P. 1
Anali Xix Xx

Anali Xix Xx

|Views: 26|Likes:
Published by Azra Kulenović

More info:

Published by: Azra Kulenović on Oct 30, 2012
Copyright:Attribution Non-commercial

Availability:

Read on Scribd mobile: iPhone, iPad and Android.
download as PDF, TXT or read online from Scribd
See more
See less

12/04/2012

pdf

text

original

ANALI

Gazi Husrev-begove biblioteke

ANALI
Gazi Husrev-begove biblioteke Knjiga XIX-XX
Urednik: Enes Kari} ^lanovi redakcije: Fehim NAMETAK, Lamija HAD@IOSMANOVI], Behija ZLATAR, Zejnil FAJI], Enes KUJUND@I], Muhamed MRAHOROVI], Mustafa JAHI], Osman LAVI]

Sarajevo, 2001.

ANALI Gazi Husrev-begove biblioteke Knjiga XIX-XX * Izdava~: Gazi Husrev-begova biblioteka * Odgovorni urednik: Mustafa Jahi} * Lektor: Tarik Jakubovi} * Tehni~ki urednik: Faruk [pilja * Priprema: GHB * [tampa: El-Bejan

RIJE^ GLAVNOG UREDNIKA Izra`avamo nesvakida{nje zadovoljstvo i radost {to se Anali Gazi Husrevbegove boblioteke broj XIX-XX., drugi po redu nakon agresije na Bosnu i Hercegovinu (1992.-1995.), nalaze u rukama svoga ~itateljstva. Tekstovi koje objavljujemo u ovom broju Anala u cijelosti su prezentirani ili pro~itani na simpozuju posve}enom "dobu bosansko-muslimanskog književnog i kulturnog preporoda" i Beharu, ~asopisu koji je na po~etku XX stolje}a odigrao krupnu kulturnu i knji`evnu ulogu u Bosni i Hercegovini. S posebnom sjetom napominjemo da je na{ velikan, rahmetli profesor Muhsin Rizvi} bio glavni inicijator odr`avanja ovog simpozija. Po{tovanje prema profesoru Muhsinu Rizvi}u opredijelilo je Ure|iva~ki odbor Anala da ustraje u odluci da se svi radovi publiciraju bez nekih posebnih uredni~kih, a pogotovo bez cenzorskih, zahvata i intervencija, unato~ velikim promjenama do kojih je do{lo od vremena kad su ovi tekstovi pisani i kad je odr`an sam simpozij. Ograni~ili smo se samo na najnu`nije lektorske zahvate i tako sa~uvali integritet i autonomnost svakog teksta i autorskog stava. Od odr`avanja ovog simpozija 1991. godine mnogo se {ta u Bosni i Hercegovini i na Balkanu op}enito promijenilo, te stoga svra}amo pozornost na{im ~itateljima da su ove rasprave pisane prije svih ratnih potresa i krupnih promjena do kojih je do{lo tokom proteklog desetlje}a. Nadamo se da }e se ovi tekstovi, ba{ usljed ~injenice da se objavljuju u novom dru{tvenom i politi~kom kontekstu Bosne i Balkana, sada ~itati s posebnim interesovanjem. I sama Gazi Husrevbegova biblioteka i njeni ljudi pro{li su kroz te{ko desetlje}e. Ali, kako ka`e Knjiga, uz tegobu ide i olak{anje, te se s punim pravom mo`e kazati da je Gazi Husrevbegova biblioteka u svome radu postigla krupne rezultate. Po na{em mi{ljenju, najva`nije je da je osoblje Gazi Husrevbegove biblioteke, na ~elu sa direktorom Mr Mustafom Jahi}em, sa~uvalo rukopisne i knji`ne fondove GH biblioteke tokom dugotrajnih bombardovanja i granatiranja Sarajeva. Arapski, perzijski, turski, bosanski… rukopisi su u cijelosti sa~uvani i neo{te}eni do~ekali slobodu. To kulturno blago, najve}e takve vrste na Balkanu i u Evropi, ostalo je, hvala Bogu, sa~uvano i pravovaljano urizni~eno. Iznova je dobro prisjetiti se da je direktor Jahi} sa vrijednim ljudima ove biblioteke u nekoliko mahova tokom agresije 1992-1995. godine premje{tao rukopise, u potrazi za {to sigurnijim mjestom. Tako je fond od blizu deset hiljada 5

rukopisa nastavio svoj `ivot, pobijediv{i sve prijetnje granata, topovske salve i drugih u`asa rata koji je sre}om iza nas. Gazi Husrevbegova biblioteka je u poratnom periodu obnovila svoje prostorije zahvaljuju}i svojim vlastitim inicijativama, kao i inicijativama Islamske zajednice. Napomenimo da su direktor Mustafa Jahi} i reisu lulema prof. Dr Mustafa Ceri} upoznali brojne institucije u svijetu o radu Gazi Husrevbegove biblioteke i rukopisnom blagu koje sadr`ava. Ostvareni su brojni kontakti, do{lo je do zajedni~kih poslova naro~ito sa ISTAC-om u Kuala Lumpuru (~iji je direktor-osniva~ prof. dr. Syed Muhammad Naquib al-Attas) i, jo{ intenzivnije, sa fondacijom za islamsko naslije|e Al-Furqan u Londonu (~iji je osniva~ i predsjednik [ejh Ahmed Zeki Yamani). Gazi Husrevbegova biblioteka je krenula krupnim koracima naprijed, nabavila je najsavremeniju tehniku i kompjutere, objavila je pet novih kataloga rukopisa, reprintirala prvi tom kataloga, a u procesu je mikrofilmovanje i kompjuterska obrada cjelokupnog rukopisnog fonda. Nema sumnje da se tim uspjesima Gazi Husrevbegove biblioteke na{a nau~na javnost treba radovati, a pro{logodi{nja {estoaprilska nagrada grada Sarajeva koja je uru~ena Gazi Husrevbegovoj biblioteci, kao i nedavna nagrada fondacije Al-Furqan direktoru Mustafi Jahi}u, potvr|uje da nau~na javnost, na{a i inozemna, prati i vidi uspjehe ove na{e va`ne kulturne institucije. Objavljivanjem ovog broja Anala Gazi Husrevbegova biblioteka najavljuje da }e se njenim Analima posvetiti ve}a pa`nja i da }e redovitije izlaziti. Glavni urednik Enes Kari}

6

Dragi uèesnici i gosti, dragi prijatelji, Nije, evo, prošlo ni puna godina dana a Gazi Husrev-begova biblioteka se pojavljuje kao organizator još jednoga nauènog skupa. Iz kruga naših intelektualaca koji su osjetili potrebu da se obilježi devedeset godina od pokretanja prvog bosnasko-muslimanskog èasopisa Behar, a pošto je taj èasopis predstavljao uz Gajret i Biser glasilo bosansko-muslimanskog književnog i kulturnog preporoda, potekla je inicijativa da se iskoristi ova èinjenica i da se tim povodom organizira ovaj nauèni skup kojemu mi danas prisustvujemo. U naredna tri dana slušaæemo više od èetrdeset saopæenja iz isto toliko podnesenih referata o bosansko-muslimanskom preporodu s poèetka ovoga stoljeæa. Ne navodimo to kao tek puki statistièki podatak, veæ kao èinjenicu da je Biblioteka, u okviru ukupnih akcija Islamske zajednice i zajedno sa drugim znanstvenim ustanovama u Gradu i Republici na putu svestranijeg ukljuèivanja u širi protok nauènih informacija i primjerenije valorizacije bogatoga kulturnog nasljeða. Svojedobno je oko èasopisa Behar, pokrenutog maja 1900. godine, grupa darovitih i ambicioznih bosansko-muslimanskih intelektualaca pokušala naæi, lakša, vlastita, svrhovitija rješenja za mnoge savremene izazove, mijene i zagonetke sa kojima se naš èovjek susretao u izravnoj suèeljenosti s evropskom mišlju, kompleksima, traumama i strahovima. Ako smo prethodni skup veæ samim naslovom pokušali okarakterizirati kao otvaranje zabravljenih i zaboravljenih kapija našega zajednièkog pamæenja, ovim skupom bacamo svjetlo na jednu znaèajnu, prekretnu epohu u povijesti Bosanskih Muslimana i Bosne i Hercegovine u cjelini. Veæ iz priloženoga programa mogli ste se uvjeriti da smo na ovaj nauèni skup pozvali sva znaèajnija imena iz naše nauke i kulture èija se znanstvena otkriæa dotièu sa ovom epohom ili se s njom granièe. Ovo je, inaèe, treæi nauèni skup koji u našem vremenu organizira Gazi Husrevbegova biblioteka. Godine 1982. bila je domaæin nauènog skupa posveæenog instituciji vakufa u Bosni i Hercegovini. U januaru ove godine okupila je više nauènika iz zemlje i inostranstva pod okvirnu temu "Islamske znanosti i ulema u Bosni i Hercegovini". Vjerujemo da æe ovaj skup "Doba bosansko-muslimanskog književno-kulturrnog preporoda" doprinijeti daljem otkrivanju mnogih povijesnih i drugih nepoznanica iz ovoga našega najsvjetlijeg nam vilajeta. I za organizaciju ovoga skupa imamo blagodariti Mešihatu Islamske zajednice u Sarajevu, koji je i njegov pokrovitelj, kao i mnogim našim 7

nadamo se. u okviru jednoga. nauèno problematiziraju i suglase s novim spoznajama i otkriæima. Tako æemo slušati saopæenja iz prava. profesora dr. biti na najboljem putu da ostvari veliku želju svoga vakifa da. èlanci. zajedno sa svojom družbenicom Gazi Husrev-begovom mederesom. sva ta pitanja iznova aktueliziraju. dekana Islamskog teološkog fakulteta. mogli bismo reæi. politike. Organizacioni odbor se potrudio da ne proðe ni jedan aspekt života Bosanskih Muslimana u periodu preporoda. tako. Biblioteka æe. književnosti. u èijim prostorijama upravo i održavamo ovaj skup. direktor Gazi Husrev-begove biblioteke i predsjednik Organizacionog odbora nauènog skupa 8 . hrestomatije koje se tièu ove epohe. Ali. Ispred Organizacionog odbora ovoga nauènog skupa želim da se prijatno osjeæate u našoj sredini i doprinesete razjašnjenju svih pitanja iz okvira naslovne teme našeg nauènog skupa. bude istinsko stjecište znanja i uèenih. vršioca dužnosti predsjednika Mešihata Islamske Zajednice u Bosni i Hercegovini. na kraju. umjetnosti i svih drugih oblasti koje bi u svoj istraživaèki aparat mogle ukljuèiti ovaj dio naše historije. Knjiga koja æe uslijediti iza ovoga skupa i u kojoj æe biti štampani ovdje podneseni referati biæe krupan doprinos u meritornoj prezentaciji povijesti bosnasko-muslimanske duhovnosti i kulture ne samo u bosanskim nego i u daleko širim znanstveno-istraživaèkim relacijama. ovo je jedinstvena prilika da se na jednom mjestu. Nije ni potrebno ovdje isticati koliko je ovo podruèje naše povijesti nedovoljno istraženo. objavljene knjige. Posebno želim da pozdravim Senahid ef. kraæeg seminara.nauènim radnicima koji ne žališe vremena i truda kako bi ovaj skup i popratne manifestacije koje idu uz njega protekle na zavidnoj visini i u najboljem redu. kulturnih društava i politièkih stranaka. Bristriæa. Mustafa Jahiæ. Jusufa Ramiæa. Želio bih. mnoge studije. doduše. da pozdravim sve naše drage goste koji su odvojili dio svojega dragocjenog vremena da studijski pripreme svoja izlaganja. teološke misli. te cijenjene prisutne predstavnike nauènih ustanova. Postoje.

krajem osamdesetih i poèetkom devedesetih godina. koji æe kroz ovako otvorena vrata nezaustavno krenuti petnaest godina kasnije. Naime. došla je. èemu je dodao ispovijednu napomenu: "Samo slovenski znam jer se ovdje najviše govori tijem jezikom. na narodnom jeziku æirilicom i na turskom jeziku arebicom. Ove preporoditeljske postavke Kurtæehajiæ je dosljedno sprovodio u svome kratkom radu i životu. o zastoju domaæeg kulturnog života. pisani su èistim narodnim jezikom. i poslije stanja psihièke letargije i zatvorenosti za sve novine i vanjske utjecaje. A tada se. javlja i prva generacija bosansko-muslimanskih pisaca na narodnom jeziku i latinièkom i æirilièkom pismu. Ova štiva su se držala bitnih kulturno-demokratskih naèela iskazanih u njegovu "uvodu u prvi broj". i ideje Kurtæe9 . sa blagim i pouènim tonom u izlaganju. što je bilo sukladno povijesnoj i folklornoj djelatnosti Saliha Hadžihuseinoviæa Muvekita u službenom Bosanskom vjesniku. najavio pokret narodnog buðenja i bosansko-muslimanskog slavenskog duha. nakon društveno-politièkog prevrata koji se zbio sa austrougarskom okupacijom Bosne i Hercegovine. "da nauèim francuski jezik. Uvodnici i komentari iz Kurtæehajiæeva pera. trezveno i odreðeno. sa listom Sarajevski cvijetnik . uz osvrt od Istoka prema Zapadu. o književnom radu u novinama. obuhvatiti cio narod i trajati puna tri desetljeæa." Tako je Sarajevski cvjetnik. i kasnijim otvaranjem èitaonica. go-vori o prodoru narodnjaèkih shvatanja u informativno tkivo ovog prvog muslimanskog lista u Bosni. Veæ sama èinjenica da su èlanci štampani naporedo i istovjetno u dvije verzije. ostvarujuæi. poèela je da se stvara prva èitalaèka i kulturna publika u ovom narodu. tek sa organiziranjem opæeg i posebnog muslimanskog školstva. dobivajuæi ponekad.Gulseni Saraj Mehmeda Šakira Kurtæehajiæa i nizom njegovih uvodnika u njemu. ispunjavan Kurtæehajiæevim èlancima.Muhsin Rizviæ DOBA PREPORODA KAO PRELOMNO U BOSANSKO-MUSLIMANSKOJ KNJIŽEVNOSTI I KULTURI "Prva lastavica koja je navijestila duševni preporod u Bosni i Hercegovini". kako kaže Bašagiæ. uz pozdrav "novom vremenu" i "novim uredbama" koje ono donosi. o patriotizmu. uz romantièarsko-podsticajne akcente. ispunjenom neimaštinom i sjetom zbog neostvarene intimne želje za Evropom. pored ostalog. kojim se na Zapadu najviše govori". i prizvuk moralno-sentimentalnog traktata. na prijelazu šezdesetih i sedamdesetih godina XIX stoljeæa.

stilskoduhovnih osobenosti orijentalske književnosti i alhamijado-spisa. koja se tada poèela stvarati u vlastitim listovima i èasopisima. idejni i etièki kontinuitet tradicionalnog književnog naslijeða. saèinjenog od slavenskih i istoènjaèkih tradicija. istovremeno sa književnim i kulturnim preobražajem. U duhovnom srodstvu sa tim ukupnim naslijeðem nastajala je i moderna pisana književnost na narodnim osnovama: dvadesetak pisaca koji su. U doba preporoda. do 1910. i preobražaj narodnog imena. u knjigama i kalendarima. koje je osebujno proizlazilo iz gradske i seoske sredine. stekli književno ime i znaèaj kod muslimanske èitalaèke publike u tome vremenu. U tom smislu je i književnost. sticanja i razvijanja svijesti o sebi. takoðer. sve do srednjovjekovnih korijena. pišuæi o životu Bosanskih Muslimana. što je najvažnije. prirodnog ambijenta. o svome slavenskom biæu i južnoslavenskoj bosanskoj domovini. te narodnih zavièajnih vrijednosti. èak sa istim saradnicima. niti se gubio do kraja estetski. nastavljala taj prirodan put emancipacije duha i etnosa. kao i kod drugih naroda na južnoslavenskom prostoru. književnost bosansko-muslimanskog preporoda stvarala se na izvorima još uvijek živog narodnog. jezika. naziv Bošnjak se u tome razdoblju u javnom i kulturnom životu postepeno gasi. o vezanosti za ostale narode istoga jezika u Bosni i Hercegovini i drugim zemljama Slavenskog juga. koja je bila ispunjena sviješæu o historijskoj sudbini Bosne i Bosanskih Muslimana.hajiæeva racionalnog prosvjetiteljstva naroda i evropeiziranja pomoæu modernih sredstava kulturno-književnog djelovanja. od 1900. èemu doprinosi i stvaranje opozicije austrougarskoj vlasti i politici. razvio pokret književno-kulturnog preporoda Bosanskih Muslimana na osnovi narodnog jezika i stvaralaštva. Iako su èitavu deceniju. i izražavajuæi misli i osjeæanja ovog naroda. koncentrira kulturnopovijesne sadržaje i sjedinjuje društvene i politièke interese postajuæi nacionalna oznaka u okviru bosanskohercegovaèkog regiona. kao odgovor na tuðinsku vladavinu i germansku civilizaciju. godine osnovali drugi. zajedno sa odumiranjem rukopisne bosanèice. Ali se nije prekidala starenièka veza. vrši se. na kraju XIX i na poèetku XX stoljeæa. koji su zapoèeli u književnom prostoru prvog lista da bi 1900. tradicionalnim oblicima orijentalske književnosti i alhamijado-literature te feudalnim znamenjima njegovih nosilaca. sa izvorima duha. izlazili naporedo list Bošnjak i èasopis Behar. I. Tako se. Do austrougarskih vremena to uže diferenciranje nije bilo potrebno zato što su 10 . i duhovno otimanje od nje. A u odrednici našeg naroda jaèa vjersko ime Musliman kao narodno i duhovno istovjeæenje i diferentia specifica. zapravo. usmenog stvaralaštva.

