228; br. 1, god. XI, 15.X 1910, 13

109

poneki interesantni i za današnje historièare. Tako su radovi Alije Kadiæa Glavni dogaðaji iz islamske prošlosti,17 Muhameda Seida Serdareviæa Kratka povijest Islama,18 Abdulaha Bušatliæa O Hasanagi Peækom,19 Fehima Spahe Panislamska ideja,20 Mehmeda Spahe Gazi Husrev-beg slika iz bosanske prošlosti,21 Osmana Nurija Hadžiæa (Abdulhak) Saferska naredba22 dr Milana Preloga Slovenci u prošlosti i sadašnjosti23 Josipa Milakoviæa Jedno zaboravljeno pleme, Kašubi,24 Mirze Safveta Istorièar Aali,25 i Rustem-paša Skradinac,26 i drugi interesantni i za današnje povjesnièare da vide kako se o pojedinim liènostima, odlukama i dogaðajima mislilo i pisalo poèetkom XX stoljeæa. Veæina navedenih radova su objavljivani u više nastavaka. U kraæim crticama, èesto redakcijskim, èitaoci Behara su bili u prilici da se u osnovnim crtama upoznaju i sa historijatom pojedinih derviških redova (senusi i rufaije),27 te ponešto saznaju i o izumitelju štamparije Gutembergu28, i jednoj od najpoznatijih antièkih liènosti Aleksandru Makedonskom.29 Uredništvo lista je cijenilo ljude koji su pokazivali dužnu pažnju prema prošlosti. To se vidi i iz obavještenja èitaocima kada je dr. Talozi Zemaljskom muzeju u Sarajevu poklonio 20 pisama (dokumenata) koji datiraju iz XVI, XVII i XVIII stoljeæa.30 U pisanju historijskih radova, crtica, osvrta i prikaza javilo se ukupno jedanaest saradnika. Neki od njih su objavili po jedan do dva rada, a drugi znatno više. Oni su, iako daleko skromnije, slièno kao i književnici poèeli formirati kritièko pisanje prošlosti zasnovano na novom nauènom
16. Mustafa Imamoviæ, Studija o "kulturnom preporodu" kod Muslimana, Gledišta, XII/1971., 11-12, 1463 17. Rad je objavljen u 12 nastavaka sa povremenim prekidima u vremenskom periodu od 15.VI 1901. - 15. III 1902. 18. Rad je objavljen u 26 nastavaka tokom VI i VII godišta u vremenskom periodu od 1.V 1905. - 15. IV 1906. 19. Behar br. 7, god. IV, 1. VIII 1903., 103/4 20. Rad je objavljen u XXI nastavku tokom cijelog VII godišta, sa kraæim prekidima u vremenskom periodu od 1.V 1906. - 15. IV 1907. 21. Rad je objavljen u V nastavaka u VII godištu Behara u vremenskom periodu od 1. IX - 15. XI 1906. 22. Behar br. 1, god. VII, 1. V 1906. 7 - 8 23. Behar br. 3, god. IX, 15. VI 1908. 48 24. Rad je objavljen u dva nastavka u IX godištu lista, br. 10 i 11, 1. X - 15. X 1908.,153 i 174-176 25. Behar br. 1, god. IX, 15.V 1908., 15 26. Behar br. 10, god. IX, 1. X 1908. ,161/2 27. Behar br. 2, god. I, 15. V 1900., 33-35 28. Behar br. 5, god. I, 1.VII 1900., 83 29. Behar br. 18, god. VI, 15. I 1906., 278/9 30. Behar br. 4, god. VII 15. VI 1906., 46

110

poimanju historije. U narednim godinama i decenijama XX stoljeæa meðu saradnicima ovog lista mnogi su objavili brojne studije i radove iz historijske tematike, a neke je prerana smrt sprijeèila u tome. Takoðe su se pojedini saradnici Behara udaljili od pisanja povijesnih radova zbog profesionalnog okretanja prema politici. Gledajuæi u cjelini Behar je dao svoj doprinos ne samo na književnom, nego i na historijskom i kulturnohistorijskom polju. The works of Hamdija Kresevljakovic and ather historians in Behar In addition to the literary works, the Behar journal also published the works with topics from history in its eleven years of publication. These works included the papers by Alija Kadiæ The Main Events from the Islamic past, Muhamed Seid Serdareviæ The Short History of Islam, Abdulah Bušatliæ About Hasanaga Peæki, Fehim Spaho Panislamic Idea, Mehmed Spaho Gazi Husrevbeg-A Picture from the Bosnian Past, Osman Nuri Hadžiæ Safer's order, Milan Prelog The Slovenians in the Past and in the Present Time, Mirza Safvet Historian Anali and Rustem Pasha Skradinac, and many others. The Behar journal had altogether eleven authors who published their works on historical topics. Some of the works published there have continued to be of some interest for the historians as the example how certain event had been looked upon from that particular time. Their contribution to the Behar journal represented the beginning of critical thinking in the writing about the past and based on the new understanding of history. One of the Behar's contributors was the famous historian Hamdija Kreševljakoviæ. He appeared for the first time on the journal's pages but not as a historian but as a collector of popular lyrical songs (15) and one short story. His interest in history and its topics grew in the years and decades to come. He published hundreds of articles and many studies about the history of Bosnia and Herzegovina under the Ottoman rule. Due to his scholarly results and the esteem he had among the scientists, Hamdija Kreševljakoviæ was elected a corresponding member to the Yugoslav Academy of Arts and Sciences /JAZU/ in Zagreb in 1939. This was a great honor because he was the first of Moslem intellectuals ever to be elected into the JAZU.

111

112 .

inša. Fehim Spaho. zemljopis. geometrija i gospodarstvo. prirodopis. kalendar za 1933. Šerijatsku sudaèku školu završilo je za njenih pedeset godina postojanja (1887. jer bez toga nema govora o dobroj i uspješnoj nastavi.Mahmud Traljiæ PRVI SVRŠENICI DARU-L-MUALLIMINA SURADNICI BEHARA Nepunih pet godina otkako je Zemaljska vlada Bosne i Hercegovine osnovala Šerijatsku sudaèku školu 1887.Narodna uzdanica. edebijjat. maja iste godine s jednom primjedbom: U nastavni plan treba unijeti i predmet metodika. i to iz razloga što je nas1.). jer ni jedan zakljuèak nije mogao biti proveden bez suglasnosti Zemaljske vlade. a predavaæe se sljedeæi predmeti: nauka o Kur'anu. odnosno Zemaljsko vakufsko ravnateljstvo. Odluka je donesena na sjednici Komisije u mjesecu martu 1891. Na suglasnost nije trebalo dugo èekati.) 370 apsolvenata od kojih su 223 bili šerijatski suci. Pedeset godina vakufske uprave u Bosni i Hercegovini. U Daru-l-muallimin æe se moæi upisati uèenici medresa. Prednost imaju uèenici Kuršumlije medrese i Hanikaha. rikæa. str. odnosno Zemaljsko vakufsko ravnateljstvo. godine1 za izobrazbu kandidata za zvanje Šerijatskih sudaca /kadija/. godine je imenovala Privremeno vakufsko povjerenstvo. marta 1883. koji su završili arapsku gramatiku do Izhara i fikh do Multeke. povijest. odnosno 13 sati. Raspored sati je udešen tako da nastava poèinje u 9 sati i traje do 12. Odluka sa obrazloženjem i molbom za odobrenje upuæena je Zemaljskoj vladi. u drugu 8 i u treæu 7 uèenika. dok 21 nije uopæe bilo u službi. Vid. neku vrstu uèiteljske škole za izobrazbu muallima. vjeronauka. kasnije nazvano Zemaljska vakufska komisija. fizika. Spomenica Šerijatske sudaèke škole u Sarajevu izdana prilikom pedesetogodišnjice ovoga zavoda (1887. koje je Zemaljska vakufska komisija poèela otvarati u pojedinim mjestima Bosne i Hercegovine. da nadzire njihovu upravu i da izradi nove propise za upravu vakufima. . godine. nego su živjeli kao privatnici (posjednici). 1937. Vid. donosi odluku da u Sarajevu otvori Daru-l-muallimin. 2. imla. Sarajevo. tako da u sva tri razreda bude ukupno trideset uèenika. a ostalih 147 bili su u drugim službama. jer je Zemaljska vlada pozitivno odgovorila veæ 16. godinu. Zemaljska vakufska komisija2. jer se smatra da su oni sposobni toliko da mogu nastaviti školovanje u Darul-mualliminu. koji su bili potrebni za novootvorene mektebi-ibtidaijje. Plan i program Darul-muallimina predviðao je da naukovanje u njemu traje tri godine. Zemaljska vlada Bosne i Hercegovine 15. 72-89. sa zadatkom da ustanovi i popiše sve vakufe u Bosni i Hercegovini. Predviðeno je takoðer da se u prvu godinu primi 15. maternji jezik.-1937. 113 .-1937. raèun. nauka o odgoju /ahlak/.

koliko se upisalo u prvi razred. 114 . godine. jer do pokretanja Behara.Narodna uzdanica. Edhem Mulabdiæ.-92. ali mu je u meðuvremenu umro muderis. Ibid. Uspjeh je iz godine u godinu bio bolji. 144-145. jula. na završni ispit izišlo ih je osam i svi su uspješno položili potrebne ispite. Meðutim. oktobra do 1.5 Pojava Behara primljena je sa radošæu i ushiæenjem meðu muslimanima Bosne i Hercegovine. pa nije okonèao i ovo školovanje. u zgradi gdje je bio smješten i prvi Daru-l-muallimin. godine. veæ je šest generacija završilo ovu školu. 4. str. narodnu frazeologiju. mjesto 15. Upisani su i uèenici u prvi razred. godina trajala je do mjeseca jula i bila je kraæa. str. pa æe uèenici moæi pratiti i jednu i drugu nastavu. odmah po završetku Daru-l-muallimina njih sedam je bilo postavljeno za mualime na mektebi-ibtidaijjama. godinu. godine. uspjeh je bio više nego zadovoljavajuæi. str. koji je bio otvoren u Sarajevu godine 1869. U ovoj prilici spom3. Naðene su prostorije u ruždijji na Bentbaši. 143. Postavljeno je i potrebno nastavno i drugo osoblje./. kraæe prijevode s orijentalnih jezika i dr. Kad su prvi upisani uèenici na kraju svoje treæe i ujedno završne godine izašli na ispit. kada je zatvoren. . Jedan od njih je produžio školovanje u Šerijatskoj sudaèkoj školi. i radio do 1878. Od njih 18. naroèito onim školovanim. gdje su veæ u poèetku pokazali zavidan uspjeh. Meðu te su spadali i mualimi. januara 1892. koji su završili Daru-l-muallimin. drugi je bio došao do idžazeta. Prva školska 1891.tava u medresama bila dvokratna: odmah po sabahu i iza ikindije. U istoj zgradi radila je i novoosnovana Uèiteljska škola sve do 1890. Treæe školske godine honorarno su veæ predavali pedagoške predmete profesori Uèiteljske škole u Sarajevu. 5. Interes za Daru-l-muallimin bio je iz godine u godinu veæi. koliko je planom bilo predviðeno. Njih nije ipak bio mali broj. dok je normalno nastava trajala od 1. Bilo je i originalnih radova. Tako je veæ druge školske godine u prvi razred primljeno 34. nego je prvotno bilo odreðeno. Neki od njih su odmah u prvoj godini èasopisa poèeli u njemu objavljivati makar i sitnije priloge /narodne umotvorine: pjesme i pripovijetke/. Primljeno je njih 18. 146.4 Sveèano otvaranje prvog razreda i poèetak nastave obavljeni su 28.3 U drugoj polovini 1891. godine vršene su pripreme za otvaranje škole. kalendar za 1942. jedan je kasnije položio ispit za vjerouèitelja vjeronauke na srednjim školama. kao što je nabavljen i potreban inventar. Daru-l-muallimin (o pedesetogodišnjici osnivanja). a treæe 42 uèenika. pa je i broj uèenika u prvi razred priman u veæem broju. makar i u manjem broju. Ibid.

1. II 1 i u VI 2 pripovijetke. tajnik muftijstva u Mostaru.Bilten Instituta za prouèavanje folklora u Sarajevu. a drugo 1913. godine.. u III 5. Služio prvo kao mualim. igrao je zapaženu ulogu. godine. 1957. Nametak je suraðivao još u mostarskim listovima Osvit i Zora. /Alija Nametak/. zatim u kalendaru Mekteb. O kurbanu/ i jednu arapsku narodnu pripovijetku /Darežljivost Džaferi Bermekije/. istoèna narodna pripovijetka. I ovo djelo je doživjelo dva izdanja.. godine.6 U prvom godištu Behara objavio je tri originalna èlanka /Nešto o postu. koji su završili školu do 1900. Ove pripovijetke imale su i druge podnaslove /arapska narodna pripovijetka. U prvoj godini kalendara Mekteb (1906.. Predavao je pored vjeronauke i arapski jezik na prvoj gimnaziji /ranije velikoj gimnaziji/ u Sarajevu. God. u IV 6 i u V 2/. Druga posebno štampana knjiga je bila Glavna naèela islama /arebicom/. Glasniku Islamske vjerske zajednice.injemo one svršenike Daru-l-muallimina.. str. istoèna pripovijetka. Dukatar.7 3. to jest do pojave prvog broja Behara 1. kalendaru Narodna uzdanica i 6. Bio prvo mualim. kada je umro. zbog èega je biran za prvog predsjednika ovog Udruženja. Sarajevo. godine. Bibliografija folklorne graðe u deset godišta Behara s indeksom motiva. istoènjaèka narodna pripovijetka/. Seid M. Osim Behara Hajroviæ je suraðivao u Tariku i Muallimu te kalendaru Mekteb. Murat Hajroviæ.profesora vjeronauke na srednjim školama. 2. Pod naslovom Narodna arapska pripovijetka objavio je u I godini 3. Kasnije položio pred komisijom u Ulema-medžlisu u Sarajevu posebni ispit za vjerouèitelja . U rubrici Narodne umotvorine u prvoj godini Behara objavio je u dva broja rad Iz narodne frazeologije. IV/1935. U istom godištu štampao je i èlanak pod naslovom Aforizmi.) štampao je Sufaru za prvi razred mektebi-ibtidaijja u Bosni i Hercegovini i èlanak Dvije-tri o sufari. U rubrici Narodne umotvorine objavio je u V godini 2 i u VI 1 narodnu pripovijetku. 129. godine. a od 1914.-1907. 144. 115 . Prilikom osnivanja Udruženja imama i mualima Bosne i Hercegovine 1910. str. br. Kao posebne knjige Hajroviæ je štampao Male prièe i dosjetke za muslimansku mladež. godine. Bio mualim do 1910.Traljiæ. Prvo izdanje je izašlo 1906. pa u Novom Beharu. Sadekai-fitr i bajram.maja 1900. U drugoj godini ovog kalendara objavio je èlanak Zašto neka djeca neæe da idu u mekteb. Hasan Nametak. Od te godine pa do 1918. Merhum hafiz Mehmed Ali-ef.Islamski svijet.5. Hafiz Mehmed Ali Dukatar. Umro je u Sarajevu 1935. Dopunska izdanja. radio je u Sarajevu u Vakufskoj direkciji kao referent za mektebe. U Beharu je objavio u rubrici Male prièe i dosjetke dvadeset kraæih prièa /u I godini 7. 7.

/1325..10 6.Zemzem. dva sa podnaslovom Islamska legenda mitologija /u VI godištu/. Novi Behar. 132. koje je Nametak zapisao veæinom od svoje majke ustupio je svojevremeno Matici Hrvatskoj u Zagrebu. mart 1973. godine. Prijevod je doživio više izdanja. koju je završio 1905. U Beharu. godine..8 4. Merhum Hasan-ef. a treæe i èetvrto izdanje samo na bosanskom. 9.M. Godine 1927. Obje knjige doživjele su po dva izdanja. Neke od tih pjesama su objavljene u IX i X knjizi narodnih pjesama. a onda prešao u Vakufsku 8. koju je završio 1904. Muftiæ je suraðivao još u listovima Gajret. Ibid. a drugi o poslovanju. odnosno priruènik u mektebima. U Muslimanskoj biblioteci Muhameda Bekira Kalajdžiæa u Mostaru štampane su dvije knjige Hazima Muftiæa: Stambolski softa i Sadri-Azamova kæi i Pet velikih poklonstava.. Narodne pjesme.M. 132-133. Alija Nametak. što ga izdaje Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti /Zagreb/.9 5. pod naslovom Pripovijetka-proza dvije pripovijetke. Po završetku Daru-l-muallimina i on se upisao u Šerijatsku sudaèku školu. tri i III godištu jedna/. latinicom i æirilicom. Muallim. str. Od 1914. koji ima dva dijela. Poslije završetka Daru-l-muallimina upisao se u Šerijatsku sudaèku školu. Alija Nametak. Umro je u Sarajevu 29. svaka posebno. Hazim Muftiæ. èetiri pod naslovom Narodna pripovijetka /u II godištu. decembra 1957. koje imaju podnaslove Arapska narodna pripovijetka i Narodna istoèna pripovijetka. godine. a u II godištu dvije narodne pjesme. 10. te kalendarima Mekteb. bio tajnik Ulema-medžlisa u Sarajevu.. godine do 1930. arebicom. Preveo je s turskog jezika Tuhfetu-l-ihvan. Ahmed Mahiniæ. 35. Kratko vrijeme radio u šerijatskom sudu u Sarajevu. Nametak. aprila 1945. Gajret i Narodna uzdanica. dok je jednu našu narodnu pripovijetku štampao u III godini lista. što ih je izdala Matica Hrvatska. Svoj radni vijek je proveo u svojstvu šerijatskog suca. štampana je Mahiniæeva Arapska poèetnica. Sarajevo. u rubrici Narodne umotvorine objavljeno je šest priloga.Zborniku za narodni život i obièaje Južnih Slavena. Mustafa Islamoviæ. prvi o vjerovanju. Mahiniæ je u kalendaru Mekteb za godinu 1906. koje je kod nas duže vrijeme bilo udžbenik. Ibid.T. Umro je u Žepèu 15. godine. Biser. Prvo i drugo izdanje ima tekst uporedo na turskom i bosanskom jeziku. U Beharu je objavio 12 priloga: U rubrici Male prièe i dosjetke štampane su dvije prièe (u godištu I i VI). u godinama IV i V objavio u rubrici Narodne umotvorine dvije pripovijetke.-07. po Hidžri/ objavio svoj Ilmihal na bosanskom jeziku. vjeronauèno djelo. 116 .str. str. /Mahmud Traljiæ/.

šerijatskog suca u Bihaæu. Gradaècu i Foèi. godine.. U Beharu. Behar je polovinom 1910. str. Zakljuèak sastanka je bio jedinstven: Behar treba ponovo izdavati. I on je po završetku Daru-l-muallimina nastavio školovanje u Šerijatskoj sudaèkoj školi. Merhum Mustafa-ef.aprila 1971. str. 446. Umro je u Sarajevu 25. 13. Sarajevo. Ali poslije treæeg broja. jedan izmeðu osam prvih svršenika Daru-l-muallimina.. Prnjavoru. Behar definitivno prestaje izlaziti. Šefkija Karabdiæ. Dr.14 Interesantno je napomenuti da su svi navedeni suradnici Behara objavili svoje priloge u prvih šest godišta lista. Jedan od zakljuèaka bi bio da su svi ovi suradnici odobravali dotadašnji naèin ureðivanja lista. a da kasnije naèin ureðivanja Behara i njegov smjer nisu odobravali. str. godina V. kao i mnogi drugi. Tako je u toku 1912. 549-551. Kao šerijatski sudac službovao je u Vlasenici. A to je period kad je urednik lista bio Edhem Mulabdiæ.11 7. godine. godine uprilièen jedan sastanak u cilju nastojanja da se nastavi sa izlaženjem Behara u obliku i sa sadržajem kakav je list imao u prvih šest godina njegova izlaženja. godine. ali bez uspjeha. po navršetku svoje desete godine izlaženja. kakav bi trebao biti. Ali kad je na red došao sadržaj lista. Behar. 127. objavio je nekoliko prièa u rubrici Male prièe i dosjetke. Muhsin Rizviæ. br. Urednik Behara Edhem Mulabdiæ je pri kraju drugog godišta organizirao anketu meðu èitaocima i suradnicima Behara sa pitanjem: Treba li nam Behar? U odgovoru na ovo pitanje. tajnik Vakufske direkcije u Sarajevu. U Beharu je objavio èetiri priloga: dvije prièe u rubrici Male prièe i dosjetke /III godište/ i dvije pripovijetke u rubrici Narodne umotvorine /V godište/. Književnoistorijska monografija. To je bio razlog da se list više ne pojavi. Alija Nametak. Fejzulah Hadžibajriæ. 1971. Hamid Šahinoviæ. 9-10. došlo je meðu prisutnim do razilaženja. koju je završio 1905.12 U vezi suradnje u Beharu spominjemo još dvojicu svršenika Darul-muallimina iz prve generacije njenih svršenika: Mustajbega Halilbašiæa i Abdul-fetaha Sadikoviæa. 131. zatim kao tajnik i konaèno kao pomoænik direktora.direkciju u svojstvu kanceliste. str. marta 1934. bio je pokrenuo ponovno izdavanje lista. 11. Umro je u Sarajevu 2. 12. vatreno se zalaže da Behar nastavi izlaženje u redakciji Edhema Mulabdiæa i sa tematikom kakvu je i do sad imao.13 Kao što je poznato. I on. 117 . God. Bilo je i dalje pokušaja da se list oživi. Ibid. advokat i pisac. godine prestao izlaziti. Ibid.Glasnik VIS-a. XXXIV/1971. 14. nalazi se i pismo Abdul-fetaha Sadikoviæa. a bilo ih je oko trideset. Islamoviæ. Na tom sastanku je bio i Mustajbeg Halilbašiæ.

they also contributed in other Moslem newspapers and journals. The Darul-muallimin graduates were later appointed to work as teachers in mektebi-ibtiadije. Hasan Nametak and others/. established Darul-muallimin in 1891. idiomatic expressions/. godine u kojoj je i Behar poèeo izlaziti. such as Muallim. Kako je u poèetku reèeno. koji su završili ovu školu do 1900. In addition to the Behar journal.Meðu suradnicima Behara bilo je još svršenika Daru-l-muallimina / npr. Some of them gave their contributions in the first year of the journal's appearance /Hafiz Mehmed Ali Dukatar. 118 . Students from madrasahs were admitted into it. Mekteb calendar. short stories. and others. as well as in translating from the Oriental languages. to oversee their administration and to propose new set of rules for their governance. Meðutim. The Darul-muallimin graduates greeted the appearance of the Behar journal in 1900. Some of them continued their education in the Sharia Law School in Sarajevo. This was the school meant to educate candidates for teachers /muallims/ in the newly opened schools /mektebi-ibtiadije/ which the Provincial Endowment Commission had also begun to open in some towns and settlements. Muhamed Seid Serdareviæ. referat obuhvata samo one. oni su završili Daru-l-muallimin poslije 1900. The first graduates of Darul-Muallimin contributors to Behar The Provincial Endowment Commission for Bosnian and Herzegovina. Most of them became prominent in collecting and publishing of popular oral forms /songs. Murat Hajroviæ. Šemsudin Sarajliæ i dr. where they showed a success in their teaching. Tarik. They also published their original articles in the journal. Misbah. The school had three classes. which had been appointed by the Provincial Government of Bosnia and Herzegovina in 1883 with the task to register all the endowments /vakufs/. They were supposed to have already studied certain curricula in Arabic and other related Islamic disciplines. godine.

spletke oko vladara. sukobe zbog žena. pomalo patetièno reèeno. dakle. U sporednijim elementima Sterija se i stvaralaèki odnosi prema preuzetoj graði. ugledao se i na Šekspirovog Magbeta. POPOVIÆA I M. Florijanu" . BANA /POSEBNO MEJRIMA I HAJDUCI/ Rad J.Vaso Milinèeviæ PROSVETITELJSKO-PREPORODNE DRAME J. koja je po opštim svojstvima više melodrama nego tragedija. patriotske inspiracije Sterijine istorijske drame budile su u gledaocima i smisao za poštivanje ljudskih vrlina. vlastoljublja. pouku i "poleznu zabavu". takoreæi gotovi preuzeti iz kosovskih narodnih pesama. one prelomne trenutke kada su padale krune i rušila se carstva.. pa i dramski elementi bili veæ unapred fiksirani i uoblièeni. horacijevski. koristio se graðom iz nacionalne prošlosti. a što je takoðe znaèajno. "podražavajuæi gdigdi i slavnom g./ imaju za temu kosovsku istoriju i mitologiju. Za tragedije ili "žalosna pozorja" . Prve Sterijine drame /Nevinost ili Svetislav i Mileva. Dok je za prvu. 1827. S. narodne istorije i poezije. Birao je veoma pogodne motive iz nacionalne istorije za dramsku obradu. Sterija je nastojao da i na taj naèin prosveti i uèi svoje sunarodnike.. izdaje. koristio graðu iz Rajiæeve Istorije. spajajuæi. Prikazujuæi obilato i razlièite negativnosti i sukobe u prošlim vremenima /borbe za vlast. velièajuæi staru srpsku državu i njene vladare. Otuda su dramatièni.kako ih je nazivao. kao i prezir prema nosiocima negativnih strasti: zlih intriga...etiènost èovekovog življenja. istièuæi kosovski mit i njegovu moralnu velièinu. kako je veæ priodavno utvrðeno u istoriji književnosti.. za Miloša Obiliæa Sterija se prvenstveno nadahnjivao narodnom poezijom i narodnom tradicijom. Pored. sebiènosti i drugih poroka.kada sam autor reèe u predgovoru. Sterija je budio utrnulu nacionalnu svest i u svojim sunarodnicima jaèao veru u bolju buduænost srpskog naroda i obnovljene srpske države upravo u ime te slavne prošlosti. 1828. naime. Popoviæa na drami polarizovao se u dva smera: prema prošlosti i prema savremenosti. S. on je u osnovi imao na umu "polzu" naroda srpskog. Bilo da je pisao komedije ili tragedije. i Miloš Obiliæ. 119 . ponešto menjajuæi i unoseæi neke detalje iz drugih pesama. Oživljavajuæi u "žalosnim pozorjima" nacionalnu prošlost. kobne zablude i drugo/. odnosno prema tragediji i prema komediji. Umeo je da u ljudskom trajanju uoèi ono što vreme ne može da pohaba .

Nahoda. Takav model prikazivanja Turaka. Hteo je da poštedi hrišæansku. Naime. zajednièko je za obe drame da se u njima kao dramski junaci pojavljuju i Turci. M. po kojoj su Turci svi bez razlike negativno. gdi prosveštenija nema. S obzirom na tematiku. napisana 1830. Sterija se nakon desetogodišnje pauze ispunjene uspješnim komediografskim radom pono120 .). U drami je kao i u pesmi. odnosno srpsku sredinu od tako teškog greha kakav je rodoskvrnuæe. preko neke vrste danka u krvi Turcima. I treæa Sterijina drama iz prvog perioda: Nesreæno supružestvo ili Nahod Simeun. preuzet iz narodne poezije /u kojoj inaèe ima i svetlih izuzetaka objektivnog slikanja/. Pretežno su nedovoljno izdiferencirani. vezana je za njene posledice.. Zanimljivo je da je Sterija od dve verzije narodne pesme iz Vukove zbirke kao osnov za dramu odabrao onu èija se radnja dogaða u muslimanskoj sredini u gradu Janji /u drugoj verziji grad Budim se pominje kao središte dogaðaja prikazanih u pesmi/. bez prave životne ubedljivosti i umetnièke punoæe koja bi odgovarala dramskom delu.Oba ova dela svojevremeno su imala veliki uspeh kod èitalaèke publike i pozorišnih gledalaca. biæe više-manje dominantan u svim literarnim delima u kojima je prikazivana tematika "gde su Turci pomešani". u Beogradu. nagla i nedovoljno motivisana rešenja i dr. takoðe je nastala po motivu iz narodne pesme. Inaèe. veæ je to proizilazilo iz dobro odabranog dramskog motiva koji je posebno "vozbuždavao" dušu pišèevih suvremenika. a Srbi opet.. iz jedne njegove replike proizilazi da je upravo muslimanstvo uzrok neprirodnog greha i razlièitog varvarstva koji se sreæu u drami: "Svirepi ljudi i varvarski obièaji.. s tim što su najèešæe poistoveæivani Turci i Muslimani u pojedinim delima sve do našeg vremena. /Radnja Svetislava i Mileve više se posredno dotièe kosovske tragedije. veæ preko svoga junaka. uslovljene i nacionalnom pripadnošæu junaka. Stvaranjem Teatra na Ðumruku 1841. Èini se da je mladi autor namerno u muslimansku sredinu smestio radnju svoje drame. I likovi su psihološki mahom jednostrano osvetljeni. što nikako nije bio izraz njihove umetnièke vrednosti. i gdi sveæa hristijanstva ne sija" (podvukao V. Pisac to doduše ne iskazuje direktno. posebno prvo: melodramska sentimentalnost. obraðen edipovski motiv rodoskvrnuæa. svi pozitivno i idealizovano prikazani. zajednièke su i mnoge slabosti kojima su optereæena ova poèetnièka dela. osim Vuka i njegovog posinka Negode iz Miloša Obiliæa. osim one globalne crno-bele karakterizacije. iako su otuda proizašle i neke omaške upravo zbog nedovoljnog poznavanja te sredine. jer je kneginja Milica morala dati najmlaðu æerku Milevu u Bajazitov harem/. moralistièko-didaktièki pasaži.

kadri "stiæi i uteæi i na strašnom mestu postojati". hajduci nisu bili samo plemeniti vitezovi bez straha i mane. S obzirom da njegove poglede nisu delili onovremeni gledaoci i kritièari /drama je prikazana 1842. kao dramski junaci jeste to što je u njima izražena ideja o nacionalnoj i verskoj toleranciji izmeðu hrišæanstva i muslimanstva u ime viših humanistièkih vrednosti. Kao vaspitanik druge tradicije. harambaša Mileta ne haje za to veæ želi Zelidu za sebe po pravu jaèega. Pozorjem u pet dejstvija Ajduci. U tom periodu nastala su njegova najzrelija dela: Smrt Stefana Deèanskog. jer umesto radnje i akcije koji bi se odvijali na sceni. Zato za njega.. /Prva verzija u rukopisu otkrivena je tek u naše dane/ Koncepcijska nedoslednost u gledanju na hajduke ogleda se i u ovoj preraðenoj verziji. ponešto izmenio da bi ojaèao i opravdao dramski sukob. predstavljajuæi se kao pravi balkanski pisac. s obzirom da je pisao i o Grcima i njihovoj oslobodilaèkoj borbi. razmetljiv i surov despot.. Ni ovim obogaæenjem fabule nije mnogo pojaèan dramski sukob. Otuda su s istom objektivnošæu prikazivani dramski likovi bez obzira na nacionalnu i versku pripadnost. a ne kao osvetnike Turcima i zatoèenike nacionalno-oslobodilaèke borbe.. Sterija se ponovo vratio narodnoj pesmi kao inspiraciji. Dok je Obrad zaljubljen u Zelidu. u Beogradu/. junaci mahom o njima prièaju. Turkinje. Skender-beg. Ponešto je dodao. Ajduci. Za osnovu drame poslužio mu je motiv poznate balade Predrag i Nenad. to je bio razlog da Sterija preradi ovo delo. To potvrðuje i èinjenica da postoje dve verzije drame Ajduci. odnosno Muslimani.vo latio pisanja tragedija. Štaviše glavna negativna liènost u delu je harambaša Mileta. ljude izvan zakona. U tom cilju upliæe u dramsku radnju i jednu romantiènu ljubav izmeðu hajduka Obrada i pašine æerke Zelide.. moralistu i prosvetitelja. I ovde se meša i poistoveæuje termin Turèin i Musliman. kako su obièno predstavljani u narodnoj poeziji i tradiciji u epskim krajevima. To svakako umanjuje umetnièki domet ovoga pozorja. veæ i ljudi koji krše ustaljene civilizacijske i društvene norme. Sterija je instinktivno zazirao od narušavanja ustaljenog reda stvari /kako se vidi i u Lahanu/. prikazan kao slavoljubiv. Obrad gine od Miletine (bra121 . Ono po èemu se Ajduci bitno razlikuju od prethodnih drama u kojima su se pojavljivali Turci. a interesovao se i za rumunski jezik i prouèavao njegove veze sa slovenskim jezicima.. u kojima je pored motiva iz srpske istorije obraðivao i one iz bugarske i albanske. Vladislav. a ona mu uzvraæa ljubav. U prvoj verziji pisac je na hajduke gledao više kao na razbojnike i pljaèkaše. Èini se da stilska neujednaèenost u delu dolazi usled pišèevog kolebanja oko osnovne koncepcije u prikazivanju hajduka.. Lahan.

Nisu prihvatili harambašin razlog da "u ajduka nema ni brata ni sestre". možeš se sakriti. Vitomir: Pre æu ja poginuti nego on! Andrija: Je l' to lepo? Kome opraštaš? Turèinu! Vitomir: Pa i Turèin je èovek. i svojom smræu na odreðen naèin moralno iskupljuje hajduke. Andrija: Ej. moj Vitomire. Vitomir: Beži onamo! /Pokazuje mu rukom/. odreæi æe se hajduèije i vratiti se meðu ljude u normalan život. Vitomire! Turèin /pade pred njim/: A man.tek tada su otkrili da su braæa. dok æe prema pomalo didaktièkom završetku drame. Andrija: Šta mi je do tvoje majke. slepa je od dve godine. niti ikakvih obzira bilo prema kome. Hajduk Vitomir i po cenu sukoba s drugim hajducima zaštiæuje jednog Turèina koji ga u nevolji bratimi: Jedan Turèin beži.. no ne pogodi ga. obraza i vere?" Poštujuæi zadatu reè i obeæanje Obradu i hajduk Nenad æe spasti Zelidu od harambaše i vratiti je ocu. ima staru majku! Andrija: Zar nas nije rodila mati? /Oæe da se otrgne/. kao što svedoèi primer iz šeste pojave drugog èina. Andrija /dotrèi i zamane handžarom/: Šta stojiš. Vitomire? Vitomir: Ovo je mojoj majci za zdravlje. te ne ubijaš psa! Vitomir /uvati ga za ruku/: Nemoj. zadata reè. Harambašinoj amoralnosti pisac suprotstavlja razlog hajduka Stanka: "Šta je ajduk bez poštenja. nemoj mi glavu uzimati! Vitomir: Imaš li staru majku? Turèin: Imam.. ili može biti za dušu. objavljena 1855. Andrija: Imaš li ti pameti. koje su iznad verskih i nacionalnih razlika. da si mi triput po bogu brat. I u njoj 122 . tako se ne ajdukuje! Zbog svoga postupka Vitomir je bio osuðen na smrt od harambaše. /Hoæe da se otme/. Preko one glavice je selo. hajduci zajedno s harambašom poslušati Obradov apel izreèen na samrti. junaèe. Kao i u nekim drugim delima Sterija nastoji da i u ovome afirmiše osveštane ljudske vrednosti kao što su poštenje. milosrðe i dr. za njim trèi Andrija i izdaleka opali na njega. Šuma je gusta. kad se psine ubijaju. vera. ali ga njegovi drugovi ne htedoše ubiti.tovljeve) ruke . Da ovakav Sterijin odnos prema pripadnicima drugih naroda i vera nije bio sluèajan potvrðuje i njegova pesma Turci.. Andrija /iza pozorišta/: Drži ga.

Jednako seku. S njim zala kletiæ neæeš otrebiti èkalj. život huda od mravka huði.. pesno. gde no izvire porok? Predel i narodi svi gipæu zloèinstvima svud. Tuð im je. Nit' porod. Pisac osuðuje i uobièajeni manir da se drugi okrivljuju za vlastitu zlu sudbinu i nedaæe koje su ih pratile u prošlosti. otima decu.." U završnim stihovima Sterija sažima svoje iskustvo preèišæeno i dogaðajima iz 1848/49. Oba po svetu seju jade. peku.. pa nastavlja: Spusti strele. II 123 . Španac obilno vraæa. Slièan motiv Sterija je obradio i u pesmi Izobraženiku. nit' gaðaj Turèina jedna.ovaj humanista strasno osuðuje svako varvarstvo. Ne zaboravimo ni to da je Sterija u svojim Rodoljupcima ispoljio izuzetnu kritiènost prema svojim sunarodnicima. Uz èitavu galeriju negativnih likova iz njegove narodnosti. hvata. dao je i dva pozitivna: jednog Srbina i jednog Maðara. dok je Bajazit èedo Azije: Kad Turèin roblje prodaje na trgu. bez èuvstva dave i plene. s tim što je taj Maðar i jedini lik maðarske narodnosti koji se javlja u Rodoljupcima. Kad ti za posao kupuješ Crnce Sreæe otvaraš im dver. Pisac zna i to da "I" varvar blagotom èesto trogava svojom" i buni se protiv toga što "Prosveta vešto ide zlosti ulepšat svoje". kad Turèin srodne ti guli? Isto Granada oku grozno pozorje nosi. možda. iznaæi zemlju. da su strasti ljudske izvor svih zala: Zašto se moriš. zverma. bez obzira na to gde se dešava. Da li je. Bezbožnik on je i zver. Jer kad bi znali umno promatrati drevnost videli bi "Da srpskom krivicom srpska rasu se slava.. Radine Mavre goni. Nad živim ognjem žive kukavne peèe. veæ su ona podjednako bila prisutna u prošlosti i sadašnjosti u svim sredinama i nije se moralo prikrivati ih: "Turèin što tovari. nit' odelo razliku deli Zlotvorstvu svakojem srce je izvor i dom. nit' jezik. pita Sterija ironièno. npr. On ne vidi nikakve razlike izmeðu Turèina Bajazita i Španca Pizara.. Pizaro bolji što je Evropljanin. Srbe. pleni imanje. Polemièki istièe da zlodela nisu bila svojstvo samo jedne religije ili pojedinih naroda.." Istu misao još æe jednom istaæi i precizirati: "Strah li te. Turaka.

Dodajemo da je Ban obavljao posebno važne politièke misije u burnim godinama 1848/49. zahvaljujuæi prvenstveno svom politièkom. u Zagreb kod bana Jelaèiæa. kao pisac nije se oslobodio klasicistièkoprosvetiteljskih manira i samo povremeno je dosezao do pravog romantièarskog iskaza i to. radu.) je pisao pesme i drame koje su za predmet obrade imale dogaðaje iz srpske. godine i odjeci drugih društvenih i politièkih pokreta u južnoslovenskim pokrajinama. delimièno na francuski i nemaèki. Na svim putovanjima. a objavljena 1851. poljski. melodrama Mejrima ili Bošnjaci. s tim što on podjednako pripada i hrvatskoj književnosti.I Matija Ban (1818. što iznosi oko 40 hiljada stihova. u prvoj svojoj drami . paradoksalno. Knez Nikola Zrinski i dr. èeški. Karakteristièno je za Banovo stvaralaštvo da najtrajnije književne kvalitete poseduje upravo njegov prvi dramski rad. u kojoj preovlaðuju melodramski elementi. Ban je uživao glas znaèajnog dramatièara. Sa svojih 13 drama i tragedija u stihu. Za to bi se moglo reæi da je Mejrima ponajpre tragedija ljubavi. meðutim. Ban ide u red najplodnijih srpskih dramatièara starije epohe. Posmatran iz današnje perspektive Ban se kao pisac gotovo ni u èemu ne može porediti sa svojim starijim savremenikom Sterijom.. Poreðen je èak i sa Šekspirom (što i nije bez osnova. Tokom pedesetih godina Ban je putovao po politièkom poslu i u Istanbul i u Pariz. Iako je zakoraèio u dvadeseti vek. kako je sam isticao). kako se vidi iz arhivske graðe. Ona je imala svoje centre u Istanbulu i Parizu. a ne književnom. s motivom sliènim onome u Romeu i 124 . Prevoðen je za života (i jedino tada) na strane jezike: ruski. Kralj Vukašin. u nekim delima ga je plagirao i "popravljao".-1903. na njega je budno motrila austrijska tajna policija. u ovom delu složene strukture više dominiraju emocionalni nego društveno-politièki akcenti. Smrt kneza Dobrosava. hrvatske ili slovenske istorije (Mejrima. Ipak. Napisana 1849... U svom vremenu. U njoj se prepoznaju i odjeci revolucionarnih dogaðaja iz 1848. na Cetinje kod Njegoša. Milijenko i Dobrila.Mejrima. Ostavio je zanimljivo svedoèanstvo o Njegošu kao liènosti i o njegovim politièkim pogledima u revoluciji. Car Lazar. kao i svojim vezama s èlanovima tajnog panslavistièkodemokratskog kluba poljske emigracije. Mejrima se može okarakterisati kao nacionalno-romantièarska drama sa oslobodilaèkim akcentima. "pozorišno djelo u pet razdjela". i jedan punkt u Beogradu. smatrajuæi ga "egzaltiranim Slovenom" i doslednim protivnikom Austrije.). kada je kao emisar srpske Vlade putovao u više navrata u Sremske Karlovce kod patrijarha Rajaèiæa i drugih liènosti. Jan Hus.

Meðutim. Mejrimin otac. Publika je oseæala da likovi u drami nisu samo glasnogovornici i propagatori odreðenih ideja. zalažu se za svoj rod i veru. bez one karakteristiène primese crno-belog predstavljanja junaka uslovljenog njihovom nacionalnom pripadnošæu. kao i razlièita ogranièenja i predrasude kojima su optereæeni. Možemo reæi da je upravo ta objektivnost izrazita vrlina Banovog dela. koje Ban veoma objektivno slika. (Živanova zaruènica Ljubica je jedina nevina žrtva u drami koja strada bez ikakve svoje krivice) Najzad. da bi na kraju istovremeno dobili jedan epilog. Oseæajuæi te promene neki od prvaka. Impulsivna Mejrima. politièke. Mejrime. Takve poglede naroèito je zastupao Ali-paša. Samosvest bosanskih muslimanskih prvaka iskazana je u drami u više replika. Ban je dobro uoèio da su bosanski muslimanski feudalci polovinom 19. ljudi koji iskreno pate i vole. misleæi da je Živan izneverio svoje obeæanje da æe doæi po nju i oteti je sa hajducima iz Osmanovih svatova.Juliji. smatrajuæi se izdanom u svojoj beskompromisnoj ljubavi. Predstavlja objektivno njihove junaèke i etièke osobine.. i hrišæanina Živana. pašine kæerke. a potom spasava okrivljenog Živana za Ljubièinu smrt iz oèeve tamnice. pod istim zvezdama. Zapravo. veæ žive liènosti. jer on bez verskih i nacionalnih predrasuda slika muslimanske i hrišæanske likove. Suprotnosti izmeðu centralne osmanske vlasti i domaæih muslimanskih prvaka dolaze do izražaja u više scena i replika pojedinih liènosti. u njoj se prilièno spretno prepliæu dva toka: ljubavni i socijalno-politièki. Pod jednim podnebljem. Živanovim ocem. U uzroèno-poslediènoj vezi oni se vešto protkivaju. nastojali su da se raji popuste stege i nameti. imajuæi na umu one proroèke reèi Starca Foèe Turcima. ali su spremni i na liènu žrtvu za svoja ljubavna oseæanja. socijalne i liène prilike takve su da do ostvarenja ljubavi i braka nikako ne može doæi. Mejrima se sama otruje i umire u oèevom i Živanovom naruèju. da bi predupredili dogaðaje. veka oseæali da su u procepu izmeðu centralne turske (osmanske) vlasti i hrišæanske raje koja je poèinjala oslobodilaèke akcije i socijalne bune. inaèe prijatelj sa hrišæanskim prvakom Novakom.. Nacionalne. ubija. Nesumnjivo da je to bio jedan od razloga popularnosti ove drame kod suvremenika. prerušena. U koncipiranju njegovog lika èini se da se Ban oslanjao na Višnjiæevu pesmu Poèetak bune na dahije. vera je stavila nož izmeðu dva srca. ne mogavši da se pomiri s tim da Živan pripadne drugoj. Tako Rustan-beg na savjetovanju kod Ali-paše kaže: 125 . Mejrima je dijelom i socijalna drama. To bi bio osnovni siže drame. Živanovu verenicu Ljubicu. èija je radnja lokalizovana u Visoko i okolinu.

u duhu ideja iz Garšaninovog Naèertanija. Durata. preko njih Ban slavi slobodu nacionalnu. mi djelom. stavio u drukèi126 . Da izjedu sami oni meso. al' i naša Bosna. Svi promjene nekakve hoæe.. Naime. romatiènije su i herojskije prikazani. I Ban je smatrao Srbiju kao buduæi Pijemont osloboðenih i ujedinjenih južnoslovenskih naroda. ali i prirodnu (u Milutinovoj pesmi slavi se slobodan život u prirodi). èime je inaèe oskudno i ovo Banovo delo. No od davnih imamo djedova.. ali i Njegoševim Gorskim vijencem. odsjaji uticaja Gorskog vijenca oseæaju se u pojedinim reminiscencijama. Koj' god doðe. A onamo sva im briga pusta. Više naša nego i careva. Svi pucaju od žestoke želje: Da bi tužnoj olakšali raji. Valja istaæi da je Ban ujedno u drami hteo i da se Srbija afirmiše kao ustanièko jezgro južnoslovenskih pokrajina. Slièno je rezonovanje i jednog drugog prvaka. odnosno zgusnutijem i aforistièkijem izražavanju. èiji je plan inaèe bio poznat Banu kao aktivnom pristalici i saradniku Garšaninovom. Veæ nam mnogo ti fermani carski.. slikama i poreðenjima i u metaforistiènijem. Ban æe prikazati i hajduke. On se neposredno ruga carskim nizamlijama kao junacima i kao fizièki neuglednim pojavama. On gospodar imenom. U slikanju te ustanièke atmosfere nacionalnog pokreta u krajevima pod turskom vlašæu.. gori od preðašnjeg. a pogotovo druge njegove drame. Ban je pojedine misli. ovo prvo Banovo dramsko delo bilo je više od ostalih njegovih drama inspirisano narodnom poezijom. Inaèe. A ostave gole kosti nama. Banovi hajduci. A još više dod'jaše veziri. Prije nego i glasa je bilo Tim osmanskim carima u svijetu.. Al' sveca mi i pokusat æe ga. S ponosom istièe: Careva je. junaci drame. Zanimljivo je da su njegovi hajduci bliži onima iz narodne pesme nego što su to bili Sterijini.Bog ubio travnièkog vezira! On je nama zameo to maslo.. Što imamo nije nam on dao. odnosno izreke iz Gorskog vijenca parafrazirao ili razvio.

odnosno psiholoških nužnosti. najkompleksniji ženski lik u srpskoj romantièarskoj drami. I onda kada je piscu polazilo za rukom da ukreše pravu varnicu. 1852. Ona. Pisac je nastojao. Pa to troje kad u sukob doðu Jaoh onom koji sukob snosi!. Iako je oboma nam gorka: Ljubav srcu jest najdraža.. ne uvek najbolje motivisanim. ali bez dovoljno osnova u tekstu za takvu tvrdnju istièe. veru i poštenje"). Odlikuje se dinamiènom radnjom. ne može nièim preokrenuti. Do nje vlada pravda i poštenje. ali to je posebna tema i ne bismo se više na tome zadržavali. rodbinu.. pokretaè je dramske radnje. Veber Tkalèeviæ u svojoj kritici o Mejrimi (Neven. br. Mejrima je. odnosno. ako ovo delo ubrojimo u romantièarski korpus. 127 . možda. smatra. zanemariti sva druga etièka oseæanja (navodno æe "žrtvovati i oca. Po Tkalèeviæu. U drami je ipak malo mesta uzdignutih na nivo pravog dramatskog usijanja. koja se. motivacijom postupka. kao prava romantièarska herojina. postizao je to više spoljašnjim elementima nego kontrastiranjem unutrašnjih. navodno prikazana kao posebno senzualna muslimanka koja æe radi zadovoljenja svoje èulne strasti. te savetuje Mejrimu da se kao i on pokori sudbini. naprotiv. Razlika izmeðu Živana i Mejrime nije u tom što je ona... Mejro. u dobroj meri je i uspeo u tome. Mejrima je po više osnova zanimljivo dramsko delo. Uz Jakšiæevu Jelisavetu. To se naroèito oèituje u nekim scenama u kojima bi Živan trebalo da dominira (Živan s Mejrimom u njenom vrtu ili s mrtvom Ljubicom na rukama). 42-46) rezonuje o ljubavi i o Banovim junacima navijaèki pristrasno u korist "kršæana". odnosno njena ljubav. da u njen lik utka celokupno ljudsko biæe sa svim njegovim protivreènostima od prave vrline i plemenitosti. kako se u nekim kritikama.ju situaciju.. umesto mirenja sa sudbom. Tako A. Živan se nevoljno veæ pomiri s nemilom stvarnošæu. na to što æe misliti i reæi njegova okolina. Živan se u svakom trenutku patetièno poziva na svoju veru. upravo hoæe da prkosi i sudbini i nebu. ipak Sama ona ne vlada životom. Mejrima. roditelji i slièno: Živan: Istinu ti moram reæi. s èestim preokretima i iznenaðenjima. Mejrima uopšte odskaèe od ostalih liènosti punijom karakterizacijom i realizmom delanja. do najtežeg zloèina. Kod ovog Banovog junaka kao ljubavnika razum i celomudreno rezonovanje neprirodno potiskuju emocije i strast.

preciznije. a Mejrimin u romantièarskom. i kada se ne radi o liènostima razlièite nacionalnosti ili vere kao u Mejrimi. poredeæi je s Romeom i Julijom." I dalje: "Takvog šmokljana toliko ljubiti. po ukupnim osobenostima Banova Mejrima je više melodrama nego tragedija. Mejrima neæe da pretpostavi bilo koji drugi razlog svojoj strasnoj ljubavi i zato æe dragovoljno poæi u smrt. kritièar dopušta da je i krišæaninu Živanu sveta i ljubav. odnosno muslimana u srpskoj književnosti. To æe reæi da ne stradaju samo tragièni junaci nego i naèelo za koje se bore (ovde je to ljubav). Kostiæ je dobro zapazio i to da "u Bana ne ginu samo ljubavnici. Kritièar upravo tu navodnu slepoæu vidi kao glavne crte turske æudi (Podvukao V. dakle. Inaèe. Jer Ban je i u drugim delima davao junake sliène Živanu. što se oko nje vrti (. Tako je i Laza Kostiæ u polemici s Banom oko ove drame. Na slièan naèin Ban je prikazivao Turke i u tragediji Car Lazar. naravno. a u Šekspira i kaluðeri ljubavnièe. "slepo je i sve. Imam na 128 .. Kostiæa književno-kritièkog žanra. dok je po Tkalèeviæu "kršæaninu vjera najveæa svetinja. Slièan je zapravo odnos i izmeðu Mejrime i Živana. ovde nije reè o razlièitom shvatanju vere i ljubavi kod junaka razlièite vere nego o tome da je Živanov lik koncipiran u klasicistièko-prosvetiteljskom maniru.). zabacuje ju kad se ne slaže s poštenjem i dobrim glasom. Dok Živan rezonuje i pametuje onda kada treba srce da zbori. ona je neke vrste istorijska melodrama. Nesumnjivo je.. s obzirom na isti motiv. Zbog toga je ova drama nailazila na otpor kod pozorišne publike. Otuda proistièu glavne razlike meðu njima. ali "ljubav koja nije slijepa. za koju æe sve žrtvovati". Doduše.buduæi da je Mejrimina ljubav "slepa". koji se više cijeni nego zlatan pas". ta se devojka može zaista samo Dobrilom zvati" . Meðutim... držeæi se više autentiènih istorijskih èinjenica nego narodne poezije i tradicije. obratno: u njoj ginu nosioci tragiène krivice i odreðene strasti da bi naèelo u ime kojega stradaju postalo još blistavije i uzvišenije. Za fenomen prikazivanja Turaka i muslimana u literaturi relevantni su i neki drugi tekstovi L. zapazio i istakao da su Banovi muški ljubavnici smušeni i celomudreni: "U Bana se ljubavnici kaluðere. M. Poput Živana koncipiran je i Milijenko iz drame Dobrila i Milijenko. a i veæeg dela književne kritike iz ranijih vremena.kaže ironièno Kostiæ. U prvoj tragediji je. u njega gine i sama ljubav". da su Jovan Sterija Popoviæ i Matija Ban u ovim svojim komadima dali nov pravac istorijskim dramama u prikazivanju Turaka.) Ljubav je njezina i osveta naizmjerna".

koje bi preko sporenja došao do potpunije istine: -"Književni pesnik treba da izvadi iz narodne duše ono što je lepše. da ga nikakav potonji književni pesnik nije lepše ožalio. I ko nije živeo s njima zna ih po èuvenju.umu njegovu èuvenu monografiju o Jovanu Jovanoviæu Zmaju (objavljenu 1902. ima lice i nalièje. Recimo da je tako. da iznese srpskom narodu.. O tome ne može biti reèi koja je vera lepša.. ima lepša. ali ne iz kakve "naèelne" mržnje. nego više iz prkosa. Kostiæ to èini u dijaloškoj formi. Kraljeviæ Marko još je najosorniji na Turke. "sve uz prkos.osvetiti Kosovo. osvojiti Carigrad i doæi pod Beè. inaèe ne bi mogli osnovati veliko carstvo. Da u Turaka imaju i lepe crte. . suoèavajuæi argumente i kontraargumente izmeðu prièaoca i zamišljenog oponenta sagovornika. nego razigravanjem sve žešæe mržnje. da Turèina i prezre i omrzne? On prikazuje Turèina kao nejunaka. koja je inaèe bila doèekana s velikom odbojnošæu od srpske društvene i kulturne javnosti zbog Kostiæevog kritièkog odnosa prema Zmajevom stvaralaštvu. a to se ne može samo kukanjem. . Pa ipak iz narodnih pesama ne izbija velika mržnja na Turke. Al' ti 129 .Lepo. . a ne ono što slabi narodni otpor prema krvniku. Kostiæ zamera svom pesnièkom sadrugu što u pesmama ispoljava prekomernu i žestoku mržnju prema Turcima. "Ore drumove". kao i u svakog plemena. "igra kolom uz kadune". Zmajeva mrzi Turèina najviše zbog njegove vere. Pa šta je našao Zmajeva da iznese svojim èitaocima. "pije uz ramazan vino". I u Turèina.Ima ih dosta. Analizirajuæi Zmajevu poznu zbirku Snohvatice iz aspekta pesnièkog i jezièkog ukusa i mere. mada je ujedno Kostiæ neke vidove Zmajeva pesništva veoma visoko vrednovao. a hoæe i da Srbin gleda na njega sa neke visine svoga mnogo veæeg junaštva. opet prema njemu. o tome niko ne sumnja. a naporedo s tim baca drvlje i kamenje na njegovu muhamedovsku veru! Dakle. a srpskom narodu ne možeš tako lako omrznuti junaka.A ne spominješ nedostatke u turskom plemenu.). "nosi zelene dolame". ugodnija i ružnija strana. nema ni u narodnoj poeziji takve mržnje kakva se sreæe u nekim Zmajevim pesmama: "Zaista je narodna pesma oplakala Kosovo. Pesnikova želja treba da je . Iako je Turèin u srpskoj narodnoj svesti poistoveæen sa prakrvnikom koji je razorio srpsku državu na Kosovu. Svakom je svoja najlepša. istièe Kostiæ. Turci su junaci. nego gotovo nikakva. Turska je vera muhamedovska. poredeæi ga afirmativno s najveæim svetskim pesnicima." Nastavljajuæi dalje raspravu o ovom problemu. ne samo da nije tako žestoko kao u Zmajeve.

" Slièno Kostiæu. as he called them. To je valjda jedini narod koji je osnovao veliko carstvo pa ga i sad još drži u tri sveta. a zaista nije ni lepa ni udesna. na što dolazi odgovor da ne treba podržavati narodne pesme u toj sluèajnoj. a Šarac mu dopadne rana". kao i svakom arijskom uhu sasvim nemili. istièe Kostiæ. nezgrapni. U njoj "Marko pogubi nekih sedamdeset po izboru Turaka.nedostaci. preko dijaloga. iznose se i argumenti da i u narodnim pesmama ima dosta turskih reèi. The Enlightenment and Revival Plays of Jovan Sterija Popoviæ and Matija Ban (Particularly Mejrima and Hajduci) Jovan Sterija Popoviæ polarized his work on drama into two directions: towards the past and towards the contemporary time. He glorified in them the old Serbian State and its rulers having emphasized the Kosovo Myth and its moral grandeur. Uz tako mesto. Nesreæno supružestvo /Unhappy Marriage/. to je turski jezik. da mrzi Turke. nisu nametljive. te mane. a voli im. prepunu turskih reèi kojih nema ni u Vukovom reèniku. srpskom. or towards a tragedy and comedy. i Vojislav Iliæ je u svojim polemièko-satiriènim pesmama ismejavao i ironizirao primitivnu turkofobiju u poeziji zakasnelih romantièara. I u taj siromašni. a njegov jezik nema gotovo nikakve književnosti. dok je njegov otac Jovan Iliæ poetski afirmisao neke turske i istoènjaèke vrednosti. Kostiæ se ironièno osvræe i na Zmajevu pesmu Marko i ðenðiviš derviš." Varirajuæi i dalje. trebalo bi zaista pridenuti zapis: "Ovo je šala! Ali tolika turkolalija ne pik ni u šali. uoèene protivreènosti u Zmajevoj poeziji. and Ajduci /Outlaws/. Miloš Obiliæ. Zmajeva se upravo uljubio. s glavom u Jevropi. He used the background from the national (ethnic) past for his tragedies or "sad theatrical pieces". Sterija's most famous plays are Nevinost ili Svetislav i Milena //Innocence or Svetislav and Milena/. Samo je jedna njihova osobina koja se nametnula srpskom narodu. ružni jezik bez književnosti. "zaista ne suštastvenoj osobini". His goal was to incite the dormant national awareness and to strengthen the belief into better and brighter future among his compatriots. He points out that misdeeds are not the feature of one 130 . bezrazložno jezik. te tamnije strane. Ni najveæi prijatelji turski nisu nikad mogli hvaliti turskog jezika. a "ni u Sarajevu nije ni jedna poznata". Sterija appears in his works as a humanist who condemns any barbarism wherever it may take place. da bi ukazao i na drugu vrstu preterivanja u istoj pesmi.

One can find the similar standpoints in the works of Vojislav Iliæ and Laza Kostiæ. and the total number of about 40. Its action is dynamic. with frequent turns and surprises. Ban is one of the most prolific Serbian playwrights in the older period. Croatian or Slovenian history. in the Serbian literature.000 verses.people or religion only. With his 13 plays and tragedies. or the Moslems for that matter. "a work for theatre subdivided into five parts". 131 . These two authors criticized heavily the works of Jovan Jovanoviæ Zmaj. in this case the Ottoman Turks. Matija Ban (1818-1903) also wrote poems and plays that had for its topics certain events from the Serbian. The best literary qualities can be found in his melodrama Mejrema or Bošnjaci /Meyrem or The Bosniaks/. but they are equally present in the past and current times in all countries. There is no doubt that both Jovan Sterija Popoviæ and Matija Ban have given a brand new direction to the historical plays having presented the Turks. who also exposed to ridicule the primitive Turkophobia. the motives of which have not always been dealt with in the best way available. It is a nationalist and romantic play with strong accents on the liberation. but he has earned his place equally in the Croatian literature.

132 .

1976. strasnik u radu. na kojima se ogledao. uznose dostojanstvo pera. dobrim dijelom veæ pripremljenih za štampu i posthumno. Bilo kur'anski ajeti. urednik èasopisa. Pogotovo je morao biti svjestan uloge pera koje je u islamu starije i uglednije od sablje. a tokom historije islamske civilizacije mnogobrojni su spisatelji pišuæi naporedo o peru i sablji. još uvijek se nalazio u punoj životnoj snazi. Uza sve to. kreæu se od prahistorijskih vremena do najnovije historije. od filologije do politièke publicistike. da bi samo to za nekog drugog historièara znaèilo dobar životni bilans. Nekad je i previše brzo donosio suverene sudove o još dobro neistraženim mrtvim predjelima ljudskog djelovanja.). sreæom. Bio je muzejski radnik.1 Današnji historièari znaju prebaciti Æoroviæu da je usljed velikog posla i stalne užurbanosti bio nedovoljno pažljiv i taèan u kritici izvora i èinjenica. nacionalni revolucionar. Kad je 1941. po nekoliko èasova dnevno. bliže sredini nego kraju svog stvaralaèkog puta. 246. veæinom objavljenih (Sveta Gora i Hilandar do šesnaestog veka.-1941. profesor univerziteta i akademik. Pisci srpske istorije. bilo najstarija predanja. iscrpne monografije. austrijski sužanj.Boris Nileviæ O POGLEDIMA VLADIMIRA ÆOROVIÆA NA KNJIŽEVNO-KULTURNO I UMJETNIÈKO STVARANJE MUSLIMANA U BOSNI I HERCEGOVINI O VLADIMIRU ÆOROVIÆU (1885. daleko više sklonosti i simpatija pokazivali za pero. 133 . Vrebala je opasnost osakaæene misli. Broj poslova koje je ovaj historièar obavio. prisutan gotovo u svakom znatnijem znanstvenom i književnom poduhvatu. godine nesreæno poginuo.) Vladimir Æoroviæ je bio nenarušive energije. i simpatisao. od srednjovjekovne i tradicionalne književnosti do moderne literature. Pisao je stalno. Æoroviæ je ostavio u rukopisu toliko spisa. prostrane sintetièke preglede i èlanke namijenjene najširoj publici. na neki. Pisao je historijske rasprave zasnovane na podrobnoj analizi. Podruèja ispitivanja... usprkos surovoj onovremenoj 1. iako ni njeno historijski zadobijeno i potvrðeno mjesto nikako nije za potcjenjivanje. Samardžiæ R. Objavljivao je stare pisce. Istorija Srba u tri knjige itd. koji je. arhivsku graðu i anonimno književno naslijeðe. Beograd. ipak. Prva knjiga. gotovo je nesaglediv. Šantiæev naèin. To se odnosi i na njegovo nepotpuno viðenje muslimanskog civilizacijskog kruga.

Njihova svojevoljnost i teško privikavanje na svaku disciplinu i ulaženje u suru. Turski neuspjesi na raznim stranama tumaèeni su nesposobnošæu i pokvarenošæu stambolskih prvaka.sabljarskoj atmosferi što ih je okruživala. zlatom vezena odijela. U akcijama i životu bosanskih Muslimana bilo je neèeg epskog i dosta viteškog. Dalmaciju i najposlije Srbiju. Na primjer. pa se ne bi smjelo dozvoliti da izgubi i Bosnu. bosanski Muslimani u stalnoj borbi sa centralnom vladom. Bosanci nisu bili zadovoljni ni sultanom Selimom III. otkako je pitanje reformi u Turskoj bilo stavljeno na dnevni red. jedan od najkonzervativnijih elemenata Turskog carstva. oktobra 1990. 12. Bosanci su predstavljali potpuni ostatak Srednjeg vijeka. subota.. po svojim ambicijama. Imajuæi dobar dio svog prostora ispunjen ljudima koji su morali da napuštaju Slavoniju. zaista. Njihova ponosita æud buni se protiv odredaba o èijoj umjesnosti niko ne pita i njih. kiæeno tako da izgleda kao da vrijedi tri careva grada. dobili su u XIX stoljeæu kao neki naèelni i programski oblik. jer su hrišæanima bliži nego prijestonica. po svojoj opštoj kulturi. u velikim borbama navikli su da se sa hrišæanima bore za pobjedu dina i turske stvari. prvim reformatorom. Politika. Muslimanske kule i èardaci. Liku. kao ni reformama novog sultana Mahmuta II. Stoga su od onoga dana. od teške èohe i svile.. Nalazeæi se na krajnjoj zapadnoj granici ove imperije. Hrvatsku. Beograd. sve je to kazivalo koliko su oni živjeli u naslijeðu starih shvatanja i kako njih nije nimalo doticao 2. Pero pre sablje. Bogata izdavaèka djelatnost Islamske zajednice Jugoslavije. Povreðuje ih i to što je u Stambolu davno prošlo vrijeme u kojem su Bosanci vodili glavnu rijeè (znamenito XVI stoljeæe). Oni vjeruju da vide opasnost bolje od Stambola. po svojim nepromijenjenim feudalnim tradicijama. sa debelim zidovima kao kod starih zamkova i sa širokim i visokim ogradama. bili su usljed toga ozlovoljeni i uvijek spremni da se bore protiv svega hrišæanskog i tuðinskog. Svojom smetenom politikom Turska je izgubila Srbiju i Grèku. njihova bogata. po Æoroviæevom mišljenju. sa oružjem koje je. 134 . u èemu je bilo dosta feudalnih atavistièkih tradicija srednjeg vijeka. Tanaskoviæ D.2 O BOSANSKIM MUSLIMANIMA Bosanski Muslimani bili su. Povrh toga. i Bosanci su se opirali tome da ti nesposobni ljudi izdaju obavezne naredbe i za njihovu zemlju. Malo je tradicionalnih kultura u kojima je pisanoj rijeèi i uèenim ljudima narod sve do našeg vremena iskazivao i iskazuje tako iskreno i duboko poštovanje kao u islamskoj. 27. bili su van sebe kad su vidjeli carigradske težnje da se popušta hrišæanima.

njene veze. koju je primio".. Ali ta osobenost dolazi otud. Njegovi uèitelji su istoènjaèki pjesnici. njena opšta kultura. kazuje Æoroviæ. Èak ni jedan jedini pokret književni ne javlja se u Bosni samostalno. što su Bosna i Hercegovina jedine naše pokrajine.. Veliki broj bosanskih 3. 135 . Svako ko je dolazio da mijenja taj utvrðeni tok historije. jer èitatelj sve to može provjeriti u ovom djelu). Jedina osobenost bosanske književnosti. 85 (Kako je veæinu svojih pogleda o muslimanskom civilizacijskom krugu Vladimir Æoroviæ izložio u ovoj knjizi. Meðutim. to su Muslimani. Bosna i Hercegovina. osjeæala se meðu bosanskim Muslimanima odavno. sve je to bilo u zavisnosti od susjeda bilo na Istoku bilo na Zapadu. "da je tako nazovemo". Æoroviæ V.3 KNJIŽEVNOST U BOSNI I HERCEGOVINI I Književnost u Bosni i Hercegovini nikad nije bila izvan zajednice sa književnošæu Srba i Hrvata. bilo vlastodržac iz Stambola ili rajetin iz neke oblasti ispod Majevice ili Veleža smatran je kao neprijatelj. u kojima je ceo muslimanski elemenat naš i gde je on. fototipsko izdanje iz 1933. njeni obrasci. 457458. Njeno pismo. za to se javlja èitav niz bosanskih Muslimana koji pjevaju. Beograd 1989. ne napuštajuæi maternjeg jezika i veza sa ostalim delovima saplemenika. a njihovi obrasci pobožne ilahije i pouène kaside. Bosna je živjela svojim životom i htjela je pri tome da ostane. U svojim umjetnièkim pjesmama oni nemaju dodira sa ostalom našom poezijom toga vremena kao što je imaju u narodnoj poeziji. èak ni u tom obliku kao kod franjevaca. Beograd 1989.. 4.onaj veliki duhovni preobražaj cijelog evropskog društva koji se vršio krajem XVIII i poèetkom XIX stoljeæa. godine. unosio u svoje tvorevine i elemente nove kulture.4 II Kod srpsko-pravoslavnog naroda u Bosni i Hercegovini umjetnièke književnosti nije bilo. na našem jeziku. to ne osjeæamo potrebu za daljim stavljanjem napomena. a poslije pokušaja nasilnog uvoðenja reformi pojaèala se u velikoj mjeri. Mržnja na Osmanlije ili na Turkuše. kako su ih u Bosni zvali s osjetnim podsmijehom. a svoje pjesme bilježe turskom azbukom. godine. Æoroviæ V. Istorija Jugoslavije. reprint izdanje iz 1925. a u narodnoj èitav jedan tip zanimljivih epskih pesama i one slavne i po svojoj lirskoj intenzivnosti jedinstvene sevdalinke sa silinom pravog karasevdaha. ilahija i kasida. koji su u "umetnoj poeziji stvorili nekoliko suvih pouènih pesama..

obraæa se svojim hrišæanskim sunarodnicima ovim svesnim i u ono doba rijetkim rijeèima: Otac jedan. Na 3000 raznih orijentalnih rukopisa ima danas u samom Sarajevu. jedna mati Prvo bi nam valja znati. istina ne za srpsku i hrvatsku književnost. Ali im je ipak popularnost velika.. znalac istoènih jezika. Sarajlija. radi dobitka Kandije) onda su im usklici primitivni." Ono što su te poete kazivale nije uvijek samo od historijskog interesa. a jedan dio je sa uspjehom ušao u tursku književnost. Krivda pravdu zamela! Svoju veliku iskrenost ovaj poeta je platio glavom 1821. u kojoj ima ovo zanimljivo mesto: I mi smo ga pili. Treba naroèito istaæi. uèe na pamet.. Meðutim. a u prvom redu za tursku književnost. narodni tribun. kad daju oduška svom patriotskom oduševljenju (npr. Jer æemo se paski klati? Hasan Kaimija. Kad daju pouke one su suve. ima dve politièko-patriotske pesme i jednu kasidu protiv duvana. opažanja naivna. preraðuju i dopunjuju. vrlo obrazovan. Njih èitaju. Otud je onda sasvim razumljiv ovaj uticaj Istoka na bosansku muslimansku književnost. predstavnici te poezije kod nas nisu "ljudi veæe pesnièke vrednosti. moramo napomenuti da su i neki od alhamijado pisaca. da je u Bosni i Hercegovini kod Muslimana bilo dosta književnog interesa. socijalnih i politièkih klonulosti u svom vremenu iskusili oštricu surove vlasti i ostali u uspomeni naroda kao plebejski tribuni. zbog svog liènog i pjesnièkog stava spram moralnih. ali "loš pesnik. najstariji od svih. Æoroviæ navodi ovaj primjer. Njegova stvaralaèka snaga vrlo je oskudna. Ostante se tutuna! Sejid Vehab Ilhamija iz Žepèa bio je buntovan duh protiv nesposobnosti i nesavjesnosti turskih pokrajinskih vlasti. Meðutim. stih vrlo nesiguran. Safvet-beg Bašagiæ pišuæi 136 . arapski i perzijski. iz XVII stoljeæa. ali je dobro znao istoène jezike-turski. I u smradu bili Kao bogomili. a perspektive gotovo detinjaste. godine u Travniku. nego za istoène. iz prve polovine XVII stoljeæa. pesnièko oseæanje gotovo potpuno nerazvijeno. On vidi propadanje i neminovni slom te ogorèeno klièe: Turèin nema amela.Muslimana obrazovao se na Istoku. suviše neposredne i odveæ uèiteljske. Muhamed Hevaji iz Tuzle. gdje je na vezirovu zapovijed udavljen.

da nisu èitali ni pratili rad svojih hrišæanskih susjeda. koji nisu njihove vjere i zakona. Bogato i uvek raspoloženo Sarajevo ne samo da je volelo i negovalo pesmu. Epske muslimanske pjesme. Kao što su se mnogi ljudi porijeklom iz Bosne vinuli do najviših vojnopolitièkih èasti i položaja. a da su muslimani u izvesnom pravcu pravili varijacije i unosili jedan deo. kao Hadži Lojo ili kao toliko popularna Pembe Ajša". gde strast govori na neobièno reèit naèin i gde je uzdržanost izvesnih naših pesama zamenjena obešæu posloviènih sarajevskih sumbul-udovica i beæara iz Novog Hana. Muslimanski elemenat je unošen i iz njihovih religijskih obièaja ili iz njihovih društvenih navika ili prema izvjesnim èiniocima njihove materijalne kulture. pogotovo vranjansko-èorbaðžijski svijet Bore Stankoviæa. u klasniènom trohejskom desetercu. svojih elemenata. govori o nekima kao o talentima rjeðe vrste. Sva lirika èulnog sevdaha nosi i suviše obeležje sredina. III Ipak. nego je i stvaralo. lirska i epska. To je narodna poezija. Takoðer. Za Muslimane je. tako su se mnogi probili i u onovremenu intelektualnu elitu. studirajuæi i djelujuæi u velikim centrima islamskog svijeta. kao dva tragièna Moriæa. sasvim sigurno. Èak se ne može utvrditi. koji su djelovali u istoj zemlji i meðu istim narodom. to je neobièna 137 . Kad se danas èitaju ili slušaju muslimanske narodne pjesme vidi se jasno da im je "fond èisto naš. Njihove kuæe i njihove duše bile su zatvorene za one. a neki postali i vrhunski mislioci svoga vremena. ponekad dosta primetan. Vjerski strogo odijeljeni Bosanci su živjeli jedni pored drugih u uzajamnom dodiru samo pri poslu i na ulici. U suštini biæe dosta njihovog u onoj èistoj istoènjaèkoj senzualnosti izvesnih bosanskih pesama. Jedino što kod njih "odmah. apsolutno su samo jedan ogranak naše junaèke južnoslavenske poezije. Mnogo njegovih lica ušlo je u pesmu i oèuvalo tu o sebi ma po èemu zasluženi glas. na prvi pogled. za katolike je vrlo malo vjerovatno da su èitali srpske pisce. gdje je oèigledno bilo uzajamnog doticaja izmeðu hrišæana i muslimana. upada u oèi. Izmeðu ovih pisaca. meðutim. Samo od tog uticaja nisu mimoiðeni ni imuæniji onovremeni Srbi. nije bilo nikakvih tješnjih dodira.o desetinama pisaca iz Bosne i Hercegovine u turskoj književnosti. u kojima su se slagali novac i bogatstvo i s njima razbluda i neèista krv. ima jedna vrsta književnosti. da li je pravoslavni svijet uopšte èitao Divkoviæa ili Margitiæa.

turski èinovnik po Hercegovini i kasnije dugo vremena naèelnik sarajev-ski. Mandušiæem i Vukom Miæunoviæem. Na književnost uputio je Mehmed-bega poznati Vukov sljedbenik Vuk 138 . nesumnjivo iz osjeæanja potrebe ne samo da uživaju u pjesmi. Tu je oèita namjera da pjesma bude što punija i slikovitija. Poznato je da su uz gusle osim pjevaèa od zanata i slijepaca pjevali vrlo èesto i najugledniji junaci i tadašnji aristokratski sloj. Muslimani. Hrnjice i onog klasiènog Budaline Tala. Za razliku od hercegovaèkih i crnogorskih gusala sa po jednom strunom. koji. s uživanjem opisuju tu hajduèiju na granici. sina Smail-age.dosta èesto sa preko hiljadu stihova . U muslimanskoj epskoj poeziji glavni su junaci. Slièno je stanje i u Hercegovini i Crnoj Gori sa Bajom Pivljaninom. za koga se pretpostavlja da predstavlja smederevskog sandžaka Alibega. Znameniti hercegovaèki vojvoda Bogdan Zimonjiæ lijepo je i sa uživanjem pjevao uz gusle. koja karakteriše dobar dio naše epske poezije. i Ilirskog pokreta s druge strane. U Karadžiæevim tradicijama poèela je književnost i kod nekih Muslimana. a na drugoj Mustaj-bega Lièkog. odvodi roblje. kad se haraju kule. Mejdansko doba Jankoviæa. mjesto oružja nosi drenovu batinu. presreæu svatovi. Otac kralja Nikole. muslimanski pjevaèi Krajine pjevali su svoje epske pjesme uz gusle sa po dvije strune ili èak uz tamburu sa po dvije metalne žice. Prvi književnik tog pravca bio je Mehmed-beg Kapetanoviæ. rado je pjevao o junacima svoga vremena i ostavio je iza sebe èitavu jednu zbirku epskih pjesama narodskog tipa. Ovaj tip muslimanske epske pjesme naroèito je karakteristièan za Bosansku krajinu. vojvoda Mirko Petroviæ. Za Dedagu Èengiæa. Smiljaniæa na jednoj strani. Senjanina Tadije.sa velikim natrpavanjem detalja i bez ogranièenja na izlaganje jednog dogaðaja ili jedne situacije". Krug junaka muslimanske epske pjesme dosta je velik. IV U XIX stoljeæu javljaju se kod bosanskih i hercegovaèkih književnih radnika neposredni uticaji djelovanja Vuka Karadžiæa i njegove škole s jedne. govori se da je uvijek iza veèere tražio od svog pjevaèa po neku junaèku pjesmu. kao stari franaèki junaci. Za neke begove u Hercegovini i u Bosni zna se. osobito Muslimani sa Krajine i iz oblasti gdje su borbe sa ðaurima hrišæanima stalno na dnevnom redu. da su držali posebne pjevaèe.dužina pesama . èije se ime i junaštvo mnogo spominje u drugoj polovini XV stoljeæa. Junaèke pjesme kako hrišæanske. nego da i sami postanu predmet njenog opjevavanja. bez obzira na onu smišljenu sažetost. Najpopularniji je svakako Ðerðelez Alija. naravno. tako i muslimanske.

Vrèeviæ. radili su taj skupljaèki posao uzgred i u manjoj mjeri nego Mehmed-beg Kapetanoviæ. Ugljen. Š. U Mostaru je šezdesetih godina bio pokrenut tursko-srpski list Neretva. Hadžiomerspahiæ i drugi. ali sa malo razumijevanja za poslove ove vrste. a Zagreba s druge strane. koja je izlazila gotovo tri decenije: od 1885.1876. pored pravoslavnih. kao na primjer S. . izbor iz istoènjaèkih spisa. Ona se pojavila kao organ sarajevskog srpskog uèiteljskog zbora. E. Sarajliæ. . M. a od 1896. Tu je nizao svoje pouène stihove Musliman Omer Humo. objavljeno je Istoèno blago. Nekoliko godina kasnije. Ostali Muslimani. U njemu su. Prvi književni list koji se pokrenuo u Bosni sa veæim znaèajem bila je Bosanska Vila u Sarajevu. List je pokrenut oèigledno s namjerom. anegdota i nekoliko popularnijih pjesama. Meðutim. do 1914. da tek izazove širi književni interes u Bosni i Hercegovini. Mehmed-beg je objavio 1887. Iza Okupacije književni rad kod Muslimana stade za izvjesno vrijeme. prvo pravo književno središte u zemlji nije postalo Sarajevo nego Mostar. godine svoje Narodno blago. . U njoj razvija svoj talenat Aleksa Šantiæ. a sedamdesetih godina osnovana je mala franjevaèka štamparija. Vilin saradnik je i Svetozar Æoroviæ. kad su uslovi za rad postali nešto lakši i opšta bezbjednost bolja i kad su se razvile neposredne i vrlo žive stalne veze sa književnim pokretima iz Beograda i Novog Sada s jedne. 1896. Kurt. Dž. koji su stvorili i uèvrstili nove veze i znatno doprinjeli da se proširi dotadašnji vidokrug bosanske književnosti. "da se jugoslovenski svijet bar u nekoliko upozna sa istoènom književnosti". Èini nam se da je Æoroviæ ipak potcijenio Kapetanoviæev skupljaèki posao. E. koji je do tada jedva postojao. Osman Ðikiæ i Avdo Karabegoviæ Hasanbegov. Kulinoviæ. dok katolièki svijet dobi novog maha.1900. M. koji su poèeli slièan rad. a Jovan Duèiæ saopštava jednu kratku narodnu prièu. Austrijska okupacija Bosne i Hercegovine dovela je u ove zemlje velik broj èinovnika iz Hrvatske. veliku zbirku poslovica. Dalmacije i Vojvodine. V Prava književnost javila se u Bosni i Hercegovini tek koncem XIX stoljeæa.). sa velikom graðom. godine. godine javlja se u Mostaru èitav niz novih lica koji 139 . U ovom èasopisu je poèeo da pjeva i ulazi u književnost i Petar Koèiæ. kad je Kapetanoviæ bio tamo kajmekam (1874. Od 1890. Slovenije. djelovali i muslimani i franjevci. Oko Vile se brzo okupio i èitav krug mladih pisaca iz Bosne i Hercegovine. koji je bio austrijski konzularni èinovnik u Trebinju u vremenu.

