ANALI

Gazi Husrev-begove biblioteke

ANALI
Gazi Husrev-begove biblioteke Knjiga XIX-XX
Urednik: Enes Kari} ^lanovi redakcije: Fehim NAMETAK, Lamija HAD@IOSMANOVI], Behija ZLATAR, Zejnil FAJI], Enes KUJUND@I], Muhamed MRAHOROVI], Mustafa JAHI], Osman LAVI]

Sarajevo, 2001.

ANALI Gazi Husrev-begove biblioteke Knjiga XIX-XX * Izdava~: Gazi Husrev-begova biblioteka * Odgovorni urednik: Mustafa Jahi} * Lektor: Tarik Jakubovi} * Tehni~ki urednik: Faruk [pilja * Priprema: GHB * [tampa: El-Bejan

RIJE^ GLAVNOG UREDNIKA Izra`avamo nesvakida{nje zadovoljstvo i radost {to se Anali Gazi Husrevbegove boblioteke broj XIX-XX., drugi po redu nakon agresije na Bosnu i Hercegovinu (1992.-1995.), nalaze u rukama svoga ~itateljstva. Tekstovi koje objavljujemo u ovom broju Anala u cijelosti su prezentirani ili pro~itani na simpozuju posve}enom "dobu bosansko-muslimanskog knjievnog i kulturnog preporoda" i Beharu, ~asopisu koji je na po~etku XX stolje}a odigrao krupnu kulturnu i knji`evnu ulogu u Bosni i Hercegovini. S posebnom sjetom napominjemo da je na{ velikan, rahmetli profesor Muhsin Rizvi} bio glavni inicijator odr`avanja ovog simpozija. Po{tovanje prema profesoru Muhsinu Rizvi}u opredijelilo je Ure|iva~ki odbor Anala da ustraje u odluci da se svi radovi publiciraju bez nekih posebnih uredni~kih, a pogotovo bez cenzorskih, zahvata i intervencija, unato~ velikim promjenama do kojih je do{lo od vremena kad su ovi tekstovi pisani i kad je odr`an sam simpozij. Ograni~ili smo se samo na najnu`nije lektorske zahvate i tako sa~uvali integritet i autonomnost svakog teksta i autorskog stava. Od odr`avanja ovog simpozija 1991. godine mnogo se {ta u Bosni i Hercegovini i na Balkanu op}enito promijenilo, te stoga svra}amo pozornost na{im ~itateljima da su ove rasprave pisane prije svih ratnih potresa i krupnih promjena do kojih je do{lo tokom proteklog desetlje}a. Nadamo se da }e se ovi tekstovi, ba{ usljed ~injenice da se objavljuju u novom dru{tvenom i politi~kom kontekstu Bosne i Balkana, sada ~itati s posebnim interesovanjem. I sama Gazi Husrevbegova biblioteka i njeni ljudi pro{li su kroz te{ko desetlje}e. Ali, kako ka`e Knjiga, uz tegobu ide i olak{anje, te se s punim pravom mo`e kazati da je Gazi Husrevbegova biblioteka u svome radu postigla krupne rezultate. Po na{em mi{ljenju, najva`nije je da je osoblje Gazi Husrevbegove biblioteke, na ~elu sa direktorom Mr Mustafom Jahi}em, sa~uvalo rukopisne i knji`ne fondove GH biblioteke tokom dugotrajnih bombardovanja i granatiranja Sarajeva. Arapski, perzijski, turski, bosanski rukopisi su u cijelosti sa~uvani i neo{te}eni do~ekali slobodu. To kulturno blago, najve}e takve vrste na Balkanu i u Evropi, ostalo je, hvala Bogu, sa~uvano i pravovaljano urizni~eno. Iznova je dobro prisjetiti se da je direktor Jahi} sa vrijednim ljudima ove biblioteke u nekoliko mahova tokom agresije 1992-1995. godine premje{tao rukopise, u potrazi za {to sigurnijim mjestom. Tako je fond od blizu deset hiljada 5

rukopisa nastavio svoj `ivot, pobijediv{i sve prijetnje granata, topovske salve i drugih u`asa rata koji je sre}om iza nas. Gazi Husrevbegova biblioteka je u poratnom periodu obnovila svoje prostorije zahvaljuju}i svojim vlastitim inicijativama, kao i inicijativama Islamske zajednice. Napomenimo da su direktor Mustafa Jahi} i reisu lulema prof. Dr Mustafa Ceri} upoznali brojne institucije u svijetu o radu Gazi Husrevbegove biblioteke i rukopisnom blagu koje sadr`ava. Ostvareni su brojni kontakti, do{lo je do zajedni~kih poslova naro~ito sa ISTAC-om u Kuala Lumpuru (~iji je direktor-osniva~ prof. dr. Syed Muhammad Naquib al-Attas) i, jo{ intenzivnije, sa fondacijom za islamsko naslije|e Al-Furqan u Londonu (~iji je osniva~ i predsjednik [ejh Ahmed Zeki Yamani). Gazi Husrevbegova biblioteka je krenula krupnim koracima naprijed, nabavila je najsavremeniju tehniku i kompjutere, objavila je pet novih kataloga rukopisa, reprintirala prvi tom kataloga, a u procesu je mikrofilmovanje i kompjuterska obrada cjelokupnog rukopisnog fonda. Nema sumnje da se tim uspjesima Gazi Husrevbegove biblioteke na{a nau~na javnost treba radovati, a pro{logodi{nja {estoaprilska nagrada grada Sarajeva koja je uru~ena Gazi Husrevbegovoj biblioteci, kao i nedavna nagrada fondacije Al-Furqan direktoru Mustafi Jahi}u, potvr|uje da nau~na javnost, na{a i inozemna, prati i vidi uspjehe ove na{e va`ne kulturne institucije. Objavljivanjem ovog broja Anala Gazi Husrevbegova biblioteka najavljuje da }e se njenim Analima posvetiti ve}a pa`nja i da }e redovitije izlaziti. Glavni urednik Enes Kari}

Dragi uesnici i gosti, dragi prijatelji, Nije, evo, prolo ni puna godina dana a Gazi Husrev-begova biblioteka se pojavljuje kao organizator jo jednoga naunog skupa. Iz kruga naih intelektualaca koji su osjetili potrebu da se obiljei devedeset godina od pokretanja prvog bosnasko-muslimanskog asopisa Behar, a poto je taj asopis predstavljao uz Gajret i Biser glasilo bosansko-muslimanskog knjievnog i kulturnog preporoda, potekla je inicijativa da se iskoristi ova injenica i da se tim povodom organizira ovaj nauni skup kojemu mi danas prisustvujemo. U naredna tri dana sluaemo vie od etrdeset saopenja iz isto toliko podnesenih referata o bosansko-muslimanskom preporodu s poetka ovoga stoljea. Ne navodimo to kao tek puki statistiki podatak, ve kao injenicu da je Biblioteka, u okviru ukupnih akcija Islamske zajednice i zajedno sa drugim znanstvenim ustanovama u Gradu i Republici na putu svestranijeg ukljuivanja u iri protok naunih informacija i primjerenije valorizacije bogatoga kulturnog nasljea. Svojedobno je oko asopisa Behar, pokrenutog maja 1900. godine, grupa darovitih i ambicioznih bosansko-muslimanskih intelektualaca pokuala nai, laka, vlastita, svrhovitija rjeenja za mnoge savremene izazove, mijene i zagonetke sa kojima se na ovjek susretao u izravnoj sueljenosti s evropskom milju, kompleksima, traumama i strahovima. Ako smo prethodni skup ve samim naslovom pokuali okarakterizirati kao otvaranje zabravljenih i zaboravljenih kapija naega zajednikog pamenja, ovim skupom bacamo svjetlo na jednu znaajnu, prekretnu epohu u povijesti Bosanskih Muslimana i Bosne i Hercegovine u cjelini. Ve iz priloenoga programa mogli ste se uvjeriti da smo na ovaj nauni skup pozvali sva znaajnija imena iz nae nauke i kulture ija se znanstvena otkria dotiu sa ovom epohom ili se s njom granie. Ovo je, inae, trei nauni skup koji u naem vremenu organizira Gazi Husrevbegova biblioteka. Godine 1982. bila je domain naunog skupa posveenog instituciji vakufa u Bosni i Hercegovini. U januaru ove godine okupila je vie naunika iz zemlje i inostranstva pod okvirnu temu "Islamske znanosti i ulema u Bosni i Hercegovini". Vjerujemo da e ovaj skup "Doba bosansko-muslimanskog knjievno-kulturrnog preporoda" doprinijeti daljem otkrivanju mnogih povijesnih i drugih nepoznanica iz ovoga naega najsvjetlijeg nam vilajeta. I za organizaciju ovoga skupa imamo blagodariti Meihatu Islamske zajednice u Sarajevu, koji je i njegov pokrovitelj, kao i mnogim naim 7

naunim radnicima koji ne alie vremena i truda kako bi ovaj skup i popratne manifestacije koje idu uz njega protekle na zavidnoj visini i u najboljem redu. Nije ni potrebno ovdje isticati koliko je ovo podruje nae povijesti nedovoljno istraeno. Postoje, dodue, mnoge studije, lanci, objavljene knjige, hrestomatije koje se tiu ove epohe. Ali, ovo je jedinstvena prilika da se na jednom mjestu, u okviru jednoga, mogli bismo rei, kraeg seminara, sva ta pitanja iznova aktueliziraju, nauno problematiziraju i suglase s novim spoznajama i otkriima. Knjiga koja e uslijediti iza ovoga skupa i u kojoj e biti tampani ovdje podneseni referati bie krupan doprinos u meritornoj prezentaciji povijesti bosnasko-muslimanske duhovnosti i kulture ne samo u bosanskim nego i u daleko irim znanstveno-istraivakim relacijama. Organizacioni odbor se potrudio da ne proe ni jedan aspekt ivota Bosanskih Muslimana u periodu preporoda. Tako emo sluati saopenja iz prava, teoloke misli, politike, knjievnosti, umjetnosti i svih drugih oblasti koje bi u svoj istraivaki aparat mogle ukljuiti ovaj dio nae historije. Biblioteka e, tako, nadamo se, biti na najboljem putu da ostvari veliku elju svoga vakifa da, zajedno sa svojom drubenicom Gazi Husrev-begovom mederesom, u ijim prostorijama upravo i odravamo ovaj skup, bude istinsko stjecite znanja i uenih. elio bih, na kraju, da pozdravim sve nae drage goste koji su odvojili dio svojega dragocjenog vremena da studijski pripreme svoja izlaganja. Posebno elim da pozdravim Senahid ef. Bristria, vrioca dunosti predsjednika Meihata Islamske Zajednice u Bosni i Hercegovini, profesora dr. Jusufa Ramia, dekana Islamskog teolokog fakulteta, te cijenjene prisutne predstavnike naunih ustanova, kulturnih drutava i politikih stranaka. Ispred Organizacionog odbora ovoga naunog skupa elim da se prijatno osjeate u naoj sredini i doprinesete razjanjenju svih pitanja iz okvira naslovne teme naeg naunog skupa. Mustafa Jahi, direktor Gazi Husrev-begove biblioteke i predsjednik Organizacionog odbora naunog skupa

Muhsin Rizvi DOBA PREPORODA KAO PRELOMNO U BOSANSKO-MUSLIMANSKOJ KNJIEVNOSTI I KULTURI "Prva lastavica koja je navijestila duevni preporod u Bosni i Hercegovini", kako kae Baagi, dola je, na prijelazu ezdesetih i sedamdesetih godina XIX stoljea, sa listom Sarajevski cvijetnik - Gulseni Saraj Mehmeda akira Kurtehajia i nizom njegovih uvodnika u njemu. Ve sama injenica da su lanci tampani naporedo i istovjetno u dvije verzije, na narodnom jeziku irilicom i na turskom jeziku arebicom, go-vori o prodoru narodnjakih shvatanja u informativno tkivo ovog prvog muslimanskog lista u Bosni, to je bilo sukladno povijesnoj i folklornoj djelatnosti Saliha Hadihuseinovia Muvekita u slubenom Bosanskom vjesniku. Uvodnici i komentari iz Kurtehajieva pera, o knjievnom radu u novinama, o zastoju domaeg kulturnog ivota, o patriotizmu, pisani su istim narodnim jezikom, trezveno i odreeno, sa blagim i pounim tonom u izlaganju, dobivajui ponekad, uz romantiarsko-podsticajne akcente, i prizvuk moralno-sentimentalnog traktata. Ova tiva su se drala bitnih kulturno-demokratskih naela iskazanih u njegovu "uvodu u prvi broj", uz pozdrav "novom vremenu" i "novim uredbama" koje ono donosi. Ove preporoditeljske postavke Kurtehaji je dosljedno sprovodio u svome kratkom radu i ivotu, ispunjenom neimatinom i sjetom zbog neostvarene intimne elje za Evropom, "da nauim francuski jezik, kojim se na Zapadu najvie govori", emu je dodao ispovijednu napomenu: "Samo slovenski znam jer se ovdje najvie govori tijem jezikom." Tako je Sarajevski cvjetnik, ispunjavan Kurtehajievim lancima, uz osvrt od Istoka prema Zapadu, najavio pokret narodnog buenja i bosansko-muslimanskog slavenskog duha, koji e kroz ovako otvorena vrata nezaustavno krenuti petnaest godina kasnije, obuhvatiti cio narod i trajati puna tri desetljea. Naime, nakon drutveno-politikog prevrata koji se zbio sa austrougarskom okupacijom Bosne i Hercegovine, i poslije stanja psihike letargije i zatvorenosti za sve novine i vanjske utjecaje, tek sa organiziranjem opeg i posebnog muslimanskog kolstva, i kasnijim otvaranjem itaonica, poela je da se stvara prva italaka i kulturna publika u ovom narodu. A tada se, krajem osamdesetih i poetkom devedesetih godina, javlja i prva generacija bosansko-muslimanskih pisaca na narodnom jeziku i latinikom i irilikom pismu, ostvarujui, pored ostalog, i ideje Kurte9

hajieva racionalnog prosvjetiteljstva naroda i evropeiziranja pomou modernih sredstava kulturno-knjievnog djelovanja. Tako se, zapravo, kao odgovor na tuinsku vladavinu i germansku civilizaciju, i duhovno otimanje od nje, razvio pokret knjievno-kulturnog preporoda Bosanskih Muslimana na osnovi narodnog jezika i stvaralatva, te narodnih zaviajnih vrijednosti. U tom smislu je i knjievnost, koja se tada poela stvarati u vlastitim listovima i asopisima, u knjigama i kalendarima, nastavljala taj prirodan put emancipacije duha i etnosa, sticanja i razvijanja svijesti o sebi, o svome slavenskom biu i junoslavenskoj bosanskoj domovini, o vezanosti za ostale narode istoga jezika u Bosni i Hercegovini i drugim zemljama Slavenskog juga. Ali se nije prekidala starenika veza, sve do srednjovjekovnih korijena, sa izvorima duha, jezika, prirodnog ambijenta, koja je bila ispunjena svijeu o historijskoj sudbini Bosne i Bosanskih Muslimana, niti se gubio do kraja estetski, idejni i etiki kontinuitet tradicionalnog knjievnog naslijea, sainjenog od slavenskih i istonjakih tradicija, stilskoduhovnih osobenosti orijentalske knjievnosti i alhamijado-spisa. I, to je najvanije, knjievnost bosansko-muslimanskog preporoda stvarala se na izvorima jo uvijek ivog narodnog, usmenog stvaralatva, koje je osebujno proizlazilo iz gradske i seoske sredine. U duhovnom srodstvu sa tim ukupnim naslijeem nastajala je i moderna pisana knjievnost na narodnim osnovama: dvadesetak pisaca koji su, piui o ivotu Bosanskih Muslimana, i izraavajui misli i osjeanja ovog naroda, stekli knjievno ime i znaaj kod muslimanske italake publike u tome vremenu. U doba preporoda, na kraju XIX i na poetku XX stoljea, vri se, takoer, istovremeno sa knjievnim i kulturnim preobraajem, i preobraaj narodnog imena, kao i kod drugih naroda na junoslavenskom prostoru. Iako su itavu deceniju, od 1900. do 1910. izlazili naporedo list Bonjak i asopis Behar, ak sa istim saradnicima, koji su zapoeli u knjievnom prostoru prvog lista da bi 1900. godine osnovali drugi, naziv Bonjak se u tome razdoblju u javnom i kulturnom ivotu postepeno gasi, zajedno sa odumiranjem rukopisne bosanice, tradicionalnim oblicima orijentalske knjievnosti i alhamijado-literature te feudalnim znamenjima njegovih nosilaca, emu doprinosi i stvaranje opozicije austrougarskoj vlasti i politici. A u odrednici naeg naroda jaa vjersko ime Musliman kao narodno i duhovno istovjeenje i diferentia specifica, koncentrira kulturnopovijesne sadraje i sjedinjuje drutvene i politike interese postajui nacionalna oznaka u okviru bosanskohercegovakog regiona. Do austrougarskih vremena to ue diferenciranje nije bilo potrebno zato to su 10

Bosanski Muslimani kao dravno-politiki narod podrazumijevani pod nazivom Bonjaci ili Turci. Sa nacionalnim identifikacijama i narastanjem svijesti katolika i pravoslavnih, i Kalajevom unitarno-politikom zloupotrebom integralnog bonjatva, to je postalo narodnosna, drutvena i politika potreba. A ime Musliman, poistovijeeno u potpunosti sa narodom, postalo je integrativno za cio kulturni, drutveni i politiki ivot. Pored jezika i usmene knjievnosti, koji neposredno i bitno spadaju u ove dvije razvojne epohe i dva sloja u biu Bosanskih Muslimana, kao povijesno-kulturna veza i dalje, meutim, traje svijest i znanje o starenikoj tradiciji pretapajui se stvaralaki u suvremenu knjievno-kulturnu praksu. A da je ovo ime zaista tada dobilo osoben kulturni i drutveni sadraj svjedoi injenica da je upravo u tome vremenu, u skladu sa dobom graanskog formiranja, istaknuta deviza o novom oruju, peru i knjizi umjesto sablje i mejdana. Odatle i pokret afirmacije humanih vrijednosti bosansko-muslimanskog svijeta i estoke reakcije na sve napade sa strane na islam, Muslimane, njihov ivot i obiaje. A da se, na drugoj strani, od 1899. produila politika borba protiv Austro-Ugarske, kao nastavak oruanog otpora iz vremena Bosanskog paaluka i okupacije Bosne i Hercegovine, pokazuje opozicioni pokret za vjersko-prosvjetnu autonomiju, koji e se svesti u pravu muslimansku nacionalno-politiku stranku pod imenom Muslimanska narodna organizacija. Pod istim imenom organizira se i druga, Muslimanska samostalna stranka, dokazujui da su Bosanski Muslimani postali i politiki narod u modernom smislu rijei. A uz to se osniva i itav niz prosvjetnih i drutvenih graanskih institucija, listova kao to su Behar, Biser i informativnih glasila, te edicija "Muslimanska biblioteka". Ujedno i naporedo gledano, to su bila dva vida, i dvije razine, preporoda Bosanskih Muslimana na prijelazu XIX i XX stoljea, knjievno-kulturni i drutveno-politiki, koji su tekli paralelno, mada polarno u smislu simpatija prema hrvatskoj i srpskoj strani i odnosa prema austrougarskoj upravi. Ali se mora istaknuti kao karakteristino da ni u vremenu knjievno-politike polarizacije pisci nisu iskazivali line nacionalne pristranosti u svome knjievnom radu, nego su pisali djela iz muslimanskog ivota, objavljivali ih u istim listovima i usmjeravali ih kao muslimanski pisci muslimanskim itaocima. Jer su znali da oni, povueni pred asimilacijom u svoje izvorno narodno povijesno-kulturno i duhovno bie u stavu odbrane i afirmacije, nemaju razumijevanja za druge nacionalne opcije, te da bi, u protivnom, njihovo stvaranje ostalo bez publike. Stoga i bosansko-muslimanska knjievnost preporoda, iz aus11

trougarskog vremena, i itav tok razmicanja junoslavenskih vidika, te proces evropeiziranja ovog naroda, pored matovne samobitnosti i osebujnosti ima i bitan socijalni zasnov u rasponu od italaca preko djela do publike, pa ona tako predstavlja zanimljivu pojavu za studije ove sredine i njena knjievnog stvaranja, ali i za viesmjerna komparativna istraivanja. Ali treba napomenuti i to da od poetka preporoda, otkako se stala evropeizirati, bosansko-muslimanska knjievnost naputa pojavna stilskoestetska obiljeja orijentalske knjievnosti i alhamijado-literature, karakteristina za knjievno stvaranje islamiziranih evropskih naroda, zadravajui ih tek u arhetipsko-genetskom tragu knjievnih prauzora duha, osjeajnosti, slika i ljepote. I dok se knjievnost Bosanskih Muslimana do 1878. jasno odvajala od knjievnosti drugih junoslavenskih naroda, ona sada prolazi razvojnim etapama i stilskim formacijama svojstvenim evropskim knjievnostima, koje su od njih preuzele i nae jugoslavenske, poevi od prosvjetiteljstva i romantizma Kapetanovia-Ljubuaka i Safvet-bega Baagia, realizma Mulabdieva i naturalizma Osmana-Aziza, uz njihove metafore opstanka, tragike, pesimizma u naslovima djela Zeleno busenje, Bez nade, Bez svrhe, pa do impresionizma i simbolizma atieva i drugih pjesnika, i do Bjeleveva psiholokog proziranja otuenikih stanja "pod drugim suncem". Taj proces pribliavanja duhu i estetici evropskih i junoslavenskih knjievnosti nije, meutim, do kraja potiskivao tematskoidejnu i emocionalno-estetsku liniju razvojnih tokova dotadanje bosansko-muslimanske tradicije. ak su inicijatori preporoda vidjeli svoju knjievnu i kulturnu ulogu u spajanju Istoka sa Zapadom. I upravo u tome duhovno-civilizacijskom integralu zainje se i onaj "sudbonosni diferencijal estetike svijesti koji dijeli Zapad od Istoka", a ini, zapravo, od tada kritinu liniju poetike bosansko-muslimanske knjievnosti sve do danas, njeno poetiko teite. Bosansko-muslimanski knjievno-kulturni, i nacionalni, preporod, koji se moe ograniiti u razdoblju od 1887. i Narodnog blaga Mehmedbega Kapetanovia, preko epohe Behara, do 1918. posljednjeg godita Bisera, kada je djelovalo i drutvo Gajret, zasnovan na podlozi materinskog jezika i narodnih vrijednosti, teio je istovremeno, i prirodno, za etnikom osobenou i nezavisnou Bosanskih Muslimana kao junoslavenskog naroda izmeu Srba i Hrvata, iskazujui politiki i izvijestan antiturski (neantiorijentalni) a kasnije i antiaustrijski (ne protuzapadni) stav i odreenje. Gledano kroz drutvenu optiku, ovaj pokret se razvio kao prirodan izraz zamjene feudalnih odnosa kapitalistikim oblicima privreivanja, te zainjanja, razvijanja i narastanja muslimanskog 12

graanstva, koje se sada institucionalno afirmiralo osnivanjem banaka, trgovakih i zanatlijskih udruenja, politikih stranaka, uz tamparije, edicije i periodiku, kulturno-prosvjetna drutva, sve pod muslimanskim imenom. On ima slinosti i kulturne analogije sa hrvatskim knjievnim preporodom, odnosno ilirskim pokretom, i sa djelatnou Vuka Karadia i njegovih pristalica u srpskom narodu, mada kasni za njima itavih etrdeset do pedeset godina. Ali je bosansko-muslimanski preporod u odnosu prema njima sadravao i specifine idejne znaajke: evropeizaciju uz antiturstvo, te novu ulogu i poloaj ovog slavenskog elementa izmeu Istoka i Zapada. Pored narodnosnog i narodnjakog zasnova vidljiva su u njemu i druga bitna obiljeja. Nasuprot uglavnom nabonoj prirodi dotadanjeg pisanog knjievnog stvaranja, karakteristian je sekularni identitet novih stvaralaca, izrazita svjetovnost sadraja, tematike, motiva, razmatranja, idejnih opredjeljenja i emocionalnih doivljaja, ak izvjestan antiklerikalizam, osobito u prozi i drami, novim knjievnim oblicima ovog preobraajnog razdoblja, samo sa onom mjerom religioznog koja je obiljeje stvarnosti ivota i mentaliteta ovog naroda. Postoji nekoliko bitnih svojstava i strukturnih znaajki koje treba istaknuti u uvodu ili rezimirati u zakljuku svakog izlaganja o bosanskomuslimanskoj knjievnosti na prijelazu u eru ovog preporoda, upravo radi izrazitosti stilsko-estetskih, duhovno-etikih i tematsko-idejnih promjena koje su se tada dogodile. Veliku i znaajnu stilsku, idejnu i poetiku te osobito jezino-grafijsku raznovrsnot ove knjievnosti iz doba osmanlijske vladavine zamjenjuje narodna izrazitost ove knjievnosti u vremenu preporoda, njena potpuna i iskljuiva usmjerenost narodu, svim njegovim slojevima, angairanost osobito u prozi, te, uz to, stilsko-idejni preplet Istoka s Evropom u izvornoj poeziji. Dok su, naprimjer, izmeu krajinikih pisama i alhamijado-literature postojale jae, ili pak slabije dodirne take ili poveznice samo je jeziku novotokavskog narjeja, ali sa razlikama u refleksima jata od autora do autora, a kad se uzme u obzir i orijentalska knjievnost, onda u spomenima jezika, zatim u refleksima narodnih pjesama i njihova izraza - u svojevrsnom reciprocitetu, od vremena preporoda i jedinstvene knjievnosti, jedinstvenog izraza, jezika na osnovi ijekavskog izgovora, moe se uoiti zbliavanje tradicijskih stvaralakih pojava i skupno uzimanje prethodnih knjievnih epoha kao bosansko-muslimanske estetsko-duhovne inspiracije i knjievne batine, dok usmeno stvarlatvo ne samo da ulazi u osnovu poetike nove knjievnosti nego postaje sama podloga narodnosti. 13

Drugo to treba istaknuti jeste bitna razlika u duhovnom i profesionalnom identitetu knjievnih stvaralaca: dok su knjievnici do preporoda, pored paa i upravnih velikodostojnika, ponajvie iz redova vjerske inteligencije, uleme, pa bili sveenikog zanimanja ili pripadnici dervikih redova - od vremena knjievno-kulturnog preporoda pisci potjeu, bez izuzetka, iz krugova svjetovne, laike, graanske inteligencije. Zatim, knjievnost do preporoda sva je u rukopisima, dok se ova nova sastoji iz tiskanih djela. Najzad, dok je italaka publika, osobito orijentalske knjievnosti, bila svedena na uzak krug inteligencije, sad italac postaje svaki onaj ko naui latinicu i irilicu, a knjienost ulazi u porodice, duboko u narod. I sama knjievnost se i po karakteru mijenja: to se vidi i po italakoj publici koja se zanima samo za novije stvaranje, dok je prema starijem vie ravnoduna, i gleda na njega kao na predmet knjievne arheologije. Ono to je u ovom diferenciranju najvanije istaknuti jeste da se u naponu preporoda postie narodno jedinstvo pod muslimanskim imenom, mada bosansko-muslimanski narodni preporod zakanjava za slinim preobraajima kod Srba i Hrvata. Tome je bitno doprinijela, najprije, narodna svijest preporodnih pisaca o sebi i svome stvaranju, koja je kod starijih izraavana vie u refleksijama, dok novija pisce ispunjava u potpunosti. Tu je, zatim, iv utjecaj narodne poezije u pisanoj knjievnosti, ije se prisustvo u osmanlijskom razdoblju osjea samo u nesvjesnim stilskim prodorima deseterakog stiha, u dalekim refleksima njena duha i poetike, ili u rijetkim spomenima i zapisnicima narodnih pjesama i pria. Jer novu epohu preporoda narodna poezija i proza ispunjava i svojim tampanim tekstovima, pa tako i neposredno ulazi u samu osnovu osobito romantiarske, ali i realistike poetike njena stvaranja. U ta bitna obiljeja koja se u bosansko-muslimanskom narodnom preporodu javljaju u poveanoj koliini i pojaanom intenzitetu u odnosu na knjievnost osmanlijskog razdoblja, bitno odreujui nacionalnu knjievno-kulturnu svijest, ulazi i sama misao o narodnom bosanskom jeziku. U starijem razdoblju ona dolazi samo sporadino jer se podrazumijeva kao govor svakodnevnog ivota, izuzev ostvarenja u vidu bosansko-turskih rjenika - dok je u novom preporodnom dobu narodni jezik jedini knjievni izraz, i injenica o kojoj ne treba dvojiti jer predstavlja samu osnovu bia i bitka preporoda. Orijentalni jezici se knjievno gase tako da i orijentalska literatura postaje anahronizam, iako istonjaki duh, slike i neki oblici ostaju kao jedna naslijeena komponenta osobito bosansko-muslimanske romantiarske poetike, a arebiku pismenost zamjenjuje latinica i neto manje irilica. Baagi pie stihove "u slatkom majinskom 14

zboru" i, sljedstveno kulturnoj simpatiji, smatra da njegova "jezika um/ moe da goji, /moe da spoji/ Istok i Zapad/, pjesmu i um". A ati se raduje svome zaviaju, ponovnom vraanju svome biu i svome jeziku nakon izbivanja u Turskoj, "gdjeno tuim jezikom se zbori". italaka publika, intelektualno i staleki raslojena u osmanlijskom dobu, u vremenu preporoda je izjednaena i sjedinjena upravo jezikom, pismom, knjievnim i drutvenim interesom, nacionalno dozrela za djela koja za nju njeni pisci stvaraju. Istovremeno se ta italaka publika, pod utjecajem preporodnih pisaca, i kulturnih tekovina preporoda, otvara i prema drugim knjievnostima pisanim na jeziku kojim i ona govori, ali i prema evropskoj knjievnosti, ispunjavajui se svijeu o historijskom poloaju i knjievno-kulturnoj ulozi Bosanskih Muslimana izmeu Istoka i Zapada, kako u horizontu Slavenskog juga, tako u sferi odnosa izmeu Evrope i islamskog svijeta. "Matica muslimanska", ijem se osnivanju pristupilo u martu 1918. na samom kraju preporodnog razdoblja u formiranju bosansko-muslimanske narodne svijesti, trebalo je da koncentrira, svede, same i organizaciono artikulira sva knjievna, kulturna, znanstvena i izdavaka dostignua, saznanja i ostvarenja u jedinstvenu nacionalnu instituciju, kao to su to ranije na junoslavenskim prostorima uinile "Matica srpska" 1826, "Matica ilirska" 1839., preimenovana 1874. u "Maticu hrvatsku", te "Matica slovenska" 1864. godine, ali je prvi svjetski rat, i nepovoljne politike prilike poslije njega, omeo ostvarenje te koncepcije. Ovo historijsko zaostajanje za tokovima jugoslavenskih knjievnosti, i ubrzo pristizanje pojedinih knjievnih etapa u kratkom vremenskom roku, odaje jo jednu osobenost bosansko-muslimanske knjievnosti i kulture austrougarskog razdoblja. Dok je u hrvatskoj i srpskoj kulturi prve polovine XIX stoljea nacionalno-knjievni preporod, kao obnova i procvat slobodnog i stvaralakog narodnog duha, predstavljao naputanje stranih i nenarodnih knjievnih izraza, te odvajanje od prosvjetiteljstva kao stilske formacije racionalne idejnosti i sentimentalistikih moraliteta, a isticanje i potvrivanje materinskog jezika i usmene knjievnosti, narodnih obiaja i tradicionalne historije u ukljuivanje u stilsku formaciju romantizma kao oblasti neobuzdane mate i egzaltiranih emocija - preporod u knjievnosti Bosanskih Muslimana, uza sve te razvojne znaajke koje je sa zakanjenjem proivio, saeo je u tridesetak godina trajnja, pored refleksa prosvjetiteljstva kao "nauke o lijepom i mudrom ponaanju" i manifestacija folklornog i umjetnikog romantizma, i estetske karakteristike realizma, naturalizma i simbolizma, proirujui tako do kraja teorijske granice ovog pojma i termina u historiji knjievnosti i kulture. 15

The Age of Revival as a Crossroad in Bosnian Moslem Literature and Culture Towards the end of Sixties and in the early Seventies in 19th Century, the emergence of the newspapers Sarajevski cvjetnik /The Flower Garden from Sarajevo/ announced the movement of people's awakening of Bosnian Moslem national/ethnic spirit that would last in the course of the next three decades. Mehmed air Kurtehaji in a series of editorials in this newspapers, which had been printed simultaneously and concurrently in two versions, in the local language in Cyrillic alphabet and in Turkish in a special type of Bosnian script arebica, having written on a literary work in the newspapers, on the halt of domestic cultural affairs and life, and on patriotism, wrote a salute to "the new age" and "the new constitutions" that this age was going to bring forward with it. In the course of Eighties and Nineties in the last century, the Bosnian Moslem literary and cultural revival movement gradually matured having been founded on the people's creative accomplishments. Simultaneously with the literary and cultural transformation, the transformation of the national name was also taking place. The name Bosniak gradually faded away in the period, and the religious name "Moslem" became much stronger. Besides, an opposition movement for religious and educational autonomy emerged as an expression of resistance and political struggle against the Austro-Hungarian occupation. This movement would later become the first national and political party of the Moslem people under the name Muslimanska narodna organizacija (The Moslem National Organization). This fact speaks enough about the Bosnian Moslems as a political nation in the modern sense of the word. A number of educational, social and civic institutions, societies, organizations and magazines, such as Behar, Biser, and others have been established. The Bosnian Moslem literary and cultural revival can be limited to the period starting in 1887 and the emergence of Narodno blago /People's Treasury/ by Mehmed beg Kapetanovi. It continued during the era of Behar, and it ended in 1918, when the last issue of Biser was published, and when the Gajret Society was also active. This movement was based on the backdrop of mother tongue and national values with the aspiration to express the ethnic specificity and independence of Bosnian Moslems as the Southern Slavic nation between the Serbs and the Croats. 16

The second characteristic worth mentioning is that the writers of revival period, without exception, had come from the circles of secular, laic and civic intelligentsia. This literature consisted of printed works, as opposed to the previous ones, which had been kept in manuscripts. The new literature was available to anyone ready to learn both Latin and Cyrillic Alphabets. This was the reason for this literature to find its ways into families and people in general. The strong presence and influence of national oral poetry in the written forms of literature was quite evident. Bosnian language as the means of literary expression was also pronounced. All these elements brought the reading public together, particularly through language, literary and social interest, and the mature literary works in the sense of national awareness that the authors from the period wrote for it.

17

18

Beir Daka:
KNJIEVNI PREVODI SA PERZIJSKOG JEZIKA U BEHARU, GAJRETU I BISERU Tradicija prevoenja i tumaenja knjievnih i drugih djela sa islamsko-orijentalnih jezika - arapskog, turskog i perzijskog - u naim krajevima poinje uglavnom uspostavom turske vlasti na Balkanu. Prevodilaka aktivnost i prevodna knjievnost znaile su prenoenje i nastavljanje orijentalne tradicije meu pripadnicima islamske vjere u naim krajevima. Uobiajeno je da se kae kako su prave umjetnosti univerzalnog karaktera i kao takve razumljive svim pravim poklonicima umjetnosti. Da li je ba uvijek tako? "...Knjievnost koja se slui jezikom kao izraajnim sredstvom, ostala bi najveim dijelom u uskim nacionalnim granicama da nije onih koji je prenose na druge jezike. Dakle, prevodilac, onaj skromni i gotovo anonimni kulturni radnik, ije ime je ispisano ne uvijek mnogo vidljivim slovima i ne ba na tako istaknutom mjestu/nalazimo ga u najboljem sluaju na unutranjoj naslovnoj strani, a nerijetko i na jo manje vidnom mjestu knjige/, prevodilac je dakle, taj koji slui kao posrednik izmeu dviju knjievnosti i kultura, kao "uvoditelj" /introducteur/ neke strane knjievnosti u neku zemlju; svojim prevodima on omoguava mnogobrojnim itaocima koji ne poznaju jezik na kome je dotina knjievnost pisana da itaju proizvode strane knjievnosti na svome roenom jeziku. Prema tome - znaajni su instrumenti saradnje meu narodima." 1 U doba turske vladavine veliku ulogu u prevoenju i interpretiranju orijentalno-islamske knjievne tradicije kod nas odigrali su mnogi poklonici knjievne tradicije na tri orijentalna jezika koji su se kolovali po turskim metropolama ili u domaim tradicionalnim vjerskim kolama medresama. Posebno se tu istiu i zaljubljenici u sufijsku knjievnost koji su i sami djelovali kroz razne sufijske redove. Tim putem i na taj nain je uspostavljena tradicija itanja, prevoenja i tumaenja poezije perzijskih klasika, posebno sufijske orijentacije, na posebnim skupovima koji su nazivani katedrama sufijske poezije i katedrama mesnevije Delaludina Rumija, a u novije vrijeme i veerima zvanim eb-i Arus. Ta tradicija trajala je i uvana kroz vijekove da bi se odrala sve do danas, a vezana je uglavnom za entuzijazam i djelatnost dervikih i sufijskih redova kod nas.
1. Dr Midhat ami, Strana knjievnost u bosanskohercegovakim asopisima krajem XIX i poetkom XX stoljea, Radovi Filozofskog fakulteta u Sarajevu, 1965., str. 261.

19

Druga jedna tradicija prevodilake djelatnosti kod nas poinje u vrijeme bosansko-muslimanskog kulturnog i knjievnog preporoda u tada pokrenutim asopisima, tj. krajem 19. i poetkom 20. vijeka. Izmeu ostalih, to su Behar, Gajret i Biser, koje su pokretali muslimanski knjievnici i drugi intelektualci. Muslimanski knjievnici su za vrijeme austrougarske okupacije nastojali da meu muslimanskim masama probude zanimanje za knjige, za kolovanje i da na taj nain doprinesu drutvenom napretku Muslimana. "Bez hrvatskih ili srpskih nacionalnih oznaka, sa jedinom eljom za afirmacijom muslimanskim slojevima, za koje je i jedno i drugo ime kao oznaka narodne pripadnosti bilo tue i nepoznato, pokrenut je sa tim ciljem list Behar i osnovano drutvo Gajret."2 U vezi sa znaajem pokretanja ovih asopisa za okupljanje muslimanskih knjievnih snaga i za buenje sopstvenog nacionalnog bia i etniko-vjerskog identiteta, citiraemo pisanje dr Muhsina Rizvia: "Nakon razdoblja sporadinih pokuaja u podliscima zvaninih i informativnih listova te nakon gostovanja muslimanskih knjievnika srednje generacije u domaim srpskim i hrvatskim asopisima i publikacijama na strani, pokretanjem Behara te Gajreta i Bisera, koji nakon njega slijede, muslimanske knjievne snage koncentriu se u okvirima vlastitog knjievnog ivota unutar Bosne i Hercegovine, u svojim sopstvenim publikacijama, koje im omoguavaju knjievno izraavanje bez kompromisa i nacionalno-politikog etiketiranja izvan vlastitog etnosa."3 Pored izvorne knjievnosti u ovim asopisima, uglavnom Beharu i Gajretu, javlja se i prevodna knjievnost. Za muslimanske itaoce i prevodioce bile su tada vrlo omiljene tri strane knjievnosti: arapska, turska i perzijska. Glavni doprinos prevodnoj literaturi sa ova tri jezika dali su tadanji poznavaoci turskog, arapskog i perzijskog jezika u Bosni i Hercegovini. To su dr Safvet-beg Baagi, Musa azim ati, turkolog Fehim Spaho, zatim Muhamed emsudin Sarajli, Osman Asaf Sokolovi i drugi sa manjim prilozima. Poznajui sva tri ova jezika, Baagi je imao najiri dijapazon prevodilake djelatnosti. U Beharu Baagi se ne javlja sa veim brojem prevoda sa perzijskog jezika. Ali ponimo redom. U Beharu iz 1900/901., u br. 7, na str. 110, tampan je prevod jedne rubaije od Hafiza koja poinje, a tako je i naslovljena, rijeima Nije vrijedna. Na istoj strani je i prevod dvije strofe Hajjamove poezije. Ne bi se reklo da su to dvije rubaije, jer su sadrajno
2. Dr Muhsin Rizvi, Knjievno stvaranje muslimanskih pisaca u Bosni i Hercegovini u doba austrougarske vladavine, dio I, Sarajevo 1972., str. 221. 3. Citirano djelo M. Rizvia, str., 221.

20

meusobno povezane, to kod rubaija nije sluaj. Tu je i prevod sa perzijskog jezika jedne strofe od etiri stiha koju je napisao Sultan Togrul Seldukovi, a naslovljena je Pri sastanku jue toliko veselja. O izboru prevoda u sva tri sluaja nema nikakvih referenci, niti kakvih podataka o Togrulu Seldukoviu kao pjesniku, kao ni o Hafizu i Hajjamu, koji su dodue poznata imena i tadanjim itaocima. Baagi, potpisan kao prevodilac sa Mirza Safvet, i u svim sljedeim sluajevima nigdje ne navodi nikakvih bibliografskih podataka o izvorima tekstova koje prevodi. U Beharu iz 1905/906., u br.1, str. 5, nalazi se prevod pjesme sa perzijskog jezika od 12 stihova. Autor je Sultan M.Seldukovi to je u perzijskoj knjievnosti nepoznato ime. Prevodilac je Mirza Safvet. Pjesma u prevodu je naslovljena S mahom sablje svjetodrca. Oito je da se radi o nekom seldukom vladaru o kome nam prevodilac ne daje nikakvih podataka uz prevod. Na 113. strani Behara iz 1903/4. godine, u br. 8, poinje Baagiev komentar 101 hadisa. Komentariui jedan hadis koji govori o domovini, str. 114. Baagi citira stihove velikih imena svjetske poezije, izmeu ostalog i sljedea dva stiha od pjesnika Hafiza: U tugjini svakome tugjincu Tuno srce s domom je skopano. U nastavku komentara na str. 116. istog godita Baagi govori o prijateljstvu i uz hadise citira sljedei stih kao uputu za ivot: Da ti reem ukratko nauku: Koja vr'jedi na obadva svjeta. S prijateljem vladaj se iskreno A dumanu prui slanu ruku. Ovaj stih se javlja i kasnije na jednom mjestu uz vie drugih stihova, a uzet je iz petog gazela Kazvinijeva izdanja Hafizova Divana filoloki prevedeno znai: Mir na oba svijeta je u shvatanju ove dvije poruke: S prijateljima se humano, a s neprijateljima ljubazno ophodi. Baagiev prevod "A dumanu prui slanu ruku" je vrlo vjeto izveden i, dakako, asocira na injenicu da je u predanjima Grka, Arapa i idova so simbol prijateljstva, gostoprimstva, simbol zadane rijei, vrste rijei, upravo zbog toga to je ukus soli stalan i neunitiv. I kod Slovena mineral so, uz hljeb, simbol je prijateljstva, gostoprimstva i prijateljskog doeka. Pomalo je neoekivano da se u Beharu nalazi dosta stihova skoro nepoznatog iranskog pjesnika Ibni Jemina Ferjumedija ili u nekim broje21

vima lista Perjumedija, a prevodi ih Safvet-beg Baagi. Tako u broju 24 iz 1900/901. godine, na str.380, nalazi se pjesma od sedam strofa od po 4 stiha, pod naslovom Alkemija, perzijski spjevao Ibni Jemin, prevod sa perzijskog: Mirza Safvet. U Beharu br. 9 iz 1903/904. godine, na str. 147, u komentaru 101 hadisa, govorei o prijateljstvu, Baagi upuuje na stihove Ibni Jemina: "A sada ujte ta pjeva glasoviti perzijski knez pjesnik Ibni Jemin Ferjumedi." Zatim sljedee etiri strofe od po etiri stiha u kojima se govori o osobinama pravog prijatelja. U broju 11 istog godita, na str. 162, u nastavku rasprave o prijateljstvu, donosi prevod jedne strofe uz obraanje itaocu: "Evo kako pjeva Ibni Jemin." U estom goditu Behara iz 1905/906 g., u br. 1, na str. 4-5, uz prevode sa arapskog i turskog, stoji i prevod sa perzijskog jezika, i to stihova Ibni Jemina, tri strofe sa po 6 stihova. Prevodilac je Baagi, a pjesma nosi naslov Svijet. Ko je bio Ibni Jemin? Iz iranskih izvora vidi se da je to pjesnik iz 14. vijeka ije puno ime glasi Emir Fahr al-haqq ve al-din Mahmud Ibni Jemin al-Mustoufi al-Ferjumedi, da je porijeklom iz Horosana, iz grada Ferjumeda na istoku Irana. Slubovao je na dvorovima dinastije Serbedaran. Imao zbirku-divan poezije koja je u jednom ratnom sukobu izgubljena. Kasnije sakupljen jedan broj pjesama koje su se nalazile kod prijatelja i nastala je nova, manja zbirka. Umro 1368. u rodnom mjestu Ferjumedu. Za Irance Ferjumedi je osrednji pjesnik. Ono to je interesantno ovdje spomenuti i to je moda bilo odluujue kod Baagia za ovoliki izbor i prevod stihova osrednjeg perzijskog pjesnika u listu Behar jeste podatak da je u Beu 1852. godine austrijski orijentalista Veshard lehta /Wesshard Schlechta/ napravio i objavio izbor sa prevodom 164 epigrama /kit'a/ iz poezije Ibni Jemina, ime se mogao koristiti i Baagi pri prevoenju. Naalost u Sarajevu do sada nisam uspio doi do ovog izdanja, a kada to bude mogue, lako bi se moglo, uporedbom originala i prevoda, utvrditi da li je to vie "prevod prevoda" ili prevod sa originala. Mada su pokretai Behara u svom proglasu, najvie iz razloga izbijanja argumenata iz ruku konzervativnih protivnika Behara, isticali da e knjievnost Turaka, Arapa i Perzijanaca biti jedan od izvora budue grae Behara, prevodna knjievnost sa ova tri jezika je relativno dosta zastupljena, svakako vie nego to su pokretai Behara oekivali, i to najvie sa turskog, zatim arapskog i ponajmanje sa perzijskog jezika, upravo zbog nepostojanja poznavalaca perzijskog jezika. Baagi se u Beharu javlja kao jedini prevodilac sa perzijskog jezika, i to poezije Ibni Jemina, Hafiza, Hajama i dvojice Seldukovia, Sultana M. i Sultana Togrula. 22

I Gajret je nastavio prevodilaku tradiciju Behara. Prevoda sa perzijskog jezika u Gajretu ima vie nego u Beharu. Pored Baagia, u Gajretu se kao prevodioci sa perzijskog jezika javljaju jo i Muhamed emsudin Sarajli, Musa azim ati i Fehim Nedati /po svoj prilici Fehim Bajraktarevi/. Uz studiju o pjesniku Hafizu pod naslovom Hafiz - njegov ivot i djelo u IX goditu Gajreta iz 1925.g. u etiri broja, Baagi objavljuje i prevode vie Hafizovih gazela sa 190 distihona, bez navoenja izvora odakle su gazeli uzeti, zatim 41 distihon iz Hafizove ode krmarici, Sakiname. Na kraju prevoda stihova iz Sakiname Baagi napominje: "To i jo mnogo isputenih distihona sainjava uvod u kasidu, koju je pjesnik posvetio ahu Mansuru." 4 emsudin Muhamed Sarajli u II goditu Gajreta iz 1911. godine u pet brojeva objavljuje prevode vie pjesama, kako veli, ejhi Sa'dija, ne navodei izbor niti vrstu pjesama koje prevodi. Prevode je naslovio, u broju 13-14, str. 201, sa Ljubljenom biu, u broju 15-16, str. 233, sa Pred olujom, u brojevima 17 i 18 na stranama 152-253 i 273-274 objavljuje est prevedenih cjelina sa 51 to duim to kraim pasusom pod zajednikim naslovom S mojom ljubavi. I najzad u broju 19 na stranama 287-288 prevod je naslovio sa Kod zadnjeg oprotaja. Iako nijedna pjesma nema nikakvih referenci, kod Sa'dija sam u sabranim djelima pronaao original prevedene pjesme. To je jedan gazel iz skupine gazela pod zajednikim imenom Tajjibat. U originalu gazel ima 11 distihona, od kojih je prevedeno samo devet. O prevodu i originalu bie kasnije vie reeno. U V goditu Gajreta iz 1912.g. u broju 9/10 na str. 140 Musa azim ati objavljuje prevod dvije pjesme sa perzijskog jezika koje je napisao turski sultan Selim Prvi. Prva pjesma u prevodu poinje stihom "Kad od Kafa do Kafa" i ima 7 strofa od po 4 stiha. U napomeni ati pie: "Sultan Selim I, zvani Javuz, bijae u svoje vrijeme najvei osmanlijski pjesnik. Pjevao je na turskom i perzijskom jeziku i ostavio iza sebe dva divana. Ja u u jednom od iduih brojeva Gajreta iznijeti kratki prikaz knjievnog rada ovog velikog cara-pjesnika, kojeg zbog njegovih velikih dravnikih sposobnosti i vojnikih vrlina smatraju najveim vladarem to ga je dala Osmanova dinastija." Prevodna knjievnost u asopisu Biser, koji je izlazio 1912/13., 1913/14. i 1918. godine, ima vrlo malo prevoda sa perzijskog jezika. U prikazu Pregleda perzijske knjievnosti, kojeg je napisao Husejin ogo, uzgred se citiraju neki stihovi iz tog Pregleda u I goditu Bisera iz 1912.
4. Gajret, br. 7, godina 1925., str.102.

23

godine, i to na str. 208, 246 i 272. U istom broju, na str. 5 i 75-76 objavljen je rad Muse azima atia pod naslovom Misticizam i uticaj Perzijanaca na tursko pjesnitvo, koji je kasnije pretampan u Sabranim djelima II, str. 87-95, u Tenju 1968.g. U radu ima diskutabilnih stavova to bi zahtijevalo poseban osvrt. Na str. 247/8 u br.11, I godita iz 1912. godine dat je Baagiev prevod Firdusijeve poruke ahu Mahmudu od Gazne, a na 249. str. istog broja njegov prevod dvije strofe Hafizovih stihova od po etiri retka. Prva poinje sa "Nek se klone sve mantije", a druga sa "Dajder au to se smije". Nakon ovog pregleda objavljenih prevoda sa perzijskog jezika u ova tri asopisa, smatramo potrebnim da se osvrnemo na neke prevode i nain prevoenja, odstupanje od originala i slobodniji prepjevi ili pridravanje originala. Posebno na neke prevode Muhameda emsudina Sarajlia i dr Safvet-bega Baagia, koji imaju najvie prevedenih priloga u ovim asopisima. Naprijed je ve iznesen podatak da je u II goditu Gajreta iz 1911. godine emsudin Muhamed Sarajli objavio u pet brojeva vie prevoda pjesama od Sa'dija irazija. Razmotriemo prevod jedne pjesme Sa'dija objavljen u br. 13-14 iz 1911. godine na 201. str., koja je naslovljena sa Ljubljenom biu, a iji sam original pronaao u Sabranim djelima Sa'dija /Kullijjat-i Sa'di/, Teheran 1337/1958., str. 551. To je, ustvari jedan Sa'dijev gazel bez naslova, koji u originalu ima 11 distihona /bejt/, od kojih je Sarajli preveo devet, dok 9. i 10. distih nisu prevedeni. Ni poredak distihona nije kao u originalu, a mi emo ih navoditi prema prevodu, dodajui u originalu i u sopstvenom filolokom prevodu i dva neprevedena distiha. Prevodilac istie da je prevod sa perzijskog jezika. Odmah treba rei da ovi prevodi u knjievnom pogledu daleko zaostaju iza prevoda dr Safvet-bega Baagia. Distihoni u prevodu vie lie na opirne prozne pasuse od kojih neki sa mnogo vie teksta nego to ga ima u originalu. Radi onih koji poznaju perzijski jezik i koji mogu uporeivati prevod sa tekstom originala, daemo izvorni tekst na perzijskom, sopstveni filoloki prevod i prevod emsudina Sarajlia. Poredak distihona daemo prema Sarajlievom prevodu. Ko je taj ko na susret sa Tobom ne misli, Moda onaj koji Te vidjeti ne moe ili onaj koji svoga vida nema. Nije halal ni da svako lice Tvoje vidi, A haram je onom koji poten pogled nema. Niko moda, kao to ja, takvog zadovoljstva nema, Jer, ono to ja vidim to drugome vidljivo nije. 24

Svaka no danom prestaje, a svaki dan kraj svoj ima, No moga sastanka sa Voljenim Biem, kraja svoga nema. Na kom god se estoki pogled ljepotica zaustavi, Propao je, ako ig pogleda izdrati ne moe. U kosu mi ti pogledaj, ja na cijelom tijelu svome, Ni dlaicu jednu ne znam koja tebe ne spominje. Svako znade, zaljubljenom lijek jedini strpljenje je, ta da radi, kada jadnik ni strpljenja vie nema?! Ko god tvoju oknivenu aku vidi, vikne tada: Nije udno kada neko u toj aci smrtno strada. /Bijah reko neto tuge iz svog srca kazau ti, ta da kaem tebi sada, kada srca vie nemam! Nije teko, ako me sav svijet nekad zaboravi, Ti me pazi, jer od tebe odbaenom, niko pomoi ne moe./ Sa'di na te vie misli nego na sav svijet ostali, Panja tebi posveena od svih mana slobodna je. Stihovi u zagradama ne nalaze se u Sarajlievom prevodu, koji glasi: ejhi Sa'di: Ljubljenom biu Preveo s perzijskog: Muhamed . Sarajli 1. Ljubljena, ima li na svijetu ovjeka kojemu uzvieni ljubavni sastanak ne bi zatitrao strunama njegove pameti? Ako ima, onda ili si Ti umakla njegovu pogledu, ili mu se na oi navukao zastor zaslijepljenosti. 2. Svako, a naroito neisti ne usuuju se i haram im je pogledati Tvoje svijetlo lice. 3. I kad se preda mnom ukazuje velinstvena ljubav, u taj asak mi se porodi elja, da joj ja jedini budem motriocem. 4. Dan ukida no sa zemlje i svega nestaje, ali naa ljubav ne poznaje zadnjeg asa. 5. Koga god resi proziran pogled, pa makar dotini bio i pod teretom, opijen je ljubavlju. 6. Proei mi tijelo pogledom, nek mi svi atomi njegovi odiu sjeanjem na Tvoju veliinu. 7. Sav svijet zna, da je za nesretnog ljubavnika strpljenje jedini lijek, ali ta e biti, ako taj nesretnik ne mogne vie trpjeti ljubavnih muka? 8. Koji bi vidio Tvoju oknivenu ruku, rekao bi: za ovom rukom umrtvljeni, ne treba da je pohlepan. 9. Sa'dija, okrenuvi glavu od svega svijeta, samo Tebi svoj pogled 25

obraa. Svu panju Tebi posveuje i nema nita to bi Ti uskratio. A ne moe ni uskratiti, kad rob nita i nema. Uporeujui original i ovako opiran prevod-komentar, kao i udaljivanje od smisla originala, vie bi se reklo da je ovo prevod prevoda sa nekog drugog jezika, a ne sa perzijskog. Jer, original je jednostavan i moe se jednostavnije prevesti bez ovako dugih i pogrenih deskripcija. Po nepotrebno dugom deskriptivnom prevodu, gdje ima i odstupanja od originala, karakteristini su 1. i 11. a kod Sarajlia 1. i 9. distihon. Od jedinstvenog znaenja 1. distiha: Ko je taj ko na susret sa Tobom ne misli, Moda onaj koji Te vidjeti ne moe, ili onaj koji svoga vida nema. Sarajli pravi nepotrebno dug prozni pasus. Pri tome pravi odreene greke. Tako zamjenicu iz originala "Sa Tobom" prevodi sa "Ljubljena" ime predmet ljubavi iskazan zamjenicom Ti stavlja u enski rod i na taj nain ograniava i reducira viestojnost znaenja originala koji daje mogunost konkretnog i sufijskog znaenja distiha. Naime, stih se moe uzeti kao konkretna slika u smislu da bi svak za tobom, tj. dragim ili dragom, elio sastanak, izuzev onih koji te ne mogu vidjeti jer nemaju priliku da te vide, nemaju tu ansu, ili pak oni koji su slijepi, koji nemaju takav organ vienja kojim bi te mogli vidjeti. Time se moe prijei i na sufijski plan interpretacije. Znai, pod uslovom da u prevodu, kao i u originalu, stoji zamjenica ti sa prijedlogom sa, postoji mogunost da se ti odnosi i na predmet sufijske ljubavi, tj. na Boga i svaki pravi vjernik i zaljubljenik u Njega elio bi susret sa Njim, izuzev, dakle, onih koji nemaju priliku za to ili nemaju tako ulo vida kojim bi mogli vidjeti Voljeno Bie iskazano zamjenicom ti; takvi nisu duhovno usavreni i uzdignuti da bi Ga mogli vidjeti. I sintagma ljubavni sastanak odbacuje sufijsku interpretaciju stiha, jer ima znaenje konkretnog, tjelesnog voenja ljubavi, to se ovim stihom ne eli rei. I u originalu ne stoji ljubavni sastanak, nego susret, veza sa tobom /pejvend-i tu/. I 11. distihon je dugo i nairoko prokomentarisan, uz dodavanje znaenja kojih u originalu nema. Smisao originala je jasan. Pjesnik saoptava da svu svoju panju posveuje Voljenom Biu, panju koja nema nikakvih mana i nedostataka: Sa'di na Te vie misli nego na sav svijet ostali, Panja Tebi posveena od svih mana slobodna je. U prevodu Sarajlia samo prvi dio distiha ima veze sa originalom, iako je prevod nepoetian, krut i razvuen. Drugi dio distiha nije tano ni 26

preveden, mada je opirno prokomentarisan. "Svu panju Tebi posveuje i nema nita to bi ti uskratio. A ne moe ni uskratiti, kad rob nita i nema." Tanost ili netanost prevoda ostalih distihona moe uoiti italac uporeujui original ili filoloki prevod sa Sarajlievim prevodom. to se tie dr Safvet-bega Baagia, on je kao veliki pjesnik bio mnogo uspjeniji od ostalih, i kao prevodilac, koji je svojim poetskim talentom pravio izuzetno dobre prevode i prepjeve. ak i tamo gdje se udaljavao od originala, nastupao je njegov pjesniki genije i dopunjavao ono to je iz originala izostavljeno. O prevodu rubaija Omera Hajama ovom prilikom neemo govoriti, jer bi se o tome mogao organizovati poseban nauni skup. Ovom prilikom osvrnuemo se na Baagieve interpretacije Hafiza i na prevode Hafizovih stihova. O nainu kako je poimao i interpretirao Hafiza, moe se dosta razabrati iz naina pisanja o njemu. Baagi je o Hafizu prvi put pisao u zagrebakoj Prosvjeti iz 1894. godine. U tom goditu na str. 343-344 Baagi je objavio ivotopis Hafizov pod naslovom Hafiz-ivotopis, gdje u legende iz ivota Hafizova, izlae i neke svoje stavove o njemu. Kasnije, u Gajretu iz 1925. godine objavio je drugu studiju o Hafizu pod naslovom Hafiz - njegov ivotopis i djelo. Odmah se mora rei da Baagi stoji pod neposrednim uticajem zapadnoevropskih poimanja i ocjena o Hafizu i kojih se stie utisak da je Hafiz vinski pjesnik, vjeiti oponent islamskim propisima i islamskom svetenstvu i slino. Sudbina je mnogih velikih pjesnika da ne budu shvaeni u svoje vrijeme, a esto ni kasnije sa vee vremenske distance. Svoju studiju o Hafizu Baagi zavrava erovom ocjenom o Hafizu, to bi trebalo shvatiti da je ta ocjena za njega meritorna i prihvatljiva. A ta ocjena glasi:"Hafizov Divan pripada, bez sumnje meu najsjajnija lirska djela cijele svjetske knjievnosti... Cijeli Divan je preliven vinom, svud po njemu se uju poljupci. Stihovi se kreu udnovatom umiljatou, okieni velianstvenim slikama, zadojeni radostima ovjeijega ivota, ditirambskim usklicima slave - pripovijedaju prirodu, ljepotu i ljubavne draesti, a prosipaju ognjene strijele na drveno i pokvareno svetenstvo."5 Ovakva ocjena o Hafizu ne moe se prihvatiti kao konana. Istina i u svoje vrijeme Hafiz je od jednog dijela svetenstva proglaavan nevjernikom i kao takav anatemisan. Ali Hafizova poezija uinila je svoje. Prihvaena je od strane svih italaca. Zato je i ortodoksno svetenstvo, uvijek podozrivo, prihvatilo Hafiza i poelo ga predstavljati kao tumaa ortodoksnog islama kroz poeziju. Hafizov simboliki i alegorijski jezik svetenstvo proglaava jezikom bogobojaznog sufije i nazivaju ga doslovno
5. Prosvjeta, Zagreb, 2/1894., str.380.

27

"jezikom tajni" /lisan al-gajb/. Nekada tako nazivaju i samog pjesnika, a nekada njegovu zbirku - dvn poezije. Hafiza su proglasili bogobojaznim i svetim ovjekom u punom znaenju te rijei. Jer, dvosmislenost i nedoreenost misli izraenih uvijenim aluzijama, a ponekad i igrom rijei, davali su mogunost razliitog shvaanja i tumaenja a time i vieslojnosti znaenja jednih te istih gazela. Hafiz nije bio neko koga se moglo tek tako proglasiti nevjernikom i anatemisati. On je znao Kur'an napamet, poznavao je filozofiju, vjersku dogmatiku, arapsku knjievnost, kao i neke druge nauke svoga vremena. Posebno treba istai da je dobro poznavao tesavvuf i bio dosljedni sljedbenik uenja i filozofije svog velikog prethodnika i uzora, sufijskog velikana Delaludina Rumija. U svjetlu ovih napomena, ne moe se bez rezerve prihvatiti ni sljedei stav o Hafizu koji iznosi Baagi: "Hafiz uiva u etiri stvari, naime: u prirodi, ljubavi, pjesmi i vinu. On nije pjevao da neto spjeva, pa da ga zovu pjesnikom, nego da utjei sebe i drugoga; on nije ljubio da ima dragu, nego da i ljubljen bude i u ljubavi uiva; on nije pio da se opije, nego da kroz au rumenike boje posmatra svijet."6 Ovakav Baagiev sud o Hafizu, pjesniki razigran, uopten je poetian, ali nedovoljno argumentovan. Meu gazelima pjesnika Hafiza koje je preveo Baagi nalazi se prvi gazel iz Divana. Gazel ima 7 distihona i Baagi je preveo svih sedam, to inae nije sluaj kod drugih gazela koje je prevodio. Prevod ovog gazela Baagi je objavio u Gajretu iz 1925. u broju 7, na str. 100. Prvi dio prvog distiha ovog gazela je na arapskom jeziku i nije ga Hafiz spjevao, nego ga je uzeo iz jednog epigrama /qit'a/ koji je spjevao Jezid, sin uvenog valije Damaska i osnivaa umejadske dinastije Muavije. itav distih u filolokom prijevodu znai: O krmaru, daj da aa obilazi okolo i svima je daj, Jer, ljubav se u poetku jednostavnom uini, ali nastae tekoe. Baagi je ovaj distih prepjevao na sljedei nain: Krmarice, natoi mi au vina rumenoga Ljubav - negda tako mila - sad me goni do zla Boga. To je vrlo vjeto i uspjelo prepjevano. Samo je malo odstupio od originala kada je u pitanju Saq, koja je mukog roda i primarno oznaava nekoga ko daje vodu i napaja edne, a u terminologiji krme oznaava osobu koja puni ae vinom i daje ih posjetiocima krme, to je u Hafizovo doba u Iranu bio posao iskljuivo mukaraca, i to pripadnika zoroastrovske vjere. No Baagi je to posmatrao iz svog, naroito bekog, vre6. Prosvjeta, Zagreb, 2/1894., str.380.

28

mena i tako prevodio. Drugi polustih svjedoi o Hafizovom suoenju sa problemom i tajnama ljubavi, koje su njemu ostale nerjeive. Hafiz priznaje, ve u I gazelu, da prava ljubav nije tako jednostavna stvar kako mu je izgledala na poetku, tj. na poetku svoga javljanja i nastanka. O tekoama poimanja ljubavi Hafiz se osvre jo u mnogim gazelima, kao, npr., u sljedeem: Tekoa ljubavi je izvan dometa naeg znanja, Tu delikatnost ne rjeava naa nesavrena misao.7 Smatrajui tajne ljubavi nerjeivim, Hafiz i ne pokuava da ih razrijei i odgonetne, posebno ne pomou razuma i nae nesavrene misli. Zaljubljeni sufija bi rekao da je lake pomou srca i ovom stihu on bi pronaao sufijsku tematiku. Baagi je, meutim, svojim prepjevom sveo znaenje distiha na konkretnu dimenziju. Drugi distih u filolokom prevodu znai: Zbog mirisa koji jutarnji povjetarac donosi iz onog uvojka, I zbog lokni njenih crnih, koliko srca prokrvari! I ovdje je u Baagievom prepjevu znaenje distiha svedeno na realnu sliku: Taj mousov mio miris ona kosa jutrom dava Koje saluf skovrani moje srce obasjava. Sufija bi u traganju za svojom tematikom i porukama rije bu sa primarnim znaenjem miris, uzeo da ovdje znai nada, to mu je kao drugo znaenje, a posebno u poeziji; onda bi stih znaio, u nadi da jutarnji vjetar donese neki glas od Voljenog, jer saba u jeziku pjesnika znai povjetarac koji dolazi iz ulice Voljenog Bia ili jednostavno iz ulice voljenih osoba. Znai u oekivanju toga povjetarca, zaljubljeni su nestrpljivi i srca im od nestrpljenja i drugog iekivanja krvare. Trei distih ovog gazela glasi: Proli vino po serdadi, ako ti tako prvak magova kae, Jer putnik na Putu poznaje Put i obiaje na konaitima. Baagiev prevod-prepjev glasi: Proli vino po serdadi iako ti magi zbore, Da ne moe bez njih niko u nebeske doi dvore. Prepjev izuzetno poetian, lagan, razigran i jednostavan; to je prepjev vrhunske umjetnike vrijednosti. Ali, ta iz njega razumijemo? Kao da se savjetuje itaocu da prolije vino po serdadi, mada magi govore da se samo sa njima moe vinuti u nebeske dvore, a ne prolijevanjem vina po serdadi, to dalje znai da su magi, odnosno prvak magova, protiv proli7. Hafiz, Divan, gazel br.136., izdanje Kazvinija Teheran, s.a.

29

jevanja vina po serdadi. Meutim, u originalu, uz koji je dat i doslovni prevod, Hafiz upravo govori obrnuto: treba posluati rijei starine prvaka magova, tj. vrhovnog maga i prosuti vino po serdadi na kojoj se obavlja namaz, jer, vrhovni mag u krmi, koja je simbol sufijskog hrama, a koji se u drugom polustihu naziva salik tj. putnik na Putu sufijskog usavravanja i stizanja do Uzvienog Bia, dobro zna kako se treba na tom Putu ponaati i kako se tamo stie. Sufijska tematika se nastavlja i u sljedeem distihonu Hafizovog gazela gdje se kae: U konaitima do Voljenog Bia za mene odmora nema, Zvona stalno upozoravaju, za put stvari pripremite. To znai da sufija koji se usmjerio i uputio prema Voljenom Biu nema vremena za duge stanke i odmore, za besposlice, jer ove stanke na ovom svijetu vrlo brzo prolaze, a na to nas mnogo tota na ovom svijetu opominje i upozorava, to je simbolizovano zvukom zvona. Inae zvona uvijek nekom ili za nekim zvone. U Baagievom prepjevu ovo se ne moe shvatiti: Zadovoljstva i veselja kod dragane svoje nemam, Eno sluaj zvono zvoni, da se odmah na put sprema/m/. Ovo znai da se putnik ve nalazi kod drage i da je nezadovoljan i neveseo, jer mu zvono odmah zvoni da je brzo mora napustiti, to je samo realna slika i opis konkretne ljubavi i odnosa zaljubljenih. A iz doslovnog prevoda vidjeli smo da Hafizov distih nije ogranien samo na realnu sliku i opis. Sljedei, peti distih, kod Hafiza glasi: No je mrana, a strah od valova i vrtloga tako velik, Gdje da znaju nae stanje oni bezbrini na obalama?! U ovom distihu sufijska tematika izbija u prvi plan, mada ima mogunosti i za realnu sliku. Sufija bi objanjavajui ovaj stih, rekao da smo mi na ovom svijetu kao u vrtlogu nemirnih valova koji nas u mrkloj noi ovog ivota bacaju tamo-amo, to stvara opasnost i smetnje da moda ne stignemo do eljenog cilja - do Voljenog Bia. Toga pak nisu svjesni mnogi koji ni o emu mnogo ne razmiljaju, nego, lieni svih briga i razmiljanja, sjede bezbrino na obalama, po strani izvan svega, zato i ne shvataju nae stanje, ne razumiju nas. U izvrsnom prepjevu Baagia sugerie se drugi smisao ili u najmanju ruku suava se i ograniava vieslojnost znaenja Hafizova stiha, jer stihu daje socijalni karakter. I ne samo da tako prevodi, nego na jednom mjestu, govorei o Hafizu, to potvruje svojim komentarom: "Hafiz 30

se javio u ono burno doba, kad je izbilo na povrinu raskolnitvo islama, tj. kad je perzijski duh tonuo u moru krvi prolivene od vlastitih sinova. U tome komeanju odjeknule su mnoge pjesme koje karakteriu ondanje stanje u Perziji."8 Kao potvrdu za takvo svoje miljenje navodi prepjev upravo ovog distiha: No je mrana, more strano, bijesni se vali nose, Gdje da znaju nae jade, koji breme alom nose. "Ti stihovi najbolje nam kau kako je bilo stanje u Perziji u to doba."9 U traenju vieslojnosti znaenja, mogla bi se u ovom distihu Hafizovom nai i neka uvijena aluzija i na stanje u Perziji, ali ne samo, i ne prvenstveno, to. esti distih ovog gazela u filolokom prevodu znai: Svi moji postupci, zbog sebinosti, najzad zavrie blamaom, Gdje da ostane skrivena tajna o kojoj se dre sijela. Baagi je i ovo virtuozno preveo i prepjevao: U javnost e najposlije izai i moja djela, Kako e se sakrit tajna o kojoj se dre sijela. U prvom dijelu distiha Baagi je u svom prepjevu izostavio o kakvim se to djelima radi koja se ne mogu sakriti to je vrlo vano za tano razumijevanje stiha. Zato i ovaj itav prepjev prestaje biti Hafizov i postaje razigrani Baagiev stih sa jednostavnim i logikim porukama i zakljucima iz realnog ivota. Ali, sufijska interpretacija, koja ovdje izbija u prvi plan, aludira na to da sufija nikada ne smije da misli samo na sebe, ne smije da bude sebian, sebe i svoj ego treba da zaboravi i da misli na predmet svoje sufijske ljubavi, jer to mu daje priliku da se priblii svome Cilju, a Hafiz je to u jednom trenutku bio zaboravio, bio je sebian, mislio je samo na sebe i tako postupajui osramoen je, doivio je blamau, o emu se ve pria po skupovima, i to se vie ne moe sakriti. Iz prepjeva Baagia ovo se ne vidi, jer su neki dijelovi Hafizova stiha zanemareni i smisao je usmjeren u drugom pravcu. I najzad, zavrni distih u kome je i pjesniki nadimak, takoer je dosta slobodno prepjevan, pri emu je dosta izgubljeno od Hafizovih misli i poruka. Hafiz, naime, kae: "O hafize, ako eli svoj mir, ne zaboravi sljedee: eli li postii ono to voli, pozdravi se s ovim svijetom i zaboravi ga."
8. Prosvjeta, Zagreb, 2/1894., str.380. 9. Ibidem.

31

I ovdje je tematika sufijskog karaktera, u smislu da svako ko eli svoj unutarnji mir i spokojstvo, ne treba da zaboravi sljedeu poruku koja je izreena u drugom dijelu distihona reenicom na arapskom jeziku koja deskriptivno saoptena znai: ako eli da dospije do onoga koga voli, treba da zaboravi ovaj svijet i uivanje na njemu, jer sufijama je za stizanje pred Voljeno Bie, uslov da zaborave uivanja ovog svijeta, pa i sebe samog, da nikada i nikako ne misle o dobrima i uivanjima na ovom svijetu, nego da se pozdrave sa svim tim i usmjere se prema uzvienoj Ljubavi, to im osigurava spokojstvo i unutarnji mir dok su na ovom svijetu. Baagiev prevod, koji glasi: Ako eli mir, Hafize, sa mejdana ne uteci Kad ti ljudi ljubav shvate - ti svijetu zbogom reci, jeste poetian, ali ne nudi sve one poruke koje nudi original. Prepjev je otiao u nekom drugom pravcu i sa originalom se dodiruje samo na poetku distiha gdje se pjesnik obraa sam sebi: "Ako eli mir, Hafize...", a dalje skoro da nema nikakve sadrajne veze sa originalom, kao da znaenje originala nije shvaeno. Baagiev prevod jedne Hafizove rubaije koji je objavljen u Beharu iz 1900/901. u br.7, str. 110 i u Gajretu iz 1925. u br.5, str. 66, sa malim razlikama u prevodu, uinio mi se nejasan. Prevod u Gajretu je noviji i jeziki dotjeraniji. Ali prije nego citiramo prevod i original, smatramo za potrebno da istaknemo Baagievo miljenje o povodu nastanka stihova ove rubaije. Iz pisanja o Hafizu moe se uoiti da je Baagi tokom vremena razliito pisao o nekim Hafizovim problemima. U ve citiranom radu o Hafizu u zagrebakoj Prosvjeti iz 1894. godine, str. 343-344, na jednom mjestu Baagi pie: "Neki tvrde da je Hafiz u siromatvu ivotario, navodei neka mjesta iz Divana, gdje se pjesnik tui na siromatvo, ali ta vijest nije vjerovatna, niti se moe dokazati. "Meutim, u Gajretu, dosta kasnije, 1925. u br. 5., str. 66, o istoj temi Baagi pie sljedee: "Iz njegovih pjesama znamo da nije znao uvati bijele pare za crne dane. Odgovor Timur-Lenku jasno nam kae da je ve tada loe materijalno stajao. U tim danima mogli su nastati sljedei stihovi: Ne vrijedi jada ovog svijeta srea Ne vrijedi muke ovog svijeta hrana. Uitak od sedam hiljada godina Ne vrijedi patnje sedam dana. U starijoj verziji prevoda ove rubaije u Beharu iz 1900/901. jezik je stariji i danjanjim itaocima arhaian: Nije vr'jedna kobi ovog sv'jeta srea, 32

Nije vr'jedna muke sva slast uivana. Uitak od sedam hiljada godina Nije vr'jedan patnje: samo sedam dana. Svojim pisanjem i stavom o Hafizu i o povodu nastanka ovog katrena namee se pomisao kao da je Baagi kroz projekciju svog ivota i svojih ivotnih prilika i neprilika posmatrao i ocjenjivao i Hafiza. A kada je u pitanju prevod, u zamrenim konkretnim i simbolikim slikama, sadraj i smisao rubaije ostaju dosta nejasni, a posebno je teko prihvatljiva Baagieva premisa da je to ilustracija i aluzija na slabo materijalno stanje Hafizovo. Zato sam potraio original rubaije i u mnotvu Hafizovih stihova, pronaao sam ovu rubaiju koja glasi: Filoloki prevedena rubaija znai: Srea ovog svijeta ne vrijedi nasilja na ovom svijetu. Slast njegovog postojanja ne vrijedi njegovog bola. Sedam hiljada godina radosti na ovom svijetu, Ne zavreuje patnju tugovanja od ovo sedam dana. Kako god da se prevede ova rubaija, pa i najtanije, za itaoce prevoda, pa i za one koji poznaju perzijski jezik, pravi smisao i poruka sadraja ostaju nejasni i teko shvatljivi. To pokazuje koliko je teko i riskantno prevoditi dijelove poezije izdvojene iz ireg konteksta i izvan odreenog civilizacijskog miljea. Naime, da bi se shvatio pravi smisao ovog katrena, treba se podsjetiti da su stari narodi, stare nauke i stare knjige tvrdili da ovaj svijet traje sedam hiljada godina. S druge strane, na ivot na ovom svijetu se uporeuje sa vrlo kratkim vremenom: od poreenja sa vremenom od jednog treptaja onih kapaka, zatim sa vremenom od pet, est, a najee sedam dana, uzimajui taj broj kao sveti, stajai broj. Imajui to u vidu druga dva stiha znae da ni sedam hiljada godina, pa makar one bile i radosne, koliko traje ovaj svijet, ne zavreuju podnoenje patnje i tuge u ovom kratkom ivotu od sedam dana. Ako bi preli na plan sufijske interpretacije, onda bi se moglo rei da patnje i tuga u vremenu od sedam dana boravka i ivota na ovom svijetu dolaze zbog naeg odvajanja, zbog udaljavanja nae prave egzistencije od svog Praizvora, od Boga i zbog zatvaranja nae boanske iskre u mrane okove tjelesnosti na ovom svijetu, a to zatvaranje, simboliki iskazano, ivot je od sedam dana. Interesantan je nain kako je Baagi odabrao i preveo samo tri distiha iz 11. gazela Hafizovog Divana. Prevod je objavljen u Gajretu 1925. godine u br.7, na str. 100. Od tri Hafizova distiha Baagi je napravio etiri distiha svoga prepjeva. U originalu prvi distih glasi: O krmaru, sjajem vina osvijetli au moju, 33

A ti svire, zapjevaj, svijet se krenu po mojoj elji. Baagiev prepjev glasi: O krmare, rujnim vinom daj posveti au moju, A ti svire, zapjevaj mi! Ja postigoh elju svoju. Bez imalo dvojbe, Baagi je izvrsno prepjevao ovaj prvi stih. No sljedeeg njegovog distiha u originalu nema, a on je "dopjevao" svoj distih, koji po sadraju ima veze sa prvim distihom pa kao Baagiev distih glasi: Ta danas se cio svijet po eifu mome kree to je bilo sve e proi, samo ovaj spomen nee. Kako vidimo, prvi dio ovog novog, Baagievog distiha, izgleda kao na drugi nain prepjevan i ponovljen jedan dio prvog distiha, naime da se sve kree po elji, eifu pjesnika, a osnove za drugi dio distiha u originalu uopte nema. U originalu je prvi distihon sadrajem i smislom povezan sa drugim distihom koji glasi: U ai ja lice vidim Voljenoga Bia svoga, O ti koji ne poznaje slast pijanstva vjeitoga. I ovaj distih Baagi je na svoj nain divno prepjevao, pri emu vjeito pijanstvo, opojnost naziva nebeskim nadahnuem: ujte, koji ne poznate nadahnua nebeskoga Ja sam danas u peharu vio lice zlata svoga. etvrti i posljednji distih u Baagievom prevodu glasi: Ko ne umre onog asa, kad oivi u ljubavi Taj Hafizu nek se hvali, da je i on junak pravi. Tematikom o vinu i ljubavi, naravno u prenesenom sufijskom tumaenju tih pojmova, nastavlja se i u ovom distihu, koji u filolokom prevodu glasi: Ne umire nikad onaj ko oivje u ljubavi, U knjizi o ovom svijetu nae trajanje je zapisano. Original ova tri distriha, pored povrne, lirske, nudi i drugu, dublju, sufijsku interpretaciju: Pojmovi: vino, aa, opijenost, mogu biti interpretirani i u drugom, dakle, alegorijskom znaenju. Zanesenost i opijenost ljubavlju prema Boijem Biu za iskrenog sufiju znai vrhunac uivanja i slasti i ko ne moe da doivi takvu ljubav ne zna ni za slast opijenosti takvom ljubavlju. U treem distihu Hafiz poruuje da nikad ne umire, tj. da je vjean onaj koji stekne ivot u takvoj ljubavi, drugim rijeima: ko stigne do Voljenog i utopi se u Njemu, postaje vjean kao to je vjean i Voljeni do koga je stigao i u Njemu kao jedinka nestao, tj. vratio se svome Praizvoru, iz koga je i potekao, a sve to je zapisano, veli pjesnik, u knjizi 34

o ivotu na ovom svijetu. Baagiev prepjev na neki nain prati znaenje originala, ali bez prethodnog poznavanja sufijskog uenja o oivljavanju posredstvom ljubavi u trenutku zavretka ovosvjetskog ivota, za itaoca je teko razumljiv, i original i prepjev. Na kraju da zakljuimo. Baagiev pjesniki genije, toliko razigran i matovit, esto u svojim virtuoznim prevodima i prepjevima kao da nije imao mira i strpljenja da prati i traga za svim moguim sadrajima i porukama originala, njegov eruptivni poetizam nije mu dozvoljavao da se smiri i razmilja ta je sadrano u Hafizovim stihovima, nego je, uoivi prvu ideju ili poruku, iz njega progovorio njegov sopstveni poetski talenat i iz njega provrele njegove sopstvene misli i poruke, ime je, bez ikakve sumnje, esto nadmaivao prevoene pjesnike, ne samo one slabije nego i one najvee. U takvim sluajevima, nemajui pred sobom original koji se prevodi ili pak ne poznajui jezik originala, itaocu je vrlo teko znati i odrediti granicu gdje prestaje, u ovom sluaju Hafiz, a gdje poinje Baagi, ta je Hafizovo, a ta Baagievo. Dakako, sigurno je i to da su ova dva velikana umjetnosti rijei ponekada i u poneemu vrlo srodni i da se nimalo ne razlikuju. Sarajevo, 20.12.1990. Literary translations from Persian in Behar, Gajret and Biser A tradition of translating and interpreting of literary and other works from Islamic and oriental languages-Arabic, Turkish and Persian-began in our parts mostly with the establishment of the Ottoman rule in the Balkans. The translating activities and translation as such meant a transfer and a continuation of oriental tradition among the members of Islam in our parts. The major role in translating and interpreting of the oriental and Islamic traditions among our people was played by a number of true lovers of literary traditions in three oriental languages who had gone to schools in larger Ottoman cities, or who pursued their education in the traditional religious schools at home-madrasahs. One should mention in particular those who fell in love with the Sufi thought, and who were also the members of various Sufi orders. The other line of translating tradition activities in our parts began at the time of Bosnian Moslem cultural and literary revival in the newly founded periodicals towards the end of 19th and in early decades of 20th 35

century. The Bosnian Moslem writers and other intellectuals founded, among others, the journals such as Behar, Gajret and Biser, respectively. During the Austro-Hungarian occupation, the Moslem writers endeavored to incite the interest among the Moslem masses for books, education and, in this way, to give their own contribution towards the social progress of the Moslem people. Next to the original works from literature, notably in Behar and Gajret, there were a number of works published as translated literature. The Moslem readership and translators were very fond of three foreign literatures: the Arabic, Turkish and Persian ones. The main contribution to the translated literature from these three languages came from the people who knew Turkish, Arabic and Persian well in the contemporary Bosnia and Herzegovina. They were Dr. Safvet beg Baagi, Musa azim ati, a specialist in Turkish studies Fehim Spaho, Mehmed emsudin Sarajli, Osman Asaf Sokolovi, and the others whose contribution was lesser from those aforementioned. Having known all three languages, Baagi had the largest scope of his translation activities. The poetical genius of Baagi was quite playful and imaginative. Very often he had no patience and ease to follow and search all kinds of subject matters and poetic messages in the original, but, in his masterly translations and poetical translations, having spotted the first idea or the message, his original poetical talent would burst out. His own thoughts and messages would then freely flow. In this way, he would, no doubt, surpass the poets translated, and not only the minor ones, but also the greatest ones among them.

36

Munib Maglajli LIRSKA PJESMA I BALADA U BEHARU Muslimanske lirske pjesme i balade, prije pojave Behara, biljeio je itav niz sakupljaa, a objavljivane su - nakon zbirki Vuka Karadia - na stranicama asopisa i listova kao to su: Bosanski prijatelj, Bosanski vjestnik ili Bosanska vila, ali i zasebnih zbirki, na primjer, sakupljaa kao to su iz srpske sredine: Bogoljub Petranovi, Kosta H. Risti, Marko S., Popovi Rodoljub, Stevan N., Davidovi i drugi, a iz hrvatske Nikola Tordinac, Kamilo Blagaji, Dragutin Hofbauer i drugi. to se tie sakupljaa iz muslimanske sredine koji su u vremenu prije pojave Behara uobliili zasebne (rukopisne) zbirke, treba spomenuti imena Osmana i-kia i Safvet-bega Baagia, a u prvim godinama izlaenja ovog asopisa (1902.) mostarski sakuplja Mehmed Delaluddin Kurt objavljuje zbirku lirskih pjesama i balada iz mostarske sredine. Konano, itav niz sakupljaa u ovom vremenu, iz sva tri naroda u Bosni onoga doba, ostavio je iza sebe rukopisne zbirke u kojima su zabiljeene brojne lirske pjesme i balade. Tu su imena Jovana P. Mutia, Save Miladinovia, Ivana Zovke, Mihovila Pavlinovia, Vinka Vice Palunka, Muhameda Fejzi-bega Kulinovia i drugih. 1 Od lirskih pjesama koje su otisnute na stranicama Behara, najvei je broj ljubavnih, sevdalinki. Privlai takoer panju i nekoliko aljivih pjesama. Kada je rije o baladama, na stranicama Behara nalazimo primjere iz svih tematskih skupina, tj. pjesme o djevojci zle sree, o smru rastavljenim zaljubljenicima, o zlosretnoj nevjesti, o nesretnim suprunicima, o ojaenim roditeljima, te o sukobima u porodici. U rukovjeti antologijskih balada objavljenih na stranicama Behara, dvije pripadaju skupini koju objedinjuje zajednika tema smru rastavljenih zaljubljenika. Stradanje smru rastavljenih zaljubljenika jedna je od najomiljenijih tema u muslimanskoj baladi. Brojnou zabiljeenih pjesnikih uoblienja izrazito se iz ovog korpusa u prvoj skupini izdvajaju pjesme o nesretnim dragim koje u smrt tjera naglo razdvajanje, kao posljedica protivljenja majke sinovljevu izboru i nametanja vlastitog.
1. Podrobnije o historijatu biljeenja muslimanskih lirskih pjesama i balada pisao sam u tekstovima: Historijat biljeenja i zanimanja za sevdalinku (Od zbilje do pjesme. Ogledi o usmenom pjesnitvu, Banja Luka, 1983., 23-36) i Historijat biljeenja i zanimanja za muslimansku baladu (Muslimanska usmena balada, Sarajevo 1985., 22-32).

37

Zabiljeen je velik broj pjesnikih uoblienja ove teme, poevi od Erlangenskog rukopisa pa do najnovijeg vremena. Pjesme o nesretno zaljubljenim u kojima suprotstavljanje mladieve majke sinovljevu izboru dovodi do traginog kraja razlikuju se s obzirom na imena protagonista i duinu, ali im je zajedniko da imaju dosta vrst baladni model, sa vie motiva koji predstavljaju njegova jaka mjesta. Razliito rjeavanje ovih postojanih segmenata baladnog modela, uz mogunost unoenja novih pojedinosti izmeu njih, jeste prostor u kojem su se okuavali bezbrojni pjesnici, koji su iz narataja u narataj, sa razliitim darom i umijeem, batinei pjesniku grau, pristupali oblikovanju ove privlane teme. Brojnost zabiljeenih inaica, u vrlo irokom vremenskom rasponu, svjedoi da su usmeni pjesnici vrlo rado preuzimali naslijeenu grau koja im je davala mogunost da se i sami oprobaju u oblikovanju pjesme o nesretnim zaljubljenicima. Po svemu sudei, i motivski niz koji ini okosnicu ove balade sam po sebi bio je lahko pamtljiv i podoban za usmeno prenoenje: mladiu koji ve ima dragu majka namee drugu djevojku za nevjestu; sin se protivi majkinoj odluci i odbija da ostavi dragu ili da ue u lonicu dovedenoj; majka ili druga svojom zakletvom primoravaju nevoljnog mladoenju da ode skinuti mladu s konja ili da ue u lonicu dovedenoj; nevoljni mladoenja u lonici ne prilazi nevjesti, nego se s pjesmom uz pratnju tambure oprata s dragom, zaklinjui joj se na vjernost; traei od dovedene da otkrije lice, a onda joj priznaje ljepotu znatniju od one koju vidi u svoje drage; usmeno ili pismeno poruuje majci kako da ga opremi, kuda da se kree posmrtna povorka i slino; ubija se ili umire, nalaui prethodno dovedenoj da zataji njegovu smrt, kako bi se zvanice na piru to dulje veselile, posebno njegovi najblii; ujutro majka dolazi buditi mladence i otkriva sinovljevu smrt; umrlog mladoenju opremaju i ispraaju prema njegovoj elji; draga, koja ne zna za smrt svog nesuenika, na razliite naine otkriva njegovu posmrtnu povorku; ubija se ili umire od ljubavnog jada; povorka sa umrlim dragim zastaje i eka dok opreme umrlu dragu te ih zajedno ispraaju i sahranjuju; iz groba nie raslinje koje simbolizira veliku ljubav sahranjenih. Prva od dvije antologijske balade iz Behara sa temom smru rastavljenih dragih jeste razvijena pjesma koja sadri sve relevantne motive baladnog modela skupine o kojoj je rije. U odnosu na zabiljeene varijante ove balade, inaica objavljena u Beharu istie se razvijenom slikom obraanja nevoljnog mladoenje majci, kojoj upuuje pismo iz lonice, te njegovih priprema za in samoubojstva:

38

Podie se Omerica mali, podie se na noge lagahne, pa se fati divit i kalema, i hartije, knjige bez jazije, pa on pie pismo alovito, ba u ruke ostarjeloj majki: "uje li me, moja mila majko, potrai mi dva majstora nova, nek posijeku orah u livadi, od oraha da teneir prave. Ti otidi u Novu ariju, pa sazivaj hode i hadije, kupajte me studenom vodicom, i utrite rumenom ruicom, niz teneir pustite mi perin, to mi ga je Hasna odgojila, na prozoru, pri na mjeseini. Poneste me poljem zelenijem, a kraj dvora Hasnije djevojke, ne bi l' joj se mladoj saalilo, ne bi l' mene mlada oplakala. Halali mi, moja mila majko!" 2 Druga antologijska balada iz Behara o nesretnim dragim pripada skupini pjesama u kojima tragian zaplet izaziva bolest i smrt jednog od voljenih, koja u nekim pjesnikim uoblienjima dovodi do smrti drugog zaljubljenika. I u ovom sluaju, dakle, smrt konano razdvaja zaljubljenike, ali joj ne prethodi naglo razdvajanje jo za ivota, nevoljenom i nasilnom enidbom dragoga, kao u prvoj skupini pjesama sa ovom temom. Poto u svim zabiljeenim pjesnikim uoblienjima ove teme jedan ili oba zaljubljenika umiru od kuge, moe se zakljuiti da su pjesme iz ove skupine odjek zbivanja prouzrokovanih pomorima kuge, koji u prolosti Bosne nisu bili rijetki. Neke inaice sadre i lokalna obiljeja u imenima likova i mjesta za koje je baladino zbivanje vezano. U varijanti iz Behara baladino zbivanje odvija se "na Zagorju, u engia dvoru", a junaci su Ajka Seferova, jauklija Bahtijarevia. Pjesma iz Behara, koju je priopio suradnik potpisan pseudonimom Osman Sabrija, izdvaja se skladnom alopojkom zarunika nad grobom drage:
2. Behar, 9/1908-09, 18/19, 293-294.

39

"Hej, jaglue, i uza te grane! Truhnu ruke koje su te vezale, crne oi, koje su gledale, medna usta, koja su brojila, b'jeli zubi konce otkidali!" 3 Od dvije antologijske balade iz Behara o zlosretnoj nevjesti, prva koja je objavljena pod naslovom Ljepotica Fata, a priopio ju je Ibrahim Dautovi - pripada skupini pjesama o stradanju isproene u roditeljskom domu, koje je izazvano urocima. U ovom sluaju tragika krivnja junakinje balade sadrana je u njezinoj nesvakidanjoj ljepoti. Ljepota postaje kobna jer je dovoljno da se nae na pogledu zlih oiju ili da se povodom nje zane misao ili izrekne rije. Bezbroj je mogunosti da osoba ija ljepota izaziva panju okoline bude ureena, da postane rtva uroka i tako strada. U ovoj baladi svijest o izuzetnoj ljepoti vlastite keri navodi majku isproene da je krije od pogleda svatova koji bi ju mogli urei. Ali to je ve zakanjela predostronost: zlosretna nevjesta bila je predodreena za stradanje onoga asa kada se u glavi njezine nesuene jetrve zaela misao da ju isprosi za svoga djevera. Tiho izreeni usklik ljepoti djevojke koja je zainila kolo bio je dovoljan da je uini rtvom zle kobi. U trenutku kada svatovi dolaze po zlosretnu nevjestu ona vie ne pripada ovome svijetu i odlazi, odazivajui se zovu rajskih hurija: Kolo igra na sred Sarajeva, u tom kolu Fata ljepotica, sve je kolo glavom nadvisila, a ljepotom kolo zainila. Gledala je Hasanaginica, gledajui tiho govorila: "Mili Boe, uda velikoga! Ja kakva je ljepotica Fata, za moga bi Muhameda bila, Muhameda, mojega djevera!" Ona ide ljepotici Fati, pa od majke isprosi djevojku. Pokupila kitu i svatove, pa odoe po lijepu Fatu. Tu ih oni lijepo doekali: sve svatove u nove konake, a atove u nove ahare,
3. Behar, 6/1905-06, 6, 93.

40

jenibule na gornje ardake. Veerae i akam klanjae, tad govori Hasanaginica: "Prijo moja, Alibegovice, izvedi nam Fatu ljepoticu, da je vidim i da krnu metnem." Progovara Alibegovica: "Prijo moja, Hasanaginice, ne mogu ti Fatu izvoditi, moja Fata odvie je lijepa, ovdje ima premnogo svijeta, ve ti idi i krnu joj metni! Otlen ode Hasanaginica, ona ode u gornje ardake. Kad je prva vrata otvorila, obasja je sjajna mjeseina; kad je druga vrata otvorila, nju obasja jarko sunace; kad je trea vrata otvorila, ali Fata na dueku spava, dva joj nura na obrazu gore. Skoi Fata na noge lagahne, pa govori Hasanaginici: "Hodi, hodi, moja jetrvice, uje sada ta hurije zbore: Sad e nama naa Fata doi!" To izusti, pa duicu pusti, i umrije, alosna joj majka! 4 Temu zlosretne nevjeste uobliava jo jedna pjesma koju je za Behar zabiljeio Ibrahim Dautovi iz Bijeljine. Pjesma zapravo predstavlja razvijenu metaforu o hladnoi novoga doma i okrutnosti novih ukuana prema dovedenoj. Hasanaginici, koja tri dana u mukama raa, nee prinijeti vode ni svekar, ni svekrva, ni zaova, a kad najzad Hasanaga prispije i ode po vodu, bude to prekasno da se ugasi e i spasi ivot.5 Prva od dvije pjesme sa temom nesretnih suprunika kazuje o pogubnom pohodu materi. Balada o pogubnom pohodu materi ljube koju na putu za roditeljski dom sustiu crne vijesti o smrti djece i vojna na
4. Behar, 4/1903-04, 14, 220 5 Behar, 1/1900-01, 9, 142.

41

uvjerljiv nain kazuje o stalno prisutnoj enji dovedene za majkom i roditeljskim domom, ali je snagom ovoga zova mjerena zapravo ljubav prema vojnu, ija se snaga - u doivljaju ivota pjesnika koji su uobliavali ovu temu - stavlja ispred ljubavi prema djeci. Jer, sa dugo prieljkivanog pohoda majci, zlosretnu ljubu e vratiti tek vijest o smrti voljenog vojna. Najvee mogunosti za pokazivanje pjesnike inventivnosti pri oblikovanju ove teme pruao je motiv povratka u dvore zlosretne ljube i majke, koja od varijante do varijante zatie svaki put drugaiji, ali uvijek jeziv i poguban prizor u dvorima koje je u oajanju i neoprezno proklela. Ukupno stradanje u baladi ostvaruje se kao ispunjenje kletve koju ljuba izvija u enji za majkom i roditeljskim domom, to je u varijanti koju je Beharu priopio gimnazijalac Mustafa Kurtagi uobliena na pjesniki upeatljiv nain: Dvore mela Alibegovica, dvore mela, svoje dvore klela: "Dvori moji, ostali mi pusti, otkad sam ja mlada dovedena, ja nijesam svoje majke vid'la!" To mumljae, da niko ne uje, al' to slua bee Ali-bee, pa govori svojoj vjernoj ljubi: "Ti pokuhaj medene kolae, pa ti hajde majci u pohode." To je ona jedva doekala, pa pokuha medene kolae, ona ode majci u pohode. Kad je bila na prvom konaku, haber stie i siahna knjiga: "Vrat se natrag, Alibegovice, kuga ti se u dvor uselila, obje ti se keri razboljele." "Ne vratih se dok ne vidim majke, da su vala i obadva sina." Kad je bila na drugom konaku, haber stie i siahna knjiga: "Vrat' se natrag, Alibegovice, kuga ti se u dvor uselila, oba ti se sina razbolila!" "Ne vratih se dok ne vidim majke, 42

da s' Alibeg glavom razbolio!" Kad je bila na treem konaku, haber stie i siahna knjiga: "Vrat' se natrag, Alibegovice, kuga ti se u dvor uselila, Alibeg se glavom razbolio!" Kad to ula Alibegovica, to je polje od dvanaest sahata, ona ga je za est preletila. Kad je bila blizu b'jela dvora, dvije keri u raku spustie, a dva sina raci donesoe, Alibegu vodu nastavie. Ona sjela jade jadovati: "Dvije keri, dvije koutice, a dva sina, dva siva sokola! Alibee, sunce iza gore, ali ti me bjee obasjalo, al' mi odmah za goricu zae, za goricu, pod crnu zemljicu!" U njojzi je ivoj srce puklo, i umrije, alosna joj majka. 6 Druga antologijska balada o nesretnim suprunicima, objavljena na stranicama Behara, kazuje o umiruem vojnu koji se sa ivotom dijeli zazivajui ljubu i aljui joj predsmrtnu poruku. Dok se druge balade iz ove skupine, s obzirom na irinu zahvatanja u sferi opeljudskog, mogu odnositi na bezbrojne situacije, pjesma o na smrt bolesnom Havaliu Begi odnosi se na posve odreenu situaciju u kojoj se jedna porodica nala, to naravno ne umanjuje univerzalno znaenje ove pjesme. Pjesnik ove balade ostvario je jasno modeliran lik umirueg junaka, uobliivi predstavu o njegovoj ukupnoj linosti, gledajui je kroz odnose prema majci, sestrama te, konano, prema ljubi, o kojoj umirui vojno govori sa puno obzira. Nepoznati pjesnik uspio je, meutim, u ovoj kratkoj baladi ostvariti, u svega etiri stiha, i lik ljube, ije spominjanje vojna uvjerljivo posvjedouje da se tu radilo o jednom vrlo skladnom odnosu meu suprunicima, i u iroj porodici openito. Poetna situacija u baladi o na smrt bolesnom Havaliu Begi slina je poetnoj situaciji u Fortisovoj alosnoj pjesanci: ranjenog ratnika obilaze mati i sestrica, a ljubovca od stida ne
6. Behar, 5/1904-05, 1, 12.

43

mogne i samo mu alje pozdrav. Meutim, odnos naravi izmeu Havalia Bege i njegove ljube bitno je drugaiji nego li izmeu Hasan-age i njegove ljube te ovaj nedolazak ne izaziva tragini nesporazum meu suprunicima, kao u Hasanaginici. Havali Bego, najprije u razgovoru s majkom i sestrom, a zatim i u svojoj predsmrtnoj poruci, koja je ujedno i njegov usmeni testament, pokazuje puno njenosti i brige za ljubu koju ostavlja. Balada je u cijelosti skladna tvorevina nepoznatog pjesnika: Razbolje se Havaliu Bego, ni u putu, ni u Carigradu, ve u Niu strae uvajui. Oblazi ga majka i sestrica, vjerna ljuba od stida ne moe. Selam alje Havaliu Begi, selam alje, za vrata se krije: "Mila majko, selam e mi Begi!" Otle ode majka i sestrica. Kad su dole Havalia Begi, za sve pita Havaliu Bego, a najprije za vjernu ljubu: "Mila majko, kako mi je ljuba?" Havaliu majka govorila: "Drago d'jete, zdravo ti je ljuba, selam ti je ljuba uinila." Onda veli Havaliu Bego: "A Boga ti, moja mila majko, ako meni suen danak doe, suen danak i umrli sahat, a ja imam do dv'je seke svoje: star'joj seki timar Tihorica, mlaoj seki ojluk selo ravno. Tebi, majko, kula na Zagorju, oko kule hiljadu dimova, to e tebe, mila majko moja, to e tebe do smrti hraniti. Mojoj ljubi ogo od niaha, zeir prsten sa desnice ruke, i bijela kula, u kojoj je, i pod kulom zelena livada, po njoj pase hiljadu ovaca, 44

i pod njima hiljadu janjaca. Mojoj ljubi i od Boga krivo, ona nema od srca evlada!" To izusti Havaliu Bego, to izusti, svoju duu pusti.7 Konano, tematskoj skupini pjesama o sukobima u porodici pripada samo jedna antologijska balada objavljena na stranicama Behara. Rije je o prastaroj temi o brai u zavadi oko nasljedstva, koje miri plemenita snaha. U pjesmi koja je pod naslovom Dva brata objavljena u Beharu, radnja je lokalizirana u Zagorje, gdje se dijeli Hasan-aga s bratom Muhamedom. Sporan dio nasljedstva oko kojeg se braa zavaaju jeste jedan itluk i "Bijela na Zagorju kula". Hasan-aga nalae ljubi da otruje njegova brata Muhameda, a on odlazi u lov, u planinu. Plemenita nevjesta, pritisnuta tekim nalogom mua, nalazi izlaz iz muke u kojoj se nala tako to iz svoga ruha uzima zlatnu matrafu i poklanja je djeveru Muhamedu, razmutivi od meda erbe u njoj. Dirnut ovim nevjestinim velikodunim inom, djever joj kao uzdarje daje sporni itluk i kulu na Zagorju, ime prestaje uzrok zavade meu braom. Za to vrijeme Hasan-agi, koji lovi u planini, naglo se ukazuje sva udovinost naruenog bratoumorstva, te on hrli dvoru u posve promijenjenom raspoloenju, u zebnji za bratom. Kada od ljube saznaje da je brat iv i zdrav - susree se s njim i halali, ime se skladno zaokruuje ova usmena tvorevina nepoznatog pjesnika. 8 Ovaj kratki osvrt na lirsko i baladno pjesnitvo u Beharu ukazao je samo na vrhunske pjesnike domete, a za potpuniji uvid u motivsko-tematsku raznovrsnost te u raznolikost pjesnikih zahvata na nivou pojedinih segmenata usmenih tvorevina, neophodan je sustavan i irok zahvat u grau, koji nam tek predstoji. Lyrical Song and Ballad in Behar There have been many persons who collected the Moslem lyrical songs and ballads before the emergence in the Behar journal. They were published-after the collections by Vuk Karadi-in the newspapers and journals such as Bosanski prijatelj/Bosnian Friend/, Bosanski vjesnik /Bosnian Herald/, or Bosanska vila/Bosnian Fairy/. There were also the separate collections published, for instance by the gatherers from the Ser7. Behar, 6/1905-06, 7, 108. 8. Behar, 1/1900-01, 20, 320.

45

bian circles such as B. Petranovi, K.H. Risti, M.S. Popovi Rodoljub, S.N. Davidovi and others; whereas from the Croatian circles the gatherers were N. Tordinac, K. Blagaji, D. Hofbauer and others. The majority of lyrical songs published on the Behar pages belonged to the love songs. The ballads printed in the Behar contained examples of all thematic groups, i.e. the songs of an unhappy girl, about the lovers parted by death, about the unhappy bride, unhappy married couple, bereaved parents, and the conflicts within the family. This short paper about the lyrical and ballad poetry in the Behar pointed out only to the loftiest poetical accomplishments. The more complete insight into the variety of motives and topics, as well as a divergence of poetical creations on the level of some segments in oral poetry, require the more systematic and wider insight into the available documents. This is the task that still lies ahead of us.

46

Demaludin Lati ARAPSKA KNJIEVNOST U PREPORODNIM ASOPISIMA Arapska knjievnost prisutna je ve u prvom goditu Bonjaka /1891/. Safvet Baagi u 17. broju objavljuje Nesretnu ljubav - Historiku crticu iz arapskog ivota. U toj prii, ija je radnja situirana u vremenski okvir kraja dahilijjeta i dolaska islama na Arabijskom poluotoku, susreemo dvije karakteristine romantiarske teme ne samo prevoene arapske literature u naim preporodnim asopisima ve i u Baagievoj, a dobrim dijelom i u itavoj bosanskomuslimanskoj knjievnosti tog perioda. Ta tema je: strast i slava predaka. U prilozima koji su slijedili u Bonjaku, ili to prijevodi iz arapske knjievnosti ili tematiziranje Arapa, s romantiarskim stilskim crtama mijeaju se prosvjetiteljske i racionalistike ideje o naobrazbi, udoreu i podsjeanju na kulturno-prosvjetni zamah islamske kulture u prolosti kao zalogu povijesnog sjaja velikih islamiziranih naroda. Tako Baagi objavljuje duu pjesmu Memun kod Noirevanova groba /1/1891,17,4...i/, a Ibrahim-ef. Repovac prevodi narodnu pripovijetku Nevjera /2/1892,1,12/ u kojoj se Arabija javlja u svom poznatom koloritu. Istaknimo, usput, finu, arhainu, stilematsku leksiku ovog naeg prevodioca. U godinama 1896-1897. Mehmed-beg Kapetanovi Ljubuak objavljuje dijelove svoga Istonog blaga i najavljuje skoro izlaenje svoje knjige. Anonimni autor tiska pripovijetku Harune-el-Raid i njegov veliki vezir Dafer Bermei /6/1896,42,1; 43,1-2; 44,1-2/. Jedan kratki prikaz iz godine 1894. u 14. broju Bonjaka zavreuje posebnu panju. Anonimni autor kritiki se osvre na raspravu Islam Milana Nedeljkovia u izdanju Letopisa Matice srpske. Nedeljkovi je, naime, tvrdio da se "samo u hrianstvu moe razvijati kultura pa stoga napada nau". Nedeljkovieva rasprava se ocjenjuje kao navala na islam, a svoj prikaz autor zavrava pitanjem: "Moe li se nazvati sijanjem kulture u narodu navala na tue svetinje?" Povodom pojavljivanja navedene rasprave Osman Nuri Hadi je pisao, pored ostalog, knjigu Islam i kultura. Razumije se, Behar je, to zbog dueg izlaenja, to zbog irine preporodnog zamaha, mnogo bogatiji prevodima s arapskog jezika. Ovaj asopis je svoje itaoce upoznavao s predislamskim arapskim pjesnitvom, ali i sa savremenom arapskom knjievnou. Osvrnimo se na one prve. 47

Baagi u prvom goditu Behara prevodi odlomak iz Lamijjetu-laraba predislamskog pjesnika anfare el-Azdija /510.g. po Isau/. Za njegovu pjesmu Baagi kae da je "ljepa od svake muallake". Odista se radi o misaonoj pjesmi. U prosvjetiteljskom duhu Baagi dalje nalazi da je ta pjesma "puna filozofije, ali poezije je u njojzi tako malo". ati prevodi "jednog od najveih pjesnika prije islama" Antaru ibn edaba el-Abzija /polovina 6.st./. Rije je o Antarovoj fahriji, vrsti lirske pjesme "u kojoj pjesnik slavi svoje pleme, velikane ili sama sebe." /Fahrija je naroito zastupljena u predislamskoj arapskoj knjievnosti./ U plamenu vjenog rata grudi su mi prekaljene, U plamenu vrele krvi rodila je majka mene... ...Moja slava uzdie se iznad sunca i plejada, Pred njezinom veliinom svaka slava u prah pada. (Odlomak iz El-Abzijeve Fahrije u atievom prijevodu). Arapski pjesnik kojim su se najvie oduevili nai pjesnici prevodioci Baagi i ati te islamski pisac Muhamed Seid Serdarevi bio je Ebul-Ala el-Mearri/ r. 970/363. u Siriji/. El-Mearri je ovo potovanje, a mogli bismo rei i tematsko-sadrajno usvajanje, zasluio svojom pjesnikom i politikom slobodoumnou. On se slavi kao "najvei pjesnik filozof arapskog naroda", "uz Chajjama - najslobodoumniji islamski pjesnik svih vremena"/Baagi/ te "elitelj slobode i narodnog napretka" /Muhamed-Seid Serdarevi/. Baagi je preveo odlomke iz El-Mearrijeve zbirke Luzumijjat /9/1908-1909,10,155/. Uz prevod nai prevodioci obino donose biljeku o pjesniku te objanjenje o vrsti njegove pjesme. Tako Baagi objanjava da je luzumijjat /"Luzumu ma la jelzemu"/ "vrsta pjesme, gdje se srokuju dva sloga". Npr. Pored djece, smrt staraca, seoba iz doma, I povratak ljudskog bia u stanje atoma. Muhamed Seid Serdarevi, koji o El-Mearriju pie jednu obimniju biografsku biljeku, bez posebnih prevodilakih pretenzija, istie ovog pjesnika koji se protivio apsolutizmu i anarhiji. "Vlasnik ove grobnice," prevodi Serdarevi epitaf na El-Mearrijevom grobu,"bio je jedan pokriveni dragulj, kog je Premilostivi od visosti stvorio. Sijao je, ali mu vrijeme nije poznavalo vrijednosti, usljed ega ga je Premilostivi povratio opet i u njegovu bisernu koru". Svjesni da Bosanski Muslimani dobrim dijelom dijele sudbinu 48

islamskog svijeta, u to vrijeme koloniziranog i zaostalog, nai prosvjetitelji prevode one pjesnike i reformatore koji s gorinom govore o jednom stanju i propasti islamskog Istoka i s nadom najavljuju njegovo buenje. Meni vie dozlogrdi; Smrtnu mi je ranu dao Grijeh i prestup mog naroda to je tako nisko pao to je jedna kitica iz Glasa iz smrtne postelje Ibn Ebi Hukaika /preveo Mirza Safvet, 6/1905-1906,1,4,/. ejh Muhamed Abduhu je pjesma koju je Allame-iasr ispjevao neposredno pred preseljenje na ahiret, a preveo ju je ati. U toj pjesmi Abduhu ali zbog propasti muslimana, moli Allaha, delle anuhu, da Ummetu poalje jakog rukovou i kritikuje ulemu koja tavori u taklidu /oponaanju/. ati, koji donosi i original Abuhuove pjesme, komparira stanje muslimana i lijenost hoda u Bosni i Misiru i uvjerava nau ulemu da isto misle veliki reformator Abduhu i nai napadani pisci, meu kojima je svakako bio i ati. Mali uvid u nae preporodne asopise otkrie nam didaktiku i moralistiku notu pjesnitva i ostale literature koju oni donose. Odgojno-moralnim stihovima proarana je veina proznih tvorevina. Naroito se na tom polju istie A. H. Buli, koji je s arapskog preveo Oev savjet sinu, koji polazi na put /7/1906-1907,21,242/ i Druga mekama: El-hulvanijjetu /7/1906-1907,23,274-275/ anonimnih autora. Od proznih formi Behar donosi odlomak romana iz arapske povijesti Harun er-Reid /7/1906-1907, 17,197-200/ anonimnog autora, "Govor ponosne Arapke", odlomak iz djela Meahiru-n-nisa /Glasovite ene/ u prevodu Mirze Safveta /1/1900/1901,15,243/, arapske pripovijetke, prie i basne naglaeno savjetodavnog karaktera. Od 13. broja 2. godita do 5. broja 9. godita Osman Nuri Hadi i Fehim Spaho prevode Hiljadu i jednu no / od broja 13/1902-1903 Spaho to ini sam. U jeziku ovog prevoda osjea se bogatstvo nae narodne leksike, specifini historijski kolorit, ivot pripovijedanja i arolikost eherzadinih svjetova. A. H. Buli donosi Prevod prve Haririjeve mekame /6/19051906,18,279-380/. Buli upoznaje itaoce Behara s ovom specifino arapskom proznom formom i s njezinim najpoznatijim piscem Muhammedom Haririjem iz XI. st. Na prevodilac mekamu naziva "umjetnom prozom", u kojoj do izraaja dolazi "igrarija rijei", pa "ueni svijet ne dri puno do sadraja mekama". Naveemo jedan primjer u kome se vidi kako se Buli 49

igra rijeima prevodei Haririjevu umjetnost proze: Potucao sam se od kamen-srca do jo tvreg tvrdca te tune slike, kao edna ptica obilazei oko zdenca, trae vode studenca. U knjievnoj kritici koja se odnosi na arapsku knjievnost Behar pozdravlja pokretanje novih listova u islamskom svijetu, donosi preglede arapske knjievnosti /Spaho Mehmed i Dizdar Muhamed, 2/1901-1902,1, 5-7 do 10, 153-155/, a u goditu 9/1908/1909 br. 3, /47 predstavljen je savremeni Pjesnik Nila, Hafiz-ef. Ibrahim, za koga anonimni autor tvrdi da je "narodni misirski pjesnik" i "prvi pjesnik savremene arapske poezije". Knjievna kritika je openito biografska. Gajret i Biser nastavljaju Beharovo interesiranje za arapskom knjievnou. Hod je sasvim isti. Prevode se arapske prie poune sadrine te poezija predislamskog i islamskog perioda. Osvrnuemo se na dva prevoda, jedan iz Gajreta, drugi iz Bisera. U Gajretu /6/1913,8 i 9,170/ F. Nedati preveo je dijelove iz Imrul-Kajsova divana. F. Nedati je pseudonim Fehima Bajraktarevia, koji za Imru-l-Kajsa kae da je "najvei arapski pjesnik predislamske periode". Bajraktareviev prevod izdvaja se u itavoj arapskoj prevedenoj poeziji po novom, originalnom ritmu bez stereotipne inercije koju susreemo ak i kod atia, a kod Baagia ona je ak napadna. Bajraktareviev ritam je bez pjevljivosti. Njegov prevod ima svjeu leksiku i novu, spontanu rimu, ukratko: to je prevod uoljive prevodilake discipline. Dobro jutro elim vam, vi stare ruevine! A zar je dobro onom, ko bude i umine?! Dobro se uti samo sretnik i vjeno mladi, to ne spava u strahu i niim se ne brine. A kako je onom, od ijeg zadnjeg sastanka Prooe tol'ki mjeseci i tol'ke godine? Nesta traga od Selmina stana u Zulhalu, Na nj se izli svaki crni oblak iz visine. A ti dri: Selma je ista ko za sastanaka Na Rassuev'alu il kod Huzama-doline. I vidi jo uv'jek u Selmi mlado gazele I nojevo jaje nasred pjeane prine, Ko za onih noi kad ti otkri sjajne zube, Divni vrat s nakitom i ari antilopine. Drugi prijevod je Saliha Bakamovia, koji je u Biseru /2/1913.50

1914., 7,110,8,125/ s francuskog preveo nekoliko ljubavnih pjesama arapskih pjesnika, meu njima i uvenog Ibn Zejduna. Sunce, crvenije od cvijeta ohkuana, zalazae za ladanjem. Ovo bijae ugovoreni as. Ja bijah privezao svoga konja i sio. I ti doe, moja draga! Mene je tada obuzela velika jeza, kao spavaa, kojeg iznenadi zora. U Gajretu 1911.g. M. . ati objavljuje svoje Religiozne sonete s motivima iz arapsko-islamske povijesti, a u Biseru ciklus O eni u kojem velia i uvene Arapkinje Zulejhu i Merjem i u kojem je ona antologijska pjesma o Fatimi ez-Zehra, ija sjena obilazi Kerbelske sokake. Osman iki u Gajretu /6/1913,4 i 5,104/ objavljuje Hazreti Muhammeda /s.a.v.s./. Zakljuimo, na kraju: Arapska knjievnost je, u drugom zlatnom dobu nae kulturne povijesti, prevoena zato to je arapski lingua sacra nae bosanskomuslimanske kulture. Preko tog jezika, a naroito preko arapskog pisma, hurufata, mi smo uli u krug velike islamske kulture i civilizacije. Veza s tim jezikom, i pored novonastalih i katastrofalnih prilika, ostala je neraskidiva, a bez tog jezika, i pored ukljuivanja u evropske tokove obrazovanja i razvoja, preporod se ipak nije mogao zamisliti. Djela koja su prevoena s arapskog jezika naglaeno su moralnoodgojna, podsticajna, uvijek s islamskom misaonom i etikom pozadinom ili podlogom. Prevoena literatura je u funkciji preporodnih ciljeva. Nai prosvjetitelji su znali da na ovom prostoru mogu i moraju opstati samo ako sauvaju autohtonu kulturnu sriku i nacionalnu samosvojnost, samobitnost i posebitost, kojima odluni ton daje islam. Na zalasku nae islamske renesanse, a na poetku novog doba, nai pisci (i) na poetikom raskru goje poetiku istonjakih knjievnosti i oplouju mozaik ukupne literature jugoslavenskih naroda. Zato smo ovdje susreli fahrije i luzmijjate te hikaje, mekame, arapske basne i matovite prie. Te knjievne vrste, jal svojom formom, jal svojim motivima /ovo drugo je naglaenije/, kreativno e biti usvojene u poecima nae moderne knjievnosti.