A da se. listova kao što su Behar. pokazuje opozicioni pokret za vjersko-prosvjetnu autonomiju. nemaju razumijevanja za druge nacionalne opcije. Ujedno i naporedo gledano. kao nastavak oružanog otpora iz vremena Bosanskog pašaluka i okupacije Bosne i Hercegovine. Jer su znali da oni. u protivnom. u skladu sa dobom graðanskog formiranja. te da bi. meðutim. kao povijesno-kulturna veza i dalje. A ime Musliman. A da je ovo ime zaista tada dobilo osoben kulturni i društveni sadržaj svjedoèi èinjenica da je upravo u tome vremenu. društvena i politièka potreba. Ali se mora istaknuti kao karakteristièno da ni u vremenu književno-politièke polarizacije pisci nisu iskazivali liène nacionalne pristranosti u svome književnom radu. književno-kulturni i društveno-politièki. preporoda Bosanskih Muslimana na prijelazu XIX i XX stoljeæa. društveni i politièki život. Stoga i bosansko-muslimanska književnost preporoda. Pored jezika i usmene književnosti. mada polarno u smislu simpatija prema hrvatskoj i srpskoj strani i odnosa prema austrougarskoj upravi. A uz to se osniva i èitav niz prosvjetnih i društvenih graðanskih institucija. i dvije razine. i Kalajevom unitarno-politièkom zloupotrebom integralnog bošnjaštva. koji æe se svesti u pravu muslimansku nacionalno-politièku stranku pod imenom Muslimanska narodna organizacija. Muslimanska samostalna stranka. poistovijeæeno u potpunosti sa narodom. Odatle i pokret afirmacije humanih vrijednosti bosansko-muslimanskog svijeta i žestoke reakcije na sve napade sa strane na islam. produžila politièka borba protiv Austro-Ugarske. nego su pisali djela iz muslimanskog života. peru i knjizi umjesto sablje i mejdana. traje svijest i znanje o starenièkoj tradiciji pretapajuæi se stvaralaèki u suvremenu književno-kulturnu praksu. od 1899. njihovo stvaranje ostalo bez publike. postalo je integrativno za cio kulturni. koji su tekli paralelno. to je postalo narodnosna. dokazujuæi da su Bosanski Muslimani postali i politièki narod u modernom smislu rijeèi. Sa nacionalnim identifikacijama i narastanjem svijesti katolika i pravoslavnih. iz aus11 . koji neposredno i bitno spadaju u ove dvije razvojne epohe i dva sloja u biæu Bosanskih Muslimana. istaknuta deviza o novom oružju. to su bila dva vida.Bosanski Muslimani kao državno-politièki narod podrazumijevani pod nazivom Bošnjaci ili Turci. Pod istim imenom organizira se i druga. Biser i informativnih glasila. te edicija "Muslimanska biblioteka". objavljivali ih u istim listovima i usmjeravali ih kao muslimanski pisci muslimanskim èitaocima. povuèeni pred asimilacijom u svoje izvorno narodno povijesno-kulturno i duhovno biæe u stavu odbrane i afirmacije. njihov život i obièaje. Muslimane. na drugoj strani.

Bosansko-muslimanski književno-kulturni. zasnovan na podlozi materinskog jezika i narodnih vrijednosti. od tada kritiènu liniju poetike bosansko-muslimanske književnosti sve do danas. i nacionalni. preko epohe Behara. Ali treba napomenuti i to da od poèetka preporoda. Gledano kroz društvenu optiku. pesimizma u naslovima djela Zeleno busenje. koji se može ogranièiti u razdoblju od 1887. te zaèinjanja. i Narodnog blaga Mehmedbega Kapetanoviæa. te proces evropeiziranja ovog naroda. I upravo u tome duhovno-civilizacijskom integralu zaèinje se i onaj "sudbonosni diferencijal estetike svijesti koji dijeli Zapad od Istoka". I dok se književnost Bosanskih Muslimana do 1878. kada je djelovalo i društvo Gajret. koje su od njih preuzele i naše jugoslavenske. i èitav tok razmicanja južnoslavenskih vidika. zadržavajuæi ih tek u arhetipsko-genetskom tragu književnih prauzora duha. pored maštovne samobitnosti i osebujnosti ima i bitan socijalni zasnov u rasponu od èitalaca preko djela do publike. težio je istovremeno. poèevši od prosvjetiteljstva i romantizma Kapetanoviæa-Ljubušaka i Safvet-bega Bašagiæa. razvijanja i narastanja muslimanskog 12 . ona sada prolazi razvojnim etapama i stilskim formacijama svojstvenim evropskim književnostima. Èak su inicijatori preporoda vidjeli svoju književnu i kulturnu ulogu u spajanju Istoka sa Zapadom. zapravo. do 1918. za etnièkom osobenošæu i nezavisnošæu Bosanskih Muslimana kao južnoslavenskog naroda izmeðu Srba i Hrvata. ali i za višesmjerna komparativna istraživanja.trougarskog vremena. Bez svrhe. do kraja potiskivao tematskoidejnu i emocionalno-estetsku liniju razvojnih tokova dotadašnje bosansko-muslimanske tradicije. pa ona tako predstavlja zanimljivu pojavu za studije ove sredine i njena književnog stvaranja. jasno odvajala od književnosti drugih južnoslavenskih naroda. pa do impresionizma i simbolizma Æatiæeva i drugih pjesnika. bosansko-muslimanska književnost napušta pojavna stilskoestetska obilježja orijentalske književnosti i alhamijado-literature. njeno poetièko težište. meðutim. slika i ljepote. Bez nade. ovaj pokret se razvio kao prirodan izraz zamjene feudalnih odnosa kapitalistièkim oblicima privreðivanja. tragike. i prirodno. uz njihove metafore opstanka. realizma Mulabdiæeva i naturalizma Osmana-Aziza. a èini. karakteristièna za književno stvaranje islamiziranih evropskih naroda. preporod. Taj proces približavanja duhu i estetici evropskih i južnoslavenskih književnosti nije. iskazujuæi politièki i izvijestan antiturski (neantiorijentalni) a kasnije i antiaustrijski (ne protuzapadni) stav i odreðenje. i do Bjelevèeva psihološkog proziranja otuðenièkih stanja "pod drugim suncem". otkako se stala evropeizirati. posljednjeg godišta Bisera. osjeæajnosti.

edicije i periodiku. jezika na osnovi ijekavskog izgovora. angažiranost osobito u prozi. razmatranja. izmeðu krajišnièkih pisama i alhamijado-literature postojale jaèe. Veliku i znaèajnu stilsku. duhovno-etièkih i tematsko-idejnih promjena koje su se tada dogodile. ali sa razlikama u refleksima jata od autora do autora. te. i sa djelatnošæu Vuka Karadžiæa i njegovih pristalica u srpskom narodu. uz to. naprimjer. trgovaèkih i zanatlijskih udruženja. onda u spomenima jezika. odnosno ilirskim pokretom. te novu ulogu i položaj ovog slavenskog elementa izmeðu Istoka i Zapada. novim književnim oblicima ovog preobražajnog razdoblja. 13 . Dok su. njena potpuna i iskljuèiva usmjerenost narodu.u svojevrsnom reciprocitetu. idejnih opredjeljenja i emocionalnih doživljaja. stilsko-idejni preplet Istoka s Evropom u izvornoj poeziji. On ima sliènosti i kulturne analogije sa hrvatskim književnim preporodom. uz štamparije. politièkih stranaka. upravo radi izrazitosti stilsko-estetskih. jedinstvenog izraza. idejnu i poetièku te osobito jezièno-grafijsku raznovrsnot ove književnosti iz doba osmanlijske vladavine zamjenjuje narodna izrazitost ove književnosti u vremenu preporoda. a kad se uzme u obzir i orijentalska književnost. može se uoèiti zbližavanje tradicijskih stvaralaèkih pojava i skupno uzimanje prethodnih književnih epoha kao bosansko-muslimanske estetsko-duhovne inspiracije i književne baštine. mada kasni za njima èitavih èetrdeset do pedeset godina. èak izvjestan antiklerikalizam. Postoji nekoliko bitnih svojstava i strukturnih znaèajki koje treba istaknuti u uvodu ili rezimirati u zakljuèku svakog izlaganja o bosanskomuslimanskoj književnosti na prijelazu u eru ovog preporoda. svim njegovim slojevima. tematike. Pored narodnosnog i narodnjaèkog zasnova vidljiva su u njemu i druga bitna obilježja. zatim u refleksima narodnih pjesama i njihova izraza . osobito u prozi i drami. karakteristièan je sekularni identitet novih stvaralaca. izrazita svjetovnost sadržaja. kulturno-prosvjetna društva. dok usmeno stvarlaštvo ne samo da ulazi u osnovu poetike nove književnosti nego postaje sama podloga narodnosti.graðanstva. motiva. Nasuprot uglavnom nabožnoj prirodi dotadašnjeg pisanog književnog stvaranja. sve pod muslimanskim imenom. koje se sada institucionalno afirmiralo osnivanjem banaka. od vremena preporoda i jedinstvene književnosti. Ali je bosansko-muslimanski preporod u odnosu prema njima sadržavao i specifiène idejne znaèajke: evropeizaciju uz antiturstvo. samo sa onom mjerom religioznog koja je obilježje stvarnosti života i mentaliteta ovog naroda. ili pak slabije dodirne taèke ili poveznice samo je jeziku novoštokavskog narjeèja.

književnost do preporoda sva je u rukopisima. pored paša i upravnih velikodostojnika. slike i neki oblici ostaju kao jedna naslijeðena komponenta osobito bosansko-muslimanske romantièarske poetike. uleme. I sama književnost se i po karakteru mijenja: što se vidi i po èitalaèkoj publici koja se zanima samo za novije stvaranje. i gleda na njega kao na predmet književne arheologije. Tu je. Ono što je u ovom diferenciranju najvažnije istaknuti jeste da se u naponu preporoda postiže narodno jedinstvo pod muslimanskim imenom. ponajviše iz redova vjerske inteligencije. Bašagiæ piše stihove "u slatkom majèinskom 14 . laièke. zatim. mada bosansko-muslimanski narodni preporod zakašnjava za sliènim preobražajima kod Srba i Hrvata. dok je èitalaèka publika. Tome je bitno doprinijela. koja je kod starijih izražavana više u refleksijama.Drugo što treba istaknuti jeste bitna razlika u duhovnom i profesionalnom identitetu književnih stvaralaca: dok su književnici do preporoda. Zatim. a knjiženost ulazi u porodice. Orijentalni jezici se književno gase tako da i orijentalska literatura postaje anahronizam. graðanske inteligencije. sad èitalac postaje svaki onaj ko nauèi latinicu i æirilicu. dok se ova nova sastoji iz tiskanih djela. bila svedena na uzak krug inteligencije. dok novija pisce ispunjava u potpunosti. bez izuzetka. ulazi i sama misao o narodnom bosanskom jeziku. Najzad.od vremena književno-kulturnog preporoda pisci potjeèu. izuzev ostvarenja u vidu bosansko-turskih rjeènika . osobito orijentalske književnosti. iako istoènjaèki duh.dok je u novom preporodnom dobu narodni jezik jedini književni izraz. bitno odreðujuæi nacionalnu književno-kulturnu svijest. ili u rijetkim spomenima i zapisnicima narodnih pjesama i prièa. dok je prema starijem više ravnodušna. duboko u narod. iz krugova svjetovne. živ utjecaj narodne poezije u pisanoj književnosti. U starijem razdoblju ona dolazi samo sporadièno jer se podrazumijeva kao govor svakodnevnog života. pa tako i neposredno ulazi u samu osnovu osobito romantièarske. èije se prisustvo u osmanlijskom razdoblju osjeæa samo u nesvjesnim stilskim prodorima deseteraèkog stiha. narodna svijest preporodnih pisaca o sebi i svome stvaranju. Jer novu epohu preporoda narodna poezija i proza ispunjava i svojim štampanim tekstovima. ali i realistièke poetike njena stvaranja. pa bili sveæenièkog zanimanja ili pripadnici derviških redova . i èinjenica o kojoj ne treba dvojiti jer predstavlja samu osnovu biæa i bitka preporoda. u dalekim refleksima njena duha i poetike. a arebièku pismenost zamjenjuje latinica i nešto manje æirilica. U ta bitna obilježja koja se u bosansko-muslimanskom narodnom preporodu javljaju u poveæanoj kolièini i pojaèanom intenzitetu u odnosu na književnost osmanlijskog razdoblja. najprije.

i ubrzo pristizanje pojedinih književnih etapa u kratkom vremenskom roku. A Æatiæ se raduje svome zavièaju. sažme i organizaciono artikulira sva književna. "Matica ilirska" 1839. omeo ostvarenje te koncepcije. književnim i društvenim interesom.preporod u književnosti Bosanskih Muslimana. ali je prvi svjetski rat. smatra da njegova "jezika šum/ može da goji. kao što su to ranije na južnoslavenskim prostorima uèinile "Matica srpska" 1826. predstavljao napuštanje stranih i nenarodnih književnih izraza. u vremenu preporoda je izjednaèena i sjedinjena upravo jezikom. svede. ali i prema evropskoj književnosti. intelektualno i staleški raslojena u osmanlijskom dobu. /može da spoji/ Istok i Zapad/. uza sve te razvojne znaèajke koje je sa zakašnjenjem proživio. trebalo je da koncentrira. èijem se osnivanju pristupilo u martu 1918. otvara i prema drugim književnostima pisanim na jeziku kojim i ona govori. 15 . tako u sferi odnosa izmeðu Evrope i islamskog svijeta. a isticanje i potvrðivanje materinskog jezika i usmene književnosti. sljedstveno kulturnoj simpatiji. te odvajanje od prosvjetiteljstva kao stilske formacije racionalne idejnosti i sentimentalistièkih moraliteta. Ovo historijsko zaostajanje za tokovima jugoslavenskih književnosti. i estetske karakteristike realizma. Dok je u hrvatskoj i srpskoj kulturi prve polovine XIX stoljeæa nacionalno-književni preporod. Èitalaèka publika. u "Maticu hrvatsku". pjesmu i um". na samom kraju preporodnog razdoblja u formiranju bosansko-muslimanske narodne svijesti. i kulturnih tekovina preporoda. proširujuæi tako do kraja teorijske granice ovog pojma i termina u historiji književnosti i kulture. saznanja i ostvarenja u jedinstvenu nacionalnu instituciju. kako u horizontu Slavenskog juga. ispunjavajuæi se sviješæu o historijskom položaju i književno-kulturnoj ulozi Bosanskih Muslimana izmeðu Istoka i Zapada. sažeo je u tridesetak godina trajnja.. godine. kao obnova i procvat slobodnog i stvaralaèkog narodnog duha.zboru" i. ponovnom vraæanju svome biæu i svome jeziku nakon izbivanja u Turskoj. Istovremeno se ta èitalaèka publika. pismom. preimenovana 1874. "gdjeno tuðim jezikom se zbori". znanstvena i izdavaèka dostignuæa. kulturna. pored refleksa prosvjetiteljstva kao "nauke o lijepom i mudrom ponašanju" i manifestacija folklornog i umjetnièkog romantizma. "Matica muslimanska". narodnih obièaja i tradicionalne historije u ukljuèivanje u stilsku formaciju romantizma kao oblasti neobuzdane mašte i egzaltiranih emocija . naturalizma i simbolizma. odaje još jednu osobenost bosansko-muslimanske književnosti i kulture austrougarskog razdoblja. nacionalno dozrela za djela koja za nju njeni pisci stvaraju. pod utjecajem preporodnih pisaca. te "Matica slovenska" 1864. i nepovoljne politièke prilike poslije njega.

wrote a salute to "the new age" and "the new constitutions" that this age was going to bring forward with it. and others have been established. Simultaneously with the literary and cultural transformation. 16 . in the local language in Cyrillic alphabet and in Turkish in a special type of Bosnian script arebica. Biser. on the halt of domestic cultural affairs and life. This movement was based on the backdrop of mother tongue and national values with the aspiration to express the ethnic specificity and independence of Bosnian Moslems as the Southern Slavic nation between the Serbs and the Croats. It continued during the era of Behar. organizations and magazines.The Age of Revival as a Crossroad in Bosnian Moslem Literature and Culture Towards the end of Sixties and in the early Seventies in 19th Century. societies. the transformation of the national name was also taking place. having written on a literary work in the newspapers. the Bosnian Moslem literary and cultural revival movement gradually matured having been founded on the people's creative accomplishments. The Bosnian Moslem literary and cultural revival can be limited to the period starting in 1887 and the emergence of Narodno blago /People's Treasury/ by Mehmed beg Kapetanoviæ. This fact speaks enough about the Bosnian Moslems as a political nation in the modern sense of the word. Mehmed Šaæir Kurtæehajiæ in a series of editorials in this newspapers. In the course of Eighties and Nineties in the last century. A number of educational. Besides. such as Behar. social and civic institutions. which had been printed simultaneously and concurrently in two versions. and it ended in 1918. This movement would later become the first national and political party of the Moslem people under the name Muslimanska narodna organizacija (The Moslem National Organization). The name Bosniak gradually faded away in the period. and on patriotism. when the last issue of Biser was published. and the religious name "Moslem" became much stronger. and when the Gajret Society was also active. the emergence of the newspapers Sarajevski cvjetnik /The Flower Garden from Sarajevo/ announced the movement of people's awakening of Bosnian Moslem national/ethnic spirit that would last in the course of the next three decades. an opposition movement for religious and educational autonomy emerged as an expression of resistance and political struggle against the Austro-Hungarian occupation.