Kraj XIX i poèetak XX stoljeæa donio je srpskoj i hrvatskoj književnosti èitav jedan niz muslimanskih pisaca iz Bosne i Hercegovine: Safvet-bega Bašagiæa. perzijsku i tursku književnost. sem Stake Skenderove u Sarajevu. koji je još 1899. Avdo Karabegoviæ Hasanbegov ostavlja svoje pjesme u amanet mostarskim prijateljima. književni interes javlja se i kod žena. jaèeg književnog talenta nije imao nijedan "od njih i njihov rad ima više književno-historijski nego umjetnièki znaèaj. I Muslimani su imali svoje književne listove. godine. Zanimljivo je. da su ti književnici bili bez talenta. da mnogi od njih nisu uneli ni mnogo novih motiva. Behar. napustio Mostar i otišao na studije u Ženevu. dvojicu Avda Karabegoviæa. Kad je. ni novih tipova. javila su se u Mostaru dva opoziciona lista: muslimanski Musavat (1906. Osmana Ðikiæa. za razliku od svojih prethodnika. sumnjamo da bi se kasnije svakako i pod njihovim uplivom pojavili i Meša Selimoviæ. Æoroviæ ih je nabrojao na èetrdeset. Ipak. ovom literatnom krugu prilaze i Muslimani i mladi Osman Ðikiæ je meðu njima jedno od najmilijih i najèasnijih imena. poèev od prof. poèela borba za èisto politièke i graðanske slobode. Musu Æazima Æatiæa.kušaju sreæu u književnosti. Najposlije. a da ni jedan od njih nema nekih jaèih istoènjaèkih uticaja. Mak Dizdar. Mushina Rizviæa. Edhema Mulabdiæa. Od 1900.). U oba su živo sudjelovali i mostarski književnici osim Jovana Duèiæa. gonjen od vlasti. Meðutim. èak. Riza-bega Kapetanoviæa. Skender Kulenoviæ i drugi. pokazuje ipak drugu sliku ovog muslimanskog književnog stvaralaštva. koje su do tada. mada su neki od njih poznavali i naroèito studirali arapsku. godine. sud kasnijih književnih historièara. Osmana Hadžiæa. taj mu se niz još i poveæava. U samoj Šantiæevoj familiji pored Alekse pjesništvom su se zanimala i njegova dva brata.) i srpski Narod (1907. Hivzija Bjelevca i još neke. Interesanto je da je najveæi dio ovih pisaca svoje književne obrasce našao kod srpskih i hrvatskih pisaca XIX stoljeæa. poslije okonèanja borbe za crkveno-školsku autonomiju. koji je štampan 140 . kada je rad ove grupe u naponu i kad daju djela od nesumnjive vrijednosti. bile potpuno van tih zanimanja. Modrièanin. Bliži dodir sa književnim svijetom materinske rijeèi i vaspitanje u narodnoj školi uèinili su da ovi muslimanski pisci. Po Æoroviæevom. ni novih problema iz svoje muslimanske književno dotle malo poznato i gotovo nimalo iskorišæavane sredine. Štaviše. do 1914. ostadoše u krugu svojih sunarodnika i svoje prirodne sredine. njihova književna shvatanja i sredstva književnog izraza suviše pokazuju uticaj škole iz koje su izašla". Na samrti.

do 1910. Porta je u ovim vremenima posebno raèunala na pomoæ muslimanskog stanovništva. izlazio je u Sarajevu od 1900. Èini nam se da je ovdje Æoroviæ trebao dublje sagledati dramu jednog naroda èiji je jedan dio postao dijasporan. Na pomolu je provincijalizacija psihe i mentaliteta u posvemašnjem nepovjerenju i oprezu. kao pograniène provincije evropskog dijela Turskog carstva. Istanbul je namijenio ulogu osmanlijske Sparte na ovim prostorima. važnost Bosanskog pašaluka.samo latinicom.karlovaèkog mira (1699.) sjeverne i sjeverozapadne granice Bosanskog ejaleta postale su ujedno i granice Osmanskog carstva prema sve agresivnijim evropskim hrišæanskim rivalskim državama Austriji i Mlecima. kao najisturenijoj provinciji Turskog carstva. Srpski pisci nisu u njemu saraðivali.1699. kontemplativnosti i statiènosti. . a anarhiène privredne i vojno-politièke prilike u Pašaluku optereæene su masovnim dolaskom muslimanskog svijeta iz krajeva koje je Austrija osvojila u ovom ratu. Za Bosnu i Hercegovinu on je znaèio poèetak historijske faze za koju se u njenoj povijesti može kazati da je najkomplikovanija sa stanovišta globalnih meðunarodnih odnosa u èijem se središtu našla i u pogledu unutrašnjih zbivanja. Bosna je poèela dobijati onu fizionomiju sa kojom je ušla u novije doba svoje historije. To æe ujedno znaèiti i sve jaèe evropsko-hrišæansko i orijentalno-islamsko civilizacijsko zaoštravanje nakon dva stoljeæa prilièno tolerantnog života. a drugi. Buduæi da je ovaj pašaluk postao bedem . ovim je Bosna kao granièni dio jednog Carstva u dekadansi. ureðujuæi puteve i podižuæi mnogobrojne tvrðave od granice prema Boki Kotorskoj i Dubrovniku. služio dosta otvoreno antisrpskoj propagandi i u mnogom je kriv za trovanje uzajamnih odnošaja u zemlji". U pitanju je tragizam koji traje dva stoljeæa. Odlukom Sremsko . sve do utvrðenog koridora na rijeci Savi. kako-tako. Poslije Karlovaèkog mira. pokušavao sebe naæi u totalno promijenjenim uslovima. List je. jer æe se preko nje braniti oronula anakrono-feudalna Imperija od sve jaèeg nadiranja evropskog kapitalizma. postala je još veæa. Kao zemlja prenaseljena vojskom. Bosanskom pašaluku. zapala u tragizam sljedeæih dvjesta godina. godine i imao je uz "izvesne panislamske tendencije uglavnom hrvatski karakter. turska uprava mu je posvetila mnogo pažnje. Oživio je i sistem kapetanija duž svih granica ovog ejaleta. Meðutim. Zbog svega toga Bosnu su 141 . A putu do sebe trebalo je vremena. Poðimo od ishoda Beèkog rata (1683. po ureðivanju dosta slièan Bosanskoj Vili. naglašenom ksenofobijom i snažnim inatom.pašaluk prema Austriji i Mletaèkoj republici.

koji je štampan u oba pisma. mali interes Muslimana za knjigu i velike promjene te posljednje ratne godine. KULTURNE PRILIKE I Muslimanske škole u Bosni bile su i ostale. bez imalo razmišljanja. bili su bijedno plaæeni i bavili su se." Književni prilozi i u Beharu i u Gajretu nisu bili od veæe vrijednosti. Malo prije Prvog svjetskog rata pokrenut je u Mostaru panislamski Biser i s njim u vezi Muslimanska biblioteka. Æatiæa. jedan još 1912. uglavnom. U školama je bilo vrlo malo pomoænih sredstava za izvoðenje nastave. gdje su djeca pretežno uèila o vjeri. a nastava je trajala po dvije-tri godine. Protiv Behara. Osnovnim 142 . a glavni je fond èitav niz prijevoda s turskog jezika kao Borba polumjeseca i krsta. istina. U ovoj biblioteci objavljeno je na 20 raznih knjiga. èesto sa mahinalnim uèenjem napamet èitavih arapskih sura iz Kur'ana. H. M. pored školskog rada i drugim. godine. Æ. Mulabdiæa. kojoj bi bila dužnost da. U martu 1918. Nešto su djela pojedinih domaæih muslimanskih pisaca E. da su u Sarajevu izlazila dva lista. potpuno u staroj tradiciji XVII . ali su štampani arapskim slovima. nedovoljno spremni za svoj posao. krenuo je Osman Ðikiæ Gajret. po uzoru Matice srpske i hrvatske. Muslimanska žena. bili pisani srpskohrvatskim. književnost. koje djeca nisu nimalo razumijevala. Vrijedi napomenuti kao dosta neobiènu stvar. Uèitelji. i slièno.zaobišle moderne ideje toga vremena poèev od prosvjeæenog apsolutizma Josipa II pa do novog duha svjetovne kulture koju je nosila Napoleonova Francuska. U Gajretu se to naroèito osjetilo nakon smrti Osmana Ðikiæa. izdaje knjige za narod u islamskom duhu. zemljopis.XVIII stoljeæa. da mu suzbije "štetni uticaj. dosta primitivne i loše. naroèito malo za predmete šireg kulturnog znaèaja: historiju. godine raspisalo je uredništvo Bisera poziv i za osnivanje jedne "Matice muslimanske". Bjelevca. kad je. Meðutim. list ostao da donosi rðav prijevod Ibzenove Nore i naivne odjeke Nièeova Zaratustre kod sarajevskih književnih poèetaka. Tarik i Mualim. mektebi. niti su uvijek odgovarali kulturnom nivou i potrebama bosanskih Muslimana. koji su. H. Da se opet vratimo Æoroviæu. èesto ponižavajuæim poslovima. Panislamizam i Evropa (prevod s arapskog). nisu dali da se ta namjera provede u djelo. U njima je prevladavala vjerska nastava. Škole su bile pripravne. Muliæa i drugih.

to je historiografski rad male braæe u XVIII stoljeæu i nastojanje uleme kod Muslimana da tumaèe i prouèavaju. "Bosna se može ponositi. u tradiciji levantinskih vjerskih radnika.-1640. "Strogi asketa nije trpio svirke ni pjesme bojeæi se da mu ne razdraži živce". bilo u književnosti bilo u znanosti. da je Turcima dala najboljeg i najvještijeg komentatora i tumaèa perzijskih klasika. po izrièitoj želji sultana Muhameda III. koji su u tom smislu èinjeni. koji je živio u XVI stoljeæu. sav se predao svojim vjerskim razmatranjima. "najpopularniji Bošnjak meðu turskim piscima". Po roditeljima je porijeklom Bosanac. Jedini pokušaji. osobito na putovanjima. napisan na arapskom jeziku. On je. a potom i potrebni interes sredine za takve stvari. a èineæi dobro objema rukama. gdje je postao nastavnik i vrlo cijenjen komentator. U medresama uèile su softe (bogoslovi). on je. a u daru-l-mualiminu mualimi (uèitelji). ponajviše na turskom jeziku. koja se istakla svojim talentom. u srcu Turskog carstva. uèenog bogoslovskog pisca i komentatora. Meðu prvima Muslimani hvale naroèito nekog Sudiju. jer je znao priroðenom vještinom 143 . a umro je kao èinovnik u Bosni (1650.). razne istoènjaèke tekstove." Meðu drugim.1707. rodom iz sarajevske okoline. koje nedovoljno razvijene pokrajinske sredine stvaraju ljudima željnim rada na širim osnovama. nego nije bilo pravih moguænosti ni za privatni znanstveni rad.školama odgovarale su ruždije. Temelji mudrosti o ureðenju svijeta. Sve do austrijske okupacije 1878. napadajuæi derviške opsenare. Ne samo da nije bilo nauènih zavoda koji bi pomagali i tražili prouèavanje. Veæina Bosanaca Muslimana. a manji broj ostajao je u zemlji osuðen na sve tegobe. II Znanstvenog rada u Bosni bilo je relativno malo.). Nedostajala je prije svega potpuna lièna bezbjednost. djelovala je ponajviše u Stambolu.). koji su djelovali u zemlji. držeæi postove. Kao jedno od najboljih Prušèakovih djela smatra se spis o turskoj državi. Na njegova predavanja "jatomice su dolazili" slušatelji i izvan njegove škole. Muslimani spominju Hasana Kafiju iz Prusca (umro 1616. godine nedostajali su osnovni uslovi za to. bio živi primjer svojih teorija. kazuje Bašagiæ. Noseæi mjesto košulje kostrijet. Mostarac Mustafa Ejuboviæ poznat pod imenom Šeh Jujo (1650.) hvaljeni turski hronièar Peèevi (Ibrahim-paša Alajbegoviæ) koji je napisao historiju Turske od poèetka vladanja Sulejmana Velièanstvenog do kraja Murata IV (1520. a preraðen na turski. asketu i junaka. živio je nešto preko petnaest godina u Carigradu.

1868. U XIX stoljeæu od "izvesne je važnosti" Sarajlija Salih Muvekit. maja 1866. Banja Luka. Meðu ostalim stvarima. godine. sa jakim zamahom i plodnom stvaralaèkom energijom. na žuækastom papiru u Sarajevu. prve u èitavoj Bosni i Hercegovini poslije starih srpskih kaluðerskih štamparija u Goraždu i Mileševu iz prve polovine XVI stoljeæa. Mostar. pokrenuo je Mehmed Šaæir Kurtæehajiæ. "da vjetar Svemilostivoga dolazi od Hercegovine". podignuta 1566. koje je pokrenuo. na turskom i srpskom. Osmanlije podižu iz malih ili davno zapuštenih sredina èitave nove i jake gradove. koji je dao podiæi Mehmed-paša Sokoloviæ 1571. On je nastavio Isa-begovo podizanje Sarajeva i stvorio ubrzo od njega jedan od najljepših gradova èitave zemlje i cijelog 144 . Prvi broj ovog lista izašao je 16. Mostarska kamena æuprija. autor jedne hronièarske historije Bosne od dolaska Turaka. Turska XV i XVI stoljeæa je bila država u naponu svoje snage. godine. Najvažnija liènost u lokalnoj historiji Sarajeva jeste Gazi Husrevbeg (umro 1541. UMJETNOST U BOSNI I Dolazak Osmanlija u Bosnu i Hercegovinu donio je zemlji nov graðevinski polet.i govornièkim darom razložiti najteža temata". To je bio prvi list takve vrste u Bosni i zanimljiv znak nekih novih pokušaja. po Æoroviæevom mišljenju nema mnogo. nisu uspjela da svojim radom oèuvaju neki naroèito dostojan pomen. kojih. na neki svoj naèin. sasvim prirodno. pouèno-politièki list sa dosta zanimljivim sadržajem. bijaše i kupovina vilajetske štamparije u Sarajevu 1866.). sa jednim jedinim smjelim i visokim lukom iznad Neretve. opštu pažnju. jeste malo remek. U narodu je ovaj list zbog svoje boje nazvan žutim. Kraj svog života Mustafa je proveo kao mostarski muftija. Cvjetnik. Glavna mjesta Bosne i Hercegovine: Sarajevo. III Vezirstvo Topal Osman-paše donijelo je Bosni osjetan napredak. Uz štampariju pokrenut je i službeni nedeljni list Bosna. godine. Druga lica. Rekli bismo da je ova misao i Hercegovca Æoroviæa do smrti držala. Nakon dvije godine. Travnik u najboljem svom djelu njihova su tvorevina. nalazeæi.djelo osmanlijske komunikacione tehnike. Tako je od interesa i znameniti most preko Drine u Višegradu. godine i obratio je na sebe. sa arapskim i æirilskim slovima.

puno namještenih æoškova i izboèina. cvijeæa i naroèito njegovanog drveæa (sevlije. U njoj se pribira sumnja. Zraène divanhane sa mnogo svjetlosti i prozora. Pored toga. 145 . Husrev-beg je dao sazidati onu impozantnu Begovu džamiju. Ukoliko ga i ima. Kasnije. od XVI stoljeæa. a mnogo drveta èesto vrlo vještog drvoreza po tavanicama. Stoga su i željeli da kuæu naprave što prijatnijom. Ne samo da kasnija stoljeæa ne stvaraju ni jedan novi grad. igde. Šta li bi tek danas kazao? Dobar dio tipa bosanske begovske kuæe je orijentalnog porijekla. Bosna nije više polazna taèka za dalja osvajanja. kada Osmanska carevina poèinje da opada. na oèitu štetu znanosti. a stvorena djela sve trošnija.zapadnog dijela Osmanskog carstva. Te graðevine pomalo ali "osetno išèezavaju i kroz koju godinu nove studije doæi æe možda prekasno i na nedovoljan materijal". Bosna je èesto napadana i kao sve ugrožene pograniène oblasti. daju tim begovskim kuæama nešto osobeno i otmjeno i lijepo u isto vrijeme. Otud svuda bašæe sa mnogo zelenila. vrlo trezvena. Osobito to važi za muslimansku ženu koja nije uèestvovala u javnom životu. veli Æoroviæ. Podizanjem mnogih graðevina digao je Husrev-beg Sarajevo mimo sva druga mjesta svog upravnog podruèja i obezbijedio mu glavno mjesto za èitav niz stoljeæa. ozlojeðenost i uzajamno nepovjerenje. najljepšu sve do danas u cijeloj Bosni i Hercegovini. podizali sebi za dušu. nego u njima oèevidno propadaju i stari. na žalost. na primjer. karakteristièni tip visokog šimlom pokrivenog krova s polja. ukoliko nije jedan veliki logor. Velike zamisli su sve rjeðe. Postoji èak tvrdnja kod Muslimana. Ponegdje su kuæe nad samom vodom ili bar sa malim vodenim kanalima kroz avliju. Prouèavanje arhitekture muslimanskih kuæa po varošima i èardaka po selima nije. da je podizanje èesama veæa zadužbina od podizanja samih bogomolja. struèno utvrðivano kako treba. tog graðevinskog poleta pomalo nestaje. koje su pobožni Muslimani. musandarama unutra. da su ostale nepopravljene i mnoge od džamija. nosi u svom djelanju osobine privremenosti i nesigurnosti. Ona postaje utoèište potisnutih. on veæ nosi obilježje dekadencije. Musliman je volio kuæu. èitava Bosna i Hercegovina pune su dosta lijepo izraðenih èesama. sa naroèitim razumijevanjem za potrebe svojih zemljaka. koje je popalio u svom pustošenju Sarajeva princ Eugen Savojski. haremluci sa gustim mušebcima. bademi). Što se više išlo novijem vremenu prilike su po Tursku postajale sve nepovoljnije i otud je onda potpuno razumljivo što je umjetnièki interes bivao iz dana u dan sve slabiji. Karakteristièno je.

Jedino što se može s prilièno sigurnosti reæi. from the medieval and traditional to the most modern literatures. rich and detailed monographs. Zanimljivo je da je Republika tom prilikom odluèila. gdje su sve nalazili uzore. gdje uskoro postaje jedno od najpogrdnijih zanimanja. godine rješavalo se u Dubrovniku da se daruje Turèin Zembaša i njegovi drugovi. He wrote historical disputes based on the laborious analysis. glumaèki zanat osjetno propada i sve više dolazi u redove Cigana. U Srednjem vijeku. Dana 12." Od XVI stoljeæa javljaju se i turski glumci sa svojim Karaðozom. U XV stoljeæu. pozorišne umjetnosti nije bilo ni u daleko razvijenijim kulturnim sredinama nego što je Bosna. to je èinjenica da su ti glumci imali kao pravu svoju dužnost da služe za uveseljavanje svojih gospodara. ako nije bilo prave pozorišne umjetnosti. ali da ne izvode svojih igara. Ali-beg. da predstavljaèima pokloni 300 aspri. He published old authors. ko je saèinjavao njihovu publiku i kakav je ukus bio u ove. Da je meðu tim glumcima bilo i naših ljudi jasno pokazuju njihova imena. koje im je preporuèio susjedni hercegovaèki sandžakbeg. u èemu se sastojao cio njihov rad. Pavloviæa zemlji gospodar. šaljuæi svoje glumce u Dubrovnik. he served his sentence in the Austro-Hungarian prisons. He worked in museums. he was a nationalist revolutionary. šta su predstavljali ti glumci. Poslije pada moæne bosanske vlastele. piše:"Oto poslah moje glumce Radoja Vukosaliæa z družbom na vaše svetce. postojala je umjetnost pojedinih vještaka i njihovih manjih ili veæih grupa. from philology to the political journalism. He was a passionate person in his work. large synthetic reviews and articles intended for the wide general public. he was University professor and academi146 . The number of activities that this historian has undertaken cannot even be listed. naroèito poslije XVI stoljeæa. archival records and anonymous literary heritage. do pada Bosne pod Osmanlije. danas nam nije ništa bliže poznato. decembra 1522. On the Views of Vladimir Æoroviæ about the Literary and Cultural and Artistic Work by the Moslems in Bosnia and Herzegovina Vladimir Æoroviæ (1885-1941) had an enormous amount of energy. neka nam ste veseli. Na žalost. His areas of academic and scholarly research varied from the prehistoric times to the most recent history. Meðutim.II Æoroviæ je dotakao i pozorišni život osmansko-turske Bosne.

Either the Qur'anic verses /ayets/or the oldest traditions had given the dignity of pen the highest place. He must have been aware of the role of pen in Islam. in the manner of Aleksa Šantiæ. This can also refer to his incomplete view of the Moslem civilization circle. the editor of journals. His thought was in danger of becoming crippled. There are not so many traditional cultures where people have paid such a sincere and deep respect to the written word and the learned people as it had happened in the Islamic culture. which is considered to be older and more prominent than a sword. these writers showed more sympathies and inclination to the pen than to the sword. Current historians can criticize Æoroviæ that he had not always been careful and correct enough in his criticism of sources and facts. he showed some sympathies towards it. Sometimes he reached sovereign conclusions about dead areas of human activities that have not been thoroughly or sufficiently examined. although the role of the sword should not be underestimated once it had gained and confirmed its importance in history.cian. and was present in almost any scientific or literary undertaking of considerable proportions. In the course of the Islamic civilization. many writers have written simultaneously about the pen and the sword. Despite the cruel atmosphere of sword prevailing they used to live in. They attribute it to his large amount of work and constant haste. Nevertheless. 147 .

148 .

Poput mitoloških predanja sadrže i legende element èudesnoga. historijska. dakle. funkcionalnim i drugim mjerilima. dok se vjerovanje u istinitost i saznajni karakter predanja. Osnovna inspiracija predanja je ljudsko susretanje sa izvanrednim i neobiènim. donijeti skrušeno smirenje. mitološka ili demonološka predanja. definisanje koje je uvijek u zavisnosti od konkretnih historijskih i kulturnih sredina. str. Kako su predmet ovog referata vjerska predanja o šehitima. Ona odgovaraju stanovitim èovjekovim psihièkim funkcijama. te legende ili vjerska predanja. nego naprotiv vjerovanjem u Božja i svetaèka èuda nastoje. u njihovu se istinitost vjeruje. kao kriterij za njihovo definisanje. Usmena književnost kao umjetnost rijeèi. memorat. èiji se doprinos u predstavljanju muslimanskog usmenog stvaralaštva u Bosni i Hercegovini ne može zaobiæi. vezanim uz crkve i svetišta. gotovo ne nalazimo na objavljenim stranicama Behara. èesto su lokalno vezane. znaèajnog književno-preporodnog èasopisa Muslimana u Bosni i Hercegovini s poèetka XX vijeka. ali je njihov unutrašnji iskaz razlièit od predaje. Usmena predanja su svojevrsna hibridna forma s umjetnièkim i životnim funkcijama i javljaju se u tri osnovna naèina iskazivanja (kratko saopštenje. posebno Behara. koja.. zadržaæu se za trenutak na definiciji vjerskih predanja: "To su prièanja nastala prema apokrifima ili srednjovjekovnim svetaèkim hagiografijama.. kao jednog od prvih muslimanskih kulturnih èasopisa. a nadam se da æe još biti govora o dobu preporoda u bosansko-muslimanskoj književnosti i kulturi. Njihove nadnaravne pojave nisu magijski-straviène.Vlajko Palavestra USMENA PREDANJA O ŠEHITIMA I NJIHOVIM GROBOVIMA Na našem skupu je veæ bilo. Zagreb 1975. 131-132). riješiti nadnaravnim putem životne nesklade i nepravde. ali folklorizirane usmenim prenošenjem. uloga i znaèaj tadašnjih èasopisa i listova. Posmatrana sa književno-teorijskog stanovišta usmena predanja o šehitima149 . ali te funkcije same nisu dovoljne za definisanje usmenih predanja. Boškoviæ-Stulli. uz pomoæ svojih fantastiènih iluzija (. na žalost. Prema Propovoj podjeli. knjiške.). u toku vremena može mijenjati. Rasvijetljeni su odreðeni aspekti tog kulturnog procesa. po porijeklu. fabulat). uspostaviti red i harmoniju. one ne izazivaju jezu i ne unose disharmoniju u život. Stil im je drukèiji od stila predanja" (M. Ovaj referat posveæujem usmenim narodnim predanjima. Usmena predanja se mogu razdvajati po tematskim. èetiri glavne vrste su: etiološka.

Bejtiæ. "Man carries his head under his arm". nauènici. bosanskohercegovaèki sakupljaèi su postepeno bogatili fond graðe o usmenim predanjima u Bosni i Hercegovini i svojim 150 . keramete. poznata su u Irskoj i Italiji. str. novinari i drugi: od Fejze Èavkiæa (Banja Luka 1903. Sejfudin-ef. 111-121). Neka se za njega zauzme Božiji vjerovjesnik (Muhammed). šehit iz doba Fetha". 42-43) Islamska religijska vjerovanja u evlije. POF XXXI/1981. primi od nas ovo dobro djelo u ime svih muèenika (šehida) i našeg vjerovjesnika Muhammeda. str.4. a grob mu je mjesto hodoèašæa". Poznato je da su ova predanja uobièajena i vrlo rasprostranjena u Turskoj i na Bliskom istoku. uèitelji. Neka je svaka hvala Allahu. Filipoviæa (Beograd.). godine u popisu sarajevskih evlija i njihovih grobova kao kultnih mjesta (A. U popisu se doduše ne navodi motiv kefaloforije. 1927.. koji je "pao kao šehit u službi carskog pješaka. ovo je turbe poèivalište muèenika (šehid). M. R.šehiti koji su izginuli u vrijeme Fetha. Tu pretpostavku potvrðuju zapisi i zabilješke te objavljena folklorna graða od kraja XIX vijeka. kao i u šehite-kefalofore u bosanskohercegovaèkom muslimanskom stvaralaštvu registrovana su i oko 1832. sahranjeni i turski ratnici . èiji je grob na Obhoði takoðe mjesto hodoèašæa Sarajlija. pokopan kraj Musale. H. Mujezinoviæ. Prema objavljenoj graði i meðunarodnom indeksu motiva.).kefaloforima su kratke. Da je u muslimanskoj usmenoj tradiciji Bosne i Hercegovine motiv odavno bio poznat svjedoèi jedinstven kronogram u turbetu na groblju u Kozarcu iz XVIII vijeka: "Bože. godine. Kreševljakoviæa (Sarajevo 1927. junaèki se neko vrijeme borio i sa odsjeèenom glavom došao na ovo mjesto. inaèe veoma èest. 1908. kada se u sakupljanje i objavljivanje usmenih predanja ukljuèuju obrazovani pojedinci. Bože. U Bosni i Hercegovini gotovo da nema starijeg muslimanskog groblja za koje usmeno predanje ne tvrdi da su tu. I. Dobrotvor ovog djela je plemeniti kapetan Kozarca Mehmed-beg. Godina 1125 (1713)". Èajkanoviæa i M. Traljiæa. B. Kadiæa i A. osvajanja Bosne 1463. i 1928.0.1951. pored ostalih. 1982. Kemure (Sarajevo. studenti.) do S. ðaci.). Islamska epigrafija III. stilski uglavnom nerazvijene i šture informacije. Varatanoviæa. tzv. Allah ga je uèinio znakom svoje moæi. M. Ova usmena predanja su redovno ukrašena natprirodnim motivom o kefaloforiji. kao i "glasoviti Mustafa-aga Èorbadžija. gospodaru svjetova. U popisu su spomenuti Kizil Veli-Dede. što nikako ne mora znaèiti da Sarajlijama i anonimnom sastavljaèu popisa ovaj motiv nije bio poznat. èija je funkcija da saopštavaju sadržaje iz religijskih uvjerenja naroda. njihove nadnaravne moæi ili èuda. (M. Hadžijahiæa. a nose meðunarodnu oznaku F 511. Sarajevo. Bejtiæa i drugih do danas.

ratnicima . Susreæemo ga u starijim životopisima svetitelja . 5159). po legendi koja je zabilježena u njegovu životopisu. a na drugoj (poetskoj) o muèenicima koji su život izgubili nevini. str. Pored poznatih usmenih predanja o šehitima. šehita i gazija za koje se ponekad mogu naæi potvrde u historijskoj graði. kako tradicija kaže. anonimni su i nepoznati pojedinci.. u osnovi istog sižejnog tipa u kojima se govori na jednoj strani o šehitima. Sv. šehit kefalofor iz istoène Bosne.sakupljanjem i istraživanjem stvarali osnovu za savremena zakljuèivanja. S druge strane. trojica braæe šehita iz okoline Vranduka.kefaloroforima i evlijama. Dujmu) kaže da je on nakon pogubljenja nosio svoju odsjeèenu glavu preko rijeke. prozna i poetska. Maglajliæ (Prilozi prouèavanju usmene književnosti na stranicama èasopisa Novi behar. Putevi 6. takvi su nekolicina sarajevskih šehita i evlija. koje su primili Božjom voljom ili nekom drugom natprirodnom mistiènom silom. Gemulus iz Gana i drugi).muèenika (Ursus i Viktor. takoðe odsjeèena glava. nakon èega je svetac-muèenik uzeo glavu u obje ruke i praæen anðelima odnio je na brdo. a na što su skrenuli pažnju H. Kršæanska legenda o svetom Domniusu (splitskom sv. šejh Jujo (Mustafa Ejuboviæ) iz Mostara i brojni drugi pravednici koje spominje muslimanska religijska tradicija u Bosni i Hercegovini. Muslimanska historijsko-religijska predanja o bogougodnicima i muèenicima . braæa šehiti sa Šehitluka u Banjoj Luci i mnogi drugi. brojne lokalne sredine. variraju u rasponu od prièanja o stvarnim historijskim liènostima do predanja o anonimnim pojedincima sa natprirodnim osobinama. 151 . Banja Luka 1989. Sv. Takvi su. Krnjeviæ (Usmene balade. sahranjeni po starim muslimanskim seoskim grobljima. Justinijan je svoju odsjeèenu glavu nosio do morske obale i dalje preko mora sve do luke. legendarni Krk bin Kul-aga.. pamte imena svojih evlija. Karakteristièan motiv nošenja vlastite odsjeèene glave poznat je ranokršæanskoj tradiciji zapadne Evrope. osobito onih što su.kefaloforima. stolaèka balada o Mehmed-agi Šehiæu. Elisiju je. str. osobito varoške. balada o vješanju hodže Kusture i o pogibiji Hifzi-bega -umišiæa). te stavio na kamen koji se istog èasa pretvorio u sarkofag u kome poèiva sveèevo mrtvo tijelo. npr. Regula i Regulus Elifius iz Tula. kao žrtve ljubomore i spletke (npr. banjaluèka balada o potopnici Bisernazi. u Bosni i Hercegovini su poznate i poetske forme istog i sliènog sadržaja: "Obeležavanje šehita kao muèenika koji naknadno dobija oprost od Boga javlja se u nekoliko izrazito uspelih balada". Veæina gazija i šehita. sve do groblja u kome je sahranjen. 196) i M. U usmenoj muslimanskoj tradici poznate su dakle i registrovane dvije književne kategorije.

kao da je živ. Bez opsežnih i detaljnih istraživanja teško je zakljuèiti odakle se mogu širiti motiv o muèenicima koji u ruci nose svoje odsjeèene glave do mjesta vjeènog poèivališta. koje su u doba bosanske samostalnosti u narod mogli unositi franjevaèki misionari i drugi propovjednici te s druge strane. Hilarianus je oprao svoju odsjeèenu glavu u izvoru koji je provrio na mjestu njegova smaknuæa. u èemu je znaèajnu ulogu nesumnjivo odigrala islamska ulema po novoosnovanim varošima. str. kakva su prièanja o šehitima kefaloforima i njihovim grobovima u Bosni i Hercegovini. 152 . u širenju islama. nastala iz zajednièkog ljudskog sna o Božijoj pravdi za sve nedužne žrtve i pravednike. Sv. Dž. godine. (upor. Na crnogorskom podruèju. itd. Heleriusu su na ostrvu Jersey. te vojnici i trgovci. u nekom naselju glavu odsijekli razbojnici (Vandali) i on je glavu nosio u rukama stotinu koraka daleko. Postojanje motiva o kefaloforiji u muslimanskim vjerskim predanjima Bosne i Hercegovine može se objasniti dvojako: masovnim prihvatanjem islama od strane kršæanskih starosjedilaca. njegove kulture i tumaèenju njegove suštine. Sarajevo. poznata je Krajivskom. palim za vjeru i svoja vjerska ubjeðenja. pri èemu se ne smije iskljuèiti moguæi uticaj ranijih kršæanskih vjerskih kazivanja. Freiburg. Sa žaljenjem moram konstatovati da je i pored svoje nesumnjivo znaèajne uloge u književno-kulturnom preporodu Muslimana Bosne i Hercegovine.koja od tada nosi njegovo ime. Placidus iz Disentisa je nosio svoju glavu do manastira u marami koju je isprosio od neke pralje. nakon propasti Bosne 1463. 1949. u okolini Bara. ali se veæ sada može pretpostaviti da su religijska prièanja o muèenicima. 122123). Da li su neki stariji religijski slojevi odigrali ulogu u njegovom nastanku. Podruèje koje se za sada može naslutiti je oblast drevnog Bliskog istoka. koji je takoðe nosio svoju odsjeèenu glavu. a posebno brojni derviši. ostaje zamagljeno u tami vremena. obogati višeznaènim sadržajima brojnih usmenih predanja. njihove tekije i zavije po gradovima i selima Bosne i Hercegovine (upor. a zatim je u pratnji anðela odnio svoju glavu do mjesta na kome je pokopan.: Psychologie der Legende. nadbiskup Ruana Leo. èasopis Behar propustio priliku da nas prije devedeset godina. sv. 1986. kršæanstvo i islam. sv. Æehajiæ: Derviški redovi u jugoslovenskim zemljama. Gunter.). u kojoj su roðene dvije velike svjetske religije. pogotovo o onima koja su vjerskog karaktera. koga su kod Bajona posijekli Mauri 900. H.. je prema legendi je stajao bez glave još èitav sat. godine.

he has fought bravely for a while and he has come with his head cut off to this place". In Bosnia and Herzegovina one can hardly find an older Moslem cemetery without the oral tradition attached to it that claimed that in that place. the Ottoman Turkish warriors had been buried.. An oral tradition is a peculiar hybrid form with artistic and living functions. their origin came from books. and we are going to speak about them in this paper. but they assumed certain folklore features in the process of oral transmission from one generation to another. historical. The basic inspiration of tradition can be seen in a human meeting with extraordinary and unusual. a memort and a fabulat). and legends or religious traditions. They are often bound to local situations. unfortunately. mythological. this is the cemetery where the martyrs found their final rest. One can find some confirmations about them in the historical 153 . in addition to the others. such as the stories of shahids. The religious traditions are tales that have been made after apocrypha. particularly those of religious character.. but their internal expression differs from the tradition. They were the shahids who lost their lives in the time of Sultan Mehmed el-Fatih (the Conqueror) during his conquest of Bosnia in 1463. cephalophori and their tombs in Bosnia and Herzegovina. as a criterion for their determination. as well as the other journals from the revival period failed. This does not mean that has no been such tales in the traditions of other people. May Allah make him the sign of its power.The Oral Tradition about Shahids and their Graves Behar. whereas the belief in truthfulness and the cognitive character of tradition. They were connected to churches and the places of worship. or medieval biographies of saints (hagiographies). It appears in three basic manners of narration (a short summary.) Numerous local communities remember the names of their "good men" (evliyas). They contain the elements of miraculous. Therefore. fallen warriors for the faith (shahids) and the brave ones (gaziyas). There are four fundamental types of tradition: etiological. can be changed in the course of time. We give as an illustration here a chronogram from a tombstone (tourbet) from the cemetery at Kozarac from 18th century: "Dear Lord. People tend to believe in their truth. to enrich us ninety years ago with the multiple meaning articles about numerous oral traditions.

154 .sources.

155 .-1912. U jednom od zadnjih veæih egzodusa u postaneksionom austrougarskom periodu. I Epska pjesma duhovna je tvorevina koja se ne zaustavlja u lokalitetu prvog oblikovanja. Kroz sav period postojanja èasopisa (izuzev u sedmom godištu) objavljivane su usmene umotvorine. Zagreb. str. vrijeme i generacije. iz krajiškog. preko bh. Neodoljivom snagom usmenog trajanja. posebno na 53. Komentirane epske migracije svojstvene su i muslimanskim epskim pje-smama objavljenim u èasopisu Behar. Migracija stanovništva povezana je sa migracijom epskih motiva i trajanjem epske pjesme. od kojih je meðu najstarijim zbi-rka Erlangenskog rukopisa. ETIÈKA I STRUKTURNA SVOJSTVA MUSLIMANSKIH EPSKIH PJESAMA OBJAVLJENIH U BEHARU 1900... epska pjesma prelazi i spaja prostore. Djela JAZU. zaustavi se u dalekom Anadolu. epska pjesma prolazi kroz prostor širi od našeg. 1951. One su imale snažnu ideju. L knjiga. prvi zbornik južnoslavenske usmene lirike i epske pjesme. razraðen je u nizu muslimanskih epskih pjesama. od kojih su neke objavljene u èasopisu Behar. nošenoj od muhadžira iz Bosne i Hercegovine i Sandžaka. O migracionom kretanju u južnoslavenskoj epici.Rašid Duriæ ESTETSKA. meðu njima i epske pjesme.30-52. knj. 1. na kojoj je zasnovano njeno nastajanje i oblikovanje. ova je pjesma.-1932. Naprimjer. nacionalno-otrežnjavalaèku i prosvjetiteljsku zadaæu i snagu. naroèito od 17. gdje Murko navodi da su muslimanske epske pjesme dospjele èak do Bagdada. Usmenom poetskom nužnošæu. putovanja u godinama 1930.1 Tada epski život biješe još jedinstven sa realnim. opširnije vidi u: Matija Murko. meðu kojima je pozamašan broj muslimanskih umotvorina. Muslimanska epika pratila je èesta selenja stanovništva. stoljeæa. Takva strukturalna svojstva epske poetike možemo dokazivati komparacijom epova svjetske književnosti uopæe. ili posebno sa muslimanskom epskom pjesmom. prononsirajuæi i spajajuæi nacionalna sa univerzalnim kulturnim vrijednostima. Takvu simbiozu možemo pratiti kroz proces nastajanja i trajanja prvih zbirki. do poèetka 20. posebno muslimanskoj. Tragom srpsko-hrvatske narodne epike. nošena kao blago duhovnog biæa. Epskom pjesmom duhovno je oblikovana èitateljska publika na maternjem jeziku. i vrijeme. 41. i sandžaèkog prostora dospjela do Istanbula i Izmira. odisejski motiv povratka muža iz višegodišnjeg sužanjstva na svadbu žene. trajnije i složenije od historijskog.

2 Ovako. Praktièni. i one su dragocjene u prouèavanju i u sagledavanju posebnih i zajednièkih estetskih i strukturnih svojstava muslimanske epike. pjesmama Ženidba Nakiæ Husejina i pjesmom Sestra i brat u sužanjstvu) nije nažalost imalo kontinuirani karakter. Da su urednici imali više smisla i organizacionih sakupljaèkih sposobnosti. Dženana Buturoviæ u Studiji o muslimanskim epskim pjesmama Hermanove zbirke. . .redovitom upotrebom broja devet u odmjeravanju broja godina provedenih u sužanjstvu.. Strukturne osobitosti tih pjesama posebno je izdvojila i djelomice obradila dr.. èiji su sakupljaèi i redaktori bili poznati Herman i Marjanoviæ.. smatramo da je zastupljenost epike u jedanaest godišta Behara preskromno. Dodamo li kritièkoj ocjeni tadašnje postojanje žive epske pjesme ne samo širom BiH veæ i u njenom centru Sarajevu. itd. 3. 156 . al je ne pokosi. a dekike. iz Behara baštinimo pregršt od svega desetak epskih pjesama.3 2. Ranije od muslimanskih epskih pjesama objavljenih u Beharu objavljene su samo èetiri knjige ovih pjesama. Ipak. jednostavnog sižea. rjeðe dužih pjesama u nastavcima. slavensko-islamske simbioze i samobitnosti. Svjetlost. uglavnom južno-hercegovaèkog tipa. srg. sjerotica. U vremenskoj komparaciji sa objavljivanjem prvih srpskh epskih pjesama.izražavanje kritike prema junaku koji je zapostavio isprošenu djevojku: Ti zakupi zelenu livadu ti zakupi. ponavljajuæa mjesta koja navode na tezu da su pjesme djelo jednoga pjevaèa: . Neke od njih moguæe je koristiti za komparativna samjeravanja sa srpskom i sa hrvatskom epikom. . dan i noæca crna. Više je objavljeno kraæih pjesama u jednom broju èasopisa. a sahati kolik mjesecovi. Uvažavajuæi navedeni praktièni rezon. jedne socijalne sredine. Objavljivanje dužih epskih pjesama u nastavcima (zapoèeta npr..upuæivanjem na višestoljetne starenièke korijene i kontinuitet bosanske. Vukovom Pjesnaricom 1814. Sarajevo.ponavljanje provincijalizma: sebeka. objekcija o marginalnoj ulozi epike u Beharu je opravdanija. muslimanska se epika obznjanjuje javnosti zakašnjenjem od jedne generacije. Sve epske pjesme objavljene u Beharu upuæuju na južni hercegovaèki tip. Niz opæih mjesta i epskih formula navodi na tezu da su pjesme objavljene u Beharu produkt jedne epske škole.. u Beharu bismo našli bogatiju i strukturalno raznolikiju epsku pjesmu.izražavanje dramatièkog protoka vremena: Dani su joj kao godinice. 1976. Navodimo neka opæa. prosvjetarski i nacionalni osvještavaèki karakter èasopisa Behar je vjerovatno utjecao da su u njemu objavljivane uglavnom kraæe epske pjesme južnog hercegovaèkog tipa. èak možda istog pjevaèa..

sa osobenom etikom viteštva. . a bez njih je epski dogaðaj neizvediv. Uz tolerantan odnos protivnika.. Nuko bajraaktar. i epske pjesme u Beharu imaju historijski okvir. . pjesme objavljene u Beharu imaju svoje stilska i etièka obilježja.jednosmjerno i pravolinijsko oblikovanje radnje.najèešæi motiv je ženidba sa preprekama junaku. . . katkad i ijekavizmima. i drugi. Time su i ove epske pjesme vršile prvorazrednu nacionalnu. i u pjesmama objavljenim u Beharu. Tale Lièanin. Kao i druge.sažetost epskog pripovijedanja. . etièku i kulturnu misiju. no ne 157 . potom braæa Hrnjice. Hermanovim i Marjanoviæevim zbirkama muslimanske epike. pameæu i dobrotom. u ovim su pjesmama opjevani i najèuveniji Džerzelez. U komparaciji sa najpoznatijim. Stvaralac ovih epskih pjesama kao da šire poima etiku junaštva. . njeno etièko i emocionalno prevlaviðavanje nad muškarcem. Uz hercegovaèke imenovane junake. turcizama i persijizama u maternji izraz. .isticanje sjaja muslimanske tradicije življenja. II Sadržajna os tipiène epske pjesme jest ratnièki dogaðaj ili sukob likova. . no nisu razraðeni veæ usputno zahvaæeni. muslimanske epske pjesme u Beharu su saèuvale sjeæanje na minule.snažan stilski upliv arabizama. po narod bitne dogaðaje i pojedince.Kao i drugim. u bosanskom muslimanskom duhu oživljeni su atmosfera i ambijent južnoslavensko-orijentalnoga amalgama življenja.likovi brane i zastupaju humane vrijednosti življenja. Pjesme objavljene u Beharu znatno odudaraju od tipiène agonalnosti.èesta i presudna uloga djevojke u oblikovanju i u rasplitanju epskog sadržaja. I u njima su sukobi neminovni. Peèat pjevaèeva stvaralaèkog individualiteta prepoznatljiv je u sljedeæim zajednièkim obilježjima: . uzimanje abdesta neposredno pred ratnièki okršaj itd.znatan udio islama u oèuvanju muslimanske narodnosne tradicije: redovito uzdanje u Allaha.pjevaè se služi uglavnom ikavskim idiomom. dokazujuæi da se ona socijalno uspostavlja ne samo borbom i snagom veæ i snalažljivošæu. Kroz njihovu srèanost i odvažnost oèuvana je ne samo uspomena veæ uzor i ideal kojemu valja težiti. zbog èega je za razumijevanje i doživljavanje pjesama nužan preduvjet njihovo prethodno tumaèenje.

prikazom nesigurnog življenja uz granicu. ne dojmljuje se tragièno. izrasta plemeniti lik sestrinske beskrajne ljubavi do samozaborava. tipiènim in media res postupkom pjevaè nas prvim prizorom suoèava sa dramatiènim prizorom posljedica pljaèkanja na osmansko-mletaèkoj granici. na zbilji utemeljen pjesnièki poèetak. na epsku pozornicu dolazi banova kæer Ruža. baladièan završetak pjesme (susretom djece sa roditeljima). baladeskni tonus i dramatièan. koja æe se sažaliti nad tužnom sudbinom vršnjaka. iako majka od silne sreæe umire. Da bi ispunio umjetnièku spoznaju svijeta. njihova sudbina namjerava se riješiti razdvajanjem: udadbom Ismihane i djeèakovim slanjem u Nijemce. Odgaðanje pjesnik razvija ne tipiènim sukobima uèesnika (kojih nema nakon citiranog prizora) veæ oblikovanjem sadržaja bezgraniène ljubavi sestre Ismihane prema malešnom bratu.u smislu konkretnih dogaðaja. Ruža je sve uèinila za njihovu slobodu. nakon ratnog okršaja. Dojam trenutne dramatiènosti ostvaren je èetverostrukim ponavljanjem aorista: Kad kauri Duvno porobiše I Gabele malo zahvatiše Džafer-bega dvore porobiše I dvoje mu djece odvedoše Mehmeda u svili povjena Ismihanu od sedam godina. uz molitve ženidbe sa preprekama. Stoga upotrebljava digresiju. likovima i njihovim postupcima. pjesnik razvija poèetni motiv u vremenu. dospio u tamnicu. veæ onih koji su imali znaèenje za lokalitet nastajanja. koji je iz kolijevke dospio u sužanjstvo. Stoga su u njima najuèestaliji motivi sužanjstva. Motiv sužanjstva varijantno je inoviran u pjesmama baladiènog tona Brat i sestra u sužnjstvu i Sužanj Ali-beže. Nakon devet godina sužanjstva. prostoru. unoseæi u glavni tok zbivanja niz dogaðanja koji odgaðaju zapoèeti tok radnje. iz koje æe 158 . s razlogom zabrinute za moguæi tragièni ishod bratove sudbine: Ciknu Isma kao zmija ljuta Mehmede brate od matere Ja sebeka ni malo ne žalim Nego žalim tebe sjeroticu Kako æeš mi njemski govoriti? U trenucima neizvjesnosti. u toku koje æe Ruža Ismu uputiti kako da pobjegne u svoj zavièaj. Ona æe od majke izmoliti zajednièku šetnju. Sužanj Ali-beže kao i komentirana pjesma ima isti. preko mora. i veæ narednog dana. U životno presudnom trenutku. Tek oženjeni vojno "jednu je noæcu sa ljubom noæio". Konaèan.

Epske pjesme u Beharu motivike ženidbe sa preprekama etièki su uzor i naèin kojim mladiæi postaju ljudi. Svati. Iz ove sadržajne osi oblikovana je radnja o nesretnom junaku. Odisejski motiv oblikovan je na naèin da rasužnjeni dohodi na svadbu sina (koji ga. nemajuæi pri sebi ništa prigodnije. Ja nijesam ni svoj izderao! Tu se niko sjetit ne mogaše. U epskom svijetu to je 159 .." Pjesma je ispjevana jedinstvenim misaono-emotivnim zamahom. Što me mlaðan poznat ne mogaše Nije mene ni oèim vidio. spontano utkanim u cjelovitu izvedbu pjesme. na èijoj æe psihološkoj osnovi sasvim neoèekivano reagirati "robinja Kumrija". Nit se èudim vjerenici ljubi Što me ona poznat ne mogaše Nije sa mnom veæ noæ prenoæila Veæ se èudim ostarjeloj majci Što me ona poznat ne mogaše Kad me pozna dorat od mejdana. no Ali-begovoj pjesmi (uz "siæahnu tamburu") kojom želi otkriti identitet. mostarskog lokaliteta i sižea. odreda daruju nevoljnika. Ali-beg bošèaluk vraæa. U objema pjesmama osobenim postupkom razraðen je motiv nadmetanja junaka radi zanosne ljepotice. ne mogu prepoznati). u pravilu najodanijeg èovjekova prijatelja). po drevnom obièaju. daruje svoje "bošèaluk haljine". Iz ovog motivskog kruga originalnom obradom izdvaja se pjesma Begemina i Mustaj-beg. a nevjesta. ne može se poreæi sugestivna snaga.. Izvedba motiva protkana je detaljima muslimanske ženidbene tradicije. otkrivši negdašnjeg gospodara: Sitno kuca jasno popijeva Uza svaku žicu popijeva: "Ne èudim se svome milom sinu. Draž pjesme nastaje u dostojanstvenom i nenametljivom držanju rasužnjenog Ali-bega u porodiènom gnijezdu. Rasplet nema karakteristiènu snagu odisejskog alegorièkog prepoznavanja. kao ni ostali svatovi."procviliti za dvadeset godina". želeæi da tim ukaže na njegovu zlu sudbinu pre dvadeset godina: Evo tebi bošèaluk haljina. kojoj se niti spajaju u cjelovito obraðen odisejski motiv vraæanja rasužnjenog (nakon višegodišnjeg ropstva) u dom na svadbu. a nizom detalja epske uvjerljivosti (u koje spada i motiv prepoznavanja gospodara Ali-bega od negdašnjeg mu konja dorata.

Ali . izrazima poštovanja muškarca i mladiæa od djevojke. Psihološko pregnuæe na žrtvu u Mustaj-begu æe nastati tek neposrednim susretom sa ljepoticom Begeminom. itd. Susret momka i djevojke prelomni je moment njihova života. momak upozna djevojku. Etika motivirana u strukturi pjesme sadrži nekoliko osobenih epsko psiholoških rješenja: . ne znajuæi da je ona "jauklija" Husejina Nakiæa. npr. Otud oba junaka imaju jednako etièko pravo i obavezu da se izbore za svoju èast. i radi ljubavi život i smrt imaju smisao. s tim da je ovdje modeliran sukob nastao radi ljepotice. naroèito bogato variran i etièki razvijen u muslimanskoj epici..snažan poticaj viteškom nadmetanju. Al mi te je žao Mustaj-beže Što š poginut od hajduèke ruke. koja je razvila niz psiholoških i dekorativnoraskošnih svojstava feudalnog srednjovjekovnog poimanja viteštva. i obraz djevojke. U pjesmi je originalno oblikovan: prvo u susretu majke Begeminine i momka. kojeg ona odvraæa sa žrtvenièkog puta. Pjesma je osobena i po jasnim obilježjima muslimanske kulture porodiènog življenja. Pjesma Begemina i Mustaj-beg originalno je oblikovala prepreku sreæi djevojaèkoj. no ne u liku kršæanskog protivnika (što je uobièajeno u muslimanskoj epici) veæ u liku istovjernika ale harambaše. pred odluèni sukob. Epska etika nalaže da u ovakvim sluèajevima. klanjanjem namaza. Svoju ljubav Begemina otkriva poštivanjem junaka i osnovanim strahom zbog moguæe njegove pogibije: Beg Mustaj-beg živ ti bio majci Stid je mene u te pogledati A kamo li s tobom govoriti. Istog viteškosuparnièkog osnova jest i pjesma Ženidba Nakiæ Husejina. da bi sebe uvjerio "ima li rašta glavu izgubiti". koju je isprosio Ivan Senjanin. Ljubav svijet pokreæe i njime vlada. nego što je odveæ tako lipa". U širi etièki motiv zaštite djevojke "pod manom" (ovdje preprekom harambaše Ale) originalno je utkan ašik motiv neskrivene obostrane ljubavi.uzorno etièko držanje Nakiæa (èuvenog bajraktar junaka u drugim muslimansim pjesmama) koji bajrak smatra alemom svog i narodnog dostojanstva. doèekivanjem musafira u posebnoj prostoriji..beže pravo da ti kažem: Ja bi volila tvoja ljuba biti Neg ièija na ovome svitu. Osjeæanjem gorèine mati rezonira da bi bilo bolje da joj je Begemina "slipa. 160 .

prema nadmenom držanju muslimanskih svatova. Pravedno ga kaznivši. Djevojke u navedenim. Ona æe u Atlagiæu izazvati takav zort. Od klasiène muslimanske epske pjesme motiva junak djevojke. koja je 161 . i oponašanje muškarca. vratara na ulazu u grad ili kulu. Usljed straha. Njena osobenost je u stvaranju zabavno-komiènog utiska. Njih je u Beharu najmanje objavljeno. Zuko dvori "kapidžiju" uz veèeru. nakon tri godine pod prstenom. Ovakav epilog navodi na tezu da je stvaralac ove pjesme žena ili djevojka koja površno poznaje muslimansku porodiènu tradiciju (poistovjeæivanjem zaruka i niæaha). Od komentirane. zanimljivija je pjesma Seka Šestokriloviæa. a u komparaciji sa klasiènim pjesmama iz Hermanovih i Marjanoviæevih zbirki. Pjesma zavreðuje komentar zbog komiènog utiska. a èetiri pod niæahom nje odrièe mladiæ joj Zuko Atlagiæ. potom cijelu noæ presjedi uz upaljenu svijeæu pored kreveta svoje djevojke. preodjevene u mušku odjeæu. Pjesma je rudimentaran iskaz tradicije pobratimstva. vješto oponaša "carskog kapidžiju". struktura kompozicije im je jednosmjerna i jednostavna.imenima poznatih junaka upuæuje na epski predložak (objavljena u Beharu) jest Ðerzelez Alija i Kraljeviæ Marko. èine zaseban motivski krug. ostavivši posramljenog. Pjesme objavljene u Beharu u kojim je siže graðen na prevladavanju ženske nad muškom etikom i pameti. koji joj prekasno spazi pletenice ispod kalpaka. Graðena je dijalogom majke i sina.izraz toplog gostoprimstva kršæana. sa svega 67 stihova. što je rijetka estetska osobina epike uopæe. ostvaruju podvige koje nisu u stanju muškarci uèiniti. lirskoepske forme. klasiènim zbirkama muslimanske epike. preodjevena u muškarca. i uvelièava pravno-socijalnu ulogu "carskog kapidžije". tj. zasnovana na obrani djevojaèkoj dostojanstva. na motiv straha Marka Kraljeviæa. èiji efektan završetak pjesnièki zgušnjava odvažnost i pamet izuzetne djevojke: Junak bila sina ti ubila Mudra bila. umjesto moguæeg sukoba pjesma završava emotivno motiviranim pobratimstvom dvojice poznatih junaka. Doznavši od braæe da se. sestra Šestokriloviæa. Izmeðu ostalog. djevojka se slavodobitno sklanja u kulu braæe Šestokriloviæa. ova pjesma preuzela je predijevanje u mušku odjeæu. koja samo vanjskim oznakama . da æe on biti doveden u niz komiènih situacija. izazvanog zadivljujuæom pojavom Alije Ðerðeleza. iznenaðenog i etièki neodgovornog Atlagiæa na sokaku. Slièan podvig obraðen je u pjesmi Senjanin Ivan. Vjerojatno najkraæa pjesma.. kulu porobila Milostiva sužnje ispustila.

a meðu najveæim jesu Avdo Meðedoviæ. strukturno slabo oblikovanoj pjesmi vrijedno je istaæi samo nekoliko realistièkih svojstava. epskim vrelima. Osim toga. Mehmed Kolakoviæ. U etapama života epske pjesme (u kojima razlikujemo faze od nastajanja i oblikovanja. kao pretpostavci ostvarivanja junaèkog podviga. razvijenom versifikacijom i složenom 162 . ocjenjujemo da je pjevaè pjesama iz Behara relativno niskog epskog kvaliteta. idealizacijom milostive "turske vire". III Svaka usmena tvorevina rezultat je umnog rada jednog èovjeka koji može biti vanredno darovit.razraðena etièka forma u muslimanskoj epici. iz kojih su proizišli nesumnjivi procesi epske retardacije. Murat Kurtagiæ i drugi. Beæir Islamoviæ. ova pjesma kratkom formom i etikom zbližavanja protivnika svjedoèi prenošenje motiva iz hrišæanske u muslimansku epiku. Oni su se samo inspirirali bogatim bh. Više je prosjeènih dobrih prenosilaca baštine. Oblikovana je na konfrontaciji dviju vjera. i njihova pjevaèa sa ranije objavljenim pjesmama i pjevaèima klasièna Hermanova i Marjanoviæeva zbornika i navedenih sandžaèkih rapsoda. Istinskih stvaralaca. hercegovaèkog izvora. najviše loših improvizatora. U ovoj. preko gubljenja. njenom zaokruženom motivikom. propadanja i varijanata. najmanje je. Njegovim kasnijim otkupom bit æe sagraðena ne samo džamija pobjednika Ferhad-paše Sokoloviæa. I pjesma Kako je sagraðena Ferhadija je rudimentarne epske strukture. Pjesma je salba epska obrada historijski znaèajne vojnièke pobjede Ferhad-paše Sokoloviæ vid Kršæanskom vojskom u Sloveniji u zbilji rezultiranom znaèajnim materijalnim dobitkom (u koji svakako spada i otkup kršæanskog prvaka). U muslimanskoj epici takvih je poznato desetine. Epski pjevaèi pjesama iz Behara su južnog. do tipiziranja i bilježenja) ocjenjujemo da su epske pjesme iz Behara nastajale kontaminacijskim procesima spajanja. Komparirajuæi komentirane epske pjesme u našem radu (a koje je objavio èasopis Behar). izmeðu prosjeènog i lošeg improvizatora. Epska pjesma Ferman iz kaurske zemlje veæ od naslova (koji je epski razraðen na poèetku pjesme) dokazuje nepoznavanje uobièajenog procesa komunciranja. i to u slici poraza bosansko-muslimanskih ratnika. i zauzima znaèajnu ulogu u strukturi ove epike. veæ i urbana Banja Luka. Salko Vojnikoviæ. u kojoj æe biti zaslušan poznati i bogati kršæanski junak. Pašo Guta. èiju je snagu pjevaè utkao u vojnu pobjedu. i obratno. naprijed navedenih. i u materijalnom motivu.

epskom strukturom (dvostrukom, èak i trostrukom radnjom u istoj pjesmi). Od visoko razvijenog stupnja književno-usmene kulture, sa desetinom likova u jednom epskom tekstu-pjesmom u pjesmi, pjesme objavljene u Beharu od svega toga su malo šta zadržale. Pjevaèi pjesama objavljenih u Beharu nisu bili umno volumeniozni da nastave, èak ni da oponašaju visoki dostignuti kompozicijski i stilski stupanj, u znanstvenim svjetskim relacijama, èuvene muslimanske epske pjesme, koja je u svojem najrazvijenijem stadiju dospjela do epa i epopeje, postavši time kompozicijski kuriozum i homerski izazov. Pjevaèi epskih pjesama iz Behara lokalnog su obilježja stila i kompozicije. Od desetak pjesama samo je u nekolicini na momente progovorilo istinsko stvaralaèko nadahnuæe. Ipak, pjevaèima pjesama iz Behara ne može se poreæi mjestimièna jezgrovitost oblikovanja epskog sadržaja, zatim bogata zapažanja socijalnog i obièajnog života Muslimana iako katkad površno, èak i pogrešno prikazana), soènost lokalnog južnohercegovaèkog kolorita, te mjestimièna dramaturška svojstva epskih scena. Lingvistièki aspekt epskih pjesama objavljenih u Beharu zavreðuje posebna istraživanja, od orijentalizama (koji oblikuju osoben bosansko-islamski ugoðaj tekstu), zatim iznalaženje i komentar stilematskih svojstava provincijalizama i neizvršenog jotovanja, svojstvenog za širi prostor bosanskomuslimanskih govora. Esthetic, Ethical and Structural Features of Moslem Epic Songs in Behar 1900-1912 Every oral creation has been the result of a cognitive labor by a single human being that can be extremely talented. There have been tens of them in the Moslem epics. The greatest among them have been: Avdo Meðedoviæ, Mehmed Kolakoviæ, Salko Vojnikoviæ, Beæir Islamoviæ, Pašo Guta, Murat Kurtoviæ and the others. Among the names aforementioned there have been the minimal number of those who were true authors. There have been more of them who could be described as average in the way they transmitted the epic heritage. Most of them were poor improvisers. When comparing the epic poems commented upon in our paper (and that had been published in the Behar journal), and their chanting with the poems that had been previously published in the classical collections by Hörmann and Marjanoviæ, as well as the mentioned Sanjak Schedules, it is our judgment that the singer of the songs in the Behar journal was of a relatively low quality, somewhere between an average and bad improviser. In the 163

epic song's stages (where one can distinguish certain stages from a very act of creation and shaping, through a process of losing, declining and their variants, to the stage of grouping them under typical labels, and, finally, to their recording), it is our judgment that the songs from the Behar have emerged in the contamination processes of linking each other. The definite process of epic retardation followed. The epic singers of songs from the Behar came form the southern source, from Herzegovina. The abundant Bosnian and Herzegovinian epic sources, their encompassing motives, developed versification and the complex epic structure (a double and even triple action in the same song) have just inspired them. The poems published in the Behar retained little from the highly developed level of oral literary culture, and with the tens of characters contained in the single epic text. The singers of songs published in the Behar did not have enough cognitive potentials to continue, and let alone imitate, the highly achieved level of the Moslem epic song in terms of style and composition. That song had reached the heights of epic having become a curious feature in composition and the Homeric challenge. It displayed the local style and composition. Out of ten songs, only the few of them succeeded to reach the true creative inspiration. Nevertheless, the Behar epic songs' singers cannot be denied a personal succinctness in shaping the epic contents, the rich observations of Moslem social and customary life, although at places it appeared as superficial and even shown incorrectly, a succulence of local South Herzegovinian color, and, at places, some dramatic qualities of epic scenes. The linguistics aspect of the epic songs published in the Behar is worth a further research. One can find in them many orientalisms, a commentary of stylematic features of provincialisms and the unfinished process of jotovanje (palatalization), that had been characteristic for the wider area of Bosnian and Herzegovinian speeches.

164

Muhamed Hukoviæ MUSLIMANSKI KNJIŽEVNICI U GAJRETU Glavna skupština društva Gajret, godine 1909. odluèila je da se list Gajret, koji je dotada donosio gotovo samo društvene vijesti, pretvori u književni list, što je on poèetkom 1910. godine i postao. Oèekivanja da æe se u listu pojaviti i dotada poznata imena: S. Bašagiæ, E. Mulabdiæ, O. N. Hadžiæ i drugi nisu se ispunila što pisac osvrta u Biseru pod naslovom Trogodišnji književni rad Gajreta, potpisan inicijalima H. J. objašnjava posljedicom politièkih i stranaèkih trzavica, rušenjem starog odbora i unošenjem æiriliènog pisma u list. S pohvalom se istièu neki književni radnici kod kojih su prevladali opæi interesi naroda pred stranaèkim, èesto liènim interesima pojedinaca. Opravdano se u ovom osvrtu istièe da su to razlozi zbog kojih list nije mogao dostiæi literarni domet koji je imao list Behar. Gajretovu prozu predstavili su svojim prilozima Hamdija Muliæ /Ata Ner'es/, Hazim Muftiæ, Hafiz R./ pod kojim imenom se, vjerojatno, krije Šemsudin Sarajliæ/, Hifzi Bjelevac, Mustafa Èeliæ Gazanfer. Zajednièka tema veæine priloga je buðenje svijesti muslimanskog naroda, osuda negativnih pojava koje su ozbiljno zaprijetile moralnom, materijalnom i obiteljskom padu društva. I u prozi kao i nekim pjesnièkim tvorevinama osuðuje se nekritièko povoðenje za tuðim obièajima; stilom života, stranim natruhama u jeziku i govoru, slijepo podržavanje tradicijama Muslimana stranog naèina života. Problem iseljavanja tretiran je iz više aspekata, ali s posebno oštrom osudom neodgovornog odnosa prema ise-ljavanju, na ravnodušan mir, fatalistièko ponašanje, a u nekim sluèajevima i neozbiljan odnos prema tako vitalnim pitanjima sudbine ovog naroda. U socijalnoj sferi ukazuje se na pogubno, razarajuæe djelovanje nekih asocijalnih pojava kao što su alkoholizam, pojava prostitucije, kocka, bezdušno trošenje novca. Fatalan uticaj u maloj bosanskoj kasabi bilo je otvaranje birtije s pjevaèicom "iz prijeka" pa je i to èesta tema u proznim književnim prilozima svih listova koji su izlazili u doba austrougarske vladavine. Prilozi s pouènim sadržajima nalaze se meðu najbrojnijim prilozima - zahtjevi za reformom nastave, obrazovanjem ženske djece, pa ta didaktièko-prosvjetiteljska komponenta, koja nekada ostaje na razini publicistike, veoma rijetko ima elemente literarnog ostvarenja. Ima u nekim crticama i najave prvih klasnih nesporazuma, pojava industrijske tehnologije 165

u procesu rada, zateèenost radnika s ruènom proizvodnjom pri uvoðenju tehnièkih sredstava i mašina itd. HAZIM MUFTIÆ spisateljski rad zapoèeo je u Beharu kratkim crticama, a bogatu aktivnost u listu Gajret, posebno u godinama 1910. i 1911. da bi naglo poslije dva priloga u 1912.g. prekinuo sa suradnjom. Ukupno je objavio osamnaest tematski raznovrsnih priloga od kojih prevladavaju teme s pouènim sadržajima. Pouka je nenametljiva, iako je nekada izravno saopæena ili u obliku pišèeva komentara, ili je izrièe jedna od liènosti, ili se ona sama èitaocu nameæe slijedom toka radnje. Te male prièe /crtice/ s tezom odraz su tadašnjih aktualnih zbivanja od kojih su neka imala izuzetan znaèaj za vjerski i društveni život Muslimana. Jedna pojava morala je ozbiljno zabrinjavati - problem otuðivanja muslimanske školske omladine koji su, boraveæi u tuðini, stvorili kod sebe kompleks stida, osjeæaj manje vrijednosti svoga nacionalnog biæa i njegovih znaèajki u odnosu na evropske vrijednosne sudove. Po povratku u rodni kraj ustruèavaju se ispoljavati svoja nacionalna obilježja, pripadnost svome narodu /Podivljala ovca/. Kritika pasivnog odnosa muslimanskog življa prema vitalnim pitanjima života izražena je u prièici Spavanje hodajuæi, a u crtici Zakljuèak u kahvi pisac iznosi jednu negativnu osobinu svojih sugraðana - da bi se trgli iz letargije potreban im je vanjski poticaj. Uspjela je poredba znanosti s plemenitim metalima /dževahirom/ s porukom da treba prevladati svoje vjerske razlike, ako æe znanje biti u službi prosvjeæivanja i kulturnog preporoda /Nauka-dževahir/. Primjereno je izražen kontrast idiliène slike prirode i sela i siromaštva ljudi /Sestra/, a u prièi Komljenje kukuruza govori se o prvoj pojavi tehnièkih sredstava u obradi zemlje. Kritika zapuštenosti poèetnih vjerskih škola, loš utjecaj takvog stanja na odgoj djece, težak materijalni položaj vjerouèitelja slikovito je prikazan u crtici Sibjan mekteb. Izravna pouka izreèena je u prièi Dvije hiæaje s osnovnom tezom da sve što nije u skladu s Božijim uputama ima negativan odraz u svakodnevnom životu. I ostale crtice /Lafunger, Svoj svome, Ženidba Hifzi-bega Ðumišiæa, Baba Hajdar, Muharemagino brvno, Dva druga, Stara Hata, Èudan uèenjak/ sadrže poruke koje se odnose na aktualne dogaðaje. Meðu prilozima se izdvaja crtica Medenijjet, u kojoj se iznosi težak položaj turske manjine i ostalih graðana muslimanske vjeroispovijesti u Bugarskoj. HAMDIJA MULIÆ - ATA NERÈES u nizu crtica pod naslovom Slièice sa Neretve objavljenih u nastavcima u godištima 1910. i 1911. osvræe se na mnoga aktualna pitanja vjerskog i nacionalnog života Musli166

mana. Prvi prilog objavljen pod tim naslovom doima se upozoravajuæom porukom pisca muslimanskoj inteligenciji školovanoj na Zapadu zbog njenog snishodljivog odnosa prema vanjskim manifestacijama te èeste kvazikulture. Pokušaji nakalemljivanja evropskih obièaja, uzusa ponašanja na patrijarhalnu sredinu èine se smiješnim, pa se u mahalama mladiæi pozdravljaju sa "servus", "klanjam se" i slièno. Jedan od rijetkih mladiæa, obrazovanih na evropskim školama, ukazuje svojoj djevojci na svu besmislenost napuštanja obièaja svoga zavièaja, posebno izbjegavanja upotrebe izvornog maternjeg jezika. Njegovo upozorenje djevojci da èuva materinsku rijeè ganutljivo djeluje na èitaoca: "Nemoj, Ašida, duše ti, više zboriti onako kako ne èuješ da ti tvoja majka zbori, vidi samo kako mi nakazno govoriš. Ne stidi se svoga roda, niti svoje sudbine, meni je sve naše milo i sveto. U ponašanju i u životu budi onako mirna i èestita kao tvoja majka." Divna pouka nama, današnjim generacijama koji ne imadoše dovoljno sluha za ovaj kao i za apel Omera Hume, koji na kraju 19. stoljeæa uskliknu: Brez šubhe je babin jezik najlašnji, Svatko njime vama vikom besidi. Drugi prilozi pod ovim naslovom pisani su s pouènom tezom da se Muslimani treba da prilagoðavaju duhu vremena, da prihvataju nove oblike privrednog i trgovaèkog poduzetništva, da se obrazuju i samoobrazuju, da posvete pažnju obrazovanju ženske mladeži/ prilog pod naslovom Mehmed/. "Radi u vremenu kako prilike tog vremena iziskuju", poruèuje muderis prisutnima. Nema muslimanskog pisca iz perioda austrijske okupacije Bosne i Hercegovine koji nije opisao razarajuæi uèinak prodiranja alkoholizma sa svim njegovim posljedicama: materijalni kolaps cijelih porodica, fizièko, psihološko i moralno propadanje pojedinaca i tragiène sudbine liènosti. Mnogi takvi moralno posrnuli pojedinci, iako kasne, vraæaju se normalnom životu i nerijetko postaju propovjednici trezvenjaèkih ideja. Muliæeva crtica Ovdje ti je, Haso, razgovor podsjeæa na pripovijetku Prvi put s ocem na jutrenje Laze Lazareviæa, jer je Huso kao i Mitar, doživio moralni preporod - dolazi na njivu i ukljuèuje se u obavljanje svakodnevnih poslova. Veoma slièan sadržaj je opisan i u crtici pod naslovom Pokraj Drine autora HAFIZA R /vjerojatno se pod tim imenom krije Šemsudin Sarajliæ/ gdje se "zalutali" pojedinac - sin nekadašnjeg uglednog i bogatog sugraðanina - vraæa rodnoj kuæi i postaje gorljivi zagovornik borbe protiv alkoholizma. U crtici Slièice s Trèivode prilièno uspjelo je istaknuta poredba razmišljanja i ponašanja naših izleta na obližnje izletište kod Sarajeva. 167

Dok evropski èovjek zna koristiti sve blagodati kraja u kojem privremeno živi, dotle naši ljudi uz rakiju, potpuno i fizièki i psihièki opušteni, lažno se predstavljajuæi kao vjernici i domoljupci, kriju prave motive napuštanja svoje rodne grude. U crtici Oko Drine i Lima sukob starog i novog manifestira se prilikom gradnje objekta na gradskom groblju. Pisac je i ovdje, kao i u crtici Dva pisma, na strani nosilaca naprednih shvatanja koji se bore protiv zaostalosti, sujevjerja, nesnalaženja, ali i protiv ropskog i nekritièkog prihvatanja tuðih i muslimanskom duhu i mentalitetu stranih shvatanja. Meðu piscima proznih sastava svakako je najznaèajniji HIFZI BJELEVAC, koji æe literarno najuspješnije iskazati svu dramatiènost života muslimanskog naroda koji se, zateèen okupacijom jedne evropske sile, ne može ukljuèiti u nove tokove života, pa doživljava traume pogibeljne za lièni i obiteljski život Muslimana. U njegovim kraæim proznim radovima prisutne su i pojave prvih klasnih razvrstavanja, prvo poèetne oblike industrijskog naèina proizvodnje, uvoðenje strojeva u tehnološke procese. Naivne su reakcije radnika koji ruèno obavlja fizièki naporne poslove, na prve nagovore sindikalnih funkcionera da bi štrajkom popravio svoj težak položaj. Tako radnik, koji ruèno tuca kamen za posipanje ceste, naziva takve æernimetima /neblagodarnim ljudima/ koji su se najeli pa uzeli fursat", a kada je prvi put ugledao mašinu za mljevenje kamena, on èekiæem udara po toèku. H. Bjelevac je autor najuspješnijeg proznog priloga u ovom periodu izlaženja Gajreta. To je prièa u nastavcima pod naslovom Na kraju. U njoj je opisana tragièna sudbina troje mladih ljudi i tek roðenog djeteta u maniru naturalistièkih opisa najtamnijih strana ljudskog života. Zaèudo da ova Bjelevèeva proza nije skrenula pažnju literarnih poslenika, posebno filmskih radnika, buduæi da je veoma pogodna za dramsku i filmsku obradu. Tekst je pun neoèekivanih obrta, sa dosta uspjelim i minucioznim psihološkim analizama pojedinih situacija. Jedan nepromišljen gest jednog od uèesnika zbivanja izaziva tragediju ostalih liènosti koje su u vrtlogu dogaðaja bez svoje krivice postale žrtve posljedica obmane neiskusne mlade djevojke. Pisac osuðuje inteligenciju koja nema sluha za istinske probleme života i zna više o dogaðajima van svoje zemlje, nego što zna o onome što se pred njenim oèima dešava. Isti društveni tretman imaju i oni koji se iskreno zalažu za narodne potrebe i oni koji pasivno posmatraju što se oko njih dešava, pa Salko, jedna liènost iz prièe, kaže: "Svi su jednaci, i oni koji se za sve brinu i o svemu vode raèuna kao i oni koji bi mogli pomoæi, 168

a ne pomažu." MUSA ÆAZIM ÆATIÆ æe ciklusom religioznih soneta /Ibrahimpejgamber, Musa, Isa, a.s., Zemzem vrelo, Hidžret/ obogatiti ovu tematiku koja æe takoðer biti predmet interesiranja i pjesnika Osmana -ikiæa. Dok se -ikiæ zadržava na opisu spremnosti Ibrahima, a.s., da žrtvuje sina, dotle Æatiæ sa dosta pjesnièke vještine iznosi preobraæanje Ibrahima sa mnogobožaèke vjere u islam. U ostalim pjesmama ovog ciklusa u alegorijskim slikama opisuje se poslanstvo Musaa i Isaa, a.s., te èudotvorna pojava vrela Zemzem u pustinji, kao i spasonosno preseljenje muslimana iz Meke u Medinu. Druge pjesme iz ovog ciklusa objavljene su u Pjesmama od 1900.-1908. /Muhammed, a.s, Islam, Kur'an, a.š., Sveta špilja, Hazreti Omer, r.a. i Bedr /. U pjesmi Jesenski plaè prenaglašeno se slika tamna jesenska noæ koja svojim tmurnim raspoloženjem razbuktava pjesnikovu bol. A i vasiona i svi njeni mrtvi i živi dijelovi su "zvuci jedne pjesme bone". U pjesmi Moja ljubav, posveæenoj Atifi, pjesnik s tugom iznosi da sve njegove želje, nade, èežnje i snovi plove na trošnoj laði i da æe ih divlja bura rastrgati i u more baciti. Na zavidno literarnom iskazu jedre stihove soneta posveæuje Osmanu Ðikiæu. Soneti su, posebno pri sonetima prirodi, ljubavi, suncu kao simbolima i izvorištima radosti i sreæe. Hej, c'jela Narav zapeta je struna, Na kojoj sunce velièajno sklada Himnu ljubavi: veselja i nada Prvi sonet I tako tokom sljedeæih soneta sve je u znaku vedrih i optimistièkih tonova: Poðimo tamo na one vrhunce, Usnom i okom srkaæemo sunce Drugi sonet "Poðimo, ja æu tam te nosit sada, Na svome krilu kao vihor jaki" Treæi sonet Vidiš li njene bokove i grudi, Vidiš li, kakva on je vedra stasa, Krv im i zdravlje licem se talasa Na svemirskim, lunarnim prostorima šeæe se pjesnikova djeva Venus, u plaštu od etira i prosiplje s mlijeènog tijela svoga pelud koji pjesnika opija, razdražuje nerve. Venus 169

I leksika je primjerena pjesnikoj razdraganosti: izvor. sabah zora. a od svih zvukova pjesniku najviše gode kristalni akordi dragog smijeha svoje drage. ja sam nekad ko maleno ptièe. srna. lista pjesama romantièarsko-ljubavnog zanosa s izmiješanim sumornim. Jesenje sivilo suprotstavljeno je pjesnikovu zažarenom srcu: Samo moje srce vruæe. a pjesnik postao "vjerni rob ljepote". skladnih akorda. ŠEMSUDIN SARAJLIÆ æe se javiti u godištima 1910. Osim ovih spomenutih Æatiæ je u listu Gajret objavio i pjesme Iz ljubavnih melodija. razuzdano.. milovalo. sjetnim i vedrim tonovima. svoj doživljaj pojava u prirodi i svijetu.da li æe ona: okvasit grudu mojih pradjedova i 170 . Kao što ljubice cvatu. U sonetima Boje i mirisi posveæenim Šemsi H. Tako saznajemo da su od cvijeæa pjesniku najdraže plave ljubice. Moje pjesme te nekoliko prijevoda ili prepjeva sa turskog i perzijskog jezika. poljubac. 1911. Iako uspavan. pjesma se probudila. od mirisa miris duše voljene. s gradacijama i nade i malodušnosti. vrelo. U tvom krilu prva krila steko: S majèinih usni slušao sam prièe Tople i slatke ko i njeno mlijeko. Pjesnikove izljeve sreæe i radosti pojaèavaju u svakom ponovljenom stihu rijeèi: dušo moja. hasbašta i još velik broj iskaza koji asociraju na ustreptalost pjesnikove duše. U pjesmi Ja sam vjerni rob ljepote sudbinski je pjesnikova duša veæ od roðenja "plovila u muzici šumnih sfera".Dirljivim stihovima i potresnim slikama opisao je pjesnik svoj susret s oèinskim razrušenim domom koji ga je nadahnuo prvim zvucima "bogodane pjesme": Ah. èarno oko. a kovrdžasta kosa najviše oduševljava pjesnika. zefir. nazdravièarske je naravi. silnim žarom. amber cvijeæe. pripada budnièarskoj poeziji. pjesnik na metaforièan naèin saopæava èitaocu svoje raspoloženje. Dan jeseni skrhat neæe Kad u netrag sve bi djen'o Pjesma Probudila se. pa se pjesnik pita: . oganj. lahor.. opijale. Sa ljubavi zažareno. po hazbašèi u sonetima pod naslovom Tri gazela posveæenih Mirzi Safvetu. pramenje kose. hurija. i 1912.

. u inaèe ljubavnoj fabuli s neobiènim i iznenadnim zapletima i raspletom. pa u bolnom kriku. Da prevladava ipak nesalomljiv duh svjedoèe završni stihovi: O robe gladni. nalazi u posljednjoj strofi....... koji ne shvaæaju 171 ... priželjkuje ostvarenja mladenaèkih snova: Èekajuæi kad æe opet doæi.. stare tople noæi. kako je tužan jesenski dan. Stari dani. izražena je oštra kritika ponašanja Muslimana Bosne i Hercegovine..... koji se. ne žali krvi. što se ponavlja i u strofama u kojima se uz pridjev tužan pojavljuje i pridjev lijep.... Da zlobno srce tirana smiri U pjesmi Veèe dogaðaji i zbivanja u prirodi povezani su s ljudskim sudbinama.posveæenoj Zumreti. Jedna od rijetkih pjesama u kojoj se pjesniku vraæa nada....... vjera u život je ona pod naslovom Na busu ljubavi .. nezadovoljstvo i razoèarenje stvarnošæu. dok se u pjesmi Piano sva priroda saosjeæa s ustreptalim srcem pjesnika: Dršæe zemlja dršæu vali.. kao u magnovenju. ali i sa naizmjeniènim vedrim raspoloženjem. trenuci malodušnosti zbog iznevjerenih mladenaèkih ideala izraženi su i u pjesmama Ko harfa sam i Slomljeno srce: Ko harfa sam razbijena . što nije beznaèajno..... ruža malih drhte srca otkucaji! U proznom sastavu Danica je èekala mjeseca. Srce moje tugom otvoreno Srce moje u sol zakopano Ali u pjesnikovom srcu bar u tragovima živi sjeæanje na nekadašnji zanos: Tek u srcu nešto osta Što na zanos katkad sjeæa... dršæe lišæe.neæe li procvast pomlaðenom snagom neæe li sunce sreænijeg života zasjat nad mojom domajom mi dragom Sumorni tonovi... Kad sam svoju mladost provodio Kad sam pjevo i kad sam ljubio Jesenskim tonovima prožeta je i pjesma O.

Badava se i anðeo trudi: Nemoj se truditi. "kobnim nemirima. Rizviæ.ozbiljnost položaja u kojem se nalaze.. i plaèuæi u osmijehu U pjesnièkom opusu OSMANA ÐIKIÆA religiozne pjesme posveæene poslanstvu nekoliko vjerovjesnika zauzimaju posebno mjesto. samoæa budi u pjesniku vapaj za danima mladosti: Silheuette A u pjesmi simbolièkoga naslova Ilusia ustreptala duša èuje davne akorde mladosti.s. a tek misao o apstraktnoj ženi unosi bar za tren ravnotežu izmeðu radosti i boli: Sumorna raspoloženja u velikom broju pjesama ostavljaju na èitaoca težak dojam zbog pjesnikova uvjerenja da su uzaludni svi pokušaji da bi tamne slutnje išèezle iz pjesnikove duše. kratke forme. spremni i na velike materijalne žrtve. anðele mili. U onoj koja se odnosi na Ibrahima. Poezija FADILA KURTAGIÆA. M. odaju se provodima. ispunjena je simbolièkim znamenjima. neobjašnjivim slutnjama. a. kako kaže prof. troše nemilice novac i nastoje održati staleški ponos. iluzija i nada. U tim. neka nepostojeæa u pjesnièkim stihovima zamišljena žena æe darivati pjesniku": lijere iz mistièkih veza Posjet ili æe zajedno s pjesnikom: ploviti po puèini mlijeènoj lijerova snenih Margit ili æe poslije radosnog posjeta gospoji /zamišljenoj ženi/ pjesnik ipak išèeznuti: smijuæi se s plaèem. pod naslovom Hazreti Ibrahim 172 . da se gase pokopane nade. Davno je zaštita utjeha moja Za gore tamne" Anðeo utjehe Neka neobjašnjiva sudbina: "Asketski tada je gušila Dušu mi i vjerovanje" Ja snatrih lamentira pjesnik. Taj asketizam. odnosno saznanjima da mladalaèki ideali nestaju.

š. Druge dvije pjesme odnose se na vjerovjesnike Isaa. P.s. U ovoj drugoj opisane su pripreme ubistva Muhammeda. nigdje zvijezda.s.spremnost Ibrahima. vidio istinsku spremnost oèevu da žrtvuje sina. nema nikakve sumnje da je i ovoj pjesmi autor Ðikiæ. od onog kobnog èasa Dušu ljuti tišti bol. a. spasio Ibrahimova sina. a umjesto njega iznenada se pojavi ovan koji kao kurban ostade simbolom prinošenja žrtve velikom Stvoritelju. ko ubodi od handžara Ah. da mogu samo èasak prošloj sreæi da se vratim Ja bolujem Vapaj pjesnikinje zbog bešæutnosti svijeta: Tamo niko èuti neæe moga srca uzdisaje Moje misli jer "svugdje je tama. a. uèinio je da se maè nije mogao nadnijeti nad glavu Ismaila. a u pjesmi Hubul vatani minel imani dovodi u vezu islamske obaveze s dužnostima vjernika prema domovini. posebno je dirljiv nekrolog bratu Osmanu. koja je pomogla i ovom dervišu da savlada trenutke fizièke klonulosti..s. Bog je zbog odanosti oca i sina njegovoj volji. da zasije" 173 . Od èetiriju Gajretovih pjesnikinja: Vahide. S obzirom na tematiku u drugim pjesmama.s. iziðe neopažen iz kuæe. K.. koji se i danas nalazi u selu Mini kod Meke rasjeèen. a. i Muhammeda. Meðutim. kad su zavjerenici upali u kuæu. dž. s puno toplih izljeva ljubavi prema bratu.iznesen je poznati dogaðaj iz povijesti objava .s. na èelu kojih stoji Ebu Džehl. Šefike Nesterin Bjelevac. od onog kobnog èasa Bol pjesnikinje ne može ništa izlijeèiti osim: Ah. Oštroj kritici izvrgnuo je licemjerje strogih pobožnjaka u pjesmi Muraija. Fatme najobimniji je pjesnièki opus Hatidže Ðikiæeve. da žrtvuje sina Ismaila. I kod Ðikiæeve prevladavaju tužni tonovi. Kada je Bog. ali i prema svome narodu. oèi su im se zaslijepile i Muhammed. U pjesmi Derviš izražena je vjera u Allahovu pomoæ i pouka da nikada ne treba izgubiti nadu u Božiju podršku. a. a.. nego je zasjekao kamen. Ali i prije bratovljeve smrti pjesnikinji je neki tužni èas zagorèio život: Ah.. kakvu sumnju izražava autor prikaza književnog rada lista Gajret u listu Biser.

al ne kloni radi sudbe.pjesnika pritišæe neka teška mora: Veæ tupi bol mi i osmijeh gorak hladnoæom teškom stalno dušu muèe Kob A zla sudbina prati i proganja pjesnika: Opet bih gonjen osjeæajem èistim. veæ ko sjajna zvijezda da u zvijezde plane".dijete plaèa. želi se diæi u vanzemaljske sfere: O sunce svemoæno.K. on se obraæa izvoru snage. jer svako pojedinaèno srce ljudsko je "svijet za se.zvone neustrašivi poklici: Nek me nose bijesni vali. pa kao što Kranjèeviæ pjeva: Nije ljudska suza da se po njoj gazi. strasti stišo Odbaèenim A u pjesmi Svijet na Kranjèeviæev naèin uzdiže ljudske boli. S ljubavlju žarkom vama bijednim prišo.. 174 . tako i Muftiæ klièe: I u suzi svakoj iskrenoj dubokoj. Važnim životom ja živio istim I sve bih druge želje.. Vjekovi lice ogledaju svoje Miris zemlje pjesnika guši. mora skrivati duboko u srcu svoja osjeæanja: Što mi mlado srce pati.Opet jesen Zbog toga što okolina nema sluha za njen nespokoj. U krilo im rado hrlim Boni akordi U vrtlogu tadašnjih zbivanja i pjesnik B. borba tvoja nek je jaèa Pjesnikinja se ipak ne predaje . dijete tuge . svjetlosti. što u duši svojoj skrivah nigda niko neæe znati Bolovi A u pjesmi Ne ostavljaj izražen je protest zbog olahkog napuštanja rodne grude: Ti si dijete zemlje bola.Muftiæ ne vidi neku svijetlu buduænost za svoj narod .