51

BIBLIOGRAFIJA Knjievnost s arapskog jezika Bonjak Poezija - Baagi, Safvet: Nesretna ljubav. Historika crtica iz arapskog ivota. - 1/1891,17,1-2,....i. - Baagi, Safvet: Memun kod Noirevanova groba /1/1891,17,4,...i/ Proza -Anonim: Nevjera. Preveo s arapskog Ibrahim-ef. Repovac /2/1892, 1,1-2/. Nar. prip. -Anonim: Islam/4/1894,14,1-2/. U godinama 1896.-1897. dijelovi iz knjige Mehmed-bega Kapetanovia Ljubuaka "Istono blago". -Anonim: Harun-el-Reid i njegov veliki vezir Dafer Bermei /6/1896,42,1; 43,1-2/. Pripovijetka. -....m: /Dopis povodom lanka Mehmeda Teufika "Arapski jezik u naim gimnazijama" u Beharu/.-/12/1902,34,1-2; 35,1-1/ Behar Poezija -Anonim: Oev savjet sinu, koji polazi na put./Prijevod s arapskoga/. /Preveo/ A.H.Buli./7/1906-1907,21,242/ -Antar bin edad el-Absi: Fahrija.Arapski spjevao- Preveo M.".ati./7/1906-1907l12l124-135/ -Ebu-Ala el-Mearri/: Odlomak iz jedne Mearrine kaside./ Preveo: azim M. ati /8/1908191135-136/. S arapskoga preveo Mirza Safvet /S.Baagi/./9/1909.10.155/ -Ebu Firas: Ponosna pjesma. S arapskoga preveo Mirza Safvet./S.Baagi/./6/1906,2,19/ -Hazreti Alija kalifa IV: Iskrice-. Preveo Mir.-vet/S.Baagi/. /1/1900-1901,23,362-363; 24,381-382/ -Ibni Ebi Hukaik: Glasi iz smrtne postelje. S arapskoga preveo Mirza Safvet/S.Baagi/ /6/1905-1906,1,4/ -ejh Muhamed Abduhu: xxx. /Preveo M. . ati/./8/1907.1908,8,121/ -anfara el-Azdi: Odlomak iz "Lamijjetu-l-areb". S arapskog preveo Mirza Safvet /S.Baagi.1/1900-1901,13,202-203/ Proza -Anonim: Govor ponosne Arapke. /S arapskog preveo 52

/M.S./S.Baagi/./1/11900-1901,15,243. - Iz djela "Meahirun-nisa"/Glasovite ene/. - Anonim: enidba. Po arapskom emsuddin /Sarajli/./3/19021903,3,39/ -Anonim: Harun el-Reid. Roman iz arapske povijesti. /Odlomak/./7/1906-1907,17,197-200/ Arapske narodne pripovijetke -Deronja Hasan: Vuk i lisica. Arapska basna. /4/19031904,13,205.Hade zade. -Dukatar, hafiz M.A.:Dareljivost Daferi Bermekije. Arapska pripovijetka. Preveo-./1/1900-1901,17,267-268/ -Hajrovi M.: Teveel. Arapska pria. /1/1900-1901,7,109// -Hajrovi M.: Sabur.Arapska pripovijetka ./1/1900-1901.9.135-136/ -Hajrovi, Murat: Zavidnost. Arapska pripovijetka. /1/19001901,12,186-187/ -Kazazovi, Salih:Maka i mi.Arapska basna./5/19041905,23,363/ -Mahini, Ahmed:Carski saraj.Prijevod s arapskog. /5/19041905,23,363/ -Mufti,Hazim: Prije smrti pokaj se. Iz Hadisi-erbeina preveo ./6/1905-1906,10,158/ -Repovac Nasihudin: Baci niz vodu, nai e uz vodu. Arapska pria. /6/1905/1906,9,139140/ -Anonim: Hatemi Tai. /Istona pria/./8/1907-1908,4,60,-62 do 9/1909-1909,4,61/64/ -Anonim: Hiljadu i jedna no. /Istona pripovijetka/. S originala preveli: Osman Nuri Hadi i Fehim Spaho. /2/1901-1902,13,200-202. do 9/1908-1909,5,78-79/ Kritika o arapskoj knjievnosti -Anonim: Ajal-ul-iber /udotvorni znaci/./1/1901-1902,5,82/ -Mehmed: Sultan-ul-heva ve terbujet-ul-benat. Napisao Bursum- efBasili./1/1900-1901,5,83/ x O dva arapska romana. -Anonim:El-Muejjed./1/1900-1901,10,162/ x Biljeka o listu. -Anonim: Enisul-Delis /Prijatan drug/./1/1900-1901,10,162/ -Anonim: Hiljadu i jedna no. /2/1901-1902,12,190/ x Najava ovog prevoda u Beharu. -Anonim: Novi list zabavno-pouni u Misiru. /6/1905-1906,1,15/ 53

-Anonim: Hiljadu i jedna no. /7/1906-1907,1,9. x Obavijest. -Anonim: Pjesnik Nila. /9/1908-1909,3,47/ -Buli A.H.: Prevod prve Haririjeve mekame. /6/1905-1906,18,279380/. -Serdarevi, Muhamed Seid: Ebul-Alai-Mearri. /5/19041905,12,179-181/ -Spaho, Fehim: Iz novije arapske knjievnosti. /2/19011902,18,287/ -Spaho Mehmed i Dizdar Muhamed: Pregled arapske knjievnosti. Napisali-./2/1901-1902,1,5-7 - do 10,153-155/ Gajret Proza -Faik /po arapskom/: Dvije arapske prie.../4/1911,7,105-106/ Poezija -M..ati: Religiozni soneti: Ibrahim-pejgamber, a.s. - Musapejgamber, a.s. - Isa-pejgamber a.s.-Zemzem vrelo.-Hidret./4/1911,7,9899/ - Osman iki: Hazreti Muhamed s.a.v.s./6/1913,4 i 5, 104/ -Iz Umru-l-Kajsova divana. Preveo F.Nedati /Fehim Bajraktarevi/./6/1913,8 i 9,170/ Biser Proza -Sloga i nesloga. Po arapskom Hazim Mufti. /3/1918,13 i 14,215/ Poezija -M..ati: iz ciklusa "O eni": Zulejha; Merjem; Fatima ez-Zehra; Fitnet; /1/1912-1913,7,131/ -M.".ati: Teubei-nesuh. /2/1914,4,53/ -Salih/ Bakamovi: Iz arapske lirike. /2/1913-1914,7,110; 8,125/ -Himo: El-islamu jalu ve la jula alejhi. /3/1918,7 i 8,99-100/ Arabic Literature in our Revival Periodicals The Arabic literature was translated in the second Golden Age of our cultural history because Arabic was lingua sacra of our Bosnian Moslem culture. We entered into a circle of this great Islamic culture and civilization through the medium of this language, and especially through the Arabic script, hurufat. The link with that language, even under the newly cre54

ated and catastrophic circumstances, remained unbreakable. Without Arabic, our involvement into the European currents of education and development and the Revival could not be even imagined. The works that had been translated from Arabic had an underlined moral and educational character. They were meant to incite readers' response and they always had the Islamic thinking and ethical background or backdrop. The translated literature was in the function of Revival goals. Our writers tried to enlighten their readers, because they knew that they could and had to remain in these parts only if they preserved their autochthonous cultural essence and national self-awareness, originality and particularity. Islam gave the most decisive mark to these qualities. Towards the sunset of our Islamic Renaissance, and at the beginning of a new age, our writers, on the poetical crossroad, cherish the poetics of Eastern literatures and fructify the mosaic of overall literature of Southern Slavic nations. For this reason, we saw here fahriyas (stories of praise) and loosmiyates (didactic stories), hikayas (short stories), maqamas (stories told in a special manner that complies with the particular vocal interpretation of Qur'an), Arabic fairy tales and imaginative stories. These literary types, either in their form or in their motives, (the latter one was more pronounced) would be accepted in a creative way at the beginnings of our Modernist literature.

55

56

Muhamed Nezirovi PRIJEVODI SA FRANCUSKOG I DRUGIH ROMANSKIH JEZIKA U MUSLIMANSKIM ASOPISIMA U DOBA PREPORODA I zar da se posumnja u vrijednost lista u kome susreemo ova velika imena. Anatol Frans, Bodler, Uitmen, openhauer, ehov, Krapotkin, Birbaum i druga? Sarajevski list 252, Sarajevo, 1913., ocjenjujui djelovanje asopisa Gajret. Interes bosanskohercegovakih Muslimana za sve ono to se deavalo na Zapadu pa tako i za teevine francuske kulture kao i dostignua njene knjievnosti nije bilo neto to se naglo pojavilo tek poslije 1878. godine, to jest poslije okupacije Bosne i Hercegovine od strane austrougarskih trupa. U drugoj polovici devetnaestog stoljea u Bosni i Hercegovini e uvijek biti ljudi koji e znati i voljeti francuski jezik. Tako e francuski putnik, advokat u parikom sudu i ovjek koji je znao na jezik i zanimao se za nau prolost Henri Massieu de Clerval proputovati Bosnom i govoriti o izvjesnom Mustafa-efendiji - koji je predavao u nekoj sarajevskoj koli o kojoj vrlo malo znamo jer o njoj ne govore nai suvremeni istraivai a koja je prema ovom svjedoenju francuskog putnika postojala na devet godina prije osnivanja sarajevske rudije, koju je 1864. godine osnovao bosanski valija Topal Osman-paa. Francuski putnik veli za Mustafa-efendiju: "J'ai bien vu a Sarajevo une ecole du Gouvernement; j'an assez connu le directeur de cette ecole Mustaffa-Effendi, pour apprecier son caractere et son instruction. II a appris le francais a Paris et il aime la France. Istina, vidio sam u Sarajevu jednu vladinu kolu. Dobro sam upoznao direktora te kole Mustafa-efendiju, da bih mogao initi o njegovom karakteru i njegovoj naobrazbi. Nauio je francuski u Parizu i voli Francusku." 1 Moda je to onaj isti Mustafa Izet-efendija, najstariji uitelj Sara1. Muhamed Nezirovi, Henri Massieu de Clerval, Putovanje u Bosnu 1855. godine u ivot 5, Sarajevo, 1979., str. 607. /prevod sa francuskog./

57

jevske rudije iz godine 1869. za kojega je tadanji sarajevski Slubeni list podvlaio da u svakoj prilici svoje nezadovoljstvo izjavljuje, "to vidi da je broj uee se u rudiji djece, prema mnoini iteljstva ove varoi vrlo mali, i neprestano se trudi da savjetima i opomenama uenike ove kole to vie umnoi".2 Njegovo nezadovoljstvo je svakako urodilo nekim plodom jer je ono, zasigurno, odgovaralo opoj klimi koja je postojala u odreenim kulturnim krugovima glavnog grada bosanskog vilajeta jer je Sarajevski cvjetnik u svom broju 2. od 13. oujka 1869. godine donio jednu biljeku u kojoj je izraavao nadu da e se i u Sarajevsoj rudiji "naskoro postaviti i jedan uitelj za francuski jezik" to se uskoro i ostvarilo jer je bosanski valija samo mjesec i pol dana kasnije odluio da u rudiji, na osnovi sultanovog odobrenja, Arif-efendija, vojni lijenik sarajevskog garnizona, otpone predavati francuski jezik, koji se, prema Bosni, tadanjem zvaninom organu Bosanskog vilajeta, od 3. svibnja 1869. "dri za opti evropski jezik". Cijela ova atmosfera, nezadovoljstvo tadanjim stanjem kolstva ali i svijest o potrebi da domai sinovi upoznaju jedan veliki strani jezik nala je odjeka i kod akira Mehmeda Kurtehajia, urednika Sarajevskog cvjetnika. On je u pismu poslanom u Carigrad Read-begu koji ga je, impresioniran njegovim darom upitao gdje se kolovao, odgovarao: Kako je u naim krajevima nauka potpuno zanemarena, a u Evropi, ne znam je li to uroeno svojstvo naroda, ona se tamo mnogo njeguje. Imao sam elju, pa makar tu bilo i hiljadu sramota, da se obrazujem u nekoj tuoj zemlji na tuem jeziku...Od svih mojih elja jedna od najveih je da nauim jedan strani jezik, na primjer francuski, koji je inae mnogo u upotrebi, ali nisam bio u mogunosti, jer mi nije dao priliku silnik po imenu nemo.3 Zanimljivo je, meutim, da se upravo te iste godine u ovom istom listu pojavio i prijevod jedne druge pjesme francuskog pjesnika Alphonsea de Lamartinea i to upravo u povodu njegove smrti, ili kako list navodi: "Sadraj jedne pjesme iz djela prije nekog vremena umrlog francuskog pjesnika La Martina." Pjesma je izvrsno prevedena i donesena jezikom kojim se i danas skoro ne bi imalo to ni dodati ni oduzeti. Mi ovdje donosimo njen poetak i kraj.
2. uri Hajrudin, kolske prilike Muslimana u Bosni i Hercegovini /1800.-1878./, Sarajevo, 1987., str.147. 3. Mehmed akir Kurtehaji u Sarajevskom cvjetniku od 29. zu-l-hideta 1285 /30. oujka 1869./.

58

O Boe! ta je poetak, koja li je svrha ovoga svijeta. Ako si ti svijetu poetak i svretak kako je dug put njegov! Koliko su udne stvari, koje se u ovom putu viaju! Oh! Da li e se u dubljine mora ovoga vremena roditi jedan dan, koji e nas izbaviti iz ovoga mora i po naoj nas volji na jednom mjestu sabrati i umiriti. (Sarajevski cvjetnik 24. od 12. svibnja 1869.) Oito da je Mehmed akir Kurtehaji, koji je umro u Beu, gdje je zakopan, kao i Mozart, u zajednikoj sirotinjskoj raci, znao, kako kae u svom pismu Read-begu, slavenski i da ga je dobro nauio od svog oca Mehmeda Emin-efendije Kurtehajia, bjelopoljskog kadije, pa je stoga i pisao ovako lijepim jezikom kakav se osjea i u ovom prijevodu ove pjesme, naalost, nepoznatog prevodioca. Jo jednom se tako potvrdilo da je meu Muslimanima, nit njihovog narodnoga jezika, kojem nije bila potrebna nikakva reforma, neprekinuto tekla od veoma starih dana. Od onih pisama hercegovake muslimanske gospode koja je donio dr. iro Truhelka 4 do ovoga teksta koji se pojavio u listu Mehmeda akira Kurtehajia. Naravno na ovaj ve pripremljeni teren nova austrougarska vlast e uvoditi i nove oblike, osnivajui, na primjer, pojedine gimnazije koje e se otvarati poev od studenog 1879. do konca devetnaestog stoljea u kojima e se predavati i francuski jezik koji ipak nee nikada imati onaj status i onu premo koju je uivao njemaki. Na samom poetku dvadesetog vijeka, tanije 1902. godine, po navodima Hamdije Kreevljakovia, poele su u Sarajevu stizati prve francuske novine a sigurno i prvi asopisi. Svakako su ove dvije prve decenije naeg stoljea predstavljale i doba snanog poleta i aktivnosti bosanskohercegovake muslimanske inteligencije koja se poela, uvajui pritom snane zasade orijentalne kulture i poznavajui dobro velike istonjake knjievnosti, snano napajati i na zapadnim izvorima i uzorima. U Sarajevu je u sami osvit dvadesetog stoljea pokrenut Behar neto kasnije Gajret i 1911. godine Zeman. Godinu dana kasnije bit e pokrenut
4. Dr iro Truhelka, Nekoliko mlaih pisama hercegovake gospode pisanih bosanicom iz dubrovake arhive, Glasnik Zemaljskog muzeja 241, Sarajevo, 1914.,477-494.

59

u Mostaru i asopis Biser. U svim ovim asopisima, ako se izuzme Zeman, u kojem nije bilo prijevoda sa francuskog, s vremena na vrijeme e se pojavljivati prevedeni prozni i poetski tekstovi sa ovog jezika. Neto rjee su se u njima pojavljivali i prikazi koji su se odnosili na francusku knjievnost. Ponekada bi se u vidu kratke biljeke, ali koja nije bila liena i vlastitog vrijednosnog suda, pojavio i prikaz neke francuske knjige ili neke strane knjige napisane na francuskom. Slino se deavalo i sa knjigama napisanim na drugim romanskim jezicima, ali openito uzev prilozi i prijevodi sa drugih romanskih jezika u ovim asopisima su odista rijetki. Sa francuskog su, meutim, u ovim asopisima prevodili brojni muslimanski intelektualci tako da se slobodno moe rei da je njihov broj impozantan. Neki meu njima su se potpisivali svojim punim imenom i prezimenom, drugi jedino svojim imenom, dok su trei upotrebljavali samo pseudonime ili inicijale svoga imena i prezimena ili samo prezimena. Meu prvima citiramo Salih-bega Bakamovia, Esad-efendiju Kulovia i Ismeta Saria. One koji su se potpisivali svojim imenima danas takoer poznajemo. Salih Emin je Salih Emin Aliehi, Mehmed Tevfik je Mehmed Teufik Azabagi, Demaluddin je hadi Mehmed Demaluddin auevi, F. Nedati je Fehim Bajraktarevi,5 A. Hifzi, Aburezak Hifzi Bjelevac. Nosioci drugih pseudonima i inicijala kao to su Asaf, Faik, F. Sadik, Sabri, N. S. M., M. ostaju nama za sada nepoznati.6 Svojim prikazima iz francuske knjievnosti javljao se povremeno i pjesnik Mustafa eri-Garanfer, koji je znao francuski i volio francusku kulturu pa je i jednu svoju pjesmu napisanu na naem jeziku i objavljenu 1912. godine u Zemanu naslovio francuskim rijeima Chanson de coeur /Pjesma srca/.7 Prvi asopis koji je najavio poetak muslimanskog kulturnog preporoda bio je Behar, koji su prvog svibnja 1900. pokrenuli Edhem Mulabdi, Safvet-beg Baagi i Osman Nuri Hadi, izlazio je skoro cijelu jednu deceniju, tanije sve do prvog veljae 1911. godine. U Beharu su se povremeno pojavljivali i prijevodi sa francuskog jezika, i to iskljuivo
5. Prema navodima dr Muhsina Rizvia, Behar Knjievnoistorijska monografija (Sarajevo, 1971.), str. 342, 362. 6. Jedino Osman Nuri Hadi prevodi i pod vlastitim imenom i pseudonimom Vamik i Muharrem. On to radi sjajno prevodei sa starofrancuskog, latinskog i talijanskog. (Behar, 1900.) U posljednja dva godita Behara pojavljuju se kao prevodioci i Andro Petranovi /pseudonim Frank) i Ela Kranevi. 7. Zeman, Bajramski prilog Zemana, 12. septrembar 1912.

60

francuske proze, dok prijevoda poezije nije bilo, to, na primjer, nije bio sluaj sa prevoenjem poezije sa talijanskog jezika o emu e svakako kasnije biti jo rijei. Francuski prevedeni tekstovi u Beharu nisu brojni i oni predstavljaju, da tako kaemo, dva razliita sloja. Jedni potjeu iz pera danas potpuno nepoznatih ljudi, iji su se tekstovi najvjerovatnije pojavili u nekom francuskom asopisu koji je stizao i u Sarajevo pa su odatle ti tekstovi i preuzeti jer su mogli predstavljati stanovitu zanimljivost za tadanjeg itaoca. Drugi pak pripadaju poznatim imenima francuske knjievnosti kao to su Alphonse Daudet, Josephe Arthur Gobineau i Catulle Mendes. Ve u nekoliko brojeva prvog godita Behara pojavit e se Gobineaovi Kandaharski ljubavnici /Les Amants de Kandahar/, duga pripovijest koju e prevoditi izvrsni prevodioci Salih Emin Aliehi i Mehmed Teufik Azabagi. S obzirom na znaaj ove pripovijetke i njenog prijevoda na na jezik o njoj e biti kasnije jo rijei. Izmeu 1906. i 1908. godine u Beharu e se pojaviti i nekoliko prijevoda pripovijedaka Alphonsea Daudeta iz njegove poznate zbirke Lettres de mon moulin. - Prie iz mog mlina. To su bile: La chevre de Monsieur Seguin /Koza gospodina Segena/, Le portfeuille de Bixiou /Biksijeva lisnica/, Le secret de matre Cornille /Tajna jednog mlinara/8, La legende de l'or /Legenda o ovjeku zlatna mozga/, Les Etoiles /Zvijezde/. Svi ovi prijevodi potjeu iz pera nepoznata prevodioca. U Beharu, kako je ve primijeeno, kasno poinju suraivati prevodioci nemuslimani i njihova imena nalazimo samo u dva posljednja godita ovog asopisa. Jedna od njih je i Ela Kranevi, koja prevodi novelu Lea (1909.), tada poznatog, a danas neto zaboravljenog pisca Catullea Mendesa. Ona je takoer prevela i jednu crticu Harry Miriam Pod Galadskim balzamima /1908./. Jo jedan prevodilac se pojavio u Beharu u osobi Esadefendije Kulovia, koji je u ovom asopisu objavio dva svoja prijevoda tekstova danas potpuno nepoznatih pisaca. On je, naime, ve 1900. godine preveo tekst nekog D. Langata, koji je naslovio Topalasto ene, a mnogo kasnije i jedan tekst pod naslovom Gospoa Maintenont svojoj neakinji /1908./ Pri analizi ove prevodilake djelatnosti u Beharu zapaa se jedna zanimljivost. Znaajan poduhvat, onaj veliki zalogaj, Kandaharske ljubavnike prevode Salih Emin Aliehi i Mehmed Teufik Azabagi, krae tekstove Esad-efendija Kulovi. To vjerojatno dolazi zbog toga to su se prva dvojica kolovala vani, u Beu i Carigradu - dok je Esad-efendija Kulovi uio francuski, privatno u Sarajevu. 61

to se tie prijevoda poezije, svi prevedeni tekstovi, kako smo to ve ranije naglasili, dolaze iz talijanske, i to modernije knjievnosti. Nikola Ostoji prevodi 1908. godine Penicu danas nepoznatog Campaninija Naborrea i Prezrene, poemu Gabrielea d'Annuzija iz njegove zbirke Canto Novo. Stjepko Iliji godinu dana kasnije objavljuje prijevod poeme Ruit hora Giosue Carduccija koja se nalazi u pjesnikovoj zbirci Odi Barbare /Barbarske ode/. Ali vratimo se sada najznaajnijem prijevodu koji se pojavio u Beharu, ako ne i najznaajnijem prevedenom tekstu objavljenom uope u sva tri muslimanska asopisa ovog doba, Kandaharskim ljubavnicima. Kako smo ve rekli ve u prvim brojevima Behara pojavio se prijevod ove obimne pripovijetke velikog francuskog pisca grofa Josepha Arthurea Gobineaua (1818.-1882.). Gobineau je jedan od francuskih pisaca devetnaestog stoljea koji je bio jedno vrijeme optuivan da je svojim djelima dao duhovnu osnovicu za raanje njemakog nacizma i njegovih rasnih teorija na isti onaj nain na koji su i Jeana Jacques Rousseasa optuivali da je za uenika imao jednog Robespierrea, inicijatora terora za vrijeme Francuske revolucije. Ovaj francuski pisac, uznositelj individualne energije i moi je odista snano utjecao na Wagnera, Nietzchea i Spenglera ali je danas u Francuskoj sa njega skinuta ona neslavna hipoteka o kojoj smo upravo govorili, i on u ovo vrijeme ide u red onih francuskih pisaca koji mogu stati uz bok samom Stendhalu. Gobineau, francuski diplomata koji je dobar dio ivota proveo na Srednjem istoku bio je opinjen Orijentom: II ne rvait que mosquees et minarets, se disait musulman, prt faire son pelerinage La Mesque - Sanjao je samo o damijama i munarama, govorio je da je musliman, spreman da obavi had u Meki - pisat e kasnije njegova nekadanja prijateljica iz mladih dana barunica de Saint Martin. Pisac je putovao Istokom i kao diplomatski slubenik imao je priliku da dobro upozna Iran i susjedne zemlje. Kao plod njegova boravka u ovim krajevima pojavile su se 1876. godine njegove Les Nouvelles asiatiques - Azijske novele, zbirka od est pripovijedaka od kojih je jedna bila i Kandaharski ljubavnici, koja je donosila scene iz ivota avganistanskih gortaka. Godine 1893. Ludwig Schemman preveo je etiri Gobineauove pripovijetke meu kojima i Kandaharske ljubavnike na njemaki. Prijevod je imao ogromnog uspjeha, slijedili su drugi, i do 1935. godine u Njemakoj je prodano vie od stotinu tisua primjeraka ovog djela. 62

Uspjeh pripovijetke koja se pojavila u Beharu bio je takoer znatan i tome postoje svjedoanstva iz tog vremena. Gobineau je na sam boi 1880. godine poklonio jedan primjerak svoje knjige Richardu Wagneru. O tome na kakav je primjer ona naila kod velikog njemakog kompozitora govori Cosima Wagner u Dnevniku IV /1881.-1883./: Le soir diverses novelles sur l'agitation antisemite, puis nous lisons avec grand plaisir la nouvelle du comte Les Amants de Kandahar. Richard est tout a fait seduit a cette seconde lecture, il trouve merveilleuse la premiere scene d'amour.8 /Naveer razne vijesti o antisemitskim neredima, potom itamo sa velikim zadovoljstvom grofovu priu Kandaharski ljubavnici. Rihard je sasvim oaran ovim drugim itanjem i smatra arobnim prvu ljubavnu scenu./ Uskoro je dolo i do scenske adaptacije ove prie te se na osnovi libreta Otta Novaka pojavila i opera Leopolda Reicweina /1846.-1945./ koja je pod istoimenim naslovom Die Libebenden von Kandahar premijerno izvedena u mjesecu studenom 1907. u Breslavi. Prijevoda ove novele u Beharu prihvatila su se, kako smo vidjeli, dvojica ljudi. Prvih osam nastavaka potjeu iz pera Saliha Emina Aliehia a posljednja tri iz pera Mehmeda Teufika Azabagia. Salih Emin Aliehi zavrio je viu pedagoku kolu u Beu /Pedagogium/ i bio je upravitelj Druge narodne kole /rudije/ a kasnije, prema navodima Hamdije Mulia i Dar-ul-mualimina.9 Zbog njegovog kolovanja u Beu bili smo dugo u dilemi pitajui se da li je on Gobineauov tekst prevodio sa njemakog ili sa francuskog jezika. Meutim, poto je prevoenje nastavio adi Mehmed Teufik Azabagi koji se kolovao u Carigradu i koji je, zasigurno, preveo u Gajretu sa francuskog, i pjesmu Georgesa Rollina U sumrak, /Gajret 5-6, 1912./ naklonjeni smo da mislimo da je ovaj prijevod vren sa ovog jezika. Vjerojatno bi samo detaljna analiza pokazala sa kojeg je od ova dva jezika ovaj tekst preveden. to se tie Aliehievog prijevoda mora se rei da u njemu ima nekog starinskog arma i u njegovim izrazima i obrtima osjea se utjecaj itanja muslimanske epske pjesme tako da nas on znade ugodno iznenaditi svojim prevodilakim umijeem i svjeinom svoga izraza. On dosta vjerno prenosi dosta slojeviti i, ako se tako moe rei, viesmjerni Gobineauov
8. Cosima Wagner, Journal IV/1881-1883/, Paris, 1977., str. 29. 9. Hamdija Muli, Povijest nae poetne nastave, Uiteljska zora 1-2, Sarajevo, 1917., str. 15.

63

tekst i samo se nekada upusti u mala preudeavanja izazvana vie drugaijim poimanjem kulturnih relacija nego neim drugim. Desi mu se gdjekad i da pogrijei jer ne nalazi pravu rije ili ne shvata teku konstrukciju koju nazivamo galicizmom. Za ilustraciju njegove prevodilake vjetine ovdje dajemo poetak Kandaharskih ljubavnika na francuskom i njegov prijevod na na jezik iz kojeg e italac zakljuiti sa kakvom je vrsnou prevodilac obavljao svoj zadatak: Vus demandez s il etait beau? Beau comme un ange! Le teint un peu basane, non de cette teinte sombre, terreuse, resultat centain d'une origine metisse; il etait chaudement basane comme un fruit mri au soleil. Ses cheveux noirs bouclaient, en profusion d'anneaux, sur les plis serres de son turban bleu raye de rouge; une moustache fine, ondee, un peu longue, caressait le contour delicatede sa levre superieure, nettement coupee, mobile, fiere, respirant la vie, la passion. Ses yeux et profonds s'allumainet facilement d'eclairs. Il etait grand, vigoureux, mince, large des epaules, etroit des hanches.10 Vi pitate: je li bio lijep? Lijep kao aneo. Zagasita lica, ne one mutne zemljane masti, po kojoj se pouzdano raspoznaje pomijeana krv: on bijee vie zarudjela lica, kao voka to zarudi na sunanoj egi, kad pone da zrije. Njegova crna kosa kovrila se u bujnim pramovima po gustim naborima plavog mu turbana, koji bijee iaran crvenim prugama. Krasni valoviti dugi brkovi savijahu se po njenom porubu njegove, kao parom prorezane gornje usne, koja udisavae ivot, strast. Njegovo blago, bistro oko asom bi zablistalo kao munja. On bijee snaan, visoka boja, visoka stasa, u pleima irok, a u pasu tanak.11 Drugi prevodilac posljednjeg dijela ove novele Mehmed Teufik Azabagi takoer odlino prevodi i rijetko mu se desi da ne pogodi pravi izraz ili napravi neku veu greku. Jedna od njih je, na primjer, ona kada prevodi reenicu Le turban blanc faisait valoir le teint un peu olivatre sa Bijeli saruk injae mu maslinastu boju lica lijepom, umjesto bijeli turban naglaavao je maslinastu boju njegova lica. Slino je i sa reenicom Le prince de Kandahar n'etait ni meehant ni tyranique sa Emir od Kandahara bijee zloban, dapae okrutan, umjesto Kandaharski emir nije bio ni zloban ni okrutan. Ponekad mu se ak i desi da preskoi neku reenicu koja mu se ini pretekom kao to je ova: Alors tout absorberit, rien ne passe inapercu, rien ne se montre qui
10. Gobineau, Oeuvres III, Paris, Gallimard 1987., str. 241. 11. Behar 2 /Sarajevo,1900./, str. 28.

64

ne laisse trace sur le coeur, et, par lui, dans la memoire. /Gobineau, Oeuvres III, Gallimard, Pariz 1987., str. 282./. Bez obzira na ove omake prijevodi ovih kulturnih poslenika mogu se ipak visoko ocijeniti. Na koncu ovog razmatranja o ovom prijevodu treba naglasiti da je Gobineau kod nas rijetko prevoen te da se ovaj prijevod relativno rano pojavio na naem jeziku. Gajret, drugi list muslimanskog preporodnog perioda izlazio je vrlo dugo, od 1907. do 1941. sa prekidima izmeu 1914. i 1921. i 1923. godine. Nas naravno zanima samo prva faza njegova izlaenja, ona koja ide od njegova osnutka do poetka prvog svjetskog rata, 1914. godine. Treba, meutim, pritom odmah naglasiti da se knjievni prilozi pa prema tome i prijevodi javljaju u ovom asopisu od 1909. godine. Naime, u kolovozu te godine skuptina ovog akog potpornog drutva Gajret odluila je da se njen list istog imena koji je do tada samo donosio jedino drutvene izvjetaje preobrati i pretvori u knjievni asopis. To je bio poetak jedne nove ere. Ono to se samo nagovjetavalo u Beharu sada se ostvarivalo punom svojom snagom u ovom asopisu. Od godine 1910. pa do 1914. u njemu se pojavljuju krae pripovijesti i crtice mnogih velikih francuskih pisaca poev od Jeana Jacquesa Rousseaua i Voltairea, ije tekstove prevodi F.Nedati /Fehim Bajraktarevi/ preko Alexandrea Dumasa. iju crticu Smrznuti nos prevodi Salih-beg Bakamovi, Julesa Vernea, iju pripovijetku Srea prevodi F. Sabri, Catulle Mendesa, iju pripovijest Poslije sveanosti prevodi Ismet Sari upozoravajui ptitom itaoca u jednoj biljeci da je Catulle Mendes jedan od najmarkantnijih predstavnika one grupe francuskih pjesnika, koji su na ruevinama stare romantike kole Viktora Igoa i Alfreda de Misea osnovali pod vodstvom Teofila Gotjea novu kolu tzv. parnasista sa devizom "l'art pour l'art"; /Gajret 10-11, novembar 1914, str., 204./. Lista prevedenih pisaca zavrila se imenima Guy de Maupassanta i Anatola Francea. Ovaj put ni pjesnitvo nije zanemareno, iako su pojedinci i u ovom asopisu zastupljeni u mnogo manjem broju. Kronoloki gledano prvo se pojavila jedna Voltaireova pjesma Radost i tuga /Gajret 19,1911./. Romantiki pjesnik Alfred de Musset zastupljen je sa dvije pjesme La Chanson ansona /Gajret 8-9,1913./, i Tristesse - Tuga /Gajret 4-5.1913./. Ove pjesme su dosta dobro prevedene ali se, naalost, njihov prevodilac nije potpisao. Neto kasnije Fehim Nedati /Fehim Bajraktarevi/ je objavio 65

jednu pjesmu Victora Hugoa pod nazivom Djetinjstvu /Gajret 2,1914./. Charles Baudelaire, koji je u to doba sigurno poznat u Bosni, zastupljen je u ovom asopisu, takoer, sa dvije pjesme. Prva se pojavila pod naslovom Mugjenje, u Gajretu 6-7.1913. To je Baudelaireova pjesma Obsession iz njegove zbirke Cvijee zla. Njen prevodilac se potpisao pseudonimom Frank, to je pseudonim Andre Petranovia. Moramo rei da njegov prijevod predstavlja pravi mali promaaj. Druga pjesma /njen prijevod je potpisan inicijalom F./ pojavila se pod naslovom Opijajte se. To je Budelairova pjesma Enivrez-vous preuzeta iz njegove zbirke Petits poemes en prose - Male poeme u prozi koja je prvi put objavljena u Le Figarou 1884. godine a u spomenutoj zbirci se pojavljuje pod brojem 33. Kako smo ve naglasili Charles Baudalaire je, sigurno, izazivao interes meu mladim bosanskim intelektualcima. Mustafa eli Garafer i sam pjesnik i novinar koji je svoje stihove objavljivao u Gajretu posvetio je ovom pjesniku jedan rad pod naslovom Les Fleurs du mal /Gajret 8-9,1913./ u kojem je raspravljao o duhu i vrijednosti ove zbirke velikog francuskog pjesnika. Meutim, kao i u Beharu tako i u Gajretu nalazimo na prijevode crtica i kraih pria danas potpuno nepoznatih autora. Ti prijevodi su svakako nastajali kao plod itanja francuskih asopisa. Tako, na primjer, A.Hifzi Bjelevac prevodi Ikara, pjesmu u prozi koju je napisao Philippe Despotte /Gajret 7-8,1912./. I sam reisu-l-ulema hadi Mehmed Demaluddin-efendija auevi se ogledao u prevodilatvu, pa je tako i u Gajretu 13-14 iz 1911. godine objavio prijevod impresije M. Levela U balonu. Zanimljivo je da je u Gajretu 11-12 iz godine 1912. objavljena i jedna kraa pripovijetka Vila brodarica Mihaela Sadoveanua /1880.1961./, jednog od najveih i najplodnijih rumunjskih pisaca uope. Pripovijetku je preveo Ismet Sari. Mislimo da se ovdje radi o jednom prijevodu sa francuskog, jer pretpostavljamo da ovaj Mostarac nije znao rumunjski. Gajret je uz to pratio i ono to se dogaalo i u kulturnim sredinama drugih jugoslavenskih zemalja. Tako je on, na primjer, obavijestio svoje itaoce u broju 1. iz godine 1914. da je Jelena orovi prevela u Beogradu Chamfortove Maksime i misli a Milutin Uskokovi /Gajret 4,1914./ Maksime drugog velikog francuskog mislioca La Rochefoucaulda. Kada se pogleda sve ovo, onda se zaista moe rei da se radi o znaajnom broju prijevoda i zbiru velikih imena. Naravno, njihova najvea dostignua nisu tu zaustavljena jer, s jedne strane prostorna skuenost 66

asopisa i obimnost pievog djela, to nije dozvoljavala, ali je napor bio tu, ali i rezultat. Stoga mislimo da je kritiar Sarajevskog lista, u broju 252 od 1. prosinca 1913. dosta strogo zakljuivao kada je ovako karakterzirao djelovanje Gajreta na ovom polju: to se tie prevodilake knjievnosti ona nije tako esto zastupljena kao to treba, bar do godine 1913. Turska lirika je ipak tu, od Evropljana ovamo zaluta katkada Mjesnicki, Tven, Alfred de Mise i gdjekoji drugi. Kao posljednji meu muslimanskim asopisima preporodnog perioda pojavio se /Biser, koji je izlazio u Mostaru. Prvi njegov broj pojavio se 1.svibnja 1912., i on je, kako je njegovo urednitvo naglaavalo, trebao da popuni prazninu koja je nastala "prestankom izlaenja naeg prvog zabavnog list Behara pa privremenom obustavom Gajreta. Urednitvo je dalje podvlailo da e list donositi "zatim prijevode iz turske, arapske i stare literature /kod potonje koliko se ne bi kosilo s programom lista/". Ovaj asopis koji je izlazio dva puta mjeseno od svibnja 1912. do mjeseca svibnja 1914. ureivao je Musa azim ati /prva dva godita/ a zatim, tree, Muhamed Bekir Kalajdi donosio bi ponekada i tekstove prevedene sa francuskog. Recimo prvo, da se sam Musa azim ati upoznao sa francuskom poezijom za svoga boravka u Carigradu a kasnije to poznavanje i produbio u Zagrebu, gdje je drugovao sa Antonom Gustavom Matoem. Stoga u atievom ciklusu O eni nalazimo i pjesmu posveenu Jeanne d'Arc kao i drugu posveenu George Sand. On je isto tako preveo sa turskog jednu pjesmu Teufika Fikreta posveenu Alfredu de Mussetu /Behar ,15,1908., str., 228./. U Biseru se, shodno njegovom zacrtanom programu, 1913. godine pojavila duga rasprava nepoznatog pisca Panislamizam i panturcizam koju je Salih-beg Bakamovi preveo sa francuskog u vie brojeva ovog asopisa. Zanimljivo je svakako i podvui da je isti prevodilac prevodio i panjolsko-arapsku poeziju ali sa francuskog jezika. Tako je, na primjer, preveo (Biser, 7, 1913.) jednu pjesmu kordovskog pjesnika Ibn Zajduna /1003.-1170/. koju je francuski orijentalista Francois Toussaint pronaao u sudanskom gradu Tombuktuu a potom objavio u poznatom asopisu Mercure de France. Ovo bi bio i prvi sluaj objavljivanja jedne hispanoarapske kaside u naim krajevima. Iste godine A. Hifzi Bjelevac je upoznao itaoce Bisera s knjigom Georgesa Remonda Avec les vaincus La Campagne de Thrace, /octobre 1912 - mai 1913/ - Sa pobijeenima Rat u Trakiji /rujan 1912 - svibanj 1913/ - u kojoj je francuski vojni dopisnik opisivao dogaaje i ratna zbi67

vanja iz drugog balkanskog rata koja su sa znatnim zanimanjem praena u Bosni i Hercegovini. I hadi Mehmed Demaluddin-efendija auevi, tada ve reisu-lulema, objavio je na samom poetku godine 1914. /Biser 14-16/ prijevod jedne due pripovijesti Jim-Jim, djelo danas nepoznatog pisca - A. Delcampa. Zanimljivo je da je upravo jedna francuska tema izazvala zlu krv izmeu pjesnika Mustafe elia Garanfera i urednitva Bisera. Ovaj pjesnik je naime ponudio ovom asopisu svoj rad o stvaralatvu Charlesa Baudelairea. Biser je rad poslao na miljenje u Zagreb popravivi ga jednim, ini nam se, suvie otrim i neprimjernim komentarom: M..G. u S. Va prikaz Charlesa Baudelairea postali smo g. Matou, da ga pogleda, jer - ne poznavajui francuski jezik - mi se bojimo, da taj prikaz nije jednostavno otkle izvaen i preraen na na jezik. /Biser, 9,1913./. Ovo je izazvalo izvjesno razoarenje pjesnikovo i neku vrst zlovolje jer se urednitvo istog asopisa ali /Biser, 15-16, 1914., da je M.eli poveo meu acima kampanju protiv Bisera. To bi bio, u nakraim crtama, opis prevodilake djelatnosti sa romanskih jezika u muslimanskim asopisima u doba preporoda ali bi on bio nepotpun ako se bar kratko ne bismo osvrnuli na linosti samih prevodilaca koje, naalost, nai leksikoni prevodilaca ne spominju. Prvo to upada u oi je njihov broj koji je znatan za jednu zemlju koja nije pripadala krugu zemalja u kojoj je francuska rije bila osobito zastupljena. Meu njima treba izdvojiti: Aliehi Salih Emin. Vjerskoprosvjetni radnik. Zavrio vie pedagoke studije u poznatom zavodu Pedagogium u Beu. Bio direktor II osnovne kole /rudije/ u Sarajevu i Dar-ul-mualimina. Jedan od osnivaa i pokretaa Gajreta. Preuredio Sufaru hadi Ahmed efendije Ribia, svog prethodnika na mjestu ravnatelja Dar-ul-mualimina u Sarajevu. Azabagi hadi Mehmed Teufik-beg /1838-1918/, drugi po redu reis-ul-ulema Bosne i Hercegovine. kolovao se u svom rodnom gradu Tuzli a zatim i u Carigradu gdje je nauio francuski. Bajraktarevi Fehim /F. Nedati/, / Sarajevo 1889.-1970./. Orijentalist. Studirao istone jezike i knjievnosti u Beu gdje je i doktorirao/, Aliru i Londonu. Prevodio sa istonih jezika, francuskog i engleskog. Njegovi prijevodi sa francuskog u Beharu i Gajretu potiu iz njegovog akog perioda. Bakamovi Salih-beg /Mostar 1885 - Breza 1940/. Potjee iz 68

ugledne i stare mostarske obitelji Bakamovia. Njegov otac hadi Jusu-beg kolovao je svoja tri sina u Carigradu. Tako je i Salih-beg uio gimnaziju i pravne nauke u Carigradu a orijentalnu filologiju u Budimpeti. Prema svjedoenju njegovih roaka ostavio je jedan obimni etverojeziki rjenik srpskohrvatsko-persijsko-tursko-francuski, koji je danas izgubljen i za koji oni misle da se sada nalazi u Skoplju. Prevodio je sa francuskog i turskog. Preveo je u broju 127. Sarajevskog lista od 17. svibnja 1915. i onaj tekst koji je nosio naslov Primjer francuskog divljatva - Muenika smrt Sulejmana Halebije za koji neki misle da je posluila Ivi Andriu kao osnovica za onu poznatu scenu nabijanja na kolac opisanu u romanu Na Drini uprija. Bilo kako bilo, Ivo Andri je poznavao taj prijevod jer je posvjedoio da ga je itao dodajui pri tom lakonski: "A o uticajima nikada ne treba raspitivati kod pisca."12 Bjelevac Abdurezak Hivzi /Mostar 1886. - Sarajevo 1972./. Trgovaku akademiju zavrio u Mostaru i licej u Sarajevu, gdje je nauio francuski. auevi hadi Mehmed Demaluddin-efendija /Arapua 1870. Sarajevo 1938./, etvrti reisu-l-ulema muslimana BiH. Poslije zavrene medrese u Bihau otiao na kolovanje u Carigrad, gdje je uz vjersko kolovanje na Mekteb-inuvvabu zavrio i pravni fakultet - Mekteb-ihukuk. Za boravka u Istanbulu nauio francuski u dobrim carigradskim kolama. Hadi Osman Nuri: (1869-1937), knjievnik i publicist studirao prava u Beu i Zagrebu. Prevodio sa francuskog pod vlastitim imenom i pseudonimom Muharremi Vamin. Kulovi Esad-efendija (Sarajevo, 1854.-1918.). Sin Sulejmana Rudi-efendije, sarajevskog kadije. Uz turski i arapski, koje je uio u tadanjim kolama, privatno je nauio i francuski ili kako kae Bosnische Post 165 od 24. srpnja 1917. u jednom lanku povodom njegove smrti: Ausser der turkischer, arabischen und serbischen Sprache, die in den damaligen Schulen gelehrt wurde, erlernte er privat franzsich und befasste sich mit der Literatur aller dieser Sprachen, die er gut kannte. Sari Ismet roen u Mostaru. Zbog svoje prosrpske orijentacije prelazi godine 1911. iz Mostara u Sarajevo gdje nastavlja kolovanje. Pjesnik. Autor zbirke pjesama Iz zveke sindira. Suradnik Gajreta. Prevodio sa francuskog, moda i rumunjskog. Uz njih su u Beharu prevodili sa francuskog, kako smo to ve podvukli, i Petranovi Andro Frank kao i Ela Kranjevi. Tako smo stigli do konca ovog rada. U ovo doba muslimanskog kul12. Ljubo Jandri, Sa Ivom Andriem, Beograd, SKZ 470, 1987., str. 89.

69

turnog preporoda djelovala su tri asopisa i u sva tri pojavljivali su se prijevodi sa francuskog i rjee sa talijanskog jezika. Za Behar koji je kronoloki bio i prvi, moglo bi se rei da je predstavljao utjelovljenje nekih tenji, da se uz zadravanje prisustva duha i tekstova tri velike islamske orijentalne knjievnosti, turske, arapske i persijske, oslunu i odjeci koji su dolazili sa Zapada. Gajret je ve bio jedan dalji korak unaprijed. Po broju prevedenih pisaca i njihovoj knjievnoj vrijednosti on bi mogao da se poredi sa Bosanskom vilom, koja je dodue mnogo due izlazila /1885.1914./, i on bi bio, po broju prijevoda, neki njen muslimanski pandan. Biser, shodno svom programu njegovao je islamske teme ali je bio otvoren i europskim, reklo bi se ne toliko samo knjievnim, nego i onim koje su se ticale neposredne aktualnosti vezane za islam i muslimane. Odatle i Bakamoviev prijevod Panislamizam i panturcizam ili Bjelavev osvrt na knjigu Georgesa Remonda koja je govorila o borbama u Traciji za vrijeme drugog balkanskog rata. Kratkoa njegova izlaenja ne dozvoljava da se kae kakav bi bio njegov dalji profil ali bi svakako francuska knjievnost bila zastupljena kao to pokazuje i prijevod jedne pjesme pjesnika de Bayea koju je pod naslovom Ja te ne ljubim objavio A. Hifzi Bjelevac u drugoj seriji ovog asopisa /Biser od 1-15., kolovoza 1918. str.230/. Muslimani koji su prevodili sa francuskog, ma kako to na prvi pogled paradoksalno izgledalo, bolje prevode sa francuskog od ostalih. Ova injenica je, meutim, laho objanjiva. Najvei broj njih se kolovao u Carigradu, gdje je pohaao dobre zavode u kojima je francuski bio veoma zastupljen pa su oni tamo imali i priliku da ga dobro naue. Ostali domai sinovi bili su lieni te mogunosti, nego su ovaj jezik uili u domaim gimnazijama gdje je on bio samo jedan od predmeta, ponekad samo fakultativno-obligativan predmet. Stoga je i malo prevodilaca sa ovog jezika iz redova ostalih Bosanaca, tako da ih moemo nabrojati na prste jedne ruke: Jelena orovi, Duan Tamindi iz Mostara, budui pisac prve francuske gramatike iz pera jednog domaeg sina i Risto Depina iz Banje Luke. Prevodilaca meu Muslimanima, kako smo ve vidjeli, bilo je vie. Meutim, oni se ne spominju ili se malo spominju. Tako Midhat ami u svom obimnom radu Francuska knjievnost na stranicama knjievnog asopisa Bosanska vila /1885.-1914./13 zakljuuje da je "srazmjerno malo uenika ovaj jezik uilo i nauilo, i posebno malo obrazovanih ljudi u Bosni i Hercegovini ga je poznavalo i znalo." U osnovi tana tvrdnja, koju je ipak trebalo dopuniti ili pak ublaiti konstatacijom da je ipak meu Muslimanima bilo ljudi i koji su ga dobro
13. Midhat ami, Francuska knjievnost... Radovi LVI Odjeljenja za knjievnost i umjetnost knjiga 2, ANUBiH, Sarajevo, 1975., str. 46.

70

znali i sa njega dobro prevodili. Signe du temps! Mada u prevoenju sa francuskog u ovim muslimanskim asopisima nije bilo nekog sistema ili neke volje koja bi usmjeravala ove prevodilake napore u nekom eljenom pravcu, ipak je doprinos muslimanskih prevodilaca sa francuskog bio znatan jer su oni publici jednog malog europskog naroda irom otvarali vrata ove velike zapadnoeuropske knjievnosti. Translations from French and Other Romance Languages in the Bosnian Moslem Journals in the Time of Revival The interest of the Bosnian-Herzegovinian Moslems for everything that have been taking place in the West, and, seen in this light, for the fruits of the French culture and the achievements of its literature, was not a sudden thing that occurred only after the Austro-Hungarian troops occupied Bosnia and Herzegovina in 1878. Many years before the event, a certain lawyer Henri Massieu de Clerval would travel through Bosnia. He spoke with zest about a certain Mustafa effendi, a teacher in one of the secondary schools in Sarajevo (rudija), who has learned to speak French in Paris, as a true lover and connoisseur of French literature. In 1869, a certain Arif effendi would start to teach French in the rudija after having obtained the legal permission from the Sultan. From that time on, French would signify "a common European language". Mehmed air Kurtehaji complained in the Sarajevski Cvjetnik for not having had the opportunity to learn, among other things, French, which was the language mostly spoken at the time. During the period of the Bosnian Moslem cultural revival, there were three periodicals that published the translations of literary texts from French. These journals were Behar, Gajret and Biser, respectively. One should mention here as the most diligent translators: Salih Emin Aliehaji, Hajji Mehmed Tevfik beg Azapagi, Salih beg Bakamovi, Abdurezzak Hivzi Bjelevac, Mehmed Demaludin auevi, Esad effendi Kulovi and Ismeta Sari. The majority of these translators learned French during their school years in Istanbul. In the end, one should also mention that although the translation from the French in these Moslem journals was not a systematic activity, and since there was no certain will that would channel these translating efforts towards the directions desired, the contribution 71

of these Moslem translators could be seen as considerable. They managed to have the gates of this great Western European literature wide open to the readership of a small European nation.

72

Redep Jahovi, Sarajevo NJEMAKA KNJIEVNOST U MUSLIMANSKIM PREPORODNIM ASOPISIMA 1900.-1918. Nae stoljee poelo je burnim i po mnogo emu radikalnim promjenama koje su bile izraz buenja svijesti, to se sa zakanjenjem budila na prostorima evro-azijskog kontinenta. Ona se posebno manifestirala kod naroda jo uvijek pritisnutih poznim feudalizam Austro-ugarske monarhije, Osmanske imperije i ruskog carizma koji su ih stezali poput eljeznog oklopa u vrijeme uspona kapitalizma ka imperijalizmu u zapadnoj Evropi. Pod uticajem industrijske revolucije u tim zapadno-evropskim zemljama sa poletom kapitalistikog razvitka u njima budila se nacionalna svijest naroda koji su eznuli za nacionalnim osloboenjem i nacionalnim ujedinjenjem bez kojih je bio nezamisliv kapitalistiki razvitak. U njima su se naroito budile intelektualne snage protiv postojeeg drutvenog stanja, nastojei na razliite naine da izazovu promjene tipa onih koje su bile izvrene u zapadno-evropskim zemljama. U tu svrhu one su pokretanjem razliitih publikacija i na drugi nain budile nacionalnu svijest, koja je bila sve izrazitiji pokreta lokalnih nacionalno-oslobodilakih pobuna i ratova u sjenci velikih sila. Dok se razmah kapitalizma na Zapadu oitovao u formi irenja kolonijalizma, dotle su ti narodi stenjali stagnirajui povijesno pod okovima poznog feudalizma Austro-Ugarske, Turske i Rusije. Tako su razvijenije kapitalistike zemlje izazivale imperijalistike ratove radi kolonijalnog porobljavanja kolonijalno jo nepotinjenih naroda kada su ti narodi poduzimali nacionalno-oslobodilake ratove, to je poetak naeg stoljea obiljeilo ratnikim. Utoliko prije to su svi ratovi na zapadu i istoku znaili uvod u prvi svjetski rat. Naime, od burskih ratova 1900., koje su Englezi vodili protiv Bura u Africi, japansko-ruskog rata 1905. godine i balkanskih ratova 1912. i 1913. godine dolo je do prvog svjetskog rata 1914. god. Pod austro-ugarskom i turskom okupacijom u tom razdoblju budila se muslimanska inteligencija, pokreui listove i asopise, preko kojih je djelovala na svijest i osjeanje svojih pripadnika u pravcu njihovog nacionalnog buenja. Ona je preko tih glasila nastojala povezati najrazvijenije kulturne tekovine Zapada i Istoka. Utoliko je njena specifinost bila u tome to je imala podjednako razumijevanje i osjeanja za kulturne tekovine orijenta i okcidenta, ime se ne mogu pohvaliti ostale nae nacionalne inteligencije kako zbog svog robovanja hrianskom duhu tako i zbog neprijateljskog raspoloenja prema orijentalnim 73

kulturama koje nisu poznavale. U tom njihovom nedostatku mogue je prepoznati izvor za njihovo nedopustivo zapostavljanje i nipodatavanje svega to je muslimanska inteligencija uinila na povezivanju Istoka i Zapada u ovim naim prostorima. Ako se tome doda tendencija prije svega velikosrpske, ali i hrvatske buroazije da asimilira Muslimane u svoje nacionalno bie, onda je razumljivo potcjenjivanje i negiranje svega to su Muslimani stvarali. No, ne ulazei u tu dimenziju tematizirane problematike, elim ovdje ukazati na sadraj i karakter njemake knjievnosti u asopisima Behar, Gajret i Biser bez pretenzije da u tome budem iscrpan s obzirom da nisam raspolagao njemakim izdanjima iz kojih su raeni prevodi na na jezik, i uprkos spoznaji da su ti evropisi svojevrsno ogledalo svog vremena. Ako se osnivanjem Behara, muslimanskog asopisa za pouku i zabavu, 1900. god. otvara snaan knjievni pokret Muslimana u BiH u vrijeme austougarske vladavine, ukljuujui i prevoenje gotovo svih knjievnih vrsta i rodova: lirike, novele, drame, epigrama i dr. poznatih i manje znaajnih autora iz knjievnosti i narodnog stvaralatva evropskih i azijskih naroda, ta posebno prevodilaka aktivnost sa njemakog, francuskog, ruskog i engleskog jezika nastavlja se i u Gajretu, osnovanom 1907. god. i Biseru, 1912. god., premda u ovom posljednjem neto manjeg intenziteta, to je uslovljeno politikim, drutvenim i historijskim prilikama toga perioda. Ipak, zajedniki im je cilj knjievno-publicistiko prikazivanje muslimanskog narodnog ivota, koji se nije mogao oblikovati u kulturnom i prosvjetnom pogledu nezavisno od evropskih knjievnosti i njihova uticaja ne samo na intelektualne krugove nego i na muslimanske mase na ovim prostorima i ire. Naroito je izrazit cilj asopisa Behar da se izmeu ostalog priblii muslimanski ivalj BiH Zapadu i da se u njegovoj narodnoj bitnosti pokae specifinost kao spona izmeu istoka i zapada. Naravno, preko tih asopisa se takoe eljelo pribliiti Zapad ne samo Muslimanima ve i drugim jugoslovenskim narodima i Muslimane posebno ovim posljednjim upravo posredstvom literarnog stvaralatva muslimanskog naroda. Na to sugeriraju i prevedeni tekstovi iz razliitih knjievnih rodova (lirika, proza, drama) sa njemakog na na jezik, to svjedoi o prodiranju evropskih knjievnosti, posebno njemake, na ove prostore, a to nije bilo u suprotnosti sa politikim i drugim interesima austrougarske vlasti. Sa svojim slovensko-orijentalnim nasljeem, tradicijom i obiajima, BiH se nastoji ograditi u ovim asopisima prema negativnim sadrajima 74

zapadne civilizacije, elei pri tome da prilagodi i adaptira produkte zapadne kulture svojim potrebama i dovede u sklad sa domaom etikom, kako se to osjea u nekim prevodima, a istovremeno nastoji udovoljiti zahtjevima novog i savremenog. Budui da je njemaki jezik ulazio u program srednjokolskih predmeta, njegov uticaj na na jezik bio je veoma veliki, emu se suprotstavio Behar svojim produktima, elei da suzbije strani uticaj i oisti na jezik od stranih izraza, posebno njemakih. Meutim, to nije ilo na tetu prezentiranja knjievnih radova na hrvatskosrpskom jeziku, o emu svjedoe prevodi razliitih literarnih vrsta u ovim asopisima. Primjer za to su prijevodi njemake lirike u Beharu. Tamo je prevedeno devet pjesama i to: est Heineovih, od kojih etiri iz poznate Zbirke pjesama ("Buch der Lieder") i po jedna pjesma od Petera Roseggera, Friadricha Ruckerta i Augusta Grafa von Platena. Istina, kod prevoda sa drugih jezika, osim malog izuzetka, ilo se i u izboru lirike sa njemakog bez plana i programa zbog ega je izostao "pregled oblika duhovnih i poetskih vrijednosti"1 date knjievnosti. Mladalake patnje (junge Leiden) Heinricha Heinea (1797-1856) mogu se uzeti, s obzirom na svoju orijentaciju, na tradiciju, kao ponovno otkrie njemake narodne poezije, koja se javlja sa romantizmom, jer je on najznaajniji njemaki liriar izmeu romantizma i realizma. Pjesmin pozdrav2 je njegova prva u Beharu prevedena pjesma, iji je sadraj tradicionalan, premda je brojne metafore ine alegorinom u prenoenju pozdrava voljenoj dragoj. Slian sadraj i formu ima i pjesma Pozdrav,3 koju je preveo Munib Osmanagi pod pseudonimom Narcis. Ove dvije pjesme nisu sadrane u Knjizi pjesama (Buch der Lieder) 4. Da bi se italakoj publici Behara makar djelimino doarala Heineova Knjiga pjesama, prevoenje etiri pjesme povjereno je pjesniku Silviju Strahimiru Kranjeviu: emu usamljena suza, Povratak, Odsjaj mora prostirao se daleko, Kad proem pored tvoje kue5. Nivo prijevoda je takve umjetnike i pjesnike vjetine da se, itajui ih, stie dojam da se ne radi o prijevodu. Taj dojam se potvruje prilikom poreenja prijevoda sa originalom. Pjesme sadre, inae, romantiarske, ali i vjeno u lirskoj pjesmi obraivane motive: priroda, ljubav,
1. Muhsin Rizvi, Behar, Svjetlost, Sarajevo, 1971. str.92. 2. Behar 8/1907.-1908. br. 20. 3. Behar 10/1909.-1910. br. 22-23. 4. Buch der Lieder, Leipzig, Verlag der Literaturwerke, Minerva. 5. Behar 9, 1908/1909. br. 20 i 21, str. 326-327.

75

sjeanje na nju i njenu prolaznost, prolost. Sve ove konvencionalne motive sa simbolikom ljubavi nalazimo i u naim narodnim pjesmama, to je dokaz da je Heine autor pjesama i u narodnom tonu. Meutim, on je osim toga i pjesnik soneta, pjesama slobodnog ritma, majstorskih balada i satirine epike. Otuda nije sluajno to su ga u svoje vrijeme neki znaajni teoretiari 19. stoljea poredili sa Goetheom. U svjetskoj knjievnosti Heine je poznat izmeu ostalog i po pjesmama nepomuenog odsjaja, ako se izuzmu neke satirine i podrugljive pjesme sa izrazito cininim tonom, a osim toga njegova Knjiga pjesama spada u "najljepe bisere svjetske knjievnosti", to se istie u predgovoru pomenutog izdanja.6 Pjesma Nae srce7 Petra Roseggera (1843.-1918.) iz tajerske, za koju je pjesnik bio intimno vezan i iji opisi ljudi odiu umjetnikom snagom i humorom, metaforiki slika ivotnu realnost, svijetle i mrane strane ivota. U svijetu po Roseggeru ima dosta niskosti i podlosti, ali i bogatstva raznih vrijednosti i veliine, to je upravo prepoznatljivo i u navedenoj pjesmi. U njoj je vjeita dijalektika ivota svojevrsna poruka ljudima da ivot shvate kao borbu i neminovno smjenjivanje dobra i zla, veselog i tunog. Pored pjesama Rosegger je poznat i po manjim priama, pisanim u duhu narodnog jezika i tematski vezan za zaviajnu idilu. Sinovlji dug8 Friedricha Ruckerta (1788.-1866.), u prijevodu Fihma Nedati, vjerovatno Fehima Bajraktarevia, pjesnika borbenih soneta (Geharnischte Sonette), viestrukog njegovatelja forme, ima neprolazne vrijednosti moralnog nazora na svijet u odnosu djeteta prema roditelju. U svojem stvalakom knjievnom radu Ruckert se oslanja na rokoko i klasiku, ali posebno na romantiku (ton narodne pjesme, pohvala skromnosti i ednosti kao i davanje prednosti orijentalnim motivima i formama u odnosu na antike. Inicijator je gazela - i makam - forme orijentalne lirike u njemakoj knjievnosti i zagovornik iste rime. Poslije objave ciklusa soneta u osjeajno-romantiarskoj tradiciji i patriotskih pjesama protiv Napoleona sa puno retorskog poleta poveava se njegova pjesnika slava objavom Istonih rua (stliche Rosen) 1822., koje je i Goethe pohvalio. Nije beznaajno napomenuti da je Friedrich Ruckert bio profesor za orijentalne jezike na Univerzitetu u Erlangenu 1826., a 1841. godine u Berlinu. Teko bi bilo zamisliti takvog poznavaoca orijentalnih jezika i lirike, a da i sam nije bio autor ljubavnih pjesama, te je poznata njegova zbirka te tematike Proljee ljubavi (Liebesfruhling). Pribliavanjem ori6. Buch der Lieder....(.n.n.mjestu-Einleitung-uvod). 7. Behar 8,1907/1908. br. 20, str. 313. 8. Behar 8,1907/1908. br. 20, str. 313.

76

jentalne lirike njemakom govornom podruju stekao je velike zasluge za prosvjetu svoje zemlje. Podstaknut svojim istraivanjem orijentalnih jezika i lirike Ruckert se istinski bavio slobodnom pjesnikom preradom i prevoenjem orijentalne lirike. Prevodio je sa Sanskrita, hebrejskog, perzijskog i arapskog. Svojom preradom i prevodima sa orijentalnih jezika htio je do starog ovekovjeiti ono istinsko, koje je zajedniko svim narodima i svim vremenima. Iz gore navedenih razloga Ruckert je morao biti dobro poznat ne samo prevodiocima ve i tadanjem urednitvu Behara, radi ega mu je objavljen prevod pjesme Sinovlji dug, u kojoj je tradicionalan motiv obaveze, panje i uzvraanje ljubavi sina roditeljima. Tematika i sadraj pjesme se slau sa tim oblicima u Kur'anu, to se moe smatrati uticajem orijentalne knjievnosti i islamskog nazora na svijet. To je ono staro, to Ruckert hoe da ovjekovjei, a emu se nijedan nazor na svijet, niti bilo koja religija ne bi suprotstavili. Neka i ti stihovi iz davnih vremena, to "staro", bude pouka i opomena nemoralnim ili bezobzirnim u ovim vremenima sa veoma niskim moralom. Historijska balada Grob u Buzentu (Das Grab im Busento)9 Augusta Grafa von Platena (1796-1835), prevod Fehim Nedmati, Fehim Bajraktarevi vjerovatno, objavljena 1822. i ima za predmet sahranu Alarika, hrabrog mladog vojnika, u tuini na obali kod Buzeta. Inae, Platenove historijske balade krasi bogatstvo formi i snana lirska izraajnost. Kao aristokrata i duhovnik usmjerio je svoju liriku ne samo ka graansko-ljudskom, ve na neemu iznad toga, neemu uzvienom, to se moe porediti sa slobodnim letom orla u nebeske visine. Patetinost i enja proimaju liriku ovog subjektivistikog elegiara, uprkos njegovim odama klasike i dilemama. Njegove pjesme Hafizovo ogledao (Der Spiegel des Hafis) objavljene su 1822. god., a Nove gasele (Die neuen Ghaselen 1823. god. Kao i Friedrich Ruckert Platen njeguje orijentalne forme lirike predromantiarske i postromantiarske tradicije, majstorski vladajui strogom antikom, romanskom i orijentalnom metrikom (oda, sonet, gazela). S obzirom na najjau vezanost Behara za orijentalne prevode s jedne i malog broja Nijemaca, poznavalaca orijentalnih jezika i knjievnosti s druge strane to poetsko stvaranje nepobitno dokazuje da su se i neki veliki Nijemci interesovali u to vrijeme za orijentalnu knjievnost. Pored lirike prevoenje i objavljivanje novela obrazloeno je u drugom dijelu programskog lanka Behara: "No koliko je pjesma sapeta svojom formom i silnim pravilima poetike, u pripovijetki su takoreku slobodne ruke. Dobar pripovijeda ispria nam dogaaj ili istinit ili izmiljen,
9. Behar 8,1907/1908. br. 23 i 24, str.365-366.

77

ali je na dlaku sve mogue, da se onako dogodilo, pa to nas zanese, osvoji, a svaki dogaaj - razumije se - nosi u sebi i neko iskustvo, pouku za onog koji je to doivio, moda prepatio neto itd., a mi to njegovo usvojimo, jednom rijei bez ikakva troka. Lijepoj je pripovijetki i romanu zadaa osim toga jo i to: da mahane ljudske prikae da su zle kao i to jesu, vrline da pohvali, a tim sam dvjema injenicama navraaju se itatelji na pravi put. Pa i s druge strane, svakom je narodu mila njegova prolost, uspomene iz ratova itd., to se punim pravom od nas moe traiti. Ovaki se dogaaji, koji takoe u sebi kriju neku nauku, mogu i u drami obraditi."10 Od proze objavljene u Beharu prevoene su iskljuivo novele i crtice sa njemakog na na jezik, i to etiri od anonimnih autora. Plava ptica11 (prevod Hajdar Fazlagi) od anonimnog autora predstavlja simboliko-alegoriku priu o ptici, koja se po spoljanosti razlikuje od ostalih ptica, zbog ega je izvrgnuta izrugivanju od drugih ptica, ali uprkos tome njena pjesma ostaje da ivi kao djelo trajne vrijednosti. Novela ima, inae, didaktiki karakter: human biti i prema najneobinijim u poreenju sa ostalim, jer emo i sami tako biti zatieni i nagraeni, to vai ak i za nau sredinu u ovom tekom vremenu materijalne i duhovne krize. Ako mu to dozvoljava priroda bia, ovjek se mora prilagoditi sredini i ivotnim okolnostima, ukoliko misli da opstane. Hiljadu srebrnjaka12 od anonimnog autora preveo je Hajdar Fazlagi. To je novela u kojoj se istupa protiv zakona i istovremeno suprotstavlja njihovim donosiocima, a sve to proglaava amoralnim zbog suprotstavljenosti interesima vladajue klase. Borba za pravdu i pozitivne karakterne osobine malog, ali humanog ovjeka provlai se kroz cio sadraj novele. Tradicionalni motivi ljubavi i prijateljstva, a nenaklonost prema krtima i ucjenjivaima, rtvovanje ovjekove budunosti, osjeaj za pravdu i humanost prema ovjeku u nevolji, ispravan odnos prema starom i bolesnom roditelju, nagraivanje dobrih djela, neuzvraanje ljubavi, ako ne moe biti krunisana itd. u potpunosti se uklapaju u programska naela Behara. Kineska novela Punac13, prevod Sulejman Mursel, anonimnog autora i prevodioca na njemaki jezik pokazuje pozitivni etiki rezultat: ona je "u slubi etikih ideala srenog porodinog ivota, u kojem mu i ena ine skladnu radnu i emocionalnu cjelinu."14 Glavni motiv je predo10. Muhsin Rizvi, Behar, n.n. mjetu str. 38. 11. Behar 2,1901/1902. str. 27. 12. Behar 2, 1901/1902. br. 23, str. 359. 13. Behar, 6,1905/1906. br. 17,str. 263.

78

dreenost ljudske sree, odnosno njena podvrgnutost sudbini, koja se mora prihvatiti i njeno postojanje priznati, nezavisno od toga da li ovjek to hoe ili pak ne. Iz tog razloga svi ljudski pokuaji su nekorisni i uzaludni, ak i onda kada se radi o ljubavi, a posebno o onoj izmeu srodnika (jer je takva ljubav moralni prekraj), ako to nije predodreeno sudbinom. Pozitivne konvencionalne osobine oba suprunika u harmoninom braku posebno su istaknute; superiornost mukarca postoji, ali se ona ne osjea. Lavina15 je alegorina pria anonimnog autora, s njemakog je preveo Idrisi Sabri, u kojoj smjena zime proljeem simbolizira budue revolucionarne preobraenje. Smjena ova dva godinja doba je unitavanje i obnavljanje prirode, jer bez dolaska lavina nema rtava, ali ni proljea. To je dijalektika prirode i drutva sa nunim preokretima, sa kojima dolazi novi ivot. Postavlja se pitanje kakva je veliina ovjek u toj prirodi i daje stvarni odgovor: "ovjeja je dua samo jedan atom ove prirode, ona ivi, bori se i umire sa njom, slino arenom cvijeu."16 Borba dobra - sunce i proljee - i zla - zima i snijeg - simbolina je pobjeda nad zlim, i oboje su u neprekidnom lancu smjenjivanja, pri emu zlo uzima manje rtve da bi se pokazala pobjeda dobra. Crtica Amnestija17 od M. Brea, prevod sa njemakog jezika Muharem Dubravi, ima za glavnu linost osuenika, kojem amnestija nita ne znai: on je u zatvoru fiziki i psihiki skrhan, a porodica mu tragino zavrava. Autor crtice je elio pokazati nehumanost rukovodeeg osoblja u zatvoru s jedne i posljedice koje snosi osuenik s druge strane, na to se i u ovom sluaju eli skrenuti panja italakoj publici bez obzira na svu tragediju i povratak osuenika na zatvorski nain ivota. Novela Pretraga18 (prevodilac Sulejman Mursel) Felixa Hollaendera (1867-1931), koji pripada naturalistikim pripovjedaima ranog perioda veoma je karakteristina za kraj 19. vijeka. Djela naturalistikih pisaca obrazovano graanstvo od 1900. godine shvata aktuelnim. Kao naturalistiki pripovjeda Hollaender je poeo prikazivanjem nemoralnog stanja berlinskog drutva. Osim tekog i oskudnog ivota, siromatva itd. novela sadri elemente didaktikog karaktera: strpljivost i mudrost uenja na tuem iskustvu olakavaju ovjeku ivot; didaktika strana novele posebno dolazi do izraaja u odgoju djece; odmjerenost u zahtjevima, pravednost i njenost, te stalna kontrola igraju bitnu ulogu po napredak porodice.
14. Rizvi, Behar, n.n. mjetu, str. 245. 15. Behar 1910-1911, br. 2,str. 27. 16. Behar 1910-1911. br. 2, s. 28 (Lavina) 17. Behar 6,1905-1906. br. 21,s.325. 18. Behar 6, 1905-1906. br. 23 i 24, s. 361.

79

Superiornost ene u braku, njena kratkovidnost, naivnost, podmuklost, lakovjernost odudaraju od tradicionalnog kodeksa o harmoninom branom ivotu, pa je logino da to vodi porodicu u materijalnu bijedu i konano propast. Nasljedni faktor, uloga sudbine, strpljivo i stoiko podnoenje svih mranih strana ivota pa i prirodnih pojava ukomponovani su u sadraj novele. Novela ivot ili smrt19, s njemakog preveo Muharem Dubravi, Leonarda Meericka (London) ima za predmet biografiju siromanog pisca, koji od honorarnog rada ne moe da preivi sa enom i djetetom. Ljubav i odgovornost prema djetetu su jai od svih drugih motiva, koji bi ga otjerali u smrt, ime se naglaava didaktiki element novele. Da bi se bolje uklopili u idejni program Behara prevoena proza je etiko- odgojne sadrine, te su birane ozbiljnije poune teme. Prevedena proza s njemakog jezika u Beharu nema dovoljno izotrenog kriterija izbora, jer im je bio cilj da se italaka publika kroz zabavu poui, odnosno upozori na neke elemente neodgovarajueg morala i pogleda na svijet. Poslije okupacije od strane austrougarske vlasti otvoren je veliki broj srednjih kola u BiH, u kojima je izuavan njemaki jezik, ime se da objasniti da je pretean dio prijevoda s evropskih jezika bio s njemakog, a prevodioci u muslimanskim preporodnim asopisima BiH bili su Muslimani sa dva izuzetka. Oni su bili vie zainteresovani za motive (ideje) i sadraj skoro svih literarnih vrsta s njemakog na na jezik. Knjievni prijevodi s njemakog u zavisnosti su od obrazovanja i kvalifikacije prevodilaca.20 Prijevodi drame u Beharu manje su zastupljeni u odnosu na ostale literarne vrste. Prekinuta drama Selim III u pet inova, iji je autor Murad Efendi, objavljena je u dva prizora, a prevodilac je S. Konjhodi.21 Tema je otpor u janjiarskim redovima iz vremena reformisanja vojske i administracije u turskoj carevini pod sultanom Muradom III. Vrijeme ranije je 1807. godina u vremenskom periodu od dva dana. Put kroz prozor22 je komedija jednoinka francuskog autora Skriba i Lemoana, duhovitog i zabavnog karaktera, koju je sa francuskog na njemaki preveo Otto Randolf, a s njemakog na na jezik Sulejman Mursel. Tema radnje su odnosi u braku sa naglaavanjem ljubavnog tona na mukarcu i zalaganjem za tradicionalnu superiornost mua nad enom. Komedija ima pouni karakter za tadanju italaku publiku, naglaava19. Behar 6, 1905-1906, br. 23 i 24,s.361. 20. Anonimnost autora novele i neraspolaganje odreenim izdanjima onemoguili su mi da se ovog puta pozabavim lingvistikom analizom prijevoda. 21. Behar 11, 1910-1911. br. 2. 22. Behar 6, 1905-1906. br. 11-14.

80

jui znaaj ivotnog iskustva i presudnu ulogu razboritih starijih osoba u trasiranju ivotnog puta mlaima. Praktina strana ivota, dobijanje koristi i sticanje autoriteta radom, patrijarhalna shvatanja o braku zloupotreba ispoljene ljubavi od strane ene, udovoljavanje eljama ene i poslunost prema njoj, slabost pred enskom ljepotom, mijeanje starijih u brak mladih, neblagovremeni stav u postavljanju zahtjeva supruzi i istrajnost u njima, malograansko ponaanje sredine prema mladim branim parovima, nepotovanje branog druga (mua), neophodnost postojanja obostrane ljubavi, uobraenost ene, njena taktinost itd. jesu elementi koji upuuju itaoca na negativne ili pozitivne odnose i postupke u ivotu. Da bi se upotpunio sadraj Behara folklorni program se prostirao i na poslovice, izreke i aforizme. Od 1900.-1911. godine u Beharu je objavljeno ukupno 168 sa njemakog prevedenih aforizama i izreka. Od toga je trinaest sakupio izvjesni Selim, a Poslanik - Sulejman Mursel, 155. U njima se izmeu ostalog istiu: bezvrijednost lai i vanost istine, tolerantan stav prema novom, i starom, osuda rata, negativan uticaj loeg, sebinost tvrdice, znaaj obrazovanosti, mrnja, raskorak izmeu elje i realnosti, opreznost u izjavama u drutvu, dobro upoznavanje ene prije braka, nemogunost udovoljavanja zahtjeva svima, siromatvo, mo novca, nekorisnost pomoi neznalici, svjesnost donoenja sudova o drugima, nespretnost, bezvrijednost znanja bez razuma, ena kao zagonetka, oslobaanje od svojih negativnih osobina, kratki vijek zaljubljenosti, prilagoavanje novom vremenu i uslovima, umiljenost, srea, otmjenost, nepretjerivanje u odijevanju, skromnost, podnoenje tekoa, potvrda teorije u praksi, raanje gluposti i genijalnosti, vanost iskustva itd. Od 1910.-1914. godine u Gajretu su prevedene etiri umjetnike pjesme, od kojih je jedna Pjesma Hermanna Lingga (1820.-1905.), objavljena bez navoda prevodioca,23 pjesnika koji je pripadao minhenskom pjesnikom krugu, iji su lanovi oponaali mnoge literarne pravce i strujanja. Lingg je, inae, bio epigon i pisao je prigodne pjesme. Poto je nakon 1848. godine uskraena mogunost razvoja politikoj lirici, klasino-romantiarska pjesma vazila je kao idealna pjesnika forma. Radi zadovoljenja rastuih graanskih potreba za obrazovanjem minhenski s pobrinuli su se za njihovo zadovoljenje i tako su njihovi proizvodi preplavili literarno trite. Povratak pjesnika klasicizmu znaio je njihovo bjeanje od politike i socijalne aktuelnosti. Oni su, suprotstavljajui se tehnici, prirodnim naukama, politici istorije i civilizacije, pjevali melanholine pjesme o veeri, jeseni, ljubavi, stihove oprotaja i eznuli za pri23. Gajret 6, 1913. br. 4 i 5.

81

vatnim i autonomnim ivotom. Izvan tih okvira pjesnikog stvaralatva nije izlazio ni Lingg, ija Pjesma tradicionalnog sadraja nema naroite umjetnike vrijednosti, premda izraava tugu za voljenom dragom i sugerira da od ostvarene ljubavi zavisi cijeli napredak i rad pa ak i ljepota prirode i drai proljea. U estom goditu Gajreta objavljena je pjesma Zemljo, draga zemljo...24 Otta Juliusa Bierbauma (1865-1910) koji kao spretan autor, redaktor i novinar spada meu najagilnije figure na prekretnici iz 19. u 20. stoljee. Skoro da je bio izmeu naturalizma i impresionizma, u elji da ugleda renesansu rokokoa, ananekreontike biedermajera i narodne pjesme kao i svih umjetnosti i cijelog ivota, predstavljajui time najljepu sintezu impresionistikog nijansiranja sa tradicionalnim formama i temama ljubavne i lirike o prirodi. U tom duhu je i njegova gore navedena pjesma po sadraju i formi, pozivajui na uivanje i potovanje svega to ovjeku priroda prua. Pjesma Arthura Schopenhauera (1788-1860) Vremenu25, prevedena pod pseudonimom Faik (Jovan Palavestra), tipina je za njegov nihilizam i metafiziki pogled na svijet. Prolaznost realnog svijeta, koji vrijeme guta i time ga lijei, nita ne znai u odnosu na vjenost, tj. na ivot poslije smrti, kada se tek pojavljuje istinsko dobro. Istina, ljubav i mir26 bie udrueni, jer na zemlji ili nisu postojali ili su bili privremeni. Smru e se ovjek uzdii, ostavljajui duboko ispod sebe sve to je zemaljsko i poivae meu zvijezdama "visoko iznad sree, smrti i vremena".27 Ova Schopenhauerova pjesma Vremenu jasno pokazuje slinost njegovog pogleda na svijest sa islamskim poimanjem ivota i smrti, te je interesantna bila za italaku publiku. Friedrich Schiller (1759.-1805.) u pjesmi Znak pitanja28 (prevod anonimnog prevodioca) postavlja pitanje na koje ovjeanstvo nije dalo odgovor: otkuda je doao ovjek, ta znai ovjek i kuda ide. Da li je to traenje za ovjekom grkog filozofa Diogena, mogao bi se dati odgovor, ali ne i ire, jer e svakog prekinuti smrt ekajui ga. Od poznatih tekstova u Gajretu je od 1900.-1914. god. objavljen jedan prozni tekst, dvije novele i dvije crtice. Prozni tekst Hermanna Hessea (1877-1962) Oprotaj s praumom29 je priznanje usamljenosti kada je ovjek odgurnut od drugih, ali i da kao takav ima duevni mir.
24. Gajret, 1913. br. 1-3, str. 17. 25. Gajret 6, 1913. br. 12. 26. Gajret 6, 1913. br. 12, str. 222. 27. Gajret 6, 1913. br. 12, str. 222. 28. Gajret 7, 1914. br. 1, s. 11.

82

Posebno naglaen jak doivljaj prirode i duevno zadovoljstvo koje ovjek nalazi u toj neokrnjenoj prirodi daleko od ljudi - glavni su motivi ovog kratkog proznog teksta. Autor novele Ja ne znam je anoniman, a prevodilac s njemakog je I. Sari.30 Moto novele je: "Volja je apsolutna, ako je naa." Motiv alkohola i njegov uticaj na nesvjesno ili polusvjesno ponaanje ovjeka i tragian kraj novele elementi su koji ukazuju na naturalistike motive. No italac treba i neto da zakljui: tetnost alkohola po ljudsko zdravlje i netrezveno ponaanje, odnosno zbog nemogunosti rasuivanja i kontrolisanja svojih postupaka u pripitom stanju uzrok su gaenja jednog ivota i gonjenja drugog ovjeka u propast. U noveli je takoe uperena kritika protiv vlasti, jer ne traga za motivima koji navode ljude na ovakva djela. Autor novele "Novac"31 (prevodilac anoniman) A. Hotner-Grefe nedovoljno je poznat u njemakoj knjievnosti; novela je socijalnog karaktera i prikazuje materijalne nevolje jedne porodice. Ljubav kao glavni motiv za sklapanje braka na jednoj i bogatstvo na drugoj ("Kako se prostre, onako se spava") razliiti su nazori na svijet glavnih linosti, koje su jasno izdiferencirane. Pregalatvo i ambicije mladih ljudi iz siromanih slojeva drutva, elei se izvui iz socijalne bijede, stradanja nevinih u malograanskoj sredini, neznalica i neprosvijeenih proimaju novelu. Da bi se pokazao uzoran moral i plemenitost bogatih, Kristina Ler (bogata tetka glavne linosti Norberta) prikazana je kao dareljiva osoba. Crtica U balonu32 ima didaktiki karakter: oklijevanje ne vodi uspjehu ni u ljubavi, iako je njeno ostvarenje opet sudbinski predodreeno. O jednom junaku33 je crtica Hansa Landa, koju je s njemakog preveo S. Sari. I ona je didaktikog sadraja: panja i osjeaj ljubavi sina prema roditelju, kojeg je bolest prikovala za postelju. Glavna linost se uporeuje sa junakom, jer stoiki podnosi bolest koja ga je skrhala i raduje se srei drugih. Didaktiki elemenat crtice je i u naglaavanju prolaznosti svega, a posebno nesigurnosti u dobrom ili loem, lakom ili tekom ishodu ljudskog ivota, jer se nikada ne zna kako emo zavriti. U razdoblju 1913.-1914. godine u Gajretu je anonimni prevodilac u nekoliko nastavaka prevodio s njemakog komediju u tri ina Kua lutaka (Puppenheim) Henrika Ibsena. Ona je za italaku publiku bila ne samo veoma interesantna nego i izrazito znaajna za upoznavanje makar jedne
29. Gajret 7, 1914. br. 1, s. 11. 30. Gajret 5, 1912. br. 7 i 8. 31. Gajret 5, 1912. br. 11 i 12. 32. Gajret, Sarajevo, 1910. 4. s. 64-65. napisao Wiener, prijevod Zahir 33. Gajret, Sarajevo, 1914. br. 5, s. 77-78.

83

od drama tako markantne i individualne pojave u svjetskoj knjievnosti kakav je bio Henrik Ibson. U tom periodu bio je jedan od najmarkantnijih pisaca, ije su se drame izvodile sa nesmanjenim intenzitetom na svjetskim pozornicama i poetkom 20. stoljea. Devedesetih godina 19. stoljea bio je najitaniji pisac, izazivajui buru dopadanja ne samo kod gledalaca na pozornici ve i italaca. S obzirom da je u to doba Ibsenova komedija Nora bila prevedena skoro na sve moderne jezike, bio je jedan od povoda za objavljivanje na naem jeziku. Ibsenove drame Per Gint i Brand po dubini misli uporeuju se sa Goetheovim Faustom. Ibsen je, inae, socijalni pisac, iako ostaje idealista i ne predlae rjeenje teke socijalne krize i konflikata. Kao najvei dramatiar Skandinavije istovrermeno je i jedan od najjaih pisaca u oblasti drame 19. stoljea. Kritika slabih karaktera, licemjerstvo, neiskrenost, rasipnitva skorojevia, la itd. posebno su u drami naglaeni. Treba takoe rei da je ova komedija po svojim knjievnim i teatralnim kvalitetima dobila vremenski neogranienu vrijednost, nastala u 19. stoljeu pod uticajem aktuelnog pitanja ravnopravnosti ene i mukarca. I sam Ibsoen je bio u dilemi da li ostati kod starih, tradicionalnih vrijednosti i biti miran, uivajui postojee blagostanje, ak i kada bi se saznala neistina koja bi donijela brojne negativnosti: gubljenje ugleda, remeenje duevnog mira itd. ili se pak pobuniti i ruiti pod platom skrivene licemjerne tradicije i teiti novim vrijednostima. Izmeu ova dva pitanja se nalazila tadanja inteligencija, mada radije ostaje pri ouvanju starog, jer se ruenje tradicije kosi sa njenim pogledom na svijet. Od 1912.-1914. god. iz njemake lirike nisu objavljeni prevodi u Biseru. Iz proze prevedeno je tri novele i jedan prozni tekst korisnih pouka. Takoe je prevedeno 59 epigrama. Izuzimajui novelu Maka mladog mornara, koju je preveo N. Resulovi, prevodilac ostalih tekstova s njemakog na na jezik za ovaj asopis bio je Sulejman Mursel. Nesrenik uoi nove godine34 Jeana Paula (1763.-1815.) je pria, slobodni prijevod Sulejmana Mursela, u kojoj se radnja ne iznosi prema loginom redoslijedu koji italac oekuje, ve je viestruko ispreturana, preputajui svakom da se snalazi u tom lavirintu, pria u kojoj dolaze do izraaja fantaziranja, osjeaj i iskustvo autora, koliko i sposobnost pisca da duboko pronikne u ljudsku duu i njeno bogatstvo. Da bi se prikazala tmurna strana iskustva, predmet pripovijedanja je san, i to je ono romantiarsko, a da bi se pribliila stvarnosti, glavna linost se budi iz sna i izvlai pouku iz njega; nastoji se, dakle, blisko uiniti dalekim, a daleko
34. Biser 1912./1913. br.4.

84

tako bliskim da ih naa osjeanja mogu obuhvatiti oboje. Mladi ovjek, glavna linost, koji sanja da je postao oronuli starac uoi nove godine, cijelu no bdi nesretan "opustjele due", skrhan i nosei sa sobom bolest i grijeh srca puna "otrova a starosti tekog kajanja". Ova pouna crtica obrauje san i stvarnost raskra ivota za mladog ovjeka, a cilj je da pokae da na izboru ima pravi, srean, plodan put, zasaen najraznovrsnijim cvijeem. Suprotan tom putu je put tame, nesree, "zatrovan zmijskim otrovom", put davljenja i guenja. Pokuaj povratka na pravi put je put povratka u mladost, na pravi i put dostojan pravog ivota. Neposlunost prema roditeljima rezultat je odlaska na pogrean put, na put njegove nesree, te crtica ima i didaktiki karakter; kao takva nije mogla odudarati od programa redakcije asopisa. Crtica Maka mladog mornara35 anonimnog autora, a prevodilac le N. Resulovi, ima pouni i zabavni karakter sa motivima koristoljublja i poude za vlau. Nagrada ljudske dobrote, ak kada se ovjek nalazi i u najnezavidnijem poloaju, i postojanje humanih ljudi u svijetu glavni su akcenti u crtici. Korisne pouke36 Johanna Petera Habela (1760.-1826.), u slobodnom prijevodu Sulejmana Mursela, upuuju na vanost kole za ivot, mudrost primjene naunog, korisnost tednje i posljedice rasipnitva, neiskoritenog vremena, tetnost nerada i oklijevanja pri zapoinjanju planiranog posla itd. Johann Peter Habel je poznat kao majstor anegdote sa puno humora i pjesnik o prirodi i njenim ivopisnim prikazivanjem. Gua37 - crtica anonimnog autora (H. W.), u prevodu Sulejmana Mursela, ima didaktiki karakter. Neodlunost, odnosno oklijevanje, kao i podlijeganje uticaju neukih ne mogu voditi eljenom cilju i uspjehu. Ve je reeno da je u Biseru objavljeno 59 aforizama u periodu od 1912.-1914. godine, a prevodilac s njemakog je Sulejman Mursel, Poslanik. U njima nisu sadrane samo izreke njemakog ve i drugih naroda. Sadraj je veoma razliit: nemogunost mijenjanja prirode ovjeka, blagovremenost poetka rada, cijenjenje ovjeka po duhu i znanju, ivot kao uitelj, pravo tiranina, upornost, bitnost nasljednog faktora, duevni nemir zaljubljenih, vanost i prolaznost ljepote, vanost strpljivost i odlunosti, prozrivost licemjerstva i lukavstva, uloga novca, negativna
35. Biser 1912./1913. br. 4. 36. Biser 1912./ 1913. br. 5. 37. Biser 1912./1913. br. 15 i 15.

85

strana duga, lijenost kao uzrok siromatva itd. Zakljuak Na prekretnici stoljea sa poletom kapitalizma dolazi do radikalnih promjena koje su izraz buenja nacionalne svijesti i nacionalnog ujedinjenja na prostorima evro-azijskog kontinenta. Intelektualne snage se bune protiv postojeeg stanja, nastojei da izmeu ostalog i pokretanjem razliitih listova i asopisa izvre promjene sline zapadnoevropskim. Pokretanjem Behara 1900. god., a kasnije Gajreta i Bisera stvara se jak knjievni pokret Muslimana u BiH za vrijeme austro-ugarske vladavine sa ciljem knjievno-publicistikog prikazivanja ivota ovog naroda, ne zapostavljajui pri tome ni prevoenje razliitih knjievnih rodova i vrsta orijentalne i zapadno-evropske knjievnosti kako bi se uspostavila jaa spona izmeu istoka i zapada. Muslimanska glasila ele se pri tome ograditi od negativnih sadraja zapadne civilizacije s jedne i prilagoditi i odabrati literarne produkte sa zapada u skladu sa svojom tradicijom i etikom s druge strane, nastojei pri tome udovoljiti zahtjevima izazova novog vremena. Prevoena literatura sa njemakog jezika odgovara programskim naelima asopisa. Kod prevoda sa ovog na na jezik u izboru se polazilo bez odreenog plana i programa, te time nisu zastupljeni literarni pravci i struje u njemakoj knjievnosti niti se vodilo rauna (sa malim izuzecima) o prezentiranju karakteristinih djela ili njihovih dijelova italakoj publici. Svojim literarnim produktima i prevodima pomenuti asopisi ele smanjiti strani uticaj i oistiti na jezik od stranih izraza, posebno njemakog. Prijevodi lirike su uglavnom prezentirani tradicionalno obraivanim motivima (priroda, ljubav i njena prolaznost, shvatanje ivota itd.) sa didaktikim elementima. Prevedena proza sa njemakog ima etiko-odgojnu sadrinu, ne zanemarujui pri tome ni zabavni karakter. U elji da prevodi imaju tradicionalne sadraje u pomenutim asopisima su prezentirani literarni produkti nekih njemakih predstavnika epigonalne knjievnosti, koji su bili dobri poznavaoci i prevodioci orijentalnih jezika i knjievnosti kao i nekih iji je pogled na svijet bio slian ili se slagao sa islamskim shvatanjem ivota i smrti. elei istai zabavni karakter drama je predstavljena komedijom sa tradicionalnom temom odnosa mukarca i ene u braku i pokretanja pitanja ravnopravnosti ene. Radi interesantnih sadraja, koji su udovoljavali programskim zahtjevima redakcije pomenutih asopisa, prevoeni literarni produkti nekih 86

stranih autora na njemaki jezik prevedeni su i na na. Prevedeni aforizmi i izreke njemakog i drugih naroda imaju pouni karakter. S obzirom da su mnogi nai studenti studirali na Bekom univerzitetu i da je njemaki jezik kao jezik vlasti na ovim prostorima bio spona izmeu Evrope i Istoka upravo preko kulture bosanskih Muslimana, logino je da su prevodioci njemake knjievnosti na na jezik bili skoro iskljuivo Muslimani. German Literature in the Moslem Journals in the Revival Period On the crossroad of centuries, with the impetus of capitalism, some radical changes took place. They were the expression of national awakening and national unity achieved on the vast territories of Eurasian continent. The intellectual forces rebelled against the current situation having tried, among other things, to establish different newspapers and journals that would correspond to the changes in the Western European countries. With the emergence of Behar in 1900, and later on Gajret and Biser a strong literary movement of Moslems in Bosnia and Herzegovina under the Austro-Hungarian rule came to surface. Its primary goal was to present various works of Moslem nation in the fields of literature and journalism. At the same time, different literary genres and types of Oriental and Western European literatures were not neglected. They were widely translated in order to establish stronger ties between the East and the West. On one hand, the Moslem journals and newspapers wanted to put a barrier against the negative influences from the Western civilization. On the other hand, they tried to select and adjust the literary products from the West in accordance with their own tradition and ethics. They also tried to respond to the needs and requests in their own time. The literature translated from German corresponded to the journals' programmatic principles. When having translated into our language, the selection was made without the previously agreed plan and program. The major literary currents in the German literature could not be found in the translations. With a very few exceptions, attention was not paid to present the most characteristic works or their segments to the general readership. The journals wanted to reduce the foreign influence in the form of their own literary products and trans87

lations from the foreign languages. They also tried to purify our language from the foreign expressions, notably from German. Translations from lyrical poetry were presented, in general, through the traditional motives (nature, love and its transient quality, understanding of life, etc.) with some didactic elements. The fiction translated from German was mostly oriented towards ethical principles, and had a strong educational undertone, but its amusing features were not neglected. In their wish to have traditional topics in the journals aforementioned, some literary products were translated. They presented some German writers who could be labeled as epigones or imitators, but who had known well and translated from oriental languages and literatures, as well as those whose worldview was similar or it coincided with the Islamic understanding of life and death. Having wanted to emphasize its amusing character, drama was presented through comedy with the traditional topic of a marital relationship between a man and woman. Such plays also brought forward the issue of woman's equality. In order to have a variety of interesting pieces in their journals, the editors sometimes translated into our language the works of some foreign authors which had already been translated into German. The aphorisms and proverbs from the German and other nations are usually didactic in nature.