The strong presence and influence of national oral poetry in the written forms of literature was quite evident. and the mature literary works in the sense of national awareness that the authors from the period wrote for it. laic and civic intelligentsia. 17 . This was the reason for this literature to find its ways into families and people in general. literary and social interest. particularly through language. had come from the circles of secular. which had been kept in manuscripts. Bosnian language as the means of literary expression was also pronounced. without exception. The new literature was available to anyone ready to learn both Latin and Cyrillic Alphabets. This literature consisted of printed works. All these elements brought the reading public together.The second characteristic worth mentioning is that the writers of revival period. as opposed to the previous ones.

18 .

svojim prevodima on omoguæava mnogobrojnim èitaocima koji ne poznaju jezik na kome je dotièna književnost pisana da èitaju proizvode strane književnosti na svome roðenom jeziku. Strana književnost u bosanskohercegovaèkim èasopisima krajem XIX i poèetkom XX stoljeæa.arapskog.Književnost koja se služi jezikom kao izražajnim sredstvom. a u novije vrijeme i veèerima zvanim Šeb-i Arus. na posebnim skupovima koji su nazivani katedrama sufijske poezije i katedrama mesnevije Dželaludina Rumija. prevodilac. GAJRETU I BISERU Tradicija prevoðenja i tumaèenja književnih i drugih djela sa islamsko-orijentalnih jezika ..Beæir Džaka: KNJIŽEVNI PREVODI SA PERZIJSKOG JEZIKA U BEHARU. posebno sufijske orijentacije. str. Da li je baš uvijek tako? ".. Dr Midhat Šamiæ." 1 U doba turske vladavine veliku ulogu u prevoðenju i interpretiranju orijentalno-islamske književne tradicije kod nas odigrali su mnogi poklonici književne tradicije na tri orijentalna jezika koji su se školovali po turskim metropolama ili u domaæim tradicionalnim vjerskim školama medresama. èije ime je ispisano ne uvijek mnogo vidljivim slovima i ne baš na tako istaknutom mjestu/nalazimo ga u najboljem sluèaju na unutrašnjoj naslovnoj strani. Prema tome . kao "uvoditelj" /introducteur/ neke strane književnosti u neku zemlju. taj koji služi kao posrednik izmeðu dviju književnosti i kultura.u našim krajevima poèinje uglavnom uspostavom turske vlasti na Balkanu. prevodilac je dakle. Ta tradicija trajala je i èuvana kroz vijekove da bi se održala sve do danas. a nerijetko i na još manje vidnom mjestu knjige/. 19 . onaj skromni i gotovo anonimni kulturni radnik. 261. a vezana je uglavnom za entuzijazam i djelatnost derviških i sufijskih redova kod nas. Dakle. Posebno se tu istièu i zaljubljenici u sufijsku književnost koji su i sami djelovali kroz razne sufijske redove.znaèajni su instrumenti saradnje meðu narodima. Tim putem i na taj naèin je uspostavljena tradicija èitanja.. 1965. Radovi Filozofskog fakulteta u Sarajevu. turskog i perzijskog . Uobièajeno je da se kaže kako su prave umjetnosti univerzalnog karaktera i kao takve razumljive svim pravim poklonicima umjetnosti. prevoðenja i tumaèenja poezije perzijskih klasika. Prevodilaèka aktivnost i prevodna književnost znaèile su prenošenje i nastavljanje orijentalne tradicije meðu pripadnicima islamske vjere u našim krajevima. ostala bi najveæim dijelom u uskim nacionalnim granicama da nije onih koji je prenose na druge jezike. 1.

Izmeðu ostalih. a tako je i naslovljena. Osman Asaf Sokoloviæ i drugi sa manjim prilozima.. turkolog Fehim Spaho. Glavni doprinos prevodnoj literaturi sa ova tri jezika dali su tadanji poznavaoci turskog.. za koje je i jedno i drugo ime kao oznaka narodne pripadnosti bilo tuðe i nepoznato. 221.. Poznajuæi sva tri ova jezika. Musa Æazim Æatiæ. Ali poènimo redom. 3. U Beharu Bašagiæ se ne javlja sa veæim brojem prevoda sa perzijskog jezika. Gajret i Biser. 110. uglavnom Beharu i Gajretu. Dr Muhsin Rizviæ. Citirano djelo M. citiraæemo pisanje dr Muhsina Rizviæa: "Nakon razdoblja sporadiènih pokušaja u podliscima zvaniènih i informativnih listova te nakon gostovanja muslimanskih književnika srednje generacije u domaæim srpskim i hrvatskim èasopisima i publikacijama na strani. u br. štampan je prevod jedne rubaije od Hafiza koja poèinje. U Beharu iz 1900/901. Ne bi se reklo da su to dvije rubaije. str. Za muslimanske èitaoce i prevodioce bile su tada vrlo omiljene tri strane književnosti: arapska. krajem 19. turska i perzijska. i poèetkom 20. Rizviæa. muslimanske književne snage koncentrišu se u okvirima vlastitog književnog života unutar Bosne i Hercegovine. to su Behar. rijeèima Nije vrijedna. zatim Muhamed Šemsudin Sarajliæ. sa jedinom željom za afirmacijom muslimanskim slojevima. 221. Sarajevo 1972. u svojim sopstvenim publikacijama. na str. pokretanjem Behara te Gajreta i Bisera. 20 . arapskog i perzijskog jezika u Bosni i Hercegovini. za školovanje i da na taj naèin doprinesu društvenom napretku Muslimana. Književno stvaranje muslimanskih pisaca u Bosni i Hercegovini u doba austrougarske vladavine. str."2 U vezi sa znaèajem pokretanja ovih èasopisa za okupljanje muslimanskih književnih snaga i za buðenje sopstvenog nacionalnog biæa i etnièko-vjerskog identiteta. 7. Bašagiæ je imao najširi dijapazon prevodilaèke djelatnosti. jer su sadržajno 2. vijeka. "Bez hrvatskih ili srpskih nacionalnih oznaka. koje su pokretali muslimanski književnici i drugi intelektualci. pokrenut je sa tim ciljem list Behar i osnovano društvo Gajret. koje im omoguæavaju književno izražavanje bez kompromisa i nacionalno-politièkog etiketiranja izvan vlastitog etnosa. To su dr Safvet-beg Bašagiæ. dio I. Na istoj strani je i prevod dvije strofe Hajjamove poezije. Muslimanski književnici su za vrijeme austrougarske okupacije nastojali da meðu muslimanskim masama probude zanimanje za knjige.Druga jedna tradicija prevodilaèke djelatnosti kod nas poèinje u vrijeme bosansko-muslimanskog kulturnog i književnog preporoda u tada pokrenutim èasopisima. javlja se i prevodna književnost. tj."3 Pored izvorne književnosti u ovim èasopisima. koji nakon njega slijede.

8. godine. asocira na èinjenicu da je u predanjima Grka. potpisan kao prevodilac sa Mirza Safvet. simbol je prijateljstva. izmeðu ostalog i sljedeæa dva stiha od pjesnika Hafiza: U tugjini svakome tugjincu Tužno srce s domom je skopèano. u br. što kod rubaija nije sluèaj. Prevodilac je Mirza Safvet. a s neprijateljima ljubazno ophodi.meðusobno povezane. kao ni o Hafizu i Hajjamu. 116. strani Behara iz 1903/4. Pomalo je neoèekivano da se u Beharu nalazi dosta stihova skoro nepoznatog iranskog pjesnika Ibni Jemina Ferjumedija ili u nekim broje21 . Bašagiæev prevod "A dušmanu pruži slanu ruku" je vrlo vješto izveden i. uz hljeb. gostoprimstva i prijateljskog doèeka. simbol zadane rijeèi. koji su doduše poznata imena i tadanjim èitaocima. U Beharu iz 1905/906. Arapa i Židova so simbol prijateljstva. poèinje Bašagiæev komentar 101 hadisa.1. 5. upravo zbog toga što je ukus soli stalan i neuništiv. Na 113. str. istog godišta Bašagiæ govori o prijateljstvu i uz hadise citira sljedeæi stih kao uputu za život: Da ti reèem ukratko nauku: Koja vr'jedi na obadva svjeta. niti kakvih podataka o Togrulu Seldžukoviæu kao pjesniku. Autor je Sultan M. i u svim sljedeæim sluèajevima nigdje ne navodi nikakvih bibliografskih podataka o izvorima tekstova koje prevodi. èvrste rijeèi. Bašagiæ. dakako. Oèito je da se radi o nekom seldžuèkom vladaru o kome nam prevodilac ne daje nikakvih podataka uz prevod.Seldžukoviæ što je u perzijskoj književnosti nepoznato ime. Ovaj stih se javlja i kasnije na jednom mjestu uz više drugih stihova. U nastavku komentara na str. O izboru prevoda u sva tri sluèaja nema nikakvih referenci. S prijateljem vladaj se iskreno A dušmanu pruži slanu ruku. nalazi se prevod pjesme sa perzijskog jezika od 12 stihova. Komentarišuæi jedan hadis koji govori o domovini. 114. a uzet je iz petog gazela Kazvinijeva izdanja Hafizova Divana filološki prevedeno znaèi: Mir na oba svijeta je u shvatanju ove dvije poruke: S prijateljima se humano. Bašagiæ citira stihove velikih imena svjetske poezije. I kod Slovena mineral so. Pjesma u prevodu je naslovljena S mahom sablje svjetodršca. Tu je i prevod sa perzijskog jezika jedne strofe od èetiri stiha koju je napisao Sultan Togrul Seldžukoviæ.. a naslovljena je Pri sastanku juèe toliko veselja. gostoprimstva. u br. str.

. i to poezije Ibni Jemina. Bašagiæ se u Beharu javlja kao jedini prevodilac sa perzijskog jezika. Ko je bio Ibni Jemin? Iz iranskih izvora vidi se da je to pjesnik iz 14. godine. 162. svakako više nego što su pokretaèi Behara oèekivali. Ono što je interesantno ovdje spomenuti i što je možda bilo odluèujuæe kod Bašagiæa za ovoliki izbor i prevod stihova osrednjeg perzijskog pjesnika u listu Behar jeste podatak da je u Beèu 1852. u komentaru 101 hadisa. utvrditi da li je to više "prevod prevoda" ili prevod sa originala. U Beharu br. zatim arapskog i ponajmanje sa perzijskog jezika. Prevodilac je Bašagiæ. u nastavku rasprave o prijateljstvu. Sultana M. najviše iz razloga izbijanja argumenata iz ruku konzervativnih protivnika Behara. Imao zbirku-divan poezije koja je u jednom ratnom sukobu izgubljena. na str. pod naslovom Alkemija. prevodna književnost sa ova tri jezika je relativno dosta zastupljena. na str. 1. 4-5.380. U broju 11 istog godišta. 9 iz 1903/904. Za Irance Ferjumedi je osrednji pjesnik. Tako u broju 24 iz 1900/901. na str. Hajama i dvojice Seldžukoviæa. godine austrijski orijentalista Veshard Šlehta /Wesshard Schlechta/ napravio i objavio izbor sa prevodom 164 epigrama /kit'a/ iz poezije Ibni Jemina. govoreæi o prijateljstvu. donosi prevod jedne strofe uz obraæanje èitaocu: "Evo kako pjeva Ibni Jemin.vima lista Perjumedija. u rodnom mjestu Ferjumedu. i to najviše sa turskog. manja zbirka. Mada su pokretaèi Behara u svom proglasu. godine. uz prevode sa arapskog i turskog. i Sultana Togrula. uporedbom originala i prevoda." Zatim sljedeæe èetiri strofe od po èetiri stiha u kojima se govori o osobinama pravog prijatelja. Arapa i Perzijanaca biti jedan od izvora buduæe graðe Behara. u br. èime se mogao koristiti i Bašagiæ pri prevoðenju. na str. nalazi se pjesma od sedam strofa od po 4 stiha. prevod sa perzijskog: Mirza Safvet. Umro 1368. vijeka èije puno ime glasi Emir Fahr al-haqq ve al-din Mahmud Ibni Jemin al-Mustoufi al-Ferjumedi. lako bi se moglo. stoji i prevod sa perzijskog jezika. upravo zbog nepostojanja poznavalaca perzijskog jezika. Hafiza. da je porijeklom iz Horosana. Kasnije sakupljen jedan broj pjesama koje su se nalazile kod prijatelja i nastala je nova. a kada to bude moguæe. a pjesma nosi naslov Svijet. Bašagiæ upuæuje na stihove Ibni Jemina: "A sada èujte šta pjeva glasoviti perzijski knez pjesnik Ibni Jemin Ferjumedi. iz grada Ferjumeda na istoku Irana. 147." U šestom godištu Behara iz 1905/906 g. Službovao je na dvorovima dinastije Serbedaran. i to stihova Ibni Jemina. isticali da æe književnost Turaka. tri strofe sa po 6 stihova. a prevodi ih Safvet-beg Bašagiæ. 22 . Nažalost u Sarajevu do sada nisam uspio doæi do ovog izdanja. perzijski spjevao Ibni Jemin.