Mustafa Èeliæ-Gazanfer. A fiction in the Gajret journal was represented by Hamdija Muliæ. A considerable portion of texts dealt with the reform of schools. it did not manage to attract the famous names. a blind imitation of foreign customs and habits. i carstvima vjeènim neprestano hrlim Èovjek Iako je pjesnik svjestan da: Znamo avaj da se nešto prijeèi. foreign words and expressions in language and speech. Il pobožne duše nebu topla hvala. Hazim Muftiæ. a blind support of the old ways of life. Warnings were issued against asocial behavior. Edhem Mulabdiæ and Osman Nuri Hadžiæ. education 175 . Šemsudin Sarajliæ under the pen name of Hafiz R. pa se pjesnik obraæa Bogu rijeèima: I ja pružam srce vjeèitom Bogu.daj mi da izgovorim. However. iskrena vjera. The problem of immigration to Turkey was treated in particular. spending larger sums of money. prostitution. Zlokobno i suro meðu pute naše Pomirenje The Moslem Writers in the Gajret In accordance to the decision passed by the Main Assembly of the Gajret Society. such as alcoholism. etc. who did not agree with the new political orientation of the Gajret Society. Il osjeæanje kobno novih zala Duša Utjehu. such as Safvet-beg Bašagiæ. the journal with the same name began to publish literary pieces in the beginning of 1910. In their works one can usually find the same. common theme. Ili je to jecaj roba koji grca. na vjeènoj vatri tvojoj i zemlji blatnoj da ne dam nijedan dio sebe Molitva Upitanost pjesnika koji neodluèan stoji pred saznanjem da u svijetu ipak prevladava tamna strana života: Ne znam je li krik to uvreðena srca. and gambling. Awakening the Bosniak people's minds -criticism of negative tendencies and events. mir i zadovoljstvo donosi duboka. Hifzi Bjelevac.

whereas Musa Æazim Æatiæ published a cycle of religious sonnets. 176 . whereas Hamdija Muliæ mostly discussed the issues of religious and ethnic life in Bosniak people. K. and the poet B. as well as the application of new technologies in economy. Muftiæ did not see a bright future for his people. Šemsudin Sarajliæ published a number of songs full of romantic and love themes where he mixed sad and grave with serene tones.of female children. Hamdija Muftiæ usually wrote on topics with didactic undertones. Osman Ðikiæ dedicated his literary work to the activities of several prophets. Hifzi Bjelevac was the author of an interesting short story Na kraju /In the End/.

). Anno XXX-MDXXXI. muslimanima i hrišæanima. djelimièno i Albancima. I mnoge druge dragocjene vijesti o muslimanskoj bosanskoj. . vijeka zabilježen je znaèajan broj južnoslovenskih muslimanskih epskih pjesama. Academie serbe des sciences et es arts. May posshaiftt (gen Constantinopel) zudem Keizer Soleyman. meðu Južnim Slovenima. Institut des etudes balkaniques.2 Utvrdili smo da oni nose peèat žive epske tradicije. epskom Ðerðelezu. 267-275. godine. kao i na široj teritoriji na prostoru bivše evropske Turske. i za muslimansku epiku. otkrivena tek u 19. str. vijeka posvjedoèuje njihovu utemeljenost na bogatoj i srodnoj tradiciji srednjeg vijeka. Benedict Curipeschitz von Obernburg: Itinerarium Wegrayss Kun. Postoje brojna svjedoèanstva o starini i rasprostranjenju muslimanske epike u Bosni osmanskog perioda. kao i za ostale južnoslovenske epike.-1534. vijeka (pjesme o Alibegu Mihal-oglu i Bali-begu Malkoè-oglu).1 Iz ovog perioda datiraju jedinstveni podaci o Grz Ilyasu. \enana Buturoviæ: Les chroniqueurs turcs et Gu rz Ilyas . 2. X Megunaroden simpozium za balkanski folklor.. možemo da kažemo da je.Ðerzelez heros de la chanson epique balkanique. Poseban otisak iz Godišnjaka Odjeljenja za književnost Instituta za jezik i književnost u Sarajevu. odnos1. 1977.\enana Buturovi}: OTKRIÆE MUSLIMANSKE EPIKE U 19. \enana Buturoviæ: Žanrovske karakteristike rane južnoslovenske muslimanske narodne tradicije turskog perioda. 3. vijeka. uz normalne izmjene prenositi sve do sredine i kraja 19. str. Makedonski folklor. 122 i 123. koja æe se. godina XXII. U stvaranju i prenošenju ove epike istaknutu ulogu su imali bosanski ratnici.. VIJEKU U prvim decenijama 18. broj 43.Vidi: Ðenana Buturoviæ: Osnovna pitanja u prouèavanju epskih narodnih pjesama jugoslovenskih naroda. Belgrade 1985-1986. Svi sakupljaèi ovog perioda veæ su tokom sakupljanja imali izgraðen odnos prema njoj. Prva poznata svjedoèanstva o muslimanskoj jugoslovenskoj epici vezuju se veæ za kraj 15. Isto. 3 Bujnost muslimanskih historijskih predanja veæ krajem 15.4 I u svjetskoj nauci o muslimanskoj epici danas je prisutno mišljenje o njenom naslanjanju na srednjovjekovnu bosansku. èuvenog turskog pisca i hronièara. uoèavajuæi njene specifiènosti u odnosu na epiku ostalih južnoslovenskih naroda zajednièkog jezika. 4. vijeku. Sarajevo. Meðutim. za širu nauènu javnost. uvijek kao cjelovitoj i bogatoj južnoslovenskoj poeziji. Balcanica XVI-XVII. juli 1988. Datiramo ih u period (najkasnije) do kraja 1492. 177 . Ibn Kemala (1468. Skopje 1989. Ohrid 7-8.

str. 26-20. u naše dane. Sarajevo.7 Podacima o uticajima razlièitih konfesionalnih i etnièkih sredina u njegovanju i prenošenju muslimanske epske tradicije. str. od poèetka 16. sept. 7.okt. (Biblioteka XX vek). III izdanje. Izraz.u stvari pjesme iz prvih i najstarijih zbirki jugoslovenske narodne poezije èije je porijeklo u svome vremenu nedvojbeno. 178 . Lord: Pevaè prièa. str.s. XL. 1867. Šime Ljubiæ: Prilog Jagiæevoj raspravi "o graði za slovinsku poeziju". Glasnik Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine u Sarajevu. i 2. obavještavaju nas da su neke pjesme posjedovale razvijene tematske obrade. Putopis. 144. John S. Sebastian Tinodi: Cronica. vijeka snažno èuvaju odjeke rane bosanskomusli5. 8-9.. Golosvarba. Preveo. 1554. Prevela s engleskog Slobodanka Glišiæ. sv. ruralnoj itd. 8. Odlomci o jugoslavenskim zemljama. Teorija. godine. U historiji bilježenja muslimanske epske tradicije znaèajno mjesto zauzimaju bugarštice i deseteraèke pjesme s kraja 17... god. Sarajevo.). pa do zapisa snimanih na magnetofonsku vrpcu. kao i to da su se pjevale u razlièitim sredinama (vojnièkoj. tematici i junacima ove epike. Svet. knjiga LVIII. Istanbul. Massachusetts. 1967. vijeka do pojave zbirke Koste Hörmanna (1888. Èelebi Evlija. uglavnom veæ od one koju predoèava Pjevanija Sime Milutinoviæa Sarajlije. Cambridge. 1. Ðenana Buturoviæ: Epska narodna tradicija Muslimana Bosne i Hercegovine od poèetka 16. Harvard University Press. Beograd. Etnologija. 1878.. Glasnik Srpskog uèenog društva. u Zagrebu 1877. Stefanoviæ: Nekoji podaci iz madžarske literature za datiranje naše narodne poezije. sv. Lord: The Singer of Tales. vijeka pa do prvih zbirki muslimanske epike iz 19.no južnoslovenskoj muslimanskoj epskoj tradiciji. od perioda njenih poèetaka do prvih zbirki .. Ibrahim Peèevi. Tarihi Peèevi. Valtazar Bogišiæ: Narodne pjesme iz starijih. Primena. preko poezije velikih zbornika. vijeka pjevali èitavi ciklusi pjesama o Krajišnicima. Buturoviæ: Epska narodna tradicija Muslimana. str. uvod i komentar napisao Hazim Šabanoviæ. Albert B. 8-9. knjiga IV. 1. Prevod u cjelini publikovan ove godine: Albert B. broj 9-10. . n. Beograd.Prilozi prouèavanju narodne poezije. Branko Vodnik: O junaèkim narodnim pjesmama (uz knjigu).. Rad Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti. govore o kontinuitetu i vitalnosti ove tradicije.. 11. XXVII/XXVIII. 63-179. kakvi su Hörmannov i Marjanoviæev. 6. 27-35. Idea. 2. 237.6 Sasvim je evidentno da i na ovim historijskim vijestima o muslimanskoj epskoj tradiciji Lordova teorija multiformnosti tradicije potvrðuje svoju utemeljenost. aristokratskoj./1973. 1990. Miletich: Muslimanska usmena epika i srednjovjekovna epika.. da su pjesme o pojedinim junacima bile veoma brojne. najviše primorskih zapisa. 1972. Prepoznaju se odmah potom u epici zbirki. str. vijeka . Ð. str. Tako su se veæ od prve polovine 16. drugo odeljenje. knj.8 Bugarštice zabilježene krajem 17. Fragmenti ove knjige kod nas su prevoðeni od 1962. 4a.5 Govore nam o sadržini. vidi. u Zagrebu 1918. vijeka. I. 1985.. str. Narodne pjesme hrvatsko-srpske.).zaokružuju se sve njene najbitnije pomenute odrednice. 1960. XXIX. knjiga deseta. One potvrðuju da su se pjesme o dogaðajima za koje se vezuju pjevale odmah nakon tih dogaðaja. s poèetka i sredine 18.

vijeka. a koji je nastao sredinom 18. Razgovor ugodni naroda slovinskoga (1759. Znaèajnu dopunu onome što znamo o muslimanskoj poeziji 18. ne prezentiraju zapise cjelovitih pjesama. 179 . a mnogo manje o njenoj pouzdanoj formi i obimu. Mula Mustafa Ševki Bašeskija: Ljetopis (1746.). Zbornik nudi obilje podataka o južnoslovenskoj epici s kraja 17.) u svom Ljetopisu. 12 Za Šukriæa znamo 9. i uglavnom. Karlovci 1925. uz to zastupljenu veæim brojem primjera. Ipak njegovo postojanje obezbjeðuje izvjestan ugao gledanja na muslimansku epiku 18. kæi Dizdar-age. i kako otkri careviæu Muju. vijeka. Autentiènu muslimansku poeziju. Hrvata i Crnogoraca. 1968. 11. i iz prvih decenija 18. Sr. zato što nadopunjuje sadržinu onog što pružaju same pjesme Erlangenskog rukopisa i nesumnjivo upuæuje na složeniju formu muslimanske epike iz vremena kada su bilježene pjesme ovog Zbornika. kada je rijeè o muslimanskoj epici. Od Bašeskije doznajemo imena prvih poznatih muslimanskih epskih pjevaèa: Baba-Alije i Jašara Šukriæa iz Sarajeva. vijeka pružaju podaci koje donosi Andrija Kaèiæ-Miošiæ (1704. vijeka. a Bašeskija.1801.manske tradicije.). Gerhard Gezeman: Erlangenski rukopis starih srpskohrvatskih narodnih pesama.-1760.-1804. Hrvata. Obojica su talentirani i kreativni. pa i epiku iz prvih decenija 18. Sarajevo. izmijeni oca iduæ na carevu vojsku. Stoga zbornik više govori o sadržini. kakve su se tada pjevale. Zagreb. tematici i motivima muslimanske epske poezije. 1942. Andrija Kaèiæ Miošiæ.9 Erlangenski rukopis se u nauci smatra prvim mješovitim zbornikom narodnih pjesama Srba. a bezimeni Nijemac njegovim zapisivaèem. s evidentnim aspektom muslimanske sredine u odnosu na epske dogaðaje . o njenom preplitanju sa narodnom epikom Srba. Rukopisa Male braæe iz Dubrovnika. Djela.) u svom Razgovoru ugodnom naroda slovinskog10 i sarajevski hronièar Mula Mustafa Bašeskija (1731. Pjesme o krajinskim junacima o kojima pripovijeda Bašeskija upuæuju na veoma razvijenu epsku poeziju. Stari pisci hrvatski. vijeka. Autentiènije dijelove iz sadržaja muslimanske narodne tradicije èuvaju deseteraèke pjesme iz tzv. i za njim otide u Novome gradu (Pjesme 94 i 96 u Bogišiæevom publikovanom zborniku) . uvod i komentar Mehmed Mujezinoviæ. 10. Prevod s turskog. Muslimana i Makedonaca. Pjesme iz ovog zbornika Alija pripijevanjem opet zadobi preprošenu djevojku i Kako Peimana. knjiga prva.11 Andrija Kaèiæ Miošiæ je znaèajan po podacima koje donosi o junacima muslimanske epike a koji potvrðuju njihovu povijesnu istinitost.pouzdano su nastale u muslimanskoj sredini i predstavljaju najranije cjelovite zabilježene muslimanske epske pjesme.prvi donosi Erlangenski rukopis. Po mom mišljenju tekstovi pjesama ovoga zbornika su neadekvatno bilježeni.

sabrana Èubrom Èojkoviæem Cernogorcem pa i njim izdana istim .i Vuk Stef. oko 1795. Skupio i na svijet izdao Vuk Stef. 24 .da je umro veoma star.vijek otkriæa južnoslovenske epike. vijeka.da posjeti Bosnu i Hercegovinu i u njoj bilježi pjesme. str. Muslimanska epika. Sima Milutinoviæ Sarajlija. XXVIII. Ivan Jukiæ.(objavljena u Budimu 1833. ali prema onom što danas znamo. Skupio i na svijet izdao Vuk Stef. Ipak je tek 19. Vuku Stef. Meðutim. str. Èak je i Vukov otac Stefan bio prenosilac muslimanske epike. 268 i 429. na naèin kao i epika drugih južnoslovenskih naroda . Karadžiæ. Sva ova epika svjedoèi o intenzivnom miješanju epskih sredina razlièitih konfesija . Uporedi: Narodne srpske pjesme. Koliko znam. Grga Martiæ i Marijan Šunjiæ . Baba-Alija je kao pjevaè nastupao u Dubrovniku i tamo je portretiran. i Leipzigu 1837. Pjevanija cernogorska i hercegovaèka. vijek . Knjiga èetvrta. u prvoj polovini 19. Karadžiæ uistinu nije imao priliku . Predgovor uz Narodne epske pjesme. Knjiga èetvrta u kojoj su razlièite junaèke pjesme..zabilježili su u Bosni osmanskog perioda. Karadžiæ. pa je svako šire interesovanje svjetske javnosti za njihovu etnièku povijest i narodnu kulturu bilo više sluèajno. vijeku. Karadžiæu su muslimanske pjesme bile poznate. on nije pokazivao znatnijeg interesovanja za njih.. taj do sada nepronaðeni portret je prvi portret jednog jugoslovenskog pjevaèa. 180 . Meðutim.. Šarenilo sadržaja. vijeka muslimanska sredina kao nosilac narodne poezije nije privukla vidljivu pažnju sakupljaèa narodne poezije. sasvim je izvjesno da su Vukovi najbolji kazivaèi u svojim oblikovanjima epskih pjesama koristili kao izvor i one pjesme koje su sami saopštavali muslimanskoj publici kao muslimanske .13 Ono što Vuk Stef. tematike i motivike pjesama ovih zbirki govori o kontinuitetu epske tradicije u Bosni i Hercegovini. str. Južnoslovenski Muslimani toga vremena bili su pripadnici osmanske državne i vjerske organizacije. 13. sve do šezdesetih godina 19. Karadžiæ. U Beèu 1833.ili pak one koje su slušali od muslimanskih pjevaèa. biæe dostupno drugima. U Beèu 1862. u kojoj su pjesme junaèke novijih vremena o vojevanju za slobodu. godine)14 pruža mnogo više podataka o musli12. vijeka.biæe nezaobilaziva i u prvim nacionalnim zbornicima južnoslovenske epike Srba i Hrvata u 19. poèevši veæ od dvadesetih godina (Sima Milutinoviæ).hrišæanskih i islamske. što znaèi da je prenosio narodne pjesme koje su se pjevale upravo u vrijeme kada je nepoznati zapisivaè pjesama Erlangenskog rukopisa bilježio poeziju ovoga Zbornika. prisutna u zbornicima nastalim do 19. Isto. šarolik fond epske graðe koja predstavlja presjek kroz tadašnje epsko pjevanje.

Skupio fra Marijan Šunjiæ. Sarajevo. potvrðuje ono što te pjesme analizom pokazuju . Izdao Zbor franjevaèkih bogoslova "Jukiæ". Bosanski prijatelj.da je hrišæan14. o njegovoj ljubavi prema narodnim umotvorinama. priznaje i kao prijatelj i kao pobratim. Martiæ i Šunjiæ svjedoèe o jednako bujnoj. epici èetrdesetih godina 19. str. ovdje èešæe pojave profesionalizma kod hrišæanskih nego muslimanskih pjevaèa. vijeka po jugozapadnim krajevima Bosne. pjesme ovih zbirki zabilježene. 1972. Veoma je karakteristièno da se islamski svijet u ovim pjesmama. 23. Nastala je sasvim neposredno prije objavljivanja u periodu izmeðu 1827. 102. br.Narodne piesme bosanske i hercegovaèke. putopisac i ruski konzul u Sarajevu. 15. 181 . koji èesto navodi imena kazivaèa pjesama. 16. sv. i nastale su kao refleks tih dogaðaja. godine pojavila se njegova zbirka narodnih pjesama kao rezultat saradnje sa Grgom Martiæem . str. Bosni i staroj Srbiji. rezultirale iz. Prvo izdanje 1915. Podatak da je pjesmu o Viliæu Huseinu kazivao Jakov Vukadin. 25.. Tek poslije Jukiæeve smrti 1858. Priredio: Dobrilo Aranitoviæ. uglavnom. Svezak prvi. Pjesme junaèke. Drugo izdanje 1925. godine). Istièe se desetorica pjevaèa upravo ovakvih pjesama. str. str.poreðene s pjesmom muslimanskih pjevaèa. Narodne pjesme bosanske i hercegovaèke.16 Po verziranosti u sakupljaèkom poslu treba istaæi Marijana Šuljiæa. krajiškog muslimanskog svijeta. 97. premda politièki protivnik. te o njegovom sakupljanju govori dosta zanimljivo Aleksandar Giljferding. pjes. Pjesme koje su sakupili Jukiæ. v. br. 315 .Narodne junaèke pjesme iz Bosne i Hercegovine. Bosanski prijatelj.316. 39. br. Pjesme pjevaju o prilikama u Bosni u prvoj polovini 19. 100. muslimanskoj kao i hrišæanskoj. od kojih su trojica i kazivaèi autentiène muslimanske pjesme. pjesme svjedoèe o uzajamnom prožimanju epskih stilova.manskoj epskoj tradiciji prve polovine 19. a i publikovane verzije. . vijeka nego što to èine pjesme Vukovih zbornika.Aleksandar Giljferding: Putovanje po Hercegovini. sv. 24. 22. pri èemu posebno mjesto pripada Hrnjicama. 7. Nikšiæ 1990. ali i o razlikama u stilu. Jukiæ je zabilježio i publikovao neke muslimanske pjesme koje æe ostati kao njihove jedine poznate. U Osieku 1858. str. Smatram da su neke stilske i sadržajne osobenosti muslimanskih pjesama koje su saopštili kazivaèi hrišæani ovog podruèja pomenutim sakupljaèima . O razumijevanju koje je Šunjiæ pokazao za narodni život. I. str. koji je opet pjesmu nauèio od Ibre Posavljaka. do 1829. br.15 Bez obzira na moguæu intervenciju nekog od zapisivaèa. II. Mostar 1892.Jukiæ-Martiæ. svezak II. Ovo je najranija zbirka balkanske epike koja je u tako impozantnom broju predstavila obilje najznaèajnijih likova tzv. Zbirka pokazuje da je hrišæanska sredina u Crnoj Gori i Hercegovini usvojila iz muslimanske epike odreðenu tematiku. . Nakon 153 godine Pjevanija je konaèno publikovana ove godine: Sima Milutinoviæ Sarajlija: Pjevanija crnogorska i hercegovaèka. . Biblioteka Kulturno naslijeðe. 106. poznatih ili pretpostavljenih. motive i junake. gdje su. pj. u to vrijeme.

M. na primjer. smatrajuæi da je ono zavisilo od interesovanja javnosti za sam narod kome pripada ta poezija. npr. Potrebno je bez žurbe ukazati na sve ono što može biti relevantno za kasniji zakljuèak. obièaju. a tokom historije na njega su uticali socijalni i duhovni faktori. prenosi hrišæansku pjesmu (Moskovska kraljica i car Tatarin). zajednica i pojedinac.17 Tome odgovara podatak da Šaban. jednostavnom. prema usmenoj tradicionalnoj poeziji. prisutan. u Dalmaciji. kao i prouèavanje narodne poezije bilo koga naroda nedjeljiv od izuèavanja povijesti toga naroda.ski pjevaè (pjevaè Hrvat) prenosilac muslimanske tradicije. Zašto muslimanskobosanski uèeni svijet nije ranije bilježio usmenu tradiciju? Previše je vidan udio viših obrazovanih slojeva u njegovanju i prenošenju muslimanskog tradicionalnog pjesništva da bi se prezir prema narodnom. po mišljenju Šakira Kurtæehajiæa u sadašnjem naraštaju i kod uglednih begova i efendija mogao prihvatiti kao razlog zašto nemamo ni rukopisnih ni štampanih zbirki. Obje faze karakteriše jaèe interesovanje samih Muslimana Bosanaca za vlastitu nacionalnu kulturu. dok drugu fazu èini period nakon okupacije. u svim kulturnim grupama na isti naèin. 18.18 Intenzivniji rad na sakupljanju muslimanskih narodnih pjesama poèinje šezdesetih godina 19. zato ovaj problem traži kompleksniji tretman. Narodne junaèke pjesme. Stoga je možda i relativan pojam kulturnog buðenja kada ga dovodimo. potrebno je. str. vijeka. na obredu. 182 . 84. Nije iskljuèeno da æe se jednog dana pronaæi nama nepoznati rukopisi muslimanskih narodnih pjesama (bilo da su pisani bosanèicom ili arebicom). drukèiji od umjetnosti individualnog. Na to upuæuje i poja17. sagledati na kakav su se naèin odnosili intelektualci u drugim sredinama. 207. str. kako muslimanske epike tako ni drugih tradicionalnih pjesama bosanskohercegovaèkih Muslimana. vijeka.). Meðutim. danas je historija sakupljanja i bilježenja. u vezu sa interesovanjem javnosti i istraživaèa za usmenu poeziju. Ne vjerujem da bi slaba zainteresiranost muslimanskih utjecajnih kulturnih slojeva za narodni jezik i za narodnu kulturu bio pravi odgovor. Šunjiæ. do kraja vijeka. iz èega nesumnjivo sljeduje i sakupljaèki rad. Samo postojanje usmenog stvaralaštva temelji se na dalekom mitskom nasljieðu. Isto. uz to inspiriran djelovanjem Vuka Stef. Turèin (musliman) od Mostara. Po mom mišljenju prvu fazu ovog rada èini period do austrougarske okupacije (1878. Nemamo dovoljno podataka na osnovu kojih bismo mogli da pouzdanije zakljuèujemo o odnosu samih Muslimana prema bilježenju i izuèavanju vlastite narodne poezije sve do 19. Usmeno stvaralaštvo je drugi vid umjetnosti. Karadžiæa i ilirskim pokretom.

str. Luka Marjanoviæ: (Predgovor) uz Junaèke pjesme (muhamedovske). Muris Idrizoviæ: Mehmed Šakir Kurtæehajiæ.. Na žalost. a zatim je bila odnesena u Peæ. str. Usmena predaja spominje "blidoliku" Ajku iz Udbine kao prvog sabiraèa narodnih muslimanskih pjesama. Nosioci ovih tendencija su novinar i urednik Sarajevskog cvjetnika. rezultat su saradnje sa Muslimanima intelektualcima. Uredio dr Luka Marjanoviæ. 1939. 74-76. Sakupljanje vlastitoga narodnog blaga. odreðenje vlastite narodne pjesme muslimanski intelektualci druge polovine 19. Mehmed Šakir Kurtæehajiæ (1824. S druge strane treba imati u vidu i jedno drugaèije mišljenje .. 1969.19 Uticaj "razumnih patriota i spisatelja. Sarajevo. III godište.1872. str. XIV-XV (1964. koji se zanimaju opisivanjem raznih naroda i njihovih obièaja" uoèljiv je veæ u prvoj pomenutoj fazi kulturnog preporoda Muslimana. Tako je svakako znaèajan poticaj na Vrèeviæev zaokret prema muslimanskoj epici imao Mehmed-beg Kapetanoviæ (èime se ne negira i Vrèeviæev uticaj na Kapetanoviæa).-1965. 21. 38 broj.1938. kasnije.va permanentnog otkrivanja alhamijado rukopisa u saèuvanim orijentalnim rukopisima. ratove i èetovanja.da bilježenje pjesama meðu Muslimanima ima tradiciju u dalekoj prošlosti. zbirka nije publikovana. 221-222: Mehmed Hadži Handžiæ: Dva važna izvora za historiju Bosne i Hercegovine za vrijeme osmanlijskog gospodarstva. Sarajevo.. posebno u njihovom radu na sakupljanju narodnih pjesama. i onda kada nisu nastale kao rezultat rada sakupljaèa Muslimana.) Kurtæehajiæ ne iskljuèuje Muvekita kao sakupljaèa. XXXVI. XXVII. Sva traganja kasnijih prouèavalaca da se uðe u trag ovom rukopisu ostala su uzaludna. knjiga treæa. str. Prilozi za orijentalnu filologiju. nov. str. Muhamed Hadžijahiæ: Salih ef.22 Niz dostupnih podataka upuæuje na Muvekita kao sakupljaèa i prireðivaèa ove zbirke. poznat je ogroman udio muslimanskih intelektualaca u 19. 353-358... 183 . marta 1936. Kalendar za god. Sarajevo. Zbirke muslimanske narodne epike.. XXX.. 81-86. 22. Prièalo se da je Ajka bilježila sve kavge. 1871. To što je zbirku najavio u Sarajevskom cvjetniku (1871. vijeka vezuju za ideju narodnog "bošnjaèkog" jezika.). Njena je knjiga. Sarajevski cvjetnik. Zagreb (Izdanje Matice hrvatske). po predaji. Gajret.1888. proistekle iz druge faze rada na njenom sakupljanju. 20. došla u vlasništvo ostrožaèkog kapetana Murata Bešireviæa..)20 i historièar Salih Sidki Hadžihuseinoviæ Muvekit (1825. 20. Muvekit. tj. IX.). Ðenana Buturoviæ: Epska narodna tradicija Muslimana Bosne i Hercegovine. Novi Behar. pjesme se sakupljaju i štampaæe se na bošnjaèkom jeziku.. Ne zna se pouzdano ni šta se sa njom dogodilo. 1898. posebno medžmuama (zbirkama).21 U tom vremenu najavljeno je publikovanje prve zbirke muslimanske epike "na bošnjaèkom jeziku turskim slovima".

Kapetanoviæ se. Vuk Vrèeviæ poèinje da bilježi muslimanske epske pjesme negdje oko 1866. u vezi sa njegovim radom na izdavanju muslimanskih pjesama. 1912. objavljena u Dubrovniku 1989. Nemamo podataka kako je i da li je Vuk Stef. Rezultat je pojava male zbirke pod naslovom Hercegovaèke narodne pjesme koje samo Srbi Muhamedove vjere pjevaju. Skupio ih i na svijet iznio Vuk Vrèeviæ. po njemu.23 U svakom sluèaju Vrèeviæevo poznanstvo sa Stojanom Novakoviæem i Pantom Sreækoviæem bilo je presudno u Vrèeviæevom sakupljaèkom radu na muslimanskoj epici. Beograd. godine. Karadžiæ odgovorio na Vrèeviæev upit Karadžiæu da li da sakuplja i muslimanske pjesme u Hercegovini koje su.. Vrèeviæevo interesovanje za muslimansku epiku i dalje ostaje. Kosta Hörmann. Beograd. vijeka. str. 24. 1967. knjiga šesta. knjiga XIV). Stojan Novakoviæ i Panta Sreækoviæ su Vrèeviæu ukazali na potrebu sakupljanja muslimanskih epskih pjesama. . upuæena Luki Marjanoviæu. Knjiga prva. prije svega.25 Vrèeviæ se ovom zbirkom predstavio kao znaèajan informator o osobito bujnoj muslimanskoj epici u Hercegovini u sedmoj deceniji 19. Godine 1888. Iako ne u mjeri koju je najavio. Vuk Vrèeviæ.O Vuku Vrèeviæu i ovoj zbirci vidi: Radmila Pešiæ. rivalski. naime. Etnografska zbirka 62. Naime. nije htio zamjeriti Kosti Hörmannu. Zbirka nikada nije publikovana i pohranjena je u Arhivu SANU u Beogradu. koga je javno pomagao i podržavao. Monografije. veoma interesantne. Vukova prepiska. 25. Junaèke hercegovaèke pjesme (koje samo Srbi turskoga zakona pjevaju). publikuje dvije knjige muslimanske epike. u tom što je to prva saèuvana zbirka ove epike s uže teritorije i same Hercegovine. 184 . lijepe i brojne. Vuk Vrèeviæ. Arhiv Srpske akademije nauka i umetnosti. 648. Danas je u nauci poznata "anonimna" pismena podrška Mehmed-bega Kapetanoviæa. Muslimani su pružali pomoæ i Luki Marjanoviæu. i 1889. Arhiv SANU. (Filolški fakultet Beogradskog univerziteta. Zbirka se pojavila pod nazivom Narodne pjesme Muhamedovaca u Bosni i Hercegovini26 Dio tradicionalnih epskih pjesama iz Hörmannove 23.24 Vrèeviæeva zbirka muslimanskih epskih pjesama sadrži 37 pjesama "koje samo Srbi turskog zakona pjevaju". visoki austrougarski èinovnik u vladi Bosne i Hercegovine. 9058/57. Antologijskog je karaktera. a èiji su odnosi sa Marjanoviæem bili. Znaèaj Vrèeviæeve rukopisne zbirke muslimanskih pjesama je. Etnografska zbirka br.pružanju svesrdne pomoæi Hörmannu u vezi sa njegovim radom na sakupljanju i izdavanju prvog veæeg publikovanog zbornika muslimanske epike. premda su pjesme koje sadrži u nju uvršene bez posebnog odabira. Popis kazivaèa uz ovu zbirku takoðer je od znaèaja. u izvjesnom smislu. Vrèeviæ je pripremljenu zbirku oznaèio kao prvu i uputio Srpskom uèenom društvu za publikovanje.

Izdanje je popraæeno treæom knjigom. 2 izd. I. i 1931.ostavšitne publikovan je u naše dane. i na naslovnoj stranici obilježeno kao 2. . ostalo je otvoreno pitanje koliki je obim fonda epskih pjesama koje je Hörmann 26. indeksima i prilozima (vidi napomenu 28). Izašlo ih je svega šest. Oba izdanja su brzo rasprodata. na žalost. Znatan broj tekstova pjesama na kojima je oznaèeno Hörmannovim rukopisom da potièu od ovih zapisivaèa ispisao je sam Hörmann. ocem i sinom. koje je. Mehmed-begom i Riza-begom Kapetanoviæem. iz tehnièkih i finansijskih razloga izašlo iz štampe tek 1990. 1966. Narodne pjesme Muslimana u Bosni i Hercegovini. sa književnikom Ibrahimbegom Bašagiæem i posjednikom Lutfi-begom Bašagiæem.Sarajevo. 185 . osim što je i sam bilježio pjesme. Na prepise posebno upuæuju sluèajevi dvostrukih zapisa zapisi latinicom. Autor ovog priloga pripremio je i novo izdanje povodom stogodišnjice publikovanja zbirke. Saèuvana dokumetacija svjedoèi o historiji nastajanja zbirke. godine.1990.Godine 1930. Obje knjige novog izdanja pojavile su se pod naslovom Narodne pjesme Muslimana u Bosni i Hercegovini. stavljenim na raspolganje Höromannu. Redakcija. Svjetlost . . Izet Pertef je pokušao da pripremi popularno izdanje Hörmannove zbirke. Sabrao Kosta Hörmann 1888. meðu kojima i oni najkompetentniji. Halilbašiæa Suljage i Mehmeda Kalabiæa. i zapisi bosanèicom . što nesumnjivo upuæuje na prepise. Drugo izdanje izlazi 1933.originali. Sarajevo. godine.-1889. Ima dosta osnova da se pretpostavi da je Hörmann. 27. Iz rukopisne ostavštine Koste Hörmanna. do 1914. priredila i predgovor napisala Ðenana Buturoviæ. u ediciji Kulturno naslijeðe.28 Neosporne su Hörmannove zasluge u sakupljanju muslimanskih pjesama u periodu od 1884. Kritièko izdanje ove knjige pripremio je autor ovog priloga i publikovao 1976. te sa saradnicima iz Nevesinja.-1889. studijom o zbirci. Podrška i pomoæ koju Hörmannu obezbjeðuju mnogobrojni saradnici. utvrdila sam okolnosti njena nastanka. i što su to za njega èinili neki njegovi sakupljaèi. s tekstološkim analizama. izdanje bez konsultovanja prireðivaèa (Narodne pjesme Muslimana u Bosni i Hercegovini.bili su bitni preduslovi u raðanju ove kapitalne zbirke muslimanske epike.1976. u stvari Hörmannovi prepisi. uz Hörmannove izuzetne radne i organizacione sposobnosti i njegov entuzijazam za sve istraživaèke poslove . Predvidio je da pjesme obje knjige objavi u dvadeset svezaka. Svjetlost. praktikovao da vrši prepise iz postojeæih rukopisnih zbirki poznatih znalaca muslimanske usmene epike. njene visoke vrijednosti i zaèaj. Izdavaèi su Alija Kurtoviæ i Jakša Kušan. A.27 Obraðujuæi u više studija problematiku pojave ove zbirke i njena sporadièna osporavanja. 28. Postoje izvjesni elementi na temelju kojih bi se moglo govoriti o rukopisnim zbirkama uglednih Sarajlija. Ðenana Buturoviæ: Studija o Hörmannovoj zbirci muslimanskih narodnih pjesama. Sabrao Kosta Hörmann 1888.). uvod i komentari Ðenana Buturoviæ. Meðutim. Na to upuæuju njegovi saradnièki odnosi sa književnicima.

a godine 1888. Pjesme zbornika su svjedoèanstvo regionalnih diferenciranja ove poezije. dok se. Meðutim. svjedoèanstvo razlièitih stupnjeva razvoja pojedinih tipova i oblika. ni po tipovima. pitanje veze pjesama Hörmannove zbirke s pjesmama èije je publikovanje najavila novosadska Zastava 1866.znalaca muslimanske tradicije u tom vremenu je ogromno velik. odnosno narodnosna oznaka. U tom smislu on publikuje na narodnom jeziku i evropskim pismom zbirku narodnih umotvorina pod naslovom Narodno blago 1887. etnièka.jeste u tome što su primjeri pjesama toga fonda uistinu jedini poznati presjek kroz fiksiranu muslimansku epiku u periodu nekoliko decenija 19.zatekao u dostupnim rukopisima. ni po vrstama. Broj imena . Stoga je u povijesti Muslimana od historijskog znaèaja oznaka muslimanskih umotovorina imenom koje oznaèava njihovu posebnost. Snažan zaokret u kulturnoj i književnoj historiji Muslimana toga vremena uèinio je Mehmed-beg Kapetanoviæ Ljubušak. kojima se mogao da posluži. potvrðuju žestoke reakcije kritike upuæene Kosti Hörmannu upravo stoga što je muslimanske pjesme izdvojio iz fonda narodnih pjesama Srba i Hrvata. vijeka. Znaèajno je da je Kapetanoviæ u toj svojoj orijentaciji išao za afirmacijom muslimanske posebnosti i da je vanredno dobro uoèio da je temelj te posebnosti narodna tradicija. a zatim. pa time i svjedoèanstvo šarolike slojevitosti ove epike. vijeka. kako je to tada. . sve analize ranije graðe. Znaèaj Hörmannovom zbirke. veæ meðu južnoslovenskim muslimanima opæenito. a primjeri drugih zbirki ne obaraju ovakav zakljuèak. iz aspekta povijesti usmene tradicionalne epike . grupacijska. kao i kasnijeg. Oblikovnom i sadržajnom posebnošæu izdvojiv je crnogorsko-hercegovaèki tip. u suštini. bilo uobièajeno.. kao i cjelokupnog fonda pjesama koje su skupljene Hörmannove zaslugom. Da iza konfesionalne oznake stoji. i nije ih nazvao ni srpskim ni hrvatskim imenom. Zato se on i odluèuje za naslov Narodne pjesme Muhamedovaca u Bosni i Hercegovini. Hörmannovog vremena. Pomoæ koju muslimani intelektualci. upuæuju na zakljuèak da granice epskih zona u Bosni i Hercegovini nikada nisu bile oštro omeðene. zatim Friedrichu Kraussu i drugim sakupljaèima pokazuje intenzitet narodnog buðenja kod Muslimana u drugoj polovini i krajem 19. iz ideološko-politièkih razloga. pružaju i Luki Marjanoviæu. publikuje narodnu pjesmu Boj pod Banjom Lukom godine 1737. Hörmann je sa svojim saradnicima sagledao veoma široko znaèaj zbirke a i njenu preporoditeljsku kulturnu ulogu ne samo meðu Muslimanima Bosne i Hercegovine. ostala bosanskohercegovaèka poezija pojavlju186 . i Muslimani uopšte. sudeæi po ovoj zbirci kao cjelini.na bošnjaèkom jeziku a "turskim slovima". godine i Sarajevski cvjetnik 1871.

još kao ðak poèinje da sakuplja narodne pjesme. Višestruka je i ogromna vrijednost Marjanoviæevog rukopisnog zbornika. Posao koji je uradio Marjanoviæ je ogroman. Cjelokupni fond ove graðe. Pjesme sakuplja i bilježi sa izvanrednom ekipom saradnika. U bilježenju pjesama pomagali su mu. a da je posredno dobio još 48 pjesama od èetiri pjevaèa (38.oko 300 junaèkih pjesama sa oko 250. Mladi Marjanoviæ. zavedeni su pod dvadesetak inventarnih brojeva Matice hrvatske i nalaze se u Arhivu Odbora za narodni život i obièaje JAZU u Zagrebu. Posebno je znaèajno što je èitava akcija na sakupljanju musli29. koju je karakterisala otvorenost u prouèavanju narodnog života i obièaja. Milivoj Šrepel. Mile Findrik. Marjanoviæ je lièno bilježio mnogo. i nastojao je da samo bilježenje pjesama bude. radeæi na projektu Rad Luke Marjanoviæa na sakupljanju i izdavanju narodnih pjesama iz Bosne i Hercegovine (uz struènu saradnju pisca ovog priloga) izvršila prebrojavanje i utvrdila da je Marjanoviæ sakupio 272 pjesme (217. U obje knjige zajedno objavljeno je 50 pjesama.). v. te najzad da on lièno kontrolira sva zapisivanja. Ðurðica Muèibabiæ je.imala je ambiciozan plan . 187 .000 stihova) od devet odabranih muslimanskih epskih pjevaèa. ili da se odvija u njegovom prisustvu. vijeka zbornik muslimanskih tradicionalnih pjesama . rodom iz Zavalja kod Bihaæa. njegov posao. student prava Pavle Majstoroviæ i Martin Pilar.Hugo Badaliæ. knjiga III i IV. Njegov je rad inspirisan svakako tadašnjom opštom atmosferom u hrvatskoj kulturi i nauci. pjesnik August Harambašiæ. Tako je zbir ukupnih muslimanskih pjesama 320. uz spomenutu dvojicu . uèitelj i književnik Janko Leskovar. vjerovatno od hrišæanskih kazivaèa (period 1859. od èega 290 epskih.29 Prema jednoj informaciji koju je donio sarajevski èasopis Nada za godinu 1898.da publikuje desetak knjiga muslimanskih narodnih pjesama. tadašnjeg sekretara Matice hrvatske.jedni u Zagrebu. Iskljuèivo muslimanskoj epici Marjanoviæ se okreæe 1886. a potom Ivana Kostrenèiæa. Neprocjenjive zasluge u historiji bilježenja i publikovanja muslimanske epike u dvije posljednje decenije 19.000 stihova. Godine 1898. kao i narodnog stvaralaštva uopšte. u fazi pune zrelosti. bez obzira na pomoæ koju je imao. Tako je nastao najobimniji fond muslimanske epike iz 19. Stjepan Bobinac. prije svega. zagrebaèka škola koja je radila na sakupljanju i izdavanju narodnih pjesama . meðu kojima sam istièe mladog studenta prava Petra Starèeviæa. u ediciji "Hrvatske narodne pjesme" u redakciji Luke Marjanoviæa publikovane su Junaèke pjesme (muhamedovske). vijeka ima Luka Marjanoviæ.000 stihova). uz ostale zbirke muslimanske epike s kraja 19. drugi na terenu .je u nizu varijacija. tada veæ s titulom profesora crkvenog prava na zagrebaèkom sveuèilištu. do 1863. i 1899.

Pri svemu ovome treba imati u vidu da je Luka Marjanoviæ imao i posebnu namjeru da prezentuje primjere koji æe biti razlièiti od onih koji su veæ publikovani u Hörmannovoj zbirci. posebno prouèavanja tipa i oblika epskih pjesama kao i tehnike stvaranja i pronošenja usmenih pjesama. zanimljiva je. izbacivao stihove i èitave stihove cjeline (od dvadesetak do oko 700 stihova). Tako su književnoestetski kriteriji rukovodili i Luku Marjanoviæa u odabiranju primjera za publikovanje. Marjanoviæeva zbirka muslimanske epike. odnosno pjevaèima. Doèim. I pored danas nedopustivih manjkavosti koje su uslijedile nakon Marjanoviæevih 188 . posmatrana iz književno-historijskog aspekta. i publikovana Marjanoviæeva zbirka. drugu zbirku po znaèaju u historiji prouèavanja bosanskomuslimanske usmene književnosti. onda treba razlikovati znaèaj rukopisnog fonda od znaèaja publikovanih zbirki. a i prvi kritièari. njihovim prenosiocima i tvorcima. i bez obzira na uticaj koji je ona imala ponovo u narodu. Nastala je kao rezultat književnoestetskih kriterija vrednovanja usmene tradicionalne književnosti koji su bili karakteristièni za 19. napose redigovanje narodnih pjesama literarna operacija i to od velikog zamašaja". ili kako je on sam isticao. saopštavajuæi pjesme. kao i sve ostale zbirke južnoslovenskih epskih pjesama publikovane u 19. nije uvažavala na naèin na koji æe se to èiniti u 20. ne samo po prezentiranju poezije koju donosi. èime je uticao na strukturu pjesme i na njen kvalitet. pa i folkloristièkog. Meðutim. vijek. Za Marjanoviæa je "sabiranje i izdavanje. U cjelini gledajuæi zbirka je daleko više od Hörmannove rezultat literarno-antologijskog pristupa epici. nego i po svojoj ukupnoj opremljenosti. vijeku. prenosioca u svojstvu nosioca epske tradicije. kada je rijeè o ukupnom Marjanoviæevom radu na sabiranju i izdavanju muslimanske epike. vijeku . što je uoèio i Marjanoviæev recenzent (Ðuro Šurmin). pri èemu se kategorija usmeno. Zanemario je manir i umijeæe pjevaèa koji. Meðutim.manske epike bila usmjerena na bilježenje pjevaèkog repertoara najboljih znalaca muslimanske epike iz zapadne Bosne. Za nauèna prouèavanja muslimanske epike. U odnosu na Hörmanna Marjanoviæ je nedopustivo više intervenisao u tekstovima pjesama.ušla je u historiju usmene književnosti. pa su i pjesme u rukopisnom Marjanoviæevom zborniku predoèene po pojedinim kazivaèima. Ovaj princip prisutnosti kazivaèa. nezaobilaziv je rukopisni fond. u stvari ih ponovo komponuju. Marjanoviæ je zadržao i u publikovanom dijelu zbornika. pa ni tradicionalno. da donese bolje i interesantnije. unosio je nove stihove. izbor ne predstavlja vjerodostojno èitav fond. a posebno po predgovoru koji predstavlja zanimljivu i modernu studiju o muslimanskoj epici. ona predstavlja nakon Hörmannove.

mladi i talentovani amerièki nauènik. po Lordu najboljem nakon Homera. do 1934. vanredno saèuvan i dostupan. 189 . dragocjeno su dopunile. /"Meðu pevaèima modernih vremena nijedan nije ravan Homeru.). uz pomoæ svoga saradnika Davide Bynuma. pjesme u ovom izboru.homerolog. Lordu.Albert B. nužan uvid u rukopisne zbirke muslimanskih epskih pjesama iz 19. Hörmann i Matija Murko su poèetkom 20. ne samo dotad poznati fond muslimanske veæ i same južnoslovenske epike. vijeka. koliko im poznajemo epsku pesmu. On je naš savremeni balkanski Pevaè prièa. krajem treæe decenije 20. u periodu izmeðu 1960.Lord. vijeku. Pevaè prièa. upoznaje Slovenca Matiju Murka. nastavljaèu Parryjevog djela.30 A Discovery of the Moslem Epic in 19th Century 30. vijeka nužan je uvid u ostale brojne rukopisne zbirke Matice hrvatske koje se nalaze u arhivu Odbora za narodni život i obièaje Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti u Zagrebu. K.. u odreðenim regijama i oazama. Marjanoviæev rukopisni fond. samo je djelimièno do sada korišten. 1950. vijeka jasno istakli da muslimanska epika još uvijek nije. kao što je s druge strane. ali onaj koji je. vijeka koje su pohranjene u Arhivu Srpske akademije nauka i umetnosti u Beogradu. klasièni filolog . Oni su utvrdili da je ona. uvrštavaju zbirku u red najmodernijih zbirki južnoslovenske epike iz 19. u pjevaèu Avdi Meðedoviæu. a pruža bogatu graðu za izuèavanje brojnih pitanja iz historije muslimanske epike. Lord æe se istom poslu vraæati u Jugoslaviju. Beograd. opet pretežno muslimansku. njegovom studentu. i 1965." . Milan Parry i Albert Lord izvršili su to novo otkriæe muslimanske epike u 20. vijeku. Sandžaka i Crne Gore) u periodu od 1932. Idea. Nakon Parryjeve smrti Albert Lord je nastavio da skuplja južnoslovensku poeziju (1935. najveæeg znalca jugoslovenske epike. A kvalitet izdanja. Otkrivanje muslimanske epike nije završeno njenim otkriæem u 19. homerologu i slavisti. Pod Murkovim uticajem Parry pravi zaokret u svojim prouèavanjima Homera pa Homerov formularni stil poèinje da naziva usmenim tradicionalnim. u svojoj usmenoj formi još uvijek jednaka tradicionalna i živa. ne samo istražena nego ona još uvijek nije ni zabilježena. 1990.. Za sagledavanje i prouèavanje muslimanske epike 19. arhaièna i nova. sve istovrermeno. Èini se da su najveæa otkriæa u muslimanskoj epici Parry i Lord pronašli u tradicionalnim repertoarima sandžaèkih pjevaèa. 1937. str.redaktorskih intervencija. u više navrata. 1. najbliži velikom majstoru jeste Avdo Meðedoviæ iz Bijelog Polja u Jugoslaviji. Ono najznaèajnije iz susreta Murko-Parry jeste da Parry pod Murkovim uticajem organizuje moderna terenska prouèavanja usmene epike u Jugoslaviji (u dijelovima Bosne i Hercegovine. 1951. Teorija. klasièaru.. Milman Parry. Upravo ova prva prouèavanja i snimanja žive usmene tradicionalne epike prije svega muslimanske obuhvataju graðu koja æe biti temelj za teoriju o usmenom pjesništvu Albertu B. s obzirom na predgovor i dodatke s pregledom varijanata. U tom periodu oni æe mikrofilmovati i dostupne arhive narodnih pjesama u Jugoslaviji. kasnije harvardskom profesoru. u umijeæu njihovog usmenog rekreiranja tradicionalnih epskih povijesti. 5 (Pišèev predgovor)/.. vijeka. u vrijeme odbrane doktorske disertacije u Parizu.

as well as the other Southern Slavic epic songs. The most important determining factors can be made complete by adding the data on the influences by various confessional and ethnic environments in the process of cherishing and transmitting the Moslem epic tradition from the period of its early beginnings to the appearance of the first collections. etc. The first known documents about the Southern Slavic Moslem epic can be traced to the end of 15th century. One can recognize them immediately in the collections that had been presented in Pjevanija /Songs/ by Simo Milutinoviæ Sarajlija. There are numerous records about the antiquity and widespread territory of the Moslem epics in the Ottoman Bosnia. The rich Moslem historical accounts towards the end of 15th century testify about their foundations in the abundant and similar tradition of the Middle Ages. then in the poetry of great collections such as those published by Hörmann and Marjanoviæ. rural.). The songs about events they related to were sung immediately after these events had taken place and in different environments (military. as well as in the wider region on the larger area of European Turkey. one can say that the Moslem epic songs. have been discovered for the wider academic and scholarly community only in 19th century. The Bosnian warriors played a prominent role in creating and spreading of this epic. However. They always saw it as the overall and rich Southern Slavic poetry having observed its specific features in relation to the epic poetry of other Southern Slavic nations with whom they shared a common life. We know that the songs about certain heroes from different places were quite numerous.A great number of Southern Slavic Moslem epic songs have been recorded in the first few decades in 18th century. aristocratic. All the person that gathered the oral poetry in this period had had a defined relation towards it. and until the recordings on tape in our time. These songs also spoke about the topics and heroes of this epic. Many other precious pieces of news about the Bosnian Moslem epic tradition from the beginning of 16th and until the first collections of Moslem epic in 19th century affirm a continuity and vitality of this tradition. 190 .

191 . uglavnom u vidu permanentnih zaklada zemlje i drugih nekretnina putem dokumenata darovnice (vakufname). ) Poznato je da i pored veoma bliske veze izmeðu države i vjerske organizacije u povijesti islama. medresa. otuðivanja ili drugih oblika razvlašæivanja. nikada se nije uzimalo zdravo za gotovo da je država obavezna da osigurava sredstva za održavanje religioznih ustanova i službi. posebno za religijske institucije. Takve zaklade . Po definiciji vakuf predstavlja imovinu zaštiæenu od propadanja. sticala su se iz privatnih ruku. Ustvari. darovanu u nabožnodobrotvorne svrhe putem korištenja njenih plodova (Vidi: S. Anali GHB. osobito u Osmanskom carstvu. troškovi te vrste predstavljali bi ogroman teret za državnu blagajnu. Mašoviæ. ali glavnina tih sredstava. pored visokih državnih službenika i vjerskih dostojanstvenika. hanikaha. odnosno dobrotvornog rada. Otuda je njihovo osnivanje i održavanje padalo u prvom redu na ramena onih kojima su te ustanove služile.vakufe osnivali su. Istraživanje filantropije. i teorijski trebali su služiti svojoj prvobitnoj namjeni u beskonaènost. turbeta. i to u korist džamije. tekija.Enes KUJUNDŽIÆ FILANTROPIJA KOD BOSANSKIH MUSLIMANA SA OSOBITIM OSVRTOM NA PRAVILA DOBROTVORNIH DRUŠTAVA NA POÈETKU XX STOLJEÆA Napomena Pošto je dr. Ibrahim Kemura okvirno govorio o osnivanju i radu nekih muslimanskih kulturnoprosvjetnih društava na prijelazu iz XIX u XX stoljeæe ja bih želio nešto reæi o filantropskim ciljevima nekih bosansko-muslimanskih društava koja su formirana na poèetku XX stoljeæa uzimajuæi pri tome u razmatranje i neke odrednice o amerièkoj filantropiji istog perioda. Pri tome smatram amerièku filantropiju reprezentativnom za zajednièki tip ove vrste aktivnosti. u povijesti Bosanskih Muslimana upravo je neodvojivo da istraživanja uloge vakufa u ekonomsko-socijalnoj i kulturno-obrazovnoj sferi toga naroda. Istina je da je veæ zarana u islamu bila praksa suverena da dio sredstava iz državne hazne odvaja za održavanje i podizanje novih vjerskih i drugih ustanova. i privatne liènosti od najranijeg doba islama.

vakufi su osnivani i za druge potrebe kao što su biblioteke. pa èak i osiguranje pšenice i pirinèa za ishranu ptica i osiguranje hrane i vode za nezbrinute životinje. IX-X (1983. novembra 1982. II. siroèad. štamparija (tiskara). Pravila Gajreta.) ja o tome ne bih želio posebno govoriti. i 23. svratišta za putnike (hanove). godine sa naslovnom temom "Institucija vakufa i njegova uloga u vjerskom i kulturnom životu Muslimana i Institucija Gazi Husrev-begova vakufa" što je objavljeno u Analima GHB. str. Anali GHB. Ali bih ukazao na èinjenicu da se sa pojavom kulturno-prosvjetnih društava u bosansko-muslimanskoj sredini na prijelazu iz XIX u XX stoljeæe javlja i jedno drugaèije shvatanje filantropije od onoga koje je karakteriziralo vjekovima isticane motive prilikom osnivanja vakufa. Sarajevo. imamo sluèajeva da se osnivaju vakufi da bi se osigurala sredstva za kauciju u cilju oslobaðanja siromaših zatvorenika. imareta i tome slièno.Pored specifièno vjerskih ustanova kakve smo naviše pobrojali. hamami. Ovo nije bilo sve.neka ljudi trajno imaju u vidu njegovu dobrotu . godine stoji i sljedeæe (Parafraziram): Spomenuti opunomoæitelj . svetionici ukljuèujuæi i filantropske ustanove u užem smislu kao što su: bolnice. rezervoari za vodu. Tako u vakufnami Derviš paše Bajezidagiæa iz 1593. Zadatak Drušva: Paragraf 3: 192 . Islamska dion. Pošto je o vakufima u BiH opširno govoreno na simpoziju koji je održan u Sarajevu 22. i to u saglasnosti sa Vjerovjesnikom rijeèima "Ovaj svijet (dunjaluk) je njiva za onaj drugi svijet (ahiret)" zato ne treba odgaðati dobra djela za sutra jer može se desiti da te sutra ne bude" M.svojom pronicljivošæu spoznao je da je ovaj svijet kuæa prolaznosti i iskušenja. zatim plaæanja ruha za sirote djevojke prispjele za udaju. prosvjetnog i kulturnog društva Muslimana u Bosni i Hercegovini. 1911. Mujiæ. 21... knjiga IX-X (1983. vodenice.). mostovi. kuæe za nezbrinute hudovice. Iz ovog nije teško zakljuèiti da je motivacija za dobrotvorno djelovanje utemeljena u nabožno-etièkom idealu i odgovarajuæoj pripremi za zagrobni život. Pa ipak to je i svijet moguænosti da se èovjek putem velikih dobroèinstava približi uzvišenom Allahu. a ne kuæa postojanosti i mira. putevi.

u Austro-Ugarskoj monarhiji i u višim vjersko-prosvjetnim školama u Kairu i u Turskoj. na razne zanate i trgovinu. 4. koji uèe u srednjim. zanatlijskim i višim školama u Bosni i Hercegovini.a. iskljuèivši pri tom svaku politiku.Istièu da mu je zadatak: a) da daje materijalne pomoæi Muslimanima iz Bosne i Hercegovine. Filantropski ideal je najpotpunije izražen Pravilima Muslimanskog dobrotvornog društva "Merhamet" za spreèavanje prosjaèenja i potpomaganje sirotinje u Sarajevu (Sarajevo: Islamska dionièka štamparija (tiskara). b) da daje materijalne pomoæi mladiæima Muslimanima iz Bosne i Hercegovine. prije nego li bi se na prosjaèenje dala. herc. koji se odaju valjanim zanatima ili žele da se u zanatu usavrše u Bosni i Hercegovini. da samostalno ili u sporazumu sa drugim humanitarnim islamskim inštitucijama namješta nezaposlenu muslimansku mladež. 2. 1913. d) da podupire domaæu muslimansku književnost. c) da širi pismenost u narodu davanjem analfabetskih teèajeva. Mostar: Štamparija Biser. da po vremenu i materijalnoj svojoj snazi osnuje jedan sirotinjski dom. 3. e) da pomaže osnivanje knjižnice. 193 .) Paragraf 2: Svrha je udruženja da ukine prosjaèenje. u Austro-Ugarskoj monarhiji ili u inozemstvu. Pravila "Kluba Muslimana akademièara iz Bosne i Hercegovine u Beèu". te kulturno i gospodarsko unapreðivanje interesa bos. f) da pomaže osnivanje antialkoholistièkih i gimnastièkih društava. uopæe sve èiniti da bi se prosjaèenje meðu muslimanima ukinulo i da bi se to i u zakonskoj formi današnjih prosjaèkih zakona sprovelo analogno onim kakovi u drugim kulturnim državama postoje. da pruži materijalnu pomoæ neopskrbljenim i za rad nesposobnim muslimanima i muslimankama kao i nejakoj djeci islamske vjere. da traži zarade muslimanima i muslimankama i da ih namješta u razne radnje i time im pruža priliku boljeg i èasnijeg naèina života nego li je to od samog prosjaèenja. u kojem æe naæi utoèišta oni starci i stare muslimanske žene koje su neopskrbljene i za svaki rad nesposobne. (s. te æe u tu svrhu društvo nastojati: 1. muslimana. meðu muslimanskom sirotinjom u gradu Sarajevu. 5.) Paragraf 2: Društvu je svrha: društveni odgoj svojih èlanova.

Institucionalni okvir kroz koji je oticala filantropska pomoæ u niže društvene slojeve predstavljale su socijalna starateljstva i fondacije kakve poznajemo i danas. Kao što se iz citiranih ulomaka vidi u nabrajanju motiva dobrotvornog djelovanja nema invokacije koja bi sadržavala duh pobožno usmjerenih poruka kojima se podstièe dobroèinstvo i skrb za one kojima je ona potrebna što je izrazito prisutno u parafraziranom odjeljku Bajezidagiæeve vakufname.). samo od ranih 70-tih 194 . Krajem devetnaestog stoljeæa . tj. na tome da cilj moderne filantropije treba da bude širok font lijeèenja socijalnih bolesti prije nego tretiranje problema na individualnom nivou.to je period koji se donekle poklapa sa onim vremenom kojim se mi ovdje bavimo . (Na primjer. koji se u prvoj polovini 18. dotle je A. o jednom sekulariziranom i ako hoæete evropeiziranom shvatnju koje provihava kroz paragrafe ovih pravila. Na poèetku dvadesetog stoljeæa pristalice ideja pokreta "Progresivna era" kao što je Jane Adams insistirali su. Veoma poznata Fordova fondacija osnovana je 1936. Carnegie (osnovana 1911. na primjer. èiji je osnivaè bila Josephina Shaw Lowell i industrijalac Andrew Carnegie. u veæoj mjeri opredijelila za ideje njegovog suvremenika Bendžamina Franklina. I dok se na jednoj strani gospoða Lowel zalagala za ideju da je siromašnima bolje osigurati posao nego kratkotrajnu radost povremenim poklonima u odjeæi i hrani. godine). samopomoæ.). primjerice. Rijeè je. Rasel Sage fondacija (osnovana 1907.(Ovdje se pod kulturnom državom vjerovatno misli na socijalnu državu kakve su. koja se u dilemi izmeðu Cotton Marhera. U Japanu. dakle. Danska i Švedska danas). godine. Njihov pandan u Evropi danas èine najveæa Gulbenkijan fondacija u Portugalu i Volskvagenova fondacija u Zapadnoj Njemaèkoj. oboje su se zalagali za pružanje one vrste pomoæi koja naglašava oslonac na sopstvene snage.u Njujorku se pojavljuje Društvo dobrotvorne organizacije. koji je bio uvjerenja da svaki graðanin treba da pomaže svojim sugraðanima putem mudrog investiranja i liènih sredstava bez spominjanja religije. Carnegie upozoravao svoje kolege milionere da svoja dobroèinstva usmjeravaju ka onima koji su spremniji da pomognu sami sebi. stoljeæa zalagao da svako treba da igra ulogu u pomaganju sirotinje i doprinosi društvu u ime religije. trenutno najproduktivnijem centru filantropije u modernom svijetu. Rokefelerova (osnovana 1913. Slièno tome sekularistièki duh prožima i filantropsko nastojanja u Americi.

. Pa i pored ovako velikog broja filantropsko usmjerenih organizacija lièna davanja u filantropske svrhe u SAD èine 90% svih dobrotvornih davanja i 1982.u osnovi su zapadnjaèkog tipa i ne vode mnogo raèuna o bogatoj tradiciji dobrotvornog djelovanja i davanja utemeljenih u institucijama vakufa i zekata.000 fondacija. Zakljuèci: . U Americi je 1982.Prezentirana onako kako su formulirana Pravila društvenih organizacija i kulturno-prosvjetnih i dobrotvornih društava Bosanskih Muslimana . . vakuf suoèen sa svojom zastarjelom organizacijom i izuzetno nepovoljnim objektivnim okolnostima nije mogao na adekvatan naèin odgovoriti zadaæi koju je tokom prethodnih vijekova tako uspješno rješavao ispunjavajuæi svoju ulogu na najbolji naèin upravo u periodima kada je rigorozno provodio želje svojih utemeljivaèa ovjekovjeèene u vakufnamama. ali su im rezultati barem po onome kakvo je stanje danas potpuno razlièiti. Philantropist Work among the Bosnian Moslems with a Particular review of the Humanitarian Societie's Rules at the Beginning of 195 . mora se skrenuti pažnja da je kao nusprodukt sekularizacije i evropeizacije osnova na kojima su ova društva utemeljena došlo do kulturnohistorijskog diskontinuiteta i izvjesnog išèašenja u odnosu na sredinu kojoj su ona pripadala i trebala da im služe. .rijeè je samo o ovlaš odabranim uzorcima .I pored znaèajnih rezultata koji su putem dobrotvornih i kulturnoobrazovnih društava postignuti u prvim decenijama XX stoljeæa u bosansko-muslimanskoj sredini. 54 milijarde dolara. godine bilo oko 22. dostigla su iznos od cca.Ideali koji su vodili amerièke filantrope poèetkom ovog stoljeæa ne razlikuju se mnogo od koncepta sadašnjih u pravilima kulturno-prosvjetnih i humanitarnih društava Bosanskih Muslimana na prijelazu ovog stoljeæa. posebno u pomaganju i stipendiranju ðaka i studenata.000 razlièitih fondacijskih ustanova. pak. Sa svoje strane.godina osnovano je više od 2.Potpunija slika o stanju bosansko-muslimanske filantropije na poèetku ovog stoljeæa može se steæi naravno jednim mnogo kompleksnijim i dugotrajnijim istraživanjem nego što je to moguæe uvidom u pravila pomenutih društava jer svjesni smo èestog raskoraka izmeðu onog što se proklamuje i onog što se ostvari.

the development level. but also the domineering ideas that have motivated and oriented its members usually condition it. The contemporary answer to the grown needs of the Bosniak people for the social solidarity can be found in leaning on its own tradition that had been founded largely in the institution of legacies /vakufs/.20th Century The issue of charity work in a community cannot be separated from the level of overall organization of that same community. 196 . The charity work in Bosniaks in the based was based both on the understandable social solidarity and also on the religious imperative that had sprung out from the basic principles of Islam. The social and historical circumstances. These principles were the leading idea for the majority of members of this nation. at least in the past. but also in finding the new modalities of philanthropic work that is characteristic for the more developed societies in Western Europe and USA.

obavljali vjerski obredi. Džamije su bile noæu osvijetljene kandiljima i svijeæama /mum/. posebno žene. proslavljanja odabranih /mubarek/ noæi. Na ovaj naèin oni su mnogo pomagali u rješavanju raznih socijalnih problema. a mnogi su se primali. iz njihove ostavine. Veæina bogatih muslimana su sve ove dužnosti striktno izvršavali jer su bili ubijeðeni muslimani. sadakai-fitre. Sav kulturno-povijesni rad kod muslimana u Mostaru odvijao se je do 1898. makar on ne bio ni u kakvoj rodbinskoj vezi s njim. hatibi. šipke i drugo voæe. podijele sirotinji izvjesne svote novca na ime propuštenih farzova. medrese i tekije. 197 . One su bile dupkom pune prilikom ramazana. uèenja dova za dug i sreæan život novog sultana i novoroðenog princa na dvoru sultana. odvijao sav kulturni život i proslavljali svi vjerski pa i državni praznici. Zato su mnogi èuvali. dva bajrama.bajram i dijeljenje raznih sadaka /milostinja/ sirotinji koje je ranije bilo mnogo. kefareta. Imami. klanja kurbana na Kurban. i da njeguju bolesnike. i u ovim ustanovama sticalo se sve znanje. džume petkom u podne. godine kroz džamije. pipunove. I oporuke /vasijetname/ su ranije igrale znaèajnu ulogu u rješavanju socijalnih problema muslimana i pomaganju siromašnih i nezbrinutih osoba. poklanjanja hatmi za duše umrlih.Hivzija Hasandediæ MUSLIMANSKA DRUŠTVA U MOSTARU Do konca prošlog stoljeæa u Mostaru nije djelovalo ni jedno muslimansko društvo. vaizi i drugi uèeni ljudi /ulema/ držali su prigodom svih ovih sveèanosti prisutnim predavanja iz islamistike i uèili prigodne dove. nezrova i jemina. Posebno se vodila briga o bolesnicima i svako je se trudio da na neki naèin pomogne bolesniku. Kod Ali-hodžine džamije na Raljevini i na Mazoljicama sve do zadnjeg rata uèene su kišne dove na koje su dovoðena i djeca iz mekteba. mektebe. razne vrste voæa: limune. prtokale /naranèe/.odvijao se do konca prošlog stoljeæa iskljuèivo kroz davanje zekata. lubenice. smokve. do truhljenja. Svi iole imuæniji muslimani su ranije za života pisali oporuke i odreðivali da se poslije njihove smrti. i nosili ih bolesnicima. mevluda. vadžiba. i to sve iskljuèivo radi sevapa. grožðe. Sve oporuke legalizovao je i u sidžil upisao kadija gdje je detaljno navedeno šta je i u koju svrhu oporuèitelj ostavio i koga je odredio za izvršioca i kontrolora svoje oporuke. Sav humano-socijalni rad kod muslimana .

godine top je pucao s Mazoljica i samo oglašavao završetak posta /iftar/. do 1941.. Od 1918. godine. U Mostaru je posebno bilo sveèano prilikom ispraæaja hodoèasnika na hadž u Meku i doèeka hadžija na povratku otuda. Kod Hadžinske sofe je za turske uprave prireðivan i ispraæaj ratnika kad su polazili u boj.s. Nakon obavljanja kratke molitve i opraštanja sa svima. godine ovaj ispraæaj i doèek prireðivani su kod Hadžinske sofe u najjužnijem dijelu Mostara. U ovoj ceremoniji su glavni uèesnici bili mektebska djeca a koja su od kuæe išla s hodoèasnikom u povroci kroz grad do zbornog mjesta. Ove su sveèanosti bile poznate pod imenom "kušanme" ili opasivanje majstorske pregaèe kao simbola kvalifikacije u 198 . Najveæi i najgrlatiji izmeðu njih išao je na èelu povorke i glasno izgovarao tekst jedne dosta duge i rimovane dove koja se prigodom ovih ispraæaja samo u Mostaru uèila. roðenja princa na dvoru. svoju upravu zvanu londža. U ove dane top je s tabije pucao i oglašavao poèetak /sehur/ i završetak posta /iftar/. tu im je svijet donosio dvopek /peksimet/. S tabije je jedno vrijeme top pucao i poslije 1878. a ostala djeca su ga pratila sa "amin". Top je još pucao petkom u podne. kod stare željeznièke stanice u Rièini. U Mostaru je za turske uprave radilo više od pedeset vrsta raznih zanatlija koji su bili udruženi u posebne organizacije zvane esnafi ili cehovi. Na isti naèin prireðivan je i doèek hadžiji koga bi djeca od Hadžinske sofe ili stare željeznièke stanice do kuæe u povorci s glasnim uèenjem dove dopratila. na pritužbu nekih graðana. svoj statut i bajrak kao vanjski znak esnafa. Ovom prilikom su ponekad prireðivane u hadžijinoj kuæi i bogate gozbe. Do prolaska željeznice kroz Mostar 1884. kalfe i majstore. Oni bi se ovdje pod bajrak skupljali. ondašnja vojna komanda je. na Muhammedov. a.Posebno su bili lijepi bajramski i ramazanski obièaji i meðusobno posjeæivanje rodbine i komšija u tim danima. godine. Tada su djeca u hadžijinoj kuæi dobivala somune napunjene halvom i nešto novaca. roðendan /mevlud/. organizira sveèanost i veselje u okviru jednog esnafa i o trošku pripadnika dotiènog esnafa. Ali pošto je jaka detonacija uznemirivala okolne stanovnike i kuæe im potresala. ratnici su odavde zajednièki polazili u boj a hodoèasnici u Meku. Postojao je ustaljen obièaj da se prilikom proizvoðenja zanatlija u više zanatske rangove. èarape i drugo što je za put i borbu bilo potrebno. prenijela top na Hum odakle je pucao sve od 1918. za tri dana Ramazanskog i èetiri dana Kurban-bajrama. kada je u Mostar dolazio novi mutesarif /okružni predstojnik/ i prilikom svake pobjede i poraza turske vojske. a od 1884. Svaki esnaf imao je svog starješinu /æehaju/. zatim kod stupanja na prijesto novog sultana.

staleška. Tada su zanatlije dotiènog esnafa išle kroz grad u povorkama i izvodile razne šale i šeretluke.-1925. H. Sarajevo. obrtnika i trgovaèkih poduzeæa. Bilo je. str. godine osnovana je u Mostaru Muslimanska èitaonica /Kireaethana/ i za prvog predsjednika izabran je poznati mostarski gradonaèelnik Mujaga Komadina /1839. Hadžijska dova u Mostaru. str. Ljubljana. da ustroji 199 . nakon izlaska iz džamije na Bajram ujutro. Nekoliko novih podataka o oporukama. Bratstvo. IZVORI: Sidžil mostarskog kadije 1632. sigurno. XXVIII. Potrebno bi bilo pregledati svu periodiènu štampu koja je izlazila u Mostaru i Sarajevu do 1945. ruždiji. Hasandediæ. Uspomene Riste Ivaniševiæa Mostarca. str. 1933. ali ovim vrstama takmièenja nema spomena u poznatim izvorima. Save. Hasan Nametak. broj 173 i 252. list 18. gradskoj opæini i broju muslimanskih kuæa u Mostaru. sportska i pogrebna. i drugih sportskih tamièenja kao u: skoku u dalj. politièka. do 1634. U periodu od 1898. 122. godine i kojima smo našli spomen u pristupaènim izvorima. . da pomaže siromašne muslimanske familije. 1987. hanovima. Sarajevo. Društvo Sv. humano-socijalna. knjiga. U pravilima društva piše da je ono imalo zadatak da "širi društveni napredak. 1989. Sidžil mostarskog kadije /SMK/ broj 3.str. 71-75. U sidžilima mostarskih kadija ima spomena natjecanju u bacanju kamena s ramena. prema podacima s kojima raspolažemo. nauku i izobrazuje èlanove. 2. Mujiæ.. 1939. hrvanju./. pa podiže materijalno stanje poljodjelaca. osnovano 29 muslimanskih društava koji su se prema svojoj namjeni dijelila na: kulturno-prosvjetna.. Zanimljivi su bili i ženidbeni obièaji kao i obièaji prilikom obrezivanja djece /sunetluka/. Beograd. 1938. br. broj 1. Jugoslovenski list (JL).. 33-34. MUHAMEDANSKO ÈITAONIÈKO I DOBROTVORNO DRUŠTVO /KIRAETHANA/ Na osnivaèkoj skupštini koja je održana u velikoj sali Kalhane na Velikoj Tepi poèetkom 1898.. Za neka društva nemamo nikakvih podataka pa ih samo poimenièno navodimo.. Sve spomenuto je u prošlo doba bilo jedan vid kulturnog uzdizanja i sportskog takmièenja. Ovdje kronološkim redom donosimo spisak muslimanskih društava koja su u Mostaru djelovala od konca prošlog stoljeæa do 1945. Sarajevo. do 1945. 1. trkama i slièno. 88-90. preveo Muhamed A. Glasnik IVZ. Glasnik VIS-a. 43. a u kuæama promovisanih kalfi i majstore prireðivane su bogate gozbe sa brojnim zvanicama. godine pa bi se mogao dati potpun broj i pregled rada svih ovih društava. godine u Mostaru je.svom zanatu.

drugu 12. marta 1906. godine u Mostaru osnovana je Muslimanska èitaonica /Kiraethana/ koja je djelimièno nastavila rad prve Kiraethane.. Sarajevo. godine nestalo je Fate Omanoviæ.. malodobne kæerke Osmanove iz Kuti Livèa u Bijelom Polju kod Mostara. Osvit. a za potpredsjednika Ali Riza-ef. treæu 31. djelovala je pod imenom Muslimanska èitaonica sa dobrotvornim društvom /Mostarda me'a džem'ijjeti hajrijje islam kiraethanesi/. Ferdo Hauptman. Èitaonica je radila na kulturno-prosvjetnom uzdizanju muslimana i èesto je prireðivala zabave u Hrvoju. Sarajevo. Za prvog predsjednika izabran je hafiz Husein-ef. Borba muslimana Bosne i Hercegovine za vjersku i vjersko-prosvjetnu autonomiju. Gajret.. Sarajevo. 1925. Sarajevski list. avgusta 1904.. str. motivišuæi to time da je "iz nje potekla sva agitacija". 1904. i broj 23. broj 7 . Od 1908. broj 22. Husaga Æišiæ. broj 11. 1967. maja 1899.. koje je dobivala èak iz inostranstva. Osman Nuri Hadžiæ. Puziæ. poznati javni i kulturni radnik Mostara. 223. Mostar. Temim. str. èetvrtu 12. Muslimanska vjersko-prosvjetna autonomija u Bosni i Hercegovini.. Sara200 ./5. Biblioteka Kiraethane nalazila se do 1914. jer je posjedovala velik broj vrijednih i rijetkih knjiga. Ovaj dogaðaj je uzbudio sve muslimane u Bosni i Hercegovini pa je 6. 175 i broj 14. ova je Kiraethana bila odmah od strane austrougarskih vlasti zatvorena i sav inventar i knjige bili su konfiskovani. marta 1905. U Arhivu Hercegovine èuva se jedna bilježnica ove Kiraethane u koju su bila upisivana lica koja su iz ove biblioteke uzimala knjige na èitanje. 1905. Zemaljska vlada za Bosnu i Hercegovinu u Sarajevu "raspustila je" i zabranila daljnji rad Kiraethane. broj 4 i broj 83. str. što je sve bez traga nestalo. Ova je Kiraethana bila nadaleko èuvena. bio je jedno vrijeme bibliotekar ove biblioteke. IZVORI: Behar. Znaèaj ove èitaonice je bio još i u tome što su njeni èlanovi kroz nju potajno vodili politièku borbu protiv onovremene austrougarske uprave. da dijeli stipendije i da nema nikakav politièki znaèaj". godine održan protestni zbor u mostarskoj Kiraethani. Kad je poèeo prvi svjetski rat 1914. maja 1899. 366. oktobra 1905. MUSLIMANSKA ÈITAONICA /KIRAETHANA/ Na osnivaèkoj skupštini održanoj 19. novembra 1914. godine u jednoj zgradi na poèetku Brkiæa i Temimove ulice u Brankovcu.èitaonicu. petu 4.12. 2. Prvu zabranu dali su 3. 89 i 327. godine. str. Sutradan po njenom nestanku prosuo se glas po Mostaru da je Fata prošle noæi pobjegla s nekim inovjercem u Dalmaciju. IZVORI: Bošnjak 1899. godine. Noæu uoèi 3. godine.. novembra 1905.

i to obrezivanje vršio je niz godina dr Muhamed Riðanoviæ. 1935. Godine 1936. Mustafa Topuzoviæ i dr Muhamed Riðanoviæ. U osnivaèki odbor izabrani su: Ahmed-aga Tuce. Sarajevo. Glasnik VISa. kalendar Gajret. broj 9. Abdurahman Nametak. broj 13. broj 8 i 42 i 1939. 1906. Ševkija Baliæ. broj 7-8.. str. 1934.. osnovana je pri ovom društvu muzièka.. Ibraga Mahiniæ. Merhum Husaga Æišiæ. 1913. broj 13. u broju 4. 286-289.. H. str. 201 .. a poslije njega na ovom položaju su se više godina nalazili: Mustafa O. 207. a Zemaljska vlada Bosne i Hercegovine odobrila je njegova pravila 4.. naroèito poslije rješenja agrarnog pitanja kod nas kada su mnoge muslimanske porodice preko noæi došle na prosjaèki štap. Mujaga Turko. pjevaèka i diletantska sekcija i ovo je bilo jedino muslimansko muzièko društvo u Mostaru. god. Æišiæ. Društvo je prestalo s radom 1941. Glavni zadatak društva bio je da pomaže i unapreðuje sve vrste zanatstva u gradu i okolini.. Mostar. broj 21 i 196. god. Ovo je bilo najstarije zanatsko društvo u Bosni i Hercegovini. str. str. broj 34.. broj 29. MUSLIMANSKO ZANATSKO UDRUŽENJE ITTIHAD Ovo je društvo osnovano u julu 1906. 192. Sarajevo. priredilo zabavu u korist muhadžira. Hasandediæ. Osim navedenog èlanovi društva su održavali analfabetske teèajeve u gradu i okolini i uz ramazan prireðivali predavanja koja su držali profesori mostarskih srednjih škola: Salih Baljiæ. 303313. 1907. Èlanovi društva su èesto prireðivali dobrotvorne zabave i svakog Bajrama dijelili pomoæ sirotinji. godine. IZVORI: Osvit. 1933. Glasnik VIS-a. godine. Mehmed Hadžiæ. 26.. Sarajevski list. Društvo je prireðivalo razne humano-socijalne akcije i na razne naèine pomagalo sirotinju. Novi Behar. Krpo. na stranici 50... Muhamed Ðukiæ i Sulejman S. Sarajevo. Fuad Slipièeviæ..jevo. 1957. Društvo je 1912.. broj 103. broj 261 i 270. Dr Safvet-beg Bašagiæ spjevao je himnu društvu koja je objavljena u listu Gajret iz 1926. Sarajevo. Hasan-aga Alikalfiæ. 1930. broj 1-2. Ittihad. 138-141.. broj 1-2. 1974. 1932. Sarajevo. naše najstarije zanatsko društvo. 1912. god. god. god. Behar. 1932. H. str. Ahmed-aga Tuce bio je prvi predsjednik društva. Mustafa Alikalfiæ. 3. broj 26. Hasandediæ. JL. 103. Besim Korkut i dr. god. 1940. njegov život i djelo. Vehbija Imamoviæ. Mujaga Komadina. 1914. broj 102 i 288. Sarajevo. oktobra 1906. Društvo je dalje svake godine besplatno obrezivalo /sunetilo/ svu siromašnu muslimansku djecu u gradu. str. Vehbija Imamoviæ. str.