88

Nazif Kusturica RUSKA KNJIEVNOST U BEHARU I GAJRETU Behar za 1908. 1909. i 1910. (zakljuno s avgustom) Gajret za 1912. 1913. i 1914. (zakljuno s majem) Nema bitne razlike ni u koncepciji zastupljenosti ni kvantitativno u prisutnosti ruske knjievnosti u asopisima Behar i Gajret. Njen izbor uglavnom odgovara drutvenoj (pounoj) funkciji asopisa i njihovoj literarnoj utemeljenosti, koja je nuno povezana s pomenutom funkcijom principom neophodne jasnosti i razumljivosti, napose onim modelima umjetnike fikcije iji izbor odgovara, pored ostalih, i ovoj intenciji asopisa. U ovom izboru suvereno vlada proza i, to je razumljivo, pripovijetka s obzirom na prostorne mogunosti asopisa. Ruske drame uope nema, a to je vrijeme ehova, Gorkog, Andrejeva... Drama je, inae, to je logino, slabije zastupljena. Pored domaih tekstova tu je i jedan Ibzen (Nora). U odreenim intervalima u oba asopisa pojavljuje se rubrika "Iz svjetske lirike..." u redoslijedu iz: francuske, engleske, njemake, zatim: arapske, perzijske, turske, ak japanske i kineske lirike. to se ruske lirike tie, za razliku od proze, ona je koliinski iza japanske i kineske. A to vrijeme u ruskoj knjievnosti je u veoj mjeri vrijeme poezije nego proze, vrijeme simbolizma i velikih simbolistikih pjesnika Bloka, Brjusova, Bijelog, Baljmonta, Sologuba, Anjenskog, a odmah zatim vrijeme akmeista: Gumiljova, Mandeljtama, Ahmatove, vrijeme zaetaka futurizma i avangardne poezije... Ni traga od svega toga. Zato je to tako teko je preciznije rei. Koliki je udio u tome nedostatak kulturnih veza u uslovima austrougarske okupacije, nedostataka prevodilaca i tome sl.? Jedno je sigurno: sloena poetika ruskih simbolista, koja je ne samo probila ve i izmijenila tradicionalne okvire ruske poezije XIX vijeka, pripremila tlo ruskoj avangardnoj poeziji ruei temeljne principe realistike umjetnosti, nije se mogla uklapati u skromne koncepcije ovih asopisa u sferi lirike u kojoj je paradigma narodne lirske poezije jo uvijek imala svoj uinak. Pa ipak, neto se nalo. U Gajretu br. 1, 2, 3 od 1. III 1913. g., u redoslijedu s rubrikom iz engleske, zatim francuske, njemake i amerike lirike nai e se rubrika iz ruske lirike u kojoj je zastupljen pjesnik A. Hirjakov (nema ga u knjievnoj 89

enciklopediji) jednom, istina dobrom pjesmim Bio je udan, ponosan hram u kojoj hram simbolizira kulturu a pjesma tematizira njeno ruenje, to pjesmu svrstava u simbolistiki tematski krug apokaliptikih predvianja, uobiajen u ruskih simbolista. U Gajretu, pak, br. 12 od 5. oktobra 1913.g. predstavljene su dvije pjesnikinje: Tatjana L. epkina-Kupernik i Zinaida Hipius, ovdje Sinajda. Za prvu se u fusnoti kae da je "danas dobro poznata pjesnikinja" sada pak poznatija kao prevodilac, prije svega Rostanovog "Sirana", kojega je na nekim mjestima uspjeno dopunila; za drugu pak inae dobro poznatu rusku pjesnikinju iz kruga simbolista, suprugu ruskog pisca Dmitrija Merekovskog, s kojim e kasnije i emigrirati, a koja je "tampala niz novela". U pjesmi bez naslova Kupernikov pejza vlastitog raspoloenja, koji se opet transponuje u filozofski problem ivota kao obmane i zablude. Pjesma Nemo Zinaide Hipius je o psiholokom problemu stvaralatva u potrazi za rijeju. I kao to: eljna sam ljubavi a voljeti ne mogu, tako: poznam nju, istinu, ali rije za nju to ja ne poznajem. Pjesma kao umjetniko obrazloenje inklinira onoj programskoj taki iz poetike ruskih simbolista koju je pjesnik jednostavno izrazio stihom: "O kad bi se mogla bez rijei kazati pjesma." I to je sve, to se tie ruske poezije u pomenutim asopisima. Turgenjev Intencije oba asopisa, kao to je to i danas uobiajeno, bile su da, koliko je to mogue, prate i savremenu stranu knjievnost, to neosporno potvruje spisak ruskih pisaca. Razumije se da je period od nekoliko godina, koliko iznosi vrijeme asopisa u naem tretmanu, suvie kratak za potpunije predstavljanje tako obimne savremene literature kakva je bila ruska. A da i ne govorimo o ruskoj, tada ve klasinoj, knjievnosti XIX vijeka. Izuzetak ine, dvojica, odnosno trojica ruskih pisaca: Dostojevski, Tolstoj i ehov. ehov je predstavljen s nekolike pripovijetke, Tolstoj jednom priom, dok umjetnikih tekstova Dostojevskog uope nema. Postoje, meutim, obimni kritiki napisi s obiljejem studija i intencijom da se ovi pisci i njihovo djelo promoviraju kao mogui, da kaemo, uzor-modeli za budui razvoj muslimanske, odnosno bosansko-hercegovake knjievnosti. To je jedan od najbitnijih razloga njihove prisutnosti u asopisima. Tu se, meutim, naao jedan jedini put moda najvei prozni lirik u ruskoj knjievnosti XIX vijeka Ivan Turgenjev. U Gajretu broj 5/1912. g. objavljena je veoma kratka parabolina 90

Turgenjevljeva pria Dva bogataa. Urednika je vjerovatno privukla njena genetski i anrovski folklorna kratkoa a iznad svega u njoj poetizirana apsolutna etinost junaka datog u kontrapunktu. Na jednoj strani je magnat Rotild koji pomae siromane, bolesne i uope uboge, na drugoj siromani seljak koji prima u svoju kuu sirotu roaku. "Ako je primimo kae ena - neemo imati za to soli kupiti." - "Srkaemo neposoljeno" kae mu. Tolstoj Ime Lava Tolstoja, u periodu izlaenja ova dva asopisa koje slijedimo, pojavie se vie puta, ali samo jedanput kad je u pitanju neposredno prezentiranje njegovih djela. U Gajretu br. 1 od 15. januara 1912. godine nai e se njegova pria Car Petar i seljak. Pria je oigledno napisana prema anrovskom modelu kratke narodne prie s elementima bajkovitosti. Izbor ovog anra povezan je u Tolstoja s njegovom ocjenom narodne umjetnosti kao vrhunske, s jedne, s njegovom funkcionalnou u sferi Tolstojevih pedagokih nazora i poduhvata, s druge strane, to je moralo biti blisko intencijama ureivake politike naeg asopisa. U prii su car Petar i seljak, partneri u razgovoru i sluajnom susretu, ispali podjednako mudri, ak s izvjesnom nadmoi seljaka, ija je mudrost kondenzovano folklorno iskustvo kroz vijekove. Meutim, etiri godine ranije, jo za Tolstojeva ivota, u Beharu br. 9. za 1908. godinu pojavie se veoma informativan esej Lj.Dvornikovia L. N. Tolstoj. S obzirom na prostorne mogunosti ova dva asopisa u koje je reprezentativno teko bilo smjestiti Tolstojevu epsku razuenost, ima razloga za pretpostavku da su ovako opirni, zbirni radovi, koji se prije svega tiu Tolstoja i Dostojevskog, bili svojevrsna zamjena za neposredno predstavljanje njihova djela, informacija, uputa i preporuka djela itaocu, prije svega onom obrazovanom. Na samom poetku svoga teksta Dvornikovi kae da ga (Tolstoja NK) "svijet ipak slavi, prislukuje njegovim rijeima kao glasovima proroka (padeka rusifikacija reenice to upuuje na direktnu pozajmicu NK), divi mu se, makar i nee da za njim ide" (str. 139). Istorijski je zaista tako i bilo: uslijedili su revolucionarni dogaaji van okvira Tolstojevog apsolutnog humanizma, ali danas ipak prisustvujemo nekom povratku, obnovi meu inteligencijom i u nas. I druga tvrdnja koja slijedi u Dvornikovievom tekstu, makar bila i pozajmljena, uglavnom je tana: "Koliko god se priinio po svojim reenicama i propovijedima, po svojim priama i protestima kao mironosac, Tol91

stoj je zapravo revolucionarac za cijelog svog ivota i cijelim svojim radom. Revolucionarac je ne manje od njegovog antipoda Nietschea razlikuju se samo u tome to smo jednome premehki a drugome pretvrdi" (str. 139). Tolstoj je revolucionar jer je htio da mijenja svijet, prije svega Rusiju, ali u okviru svojih naela samousavravanja i apsolutnog huma-nizma, revolucionar je po temeljnim kritikim stavovima prema sistemu, drutvenim podjelama, zvaninoj crkvi, onoj nauci koja e po njemu unititi svijet, kulturu i umjetnosti koja se stvara za dokone. Valja rei da ni Tolstoj ni Nie, svaki na svoj nain, nisu podnosili ni "tvrdi" ni "mehki" svijet. Nakon to je s pravom istakao da Rat i mir i Ana Karenjina spadaju meu prva djela svjetske knjievnosti, Dvornikovi kae da s Anom... poinje raskol izmeu umjetnika i filozofa: Tolstoj je "na putu da prestaje biti pripovjeda a poinje biti filozof" (str.139). Dvornikovi zatim kae da Tolstojeva filozofija nije originalna: "Njegovo guenje ivotnih instikata i zatajivanje ivota nalazimo ve davno prije u indijskih mudraca, njihovu otpornost proti istorijskoj kulturi i vapaj za povratkom prirodi i primitivnom nainu ivota nalazimo u Rusoa" (str.140). U nastojanju da objasni ovu protivurjenost Dvornikovi kae: "ivotna snaga mladosti i muevnosti smetala je Tolstoju da zastupa potpuno u teoriji i praksi svoje asketske tenje glede smisla ivota; starac Tolstoj rijeen je toga balasta, on se je oslobodio." (str. 140) S useljenjem teorijskih, prije svega etikih principa u njegovo djelo Tolstoj je poeo pisati drukije, vrijednosno moda slabije i iz razloga koje Dvornikovi navodi, ali je pod starost napisao Hadi Murata u okvirima poetike Rata i mira i herojskoj smrti svoga junaka podario pjesmu slavuja kao vlastitu lirsku ocjenu. ehov U ova dva asopisa, u razdoblju o kome je rije, A. P. ehov je zastupljen sa tri pripovijetke, koje ne spadaju u onaj, u nas uobiajeni, antologijski izbor, ali gotovo da imaju tu vrijednost. Uostalom, u ehova je lake nai dobru nego lou pripovijetku, a takvog antologijskog izbora u to vrijeme teko da je u nas moglo biti kad se radi o stranom piscu s obzirom na vremenski raspon i uslove neophodne za to. Prema tome taj izbor i njegov kvalitet spadaju u zasluge urednika i prevodioca. U Beharu br. 18 i 19 od 1. februara 1909. (ehov je umro 1904.g.) na strani 228. izala je ehovljeva pripovijetka Istrani sudac (preveo Selim Rakoev, pseudonim Pavla S. Rakoa). Vrijednost pripovijetke, 92

njena umjetnika snaga i poenta kumulirana je u neoekivanom, naknadnom epilokom razrjeenju. Mu, sam istrani sudija, iznevjerio je suprugu. Ona to tajno saznaje i predskazuje javno taan dan svoje smrti. Ljepotom i karakterom dostojna svakog uvaenja, nakon to je rodila lijepo i zdravo dijete, umire u onaj dan koji je prorekla. Niko, pa ni mu, istrani sudija, nije dokuio uzroke tajanstvene smrti, dok u jednom, mnogo kasnijem razgovoru, ljekar-poznanik njenom muu kojega je pekla zagonetna smrt, nije iznio pretpostavku o samotrovanju, koja se pokazala tanom. Etiki besprijekorna poruka ovog traginog raspleta, koja neim korespondira s tipom tragikog lirizma muslimanske besmrtne balade o Hasanaginici bila je moda glavni, moda podsvjesni razlog to je dospjela u asopis pogaajui njegovu estetsko-etiku koncepciju. Sasvim druge naravi je socijalnopsiholoka pria U tuoj zemlji (Gajret br. 8 i 9 od 1. avgusta 1913.g.). Islueni Francuz ivi kod bogatog Rusa, a za uzvrat podnosi do boli uvredljive opaske svoga dobrotvora (Kamiev) na raun Francuza. Svaki put do suza uvrijeeni Francuz pokuava da otputuje, ali svaki put ne nalazi u sebi snaga da odoli svojim navikama i nagovorima Rusa, koji opet ne moe bez njega. Taj odnos postaje cio ivot ovog tandema, njegova neraskidiva veza. ehov je mrzio glupost, pa njegov narator u prii kae: "Kamiev jede i kao obino brblja kojeta." Rune konotacije tog brbljanja imale su, sigurno, u vremenu o kome je rije, a i danas, pozitivan uinak u naoj vienacionalnoj sredini pa je ehovljeva pria odgovarala koncepciji asopisa. U Gajretu iz iste, 1913. godine, u br. 10 i 11 za oktobar i novembar, pojavila se ehovljeva pripovijetka To je bila ona, oigledno zasnovana na anegdoti sa dvije poente. Tanije: anegdota pretvorena u priu zahvata samo prvu poentu, drugu je dopisao autor. Pukovnik Petar Ivanovi pria djevojkama okupljenim oko sebe o vlastitoj ljubavnoj dogodovtini, kada je zbog meave morao dvije noi provesti na nekom plemikom imanju. Pri dolasku je zapazio lijepu pojavu upravnikove ene. Negdje iza ponoi u sobu u kojoj je zanoio ula je mlada, stasita ena. Djevojke su vrlo paljivo sluale, pa je pukovnik na njihovo insistiranje morao kazati ko je bila ta ena. Ali kada su ule da je to bila njegova ena (dotle pripovijetka predstavlja razraenu anegdotu), ostale su razoarane i traile pravi nastavak prie. Tako je pria dobila i drugu i drukiju ljubavnu poentu pukovnikovim priznanjem da je to bila ena upravnika imanja. Tek tada su djevojke povjerovale u istinitost naratorove prie. 93

ehovljeva komika usmjerena je prema djevojkama koje, sigurno, ele da imaju vjerne supruge, a kad pria potvruje takvu vjernost, smatraju da pria nije istinita. Dualizam ljudske prirode koji je meta ehovljeve komike u ovoj izvanrednoj psiholokoj umjetnini urednik je vidio kao efikasnu kritiku poruku. Izbor govori i o fleksibilnosti programske orijentacije asopisa. U rubrici Knjievne i kulturne biljeke, u Gajretu br. 10/11 od 1. novembra 1913.g. izaao je prevod napisa Petra Kropotkina pod naslovom "A. P. ehov". Prevod je potpisan inicijalom H, a u fusnoti je naznaeno da je rad uzet iz knjige Petra Kropotkina pod naslovom Stvarnost u ruskoj knjievnosti za koju se kae da je izala iz tampe 1906. g. Izbor jedne lijevo ideologizirane kritike potvrda je liberalizma politike asopisa (Kropotkin je predstavnik ruskog i meunarodnog anarhizma i lan bakunjinskog krila I internacionale, naunik i pisac). Vrijeme u kome je poeo pisati ehov prema Kropotkinu je bilo "najsumornija perioda koju je Rusija preivjela poljednjih sto godina" (str. 212), ime objanjava drutvene okolnosti ehovljevog pesimizma. Tu je i poznata teza o "bankrotstvu intelektualaca, koja je kao olovo titala obrazovani dio ruskog drutva" (str. 212). Kropotkin misli da ehov nije bio pesimista u pravom smislu rijei jer je vjerovao u napredak, to je prilino tano ali ne samo zato, jer ehovljev smijeh a priori sadri elemente optimistikog naela. Kropotkin zatim istie jednostavnost pievog stila lienog stilskih efekata, kao to je sluaj s Pukinom, Turgenjevom i Tolstojem. Meutim, s aspekta koji Kropotkin navodi ova trojka nije ba tako homogena kako on kae. Tu je uobiajena usporedba izmeu ehova i Mopasana. Kropotkin istie da je ehovu prema vlastitom priznanju, koristilo bavljenje prirodnim naukama i da "mnoina sitnica izvaenih detalja (prevod? - NK)... na udnovat nain ine vanredno dobar utisak." (str. 211), a zatim, mora se rei, darovito kae: "...i u maglovitim ocrtima slike koja se gubi oko jako osvijetljene take, a koja se prije moe pogaati nego vidjeti" (str. 211). "Maglovite ocrte", koji su po naem miljenju svojstveniji ehovljevnoj drami nego pripovijeci, Kropotkin e nazvati, za Tolstojem, impresionizam, a kasnija ruska sovjetska kritika adekvatom onoga to predstavlja sudbina u klasinoj grkoj drami. Kropotkin zatim tvrdi da ehov postie slabiji uspjeh u slikanju seoskog ivota, "njegova prava oblast je svijet intelektualaca" (str. 211). Tvrdnja nije ba prihvatljiva. ehovljev odnos prema seljatvu i seljakoj psihologiji bio je, prema savremenoj ruskoj kritici, negativan, mi bismo rekli veoma kritian, jer ehov pripada onoj liniji ruske realistike knjievnosti koja, za razliku od 94

druge (Turgenjev-Tolstoj-narodnjaci) prema selu ima rigorozan kritiki stav, to Kropotkin vidi kao umjetniku slabost. Kropotkin ak istie nadmo ehova nad Gogoljem koji je obradio "poglavito spoljanju pokvarenost." Ovo vrijednosno poreenje izgleda nam gotovo neprimjereno. Rije je o dva sasvim razliita umjetnika idioma koji ne mogu stajati jedan umjesto drugoga. Na planu teme o "malom ovjeku" ehov je nastavlja Gogolja. Gogolj je prikazao "malog ovjeka" kao rtvu, prije svega istorijskih socijalnih okolnosti, ehov kao fenomen koji je iz istih razloga "prerastao" u zlo. Misao pak da je "prostota koju ehov opisuje mnogo dublja od one koju je ehov poznavao" (str. 212), ope je, svevaee mjesto, mada se ono najmanje odnosi na ehova jer on spada u red pisaca koji su vrlo svjesni smisla svog djela. S druge strane tik uz ehova Kropotkin vrijednosno stavlja Krestovsku (pseudonim), u stvari Hvoinsku (str. 212), danas manje poznatu spisateljicu, to predstavlja ist promaaj. Kropotkin tek pominje,i to samo tri, ehovljeve drame: Ivanov, Ujak Vanja (u prevodu pie Vonja, to je rezultat zbrke u prevoenju s engleskog jezika a i pokazatelj koliko je tada ehov u nas bio malo poznat) i Baa s trenjama (radi se o Vinjiku koji u originalu glasi "Vynvyj sad", tako da je na ovjek teko da mogao pogrijeiti i prevesti vinju kao trenju; rije je u stvari o prevodu s engleskog, na kome se vinja kae kisela trenja). Na ovim dramama Kropotkin pokazuje evoluciju ehovljevog pesimizma jer ( ) ehovljevi junaci nalaze izlaz u radu. Prema Kropotkinu Tolstojevo predvianje da e uticaj ehova trajati i nee se ograniiti samo na Rusiju zaista se potvrdilo. Za drame pak kae da su suvie "ruske" i da na Zapadu ne mogu biti shvaene, to se opet nije obistinilo. Izbor Kropotkinovog teksta u funkciji informacije o jednom od najveih ruskih pisaca svih vremena nije bio pogrean jer se radi o nauniku i piscu visoke kulture i znanja ije ocjene, koje nisu samo njegove, zadravaju i danas svoju vrijednost. Kropotkinova knjiga Ideali i stvarnost u ruskoj literaturi koja je izala u Londonu na engleskom jeziku a zatim, 1907. godine prevedena na ruski, nastala je po svoj prilici kao rezultat njegovog predavakog rada u Americi. Vladimir Koroljenko Pripovijetka Vladimira Koroljenka uma uti ili, kako se uobiajeno danas prevodi u nas, uma umi jedno je antologijski poznato djelo iz ruske knjievnosti, koje je ulo u izbor ova dva asopisa u vremenskom 95

razdoblju na koje se odnosi na prikaz. Koroljenko (1853.-1921.), pisac, publicista i istoriar, poznat je po obimnom djelu Istorija moga savremenika u kome su sjedinjeni umjetnik i publicista, autor uvene pripovijetke Slijepi muziar, narodnjak koji je veliki dio ivota proveo u progonstvu, urednik asopisa Rusko bogatstvo, u kome je Gorki objavio svoju prvu pripovijetku. Uravnoteen pisac s postupnou kazivanja. U vrijeme pojave modernizma i njegove prevage u ruskoj knjievnosti ostao vjeran tradicijama realistike umjetnosti, njenoj spoznajnoj i drutvenoj funkciji. Za priu uma uti (Behar br. 10 od 1. oktobra 1908. g., str. 151., zatim br. 11, str. 172, br. 12 i br. 13, str. 191. i 206.) karakteristian je romantiki lirizam izvorno povezan s doivljajem prirode i besprijekornom moralnom stamenou glavnog junaka kao dijelom koncepcije jedne literature. Narator je svjedok dramatinog dogaanja, emotivno i sauesnik u fabuli u kojoj se kmet ubistvom sveti spahiji za skrnavljenje brane veze. Ma u kojoj mjeri okolnosti koje opisuje bile dramatine i dramske, Koroljenko ostaje pripovjeda. Priroda nije samo pozornica dogaaja ve lajtmotiv s nepogodom koja se ponavlja i svaki put vraa priu u svijet naratora i ivot. Tako se forma pripovijetke skaza pretvara u legendu, jedan anr evoluira u drugi na nae oi. Snano lirizirana moralna poruka pripovijetke izvrsno se uklapala u programske i estetske intencije asopisa, kako inae shvatiti upornost urednika da je objavi u nekoliko nastavaka. V.M.Garin Vsevolod Garin, pisac posljednje etvrti XIX vijeka i uvene pripovijesti etiri dana, zastupljen je u Gajretu br. 6 i 7 od 1. juna 1913. godine, na str. 135.-136., pripovijetkom Jedan vrlo kratak roman. U istom broju ovog asopisa, na str. 145., objavljen je kratak pregled Garinovog stvaralatva s ocjenom pojedinih djela, od kojih je u prvi plan stavljena pripovijest etiri dana i pripovijetka Crveni cvijet, i dat kratak ivotopis pisca s tragikim osjeanjem ivota i traginom samopresudom. Priu je s ruskog jezika preveo Sadik, koji se ponekad potpisuje i kao F. Sadik, a lanak s njemakog jezika - Fehim. Redakcija asopisa nije imala mogunosti da redovno prati rusku kao ni ostale evropske knjievnosti, ali je zato nastojala da s vremena na vrijeme, makar i oskudno, predstavi neke znaajnije ruske pisce, kao to je to uinjeno u sluaju Garina. Petnaest godina nakon smrti Garin je oigledno u Bosni bio malo ili nimalo poznat pisac, odatle bio-bibliografska informacija o njemu u istom broju asopisa i selekcija onog najboljeg to vrijedi proitati upuena itaocu. 96

Izbor pripovijetke Jedan vrlo kratak roman povezan je s vrijednou poruke ali i s kratkoom. Mada ona sadri tragizam tipoloki prepoznatljiv kao garinovski, to je bio uslov za ocjenu njene reprezentativnosti na temelju koje je dospjela u asopis, realizacija njene vrijednosno izvanredne fabule uzeta iz ivota, ispod nivoa je umjetniki gusto realizovane pacifistike ideje "ne ubij" iz etiri dana utemeljene na autorovom neposrednom doivljaju i svjedoenju o ratnim strahotama. Djevojka sugerie svome momku, koji je i narator u pripovijeci, da se dobrovoljno javi u rat i hrabrou istakne, a ona e se poslije njegovog povratka udati za njega. Kada se je vratio bez noge, naao ju je s drugim, bogatim, a zatim bio i vjenani kum. Ostatak njegovog ivota protie pod opsesijom strane prevare i njenog traginog preivljavanja. ivot je zavren. Gorki irikov U Beharu br. 20 i 21 od 1. i 15. marta 1909. g. tampane su dvije kratke prie dvojice "znanjevaca" Maksima Gorkog i u nas manje poznatog Evgenija irikova, u periodu Znanja veoma bliskog Gorkom, kasnije emigranta i njegovog ljutog protivnika. U svoju paraboliku, vanvremensku i svevremensku priu Mudrac u kojoj je dat vjeni tip mudraca-pesimiste s ironinim podtekstom usmjerenim na njegov pesimizam, Gorki uvodi istorijski pojam radnika i radnitva kao njegovog neto grubog ali pravednog kritiara, koji se tekstualno svojim istorizmom danas doima kao strano tijelo u tkivu teksta. U prii se prepoznaje pieva filozofsko-ideoloka pozicija koju urednik nije prikrio, a mogao je to uiniti nekim drugim izborom. U irikovljevoj socijalnoj prii Nagrade, vjerovatno nastaloj pod uticajem Gorkog, razobliava se socijalni smisao nagrade kao prevare koja proizlazi iz hijerarhije inovnikog rada utemeljenog na eksploataciji. Obje pripovijetke preveo je Pavle Rako pod pseudonimom Selim Rako. Leonid Andrejev Leonid Andrejev, pisac prve i druge dekade XX vijeka, predstavnik realistike grupacije ruskih pisaca iz edicije Znanje, kasnije simbolist i ekspresionist, pripovjeda i dramski pisac. U periodu Selima Rakoeva (Pavao M. Rako), u Beharu br. 18 i 19 od 1. februara 1909. godine (str. 302), izala je Andrejevljeva bajkovita crtica Div, koja inklinira grupi Andrejevljevih pripovijedaka sentimentalnog (boinog) karaktera. Majka nosa sinia koji umire i pokuava da 97

ga povrati u ivot priom o smijenom, nezgrapnom Divu koji je pao, o lijepom ivotu koji ga eka kad odraste, a u drugoj sobi otac plae. U istom asopisu br.12/13 od 1. decembra 1909. g. (str. 200.), opet u prevodu Rakoa, tiskana je Andrejevljeva pripovijetka La, svojim podtekstom vrlo karakteristina za piev pacifistiki humanizam: la se ne moe iskorijeniti ni ubiti smrtnom presudom. Andrejev je razvijao psihologizam Dostojevskog uklanjajui pri tome istorijske i socijalne okolnosti. U veoma zanimljivoj pripovijeci je junakova ljubav dovedena do tragizma usljed dvojnog ponaanja junakinje, to se zavrava ubistvom. U pripovijeci doivljava poraz dogmatsko shvatanje istine i lai glavnog junaka: "Hoe da sazna istinu - a da li je znadem i sama?... Nijesam li moda rada i sama da je poznam?" - kae djevojka. Andrejev je predstavljen i treom priom, ovoga puta u Gajretu br. 1, 2 i 3 od 1. III 1913. godine, pod naslovom Zvono na uzbunu. Prevodioca i urednika je oigledno impresionirao ekspresivni, dinamiki opis poara, njegova unutarnja strana slika, tragizam zbivanja pred kojim je nemona ljudska snaga i pamet. Pored snanog estetskog dojma kojim je predstavljen autor, opis poara, kao uvijek i svuda mogue zbilje, imao je za itaoca i edukativnu, pounu funkciju. N. D. Teljeov Jedan od osnivaa veoma poznatog kruoka Srijeda (kruok se sastajao srijedom), iji su uesnici, (a meu njima i N. Teljeov, a ne R. Teljeov kako to pogreno stoji u Beharu) bili lanovi knjievnog udruenja Znanje, kojim je rukovodio M. Gorki, N. Teljeov (1967.-1957.) je u Beharu br. 1 i 2 od 1. i 15. juna 1909., g. (str. 9 i 10) predstavljen pripovijetkom Potena rije u prevodu Pavla Rakoa. Teljeov je poznat po djelu Poetak kraja i Pievim zapisima, sjeanjima koja se odnose prije svega na knjievna zbivanja i njihove uesnike s kraja XIX i poetka XX vijeka. Tipologijom fabule i siejnim motivacijama pripovijetka podsjea na vrijeme i prozu Pukina i Ljermontova. Saetak fabule izgleda ovako: prijatelja i sekundanta na dvoboju ubijenog mladia zapalo je da saopti majci o smrti sina jedinca koji je pred enidbom. Ne slutei nita, majka koja priprema enidbu sina pria o vlastitoj srei koju doivljava. Golubjenko se tako, ne sluajno, zove prijatelj i sekundant na Voloinom dvoboju, pritisnut detaljima majine prie i tragikom okolnosti u kojima i sam ima udjela, nema snage da saopti majci o sinovljevoj smrti ve bjei iz kue obliven suzama. Stepenast sie, svjesno nabijen dogaanjima i emocijama prelazi 98

rubikon istog tragizma i stie sentimentalne znaajke. Sredini s razvijenim kultom majke i sina u sferi folklornih tradicija morala se dopadati ovakva pripovijetka to je vjerovatno odluilo o njenom izboru. Merekovski Petar Kropotkin e se jo jednom nai na stranicama asopisa, ovaj put u Gajretu br. 3 od 1.marta 1914. g. na strani 48. i lankom Jedan savremeni ruski pisac. Taj pisac je Dmitrij Merekovski (1865.-1941.), pjesnik i prozaist, jedan od utemeljivaa ruskog simbolizma, kasnije emigrant. Dva citata koja emo navesti iz Kropotkinovog lanka daju saeto idejnofilozofsku i knjievnu evoluciju pisca, ali pokazuju i smjer i naela Kropotkinove kritike: "...poto je imao za one pisce preanje generacije koji su bili nadahnuti eljom da svoja djela stvaraju za vie socijalne ideale, tek izvjesnu simpatiju ili bar izvjesno potovanje, malo po malo poeo je da sumnja u te ideale i najzad dospio dotle da ih prezire. Naao je da oni ne bijahu od nikakve koristi i poeo je da sve vie i vie govori o suvremenom pravu individue...", u smislu na koji ga je uputio Nie, u smislu oajno neodreenom, i ako ne neodreenom, a ono uskom (str. 48). I drugi: "Na alost, Merekovskovo oboavanje antikog naturizma nije bilo od kolikog trajanja. On jo ne bijae napisao trei roman (prvi roman trilogije Ulijan apostit, drugi Leonardo da Vini i trei Petar i Aleksej NK) svoje trilogije, kad je prodro simbolizam u njegovo djelo - s tim ishodom da je mladi autor pokraj svojih sposobnosti pravce jurio u susret jednom beznadenom misticizmu u koji i Gogolj bijae zapao posljednjih godina svoga ivota (str. 49). Tako je Merekovski, poput Dostojevskog, predstavljen samo ocjenom njegovog kritiara. Doroevi V.M.Doroevi (a ne V. D. Doroevi kako stoji u prevodu Selima Rakoeva) (1864.-1924.) ruski novinar, publicista, pozorini kritiar, "kralj feljtona", kako su ga nazivali u svoje vrijeme, zastupljen je alegorijskom pripovijetkom Savjest o porijeklu nejednakosti i njenom zakonskom sankcionisanju koje predstavlja likvidaciju savjesti. Pisac joj je odredio anr kao "kineska bajka". Snaga sjevernih U Beharu u pet nastavaka (osam glava) poevi s br. 1 od 1. januara 99

1914. godine izaao je lanak Snaga sjevernih s potpisom H., koji se vie puta ponavlja u asopisu. Znaaj lanka za redakciju odreuje njegovo drugo mjesto po redoslijedu u broju. Informativni, saznajni i uope intelektualni nivo lanka u potpisu H. zavreuje to mjesto. Rije je prije svega o ruskoj ali i o nordijskoj knjievnosti. U proelju ovog lanka studije stoji: "Rusi su najprije iznijeli zapjenuane, nevjerovatno tajanstvene i komplikovane dubine ovjeje due" (str. 2), a u lanku, pak, opet s potpisom H., objavljenom u Gajretu br. 8 i 9 od 1.avgusta 1913. g., dakle oko etiri mjeseca ranije, kae se: "Da svaka nacija nema svoje naroite due, ne bi se danas govorilo o bijeloj ruskoj dui koja je altruistina, ili o sjevernoj dui vedskih, norvekih i danskih pisaca, i, najzad, o romanskoj dui koja je sintetian izraz najirih kulturnih sposobnosti romanske due. Dakle, traimo tu duu muslimanske sredine jer e nam predstavljati u knjievnosti novu stranicu." (str. 158) Unato romantici kvalifikacija sumnjive mjere, koja proistie iz doze pristrasnosti prema slovenstvu i njegovoj kulturi, tipoloki karakteristinoj za vremena preporoda, oigledna je autorova orijentacija, a najvjerovatnije i asopisa, na psiholoki realizam ruske knjievnosti tipa Dostojevskog i ehova i sjevernih uope. Meutim, upravo u to vrijeme je ruski avangardni futurizam objavio rat "psiheji" nudei umjesto nje "knjievnu injenicu" i "rije kao takvu". To pak nikako ne znai da je orijentacija na "rusku knjievnost koja ima za glavnu temu unutarnje nalije due i vedsku i norvesku knjievnost s temom o spoljnjem naliju due" (Gajret br. 1, 1. jan. 1914. str. 3.) beznadno kasna jer je evropska knjievnost upravo u XX vijeku doivjela najvei uticaj Dostojevskog i ehova, koji su za autora lanaka "izvor jedne moderne i realne literature sa sasvim novim predmetom" (Ibidem., str. 3). Kao uzrok psiholoke proze autor je uzeo ehova i njegovu inovnikovu smrt... jer "ehov bez svih moguih efektivnih sredstava (jer on ne trai efekte) crta samo ljudsku duu, njenu unutranjost, njene najtanahnije i najnevjerovatnije kutove" (str. 18). Ali zato ehov prije Dostojevskog kad je istorijski redoslijed obrnut? Vjerovatno zato to je od ehovljeve male epske forme kao anra lake ii prema psiholokim vrtlozima romana Dostojevskog. Ali zbog, ili prije svega zbog ovog:"Ako je ehov pisac uih sredina, njegov izobliitelj, kako su se u prvo vrijeme nazivali nihilisti (kao Bazarov iz Turgenjevljevih Otaca i djece), Dostojevski je pisac svih moguih drutvenih stalea i njihova velika, topla i humana ljubav."(Gajret br. 3, 1. mart 1914., str. 34). Redukcija ehovljeve tematske osnove na ue sredine jednostavno nije tana. 100

Pisac lanka kae da je unutarnje proienje (katarsis) neto to se neminovno doivljava prilikom itanja Rusa, a to i jeste ono to on trai od knjievnosti:"I to to ruski pisci ispituju vrtoglave dubine unutranjosti dua, njihovog unutarnjeg nalija, uinilo je da su oni stvorili novu knjievnost koja ima i tu dobru stranu da djeluje u pozitivnom moralnom smislu na ovjeka" (Gajret br. 2, 1. febr. 1914., str. 20). Na planu morala kao teme i trajne orijentacije ruske knjievnosti pisac daje prednost Dostojevskom nad Tolstojem: "On (Dostojevski - NK) nije rigorozni moralist s jasnom tendencijom kao Tolstoj posljednjih dana svoga djelovanja. On nigdje nije ni pokuao, ni u jednom svom djelu, da da svoj kredo, izloi osnove i principe svoje religije. Osjeajui da svako suvino i naroito tendenciozno moralisanje kvari opi utisak jednog umjetnikog djela, on ga je izbjegavao" (Gajret br. 3, 1. mart 1914., str. 34) U Gajretu pak br. 5. od 1.maja 1914. u istom radu, kao da izravnava dug prema Tolstoju, a rije je o drugoj strani medalje odnosa Dostojevski-Tolstoj, napisae: Tolstoj "u propagiranju svog moralnog principa ne vidi dravnih granica, on ih gotovo ignorie i vidi u drutvenoj organizaciji kakvom je postala drava smetnju linom usavravanju. Dostojevski, protivno, i pokraj svog principa po kome se moralno moe oistiti jedino dragovoljnim stradanjem... propaguje nacionalnu surevnjivost, vjeruje u Rusiju i trai da ovjek uvijek bude spreman da se rtvuje za nju... A uslov je da se realizuje uloga Rusije u budunosti..."(str. 70) I jedno i drugo je tano s tim to umjetnika misao u obojice autora nije odvojena od publicistike. Zanimljiva je i jedna poredba s Gogoljem koja je opet u korist Dostojevskog: "Mjesto brutalnih satira nad kojim je Gogolj, piui ih, plakao, on je propovijedao najhumaniju ljubav prema cijelom ovjeanstvu koje je ponieno i koje pati (Ibidem., str. 34). Kvalifikativ Gogoljevih djela, koji prije svega pogaa njegov odnos prema ivom ovjeku, onom to je ivo u njemu, predstavlja osnovu Dostojevskijeve polemike s Gogoljem od prvog djela Dostojevskog Bijedni ljudi pa do parodiranja (Selo Stepanikovo i Foma Opiskin), a Dostojevski je, kao to se zna, proizaao iz Gogolja. Ovdje se, meutim, zaboravlja da je Gogolju kao umjetniku bilo svojstveno naelo komike kao dominantno obiljeje njegova dara. Romani Dostojevskog uporeeni su s grkom tragedijom. Interesantan je i odnos prema Leonidu Andrejevu u kome ima nerazumijevanja: "I uopte kad se susretnete s jednim ruskim piscem, izuzevi simbolistu Andrejeva, vi ete itati istoriju dua onih linosti koje pisac predstavlja" (Gajret br. 2, 1. febr. 1914., str. 18). Andrejev je jedan od 101

pisaca koji je dosljedno razvijao psihologizam Dostojevskog, ali mu je, za razliku od Dostojevskog i ehova, uskraivao socijalne motivacije, koje inae na autor lanka ne pominje kad istie dubine i znaaj psiholokog tretmana junaka u ove dvojice pisaca. U svom ekspresionistikom i simbolistikom periodu Andrejev svoj "isti psihologizam" djela puta u razne socijalne i istorijske okolnosti da ga potvrde. S ambicijama simbolista da se putem uklanjanja istorijskih i socijalnih "kulisa" domognu vjene umjetnosti, onostranog carstva ideja i tajni povezano je od Andrejevljevo: treba slikati rijeku uope, grad uope, ovjeka uope, ljubav uope. Ali postoji i Andrejevljev period "znanjevaca". Izdavaka druina Znanje imala je na poetku prosvetiteljski karakter (osniva K. P. Pjatnicki). Godine 1910. u Znanje stupa M. Gorki, koji ga reorganizuje u izdavako drutvo umjetnike knjievnosti namijenjene irokoj italakoj publici. Pod redakcijom Gorkog izlazili su zbornici sabranih i izabranih djela lanova drutva, mahom proznih pisaca realistike orijentacije s drutvenom problematikom, nasuprot vladajuoj simbolistikoj i dekadentnoj poeziji. S obzirom na ureivake intencije asopisa Behar i Gajret nije udo to su na njihovim stranicama najbrojniji upravo "znanjevci": Gorki, Andrejev, Teljeov, irikov i njima bliski: ehov, Koroljenko, Doroevi sa socijalnim i psiholokim temama uokvirenim u istoriju. Sljedea paralela tie se odnosa Turgenjev-Dostojevski: "Ima pisaca koji su bili vei umjetnici u knjievnosti, i, da ne idemo daleko, tu je Turgenjev koji je napisao besprijekorna umjetnika djela davi im vanrednu formu... i sve to trae rigorozni estetiari... Ali niko nije imao toliko srca koliko Dostojevski" (Gajret br. 3 od 1. marta 1914., str. 35). Drugim rijeima prednost Dostojevskog svodi se na srce, kod drugih na psiholoke dubine njegovog djela. A ovjek moe imati i veliko i toplo srce, biti genijalan psiholog a ne biti umjetnik. Zato je i za kritiara o kome je rije Turgenjev bio i vei umjetnik i knjievnik. Meutim, jedini ruski pisac kojega su kritiari i pisci vrijednosno uporeivali sa ekspirom bio je Dostojevski. Tako je bilo sve do Bahtinova otkria polifonije u Dostojevskog s njenim temeljnim principom neovisnosti junakove svijesti od svijesti njenog autora. Genijalni umjetnik traio je genijalnog kritiara. Najvie prostora u lanku posveeno je Dostojevskom, tanije gotovo iscrpnoj analizi sluaja Raskoljnikov, odnosno Zloinu i kazni. "Najkarakteristinije djelo Dostojevskog, i kao pisca i kao moraliste, jeste veliki roman Zloin i kazna. To je izvjesno i njegovo najsavrenije i najbolje i najdublje pisano, i u isto vrijeme i najzrelije djelo (Gajret br. 3, od 102

1.marta 1914., str. 35). Od svih nabrojanih kvalifikativa onaj o savrenosti moda najmanje podlijee sumnji, ali se ta savrenost u strukturi estetskog dojma vie osjea kao tehnika nego estetska. Nijedno djelo Dostojevskog ne moe se uzeti kao ivotno kao to je sluaj s mnogim drugim piscima. Nakon to je uspjeno proslijedio poznate fabularne tokove djela i njihove siejne motivacije na zavidnom intelektualnom nivou, autor lanka e, uz pomo literature o djelu, organizovati svojevrsnu filozofsko-socijalnu odbranu Raskoljnikova: "Raskoljnikov nije prost zloinac... jedno korito u koje je sveden sav socijalni ivot... On osjea uskost drutva i eljeznu silu zakona... Raskoljnikov je bio u nesvjesnoj slubi jedne nesrene ideje... Recite mi da li je mogao, da li je smio da se ne revoltuje ako je u sebi osjeao imalo snage za protest... Raskoljnikovu... valja progledati kroz prste. Jer on je svoj zloin uinio u dobroj namjeri, on je, za jedan trenutak, ukazao na jedno socijalno zlo koje se provodi pod sankcijom zakona, on nas je, kako bi Nie rekao, "probudio iz drijemea". To djelo, meutim, moe se smatrati kao prost simptom: ne znai to to je Raskoljnikov uinio zlo djelo na jednom pojedincu, da je njegov "cijeli instinkt na ratnoj nozi prema cijelom ureenju." (Gajret br. 4 od 1. aprila 1914. g., str. 56) Nakon to je podsjetio da je Dostojevski uticao na stvaranje Nieovog Zaratustre, pisac lanka naglaava da se u ocjeni i izvrenju kazne razilaze. Kaznu onako kako je prihvata Raskoljnikov pod Sonjinim uticajem autor lanka vidi kao rjeenje samog pisca, a zatim uz navod iz Niea da se "kaznom ne moe izraziti ono preziranje (koje je zloinac iskalio na izvjesnom pojedincu), jer zloinac je svakako neki ovjek koji je rizikovao svoj ivot, svoju ast, svoju slobodu, mu hrabrosti", konstatuje da se na tom pitanju Dostojevski i Nie razilaze. (Vidi na istom mjestu fusnotu uz 56 stranu). Zanimljivo je da u prisustvu skepse i naturalizma u prvim djelima Dostojevskog autor lanka vidi Gogoljev uticaj ne videi, ili ne znajui, da prvo djelo Dostojevskog Bijedni ljudi predstavlja temeljitu polemiku s Gogoljevom ocjenom "malog ovjeka" u injelu (Dostojevskijev Djevukin pravi je duhovni i duevni din u poreenju s Gogoljevim Bamakinom). Jedan od primarnih zahvata u oba pisca je zahvat u socijalne okolnosti; naturalistike pak scene u njih nisu do pisca ve do ivota. Dostojevski se nakon robije "pretvara u vjerskog fanatika u juridiva (treba: jurodivog-ovdje: suludog proroka - NK), religioznog zaneenjaka" - kae autor lanka Gajret br. 5 od 1. maja 1914., str. 70). Odmah zatim sli103

jedi objanjenje koje bitno ublauje kvalifikaciju: "Ali njegov misticizam i religiozni fanatizam ne treba shvatiti u bukvalnom smislu. On je da religiju ispovijedaju i cjelina i pojedinci, iz razloga da bi ovrsla ruska socijalna zajednica, i da bi Rusija mogla da izvri svoj veliki zadatak koji joj je predestinovan u budunosti." (str. 70) Zanimljiva je i u mnogoemu prihvatljiva, mada iziskuje preispitivanje i dopune i "definitivna" poredbena ocjena: "Dostojevski nema, kao Turgenjev i Gonarov, klasine mirnoe epskog izlaganja dogaaja. Njegove su intrige komplikovane i zamrene... on dovodi svaki as nepoznata lica, ispreplie sukobe i zamrava fabulu. Skabievski tvrdi da je to uticaj grada u kome se razvijao, i da se u njegovim djelima uje um mnotva... On se mnogo ne brine ni za spoljne karakteristike svojih tipova...(str. 70) Epsku mirnou izlaganja u Dostojevskog zamjenjuje takorei epska postupnost dijaloga ili monologa kojom se predmet iscrpljuje do totaliteta. Nije bez razloga Bahtion vidio vezu izmeu sokratovskog dijaloga i dijaloga u Dostojevskog. lanak Snaga sjevernih, u potpisu H., predstavljao je u svoje vrijeme pouzdanu informaciju u kojoj se prelamaju dostignue ruske kritike i nauke o knjievnosti druge polovine XIX i poetka XX vijeka, prevashodno lijeve orijentacije, i vlastiti studiozni prilaz temi. Ona nije samo to ve i pokuaj da se podstakne i usmjeri razvoj knjievnosti vlastitog naroda pa i ire. lanak odie zadovoljstvom to je upravo jedna slovenska knjievnost postala to to jeste: "Sjeverni kolosi, tromi kao i svi kolosi, daju svoju nezgrapnu, nepreraenu veliinu, punu jo svjeih i originalnih struja koja kucaju velikom ruskom dravom." Russian Literature in Behar and Gajret A selection of Russian literature in the journals from the Revival period that we deal with here neither has an essential difference in terms of the conception of their presence, nor in their overall number. Its selection mostly corresponded to the public function of these journals and their literary foundations. Fiction is the dominant genre in this selection, and, what can be easily understood, a short story, because of the space available in the journals. There is no Russian drama whatsoever and one should remember that this was the time of Chekhov, Gorki and Andreyev. Generally speaking, the number of works from the Russian literature is rather small in comparison to others, particularly to the French and German ones. 104

It is not easy to ascertain why was it so. Perhaps the absence of cultural ties under the conditions of Austro-Hungarian occupation, the lack of translators, or similar reasons can be given as an explanation. One thing is certain: the complex poetics of Russian symbols that had not only broken but also changed the traditional frames of the Russian poetry in 19th century could not be fitted into the modest conceptions of these journals in the sphere of lyrical poetry. Nevertheless, one can find here and there some short stories translated, rarely poems, and almost no plays. Among others, one can find the translated works of Dostoevsky, Tolstoy, Chekhov, Turgenev, Vladimir Koronenko, V. M. Garshyn, Gorki, Telyeshov and others.

105

106

Enes Pelidija RADOVI HAMDIJE KREEVLJAKOVIA I DRUGIH HISTORIARA U BEHARU Austrougarskom okupacijom Bosne i Hercegovine Muslimani su se nali u neizvjesnoj situaciji. Jo su bili tradicionalno vezani za Carigrad, a istovremeno izloeni pritisku novih vlasti da prihvataju tadanje evropske civilizacijske tekovine. U takvim prilikama se jo vie povlae u sebe i ne prihvataju nita to dolazi iz Bea i Budimpete, ak ni kolovanje, koje im je bilo najneophodnije. Statistiki podaci pokazuju da su u osnovne i srednje kole Muslimani najmanje slali svoju djecu. Rezultat takvog nepovjerenja bio je da tek u zadnjoj deceniji XIX stoljea maturira prva generacija uenika, a prvi diplomirani studenti javljaju se tek dvadeset godina po austrougarskoj okupaciji.1 Muslimanska inteligencija, koja je svoju naobrazbu stekla u Beu, Budimpeti i drugim evropskim centrima, bila je malobrojna. Godine 1900. svega deset ljudi je bilo evropski fakultetski obrazovano. Osam na Pravnom, a po jedan na Filozofskom i Veterinarskom fakultetu.2 To je u dobroj mjeri onemoguavalo da iri narodni slojevi neto vie saznaju o svojoj kulturnoj, historijskoj i duhovnoj batini. Uviajui taj nedostatak, nekoliko mladih evropski obrazovanih ljudi smatralo je neophodnim pokretanje lista u kome bi se knjievno i publicistiki prikazao narodni ivot i obiaji, te se uticalo na ire muslimanske mase u pravcu prosjetnog i kulturnog preporoda. Meu najaktivnijim zagovornicima takve orijentacije bili su: Safvet-beg Baagi, Osman Nuri Hadi, Edhem Mulabdi, Fehim Spaho, te mnogi drugi. Prvo ostvarenje njihove zamisli bilo je pokretanje Behara. U maju 1900. godine izlazi prvi broj. U podnaslovu prve stranice je pisalo da je to list za pouku i zabavu.3 Objavljenim knjievnim radovima i pjesmama Behar je uticao na italaku publiku u pravcu njene evropeizacije koja se odvijala u znaku "simbioze sa Istoka".4 To je utoliko interesantnije kada se zna da je najvei dio Muslimana bio nepismen, barem to se tie latininog i irilinog pisma.
1. Nusret ehi, Autonomni pokret Muslimana za vrijeme austrougarske uprave u Bosni i Hercegovini, Sarajevo, 1980., 380. 2. Ibrahim Kemura, Uloga "Gajreta" u drutvenom ivotu Muslimana Bosne i Hercegovine (1903.-1941.), Sarajevo, 1986. 22 (dalje: I. Kemura, Uloga "Gajreta") 3. Muhsin Rizvi, Behar, knjievnoistorijska monografija, Sarajevo, 1971. 9 (dalje: M. Rizvi, Behar) 4. I. Kemura, Uloga Gajreta, 27

107

U nepunih jedanaest godina, koliko je Behar izlazio, objavljeno je na desetine knjievnih radova, te radova iz historije, islamske civilizacije, kulture, tradicije, prava i savremenog ivota.5 Panju su privlaile i mnoge drame, prie i pjesme sa historijskom tematikom kao: dr Safvet-bega Baagia drama Abdulah-paa, Knez Ivo od Semberije Branislava Nuia, Smrt Sulejmana II Sjajnog Branislava Klaria i drugo.6 Svoj nemali doprinos u sakupljanju narodnih umotvorina i objavljivanju u Beharu imali su mlai ljudi, uenici srednjih kola, medresa i daru-l-muslimana.7 U tome su ih podravali Edhem Mulabdi i drugi stariji saradnici lista. To daje i odgovor na pitanje: otkuda da se ve 1904. godine kao saradnik Behara javlja i esnaestogodinji Hamdija Kreevljakovi. On se ba na stranicama Behara prvi put predstavlja iroj italakoj publici sa prvom od ukupno 343 bibliografske jedinice. U petom goditu lista tampana mu je pouna pripovijetka Halal para u kojoj se govori o potenom odnosu prema radu.8 Tu priu je uo i zabiljeio od svog rahmetli oca Mehage. Izgleda da je ta pria bila ivotna vodilja ovog kasnije cijenjenog uenjaka i plodnog historiara, jer se tokom cijelog ivota vodio tom idejom marljivog, upornog i potenog rada. Od svojih ukuana uo je i zabiljeio jo 15 narodnih lirskih pjesama koje je objavio na stranicama ovog lista.9 Saradnici Behara su donosili prevode sa vie stranih jezika od kojih su se neki odnosili i na historijsku problematiku. Najvei broj prevoda je bio sa turskog i njemakog jezika.10 Zahvaljujui entuzijazmu osnivaa i saradnika Behar je ve od prve godine svog izlaska okupio veinu muslimanskih intelektualnih snaga. Zbog toga je i odigrao znaajnu ulogu u formiranju jedne generacije knjievnih stvaralaca koja je u ovom listu i stasala.11 Pored navedene knjievno-publicistike djelatnosti objavljivani su i radovi sa isto historijskom tematikom. Neki od tih radova su korisni i za dananje generacije historiara. No, veina njih moe da poslui samo kao primjer kako i u kakvim uslovima poinje ozbiljniji nauni rad na pisanju prolosti kod muslimanskih povjesniara na novim naunim osnovama.
5. M. Rizvi, Behar, 191 6. isto, 103/4 7. isto, 105 8. Behar br. 4, god. V, 15.VI 1904., 58/9 9. Behar br.11, god. VIII, 1.X 1907., 175/6; br. 16, god. VIII, 15.XII 1907, 256; br. 17, god. VIII, 31. XII 1907, 271; br. 1, god. IX, 15.V 1908. 13; br. 8, god. IX, 1.IX 1908. 128/9; br. 18-19, god. IX, 1.II 1909. 292/3; br. 3, god. X, 15.VII 1909. 43/4 10. M. Rizvi, Behar, 255 11. I. Kemura, Uloga Gajreta, 27

108

Nesumnjivo, u to vrijeme najvei ugled i najznaajnije historijske lanke objavljuje dr Safvet-beg Baagi. U svojim radovima, on eli da podigne splasnulu samosvijest naroda kome pripada, posebno istiui muslimansko slavensko porijeklo i staru slavu.12 To naroito dolazi do izraaja u njegovoj njizi Kratka uputa u prolost Bosne i Hercegovine (od g. 1463. 1850.), koju je objavio u Sarajevu 1900. godine u vlastitoj nakladi. Ta knjiga je bila prvo objavljeno domae djelo o ovim zemljama. Pisano na jeziku svakom razumljivom, muslimanskim masama je na popularan nain otvorilo poglede u prolosti, te pokualo da im da odgovore o porijeklu, historiji i junakoj slavi.13 Zbog takvog naina pisanja ova knjiga nije bila po volji tadanjoj bosanskoj Zemaljskoj vladi. Ve u drugom broju prvog godita Behara itaoci su od autora potpisanim inicijalima n. n. obavijeteni o izlasku navedene knjige.14 Prikaz je objavljen u rubrici Listak. Osam godina kasnije u istoj rubrici o ovoj knjizi pie i dr Milan Prelog. On kritikuje muslimansku inteligenciju to niko meu njima nije naao za shodno da prikae Kratku uputu u prolost Bosne i Hercegovine. Interesantno je primijetiti da na navedenu primjedbu nije niko iz tadanje redakcije reagovao jer izreena primjedba ne odgovara istini. U daljem osvrtu dr Milan Prelog ukazuje na manje primjedbe i nedostatke knjige koji se odnose na nedovoljno koritenje zapadne grae. Inae, u cjelini sa puno uvaavanja i pohvalno pie o knjizi i njenom autoru. S pravom upuuje kritiku svim obrazovanijim ljudima to im djelo dr. Safvet-bega Baagia nije bilo podsticaj da i sami neto vie napiu i time sebe i svoje sunarodnike obogate veim saznanjem o svojoj daljoj i blioj prolosti. Na stranicama Behara, prije svega u rubrici Listak, ukupno e biti objavljeno jo 11 prikaza i obavjetenja o knjigama iz isto historijske tematike.15 I pored brojnih prigovora na ureivaku politiku, te povremenih odstupanja od ranije postavljenog cilja Behar je u svom nepunom jedanaestogodinjem izlaenju imao znatnog uspjeha. U mnogome je ostvario ciljeve muslimanskog kulturnog preporoda. Zahvaljujui saradnicima lista formirana je moderna muslimanska knjievnost, ali odrana i duhovna veza sa Orijentom.16 Pored knjievnih djela na stranicama Behara objavljivani su vei i manji radovi i crtice iz historije, od kojih su
12. M. Rizvi, Behar, 18 13. isto, 10 14. Behar br. 2, god. I, 15.V 1900. 32/3 15. Behar, br. 2, god. I, 15.V 1900. 32/3; br. 20, god. I, 15.II 1901, 322/3; br. 8, god. II, 15. VIII 1901, 124/5; br. 1, god. V, 1.V 1904. 13; br. 14, god. V, 15.XI 1904. 222; br. 1, god. IX, 15.V 1908. 13/4; isto, 16; br. 7, god. IX, 15. VIII 1908. 116; br. 8, god. IX 1908. 130/1; br. 14, god. IX, 1 XII 1908. 228; br. 1, god. XI, 15.X 1910, 13

109

poneki interesantni i za dananje historiare. Tako su radovi Alije Kadia Glavni dogaaji iz islamske prolosti,17 Muhameda Seida Serdarevia Kratka povijest Islama,18 Abdulaha Buatlia O Hasanagi Pekom,19 Fehima Spahe Panislamska ideja,20 Mehmeda Spahe Gazi Husrev-beg slika iz bosanske prolosti,21 Osmana Nurija Hadia (Abdulhak) Saferska naredba22 dr Milana Preloga Slovenci u prolosti i sadanjosti23 Josipa Milakovia Jedno zaboravljeno pleme, Kaubi,24 Mirze Safveta Istoriar Aali,25 i Rustem-paa Skradinac,26 i drugi interesantni i za dananje povjesniare da vide kako se o pojedinim linostima, odlukama i dogaajima mislilo i pisalo poetkom XX stoljea. Veina navedenih radova su objavljivani u vie nastavaka. U kraim crticama, esto redakcijskim, itaoci Behara su bili u prilici da se u osnovnim crtama upoznaju i sa historijatom pojedinih dervikih redova (senusi i rufaije),27 te poneto saznaju i o izumitelju tamparije Gutembergu28, i jednoj od najpoznatijih antikih linosti Aleksandru Makedonskom.29 Urednitvo lista je cijenilo ljude koji su pokazivali dunu panju prema prolosti. To se vidi i iz obavjetenja itaocima kada je dr. Talozi Zemaljskom muzeju u Sarajevu poklonio 20 pisama (dokumenata) koji datiraju iz XVI, XVII i XVIII stoljea.30 U pisanju historijskih radova, crtica, osvrta i prikaza javilo se ukupno jedanaest saradnika. Neki od njih su objavili po jedan do dva rada, a drugi znatno vie. Oni su, iako daleko skromnije, slino kao i knjievnici poeli formirati kritiko pisanje prolosti zasnovano na novom naunom
16. Mustafa Imamovi, Studija o "kulturnom preporodu" kod Muslimana, Gledita, XII/1971., 11-12, 1463 17. Rad je objavljen u 12 nastavaka sa povremenim prekidima u vremenskom periodu od 15.VI 1901. - 15. III 1902. 18. Rad je objavljen u 26 nastavaka tokom VI i VII godita u vremenskom periodu od 1.V 1905. - 15. IV 1906. 19. Behar br. 7, god. IV, 1. VIII 1903., 103/4 20. Rad je objavljen u XXI nastavku tokom cijelog VII godita, sa kraim prekidima u vremenskom periodu od 1.V 1906. - 15. IV 1907. 21. Rad je objavljen u V nastavaka u VII goditu Behara u vremenskom periodu od 1. IX - 15. XI 1906. 22. Behar br. 1, god. VII, 1. V 1906. 7 - 8 23. Behar br. 3, god. IX, 15. VI 1908. 48 24. Rad je objavljen u dva nastavka u IX goditu lista, br. 10 i 11, 1. X - 15. X 1908.,153 i 174-176 25. Behar br. 1, god. IX, 15.V 1908., 15 26. Behar br. 10, god. IX, 1. X 1908. ,161/2 27. Behar br. 2, god. I, 15. V 1900., 33-35 28. Behar br. 5, god. I, 1.VII 1900., 83 29. Behar br. 18, god. VI, 15. I 1906., 278/9 30. Behar br. 4, god. VII 15. VI 1906., 46

110

poimanju historije. U narednim godinama i decenijama XX stoljea meu saradnicima ovog lista mnogi su objavili brojne studije i radove iz historijske tematike, a neke je prerana smrt sprijeila u tome. Takoe su se pojedini saradnici Behara udaljili od pisanja povijesnih radova zbog profesionalnog okretanja prema politici. Gledajui u cjelini Behar je dao svoj doprinos ne samo na knjievnom, nego i na historijskom i kulturnohistorijskom polju. The works of Hamdija Kresevljakovic and ather historians in Behar In addition to the literary works, the Behar journal also published the works with topics from history in its eleven years of publication. These works included the papers by Alija Kadi The Main Events from the Islamic past, Muhamed Seid Serdarevi The Short History of Islam, Abdulah Buatli About Hasanaga Peki, Fehim Spaho Panislamic Idea, Mehmed Spaho Gazi Husrevbeg-A Picture from the Bosnian Past, Osman Nuri Hadi Safer's order, Milan Prelog The Slovenians in the Past and in the Present Time, Mirza Safvet Historian Anali and Rustem Pasha Skradinac, and many others. The Behar journal had altogether eleven authors who published their works on historical topics. Some of the works published there have continued to be of some interest for the historians as the example how certain event had been looked upon from that particular time. Their contribution to the Behar journal represented the beginning of critical thinking in the writing about the past and based on the new understanding of history. One of the Behar's contributors was the famous historian Hamdija Kreevljakovi. He appeared for the first time on the journal's pages but not as a historian but as a collector of popular lyrical songs (15) and one short story. His interest in history and its topics grew in the years and decades to come. He published hundreds of articles and many studies about the history of Bosnia and Herzegovina under the Ottoman rule. Due to his scholarly results and the esteem he had among the scientists, Hamdija Kreevljakovi was elected a corresponding member to the Yugoslav Academy of Arts and Sciences /JAZU/ in Zagreb in 1939. This was a great honor because he was the first of Moslem intellectuals ever to be elected into the JAZU.

111

112

Mahmud Tralji PRVI SVRENICI DARU-L-MUALLIMINA SURADNICI BEHARA Nepunih pet godina otkako je Zemaljska vlada Bosne i Hercegovine osnovala erijatsku sudaku kolu 1887. godine1 za izobrazbu kandidata za zvanje erijatskih sudaca /kadija/, Zemaljska vakufska komisija2, odnosno Zemaljsko vakufsko ravnateljstvo, donosi odluku da u Sarajevu otvori Daru-l-muallimin, neku vrstu uiteljske kole za izobrazbu muallima, koji su bili potrebni za novootvorene mektebi-ibtidaijje, koje je Zemaljska vakufska komisija poela otvarati u pojedinim mjestima Bosne i Hercegovine. Odluka je donesena na sjednici Komisije u mjesecu martu 1891. godine. Odluka sa obrazloenjem i molbom za odobrenje upuena je Zemaljskoj vladi, jer ni jedan zakljuak nije mogao biti proveden bez suglasnosti Zemaljske vlade. Na suglasnost nije trebalo dugo ekati, jer je Zemaljska vlada pozitivno odgovorila ve 16. maja iste godine s jednom primjedbom: U nastavni plan treba unijeti i predmet metodika, jer bez toga nema govora o dobroj i uspjenoj nastavi. Plan i program Darul-muallimina predviao je da naukovanje u njemu traje tri godine, a predavae se sljedei predmeti: nauka o Kur'anu, vjeronauka, rika, imla, ina, nauka o odgoju /ahlak/, edebijjat, zemljopis, povijest, maternji jezik, prirodopis, fizika, raun, geometrija i gospodarstvo. U Daru-l-muallimin e se moi upisati uenici medresa, koji su zavrili arapsku gramatiku do Izhara i fikh do Multeke. Prednost imaju uenici Kurumlije medrese i Hanikaha, jer se smatra da su oni sposobni toliko da mogu nastaviti kolovanje u Darul-mualliminu. Predvieno je takoer da se u prvu godinu primi 15, u drugu 8 i u treu 7 uenika, tako da u sva tri razreda bude ukupno trideset uenika. Raspored sati je udeen tako da nastava poinje u 9 sati i traje do 12, odnosno 13 sati, i to iz razloga to je nas1. erijatsku sudaku kolu zavrilo je za njenih pedeset godina postojanja (1887.-1937.) 370 apsolvenata od kojih su 223 bili erijatski suci, a ostalih 147 bili su u drugim slubama, dok 21 nije uope bilo u slubi, nego su ivjeli kao privatnici (posjednici). Vid. Spomenica erijatske sudake kole u Sarajevu izdana prilikom pedesetogodinjice ovoga zavoda (1887.-1937.), Sarajevo, 1937. 2. Zemaljska vlada Bosne i Hercegovine 15. marta 1883. godine je imenovala Privremeno vakufsko povjerenstvo, kasnije nazvano Zemaljska vakufska komisija, odnosno Zemaljsko vakufsko ravnateljstvo, sa zadatkom da ustanovi i popie sve vakufe u Bosni i Hercegovini, da nadzire njihovu upravu i da izradi nove propise za upravu vakufima. Vid. Fehim Spaho, Pedeset godina vakufske uprave u Bosni i Hercegovini. - Narodna uzdanica, kalendar za 1933. godinu, str. 72-89.

113

tava u medresama bila dvokratna: odmah po sabahu i iza ikindije, pa e uenici moi pratiti i jednu i drugu nastavu.3 U drugoj polovini 1891. godine vrene su pripreme za otvaranje kole. Naene su prostorije u rudijji na Bentbai, u zgradi gdje je bio smjeten i prvi Daru-l-muallimin, koji je bio otvoren u Sarajevu godine 1869. i radio do 1878. godine, kada je zatvoren. U istoj zgradi radila je i novoosnovana Uiteljska kola sve do 1890. godine. Postavljeno je i potrebno nastavno i drugo osoblje, kao to je nabavljen i potreban inventar. Upisani su i uenici u prvi razred. Primljeno je njih 18, mjesto 15, koliko je planom bilo predvieno.4 Sveano otvaranje prvog razreda i poetak nastave obavljeni su 28. januara 1892. godine. Prva kolska 1891.-92. godina trajala je do mjeseca jula i bila je kraa, dok je normalno nastava trajala od 1. oktobra do 1. jula. Interes za Daru-l-muallimin bio je iz godine u godinu vei, pa je i broj uenika u prvi razred priman u veem broju, nego je prvotno bilo odreeno. Tako je ve druge kolske godine u prvi razred primljeno 34, a tree 42 uenika. Tree kolske godine honorarno su ve predavali pedagoke predmete profesori Uiteljske kole u Sarajevu. Uspjeh je iz godine u godinu bio bolji. Kad su prvi upisani uenici na kraju svoje tree i ujedno zavrne godine izali na ispit, uspjeh je bio vie nego zadovoljavajui. Od njih 18, koliko se upisalo u prvi razred, na zavrni ispit izilo ih je osam i svi su uspjeno poloili potrebne ispite. Jedan od njih je produio kolovanje u erijatskoj sudakoj koli, jedan je kasnije poloio ispit za vjerouitelja vjeronauke na srednjim kolama, drugi je bio doao do idazeta, ali mu je u meuvremenu umro muderis, pa nije okonao i ovo kolovanje. Meutim, odmah po zavretku Daru-l-muallimina njih sedam je bilo postavljeno za mualime na mektebi-ibtidaijjama, gdje su ve u poetku pokazali zavidan uspjeh.5 Pojava Behara primljena je sa radou i ushienjem meu muslimanima Bosne i Hercegovine, naroito onim kolovanim. Meu te su spadali i mualimi, koji su zavrili Daru-l-muallimin. Njih nije ipak bio mali broj, jer do pokretanja Behara, ve je est generacija zavrilo ovu kolu. Neki od njih su odmah u prvoj godini asopisa poeli u njemu objavljivati makar i sitnije priloge /narodne umotvorine: pjesme i pripovijetke/, narodnu frazeologiju, krae prijevode s orijentalnih jezika i dr./. Bilo je i originalnih radova, makar i u manjem broju. U ovoj prilici spom3. Edhem Mulabdi, Daru-l-muallimin (o pedesetogodinjici osnivanja). - Narodna uzdanica, kalendar za 1942. godinu, str. 143. 4. Ibid, str. 144-145. 5. Ibid, str. 146.

114

injemo one svrenike Daru-l-muallimina, koji su zavrili kolu do 1900. godine, to jest do pojave prvog broja Behara 1.maja 1900. godine. 1. Hafiz Mehmed Ali Dukatar. Sluio prvo kao mualim. Kasnije poloio pred komisijom u Ulema-medlisu u Sarajevu posebni ispit za vjerouitelja - profesora vjeronauke na srednjim kolama. Predavao je pored vjeronauke i arapski jezik na prvoj gimnaziji /ranije velikoj gimnaziji/ u Sarajevu. Prilikom osnivanja Udruenja imama i mualima Bosne i Hercegovine 1910. godine, igrao je zapaenu ulogu, zbog ega je biran za prvog predsjednika ovog Udruenja. Umro je u Sarajevu 1935. godine.6 U prvom goditu Behara objavio je tri originalna lanka /Neto o postu, Sadekai-fitr i bajram, O kurbanu/ i jednu arapsku narodnu pripovijetku /Dareljivost Daferi Bermekije/. 2. Murat Hajrovi. Bio mualim do 1910. godine. Od te godine pa do 1918., kada je umro, radio je u Sarajevu u Vakufskoj direkciji kao referent za mektebe. U Beharu je objavio u rubrici Male prie i dosjetke dvadeset kraih pria /u I godini 7, u III 5, u IV 6 i u V 2/. Pod naslovom Narodna arapska pripovijetka objavio je u I godini 3, II 1 i u VI 2 pripovijetke. Ove pripovijetke imale su i druge podnaslove /arapska narodna pripovijetka, istona narodna pripovijetka, istona pripovijetka, istonjaka narodna pripovijetka/. U rubrici Narodne umotvorine objavio je u V godini 2 i u VI 1 narodnu pripovijetku. Osim Behara Hajrovi je suraivao u Tariku i Muallimu te kalendaru Mekteb. U prvoj godini kalendara Mekteb (1906.-1907.) tampao je Sufaru za prvi razred mektebi-ibtidaijja u Bosni i Hercegovini i lanak Dvije-tri o sufari. U drugoj godini ovog kalendara objavio je lanak Zato neka djeca nee da idu u mekteb. Kao posebne knjige Hajrovi je tampao Male prie i dosjetke za muslimansku mlade. Prvo izdanje je izalo 1906. a drugo 1913. godine. Druga posebno tampana knjiga je bila Glavna naela islama /arebicom/. I ovo djelo je doivjelo dva izdanja.7 3. Hasan Nametak. Bio prvo mualim, a od 1914. tajnik muftijstva u Mostaru. U rubrici Narodne umotvorine u prvoj godini Behara objavio je u dva broja rad Iz narodne frazeologije. U istom goditu tampao je i lanak pod naslovom Aforizmi. Nametak je suraivao jo u mostarskim listovima Osvit i Zora, zatim u kalendaru Mekteb, pa u Novom Beharu, Glasniku Islamske vjerske zajednice, kalendaru Narodna uzdanica i
6. Seid M.Tralji, Merhum hafiz Mehmed Ali-ef. Dukatar.- Islamski svijet. God. IV/1935, br. 144, str.5. 7. /Alija Nametak/, Bibliografija folklorne grae u deset godita Behara s indeksom motiva.- Bilten Instituta za prouavanje folklora u Sarajevu. Dopunska izdanja. Sarajevo, 1957., str. 129.

115

Zborniku za narodni ivot i obiaje Junih Slavena, to ga izdaje Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti /Zagreb/. Narodne pjesme, koje je Nametak zapisao veinom od svoje majke ustupio je svojevremeno Matici Hrvatskoj u Zagrebu. Neke od tih pjesama su objavljene u IX i X knjizi narodnih pjesama, to ih je izdala Matica Hrvatska.8 4. Ahmed Mahini. Muallim. Od 1914. godine do 1930. bio tajnik Ulema-medlisa u Sarajevu. U Beharu, u godinama IV i V objavio u rubrici Narodne umotvorine dvije pripovijetke, koje imaju podnaslove Arapska narodna pripovijetka i Narodna istona pripovijetka, dok je jednu nau narodnu pripovijetku tampao u III godini lista. Mahini je u kalendaru Mekteb za godinu 1906.-07./1325. po Hidri/ objavio svoj Ilmihal na bosanskom jeziku, koji ima dva dijela, prvi o vjerovanju, a drugi o poslovanju. Preveo je s turskog jezika Tuhfetu-l-ihvan, vjeronauno djelo, koje je kod nas due vrijeme bilo udbenik, odnosno prirunik u mektebima. Prijevod je doivio vie izdanja. Prvo i drugo izdanje ima tekst uporedo na turskom i bosanskom jeziku, a tree i etvrto izdanje samo na bosanskom, arebicom. Godine 1927. tampana je Mahinieva Arapska poetnica, latinicom i irilicom, svaka posebno. Umro je u Sarajevu 29. aprila 1945. godine.9 5. Hazim Mufti. Poslije zavretka Daru-l-muallimina upisao se u erijatsku sudaku kolu, koju je zavrio 1904. godine. Svoj radni vijek je proveo u svojstvu erijatskog suca. Umro je u epu 15. decembra 1957. godine. U Beharu je objavio 12 priloga: U rubrici Male prie i dosjetke tampane su dvije prie (u goditu I i VI), u rubrici Narodne umotvorine objavljeno je est priloga, dva sa podnaslovom Islamska legenda mitologija /u VI goditu/, etiri pod naslovom Narodna pripovijetka /u II goditu, tri i III goditu jedna/, pod naslovom Pripovijetka-proza dvije pripovijetke, a u II goditu dvije narodne pjesme. Mufti je suraivao jo u listovima Gajret, Biser, Novi Behar, te kalendarima Mekteb, Gajret i Narodna uzdanica. U Muslimanskoj biblioteci Muhameda Bekira Kalajdia u Mostaru tampane su dvije knjige Hazima Muftia: Stambolski softa i Sadri-Azamova ki i Pet velikih poklonstava. Obje knjige doivjele su po dva izdanja.10 6. Mustafa Islamovi. Po zavretku Daru-l-muallimina i on se upisao u erijatsku sudaku kolu, koju je zavrio 1905. godine. Kratko vrijeme radio u erijatskom sudu u Sarajevu, a onda preao u Vakufsku
8. /Mahmud Tralji/, Merhum Hasan-ef. Nametak.- Zemzem, Sarajevo, mart 1973., str. 35.M.T.M. 9. Alija Nametak, Ibid., str. 132. 10. Alija Nametak, Ibid.,str. 132-133.

116

direkciju u svojstvu kanceliste, zatim kao tajnik i konano kao pomonik direktora. Umro je u Sarajevu 25.aprila 1971. godine. U Beharu je objavio etiri priloga: dvije prie u rubrici Male prie i dosjetke /III godite/ i dvije pripovijetke u rubrici Narodne umotvorine /V godite/.11 7. efkija Karabdi. I on je po zavretku Daru-l-muallimina nastavio kolovanje u erijatskoj sudakoj koli, koju je zavrio 1905. godine. Kao erijatski sudac slubovao je u Vlasenici, Prnjavoru, Gradacu i Foi. Umro je u Sarajevu 2. marta 1934. godine. U Beharu, godina V, objavio je nekoliko pria u rubrici Male prie i dosjetke.12 U vezi suradnje u Beharu spominjemo jo dvojicu svrenika Darul-muallimina iz prve generacije njenih svrenika: Mustajbega Halilbaia i Abdul-fetaha Sadikovia. Urednik Behara Edhem Mulabdi je pri kraju drugog godita organizirao anketu meu itaocima i suradnicima Behara sa pitanjem: Treba li nam Behar? U odgovoru na ovo pitanje, a bilo ih je oko trideset, nalazi se i pismo Abdul-fetaha Sadikovia, erijatskog suca u Bihau. I on, kao i mnogi drugi, vatreno se zalae da Behar nastavi izlaenje u redakciji Edhema Mulabdia i sa tematikom kakvu je i do sad imao.13 Kao to je poznato, po navretku svoje desete godine izlaenja, Behar je polovinom 1910. godine prestao izlaziti. Dr. Hamid ahinovi, advokat i pisac, bio je pokrenuo ponovno izdavanje lista. Ali poslije treeg broja, Behar definitivno prestaje izlaziti. Bilo je i dalje pokuaja da se list oivi, ali bez uspjeha. Tako je u toku 1912. godine uprilien jedan sastanak u cilju nastojanja da se nastavi sa izlaenjem Behara u obliku i sa sadrajem kakav je list imao u prvih est godina njegova izlaenja. Na tom sastanku je bio i Mustajbeg Halilbai, jedan izmeu osam prvih svrenika Daru-l-muallimina. Zakljuak sastanka je bio jedinstven: Behar treba ponovo izdavati. Ali kad je na red doao sadraj lista, kakav bi trebao biti, dolo je meu prisutnim do razilaenja. To je bio razlog da se list vie ne pojavi.14 Interesantno je napomenuti da su svi navedeni suradnici Behara objavili svoje priloge u prvih est godita lista. A to je period kad je urednik lista bio Edhem Mulabdi. Jedan od zakljuaka bi bio da su svi ovi suradnici odobravali dotadanji nain ureivanja lista, a da kasnije nain ureivanja Behara i njegov smjer nisu odobravali.
11. Fejzulah Hadibajri, Merhum Mustafa-ef. Islamovi, tajnik Vakufske direkcije u Sarajevu.- Glasnik VIS-a. God. XXXIV/1971, br. 9-10, str. 549-551. 12. Alija Nametak, Ibid, str. 131. 13. Muhsin Rizvi, Behar. Knjievnoistorijska monografija, Sarajevo, 1971., str. 127. 14. Ibid, str. 446.

117

Meu suradnicima Behara bilo je jo svrenika Daru-l-muallimina / npr. Muhamed Seid Serdarevi, emsudin Sarajli i dr. Meutim, oni su zavrili Daru-l-muallimin poslije 1900. godine. Kako je u poetku reeno, referat obuhvata samo one, koji su zavrili ovu kolu do 1900. godine u kojoj je i Behar poeo izlaziti. The first graduates of Darul-Muallimin contributors to Behar The Provincial Endowment Commission for Bosnian and Herzegovina, which had been appointed by the Provincial Government of Bosnia and Herzegovina in 1883 with the task to register all the endowments /vakufs/, to oversee their administration and to propose new set of rules for their governance; established Darul-muallimin in 1891. This was the school meant to educate candidates for teachers /muallims/ in the newly opened schools /mektebi-ibtiadije/ which the Provincial Endowment Commission had also begun to open in some towns and settlements. The school had three classes. Students from madrasahs were admitted into it. They were supposed to have already studied certain curricula in Arabic and other related Islamic disciplines. The Darul-muallimin graduates were later appointed to work as teachers in mektebi-ibtiadije, where they showed a success in their teaching. Some of them continued their education in the Sharia Law School in Sarajevo. The Darul-muallimin graduates greeted the appearance of the Behar journal in 1900. Some of them gave their contributions in the first year of the journal's appearance /Hafiz Mehmed Ali Dukatar, Murat Hajrovi, Hasan Nametak and others/. In addition to the Behar journal, they also contributed in other Moslem newspapers and journals, such as Muallim, Tarik, Misbah, Mekteb calendar, and others. Most of them became prominent in collecting and publishing of popular oral forms /songs, short stories, idiomatic expressions/, as well as in translating from the Oriental languages. They also published their original articles in the journal.

118

Vaso Milinevi PROSVETITELJSKO-PREPORODNE DRAME J. S. POPOVIA I M. BANA /POSEBNO MEJRIMA I HAJDUCI/ Rad J. S. Popovia na drami polarizovao se u dva smera: prema prolosti i prema savremenosti, odnosno prema tragediji i prema komediji. Za tragedije ili "alosna pozorja" - kako ih je nazivao, koristio se graom iz nacionalne prolosti, narodne istorije i poezije. Oivljavajui u "alosnim pozorjima" nacionalnu prolost, veliajui staru srpsku dravu i njene vladare, istiui kosovski mit i njegovu moralnu veliinu, Sterija je budio utrnulu nacionalnu svest i u svojim sunarodnicima jaao veru u bolju budunost srpskog naroda i obnovljene srpske drave upravo u ime te slavne prolosti... Birao je veoma pogodne motive iz nacionalne istorije za dramsku obradu, naime, one prelomne trenutke kada su padale krune i ruila se carstva, pomalo patetino reeno. Umeo je da u ljudskom trajanju uoi ono to vreme ne moe da pohaba - etinost ovekovog ivljenja. Pored, dakle, patriotske inspiracije Sterijine istorijske drame budile su u gledaocima i smisao za potivanje ljudskih vrlina, kao i prezir prema nosiocima negativnih strasti: zlih intriga, izdaje, vlastoljublja, sebinosti i drugih poroka. Prikazujui obilato i razliite negativnosti i sukobe u prolim vremenima /borbe za vlast, spletke oko vladara, sukobe zbog ena, kobne zablude i drugo/, Sterija je nastojao da i na taj nain prosveti i ui svoje sunarodnike. Bilo da je pisao komedije ili tragedije, on je u osnovi imao na umu "polzu" naroda srpskog, spajajui, horacijevski, pouku i "poleznu zabavu". Prve Sterijine drame /Nevinost ili Svetislav i Mileva, 1827. i Milo Obili, 1828./ imaju za temu kosovsku istoriju i mitologiju. Dok je za prvu, koja je po optim svojstvima vie melodrama nego tragedija, koristio grau iz Rajieve Istorije..., "podraavajui gdigdi i slavnom g. Florijanu" - kada sam autor ree u predgovoru, za Miloa Obilia Sterija se prvenstveno nadahnjivao narodnom poezijom i narodnom tradicijom. Otuda su dramatini, pa i dramski elementi bili ve unapred fiksirani i uoblieni, takorei gotovi preuzeti iz kosovskih narodnih pesama. U sporednijim elementima Sterija se i stvaralaki odnosi prema preuzetoj grai, poneto menjajui i unosei neke detalje iz drugih pesama, a to je takoe znaajno, ugledao se i na ekspirovog Magbeta, kako je ve priodavno utvreno u istoriji knjievnosti. 119

Oba ova dela svojevremeno su imala veliki uspeh kod italake publike i pozorinih gledalaca, to nikako nije bio izraz njihove umetnike vrednosti, ve je to proizilazilo iz dobro odabranog dramskog motiva koji je posebno "vozbudavao" duu pievih suvremenika. S obzirom na tematiku, zajedniko je za obe drame da se u njima kao dramski junaci pojavljuju i Turci. /Radnja Svetislava i Mileve vie se posredno dotie kosovske tragedije, vezana je za njene posledice, preko neke vrste danka u krvi Turcima, jer je kneginja Milica morala dati najmlau erku Milevu u Bajazitov harem/. Inae, zajednike su i mnoge slabosti kojima su optereena ova poetnika dela, posebno prvo: melodramska sentimentalnost, moralistiko-didaktiki pasai, nagla i nedovoljno motivisana reenja i dr. I likovi su psiholoki mahom jednostrano osvetljeni, bez prave ivotne ubedljivosti i umetnike punoe koja bi odgovarala dramskom delu. Preteno su nedovoljno izdiferencirani, osim one globalne crno-bele karakterizacije, uslovljene i nacionalnom pripadnou junaka, po kojoj su Turci svi bez razlike negativno, a Srbi opet, osim Vuka i njegovog posinka Negode iz Miloa Obilia, svi pozitivno i idealizovano prikazani... Takav model prikazivanja Turaka, preuzet iz narodne poezije /u kojoj inae ima i svetlih izuzetaka objektivnog slikanja/, bie vie-manje dominantan u svim literarnim delima u kojima je prikazivana tematika "gde su Turci pomeani", s tim to su najee poistoveivani Turci i Muslimani u pojedinim delima sve do naeg vremena. I trea Sterijina drama iz prvog perioda: Nesreno supruestvo ili Nahod Simeun, napisana 1830., takoe je nastala po motivu iz narodne pesme. Zanimljivo je da je Sterija od dve verzije narodne pesme iz Vukove zbirke kao osnov za dramu odabrao onu ija se radnja dogaa u muslimanskoj sredini u gradu Janji /u drugoj verziji grad Budim se pominje kao sredite dogaaja prikazanih u pesmi/. U drami je kao i u pesmi, obraen edipovski motiv rodoskvrnua. ini se da je mladi autor namerno u muslimansku sredinu smestio radnju svoje drame, iako su otuda proizale i neke omake upravo zbog nedovoljnog poznavanja te sredine. Hteo je da potedi hriansku, odnosno srpsku sredinu od tako tekog greha kakav je rodoskvrnue. Pisac to dodue ne iskazuje direktno, ve preko svoga junaka, Nahoda. Naime, iz jedne njegove replike proizilazi da je upravo muslimanstvo uzrok neprirodnog greha i razliitog varvarstva koji se sreu u drami: "Svirepi ljudi i varvarski obiaji, gdi prosvetenija nema, i gdi svea hristijanstva ne sija" (podvukao V. M.). Stvaranjem Teatra na umruku 1841. u Beogradu, Sterija se nakon desetogodinje pauze ispunjene uspjenim komediografskim radom pono120

vo latio pisanja tragedija. U tom periodu nastala su njegova najzrelija dela: Smrt Stefana Deanskog, Vladislav, Ajduci, Lahan, Skender-beg, u kojima je pored motiva iz srpske istorije obraivao i one iz bugarske i albanske, predstavljajui se kao pravi balkanski pisac, s obzirom da je pisao i o Grcima i njihovoj oslobodilakoj borbi, a interesovao se i za rumunski jezik i prouavao njegove veze sa slovenskim jezicima. Pozorjem u pet dejstvija Ajduci, Sterija se ponovo vratio narodnoj pesmi kao inspiraciji. Za osnovu drame posluio mu je motiv poznate balade Predrag i Nenad. Poneto je dodao, poneto izmenio da bi ojaao i opravdao dramski sukob. U tom cilju uplie u dramsku radnju i jednu romantinu ljubav izmeu hajduka Obrada i paine erke Zelide, Turkinje. I ovde se mea i poistoveuje termin Turin i Musliman... Ni ovim obogaenjem fabule nije mnogo pojaan dramski sukob, jer umesto radnje i akcije koji bi se odvijali na sceni, junaci mahom o njima priaju... To svakako umanjuje umetniki domet ovoga pozorja. ini se da stilska neujednaenost u delu dolazi usled pievog kolebanja oko osnovne koncepcije u prikazivanju hajduka. To potvruje i injenica da postoje dve verzije drame Ajduci. U prvoj verziji pisac je na hajduke gledao vie kao na razbojnike i pljakae, ljude izvan zakona, a ne kao osvetnike Turcima i zatoenike nacionalno-oslobodilake borbe, kako su obino predstavljani u narodnoj poeziji i tradiciji u epskim krajevima. Kao vaspitanik druge tradicije, Sterija je instinktivno zazirao od naruavanja ustaljenog reda stvari /kako se vidi i u Lahanu/. Zato za njega, moralistu i prosvetitelja, hajduci nisu bili samo plemeniti vitezovi bez straha i mane, kadri "stii i utei i na stranom mestu postojati", ve i ljudi koji kre ustaljene civilizacijske i drutvene norme. S obzirom da njegove poglede nisu delili onovremeni gledaoci i kritiari /drama je prikazana 1842. u Beogradu/, to je bio razlog da Sterija preradi ovo delo. /Prva verzija u rukopisu otkrivena je tek u nae dane/ Koncepcijska nedoslednost u gledanju na hajduke ogleda se i u ovoj preraenoj verziji... Ono po emu se Ajduci bitno razlikuju od prethodnih drama u kojima su se pojavljivali Turci, odnosno Muslimani, kao dramski junaci jeste to to je u njima izraena ideja o nacionalnoj i verskoj toleranciji izmeu hrianstva i muslimanstva u ime viih humanistikih vrednosti. Otuda su s istom objektivnou prikazivani dramski likovi bez obzira na nacionalnu i versku pripadnost. tavie glavna negativna linost u delu je harambaa Mileta, prikazan kao slavoljubiv, razmetljiv i surov despot. Dok je Obrad zaljubljen u Zelidu, a ona mu uzvraa ljubav, harambaa Mileta ne haje za to ve eli Zelidu za sebe po pravu jaega. Obrad gine od Miletine (bra121

tovljeve) ruke - tek tada su otkrili da su braa, i svojom smru na odreen nain moralno iskupljuje hajduke. Kao i u nekim drugim delima Sterija nastoji da i u ovome afirmie osvetane ljudske vrednosti kao to su potenje, vera, zadata re, milosre i dr., koje su iznad verskih i nacionalnih razlika, kao to svedoi primer iz este pojave drugog ina. Hajduk Vitomir i po cenu sukoba s drugim hajducima zatiuje jednog Turina koji ga u nevolji bratimi: Jedan Turin bei, za njim tri Andrija i izdaleka opali na njega, no ne pogodi ga. Andrija /iza pozorita/: Dri ga, Vitomire! Turin /pade pred njim/: A man, junae, da si mi triput po bogu brat, nemoj mi glavu uzimati! Vitomir: Ima li staru majku? Turin: Imam, slepa je od dve godine. Vitomir: Bei onamo! /Pokazuje mu rukom/. uma je gusta, moe se sakriti. Preko one glavice je selo. Andrija /dotri i zamane handarom/: ta stoji, te ne ubija psa! Vitomir /uvati ga za ruku/: Nemoj, ima staru majku! Andrija: Zar nas nije rodila mati? /Oe da se otrgne/. Andrija: Ima li ti pameti, Vitomire? Vitomir: Ovo je mojoj majci za zdravlje, ili moe biti za duu. Andrija: ta mi je do tvoje majke, kad se psine ubijaju. /Hoe da se otme/. Vitomir: Pre u ja poginuti nego on! Andrija: Je l' to lepo? Kome oprata? Turinu! Vitomir: Pa i Turin je ovek. Andrija: Ej, moj Vitomire, tako se ne ajdukuje! Zbog svoga postupka Vitomir je bio osuen na smrt od harambae, ali ga njegovi drugovi ne htedoe ubiti. Nisu prihvatili harambain razlog da "u ajduka nema ni brata ni sestre", niti ikakvih obzira bilo prema kome. Harambainoj amoralnosti pisac suprotstavlja razlog hajduka Stanka: "ta je ajduk bez potenja, obraza i vere?" Potujui zadatu re i obeanje Obradu i hajduk Nenad e spasti Zelidu od harambae i vratiti je ocu, dok e prema pomalo didaktikom zavretku drame, hajduci zajedno s harambaom posluati Obradov apel izreen na samrti, odrei e se hajduije i vratiti se meu ljude u normalan ivot... Da ovakav Sterijin odnos prema pripadnicima drugih naroda i vera nije bio sluajan potvruje i njegova pesma Turci, objavljena 1855. I u njoj 122

ovaj humanista strasno osuuje svako varvarstvo, bez obzira na to gde se deava. Polemiki istie da zlodela nisu bila svojstvo samo jedne religije ili pojedinih naroda, npr. Turaka, ve su ona podjednako bila prisutna u prolosti i sadanjosti u svim sredinama i nije se moralo prikrivati ih: "Turin to tovari, panac obilno vraa. Radine Mavre goni, otima decu, pleni imanje, Nad ivim ognjem ive kukavne pee..." Istu misao jo e jednom istai i precizirati: "Strah li te, Srbe, hvata, kad Turin srodne ti guli? Isto Granada oku grozno pozorje nosi. Jednako seku, peku, bez uvstva dave i plene, Tu im je, zverma, ivot huda od mravka hui. Pisac zna i to da "I" varvar blagotom esto trogava svojom" i buni se protiv toga to "Prosveta veto ide zlosti ulepat svoje", pa nastavlja: Spusti strele, pesno, nit' gaaj Turina jedna. S njim zala kleti nee otrebiti kalj. Pisac osuuje i uobiajeni manir da se drugi okrivljuju za vlastitu zlu sudbinu i nedae koje su ih pratile u prolosti. Jer kad bi znali umno promatrati drevnost videli bi "Da srpskom krivicom srpska rasu se slava." U zavrnim stihovima Sterija saima svoje iskustvo preieno i dogaajima iz 1848/49, da su strasti ljudske izvor svih zala: Zato se mori, iznai zemlju, gde no izvire porok? Predel i narodi svi gipu zloinstvima svud. Nit' porod, nit' jezik, nit' odelo razliku deli Zlotvorstvu svakojem srce je izvor i dom. Slian motiv Sterija je obradio i u pesmi Izobraeniku... On ne vidi nikakve razlike izmeu Turina Bajazita i panca Pizara. Oba po svetu seju jade. Da li je, moda, pita Sterija ironino, Pizaro bolji to je Evropljanin, dok je Bajazit edo Azije: Kad Turin roblje prodaje na trgu, Bezbonik on je i zver, Kad ti za posao kupuje Crnce Sree otvara im dver... Ne zaboravimo ni to da je Sterija u svojim Rodoljupcima ispoljio izuzetnu kritinost prema svojim sunarodnicima. Uz itavu galeriju negativnih likova iz njegove narodnosti, dao je i dva pozitivna: jednog Srbina i jednog Maara, s tim to je taj Maar i jedini lik maarske narodnosti koji se javlja u Rodoljupcima. II 123

I Matija Ban (1818.-1903.) je pisao pesme i drame koje su za predmet obrade imale dogaaje iz srpske, hrvatske ili slovenske istorije (Mejrima, Milijenko i Dobrila, Smrt kneza Dobrosava, Kralj Vukain, Car Lazar, Jan Hus, Knez Nikola Zrinski i dr.). Sa svojih 13 drama i tragedija u stihu, to iznosi oko 40 hiljada stihova, Ban ide u red najplodnijih srpskih dramatiara starije epohe, s tim to on podjednako pripada i hrvatskoj knjievnosti. Posmatran iz dananje perspektive Ban se kao pisac gotovo ni u emu ne moe porediti sa svojim starijim savremenikom Sterijom. Iako je zakoraio u dvadeseti vek, kao pisac nije se oslobodio klasicistikoprosvetiteljskih manira i samo povremeno je dosezao do pravog romantiarskog iskaza i to, paradoksalno, u prvoj svojoj drami - Mejrima. U svom vremenu, meutim, Ban je uivao glas znaajnog dramatiara. Poreen je ak i sa ekspirom (to i nije bez osnova, u nekim delima ga je plagirao i "popravljao", kako je sam isticao). Prevoen je za ivota (i jedino tada) na strane jezike: ruski, poljski, eki, delimino na francuski i nemaki, zahvaljujui prvenstveno svom politikom, a ne knjievnom, radu, kao i svojim vezama s lanovima tajnog panslavistikodemokratskog kluba poljske emigracije. Ona je imala svoje centre u Istanbulu i Parizu, i jedan punkt u Beogradu. Dodajemo da je Ban obavljao posebno vane politike misije u burnim godinama 1848/49., kada je kao emisar srpske Vlade putovao u vie navrata u Sremske Karlovce kod patrijarha Rajaia i drugih linosti, u Zagreb kod bana Jelaia, na Cetinje kod Njegoa. Ostavio je zanimljivo svedoanstvo o Njegou kao linosti i o njegovim politikim pogledima u revoluciji. Tokom pedesetih godina Ban je putovao po politikom poslu i u Istanbul i u Pariz. Na svim putovanjima, kako se vidi iz arhivske grae, na njega je budno motrila austrijska tajna policija, smatrajui ga "egzaltiranim Slovenom" i doslednim protivnikom Austrije. Karakteristino je za Banovo stvaralatvo da najtrajnije knjievne kvalitete poseduje upravo njegov prvi dramski rad, melodrama Mejrima ili Bonjaci, "pozorino djelo u pet razdjela". Napisana 1849., a objavljena 1851., Mejrima se moe okarakterisati kao nacionalno-romantiarska drama sa oslobodilakim akcentima, u kojoj preovlauju melodramski elementi. U njoj se prepoznaju i odjeci revolucionarnih dogaaja iz 1848. godine i odjeci drugih drutvenih i politikih pokreta u junoslovenskim pokrajinama. Ipak, u ovom delu sloene strukture vie dominiraju emocionalni nego drutveno-politiki akcenti. Za to bi se moglo rei da je Mejrima ponajpre tragedija ljubavi, s motivom slinim onome u Romeu i 124

Juliji. Pod jednim podnebljem, pod istim zvezdama, vera je stavila no izmeu dva srca, Mejrime, paine kerke, i hrianina ivana. Nacionalne, politike, socijalne i line prilike takve su da do ostvarenja ljubavi i braka nikako ne moe doi. Impulsivna Mejrima, ne mogavi da se pomiri s tim da ivan pripadne drugoj, smatrajui se izdanom u svojoj beskompromisnoj ljubavi, ubija, preruena, ivanovu verenicu Ljubicu, a potom spasava okrivljenog ivana za Ljubiinu smrt iz oeve tamnice. (ivanova zarunica Ljubica je jedina nevina rtva u drami koja strada bez ikakve svoje krivice) Najzad, mislei da je ivan izneverio svoje obeanje da e doi po nju i oteti je sa hajducima iz Osmanovih svatova, Mejrima se sama otruje i umire u oevom i ivanovom naruju. To bi bio osnovni sie drame, ija je radnja lokalizovana u Visoko i okolinu. Meutim, Mejrima je dijelom i socijalna drama. Zapravo, u njoj se prilino spretno prepliu dva toka: ljubavni i socijalno-politiki. U uzrono-posledinoj vezi oni se veto protkivaju, da bi na kraju istovremeno dobili jedan epilog. Ban je dobro uoio da su bosanski muslimanski feudalci polovinom 19. veka oseali da su u procepu izmeu centralne turske (osmanske) vlasti i hrianske raje koja je poinjala oslobodilake akcije i socijalne bune. Oseajui te promene neki od prvaka, da bi predupredili dogaaje, nastojali su da se raji popuste stege i nameti. Takve poglede naroito je zastupao Ali-paa, Mejrimin otac, inae prijatelj sa hrianskim prvakom Novakom, ivanovim ocem. U koncipiranju njegovog lika ini se da se Ban oslanjao na Vinjievu pesmu Poetak bune na dahije, imajui na umu one proroke rei Starca Foe Turcima. Suprotnosti izmeu centralne osmanske vlasti i domaih muslimanskih prvaka dolaze do izraaja u vie scena i replika pojedinih linosti, koje Ban veoma objektivno slika, bez one karakteristine primese crno-belog predstavljanja junaka uslovljenog njihovom nacionalnom pripadnou. Moemo rei da je upravo ta objektivnost izrazita vrlina Banovog dela, jer on bez verskih i nacionalnih predrasuda slika muslimanske i hrianske likove. Predstavlja objektivno njihove junake i etike osobine, kao i razliita ogranienja i predrasude kojima su optereeni. Nesumnjivo da je to bio jedan od razloga popularnosti ove drame kod suvremenika. Publika je oseala da likovi u drami nisu samo glasnogovornici i propagatori odreenih ideja, ve ive linosti, ljudi koji iskreno pate i vole, zalau se za svoj rod i veru, ali su spremni i na linu rtvu za svoja ljubavna oseanja... Samosvest bosanskih muslimanskih prvaka iskazana je u drami u vie replika. Tako Rustan-beg na savjetovanju kod Ali-pae kae: 125

Bog ubio travnikog vezira! On je nama zameo to maslo; Al' sveca mi i pokusat e ga. Ve nam mnogo ti fermani carski, A jo vie dod'jae veziri. Koj' god doe, gori od preanjeg, Svi promjene nekakve hoe, Svi pucaju od estoke elje: Da bi tunoj olakali raji; A onamo sva im briga pusta, Da izjedu sami oni meso, A ostave gole kosti nama... Slino je rezonovanje i jednog drugog prvaka, Durata. On se neposredno ruga carskim nizamlijama kao junacima i kao fiziki neuglednim pojavama. S ponosom istie: Careva je, al' i naa Bosna; Vie naa nego i careva, On gospodar imenom, mi djelom; to imamo nije nam on dao, No od davnih imamo djedova, Prije nego i glasa je bilo Tim osmanskim carima u svijetu... Valja istai da je Ban ujedno u drami hteo i da se Srbija afirmie kao ustaniko jezgro junoslovenskih pokrajina, u duhu ideja iz Garaninovog Naertanija, iji je plan inae bio poznat Banu kao aktivnom pristalici i saradniku Garaninovom. I Ban je smatrao Srbiju kao budui Pijemont osloboenih i ujedinjenih junoslovenskih naroda... U slikanju te ustanike atmosfere nacionalnog pokreta u krajevima pod turskom vlau, Ban e prikazati i hajduke. Zanimljivo je da su njegovi hajduci blii onima iz narodne pesme nego to su to bili Sterijini. Naime, ovo prvo Banovo dramsko delo bilo je vie od ostalih njegovih drama inspirisano narodnom poezijom, ali i Njegoevim Gorskim vijencem. Banovi hajduci, junaci drame, romatinije su i herojskije prikazani, preko njih Ban slavi slobodu nacionalnu, ali i prirodnu (u Milutinovoj pesmi slavi se slobodan ivot u prirodi). Inae, odsjaji uticaja Gorskog vijenca oseaju se u pojedinim reminiscencijama, slikama i poreenjima i u metaforistinijem, odnosno zgusnutijem i aforistikijem izraavanju, ime je inae oskudno i ovo Banovo delo, a pogotovo druge njegove drame. Ban je pojedine misli, odnosno izreke iz Gorskog vijenca parafrazirao ili razvio, stavio u druki126

ju situaciju, ali to je posebna tema i ne bismo se vie na tome zadravali. Mejrima je po vie osnova zanimljivo dramsko delo. Odlikuje se dinaminom radnjom, s estim preokretima i iznenaenjima, ne uvek najbolje motivisanim. U drami je ipak malo mesta uzdignutih na nivo pravog dramatskog usijanja. I onda kada je piscu polazilo za rukom da ukree pravu varnicu, postizao je to vie spoljanjim elementima nego kontrastiranjem unutranjih, odnosno psiholokih nunosti. To se naroito oituje u nekim scenama u kojima bi ivan trebalo da dominira (ivan s Mejrimom u njenom vrtu ili s mrtvom Ljubicom na rukama). Kod ovog Banovog junaka kao ljubavnika razum i celomudreno rezonovanje neprirodno potiskuju emocije i strast. ivan se u svakom trenutku patetino poziva na svoju veru, na to to e misliti i rei njegova okolina, roditelji i slino: ivan: Istinu ti moram rei, Mejro, Iako je oboma nam gorka: Ljubav srcu jest najdraa, ipak Sama ona ne vlada ivotom; Do nje vlada pravda i potenje. Pa to troje kad u sukob dou Jaoh onom koji sukob snosi!... ivan se nevoljno ve pomiri s nemilom stvarnou, te savetuje Mejrimu da se kao i on pokori sudbini, koja se, smatra, ne moe niim preokrenuti. Mejrima, naprotiv, umesto mirenja sa sudbom, kao prava romantiarska herojina, upravo hoe da prkosi i sudbini i nebu. Mejrima uopte odskae od ostalih linosti punijom karakterizacijom i realizmom delanja, odnosno, motivacijom postupka. Ona, odnosno njena ljubav, pokreta je dramske radnje. Pisac je nastojao, u dobroj meri je i uspeo u tome, da u njen lik utka celokupno ljudsko bie sa svim njegovim protivrenostima od prave vrline i plemenitosti, do najteeg zloina. Uz Jakievu Jelisavetu, Mejrima je, moda, najkompleksniji enski lik u srpskoj romantiarskoj drami, ako ovo delo ubrojimo u romantiarski korpus... Razlika izmeu ivana i Mejrime nije u tom to je ona, kako se u nekim kritikama, ali bez dovoljno osnova u tekstu za takvu tvrdnju istie, navodno prikazana kao posebno senzualna muslimanka koja e radi zadovoljenja svoje ulne strasti, zanemariti sva druga etika oseanja (navodno e "rtvovati i oca, rodbinu, veru i potenje"). Tako A. Veber Tkalevi u svojoj kritici o Mejrimi (Neven, 1852., br. 42-46) rezonuje o ljubavi i o Banovim junacima navijaki pristrasno u korist "krana". Po Tkaleviu, 127

budui da je Mejrimina ljubav "slepa", "slepo je i sve, to se oko nje vrti (...) Ljubav je njezina i osveta naizmjerna". Kritiar upravo tu navodnu slepou vidi kao glavne crte turske udi (Podvukao V. M.), dok je po Tkaleviu "kraninu vjera najvea svetinja, za koju e sve rtvovati". Dodue, kritiar doputa da je i krianinu ivanu sveta i ljubav, ali "ljubav koja nije slijepa; zabacuje ju kad se ne slae s potenjem i dobrim glasom, koji se vie cijeni nego zlatan pas". Meutim, ovde nije re o razliitom shvatanju vere i ljubavi kod junaka razliite vere nego o tome da je ivanov lik koncipiran u klasicistiko-prosvetiteljskom maniru, a Mejrimin u romantiarskom. Otuda proistiu glavne razlike meu njima. Jer Ban je i u drugim delima davao junake sline ivanu, i kada se ne radi o linostima razliite nacionalnosti ili vere kao u Mejrimi. Poput ivana koncipiran je i Milijenko iz drame Dobrila i Milijenko. Tako je i Laza Kosti u polemici s Banom oko ove drame, poredei je s Romeom i Julijom, s obzirom na isti motiv, zapazio i istakao da su Banovi muki ljubavnici smueni i celomudreni: "U Bana se ljubavnici kaluere, a u ekspira i kalueri ljubavnie." I dalje: "Takvog mokljana toliko ljubiti, ta se devojka moe zaista samo Dobrilom zvati" - kae ironino Kosti. Slian je zapravo odnos i izmeu Mejrime i ivana. Dok ivan rezonuje i pametuje onda kada treba srce da zbori, Mejrima nee da pretpostavi bilo koji drugi razlog svojoj strasnoj ljubavi i zato e dragovoljno poi u smrt... Kosti je dobro zapazio i to da "u Bana ne ginu samo ljubavnici, u njega gine i sama ljubav". To e rei da ne stradaju samo tragini junaci nego i naelo za koje se bore (ovde je to ljubav). U prvoj tragediji je, naravno, obratno: u njoj ginu nosioci tragine krivice i odreene strasti da bi naelo u ime kojega stradaju postalo jo blistavije i uzvienije. Inae, po ukupnim osobenostima Banova Mejrima je vie melodrama nego tragedija, preciznije, ona je neke vrste istorijska melodrama. Nesumnjivo je, dakle, da su Jovan Sterija Popovi i Matija Ban u ovim svojim komadima dali nov pravac istorijskim dramama u prikazivanju Turaka, odnosno muslimana u srpskoj knjievnosti. Na slian nain Ban je prikazivao Turke i u tragediji Car Lazar, drei se vie autentinih istorijskih injenica nego narodne poezije i tradicije. Zbog toga je ova drama nailazila na otpor kod pozorine publike, a i veeg dela knjievne kritike iz ranijih vremena. Za fenomen prikazivanja Turaka i muslimana u literaturi relevantni su i neki drugi tekstovi L. Kostia knjievno-kritikog anra. Imam na 128

umu njegovu uvenu monografiju o Jovanu Jovanoviu Zmaju (objavljenu 1902.), koja je inae bila doekana s velikom odbojnou od srpske drutvene i kulturne javnosti zbog Kostievog kritikog odnosa prema Zmajevom stvaralatvu, mada je ujedno Kosti neke vidove Zmajeva pesnitva veoma visoko vrednovao, poredei ga afirmativno s najveim svetskim pesnicima. Analizirajui Zmajevu poznu zbirku Snohvatice iz aspekta pesnikog i jezikog ukusa i mere, Kosti zamera svom pesnikom sadrugu to u pesmama ispoljava prekomernu i estoku mrnju prema Turcima. Iako je Turin u srpskoj narodnoj svesti poistoveen sa prakrvnikom koji je razorio srpsku dravu na Kosovu, opet prema njemu, istie Kosti, nema ni u narodnoj poeziji takve mrnje kakva se sree u nekim Zmajevim pesmama: "Zaista je narodna pesma oplakala Kosovo, da ga nikakav potonji knjievni pesnik nije lepe oalio. Pa ipak iz narodnih pesama ne izbija velika mrnja na Turke, ne samo da nije tako estoko kao u Zmajeve, nego gotovo nikakva. Kraljevi Marko jo je najosorniji na Turke, ali ne iz kakve "naelne" mrnje, nego vie iz prkosa. "Ore drumove", "pije uz ramazan vino", "nosi zelene dolame", "igra kolom uz kadune", "sve uz prkos..." Nastavljajui dalje raspravu o ovom problemu, Kosti to ini u dijalokoj formi, suoavajui argumente i kontraargumente izmeu priaoca i zamiljenog oponenta sagovornika, koje bi preko sporenja doao do potpunije istine: -"Knjievni pesnik treba da izvadi iz narodne due ono to je lepe, a ne ono to slabi narodni otpor prema krvniku. Pesnikova elja treba da je - osvetiti Kosovo; a to se ne moe samo kukanjem, nego razigravanjem sve ee mrnje. - Lepo. Recimo da je tako. I u Turina, kao i u svakog plemena, ima lepa, ugodnija i runija strana, ima lice i nalije. Da u Turaka imaju i lepe crte, o tome niko ne sumnja, inae ne bi mogli osnovati veliko carstvo, osvojiti Carigrad i doi pod Be. Turci su junaci, a srpskom narodu ne moe tako lako omrznuti junaka. Turska je vera muhamedovska. O tome ne moe biti rei koja je vera lepa. Svakom je svoja najlepa. Pa ta je naao Zmajeva da iznese svojim itaocima, da iznese srpskom narodu, da Turina i prezre i omrzne? On prikazuje Turina kao nejunaka, a naporedo s tim baca drvlje i kamenje na njegovu muhamedovsku veru! Dakle, Zmajeva mrzi Turina najvie zbog njegove vere, a hoe i da Srbin gleda na njega sa neke visine svoga mnogo veeg junatva. - A ne spominje nedostatke u turskom plemenu. - Ima ih dosta. I ko nije iveo s njima zna ih po uvenju. Al' ti 129

nedostaci, te tamnije strane, te mane, nisu nametljive. Samo je jedna njihova osobina koja se nametnula srpskom narodu, a zaista nije ni lepa ni udesna, to je turski jezik. Ni najvei prijatelji turski nisu nikad mogli hvaliti turskog jezika. To je valjda jedini narod koji je osnovao veliko carstvo pa ga i sad jo dri u tri sveta, s glavom u Jevropi, a njegov jezik nema gotovo nikakve knjievnosti. I u taj siromani, nezgrapni, srpskom, kao i svakom arijskom uhu sasvim nemili, runi jezik bez knjievnosti, Zmajeva se upravo uljubio." Varirajui i dalje, preko dijaloga, uoene protivrenosti u Zmajevoj poeziji, da mrzi Turke, a voli im, bezrazlono jezik, iznose se i argumenti da i u narodnim pesmama ima dosta turskih rei, na to dolazi odgovor da ne treba podravati narodne pesme u toj sluajnoj, "zaista ne sutastvenoj osobini". Kosti se ironino osvre i na Zmajevu pesmu Marko i enivi dervi, prepunu turskih rei kojih nema ni u Vukovom reniku, a "ni u Sarajevu nije ni jedna poznata", da bi ukazao i na drugu vrstu preterivanja u istoj pesmi. U njoj "Marko pogubi nekih sedamdeset po izboru Turaka, a arac mu dopadne rana". Uz tako mesto, istie Kosti, trebalo bi zaista pridenuti zapis: "Ovo je ala! Ali tolika turkolalija ne pik ni u ali." Slino Kostiu, i Vojislav Ili je u svojim polemiko-satirinim pesmama ismejavao i ironizirao primitivnu turkofobiju u poeziji zakasnelih romantiara, dok je njegov otac Jovan Ili poetski afirmisao neke turske i istonjake vrednosti. The Enlightenment and Revival Plays of Jovan Sterija Popovi and Matija Ban (Particularly Mejrima and Hajduci) Jovan Sterija Popovi polarized his work on drama into two directions: towards the past and towards the contemporary time, or towards a tragedy and comedy. He used the background from the national (ethnic) past for his tragedies or "sad theatrical pieces", as he called them. He glorified in them the old Serbian State and its rulers having emphasized the Kosovo Myth and its moral grandeur. His goal was to incite the dormant national awareness and to strengthen the belief into better and brighter future among his compatriots. Sterija's most famous plays are Nevinost ili Svetislav i Milena //Innocence or Svetislav and Milena/, Milo Obili, Nesreno supruestvo /Unhappy Marriage/, and Ajduci /Outlaws/. Sterija appears in his works as a humanist who condemns any barbarism wherever it may take place. He points out that misdeeds are not the feature of one 130

people or religion only, in this case the Ottoman Turks, but they are equally present in the past and current times in all countries. Matija Ban (1818-1903) also wrote poems and plays that had for its topics certain events from the Serbian, Croatian or Slovenian history. With his 13 plays and tragedies, and the total number of about 40.000 verses, Ban is one of the most prolific Serbian playwrights in the older period, but he has earned his place equally in the Croatian literature. The best literary qualities can be found in his melodrama Mejrema or Bonjaci /Meyrem or The Bosniaks/, "a work for theatre subdivided into five parts". It is a nationalist and romantic play with strong accents on the liberation. Its action is dynamic, with frequent turns and surprises, the motives of which have not always been dealt with in the best way available. There is no doubt that both Jovan Sterija Popovi and Matija Ban have given a brand new direction to the historical plays having presented the Turks, or the Moslems for that matter, in the Serbian literature. One can find the similar standpoints in the works of Vojislav Ili and Laza Kosti, who also exposed to ridicule the primitive Turkophobia. These two authors criticized heavily the works of Jovan Jovanovi Zmaj.

131

132

Boris Nilevi O POGLEDIMA VLADIMIRA OROVIA NA KNJIEVNO-KULTURNO I UMJETNIKO STVARANJE MUSLIMANA U BOSNI I HERCEGOVINI O VLADIMIRU OROVIU (1885.-1941.) Vladimir orovi je bio nenaruive energije, strasnik u radu. Broj poslova koje je ovaj historiar obavio, gotovo je nesaglediv. Podruja ispitivanja, na kojima se ogledao, kreu se od prahistorijskih vremena do najnovije historije, od srednjovjekovne i tradicionalne knjievnosti do moderne literature, od filologije do politike publicistike. Objavljivao je stare pisce, arhivsku grau i anonimno knjievno naslijee. Pisao je historijske rasprave zasnovane na podrobnoj analizi, iscrpne monografije, prostrane sintetike preglede i lanke namijenjene najiroj publici. Bio je muzejski radnik, nacionalni revolucionar, austrijski suanj, profesor univerziteta i akademik, urednik asopisa, prisutan gotovo u svakom znatnijem znanstvenom i knjievnom poduhvatu. Pisao je stalno, po nekoliko asova dnevno. Kad je 1941. godine nesreno poginuo, jo uvijek se nalazio u punoj ivotnoj snazi, blie sredini nego kraju svog stvaralakog puta. Uza sve to, orovi je ostavio u rukopisu toliko spisa, dobrim dijelom ve pripremljenih za tampu i posthumno, sreom, veinom objavljenih (Sveta Gora i Hilandar do esnaestog veka; Istorija Srba u tri knjige itd.), da bi samo to za nekog drugog historiara znailo dobar ivotni bilans.1 Dananji historiari znaju prebaciti oroviu da je usljed velikog posla i stalne uurbanosti bio nedovoljno paljiv i taan u kritici izvora i injenica. Nekad je i previe brzo donosio suverene sudove o jo dobro neistraenim mrtvim predjelima ljudskog djelovanja. Vrebala je opasnost osakaene misli. To se odnosi i na njegovo nepotpuno vienje muslimanskog civilizacijskog kruga, koji je, ipak, na neki, antiev nain, i simpatisao. Pogotovo je morao biti svjestan uloge pera koje je u islamu starije i uglednije od sablje, iako ni njeno historijski zadobijeno i potvreno mjesto nikako nije za potcjenjivanje. Bilo kur'anski ajeti, bilo najstarija predanja, uznose dostojanstvo pera, a tokom historije islamske civilizacije mnogobrojni su spisatelji piui naporedo o peru i sablji, daleko vie sklonosti i simpatija pokazivali za pero, usprkos surovoj onovremenoj
1. Samardi R., Pisci srpske istorije, Prva knjiga, Beograd, 1976., 246.

133

sabljarskoj atmosferi to ih je okruivala. Malo je tradicionalnih kultura u kojima je pisanoj rijei i uenim ljudima narod sve do naeg vremena iskazivao i iskazuje tako iskreno i duboko potovanje kao u islamskoj.2 O BOSANSKIM MUSLIMANIMA Bosanski Muslimani bili su, po orovievom miljenju, jedan od najkonzervativnijih elemenata Turskog carstva. Nalazei se na krajnjoj zapadnoj granici ove imperije, u velikim borbama navikli su da se sa hrianima bore za pobjedu dina i turske stvari. Imajui dobar dio svog prostora ispunjen ljudima koji su morali da naputaju Slavoniju, Liku, Hrvatsku, Dalmaciju i najposlije Srbiju, bili su usljed toga ozlovoljeni i uvijek spremni da se bore protiv svega hrianskog i tuinskog. Povrh toga, bili su van sebe kad su vidjeli carigradske tenje da se poputa hrianima. Bosanci nisu bili zadovoljni ni sultanom Selimom III, prvim reformatorom, kao ni reformama novog sultana Mahmuta II. Stoga su od onoga dana, otkako je pitanje reformi u Turskoj bilo stavljeno na dnevni red, bosanski Muslimani u stalnoj borbi sa centralnom vladom. Njihova svojevoljnost i teko privikavanje na svaku disciplinu i ulaenje u suru, u emu je bilo dosta feudalnih atavistikih tradicija srednjeg vijeka, dobili su u XIX stoljeu kao neki naelni i programski oblik. Oni vjeruju da vide opasnost bolje od Stambola, jer su hrianima blii nego prijestonica. Njihova ponosita ud buni se protiv odredaba o ijoj umjesnosti niko ne pita i njih. Povreuje ih i to to je u Stambolu davno prolo vrijeme u kojem su Bosanci vodili glavnu rije (znamenito XVI stoljee). Turski neuspjesi na raznim stranama tumaeni su nesposobnou i pokvarenou stambolskih prvaka, i Bosanci su se opirali tome da ti nesposobni ljudi izdaju obavezne naredbe i za njihovu zemlju. Svojom smetenom politikom Turska je izgubila Srbiju i Grku, pa se ne bi smjelo dozvoliti da izgubi i Bosnu. Bosanci su predstavljali potpuni ostatak Srednjeg vijeka, po svojoj optoj kulturi, po svojim ambicijama, po svojim nepromijenjenim feudalnim tradicijama. U akcijama i ivotu bosanskih Muslimana bilo je neeg epskog i dosta vitekog. Na primjer, njihova bogata, zlatom vezena odijela, od teke ohe i svile, sa orujem koje je, zaista, kieno tako da izgleda kao da vrijedi tri careva grada. Muslimanske kule i ardaci, sa debelim zidovima kao kod starih zamkova i sa irokim i visokim ogradama, sve je to kazivalo koliko su oni ivjeli u naslijeu starih shvatanja i kako njih nije nimalo doticao
2. Tanaskovi D., Pero pre sablje, Bogata izdavaka djelatnost Islamske zajednice Jugoslavije, Politika, subota, Beograd, 27. oktobra 1990., 12.

134

onaj veliki duhovni preobraaj cijelog evropskog drutva koji se vrio krajem XVIII i poetkom XIX stoljea. Bosna je ivjela svojim ivotom i htjela je pri tome da ostane. Svako ko je dolazio da mijenja taj utvreni tok historije, bilo vlastodrac iz Stambola ili rajetin iz neke oblasti ispod Majevice ili Velea smatran je kao neprijatelj. Mrnja na Osmanlije ili na Turkue, kako su ih u Bosni zvali s osjetnim podsmijehom, osjeala se meu bosanskim Muslimanima odavno, a poslije pokuaja nasilnog uvoenja reformi pojaala se u velikoj mjeri.3 KNJIEVNOST U BOSNI I HERCEGOVINI I Knjievnost u Bosni i Hercegovini nikad nije bila izvan zajednice sa knjievnou Srba i Hrvata. Njeno pismo, njene veze, njeni obrasci, njena opta kultura, sve je to bilo u zavisnosti od susjeda bilo na Istoku bilo na Zapadu. ak ni jedan jedini pokret knjievni ne javlja se u Bosni samostalno. Jedina osobenost bosanske knjievnosti, "da je tako nazovemo", kazuje orovi, to su Muslimani, koji su u "umetnoj poeziji stvorili nekoliko suvih pounih pesama, ilahija i kasida; a u narodnoj itav jedan tip zanimljivih epskih pesama i one slavne i po svojoj lirskoj intenzivnosti jedinstvene sevdalinke sa silinom pravog karasevdaha. Ali ta osobenost dolazi otud, to su Bosna i Hercegovina jedine nae pokrajine, u kojima je ceo muslimanski elemenat na i gde je on, ne naputajui maternjeg jezika i veza sa ostalim delovima saplemenika, unosio u svoje tvorevine i elemente nove kulture, koju je primio".4 II Kod srpsko-pravoslavnog naroda u Bosni i Hercegovini umjetnike knjievnosti nije bilo, ak ni u tom obliku kao kod franjevaca. Meutim, za to se javlja itav niz bosanskih Muslimana koji pjevaju, na naem jeziku, a svoje pjesme biljee turskom azbukom. U svojim umjetnikim pjesmama oni nemaju dodira sa ostalom naom poezijom toga vremena kao to je imaju u narodnoj poeziji. Njegovi uitelji su istonjaki pjesnici, a njihovi obrasci pobone ilahije i poune kaside. Veliki broj bosanskih
3. orovi V., Istorija Jugoslavije, fototipsko izdanje iz 1933. godine, Beograd 1989., 457458. 4. orovi V., Bosna i Hercegovina, reprint izdanje iz 1925. godine, Beograd 1989., 85 (Kako je veinu svojih pogleda o muslimanskom civilizacijskom krugu Vladimir orovi izloio u ovoj knjizi, to ne osjeamo potrebu za daljim stavljanjem napomena, jer itatelj sve to moe provjeriti u ovom djelu).