I Gajret je nastavio prevodilaèku tradiciju Behara. i 1918. 233. zatim 41 distihon iz Hafizove ode krèmarici. u Gajretu se kao prevodioci sa perzijskog jezika javljaju još i Muhamed Šemsudin Sarajliæ. 201. u broju 9/10 na str. Šejhi Sa'dija. Bašagiæ objavljuje i prevode više Hafizovih gazela sa 190 distihona. u broju 13-14. O prevodu i originalu biæe kasnije više reèeno. kojeg zbog njegovih velikih državnièkih sposobnosti i vojnièkih vrlina smatraju najveæim vladarem što ga je dala Osmanova dinastija. Pjevao je na turskom i perzijskom jeziku i ostavio iza sebe dva divana. kod Sa'dija sam u sabranim djelima pronašao original prevedene pjesme. 23 . To je jedan gazel iz skupine gazela pod zajednièkim imenom Tajjibat. 1913/14.njegov život i djelo u IX godištu Gajreta iz 1925. Gajret. u brojevima 17 i 18 na stranama 152-253 i 273-274 objavljuje šest prevedenih cjelina sa 51 što dužim što kraæim pasusom pod zajednièkim naslovom S mojom ljubavi. zvani Javuz. bez navoðenja izvora odakle su gazeli uzeti. bijaše u svoje vrijeme najveæi osmanlijski pjesnik. str.102. Prva pjesma u prevodu poèinje stihom "Kad od Kafa do Kafa" i ima 7 strofa od po 4 stiha. 140 Musa Æazim Æatiæ objavljuje prevod dvije pjesme sa perzijskog jezika koje je napisao turski sultan Selim Prvi. kojeg je napisao Husejin Ðogo. Prevode je naslovio. str.. br. u broju 15-16. U prikazu Pregleda perzijske književnosti. Uz studiju o pjesniku Hafizu pod naslovom Hafiz . Iako nijedna pjesma nema nikakvih referenci. U originalu gazel ima 11 distihona. uzgred se citiraju neki stihovi iz tog Pregleda u I godištu Bisera iz 1912. Prevoda sa perzijskog jezika u Gajretu ima više nego u Beharu. Na kraju prevoda stihova iz Sakiname Bašagiæ napominje: "To i još mnogo ispuštenih distihona saèinjava uvod u kasidu. koji je izlazio 1912/13. Ja æu u jednom od iduæih brojeva Gajreta iznijeti kratki prikaz književnog rada ovog velikog cara-pjesnika. od kojih je prevedeno samo devet.g. sa Ljubljenom biæu. Pored Bašagiæa. Sakiname. 7." 4 Šemsudin Muhamed Sarajliæ u II godištu Gajreta iz 1911. str. u èetiri broja. 4. U napomeni Æatiæ piše: "Sultan Selim I. godine u pet brojeva objavljuje prevode više pjesama. ima vrlo malo prevoda sa perzijskog jezika. ne navodeæi izbor niti vrstu pjesama koje prevodi. koju je pjesnik posvetio Šahu Mansuru. sa Pred olujom.. Musa Æazim Æatiæ i Fehim Nedžati /po svoj prilici Fehim Bajraktareviæ/.g. I najzad u broju 19 na stranama 287-288 prevod je naslovio sa Kod zadnjeg oproštaja. kako veli. godine. godina 1925." Prevodna književnost u èasopisu Biser. U V godištu Gajreta iz 1912.

koji u originalu ima 11 distihona /bejt/. daæemo izvorni tekst na perzijskom. a druga sa "Dajder èašu što se smije".. Radi onih koji poznaju perzijski jezik i koji mogu uporeðivati prevod sa tekstom originala. 551. a na 249. Možda onaj koji Te vidjeti ne može ili onaj koji svoga vida nema. koji imaju najviše prevedenih priloga u ovim èasopisima. godine Šemsudin Muhamed Sarajliæ objavio u pet brojeva više prevoda pjesama od Sa'dija Širazija. dodajuæi u originalu i u sopstvenom filološkom prevodu i dva neprevedena distiha. 246 i 272. 247/8 u br.g. takvog zadovoljstva nema. Nakon ovog pregleda objavljenih prevoda sa perzijskog jezika u ova tri èasopisa. ustvari jedan Sa'dijev gazel bez naslova. distih nisu prevedeni. godine dat je Bašagiæev prevod Firdusijeve poruke šahu Mahmudu od Gazne. U radu ima diskutabilnih stavova što bi zahtijevalo poseban osvrt. Naprijed je veæ iznesen podatak da je u II godištu Gajreta iz 1911. i 10. Poredak distihona daæemo prema Sarajliæevom prevodu. Odmah treba reæi da ovi prevodi u književnom pogledu daleko zaostaju iza prevoda dr Safvet-bega Bašagiæa. Ni poredak distihona nije kao u originalu. ono što ja vidim to drugome vidljivo nije. Razmotriæemo prevod jedne pjesme Sa'dija objavljen u br. a èiji sam original pronašao u Sabranim djelima Sa'dija /Kullijjat-i Sa'di/. Posebno na neke prevode Muhameda Šemsudina Sarajliæa i dr Safvet-bega Bašagiæa. u Tešnju 1968. str. Teheran 1337/1958. Jer.11. i to na str.. 87-95. 208. smatramo potrebnim da se osvrnemo na neke prevode i naèin prevoðenja. koji je kasnije preštampan u Sabranim djelima II. dok 9. a mi æemo ih navoditi prema prevodu. Prva poèinje sa "Nek se klone sve mantije". odstupanje od originala i slobodniji prepjevi ili pridržavanje originala. 24 . sopstveni filološki prevod i prevod Šemsudina Sarajliæa. istog broja njegov prevod dvije strofe Hafizovih stihova od po èetiri retka. str. str. Prevodilac istièe da je prevod sa perzijskog jezika. od kojih je Sarajliæ preveo devet. str. U istom broju. Nije halal ni da svako lice Tvoje vidi. A haram je onom koji pošten pogled nema. I godišta iz 1912. na str. godine na 201. 5 i 75-76 objavljen je rad Muse Æazima Æatiæa pod naslovom Misticizam i uticaj Perzijanaca na tursko pjesništvo. Distihoni u prevodu više lièe na opširne prozne pasuse od kojih neki sa mnogo više teksta nego što ga ima u originalu.godine. Ko je taj ko na susret sa Tobom ne misli. kao što ja. To je. Niko možda. Na str. koja je naslovljena sa Ljubljenom biæu. 13-14 iz 1911.

Dan ukida noæ sa zemlje i svega nestaje./ Sa'di na te više misli nego na sav svijet ostali. Stihovi u zagradama ne nalaze se u Sarajliæevom prevodu. okrenuvši glavu od svega svijeta. rekao bi: za ovom rukom umrtvljeni. Koji bi vidio Tvoju oknivenu ruku. Na kom god se žestoki pogled ljepotica zaustavi.Svaka noæ danom prestaje. 3. Ti me pazi. ako žig pogleda izdržati ne može. samo Tebi svoj pogled 25 . onda ili si Ti umakla njegovu pogledu. Prožeži mi tijelo pogledom. U kosu mi ti pogledaj. Sa'dija. 4. opijen je ljubavlju. Svako znade. zaljubljenom lijek jedini strpljenje je. 7. 9. a naroèito neèisti ne usuðuju se i haram im je pogledati Tvoje svijetlo lice. Ni dlaèicu jednu ne znam koja tebe ne spominje. koji glasi: Šejhi Sa'di: Ljubljenom biæu Preveo s perzijskog: Muhamed Š. ali šta æe biti. Ljubljena. vikne tada: Nije èudno kada neko u toj šaci smrtno strada. Svako. nek mi svi atomi njegovi odišu sjeæanjem na Tvoju velièinu. ima li na svijetu èovjeka kojemu uzvišeni ljubavni sastanak ne bi zatitrao strunama njegove pameti? Ako ima. da joj ja jedini budem motriocem. ali naša ljubav ne poznaje zadnjeg èasa. Noæ moga sastanka sa Voljenim Biæem. pa makar dotièni bio i pod teretom. ako taj nesretnik ne mogne više trpjeti ljubavnih muka? 8. niko pomoæi ne može. Pažnja tebi posveæena od svih mana slobodna je. Sav svijet zna. I kad se preda mnom ukazuje veliènstvena ljubav. ili mu se na oèi navukao zastor zaslijepljenosti. Šta da radi. kada jadnik ni strpljenja više nema?! Ko god tvoju oknivenu šaku vidi. kada srca više nemam! Nije teško. Koga god resi proziran pogled. ne treba da je pohlepan. ako me sav svijet nekad zaboravi. 2. Sarajliæ 1. a svaki dan kraj svoj ima. u taj èasak mi se porodi želja. /Bijah rekoæ nešto tuge iz svog srca kazaæu ti. da je za nesretnog ljubavnika strpljenje jedini lijek. 5. jer od tebe odbaèenom. Propao je. 6. kraja svoga nema. Šta da kažem tebi sada. ja na cijelom tijelu svome.

Svu pažnju Tebi posveæuje i nema ništa što bi Ti uskratio. veza sa tobom /pejvend-i tu/. I sintagma ljubavni sastanak odbacuje sufijsku interpretaciju stiha. ili onaj koji svoga vida nema. Od jedinstvenog znaèenja 1. I u originalu ne stoji ljubavni sastanak. i 9. postoji moguænost da se ti odnosi i na predmet sufijske ljubavi. Uporeðujuæi original i ovako opširan prevod-komentar. ili pak oni koji su slijepi. stoji zamjenica ti sa prijedlogom sa. na Boga i svaki pravi vjernik i zaljubljenik u Njega želio bi susret sa Njim. tj. Pažnja Tebi posveæena od svih mana slobodna je. pažnju koja nema nikakvih mana i nedostataka: Sa'di na Te više misli nego na sav svijet ostali. onih koji nemaju priliku za to ili nemaju tako èulo vida kojim bi mogli vidjeti Voljeno Biæe iskazano zamjenicom ti. distiha: Ko je taj ko na susret sa Tobom ne misli. distihon. Drugi dio distiha nije taèno ni 26 . krut i razvuèen.obraæa. koji nemaju takav organ viðenja kojim bi te mogli vidjeti. dragim ili dragom. Time se može prijeæi i na sufijski plan interpretacije. Naime. I 11. uz dodavanje znaèenja kojih u originalu nema. Jer. karakteristièni su 1. original je jednostavan i može se jednostavnije prevesti bez ovako dugih i pogrešnih deskripcija. kao i u originalu. Pri tome pravi odreðene greške. izuzev. jer ima znaèenje konkretnog. distihon je dugo i naširoko prokomentarisan. više bi se reklo da je ovo prevod prevoda sa nekog drugog jezika. tjelesnog voðenja ljubavi. stih se može uzeti kao konkretna slika u smislu da bi svak za tobom. U prevodu Sarajliæa samo prvi dio distiha ima veze sa originalom. Pjesnik saopštava da svu svoju pažnju posveæuje Voljenom Biæu. i 11. Sarajliæ pravi nepotrebno dug prozni pasus. Po nepotrebno dugom deskriptivnom prevodu. nego susret. Znaèi. Tako zamjenicu iz originala "Sa Tobom" prevodi sa "Ljubljena" èime predmet ljubavi iskazan zamjenicom Ti stavlja u ženski rod i na taj naèin ogranièava i reducira višestojnost znaèenja originala koji daje moguænost konkretnog i sufijskog znaèenja distiha. A ne može ni uskratiti. Možda onaj koji Te vidjeti ne može. nemaju tu šansu. iako je prevod nepoetièan. dakle. što se ovim stihom ne želi reæi. gdje ima i odstupanja od originala. takvi nisu duhovno usavršeni i uzdignuti da bi Ga mogli vidjeti. a ne sa perzijskog. kad rob ništa i nema. pod uslovom da u prevodu. želio sastanak. kao i udaljivanje od smisla originala. izuzev onih koji te ne mogu vidjeti jer nemaju priliku da te vide. a kod Sarajliæa 1. tj. Smisao originala je jasan.

. vjeèiti oponent islamskim propisima i islamskom sveštenstvu i slièno." Taènost ili netaènost prevoda ostalih distihona može uoèiti èitalac uporeðujuæi original ili filološki prevod sa Sarajliæevim prevodom. svud po njemu se èuju poljupci. može se dosta razabrati iz naèina pisanja o njemu. Hafizov simbolièki i alegorijski jezik sveštenstvo proglašava jezikom bogobojaznog sufije i nazivaju ga doslovno 5. Prosvjeta. a prosipaju ognjene strijele na drveno i pokvareno sveštenstvo. nastupao je njegov pjesnièki genije i dopunjavao ono što je iz originala izostavljeno. Ali Hafizova poezija uèinila je svoje. Svoju studiju o Hafizu Bašagiæ završava Šerovom ocjenom o Hafizu. jer bi se o tome mogao organizovati poseban nauèni skup. Zagreb. 343-344 Bašagiæ je objavio životopis Hafizov pod naslovom Hafiz-životopis. Prihvaæena je od strane svih èitalaca. a èesto ni kasnije sa veæe vremenske distance. prihvatilo Hafiza i poèelo ga predstavljati kao tumaèa ortodoksnog islama kroz poeziju. 2/1894. zadojeni radostima èovjeèijega života. str. Kasnije. on je kao veliki pjesnik bio mnogo uspješniji od ostalih. mada je opširno prokomentarisan. izlaže i neke svoje stavove o njemu. uvijek podozrivo."5 Ovakva ocjena o Hafizu ne može se prihvatiti kao konaèna. "Svu pažnju Tebi posveæuje i nema ništa što bi ti uskratio. Stihovi se kreæu èudnovatom umiljatošæu. Ovom prilikom osvrnuæemo se na Bašagiæeve interpretacije Hafiza i na prevode Hafizovih stihova. ljepotu i ljubavne dražesti. godine objavio je drugu studiju o Hafizu pod naslovom Hafiz . što bi trebalo shvatiti da je ta ocjena za njega meritorna i prihvatljiva.. i kao prevodilac.. kad rob ništa i nema. Istina i u svoje vrijeme Hafiz je od jednog dijela sveštenstva proglašavan nevjernikom i kao takav anatemisan. Èak i tamo gdje se udaljavao od originala. Bašagiæ je o Hafizu prvi put pisao u zagrebaèkoj Prosvjeti iz 1894. gdje u legende iz života Hafizova.pripovijedaju prirodu. O naèinu kako je poimao i interpretirao Hafiza. U tom godištu na str. Zato je i ortodoksno sveštenstvo. bez sumnje meðu najsjajnija lirska djela cijele svjetske književnosti. Cijeli Divan je preliven vinom. Što se tièe dr Safvet-bega Bašagiæa. Sudbina je mnogih velikih pjesnika da ne budu shvaæeni u svoje vrijeme. okiæeni velièanstvenim slikama. A ne može ni uskratiti. Odmah se mora reæi da Bašagiæ stoji pod neposrednim uticajem zapadnoevropskih poimanja i ocjena o Hafizu i kojih se stièe utisak da je Hafiz vinski pjesnik. O prevodu rubaija Omera Hajama ovom prilikom neæemo govoriti. godine.preveden.njegov životopis i djelo. ditirambskim usklicima slave . A ta ocjena glasi:"Hafizov Divan pripada.380. koji je svojim poetskim talentom pravio izuzetno dobre prevode i prepjeve. 27 . u Gajretu iz 1925.

sufijskog velikana Dželaludina Rumija. daj da èaša obilazi okolo i svima je daj. nego ga je uzeo iz jednog epigrama /qit'a/ koji je spjevao Jezid. pjesmi i vinu. pjesnièki razigran. naroèito beèkog. dvosmislenost i nedoreèenost misli izraženih uvijenim aluzijama. nego da kroz èašu rumenike boje posmatra svijet. 28 . Prvi dio prvog distiha ovog gazela je na arapskom jeziku i nije ga Hafiz spjevao. ali nastaše teškoæe. a ponekad i igrom rijeèi. On je znao Kur'an napamet. u broju 7. ne može se bez rezerve prihvatiti ni sljedeæi stav o Hafizu koji iznosi Bašagiæ: "Hafiz uživa u èetiri stvari. na str. Jer."6 Ovakav Bašagiæev sud o Hafizu. 2/1894. on nije ljubio da ima dragu.sad me goni do zla Boga. On nije pjevao da nešto spjeva. vre6.dîvân poezije. arapsku književnost. Prevod ovog gazela Bašagiæ je objavio u Gajretu iz 1925. kao i neke druge nauke svoga vremena. Hafiz nije bio neko koga se moglo tek tako proglasiti nevjernikom i anatemisati.negda tako mila . uopšten je poetièan. ljubavi. Hafiza su proglasili bogobojaznim i svetim èovjekom u punom znaèenju te rijeèi. ljubav se u poèetku jednostavnom uèini. nego da utješi sebe i drugoga. sin èuvenog valije Damaska i osnivaèa umejadske dinastije Muavije. ali nedovoljno argumentovan. što inaèe nije sluèaj kod drugih gazela koje je prevodio. natoèi mi èašu vina rumenoga Ljubav . Prosvjeta. vjersku dogmatiku..380. što je u Hafizovo doba u Iranu bio posao iskljuèivo muškaraca. nego da i ljubljen bude i u ljubavi uživa. naime: u prirodi."jezikom tajni" /lisan al-gajb/. davali su moguænost razlièitog shvaæanja i tumaèenja a time i višeslojnosti znaèenja jednih te istih gazela. 100. Bašagiæ je ovaj distih prepjevao na sljedeæi naèin: Krèmarice. Zagreb. on nije pio da se opije. i to pripadnika zoroastrovske vjere. Èitav distih u filološkom prijevodu znaèi: O krèmaru. U svjetlu ovih napomena. Meðu gazelima pjesnika Hafiza koje je preveo Bašagiæ nalazi se prvi gazel iz Divana. Jer. To je vrlo vješto i uspjelo prepjevano. No Bašagiæ je to posmatrao iz svog. str. poznavao je filozofiju. koja je muškog roda i primarno oznaèava nekoga ko daje vodu i napaja žedne. Posebno treba istaæi da je dobro poznavao tesavvuf i bio dosljedni sljedbenik uèenja i filozofije svog velikog prethodnika i uzora. a nekada njegovu zbirku . pa da ga zovu pjesnikom. Gazel ima 7 distihona i Bašagiæ je preveo svih sedam. Samo je malo odstupio od originala kada je u pitanju Saqî. Nekada tako nazivaju i samog pjesnika. a u terminologiji krème oznaèava osobu koja puni èaše vinom i daje ih posjetiocima krème.