MUSLIMANSKO POZORIŠNO DRUŠTVO Ovo je društvo djelovalo u Mostaru 1907. godine 32 stipendije. Arhiva Vakufskog povjerenstva u Mostaru / AVPM /. Atifa Kurt. str. Radilo je i 1910. Na 1. Ferida Jahiæ. broj 4. 5. Ibrahim-ef. Fejiæ.. Hatidža Æišiæ. godine. Hakija Æišiæ. Šaæir Konjhodžiæ. broj 35. Husnija Kurt. godine. Salih Èišiæ. Fahra Milaviæ. Mukelefa Ugljen. Hajro Treboviæ. ing. U odboru ovog društva radili su. 1908. u kome su radile: Muruveta Alajbegoviæ. Sarajevo. Mustafa Alikalfiæ. Æišiæ. aprila 1907. Rahma Vrgora. Poèetkom 1919.Krpo. Fikreta i Enesa Behliloviæ. Ziba Kapetanoviæ. Kajdafa Efica. od njegova osnivanja do prestanka djelovanja. Ulfeta i Hašmeta Arpaðiæ. Mostar. Sarajevo. /X/. Omer Ugljen. 79. Šemsa Kajtaz. Ne zna se kada je društvo osnovano i kada je prestalo raditi. sljedeæi: Ahmed Džikiæ. a 1912. Hasan Æišiæ. godine./10. Posebna je zasluga Gajreta što je od prvih dana svoga djelovanja davao stipendije uèenicima muslimanima iz cijele Hercegovine koji su pohaðali trgovaèke i zanatske škole. 1909. Šaæir Bijediæ. MJESNI ODBOR KULTURNO-PROSVJETNOG DRUŠTVA GAJRET Mjesni odbor kulturno-prosvjetnog društva Gajret u Mostaru osnovan je 1911. 202 . Šefika Hadžiæ. broj 34. Æamila Nožiæ. Godine 1920. Zejna Draèe. IZVORI: Bošnjak. godine. MUSLIMANSKO TRGOVAÈKO UDRUŽENJE Osnovano je 1908. otvoren je u Mostaru Gajretov muški konvikt. 1907. Sulejman S. Šefika Ševa i druge. Smajil Brkiæ. koji je radio sve do poèetka drugog svjetskog rata 1914. Alija Veliæ. godine i cilj mu je bio da pomaže promicanje trgovine u gradu. IZVORI: Osvit. 6. akt broj 991/1910. Godine 1911. Sidika Omeragiæ. hadži Ibrahim Slipièeviæ. ing. Mustafa M. priredilo je zabavu u Hrvoju i davali komad Abdulah-paša od dr Safvetbega Bašagiæa. 7. IZVORI: Behar.4. Æazim Ugljen. ovo društvo je dalo 51. Vehbija Imamoviæ. PRIVREMENI ODBOR ISLAMSKOG SIROTIŠTA Ovaj je odbor djelovao u Mostaru 1909. Salko Džikiæ i drugi. Šerifa Koluder. Azema Mrkonjiæ. godine osnovan je u Mostaru ženski odbor Gajreta.

god. Mujaga Komadina. 13 i 21. Pri Gajretu je više godina djelovao odbor za pomaganje siromašne školske djece.. uèitelj. Alajbegoviæ. broj 135.. 103 i 282. broj 212. IZVORI: Gajret. Kulturno-prosvjetne ustanove u Bosni i Hercegovini.. 1934. god.. 1930. 1931.. Sefiæ. 1932. god. 1932.. Omer-ef. Gajret je imao i svoj pjevaèki hor koji je na Bajrame a i prigodom nekih drugih sveèanosti prireðivao koncerte.. Ðorðe Pejanoviæ.. god. AVPM. god. god. broj 5-6. 1933. Behliloviæ. broj 141 i 147. IZVORI: Sarajevski list. Mustafa Alikalfiæ. godine bilo 47 i 1925.. 1912. JL. broj 69. U Mostaru je više godina radila Gajretova kreditna zadruga. MUSLIMANSKI "SOKO" Ovo je društvo osnovano 8. broj 13-16. gradonaèelnik Mostara. 1935. god. 13-14.. i 1939. uèitelj i književnik. broj 1. 18 i 20.. Ova predavanja su držali profesori srednjih škola: Salih Æišiæ.. broj 16. broj 32 i 255. god. broj 5. 1924. 1931. 1930. god.. vršio je niz godina dužnosti upravnika ovog konvikta. èajanke i zabave u Mostaru. str. 1930. bilo 47. str. Gajret je dalje vršio i razne humano-socijalne akcije s ciljem potpomaganja muslimanske sirotinje. koja je pojedincima a i raznim organizacijama davala novac na kredit. 1934. 8. god. 1933. hadži hafiz Ibrahim-ef. koja je posjedovala velik broj vrijednih knjiga i èiji su èlanovi držali predavanja u svojim prostorijama spram Karaðoz-begove džamije. 1937. Sarajevo. godine i za prvog predsjednika je izabran Husein Dubraviæ Ðogo. god.godine. osnovana je u Mostaru Gajretova narodna biblioteka.. broj 13. broj 74. 531. Sarajevo. hafiz Ahmed-ef. Vehbija Imamoviæ. broj 25 i 49. Riðanoviæ. god. 8. 48.. 1929.. god. broj 1 i 22. Kasumoviæ i Ali-ef. Blagaju i Bijelom Polju. god. broj 7-8. Godine 1919. koja je svake godine držala petomjeseène teèajeve iz domaæinstva. broj 6. 45 pitomaca. god. god. god. U ovom konviktu je 1924. 92. 55 i 1934.. aprila 1912. Inicijativom Gajreta otvorena je u Mostaru Domaæinska škola. god. 1925. godine 43 pitomca.. 1911. broj 3. a vaspitaèi su bili: hadži Muhamed-ef. Ahmed Džikiæ. 103-104. Bio je smješten u Kajtazovoj kuæi blizu Male Tepe u kojoj je za turske uprave stanovao mutesarif /okružni predstojnik/. god. dr Hasan Mahiæ i drugi. vlastitim sredstvima je za ovaj klub kupio potrebne rekvizite koji su nabavljeni u Pragu u Èehoslovaèkoj. 1931. Ove teèajeve pohaðalo je i završavalo svake godine 25-30 muslimanskih djevojaka. U Mostaru je radio i ženski konvikt u kome je 1924. akt broj 203 . 1912..

godine. MUSLIMANSKI KLUB Osnovan je na osnivaèkoj skupštini održanoj 9. str. godine s ciljem struènog obrazovanja i potpomaganja muslimanki. koji je 1944. 1913. godine i imalo za cilj da se bori protiv alkoholizma. IZVORI: AVPM. IZVORI: AVPM. u kojoj su muslimanske djevojke uèile šivanje. 204 . 13. i 209/1920. djelovao je pod nazivom Muslimanski jugoslovenski klub i imao kancelariju u vakufskom dvoru spram Karaðoz-begove džamije. god.. Radila je u zgradi ženske mektebi. marta 1922. ibtidaije u Brankovcu. radila do 1933. 12. koju je 1912. Za prvog predsjednika izabran je hafiz Muhamed Hilmi-ef. MUSLIMANSKO ANTIALKOHOLNO DRUŠTVO "SVIJEST" Ovo je društvo osnovano oko 1922. JL. Posljednji njegov predsjednik bio je Smail-aga Æemaloviæ.Evropi" kod ulaza s Male Tepe u Kujundžiluk. Ð. akt broj 42/1916. godine. akt broj 209/1920.. 11. akti broj 25/1919. MUSLIMANSKA ŽENSKA ZADRUGA Osnovana je 1919. Ne zna se kada je prestalo djelovati. 1935. AVPM. IZBORI: Sarajevski list.marta 1913. Od 1929. Prvu zabavu priredili su 11. akt broj 484/1913. IZVORI: AVPM.425/1913. a za tajnika Abdurezak Hifzi Bjelevac. godine. godine odveden u logor u Jasenovac i tamo ubijen. godine èitaonicu koja je bila smještena u jednoj sobi Koski Mehmed-pašine medrese na Maloj Tepi. 9. MUSLIMANSKI ÐAÈKI SPORTSKI KLUB Ovaj je klub imao 1916. Od osnutka do završetka prvog svjetskog rata imao je kancelariju u "Kafe . broj 48. Ova je zadruga. poznati politièar i publicist iz predratne Jugoslavije.104. 10. godine. nd. broj 59. i 205/1936. Butum. godine. MUSLIMANSKI OMLADINSKI ODBOR ZA PODUÈAVANJE ÐAKA Za ovaj odbor samo znamo da je djelovao u Mostaru 1920. Klub je postojao i djelovao i 1912. Pejanoviæ. i 651/1933. godine sagradio Mujaga Komadina na ruševinama hadži Baline medrese.

Avdija Simit. a Omer-ef. Muhamed Muslibegoviæ i Husein ef. Pomoæ u novcu dali su 1933. do danas i drugi. godine 500 dinara. bio je predsjednik. Suljaga i Muhamed Æišiæ. Muhamed Hadžiosmanoviæ. Ugljen . dijelio je godinama. Mustafa Beèeviæ. hadži Ibraga Slipièeviæ. Salih Baljiæ bio je 1939. Ali.èija se velika uramljena slika i danas nalazi na zidu u kancelariji Rahmeta. Šaæir Konjhodžiæ. poznati mostarski tržni inspektor /èarši-æehaja/. Hasan Šiširak. Muhamed Mahiniæ. Mustafa Alikalfiæ. Muhamed-aga Deronja. Rahmet je dalje besplatno sahranjivao sve siromašne muslimane što i danas èini. broj 10 14. bio je jedno vrijeme predsjednik. U odbor ovog društva. Tahir Kosoviæ.IZVORI: Narodna sloboda. Koen. bili su birani i sljedeæi: Selim Kolukèija. dr. Estera Danon bila je velika dobrotvorka i mnogo je pomogla svu sirotinju bez razlike vjere. dr Ševkija i Omer Baliæ. Ševa. bio je predsjednik. devet umrlih i èetiri živa utemeljivaèa: Smail-aga Æemaloviæ. Mujiæ. Ugljen dva odijela. Alaga Seferoviæ. Muhamed Riðanoviæ. Omer H. od njegovog osnivanja do danas. Mostar. preko Rahmeta. Salih Baljiæ.. Mujaga Popovac. godine sljedeæi: Ranko Semiz. Neki NN dao je 1937. Hamdija Taslaman. Mièijeviæ iz Turske bio je utemeljivaè Rahmeta i poslao mu je 1937. Zadik Danon dao je 1934. Salih Efica.ef. godine i zadatak mu je opremanje i sahranjivanje umrlih muslimana. Ali-ef. Salih-aga Popovac. deset odijela da se podijele djeci. hafiz Salih-ef. godine zakljuèeno je da se pri ovom društvu osnuje socijalni fond za dijeljenje pomoæi siromašnim uèenicima i davanje stipendija šegrtima. Rahmet je više puta pomagoao opravku džamija: Baba Beširove na 205 . Ahmed Mušiæ. Avdaga Skikiæ. pola vagona brašna da se podijeli sirotinji. gostionièar. Tahir Jašarbegoviæ dijelio je èesto hljebove sirotinji. Muhamed Omeragiæ. hljebove mektebskoj djeci i davao priloge u novcu i odjeæi. Prof. Alaga Hadžimusiæ. i Ahmed Sefiæ. Ugljen. Puziæ. prof. godine predsjednik ovog fonda. J. Glavni inicijator osnivanja ovog društva bio je Omer-ef. Isidor Maestro. Ibrahim Tikvina. Osman Kukrica. Mustafa. Avdaga Bajgodiæ i Nurija Šaæiroviæ. Sefiæ. Rahmet je 1937. Blaško Sliškoviæ. Salih-ef. Rahmet je vršio i razne humano-socijalne akcije i prikupljao priloge od graðana koje je pred Bajrame dijelio mjesnoj sirotinji. prof. MUSLIMANSKO POKOPNO DRUŠVO "RAHMET" Ovo je društvo osnovano 1924. godine imao jednog dobrotvora. 1922. Na sjednici Rahmeta održanoj 1935. U prvi odbor ovog društva izabrani su bili: Omer-ef. Šaæir Muratoviæ. predsjednik od 1968. Suljaga Krpo. Hadži Husaga Kajtaz poklonio je dio imetka humanim ustanovama.

broj 160. 29. 276 i 304. i za bojadisanje pravoslavne crkve u Mostaru. MUSLIMANSKO KULTURNO DRUŠTVO "OMLADINA" Ovo je društvo osnovano oko 1926. broj 4. Gornjem Vakufu. str.. i za ograðivanje Šariæa harema i harema u Šoinovcu u Mostaru. O radu ove zadruge nemamo nikakvih podataka. 1932. godine ubili 63 muslimana. 16. Omera Sefiæa. Sarajevo. 110 i 284. Ovo društvo je više puta slalo jednokratne pomoæi Crvenom krstu i nekim licima iz Bosne i Hercegovine za koje se saznalo da su teško i neizljeèivo bolesni.. 15. 206 . 1939. 16. godne... 59. Derviš-paše Bajezidagiæa u Podhumu i Zirai Ahmed-age u Donjoj mahali u Mostaru i izgradnju džamija u: Potocima kod Mostara. MUSLIMANSKA ZANATSKA ZADRUGA Osnovao ju je Omer Baliæ /1894. dvije džamije u selima Podveležja. Hatme su se poklanjale 27. god. Društvo je imalo diletantsku sekciju i prireðivalo koncerte i javne zabave u Mostaru. Za sve ove brojne pomoæi društvo je od daroprimalaca dobilo više pismenih priznanja i zahvalnica koje èuvaju u svojoj arhivi a neke su uramili i objesili po zidovima prijemne kancelarije. Tabaèici. Ovo je jedino muslimansko društvo iz predratne Jugoslavije koje i danas djeluje u Mostaru. 15. Nevesinju. broj 4.. u džamijama: Æejvan Æehajinoj.. godi. Rahmet je. prireðivao uèenje hatmi svojim umrlim èlanovima. god./. 1935. 168 i 181. noæ ramazana uoèi Lejleikadra. 1935. Dalje je pomagao i davao novèane priloge za izgradnju gusulhane. 1932. 164. Pravda.. broj 4-5. godine i prvi njegov predsjednik bio je Omer S. broj 26. a tajnik Ahmed Hadžiomeroviæ. 26. Sarajevo. izgradnju gusulhane u Ljubuškom. IZVORI: Ove podatke sam dobio od rahm. 1936. u Žabljaku. 284 i 316. Koski Mehmed-pašinoj i Karaðoz-begovoj. Dusini kod Fojnice i drugdje. 73. akt broj 67/1930. u Ljubuškom.-1986. 53. AVPM. 63. 8. opravku mekteba i ograðivanje harema u Potocima. izgradnju gusulhane u Nevesinju. god.Balinovcu. Sefiæ /1903. god. 13. god.. Društvo je djelovalo i 1930. 1934. IZVORI: Novi Behar. IZVORI: JL. broj 28 i 48.-1932./ oko 1927. broj 53. Donjim Vranjeviæima više Blagaja. od svoga osnutka do danas. broj 11. Rahmet je dalje dao prilog za izgradnju spomenika na Rotimlji gdje su Nijemci 1943. 1933. izgradnju gusluhane u Travniku.

godne. 1932. predavanja. Mahmud Šemiæ. Memnuna i Ilduza Hadžiosmanoviæ. /Alibegovica/. Enisa Efica. Sabit Milaviæ. Husein i Salem Metiljeviæ. OGRAÐIVANJE I ÆIŠÆENJE GROBALJA Ovo društvo osnovao je Omer Baliæ oko 1927. akt broj 220/1942. AVPM. 18. Društvo je svojim sredstvima ogradilo harem oko hadži Ali-bega Lafe džamije u Zahumu na Raskršæu. 1932. MUSLIMANSKA NARODNA BIBLIOTEKA Osnovana je u ljeto 1928. Mirza Baliæ. Abdurahman Nametak. godine osnovan je u Mostaru i ženski odbor Narodne uzdanice u kome su kao odbornice i funkcionerke radile: Uzejfa Hadžiomeroviæ. ODBOR NARODNE UZDANICE Mjesni odbor Narodne uzdanice u Mostaru osnovan je na konstituirajuæoj skupštini održanoj u augustu 1929. Ahmed i Avdo Raljeviæ i drugi. IZVORI: Novi Behar. godine. Mustafa Lakišiæ. Hamdija Hasanefendiæ. 63. Munira Rizviæ i druge. Sulejman Demiroviæ. Salih-aga Efica. "HAREM" DRUŠTVO ZA UREÐENJE. Opširnije o njenom radu vidi: Fazlija Alikalfiæ. Ahmed Sefiæ. dr Ševkija Baliæ. Glavni cilj i zadatak društva bio je da radi na kulturno-prosvjetnom uzdizanju muslimana i u tu svrhu su oba odbora prireðivali u gradu i okolini mevlude.17. Mostar. 19. 20. godine bili su sljedeæi: hadži Mehmed-aga Bošnjiæ. godine. IZVORI: Novi Behar. sijela 207 . godine. AVPM. Halil Blagajac. do prestanka njegovog djelovanja koncem 1944. str. a prestala s radom 20.. odbornici i razni funkcioneri ovog društva od 1929. Alija Kajtaz. Smail Dadiæ. Hasan Æišiæ. Mustafa i Omer Kalajdžiæ. akt broj 354/1936. Polovinom 1933. 63. Predsjednici. Mustafa Ramiæ. Muhamed i Omer Hadžiosmanoviæ. O njegovom radu nemamo nikakvih podataka. Sarajevo. Hajrudin Treboviæ. Munira Hamziæ. Stasanje jedne mladosti /sjeæanje na rad Muslimanske narodne biblioteke u Mostaru/. MUSLIMANSKO ANTIALKOHOLNO DRUŠTVO "BUDUÆNOST" Ovo je društvo osnovao Omer Baliæ oko 1927. Muhamed Hadroviæ. Hasan Šiširak. Hiba Baliæ. broj 4-5. broj 4-5. str. Umica Æišiæ. aprila 1941. Fehma Bašagiæ. zabave. Sarajevo. priredbe.

povremeno.. AVPM. nastavnik. iako se zna da je konvikt i u ovim godinama radio. nemamo podataka o broju pitomaca. 135.. za 1943. broj 4. 223. u staroj Kajtazovoj kuæi nedaleko od Male Tepe. Društvo se izdržavalo iz prihoda ubranih od èlanarina raznih priredbi i jednokratnih pomoæi. 159. 50. god. 278. Sarajevo. 1935. broj 37. 1937. vjerouèitelj. gdje je do 1940. i 532/1936. 197. 1930. do konca ove godine u zgradi mekteba u Brankovcu koji je 1912. god.. 30 i 93. broj 33.. do njegovog zatvaranja koncem 1944. koji je poèeo s radom 6. broj 28 i 31. str. 1929. god. Hasan Haæam. str. 31.. godine dala ovom društvu 2000 dinara. god.. str. broj 28. 1934. škol. 188. 162. 32. 150 i broj 10. Društvo je otvorilo svoj Muški konvikt u Mostaru. službenik. broj 32. 1937. 176. 1932. oktobra 1935. 173 i 208. Muhamed Æišiæ. broj 46. deklamacije.i teferièe. U konviktu je 1935. 1939. uèitelj. 113. Od poèetka rada konvikta 1935. prireðivali u konviktu: predavanja. 187-188.. Tada je u Konviktu prireðen mevlud i održana akademija.. god. broj 4. broj 187. do 1940.. broj 26./36. akti broj 547/1935.. januara 1944. IZVORI: Novi Behar. str. Mostarska gradska opæina je 1936. Od osnutka do konca 1936. Ejub Kabil i posljednji Hivzija Hasandediæ. škol. škol. god./42. 19 i 1942. radio Gajretov konvikt. 1937. 1933. 124. god. god.. 1936. Pitomci su. broj 17-18. od 1940. vjerouèitelji. Pravda. str. i od 14./41. god. za 1937. god.. godine sagradio Mujaga Komadina /sada su ovdje privatni stanovi/. str. str. god. broj 9.. god. u zgradi Muftijstva na Bašèinama /sada ovdje radi Gradski orkestar/. Konvikt je radio u zgradi Hasan-bega Lakišiæa vakufa kod Karaðozbegove džamije /sada je na tom mjetu dvokatnica u èijem prizemlju radi prodavnica. 191 i 197. god. god. za 1939. i 1941. godine bilo 16 pitomaca.. 1935./43. za 1938. kalendar Narodne uzdanice za 1936. upravnici i vaspitaèi /prefekti/ u njemu bili su: Alija Ahmiæ. Narodna sloboda. 43. 241 i 256. god. 1936. 18. JL. broj 32 i 1940. 1929. 208 . od 1936. god. Husein Metiljeviæ./38. god. 60. škol. str.. godine. 1933. 1938. 165.. a na spratu su kancelarije raznih ustanova/. god. str. Muhamed Hamidoviæ./37. 1936.. 12. recitacije. broj 3. januara 1944. Za školske godine 1940. /sada se na tom mjestu nalazi Djeèije obdanište/. Mostar. imam. godine 48 pitomaca-stipendista. do bombardovanja Mostara 14. broj 232. god.. 21.. broj 7. 187 i 237. monologe i razne priredbe. god./39. god. broj 709. godne. hafiz Salih Puziæ. 1932. god. str. god. god. prilikom raznih vjerskih blagdana i državnih praznika.

imam i mualim. i tada mu je bio predsjednik Ali-ef. RELIGIOZNO SOCIJALNO DRUŠTVO "IHVAN" Ovo je društvo osnovao rahmetli hadži Šaæir-ef. UDRUŽENJE IMAMA MATIÈARA Ne zna se kada je ovo društvo osnovano a djelovalo je 1932. 25. 1932. preko imama i mualima u gradu.. skupilo priloge od graðana i obuklo 200 djece. akt broj 95/1933. broj 245. godine obukao 180 djece iz mekteba. godine. kada je 1934. Društvo je djelovalo u dva vida: humano-socijalnom i religiozno-propagandnom. 1932. 1939. IZVORI: AVPM. godine... broj 205.. i za prvog predsjednika izabran je bio Ahmed Alajbegoviæ. godine. Sarajevo. kupio knjige za 18 djece. U Mostaru je u predratno doba živjelo mnogo muslimanske sirotinje što je sve bilo 209 . Društvo je kratko vrijeme radilo i ukinuto je naredne. Puzica za blagajnika. 22. 1936. došao za sudiju Sreskog suda u Mostaru. IZVORI: Islamski glas. godine. godine i na osnivaèkoj skupštini izabralo Ibragu Èelebiæa za predsjednika. MUSLIMANSKO POKOPNO DRUŠTVO "MERHUM" Grupa èlanova pokopnog društva Rahmet osnovala je ovo društvo u aprilu 1935. Konjhodžiæ /Mostar 1902.. 1932.. Klub je ukinut 20. septembra 1932. broj 20 i 22. 67. IZVORI: JL. broj 252 i 288. IZVORI: JL.. 23. broj 4-5. broj 233 i 1933. str. DRUŠTVO "ISLAHAT" Ne zna se kada je i s kakvim ciljem ovo društvo osnovano a prestalo je s radom prije 1933. god. ODBOR ZA SAKUPLJANJE PRILOGA ZA MUSLIMANSKU SIROÈAD IZ MEKTEBA Ovaj odbor je 1932. 26. a hafiz Salih-ef. 24.Sarajevo 1983. IZVORI: Novi Behar. JL.21.. broj 213 i 281. MUSLIMANSKI GRAÐANSKI SPORTSKI KLUB Osnovan je na osnivaèkoj skupštini 13. god. 1936. Mehmed Ribica je 1932.. Vakufsko povjerenstvo je 1939. godine./. god. 1932. oktobra iste godine kada mu je zabranjen daljnji rad. Sefiæ. god. On je bio ne samo osnivaè društva nego i stalni predsjednik od osnutka do njegove likvidacije 1941.

Puziæ. Nazif-ef. Društvo je 1937. godine pozvalo u Mostar mog kolegu rahm. Sva njegova predavanja bila su veoma aktualna pa je sala u kojoj su ona održavana bila uvijek dupkom puna. maja 1982. pošto se ono prisutnima dopalo. Æamila Avdiæa. Dobraèu. Šaæira za sve vrijeme rada i djelovanja društva bili su: hadži Ahmed-ef. U ovoj godini njegovi organizatori su održali 78 predavanja u gradu. Ismet Terzimehiæ. sudija. AVPM. dva na selu i stipendirali dvoje djece na izuèavanju zanata. odobrena od vlasti. /mevluda/ i Nove hidžretske godine. Kalajdžiæ. Drugi vid djelovanja društva bio je da propovijeda najèistije i najortodoksnije uèenje o islamu. godine imalo 466 èlanova. Društvo je preko svojih povjerenika koje je imalo po svim èetvrtima grada. Karabeg. kadija. Društvo je prestalo s radom koncem 1941. Društvo je imalo svoja pravila. I prof. Omer-ef. ali se do danas nisu saèuvala. Prvo predavanje održao je rahm. godine. Pri ovom društvu radila je 1941. godine i omladinska sekcija. Salih-ef. godine. imam. Za stalnog predavaèa društva je angažirao rahm. a.posljedica nehumanog i nesocijalnog rješenja agrarnog pitanja u Bosni i Hercegovini 1919. Njegovi povjerenici su ovu dužnost savjesno vršili i nikad upravi društva nije ni od koga došla pritužba da su nešto nepravilno podijelili ili da su napravili kakvu malverzaciju. Kojiæ i Omer-ef. U pravila su bila unesena neka naèela senusijskog pokreta. Šaæira Konjhodžiæa u pismu od 24. koji je svaku veèer. Salih Baljiæ držao je ovdje predavanja prigodom raznih vjerskih praznika: roðenja Muhammeda.s. hafiz Salih Puziæ. i 220/1941. Društvo je jednog ramazana oko 1935. morao ga je još jednom ponoviti. jer su se ta naèela osnivaèu najviše sviðala. 210 . hadži Šaæir i. profesora vjeronauke u mostarskoj gimnaziji. muderis. jer je vjerski život u ono doba u Mostaru bio pao na niske grane i džamije su bile skoro prazne. poslije klanjanja teravih-namaza. U svrhu vjerskog pouèavanja i moralnog uzdizanja èlanova društva održavana su predavanja u Karaðoz-begovom mektebu. muderis. Prostorije društva nalazile su se u dershani Karaðoz-begove medrese. Halilhodžiæ. IZVORI: Podatke o društvu Ihvan dobio sam od rahm. akti broj 266/1937. godine. koji im je vakufsko povjerenstvo u Mostaru u ovu svrhu besplatno ustupalo. dijelilo redovito brašno i druge živežne namirnice muslimanskoj sirotinji. govorio prisutnima o raznim temama iz islamistike. Udovièiæ. Hamza-ef. Glavni saradnici rahm. Kasim ef.

godine u Mostar je stigao veliki transport djece od èetiri do dvanaest godina života koja su od željeznièke stanice 211 . Smail-ef. godine svoj pododbor u Mostaru.27. Udovièiæ. Odavde su djeca otpremana u razna mjesta Bosne i Hercegovine i povjeravana na izdržavanje muslimanskim porodicama. Udovièiæ. Puziæ. Predavanja iz raznih predmeta na ovom seminaru držali su bolji uèenici viših razreda. oktobra 1943. ODOBOR EL-HIDAJE ORGANIZACIJE ILMIJE KRALJEVINE JUGOSLAVIJE Ovaj odbor je osnovan koncem 1936. PODODBOR MERHAMETA Bivše muslimansko dobrotvorno društvo Merhamet u Sarajevu osnovalo je u ljeto 1943. Mehmed-ef. tajnik Ragib Balta. godine. koja je 1941. Za cijelo vrijeme djelovanja ovog ogranka predsjednik je bio Hivzija Hasandediæ. predsjednik. 28. ORGANIZACIJA MLADIH MUSLIMANA U okviru Odbora El-Hidaje djelovao je u periodu od 1941. godine ogranak Mladih muslimana. Društvo je imalo zadatak da širi islamsku prosvjetu meðu muslimanima na svome podruèju. Osim toga organizacija je držala seminare za poduèavanje uèenika nižih razreda srednjih škola koji su se održavali u prostoriji iznad ulaza u dvorište Koski Mehmed-pašine džamije na Maloj Tepi. do 1943. Sarajevo. Ova djeca su sakupljana po popaljenim selima. dopremana na Ali-pašin Most kod Sarajeva i ovdje smještena u poseban dom. Merhametove prostorije nalazile su se na Mejdanu kod Male Tepe a inventar je naslijedio od Muslimanske narodne biblioteke u Mostaru. zatvorena i potpuno likvidirana. blagajnik i odbornici: hafiz Omer-ef. do 1944. Džabiæ. Godine 1943. hadži Salih-ef. Karabeg a za tajnika hafiz Salih-ef. Dana 31. U tu vrhu prireðivana su predavanja po džamijama koje su držali imami i vjerouèitelji mostarskih škola. Fejiæ. u ovom odboru su bili: Ibrahim-ef. i za prvog predsjednika bio je izbran hadži Ahmed-ef. U toku prošlog rata stradale su hiljade muslimana u istoènoj Bosni i drugim pograniènim mjestima Bosne i Hercegovine iza kojih je ostalo mnogo nezbrinute djece. potpredsjednik. 1936. Džudža i Osman Šehiæ. Ejub Kabil. Ogranak je prireðivao predavanja prigodom svih vjerskih blagdana po džamijama i u sali Vakufskog povjerenstva na Maloj Tepi a ta su predavanja držali imami i vjerouèitelji srednjih škola. 29. organizacija koja nije imala nikakav politièki karakter. IZVORI: El-Hidaje.

Hajrudin Treboviæ i drugi. where the testator gave a full account what he/she left behind. and all forms of cultural life. IZVORI: Osvit.. Na dopremi djece s Ali-pašinog mosta i njihovom zbrinjavanju mnogo su radili sljedeæi: Mustafa Alikalfiæ. Vehbija Imamoviæ.prevezena u sabirne centre . All the cultural and educational activities among the Moslems in Mostar were taking place in the mosques. The Moslem Societies in Mostar Until the end of the last century there have not been a single Moslem society in Mostar. Merhamet je po unaprijed izraðenim formularima popisao svu djecu i ustrojio taènu evidenciju. even the celebration of religious and state holidays. slaughtering a sacrifice /kurban/on Bayram holidays. and who was nominated as the executor and controller of his/her will. All the testaments left behind the rich Moslems were made legal by the judge and registered in the local register /sigil/.džamije i odmah razdijeljena porodicama. 1943.. madrasahs and monasteries /tekke/. Više od 200 muslimanskih porodica iz Mostara. Bijelog Polja i drugih okolnih mjesta uzeli su djecu na izdržavanje i brinuli se o njima sve do završetka rata 1945. one could not find any Moslem society in Mostar until the end of 19th century. 212 . Svaki staratelj morao je potpisati dva formulara i obavezati se da æe primljeno dijete ne samo izdržavati nego i u vjerskom pogledu odgajati. or because of some other reasons. Asim Opijaè. and in distributing charities to the poor who had been quite numerous in these times. Sarajevo.br. Perhaps the reasons aforementioned. 1. godine. Ragib Kolakoviæ. schools /mektebs/. br. dr. offering charity /sadakai fitre/. One should also mention testaments /vassiyetnamas/ that also played an important role in solving the social problems among the Moslems and in supporting the poor and persons not catered for. Blagaja. The majority of wealthy Moslems performed these duties out of sheer conviction since they were truly observing Moslems. Ševkija Baliæ. Preporod. Djeca su imala i zdravstvenu zaštitu jer su se neki mostarski ljekari obavezali da æe ih besplatno lijeèiti. for what purpose. dr. All the humanitarian and social work among the Moslems was conducted until the end of 19th century in the form of giving zekjat. The first such society was established in 1898. 88 i 89. religious rites. ing. These institutions offered learning. 1986.

and had been mentioned in the sources available. were presented in the paper. 213 . so we mentioned their names only. 29 different Moslem societies were set up in Mostar between 1898 and 1945. The chronological lists of Moslem societies that were active in Mostar towards the end of 19th century until 1945. They can be discerned as: cultural and educational.According to our data. sports and burial societies. political trade union or belonging to certain guilds. humanitarian and social. Some of them did not leave any concrete data.

214 .

kada se zaèinje ostvarivanje sinteze tih dviju kulturno-književnih paradigmi. mersija. rubaije. risala. Do tog stepena prožimanja. tarih. one su moguænost da se istupi iz zatvorenih konfesionalno-nacionalnih okvira i objavi taj jezik i pismo. uslovljenih osnivanjem prve štamparije u Sarajevu 1866. spisateljska djelatnost kod svih pa i Muslimana o èemu svjedoèi alhamijado literatura. Te godine poèinju dva lista: Bosanski vjestnik. Neki od ovih žanrova ispisuju se iskljuèivo na orijentalnim jezicima (ovdje se podrazumijevaju turski.. Muslimansko stanovništvo Bosne i Hercegovine za vrijeme osmanske uprave. Tako se ovdje njeguju i traju. korespondencija.. prakticira u literaturi gotovo sve istoènjaèke žanrove. u poeziji: kaside. biografija. ilahije. a u prozi: hikaja. Pozdrav naèelnika pravosuða mufetiši-huæamefendije i Pozdrav kajmekama Munib-efendije sultanu jesu prvi tekstovi 215 . osmanska vlast za sve vrijeme svog trajanja iskazivala je visok stepen jezièke tolerancije što je omoguæilo rad na narodnom jeziku koji je bio apsolutno dominantan (svakodnevni govor. nat. na narodnom. Tako u ovim novinama Muslimani prvi put štampaju na zapadnom pismu i narodnom jeziku. dakle i u XIX vijeku. A s pojavom prvih novina taj jezik i pismo vide se u novom mediju. memoarska i historiografska proza.Minka Memija ŠTAMPA I PRETPREPORODNI PERIOD BOSANSKO-MUSLIMANSKE KNJIŽEVNOSTI Vrijeme koje æemo oznaèiti kao pretpreporodni period moglo bi se karakterizirati kao ponovni susret Istoka i Zapada. Preplitanje ova dva kruga zbiva se tek s našim vremenom. kada se postupno uspostavljaju ponovo veze izmeðu istoènjaèkih i zapadnih žanrova u literaturi. putopis. i Bosna. komentar. Istina. bogat korpus narodne poezije kod svih ovdašnjih naroda. neki i na narodnom u okviru alhamijado literature. i na turskom jeziku. odnosno graðenja novog izraza koji u sebi sadrži i nešto od onoga napuštenog i nešto od onoga uzetog. bilingualno. trajaæe decenije postupnog napuštanja i prihvaæanja. arzuhal. šehrengiz. Vidljiva granièna linija postupnog otvaranja prema Zapadu zbiva se s pojavom štampe i izdavaèke djelatnosti. godine. medhija. krajiška pisma.. munadžat. Bitni faktori koji omoguæuju ovu prekretnicu i razlikovanje u odnosu na dotadašnje vrijeme jesu jezik i pismo. arapski i perzijski jezik). gazel. Pjesme iz prvog broja Bosne: Pozdrav gospodina hodže Mehmmeda Emin-efendije. To je sredina XIX stoljeæa.

To su prilozi u dijalogu koji po formi i po sadržaju podsjeæaju na grèki mim. što ove priloge kvalificira kao dobronamjerne. možda bi se mogli smjestiti izmeðu satiriènog koji se u helenskoj književnosti vezuje za Menipa i pouèno-filozofskog sadržaja kakav je pisao Platon. U još dva priloga sudionici ovog razgovora su imenovani kao "dvojica Hercegovaca" i "Mostarac i Trebinjac". u obrazovanju. æirilicom. Prva drugaèija literarna forma javlja se takoðer u novinama . godine. godine. kršæanin prigovara muslimanu sve ono što bi valjda zamjerio predstavnicima vlasti. ostale rubrike. Dvije rubrike potpisane su sa: Jedan patriot. 2) Bosna poèinje u maju 1866. i u vezi s tim iznosi se na vidjelo korupcija. godini. Prvi: Šta æe to reæi? Drugi: Tako je zaista. duh prosvjetiteljstva ovdje se javlja gotovo stoljeæe kasnije i ostvaruje se u specifiènim modifikacijama: prvenstveno u znaku snažnih inicijativa za kulturno samoosvješæenje i emancipacije. prilozi su nastavljeni kao Razgovor dvojice. "Musliman i Hristjanin". Iz jedne od tih rubrika daæemo fragment da se vidi njena priroda: Prvi: Šta ima novo? Drugi: U rijeèima svašta a u poslu ništa. godine. Prvu dijalošku rubriku donosi Sarajevski cvjetnik u aprilu 1869. U skladu s politièkim stanjem i stepenom historijskog razvoja ove zemlje u to vrijeme. i 1872.ovdašnjih Muslimana objavljeni na narodnom jeziku i nearapskim pismom. izlazio na turskom i narodnom jeziku od decembra 1868. godine i traje do ljeta 1878. o savremenoj situaciji. uglavnom su to kritike zbog neostvarenih projekata u komunalnoj djelatnosti.Gulseni-sarayu. što su neodvojive dimenzije jednog jedinstvenog procesa. Teme ovih dijaloga su uzete iz života. ne donose nikakve podatke o njima. Rubrika se u ovom listu nastavlja u 1890. 216 . te u znaku nacionalno-preporoditeljskih pokreta. jer da je sve uèinjeno šta je govoreno šta bi 1) Sarajevski cvjetnik. nebriga. potkradanje državnog novca i drugo. a razlikuju se kao prvi i drugi. Dijalog je pun polemièkih tonova. Jedan od bitnih prigovora je i to da se narod meðusobno slabo druži. i u Bosni. Na Zapadu se ovaj žanr obnavlja u vrijeme prosvjetiteljstva. nemar. zbrinjavanju sirotinje i slièno. Razgovaraju dvojica. angažirane pristupe zadatoj temi. listu prvog muslimanskog novinara Mehmeda Šaæira Kurtæehajiæa1. kasnije i u zvaniènoj Bosni2.najprije u Sarajevskom cvjetniku . do jula 1872.

i br. i veæ se po svijem vilajetskim novinama bijahu raznijeli èlanci u pohvalu toga djela kojega nema. 17 od 25. iznosi èinjenice koje takoðer optužuju. aprila 1870.4 Nijedan od njih nije potpisao imenom. jedan kritikuje a drugi. Tereki. po svojoj namjeni. 15. no što svijet naš govor odobrava o tome da ne govorimo.. iako su utrošena velika sredstva. Prvi: Èemu su te tvoje rijeèi namijenjene. br. oni nisu uvijek oponenti. nego da vidimo ima li kakve koristi od našega govora i pisanja". 229. aprila 1872. U Sarajevskom cvjetniku rubrike su objavljene u: br. Bosna je objavila dvije rubrike: u broju 197 od 17/29. 14 od 3. no nas se tièe samo ono što se u našoj Bosni radi. br. Prvi: Ima li u Bosni stvari o kojima se govorilo a nije ništa svršeno? Drugi: Šta pitaš kad znaš. to hoæu da im razjasniš. Ova rubrika bila je dosta èitana što se kaže i u jednom Razgovoru dvojice. 217 . uklapaju u generalnu ideju ovih novina . Drugi: Ovo se odnosi na skoro sve. aprila 1869. O tome je javljeno tako kao da je stvar veæ svršena. marta 1870. 15 od 1. Toliki trošak zaèuðuje sagovornike pogotovo zato što su u gradnji puta besplatno radili radnici iz Travnièkog i Hercegovaèkog sandžaka te vojska. u jednom razgovoru. Ovi se prilozi. bog zna s koliko troška donešeni i namješteni.da se bude koristan. nije dovršen. br. 14 od 4. obojica slažu u tome da mnogi planovi ostaju na nivou obeæanja te da nije vakufa Gazi Husrev-bega ne bi bilo nijedne zgrade koja "zahtjevima vremena odgovara". br. po mišljenju jednoga od njih. Bosna i Sarajevski cvjetnik objavile su ukupno osam priloga ovoga žanra. Uloge dvojice koji razgovaraju nisu u svim rubrikama razgranièene do kraja.. Put. 9 od 29. Prije dvije godine ovdje se je poveo govor da æe se ustanoviti daru-šefeka (sirotinjska škola). zato što njihov dijalog "ne pokazuje nikakve privatne mržnje.oktobra /8.. A èita se. aprila 1870. braneæi nešto.. niti potvaranja. ti svojim pitanjem pokazuješ da nijesi èitao dosadašnje novine ovoga vilajeta. od 27. svejedno naèinila se-ne naèinila. naravno. i br.. 4.. list koji je izlazio u Istanbulu. pa i on tako postaje kritièar. Drugi: E moj brate. jula 1872.novembra iste godine. aprila 1870. pa što bi od toga? Prvi: Pa zar je ta škola nešto. no to bih ja rad bio zanati šta bi od konjièkog puta koji je jedini put vežuæi Bosnu i Hercegovinu i o kome se tako mnogo govorilo. Tako se.koješta bilo. a osobito mi je žao rijeèi kojima je "Tereki"3 pohvalio ovu stvar i preporuèio i ostalijem vladama vilajetskim. Prvi: Kad si ih èitao morao si u njima naæi da je taj put naèinjen tako da po njemu kola kao po ledu lete i da su željezni mostovi iz Engleske. Možda nije presmjelo veza3. od 11.

na primjer. nju mogu potkrijepiti i oni primarni zahtjevi Kurtæehajiæa. novinara i urednika: žeð za naukom. Tako se èitalac u Bosni upoznaje i sa kulturnim i književnim tokovima izvan Osmanskog carstva. U dramskom žanru zapravo ne može biti rijeèi o preporodu nego o nastanku nove književne vrste. O tome svjedoèe. Ove novine objavljuju i prve prevode iz zapadne literature. što bi takoðer moglo da govori o vezanosti ovog autora i rubrike. godine objavljuje informaciju da je umro francuski pjesnik Lamartin a nešto kasnije i prevod jedne njegove elegije. pokretom za afirmaciju narodnog jezika i latinice i æirilice. kalendarima koji su na turskom jeziku izlazili na prelazu osmanskog i austrougarskog perioda. Ta djela predstavljaju neophodnu književnu i civilizacijsku pripremu osvajanja zapadnih oblika književnog umijeæa. Iako u prvim djelima koja oznaèavaju uvoðenje novih žanrova u literaturi nema izuzetne književno-estetske vrijednosti. A austrougarskim vremenom jaèaju procesi približavanja evropskom kulturnom krugu. U dramskom žanru stvari su nešto složenije. zbog odsustva dramske tradicije u islamskoj kulturi. Sarajevski cvjetnik sredinom 1869. i u okviru toga o èetrnaest pisaca. Prevedeni prilozi. takoðer poznati turski publicista i pjesnik Ebu Zije Teufik. Oni su omoguæeni intenziviranjem izdavaèke djelatnosti. a tehnièki su preuzeti iz zapadne tradicije. njihov kulturnohistorijski znaèaj je golem. te školovanjem Muslimana u zapadnim centrima. te u Cvjetniku.ti ih za Kurtæehajiæa. jer se javljaju u Bosni kad je on na èelu toga lista. te da je u cijelosti prevedeno i objavljeno na turskom jeziku. Mada nije beznaèajna "ureðivaèka ruka" kao èinjenica koja govori u prilog ovoj pretpostavci. Iako je Bosna izlazila još šest godina nakon Kurtæehajiæeve smrti. Listovi ovoga osmanskog perioda donose èesto informacije i o kulturnom životu u Evropi i svijetu. U salnamama. Razgovor dvojice nikad se više nije pojavio. što æe 218 . reformom obrazovanja. razvojem svjetovnih škola. On u više nastavaka donosi fragmente iz Dnevnika Dobroga Rišara uz informaciju o izuzetnoj popularnosti ovoga djela. za napretkom u svakom pogledu i za aktivitetom. nalazimo zaèetke istraživaèko-kritièkih radova. Vjerovatno su zato prvi dramski tekstovi samo tematski oslonjeni na kulturnu tradiciju islamskog kruga. drame Pod Ozijom Safvet-bega Bašagiæa i Hadžun Rizabega Kapetanoviæa. Ibrahim-beg Bašagiæ objavljuje u njima 22 teksta o znamenitim liènostima iz bosanskohercegovaèke historije. koji on takoðer ureðuje.

na primjerima djela Selimoviæa. Æatiæa. U prvim bosanskohercegovaèkim novinama Muslimani prvi put štampaju svoje radove na narodnom jeziku i nearapskim pismom.æirilicom i latinicom. Karahasana. Hasanefendiæa. above all. Ramiæa. Proces sinteze kulturno-književnih tradicija Istoka i Zapada traje kao bitno obilježje bosanskohercegovaèke umjetnosti novoga doba. Procesi približavanja zapadnom kulturnom krugu iæi æe uzlaznom linijom u narednim decenijama da bi se okonèali s našim vijekom. Ibrišimoviæa. poput Safvet-bega Bašagiæa. godine predstavlja onu graniènu liniju koja se može nazvati pretpreporodnim periodom u književnom životu ovdašnjih Muslimana. Berbera. Horozoviæa (u literaturi) te Behaudina Selmanoviæa.. Bjelevca i drugih. (u likovnoj umjetnosti). Obraliæa. Skendera Kulenoviæa. This time is different from the present one. Dragulja. Numankadiæa. Hoze. or mother tongue and the Western scripts-Latin and Cyrillic. To je posebno vidljivo u književnosti i u likovnoj umjetnosti. The Moslems printed their works in the first Bosnian-Herzegovinian newspapers in their own mother tongue and in a non-Arabic alphabet. Stvaranje na tri orijentalna jezika i na arapskom pismu postupno uzmièe pred narodnim jezikom i zapadnim pismima . To vrijeme razlikuje se od dotadašnjeg prije svega po jeziku i pismu. Te novine objavljuju i prve prevode iz zapadne literature. Sušiæa.u razdoblju s kraja vijeka omoguæiti pojavu profiliranih autorskih figura i književno-umjetnièki relevantnih ostvarenja. U tim novinama javljaju se i nove literarne forme koje se mogu kvalificirati kao ponovni susret Istoka i Zapada. These newspapers also presented 219 . Writing in three oriental languages and in Arabic gradually retreated when confronted with the people's. The Press and the Period of Bosnian Moslem Literature before the Revival An emergence of press in Bosnia and Herzegovina in 1866 can be seen as a border mark that can be called the Period before the Revival in the literary life of the local Moslems. in terms of language and alphabet.. REZIME Pojava štampe u Bosni i Hercegovini 1866. Kondžiæa.

220 .some literary forms that can be qualified as another meeting of the East and the West. The process of getting closer to the Western cultural circle would be in ascending line in the decades that followed. These newspapers also published the first translations from the Western literature. It ended in our century.

Avdaga Šahinagiæ. za pokretanje i osnivanje Islamske dionièke štamparije najzaslužniji su Ademaga Mešiæ. Tragove ideje o osnivanju takve ustanove možemo pratiti još od kraja osmanskog doba u idejama bosansko-muslimanskog novinara Mehmeda Šaæira Kurtæehajiæa. GODINE Osnivanje Islamske dionièke štamparije u Sarajevu (1905. 16 i 17. 221 . Tada su uraðena i pravila štamparije koja je Zemaljska vlada odobrila veæ 25. Hamdija Kreševljakoviæ1 i drugi. Veæ do 1903. godine završene su gotovo sve pripreme za osnivanje štamparije. 1905. 1930. godine Islamska dionièka štamparija je i osnovana. koji je ukazivao na potrebu prosvjeæivanja i školovanja muslimanskog naroda.-1930. Od tada pa do ustanovljenja štamparije 1905. na ostvarenju ove zamisli intenzivno rade muslimanski intelektualci. koja æe omoguæiti opšti kulturni preporod Muslimana kao i štampanje publikacija. Ideja o osnivanju štamparije kao prvenstveno kulturne ustanove ponovno se javlja. Mahmudbeg Fadilpašiæ-Šerifoviæ. kada je ustanovljen upravni i nadzorni odbor. Dr Halilbeg Hrasnica. prilikom osnivanja lista za pouku i zabavu Behar (1900.-1918.) uklapa se u kulturni i prosvjetni zamah koji je pratio pojavu bosanskomuslimanskog preporoda na prelazu iz 19. septembra 1904. novembra 1. godine sazrijeva i vizija o organizaciji štamparije kao dionièarskog društva. godine. Predsjedavajuæi Skupštine Ademaga Mešiæ proglasio je za ravnatelja upravnog odbora Mahmudbega Fadilpašiæa.-1948. Iako je bila plod veæe grupe istaknutih ljudi koje je povezala i udružila ista ideja i potreba za napretkom bosansko-hercegovaèkih Muslimana. a tokom 1904. br. Tada zamišljena islamska štamparija trebalo je da bude temeljna islamska ustanova.. Avdaga Šahinagiæ. osim na domaæem bosanskom i na orijentalnim jezicima. što se ne da ni zamisliti bez štamparije u to vrijeme. O ostalim liènostima vidi: Novi Behar.Amra Rešidbegoviæ Narodna i univerzitetska biblioteka BiH OSNIVANJE I RAD ISLAMSKE DIONIÈKE ŠTAMPARIJE (TISKARE) U SARAJEVU OD 1905. U nadzorni odbor izabrani su Ademaga Mešiæ. Džemaluddin Èauševiæ. Sejid Alibeg Filipoviæ. u 20.). Fehim Spaho. a za podravnatelje Seida Alibega Filipoviæa i Zija Rizaefendiæa. Abdurahman Mešiæ: Islamska štamparija.-1910. kulturni poslenici i druge istaknute liènosti. sada veæ kao stvarnost. stoljeæe. Ajni Bušatliæ i Mustafa Mujagiæ. Na glavnoj skupštini dionièara 16.

12." održana je prva glavna skupština dionièara na kojoj se veæ raspravljalo o nabavci štamparskog postrojenja. kada je njenom osnivaèu Topal Osman-paši iskazana pjesma prigodnica (najvjerovatnije od strane fra Grge Martiæa). Da si udio kulturnog svijeta. Krasan simbol prosvjete . Mulabdiæ). Behar. jula 1905.. stoga. Kao i prilikom otvaranja Vilajetske štamparije u Sarajevu 1866. oj koraka divna U napredak. br. gdje buduænost cvjeta.. Djelatnost Srazmjerno svom štamparskom postrojenju koje spada u postrojenja veæeg kapaciteta. godine: ". Behar. 23. godine. 368...to ti je putokaz Bajnoj stazi. aprila 1090.. Pojava Islamske dionièke štamparije znaèila je zajednièku težnju istaknutih predstavnika muslimanskog naroda da se ukljuèi u savremene tokove života. ravnateljstvo odluèilo u interesu samog preduzeæa raspisati upis još drugih 1. 1905.. 5. Za prvih 14 godina svoga djelovanja od osni2. znaèilo je mnogo više od jednog privrednog poduhvata. pa je: ". Behar.". U ovom periodu poduzeta je. 192. godine. br.. èemu æe doprinijeti štamparija kao ".4 Svi koji su na bilo koji naèin uèestvovali u osnivanju ove ustanove. str. 3. kako se kasnije pokazalo. u 2 sahata poslije podne u prostorijama ovdašnje kiraethane na Bendbaši.. uspješna oglasna kampanja o potrebi islamske štamparije i poziv na uèešæe u njenom osnivanju u vidu kupovine dionica. str. moj premili rode! Kolika li za te teèevina.2 Po upisu Društva u trgovaèki registar. tako je i za ovu znaèajnu priliku pjesnik Musa Æazim Æatiæ spjevao pjesmu i posvetio je Islamskoj štampariji. Veæ do septembra 1904. osjeæali su se tada poput pjesnika Æatiæa.tvoj je novi dokaz. Otvorenje Islamske dionièke štamparije obavljeno je 10. 4. "Štamparija". godine na veæ tradicionalno sveèan naèin. 222 ..000 izdatih dionica bilo je rasprodato. 1905. "Štamparija" . sredstvo za razvoj prosvjete narodne koja nam je potrebna kao komad hljeba. to je zapravo bio više kulturno-civilizacijski èin.3 8. 6.000 dionica"... str.5 Osnivanje Islamske dionièke štamparije. 1905. br. 6. Islamska štamparija (E.1904. 84-85. Behar. godine svih 1. Islamska dionièka štamparija po obimu svoje produkcije ubraja se u najplodnije. 1904.. br.slobode! "Štamparija" .

i 1906.. avgusta 1911. godine). Svoj izdavaèki prvenac štampala je veæ 1904. i drugi. Murat Hajroviæ. 1906. štampan 1907. a potom politièki i religijski. izvještaji. od èega oko 100 monografskih i preko 20 naslova periodike.. Saviæa u vrijeme dok još nije poèela djelovati i kao štamparsko preduzeæe. 1914. To su Safvet-beg Bašagiæ Redžepašiæ. 1908. izdvajamo poznatije autore èija su djela štampana u Islamskoj dionièkoj štampariji.. Hifzi Bjelevac.. 1905. Ipak... Aleksa PopoviæSarajlija: Osuda mušira Sulejman-paše. Njegove Misli i èuvstva su meðu prvim knjigama štampanim u Islamskoj dionièkoj štampariji (u dva izdanja. kao i nastojanje da u dogovorenom roku i što bolje realizira sve ugovorene poslove. Izdavaštvo je stoga bilo manje zastupljeno. Štamparija je proizvela preko 120 publikacija.).. Najveæi broj svojih radova Safvet-beg Bašagiæ je štampao u ovoj štampariji u sopstvenom ili izdanju Knjižare braæe Bašagiæ. Ipak. dok najmanji broj (oko 7%) jesu radovi iz oblasti prirodnih i primijenjenih nauka... jesu Ekrem Šahinoviæ sa dramatskim spjevom Hivzibeg.vanja do 1918. Sejfuddin Kemura.književnosti.. 1905. ova štamparija je nastojala da obuhvati mnoge oblasti ljudskog znanja. Od 21 naslova periodike koji je štampala Islamska dionièka štamparija je i izdavala Muslimansku slogu: glasilo bosansko-hercegovaèkih muslimana (1910.. i Prvi srpski ustanak pod Karaðorðem. Ilustrovana povijest sarajevskih zadužbina. Svetozar Æoroviæ: Komšije. Uzgredne bilješke i prièe i dosjetke. Preostali dio štamparske produkcije (oko 31%) èine razni pravilnici. Iz najzastupljenije oblasti . najvjerovatnije je opredijelilo Islamsku dionièku štampariju da svoju djelatnost usmjeri pretežno na štamparstvo.. 1911. Sejfuddin Kemura. što ukupno èini 62% produkcije. Josip Milakoviæ i drugi. To su Pravila Islamske dionièke štamparije (tiskare) u Sarajevu. Sejfullah Proho sa djelom Zubdat-ul-faraæid. U pogledu sadržaja monografske štamparske produkcije. Aleksa Popoviæ Sarajlija. godine u Štampariji Riste J. koji se javlja kao sakupljaè i autor dva izdanja knjge Male prièe i dosjetke za muslimansku mladež..) i Trgovaèki kalendar za prostu godinu 1907. Gazi Husrev-beg.-1912. Ekrem Šahinoviæ. Šemsudin Sarajliæ. 1908. 1910. 1914.. Svetozar Æoroviæ. godine. i Životopis znamenitih Sarajlija. i 1913. Islamska dionièka štamparija je izdala oko 14 publikacija. Veliki broj štamparskih porudžbina i pretrpanost poslom od samog poèetka. Autori èijim je radovima bila i izdavaè ova štamparija. Salih Kazazoviæ. najbrojniji su književni i historijski radovi. zapisnici i zakoni. a iz istog razloga najvjerovatnije nije došlo ni do programom zacrtanog osnivanja sopstvenog lista i knjižare. èiji je neko vrijeme bila i vlasnik (do 23.. 1906. 223 .

godini štampa se svih 13 brojeva Bašagiæevog Ogledala. 1911. i Trgovaèki kalendar: za prostu godinu 1907.. 15. Josipu Milakoviæu Knjiga i pismo u našoj narodnoj pjesmi 1911. godini štampana u Islamskoj dionièkoj štampariji su Bosansko-hercegovaèki težak: organ centralnog pèelarskog društva i podružnica u Bosni i Hercegovini sve do 1915. te kalendari Kalendar Gajret za 1906. sve do 1910. godine štampa komediju Dva naèelnika. Tarik: list za pouku i zabavu štampaæe se ovdje sve do 1911. Pored veæ spomenutih u izdanju Štamparije. jula 1905. godine u Islamskoj dionièkoj štampariji štampaju se èetiri nova naslova periodike. koji je zahvaljujuæi vanrednom poznavanju orijentalnih jezika i povijesti bio u moguænosti da koristi turske i druge izvore. godine i Kalendar Gajret za 1907. godine i Muslimanska svijest: neovisni organ Muslimanske napredne stranke za Bosnu i Herce224 . To su Bosansko-hercegovaèki glasnik: list za politiku. 1911. a èesto i samih naslova. list za pouku i islam od broja 6. Aleksa Popoviæ-Sarajlija se ovdje javlja kao prevodilac sa turskog i maðarskog jezika.. sve do 1913.. moguæe je spoznati kulturni i prosvjetni program i usmjerenje Islamske dionièke štamparije. Šemsudinu Sarajliæu pripovijest Razija. godine.1907. Hifzi Bjelevcu Aprilske kiše./8. Ekremu Šahinoviæu Islamska dionièka štamparija 1907. izišao veæ 13. itd. pouku i književnost. Salihu Kazazoviæu šalu u tri èina Oba gluha. na osnovu kojih je nastala veæina njegovih djela. ekonomiju i književnost. a Sofiji Pletikosiæ pod pseudonimom Safija-hanum Pisma u obranu muslimanskog ženskinja 1911. Naredne 1906. i Vjetar 1917. U 1907. godine. èiji je broj 28../7. Tri nova naslova u 1908. u njegovom vlastitom izdanju ovdje su štampani i njegovi radovi o sarajevskim muftijama. godine. jula 1905. Petru Koèiæu Sudaniju. do 1910. zatim Gajret: glasilo Gajreta Društva za potpomaganje ðaka Muslimana na srednjim i višim školama koji æe se ovdje štampati sve do 1914. Samo dva dana poslije. Prvi list štampan u ovoj štampariji bio je Bošnjak: list za politiku. godine. 1908. i Izabrane pjesme. Bosanska vila: list za zabavu. Uz veæ spomenute dodajemo i rad o tridestogodišnjici vladanja Sultana Abdul-Hamida II. pouku i zabavu. godine u Islamskoj dionièkoj štampariji izlazi iz štampe Behar. iz njihovih sadržaja. o prošlosti bosanskih katolika i njihovih bogomolja i drugi. godine. 1913. ili kao autor nekad pod pseudonimom Pertev-efendija. Iako je uglavnom pružala samo štamparske usluge za periodiène publikacije (izuzev dva veæ pomenuta naslova). Tu je i ništa manji broj djela Sejfuddina Kemure.. 1905. godine i ovdje æe se štampati do kraja.

godine ne štampa ni jedan novi naslov periodike. Islamska dionièka štamparija je svoju kulturno-civilizacijsku misiju obavila na najbolji moguæi naèin. a 1918. godine u Islamskoj dionièkoj štampariji štampa se Biser: list za širenje prosvjete meðu Muslimanima u Bosni i Hercegovini. I 1911. a u 1915. godine ne štampaju se novi naslovi. U 1914.govinu do 1910. Drugi naslov je Muallim: glasnik muslimanskog muallimskog i imamskog društva za Bosnu i Hercegovinu sve do 1913. èesto i uporedo ovim pismima. U 1910. dok se 1913. godini od novih naslova štapa se jedino Jenjimisbah kao nastavak Misbaha.1912.. godine. èime je ostvarila nade i ciljeve svojih pokretaèa i osnivaèa. godine javljaju se dva nova naslova. In Sarajevo Between 1905 and 1918 The idea on the establishment of Islamic Printing Shop as an institution could be traced from the end of the Ottoman period and the emergence of Mehmed Šaæir Kurtæehajiæ. æirilicom i arabicom. This idea gained in importance when 225 . godine. The Establishment and Work of Islamic Printing Shop Ltd. Štampajuæi djela latinicom.1918. godini. djelomièno i 1916./12. Uèiteljska zora: list za narodno školstvo. 1911. glasilo Saveza uèiteljskih društava Bosne i Hercegovine (1911. Imajuæi u vidu nedovoljno visok obrazovni stupanj bosanskohercegovaèkog stanovništva i znatan procenat nepismenih. godini štampaju se dva nova naslova u Islamskoj dionièkoj štampariji. i 1917. èemu su vjerovano razlog ratne prilike. To su Muslimanska sloga: glasilo bosansko-hercegovaèkih Muslimana koji se sve vrijeme svog izlaženja štampa u ovoj štampariji do 1911. èiji podnaslov u potpunosti odgovara i èitavom programskom opredjeljenju Štamparije u proteklom periodu. Glas slobode: organ socijalno-demokratske stranke Bosne i Hercegovine jedini je novi periodièni naslov štampan u 1909.. godinu. Štamparija je pored monografskih i periodiènih publikacija štampala i sve vrste tiskanica (pogotovo trgovaèkih) i vrlo uspješno obavljala sve knjigovezaèke poslove zahvaljujuæi sopstvenoj savremeno opremljenoj knjigoveznici. Tokom 1916. Misbah: organ udruženja bosansko-hercegovaèke ilmijje je jedini novi naslov štampan u 1912. takoðer djelomièno štampan je Novi musavat. godini sve do 1913./14. Islamska dionièka štamparija je uvažavala multikulturni karakter bosanskohercegovaèkog stanovništva i nacionalne i historijske specifiènosti ove sredine. samo Kalendar Gajret: za 1915.

226 . which happens to be the topic of this paper. 1904 as a stockholding company. cultural and other prominent public figures gathered around this idea. with Adem-aga Mešiæ as the Chairman of the Company's Assembly. The Moslem intellectuals. Šemsudin Sarajliæ. One should mention Bosansko-hercegovaèki glasnik /Bosnian and Herzegovinian Herald/. Hifzi Bjelevac and others printed their works in this printing shop. Tarik /TariqChronogram/. During the first 14 years of its activities. The Islamic Printing Shop was established on September 16. the Islamic Printing Shop did its cultural and civilization mission in the best way possible. Gajret. Bosanska vila /Bosnian Fairy/. Having taken into account the low educational level among the population of Bosnia and Herzegovina and the high percentage of the illiterate people. Muslimanska svijest /Moslem Awareness/ etc. out of which number 100 were monographs and more than 20 periodical ones.the Behar magazine was founded (1900-1910). The Islamic Printing Shop was supposed to become an institution that would enable a general cultural revival of /Bosnian/ Moslems. it fulfilled the hopes and goals of its instigators and founders. Its activity was exclusively directed towards printing business although it has had publishing as a part of its program orientation. such as Safvet-beg Bašagiæ. as well as to print publications in Bosnian and in oriental languages. 1905. the Printing Shop produced 120 publications. Sejfudin Kemura. The eminent Bosniak names. In this way. The official opening ceremony took place on July 10.

zahvaæeni svi slojevi bosanskohercegovaèkog stanovništva. Tim procesima bili su. a prodori uticaja i tekovina zapadnoevropske civilizacije naglo pojaèani.osobenim putevima i neravnomjerno. Nagli prodor savremenog naèina proizvodnje i uspostavljanja kapitalistièkih društvenih odnosa izazvalo je osjetne i korjenite promjene u svim oblastima života. Prilagoðavanje pojedinih socijalnih grupa i èitavih naroda novonastalim uslovima teklo je . navika i shvatanja.Ibrahim Kemura MUSLIMANSKA KULTURNO-PROSVJETNA DRUŠTVA Austrougarska okupacija Bosne i Hercegovine 1878. Austrougarskom okupacijom te veze su oslabljene. više ili manje. èime su Muslimani sami sebe lišavali moguænosti aktivnog ukljuèivanja u savremene tokove. sve do 1908. štoviše i pokidane. koje su osporavale i rušile dotadašnji ustaljeni sistem društvenog života. vezivali za orijentalno-islamsku civilizaciju. To je rezultiralo sve dubljim povlaèenjem u sebe.g. Optereæenje koje je u znatnoj mjeri uticalo da se proces prilagoðavanja novim prilikama usporava ležao je i u državnopravnom položaju Bosne i Hercegovine. godine predstavljala je prelomni dogaðaj sa dalekosežnim posljedicama na njen dalji historijski razvitak. izražavanjem prezira prema novoj vlasti i odbojnosti prema sistemu koji je ta vlast donosila. Muslimani su prema ovim neoèekivanim krupnim promjenama. prvenstveno putem religije. koja je i dalje. odvijao se u muslimanskoj sre227 . materijalnim i politièkim sferama koje su ih èvrstim nitima. Na sve novine koje se javljaju kao posljedica modernog evropskog naèina života gledano je kao na ustupak zapadnim obièajima i odbacivane su kao nespojive sa islamom kao religijom i viševjekovnom tradicijom. godine nastupa svojevrstan preobražaj cjelokupne zateèene civilizacije u Bosni i Hercegovini.s obzirom na neujednaèenost njihovih tradicija i drugih historijskih naslijeða . odnosno predstavljala. koji su tokom stoljeæa osmanske vladavine živjeli u duhovnim. bili nepovjerljivi i vrlo rezervisani. To je pothranjivalo iluzije o privremenom karakteru nove vlasti i povratku na stanje prije 1878. tako da poslije 1878. Proces udruživanja kao novi i viši oblik društvenog života koji je nametao novi duh vremena poslije 1879. To se posebno odnosilo na Muslimane. godine. pa je stoga i njihov put prilagoðavanja bio spor i skopèan s velikim teškoæama. godine bila pod nominalnim suverenitetom sultana.

2 Ona je postala stjecište i centar okupljanja muslimanske inteligencije i istaknutih muslimanskih javnih i politièkih liènosti. 1960. Sarajevo 1930. U periodu do 1903. a sagraðena je u orijentalnom stilu o trošku mearif -sanduka. Književno stvaranje muslimanskih pisaca u Bosnii Hercegovini u doba austrougarske vladavine.. biti osnovano 116 ovakvih ustanova. U èitaonici su držana predavanja iz kulturne i politièke historije Bosne i voðeni razgovori o znaèajnim pitanjima politièke prirode kojima su pored uglednih Muslimana prisustvovali kao gosti i predstavnici vlasti. te æe do 1911. Muhsin Rizviæ. Ðorðe Pejanoviæ. Sarajevo pod austrougarskom upravom 1878. zanatlijska.) i drugim. Brèkom (1898. str. ANUBiH.4 Sa osnivanjem ove èitaonice kao posebne muslimanske institucije otpoèinje proces kulturno-prosvjetnog pa donekle i politièkog udruživanja Muslimana. Sarajevo. 228 .. do osnivanja Gajreta. jedine kulturno-prosvjetne ustanove Muslimana.). pored uticaja na formiranje njihovog kulturnog i politièkog mnijenja. str. predstavljala. Isto.-1918. 1. Koristeæi afinitet Muslimana prema èitaonicama. kao prvo društvo ove namjene. 4.1 Èitaonica je imala 140 èlanova i priruènu biblioteku. 3. 2-3. Knjiga I. 1973. Todor Kruševac. kasina. 5. XI/1888. odigrala i znaèajnu ulogu u propagiranju obrazovanja na osnovama koegzistencije orijentalistièke tradicije i novog zapadnjaèkog smjera. 415. a kasnije æe njihov broj znatno porasti. na inicijativu oportunistièki raspoloženih intelektualaca. U tom pogledu znaèajnu ulogu odigrale su èitaonice (kiraethane) s obzirom na njihovu tradiciju meðu muslimanskim stanovništvom i kao takve predstavljale su najpodesniju formu okupljanja i razvijanja društvenog života. Sliène institucije osnivaju se kasnije i u drugim mjestima Bosne i Hercegovine: Banjaluci (1890). godine. Izdanje Muzeja grada Sarajeva. Kruševac. Tu svoju obrazovnu i kulturnoprosvjetnu funkciju èitaonice i srodne joj ustanove (kao što su: klubovi. koja su sve do 1903. Tuzli (1891. Èitaonica je otvorena 19. godine osnovano je 13 èitaonica. Muhamedovska èitaonica. str. str.77.VII 1888.X 1888.. trgovaèka. T. dobrotvorna i ina društva) ispunjavale su programom svoga djelovanja. uslovno reèeno. Sarajevski list. podignutoj specijalno za tu svrhu.. 277.5 Djelatnost èitaonica dopunjuje se i proširuje osnivanjem društava i udruženja socijalno-humanog i drugog karaktera. Sarajevo. Muslimaska èitaonica. 36.3 Ova èitaonica je kao prvi oblik modernog udruživanja Muslimana. Prozoru (1898. godine u novoj zgradi na Bendbaši.dini postupno.). 2. 122. Kulturno-prosvjetna i socijalna društva u Bosni i Hercegovini za vreme austrijske vladavine. koji je pored osnovnog. 17. osnovana je u Sarajevu. omladinska. str. a u cilju njihovog bržeg prilagoðavanja novostvorenim uslovima.

Osim toga zadatak èitaonice se ogledao i u "pripravljanju nepismenih èlanova za pisanje i èitanje. Posljednja decenija 19. 7. prihvatanje austrougarske okupacije kao trajnog rješenja i u tim okvirima traženje moguænosti za djelatnost koja je imala za cilj evropeiziranje Muslimana putem školovanja na osnovama zapadne pismenosti. Podršku programskom djelovanju Gajreta u njegovim naporima na planu školovanja omladine. Njihovim istupanjem na politièku i kulturnu pozornicu otvaraju se znaèajni procesi društveno-kulturnog preobražaja Muslimana u Bosni i Hercegovini. Sarajevo. prvog kulturno-prosvjetnog društva Muslimana. Meðutim. jasno preciziraju njeni ciljevi. preuzela je na sebe težak zadatak da muslimanski narod upozna i približi toj civilizaciji i njenim vrednotama i utièe na njeno prihvatanje i usvajanje uz istovremeno oèuvanje slavenskoislamskih životnih shvatanja. èitaonice i druga društva su davali i ustupanjem jednog dijela svojih prihoda Gajretu. 229 . koji su se sastojali u podizanju prosvjetnog i kulturnog nivoa èlanova.6 I nakon osnivanja Gajreta. Tako se u Pravilima Muslimanske èitaonice u Tešnju. a koji su ostvarivani putem zabava. prireðivanje zabava i slièno.7 U tim nastojanjima djelatnost inteligencije odvijala se sopstvenim putem. Präs. . stavljajuæi kao svoj prvenstveni zadatak rad na kulturnom. 1978. str.obuhvatao i držanje popularnih predavanja. po moguænosti da ih upuæuje i u druge lijepe nauke raznim predavanjima i daje zabave u èitaonièke i razlièite dobrotvorne svrhe". To se postizalo èitanjem pouènih i politièkih dnevnih listova kao i popularnih i struènih djela. ANUBiH. Ta malobrojna muslimanska inteligencija koja je svoja znanja sticala u školama modernog tipa i koja je imala prilike da se upozna sa zapadnom civilizacijom i njenim moguænostima. Maximilian Braun o poèecima evropeizacije u književnosti bosanskih Muslimana. Mustafa Imamoviæ.Arhiv Bosne i Hercegovine. doprinosilo je i vodilo izolovanju i otuðenju inteligencije od širokih muslimanskih slojeva. èitaonice i slièna društva djelomièno su dopunjavali njegov rad i na taj naèin èinili organsku cjelinu s njim u pogledu obrazovanja i kulturnog uzdizanja Muslimana. koji su odbijali da prihvate takva rješenja. 5214/23. Zemaljska vlada. Pri tome je inteligencija isticala da Muslimani imaju sve uslove za svoj svestrani društveno-politièki i kulturni razvitak u okvirima Monarhije. ekonomskom i privrednom podizanju Muslimana i njihovom bržem integrisanju u tokove savremene zapadne civilizacije. stoljeæa obilježena je pojavom prve generacije muslimanske inteligencije školovane u evropskom duhu. 104. sakupljanja dobrovoljnih priloga i na druge naèine. godine. odobrenim 1906. rad na suzbijanju nepismenosti.. Bez obzira na to koliko realno bilo 6.

bila su krajnje nepopularna. djelovala je odbojno na muslimansku inteligenciju. Sarajevo. 1980. koja je polazila od toga da je stanje stvoreno okupacijom provizorij i iluzijama o konstruktivnoj ulozi Turske i ponovnoj uspostavi njene vlasti u Bosni i Hercegovini. što je u datim okolnostima bila neminovnost opstanaka Muslimana. srpsko-muslimanska politièka saradnja ostvarena u toku autonomne borbe. A opšte raspoloženje naroda upravo se ispoljavalo u mržnji. napori inteligencije na planu prosvjeæivanja i obrazovanja. Više razloga je uticalo na takav njen stav: konzervativizam voðstva muslimanskog autonomnog pokreta. preziru i nepovjerenju prema svemu što je poticalo od okupatora. djelovanje inteligencije u toj poèetnoj fazi biti ogranièeno na prilièno uzak krug. Edhem Muladbiæ. godine i na to koliko se èinilo racionalno rješenje koje je inteligencija zagovarala i nudila. a kome se inteligencija gotovo u potpunosti suprotstavila.. podrazumijevalo mirenje i prihvatanje okupatora koji se identifikovao sa nosiocem te civilizacije. 377-384. koji se izražavao u njegovoj politièkoj strategiji. uz koga je pristajao najveæi dio Muslimana. Najistaknutiji predstavnici te generacije bili su dr. To je svakako bitno uticalo da se takvo neraspoloženje i nepovjerenje prenese i na zagovornike takve politike i usmjeravanja. inteligencija je bila nezadovoljna i programom autonomnog pokreta. Osman Nuri 8. Safvet-beg Bašagiæ.sagledavanje situacije u kojoj su se Muslimani našli nakon okupacije 1878. Svjetlost. 230 . To je. osnivanjem Gajreta i nizom drugih akcija. znatan dio muslimanske inteligencije svojom egzistencijalnom zavisnošæu od režima u èijem je aparatu nalazila zaposlenje rezultiralo je i njenim lojalnim odnosom i saradnjom sa režimom. iako bez šire podrške. koje su bile rezultat nastojanja i djelovanja te prve generacije muslimanskih intelektualaca obrazovanih u evropskom duhu. Svakako da je takvom raspoloženju prema inteligenciji doprinosio i sam njen stav prema autonomnom pokretu.8 Meðutim. a u tom pravcu je bila jednim dijelom usmjerena djelatnost inteligencije. njen rad nailazio je u svakom sluèaju na velike otpore i s poteškoæama je prihvatan od najširih slojeva. str. koji je naroèito u poèetku bio izrazito neprijateljski raspoložen prema prihvatanju tekovina modernog evropskog razvitka i svakog približavanja Muslimana novim tekovinama. Nusret Šehiæ. Preorijentacija i usmjeravanje ka zapadnoj kulturi i civilizaciji. prije svega. koja je u veæini bila prohrvatski orijentisana. a time približavanja i ukljuèivanja Muslimana u savremene tokove nisu ostali bez rezultata. Vidniji uspjesi oznaèeni su pokretanjem lista Behar. što æe u krajnjoj liniji i pored postignutih rezultata. Autonomni pokret Muslimana za vrijeme austrougarske uprave u Bosni i Hercegovini.

Rezultat takve orijentacije društva sadržan je u èinjenici da je u prvoj fazi ovoga djelovanja do 1914. Veselin Masleša. kao i na liènosti koje su se angažovale u osnivanju Gajreta. Muhsin Rizviæ. 10. Tako je i prvi predsjednik Gajreta bio dr Safvet-beg Bašagiæ. Sarajevo. Svjetlost. koji se temeljio i razvijao u nastojanjima oko buðenja njihove svijesti o slavenskom porijeklu. godine predstavljalo je trajnije opredjeljenje Muslimana u smislu orijentacije prema usvajanju tekovina zapadnoevropske kulture i civilizacije. književno-historijska monografija. Sarajevo 1971. imalo je za cilj da taj proces prilagoðavanja i prihvatanja novih vrednota pospješi i uèini bezbolnijim. društva za pomoganje siromašnih uèenika na srednjim i višim školama. 231 . izuèavanje modernih zanata i slièno. 1986.o neophodnosti ukljuèivanja Muslimana u zapadnoevropski civilizacijski krug . str. U skladu sa naèelima koje je zastupala ova muslimanska inteligencija . godine društvo Gajret potpuno ili djelomièno omoguæilo školovanje preko 500 uèenika na srednjim školama i fakultetima.). Ibrahim Kemura.. u kojoj se imperativno nametalo prihvatanje savremenog obrazovanja omladine. ali uz oèuvanje vrijednosti muslimanske kulture kao bitne odrednice njihove posebnosti. 103-121. uz prihvatanje i prožimanje sa tekovinama zapadne civilizacije. Uloga "Gajreta" u društvenom životu Muslimana Bosne i Hercegovine (1903. . prevladavanje konzervativnih shvatanja i jedno perspektivnije sagledavanje buduænosti. Prvo znaèajno ostvarenje koje je realizovao Bašagiæev intelektualni krug bilo je pokretanje èasopisa Behar.i osnivanje Gajreta. Te zadatke na formiranju graðanske inteligencije Gajret je ostvarivao putem stipendiranja srednjoškolske i univerzitetske omladine. on je ipak pomagao i školovanje teološkog kadra dodjeljivanjem stipendija uèenicima Šer9.9 I osnivanje Gajreta. Stoga je u mnogostrukoj aktivnosti Gajreta prioritet nesumnjivo pripadao ispunjavanju zadataka u pravcu modernog školovanja Muslimana na svim stepenima obrazovnih institucija ukljuèujuæi i Univerzitete. èime zapravo poèinje kulturni pokret bosanskohercegovaèih Muslimana. Pozitivno izjašnjavanje u korist osnivanja Gajreta 1903. Behar.-1941. str. 12.Hadžiæ i drugi. jednnog od najrazvijenijih muslimanskih kulturno-prosvjetnih organizacija u Bosni i Hercegovini.10 Iako je Gajret i po svom programu i ciljevima bio prvenstveno zainteresovan za formiranje inteligencije evropskog profila. može se smatrati nastavkom Beharove akcije s obzirom na njegove programske stavove koje je zastupao o potrebi obrazovanja. a pripadale su istom krugu kulturnih radnika pokretaèa Behara.

što se konkretizovalo pojavom novih kulturnih i prosvjetnih društava kao što su: društvo Muslimana 11. èitaonice. 232 . Ostvarivanje šireg uticaja izvan okvira svoje organizacije Gajret je postizao razvijanjem aktivnosti putem kojih su se propagirale i širile njihove ideje prosvjetiteljskog i kulturnog preporoda. U kulturnom i prosvjetnom obrazovanju Muslimana istaknutu funkciju vršila su "Gajretova" izdanja. dr Murat Sariæ i Avdo Sumbul. što je u krajnjoj liniji olakšavalo i "Gajretovu" misiju kulturnog i prosvjetnog rada u širim slojevima.-1914. iako u manjem obimu. 122-130. U tom periodu èasopis su ureðivali Edhem Mulabdiæ. Mustajbeg Halilbašiæ. koji je tokom svoje prve serije izlaženja 1907. Isto 13. prije svega njegov èasopis i kalendari. u znatnoj mjeri doprinosilo bržem ukljuèivanju Muslimana u savremene procese kapitalistièkog naèina proizvodnje. svrstavao u red istaknutih književnih listova toga doba.ijatske sudaèke škole i studentima na teološkim fakultetima u Carigradu i Kairu. programska orijentacija i kulturna potencija Gajreta tokom prve faze njegovog izlaženja. usmjeravanjem i forsiranjem izuèavanja i pohaðanja za ono vrijeme perspektivnih i modernih zanata. Osnivanje Gajreta podsticajno je djelovalo na dalji proces kulturnoprosvjetnog udruživanja Muslimana. Posebno znaèajnu ulogu na tom planu odigrao je èasopis Gajret.13 I ostale višestruke aktivnosti Gajreta potvrðuju da se uticaj ovog društva nije ogranièavao samo na njegovo èlanstvo.11 I na privrednom planu društvo Gajret je. i Gajret je razvijao izdavaèku djelatnost u kojoj se oèitovala socijalna priroda. Isto 12. bila su njegova predavanja. "Prosvjeta" i "Napredak". èasopis Gajret se svojom programskom orijentacijom naslanjanja na vlastite tradicionalne duhovne vrijednosti i uz istovremeno akceptiranje pozitivnih tekovina zapadne kulture i civilizacije. Uz zadržavanje muslimanskog obilježja kao osnovne odrednice. Osman Ðikiæ.12 Kao i druga tadašnja vodeæa kulturno-prosvjetna društva u Bosni i Hercegovini. str. zabave i drugi oblici rada. godine doprinosio i formiranju muslimanske èitalaèke publike. nego je imao širi dijapazon što se izražavalo kako konceptom njegovog programa tako i brojnošæu uèesnika u njegovom sprovoðenju. U toj funkciji pored navedenog. Isto. rad na širenju pismenosti. Angažovanje Gajreta na pomaganju teološkog pravca bilo je motivisano neophodnim potrebama za stvaranjem savremenog vjerskog kadra.

Hamdija Karamehmedoviæ i hfz. 233 . predavanja i tsl. Bièakèiæ. 49-50. Prilozi Instituta za historiju u Sarajevu. Behar. Omer Ibrahimbegoviæ. Ejub Mujezinoviæ. a odbornici bez funkcije Edhem Mulabdiæ i Mustajbeg Halilbašiæ.14 U pravilima "Zvijeze" je naglašeno da je zadatak društva "podizanje duševnog obrazovanja" njenih èlanova. 7. Šuærija Alagiæ. potpretsjednika Abdurezak Dizdareviæ. godine. br. Osman Dusinoviæ. Abdulah-beg Bukvica. 17. a u prvi odbor ušli su: Atif Hadžikadiæ. Davanjem novostvorenom društvu ime "Zvijezda" željela se obilježiti usmena na zaslužnog kulturnog radnika Ibrahima Repovca. Bošnjak..16 Društvo napredne islamske omladine "Svijest" u Beèu osnovano je 31. 19. XIV/1904. februara 1904. 5/1904. godine. XIV/1904. 1. Heæimoviæ. 18. 6. Bošnjak. U pozivu Muslimanima BiH povodom osnivanja društva. 336.15 Prvi predsjednik društva bio je Muhamed-beg Dubravèiæ. 59-60. Bošnjak. "Imamskomualimsko društvo BiH" i drugih. tajnik Sulejman-ef. potpredsjednik Husein Biser.12. 4.. društva napredne islamske mladeži "Svijest". 17.. blagajnik Mustafa-ef. 45. pored programske orijentaci14. Svoje programe i stavove društvo "Svijest" iznijelo je u nizu èlanaka štampanih u brošuri "Našem narodu". 16.19 Kulturno-sportsko društvo "El-Kamer" osnovano je u junu 1904. èlanovi: Mehmed Spaho. 18. Pravila "Zvijezde". Prvi predsjednik bio je dr Safvet-beg Bašagiæ.akademièara "Zvijezda". 10. "Muslimanskog kluba". prije svega. godine. Omer Cepiæ. Ovo društvo nastalo je istupom iz "Zvijezde" dijela akademièara koji se nisu slagali sa njenom politièko-nacionalnom orijentacijom.XI 1907. Ibrahim Kemura. XIII/1977.1907.20 Bliskost ovih društava sa "Gajretom".VI 1904. Za pretsjednika društva izabran je Abdulah-beg Bukvica. Našem narodu. 15. 15. na društvenim sastancima na kojima su èlanovi držali predavanja iz aktuelne ili struène tematike. 20.-5. Behar.-5. str. Muhamed Bajraktareviæ i Abdurahman Reizoviæ. Nakladom Muhamed-age Bajraktareviæa. 1908. 5/1904. 16. kulturno-sportskog društva "El-Kamer". Proglas Muslimanske akademske omladine u Beèu od 1907. Društvo beèkih akademièara "Zvijezda" osnovano je 20. III 1904. 19. godine kao protuteža "Zvijezdi". XVII/1907. br.. XVII/1907. Sarajevo.18 Aktivnost "Svijesti" ispoljavala se.17 Pravilima društva projicirana je njegova programska i društveno-kulturna uloga.oktobra 1907. iznešen je historijat nastanka te pobude i svrha osnivanja. koji je radio na osnivanju omladinskog društva pod istim imenom i sa sliènom svrhom. 10. Alija Bubiæ. Mustafa Denišliæ. Bošnjak. što se postiže održavanjem sastanaka.

Isto. The establishment of the Gajret Society came as a result of activities and endeavors by the first generation of Moslem intellectuals who have been educated in the European spirit. a još više potvrðena Pravilima kojima je predviðeno da imovina društva po njihovom raspuštanju pripada Gajretu. vidljiva je i po direktnoj angažovanosti kruga oko Bašagiæa. 234 . The first beginnings of the modern alliance of Moslems took form of reading rooms as the most suitable and most acceptable ways for the Moslems. they were forced to adjust and become involved into the contemporary trends and currents of the Western European civilization. bilo kao inicijatora ili indikrektno kao onih koji su omoguæili uslove za njihovo formiranje. The establishment of the Gajret Society meant an exceptional trial of the Moslem awareness and one of the most notable crossroads in the more recent history of the Moslems. Sva ova društva sa "Gajretom" u središtu sastavni su dio jedinstvenog kulturno-prosvjetnog pokreta Muslimana prvih decenija 20. stoljeæa koji je u svojim osnovnim smjernicama ispunjavao zadatke na kulturno prosvjetnom i društvenom preobražaju Muslimana. which was established in 1903 in Sarajevo. Edhem Mulabdiæ. The Moslems were particularly exposed to these processes. primjerice kod osnivanja "Zvijezde" 20. uz žarke zrake našeg Gajreta i naše "Zvijezde" zasja na našem obzorju"21. Ta povezanost je vidno naglašena. This history was all in transformation and alteration from the Oriental and Islamic civilization to the Western 21. Osman Nuri Hadžiæ and others.je. They were instigators and promoters of all cultural activities at the beginning of 20th century. For quite some time these were the only institutions of cultural and educational character in Bosnia and Herzegovina until the emergence of the Gajret Society. Under the new conditions. ili kod "El-Kamera". februara na godišnjicu osnutka Gajreta. The Muslim cultural and educational associations The alteration of social and political relations having been caused by the Austro-Hungarian occupation of Bosnia and Herzegovina in 1878 led to a number of important changes in all areas of life. Safvet-beg Bašagiæ. The most prominent representatives of this generation were Dr.

social gatherings and outings. These societies were: The Moslem Society of University Students "Zvijezda" /The Star/. with the Gajret in the center made a unique cultural and educational movement of the Moslems in the first decades of 20th century. Although its basic function was to create the Moslem intelligentsia through the process of education of young people in secondary schools and at University levels. In addition to the "Gajret's" activities. It developed activities that were meant to achieve the cultural and educational transformation of the Moslem people. They followed and complemented its activity because their program goals were similar. the Moslem Club. The movement fulfilled the tasks on the cultural and educational transformation of the Moslems. Cultural and Sports Club "El-Kamer". reading rooms. the Gajret Society had a wide influence in the larger Moslem environment. All these societies. respectively. the new cultural and educational societies emerged. These societies were somehow organically linked to the Gajret Society. and a work to spread literacy (various types of literacy courses).European one. The Imams Muallimin Society of Bosnia and Herzegovina and others. such as "Gajret's" publishing activities (a journal and calendars). its popular public lectures. 235 . This function was attained through the number of activities.