135

Muslimana obrazovao se na Istoku, ali je dobro znao istone jezike-turski, arapski i perzijski, a jedan dio je sa uspjehom uao u tursku knjievnost. Otud je onda sasvim razumljiv ovaj uticaj Istoka na bosansku muslimansku knjievnost. Meutim, predstavnici te poezije kod nas nisu "ljudi vee pesnike vrednosti. Njegova stvaralaka snaga vrlo je oskudna; pesniko oseanje gotovo potpuno nerazvijeno; stih vrlo nesiguran. Kad daju pouke one su suve, suvie neposredne i odve uiteljske; kad daju oduka svom patriotskom oduevljenju (npr. radi dobitka Kandije) onda su im usklici primitivni, opaanja naivna, a perspektive gotovo detinjaste. Ali im je ipak popularnost velika. Njih itaju, ue na pamet, prerauju i dopunjuju..." Ono to su te poete kazivale nije uvijek samo od historijskog interesa. Muhamed Hevaji iz Tuzle, iz prve polovine XVII stoljea, najstariji od svih, vrlo obrazovan, znalac istonih jezika, obraa se svojim hrianskim sunarodnicima ovim svesnim i u ono doba rijetkim rijeima: Otac jedan, jedna mati Prvo bi nam valja znati, Jer emo se paski klati? Hasan Kaimija, Sarajlija, iz XVII stoljea, narodni tribun, ali "lo pesnik, ima dve politiko-patriotske pesme i jednu kasidu protiv duvana, u kojoj ima ovo zanimljivo mesto: I mi smo ga pili, I u smradu bili Kao bogomili, Ostante se tutuna! Sejid Vehab Ilhamija iz epa bio je buntovan duh protiv nesposobnosti i nesavjesnosti turskih pokrajinskih vlasti. On vidi propadanje i neminovni slom te ogoreno klie: Turin nema amela, Krivda pravdu zamela! Svoju veliku iskrenost ovaj poeta je platio glavom 1821. godine u Travniku, gdje je na vezirovu zapovijed udavljen. orovi navodi ovaj primjer. Meutim, moramo napomenuti da su i neki od alhamijado pisaca, zbog svog linog i pjesnikog stava spram moralnih, socijalnih i politikih klonulosti u svom vremenu iskusili otricu surove vlasti i ostali u uspomeni naroda kao plebejski tribuni. Treba naroito istai, da je u Bosni i Hercegovini kod Muslimana bilo dosta knjievnog interesa, istina ne za srpsku i hrvatsku knjievnost, nego za istone, a u prvom redu za tursku knjievnost. Na 3000 raznih orijentalnih rukopisa ima danas u samom Sarajevu. Safvet-beg Baagi piui 136

o desetinama pisaca iz Bosne i Hercegovine u turskoj knjievnosti, govori o nekima kao o talentima rjee vrste. Kao to su se mnogi ljudi porijeklom iz Bosne vinuli do najviih vojnopolitikih asti i poloaja, tako su se mnogi probili i u onovremenu intelektualnu elitu, a neki postali i vrhunski mislioci svoga vremena, studirajui i djelujui u velikim centrima islamskog svijeta. Izmeu ovih pisaca, koji su djelovali u istoj zemlji i meu istim narodom, nije bilo nikakvih tjenjih dodira. ak se ne moe utvrditi, da li je pravoslavni svijet uopte itao Divkovia ili Margitia. Takoer, za katolike je vrlo malo vjerovatno da su itali srpske pisce. Za Muslimane je, meutim, sasvim sigurno, da nisu itali ni pratili rad svojih hrianskih susjeda. Vjerski strogo odijeljeni Bosanci su ivjeli jedni pored drugih u uzajamnom dodiru samo pri poslu i na ulici. Njihove kue i njihove due bile su zatvorene za one, koji nisu njihove vjere i zakona. III Ipak, ima jedna vrsta knjievnosti, gdje je oigledno bilo uzajamnog doticaja izmeu hriana i muslimana. To je narodna poezija, lirska i epska. Kad se danas itaju ili sluaju muslimanske narodne pjesme vidi se jasno da im je "fond isto na, a da su muslimani u izvesnom pravcu pravili varijacije i unosili jedan deo, ponekad dosta primetan, svojih elemenata. U sutini bie dosta njihovog u onoj istoj istonjakoj senzualnosti izvesnih bosanskih pesama, gde strast govori na neobino reit nain i gde je uzdranost izvesnih naih pesama zamenjena obeu poslovinih sarajevskih sumbul-udovica i beara iz Novog Hana. Sva lirika ulnog sevdaha nosi i suvie obeleje sredina, u kojima su se slagali novac i bogatstvo i s njima razbluda i neista krv. Bogato i uvek raspoloeno Sarajevo ne samo da je volelo i negovalo pesmu, nego je i stvaralo. Mnogo njegovih lica ulo je u pesmu i ouvalo tu o sebi ma po emu zaslueni glas, kao dva tragina Moria, kao Hadi Lojo ili kao toliko popularna Pembe Aja". Samo od tog uticaja nisu mimoieni ni imuniji onovremeni Srbi, pogotovo vranjansko-orbaijski svijet Bore Stankovia. Muslimanski elemenat je unoen i iz njihovih religijskih obiaja ili iz njihovih drutvenih navika ili prema izvjesnim iniocima njihove materijalne kulture. Epske muslimanske pjesme, u klasninom trohejskom desetercu, apsolutno su samo jedan ogranak nae junake junoslavenske poezije. Jedino to kod njih "odmah, na prvi pogled, upada u oi, to je neobina 137

duina pesama - dosta esto sa preko hiljadu stihova - sa velikim natrpavanjem detalja i bez ogranienja na izlaganje jednog dogaaja ili jedne situacije". Ovaj tip muslimanske epske pjesme naroito je karakteristian za Bosansku krajinu. Tu je oita namjera da pjesma bude to punija i slikovitija, bez obzira na onu smiljenu saetost, koja karakterie dobar dio nae epske poezije. Za razliku od hercegovakih i crnogorskih gusala sa po jednom strunom, muslimanski pjevai Krajine pjevali su svoje epske pjesme uz gusle sa po dvije strune ili ak uz tamburu sa po dvije metalne ice. U muslimanskoj epskoj poeziji glavni su junaci, naravno, Muslimani, osobito Muslimani sa Krajine i iz oblasti gdje su borbe sa aurima hrianima stalno na dnevnom redu. Junake pjesme kako hrianske, tako i muslimanske, s uivanjem opisuju tu hajduiju na granici, kad se haraju kule, odvodi roblje, presreu svatovi. Mejdansko doba Jankovia, Senjanina Tadije, Smiljania na jednoj strani, a na drugoj Mustaj-bega Likog, Hrnjice i onog klasinog Budaline Tala, koji, kao stari franaki junaci, mjesto oruja nosi drenovu batinu. Slino je stanje i u Hercegovini i Crnoj Gori sa Bajom Pivljaninom, Manduiem i Vukom Miunoviem. Poznato je da su uz gusle osim pjevaa od zanata i slijepaca pjevali vrlo esto i najugledniji junaci i tadanji aristokratski sloj. Otac kralja Nikole, vojvoda Mirko Petrovi, rado je pjevao o junacima svoga vremena i ostavio je iza sebe itavu jednu zbirku epskih pjesama narodskog tipa. Znameniti hercegovaki vojvoda Bogdan Zimonji lijepo je i sa uivanjem pjevao uz gusle. Za neke begove u Hercegovini i u Bosni zna se, da su drali posebne pjevae, nesumnjivo iz osjeanja potrebe ne samo da uivaju u pjesmi, nego da i sami postanu predmet njenog opjevavanja. Za Dedagu engia, sina Smail-age, govori se da je uvijek iza veere traio od svog pjevaa po neku junaku pjesmu. Krug junaka muslimanske epske pjesme dosta je velik. Najpopularniji je svakako erelez Alija, za koga se pretpostavlja da predstavlja smederevskog sandaka Alibega, ije se ime i junatvo mnogo spominje u drugoj polovini XV stoljea. IV U XIX stoljeu javljaju se kod bosanskih i hercegovakih knjievnih radnika neposredni uticaji djelovanja Vuka Karadia i njegove kole s jedne, i Ilirskog pokreta s druge strane. U Karadievim tradicijama poela je knjievnost i kod nekih Muslimana. Prvi knjievnik tog pravca bio je Mehmed-beg Kapetanovi, turski inovnik po Hercegovini i kasnije dugo vremena naelnik sarajev-ski. Na knjievnost uputio je Mehmed-bega poznati Vukov sljedbenik Vuk 138

Vrevi, koji je bio austrijski konzularni inovnik u Trebinju u vremenu, kad je Kapetanovi bio tamo kajmekam (1874. - 1876.). Mehmed-beg je objavio 1887. godine svoje Narodno blago, veliku zbirku poslovica, anegdota i nekoliko popularnijih pjesama, sa velikom graom, ali sa malo razumijevanja za poslove ove vrste. Nekoliko godina kasnije, 1896. , objavljeno je Istono blago, izbor iz istonjakih spisa, "da se jugoslovenski svijet bar u nekoliko upozna sa istonom knjievnosti". ini nam se da je orovi ipak potcijenio Kapetanoviev skupljaki posao. Ostali Muslimani, koji su poeli slian rad, kao na primjer S. Ugljen, M. Kulinovi, . Sarajli, M. D. Kurt, E. E. Hadiomerspahi i drugi, radili su taj skupljaki posao uzgred i u manjoj mjeri nego Mehmed-beg Kapetanovi. V Prava knjievnost javila se u Bosni i Hercegovini tek koncem XIX stoljea, kad su uslovi za rad postali neto laki i opta bezbjednost bolja i kad su se razvile neposredne i vrlo ive stalne veze sa knjievnim pokretima iz Beograda i Novog Sada s jedne, a Zagreba s druge strane. Austrijska okupacija Bosne i Hercegovine dovela je u ove zemlje velik broj inovnika iz Hrvatske, Slovenije, Dalmacije i Vojvodine, koji su stvorili i uvrstili nove veze i znatno doprinjeli da se proiri dotadanji vidokrug bosanske knjievnosti. Prvi knjievni list koji se pokrenuo u Bosni sa veim znaajem bila je Bosanska Vila u Sarajevu, koja je izlazila gotovo tri decenije: od 1885. do 1914. godine. Ona se pojavila kao organ sarajevskog srpskog uiteljskog zbora. List je pokrenut oigledno s namjerom, da tek izazove iri knjievni interes u Bosni i Hercegovini, koji je do tada jedva postojao. Oko Vile se brzo okupio i itav krug mladih pisaca iz Bosne i Hercegovine. U njoj razvija svoj talenat Aleksa anti, a Jovan Dui saoptava jednu kratku narodnu priu. Vilin saradnik je i Svetozar orovi, a od 1896. Osman iki i Avdo Karabegovi Hasanbegov. U ovom asopisu je poeo da pjeva i ulazi u knjievnost i Petar Koi. Meutim, prvo pravo knjievno sredite u zemlji nije postalo Sarajevo nego Mostar. U njemu su, pored pravoslavnih, djelovali i muslimani i franjevci. Tu je nizao svoje poune stihove Musliman Omer Humo. U Mostaru je ezdesetih godina bio pokrenut tursko-srpski list Neretva, a sedamdesetih godina osnovana je mala franjevaka tamparija. Iza Okupacije knjievni rad kod Muslimana stade za izvjesno vrijeme, dok katoliki svijet dobi novog maha. Od 1890. - 1900. godine javlja se u Mostaru itav niz novih lica koji 139

kuaju sreu u knjievnosti. orovi ih je nabrojao na etrdeset. Od 1900. do 1914. godine, kada je rad ove grupe u naponu i kad daju djela od nesumnjive vrijednosti, taj mu se niz jo i poveava. U samoj antievoj familiji pored Alekse pjesnitvom su se zanimala i njegova dva brata. tavie, knjievni interes javlja se i kod ena, koje su do tada, sem Stake Skenderove u Sarajevu, bile potpuno van tih zanimanja. Najposlije, ovom literatnom krugu prilaze i Muslimani i mladi Osman iki je meu njima jedno od najmilijih i najasnijih imena. Na samrti, Modrianin, Avdo Karabegovi Hasanbegov ostavlja svoje pjesme u amanet mostarskim prijateljima. Kad je, poslije okonanja borbe za crkveno-kolsku autonomiju, poela borba za isto politike i graanske slobode, javila su se u Mostaru dva opoziciona lista: muslimanski Musavat (1906.) i srpski Narod (1907.). U oba su ivo sudjelovali i mostarski knjievnici osim Jovana Duia, koji je jo 1899. godine, gonjen od vlasti, napustio Mostar i otiao na studije u enevu. Kraj XIX i poetak XX stoljea donio je srpskoj i hrvatskoj knjievnosti itav jedan niz muslimanskih pisaca iz Bosne i Hercegovine: Safvet-bega Baagia, Osmana Hadia, Edhema Mulabdia, Osmana ikia, Riza-bega Kapetanovia, dvojicu Avda Karabegovia, Musu azima atia, Hivzija Bjelevca i jo neke. Interesanto je da je najvei dio ovih pisaca svoje knjievne obrasce naao kod srpskih i hrvatskih pisaca XIX stoljea, a da ni jedan od njih nema nekih jaih istonjakih uticaja, mada su neki od njih poznavali i naroito studirali arapsku, perzijsku i tursku knjievnost. Blii dodir sa knjievnim svijetom materinske rijei i vaspitanje u narodnoj koli uinili su da ovi muslimanski pisci, za razliku od svojih prethodnika, ostadoe u krugu svojih sunarodnika i svoje prirodne sredine. Po orovievom, jaeg knjievnog talenta nije imao nijedan "od njih i njihov rad ima vie knjievno-historijski nego umjetniki znaaj. Zanimljivo je, ak, da mnogi od njih nisu uneli ni mnogo novih motiva, ni novih tipova, ni novih problema iz svoje muslimanske knjievno dotle malo poznato i gotovo nimalo iskoriavane sredine; njihova knjievna shvatanja i sredstva knjievnog izraza suvie pokazuju uticaj kole iz koje su izala". Meutim, sud kasnijih knjievnih historiara, poev od prof. Mushina Rizvia, pokazuje ipak drugu sliku ovog muslimanskog knjievnog stvaralatva. Ipak, da su ti knjievnici bili bez talenta, sumnjamo da bi se kasnije svakako i pod njihovim uplivom pojavili i Mea Selimovi, Mak Dizdar, Skender Kulenovi i drugi. I Muslimani su imali svoje knjievne listove. Behar, koji je tampan 140

samo latinicom, izlazio je u Sarajevu od 1900. do 1910. godine i imao je uz "izvesne panislamske tendencije uglavnom hrvatski karakter. Srpski pisci nisu u njemu saraivali. List je, po ureivanju dosta slian Bosanskoj Vili, sluio dosta otvoreno antisrpskoj propagandi i u mnogom je kriv za trovanje uzajamnih odnoaja u zemlji". ini nam se da je ovdje orovi trebao dublje sagledati dramu jednog naroda iji je jedan dio postao dijasporan, a drugi, kako-tako, pokuavao sebe nai u totalno promijenjenim uslovima. A putu do sebe trebalo je vremena. U pitanju je tragizam koji traje dva stoljea. Poimo od ishoda Bekog rata (1683. - 1699. Za Bosnu i Hercegovinu on je znaio poetak historijske faze za koju se u njenoj povijesti moe kazati da je najkomplikovanija sa stanovita globalnih meunarodnih odnosa u ijem se sreditu nala i u pogledu unutranjih zbivanja. Odlukom Sremsko - karlovakog mira (1699.) sjeverne i sjeverozapadne granice Bosanskog ejaleta postale su ujedno i granice Osmanskog carstva prema sve agresivnijim evropskim hrianskim rivalskim dravama Austriji i Mlecima, a anarhine privredne i vojno-politike prilike u Paaluku optereene su masovnim dolaskom muslimanskog svijeta iz krajeva koje je Austrija osvojila u ovom ratu. Poslije Karlovakog mira, vanost Bosanskog paaluka, kao pogranine provincije evropskog dijela Turskog carstva, postala je jo vea. Budui da je ovaj paaluk postao bedem - paaluk prema Austriji i Mletakoj republici, turska uprava mu je posvetila mnogo panje, ureujui puteve i podiui mnogobrojne tvrave od granice prema Boki Kotorskoj i Dubrovniku, sve do utvrenog koridora na rijeci Savi. Oivio je i sistem kapetanija du svih granica ovog ejaleta. Kao zemlja prenaseljena vojskom, Bosna je poela dobijati onu fizionomiju sa kojom je ula u novije doba svoje historije. Porta je u ovim vremenima posebno raunala na pomo muslimanskog stanovnitva. Bosanskom paaluku, kao najisturenijoj provinciji Turskog carstva, Istanbul je namijenio ulogu osmanlijske Sparte na ovim prostorima. Meutim, ovim je Bosna kao granini dio jednog Carstva u dekadansi, zapala u tragizam sljedeih dvjesta godina, jer e se preko nje braniti oronula anakrono-feudalna Imperija od sve jaeg nadiranja evropskog kapitalizma. To e ujedno znaiti i sve jae evropsko-hriansko i orijentalno-islamsko civilizacijsko zaotravanje nakon dva stoljea prilino tolerantnog ivota. Na pomolu je provincijalizacija psihe i mentaliteta u posvemanjem nepovjerenju i oprezu, kontemplativnosti i statinosti, naglaenom ksenofobijom i snanim inatom. Zbog svega toga Bosnu su 141

zaobile moderne ideje toga vremena poev od prosvjeenog apsolutizma Josipa II pa do novog duha svjetovne kulture koju je nosila Napoleonova Francuska. Da se opet vratimo oroviu. Protiv Behara, da mu suzbije "tetni uticaj, krenuo je Osman iki Gajret, koji je tampan u oba pisma." Knjievni prilozi i u Beharu i u Gajretu nisu bili od vee vrijednosti, niti su uvijek odgovarali kulturnom nivou i potrebama bosanskih Muslimana. U Gajretu se to naroito osjetilo nakon smrti Osmana ikia, kad je, bez imalo razmiljanja, list ostao da donosi rav prijevod Ibzenove Nore i naivne odjeke Nieova Zaratustre kod sarajevskih knjievnih poetaka. Malo prije Prvog svjetskog rata pokrenut je u Mostaru panislamski Biser i s njim u vezi Muslimanska biblioteka. U ovoj biblioteci objavljeno je na 20 raznih knjiga. Neto su djela pojedinih domaih muslimanskih pisaca E. Mulabdia, M. . atia, H. Bjelevca, H. Mulia i drugih, a glavni je fond itav niz prijevoda s turskog jezika kao Borba polumjeseca i krsta, Muslimanska ena, Panislamizam i Evropa (prevod s arapskog), i slino. U martu 1918. godine raspisalo je urednitvo Bisera poziv i za osnivanje jedne "Matice muslimanske", kojoj bi bila dunost da, po uzoru Matice srpske i hrvatske, izdaje knjige za narod u islamskom duhu. Meutim, mali interes Muslimana za knjigu i velike promjene te posljednje ratne godine, nisu dali da se ta namjera provede u djelo. Vrijedi napomenuti kao dosta neobinu stvar, potpuno u staroj tradiciji XVII - XVIII stoljea, da su u Sarajevu izlazila dva lista, jedan jo 1912. godine, Tarik i Mualim, koji su, istina, bili pisani srpskohrvatskim, ali su tampani arapskim slovima. KULTURNE PRILIKE I Muslimanske kole u Bosni bile su i ostale, uglavnom, dosta primitivne i loe. U njima je prevladavala vjerska nastava, esto sa mahinalnim uenjem napamet itavih arapskih sura iz Kur'ana, koje djeca nisu nimalo razumijevala. Uitelji, nedovoljno spremni za svoj posao, bili su bijedno plaeni i bavili su se, pored kolskog rada i drugim, esto poniavajuim poslovima. U kolama je bilo vrlo malo pomonih sredstava za izvoenje nastave, naroito malo za predmete ireg kulturnog znaaja: historiju, knjievnost, zemljopis. kole su bile pripravne, mektebi, gdje su djeca preteno uila o vjeri, a nastava je trajala po dvije-tri godine. Osnovnim 142

kolama odgovarale su rudije. U medresama uile su softe (bogoslovi), a u daru-l-mualiminu mualimi (uitelji). II Znanstvenog rada u Bosni bilo je relativno malo. Sve do austrijske okupacije 1878. godine nedostajali su osnovni uslovi za to. Ne samo da nije bilo naunih zavoda koji bi pomagali i traili prouavanje, nego nije bilo pravih mogunosti ni za privatni znanstveni rad. Nedostajala je prije svega potpuna lina bezbjednost, osobito na putovanjima, a potom i potrebni interes sredine za takve stvari. Jedini pokuaji, koji su u tom smislu injeni, to je historiografski rad male brae u XVIII stoljeu i nastojanje uleme kod Muslimana da tumae i prouavaju, ponajvie na turskom jeziku, razne istonjake tekstove. Veina Bosanaca Muslimana, koja se istakla svojim talentom, bilo u knjievnosti bilo u znanosti, djelovala je ponajvie u Stambolu, u srcu Turskog carstva, a manji broj ostajao je u zemlji osuen na sve tegobe, koje nedovoljno razvijene pokrajinske sredine stvaraju ljudima eljnim rada na irim osnovama. Meu prvima Muslimani hvale naroito nekog Sudiju, rodom iz sarajevske okoline, koji je ivio u XVI stoljeu. On je, kazuje Baagi, "najpopularniji Bonjak meu turskim piscima". "Bosna se moe ponositi, da je Turcima dala najboljeg i najvjetijeg komentatora i tumaa perzijskih klasika." Meu drugim, koji su djelovali u zemlji, Muslimani spominju Hasana Kafiju iz Prusca (umro 1616.), uenog bogoslovskog pisca i komentatora, asketu i junaka. Nosei mjesto koulje kostrijet, drei postove, napadajui dervike opsenare, a inei dobro objema rukama, on je, u tradiciji levantinskih vjerskih radnika, bio ivi primjer svojih teorija. "Strogi asketa nije trpio svirke ni pjesme bojei se da mu ne razdrai ivce", sav se predao svojim vjerskim razmatranjima. Kao jedno od najboljih Pruakovih djela smatra se spis o turskoj dravi, Temelji mudrosti o ureenju svijeta, napisan na arapskom jeziku, a preraen na turski, po izriitoj elji sultana Muhameda III. Po roditeljima je porijeklom Bosanac, a umro je kao inovnik u Bosni (1650.) hvaljeni turski hroniar Peevi (Ibrahim-paa Alajbegovi) koji je napisao historiju Turske od poetka vladanja Sulejmana Velianstvenog do kraja Murata IV (1520.-1640.). Mostarac Mustafa Ejubovi poznat pod imenom eh Jujo (1650.1707.), ivio je neto preko petnaest godina u Carigradu, gdje je postao nastavnik i vrlo cijenjen komentator. Na njegova predavanja "jatomice su dolazili" sluatelji i izvan njegove kole, jer je znao priroenom vjetinom 143

i govornikim darom razloiti najtea temata". Kraj svog ivota Mustafa je proveo kao mostarski muftija, nalazei, na neki svoj nain, "da vjetar Svemilostivoga dolazi od Hercegovine". Rekli bismo da je ova misao i Hercegovca orovia do smrti drala. U XIX stoljeu od "izvesne je vanosti" Sarajlija Salih Muvekit, autor jedne hroniarske historije Bosne od dolaska Turaka. Druga lica, kojih, po orovievom miljenju nema mnogo, nisu uspjela da svojim radom ouvaju neki naroito dostojan pomen. III Vezirstvo Topal Osman-pae donijelo je Bosni osjetan napredak. Meu ostalim stvarima, koje je pokrenuo, bijae i kupovina vilajetske tamparije u Sarajevu 1866. godine, prve u itavoj Bosni i Hercegovini poslije starih srpskih kaluerskih tamparija u Goradu i Mileevu iz prve polovine XVI stoljea. Uz tampariju pokrenut je i slubeni nedeljni list Bosna, na turskom i srpskom, sa arapskim i irilskim slovima. Prvi broj ovog lista izaao je 16. maja 1866. godine i obratio je na sebe, sasvim prirodno, optu panju. To je bio prvi list takve vrste u Bosni i zanimljiv znak nekih novih pokuaja. Nakon dvije godine, 1868. pokrenuo je Mehmed air Kurtehaji, na ukastom papiru u Sarajevu, Cvjetnik, pouno-politiki list sa dosta zanimljivim sadrajem. U narodu je ovaj list zbog svoje boje nazvan utim. UMJETNOST U BOSNI I Dolazak Osmanlija u Bosnu i Hercegovinu donio je zemlji nov graevinski polet. Turska XV i XVI stoljea je bila drava u naponu svoje snage, sa jakim zamahom i plodnom stvaralakom energijom. Osmanlije podiu iz malih ili davno zaputenih sredina itave nove i jake gradove. Glavna mjesta Bosne i Hercegovine: Sarajevo, Mostar, Banja Luka, Travnik u najboljem svom djelu njihova su tvorevina. Mostarska kamena uprija, podignuta 1566. godine, sa jednim jedinim smjelim i visokim lukom iznad Neretve, jeste malo remek- djelo osmanlijske komunikacione tehnike. Tako je od interesa i znameniti most preko Drine u Viegradu, koji je dao podii Mehmed-paa Sokolovi 1571. godine. Najvanija linost u lokalnoj historiji Sarajeva jeste Gazi Husrevbeg (umro 1541.). On je nastavio Isa-begovo podizanje Sarajeva i stvorio ubrzo od njega jedan od najljepih gradova itave zemlje i cijelog 144

zapadnog dijela Osmanskog carstva. Husrev-beg je dao sazidati onu impozantnu Begovu damiju, najljepu sve do danas u cijeloj Bosni i Hercegovini. Podizanjem mnogih graevina digao je Husrev-beg Sarajevo mimo sva druga mjesta svog upravnog podruja i obezbijedio mu glavno mjesto za itav niz stoljea. Pored toga, itava Bosna i Hercegovina pune su dosta lijepo izraenih esama, koje su poboni Muslimani, sa naroitim razumijevanjem za potrebe svojih zemljaka, podizali sebi za duu. Postoji ak tvrdnja kod Muslimana, vrlo trezvena, da je podizanje esama vea zadubina od podizanja samih bogomolja. Prouavanje arhitekture muslimanskih kua po varoima i ardaka po selima nije, na alost, veli orovi, struno utvrivano kako treba, na oitu tetu znanosti. Te graevine pomalo ali "osetno iezavaju i kroz koju godinu nove studije doi e moda prekasno i na nedovoljan materijal". ta li bi tek danas kazao? Dobar dio tipa bosanske begovske kue je orijentalnog porijekla. Zrane divanhane sa mnogo svjetlosti i prozora, haremluci sa gustim muebcima, puno namjetenih okova i izboina, karakteristini tip visokog imlom pokrivenog krova s polja, a mnogo drveta esto vrlo vjetog drvoreza po tavanicama, musandarama unutra, daju tim begovskim kuama neto osobeno i otmjeno i lijepo u isto vrijeme. Musliman je volio kuu. Osobito to vai za muslimansku enu koja nije uestvovala u javnom ivotu. Stoga su i eljeli da kuu naprave to prijatnijom. Otud svuda bae sa mnogo zelenila, cvijea i naroito njegovanog drvea (sevlije, igde, bademi). Ponegdje su kue nad samom vodom ili bar sa malim vodenim kanalima kroz avliju. Kasnije, od XVI stoljea, kada Osmanska carevina poinje da opada, tog graevinskog poleta pomalo nestaje. Ukoliko ga i ima, on ve nosi obiljeje dekadencije. Velike zamisli su sve rjee. Ne samo da kasnija stoljea ne stvaraju ni jedan novi grad, nego u njima oevidno propadaju i stari. Bosna nije vie polazna taka za dalja osvajanja. Ona postaje utoite potisnutih. U njoj se pribira sumnja, ozlojeenost i uzajamno nepovjerenje. Bosna je esto napadana i kao sve ugroene pogranine oblasti, ukoliko nije jedan veliki logor, nosi u svom djelanju osobine privremenosti i nesigurnosti. Karakteristino je, na primjer, da su ostale nepopravljene i mnoge od damija, koje je popalio u svom pustoenju Sarajeva princ Eugen Savojski. to se vie ilo novijem vremenu prilike su po Tursku postajale sve nepovoljnije i otud je onda potpuno razumljivo to je umjetniki interes bivao iz dana u dan sve slabiji, a stvorena djela sve tronija. 145

II orovi je dotakao i pozorini ivot osmansko-turske Bosne. U Srednjem vijeku, do pada Bosne pod Osmanlije, pozorine umjetnosti nije bilo ni u daleko razvijenijim kulturnim sredinama nego to je Bosna. Meutim, ako nije bilo prave pozorine umjetnosti, postojala je umjetnost pojedinih vjetaka i njihovih manjih ili veih grupa. Da je meu tim glumcima bilo i naih ljudi jasno pokazuju njihova imena. U XV stoljeu, aljui svoje glumce u Dubrovnik, Ali-beg, Pavlovia zemlji gospodar, pie:"Oto poslah moje glumce Radoja Vukosalia z drubom na vae svetce, neka nam ste veseli." Od XVI stoljea javljaju se i turski glumci sa svojim Karaozom. Dana 12. decembra 1522. godine rjeavalo se u Dubrovniku da se daruje Turin Zembaa i njegovi drugovi, koje im je preporuio susjedni hercegovaki sandakbeg. Zanimljivo je da je Republika tom prilikom odluila, da predstavljaima pokloni 300 aspri, ali da ne izvode svojih igara. Na alost, danas nam nije nita blie poznato, ta su predstavljali ti glumci, u emu se sastojao cio njihov rad, gdje su sve nalazili uzore, ko je sainjavao njihovu publiku i kakav je ukus bio u ove. Jedino to se moe s prilino sigurnosti rei, to je injenica da su ti glumci imali kao pravu svoju dunost da slue za uveseljavanje svojih gospodara. Poslije pada mone bosanske vlastele, naroito poslije XVI stoljea, glumaki zanat osjetno propada i sve vie dolazi u redove Cigana, gdje uskoro postaje jedno od najpogrdnijih zanimanja. On the Views of Vladimir orovi about the Literary and Cultural and Artistic Work by the Moslems in Bosnia and Herzegovina Vladimir orovi (1885-1941) had an enormous amount of energy. He was a passionate person in his work. The number of activities that this historian has undertaken cannot even be listed. His areas of academic and scholarly research varied from the prehistoric times to the most recent history, from the medieval and traditional to the most modern literatures, from philology to the political journalism. He published old authors, archival records and anonymous literary heritage. He wrote historical disputes based on the laborious analysis, rich and detailed monographs, large synthetic reviews and articles intended for the wide general public. He worked in museums, he was a nationalist revolutionary, he served his sentence in the Austro-Hungarian prisons, he was University professor and academi146

cian, the editor of journals, and was present in almost any scientific or literary undertaking of considerable proportions. Current historians can criticize orovi that he had not always been careful and correct enough in his criticism of sources and facts. They attribute it to his large amount of work and constant haste. Sometimes he reached sovereign conclusions about dead areas of human activities that have not been thoroughly or sufficiently examined. His thought was in danger of becoming crippled. This can also refer to his incomplete view of the Moslem civilization circle. Nevertheless, he showed some sympathies towards it, in the manner of Aleksa anti. He must have been aware of the role of pen in Islam, which is considered to be older and more prominent than a sword; although the role of the sword should not be underestimated once it had gained and confirmed its importance in history. Either the Qur'anic verses /ayets/or the oldest traditions had given the dignity of pen the highest place. In the course of the Islamic civilization, many writers have written simultaneously about the pen and the sword. Despite the cruel atmosphere of sword prevailing they used to live in, these writers showed more sympathies and inclination to the pen than to the sword. There are not so many traditional cultures where people have paid such a sincere and deep respect to the written word and the learned people as it had happened in the Islamic culture.

147

148

Vlajko Palavestra USMENA PREDANJA O EHITIMA I NJIHOVIM GROBOVIMA Na naem skupu je ve bilo, a nadam se da e jo biti govora o dobu preporoda u bosansko-muslimanskoj knjievnosti i kulturi. Rasvijetljeni su odreeni aspekti tog kulturnog procesa, uloga i znaaj tadanjih asopisa i listova, posebno Behara, kao jednog od prvih muslimanskih kulturnih asopisa, iji se doprinos u predstavljanju muslimanskog usmenog stvaralatva u Bosni i Hercegovini ne moe zaobii. Ovaj referat posveujem usmenim narodnim predanjima, koja, na alost, gotovo ne nalazimo na objavljenim stranicama Behara, znaajnog knjievno-preporodnog asopisa Muslimana u Bosni i Hercegovini s poetka XX vijeka. Usmena predanja su svojevrsna hibridna forma s umjetnikim i ivotnim funkcijama i javljaju se u tri osnovna naina iskazivanja (kratko saoptenje, memorat, fabulat). Ona odgovaraju stanovitim ovjekovim psihikim funkcijama, ali te funkcije same nisu dovoljne za definisanje usmenih predanja, definisanje koje je uvijek u zavisnosti od konkretnih historijskih i kulturnih sredina. Osnovna inspiracija predanja je ljudsko susretanje sa izvanrednim i neobinim, dok se vjerovanje u istinitost i saznajni karakter predanja, kao kriterij za njihovo definisanje, u toku vremena moe mijenjati. Usmena predanja se mogu razdvajati po tematskim, funkcionalnim i drugim mjerilima. Prema Propovoj podjeli, etiri glavne vrste su: etioloka, historijska, mitoloka ili demonoloka predanja, te legende ili vjerska predanja. Kako su predmet ovog referata vjerska predanja o ehitima, zadrau se za trenutak na definiciji vjerskih predanja: "To su prianja nastala prema apokrifima ili srednjovjekovnim svetakim hagiografijama, vezanim uz crkve i svetita, po porijeklu, dakle, knjike, ali folklorizirane usmenim prenoenjem. Poput mitolokih predanja sadre i legende element udesnoga, u njihovu se istinitost vjeruje, esto su lokalno vezane, ali je njihov unutranji iskaz razliit od predaje. Njihove nadnaravne pojave nisu magijski-stravine, one ne izazivaju jezu i ne unose disharmoniju u ivot, nego naprotiv vjerovanjem u Boja i svetaka uda nastoje, uz pomo svojih fantastinih iluzija (...), uspostaviti red i harmoniju, rijeiti nadnaravnim putem ivotne nesklade i nepravde, donijeti skrueno smirenje. Stil im je drukiji od stila predanja" (M. Bokovi-Stulli, Usmena knjievnost kao umjetnost rijei, Zagreb 1975. str. 131-132). Posmatrana sa knjievno-teorijskog stanovita usmena predanja o ehitima149

kefaloforima su kratke, stilski uglavnom nerazvijene i ture informacije, ija je funkcija da saoptavaju sadraje iz religijskih uvjerenja naroda. U Bosni i Hercegovini gotovo da nema starijeg muslimanskog groblja za koje usmeno predanje ne tvrdi da su tu, pored ostalih, sahranjeni i turski ratnici - ehiti koji su izginuli u vrijeme Fetha, osvajanja Bosne 1463. godine. Ova usmena predanja su redovno ukraena natprirodnim motivom o kefaloforiji. Prema objavljenoj grai i meunarodnom indeksu motiva, poznata su u Irskoj i Italiji, a nose meunarodnu oznaku F 511.0.4. "Man carries his head under his arm". Poznato je da su ova predanja uobiajena i vrlo rasprostranjena u Turskoj i na Bliskom istoku. Da je u muslimanskoj usmenoj tradiciji Bosne i Hercegovine motiv odavno bio poznat svjedoi jedinstven kronogram u turbetu na groblju u Kozarcu iz XVIII vijeka: "Boe, ovo je turbe poivalite muenika (ehid). Allah ga je uinio znakom svoje moi, junaki se neko vrijeme borio i sa odsjeenom glavom doao na ovo mjesto. Neka se za njega zauzme Boiji vjerovjesnik (Muhammed). Boe, primi od nas ovo dobro djelo u ime svih muenika (ehida) i naeg vjerovjesnika Muhammeda. Neka je svaka hvala Allahu, gospodaru svjetova. Dobrotvor ovog djela je plemeniti kapetan Kozarca Mehmed-beg. Godina 1125 (1713)". (M. Mujezinovi, Islamska epigrafija III, Sarajevo, 1982., str. 42-43) Islamska religijska vjerovanja u evlije, njihove nadnaravne moi ili uda, tzv. keramete, kao i u ehite-kefalofore u bosanskohercegovakom muslimanskom stvaralatvu registrovana su i oko 1832. godine u popisu sarajevskih evlija i njihovih grobova kao kultnih mjesta (A.Bejti, POF XXXI/1981, str. 111-121). U popisu su spomenuti Kizil Veli-Dede, pokopan kraj Musale, koji je "pao kao ehit u slubi carskog pjeaka, a grob mu je mjesto hodoaa", kao i "glasoviti Mustafa-aga orbadija, ehit iz doba Fetha", iji je grob na Obhoi takoe mjesto hodoaa Sarajlija. U popisu se dodue ne navodi motiv kefaloforije, inae veoma est, to nikako ne mora znaiti da Sarajlijama i anonimnom sastavljau popisa ovaj motiv nije bio poznat. Tu pretpostavku potvruju zapisi i zabiljeke te objavljena folklorna graa od kraja XIX vijeka, kada se u sakupljanje i objavljivanje usmenih predanja ukljuuju obrazovani pojedinci, aci, studenti, uitelji, naunici, novinari i drugi: od Fejze avkia (Banja Luka 1903.), Sejfudin-ef. Kemure (Sarajevo, 1908.), B. ajkanovia i M. Filipovia (Beograd, 1927. i 1928.), H. Kreevljakovia (Sarajevo 1927.1951.) do S. M. Traljia, M. Hadijahia, I. Varatanovia, R. Kadia i A. Bejtia i drugih do danas, bosanskohercegovaki sakupljai su postepeno bogatili fond grae o usmenim predanjima u Bosni i Hercegovini i svojim 150

sakupljanjem i istraivanjem stvarali osnovu za savremena zakljuivanja. Muslimanska historijsko-religijska predanja o bogougodnicima i muenicima - kefaloroforima i evlijama, variraju u rasponu od prianja o stvarnim historijskim linostima do predanja o anonimnim pojedincima sa natprirodnim osobinama, koje su primili Bojom voljom ili nekom drugom natprirodnom mistinom silom. Veina gazija i ehita, osobito onih to su, kako tradicija kae, sahranjeni po starim muslimanskim seoskim grobljima, anonimni su i nepoznati pojedinci. Takvi su, npr., legendarni Krk bin Kul-aga, ehit kefalofor iz istone Bosne, trojica brae ehita iz okoline Vranduka, braa ehiti sa ehitluka u Banjoj Luci i mnogi drugi. S druge strane, brojne lokalne sredine, osobito varoke, pamte imena svojih evlija, ehita i gazija za koje se ponekad mogu nai potvrde u historijskoj grai; takvi su nekolicina sarajevskih ehita i evlija, ejh Jujo (Mustafa Ejubovi) iz Mostara i brojni drugi pravednici koje spominje muslimanska religijska tradicija u Bosni i Hercegovini. Pored poznatih usmenih predanja o ehitima, u Bosni i Hercegovini su poznate i poetske forme istog i slinog sadraja: "Obeleavanje ehita kao muenika koji naknadno dobija oprost od Boga javlja se u nekoliko izrazito uspelih balada", a na to su skrenuli panju H. Krnjevi (Usmene balade, str. 196) i M. Maglajli (Prilozi prouavanju usmene knjievnosti na stranicama asopisa Novi behar, Putevi 6, Banja Luka 1989., str. 5159). U usmenoj muslimanskoj tradici poznate su dakle i registrovane dvije knjievne kategorije, prozna i poetska, u osnovi istog siejnog tipa u kojima se govori na jednoj strani o ehitima, ratnicima - kefaloforima, a na drugoj (poetskoj) o muenicima koji su ivot izgubili nevini, kao rtve ljubomore i spletke (npr. banjaluka balada o potopnici Bisernazi, stolaka balada o Mehmed-agi ehiu, balada o vjeanju hode Kusture i o pogibiji Hifzi-bega -umiia). Karakteristian motiv noenja vlastite odsjeene glave poznat je ranokranskoj tradiciji zapadne Evrope. Susreemo ga u starijim ivotopisima svetitelja - muenika (Ursus i Viktor, Regula i Regulus Elifius iz Tula, Gemulus iz Gana i drugi). Kranska legenda o svetom Domniusu (splitskom sv. Dujmu) kae da je on nakon pogubljenja nosio svoju odsjeenu glavu preko rijeke, sve do groblja u kome je sahranjen. Sv. Elisiju je, po legendi koja je zabiljeena u njegovu ivotopisu, takoe odsjeena glava, nakon ega je svetac-muenik uzeo glavu u obje ruke i praen anelima odnio je na brdo, te stavio na kamen koji se istog asa pretvorio u sarkofag u kome poiva sveevo mrtvo tijelo. Sv. Justinijan je svoju odsjeenu glavu nosio do morske obale i dalje preko mora sve do luke, 151

koja od tada nosi njegovo ime. Sv. Heleriusu su na ostrvu Jersey, u nekom naselju glavu odsijekli razbojnici (Vandali) i on je glavu nosio u rukama stotinu koraka daleko; sv. Placidus iz Disentisa je nosio svoju glavu do manastira u marami koju je isprosio od neke pralje; sv. Hilarianus je oprao svoju odsjeenu glavu u izvoru koji je provrio na mjestu njegova smaknua; nadbiskup Ruana Leo, koga su kod Bajona posijekli Mauri 900. godine, je prema legendi je stajao bez glave jo itav sat, kao da je iv, a zatim je u pratnji anela odnio svoju glavu do mjesta na kome je pokopan, itd. (upor. Gunter, H.: Psychologie der Legende, Freiburg, 1949., str. 122123). Na crnogorskom podruju, u okolini Bara, poznata je Krajivskom, koji je takoe nosio svoju odsjeenu glavu. Postojanje motiva o kefaloforiji u muslimanskim vjerskim predanjima Bosne i Hercegovine moe se objasniti dvojako: masovnim prihvatanjem islama od strane kranskih starosjedilaca, pri emu se ne smije iskljuiti mogui uticaj ranijih kranskih vjerskih kazivanja, koje su u doba bosanske samostalnosti u narod mogli unositi franjevaki misionari i drugi propovjednici te s druge strane, nakon propasti Bosne 1463. godine, u irenju islama, njegove kulture i tumaenju njegove sutine, u emu je znaajnu ulogu nesumnjivo odigrala islamska ulema po novoosnovanim varoima, te vojnici i trgovci, a posebno brojni dervii, njihove tekije i zavije po gradovima i selima Bosne i Hercegovine (upor. D. ehaji: Derviki redovi u jugoslovenskim zemljama, Sarajevo, 1986.). Bez opsenih i detaljnih istraivanja teko je zakljuiti odakle se mogu iriti motiv o muenicima koji u ruci nose svoje odsjeene glave do mjesta vjenog poivalita. Podruje koje se za sada moe naslutiti je oblast drevnog Bliskog istoka, u kojoj su roene dvije velike svjetske religije, kranstvo i islam. Da li su neki stariji religijski slojevi odigrali ulogu u njegovom nastanku, ostaje zamagljeno u tami vremena, ali se ve sada moe pretpostaviti da su religijska prianja o muenicima, palim za vjeru i svoja vjerska ubjeenja, nastala iz zajednikog ljudskog sna o Boijoj pravdi za sve nedune rtve i pravednike. Sa aljenjem moram konstatovati da je i pored svoje nesumnjivo znaajne uloge u knjievno-kulturnom preporodu Muslimana Bosne i Hercegovine, asopis Behar propustio priliku da nas prije devedeset godina, obogati vieznanim sadrajima brojnih usmenih predanja, pogotovo o onima koja su vjerskog karaktera, kakva su prianja o ehitima kefaloforima i njihovim grobovima u Bosni i Hercegovini.

152

The Oral Tradition about Shahids and their Graves Behar, as well as the other journals from the revival period failed, unfortunately, to enrich us ninety years ago with the multiple meaning articles about numerous oral traditions, particularly those of religious character, such as the stories of shahids, cephalophori and their tombs in Bosnia and Herzegovina. This does not mean that has no been such tales in the traditions of other people, and we are going to speak about them in this paper. An oral tradition is a peculiar hybrid form with artistic and living functions. It appears in three basic manners of narration (a short summary, a memort and a fabulat). The basic inspiration of tradition can be seen in a human meeting with extraordinary and unusual, whereas the belief in truthfulness and the cognitive character of tradition, as a criterion for their determination, can be changed in the course of time. There are four fundamental types of tradition: etiological, historical, mythological, and legends or religious traditions. The religious traditions are tales that have been made after apocrypha, or medieval biographies of saints (hagiographies). They were connected to churches and the places of worship. Therefore, their origin came from books, but they assumed certain folklore features in the process of oral transmission from one generation to another. They contain the elements of miraculous. People tend to believe in their truth. They are often bound to local situations, but their internal expression differs from the tradition. In Bosnia and Herzegovina one can hardly find an older Moslem cemetery without the oral tradition attached to it that claimed that in that place, in addition to the others, the Ottoman Turkish warriors had been buried. They were the shahids who lost their lives in the time of Sultan Mehmed el-Fatih (the Conqueror) during his conquest of Bosnia in 1463. We give as an illustration here a chronogram from a tombstone (tourbet) from the cemetery at Kozarac from 18th century: "Dear Lord, this is the cemetery where the martyrs found their final rest. May Allah make him the sign of its power, he has fought bravely for a while and he has come with his head cut off to this place"...) Numerous local communities remember the names of their "good men" (evliyas), fallen warriors for the faith (shahids) and the brave ones (gaziyas). One can find some confirmations about them in the historical 153

sources.

154

Raid Duri ESTETSKA, ETIKA I STRUKTURNA SVOJSTVA MUSLIMANSKIH EPSKIH PJESAMA OBJAVLJENIH U BEHARU 1900.-1912. I Epska pjesma duhovna je tvorevina koja se ne zaustavlja u lokalitetu prvog oblikovanja. Usmenom poetskom nunou, na kojoj je zasnovano njeno nastajanje i oblikovanje, epska pjesma prolazi kroz prostor iri od naeg, i vrijeme, trajnije i sloenije od historijskog. Neodoljivom snagom usmenog trajanja, epska pjesma prelazi i spaja prostore, vrijeme i generacije, prononsirajui i spajajui nacionalna sa univerzalnim kulturnim vrijednostima. Takva strukturalna svojstva epske poetike moemo dokazivati komparacijom epova svjetske knjievnosti uope, ili posebno sa muslimanskom epskom pjesmom. Naprimjer, odisejski motiv povratka mua iz viegodinjeg suanjstva na svadbu ene, razraen je u nizu muslimanskih epskih pjesama, od kojih su neke objavljene u asopisu Behar. Migracija stanovnitva povezana je sa migracijom epskih motiva i trajanjem epske pjesme. Muslimanska epika pratila je esta selenja stanovnitva, naroito od 17. do poetka 20. stoljea. U jednom od zadnjih veih egzodusa u postaneksionom austrougarskom periodu, ova je pjesma, noena kao blago duhovnog bia, iz krajikog, preko bh. i sandakog prostora dospjela do Istanbula i Izmira, zaustavi se u dalekom Anadolu.1 Tada epski ivot bijee jo jedinstven sa realnim. Takvu simbiozu moemo pratiti kroz proces nastajanja i trajanja prvih zbirki, od kojih je meu najstarijim zbi-rka Erlangenskog rukopisa, prvi zbornik junoslavenske usmene lirike i epske pjesme, meu kojima je pozamaan broj muslimanskih umotvorina. Komentirane epske migracije svojstvene su i muslimanskim epskim pje-smama objavljenim u asopisu Behar. Kroz sav period postojanja asopisa (izuzev u sedmom goditu) objavljivane su usmene umotvorine, meu njima i epske pjesme. One su imale snanu ideju, nacionalno-otrenjavalaku i prosvjetiteljsku zadau i snagu. Epskom pjesmom duhovno je oblikovana itateljska publika na maternjem jeziku,
1. O migracionom kretanju u junoslavenskoj epici, posebno muslimanskoj, noenoj od muhadira iz Bosne i Hercegovine i Sandaka, opirnije vidi u: Matija Murko, Tragom srpsko-hrvatske narodne epike, putovanja u godinama 1930.-1932., L knjiga, Djela JAZU, knj. 41, Zagreb, 1951.,30-52, posebno na 53. str. gdje Murko navodi da su muslimanske epske pjesme dospjele ak do Bagdada.

155

upuivanjem na viestoljetne starenike korijene i kontinuitet bosanske, slavensko-islamske simbioze i samobitnosti. Ranije od muslimanskih epskih pjesama objavljenih u Beharu objavljene su samo etiri knjige ovih pjesama, iji su sakupljai i redaktori bili poznati Herman i Marjanovi. U vremenskoj komparaciji sa objavljivanjem prvih srpskh epskih pjesama, Vukovom Pjesnaricom 1814. muslimanska se epika obznjanjuje javnosti zakanjenjem od jedne generacije. Praktini, prosvjetarski i nacionalni osvjetavaki karakter asopisa Behar je vjerovatno utjecao da su u njemu objavljivane uglavnom krae epske pjesme junog hercegovakog tipa, jednostavnog siea. Uvaavajui navedeni praktini rezon, smatramo da je zastupljenost epike u jedanaest godita Behara preskromno. Dodamo li kritikoj ocjeni tadanje postojanje ive epske pjesme ne samo irom BiH ve i u njenom centru Sarajevu, objekcija o marginalnoj ulozi epike u Beharu je opravdanija. Da su urednici imali vie smisla i organizacionih sakupljakih sposobnosti, u Beharu bismo nali bogatiju i strukturalno raznolikiju epsku pjesmu.2 Ovako, iz Behara batinimo pregrt od svega desetak epskih pjesama, uglavnom juno-hercegovakog tipa. Ipak, i one su dragocjene u prouavanju i u sagledavanju posebnih i zajednikih estetskih i strukturnih svojstava muslimanske epike. Neke od njih mogue je koristiti za komparativna samjeravanja sa srpskom i sa hrvatskom epikom. Sve epske pjesme objavljene u Beharu upuuju na juni hercegovaki tip. Strukturne osobitosti tih pjesama posebno je izdvojila i djelomice obradila dr. Denana Buturovi u Studiji o muslimanskim epskim pjesmama Hermanove zbirke, Svjetlost, Sarajevo, 1976. Niz opih mjesta i epskih formula navodi na tezu da su pjesme objavljene u Beharu produkt jedne epske kole, jedne socijalne sredine, ak moda istog pjevaa.3
2. Objavljivanje duih epskih pjesama u nastavcima (zapoeta npr. pjesmama enidba Naki Husejina i pjesmom Sestra i brat u suanjstvu) nije naalost imalo kontinuirani karakter. Vie je objavljeno kraih pjesama u jednom broju asopisa, rjee duih pjesama u nastavcima. 3. Navodimo neka opa, ponavljajua mjesta koja navode na tezu da su pjesme djelo jednoga pjevaa: - izraavanje dramatikog protoka vremena: Dani su joj kao godinice, a sahati kolik mjesecovi, a dekike, dan i noca crna... - izraavanje kritike prema junaku koji je zapostavio isproenu djevojku: Ti zakupi zelenu livadu ti zakupi, al je ne pokosi... - ponavljanje provincijalizma: sebeka, sjerotica, srg... - redovitom upotrebom broja devet u odmjeravanju broja godina provedenih u suanjstvu, itd.

156

Kao i drugim, i u pjesmama objavljenim u Beharu, u bosanskom muslimanskom duhu oivljeni su atmosfera i ambijent junoslavensko-orijentalnoga amalgama ivljenja, sa osobenom etikom vitetva. U komparaciji sa najpoznatijim, Hermanovim i Marjanovievim zbirkama muslimanske epike, pjesme objavljene u Beharu imaju svoje stilska i etika obiljeja. Peat pjevaeva stvaralakog individualiteta prepoznatljiv je u sljedeim zajednikim obiljejima: - saetost epskog pripovijedanja, - jednosmjerno i pravolinijsko oblikovanje radnje, - znatan udio islama u ouvanju muslimanske narodnosne tradicije: redovito uzdanje u Allaha, uzimanje abdesta neposredno pred ratniki okraj itd., - najei motiv je enidba sa preprekama junaku, - snaan stilski upliv arabizama, turcizama i persijizama u maternji izraz, zbog ega je za razumijevanje i doivljavanje pjesama nuan preduvjet njihovo prethodno tumaenje, - esta i presudna uloga djevojke u oblikovanju i u rasplitanju epskog sadraja, njeno etiko i emocionalno prevlaviavanje nad mukarcem, - likovi brane i zastupaju humane vrijednosti ivljenja, - isticanje sjaja muslimanske tradicije ivljenja, - pjeva se slui uglavnom ikavskim idiomom, katkad i ijekavizmima. II Sadrajna os tipine epske pjesme jest ratniki dogaaj ili sukob likova. Pjesme objavljene u Beharu znatno odudaraju od tipine agonalnosti. I u njima su sukobi neminovni, no nisu razraeni ve usputno zahvaeni, a bez njih je epski dogaaj neizvediv. Stvaralac ovih epskih pjesama kao da ire poima etiku junatva, dokazujui da se ona socijalno uspostavlja ne samo borbom i snagom ve i snalaljivou, pameu i dobrotom. Uz tolerantan odnos protivnika, muslimanske epske pjesme u Beharu su sauvale sjeanje na minule, po narod bitne dogaaje i pojedince. Uz hercegovake imenovane junake, u ovim su pjesmama opjevani i najuveniji Derzelez, potom braa Hrnjice, Tale Lianin, Nuko bajraaktar, i drugi. Kroz njihovu sranost i odvanost ouvana je ne samo uspomena ve uzor i ideal kojemu valja teiti. Time su i ove epske pjesme vrile prvorazrednu nacionalnu, etiku i kulturnu misiju. Kao i druge, i epske pjesme u Beharu imaju historijski okvir, no ne 157

u smislu konkretnih dogaaja, ve onih koji su imali znaenje za lokalitet nastajanja. Stoga su u njima najuestaliji motivi suanjstva, uz molitve enidbe sa preprekama. Motiv suanjstva varijantno je inoviran u pjesmama baladinog tona Brat i sestra u sunjstvu i Suanj Ali-bee. tipinim in media res postupkom pjeva nas prvim prizorom suoava sa dramatinim prizorom posljedica pljakanja na osmansko-mletakoj granici. Dojam trenutne dramatinosti ostvaren je etverostrukim ponavljanjem aorista: Kad kauri Duvno porobie I Gabele malo zahvatie Dafer-bega dvore porobie I dvoje mu djece odvedoe Mehmeda u svili povjena Ismihanu od sedam godina. Da bi ispunio umjetniku spoznaju svijeta, pjesnik razvija poetni motiv u vremenu, prostoru, likovima i njihovim postupcima. Stoga upotrebljava digresiju, unosei u glavni tok zbivanja niz dogaanja koji odgaaju zapoeti tok radnje. Odgaanje pjesnik razvija ne tipinim sukobima uesnika (kojih nema nakon citiranog prizora) ve oblikovanjem sadraja bezgranine ljubavi sestre Ismihane prema malenom bratu, koji je iz kolijevke dospio u suanjstvo. Nakon devet godina suanjstva, njihova sudbina namjerava se rijeiti razdvajanjem: udadbom Ismihane i djeakovim slanjem u Nijemce, preko mora. U ivotno presudnom trenutku, izrasta plemeniti lik sestrinske beskrajne ljubavi do samozaborava, s razlogom zabrinute za mogui tragini ishod bratove sudbine: Ciknu Isma kao zmija ljuta Mehmede brate od matere Ja sebeka ni malo ne alim Nego alim tebe sjeroticu Kako e mi njemski govoriti? U trenucima neizvjesnosti, na epsku pozornicu dolazi banova ker Rua, koja e se saaliti nad tunom sudbinom vrnjaka. Ona e od majke izmoliti zajedniku etnju, u toku koje e Rua Ismu uputiti kako da pobjegne u svoj zaviaj. Rua je sve uinila za njihovu slobodu. Konaan, baladian zavretak pjesme (susretom djece sa roditeljima), ne dojmljuje se tragino, iako majka od silne sree umire. Suanj Ali-bee kao i komentirana pjesma ima isti, baladeskni tonus i dramatian, na zbilji utemeljen pjesniki poetak, prikazom nesigurnog ivljenja uz granicu. Tek oenjeni vojno "jednu je nocu sa ljubom noio", i ve narednog dana, nakon ratnog okraja, dospio u tamnicu, iz koje e 158

"procviliti za dvadeset godina". Iz ove sadrajne osi oblikovana je radnja o nesretnom junaku, kojoj se niti spajaju u cjelovito obraen odisejski motiv vraanja rasunjenog (nakon viegodinjeg ropstva) u dom na svadbu. Odisejski motiv oblikovan je na nain da rasunjeni dohodi na svadbu sina (koji ga, kao ni ostali svatovi, ne mogu prepoznati). Izvedba motiva protkana je detaljima muslimanske enidbene tradicije, spontano utkanim u cjelovitu izvedbu pjesme. Dra pjesme nastaje u dostojanstvenom i nenametljivom dranju rasunjenog Ali-bega u porodinom gnijezdu. Svati, po drevnom obiaju, odreda daruju nevoljnika, a nevjesta, nemajui pri sebi nita prigodnije, daruje svoje "boaluk haljine". Ali-beg boaluk vraa, elei da tim ukae na njegovu zlu sudbinu pre dvadeset godina: Evo tebi boaluk haljina. Ja nijesam ni svoj izderao! Tu se niko sjetit ne mogae... Rasplet nema karakteristinu snagu odisejskog alegorikog prepoznavanja, no Ali-begovoj pjesmi (uz "siahnu tamburu") kojom eli otkriti identitet, ne moe se porei sugestivna snaga, na ijoj e psiholokoj osnovi sasvim neoekivano reagirati "robinja Kumrija", otkrivi negdanjeg gospodara: Sitno kuca jasno popijeva Uza svaku icu popijeva: "Ne udim se svome milom sinu, to me mlaan poznat ne mogae Nije mene ni oim vidio. Nit se udim vjerenici ljubi to me ona poznat ne mogae Nije sa mnom ve no prenoila Ve se udim ostarjeloj majci to me ona poznat ne mogae Kad me pozna dorat od mejdana." Pjesma je ispjevana jedinstvenim misaono-emotivnim zamahom, a nizom detalja epske uvjerljivosti (u koje spada i motiv prepoznavanja gospodara Ali-bega od negdanjeg mu konja dorata, u pravilu najodanijeg ovjekova prijatelja). Epske pjesme u Beharu motivike enidbe sa preprekama etiki su uzor i nain kojim mladii postaju ljudi. Iz ovog motivskog kruga originalnom obradom izdvaja se pjesma Begemina i Mustaj-beg, mostarskog lokaliteta i siea. U objema pjesmama osobenim postupkom razraen je motiv nadmetanja junaka radi zanosne ljepotice. U epskom svijetu to je 159

snaan poticaj vitekom nadmetanju, naroito bogato variran i etiki razvijen u muslimanskoj epici, koja je razvila niz psiholokih i dekorativnoraskonih svojstava feudalnog srednjovjekovnog poimanja vitetva. Pjesma Begemina i Mustaj-beg originalno je oblikovala prepreku srei djevojakoj, no ne u liku kranskog protivnika (to je uobiajeno u muslimanskoj epici) ve u liku istovjernika ale harambae. Epska etika nalae da u ovakvim sluajevima, pred odluni sukob, momak upozna djevojku, da bi sebe uvjerio "ima li rata glavu izgubiti". Susret momka i djevojke prelomni je moment njihova ivota. U pjesmi je originalno oblikovan: prvo u susretu majke Begeminine i momka, kojeg ona odvraa sa rtvenikog puta. Osjeanjem gorine mati rezonira da bi bilo bolje da joj je Begemina "slipa... nego to je odve tako lipa". Psiholoko pregnue na rtvu u Mustaj-begu e nastati tek neposrednim susretom sa ljepoticom Begeminom. U iri etiki motiv zatite djevojke "pod manom" (ovdje preprekom harambae Ale) originalno je utkan aik motiv neskrivene obostrane ljubavi. Ljubav svijet pokree i njime vlada, i radi ljubavi ivot i smrt imaju smisao. Svoju ljubav Begemina otkriva potivanjem junaka i osnovanim strahom zbog mogue njegove pogibije: Beg Mustaj-beg iv ti bio majci Stid je mene u te pogledati A kamo li s tobom govoriti. Ali - bee pravo da ti kaem: Ja bi volila tvoja ljuba biti Neg iija na ovome svitu. Al mi te je ao Mustaj-bee to poginut od hajduke ruke. Pjesma je osobena i po jasnim obiljejima muslimanske kulture porodinog ivljenja, npr. klanjanjem namaza, doekivanjem musafira u posebnoj prostoriji, izrazima potovanja mukarca i mladia od djevojke, itd. Istog vitekosuparnikog osnova jest i pjesma enidba Naki Husejina, s tim da je ovdje modeliran sukob nastao radi ljepotice, koju je isprosio Ivan Senjanin, ne znajui da je ona "jauklija" Husejina Nakia. Otud oba junaka imaju jednako etiko pravo i obavezu da se izbore za svoju ast, i obraz djevojke. Etika motivirana u strukturi pjesme sadri nekoliko osobenih epsko psiholokih rjeenja: - uzorno etiko dranje Nakia (uvenog bajraktar junaka u drugim muslimansim pjesmama) koji bajrak smatra alemom svog i narodnog dostojanstva, 160

- izraz toplog gostoprimstva krana, prema nadmenom dranju muslimanskih svatova. Pjesme objavljene u Beharu u kojim je sie graen na prevladavanju enske nad mukom etikom i pameti, ine zaseban motivski krug. Njih je u Beharu najmanje objavljeno, a u komparaciji sa klasinim pjesmama iz Hermanovih i Marjanovievih zbirki, struktura kompozicije im je jednosmjerna i jednostavna. Djevojke u navedenim, klasinim zbirkama muslimanske epike, preodjevene u muku odjeu, ostvaruju podvige koje nisu u stanju mukarci uiniti. Slian podvig obraen je u pjesmi Senjanin Ivan, iji efektan zavretak pjesniki zgunjava odvanost i pamet izuzetne djevojke: Junak bila sina ti ubila Mudra bila, kulu porobila Milostiva sunje ispustila. Od komentirane, zanimljivija je pjesma Seka estokrilovia, lirskoepske forme, zasnovana na obrani djevojakoj dostojanstva. Od klasine muslimanske epske pjesme motiva junak djevojke, ova pjesma preuzela je predijevanje u muku odjeu, i oponaanje mukarca. Njena osobenost je u stvaranju zabavno-kominog utiska. Doznavi od brae da se, nakon tri godine pod prstenom, a etiri pod niahom nje odrie mladi joj Zuko Atlagi, sestra estokrilovia, preodjevena u mukarca, vjeto oponaa "carskog kapidiju". Ona e u Atlagiu izazvati takav zort, da e on biti doveden u niz kominih situacija. Izmeu ostalog, Zuko dvori "kapidiju" uz veeru, potom cijelu no presjedi uz upaljenu svijeu pored kreveta svoje djevojke. Pravedno ga kaznivi, djevojka se slavodobitno sklanja u kulu brae estokrilovia, ostavivi posramljenog, iznenaenog i etiki neodgovornog Atlagia na sokaku, koji joj prekasno spazi pletenice ispod kalpaka. Ovakav epilog navodi na tezu da je stvaralac ove pjesme ena ili djevojka koja povrno poznaje muslimansku porodinu tradiciju (poistovjeivanjem zaruka i niaha), i uveliava pravno-socijalnu ulogu "carskog kapidije", tj. vratara na ulazu u grad ili kulu. Pjesma zavreuje komentar zbog kominog utiska, to je rijetka estetska osobina epike uope. Vjerojatno najkraa pjesma, koja samo vanjskim oznakama - imenima poznatih junaka upuuje na epski predloak (objavljena u Beharu) jest erzelez Alija i Kraljevi Marko, sa svega 67 stihova. Graena je dijalogom majke i sina, na motiv straha Marka Kraljevia, izazvanog zadivljujuom pojavom Alije ereleza. Usljed straha, umjesto mogueg sukoba pjesma zavrava emotivno motiviranim pobratimstvom dvojice poznatih junaka. Pjesma je rudimentaran iskaz tradicije pobratimstva, koja je 161

razraena etika forma u muslimanskoj epici, i zauzima znaajnu ulogu u strukturi ove epike. Osim toga, ova pjesma kratkom formom i etikom zbliavanja protivnika svjedoi prenoenje motiva iz hrianske u muslimansku epiku, i obratno. Epska pjesma Ferman iz kaurske zemlje ve od naslova (koji je epski razraen na poetku pjesme) dokazuje nepoznavanje uobiajenog procesa komunciranja. U ovoj, strukturno slabo oblikovanoj pjesmi vrijedno je istai samo nekoliko realistikih svojstava, i to u slici poraza bosansko-muslimanskih ratnika, i u materijalnom motivu, kao pretpostavci ostvarivanja junakog podviga. I pjesma Kako je sagraena Ferhadija je rudimentarne epske strukture. Oblikovana je na konfrontaciji dviju vjera, idealizacijom milostive "turske vire", iju je snagu pjeva utkao u vojnu pobjedu, u kojoj e biti zasluan poznati i bogati kranski junak. Njegovim kasnijim otkupom bit e sagraena ne samo damija pobjednika Ferhad-pae Sokolovia, ve i urbana Banja Luka. Pjesma je salba epska obrada historijski znaajne vojnike pobjede Ferhad-pae Sokolovi vid Kranskom vojskom u Sloveniji u zbilji rezultiranom znaajnim materijalnim dobitkom (u koji svakako spada i otkup kranskog prvaka). III Svaka usmena tvorevina rezultat je umnog rada jednog ovjeka koji moe biti vanredno darovit. U muslimanskoj epici takvih je poznato desetine, a meu najveim jesu Avdo Meedovi, Mehmed Kolakovi, Salko Vojnikovi, Beir Islamovi, Pao Guta, Murat Kurtagi i drugi. Istinskih stvaralaca, naprijed navedenih, najmanje je. Vie je prosjenih dobrih prenosilaca batine, najvie loih improvizatora. Komparirajui komentirane epske pjesme u naem radu (a koje je objavio asopis Behar), i njihova pjevaa sa ranije objavljenim pjesmama i pjevaima klasina Hermanova i Marjanovieva zbornika i navedenih sandakih rapsoda, ocjenjujemo da je pjeva pjesama iz Behara relativno niskog epskog kvaliteta, izmeu prosjenog i loeg improvizatora. U etapama ivota epske pjesme (u kojima razlikujemo faze od nastajanja i oblikovanja, preko gubljenja, propadanja i varijanata, do tipiziranja i biljeenja) ocjenjujemo da su epske pjesme iz Behara nastajale kontaminacijskim procesima spajanja, iz kojih su proizili nesumnjivi procesi epske retardacije. Epski pjevai pjesama iz Behara su junog, hercegovakog izvora. Oni su se samo inspirirali bogatim bh. epskim vrelima, njenom zaokruenom motivikom, razvijenom versifikacijom i sloenom 162

epskom strukturom (dvostrukom, ak i trostrukom radnjom u istoj pjesmi). Od visoko razvijenog stupnja knjievno-usmene kulture, sa desetinom likova u jednom epskom tekstu-pjesmom u pjesmi, pjesme objavljene u Beharu od svega toga su malo ta zadrale. Pjevai pjesama objavljenih u Beharu nisu bili umno volumeniozni da nastave, ak ni da oponaaju visoki dostignuti kompozicijski i stilski stupanj, u znanstvenim svjetskim relacijama, uvene muslimanske epske pjesme, koja je u svojem najrazvijenijem stadiju dospjela do epa i epopeje, postavi time kompozicijski kuriozum i homerski izazov. Pjevai epskih pjesama iz Behara lokalnog su obiljeja stila i kompozicije. Od desetak pjesama samo je u nekolicini na momente progovorilo istinsko stvaralako nadahnue. Ipak, pjevaima pjesama iz Behara ne moe se porei mjestimina jezgrovitost oblikovanja epskog sadraja, zatim bogata zapaanja socijalnog i obiajnog ivota Muslimana iako katkad povrno, ak i pogreno prikazana), sonost lokalnog junohercegovakog kolorita, te mjestimina dramaturka svojstva epskih scena. Lingvistiki aspekt epskih pjesama objavljenih u Beharu zavreuje posebna istraivanja, od orijentalizama (koji oblikuju osoben bosansko-islamski ugoaj tekstu), zatim iznalaenje i komentar stilematskih svojstava provincijalizama i neizvrenog jotovanja, svojstvenog za iri prostor bosanskomuslimanskih govora. Esthetic, Ethical and Structural Features of Moslem Epic Songs in Behar 1900-1912 Every oral creation has been the result of a cognitive labor by a single human being that can be extremely talented. There have been tens of them in the Moslem epics. The greatest among them have been: Avdo Meedovi, Mehmed Kolakovi, Salko Vojnikovi, Beir Islamovi, Pao Guta, Murat Kurtovi and the others. Among the names aforementioned there have been the minimal number of those who were true authors. There have been more of them who could be described as average in the way they transmitted the epic heritage. Most of them were poor improvisers. When comparing the epic poems commented upon in our paper (and that had been published in the Behar journal), and their chanting with the poems that had been previously published in the classical collections by Hrmann and Marjanovi, as well as the mentioned Sanjak Schedules, it is our judgment that the singer of the songs in the Behar journal was of a relatively low quality, somewhere between an average and bad improviser. In the 163

epic song's stages (where one can distinguish certain stages from a very act of creation and shaping, through a process of losing, declining and their variants, to the stage of grouping them under typical labels, and, finally, to their recording), it is our judgment that the songs from the Behar have emerged in the contamination processes of linking each other. The definite process of epic retardation followed. The epic singers of songs from the Behar came form the southern source, from Herzegovina. The abundant Bosnian and Herzegovinian epic sources, their encompassing motives, developed versification and the complex epic structure (a double and even triple action in the same song) have just inspired them. The poems published in the Behar retained little from the highly developed level of oral literary culture, and with the tens of characters contained in the single epic text. The singers of songs published in the Behar did not have enough cognitive potentials to continue, and let alone imitate, the highly achieved level of the Moslem epic song in terms of style and composition. That song had reached the heights of epic having become a curious feature in composition and the Homeric challenge. It displayed the local style and composition. Out of ten songs, only the few of them succeeded to reach the true creative inspiration. Nevertheless, the Behar epic songs' singers cannot be denied a personal succinctness in shaping the epic contents, the rich observations of Moslem social and customary life, although at places it appeared as superficial and even shown incorrectly, a succulence of local South Herzegovinian color, and, at places, some dramatic qualities of epic scenes. The linguistics aspect of the epic songs published in the Behar is worth a further research. One can find in them many orientalisms, a commentary of stylematic features of provincialisms and the unfinished process of jotovanje (palatalization), that had been characteristic for the wider area of Bosnian and Herzegovinian speeches.

164

Muhamed Hukovi MUSLIMANSKI KNJIEVNICI U GAJRETU Glavna skuptina drutva Gajret, godine 1909. odluila je da se list Gajret, koji je dotada donosio gotovo samo drutvene vijesti, pretvori u knjievni list, to je on poetkom 1910. godine i postao. Oekivanja da e se u listu pojaviti i dotada poznata imena: S. Baagi, E. Mulabdi, O. N. Hadi i drugi nisu se ispunila to pisac osvrta u Biseru pod naslovom Trogodinji knjievni rad Gajreta, potpisan inicijalima H. J. objanjava posljedicom politikih i stranakih trzavica, ruenjem starog odbora i unoenjem irilinog pisma u list. S pohvalom se istiu neki knjievni radnici kod kojih su prevladali opi interesi naroda pred stranakim, esto linim interesima pojedinaca. Opravdano se u ovom osvrtu istie da su to razlozi zbog kojih list nije mogao dostii literarni domet koji je imao list Behar. Gajretovu prozu predstavili su svojim prilozima Hamdija Muli /Ata Ner'es/, Hazim Mufti, Hafiz R./ pod kojim imenom se, vjerojatno, krije emsudin Sarajli/, Hifzi Bjelevac, Mustafa eli Gazanfer. Zajednika tema veine priloga je buenje svijesti muslimanskog naroda, osuda negativnih pojava koje su ozbiljno zaprijetile moralnom, materijalnom i obiteljskom padu drutva. I u prozi kao i nekim pjesnikim tvorevinama osuuje se nekritiko povoenje za tuim obiajima; stilom ivota, stranim natruhama u jeziku i govoru, slijepo podravanje tradicijama Muslimana stranog naina ivota. Problem iseljavanja tretiran je iz vie aspekata, ali s posebno otrom osudom neodgovornog odnosa prema ise-ljavanju, na ravnoduan mir, fatalistiko ponaanje, a u nekim sluajevima i neozbiljan odnos prema tako vitalnim pitanjima sudbine ovog naroda. U socijalnoj sferi ukazuje se na pogubno, razarajue djelovanje nekih asocijalnih pojava kao to su alkoholizam, pojava prostitucije, kocka, bezduno troenje novca. Fatalan uticaj u maloj bosanskoj kasabi bilo je otvaranje birtije s pjevaicom "iz prijeka" pa je i to esta tema u proznim knjievnim prilozima svih listova koji su izlazili u doba austrougarske vladavine. Prilozi s pounim sadrajima nalaze se meu najbrojnijim prilozima - zahtjevi za reformom nastave, obrazovanjem enske djece, pa ta didaktiko-prosvjetiteljska komponenta, koja nekada ostaje na razini publicistike, veoma rijetko ima elemente literarnog ostvarenja. Ima u nekim crticama i najave prvih klasnih nesporazuma, pojava industrijske tehnologije 165

u procesu rada, zateenost radnika s runom proizvodnjom pri uvoenju tehnikih sredstava i maina itd. HAZIM MUFTI spisateljski rad zapoeo je u Beharu kratkim crticama, a bogatu aktivnost u listu Gajret, posebno u godinama 1910. i 1911. da bi naglo poslije dva priloga u 1912.g. prekinuo sa suradnjom. Ukupno je objavio osamnaest tematski raznovrsnih priloga od kojih prevladavaju teme s pounim sadrajima. Pouka je nenametljiva, iako je nekada izravno saopena ili u obliku pieva komentara, ili je izrie jedna od linosti, ili se ona sama itaocu namee slijedom toka radnje. Te male prie /crtice/ s tezom odraz su tadanjih aktualnih zbivanja od kojih su neka imala izuzetan znaaj za vjerski i drutveni ivot Muslimana. Jedna pojava morala je ozbiljno zabrinjavati - problem otuivanja muslimanske kolske omladine koji su, boravei u tuini, stvorili kod sebe kompleks stida, osjeaj manje vrijednosti svoga nacionalnog bia i njegovih znaajki u odnosu na evropske vrijednosne sudove. Po povratku u rodni kraj ustruavaju se ispoljavati svoja nacionalna obiljeja, pripadnost svome narodu /Podivljala ovca/. Kritika pasivnog odnosa muslimanskog ivlja prema vitalnim pitanjima ivota izraena je u priici Spavanje hodajui, a u crtici Zakljuak u kahvi pisac iznosi jednu negativnu osobinu svojih sugraana - da bi se trgli iz letargije potreban im je vanjski poticaj. Uspjela je poredba znanosti s plemenitim metalima /devahirom/ s porukom da treba prevladati svoje vjerske razlike, ako e znanje biti u slubi prosvjeivanja i kulturnog preporoda /Nauka-devahir/. Primjereno je izraen kontrast idiline slike prirode i sela i siromatva ljudi /Sestra/, a u prii Komljenje kukuruza govori se o prvoj pojavi tehnikih sredstava u obradi zemlje. Kritika zaputenosti poetnih vjerskih kola, lo utjecaj takvog stanja na odgoj djece, teak materijalni poloaj vjerouitelja slikovito je prikazan u crtici Sibjan mekteb. Izravna pouka izreena je u prii Dvije hiaje s osnovnom tezom da sve to nije u skladu s Boijim uputama ima negativan odraz u svakodnevnom ivotu. I ostale crtice /Lafunger, Svoj svome, enidba Hifzi-bega umiia, Baba Hajdar, Muharemagino brvno, Dva druga, Stara Hata, udan uenjak/ sadre poruke koje se odnose na aktualne dogaaje. Meu prilozima se izdvaja crtica Medenijjet, u kojoj se iznosi teak poloaj turske manjine i ostalih graana muslimanske vjeroispovijesti u Bugarskoj. HAMDIJA MULI - ATA NERES u nizu crtica pod naslovom Sliice sa Neretve objavljenih u nastavcima u goditima 1910. i 1911. osvre se na mnoga aktualna pitanja vjerskog i nacionalnog ivota Musli166

mana. Prvi prilog objavljen pod tim naslovom doima se upozoravajuom porukom pisca muslimanskoj inteligenciji kolovanoj na Zapadu zbog njenog snishodljivog odnosa prema vanjskim manifestacijama te este kvazikulture. Pokuaji nakalemljivanja evropskih obiaja, uzusa ponaanja na patrijarhalnu sredinu ine se smijenim, pa se u mahalama mladii pozdravljaju sa "servus", "klanjam se" i slino. Jedan od rijetkih mladia, obrazovanih na evropskim kolama, ukazuje svojoj djevojci na svu besmislenost naputanja obiaja svoga zaviaja, posebno izbjegavanja upotrebe izvornog maternjeg jezika. Njegovo upozorenje djevojci da uva materinsku rije ganutljivo djeluje na itaoca: "Nemoj, Aida, due ti, vie zboriti onako kako ne uje da ti tvoja majka zbori, vidi samo kako mi nakazno govori. Ne stidi se svoga roda, niti svoje sudbine, meni je sve nae milo i sveto. U ponaanju i u ivotu budi onako mirna i estita kao tvoja majka." Divna pouka nama, dananjim generacijama koji ne imadoe dovoljno sluha za ovaj kao i za apel Omera Hume, koji na kraju 19. stoljea uskliknu: Brez ubhe je babin jezik najlanji, Svatko njime vama vikom besidi. Drugi prilozi pod ovim naslovom pisani su s pounom tezom da se Muslimani treba da prilagoavaju duhu vremena, da prihvataju nove oblike privrednog i trgovakog poduzetnitva, da se obrazuju i samoobrazuju, da posvete panju obrazovanju enske mladei/ prilog pod naslovom Mehmed/. "Radi u vremenu kako prilike tog vremena iziskuju", poruuje muderis prisutnima. Nema muslimanskog pisca iz perioda austrijske okupacije Bosne i Hercegovine koji nije opisao razarajui uinak prodiranja alkoholizma sa svim njegovim posljedicama: materijalni kolaps cijelih porodica, fiziko, psiholoko i moralno propadanje pojedinaca i tragine sudbine linosti. Mnogi takvi moralno posrnuli pojedinci, iako kasne, vraaju se normalnom ivotu i nerijetko postaju propovjednici trezvenjakih ideja. Mulieva crtica Ovdje ti je, Haso, razgovor podsjea na pripovijetku Prvi put s ocem na jutrenje Laze Lazarevia, jer je Huso kao i Mitar, doivio moralni preporod - dolazi na njivu i ukljuuje se u obavljanje svakodnevnih poslova. Veoma slian sadraj je opisan i u crtici pod naslovom Pokraj Drine autora HAFIZA R /vjerojatno se pod tim imenom krije emsudin Sarajli/ gdje se "zalutali" pojedinac - sin nekadanjeg uglednog i bogatog sugraanina - vraa rodnoj kui i postaje gorljivi zagovornik borbe protiv alkoholizma. U crtici Sliice s Trivode prilino uspjelo je istaknuta poredba razmiljanja i ponaanja naih izleta na oblinje izletite kod Sarajeva. 167

Dok evropski ovjek zna koristiti sve blagodati kraja u kojem privremeno ivi, dotle nai ljudi uz rakiju, potpuno i fiziki i psihiki oputeni, lano se predstavljajui kao vjernici i domoljupci, kriju prave motive naputanja svoje rodne grude. U crtici Oko Drine i Lima sukob starog i novog manifestira se prilikom gradnje objekta na gradskom groblju. Pisac je i ovdje, kao i u crtici Dva pisma, na strani nosilaca naprednih shvatanja koji se bore protiv zaostalosti, sujevjerja, nesnalaenja, ali i protiv ropskog i nekritikog prihvatanja tuih i muslimanskom duhu i mentalitetu stranih shvatanja. Meu piscima proznih sastava svakako je najznaajniji HIFZI BJELEVAC, koji e literarno najuspjenije iskazati svu dramatinost ivota muslimanskog naroda koji se, zateen okupacijom jedne evropske sile, ne moe ukljuiti u nove tokove ivota, pa doivljava traume pogibeljne za lini i obiteljski ivot Muslimana. U njegovim kraim proznim radovima prisutne su i pojave prvih klasnih razvrstavanja, prvo poetne oblike industrijskog naina proizvodnje, uvoenje strojeva u tehnoloke procese. Naivne su reakcije radnika koji runo obavlja fiziki naporne poslove, na prve nagovore sindikalnih funkcionera da bi trajkom popravio svoj teak poloaj. Tako radnik, koji runo tuca kamen za posipanje ceste, naziva takve ernimetima /neblagodarnim ljudima/ koji su se najeli pa uzeli fursat", a kada je prvi put ugledao mainu za mljevenje kamena, on ekiem udara po toku. H. Bjelevac je autor najuspjenijeg proznog priloga u ovom periodu izlaenja Gajreta. To je pria u nastavcima pod naslovom Na kraju. U njoj je opisana tragina sudbina troje mladih ljudi i tek roenog djeteta u maniru naturalistikih opisa najtamnijih strana ljudskog ivota. Zaudo da ova Bjeleveva proza nije skrenula panju literarnih poslenika, posebno filmskih radnika, budui da je veoma pogodna za dramsku i filmsku obradu. Tekst je pun neoekivanih obrta, sa dosta uspjelim i minucioznim psiholokim analizama pojedinih situacija. Jedan nepromiljen gest jednog od uesnika zbivanja izaziva tragediju ostalih linosti koje su u vrtlogu dogaaja bez svoje krivice postale rtve posljedica obmane neiskusne mlade djevojke. Pisac osuuje inteligenciju koja nema sluha za istinske probleme ivota i zna vie o dogaajima van svoje zemlje, nego to zna o onome to se pred njenim oima deava. Isti drutveni tretman imaju i oni koji se iskreno zalau za narodne potrebe i oni koji pasivno posmatraju to se oko njih deava, pa Salko, jedna linost iz prie, kae: "Svi su jednaci, i oni koji se za sve brinu i o svemu vode rauna kao i oni koji bi mogli pomoi, 168

a ne pomau." MUSA AZIM ATI e ciklusom religioznih soneta /Ibrahimpejgamber, Musa, Isa, a.s., Zemzem vrelo, Hidret/ obogatiti ovu tematiku koja e takoer biti predmet interesiranja i pjesnika Osmana -ikia. Dok se -iki zadrava na opisu spremnosti Ibrahima, a.s., da rtvuje sina, dotle ati sa dosta pjesnike vjetine iznosi preobraanje Ibrahima sa mnogoboake vjere u islam. U ostalim pjesmama ovog ciklusa u alegorijskim slikama opisuje se poslanstvo Musaa i Isaa, a.s., te udotvorna pojava vrela Zemzem u pustinji, kao i spasonosno preseljenje muslimana iz Meke u Medinu. Druge pjesme iz ovog ciklusa objavljene su u Pjesmama od 1900.-1908. /Muhammed, a.s, Islam, Kur'an, a.., Sveta pilja, Hazreti Omer, r.a. i Bedr /. U pjesmi Jesenski pla prenaglaeno se slika tamna jesenska no koja svojim tmurnim raspoloenjem razbuktava pjesnikovu bol. A i vasiona i svi njeni mrtvi i ivi dijelovi su "zvuci jedne pjesme bone". U pjesmi Moja ljubav, posveenoj Atifi, pjesnik s tugom iznosi da sve njegove elje, nade, enje i snovi plove na tronoj lai i da e ih divlja bura rastrgati i u more baciti. Na zavidno literarnom iskazu jedre stihove soneta posveuje Osmanu ikiu. Soneti su, posebno pri sonetima prirodi, ljubavi, suncu kao simbolima i izvoritima radosti i sree. Hej, c'jela Narav zapeta je struna, Na kojoj sunce veliajno sklada Himnu ljubavi: veselja i nada Prvi sonet I tako tokom sljedeih soneta sve je u znaku vedrih i optimistikih tonova: Poimo tamo na one vrhunce, Usnom i okom srkaemo sunce Drugi sonet "Poimo, ja u tam te nosit sada, Na svome krilu kao vihor jaki" Trei sonet Vidi li njene bokove i grudi, Vidi li, kakva on je vedra stasa, Krv im i zdravlje licem se talasa Na svemirskim, lunarnim prostorima ee se pjesnikova djeva Venus, u platu od etira i prosiplje s mlijenog tijela svoga pelud koji pjesnika opija, razdrauje nerve. Venus 169

Dirljivim stihovima i potresnim slikama opisao je pjesnik svoj susret s oinskim razruenim domom koji ga je nadahnuo prvim zvucima "bogodane pjesme": Ah, ja sam nekad ko maleno ptie, U tvom krilu prva krila steko: S majinih usni sluao sam prie Tople i slatke ko i njeno mlijeko. U sonetima Boje i mirisi posveenim emsi H. pjesnik na metaforian nain saopava itaocu svoje raspoloenje, svoj doivljaj pojava u prirodi i svijetu. Tako saznajemo da su od cvijea pjesniku najdrae plave ljubice, od mirisa miris due voljene, a kovrdasta kosa najvie oduevljava pjesnika, a od svih zvukova pjesniku najvie gode kristalni akordi dragog smijeha svoje drage. U pjesmi Ja sam vjerni rob ljepote sudbinski je pjesnikova dua ve od roenja "plovila u muzici umnih sfera", a pjesnik postao "vjerni rob ljepote". Pjesnikove izljeve sree i radosti pojaavaju u svakom ponovljenom stihu rijei: duo moja, po hazbai u sonetima pod naslovom Tri gazela posveenih Mirzi Safvetu. I leksika je primjerena pjesnikoj razdraganosti: izvor, hurija, arno oko, pramenje kose, lahor, poljubac, milovalo, oganj, opijale, silnim arom, razuzdano, srna, vrelo, sabah zora, zefir, amber cvijee, hasbata i jo velik broj iskaza koji asociraju na ustreptalost pjesnikove due. Osim ovih spomenutih ati je u listu Gajret objavio i pjesme Iz ljubavnih melodija, Kao to ljubice cvatu, Moje pjesme te nekoliko prijevoda ili prepjeva sa turskog i perzijskog jezika. EMSUDIN SARAJLI e se javiti u goditima 1910. 1911. i 1912. lista pjesama romantiarsko-ljubavnog zanosa s izmijeanim sumornim, sjetnim i vedrim tonovima. Jesenje sivilo suprotstavljeno je pjesnikovu zaarenom srcu: Samo moje srce vrue, Sa ljubavi zaareno, Dan jeseni skrhat nee Kad u netrag sve bi djen'o Pjesma Probudila se... nazdraviarske je naravi, pripada budniarskoj poeziji, skladnih akorda, s gradacijama i nade i malodunosti. Iako uspavan, pjesma se probudila, pa se pjesnik pita: - da li e ona: okvasit grudu mojih pradjedova i 170

nee li procvast pomlaenom snagom nee li sunce srenijeg ivota zasjat nad mojom domajom mi dragom Sumorni tonovi, nezadovoljstvo i razoarenje stvarnou, trenuci malodunosti zbog iznevjerenih mladenakih ideala izraeni su i u pjesmama Ko harfa sam i Slomljeno srce: Ko harfa sam razbijena .................................. Srce moje tugom otvoreno Srce moje u sol zakopano Ali u pjesnikovom srcu bar u tragovima ivi sjeanje na nekadanji zanos: Tek u srcu neto osta to na zanos katkad sjea, pa u bolnom kriku, kao u magnovenju, prieljkuje ostvarenja mladenakih snova: ekajui kad e opet doi, Stari dani, stare tople noi. Kad sam svoju mladost provodio Kad sam pjevo i kad sam ljubio Jesenskim tonovima proeta je i pjesma O, kako je tuan jesenski dan, ali i sa naizmjeninim vedrim raspoloenjem, to se ponavlja i u strofama u kojima se uz pridjev tuan pojavljuje i pridjev lijep, koji se, to nije beznaajno, nalazi u posljednjoj strofi. Da prevladava ipak nesalomljiv duh svjedoe zavrni stihovi: O robe gladni, ne ali krvi, Da zlobno srce tirana smiri U pjesmi Vee dogaaji i zbivanja u prirodi povezani su s ljudskim sudbinama. Jedna od rijetkih pjesama u kojoj se pjesniku vraa nada, vjera u ivot je ona pod naslovom Na busu ljubavi - posveenoj Zumreti, dok se u pjesmi Piano sva priroda saosjea s ustreptalim srcem pjesnika: Dre zemlja dru vali, dre lie, rua malih drhte srca otkucaji! U proznom sastavu Danica je ekala mjeseca, u inae ljubavnoj fabuli s neobinim i iznenadnim zapletima i raspletom, izraena je otra kritika ponaanja Muslimana Bosne i Hercegovine, koji ne shvaaju 171

ozbiljnost poloaja u kojem se nalaze, odaju se provodima, troe nemilice novac i nastoje odrati staleki ponos, spremni i na velike materijalne rtve. Poezija FADILA KURTAGIA, kratke forme, ispunjena je simbolikim znamenjima, neobjanjivim slutnjama, odnosno saznanjima da mladalaki ideali nestaju, da se gase pokopane nade, a tek misao o apstraktnoj eni unosi bar za tren ravnoteu izmeu radosti i boli: Sumorna raspoloenja u velikom broju pjesama ostavljaju na itaoca teak dojam zbog pjesnikova uvjerenja da su uzaludni svi pokuaji da bi tamne slutnje iezle iz pjesnikove due. Badava se i aneo trudi: Nemoj se truditi, anele mili, Davno je zatita utjeha moja Za gore tamne" Aneo utjehe Neka neobjanjiva sudbina: "Asketski tada je guila Duu mi i vjerovanje" Ja snatrih lamentira pjesnik. Taj asketizam, samoa budi u pjesniku vapaj za danima mladosti: Silheuette A u pjesmi simbolikoga naslova Ilusia ustreptala dua uje davne akorde mladosti, iluzija i nada. U tim, kako kae prof. M. Rizvi, "kobnim nemirima, neka nepostojea u pjesnikim stihovima zamiljena ena e darivati pjesniku": lijere iz mistikih veza Posjet ili e zajedno s pjesnikom: ploviti po puini mlijenoj lijerova snenih Margit ili e poslije radosnog posjeta gospoji /zamiljenoj eni/ pjesnik ipak ieznuti: smijui se s plaem, i plaui u osmijehu U pjesnikom opusu OSMANA IKIA religiozne pjesme posveene poslanstvu nekoliko vjerovjesnika zauzimaju posebno mjesto. U onoj koja se odnosi na Ibrahima, a.s., pod naslovom Hazreti Ibrahim 172

iznesen je poznati dogaaj iz povijesti objava - spremnost Ibrahima, a.s., da rtvuje sina Ismaila. Kada je Bog, d.., vidio istinsku spremnost oevu da rtvuje sina, uinio je da se ma nije mogao nadnijeti nad glavu Ismaila, nego je zasjekao kamen, koji se i danas nalazi u selu Mini kod Meke rasjeen. Bog je zbog odanosti oca i sina njegovoj volji, spasio Ibrahimova sina, a umjesto njega iznenada se pojavi ovan koji kao kurban ostade simbolom prinoenja rtve velikom Stvoritelju. Druge dvije pjesme odnose se na vjerovjesnike Isaa, a.s. i Muhammeda, a.s. U ovoj drugoj opisane su pripreme ubistva Muhammeda, a.s., na elu kojih stoji Ebu Dehl. Meutim, kad su zavjerenici upali u kuu, oi su im se zaslijepile i Muhammed, a.s., izie neopaen iz kue. U pjesmi Dervi izraena je vjera u Allahovu pomo i pouka da nikada ne treba izgubiti nadu u Boiju podrku, koja je pomogla i ovom derviu da savlada trenutke fizike klonulosti. Otroj kritici izvrgnuo je licemjerje strogih pobonjaka u pjesmi Muraija, a u pjesmi Hubul vatani minel imani dovodi u vezu islamske obaveze s dunostima vjernika prema domovini. S obzirom na tematiku u drugim pjesmama, nema nikakve sumnje da je i ovoj pjesmi autor iki, kakvu sumnju izraava autor prikaza knjievnog rada lista Gajret u listu Biser. Od etiriju Gajretovih pjesnikinja: Vahide, efike Nesterin Bjelevac, P. K. Fatme najobimniji je pjesniki opus Hatide ikieve. I kod ikieve prevladavaju tuni tonovi, posebno je dirljiv nekrolog bratu Osmanu, s puno toplih izljeva ljubavi prema bratu, ali i prema svome narodu. Ali i prije bratovljeve smrti pjesnikinji je neki tuni as zagorio ivot: Ah, od onog kobnog asa Duu ljuti titi bol, ko ubodi od handara Ah, od onog kobnog asa Bol pjesnikinje ne moe nita izlijeiti osim: Ah, da mogu samo asak proloj srei da se vratim Ja bolujem Vapaj pjesnikinje zbog beutnosti svijeta: Tamo niko uti nee moga srca uzdisaje Moje misli jer "svugdje je tama, nigdje zvijezda, da zasije" 173

Opet jesen Zbog toga to okolina nema sluha za njen nespokoj, mora skrivati duboko u srcu svoja osjeanja: to mi mlado srce pati, to u dui svojoj skrivah nigda niko nee znati Bolovi A u pjesmi Ne ostavljaj izraen je protest zbog olahkog naputanja rodne grude: Ti si dijete zemlje bola, dijete tuge - dijete plaa, al ne kloni radi sudbe, borba tvoja nek je jaa Pjesnikinja se ipak ne predaje - zvone neustraivi poklici: Nek me nose bijesni vali, U krilo im rado hrlim Boni akordi U vrtlogu tadanjih zbivanja i pjesnik B.K.Mufti ne vidi neku svijetlu budunost za svoj narod - pjesnika pritie neka teka mora: Ve tupi bol mi i osmijeh gorak hladnoom tekom stalno duu mue Kob A zla sudbina prati i proganja pjesnika: Opet bih gonjen osjeajem istim, S ljubavlju arkom vama bijednim prio. Vanim ivotom ja ivio istim I sve bih druge elje, strasti stio Odbaenim A u pjesmi Svijet na Kranjeviev nain uzdie ljudske boli, jer svako pojedinano srce ljudsko je "svijet za se, pa kao to Kranjevi pjeva: Nije ljudska suza da se po njoj gazi, ve ko sjajna zvijezda da u zvijezde plane", tako i Mufti klie: I u suzi svakoj iskrenoj dubokoj, Vjekovi lice ogledaju svoje Miris zemlje pjesnika gui, on se obraa izvoru snage, svjetlosti, eli se dii u vanzemaljske sfere: O sunce svemono... 174

daj mi da izgovorim, na vjenoj vatri tvojoj i zemlji blatnoj da ne dam nijedan dio sebe Molitva Upitanost pjesnika koji neodluan stoji pred saznanjem da u svijetu ipak prevladava tamna strana ivota: Ne znam je li krik to uvreena srca, Il pobone due nebu topla hvala, Ili je to jecaj roba koji grca, Il osjeanje kobno novih zala Dua Utjehu, mir i zadovoljstvo donosi duboka, iskrena vjera, pa se pjesnik obraa Bogu rijeima: I ja pruam srce vjeitom Bogu, i carstvima vjenim neprestano hrlim ovjek Iako je pjesnik svjestan da: Znamo avaj da se neto prijei, Zlokobno i suro meu pute nae Pomirenje The Moslem Writers in the Gajret In accordance to the decision passed by the Main Assembly of the Gajret Society, the journal with the same name began to publish literary pieces in the beginning of 1910. However, it did not manage to attract the famous names, such as Safvet-beg Baagi, Edhem Mulabdi and Osman Nuri Hadi, who did not agree with the new political orientation of the Gajret Society. A fiction in the Gajret journal was represented by Hamdija Muli, Hazim Mufti, Hifzi Bjelevac, Mustafa eli-Gazanfer, emsudin Sarajli under the pen name of Hafiz R. In their works one can usually find the same, common theme. Awakening the Bosniak people's minds -criticism of negative tendencies and events, a blind imitation of foreign customs and habits, foreign words and expressions in language and speech, a blind support of the old ways of life, etc. The problem of immigration to Turkey was treated in particular. Warnings were issued against asocial behavior, such as alcoholism, prostitution, and gambling, spending larger sums of money. A considerable portion of texts dealt with the reform of schools, education 175

of female children, as well as the application of new technologies in economy. Hamdija Mufti usually wrote on topics with didactic undertones, whereas Hamdija Muli mostly discussed the issues of religious and ethnic life in Bosniak people. Hifzi Bjelevac was the author of an interesting short story Na kraju /In the End/, whereas Musa azim ati published a cycle of religious sonnets. emsudin Sarajli published a number of songs full of romantic and love themes where he mixed sad and grave with serene tones. Osman iki dedicated his literary work to the activities of several prophets, and the poet B. K. Mufti did not see a bright future for his people.

176

\enana Buturovi}: OTKRIE MUSLIMANSKE EPIKE U 19. VIJEKU U prvim decenijama 18. vijeka zabiljeen je znaajan broj junoslovenskih muslimanskih epskih pjesama. Meutim, i za muslimansku epiku, kao i za ostale junoslovenske epike, moemo da kaemo da je, za iru naunu javnost, otkrivena tek u 19. vijeku. Svi sakupljai ovog perioda ve su tokom sakupljanja imali izgraen odnos prema njoj, uvijek kao cjelovitoj i bogatoj junoslovenskoj poeziji, uoavajui njene specifinosti u odnosu na epiku ostalih junoslovenskih naroda zajednikog jezika. Postoje brojna svjedoanstva o starini i rasprostranjenju muslimanske epike u Bosni osmanskog perioda, kao i na iroj teritoriji na prostoru bive evropske Turske. U stvaranju i prenoenju ove epike istaknutu ulogu su imali bosanski ratnici. Prva poznata svjedoanstva o muslimanskoj jugoslovenskoj epici vezuju se ve za kraj 15. vijeka (pjesme o Alibegu Mihal-oglu i Bali-begu Malko-oglu).1 Iz ovog perioda datiraju jedinstveni podaci o Grz Ilyasu, epskom erelezu, uvenog turskog pisca i hroniara, Ibn Kemala (1468.-1534.). Datiramo ih u period (najkasnije) do kraja 1492. godine.2 Utvrdili smo da oni nose peat ive epske tradicije, koja e se, meu Junim Slovenima, muslimanima i hrianima, djelimino i Albancima, uz normalne izmjene prenositi sve do sredine i kraja 19. vijeka. 3 Bujnost muslimanskih historijskih predanja ve krajem 15. vijeka posvjedouje njihovu utemeljenost na bogatoj i srodnoj tradiciji srednjeg vijeka.4 I u svjetskoj nauci o muslimanskoj epici danas je prisutno miljenje o njenom naslanjanju na srednjovjekovnu bosansku. I mnoge druge dragocjene vijesti o muslimanskoj bosanskoj, odnos1. \enana Buturovi: anrovske karakteristike rane junoslovenske muslimanske narodne tradicije turskog perioda. X Megunaroden simpozium za balkanski folklor. Ohrid 7-8. juli 1988. Makedonski folklor, godina XXII, broj 43, Skopje 1989. 2. \enana Buturovi: Les chroniqueurs turcs et Gu rz Ilyas - erzelez heros de la chanson epique balkanique. Balcanica XVI-XVII. Institut des etudes balkaniques. Academie serbe des sciences et es arts, Belgrade 1985-1986., str. 267-275. 3. Isto. 4. Benedict Curipeschitz von Obernburg: Itinerarium Wegrayss Kun. May posshaiftt (gen Constantinopel) zudem Keizer Soleyman, Anno XXX-MDXXXI. - Vidi: enana Buturovi: Osnovna pitanja u prouavanju epskih narodnih pjesama jugoslovenskih naroda. Poseban otisak iz Godinjaka Odjeljenja za knjievnost Instituta za jezik i knjievnost u Sarajevu, Sarajevo, 1977., str. 122 i 123.

177

no junoslovenskoj muslimanskoj epskoj tradiciji, od poetka 16. vijeka pa do prvih zbirki muslimanske epike iz 19. vijeka, govore o kontinuitetu i vitalnosti ove tradicije. One potvruju da su se pjesme o dogaajima za koje se vezuju pjevale odmah nakon tih dogaaja, kao i to da su se pjevale u razliitim sredinama (vojnikoj, aristokratskoj, ruralnoj itd.).5 Govore nam o sadrini, tematici i junacima ove epike, obavjetavaju nas da su neke pjesme posjedovale razvijene tematske obrade, da su pjesme o pojedinim junacima bile veoma brojne. Tako su se ve od prve polovine 16. vijeka pjevali itavi ciklusi pjesama o Krajinicima.6 Sasvim je evidentno da i na ovim historijskim vijestima o muslimanskoj epskoj tradiciji Lordova teorija multiformnosti tradicije potvruje svoju utemeljenost.7 Podacima o uticajima razliitih konfesionalnih i etnikih sredina u njegovanju i prenoenju muslimanske epske tradicije, od perioda njenih poetaka do prvih zbirki - zaokruuju se sve njene najbitnije pomenute odrednice. Prepoznaju se odmah potom u epici zbirki, uglavnom ve od one koju predoava Pjevanija Sime Milutinovia Sarajlije, preko poezije velikih zbornika, kakvi su Hrmannov i Marjanoviev, pa do zapisa snimanih na magnetofonsku vrpcu, u nae dane. U historiji biljeenja muslimanske epske tradicije znaajno mjesto zauzimaju bugartice i deseterake pjesme s kraja 17. s poetka i sredine 18. vijeka - u stvari pjesme iz prvih i najstarijih zbirki jugoslovenske narodne poezije ije je porijeklo u svome vremenu nedvojbeno.8 Bugartice zabiljeene krajem 17. vijeka snano uvaju odjeke rane bosanskomusli5. ime Ljubi: Prilog Jagievoj raspravi "o grai za slovinsku poeziju". Rad Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti, knj. XL, u Zagrebu 1877., str. 144; Sebastian Tinodi: Cronica, Golosvarba, 1554; Branko Vodnik: O junakim narodnim pjesmama (uz knjigu), Narodne pjesme hrvatsko-srpske, III izdanje, u Zagrebu 1918. str. 11; Svet. Stefanovi: Nekoji podaci iz madarske literature za datiranje nae narodne poezije. - Prilozi prouavanju narodne poezije, knjiga IV, sv. 1. i 2, str. 27-35; enana Buturovi: Epska narodna tradicija Muslimana Bosne i Hercegovine od poetka 16. vijeka do pojave zbirke Koste Hrmanna (1888.). Glasnik Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine u Sarajevu. Etnologija, n.s. sv. XXVII/XXVIII, Sarajevo, 1972./1973., str. 8-9. 6. Ibrahim Peevi, Tarihi Peevi, I, Istanbul, 1867., str. 237; elebi Evlija, Putopis, Odlomci o jugoslavenskim zemljama. Preveo, uvod i komentar napisao Hazim abanovi. Sarajevo, 1967., str. 8-9. 4a. John S. Miletich: Muslimanska usmena epika i srednjovjekovna epika. Izraz, knjiga LVIII, god. XXIX, broj 9-10, sept.- okt. 1985., 63-179. 7. Albert B. Lord: The Singer of Tales. Harvard University Press, Cambridge, Massachusetts, 1960. Fragmenti ove knjige kod nas su prevoeni od 1962. godine. Prevod u cjelini publikovan ove godine: Albert B. Lord: Peva pria. 1. Teorija; 2. Primena. Prevela s engleskog Slobodanka Glii. Idea. Beograd, 1990. (Biblioteka XX vek). 8. Valtazar Bogii: Narodne pjesme iz starijih, najvie primorskih zapisa. Glasnik Srpskog uenog drutva, drugo odeljenje, knjiga deseta, Beograd, 1878; vidi, . Buturovi: Epska narodna tradicija Muslimana..., str. 26-20.

178

manske tradicije. Autentinije dijelove iz sadraja muslimanske narodne tradicije uvaju deseterake pjesme iz tzv. Rukopisa Male brae iz Dubrovnika, a koji je nastao sredinom 18. vijeka. Pjesme iz ovog zbornika Alija pripijevanjem opet zadobi preproenu djevojku i Kako Peimana, ki Dizdar-age, izmijeni oca idu na carevu vojsku, i kako otkri careviu Muju, i za njim otide u Novome gradu (Pjesme 94 i 96 u Bogiievom publikovanom zborniku) - pouzdano su nastale u muslimanskoj sredini i predstavljaju najranije cjelovite zabiljeene muslimanske epske pjesme. Autentinu muslimansku poeziju, pa i epiku iz prvih decenija 18. vijeka, uz to zastupljenu veim brojem primjera, s evidentnim aspektom muslimanske sredine u odnosu na epske dogaaje - prvi donosi Erlangenski rukopis.9 Erlangenski rukopis se u nauci smatra prvim mjeovitim zbornikom narodnih pjesama Srba, Hrvata, Muslimana i Makedonaca, a bezimeni Nijemac njegovim zapisivaem. Zbornik nudi obilje podataka o junoslovenskoj epici s kraja 17. i iz prvih decenija 18. vijeka. Po mom miljenju tekstovi pjesama ovoga zbornika su neadekvatno biljeeni, i uglavnom, kada je rije o muslimanskoj epici, ne prezentiraju zapise cjelovitih pjesama, kakve su se tada pjevale. Stoga zbornik vie govori o sadrini, tematici i motivima muslimanske epske poezije, o njenom preplitanju sa narodnom epikom Srba, Hrvata i Crnogoraca, a mnogo manje o njenoj pouzdanoj formi i obimu. Ipak njegovo postojanje obezbjeuje izvjestan ugao gledanja na muslimansku epiku 18. vijeka. Znaajnu dopunu onome to znamo o muslimanskoj poeziji 18. vijeka pruaju podaci koje donosi Andrija Kai-Mioi (1704.-1760.) u svom Razgovoru ugodnom naroda slovinskog10 i sarajevski hroniar Mula Mustafa Baeskija (1731.1801.) u svom Ljetopisu.11 Andrija Kai Mioi je znaajan po podacima koje donosi o junacima muslimanske epike a koji potvruju njihovu povijesnu istinitost, a Baeskija, zato to nadopunjuje sadrinu onog to pruaju same pjesme Erlangenskog rukopisa i nesumnjivo upuuje na sloeniju formu muslimanske epike iz vremena kada su biljeene pjesme ovog Zbornika. Pjesme o krajinskim junacima o kojima pripovijeda Baeskija upuuju na veoma razvijenu epsku poeziju. Od Baeskije doznajemo imena prvih poznatih muslimanskih epskih pjevaa: Baba-Alije i Jaara ukria iz Sarajeva. Obojica su talentirani i kreativni. 12 Za ukria znamo
9. Gerhard Gezeman: Erlangenski rukopis starih srpskohrvatskih narodnih pesama. Sr. Karlovci 1925. 10. Andrija Kai Mioi; Djela, knjiga prva. Razgovor ugodni naroda slovinskoga (1759.). Stari pisci hrvatski, Zagreb, 1942. 11. Mula Mustafa evki Baeskija: Ljetopis (1746.-1804.). Prevod s turskog, uvod i komentar Mehmed Mujezinovi, Sarajevo, 1968.

179

da je umro veoma star, oko 1795., to znai da je prenosio narodne pjesme koje su se pjevale upravo u vrijeme kada je nepoznati zapisiva pjesama Erlangenskog rukopisa biljeio poeziju ovoga Zbornika. Baba-Alija je kao pjeva nastupao u Dubrovniku i tamo je portretiran. Koliko znam, taj do sada nepronaeni portret je prvi portret jednog jugoslovenskog pjevaa. Ipak je tek 19. vijek - vijek otkria junoslovenske epike. Muslimanska epika, prisutna u zbornicima nastalim do 19. vijeka, na nain kao i epika drugih junoslovenskih naroda - bie nezaobilaziva i u prvim nacionalnim zbornicima junoslovenske epike Srba i Hrvata u 19. vijeku. Meutim, sve do ezdesetih godina 19. vijeka muslimanska sredina kao nosilac narodne poezije nije privukla vidljivu panju sakupljaa narodne poezije. Junoslovenski Muslimani toga vremena bili su pripadnici osmanske dravne i vjerske organizacije, pa je svako ire interesovanje svjetske javnosti za njihovu etniku povijest i narodnu kulturu bilo vie sluajno. Vuku Stef. Karadiu su muslimanske pjesme bile poznate, ali prema onom to danas znamo, on nije pokazivao znatnijeg interesovanja za njih. Meutim, sasvim je izvjesno da su Vukovi najbolji kazivai u svojim oblikovanjima epskih pjesama koristili kao izvor i one pjesme koje su sami saoptavali muslimanskoj publici kao muslimanske - ili pak one koje su sluali od muslimanskih pjevaa. ak je i Vukov otac Stefan bio prenosilac muslimanske epike.13 Ono to Vuk Stef. Karadi uistinu nije imao priliku - da posjeti Bosnu i Hercegovinu i u njoj biljei pjesme, bie dostupno drugima. Sima Milutinovi Sarajlija, Ivan Juki, Grga Marti i Marijan unji - zabiljeili su u Bosni osmanskog perioda, u prvoj polovini 19. vijeka, poevi ve od dvadesetih godina (Sima Milutinovi), arolik fond epske grae koja predstavlja presjek kroz tadanje epsko pjevanje. arenilo sadraja, tematike i motivike pjesama ovih zbirki govori o kontinuitetu epske tradicije u Bosni i Hercegovini. Sva ova epika svjedoi o intenzivnom mijeanju epskih sredina razliitih konfesija - hrianskih i islamske. Pjevanija cernogorska i hercegovaka, sabrana ubrom ojkoviem Cernogorcem pa i njim izdana istim - (objavljena u Budimu 1833. i Leipzigu 1837. godine)14 prua mnogo vie podataka o musli12. Isto, str. 268 i 429. 13. Uporedi: Narodne srpske pjesme. Skupio i na svijet izdao Vuk Stef. Karadi. Knjiga etvrta, u kojoj su pjesme junake novijih vremena o vojevanju za slobodu. U Beu 1862., str. 24 - i Vuk Stef. Karadi, Predgovor uz Narodne epske pjesme. Skupio i na svijet izdao Vuk Stef. Karadi. Knjiga etvrta u kojoj su razliite junake pjesme. U Beu 1833., str. XXVIII.

180

manskoj epskoj tradiciji prve polovine 19. vijeka nego to to ine pjesme Vukovih zbornika. Zbirka pokazuje da je hrianska sredina u Crnoj Gori i Hercegovini usvojila iz muslimanske epike odreenu tematiku, motive i junake. Istie se desetorica pjevaa upravo ovakvih pjesama, od kojih su trojica i kazivai autentine muslimanske pjesme. Ovo je najranija zbirka balkanske epike koja je u tako impozantnom broju predstavila obilje najznaajnijih likova tzv. krajikog muslimanskog svijeta, pri emu posebno mjesto pripada Hrnjicama. Veoma je karakteristino da se islamski svijet u ovim pjesmama, premda politiki protivnik, priznaje i kao prijatelj i kao pobratim. Pjesme koje su sakupili Juki, Marti i unji svjedoe o jednako bujnoj, muslimanskoj kao i hrianskoj, epici etrdesetih godina 19. vijeka po jugozapadnim krajevima Bosne, gdje su, uglavnom, pjesme ovih zbirki zabiljeene.15 Bez obzira na moguu intervenciju nekog od zapisivaa, pjesme svjedoe o uzajamnom proimanju epskih stilova, ali i o razlikama u stilu. Smatram da su neke stilske i sadrajne osobenosti muslimanskih pjesama koje su saoptili kazivai hriani ovog podruja pomenutim sakupljaima - poreene s pjesmom muslimanskih pjevaa, poznatih ili pretpostavljenih, rezultirale iz, u to vrijeme, ovdje ee pojave profesionalizma kod hrianskih nego muslimanskih pjevaa. Juki je zabiljeio i publikovao neke muslimanske pjesme koje e ostati kao njihove jedine poznate, a i publikovane verzije.16 Po verziranosti u sakupljakom poslu treba istai Marijana uljia, koji esto navodi imena kazivaa pjesama. Podatak da je pjesmu o Viliu Huseinu kazivao Jakov Vukadin, koji je opet pjesmu nauio od Ibre Posavljaka, potvruje ono to te pjesme analizom pokazuju - da je hrian14. Nastala je sasvim neposredno prije objavljivanja u periodu izmeu 1827. do 1829. Nakon 153 godine Pjevanija je konano publikovana ove godine: Sima Milutinovi Sarajlija: Pjevanija crnogorska i hercegovaka. Priredio: Dobrilo Aranitovi, Niki 1990. 15. Tek poslije Jukieve smrti 1858. godine pojavila se njegova zbirka narodnih pjesama kao rezultat saradnje sa Grgom Martiem - Narodne piesme bosanske i hercegovake. Svezak prvi. Pjesme junake. U Osieku 1858. - Juki-Marti, Narodne pjesme bosanske i hercegovake, svezak II, Mostar 1892; - Narodne junake pjesme iz Bosne i Hercegovine. Skupio fra Marijan unji. Izdao Zbor franjevakih bogoslova "Juki". Drugo izdanje 1925. Prvo izdanje 1915. godine). O razumijevanju koje je unji pokazao za narodni ivot, o njegovoj ljubavi prema narodnim umotvorinama, te o njegovom sakupljanju govori dosta zanimljivo Aleksandar Giljferding, putopisac i ruski konzul u Sarajevu. - Aleksandar Giljferding: Putovanje po Hercegovini, Bosni i staroj Srbiji. Biblioteka Kulturno naslijee, Sarajevo, 1972., str. 315 - 316. 16. Pjesme pjevaju o prilikama u Bosni u prvoj polovini 19. v. i nastale su kao refleks tih dogaaja. Bosanski prijatelj, sv. I, pjes. br. 7, str. 39; Bosanski prijatelj, sv. II, pj. br. 23, str. 100; 22, str. 97; br. 24, str. 102; br. 25, str. 106.

181

ski pjeva (pjeva Hrvat) prenosilac muslimanske tradicije.17 Tome odgovara podatak da aban, Turin (musliman) od Mostara, prenosi hriansku pjesmu (Moskovska kraljica i car Tatarin).18 Intenzivniji rad na sakupljanju muslimanskih narodnih pjesama poinje ezdesetih godina 19. vijeka. Po mom miljenju prvu fazu ovog rada ini period do austrougarske okupacije (1878.), dok drugu fazu ini period nakon okupacije, do kraja vijeka. Obje faze karakterie jae interesovanje samih Muslimana Bosanaca za vlastitu nacionalnu kulturu, iz ega nesumnjivo sljeduje i sakupljaki rad, uz to inspiriran djelovanjem Vuka Stef. Karadia i ilirskim pokretom. Zato muslimanskobosanski ueni svijet nije ranije biljeio usmenu tradiciju? Previe je vidan udio viih obrazovanih slojeva u njegovanju i prenoenju muslimanskog tradicionalnog pjesnitva da bi se prezir prema narodnom, jednostavnom, prisutan, po miljenju akira Kurtehajia u sadanjem narataju i kod uglednih begova i efendija mogao prihvatiti kao razlog zato nemamo ni rukopisnih ni tampanih zbirki, kako muslimanske epike tako ni drugih tradicionalnih pjesama bosanskohercegovakih Muslimana. Ne vjerujem da bi slaba zainteresiranost muslimanskih utjecajnih kulturnih slojeva za narodni jezik i za narodnu kulturu bio pravi odgovor. Usmeno stvaralatvo je drugi vid umjetnosti, drukiji od umjetnosti individualnog, zato ovaj problem trai kompleksniji tretman, potrebno je, na primjer, sagledati na kakav su se nain odnosili intelektualci u drugim sredinama, npr. u Dalmaciji, prema usmenoj tradicionalnoj poeziji. Potrebno je bez urbe ukazati na sve ono to moe biti relevantno za kasniji zakljuak. Samo postojanje usmenog stvaralatva temelji se na dalekom mitskom nasljieu, na obredu, obiaju, a tokom historije na njega su uticali socijalni i duhovni faktori, zajednica i pojedinac. Stoga je moda i relativan pojam kulturnog buenja kada ga dovodimo, u svim kulturnim grupama na isti nain, u vezu sa interesovanjem javnosti i istraivaa za usmenu poeziju, smatrajui da je ono zavisilo od interesovanja javnosti za sam narod kome pripada ta poezija. Meutim, danas je historija sakupljanja i biljeenja, kao i prouavanje narodne poezije bilo koga naroda nedjeljiv od izuavanja povijesti toga naroda. Nemamo dovoljno podataka na osnovu kojih bismo mogli da pouzdanije zakljuujemo o odnosu samih Muslimana prema biljeenju i izuavanju vlastite narodne poezije sve do 19. vijeka. Nije iskljueno da e se jednog dana pronai nama nepoznati rukopisi muslimanskih narodnih pjesama (bilo da su pisani bosanicom ili arebicom). Na to upuuje i poja17. M. unji, Narodne junake pjesme, str. 84. 18. Isto, str. 207.

182

va permanentnog otkrivanja alhamijado rukopisa u sauvanim orijentalnim rukopisima, posebno medmuama (zbirkama). S druge strane treba imati u vidu i jedno drugaije miljenje - da biljeenje pjesama meu Muslimanima ima tradiciju u dalekoj prolosti. Usmena predaja spominje "blidoliku" Ajku iz Udbine kao prvog sabiraa narodnih muslimanskih pjesama. Prialo se da je Ajka biljeila sve kavge, ratove i etovanja. Njena je knjiga, kasnije, po predaji, dola u vlasnitvo ostroakog kapetana Murata Beirevia, a zatim je bila odnesena u Pe. Sva traganja kasnijih prouavalaca da se ue u trag ovom rukopisu ostala su uzaludna.19 Uticaj "razumnih patriota i spisatelja, koji se zanimaju opisivanjem raznih naroda i njihovih obiaja" uoljiv je ve u prvoj pomenutoj fazi kulturnog preporoda Muslimana, posebno u njihovom radu na sakupljanju narodnih pjesama. Sakupljanje vlastitoga narodnog blaga, odreenje vlastite narodne pjesme muslimanski intelektualci druge polovine 19. vijeka vezuju za ideju narodnog "bonjakog" jezika, tj. pjesme se sakupljaju i tampae se na bonjakom jeziku. Nosioci ovih tendencija su novinar i urednik Sarajevskog cvjetnika, Mehmed akir Kurtehaji (1824.1872.)20 i historiar Salih Sidki Hadihuseinovi Muvekit (1825.1888.).21 U tom vremenu najavljeno je publikovanje prve zbirke muslimanske epike "na bonjakom jeziku turskim slovima".22 Niz dostupnih podataka upuuje na Muvekita kao sakupljaa i prireivaa ove zbirke. To to je zbirku najavio u Sarajevskom cvjetniku (1871.) Kurtehaji ne iskljuuje Muvekita kao sakupljaa. Na alost, zbirka nije publikovana. Ne zna se pouzdano ni ta se sa njom dogodilo. Zbirke muslimanske narodne epike, proistekle iz druge faze rada na njenom sakupljanju, i onda kada nisu nastale kao rezultat rada sakupljaa Muslimana, rezultat su saradnje sa Muslimanima intelektualcima. Tako je svakako znaajan poticaj na Vreviev zaokret prema muslimanskoj epici imao Mehmed-beg Kapetanovi (ime se ne negira i Vreviev uticaj na Kapetanovia), poznat je ogroman udio muslimanskih intelektualaca u
19. Luka Marjanovi: (Predgovor) uz Junake pjesme (muhamedovske), knjiga trea. Uredio dr Luka Marjanovi. Zagreb (Izdanje Matice hrvatske), 1898., str. XXVII, XXX, XXXVI. 20. Muris Idrizovi: Mehmed akir Kurtehaji, Prilozi za orijentalnu filologiju, XIV-XV (1964.-1965.), Sarajevo, 1969. str., 353-358. 21. Muhamed Hadijahi: Salih ef. Muvekit, Novi Behar, IX, Sarajevo, marta 1936., str. 221-222: Mehmed Hadi Handi: Dva vana izvora za historiju Bosne i Hercegovine za vrijeme osmanlijskog gospodarstva, Gajret, Kalendar za god. 1939., Sarajevo,1938., str. 81-86. 22. Sarajevski cvjetnik, 38 broj, III godite, 20. nov. 1871.; enana Buturovi: Epska narodna tradicija Muslimana Bosne i Hercegovine..., str. 74-76.