u nadi da jutarnji vjetar donese neki glas od Voljenog. koliko srca prokrvari! I ovdje je u Bašagiæevom prepjevu znaèenje distiha svedeno na realnu sliku: Taj mošusov mio miris ona kosa jutrom dava Koje saluf skovrèani moje srce obasjava. npr. Bašagiæev prevod-prepjev glasi: Proli vino po serdžadi iako ti magi zbore. mada magi govore da se samo sa njima može vinuti u nebeske dvore.136. veæ u I gazelu. kao. meðutim. posebno ne pomoæu razuma i naše nesavršene misli. zaljubljeni su nestrpljivi i srca im od nestrpljenja i drugog išèekivanja krvare. razigran i jednostavan. Drugi distih u filološkom prevodu znaèi: Zbog mirisa koji jutarnji povjetarac donosi iz onog uvojka. što mu je kao drugo znaèenje. jer saba u jeziku pjesnika znaèi povjetarac koji dolazi iz ulice Voljenog Biæa ili jednostavno iz ulice voljenih osoba. ako ti tako prvak magova kaže. uzeo da ovdje znaèi nada. Treæi distih ovog gazela glasi: Proli vino po serdžadi. Hafiz. Sufija bi u traganju za svojom tematikom i porukama rijeè bu sa primarnim znaèenjem miris. a ne prolijevanjem vina po serdžadi. Zaljubljeni sufija bi rekao da je lakše pomoæu srca i ovom stihu on bi pronašao sufijsku tematiku. a posebno u poeziji. Znaèi u oèekivanju toga povjetarca. s. onda bi stih znaèio.7 Smatrajuæi tajne ljubavi nerješivim.. u sljedeæem: Teškoæa ljubavi je izvan dometa našeg znanja. to je prepjev vrhunske umjetnièke vrijednosti. lagan. O teškoæama poimanja ljubavi Hafiz se osvræe još u mnogim gazelima. Tu delikatnost ne rješava naša nesavršena misao. Prepjev izuzetno poetièan.. Ali. Jer putnik na Putu poznaje Put i obièaje na konaèištima. koje su njemu ostale nerješive.a. 29 . što dalje znaèi da su magi. Da ne može bez njih niko u nebeske doæi dvore. svojim prepjevom sveo znaèenje distiha na konkretnu dimenziju. gazel br. da prava ljubav nije tako jednostavna stvar kako mu je izgledala na poèetku.mena i tako prevodio. Hafiz i ne pokušava da ih razriješi i odgonetne. na poèetku svoga javljanja i nastanka. Divan. Drugi polustih svjedoèi o Hafizovom suoèenju sa problemom i tajnama ljubavi. protiv proli7. Bašagiæ je. Hafiz priznaje. I zbog lokni njenih crnih. tj. šta iz njega razumijemo? Kao da se savjetuje èitaocu da prolije vino po serdžadi. izdanje Kazvinija Teheran. odnosno prvak magova.

mada ima moguænosti i za realnu sliku. vrhovni mag u krèmi. a strah od valova i vrtloga tako velik. dobro zna kako se treba na tom Putu ponašati i kako se tamo stiže. što je samo realna slika i opis konkretne ljubavi i odnosa zaljubljenih. peti distih. U Bašagiæevom prepjevu ovo se ne može shvatiti: Zadovoljstva i veselja kod dragane svoje nemam. Sufijska tematika se nastavlja i u sljedeæem distihonu Hafizovog gazela gdje se kaže: U konaèištima do Voljenog Biæa za mene odmora nema. u originalu. za put stvari pripremite. jer mu zvono odmah zvoni da je brzo mora napustiti. Zvona stalno upozoravaju. jer. po strani izvan svega. da se odmah na put sprema/m/. tj. što stvara opasnost i smetnje da možda ne stignemo do željenog cilja . što je simbolizovano zvukom zvona. koja je simbol sufijskog hrama. A iz doslovnog prevoda vidjeli smo da Hafizov distih nije ogranièen samo na realnu sliku i opis. uz koji je dat i doslovni prevod. sjede bezbrižno na obalama. U izvrsnom prepjevu Bašagiæa sugeriše se drugi smisao ili u najmanju ruku sužava se i ogranièava višeslojnost znaèenja Hafizova stiha. Sljedeæi. to potvrðuje svojim komentarom: "Hafiz 30 . nego. nego na jednom mjestu. ne razumiju nas. a na to nas mnogo štošta na ovom svijetu opominje i upozorava. vrhovnog maga i prosuti vino po serdžadi na kojoj se obavlja namaz. jer stihu daje socijalni karakter. To znaèi da sufija koji se usmjerio i uputio prema Voljenom Biæu nema vremena za duge stanke i odmore. Toga pak nisu svjesni mnogi koji ni o èemu mnogo ne razmišljaju. zato i ne shvataju naše stanje. I ne samo da tako prevodi. govoreæi o Hafizu. Ovo znaèi da se putnik veæ nalazi kod drage i da je nezadovoljan i neveseo. Meðutim. Sufija bi objašnjavajuæi ovaj stih. jer ove stanke na ovom svijetu vrlo brzo prolaze. za besposlice. putnik na Putu sufijskog usavršavanja i stizanja do Uzvišenog Biæa. rekao da smo mi na ovom svijetu kao u vrtlogu nemirnih valova koji nas u mrkloj noæi ovog života bacaju tamo-amo. Eno slušaj zvono zvoni. Inaèe zvona uvijek nekom ili za nekim zvone. Hafiz upravo govori obrnuto: treba poslušati rijeèi starine prvaka magova.do Voljenog Biæa. lišeni svih briga i razmišljanja.jevanja vina po serdžadi. kod Hafiza glasi: Noæ je mraèna. Gdje da znaju naše stanje oni bezbrižni na obalama?! U ovom distihu sufijska tematika izbija u prvi plan. a koji se u drugom polustihu naziva salik tj.

. ne zaboravi sljedeæe: Želiš li postiæi ono što voliš. to. ali ne samo. naime. i ne prvenstveno. kaže: "O hafize. a Hafiz je to u jednom trenutku bio zaboravio. Prosvjeta. Ali. pri èemu je dosta izgubljeno od Hafizovih misli i poruka. o èemu se veæ prièa po skupovima. bijesni se vali nose. Zagreb. kad je izbilo na površinu raskolništvo islama. Bašagiæ je i ovo virtuozno preveo i prepjevao: U javnost æe najposlije izaæi i moja djela. završni distih u kome je i pjesnièki nadimak. jer to mu daje priliku da se približi svome Cilju. najzad završiše blamažom. takoðer je dosta slobodno prepjevan. U tome komešanju odjeknule su mnoge pjesme koje karakterišu ondašnje stanje u Perziji. kad je perzijski duh tonuo u moru krvi prolivene od vlastitih sinova. Gdje da znaju naše jade. U prvom dijelu distiha Bašagiæ je u svom prepjevu izostavio o kakvim se to djelima radi koja se ne mogu sakriti što je vrlo važno za taèno razumijevanje stiha. Iz prepjeva Bašagiæa ovo se ne vidi. zbog sebiènosti." 8. Šesti distih ovog gazela u filološkom prevodu znaèi: Svi moji postupci. ako želiš svoj mir."9 U traženju višeslojnosti znaèenja. ne smije da bude sebièan. more strašno. mogla bi se u ovom distihu Hafizovom naæi i neka uvijena aluzija i na stanje u Perziji. bio je sebièan. Hafiz. pozdravi se s ovim svijetom i zaboravi ga. "Ti stihovi najbolje nam kažu kako je bilo stanje u Perziji u to doba. 9. str. I najzad. koji breme žalom nose. Zato i ovaj èitav prepjev prestaje biti Hafizov i postaje razigrani Bašagiæev stih sa jednostavnim i logièkim porukama i zakljuècima iz realnog života. sufijska interpretacija.se javio u ono burno doba. mislio je samo na sebe i tako postupajuæi osramoæen je.380. aludira na to da sufija nikada ne smije da misli samo na sebe. doživio je blamažu. tj. Gdje da ostane skrivena tajna o kojoj se drže sijela. koja ovdje izbija u prvi plan. Ibidem. sebe i svoj ego treba da zaboravi i da misli na predmet svoje sufijske ljubavi. jer su neki dijelovi Hafizova stiha zanemareni i smisao je usmjeren u drugom pravcu. i to se više ne može sakriti. Kako æe se sakrit tajna o kojoj se drže sijela."8 Kao potvrdu za takvo svoje mišljenje navodi prepjev upravo ovog distiha: Noæ je mraèna. 2/1894. 31 .

7. uslov da zaborave uživanja ovog svijeta. Iz pisanja o Hafizu može se uoèiti da je Bašagiæ tokom vremena razlièito pisao o nekim Hafizovim problemima. ali ta vijest nije vjerovatna. 66. gdje se pjesnik tuži na siromaštvo. sa malim razlikama u prevodu. str. ali ne nudi sve one poruke koje nudi original. u br. U starijoj verziji prevoda ove rubaije u Beharu iz 1900/901. 110 i u Gajretu iz 1925. U tim danima mogli su nastati sljedeæi stihovi: Ne vrijedi jada ovog svijeta sreæa Ne vrijedi muke ovog svijeta hrana. uèinio mi se nejasan. str. Hafize. nego da se pozdrave sa svim tim i usmjere se prema uzvišenoj Ljubavi. str.5. u Gajretu. sa mejdana ne uteci Kad ti ljudi ljubav shvate . o istoj temi Bašagiæ piše sljedeæe: "Iz njegovih pjesama znamo da nije znao èuvati bijele pare za crne dane. Hafize. a dalje skoro da nema nikakve sadržajne veze sa originalom.I ovdje je tematika sufijskog karaktera. Bašagiæev prevod jedne Hafizove rubaije koji je objavljen u Beharu iz 1900/901. jer sufijama je za stizanje pred Voljeno Biæe. Ali prije nego citiramo prevod i original. dosta kasnije. jezik je stariji i danjašnjim èitaocima arhaièan: Nije vr'jedna kobi ovog sv'jeta sreæa.. Prepjev je otišao u nekom drugom pravcu i sa originalom se dodiruje samo na poèetku distiha gdje se pjesnik obraæa sam sebi: "Ako želiš mir. ne treba da zaboravi sljedeæu poruku koja je izreèena u drugom dijelu distihona reèenicom na arapskom jeziku koja deskriptivno saopštena znaèi: ako želiš da dospiješ do onoga koga voliš. U veæ citiranom radu o Hafizu u zagrebaèkoj Prosvjeti iz 1894. navodeæi neka mjesta iz Divana. Bašagiæev prevod. Odgovor Timur-Lenku jasno nam kaže da je veæ tada loše materijalno stajao. 66. smatramo za potrebno da istaknemo Bašagiæevo mišljenje o povodu nastanka stihova ove rubaije. 5. koji glasi: Ako želiš mir. Užitak od sedam hiljada godina Ne vrijedi patnje sedam dana. u br. u br. Prevod u Gajretu je noviji i jezièki dotjeraniji. što im osigurava spokojstvo i unutarnji mir dok su na ovom svijetu. u smislu da svako ko želi svoj unutarnji mir i spokojstvo. 32 . godine.ti svijetu zbogom reci. 343-344. 1925. kao da znaèenje originala nije shvaæeno.".. na jednom mjestu Bašagiæ piše: "Neki tvrde da je Hafiz u siromaštvu životario. "Meðutim. jeste poetièan. pa i sebe samog.. str. treba da zaboraviš ovaj svijet i uživanje na njemu. da nikada i nikako ne misle o dobrima i uživanjima na ovom svijetu. niti se može dokazati.

Kako god da se prevede ova rubaija. simbolièki iskazano. da bi se shvatio pravi smisao ovog katrena. ne zavreðuju podnošenje patnje i tuge u ovom kratkom životu od sedam dana. stajaæi broj. Interesantan je naèin kako je Bašagiæ odabrao i preveo samo tri distiha iz 11. a najèešæe sedam dana. pravi smisao i poruka sadržaja ostaju nejasni i teško shvatljivi. koliko traje ovaj svijet.Nije vr'jedna muke sva slast uživana. u zamršenim konkretnim i simbolièkim slikama. Naime. uzimajuæi taj broj kao sveti. onda bi se moglo reæi da patnje i tuga u vremenu od sedam dana boravka i života na ovom svijetu dolaze zbog našeg odvajanja. život je od sedam dana. pa makar one bile i radosne. Prevod je objavljen u Gajretu 1925. Sedam hiljada godina radosti na ovom svijetu. To pokazuje koliko je teško i riskantno prevoditi dijelove poezije izdvojene iz šireg konteksta i izvan odreðenog civilizacijskog miljea. treba se podsjetiti da su stari narodi.7. S druge strane. Od tri Hafizova distiha Bašagiæ je napravio èetiri distiha svoga prepjeva. zatim sa vremenom od pet. Svojim pisanjem i stavom o Hafizu i o povodu nastanka ovog katrena nameæe se pomisao kao da je Bašagiæ kroz projekciju svog života i svojih životnih prilika i neprilika posmatrao i ocjenjivao i Hafiza. pronašao sam ovu rubaiju koja glasi: Filološki prevedena rubaija znaèi: Sreæa ovog svijeta ne vrijedi nasilja na ovom svijetu. Zato sam potražio original rubaije i u mnoštvu Hafizovih stihova. za èitaoce prevoda. stare nauke i stare knjige tvrdili da ovaj svijet traje sedam hiljada godina. zbog udaljavanja naše prave egzistencije od svog Praizvora. sjajem vina osvijetli èašu moju. od Boga i zbog zatvaranja naše božanske iskre u mraène okove tjelesnosti na ovom svijetu. a to zatvaranje. a posebno je teško prihvatljiva Bašagiæeva premisa da je to ilustracija i aluzija na slabo materijalno stanje Hafizovo. U originalu prvi distih glasi: O krèmaru. A kada je u pitanju prevod. 33 . Slast njegovog postojanja ne vrijedi njegovog bola. Ne zavreðuje patnju tugovanja od ovo sedam dana. pa i za one koji poznaju perzijski jezik. naš život na ovom svijetu se uporeðuje sa vrlo kratkim vremenom: od poreðenja sa vremenom od jednog treptaja oènih kapaka. gazela Hafizovog Divana. Ako bi prešli na plan sufijske interpretacije. šest. godine u br. na str. Užitak od sedam hiljada godina Nije vr'jedan patnje: samo sedam dana. pa i najtaènije. 100. Imajuæi to u vidu druga dva stiha znaèe da ni sedam hiljada godina. sadržaj i smisao rubaije ostaju dosta nejasni.

A ti svirèe. da je i on junak pravi. koji ne poznate nadahnuæa nebeskoga Ja sam danas u peharu viðo lice zlata svoga. pored površne. U knjizi o ovom svijetu naše trajanje je zapisano. a sve to je zapisano. mogu biti interpretirani i u drugom. O ti koji ne poznaješ slast pijanstva vjeèitoga. æeifu pjesnika. tj. Bašagiæev prepjev glasi: O krèmare. Bez imalo dvojbe. naime da se sve kreæe po želji. zapjevaj. Bašagiæ je izvrsno prepjevao ovaj prvi stih. kad oživi u ljubavi Taj Hafizu nek se hvali. tj. rujnim vinom daj posveti èašu moju. Èetvrti i posljednji distih u Bašagiæevom prevodu glasi: Ko ne umre onog èasa. samo ovaj spomen neæe. èaša. koji po sadržaju ima veze sa prvim distihom pa kao Bašagiæev distih glasi: Ta danas se cio svijet po æeifu mome kreæe Što je bilo sve æe proæi. postaje vjeèan kao što je vjeèan i Voljeni do koga je stigao i u Njemu kao jedinka nestao. A ti svirèe. iz koga je i potekao. dublju. sufijsku interpretaciju: Pojmovi: vino. Kako vidimo. lirske. dakle. Original ova tri distriha. I ovaj distih Bašagiæ je na svoj naèin divno prepjevao. a osnove za drugi dio distiha u originalu uopšte nema. nastavlja se i u ovom distihu. Tematikom o vinu i ljubavi. U treæem distihu Hafiz poruèuje da nikad ne umire. Zanesenost i opijenost ljubavlju prema Božijem Biæu za iskrenog sufiju znaèi vrhunac uživanja i slasti i ko ne može da doživi takvu ljubav ne zna ni za slast opijenosti takvom ljubavlju. opojnost naziva nebeskim nadahnuæem: Èujte. No sljedeæeg njegovog distiha u originalu nema. da je vjeèan onaj koji stekne život u takvoj ljubavi. naravno u prenesenom sufijskom tumaèenju tih pojmova. U originalu je prvi distihon sadržajem i smislom povezan sa drugim distihom koji glasi: U èaši ja lice vidim Voljenoga Biæa svoga. koji u filološkom prevodu glasi: Ne umire nikad onaj ko oživje u ljubavi. pri èemu vjeèito pijanstvo. svijet se krenu po mojoj želji. u knjizi 34 . izgleda kao na drugi naèin prepjevan i ponovljen jedan dio prvog distiha. alegorijskom znaèenju. a on je "dopjevao" svoj distih. drugim rijeèima: ko stigne do Voljenog i utopi se u Njemu. nudi i drugu. Bašagiæevog distiha. zapjevaj mi! Ja postigoh želju svoju. prvi dio ovog novog. vratio se svome Praizvoru. opijenost. veli pjesnik.