236 .

Biser se javlja kao èetvrti po redu muslimanski èasopis od poèetka preporodnog perioda i razvija svoju djelatnost u vrijeme kad prestaje da izlazi Behar. Omer A. koji je djelovao svega tri godine. On zapravo poèinje s dolaskom jedne nove politièke uprave . odnosno zapadnog kulturno-civilizacijskog toka. ipak se on svojom programskom orijentacijom svrstao na dvoznaèan put. nego susret tih dviju kultura.-14. Iako se Biser distancirao od politike u onom klasiènom smislu. Osnovna intencija lista naznaèena je u podnaslovu "List za širenje prosvjete meðu Muslimanima".. list. i 1918. Jedan dio toga procesa ponio je na sebi i èasopis Biser. ali je nesumnjivo i on dao odreðeni doprinos.dr Lamija Hadžiosmanoviæ ULOGA BISERA U KULTURNO-PROSVJETNOM UZDIZANJU MUSLIMANA Preporodni period u kulturi bosanskohercegovaèkih Muslimana uvjetovan je nizom vanjskih faktora. Svaka nova svjetovna škola. dakle u jednom kulturnom vakuumu. okupljaju se oko Muhameda Bekira Kalajdžiæa u namjeri da pokrenu jedan list koji bi bio okrenut književnom i kulturnom stvaranju Muslimana Bosne i Hercegovine. Ovi procesi nisu jednoznaèni i brzi. èasopis. ali je isto tako bio naklonjen panislamizmu. Abdurrezak Hivzi Bjelevac. Uredništvo naglašava da æe Biser biti "pouèno-zabavni list" koji æe iæi za tim da širi prosvjetu meðu Muslimanima. Slijedeæi takvu orijentaciju Biser postaje jedino glasilo iz koga se nije moglo ni nazrijeti da je rat na pomolu. To je period kraja prošloga stoljeæa kada se u kulturi zbivaju krupne promjene: postupno se napušta viševjekovna okrenutost istoènjaèkim formama i sižeima i prihvata se zapadni kulturni krug. Grupa savremenih mostarskih intelektualaca: Muhamed Behliloviæ. (1912.-13. kloneæi se politike. pa i 237 . Husein Ðogo. Baliæ. nova štamparija. iz njih se stvara jedna specifièna kulturna tekovina koja nije ni istoèna ni zapadna. s jedne strane bio je vrlo angažiran u isticanju autohtonosti bosanskohercegovaèkih Muslimana. jesu segmenti koji æe zajedno graditi ono što zovemo preporodom u kulturi bosanskohercegovaèkih Muslimana.austrougarske. Biser zato ima i zadatak da animira i stvaraoce i èitaoce. 1913. Veæ je navedeno da se ovaj list javlja u vremenu kada nastaje zatišje u kulturnom i književnom životu. Mihrab Šukri Karišikoviæ.). Salih Bakamoviæ.

1. str. u njemu je objavio i dosta svojih pjesama. kao i prikaze iz stranih literatura. I. suradnicima i pretplatnicima.-13. 1912. pa bili oni pouènog ili zabavnog sadržaja. 1. imenuje Bošnjacima. Meðu njima su posebno karakteristièni soneti kao forma koju Æatiæ prvi uvodi u muslimansku književnost. kao i razne dogaðaje iz islamske povijesti i islamskog svijeta. mnogo veliko i plemenito djelo propalo.) i kada su u njegovom izdavaèkom odboru sjedili poznati i savremeni poslenici. sakupljanjem narodnog blaga. Æatiæ je preuzeo uredništvo lista od osmog broja i taj Kalajdžiæev izbor ocijenjen je visoko. napretka i tolerancije. pravde. reda. 2. List Biser štampaæe se latinicom. svjedoèi sam književnièki glas našeg Æazima. neki su iz Æatiæevog pera. Panislamistièka njegova orijentacija bila je zapravo slijeðenje ideja koje su ustvari veæ tada bile u nestajanju. Mostar. U listu je bilo mnogo zanimljivih prevoda.panturcizmu. I. 1912. itd. I. 8. donosiæe rasprave koje zasijecaju u islam i u naša životna pitanja i potrebe. ipak je vidljiva Æatiæeva invencija u ureðivanju. Iako Æatiæ nije do kraja bio samostalan jer mu je Muhamed Bekir Kalajdžiæ. mnoga lijepa i plemenita ideja ugasila. M. te æe donositi izabrane radove naših književnika u pjesmi i prozi. "Da æe Biser i nadalje ostati na visini lijepo ureðivanog pouèno-zabavnog lista. 3. uglavnom diktirao pravac. Hivzi Muftiæ piše tekst pod naslovom: "Šta je naš cilj?" U odgovoru na ovo pitanje on navodi širenje vjere. arapske i strane literature (kod potonje. Hivzi Muftiæ: Šta je naš cilj? Biser. onaj poznatiji i bolji jeste vrijeme kad ga je ureðivao Musa Æazim Æatiæ (1878."3 U svakom sluèaju to je najzanimljiviji i najuspješniji period Bisera. Za dvije godine koliko je Æatiæ ureðivao ovaj èasopis. Biser. 238 . koji je sa svojih radova svuda u našoj domovni poznat i priznat.1 Svoju programsku orijentaciju Biser je odredio ovako: "Biser æe gledati da probudi našu svijest. U prvom broju ovog èasopisa M. 1. Mostar."2 Biser ima dva karakteristièna perioda svoga djelovanja: jedan. kao vlasnik i izdavaè.-3. Mostar. zatim prijevode iz turske. Æatiæ. 168. Tako Biseru pripada èast da na svojim stranicama objavi jednu pjesnièku vrstu koju do tada nije poznavala muslimanska književnost. ukoliko se ne bude kosilo s programom lista).13. 1.1915. razne pripovijesti iz našeg svakidašnjeg života. Uredništvo Bisera: Rijeè . ali i afirmaciju bosansko-muslimanske narodnosti. Biser. da se veæ jednom maknemo sa naše dosadašnje mrtve taèke gdje se je mnogo pero slomilo. 1912. Zanimljivo je da bosanske Muslimane u nacionalnom smislu. Uprava Bisera: Našim prijateljima.dvije o pokrenuæu Bisera. str.

insistirao je na èasopisu koji bi bio progresivan u najširem znaèanju tog pojma. Fejzulah Èavkiæ i drugi predstavnici mlade književne generacije. Po Kalajdžiæevom nalogu u drugom godištu Biser se okreæe religijsko-islamskom duhu. Osman Nuri Hadžiæ. i Kalajdžiæa s druge. Mirhab Šukri Kariškoviæ. Ovi odnosi daju se naslutiti i iz Æatiæevog pisma Avdi Karabegoviæu gdje veli: "Moram ti se izjadati. Biser je i dalje nastojao da njeguje one glavne književne i kulturno-prosvjetne tekovine Muslimana iz razdoblja njihovog osvajanja zapadne pismenosti. "zbog tobože svoje vjerske indiferentnosti i rada na nacionalnom osvješæivanju muslimana". 15210. XLVII. Zato je on posebnu pažnju posvetio èlancima pouèno-zabavnog obilježja. Uz to ovdje su našle mjesta narodne 4. Meðutim. da ga "kulturno i prosvjetno podigne i ojaèa".jedan pjesnik i jedno vrijeme. Izmeðu mene i redakcijskog odbora Bisera s jedne strane. Æatiæ je u èestom sukobu sa vlasnikom Kalajdžiæem. njegov utjecaj osjetio se još neko vrijeme u Biseru. 28. pripovijestima iz svakodnevnog života. pa se to kaže i u novom podnaslovu: "List za širenje islamske prosvjete. Fehim Spaho. koji se direktno miješa u ureðivaèku politiku." Intencija èasopisa Biser bila je za muslimanski svijet postupno dovedena "kulturnom i prosvjetnom napretku". Hamdija Muliæ.širenju prosvjete i kulture meðu Muslimanima. pa bi vrlo lahko moglo doæi do neizlaženja lista. pa i konzervativne poglede. što ja svaki put kategorièki odbijam. Hivzi Bjelevac."4 Jedan od drastiènijih sukoba izmeðu redakcije i vlasnika Bisera dogodio se kada je Kalajdžiæ insistirao da njegov list prenese iz Misbaha polemièke tekstove Sakiba Korkuta. Omer Zorabdiæ: Musa Æazim Æatiæ . Hazim Muftiæ. Narušenog zdravlja Æatiæ uskoro napušta i Biser i Mostar da se više nikada ne vrati u njega. Zbog takvih svojih ideja i nastojanja. Šemsudin Sarajliæ. nastale su nesuglasice povodom ureðivanja i pravca lista. 239 .. X 1990. Tada su iz redakcije istupili Husein Ðogo i Hivzi Bjelevac. Osloboðenje. Kalajdžiæ pokušava da se miješa u redakcijske poslove i daje direktive u pisanju. ali je Æatiæ i dalje ostao kao urednik. te prijevodima prvenstveno iz turske i arapske literature. i izvuèe "iz onog mrtvila u kome se je nalazio". Tako se na ovim stranicama susreæu imena: Safvet-beg Bašagiæ. Zato se ovaj list zalagao za okupljanje svih muslimanskih intelektualacapisaca na jednom zajednièkom poslu .talentirani stvaralac i èovjek bogatog duha i širokih vidika. Sulejman Mursel. u kojima se napadaju muslimanski akademièari. Husein Ðogo. Edhem Mulabdiæ. nastojeæi da realizira svoje dosta uske.

te rasprave koje "zasijecaju u islam i u naša životna pitanja i potrebe" i obavještavaju o raznim dogaðajima "iz islamske povijesti i islamskog svijeta". Najveæu zaslugu za dobre prijevode u Biseru ima Æatiæ. Šemsudin Sarajliæ i Fadil Kurtagiæ. Svoju saradnju u Biseru opæenito Æatiæ završava pjesmom "Krvavi stihovi" objavljenoj u èetrnaestom broju drugog godišta. na stranciama ovog lista javljaju se: Hamdija Muliæ. U odabiru prevedenih djela Biser je uglavnom okrenut Istoku. Šemsudin Sarajliæ. mada raznovrsni po žanru ne predstavljaju najviše domete muslimanske dramske književnosti. Što se tièe proznih tekstova. kao što je to i Æatiæeva poezija. Æatiæ je objavio oko pedeset svojih pjesama i upravo u ovoj poeziji najvidljivija je spona orijentalno-islamskog civilizacijskog kruga i utjecaja savremenog jugoslavenskog i evropskog pjesništva. naravno. Biser je prije svega bio književni èasopis. Tako je objavio i jedan cijeli roman. Na njegovim stranicama javilo se tridesetak pjesnièkih imena meðu kojima su najznaèajnija: Musa Æazim Æatiæ. najznaèajniji trag ostavlja Nafija Sarajliæ. Kao što je Æatiæ obilježio pjesnièki opus Bisera. Ovakav tematski okvir davao je za pravo onima koji su na stranicama Bisera našli panislamistièke ideje. odnosno prožimanju istoènjaèkog i zapadnog. Dok su njegovi prethodnici Behar i Gajret insistirali na književnosti Zapada. Na njegovoj poeziji najbolje se vidi onaj preporodni karakter koji nastupa u našoj književnosti. tako je u prozi Bjelevac najmarkantniji pisac. oznaèava onu prekretnicu ka novoj književnoj orijentaciji. ovdje je Husein Ðogo objavio farsu "Doktor Lacmanin". Nedžip Èardžiæ adaptaciju prièa o Ali-babi iz Hiljadu i jedne noæi i Nazif Resuloviæ dramu "Sloga". Biser nalazi probitaènijim za svoga èitaoca literaturu islamskog duha. Meðu dosad nepoznatim piscima. Pored Bjelevca. Abdurezak Hivzi Bjelevac i niz mlaðih neafirmiranih pisaca. on se prirodom svoje koncepcije ipak svrstao na stranu pretežno islamske problemtike. što. On posebno insistira na turskoj poeziji i njegovi prijevodi 240 . Uz navedeni roman Bjelavac je u Biseru objavio i "Hadžermeresov dnevnik". Kratka komedija "Lukavi opanèar" nije predstavila Bjelevca uspješnim piscem kao što je to sluèaj sa njegovim romanima. Meðu proznim piscima. I inaèe dramski tekstovi u Biseru.umotvorine. Mada je to vlasnik èasopisa negirao i insistirao na neutralnosti svoga lista. Biser je praktikovao objavljivanje obimnih djela i pripovijesti u nastavcima. samo po sebi nije znaèilo i panislamizam. ponajviše turskoj literaturi. I ovaj roman. Kroz dva godišta provlaèi se njegov roman "Pod drugim suncem". Hazim Muftiæ.

meðutim. u teškim vremenima. Biserova je ambicija da prekine ovu pogubnu stagnaciju i okupi sve naše kulturne radnike: feslije i saruklije. str. Anonim: S Urednièkog stola. Meðutim. Hivzi Bjelevac. 1. zajednièke inicijative nije bilo niti je moglo biti iz jednostavnog razloga što nije bilo organa u kojem bi se izmjenjivale misli i okupljale sile. III. godine. Hamdija Muliæ. I dalje u njemu saraðuju renomirana savremena imena: Šemsudin Sarajliæ. a Biser se izdiže iznad toga i razumljivo je da gubi èitaoce i dah. U posmatranju njegovog znaèaja zanimljive su dvije linije. Druga linija vrijednosti Bisera ostvarivala se mimo želje i koncep5. Kalajdžiæ je preferirao islam kao uzor. Æatiæ je prevodio i prozne tekstove. To je vrijeme kada se rješava sudbina južnoslovenskih naroda. "Tu i tamo bilo je pojedinaènih glasova i poduzeæa. Njegova primarna ideja bila je da se muslimansko stanovništvo probudi iz letargije i okrene napretku."5 Iako je Kalajdžiæ nastojao da produži onu uspješnu liniju iz prva dva godišta. Tako se on postupno gasi da bi skonèao s èetverobrojem koji nosi datum 1-15. nesumnjivo je da bi se moralo dati odreðeno mjesto u Biseru. 241 . Biser. Vlasnik ovog lista Muhamed Bekir Kalajdžiæ od poèetka do kraja izlaženja lista se trudio da ga izluèi iz tekuæe politike i da se usredsredi na kulturni i prosvjetni angažman. Pored njega kao prevodilac iz istoènih književnosti javlja se jedino Salih Bakamoviæ. 1918. mlaðe i starije. Nafija Sarajliæ. neposredno nakon završetka rata. gladnim duhovnosti. Sarajevo. iako je djelovao u procesu posebnosti Muslimana. Hajdar Fazlagiæ. To je uglavnom savremena poezija socijalne tematike. Kalajdžiæ pokušava da ponovo ispuni prazninu koja je nastupila u muslimanskoj novinskoèasopisnoj djelatnosti za vrijeme rata. Hazim Muftiæ. no skupna rada. Ako bi se htjelo izdvojiti mjesto èasopisa u ukupnim kulturnim i društvenim procesima prvih decenija ovog vijeka. U tim idejama. Treæe se javlja 1918. On je èak izbjegavao ukljuèivanje u tada vrlo aktuelne rasprave o nacionalnom identitetu. nije u tome uspio vjerovatno i zbog objektivnih okolnosti. Nekoliko prijevoda iz evropskih književnosti pripada manje poznatim autorima. decembar. Jusuf Tanoviæ i drugi i taj dio u kome se oni javljaju može se ocijeniti uspješnim. 16.prepjevi su ono naljepše što je Biser objavio u prijevodnoj književnosti. stranice lista koje su posveæene životnoj tematici gube na svojoj vrijednosti jer se Kalajdžiæ i dalje kloni da u Biseru tematizira složene društveno-politièke procese. Sulejman Mursel. Karakteristike Bisera koje smo naveli odnose se uglavnom na prva dva godišta.

To je onaj period kada se i Istok i Zapad susreæu dajuæi novi kvalitet i novi izraz. The other line of Biser's value took place even without the wish and concept of Kalajdžiæ himself. the Biser would. made this journal to feel more strongly the spirit of the time and the interim period during which the Moslems of Bosnia and Herzegovina finally became detached for the oriental spirit in arts as the only source of inspiration and its principal support. Eminentni saradnici Bisera. However. koji Muslimane Bosne i Hercegovine definitivno odvaja od istoènjaèkog duha u umjetnosti kao jedinog izvorišta i oslonca. meðu kojima posebno istièemo Æatiæa i Bjelevca uèinili su da se u ovom listu osjeti jaèe duh vremena i onaj prelazni period. His primary idea was to awaken the Moslem population from the lethargy and to turn it towards progress. earn a rather high place. It was the period when the East and the West met having given the new quality and the new expression. Ta linija prožimanja i preplitanja nije prestala do današnjih dana. He even avoided becoming involved in the contemporary quarrels about the national identity although he did work towards the process of seeing Moslems as a separate national entity. 242 . among whom one should mention Æatiæ and Bjelevac in particular. tried to get his newspapers out of politics from the very beginning of its publication and to focus on the cultural and educational matters. without any doubt. Two lines can be seen when observing its importance: the owner of this journal. Muhamed Bekir Kalajdžiæ. This line of interchangeable intertwining did not end until our time. Kalajdžiæ preferred Islam in his notions as his ideal or model. The prominent contributors to Biser. The Role of Biser in the Cultural and Educational Ascension of the Moslem People If one should single out the place of periodicals in the overall cultural and social processes in the first decades of this century.cije Kalajdžiæa.

Ovaj èin. dosta se pisalo. drugaèije reèeno. a nikako.Asim Peco MUSLIMANSKI NARODNI GOVORI I STANDARDIZACIJA NAŠEGA JEZIKA Ja æu ovom prilikom govoriti o dva problema iz naše historije i historije našega standardnog jezika. niko nije imao vjersko obilježje koje danas ima. neko kasnije. kao što nam je svima poznato. To su ovi problemi: 1. napisao da islamizacija nikako ne znaèi i deslovenizaciju isto onako kao što primanje hrišæanstva/kršæanstva nije za sobom povlaèilo takvu pojavu. znaèi. Svi su. negdje. Jeste. oni su. ja sam znatno ranije. a koji su 243 . ni historijski. Za mene je sada bitno da utvrdim kao historijsku istinu da su Muslimani srpskohrvatskog jezièkog podruèja sastavni dio južnoslovenske jezièke zajednice. a o njima je ovdje rijeè. a samim tim i u južnoslovenskoj jezièkoj zajednici. u posljednje vrijeme. O tome problemu. imao svoju upravnu vlast u nekoliko prošlih vjekova. Mjesto Muslimana u srpskohrvatskoj. I jezièki i inaèe. Muslimani bosanskohercegovaèkog govornog podruèja. ali je èinjenica da taj èin nikako nije izdvojio te islamizirane Slovene iz kruga svoje iskonske jezièke zajednice. Ja o tome ovdje ne bih želio da govorim. ovim se nikako ne želi reæi da i meðu našim Muslimanima nema i onih koji po svome porijeklu nisu Sloveni. ne èine dio nekog drugog naroda koji je tu. za naše Muslimane. dolazak Turaka na Balkan uslovio je masovniju islamizaciju u našim krajevima. 2. dio slovenskog biæa na ovim balkanskim prostorima. na ovim prostorima primili neku od vjera u kojoj se danas nalaze: neko ranije. To jest. A. Naravno. Drugo je pitanje zašto se to ponekada negira. Upravo. èine sastavni dio srpskohrvatske jezièke zajednice . nikome nije oduzimao njegovo iskonsko porijeklo. kada su naši daleki preci stizali na Balkan. To isto vrijedi i za onaj dio našega jezièkog biæa koji je primio islam. nije kidao niti sa širom genetskom zajednicom. Mislim da danas nema nijednoga slaviste koji to ne prihvata kao historijsku èinjenicu. opet. na našem tlu. Znaèaj muslimanskih govora za standardizaciju srpskohrvatskog jezika. ni u savremenom vremenu. Svi su i dalje ostali èlanovi i južnoslovenske i sveslovenske zajednice. 1. iskonski.od svoga postanka do danas.

Ali. Oni nikada. a pošto je tu odluèujuæi bio religiozni momenat. meðutim. pogotovo znak jednakosti. svi katolici .se. Takvih sluèajeva nalazimo u svim našim narodima. Svakako. postao Turèin. zadržali mnoge obièaje svojih pradjedova i. nikada. Firdus. i koji bi morali znati da nije vjerska pripadnost osnovni i glavni elemenat nacionalnog biæa. makar to bilo i u vrijeme kada je religija bila marginalna komponenta. A takav odgovor proisticao je iz saznanja da su. To. nerijetko. zašto bi onaj koji je primio vjeru posredstvom Turaka. primili njene obièaje. a prije svega primili njen jezik kao svoj. a na nekadašnje njihovo porijeklo još može da upuæuje njihovo prezime (Arap. sve do naših dana èesto su se lomila koplja oko pitanja: ko su naši Muslimani i kome oni pripadaju: da li Srbima ili Hrvatima? Odgovor na ovo pitanje. Bitno je da su se oni uklopili u našu društvenu zajednicu. Arapoviæ i sl. ponavljam. a da i ne govorimo šire. tokom dužeg življenja u našoj sredini. Bilal. sasvim drugaèija. isturèiti se i sl. Nije rijedak sluèaj da i njima naš jezik postaje maternji. kada su u pitanju naši Muslimani. bar kada su u pitanju Muslimani. prate naše Muslimane. najveæi dio pripadnika islamske vjeroispovijesti izjasnio se kao Musliman. a proces islamizacije obilježava se sa: turèiti se.nacijama. Zbog svega tog smatram da je krajnje vrijeme da se napuste takvi nazivi i takva obilježja kada je rijeè o našim Muslimanima. i shvatanja. Arnaut. Arnautoviæ. Pogotovo tamo gdje su i jedan i drugi i treæi ostali na matiènoj zemlji. Ova terminologija. Èak i iz pera onih koji bi morali luèiti Turke i Slovene. uklopili u naše Muslimane. Izmeðu vjerske i nacionalne pripadnosti ne moraju postojati nikakve veze. iznad svega. pa i tu se èesto javlja naše patronimsko obilježje . poturèenjak. svi ovi nazivi plod su vjerskih razlika.). nije postao Grk. ostao u krugu jezièke zajednice kojoj su pripadali i njegovi preci. ni kod nas. da vjerska pripadnost odreðuje i nacionalnu pripadnost. to nije sluèaj samo sa Muslimanima. Jer ako onaj ko je primio vjeru od Rimljana. poturèiti se. Arapoviæ. poturica. Istina. èak. nažalost. A onoga èasa kada je i pripadnicima islamske vjere priznata nacionalna posebnost.Hrvati. po pravilu.tvorbeni morfem-iæ: Firdusoviæ. Ja ovdje još ukazujem na neke nazive koji. svi pravoslavci . nisu postajali ono što 244 . bar kada je u pitanju najšira muslimanska populacija. Taj momenat jasno govori da je vrijeme uèinilo svoje. može se sresti i danas na našem jezièkom podruèju. nije postao Rimljanin. odnosno . bez obzira na vjeru. pripadnici islamske vjeroispovijesti nikako se nisu mogli identifikovati sa tim dvjema vjerama.Srbi. postali sastavni njihov dio. bio je "neopredijeljen". ako onaj ko je primio vjeru od Grka. Istina je. To su: Turèin.

Pogotovo kasnije. u poeziji poznat kao Hikmet. sposoban za svaku vrst pjesme.155) To su èinjenice koje potvrðuju svako ozbiljnije prodiranje u historiju i Bosne. koji je. ispod teksta) ..:"Taj naš Husrefbeg.im se pripisuje. to vrijedi za sve pripadnike islamske vjere na ovim našim prostorima. i Muslimana na ovim prostorima. oni nisu. A kada su se naši ljudi našli u tuðini. Uz to on kaže da je njegov narod. Up. a Muhamed-efendija uèi na turskom originalu. oèevidno u nekoj svojoj misli . to jest. drugaèije reèeno. dobro je poznavao život naših Muslimana. a unuk Ali-paše Rizvanbegoviæa. bez obzira na sve okolnosti koje su pratile njihov život na ovim prostorima i u doba turske vladavine ovim krajevima. str. takoðe. spadao meðu odliène poznavaoce našega jezika. govore i ovi podaci: a) Arif-beg Rizvanbegoviæ.. ni poslije dužeg boravka van rodne grude. i u sluèajevima kada su se naši ljudi nalazili na tuðim jezièkim prostorima. pa im nije teško slijediti i na turskom. èak. naši Muslimani.. Koliko je naš èovjek.. znaèajno. b) Skender Kulenoviæ. jer to djeluje uzvišenije. najveæi pjesnik (isp." 245 . mi. ili bar prièu pjesme. nikada nisu stavljali znak jednakosti izmeðu sebe i Turaka.. uz to. veli. Ne bih. Nauka mora polaziti od nauènih èinjenica a ne od legendi ili subjektivnih mišljenja pojedinaca. makar bio i iz turskog tabora. To jest.odgovara stric Selimbeg -. visoko je cijenio jezik svojih predaka koji je. o tome kod mene: Iz jezièke teorije i prakse. Beograd. koji niko ovdje ne zna. I. ovi negdanji patareni govorili bi bosanski "(Podvukao A.Od Allaha ko traži pomoæi. 1987. Nauèna knjiga. ostajao vjeran svome porijeklu i svojoj zemlji.tako poèinje prevod na bosanski. Za to nam lijepih podataka nudi Skenderova Ponornica. Reklo bi se do naših dana. još pet stotina godina turska vlast ovdje da je ostala. dao jedan kamen i jedan busen naše zemlje za sav onaj bursanski sultanski mermer i sevlije! Volio bih tamo èuti svakoga kera. osim Muftije. Ovo. Tu èitamo: . mene i strica Kunstmalera. 14. èinjenica je da su naši ljudi i strancima nametali upravo naš jezik za meðusobno sporazumijevanje. zaboravljali svoj rodni kraj. nego ovdje najglasnijeg mujezina. Neka Mevlud Pejgamberu prouèi . niti su ikada prestajali biti ono što su im bili i preci. Svuda je SH jezik bio i ostao jedino sredstvo za meðuljudsku komunikaciju. kao društvena zajednica. koji je živio u Carigradu. što je.Patr. pa i u samoj Turskoj. Uz to. pa ni svoj jezik. bez sumnje. bosanski prevod ionako svi znaju napamet. sinovi ovih prostora.i nastavlja: ". nudi u svojoj Ponornici neka razmišljanja o ovim problemima.

Iz historije sh jezika se zna da je ovaj zadnjonepèani konstriktiv èinio sastavni dio našega glasovnog sistema do XVI vijeka kada se. snahesnaje. A taj naziv nosi u sebi i dozu pejorativnosti.To je iskonska ljubav za rodni kraj. pa da im je kuæa sva od alema! Daæu je Jermeninu. a ovdje me umuhadžeriše. u najveæem dijelu štokovskih govora ili gubi ili se na njegovu mjestu javljaju neki drugi suglasnici (up. To je ljubav za zemlju koju ništa ne može da zamijeni. 115) Bilo kakav komentar svemu ovome bio bi suvišan. I leæi æu im u zemlju kao u otrov. Od ranije se zna da se ovaj glas èuva u kajkavskim i æakavskim govorima. muha=muva) kao i prirodom samoga govora." A šta se podrazumijevalo pod nazivom Turkuša. imala je uticaja i njegova fonetska priroda: zadnjonepèani i uz to konstriktiv. To je ona ljubav koju nam i danas potvrðuju naši iseljenici diljem Evrope.. Èak i našeg èovjeka. Znaèaj muslimanskih govora za standardizaciju sh jezika a) Jedna od zajednièkih osobina govora naših Muslimana jeste i postojanost foneme h u njihovom konsonantizmu. u svim govorima štokovskog narjeèja.. mene iz mog išèupaše. upihtijaše se. muha-muva.. 2. Na sudbinu ovoga suglasnika u sh jeziku. stotinu sam puta to èuo u obitelji: to je kod nas izraz krajnjeg gaðenja prema predstavnicima carevine koja je otišla. imala je znatnog uticaja na njegovu sudbinu u našem jezièkom stan246 . beli."Turkuša" .:"Turkuše. pihtijast. Otuda na našem tlu. Vjerska spona nije mogla da otkloni mnoge druge razlike: od jezika do obièaja. Ðurðijancu. i to prvenstveno kod naših Muslimana. govor Dubrovnika i govor Muslimana na cijelom našem jezièkom podruèju. Oblijeæu mi oko kæeri . pak.). neæe leæi u dušek.znam dobro šta to znaèi. što može biti uslovljeno i pozicijom rijeèi (snahe=snaje. a to je za nas ovdje bitno.da im je naših ljepotica! Ne dam. mišljah-mišljag i sl. sudbina foneme h nije ista u svim narjeèjima sh jezika niti. dodati i èinjenicu da se naši Muslimani nisu nikada osjeæali Turcima. ako je raèundžija ili ako je spužvast.. da se h èuva u razlièitim predjelima štokavskog narjeèja. sa Turkušom mi. Ova èinjenica. Ali. svakako. doðoh-doðok. Vrijedno je. i svih drugih kontinenata. Up. naziv Turkuša za one koji su iz Turske. Za to nalazimo potvrdu i u Ponornici. Izuzeci su neznatni (Mrkoviæi u Crnoj Gori i Drežnica u Hercegovini). uz ovo. a to se osjeæanje najbolje izražava u tome što se takvog èovjeka gade i žene" (str. nazivaju ovdje Turkušom. pisac nam prièa u sljedeæim redovima: . nek ovo dobro upamte!. govori Husrefbeg. Od štokavskih govora za njega znanju neki govori Crne Gore.

Upravo u to vrijeme. te. Èak ni visokoobrazovnih ljudi. masovnije. taj se glas obièno èuva u pisanoj rijeèi. prihvatao je oblike sa izvršenim ijekavskim jotovanjem u sekv. Jer. Te molitve obiluju fonemom h. prirodno. Od tada do danas fonema h se piše u sh jeziku. 247 . Tamo gdje je islamizacija došla nešto kasnije. To vrijedi kako za crnogorske govore tako i za dubrovaèki govor. sve je to posljedica postojanosti ovoga glasa u muslimanskim govorima kao cjelini na sh jezièkom podruèju. dolazio je sa strane. najdosljednije i èuvaju u svome govoru. Evo na osnovu èega ja tako mislim. Ali. sve do danas. To obrazlaže èinjenicom da se taj glas èuva u nekim govorima Crne Gore. Uz nju i mnoge druge u kojima se h èesto javlja.-1936. odoh. pisao: ðevojka. Razlièiti su uzroènici koji su uticali na oèuvanje foneme h u govornoj rijeèi navedenih oblasti. valah. po mome mišljenju. širiti na sh jezièkom tlu od XVI vijeka. ako su izgovarali Allah. tu je h bio postojan glas. Istina. de. on napušta oblike sa ijekavskim jotovanjem i priklanja se oblicima sa oèuvanim skupinama tje>te. U Poslovicama. tj. oni koji su primili islam. Historijski podaci nam govore da se islam poèeo. mogli su da izgovaraju i orah. on vraæa ovaj suglasnik u svoju pisanu rijeè. Dovoljno se prisjetiti samo one molitve kojom poèinje svaki dobar posao (bismille: Bismilahi-r-Rahmani-r-Rahim) koja se bezbroj puta dnevno ponavlja. i tu se govor Muslimana odlikuje postojanošæu foneme h. fonema h je poèela da se gubi iz našega jezika. Svima nam je poznato da su sve molitve kod Muslimana na arapskom jeziku. b) Vuk je sve do 1839. Dakle. zbog navedenih razloga. koje je izdao na Cetinju. Bez sumnje. 1896. æerati. III. XVI vijek. Govorna rijeè tu ne poštuje jezièke normative. u Dubrovniku i po varošima Bosne. 3-8). Na sudbinu foneme h u govoru naših Muslimana. Uz ovo vrijedno je ukazati i na sljedeæe: mada naša standardna norma iziskuje èuvanje foneme h u govornom i pisanom izrazu. Beograd. ako ne i presudni uticaj.dardu. Od 1839.. naroèito u govoru onih koji su turskoga zakona (Skupljeni gramatièki i politièki spisi. i subina fonema h je nešto drugaèija. znatnog uticaja. U tome su najdosljedniji Muslimani. doðoh i sl. na dubrovaèku govornu situaciju imala je uticaja i pisana rijeè koja je u Dubrovniku cvjetala kroz vjekove. bilah. U jednom sluèaju èuvanje ovoga glasa u govoru u skladu je sa arhaiènošæu govora kao cjeline. To vrijedi kako za naše urbane sredine tako i za govor našega sela. jer ga oni. dje>de. oèuvali su ovaj suglasnik u svome glasovnom sistemu. A upravo je takve oblike slušao u Dubrovniku. Vuk Karadžiæ napušta pisanje ovoga suglasnika u svojim gramatièkim radovima od 1818. Naime. I. ali ne uvijek tamo gdje mu je po etimologiji mjesto.

gðe (ðe). barjaktarski. ovðe. stidjeli. viðeo. gdjekoje. vidjeli smo. Tu je i: barjam. gdje. nekakav drugi svetac osim pravoga barjama (pred kojim se posti) koji osobito praznuju hadžije". koji je objavljen u Beèu 1839. U Rjeèniku Vuka Karadžiæa iz 1852. uticao je na našu standardnu jezièku normu i kada je u pitanju sudbina sugl. nije nikakav gospodski govor. Crnoj Gori i Boki) (pretvara se. Vuk primjeæuje da bi se za ovaj govor moglo reæi "da je varoški . ðevojka. iako je taj oblik stariji od onoga sa izmijenjenim suglasnièkim skupinama tje. ima govora u kojima se èuvaju neizmijenjene suglasnièke skupine dje i tje. njegova ðeca. Vuk omdah dodaje da ima govora u kojima nije došlo do ove glasovne promjene. Hadžiæa.. onðe. u Vukovom Prvom srpskom bukvaru. J.) d u ð. htjelo). hadžijnski barjam. ". To su govori dubrovaèki i u “Bosni . Od tada ova osobina postaje jedna od odlika Vukove pisane rijeèi. ðe. iljade ðece. barjaka. vræeti. nalazimo: bajrak. To su primjeri tipa Bajram i bajrak. Vuk pisao sve ove rijeèi sa jotovanim plozivima t i d (up.. O tome kod Vuka èitamo sljedeæe: ". izgovor sekvence. Do tada je. barjaktar. vidjeti. tj. tu je i: barjamovanje. u Hercegovini. vidjeti. djeca. da i to istaknem. daju oblik kakav je mogao da ima svaki ijekavski govor do jotovanja. Razlozi za to nalaze se i u èinjenici da je ta osobina znaèila mnogo za stvaranje zajednièke sh jezièke norme. signifer. Pa. svakako. npr.u rijeèima orijentalnog porijekla. Die Fahne. P.v. æerati itd. signum. 248 . Naravno.gospodski ." A pošto je to osobina govora varoši. nego se govori: djed. A. skupine .). postati i osobina književnog jezika ijekavskog izgovora.). ðekoja su velika slova i sl. das Bairamsfest.a bili su mu potvrðeni i iz govora varošana Bosne. godine) veæ piše skupine tje i dje (up. ðekojim mjestima. viðeti. To je osobina koja se javlja u onim ijekavskim govorima Bosne u kojima nailazimo na još neke arhaizme. djelo. isti izvori kao i za h. što æe. po mnogijem mjestima (kao npr. svakako. tako i sve izvedene rijeèi: barjaktarev/barjaktarov. koji je štampan u Beèu 1827. Vuk u ovome radu (a to je: Odgovor na Sitnice jezikoslovne G. barjaèiæ (sve s. on je prihvaæen za književni. Svetiæa. pl. gen. ali. djevojka.govor južnoga narjeèja". ðeca. der Fahnenträger. tjerati itd. Dakle. naravno. ðekoje rijeèi. Naime. festum bairam apud Turcas. c) Govor Muslimana. ovdje. leæeti. ondje. saèuvana skupina tje i dje u navedenim primjerima.osobito po varošima” u kojima se ova (se) dva slova ne pretvaraju. ovdje. Istina. a t u æ.jr . vrtjeti. vexillum. M. barjamovati. dje u æe i ðe. ðed. voðe. tje i dje u primjerima tipa tjerati i djeca.

tu je izvorni oblik sa sekv. A uz oblik Barjam stoji "ne nego Bajram". 1951. sa sekv. Dakle: bajram (barjam). To jest. a onaj sa sekv. Zagreb. Njihova rijeè nije se mogla mimoiæi kada su u pitanju ovi problemi. Beograd. barjaktar. da oni nemaju ni domovine ni otadžbine van ovih geografskih prostora i da je njihov maternji jezik bio i ostao samo ovaj kojim mi ovdje govorimo. Tu imamo i: Bajraktareviæ.v. barjaktar i bajraktar.v. Istina. Bajram-namaz. U Pravopisnom priruèniku. stanje koje nalazimo danas 249 . barjam (bajram).). barjaèe (sve s. Beograd. imamo upravo obrnuto stanje kada je u pitanju ovaj muslimanski praznik. Tako u Pravopisu srpskohrvatskog književnog jezika od A. po pravilu. -rj. 1972. Beliæa (Gece Kona. uz napomenu i (obiènije) barjak. i tu je samo barjak.stavljen je meðu zagrade. barjaèiæ. Bajram".) nalazimo: Bajram. èiji su autori dr Asim Peco i dr Mitar Pešikan (Mlado pokolenje. Zagreb-Novi Sad. U Pravopisu hrvatskoga ili srpskoga jezika od D. -jr. Kurban-bajram (ne barjam).) imamo: barjak. I ovo nekoliko primjera jasno nam pokazuje koliko je živa rijeè naših Muslimana bila znaèajna za stabilizaciju srpskohrvatske jezièke norme. ovdje se mislilo na situaciju koju nalazimo u ekavskim govorima.) imamo samo: Bajram. a jeste. 1960. barjaèiæ. da su se javili i istaknuti pisci iz tih redova. U zajednièkom pravopisu našega jezika (Matica hrvatska . Barjam nalazi se "v. Dakle. A kada je tako. tu se prihvata realno stanje ovoga glasovnog sklopa kako živi u govoru onih koji slave taj praznik. 1923.) imamo: Bajram. èiji su autori: Sv. U Beliæevom Pravopisu iz 1950. Tu je i bajrak. Dikliæ (Svjetlost. Ajanoviæ i Zv. uz: bajrak i barjak. uz napomenu "nije isto prezime kao Barjaktareviæ". bajraktar. èinjenica je da su u novije vrijeme stasali i brojni kulturni poslanici iz redova naših Muslimana.Od Vuka je ovakav fonetski sklop prihvaæen kao književna norma. nalazimo: Bajram. to jest. ali: barjaèe. stavljena u zagradu. Svakako. znaèi. a s. kada je u pitanju naziv muslimanskog praznika. kao neknjiževni oblik. bajraktarev. a oni su tu upravo nudili one oblike koje nalazimo u govoru sredine iz koje su oni.stavljen kao ispravan obli.jr -. onda je bilo sasvim prirodno što se osluškivala i njihova govorna rijeè i što je upravo ta rijeè mogla imati odluèujuæu ulogu pri normiranju nekih fonetskih problema. izvorna forma. i Boraniæ ima barjaèiæ.). Tu je. Sarajevo. . 1967. oni su nudili. Jeste. M. U Informatoru o savremenom književnom jeziku sa reènikom. Svakako.Matica srpska. bajramski uz: barjak i bajrak. za sve ovo bilo je presudno saznanje da su naši Muslimani sinovi ovoga tla i ovoga jezika. Markoviæ. Istina. Boraniæa (deseto izdanje.

A. knj. Beograd. str. Odjeljenje za jezik. Svjetlost. Ismet Smailoviæ: Glas h i njegove zamjene u savremenom srpskohrvatskom standardnom jeziku (prilog raspravi). Sarajevo 1981. 1960. III. Matica srpska Matica hrvatska... maj 1974. g. 7. Beograd. LXIV. Beograd. Vuk Stef. The first is the place of Moslems in the Serbo-Croat and with it in the Southern Slavic language community. BHDZb I. I. Peco: Govor istoène Hercegovine. Pravopis srpskohrvatskoga književnog jezika. 250 . Fonetika. A. Sarajevo. 1975. IV. 1976. Hanka Glibanoviæ-Vajzoviæ: Glas h u rijeèima orijentalnog porijekla u savremenom standardnom srpskohrvatskom jeziku. Dr Muhamed Hadžijahiæ: Od tradicije do identiteta (Geneza nacionalnog pitanja bosanskih Muslimana). knj. Beograd. str. knj. Èasopis za društvena pitanja. Sarajevo. Novi Sad-Zagreb. Peco: Ikavskošæakavski govori zapadne Bosne. knj. v. za h v. Radovi Instituta za jezik i književnost u Sarajevu. A. Sarajevo. 1896. str. XVIII. Naš jezik. Karadžiæ: Skupljeni gramatièki i polemièki spisi. 3. Literatura: 1. Odjeljenje za jezik. za dj. 2. A.III. 483-509. 1964. tj. Pregled. Sarajevo. 1974. 90-95. Ostali pravopisi i jezièki priruènici navode se u tekstu. SDZb XIV. str. Avdo Suæeska: Položaj bosanskih Muslimana u Osmanskoj državi. Radovi Instituta za jezik i književnost. 1960. 3-10. 5.kao ispravno i u našem jezièkom standardu. 8. 37. 1971. god. 10. Beliæ: Osnovi istorije srpskohrvatskog jezika. and the importance of the Moslem speeches for the standardization of Serbo-Croat language. 9. 4. Peco: Jedan aktuelan problem naše fonetike (izgovor i pisanje foneme h). 6. The Moslem People's Speeches and the Standardization of Our Language This paper deals with two important issues from our history and the history of our language.

It found its proper place later on in the standardization of Serbo-Croat language. and it comes as no surprise that their word has had a decisive role in the process of establishing norms of certain phonetic problems. They also happen to be the constituent part of the Southern Slavic language community. The contribution of Moslems to the standardization of Serbo-Croat language was both great and considerable. Therefore. but they often offered with success their own language and culture to the others. they never renounced their origin and language. but the members of Islamic faith could never identified themselves with the other two confessions. Even when they moved into other countries. One of the characteristic features in the speech of Moslems is a persistence of phoneme h in their consonantism. from their beginning to the present day. Our Moslems are sons and daughters of this soil and this language. have never put the mark of equalization between themselves and the Ottoman Turks. A question has been posed for a long time: who are our Moslems and to whom they belong to: whether to the Serbs or Croats? Different answers have been given. Our Moslems. they are the primeval part of the Slavic being in these Balkan's lands. It is obvious that the living word of Moslems was important for the stabilization of Serbo-Croat language norm. 251 .The Moslems of Bosnian and Herzegovinian speaking area comprise the constituent part of the Serbo-Croat language community. A science should begin from the scientific facts and not from the legends. or nations. of course. This constrictive was kept intact in the speech of the Moslems. This sound was a constituent segment of our vocal system until 16th century when it started to disappear. or subjective individual opinions. as the social community.

252 .

Ahmet Kasumoviæ Slobodana Principa 20 75000 TUZLA BOSANSKOHERCEGOVAÈKI MUSLIMANI I NJIHOV JEZIK Dosadašnja nauèna istraživanja nedvojbeno pokazuju da je srpskohrvatski jezik. area i sl. arheologa. Kao i kod svih istraživanja kad su u pitanju drugi narodi. orijentalista. Bez obzira kojoj cjelini ona pripadala i od kada je evidentna. folklorista. u korist istraživanja muslimanskih govornih izoglosa. tako je i ovdje nužna znanstvena saradnja. Što æe pokazati rezultati takvih istraživanja. ili se ti doprinosi minimizira* . ali tu nemamo gotovo nikakav znaèajniji osvrt na udio Muslimana u formiranju i razvoju srpskohrvatskog jezika. kao jezika muslimanskih književnih stvaralaca. to se i ne negira. jezièka i etnološka povijest naših Muslimana nije dovoljno istražena. i niza drugih nauènika a prije svih: etnologa. a za pojedine segmente možemo reæi da uopšte nisu istraženi. Povijest hrvatskog i srpskog jezika znatno je istražena. 2) Kao i svaki jezik i svaki narod tako i bosanskohercegovaèki Muslimani i njihov jezik imaju svoju historiju. ili ih samo fragmentarno pominju: koliki su udjeli muslimanistike (u najširem smislu ove rijeèi) u baš tom srpskohrvatskom jeziku. Neophodni su nam rezultati njihovih pojedinaènih i zajednièkih studija.Bosanski jezik 253 . pored pripadnosti nekolicini drugih naroda u Jugoslaviji i jezik Muslimana Jugoslavije. 3) Aktuelni jezièki portret bosanskohercegovaèkih Muslimana daje nam znatan broj èinjenica koje ukazuju da se muslimanskim jezièkim doprinosima ne poklanja adekvatna pažnja. ali se baš zbog toga danas u jezièkoj nauci osjeæaju potrebe za studijama o razvoju hrvatskosrpskog jezika kod Muslimana. ostaje nam da vidimo. pored lingvista i istorièara. najveæi dio tih istraživanja ne iznose sve èinjenice. hungarologa i drugih.* Meðutim. pri tome ostavljajuæi po strani dijalektološka istraživanja zasnovana na konfiguraciono-geografskim elementima. ali ono što je veæ sada sasvim sigurno moglo bi se sažeti u tri cjeline: 1) Jezik bosanskohercegovaèkih Muslimana neophodno je zasebno istražiti u kontekstu sveukupnog kulturnog i drugog bitka Muslimana. Ovakva istraživanja bilo bi dobro uraditi i kod drugih naroda u BiH. Istina.

Sarajevo. Kad je rijeè o prvoj tematskoj cjelini. jestnije i sl. 254 . meðusobno. Jezik BiH. Poljice. Da se dosad tako radilo. klisura. Kikiæ. u obzir se mogu uzeti i sva druga geografska parcelisanja za istraživanje graðe. Muslimana. dijalekatskog kompleksa (BiH dijalektološki zbornik. nužno je istraživati govor od sela do sela. ganjak. jezika u Jugoslaviji. rahatluk. dulehati. te njihovo dovoðenje u jedinstvenu ravan sa samim sobom. Pitamo se kako se onda uopšte može generalizirati jezièka situacija.1 Ono što je na jednom terenu kod jednog naroda sasvim uoèljivo. kastile. ostavljajuæi po strani konfiguraciju. ili je procesom tihe asimilacije proces upotrebe paralelan.Nedopustivo je malo pisaca-Muslimana iz èijih je književnih djela ekscerpirana leksikografska graða za sve nauci dosad poznate rjeènike sh/hs. godine. Tabaci. ali je nedopustivo javnosti davati odgovore kao na kvizu: ima-nema. i tek kad se geografski istraži teren prema toponimima.). muhalebija. ne može kod drugog naroda u istom tom trenutku jednostavno odsustvovati. ili se kao jezièka jedinica potralo u korist neèega drugoga.. Za nas je znaèajno i to da kvestionare pravimo prema modelima srpskohrvatskog jezika na svim razinama. nikada nije bio niti jedan jezièki istraživaè (sela: Devetak.ju. pa se i sve što je u vezi s njim èinjenicama može pokazati. Sušiæ. Naravno. kao i u odnos prema govorima drugih naroda a prije svih susjednim govorima.. umjesto da stvaramo fotografiju narodnih govora i na osnovu nje mozaik (kvestionari u po mnogo èemu monolitnim sredinama u svijetu nikako ne mogu imati istu funkciju i kod nas)..3 S obzirom da Muslimani. a nerijetko se i asimiliraju i prezentiraju kao neèije tuðe blago. moguæe su i druge forme. Jedan od uvjeta za to je snimanje muslimanskih govora (a ne govora: kotlina. U vezi s ovim posebno je vrijedno istaæi dosadašnje oblike snimanja terena: u gotovo èetrdeset sela sjeveroistoène i centralne Bosne. kao i jezik drugih naroda. jednostavno je argumentiran.2 èime æe se postiæi dva cilja: a) utvrðivanje jezièkog identiteta pisca.). dijalektološka terenska istraživanja obavljati interdisciplinarno (mikrodijalekatski). svjetskoj lingvistièkoj nauci odavno je jasno da je poželjno. 3.). b) utvrðivanje jezièkog identiteta materijala u kontekstu jezièkog blaga naroda kome pisac pripada. 365. dominantno naseljenih Muslimanima. te na osnovu tako dobijenih rezultata utvrðivati jezièki portret užeg ili šireg lokaliteta (a posebno naroda). 1979. èak i nužno.. Dosad je istražen jezik samo nekoliko muslimanskih pisaca: Ljubušak. 2. hudovica. razlozima: ili toga nikada nije bilo. Kad je rijeè o govorima Muslimana u BiH. Bikodže. Prokosoviæi. polja i sl. ne bi se "izgubile" rijeèi: hanuma. Vidi: Propis punktova bih. Ovome treba dodati i istraživanje jezika muslimanskih pisaca. planina. kao i drugi 1. str.

zbog èega je i izuèavanje jezika književnoumjetnièkih djela muslimanskih pisaca ne samo znanstvena nužnost. neophodno je svesrdno se prihvatiti nauke i nauèno-istraživaèkim radom rasvijetliti mnoge tamne kutke iz jezièke prošlosti. tradicije. dobit æe se i odgovor èiji je to jezik. 1987. kako ga imenovati kakvi treba da su mu pravopis i gramatika itd. mnoge od njih su iz najstarije prošlosti ovoga naroda. dobit æe se nauèna fotografija jezika a ne kvazidruštvena (politièka) želja. Sarajevo. Oèekivati je da æe ovi putokazi jasno pokazati da je jezik bosanskohercegovaèkih Muslimana* jedinstven jezik akumuliran stoljeæima. svoje kulture. Jedna od najviših faza takvog produktivnog samopotvrðivanja je proces nastanka književno-umjetnièkog djela. objektivna fotografija stanja na terenu i u muslimanskoj književnosti javnosti æe ponuditi èinjenice koje govore o posebnostima jezika bosanskohercegovaèkih Muslimana.Bosanski jezik 4. Da bi se sva zastarivanja što više otklonila. nego je ono i po prirodi stvari neodvojiv dio terenskih istraživanja muslimanskih govora. ono što se manifestovalo u svakodnevnom životu apliciralo se i na jezik. Muslimana.-1903. Te posebnosti nisu od juèe ili od danas. 255 .ali. O èemu je zapravo rijeè evidento je u drugoj tematskoj cjelini ovoga rada. U tome i jest jedan od najveæih problema jezika bosanskohercegovaèkih Muslimana. S kritièkim pristupom kalajevštini4 i bez pretpostavki da ime nacije mora da zamijeni regionalno (ili neko drugo) ime jezika.. više varijanata . jezik bosanskohercegovaèkih Muslimana ni po kakvom osnovu nije neka stilistièka varijanta. potvrðen sopstvenim manifestacijama u kontekstu nejedinstvenog sistema srpskohrvatskog standardnog jezika s više jezièko-književnih izraza.. Crnogoraca i drugih ne može pojaviti i u funkciji varijante. godine. Kalajev režim u BiH (1882.). sasvim je prirodno da se i bosanskohercegovaèki Muslimani kao narod objektiviziraju u svom jeziku. a posebno onog koje je zasnovano na poetici usmenog narodnog stvaralaštva Muslimana. jer se u takvoj funkciji mogu pojaviti svi jezici svijeta. To istovremeno ne znaèi da se i jezik Srba.narodi. Druga tematska cjelina (ona može pružiti obilje podataka o jeziku bosanskohercegovaèkih Muslimana) podrazumijeva opsežna historijska * . T. Hrvata. Kraljaèiæ. Tražeæi odgovore na pitanja kakav je srpskohrvatski jezik u muslimanskim govorima. zapravo opredmeæuju svoj entitet i materijaliziraju svoj osoben bitak. jezièke realizacije produkuju iz svoga naèina življenja. Tek kad se istraže govori Muslimana i jezik književnih djela muslimanskih pisaca. a drugo je pitanje što su te jezièke osobine godinama neutralizirane i "neopredjeljivane".

a neuspjeh i poraz svako na svoj naèin. 3) da li su Slaveni prešli Panonsku niziju i upustili se u vrleti Balkana zahvaljujuæi avarskom zaštitnièkom okruženju i moæi avarskih ratnika (ukoliko bi se ovo moglo prihvatiti kao èinjenica. onda se neosporno nameæe i znatan broj argumenata koji upuæuju na avariziranje Slavena). 5) zašto su napad na Carigrad i Avari i Slaveni podjednako doživljavali. onda se može pretpostaviti da su svi vazali prihvatajuæi avarske kaganate prihvatili. ovlaš doticana ili im se poklanjala fragmentarna pažnja. Nekoliko je pravaca kojima bi trebalo usmjeriti ovaj nauènoistraživaèki rad: a) Dosad je o seobama stanovništva napisan znatan broj radova. godina (Savez u Sremu) ** . 4) da li je konaèna nauèna tvrdnja da se Avari nisu upuštali dalje od Save. ishrana i sl.nije li to mogao biti prirodan ali i prinudni postupak. da nisu išli dalje od panonskih ravnièarskih prostranstava (da li je u pitanju njihovo konjanièko ratništvo. barem sekundarno.Misli se na vrijeme poslije sukoba sa Turcima i turskog razbijanja velike avarske države od Koreje do S.istraživanja koja su dosad. poslije dolaska Slavena a prije dolaska Osmanlija na Balkan. 2) da li su Avari Slavene upotrebljavali kao tampon . razlazu i asimilaciji Avara* i Slavena. a Slavene su prihvatili u vazalsku službu . jer se odgovorima na njih (naravno i odgovorima na druga pitanja rasvjetljava ne samo niz jezièko-povijesnih èinjenica. Samo po sebi nameæe se pitanje da li je bilo muslimana na Balkanu prije dolaska Turaka * . te šta se to moglo desiti da doskorašnji vazali (Slaveni) najveæim dijelom asimiliraju svoje gospodare (Avare)? Sva ova pitanja itekako su znaèajna za historiju jezika bosanskohercegovaèkih Muslimana. i svakako.narod/zonu prema Vizantiji u podruèjima Balkana (ako je ovo i djelimièno moguæa solucija. sahrana. i obredni njihov život: rat. veæinom. ali i niz drugih argumenata relevantnih za osobine današnjeg jezika i svakako standard.). vazalskim odnosima. s prethodnim napomenama o pojavi islama. povjerenje u Slavene koje su "posvojili" ili nešto drugo). 256 . Uz to dobijamo i podatak o postojanju/nepostojanju islamiziranih plemena na Balkanu prije dolaska Slavena. Od ovih istraživanja prirodno je oèekivati i najviše podataka o povijesti jezika bosanskohercegovaèkih Muslimana.582. Azije. meðutim. nije teško uoèiti da sva takva literatura ne daje dovoljno podataka o kontaktu. Nejasnoæe u vezi s tim proizvode niz pretpostavki: 1) da li su Salveni još u najranijoj fazi dolaska na Balkan barem periferno "islamizirani" (ako su Avari bili dominantno islamski narod**. nego i niz uopšte povijesnih èinjenica za islamizaciju na balkanskim prostorima. tj.

9. A. treba istaæi èinjenicu da je velik dio sjeveroistoène Bosne bio pod tadašnjom Ugarskom. historija dovoljno zna. Ovo nije jedini sluèaj. a naroèito od 11. u usmenom narodnom stvaralaštvu.6 nastanjivao je Ugarsku. u arheologiji itd. stoljeæa oni su tu bili znaèajno prisutni. itd.na Balkan.Halisije . Iz više nauènih izvora saznajemo da su muslimani nastanjivali Balkan i prije Osmanlija. Tuzla. Halusija.9 u kome je muslimanski elemenat kao periferan. Stazama našega jezika. sluèajan postupak. po podacima na osnovu dosadašnjih istraživanja. Izmeðu Tuzle i Zvornika je grad Kalesija. èuvajuæi svoj jezièki koine10 bio nužno upuæen da prihvati svaku majorizaciju. ili je to otpoèelo dolaskom Osmanlija pred naukom je da da posljednju rijeè. Baliæ i drugi 7. Ismailije . Predosmanlijski muslimanski narod. Gradaèac.5 Da li je to bio poèetak islama (i islamizacije) u našim krajevima. Ipak.8 Nije li se upravo u to vrijeme i zaèela ideja oko "svog" ili "zajednièkog" jezika Slavena i "Slavena" na razini plemenske samobitnosti i prepoznatljivosti.ime jezika. èak je zabilježeno i muslimansko muško ime Halusija. kao namjeran ili iznuðen. Peco. Jonaš. iz Harezma i okolnih teritorija. U toponimiji. Halisija. O jednom primjeru jeziène politike. g. a veæ u 9. Dalju povijesnu komponentu koja je ostavila vidnog traga u jeziku bosanskohercegovaèkih Muslimana obilježit æe i osmanlijska islamizacija Balkana. Sikiriæ. 10. Da li je to bio poèetak islama i islamizacije u našim krajevima. Kalesijiæ. Jezik. logikom ime naroda . 6. 2.. sigurno je da se može reæi niz potvrda za to. pa nije svejedno što su predosmanlijski muslimanski narodi7 imali moguænost da žive i na ovim podruèjima: Modrièa. Handžiæ. te bogumilstvo koje se u mnogim segmentima može uporedo istraživati sa islamizacijom. te da su se najviše zadržali u podruèjima današnje Panonske nizije. Mnoge stare porodice u sjeveroistoènoj Bosni i danas su zadržale predanja da su njihovi preci iz Unðurovine od plemena Halisija. A. 1985. Graèanica. Ovdje su evidentna prezimena: Kalesiæ. ili je to otpoèelo dolaskom Osmanlija. vidi: D. te udio katolièkopravoslavnog elementa s obzirom da su šerijatski propisi islama decidno priznavali i poštivali svaku monoteistièku vjeru i suživot s njom na svakom planu pa i jezièkom. 257 . Zvornik i naravno ka unutrašnjosti Ugarske. Za jezik bosanskohercegovaèkih Muslimana to je vrlo bitan podatak. Beograd. Za Muslimane BiH bitno je pitanje kontinu5. 1987. godine. a posebno BiH. nauka još nije definitivno utvrdila. jer olakšava niz tumaèenja iz povijesti jezika (od onomastike i strukture do standarda). i 10. a šta je sve podrazumijevala oblast tadašnje Ugarske i koliko je ona bila prisutna u Bosni. Zagreb. Sesar. Smatra se da su došli iz oblasti oko Kaspijskog jezera. Srebrenik. u njenoj blizini je selo Haj(b)vazi(je).Kalisije 8. br. Halusiæ.

horna-hrana itd. Istorija Srba. ali one nikako ne smiju (što je u mnogo èemu veæ postalo obaveza) predstavljati 11. Zagreb. 1988. župan. I nešto kasnije. Jireèek. godine ugarski kralj Geza Srbima u pomoæ šalje svoju vojsku koju je.13 O ovome za jezik Muslimana BiH vrlo znaèajnom periodu. Ipak. str. Maðari/Turci). Za jezik bosanskohercegovaèkih Muslimana ni ovo nije beznaèajan period. kan. jer recimo. svakako je i podatak da su bogumilska naselja najbrojnija bila upravo u priobalnim kontakt-podruèjima Ugarske i Bosne. godini (Jirièek. 5.iteta islamskog elementa na Balkanu. 1988. kao nepotpuna èinjenica. Srednjovjekovna Bosna. Historija o tome ima znatan broj podataka. kaduna/katun. ban/bajan (Bajan. pored ostalih. a Sirmijum su opsjedali veæ u 579. g. Turski (mongolski) nomandski narod Avari (Obri) poslije Huna zaposjeli su njihove posjede. Istorija Srba. svojim prisustvom na ovim podruèjima. 1149. èak prije dolaska Slavena na Balkan. Zagreb. seobama itd. Klaiæ. 258 . 1990. Kakav je bio njihov jezik. godine). a to je moglo trajati najmanje dva stoljeæa koliko je trajala i avarska vlast koju su srušili Franci. Gluhak. Beograd. pokrštavanjem. 47-50) 13. Jezik. veliki avarski kagan). Beograd. posebno kad je rijeè o avarskom (i slavenskom) pohodu na Bosnu (oko 610. Kalisije su živjele u (S) Mitrovici i oko nje.12 Veæ u jezièkom fondu tih naroda imamo rijeèi harem. 12. saèinjavao i njegov narod Muslimani (Kalisije). a ne samo da su izostala leksikografska istraživanja nego i šira historijska. g. naroèito do dolaska Turaka na Balkan. Usp. Da li je predosmanlijski islamski elemenat na Balkanu15 olakšao islamizaciju u vrijeme nadiranja Turaka i da li su elementi orijentalnih jezika veæ imali korijenje i bili dobra podloga orijentalizmima što su se poèeli inkorporirati u sve naše dijalekatske zone turskom najezdom. kagan/voð haziz/prijatelj topor-sjekira. a kasnije (prisilom. 142. Konstantin Jireèek. Slavenima i drugim narodima. Vidi: N. Podrijetlo imena Hrvat.14 Kakvu su sudbinu imale Kalisije poslije poraza Ugara. a neki ih nazivaju i Kazarima iz plemena K(v)alisija. 1989. za muslimanski narod takoðe znaèajan historijski period (9-12 stoljeæe) ostao je nedovoljno istražen i rasvijetljen. porobljavanjem.. Vidi: A. inicirali. nedvojbena je èinjenica da su muslimani naseljavali Balkan i prije Turaka. Ipak. godine 14. nauka još nije istražila.) i bogumilska i katolièka naselja ustupit æe mjesto pravoslavlju.11 ali oni nisu potpuno istraženi. kako su se nacionalno i na druge naèine saživljavali s Ugarima. a naroèito u vrijeme Osmanlija koji su to. U tom pogledu znaèajne su prilike i kod Srba i kod Hrvata. koja takoðe kao pretpostavka može pomoæi pri osvjetljavanju mnogih istina. 15. za sada su sve to samo pretpostavke. ali i poslije. (Slaveno-iranski kontakti.

Istina je upravo obratna. Praksa je pokazala da jugoslavenski narodi jedni o drugima ne znaju dovoljno (posebno hrišæani/kršæani o muslimanima). Kvazilogikom: patriot ..17 Krajnje je vrijeme da se prestanu istraživati srodnosti i da se pažnja usmjeri na specifiènosti. jer se ono meðu jezicima ispoljava kao asimilacija. Ali poslije toga vremena mnogo toga se pouzdano zna i može se reæi šta je èija baština i kakva. ali ne snagom fikcija nego: izradom historije muslimanske umjetnosti. kao i svaka druga. 17. etnologije i arheologije. onda se ne zna ni za koga. o boravku arapskih moreplovaca u našim krajevima. da je njihov jezik neèiji a ne njihov. Èinjenica je da Muslimani svoj jezik zovu bosanskim jezikom. neutralizacija.). gubljenje i sl. ni za Srbe i Hrvate. Vrijednosti u istinama o pojedinim narodima. poništavanje. Pravna istina (praktièna) i propisana nisu identiène. više stoljeæa je pokazalo da oni znaju da imaju svoj jezièki izraz.nasilnik (agresor) javnosti su obratnih kvaliteta predstavljeni Mujo Hrnjica (kao zulumæar i pljaèkaš) i Bajo Pivljanin (kao narodni junak). kontaktu Maura u Španiji s našim ljudima.. Kad se o tome oglasi nauka.16 Kad je u pitanju jezik kojim oni govore.nikakav kliše ili standard za vrednovanje Muslimana. vrijednosti su u istinama o razlikama a ne identiènostima po potrebi. meðu kojima je jedna od najizraženijih istina o jeziku. ona æe definitivno osporiti zablude da su bosanskohercegovaèki Muslimani azijati/Osmanlije. kao i o drugim istinama o islamu i islamskim narodima za koje je bila dosad uskraæena naša i svjetska nauèna javnost. mnogo je bitnija èinjenica što do danas nije reèeno kakav i koliki je doprinos Muslimana srpskohrvatskom jeziku. Ako se za prvih 650 godina od doseljavanja Slavena na Balkan gotovo ništa pouzdano ne zna. folkloristike. Suviše je ispolitizirana i lingvistièki nedovoljna tvrdnja da su srpski jezik i hrvatski jezik jedan jezik. pred nauku se stavlja hitna obaveza da o tom jeziku kaže barem onoliko i sve ono što je i o drugim jezicima i narodima u Jugoslaviji reèeno. U jezièkoj nauci nemio je termin (fiktivnog) zajedništva. o prodoru i boravku Avara na Balkanu. Da li je to jedan u znaèenju isti ili po jedan i kojim onda jezikom govore Muslimani. Istražiti razlike znaèi onemoguæiti 16. te koje su karakteristike muslimanskih govora i jezika muslimanskih pisaca. pa i jezièka tradicija. Ako ni zbog èega drugoga onda zato što je duhovna. o balkansko-muslimanskim jezièkim izoglosama. 259 . o vardarskim Turcima iz vremena cara Teofila (oko 830. zatim izradom studija o predosmanskoj islamizaciji Balkana. vrlo dobro znaju šta je u tom jeziku njihovo a šta nije. ipak specifièna za svaki narod pa i Muslimane. Zbog svih ovih nauèno-istraživaèkih nedostataka najmanje je bitno kojim jezikom govore bosanskohercegovaèki Muslimani. o krstjanima/kršæanima/hrišæanima i muslimanima.g. Meðutim.

). a ne 18. to je samo pola posla. Usp. nego uèi. ne vièe. jaèem.u prezimenima tipa: Dervišbegoviæ.. jer je postojanje jezika i naroda u stvari postojanje korisnih opozicija. kulturu i naravno jezièke osobine . okuiše / ili muslimanske paremiološke modele tipa: Veæi stomak . ne dožive jezièko-nacionalnu sudbinu moldovskih Gadauza ili drugih naroda. dvije jezièke strukture svoga svakodnevnorazgovornog (kolokvijalnog) komuniciranja: 1) savremeno-situacijski tip komunikacije (režimsko-administrativni).veæi gazda Veæi stomak . 20. a drugim tipom služe se u svojim kuæama.19 Èuvajuæi svoje cjelovito nacionalno biæe Muslimani su saèuvali i svoju tradiciju. a ne Omeroviæ. U jeziku se samo pomoæu istraženih razlika (a ne zajedništva) gradi skupni mozaik u kome je evidentno i ono što je zajednièko. najveæi dio jezièkog (meðujezièkog) posla su ipak razlike. Muslimani su razvili dva jezièka standarda. Hasanbegoviæ. jer je za savremenu komunikaciju uzeto ono što je njihov obièajno-tradicijski tip). pa u tom kontekstu treba gledati i na Muslimane i jezik kojim oni govore. veselamu/ Tobe jarabi. Jusufagiæ. Ferhatoviæ. . u vrijeme obreda (dova. Jusufoviæ. Prvim tipom služe se u administraciji.i obratno... tvorbi. Nije to samo naša specifiènost: Jezièka antianglizacija (antiamerikanizacija) Evrope je insistiranje na razlikama. pojedinaèno i regionalno.: Aman jarabi /Veselatu. Kako drugaèije objasniti nekome da hodža ne pjeva.. sunet. 260 .u prezimenima tipa: Omeroviæ. trgovini.18 Èak i kada su u nauci identiènosti cilj. 19. Ferhatoviæ.teorije o veæem. paremiološkim konstrukcijama itd... brojnijem i sl. meðusobno. recimo. 21. Tobe estagfirulah/ Gluho bilo i æoravo. Jusufoviæ. te nema nikakvog osnova smatrati ih lingvostilistièkim tipovima (stilovima). Uz to bosanskohercegovaèke muslimanske govore. 2) tradicionalno-obièajni tip komunikacije. školstvu itd.20 Ovo se prije svega uoèava u leksici i frazemima21. te time i konkretan otpor unificiranju (i pored esperanta Evropa njeguje mnoge jezike). Pored ostalog i ovo je jedno od sredstava kojim su se štitili da. Obje ove komunikacije meðusobno se razlikuju na gotovo svim jezièkim nivoima (kod drugih naroda to nije sluèaj.veæa hasta itd. S obzirom da su bili okruženi i pozitivnim. jer je to u nauci sekundarno. danas karakteriše: 1) akcenat rijeèi . mevlud.. džuma. ali znatno više i negativnim okolnostima što su uticale na njihov jezièki izraz. a u nekim segmentima i generalno. Bez istraživanja specifiènosti apsurd je istaživati i sliènosti.

u imenima tipa: Merima. . Fatima.upotreba predakcenatskih dužina u toponimiji: jedne dužine (Hasiæi pored Hasiæi) dvije dužine (Kuloviæi pored Kuloviæi).. Hasanbegoviæ. trožiæ.sve što je prostaèko. haman.. Rahima.. 261 .svaka pojedinaèna vulgarnost je ona stvar. . te tendencija eliminiranja jezièkih oblika vulgarnosti (usp. dijete. hibre.. dijete. prozuk. a ne Merima. s vodom (u smislu teèno) ... ali i uzdržavanje od svih oblika tzv.Dervišbegoviæ. . vratica. s hujom .moralno-karakterni razvratni je zagondžija a takva žena je funjara (kuja). Jusufagiæ.. Rahima. hajli. imati stolicu.. 2) Sve je izraženija upotreba jezièkih tabuizama kod Muslimana usljed tradicionalno-kulturno-obièajnog otpora svim oblicima vulgarizma. na glavu. curica. pod ruku a ne u nos. .. hunjerli. iæi na dvor. mlijeko pored vrijeme.. . iæi napolje.svaka psovka je sastaviti je i be.famelija (rodbina).upotreba predakcenatske dužine u ostalim imenima kad su oblik i znaèenje razlikovani: žutica. galameli. .. kalajli. tj. . na glavu pod ruku. usp. u smislu nedeflorirana djevojka je hemza.obrazli.upotreba dugouzlaznog akcenta na drugom slogu dužeg oblika ijekavskog jata kod rijeèi tipa: vrijeme. neka stvar. vratica pored pilkica. belajli.iæi u zahod.karcinom ili rak kao bolest je paskoviæ. te tvorbe sa sufiksom -li: doèekli.prenošenje akcenta na proklitiku: u nos. mamica. . .upotreba akcenta kao razlikovnog obilježja kod rijeèi tipa: famelija (porodica) . . kalup-kaluf. taksirata. je anamo on/ona. ono najgore i sl. . vesveseli (rastresen).upotreba predakcentske dužine u hipokoristicima i deminutivima tipa: pilkica curica. tamo ona i sl. tri dužine (Avdibašiæi pored Avdibašiæi). mlijeko.hujali.nedosljednost glasovne alternacije u orijentalizmima tipa: sapunsafun. . .èorbali itd. . vaktile itd.nevina. zatim priloga umjesto prijedloga i imenice tipa: s obrazom . psovke).vrlo je razvijena upotreba priloga tipa: otoiè. tuðe zlo i sl. . travica. Fatima. kastile. kanapa-kanafa.božiæ je bozgun. . to je iæi pored sebe.: ..

(bejazi). srknuti-srkni-srk. džab-džabe.tj. mršav-suh-škicav. tipa: trèati-zalaufati. èak i u sluèajevima tipa: Evaj ja svojim oèima sam vidio .. enaki. med-medeni (tamnožuta. šeæer-šeæeri (krem. èadži itd.etaj.evo ovaj. golub-golubi (siva). peèeni šeæer). kao oznaka prisutnosti objekta ili biæa.. 11) upotreba domaæih oblika nesvršenih glagola i tuðih glagola svršenih oblika (prijedlog + glagol) identiène semantike. praz-prazna.5) upotreba boja u govorima Muslimana ima naturalno-materijalnu oznaku: zejtin-zejtuni (zelenkasto žuta). 7) Èesto je pojaèavanje neke osobine. 12) upotreba pokaznih zamjenica sa znaèenjem: baš taj. etakav.. 8) srpskohrvatski prijedlozi radi i zbog neutraliziraju namjeru i uzrok prijedloga sevep (Usp.hujica ali hujica i hujièica. vruæ-vruæa. evaki. Sevep smrti mu je bila svaða). žegnuti-žegni-žeg itd. koèiti-zašlajfati (zabremzati). mavi-plava. zatim paralelnih oblika tipa: krug-okružiti-ošestariti. zatim pembe-ružièasta.. lijep-naoèitglavit itd. 262 . huja (ljutnja) . gnjiz-gnjila. led-leden. ljudi). smeða). stanja i sl. lagahno-polajnak-polajnhale. bubnuti-bubni-bub. evaj . crno-garavo-mrko. muftija Kurt.èista boja (bilo koja). Jusuf-kapetan.. etaki / evakav. haznadar Muhamed itd. sopstveni ja ( njem. bezi.. 6) Èesto je pokraæivanje zapovjednog naèina kod glagola tipa: marnuti-marni-mar. Ibrahim-efendija. boz-bosa. des eigenen ich). Derviš-æehaja. goz-gola. kahva-kahvaji (smeða). 10) u nekim sluèajevima komparacija se obavlja samo semantikom: kiselo-naokis-mahoš. osim sluèajeva kad se te titule osjeæaju kao dijelovi polusloženica ili složenica i upotrebljavaju se iza imena i/ili prezimena: Ferid-paša. te taène pokazivaèke markiranosti: eni . enaj .eno onaj.. vrani. upirati-podšprcati. brzo-hitro(m)-bolje. 9) od postojeæih deminutiva evidentan je i jedan stepen više deminutivnosti: kokoš-pile-piliæ. pa višnjevi. noz-novo suh-suha.: Sevep èega si došao. osobno. sade . lièno. turundžaturundži (narandžasta). sam-sama. 14) genitiv množine imenica ženskog roda nema nepostojano A. kadija Habul. poštar Kasim. meso-mesara-mesnica ali mesnica i mesnièica. Kasim-beg itd. ljut-ljuta. ali pilence i pilehce. enakav. pravac-uspraviti-uciprati itd. dlakav-èupav-rutav. 13) upotreba titula ispred imena i prezimena tipa: beg Kulenoviæ. šornuti-šorni-šor.eno oni (usp. gutnuti-gutni-gut. glaz-gladna. limuni-svijetložuta. radi isticanja karakteristiènih formi totaliteta (maksimalnosti): mok-mokra. kupus-kupusi (svijetlozelena). upravo taj. eno ono ..

inšallah.. imenuju zasebno: basamak-basamaci ali basamake. ð. mehbo itd. trojako se realiziraju: a) identièni su nominativima uz duženje zadnjeg sloga (Abdulah. 15) evidentna je upotreba geminata u tuðicama ali i u domaæim rijeèima: temenna. c) upotrebljava se njihov hipokoristik kao alternativ (Šefik-Šefko.. Ilijaz-Hiljaz. polla (polila). neophodno je temeljito istražiti i u što skorijoj buduænosti dovesti ih u vezu s muslimanskom 263 . Muhamedda mi. sille. Faruk-Fako. Rankoviæ kod katolika. Salihe.. džennet. Nesuhe). ševval (mjesec) itd..H. dž. Enver-Henver. Abdulah-Avdo). parmakparmaci ali parmake i sl. ho-ja. pored Rankoviæ kod pravoslavaca. 20) vokativi vlastitih imena ljudi na suglasnike K.. onomatopeja i onomatopejskih uzvika: uj. Dovoljno je reæi da u ovim govorima dominira proha a nikako proja. 18) upotreba suglasnika H kod vlastitih imena ljudi èesto je u protetièkoj funkciji: Asim-Hasim.tipa: motka-motki (pored motaka). ljuska-ljuski (pored ljusaka) itd. kod Muslimana je Hrankoviæ (selo kod Tesliæa). 22) pored rijeèi za oznaèavanje singulara i plurala evidentne su i rijeèi koje istu materiju u kompletu. viljuška-viljuški (pored viljušaka). b) imaju vokativni oblik na e ali bez glasovnih promjena (Malike. tufa. guska-guski (pored gusaka).. Aljo-Haljo. Namik).. mušebak-mušepci ali mušebake. 21) zanimljivo je da su Muslimani i u toponomastici ostavili obilježja svojih govora: pored Ajvazi i Ajvazi kod nemuslimana. haljinka-haljinki (pored haljinaka). estakfirullah. neuzubillah. garnituri. 16) vrlo je izražena upotreba karakteristiènih uzvika. zatim. æ. hooj. 19) suglasnik H u muslimanskim govorima zaslužuje zasebnu pažnju.. 17) upravo muslimanski govori pokazuju da: è. cjelinu i sl. ejvalah. ali imamo i sluèajeva markiranja etnika u odnosu na toponim: pored TuzlaTuzlak-Tuzlanka-Tuzlaci (misli se na tzv. sjemenka-sjemenki (pored sjemenaka). eeh. ponne (podne). Šefik. hedek. elhamdulillah. kao i mnoge druge. kao stroj.. kod muslimana su Hajvazi (selo kod Kalesije). naprotiv markira ih govorna praksa sela i grada. nisu nacionalno markirani glasovi. Sve ove osobine... Donju Tuzlu) imamo: Gornja Tuzla-Gornjotuzlan-Gornjotuzlani itd. kalafaæ-kalafaæi ali kalafake (garnitura zidarskih èekiæa). puc itd.G.

It is essential to examine the language of the Bosnian-Herzegovinian Moslems within the context of overall cultural and other existence of Moslems.o èemu danas uglavnom govorimo na osnovu nedovoljnog istraživaèkog rada. pa æe se pomoæu èinjenica jasno i nedvojbeno moæi reæi mnogo toga o jeziku bosanskohercegovaèkih Muslimana . onako kako ga osjeæa i kako je taj jezik živio u njegovoj tradiciji. "Istina nema potrebe za kiæenjem!" Meðutim. pravopisnog priruènika (iskljuèivo kao fotografiju stvarnog stanja pa tek onda pristupiti konvencijama). Ne postoje nikakve civilizacijskokulturološke prepreke za to. Tome treba dodati izradu terminološkog rjeènika narodnog jezika Muslimana. the Bosnian Moslems and their language has had their own history. bogatiti dobri pisci i govori muslimanskog stanovništva. Dosadašnja književno-praktièna saznanja pokazuju da Muslimani svoj jezik nazivaju bosanskim jezikom. Muslimanski književno-jezièki izraz sa svojim elementima i svojom strukturom jasno æe pokazati šta je muslimanski jezièki standard. Bosnian-Herzegovinian Moslems and Their Language The language of Bosnian Moslems has not been examined properly and into depth up to now. te ostalih oblasti etnolingvistièke prirode. ta istina svoju nauènu misiju meðu Muslimanima zapoèinje od imena jezika. pseudovrijednosti i sl.normirati struènjaci.kao što je to i svugdje u svijetu . As any other nation.dijalekatskom bazom i jezièkim blagom muslimanskih pisaca. This linguistic and ethnological history has also not been investigated enough. Za Muslimane BiH taj jezik je bosanski jezik.svoj jezik nazove svojim imenom. a njega æe kasnije . hrvatskim ili kako to oni veæ žele. Podrazumijeva se da ovdje treba iskljuèiti svako nacional-kulturno samozadovoljenje. euforiènu samodopadljivost. ali time ne negiraju drugim narodima u Bosni i Hercegovini da isti taj jezik zovu srpskim. I nemuslimanu i Muslimanu treba omoguæiti da isti jezik (jedan jezik) . Even the rare research was limited to a fragmented mentioning only. izradu rjeènika frazema. niti da se ospori èinjenica da je rijeè o jednom jeziku. The appropriate attention has not been paid to the Moslem linguis264 .

The careful studies will show clearly that the language of the Bosnian Moslems is a single language. having been accumulated for centuries. These specific features have been neutralized for years now. but they do not want to deny the other nations in Bosnia and Herzegovina to call that same language Serbian. the scientific photograph of that language will emerge. or they are presented as the treasure of other nations. These features belong to the oldest history of this nation. Sometimes these contributions are minimized. For the Moslems in Bosnia and Herzegovina that language is the Bosnian language. or whatever name they choose to have. It is more than obvious that the language of Bosnian Moslems have its own specific features.their own language with their own name the way he/she feels it. and not a pseudo-social (political) wish. and in the way that language has lived in his/her tradition. The literary and practical facts up to now show that the Moslems call their own language Bosnian. 265 . Both non-Moslems and Moslems should be allowed to call the same language (the single language) .tics contributions. Only when the speeches of the Bosnian Moslems and the language of literary works by Moslem authors are investigated. and cannot be taken as the thing that happened yesterday or today. Their language cannot be understood as a stylistic variant. which can only help to the process of its assimilation. confirmed with its own manifestations within the context of a non-unified system. There are neither civilization nor cultural barriers for it. nor one can deny the fact that it is the one and the same language. Croatian.

266 .