183

pruanju svesrdne pomoi Hrmannu u vezi sa njegovim radom na sakupljanju i izdavanju prvog veeg publikovanog zbornika muslimanske epike. Muslimani su pruali pomo i Luki Marjanoviu. Danas je u nauci poznata "anonimna" pismena podrka Mehmed-bega Kapetanovia, upuena Luki Marjanoviu, u vezi sa njegovim radom na izdavanju muslimanskih pjesama. Kapetanovi se, naime, nije htio zamjeriti Kosti Hrmannu, koga je javno pomagao i podravao, a iji su odnosi sa Marjanoviem bili, u izvjesnom smislu, rivalski. Vuk Vrevi poinje da biljei muslimanske epske pjesme negdje oko 1866. godine. Nemamo podataka kako je i da li je Vuk Stef. Karadi odgovorio na Vreviev upit Karadiu da li da sakuplja i muslimanske pjesme u Hercegovini koje su, po njemu, veoma interesantne, lijepe i brojne.23 U svakom sluaju Vrevievo poznanstvo sa Stojanom Novakoviem i Pantom Srekoviem bilo je presudno u Vrevievom sakupljakom radu na muslimanskoj epici. Naime, Stojan Novakovi i Panta Srekovi su Vreviu ukazali na potrebu sakupljanja muslimanskih epskih pjesama.24 Vrevieva zbirka muslimanskih epskih pjesama sadri 37 pjesama "koje samo Srbi turskog zakona pjevaju". Vrevi je pripremljenu zbirku oznaio kao prvu i uputio Srpskom uenom drutvu za publikovanje. Zbirka nikada nije publikovana i pohranjena je u Arhivu SANU u Beogradu.25 Vrevi se ovom zbirkom predstavio kao znaajan informator o osobito bujnoj muslimanskoj epici u Hercegovini u sedmoj deceniji 19. vijeka. Popis kazivaa uz ovu zbirku takoer je od znaaja. Znaaj Vrevieve rukopisne zbirke muslimanskih pjesama je, prije svega, u tom to je to prva sauvana zbirka ove epike s ue teritorije i same Hercegovine. Antologijskog je karaktera, premda su pjesme koje sadri u nju uvrene bez posebnog odabira. Iako ne u mjeri koju je najavio, Vrevievo interesovanje za muslimansku epiku i dalje ostaje. Rezultat je pojava male zbirke pod naslovom Hercegovake narodne pjesme koje samo Srbi Muhamedove vjere pjevaju, objavljena u Dubrovniku 1989. Godine 1888. i 1889. Kosta Hrmann, visoki austrougarski inovnik u vladi Bosne i Hercegovine, publikuje dvije knjige muslimanske epike. Zbirka se pojavila pod nazivom Narodne pjesme Muhamedovaca u Bosni i Hercegovini26 Dio tradicionalnih epskih pjesama iz Hrmannove
23. Vukova prepiska, knjiga esta. Beograd, 1912., str. 648. 24. Arhiv Srpske akademije nauka i umetnosti, Etnografska zbirka br. 9058/57. 25. Vuk Vrevi, Junake hercegovake pjesme (koje samo Srbi turskoga zakona pjevaju). Skupio ih i na svijet iznio Vuk Vrevi. Knjiga prva. Arhiv SANU, Etnografska zbirka 62. - O Vuku Vreviu i ovoj zbirci vidi: Radmila Pei, Vuk Vrevi, Beograd, 1967. (Filolki fakultet Beogradskog univerziteta, Monografije, knjiga XIV).

184

ostavitne publikovan je u nae dane.27 Obraujui u vie studija problematiku pojave ove zbirke i njena sporadina osporavanja, utvrdila sam okolnosti njena nastanka, njene visoke vrijednosti i zaaj.28 Neosporne su Hrmannove zasluge u sakupljanju muslimanskih pjesama u periodu od 1884. do 1914. godine. Podrka i pomo koju Hrmannu obezbjeuju mnogobrojni saradnici, meu kojima i oni najkompetentniji, uz Hrmannove izuzetne radne i organizacione sposobnosti i njegov entuzijazam za sve istraivake poslove - bili su bitni preduslovi u raanju ove kapitalne zbirke muslimanske epike. Sauvana dokumetacija svjedoi o historiji nastajanja zbirke. Ima dosta osnova da se pretpostavi da je Hrmann, osim to je i sam biljeio pjesme, i to su to za njega inili neki njegovi sakupljai, praktikovao da vri prepise iz postojeih rukopisnih zbirki poznatih znalaca muslimanske usmene epike. Na to upuuju njegovi saradniki odnosi sa knjievnicima, ocem i sinom, Mehmed-begom i Riza-begom Kapetanoviem, te sa saradnicima iz Nevesinja, sa knjievnikom Ibrahimbegom Baagiem i posjednikom Lutfi-begom Baagiem. Znatan broj tekstova pjesama na kojima je oznaeno Hrmannovim rukopisom da potiu od ovih zapisivaa ispisao je sam Hrmann, to nesumnjivo upuuje na prepise. Na prepise posebno upuuju sluajevi dvostrukih zapisa zapisi latinicom, u stvari Hrmannovi prepisi, i zapisi bosanicom - originali. Postoje izvjesni elementi na temelju kojih bi se moglo govoriti o rukopisnim zbirkama uglednih Sarajlija, Halilbaia Suljage i Mehmeda Kalabia, stavljenim na raspolganje Hromannu. Meutim, ostalo je otvoreno pitanje koliki je obim fonda epskih pjesama koje je Hrmann
26. Drugo izdanje izlazi 1933. godine. Izdavai su Alija Kurtovi i Jaka Kuan. Obje knjige novog izdanja pojavile su se pod naslovom Narodne pjesme Muslimana u Bosni i Hercegovini. Sabrao Kosta Hrmann 1888.-1889. Oba izdanja su brzo rasprodata. - Godine 1930. i 1931. A. Izet Pertef je pokuao da pripremi popularno izdanje Hrmannove zbirke. Predvidio je da pjesme obje knjige objavi u dvadeset svezaka. Izalo ih je svega est. Kritiko izdanje ove knjige pripremio je autor ovog priloga i publikovao 1976. u ediciji Kulturno naslijee. Izdanje je popraeno treom knjigom, studijom o zbirci, s tekstolokim analizama, indeksima i prilozima (vidi napomenu 28). Autor ovog priloga pripremio je i novo izdanje povodom stogodinjice publikovanja zbirke, koje je, na alost, iz tehnikih i finansijskih razloga izalo iz tampe tek 1990. i na naslovnoj stranici obiljeeno kao 2, izdanje bez konsultovanja prireivaa (Narodne pjesme Muslimana u Bosni i Hercegovini. Sabrao Kosta Hrmann 1888.-1889. I; priredila i predgovor napisala enana Buturovi. 2 izd. - Sarajevo, Svjetlost,1990.). 27. Narodne pjesme Muslimana u Bosni i Hercegovini, Sarajevo, 1966. Iz rukopisne ostavtine Koste Hrmanna. Redakcija, uvod i komentari enana Buturovi. 28. enana Buturovi: Studija o Hrmannovoj zbirci muslimanskih narodnih pjesama, Svjetlost ,1976.

185

zatekao u dostupnim rukopisima, kojima se mogao da poslui, a zatim, pitanje veze pjesama Hrmannove zbirke s pjesmama ije je publikovanje najavila novosadska Zastava 1866. godine i Sarajevski cvjetnik 1871. - na bonjakom jeziku a "turskim slovima". Pomo koju muslimani intelektualci, i Muslimani uopte, pruaju i Luki Marjanoviu, zatim Friedrichu Kraussu i drugim sakupljaima pokazuje intenzitet narodnog buenja kod Muslimana u drugoj polovini i krajem 19. vijeka. Broj imena - znalaca muslimanske tradicije u tom vremenu je ogromno velik. Snaan zaokret u kulturnoj i knjievnoj historiji Muslimana toga vremena uinio je Mehmed-beg Kapetanovi Ljubuak. Znaajno je da je Kapetanovi u toj svojoj orijentaciji iao za afirmacijom muslimanske posebnosti i da je vanredno dobro uoio da je temelj te posebnosti narodna tradicija. U tom smislu on publikuje na narodnom jeziku i evropskim pismom zbirku narodnih umotvorina pod naslovom Narodno blago 1887., a godine 1888. publikuje narodnu pjesmu Boj pod Banjom Lukom godine 1737. Hrmann je sa svojim saradnicima sagledao veoma iroko znaaj zbirke a i njenu preporoditeljsku kulturnu ulogu ne samo meu Muslimanima Bosne i Hercegovine, ve meu junoslovenskim muslimanima openito. Zato se on i odluuje za naslov Narodne pjesme Muhamedovaca u Bosni i Hercegovini. Da iza konfesionalne oznake stoji, u sutini, etnika, grupacijska, odnosno narodnosna oznaka, potvruju estoke reakcije kritike upuene Kosti Hrmannu upravo stoga to je muslimanske pjesme izdvojio iz fonda narodnih pjesama Srba i Hrvata, i nije ih nazvao ni srpskim ni hrvatskim imenom, kako je to tada, iz ideoloko-politikih razloga, bilo uobiajeno. Stoga je u povijesti Muslimana od historijskog znaaja oznaka muslimanskih umotovorina imenom koje oznaava njihovu posebnost. Znaaj Hrmannovom zbirke, kao i cjelokupnog fonda pjesama koje su skupljene Hrmannove zaslugom, iz aspekta povijesti usmene tradicionalne epike - jeste u tome to su primjeri pjesama toga fonda uistinu jedini poznati presjek kroz fiksiranu muslimansku epiku u periodu nekoliko decenija 19. vijeka. Pjesme zbornika su svjedoanstvo regionalnih diferenciranja ove poezije, svjedoanstvo razliitih stupnjeva razvoja pojedinih tipova i oblika, pa time i svjedoanstvo arolike slojevitosti ove epike. Meutim, sve analize ranije grae, Hrmannovog vremena, kao i kasnijeg, upuuju na zakljuak da granice epskih zona u Bosni i Hercegovini nikada nisu bile otro omeene, ni po tipovima, ni po vrstama. Oblikovnom i sadrajnom posebnou izdvojiv je crnogorsko-hercegovaki tip, dok se, sudei po ovoj zbirci kao cjelini, a primjeri drugih zbirki ne obaraju ovakav zakljuak, ostala bosanskohercegovaka poezija pojavlju186

je u nizu varijacija. Neprocjenjive zasluge u historiji biljeenja i publikovanja muslimanske epike u dvije posljednje decenije 19. vijeka ima Luka Marjanovi. Njegov je rad inspirisan svakako tadanjom optom atmosferom u hrvatskoj kulturi i nauci, koju je karakterisala otvorenost u prouavanju narodnog ivota i obiaja, kao i narodnog stvaralatva uopte. Mladi Marjanovi, rodom iz Zavalja kod Bihaa, jo kao ak poinje da sakuplja narodne pjesme, vjerovatno od hrianskih kazivaa (period 1859. do 1863.). Iskljuivo muslimanskoj epici Marjanovi se okree 1886. u fazi pune zrelosti, tada ve s titulom profesora crkvenog prava na zagrebakom sveuilitu. Pjesme sakuplja i biljei sa izvanrednom ekipom saradnika, meu kojima sam istie mladog studenta prava Petra Starevia, a potom Ivana Kostrenia, tadanjeg sekretara Matice hrvatske. U biljeenju pjesama pomagali su mu, uz spomenutu dvojicu - jedni u Zagrebu, drugi na terenu - Hugo Badali, Milivoj repel, pjesnik August Harambai, Stjepan Bobinac, Mile Findrik, uitelj i knjievnik Janko Leskovar, student prava Pavle Majstorovi i Martin Pilar. Marjanovi je lino biljeio mnogo, i nastojao je da samo biljeenje pjesama bude, prije svega, njegov posao, ili da se odvija u njegovom prisustvu, te najzad da on lino kontrolira sva zapisivanja. Tako je nastao najobimniji fond muslimanske epike iz 19. vijeka zbornik muslimanskih tradicionalnih pjesama - oko 300 junakih pjesama sa oko 250.000 stihova.29 Prema jednoj informaciji koju je donio sarajevski asopis Nada za godinu 1898. zagrebaka kola koja je radila na sakupljanju i izdavanju narodnih pjesama - imala je ambiciozan plan - da publikuje desetak knjiga muslimanskih narodnih pjesama. Posao koji je uradio Marjanovi je ogroman, bez obzira na pomo koju je imao. Godine 1898. i 1899. u ediciji "Hrvatske narodne pjesme" u redakciji Luke Marjanovia publikovane su Junake pjesme (muhamedovske), knjiga III i IV. U obje knjige zajedno objavljeno je 50 pjesama. Viestruka je i ogromna vrijednost Marjanovievog rukopisnog zbornika. Posebno je znaajno to je itava akcija na sakupljanju musli29. Cjelokupni fond ove grae, uz ostale zbirke muslimanske epike s kraja 19. v. zavedeni su pod dvadesetak inventarnih brojeva Matice hrvatske i nalaze se u Arhivu Odbora za narodni ivot i obiaje JAZU u Zagrebu. urica Muibabi je, radei na projektu Rad Luke Marjanovia na sakupljanju i izdavanju narodnih pjesama iz Bosne i Hercegovine (uz strunu saradnju pisca ovog priloga) izvrila prebrojavanje i utvrdila da je Marjanovi sakupio 272 pjesme (217.000 stihova) od devet odabranih muslimanskih epskih pjevaa, a da je posredno dobio jo 48 pjesama od etiri pjevaa (38.000 stihova). Tako je zbir ukupnih muslimanskih pjesama 320, od ega 290 epskih.

187

manske epike bila usmjerena na biljeenje pjevakog repertoara najboljih znalaca muslimanske epike iz zapadne Bosne, pa su i pjesme u rukopisnom Marjanovievom zborniku predoene po pojedinim kazivaima, odnosno pjevaima, njihovim prenosiocima i tvorcima. Ovaj princip prisutnosti kazivaa, prenosioca u svojstvu nosioca epske tradicije, Marjanovi je zadrao i u publikovanom dijelu zbornika. Meutim, izbor ne predstavlja vjerodostojno itav fond, to je uoio i Marjanoviev recenzent (uro urmin), a i prvi kritiari. Doim, kada je rije o ukupnom Marjanovievom radu na sabiranju i izdavanju muslimanske epike, onda treba razlikovati znaaj rukopisnog fonda od znaaja publikovanih zbirki. Za nauna prouavanja muslimanske epike, posebno prouavanja tipa i oblika epskih pjesama kao i tehnike stvaranja i pronoenja usmenih pjesama, nezaobilaziv je rukopisni fond. Meutim, i publikovana Marjanovieva zbirka, kao i sve ostale zbirke junoslovenskih epskih pjesama publikovane u 19. vijeku - ula je u historiju usmene knjievnosti, i bez obzira na uticaj koji je ona imala ponovo u narodu, ona predstavlja nakon Hrmannove, drugu zbirku po znaaju u historiji prouavanja bosanskomuslimanske usmene knjievnosti. Nastala je kao rezultat knjievnoestetskih kriterija vrednovanja usmene tradicionalne knjievnosti koji su bili karakteristini za 19. vijek, pri emu se kategorija usmeno, pa ni tradicionalno, nije uvaavala na nain na koji e se to initi u 20. vijeku. Tako su knjievnoestetski kriteriji rukovodili i Luku Marjanovia u odabiranju primjera za publikovanje. Za Marjanovia je "sabiranje i izdavanje, napose redigovanje narodnih pjesama literarna operacija i to od velikog zamaaja". Pri svemu ovome treba imati u vidu da je Luka Marjanovi imao i posebnu namjeru da prezentuje primjere koji e biti razliiti od onih koji su ve publikovani u Hrmannovoj zbirci, ili kako je on sam isticao, da donese bolje i interesantnije. U cjelini gledajui zbirka je daleko vie od Hrmannove rezultat literarno-antologijskog pristupa epici. U odnosu na Hrmanna Marjanovi je nedopustivo vie intervenisao u tekstovima pjesama, unosio je nove stihove, izbacivao stihove i itave stihove cjeline (od dvadesetak do oko 700 stihova), ime je uticao na strukturu pjesme i na njen kvalitet. Zanemario je manir i umijee pjevaa koji, saoptavajui pjesme, u stvari ih ponovo komponuju. Marjanovieva zbirka muslimanske epike, posmatrana iz knjievno-historijskog aspekta, pa i folkloristikog, zanimljiva je, ne samo po prezentiranju poezije koju donosi, nego i po svojoj ukupnoj opremljenosti, a posebno po predgovoru koji predstavlja zanimljivu i modernu studiju o muslimanskoj epici. I pored danas nedopustivih manjkavosti koje su uslijedile nakon Marjanovievih 188

redaktorskih intervencija, pjesme u ovom izboru, dragocjeno su dopunile, ne samo dotad poznati fond muslimanske ve i same junoslovenske epike. A kvalitet izdanja, s obzirom na predgovor i dodatke s pregledom varijanata, uvrtavaju zbirku u red najmodernijih zbirki junoslovenske epike iz 19. vijeka. Marjanoviev rukopisni fond, vanredno sauvan i dostupan, samo je djelimino do sada koriten, a prua bogatu grau za izuavanje brojnih pitanja iz historije muslimanske epike. Za sagledavanje i prouavanje muslimanske epike 19. vijeka nuan je uvid u ostale brojne rukopisne zbirke Matice hrvatske koje se nalaze u arhivu Odbora za narodni ivot i obiaje Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti u Zagrebu, kao to je s druge strane, nuan uvid u rukopisne zbirke muslimanskih epskih pjesama iz 19. vijeka koje su pohranjene u Arhivu Srpske akademije nauka i umetnosti u Beogradu. Otkrivanje muslimanske epike nije zavreno njenim otkriem u 19. vijeku. K. Hrmann i Matija Murko su poetkom 20. vijeka jasno istakli da muslimanska epika jo uvijek nije, ne samo istraena nego ona jo uvijek nije ni zabiljeena. Milan Parry i Albert Lord izvrili su to novo otkrie muslimanske epike u 20. vijeku. Oni su utvrdili da je ona, u odreenim regijama i oazama, u svojoj usmenoj formi jo uvijek jednaka tradicionalna i iva, arhaina i nova, sve istovrermeno.30 A Discovery of the Moslem Epic in 19th Century
30. Milman Parry, mladi i talentovani ameriki naunik, klasini filolog - homerolog, u vrijeme odbrane doktorske disertacije u Parizu, krajem tree decenije 20. vijeka, upoznaje Slovenca Matiju Murka, najveeg znalca jugoslovenske epike. Pod Murkovim uticajem Parry pravi zaokret u svojim prouavanjima Homera pa Homerov formularni stil poinje da naziva usmenim tradicionalnim. Ono najznaajnije iz susreta Murko-Parry jeste da Parry pod Murkovim uticajem organizuje moderna terenska prouavanja usmene epike u Jugoslaviji (u dijelovima Bosne i Hercegovine, Sandaka i Crne Gore) u periodu od 1932. do 1934. Upravo ova prva prouavanja i snimanja ive usmene tradicionalne epike prije svega muslimanske obuhvataju grau koja e biti temelj za teoriju o usmenom pjesnitvu Albertu B. Lordu, nastavljau Parryjevog djela, njegovom studentu, kasnije harvardskom profesoru, klasiaru, homerologu i slavisti. Nakon Parryjeve smrti Albert Lord je nastavio da skuplja junoslovensku poeziju (1935., 1937., 1950., 1951.), opet preteno muslimansku. Lord e se istom poslu vraati u Jugoslaviju, u vie navrata, u periodu izmeu 1960. i 1965. uz pomo svoga saradnika Davide Bynuma. U tom periodu oni e mikrofilmovati i dostupne arhive narodnih pjesama u Jugoslaviji. ini se da su najvea otkria u muslimanskoj epici Parry i Lord pronali u tradicionalnim repertoarima sandakih pjevaa, u umijeu njihovog usmenog rekreiranja tradicionalnih epskih povijesti, u pjevau Avdi Meedoviu, po Lordu najboljem nakon Homera. /"Meu pevaima modernih vremena nijedan nije ravan Homeru, ali onaj koji je, koliko im poznajemo epsku pesmu, najblii velikom majstoru jeste Avdo Meedovi iz Bijelog Polja u Jugoslaviji. On je na savremeni balkanski Peva pria." - Albert B.Lord, Peva pria. 1. Teorija. Idea, Beograd, 1990., str. 5 (Piev predgovor)/.

189

A great number of Southern Slavic Moslem epic songs have been recorded in the first few decades in 18th century. However, one can say that the Moslem epic songs, as well as the other Southern Slavic epic songs, have been discovered for the wider academic and scholarly community only in 19th century. All the person that gathered the oral poetry in this period had had a defined relation towards it. They always saw it as the overall and rich Southern Slavic poetry having observed its specific features in relation to the epic poetry of other Southern Slavic nations with whom they shared a common life. There are numerous records about the antiquity and widespread territory of the Moslem epics in the Ottoman Bosnia, as well as in the wider region on the larger area of European Turkey. The Bosnian warriors played a prominent role in creating and spreading of this epic. The first known documents about the Southern Slavic Moslem epic can be traced to the end of 15th century. The rich Moslem historical accounts towards the end of 15th century testify about their foundations in the abundant and similar tradition of the Middle Ages. Many other precious pieces of news about the Bosnian Moslem epic tradition from the beginning of 16th and until the first collections of Moslem epic in 19th century affirm a continuity and vitality of this tradition. The songs about events they related to were sung immediately after these events had taken place and in different environments (military, aristocratic, rural, etc.). These songs also spoke about the topics and heroes of this epic. We know that the songs about certain heroes from different places were quite numerous. The most important determining factors can be made complete by adding the data on the influences by various confessional and ethnic environments in the process of cherishing and transmitting the Moslem epic tradition from the period of its early beginnings to the appearance of the first collections. One can recognize them immediately in the collections that had been presented in Pjevanija /Songs/ by Simo Milutinovi Sarajlija, then in the poetry of great collections such as those published by Hrmann and Marjanovi, and until the recordings on tape in our time.

190

Enes KUJUNDI FILANTROPIJA KOD BOSANSKIH MUSLIMANA SA OSOBITIM OSVRTOM NA PRAVILA DOBROTVORNIH DRUTAVA NA POETKU XX STOLJEA Napomena Poto je dr. Ibrahim Kemura okvirno govorio o osnivanju i radu nekih muslimanskih kulturnoprosvjetnih drutava na prijelazu iz XIX u XX stoljee ja bih elio neto rei o filantropskim ciljevima nekih bosansko-muslimanskih drutava koja su formirana na poetku XX stoljea uzimajui pri tome u razmatranje i neke odrednice o amerikoj filantropiji istog perioda. Pri tome smatram ameriku filantropiju reprezentativnom za zajedniki tip ove vrste aktivnosti. Istraivanje filantropije, odnosno dobrotvornog rada, u povijesti Bosanskih Muslimana upravo je neodvojivo da istraivanja uloge vakufa u ekonomsko-socijalnoj i kulturno-obrazovnoj sferi toga naroda. Po definiciji vakuf predstavlja imovinu zatienu od propadanja, otuivanja ili drugih oblika razvlaivanja, darovanu u nabonodobrotvorne svrhe putem koritenja njenih plodova (Vidi: S. Maovi, Anali GHB, ) Poznato je da i pored veoma bliske veze izmeu drave i vjerske organizacije u povijesti islama, osobito u Osmanskom carstvu, nikada se nije uzimalo zdravo za gotovo da je drava obavezna da osigurava sredstva za odravanje religioznih ustanova i slubi. Ustvari, trokovi te vrste predstavljali bi ogroman teret za dravnu blagajnu. Otuda je njihovo osnivanje i odravanje padalo u prvom redu na ramena onih kojima su te ustanove sluile. Istina je da je ve zarana u islamu bila praksa suverena da dio sredstava iz dravne hazne odvaja za odravanje i podizanje novih vjerskih i drugih ustanova, ali glavnina tih sredstava, posebno za religijske institucije, sticala su se iz privatnih ruku, uglavnom u vidu permanentnih zaklada zemlje i drugih nekretnina putem dokumenata darovnice (vakufname). Takve zaklade - vakufe osnivali su, pored visokih dravnih slubenika i vjerskih dostojanstvenika, i privatne linosti od najranijeg doba islama, i to u korist damije, medresa, hanikaha, tekija, turbeta, i teorijski trebali su sluiti svojoj prvobitnoj namjeni u beskonanost. 191

Pored specifino vjerskih ustanova kakve smo navie pobrojali, vakufi su osnivani i za druge potrebe kao to su biblioteke, putevi, mostovi, vodenice, rezervoari za vodu, hamami, svetionici ukljuujui i filantropske ustanove u uem smislu kao to su: bolnice, svratita za putnike (hanove), kue za nezbrinute hudovice, siroad, imareta i tome slino. Ovo nije bilo sve; imamo sluajeva da se osnivaju vakufi da bi se osigurala sredstva za kauciju u cilju oslobaanja siromaih zatvorenika, zatim plaanja ruha za sirote djevojke prispjele za udaju, pa ak i osiguranje penice i pirina za ishranu ptica i osiguranje hrane i vode za nezbrinute ivotinje. Poto je o vakufima u BiH opirno govoreno na simpoziju koji je odran u Sarajevu 22. i 23. novembra 1982. godine sa naslovnom temom "Institucija vakufa i njegova uloga u vjerskom i kulturnom ivotu Muslimana i Institucija Gazi Husrev-begova vakufa" to je objavljeno u Analima GHB, knjiga IX-X (1983.) ja o tome ne bih elio posebno govoriti. Ali bih ukazao na injenicu da se sa pojavom kulturno-prosvjetnih drutava u bosansko-muslimanskoj sredini na prijelazu iz XIX u XX stoljee javlja i jedno drugaije shvatanje filantropije od onoga koje je karakteriziralo vjekovima isticane motive prilikom osnivanja vakufa. Tako u vakufnami Dervi pae Bajezidagia iz 1593. godine stoji i sljedee (Parafraziram): Spomenuti opunomoitelj - neka ljudi trajno imaju u vidu njegovu dobrotu - svojom pronicljivou spoznao je da je ovaj svijet kua prolaznosti i iskuenja, a ne kua postojanosti i mira... Pa ipak to je i svijet mogunosti da se ovjek putem velikih dobroinstava priblii uzvienom Allahu, i to u saglasnosti sa Vjerovjesnikom rijeima "Ovaj svijet (dunjaluk) je njiva za onaj drugi svijet (ahiret)" zato ne treba odgaati dobra djela za sutra jer moe se desiti da te sutra ne bude" M. Muji, Anali GHB, IX-X (1983.), str. 21. Iz ovog nije teko zakljuiti da je motivacija za dobrotvorno djelovanje utemeljena u nabono-etikom idealu i odgovarajuoj pripremi za zagrobni ivot. Pravila Gajreta, prosvjetnog i kulturnog drutva Muslimana u Bosni i Hercegovini. Sarajevo, Islamska dion. tamparija (tiskara), 1911. II. Zadatak Druva: Paragraf 3: 192

Istiu da mu je zadatak: a) da daje materijalne pomoi Muslimanima iz Bosne i Hercegovine, koji ue u srednjim, zanatlijskim i viim kolama u Bosni i Hercegovini, u Austro-Ugarskoj monarhiji i u viim vjersko-prosvjetnim kolama u Kairu i u Turskoj; b) da daje materijalne pomoi mladiima Muslimanima iz Bosne i Hercegovine, koji se odaju valjanim zanatima ili ele da se u zanatu usavre u Bosni i Hercegovini, u Austro-Ugarskoj monarhiji ili u inozemstvu; c) da iri pismenost u narodu davanjem analfabetskih teajeva; d) da podupire domau muslimansku knjievnost; e) da pomae osnivanje knjinice; f) da pomae osnivanje antialkoholistikih i gimnastikih drutava. Pravila "Kluba Muslimana akademiara iz Bosne i Hercegovine u Beu". Mostar: tamparija Biser. (s.a.) Paragraf 2: Drutvu je svrha: drutveni odgoj svojih lanova, te kulturno i gospodarsko unapreivanje interesa bos. herc. muslimana, iskljuivi pri tom svaku politiku. Filantropski ideal je najpotpunije izraen Pravilima Muslimanskog dobrotvornog drutva "Merhamet" za spreavanje prosjaenja i potpomaganje sirotinje u Sarajevu (Sarajevo: Islamska dionika tamparija (tiskara), 1913.) Paragraf 2: Svrha je udruenja da ukine prosjaenje, meu muslimanskom sirotinjom u gradu Sarajevu, te e u tu svrhu drutvo nastojati: 1. da po vremenu i materijalnoj svojoj snazi osnuje jedan sirotinjski dom, u kojem e nai utoita oni starci i stare muslimanske ene koje su neopskrbljene i za svaki rad nesposobne; 2. da prui materijalnu pomo neopskrbljenim i za rad nesposobnim muslimanima i muslimankama kao i nejakoj djeci islamske vjere; 3. da trai zarade muslimanima i muslimankama i da ih namjeta u razne radnje i time im prua priliku boljeg i asnijeg naina ivota nego li je to od samog prosjaenja; 4. da samostalno ili u sporazumu sa drugim humanitarnim islamskim intitucijama namjeta nezaposlenu muslimansku mlade, prije nego li bi se na prosjaenje dala, na razne zanate i trgovinu; 5. uope sve initi da bi se prosjaenje meu muslimanima ukinulo i da bi se to i u zakonskoj formi dananjih prosjakih zakona sprovelo analogno onim kakovi u drugim kulturnim dravama postoje. 193

(Ovdje se pod kulturnom dravom vjerovatno misli na socijalnu dravu kakve su, primjerice, Danska i vedska danas). Kao to se iz citiranih ulomaka vidi u nabrajanju motiva dobrotvornog djelovanja nema invokacije koja bi sadravala duh pobono usmjerenih poruka kojima se podstie dobroinstvo i skrb za one kojima je ona potrebna to je izrazito prisutno u parafraziranom odjeljku Bajezidagieve vakufname. Rije je, dakle, o jednom sekulariziranom i ako hoete evropeiziranom shvatnju koje provihava kroz paragrafe ovih pravila. Slino tome sekularistiki duh proima i filantropsko nastojanja u Americi, koja se u dilemi izmeu Cotton Marhera, koji se u prvoj polovini 18. stoljea zalagao da svako treba da igra ulogu u pomaganju sirotinje i doprinosi drutvu u ime religije, u veoj mjeri opredijelila za ideje njegovog suvremenika Bendamina Franklina, koji je bio uvjerenja da svaki graanin treba da pomae svojim sugraanima putem mudrog investiranja i linih sredstava bez spominjanja religije. Krajem devetnaestog stoljea - to je period koji se donekle poklapa sa onim vremenom kojim se mi ovdje bavimo - u Njujorku se pojavljuje Drutvo dobrotvorne organizacije, iji je osniva bila Josephina Shaw Lowell i industrijalac Andrew Carnegie, oboje su se zalagali za pruanje one vrste pomoi koja naglaava oslonac na sopstvene snage, tj. samopomo. I dok se na jednoj strani gospoa Lowel zalagala za ideju da je siromanima bolje osigurati posao nego kratkotrajnu radost povremenim poklonima u odjei i hrani, dotle je A. Carnegie upozoravao svoje kolege milionere da svoja dobroinstva usmjeravaju ka onima koji su spremniji da pomognu sami sebi. Na poetku dvadesetog stoljea pristalice ideja pokreta "Progresivna era" kao to je Jane Adams insistirali su, na primjer, na tome da cilj moderne filantropije treba da bude irok font lijeenja socijalnih bolesti prije nego tretiranje problema na individualnom nivou. Institucionalni okvir kroz koji je oticala filantropska pomo u nie drutvene slojeve predstavljale su socijalna starateljstva i fondacije kakve poznajemo i danas. (Na primjer, Rasel Sage fondacija (osnovana 1907.), Carnegie (osnovana 1911.), Rokefelerova (osnovana 1913. godine). Veoma poznata Fordova fondacija osnovana je 1936. godine. Njihov pandan u Evropi danas ine najvea Gulbenkijan fondacija u Portugalu i Volskvagenova fondacija u Zapadnoj Njemakoj. U Japanu, trenutno najproduktivnijem centru filantropije u modernom svijetu, samo od ranih 70-tih 194

godina osnovano je vie od 2.000 fondacija. U Americi je 1982. godine bilo oko 22.000 razliitih fondacijskih ustanova. Pa i pored ovako velikog broja filantropsko usmjerenih organizacija lina davanja u filantropske svrhe u SAD ine 90% svih dobrotvornih davanja i 1982. dostigla su iznos od cca. 54 milijarde dolara. Zakljuci: - Prezentirana onako kako su formulirana Pravila drutvenih organizacija i kulturno-prosvjetnih i dobrotvornih drutava Bosanskih Muslimana - rije je samo o ovla odabranim uzorcima - u osnovi su zapadnjakog tipa i ne vode mnogo rauna o bogatoj tradiciji dobrotvornog djelovanja i davanja utemeljenih u institucijama vakufa i zekata. - Ideali koji su vodili amerike filantrope poetkom ovog stoljea ne razlikuju se mnogo od koncepta sadanjih u pravilima kulturno-prosvjetnih i humanitarnih drutava Bosanskih Muslimana na prijelazu ovog stoljea, ali su im rezultati barem po onome kakvo je stanje danas potpuno razliiti. - Potpunija slika o stanju bosansko-muslimanske filantropije na poetku ovog stoljea moe se stei naravno jednim mnogo kompleksnijim i dugotrajnijim istraivanjem nego to je to mogue uvidom u pravila pomenutih drutava jer svjesni smo estog raskoraka izmeu onog to se proklamuje i onog to se ostvari. - I pored znaajnih rezultata koji su putem dobrotvornih i kulturnoobrazovnih drutava postignuti u prvim decenijama XX stoljea u bosansko-muslimanskoj sredini, posebno u pomaganju i stipendiranju aka i studenata, mora se skrenuti panja da je kao nusprodukt sekularizacije i evropeizacije osnova na kojima su ova drutva utemeljena dolo do kulturnohistorijskog diskontinuiteta i izvjesnog iaenja u odnosu na sredinu kojoj su ona pripadala i trebala da im slue. Sa svoje strane, pak, vakuf suoen sa svojom zastarjelom organizacijom i izuzetno nepovoljnim objektivnim okolnostima nije mogao na adekvatan nain odgovoriti zadai koju je tokom prethodnih vijekova tako uspjeno rjeavao ispunjavajui svoju ulogu na najbolji nain upravo u periodima kada je rigorozno provodio elje svojih utemeljivaa ovjekovjeene u vakufnamama. Philantropist Work among the Bosnian Moslems with a Particular review of the Humanitarian Societie's Rules at the Beginning of 195

20th Century The issue of charity work in a community cannot be separated from the level of overall organization of that same community. The social and historical circumstances, the development level, but also the domineering ideas that have motivated and oriented its members usually condition it. The charity work in Bosniaks in the based was based both on the understandable social solidarity and also on the religious imperative that had sprung out from the basic principles of Islam. These principles were the leading idea for the majority of members of this nation, at least in the past. The contemporary answer to the grown needs of the Bosniak people for the social solidarity can be found in leaning on its own tradition that had been founded largely in the institution of legacies /vakufs/, but also in finding the new modalities of philanthropic work that is characteristic for the more developed societies in Western Europe and USA.

196

Hivzija Hasandedi MUSLIMANSKA DRUTVA U MOSTARU Do konca prolog stoljea u Mostaru nije djelovalo ni jedno muslimansko drutvo. Sav kulturno-povijesni rad kod muslimana u Mostaru odvijao se je do 1898. godine kroz damije, mektebe, medrese i tekije, i u ovim ustanovama sticalo se sve znanje, obavljali vjerski obredi, odvijao sav kulturni ivot i proslavljali svi vjerski pa i dravni praznici. Damije su bile nou osvijetljene kandiljima i svijeama /mum/. One su bile dupkom pune prilikom ramazana, dva bajrama, dume petkom u podne, mevluda, proslavljanja odabranih /mubarek/ noi, poklanjanja hatmi za due umrlih, uenja dova za dug i srean ivot novog sultana i novoroenog princa na dvoru sultana. Imami, hatibi, vaizi i drugi ueni ljudi /ulema/ drali su prigodom svih ovih sveanosti prisutnim predavanja iz islamistike i uili prigodne dove. Kod Ali-hodine damije na Raljevini i na Mazoljicama sve do zadnjeg rata uene su kine dove na koje su dovoena i djeca iz mekteba. Sav humano-socijalni rad kod muslimana - odvijao se do konca prolog stoljea iskljuivo kroz davanje zekata, sadakai-fitre, klanja kurbana na Kurban- bajram i dijeljenje raznih sadaka /milostinja/ sirotinji koje je ranije bilo mnogo. Veina bogatih muslimana su sve ove dunosti striktno izvravali jer su bili ubijeeni muslimani. Posebno se vodila briga o bolesnicima i svako je se trudio da na neki nain pomogne bolesniku, makar on ne bio ni u kakvoj rodbinskoj vezi s njim. Zato su mnogi uvali, do truhljenja, razne vrste voa: limune, prtokale /narane/, pipunove, lubenice, groe, smokve, ipke i drugo voe, i nosili ih bolesnicima. Na ovaj nain oni su mnogo pomagali u rjeavanju raznih socijalnih problema, a mnogi su se primali, posebno ene, i da njeguju bolesnike, i to sve iskljuivo radi sevapa. I oporuke /vasijetname/ su ranije igrale znaajnu ulogu u rjeavanju socijalnih problema muslimana i pomaganju siromanih i nezbrinutih osoba. Svi iole imuniji muslimani su ranije za ivota pisali oporuke i odreivali da se poslije njihove smrti, iz njihove ostavine, podijele sirotinji izvjesne svote novca na ime proputenih farzova, vadiba, kefareta, nezrova i jemina. Sve oporuke legalizovao je i u sidil upisao kadija gdje je detaljno navedeno ta je i u koju svrhu oporuitelj ostavio i koga je odredio za izvrioca i kontrolora svoje oporuke. 197

Posebno su bili lijepi bajramski i ramazanski obiaji i meusobno posjeivanje rodbine i komija u tim danima. U ove dane top je s tabije pucao i oglaavao poetak /sehur/ i zavretak posta /iftar/. Top je jo pucao petkom u podne, za tri dana Ramazanskog i etiri dana Kurban-bajrama, na Muhammedov, a.s., roendan /mevlud/, zatim kod stupanja na prijesto novog sultana, roenja princa na dvoru, kada je u Mostar dolazio novi mutesarif /okruni predstojnik/ i prilikom svake pobjede i poraza turske vojske. S tabije je jedno vrijeme top pucao i poslije 1878. godine. Ali poto je jaka detonacija uznemirivala okolne stanovnike i kue im potresala, ondanja vojna komanda je, na pritubu nekih graana, prenijela top na Hum odakle je pucao sve od 1918. godine. Od 1918. do 1941. godine top je pucao s Mazoljica i samo oglaavao zavretak posta /iftar/. U Mostaru je posebno bilo sveano prilikom ispraaja hodoasnika na had u Meku i doeka hadija na povratku otuda. Do prolaska eljeznice kroz Mostar 1884. godine ovaj ispraaj i doek prireivani su kod Hadinske sofe u najjunijem dijelu Mostara, a od 1884. kod stare eljeznike stanice u Riini. U ovoj ceremoniji su glavni uesnici bili mektebska djeca a koja su od kue ila s hodoasnikom u povroci kroz grad do zbornog mjesta. Najvei i najgrlatiji izmeu njih iao je na elu povorke i glasno izgovarao tekst jedne dosta duge i rimovane dove koja se prigodom ovih ispraaja samo u Mostaru uila, a ostala djeca su ga pratila sa "amin". Na isti nain prireivan je i doek hadiji koga bi djeca od Hadinske sofe ili stare eljeznike stanice do kue u povorci s glasnim uenjem dove dopratila. Tada su djeca u hadijinoj kui dobivala somune napunjene halvom i neto novaca. Ovom prilikom su ponekad prireivane u hadijinoj kui i bogate gozbe. Kod Hadinske sofe je za turske uprave prireivan i ispraaj ratnika kad su polazili u boj. Oni bi se ovdje pod bajrak skupljali, tu im je svijet donosio dvopek /peksimet/, arape i drugo to je za put i borbu bilo potrebno. Nakon obavljanja kratke molitve i opratanja sa svima, ratnici su odavde zajedniki polazili u boj a hodoasnici u Meku. U Mostaru je za turske uprave radilo vie od pedeset vrsta raznih zanatlija koji su bili udrueni u posebne organizacije zvane esnafi ili cehovi. Svaki esnaf imao je svog starjeinu /ehaju/, svoju upravu zvanu londa, svoj statut i bajrak kao vanjski znak esnafa. Postojao je ustaljen obiaj da se prilikom proizvoenja zanatlija u vie zanatske rangove, kalfe i majstore, organizira sveanost i veselje u okviru jednog esnafa i o troku pripadnika dotinog esnafa. Ove su sveanosti bile poznate pod imenom "kuanme" ili opasivanje majstorske pregae kao simbola kvalifikacije u 198

svom zanatu. Tada su zanatlije dotinog esnafa ile kroz grad u povorkama i izvodile razne ale i eretluke, a u kuama promovisanih kalfi i majstore prireivane su bogate gozbe sa brojnim zvanicama. Zanimljivi su bili i enidbeni obiaji kao i obiaji prilikom obrezivanja djece /sunetluka/. U sidilima mostarskih kadija ima spomena natjecanju u bacanju kamena s ramena, nakon izlaska iz damije na Bajram ujutro. Bilo je, sigurno, i drugih sportskih tamienja kao u: skoku u dalj, hrvanju, trkama i slino, ali ovim vrstama takmienja nema spomena u poznatim izvorima. Sve spomenuto je u prolo doba bilo jedan vid kulturnog uzdizanja i sportskog takmienja. U periodu od 1898. do 1945. godine u Mostaru je, prema podacima s kojima raspolaemo, osnovano 29 muslimanskih drutava koji su se prema svojoj namjeni dijelila na: kulturno-prosvjetna, humano-socijalna, politika, staleka, sportska i pogrebna. Za neka drutva nemamo nikakvih podataka pa ih samo poimenino navodimo. Potrebno bi bilo pregledati svu periodinu tampu koja je izlazila u Mostaru i Sarajevu do 1945. godine pa bi se mogao dati potpun broj i pregled rada svih ovih drutava. Ovdje kronolokim redom donosimo spisak muslimanskih drutava koja su u Mostaru djelovala od konca prolog stoljea do 1945. godine i kojima smo nali spomen u pristupanim izvorima. IZVORI: Sidil mostarskog kadije 1632. do 1634., preveo Muhamed A. Muji. Ljubljana, 1987., str. 122; Sidil mostarskog kadije /SMK/ broj 3, list 18; Uspomene Riste Ivanievia Mostarca, Bratstvo, XXVIII, 43. knjiga, Drutvo Sv. Save, Beograd, 1933. - str. 33-34; Hasan Nametak, Hadijska dova u Mostaru, Glasnik IVZ, Sarajevo, 1938., br. 2, str. 71-75; Jugoslovenski list (JL), Sarajevo, 1939., broj 173 i 252; H. Hasandedi, Nekoliko novih podataka o oporukama, rudiji, hanovima, gradskoj opini i broju muslimanskih kua u Mostaru, Glasnik VIS-a, Sarajevo, 1989., broj 1, str. 88-90. 1. MUHAMEDANSKO ITAONIKO I DOBROTVORNO DRUTVO /KIRAETHANA/ Na osnivakoj skuptini koja je odrana u velikoj sali Kalhane na Velikoj Tepi poetkom 1898. godine osnovana je u Mostaru Muslimanska itaonica /Kireaethana/ i za prvog predsjednika izabran je poznati mostarski gradonaelnik Mujaga Komadina /1839.-1925./. U pravilima drutva pie da je ono imalo zadatak da "iri drutveni napredak, nauku i izobrazuje lanove, pa podie materijalno stanje poljodjelaca, obrtnika i trgovakih poduzea, da pomae siromane muslimanske familije, da ustroji 199

itaonicu, da dijeli stipendije i da nema nikakav politiki znaaj". Nou uoi 3. maja 1899. godine nestalo je Fate Omanovi, malodobne kerke Osmanove iz Kuti Liva u Bijelom Polju kod Mostara. Sutradan po njenom nestanku prosuo se glas po Mostaru da je Fata prole noi pobjegla s nekim inovjercem u Dalmaciju. Ovaj dogaaj je uzbudio sve muslimane u Bosni i Hercegovini pa je 6. maja 1899. godine odran protestni zbor u mostarskoj Kiraethani. Zemaljska vlada za Bosnu i Hercegovinu u Sarajevu "raspustila je" i zabranila daljnji rad Kiraethane, motiviui to time da je "iz nje potekla sva agitacija". IZVORI: Bonjak 1899., broj 4 i broj 83; Osman Nuri Hadi, Muslimanska vjersko-prosvjetna autonomija u Bosni i Hercegovini, Gajret, Sarajevo, 1925., broj 7 - 12; Ferdo Hauptman, Borba muslimana Bosne i Hercegovine za vjersku i vjersko-prosvjetnu autonomiju, Sarajevo, 1967., str. 89 i 327. 2. MUSLIMANSKA ITAONICA /KIRAETHANA/ Na osnivakoj skuptini odranoj 19. avgusta 1904. godine u Mostaru osnovana je Muslimanska itaonica /Kiraethana/ koja je djelimino nastavila rad prve Kiraethane. Za prvog predsjednika izabran je hafiz Husein-ef. Puzi, a za potpredsjednika Ali Riza-ef. Temim. itaonica je radila na kulturno-prosvjetnom uzdizanju muslimana i esto je prireivala zabave u Hrvoju. Prvu zabranu dali su 3. novembra 1914. godine, drugu 12. marta 1905., treu 31. oktobra 1905., etvrtu 12. novembra 1905., petu 4. marta 1906. godine. Biblioteka Kiraethane nalazila se do 1914. godine u jednoj zgradi na poetku Brkia i Temimove ulice u Brankovcu. Ova je Kiraethana bila nadaleko uvena, jer je posjedovala velik broj vrijednih i rijetkih knjiga, koje je dobivala ak iz inostranstva. Znaaj ove itaonice je bio jo i u tome to su njeni lanovi kroz nju potajno vodili politiku borbu protiv onovremene austrougarske uprave. Od 1908. djelovala je pod imenom Muslimanska itaonica sa dobrotvornim drutvom /Mostarda me'a dem'ijjeti hajrijje islam kiraethanesi/. Husaga ii, poznati javni i kulturni radnik Mostara, bio je jedno vrijeme bibliotekar ove biblioteke. Kad je poeo prvi svjetski rat 1914. godine, ova je Kiraethana bila odmah od strane austrougarskih vlasti zatvorena i sav inventar i knjige bili su konfiskovani, to je sve bez traga nestalo. U Arhivu Hercegovine uva se jedna biljenica ove Kiraethane u koju su bila upisivana lica koja su iz ove biblioteke uzimala knjige na itanje. IZVORI: Behar, Sarajevo, 1904./5, broj 11, str. 175 i broj 14, str. 223; i broj 23. str. 366; Osvit, Mostar, 1905., broj 22; Sarajevski list, Sara200

jevo, 1906., broj 26; H. Hasandedi, Merhum Husaga ii, Glasnik VISa, Sarajevo, 1957., broj 1-2, str. 138-141; H. Hasandedi, Mujaga Komadina, njegov ivot i djelo, Glasnik VIS-a, Sarajevo, 1974., broj 7-8, str. 303313. 3. MUSLIMANSKO ZANATSKO UDRUENJE ITTIHAD Ovo je drutvo osnovano u julu 1906. a Zemaljska vlada Bosne i Hercegovine odobrila je njegova pravila 4. oktobra 1906. godine. U osnivaki odbor izabrani su: Ahmed-aga Tuce, Ibraga Mahini, Mujaga Turko, Hasan-aga Alikalfi, Mehmed Hadi, Muhamed uki i Sulejman S. Krpo. Ahmed-aga Tuce bio je prvi predsjednik drutva, a poslije njega na ovom poloaju su se vie godina nalazili: Mustafa O. ii, Mustafa Topuzovi i dr Muhamed Rianovi. Ovo je bilo najstarije zanatsko drutvo u Bosni i Hercegovini. Glavni zadatak drutva bio je da pomae i unapreuje sve vrste zanatstva u gradu i okolini, naroito poslije rjeenja agrarnog pitanja kod nas kada su mnoge muslimanske porodice preko noi dole na prosjaki tap. Drutvo je prireivalo razne humano-socijalne akcije i na razne naine pomagalo sirotinju. lanovi drutva su esto prireivali dobrotvorne zabave i svakog Bajrama dijelili pomo sirotinji. Drutvo je 1912. priredilo zabavu u korist muhadira. Drutvo je dalje svake godine besplatno obrezivalo /sunetilo/ svu siromanu muslimansku djecu u gradu, i to obrezivanje vrio je niz godina dr Muhamed Rianovi. Osim navedenog lanovi drutva su odravali analfabetske teajeve u gradu i okolini i uz ramazan prireivali predavanja koja su drali profesori mostarskih srednjih kola: Salih Balji, Vehbija Imamovi, Mustafa Alikalfi, Fuad Slipievi, Abdurahman Nametak, Besim Korkut i dr. evkija Bali. Godine 1936. osnovana je pri ovom drutvu muzika, pjevaka i diletantska sekcija i ovo je bilo jedino muslimansko muziko drutvo u Mostaru. Dr Safvet-beg Baagi spjevao je himnu drutvu koja je objavljena u listu Gajret iz 1926. u broju 4, na stranici 50. Drutvo je prestalo s radom 1941. godine. IZVORI: Osvit, Mostar, 1907., broj 34, str. 103; Behar, Sarajevo, 1912., broj 9, str. 192, 1913., god. broj 13, str. 207; Sarajevski list, Sarajevo, 1914., broj 13; Novi Behar, Sarajevo, 1932., broj 1-2, str. 26; JL, 1930., broj 29, 1932., god. broj 103, 1933., god. broj 21 i 196, 1934., god. broj 102 i 288, 1935., god. broj 8 i 42 i 1939., god. broj 261 i 270; Vehbija Imamovi, Ittihad, nae najstarije zanatsko drutvo, kalendar Gajret, Sarajevo, 1940. str. 286-289. 201

4. MUSLIMANSKO POZORINO DRUTVO Ovo je drutvo djelovalo u Mostaru 1907. godine. Na 1. aprila 1907. priredilo je zabavu u Hrvoju i davali komad Abdulah-paa od dr Safvetbega Baagia. Ne zna se kada je drutvo osnovano i kada je prestalo raditi. IZVORI: Osvit, Mostar, 1907. broj 34. 5. MUSLIMANSKO TRGOVAKO UDRUENJE Osnovano je 1908. godine i cilj mu je bio da pomae promicanje trgovine u gradu. Radilo je i 1910. godine. IZVORI: Bonjak, Sarajevo, 1908., broj 35; Arhiva Vakufskog povjerenstva u Mostaru / AVPM /, akt broj 991/1910. 6. PRIVREMENI ODBOR ISLAMSKOG SIROTITA Ovaj je odbor djelovao u Mostaru 1909. godine. IZVORI: Behar, Sarajevo, 1909./10. /X/, broj 4, str. 79. 7. MJESNI ODBOR KULTURNO-PROSVJETNOG DRUTVA GAJRET Mjesni odbor kulturno-prosvjetnog drutva Gajret u Mostaru osnovan je 1911. godine. U odboru ovog drutva radili su, od njegova osnivanja do prestanka djelovanja, sljedei: Ahmed Diki, Omer Ugljen, hadi Ibrahim Slipievi, Salih ii, Husnija Kurt, air Bijedi, Mustafa Alikalfi, Vehbija Imamovi, ing. azim Ugljen, air Konjhodi, Mustafa M. ii, Hasan ii, Ibrahim-ef. Feji, Alija Veli, Sulejman S.Krpo, Smajil Brki, Hakija ii, Hajro Trebovi, ing. Salko Diki i drugi. Poetkom 1919. godine osnovan je u Mostaru enski odbor Gajreta, u kome su radile: Muruveta Alajbegovi, Fikreta i Enesa Behlilovi, Ferida Jahi, Mukelefa Ugljen, Kajdafa Efica, Ulfeta i Hameta Arpai, efika Hadi, Ziba Kapetanovi, emsa Kajtaz, amila Noi, Azema Mrkonji, Sidika Omeragi, Zejna Drae, Atifa Kurt, Fahra Milavi, Rahma Vrgora, erifa Koluder, Hatida ii, efika eva i druge. Posebna je zasluga Gajreta to je od prvih dana svoga djelovanja davao stipendije uenicima muslimanima iz cijele Hercegovine koji su pohaali trgovake i zanatske kole. Godine 1911. ovo drutvo je dalo 51, a 1912. godine 32 stipendije. Godine 1920. otvoren je u Mostaru Gajretov muki konvikt, koji je radio sve do poetka drugog svjetskog rata 1914. 202

godine. Bio je smjeten u Kajtazovoj kui blizu Male Tepe u kojoj je za turske uprave stanovao mutesarif /okruni predstojnik/. Ahmed Diki, uitelj, vrio je niz godina dunosti upravnika ovog konvikta, a vaspitai su bili: hadi Muhamed-ef. Behlilovi, Omer-ef. Alajbegovi, hadi hafiz Ibrahim-ef. Rianovi, hafiz Ahmed-ef. Kasumovi i Ali-ef. Sefi. U ovom konviktu je 1924. bilo 47, 1925. god. 48, 1931. god. 55 i 1934. godine 43 pitomca. U Mostaru je radio i enski konvikt u kome je 1924. godine bilo 47 i 1925. god. 45 pitomaca. Godine 1919. osnovana je u Mostaru Gajretova narodna biblioteka, koja je posjedovala velik broj vrijednih knjiga i iji su lanovi drali predavanja u svojim prostorijama spram Karaoz-begove damije. Ova predavanja su drali profesori srednjih kola: Salih ii, Mustafa Alikalfi, Vehbija Imamovi, dr Hasan Mahi i drugi. Gajret je imao i svoj pjevaki hor koji je na Bajrame a i prigodom nekih drugih sveanosti prireivao koncerte, ajanke i zabave u Mostaru, Blagaju i Bijelom Polju. U Mostaru je vie godina radila Gajretova kreditna zadruga, koja je pojedincima a i raznim organizacijama davala novac na kredit. Inicijativom Gajreta otvorena je u Mostaru Domainska kola, koja je svake godine drala petomjesene teajeve iz domainstva. Ove teajeve pohaalo je i zavravalo svake godine 25-30 muslimanskih djevojaka. Gajret je dalje vrio i razne humano-socijalne akcije s ciljem potpomaganja muslimanske sirotinje. Pri Gajretu je vie godina djelovao odbor za pomaganje siromane kolske djece. IZVORI: Gajret, 1911., broj 1, 1912. god., broj 5-6, 1924. god., broj 6, 1929. god., broj 3, 8, 13-14, 1930. god., str. 531, 1931. god., broj 5, 13 i 21, 1932. god., broj 1 i 22, 1933. god., broj 13-16, 18 i 20, 1934. god., broj 7-8; JL, 1930. god., broj 16, 1931. god., broj 13, 1932. god., broj 69, 92, 103 i 282, 1933. god., broj 32 i 255, 1934. god., broj 74, 1935. god., broj 25 i 49, 1937. god., broj 141 i 147, i 1939. god., broj 212; ore Pejanovi, Kulturno-prosvjetne ustanove u Bosni i Hercegovini, Sarajevo, 1930., str. 103-104. 8. MUSLIMANSKI "SOKO" Ovo je drutvo osnovano 8. aprila 1912. godine i za prvog predsjednika je izabran Husein Dubravi ogo, uitelj i knjievnik. Mujaga Komadina, gradonaelnik Mostara, vlastitim sredstvima je za ovaj klub kupio potrebne rekvizite koji su nabavljeni u Pragu u ehoslovakoj. IZVORI: Sarajevski list, Sarajevo, 1912., broj 135; AVPM, akt broj 203

425/1913; . Pejanovi, nd. str.104. 9. MUSLIMANSKI KLUB Osnovan je na osnivakoj skuptini odranoj 9.marta 1913. godine. Za prvog predsjednika izabran je hafiz Muhamed Hilmi-ef. Butum, a za tajnika Abdurezak Hifzi Bjelevac. Od osnutka do zavretka prvog svjetskog rata imao je kancelariju u "Kafe - Evropi" kod ulaza s Male Tepe u Kujundiluk. Od 1929. djelovao je pod nazivom Muslimanski jugoslovenski klub i imao kancelariju u vakufskom dvoru spram Karaoz-begove damije. Posljednji njegov predsjednik bio je Smail-aga emalovi, poznati politiar i publicist iz predratne Jugoslavije, koji je 1944. godine odveden u logor u Jasenovac i tamo ubijen. IZBORI: Sarajevski list, 1913., broj 59; AVPM, akt broj 484/1913. i 205/1936; JL, 1935. god., broj 48. 10. MUSLIMANSKI AKI SPORTSKI KLUB Ovaj je klub imao 1916. godine itaonicu koja je bila smjetena u jednoj sobi Koski Mehmed-paine medrese na Maloj Tepi. Klub je postojao i djelovao i 1912. godine. IZVORI: AVPM, akt broj 42/1916. i 209/1920. 11. MUSLIMANSKA ENSKA ZADRUGA Osnovana je 1919. godine s ciljem strunog obrazovanja i potpomaganja muslimanki. Radila je u zgradi enske mektebi, ibtidaije u Brankovcu, koju je 1912. godine sagradio Mujaga Komadina na ruevinama hadi Baline medrese. Ova je zadruga, u kojoj su muslimanske djevojke uile ivanje, radila do 1933. godine. IZVORI: AVPM, akti broj 25/1919. i 651/1933. 12. MUSLIMANSKI OMLADINSKI ODBOR ZA PODUAVANJE AKA Za ovaj odbor samo znamo da je djelovao u Mostaru 1920. godine. IZVORI: AVPM, akt broj 209/1920. 13. MUSLIMANSKO ANTIALKOHOLNO DRUTVO "SVIJEST" Ovo je drutvo osnovano oko 1922. godine i imalo za cilj da se bori protiv alkoholizma. Prvu zabavu priredili su 11. marta 1922. godine. Ne zna se kada je prestalo djelovati. 204

IZVORI: Narodna sloboda, Mostar, 1922., broj 10 14. MUSLIMANSKO POKOPNO DRUVO "RAHMET" Ovo je drutvo osnovano 1924. godine i zadatak mu je opremanje i sahranjivanje umrlih muslimana. U prvi odbor ovog drutva izabrani su bili: Omer-ef. Ugljen, poznati mostarski trni inspektor /ari-ehaja/, Omer H. Sefi, Avdija Simit, Muhamed-aga Deronja, Muhamed Mahini, Alaga Hadimusi, Mujaga Popovac. Glavni inicijator osnivanja ovog drutva bio je Omer-ef. Ugljen - ija se velika uramljena slika i danas nalazi na zidu u kancelariji Rahmeta. U odbor ovog drutva, od njegovog osnivanja do danas, bili su birani i sljedei: Selim Kolukija, bio je jedno vrijeme predsjednik, Salih-aga Popovac, Mustafa Beevi, prof. Salih Balji, dr evkija i Omer Bali, Ali- ef. i Ahmed Sefi, hafiz Salih-ef. Puzi, prof. Mustafa Alikalfi, bio je predsjednik, Alaga Seferovi, Hasan iirak, Avdaga Skiki, Tahir Kosovi, Ali-ef. Muji, Muhamed Omeragi, Salih Efica, Suljaga Krpo, dr. Muhamed Rianovi, Mustafa, Suljaga i Muhamed ii, bio je predsjednik, Muhamed Hadiosmanovi, hadi Ibraga Slipievi, air Muratovi, Osman Kukrica, Ibrahim Tikvina, Hamdija Taslaman, Ahmed Mui, predsjednik od 1968. do danas i drugi. Rahmet je 1937. godine imao jednog dobrotvora, devet umrlih i etiri iva utemeljivaa: Smail-aga emalovi, air Konjhodi, Muhamed Muslibegovi i Husein ef. eva. Salih-ef. Miijevi iz Turske bio je utemeljiva Rahmeta i poslao mu je 1937. godine 500 dinara. Na sjednici Rahmeta odranoj 1935. godine zakljueno je da se pri ovom drutvu osnuje socijalni fond za dijeljenje pomoi siromanim uenicima i davanje stipendija egrtima. Prof. Salih Balji bio je 1939. godine predsjednik ovog fonda. Rahmet je vrio i razne humano-socijalne akcije i prikupljao priloge od graana koje je pred Bajrame dijelio mjesnoj sirotinji. Pomo u novcu dali su 1933. godine sljedei: Ranko Semiz, Isidor Maestro, J. Koen, Avdaga Bajgodi i Nurija airovi. Neki NN dao je 1937. pola vagona brana da se podijeli sirotinji. Blako Slikovi, gostioniar, dijelio je godinama, preko Rahmeta, hljebove mektebskoj djeci i davao priloge u novcu i odjei. Estera Danon bila je velika dobrotvorka i mnogo je pomogla svu sirotinju bez razlike vjere. Zadik Danon dao je 1934. deset odijela da se podijele djeci, a Omer-ef. Ugljen dva odijela. Tahir Jaarbegovi dijelio je esto hljebove sirotinji. Hadi Husaga Kajtaz poklonio je dio imetka humanim ustanovama. Rahmet je dalje besplatno sahranjivao sve siromane muslimane to i danas ini. Rahmet je vie puta pomagoao opravku damija: Baba Beirove na 205

Balinovcu, Dervi-pae Bajezidagia u Podhumu i Zirai Ahmed-age u Donjoj mahali u Mostaru i izgradnju damija u: Potocima kod Mostara, Donjim Vranjeviima vie Blagaja, u abljaku, u Ljubukom, Nevesinju, dvije damije u selima Podveleja, Gornjem Vakufu, Dusini kod Fojnice i drugdje. Dalje je pomagao i davao novane priloge za izgradnju gusulhane, opravku mekteba i ograivanje harema u Potocima, izgradnju gusluhane u Travniku, izgradnju gusulhane u Ljubukom, izgradnju gusulhane u Nevesinju, i za ograivanje aria harema i harema u oinovcu u Mostaru. Rahmet je dalje dao prilog za izgradnju spomenika na Rotimlji gdje su Nijemci 1943. godine ubili 63 muslimana, i za bojadisanje pravoslavne crkve u Mostaru. Ovo drutvo je vie puta slalo jednokratne pomoi Crvenom krstu i nekim licima iz Bosne i Hercegovine za koje se saznalo da su teko i neizljeivo bolesni. Za sve ove brojne pomoi drutvo je od daroprimalaca dobilo vie pismenih priznanja i zahvalnica koje uvaju u svojoj arhivi a neke su uramili i objesili po zidovima prijemne kancelarije. Rahmet je, od svoga osnutka do danas, prireivao uenje hatmi svojim umrlim lanovima. Hatme su se poklanjale 27. no ramazana uoi Lejleikadra, u damijama: ejvan ehajinoj, Tabaici, Koski Mehmed-painoj i Karaoz-begovoj. Ovo je jedino muslimansko drutvo iz predratne Jugoslavije koje i danas djeluje u Mostaru. IZVORI: JL, 1932., broj 26, 110 i 284, 1933. god., broj 4, 8, 29, 284 i 316, 1934. god., broj 11, 13, 15, 59, 73, 276 i 304, 1935. god., broj 4, 16, 26, 53, 1936. god., broj 53, 1939. god., broj 160, 164, 168 i 181; Pravda, Sarajevo, 1935., broj 28 i 48. 15. MUSLIMANSKO KULTURNO DRUTVO "OMLADINA" Ovo je drutvo osnovano oko 1926. godine i prvi njegov predsjednik bio je Omer S. Sefi /1903.-1986./, a tajnik Ahmed Hadiomerovi. Drutvo je imalo diletantsku sekciju i prireivalo koncerte i javne zabave u Mostaru. Drutvo je djelovalo i 1930. godi. IZVORI: Ove podatke sam dobio od rahm. Omera Sefia; AVPM, akt broj 67/1930. 16. MUSLIMANSKA ZANATSKA ZADRUGA Osnovao ju je Omer Bali /1894.-1932./ oko 1927. godne. O radu ove zadruge nemamo nikakvih podataka. IZVORI: Novi Behar, Sarajevo, 1932., broj 4-5, str. 63. 206

17. "HAREM" DRUTVO ZA UREENJE, OGRAIVANJE I IENJE GROBALJA Ovo drutvo osnovao je Omer Bali oko 1927. godne. Drutvo je svojim sredstvima ogradilo harem oko hadi Ali-bega Lafe damije u Zahumu na Raskru. IZVORI: Novi Behar, Sarajevo, 1932., broj 4-5, str. 63, AVPM, akt broj 354/1936. 18. MUSLIMANSKO ANTIALKOHOLNO DRUTVO "BUDUNOST" Ovo je drutvo osnovao Omer Bali oko 1927. godine. O njegovom radu nemamo nikakvih podataka. IZVORI: Novi Behar, Sarajevo, 1932. broj 4-5, str. 63. 19. MUSLIMANSKA NARODNA BIBLIOTEKA Osnovana je u ljeto 1928. a prestala s radom 20. aprila 1941. godine. Opirnije o njenom radu vidi: Fazlija Alikalfi, Stasanje jedne mladosti /sjeanje na rad Muslimanske narodne biblioteke u Mostaru/, Mostar, AVPM, akt broj 220/1942. 20. ODBOR NARODNE UZDANICE Mjesni odbor Narodne uzdanice u Mostaru osnovan je na konstituirajuoj skuptini odranoj u augustu 1929. godine. Predsjednici, odbornici i razni funkcioneri ovog drutva od 1929. do prestanka njegovog djelovanja koncem 1944. godine bili su sljedei: hadi Mehmed-aga Bonji, Hasan ii, Salih-aga Efica, dr evkija Bali, Abdurahman Nametak, Husein i Salem Metiljevi, Muhamed i Omer Hadiosmanovi, Muhamed Hadrovi, Hamdija Hasanefendi, Halil Blagajac, Mirza Bali, Mustafa i Omer Kalajdi, Sabit Milavi, Hasan iirak, Mustafa Lakii, Mahmud emi, Hajrudin Trebovi, Ahmed Sefi, Sulejman Demirovi, Smail Dadi, Mustafa Rami, Alija Kajtaz, Ahmed i Avdo Raljevi i drugi. Polovinom 1933. godine osnovan je u Mostaru i enski odbor Narodne uzdanice u kome su kao odbornice i funkcionerke radile: Uzejfa Hadiomerovi, /Alibegovica/, Memnuna i Ilduza Hadiosmanovi, Fehma Baagi, Hiba Bali, Umica ii, Enisa Efica, Munira Hamzi, Munira Rizvi i druge. Glavni cilj i zadatak drutva bio je da radi na kulturno-prosvjetnom uzdizanju muslimana i u tu svrhu su oba odbora prireivali u gradu i okolini mevlude, predavanja, priredbe, zabave, sijela 207

i teferie. Drutvo se izdravalo iz prihoda ubranih od lanarina raznih priredbi i jednokratnih pomoi. Mostarska gradska opina je 1936. godine dala ovom drutvu 2000 dinara. Drutvo je otvorilo svoj Muki konvikt u Mostaru, koji je poeo s radom 6. oktobra 1935. godine. Tada je u Konviktu prireen mevlud i odrana akademija. Od osnutka do konca 1936. Konvikt je radio u zgradi Hasan-bega Lakiia vakufa kod Karaozbegove damije /sada je na tom mjetu dvokatnica u ijem prizemlju radi prodavnica, a na spratu su kancelarije raznih ustanova/, od 1936. do 1940. u zgradi Muftijstva na Bainama /sada ovdje radi Gradski orkestar/, od 1940. do bombardovanja Mostara 14. januara 1944. u staroj Kajtazovoj kui nedaleko od Male Tepe, gdje je do 1940. radio Gajretov konvikt, /sada se na tom mjestu nalazi Djeije obdanite/, i od 14. januara 1944. do konca ove godine u zgradi mekteba u Brankovcu koji je 1912. godine sagradio Mujaga Komadina /sada su ovdje privatni stanovi/. U konviktu je 1935./36. kol. godine bilo 16 pitomaca, 1936./37. kol. god. 18, 1937./38. kol. god. 21, 1938./39. kol. god. 19 i 1942./43. godine 48 pitomaca-stipendista. Za kolske godine 1940./41. i 1941./42. nemamo podataka o broju pitomaca, iako se zna da je konvikt i u ovim godinama radio. Pitomci su, povremeno, prilikom raznih vjerskih blagdana i dravnih praznika, prireivali u konviktu: predavanja, deklamacije, recitacije, monologe i razne priredbe. Od poetka rada konvikta 1935. do njegovog zatvaranja koncem 1944. godne, upravnici i vaspitai /prefekti/ u njemu bili su: Alija Ahmi, vjerouitelj, Husein Metiljevi, nastavnik, hafiz Salih Puzi, imam, Hasan Haam, uitelj, Muhamed ii, slubenik, Muhamed Hamidovi, Ejub Kabil i posljednji Hivzija Hasandedi, vjerouitelji. IZVORI: Novi Behar, 1929. god. broj 9, str. 150 i broj 10, str. 165, 1930. god. broj 17-18, str. 278, 1932. god., broj 3, str. 43, 1935. god., broj 709, str. 113; kalendar Narodne uzdanice za 1936. god., str. 176, za 1937. god., str. 188, za 1938. god., str. 223, za 1939. god., str. 197, za 1943. god., str. 187-188; Narodna sloboda, Mostar, 1929. broj 33; JL, 1932. god., broj 232, 1933. god., broj 46, 187 i 237, 1934. god., broj 37, 60, 159, 173 i 208, 135. god., broj 28, 1936. god., broj 4, 12, 30 i 93, 1937. god., broj 7, 31, 32, 50, 124, 162, 191 i 197, 1939. god., broj 187, 241 i 256; Pravda, Sarajevo, 1933. god., broj 32, 1935. god., broj 28 i 31, 1936. god., broj 4, 1937. god., broj 32 i 1940. god., broj 26; AVPM, akti broj 547/1935. i 532/1936.

208

21. UDRUENJE IMAMA MATIARA Ne zna se kada je ovo drutvo osnovano a djelovalo je 1932. godine, i tada mu je bio predsjednik Ali-ef. Sefi, imam i mualim. IZVORI: JL, 1932. god., broj 233 i 1933. god., broj 205. 22. ODBOR ZA SAKUPLJANJE PRILOGA ZA MUSLIMANSKU SIROAD IZ MEKTEBA Ovaj odbor je 1932. godine obukao 180 djece iz mekteba. Mehmed Ribica je 1932. kupio knjige za 18 djece. Vakufsko povjerenstvo je 1939. godine, preko imama i mualima u gradu, skupilo priloge od graana i obuklo 200 djece. IZVORI: JL, 1932. god., broj 213 i 281, 1939. god., broj 245. 23. MUSLIMANSKI GRAANSKI SPORTSKI KLUB Osnovan je na osnivakoj skuptini 13. septembra 1932. i za prvog predsjednika izabran je bio Ahmed Alajbegovi. Klub je ukinut 20. oktobra iste godine kada mu je zabranjen daljnji rad. IZVORI: Novi Behar, 1932., broj 4-5, str. 67; JL, 1932., broj 252 i 288. 24. DRUTVO "ISLAHAT" Ne zna se kada je i s kakvim ciljem ovo drutvo osnovano a prestalo je s radom prije 1933. godine. IZVORI: AVPM, akt broj 95/1933. 25. MUSLIMANSKO POKOPNO DRUTVO "MERHUM" Grupa lanova pokopnog drutva Rahmet osnovala je ovo drutvo u aprilu 1935. godine i na osnivakoj skuptini izabralo Ibragu elebia za predsjednika, a hafiz Salih-ef. Puzica za blagajnika. Drutvo je kratko vrijeme radilo i ukinuto je naredne, 1936., godine. IZVORI: Islamski glas, Sarajevo, 1936., broj 20 i 22. 26. RELIGIOZNO SOCIJALNO DRUTVO "IHVAN" Ovo je drutvo osnovao rahmetli hadi air-ef. Konjhodi /Mostar 1902.- Sarajevo 1983./, kada je 1934. doao za sudiju Sreskog suda u Mostaru. On je bio ne samo osniva drutva nego i stalni predsjednik od osnutka do njegove likvidacije 1941. godine. Drutvo je djelovalo u dva vida: humano-socijalnom i religiozno-propagandnom. U Mostaru je u predratno doba ivjelo mnogo muslimanske sirotinje to je sve bilo 209

posljedica nehumanog i nesocijalnog rjeenja agrarnog pitanja u Bosni i Hercegovini 1919. godine. Drutvo je preko svojih povjerenika koje je imalo po svim etvrtima grada, dijelilo redovito brano i druge ivene namirnice muslimanskoj sirotinji. Njegovi povjerenici su ovu dunost savjesno vrili i nikad upravi drutva nije ni od koga dola prituba da su neto nepravilno podijelili ili da su napravili kakvu malverzaciju. Drugi vid djelovanja drutva bio je da propovijeda najistije i najortodoksnije uenje o islamu, jer je vjerski ivot u ono doba u Mostaru bio pao na niske grane i damije su bile skoro prazne. Drutvo je imalo svoja pravila, odobrena od vlasti, ali se do danas nisu sauvala. U pravila su bila unesena neka naela senusijskog pokreta, jer su se ta naela osnivau najvie sviala. Prostorije drutva nalazile su se u dershani Karaoz-begove medrese. U svrhu vjerskog pouavanja i moralnog uzdizanja lanova drutva odravana su predavanja u Karaoz-begovom mektebu, koji im je vakufsko povjerenstvo u Mostaru u ovu svrhu besplatno ustupalo. Prvo predavanje odrao je rahm. hadi air i, poto se ono prisutnima dopalo, morao ga je jo jednom ponoviti. Za stalnog predavaa drutva je angairao rahm. Kasim ef. Dobrau, profesora vjeronauke u mostarskoj gimnaziji. Sva njegova predavanja bila su veoma aktualna pa je sala u kojoj su ona odravana bila uvijek dupkom puna. Drutvo je jednog ramazana oko 1935. godine pozvalo u Mostar mog kolegu rahm. amila Avdia, koji je svaku veer, poslije klanjanja teravih-namaza, govorio prisutnima o raznim temama iz islamistike. I prof. Salih Balji drao je ovdje predavanja prigodom raznih vjerskih praznika: roenja Muhammeda, a.s. /mevluda/ i Nove hidretske godine. Glavni saradnici rahm. aira za sve vrijeme rada i djelovanja drutva bili su: hadi Ahmed-ef. Karabeg, muderis, Hamza-ef. Puzi, muderis, Salih-ef. Udovii, kadija, hafiz Salih Puzi, imam, Ismet Terzimehi, sudija, Omer-ef. Kalajdi, Nazif-ef. Koji i Omer-ef. Halilhodi. Drutvo je 1937. godine imalo 466 lanova. U ovoj godini njegovi organizatori su odrali 78 predavanja u gradu, dva na selu i stipendirali dvoje djece na izuavanju zanata. Pri ovom drutvu radila je 1941. godine i omladinska sekcija. Drutvo je prestalo s radom koncem 1941. godine. IZVORI: Podatke o drutvu Ihvan dobio sam od rahm. aira Konjhodia u pismu od 24. maja 1982. godine; AVPM, akti broj 266/1937. i 220/1941.

210

27. ODOBOR EL-HIDAJE ORGANIZACIJE ILMIJE KRALJEVINE JUGOSLAVIJE Ovaj odbor je osnovan koncem 1936. i za prvog predsjednika bio je izbran hadi Ahmed-ef. Karabeg a za tajnika hafiz Salih-ef. Puzi. Godine 1943. u ovom odboru su bili: Ibrahim-ef. Feji, predsjednik, Mehmed-ef. Udovii, potpredsjednik, Ejub Kabil, tajnik Ragib Balta, blagajnik i odbornici: hafiz Omer-ef. Dabi, hadi Salih-ef. Udovii, Smail-ef. Duda i Osman ehi. Drutvo je imalo zadatak da iri islamsku prosvjetu meu muslimanima na svome podruju. U tu vrhu prireivana su predavanja po damijama koje su drali imami i vjerouitelji mostarskih kola. IZVORI: El-Hidaje, Sarajevo, 1936. do 1943. godine. 28. ORGANIZACIJA MLADIH MUSLIMANA U okviru Odbora El-Hidaje djelovao je u periodu od 1941. do 1944. godine ogranak Mladih muslimana, organizacija koja nije imala nikakav politiki karakter. Ogranak je prireivao predavanja prigodom svih vjerskih blagdana po damijama i u sali Vakufskog povjerenstva na Maloj Tepi a ta su predavanja drali imami i vjerouitelji srednjih kola. Osim toga organizacija je drala seminare za poduavanje uenika niih razreda srednjih kola koji su se odravali u prostoriji iznad ulaza u dvorite Koski Mehmed-paine damije na Maloj Tepi. Predavanja iz raznih predmeta na ovom seminaru drali su bolji uenici viih razreda. Za cijelo vrijeme djelovanja ovog ogranka predsjednik je bio Hivzija Hasandedi. 29. PODODBOR MERHAMETA Bive muslimansko dobrotvorno drutvo Merhamet u Sarajevu osnovalo je u ljeto 1943. godine svoj pododbor u Mostaru. Merhametove prostorije nalazile su se na Mejdanu kod Male Tepe a inventar je naslijedio od Muslimanske narodne biblioteke u Mostaru, koja je 1941. zatvorena i potpuno likvidirana. U toku prolog rata stradale su hiljade muslimana u istonoj Bosni i drugim pograninim mjestima Bosne i Hercegovine iza kojih je ostalo mnogo nezbrinute djece. Ova djeca su sakupljana po popaljenim selima, dopremana na Ali-pain Most kod Sarajeva i ovdje smjetena u poseban dom. Odavde su djeca otpremana u razna mjesta Bosne i Hercegovine i povjeravana na izdravanje muslimanskim porodicama. Dana 31. oktobra 1943. godine u Mostar je stigao veliki transport djece od etiri do dvanaest godina ivota koja su od eljeznike stanice 211

prevezena u sabirne centre - damije i odmah razdijeljena porodicama. Merhamet je po unaprijed izraenim formularima popisao svu djecu i ustrojio tanu evidenciju. Svaki staratelj morao je potpisati dva formulara i obavezati se da e primljeno dijete ne samo izdravati nego i u vjerskom pogledu odgajati. Djeca su imala i zdravstvenu zatitu jer su se neki mostarski ljekari obavezali da e ih besplatno lijeiti. Na dopremi djece s Ali-painog mosta i njihovom zbrinjavanju mnogo su radili sljedei: Mustafa Alikalfi, dr. evkija Bali, ing. Ragib Kolakovi, dr. Asim Opija, Vehbija Imamovi, Hajrudin Trebovi i drugi. Vie od 200 muslimanskih porodica iz Mostara, Blagaja, Bijelog Polja i drugih okolnih mjesta uzeli su djecu na izdravanje i brinuli se o njima sve do zavretka rata 1945. godine. IZVORI: Osvit, Sarajevo, 1943., br. 88 i 89, Preporod, 1986.,br. 1. The Moslem Societies in Mostar Until the end of the last century there have not been a single Moslem society in Mostar. All the cultural and educational activities among the Moslems in Mostar were taking place in the mosques, schools /mektebs/, madrasahs and monasteries /tekke/. These institutions offered learning, religious rites, and all forms of cultural life, even the celebration of religious and state holidays. All the humanitarian and social work among the Moslems was conducted until the end of 19th century in the form of giving zekjat, offering charity /sadakai fitre/, slaughtering a sacrifice /kurban/on Bayram holidays, and in distributing charities to the poor who had been quite numerous in these times. The majority of wealthy Moslems performed these duties out of sheer conviction since they were truly observing Moslems. One should also mention testaments /vassiyetnamas/ that also played an important role in solving the social problems among the Moslems and in supporting the poor and persons not catered for. All the testaments left behind the rich Moslems were made legal by the judge and registered in the local register /sigil/, where the testator gave a full account what he/she left behind, for what purpose, and who was nominated as the executor and controller of his/her will. Perhaps the reasons aforementioned, or because of some other reasons, one could not find any Moslem society in Mostar until the end of 19th century. The first such society was established in 1898. 212

According to our data, 29 different Moslem societies were set up in Mostar between 1898 and 1945. They can be discerned as: cultural and educational, humanitarian and social, political trade union or belonging to certain guilds, sports and burial societies. Some of them did not leave any concrete data, so we mentioned their names only. The chronological lists of Moslem societies that were active in Mostar towards the end of 19th century until 1945, and had been mentioned in the sources available, were presented in the paper.

213

214

Minka Memija TAMPA I PRETPREPORODNI PERIOD BOSANSKO-MUSLIMANSKE KNJIEVNOSTI Vrijeme koje emo oznaiti kao pretpreporodni period moglo bi se karakterizirati kao ponovni susret Istoka i Zapada. To je sredina XIX stoljea, kada se postupno uspostavljaju ponovo veze izmeu istonjakih i zapadnih anrova u literaturi, kada se zainje ostvarivanje sinteze tih dviju kulturno-knjievnih paradigmi. Preplitanje ova dva kruga zbiva se tek s naim vremenom. Do tog stepena proimanja, trajae decenije postupnog naputanja i prihvaanja, odnosno graenja novog izraza koji u sebi sadri i neto od onoga naputenog i neto od onoga uzetog. Muslimansko stanovnitvo Bosne i Hercegovine za vrijeme osmanske uprave, dakle i u XIX vijeku, prakticira u literaturi gotovo sve istonjake anrove. Tako se ovdje njeguju i traju, u poeziji: kaside, ilahije, rubaije, gazel, munadat, nat, tarih, mersija, medhija, arzuhal, ehrengiz..., a u prozi: hikaja, putopis, memoarska i historiografska proza, komentar, risala, biografija. Neki od ovih anrova ispisuju se iskljuivo na orijentalnim jezicima (ovdje se podrazumijevaju turski, arapski i perzijski jezik), neki i na narodnom u okviru alhamijado literature. Vidljiva granina linija postupnog otvaranja prema Zapadu zbiva se s pojavom tampe i izdavake djelatnosti, uslovljenih osnivanjem prve tamparije u Sarajevu 1866. godine. Te godine poinju dva lista: Bosanski vjestnik, na narodnom, i Bosna, bilingualno, i na turskom jeziku. Bitni faktori koji omoguuju ovu prekretnicu i razlikovanje u odnosu na dotadanje vrijeme jesu jezik i pismo. Istina, osmanska vlast za sve vrijeme svog trajanja iskazivala je visok stepen jezike tolerancije to je omoguilo rad na narodnom jeziku koji je bio apsolutno dominantan (svakodnevni govor, bogat korpus narodne poezije kod svih ovdanjih naroda, spisateljska djelatnost kod svih pa i Muslimana o emu svjedoi alhamijado literatura, krajika pisma, korespondencija. A s pojavom prvih novina taj jezik i pismo vide se u novom mediju, one su mogunost da se istupi iz zatvorenih konfesionalno-nacionalnih okvira i objavi taj jezik i pismo. Tako u ovim novinama Muslimani prvi put tampaju na zapadnom pismu i narodnom jeziku. Pjesme iz prvog broja Bosne: Pozdrav gospodina hode Mehmmeda Emin-efendije, Pozdrav naelnika pravosua mufetii-huamefendije i Pozdrav kajmekama Munib-efendije sultanu jesu prvi tekstovi 215

ovdanjih Muslimana objavljeni na narodnom jeziku i nearapskim pismom, irilicom. Prva drugaija literarna forma javlja se takoer u novinama - najprije u Sarajevskom cvjetniku - Gulseni-sarayu, listu prvog muslimanskog novinara Mehmeda aira Kurtehajia1, kasnije i u zvaninoj Bosni2. To su prilozi u dijalogu koji po formi i po sadraju podsjeaju na grki mim, moda bi se mogli smjestiti izmeu satirinog koji se u helenskoj knjievnosti vezuje za Menipa i pouno-filozofskog sadraja kakav je pisao Platon. Na Zapadu se ovaj anr obnavlja u vrijeme prosvjetiteljstva. U skladu s politikim stanjem i stepenom historijskog razvoja ove zemlje u to vrijeme, duh prosvjetiteljstva ovdje se javlja gotovo stoljee kasnije i ostvaruje se u specifinim modifikacijama: prvenstveno u znaku snanih inicijativa za kulturno samoosvjeenje i emancipacije, te u znaku nacionalno-preporoditeljskih pokreta, to su neodvojive dimenzije jednog jedinstvenog procesa. Prvu dijaloku rubriku donosi Sarajevski cvjetnik u aprilu 1869. godine. Razgovaraju dvojica, "Musliman i Hristjanin", o savremenoj situaciji. Dijalog je pun polemikih tonova, kranin prigovara muslimanu sve ono to bi valjda zamjerio predstavnicima vlasti. Jedan od bitnih prigovora je i to da se narod meusobno slabo drui. Rubrika se u ovom listu nastavlja u 1890. i 1872. godini. U jo dva priloga sudionici ovog razgovora su imenovani kao "dvojica Hercegovaca" i "Mostarac i Trebinjac", ostale rubrike, i u Bosni, ne donose nikakve podatke o njima, prilozi su nastavljeni kao Razgovor dvojice, a razlikuju se kao prvi i drugi. Dvije rubrike potpisane su sa: Jedan patriot, to ove priloge kvalificira kao dobronamjerne, angairane pristupe zadatoj temi. Teme ovih dijaloga su uzete iz ivota, uglavnom su to kritike zbog neostvarenih projekata u komunalnoj djelatnosti, u obrazovanju, zbrinjavanju sirotinje i slino, i u vezi s tim iznosi se na vidjelo korupcija, nemar, nebriga, potkradanje dravnog novca i drugo. Iz jedne od tih rubrika daemo fragment da se vidi njena priroda: Prvi: ta ima novo? Drugi: U rijeima svata a u poslu nita. Prvi: ta e to rei? Drugi: Tako je zaista, jer da je sve uinjeno ta je govoreno ta bi
1) Sarajevski cvjetnik, izlazio na turskom i narodnom jeziku od decembra 1868. do jula 1872. godine. 2) Bosna poinje u maju 1866. godine i traje do ljeta 1878. godine.

216

kojeta bilo. Prvi: emu su te tvoje rijei namijenjene, to hou da im razjasni. Drugi: Ovo se odnosi na skoro sve, no nas se tie samo ono to se u naoj Bosni radi. Prvi: Ima li u Bosni stvari o kojima se govorilo a nije nita svreno? Drugi: ta pita kad zna. Prije dvije godine ovdje se je poveo govor da e se ustanoviti daru-efeka (sirotinjska kola). O tome je javljeno tako kao da je stvar ve svrena, i ve se po svijem vilajetskim novinama bijahu raznijeli lanci u pohvalu toga djela kojega nema, a osobito mi je ao rijei kojima je "Tereki"3 pohvalio ovu stvar i preporuio i ostalijem vladama vilajetskim, pa to bi od toga? Prvi: Pa zar je ta kola neto, svejedno nainila se-ne nainila, no to bih ja rad bio zanati ta bi od konjikog puta koji je jedini put veui Bosnu i Hercegovinu i o kome se tako mnogo govorilo. Drugi: E moj brate, ti svojim pitanjem pokazuje da nijesi itao dosadanje novine ovoga vilajeta. Prvi: Kad si ih itao morao si u njima nai da je taj put nainjen tako da po njemu kola kao po ledu lete i da su eljezni mostovi iz Engleske, bog zna s koliko troka doneeni i namjeteni... Put, naravno, nije dovren, iako su utroena velika sredstva. Toliki troak zauuje sagovornike pogotovo zato to su u gradnji puta besplatno radili radnici iz Travnikog i Hercegovakog sandaka te vojska. Uloge dvojice koji razgovaraju nisu u svim rubrikama razgraniene do kraja; oni nisu uvijek oponenti, jedan kritikuje a drugi, branei neto, iznosi injenice koje takoer optuuju, pa i on tako postaje kritiar. Tako se, u jednom razgovoru, obojica slau u tome da mnogi planovi ostaju na nivou obeanja te da nije vakufa Gazi Husrev-bega ne bi bilo nijedne zgrade koja "zahtjevima vremena odgovara". Ova rubrika bila je dosta itana to se kae i u jednom Razgovoru dvojice. A ita se, po miljenju jednoga od njih, zato to njihov dijalog "ne pokazuje nikakve privatne mrnje, niti potvaranja, no to svijet na govor odobrava o tome da ne govorimo, nego da vidimo ima li kakve koristi od naega govora i pisanja". Ovi se prilozi, po svojoj namjeni, uklapaju u generalnu ideju ovih novina - da se bude koristan. Bosna i Sarajevski cvjetnik objavile su ukupno osam priloga ovoga anra.4 Nijedan od njih nije potpisao imenom. Moda nije presmjelo veza3. Tereki, list koji je izlazio u Istanbulu. 4. U Sarajevskom cvjetniku rubrike su objavljene u: br. 14 od 3. aprila 1869.; br. 14 od 4. aprila 1870.; br. 15. od 11. aprila 1870.; br. 17 od 25. aprila 1870.; br. 9 od 29. aprila 1872. i br. 15 od 1. jula 1872. Bosna je objavila dvije rubrike: u broju 197 od 17/29. marta 1870. i br. 229. od 27.oktobra /8.novembra iste godine.

217

ti ih za Kurtehajia, jer se javljaju u Bosni kad je on na elu toga lista, te u Cvjetniku, koji on takoer ureuje. Mada nije beznaajna "ureivaka ruka" kao injenica koja govori u prilog ovoj pretpostavci, nju mogu potkrijepiti i oni primarni zahtjevi Kurtehajia, novinara i urednika: e za naukom, za napretkom u svakom pogledu i za aktivitetom. Iako je Bosna izlazila jo est godina nakon Kurtehajieve smrti, Razgovor dvojice nikad se vie nije pojavio, to bi takoer moglo da govori o vezanosti ovog autora i rubrike. Listovi ovoga osmanskog perioda donose esto informacije i o kulturnom ivotu u Evropi i svijetu. Tako se italac u Bosni upoznaje i sa kulturnim i knjievnim tokovima izvan Osmanskog carstva. Ove novine objavljuju i prve prevode iz zapadne literature. Sarajevski cvjetnik sredinom 1869. godine objavljuje informaciju da je umro francuski pjesnik Lamartin a neto kasnije i prevod jedne njegove elegije. Prevedeni prilozi, takoer poznati turski publicista i pjesnik Ebu Zije Teufik. On u vie nastavaka donosi fragmente iz Dnevnika Dobroga Riara uz informaciju o izuzetnoj popularnosti ovoga djela, te da je u cijelosti prevedeno i objavljeno na turskom jeziku. U salnamama, kalendarima koji su na turskom jeziku izlazili na prelazu osmanskog i austrougarskog perioda, nalazimo zaetke istraivako-kritikih radova. Ibrahim-beg Baagi objavljuje u njima 22 teksta o znamenitim linostima iz bosanskohercegovake historije, i u okviru toga o etrnaest pisaca. A austrougarskim vremenom jaaju procesi pribliavanja evropskom kulturnom krugu. Oni su omogueni intenziviranjem izdavake djelatnosti, reformom obrazovanja, razvojem svjetovnih kola, pokretom za afirmaciju narodnog jezika i latinice i irilice, te kolovanjem Muslimana u zapadnim centrima. U dramskom anru stvari su neto sloenije, zbog odsustva dramske tradicije u islamskoj kulturi. Vjerovatno su zato prvi dramski tekstovi samo tematski oslonjeni na kulturnu tradiciju islamskog kruga, a tehniki su preuzeti iz zapadne tradicije. O tome svjedoe, na primjer, drame Pod Ozijom Safvet-bega Baagia i Hadun Rizabega Kapetanovia. U dramskom anru zapravo ne moe biti rijei o preporodu nego o nastanku nove knjievne vrste. Iako u prvim djelima koja oznaavaju uvoenje novih anrova u literaturi nema izuzetne knjievno-estetske vrijednosti, njihov kulturnohistorijski znaaj je golem. Ta djela predstavljaju neophodnu knjievnu i civilizacijsku pripremu osvajanja zapadnih oblika knjievnog umijea, to e 218

u razdoblju s kraja vijeka omoguiti pojavu profiliranih autorskih figura i knjievno-umjetniki relevantnih ostvarenja, poput Safvet-bega Baagia, atia, Bjelevca i drugih. Proces sinteze kulturno-knjievnih tradicija Istoka i Zapada traje kao bitno obiljeje bosanskohercegovake umjetnosti novoga doba. To je posebno vidljivo u knjievnosti i u likovnoj umjetnosti, na primjerima djela Selimovia, Suia, Skendera Kulenovia, Ibriimovia, Kondia, Karahasana, Horozovia (u literaturi) te Behaudina Selmanovia, Numankadia, Berbera, Obralia, Hasanefendia, Hoze, Dragulja, Ramia... (u likovnoj umjetnosti). REZIME Pojava tampe u Bosni i Hercegovini 1866. godine predstavlja onu graninu liniju koja se moe nazvati pretpreporodnim periodom u knjievnom ivotu ovdanjih Muslimana. To vrijeme razlikuje se od dotadanjeg prije svega po jeziku i pismu. Stvaranje na tri orijentalna jezika i na arapskom pismu postupno uzmie pred narodnim jezikom i zapadnim pismima - irilicom i latinicom. U prvim bosanskohercegovakim novinama Muslimani prvi put tampaju svoje radove na narodnom jeziku i nearapskim pismom. U tim novinama javljaju se i nove literarne forme koje se mogu kvalificirati kao ponovni susret Istoka i Zapada. Te novine objavljuju i prve prevode iz zapadne literature. Procesi pribliavanja zapadnom kulturnom krugu ii e uzlaznom linijom u narednim decenijama da bi se okonali s naim vijekom. The Press and the Period of Bosnian Moslem Literature before the Revival An emergence of press in Bosnia and Herzegovina in 1866 can be seen as a border mark that can be called the Period before the Revival in the literary life of the local Moslems. This time is different from the present one, above all, in terms of language and alphabet. Writing in three oriental languages and in Arabic gradually retreated when confronted with the people's, or mother tongue and the Western scripts-Latin and Cyrillic. The Moslems printed their works in the first Bosnian-Herzegovinian newspapers in their own mother tongue and in a non-Arabic alphabet. These newspapers also presented 219

some literary forms that can be qualified as another meeting of the East and the West. These newspapers also published the first translations from the Western literature. The process of getting closer to the Western cultural circle would be in ascending line in the decades that followed. It ended in our century.

220

Amra Reidbegovi Narodna i univerzitetska biblioteka BiH OSNIVANJE I RAD ISLAMSKE DIONIKE TAMPARIJE (TISKARE) U SARAJEVU OD 1905.-1918. GODINE Osnivanje Islamske dionike tamparije u Sarajevu (1905.-1948.) uklapa se u kulturni i prosvjetni zamah koji je pratio pojavu bosanskomuslimanskog preporoda na prelazu iz 19. u 20. stoljee. Tragove ideje o osnivanju takve ustanove moemo pratiti jo od kraja osmanskog doba u idejama bosansko-muslimanskog novinara Mehmeda aira Kurtehajia, koji je ukazivao na potrebu prosvjeivanja i kolovanja muslimanskog naroda, to se ne da ni zamisliti bez tamparije u to vrijeme. Ideja o osnivanju tamparije kao prvenstveno kulturne ustanove ponovno se javlja, sada ve kao stvarnost, prilikom osnivanja lista za pouku i zabavu Behar (1900.-1910.). Tada zamiljena islamska tamparija trebalo je da bude temeljna islamska ustanova, koja e omoguiti opti kulturni preporod Muslimana kao i tampanje publikacija, osim na domaem bosanskom i na orijentalnim jezicima. Od tada pa do ustanovljenja tamparije 1905. godine, na ostvarenju ove zamisli intenzivno rade muslimanski intelektualci, kulturni poslenici i druge istaknute linosti. Iako je bila plod vee grupe istaknutih ljudi koje je povezala i udruila ista ideja i potreba za napretkom bosansko-hercegovakih Muslimana, za pokretanje i osnivanje Islamske dionike tamparije najzasluniji su Ademaga Mei, Mahmudbeg Fadilpai-erifovi, Avdaga ahinagi, Sejid Alibeg Filipovi, Dr Halilbeg Hrasnica, Demaluddin auevi, Fehim Spaho, Hamdija Kreevljakovi1 i drugi. Ve do 1903. godine sazrijeva i vizija o organizaciji tamparije kao dioniarskog drutva, a tokom 1904. godine zavrene su gotovo sve pripreme za osnivanje tamparije. Na glavnoj skuptini dioniara 16. septembra 1904. godine Islamska dionika tamparija je i osnovana, kada je ustanovljen upravni i nadzorni odbor. Predsjedavajui Skuptine Ademaga Mei proglasio je za ravnatelja upravnog odbora Mahmudbega Fadilpaia, a za podravnatelje Seida Alibega Filipovia i Zija Rizaefendia. U nadzorni odbor izabrani su Ademaga Mei, Avdaga ahinagi, Ajni Buatli i Mustafa Mujagi. Tada su uraena i pravila tamparije koja je Zemaljska vlada odobrila ve 25. novembra
1. O ostalim linostima vidi: Novi Behar, 1930., br. 16 i 17. Abdurahman Mei: Islamska tamparija, 1905.-1930.

221

1904. godine. U ovom periodu poduzeta je, kako se kasnije pokazalo, uspjena oglasna kampanja o potrebi islamske tamparije i poziv na uee u njenom osnivanju u vidu kupovine dionica. Ve do septembra 1904. godine svih 1.000 izdatih dionica bilo je rasprodato, pa je: "... ravnateljstvo odluilo u interesu samog preduzea raspisati upis jo drugih 1.000 dionica".2 Po upisu Drutva u trgovaki registar,3 8. aprila 1090. godine: "... u 2 sahata poslije podne u prostorijama ovdanje kiraethane na Bendbai..." odrana je prva glavna skuptina dioniara na kojoj se ve raspravljalo o nabavci tamparskog postrojenja. Otvorenje Islamske dionike tamparije obavljeno je 10. jula 1905. godine na ve tradicionalno svean nain. Kao i prilikom otvaranja Vilajetske tamparije u Sarajevu 1866. godine, kada je njenom osnivau Topal Osman-pai iskazana pjesma prigodnica (najvjerovatnije od strane fra Grge Martia), tako je i za ovu znaajnu priliku pjesnik Musa azim ati spjevao pjesmu i posvetio je Islamskoj tampariji. "tamparija", oj koraka divna U napredak, moj premili rode! Kolika li za te teevina, Krasan simbol prosvjete - slobode! "tamparija" - to ti je putokaz Bajnoj stazi, gdje budunost cvjeta, "tamparija" - tvoj je novi dokaz, Da si udio kulturnog svijeta...4 Svi koji su na bilo koji nain uestvovali u osnivanju ove ustanove, osjeali su se tada poput pjesnika atia. Pojava Islamske dionike tamparije znaila je zajedniku tenju istaknutih predstavnika muslimanskog naroda da se ukljui u savremene tokove ivota, emu e doprinijeti tamparija kao "... sredstvo za razvoj prosvjete narodne koja nam je potrebna kao komad hljeba...".5 Osnivanje Islamske dionike tamparije, stoga, znailo je mnogo vie od jednog privrednog poduhvata, to je zapravo bio vie kulturno-civilizacijski in. Djelatnost Srazmjerno svom tamparskom postrojenju koje spada u postrojenja veeg kapaciteta, Islamska dionika tamparija po obimu svoje produkcije ubraja se u najplodnije. Za prvih 14 godina svoga djelovanja od osni2. Behar, 1904. br. 12, str. 192. 3. Behar, 1905. br. 23, str. 368. 4. Behar, 1905. br. 6, str. 84-85. 5. Behar, 1905. br. 6, Islamska tamparija (E. Mulabdi).

222

vanja do 1918. godine, tamparija je proizvela preko 120 publikacija, od ega oko 100 monografskih i preko 20 naslova periodike. Veliki broj tamparskih porudbina i pretrpanost poslom od samog poetka, kao i nastojanje da u dogovorenom roku i to bolje realizira sve ugovorene poslove, najvjerovatnije je opredijelilo Islamsku dioniku tampariju da svoju djelatnost usmjeri preteno na tamparstvo. Izdavatvo je stoga bilo manje zastupljeno, a iz istog razloga najvjerovatnije nije dolo ni do programom zacrtanog osnivanja sopstvenog lista i knjiare. Ipak, Islamska dionika tamparija je izdala oko 14 publikacija. Svoj izdavaki prvenac tampala je ve 1904. godine u tampariji Riste J. Savia u vrijeme dok jo nije poela djelovati i kao tamparsko preduzee. To su Pravila Islamske dionike tamparije (tiskare) u Sarajevu. Autori ijim je radovima bila i izdava ova tamparija, jesu Ekrem ahinovi sa dramatskim spjevom Hivzibeg, 1905.; Murat Hajrovi, koji se javlja kao sakuplja i autor dva izdanja knjge Male prie i dosjetke za muslimansku mlade, 1906. i 1913.; Sejfullah Proho sa djelom Zubdat-ul-faraid, 1908.; Sejfuddin Kemura; Ilustrovana povijest sarajevskih zadubina, 1908. i Prvi srpski ustanak pod Karaorem..., 1914.; Svetozar orovi: Komije, 1911.; Aleksa PopoviSarajlija: Osuda muira Sulejman-pae..., 1906. i ivotopis znamenitih Sarajlija, 1910. i drugi. Od 21 naslova periodike koji je tampala Islamska dionika tamparija je i izdavala Muslimansku slogu: glasilo bosansko-hercegovakih muslimana (1910.-1912.; 1914.), iji je neko vrijeme bila i vlasnik (do 23, avgusta 1911.) i Trgovaki kalendar za prostu godinu 1907. U pogledu sadraja monografske tamparske produkcije, ova tamparija je nastojala da obuhvati mnoge oblasti ljudskog znanja. Ipak, najbrojniji su knjievni i historijski radovi, a potom politiki i religijski, to ukupno ini 62% produkcije. Preostali dio tamparske produkcije (oko 31%) ine razni pravilnici, izvjetaji, zapisnici i zakoni, dok najmanji broj (oko 7%) jesu radovi iz oblasti prirodnih i primijenjenih nauka. Iz najzastupljenije oblasti - knjievnosti, izdvajamo poznatije autore ija su djela tampana u Islamskoj dionikoj tampariji. To su Safvet-beg Baagi Redepai, Ekrem ahinovi, emsudin Sarajli, Sejfuddin Kemura, Aleksa Popovi Sarajlija, Hifzi Bjelevac, Svetozar orovi, Salih Kazazovi, Josip Milakovi i drugi. Najvei broj svojih radova Safvet-beg Baagi je tampao u ovoj tampariji u sopstvenom ili izdanju Knjiare brae Baagi. Njegove Misli i uvstva su meu prvim knjigama tampanim u Islamskoj dionikoj tampariji (u dva izdanja, 1905. i 1906. godine), Gazi Husrev-beg... tampan 1907.; Uzgredne biljeke i prie i dosjetke, 223

1907.; i Izabrane pjesme, 1913. godine. Tu je i nita manji broj djela Sejfuddina Kemure, koji je zahvaljujui vanrednom poznavanju orijentalnih jezika i povijesti bio u mogunosti da koristi turske i druge izvore, na osnovu kojih je nastala veina njegovih djela. Pored ve spomenutih u izdanju tamparije, u njegovom vlastitom izdanju ovdje su tampani i njegovi radovi o sarajevskim muftijama; o prolosti bosanskih katolika i njihovih bogomolja i drugi. Aleksa Popovi-Sarajlija se ovdje javlja kao prevodilac sa turskog i maarskog jezika, ili kao autor nekad pod pseudonimom Pertev-efendija. Uz ve spomenute dodajemo i rad o tridestogodinjici vladanja Sultana Abdul-Hamida II. Ekremu ahinoviu Islamska dionika tamparija 1907. godine tampa komediju Dva naelnika; emsudinu Sarajliu pripovijest Razija, 1908. i Vjetar 1917.; Josipu Milakoviu Knjiga i pismo u naoj narodnoj pjesmi 1911.; Petru Koiu Sudaniju, 1911.; Salihu Kazazoviu alu u tri ina Oba gluha, 1911.; Hifzi Bjelevcu Aprilske kie, a Sofiji Pletikosi pod pseudonimom Safija-hanum Pisma u obranu muslimanskog enskinja 1911. itd. Iako je uglavnom pruala samo tamparske usluge za periodine publikacije (izuzev dva ve pomenuta naslova), iz njihovih sadraja, a esto i samih naslova, mogue je spoznati kulturni i prosvjetni program i usmjerenje Islamske dionike tamparije. Prvi list tampan u ovoj tampariji bio je Bonjak: list za politiku, pouku i zabavu, iji je broj 28. iziao ve 13. jula 1905. godine i ovdje e se tampati do kraja, do 1910. godine. Samo dva dana poslije, 15. jula 1905. godine u Islamskoj dionikoj tampariji izlazi iz tampe Behar, list za pouku i islam od broja 6. 1905. sve do 1910. godine. Naredne 1906. godine u Islamskoj dionikoj tampariji tampaju se etiri nova naslova periodike. To su Bosansko-hercegovaki glasnik: list za politiku, ekonomiju i knjievnost, Bosanska vila: list za zabavu, pouku i knjievnost, sve do 1913. godine, te kalendari Kalendar Gajret za 1906./7. i Trgovaki kalendar: za prostu godinu 1907. U 1907. godini tampa se svih 13 brojeva Baagievog Ogledala, zatim Gajret: glasilo Gajreta Drutva za potpomaganje aka Muslimana na srednjim i viim kolama koji e se ovdje tampati sve do 1914. godine i Kalendar Gajret za 1907./8. Tri nova naslova u 1908. godini tampana u Islamskoj dionikoj tampariji su Bosansko-hercegovaki teak: organ centralnog pelarskog drutva i podrunica u Bosni i Hercegovini sve do 1915. godine; Tarik: list za pouku i zabavu tampae se ovdje sve do 1911. godine i Muslimanska svijest: neovisni organ Muslimanske napredne stranke za Bosnu i Herce224

govinu do 1910. godine. Glas slobode: organ socijalno-demokratske stranke Bosne i Hercegovine jedini je novi periodini naslov tampan u 1909. godini. U 1910. godini tampaju se dva nova naslova u Islamskoj dionikoj tampariji. To su Muslimanska sloga: glasilo bosansko-hercegovakih Muslimana koji se sve vrijeme svog izlaenja tampa u ovoj tampariji do 1911. godine. Drugi naslov je Muallim: glasnik muslimanskog muallimskog i imamskog drutva za Bosnu i Hercegovinu sve do 1913. I 1911. godine javljaju se dva nova naslova, Uiteljska zora: list za narodno kolstvo, glasilo Saveza uiteljskih drutava Bosne i Hercegovine (1911.,1912. djelomino i 1916.1918. takoer djelomino tampan je Novi musavat, 1911./12. Misbah: organ udruenja bosansko-hercegovake ilmijje je jedini novi naslov tampan u 1912. godini sve do 1913./14., dok se 1913. godine ne tampa ni jedan novi naslov periodike. U 1914. godini od novih naslova tapa se jedino Jenjimisbah kao nastavak Misbaha, a u 1915. samo Kalendar Gajret: za 1915. godinu. Tokom 1916. i 1917. godine ne tampaju se novi naslovi, emu su vjerovano razlog ratne prilike, a 1918. godine u Islamskoj dionikoj tampariji tampa se Biser: list za irenje prosvjete meu Muslimanima u Bosni i Hercegovini, iji podnaslov u potpunosti odgovara i itavom programskom opredjeljenju tamparije u proteklom periodu. tamparija je pored monografskih i periodinih publikacija tampala i sve vrste tiskanica (pogotovo trgovakih) i vrlo uspjeno obavljala sve knjigovezake poslove zahvaljujui sopstvenoj savremeno opremljenoj knjigoveznici. tampajui djela latinicom, irilicom i arabicom, esto i uporedo ovim pismima, Islamska dionika tamparija je uvaavala multikulturni karakter bosanskohercegovakog stanovnitva i nacionalne i historijske specifinosti ove sredine. Imajui u vidu nedovoljno visok obrazovni stupanj bosanskohercegovakog stanovnitva i znatan procenat nepismenih, Islamska dionika tamparija je svoju kulturno-civilizacijsku misiju obavila na najbolji mogui nain, ime je ostvarila nade i ciljeve svojih pokretaa i osnivaa. The Establishment and Work of Islamic Printing Shop Ltd. In Sarajevo Between 1905 and 1918 The idea on the establishment of Islamic Printing Shop as an institution could be traced from the end of the Ottoman period and the emergence of Mehmed air Kurtehaji. This idea gained in importance when 225

the Behar magazine was founded (1900-1910). The Islamic Printing Shop was supposed to become an institution that would enable a general cultural revival of /Bosnian/ Moslems, as well as to print publications in Bosnian and in oriental languages. The Moslem intellectuals, cultural and other prominent public figures gathered around this idea. The Islamic Printing Shop was established on September 16, 1904 as a stockholding company, with Adem-aga Mei as the Chairman of the Company's Assembly. The official opening ceremony took place on July 10, 1905. During the first 14 years of its activities, which happens to be the topic of this paper, the Printing Shop produced 120 publications, out of which number 100 were monographs and more than 20 periodical ones. Its activity was exclusively directed towards printing business although it has had publishing as a part of its program orientation. The eminent Bosniak names, such as Safvet-beg Baagi. emsudin Sarajli, Sejfudin Kemura, Hifzi Bjelevac and others printed their works in this printing shop. One should mention Bosansko-hercegovaki glasnik /Bosnian and Herzegovinian Herald/, Bosanska vila /Bosnian Fairy/, Tarik /TariqChronogram/, Gajret, Muslimanska svijest /Moslem Awareness/ etc. Having taken into account the low educational level among the population of Bosnia and Herzegovina and the high percentage of the illiterate people, the Islamic Printing Shop did its cultural and civilization mission in the best way possible. In this way, it fulfilled the hopes and goals of its instigators and founders.

226

Ibrahim Kemura MUSLIMANSKA KULTURNO-PROSVJETNA DRUTVA Austrougarska okupacija Bosne i Hercegovine 1878. godine predstavljala je prelomni dogaaj sa dalekosenim posljedicama na njen dalji historijski razvitak. Nagli prodor savremenog naina proizvodnje i uspostavljanja kapitalistikih drutvenih odnosa izazvalo je osjetne i korjenite promjene u svim oblastima ivota, tako da poslije 1878. godine nastupa svojevrstan preobraaj cjelokupne zateene civilizacije u Bosni i Hercegovini. Tim procesima bili su, vie ili manje, zahvaeni svi slojevi bosanskohercegovakog stanovnitva. Prilagoavanje pojedinih socijalnih grupa i itavih naroda novonastalim uslovima teklo je - s obzirom na neujednaenost njihovih tradicija i drugih historijskih naslijea - osobenim putevima i neravnomjerno. To se posebno odnosilo na Muslimane, koji su tokom stoljea osmanske vladavine ivjeli u duhovnim, materijalnim i politikim sferama koje su ih vrstim nitima, prvenstveno putem religije, vezivali za orijentalno-islamsku civilizaciju. Austrougarskom okupacijom te veze su oslabljene, tovie i pokidane, a prodori uticaja i tekovina zapadnoevropske civilizacije naglo pojaani. Muslimani su prema ovim neoekivanim krupnim promjenama, koje su osporavale i ruile dotadanji ustaljeni sistem drutvenog ivota, navika i shvatanja, bili nepovjerljivi i vrlo rezervisani, pa je stoga i njihov put prilagoavanja bio spor i skopan s velikim tekoama. Optereenje koje je u znatnoj mjeri uticalo da se proces prilagoavanja novim prilikama usporava leao je i u dravnopravnom poloaju Bosne i Hercegovine, koja je i dalje, sve do 1908. godine bila pod nominalnim suverenitetom sultana. To je pothranjivalo iluzije o privremenom karakteru nove vlasti i povratku na stanje prije 1878. godine, ime su Muslimani sami sebe liavali mogunosti aktivnog ukljuivanja u savremene tokove. To je rezultiralo sve dubljim povlaenjem u sebe, izraavanjem prezira prema novoj vlasti i odbojnosti prema sistemu koji je ta vlast donosila, odnosno predstavljala. Na sve novine koje se javljaju kao posljedica modernog evropskog naina ivota gledano je kao na ustupak zapadnim obiajima i odbacivane su kao nespojive sa islamom kao religijom i vievjekovnom tradicijom. Proces udruivanja kao novi i vii oblik drutvenog ivota koji je nametao novi duh vremena poslije 1879.g. odvijao se u muslimanskoj sre227

dini postupno. U tom pogledu znaajnu ulogu odigrale su itaonice (kiraethane) s obzirom na njihovu tradiciju meu muslimanskim stanovnitvom i kao takve predstavljale su najpodesniju formu okupljanja i razvijanja drutvenog ivota. Koristei afinitet Muslimana prema itaonicama, a u cilju njihovog breg prilagoavanja novostvorenim uslovima, osnovana je u Sarajevu, na inicijativu oportunistiki raspoloenih intelektualaca, Muslimaska itaonica, kao prvo drutvo ove namjene. itaonica je otvorena 19.VII 1888. godine u novoj zgradi na Bendbai, podignutoj specijalno za tu svrhu, a sagraena je u orijentalnom stilu o troku mearif -sanduka.1 itaonica je imala 140 lanova i prirunu biblioteku.2 Ona je postala stjecite i centar okupljanja muslimanske inteligencije i istaknutih muslimanskih javnih i politikih linosti. U itaonici su drana predavanja iz kulturne i politike historije Bosne i voeni razgovori o znaajnim pitanjima politike prirode kojima su pored uglednih Muslimana prisustvovali kao gosti i predstavnici vlasti.3 Ova itaonica je kao prvi oblik modernog udruivanja Muslimana, pored uticaja na formiranje njihovog kulturnog i politikog mnijenja, odigrala i znaajnu ulogu u propagiranju obrazovanja na osnovama koegzistencije orijentalistike tradicije i novog zapadnjakog smjera.4 Sa osnivanjem ove itaonice kao posebne muslimanske institucije otpoinje proces kulturno-prosvjetnog pa donekle i politikog udruivanja Muslimana. Sline institucije osnivaju se kasnije i u drugim mjestima Bosne i Hercegovine: Banjaluci (1890), Tuzli (1891.), Brkom (1898.), Prozoru (1898.) i drugim. U periodu do 1903. godine osnovano je 13 itaonica, a kasnije e njihov broj znatno porasti, te e do 1911. biti osnovano 116 ovakvih ustanova.5 Djelatnost itaonica dopunjuje se i proiruje osnivanjem drutava i udruenja socijalno-humanog i drugog karaktera, koja su sve do 1903. godine, do osnivanja Gajreta, predstavljala, uslovno reeno, jedine kulturno-prosvjetne ustanove Muslimana. Tu svoju obrazovnu i kulturnoprosvjetnu funkciju itaonice i srodne joj ustanove (kao to su: klubovi, kasina, omladinska, zanatlijska, trgovaka, dobrotvorna i ina drutva) ispunjavale su programom svoga djelovanja, koji je pored osnovnog,
1. Todor Kruevac, Sarajevo pod austrougarskom upravom 1878.-1918. Izdanje Muzeja grada Sarajeva. Sarajevo, 1960., str. 277. 2. Muhamedovska itaonica. Sarajevski list, XI/1888. 122, 17.X 1888., str. 2-3. 3. T. Kruevac, Isto., str. 415. 4. Muhsin Rizvi, Knjievno stvaranje muslimanskih pisaca u Bosnii Hercegovini u doba austrougarske vladavine. ANUBiH, Sarajevo, 1973. Knjiga I, str.77. 5. ore Pejanovi, Kulturno-prosvjetna i socijalna drutva u Bosni i Hercegovini za vreme austrijske vladavine. Sarajevo 1930., str. 36.