Bašagiæev prepjev na neki naèin prati znaèenje originala. èesto nadmašivao prevoðene pjesnike. a gdje poèinje Bašagiæ. sigurno je i to da su ova dva velikana umjetnosti rijeèi ponekada i u poneèemu vrlo srodni i da se nimalo ne razlikuju. èitaocu je vrlo teško znati i odrediti granicu gdje prestaje. The translating activities and translation as such meant a transfer and a continuation of oriental tradition among the members of Islam in our parts. The other line of translating tradition activities in our parts began at the time of Bosnian Moslem cultural and literary revival in the newly founded periodicals towards the end of 19th and in early decades of 20th 35 .1990. èime je. Na kraju da zakljuèimo. U takvim sluèajevima. toliko razigran i maštovit. èesto u svojim virtuoznim prevodima i prepjevima kao da nije imao mira i strpljenja da prati i traga za svim moguæim sadržajima i porukama originala. and who were also the members of various Sufi orders. One should mention in particular those who fell in love with the Sufi thought. iz njega progovorio njegov sopstveni poetski talenat i iz njega provrele njegove sopstvene misli i poruke.12. Bašagiæev pjesnièki genije. Turkish and Persian-began in our parts mostly with the establishment of the Ottoman rule in the Balkans. The major role in translating and interpreting of the oriental and Islamic traditions among our people was played by a number of true lovers of literary traditions in three oriental languages who had gone to schools in larger Ottoman cities. nego je. ne samo one slabije nego i one najveæe. nemajuæi pred sobom original koji se prevodi ili pak ne poznajuæi jezik originala. Gajret and Biser A tradition of translating and interpreting of literary and other works from Islamic and oriental languages-Arabic.o životu na ovom svijetu. ali bez prethodnog poznavanja sufijskog uèenja o oživljavanju posredstvom ljubavi u trenutku završetka ovosvjetskog života. Sarajevo. njegov eruptivni poetizam nije mu dozvoljavao da se smiri i razmišlja šta je sadržano u Hafizovim stihovima. šta je Hafizovo. za èitaoca je teško razumljiv. or who pursued their education in the traditional religious schools at home-madrasahs. Literary translations from Persian in Behar. uoèivši prvu ideju ili poruku. i original i prepjev. a šta Bašagiæevo. 20. Dakako. u ovom sluèaju Hafiz. bez ikakve sumnje.

century. The Bosnian Moslem writers and other intellectuals founded, among others, the journals such as Behar, Gajret and Biser, respectively. During the Austro-Hungarian occupation, the Moslem writers endeavored to incite the interest among the Moslem masses for books, education and, in this way, to give their own contribution towards the social progress of the Moslem people. Next to the original works from literature, notably in Behar and Gajret, there were a number of works published as translated literature. The Moslem readership and translators were very fond of three foreign literatures: the Arabic, Turkish and Persian ones. The main contribution to the translated literature from these three languages came from the people who knew Turkish, Arabic and Persian well in the contemporary Bosnia and Herzegovina. They were Dr. Safvet beg Bašagiæ, Musa Æazim Æatiæ, a specialist in Turkish studies Fehim Spaho, Mehmed Šemsudin Sarajliæ, Osman Asaf Sokoloviæ, and the others whose contribution was lesser from those aforementioned. Having known all three languages, Bašagiæ had the largest scope of his translation activities. The poetical genius of Bašagiæ was quite playful and imaginative. Very often he had no patience and ease to follow and search all kinds of subject matters and poetic messages in the original, but, in his masterly translations and poetical translations, having spotted the first idea or the message, his original poetical talent would burst out. His own thoughts and messages would then freely flow. In this way, he would, no doubt, surpass the poets translated, and not only the minor ones, but also the greatest ones among them.

36

Munib Maglajliæ LIRSKA PJESMA I BALADA U BEHARU Muslimanske lirske pjesme i balade, prije pojave Behara, bilježio je èitav niz sakupljaèa, a objavljivane su - nakon zbirki Vuka Karadžiæa - na stranicama èasopisa i listova kao što su: Bosanski prijatelj, Bosanski vjestnik ili Bosanska vila, ali i zasebnih zbirki, na primjer, sakupljaèa kao što su iz srpske sredine: Bogoljub Petranoviæ, Kosta H. Ristiæ, Marko S., Popoviæ Rodoljub, Stevan N., Davidoviæ i drugi, a iz hrvatske Nikola Tordinac, Kamilo Blagajiæ, Dragutin Hofbauer i drugi. Što se tièe sakupljaèa iz muslimanske sredine koji su u vremenu prije pojave Behara uoblièili zasebne (rukopisne) zbirke, treba spomenuti imena Osmana Ði-kiæa i Safvet-bega Bašagiæa, a u prvim godinama izlaženja ovog èasopisa (1902.) mostarski sakupljaè Mehmed Dželaluddin Kurt objavljuje zbirku lirskih pjesama i balada iz mostarske sredine. Konaèno, èitav niz sakupljaèa u ovom vremenu, iz sva tri naroda u Bosni onoga doba, ostavio je iza sebe rukopisne zbirke u kojima su zabilježene brojne lirske pjesme i balade. Tu su imena Jovana P. Mutiæa, Save Miladinoviæa, Ivana Zovke, Mihovila Pavlinoviæa, Vinka Vice Palunka, Muhameda Fejzi-bega Kulinoviæa i drugih. 1 Od lirskih pjesama koje su otisnute na stranicama Behara, najveæi je broj ljubavnih, sevdalinki. Privlaèi takoðer pažnju i nekoliko šaljivih pjesama. Kada je rijeè o baladama, na stranicama Behara nalazimo primjere iz svih tematskih skupina, tj. pjesme o djevojci zle sreæe, o smræu rastavljenim zaljubljenicima, o zlosretnoj nevjesti, o nesretnim supružnicima, o ojaðenim roditeljima, te o sukobima u porodici. U rukovjeti antologijskih balada objavljenih na stranicama Behara, dvije pripadaju skupini koju objedinjuje zajednièka tema smræu rastavljenih zaljubljenika. Stradanje smræu rastavljenih zaljubljenika jedna je od najomiljenijih tema u muslimanskoj baladi. Brojnošæu zabilježenih pjesnièkih uoblièenja izrazito se iz ovog korpusa u prvoj skupini izdvajaju pjesme o nesretnim dragim koje u smrt tjera naglo razdvajanje, kao posljedica protivljenja majke sinovljevu izboru i nametanja vlastitog.
1. Podrobnije o historijatu bilježenja muslimanskih lirskih pjesama i balada pisao sam u tekstovima: Historijat bilježenja i zanimanja za sevdalinku (Od zbilje do pjesme. Ogledi o usmenom pjesništvu, Banja Luka, 1983., 23-36) i Historijat bilježenja i zanimanja za muslimansku baladu (Muslimanska usmena balada, Sarajevo 1985., 22-32).

37

Zabilježen je velik broj pjesnièkih uoblièenja ove teme, poèevši od Erlangenskog rukopisa pa do najnovijeg vremena. Pjesme o nesretno zaljubljenim u kojima suprotstavljanje mladiæeve majke sinovljevu izboru dovodi do tragiènog kraja razlikuju se s obzirom na imena protagonista i dužinu, ali im je zajednièko da imaju dosta èvrst baladni model, sa više motiva koji predstavljaju njegova jaka mjesta. Razlièito rješavanje ovih postojanih segmenata baladnog modela, uz moguænost unošenja novih pojedinosti izmeðu njih, jeste prostor u kojem su se okušavali bezbrojni pjesnici, koji su iz naraštaja u naraštaj, sa razlièitim darom i umijeæem, baštineæi pjesnièku graðu, pristupali oblikovanju ove privlaène teme. Brojnost zabilježenih inaèica, u vrlo širokom vremenskom rasponu, svjedoèi da su usmeni pjesnici vrlo rado preuzimali naslijeðenu graðu koja im je davala moguænost da se i sami oprobaju u oblikovanju pjesme o nesretnim zaljubljenicima. Po svemu sudeæi, i motivski niz koji èini okosnicu ove balade sam po sebi bio je lahko pamtljiv i podoban za usmeno prenošenje: mladiæu koji veæ ima dragu majka nameæe drugu djevojku za nevjestu; sin se protivi majkinoj odluci i odbija da ostavi dragu ili da uðe u ložnicu dovedenoj; majka ili druga svojom zakletvom primoravaju nevoljnog mladoženju da ode skinuti mladu s konja ili da uðe u ložnicu dovedenoj; nevoljni mladoženja u ložnici ne prilazi nevjesti, nego se s pjesmom uz pratnju tambure oprašta s dragom, zaklinjuæi joj se na vjernost; tražeæi od dovedene da otkrije lice, a onda joj priznaje ljepotu znatniju od one koju vidi u svoje drage; usmeno ili pismeno poruèuje majci kako da ga opremi, kuda da se kreæe posmrtna povorka i slièno; ubija se ili umire, nalažuæi prethodno dovedenoj da zataji njegovu smrt, kako bi se zvanice na piru što dulje veselile, posebno njegovi najbliži; ujutro majka dolazi buditi mladence i otkriva sinovljevu smrt; umrlog mladoženju opremaju i ispraæaju prema njegovoj želji; draga, koja ne zna za smrt svog nesuðenika, na razlièite naèine otkriva njegovu posmrtnu povorku; ubija se ili umire od ljubavnog jada; povorka sa umrlim dragim zastaje i èeka dok opreme umrlu dragu te ih zajedno ispraæaju i sahranjuju; iz groba nièe raslinje koje simbolizira veliku ljubav sahranjenih. Prva od dvije antologijske balade iz Behara sa temom smræu rastavljenih dragih jeste razvijena pjesma koja sadrži sve relevantne motive baladnog modela skupine o kojoj je rijeè. U odnosu na zabilježene varijante ove balade, inaèica objavljena u Beharu istièe se razvijenom slikom obraæanja nevoljnog mladoženje majci, kojoj upuæuje pismo iz ložnice, te njegovih priprema za èin samoubojstva:

38

Podiže se Omerica mali, podiže se na noge lagahne, pa se fati divit i kalema, i hartije, knjige bez jazije, pa on piše pismo žalovito, baš u ruke ostarjeloj majki: "Èuješ li me, moja mila majko, potraži mi dva majstora nova, nek posijeku orah u livadi, od oraha da tenešir prave. Ti otidi u Novu èaršiju, pa sazivaj hodže i hadžije, kupajte me studenom vodicom, i utrite rumenom ružicom, niz tenešir pustite mi perèin, što mi ga je Hasna odgojila, na prozoru, pri na mjeseèini. Poneste me poljem zelenijem, a kraj dvora Hasnije djevojke, ne bi l' joj se mladoj sažalilo, ne bi l' mene mlada oplakala. Halali mi, moja mila majko!" 2 Druga antologijska balada iz Behara o nesretnim dragim pripada skupini pjesama u kojima tragièan zaplet izaziva bolest i smrt jednog od voljenih, koja u nekim pjesnièkim uoblièenjima dovodi do smrti drugog zaljubljenika. I u ovom sluèaju, dakle, smrt konaèno razdvaja zaljubljenike, ali joj ne prethodi naglo razdvajanje još za života, nevoljenom i nasilnom ženidbom dragoga, kao u prvoj skupini pjesama sa ovom temom. Pošto u svim zabilježenim pjesnièkim uoblièenjima ove teme jedan ili oba zaljubljenika umiru od kuge, može se zakljuèiti da su pjesme iz ove skupine odjek zbivanja prouzrokovanih pomorima kuge, koji u prošlosti Bosne nisu bili rijetki. Neke inaèice sadrže i lokalna obilježja u imenima likova i mjesta za koje je baladièno zbivanje vezano. U varijanti iz Behara baladièno zbivanje odvija se "na Zagorju, u Èengiæa dvoru", a junaci su Ajka Seferova, jauklija Bahtijareviæa. Pjesma iz Behara, koju je priopæio suradnik potpisan pseudonimom Osman Sabrija, izdvaja se skladnom žalopojkom zaruènika nad grobom drage:
2. Behar, 9/1908-09, 18/19, 293-294.

39

"Hej, jagluèe, i uza te grane! Truhnu ruke koje su te vezale, crne oèi, koje su gledale, medna usta, koja su brojila, b'jeli zubi konce otkidali!" 3 Od dvije antologijske balade iz Behara o zlosretnoj nevjesti, prva koja je objavljena pod naslovom Ljepotica Fata, a priopæio ju je Ibrahim Dautoviæ - pripada skupini pjesama o stradanju isprošene u roditeljskom domu, koje je izazvano urocima. U ovom sluèaju tragièka krivnja junakinje balade sadržana je u njezinoj nesvakidašnjoj ljepoti. Ljepota postaje kobna jer je dovoljno da se naðe na pogledu zlih oèiju ili da se povodom nje zaène misao ili izrekne rijeè. Bezbroj je moguænosti da osoba èija ljepota izaziva pažnju okoline bude ureèena, da postane žrtva uroka i tako strada. U ovoj baladi svijest o izuzetnoj ljepoti vlastite kæeri navodi majku isprošene da je krije od pogleda svatova koji bi ju mogli ureæi. Ali to je veæ zakašnjela predostrožnost: zlosretna nevjesta bila je predodreðena za stradanje onoga èasa kada se u glavi njezine nesuðene jetrve zaèela misao da ju isprosi za svoga djevera. Tiho izreèeni usklik ljepoti djevojke koja je zaèinila kolo bio je dovoljan da je uèini žrtvom zle kobi. U trenutku kada svatovi dolaze po zlosretnu nevjestu ona više ne pripada ovome svijetu i odlazi, odazivajuæi se zovu rajskih hurija: Kolo igra na sred Sarajeva, u tom kolu Fata ljepotica, sve je kolo glavom nadvisila, a ljepotom kolo zaèinila. Gledala je Hasanaginica, gledajuæi tiho govorila: "Mili Bože, èuda velikoga! Ja kakva je ljepotica Fata, za moga bi Muhameda bila, Muhameda, mojega djevera!" Ona ide ljepotici Fati, pa od majke isprosi djevojku. Pokupila kitu i svatove, pa odoše po lijepu Fatu. Tu ih oni lijepo doèekali: sve svatove u nove konake, a atove u nove ahare,
3. Behar, 6/1905-06, 6, 93.

40

jenðibule na gornje èardake. Veèeraše i akšam klanjaše, tad govori Hasanaginica: "Prijo moja, Alibegovice, izvedi nam Fatu ljepoticu, da je vidim i da krnu metnem." Progovara Alibegovica: "Prijo moja, Hasanaginice, ne mogu ti Fatu izvoditi, moja Fata odviše je lijepa, ovdje ima premnogo svijeta, veæ ti idi i krnu joj metni! Otlen ode Hasanaginica, ona ode u gornje èardake. Kad je prva vrata otvorila, obasja je sjajna mjeseèina; kad je druga vrata otvorila, nju obasja jarko sunašce; kad je treæa vrata otvorila, ali Fata na dušeku spava, dva joj nura na obrazu gore. Skoèi Fata na noge lagahne, pa govori Hasanaginici: "Hodi, hodi, moja jetrvice, èuješ sada šta hurije zbore: ‘Sad æe nama naša Fata doæi!’" To izusti, pa dušicu pusti, i umrije, žalosna joj majka! 4 Temu zlosretne nevjeste uoblièava još jedna pjesma koju je za Behar zabilježio Ibrahim Dautoviæ iz Bijeljine. Pjesma zapravo predstavlja razvijenu metaforu o hladnoæi novoga doma i okrutnosti novih ukuæana prema dovedenoj. Hasanaginici, koja tri dana u mukama raða, neæe prinijeti vode ni svekar, ni svekrva, ni zaova, a kad najzad Hasanaga prispije i ode po vodu, bude to prekasno da se ugasi žeð i spasi život.5 Prva od dvije pjesme sa temom nesretnih supružnika kazuje o pogubnom pohodu materi. Balada o pogubnom pohodu materi ljube koju na putu za roditeljski dom sustižu crne vijesti o smrti djece i vojna na
4. Behar, 4/1903-04, 14, 220 5 Behar, 1/1900-01, 9, 142.