Ibidem. ali i zaoštravanju nacionalnokonfesionalnih odnosa. Uticaj ovih ratova na meðunarodne odnose i unutrašnjopolitièku situaciju u jugoslovenskim zemljama daleko je prevazilazio njihove neposredne rezultate. Buduæi da su pri tome bili tangirani vitalni interesi AustroUgarske.1 Pri tome su posebno Muslimani i Srbi bili poneseni zbivanjima. Promjene na Balkanu dale su snažan podsticaj daljoj konvergenciji nacionalnih pokreta kod Južnih Slavena na jednoj strani. 2. a meðu inteligencijom hvatala maha misao o prikljuèenju jugoslovenskoj zajednici.Dževad Juzbašiæ REFLEKSIJE RATOVA NA BALKANU 1912. Za razliku od srpskog seljaštva. napustilo ranije inertno držanje i nestrpljivo oèekivalo da se ukine davanje haka.2. Situationsbericht 14. šire slojeve Hrvata u Bosni i Hercegovini još nije bila zahvatila ideja slovenske solidarnosti kako je to bio sluèaj u Dalmaciji. koji su se kolebali izmeðu simpatija za južnoslovenske balkanske saveznike i tradicionalne vjernosti Monarhiji. njeni mjerodavni faktori nastojali su nizom mjera i reformnih planova parirati novim izazovima. bosanskohercegovaèki Hrvati. da se cjelokupno mišljenje. kao što je to bio posebno sluèaj u Bosni i Hercegovini. prema zapažanju vladinog komesara za grad Sarajevo barona Collasa. GODINE NA DRŽANJE MUSLIMANA U BOSNI I HERCEGOVINI Balkanski ratovi predstavljaju jedan od prelomnih dogaðaja novije istorije. javljali kao vezujuæi elemenat izmeðu srpskog i muslimanskog politièkog tabora.1913. pa su se. Collas Zemaljskoj vladi. koji su odluèujuæe uticali na oblikovanje politièke karte savremene Evrope i sudbinu naroda u ovom njenom dijelu. 267 ./13. držanje i djelatnost stanovništva nalazi pod uticajem hipnoze uzrokovane velikim dogaðajima na Balkanu. zahvaæeno nacionalnim oduševljenjem. (prepis) Kriegsarchiv Wien (dalje KA) MiltŠrkanzlei Franz Ferdinands (MKFF) 1565. Nakon izbijanja balkanskog rata produbio se jaz izmeðu srpske i muslimanske politike u Bosni i Hercegovini. kao što je 1. što se neminovno odrazilo i na odnose izmeðu njihovih politièkih predstavnika.2 Iako je meðu bosanskohercegovaèkim Hrvatima za vrijeme balkanskih ratova došlo do ispoljavanja simpatija za Srbiju. 8-1/37./1913. Pojedini vladini funkcioneri u Sarajevu ocjenjivali su poèetkom 1913. koje je.

te njen enormni napredak pod uticajem pobjeda Kraljevine Srbije. Reg. Collas Zemaljskoj vladi 15. mogli bitno doprinijeti srpskohrvatskom jedinstvu. one pojedince meðu Muslimanima u Mostaru i Sarajevu koji su svojim telegramima pozdravili "srpsku vojsku. Prepis izvještaja generala žandarmerije Šnjariæa Zemaljskoj vladi od 15./1912. Uticaj balkanskih ratova 1912. 55-77."6 Meðutim. koji povodom izbijanja balkanskog rata nije donio "ni rijeèi osude pasjaluka balkanskih naroda.. 1251.179-184.. Akademija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine. 268 .) 1252. 5.5 Iz njenih redova regrutovali su se dobrovoljci u srpskoj i crnogorskoj vojsci za vrijeme balkanskih ratova i u prvom svjetskom ratu. oktobra 1912.12. osloboditeljicu potlaèene braæe u Turskoj". Uloga Gajreta u društvenom životu Muslimana Bosne i Hercegovine (1903. a posebno od politike muslimanskih predstavnika u Saboru. Zemaljskoj vladi. Od tradicije do identiteta. Ove politièke tendencije meðu muslimanskom inteligencijom bitno su se razlikovale od raspoloženja koje je vladalo u širim muslimanskim slojevima. i 1909. sve više u njenom opredjeljivanju za borbeni srpski nacionalizam i jugoslovensku orijentaciju.61. meðu hrvatskim gradskim stanovništvom. kada jednom oslabi uticaj vjerskog separatizma. Sarajevo 1974. Tako je po izbijanju balkanskog rata organ Ujedinjene muslimanske organizacije Zeman od 15. 15. zagrebaèka muslimanska akademska omladina zastupala mišljenje da bi upravo Muslimani. naroèito nakon aneksije.2.to bio sluèaj u krajevima zaposjednutim od Srbije. On konstatuje da se nekada indiferentna narodna masa sada nalazi u drugaèijem psihièkom stanju nego što je to bila za vrijeme aneksione krize u zimu 1908.10./1912. izražavajuæi najdublje simpatije prema Turcima najoštrije osuðivao kao islamske Efijalte. KA MKFF 1831. na društvo u Bosni i Hercegovini.).1912. Reg. Privatregistratur (Priv.. . i Besaroviæa od 19.. odnosno njegovim malobrojno obrazovanim dijelom osjeæao se odreðeni politièki uticaj iz susjednih jugoslovenskih zemalja u prilog balkanskim saveznicima. Muhamed Hadžijahiæ. I baron Collas ukazuje na evoluciju nacionalne svijesti kod širokih srpskih masa od uvoðenja ustavnosti. Beograd 1985.-1941. Hrvatska politika u Bosni i Hercegovini od 1878. .. Osuðivan je i list Dervišbega Miralema Novi Musavat.1913.1913. Tome je posebno doprinosilo i prohrvatsko držanje Srba u Hrvatskoj za vrijeme komesarijata kao i intenzivno propagiranje sloge Hrvata i Srba od strane zagrebaèkih listova. Priv. kao i uèesnici u sarajevskom atentatu.4 Poznato je da se opoziciono i antiaustrijsko raspoloženje dijela muslimanske srednjoškolske i akademske omladine izražavalo. Vidi: Milorad Ekmeèiæ.12. Historijski zbornik XIX-XX.2. Ibrahim Kemura. 6. Zbirka Adalberta Sheka. Zanimljivo je da je poèetkom 1913. "Rat pravoslavlja proti islamu!" Zeman. Prepisi izvještaja okružnih predstojnika Rukavine od 16.3 hrvatsko seosko stanovništvo ostalo je potpuno pasivno. Mirjana Gross. saborski 3./1913.1912. Sarajevo./1913. 8-1/45. Arhiv Bosne i Hercegovine u Sarajevu (dalje ABH). 1986. 1968. 4. Meðutim.1912. do 1914. Marksistièka misao 4.

1913. krajem jula 1913.8 Nasuprot oduševljenju s kojim su Srbi pozdravljali pobjede sunarodnika i angažovali se na skupljanju pomoæi za srpski crveni krst. prenosili želje bosanskohercegovaèkih Muslimana zemaljskom poglavaru da se Monarhija zauzme kako bi Jedrene i ostala podruèja. godine u Sarajevu. Muslimani su bili duboko deprimirani i zbunjeni zbog sloma Turske. zaoštravanje unutrašnjih politièkih i socijalnih odnosa. ratna atmosfera stvorena velikom koncentracijom austrougarskih trupa (na vrhuncu krize u zemlji je bilo do 190 hiljada vojnika).. onda je u prvom redu došlo do daljeg pojaèanja muslimansko-srpskog politièkog antagonizma i još veæeg približavanja muslimanskog politièkog voðstva austrougarskim vlastima.7 Nepunih dvije godine dana docnije. Uprkos zabrani skupljanja dobrovoljaca. godine.klub muslimanskih disidenata nije u svom proturskom stavu zaostao iza saborskog kluba Ujedinjene muslimanske organizacije kad su se odmah po izbijanju tripolitanskog rata. Odjek spoljnopolitièkih zbivanja. a u srpskoj i crnogorskoj bile su èitave grupe koje su došle iz Sjedinjenih Država (Amerikanci). i 10. Muslimanski dobrovoljci stupali su u tursku vojsku. ABH Zajednièko ministarstvo finansija (ZMF). ovaj put zajedno.9 Kada je rijeè o nacionalno-konfesionalnim odnosima. Potiorek Bilinskom 30. (prepis) KA Nachlass Potioreks (dalje N1 Pot. dalo je povoda za ocjenu da je Bosna i Hercegovina doživjela ratove na Balkanu kao zaraæena strana. u muslimanskom javnom mnijenju naglašeno su preovladavali izrazi solidarnosti sa Turskom.7. Rifat-beg Sulejmanpašiæ i Derviš-beg Miralem ponovo su. u prvom redu pravoslavni Srbi. koji su praæeni i javnim manifestacijama kakva je bila masovni ispraæaj turskih vojnih obveznika u oktobru 1912. Ekmeèiæ. U Muslimanima on je vidio vrijednu protivtežu 7. telegrami od 5.) A/3 Fasz 1. oba kluba u ime Muslimana Bosne i Hercegovine posebnim telegramima obratila austrougarskom ministru vanjskih poslova Aehrenthalu sa molbom da on interveniše u korist Osmanskog carstva. formiran od iseljenika iz Bosne. 339. srpsku vojsku i dr. u srpsku i crnogorsku. 9. Uticaj balkaskih ratova 269 .. ostale pod Turskom. Zemaljska vlada Zajednièkom ministarstvu finansija. (dalje citiram samo signature istog fonda). a pripadnici sve tri vjere. 8. Baron Collas je u svom povjerljivom izvještaju uporeðivao položaj u kome su se našli Muslimani sa ovcama koje je vuk natjerao u tor Monarhije. koja su otomanske trupe ponovo zaposjele u drugom balkanskom ratu. poèetkom oktobra 1911. godine. U turskoj vojsci je postojao bosanski bašibozuk. oktobra 1911. oni su ilegalno prelazili granicu. sistiranje ustava i zavoðenje izuzetnih mjera u maju 1913. Pr BH 1301 i 1305 iz 1911.

protiv balkanske politike Austro-Ugarske. Petrovca i Drvara širile su se vijesti meðu seljacima. Bosna i Hercegovina pod austrougarskom upravom (èlanci i rasprave). 1968. okružni predstojnik Deftedareviæ Zemaljskoj vladi 27. Bila je stvorena takva atmosfera u kojoj su se ponavljale masovne tuèe izmeðu Srba i Muslimana. KA MKFF 1831. Kao napomena 1. svugdje gdje su Muslimani imali veæinu.10a U tuzlanskom okrugu su gradska zastupstva. koje su organizovali Srbi u novembru 1912. Uzroci stvorenog stanja traženi su u jakom kmetskom pokretu. izrazito srpskom karakteru ovog podruèja i odsustvu vojnih garnizona. Na podruèju Kljuèa. 8-1/45. navodno fanatizovanim od popova.000 k. izglasala novèane priloge za austrougarske trupe. U Bijeljini 3. a na javnim mjestima bilo je zabranjeno voditi politièke razgovore. u Zvorniku 800 k. 270 . Okružni predstojnik Baron Zemaljskoj vladi 22. rat na Balkanu bio je praæen nizom negativnih pojava. pravoslavni seljaci i seoski sveštenici pokazivali su u Krajini vidne znakove svoga nezadovoljstva. 12. kao i za vrijeme seljaèkog štrajka 1910.30 h naveèe. 1913. Ranije su zatvarane gradske pijace./1913. KA MKFF Mb/11-1912. (prepis) KA MKFF 1843. da æe umarširati srpska vojska i osloboditi ih plaæanja rente zemljoposjednicima. Richard Riedl. i u datim okolnostima bio realno moguæi korak ka nacionalnom osloboðenju jugoslovenskih naroda.11 Dok su podruène vlasti u pretežnom dijelu zemlje ocjenjivale da. (prepis). Sarajevo.000 k. u Tuzli 5. Ibidem. 134. i pored velike promjene u stanju duhova pod uticajem ratnih zbivanja. izvještaj iz Oštrelja 9.10 Kao odgovor na poznatu deklaraciju srpskih poslanika Bosanskohercegovaèkog sabora povodom izbijanja srpske vojske na Jadran i omladinskih demonstracija u Sarajevu..12 izvještaji iz Bosanske krajine ukazivali su da je tamo bila stvorena ozbiljnija politièka situacija nego u drugim krajevima.13 Oèito je da su se i u ovom sluèaju socijalne suprotnosti izmeðu age i kmeta znatno šire transponovale kao suprotnosti izmeðu Srba i Muslimana. Vlasti su u pomenutim mjestima pribjegle najvišim policijskim kaznama. 119-129. 10a. prireðene su muslimanske protudemonstracije koje su dale punu podršku politici Monarhije u albanskom pitanju. Vidi. 11.. 8-1/44 i kao napomena 4. Hamdija Kapidžiæ.1. godine. Za razliku od mirnog držanja srpskog gradskog stanovništva.1913./1913.11. 13. da bi se seljaci odstranili iz grada. odnosno priloge za porodice pozvanih rezervista.držanju Srba kao i uopšte Jugoslovena. ipak najveæi dio stanovništva gleda svoga posla u borbi za život. ali i nekim vanrednim sredstvima izvan zakonskih okvira.2. 10.1912. koje su boravile u Bosni i Hercegovini. gostionice su zatvorene veæ u 6. I pored toga što je znaèio likvidaciju èifluèkog sistema u zemljama koje su se do tada nalazile pod turskom vlašæu. itd. od kojih su neke.

Beograd 1979. gdje je na èelu civilne uprave postavljen Omerbeg Bajroviæ. Albansko stanovništvo muslimanske vjere bježalo je zbog nasilnog pokrštavanja sa crnogorske na srpsku teritoriju.. isti. Deftedaroviæ donosi i podatak da su Crnogorci palili kuæe i pojedinih Srba da bi pokrenuli sandžaèke Srbe u borbu. Cetinje 1984. inaèe. O uspostavljanju crnogorske uprave u Novopazarskom sandžaku vidi: Žarko Šæepanoviæ. Taj priliv je smanjen kada je došlo do izmjene držanja crnogorskih vlasti prema stanovništvu islamske vjere. Deftedareviæ iz Uvca javljao o izmjeni situacije i vraæanju kuæama izbjeglica sa granice. a dijelom i prekrštavanje katolika u prvim mjesecima po izbijanju rata na teritoriji koja je pripala Crnoj Gori.15 Iako su austrougarske vlasti ubrzo zatvorile 14./13. godine i organizacija vlasti. Plav i Gusinje u prošlosti. i to oznaèava kao razlog bjekstva stanovništva. na koje su se. Mustafa Memiæ. Lever.10.dodatno potencirane antisrpskom propagandom štampe bliske režimu. Politika Crne Gore u novoosloboðenim krajevima 1912. Okružni predstojnik Deftedareviæ u izvještaju od 14. koji je poslao sa granice na Metaljci. up. SANU Etnografski institut. Migracije u novoosloboðenim krajevima Crne Gore.. Mali Kolašin i Vitina.. koji su naišli i na osudu srpske vlade. uskoro je 30. Osloboðenje Bijelog Polja 1912.4/1973. kada je rijeè o Albancima i Makedoncima. Tara. Istorijski zapisi 1-2/1986. pozivali balkanski saveznici. Nasilno prevoðenje u pravoslavlje izvršeno je u Beranama. navodi da su spaljena muslimanska sela Nefer. Posebno nije moglo ostati bez krajnje nepovoljnog odjeka u Bosni i Hercegovini masovno pokrštavanje stanovništva islamske vjere. vodi u ime modernog naèela narodnosti. Orulja. Branko Babiæ. u Plavu i Gusinju i u okolini Peæi. Stanèane. I samo naèelo narodnosti. Glibaèe.. 67-93. Tara. izd.. od ranije srpski nacionalno orijentisan. 44 i 105-106. 15. A/3 Fasz 1. 271 . ipak su u zbivanjima na Balkamu 1912. JIÈ 3 . 163-170. primjedba Dž. Maoèa. 128-130. Po ulasku crnogorskih snaga u pojedinim mjestima bilo je sluèajeva da su domaæini ubijani ispred svojih kuæa naoèigled ukuæana. Meðutim. pljaèkama. Ðurðeviæa Tara. te o "upadno dobrom postupanju sa Muslimanima" od strane kako srpskih vlasti u Prijepolju tako i crnogorskih u Pljevljima. a kuæe paljene. vidi Ejup Mušoviæ. 1912. 152.. bilo je. O korektnom držanju srpske vojske prema muslimanskom stanovništvu Novog Pazara u oktobru 1912. Milorad Ekmeèiæ.. Beograd 1989. Pomenuti postupci. koja je u ranijim razdobljima voðena na religioznoj ideološkoj osnovi (geslo za krst èasni i slobodu zlatnu nasuprot geslu za din devlet).10. došli vidno do izražaja i elementi vjerskog rata. Etnièki procesi i etnièka struktura stanovništva Novog Pazara.). Ratni ciljevi Srbije. Mada je u srpskoj graðanskoj politici još u XIX vijeku preovladalo nastojanje da se borba protiv Turske. Ono je vršeno uz upotrebu drastiènih nasilnih metoda i bilo je praæeno ubistvima. 133 a. u mnogom uticale i na politièku klimu u Bosni i Hercegovini. J.14 bili su jedan od uzroka priliva u Bosnu muslimanskih izbjeglica iz podruèja zahvaæenih ratnim zbivanjima. paljenjem sela i drugim represalijama. Beograd 1973. u prvo vrijeme prvenstveno iz graniènih podruèja susjednog Sandžaka.1912. jer im se oni u poèetku nisu htjeli prikljuèiti.-1914. KA N1 Pot. grubo ignorisano za raèun državnih interesa saveznika. (tj. 199-213.

knj. Nasuprot tome Srpska rijeè se ograðivala od takvog pisanja. 18. Solun i Bitolj. Repatrijacija se odvijala brodovima iz Soluna u Trst. a odatle željeznicom u Bosnu. koji je trebalo da uskoro usvoji zakon o izgradnji novih željeznièkih pruga od vojno-strateškog znaèaja za Monarhiju. Ekmeèiæ. Isti.granicu prema Sandžaku. kao i nemuslimanska sela. a u njihovom zbrinjavanju uèestvovalo je i muslimansko stanovništvo. Ibidem.19 Pomenuta ideja mogla je biti potaknuta i jaèanjem panislamskih tendencija u dijelu 17. odluèno je istupao protiv povratnika nazivajuæi ih nepouzdanim elementima. 158-160. 19. Snažan otpor naseljavanju pružala su sela iz kojih porijeklom nisu bili povratnici. u: Istorija srpskog naroda. Narod. Beograd 1983. Ratni ciljevi Srbije.17 Muslimanski prvaci Savfet-beg Bašagiæ i Rifat-beg Sulejmanpašiæ pokrenuli su sredinom novembra 1912. ipak je preko nje neposredno poslije izbijanja rata prebjeglo u Bosnu oko 1000 lica. Ibidem. str. Uticaj balkanskih ratova. kao npr. Nacionalni pokreti u Bosni i Hercegovini. str.18 Paralelno sa nastojanjem austrougarskih politièkih funkcionera da muslimanski faktor iskoriste kao protutežu jugoslavenskom okupljanju na osnovu principa nacionalnosti kao zajednice jezika. 272 . kada je bosanska uprava obustavila masovni povratak o zemaljskom trošku. I neki srpski listovi. Uporište za to ona je nalazila u staroj praksi na Orijentu da se nacija i religija poistovjeæuju. vraæaju se dijelom u Bosnu i Hercegovinu a dijelom uèestvuju u masovnoj seobi muslimanskog stanovništva u druge krajeve Turske.16 Bosanski Muslimani ranije iseljeni u vilajete Skoplje. do sredine maja 1913. zalažuæi se i poslije sloma Turske za dobre odnose sa Muslimanima u Bosni i Hercegovini. Ovim pravcem se vratilo oko 5. 6. jer je smatrao da bi to zaoštrilo odnose sa srpskim poslanicima i onemoguæilo rad Sabora. 144-145. 1 tom. problematiènim tipovima i sankilotima. 151-162. general Oskar Potiorek. Naseljavanje repatriraca dodatno je zaoštravalo politièke odnose u zemlji. Glavni uzrok ovog pokreta bile su nevolje kojima su bili izloženi bosanski naseljenici u toku rata i neizvjesnost u pogledu njihovog buduæeg položaja pod vlašæu pobjednièkih hrišæanskih država. 647. 140. pitanje da se erarno zemljište dodjeljuje po konfesionalnom kljuèu i u tom su smislu namjeravali podnijeti rezoluciju u Saboru. kao i Novopazarski sandžak. Ekmeèiæ.000 osoba u razdoblju od polovine novembra 1912. Tome se usprotivio zemaljski poglavar.. austrijska publicistika je pred prvi svjetski rat zagovarala ideju o muslimanskoj naciji na Balkanu koja ne priznaje nikakve jezièke razlike. Povratnici su naseljavani na erarnom zemljištu uz finansijsku potporu vlasti.

21."samo sa tri imena i tri vjere". Novi vakat. Hrvatska politika u Bosni i Hercegovini. List se izjasnio i za "narodno jedinstvo Srba i Hrvata". uz obrazloženje da bi se u protivnom Muslimani morali pocijepati u dva nacionalno-politièka tabora. Gollas Potioreku. da svi oni zajedno predstavljaju jedan narod . videæi u njima skrivenu tendenicju da se srbiziraju Muslimani. oni su smatrali da je samo srpski nacionalizam èisti nacionalizam.. 23. up.23 kojoj je on.. kako je to ukazao Muhsin Rizviæ. inaèe. ANUBiH 2/1. Mustafa Imamoviæ. Pravni položaj i unutrašnji politièki razvitak Bosne i Hercegovine od 1878. 273 . 286-289. A/3 Fasz 2. nasuprot Gajretu. Meðutim. isticali tezu: "Srbi i Hrvati su jedan narod. I pored toga što su. 258. da Muslimani moraju da izvuku konsekvence iz sloma Turske i da se u njima mora razviti svijest da su jedno sa narodom s kojim žive. kao Šukrija Kurtoviæ. Ibidem. kao i od srpskog i hrvatskog nacionalizma.22 Takoðer. Meðutim.21 Inaèe. Te tendencije došle su do izražaja u èasopisu Biser. izd. èlan sabornog Predsjedništva. Književno stvaranje muslimanskih pisaca u Bosni i Hercegovini u doba austrougarske vladavine. i pored nastojanja da se distancira od dnevne politike. pa je samo taj nacionalizam trebalo 20. bio naklonjen. koje je usmjeravao Šerif Arnautoviæ. ocijenio je u jesen 1913. 540. osobito od 1913. sezala od ispoljavanja osjeæaja muslimanske narodno-vjerske posebnosti do propagiranja povezanosti sa drugim islamskim narodima. 1973. Za nacionalizovanje Muslimana u srpskom smislu zalagali su se oni muslimanski intelektualci koji su bili aktivni i srpskom nacionalnom pokretu. Savfet-beg Bašagiæ. 7. Muhsin Rizviæ. Iako je u svojoj osnovi imala religiozni duhovni supstrat. do 1914. Novi vakat je izražavao rezervu prema lozinkama o srpskohrvatskom jedinstvu koje su dolazile iz srpskih redova.. pisao je u ljeto 1913.20 To je bilo suprotno austrijskoj ideji muslimanske nacije koja ne priznaje jezièke razlike. 22. kojoj pripadaju i Srbi i Hrvati.10. nacionalno-politièka platforma Bisera nije bila jedinstvena. "po jeziku pripadaju onoj slavenskoj grupi od desetak milijuna duša". pokazao više simpatija prema hrvatskoj literaturi. Gross. Pri tome je u Biseru bilo ispoljeno i shvatanje da bosanskohercegovaèki Muslimani. Ona je. 64. Biser je. Sarajevo. 1976.1913. koji se imenuju Bošnjacima. plan srpskog kulturnog društva Prosvjeta da u cijeloj zemlji osnuje specijalne konvikte za siromašne muslimanske ðake kao "eminentnu opasnost po opstanak Muslimana i nacionalnu propagandu Hrvata". i bile su još više prisutne u izdavaèkoj djelatnosti Muslimanske biblioteke.bosanskohercegovaèke muslimanske inteligencije. KA N1 Pot. Sarajevo. ali dva plemena". kao novo glasilo Ujedinjene muslimanske organizacije.

Šukrija Kurtoviæ. ostali su po strani od kretanja koja su vodila jugoslovenskom ujedinjenju. i vodeæi muslimanski saborski politièari. kao i veliki dio muslimanske inteligencije.. u programu saborske radne veæine koja je trebalo da se obrazuje. Reflections about the Wars on the Balkans 1912-1913 in the Light of Behavior of the Moslems in Bosnia and Herzegovina Apart from the territories where they took place..24 Pri tome je politièki angažman srpski orijentisanih muslimanskih intelektualaca u ovom razdoblju podrazumijevao ne samo protuaustrougarski nego i protuturski i antifeudalni stav. koja se zalagala za nacionalizovanje Muslimana u srpskom. U daljem toku istorijskih zbivanja vodeæi akteri muslimanske politike u Saboru.. 50-52. koji potièu od iste krvi.davati Muslimanima. koji je nastao krajem ljeta 1913. In our parts they would primarily mean the further rift and deepening of quarrel between the Moslems and the Serbs. U uvodu programa radne veæine (autor dr Milan Srškiæ).25 Meðutim. imaju jedan zvanièni jezik a to je srpskohrvatski" (Bericht uber die Verwaltung von Bosnien und der Hercegovina 1913. Ovaj programski stav ostao je neizmijenjen i nakon što je u provladinoj saborskoj veæini grupu oko Srpske rijeèi zamijenila Srpska narodna stranka sa dr Danilom Dimoviæem na èelu. the Wars on the Balkans 1912-1913 would have had far reaching consequences than it could have been expected. odnosno hrvatskom smislu. Sarajevo 1914. Wien 1914. muslimanska inteligencija. Mada je politika nacionalnog opredjeljivanja Muslimana pretrpjela istorijski neuspjeh.. The Balkans Wars and their results would throw the Moslems of Bosnia and Herzegovina into the arms of Austro-Hungarian Monarchy. O nacionalizovanju muslimana. 25. XXVII-XXVIII). and to the lesser extent towards the Croats. Hrvatski i Muslimanski saborski klub i grupa poslanika oko Srpske rijeèi prihvatili su gledište "da su Srbi i Hrvati jedan narod sa dva ravnopravna imena". doprinosila je prevazilaženju zatvorenosti muslimanske zajednice u Bosni i Hercegovini i odigrala je odreðenu ulogu u prihvatanju tekovina evropske kulture od strane Muslimana. who took a rather passive position in the events. Istovremeno je konstatovano "da u Bosni i Hercegovini Srbi i Hrvati i Muslimani. kao i njihovi srpski i hrvatski partneri. ta ideja imala je razlièito znaèenje u politici razlièitih snaga na bosanskohercegovaèkoj politièkoj sceni. 274 . These wars led to the strengthening of the idea of Southern 24. Široko rasprostranjenu ideju da jezièko jedinstvo znaèi i narodno jedinstvo deklarativno su prihvatili u drugoj polovini 1913.

275 . only with three names and religions. especially among the Serbs. the Moslem population: a) opted mostly for the protection under the Austro-Hungarian leadership. particularly against the Moslems. In the sources from the period one could find more and more terms that spoke about the notions that had not been that unknown but used not so often before. nationalities etc. For the first time one could hear the notion uttered about one nation.Slavic unity (Yugoslavianism or Yugoslavhood). For this reason. and the Moslem one the struggle for the Faith and Empire (din and devlet). One could conclude that the Bosnian-Herzegovinian Moslems had taken very little part in the Balkans Wars (having sent only a small number of volunteers). but they felt much more the consequences and results of these wars. The wars would give rise to the feeling in the Moslem population that the Ottoman Turkey was no longer relevant. In the previous period the Serbian side emphasized the struggle for the Cross-and-Honor. such as nations. b) showed only a few signs of enthusiasm for the idea of Southern Slavic unity (Yugoslavianism). and that would mean the increased level of aggressive behavior. In this period people were asked to declare their ethnic affiliation although this issue was more popular and less real.

276 .

Te poslove obavlja metodièka znanost. Prvim dvama upravljaju interne potrebe književno-jezièkog odgoja i obrazovanja. otvara se potreba ukljuèivanja toga djela /ili opusa pisca/ u nastavni program književno-jezièkog odgoja i obrazovanja. utvrdila je da je rijeè o piscu relevantnom za sliku bosanskohercegovaèke. a povijest ga književnosti uvrsti u spisak znaèajnih za epohu ili pojavu. pak. Te poteškoæe metodièka znanost rješava naèelno i na razini konkretnoga. odnosno muslimanske književnosti. 2) tematsko-motivski razlozi. ako je djelo predviðeno za samostalnu lektiru uèenika. Treæi. a poglavito muslimanske književnosti s poèetka XX stoljeæa. književno-povijesni razlozi na razini konkretizacije mogu izazvati poteškoæe. i to: 1) jezièko-stilski razlozi. Znanost o književnosti. te da je njegovo djelo neprijeporno znaèajan èinilac ukupnosti korpusa bosanskohercegovaèke. 3) književnopovijesni razlozi. U tome se procesu nerijetko javljaju poteškoæe kod usklaðivanja književnoteorijskog i književnopovijesnog s pedagoško-psihološkim kriterijem. izrada popratnog metodièkoga instrumentarija te. u odnosu na jezièko-civilizacijsko oruž277 . a to su u našim uvjetima izdanja s najveæim brojem primjeraka u podruèju umjetnièke književnosti. izdavanje posebnih naklada. slijedi situiranje teksta u èitanku. Pregledom nastavnih programa i èitanki ustanovili smo da nije predviðeno da se uèenici u Hrvatskoj susreæu u nastavi s djelom Muse Æazima Æatiæa. Iz autorovog opusa valjalo je odabrati djelo koje æe biti u stanju ponijeti teret reprezentativnosti te.Zdenka Gudelj -Velaga Pedagoški fakultet u Rijeci Rijeka MUSA ÆAZIM ÆATIÆ KAO ŠKOLSKI PISAC Uvod Tri su temeljne grupe razloga uvrštavanju nekoga književnoumjetnièkog djela u nastavni program. Kad književna krititka ocijeni neko djelo umjetnièki vrijednim.

2. i to: 1) anketiranje studenata jezika i književnosti i profesora srednjih škola i 2) metodièki eksperiment. za pjesmu Ja n'jesam sanjar2 iz ova dva temeljna razloga: 1) svojom ukupnošæu ova pjesma može biti reprezentantom poezije Muse Æazima Æatiæa i otvoriti komunikacijski kanal prema njegovom opusu. Pobožne pjesme bosansko-hercegovaèkih Muslimana. 2) prikladnim metodièkim instrumentarijem uèenici se mogu voditi u procesu komunikacije s pjesmom tako da se postignu relativno povoljni recepcijski uèinci. S tim dvjema poèetnim hipotezama provedeno je istraživanje. Isto tako bi bilo neprimjereno svrsi organizirati prvotni susret s pjesnikom u okružju neke od njihovih ljubavnih pjesama. Kadiæ. a onda su im bila postavljena ova tri pitanja: 1. Hrvatskoj i Sloveniji. Neka bi od tih izvanrednih pjesama mogla biti sljedeæa s kojom se uèenici susreæu. Ispitanici su najprije upoznati s pjesmom Muse Æazima Æatiæa Ja n'jesam sanjar. ali ne prva. Za koji bi razred osnovne ili srednje škole ova pjesma bila prikladna? 1. mada uvijek suptilno odabrane simbolike u motivskoj graði. 278 . 2. skreæe pozornost prema brizi pjesnikovoj za što èišæim ritmièkim ustrojstvom pjesme.je. Sarajevo. 1971. 1980. Opredijelili smo se za varijantu s bilježenjem apostrofa u rijeèi "nijesam" i drugdje prema verziji u knjizi Branka Milanoviæa Bosanskohercegovaèka književna hrestomatija. Opredijelili smo se. i to zbog pretpostavljenih teškoæa u recepciji ne samo motivike veæ i idejnog sloja te ponegdje vrlo složene. koje ima dva temeljna dijela. držimo. Knjiga III. Stoga u daljnje istraživanje nisu mogli biti uvršteni. na primjer. priredio R. Taj grafièki znak. Sarajevo. Anketa Anketirali smo studente III i IV godine studijske grupe hrvatski ili srpski jezik i književnost Pedagoškog fakulteta u Rijeci i profesore rijeèkih srednjih škola. Zavod za izdavanje udžbenika. Starješinstvo Islamske zajednice u SR Bosni i Hercegovini. soneti visoke poetske vrijednosti kao što su oni koje je R. moæi biti dostupno recepciji uèenika. Kadiæ uvrstio u zbirku Pobožne pjesme bosanskohercegovaèkih Muslimana1 jer bi za poèetno razumijevanje njihove motivike u ovome /rijeèkome/ kraju trebale brojne prethodne obavijesti. tako.

uoèavaju se razlike u odgovorima prema grupama ispitanika. ponavljanje izrazom. metrika. prepoznati rijeèi koje znaèe arhaièno. suprotnost: san-java/realnost. Meðutim. struktura pjesme. metrièko ustrojstvo. korelacija s drugim pjesmama. po mom mišljenju. nabrajanje. rima. ritmièno-melodijska sredstva. i to: jezik i stil. U podruèju izvanjezièkih sadržaja studenti navode: dojam. funkcija osobne zamjenice. egzistencija." "Ovo je spoznajnootkrivaèka pjesma sliènog ugoðaja kao dio Kolajne? Ove su rijeèi crne od dubine?. Stoga æemo ovdje prikazati skupno odgovore studenata. Studentske odgovore na drugo pitanje ilustriramo ovim primjerima: "U ovoj autoprezentacijskoj pjesmi važno bi bilo na planu izraza ukazati na stih i rimu. motiv. sugestivnost. misao.patnja ili slièno/ interpretaciju utemeljiti na osnovnoj 279 . ugoðaj. da pokušaju osjetiti raspoloženje koje pjesma izaziva. stilska sredstva. Što biste željeli da vaši uèenici ponesu iz susreta s ovom pjesmom? Kvantificiranje podataka iz odgovora ispitanika držimo neprimjerenim cilju istraživanja. apostrof. intonacija. A. složenost izraza. Šimiæa i s pjesmom Ovo su rijeèi crne od dubine iz Kolajne Tina Ujeviæa. cezura. raspoloženje. pjesnièka figura. doživljaj. U podruèju jezika i stila studenti navode ovaj jezièki i poetski rekvizitarij: ritam. Rangovi su ogledalo redoslijeda podataka. vezano s pjesnikovim egzistencijalnim problemima. bilo bi možda još važnije uputiti uèenike da traže motiv i naèin na koji ga pjesnik razvija. Prednost daju I i III razredu srednje škole.2.život . Tri su temeljna podruèja na kojima bi studenti gradili svoju interpretaciju ove pjesme. poredba. strofa. izvanjezièni sadržaji. emocionalni svijet pjesme. no. ali i sa snagom koju ispoljava. zadati motivacijsku rijeè /dubina . B. stih. Na kojim biste sastavnica ustrojstva temeljili interpretaciju ove pjesme? 3. metafora. ponavljanje strofe." Studenti su uspostavili korelativne veze ove pjesme s dvije druge. arhaiène rijeèi. jedanaesterac. pjesnièka slika. epitet. Studenti procjenjuju da bi pjesma Ja n'jesam sanjar bila primjerena VIII razredu osnovne škole i svim razredima srednje škole. jednostavnost izraza. leksik. referencijalnost iskaza. opreka: sanjar-pjesnik. misaonost. i to s pjesmom Pjesnici su èuðenje u svijetu. Jedan je student ovako napisao: bizarnost / sklonost naraciji u poeziji je netipièna. a onda posebno odgovore profesora srednjih škola.

da spoznaju bit pjesnièkog stvaranja. "da ne misle da pjesma nastaje u trenucima razbibrige". pjesnikovo razoèarenje. Evo primjer cjelovitog studentskog odgovora na treæe pitanje: "Željela bih da uèenici pokušaju shvatiti probleme s kojima se èovjek u životu susreæe. pjesnikova istina. Oni navode: osjeæaj tuge. da razmišljaju o patnjama. misli. Iz ovoga treæega podruèja dominiraju iskazi o umjetnosti i životu. odnos prema pjesniku i odnos prema životu. ali i da uvide kako se i iz najgorih patnji može roditi jedno suptilno i iskreno umjetnièko djelo . 280 . da dožive ljepotu koja uznosi duh. brigama /pjesnikovim i svojim/. vrijednost umjetnièkog stvaranja za život." Na ista pitanja profesori srednjih škola odgovorili su ovako: Pjesmu Ja n'jesam sanjar profesori drže primjerenom za sva èetiri razreda srednje škole. ova je pjesma poslužila kao most. pjesnièka duša koja se otvara onima koji su to spremni prihvatiti. pa iako je u tom trenutku bio osamljen i tužan. oèitovanje èovjekove stvaralaèke aktivnosti.suprotnosti san-java/zbilja. Ispovijedajuæi svoje brige i stradanja.. osjeæaji javljaju u pjesmi i onda u nama. olakšao dušu. ". možda. emocije koje pjesnik izražava u pjesmi.. melankolija.da negativnu energiju ne zadržavaju u sebi". Iznijeli su i ove opaske: "da /uèenici/ razmišljaju o brigama na produktivan naèin"." Studentski odgovori na treæe pitanje oèituju ova temeljna podruèja pretpostavljene /poželjne/ uèenikove recepcije zadane pjesme: odnos prema pjesmi. ruka koja traži prijatelja i nalazi ga u nama.lirska pjesma. spoznaja biti pjesnièkoga stvaranja u odnosu na životnu stvarnost i maštu. U podruèju uspostavljanja odnosa uèenika prema pjesmi dominira njihova želju da ostvare estetski doživljaj. pjesnik si je. Studenti su željeli da uèenici dožive pjesnikovu liènost. Statistièka obrada njihove odgovore prema frekvenciji rangira ovako: 1) tematsko-idejni sloj. Takvi su iskazi: spoznaja o umjetnièkome radu. njegove osjeæaje i strepnje. veza emocija s umjetnièkim stvaranjem. Profesori su se razlièito oèitovali o tome na kojim bi sastavnicama ustrojstva utemeljili interpretaciju ove pjesme. težina stvaralaèkoga poziva. koje se slike. istinski doživljaj poezije. naèin i trenutak u kome nastaje pjesma. nevoljama. te o životu samome. Ni jedan profesor ne primjeruje ovu pjesmu uèenicima osnovne škole. Prednost daju III razredu. a dožive pjesmu na svoj naèin i njen poetski smisao.

4) kontrastiranje. nemoguænost da svojim zanatom /pjesništvom/ osigura sebi dostojan život." Profesori su se. Zahvaljujem prof. vidim da je previše ovakvih tužnih. urednik Ante Bežen. Dajmo mu nešto primjerenije njegovim godinama. Jedan je profesor iskazao ovo gledište: "Osjeæaj samoæe koja prati umjetnika. pesimistièkih djela. 281 . 4. 3) objavljivanje dojma. poredbe su konvencionalne. Prema uèestalosti odgovori se rangiraju ovako: 1) spoznaje o odnosu prema životu. 3) estetske vrednote. 5) estetski doživljaj. Metodièki eksperiment izveden u Graðevinskoj školi u Rijeci. jednostavnost jezika. Ali. Zagreb. 4) spoznaje o odnosu prema drugima. Mariji Šneperger i prof. Dometi eksperimentalnog istraživanja u podruèju stvaralaèke upotrebe jezika kod uèenika osnovne škole. Jedan se profesor oèitovao ovako: "Suprotnost dvaju svjetova. 3) spoznaje o odnosu prema sebi. O ogranièenjima u: Zdenka Gudelj-Velaga. 5) misaono ustrojstvo. 1986. Potanje obavijesti u zborniku Metodika u sustavu znanosti i obrazovanja. str." Metodièki eksperiment Metodièki eksperiment3 izveden je prema metodologiji metodièke znanosti. u ovom sluèaju pjesnika. 2) upoznavanje s pjesmom. Zrinki Frkoviæ za suradnju. u zb. Zar ne bi trebalo potražiti i prezentirati nešto vedrije. metaforika. 2) spoznaje o odnosu prema radu. Beograd. Zbornik 18. optimistièkije? Zar treba mladome èovjeku tuge i žalosti? On æe veæ tokom godina otkriti kakav je život. 6) fatalizam. Školske novine. 6) obilježje književne vrste. paralela pjesnik-patnik. kakav je svijet. 259. tragika života kojim živimo.4 Ostvaren je ovaj slijed nastavnih situacija: 1) motivacija. žal za prošlošæu. ružnog. 4) interpretacija. listajuæi ove èitanke za srednju školu. takoðer. Institut za pedagoška istraživanja. razlièito oèitovali i o tome što bi željeli da njihovi uèenici ponesu iz susreta s ovom pjesmom.. ovozemaljskog i onog ljepšeg. 3.2) jezièko-stilske osobitosti. 1985.

ili ljude spaja samo muk?"5 Uèenici su dojam objavili pisanim iskazom. Drugo težište obrazuju iskazi o pjesnikovoj životnoj stvarnosti. tmuran. što je nešto odreðeno.gorak. Pored njega.5) pisani iskaz o recepciji pjesme. u ovoj tuzi koja rastvara i razara.pjesniku otac nije ostavio ništa / pa je siromašan/. Ili. Na frekvencijskoj listi prve rangove zauzimaju ove rijeèi: 1) tuga / s pridjevom . Jedno težište obrazuju uèenièki iskazi o pjesnikovom opæem emotivnom i duhovnom stanju.gorko-/. što je to pjesnièki razumio drugaèije.. bez ogranièenja. nesretan/ najnesretniji èovjek. . antologija muslimanske književnosti. patiti. nastavnoj situaciji. Prema: Biserje. morao sam osjetiti žaljenje i ljudsku bol. Je li u životu sve saopæivo. Æazima sam najprije shvatio kao jednu opreku.tužan-/. teška prošlost. sjetan. svejedno. priredio Alija Isakoviæ. 3) gorèina / s pridjevom .i .pjesnik je sagledao realnost života -. S izrazitom uèestalošæu javljaju se ovi skupovi rijeèi: okrutan život.ja n'jesam sanjar . ako je bio pjesnik. pesimistièan stav. tegoban. str. i on je bio samo drug. nelagodan. izgubljen.i prilogom . Otokar Keršovani. Iz njega je izlazio osjeæaj Tuge. Inventarizacija izvanjezièkih sadržaja tih iskaza pokazala je njihova dva težišta. duša /pre/puna bola/patnje/jeda/gorèine. 5) osamljen / s imenicama . 282 . U uèenièkim iskazima javljaju se varijacije pjesnikova motiva 5. 1990. jer ni književnik.osamljenost . .samoæa-/ S nešto nižom frekvencijom slijede rijeèi: patnik/patnja. No.pjesnik radom /pjesništvom/ zaraðuje za život.bolno-/. 4) razoèaran / rijetko: razoèaranje/.. Opatija. Pjesnikov izrièaj . a to nije dovoljno /pa ga ne èeka ni dobra buduænost/. možda i èitavo objašnjenje najgore tragedije. 2) bol / s pridjevom . Samo èovjek. 305. No. pesimist.i prilogom .pjesnik je rano ostao bez ikoga /pa je siroèe/. znaèilo je da hoæe da pjesnièki živi. nije htio biti.Što oèekujete. Tu su poèeci.bolan . 3. onda je ta prepona savladana. Skoro svi uèenici navode najmanje jedan od ovih podataka: . sirot. kao nalièje osjeæaja goleme životne radosti. i 4. kakva je temeljna intonacija pjesama Muse Æazima Æatiæa ako Tin Ujeviæ o njemu kaže ovo: "Svakoga sam gledao kao tuðeg. Raspravljanje ovdje utemeljujemo na 1. Motivacija uèenika provedena je tako što je uz pitanje: .denotiraju /uglavnom/ s . nesretan.

Plodonosnom se pokazala analiza uèenièkih zapisa. On je poput mrtve knjige kojoj su slova nevolje i brige.svehli listak -. V.331. Dva su temeljna tipa inkoativnih reèenica u uèenièkim sastavcima. te nešto manje . finalizira. Uèenici su bili dobili ovaj zadatak: . a nastao u odgojnoobrazovnome procesu naziva se sastavak. 1987.lice mrtva knjiga. suosjeæam s pjesnikom. str. odnos prema knjizi. Njega je jednostavno ovilo crnilo i nad njim se nadvila tama otkad ga je smrt odvojila od njegovih najmilijih. Djeèje pisano stvaralaštvo s ishodištem u pjesmama Drage Gervaisa.. Prosvešèenie. utemeljujemo i na mišljenjima kao što je ovo akademika A."7 U našem sluèaju sastavak je realiziran kao finalno ispitivanje. 283 . Uz . što indicira autoriènu potrebu da zaokruži. osjeæaj žaljenja i nemoæi. 1980. Metodika ruskoga jezika v srednej škole. ova je pjesma na mene ostavila dojam tuge i patnje. Zdenka Gudelj-Velaga.javlja se i leksem .babo -. 641-650. Osim u osobnome iskustvu.otac . Drugi tip može predoèiti ova reèenica: "Ponijela sam u sebi tugu pjesnikovu. Dometi. Rijeka." Cjelovitu uèenièku recepciju nekog književnog djela moguæe je istražiti na više naèina. formiranje njegovog pogleda na svijet. opredjeljenje da sastavak koristimo kao sredstvo procjene uèenièke recepcije nekog književnoumjetnièkoga djela. Zato on nije sanjar veæ je život prikazao na jedan pesimistièan naèin. Tekuèeva: "U njima /sastavcima/ se najsnažnije i najizrazitije odražava unutrašnji svijet uèenika. 7." Opetovanjem predikata upitne reèenice ovaj odgovor ukazuje na govornika koji je još vrlo intenzivno 6. On živi u sadašnjosti i ne nada se boljoj buduænosti. Ostao je bez ièega u životu i mora sam sebi stvarati život i to radi pišuæi pjesme. Kao i njegov život i ova je pjesma bolna i puna tuge i gorèine. 7-9. odnosno njegovom dušom koja pati i koju razdiru bol i tuga." Tim jeziènim izborom uèenica uspostavlja vezu s prethodnim iskazom.6 Uèenièki zapis oblikovan kao vezani tekst. po sastavcima se može pratiti razvitak uèenika. A.Tekuèev. Evo jednog uèenièkog iskaza u cijelosti: "Ova je pjesma na mene ostavila dubok i snažan dojam.V. str. Jedan tip može prezentirati ova reèenica: "Kao što sam veæ napisala. Moskva. zapravo.Kraæim zapisom iskaži što si ponio u sebi iz susreta s pjesmom Muse Æazima Æatiæa Ja n'jesam sanjar. cjelokupni proces komunikacije s pjesmom. Ja.

nego da je primim onakvom kakva je suðena. svoju bol i unutrašnju patnju a da do danas ja lièno nisam èula da to ime postoji. a da se iz vrlo složene i bogate motivske graðe laæaju skoro iskljuèivo svehlog listka i mrtve knjige. ali smatram da se ne treba povoditi za takvim naèinom razmišljanja jer ono vodi u depresiju. ali se prema njegovim "rješenjima" razlièito odnose. a da je nekad postojao èovjek s tim imenom i životom. te da je tek onda. a zapravo je drukèije." "Ponio sam autorovu poruku o viðenju svijeta iz njegovog ugla gledanja.Otkud to da uèenici u dojmu iznose onoliko fabulativnih elemenata. Pjesma nas tjera da razmislimo o sebi." "Pjesma me potakla da i ja sama razmislim o svojim tegobama. naizgled. svojoj buduænosti. ako mogu. Zakljuèna razmatranja Najprije valja odgovoriti na pitanje: . Tome je uistinu samo "naizgled" tako. Isto je tako evidentno da su uèenici u svojim pisanim iskazima /sastavcima/ jednostavno prešli preko stilsko-jezièkog. Evo primjera: "Ono što ostaje u nama nakon interpretacije ove pjesme je neizmjerna tuga prema nekom tko je za sobom ostavio takav dokument jednog vremena. a ustvari je veoma kratak. nagoni nas da shvatimo smisao života i pripremimo odreðeni stav prema životu. makar nas danas okolina tjera na prizemljenje. jer život bez ideala nije nikakav život. Nije mi svejedno to priznati jer to dokazuje moju malenost. pokušam promijeniti nabolje. Drugotnim se ovdje èini procjena o cijelosnosti ili necijelosnosti toga razumijevanja.zaokupljen procesom koji se u njemu odvija. dakle izrièaja na kojim nijedan interpretator ne bi pokušao graditi sliku o bogat284 . poetskog sloja pjesme kao da se. Znatno je manje uèenika sastavak poèelo komunikacijski relativno neutralnom reèenicom. Zašto na svoju stvarnost ne bi gledali ljepše i sanjarili o sretnijoj buduænosti." Ni jedan uèenik nije ostao ravnodušan prema pjesnikovom životu." Uèenièki sastavci nedvojbeno pokazuju ovo: Evidentna je akvizicija idejno-tematskog sloja pjesme i napor u razumijevanju i tumaèenju toga sloja. s njime nisu ni sreli. životu koji izgleda dug. Mislim da sve nije tako važno i da za to ne smijemo sve sitnice uvelièati te si time ogorèavati taj život koji je ustvari tako kratak. tip: "S ovom pjesmom shvatio sam nekoliko veoma bitnih stvari koje su potrebne za ostvarenje normalnog i uspješnog života. Da ne bježim od stvarnosti. poglavito pak s gledišta koje bi suponiralo pjesnikovu autorsku intenciju.

73. Književni interesi djece i omladine. 11. 13.. Mira Kermek-Sredanoviæ. Isto. Zagreb.8 Birajuæi izmeðu 9 ponuðenih vrsta lirskih pjesama. a na kraju liste su . 121. Lik u književnoj."13 Za utvrðivanje recepcijskog praga. a da je njegov interes za druge kompozicijske. jezik i dr.10 Kad je autorica ponudila uèenicima srednje škole da rangiraju svoj interes za tri sastavnice ustrojstva dramskoga teksta. str. 9. str.pjesnièku sliku . str. devetom mjestu. i postoji ideja njime uspostavljena i kazana? Iz metodièke je literature poznato da uèenici za tzv.. Zvonimir Dikliæ. onda . onda.šaljive .stvu i blještavosti pjesnièkoga rekvizitarija ove pjesme.pred .. 285 . 2. Birajuæi izmeðu dva ponuðena . on poèinje da misli na buduænost. 40.11 Baveæi se interpretacijom književnoga lika u nastavi. str. slijede . Isto. Školske novine. likovi.pjesme o radosti. Zagreb./ u drugome planu. zatim . ovdje nam je još potrebno ukljuèiti skicu psihologijskoga portreta adolescenta.9 Zanimanje za emocionalne sadržaje u pjesmama uèenici su iskazali ovako: na prvom su mjestu ."12 Isti autor navodi kako "u III i IV razredu srednjeg usmjerenog obrazovanja opada zanimanje za fabulu.podrugljive i smiješne. Mira Kermek-Sredanoviæ utvrdila je interes uèenika VIII razreda osnovne škole iskaziv omjerom 80:20 u korist proze.radosne -. koji u njoj realno postoji i po kojemu ona jeste upravo to odreðeno i neponovljivo umjetnièko djelo po kojemu. str. ti uèenici biraju . scenskoj i filmskoj umjetnosti. na svoje sadašnje ili buduæe zanimanje i posao u okviru toga društva. slobodno èitanje u pravilu biraju prozu. Školska knjiga. ideje.uèenici se opredjeljuju za .tužne -. str. 10. sreæi i ljubavi -. 66.pjesme o smrti. i II. što je svakako rezultat ne samo psihièke zrelosti uèenika nego i njihove opæe kulture i književnog obrazovanja. pa .pjesme o domovini-..muzikom stiha . 12. Isto. razreda srednje škole "da ispitanike u pripovijednome djelu najviše privlaèi uzbudljiva fabula. 1985.su im na posljednjem. Isto. tok dogaðaja. bolu i stradanjima . odnosno strukturne elemente /likovi.s omjerom 75:25. dijalog. opisi. oni su ponuðene varijable rangirali ovako: 1. 41. 3. Zvonimir Dikliæ navodi rezultate istraživanja s uèenicima VII i VIII osnovne te I. 71. nadovezujuæi na 8. a ne poeziju. tj.elementa lirske strukture . Držimo dostatnim navesti kako taj portret ocrtavaju Inhalder i Piaget: "Mada razvoj adolescenta još uvek traje.ozbiljne pjesme . a . 1989.

svoje sadašnje aktivnosti životni program u koji su ukljuèene potonje ili odrasle aktivnosti. Najzad, nastojeæi da uklopi sebe i svoj sadašnji ili buduæi posao u društvo, adolescent takoðer namerava /a, po njegovom mišljenju, samim tim/ da reformiše to društvo u nekom ogranièenom podruèju ili u celini / bez sumnje, ovo važi za gotovo sve adolescente u savremenim civilizovanim društvima/."14 Nešto kasnije, autori dodaju i ovo: "Ako se zadovoljimo sa sasvim globalnim i naivnim promatranjem, ne pokušavajuæi da razlikujemo po osobenim socijalnim reakcijama uèenika srednje škole, šegrte, mlade radnike i mlade seljake, zapažamo da se adolescent razlikuje od deteta, pre svega refleksijom koja premaša sadašnjost. /Potcrtava ZGV/ Adolescent se upuæuje u pravcu neaktuelnih razmišljanja koja su, ipak, u vezi sa doživljenim i aktuelnim situacijama. Drugaèije reèeno, adolescent, za razliku od deteta, poèinje da gradi sisteme i teorije, ako reèima "teorija" i "sistem" pridamo najšire znaèenje."15 Držimo da i bez širenja teorijske podloge možemo prihvatiti zakljuèak da je recepcija uèenika III razreda srednje škole pjesme Ja n'jesam sanjar Muse Æazima Æatiæa upravo izvanredna i u velikoj mjeri udovoljava kriterijima koje uspostavlja metodièka teorija. Naime: Moglo se oèekivati da æe se uèenici zadržati na onome što bismo iz motivike pjesme mogli oznaèiti fabulativnim. Da njihov obzor, meðutim, nije sužen iskljuèivo na dogaðajnost, govore u prvom redu tematske rijeèi iz frekvencijskoga rjeènika koji je dobiven potanjom leksièkom analizom njihovih iskaza o dojmu. Bez snažnog doživljaja upravo prvoga dijela pjesme, a koji kasnije ne navode, odnosno navode samo u citatu svehli listak i mrtva knjiga /uz sporadièno javljanje neba i bure, što ovdje nije relevantno jer u primorju predstavlja motiviku svakodnevnice pa je teško procijeniti porijeklo tih leksema u tekstu/, taj leksièki niz izvjesno ne bi bio takav. Ovdje je rijeè o ekstrapolaciji estetskog, mada neosviještenog, doživljaja u ideju, tj. o izvjesnoj sinkreziji emotivnoga i racionalnoga. Leksièka analiza pjesme kazuje da se samo rijeè tužan /koja se u uèenièkome frekvencijskome nizu nalazi uz imenicu tuga/ nalazi u pjesmi, i to u sintagmi tužni pjesnik, a ta se sintagma ni jednom ne javlja u uèenièkim zapisima. Ostale leksièke jedinice s prvih rangova frekvencijskoga niza /bol, gorèina, razoèaran, osamljen/ dokumentiraju unutrašnju preobliku poèetnog /ulaznog/ poticaja. Pjesma je, dakle, motivirala eksteritorizaciju leksika iz emotivne sfere. Držimo da uopæe nisu realna oèekivanja da bi uèenici u
14. Ž. Pijaže - B. Inhelder /J. Piaget/, Intelektualni razvoj deteta, Zavod za udžbenike i nastavna sredstva, Beograd, 1978., str. 48. 15. Isto, str. 49.

286

zaista slobodnom iskazu o dojmu, govorili o ljepoti pjesnièkoga jezika i navodili njegov instrumentarij. Njihov, pak, iskaz izrazito je individualiziran, on je lièan u sadržaju i izrazu, te ga, stoga, cijenimo - stvaralaèkim.16 Uz to, uèenici su na pjesmu reagirali razmišljanjem! Prema unutrašnjoj stvarnosti pjesme oni su se ponijeli kao prema punoj stvarnosti, što kazuje da su osjetili taj svijet pjesme kao zaseban i u sebi stvaran. Ne mogu se od srednjoškolaca oèekivati Katièiæeve spoznaje o odnosu zbilje književnoga djela prema zbiljskome svijetu.17 Oni su, jednostavno, ušli u taj svijet kao da je stvaran. Kako je taj svijet književnog djela jezikom sazdan svijet, to je jedini put da se do njega doðe - jezik. Stoga s punom izvjesnošæu možemo reæi da su uèenici osjetili Æatiæev pjesnièki jezik, da ih je on dvojako motivirao: na njegov pjesnièki rekvizitarij reagirali su jezièkim stvaralaštvom, a na motiviku fabulativne provenijencije razmišljanjem. To držimo dostatnim za uvrštenje ove pjesme u programe nastave književnosti, i to upravo u III razred srednje škole. Time bi se, dijelom, popunila programska praznina, odnosno pridonijelo bi se upotpunjavanju slike bosanskohercegovaèke književnosti s poèetka stoljeæa, koja bez programske zastupljenosti pisaca muslimanskoga kruga ne može biti valjana. Ovaj zakljuèak, jasno, ne iskljuèuje i druge izbore. Uz potvrdu poèetne teze da je pjesma Ja n'jesam sanjar Muse Æazima Æatiæa, uz odgovarajuæu metodièku aparaturu, dostupna recepcijskim moguænostima uèenika III razreda srednje škole izvan bosanskohercegovaèkog kulturno-povijesnoga prostora, ovo je istraživanje, držimo, ukazalo na potrebu za sljedeæim koje bi, s ambicioznijim ciljem i njemu primjerenom metodologijom, bilo usmjereno prema utvrðivanju korpusa muslimanske bosanskohercegovaèke književnosti sukladnog potrebama i moguænostima književno-jezièkog odgoja i obrazovanja u ovim prostorima. Još nešto: Za ulazak u svijet poezije svakako je važna i potrebna civilizacijska pripravljenost, odnosno gotovost. Otvara se pitanje: Može li put biti obrnut, tj. može li se zamijeniti toèka polaska s toèkom dolaska? Povijest književne recepcije i književno-jezièkog odgoja i obrazovanja pokazuje da to može biti. Poezija otvara recepijentu civilizacijske obzore i razvija u njemu potrebu da to njih dosegne. Stoga se ovdje presudno važnim
16. Zdenka Gudelj-Velaga. Nastava stvaralaèke pismenosti, Školska knjiga, Zagreb, 1990., str. 27. 17. Radoslav Katièiæ, Jezikoslovni ogledi, Školska knjiga, Zagreb, 1971., str. 224.

287

èini sljedeæi podatak: Na kraju nastave u svakome od eksperimentalnih odjeljenja profesor je pitao uèenike: "Biste li željeli saznati nešto više o pjesnikovom duhovnom i civilizacijskom obzorju?" Uèenièki je odgovor bio potvrdan, uz realan, statistièki zanemariv, onih koji su se izjasnili da im je svejedno. Onoga trenutka kad nastava književnosti svojom kvalitetom prestaje biti uèeniku samo radna obaveza, veæ kad je on doživio kao komunikacijski proces s osobnim interesom za sudjelovanje u njemu, uèionica se pretvara u književnu tribinu, a uèenik od prinudnoga recepcijenta postaje potencijalnim diseminatorom književne kulture. Upravo stoga nastavni programi imaju vrlo važno socio-kulturno znaèenje, pa je isplativ trud oko situiranja pisca u nastavni program. The paper examines a possibility ofincluding the poem by Musa Æazim Æatiæ The paper examines a possibility of including the poem by Musa Æazim Æatiæ Ja n'jesam sanjar /I' not a Dreamer/ into the curriculum. The survey among students and teachers, as well as students' texts, are being examined. The author concludes that the inclusion into the curriculum will fill in the gap and contribute to the overall introduction of students into the area of Moslem literature at the beginning of 20th century. The paper advocates the use of poetry in the process of establishment of inter-civilization relations.

288

Ismet Smailoviæ POGLED NA PISMO I JEZIK LISTA GAJRET U 1913. GODINI Jezièka analiza jednog književnog djela, a pogotovu cijeloga godišta jednog lista u kojem se nalaze svakovrsni prilozi raznih suradnika, nije nimalo lahak zadatak. Da bi se takav posao uredio pravom znanstvenom metodologijom, tj. analitièki i detaljno, potrebna je prije svega iscrpna fonetska analiza, zatim morfološka, sintaktièka, a osobito leksièka, pa analiza tvorbe rijeèi, analiza stila, analiza stranih jezièkih elemenata itd. Za ovu priliku to bi bilo veoma opširno struèno izlaganje i izlazilo bi iz okvira teme i ciljeva ovoga skupa. No da bismo ipak imali neki uvid u jezik i pismo lista Gajret iz 1913. godine i informaciju kako je tada govorila i pisala bosanskohercegovaèka, uglavnom muslimanska inteligencija okupljena oko Gajreta, ja sam ovome svom izlaganju dao naslov Pogled na pismo i jezik lista Gajret u 1913. godini, što znaèi da se neæu upuštati u opširnu jezièku analizu, veæ æu samo pogledom obuhvatiti osnovne i relevantne znaèajke pisma i jezika toga lista u godini koja je prethodila 1. svjetskom ratu. Ali prije nego što poènem svoje izlaganje o tome, želim napomenuti dvije stvari: 1) Nisam odabrao list Gajret iz 1913. godine iz nekih posebnih razloga, jer takvih razloga nema. Mogao sam tražiti bilo koje godište iz perioda austrougarske vladavine u Bosni i Hercegovini, ali sam uzeo ovo iz 1913. g. jer mi se ono jedino našlo pri ruci u mojoj biblioteci, a do drugih godišta nisam mogao u Banjaluci doæi. 2) Pogled na jezik u ovom godištu lista Gajret usmjerio sam samo na redakcijske tekstove lista i na priloge u prozi. Poeziju nisam uzimao u obzir jer autori takvih priloga radi ritma, rime, poetskog izraza, pjesnièke slobode i još iz drugih razloga ponekad namjerno stvaraju posebne rijeèi, izraze i oblike, služe se arhaizmima, provincijalizmima, nešto skraæuju, nešto proširuju, a sve to ne daje pravu sliku ondašnjeg svakodnevnog govora, odnosno književnoga jezika. U ovom izlaganju najprije æu govoriti o pismu, odnosno o pismima kojima je štampan list Gajret u 1913. godini. Naslov lista svih brojeva u ovom godištu, mjesto izlaženja, datum i godina štampani su na 3 pisma: latinicom, æirilicom i arabicom. Ime i prezime urednika, cijena lista, visina pretplate i adresa uredništva štampani su samo latinicom i æirilicom, i to naporedo. Èlanci, rasprave, književni radovi, prijevodi i ostali prilozi 289

štampani su i latinicom i æirilicom, ali ne naporedo veæ po želji autora ili po nahoðenju urednika. Kad sam izbrojio u cijelom godištu sve priloge, ustanovio sam da ih je 140 štampano latinicom, a 94 æirilicom. Sve redakcijske rubrike, kao, npr. Gajretov glasnik, Poruke uredništva, Iz uredništva lista, zapisnici skupštine, izvještaji, razni oglasi i obavještenja, štampani su pretežno latinicom, ali ima i æirilièkih tekstova. Kada je rijeè o pismima kojima je štampan list Gajret, valja naglasiti da je u to doba bilo nekih Muslimana koji su zahtijevali da se Gajret ne štampa æirilicom veæ samo latinicom. U vezi s tim u trobroju Gajreta br. 1, 2 i 3 od 1. marta 1913. izlazi bez potpisa redakcijski èlanak pod naslovom Æirilica i muslimani, koji poèinje ovako: "Dok se kod ostalih prosvijeæenih nacija rješavaju zamašna pitanja, koja potresaju svojim velièanstvenim pojavama i rezultatima, dotle su kod nas izbile neke neozbiljne i dosadne zaðevice radi toga što se list Gajret štampa osim latinicom i æirilicom. Te zamjerice idu za separatizmom, idu za tim da se u ovo prosvjetno društvo uruèe politièki intransigentizam, da se iz njega iskljuèe svi oni koji imaju drugo mišljenje o pismu æirilici i zadatku društva Gajret. I to bi neminovno slijedilo da se redakcija lista ne drži jedne odluke glavne skupštine, a to je da se list ima ureðivati i æirilicom i latinicom, tj. onako kako ko želi da mu se radovi štampaju." Poslije toga pisac èlanka, poput nekadašnjeg Crnorisca Hrabara, koji je u 10. stoljeæu branio staroslovenski jezik i Æirilovo pismo, dokazuje zašto bosanskohercegovaèki Muslimani treba da se uz latinicu služe i æirilicom i da nema nikakva razloga da je odbacuju. Evo nekoliko reèenica iz takvog dokazivanja: "... Svakom je slobodno da ima neko svoje mišljenje, ali se nikad ne smije dopustiti da on to svoje mišljenje drugom na silu nameæe. Zato je najpravednije da se svakom dopusti na volju da piše onim slovima koje on za umjesno naðe." "Ljudi mogu biti hrðavi koliko god hoæete, ali je svako pismo dobro. Meðu protivnicima æirilice ima i taj razlog (!), jer vele da je æirilica pismo pravoslavne crkve. Peke, a zar nije latinica pogotovo pismo katolièke crkve. Pa ne samo ta dva pisma, veæ su uopæe sva pisma bila u službi raznih vjera..." "A da to nije pismo preko noæi meðu nama izbilo, najbolje govori ta èinjenica da su za vrijeme otomanske vlade svi listovi izlazili arapskim hurufatom i æirilicom! Gjulšen Saraj, Bosna, Neretva u Mostaru, zatim Saferska naredba, službeni oglasi itd. Još i danas ima tih listova, a još i danas ima svijeta koji to pamti. 290

Što se tada niko ne podiže pa da rekne: latinica je pismo muslimana u Bosni i Hercegovini. Što onda nikom nije palo na um da ide na upravu na Musalu da protestira što se za muslimane upotrebljava æirilica?" Navodeæi još niz razloga i dokaza u korist æirilice pisac èlanka zakljuèuje svoje izlaganje ovako: "Ovo nije mišljenje samo pisca ovih redaka, veæ to mišljenje zastupaju svi uviðavni radnici na kulturnom polju. A kad bi se dopustilo da takve nauène probleme rješavaju onakvi mentaliteti kao što su oni koji su protiv æirilice, onda iz temelja to ne bi bio kulturni problem, veæ stvar vašarskih cirkusa. Danas kada ima 80 postotaka analfabeta u našem narodu, možda i više, naša je glavna dužnost da taj svijet dovedemo do pismenosti, pa neka se služi kakvim god hoæe pismom. Mi æemo kako do sada tako i od sada svaki lijep i koristonosan rad štampati onako kako suradnici budu zahtijevali. Slažuæi se i pokoravajuæi se zakljuèku glavne skupštine da se list Gajret mora štampati i jednim i drugim pismom, mi æemo se toga i držati." Meðutim, ovaj èlanak nije jedini kojim list Gajret brani æirilicu. Odmah sljedeæeg mjeseca u dvobroju br. 4 i 5 od 1. aprila 1913. na prvoj, drugoj i treæoj stranici izlazi opet nepotpisani redakcijski èlanak s naslovom Muslimani i æirilica. U tom èlanku nepoznati autor historijskim èinjenicama i dokumentima dokazuje da je æirilica stoljeæima bila tradicionalno pismo bosanskohercegovaèkih Muslimana i da su se njome dugo vremena služili i turski sultani, turski namjesnici u Bosni i mnogi bosanskohercegovaèki domaæi begovi. Pri tome navodi kako su turski sultani: Murat II, Mehmed II, Bajazid II, Selim I, Sulejman I, Selim II i Sulejman II pisali više svojih pisama našim jezikom i æiriliènim pismom, a po ugledu na njih æirilicom su pisale i neke turske paše, turski namjesnici i ostali turski dostojanstvenici, kao npr. Mehmed-paša, Mehmed-beg Minetzade, Mahmut-paša Abogoviæ, Skender-beg gospodar bosanski, Ajas-paša hercegovaèki, Mustafa-paša - sultanov namjesnik u Misiru, Gazi Husrevbeg - sultanov namjesnik u Bosni, Mehmed-paša, gospodar Budima, i još mnogi drugi. Evo nekoliko i doslovnih izvoda iz tog èlanka: "U Bosni i Hercegovini æirilica je bila jedino pismo narodno, i to ne samo za pravoslavne i muslimane nego i za katolike. Naše takozvano begovsko pismo razvilo se iz kurzivne æirilice i nije ništa drugo nego samo jedna grana njezina... Koliko je æirilica bila ušla u naš elemenat, vidi se najbolje po tome što su neki naši begovi njom pisali sve što su znali, dok su za turska pisma uzimali naroèite pisare. Takav sluèaj bio je u èuvenoj porodici Èengiæa. I ne samo to: ima sluèajeva gdje su naši stari na svojim 291

bašlucima upotrebljavali æirilicu. Jedan takav natpis nalazi se u Èaðevini kod Rogatice, a drugi na grobu Mahmuta Brankoviæa u Brankoviæima, isto u Rogatièkom kotaru. Katolièki sveæenici i sav njihov puk pisali su isto sve od XVIII stoljeæa samo æirilicom; još 1737. izrièno je zabranjivao fra Luka Karagiæ upotrebu latinice..." "Ali proðimo svu tu daleku prošlost. Nijesu li naši svi stariji ljudi još i iza okupacije pisali samo svojim starim begovskim pismom, vrstom æirilice? Nije li turska uprava uz turski jezik i pismo priznavala i upotrebljavala samo æirilicu? Treba uzeti sva tri naša lista iz zadnjih godina turske vlade u Bosni i Hercegovini, Bosnu, Cvjetnik i Neretvu, pa æe se vidjeti da u tim zvaniènim i poluzvaniènim listovima stoji samo æirilica pored turskog pisma. Treba li poslije toga veæih, jaèih i neposrednijih dokaza?" I na kraju autor èlanka završava svoje izlaganje ovako: "...Iako se ovako oèevidno može pokazati tolikogodišnja tradicija æirilice, poèevši od turskog dvora pa do obiènih kajmekama provincijskih... mi ipak ne tražimo njezinu bezuslovnu upotrebu. Širokogrudi liberalizam naš je prvi i glavni princip u životu... Njegovati i uèiniti oba pisma i služiti se njima i preko njih za sve što vodi pravoj kulturi i svjesnom napretku, to je dužnost svih onih koji ozbiljno žele da budu uistinu prosvijeæeni i napredni elementi i koji to žele svome narodu uopæe." Kad danas èitamo ovakve èlanke i misli, izreèene i napisane u aneksiranoj Bosni i Hercegovini prije 80 godina, moramo biti ponosni na širokogrudost, objektivnost i toleranciju tih naših prethodnika i ne smijemo se zavaravati i sebi u zasluge pripisivati da smo samo mi u posljednih 20 godina pravi borci za jezièku ravnopravnost i ravnopravnost naših pisama. A sad da bacimo pogled na jezièku stranu lista Gajret u 1913. godini. Meðutim, prije toga potrebno je nešto reæi o autorima priloga èiji jezik promatramo i o glavnom uredniku tadašnjeg lista Gajret. Glavni urednik svih brojeva Gajreta u 1913. godini bio je Avdo Sumbul, koji je zbog svoga antiaustrijskog djelovanja i simpatija prema Srbima bio 1914. interniran u Arad, gdje je u tamošnjem zatvoru ubrzo umro. Svoje prozne priloge objavljivali su u tadašnjem Gajretu sljedeæi autori: Hadži Hamid Svrzo, dr Mehmed Spaho, Hasan Hodžiæ, Hamdija Muliæ, Osman Nuri Hadžiæ, Nazif Resuloviæ, Fejzulah Èavkiæ, Mustafa Spaho, Hifzi Bjelevac, Beæir Novo, Ahmed Rašidkadiæ, Hasan Nurkiæ, Derviš Tafro, Hasan Midžiæ, Fadil Kurtagiæ, Muhamed Zahiroviæ, Mustafa Èeliæ Gazanfer i Muhamed Hadžiæ. Velik je broj autora koji svoje priloge nisu potpisivali punim imenom i prezimenom veæ samo imenom ili inicijalima imena i 292

mahramom (73). lahak (4).152). duhan (64). štampani dosljedno ijekavskim izgovorom. Svi tekstovi. nijesmo. sveopæi znaèaj (154) sveopæa prosvjeta (154). suhe šljive (64. shrvana (137). gluhi (46). nijeste. mahrama (73). a zatim ono što ide u druge jezièke oblasti. kahvene kašièice (73). vehnula (165). opæeg dizanja (185) opæih uslova (71). Rijeèi opæi i njezine izvedenice pisane su gotovo dosljedno samo sa æ. i to opet u èlanku Nazifa Resuloviæa Umišljenost i hvalisanje. shrvana (137). sat. vehnula (165). jedna kratka ocjena Mustafe Èeliæa Gazanfera o pjesmama M. shrvana (137). muha (47. tj. izuzev lirskih pjesama. Svare štampana ekavski. 65. i to u jednoèinki Siroèe Nazifa Resuloviæa 2 puta. duhanom (198). Glas h gotovo dosljedno èuva se u svim rijeèima gdje mu je po etimologiji mjesto. sahat-dva (51). sveopæa ljubav (173). 159). nijesi. pa tako imamo primjere: suhim plaèem (37).prezimena. historièara (120). 142). 101. nijesu. lahko (94. Prezentski oblici s negacijom pomoænog glagola biti. kahvedžije (152). vehnula (137). 127). postoje primjeri bez h: rðavog moralnog odgoja (96) i rðavih zabluda (96). istoriju (95) i mana (95). 11. 127). a najviše u rijeèi sahat. a to su: kafu (198). kuharica (177). oblika jesam. suhe pustare (95). Bez etimološkog h postoje takoðer samo 3 primjera. suha šljiva (64). halku (46). 84. hrðavom (11). koji nemaju nikakva potpisa mogu se smatrati redakcijskim. mahanu (38). kahva (51). str. 123). historijsku (92. suhe naredbe (153). Galas h se nalazi i u ovim primjerima: lahka (74). Prije svega želim da naglasim da su svi prilozi u ovom godištu. opæeg stanja (16). 35. (177). opæem dobru (65). pa ne znamo o kojem se autoru radi. opæim interesima (14). U ovom pogledu na jezik najprije æemo promatrati ono što ide u oblast fonetike. Na 2 mjesta. sedam sahata (151). kuha (73). 41. npr. lahku (10).156). 152). lahak (10). Samo sam na 3 mjesta našao ovu rijeè bez h. opæe èovjeèanstvo (42). 51. gdje mu po etimologiji nije mjesto: sahat (43. 139. uopæe (6. historiju (15. gluh (46). pola sahata (43). 71. historijskoj (85). duhana (64). opæeg napretka (162). kuhati (73). Jedino je na 180.69). gdje uz primjer 7 sahata stoji i u 2 sata (151). Umjesto h imamo v samo u 3 primjera. Samo na 3 mjesta 293 . hrðavih (137). i to: suvo zlato (58) u èlanku nepoznata autora i zatim suvobisernim oblicima (197) u prevedenom èlanku Filozof Anatola Fransa. vrhnula (137). navodeæi primjere s oznakom stranice na kojoj se nalaze. suhim ubrusima (139). u cijelom godištu uvijek su: nijesam. te u redakcijskom oglasu za Gajretovu skupštinu. 156. hrðavom (94.69. mahane (7). 52. kahvu (50. bez obzira jesu li objavljeni latinicom ili æirilicom.

: milijune i milijune potrošiæe i jedni i drugi (14). rijeèi opæina i opæinski pisane su dosljedno samo sa æ. uzdržavanje bašèe (41). preko pola milijuna (20). opæinski bilježnik iz Goražda (15). ali: i èetvrt miliona kruna (2). 15 milijuna kruna (67). a danas toga u standardnom jeziku nema. opæinski oci (40). sa svim svojim pošljedicama (58). kuæa s bašèom (50). zasad manjka uz sirotište bašèa (41). kad bašèovan njeguje (7). koje dijete èine sretnim (36). Meðutim. I rijeèi bašèa i bašèovan nalazimo samo sa šè uz jedan izuzetak sa št. Gajret dijeli štipendije (8). svih opæina (147). u našoj opæini (147). Ima takoðer primjera gdje se u stranim rijeèima sekvenca st piše kao št.94). dvije stotine miliona ljudi (155) i milion ljudi (199). npr. sretne duše (36). da nastavim svoje študije (31). i milijune kruna narodnog novca (70). opæinsku štipendiju (41). pa nalazimo 11 puta milijun a 4 puta milion. najpogubnijih pošljedica (95). Sa t ima 15 primjera: niko nije bio tako sretan (35). bez ijednog primjera sa št: opæine (5). od pošljednjih mjesta (16). njihovih našljednika (95). ima na milijune gljivica (176). naših opæina (40). Gajretovu štipendiju (41). pošljednji naèin (5). nesvjesno bi tumarao po bašèi (36). ovaka inštitucija (42). npr. Broj milion mnogo èešæe se piše milijun nego milion. u pošljednje doba (158). te su študije (6). opæine Bihaæ i Mostar (68). opæina u Bileæi (146). nekoliko milijuna kruna (64). ali u èlanku Ahmeda Rašidkadiæa nalazimo ovaj primjer: radili su u svojim baštama (95). razvijala se u bašèi ðul-ružica (100). po avliji ili bašèi (51). u bašèi (51). nalazimo ga i sa glasom t i sa glasom æ gotovo u istom brojnom odnosu. snijege nanio milione štete (64). banjaluèka opæina (146). za opæinsku bolnicu u Tuzli (116). opæinskim silama (39). pošljednju mrvu (31). pošljednjih 100 godina (4). molio opæinu (123). na one sretne èasove (36). u pošljednjim brojevima (17). napošljetku (65. njegova se pjesma razli zelenom bašèom (35). postaše višestruki milijunari (15). na dijeljenje štipendija (3). npr. 25 milijuna kruna (67). nove inštitucije (42). uprkos mojih milijuna (54). vaše bašèe (56). pošljedica toga jest (40). u pošljednje vrijeme (5). mladom milijunerskom paru (52). opšti propisi (73) i opšteg buðenja (185). Što se tièe pridjeva sretan s njegovim oblicima i izvedenicama. Evo nekoliko takvih: dijeli ðacima štipendije (2). s pošljednjim dahom (55). od svoje opæine (183). Upadljivi su mnogi primjeri u kojima je glas s ispred suglasnika lj palatariziran u š. kako si postala sretna 294 .nalazimo tu rijeè pisanu sa št: opštu pozornost (60).

koji obustaviše svoju suradnju (116). safun (68). Vi me vidjeste tako nesreæna i htjedoste me uèiniti sreænim (22). Neka je svima sretno i hajirli! (147). Madžari (69). da budete sretni (105). 63. mnoga su naša društvena poduzeæa propala (16). ja nesreænik (54). nego je još konkretizovao (2). otkaze za suradnju (151). reformiranog Gajreta (219). a nesreæniji od babe (200). kako æe otkazati svoju suradnju (116). koliko bih se sretnijim osjeæao (100). prema poduzeæima sa slabim kapitalom (140). prekalufljen (14). Morfološke karakteristike ne zaslužuju nikakvu posebnu pažnju jer su svi oblici i u deklinaciji i u konjugaciji i u komparaciji u granicama današnje jezièke norme.(37). 50. 98. najnesretniji u braku (99). svako (64. ali je ova godina bila sretna (65). otkazao je svoju suradnju (116). naroèito o glagolima s infinitivnim nastavcima . lijeènik je konstatovao dijagnozu (200).ovati.: da poduzetnik daje posao radnicima (4). da opravdate Vašu 295 . Što se tièe imenica. s nastavkom -irati ima 5 primjera: organiziraju se (9). koje su štampane samo u takvom tvorbenom obliku. demokratizovati (2). 34. Ostale važnije fonetske karakteristike uoèavaju se u sljedeæim primjerima: kaluf (14). njega je uèinilo nesreænim (90). ofenziva (117). kemijski (139). uèinila je od njeg jednog nesreænika (60). 91. svako ovo poduzeæe (16). 91). kroniènu (176). ali bi se moglo nešto ukratko reæi o tvorbi rijeèi. kad su bili sreæni ili nesreæni (59). Odmah da kažem da takvih glagola nema mnogo i da se njihovi oblici nalaze sa sva tri takva nastavka samo u nejednakom brojnom odnosu. koliko li sam sretan (37). naša nesretna partajiènost (18). nitko (155). znam da sam sreæniji od majke. najbolje nam garantuje (147). npr. konstatujemo žalosnu èinjenicu (116). a sa æ ima 12 primjera: da æu biti nesreæan (22). suradnik. madžarskom (6). za posao se mora angažovati (71). æirilicom je ratificirao ugovor (86). kemijska (68). radi toga apelujemo (214). defenziva (117). dok konstatujemo (147). ja sam te ubio. poduzeæe. a upitno-odnosna zamjenica ko pojavljuje se 5 puta bez t. mnogi su se živo interesovali (150). minuta i sekunda. 38. i to: regenerisane (3) i reformisane (3). pažnju zaslužuju: poduzetnik. -irati i -isati i o nekim imenicama. S nastavkom -ovati ima 12 primjera: organizovan rad (1). dakle ko (44. 126) i 4 puta sa t kao tko (10. 126). nikoga ne interesira (96). sretan u svome životu (113). kristalizovan i stilizovan (214). niko (6. suradnja. 156). nesreæni graðanin atenski (90). 89. Pa i oni rijetki sreænici (45). kako æu i ja biti sretan (123). ilustrirati (116). iko (21). kemijskim (109). da se sretniji opet podigneš (62). s fabrièkim poduzeæima (5). a s nastavkom -isati postoje samo 2 primjera. kemièar (6).

januar. mart. vaspitanje duha (154). Muftiæ. strojevi koji proizvode snagu (109). npr. ali: da se èlanovi jednog društva vaspitaju (73). lijeènik u Bosanskom Petrovcu (148). tajnika Trgovaèke komore (116) itd. Midžiæ. i nema ni jednog primjera koji bi potvrðivao slavenski naziv mjeseca. još sekundu (84). preporuèuju i ljekari (83).suradnju u Gajretu (151). Takoðer nema ni jednog primjera da bi se hiljada nazivala tisuæa a sedmica tjedan. ali: valja se odmah obratiti ljekaru (27). od našeg suradnika (116). Gradskom poglavarstvu u Tuzli potrebna su dva lijeènika (116). str. strogom disciplinom se vaspitavaju èlanovi (47). Spahe. jedan šeriatski sudac (118). str. Jusuf Zija ef. moæ duševnog vaspitanja (154).: pošljedice rðavog moralnog odgoja (96). još minutu (84). primio se funkcije tajnika (prilog Gajretu str. šeriatski sudac (114). Dok za svjedodžbu ne nalazimo nigdje sinonim svjedoèanstvo veæ samo svjedodžba. ali rijeè lijeènik nije. Obukao se i otišao po lijeènika (200). koja u ovom izlaganju zaslužuje posebnu pažnju ne samo u odnosu na jezik lista Gajret u 1913. šeriatski sudac (183). šeriatski sudac u Tuzli (150). stajala je jednu minutu (55). Hazim ef. februar. lijepog i èestitog odgoja (96). Izet ef. izvještaj tajnika (prilog Gajretu. dobar uspjeh u društvenom vaspitanju (74). Evo kakva je situacija u tom pogledu: Prije svega. str. ali: južno voæe. razni strojevi (109). npr. Ovdje mogu reæi da je Gajret imao tajnika i za vrijeme Kraljevine Jugoslavije. Kad sam se povratio sa lijeènikom (200). Rijeè sudac takoðer je dominantna. nauèen i lijepo odgojen (163). a umjesto tjedan nalazimo samo sedmica ili hefta. na mjesto tajnika Mustafe Islamoviæa (prilog Gajretu. tajnièko izvješæe (prilog Gajretu. Pertevu. imena svih mjeseci nisu slavenska veæ latinska. tj. Lijeènik je konstatovao dijagnozu (200). mašine i 296 . 2). lijeènièka svjedodžba (183). bivšem vakufskom tajniku (82). Upadljivo je da se sekretar uvijek i bez izuzetka naziva samo tajnik. Hadžiegriæ. Salih ef. našem bivšem suradniku (116). april itd. 1 i 12). tajnik Fehim Kafadareviæ (prilog Gajretu str. opet se treba prvo obratiti ljekaru (83). surednik svih ozbiljnih listova (178). Rijeèi stroj i mašina stoje u brojnom odnosu gotovo naporedo (pa imamo: u parnom stroju (7). A sada da pogledamo upotrebu leksike. Mehmed ef. dotle uz rijeè odgoj i odgojiti postoji vaspitanje i vaspitati. jer pored veæeg broja primjera za lijeènik nalazimo i 3 primjera u kojima se to struèno zanimanje naziva ljekar. Umjesto tisuæa uvijek je hiljada. 1 i 12). godini veæ i na jezik tadašnjeg bosanskohercegovaèkog javnog komuniciranja i književnog stvaralaštva. npr. 1). npr. da se uèenice odgoje u duhu koji prija (156). žito posijano sijaæim strojem (83). 1 i 12).

na desnoj se strani nalaze prostorije za upravu sirotišta. etnièka zajednica. npr. npr.. Koliko je æirilica bila ušla u naš elemenat (87). kukci.: U prošlom broju smo javili da se banjaluèka opæina upisala za Gajretova utemeljaèa. muzika. zanat i obrt i još neke druge. val i talas. tvornica i fabrika. rijeè elemenat gotovo uvijek znaèi narod.) koliko i najjaèi fizièki rad (142). knjižnica. i nekoliko sati. i mi se kao prosvjetni organ našeg elementa osjeæamo moralno zaduženim (153). stoljeæe i vijek.. a neobiène su i rijeèi: kamatnjak. 5). ili: Na lijevoj se strani ulaza nalazi isto velika soba kao i blagovalište (40). ili: Muslimanska štedionica upisala se za èlana utemeljitelja našeg Gajreta i odmah uplatila 297 . a rijeè lumpaèenje ima isto znaèenje kao i lumpovanje. znanost i nauka. Još desetak dana. npr. Blagovalište je samo jedna velika soba (4). Rijeèju utemeljaèima oznaèavao se prilog utemeljaèa nekog društva. Bez odgovarajuæih sinonima našao sam ove rijeèi: voz. brzojavni. sveuèilište i univerzitet. I na kraju bit æe zanimljivo ukazati na neke neobiène rijeèi koje se danas ne mogu èuti u Bosni i Hercegovini.: Radi ovog stanja sve su banke zadržale s poèetka svoj kamatnjak.. nove vrste alata i mašina (5). U opisu Vakufskog sirotišta u Sarajevu na 3 mjesta nalazimo rijeè blagovalište sa znaèenjem blagovaonica. Rijeè kamatnjak upotrijebljena je sa znaèenjem kamata. odnosno univerza.: Èim se uðe u hodnik s vana. izvještaj i izvješæe. Tako npr. položivši odmah cijelu utemeljaèinu (146). zemljopis. sudac. hiljada i latinske nazive mjeseci. a zatim blagovalište (40). str. odnosno trpezarija. Baš ni u jednog elementa u našoj zemlji nema tako primjetljivih staleških razlika kao kod nas (74). tajnik. ovo je naš muslimanski list koji širi kulturu i prosvjetu meðu našim elementom (prilog Gajretu. omladina i mladež. lumpaèenje i utemeljaèina.: Prostitucija i lumpaèenje mora biti apsolutno iskljuèeno (142). uslov i uvjet. npr..šibice (69). upotrebu raznih mašina (109). a to se može najviše da primijeti kod muslimanskog elementa (68). pa æe uz prvi zvižduk vatrenjaèe ostaviti Sarajevo (32). ili: prostitucija i lumpaèenje iziskuju isto toliko hrane (. znaèenje im je drukèije nego 1913.. npr. ili ako se èuju. kuhinja. koji je veæ bio velik (66). Iznenaðuje rijeè vatrenjaèa u znaèenju voz ili vlak.. a rijeèi gospodarstvo i gospodarski èešæe su nego privreda i privredni. npr. prema industrijskim mašinama (109). vazduh i zrak. kat. godine. svjedožba.: jer smo mi elemenat zapušten (18).. Naporednu upotrebu u približno jednakom brojnom odnosu imaju i sljedeæe rijeèi: domovina i otadžbina.