228

obuhvatao i dranje popularnih predavanja, rad na suzbijanju nepismenosti, prireivanje zabava i slino.6 I nakon osnivanja Gajreta, prvog kulturno-prosvjetnog drutva Muslimana, itaonice i slina drutva djelomino su dopunjavali njegov rad i na taj nain inili organsku cjelinu s njim u pogledu obrazovanja i kulturnog uzdizanja Muslimana. Podrku programskom djelovanju Gajreta u njegovim naporima na planu kolovanja omladine, itaonice i druga drutva su davali i ustupanjem jednog dijela svojih prihoda Gajretu, a koji su ostvarivani putem zabava, sakupljanja dobrovoljnih priloga i na druge naine. Posljednja decenija 19. stoljea obiljeena je pojavom prve generacije muslimanske inteligencije kolovane u evropskom duhu. Njihovim istupanjem na politiku i kulturnu pozornicu otvaraju se znaajni procesi drutveno-kulturnog preobraaja Muslimana u Bosni i Hercegovini. Ta malobrojna muslimanska inteligencija koja je svoja znanja sticala u kolama modernog tipa i koja je imala prilike da se upozna sa zapadnom civilizacijom i njenim mogunostima, preuzela je na sebe teak zadatak da muslimanski narod upozna i priblii toj civilizaciji i njenim vrednotama i utie na njeno prihvatanje i usvajanje uz istovremeno ouvanje slavenskoislamskih ivotnih shvatanja.7 U tim nastojanjima djelatnost inteligencije odvijala se sopstvenim putem, stavljajui kao svoj prvenstveni zadatak rad na kulturnom, ekonomskom i privrednom podizanju Muslimana i njihovom brem integrisanju u tokove savremene zapadne civilizacije. Pri tome je inteligencija isticala da Muslimani imaju sve uslove za svoj svestrani drutveno-politiki i kulturni razvitak u okvirima Monarhije. Meutim, prihvatanje austrougarske okupacije kao trajnog rjeenja i u tim okvirima traenje mogunosti za djelatnost koja je imala za cilj evropeiziranje Muslimana putem kolovanja na osnovama zapadne pismenosti, doprinosilo je i vodilo izolovanju i otuenju inteligencije od irokih muslimanskih slojeva, koji su odbijali da prihvate takva rjeenja. Bez obzira na to koliko realno bilo
6. Tako se u Pravilima Muslimanske itaonice u Tenju, odobrenim 1906. godine, jasno preciziraju njeni ciljevi, koji su se sastojali u podizanju prosvjetnog i kulturnog nivoa lanova. To se postizalo itanjem pounih i politikih dnevnih listova kao i popularnih i strunih djela. Osim toga zadatak itaonice se ogledao i u "pripravljanju nepismenih lanova za pisanje i itanje, po mogunosti da ih upuuje i u druge lijepe nauke raznim predavanjima i daje zabave u itaonike i razliite dobrotvorne svrhe". - Arhiv Bosne i Hercegovine, Zemaljska vlada, Prs. 5214/23. 7. Mustafa Imamovi, Maximilian Braun o poecima evropeizacije u knjievnosti bosanskih Muslimana. ANUBiH, Sarajevo, 1978., str. 104.

229

sagledavanje situacije u kojoj su se Muslimani nali nakon okupacije 1878. godine i na to koliko se inilo racionalno rjeenje koje je inteligencija zagovarala i nudila, njen rad nailazio je u svakom sluaju na velike otpore i s potekoama je prihvatan od najirih slojeva. Preorijentacija i usmjeravanje ka zapadnoj kulturi i civilizaciji, to je u datim okolnostima bila neminovnost opstanaka Muslimana, a u tom pravcu je bila jednim dijelom usmjerena djelatnost inteligencije, bila su krajnje nepopularna. To je, prije svega, podrazumijevalo mirenje i prihvatanje okupatora koji se identifikovao sa nosiocem te civilizacije. A opte raspoloenje naroda upravo se ispoljavalo u mrnji, preziru i nepovjerenju prema svemu to je poticalo od okupatora. To je svakako bitno uticalo da se takvo neraspoloenje i nepovjerenje prenese i na zagovornike takve politike i usmjeravanja, to e u krajnjoj liniji i pored postignutih rezultata, djelovanje inteligencije u toj poetnoj fazi biti ogranieno na prilino uzak krug. Svakako da je takvom raspoloenju prema inteligenciji doprinosio i sam njen stav prema autonomnom pokretu, uz koga je pristajao najvei dio Muslimana, a kome se inteligencija gotovo u potpunosti suprotstavila. Vie razloga je uticalo na takav njen stav: konzervativizam vostva muslimanskog autonomnog pokreta, koji se izraavao u njegovoj politikoj strategiji, koja je polazila od toga da je stanje stvoreno okupacijom provizorij i iluzijama o konstruktivnoj ulozi Turske i ponovnoj uspostavi njene vlasti u Bosni i Hercegovini; srpsko-muslimanska politika saradnja ostvarena u toku autonomne borbe, djelovala je odbojno na muslimansku inteligenciju, koja je u veini bila prohrvatski orijentisana; znatan dio muslimanske inteligencije svojom egzistencijalnom zavisnou od reima u ijem je aparatu nalazila zaposlenje rezultiralo je i njenim lojalnim odnosom i saradnjom sa reimom; inteligencija je bila nezadovoljna i programom autonomnog pokreta, koji je naroito u poetku bio izrazito neprijateljski raspoloen prema prihvatanju tekovina modernog evropskog razvitka i svakog pribliavanja Muslimana novim tekovinama.8 Meutim, iako bez ire podrke, napori inteligencije na planu prosvjeivanja i obrazovanja, a time pribliavanja i ukljuivanja Muslimana u savremene tokove nisu ostali bez rezultata. Vidniji uspjesi oznaeni su pokretanjem lista Behar, osnivanjem Gajreta i nizom drugih akcija, koje su bile rezultat nastojanja i djelovanja te prve generacije muslimanskih intelektualaca obrazovanih u evropskom duhu. Najistaknutiji predstavnici te generacije bili su dr. Safvet-beg Baagi, Edhem Muladbi, Osman Nuri
8. Nusret ehi, Autonomni pokret Muslimana za vrijeme austrougarske uprave u Bosni i Hercegovini. Svjetlost, Sarajevo, 1980., str. 377-384.

230

Hadi i drugi. Prvo znaajno ostvarenje koje je realizovao Baagiev intelektualni krug bilo je pokretanje asopisa Behar, ime zapravo poinje kulturni pokret bosanskohercegovaih Muslimana, koji se temeljio i razvijao u nastojanjima oko buenja njihove svijesti o slavenskom porijeklu, ali uz ouvanje vrijednosti muslimanske kulture kao bitne odrednice njihove posebnosti, uz prihvatanje i proimanje sa tekovinama zapadne civilizacije.9 I osnivanje Gajreta, jednnog od najrazvijenijih muslimanskih kulturno-prosvjetnih organizacija u Bosni i Hercegovini, moe se smatrati nastavkom Beharove akcije s obzirom na njegove programske stavove koje je zastupao o potrebi obrazovanja, kao i na linosti koje su se angaovale u osnivanju Gajreta, a pripadale su istom krugu kulturnih radnika pokretaa Behara. Tako je i prvi predsjednik Gajreta bio dr Safvet-beg Baagi. U skladu sa naelima koje je zastupala ova muslimanska inteligencija - o neophodnosti ukljuivanja Muslimana u zapadnoevropski civilizacijski krug - i osnivanje Gajreta, drutva za pomoganje siromanih uenika na srednjim i viim kolama, imalo je za cilj da taj proces prilagoavanja i prihvatanja novih vrednota pospjei i uini bezbolnijim. Pozitivno izjanjavanje u korist osnivanja Gajreta 1903. godine predstavljalo je trajnije opredjeljenje Muslimana u smislu orijentacije prema usvajanju tekovina zapadnoevropske kulture i civilizacije, prevladavanje konzervativnih shvatanja i jedno perspektivnije sagledavanje budunosti, u kojoj se imperativno nametalo prihvatanje savremenog obrazovanja omladine, izuavanje modernih zanata i slino. Stoga je u mnogostrukoj aktivnosti Gajreta prioritet nesumnjivo pripadao ispunjavanju zadataka u pravcu modernog kolovanja Muslimana na svim stepenima obrazovnih institucija ukljuujui i Univerzitete. Te zadatke na formiranju graanske inteligencije Gajret je ostvarivao putem stipendiranja srednjokolske i univerzitetske omladine. Rezultat takve orijentacije drutva sadran je u injenici da je u prvoj fazi ovoga djelovanja do 1914. godine drutvo Gajret potpuno ili djelomino omoguilo kolovanje preko 500 uenika na srednjim kolama i fakultetima.10 Iako je Gajret i po svom programu i ciljevima bio prvenstveno zainteresovan za formiranje inteligencije evropskog profila, on je ipak pomagao i kolovanje teolokog kadra dodjeljivanjem stipendija uenicima er9. Muhsin Rizvi, Behar, knjievno-historijska monografija. Svjetlost, Sarajevo 1971. , str. 12. 10. Ibrahim Kemura, Uloga "Gajreta" u drutvenom ivotu Muslimana Bosne i Hercegovine (1903.-1941.). Veselin Maslea, Sarajevo, 1986., str. 103-121.

231

ijatske sudake kole i studentima na teolokim fakultetima u Carigradu i Kairu. Angaovanje Gajreta na pomaganju teolokog pravca bilo je motivisano neophodnim potrebama za stvaranjem savremenog vjerskog kadra, to je u krajnjoj liniji olakavalo i "Gajretovu" misiju kulturnog i prosvjetnog rada u irim slojevima.11 I na privrednom planu drutvo Gajret je, iako u manjem obimu, usmjeravanjem i forsiranjem izuavanja i pohaanja za ono vrijeme perspektivnih i modernih zanata, u znatnoj mjeri doprinosilo brem ukljuivanju Muslimana u savremene procese kapitalistikog naina proizvodnje.12 Kao i druga tadanja vodea kulturno-prosvjetna drutva u Bosni i Hercegovini, "Prosvjeta" i "Napredak", i Gajret je razvijao izdavaku djelatnost u kojoj se oitovala socijalna priroda, programska orijentacija i kulturna potencija Gajreta tokom prve faze njegovog izlaenja. U kulturnom i prosvjetnom obrazovanju Muslimana istaknutu funkciju vrila su "Gajretova" izdanja, prije svega njegov asopis i kalendari. Posebno znaajnu ulogu na tom planu odigrao je asopis Gajret, koji je tokom svoje prve serije izlaenja 1907.-1914. godine doprinosio i formiranju muslimanske italake publike. U tom periodu asopis su ureivali Edhem Mulabdi, Mustajbeg Halilbai, Osman iki, dr Murat Sari i Avdo Sumbul. Uz zadravanje muslimanskog obiljeja kao osnovne odrednice, asopis Gajret se svojom programskom orijentacijom naslanjanja na vlastite tradicionalne duhovne vrijednosti i uz istovremeno akceptiranje pozitivnih tekovina zapadne kulture i civilizacije, svrstavao u red istaknutih knjievnih listova toga doba.13 I ostale viestruke aktivnosti Gajreta potvruju da se uticaj ovog drutva nije ograniavao samo na njegovo lanstvo, nego je imao iri dijapazon to se izraavalo kako konceptom njegovog programa tako i brojnou uesnika u njegovom sprovoenju. Ostvarivanje ireg uticaja izvan okvira svoje organizacije Gajret je postizao razvijanjem aktivnosti putem kojih su se propagirale i irile njihove ideje prosvjetiteljskog i kulturnog preporoda. U toj funkciji pored navedenog, bila su njegova predavanja, rad na irenju pismenosti, itaonice, zabave i drugi oblici rada. Osnivanje Gajreta podsticajno je djelovalo na dalji proces kulturnoprosvjetnog udruivanja Muslimana, to se konkretizovalo pojavom novih kulturnih i prosvjetnih drutava kao to su: drutvo Muslimana
11. Isto 12. Isto 13. Isto. str. 122-130.

232

akademiara "Zvijezda", kulturno-sportskog drutva "El-Kamer", "Muslimanskog kluba", drutva napredne islamske mladei "Svijest", "Imamskomualimsko drutvo BiH" i drugih. Drutvo bekih akademiara "Zvijezda" osnovano je 20. februara 1904. godine. U pozivu Muslimanima BiH povodom osnivanja drutva, izneen je historijat nastanka te pobude i svrha osnivanja. Davanjem novostvorenom drutvu ime "Zvijezda" eljela se obiljeiti usmena na zaslunog kulturnog radnika Ibrahima Repovca, koji je radio na osnivanju omladinskog drutva pod istim imenom i sa slinom svrhom.14 U pravilima "Zvijeze" je naglaeno da je zadatak drutva "podizanje duevnog obrazovanja" njenih lanova, to se postie odravanjem sastanaka, predavanja i tsl.15 Prvi predsjednik drutva bio je Muhamed-beg Dubravi, potpredsjednik Husein Biser, lanovi: Mehmed Spaho, Abdulah-beg Bukvica, urija Alagi, Omer Ibrahimbegovi, Ejub Mujezinovi, Mustafa Denili, Hamdija Karamehmedovi i hfz. Alija Bubi.16 Drutvo napredne islamske omladine "Svijest" u Beu osnovano je 31.oktobra 1907. godine kao protutea "Zvijezdi". Ovo drutvo nastalo je istupom iz "Zvijezde" dijela akademiara koji se nisu slagali sa njenom politiko-nacionalnom orijentacijom. Za pretsjednika drutva izabran je Abdulah-beg Bukvica, potpretsjednika Abdurezak Dizdarevi, a u prvi odbor uli su: Atif Hadikadi, Osman Dusinovi, Omer Cepi, Muhamed Bajraktarevi i Abdurahman Reizovi.17 Pravilima drutva projicirana je njegova programska i drutveno-kulturna uloga.18 Aktivnost "Svijesti" ispoljavala se, prije svega, na drutvenim sastancima na kojima su lanovi drali predavanja iz aktuelne ili strune tematike. Svoje programe i stavove drutvo "Svijest" iznijelo je u nizu lanaka tampanih u brouri "Naem narodu".19 Kulturno-sportsko drutvo "El-Kamer" osnovano je u junu 1904. godine. Prvi predsjednik bio je dr Safvet-beg Baagi, tajnik Sulejman-ef. Heimovi, blagajnik Mustafa-ef. Biaki, a odbornici bez funkcije Edhem Mulabdi i Mustajbeg Halilbai.20 Bliskost ovih drutava sa "Gajretom", pored programske orijentaci14. Ibrahim Kemura, Proglas Muslimanske akademske omladine u Beu od 1907. godine. Prilozi Instituta za historiju u Sarajevu, XIII/1977., str. 336. 15. Pravila "Zvijezde", Behar, 5/1904.-5, 1, 16; Bonjak, XIV/1904., br. 17, 18, 19. 16. Bonjak, XIV/1904. 10, 10. III 1904. 17. Bonjak, XVII/1907., br. 45, 7.XI 1907. 18. Bonjak, XVII/1907., 49-50, 6.12.1907. 19. Naem narodu, Nakladom Muhamed-age Bajraktarevia, Sarajevo, 1908. 20. Behar, 5/1904.-5, 4, 15.VI 1904. 59-60.

233

je, vidljiva je i po direktnoj angaovanosti kruga oko Baagia, bilo kao inicijatora ili indikrektno kao onih koji su omoguili uslove za njihovo formiranje. Ta povezanost je vidno naglaena, primjerice kod osnivanja "Zvijezde" 20. februara na godinjicu osnutka Gajreta, ili kod "El-Kamera", uz arke zrake naeg Gajreta i nae "Zvijezde" zasja na naem obzorju"21, a jo vie potvrena Pravilima kojima je predvieno da imovina drutva po njihovom rasputanju pripada Gajretu. Sva ova drutva sa "Gajretom" u sreditu sastavni su dio jedinstvenog kulturno-prosvjetnog pokreta Muslimana prvih decenija 20. stoljea koji je u svojim osnovnim smjernicama ispunjavao zadatke na kulturno prosvjetnom i drutvenom preobraaju Muslimana. The Muslim cultural and educational associations The alteration of social and political relations having been caused by the Austro-Hungarian occupation of Bosnia and Herzegovina in 1878 led to a number of important changes in all areas of life. The Moslems were particularly exposed to these processes. Under the new conditions, they were forced to adjust and become involved into the contemporary trends and currents of the Western European civilization. The first beginnings of the modern alliance of Moslems took form of reading rooms as the most suitable and most acceptable ways for the Moslems. For quite some time these were the only institutions of cultural and educational character in Bosnia and Herzegovina until the emergence of the Gajret Society, which was established in 1903 in Sarajevo. The establishment of the Gajret Society came as a result of activities and endeavors by the first generation of Moslem intellectuals who have been educated in the European spirit. They were instigators and promoters of all cultural activities at the beginning of 20th century. The most prominent representatives of this generation were Dr. Safvet-beg Baagi, Edhem Mulabdi, Osman Nuri Hadi and others. The establishment of the Gajret Society meant an exceptional trial of the Moslem awareness and one of the most notable crossroads in the more recent history of the Moslems. This history was all in transformation and alteration from the Oriental and Islamic civilization to the Western
21. Isto.

234

European one. Although its basic function was to create the Moslem intelligentsia through the process of education of young people in secondary schools and at University levels, respectively, the Gajret Society had a wide influence in the larger Moslem environment. It developed activities that were meant to achieve the cultural and educational transformation of the Moslem people. This function was attained through the number of activities, such as "Gajret's" publishing activities (a journal and calendars), its popular public lectures, and a work to spread literacy (various types of literacy courses), reading rooms, social gatherings and outings. In addition to the "Gajret's" activities, the new cultural and educational societies emerged. They followed and complemented its activity because their program goals were similar. These societies were somehow organically linked to the Gajret Society. These societies were: The Moslem Society of University Students "Zvijezda" /The Star/, Cultural and Sports Club "El-Kamer", the Moslem Club, The Imams Muallimin Society of Bosnia and Herzegovina and others. All these societies, with the Gajret in the center made a unique cultural and educational movement of the Moslems in the first decades of 20th century. The movement fulfilled the tasks on the cultural and educational transformation of the Moslems.

235

236

dr Lamija Hadiosmanovi ULOGA BISERA U KULTURNO-PROSVJETNOM UZDIZANJU MUSLIMANA Preporodni period u kulturi bosanskohercegovakih Muslimana uvjetovan je nizom vanjskih faktora. On zapravo poinje s dolaskom jedne nove politike uprave - austrougarske, odnosno zapadnog kulturno-civilizacijskog toka. To je period kraja prologa stoljea kada se u kulturi zbivaju krupne promjene: postupno se naputa vievjekovna okrenutost istonjakim formama i sieima i prihvata se zapadni kulturni krug. Ovi procesi nisu jednoznani i brzi, iz njih se stvara jedna specifina kulturna tekovina koja nije ni istona ni zapadna, nego susret tih dviju kultura. Svaka nova svjetovna kola, nova tamparija, list, asopis, jesu segmenti koji e zajedno graditi ono to zovemo preporodom u kulturi bosanskohercegovakih Muslimana. Jedan dio toga procesa ponio je na sebi i asopis Biser, koji je djelovao svega tri godine, (1912.-13., 1913.-14. i 1918.), ali je nesumnjivo i on dao odreeni doprinos. Biser se javlja kao etvrti po redu muslimanski asopis od poetka preporodnog perioda i razvija svoju djelatnost u vrijeme kad prestaje da izlazi Behar, dakle u jednom kulturnom vakuumu. Grupa savremenih mostarskih intelektualaca: Muhamed Behlilovi, Mihrab ukri Kariikovi, Husein ogo, Abdurrezak Hivzi Bjelevac, Salih Bakamovi, Omer A. Bali, okupljaju se oko Muhameda Bekira Kalajdia u namjeri da pokrenu jedan list koji bi bio okrenut knjievnom i kulturnom stvaranju Muslimana Bosne i Hercegovine. Osnovna intencija lista naznaena je u podnaslovu "List za irenje prosvjete meu Muslimanima". Ve je navedeno da se ovaj list javlja u vremenu kada nastaje zatije u kulturnom i knjievnom ivotu. Biser zato ima i zadatak da animira i stvaraoce i itaoce. Urednitvo naglaava da e Biser biti "pouno-zabavni list" koji e ii za tim da iri prosvjetu meu Muslimanima, klonei se politike. Slijedei takvu orijentaciju Biser postaje jedino glasilo iz koga se nije moglo ni nazrijeti da je rat na pomolu. Iako se Biser distancirao od politike u onom klasinom smislu, ipak se on svojom programskom orijentacijom svrstao na dvoznaan put, s jedne strane bio je vrlo angairan u isticanju autohtonosti bosanskohercegovakih Muslimana, ali je isto tako bio naklonjen panislamizmu, pa i 237

panturcizmu. Panislamistika njegova orijentacija bila je zapravo slijeenje ideja koje su ustvari ve tada bile u nestajanju. U prvom broju ovog asopisa M. Hivzi Mufti pie tekst pod naslovom: "ta je na cilj?" U odgovoru na ovo pitanje on navodi irenje vjere, pravde, reda, napretka i tolerancije, ali i afirmaciju bosansko-muslimanske narodnosti. Zanimljivo je da bosanske Muslimane u nacionalnom smislu, imenuje Bonjacima.1 Svoju programsku orijentaciju Biser je odredio ovako: "Biser e gledati da probudi nau svijest, da se ve jednom maknemo sa nae dosadanje mrtve take gdje se je mnogo pero slomilo, mnoga lijepa i plemenita ideja ugasila, mnogo veliko i plemenito djelo propalo. List Biser tampae se latinicom, te e donositi izabrane radove naih knjievnika u pjesmi i prozi, pa bili oni pounog ili zabavnog sadraja, razne pripovijesti iz naeg svakidanjeg ivota, zatim prijevode iz turske, arapske i strane literature (kod potonje, ukoliko se ne bude kosilo s programom lista); donosie rasprave koje zasijecaju u islam i u naa ivotna pitanja i potrebe, kao i prikaze iz stranih literatura, kao i razne dogaaje iz islamske povijesti i islamskog svijeta, sakupljanjem narodnog blaga, itd."2 Biser ima dva karakteristina perioda svoga djelovanja: jedan, onaj poznatiji i bolji jeste vrijeme kad ga je ureivao Musa azim ati (1878.1915.) i kada su u njegovom izdavakom odboru sjedili poznati i savremeni poslenici. Iako ati nije do kraja bio samostalan jer mu je Muhamed Bekir Kalajdi, kao vlasnik i izdava, uglavnom diktirao pravac, ipak je vidljiva atieva invencija u ureivanju. U listu je bilo mnogo zanimljivih prevoda, neki su iz atievog pera. Za dvije godine koliko je ati ureivao ovaj asopis, u njemu je objavio i dosta svojih pjesama. Meu njima su posebno karakteristini soneti kao forma koju ati prvi uvodi u muslimansku knjievnost. Tako Biseru pripada ast da na svojim stranicama objavi jednu pjesniku vrstu koju do tada nije poznavala muslimanska knjievnost. ati je preuzeo urednitvo lista od osmog broja i taj Kalajdiev izbor ocijenjen je visoko. "Da e Biser i nadalje ostati na visini lijepo ureivanog pouno-zabavnog lista, svjedoi sam knjievniki glas naeg azima, koji je sa svojih radova svuda u naoj domovni poznat i priznat."3 U svakom sluaju to je najzanimljiviji i najuspjeniji period Bisera. ati,
1. M. Hivzi Mufti: ta je na cilj? Biser, Mostar, 1912.-13. I, 1. 2. Urednitvo Bisera: Rije - dvije o pokrenuu Bisera, Biser, Mostar, 1912.-3. I, 1, str. 1. 3. Uprava Bisera: Naim prijateljima, suradnicima i pretplatnicima, Biser, Mostar, 1912.13. I, 8, str. 168.

238

talentirani stvaralac i ovjek bogatog duha i irokih vidika, insistirao je na asopisu koji bi bio progresivan u najirem znaanju tog pojma. Zbog takvih svojih ideja i nastojanja, ati je u estom sukobu sa vlasnikom Kalajdiem, koji se direktno mijea u ureivaku politiku, nastojei da realizira svoje dosta uske, pa i konzervativne poglede. Ovi odnosi daju se naslutiti i iz atievog pisma Avdi Karabegoviu gdje veli: "Moram ti se izjadati. Izmeu mene i redakcijskog odbora Bisera s jedne strane, i Kalajdia s druge, nastale su nesuglasice povodom ureivanja i pravca lista, pa bi vrlo lahko moglo doi do neizlaenja lista. Kalajdi pokuava da se mijea u redakcijske poslove i daje direktive u pisanju, to ja svaki put kategoriki odbijam."4 Jedan od drastinijih sukoba izmeu redakcije i vlasnika Bisera dogodio se kada je Kalajdi insistirao da njegov list prenese iz Misbaha polemike tekstove Sakiba Korkuta, u kojima se napadaju muslimanski akademiari, "zbog toboe svoje vjerske indiferentnosti i rada na nacionalnom osvjeivanju muslimana". Tada su iz redakcije istupili Husein ogo i Hivzi Bjelevac, ali je ati i dalje ostao kao urednik. Naruenog zdravlja ati uskoro naputa i Biser i Mostar da se vie nikada ne vrati u njega. Meutim, njegov utjecaj osjetio se jo neko vrijeme u Biseru. Biser je i dalje nastojao da njeguje one glavne knjievne i kulturno-prosvjetne tekovine Muslimana iz razdoblja njihovog osvajanja zapadne pismenosti. Zato se ovaj list zalagao za okupljanje svih muslimanskih intelektualacapisaca na jednom zajednikom poslu - irenju prosvjete i kulture meu Muslimanima. Tako se na ovim stranicama susreu imena: Safvet-beg Baagi, Edhem Mulabdi, Osman Nuri Hadi, Fehim Spaho, emsudin Sarajli, Hamdija Muli, Hazim Mufti, Hivzi Bjelevac, Mirhab ukri Karikovi, Husein ogo, Sulejman Mursel, Fejzulah avki i drugi predstavnici mlade knjievne generacije. Po Kalajdievom nalogu u drugom goditu Biser se okree religijsko-islamskom duhu, pa se to kae i u novom podnaslovu: "List za irenje islamske prosvjete." Intencija asopisa Biser bila je za muslimanski svijet postupno dovedena "kulturnom i prosvjetnom napretku", da ga "kulturno i prosvjetno podigne i ojaa", i izvue "iz onog mrtvila u kome se je nalazio". Zato je on posebnu panju posvetio lancima pouno-zabavnog obiljeja, pripovijestima iz svakodnevnog ivota, te prijevodima prvenstveno iz turske i arapske literature. Uz to ovdje su nale mjesta narodne
4. Omer Zorabdi: Musa azim ati - jedan pjesnik i jedno vrijeme, Osloboenje, 28. X 1990., XLVII, 15210.

239

umotvorine, te rasprave koje "zasijecaju u islam i u naa ivotna pitanja i potrebe" i obavjetavaju o raznim dogaajima "iz islamske povijesti i islamskog svijeta". Ovakav tematski okvir davao je za pravo onima koji su na stranicama Bisera nali panislamistike ideje. Mada je to vlasnik asopisa negirao i insistirao na neutralnosti svoga lista, on se prirodom svoje koncepcije ipak svrstao na stranu preteno islamske problemtike, to, naravno, samo po sebi nije znailo i panislamizam. Biser je prije svega bio knjievni asopis. Na njegovim stranicama javilo se tridesetak pjesnikih imena meu kojima su najznaajnija: Musa azim ati, emsudin Sarajli i Fadil Kurtagi. ati je objavio oko pedeset svojih pjesama i upravo u ovoj poeziji najvidljivija je spona orijentalno-islamskog civilizacijskog kruga i utjecaja savremenog jugoslavenskog i evropskog pjesnitva. Na njegovoj poeziji najbolje se vidi onaj preporodni karakter koji nastupa u naoj knjievnosti. Svoju saradnju u Biseru openito ati zavrava pjesmom "Krvavi stihovi" objavljenoj u etrnaestom broju drugog godita. to se tie proznih tekstova, Biser je praktikovao objavljivanje obimnih djela i pripovijesti u nastavcima. Tako je objavio i jedan cijeli roman. Meu proznim piscima, na stranciama ovog lista javljaju se: Hamdija Muli, emsudin Sarajli, Hazim Mufti, Abdurezak Hivzi Bjelevac i niz mlaih neafirmiranih pisaca. Meu dosad nepoznatim piscima, najznaajniji trag ostavlja Nafija Sarajli. Kao to je ati obiljeio pjesniki opus Bisera, tako je u prozi Bjelevac najmarkantniji pisac. Kroz dva godita provlai se njegov roman "Pod drugim suncem". I ovaj roman, kao to je to i atieva poezija, oznaava onu prekretnicu ka novoj knjievnoj orijentaciji, odnosno proimanju istonjakog i zapadnog. Uz navedeni roman Bjelavac je u Biseru objavio i "Hadermeresov dnevnik". Kratka komedija "Lukavi opanar" nije predstavila Bjelevca uspjenim piscem kao to je to sluaj sa njegovim romanima. I inae dramski tekstovi u Biseru, mada raznovrsni po anru ne predstavljaju najvie domete muslimanske dramske knjievnosti. Pored Bjelevca, ovdje je Husein ogo objavio farsu "Doktor Lacmanin", Nedip ardi adaptaciju pria o Ali-babi iz Hiljadu i jedne noi i Nazif Resulovi dramu "Sloga". U odabiru prevedenih djela Biser je uglavnom okrenut Istoku, ponajvie turskoj literaturi. Dok su njegovi prethodnici Behar i Gajret insistirali na knjievnosti Zapada, Biser nalazi probitanijim za svoga itaoca literaturu islamskog duha. Najveu zaslugu za dobre prijevode u Biseru ima ati. On posebno insistira na turskoj poeziji i njegovi prijevodi 240

prepjevi su ono naljepe to je Biser objavio u prijevodnoj knjievnosti. To je uglavnom savremena poezija socijalne tematike. ati je prevodio i prozne tekstove. Pored njega kao prevodilac iz istonih knjievnosti javlja se jedino Salih Bakamovi. Nekoliko prijevoda iz evropskih knjievnosti pripada manje poznatim autorima. Karakteristike Bisera koje smo naveli odnose se uglavnom na prva dva godita. Tree se javlja 1918. godine, neposredno nakon zavretka rata, u tekim vremenima, gladnim duhovnosti. Kalajdi pokuava da ponovo ispuni prazninu koja je nastupila u muslimanskoj novinskoasopisnoj djelatnosti za vrijeme rata. "Tu i tamo bilo je pojedinanih glasova i poduzea, no skupna rada, zajednike inicijative nije bilo niti je moglo biti iz jednostavnog razloga to nije bilo organa u kojem bi se izmjenjivale misli i okupljale sile. Biserova je ambicija da prekine ovu pogubnu stagnaciju i okupi sve nae kulturne radnike: feslije i saruklije, mlae i starije."5 Iako je Kalajdi nastojao da produi onu uspjenu liniju iz prva dva godita, nije u tome uspio vjerovatno i zbog objektivnih okolnosti. I dalje u njemu sarauju renomirana savremena imena: emsudin Sarajli, Hivzi Bjelevac, Hazim Mufti, Sulejman Mursel, Hajdar Fazlagi, Hamdija Muli, Nafija Sarajli, Jusuf Tanovi i drugi i taj dio u kome se oni javljaju moe se ocijeniti uspjenim. Meutim, stranice lista koje su posveene ivotnoj tematici gube na svojoj vrijednosti jer se Kalajdi i dalje kloni da u Biseru tematizira sloene drutveno-politike procese. To je vrijeme kada se rjeava sudbina junoslovenskih naroda, a Biser se izdie iznad toga i razumljivo je da gubi itaoce i dah. Tako se on postupno gasi da bi skonao s etverobrojem koji nosi datum 1-15. decembar. Ako bi se htjelo izdvojiti mjesto asopisa u ukupnim kulturnim i drutvenim procesima prvih decenija ovog vijeka, nesumnjivo je da bi se moralo dati odreeno mjesto u Biseru. U posmatranju njegovog znaaja zanimljive su dvije linije. Vlasnik ovog lista Muhamed Bekir Kalajdi od poetka do kraja izlaenja lista se trudio da ga izlui iz tekue politike i da se usredsredi na kulturni i prosvjetni angaman. Njegova primarna ideja bila je da se muslimansko stanovnitvo probudi iz letargije i okrene napretku. U tim idejama, meutim, Kalajdi je preferirao islam kao uzor. On je ak izbjegavao ukljuivanje u tada vrlo aktuelne rasprave o nacionalnom identitetu, iako je djelovao u procesu posebnosti Muslimana. Druga linija vrijednosti Bisera ostvarivala se mimo elje i koncep5. Anonim: S Urednikog stola, Biser, Sarajevo, 1918. III, 1, str. 16.

241

cije Kalajdia. Eminentni saradnici Bisera, meu kojima posebno istiemo atia i Bjelevca uinili su da se u ovom listu osjeti jae duh vremena i onaj prelazni period, koji Muslimane Bosne i Hercegovine definitivno odvaja od istonjakog duha u umjetnosti kao jedinog izvorita i oslonca. To je onaj period kada se i Istok i Zapad susreu dajui novi kvalitet i novi izraz. Ta linija proimanja i preplitanja nije prestala do dananjih dana. The Role of Biser in the Cultural and Educational Ascension of the Moslem People If one should single out the place of periodicals in the overall cultural and social processes in the first decades of this century, the Biser would, without any doubt, earn a rather high place. Two lines can be seen when observing its importance: the owner of this journal, Muhamed Bekir Kalajdi, tried to get his newspapers out of politics from the very beginning of its publication and to focus on the cultural and educational matters. His primary idea was to awaken the Moslem population from the lethargy and to turn it towards progress. However, Kalajdi preferred Islam in his notions as his ideal or model. He even avoided becoming involved in the contemporary quarrels about the national identity although he did work towards the process of seeing Moslems as a separate national entity. The other line of Biser's value took place even without the wish and concept of Kalajdi himself. The prominent contributors to Biser, among whom one should mention ati and Bjelevac in particular, made this journal to feel more strongly the spirit of the time and the interim period during which the Moslems of Bosnia and Herzegovina finally became detached for the oriental spirit in arts as the only source of inspiration and its principal support. It was the period when the East and the West met having given the new quality and the new expression. This line of interchangeable intertwining did not end until our time.

242

Asim Peco MUSLIMANSKI NARODNI GOVORI I STANDARDIZACIJA NAEGA JEZIKA Ja u ovom prilikom govoriti o dva problema iz nae historije i historije naega standardnog jezika. To su ovi problemi: 1. Mjesto Muslimana u srpskohrvatskoj, a samim tim i u junoslovenskoj jezikoj zajednici. 2. Znaaj muslimanskih govora za standardizaciju srpskohrvatskog jezika. 1. Muslimani bosanskohercegovakog govornog podruja, a o njima je ovdje rije, ine sastavni dio srpskohrvatske jezike zajednice - od svoga postanka do danas. To jest, drugaije reeno, oni su, iskonski, dio slovenskog bia na ovim balkanskim prostorima, a nikako, ni historijski, ni u savremenom vremenu, ne ine dio nekog drugog naroda koji je tu, na naem tlu, imao svoju upravnu vlast u nekoliko prolih vjekova. Jeste, dolazak Turaka na Balkan uslovio je masovniju islamizaciju u naim krajevima, ali je injenica da taj in nikako nije izdvojio te islamizirane Slovene iz kruga svoje iskonske jezike zajednice. Upravo, ja sam znatno ranije, negdje, napisao da islamizacija nikako ne znai i deslovenizaciju isto onako kao to primanje hrianstva/kranstva nije za sobom povlailo takvu pojavu. A, kao to nam je svima poznato, kada su nai daleki preci stizali na Balkan, niko nije imao vjersko obiljeje koje danas ima. Svi su, znai, na ovim prostorima primili neku od vjera u kojoj se danas nalaze: neko ranije, neko kasnije. Ovaj in, opet, nikome nije oduzimao njegovo iskonsko porijeklo, nije kidao niti sa irom genetskom zajednicom. Svi su i dalje ostali lanovi i junoslovenske i sveslovenske zajednice. I jeziki i inae. To isto vrijedi i za onaj dio naega jezikog bia koji je primio islam, za nae Muslimane. Drugo je pitanje zato se to ponekada negira. Ja o tome ovdje ne bih elio da govorim. O tome problemu, u posljednje vrijeme, dosta se pisalo. Za mene je sada bitno da utvrdim kao historijsku istinu da su Muslimani srpskohrvatskog jezikog podruja sastavni dio junoslovenske jezike zajednice. Mislim da danas nema nijednoga slaviste koji to ne prihvata kao historijsku injenicu. Naravno, ovim se nikako ne eli rei da i meu naim Muslimanima nema i onih koji po svome porijeklu nisu Sloveni, a koji su 243

se, tokom dueg ivljenja u naoj sredini, uklopili u nae Muslimane, postali sastavni njihov dio. Ali, to nije sluaj samo sa Muslimanima. Takvih sluajeva nalazimo u svim naim narodima. Bitno je da su se oni uklopili u nau drutvenu zajednicu, primili njene obiaje, a prije svega primili njen jezik kao svoj. Nije rijedak sluaj da i njima na jezik postaje maternji, a na nekadanje njihovo porijeklo jo moe da upuuje njihovo prezime (Arap, Arapovi, Firdus, Bilal, Arnaut, Arnautovi, pa i tu se esto javlja nae patronimsko obiljeje - tvorbeni morfem-i: Firdusovi, Arapovi i sl.). Istina, sve do naih dana esto su se lomila koplja oko pitanja: ko su nai Muslimani i kome oni pripadaju: da li Srbima ili Hrvatima? Odgovor na ovo pitanje, bar kada je u pitanju najira muslimanska populacija, bio je "neopredijeljen". A takav odgovor proisticao je iz saznanja da su, po pravilu, svi pravoslavci - Srbi, svi katolici - Hrvati, a poto je tu odluujui bio religiozni momenat, pripadnici islamske vjeroispovijesti nikako se nisu mogli identifikovati sa tim dvjema vjerama, odnosno - nacijama. A onoga asa kada je i pripadnicima islamske vjere priznata nacionalna posebnost, makar to bilo i u vrijeme kada je religija bila marginalna komponenta, najvei dio pripadnika islamske vjeroispovijesti izjasnio se kao Musliman. Taj momenat jasno govori da je vrijeme uinilo svoje. Ja ovdje jo ukazujem na neke nazive koji, nerijetko, prate nae Muslimane. To su: Turin, poturenjak, poturica, a proces islamizacije obiljeava se sa: turiti se, poturiti se, isturiti se i sl. Ova terminologija, kada su u pitanju nai Muslimani, naalost, moe se sresti i danas na naem jezikom podruju. ak i iz pera onih koji bi morali luiti Turke i Slovene, bez obzira na vjeru, i koji bi morali znati da nije vjerska pripadnost osnovni i glavni elemenat nacionalnog bia. To, ak, ni kod nas, a da i ne govorimo ire. Svakako, svi ovi nazivi plod su vjerskih razlika, i shvatanja, bar kada su u pitanju Muslimani, da vjerska pripadnost odreuje i nacionalnu pripadnost. Istina je, meutim, sasvim drugaija. Izmeu vjerske i nacionalne pripadnosti ne moraju postojati nikakve veze, pogotovo znak jednakosti. Jer ako onaj ko je primio vjeru od Rimljana, nije postao Rimljanin, ako onaj ko je primio vjeru od Grka, nije postao Grk, zato bi onaj koji je primio vjeru posredstvom Turaka, postao Turin. Pogotovo tamo gdje su i jedan i drugi i trei ostali na matinoj zemlji, zadrali mnoge obiaje svojih pradjedova i, iznad svega, ostao u krugu jezike zajednice kojoj su pripadali i njegovi preci. Zbog svega tog smatram da je krajnje vrijeme da se napuste takvi nazivi i takva obiljeja kada je rije o naim Muslimanima. Oni nikada, ponavljam, nikada, nisu postajali ono to 244

im se pripisuje, niti su ikada prestajali biti ono to su im bili i preci, bez obzira na sve okolnosti koje su pratile njihov ivot na ovim prostorima i u doba turske vladavine ovim krajevima. Pogotovo kasnije. To jest, drugaije reeno, nai Muslimani, kao drutvena zajednica, nikada nisu stavljali znak jednakosti izmeu sebe i Turaka. Nauka mora polaziti od naunih injenica a ne od legendi ili subjektivnih miljenja pojedinaca. Koliko je na ovjek, makar bio i iz turskog tabora, ostajao vjeran svome porijeklu i svojoj zemlji, govore i ovi podaci: a) Arif-beg Rizvanbegovi, u poeziji poznat kao Hikmet, a unuk Ali-pae Rizvanbegovia, koji je ivio u Carigradu, visoko je cijenio jezik svojih predaka koji je, sposoban za svaku vrst pjesme. Uz to on kae da je njegov narod, to jest, mi, sinovi ovih prostora, najvei pjesnik (isp. o tome kod mene: Iz jezike teorije i prakse, Nauna knjiga, Beograd, 1987., str. 14. ispod teksta) , b) Skender Kulenovi, koji je, bez sumnje, spadao meu odline poznavaoce naega jezika; uz to, dobro je poznavao ivot naih Muslimana, nudi u svojoj Ponornici neka razmiljanja o ovim problemima. Tu itamo: - Od Allaha ko trai pomoi, Neka Mevlud Pejgamberu proui - i nastavlja: "...tako poinje prevod na bosanski, a Muhamed-efendija ui na turskom originalu, jer to djeluje uzvienije; bosanski prevod ionako svi znaju napamet, ili bar priu pjesme, pa im nije teko slijediti i na turskom, koji niko ovdje ne zna, osim Muftije, mene i strica Kunstmalera; jo pet stotina godina turska vlast ovdje da je ostala, ovi negdanji patareni govorili bi bosanski "(Podvukao A.Patr.155) To su injenice koje potvruju svako ozbiljnije prodiranje u historiju i Bosne, i Muslimana na ovim prostorima. I, to je, takoe, znaajno, to vrijedi za sve pripadnike islamske vjere na ovim naim prostorima. Svuda je SH jezik bio i ostao jedino sredstvo za meuljudsku komunikaciju. Ovo, ak, i u sluajevima kada su se nai ljudi nalazili na tuim jezikim prostorima, pa i u samoj Turskoj. Reklo bi se do naih dana. Uz to, injenica je da su nai ljudi i strancima nametali upravo na jezik za meusobno sporazumijevanje. A kada su se nai ljudi nali u tuini, oni nisu, ni poslije dueg boravka van rodne grude, zaboravljali svoj rodni kraj, pa ni svoj jezik. Za to nam lijepih podataka nudi Skenderova Ponornica. Up.:"Taj na Husrefbeg... oevidno u nekoj svojoj misli - odgovara stric Selimbeg -. Ne bih, veli, dao jedan kamen i jedan busen nae zemlje za sav onaj bursanski sultanski mermer i sevlije! Volio bih tamo uti svakoga kera, nego ovdje najglasnijeg mujezina." 245

To je iskonska ljubav za rodni kraj. To je ljubav za zemlju koju nita ne moe da zamijeni. To je ona ljubav koju nam i danas potvruju nai iseljenici diljem Evrope, i svih drugih kontinenata. Vrijedno je, uz ovo, dodati i injenicu da se nai Muslimani nisu nikada osjeali Turcima. Vjerska spona nije mogla da otkloni mnoge druge razlike: od jezika do obiaja. Otuda na naem tlu, i to prvenstveno kod naih Muslimana, naziv Turkua za one koji su iz Turske. A taj naziv nosi u sebi i dozu pejorativnosti. Za to nalazimo potvrdu i u Ponornici. Up.:"Turkue, govori Husrefbeg, nek ovo dobro upamte!... Oblijeu mi oko keri - da im je naih ljepotica! Ne dam, pa da im je kua sva od alema! Dau je Jermeninu, urijancu, sa Turkuom mi, beli, nee lei u duek... upihtijae se, mene iz mog iupae, a ovdje me umuhaderie. I lei u im u zemlju kao u otrov." A ta se podrazumijevalo pod nazivom Turkua, pisac nam pria u sljedeim redovima: - "Turkua" - znam dobro ta to znai, stotinu sam puta to uo u obitelji: to je kod nas izraz krajnjeg gaenja prema predstavnicima carevine koja je otila. ak i naeg ovjeka, ako je raundija ili ako je spuvast, pihtijast, nazivaju ovdje Turkuom, a to se osjeanje najbolje izraava u tome to se takvog ovjeka gade i ene" (str. 115) Bilo kakav komentar svemu ovome bio bi suvian. 2. Znaaj muslimanskih govora za standardizaciju sh jezika a) Jedna od zajednikih osobina govora naih Muslimana jeste i postojanost foneme h u njihovom konsonantizmu. Iz historije sh jezika se zna da je ovaj zadnjonepani konstriktiv inio sastavni dio naega glasovnog sistema do XVI vijeka kada se, u najveem dijelu tokovskih govora ili gubi ili se na njegovu mjestu javljaju neki drugi suglasnici (up. snahesnaje, muha-muva, dooh-dook, miljah-miljag i sl.), to moe biti uslovljeno i pozicijom rijei (snahe=snaje, muha=muva) kao i prirodom samoga govora. Na sudbinu ovoga suglasnika u sh jeziku, svakako, imala je uticaja i njegova fonetska priroda: zadnjonepani i uz to konstriktiv. Ali, a to je za nas ovdje bitno, sudbina foneme h nije ista u svim narjejima sh jezika niti, pak, u svim govorima tokovskog narjeja. Od ranije se zna da se ovaj glas uva u kajkavskim i akavskim govorima. Od tokavskih govora za njega znanju neki govori Crne Gore, govor Dubrovnika i govor Muslimana na cijelom naem jezikom podruju. Izuzeci su neznatni (Mrkovii u Crnoj Gori i Drenica u Hercegovini). Ova injenica, da se h uva u razliitim predjelima tokavskog narjeja, imala je znatnog uticaja na njegovu sudbinu u naem jezikom stan246

dardu. Naime, Vuk Karadi naputa pisanje ovoga suglasnika u svojim gramatikim radovima od 1818.-1936. U Poslovicama, koje je izdao na Cetinju, on vraa ovaj suglasnik u svoju pisanu rije. To obrazlae injenicom da se taj glas uva u nekim govorima Crne Gore, u Dubrovniku i po varoima Bosne, naroito u govoru onih koji su turskoga zakona (Skupljeni gramatiki i politiki spisi, III, Beograd, 1896., 3-8). Od tada do danas fonema h se pie u sh jeziku, ali ne uvijek tamo gdje mu je po etimologiji mjesto. U tome su najdosljedniji Muslimani, jer ga oni, sve do danas, najdosljednije i uvaju u svome govoru. Razliiti su uzronici koji su uticali na ouvanje foneme h u govornoj rijei navedenih oblasti. U jednom sluaju uvanje ovoga glasa u govoru u skladu je sa arhainou govora kao cjeline. To vrijedi kako za crnogorske govore tako i za dubrovaki govor. Istina, na dubrovaku govornu situaciju imala je uticaja i pisana rije koja je u Dubrovniku cvjetala kroz vjekove. Na sudbinu foneme h u govoru naih Muslimana, po mome miljenju, znatnog uticaja, ako ne i presudni uticaj, dolazio je sa strane. Evo na osnovu ega ja tako mislim. Historijski podaci nam govore da se islam poeo, masovnije, iriti na sh jezikom tlu od XVI vijeka. Svima nam je poznato da su sve molitve kod Muslimana na arapskom jeziku. Te molitve obiluju fonemom h. Dovoljno se prisjetiti samo one molitve kojom poinje svaki dobar posao (bismille: Bismilahi-r-Rahmani-r-Rahim) koja se bezbroj puta dnevno ponavlja. Uz nju i mnoge druge u kojima se h esto javlja. Dakle, tu je h bio postojan glas. Upravo u to vrijeme, XVI vijek, fonema h je poela da se gubi iz naega jezika. I, prirodno, oni koji su primili islam, zbog navedenih razloga, ouvali su ovaj suglasnik u svome glasovnom sistemu. Jer, ako su izgovarali Allah, valah, bilah, mogli su da izgovaraju i orah, odoh, dooh i sl. Tamo gdje je islamizacija dola neto kasnije, i subina fonema h je neto drugaija. Uz ovo vrijedno je ukazati i na sljedee: mada naa standardna norma iziskuje uvanje foneme h u govornom i pisanom izrazu, taj se glas obino uva u pisanoj rijei. Govorna rije tu ne potuje jezike normative. ak ni visokoobrazovnih ljudi. Ali, i tu se govor Muslimana odlikuje postojanou foneme h. To vrijedi kako za nae urbane sredine tako i za govor naega sela. Bez sumnje, sve je to posljedica postojanosti ovoga glasa u muslimanskim govorima kao cjelini na sh jezikom podruju. b) Vuk je sve do 1839. pisao: evojka, erati, tj. prihvatao je oblike sa izvrenim ijekavskim jotovanjem u sekv. te, de. Od 1839. on naputa oblike sa ijekavskim jotovanjem i priklanja se oblicima sa ouvanim skupinama tje>te, dje>de. A upravo je takve oblike sluao u Dubrovniku, 247

a bili su mu potvreni i iz govora varoana Bosne. Dakle, isti izvori kao i za h. O tome kod Vuka itamo sljedee: "... po mnogijem mjestima (kao npr. u Hercegovini, Crnoj Gori i Boki) (pretvara se, A. P.) d u , a t u , npr. ed, evojka, eca, vieti, ge (e), ove, one, vreti, leeti, erati itd. ", ali, Vuk omdah dodaje da ima govora u kojima nije dolo do ove glasovne promjene, tj. ima govora u kojima se uvaju neizmijenjene suglasnike skupine dje i tje. To su govori dubrovaki i u Bosni - osobito po varoima u kojima se ova (se) dva slova ne pretvaraju, nego se govori: djed, djevojka, djeca, vidjeti, gdje, ovdje, ondje, vrtjeti, tjerati itd." A poto je to osobina govora varoi, Vuk primjeuje da bi se za ovaj govor moglo rei "da je varoki - gospodski - govor junoga narjeja". Vuk u ovome radu (a to je: Odgovor na Sitnice jezikoslovne G. J. Hadia, M. Svetia, koji je objavljen u Beu 1839. godine) ve pie skupine tje i dje (up. stidjeli, gdjekoje, ovdje, vidjeli smo, vidjeti, djelo, htjelo). Od tada ova osobina postaje jedna od odlika Vukove pisane rijei, to e, naravno, postati i osobina knjievnog jezika ijekavskog izgovora. Do tada je, da i to istaknem, Vuk pisao sve ove rijei sa jotovanim plozivima t i d (up. njegova eca, voe, vieo, iljade ece, e, ekojim mjestima, ekoje rijei, ekoja su velika slova i sl. u Vukovom Prvom srpskom bukvaru, koji je tampan u Beu 1827.). Istina, izgovor sekvence, tje i dje u primjerima tipa tjerati i djeca, nije nikakav gospodski govor. To je osobina koja se javlja u onim ijekavskim govorima Bosne u kojima nailazimo na jo neke arhaizme. Naime, sauvana skupina tje i dje u navedenim primjerima, svakako, daju oblik kakav je mogao da ima svaki ijekavski govor do jotovanja. Pa, iako je taj oblik stariji od onoga sa izmijenjenim suglasnikim skupinama tje, dje u e i e, on je prihvaen za knjievni. Razlozi za to nalaze se i u injenici da je ta osobina znaila mnogo za stvaranje zajednike sh jezike norme. c) Govor Muslimana, svakako, uticao je na nau standardnu jeziku normu i kada je u pitanju sudbina sugl. skupine - jr - u rijeima orijentalnog porijekla. To su primjeri tipa Bajram i bajrak. U Rjeniku Vuka Karadia iz 1852. nalazimo: bajrak, gen. pl. barjaka, Die Fahne, signum, vexillum; barjaktar, der Fahnentrger, signifer; tako i sve izvedene rijei: barjaktarev/barjaktarov, barjaktarski. Tu je i: barjam, das Bairamsfest, festum bairam apud Turcas; hadijnski barjam, nekakav drugi svetac osim pravoga barjama (pred kojim se posti) koji osobito praznuju hadije". Naravno, tu je i: barjamovanje, barjamovati, barjai (sve s.v.). 248

Od Vuka je ovakav fonetski sklop prihvaen kao knjievna norma. Tako u Pravopisu srpskohrvatskog knjievnog jezika od A. Belia (Gece Kona, Beograd, 1923.) imamo: barjak, barjai, barjam (bajram). Tu je, znai, izvorna forma, sa sekv. - jr -, stavljena u zagradu, kao neknjievni oblik, kada je u pitanju naziv muslimanskog praznika. U Believom Pravopisu iz 1950. imamo upravo obrnuto stanje kada je u pitanju ovaj muslimanski praznik. To jest, tu je izvorni oblik sa sekv. -jr- stavljen kao ispravan obli, a onaj sa sekv. -rj- stavljen je meu zagrade. Dakle: bajram (barjam). Istina, i tu je samo barjak, barjaktar, barjae (sve s.v.). U Pravopisu hrvatskoga ili srpskoga jezika od D. Borania (deseto izdanje, Zagreb, 1951.) imamo: Bajram, a s.v. Barjam nalazi se "v. Bajram". Dakle, tu se prihvata realno stanje ovoga glasovnog sklopa kako ivi u govoru onih koji slave taj praznik. Istina, i Borani ima barjai. U Informatoru o savremenom knjievnom jeziku sa renikom, iji su autori dr Asim Peco i dr Mitar Peikan (Mlado pokolenje, Beograd, 1967.), nalazimo: Bajram, Bajram-namaz, Kurban-bajram (ne barjam). Tu imamo i: Bajraktarevi, uz napomenu "nije isto prezime kao Barjaktarevi". Tu je i bajrak, bajraktar, bajraktarev, uz napomenu i (obinije) barjak. Svakako, ovdje se mislilo na situaciju koju nalazimo u ekavskim govorima. U Pravopisnom priruniku, iji su autori: Sv. Markovi, M. Ajanovi i Zv. Dikli (Svjetlost, Sarajevo, 1972.) nalazimo: Bajram, uz: bajrak i barjak. U zajednikom pravopisu naega jezika (Matica hrvatska - Matica srpska, Zagreb-Novi Sad, 1960.) imamo samo: Bajram, bajramski uz: barjak i bajrak, barjaktar i bajraktar, ali: barjae, barjai. A uz oblik Barjam stoji "ne nego Bajram". I ovo nekoliko primjera jasno nam pokazuje koliko je iva rije naih Muslimana bila znaajna za stabilizaciju srpskohrvatske jezike norme. Svakako, za sve ovo bilo je presudno saznanje da su nai Muslimani sinovi ovoga tla i ovoga jezika, da oni nemaju ni domovine ni otadbine van ovih geografskih prostora i da je njihov maternji jezik bio i ostao samo ovaj kojim mi ovdje govorimo. A kada je tako, a jeste, onda je bilo sasvim prirodno to se oslukivala i njihova govorna rije i to je upravo ta rije mogla imati odluujuu ulogu pri normiranju nekih fonetskih problema. Jeste, injenica je da su u novije vrijeme stasali i brojni kulturni poslanici iz redova naih Muslimana, da su se javili i istaknuti pisci iz tih redova. Njihova rije nije se mogla mimoii kada su u pitanju ovi problemi, a oni su tu upravo nudili one oblike koje nalazimo u govoru sredine iz koje su oni; to jest, oni su nudili, po pravilu, stanje koje nalazimo danas 249

kao ispravno i u naem jezikom standardu. Literatura: 1. Dr Muhamed Hadijahi: Od tradicije do identiteta (Geneza nacionalnog pitanja bosanskih Muslimana), Svjetlost, Sarajevo, 1974. g., str. 90-95. 2. Avdo Sueska: Poloaj bosanskih Muslimana u Osmanskoj dravi, Pregled, asopis za drutvena pitanja, god. LXIV, Sarajevo, maj 1974., str. 483-509. 3. Vuk Stef. Karadi: Skupljeni gramatiki i polemiki spisi, knj. III, Beograd, 1896. za h v. str. 3-10, za dj, tj. v. str. 37. 4. A. Beli: Osnovi istorije srpskohrvatskog jezika, I, Fonetika, Beograd, 1960. 5. A. Peco: Govor istone Hercegovine, SDZb XIV, Beograd, 1964. 6. A. Peco: Jedan aktuelan problem nae fonetike (izgovor i pisanje foneme h), Na jezik, knj. XVIII, Beograd, 1971. 7. A. Peco: Ikavskoakavski govori zapadne Bosne, BHDZb I, Sarajevo, 1975. 8. Hanka Glibanovi-Vajzovi: Glas h u rijeima orijentalnog porijekla u savremenom standardnom srpskohrvatskom jeziku, Radovi Instituta za jezik i knjievnost, Odjeljenje za jezik, knj.III, Sarajevo, 1976. 9. Ismet Smailovi: Glas h i njegove zamjene u savremenom srpskohrvatskom standardnom jeziku (prilog raspravi), Radovi Instituta za jezik i knjievnost u Sarajevu, Odjeljenje za jezik, knj. IV, Sarajevo 1981. 10. Pravopis srpskohrvatskoga knjievnog jezika, Matica srpska Matica hrvatska, Novi Sad-Zagreb, 1960. Ostali pravopisi i jeziki prirunici navode se u tekstu. The Moslem People's Speeches and the Standardization of Our Language This paper deals with two important issues from our history and the history of our language. The first is the place of Moslems in the Serbo-Croat and with it in the Southern Slavic language community, and the importance of the Moslem speeches for the standardization of Serbo-Croat language.

250

The Moslems of Bosnian and Herzegovinian speaking area comprise the constituent part of the Serbo-Croat language community, from their beginning to the present day. Therefore, they are the primeval part of the Slavic being in these Balkan's lands. They also happen to be the constituent part of the Southern Slavic language community. Even when they moved into other countries, they never renounced their origin and language, but they often offered with success their own language and culture to the others. A question has been posed for a long time: who are our Moslems and to whom they belong to: whether to the Serbs or Croats? Different answers have been given, of course, but the members of Islamic faith could never identified themselves with the other two confessions, or nations. Our Moslems, as the social community, have never put the mark of equalization between themselves and the Ottoman Turks. A science should begin from the scientific facts and not from the legends, or subjective individual opinions. The contribution of Moslems to the standardization of Serbo-Croat language was both great and considerable. One of the characteristic features in the speech of Moslems is a persistence of phoneme h in their consonantism. This sound was a constituent segment of our vocal system until 16th century when it started to disappear. This constrictive was kept intact in the speech of the Moslems. It found its proper place later on in the standardization of Serbo-Croat language. It is obvious that the living word of Moslems was important for the stabilization of Serbo-Croat language norm. Our Moslems are sons and daughters of this soil and this language, and it comes as no surprise that their word has had a decisive role in the process of establishing norms of certain phonetic problems.

251

252

Ahmet Kasumovi Slobodana Principa 20 75000 TUZLA BOSANSKOHERCEGOVAKI MUSLIMANI I NJIHOV JEZIK Dosadanja nauna istraivanja nedvojbeno pokazuju da je srpskohrvatski jezik, pored pripadnosti nekolicini drugih naroda u Jugoslaviji i jezik Muslimana Jugoslavije.* Meutim, najvei dio tih istraivanja ne iznose sve injenice, ili ih samo fragmentarno pominju: koliki su udjeli muslimanistike (u najirem smislu ove rijei) u ba tom srpskohrvatskom jeziku. Povijest hrvatskog i srpskog jezika znatno je istraena, ali tu nemamo gotovo nikakav znaajniji osvrt na udio Muslimana u formiranju i razvoju srpskohrvatskog jezika. Istina, to se i ne negira, ali se ba zbog toga danas u jezikoj nauci osjeaju potrebe za studijama o razvoju hrvatskosrpskog jezika kod Muslimana. to e pokazati rezultati takvih istraivanja, ostaje nam da vidimo, ali ono to je ve sada sasvim sigurno moglo bi se saeti u tri cjeline: 1) Jezik bosanskohercegovakih Muslimana neophodno je zasebno istraiti u kontekstu sveukupnog kulturnog i drugog bitka Muslimana, pri tome ostavljajui po strani dijalektoloka istraivanja zasnovana na konfiguraciono-geografskim elementima, u korist istraivanja muslimanskih govornih izoglosa, area i sl. kao jezika muslimanskih knjievnih stvaralaca. Ovakva istraivanja bilo bi dobro uraditi i kod drugih naroda u BiH. 2) Kao i svaki jezik i svaki narod tako i bosanskohercegovaki Muslimani i njihov jezik imaju svoju historiju. Bez obzira kojoj cjelini ona pripadala i od kada je evidentna, jezika i etnoloka povijest naih Muslimana nije dovoljno istraena, a za pojedine segmente moemo rei da uopte nisu istraeni. Kao i kod svih istraivanja kad su u pitanju drugi narodi, tako je i ovdje nuna znanstvena saradnja, pored lingvista i istoriara, i niza drugih naunika a prije svih: etnologa, arheologa, folklorista, orijentalista, hungarologa i drugih. Neophodni su nam rezultati njihovih pojedinanih i zajednikih studija. 3) Aktuelni jeziki portret bosanskohercegovakih Muslimana daje nam znatan broj injenica koje ukazuju da se muslimanskim jezikim doprinosima ne poklanja adekvatna panja, ili se ti doprinosi minimizira* - Bosanski jezik

253

ju, a nerijetko se i asimiliraju i prezentiraju kao neije tue blago. Kad je rije o prvoj tematskoj cjelini, svjetskoj lingvistikoj nauci odavno je jasno da je poeljno, ak i nuno, dijalektoloka terenska istraivanja obavljati interdisciplinarno (mikrodijalekatski), te na osnovu tako dobijenih rezultata utvrivati jeziki portret ueg ili ireg lokaliteta (a posebno naroda). Za nas je znaajno i to da kvestionare pravimo prema modelima srpskohrvatskog jezika na svim razinama, umjesto da stvaramo fotografiju narodnih govora i na osnovu nje mozaik (kvestionari u po mnogo emu monolitnim sredinama u svijetu nikako ne mogu imati istu funkciju i kod nas). Kad je rije o govorima Muslimana u BiH, nuno je istraivati govor od sela do sela, ostavljajui po strani konfiguraciju, i tek kad se geografski istrai teren prema toponimima, u obzir se mogu uzeti i sva druga geografska parcelisanja za istraivanje grae. U vezi s ovim posebno je vrijedno istai dosadanje oblike snimanja terena: u gotovo etrdeset sela sjeveroistone i centralne Bosne, dominantno naseljenih Muslimanima, nikada nije bio niti jedan jeziki istraiva (sela: Devetak, Poljice, Bikode, Tabaci, Prokosovii...). Pitamo se kako se onda uopte moe generalizirati jezika situacija.1 Ono to je na jednom terenu kod jednog naroda sasvim uoljivo, ne moe kod drugog naroda u istom tom trenutku jednostavno odsustvovati, razlozima: ili toga nikada nije bilo, ili se kao jezika jedinica potralo u korist neega drugoga, ili je procesom tihe asimilacije proces upotrebe paralelan. Naravno, mogue su i druge forme, ali je nedopustivo javnosti davati odgovore kao na kvizu: ima-nema, jestnije i sl. Jezik BiH. Muslimana, kao i jezik drugih naroda, jednostavno je argumentiran, pa se i sve to je u vezi s njim injenicama moe pokazati. Jedan od uvjeta za to je snimanje muslimanskih govora (a ne govora: kotlina, planina, klisura, polja i sl.), te njihovo dovoenje u jedinstvenu ravan sa samim sobom, meusobno, kao i u odnos prema govorima drugih naroda a prije svih susjednim govorima. Da se dosad tako radilo, ne bi se "izgubile" rijei: hanuma, ganjak, hudovica, rahatluk, dulehati, kastile, muhalebija... Ovome treba dodati i istraivanje jezika muslimanskih pisaca,2 ime e se postii dva cilja: a) utvrivanje jezikog identiteta pisca, b) utvrivanje jezikog identiteta materijala u kontekstu jezikog blaga naroda kome pisac pripada.3 S obzirom da Muslimani, kao i drugi
1. Vidi: Propis punktova bih. dijalekatskog kompleksa (BiH dijalektoloki zbornik, Sarajevo, 1979. godine, str. 365.). 2. Dosad je istraen jezik samo nekoliko muslimanskih pisaca: Ljubuak, Kiki, Sui. 3.Nedopustivo je malo pisaca-Muslimana iz ijih je knjievnih djela ekscerpirana leksikografska graa za sve nauci dosad poznate rjenike sh/hs. jezika u Jugoslaviji.

254

narodi, jezike realizacije produkuju iz svoga naina ivljenja, svoje kulture, tradicije... sasvim je prirodno da se i bosanskohercegovaki Muslimani kao narod objektiviziraju u svom jeziku, zapravo opredmeuju svoj entitet i materijaliziraju svoj osoben bitak. Jedna od najviih faza takvog produktivnog samopotvrivanja je proces nastanka knjievno-umjetnikog djela, a posebno onog koje je zasnovano na poetici usmenog narodnog stvaralatva Muslimana, zbog ega je i izuavanje jezika knjievnoumjetnikih djela muslimanskih pisaca ne samo znanstvena nunost, nego je ono i po prirodi stvari neodvojiv dio terenskih istraivanja muslimanskih govora. Oekivati je da e ovi putokazi jasno pokazati da je jezik bosanskohercegovakih Muslimana* jedinstven jezik akumuliran stoljeima, potvren sopstvenim manifestacijama u kontekstu nejedinstvenog sistema srpskohrvatskog standardnog jezika s vie jeziko-knjievnih izraza, vie varijanata - ali, jezik bosanskohercegovakih Muslimana ni po kakvom osnovu nije neka stilistika varijanta. To istovremeno ne znai da se i jezik Srba, Hrvata, Muslimana, Crnogoraca i drugih ne moe pojaviti i u funkciji varijante, jer se u takvoj funkciji mogu pojaviti svi jezici svijeta. Tek kad se istrae govori Muslimana i jezik knjievnih djela muslimanskih pisaca, dobit e se nauna fotografija jezika a ne kvazidrutvena (politika) elja. Traei odgovore na pitanja kakav je srpskohrvatski jezik u muslimanskim govorima, dobit e se i odgovor iji je to jezik, kako ga imenovati kakvi treba da su mu pravopis i gramatika itd. S kritikim pristupom kalajevtini4 i bez pretpostavki da ime nacije mora da zamijeni regionalno (ili neko drugo) ime jezika, objektivna fotografija stanja na terenu i u muslimanskoj knjievnosti javnosti e ponuditi injenice koje govore o posebnostima jezika bosanskohercegovakih Muslimana. Te posebnosti nisu od jue ili od danas, mnoge od njih su iz najstarije prolosti ovoga naroda, a drugo je pitanje to su te jezike osobine godinama neutralizirane i "neopredjeljivane". U tome i jest jedan od najveih problema jezika bosanskohercegovakih Muslimana, ono to se manifestovalo u svakodnevnom ivotu apliciralo se i na jezik. Da bi se sva zastarivanja to vie otklonila, neophodno je svesrdno se prihvatiti nauke i nauno-istraivakim radom rasvijetliti mnoge tamne kutke iz jezike prolosti. O emu je zapravo rije evidento je u drugoj tematskoj cjelini ovoga rada. Druga tematska cjelina (ona moe pruiti obilje podataka o jeziku bosanskohercegovakih Muslimana) podrazumijeva opsena historijska
* - Bosanski jezik 4. T. Kraljai, Kalajev reim u BiH (1882.-1903.), Sarajevo, 1987. godine.

255

istraivanja koja su dosad, veinom, ovla doticana ili im se poklanjala fragmentarna panja. Od ovih istraivanja prirodno je oekivati i najvie podataka o povijesti jezika bosanskohercegovakih Muslimana, ali i niz drugih argumenata relevantnih za osobine dananjeg jezika i svakako standard. Nekoliko je pravaca kojima bi trebalo usmjeriti ovaj naunoistraivaki rad: a) Dosad je o seobama stanovnitva napisan znatan broj radova, meutim, nije teko uoiti da sva takva literatura ne daje dovoljno podataka o kontaktu, vazalskim odnosima, razlazu i asimilaciji Avara* i Slavena. Nejasnoe u vezi s tim proizvode niz pretpostavki: 1) da li su Salveni jo u najranijoj fazi dolaska na Balkan barem periferno "islamizirani" (ako su Avari bili dominantno islamski narod**, a Slavene su prihvatili u vazalsku slubu - nije li to mogao biti prirodan ali i prinudni postupak, s prethodnim napomenama o pojavi islama, 2) da li su Avari Slavene upotrebljavali kao tampon - narod/zonu prema Vizantiji u podrujima Balkana (ako je ovo i djelimino mogua solucija, onda se moe pretpostaviti da su svi vazali prihvatajui avarske kaganate prihvatili, barem sekundarno, i obredni njihov ivot: rat, sahrana, ishrana i sl.), 3) da li su Slaveni preli Panonsku niziju i upustili se u vrleti Balkana zahvaljujui avarskom zatitnikom okruenju i moi avarskih ratnika (ukoliko bi se ovo moglo prihvatiti kao injenica, onda se neosporno namee i znatan broj argumenata koji upuuju na avariziranje Slavena), 4) da li je konana nauna tvrdnja da se Avari nisu uputali dalje od Save, tj. da nisu ili dalje od panonskih ravniarskih prostranstava (da li je u pitanju njihovo konjaniko ratnitvo, povjerenje u Slavene koje su "posvojili" ili neto drugo), 5) zato su napad na Carigrad i Avari i Slaveni podjednako doivljavali, a neuspjeh i poraz svako na svoj nain, te ta se to moglo desiti da doskoranji vazali (Slaveni) najveim dijelom asimiliraju svoje gospodare (Avare)? Sva ova pitanja itekako su znaajna za historiju jezika bosanskohercegovakih Muslimana, jer se odgovorima na njih (naravno i odgovorima na druga pitanja rasvjetljava ne samo niz jeziko-povijesnih injenica, nego i niz uopte povijesnih injenica za islamizaciju na balkanskim prostorima. Uz to dobijamo i podatak o postojanju/nepostojanju islamiziranih plemena na Balkanu prije dolaska Slavena, i svakako, poslije dolaska Slavena a prije dolaska Osmanlija na Balkan. Samo po sebi namee se pitanje da li je bilo muslimana na Balkanu prije dolaska Turaka
* - 582. godina (Savez u Sremu) ** - Misli se na vrijeme poslije sukoba sa Turcima i turskog razbijanja velike avarske drave od Koreje do S. Azije.

256

na Balkan. Iz vie naunih izvora saznajemo da su muslimani nastanjivali Balkan i prije Osmanlija, a ve u 9. i 10. a naroito od 11. stoljea oni su tu bili znaajno prisutni.5 Da li je to bio poetak islama (i islamizacije) u naim krajevima, ili je to otpoelo dolaskom Osmanlija pred naukom je da da posljednju rije. Za jezik bosanskohercegovakih Muslimana to je vrlo bitan podatak, jer olakava niz tumaenja iz povijesti jezika (od onomastike i strukture do standarda). Predosmanlijski muslimanski narod, po podacima na osnovu dosadanjih istraivanja,6 nastanjivao je Ugarsku, a ta je sve podrazumijevala oblast tadanje Ugarske i koliko je ona bila prisutna u Bosni, historija dovoljno zna. Ipak, treba istai injenicu da je velik dio sjeveroistone Bosne bio pod tadanjom Ugarskom, pa nije svejedno to su predosmanlijski muslimanski narodi7 imali mogunost da ive i na ovim podrujima: Modria, Graanica, Gradaac, Srebrenik, Tuzla, Zvornik i naravno ka unutranjosti Ugarske. U toponimiji, u usmenom narodnom stvaralatvu, u arheologiji itd. sigurno je da se moe rei niz potvrda za to.8 Nije li se upravo u to vrijeme i zaela ideja oko "svog" ili "zajednikog" jezika Slavena i "Slavena" na razini plemenske samobitnosti i prepoznatljivosti, logikom ime naroda - ime jezika, kao namjeran ili iznuen, sluajan postupak,9 u kome je muslimanski elemenat kao periferan, uvajui svoj jeziki koine10 bio nuno upuen da prihvati svaku majorizaciju. Dalju povijesnu komponentu koja je ostavila vidnog traga u jeziku bosanskohercegovakih Muslimana obiljeit e i osmanlijska islamizacija Balkana, a posebno BiH, te bogumilstvo koje se u mnogim segmentima moe uporedo istraivati sa islamizacijom, te udio katolikopravoslavnog elementa s obzirom da su erijatski propisi islama decidno priznavali i potivali svaku monoteistiku vjeru i suivot s njom na svakom planu pa i jezikom. Za Muslimane BiH bitno je pitanje kontinu5. Smatra se da su doli iz oblasti oko Kaspijskog jezera, iz Harezma i okolnih teritorija, te da su se najvie zadrali u podrujima dananje Panonske nizije. Da li je to bio poetak islama i islamizacije u naim krajevima, ili je to otpoelo dolaskom Osmanlija, nauka jo nije definitivno utvrdila. 6. A. Handi, Sikiri, Jona, Bali i drugi 7. Ismailije - Halisije - Kalisije 8. Mnoge stare porodice u sjeveroistonoj Bosni i danas su zadrale predanja da su njihovi preci iz Unurovine od plemena Halisija. Izmeu Tuzle i Zvornika je grad Kalesija, u njenoj blizini je selo Haj(b)vazi(je). Ovdje su evidentna prezimena: Kalesi, Kalesiji, Halisija, Halusija, Halusi, ak je zabiljeeno i muslimansko muko ime Halusija, itd. 9. A. Peco, Stazama naega jezika, Beograd, 1985. g. 10. Ovo nije jedini sluaj, vidi: D. Sesar, O jednom primjeru jezine politike, Jezik, br. 2., Zagreb, 1987. godine.

257

iteta islamskog elementa na Balkanu. Historija o tome ima znatan broj podataka,11 ali oni nisu potpuno istraeni. Ipak, nedvojbena je injenica da su muslimani naseljavali Balkan i prije Turaka, ak prije dolaska Slavena na Balkan.12 Ve u jezikom fondu tih naroda imamo rijei harem, kaduna/katun, upan, ban/bajan (Bajan, veliki avarski kagan), kan, kagan/vo haziz/prijatelj topor-sjekira, horna-hrana itd. a to je moglo trajati najmanje dva stoljea koliko je trajala i avarska vlast koju su sruili Franci.13 O ovome za jezik Muslimana BiH vrlo znaajnom periodu, a ne samo da su izostala leksikografska istraivanja nego i ira historijska, posebno kad je rije o avarskom (i slavenskom) pohodu na Bosnu (oko 610. godine). I neto kasnije, za muslimanski narod takoe znaajan historijski period (9-12 stoljee) ostao je nedovoljno istraen i rasvijetljen. Za jezik bosanskohercegovakih Muslimana ni ovo nije beznaajan period, jer recimo, 1149. godine ugarski kralj Geza Srbima u pomo alje svoju vojsku koju je, pored ostalih, sainjavao i njegov narod Muslimani (Kalisije). Kalisije su ivjele u (S) Mitrovici i oko nje, a neki ih nazivaju i Kazarima iz plemena K(v)alisija.14 Kakvu su sudbinu imale Kalisije poslije poraza Ugara, ali i poslije, naroito do dolaska Turaka na Balkan, nauka jo nije istraila. Kakav je bio njihov jezik, kako su se nacionalno i na druge naine saivljavali s Ugarima, Slavenima i drugim narodima, za sada su sve to samo pretpostavke. Ipak, kao nepotpuna injenica, koja takoe kao pretpostavka moe pomoi pri osvjetljavanju mnogih istina, svakako je i podatak da su bogumilska naselja najbrojnija bila upravo u priobalnim kontakt-podrujima Ugarske i Bosne, a kasnije (prisilom, porobljavanjem, pokrtavanjem, seobama itd.) i bogumilska i katolika naselja ustupit e mjesto pravoslavlju, a naroito u vrijeme Osmanlija koji su to, svojim prisustvom na ovim podrujima, inicirali. Da li je predosmanlijski islamski elemenat na Balkanu15 olakao islamizaciju u vrijeme nadiranja Turaka i da li su elementi orijentalnih jezika ve imali korijenje i bili dobra podloga orijentalizmima to su se poeli inkorporirati u sve nae dijalekatske zone turskom najezdom. U tom pogledu znaajne su prilike i kod Srba i kod Hrvata, ali one nikako ne smiju (to je u mnogo emu ve postalo obaveza) predstavljati
11. Konstantin Jireek, Istorija Srba, Beograd, 1988. g. 12. Usp. Turski (mongolski) nomandski narod Avari (Obri) poslije Huna zaposjeli su njihove posjede, a Sirmijum su opsjedali ve u 579. godini (Jiriek, 47-50) 13. Vidi: N. Klai, Srednjovjekovna Bosna, Zagreb, 1989. godine 14. Jireek, str. 142. Istorija Srba, Beograd, 1988. g. 15. Vidi: A. Gluhak, Podrijetlo imena Hrvat, Jezik, 5., Zagreb, 1990. (Slaveno-iranski kontakti, Maari/Turci).

258

nikakav klie ili standard za vrednovanje Muslimana. Ako ni zbog ega drugoga onda zato to je duhovna, pa i jezika tradicija, kao i svaka druga, ipak specifina za svaki narod pa i Muslimane.16 Kad je u pitanju jezik kojim oni govore, vie stoljea je pokazalo da oni znaju da imaju svoj jeziki izraz, vrlo dobro znaju ta je u tom jeziku njihovo a ta nije. Meutim, pred nauku se stavlja hitna obaveza da o tom jeziku kae barem onoliko i sve ono to je i o drugim jezicima i narodima u Jugoslaviji reeno, ali ne snagom fikcija nego: izradom historije muslimanske umjetnosti, folkloristike, etnologije i arheologije, zatim izradom studija o predosmanskoj islamizaciji Balkana, o balkansko-muslimanskim jezikim izoglosama, o boravku arapskih moreplovaca u naim krajevima, kontaktu Maura u paniji s naim ljudima, o vardarskim Turcima iz vremena cara Teofila (oko 830.g.), o prodoru i boravku Avara na Balkanu, o krstjanima/kranima/hrianima i muslimanima, kao i o drugim istinama o islamu i islamskim narodima za koje je bila dosad uskraena naa i svjetska nauna javnost. Zbog svih ovih nauno-istraivakih nedostataka najmanje je bitno kojim jezikom govore bosanskohercegovaki Muslimani, mnogo je bitnija injenica to do danas nije reeno kakav i koliki je doprinos Muslimana srpskohrvatskom jeziku, te koje su karakteristike muslimanskih govora i jezika muslimanskih pisaca. Kad se o tome oglasi nauka, ona e definitivno osporiti zablude da su bosanskohercegovaki Muslimani azijati/Osmanlije... da je njihov jezik neiji a ne njihov.17 Krajnje je vrijeme da se prestanu istraivati srodnosti i da se panja usmjeri na specifinosti. Praksa je pokazala da jugoslavenski narodi jedni o drugima ne znaju dovoljno (posebno hriani/krani o muslimanima). Vrijednosti u istinama o pojedinim narodima, meu kojima je jedna od najizraenijih istina o jeziku, vrijednosti su u istinama o razlikama a ne identinostima po potrebi. U jezikoj nauci nemio je termin (fiktivnog) zajednitva, jer se ono meu jezicima ispoljava kao asimilacija, neutralizacija, ponitavanje, gubljenje i sl. Istraiti razlike znai onemoguiti
16. Kvazilogikom: patriot - nasilnik (agresor) javnosti su obratnih kvaliteta predstavljeni Mujo Hrnjica (kao zulumar i pljaka) i Bajo Pivljanin (kao narodni junak). Istina je upravo obratna. 17. Suvie je ispolitizirana i lingvistiki nedovoljna tvrdnja da su srpski jezik i hrvatski jezik jedan jezik. Da li je to jedan u znaenju isti ili po jedan i kojim onda jezikom govore Muslimani. Pravna istina (praktina) i propisana nisu identine. Ako se za prvih 650 godina od doseljavanja Slavena na Balkan gotovo nita pouzdano ne zna, onda se ne zna ni za koga, ni za Srbe i Hrvate. Ali poslije toga vremena mnogo toga se pouzdano zna i moe se rei ta je ija batina i kakva. injenica je da Muslimani svoj jezik zovu bosanskim jezikom.

259

teorije o veem, jaem, brojnijem i sl. jer je to u nauci sekundarno. U jeziku se samo pomou istraenih razlika (a ne zajednitva) gradi skupni mozaik u kome je evidentno i ono to je zajedniko.18 ak i kada su u nauci identinosti cilj, to je samo pola posla, najvei dio jezikog (meujezikog) posla su ipak razlike. Bez istraivanja specifinosti apsurd je istaivati i slinosti, jer je postojanje jezika i naroda u stvari postojanje korisnih opozicija, pa u tom kontekstu treba gledati i na Muslimane i jezik kojim oni govore.19 uvajui svoje cjelovito nacionalno bie Muslimani su sauvali i svoju tradiciju, kulturu i naravno jezike osobine - i obratno. S obzirom da su bili okrueni i pozitivnim, ali znatno vie i negativnim okolnostima to su uticale na njihov jeziki izraz, Muslimani su razvili dva jezika standarda, dvije jezike strukture svoga svakodnevnorazgovornog (kolokvijalnog) komuniciranja: 1) savremeno-situacijski tip komunikacije (reimsko-administrativni), 2) tradicionalno-obiajni tip komunikacije. Prvim tipom slue se u administraciji, trgovini, kolstvu itd., a drugim tipom slue se u svojim kuama, meusobno, u vrijeme obreda (dova, sunet, mevlud, duma...). Obje ove komunikacije meusobno se razlikuju na gotovo svim jezikim nivoima (kod drugih naroda to nije sluaj, jer je za savremenu komunikaciju uzeto ono to je njihov obiajno-tradicijski tip), te nema nikakvog osnova smatrati ih lingvostilistikim tipovima (stilovima).20 Ovo se prije svega uoava u leksici i frazemima21, tvorbi, paremiolokim konstrukcijama itd. Uz to bosanskohercegovake muslimanske govore, pojedinano i regionalno, a u nekim segmentima i generalno, danas karakterie: 1) akcenat rijei - u prezimenima tipa: Omerovi, Jusufovi, Ferhatovi, a ne Omerovi, Jusufovi, Ferhatovi; - u prezimenima tipa: Dervibegovi, Jusufagi, Hasanbegovi, a ne
18. Nije to samo naa specifinost: Jezika antianglizacija (antiamerikanizacija) Evrope je insistiranje na razlikama, te time i konkretan otpor unificiranju (i pored esperanta Evropa njeguje mnoge jezike). 19. Kako drugaije objasniti nekome da hoda ne pjeva, ne vie... nego ui, okuie / ili muslimanske paremioloke modele tipa: Vei stomak - vei gazda Vei stomak - vea hasta itd. 20. Pored ostalog i ovo je jedno od sredstava kojim su se titili da, recimo, ne doive jeziko-nacionalnu sudbinu moldovskih Gadauza ili drugih naroda. 21. Usp.: Aman jarabi /Veselatu, veselamu/ Tobe jarabi, Tobe estagfirulah/ Gluho bilo i oravo...

260

Dervibegovi, Jusufagi, Hasanbegovi; - u imenima tipa: Merima, Fatima, Rahima, a ne Merima, Fatima, Rahima; - upotreba predakcentske duine u hipokoristicima i deminutivima tipa: pilkica curica, vratica pored pilkica, curica, vratica; - upotreba predakcenatske duine u ostalim imenima kad su oblik i znaenje razlikovani: utica, travica, mamica; - upotreba predakcenatskih duina u toponimiji: jedne duine (Hasii pored Hasii) dvije duine (Kulovii pored Kulovii), tri duine (Avdibaii pored Avdibaii); - upotreba dugouzlaznog akcenta na drugom slogu dueg oblika ijekavskog jata kod rijei tipa: vrijeme, dijete, mlijeko pored vrijeme, dijete, mlijeko; - prenoenje akcenta na proklitiku: u nos, na glavu, pod ruku a ne u nos, na glavu pod ruku; - upotreba akcenta kao razlikovnog obiljeja kod rijei tipa: famelija (porodica) - famelija (rodbina). 2) Sve je izraenija upotreba jezikih tabuizama kod Muslimana usljed tradicionalno-kulturno-obiajnog otpora svim oblicima vulgarizma, te tendencija eliminiranja jezikih oblika vulgarnosti (usp. psovke), ali i uzdravanje od svih oblika tzv. taksirata, usp.: - sve to je prostako, tue zlo i sl. je anamo on/ona; - svaka psovka je sastaviti je i be; - boi je bozgun, prozuk, troi...; - svaka pojedinana vulgarnost je ona stvar, neka stvar, tamo ona i sl.; - moralno-karakterni razvratni je zagondija a takva ena je funjara (kuja); - nevina, u smislu nedeflorirana djevojka je hemza; - karcinom ili rak kao bolest je paskovi, ono najgore i sl.; - ii u zahod, tj. imati stolicu, to je ii pored sebe, ii na dvor, ii napolje; - nedosljednost glasovne alternacije u orijentalizmima tipa: sapunsafun, kalup-kaluf, kanapa-kanafa...; - vrlo je razvijena upotreba priloga tipa: otoi, hibre, haman, hajli, hunjerli, vesveseli (rastresen), kastile, vaktile itd., zatim priloga umjesto prijedloga i imenice tipa: s obrazom - obrazli, s hujom - hujali, s vodom (u smislu teno) - orbali itd. te tvorbe sa sufiksom -li: doekli, belajli, kalajli, galameli...; 261

5) upotreba boja u govorima Muslimana ima naturalno-materijalnu oznaku: zejtin-zejtuni (zelenkasto uta), kahva-kahvaji (smea), turundaturundi (narandasta), kupus-kupusi (svijetlozelena), golub-golubi (siva), med-medeni (tamnouta, smea), eer-eeri (krem, peeni eer), zatim pembe-ruiasta, mavi-plava, limuni-svijetlouta, sade - ista boja (bilo koja), pa vinjevi, vrani, bezi, (bejazi), adi itd; 6) esto je pokraivanje zapovjednog naina kod glagola tipa: marnuti-marni-mar, ornuti-orni-or, gutnuti-gutni-gut, srknuti-srkni-srk, bubnuti-bubni-bub, egnuti-egni-eg itd.; 7) esto je pojaavanje neke osobine, stanja i sl. radi isticanja karakteristinih formi totaliteta (maksimalnosti): mok-mokra, sam-sama, gnjiz-gnjila, glaz-gladna, praz-prazna, led-leden, boz-bosa, dab-dabe, vru-vrua, goz-gola, noz-novo suh-suha, ljut-ljuta...; 8) srpskohrvatski prijedlozi radi i zbog neutraliziraju namjeru i uzrok prijedloga sevep (Usp.: Sevep ega si doao. Sevep smrti mu je bila svaa); 9) od postojeih deminutiva evidentan je i jedan stepen vie deminutivnosti: koko-pile-pili, ali pilence i pilehce, meso-mesara-mesnica ali mesnica i mesniica, huja (ljutnja) - hujica ali hujica i hujiica; 10) u nekim sluajevima komparacija se obavlja samo semantikom: kiselo-naokis-maho, lagahno-polajnak-polajnhale, brzo-hitro(m)-bolje, dlakav-upav-rutav, mrav-suh-kicav, crno-garavo-mrko, lijep-naoitglavit itd.; 11) upotreba domaih oblika nesvrenih glagola i tuih glagola svrenih oblika (prijedlog + glagol) identine semantike, tipa: trati-zalaufati, upirati-podprcati, koiti-zalajfati (zabremzati), zatim paralelnih oblika tipa: krug-okruiti-oestariti, pravac-uspraviti-uciprati itd; 12) upotreba pokaznih zamjenica sa znaenjem: ba taj, upravo taj, kao oznaka prisutnosti objekta ili bia, te tane pokazivake markiranosti: eni - eno oni (usp. ljudi), enaj - eno onaj, evaj - evo ovaj, eno ono - etaj, evaki, enaki, etaki / evakav, etakav, enakav, ak i u sluajevima tipa: Evaj ja svojim oima sam vidio - tj. lino, osobno, sopstveni ja ( njem. des eigenen ich).; 13) upotreba titula ispred imena i prezimena tipa: beg Kulenovi, muftija Kurt, kadija Habul, potar Kasim, haznadar Muhamed itd., osim sluajeva kad se te titule osjeaju kao dijelovi polusloenica ili sloenica i upotrebljavaju se iza imena i/ili prezimena: Ferid-paa, Ibrahim-efendija, Jusuf-kapetan, Dervi-ehaja, Kasim-beg itd.; 14) genitiv mnoine imenica enskog roda nema nepostojano A, 262

tipa: motka-motki (pored motaka), viljuka-viljuki (pored viljuaka), guska-guski (pored gusaka), sjemenka-sjemenki (pored sjemenaka), haljinka-haljinki (pored haljinaka), ljuska-ljuski (pored ljusaka) itd.; 15) evidentna je upotreba geminata u tuicama ali i u domaim rijeima: temenna, Muhamedda mi, ponne (podne), polla (polila), elhamdulillah, estakfirullah, neuzubillah, inallah, dennet, sille, evval (mjesec) itd.; 16) vrlo je izraena upotreba karakteristinih uzvika, onomatopeja i onomatopejskih uzvika: uj, hooj, ho-ja, eeh, tufa, ejvalah, puc itd.; 17) upravo muslimanski govori pokazuju da: , , d, , nisu nacionalno markirani glasovi, naprotiv markira ih govorna praksa sela i grada; 18) upotreba suglasnika H kod vlastitih imena ljudi esto je u protetikoj funkciji: Asim-Hasim, Aljo-Haljo, Ilijaz-Hiljaz, Enver-Henver...; 19) suglasnik H u muslimanskim govorima zasluuje zasebnu panju. Dovoljno je rei da u ovim govorima dominira proha a nikako proja, zatim, hedek, mehbo itd.; 20) vokativi vlastitih imena ljudi na suglasnike K,G,H, trojako se realiziraju: a) identini su nominativima uz duenje zadnjeg sloga (Abdulah, efik, Namik), b) imaju vokativni oblik na e ali bez glasovnih promjena (Malike, Salihe, Nesuhe), c) upotrebljava se njihov hipokoristik kao alternativ (efik-efko, Faruk-Fako, Abdulah-Avdo)...; 21) zanimljivo je da su Muslimani i u toponomastici ostavili obiljeja svojih govora: pored Ajvazi i Ajvazi kod nemuslimana, kod muslimana su Hajvazi (selo kod Kalesije), pored Rankovi kod pravoslavaca, Rankovi kod katolika, kod Muslimana je Hrankovi (selo kod Teslia), ali imamo i sluajeva markiranja etnika u odnosu na toponim: pored TuzlaTuzlak-Tuzlanka-Tuzlaci (misli se na tzv. Donju Tuzlu) imamo: Gornja Tuzla-Gornjotuzlan-Gornjotuzlani itd.; 22) pored rijei za oznaavanje singulara i plurala evidentne su i rijei koje istu materiju u kompletu, garnituri, kao stroj, cjelinu i sl. imenuju zasebno: basamak-basamaci ali basamake, muebak-muepci ali muebake, kalafa-kalafai ali kalafake (garnitura zidarskih ekia), parmakparmaci ali parmake i sl. Sve ove osobine, kao i mnoge druge, neophodno je temeljito istraiti i u to skorijoj budunosti dovesti ih u vezu s muslimanskom 263

dijalekatskom bazom i jezikim blagom muslimanskih pisaca. Tome treba dodati izradu terminolokog rjenika narodnog jezika Muslimana, izradu rjenika frazema, pravopisnog prirunika (iskljuivo kao fotografiju stvarnog stanja pa tek onda pristupiti konvencijama), te ostalih oblasti etnolingvistike prirode, pa e se pomou injenica jasno i nedvojbeno moi rei mnogo toga o jeziku bosanskohercegovakih Muslimana - o emu danas uglavnom govorimo na osnovu nedovoljnog istraivakog rada. Podrazumijeva se da ovdje treba iskljuiti svako nacional-kulturno samozadovoljenje, euforinu samodopadljivost, pseudovrijednosti i sl. Muslimanski knjievno-jeziki izraz sa svojim elementima i svojom strukturom jasno e pokazati ta je muslimanski jeziki standard, a njega e kasnije - kao to je to i svugdje u svijetu - normirati strunjaci, bogatiti dobri pisci i govori muslimanskog stanovnitva. "Istina nema potrebe za kienjem!" Meutim, ta istina svoju naunu misiju meu Muslimanima zapoinje od imena jezika. Dosadanja knjievno-praktina saznanja pokazuju da Muslimani svoj jezik nazivaju bosanskim jezikom, ali time ne negiraju drugim narodima u Bosni i Hercegovini da isti taj jezik zovu srpskim, hrvatskim ili kako to oni ve ele. Ne postoje nikakve civilizacijskokulturoloke prepreke za to, niti da se ospori injenica da je rije o jednom jeziku. I nemuslimanu i Muslimanu treba omoguiti da isti jezik (jedan jezik) - svoj jezik nazove svojim imenom, onako kako ga osjea i kako je taj jezik ivio u njegovoj tradiciji. Za Muslimane BiH taj jezik je bosanski jezik. Bosnian-Herzegovinian Moslems and Their Language The language of Bosnian Moslems has not been examined properly and into depth up to now. Even the rare research was limited to a fragmented mentioning only. It is essential to examine the language of the Bosnian-Herzegovinian Moslems within the context of overall cultural and other existence of Moslems. As any other nation, the Bosnian Moslems and their language has had their own history. This linguistic and ethnological history has also not been investigated enough. The appropriate attention has not been paid to the Moslem linguis264

tics contributions. Sometimes these contributions are minimized, or they are presented as the treasure of other nations, which can only help to the process of its assimilation. The careful studies will show clearly that the language of the Bosnian Moslems is a single language, having been accumulated for centuries, confirmed with its own manifestations within the context of a non-unified system. Their language cannot be understood as a stylistic variant. Only when the speeches of the Bosnian Moslems and the language of literary works by Moslem authors are investigated, the scientific photograph of that language will emerge, and not a pseudo-social (political) wish. It is more than obvious that the language of Bosnian Moslems have its own specific features. These features belong to the oldest history of this nation, and cannot be taken as the thing that happened yesterday or today. These specific features have been neutralized for years now. The literary and practical facts up to now show that the Moslems call their own language Bosnian, but they do not want to deny the other nations in Bosnia and Herzegovina to call that same language Serbian, Croatian, or whatever name they choose to have. There are neither civilization nor cultural barriers for it; nor one can deny the fact that it is the one and the same language. Both non-Moslems and Moslems should be allowed to call the same language (the single language) - their own language with their own name the way he/she feels it, and in the way that language has lived in his/her tradition. For the Moslems in Bosnia and Herzegovina that language is the Bosnian language.

265

266

Devad Juzbai REFLEKSIJE RATOVA NA BALKANU 1912./13. GODINE NA DRANJE MUSLIMANA U BOSNI I HERCEGOVINI Balkanski ratovi predstavljaju jedan od prelomnih dogaaja novije istorije, koji su odluujue uticali na oblikovanje politike karte savremene Evrope i sudbinu naroda u ovom njenom dijelu. Uticaj ovih ratova na meunarodne odnose i unutranjopolitiku situaciju u jugoslovenskim zemljama daleko je prevazilazio njihove neposredne rezultate. Promjene na Balkanu dale su snaan podsticaj daljoj konvergenciji nacionalnih pokreta kod Junih Slavena na jednoj strani, ali i zaotravanju nacionalnokonfesionalnih odnosa, kao to je to bio posebno sluaj u Bosni i Hercegovini. Budui da su pri tome bili tangirani vitalni interesi AustroUgarske, njeni mjerodavni faktori nastojali su nizom mjera i reformnih planova parirati novim izazovima. Pojedini vladini funkcioneri u Sarajevu ocjenjivali su poetkom 1913. da se cjelokupno miljenje, dranje i djelatnost stanovnitva nalazi pod uticajem hipnoze uzrokovane velikim dogaajima na Balkanu.1 Pri tome su posebno Muslimani i Srbi bili poneseni zbivanjima, to se neminovno odrazilo i na odnose izmeu njihovih politikih predstavnika. Nakon izbijanja balkanskog rata produbio se jaz izmeu srpske i muslimanske politike u Bosni i Hercegovini, pa su se, prema zapaanju vladinog komesara za grad Sarajevo barona Collasa, bosanskohercegovaki Hrvati, koji su se kolebali izmeu simpatija za junoslovenske balkanske saveznike i tradicionalne vjernosti Monarhiji, javljali kao vezujui elemenat izmeu srpskog i muslimanskog politikog tabora.2 Iako je meu bosanskohercegovakim Hrvatima za vrijeme balkanskih ratova dolo do ispoljavanja simpatija za Srbiju, a meu inteligencijom hvatala maha misao o prikljuenju jugoslovenskoj zajednici, ire slojeve Hrvata u Bosni i Hercegovini jo nije bila zahvatila ideja slovenske solidarnosti kako je to bio sluaj u Dalmaciji. Za razliku od srpskog seljatva, koje je, zahvaeno nacionalnim oduevljenjem, napustilo ranije inertno dranje i nestrpljivo oekivalo da se ukine davanje haka, kao to je

1. Collas Zemaljskoj vladi, Situationsbericht 14.2.1913. (prepis) Kriegsarchiv Wien (dalje KA) Miltrkanzlei Franz Ferdinands (MKFF) 1565./1913. 8-1/37. 2. Ibidem.

267

to bio sluaj u krajevima zaposjednutim od Srbije,3 hrvatsko seosko stanovnitvo ostalo je potpuno pasivno. Meutim, meu hrvatskim gradskim stanovnitvom, odnosno njegovim malobrojno obrazovanim dijelom osjeao se odreeni politiki uticaj iz susjednih jugoslovenskih zemalja u prilog balkanskim saveznicima. Tome je posebno doprinosilo i prohrvatsko dranje Srba u Hrvatskoj za vrijeme komesarijata kao i intenzivno propagiranje sloge Hrvata i Srba od strane zagrebakih listova.4 Poznato je da se opoziciono i antiaustrijsko raspoloenje dijela muslimanske srednjokolske i akademske omladine izraavalo, naroito nakon aneksije, sve vie u njenom opredjeljivanju za borbeni srpski nacionalizam i jugoslovensku orijentaciju.5 Iz njenih redova regrutovali su se dobrovoljci u srpskoj i crnogorskoj vojsci za vrijeme balkanskih ratova i u prvom svjetskom ratu, kao i uesnici u sarajevskom atentatu. Ove politike tendencije meu muslimanskom inteligencijom bitno su se razlikovale od raspoloenja koje je vladalo u irim muslimanskim slojevima, a posebno od politike muslimanskih predstavnika u Saboru. Tako je po izbijanju balkanskog rata organ Ujedinjene muslimanske organizacije Zeman od 15. oktobra 1912. izraavajui najdublje simpatije prema Turcima najotrije osuivao kao islamske Efijalte, one pojedince meu Muslimanima u Mostaru i Sarajevu koji su svojim telegramima pozdravili "srpsku vojsku, osloboditeljicu potlaene brae u Turskoj". Osuivan je i list Dervibega Miralema Novi Musavat, koji povodom izbijanja balkanskog rata nije donio "ni rijei osude pasjaluka balkanskih naroda."6 Meutim, saborski
3. Prepis izvjetaja generala andarmerije njaria Zemaljskoj vladi od 15.12.1912., Arhiv Bosne i Hercegovine u Sarajevu (dalje ABH), Privatregistratur (Priv. Reg.) 1252./1912. I baron Collas ukazuje na evoluciju nacionalne svijesti kod irokih srpskih masa od uvoenja ustavnosti, te njen enormni napredak pod uticajem pobjeda Kraljevine Srbije. On konstatuje da se nekada indiferentna narodna masa sada nalazi u drugaijem psihikom stanju nego to je to bila za vrijeme aneksione krize u zimu 1908. i 1909. Collas Zemaljskoj vladi 15.12.1912. Priv. Reg. 1251./1912. Vidi: Milorad Ekmei, Uticaj balkanskih ratova 1912./1913. na drutvo u Bosni i Hercegovini, Marksistika misao 4, Beograd 1985. 4. Prepisi izvjetaja okrunih predstojnika Rukavine od 16.2.1913. i Besarovia od 19.2.1913. Zemaljskoj vladi, KA MKFF 1831./1913. 8-1/45. 5. Ibrahim Kemura, Uloga Gajreta u drutvenom ivotu Muslimana Bosne i Hercegovine (1903.-1941.), Sarajevo, 1986., 55-77; Muhamed Hadijahi, Od tradicije do identiteta, Sarajevo 1974. ,179-184. Zanimljivo je da je poetkom 1913. zagrebaka muslimanska akademska omladina zastupala miljenje da bi upravo Muslimani, kada jednom oslabi uticaj vjerskog separatizma, mogli bitno doprinijeti srpskohrvatskom jedinstvu. Mirjana Gross, Hrvatska politika u Bosni i Hercegovini od 1878. do 1914., Historijski zbornik XIX-XX, 1968., ,61. 6. "Rat pravoslavlja proti islamu!" Zeman, 15.10.1912., Akademija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine, Zbirka Adalberta Sheka.

268

klub muslimanskih disidenata nije u svom proturskom stavu zaostao iza saborskog kluba Ujedinjene muslimanske organizacije kad su se odmah po izbijanju tripolitanskog rata, poetkom oktobra 1911. godine, oba kluba u ime Muslimana Bosne i Hercegovine posebnim telegramima obratila austrougarskom ministru vanjskih poslova Aehrenthalu sa molbom da on intervenie u korist Osmanskog carstva.7 Nepunih dvije godine dana docnije, krajem jula 1913. godine, Rifat-beg Sulejmanpai i Dervi-beg Miralem ponovo su, ovaj put zajedno, prenosili elje bosanskohercegovakih Muslimana zemaljskom poglavaru da se Monarhija zauzme kako bi Jedrene i ostala podruja, koja su otomanske trupe ponovo zaposjele u drugom balkanskom ratu, ostale pod Turskom.8 Nasuprot oduevljenju s kojim su Srbi pozdravljali pobjede sunarodnika i angaovali se na skupljanju pomoi za srpski crveni krst, srpsku vojsku i dr., u muslimanskom javnom mnijenju naglaeno su preovladavali izrazi solidarnosti sa Turskom, koji su praeni i javnim manifestacijama kakva je bila masovni ispraaj turskih vojnih obveznika u oktobru 1912. godine u Sarajevu. Uprkos zabrani skupljanja dobrovoljaca, oni su ilegalno prelazili granicu. Muslimanski dobrovoljci stupali su u tursku vojsku, a pripadnici sve tri vjere, u prvom redu pravoslavni Srbi, u srpsku i crnogorsku. U turskoj vojsci je postojao bosanski baibozuk, formiran od iseljenika iz Bosne, a u srpskoj i crnogorskoj bile su itave grupe koje su dole iz Sjedinjenih Drava (Amerikanci). Odjek spoljnopolitikih zbivanja, ratna atmosfera stvorena velikom koncentracijom austrougarskih trupa (na vrhuncu krize u zemlji je bilo do 190 hiljada vojnika), zaotravanje unutranjih politikih i socijalnih odnosa, sistiranje ustava i zavoenje izuzetnih mjera u maju 1913. dalo je povoda za ocjenu da je Bosna i Hercegovina doivjela ratove na Balkanu kao zaraena strana.9 Kada je rije o nacionalno-konfesionalnim odnosima, onda je u prvom redu dolo do daljeg pojaanja muslimansko-srpskog politikog antagonizma i jo veeg pribliavanja muslimanskog politikog vostva austrougarskim vlastima. Muslimani su bili duboko deprimirani i zbunjeni zbog sloma Turske. Baron Collas je u svom povjerljivom izvjetaju uporeivao poloaj u kome su se nali Muslimani sa ovcama koje je vuk natjerao u tor Monarhije. U Muslimanima on je vidio vrijednu protivteu
7. Zemaljska vlada Zajednikom ministarstvu finansija, telegrami od 5. i 10. oktobra 1911., ABH Zajedniko ministarstvo finansija (ZMF), Pr BH 1301 i 1305 iz 1911. (dalje citiram samo signature istog fonda). 8. Potiorek Bilinskom 30.7.1913. (prepis) KA Nachlass Potioreks (dalje N1 Pot.) A/3 Fasz 1, 339. 9. Ekmei, Uticaj balkaskih ratova

269

dranju Srba kao i uopte Jugoslovena.10 Kao odgovor na poznatu deklaraciju srpskih poslanika Bosanskohercegovakog sabora povodom izbijanja srpske vojske na Jadran i omladinskih demonstracija u Sarajevu, koje su organizovali Srbi u novembru 1912. protiv balkanske politike Austro-Ugarske, prireene su muslimanske protudemonstracije koje su dale punu podrku politici Monarhije u albanskom pitanju.10a U tuzlanskom okrugu su gradska zastupstva, svugdje gdje su Muslimani imali veinu, izglasala novane priloge za austrougarske trupe, koje su boravile u Bosni i Hercegovini, odnosno priloge za porodice pozvanih rezervista.11 Dok su podrune vlasti u pretenom dijelu zemlje ocjenjivale da, i pored velike promjene u stanju duhova pod uticajem ratnih zbivanja, ipak najvei dio stanovnitva gleda svoga posla u borbi za ivot,12 izvjetaji iz Bosanske krajine ukazivali su da je tamo bila stvorena ozbiljnija politika situacija nego u drugim krajevima. Za razliku od mirnog dranja srpskog gradskog stanovnitva, pravoslavni seljaci i seoski svetenici pokazivali su u Krajini vidne znakove svoga nezadovoljstva. Na podruju Kljua, Petrovca i Drvara irile su se vijesti meu seljacima, navodno fanatizovanim od popova, da e umarirati srpska vojska i osloboditi ih plaanja rente zemljoposjednicima. Bila je stvorena takva atmosfera u kojoj su se ponavljale masovne tue izmeu Srba i Muslimana. Vlasti su u pomenutim mjestima pribjegle najviim policijskim kaznama, ali i nekim vanrednim sredstvima izvan zakonskih okvira, kao i za vrijeme seljakog trajka 1910. godine. Ranije su zatvarane gradske pijace, da bi se seljaci odstranili iz grada, gostionice su zatvorene ve u 6.30 h navee, a na javnim mjestima bilo je zabranjeno voditi politike razgovore. Uzroci stvorenog stanja traeni su u jakom kmetskom pokretu, izrazito srpskom karakteru ovog podruja i odsustvu vojnih garnizona.13 Oito je da su se i u ovom sluaju socijalne suprotnosti izmeu age i kmeta znatno ire transponovale kao suprotnosti izmeu Srba i Muslimana. I pored toga to je znaio likvidaciju iflukog sistema u zemljama koje su se do tada nalazile pod turskom vlau, i u datim okolnostima bio realno mogui korak ka nacionalnom osloboenju jugoslovenskih naroda, rat na Balkanu bio je praen nizom negativnih pojava, od kojih su neke,
10. Kao napomena 1. 10a. Vidi, Hamdija Kapidi, Bosna i Hercegovina pod austrougarskom upravom (lanci i rasprave), Sarajevo, 1968., 119-129. 11. U Bijeljini 3.000 k., u Tuzli 5.000 k. u Zvorniku 800 k. itd. Okruni predstojnik Baron Zemaljskoj vladi 22.1. 1913. (prepis), KA MKFF 1831./1913. 8-1/45. 12. Ibidem; okruni predstojnik Deftedarevi Zemaljskoj vladi 27.2.1913. (prepis) KA MKFF 1843./1913. 8-1/44 i kao napomena 4. 13. Richard Riedl, izvjetaj iz Otrelja 9.11.1912. KA MKFF Mb/11-1912. 134.

270

dodatno potencirane antisrpskom propagandom tampe bliske reimu, u mnogom uticale i na politiku klimu u Bosni i Hercegovini. Mada je u srpskoj graanskoj politici jo u XIX vijeku preovladalo nastojanje da se borba protiv Turske, koja je u ranijim razdobljima voena na religioznoj ideolokoj osnovi (geslo za krst asni i slobodu zlatnu nasuprot geslu za din devlet), vodi u ime modernog naela narodnosti, ipak su u zbivanjima na Balkamu 1912./13. doli vidno do izraaja i elementi vjerskog rata. I samo naelo narodnosti, na koje su se, inae, pozivali balkanski saveznici, bilo je, kada je rije o Albancima i Makedoncima, grubo ignorisano za raun dravnih interesa saveznika. Posebno nije moglo ostati bez krajnje nepovoljnog odjeka u Bosni i Hercegovini masovno pokrtavanje stanovnitva islamske vjere, a dijelom i prekrtavanje katolika u prvim mjesecima po izbijanju rata na teritoriji koja je pripala Crnoj Gori. Ono je vreno uz upotrebu drastinih nasilnih metoda i bilo je praeno ubistvima, pljakama, paljenjem sela i drugim represalijama. Nasilno prevoenje u pravoslavlje izvreno je u Beranama, u Plavu i Gusinju i u okolini Pei. Albansko stanovnitvo muslimanske vjere bjealo je zbog nasilnog pokrtavanja sa crnogorske na srpsku teritoriju. Pomenuti postupci, koji su naili i na osudu srpske vlade,14 bili su jedan od uzroka priliva u Bosnu muslimanskih izbjeglica iz podruja zahvaenih ratnim zbivanjima, u prvo vrijeme prvenstveno iz graninih podruja susjednog Sandaka. Taj priliv je smanjen kada je dolo do izmjene dranja crnogorskih vlasti prema stanovnitvu islamske vjere.15 Iako su austrougarske vlasti ubrzo zatvorile
14. Milorad Ekmei, Ratni ciljevi Srbije, Beograd 1973., 128-130; up. Branko Babi, Migracije u novoosloboenim krajevima Crne Gore, JI 3 - 4/1973., 163-170, isti, Politika Crne Gore u novoosloboenim krajevima 1912.-1914., Cetinje 1984.; Mustafa Memi, Plav i Gusinje u prolosti, Beograd 1989., 199-213. 15. Okruni predstojnik Deftedarevi u izvjetaju od 14.10. 1912., koji je poslao sa granice na Metaljci, navodi da su spaljena muslimanska sela Nefer, Tara, (tj. Lever, Tara, primjedba D. J.), urevia Tara, Glibae, Maoa, Stanane, Orulja, Mali Kolain i Vitina, i to oznaava kao razlog bjekstva stanovnitva. Po ulasku crnogorskih snaga u pojedinim mjestima bilo je sluajeva da su domaini ubijani ispred svojih kua naoigled ukuana, a kue paljene. Deftedarovi donosi i podatak da su Crnogorci palili kue i pojedinih Srba da bi pokrenuli sandake Srbe u borbu, jer im se oni u poetku nisu htjeli prikljuiti. Meutim, uskoro je 30.10.1912. Deftedarevi iz Uvca javljao o izmjeni situacije i vraanju kuama izbjeglica sa granice, te o "upadno dobrom postupanju sa Muslimanima" od strane kako srpskih vlasti u Prijepolju tako i crnogorskih u Pljevljima, gdje je na elu civilne uprave postavljen Omerbeg Bajrovi, od ranije srpski nacionalno orijentisan. KA N1 Pot. A/3 Fasz 1, 133 a, 152. O korektnom dranju srpske vojske prema muslimanskom stanovnitvu Novog Pazara u oktobru 1912. vidi Ejup Muovi, Etniki procesi i etnika struktura stanovnitva Novog Pazara, izd. SANU Etnografski institut, Beograd 1979. 44 i 105-106. O uspostavljanju crnogorske uprave u Novopazarskom sandaku vidi: arko epanovi, Osloboenje Bijelog Polja 1912. godine i organizacija vlasti, Istorijski zapisi 1-2/1986., 67-93.