41

uvjerljiv naèin kazuje o stalno prisutnoj èežnji dovedene za majkom i roditeljskim domom, ali je snagom ovoga zova mjerena zapravo ljubav prema vojnu, èija se snaga - u doživljaju života pjesnika koji su uoblièavali ovu temu - stavlja ispred ljubavi prema djeci. Jer, sa dugo priželjkivanog pohoda majci, zlosretnu ljubu æe vratiti tek vijest o smrti voljenog vojna. Najveæe moguænosti za pokazivanje pjesnièke inventivnosti pri oblikovanju ove teme pružao je motiv povratka u dvore zlosretne ljube i majke, koja od varijante do varijante zatièe svaki put drugaèiji, ali uvijek jeziv i poguban prizor u dvorima koje je u oèajanju i neoprezno proklela. Ukupno stradanje u baladi ostvaruje se kao ispunjenje kletve koju ljuba izvija u èežnji za majkom i roditeljskim domom, što je u varijanti koju je Beharu priopæio gimnazijalac Mustafa Kurtagiæ uoblièena na pjesnièki upeèatljiv naèin: Dvore mela Alibegovica, dvore mela, svoje dvore klela: "Dvori moji, ostali mi pusti, otkad sam ja mlada dovedena, ja nijesam svoje majke vid'la!" To mumljaše, da niko ne èuje, al' to sluša beže Ali-beže, pa govori svojoj vjernoj ljubi: "Ti pokuhaj medene kolaèe, pa ti hajde majci u pohode." To je ona jedva doèekala, pa pokuha medene kolaèe, ona ode majci u pohode. Kad je bila na prvom konaku, haber stiže i siæahna knjiga: "Vrat’ se natrag, Alibegovice, kuga ti se u dvor uselila, obje ti se kæeri razboljele." "Ne vratih se dok ne vidim majke, da su vala i obadva sina." Kad je bila na drugom konaku, haber stiže i siæahna knjiga: "Vrat' se natrag, Alibegovice, kuga ti se u dvor uselila, oba ti se sina razbolila!" "Ne vratih se dok ne vidim majke, 42

dvije košutice. mogu odnositi na bezbrojne situacije. Behar. al' mi odmah za goricu zaðe. Dok se druge balade iz ove skupine. za goricu. pjesma o na smrt bolesnom Havaliæu Begi odnosi se na posve odreðenu situaciju u kojoj se jedna porodica našla. u svega èetiri stiha. a ljubovca od stida ne 6. Ona sjela jade jadovati: "Dvije kæeri. haber stiže i siæahna knjiga: "Vrat' se natrag. Pjesnik ove balade ostvario je jasno modeliran lik umiruæeg junaka. i u široj porodici opæenito. Nepoznati pjesnik uspio je. i lik ljube. Poèetna situacija u baladi o na smrt bolesnom Havaliæu Begi slièna je poèetnoj situaciji u Fortisovoj Žalosnoj pjesanci: ranjenog ratnika obilaze mati i sestrica. èije spominjanje vojna uvjerljivo posvjedoèuje da se tu radilo o jednom vrlo skladnom odnosu meðu supružnicima. s obzirom na širinu zahvatanja u sferi opæeljudskog. konaèno. žalosna joj majka. objavljena na stranicama Behara. a dva sina raci donesoše. 5/1904-05. što naravno ne umanjuje univerzalno znaèenje ove pjesme. dva siva sokola! Alibeže. a dva sina. ali ti me bješe obasjalo. 1. dvije kæeri u raku spustiše. kazuje o umiruæem vojnu koji se sa životom dijeli zazivajuæi ljubu i šaljuæi joj predsmrtnu poruku. i umrije. sunce iza gore. 12. gledajuæi je kroz odnose prema majci. ona ga je za šest preletila. Alibeg se glavom razbolio!" Kad to èula Alibegovica. Kad je bila blizu b'jela dvora. Alibegu vodu nastaviše. sestrama te. o kojoj umiruæi vojno govori sa puno obzira. u ovoj kratkoj baladi ostvariti. uoblièivši predstavu o njegovoj ukupnoj liènosti. što je polje od dvanaest sahata. meðutim. 6 Druga antologijska balada o nesretnim supružnicima. pod crnu zemljicu!" U njojzi je živoj srce puklo. kuga ti se u dvor uselila. prema ljubi.da s' Alibeg glavom razbolio!" Kad je bila na treæem konaku. Alibegovice. 43 .

selam ti je ljuba uèinila. što æe tebe. za vrata se krije: "Mila majko. Kad su došle Havaliæa Begi. Balada je u cijelosti skladna tvorevina nepoznatog pjesnika: Razbolje se Havaliæu Bego. ako meni suðen danak doðe. Mojoj ljubi ðogo od niæaha. pokazuje puno nježnosti i brige za ljubu koju ostavlja. a zatim i u svojoj predsmrtnoj poruci. 44 . kako mi je ljuba?" Havaliæu majka govorila: "Drago d'jete. moja mila majko. oko kule hiljadu dimova. i bijela kula. zdravo ti je ljuba.mogne i samo mu šalje pozdrav. vjerna ljuba od stida ne može. ni u putu. Meðutim. zeæir prsten sa desnice ruke. najprije u razgovoru s majkom i sestrom. koja je ujedno i njegov usmeni testament. ni u Carigradu. veæ u Nišu straže èuvajuæi. i pod kulom zelena livada. a ja imam do dv'je seke svoje: star'joj seki timar Tihorica. u kojoj je. selam šalje. kula na Zagorju. odnos naravi izmeðu Havaliæa Bege i njegove ljube bitno je drugaèiji nego li izmeðu Hasan-age i njegove ljube te ovaj nedolazak ne izaziva tragièni nesporazum meðu supružnicima. Selam šalje Havaliæu Begi. Tebi. selam æeš mi Begi!" Otle ode majka i sestrica. Oblazi ga majka i sestrica. po njoj pase hiljadu ovaca." Onda veli Havaliæu Bego: "A Boga ti. mila majko moja. što æe tebe do smrti hraniti. za sve pita Havaliæu Bego. a najprije za vjernu ljubu: "Mila majko. mlaðoj seki Èojluk selo ravno. majko. Havaliæ Bego. suðen danak i umrli sahat. kao u Hasanaginici.

Kada od ljube saznaje da je brat živ i zdrav . 45 . 1/1900-01. Plemenita nevjesta. 20. Rijeè je o prastaroj temi o braæi u zavadi oko nasljedstva. or Bosanska vila/Bosnian Fairy/. Za to vrijeme Hasan-agi. èime se skladno zaokružuje ova usmena tvorevina nepoznatog pjesnika.i pod njima hiljadu janjaca. razmutivši od meda šerbe u njoj. u planinu. naglo se ukazuje sva èudovišnost naruèenog bratoumorstva. koji lovi u planini. nalazi izlaz iz muke u kojoj se našla tako što iz svoga ruha uzima zlatnu maštrafu i poklanja je djeveru Muhamedu. pritisnuta teškim nalogom muža. gdje se dijeli Hasan-aga s bratom Muhamedom. Dirnut ovim nevjestinim velikodušnim èinom. u zebnji za bratom. Hasan-aga nalaže ljubi da otruje njegova brata Muhameda. djever joj kao uzdarje daje sporni èitluk i kulu na Zagorju. Behar. Lyrical Song and Ballad in Behar There have been many persons who collected the Moslem lyrical songs and ballads before the emergence in the Behar journal. te on hrli dvoru u posve promijenjenom raspoloženju. Sporan dio nasljedstva oko kojeg se braæa zavaðaju jeste jedan èitluk i "Bijela na Zagorju kula". a on odlazi u lov. 8. 6/1905-06. Mojoj ljubi i od Boga krivo. There were also the separate collections published. for instance by the gatherers from the Ser7. They were published-after the collections by Vuk Karadžiæ-in the newspapers and journals such as Bosanski prijatelj/Bosnian Friend/. 7. a za potpuniji uvid u motivsko-tematsku raznovrsnost te u raznolikost pjesnièkih zahvata na nivou pojedinih segmenata usmenih tvorevina. U pjesmi koja je pod naslovom Dva brata objavljena u Beharu. koji nam tek predstoji. 320. neophodan je sustavan i širok zahvat u graðu. svoju dušu pusti.susreæe se s njim i halali. to izusti. koje miri plemenita snaha. èime prestaje uzrok zavade meðu braæom. Bosanski vjesnik /Bosnian Herald/. ona nema od srca evlada!" To izusti Havaliæu Bego.7 Konaèno. 108. Behar. tematskoj skupini pjesama o sukobima u porodici pripada samo jedna antologijska balada objavljena na stranicama Behara. radnja je lokalizirana u Zagorje. 8 Ovaj kratki osvrt na lirsko i baladno pjesništvo u Beharu ukazao je samo na vrhunske pjesnièke domete.

unhappy married couple. Popoviæ Rodoljub. The majority of lyrical songs published on the Behar pages belonged to the love songs. Hofbauer and others.H.S. This is the task that still lies ahead of us. D. and the conflicts within the family. bereaved parents. Petranoviæ.e. Davidoviæ and others. This short paper about the lyrical and ballad poetry in the Behar pointed out only to the loftiest poetical accomplishments. K. Blagajiæ. require the more systematic and wider insight into the available documents. whereas from the Croatian circles the gatherers were N. as well as a divergence of poetical creations on the level of some segments in oral poetry.N. 46 . Tordinac. The more complete insight into the variety of motives and topics. Ristiæ. The ballads printed in the Behar contained examples of all thematic groups. the songs of an unhappy girl. about the unhappy bride. K. S.bian circles such as B. M. about the lovers parted by death. i.

susreæemo dvije karakteristiène romantièarske teme ne samo prevoðene arapske literature u našim preporodnim èasopisima veæ i u Bašagiæevoj. Istaknimo. U toj prièi. Nedeljkoviæeva rasprava se ocjenjuje kao navala na islam. Osvrnimo se na one prve. Nedeljkoviæ je.12/ u kojoj se Arabija javlja u svom poznatom koloritu.1-2. naime.. èija je radnja situirana u vremenski okvir kraja džahilijjeta i dolaska islama na Arabijskom poluotoku.1-2/. stilematsku leksiku ovog našeg prevodioca. Behar je. što zbog dužeg izlaženja. Repovac prevodi narodnu pripovijetku Nevjera /2/1892. æudoreðu i podsjeæanju na kulturno-prosvjetni zamah islamske kulture u prošlosti kao zalogu povijesnog sjaja velikih islamiziranih naroda.4. arhaiènu.Historièku crticu iz arapskog života. U prilozima koji su slijedili u Bošnjaku. Ovaj èasopis je svoje èitaoce upoznavao s predislamskim arapskim pjesništvom.1. a dobrim dijelom i u èitavoj bosanskomuslimanskoj književnosti tog perioda. tvrdio da se "samo u hrišæanstvu može razvijati kultura pa stoga napada našu". pored ostalog. usput. Jedan kratki prikaz iz godine 1894.17. Safvet Bašagiæ u 17. mnogo bogatiji prevodima s arapskog jezika. a Ibrahim-ef. Ta tema je: strast i slava predaka. knjigu Islam i kultura. Anonimni autor kritièki se osvræe na raspravu Islam Milana Nedeljkoviæa u izdanju Letopisa Matice srpske. broju Bošnjaka zavreðuje posebnu pažnju. 47 . broju objavljuje Nesretnu ljubav . a svoj prikaz autor završava pitanjem: "Može li se nazvati sijanjem kulture u narodu navala na tuðe svetinje?" Povodom pojavljivanja navedene rasprave Osman Nuri Hadžiæ je pisao. Anonimni autor tiska pripovijetku Harune-el-Rašid i njegov veliki vezir Džafer Bermeæi /6/1896. U godinama 1896-1897. Razumije se. s romantièarskim stilskim crtama miješaju se prosvjetiteljske i racionalistièke ideje o naobrazbi.1. finu.. ali i sa savremenom arapskom književnošæu.Džemaludin Latiæ ARAPSKA KNJIŽEVNOST U PREPORODNIM ÈASOPISIMA Arapska književnost prisutna je veæ u prvom godištu Bošnjaka /1891/. što zbog širine preporodnog zamaha.iæ/. Mehmed-beg Kapetanoviæ Ljubušak objavljuje dijelove svoga Istoènog blaga i najavljuje skoro izlaženje svoje knjige. 44. 43. u 14. ili to prijevodi iz arapske književnosti ili tematiziranje Arapa. Tako Bašagiæ objavljuje dužu pjesmu Memun kod Noširevanova groba /1/1891.42.

On se slavi kao "najveæi pjesnik filozof arapskog naroda"..g. usljed èega ga je Premilostivi povratio opet i u njegovu bisernu koru". U prosvjetiteljskom duhu Bašagiæ dalje nalazi da je ta pjesma "puna filozofije. El-Mearri je ovo poštovanje. Arapski pjesnik kojim su se najviše oduševili naši pjesnici prevodioci Bašagiæ i Æatiæ te islamski pisac Muhamed Seid Serdareviæ bio je Ebul-Ala el-Mearri/ r./ U plamenu vjeènog rata grudi su mi prekaljene. ali poezije je u njojzi tako malo". po Isau/.Moja slava uzdiže se iznad sunca i plejada. Bašagiæ je preveo odlomke iz El-Mearrijeve zbirke Luzumijjat /9/1908-1909. Muhamed Seid Serdareviæ. Uz prevod naši prevodioci obièno donose bilješku o pjesniku te objašnjenje o vrsti njegove pjesme. vrsti lirske pjesme "u kojoj pjesnik slavi svoje pleme.. a mogli bismo reæi i tematsko-sadržajno usvajanje. . I povratak ljudskog biæa u stanje atoma./. u Siriji/. Pored djece. Æatiæ prevodi "jednog od najveæih pjesnika prije islama" Antaru ibn Šedaba el-Abzija /polovina 6. Za njegovu pjesmu Bašagiæ kaže da je "ljepša od svake muallake". Tako Bašagiæ objašnjava da je luzumijjat /"Luzumu ma la jelzemu"/ "vrsta pjesme.10.najslobodoumniji islamski pjesnik svih vremena"/Bašagiæ/ te "želitelj slobode i narodnog napretka" /Muhamed-Seid Serdareviæ/. Odista se radi o misaonoj pjesmi. kog je Premilostivi od visosti stvorio.. (Odlomak iz El-Abzijeve Fahrije u Æatiæevom prijevodu). smrt staraca." /Fahrija je naroèito zastupljena u predislamskoj arapskoj književnosti. bez posebnih prevodilaèkih pretenzija. Sijao je."bio je jedan pokriveni dragulj. Npr." prevodi Serdareviæ epitaf na El-Mearrijevom grobu. Svjesni da Bosanski Muslimani dobrim dijelom dijele sudbinu 48 . gdje se srokuju dva sloga".st. seoba iz doma. "uz Chajjama . koji o El-Mearriju piše jednu obimniju biografsku bilješku. istièe ovog pjesnika koji se protivio apsolutizmu i anarhiji.. 970/363. "Vlasnik ove grobnice.155/. velikane ili sama sebe. Pred njezinom velièinom svaka slava u prah pada. zaslužio svojom pjesnièkom i politièkom slobodoumnošæu. U plamenu vrele krvi rodila je majka mene. ali mu vrijeme nije poznavalo vrijednosti.Bašagiæ u prvom godištu Behara prevodi odlomak iz Lamijjetu-laraba predislamskog pjesnika Šanfare el-Azdija /510. Rijeè je o Antarovoj fahriji.

243/. Buliæ upoznaje èitaoce Behara s ovom specifièno arapskom proznom formom i s njezinim najpoznatijim piscem Muhammedom Haririjem iz XI. specifièni historijski kolorit. život pripovijedanja i šarolikost Šeherzadinih svjetova. Odgojno-moralnim stihovima prošarana je veæina proznih tvorevina. Buliæ. Æatiæ. Meni više dozlogrdi. Naš prevodilac mekamu naziva "umjetnom prozom". Mali uvid u naše preporodne èasopise otkriæe nam didaktièku i moralistièku notu pjesništva i ostale literature koju oni donose.279-380/. Šejh Muhamed Abduhu je pjesma koju je ’Allame-i’asr ispjevao neposredno pred preseljenje na ahiret. Smrtnu mi je ranu dao Grijeh i prestup mog naroda Što je tako nisko pao to je jedna kitica iz Glasa iz smrtne postelje Ibn Ebi Hukaika /preveo Mirza Safvet.1. godišta do 5.242/ i Druga mekama: El-hulvanijjetu /7/1906-1907.274-275/ anonimnih autora.4. meðu kojima je svakako bio i Æatiæ. 17. komparira stanje muslimana i lijenost hodža u Bosni i Misiru i uvjerava našu ulemu da isto misle veliki reformator Abduhu i naši napadani pisci. u kojoj do izražaja dolazi "igrarija rijeèi". koji donosi i original Abuhuove pjesme.23. Navešæemo jedan primjer u kome se vidi kako se Buliæ 49 . U toj pjesmi Abduhu žali zbog propasti muslimana. u to vrijeme koloniziranog i zaostalog. 6/1905-1906. koji je s arapskog preveo Oèev savjet sinu. koji polazi na put /7/1906-1907. st. a preveo ju je Æatiæ. Od 13.18. A. moli Allaha. broja 2. prièe i basne naglašeno savjetodavnog karaktera. dželle šanuhu.15. H. odlomak iz djela Mešahiru-n-nisa /Glasovite žene/ u prevodu Mirze Safveta /1/1900/1901. Buliæ donosi Prevod prve Haririjeve mekame /6/19051906.197-200/ anonimnog autora. broja 9. H. Od proznih formi Behar donosi odlomak romana iz arapske povijesti Harun er-Rešid /7/1906-1907. naši prosvjetitelji prevode one pjesnike i reformatore koji s gorèinom govore o jednom stanju i propasti islamskog Istoka i s nadom najavljuju njegovo buðenje.21. Naroèito se na tom polju istièe A. godišta Osman Nuri Hadžiæ i Fehim Spaho prevode Hiljadu i jednu noæ / od broja 13/1902-1903 Spaho to èini sam. U jeziku ovog prevoda osjeæa se bogatstvo naše narodne leksike. arapske pripovijetke./. pa "uèeni svijet ne drži puno do sadržaja mekama".islamskog svijeta. da Ummetu pošalje jakog rukovoðu i kritikuje ulemu koja tavori u taklidu /oponašanju/. "Govor ponosne Arapke".