. In a number of articles one could see the statements that a considerable number of Ottoman Sultans. za ovu priliku ovo bi bilo najvažnije što je moj pogled na jezik lista Gajret iz 1913. In a large number of issues in this year one could follow a dispute about the reasons for writing in Cyrillic or Latin script. on the other hand. odnosno partiji. na 234. Selim II and Suleiman II. There is no particular motive why should one analyze the Gajret in 1913. g. Suleiman I. a što je najglavnije i najžalosnije zaslepljenost. Bayazid II.. ili: U interesu je Gajreta da se u pododbor biraju lica bez razlike na partajiènost (18). Many arguments were offered in favor of Cyrillic script. particularly under conditions such as ours. avgusta 1925. An Outlook on the Language and Alphabet of the Gajret Journal in 1913 In 1913 several journals were published in our parts. Selim I. wrote many letters in our language and in Cyrillic script.: Gajret je nas svih: malih i velikih. mogao obuhvatiti. natražnjaštvo i partizanstvo naših muslimanskih politikana iz Bosne onemoguæuju Gajretu materijalno da svoju delatnost razvije što jaèe. and that is the Gajret in 1913. such as Murat II. a opširnija jezièka analiza sigurno bi ukazala na više detalja i pojedinosti. Najinteresantnija je rijeè partajiènost sa znaèenjem pripadnost nekoj politièkoj stranci. npr. but. nadam se. it might be the interesting reason for it. Mehmed II. što je od takvog jezika do danas ostalo a što nije. Bit æe da je i tada ova rijeè bila neobièna pa se tražila neka bolja." Eto. ili: tu je opet naša nesretna politièka partajiènost (18). ekonomski udar našeg elementa. That is why we chose to offer an outlook on the language and alphabet of only one journal. dovoljno da se vidi kako se govorilo i pisalo u prvim decenijama 20. stoljeæa u Bosni i Hercegovini. Their example was followed by a great deal of Ottoman Turkish digni298 . pa tako u Gajretu od 1. No i ovo je. and it is almost impossible to do an analysis of language and script of one journal only. staležu. i što se u današnjem zvaniènom jeziku i jeziku javnog obavještavanja èuva i njeguje. strani umjesto nje nalazimo rijeè partizanstvo u ovoj reèenici tadašnjeg predsjednika Gajreta dr Avde Hasanbegoviæa: "Poratne prilike. bez razlike u rodu. odnosno ne èuva i ne njeguje kao bosanskohercegovaèki autohtoni i autentièni jezièki izraz. šta više i u partajiènosti (18).èitavu utemeljaèinu (184).

299 . Osman Nuri Hadžiæ. Dr. Hifzi Bjelevac. Hasan Hodžiæ.taries. It is interesting to note that all the three newspapers from the last years of the Ottoman rule in Bosnia used only the Cyrillic script alongside the Turkish language. one can find the contributions from. Fadil Kurtagiæ. In this year. Hamdija Muliæ. among others. The sound h was meant and attempted to be retained in all its rightful places. A great deal of authors did not give their full name and surname. Mehmed Spaho. It is also interesting to note that all the contributions but the one on page 180 about the poems of M. by: Hajji Hamid Svrzo. He was famous for his sympathies towards the Serbs and his anti Austro-Hungarian position and activities. Having examined the Gajret in 1913 meant also to see what was the way and style it had been written in it eighty or so years ago. The editor-in-chief in 1913 was Avdo Sumbul. but only in initials. One can conclude that the Gajret was the product of 20th century and that it contributed to the Bosnian-Herzegovinian autochthonous and authentic linguistic expression. so we do not know who they were. Svara had been published in iyekavian dialect. Mustafa Èengiæ-Gazanfer and others.

300 .

Naravno. politièki opredjeljivala i asimilirala. a Narodna uzdanica prohrvatska. što milom što silom. To se može lahko utvrditi poreðenjem leksike u meðunarodnoj i poratnoj bh. u toj i takvoj praksi bio je snošljiviji meðuratni period. ali je u novim državnopolitièkim prilikama sve bilo oficijelno instrumentalizirano.* To je gvozden luk koji nije moguæe nategnuti. bez obzira na poslijeratne slatkorjeèive zakljuèke o književnojezièkoj toleranciji. Osnovna narodnosna masa bila je nepismena. Oni muslimanski intelektualci koji su imali politièkih ambicija opredjeljivali su se kao Srbi. odrièuæi se svojih jezièkih osobenosti.prihvatili su hrvatstvo. da bi se lakše iseljavala. ulazeæi u Kraljevinu SHS kao neizdiferencirana narodna masa s pretežno opredjeljenskom inteligencijom. dijelom se sve ovo dogaðalo i prije 1918. Prvo su se. Bosanski Muslimani su na dobrom putu da izgube svoj jezik. * da se mogu sricati. Ako u pogledu nacionalnog statusa nije više tako. Hevai. u pogledu jezika jeste jer smo prepušteni njegovoj jednostranosti . i saobrazno tome poèeli svoj jezik nazivati srpskim. ekonomski upropašæena i prepuštena politièkoj nesigurnosti. dijelom i fizièkoj nesigurnosti. u masovnim medijima. u administraciji. odricali imena bosanski jezik. èak i muslimanska kulturno-prosvjetna društva.Alija Isakoviæ VID BOSANSKOG JEZIKA Leksika bosanskomuslimanskih pisaca preporodnog perioda i naši pravopisi Kako su Bošnjaci krupna stasa. Znaj da su im tako i rijeèi krupne. te je Gajret bio prosrpski. i poèeli se priklanjati hrvatskom književnom jeziku i upotrebljavati to ime. još u doba Austro-Ugarske. održavanih u viševjekovnoj tradiciji govorenja i pisanja. Kako stvari idu od 1918. do danas. 1631. 301 . Pa ih onda dovesti na metrum. Tu se ništa nije promijenilo nabolje od 1918. zapravo veæi dio . Da budem precizan. a oni drugi.u obrazovanju.

štampi. godine. Mostarac Omer Humo. Srba i Hrvata. Ja pratim leksiku u Osloboðenju ravno 25 godina. do danas bh. i pravo je èudo kako još poneki pisac potegne staru dobru bosansku rijeè. u sto pedeset djela. Meðutim. u prosvjeti i administraciji. i valja ih mijenjati. Lektori obièno promijene samo jednu rijeè iz Tanjugovog ekavskog teksta. godine do 1985. Ovo su fragmenti te cjeline i teško je o tome govoriti kratko i konzistentno. od teksta Nervoza u našem književnom jeziku objavljenom u Odjeku. imali su u svome pamæenju. standardnojezièki prostor popunio je tanjugovski jezik uèinivši ga. u pisanim tragovima i u imenovanju bosanski jezik. i nominalno. 1631. 1965. veæ sada ima takvih i meðu onima koji jedva da su bili roðeni u vrijeme održavanja tzv. to je nemoguæe. Spomenut æu ovdje neke starije autore i djela koja izravno govore u pohvalu bosanskome jeziku: Na prvom mjestu je Muhamed Hevai Uskufi. govorim ovdje o bosanskom jeziku u okvirima bosanskomuslimanskoga kulturnopovijesnog kruga. ijekavskim oblikom istoène varijante. premda važeæi Pravopis iz 1960. a porodièna tradicija se gasila. objavljujuæi djela današnjim pismom. Naizgled. Kada su Bosanski Muslimani prije stotinu godina poèeli s evropeizacijom. danas ga nemaju. S tom namjerom radio sam na leksici u bosanskomuslimanskih pisaca uzimajuæi karakteristiène primjere od 1550. godine ne pružaju Muslimanima ni minimum jezièkog poštovanja. pak. niti je bilo koja tvrdnja išta izmijenila u praksi. praktièno. iskazivanja i dogovora Muslimana. Ja sam o ovome govorio i pisao u više navrata. Mostarskog savjetovanja o jezièkoj toleranciji. i njegova bosanskohercegovaèka depandansa zvana Pravopisni priruènik iz 1972. godine. to je stvar zajednièkog prosuðivanja. autor prve u nas štampane knjige arebicom i Bosanskog 302 . Što se. Mula Mustafa Bašeskija. Stoèanin Hrle. autor èuvenog Ljetopisa. Niti je ko javno pobijao moje tvrdnje. lani. tièe zajednièkog bosansko-srpsko-hrvatskog jezièkog standarda u našim zajednièkim masmedijima. rijeè lane. Ljudski vijek nije dovoljan da se to dogodi. niti je dovoljan da se u to povjeruje. prevodilac s arapskog. Kako je u medijima tako je i u obrazovnom sistemu. Dakle. Zato preporuèujem pokretanje struène publikacije o bosanskom jeziku da bi naše nove generacije što nauèile i starije se podsjetile. Potpuno uprazno. latinicom i æirilicom. Sreæom. autor tursko-bosanskog rjeènika. Od 1945. Ovdje o tome nije rijeè.

Appendini i I. bosanskog kuhara. autor popularnog spjeva o Muhammedu (Moliše me kolašinski prviši. što se vidi iz 1. draže im je kad se kaže Bosanci. ni kao jedinstvena norma. zakljuèuje: "Nema nikakve sumnje da je bosanski jezik. dok postoji hrvatski jezik. od ranga narodnih umotvorina." Tako jezik imenuje i Matija Divkoviæ. ali koja nije samo èudo prošlosti. zalagali se za usvajanje bosanskog govora kao opæeg književnog jezika. govor i stil. hrvatskosrpski praktièno ne postoji. bio bih potpuno indiferentan prema neèijoj tvrdnji da bosanski jezik ne postoji. Friedrich Krauss u pogovoru epu Smailagiæ Meho 1886. Isto tako. postoji samo kao konvencija. i toliki drugi. Jezik im je blizak latinskom. Bošnjaka. a Andrija Kaèiæ-Miošiæ "u bosanski jezik" prevodi svoju Korabljicu s latinskog i italijanskoga. zaista. Dok je ta konvencija primjenjivana u praksi. Katanèiæ. pod naslovom Bosanski jezik. kao što su se do juèer nacionalno opredjeljivali. dakle. Akademik Aleksandar Beliæ. Popoviæ." Ovdje je mjesto i poznatoj Isidorinoj reèenici: "Svi Bosanci sobom lože onu tamnu vatru koja u njihovu jeziku i stilu nikada ne dogoreva. postojanje bosanskog brdskog konja. 1937. ni kao narodni. to je jedna kolektivna umetnost èiste genialnosti. u postojanje starih bosanskih tekstova. Muslimani nisu njeni potpisnici. i oni sami bistri ljudi koji sve ispravno prosuðuju. Muhamed Hadžijahiæ. Tako neæu nikoga uvjeravati da postoji bosanski jezik. narodna osnovica našeg književnog jezika.." I. Nikšiæanin Salih Gašoviæ.. Ne bude li tako. godine. bosansko-turskih rjeènika. Sve dok postoji srpski jezik. Kada je u Sarajevo došao Evlija Èelebi. Samo. taèke zakljuèaka. nego i èudo sadašnjosti. u knjizi Od tradicije do identiteta istièe kako su Kanižliæ. vijeka. prije Beèkog književnog dogovora. u tekstu Bosanski jezik i stil. godine tvrdi da Bosanci i Hercegovci "kažu uopæe da govore bosanski ili naški. Tzv. Muslimani æe se jezièki opredjeljivati. tzv. Jezik i stil Bosne. postojat æe i bosanski. u postojanje bivših Bošnjana. Tako je i Jakov Mikalja. Žepèak Ilhamija. Sekuliæ objavila je ovo 1941. Mevlud nami daj bosanski napiši). tako su. zapisuje: "Narod se u ovim krajevima u puèkom govoru zove Bošnjaci.. još mnogo prije manifesta iz 1850". srpskohrvatski. a to se dogaða i 303 .rjeènika (Lugati bosnevi). Kao što je èitav njihov jezik. zajedno s Vukovim hercegovaèkim i Danièiæevim vojvoðanskim. "u nastojanju za književnim jedinstvom Južnih Slavena. pisma bosanèica. kao što bih bio izlišan kad bih nekoga uvjeravao u postojanje Bosanaca.. 1660. u svome hrvatsko-italijansko-latinskom rjeèniku tvrdio da je bosanski jezik najljepši meðu našim dijalektima (la lingua Bosnese la piu bella). s poèetka 17. alhamijado tekstova.

jedinog Muslimana koji je bio pridruženi potpisnik Novosadskog dogovora. godine: "Ne bi mi uzdarje. školski je èas. u vrijeme dopisivanja Ali-paše Rizvanbegoviæa sa Njegošem. "Ja u pisanju Rjeènika nijesam gledao ko šta vjeruje. ali im se i ne priklanjati. nego kako ko govori. njihove leksièke osobenosti. èistota stila i èistoæa ulice. Vremenom okolica ostaje kao geografski pojam. a tisuæu imam. zato sam u Rjeènik uzeo rijeèi po svim ovim narjeèjima".. 1631. sve što naša braæa Hrvati. Ovo možemo rezimirati nimalo pretjeranom tvrdnjom: Kakvi su meðunacionalni i meðukulturni odnosi bili u vrijeme Hvalovog zbornika. i tako dalje. takoðer u krajišnièkom pismu.danas. zato pišem v. To se najlakše vidi u djelima Skendera Kulenoviæa. razvijenije ili manje razvijeno.. 304 .. veæ prema analogiji. Ni jedan od ovih naroda nije nedonošèe na ovom prostoru. sedam godina kasnije: "Ovo godišæe pasalo ukrcano je dvi tisuæe karih". Zato se dogaða da ti pisci poštuju pravopise u onoj mjeri u kojoj pravopisi poštuju njihove jezièke osobenosti.. m. isto ili srodno. takvi su i danas. Od Vuka naovamo. Poèet æu ovo citatom najveæeg proznog pisca toga perioda Edhema Mulabdiæa iz teksta Jezièko iverje (Zeman. 1404.. ali ne i baštinici. II/1912. ili je pak svako svakome. a kršæanin katolik. Vuk je postupio korektnije od svih kasnijih pravopisaca. pisce. Ove leksièke dvojnosti. Osnovna leksièka karakteristika bosanskomuslimanskih pisaca preporodnog perioda: ne zazirati od jezièkih bogaæenja iz ostalih istojezièkih kulturnih centara. a buduæi da je glavna namjera mojega posla bila da se pozna jezik po svemu narodu. da mi èinite poslati moe knige ili hiljadu groša". Dakle. a okolina sociološki.. Muslimani imaju privilegij da budu samo korisnici. ali pet sati. . iste godine kada je finalno oblikovao svoje jezièke norme. u vrijeme Muhameda Hevaije. i nova leksièka bogaæenja. Srbi i Crnogorci njeguju u svome duhovnom krilu. jedno je sveæenik a drugo sveštenik. piše on Sreznjevskom 1852. autora prvog bosansko-turskog rjeènika. mora postojati i u Bosanskih Muslimana. i niko nikome nije dužan. i u Hevaije iz 1651. Hiljadili se ovaki!" U mojoj ekscerptiranoj graði za rjeènik karakteristiène leksike imam prvo bilježenje hiljade u krajišnièkim pismima iz 1636.. hrišæanin je pravoslavac. Proèitajte njegov roman Ponornica i poemu o majci Hanifi.) darovao je u dobrotvorne svrhe dvanaest tisuæa..1): "Naš èestiti starina (.82. premda ni on nije usvojio sve oblike sa h. malo ko je poštovao njihova jezièka svojstva. šire se danas i na ostale bh. Moglo je biti samo plodotvornog prožimanja i bogaæenja.

ko u tko. Bisera). nosilo mjesto tabut. meðu bosanskomuslimanskim piscima ima malo leksièkih razlika. graða mjesto japija. Generalno gledano. Matici hrvatskoj i èasopisima u Zagrebu pretrpjela su jezièka prilagoðavanja nekim tadašnjim hirovima književnojezièke politike u Hrvatskoj. lahko u lako. Veæina naših trajnih svojstava tretirana je pravopisno kao neknjiževni oblici. mora se reæi da muslimanski pisci s pravom nisu poštovali postojeæe pravopise. posebno. Njegova djela štampana u nakladi Knjižare Lav Hartman. kut mjesto budžak.8 odsto. dakle 1. stupac mjesto direk. puce mjesto dugme. u Zagrebu. Prireðujuæi knjižicu Rukovijet šale. takva u takova. "Nastojao sam da ovu zbirèicu izdam na èistom našem jeziku. U njega je gnoj. Veæ sam ranije navodio kako je meðu 608 izvora za šestotomni Rjeènik Matica samo 11 muslimanskih izvora (meðu listovima nema Behara. I danas bi mnogi pisci mogli pozavidjeti Hevaijinoj narodnoj leksici iz njegovog tursko-bosanskog rjeènika s poèetka 17. koji je okonèan 1976. vijeka. U kojoj je to mjeri raðeno sa znanjem autora. ognjilo mjesto èakmak. Ovaj leksièko-pravopisni nesklad u štampanim djelima naših pisaca èesto je otklanjan nasilnim zahvatima u njihov jezik. Mulabdiæ se jasno izrazio o svome jeziku. koji se još radi. Tako je postupano i prema jeziku Osman-Aziza (Osmana Nuri Hadžiæa i Ivana Miliæeviæa). leksièkih previranja poslije objavljivanja Hrvatsko-njemaèko-talijanskoga rjeènika znanstvenog nazivlja èiji je autor Bogoslav Šulek. Edhem Mulabdiæ je objavio pripovijetke Na obali Bosne 1900. i za Rjeènik JAZU. nisu nikada sudjelovali u njihovim izradama.I pored ovakvog pravopisnog stanja mogu slobodno reæi da do 1918." To je bilo vrijeme prepuno jezièkih i. 1893. Autorov jat izmijenjen je u korijensko ie. žlijeb mjesto oluk. godine. ð u gj. bez obzira na prohrvatske i prosrpske politièke struje meðu njima. bez ikakvih novih i tuðih rijeèi. nije moguæno utvrditi. zrak u vazduh i tako dalje. Mulabdiæ je gajio èist. o jeziku svoga naroda. lubenica mjesto karpuza. daiža u ujak. svitnjak mjesto uèkur. zdrav bosanski jezik i prirodno je što nije mogao ostati indiferentan prema svim novotarijama i svim jezièkim anomalijama. o jeziku svoje generacije. Ne samo Skender Kulenoviæ. koji je gajio najrafiniraniji jezièki osjeæaj. Gajreta. govedar mjesto èoban. veæ i brojni drugi iz mnogih generacija. Valja proèitati njegov roman Zeleno busenje iz 1898. Leksika u objavljenim djelima bosanskomuslimanskih pisaca tradicionalna je s viševjekovnim kontinuitetom. ili je izostavljena. Nešto je slabije u uzetoj graði za Reènik SANU. otac mnogih kovanica u hrvatskom književnom jeziku od kojih su neke sada dio našeg svakodnevnog rjeènika. a ne ðubre. Zadržat æu se na dva primjera. Meðu305 .

To potvrðuje i Šantiæeva pisana rijeè. ne znam.lišce. Hanibal Luciæ. Divkoviæ. 1934. urednici i redaktori vrlo rano poèeli mijenjati jezik u muslimanskih pisaca. aždaha. vulkan mjesto žegara. što se vidi u bilješci E.sat. i Pravopis 1960. piše Pavle Iviæ u Dijalektologiji sh. a kovanice opet nijesu postale u duhu narodnog govora. Kur'an . marva.kuran.èerek. lice . Šulek." Beliæ u Pravopisu iz 1923. takvi ." kaže Mulabdiæ. "jer su ove tuðe rijeèi mnogo starije od kovanica. Mulabdiæ je bio i protiv olahkog uvoðenja zamjena za strane odomaæene rijeèi. safun u sapun. sedmerica . i vremenski i prostorno. vremenom. èesto sretamo pojavu sekundarnog h ispred sonanta r. bilo je aždaha (aždaja).: "Odranije je poznato da na hercegovaèkom podruèju./69. Sarajevski vjesnik. dakle . Oni su u tome dosljedni. naroèito centralnohercegovaèkom. bašèa .bosanski. "Svako æe zaista radije reæi tunel nego prorov. Evo nekoliko primjera tih nasilnih zahvata: ko je postalo tko. Sve je to pedantno uraðeno. godine. sa žaljenjem. èejrek . uèiti (knjigu uèi) u èitati. upotrebljavaju i tu (gdje još nije odomaæeno. 1968. pobiže u pobježe. Kako je. O govoru i pisanju glasa h u bosanskih Muslimana mogla bi se napisati pozamašna knjiga.sedmorica.tim. autor nedavnog poljsko-hrvatskog rjeènika. Autor je morao štampati napomenu na kraju knjige Štamparske pogriješke. I. pivaše u pjevaše. glas h gubio pravo graðanstva pokazat æu na primjerima rijeèi aždaha u raznim izdanjima Beliæevog Pravopisa: 1923. èak i Julije Benešiæ. Da li iz veæeg uvažavanja autora ili zbog nedostatka jezikoispravljivaèa.lako. Kaèiæ." Ono h koje je protjerano iz današnjeg Pravopisa imaju: Gunduliæ. Reljkoviæ. Ljubušak je smatrao ispravnim oblike lahko i mehko. moram reæi da su izdavaèi. Jukiæ u Bosanskom prijatelju ima duhan. proha. aždaha=aždaja.bašta." Tako. povodeæi se za svojim narodnim govorom. još podržava h: "Oni pisci koji.takovi. èak marha.) pravilno h èine uslugu doslednosti našeg pravopisa. ne nego aždaja! Nevjerovatno! 306 .: aždaha. sevdahluk u sevdaluk. Takoðer Asim Peco u poèasnom broju Zore. aždaja=aždaha. jezika. A. Iz ovih ispravki vidi se da su prilikom štampanja knjige neke rijeèi zamijenjene: nena u neva. kao da je radio neki današnji lektor. taèka . 1902. 1902. I tako dalje. munara . 1950. Njegoš. Mulabdiæa povodom Ljubušakove smrti. Navest æu ovdje primjer Mehmeda Dželaluddina Kurta i njegove knjige Hrvatske narodne ženske pjesme (muslimanske).minaret. u tekstovima ovih autora objavljenim u Sarajevu (u Nadi i Beharu) jezik je autorski. lahko . uho.toèka. "Muslimani po pravilu èuvaju h". sahat . štampane u Hrvatskoj dionièkoj tiskari u Mostaru.

Bokelji i Crnogorci. pelivan (?). pa se nije trudio da im naðe zamjenu: fesliðan. Drugi primjer eklatantnog nepoštovanja bosanskomuslimanske jezièke tradicije otkrivamo poreðenjem djela iz 1895." Veæ stari Bartol Kašiæ. menðuha. izgovaraju ga ovdje-ondje po Bosni i Hercegovini. Ne moram posebno isticati da su prvospomenuti oblici jedini u naših pisaca toga vremena.Do koje mjere Pravopis Matica iz 1960. Svi ti razlozi zajedno uzeti pretežniji su od èinjenice što veæi dio naroda h ne izgovara. i kao što narod naš obadva vjerozakona na mnogo mjesta po južnijem krajevima govori." U prilog upotrebi glasa h služi i treæa taèka Književnog dogovora u Beèu 1850. godine nije poštovao bosanskomuslimansku jezièku tradiciju vidjet æemo na primjeru pravopisnog normiranja muslimanskih vlastitih imena. bajrak. Edhem. bašèa. itd. Što taj glas govore Dubrovèani. kao što oni vjerozakona zapadnoga pišu h. piše: Ahmet. da bi i književnici istoènoga vjerozakona pisali h svuda gdje mu je po etimologiji mjesto. to valjda ne bi navelo Vuka da ga uvede u književnost. i to osobito muhamedovci. dakle tumaè s poèetka bosanskomuslimanskog književnog preporoda u kojem stoji: Alah.. i ovaj autor kao i mnogo. U Pravopisu je i Zulejka. munara. èerek. minaret (?). mejdan. umro 1650. zijafet. vijeka Derviš Korkut jasno istièe kako autor "nije smatrao neèim stranim turcizme koji su se veæ bili ukorijenili u našem jeziku. aždaja. dostojno prireðen. bašèovan.. Nije predmet ove teme da govorim kako je danas. a spomenuti Pravopis Ahmed. barjak. aždaha.) Maretiæ u svojoj Gramatici piše: "Vuk je h uveo u književnost držeæi se govora manjine naroda. vjerovatno prema analogiji: drktati . Dakle je gramatièki pravilnije pisati ga nego ne pisati.umj. megdan. meðutim. K tome se slovo h opravdava i prošlošæu našega jezika i poreðenjem s drugima slavenskim. Komentirajuæi Tursko-bosanski rjeènik nepoznatog autora iz 17. jer oni inaèe ne govore središnjim govorom. umj. koja glasi: "Našli smo za dobro i za potrebno. v. "ima oblike sa sekundarnim h: 307 . pandža i pehlivan. perèin. arapskim i perzijskim rijeèima. (Hevaijin rjeènik Potur-šahidija zaslužuje posebnu pažnju. drhtati. Na pisanje slova h nagnala je Vuka velika potreba jer bez njega bi nam jezik bio podosta raspojas i aljkav. umj. baštovan. Popoviæ u svome Reèniku iz 1884. lijepo opremljen i. nadam se. Ahmet. kandža. Zulejha. v. i Pravopisa koji je sada na snazi i preporuèuje malo Alah. izbirljiviji Hevai ne prihvaæa rijeè makaze veæ nožice". bašta. Ahmed. Sretni smo što je ovih dana ponovo štampan u tuzlanskom Univerzalu. èejrek. soluf. izdatog u Sarajevu a zove se Tumaè turskim. tu je i Ethem.

piše Bašagiæ u djelu Bošnjaci i Hercegovci i Behar. jendek. dakle. te jedanput samo ziehnu. mehkoput. Oblik ko je veæ u krajišnièkim pismima s poèetka 17. Gašoviæ. Ogledalo.. lahko.. Bjelevac i Kulender u svojem Tursko-bosanskom rjeèniku objavljenom 1912. niko. redaktor. U Vuka je kao u bosanskih pisaca tko. Premda su ovi autori bili više prohrvatski naklonjeni. Evo kako izgleda odnos opæi / opšti. U uzorcima koje imam. veæ prema tome ko je njihov izdavaè. s obzirom na današnje meðuvarijantske podjele. tanahno. a "mesto tih glasova u zapadnijem krajevima našeg 308 . u Hörmannovoj zbirci. èejrek. Za ove forme Kašiæ je poticaj mogao dobiti iz djela bosanskih franjevaca. piše Bašagiæ. opšti) ušlo u naš jezik iz crkvenoslavenskog. Behar. takoðer Ljubušak. piše Ljubušak. za koje potvrdu nalazimo i kod M. sekundarno h. megdan. Poznato je da je št (sveštenik. gdje na primjer kod Divkoviæa imamo mehko. a ne bajrak. lahkouman. lahkoæa. ima izvjesnog kolebanja u pojedinih autora. Gajret. oblici tko. i danas. Oman-Aziz. Ako u ovih preporodnih pisaca promotrimo neke oblike. taèka. ko. piše Ðikiæ i Biser. niko prema tko. Držiæa. tzv. Biser i Nafija Sarajliæ 1916. vidjet æemo da su oni i u tim prilikama ujednaèeni. piše Ljubušak. u Mulabdiæa. odnos ko. malahno. Mulabdiæ u Zelenom busenju. nitko jeste 41:11. Oblik mehak ima u Ljubušaka. piše Ljubušak u zbirci iz 1889. urednik. (Darija Gabriæ-Bagariæ: Jezik Ivana Bandulaviæa). lahkoumnost. lahkovjernost. aždaja. Evo nekoliko primjera karakteristiène leksike s glasom h u rijeèima koje nisu turcizmi. toèka i toèno nisu prevladali nad oblicima ko.liepahno. primarno jer je životno: lagahan. piše Bašagiæevo Ogledalo. vijeka i u Hevaije. lahko. taèno. lahak. lahko. koje imaju i neki drugi Slaveni. što je stari dubrovèanizam. mejdan. Æatiæ. dok posebno stoje primjeri primehkano. hendek.. Svi ovi autori pišu turcizme u oblicima koji su bliži izvornom. nitko. lahka. v. aždaha. list Bošnjak. a taèka i taèno prema toèka i toèno 11:6. èerek. Biser. koji su u Bosni uobièajeniji. u oblicima koji su u postojeæem Pravopisu svi proglašeni neknjiževnim! Pišu bajrak. kao izrazite markacije meðuvarijantskih podjela. a u Bosanaca je steklo sva graðanska prava jer nikada nije nestajalo. Razumije se. Behar. lagahno. 1631. ili neposredno iz bosanskih govora". a neki objavljivali i u Zagrebu.

tada se moraju poštovati udvojeni suglasnici. veæ se oslanjao na govor Muslimana koji arapske rijeèi izgovaraju mnogo taènije nego ostali". Dakle.s izvjesnom mjerom valja i ubuduæe primjenjivati.. opæina i njihove izvedenice stoje prema opšti. Dakle. l i m u bosanskomuslimanskim govorima i u pisanoj rijeèi: Svi dosadašnji naši pravopisi su to odbacivali èemu se ne treba osobito èuditi ako znamo da u pravopisnim komisijama nije bilo Muslimana. Bh. U preporodnom periodu rijeèi opæi. i koji .. zatim Allah piše Ðikiæ u Ašiklijama 103. Zakljuèak Bosanski jezik postoji u narodu i u literaturi koliko hrvatski i srpski jezik. piše Ismet Smailoviæ. opæi". zatim Muhammed (jer nema toga neodnaroðenog. (Vasilija Radojièiæ pjeva na Radio-Beogradu. dva sistema u funkciji posebnih 309 . stvarno i nominalno. septembra 1981: Nit sam džennet nit džennetska hurija. a ne lingvistièke naravi. jasna prevaga oblika koji su karakteristièni za zapadne krajeve.) Kao što u primjerima nuzzarada. taj odnos je 105:58. opština i njihovim izvedenicama u omjeru 30:0! U periodu od 1918. i to æirilicom!. Nesumnjivo je da su hrvatska varijanta i srpska varijanta današnjeg zajednièkog jezika. u svim oblicima fizièkog i duhovnog života. Allah. to je neimenovanje i (ne)priznavanje bosanskog jezika bilo u korelaciji s politièkim (ne)imenovanjem bosanske nacije. posebno Bosanskih Muslimana (Bošnjaka). razlozi su politièke. koji je stariji od Vuka Karadžiæa. S obzirom da je na ovim balkanskim prostorima politika mjera stvari. pogovor knjizi I. Ako se držimo principa piši kao što govoriš.. najjeftiniji i sl. što je èista smisaona i lingvistièka besmislica jer je Allah vlastito ime.naroda upotrebljava se i izvornije sveæenik.. "Pišuæi takve rijeèi s udvostruèenim suglasnikom Kikiæ se nije obazirao na naše tadašnje pravopise. prema kome danas uèe naša djeca i lektori sreðuju knjige i novine. javna jezièka praksa ignorira ovu èinjenicu. èiji propisi nisu sasvim u skladu s izgovorom arapskih rijeèi. Lovriæ: Bilješke o putu po Dalmaciji Zagreb. preddržavni. povodom jezika Kikiæa. piše alah!. Ako je to manje poznato široj javnosti. Tomo Maretiæ ima rijeè osammjeseèni (osammjeseèni boravak. do 1985. (Pravopis. postoji "težnja da se ne krnji znaèenje" (Asim Peco). 222. s odreðenim èlanom!). džehennem i džennet. 1948. Aleksandar Beliæ. Muslimana ni muslimana koji æe reæi Muhamed). takva težnja postoji i u sluèajevima spomenutih turcizama. npr.

godine. srpskohrvatskog/hrvatskosrpskog jezika Srbi i Hrvati imaju veæa prava nego Bosanski Muslimani (Bošnjaci) i Crnogorci. bez sumnje. što se razumije. Crna Gora. godine. a posljednji Ahmed Kulender Mali tursko-bosanski rjeènik 1912. Termin bosanski jezik upotrebljavali su i drugi koji su se smatrali Bošnjacima (Bosancima). tako i u književnosti i u brojnim lingvistièkim djelima. u kojoj mjeri i do kada. Makedonija). Hoæu reæi. on nije jedinstven jezik. Bez obzira što je naš zajednièki jezik. M. Jezièki pluralizam je društvena stvarnost i njena uzajamnost. god. Tako bosanski jezik smatram konstitutivnom komponentom bosanskomuslimanskog nacionalnog biæa. Muslimanski narod. a ne idu u sustav hrvatskoga književnog jezika oznaèeni su zvjezdicom. svakako. još biti razraðen. razlièiti pravopisi. u osnovi. a našu jezièku politiku odreðujemo našom novom društvenom zbiljom.). Ostane li tako. nije identièan ni s hrvatskom ni srpskom varijantom. ne može stajati tvrdnja da na ukupnost tzv. dodane razmaknutim slovima normalne hrvatske rijeèi" (potcrtao A. bez obzira u kom smislu se to (tada) podrazumijevalo. jedan jezik. Sliènih nakana veæ je bilo ispoljeno u Reèniku savremenog srpskohrvatskog književnog jezika s jezièkim savetnikom dr.. Moskovljeviæa. uvoda stoji: "Rijeèi i oblici koje je zbog pravopisnih razloga bilo potrebno navesti. iza znaka > . a u nekim sluèajevima: u èuvanju glasa h u domaæim rijeèima i turcizmima. bosanski jezik. ispada da smo mi sretni baštinici tuðeg jezika. ("Bosanski da vam besidim. te u iseljeništvu u Turskoj i drugdje. Upravo je bliže istini ako bismo rekli obratno. Bosanski jezik i danas imenuju svojim jezikom znatne skupine Muslimana izvan BiH (Sandžak.) Ovo sve može se odnositi na crnogorski jezik."). 310 .. u èasopisu Život. Jedan od prvih tursko-bosanskih rjeènika (drugi naš rjeènik po starini uopæe) saèinio je Hevaija iz Donje Tuzle 1631. 1966. bez obzira kako se nazivao u razlièitim historijskim okolnostima. (Ova varijantska razlaganja objašnjavao sam tekstom "Varijante na popravnom ispitu". kako u narodnom govoru. uvijek je svoj jezik imenovao bosanskim. Sam sistem razlika izmeðu srpskoga i hrvatskog jezika. i u Hrvatskom pravopisu iz 1971. Kosovo.jezika te bosansku varijantu takoðer smatram bosanskim jezikom.. bratani. S nevjerovatnim udaljavanjima. I. 1970. kao poseban varijantski sistem zajednièkog jezika. a uz njih su. Neæe biti èudno ako se uskoro pojave meðusobni (meðujezièki) rjeènici razlika i. gdje na prvoj str. Naime. dovoljan je da utvrdi razlike izmeðu ova dva i bosanskog jezika. god. s istom razložnošæu. koji æe.

Ovdje nije mjesto da se to sve objasni. To što u okviru bosanskog jezika nije bilo jezièkih i pravopisnih reformi nije teško razumjeti. Tako je veæ uveliko prihvaæeno da je èas (školski). sokol). ne mogu srpski jezik pratiti u èitavom nizu akcenata. nisu zadržali l na kraju rijeèi (vol.za južnoslavenske prilike .u udvojenim suglasnicima nekih turcizama. imaju svuda h mjesto zamjena v i j. napustili su oblike zamjenica tko. s Hrvatima imaju pretežnu leksiku. a (m. a sprovoðenje (uhapšenika). pretežno ekavskom. osim vlastitih imena. itd. The Aspect of Bosnian Language The Bosnian language has existed in people and in literature at least as long as the Croatian and Serbian language. kao i Hrvati.). meðuvarijantski položaj. Pisali su bosanèicom i arebicom. ali neæe moæi usvajati hrvatske arhaizme i kovanice. itd. Bosanski Muslimani (ili Bošnjaci) danas su ijekavci u književnom jeziku.) spol. prema književnom hrvatskom i srpskom jeziku. èistota (stila). ima najmanje razlike izmeðu narodnog i književnog jezika. imaju opæi i opæina prema opšti i opština. and omnipresent in all the forms of physical and spiritual life. u nekim morfološkim oblicima. Ove razlièitosti. a kršæanin (katolik). razlikuje se i od srpskoga i od hrvatskoga u mjeri u kojoj se ti jezici razlikuju meðu sobom. kako je bilo i u prošlosti. neæe pisati zajednièke (strane) rijeèi izvorno. (sjeverni) pol. Since politics happen to be the measure of all things in these Balkans parts. uticale su u svakodnevnom jezièkom prožimanju na znaèenjsko razluèivanje sinonima i pridonijele bogaæenju bosanskoga jezika koji je tako došao u povoljan. imaju i brojne druge leksièke razlike . Piši kao što govoriš nije nièija deviza. a prema srpskom. ove duboko ukorijenjene razlike. kako su i govorili. to je inicijalni poriv pismenog èovjeka. jezièku ustaljenost i homogenost na cijelom prostoru. tzv. nisu nikada prihvatili oblike toèka.identiène s hrvatskim jezikom. toèno. a sat (vremenski). bez diskontinuiteta koji su imali srpski i hrvatski književni jezik do poèetka Vukovih i Gajevih reformi sredinom prošlog vijeka. If it is less known to the general public. the reasons have been of political and not of linguistics nature. provoðenje (zadataka). svatako. i ž. a non-nam311 . a okolina (sociol. hrišæanin (pravoslavac). a metalski (radnik). a èistoæa (ulice). uglavnom. izmeðu dijalekatskog i književnog i ima .). okolica (geogr. Bosanski jezik.izvanredan kontinuitet. metalni (ekser).

basically. it is not the single and unique language that can be understood. There is no doubt that the Croatian and Serbian versions of the current common language are. one language.ing and the absence of acknowledgement of Bosnian language was in a corelation with the political (non) naming of Bosnian nations. both nominally and really. to what extent and when. and it is us who determine our language policy with our own view about the new circumstances in our society. two systems in the function of distinct. The Moslem people. had always called its language the Bosnian. I consider the Bosnian variant as the Bosnian language having applied the same reasoning. particularly. of Bosnian Moslems (Bosniaks). and also in literature and numerous linguistics works. 312 . The term Bosnian language has been used by the others who had considered themselves to be Bosnians (Bosniaks) without taking into account what it meant (then). regardless how it has been called under the different historical circumstances. separate languages. Regardless to the fact that our language is. I consider the Bosnian language to be the constituent component of Bosnian Moslem national being. and. The linguistic pluralism is its social reality and its mutual feature. both in a common people's speech.

zakljuèuje Barac svoju ocjenu. koji su išli za zbližavanjem jugoslavenskih naroda. str. Suprot1. tada je svedena na politièki i geografski pojam graniène pokrajine "s nekim karakteristiènim povijesnim. Austrijsko školstvo uoèi preporoda bilo je anacionalno. stoljeæa. vijeka.. niti se u gimnazijama uèio hrvatski jezik. Slavonija. ali se teško može dokazati bez obzira na sliènosti u genezi tih dvaju pokreta. Društveno-povijesni kontekst Na poèetku 19. Zagreb."1 Samo u razdobljima nacionalne iskljuèivosti pojedinaca i nekih stranaka prešuæivali su ga ili proglašavali štetnim . 36-37.Vasilije Èekliæ PEDAGOŠKI FAKULTET RIJEKA ILIRSKI POKRET I BOSANSKO-MUSLIMANSKI KNJIŽEVNO-KULTURNI PREPOROD Moguænosti poreðenja Govoreæi o politièkom i narodnom znaèaju ilirskog preporoda. Bila je teritorijalno i politièki razdijeljena na nekoliko razlièitih podruèja (Hrvatska. Stoga æe u ovom radu biti govora o valjanosti Barèeve tvrdnje na osnovi usporeðivanja bitnih odrednica hrvatskih i muslimanskih preporodnih gibanja. iako je bilo i kvalificiranih Hrvata. kada je zapoèeo proces nacionalne integracije. folklornim i etnografskim obilježjima". Iz ove njegove ocjene proizlazi da je ilirizam utjecao i na bosansko-muslimanski preporodni pokret za vrijeme austrougarske vladavine. Obrazovni sistem u doba Metternicha služio je odnaroðivanju i pripremanju poslušnih èinovnika i odanih podanika. Takva teza u prvi mah djeluje uvjerljivo. U to doba nije postojala nijedna hrvatska srednja škola. Vojna krajina). Hrvatska književnost od preporoda do stvaranja Jugoslavije. Hrvatska se nalazila u veoma teškoj situaciji. i 20. No buduæi da se temeljio na klasiènim principima naobrazbe. a ne zemlju s posebnim narodnim svojstvima. djelovao je na buduæe ilirce kontraproduktivno. gledali su u ilirizmu ishodište i uzor. 313 . Književnost ilirizma. a jedan dio hrvatskog naroda nalazio se pod turskom vlašæu. Prema Barèevim rijeèima. Egzistirala je na rubu Beèke monarhije kao jedna od najslabije razvijenih austrijskih zemalja. 1954. a na Zagrebaèkoj kraljevskoj akademiji za nastavnike su u pravilu birani Madžari. Antun Barac kaže: "Svi hrvatski i jugoslavenski pokreti 19. Knjiga I. Dalmacija.

koji je èvrsto vjerovao da Hrvati potjeèu od starih Ilira. sa stalnom tendencijom opadanja intenziteta. Istoèna kriza i ustanak u Bosni i Hercegovini (1875. mržnju protiv tiranije i kritièki odnos prema feudalnoj Austriji. oni su stjecali svijest o slobodoumlju.).-1878.). mada su neki sumnjali u vjerodostojnost ove teze (D. uspješna organizatora književnog života. pokret su nazvali ilirskim kao oznaku za južne Slavene. Lj. Prema imenu starosjedilaèkog stanovništva na Balkanu.) sve æe više optereæivati odnose Hrvata i Srba zbog obostranih pretenzija na ove pokrajine i pitanja nacionalne pripadnosti Muslimana. vatreni rodoljubi. Demetar). a ne hrvatski narod. kao izraz narodnog buðenja. Izvana su je ugrožavali pretendenti na njezin 314 . ilirskim pokretom i hrvatskim narodnim preporodom. graðanstva i sitnih plemiæa. Njegovi prethodnici potjecali su najveæim dijelom iz redova nižeg sveæenstva. Vukotinoviæ. Tim mrtvim imenom. D. kako je tvrdio Vuk Karadžiæ. Bosna i Hercegovina je u 19. Bili su to veæinom mladi ljudi. Ta æe faza potrajati do banovanja Ivana Mažuraniæa (1873. željeli su ilirci u ime bratske sloge i nacionalne snošljivosti okupiti zajedno sve naše narode. stoljeæa utirale put. Rakovac. Vraz.no odgojnim zadacima školskog sistema. pouzdane i duhovno profilirane istomišljenike. usporedo s preporodnim kretanjima u Evropi i prodiranjem romantizma u književnost. Ilirizam. domaæi feudalci živjeli su tada u zatvorenom krugu klasnih povlastica i branili državnopravni položaj svoje zemlje. A. Za hrvatski narodni preporod. D. Nemèiæ. koje je èvrsto ujedinio. sposobni i obrazovani intelektualci (S. Tako je zapoèela ilirsko-jugoslavenska faza hrvatske nacionalne integracije. sazrijevala je ideja o kulturnom i politièkom jedinstvu koje se u povijesti književnosti naziva ilirizmom. P. Mažuraniæ. nije nastao ni iz èega. u vrijeme njegova najveæeg uspona.1880. stoljeæu bila više no ikad u svojoj povijesti izložena razlièitim pritiscima. I. Preradoviæ i drugi). U takvoj društvenoj situaciji. nego se razvijao iz vlastitih unutarnjih snaga koje su mu još od 17.-1872. nerazluèivo je vezano ime Ljudevita Gaja (1809. Analogne pojave mogu se pratiti i u genezi bosansko-muslimanskog književnog i kulturnog preporoda za vrijeme austrougarske okupacije. Ideja je potekla od Gaja. Mažuraniæeva kroatizacija bitno æe utjecati na preobrazbu funkcije jugoslavenstva u potonjim vremenima. Mada su još u doba ilirskog pokreta opstojali pojmovi ilirizam i kroatizam (prvi u književnom a drugi u politièkom smislu). Ovaj zanesenjak okupio je oko sebe kreativne. a prihvatili su je i njegovi sljedbenici. Osim rijetkih izuzetaka. Demetar.

Postojanje takve averzije potvrðuje i Georgina Mackenzie (Džordžina Mekenzi) u svojim zapisima s putovanja po Bosni poèetkom šezdesetih godina prošlog stoljeæa. Iako se oni primanjem islama nisu deslavenizirali i zaboravili svoj jezik. Radije trpe tursko barbarstvo nego da prihvate austrijsku kvazicivilizaciju. Naglim presijecanjem organskog dodira s Turskom oni su se našli u zrakopraznom prostoru i zatvarali se u sebe negodujuæi protiv sultana i preziruæi okupacijsku vlast." Južni Slaveni pod osmanlijskom vlasti" . Midhat Šamiæ: Francuski putnici u Bosni i u Hercegovini u XIX stoljeæu 1836. Žestoke borbe protiv invazionih trupa iznenadile su Beèku vladu i glavnog komandanta generala Josipa Filipoviæa."ne žele se prikljuèiti Austriji. Narod je ostao napušten i obezglavljen. a iznutra potresale bune kršæanske raje protiv feudalnog sistema i domaæih feudalaca protiv centralne turske vlasti. Poslije toga sve više dolazi do izražaja shvatanje o nužnosti prilagoðavan2. pa se pripremaju na oružani otpor. 1989. Usprkos svemu tome. bili su voljni prihvatiti austrougarsku okupaciju radije nego da padnu pod barbarsku vlast Srbije i Crne Gore.. ipak je višestoljetna islamska tradicija ostavila duboke tragove u svijesti ljudi i u navikama i obièajima svakodnevnog života.-1878. Opæa društvena klonulost traje do hercegovaèkog ustanka Muslimana i Srba 1882. a zemlja teško osiromašena. str. tako da jednako strada i kršæansko i muslimansko stanovništvo. Sarajevo.teritorij. privuèeni materijalnim obeæanjima. kao tešku nesreæu koja je duboko potresla njihovo psihièko i društveno biæe. Omer Hadžiselimoviæ: Na vratima Istoka. 1981. str. Oèito je bilo potcijenjeno nepovjerenje i averzija bosanskohercegovaèkog stanovništva prema susjednoj Austriji.3 Zbog toga je veæina Muslimana doživjela prevrat tragièno. koji predstavlja uvod u razdoblje Kallayeve vladavine. Engleski putnici o Bosni i Hercegovini od 16. 348. do 20. Oportunistièki domaæi feudalci. i sultanov pristanak na okupaciju Bosne i Hercegovine. batina ili vješanja".. Sarajevo. vijeka. Zbog toga je u zemlji pri kraju turske uprave zavladalo kaotièno stanje. Osjeæaj ugroženosti pojaèao se i zbog oštrih represalija protiv muslimanskog stanovništva za koje kronièar invazionoga korpusa Zdekauer tvrdi "da se s ovim ljudima može iziæi nakraj jedino pomoæu tjelesnih kazni. 3.2 Austrougarska okupacija najteže je pogodila Muslimane..piše ona . Regularne carske jedinice oštro interveniraju protiv jednih i drugih ostavljajuæi pustoš za sobom. 315 . mnogi Muslimani ne prihvataju odluke Berlinskog kongresa 1878.. Kršæani su èak spremni da se s oružjem pridruže Muslimanima radi spreèavanja prelaska bijelim mundirima preko granice. 253.

Povijesno gledano. Oslanjajuæi se na umjerenu muslimansku struju. on je nastojao zaustaviti te procese i ugušiti svaki pokušaj nacionalne afirmacije koji bi mogao ugroziti poziciju Habsburške monarhije na ovim prostorima. ili svoje nezadovoljstvo novim poretkom iskazuju prkosnim turkofilstvom. Ni u jednoj etnièkoj skupini pod osmanlijskom vlasti nikad nije zamro osjeæaj pripadnosti zemlji Bosni. obièaji. U stalnom raskoraku s muslimanskim klerom. Jedni otvoreno propagiraju zapadnjaèke obrasce života vjerujuæi da æe njihovim uvoðenjem brzo uslijediti znaèajne civilizacijske promjene. vjerskim fanatizmom i drugim oblicima otpora. Kako je bošnjaštvo najdulje živjelo u svijesti Muslimana. Buduæi da su procesi samoidentifikacije triju bosanskohercegovaèkih naroda veæ bili u toku. Podržavajuæi takve težnje. Prema orijentalnom kulturnom naslijeðu pripadnici ove struje odnose se dvojako. Kallay je želio realizirati austrijsku varijantu nacionalnog bošnjaštva. njegovi pokušaji nisu mogli uspjeti zbog nepovjerenja veæine Muslimana i žestokih protivljenja vodeæih slojeva srpskog i hrvatskog graðanstva. Oni koji nisu mogli prekinuti tradicionalne veze s carigradskom maticom iseljavaju u Tursku (premda su uzroci migracija bili složeniji od privrženosti Carigradu). u kojoj Srbi nisu isto što i Srbijanci. 316 . da bi ih odvojila od pravoslavaca i približila katolicima. ta je ideja bila psihološki prihvatljiva s obzirom na èinjenicu da je Bosna i Hercegovina predstavljala specifiènu društvenu zajednicu. kulturnog i prosvjetnog razvoja Muslimana. Drugi se zalažu za plodno duhovno spajanje Istoka i Zapada. Pomirljivija struja realnije prihvata novu stvarnost nasluæujuæi veæe moguænosti ekonomskog. Meðutim. oni kritiziraju pasivnost i tromost Muslimana kao posljedice naslijeða orijentalne uèmalosti (Osman-Aziz.ja novoj stvarnosti. niti Hrvati isto što i Dalmatinci. odnosno Osman Nuri Hadžiæ i Ivan Miliæeviæ). Misao o integralnom bošnjaštvu formulirana je još u doba autonomaškog pokreta Husein-kapetana Gradašèeviæa i u književno-publicistièkoj djelatnosti za vrijeme reformskih nastojanja Šerif Osman-paše Topala šezdesetih godina. usporedo s osjeæajem islamske pripadnosti. Slavonci ili Zagorci. Kallay je uz njihovu pomoæ pokušao kod cjelokupnog stanovništva razviti osjeæaj bosanske posebnosti i narodnosti. jezik i svakodnevni život. u kojima je nacionalna svijest veæ bila snažno razvijena. s naglašenim kultom tradicije i bosanskog domoljublja (Safvet-beg Bašagiæ). politièkim opozicionarstvom. religije. pa se nastoji prilagoditi izmijenjenoj politièkoj situaciji. Tada zapoèinje i proces raslojavanja u muslimanskim redovima. Zemaljska vlada poèinje mijenjati odnos prema Muslimanima. u èijoj se heterogenoj ali nedjeljivoj tradiciji prepliæu kulture.

Stoga su se zalagali za njihovu vjersku i politièku ravnopravnost u banskom dijelu Hrvatske. Dr Muhamed Hadžijahiæ: Od tradicije do identiteta. 317 . koja Hrvate želi iskoristiti kao trojanskog konja da bi ugrozila nacionalnu i politièku individualnost Srba u austrijskim nasljednim zemljama. 1974. a kamoli meðu Srbima. narodnost i pravoslavlje. pravopis. Henri Massieu de Clerval. stoljeæe sve više dobivati politièke dimenzije do ilirskog pokreta. Konzervativno srpsko graðanstvo. koji dolazi u Bosnu 1855. koji ih gledaju kao otpadnike. Još žešæi otpor izazvale su ilirske ideje kod Srba. i Osmanlija. osobito u današnjoj Vojvodini gdje se veæ razvio osjeæaj nacionalne posebnosti kao u Srbiji. Pobornici kajkavskog horvatstva (stari latinci) prigovarali su im da svojim zabludama i težnjama zatiru antikni duh hrvatske tradicije i stvaraju uvjete da se èitava Hrvatska povlaši. a Slavofili ih prikazuju kao èudovišta. str. Još u Turskoj Carevini neke je muslimanske umove muèilo pitanje vlastitog identiteta. ne znajuæi kome zapravo pripadaju. Ilirci su se nadali da æe svojom južnoslavenskom orijentacijom privuæi Srbe u svoje redove. u 19. Antagonistièka napetost poèela je na prijelazu iz 18. Književno-kulturni preporod bosanskih Muslimana razvijao se u složenoj vjersko-nacionalnoj situaciji od ilirskog pokreta. pokrenulo je èetrdesetih godina propagandnu hajku protiv ilirskog pokreta.4 "Mladi carigradski Turci nazivaju ih barbarima" kaže de Clerval . okupljeno oko pravoslavne crkvene hijerarhije.. 83. Meðutim.Vjersko-nacionalni sindrom Slom ilirskog pokreta nisu izazvale samo utopijske projekcije njegovih sljedbenika veæ i nerazumijevanje najbližih susjednih zemalja Srbije i Slovenije.stari Osmanlije iz Azije rugaju im se što ne znaju turski. Optuživali su ilirce i njihove malobrojne srpske sljedbenike da namjeravaju Srbima uzeti jezik. U ilirskim težnjama za ostvarivanje duhovnog i kulturnog jedinstva oni su vidjeli zakulisnu igru Austrije. Sarajevo. kada jasno dolazi do izražaja težnja za zbližavanjem i prevladavanjem dotadašnje napetosti. ilirske su ideje imale mnogo protivnika i meðu Hrvatima." 4. Poznato je da se antagonizam Hrvata i Srba nakon doseljavanja na podruèja Hrvatske i Ugarske pojaèavao ne samo zbog razlièite konfesionalne pripadnosti nego i zbog klasno-povijesnih uzroka. izvještava da "domaæi Muslimani žive u žalosnoj izoliranosti izmeðu svojih katolièkih i pravoslavnih zemljaka. Najviše su se ilircima suprotstavljali srpski književnici tradicionalisti u austrijskim pokrajinama. godine. Geneza nacionalnog pitanja bosanskih Muslimana. koji u njima vide samo nekakve nesavršene Turke".

6 U okviru pravaške koncepcije on iznosi vlastitu viziju protusrpske i proturuske države na prostoru od zapadnih ogranaka slovenskih Alpi do rijeke Drine.5 Posve suprotne politièke ciljeve izrièe Eugen Kvaternik u svojoj knjizi Hrvatska i talijanska federacija (1860. u kojoj autor osporava pravo Hrvatima na narodnost tvrdeæi da od Pešte do Jadranskog mora ne postoji drugi narod osim Srba. Buduæi da se tada poèelo govoriti o moguænostima austrougarske okupacije Bosne i Hercegovine. Pitanje identiteta Muslimana osobito se zaoštrava poslije okupacije. Tada se na njih gleda kao nacionalno neformiranu masu srpskog ili hrvatskog naroda islamske vjeroispovijesti. Takva bojazan nije se pojavila bez razloga uzmemo li u obzir izjavu generala Filipoviæa francuskom konzulu "da je islam neminovno osuðen da išèezne.. U vezi s tim pitanjem. 13.7 Muslimani su nakon okupacije bili zabrinuti i za sudbinu islama u Bosni i Hercegovini. str.. u razlièitim oblicima traje do danas. XI. 1964. u Osijeku. niti pismo osim stare srpske æirilice. Koncepcija velike Srbije bila je veæ razraðena u knjizi Justina Mihailoviæa Iliri i Srbi (1843.Muslimani su veæ sedamdesetih godina poèeli osjeæati snažne pritiske velikosrpske i velikohrvatske ideologije..koja ih je željela sebi pripojiti unutar Habsburške monarhije. kroz koje æe teæi zajednièka krv". ni drugi jezik osim onoga kojim se Srbi služe u Ugarskoj. 333. Zagreb. i na žalost. Josipa Ljubiæa i drugih rodoljuba. 15051. i hrvatska . 318 .) pretendirala na spajanje obje pokrajine sa Srbijom. 7. predsjednik Demokratske zajednice Muslimana Hrvatske. a neki muslimanski prvaci u znak protesta demonstrativno se izjašnjavaju za bosansku nacionalnu ideologiju. tvrdi da je nacionalna kategorija muslimana s velikim M osmišljen proizvod boljševièko-marksistièke provenijencije s osnovnim ciljem da se najveæi dio "neopredijeljenih" diferencira od Hrvatske. Buduæi da su tradicije i autohtono porijeklo oko 300000 muslimana sudbinski utemeljene u hrvatskim prostorima. u dodiru s katolièkom vjerom. 6.8 Kasnija nastojanja sarajevskog nadbiskupa Josipa 5. koja je osnovana potkraj oktobra 1990. jer je autor bio u emigraciji.-1864. Bekir Krupiæ. Miodrag Popoviæ: Vuk Stefanoviæ Karadžiæ 1787. koju (sada) bolje zastupaju i propovijedaju obrazovaniji i vještiji misionari nego što su bili jadni franjevci". zaoštrile su se razmirice meðu Srbima i Hrvatima oko pitanja kome ova zemlja treba pripasti. Svojatanje Muslimana nastavlja se i u staroj Jugoslaviji. sukobile su se dvije politièke koncepcije: srpska . str. Ekstremistièko zastranjivanje dobija takve razmjere da izaziva oštre reakcije Ante Kneževiæa. LI. Zbog toga zapoèinje meðu srpskim i hrvatskim ekstremistima nadmetanje u pridobijanju i svojatanju Muslimana. Beograd. 1990.). nije im potreban nikakav "M" pejsmeker nego "zdrave hrvatske vene.koja je još od Garašaninova Naèertanija (1844.). Knjiga je izišla anonimo u Parizu. 12. Vjesnik.

17. zastava. Sljedbenici ilirskog pokreta traže tada utoèište u austroslavizmu. 338. XIII. samo su pojaèavala njihove strepnje. Neki pomjeraju razdoblje ilirizma do šezdesetih godina. amblema. Zagreb. str. C. 28.. godine o zajednièkom radu i buduæem ureðenju zemlje. a kao osmišljen i organiziran pokret 1835.II . str. OKO. 9. Strah od katolièkog prozelitizma potvrðuje i tajni sporazum prvaka Muslimanske i Srpske narodne organizacije 1902. Usprkos megalomanskim strateškim ciljevima iliraca. III. (I. a romantièarski zanos gotovo sasvim nestaje nakon uvoðenja Bachova apsolutizma. Ta je zabrana teško pogodila vodeæe ilirske liènosti.14. mnogo više no njihove suputnike koji su svoje ilirstvo èešæe manifestirali vinskim rodoljubljem (u znaku romantièarskog paradiranja. 293. O trajanju preporodnog razdoblja postoje uglavnom dva razlièita mišljenja.9 U poèetku je ilirizam zamišljen kao književni pokret s minimalnim programom da na osnovi zajednièkog pravopisa i književnog jezika razvije jedinstven narodni osjeæaj i jedinstvenu književnost kod svih južnih Slavena.Štadlera za pokatolièavanje Muslimana. Ilirizam i kroatizam. titula i kiæenog nazdravièarstva) nego korisnim društvenim akcijama. koji nisu 8. Kasnije nadrasta prvotne težnje i postaje društveni i politièki pokret s maksimalnim programom da ostvari teritorijalnu cjelovitost Hrvatske. 1985. Po shvatanju Milorada Živanèeviæa "jedan pokret traje dok žive njegove ideje i dok služe transmisije koje ih prenose". kada je pokrenut književni list Danica. 319 . Takvim utopijskim idejama zanosili su se ilirci punih sedam godina sve do zabrane ilirskog imena i simbola 1843. jer se tada veæina povlaèi iz javnosti. Antun Barac kaže da intenzivna djelatnost iliraca traje po prilici do 1849. Midhat Šamiæ: Isto. Ukidanjem ilirskog imena poèinju se gasiti i maglovite ideje maksimalnog programa. a zatim ujedinjenje svih južnih Slavena od Trsta do Varne. godine. Frangeš. Vremenske granice i programi Veæina književnih historièara smatra da hrvatski narodni preporod zapoèinje tridesetih godina pojavom Gajeve knjižice o pravopisu.. Milanja i drugi). da bi postali pravi Hrvati. odnosno do osnivanja JAZU 1867. odnosno u ideji federacije slavenskog življa u okviru Habsburške monarhije. kada je sumnjièava austrijska cenzura shvatila da se ilirskim programom u biti promovira zamaskirano hrvatstvo. kojim se u jednom èlanu predviða protjerivanje svih duhovnih redova osim franjevaca s teritorija Bosne i Hercegovine nakon osnivanja željene autonomije.

poluknjiževni list Zora dalmatinska (1844. Stoljeæima naviknuti da u ratovima služe sultana a u miru da se bune protiv centralne vlasti. humoristièka i satirièka prièa. Da bi ubrzali razvoj pomlaðene hrvatske književnosti. Pored toga. koje godinu dana kasnije dobivaju ilirski naziv. Muslimanski književno-kulturni preporod razvijao se u drugaèijem povijesnom kontekstu i politièkoj situaciji. jedno vrijeme štampan u Beogradu zbog pooštrene cenzure. ukoliko se o njihovoj djelotvornosti može govoriti. društvo za izdavanje knjiga i druge). novela. Osnovana je sa svrhom da podstièe i razvija nacionalnu svijest. Novine horvatske i književni list Danica horvatska. Pored toga. godine.) i tjednik Branislav (1844. èasopisa i zbornika. Muslimani su nasilno privedeni zapadnjaèkoj civilizaciji i baèeni u 320 . epigram i književna kritika). Ilirci su znatno proširili i obogatili literarnu produkciju (lirska i epska poezija. povezali preporodnu književnost u organsku cjelinu i postavili temelje moderne hrvatske nacije. preporodni pisci osnivali su i razlièite institucije (èitaonicu. Nešto kasnije pokrenuli su zbornik Kolo (1842. Najpoznatija meðu tim ustanovama bila je Matica ilirska (kasnije Matica hrvatska). Politièki akteri Muslimana. Za relativno kratko vrijeme svojega djelovanja preporodni pisci izmijenili su kulturni pejzaž hrvatskog prostora kakav se nije mogao zamisliti tridesetih godina.).). Iskra (1844. koja se s kraæim prekidom u novije vrijeme održala do danas. feljton. kalendara i života svetaca. Buduæi da je Sandžak i dalje ostao pod turskom upravom. granice Bosne i Hercegovine nisu se poklapale s kulturno-etnièkim identitetom muslimanskog stanovništva. Usprkos protivljenju madžarskih vlastodržaca. ilirci su mnoge prigodne pjesme i kraæe tekstove objavljivali u lecima. drama. u prijelomnim povijesnim trenucima ponekad je iskoraèivala iz naznaèenih programskih okvira ali nikad nije postala institucija politike. kulturno prosvjeæivanje naroda i èuvanje narodne baštine. osnovana 1839. izašle su 1835. ilirci su probudili hrvatsku nacionalnu svijest.). Njihova je glavna zasluga u tome što se Gajev narod bez narodnosti probio kroz razlièite društveno-ekonomske krize i postupno ali sigurno formirao u hrvatski politièki narod. Do poèetka ilirskog pokreta nije bilo drugih knjiga osim molitvenika. književne listove i zbornike. slavonska i dalmatinska. Premda je po sadržaju rada trebala biti apolitièna. pokretali su novine. Nekadašnji teritorij Bosanskog pašaluka bio je smanjen okupacijom. nisu bili još svjesni ni svojega identiteta.imali ni uvjeta ni moæi da ih ostvare. Uporedo s izdavanjem listova. tiskaru. u prvim godinama okupacije. oni su ipak u okviru minimalnog programa postigli znaèajne uspjehe.

Zemaljska vlada nastavlja izdavanje turskog kalendara Salname (godišnji almanah) i odobrava pokretanje lista Vatan (domovina) na turskom jeziku. On je u Sarajevskom cvjetniku (1868. I dok su se pripadnici drugih konfesija brže snalazili pod novom vlasti i poèeli koristiti njene tekovine. a lektira odabire selektivno u skladu s idejno-politièkim ciljevima novog režima. U težnji da se politièki i kulturno približi Muslimanima. Šerijatska sudaèka škola). Pored teoloških predmeta i orijentalnih jezika. oni su zbunjeno zastali na raskršæu svoje povijesti ne znajuæi kojom pravcem krenuti. ruždije. Usporedo s organizacijom opæeg i posebnog muslimanskog školstva. Takvi ciljevi nisu mogli biti ostvareni u konfesionalnom obrazovnom sistemu kakav je do okupacije postojao u Bosni i Hercegovini (mektebi. u tim školama izuèavaju se u veæoj mjeri i svjetovni predmeti. nova uprava otvara i državne škole (Velika gimnazija. u kojima se nastava književnosti i narodnog jezika prilagoðava višenacionalnoj i vjerski podijeljenoj sredini. Za vrijeme turske uprave država se nije brinula za škole niti je propisivala nastavne planove i programe. Oko nje se formirala prva generacija muslimanskih pisaca i èitateljska publika književnih djela na narodnom jeziku. prema Bašagiæevim rijeèima. ali je imao i svoju prethistoriju. Najprije proširuje nastavne programe konfesionalnih škola novim sadržajima.vrtlog proturjeènih interesa i nacionalnih egoizama. medrese). Uèiteljska škola). nastaviti prvi 321 . u fazi prilagoðavanja novim uvjetima. Mehmed Šakir Kurtæehajiæ. Muslimanski preporodni pokret formalno zapoèinje pojavom lista Bošnjak 1891. godine. u prvom redu vjerske. Na taj naèin željela je stvoriti privid da se u duhovnoj sferi Muslimana ništa bitno nije izmijenilo. Taj prijelomni dogaðaj prekinuo je kulturnu i književnu aktivnost koja je zapoèela pri kraju turske vladavine u listovima na narodnom jeziku i æirilièkom pismu. koji je bio namijenjen užem krugu muslimanske inteligencije. Trebalo je proteæi nekoliko godina da se trgnu iz letargije i shvate da je škola i prosvjeta jedini izlaz iz zaèahurenosti i jedina moguænost formiranja vlastite inteligencije koja æe se odupirati tuðinskoj supremaciji. Prva lastavica koja je navijestila duševni preporod u Bosni i Hercegovini bio je. Zbog toga je austrougarska vlast nastojala reorganizirati muslimansko školstvo prema suvremenijim prosvjetno-pedagoškim naèelima i podvrgnuti ga diskretnom nadzoru. a zatim osniva obrazovne ustanove kombiniranog tipa (Sarajevska ruždija.-1872. U procesu njihova buðenja iz apatije izazvane okupacijom znaèajnu ulogu imala je Muslimanska èitaonica.) zapoèeo književno-žurnalistièku djelatnost koju æe nakon okupacije.

suprotstavljajuæi se nabujalim tokovima srpske i hrvatske ideologije. koja se zasnivala na shvatanju da sve tri konfesije u Bosni i Hercegovini predstavljaju jedan jedini isti bosanski narod. Pjesme Riza-bega Kapetanoviæa Ljubušaka od 1889. Riza-beg Kapetanoviæ.1902. Kritièkim usporeðivanjem dekadencije istoènjaèkog svijeta i razvojnog zamaha zapadnjaèkog. Moji saputnici. pokretaè i glavni urednik lista Bošnjak. ali se u svome književnom radu obilato koristio bogatstvom duhovne riznice Istoka. opredijelio se za emancipaciju od Turske. Iz njegova ranijeg djela Pouka o lijepom ponašanju (1883. Središnja liènost i rodonaèelnik muslimanskoga književnog i kulturnog preporoda bio je Mehmed-beg Kapetanoviæ Ljubušak (1839. a druga negativna jer je pod zajednièkim bosanskim nazivnikom poricala opstojanje srpskog i hrvatskog naroda. 10 10. Zbog takvih shvatanja i prorežimske orijentacije uslijedile su oštre kritike u srpskoj i hrvatskoj štampi Bosne i Hercegovine. jedan od najuglednijih i najobrazovanijih Muslimana onoga vremena. IV.) razvio se književni pokret koji æe u prvom desetljeæu 20. List Bošnjak (1891. Sarajevo.). nakon kolebanja izmeðu orijentalne tradicije i austrijskih simpatija. 322 .). listovima i èasopisima (Bosanskohercegovaèke novine. Sabrana djela. vijeka dosegnuti svoj vrhunac. namijenjen širim muslimanskim slojevima koji su nauèili èitati latinicu. Meðu kritièarima oglasio se i Jovan Duèiæ. okupljao je i muslimanske književne poèetnike. U redakcijskoj politici slijedio je dvije linije.) bio je tjednik s književnim podlistkom. Mehmed-beg Repovac i drugi).muslimanski pisci na narodnom jeziku književnom suradnjom iz nužde u domaæim službenim glasilima. U prvim brojevima Bošnjaka izložio je osnove svoje teorije o bosanskoj naciji i bosanskom jeziku.-1910. 174. osobito izvan njenih granica. Pored Mehmed-bega Kapetanoviæa i drugih pisaca iz narodnjaèke grupe oko Muslimanske èitaonice (Safvet-beg Bašagiæ. Podsticao je njihovu narodnosnu svijest u duhu integralnog bošnjaštva.. bilježio ih i podsticao druge na sakupljanje. 1969. str. Poklanjao je veliku pažnju narodnim umotvorinama.. Njegovi podsticaji rezultirali su pojavom zbornika Koste Hörmanna Narodne pjesme Muhamedanaca u Bosni i Hercegovini (1888.pa ne znaju kome æe se privoljeti carstvu".1889. Prva je bila pozitivna jer se zalagala za svestranu afirmaciju Muslimana. knj. Bosanska vila. Pobratim i drugi).-1893. koji je prigovorio Muslimanima što su se zbog bosanskog naziva jezika i napuštanja æirilice našli "izmeðu dvije vatre . premda je ovaj zbornik imao i politièku namjenu približavanja austrougarske uprave Muslimanima.

a drugoga . Muslimanska biblioteka u Mostaru). I napokon. Zadaci su prvoga bili prilagoðivanje Muslimana novim uvjetima života i kulturno-prosvjetno uzdizanje na narodnom jeziku. a kamoli za katolièke i pravoslavne kmetove. izlazili su i književni èasopisi Behar (1900. 114. Muhamed Hadžijahiæ kaže da bez demokratske platforme begovska ideja bosanstva nije bila atraktivna ni za muslimanske široke slojeve. koje je pomagalo uèenike raznih škola u zemlji i izvan granica Bosne i Hercegovine. Husein Ðogo). Hamid Šahinoviæ Ekrem. Abdurezak Hifzi Bjelevac). Pored veæ spomenutog lista Bošnjak.-1918.). lirskih pjesnika (Osman Ðikiæ. Književni jezik i publika Ilirskim piscima velike teškoæe zadavao je problem književnojez11.-1918. inicijativu i za osnivanje matice muslimanske sa zadatkom da izdaje korisne knjige za narod. knj. Muslimanski intelektualci uèvrstili su vlastiti identitet i stekli povjerenje u svoje stvaralaèke snage. objavljeno je dosta književnih djela. Osobito je znaèajno osnivanje kulturno-prosvjetnog društva Gajret (1903.). pjevaèka društva. Musa Æazim Æatiæ) i dramatièara (Safvet-beg Bašagiæ. I za njega se može reæi da je imao minimalni i maksimalni program. veliko M). Edhem Mulabdiæ.. Avdo Hasanbegov Karabegoviæ. u preporodnom razdoblju afirmiralo se nekoliko proznih pisaca (Osman-Aziz. str. organiziralo analfabetske teèajeve.. pomagalo domaæu književnost i osnivalo narodne knjižnice. Uspješno su djelovale i razlièite institucije (èitaonice.) i Biser (1912.11 Buduæi da integralno bosanstvo nije imalo nužnih uvjeta za prerastanje u nacionalnu kategoriju. ali taj projekt nije ostvaren zbog velikih društveno-politièkih promjena u posljednjoj godini rata. na koncu se reduciralo na muslimanstvo.-1911. s realnijim ciljevima od ilirskoga. jer neki poznati muslimanski intelektualci nisu zadovoljni krhkim pravopisnim razlikovanjem svoje vjere i nacije (malo m.). Muslimanski klub.neutralizacija srpske i hrvatske nacionalne propagande na osnovi široke vjerske tolerancije i stvaranje uvjeta "za formiranje integralne bosanske narodnosti kao nominalnog politièkog rješenja meðuvjerskog i meðunacionalnog partikularizma u Bosni i Hercegovini". Muhsin Rizviæ: Književno stvaranje muslimanskih pisaca u Bosni i Hercegovini u doba austrougarske vladavine. Gajret (1907. Sarajevo. Bez obzira na razne devijacije i lutanja. Ipak je ta ideja i danas prisutna u raspravama o problemu imenovanja nacionalne pripadnosti Muslimana.Muslimanski preporodni pokret trajao je do svršetka prvog svjetskog rata. Mostarski kulturni krug pokrenuo je 1918. stasale su nekolike generacije pisaca i formirana je nova èitateljska publika. 323 . u preporodnom razdoblju bosanskih Muslimana postignuti su znaèajni rezultati u kulturnom i književnom radu. 1973. I.

stoljeæa. Gaj je proklamirao štokavsko narjeèje za osnovu hrvatskoga književnog jezika. prije pobjede Vukove reforme. pjevali hrvatske davorije èesto su sa svojim roðacima i poznanicima razgovarali njemaèki. 1980. ilirci su težili jezièkom strategijom konstituirati hrvatsku naciju i ostvariti sveslavensku sintezu u višem. Stoga je trebalo uložiti goleme napore za promociju novog ilirskog jezika u književnosti. Ali kako je taj zakljuèak naišao na slab odziv u Hrvatskoj. U literarnom stvaranju hrvatskih pisaca prevladalo je shvatanje Ivana Mažuraniæa. Zagreb. 324 . Izbor književnojezièkog standarda otežavala je u ono vrijeme i poplava njemèarenja u javnom i privatnom životu. veæ da takav jezik tek treba stvarati na širokim temeljima narodnoga govora. s Vukom Karadžiæem i Ðurom Danièiæem. Njihove težnje bile su donekle ostvarene Književnim dogovorom u Beèu 1850. a u primorskim oblastima èakavska. Beèki dogovor imao je više deklarativno nego stvarno znaèenje i zato je ostao bez praktiènih posljedica. ali su se mlako borili protiv još opasnije germanizacije: "Rodoljubi koji su 1848."12 U takvoj situaciji. odrièuæi se kajkavske jezièke tradicije. 40. U težnji za ostvarivanjem zajednièke književnojezièke komunikacije. Venecija). Austrija. u kojemu su potpisnici zakljuèili da jedan narod mora imati jednu književnost i jedan jezik. oplemenjujuæi ga patinom starine". Na taj naèin stvarani su preduvjeti za pobjedu štokavštine na svim prostorima gdje žive Hrvati pod tuðinskom vlasti (Turska. Veæ je Janez Trdina zapazio da su se ilirci žestoko opirali madžarskim nasrtajima na hrvatski narod i jezik. Bachovi husari i ilirci. Njegov izbor bio je logièan s obzirom na štokavsku prodornost i književnu supremaciju.-1867.. Sjeæanja iz mojih profesorskih godina u Hrvatskoj 1853. da "nijedno naše puèko narjeèje nije samo po sebi dostojno da postane književni jezik. Do proglašenja štokavskog narjeèja književnim jezikom postojala je u sjevernom dijelu Hrvatske još od Antuna Vramca prilièno razvijena kajkavska književna tradicija. str. obièaji i naèin života glavna obilježja naroda. i 18.ièkog izraza. takoðer jednog od potpisnika. narodnom smislu zanemarujuæi druge relevantne komponente u formiranju nacionalnog biæa. Èak su i prve pokušaje štokavske poezije pisali kajkavci (Antun Nemèiæ) ili èakavci (Matija Mažuraniæ).13 U tom svjetlu postaje jasnije zašto je dubrovaèka književnost služila ilircima kao uzor i zbog èega su 12. (preveo Tone Potokar). utemeljenu još u dubrovaèkoj književnosti i crkvenom govorništvu 17. mnogi liturgijski tekstovi i barokne propovijedi izdavani su u štokavskoj postavi narodnog jezika. Polazeæi od shvatanja da su jezik.

Kako je Bosna i Hercegovina baza našega književnojezièkog standarda. do pojave Zore dalmatinske (1844. Malobrojna graðanska publika nije mogla služiti kao potpora hrvatskoj književnosti. Dalmatinska publika bila je još malobrojnija. nerijetko visoke književne i nauène vrijednosti. zbog kulturnog dvojstva (graðanstvo se iskljuèivo služilo talijanskim jezikom) od 1814. Iz književnosti su štampana jedino djela Ivana Gunduliæa u Dubrovniku.kako tvrdi Adolf Veber Tkalèeviæ "prosti èovjek više poludivljaku. a na hrvatskom jeziku samo oko 70 molitvenika i drugih vrsta nabožnog štiva. stoljeæa.). isto kao i èitatelji koji su je podržavali iskljuèivo pretplatom. 325 . Književna publika formirala se pretežno iz redova mladoga hrvatskog graðanstva. koje je u ovo vrijeme bilo nedovoljno razvijen društveni sloj da bi mogao jaèe utjecati na oživljavanje književne atmosfere. Zbog toga se pojavljuju lamentacije o hladnom odnosu hrvatskog èitateljstva prema ilirskoj književnosti. Barac istièe da su tvorci te književnosti veæinom bili siromašni.) objavljeno je oko 500 razlièitih italijanskih izdanja.toliko cijenili jezik i narodnu poeziju. alhamijado literature i krajišnièkih pisama. slièan bio" (Razmatranja domorodna). Najšire je bila rasprostranjena narodna poezija koja se na štokavskoj osnovi razvijala 13. Najplodnije 1843. Najviše èitatelja pretplatilo se tada na Vrazovu knjigu Gusle i tambure (600). Ivan Mažuraniæ i Petar Preradoviæ. a u poeziji Stanko Vraz. Kada je zapoèeo muslimanski književni preporod. Stoga nije mogla pozitivno utjecati na domaæe pisce u smislu izbora pouzdanijih vrednosnih kriterija i obogaæivanja literarne tematike. Milorad Živanèeviæ: Isto. veæ su bile stvorene osnove za formiranje zajednièkog ali nejedinstvenog književnog jezika koji æe se konstituirati poèetkom 20. str. a seljaštvo je bilo nepismeno i toliko zaostalo da je . Hrvatska èitateljska publika u doba ilirskog pokreta bila je ne samo malobrojna veæ i prilièno nezainteresirana za razvoj nacionalne književnosti. Barac takoðer navodi podatke koji ukazuju na velike nesrazmjere izmeðu hrvatskih i njemaèkih izdanja u Zagrebu. Prema podacima Nikše Stanièiæa u knjizi Hrvatska nacionalna ideologija preporodnog pokreta u Dalmaciji (1980. U izgraðivanju književnojezièke komunikacije oni su se koristili izvorištima usmene književnosti. godine štampano je na hrvatskom jeziku dvostruko manje primjeraka Ilirskih novina i Danice od njemaèkih listova i èasopisa. 17. muslimanski preporodni pisci imali su manje problema s jezikom nego ilirci. U tom razdoblju uzdigli su se iznad prosjeka hrvatske literarne produkcije jedino prozni pisci Matija Mažuraniæ i Antun Nemèiæ. izobražene strane svijeta žitelju.

godine. tako je jaèao i otpor u svim konfesijama protiv nadnacionalnog oznaèavanja jezika. maternji ili materinski jezik). Muslimanski pisci preporodnog razdoblja èesto iskazuju romantièarsko-rodoljubni zanos prema maternjem jeziku. pisani narodnim (bosanskim) jezikom. Vuk je. stoljeæe Muslimani su ušli s bogatim naslijeðem pismenosti i književnosti na turskom.sukladno s jezièkim izrazom usmene predaje Srba. umjesto službenih naziva zemaljski jezik i bosanski jezik èesto se upotrebljavaju evazivne oznake (naš jezik. Po svojim pogledima na èistotu jezika bili su bliski Vukovu odnosu prema turcizmima. takoðer je egzistirala u okrilju novoštokavskog folklornog koinea kao jedan od predstandardnih tokova zajednièkoga književnog jezika. a prihvatao turcizme i internacionalizme. pjevaju o njegovoj ljepoti i izražajnosti. Hrvata i Crnogoraca. Pri tome pažljivo otklanjaju uvriježene predrasude da se u islamskom duhu može pisati samo na orijentalnim jezicima. Kao izraz toga otpora. Alhamijado literatura. U 19. naime. ali zbog skromnije literarne vrijednosti i ogranièenog broja rukopisa nisu mogli bitno utjecati na formiranje publike. štamparije i listovi. uzdižu ga kao najveæu vrijednost i zalažu se za njegovu afirmaciju istièuæi prednost nad drugim jezicima. Preporodni pisci okupljeni oko Mehmed-bega Kapetanoviæa pisali su uglavnom po ugledu na Kurtæehajiæeve tekstove iz Sarajevskog cvjetnika. ta je književnost bila pristupaèna uskom krugu orijentalno-filološki obrazovane inteligencije. posve suprotno ilircima koji su bili protiv svih neslavenskih tuðica i internacionalizama. u kojima se više osjeæa utjecaj narodne poezije nego alhamijado literature. ali kako se njegovom politikom poveæavala netrpeljivost meðu etnièkim skupinama. 326 . a otvoreni slavenskim jezicima i moguænostima graðenja novih leksièkih tvorbi. bremenita stranim jezièkim naslagama. Alhamijado tekstovi. kada se naredbom Vlade službeno uvodi naziv srpskohrvatski. Buduæi da nisu postojale državne škole. U krajišnièkim pismima bosanèicom dominirao je èisti narodni govor blizak književnojezièkom izrazu muslimanske epske poezije. O muslimanskoj književnoj publici na narodnom jeziku u prvim godinama okupacije ne može se mnogo govoriti. Takvo stanje trajalo je do 1907. internacionalizmima i neologizmima. Meðutim. bili su vrlo popularni. Takvo imenovanje odgovaralo je Kallayevoj projekciji bošnjaštva. jer se pod tim nazivom sredinom prošlog stoljeæa slušao i kao nastavni predmet u vjerskim školama. odbijao jezièke novotvorbe i slavenske naslage. Stoga je novu publiku trebalo iz poèetka razvijati. Po tradiciji su svoj jezik nazivali bosanskim. arapskom i perzijskom jeziku.