271

granicu prema Sandaku, ipak je preko nje neposredno poslije izbijanja rata prebjeglo u Bosnu oko 1000 lica.16 Bosanski Muslimani ranije iseljeni u vilajete Skoplje, Solun i Bitolj, kao i Novopazarski sandak, vraaju se dijelom u Bosnu i Hercegovinu a dijelom uestvuju u masovnoj seobi muslimanskog stanovnitva u druge krajeve Turske. Glavni uzrok ovog pokreta bile su nevolje kojima su bili izloeni bosanski naseljenici u toku rata i neizvjesnost u pogledu njihovog budueg poloaja pod vlau pobjednikih hrianskih drava. Repatrijacija se odvijala brodovima iz Soluna u Trst, a odatle eljeznicom u Bosnu. Ovim pravcem se vratilo oko 5.000 osoba u razdoblju od polovine novembra 1912. do sredine maja 1913. kada je bosanska uprava obustavila masovni povratak o zemaljskom troku. Povratnici su naseljavani na erarnom zemljitu uz finansijsku potporu vlasti, a u njihovom zbrinjavanju uestvovalo je i muslimansko stanovnitvo.17 Muslimanski prvaci Savfet-beg Baagi i Rifat-beg Sulejmanpai pokrenuli su sredinom novembra 1912. pitanje da se erarno zemljite dodjeljuje po konfesionalnom kljuu i u tom su smislu namjeravali podnijeti rezoluciju u Saboru. Tome se usprotivio zemaljski poglavar, general Oskar Potiorek, jer je smatrao da bi to zaotrilo odnose sa srpskim poslanicima i onemoguilo rad Sabora, koji je trebalo da uskoro usvoji zakon o izgradnji novih eljeznikih pruga od vojno-stratekog znaaja za Monarhiju. Naseljavanje repatriraca dodatno je zaotravalo politike odnose u zemlji. Snaan otpor naseljavanju pruala su sela iz kojih porijeklom nisu bili povratnici, kao i nemuslimanska sela. I neki srpski listovi, kao npr. Narod, odluno je istupao protiv povratnika nazivajui ih nepouzdanim elementima, problematinim tipovima i sankilotima. Nasuprot tome Srpska rije se ograivala od takvog pisanja, zalaui se i poslije sloma Turske za dobre odnose sa Muslimanima u Bosni i Hercegovini.18 Paralelno sa nastojanjem austrougarskih politikih funkcionera da muslimanski faktor iskoriste kao protuteu jugoslavenskom okupljanju na osnovu principa nacionalnosti kao zajednice jezika, austrijska publicistika je pred prvi svjetski rat zagovarala ideju o muslimanskoj naciji na Balkanu koja ne priznaje nikakve jezike razlike. Uporite za to ona je nalazila u staroj praksi na Orijentu da se nacija i religija poistovjeuju.19 Pomenuta ideja mogla je biti potaknuta i jaanjem panislamskih tendencija u dijelu
17. Ibidem, str. 151-162. 18. Ibidem, str. 158-160; Ekmei, Uticaj balkanskih ratova, 140; Isti, Nacionalni pokreti u Bosni i Hercegovini, u: Istorija srpskog naroda, knj. 6, 1 tom, Beograd 1983., 647. 19. Ekmei, Ratni ciljevi Srbije, 144-145.

272

bosanskohercegovake muslimanske inteligencije. Te tendencije dole su do izraaja u asopisu Biser, osobito od 1913. i bile su jo vie prisutne u izdavakoj djelatnosti Muslimanske biblioteke. Iako je u svojoj osnovi imala religiozni duhovni supstrat, nacionalno-politika platforma Bisera nije bila jedinstvena. Ona je, kako je to ukazao Muhsin Rizvi, sezala od ispoljavanja osjeaja muslimanske narodno-vjerske posebnosti do propagiranja povezanosti sa drugim islamskim narodima. Pri tome je u Biseru bilo ispoljeno i shvatanje da bosanskohercegovaki Muslimani, koji se imenuju Bonjacima, "po jeziku pripadaju onoj slavenskoj grupi od desetak milijuna dua", kojoj pripadaju i Srbi i Hrvati; da svi oni zajedno predstavljaju jedan narod - "samo sa tri imena i tri vjere".20 To je bilo suprotno austrijskoj ideji muslimanske nacije koja ne priznaje jezike razlike. Meutim, i pored nastojanja da se distancira od dnevne politike, kao i od srpskog i hrvatskog nacionalizma, Biser je, nasuprot Gajretu, pokazao vie simpatija prema hrvatskoj literaturi.21 Inae, Novi vakat, kao novo glasilo Ujedinjene muslimanske organizacije, koje je usmjeravao erif Arnautovi, pisao je u ljeto 1913. da Muslimani moraju da izvuku konsekvence iz sloma Turske i da se u njima mora razviti svijest da su jedno sa narodom s kojim ive. List se izjasnio i za "narodno jedinstvo Srba i Hrvata", uz obrazloenje da bi se u protivnom Muslimani morali pocijepati u dva nacionalno-politika tabora. Meutim, Novi vakat je izraavao rezervu prema lozinkama o srpskohrvatskom jedinstvu koje su dolazile iz srpskih redova, videi u njima skrivenu tendenicju da se srbiziraju Muslimani.22 Takoer, Savfet-beg Baagi, lan sabornog Predsjednitva, ocijenio je u jesen 1913. plan srpskog kulturnog drutva Prosvjeta da u cijeloj zemlji osnuje specijalne konvikte za siromane muslimanske ake kao "eminentnu opasnost po opstanak Muslimana i nacionalnu propagandu Hrvata",23 kojoj je on, inae, bio naklonjen. Za nacionalizovanje Muslimana u srpskom smislu zalagali su se oni muslimanski intelektualci koji su bili aktivni i srpskom nacionalnom pokretu. I pored toga to su, kao ukrija Kurtovi, isticali tezu: "Srbi i Hrvati su jedan narod, ali dva plemena", oni su smatrali da je samo srpski nacionalizam isti nacionalizam, pa je samo taj nacionalizam trebalo
20. Muhsin Rizvi, Knjievno stvaranje muslimanskih pisaca u Bosni i Hercegovini u doba austrougarske vladavine, izd. ANUBiH 2/1, Sarajevo, 1973., 286-289. 21. Ibidem. 22. Gross, Hrvatska politika u Bosni i Hercegovini, 64; up. Mustafa Imamovi, Pravni poloaj i unutranji politiki razvitak Bosne i Hercegovine od 1878. do 1914., Sarajevo, 1976. 258. 23. Gollas Potioreku, 7.10.1913., KA N1 Pot. A/3 Fasz 2, 540.

273

davati Muslimanima.24 Pri tome je politiki angaman srpski orijentisanih muslimanskih intelektualaca u ovom razdoblju podrazumijevao ne samo protuaustrougarski nego i protuturski i antifeudalni stav. Mada je politika nacionalnog opredjeljivanja Muslimana pretrpjela istorijski neuspjeh, muslimanska inteligencija, koja se zalagala za nacionalizovanje Muslimana u srpskom, odnosno hrvatskom smislu, doprinosila je prevazilaenju zatvorenosti muslimanske zajednice u Bosni i Hercegovini i odigrala je odreenu ulogu u prihvatanju tekovina evropske kulture od strane Muslimana. iroko rasprostranjenu ideju da jeziko jedinstvo znai i narodno jedinstvo deklarativno su prihvatili u drugoj polovini 1913. i vodei muslimanski saborski politiari, kao i njihovi srpski i hrvatski partneri, u programu saborske radne veine koja je trebalo da se obrazuje.25 Meutim, ta ideja imala je razliito znaenje u politici razliitih snaga na bosanskohercegovakoj politikoj sceni. U daljem toku istorijskih zbivanja vodei akteri muslimanske politike u Saboru, kao i veliki dio muslimanske inteligencije, ostali su po strani od kretanja koja su vodila jugoslovenskom ujedinjenju. Reflections about the Wars on the Balkans 1912-1913 in the Light of Behavior of the Moslems in Bosnia and Herzegovina Apart from the territories where they took place, the Wars on the Balkans 1912-1913 would have had far reaching consequences than it could have been expected. In our parts they would primarily mean the further rift and deepening of quarrel between the Moslems and the Serbs, and to the lesser extent towards the Croats, who took a rather passive position in the events. The Balkans Wars and their results would throw the Moslems of Bosnia and Herzegovina into the arms of Austro-Hungarian Monarchy. These wars led to the strengthening of the idea of Southern
24. ukrija Kurtovi, O nacionalizovanju muslimana, Sarajevo 1914., 50-52. 25. U uvodu programa radne veine (autor dr Milan Srki), koji je nastao krajem ljeta 1913., Hrvatski i Muslimanski saborski klub i grupa poslanika oko Srpske rijei prihvatili su gledite "da su Srbi i Hrvati jedan narod sa dva ravnopravna imena". Istovremeno je konstatovano "da u Bosni i Hercegovini Srbi i Hrvati i Muslimani, koji potiu od iste krvi, imaju jedan zvanini jezik a to je srpskohrvatski" (Bericht uber die Verwaltung von Bosnien und der Hercegovina 1913., Wien 1914., XXVII-XXVIII). Ovaj programski stav ostao je neizmijenjen i nakon to je u provladinoj saborskoj veini grupu oko Srpske rijei zamijenila Srpska narodna stranka sa dr Danilom Dimoviem na elu.

274

Slavic unity (Yugoslavianism or Yugoslavhood), especially among the Serbs, and that would mean the increased level of aggressive behavior, particularly against the Moslems. The wars would give rise to the feeling in the Moslem population that the Ottoman Turkey was no longer relevant. For this reason, the Moslem population: a) opted mostly for the protection under the Austro-Hungarian leadership, b) showed only a few signs of enthusiasm for the idea of Southern Slavic unity (Yugoslavianism). In the sources from the period one could find more and more terms that spoke about the notions that had not been that unknown but used not so often before, such as nations, nationalities etc. In the previous period the Serbian side emphasized the struggle for the Cross-and-Honor, and the Moslem one the struggle for the Faith and Empire (din and devlet). For the first time one could hear the notion uttered about one nation, only with three names and religions. In this period people were asked to declare their ethnic affiliation although this issue was more popular and less real. One could conclude that the Bosnian-Herzegovinian Moslems had taken very little part in the Balkans Wars (having sent only a small number of volunteers), but they felt much more the consequences and results of these wars.

275

276

Zdenka Gudelj -Velaga Pedagoki fakultet u Rijeci Rijeka MUSA AZIM ATI KAO KOLSKI PISAC Uvod Tri su temeljne grupe razloga uvrtavanju nekoga knjievnoumjetnikog djela u nastavni program, i to: 1) jeziko-stilski razlozi, 2) tematsko-motivski razlozi, 3) knjievnopovijesni razlozi. Prvim dvama upravljaju interne potrebe knjievno-jezikog odgoja i obrazovanja. Trei, knjievno-povijesni razlozi na razini konkretizacije mogu izazvati potekoe. Kad knjievna krititka ocijeni neko djelo umjetniki vrijednim, a povijest ga knjievnosti uvrsti u spisak znaajnih za epohu ili pojavu, otvara se potreba ukljuivanja toga djela /ili opusa pisca/ u nastavni program knjievno-jezikog odgoja i obrazovanja. Te poslove obavlja metodika znanost, slijedi situiranje teksta u itanku, izrada popratnog metodikoga instrumentarija te, ako je djelo predvieno za samostalnu lektiru uenika, izdavanje posebnih naklada, a to su u naim uvjetima izdanja s najveim brojem primjeraka u podruju umjetnike knjievnosti. U tome se procesu nerijetko javljaju potekoe kod usklaivanja knjievnoteorijskog i knjievnopovijesnog s pedagoko-psiholokim kriterijem. Te potekoe metodika znanost rjeava naelno i na razini konkretnoga. Pregledom nastavnih programa i itanki ustanovili smo da nije predvieno da se uenici u Hrvatskoj susreu u nastavi s djelom Muse azima atia. Znanost o knjievnosti, pak, utvrdila je da je rije o piscu relevantnom za sliku bosanskohercegovake, a poglavito muslimanske knjievnosti s poetka XX stoljea, te da je njegovo djelo neprijeporno znaajan inilac ukupnosti korpusa bosanskohercegovake, odnosno muslimanske knjievnosti. Iz autorovog opusa valjalo je odabrati djelo koje e biti u stanju ponijeti teret reprezentativnosti te, u odnosu na jeziko-civilizacijsko oru277

je, moi biti dostupno recepciji uenika. Stoga u daljnje istraivanje nisu mogli biti uvrteni, na primjer, soneti visoke poetske vrijednosti kao to su oni koje je R. Kadi uvrstio u zbirku Pobone pjesme bosanskohercegovakih Muslimana1 jer bi za poetno razumijevanje njihove motivike u ovome /rijekome/ kraju trebale brojne prethodne obavijesti. Neka bi od tih izvanrednih pjesama mogla biti sljedea s kojom se uenici susreu, ali ne prva. Isto tako bi bilo neprimjereno svrsi organizirati prvotni susret s pjesnikom u okruju neke od njihovih ljubavnih pjesama, i to zbog pretpostavljenih tekoa u recepciji ne samo motivike ve i idejnog sloja te ponegdje vrlo sloene, mada uvijek suptilno odabrane simbolike u motivskoj grai. Opredijelili smo se, tako, za pjesmu Ja n'jesam sanjar2 iz ova dva temeljna razloga: 1) svojom ukupnou ova pjesma moe biti reprezentantom poezije Muse azima atia i otvoriti komunikacijski kanal prema njegovom opusu; 2) prikladnim metodikim instrumentarijem uenici se mogu voditi u procesu komunikacije s pjesmom tako da se postignu relativno povoljni recepcijski uinci. S tim dvjema poetnim hipotezama provedeno je istraivanje, koje ima dva temeljna dijela, i to: 1) anketiranje studenata jezika i knjievnosti i profesora srednjih kola i 2) metodiki eksperiment. Anketa Anketirali smo studente III i IV godine studijske grupe hrvatski ili srpski jezik i knjievnost Pedagokog fakulteta u Rijeci i profesore rijekih srednjih kola. Ispitanici su najprije upoznati s pjesmom Muse azima atia Ja n'jesam sanjar, a onda su im bila postavljena ova tri pitanja: 1. Za koji bi razred osnovne ili srednje kole ova pjesma bila prikladna?
1. Pobone pjesme bosansko-hercegovakih Muslimana, priredio R. Kadi, Starjeinstvo Islamske zajednice u SR Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj i Sloveniji, Sarajevo, 1980. 2. 2. Opredijelili smo se za varijantu s biljeenjem apostrofa u rijei "nijesam" i drugdje prema verziji u knjizi Branka Milanovia Bosanskohercegovaka knjievna hrestomatija, Knjiga III, Zavod za izdavanje udbenika, Sarajevo, 1971. Taj grafiki znak, drimo, skree pozornost prema brizi pjesnikovoj za to iim ritmikim ustrojstvom pjesme.

278

2. Na kojim biste sastavnica ustrojstva temeljili interpretaciju ove pjesme? 3. to biste eljeli da vai uenici ponesu iz susreta s ovom pjesmom? Kvantificiranje podataka iz odgovora ispitanika drimo neprimjerenim cilju istraivanja. Meutim, uoavaju se razlike u odgovorima prema grupama ispitanika. Stoga emo ovdje prikazati skupno odgovore studenata, a onda posebno odgovore profesora srednjih kola. Rangovi su ogledalo redoslijeda podataka. Studenti procjenjuju da bi pjesma Ja n'jesam sanjar bila primjerena VIII razredu osnovne kole i svim razredima srednje kole. Prednost daju I i III razredu srednje kole. Tri su temeljna podruja na kojima bi studenti gradili svoju interpretaciju ove pjesme, i to: jezik i stil, izvanjezini sadraji, korelacija s drugim pjesmama. U podruju jezika i stila studenti navode ovaj jeziki i poetski rekvizitarij: ritam, rima, strofa, jedanaesterac, cezura, leksik, ponavljanje strofe, ponavljanje izrazom, apostrof, funkcija osobne zamjenice, referencijalnost iskaza, metriko ustrojstvo, pjesnika slika, jednostavnost izraza, sloenost izraza, pjesnika figura, metrika, stih, struktura pjesme, stilska sredstva, intonacija, nabrajanje, arhaine rijei, ritmino-melodijska sredstva, metafora, poredba, epitet. U podruju izvanjezikih sadraja studenti navode: dojam, sugestivnost, opreka: sanjar-pjesnik, suprotnost: san-java/realnost, emocionalni svijet pjesme, raspoloenje, misaonost, motiv, misao, ugoaj, doivljaj, egzistencija. Jedan je student ovako napisao: bizarnost / sklonost naraciji u poeziji je netipina." Studenti su uspostavili korelativne veze ove pjesme s dvije druge, i to s pjesmom Pjesnici su uenje u svijetu. A. B. imia i s pjesmom Ovo su rijei crne od dubine iz Kolajne Tina Ujevia. Studentske odgovore na drugo pitanje ilustriramo ovim primjerima: "U ovoj autoprezentacijskoj pjesmi vano bi bilo na planu izraza ukazati na stih i rimu, no, po mom miljenju, bilo bi moda jo vanije uputiti uenike da trae motiv i nain na koji ga pjesnik razvija, da pokuaju osjetiti raspoloenje koje pjesma izaziva, vezano s pjesnikovim egzistencijalnim problemima, ali i sa snagom koju ispoljava." "Ovo je spoznajnootkrivaka pjesma slinog ugoaja kao dio Kolajne? Ove su rijei crne od dubine?; prepoznati rijei koje znae arhaino, zadati motivacijsku rije /dubina - ivot - patnja ili slino/ interpretaciju utemeljiti na osnovnoj 279

suprotnosti san-java/zbilja; koje se slike, misli, osjeaji javljaju u pjesmi i onda u nama." Studentski odgovori na tree pitanje oituju ova temeljna podruja pretpostavljene /poeljne/ uenikove recepcije zadane pjesme: odnos prema pjesmi, odnos prema pjesniku i odnos prema ivotu. U podruju uspostavljanja odnosa uenika prema pjesmi dominira njihova elju da ostvare estetski doivljaj, istinski doivljaj poezije, da spoznaju bit pjesnikog stvaranja, da doive ljepotu koja uznosi duh, a doive pjesmu na svoj nain i njen poetski smisao. Studenti su eljeli da uenici doive pjesnikovu linost, njegove osjeaje i strepnje. Oni navode: osjeaj tuge, melankolija, pjesnikova istina, emocije koje pjesnik izraava u pjesmi, pjesnikovo razoarenje, pjesnika dua koja se otvara onima koji su to spremni prihvatiti. Iz ovoga treega podruja dominiraju iskazi o umjetnosti i ivotu, te o ivotu samome. Takvi su iskazi: spoznaja o umjetnikome radu, veza emocija s umjetnikim stvaranjem, vrijednost umjetnikog stvaranja za ivot, teina stvaralakoga poziva, oitovanje ovjekove stvaralake aktivnosti, spoznaja biti pjesnikoga stvaranja u odnosu na ivotnu stvarnost i matu, nain i trenutak u kome nastaje pjesma. Iznijeli su i ove opaske: "da /uenici/ razmiljaju o brigama na produktivan nain", "...da negativnu energiju ne zadravaju u sebi", "da ne misle da pjesma nastaje u trenucima razbibrige". Evo primjer cjelovitog studentskog odgovora na tree pitanje: "eljela bih da uenici pokuaju shvatiti probleme s kojima se ovjek u ivotu susree, da razmiljaju o patnjama, nevoljama, brigama /pjesnikovim i svojim/, ali i da uvide kako se i iz najgorih patnji moe roditi jedno suptilno i iskreno umjetniko djelo - lirska pjesma. Ispovijedajui svoje brige i stradanja, pjesnik si je, moda, olakao duu, pa iako je u tom trenutku bio osamljen i tuan, ova je pjesma posluila kao most, ruka koja trai prijatelja i nalazi ga u nama." Na ista pitanja profesori srednjih kola odgovorili su ovako: Pjesmu Ja n'jesam sanjar profesori dre primjerenom za sva etiri razreda srednje kole. Prednost daju III razredu. Ni jedan profesor ne primjeruje ovu pjesmu uenicima osnovne kole. Profesori su se razliito oitovali o tome na kojim bi sastavnicama ustrojstva utemeljili interpretaciju ove pjesme. Statistika obrada njihove odgovore prema frekvenciji rangira ovako: 1) tematsko-idejni sloj; 280

2) jeziko-stilske osobitosti; 3) estetske vrednote; 4) kontrastiranje; 5) misaono ustrojstvo; 6) fatalizam. Jedan se profesor oitovao ovako: "Suprotnost dvaju svjetova, runog, ovozemaljskog i onog ljepeg; nemogunost da svojim zanatom /pjesnitvom/ osigura sebi dostojan ivot; paralela pjesnik-patnik; jednostavnost jezika, metaforika; poredbe su konvencionalne; al za prolou." Profesori su se, takoer, razliito oitovali i o tome to bi eljeli da njihovi uenici ponesu iz susreta s ovom pjesmom. Prema uestalosti odgovori se rangiraju ovako: 1) spoznaje o odnosu prema ivotu; 2) spoznaje o odnosu prema radu; 3) spoznaje o odnosu prema sebi; 4) spoznaje o odnosu prema drugima; 5) estetski doivljaj; 6) obiljeje knjievne vrste. Jedan je profesor iskazao ovo gledite: "Osjeaj samoe koja prati umjetnika, u ovom sluaju pjesnika, tragika ivota kojim ivimo. Ali, listajui ove itanke za srednju kolu, vidim da je previe ovakvih tunih, pesimistikih djela. Zar ne bi trebalo potraiti i prezentirati neto vedrije, optimistikije? Zar treba mladome ovjeku tuge i alosti? On e ve tokom godina otkriti kakav je ivot, kakav je svijet. Dajmo mu neto primjerenije njegovim godinama." Metodiki eksperiment Metodiki eksperiment3 izveden je prema metodologiji metodike znanosti.4 Ostvaren je ovaj slijed nastavnih situacija: 1) motivacija; 2) upoznavanje s pjesmom; 3) objavljivanje dojma; 4) interpretacija;
3. Metodiki eksperiment izveden u Graevinskoj koli u Rijeci. Zahvaljujem prof. Mariji neperger i prof. Zrinki Frkovi za suradnju. 4. Potanje obavijesti u zborniku Metodika u sustavu znanosti i obrazovanja, urednik Ante Been, kolske novine, Zagreb, 1986. O ogranienjima u: Zdenka Gudelj-Velaga. Dometi eksperimentalnog istraivanja u podruju stvaralake upotrebe jezika kod uenika osnovne kole, u zb. Zbornik 18, Institut za pedagoka istraivanja, Beograd, 1985., str. 259.

281

5) pisani iskaz o recepciji pjesme. Raspravljanje ovdje utemeljujemo na 1., 3. i 4. nastavnoj situaciji. Motivacija uenika provedena je tako to je uz pitanje: - to oekujete, kakva je temeljna intonacija pjesama Muse azima atia ako Tin Ujevi o njemu kae ovo: "Svakoga sam gledao kao tueg. Pored njega, svejedno, morao sam osjetiti aljenje i ljudsku bol. Iz njega je izlazio osjeaj Tuge, kao nalije osjeaja goleme ivotne radosti. Tu su poeci, moda i itavo objanjenje najgore tragedije, u ovoj tuzi koja rastvara i razara. azima sam najprije shvatio kao jednu opreku. No, onda je ta prepona savladana, i on je bio samo drug. Samo ovjek, jer ni knjievnik, to je neto odreeno, nije htio biti. Ili, ako je bio pjesnik, znailo je da hoe da pjesniki ivi. No, to je to pjesniki razumio drugaije, bez ogranienja. Je li u ivotu sve saopivo, ili ljude spaja samo muk?"5 Uenici su dojam objavili pisanim iskazom. Inventarizacija izvanjezikih sadraja tih iskaza pokazala je njihova dva teita. Jedno teite obrazuju ueniki iskazi o pjesnikovom opem emotivnom i duhovnom stanju. Na frekvencijskoj listi prve rangove zauzimaju ove rijei: 1) tuga / s pridjevom - tuan-/; 2) bol / s pridjevom - bolan - i prilogom - bolno-/; 3) gorina / s pridjevom - gorak- i prilogom - gorko-/; 4) razoaran / rijetko: razoaranje/; 5) osamljen / s imenicama - osamljenost - i - samoa-/ S neto niom frekvencijom slijede rijei: patnik/patnja, patiti, tegoban, izgubljen, sirot, nesretan, tmuran, nelagodan, pesimist, sjetan. S izrazitom uestalou javljaju se ovi skupovi rijei: okrutan ivot, nesretan/ najnesretniji ovjek, teka prolost, dua /pre/puna bola/patnje/jeda/gorine, pesimistian stav. Drugo teite obrazuju iskazi o pjesnikovoj ivotnoj stvarnosti. Skoro svi uenici navode najmanje jedan od ovih podataka: - pjesnik je rano ostao bez ikoga /pa je siroe/; - pjesniku otac nije ostavio nita / pa je siromaan/; - pjesnik radom /pjesnitvom/ zarauje za ivot, a to nije dovoljno /pa ga ne eka ni dobra budunost/. Pjesnikov izriaj - ja n'jesam sanjar - denotiraju /uglavnom/ s - pjesnik je sagledao realnost ivota -. U uenikim iskazima javljaju se varijacije pjesnikova motiva 5. Prema: Biserje, antologija muslimanske knjievnosti, priredio Alija Isakovi, Otokar Kerovani, Opatija, 1990., str. 305.

282

svehli listak -, te neto manje - lice mrtva knjiga. Uz - otac - javlja se i leksem - babo -. Evo jednog uenikog iskaza u cijelosti: "Ova je pjesma na mene ostavila dubok i snaan dojam. Ja, zapravo, suosjeam s pjesnikom, odnosno njegovom duom koja pati i koju razdiru bol i tuga. Njega je jednostavno ovilo crnilo i nad njim se nadvila tama otkad ga je smrt odvojila od njegovih najmilijih. On je poput mrtve knjige kojoj su slova nevolje i brige. Ostao je bez iega u ivotu i mora sam sebi stvarati ivot i to radi piui pjesme. On ivi u sadanjosti i ne nada se boljoj budunosti. Zato on nije sanjar ve je ivot prikazao na jedan pesimistian nain. Kao i njegov ivot i ova je pjesma bolna i puna tuge i gorine." Cjelovitu ueniku recepciju nekog knjievnog djela mogue je istraiti na vie naina. Plodonosnom se pokazala analiza uenikih zapisa.6 Ueniki zapis oblikovan kao vezani tekst, a nastao u odgojnoobrazovnome procesu naziva se sastavak. Osim u osobnome iskustvu, opredjeljenje da sastavak koristimo kao sredstvo procjene uenike recepcije nekog knjievnoumjetnikoga djela, utemeljujemo i na miljenjima kao to je ovo akademika A. V. Tekueva: "U njima /sastavcima/ se najsnanije i najizrazitije odraava unutranji svijet uenika, po sastavcima se moe pratiti razvitak uenika, formiranje njegovog pogleda na svijet, odnos prema knjizi."7 U naem sluaju sastavak je realiziran kao finalno ispitivanje. Uenici su bili dobili ovaj zadatak: - Kraim zapisom iskai to si ponio u sebi iz susreta s pjesmom Muse azima atia Ja n'jesam sanjar. Dva su temeljna tipa inkoativnih reenica u uenikim sastavcima. Jedan tip moe prezentirati ova reenica: "Kao to sam ve napisala, ova je pjesma na mene ostavila dojam tuge i patnje." Tim jezinim izborom uenica uspostavlja vezu s prethodnim iskazom, to indicira autorinu potrebu da zaokrui, finalizira, cjelokupni proces komunikacije s pjesmom. Drugi tip moe predoiti ova reenica: "Ponijela sam u sebi tugu pjesnikovu, osjeaj aljenja i nemoi." Opetovanjem predikata upitne reenice ovaj odgovor ukazuje na govornika koji je jo vrlo intenzivno
6. Zdenka Gudelj-Velaga. Djeje pisano stvaralatvo s ishoditem u pjesmama Drage Gervaisa, Dometi, Rijeka, 1987. 7-9, str. 641-650. 7. A.V.Tekuev. Metodika ruskoga jezika v srednej kole, Prosveenie, Moskva, 1980., str.331.

283

zaokupljen procesom koji se u njemu odvija. Znatno je manje uenika sastavak poelo komunikacijski relativno neutralnom reenicom, tip: "S ovom pjesmom shvatio sam nekoliko veoma bitnih stvari koje su potrebne za ostvarenje normalnog i uspjenog ivota." Ni jedan uenik nije ostao ravnoduan prema pjesnikovom ivotu, ali se prema njegovim "rjeenjima" razliito odnose. Evo primjera: "Ono to ostaje u nama nakon interpretacije ove pjesme je neizmjerna tuga prema nekom tko je za sobom ostavio takav dokument jednog vremena, svoju bol i unutranju patnju a da do danas ja lino nisam ula da to ime postoji, a da je nekad postojao ovjek s tim imenom i ivotom. Nije mi svejedno to priznati jer to dokazuje moju malenost. Pjesma nas tjera da razmislimo o sebi, svojoj budunosti, ivotu koji izgleda dug, a ustvari je veoma kratak, nagoni nas da shvatimo smisao ivota i pripremimo odreeni stav prema ivotu." "Ponio sam autorovu poruku o vienju svijeta iz njegovog ugla gledanja, ali smatram da se ne treba povoditi za takvim nainom razmiljanja jer ono vodi u depresiju. Zato na svoju stvarnost ne bi gledali ljepe i sanjarili o sretnijoj budunosti, makar nas danas okolina tjera na prizemljenje, jer ivot bez ideala nije nikakav ivot." "Pjesma me potakla da i ja sama razmislim o svojim tegobama. Da ne bjeim od stvarnosti, nego da je primim onakvom kakva je suena, te da je tek onda, ako mogu, pokuam promijeniti nabolje. Mislim da sve nije tako vano i da za to ne smijemo sve sitnice uveliati te si time ogoravati taj ivot koji je ustvari tako kratak." Ueniki sastavci nedvojbeno pokazuju ovo: Evidentna je akvizicija idejno-tematskog sloja pjesme i napor u razumijevanju i tumaenju toga sloja. Drugotnim se ovdje ini procjena o cijelosnosti ili necijelosnosti toga razumijevanja, poglavito pak s gledita koje bi suponiralo pjesnikovu autorsku intenciju. Isto je tako evidentno da su uenici u svojim pisanim iskazima /sastavcima/ jednostavno preli preko stilsko-jezikog, poetskog sloja pjesme kao da se, naizgled, s njime nisu ni sreli. Tome je uistinu samo "naizgled" tako, a zapravo je drukije. Zakljuna razmatranja Najprije valja odgovoriti na pitanje: - Otkud to da uenici u dojmu iznose onoliko fabulativnih elemenata, a da se iz vrlo sloene i bogate motivske grae laaju skoro iskljuivo svehlog listka i mrtve knjige, dakle izriaja na kojim nijedan interpretator ne bi pokuao graditi sliku o bogat284

stvu i bljetavosti pjesnikoga rekvizitarija ove pjesme, koji u njoj realno postoji i po kojemu ona jeste upravo to odreeno i neponovljivo umjetniko djelo po kojemu, onda, i postoji ideja njime uspostavljena i kazana? Iz metodike je literature poznato da uenici za tzv. slobodno itanje u pravilu biraju prozu, a ne poeziju. Mira Kermek-Sredanovi utvrdila je interes uenika VIII razreda osnovne kole iskaziv omjerom 80:20 u korist proze.8 Birajui izmeu 9 ponuenih vrsta lirskih pjesama, ti uenici biraju - pjesme o radosti, srei i ljubavi -, zatim - pjesme o domovini-, a - pjesme o smrti, bolu i stradanjima - su im na posljednjem, devetom mjestu.9 Zanimanje za emocionalne sadraje u pjesmama uenici su iskazali ovako: na prvom su mjestu - ozbiljne pjesme - , slijede - radosne -, pa - tune -, onda - aljive - , a na kraju liste su - podrugljive i smijene. Birajui izmeu dva ponuena - elementa lirske strukture - uenici se opredjeljuju za - pjesniku sliku - pred - muzikom stiha - s omjerom 75:25.10 Kad je autorica ponudila uenicima srednje kole da rangiraju svoj interes za tri sastavnice ustrojstva dramskoga teksta, oni su ponuene varijable rangirali ovako: 1. tok dogaaja, 2. dijalog, 3. likovi.11 Bavei se interpretacijom knjievnoga lika u nastavi, Zvonimir Dikli navodi rezultate istraivanja s uenicima VII i VIII osnovne te I. i II. razreda srednje kole "da ispitanike u pripovijednome djelu najvie privlai uzbudljiva fabula, a da je njegov interes za druge kompozicijske, odnosno strukturne elemente /likovi, ideje, opisi, jezik i dr./ u drugome planu."12 Isti autor navodi kako "u III i IV razredu srednjeg usmjerenog obrazovanja opada zanimanje za fabulu, to je svakako rezultat ne samo psihike zrelosti uenika nego i njihove ope kulture i knjievnog obrazovanja."13 Za utvrivanje recepcijskog praga, ovdje nam je jo potrebno ukljuiti skicu psihologijskoga portreta adolescenta. Drimo dostatnim navesti kako taj portret ocrtavaju Inhalder i Piaget: "Mada razvoj adolescenta jo uvek traje, on poinje da misli na budunost, tj. na svoje sadanje ili budue zanimanje i posao u okviru toga drutva, nadovezujui na
8. Mira Kermek-Sredanovi. Knjievni interesi djece i omladine, kolske novine, Zagreb, 1985., str. 66. 9. Isto, str. 71. 10. Isto, str. 73. 11. Isto, str. 121. 12. Zvonimir Dikli, Lik u knjievnoj, scenskoj i filmskoj umjetnosti, kolska knjiga, Zagreb, 1989., str. 40. 13. Isto, str. 41.

285

svoje sadanje aktivnosti ivotni program u koji su ukljuene potonje ili odrasle aktivnosti. Najzad, nastojei da uklopi sebe i svoj sadanji ili budui posao u drutvo, adolescent takoer namerava /a, po njegovom miljenju, samim tim/ da reformie to drutvo u nekom ogranienom podruju ili u celini / bez sumnje, ovo vai za gotovo sve adolescente u savremenim civilizovanim drutvima/."14 Neto kasnije, autori dodaju i ovo: "Ako se zadovoljimo sa sasvim globalnim i naivnim promatranjem, ne pokuavajui da razlikujemo po osobenim socijalnim reakcijama uenika srednje kole, egrte, mlade radnike i mlade seljake, zapaamo da se adolescent razlikuje od deteta, pre svega refleksijom koja premaa sadanjost. /Potcrtava ZGV/ Adolescent se upuuje u pravcu neaktuelnih razmiljanja koja su, ipak, u vezi sa doivljenim i aktuelnim situacijama. Drugaije reeno, adolescent, za razliku od deteta, poinje da gradi sisteme i teorije, ako reima "teorija" i "sistem" pridamo najire znaenje."15 Drimo da i bez irenja teorijske podloge moemo prihvatiti zakljuak da je recepcija uenika III razreda srednje kole pjesme Ja n'jesam sanjar Muse azima atia upravo izvanredna i u velikoj mjeri udovoljava kriterijima koje uspostavlja metodika teorija. Naime: Moglo se oekivati da e se uenici zadrati na onome to bismo iz motivike pjesme mogli oznaiti fabulativnim. Da njihov obzor, meutim, nije suen iskljuivo na dogaajnost, govore u prvom redu tematske rijei iz frekvencijskoga rjenika koji je dobiven potanjom leksikom analizom njihovih iskaza o dojmu. Bez snanog doivljaja upravo prvoga dijela pjesme, a koji kasnije ne navode, odnosno navode samo u citatu svehli listak i mrtva knjiga /uz sporadino javljanje neba i bure, to ovdje nije relevantno jer u primorju predstavlja motiviku svakodnevnice pa je teko procijeniti porijeklo tih leksema u tekstu/, taj leksiki niz izvjesno ne bi bio takav. Ovdje je rije o ekstrapolaciji estetskog, mada neosvijetenog, doivljaja u ideju, tj. o izvjesnoj sinkreziji emotivnoga i racionalnoga. Leksika analiza pjesme kazuje da se samo rije tuan /koja se u uenikome frekvencijskome nizu nalazi uz imenicu tuga/ nalazi u pjesmi, i to u sintagmi tuni pjesnik, a ta se sintagma ni jednom ne javlja u uenikim zapisima. Ostale leksike jedinice s prvih rangova frekvencijskoga niza /bol, gorina, razoaran, osamljen/ dokumentiraju unutranju preobliku poetnog /ulaznog/ poticaja. Pjesma je, dakle, motivirala eksteritorizaciju leksika iz emotivne sfere. Drimo da uope nisu realna oekivanja da bi uenici u
14. . Pijae - B. Inhelder /J. Piaget/, Intelektualni razvoj deteta, Zavod za udbenike i nastavna sredstva, Beograd, 1978., str. 48. 15. Isto, str. 49.

286

zaista slobodnom iskazu o dojmu, govorili o ljepoti pjesnikoga jezika i navodili njegov instrumentarij. Njihov, pak, iskaz izrazito je individualiziran, on je lian u sadraju i izrazu, te ga, stoga, cijenimo - stvaralakim.16 Uz to, uenici su na pjesmu reagirali razmiljanjem! Prema unutranjoj stvarnosti pjesme oni su se ponijeli kao prema punoj stvarnosti, to kazuje da su osjetili taj svijet pjesme kao zaseban i u sebi stvaran. Ne mogu se od srednjokolaca oekivati Katiieve spoznaje o odnosu zbilje knjievnoga djela prema zbiljskome svijetu.17 Oni su, jednostavno, uli u taj svijet kao da je stvaran. Kako je taj svijet knjievnog djela jezikom sazdan svijet, to je jedini put da se do njega doe - jezik. Stoga s punom izvjesnou moemo rei da su uenici osjetili atiev pjesniki jezik, da ih je on dvojako motivirao: na njegov pjesniki rekvizitarij reagirali su jezikim stvaralatvom, a na motiviku fabulativne provenijencije razmiljanjem. To drimo dostatnim za uvrtenje ove pjesme u programe nastave knjievnosti, i to upravo u III razred srednje kole. Time bi se, dijelom, popunila programska praznina, odnosno pridonijelo bi se upotpunjavanju slike bosanskohercegovake knjievnosti s poetka stoljea, koja bez programske zastupljenosti pisaca muslimanskoga kruga ne moe biti valjana. Ovaj zakljuak, jasno, ne iskljuuje i druge izbore. Uz potvrdu poetne teze da je pjesma Ja n'jesam sanjar Muse azima atia, uz odgovarajuu metodiku aparaturu, dostupna recepcijskim mogunostima uenika III razreda srednje kole izvan bosanskohercegovakog kulturno-povijesnoga prostora, ovo je istraivanje, drimo, ukazalo na potrebu za sljedeim koje bi, s ambicioznijim ciljem i njemu primjerenom metodologijom, bilo usmjereno prema utvrivanju korpusa muslimanske bosanskohercegovake knjievnosti sukladnog potrebama i mogunostima knjievno-jezikog odgoja i obrazovanja u ovim prostorima. Jo neto: Za ulazak u svijet poezije svakako je vana i potrebna civilizacijska pripravljenost, odnosno gotovost. Otvara se pitanje: Moe li put biti obrnut, tj. moe li se zamijeniti toka polaska s tokom dolaska? Povijest knjievne recepcije i knjievno-jezikog odgoja i obrazovanja pokazuje da to moe biti. Poezija otvara recepijentu civilizacijske obzore i razvija u njemu potrebu da to njih dosegne. Stoga se ovdje presudno vanim
16. Zdenka Gudelj-Velaga. Nastava stvaralake pismenosti, kolska knjiga, Zagreb, 1990., str. 27. 17. Radoslav Katii, Jezikoslovni ogledi, kolska knjiga, Zagreb, 1971., str. 224.

287

ini sljedei podatak: Na kraju nastave u svakome od eksperimentalnih odjeljenja profesor je pitao uenike: "Biste li eljeli saznati neto vie o pjesnikovom duhovnom i civilizacijskom obzorju?" Ueniki je odgovor bio potvrdan, uz realan, statistiki zanemariv, onih koji su se izjasnili da im je svejedno. Onoga trenutka kad nastava knjievnosti svojom kvalitetom prestaje biti ueniku samo radna obaveza, ve kad je on doivio kao komunikacijski proces s osobnim interesom za sudjelovanje u njemu, uionica se pretvara u knjievnu tribinu, a uenik od prinudnoga recepcijenta postaje potencijalnim diseminatorom knjievne kulture. Upravo stoga nastavni programi imaju vrlo vano socio-kulturno znaenje, pa je isplativ trud oko situiranja pisca u nastavni program. The paper examines a possibility ofincluding the poem by Musa azim ati The paper examines a possibility of including the poem by Musa azim ati Ja n'jesam sanjar /I' not a Dreamer/ into the curriculum. The survey among students and teachers, as well as students' texts, are being examined. The author concludes that the inclusion into the curriculum will fill in the gap and contribute to the overall introduction of students into the area of Moslem literature at the beginning of 20th century. The paper advocates the use of poetry in the process of establishment of inter-civilization relations.

288

Ismet Smailovi POGLED NA PISMO I JEZIK LISTA GAJRET U 1913. GODINI Jezika analiza jednog knjievnog djela, a pogotovu cijeloga godita jednog lista u kojem se nalaze svakovrsni prilozi raznih suradnika, nije nimalo lahak zadatak. Da bi se takav posao uredio pravom znanstvenom metodologijom, tj. analitiki i detaljno, potrebna je prije svega iscrpna fonetska analiza, zatim morfoloka, sintaktika, a osobito leksika, pa analiza tvorbe rijei, analiza stila, analiza stranih jezikih elemenata itd. Za ovu priliku to bi bilo veoma opirno struno izlaganje i izlazilo bi iz okvira teme i ciljeva ovoga skupa. No da bismo ipak imali neki uvid u jezik i pismo lista Gajret iz 1913. godine i informaciju kako je tada govorila i pisala bosanskohercegovaka, uglavnom muslimanska inteligencija okupljena oko Gajreta, ja sam ovome svom izlaganju dao naslov Pogled na pismo i jezik lista Gajret u 1913. godini, to znai da se neu uputati u opirnu jeziku analizu, ve u samo pogledom obuhvatiti osnovne i relevantne znaajke pisma i jezika toga lista u godini koja je prethodila 1. svjetskom ratu. Ali prije nego to ponem svoje izlaganje o tome, elim napomenuti dvije stvari: 1) Nisam odabrao list Gajret iz 1913. godine iz nekih posebnih razloga, jer takvih razloga nema. Mogao sam traiti bilo koje godite iz perioda austrougarske vladavine u Bosni i Hercegovini, ali sam uzeo ovo iz 1913. g. jer mi se ono jedino nalo pri ruci u mojoj biblioteci, a do drugih godita nisam mogao u Banjaluci doi. 2) Pogled na jezik u ovom goditu lista Gajret usmjerio sam samo na redakcijske tekstove lista i na priloge u prozi. Poeziju nisam uzimao u obzir jer autori takvih priloga radi ritma, rime, poetskog izraza, pjesnike slobode i jo iz drugih razloga ponekad namjerno stvaraju posebne rijei, izraze i oblike, slue se arhaizmima, provincijalizmima, neto skrauju, neto proiruju, a sve to ne daje pravu sliku ondanjeg svakodnevnog govora, odnosno knjievnoga jezika. U ovom izlaganju najprije u govoriti o pismu, odnosno o pismima kojima je tampan list Gajret u 1913. godini. Naslov lista svih brojeva u ovom goditu, mjesto izlaenja, datum i godina tampani su na 3 pisma: latinicom, irilicom i arabicom. Ime i prezime urednika, cijena lista, visina pretplate i adresa urednitva tampani su samo latinicom i irilicom, i to naporedo. lanci, rasprave, knjievni radovi, prijevodi i ostali prilozi 289

tampani su i latinicom i irilicom, ali ne naporedo ve po elji autora ili po nahoenju urednika. Kad sam izbrojio u cijelom goditu sve priloge, ustanovio sam da ih je 140 tampano latinicom, a 94 irilicom. Sve redakcijske rubrike, kao, npr. Gajretov glasnik, Poruke urednitva, Iz urednitva lista, zapisnici skuptine, izvjetaji, razni oglasi i obavjetenja, tampani su preteno latinicom, ali ima i irilikih tekstova. Kada je rije o pismima kojima je tampan list Gajret, valja naglasiti da je u to doba bilo nekih Muslimana koji su zahtijevali da se Gajret ne tampa irilicom ve samo latinicom. U vezi s tim u trobroju Gajreta br. 1, 2 i 3 od 1. marta 1913. izlazi bez potpisa redakcijski lanak pod naslovom irilica i muslimani, koji poinje ovako: "Dok se kod ostalih prosvijeenih nacija rjeavaju zamana pitanja, koja potresaju svojim velianstvenim pojavama i rezultatima, dotle su kod nas izbile neke neozbiljne i dosadne zaevice radi toga to se list Gajret tampa osim latinicom i irilicom. Te zamjerice idu za separatizmom, idu za tim da se u ovo prosvjetno drutvo urue politiki intransigentizam, da se iz njega iskljue svi oni koji imaju drugo miljenje o pismu irilici i zadatku drutva Gajret. I to bi neminovno slijedilo da se redakcija lista ne dri jedne odluke glavne skuptine, a to je da se list ima ureivati i irilicom i latinicom, tj. onako kako ko eli da mu se radovi tampaju." Poslije toga pisac lanka, poput nekadanjeg Crnorisca Hrabara, koji je u 10. stoljeu branio staroslovenski jezik i irilovo pismo, dokazuje zato bosanskohercegovaki Muslimani treba da se uz latinicu slue i irilicom i da nema nikakva razloga da je odbacuju. Evo nekoliko reenica iz takvog dokazivanja: "... Svakom je slobodno da ima neko svoje miljenje, ali se nikad ne smije dopustiti da on to svoje miljenje drugom na silu namee. Zato je najpravednije da se svakom dopusti na volju da pie onim slovima koje on za umjesno nae." "Ljudi mogu biti hravi koliko god hoete, ali je svako pismo dobro. Meu protivnicima irilice ima i taj razlog (!), jer vele da je irilica pismo pravoslavne crkve. Peke, a zar nije latinica pogotovo pismo katolike crkve. Pa ne samo ta dva pisma, ve su uope sva pisma bila u slubi raznih vjera..." "A da to nije pismo preko noi meu nama izbilo, najbolje govori ta injenica da su za vrijeme otomanske vlade svi listovi izlazili arapskim hurufatom i irilicom! Gjulen Saraj, Bosna, Neretva u Mostaru, zatim Saferska naredba, slubeni oglasi itd. Jo i danas ima tih listova, a jo i danas ima svijeta koji to pamti. 290

to se tada niko ne podie pa da rekne: latinica je pismo muslimana u Bosni i Hercegovini. to onda nikom nije palo na um da ide na upravu na Musalu da protestira to se za muslimane upotrebljava irilica?" Navodei jo niz razloga i dokaza u korist irilice pisac lanka zakljuuje svoje izlaganje ovako: "Ovo nije miljenje samo pisca ovih redaka, ve to miljenje zastupaju svi uviavni radnici na kulturnom polju. A kad bi se dopustilo da takve naune probleme rjeavaju onakvi mentaliteti kao to su oni koji su protiv irilice, onda iz temelja to ne bi bio kulturni problem, ve stvar vaarskih cirkusa. Danas kada ima 80 postotaka analfabeta u naem narodu, moda i vie, naa je glavna dunost da taj svijet dovedemo do pismenosti, pa neka se slui kakvim god hoe pismom. Mi emo kako do sada tako i od sada svaki lijep i koristonosan rad tampati onako kako suradnici budu zahtijevali. Slaui se i pokoravajui se zakljuku glavne skuptine da se list Gajret mora tampati i jednim i drugim pismom, mi emo se toga i drati." Meutim, ovaj lanak nije jedini kojim list Gajret brani irilicu. Odmah sljedeeg mjeseca u dvobroju br. 4 i 5 od 1. aprila 1913. na prvoj, drugoj i treoj stranici izlazi opet nepotpisani redakcijski lanak s naslovom Muslimani i irilica. U tom lanku nepoznati autor historijskim injenicama i dokumentima dokazuje da je irilica stoljeima bila tradicionalno pismo bosanskohercegovakih Muslimana i da su se njome dugo vremena sluili i turski sultani, turski namjesnici u Bosni i mnogi bosanskohercegovaki domai begovi. Pri tome navodi kako su turski sultani: Murat II, Mehmed II, Bajazid II, Selim I, Sulejman I, Selim II i Sulejman II pisali vie svojih pisama naim jezikom i irilinim pismom, a po ugledu na njih irilicom su pisale i neke turske pae, turski namjesnici i ostali turski dostojanstvenici, kao npr. Mehmed-paa, Mehmed-beg Minetzade, Mahmut-paa Abogovi, Skender-beg gospodar bosanski, Ajas-paa hercegovaki, Mustafa-paa - sultanov namjesnik u Misiru, Gazi Husrevbeg - sultanov namjesnik u Bosni, Mehmed-paa, gospodar Budima, i jo mnogi drugi. Evo nekoliko i doslovnih izvoda iz tog lanka: "U Bosni i Hercegovini irilica je bila jedino pismo narodno, i to ne samo za pravoslavne i muslimane nego i za katolike. Nae takozvano begovsko pismo razvilo se iz kurzivne irilice i nije nita drugo nego samo jedna grana njezina... Koliko je irilica bila ula u na elemenat, vidi se najbolje po tome to su neki nai begovi njom pisali sve to su znali, dok su za turska pisma uzimali naroite pisare. Takav sluaj bio je u uvenoj porodici engia. I ne samo to: ima sluajeva gdje su nai stari na svojim 291

balucima upotrebljavali irilicu. Jedan takav natpis nalazi se u aevini kod Rogatice, a drugi na grobu Mahmuta Brankovia u Brankoviima, isto u Rogatikom kotaru. Katoliki sveenici i sav njihov puk pisali su isto sve od XVIII stoljea samo irilicom; jo 1737. izrino je zabranjivao fra Luka Karagi upotrebu latinice..." "Ali proimo svu tu daleku prolost. Nijesu li nai svi stariji ljudi jo i iza okupacije pisali samo svojim starim begovskim pismom, vrstom irilice? Nije li turska uprava uz turski jezik i pismo priznavala i upotrebljavala samo irilicu? Treba uzeti sva tri naa lista iz zadnjih godina turske vlade u Bosni i Hercegovini, Bosnu, Cvjetnik i Neretvu, pa e se vidjeti da u tim zvaninim i poluzvaninim listovima stoji samo irilica pored turskog pisma. Treba li poslije toga veih, jaih i neposrednijih dokaza?" I na kraju autor lanka zavrava svoje izlaganje ovako: "...Iako se ovako oevidno moe pokazati tolikogodinja tradicija irilice, poevi od turskog dvora pa do obinih kajmekama provincijskih... mi ipak ne traimo njezinu bezuslovnu upotrebu. irokogrudi liberalizam na je prvi i glavni princip u ivotu... Njegovati i uiniti oba pisma i sluiti se njima i preko njih za sve to vodi pravoj kulturi i svjesnom napretku, to je dunost svih onih koji ozbiljno ele da budu uistinu prosvijeeni i napredni elementi i koji to ele svome narodu uope." Kad danas itamo ovakve lanke i misli, izreene i napisane u aneksiranoj Bosni i Hercegovini prije 80 godina, moramo biti ponosni na irokogrudost, objektivnost i toleranciju tih naih prethodnika i ne smijemo se zavaravati i sebi u zasluge pripisivati da smo samo mi u posljednih 20 godina pravi borci za jeziku ravnopravnost i ravnopravnost naih pisama. A sad da bacimo pogled na jeziku stranu lista Gajret u 1913. godini. Meutim, prije toga potrebno je neto rei o autorima priloga iji jezik promatramo i o glavnom uredniku tadanjeg lista Gajret. Glavni urednik svih brojeva Gajreta u 1913. godini bio je Avdo Sumbul, koji je zbog svoga antiaustrijskog djelovanja i simpatija prema Srbima bio 1914. interniran u Arad, gdje je u tamonjem zatvoru ubrzo umro. Svoje prozne priloge objavljivali su u tadanjem Gajretu sljedei autori: Hadi Hamid Svrzo, dr Mehmed Spaho, Hasan Hodi, Hamdija Muli, Osman Nuri Hadi, Nazif Resulovi, Fejzulah avki, Mustafa Spaho, Hifzi Bjelevac, Beir Novo, Ahmed Raidkadi, Hasan Nurki, Dervi Tafro, Hasan Midi, Fadil Kurtagi, Muhamed Zahirovi, Mustafa eli Gazanfer i Muhamed Hadi. Velik je broj autora koji svoje priloge nisu potpisivali punim imenom i prezimenom ve samo imenom ili inicijalima imena i 292

prezimena, pa ne znamo o kojem se autoru radi. Svi tekstovi, izuzev lirskih pjesama, koji nemaju nikakva potpisa mogu se smatrati redakcijskim. U ovom pogledu na jezik najprije emo promatrati ono to ide u oblast fonetike, a zatim ono to ide u druge jezike oblasti, navodei primjere s oznakom stranice na kojoj se nalaze. Prije svega elim da naglasim da su svi prilozi u ovom goditu, bez obzira jesu li objavljeni latinicom ili irilicom, tampani dosljedno ijekavskim izgovorom. Jedino je na 180. str. jedna kratka ocjena Mustafe elia Gazanfera o pjesmama M. Svare tampana ekavski. Prezentski oblici s negacijom pomonog glagola biti, oblika jesam, u cijelom goditu uvijek su: nijesam, nijesi, nijesmo, nijeste, nijesu. Glas h gotovo dosljedno uva se u svim rijeima gdje mu je po etimologiji mjesto, pa tako imamo primjere: suhim plaem (37), suha ljiva (64), suhe ljive (64,69), suhe pustare (95), suhim ubrusima (139), suhe naredbe (153), kuha (73), kuhati (73), (177), kuharica (177), gluh (46), gluhi (46), halku (46), mahane (7), mahanu (38), muha (47,152), duhan (64), duhana (64), duhanom (198), mahrama (73), mahramom (73), historiara (120), historiju (15,156), historijskoj (85), historijsku (92, 156, 159), kahvu (50, 152), kahvedije (152), kahva (51), kahvene kaiice (73). Umjesto h imamo v samo u 3 primjera, i to: suvo zlato (58) u lanku nepoznata autora i zatim suvobisernim oblicima (197) u prevedenom lanku Filozof Anatola Fransa. Bez etimolokog h postoje takoer samo 3 primjera, a to su: kafu (198), istoriju (95) i mana (95). Galas h se nalazi i u ovim primjerima: lahka (74), lahko (94, 127), lahak (10), hravom (94, 127), lahak (4), lahku (10), hravom (11), hravih (137), shrvana (137), vrhnula (137), shrvana (137), vehnula (137), vehnula (165), shrvana (137), vehnula (165), a najvie u rijei sahat, gdje mu po etimologiji nije mjesto: sahat (43, 51, 52, 101, 123), pola sahata (43), sedam sahata (151), sahat-dva (51). Samo sam na 3 mjesta naao ovu rije bez h, tj. sat, i to u jednoinki Siroe Nazifa Resulovia 2 puta, te u redakcijskom oglasu za Gajretovu skuptinu, gdje uz primjer 7 sahata stoji i u 2 sata (151). Na 2 mjesta, i to opet u lanku Nazifa Resulovia Umiljenost i hvalisanje, postoje primjeri bez h: ravog moralnog odgoja (96) i ravih zabluda (96). Rijei opi i njezine izvedenice pisane su gotovo dosljedno samo sa , npr. opim interesima (14), opeg stanja (16), ope ovjeanstvo (42), opem dobru (65), opeg napretka (162), opeg dizanja (185) opih uslova (71), sveopi znaaj (154) sveopa prosvjeta (154), sveopa ljubav (173), uope (6, 11, 35, 41, 65,69, 71, 84, 139, 142). Samo na 3 mjesta 293

nalazimo tu rije pisanu sa t: optu pozornost (60), opti propisi (73) i opteg buenja (185). Meutim, rijei opina i opinski pisane su dosljedno samo sa , bez ijednog primjera sa t: opine (5), opinskim silama (39), opinski oci (40), naih opina (40), opinsku tipendiju (41), molio opinu (123), banjaluka opina (146), opina u Bilei (146), za opinsku bolnicu u Tuzli (116), opinski biljenik iz Gorada (15), opine Biha i Mostar (68), svih opina (147), u naoj opini (147), od svoje opine (183). I rijei baa i baovan nalazimo samo sa uz jedan izuzetak sa t, npr. zasad manjka uz sirotite baa (41), uzdravanje bae (41), kua s baom (50), u bai (51), po avliji ili bai (51), vae bae (56), njegova se pjesma razli zelenom baom (35), razvijala se u bai ul-ruica (100), nesvjesno bi tumarao po bai (36), kad baovan njeguje (7), ali u lanku Ahmeda Raidkadia nalazimo ovaj primjer: radili su u svojim batama (95). Upadljivi su mnogi primjeri u kojima je glas s ispred suglasnika lj palatariziran u , a danas toga u standardnom jeziku nema, npr. poljednjih 100 godina (4), poljednji nain (5), u poljednje vrijeme (5), od poljednjih mjesta (16), u poljednjim brojevima (17), poljednju mrvu (31), s poljednjim dahom (55), poljedica toga jest (40), sa svim svojim poljedicama (58), napoljetku (65,94), najpogubnijih poljedica (95), u poljednje doba (158), njihovih naljednika (95). Ima takoer primjera gdje se u stranim rijeima sekvenca st pie kao t. Evo nekoliko takvih: dijeli acima tipendije (2), na dijeljenje tipendija (3), Gajret dijeli tipendije (8), Gajretovu tipendiju (41), te su tudije (6), da nastavim svoje tudije (31), nove intitucije (42), ovaka intitucija (42). Broj milion mnogo ee se pie milijun nego milion, pa nalazimo 11 puta milijun a 4 puta milion, npr.: milijune i milijune potroie i jedni i drugi (14), preko pola milijuna (20), uprkos mojih milijuna (54), nekoliko milijuna kruna (64), i milijune kruna narodnog novca (70), ima na milijune gljivica (176), 15 milijuna kruna (67), 25 milijuna kruna (67), postae viestruki milijunari (15), mladom milijunerskom paru (52), ali: i etvrt miliona kruna (2), snijege nanio milione tete (64), dvije stotine miliona ljudi (155) i milion ljudi (199). to se tie pridjeva sretan s njegovim oblicima i izvedenicama, nalazimo ga i sa glasom t i sa glasom gotovo u istom brojnom odnosu. Sa t ima 15 primjera: niko nije bio tako sretan (35), na one sretne asove (36), koje dijete ine sretnim (36), sretne due (36), kako si postala sretna 294

(37), koliko li sam sretan (37), ali je ova godina bila sretna (65), naa nesretna partajinost (18), da se sretniji opet podigne (62), sretan u svome ivotu (113), kako u i ja biti sretan (123), najnesretniji u braku (99), koliko bih se sretnijim osjeao (100), da budete sretni (105), Neka je svima sretno i hajirli! (147), a sa ima 12 primjera: da u biti nesrean (22), Vi me vidjeste tako nesrena i htjedoste me uiniti srenim (22), kad su bili sreni ili nesreni (59), nesreni graanin atenski (90), njega je uinilo nesrenim (90), Pa i oni rijetki srenici (45), ja sam te ubio, ja nesrenik (54), uinila je od njeg jednog nesrenika (60), znam da sam sreniji od majke, a nesreniji od babe (200). Ostale vanije fonetske karakteristike uoavaju se u sljedeim primjerima: kaluf (14), prekalufljen (14), safun (68), kemiar (6), kemijska (68), kemijskim (109), kemijski (139), kroninu (176), ofenziva (117), defenziva (117), Madari (69), madarskom (6), niko (6, 38, 50, 126), nitko (155), iko (21), svako (64, 91), a upitno-odnosna zamjenica ko pojavljuje se 5 puta bez t, dakle ko (44, 89, 91, 98, 126) i 4 puta sa t kao tko (10, 34, 63, 156). Morfoloke karakteristike ne zasluuju nikakvu posebnu panju jer su svi oblici i u deklinaciji i u konjugaciji i u komparaciji u granicama dananje jezike norme, ali bi se moglo neto ukratko rei o tvorbi rijei, naroito o glagolima s infinitivnim nastavcima - ovati, -irati i -isati i o nekim imenicama. Odmah da kaem da takvih glagola nema mnogo i da se njihovi oblici nalaze sa sva tri takva nastavka samo u nejednakom brojnom odnosu. S nastavkom -ovati ima 12 primjera: organizovan rad (1), nego je jo konkretizovao (2), demokratizovati (2), za posao se mora angaovati (71), konstatujemo alosnu injenicu (116), dok konstatujemo (147), najbolje nam garantuje (147), mnogi su se ivo interesovali (150), lijenik je konstatovao dijagnozu (200), radi toga apelujemo (214), kristalizovan i stilizovan (214); s nastavkom -irati ima 5 primjera: organiziraju se (9), irilicom je ratificirao ugovor (86), nikoga ne interesira (96), reformiranog Gajreta (219), ilustrirati (116), a s nastavkom -isati postoje samo 2 primjera, i to: regenerisane (3) i reformisane (3). to se tie imenica, panju zasluuju: poduzetnik, poduzee, suradnik, suradnja, minuta i sekunda, koje su tampane samo u takvom tvorbenom obliku, npr.: da poduzetnik daje posao radnicima (4), s fabrikim poduzeima (5), mnoga su naa drutvena poduzea propala (16), svako ovo poduzee (16), prema poduzeima sa slabim kapitalom (140), otkazao je svoju suradnju (116), kako e otkazati svoju suradnju (116), koji obustavie svoju suradnju (116), otkaze za suradnju (151), da opravdate Vau 295

suradnju u Gajretu (151), od naeg suradnika (116), naem bivem suradniku (116), surednik svih ozbiljnih listova (178), jo minutu (84), jo sekundu (84), stajala je jednu minutu (55). A sada da pogledamo upotrebu leksike, koja u ovom izlaganju zasluuje posebnu panju ne samo u odnosu na jezik lista Gajret u 1913. godini ve i na jezik tadanjeg bosanskohercegovakog javnog komuniciranja i knjievnog stvaralatva. Evo kakva je situacija u tom pogledu: Prije svega, imena svih mjeseci nisu slavenska ve latinska, tj. januar, februar, mart, april itd. i nema ni jednog primjera koji bi potvrivao slavenski naziv mjeseca. Takoer nema ni jednog primjera da bi se hiljada nazivala tisua a sedmica tjedan. Umjesto tisua uvijek je hiljada, a umjesto tjedan nalazimo samo sedmica ili hefta. Upadljivo je da se sekretar uvijek i bez izuzetka naziva samo tajnik, npr. izvjetaj tajnika (prilog Gajretu, str. 1 i 12), tajnik Fehim Kafadarevi (prilog Gajretu str. 1 i 12), na mjesto tajnika Mustafe Islamovia (prilog Gajretu, str. 1), primio se funkcije tajnika (prilog Gajretu str. 2), tajniko izvjee (prilog Gajretu, str. 1 i 12), Izet ef. Pertevu, bivem vakufskom tajniku (82), Mehmed ef. Spahe, tajnika Trgovake komore (116) itd. Ovdje mogu rei da je Gajret imao tajnika i za vrijeme Kraljevine Jugoslavije. Rije sudac takoer je dominantna, npr. Hazim ef. Mufti, eriatski sudac (114), jedan eriatski sudac (118), Jusuf Zija ef. Midi, eriatski sudac u Tuzli (150), Salih ef. Hadiegri, eriatski sudac (183), ali rije lijenik nije, jer pored veeg broja primjera za lijenik nalazimo i 3 primjera u kojima se to struno zanimanje naziva ljekar, npr. Gradskom poglavarstvu u Tuzli potrebna su dva lijenika (116), lijenik u Bosanskom Petrovcu (148), Obukao se i otiao po lijenika (200), Kad sam se povratio sa lijenikom (200), Lijenik je konstatovao dijagnozu (200), lijenika svjedodba (183), ali: valja se odmah obratiti ljekaru (27), preporuuju i ljekari (83), opet se treba prvo obratiti ljekaru (83). Dok za svjedodbu ne nalazimo nigdje sinonim svjedoanstvo ve samo svjedodba, dotle uz rije odgoj i odgojiti postoji vaspitanje i vaspitati, npr.: poljedice ravog moralnog odgoja (96), lijepog i estitog odgoja (96), da se uenice odgoje u duhu koji prija (156), nauen i lijepo odgojen (163), ali: da se lanovi jednog drutva vaspitaju (73), dobar uspjeh u drutvenom vaspitanju (74), mo duevnog vaspitanja (154), vaspitanje duha (154), strogom disciplinom se vaspitavaju lanovi (47). Rijei stroj i maina stoje u brojnom odnosu gotovo naporedo (pa imamo: u parnom stroju (7), ito posijano sijaim strojem (83), razni strojevi (109), strojevi koji proizvode snagu (109), ali: juno voe, maine i 296

ibice (69), upotrebu raznih maina (109), prema industrijskim mainama (109), nove vrste alata i maina (5). Naporednu upotrebu u priblino jednakom brojnom odnosu imaju i sljedee rijei: domovina i otadbina, vazduh i zrak, znanost i nauka, uslov i uvjet, izvjetaj i izvjee, stoljee i vijek, omladina i mlade, tvornica i fabrika, val i talas, sveuilite i univerzitet, odnosno univerza, zanat i obrt i jo neke druge, a rijei gospodarstvo i gospodarski ee su nego privreda i privredni. Bez odgovarajuih sinonima naao sam ove rijei: voz, kat, muzika, brzojavni, svjedoba, kukci, knjinica, zemljopis, sudac, tajnik, hiljada i latinske nazive mjeseci. I na kraju bit e zanimljivo ukazati na neke neobine rijei koje se danas ne mogu uti u Bosni i Hercegovini, ili ako se uju, znaenje im je drukije nego 1913. godine. Tako npr. rije elemenat gotovo uvijek znai narod, etnika zajednica, npr.: jer smo mi elemenat zaputen (18); a to se moe najvie da primijeti kod muslimanskog elementa (68); Ba ni u jednog elementa u naoj zemlji nema tako primjetljivih stalekih razlika kao kod nas (74); Koliko je irilica bila ula u na elemenat (87); i mi se kao prosvjetni organ naeg elementa osjeamo moralno zaduenim (153); ovo je na muslimanski list koji iri kulturu i prosvjetu meu naim elementom (prilog Gajretu, str. 5). U opisu Vakufskog sirotita u Sarajevu na 3 mjesta nalazimo rije blagovalite sa znaenjem blagovaonica, odnosno trpezarija, npr.: im se ue u hodnik s vana, na desnoj se strani nalaze prostorije za upravu sirotita, kuhinja... a zatim blagovalite (40); Blagovalite je samo jedna velika soba (4); ili: Na lijevoj se strani ulaza nalazi isto velika soba kao i blagovalite (40). Iznenauje rije vatrenjaa u znaenju voz ili vlak, npr. Jo desetak dana... i nekoliko sati... pa e uz prvi zviduk vatrenjae ostaviti Sarajevo (32), a neobine su i rijei: kamatnjak, lumpaenje i utemeljaina. Rije kamatnjak upotrijebljena je sa znaenjem kamata, npr.: Radi ovog stanja sve su banke zadrale s poetka svoj kamatnjak, koji je ve bio velik (66), a rije lumpaenje ima isto znaenje kao i lumpovanje, npr.: Prostitucija i lumpaenje mora biti apsolutno iskljueno (142), ili: prostitucija i lumpaenje iziskuju isto toliko hrane (..) koliko i najjai fiziki rad (142). Rijeju utemeljaima oznaavao se prilog utemeljaa nekog drutva, npr.: U prolom broju smo javili da se banjaluka opina upisala za Gajretova utemeljaa, poloivi odmah cijelu utemeljainu (146), ili: Muslimanska tedionica upisala se za lana utemeljitelja naeg Gajreta i odmah uplatila 297

itavu utemeljainu (184). Najinteresantnija je rije partajinost sa znaenjem pripadnost nekoj politikoj stranci, odnosno partiji, npr.: Gajret je nas svih: malih i velikih, bez razlike u rodu, staleu, ta vie i u partajinosti (18); ili: tu je opet naa nesretna politika partajinost (18); ili: U interesu je Gajreta da se u pododbor biraju lica bez razlike na partajinost (18). Bit e da je i tada ova rije bila neobina pa se traila neka bolja, pa tako u Gajretu od 1. avgusta 1925. na 234. strani umjesto nje nalazimo rije partizanstvo u ovoj reenici tadanjeg predsjednika Gajreta dr Avde Hasanbegovia: "Poratne prilike, ekonomski udar naeg elementa, a to je najglavnije i najalosnije zaslepljenost, natranjatvo i partizanstvo naih muslimanskih politikana iz Bosne onemoguuju Gajretu materijalno da svoju delatnost razvije to jae..." Eto, za ovu priliku ovo bi bilo najvanije to je moj pogled na jezik lista Gajret iz 1913. g. mogao obuhvatiti, a opirnija jezika analiza sigurno bi ukazala na vie detalja i pojedinosti. No i ovo je, nadam se, dovoljno da se vidi kako se govorilo i pisalo u prvim decenijama 20. stoljea u Bosni i Hercegovini, to je od takvog jezika do danas ostalo a to nije, i to se u dananjem zvaninom jeziku i jeziku javnog obavjetavanja uva i njeguje, odnosno ne uva i ne njeguje kao bosanskohercegovaki autohtoni i autentini jeziki izraz. An Outlook on the Language and Alphabet of the Gajret Journal in 1913 In 1913 several journals were published in our parts, and it is almost impossible to do an analysis of language and script of one journal only, particularly under conditions such as ours. That is why we chose to offer an outlook on the language and alphabet of only one journal, and that is the Gajret in 1913. There is no particular motive why should one analyze the Gajret in 1913, but, on the other hand, it might be the interesting reason for it. In a large number of issues in this year one could follow a dispute about the reasons for writing in Cyrillic or Latin script. Many arguments were offered in favor of Cyrillic script. In a number of articles one could see the statements that a considerable number of Ottoman Sultans, such as Murat II, Mehmed II, Bayazid II, Selim I, Suleiman I, Selim II and Suleiman II, wrote many letters in our language and in Cyrillic script. Their example was followed by a great deal of Ottoman Turkish digni298

taries. It is interesting to note that all the three newspapers from the last years of the Ottoman rule in Bosnia used only the Cyrillic script alongside the Turkish language. Having examined the Gajret in 1913 meant also to see what was the way and style it had been written in it eighty or so years ago. The editor-in-chief in 1913 was Avdo Sumbul. He was famous for his sympathies towards the Serbs and his anti Austro-Hungarian position and activities. In this year, one can find the contributions from, among others, by: Hajji Hamid Svrzo. Dr. Mehmed Spaho, Hasan Hodi, Hamdija Muli, Osman Nuri Hadi, Hifzi Bjelevac, Fadil Kurtagi, Mustafa engi-Gazanfer and others. A great deal of authors did not give their full name and surname, but only in initials, so we do not know who they were. It is also interesting to note that all the contributions but the one on page 180 about the poems of M. Svara had been published in iyekavian dialect. The sound h was meant and attempted to be retained in all its rightful places. One can conclude that the Gajret was the product of 20th century and that it contributed to the Bosnian-Herzegovinian autochthonous and authentic linguistic expression.

299

300

Alija Isakovi VID BOSANSKOG JEZIKA Leksika bosanskomuslimanskih pisaca preporodnog perioda i nai pravopisi Kako su Bonjaci krupna stasa, Znaj da su im tako i rijei krupne, Pa ih onda dovesti na metrum,* To je gvozden luk koji nije mogue nategnuti. Hevai, 1631. Kako stvari idu od 1918. do danas, Bosanski Muslimani su na dobrom putu da izgube svoj jezik, odriui se svojih jezikih osobenosti, odravanih u vievjekovnoj tradiciji govorenja i pisanja. Prvo su se, to milom to silom, odricali imena bosanski jezik, ulazei u Kraljevinu SHS kao neizdiferencirana narodna masa s preteno opredjeljenskom inteligencijom. Oni muslimanski intelektualci koji su imali politikih ambicija opredjeljivali su se kao Srbi, i saobrazno tome poeli svoj jezik nazivati srpskim, a oni drugi, zapravo vei dio - prihvatili su hrvatstvo, jo u doba Austro-Ugarske, i poeli se priklanjati hrvatskom knjievnom jeziku i upotrebljavati to ime. Naravno, dijelom se sve ovo dogaalo i prije 1918. ali je u novim dravnopolitikim prilikama sve bilo oficijelno instrumentalizirano, ak i muslimanska kulturno-prosvjetna drutva, te je Gajret bio prosrpski, a Narodna uzdanica prohrvatska. Osnovna narodnosna masa bila je nepismena, ekonomski upropaena i preputena politikoj nesigurnosti, dijelom i fizikoj nesigurnosti, da bi se lake iseljavala, politiki opredjeljivala i asimilirala. Ako u pogledu nacionalnog statusa nije vie tako, u pogledu jezika jeste jer smo preputeni njegovoj jednostranosti - u obrazovanju, u masovnim medijima, u administraciji. Tu se nita nije promijenilo nabolje od 1918. bez obzira na poslijeratne slatkorjeive zakljuke o knjievnojezikoj toleranciji. Da budem precizan, u toj i takvoj praksi bio je snoljiviji meuratni period. To se moe lahko utvrditi poreenjem leksike u meunarodnoj i poratnoj bh.
* da se mogu sricati.

301

tampi. Od 1945. do danas bh. standardnojeziki prostor popunio je tanjugovski jezik uinivi ga, praktino, ijekavskim oblikom istone varijante. Lektori obino promijene samo jednu rije iz Tanjugovog ekavskog teksta, rije lane, lani. Ja pratim leksiku u Osloboenju ravno 25 godina, od teksta Nervoza u naem knjievnom jeziku objavljenom u Odjeku, 1965. godine. Kako je u medijima tako je i u obrazovnom sistemu, a porodina tradicija se gasila, i pravo je udo kako jo poneki pisac potegne staru dobru bosansku rije. Sreom, ve sada ima takvih i meu onima koji jedva da su bili roeni u vrijeme odravanja tzv. Mostarskog savjetovanja o jezikoj toleranciji. Ja sam o ovome govorio i pisao u vie navrata. Potpuno uprazno. Niti je ko javno pobijao moje tvrdnje, niti je bilo koja tvrdnja ita izmijenila u praksi. Zato preporuujem pokretanje strune publikacije o bosanskom jeziku da bi nae nove generacije to nauile i starije se podsjetile. S tom namjerom radio sam na leksici u bosanskomuslimanskih pisaca uzimajui karakteristine primjere od 1550. godine do 1985. u sto pedeset djela. Ovo su fragmenti te cjeline i teko je o tome govoriti kratko i konzistentno. Dakle, govorim ovdje o bosanskom jeziku u okvirima bosanskomuslimanskoga kulturnopovijesnog kruga. to se, pak, tie zajednikog bosansko-srpsko-hrvatskog jezikog standarda u naim zajednikim masmedijima, u prosvjeti i administraciji, to je stvar zajednikog prosuivanja, iskazivanja i dogovora Muslimana, Srba i Hrvata. Ovdje o tome nije rije, premda vaei Pravopis iz 1960. i njegova bosanskohercegovaka depandansa zvana Pravopisni prirunik iz 1972. godine ne pruaju Muslimanima ni minimum jezikog potovanja, i valja ih mijenjati. Kada su Bosanski Muslimani prije stotinu godina poeli s evropeizacijom, objavljujui djela dananjim pismom, latinicom i irilicom, imali su u svome pamenju, u pisanim tragovima i u imenovanju bosanski jezik. Naizgled, i nominalno, danas ga nemaju. Meutim, to je nemogue. Ljudski vijek nije dovoljan da se to dogodi, niti je dovoljan da se u to povjeruje. Spomenut u ovdje neke starije autore i djela koja izravno govore u pohvalu bosanskome jeziku: Na prvom mjestu je Muhamed Hevai Uskufi, autor tursko-bosanskog rjenika, 1631. godine, Mula Mustafa Baeskija, autor uvenog Ljetopisa, Stoanin Hrle, prevodilac s arapskog, Mostarac Omer Humo, autor prve u nas tampane knjige arebicom i Bosanskog 302

rjenika (Lugati bosnevi), Nikianin Salih Gaovi, autor popularnog spjeva o Muhammedu (Molie me kolainski prvii, Mevlud nami daj bosanski napii), epak Ilhamija, i toliki drugi. Kada je u Sarajevo doao Evlija elebi, 1660. godine, zapisuje: "Narod se u ovim krajevima u pukom govoru zove Bonjaci. Samo, drae im je kad se kae Bosanci. Kao to je itav njihov jezik, tako su, zaista, i oni sami bistri ljudi koji sve ispravno prosuuju. Jezik im je blizak latinskom..." Tako jezik imenuje i Matija Divkovi, a Andrija Kai-Mioi "u bosanski jezik" prevodi svoju Korabljicu s latinskog i italijanskoga. Friedrich Krauss u pogovoru epu Smailagi Meho 1886. godine tvrdi da Bosanci i Hercegovci "kau uope da govore bosanski ili naki. Akademik Aleksandar Beli, u tekstu Bosanski jezik i stil, 1937. zakljuuje: "Nema nikakve sumnje da je bosanski jezik, zajedno s Vukovim hercegovakim i Daniievim vojvoanskim, narodna osnovica naeg knjievnog jezika." Ovdje je mjesto i poznatoj Isidorinoj reenici: "Svi Bosanci sobom loe onu tamnu vatru koja u njihovu jeziku i stilu nikada ne dogoreva... Jezik i stil Bosne, to je jedna kolektivna umetnost iste genialnosti, od ranga narodnih umotvorina, ali koja nije samo udo prolosti, nego i udo sadanjosti." I. Sekuli objavila je ovo 1941. pod naslovom Bosanski jezik, govor i stil. Tako je i Jakov Mikalja, s poetka 17. vijeka, u svome hrvatsko-italijansko-latinskom rjeniku tvrdio da je bosanski jezik najljepi meu naim dijalektima (la lingua Bosnese la piu bella). Muhamed Hadijahi, u knjizi Od tradicije do identiteta istie kako su Kanili, Katani, Appendini i I. Popovi, "u nastojanju za knjievnim jedinstvom Junih Slavena, zalagali se za usvajanje bosanskog govora kao opeg knjievnog jezika, jo mnogo prije manifesta iz 1850", dakle, prije Bekog knjievnog dogovora. Tako neu nikoga uvjeravati da postoji bosanski jezik, kao to bih bio izlian kad bih nekoga uvjeravao u postojanje Bosanaca, u postojanje bivih Bonjana, Bonjaka, u postojanje starih bosanskih tekstova, pisma bosanica, bosansko-turskih rjenika, alhamijado tekstova, bosanskog kuhara, postojanje bosanskog brdskog konja. Isto tako, bio bih potpuno indiferentan prema neijoj tvrdnji da bosanski jezik ne postoji. Sve dok postoji srpski jezik, dok postoji hrvatski jezik, postojat e i bosanski. Ne bude li tako, Muslimani e se jeziki opredjeljivati, kao to su se do juer nacionalno opredjeljivali. Tzv. srpskohrvatski, tzv. hrvatskosrpski praktino ne postoji, ni kao narodni, ni kao jedinstvena norma, postoji samo kao konvencija. Muslimani nisu njeni potpisnici, to se vidi iz 1. take zakljuaka. Dok je ta konvencija primjenjivana u praksi, a to se dogaa i 303

danas, Muslimani imaju privilegij da budu samo korisnici, ali ne i batinici. Zato se dogaa da ti pisci potuju pravopise u onoj mjeri u kojoj pravopisi potuju njihove jezike osobenosti. To se najlake vidi u djelima Skendera Kulenovia, jedinog Muslimana koji je bio pridrueni potpisnik Novosadskog dogovora. Proitajte njegov roman Ponornica i poemu o majci Hanifi. Dakle, sve to naa braa Hrvati, Srbi i Crnogorci njeguju u svome duhovnom krilu, ve prema analogiji, mora postojati i u Bosanskih Muslimana, isto ili srodno, razvijenije ili manje razvijeno. Ni jedan od ovih naroda nije nedonoe na ovom prostoru, i niko nikome nije duan, ili je pak svako svakome. Moglo je biti samo plodotvornog proimanja i bogaenja. Ovo moemo rezimirati nimalo pretjeranom tvrdnjom: Kakvi su meunacionalni i meukulturni odnosi bili u vrijeme Hvalovog zbornika, 1404., u vrijeme Muhameda Hevaije, autora prvog bosansko-turskog rjenika, 1631., u vrijeme dopisivanja Ali-pae Rizvanbegovia sa Njegoem, takvi su i danas. Osnovna leksika karakteristika bosanskomuslimanskih pisaca preporodnog perioda: ne zazirati od jezikih bogaenja iz ostalih istojezikih kulturnih centara, ali im se i ne priklanjati. Poet u ovo citatom najveeg proznog pisca toga perioda Edhema Mulabdia iz teksta Jeziko iverje (Zeman, II/1912.,82,1): "Na estiti starina (...) darovao je u dobrotvorne svrhe dvanaest tisua. Hiljadili se ovaki!" U mojoj ekscerptiranoj grai za rjenik karakteristine leksike imam prvo biljeenje hiljade u krajinikim pismima iz 1636. godine: "Ne bi mi uzdarje, zato piem v. m. da mi inite poslati moe knige ili hiljadu groa", ... a tisuu imam, takoer u krajinikom pismu, sedam godina kasnije: "Ovo godie pasalo ukrcano je dvi tisue karih", i u Hevaije iz 1651. Ove leksike dvojnosti, i nova leksika bogaenja, ire se danas i na ostale bh. pisce. Vremenom okolica ostaje kao geografski pojam, a okolina socioloki, kolski je as, ali pet sati, istota stila i istoa ulice, hrianin je pravoslavac, a kranin katolik, jedno je sveenik a drugo svetenik, i tako dalje. Od Vuka naovamo, malo ko je potovao njihova jezika svojstva, njihove leksike osobenosti. Vuk je postupio korektnije od svih kasnijih pravopisaca, premda ni on nije usvojio sve oblike sa h. "Ja u pisanju Rjenika nijesam gledao ko ta vjeruje, nego kako ko govori, a budui da je glavna namjera mojega posla bila da se pozna jezik po svemu narodu, zato sam u Rjenik uzeo rijei po svim ovim narjejima", pie on Sreznjevskom 1852., iste godine kada je finalno oblikovao svoje jezike norme. 304

I pored ovakvog pravopisnog stanja mogu slobodno rei da do 1918. meu bosanskomuslimanskim piscima ima malo leksikih razlika, bez obzira na prohrvatske i prosrpske politike struje meu njima. Generalno gledano, mora se rei da muslimanski pisci s pravom nisu potovali postojee pravopise, nisu nikada sudjelovali u njihovim izradama. Ne samo Skender Kulenovi, koji je gajio najrafiniraniji jeziki osjeaj, ve i brojni drugi iz mnogih generacija. Veina naih trajnih svojstava tretirana je pravopisno kao neknjievni oblici, ili je izostavljena. Ve sam ranije navodio kako je meu 608 izvora za estotomni Rjenik Matica samo 11 muslimanskih izvora (meu listovima nema Behara, Gajreta, Bisera), dakle 1,8 odsto. Neto je slabije u uzetoj grai za Renik SANU, koji se jo radi, i za Rjenik JAZU, koji je okonan 1976. godine. Prireujui knjiicu Rukovijet ale, 1893. Mulabdi se jasno izrazio o svome jeziku, o jeziku svoje generacije, o jeziku svoga naroda. "Nastojao sam da ovu zbiricu izdam na istom naem jeziku, bez ikakvih novih i tuih rijei." To je bilo vrijeme prepuno jezikih i, posebno, leksikih previranja poslije objavljivanja Hrvatsko-njemako-talijanskoga rjenika znanstvenog nazivlja iji je autor Bogoslav ulek, otac mnogih kovanica u hrvatskom knjievnom jeziku od kojih su neke sada dio naeg svakodnevnog rjenika. Mulabdi je gajio ist, zdrav bosanski jezik i prirodno je to nije mogao ostati indiferentan prema svim novotarijama i svim jezikim anomalijama. Valja proitati njegov roman Zeleno busenje iz 1898. Leksika u objavljenim djelima bosanskomuslimanskih pisaca tradicionalna je s vievjekovnim kontinuitetom. I danas bi mnogi pisci mogli pozavidjeti Hevaijinoj narodnoj leksici iz njegovog tursko-bosanskog rjenika s poetka 17. vijeka. U njega je gnoj, a ne ubre, govedar mjesto oban, graa mjesto japija, kut mjesto budak, lubenica mjesto karpuza, nosilo mjesto tabut, ognjilo mjesto akmak, puce mjesto dugme, stupac mjesto direk, svitnjak mjesto ukur, lijeb mjesto oluk. Ovaj leksiko-pravopisni nesklad u tampanim djelima naih pisaca esto je otklanjan nasilnim zahvatima u njihov jezik. Zadrat u se na dva primjera. Edhem Mulabdi je objavio pripovijetke Na obali Bosne 1900. u Zagrebu. Autorov jat izmijenjen je u korijensko ie, u gj, ko u tko, lahko u lako, daia u ujak, takva u takova, zrak u vazduh i tako dalje. Tako je postupano i prema jeziku Osman-Aziza (Osmana Nuri Hadia i Ivana Milievia). Njegova djela tampana u nakladi Knjiare Lav Hartman, Matici hrvatskoj i asopisima u Zagrebu pretrpjela su jezika prilagoavanja nekim tadanjim hirovima knjievnojezike politike u Hrvatskoj. U kojoj je to mjeri raeno sa znanjem autora, nije moguno utvrditi. Meu305

tim, u tekstovima ovih autora objavljenim u Sarajevu (u Nadi i Beharu) jezik je autorski, dakle - bosanski. Da li iz veeg uvaavanja autora ili zbog nedostatka jezikoispravljivaa, ne znam. Evo nekoliko primjera tih nasilnih zahvata: ko je postalo tko, takvi - takovi, taka - toka, sedmerica - sedmorica, baa - bata, lice - lice, lahko - lako, sahat - sat, Kur'an - kuran, munara - minaret, ejrek - erek. Sve je to pedantno uraeno, kao da je radio neki dananji lektor. Mulabdi je bio i protiv olahkog uvoenja zamjena za strane odomaene rijei. "Svako e zaista radije rei tunel nego prorov, vulkan mjesto egara," kae Mulabdi, "jer su ove tue rijei mnogo starije od kovanica, a kovanice opet nijesu postale u duhu narodnog govora." Tako, sa aljenjem, moram rei da su izdavai, urednici i redaktori vrlo rano poeli mijenjati jezik u muslimanskih pisaca. Navest u ovdje primjer Mehmeda Delaluddina Kurta i njegove knjige Hrvatske narodne enske pjesme (muslimanske), tampane u Hrvatskoj dionikoj tiskari u Mostaru, 1902. godine. Autor je morao tampati napomenu na kraju knjige tamparske pogrijeke. Iz ovih ispravki vidi se da su prilikom tampanja knjige neke rijei zamijenjene: nena u neva, pobie u pobjee, sevdahluk u sevdaluk, safun u sapun, pivae u pjevae, uiti (knjigu ui) u itati. I tako dalje. O govoru i pisanju glasa h u bosanskih Muslimana mogla bi se napisati pozamana knjiga. Oni su u tome dosljedni, i vremenski i prostorno. Ljubuak je smatrao ispravnim oblike lahko i mehko, to se vidi u biljeci E. Mulabdia povodom Ljubuakove smrti, Sarajevski vjesnik, 1902. "Muslimani po pravilu uvaju h", pie Pavle Ivi u Dijalektologiji sh. jezika. Takoer Asim Peco u poasnom broju Zore, 1968./69.: "Odranije je poznato da na hercegovakom podruju, naroito centralnohercegovakom, esto sretamo pojavu sekundarnog h ispred sonanta r. To potvruje i antieva pisana rije." Beli u Pravopisu iz 1923. jo podrava h: "Oni pisci koji, povodei se za svojim narodnim govorom, upotrebljavaju i tu (gdje jo nije odomaeno, A. I.) pravilno h ine uslugu doslednosti naeg pravopisa." Ono h koje je protjerano iz dananjeg Pravopisa imaju: Gunduli, Hanibal Luci, Kai, Divkovi, Reljkovi, Njego, ulek, ak i Julije Benei, autor nedavnog poljsko-hrvatskog rjenika. Juki u Bosanskom prijatelju ima duhan, uho, adaha, proha, ak marha, marva. Kako je, vremenom, glas h gubio pravo graanstva pokazat u na primjerima rijei adaha u raznim izdanjima Believog Pravopisa: 1923. bilo je adaha (adaja), 1934. adaha=adaja, 1950. adaja=adaha, i Pravopis 1960.: adaha, ne nego adaja! Nevjerovatno! 306

Do koje mjere Pravopis Matica iz 1960. godine nije potovao bosanskomuslimansku jeziku tradiciju vidjet emo na primjeru pravopisnog normiranja muslimanskih vlastitih imena. Popovi u svome Reniku iz 1884. pie: Ahmet, v. Ahmed, a spomenuti Pravopis Ahmed, v. Ahmet. U Pravopisu je i Zulejka, umj. Zulejha, vjerovatno prema analogiji: drktati - umj. drhtati, tu je i Ethem, umj. Edhem, itd. Drugi primjer eklatantnog nepotovanja bosanskomuslimanske jezike tradicije otkrivamo poreenjem djela iz 1895. izdatog u Sarajevu a zove se Tuma turskim, arapskim i perzijskim rijeima, dakle tuma s poetka bosanskomuslimanskog knjievnog preporoda u kojem stoji: Alah, adaha, bajrak, baa, baovan, ejrek, mejdan, munara, panda i pehlivan, i Pravopisa koji je sada na snazi i preporuuje malo Alah, adaja, barjak, bata, batovan, erek, megdan, minaret (?), kanda, pelivan (?). Ne moram posebno isticati da su prvospomenuti oblici jedini u naih pisaca toga vremena. Nije predmet ove teme da govorim kako je danas. Komentirajui Tursko-bosanski rjenik nepoznatog autora iz 17. vijeka Dervi Korkut jasno istie kako autor "nije smatrao neim stranim turcizme koji su se ve bili ukorijenili u naem jeziku, pa se nije trudio da im nae zamjenu: feslian, perin, soluf, zijafet, menuha, meutim, i ovaj autor kao i mnogo, izbirljiviji Hevai ne prihvaa rije makaze ve noice". (Hevaijin rjenik Potur-ahidija zasluuje posebnu panju. Sretni smo to je ovih dana ponovo tampan u tuzlanskom Univerzalu, lijepo opremljen i, nadam se, dostojno prireen.) Mareti u svojoj Gramatici pie: "Vuk je h uveo u knjievnost drei se govora manjine naroda; izgovaraju ga ovdje-ondje po Bosni i Hercegovini, i to osobito muhamedovci. to taj glas govore Dubrovani, Bokelji i Crnogorci, to valjda ne bi navelo Vuka da ga uvede u knjievnost, jer oni inae ne govore sredinjim govorom. Na pisanje slova h nagnala je Vuka velika potreba jer bez njega bi nam jezik bio podosta raspojas i aljkav. K tome se slovo h opravdava i prolou naega jezika i poreenjem s drugima slavenskim. Svi ti razlozi zajedno uzeti preteniji su od injenice to vei dio naroda h ne izgovara. Dakle je gramatiki pravilnije pisati ga nego ne pisati." U prilog upotrebi glasa h slui i trea taka Knjievnog dogovora u Beu 1850., koja glasi: "Nali smo za dobro i za potrebno, da bi i knjievnici istonoga vjerozakona pisali h svuda gdje mu je po etimologiji mjesto, kao to oni vjerozakona zapadnoga piu h, i kao to narod na obadva vjerozakona na mnogo mjesta po junijem krajevima govori." Ve stari Bartol Kai, umro 1650., "ima oblike sa sekundarnim h: 307

liepahno, lagahno, malahno, tanahno, za koje potvrdu nalazimo i kod M. Dria, dok posebno stoje primjeri primehkano, mehkoput, lahko, te jedanput samo ziehnu, to je stari dubrovanizam. Za ove forme Kai je poticaj mogao dobiti iz djela bosanskih franjevaca, gdje na primjer kod Divkovia imamo mehko, lahko, ili neposredno iz bosanskih govora". (Darija Gabri-Bagari: Jezik Ivana Bandulavia). Evo nekoliko primjera karakteristine leksike s glasom h u rijeima koje nisu turcizmi, tzv. sekundarno h, koje imaju i neki drugi Slaveni, a u Bosanaca je steklo sva graanska prava jer nikada nije nestajalo, dakle, primarno jer je ivotno: lagahan, pie Ljubuak u zbirci iz 1889.; lahak, pie Baagi, Behar, Biser, Bjelevac i Kulender u svojem Tursko-bosanskom rjeniku objavljenom 1912.; lahka, pie iki i Biser,; lahko, pie Ljubuak, Gaovi, Oman-Aziz, Mulabdi u Zelenom busenju, Behar, list Bonjak, ati, Gajret, Ogledalo, Biser i Nafija Sarajli 1916; lahkoa, pie Baagi u djelu Bonjaci i Hercegovci i Behar; lahkouman, pie Ljubuak; lahkoumnost, takoer Ljubuak; lahkovjernost, pie Baagievo Ogledalo. Oblik mehak ima u Ljubuaka, u Hrmannovoj zbirci, u Mulabdia. Svi ovi autori piu turcizme u oblicima koji su blii izvornom, u oblicima koji su u postojeem Pravopisu svi proglaeni neknjievnim! Piu bajrak, ejrek, mejdan, hendek, adaha, a ne bajrak, erek, megdan, jendek, adaja. Ako u ovih preporodnih pisaca promotrimo neke oblike, s obzirom na dananje meuvarijantske podjele, vidjet emo da su oni i u tim prilikama ujednaeni. U uzorcima koje imam, odnos ko, niko prema tko, nitko jeste 41:11, a taka i tano prema toka i tono 11:6. Razumije se, ima izvjesnog kolebanja u pojedinih autora, ve prema tome ko je njihov izdava, urednik, redaktor. Premda su ovi autori bili vie prohrvatski naklonjeni, a neki objavljivali i u Zagrebu, oblici tko, nitko, toka i tono nisu prevladali nad oblicima ko, niko, taka, tano, koji su u Bosni uobiajeniji, i danas. U Vuka je kao u bosanskih pisaca tko, v. ko. Oblik ko je ve u krajinikim pismima s poetka 17. vijeka i u Hevaije, 1631. Evo kako izgleda odnos opi / opti, kao izrazite markacije meuvarijantskih podjela. Poznato je da je t (svetenik, opti) ulo u na jezik iz crkvenoslavenskog, a "mesto tih glasova u zapadnijem krajevima naeg 308

naroda upotrebljava se i izvornije sveenik, opi", Aleksandar Beli. U preporodnom periodu rijei opi, opina i njihove izvedenice stoje prema opti, optina i njihovim izvedenicama u omjeru 30:0! U periodu od 1918. do 1985. taj odnos je 105:58. Dakle, jasna prevaga oblika koji su karakteristini za zapadne krajeve. Bh. javna jezika praksa ignorira ovu injenicu. Ako se drimo principa pii kao to govori, koji je stariji od Vuka Karadia, i koji - s izvjesnom mjerom valja i ubudue primjenjivati, tada se moraju potovati udvojeni suglasnici, npr. l i m u bosanskomuslimanskim govorima i u pisanoj rijei: Svi dosadanji nai pravopisi su to odbacivali emu se ne treba osobito uditi ako znamo da u pravopisnim komisijama nije bilo Muslimana. Dakle, Allah, (Pravopis, prema kome danas ue naa djeca i lektori sreuju knjige i novine, pie alah!, to je ista smisaona i lingvistika besmislica jer je Allah vlastito ime, s odreenim lanom!), zatim Muhammed (jer nema toga neodnaroenog, Muslimana ni muslimana koji e rei Muhamed), zatim Allah pie iki u Aiklijama 103., i to irilicom!, dehennem i dennet. (Vasilija Radojii pjeva na Radio-Beogradu, septembra 1981: Nit sam dennet nit dennetska hurija...) Kao to u primjerima nuzzarada, preddravni, najjeftiniji i sl. postoji "tenja da se ne krnji znaenje" (Asim Peco), takva tenja postoji i u sluajevima spomenutih turcizama. Tomo Mareti ima rije osammjeseni (osammjeseni boravak, pogovor knjizi I. Lovri: Biljeke o putu po Dalmaciji Zagreb, 1948., 222. "Piui takve rijei s udvostruenim suglasnikom Kiki se nije obazirao na nae tadanje pravopise, iji propisi nisu sasvim u skladu s izgovorom arapskih rijei, ve se oslanjao na govor Muslimana koji arapske rijei izgovaraju mnogo tanije nego ostali", pie Ismet Smailovi, povodom jezika Kikia. Zakljuak Bosanski jezik postoji u narodu i u literaturi koliko hrvatski i srpski jezik. Ako je to manje poznato iroj javnosti, razlozi su politike, a ne lingvistike naravi. S obzirom da je na ovim balkanskim prostorima politika mjera stvari, u svim oblicima fizikog i duhovnog ivota, to je neimenovanje i (ne)priznavanje bosanskog jezika bilo u korelaciji s politikim (ne)imenovanjem bosanske nacije, posebno Bosanskih Muslimana (Bonjaka). Nesumnjivo je da su hrvatska varijanta i srpska varijanta dananjeg zajednikog jezika, stvarno i nominalno, dva sistema u funkciji posebnih 309

jezika te bosansku varijantu takoer smatram bosanskim jezikom, s istom razlonou. (Ova varijantska razlaganja objanjavao sam tekstom "Varijante na popravnom ispitu", u asopisu ivot, 1970. godine.) Ovo sve moe se odnositi na crnogorski jezik. Bez obzira to je na zajedniki jezik, u osnovi, jedan jezik, on nije jedinstven jezik, to se razumije. Nee biti udno ako se uskoro pojave meusobni (meujeziki) rjenici razlika i, svakako, razliiti pravopisi. S nevjerovatnim udaljavanjima. Slinih nakana ve je bilo ispoljeno u Reniku savremenog srpskohrvatskog knjievnog jezika s jezikim savetnikom dr. M. Moskovljevia, 1966. god., i u Hrvatskom pravopisu iz 1971. gdje na prvoj str. uvoda stoji: "Rijei i oblici koje je zbog pravopisnih razloga bilo potrebno navesti, a ne idu u sustav hrvatskoga knjievnog jezika oznaeni su zvjezdicom, a uz njih su, iza znaka > , dodane razmaknutim slovima normalne hrvatske rijei" (potcrtao A. I.). Hou rei, ne moe stajati tvrdnja da na ukupnost tzv. srpskohrvatskog/hrvatskosrpskog jezika Srbi i Hrvati imaju vea prava nego Bosanski Muslimani (Bonjaci) i Crnogorci. Ostane li tako, ispada da smo mi sretni batinici tueg jezika. Upravo je blie istini ako bismo rekli obratno. Jedan od prvih tursko-bosanskih rjenika (drugi na rjenik po starini uope) sainio je Hevaija iz Donje Tuzle 1631. god. ("Bosanski da vam besidim, bratani..."), a posljednji Ahmed Kulender Mali tursko-bosanski rjenik 1912. godine. Muslimanski narod, bez obzira kako se nazivao u razliitim historijskim okolnostima, uvijek je svoj jezik imenovao bosanskim, kako u narodnom govoru, tako i u knjievnosti i u brojnim lingvistikim djelima. Termin bosanski jezik upotrebljavali su i drugi koji su se smatrali Bonjacima (Bosancima), bez obzira u kom smislu se to (tada) podrazumijevalo, u kojoj mjeri i do kada. Bosanski jezik i danas imenuju svojim jezikom znatne skupine Muslimana izvan BiH (Sandak, Crna Gora, Kosovo, Makedonija), te u iseljenitvu u Turskoj i drugdje. Tako bosanski jezik smatram konstitutivnom komponentom bosanskomuslimanskog nacionalnog bia, a nau jeziku politiku odreujemo naom novom drutvenom zbiljom. Jeziki pluralizam je drutvena stvarnost i njena uzajamnost. Sam sistem razlika izmeu srpskoga i hrvatskog jezika, koji e, bez sumnje, jo biti razraen, dovoljan je da utvrdi razlike izmeu ova dva i bosanskog jezika. Naime, bosanski jezik, kao poseban varijantski sistem zajednikog jezika, nije identian ni s hrvatskom ni srpskom varijantom, a u nekim sluajevima: u uvanju glasa h u domaim rijeima i turcizmima, 310

u udvojenim suglasnicima nekih turcizama, u nekim morfolokim oblicima, razlikuje se i od srpskoga i od hrvatskoga u mjeri u kojoj se ti jezici razlikuju meu sobom. Ovdje nije mjesto da se to sve objasni. Bosanski Muslimani (ili Bonjaci) danas su ijekavci u knjievnom jeziku, kao i Hrvati, s Hrvatima imaju pretenu leksiku, ali nee moi usvajati hrvatske arhaizme i kovanice, nee pisati zajednike (strane) rijei izvorno, osim vlastitih imena, nisu zadrali l na kraju rijei (vol, sokol), napustili su oblike zamjenica tko, svatako, nisu nikada prihvatili oblike toka, tono, a prema srpskom, preteno ekavskom, imaju svuda h mjesto zamjena v i j, imaju opi i opina prema opti i optina, imaju i brojne druge leksike razlike - identine s hrvatskim jezikom, ne mogu srpski jezik pratiti u itavom nizu akcenata, itd. Ove razliitosti, ove duboko ukorijenjene razlike, uticale su u svakodnevnom jezikom proimanju na znaenjsko razluivanje sinonima i pridonijele bogaenju bosanskoga jezika koji je tako doao u povoljan, tzv. meuvarijantski poloaj, kako je bilo i u prolosti. Tako je ve uveliko prihvaeno da je as (kolski), a sat (vremenski); okolica (geogr.), a okolina (sociol.); istota (stila), a istoa (ulice); hrianin (pravoslavac), a kranin (katolik); metalni (ekser), a metalski (radnik); (sjeverni) pol, a (m. i .) spol; provoenje (zadataka), a sprovoenje (uhapenika), itd. Bosanski jezik, prema knjievnom hrvatskom i srpskom jeziku, ima najmanje razlike izmeu narodnog i knjievnog jezika, izmeu dijalekatskog i knjievnog i ima - za junoslavenske prilike - izvanredan kontinuitet, jeziku ustaljenost i homogenost na cijelom prostoru, bez diskontinuiteta koji su imali srpski i hrvatski knjievni jezik do poetka Vukovih i Gajevih reformi sredinom prolog vijeka. To to u okviru bosanskog jezika nije bilo jezikih i pravopisnih reformi nije teko razumjeti. Pisali su bosanicom i arebicom, uglavnom, kako su i govorili. Pii kao to govori nije niija deviza, to je inicijalni poriv pismenog ovjeka. The Aspect of Bosnian Language The Bosnian language has existed in people and in literature at least as long as the Croatian and Serbian language. If it is less known to the general public, the reasons have been of political and not of linguistics nature. Since politics happen to be the measure of all things in these Balkans parts, and omnipresent in all the forms of physical and spiritual life, a non-nam311

ing and the absence of acknowledgement of Bosnian language was in a corelation with the political (non) naming of Bosnian nations, and, particularly, of Bosnian Moslems (Bosniaks). There is no doubt that the Croatian and Serbian versions of the current common language are, both nominally and really, two systems in the function of distinct, separate languages. I consider the Bosnian variant as the Bosnian language having applied the same reasoning. Regardless to the fact that our language is, basically, one language, it is not the single and unique language that can be understood. The Moslem people, regardless how it has been called under the different historical circumstances, had always called its language the Bosnian, both in a common people's speech, and also in literature and numerous linguistics works. The term Bosnian language has been used by the others who had considered themselves to be Bosnians (Bosniaks) without taking into account what it meant (then), to what extent and when. I consider the Bosnian language to be the constituent component of Bosnian Moslem national being, and it is us who determine our language policy with our own view about the new circumstances in our society. The linguistic pluralism is its social reality and its mutual feature.

312

Vasilije ekli PEDAGOKI FAKULTET RIJEKA ILIRSKI POKRET I BOSANSKO-MUSLIMANSKI KNJIEVNO-KULTURNI PREPOROD Mogunosti poreenja Govorei o politikom i narodnom znaaju ilirskog preporoda, Antun Barac kae: "Svi hrvatski i jugoslavenski pokreti 19. i 20. vijeka, koji su ili za zbliavanjem jugoslavenskih naroda, gledali su u ilirizmu ishodite i uzor."1 Samo u razdobljima nacionalne iskljuivosti pojedinaca i nekih stranaka preuivali su ga ili proglaavali tetnim - zakljuuje Barac svoju ocjenu. Iz ove njegove ocjene proizlazi da je ilirizam utjecao i na bosansko-muslimanski preporodni pokret za vrijeme austrougarske vladavine. Takva teza u prvi mah djeluje uvjerljivo, ali se teko moe dokazati bez obzira na slinosti u genezi tih dvaju pokreta. Stoga e u ovom radu biti govora o valjanosti Bareve tvrdnje na osnovi usporeivanja bitnih odrednica hrvatskih i muslimanskih preporodnih gibanja. Drutveno-povijesni kontekst Na poetku 19. stoljea, kada je zapoeo proces nacionalne integracije, Hrvatska se nalazila u veoma tekoj situaciji. Egzistirala je na rubu Beke monarhije kao jedna od najslabije razvijenih austrijskih zemalja. Bila je teritorijalno i politiki razdijeljena na nekoliko razliitih podruja (Hrvatska, Slavonija, Dalmacija, Vojna krajina), a jedan dio hrvatskog naroda nalazio se pod turskom vlau. Prema Barevim rijeima, tada je svedena na politiki i geografski pojam granine pokrajine "s nekim karakteristinim povijesnim, folklornim i etnografskim obiljejima", a ne zemlju s posebnim narodnim svojstvima. Austrijsko kolstvo uoi preporoda bilo je anacionalno. U to doba nije postojala nijedna hrvatska srednja kola, niti se u gimnazijama uio hrvatski jezik, a na Zagrebakoj kraljevskoj akademiji za nastavnike su u pravilu birani Madari, iako je bilo i kvalificiranih Hrvata. Obrazovni sistem u doba Metternicha sluio je odnaroivanju i pripremanju poslunih inovnika i odanih podanika. No budui da se temeljio na klasinim principima naobrazbe, djelovao je na budue ilirce kontraproduktivno. Suprot1. Hrvatska knjievnost od preporoda do stvaranja Jugoslavije. Knjiga I. Knjievnost ilirizma, Zagreb, 1954., str. 36-37.

313

no odgojnim zadacima kolskog sistema, oni su stjecali svijest o slobodoumlju, mrnju protiv tiranije i kritiki odnos prema feudalnoj Austriji. U takvoj drutvenoj situaciji, usporedo s preporodnim kretanjima u Evropi i prodiranjem romantizma u knjievnost, sazrijevala je ideja o kulturnom i politikom jedinstvu koje se u povijesti knjievnosti naziva ilirizmom, ilirskim pokretom i hrvatskim narodnim preporodom. Ilirizam, kao izraz narodnog buenja, nije nastao ni iz ega, nego se razvijao iz vlastitih unutarnjih snaga koje su mu jo od 17. stoljea utirale put. Njegovi prethodnici potjecali su najveim dijelom iz redova nieg sveenstva, graanstva i sitnih plemia. Osim rijetkih izuzetaka, domai feudalci ivjeli su tada u zatvorenom krugu klasnih povlastica i branili dravnopravni poloaj svoje zemlje, a ne hrvatski narod. Za hrvatski narodni preporod, u vrijeme njegova najveeg uspona, nerazluivo je vezano ime Ljudevita Gaja (1809.-1872.), uspjena organizatora knjievnog ivota. Ovaj zanesenjak okupio je oko sebe kreativne, pouzdane i duhovno profilirane istomiljenike, koje je vrsto ujedinio. Bili su to veinom mladi ljudi, vatreni rodoljubi, sposobni i obrazovani intelektualci (S. Vraz, D. Demetar, I. Maurani, Lj. Vukotinovi, D. Rakovac, A. Nemi, P. Preradovi i drugi). Prema imenu starosjedilakog stanovnitva na Balkanu, pokret su nazvali ilirskim kao oznaku za june Slavene. Ideja je potekla od Gaja, koji je vrsto vjerovao da Hrvati potjeu od starih Ilira, a prihvatili su je i njegovi sljedbenici, mada su neki sumnjali u vjerodostojnost ove teze (D. Demetar). Tim mrtvim imenom, kako je tvrdio Vuk Karadi, eljeli su ilirci u ime bratske sloge i nacionalne snoljivosti okupiti zajedno sve nae narode. Tako je zapoela ilirsko-jugoslavenska faza hrvatske nacionalne integracije. Ta e faza potrajati do banovanja Ivana Maurania (1873.1880.), sa stalnom tendencijom opadanja intenziteta. Mada su jo u doba ilirskog pokreta opstojali pojmovi ilirizam i kroatizam (prvi u knjievnom a drugi u politikom smislu), Mauranieva kroatizacija bitno e utjecati na preobrazbu funkcije jugoslavenstva u potonjim vremenima. Istona kriza i ustanak u Bosni i Hercegovini (1875.-1878.) sve e vie optereivati odnose Hrvata i Srba zbog obostranih pretenzija na ove pokrajine i pitanja nacionalne pripadnosti Muslimana. Analogne pojave mogu se pratiti i u genezi bosansko-muslimanskog knjievnog i kulturnog preporoda za vrijeme austrougarske okupacije. Bosna i Hercegovina je u 19. stoljeu bila vie no ikad u svojoj povijesti izloena razliitim pritiscima. Izvana su je ugroavali pretendenti na njezin 314

teritorij, a iznutra potresale bune kranske raje protiv feudalnog sistema i domaih feudalaca protiv centralne turske vlasti. Regularne carske jedinice otro interveniraju protiv jednih i drugih ostavljajui pusto za sobom, tako da jednako strada i kransko i muslimansko stanovnitvo. Zbog toga je u zemlji pri kraju turske uprave zavladalo kaotino stanje. Oportunistiki domai feudalci, privueni materijalnim obeanjima, bili su voljni prihvatiti austrougarsku okupaciju radije nego da padnu pod barbarsku vlast Srbije i Crne Gore. Narod je ostao naputen i obezglavljen, a zemlja teko osiromaena. Usprkos svemu tome, mnogi Muslimani ne prihvataju odluke Berlinskog kongresa 1878. i sultanov pristanak na okupaciju Bosne i Hercegovine, pa se pripremaju na oruani otpor. estoke borbe protiv invazionih trupa iznenadile su Beku vladu i glavnog komandanta generala Josipa Filipovia. Oito je bilo potcijenjeno nepovjerenje i averzija bosanskohercegovakog stanovnitva prema susjednoj Austriji. Postojanje takve averzije potvruje i Georgina Mackenzie (Dordina Mekenzi) u svojim zapisima s putovanja po Bosni poetkom ezdesetih godina prolog stoljea." Juni Slaveni pod osmanlijskom vlasti" - pie ona - "ne ele se prikljuiti Austriji. Radije trpe tursko barbarstvo nego da prihvate austrijsku kvazicivilizaciju. Krani su ak spremni da se s orujem pridrue Muslimanima radi spreavanja prelaska bijelim mundirima preko granice.2 Austrougarska okupacija najtee je pogodila Muslimane. Iako se oni primanjem islama nisu deslavenizirali i zaboravili svoj jezik, ipak je viestoljetna islamska tradicija ostavila duboke tragove u svijesti ljudi i u navikama i obiajima svakodnevnog ivota. Osjeaj ugroenosti pojaao se i zbog otrih represalija protiv muslimanskog stanovnitva za koje kroniar invazionoga korpusa Zdekauer tvrdi "da se s ovim ljudima moe izii nakraj jedino pomou tjelesnih kazni, batina ili vjeanja".3 Zbog toga je veina Muslimana doivjela prevrat tragino, kao teku nesreu koja je duboko potresla njihovo psihiko i drutveno bie. Naglim presijecanjem organskog dodira s Turskom oni su se nali u zrakopraznom prostoru i zatvarali se u sebe negodujui protiv sultana i prezirui okupacijsku vlast. Opa drutvena klonulost traje do hercegovakog ustanka Muslimana i Srba 1882., koji predstavlja uvod u razdoblje Kallayeve vladavine. Poslije toga sve vie dolazi do izraaja shvatanje o nunosti prilagoavan2. Omer Hadiselimovi: Na vratima Istoka, Engleski putnici o Bosni i Hercegovini od 16. do 20. vijeka, Sarajevo, 1989., str. 348. 3. Midhat ami: Francuski putnici u Bosni i u Hercegovini u XIX stoljeu 1836.-1878., Sarajevo, 1981., str. 253.