Etièke tendencije muslimanske književnosti nasluæuju se veæ u novinarsko-publicistièkim teksovima Mehmeda Šakira Kurtæehajiæa. Omer Hadžiselimoviæ: Isto. Sarajevo. Usprkos takvim lamentacijama.000 pretplatnika. Hadžiæeva knjiga Islam i kultura i dr. koji. Buduæi da je u poèetku postojala odbojnost jednog dijela Muslimana prema tuðinskom pismu. nema ni jednu knjižaru. str. ipak je Behar 1906.). Kod iliraca je ta tendencija izražena još u prvim pjesmama Ivana Mažuraniæa. 327 . a Gajret je pri kraju 1911. godine dosegao tiraž od 800 primjeraka. imao 2. 362. Abdurezak Hifzi Bjelevac jada se u treæem godištu Gajreta na težak položaj lijepe knjige i splašnjavanje interesa èitatelja. Dragutin Rakovac (Pjesma književnikom) i drugi ilirski pisci. Govoreæi o prirodnoj nadarenosti domaæih ljudi. svoje publike. uvoðenjem zapadnog pisma poslije austrougarske okupacije i mnogi pismeni ljudi postali su nepismenima jer nisu znali èitati latinicu.14 Uvjeti za razvoj pisane rijeèi postali su nešto povoljniji nakon osnivanja Vilajetske štamparije (1866. kalendara i drugih knjiga. ima izmeðu èetrdeset i pedeset hiljada stanovnika. U tome su znaèajnu ulogu odigrale neke reorganizirane školske ustanove. Etièku orijentaciju još odluènije su naglašavali Pavao Štoos (Poziv u ilirsko kolo). a najviše Sarajevska ruždija i Šerijatska sudaèka škola. I hrvatski i bosansko-muslimanski preporodni pokret imali su izrazito etièko obilježje. u kojima se daje prednost kulturnom radu nad ratnièkom slavom (Vjekovi Ilirije). Muslimanski pisci takoðer se žale na malobrojnost i nehaj. ona sa žaljenjem konstatira da je "bosansko stanovništvo neuko. Mulabdiæevo Zeleno busenje. Gotovo svi pisci isticali su moralnu osnovu svoje književno-kulturne djelatnosti i potrebu tolerancije prema drugim narodima. koja je poèetkom sedamedesetih godina putovala u Bosnu nekoliko puta. pokretanja nekoliko listova na narodnom jeziku (æirilicom) i prvih štampanih izdanja školskih udžbenika. niti jedan èovjek od stotinu ne zna èitati. a glavni grad.). O razmjerama tadašnje nepismenosti ostavila je znaèajan podatak Pulina Irby (Polina Irbi). na èemu bi mu i danas mnoge redakcije èasopisa pozavidjele.veæina muslimanskog stanovništva bila je nepismena. trebalo je uložiti mnogo napora za prevladavanje atavistièkih zasada i prihvatanje zapadnjaèkog obrazovanja. pisaca i èitatelja. Do sliènog zakljuèka dolazi i Hamdija Muliæ na temelju nekoliko izdanja koja nerasprodana leže u skladištima (Bašagiæeve zbirke. Meðutim. koje su postale izvorišta novih književnih naraštaja. a jasno dolazi do izražaja kod Mehmed-bega Kapetanoviæa i nekih pripadnika 14.

Drugo. jedan od najrigoroznijih kritièara ilirske literarne osrednjosti. iskopati ga iz blata sirovosti i uzdiæi na svijetli vrh izobraženosti i prosvjetiti ga" (Misli o književstvu). ‚ak je i Stanko Vraz. Meðutim. Uostalom i poèeci evropeizacije Bosne i Hercegovine šezdesetih godina inicirani su preko carigradskoga kulturnog kruga a ne preko susjedne Hrvatske. nadarene je ogranièavala u stvaralaèkom zamahu. kako bi rekao Barac. Zakljuèno razmatranje Iz današenje retrospektive vidi se da ilirski pokret i muslimanski književno-kulturni preporod u doba austrougarske vladavine imaju dosta zajednièkih crta.mlaðih književnih generacija. Prije svega. Takva pragmatistièka poetika odgovarala je prosjeènim piscima.kaže Antun Barac . to ne znaèi da su sliènosti nastale pod utjecajem ilirizma na muslimanske preporodne pisce. prosvjeti i nauci. u vrijeme ilirskog preporoda nisu postojale nikakve kulturne veze izmeðu Hrvatske i Bosne osim s bosanskim franjevcima. isticao da je osnovna svrha književnosti "silaziti k narodu. moæ i sve svoje branili maèem (. Da je Bosna predstavljala tamni vilajet za Hrvate.. I jedni i drugi više su gledali na politièku i nacionalnu korist nego na umjetnièku snagu i ljepotu literarnih tvorevina. Prvi dodiri sa Zagrebom. svoj šuhret. Kritizirajuæi nemaran odnos prema kulturi. Sliènu orijentaciju slijedila je i veæina muslimanskih pisaca u preporodnom razdoblju. ugled. Rizviæu." (Cit.kao da su bile iskljuèivo napisane za odgojne svrhe školskog sistema. Usprkos navedenim sliènostima. odnosno Austro-Ugarske. Edhem Mulabdiæ upozorava èitatelje u Bošnjaku rijeèima jednoga svog literarnog junaka na glavni problem društvenog trenutka. postoje i neke znaèajne razlike koje iskljuèuju moguænost cirkulacije takvih utjecaja. 13) Iz etièke osnove proizlazila je moralno-didaktièka orijentacija hrvatske i muslimanske preporodne književnosti. potvrðuje i poznati ilirac Ivan Kukuljeviæ Sakcinski u 328 . danas je došlo vrijeme da to branimo naukom. prema M. muslimanski preporodni pokret zapoèeo je organizirano djelovanje skoro èetiri desetljeæa kasnije od završetka hrvatskog narodnog preporoda. hrvatskom kulturom i književnošæu ostvareni su tek sredinom dvadesetih godina i djelovali su na muslimanske pisce zbunjujuæe. ozbiljnim i suhim umovima. "Prošla su vremena kad smo mi svoj imetak. Neke Preradoviæeve strofe . Prema tome.). ne može se uopæe govoriti o cirkuliranju ilirskih ideja u bosansko-muslimanskoj sredini.. koje su ilirci podsticali na otpor osmanlijskoj upravi.

Buduæi da je muslimansko stanovnštvo bilo privrženo orijentalnoj tradiciji. predaèkog junaštva i bosanskog rodoljublja. Bez obzira na razloge nji15. Muslimanski preporodni djelatnici bili su u odreðivanju strateških ciljeva realniji od iliraca. poradi razliène vlade i upravljanja. i koja nam je ipak. str. u širim muslimanskim slojevima smatrali su ih otpadnicima. Muslimanska skupina preporodnih pisaca i kulturnih djelatnika bila je heterogena po socijalnoj strukturi." 15 Treæe.) svojim konceptom o jeziènom i etnièkom jedinstvu našeg naroda slavenskog. Stoga su svoje djelovanje usmjerili na pronalaženje najkraæih puteva za izlazak iz tamnog vilajeta i prevladavanje naslijeðene zaostalosti. oni su polazili od spoznaje da se Bosna i Hercegovina nakon okupacije našla na okrajcima zapadne civilizacije. nosioci ilirskog pokreta s Gajem na èelu predstavljali su homogenu grupu mladih i evropski obrazovanih intelektualaca veæinom seljaèkog i graðanskog porijekla.-1683..svome putopisu 1858. tražili su u domaæoj povijesti podsticanje u aktualnoj borbi za politièko osvješæivanje i kulturno-prosvjetno uzdizanje bosanskih Muslimana. Apstrahiramo li koncept integralnog bošnjaštva. Èetvrto.. Najveæi problem u preporodnom razdoblju Muslimana predstavljali su pisci srpske i hrvatske nacionalne orijentacije. stoljeæa Juraj Križaniæ (1618. Pripadnike te grupe pokretali su isti motivi i jedinstveni politièki ciljevi. Mada se svi nisu opredjeljivali iz unutarnjeg uvjerenja za jednu ili drugu nacionalnu ideologiju. U svojim strateškim ciljevima vezali su se protagonisti hrvatskog narodnog preporoda pod ilirskim imenom za nadnacionalnu ideologiju o južnoslavenskoj i sveslavenskoj uzajamnosti.. godine i uvoðenja Bachova apsolutizma Hrvatska se oslobodila iluzija toga programa. Zbog toga se relativno brzo poèela raslojavati na nekoliko razlièitih struja. gdie se govori isti jezik kao i u nas.Veæ odavna bijaše tajna moja želja zaviriti u susiednu Bosnu. Bila je to povijesna lekcija koja je stimulativno djelovala na proces ubrzanja nacionalne integracije. Zagreb. ali je ostala èvrsto usaðena u kolektivnoj svijesti svojega naroda. bez obzira na stanovita unutarnja razilaženja u nekim pitanjima. Osnove te ideologije razradio je sredinom 17. Na toj osnovi razvijao je Bašagiæ u svojim dramama i povjesnicama kult zavièajnog ponosa. 5-6. godine ovim rijeèima: ". 329 . dalja i stranija od Rima i Pariza. generacijskoj pripadnosti. duhovnom obzorju i politièkim opredjeljenjima. politièki program iliraca i muslimanskih preporodnih djelatnika u biti se znatno razlikovao. 1858. odkuda su došli pradiedovi moji i toliko inijeh porodicah hervatskieh. Putovanje po Bosni. Poslije revolucije 1848.

Šesto. nije znao za putopise spomenutih iliraca niti za hajduèko-tursku novelu pedesetih godina koja je tematizirala negativne odnose prema muslimanskom svijetu prikazujuæi ga crno330 . do Mažuraniæeve romantièarsko-simbolièke apstrakcije. preko konkretnog realizma narodne pripovijetke i romantièno-simbolièkog naturalizma sa socijalnim konotacijama.). G. Ti muslimanski pisci nisu ni znali za ilirski pokret. Za razliku od hrvatskog romantizma. u vrijeme realistièko-naturalistièke faze hrvatske književnosti. hrvatske moderne i suvremenih turskih pjesnika. Nediæ. Peto. za koji je Krleža rekao da je najoriginalniji po tome što su se ilirci odluèno i smjelo odrekli svojega narodnog imena i jezika. sve do poezije Muse Æazima Æatiæa pod utjecajem srpskog simbolizma. F. a ne po konvencionalnim romantièarskim idejama o osloboðenju i ujedinjenju koje su tada bile raširene kod svih slavenskih naroda pod tuðinskom vlašæu. interesima i razini književne kulture. ali oni nisu mogli imati nikakav utjecaj na tadašnju prilièno veliku grupu alhamijado pisaca koja je nastavljala pjesnièki opus Mula Mustafe Bašeskije i Seida Abdulvehaba Ilhamije. U širem vremenskom rasponu evoluirao je od narodnjaèko-folkloristièkih shvatanja Mehmed-bega Kapetanoviæa do Osman-Azizove društveno-aktivistièke poetike. Martiæ). godine. Zbog toga se i muslimanska književna publika razlikovala od ilirske po svojim sklonostima. bosansko-muslimanski preporod razvijao se na zasadama tradicionalne i univerzalne epske etike. jalovim srbovanjem i hrvatovanjem. Jukiæ. u fazi hrvatsko-starèeviæanske orijentacije. Taj romantizam razvijao se od rodoljubnog prigodnièarstva. što se vidi iz informativno-politièkih putovanja Matije Mažuraniæa. Èak ni Bašagiæ. Zato je ilirizam brzo zahvatio bosanske franjevce (I. svi su oni morali platiti manji ili veæi danak za renegatstvo prezirom i porugom svojih sunarodnika. koji je izrastao iz drugaèijeg povijesno-duhovnog svijeta. Njegova razvojna linija traje od moralno-didaktièke proze. osim turske vlasti i policije kojima je i biskup Rafo Barišiæ optuživao bosanske ilirce da kuju zavjeru. a neki èak šikaniranjem (osobito nakon Kallayeve izjave da je srpstvo neprijatelj Austrije) i interniranjem u Arad (poslije sarajevskog atentata 1914. do 1875. zanesenjaèkim uzletima i pokajnièkim uzmacima. ilirci su bili veoma zainteresirani za Bosnu. Nacionalna polarizacija izazivala je brojne prizemne polemike u kojima se rasipala stvaralaèka energija muslimanskih pisaca. Ivana Kukuljeviæa Sakcinskog i Mihovila Pavlinoviæa u razdoblju od 1840. M. ponekad mucavog zbog toga što su kajkavski ilirci morali uèiti novi književni jezik.hova opredjeljivanja. ilirski pokret nastao je u doba specifiènog hrvatskog romantizma.

Na osnovi toga nameæe se zakljuèak da ovaj pokret nije imao gotovo nikakve veze s ilirskim preporodom. ne postoji nijedan pouzdan argument koji bi mogao potvrditi pretpostavku Antuna Barca o moguæem utjecaju ilirizma na bosansko-muslimanski književno-kulturni pokret. I. V. J. Professor Æekliæ mentions many similarities. U vezi s takvim zakljuèkom može se postaviti pitanje: otkuda toliko sliènosti u genezi jednoga i drugoga pokreta. 331 . Na to pitanje moguæe je razlièito odgovoriti. Having compared these two movements in their most essential facts and determining factors. a ja bih se odluèio na jedno objašnjenje analogijom. have had their model and source in the Illyrian Movement. mada nisam siguran u njegovu valjanost.bijelom tehnikom (M. Tombor. jer autor kao široko obrazovan pisac koristi citate iz svoje lektire iskljuèivo u funkciji kulturno-politièkih ciljeva integralnog bošnjaštva. isto bi se tako moglo reæi da u sliènim povijesnim i društvenim uvjetima nastaju slièni pokreti. Vol. I Kapetanoviæevo citiranje stihova Petra Preradoviæa ne može se uzimati kao dokaz Barèeve teze o utjecaju ilirizma. but also some considerable differences. Bogoviæ. Nikoliæ i drugi). Kao što prema poligenetskom tumaèenju u sliènim klimatskim i geografskim uvjetima rastu jednake biljke. respectively. Barac proposed the idea that all the Yugoslav movements of the similar kind in 19 and 20th century. The Illyrian Movement and the Bosnian-Muslim literary and cultural renaissance In his paper professor Æekliæ compares the Illyrian Movement with the Bosnian Moslem literary and cultural revival under the Austro-Hungarian Rule. Kao što se iz dosadašnjeg izlaganja vidi. the author examines the validity of statement that had been uttered by Antun Barac in 1954 in his book Croatian Literature from the Revival to the Establishment of Yugoslavia.

332 .

svojim kulturnim i civilizacijskim tekovinama je i obilježavao svoju supremaciju i otvorenost.Šaæir Filandra MUSLIMANI I EVROPA S KRAJA 19. pitanja sadržanog u 333 . Muslimani ili Evropa. ali daje moguænosti višestrukog promatranja te time doprinosi obogaæenju spoznaje. I pored toga. subjekta s kojim treba razgovarati. ovaj odnos je u teorijskoj ravni najprimjerenije analizirati u formi eseja. Islam je kršæanstvo podrazumijevao tako da se prema njemu nije odnosio u formi pitanja veæ dileme. njihova samorefleksija vlastitog odnosa sa Evropom i Evrope sa njima. a ne rješavanje. autorskog iskaza koji ne pretendira na istinosnu cjelovitost. Samo zahvaljujuæi Kur'anu za muslimane ovaj susret nije zadobio izraz odbijanja. Ovo je teza koja umnogome može da da upute za propitivanje. ali je legitimno s obzirom na forme razvijanja i diskrepancije ideja nosilja ovih dvaju kulturnih i civilizacijskih krugova. jedno od ovog dvoga je upitno. STOLJEÆA Za ili protiv Evrope. pitanje je dobro poznato cijelom islamskom pa time i bosanskomuslimanskom svijetu. Muslimani i Evropa su isto godište. Pitanje o odnosu Bosanskih Muslimana i Evrope povlaèi se od samog nastanka i Muslimana i Evrope. Tako su u pitanju odnosa s Evropom Bosanski Muslimani ravnopravno egzistirali i u svojoj svijesti i u svijesti svojih susjeda kao zaseban entitet u nizu jugoistoènoevropskih naroda. Pitanje o odnosu islama i Evrope po sebi je fiktivno. Dok se nadahnjivao vjerom primordijalnog jedinstva Objave. U vrijeme svog kanoniziranja i teologiziranja u pitanje se dovodi i ono što ne bi moglo biti predmetom upitnosti. ovom narodu je davala znaèenjski dignitet partnera. Ono je latentno obilježilo dva posljednje stoljeæa islama. Kad se ovo pitanje prvi put postavilo teško je danas razaznati kao što je još teže pratiti tragove njegova odgovora. Nije teško uoèiti da su u ovoj relaciji po pravilu Muslimani imali negativan saldo. logikom samog pitanja. Susret Evrope i Istoka. nagnalo ga na samopropitivanje i reformiranje. s obzirom na istjecište njihovih kultura. što implicite znaèi i priznavanje njegova subjektiviteta. I POÈETKA 20. ono što je za Bosanske Muslimane u ovom odnosu dobro. èuðenja. islama i kršæanstva je star. U pitanom odnosu. Kao pitanje koje po sebi to nije. niti straha. Naime. sadržano je u èinjenici postojanja samog pitanja. tako da se i odnos spram hrišæanstva i njegove civilizacije postavlja u novu ravan.

). posebno izraženog u doba muslimanskog kulturnog preporoda na prelomu 19. njeno osnovno obilježje. Antiislamska kao antiturska propaganda 16. inaèe fundamentalne relacije za razumijevanje ovog pitanja od tog doba do danas. prima Jevreje pod svoje skute. Leibenzu i Galileju. str. To da su Bosanski Muslimani i Evropa isto godište udaljava Evropu od Muslimana više no Muslimane od Evrope. paradigmi ne antiislamskog veæ aislamskog mišljenja. sadržano u pretvaranju subjekta 334 . bez velikih pretenzija bih napomeno da ona može i danas da posluži pri sagledavanju ovog pitanja na prelazu 20. stoljeæa. To konstituiranje na antiislamskom principu. vrhuni u Hegelovom panlogistièkom sistemu. održavajuæi katolièanstvo i pravoslavlje. Istražujuæi pretpostavke ovog odnosa dolazimo do bitnih duhovnih lomova na prelazu 15. skladane su pobjednièke pjesme nad Turcima u jezuitskim koledžima. 375. u 21. dotle Evropa svoj nastanak duguje uništenju svih od nje razlièitih vjera i svjetonazora. Delimo. U Evropi se tad odvija dvostruki proces samokonstitucije. Nikada islam i Evropa nisu bili udaljeniji kao kod Hegela. Istina od tada u Evropi postaje transparentna. udaljava Evropu od habitusa Bosanskih Muslimana. veæ u ontološkom znaèenju. u Evropi je išla do te mjere da je èin proklinjanja Turèina/muslimana išao dotle da su stvarane mise contra Turcos. tih godina se zahvaljujuæi Beconu. pa i Svetog. u stvorenom mediju profanog. S druge strane. Tekovine tog pobjednièkog pohoda uma na raskrivanju svih velova tajstva Istine. i 20. Sukladno u hrišæanstvu legitimiranom stvaranju svetog i profanog te gubljenju pretpostavki za razumijevanje primordijalnog jedinstva vjera. u 16. stoljeæe. u sferi duhovnog. Decartesu. Pretvaranje Španije u jezgro katolièanstva protjerivanjem islama i judaizma. a sam Luter piše Poziv na molitvu protiv Turèina (Ž. i 17. ne u konfensionalnom. st. u Evropi utemeljuje kult znanstveno-tehnièkog mišljenja. a raspoloživost svega. Dok Bosna. Ona je jedan hermeneutièki sklop koji omoguæava prije sagledavanje pretpostavki postojanja pitanog odnosa. Strah na Zapadu. U mediju duhovnog vladajuæi princip postaje princip iskljuèivosti svega drugog i drugaèijeg. Evropa u mediju duha poèinje svoje konstituiranje. dominantno hrišæanskog. preovlaðujuæe islamska. što pada u doba etabliranja islama u Bosni. Ovo mišljenje. Tih godina se naše pitanje postavlja kroz razmatranje odnosa islama i hrišæanstva. supremacije uma i obogotvorenja subjekta.samom naslovu. nego što omoguæava njegovo validno adaktiranje. Uostalom. stoljeæe u cijeloj Evropi. dolazi do cijepanja jedinstva Istine na dva od tada pa skoro do danas suprotstavljena polja njenog ispoljavanja.

svoje tekovine i svoju moæ duguje zaboravljanju. Polazno stanje pri razmatranju odnosa Bosanskih Muslimana i Evrope sa aspekta evropskih kriterija bilo je za Muslimane porazno. Samo su dvije èinjenice izvjesne: jedna da je želja za imperativnim prikljuèenjem evropskim kulturnim tokovima i civilizacijskim dostignuæima bila upravo proporcionalna sagledavanju neevropskog stanja Muslimana. Promjene pozicije u korist Bosne. Ta karakteristika Bosnu èini Bosnom. Samo iz medija razlièitosti moglo je i nastati pitanje o njihovu odnosu. ali joj omoguæava i konstituciju.) Nije pretjerano reæi da je jedan broj bosansko-muslimanske inteligencije bio opèinjen Evropom. zabranjivanju ili zarobljavanju svega razlièitog od samog sebe. koje mora nastojati da ne ugine pod toplim i jakim zrakama Zapada. Evropu je uzela za paradigmu razvoja muslimanskog naroda. polifona i multilateralna. i poèetka 20. školovanih u Evropi. (Ne ulazeæi u razmatranje složenosti politièke situacije tog doba u Bosni. Nasuprot takvoj Evropi. u razmatranom odnosu ne s Evropom. cvijeta. Šta je sve Evropa njima znaèila na jednom mjestu teško je reæi. zadržat æemo se samo na analizi kategorijalnog aparata nosilaca ovih stremljenja. specifiènom i samosvojnom. Balkanu i Evropi. Tu novu situaciju Osman Nuri Hadžiæ opisuje rijeèima: "A mi? Mi smo parèe Istoka. Ostajuæi u mediju supstancijalne analize duha a analizirajuæi pomenuti odnos s kraja 19. te tako ne upadajuæi u makaze objektivnog uma koji svojim kauzalitetom stvara eshatološki determinizam. Prvi put kad postaje centar heterodoksnih kršæanskih pokreta u ranom srednjem vijeku i drugi put kad prima Jevreje sebi u goste. st. u sudaru sa novim naèinom života i novim vrijednostima oni su doživljavali emocionalno buran sudar. i druga.u supstancu. Ona svojom širinom i toplinom dva puta postiðuje Evropu. Našavši se otrgnuti od Istoka. Po toj osobini Bosna nije Evropa nikada bila a Evropa danas ima šansu da bude Bosna. nije teško uoèiti vladavinu paradigme Evrope kod mnogih muslimanskih intelektualaca. Bosna èitavo vrijeme jeste heretièna. èuva335 . ova kategorija intelektualaca. da se kompleks evropskog uzimao za željenu vrijednost bez mnogo zadrške. Nastala na osnovi cijepanja veæ prirodnog sinkretizma Istoka i Zapada na ovim prostorima te radikaliziranjem njihova podvajanja. svog institucionalnog islamskog habitusa a ispušteni iz ruke uvehlog Osmanskog carstva. stvar je ontološkog a ne historijskopolitièkog znaèenja i proizlazi iz analize noseæih koordinata ovih dvaju kulturno-povijesnih entiteta. niti da bježi ispred njih. veæ da pod njima napreduje.

materijalna osnova zanatske i sitne privrede. Dok su književnici i umjetnici. Èinjenica da teorijsko mišljenje pretpostavlja postojanje jednog društvenog biæa. Što je i postojalo kadrova tog profila po pravilu je pravilo otklon od svog ishodišta i nerijetko služilo kao loš primjer cilju koga su srèano i dobronamjerno zagovarali. shodno prirodi vlastitog biæa. Ahmeda Muradbegoviæa.juæi trajno svoju osebujnost" (Muslimansko pitanje u Bosni i Hercegovini. Mehmed-bega Kapetanoviæa Ljubušaka. svoj izraz je našla u liku ovih intelektualaca. Osmana Nuri Hadžiæa. Teorijska ostvarenja ovih intelektualaca znatnih su filozofskih pretenzija i po samom refleksivnom biæu teorijskog mišljenja dokaz su stupnja razvoja jedne kulture. Dževada Sulejmanpašiæa. okrenuti više svijetu vlastitosti i subjektivnosti. s obzirom na polazište. Ono što je zajednièko svim duhovnim nastojanjima tog doba a što se u ovom mediju duhovnog stvaralaštva naroèito osjeæa. 4. Uza svu simplificiranost i hipotetiènost ovako naznaèenog sukusa mišljenja. dotle su publicisti i teoretièari. za teorijsku i publicistièku misao moglo bi se reæi da je noseæi problem pojam susreta. uticala je na imperativ bržeg prozapadnog razvoja. Prije svega. Safvet-bega Bašagiæa. Ove rijeèi su paradigmatiène za odnos naših intelektualaca prema novom. njegovu koherentnost i problematsku izdiferenciranost. teško se oteti utisku da nas ovaj problem i danas posebno ne intrigira.). u doba preporoda u liku nekolicine autora. 1902. Begiæa od tog doba poetski preokupirao pojam raskršæa. Ono se prihvata samo pod uslovom oèuvanja svoje samobitnosti. Brzo oprobavanje romantizma. Mehmeda Begoviæa Kurtagiæa i dr. str. Rizviæa i M. obrazovnoj i socijalnoj sferi. ekspresionizma i impresionizma od strane naših umjetnika 336 . Dok je književnost. produkt imaginacije. Edhema Balbuloviæa. i èinjenice da je Evropa kod nas poèesto kasnila i èitavo stoljeæe. Zagreb. po svjedoèenju M. I usprkos takva stanja. u osnovne tokove evropskih duhovnih gibanja. sadržano je u razmatranju problema susreta Istoka i Zapada u biæu jednog naroda i na prostorima njegova tla. Šakira Kurtæehajiæa. Negativni saldo Muslimana u odnosu na Evropu ogleda se i u èitavom nizu njihovih manjkavosti glede takva ogledala.. Ono što je i jednima i drugima zajednièko jeste relativno brzo ukljuèivanje. mala zastupljenost latinske pismenosti i štampe. Muslimani dobijaju prve Evropi suvremene teorijske mislioce. nedostatak zapadnoobrazovnih kadrova u privrednoj. opet shodno karakteru vlastitog djela. svoju misao oprobavali na goruæim pitanjima objektivnog i povijesnog karaktera.

društvenog i kulturnog razvoja. uèahurenost. stalno naglašavali nesuvremeni karakter islama u Bosni. filozofije. Odnosno. Tzv. iz sasvim specifiènog sinkretiènog narodnog biæa i njegova tla Bosne. N. Istièuæi racionalni karakter islama on naglašava da "sve što vjera uèi. iz analize njihovih djela je neosporno. u odnosu na razmeða evropskih kao dolazeæih i orijentalnoislamskih kao izmièuæih duhovnih gibanja. Recepcija islama od strane islamskog sveæenstva. stalno je naglašavala racionalnu jezgru islama i njegovu kompatibilnost nauci. oni su polazeæi od poraznog stanja razumijevanja islama i negativnih efekata koje takva svijest proizvodi u socijalnoj i obrazovnoj sferi. Za sve autore koji su se ovim pitanjem bavili karakteristièno je da pojam nauke nisu uzimali u njenom suhoparnom. Hadžiæ djelom Islam i prosvjeta. Pri tome se polazeæi od suvremene diskrepancije islama i nauke njihovo jedinstvo naglašavalo u prošlosti. Kritiku suvremenog stanja ove relacije intelektualci su po pravilu temeljili na iskustvima prvih stoljeæa islama kad su u okviru tog religijskog sustava vjera i nauka predstavljali jedinstvo. Krajnji rezultat svih tih napora bilo je osvjedoèenje o nužnosti primicaja Evrope sebi i sebe Evropi. svijest o svom vlastitom i pojedinaènom mjestu i ulozi u odnosu na ta dva velika duhovna koridora. njegovu izvitoperenost. teologiziranost. osnove duhovne i kulturne raspoluæenosti na Istok i Zapad. sazrela je svijest o vlastitosti. dogaðanje u sferi fizike i kritièke filozofije nagovještavaju puteve premoštavanja shizofrenije i jedinstvo vjere i uma. islama i nauke. kanoniziranost i neprijemèivost za nove forme nacionalnog. svjetovna inteligencija kao i manji dio teološke. Mada poèetak dvadesetog vijeka u Evropi kulminira u znaku trijumfa znanstveno-tehnièkog racia. islam i slavenstvo. nauènog.komplementarno je zaèinjanju sociologije. Da je svijest o moguænosti mišljenja iz Jedinstva. Pitanje odnosa islama i nauke najviše je zaokupljalo pažnju muslimanske intelektualne javnosti. Samokritika evropskog racionalizma kod nas je u to doba bila komplementarna inzistiranju na jedinstvu vjere i uma. koje je samo u takvoj formi islama moglo i nastati te islam privatizirati. kod naših intelektualaca tog doba bila prisutna i da se ona kao alternativa svoj raspoluæenosti nudila. Svjesni èinjenice da je u veæini aspekata muslimansko društvo islamsko. po mišljenju inteligencije je bila glavna koènica razvoju muslimanskog društva. racionalistièkom europskom znaèenju veæ su njenu paradigmu izvodili iz islama. zapovijeda ili zabran337 . U toj kritici je za cjelinu paradigmatièan O. kulturne antropologije i socijalne psihologije kod teoretièara. Pretpostavka ponovnog zadobijanja takvog odnosa bila je sadržana u kritici suvremene recepcije islama.

a za Muslimane i nužnost. mora biti razumno. našim autorima je davalo kako uputu tako i ohrabrenje u vlastitim nastojanjima. O istrajnosti na rješavanju ovog problema svjedoèi i posezanje za dostignuæima Kantove filozofije.). Koliko je inzistiranje na jedinstvu uma i vjere bilo motivirano potrebom èuvanja vlastitosti pred izazovima jednog kulturnog trenda neosjetljivog na razlike. kao i od onih koji se ubuduæe mogu da izvrše oslanjajuæi se na èovjeèiji um i razum" (str. toliko je ono proizlazilo i iz same suštine islama i islamske projekcije problema od strane naših intelektualaca. u nešto kasnijem dobu. Dževad Sulejmanpašiæ svoj polemos sa nosiocima dogmatskog poimanja islama utemeljuje na premisama ove filozofije. Obrnuto. Od svih filozofa zapadnog duha Kantova misao je kod muslimanskih intelektualaca bila najprisutnija. 10. odbranjuje vjerovanje u Boga i besmrtnost duše svih izvršnih filozofskih napada. danas ponovo legitimirano u svojevrsnoj renesansi njegova mišljenja. jedne drugaèije paradigme ustrojstva i promišljanja svijeta. Zaklanjajuæi se za Kantov autoritet. Pored inzistiranja na ovakvoj suštini islama a svjestan èinjenice da je u jednom društvu kakvo je tad bosansko-muslimansko jedna akcija nemoæna bez njene religijske potpore i pobude. ništa što se ne slaže sa zdravim razumom ne spada u vjerske doktrine" (str. te prisutnost tog jedinstva u drugim kulturama. Njihovo istrajavanje na pomenutom jedinstvu ovu misao je iz sasvim jednog drugog duhovnog horizonta èinilo komplementarnom tadanjim evropskim gibanjima. on istièe i nadmoæ islamskog pojma i iskustva društva nad evropskim glede njegove prijemèivosti za multikonfesionalnu situaciju.3) Da bi legitimirao svoje zalaganje za ukljuèivanje Muslimana u moderne evropske tokove on poseže za nizom stavova doktrinarnog islama o pozitivnom odnosu islama i nauke. Kantovo postavljanje odnosa razuma i vjere. Ovim rijeèima je Sulejmanpašiæ ne samo nastojao da pobudi nadu kod Muslimana u moguænost jedinstva uma i vjere. veæ je èinio i jasno distanciranje od vladajuæe logike zapadnoevropskog mišljenja. Prijemèivost formi zapadnog življenja kroz naglašavanja racionalnosti islama i pored toga što je u veæini sluèajeva rezultiralo sekularizmom u formi nesvojstvenoj kulturi koja za svoju srž ima islam. Naglašavajuæi da se "filozofska strana knjige (Slobodna misao i hikmetovština) temelji na Kantovoj filozofiji" on javnosti prenosi da "Kant ipak. predstavlja danas najaktuelniji segment mišljenja ovog vremena. formi njene demokracije i oblicima socijalnog organiziranja/djelovanja. Odnos Muslimana prema politièkim gibanjima Evrope. svoje 338 . promovirajuæi moguænost.juje. i to definitivno.

jednakosti i racionalnosti. Njihov tadašnji intelektualni život se odvija u napetom luku izmeðu individualnointrovertiranog solpsizma. Mehmed-beg Kapetanoviæ Ljubušak svojom liènošæu i djelom enciklopedijsko-prosvjetiteljskog karaktera u jednoj osobi spaja plemiæko porijeklo. posebno Bašagiæ. Afgani u hrišæanskoj kao zapadnoevropskoj kulturi i njenoj kategoriji svetog trojstva nalazi osnov jaza islama i hrišæanstva i ishodište kategorije posredovanja. ovaj velikan savremenog islama. Shodno svijesti o neophodnosti ukljuèivanja u savremene evropske tokove naši teoretièari su najviše zaokupljeni iznalaženjem forme društvenog identiteta komplementarne evropskim mjerilima. prvi promotor novog duha na ovim prostorima. evropeizirani muslimanski intelektualci svoje napore su bili usredsredili na izgraðivanje vlastitih formi socijalnog identiteta. apostola novog svijeta. paradigmatièan je za razumijevanje odnosa islama i objektivnog uma u jednom od najjaèih islamskih reformatorskih pokreta s kraja 19. opredjeljivanju intelektualaca u srpskom. Posljednja rijeè Islama Jevropi. nacionalnoromantièarski duh i tip savremenog evropskog intelektualnog pregaoca. privatnog i društvenog. st. nužnosti institucionaliziranja. I naši intelektualci tog vremena. godine. a posebno se ispoljava u osobenom stilu življenja gdje kuæa zadobiva specifièan karakter svetosti i politièkom organiziranju koje zbog nesvojstvenosti mita islamu nikada ne zadobiva karakter monolitnosti. trajna je odrednica kulturno-politièkog biæa Bosanskih Muslimana. medijativnog modusa samoodnošenja islamske naravi i pervertiranog solpsizma. ne Boga veæ crkve kao njegova institucionalnog otjelovljenja. Ta raspoluæenost izmeðu individualnog i opæeg. proglašava vjerom sveopæeg razuma. hrvatskom ili jugoslavenskom nacional339 . Shodno samospoznaji takvog karaktera svoje vlastitosti i svijesti o nužnosti zadobijanja isprofilirane forme kolektivnog življenja kao uslova preživljavanja u suvremenom institucionaliziranom društvu. odražava stanje tog duha. pozdravljaju francusku revoluciju i prihvataju njene politièke implikacije. meditativnog modusa samoodnošenja islamske naravi i pervertiranog nagona za evropeiziranim socijalnim identitetom. koji je vršio i znatan uticaj na naša domaæa islamska kretanja. francusku revoluciju. tekst Džemaludina Afganije od nepoznatog prevodioca izašao u Novom Sadu 1905. pravednosti. zadobijanja identiteta preko Drugog.ishodište ima u fundamentalnim rješenjima islamske ontologije društva. u svom žalu za nenauèenim francuskim jezikom. Takva situacija duha se najkonzistentnije izrazila u tzv. Šakir Kurtæehajiæ. intimnog i javnog. Naglašavajuæi islamski princip neposrednosti.

opravdano se pitati može li nam poslužiti ovo prvo trajnije iskustvo susreta sa Evropom. Šta danas Evropa nama znaèi a šta mi njoj. Nemoguæe je prenapregnuti èinjenicu da se zagovaranjem nacionalnog identificiranja željelo izvršiti distingviranje od balasta tursko-orijentalnog kompleksa uspostavljanjem vertikale etnogenetsko-duhovne prisutnosti na prostoru vlastitog življenja. S druge strane to iskustvo uèi o nemoguænosti asimiliranja jednog nacionalno-kulturnog entiteta. Muslimani i Evropa u novom liku danas imaju šansu da u situaciji izborne multilateralnosti kao savremenog povijesnog trenda. kakvu daje Edgar Moren u djelu Kako misliti Evropu. tad neizdiferenciranog narodnog biæa. U propagiranju nacionaliziranja vlastitog. (Danas. pitanje je koje obilježava današnji muslimanski kulturni preporod). Po tome što bi se nacionalno odredili oni bi bili moderni i progresivni. Samo jedna porazna slika o njoj danas. suegzistiraju samo na naèin samosvojnosti i autohtonosti. 340 . I onda kad su kao Šukrija Kurtoviæ u djelu O nacionaliziranju muslimana negirali vlastitu nacionalnu samosvojnost i apstrahirali znaèaj islama za kulturni identitet Muslimana.nom smislu. vodi kataklizmi i degradaciji oba entiteta te provociranju kotaèa povijesti na hod unazad. Nacija je za njih bila instrument naše evropeizacije. skoro stoljeæe poslije. te tako oduprijeti nametanju azijatskog kompleksa od strane drugih. jer ishodišta svoje nepromišljenosti nisu uvijek bili svijesni. gdje smo mi danas u evropskom nacionalnom. ovi intelektualci nisu prednost davali ovoj ili onoj naciji veæ samoj naciji kao takvoj. Što je ostalo u našoj svijesti od prvotnih lutanja i nesnalaženja. Svaki drugi pokušaj. modernizacije i socijalne homogenizacije. greški i pozitivnih iskustava iz ovog vremena. svjedoèi da je kompleks evropskog kao imperijalnog na izdisaju. bez obzira na golgote totalitarnosti kroz koje on prolazi. Ovakvo nekritièko instrumentaliziranje pojma nacije i slijepo vjerovanje u njegovu iscjeliteljsku moæ po sebi. politièkom i kulturnom prostoru. bilo mitsko-romantièarski od strane Muslimana ili prozelitistièko-imperijalni od strane Evrope. oni su imali dobru namjeru. korespondentno je takoðe uvjerenju tog kruga intelektualaca da æe skidanje zara/feredže samo od sebe naše žene uèiniti slobodnim i prosvjeæenim. Iskustvo posljednjeg stoljeæa uèi da Evropa prevazilazi samu sebe.

and the establishment of Imperial spiritual thinking on the achievements of Christian ideology. We do hope that this encounter between Islam and Europe at the end of 19th and the beginning of 20th century will continue to happen in the future in the form of getting closer to each other. They will try to resolve the meeting between the Moslem and Europe in this way. Europe will offer to Islam and Moslems both the heritage of the French Revolution and the ideas of the most prominent spokesman of Europe. On behalf of Moslems. Immanuel Kant. During the entire period. They have tried to find a common ground with Europe on such foundations. The Moslems managed to retain their identity because they relied mostly to Qur'an. but with the mutual respect of both sides and without some well-known examples of European exclusiveness that had been present in the past. The Moslems entered into this encounter mostly with their oriental and romantic heritage and a strong and rather stable Qur'anic fundament. the encounter will be defined by these positions. Jamaluddin Afghani played an important role in this process.Moslems and Europe towards the End of 19th and at the Beginning of 20th Century An encounter between Islam and Europe towards the end of 19th and at the beginning of 20th century takes place after Islam and Judaism have been removed from Europe (Spain). 341 . One part of Islamic intellectuals has been charmed by the aforementioned.

342 .

359.. str. 343 . za omladinu boemski romantièna i poetski magièna i privlaèiva".-1918. "Ono što je za prvo godište predstavljala književno impozantna i stimulativna liènost Safvet-bega Bašagiæa.. reæi æe Muhsin Rizviæ u svojoj historiji ovog perioda 1. str. 321 . koji je oko lista okupio grupu poletnih muslimanskih pisaca. 1. Muhsiæ Rizviæ.unaprijed budi reèeno neæe u našem listu mjesto imati". a s veæ objavljenim pjesmama. ali i dubinska kriza stvaralaštva. Meðutim. 1. Redakcija je list. Biser. najveæa je ona koja je na idejnim i strukturalnim stvaralaèkim osnovama bila potpuno profilirana. Sarajevo 1990.. str. kulturnih radnika i prosvjetitelja. 2. Opširnije vodjeti u: M. u uvodnom tekstu Rijeè-dvije o pokrenuæu Bisera2.Fahrudin Rizvanbegoviæ LIRIZAM KAO OBILJEŽJE KNJIŽEVNOSTI U BISERU Kriza Behara nakon poznatog razlaza. 2 izd. kniževo-istorijska monografija. to je za osmo godište bila stvaralaèka liènost Muse Æazima Æatiæa. dajuæi mu ton i peèat i izvjesnu poetsku rezonancu svojom obilnom i kvalitetnom saradnjom.. Uspon i obnova što je Æatiæ napravio u godištu svoga urednikovanja ponajprije æe biti rezultat liènog zraèenja pjesnikova i najava jednog novog senzibiliteta naše književnosti. odlukom vlasnika Adem-age Mešiæa. Rizviæ: Behar. godinu bila je kriza društvene i politièke provenijencije. Generacija pisaca što je napustila Behar još u šestoj i sedmoj godini njegova izlaženja. a poslije smjenjivanja i nominalnog urednika Šemsi-bega Salihbegoviæa i faktiènog Muse Æazima Æatiæa. na prelaz 1907. ali a dobrom mjerom proklamirane didaktiènosti. bila je da se Biser vrati na pozicije narodnosnog utjecaja na Bosanske Muslimane što ga je nekada imao Behar. u 1908. koji æe ponajprije prosvjeæivati jer je "našem narodu preède duševno prosvjetljenje i usavršenje. 1 / 1912.-1913. nego li prazna politika koja . osjeæajuæi da mu je uloga i u književnosti da vrati jedinstvo poljuljano i u Beharu i Gajretu ovaj list æe biti otvoren za sve 1. tretirala kao pouènozabavni. s karakteristiènim naslovom Pjesme od godine 1900-08 kod agilnog i poduzetnog Muhameda Bekira Kalajdžiæa. Æatiæ je došao u Mostar za urednika Bisera. S tim magnetizmom. Ambicija vlasnika. 196. Sarajevo 1971. što æe se kao zbirka pojaviti tek 1914. Bosansko-muslimanska književost u doba preporoda 1887. u Beharu i drugdje. Biser je zaista nastojao da ide za tom orijentacijom. a vjerovatno je to bio i jedan od prelomnih momenata u razvoju bosanskomuslimanske književnosti.

u: Ispod i iznad teksta. Rizviæ. Enes Durakoviæ"3. Fadila Kurtagiæa i Muniba Osmanagiæa .. knj. Midhat Begiæ i.Narcisa. od kojih su sve najbolje nastale ovdje) osigurava mu ono mjesto u bosanskomuslimanskoj književnosti koje danas s pravom zauzima. Prevodilaèki rad. Sarajliæ prema generaciji Hamze Hume. Biser ima onu lirsku orijentaciju koja karakterizira ovog pjesnika. da ga tako nazovem. 235. 4. Musa Æazim Æatiæ u Mostaru. Karabegoviæ i Š. Æatiæ je za tu godinu i po. u: Neminovnost. a kao urednik sada. nego i za okonèanje perioda što ga zovemo književnim preporodom. Ta otvorenost omoguæila je da Biser u književnoj povijesti odigra izuzetnu ulogu mosta. Prenapregnuta èulnost kao opsesija izraza. Musa Æazim Æatiæ . lièna i pjesnièka kriza u kojoj ga je zatekao poduzetni Bekir Kalajdžiæ kad je po njega potegao u Tešanj i doveo ga za urednika Bisera. kao pjesnik još ranije. Iz tog kruga posebno treba istaknuti Jusufa Tankoviæa. 1. Ðikiæ. a na èijem je Æatiæ vrhuncu. kako svjedoèi književna povijest. èiji æe se književni putevi. Nepostojeæa zbirka. koji bi se svakako mogao zvati njegovim imenom. kvalitet pjesnièkog stvaranja u razdoblju Bisera (oko 50 objavljenih pjesama. ali. izvanredna je èinjenica u književnosti i kulturi Bosanskih Muslimana. predgovor Sabranim djelima Hamze Hume 1-6. 1969.8. Taj Æatiæev krug lirizma što je nastao na liniji njegova simbolistièkog otklona od starije romantiène poezije najavio je pripremao jednu novu stilematiku i poetiku što æe se oglasiti prvom zbirkom Nutarnji život Hamze Hume. Sama èinjenica da je Kalajdžiæ za urednika Bisera postavio Musu Æazim Æatiæa od prvorazrednog je znaèaja ne samo za profiliranje lista. Sarajevo. što je zapoèela s Hamzom Humom. 344 .izmeðu erotike i mistike. uredio više nego za sve godine ovoga stvaranja. izmeðu generacije Bašagiæa i Mulabdiæa. A. oznaèit æe prevladavajuæi novost u našoj bosansko muslimanskoj književnosti i biti sastavnica starije romantiène književne generacije èiji su reprezantanti Bašagiæ. književna kritika. M. Iako je Æatiæ bio veæ afirmiran pisac. otkad se pojavljuje Æatiæ kao urednik. i generacije. o èemu su pisali Muhsin Rizviæ. (Karakteristièna je èinjenica da u njemu ipak nisu saraðivali ni Bašagiæ ni OsmanAziz). Isakoviæ. s druge strane. a naroèito od devetog broja iz februara 1913.književne generacije. Tuzla 1987. na kome æe biti Æatiæ. Sarajevo 1988. Tako je list bio otvoren i u njemu saraðivali pisci razlièitih orijentacija i profila. Begiæ. nestankom Æatiæa. str. str. 3. s jedne. a poslije Skendera Kulenoviæa i Maka Dizdara.. Ta lirska nota što je donosi Æatiæev krug. ipak. Sarajevo 1976. te strogost kojom ga je tjerao da radi4. djela 5. Æatiæeva uloga u mostarskom razdoblju od znaèaja je i iz još jednog razloga: stvorio je krug. u najnovijem predgovoru ontologoje Muslimanska poezija XX vijeka. i iznad svega. M.

Demon što æe sve sanje pjesnikove rastjerati na kraju pjesme vidriæevske je inspiracije. str. a to važi i za njegov književni krug mladih saradnika. posebno morfema. 10 / 1936. 1968. iskoraèuje u evropski krug lirike. Bosansko . osobito isprva. pojavljuje se i kod njega jedan. ali i onaj oslon na realnost što je kod njegova mantora otkriva Ujeviæ. 268-269 10. ali ne i nadahnuæa. a karakteristièan je i za Æatiæev krug oko "Bisra". Jusuf Tanoviæ je odmah krenuo artizmom impresionizma i simbolizma i veæ u prvom broju lista u pjesmi u prozi Najljepša stranica neispisana7 traži izraza kojim bi iskazao svoj lirski program. Filozofija njihova. Biser. str. ako hoæemo da budemo iskreni nije bio ni jedno ni drugo. uzeta približno. I. M. u zreloj fazi Preporoda.. ali leksika. Æatiæ u fazi Bisera. Tešanj. kao u Pjesmi momenta10 5. kod nekih možda i podsvjesno bila je simbolistièka. 6. nalazi se i ona osobina bosanskomuslimanskih pisaca koja èvrsto stoji na poziciji svoje orijentalno-islamske civilizacije podloge i istovremeno. 251. 7. Tanoviæevo traganje kroz pjesme u Biseru se nastavlja. izolovan. str. istina artificijelan i u dalekom predosjeæanju. 1 / 3. matoševci ili nematoševci (kako hoæete) oni su bili u tome èasu artiste i dekadenti a Æatiæ. II. filozofija Æatiæa bila je filozofija Orijenta filozofija arapske poezije i kulture koja je došla do procvata. U njegovoj poeziji. str. Meðutim. nagovještaj onoga što æe Humo uspjeti iskazati. II. pa i u ranijoj fazi. str. Jer. Tin Ujeviæ. osim Æatiæa najagilnijeg pjesnika Bisera.zapravo ugasiti poput Tanoviæeva. Sabrana djela.. I. u što nas uvjerava poznato. Rizviæ.muslimanska književnost. 46-50. Biser. Biser. Musa Æazim Æatiæ. Ujeviæ je to sasvim jasno iskazao: "Æatiæ je u ono vrijeme meðu matoševcima s kojim se družio bio potpuno usamljen. str. I. Novi Behar. Taj predosjeæaj mladog Tanoviæa samo je kolebanje izmeðu sluæenih iskoraka i ostvarenja. nadahnuto Ujeviæevo svjedoèenje5. a imala u sebi neèeg realistièkog". ili æe ih progutati politièki angažman poratnog razdoblja.-1937. 37 345 . Biser. poput Kurtagiæeva. str. pa u Akordu bola8 prepoznajemo leksik i formalnu dotjeranost æatiæevskog (i posredno matoševskog) daha. nikad nije do kraja i bez rezerve pripada simbolistièkom i kraja impresionistièkom pokretu.9 Tanoviæevi pokušaji da se otrgne i napravi odluèan iskorak. jer je bio kudikamo od njih bliži tipu narodnoga pjesnika i prirodnoga èovjeka. 9 8. str. još èvrsto drži ovog mladog pjesnika i uz bašagiæevski iskaz.. 11 9. 4 / 5. 244-266. . osim vala impresionizma i simbolizma što je ovog.6 Ovaj Ujeviæev uvid oznaèio je problem koji dominira bosanskomuslimanskom literaturom.. 8-13.

346 . poput Bjelevèeve. moglo je nakratko izgledati da æe baš jedan Mostarac prekinuti evoluciju te litera11. žena Hifzije Bjelevca i Zilkida Tuzlanka. Paralelno sa spominjanim pjesnicima èija je uloga zaista promicateljna. Osim Tanoviæa. In memoriam tirano. (kao u pjesmi Na razvalinama dvora Ali-paše Rizvanbegoviæa). Faiku u T. No. 256 12. pa i Mirhaba Karišikoviæa. Plaè robinje. II. Vjetar) probija se u leksici naroèito taj novi izraz koji æe omoguæiti pojavu Hamze Hume i prisiliti nas da govorimo o velièini malenih i u ovom sluèaju. pseudosentimentalnog žala za prošlim vremenima. Biser . koje pišu u duhu sentimentalne pozije ašiklija i sevdalija iz minulog perioda ili. a èinjenica je da je nastojanje da se u list probije lirika koja nosi jedan novi senzibilitet (o èemu svjedoèi odgovor redakcije Faiku u T.12 Meðutim. Baš ovaj senzibilitet sigurno æe biti uticati i na obznanje Skendera Kulenoviæa desetak godina kasnije. da je njegov prikaz Charlesa Bauarea poslalo na pregled Matošu). str. ipak se novi lirski senzibilitet probija. i ideje. koji broj ranije. kao najplodnijeg saradnika (sa 23 pjesme u Biseru. Biser. 1926. stvaranje koje je promicalo bosanskomuslimansku književnost u periodu Bisera porodilo je najbolja ostvarenja Muse Æazima Æatiæa i njegova kruga i uèvrstilo proces oslobaðanja izraza i strukture od pojednostavljenog sevdahlijskog i baladiènog tona predhodnog perioda. svojim ekspresionistièkim vizijama i slobodnim stihom. bez obzira na suzdržanost redakcije prema demonijaèkom i tragiènom doživljaju svijeta. baš te æatiæevske. naglo za krenula tok ove književnosti. Poruke i odgovori uredništva. i Muniba Osmanagiæa sa 7. ta je poezija otvarala jedan novi senzibilitet. Kad se 1919 pojavila zbirka Hamze Hume Nutarnji život. Svakako da je najznaèajnija Nafija Sarajliæ sa proznim medaljonima nazvanim Teme. str. ali u oblasti stiha javljaju se Šefika Nesterin-Bjelovac. Nepravedno bi bilo ne spomenuti i saradnju žena pisaca stihova u Biseru.ostali su samo želja. i strukture. Sve to samo je dokumenat o stanju previranja u lirici i meðu pjesnicima što su saraðivali u Biseru. 280-281. istina sa svega 4 pjesme. II. a to je isto uredništvo Èeliæu odgovorilo. pa žestoko. s onim malim sonetnim vijencem Ocvale primule.11 O prijedlogu Mustafe Èeliæa Gazanfera da napiše ogled o Baudelaireu. što je mogla biti mala zbirka) i poslije Fadila Kurtagiæa. Je li te pokušaje sputavao sam Biser možemo nasluæivati. biserovske. piše cijeli niz stihotvoraca u tradiciji veæ dosegnutog i izraza. posredno. matoševske inspiracije. Na razboju. Pa i u onim Tanoviæevim pjesmama koje imaju rodoljubni ili socijalni podtekst nasljeðen od Kranjèeviæa (U krvavoj noæi.

Ontogeneza što ju je morao proæi Æatiæ. Hamza Humo. The entrepreneurial and agile Muhamed Bekir Kalajdžiæ went as far as to Tešanj in order to bring to Mostar Musa Æazim Æatiæ as the new editor for Biser. kad se 1924. zapravo je nesumnjiva. Biserova uloga u toj matici razvoja bosanskomuslimanske lirike nije mala. baš kao što je proslov S. Kulenoviæa Ocvale primule zapravo baštinjanje faze Biserove lirike Æatiæeva kruga. bez obzira što se danas ispod skrame dominirajuæeg ekspresionistièkog izraza nazire i tradicija. Kad god je taj dvostruki temelj iznevjeren.ture. It also gave birth to one of our greatest poets Skender Kulenoviæ. kad se išlo samo na jednu osnovu bio je to zapravo rukavac što æe se vratiti matici. Nijedan od spominjanih pjesnika. the so-called Circle of Musa Æazim Æatiæ. 347 . Æatiæ would do more than he had ever done in his entire creative period. with some reservations. Musa Æazim Æatiæ as a peculiar person of his times and his poetical expression would foster the lyrical features of our type in Bosnia and Herzegovina. During the period of one and a half years as the editor of Biser. This lyrical type leaned on Matoš. This act would gain in importance somewhat later on. He also created something new in our parts that can be understood as. Lyric Features as the Characteristic of Literature in the Biser Perhaps the owner of the Behar Ademaga Mešiæ was not even aware what he did when he fired the nominal editor of Behar Šemsibeg Salihoviæ and the real editor Musa Æazim Æatiæ. The lyrical features as one of the main characteristic of Biser would be particularly visible in the poetical collection Ocvale primule /The Shed Primroses Blossoms/. In addition to the lyrical poets from the Biser Circle. naroèito jasna na podruèju morfemskog i sintagmatskog. He was also the link between the older generation of authors such as Edhem Mulabdiæ and Safvet-beg Bašagiæ and the new. who did not hide that he had been inspired on the Biser source. i nije bila bez ozbiljnijeg traga. Tin Ujeviæ would point out the lyrical style of Musa Æazim Æatiæ. Ipak. Povratak je bio samo zalet. a ni kasnijih nije mogao a da se ne utemelji na civilizacijsku vezanost za islamsko-orijentalnu osnovu i evrpska lirika dostignuæa. pokazalo se da cjelokupna stilematika iz perioda Bisera sa lirizmom kao glavnim obilježjem sada bogatijim za onu avanturu što karakterizira zbirku Nutarnji život. pojavila zbirka Grad rima i ritmova. ali i Humo i Kulenoviæ u svom razvoju. emerging generation with Hamza Humo as its leader. zapravo je bila pomak na liniji što je sebi preporodni val zacrtao. Æatiæ had already proved himself as the editor of Behar. such as Hifzi Bjelevac.

several poetesses would also emerge.Fadil Kurtagiæ and others. Šefika Nesterin Bjelevac and others. 348 . the lyrical qualities of Musa Æazim Æatiæ's type and circle would reach its culmination in the person and work of Hamza Humo. The most renowned among them were Nafija Sarajliæ. Nevertheless.

Prijevod i bilje{ke: Osman Lavi}. ]ekli} Vasilije: 7.Osman Lavi} Bibliografija Anala (XI-XII . godine. Mehmed Teufik: 2. Risala o hid`ri. Ali} H. 311-329. XV-XVI/1990. str. Salih: 1.. XIX-XX/2001. eti~ka i strukturna svojstva muslimanskih epskih pjesama objavljenih u Beharu. 10. XIX-XX/2001. Knji`evni prevodi sa perzijskog jezika u Beharu. vijeku. Jedno medicinsko djelo. XV-XVI/1990. Cviko Fazileta: 4. XVII-XVIII/1996. Ilirski pokret i bosansko-muslimanski knji`evno-kulturni preporod. Otkri}e muslimanske epike u 19.. Interes za sufijsku poeziju kod bosanske uleme. Buturovi} D`enana: 3. godine. 6. menafí en-nas (Ljekarske koristi svijetu). ^ar-Drnda Hatid`a: 5. XIX-XX/2001. 175-178. pisano vjerovatno u Bosni. XVIIXVIII/1996. 335-341. XIII-XIV/1987. 141-155. O Gazi Husrev-begovom vakufu u Slavonskoj Po`egi. Autori su poredani abecednim. Knjiga XI-XII je {tampana 1985. 53-67.197-222. XIII-XIV/1987. 243-252. 75-78. 349 . Azapagi}. 153-162. Tralji} je izradio prigodnu bibliografiju koja je objavljena u knjizi IX-X. XV-XVI/1990. Za prvih 10 knjiga hafiz Mahmud ef. Duri} Ra{id: 8. XV-XVI/1990. a radovi hronolo{kim redom. Po istoj metodologiji je izra|ena i ova bibliografija za posljednjih deset knjiga koje su iza{le u {est svezaka. D`aka Be}ir: 9. 17-34. Zbirka sid`ila Gazi Husrev-begove biblioteke. Do sada je iza{lo dvadeset knjiga u 11 svezaka. 369-372. Nida'i. i XIX-XX/2001. godine. XIX-XX/2001.XIX-XX) Anali Gazi Husrev-begove biblioteke su po~eli izlaziti 1972. XIXII/1985. Gajretu i Biseru. Neki legati Osman-Šehdijine biblioteke. Estetska.

1536. 83-90. Prilog istoriji bibliotekarstva BiH u XVIII i XIX stolje}u. In Memoriam (Seid M. 21. XI-XII/1985. XI-XII/1985. Had`i} Mehmedalija: 23.novo ime u knji`evnosti Bosansko-hercegova~kih Muslimana na orijentalnim jezicima. XIII-XIV/1987. 237-242. 103-111. Muslimani i Evropa s kraja 19. 336-339. Tralji}). XV-XVI/1990. XIII-XIV/1987. Gra|a o posljednjim ostacima bosan~ice u nas. 2275-286. XVII-XVIII/1996. Had`ibegovi} Zalkida: 22. 131-145. Abdurrahman Mufti} . 101-111. Gudelj Zdenka: 18. 105-130. 55-68. Osvrt na traktat Hasana Duvnjaka. XVIIXVIII/1996. Biblioteka Abdulah-efendije Kantamirije. 331-339. Osvrt na dva rukopisa na turskom jeziku. Rukopisi enciklopedija u Gazi Husrev-begovoj biblioteci. sure Kur'ana u Gazi Husrev-begovoj biblioteci. XI-XII/1985. O arhivalija Gazi Husrev-begove biblioteke. Rukopis Ibn Sinaova komentara 113. 25. XIXXX/2001. Had`ibajri} Fejzulah: 19. Gazi} Lejla-Trako Salih: 17. Najstariji orijentalni rukopisi iz privremenog inventara Gazi Husrev-begove biblioteke. Analiza rukopisnog teksta iz astronomije koji se nalazi u Gazi Husrev-begovoj biblioteci. XV-XVI/1990. XIII-XIV/1987. Faji} Zejnil: 13. Filandra Ša}ir: 16. Med`mua sarajevskog pjesnika Mehmeda Mejlije Guranije. Rasprava o pet pravnih pitanja o kojima postoji pet razli~itih mi{ljenja. Musa ]azim ]ati} kao {kolski pisac. Biblioteka Šejha Abdurrahmana Sirije za Oglavka. 69-74. 20. XIX-XX/2001. 15.31-40. 113123. D`ilo Hasan: 12. 14.D`ananovi} Ibrahim: 11. XI-XII/1985. Had`ijahi} Muhamed: 24. i po~etka 20. XVII-XVIII/1996. XVXVI/1990. stolje}a. Had`ijamakovi} Muhamed: 350 . 283-286.

Muslimanska dru{tva u Mostaru. 51-72. XVXVI/1990. 257-266. Med`mua Abdul-Vehhaba Karahod`e (Karahod`a zade). XI-XII/1985. 27. XV-XVI/1990. XI-XII/1985. 131-139. 44. 41. Hajdarhod`i} Hamdija: 36. Nekoliko pjesama iz Ilhamijina divana. Muslimanski knji`evnici u Gajretu. Uloga Bisera u kulturno-prosvjetnom uzdizanju Muslimana. XVII-XVIII/1996. 32. 211-227. XV-XVI/1990.26. XIX-XX/2001. 38. godine. Mustafa Ejubovi} . Napori za uvo|enje narodnog jezika u po~etne vjerske {kole Muslimana. 195-211. Had`iosmanovi} Lamija: 31. 42. XIII-XIV/1987. XIII-XIV/1987. 85-92. 30. godine. Porodica Had`ijamakovi}a. Karabezi. 19-24. Hand`i} Adem: 37. Biblioteka i ulema. 163-174. Rukopisne zbirke i biblioteke na podru~ju Grada~ca. 253-256. XV-XVI/1990. O nekim vakufima u Slavoniji iz XVI stolje}a. XVII-XVIII/1996. XIX-XX/2001. XVII-XVIII/1996.321. Hafizovi} Re{id: 35. XV-XVI/1990.Šejh Jujo i njegova summa theologica. 289-329. Dubrova~ke i mleta~ke pripreme pred razgrani~enje 1699. XV-XVI/1990. Jedan rukopis Muhameda Prozorca. 295-301. Med`mua Saliha Emina. XIXII/1985. Porijeklo mud`ellitskog obrta u Bosni i Hercegovini. 79-86. XIX-XX/2001. Ili} Slobodan: 45. 313. XVII-XVIII/1996. Hafizovi} Fazileta: 34. Hukovi} Muhamed: 43. XVIIXVIII/1996. u~eni ljudi (ulema) njihov rad i djela. 191-194. Hasandedi} Hifzija: 39. Dokumenat o prvom slu`benom popisu Husrev-begova vakufa iz 1604. Muslimanske privatne biblioteke na orijentalnim jezicima u Mostaru. Jedan perzijski gazel Husejna Lamekanija. XVIIXVIII/1996. 33. 235-240. 241-250. 40. 259-265. 29. 93351 . 3-18. 28. Had`i Ahmed Asim-beg Muteveli}. 169-175.

XIX-XX/2001. 51. 46. Juzba{i} D`evad: 53. 57. Kasumovi} Ismet: 61. 39-54. Kasumovi} Ahmet: 59. Dvije verzije hronike o Mekam-i Ibrahimu. 113-120. Kari} Enes: 56. Njema~ka knji`evnost u muslimanskim preporodnim ~asopisima. XVII-XVIII/1996. XIXXX/2001. XIX-XX/2001. 58. XIII-XIV/1987. XV-XVI/1990. 55. XIXII/1985. godine na dr`anje Muslimana u Bosni i Hercegovini. Vid bosanskog jezika.95. 5-6. Odnos bosanske uleme prema reformama u Osmanskoj carevini u XIX vijeku.prema poglavlju "Apozititvi" u djelu al-Fawaid al-Abdijja Šejha Juje. XIX-XX/2001. 50.153178. XI-XII/1985. XV-XVI/1990. Rije~ glavnog urednika. Rukopisi djela Šejh Juje u Gazi Husrev-begovoj biblioteci. 62. 59-70. Rukopis Mehmeda Hand`i}a Magma'a al-bihar fi tarih al-ulum wa asfar. XVII-XVIII/1996. 223-235. Bu{atli}. Ima li nearapskih rije~i u Kur'anu. 323-333. Jahi} Mustafa: 48. Pozdravni govor na otvaranju nau~nog skupa "Doba Bosanskomuslimanskog preporoda". Bosanskohercegova~ki Muslimani i njihov jezik. 3-4. 71-86. 265-273. 135-151. 251-263. Hafiz Abdullah Ajni ef. 299-310. Pitanje javnopravnog priznanja islama u jugoslovenskim krajevima nakon prestanka osmanlijske vlasti. XIX-XX/2001. XVXVI/1990. XVII352 . Kar~i} Fikret: 54. Zamah{erijev komentar Kur'ana -Glavna determinanta Korkutovog prijevoda. 147-160. Refleksije ratova na Balkanu 1912/13. XIX-XX/2001. Jahovi} Red`ep: 52. Kasida Ahmeda Vahdetija iz njegovog sarajevskog divana. 49. Apozitivi u arapskoj re~enici . Mulazemet defteri kao izvor za prou~avanje na{e uleme. XVII-XVIII/1996. 169-189. 221-231. Isakovi} Alija: 47. XIII-XIV/1987. Kasumovi} Azra: 60.

123-129. XIII-XIV/1987. Lavi} Osman: 73. Kusturica Nazif: 71. 87-103. Krasni~i Ajten: 66. XIX-XX/2001. 241-249. XIII-XIV/1987. Polo`aj i uloga Islamske vjerske zajednice i Gajreta u dru{tveno-politi~kom `ivotu Muslimana po~etkom 30-ih godina ovog stolje}a.XVIII/1996. XVII-XVIII/1996. Lati} D`emaluddin: 72. 76. XVII-XVIII/1996. 70. Doprinos Osmana A. 217-220. Zna~enje "Iluma" s posebnim osvrtom na Isto~no blago Mehmed-bega Kapetana Ljubu{aka. 74. 179-185. Mahmut}ehaji} Rusmir. XIX-XX/2001. Klasifikacija knji`evne gra|e na arapskom jeziku za bibliote~ke potrebe. XVXVI/1990. (druga knjiga). 68. Sokolovi}a zdravstvenoj istoriji Sarajeva. 64. Iseljavanje Bo{njaka muslimana iz Bosne i Hercegovine za vrijeme Austro-ugarske vladavine i risala Mehmeda Tevfika Azapagi}a. 73-102. XIII-XIV/1987. Merhemi}. XVII-XVIII/1996. Islamska pou~no-prosvjetiteljska linija u djelu Mehmed-bega Kapetana Ljubu{~aka. Osnova za katalogizaciju rukopisa na arapskom jeziku. Ruska knji`evnost u Beharu i Gajretu. 121-139. Muslimanska kulturno-prosvjetna dru{tva. 69. Korkut Halima: 65. Rukopisi Mehmeda Hand`i}a u Gazi Husrev-begovoj biblioteci. Arapska knji`evnost u preporodnim ~asopisima. 225233. XIX-XX/2001. XI-XII/1985. 389-396. 353 . 37-51. Kujund`i} Enes: 67. XIX-XX/2001. 189-194. 125-133. XIII-XIV/1987. Kemura Ibrahim: 63. Lirska pjesma i balada u Beharu. 211-219. Arhivska gra|a Gazi Husrev-begove biblioteke. Mujezinovi} Mehmed. Filantropija kod Bosanskih Muslimana sa osobitim osvrtom na pravila dobrotvornih dru{tava na po~etku XX stolje}a. 45-53. XIX-XX/2001. Maglajli} Munib: 75. 35-44.

Bosanac. @ivotni put Osmana ef. Naki~evi} Omer: 90.e). XI-XII/1985. 3-17. 347-355. Red`ovi}a. XIX-XX/2001. Mustafa b. Hadim Ali-pa{ina medresa u Kladnju. Mehti} Halil: 81. Dvije rasprave {ejh Mustafe Sarajli}a. Muhaddis Mustafa Pru{~ak. XVII-XVIII/1996. Muvekkithane. Sulejman Fikri Erten./1875-1962. Mulaomerovi} Jasminko: 87. Risala fi adab el-bahs.n. Nekoliko arapskih rukopisa bosanskog porijekla u Pri{tini. XIX-XX/2001. Memija Minka: 82. XI-XII/1985. 213-218. Popovi}a i M. S. Pru{~anin. 267-272. Milin~evi} Vaso: 84. XV-XVI/1990. Ma{i} Ahmed: 79. 141-164. (Traktat o disputaciji ili o metodi postupka u raspravi). XIII-XIV/1987. (Prilog istoriji astronomije u BiH). Štampa i predpreporodni period Bosansko-muslimanske knji`evnosti. 229-258. XVII-XVIII/1996. 97-105. XVII-XVIII/1996. 83. Porodica Serdarevi} sa posebnim osvrtom na Muhameda Seida i Abdullaha Serdarevi}a. 117-129. . 89. Mulahalilovi} Enver: 86. 303-311. 88. XVII-XVIII/1996. XVII-XVIII/1996.XI-XII/1985. Bana /posebno Mejrima i hajduci/. Kvadranti u Bosni i Hercegovini. (Sulejman Had`iefendi}-Imamovi}): (1292-1382. Mahmutovi} Mirsad: 78. 369371. Mrahorovi} Muhamed: 85. muvekkiti i mjerenje vremena. 91. 267-280. Muhamed. Mehdiu Feti: 80. Na marginama verbalnog ranog su~eljavanja sunizma (ortodoksije) i sufizma(misticizma u islamu) u Bosni i Hercegovini. 87-97.Osman: 77. 163-167. XI-XII/1985.H. Prosvetiteljsko-preporodne drame J. XIII354 . 227-239. Nekoliko klasi~nih astronomskih pomorskih instrumenata u Gazi Husrev-begovoj muvekkithani u Sarajevu. Mustafa Ejubovi}-Šejh Jujo. XVII-XVIII/1996. Pojam mudrosti i slika mudraca u alhamijado knji`evnosti.

O pogledima Vladimira ]orovi}a na knji`evno-kulturno i umjetni~ko stvaranje muslimana u BiH. 7-28. 55-70. Va`niji legati u rukopisnom fondu Gazi Husrev-begove biblioteke u Sarajevu. XIII-XIV/1987. 277-287. 104. 96. 209-214. 68-84. Hafiz Sejjid Zenunovi} i njegov prijevod Kur'ana. Traktat o vrlinama d`emata had`i Mustafe Pru{~aka. Teme. XI-XII/1985. XVIIXVIII/1996. 100. 95. XI-XII/1985. Prijevodi sa francuskog i drugih romanskih jezika u muslimanskim ~asopisima u doba preporoda. XIX-XX/2001. 92. Turcizmi u Dervi{u pjesnika Stijepa \ur|evi}a. 355 . XVII-XVIII/1996. O uticaju islamske umjetnosti na pravoslavnu u Bosni i Hercegovini. 181-200. 253-257. Traktak o postu {est dana mjeseca {evvala Had`i Mustafe Pru{~aka. Muslimanski narodni govori i standardizacja na{ega jezika. 97. 131-145. 163-168. XI-XII/1985. XVII-XVIII/1996. 27-56. motivi i simboli u pjesmama divanskih pjesnika iz Bosne i Hercegovine. 41-49. XIX-XX/2001. Nametak Fehim: 94. Peco Asim: 107. Ahmed Bejazi} i njegovo djelo 'I{arat al-maram min 'ibarat alimam. XV-XVI/1990. Palavestra Vlajko: 106. Omerdi} Muharem: 102. XIXXX/2001. Rukopisna zbirka Habibe Mehmedba{i} iz Stoca. 179-190. 19-37. 103. XV-XVI/1990. 101. Nametak Alija: 93. Traktat o u~enju islamskih frakcija od Muhameda Ibn Pira 'Ali El-Bergilija. 105. (1579-1632). 7-14.XIV/1987. Usmena predaja o {ehitima i njihovim grobovima. godine. XIII-XIV/1987. XIIIXIV/1987. Nilevi} Boris: 99. 147-152. Iz historijske geografije Srpske pravoslavne crkve u Bosni i Hercegovini 1463-1557. Institucija "nekibul-e{rafa" u Bosni i Hercegovni. XVIIXVIII/1996. 187-194. Nezirovi} Muhamed: 98.

357368. 287-297. XIX-XX/2001. Rukopisi poezije Hasana Kaimi Babe. 121. Smailovi} Ismet: 117. Pelidija Enes: 108. 75-81. XIXXX/2001. XVII-XVIII/1996. Osnivanje i rad islamske dioni~ke {tamparije (tiskare) u Sarajevu od 1905-1918. Lirizam kao obilje`je knji`enosti u Biseru. ]ehaji}eva studija o Ba{agi}evoj disertaciji. Šta je na{a ba{tina? Posebno o jednom rukopisu koji se ~uva u jevrejskoj op}ini u Sarajevu. 113121. 289-294. XVII-XVIII/1996. XI-XII/1985. XVII-XVIII/1996. Silajd`i} Adnan: 116. 105-109. Sadak Bekir: 114. 341346. Rasprava o Muaviji Ibn Ebi Sufjanu. XVII-XVIII/1996. kulturnoj i prepisiva~koj djelatnosti Pljevljaka na orijentalnim jezicima u vrijeme osmanske uprave. XIX-XX/2001. Hand`i}a. godine.XIX-XX/2001. 201-210. XVII-XVIII/1996. Rizvi} Muhsin: 112. 385-387. 356 . Rizvanbegovi} Fahrudin: 111. 91-95. XVII-XVIII/1996. Re{idbegovi} Amra: 110. 233-238. Doba preporoda kao prelomno u Bosansko-muslimanskoj knji`evnosti i kulturi. 113. Rad je {tampan na francuskom jeziku. Prilog kulturnoj istoriji pljevaljskog kraja o nau~noj. XIX-XX/2001. 7-15. 241-249. 219-224. godini. Šami} Jasna: 119. Sadikovi} A. Pogled na pismo i jezik lista Gajret u 1913. Alija: 115. ^ija je pjesma "Ti besposlen nemoj hodat"?. XVII-XVIII/1996. Smaji} Husein: 118. 109. Ali Fehmi D`abi}. XIX-XX/2001. Bitna znakovitost drugog Isaovog dolaska u rukopisu Mehmed ef. 120. 175179. Had`i-bad`e Kadun medresa u Tuzli. Radovi Hamdije Kre{evljakovi}a i drugih histori~ara u Beharu. XI-XII/1985.

In memoriam. 107-111. Šukri} Nijaz: 123. XVIIXVIII/1996. 131. 221-226.. dr Had`i Abdurahman Nametak. 111-116. XIIIXIV/1987. . Ahmed Selimovi}. 293-299. Muji}. dr Muhamed Had`ijahi}. Opis rukopisa matematskog djela "Hulasa al-hisab". XVXVI/1990. -XIII-XIV/1987. Trako Salih: 125. 287-291. Predavanja Mesnevije i mesnevihani u Sarajevu. 129.knjiga savjeta Ibrahima Zikrije U`i~anina. 165-173. 3-6. komentator Sulejman ^ejebijina djela Vesilet en-Ned`at. XIII357 . In Memoriam. XI-XII/1985. XIXXX/2001. 128. Jedan doma}i farmakolo{ki rukopis iz zbirke manuskripata Orijentalnog instituta u Sarajevu. Nametak. 127. 157-161. 335-345. XVXVI/1990. 281-286. Projekat biografskog leksikona uleme "perifernog islama ". vazovi i vaizi u Bosni i Hercegovini. Tralji} Mahmud: 130. XVII-XVIII/1996. 251256. Prof. Ze~i} D`evad: 137. In Memoriam.Šeta Ferhat: 122. 195-208. `ivot i djelo: Porijeklo porodice Merhemi}. Op}i kriterij za izbor u zvanje vjersko-prosvjetne uleme u Bosni i Hercegovni. 134. 132. Pendnama . XIIIXIV/1987. Prof dr Ahmed Tuzli}. Prof. Had`i Mujaga Mehremi} 1877-1959. Muhamed A. 331-336. 273-278.XI-XII/1985. had`i Ali ef. Uredni{tvo: 136. XVII-XVIII/1996. XVII-XVIII/1996. Prvi svr{enici Darul-muallimina suradnici Behara. Vaz. Uz 450-godi{njicu Gazi Husrev-begove biblioteke. In Memoriam. Abdulah Polimac. 135. 133. 126. Ibrahim Zikrija iz U`ica. XI-XII/1985. Tanaskovi} Darko: 124. 261-265. Prof. Had`ibajri}. XV-XVI/1990. Jedan autograf Muhameda Hilmije Gore iz Sarajeva. had`i Fejzulah ef. XVII-XVIII/1996.

358 . Zlatar Behija: 138. Podizanje i odr`avanje objekata islamske arhitekture u Sarajevu u XVI vijeku. 97-102.XIV/1987. XIII-XIV/1987. 193-207.

..................SADŽAJ Muhsin Rizviæ: DOBA PREPORODA KAO PRELOMNO U BOSANSKO-MUSLIMANSKOJ KNJIŽEVNOSTI I KULTURI The Age of Revival as a Crossroad in Bosnian Moslem Literature and Culture... 57 Redžep Jahoviæ: NJEMAÈKA KNJIŽEVNOST U MUSLIMANSKIM PREPORODNIM ÈASOPISIMA 1900................................ 9 Beæir Džaka: KNJIŽEVNI PREVODI SA PERZIJSKOG JEZIKA U BEHARU................................. Gajret and Biser.................. 19 Munib Maglajliæ: LIRSKA PJESMA I BALADA U BEHARU Lyrical Song and Ballad in Behar.............................................. 89 Enes Pelidija: RADOVI HAMDIJE KREŠEVLJAKOVIÆA I DRUGIH HISTORIÈARA U BEHARU The works of Hamdija Kresevljakovic and ather historians in Behar.....................................107 ........................................................ 37 Džemaludin Latiæ: ARAPSKA KNJIŽEVNOST U PREPORODNIM ÈASOPISIMA Arabic Literature in our Revival Periodicals.......... 73 Nazif Kusturica: RUSKA KNJIŽEVNOST U BEHARU I GAJRETU Russian Literature in Behar and Gajret...... German Literature in the Moslem Journals in the Revival Period....... 47 Muhamed Neziroviæ: PRIJEVODI SA FRANCUSKOG I DRUGIH ROMANSKIH JEZIKA U MUSLIMANSKIM ÈASOPISIMA U DOBA PREPORODA Translations from French and Other Romance Languages in the Bosnian Moslem Journals in the Time of Revival..................-1918................................... GAJRETU I BISERU Literary translations from Persian in Behar.

.Mahmud Traljiæ: PRVI SVRŠENICI DARU-L-MUALLIMINA SURADNICI BEHARA The first graduates of Darul-Muallimin contributors to Behar............................... 177 Enes KUJUNDŽIÆ: FILANTROPIJA KOD BOSANSKIH MUSLIMANA SA OSOBITIM OSVRTOM NA PRAVILA DOBROTVORNIH DRUŠTAVA NA POÈETKU XX STOLJEÆA .. Ethical and Structural Features of Moslem Epic Songs in Behar 1900-1912......... 165 \enana Buturovi}: OTKRIÆE MUSLIMANSKE EPIKE U 19...... 119 Boris Nileviæ: O POGLEDIMA VLADIMIRA ÆOROVIÆA NA KNJIŽEVNOKULTURNO I UMJETNIÈKO STVARANJE MUSLIMANA U BOSNI I HERCEGOVINI On the Views of Vladimir Æoroviæ about the Literary and Cultural and Artistic Work by the Moslems in Bosnia and Herzegovina......................................... 155 Muhamed Hukoviæ: MUSLIMANSKI KNJIŽEVNICI U GAJRETU The Moslem Writers in the Gajret..............-1912......... 133 Vlajko Palavestra: USMENA PREDANJA O ŠEHITIMA I NJIHOVIM GROBOVIMA The Oral Tradition about Shahids and their Graves.................................. VIJEKU A Discovery of the Moslem Epic in 19th Century..................... 149 Rašid Duriæ: ESTETSKA.................... S............. POPOVIÆA I M........................... Esthetic.. 113 Vaso Milinèeviæ: PROSVETITELJSKO-PREPORODNE DRAME J... ETIÈKA I STRUKTURNA SVOJSTVA MUSLIMANSKIH EPSKIH PJESAMA OBJAVLJENIH U BEHARU 1900.................. BANA (POSEBNO MEJRIMA I HAJDUCI) The Enlightenment and Revival Plays of Jovan Sterija Popoviæ and Matija Ban (Particularly Mejrima and Hajduci)....................

..................................... 215 Amra Rešidbegoviæ: OSNIVANJE I RAD ISLAMSKE DIONIÈKE ŠTAMPARIJE (TISKARE) U SARAJEVU OD 1905............................................... 227 Lamija Hadžiosmanoviæ: ULOGA BISERA U KULTURNO-PROSVJETNOM UZDIZANJU MUSLIMANA The Role of Biser in the Cultural and Educational Ascension of the Moslem People............................................................................. 197 Minka Memija: ŠTAMPA I PRETPREPORODNI PERIOD BOSANSKOMUSLIMANSKE KNJIŽEVNOSTI The Press and the Period of Bosnian Moslem Literature before the Revival......Philantropist Work among the Bosnian Moslems with a Particular review of the Humanitarian Societie's Rules at the Beginning of 20th Century.................................................... 237 Asim Peco: MUSLIMANSKI NARODNI GOVORI I STANDARDIZACIJA NAŠEGA JEZIKA The Moslem People's Speeches and the Standardization of Our Language....................... 253 ...................................................................... GODINE The Establishment and Work of Islamic Printing Shop Ltd........ 191 Hivzija Hasandediæ: MUSLIMANSKA DRUŠTVA U MOSTARU The Moslem Societies in Mostar..............................................................-1918.............................. 243 Ahmet Kasumoviæ: BOSANSKOHERCEGOVAÈKI MUSLIMANI I NJIHOV JEZIK Bosnian-Herzegovinian Moslems and Their Language............................................................... In Sarajevo Between 1905 and 1918............................................ 221 Ibrahim Kemura: MUSLIMANSKA KULTURNO-PROSVJETNA DRUŠTVA The Muslim cultural and educational associations......

267 Zdenka Gudelj -Velaga: MUSA ÆAZIM ÆATIÆ KAO ŠKOLSKI PISAC The paper examines a possibility ofincluding the poem by Musa Æazim Æatiæ... 289 Alija Isakoviæ: VID BOSANSKOG JEZIKA The Aspect of Bosnian Language................................................ 333 Fahrudin Rizvanbegoviæ: LIRIZAM KAO OBILJEŽJE KNJIŽEVNOSTI U BISERU Lyric Features as the Characteristic of Literature in the Biser.................. GODINI An Outlook on the Language and Alphabet of the Gajret Journal in 1913.............................XIX-XX).....................................................................Dževad Juzbašiæ: REFLEKSIJE RATOVA NA BALKANU 1912........... STOLJEÆA Moslems and Europe towards the End of 19th and at the Beginning of 20th Century........................................... 349 ............... GODINE NA DRŽANJE MUSLIMANA U BOSNI I HERCEGOVINI Reflections about the Wars on the Balkans 1912-1913 in the Light of Behavior of the Moslems in Bosnia and Herzegovina..................................... 343 Osman Lavi}: Bibliografija Anala (XI-XII .... 277 Ismet Smailoviæ: POGLED NA PISMO I JEZIK LISTA GAJRET U 1913..................... 313 Šaæir Filandra: MUSLIMANI I EVROPA S KRAJA 19........./13....................................................................................... I POÈETKA 20........................................ 301 Vasilije Èekliæ: ILIRSKI POKRET I BOSANSKO-MUSLIMANSKI KNJIŽEVNO-KULTURNI PREPOROD The Illyrian Movement and the Bosnian-Muslim literary and cultural renaissance...................................

Sign up to vote on this title
UsefulNot useful