315

ja novoj stvarnosti. Podravajui takve tenje, Zemaljska vlada poinje mijenjati odnos prema Muslimanima, da bi ih odvojila od pravoslavaca i pribliila katolicima. Tada zapoinje i proces raslojavanja u muslimanskim redovima. Oni koji nisu mogli prekinuti tradicionalne veze s carigradskom maticom iseljavaju u Tursku (premda su uzroci migracija bili sloeniji od privrenosti Carigradu), ili svoje nezadovoljstvo novim poretkom iskazuju prkosnim turkofilstvom, politikim opozicionarstvom, vjerskim fanatizmom i drugim oblicima otpora. Pomirljivija struja realnije prihvata novu stvarnost nasluujui vee mogunosti ekonomskog, kulturnog i prosvjetnog razvoja Muslimana, pa se nastoji prilagoditi izmijenjenoj politikoj situaciji. Prema orijentalnom kulturnom naslijeu pripadnici ove struje odnose se dvojako. Jedni otvoreno propagiraju zapadnjake obrasce ivota vjerujui da e njihovim uvoenjem brzo uslijediti znaajne civilizacijske promjene. U stalnom raskoraku s muslimanskim klerom, oni kritiziraju pasivnost i tromost Muslimana kao posljedice naslijea orijentalne umalosti (Osman-Aziz, odnosno Osman Nuri Hadi i Ivan Milievi). Drugi se zalau za plodno duhovno spajanje Istoka i Zapada, s naglaenim kultom tradicije i bosanskog domoljublja (Safvet-beg Baagi). Oslanjajui se na umjerenu muslimansku struju, Kallay je elio realizirati austrijsku varijantu nacionalnog bonjatva. Budui da su procesi samoidentifikacije triju bosanskohercegovakih naroda ve bili u toku, on je nastojao zaustaviti te procese i uguiti svaki pokuaj nacionalne afirmacije koji bi mogao ugroziti poziciju Habsburke monarhije na ovim prostorima. Misao o integralnom bonjatvu formulirana je jo u doba autonomakog pokreta Husein-kapetana Gradaevia i u knjievno-publicistikoj djelatnosti za vrijeme reformskih nastojanja erif Osman-pae Topala ezdesetih godina. Povijesno gledano, ta je ideja bila psiholoki prihvatljiva s obzirom na injenicu da je Bosna i Hercegovina predstavljala specifinu drutvenu zajednicu, u kojoj Srbi nisu isto to i Srbijanci, niti Hrvati isto to i Dalmatinci, Slavonci ili Zagorci. Ni u jednoj etnikoj skupini pod osmanlijskom vlasti nikad nije zamro osjeaj pripadnosti zemlji Bosni, u ijoj se heterogenoj ali nedjeljivoj tradiciji prepliu kulture, religije, obiaji, jezik i svakodnevni ivot. Kako je bonjatvo najdulje ivjelo u svijesti Muslimana, usporedo s osjeajem islamske pripadnosti, Kallay je uz njihovu pomo pokuao kod cjelokupnog stanovnitva razviti osjeaj bosanske posebnosti i narodnosti. Meutim, njegovi pokuaji nisu mogli uspjeti zbog nepovjerenja veine Muslimana i estokih protivljenja vodeih slojeva srpskog i hrvatskog graanstva, u kojima je nacionalna svijest ve bila snano razvijena. 316

Vjersko-nacionalni sindrom Slom ilirskog pokreta nisu izazvale samo utopijske projekcije njegovih sljedbenika ve i nerazumijevanje najbliih susjednih zemalja Srbije i Slovenije. Najvie su se ilircima suprotstavljali srpski knjievnici tradicionalisti u austrijskim pokrajinama. Poznato je da se antagonizam Hrvata i Srba nakon doseljavanja na podruja Hrvatske i Ugarske pojaavao ne samo zbog razliite konfesionalne pripadnosti nego i zbog klasno-povijesnih uzroka. Antagonistika napetost poela je na prijelazu iz 18. u 19. stoljee sve vie dobivati politike dimenzije do ilirskog pokreta, kada jasno dolazi do izraaja tenja za zbliavanjem i prevladavanjem dotadanje napetosti. Ilirci su se nadali da e svojom junoslavenskom orijentacijom privui Srbe u svoje redove. Stoga su se zalagali za njihovu vjersku i politiku ravnopravnost u banskom dijelu Hrvatske. Meutim, ilirske su ideje imale mnogo protivnika i meu Hrvatima, a kamoli meu Srbima. Pobornici kajkavskog horvatstva (stari latinci) prigovarali su im da svojim zabludama i tenjama zatiru antikni duh hrvatske tradicije i stvaraju uvjete da se itava Hrvatska povlai. Jo ei otpor izazvale su ilirske ideje kod Srba, osobito u dananjoj Vojvodini gdje se ve razvio osjeaj nacionalne posebnosti kao u Srbiji. Konzervativno srpsko graanstvo, okupljeno oko pravoslavne crkvene hijerarhije, pokrenulo je etrdesetih godina propagandnu hajku protiv ilirskog pokreta. Optuivali su ilirce i njihove malobrojne srpske sljedbenike da namjeravaju Srbima uzeti jezik, pravopis, narodnost i pravoslavlje. U ilirskim tenjama za ostvarivanje duhovnog i kulturnog jedinstva oni su vidjeli zakulisnu igru Austrije, koja Hrvate eli iskoristiti kao trojanskog konja da bi ugrozila nacionalnu i politiku individualnost Srba u austrijskim nasljednim zemljama. Knjievno-kulturni preporod bosanskih Muslimana razvijao se u sloenoj vjersko-nacionalnoj situaciji od ilirskog pokreta. Jo u Turskoj Carevini neke je muslimanske umove muilo pitanje vlastitog identiteta, ne znajui kome zapravo pripadaju. Henri Massieu de Clerval, koji dolazi u Bosnu 1855. godine, izvjetava da "domai Muslimani ive u alosnoj izoliranosti izmeu svojih katolikih i pravoslavnih zemljaka, koji ih gledaju kao otpadnike, i Osmanlija, koji u njima vide samo nekakve nesavrene Turke".4 "Mladi carigradski Turci nazivaju ih barbarima" kae de Clerval - stari Osmanlije iz Azije rugaju im se to ne znaju turski, a Slavofili ih prikazuju kao udovita."
4. Dr Muhamed Hadijahi: Od tradicije do identiteta, Geneza nacionalnog pitanja bosanskih Muslimana, Sarajevo, 1974., str. 83.

317

Muslimani su ve sedamdesetih godina poeli osjeati snane pritiske velikosrpske i velikohrvatske ideologije. Budui da se tada poelo govoriti o mogunostima austrougarske okupacije Bosne i Hercegovine, zaotrile su se razmirice meu Srbima i Hrvatima oko pitanja kome ova zemlja treba pripasti. U vezi s tim pitanjem, sukobile su se dvije politike koncepcije: srpska - koja je jo od Garaaninova Naertanija (1844.) pretendirala na spajanje obje pokrajine sa Srbijom, i hrvatska - koja ih je eljela sebi pripojiti unutar Habsburke monarhije. Koncepcija velike Srbije bila je ve razraena u knjizi Justina Mihailovia Iliri i Srbi (1843.), u kojoj autor osporava pravo Hrvatima na narodnost tvrdei da od Pete do Jadranskog mora ne postoji drugi narod osim Srba, ni drugi jezik osim onoga kojim se Srbi slue u Ugarskoj, niti pismo osim stare srpske irilice.5 Posve suprotne politike ciljeve izrie Eugen Kvaternik u svojoj knjizi Hrvatska i talijanska federacija (1860.).6 U okviru pravake koncepcije on iznosi vlastitu viziju protusrpske i proturuske drave na prostoru od zapadnih ogranaka slovenskih Alpi do rijeke Drine. Pitanje identiteta Muslimana osobito se zaotrava poslije okupacije. Tada se na njih gleda kao nacionalno neformiranu masu srpskog ili hrvatskog naroda islamske vjeroispovijesti. Zbog toga zapoinje meu srpskim i hrvatskim ekstremistima nadmetanje u pridobijanju i svojatanju Muslimana. Ekstremistiko zastranjivanje dobija takve razmjere da izaziva otre reakcije Ante Kneevia, Josipa Ljubia i drugih rodoljuba, a neki muslimanski prvaci u znak protesta demonstrativno se izjanjavaju za bosansku nacionalnu ideologiju. Svojatanje Muslimana nastavlja se i u staroj Jugoslaviji, i na alost, u razliitim oblicima traje do danas.7 Muslimani su nakon okupacije bili zabrinuti i za sudbinu islama u Bosni i Hercegovini. Takva bojazan nije se pojavila bez razloga uzmemo li u obzir izjavu generala Filipovia francuskom konzulu "da je islam neminovno osuen da iezne, u dodiru s katolikom vjerom, koju (sada) bolje zastupaju i propovijedaju obrazovaniji i vjetiji misionari nego to su bili jadni franjevci".8 Kasnija nastojanja sarajevskog nadbiskupa Josipa
5. Miodrag Popovi: Vuk Stefanovi Karadi 1787.-1864., Beograd, 1964., str. 333. 6. Knjiga je izila anonimo u Parizu, jer je autor bio u emigraciji. 7. Bekir Krupi, predsjednik Demokratske zajednice Muslimana Hrvatske, koja je osnovana potkraj oktobra 1990. u Osijeku, tvrdi da je nacionalna kategorija muslimana s velikim M osmiljen proizvod boljeviko-marksistike provenijencije s osnovnim ciljem da se najvei dio "neopredijeljenih" diferencira od Hrvatske. Budui da su tradicije i autohtono porijeklo oko 300000 muslimana sudbinski utemeljene u hrvatskim prostorima, nije im potreban nikakav "M" pejsmeker nego "zdrave hrvatske vene, kroz koje e tei zajednika krv". Vjesnik, LI, 15051, Zagreb, 13. XI. 1990., str. 12.

318

tadlera za pokatoliavanje Muslimana, da bi postali pravi Hrvati, samo su pojaavala njihove strepnje. Strah od katolikog prozelitizma potvruje i tajni sporazum prvaka Muslimanske i Srpske narodne organizacije 1902. godine o zajednikom radu i buduem ureenju zemlje, kojim se u jednom lanu predvia protjerivanje svih duhovnih redova osim franjevaca s teritorija Bosne i Hercegovine nakon osnivanja eljene autonomije. Vremenske granice i programi Veina knjievnih historiara smatra da hrvatski narodni preporod zapoinje tridesetih godina pojavom Gajeve knjiice o pravopisu, a kao osmiljen i organiziran pokret 1835. kada je pokrenut knjievni list Danica. O trajanju preporodnog razdoblja postoje uglavnom dva razliita miljenja. Antun Barac kae da intenzivna djelatnost iliraca traje po prilici do 1849. godine, jer se tada veina povlai iz javnosti. Neki pomjeraju razdoblje ilirizma do ezdesetih godina, odnosno do osnivanja JAZU 1867. (I. Frange, C. Milanja i drugi). Po shvatanju Milorada ivanevia "jedan pokret traje dok ive njegove ideje i dok slue transmisije koje ih prenose".9 U poetku je ilirizam zamiljen kao knjievni pokret s minimalnim programom da na osnovi zajednikog pravopisa i knjievnog jezika razvije jedinstven narodni osjeaj i jedinstvenu knjievnost kod svih junih Slavena. Kasnije nadrasta prvotne tenje i postaje drutveni i politiki pokret s maksimalnim programom da ostvari teritorijalnu cjelovitost Hrvatske, a zatim ujedinjenje svih junih Slavena od Trsta do Varne. Takvim utopijskim idejama zanosili su se ilirci punih sedam godina sve do zabrane ilirskog imena i simbola 1843., kada je sumnjiava austrijska cenzura shvatila da se ilirskim programom u biti promovira zamaskirano hrvatstvo. Ta je zabrana teko pogodila vodee ilirske linosti, mnogo vie no njihove suputnike koji su svoje ilirstvo ee manifestirali vinskim rodoljubljem (u znaku romantiarskog paradiranja, amblema, zastava, titula i kienog nazdraviarstva) nego korisnim drutvenim akcijama. Ukidanjem ilirskog imena poinju se gasiti i maglovite ideje maksimalnog programa, a romantiarski zanos gotovo sasvim nestaje nakon uvoenja Bachova apsolutizma. Sljedbenici ilirskog pokreta trae tada utoite u austroslavizmu, odnosno u ideji federacije slavenskog ivlja u okviru Habsburke monarhije. Usprkos megalomanskim stratekim ciljevima iliraca, koji nisu
8. Midhat ami: Isto, str. 293. 9. Ilirizam i kroatizam. OKO, XIII, 338, Zagreb, 28.II - 14. III. 1985., str. 17.

319

imali ni uvjeta ni moi da ih ostvare, oni su ipak u okviru minimalnog programa postigli znaajne uspjehe. Njihova je glavna zasluga u tome to se Gajev narod bez narodnosti probio kroz razliite drutveno-ekonomske krize i postupno ali sigurno formirao u hrvatski politiki narod. Pored toga, ilirci su probudili hrvatsku nacionalnu svijest, povezali preporodnu knjievnost u organsku cjelinu i postavili temelje moderne hrvatske nacije. Za relativno kratko vrijeme svojega djelovanja preporodni pisci izmijenili su kulturni pejza hrvatskog prostora kakav se nije mogao zamisliti tridesetih godina. Do poetka ilirskog pokreta nije bilo drugih knjiga osim molitvenika, kalendara i ivota svetaca. Ilirci su znatno proirili i obogatili literarnu produkciju (lirska i epska poezija, drama, novela, humoristika i satirika pria, feljton, epigram i knjievna kritika). Da bi ubrzali razvoj pomlaene hrvatske knjievnosti, pokretali su novine, knjievne listove i zbornike. Usprkos protivljenju madarskih vlastodraca, izale su 1835. Novine horvatske i knjievni list Danica horvatska, slavonska i dalmatinska, koje godinu dana kasnije dobivaju ilirski naziv. Neto kasnije pokrenuli su zbornik Kolo (1842.), Iskra (1844.), poluknjievni list Zora dalmatinska (1844.) i tjednik Branislav (1844.), jedno vrijeme tampan u Beogradu zbog pootrene cenzure. Pored toga, ilirci su mnoge prigodne pjesme i krae tekstove objavljivali u lecima. Uporedo s izdavanjem listova, asopisa i zbornika, preporodni pisci osnivali su i razliite institucije (itaonicu, tiskaru, drutvo za izdavanje knjiga i druge). Najpoznatija meu tim ustanovama bila je Matica ilirska (kasnije Matica hrvatska), osnovana 1839. godine, koja se s kraim prekidom u novije vrijeme odrala do danas. Osnovana je sa svrhom da podstie i razvija nacionalnu svijest, kulturno prosvjeivanje naroda i uvanje narodne batine. Premda je po sadraju rada trebala biti apolitina, u prijelomnim povijesnim trenucima ponekad je iskoraivala iz naznaenih programskih okvira ali nikad nije postala institucija politike. Muslimanski knjievno-kulturni preporod razvijao se u drugaijem povijesnom kontekstu i politikoj situaciji. Nekadanji teritorij Bosanskog paaluka bio je smanjen okupacijom. Budui da je Sandak i dalje ostao pod turskom upravom, granice Bosne i Hercegovine nisu se poklapale s kulturno-etnikim identitetom muslimanskog stanovnitva. Politiki akteri Muslimana, ukoliko se o njihovoj djelotvornosti moe govoriti, u prvim godinama okupacije, nisu bili jo svjesni ni svojega identiteta. Stoljeima naviknuti da u ratovima slue sultana a u miru da se bune protiv centralne vlasti, Muslimani su nasilno privedeni zapadnjakoj civilizaciji i baeni u 320

vrtlog proturjenih interesa i nacionalnih egoizama. Taj prijelomni dogaaj prekinuo je kulturnu i knjievnu aktivnost koja je zapoela pri kraju turske vladavine u listovima na narodnom jeziku i irilikom pismu. I dok su se pripadnici drugih konfesija bre snalazili pod novom vlasti i poeli koristiti njene tekovine, oni su zbunjeno zastali na raskru svoje povijesti ne znajui kojom pravcem krenuti. Trebalo je protei nekoliko godina da se trgnu iz letargije i shvate da je kola i prosvjeta jedini izlaz iz zaahurenosti i jedina mogunost formiranja vlastite inteligencije koja e se odupirati tuinskoj supremaciji. Takvi ciljevi nisu mogli biti ostvareni u konfesionalnom obrazovnom sistemu kakav je do okupacije postojao u Bosni i Hercegovini (mektebi, rudije, medrese). Za vrijeme turske uprave drava se nije brinula za kole niti je propisivala nastavne planove i programe. Zbog toga je austrougarska vlast nastojala reorganizirati muslimansko kolstvo prema suvremenijim prosvjetno-pedagokim naelima i podvrgnuti ga diskretnom nadzoru. Najprije proiruje nastavne programe konfesionalnih kola novim sadrajima, a zatim osniva obrazovne ustanove kombiniranog tipa (Sarajevska rudija, erijatska sudaka kola). Pored teolokih predmeta i orijentalnih jezika, u tim kolama izuavaju se u veoj mjeri i svjetovni predmeti. Usporedo s organizacijom opeg i posebnog muslimanskog kolstva, nova uprava otvara i dravne kole (Velika gimnazija, Uiteljska kola), u kojima se nastava knjievnosti i narodnog jezika prilagoava vienacionalnoj i vjerski podijeljenoj sredini, a lektira odabire selektivno u skladu s idejno-politikim ciljevima novog reima. U tenji da se politiki i kulturno priblii Muslimanima, Zemaljska vlada nastavlja izdavanje turskog kalendara Salname (godinji almanah) i odobrava pokretanje lista Vatan (domovina) na turskom jeziku, koji je bio namijenjen uem krugu muslimanske inteligencije, u prvom redu vjerske. Na taj nain eljela je stvoriti privid da se u duhovnoj sferi Muslimana nita bitno nije izmijenilo. U procesu njihova buenja iz apatije izazvane okupacijom znaajnu ulogu imala je Muslimanska itaonica. Oko nje se formirala prva generacija muslimanskih pisaca i itateljska publika knjievnih djela na narodnom jeziku. Muslimanski preporodni pokret formalno zapoinje pojavom lista Bonjak 1891. godine, ali je imao i svoju prethistoriju. Prva lastavica koja je navijestila duevni preporod u Bosni i Hercegovini bio je, prema Baagievim rijeima, Mehmed akir Kurtehaji. On je u Sarajevskom cvjetniku (1868.-1872.) zapoeo knjievno-urnalistiku djelatnost koju e nakon okupacije, u fazi prilagoavanja novim uvjetima, nastaviti prvi 321

muslimanski pisci na narodnom jeziku knjievnom suradnjom iz nude u domaim slubenim glasilima, listovima i asopisima (Bosanskohercegovake novine, Bosanska vila, Pobratim i drugi). Sredinja linost i rodonaelnik muslimanskoga knjievnog i kulturnog preporoda bio je Mehmed-beg Kapetanovi Ljubuak (1839.1902.), jedan od najuglednijih i najobrazovanijih Muslimana onoga vremena, pokreta i glavni urednik lista Bonjak. Kritikim usporeivanjem dekadencije istonjakog svijeta i razvojnog zamaha zapadnjakog, nakon kolebanja izmeu orijentalne tradicije i austrijskih simpatija, opredijelio se za emancipaciju od Turske, ali se u svome knjievnom radu obilato koristio bogatstvom duhovne riznice Istoka. U prvim brojevima Bonjaka izloio je osnove svoje teorije o bosanskoj naciji i bosanskom jeziku, koja se zasnivala na shvatanju da sve tri konfesije u Bosni i Hercegovini predstavljaju jedan jedini isti bosanski narod. Iz njegova ranijeg djela Pouka o lijepom ponaanju (1883.) razvio se knjievni pokret koji e u prvom desetljeu 20. vijeka dosegnuti svoj vrhunac. Poklanjao je veliku panju narodnim umotvorinama, biljeio ih i podsticao druge na sakupljanje. Njegovi podsticaji rezultirali su pojavom zbornika Koste Hrmanna Narodne pjesme Muhamedanaca u Bosni i Hercegovini (1888.,1889.), premda je ovaj zbornik imao i politiku namjenu pribliavanja austrougarske uprave Muslimanima. List Bonjak (1891.-1910.) bio je tjednik s knjievnim podlistkom, namijenjen irim muslimanskim slojevima koji su nauili itati latinicu. Pored Mehmed-bega Kapetanovia i drugih pisaca iz narodnjake grupe oko Muslimanske itaonice (Safvet-beg Baagi, Riza-beg Kapetanovi, Mehmed-beg Repovac i drugi), okupljao je i muslimanske knjievne poetnike. Podsticao je njihovu narodnosnu svijest u duhu integralnog bonjatva, suprotstavljajui se nabujalim tokovima srpske i hrvatske ideologije. U redakcijskoj politici slijedio je dvije linije. Prva je bila pozitivna jer se zalagala za svestranu afirmaciju Muslimana, a druga negativna jer je pod zajednikim bosanskim nazivnikom poricala opstojanje srpskog i hrvatskog naroda. Zbog takvih shvatanja i proreimske orijentacije uslijedile su otre kritike u srpskoj i hrvatskoj tampi Bosne i Hercegovine, osobito izvan njenih granica. Meu kritiarima oglasio se i Jovan Dui, koji je prigovorio Muslimanima to su se zbog bosanskog naziva jezika i naputanja irilice nali "izmeu dvije vatre - pa ne znaju kome e se privoljeti carstvu". 10
10. Pjesme Riza-bega Kapetanovia Ljubuaka od 1889.-1893. Moji saputnici, Sabrana djela, knj. IV, Sarajevo, 1969., str. 174.

322

Muslimanski preporodni pokret trajao je do svretka prvog svjetskog rata. I za njega se moe rei da je imao minimalni i maksimalni program, s realnijim ciljevima od ilirskoga. Zadaci su prvoga bili prilagoivanje Muslimana novim uvjetima ivota i kulturno-prosvjetno uzdizanje na narodnom jeziku, a drugoga - neutralizacija srpske i hrvatske nacionalne propagande na osnovi iroke vjerske tolerancije i stvaranje uvjeta "za formiranje integralne bosanske narodnosti kao nominalnog politikog rjeenja meuvjerskog i meunacionalnog partikularizma u Bosni i Hercegovini".11 Budui da integralno bosanstvo nije imalo nunih uvjeta za prerastanje u nacionalnu kategoriju, na koncu se reduciralo na muslimanstvo. Muhamed Hadijahi kae da bez demokratske platforme begovska ideja bosanstva nije bila atraktivna ni za muslimanske iroke slojeve, a kamoli za katolike i pravoslavne kmetove. Ipak je ta ideja i danas prisutna u raspravama o problemu imenovanja nacionalne pripadnosti Muslimana, jer neki poznati muslimanski intelektualci nisu zadovoljni krhkim pravopisnim razlikovanjem svoje vjere i nacije (malo m, veliko M). Bez obzira na razne devijacije i lutanja, u preporodnom razdoblju bosanskih Muslimana postignuti su znaajni rezultati u kulturnom i knjievnom radu. Muslimanski intelektualci uvrstili su vlastiti identitet i stekli povjerenje u svoje stvaralake snage, objavljeno je dosta knjievnih djela, stasale su nekolike generacije pisaca i formirana je nova itateljska publika. Pored ve spomenutog lista Bonjak, izlazili su i knjievni asopisi Behar (1900.-1911.), Gajret (1907.-1918.) i Biser (1912.-1918.). Uspjeno su djelovale i razliite institucije (itaonice, pjevaka drutva, Muslimanski klub, Muslimanska biblioteka u Mostaru). Osobito je znaajno osnivanje kulturno-prosvjetnog drutva Gajret (1903.), koje je pomagalo uenike raznih kola u zemlji i izvan granica Bosne i Hercegovine, organiziralo analfabetske teajeve, pomagalo domau knjievnost i osnivalo narodne knjinice. Mostarski kulturni krug pokrenuo je 1918. inicijativu i za osnivanje matice muslimanske sa zadatkom da izdaje korisne knjige za narod, ali taj projekt nije ostvaren zbog velikih drutveno-politikih promjena u posljednjoj godini rata. I napokon, u preporodnom razdoblju afirmiralo se nekoliko proznih pisaca (Osman-Aziz, Edhem Mulabdi, Abdurezak Hifzi Bjelevac), lirskih pjesnika (Osman iki, Avdo Hasanbegov Karabegovi, Musa azim ati) i dramatiara (Safvet-beg Baagi, Hamid ahinovi Ekrem, Husein ogo). Knjievni jezik i publika Ilirskim piscima velike tekoe zadavao je problem knjievnojez11. Muhsin Rizvi: Knjievno stvaranje muslimanskih pisaca u Bosni i Hercegovini u doba austrougarske vladavine, knj. I., Sarajevo, 1973., str. 114.

323

ikog izraza. Do proglaenja tokavskog narjeja knjievnim jezikom postojala je u sjevernom dijelu Hrvatske jo od Antuna Vramca prilino razvijena kajkavska knjievna tradicija, a u primorskim oblastima akavska. Stoga je trebalo uloiti goleme napore za promociju novog ilirskog jezika u knjievnosti. ak su i prve pokuaje tokavske poezije pisali kajkavci (Antun Nemi) ili akavci (Matija Maurani). Izbor knjievnojezikog standarda oteavala je u ono vrijeme i poplava njemarenja u javnom i privatnom ivotu. Ve je Janez Trdina zapazio da su se ilirci estoko opirali madarskim nasrtajima na hrvatski narod i jezik, ali su se mlako borili protiv jo opasnije germanizacije: "Rodoljubi koji su 1848. pjevali hrvatske davorije esto su sa svojim roacima i poznanicima razgovarali njemaki."12 U takvoj situaciji, prije pobjede Vukove reforme, Gaj je proklamirao tokavsko narjeje za osnovu hrvatskoga knjievnog jezika, odriui se kajkavske jezike tradicije. Njegov izbor bio je logian s obzirom na tokavsku prodornost i knjievnu supremaciju, utemeljenu jo u dubrovakoj knjievnosti i crkvenom govornitvu 17. i 18. stoljea. U tenji za ostvarivanjem zajednike knjievnojezike komunikacije, mnogi liturgijski tekstovi i barokne propovijedi izdavani su u tokavskoj postavi narodnog jezika. Na taj nain stvarani su preduvjeti za pobjedu tokavtine na svim prostorima gdje ive Hrvati pod tuinskom vlasti (Turska, Austrija, Venecija). Polazei od shvatanja da su jezik, obiaji i nain ivota glavna obiljeja naroda, ilirci su teili jezikom strategijom konstituirati hrvatsku naciju i ostvariti sveslavensku sintezu u viem, narodnom smislu zanemarujui druge relevantne komponente u formiranju nacionalnog bia. Njihove tenje bile su donekle ostvarene Knjievnim dogovorom u Beu 1850. s Vukom Karadiem i urom Daniiem, u kojemu su potpisnici zakljuili da jedan narod mora imati jednu knjievnost i jedan jezik. Ali kako je taj zakljuak naiao na slab odziv u Hrvatskoj, Beki dogovor imao je vie deklarativno nego stvarno znaenje i zato je ostao bez praktinih posljedica. U literarnom stvaranju hrvatskih pisaca prevladalo je shvatanje Ivana Maurania, takoer jednog od potpisnika, da "nijedno nae puko narjeje nije samo po sebi dostojno da postane knjievni jezik, ve da takav jezik tek treba stvarati na irokim temeljima narodnoga govora, oplemenjujui ga patinom starine".13 U tom svjetlu postaje jasnije zato je dubrovaka knjievnost sluila ilircima kao uzor i zbog ega su
12. Bachovi husari i ilirci, Sjeanja iz mojih profesorskih godina u Hrvatskoj 1853.-1867. (preveo Tone Potokar), Zagreb, 1980., str. 40.

324

toliko cijenili jezik i narodnu poeziju. Hrvatska itateljska publika u doba ilirskog pokreta bila je ne samo malobrojna ve i prilino nezainteresirana za razvoj nacionalne knjievnosti. Stoga nije mogla pozitivno utjecati na domae pisce u smislu izbora pouzdanijih vrednosnih kriterija i obogaivanja literarne tematike. U tom razdoblju uzdigli su se iznad prosjeka hrvatske literarne produkcije jedino prozni pisci Matija Maurani i Antun Nemi, a u poeziji Stanko Vraz, Ivan Maurani i Petar Preradovi. Knjievna publika formirala se preteno iz redova mladoga hrvatskog graanstva, koje je u ovo vrijeme bilo nedovoljno razvijen drutveni sloj da bi mogao jae utjecati na oivljavanje knjievne atmosfere. Zbog toga se pojavljuju lamentacije o hladnom odnosu hrvatskog itateljstva prema ilirskoj knjievnosti. Barac istie da su tvorci te knjievnosti veinom bili siromani, isto kao i itatelji koji su je podravali iskljuivo pretplatom. Malobrojna graanska publika nije mogla sluiti kao potpora hrvatskoj knjievnosti, a seljatvo je bilo nepismeno i toliko zaostalo da je - kako tvrdi Adolf Veber Tkalevi "prosti ovjek vie poludivljaku, izobraene strane svijeta itelju, slian bio" (Razmatranja domorodna). Barac takoer navodi podatke koji ukazuju na velike nesrazmjere izmeu hrvatskih i njemakih izdanja u Zagrebu. Najplodnije 1843. godine tampano je na hrvatskom jeziku dvostruko manje primjeraka Ilirskih novina i Danice od njemakih listova i asopisa. Najvie itatelja pretplatilo se tada na Vrazovu knjigu Gusle i tambure (600). Dalmatinska publika bila je jo malobrojnija. Prema podacima Nike Staniia u knjizi Hrvatska nacionalna ideologija preporodnog pokreta u Dalmaciji (1980.), zbog kulturnog dvojstva (graanstvo se iskljuivo sluilo talijanskim jezikom) od 1814. do pojave Zore dalmatinske (1844.) objavljeno je oko 500 razliitih italijanskih izdanja, nerijetko visoke knjievne i naune vrijednosti, a na hrvatskom jeziku samo oko 70 molitvenika i drugih vrsta nabonog tiva. Iz knjievnosti su tampana jedino djela Ivana Gundulia u Dubrovniku. Kada je zapoeo muslimanski knjievni preporod, ve su bile stvorene osnove za formiranje zajednikog ali nejedinstvenog knjievnog jezika koji e se konstituirati poetkom 20. stoljea. Kako je Bosna i Hercegovina baza naega knjievnojezikog standarda, muslimanski preporodni pisci imali su manje problema s jezikom nego ilirci. U izgraivanju knjievnojezike komunikacije oni su se koristili izvoritima usmene knjievnosti, alhamijado literature i krajinikih pisama. Najire je bila rasprostranjena narodna poezija koja se na tokavskoj osnovi razvijala
13. Milorad ivanevi: Isto, str. 17.

325

sukladno s jezikim izrazom usmene predaje Srba, Hrvata i Crnogoraca. Alhamijado literatura, bremenita stranim jezikim naslagama, takoer je egzistirala u okrilju novotokavskog folklornog koinea kao jedan od predstandardnih tokova zajednikoga knjievnog jezika. U krajinikim pismima bosanicom dominirao je isti narodni govor blizak knjievnojezikom izrazu muslimanske epske poezije. Preporodni pisci okupljeni oko Mehmed-bega Kapetanovia pisali su uglavnom po ugledu na Kurtehajieve tekstove iz Sarajevskog cvjetnika, u kojima se vie osjea utjecaj narodne poezije nego alhamijado literature. Po tradiciji su svoj jezik nazivali bosanskim, jer se pod tim nazivom sredinom prolog stoljea sluao i kao nastavni predmet u vjerskim kolama. Takvo imenovanje odgovaralo je Kallayevoj projekciji bonjatva, ali kako se njegovom politikom poveavala netrpeljivost meu etnikim skupinama, tako je jaao i otpor u svim konfesijama protiv nadnacionalnog oznaavanja jezika. Kao izraz toga otpora, umjesto slubenih naziva zemaljski jezik i bosanski jezik esto se upotrebljavaju evazivne oznake (na jezik, maternji ili materinski jezik). Takvo stanje trajalo je do 1907. godine, kada se naredbom Vlade slubeno uvodi naziv srpskohrvatski. Muslimanski pisci preporodnog razdoblja esto iskazuju romantiarsko-rodoljubni zanos prema maternjem jeziku, pjevaju o njegovoj ljepoti i izraajnosti, uzdiu ga kao najveu vrijednost i zalau se za njegovu afirmaciju istiui prednost nad drugim jezicima. Pri tome paljivo otklanjaju uvrijeene predrasude da se u islamskom duhu moe pisati samo na orijentalnim jezicima. Po svojim pogledima na istotu jezika bili su bliski Vukovu odnosu prema turcizmima, internacionalizmima i neologizmima. Vuk je, naime, odbijao jezike novotvorbe i slavenske naslage, a prihvatao turcizme i internacionalizme, posve suprotno ilircima koji su bili protiv svih neslavenskih tuica i internacionalizama, a otvoreni slavenskim jezicima i mogunostima graenja novih leksikih tvorbi. O muslimanskoj knjievnoj publici na narodnom jeziku u prvim godinama okupacije ne moe se mnogo govoriti. U 19. stoljee Muslimani su uli s bogatim naslijeem pismenosti i knjievnosti na turskom, arapskom i perzijskom jeziku. Meutim, ta je knjievnost bila pristupana uskom krugu orijentalno-filoloki obrazovane inteligencije. Stoga je novu publiku trebalo iz poetka razvijati. Alhamijado tekstovi, pisani narodnim (bosanskim) jezikom, bili su vrlo popularni, ali zbog skromnije literarne vrijednosti i ogranienog broja rukopisa nisu mogli bitno utjecati na formiranje publike. Budui da nisu postojale dravne kole, tamparije i listovi, 326

veina muslimanskog stanovnitva bila je nepismena. O razmjerama tadanje nepismenosti ostavila je znaajan podatak Pulina Irby (Polina Irbi), koja je poetkom sedamedesetih godina putovala u Bosnu nekoliko puta. Govorei o prirodnoj nadarenosti domaih ljudi, ona sa aljenjem konstatira da je "bosansko stanovnitvo neuko, niti jedan ovjek od stotinu ne zna itati, a glavni grad, Sarajevo, koji, ima izmeu etrdeset i pedeset hiljada stanovnika, nema ni jednu knjiaru.14 Uvjeti za razvoj pisane rijei postali su neto povoljniji nakon osnivanja Vilajetske tamparije (1866.), pokretanja nekoliko listova na narodnom jeziku (irilicom) i prvih tampanih izdanja kolskih udbenika, kalendara i drugih knjiga. Meutim, uvoenjem zapadnog pisma poslije austrougarske okupacije i mnogi pismeni ljudi postali su nepismenima jer nisu znali itati latinicu. Budui da je u poetku postojala odbojnost jednog dijela Muslimana prema tuinskom pismu, trebalo je uloiti mnogo napora za prevladavanje atavistikih zasada i prihvatanje zapadnjakog obrazovanja. U tome su znaajnu ulogu odigrale neke reorganizirane kolske ustanove, a najvie Sarajevska rudija i erijatska sudaka kola, koje su postale izvorita novih knjievnih narataja, pisaca i itatelja. Muslimanski pisci takoer se ale na malobrojnost i nehaj, svoje publike. Abdurezak Hifzi Bjelevac jada se u treem goditu Gajreta na teak poloaj lijepe knjige i splanjavanje interesa itatelja. Do slinog zakljuka dolazi i Hamdija Muli na temelju nekoliko izdanja koja nerasprodana lee u skladitima (Baagieve zbirke, Mulabdievo Zeleno busenje, Hadieva knjiga Islam i kultura i dr.). Usprkos takvim lamentacijama, ipak je Behar 1906. godine dosegao tira od 800 primjeraka, a Gajret je pri kraju 1911. imao 2.000 pretplatnika, na emu bi mu i danas mnoge redakcije asopisa pozavidjele. I hrvatski i bosansko-muslimanski preporodni pokret imali su izrazito etiko obiljeje. Gotovo svi pisci isticali su moralnu osnovu svoje knjievno-kulturne djelatnosti i potrebu tolerancije prema drugim narodima. Kod iliraca je ta tendencija izraena jo u prvim pjesmama Ivana Maurania, u kojima se daje prednost kulturnom radu nad ratnikom slavom (Vjekovi Ilirije). Etiku orijentaciju jo odlunije su naglaavali Pavao toos (Poziv u ilirsko kolo), Dragutin Rakovac (Pjesma knjievnikom) i drugi ilirski pisci. Etike tendencije muslimanske knjievnosti nasluuju se ve u novinarsko-publicistikim teksovima Mehmeda akira Kurtehajia, a jasno dolazi do izraaja kod Mehmed-bega Kapetanovia i nekih pripadnika
14. Omer Hadiselimovi: Isto, str. 362.

327

mlaih knjievnih generacija. Kritizirajui nemaran odnos prema kulturi, prosvjeti i nauci, Edhem Mulabdi upozorava itatelje u Bonjaku rijeima jednoga svog literarnog junaka na glavni problem drutvenog trenutka. "Prola su vremena kad smo mi svoj imetak, svoj uhret, ugled, mo i sve svoje branili maem (...), danas je dolo vrijeme da to branimo naukom." (Cit. prema M. Rizviu, 13) Iz etike osnove proizlazila je moralno-didaktika orijentacija hrvatske i muslimanske preporodne knjievnosti. ak je i Stanko Vraz, jedan od najrigoroznijih kritiara ilirske literarne osrednjosti, isticao da je osnovna svrha knjievnosti "silaziti k narodu, iskopati ga iz blata sirovosti i uzdii na svijetli vrh izobraenosti i prosvjetiti ga" (Misli o knjievstvu). Neke Preradovieve strofe - kae Antun Barac - kao da su bile iskljuivo napisane za odgojne svrhe kolskog sistema. Slinu orijentaciju slijedila je i veina muslimanskih pisaca u preporodnom razdoblju. I jedni i drugi vie su gledali na politiku i nacionalnu korist nego na umjetniku snagu i ljepotu literarnih tvorevina. Takva pragmatistika poetika odgovarala je prosjenim piscima, ozbiljnim i suhim umovima, kako bi rekao Barac, nadarene je ograniavala u stvaralakom zamahu. Zakljuno razmatranje Iz danaenje retrospektive vidi se da ilirski pokret i muslimanski knjievno-kulturni preporod u doba austrougarske vladavine imaju dosta zajednikih crta. Meutim, to ne znai da su slinosti nastale pod utjecajem ilirizma na muslimanske preporodne pisce. Usprkos navedenim slinostima, postoje i neke znaajne razlike koje iskljuuju mogunost cirkulacije takvih utjecaja. Prije svega, muslimanski preporodni pokret zapoeo je organizirano djelovanje skoro etiri desetljea kasnije od zavretka hrvatskog narodnog preporoda. Prvi dodiri sa Zagrebom, hrvatskom kulturom i knjievnou ostvareni su tek sredinom dvadesetih godina i djelovali su na muslimanske pisce zbunjujue. Prema tome, ne moe se uope govoriti o cirkuliranju ilirskih ideja u bosansko-muslimanskoj sredini. Uostalom i poeci evropeizacije Bosne i Hercegovine ezdesetih godina inicirani su preko carigradskoga kulturnog kruga a ne preko susjedne Hrvatske, odnosno Austro-Ugarske. Drugo, u vrijeme ilirskog preporoda nisu postojale nikakve kulturne veze izmeu Hrvatske i Bosne osim s bosanskim franjevcima, koje su ilirci podsticali na otpor osmanlijskoj upravi. Da je Bosna predstavljala tamni vilajet za Hrvate, potvruje i poznati ilirac Ivan Kukuljevi Sakcinski u 328

svome putopisu 1858. godine ovim rijeima: "...Ve odavna bijae tajna moja elja zaviriti u susiednu Bosnu, odkuda su doli pradiedovi moji i toliko inijeh porodicah hervatskieh; gdie se govori isti jezik kao i u nas; i koja nam je ipak, poradi razline vlade i upravljanja, dalja i stranija od Rima i Pariza." 15 Tree, politiki program iliraca i muslimanskih preporodnih djelatnika u biti se znatno razlikovao. U svojim stratekim ciljevima vezali su se protagonisti hrvatskog narodnog preporoda pod ilirskim imenom za nadnacionalnu ideologiju o junoslavenskoj i sveslavenskoj uzajamnosti. Osnove te ideologije razradio je sredinom 17. stoljea Juraj Kriani (1618.-1683.) svojim konceptom o jezinom i etnikom jedinstvu naeg naroda slavenskog. Poslije revolucije 1848. godine i uvoenja Bachova apsolutizma Hrvatska se oslobodila iluzija toga programa, ali je ostala vrsto usaena u kolektivnoj svijesti svojega naroda. Bila je to povijesna lekcija koja je stimulativno djelovala na proces ubrzanja nacionalne integracije. Muslimanski preporodni djelatnici bili su u odreivanju stratekih ciljeva realniji od iliraca. Apstrahiramo li koncept integralnog bonjatva, oni su polazili od spoznaje da se Bosna i Hercegovina nakon okupacije nala na okrajcima zapadne civilizacije. Stoga su svoje djelovanje usmjerili na pronalaenje najkraih puteva za izlazak iz tamnog vilajeta i prevladavanje naslijeene zaostalosti. Budui da je muslimansko stanovntvo bilo privreno orijentalnoj tradiciji, traili su u domaoj povijesti podsticanje u aktualnoj borbi za politiko osvjeivanje i kulturno-prosvjetno uzdizanje bosanskih Muslimana. Na toj osnovi razvijao je Baagi u svojim dramama i povjesnicama kult zaviajnog ponosa, predakog junatva i bosanskog rodoljublja. etvrto, nosioci ilirskog pokreta s Gajem na elu predstavljali su homogenu grupu mladih i evropski obrazovanih intelektualaca veinom seljakog i graanskog porijekla. Pripadnike te grupe pokretali su isti motivi i jedinstveni politiki ciljevi, bez obzira na stanovita unutarnja razilaenja u nekim pitanjima. Muslimanska skupina preporodnih pisaca i kulturnih djelatnika bila je heterogena po socijalnoj strukturi, generacijskoj pripadnosti, duhovnom obzorju i politikim opredjeljenjima. Zbog toga se relativno brzo poela raslojavati na nekoliko razliitih struja. Najvei problem u preporodnom razdoblju Muslimana predstavljali su pisci srpske i hrvatske nacionalne orijentacije. Mada se svi nisu opredjeljivali iz unutarnjeg uvjerenja za jednu ili drugu nacionalnu ideologiju, u irim muslimanskim slojevima smatrali su ih otpadnicima. Bez obzira na razloge nji15. Putovanje po Bosni. Zagreb, 1858., str. 5-6.

329

hova opredjeljivanja, svi su oni morali platiti manji ili vei danak za renegatstvo prezirom i porugom svojih sunarodnika, jalovim srbovanjem i hrvatovanjem, zanesenjakim uzletima i pokajnikim uzmacima, a neki ak ikaniranjem (osobito nakon Kallayeve izjave da je srpstvo neprijatelj Austrije) i interniranjem u Arad (poslije sarajevskog atentata 1914.). Nacionalna polarizacija izazivala je brojne prizemne polemike u kojima se rasipala stvaralaka energija muslimanskih pisaca. Peto, ilirski pokret nastao je u doba specifinog hrvatskog romantizma, za koji je Krlea rekao da je najoriginalniji po tome to su se ilirci odluno i smjelo odrekli svojega narodnog imena i jezika, a ne po konvencionalnim romantiarskim idejama o osloboenju i ujedinjenju koje su tada bile rairene kod svih slavenskih naroda pod tuinskom vlau. Taj romantizam razvijao se od rodoljubnog prigodniarstva, ponekad mucavog zbog toga to su kajkavski ilirci morali uiti novi knjievni jezik, do Mauranieve romantiarsko-simbolike apstrakcije. Za razliku od hrvatskog romantizma, koji je izrastao iz drugaijeg povijesno-duhovnog svijeta, bosansko-muslimanski preporod razvijao se na zasadama tradicionalne i univerzalne epske etike, u vrijeme realistiko-naturalistike faze hrvatske knjievnosti. Njegova razvojna linija traje od moralno-didaktike proze, preko konkretnog realizma narodne pripovijetke i romantino-simbolikog naturalizma sa socijalnim konotacijama, sve do poezije Muse azima atia pod utjecajem srpskog simbolizma, hrvatske moderne i suvremenih turskih pjesnika. U irem vremenskom rasponu evoluirao je od narodnjako-folkloristikih shvatanja Mehmed-bega Kapetanovia do Osman-Azizove drutveno-aktivistike poetike. Zbog toga se i muslimanska knjievna publika razlikovala od ilirske po svojim sklonostima, interesima i razini knjievne kulture. esto, ilirci su bili veoma zainteresirani za Bosnu, to se vidi iz informativno-politikih putovanja Matije Maurania, Ivana Kukuljevia Sakcinskog i Mihovila Pavlinovia u razdoblju od 1840. do 1875. godine. Zato je ilirizam brzo zahvatio bosanske franjevce (I. F. Juki, M. Nedi. G. Marti), ali oni nisu mogli imati nikakav utjecaj na tadanju prilino veliku grupu alhamijado pisaca koja je nastavljala pjesniki opus Mula Mustafe Baeskije i Seida Abdulvehaba Ilhamije. Ti muslimanski pisci nisu ni znali za ilirski pokret, osim turske vlasti i policije kojima je i biskup Rafo Barii optuivao bosanske ilirce da kuju zavjeru. ak ni Baagi, u fazi hrvatsko-starevianske orijentacije, nije znao za putopise spomenutih iliraca niti za hajduko-tursku novelu pedesetih godina koja je tematizirala negativne odnose prema muslimanskom svijetu prikazujui ga crno330

bijelom tehnikom (M. Bogovi, J. Tombor, V. Nikoli i drugi). I Kapetanovievo citiranje stihova Petra Preradovia ne moe se uzimati kao dokaz Bareve teze o utjecaju ilirizma, jer autor kao iroko obrazovan pisac koristi citate iz svoje lektire iskljuivo u funkciji kulturno-politikih ciljeva integralnog bonjatva. Kao to se iz dosadanjeg izlaganja vidi, ne postoji nijedan pouzdan argument koji bi mogao potvrditi pretpostavku Antuna Barca o moguem utjecaju ilirizma na bosansko-muslimanski knjievno-kulturni pokret. Na osnovi toga namee se zakljuak da ovaj pokret nije imao gotovo nikakve veze s ilirskim preporodom. U vezi s takvim zakljukom moe se postaviti pitanje: otkuda toliko slinosti u genezi jednoga i drugoga pokreta. Na to pitanje mogue je razliito odgovoriti, a ja bih se odluio na jedno objanjenje analogijom, mada nisam siguran u njegovu valjanost. Kao to prema poligenetskom tumaenju u slinim klimatskim i geografskim uvjetima rastu jednake biljke, isto bi se tako moglo rei da u slinim povijesnim i drutvenim uvjetima nastaju slini pokreti. The Illyrian Movement and the Bosnian-Muslim literary and cultural renaissance In his paper professor ekli compares the Illyrian Movement with the Bosnian Moslem literary and cultural revival under the Austro-Hungarian Rule. Having compared these two movements in their most essential facts and determining factors, the author examines the validity of statement that had been uttered by Antun Barac in 1954 in his book Croatian Literature from the Revival to the Establishment of Yugoslavia, Vol. I. Barac proposed the idea that all the Yugoslav movements of the similar kind in 19 and 20th century, respectively, have had their model and source in the Illyrian Movement. Professor ekli mentions many similarities, but also some considerable differences.

331

332

air Filandra MUSLIMANI I EVROPA S KRAJA 19. I POETKA 20. STOLJEA Za ili protiv Evrope, pitanje je dobro poznato cijelom islamskom pa time i bosanskomuslimanskom svijetu. Ono je latentno obiljeilo dva posljednje stoljea islama, nagnalo ga na samopropitivanje i reformiranje. Susret Evrope i Istoka, islama i kranstva je star. Samo zahvaljujui Kur'anu za muslimane ovaj susret nije zadobio izraz odbijanja, uenja, niti straha. Islam je kranstvo podrazumijevao tako da se prema njemu nije odnosio u formi pitanja ve dileme. Dok se nadahnjivao vjerom primordijalnog jedinstva Objave, svojim kulturnim i civilizacijskim tekovinama je i obiljeavao svoju supremaciju i otvorenost. U vrijeme svog kanoniziranja i teologiziranja u pitanje se dovodi i ono to ne bi moglo biti predmetom upitnosti, tako da se i odnos spram hrianstva i njegove civilizacije postavlja u novu ravan. Pitanje o odnosu islama i Evrope po sebi je fiktivno, s obzirom na istjecite njihovih kultura, ali je legitimno s obzirom na forme razvijanja i diskrepancije ideja nosilja ovih dvaju kulturnih i civilizacijskih krugova. Kao pitanje koje po sebi to nije, ovaj odnos je u teorijskoj ravni najprimjerenije analizirati u formi eseja, autorskog iskaza koji ne pretendira na istinosnu cjelovitost, ali daje mogunosti viestrukog promatranja te time doprinosi obogaenju spoznaje. Pitanje o odnosu Bosanskih Muslimana i Evrope povlai se od samog nastanka i Muslimana i Evrope. Kad se ovo pitanje prvi put postavilo teko je danas razaznati kao to je jo tee pratiti tragove njegova odgovora. U pitanom odnosu, logikom samog pitanja, jedno od ovog dvoga je upitno, Muslimani ili Evropa. Nije teko uoiti da su u ovoj relaciji po pravilu Muslimani imali negativan saldo. I pored toga, ono to je za Bosanske Muslimane u ovom odnosu dobro, sadrano je u injenici postojanja samog pitanja. Naime, njihova samorefleksija vlastitog odnosa sa Evropom i Evrope sa njima, ovom narodu je davala znaenjski dignitet partnera, subjekta s kojim treba razgovarati, to implicite znai i priznavanje njegova subjektiviteta. Tako su u pitanju odnosa s Evropom Bosanski Muslimani ravnopravno egzistirali i u svojoj svijesti i u svijesti svojih susjeda kao zaseban entitet u nizu jugoistonoevropskih naroda. Muslimani i Evropa su isto godite. Ovo je teza koja umnogome moe da da upute za propitivanje, a ne rjeavanje, pitanja sadranog u 333

samom naslovu. Ona je jedan hermeneutiki sklop koji omoguava prije sagledavanje pretpostavki postojanja pitanog odnosa, posebno izraenog u doba muslimanskog kulturnog preporoda na prelomu 19. i 20. stoljea, nego to omoguava njegovo validno adaktiranje. Uostalom, bez velikih pretenzija bih napomeno da ona moe i danas da poslui pri sagledavanju ovog pitanja na prelazu 20. u 21. stoljee. To da su Bosanski Muslimani i Evropa isto godite udaljava Evropu od Muslimana vie no Muslimane od Evrope. Istraujui pretpostavke ovog odnosa dolazimo do bitnih duhovnih lomova na prelazu 15. u 16. stoljee u cijeloj Evropi. Tih godina se nae pitanje postavlja kroz razmatranje odnosa islama i hrianstva, inae fundamentalne relacije za razumijevanje ovog pitanja od tog doba do danas. U Evropi se tad odvija dvostruki proces samokonstitucije. Sukladno u hrianstvu legitimiranom stvaranju svetog i profanog te gubljenju pretpostavki za razumijevanje primordijalnog jedinstva vjera, u sferi duhovnog, dominantno hrianskog, dolazi do cijepanja jedinstva Istine na dva od tada pa skoro do danas suprotstavljena polja njenog ispoljavanja. Istina od tada u Evropi postaje transparentna, a raspoloivost svega, pa i Svetog, njeno osnovno obiljeje. U mediju duhovnog vladajui princip postaje princip iskljuivosti svega drugog i drugaijeg. Pretvaranje panije u jezgro katolianstva protjerivanjem islama i judaizma, Evropa u mediju duha poinje svoje konstituiranje, to pada u doba etabliranja islama u Bosni. Dok Bosna, preovlaujue islamska, prima Jevreje pod svoje skute, odravajui katolianstvo i pravoslavlje, dotle Evropa svoj nastanak duguje unitenju svih od nje razliitih vjera i svjetonazora. To konstituiranje na antiislamskom principu, ne u konfensionalnom, ve u ontolokom znaenju, udaljava Evropu od habitusa Bosanskih Muslimana. Antiislamska kao antiturska propaganda 16. i 17. st. u Evropi je ila do te mjere da je in proklinjanja Turina/muslimana iao dotle da su stvarane mise contra Turcos, skladane su pobjednike pjesme nad Turcima u jezuitskim koledima, a sam Luter pie Poziv na molitvu protiv Turina (. Delimo, Strah na Zapadu, str. 375.). S druge strane, u stvorenom mediju profanog, tih godina se zahvaljujui Beconu, Decartesu, Leibenzu i Galileju, u Evropi utemeljuje kult znanstveno-tehnikog miljenja, supremacije uma i obogotvorenja subjekta. Tekovine tog pobjednikog pohoda uma na raskrivanju svih velova tajstva Istine, vrhuni u Hegelovom panlogistikom sistemu, paradigmi ne antiislamskog ve aislamskog miljenja. Nikada islam i Evropa nisu bili udaljeniji kao kod Hegela. Ovo miljenje, sadrano u pretvaranju subjekta 334

u supstancu, svoje tekovine i svoju mo duguje zaboravljanju, zabranjivanju ili zarobljavanju svega razliitog od samog sebe. Nasuprot takvoj Evropi, Bosna itavo vrijeme jeste heretina, polifona i multilateralna. Ona svojom irinom i toplinom dva puta postiuje Evropu, ali joj omoguava i konstituciju. Prvi put kad postaje centar heterodoksnih kranskih pokreta u ranom srednjem vijeku i drugi put kad prima Jevreje sebi u goste. Ta karakteristika Bosnu ini Bosnom, specifinom i samosvojnom. Po toj osobini Bosna nije Evropa nikada bila a Evropa danas ima ansu da bude Bosna. Promjene pozicije u korist Bosne, u razmatranom odnosu ne s Evropom, stvar je ontolokog a ne historijskopolitikog znaenja i proizlazi iz analize noseih koordinata ovih dvaju kulturno-povijesnih entiteta. Samo iz medija razliitosti moglo je i nastati pitanje o njihovu odnosu. Ostajui u mediju supstancijalne analize duha a analizirajui pomenuti odnos s kraja 19. i poetka 20. st. nije teko uoiti vladavinu paradigme Evrope kod mnogih muslimanskih intelektualaca. (Ne ulazei u razmatranje sloenosti politike situacije tog doba u Bosni, Balkanu i Evropi, te tako ne upadajui u makaze objektivnog uma koji svojim kauzalitetom stvara eshatoloki determinizam, zadrat emo se samo na analizi kategorijalnog aparata nosilaca ovih stremljenja.) Nije pretjerano rei da je jedan broj bosansko-muslimanske inteligencije bio opinjen Evropom. Nastala na osnovi cijepanja ve prirodnog sinkretizma Istoka i Zapada na ovim prostorima te radikaliziranjem njihova podvajanja, ova kategorija intelektualaca, kolovanih u Evropi, Evropu je uzela za paradigmu razvoja muslimanskog naroda. ta je sve Evropa njima znaila na jednom mjestu teko je rei. Samo su dvije injenice izvjesne: jedna da je elja za imperativnim prikljuenjem evropskim kulturnim tokovima i civilizacijskim dostignuima bila upravo proporcionalna sagledavanju neevropskog stanja Muslimana, i druga, da se kompleks evropskog uzimao za eljenu vrijednost bez mnogo zadrke. Polazno stanje pri razmatranju odnosa Bosanskih Muslimana i Evrope sa aspekta evropskih kriterija bilo je za Muslimane porazno. Naavi se otrgnuti od Istoka, svog institucionalnog islamskog habitusa a isputeni iz ruke uvehlog Osmanskog carstva, u sudaru sa novim nainom ivota i novim vrijednostima oni su doivljavali emocionalno buran sudar. Tu novu situaciju Osman Nuri Hadi opisuje rijeima: "A mi? Mi smo pare Istoka, koje mora nastojati da ne ugine pod toplim i jakim zrakama Zapada, niti da bjei ispred njih, ve da pod njima napreduje, cvijeta, uva335

jui trajno svoju osebujnost" (Muslimansko pitanje u Bosni i Hercegovini, Zagreb, 1902., str. 4.). Ove rijei su paradigmatine za odnos naih intelektualaca prema novom. Ono se prihvata samo pod uslovom ouvanja svoje samobitnosti. Negativni saldo Muslimana u odnosu na Evropu ogleda se i u itavom nizu njihovih manjkavosti glede takva ogledala. Prije svega, materijalna osnova zanatske i sitne privrede, mala zastupljenost latinske pismenosti i tampe, nedostatak zapadnoobrazovnih kadrova u privrednoj, obrazovnoj i socijalnoj sferi, uticala je na imperativ breg prozapadnog razvoja. to je i postojalo kadrova tog profila po pravilu je pravilo otklon od svog ishodita i nerijetko sluilo kao lo primjer cilju koga su srano i dobronamjerno zagovarali. I usprkos takva stanja, i injenice da je Evropa kod nas poesto kasnila i itavo stoljee, u doba preporoda u liku nekolicine autora, Osmana Nuri Hadia, akira Kurtehajia, Safvet-bega Baagia, Mehmed-bega Kapetanovia Ljubuaka, Devada Sulejmanpaia, Ahmeda Muradbegovia, Edhema Balbulovia, Mehmeda Begovia Kurtagia i dr. Muslimani dobijaju prve Evropi suvremene teorijske mislioce. Teorijska ostvarenja ovih intelektualaca znatnih su filozofskih pretenzija i po samom refleksivnom biu teorijskog miljenja dokaz su stupnja razvoja jedne kulture. injenica da teorijsko miljenje pretpostavlja postojanje jednog drutvenog bia, njegovu koherentnost i problematsku izdiferenciranost, svoj izraz je nala u liku ovih intelektualaca. Ono to je zajedniko svim duhovnim nastojanjima tog doba a to se u ovom mediju duhovnog stvaralatva naroito osjea, sadrano je u razmatranju problema susreta Istoka i Zapada u biu jednog naroda i na prostorima njegova tla. Dok je knjievnost, produkt imaginacije, po svjedoenju M. Rizvia i M. Begia od tog doba poetski preokupirao pojam raskra, za teorijsku i publicistiku misao moglo bi se rei da je nosei problem pojam susreta. Uza svu simplificiranost i hipotetinost ovako naznaenog sukusa miljenja, teko se oteti utisku da nas ovaj problem i danas posebno ne intrigira. Dok su knjievnici i umjetnici, shodno prirodi vlastitog bia, okrenuti vie svijetu vlastitosti i subjektivnosti, dotle su publicisti i teoretiari, opet shodno karakteru vlastitog djela, svoju misao oprobavali na goruim pitanjima objektivnog i povijesnog karaktera. Ono to je i jednima i drugima zajedniko jeste relativno brzo ukljuivanje, s obzirom na polazite, u osnovne tokove evropskih duhovnih gibanja. Brzo oprobavanje romantizma, ekspresionizma i impresionizma od strane naih umjetnika 336

komplementarno je zainjanju sociologije, filozofije, kulturne antropologije i socijalne psihologije kod teoretiara. Krajnji rezultat svih tih napora bilo je osvjedoenje o nunosti primicaja Evrope sebi i sebe Evropi. Odnosno, u odnosu na razmea evropskih kao dolazeih i orijentalnoislamskih kao izmiuih duhovnih gibanja, sazrela je svijest o vlastitosti, svijest o svom vlastitom i pojedinanom mjestu i ulozi u odnosu na ta dva velika duhovna koridora. Da je svijest o mogunosti miljenja iz Jedinstva, osnove duhovne i kulturne raspoluenosti na Istok i Zapad, islam i slavenstvo, iz sasvim specifinog sinkretinog narodnog bia i njegova tla Bosne, kod naih intelektualaca tog doba bila prisutna i da se ona kao alternativa svoj raspoluenosti nudila, iz analize njihovih djela je neosporno. Mada poetak dvadesetog vijeka u Evropi kulminira u znaku trijumfa znanstveno-tehnikog racia, dogaanje u sferi fizike i kritike filozofije nagovjetavaju puteve premotavanja shizofrenije i jedinstvo vjere i uma. Samokritika evropskog racionalizma kod nas je u to doba bila komplementarna inzistiranju na jedinstvu vjere i uma, islama i nauke. Pitanje odnosa islama i nauke najvie je zaokupljalo panju muslimanske intelektualne javnosti. Za sve autore koji su se ovim pitanjem bavili karakteristino je da pojam nauke nisu uzimali u njenom suhoparnom, racionalistikom europskom znaenju ve su njenu paradigmu izvodili iz islama. Pri tome se polazei od suvremene diskrepancije islama i nauke njihovo jedinstvo naglaavalo u prolosti. Kritiku suvremenog stanja ove relacije intelektualci su po pravilu temeljili na iskustvima prvih stoljea islama kad su u okviru tog religijskog sustava vjera i nauka predstavljali jedinstvo. Pretpostavka ponovnog zadobijanja takvog odnosa bila je sadrana u kritici suvremene recepcije islama. Tzv. svjetovna inteligencija kao i manji dio teoloke, stalno je naglaavala racionalnu jezgru islama i njegovu kompatibilnost nauci. Svjesni injenice da je u veini aspekata muslimansko drutvo islamsko, oni su polazei od poraznog stanja razumijevanja islama i negativnih efekata koje takva svijest proizvodi u socijalnoj i obrazovnoj sferi, stalno naglaavali nesuvremeni karakter islama u Bosni, njegovu izvitoperenost, teologiziranost, uahurenost, kanoniziranost i neprijemivost za nove forme nacionalnog, naunog, drutvenog i kulturnog razvoja. Recepcija islama od strane islamskog sveenstva, koje je samo u takvoj formi islama moglo i nastati te islam privatizirati, po miljenju inteligencije je bila glavna konica razvoju muslimanskog drutva. U toj kritici je za cjelinu paradigmatian O. N. Hadi djelom Islam i prosvjeta. Istiui racionalni karakter islama on naglaava da "sve to vjera ui, zapovijeda ili zabran337

juje, mora biti razumno. Obrnuto, nita to se ne slae sa zdravim razumom ne spada u vjerske doktrine" (str.3) Da bi legitimirao svoje zalaganje za ukljuivanje Muslimana u moderne evropske tokove on posee za nizom stavova doktrinarnog islama o pozitivnom odnosu islama i nauke. Pored inzistiranja na ovakvoj sutini islama a svjestan injenice da je u jednom drutvu kakvo je tad bosansko-muslimansko jedna akcija nemona bez njene religijske potpore i pobude, on istie i nadmo islamskog pojma i iskustva drutva nad evropskim glede njegove prijemivosti za multikonfesionalnu situaciju. Koliko je inzistiranje na jedinstvu uma i vjere bilo motivirano potrebom uvanja vlastitosti pred izazovima jednog kulturnog trenda neosjetljivog na razlike, toliko je ono proizlazilo i iz same sutine islama i islamske projekcije problema od strane naih intelektualaca. Njihovo istrajavanje na pomenutom jedinstvu ovu misao je iz sasvim jednog drugog duhovnog horizonta inilo komplementarnom tadanjim evropskim gibanjima. Prijemivost formi zapadnog ivljenja kroz naglaavanja racionalnosti islama i pored toga to je u veini sluajeva rezultiralo sekularizmom u formi nesvojstvenoj kulturi koja za svoju sr ima islam, predstavlja danas najaktuelniji segment miljenja ovog vremena. O istrajnosti na rjeavanju ovog problema svjedoi i posezanje za dostignuima Kantove filozofije. Od svih filozofa zapadnog duha Kantova misao je kod muslimanskih intelektualaca bila najprisutnija. Kantovo postavljanje odnosa razuma i vjere, danas ponovo legitimirano u svojevrsnoj renesansi njegova miljenja, naim autorima je davalo kako uputu tako i ohrabrenje u vlastitim nastojanjima. Zaklanjajui se za Kantov autoritet, u neto kasnijem dobu, Devad Sulejmanpai svoj polemos sa nosiocima dogmatskog poimanja islama utemeljuje na premisama ove filozofije. Naglaavajui da se "filozofska strana knjige (Slobodna misao i hikmetovtina) temelji na Kantovoj filozofiji" on javnosti prenosi da "Kant ipak, i to definitivno, odbranjuje vjerovanje u Boga i besmrtnost due svih izvrnih filozofskih napada, kao i od onih koji se ubudue mogu da izvre oslanjajui se na ovjeiji um i razum" (str. 10.). Ovim rijeima je Sulejmanpai ne samo nastojao da pobudi nadu kod Muslimana u mogunost jedinstva uma i vjere, te prisutnost tog jedinstva u drugim kulturama, ve je inio i jasno distanciranje od vladajue logike zapadnoevropskog miljenja, promovirajui mogunost, a za Muslimane i nunost, jedne drugaije paradigme ustrojstva i promiljanja svijeta. Odnos Muslimana prema politikim gibanjima Evrope, formi njene demokracije i oblicima socijalnog organiziranja/djelovanja, svoje 338

ishodite ima u fundamentalnim rjeenjima islamske ontologije drutva. Posljednja rije Islama Jevropi, tekst Demaludina Afganije od nepoznatog prevodioca izaao u Novom Sadu 1905. godine, paradigmatian je za razumijevanje odnosa islama i objektivnog uma u jednom od najjaih islamskih reformatorskih pokreta s kraja 19. st. koji je vrio i znatan uticaj na naa domaa islamska kretanja. Afgani u hrianskoj kao zapadnoevropskoj kulturi i njenoj kategoriji svetog trojstva nalazi osnov jaza islama i hrianstva i ishodite kategorije posredovanja, nunosti institucionaliziranja, zadobijanja identiteta preko Drugog, ne Boga ve crkve kao njegova institucionalnog otjelovljenja. Naglaavajui islamski princip neposrednosti, pravednosti, jednakosti i racionalnosti, ovaj velikan savremenog islama, francusku revoluciju, apostola novog svijeta, proglaava vjerom sveopeg razuma. I nai intelektualci tog vremena, posebno Baagi, pozdravljaju francusku revoluciju i prihvataju njene politike implikacije. akir Kurtehaji, prvi promotor novog duha na ovim prostorima, u svom alu za nenauenim francuskim jezikom, odraava stanje tog duha. Mehmed-beg Kapetanovi Ljubuak svojom linou i djelom enciklopedijsko-prosvjetiteljskog karaktera u jednoj osobi spaja plemiko porijeklo, nacionalnoromantiarski duh i tip savremenog evropskog intelektualnog pregaoca. Shodno svijesti o neophodnosti ukljuivanja u savremene evropske tokove nai teoretiari su najvie zaokupljeni iznalaenjem forme drutvenog identiteta komplementarne evropskim mjerilima. Njihov tadanji intelektualni ivot se odvija u napetom luku izmeu individualnointrovertiranog solpsizma, medijativnog modusa samoodnoenja islamske naravi i pervertiranog solpsizma, meditativnog modusa samoodnoenja islamske naravi i pervertiranog nagona za evropeiziranim socijalnim identitetom. Ta raspoluenost izmeu individualnog i opeg, privatnog i drutvenog, intimnog i javnog, trajna je odrednica kulturno-politikog bia Bosanskih Muslimana, a posebno se ispoljava u osobenom stilu ivljenja gdje kua zadobiva specifian karakter svetosti i politikom organiziranju koje zbog nesvojstvenosti mita islamu nikada ne zadobiva karakter monolitnosti. Shodno samospoznaji takvog karaktera svoje vlastitosti i svijesti o nunosti zadobijanja isprofilirane forme kolektivnog ivljenja kao uslova preivljavanja u suvremenom institucionaliziranom drutvu, evropeizirani muslimanski intelektualci svoje napore su bili usredsredili na izgraivanje vlastitih formi socijalnog identiteta. Takva situacija duha se najkonzistentnije izrazila u tzv. opredjeljivanju intelektualaca u srpskom, hrvatskom ili jugoslavenskom nacional339

nom smislu. U propagiranju nacionaliziranja vlastitog, tad neizdiferenciranog narodnog bia, ovi intelektualci nisu prednost davali ovoj ili onoj naciji ve samoj naciji kao takvoj. Nacija je za njih bila instrument nae evropeizacije, modernizacije i socijalne homogenizacije. Po tome to bi se nacionalno odredili oni bi bili moderni i progresivni. Ovakvo nekritiko instrumentaliziranje pojma nacije i slijepo vjerovanje u njegovu iscjeliteljsku mo po sebi, korespondentno je takoe uvjerenju tog kruga intelektualaca da e skidanje zara/ferede samo od sebe nae ene uiniti slobodnim i prosvjeenim. Nemogue je prenapregnuti injenicu da se zagovaranjem nacionalnog identificiranja eljelo izvriti distingviranje od balasta tursko-orijentalnog kompleksa uspostavljanjem vertikale etnogenetsko-duhovne prisutnosti na prostoru vlastitog ivljenja, te tako oduprijeti nametanju azijatskog kompleksa od strane drugih. I onda kad su kao ukrija Kurtovi u djelu O nacionaliziranju muslimana negirali vlastitu nacionalnu samosvojnost i apstrahirali znaaj islama za kulturni identitet Muslimana, oni su imali dobru namjeru, jer ishodita svoje nepromiljenosti nisu uvijek bili svijesni. (Danas, skoro stoljee poslije, opravdano se pitati moe li nam posluiti ovo prvo trajnije iskustvo susreta sa Evropom. to je ostalo u naoj svijesti od prvotnih lutanja i nesnalaenja, greki i pozitivnih iskustava iz ovog vremena. ta danas Evropa nama znai a ta mi njoj, gdje smo mi danas u evropskom nacionalnom, politikom i kulturnom prostoru, pitanje je koje obiljeava dananji muslimanski kulturni preporod). Iskustvo posljednjeg stoljea ui da Evropa prevazilazi samu sebe. Samo jedna porazna slika o njoj danas, kakvu daje Edgar Moren u djelu Kako misliti Evropu, svjedoi da je kompleks evropskog kao imperijalnog na izdisaju. S druge strane to iskustvo ui o nemogunosti asimiliranja jednog nacionalno-kulturnog entiteta, bez obzira na golgote totalitarnosti kroz koje on prolazi. Muslimani i Evropa u novom liku danas imaju ansu da u situaciji izborne multilateralnosti kao savremenog povijesnog trenda, suegzistiraju samo na nain samosvojnosti i autohtonosti. Svaki drugi pokuaj, bilo mitsko-romantiarski od strane Muslimana ili prozelitistiko-imperijalni od strane Evrope, vodi kataklizmi i degradaciji oba entiteta te provociranju kotaa povijesti na hod unazad.

340

Moslems and Europe towards the End of 19th and at the Beginning of 20th Century An encounter between Islam and Europe towards the end of 19th and at the beginning of 20th century takes place after Islam and Judaism have been removed from Europe (Spain), and the establishment of Imperial spiritual thinking on the achievements of Christian ideology. The Moslems entered into this encounter mostly with their oriental and romantic heritage and a strong and rather stable Qur'anic fundament. During the entire period, the encounter will be defined by these positions. Europe will offer to Islam and Moslems both the heritage of the French Revolution and the ideas of the most prominent spokesman of Europe, Immanuel Kant. One part of Islamic intellectuals has been charmed by the aforementioned. They will try to resolve the meeting between the Moslem and Europe in this way. On behalf of Moslems, Jamaluddin Afghani played an important role in this process. The Moslems managed to retain their identity because they relied mostly to Qur'an. They have tried to find a common ground with Europe on such foundations. We do hope that this encounter between Islam and Europe at the end of 19th and the beginning of 20th century will continue to happen in the future in the form of getting closer to each other, but with the mutual respect of both sides and without some well-known examples of European exclusiveness that had been present in the past.

341

342

Fahrudin Rizvanbegovi LIRIZAM KAO OBILJEJE KNJIEVNOSTI U BISERU Kriza Behara nakon poznatog razlaza, a poslije smjenjivanja i nominalnog urednika emsi-bega Salihbegovia i faktinog Muse azima atia, odlukom vlasnika Adem-age Meia, na prelaz 1907. u 1908. godinu bila je kriza drutvene i politike provenijencije, ali i dubinska kriza stvaralatva, a vjerovatno je to bio i jedan od prelomnih momenata u razvoju bosanskomuslimanske knjievnosti. Generacija pisaca to je napustila Behar jo u estoj i sedmoj godini njegova izlaenja, najvea je ona koja je na idejnim i strukturalnim stvaralakim osnovama bila potpuno profilirana. Uspon i obnova to je ati napravio u goditu svoga urednikovanja ponajprije e biti rezultat linog zraenja pjesnikova i najava jednog novog senzibiliteta nae knjievnosti. "Ono to je za prvo godite predstavljala knjievno impozantna i stimulativna linost Safvet-bega Baagia, dajui mu ton i peat i izvjesnu poetsku rezonancu svojom obilnom i kvalitetnom saradnjom, to je za osmo godite bila stvaralaka linost Muse azima atia, za omladinu boemski romantina i poetski magina i privlaiva", rei e Muhsin Rizvi u svojoj historiji ovog perioda 1. S tim magnetizmom, a s ve objavljenim pjesmama, u Beharu i drugdje, to e se kao zbirka pojaviti tek 1914. s karakteristinim naslovom Pjesme od godine 1900-08 kod agilnog i poduzetnog Muhameda Bekira Kalajdia, ati je doao u Mostar za urednika Bisera. Ambicija vlasnika, koji je oko lista okupio grupu poletnih muslimanskih pisaca, kulturnih radnika i prosvjetitelja, bila je da se Biser vrati na pozicije narodnosnog utjecaja na Bosanske Muslimane to ga je nekada imao Behar. Redakcija je list, u uvodnom tekstu Rije-dvije o pokrenuu Bisera2, tretirala kao pounozabavni, koji e ponajprije prosvjeivati jer je "naem narodu prede duevno prosvjetljenje i usavrenje, nego li prazna politika koja - unaprijed budi reeno nee u naem listu mjesto imati". Biser je zaista nastojao da ide za tom orijentacijom, ali a dobrom mjerom proklamirane didaktinosti. Meutim, osjeajui da mu je uloga i u knjievnosti da vrati jedinstvo poljuljano i u Beharu i Gajretu ovaj list e biti otvoren za sve
1. Muhsi Rizvi, Bosansko-muslimanska knjievost u doba preporoda 1887.-1918., 2 izd, Sarajevo 1990., str. 196. Opirnije vodjeti u: M. Rizvi: Behar, knievo-istorijska monografija, Sarajevo 1971., str. 321 - 359. 2. Biser, 1 / 1912.-1913., 1, str. 1.

343

knjievne generacije. Ta otvorenost omoguila je da Biser u knjievnoj povijesti odigra izuzetnu ulogu mosta, na kome e biti ati, izmeu generacije Baagia i Mulabdia, s jedne, i generacije, to je zapoela s Hamzom Humom, s druge strane. Sama injenica da je Kalajdi za urednika Bisera postavio Musu azim atia od prvorazrednog je znaaja ne samo za profiliranje lista, nego i za okonanje perioda to ga zovemo knjievnim preporodom, a na ijem je ati vrhuncu. Tako je list bio otvoren i u njemu saraivali pisci razliitih orijentacija i profila, ipak, a naroito od devetog broja iz februara 1913, otkad se pojavljuje ati kao urednik, Biser ima onu lirsku orijentaciju koja karakterizira ovog pjesnika. (Karakteristina je injenica da u njemu ipak nisu saraivali ni Baagi ni OsmanAziz). Ta lirska nota to je donosi atiev krug, da ga tako nazovem, oznait e prevladavajui novost u naoj bosansko muslimanskoj knjievnosti i biti sastavnica starije romantine knjievne generacije iji su reprezantanti Baagi, iki, Karabegovi i . Sarajli prema generaciji Hamze Hume, a poslije Skendera Kulenovia i Maka Dizdara, o emu su pisali Muhsin Rizvi, Midhat Begi i, u najnovijem predgovoru ontologoje Muslimanska poezija XX vijeka, Enes Durakovi"3. Iako je ati bio ve afirmiran pisac, lina i pjesnika kriza u kojoj ga je zatekao poduzetni Bekir Kalajdi kad je po njega potegao u Teanj i doveo ga za urednika Bisera, te strogost kojom ga je tjerao da radi4, izvanredna je injenica u knjievnosti i kulturi Bosanskih Muslimana. ati je za tu godinu i po, kako svjedoi knjievna povijest, uredio vie nego za sve godine ovoga stvaranja. Prevodilaki rad, knjievna kritika, ali, i iznad svega, kvalitet pjesnikog stvaranja u razdoblju Bisera (oko 50 objavljenih pjesama, od kojih su sve najbolje nastale ovdje) osigurava mu ono mjesto u bosanskomuslimanskoj knjievnosti koje danas s pravom zauzima. atieva uloga u mostarskom razdoblju od znaaja je i iz jo jednog razloga: stvorio je krug, kao pjesnik jo ranije, a kao urednik sada, koji bi se svakako mogao zvati njegovim imenom. Taj atiev krug lirizma to je nastao na liniji njegova simbolistikog otklona od starije romantine poezije najavio je pripremao jednu novu stilematiku i poetiku to e se oglasiti prvom zbirkom Nutarnji ivot Hamze Hume. Iz tog kruga posebno treba istaknuti Jusufa Tankovia, Fadila Kurtagia i Muniba Osmanagia - Narcisa, iji e se knjievni putevi, nestankom atia,
3. M. Rizvi; Musa azim ati - izmeu erotike i mistike, u: Ispod i iznad teksta, Sarajevo, 1969. Prenapregnuta ulnost kao opsesija izraza, predgovor Sabranim djelima Hamze Hume 1-6, Sarajevo 1976, knj. 1. M. Begi, Nepostojea zbirka, djela 5, Sarajevo 1988., str. 235. 4. A. Isakovi, Musa azim ati u Mostaru, u: Neminovnost, Tuzla 1987., str.8.

344

zapravo ugasiti poput Tanovieva, ili e ih progutati politiki angaman poratnog razdoblja, poput Kurtagieva. ati u fazi Bisera, a to vai i za njegov knjievni krug mladih saradnika, nikad nije do kraja i bez rezerve pripada simbolistikom i kraja impresionistikom pokretu, u to nas uvjerava poznato, nadahnuto Ujevievo svjedoenje5. U njegovoj poeziji, pa i u ranijoj fazi, nalazi se i ona osobina bosanskomuslimanskih pisaca koja vrsto stoji na poziciji svoje orijentalno-islamske civilizacije podloge i istovremeno, u zreloj fazi Preporoda, iskorauje u evropski krug lirike. Ujevi je to sasvim jasno iskazao: "ati je u ono vrijeme meu matoevcima s kojim se druio bio potpuno usamljen, izolovan. Jer, matoevci ili nematoevci (kako hoete) oni su bili u tome asu artiste i dekadenti a ati, ako hoemo da budemo iskreni nije bio ni jedno ni drugo, jer je bio kudikamo od njih blii tipu narodnoga pjesnika i prirodnoga ovjeka, osobito isprva. Filozofija njihova, uzeta priblino, kod nekih moda i podsvjesno bila je simbolistika; filozofija atia bila je filozofija Orijenta filozofija arapske poezije i kulture koja je dola do procvata, a imala u sebi neeg realistikog".6 Ovaj Ujeviev uvid oznaio je problem koji dominira bosanskomuslimanskom literaturom, a karakteristian je i za atiev krug oko "Bisra". Jusuf Tanovi je odmah krenuo artizmom impresionizma i simbolizma i ve u prvom broju lista u pjesmi u prozi Najljepa stranica neispisana7 trai izraza kojim bi iskazao svoj lirski program. Demon to e sve sanje pjesnikove rastjerati na kraju pjesme vidrievske je inspiracije, ali ne i nadahnua. Tanovievo traganje kroz pjesme u Biseru se nastavlja, pa u Akordu bola8 prepoznajemo leksik i formalnu dotjeranost atievskog (i posredno matoevskog) daha, ali i onaj oslon na realnost to je kod njegova mantora otkriva Ujevi. Meutim, osim vala impresionizma i simbolizma to je ovog, osim atia najagilnijeg pjesnika Bisera, pojavljuje se i kod njega jedan, istina artificijelan i u dalekom predosjeanju, nagovjetaj onoga to e Humo uspjeti iskazati. Taj predosjeaj mladog Tanovia samo je kolebanje izmeu sluenih iskoraka i ostvarenja, ali leksika, posebno morfema, jo vrsto dri ovog mladog pjesnika i uz baagievski iskaz.9 Tanovievi pokuaji da se otrgne i napravi odluan iskorak, kao u Pjesmi momenta10
5. M. Rizvi, Bosansko - muslimanska knjievnost... , str. 251. 6. Tin Ujevi, Musa azim ati, Novi Behar, 10 / 1936.-1937., 1 / 3, str. 8-13, 4 / 5, str. 46-50, Sabrana djela, II, Teanj, 1968., str. 244-266. 7. Biser, I, str. 9 8. Biser, I, str. 11 9. Biser, I, str. 268-269 10. Biser, II, str. 37

345

ostali su samo elja. Je li te pokuaje sputavao sam Biser moemo nasluivati, a injenica je da je nastojanje da se u list probije lirika koja nosi jedan novi senzibilitet (o emu svjedoi odgovor redakcije Faiku u T.11 O prijedlogu Mustafe elia Gazanfera da napie ogled o Baudelaireu, a to je isto urednitvo eliu odgovorilo, koji broj ranije, da je njegov prikaz Charlesa Bauarea poslalo na pregled Matou). Sve to samo je dokumenat o stanju previranja u lirici i meu pjesnicima to su saraivali u Biseru. No, bez obzira na suzdranost redakcije prema demonijakom i traginom doivljaju svijeta, ipak se novi lirski senzibilitet probija. Pa i u onim Tanovievim pjesmama koje imaju rodoljubni ili socijalni podtekst nasljeen od Kranjevia (U krvavoj noi, In memoriam tirano, Na razboju, Pla robinje, Vjetar) probija se u leksici naroito taj novi izraz koji e omoguiti pojavu Hamze Hume i prisiliti nas da govorimo o veliini malenih i u ovom sluaju. Osim Tanovia, kao najplodnijeg saradnika (sa 23 pjesme u Biseru, to je mogla biti mala zbirka) i poslije Fadila Kurtagia, istina sa svega 4 pjesme, i Muniba Osmanagia sa 7, pa i Mirhaba Kariikovia, ta je poezija otvarala jedan novi senzibilitet. Ba ovaj senzibilitet sigurno e biti uticati i na obznanje Skendera Kulenovia desetak godina kasnije, 1926, s onim malim sonetnim vijencem Ocvale primule, ba te atievske, biserovske, posredno, matoevske inspiracije. Paralelno sa spominjanim pjesnicima ija je uloga zaista promicateljna, pie cijeli niz stihotvoraca u tradiciji ve dosegnutog i izraza, i ideje, i strukture. Nepravedno bi bilo ne spomenuti i saradnju ena pisaca stihova u Biseru. Svakako da je najznaajnija Nafija Sarajli sa proznim medaljonima nazvanim Teme, ali u oblasti stiha javljaju se efika Nesterin-Bjelovac, ena Hifzije Bjelevca i Zilkida Tuzlanka, koje piu u duhu sentimentalne pozije aiklija i sevdalija iz minulog perioda ili, poput Bjeleveve, pseudosentimentalnog ala za prolim vremenima, (kao u pjesmi Na razvalinama dvora Ali-pae Rizvanbegovia).12 Meutim, stvaranje koje je promicalo bosanskomuslimansku knjievnost u periodu Bisera porodilo je najbolja ostvarenja Muse azima atia i njegova kruga i uvrstilo proces oslobaanja izraza i strukture od pojednostavljenog sevdahlijskog i baladinog tona predhodnog perioda. Kad se 1919 pojavila zbirka Hamze Hume Nutarnji ivot, pa estoko, svojim ekspresionistikim vizijama i slobodnim stihom, naglo za krenula tok ove knjievnosti, moglo je nakratko izgledati da e ba jedan Mostarac prekinuti evoluciju te litera11. Poruke i odgovori urednitva, Faiku u T, Biser , II, str. 256 12. Biser, II, str. 280-281.

346

ture, bez obzira to se danas ispod skrame dominirajueg ekspresionistikog izraza nazire i tradicija, naroito jasna na podruju morfemskog i sintagmatskog. Ipak, kad se 1924. pojavila zbirka Grad rima i ritmova, pokazalo se da cjelokupna stilematika iz perioda Bisera sa lirizmom kao glavnim obiljejem sada bogatijim za onu avanturu to karakterizira zbirku Nutarnji ivot, i nije bila bez ozbiljnijeg traga. Povratak je bio samo zalet, ba kao to je proslov S. Kulenovia Ocvale primule zapravo batinjanje faze Biserove lirike atieva kruga. Ontogeneza to ju je morao proi ati, ali i Humo i Kulenovi u svom razvoju, zapravo je bila pomak na liniji to je sebi preporodni val zacrtao. Nijedan od spominjanih pjesnika, a ni kasnijih nije mogao a da se ne utemelji na civilizacijsku vezanost za islamsko-orijentalnu osnovu i evrpska lirika dostignua. Kad god je taj dvostruki temelj iznevjeren, kad se ilo samo na jednu osnovu bio je to zapravo rukavac to e se vratiti matici. Biserova uloga u toj matici razvoja bosanskomuslimanske lirike nije mala, zapravo je nesumnjiva. Lyric Features as the Characteristic of Literature in the Biser Perhaps the owner of the Behar Ademaga Mei was not even aware what he did when he fired the nominal editor of Behar emsibeg Salihovi and the real editor Musa azim ati. This act would gain in importance somewhat later on. The entrepreneurial and agile Muhamed Bekir Kalajdi went as far as to Teanj in order to bring to Mostar Musa azim ati as the new editor for Biser. ati had already proved himself as the editor of Behar. During the period of one and a half years as the editor of Biser, ati would do more than he had ever done in his entire creative period. He also created something new in our parts that can be understood as, with some reservations, the so-called Circle of Musa azim ati. He was also the link between the older generation of authors such as Edhem Mulabdi and Safvet-beg Baagi and the new, emerging generation with Hamza Humo as its leader. Musa azim ati as a peculiar person of his times and his poetical expression would foster the lyrical features of our type in Bosnia and Herzegovina. This lyrical type leaned on Mato. It also gave birth to one of our greatest poets Skender Kulenovi, who did not hide that he had been inspired on the Biser source. The lyrical features as one of the main characteristic of Biser would be particularly visible in the poetical collection Ocvale primule /The Shed Primroses Blossoms/. Tin Ujevi would point out the lyrical style of Musa azim ati. In addition to the lyrical poets from the Biser Circle, such as Hifzi Bjelevac, Hamza Humo, 347

Fadil Kurtagi and others, several poetesses would also emerge. The most renowned among them were Nafija Sarajli, efika Nesterin Bjelevac and others. Nevertheless, the lyrical qualities of Musa azim ati's type and circle would reach its culmination in the person and work of Hamza Humo.

348

Osman Lavi} Bibliografija Anala (XI-XII - XIX-XX) Anali Gazi Husrev-begove biblioteke su po~eli izlaziti 1972. godine. Do sada je iza{lo dvadeset knjiga u 11 svezaka. Za prvih 10 knjiga hafiz Mahmud ef. Tralji} je izradio prigodnu bibliografiju koja je objavljena u knjizi IX-X, str. 335-341. Po istoj metodologiji je izra|ena i ova bibliografija za posljednjih deset knjiga koje su iza{le u {est svezaka. Knjiga XI-XII je {tampana 1985. godine, XIII-XIV/1987.; XV-XVI/1990.; XVII-XVIII/1996. i XIX-XX/2001. godine. Autori su poredani abecednim, a radovi hronolo{kim redom. Ali} H. Salih: 1. Jedno medicinsko djelo, pisano vjerovatno u Bosni, Nida'i, menaf en-nas (Ljekarske koristi svijetu), XV-XVI/1990; 141-155. Azapagi}, Mehmed Teufik: 2. Risala o hid`ri, XV-XVI/1990,197-222. Prijevod i bilje{ke: Osman Lavi}. Buturovi} D`enana: 3. Otkri}e muslimanske epike u 19. vijeku, XIX-XX/2001; 175-178. Cviko Fazileta: 4. O Gazi Husrev-begovom vakufu u Slavonskoj Po`egi, XIXII/1985; 75-78. ^ar-Drnda Hatid`a: 5. Zbirka sid`ila Gazi Husrev-begove biblioteke, XIII-XIV/1987; 53-67. 6. Neki legati Osman-ehdijine biblioteke, XV-XVI/1990; 243-252. ]ekli} Vasilije: 7. Ilirski pokret i bosansko-muslimanski knji`evno-kulturni preporod, XIX-XX/2001; 311-329. Duri} Ra{id: 8. Estetska, eti~ka i strukturna svojstva muslimanskih epskih pjesama objavljenih u Beharu, XIX-XX/2001; 153-162. D`aka Be}ir: 9. Interes za sufijsku poeziju kod bosanske uleme, XVIIXVIII/1996; 369-372. 10. Knji`evni prevodi sa perzijskog jezika u Beharu, Gajretu i Biseru, XIX-XX/2001; 17-34. 349

D`ananovi} Ibrahim: 11. Osvrt na traktat Hasana Duvnjaka, Rasprava o pet pravnih pitanja o kojima postoji pet razli~itih mi{ljenja, XVII-XVIII/1996; 83-90. D`ilo Hasan: 12. Rukopis Ibn Sinaova komentara 113. sure Kur'ana u Gazi Husrev-begovoj biblioteci, XVII-XVIII/1996;31-40. Faji} Zejnil: 13. Biblioteka ejha Abdurrahmana Sirije za Oglavka, Prilog istoriji bibliotekarstva BiH u XVIII i XIX stolje}u, XI-XII/1985; 55-68. 14. Biblioteka Abdulah-efendije Kantamirije, XIII-XIV/1987; 1536. 15. Abdurrahman Mufti} - novo ime u knji`evnosti Bosansko-hercegova~kih Muslimana na orijentalnim jezicima, XV-XVI/1990; 237-242. Filandra a}ir: 16. Muslimani i Evropa s kraja 19. i po~etka 20. stolje}a, XIXXX/2001; 331-339. Gazi} Lejla-Trako Salih: 17. Med`mua sarajevskog pjesnika Mehmeda Mejlije Guranije, XVXVI/1990; 105-130. Gudelj Zdenka: 18. Musa ]azim ]ati} kao {kolski pisac, XIX-XX/2001; 2275-286. Had`ibajri} Fejzulah: 19. Najstariji orijentalni rukopisi iz privremenog inventara Gazi Husrev-begove biblioteke, XI-XII/1985; 69-74. 20. Osvrt na dva rukopisa na turskom jeziku, XIII-XIV/1987; 113123. 21. O arhivalija Gazi Husrev-begove biblioteke, XV-XVI/1990; 283-286. Had`ibegovi} Zalkida: 22. Analiza rukopisnog teksta iz astronomije koji se nalazi u Gazi Husrev-begovoj biblioteci, XIII-XIV/1987; 103-111. Had`i} Mehmedalija: 23. Rukopisi enciklopedija u Gazi Husrev-begovoj biblioteci, XVIIXVIII/1996; 131-145. Had`ijahi} Muhamed: 24. Gra|a o posljednjim ostacima bosan~ice u nas, XI-XII/1985; 101-111. 25. In Memoriam (Seid M. Tralji}), XI-XII/1985; 336-339. Had`ijamakovi} Muhamed: 350

26. Had`i Ahmed Asim-beg Muteveli}, XI-XII/1985; 79-86. 27. Med`mua Abdul-Vehhaba Karahod`e (Karahod`a zade), XIXII/1985; 211-227. 28. Nekoliko pjesama iz Ilhamijina divana, XIII-XIV/1987; 85-92. 29. Med`mua Saliha Emina, XV-XVI/1990; 131-139. 30. Porodica Had`ijamakovi}a, XVII-XVIII/1996; 295-301. Had`iosmanovi} Lamija: 31. Porijeklo mud`ellitskog obrta u Bosni i Hercegovini, XVXVI/1990; 257-266. 32. Biblioteka i ulema, XVII-XVIII/1996; 259-265. 33. Uloga Bisera u kulturno-prosvjetnom uzdizanju Muslimana, XIX-XX/2001; 235-240. Hafizovi} Fazileta: 34. O nekim vakufima u Slavoniji iz XVI stolje}a, XV-XVI/1990; 19-24. Hafizovi} Re{id: 35. Mustafa Ejubovi} - ejh Jujo i njegova summa theologica, XVII-XVIII/1996; 51-72. Hajdarhod`i} Hamdija: 36. Dubrova~ke i mleta~ke pripreme pred razgrani~enje 1699. godine, XI-XII/1985; 289-329. Hand`i} Adem: 37. Dokumenat o prvom slu`benom popisu Husrev-begova vakufa iz 1604. godine, XV-XVI/1990; 3-18. 38. Rukopisne zbirke i biblioteke na podru~ju Grada~ca, XVIIXVIII/1996; 169-175. Hasandedi} Hifzija: 39. Jedan rukopis Muhameda Prozorca, XV-XVI/1990; 191-194. 40. Muslimanske privatne biblioteke na orijentalnim jezicima u Mostaru, XV-XVI/1990; 253-256. 41. Karabezi, u~eni ljudi (ulema) njihov rad i djela, XVIIXVIII/1996; 313- 321. 42. Muslimanska dru{tva u Mostaru, XIX-XX/2001; 195-211. Hukovi} Muhamed: 43. Napori za uvo|enje narodnog jezika u po~etne vjerske {kole Muslimana, XVII-XVIII/1996; 241-250. 44. Muslimanski knji`evnici u Gajretu, XIX-XX/2001; 163-174. Ili} Slobodan: 45. Jedan perzijski gazel Husejna Lamekanija, XIII-XIV/1987; 93351

95. 46. Kasida Ahmeda Vahdetija iz njegovog sarajevskog divana, XVXVI/1990; 223-235. Isakovi} Alija: 47. Vid bosanskog jezika, XIX-XX/2001; 299-310. Jahi} Mustafa: 48. Rukopisi djela ejh Juje u Gazi Husrev-begovoj biblioteci, XIXII/1985; 39-54. 49. Apozitivi u arapskoj re~enici - prema poglavlju "Apozititvi" u djelu al-Fawaid al-Abdijja ejha Juje, XV-XVI/1990; 169-189. 50. Rukopis Mehmeda Hand`i}a Magma'a al-bihar fi tarih al-ulum wa asfar, XVII-XVIII/1996; 147-160. 51. Pozdravni govor na otvaranju nau~nog skupa "Doba Bosanskomuslimanskog preporoda", XIX-XX/2001; 5-6. Jahovi} Red`ep: 52. Njema~ka knji`evnost u muslimanskim preporodnim ~asopisima, XIX-XX/2001; 71-86. Juzba{i} D`evad: 53. Refleksije ratova na Balkanu 1912/13. godine na dr`anje Muslimana u Bosni i Hercegovini, XIX-XX/2001; 265-273. Kar~i} Fikret: 54. Pitanje javnopravnog priznanja islama u jugoslovenskim krajevima nakon prestanka osmanlijske vlasti, XI-XII/1985; 113-120. 55. Odnos bosanske uleme prema reformama u Osmanskoj carevini u XIX vijeku, XVII-XVIII/1996; 221-231. Kari} Enes: 56. Ima li nearapskih rije~i u Kur'anu, XIII-XIV/1987; 135-151. 57. Zamah{erijev komentar Kur'ana -Glavna determinanta Korkutovog prijevoda, XV-XVI/1990; 59-70. 58. Rije~ glavnog urednika, XIX-XX/2001; 3-4. Kasumovi} Ahmet: 59. Bosanskohercegova~ki Muslimani i njihov jezik, XIXXX/2001; 251-263. Kasumovi} Azra: 60. Hafiz Abdullah Ajni ef. Bu{atli}, XVII-XVIII/1996; 323-333. Kasumovi} Ismet: 61. Dvije verzije hronike o Mekam-i Ibrahimu, XIII-XIV/1987;153178. 62. Mulazemet defteri kao izvor za prou~avanje na{e uleme, XVII352

XVIII/1996; 211-219. Kemura Ibrahim: 63. Polo`aj i uloga Islamske vjerske zajednice i Gajreta u dru{tveno-politi~kom `ivotu Muslimana po~etkom 30-ih godina ovog stolje}a, XI-XII/1985; 121-139. 64. Muslimanska kulturno-prosvjetna dru{tva, XIX-XX/2001; 225233. Korkut Halima: 65. Doprinos Osmana A. Sokolovi}a zdravstvenoj istoriji Sarajeva, XIII-XIV/1987; 217-220. Krasni~i Ajten: 66. Arhivska gra|a Gazi Husrev-begove biblioteke, (druga knjiga), XIII-XIV/1987; 125-133. Kujund`i} Enes: 67. Klasifikacija knji`evne gra|e na arapskom jeziku za bibliote~ke potrebe, XIII-XIV/1987; 241-249. 68. Osnova za katalogizaciju rukopisa na arapskom jeziku, XVXVI/1990; 73-102. 69. Zna~enje "Iluma" s posebnim osvrtom na Isto~no blago Mehmed-bega Kapetana Ljubu{aka, XVII-XVIII/1996; 179-185. 70. Filantropija kod Bosanskih Muslimana sa osobitim osvrtom na pravila dobrotvornih dru{tava na po~etku XX stolje}a, XIX-XX/2001; 189-194. Kusturica Nazif: 71. Ruska knji`evnost u Beharu i Gajretu, XIX-XX/2001; 87-103. Lati} D`emaluddin: 72. Arapska knji`evnost u preporodnim ~asopisima, XIX-XX/2001; 45-53. Lavi} Osman: 73. Rukopisi Mehmeda Hand`i}a u Gazi Husrev-begovoj biblioteci, XIII-XIV/1987; 37-51. 74. Iseljavanje Bo{njaka muslimana iz Bosne i Hercegovine za vrijeme Austro-ugarske vladavine i risala Mehmeda Tevfika Azapagi}a, XVII-XVIII/1996; 123-129. Maglajli} Munib: 75. Islamska pou~no-prosvjetiteljska linija u djelu Mehmed-bega Kapetana Ljubu{~aka, XVII-XVIII/1996; 389-396. 76. Lirska pjesma i balada u Beharu, XIX-XX/2001; 35-44. Mahmut}ehaji} Rusmir; Mujezinovi} Mehmed; Merhemi}; 353

Osman: 77. Dvije rasprave {ejh Mustafe Sarajli}a, XI-XII/1985, 229-258. Mahmutovi} Mirsad: 78. @ivotni put Osmana ef. Red`ovi}a, XVII-XVIII/1996; 347-355. Ma{i} Ahmed: 79. Hadim Ali-pa{ina medresa u Kladnju, XVII-XVIII/1996; 369371. Mehdiu Feti: 80. Nekoliko arapskih rukopisa bosanskog porijekla u Pri{tini, XVII-XVIII/1996; 163-167. Mehti} Halil: 81. Porodica Serdarevi} sa posebnim osvrtom na Muhameda Seida i Abdullaha Serdarevi}a, XVII-XVIII/1996; 303-311. Memija Minka: 82. Pojam mudrosti i slika mudraca u alhamijado knji`evnosti, XVII-XVIII/1996; 267-272. 83. tampa i predpreporodni period Bosansko-muslimanske knji`evnosti, XIX-XX/2001; 213-218. Milin~evi} Vaso: 84. Prosvetiteljsko-preporodne drame J. S. Popovi}a i M. Bana /posebno Mejrima i hajduci/, XIX-XX/2001; 117-129. Mrahorovi} Muhamed: 85. Mustafa Ejubovi}-ejh Jujo, Risala fi adab el-bahs, (Traktat o disputaciji ili o metodi postupka u raspravi), XVII-XVIII/1996; 97-105. Mulahalilovi} Enver: 86. Sulejman Fikri Erten, (Sulejman Had`iefendi}-Imamovi}): (1292-1382.H./1875-1962.n.e), XI-XII/1985; 141-164. Mulaomerovi} Jasminko: 87. Nekoliko klasi~nih astronomskih pomorskih instrumenata u Gazi Husrev-begovoj muvekkithani u Sarajevu, (Prilog istoriji astronomije u BiH), XI-XII/1985; 87-97. 88. Kvadranti u Bosni i Hercegovini, XIII-XIV/1987; 227-239. 89. Muvekkithane, muvekkiti i mjerenje vremena, XV-XVI/1990; 267-280. Naki~evi} Omer: 90. Muhaddis Mustafa Pru{~ak, Mustafa b. Muhamed, Bosanac, Pru{~anin; - XI-XII/1985; 3-17. 91. Na marginama verbalnog ranog su~eljavanja sunizma (ortodoksije) i sufizma(misticizma u islamu) u Bosni i Hercegovini, XIII354

XIV/1987; 179-190. 92. Hafiz Sejjid Zenunovi} i njegov prijevod Kur'ana, XVIIXVIII/1996; 7-28. Nametak Alija: 93. Turcizmi u Dervi{u pjesnika Stijepa \ur|evi}a, (1579-1632), XI-XII/1985; 277-287. Nametak Fehim: 94. Rukopisna zbirka Habibe Mehmedba{i} iz Stoca, XI-XII/1985; 181-200. 95. Va`niji legati u rukopisnom fondu Gazi Husrev-begove biblioteke u Sarajevu, XIII-XIV/1987; 7-14. 96. Teme, motivi i simboli u pjesmama divanskih pjesnika iz Bosne i Hercegovine, XV-XVI/1990; 27-56. 97. Institucija "nekibul-e{rafa" u Bosni i Hercegovni, XVIIXVIII/1996; 253-257. Nezirovi} Muhamed: 98. Prijevodi sa francuskog i drugih romanskih jezika u muslimanskim ~asopisima u doba preporoda, XIX-XX/2001; 55-70. Nilevi} Boris: 99. Iz historijske geografije Srpske pravoslavne crkve u Bosni i Hercegovini 1463-1557. godine, XIII-XIV/1987; 209-214. 100. O uticaju islamske umjetnosti na pravoslavnu u Bosni i Hercegovini, XVII-XVIII/1996; 187-194. 101. O pogledima Vladimira ]orovi}a na knji`evno-kulturno i umjetni~ko stvaranje muslimana u BiH, XIX-XX/2001; 131-145. Omerdi} Muharem: 102. Traktat o u~enju islamskih frakcija od Muhameda Ibn Pira 'Ali El-Bergilija, XI-XII/1985; 19-37. 103. Traktat o vrlinama d`emata had`i Mustafe Pru{~aka, XIIIXIV/1987; 68-84. 104. Traktak o postu {est dana mjeseca {evvala Had`i Mustafe Pru{~aka, XV-XVI/1990; 163-168. 105. Ahmed Bejazi} i njegovo djelo 'I{arat al-maram min 'ibarat alimam, XVII-XVIII/1996; 41-49. Palavestra Vlajko: 106. Usmena predaja o {ehitima i njihovim grobovima, XIXXX/2001; 147-152. Peco Asim: 107. Muslimanski narodni govori i standardizacja na{ega jezika, 355

XIX-XX/2001; 241-249. Pelidija Enes: 108. Prilog kulturnoj istoriji pljevaljskog kraja o nau~noj, kulturnoj i prepisiva~koj djelatnosti Pljevljaka na orijentalnim jezicima u vrijeme osmanske uprave, XVII-XVIII/1996; 233-238. 109. Radovi Hamdije Kre{evljakovi}a i drugih histori~ara u Beharu, XIX-XX/2001; 105-109. Re{idbegovi} Amra: 110. Osnivanje i rad islamske dioni~ke {tamparije (tiskare) u Sarajevu od 1905-1918. godine, XIX-XX/2001; 219-224. Rizvanbegovi} Fahrudin: 111. Lirizam kao obilje`je knji`enosti u Biseru, XIX-XX/2001; 341346. Rizvi} Muhsin: 112. ]ehaji}eva studija o Ba{agi}evoj disertaciji, XVII-XVIII/1996; 385-387. 113. Doba preporoda kao prelomno u Bosansko-muslimanskoj knji`evnosti i kulturi, XIX-XX/2001; 7-15. Sadak Bekir: 114. Ali Fehmi D`abi}, XVII-XVIII/1996; 289-294. Sadikovi} A. Alija: 115. Had`i-bad`e Kadun medresa u Tuzli, XVII-XVIII/1996; 357368. Silajd`i} Adnan: 116. Bitna znakovitost drugog Isaovog dolaska u rukopisu Mehmed ef. Hand`i}a, XVII-XVIII/1996; 75-81. Smailovi} Ismet: 117. Pogled na pismo i jezik lista Gajret u 1913. godini, XIXXX/2001; 287-297. Smaji} Husein: 118. Rasprava o Muaviji Ibn Ebi Sufjanu, XVII-XVIII/1996; 113121. ami} Jasna: 119. ^ija je pjesma "Ti besposlen nemoj hodat"?, XI-XII/1985; 175179. 120. Rukopisi poezije Hasana Kaimi Babe, XI-XII/1985; 201-210. 121. ta je na{a ba{tina? Posebno o jednom rukopisu koji se ~uva u jevrejskoj op}ini u Sarajevu, XVII-XVIII/1996; 91-95. Rad je {tampan na francuskom jeziku. 356

eta Ferhat: 122. Had`i Mujaga Mehremi} 1877-1959., `ivot i djelo: Porijeklo porodice Merhemi}, XVII-XVIII/1996; 335-345. ukri} Nijaz: 123. Op}i kriterij za izbor u zvanje vjersko-prosvjetne uleme u Bosni i Hercegovni, XVII-XVIII/1996; 195-208. Tanaskovi} Darko: 124. Projekat biografskog leksikona uleme "perifernog islama ", XVII-XVIII/1996; 273-278. Trako Salih: 125. Ibrahim Zikrija iz U`ica, komentator Sulejman ^ejebijina djela Vesilet en-Ned`at, XI-XII/1985; 165-173. 126. Jedan doma}i farmakolo{ki rukopis iz zbirke manuskripata Orijentalnog instituta u Sarajevu, XI-XII/1985; 261-265. 127. Predavanja Mesnevije i mesnevihani u Sarajevu, XIIIXIV/1987; 221-226. 128. Jedan autograf Muhameda Hilmije Gore iz Sarajeva, XVXVI/1990; 157-161. 129. Pendnama - knjiga savjeta Ibrahima Zikrije U`i~anina, XVIIXVIII/1996; 107-111. Tralji} Mahmud: 130. In memoriam, Prof. dr Had`i Abdurahman Nametak, Muhamed A. Muji}, Prof dr Ahmed Tuzli}, Abdulah Polimac, Ahmed Selimovi}; - XI-XII/1985; 331-336. 131. In Memoriam, dr Muhamed Had`ijahi}; -XIII-XIV/1987; 251256. 132. In Memoriam, Prof. had`i Ali ef. Nametak, XV-XVI/1990; 293-299. 133. In Memoriam, Prof. had`i Fejzulah ef. Had`ibajri}, XVXVI/1990; 287-291. 134. Vaz, vazovi i vaizi u Bosni i Hercegovini, XVII-XVIII/1996; 281-286. 135. Prvi svr{enici Darul-muallimina suradnici Behara, XIXXX/2001; 111-116. Uredni{tvo: 136. Uz 450-godi{njicu Gazi Husrev-begove biblioteke, XIIIXIV/1987; 3-6. Ze~i} D`evad: 137. Opis rukopisa matematskog djela "Hulasa al-hisab", XIII357

XIV/1987; 97-102. Zlatar Behija: 138. Podizanje i odr`avanje objekata islamske arhitekture u Sarajevu u XVI vijeku, XIII-XIV/1987; 193-207.

358

SADAJ Muhsin Rizvi: DOBA PREPORODA KAO PRELOMNO U BOSANSKO-MUSLIMANSKOJ KNJIEVNOSTI I KULTURI The Age of Revival as a Crossroad in Bosnian Moslem Literature and Culture.................................................................................................... 9

Beir Daka:
KNJIEVNI PREVODI SA PERZIJSKOG JEZIKA U BEHARU, GAJRETU I BISERU Literary translations from Persian in Behar, Gajret and Biser............. 19

Munib Maglajli: LIRSKA PJESMA I BALADA U BEHARU Lyrical Song and Ballad in Behar......................................................... 37 Demaludin Lati: ARAPSKA KNJIEVNOST U PREPORODNIM ASOPISIMA Arabic Literature in our Revival Periodicals........................................ 47 Muhamed Nezirovi: PRIJEVODI SA FRANCUSKOG I DRUGIH ROMANSKIH JEZIKA U MUSLIMANSKIM ASOPISIMA U DOBA PREPORODA Translations from French and Other Romance Languages in the Bosnian Moslem Journals in the Time of Revival.............................................. 57 Redep Jahovi: NJEMAKA KNJIEVNOST U MUSLIMANSKIM PREPORODNIM ASOPISIMA 1900.-1918. German Literature in the Moslem Journals in the Revival Period....... 73 Nazif Kusturica: RUSKA KNJIEVNOST U BEHARU I GAJRETU Russian Literature in Behar and Gajret................................................ 89 Enes Pelidija: RADOVI HAMDIJE KREEVLJAKOVIA I DRUGIH HISTORIARA U BEHARU The works of Hamdija Kresevljakovic and ather historians in Behar....107

Mahmud Tralji: PRVI SVRENICI DARU-L-MUALLIMINA SURADNICI BEHARA The first graduates of Darul-Muallimin contributors to Behar........... 113 Vaso Milinevi: PROSVETITELJSKO-PREPORODNE DRAME J. S. POPOVIA I M. BANA (POSEBNO MEJRIMA I HAJDUCI) The Enlightenment and Revival Plays of Jovan Sterija Popovi and Matija Ban (Particularly Mejrima and Hajduci)................................. 119 Boris Nilevi: O POGLEDIMA VLADIMIRA OROVIA NA KNJIEVNOKULTURNO I UMJETNIKO STVARANJE MUSLIMANA U BOSNI I HERCEGOVINI On the Views of Vladimir orovi about the Literary and Cultural and Artistic Work by the Moslems in Bosnia and Herzegovina................ 133 Vlajko Palavestra: USMENA PREDANJA O EHITIMA I NJIHOVIM GROBOVIMA The Oral Tradition about Shahids and their Graves........................... 149 Raid Duri: ESTETSKA, ETIKA I STRUKTURNA SVOJSTVA MUSLIMANSKIH EPSKIH PJESAMA OBJAVLJENIH U BEHARU 1900.-1912. Esthetic, Ethical and Structural Features of Moslem Epic Songs in Behar 1900-1912............................................................................................ 155 Muhamed Hukovi: MUSLIMANSKI KNJIEVNICI U GAJRETU The Moslem Writers in the Gajret...................................................... 165 \enana Buturovi}: OTKRIE MUSLIMANSKE EPIKE U 19. VIJEKU A Discovery of the Moslem Epic in 19th Century............................. 177 Enes KUJUNDI: FILANTROPIJA KOD BOSANSKIH MUSLIMANA SA OSOBITIM OSVRTOM NA PRAVILA DOBROTVORNIH DRUTAVA NA POETKU XX STOLJEA

Philantropist Work among the Bosnian Moslems with a Particular review of the Humanitarian Societie's Rules at the Beginning of 20th Century........................................................................................ 191 Hivzija Hasandedi: MUSLIMANSKA DRUTVA U MOSTARU The Moslem Societies in Mostar........................................................ 197 Minka Memija: TAMPA I PRETPREPORODNI PERIOD BOSANSKOMUSLIMANSKE KNJIEVNOSTI The Press and the Period of Bosnian Moslem Literature before the Revival.......................................................................................... 215 Amra Reidbegovi: OSNIVANJE I RAD ISLAMSKE DIONIKE TAMPARIJE (TISKARE) U SARAJEVU OD 1905.-1918. GODINE The Establishment and Work of Islamic Printing Shop Ltd. In Sarajevo Between 1905 and 1918..................................................................... 221 Ibrahim Kemura: MUSLIMANSKA KULTURNO-PROSVJETNA DRUTVA The Muslim cultural and educational associations............................. 227 Lamija Hadiosmanovi: ULOGA BISERA U KULTURNO-PROSVJETNOM UZDIZANJU MUSLIMANA The Role of Biser in the Cultural and Educational Ascension of the Moslem People................................................................................... 237 Asim Peco: MUSLIMANSKI NARODNI GOVORI I STANDARDIZACIJA NAEGA JEZIKA The Moslem People's Speeches and the Standardization of Our Language..................................................................................... 243 Ahmet Kasumovi: BOSANSKOHERCEGOVAKI MUSLIMANI I NJIHOV JEZIK Bosnian-Herzegovinian Moslems and Their Language..................... 253

Devad Juzbai: REFLEKSIJE RATOVA NA BALKANU 1912./13. GODINE NA DRANJE MUSLIMANA U BOSNI I HERCEGOVINI Reflections about the Wars on the Balkans 1912-1913 in the Light of Behavior of the Moslems in Bosnia and Herzegovina...................... 267 Zdenka Gudelj -Velaga: MUSA AZIM ATI KAO KOLSKI PISAC The paper examines a possibility ofincluding the poem by Musa azim ati.............................................................................. 277 Ismet Smailovi: POGLED NA PISMO I JEZIK LISTA GAJRET U 1913. GODINI An Outlook on the Language and Alphabet of the Gajret Journal in 1913................................................................................... 289 Alija Isakovi: VID BOSANSKOG JEZIKA The Aspect of Bosnian Language....................................................... 301 Vasilije ekli: ILIRSKI POKRET I BOSANSKO-MUSLIMANSKI KNJIEVNO-KULTURNI PREPOROD The Illyrian Movement and the Bosnian-Muslim literary and cultural renaissance............................................................................. 313 air Filandra: MUSLIMANI I EVROPA S KRAJA 19. I POETKA 20. STOLJEA Moslems and Europe towards the End of 19th and at the Beginning of 20th Century........................................................................................ 333 Fahrudin Rizvanbegovi: LIRIZAM KAO OBILJEJE KNJIEVNOSTI U BISERU Lyric Features as the Characteristic of Literature in the Biser........... 343 Osman Lavi}: Bibliografija Anala (XI-XII - XIX-XX)................................................ 349