1. /47 predstavljen je savremeni Pjesnik Nila. Divni vrat s nakitom i èari antilopine. Dobro jutro želim vam.igra rijeèima prevodeæi Haririjevu umjetnost proze: Potucao sam se od kamen-srca do još tvrðeg tvrdca te tužne slike. vi stare ruševine! A zar je dobro onom. originalnom ritmu bez stereotipne inercije koju susreæemo èak i kod Æatiæa. Na nj se izli svaki crni oblak iz visine. kao žedna ptica obilazeæi oko zdenca. 153-155/. tražeæ vode studenca. U književnoj kritici koja se odnosi na arapsku književnost Behar pozdravlja pokretanje novih listova u islamskom svijetu.50 .8 i 9. U Gajretu /6/1913. od èijeg zadnjeg sastanka Proðoše tol'ki mjeseci i tol'ke godine? Nesta traga od Selmina stana u Zulhalu. Bajraktareviæev ritam je bez pjevljivosti. F. 5-7 do 10. Ibrahim. a u godištu 9/1908/1909 br. Ko za onih noæi kad ti otkri sjajne zube. I vidiš još uv'jek u Selmi mlado gazelèe I nojevo jaje nasred pješèane pržine. a kod Bašagiæa ona je èak napadna. drugi iz Bisera. A ti držiš: Selma je ista ko za sastanaka Na Rassuev'alu il kod Huzama-doline. Hafiz-ef. jedan iz Gajreta. ko bude i umine?! Dobro se æuti samo sretnik i vjeèno mladi. koji je u Biseru /2/1913. Nedžati preveo je dijelove iz Imrul-Kajsova divana. Hod je sasvim isti. Nedžati je pseudonim Fehima Bajraktareviæa. Gajret i Biser nastavljaju Beharovo interesiranje za arapskom književnošæu. Što ne spava u strahu i nièim se ne brine. donosi preglede arapske književnosti /Spaho Mehmed i Dizdar Muhamed.170/ F. koji za Imru-l-Kajsa kaže da je "najveæi arapski pjesnik predislamske periode". Osvrnuæemo se na dva prevoda. spontanu rimu. 3. Prevode se arapske prièe pouène sadržine te poezija predislamskog i islamskog perioda. A kako je onom. Drugi prijevod je Saliha Bakamoviæa. Književna kritika je opæenito biografska. Njegov prevod ima svježu leksiku i novu. ukratko: to je prevod uoèljive prevodilaèke discipline. za koga anonimni autor tvrdi da je "narodni misirski pjesnik" i "prvi pjesnik savremene arapske poezije". Bajraktareviæev prevod izdvaja se u èitavoj arapskoj prevedenoj poeziji po novom. 2/1901-1902.

Djela koja su prevoðena s arapskog jezika naglašeno su moralnoodgojna.g. na kraju: Arapska književnost je. Ovo bijaše ugovoreni èas.4 i 5. a naroèito preko arapskog pisma. uvijek s islamskom misaonom i etièkom pozadinom ili podlogom. jal svojom formom. 51 . èija sjena obilazi Kerbelske sokake.a. a u Biseru ciklus O ženi u kojem velièa i èuvene Arapkinje Zulejhu i Merjem i u kojem je ona antologijska pjesma o Fatimi ez-Zehra. prevoðena zato što je arapski lingua sacra naše bosanskomuslimanske kulture. kreativno æe biti usvojene u poèecima naše moderne književnosti. zalazaše za ladanjem. I ti doðe.s. M.v.125/ s francuskog preveo nekoliko ljubavnih pjesama arapskih pjesnika. a bez tog jezika. i pored novonastalih i katastrofalnih prilika. kao spavaèa. meðu njima i èuvenog Ibn Zejduna. Osman Ðikiæ u Gajretu /6/1913. arapske basne i maštovite prièe. i pored ukljuèivanja u evropske tokove obrazovanja i razvoja. samobitnost i posebitost. mekame. jal svojim motivima /ovo drugo je naglašenije/. kojeg iznenadi zora. U Gajretu 1911. podsticajna. Naši prosvjetitelji su znali da na ovom prostoru mogu i moraju opstati samo ako saèuvaju autohtonu kulturnu srèiku i nacionalnu samosvojnost. Veza s tim jezikom. kojima odluèni ton daje islam. Zato smo ovdje susreli fahrije i luzmijjate te hikaje. mi smo ušli u krug velike islamske kulture i civilizacije. 7. Ja bijah privezao svoga konja i sio. Zakljuèimo. u drugom zlatnom dobu naše kulturne povijesti. crvenije od cvijeta ohkuana. Æatiæ objavljuje svoje Religiozne sonete s motivima iz arapsko-islamske povijesti.1914. Na zalasku naše islamske renesanse. Æ. a na poèetku novog doba. Preko tog jezika../. Prevoðena literatura je u funkciji preporodnih ciljeva.8. naši pisci (i) na poetièkom raskršæu goje poetiku istoènjaèkih književnosti i oploðuju mozaik ukupne literature jugoslavenskih naroda. preporod se ipak nije mogao zamisliti. Te književne vrste.110. Sunce. hurufata. ostala je neraskidiva.104/ objavljuje Hazreti Muhammeda /s. moja draga! Mene je tada obuzela velika jeza.

prip.Bašagiæ/ /6/1905-1906. /Preveo/ A. -.155/ -Ebu Firas: Ponosna pjesma..1-2..Bašagiæ. Preveo s arapskog Ibrahim-ef.1-2/.. /Preveo M. 35.21.23./9/1909./6/1906.1. Historièka crtica iz arapskog života. Pripovijetka./S. Nar.34.1-2/.202-203/ Proza -Anonim: Govor ponosne Arapke.10.1-2. koji polazi na put./8/1907. Æatiæ /8/1908191135-136/. S arapskoga preveo Mirza Safvet. Safvet: Memun kod Noširevanova groba /1/1891.iæ/ Proza -Anonim: Nevjera.242/ -Antar bin Šedad el-Absi: Fahrija.19/ -Hazreti Alija kalifa IV: Iskrice-.14.. ”.. Safvet: Nesretna ljubav. 24.iæ../ Preveo: Æazim M.17.Arapski spjevao-ž Preveo M./Prijevod s arapskoga/. U godinama 1896..Bašagiæ.17. 43.Buliæ.42.Bašagiæ.-/12/1902. Repovac /2/1892..Bašagiæ/.381-382/ -Ibni Ebi Hukaik: Glasi iz smrtne postelje.362-363. Preveo Mir.2..H.1-1/ Behar Poezija -Anonim: Oèev savjet sinu.Bašagiæ/.8. S arapskog preveo Mirza Safvet /S.Æatiæ. dijelovi iz knjige Mehmed-bega Kapetanoviæa Ljubušaka "Istoèno blago". S arapskoga preveo Mirza Safvet /S. S arapskoga preveo Mirza Safvet/S./7/1906-1907l12l124-135/ -Ebu-Ala el-Mearri/: Odlomak iz jedne Mearrine kaside.1908.4. /S arapskog preveo 52 .13.4/ -Šejh Muhamed Abduhu: xxx.Bašagiæ/.121/ -Šanfara el-Azdi: Odlomak iz "Lamijjetu-l-areb". .BIBLIOGRAFIJA Književnost s arapskog jezika Bošnjak Poezija ./7/1906-1907.m: /Dopis povodom èlanka Mehmeda Teufika "Arapski jezik u našim gimnazijama" u Beharu/.".-1897. 1.1/1900-1901. -Anonim: Harun-el-Rešid i njegov veliki vezir Džafer Bermeæi /6/1896. . -Anonim: Islam/4/1894.1.. Æatiæ/.1/1891. /1/1900-1901.1-2/.-vet/S.

9.200-202.7.5.17.Bašagiæ/.23. /Odlomak/. /4/19031904. Ahmed:Carski saraj.9.Prijevod s arapskog.109// -Hajroviæ M. /Istoèna pripovijetka/.Arapska pripovijetka .5. /1/19001901. . -Dukatar. /2/1901-1902. Murat: Zavidnost. Arapska prièa.162/ x Bilješka o listu.:Darežljivost Džaferi Bermekije./1/1900-1901. hafiz M.197-200/ Arapske narodne pripovijetke -Deronja Hasan: Vuk i lisica./3/19021903.12./7/1906-1907.13.10. Roman iz arapske povijesti. Arapska prièa. .15/ 53 .Anonim: Ženidba.13. /1/1900-1901. Po arapskom Šemsuddin /Sarajliæ/./1/1900-1901.162/ -Anonim: Hiljadu i jedna noæ.135-136/ -Hajroviæ.Arapska basna.205.39/ -Anonim: Harun el-Rešid.139ž140/ -Anonim: Hatemi Tai.Hazim: Prije smrti pokaj se. /Istoèna prièa/.10.61/64/ -Anonim: Hiljadu i jedna noæ.158/ -Repovac Nasihudin: Baci niz vodu. Arapska pripovijetka. S originala preveli: Osman Nuri Hadžiæ i Fehim Spaho.efBasili.S.1.60.190/ x Najava ovog prevoda u Beharu. /2/1901-1902.363/ -Muftiæ.5./1/11900-1901./6/1905-1906. -Anonim: Novi list zabavno-pouèni u Misiru./5/19041905.82/ -Mehmed: Sultan-ul-heva ve terbujet-ul-benat./M. Arapska basna.4./1/1900-1901. -Anonim: Enisul-Dželis /Prijatan drug/.A. /5/19041905./S.78-79/ Kritika o arapskoj književnosti -Anonim: Ajal-ul-iber /Èudotvorni znaci/.10.15. Preveo-.Iz djela "Mešahirun-nisa"/Glasovite žene/.-62 do 9/1909-1909. Salih:Maèka i miš.17.23. /6/1905-1906.83/ x O dva arapska romana./1/1901-1902.243.: Sabur.Hadže zade.4.: Teveæel.363/ -Mahiniæ. Iz Hadisi-erbeina preveo ./1/1900-1901.12.267-268/ -Hajroviæ M./8/1907-1908. -Anonim:El-Muejjed. Arapska pripovijetka. /6/1905/1906.3. naæi æeš uz vodu./1/1900-1901. do 9/1908-1909. Napisao Bursum.186-187/ -Kazazoviæ.

105-106/ Poezija -M.s. /6/1905-1906.Musapejgamber.7. Muhamed Seid: Ebul-Alai-Mearri.Æ.s./6/1913./4/1911. /5/19041905.7. a.Æatiæ: iz ciklusa "O ženi": Zulejha.3. a. Napisali-.110..12.18.a.8 i 9.18.7./6/1913.4.-Anonim: Hiljadu i jedna noæ. The link with that language.215/ Poezija -M.Isa-pejgamber a. /2/1913-1914. 104/ -Iz Umru-l-Kajsova divana.". /1/1912-1913.5-7 . /9/1908-1909. even under the newly cre54 . /2/1914.125/ -Hiæmo: El-islamu jalu ve la jula alejhi.Æatiæ: Teubei-nesuh. hurufat.s.279380/. .9899/ .153-155/ Gajret Proza -Faik /po arapskom/: Dvije arapske prièe./2/1901-1902.-Hidžret.13 i 14. /3/1918. /2/19011902.H. Merjem.1.179-181/ -Spaho.. Fatima ez-Zehra.: Prevod prve Haririjeve mekame.4 i 5.do 10. We entered into a circle of this great Islamic culture and civilization through the medium of this language.9.170/ Biser Proza -Sloga i nesloga. /7/1906-1907.-Zemzem vrelo.Nedžati /Fehim Bajraktareviæ/.53/ -Salih/ Bakamoviæ: Iz arapske lirike.1. /3/1918.7 i 8. Fitnet.v. Po arapskom Hazim Muftiæ. Preveo F. -Anonim: Pjesnik Nila. Fehim: Iz novije arapske književnosti. -Serdareviæ.Æ. .s.99-100/ Arabic Literature in our Revival Periodicals The Arabic literature was translated in the second Golden Age of our cultural history because Arabic was lingua sacra of our Bosnian Moslem culture. x Obavijest.Osman Ðikiæ: Hazreti Muhamed s.47/ -Buliæ A.Æatiæ: Religiozni soneti: Ibrahim-pejgamber.287/ -Spaho Mehmed i Dizdar Muhamed: Pregled arapske književnosti. 8./4/1911.131/ -M. and especially through the Arabic script.7.

For this reason. remained unbreakable. Arabic fairy tales and imaginative stories. hikayas (short stories). our writers.ated and catastrophic circumstances. on the poetical crossroad. The works that had been translated from Arabic had an underlined moral and educational character. and at the beginning of a new age. cherish the poetics of Eastern literatures and fructify the mosaic of overall literature of Southern Slavic nations. originality and particularity. The translated literature was in the function of Revival goals. These literary types. They were meant to incite readers' response and they always had the Islamic thinking and ethical background or backdrop. 55 . maqamas (stories told in a special manner that complies with the particular vocal interpretation of Qur'an). Without Arabic. Islam gave the most decisive mark to these qualities. because they knew that they could and had to remain in these parts only if they preserved their autochthonous cultural essence and national self-awareness. either in their form or in their motives. Towards the sunset of our Islamic Renaissance. Our writers tried to enlighten their readers. we saw here fahriyas (stories of praise) and loosmiyates (didactic stories). our involvement into the European currents of education and development and the Revival could not be even imagined. (the latter one was more pronounced) would be accepted in a creative way at the beginnings of our Modernist literature.

56 .

Francuski putnik veli za Mustafa-efendiju: "J'ai bien vu a Sarajevo une ecole du Gouvernement. pour apprecier son caractere et son instruction. /prevod sa francuskog.Muhamed Neziroviæ PRIJEVODI SA FRANCUSKOG I DRUGIH ROMANSKIH JEZIKA U MUSLIMANSKIM ÈASOPISIMA U DOBA PREPORODA I zar da se posumnja u vrijednost lista u kome susreæemo ova velika imena. Nauèio je francuski u Parizu i voli Francusku. da bih mogao èiniti o njegovom karakteru i njegovoj naobrazbi. 1913. Sarajevo.koji je predavao u nekoj sarajevskoj školi o kojoj vrlo malo znamo jer o njoj ne govore naši suvremeni istraživaèi a koja je prema ovom svjedoèenju francuskog putnika postojala na devet godina prije osnivanja sarajevske ruždije. najstariji uèitelj Sara1. 607. Bodler. Muhamed Neziroviæ.” Interes bosanskohercegovaèkih Muslimana za sve ono što se dešavalo na Zapadu pa tako i za teèevine francuske kulture kao i dostignuæa njene književnosti nije bilo nešto što se naglo pojavilo tek poslije 1878. godine osnovao bosanski valija Topal Osman-paša. Putovanje u Bosnu 1855. j'an assez connu le directeur de cette ecole Mustaffa-Effendi. U drugoj polovici devetnaestog stoljeæa u Bosni i Hercegovini æe uvijek biti ljudi koji æe znati i voljeti francuski jezik. Birbaum i druga? “Sarajevski list 252. Krapotkin. str. Sarajevo. advokat u pariškom sudu i èovjek koji je znao naš jezik i zanimao se za našu prošlost Henri Massieu de Clerval proputovati Bosnom i govoriti o izvjesnom Mustafa-efendiji . ocjenjujuæi djelovanje èasopisa Gajret. Tako æe francuski putnik. Dobro sam upoznao direktora te škole Mustafa-efendiju. Uitmen. 1979. Èehov. godine u Život 5. to jest poslije okupacije Bosne i Hercegovine od strane austrougarskih trupa. godine.. Istina. Henri Massieu de Clerval.." 1 Možda je to onaj isti Mustafa Izet-efendija. II a appris le francais a Paris et il aime la France./ 57 . vidio sam u Sarajevu jednu vladinu školu. Šopenhauer. Anatol Frans. koju je 1864.

58 . godine donio jednu bilješku u kojoj je izražavao nadu da æe se i u Sarajevsoj ruždiji "naskoro postaviti i jedan uèitelj za francuski jezik" što se uskoro i ostvarilo jer je bosanski valija samo mjesec i pol dana kasnije odluèio da u ruždiji. Cijela ova atmosfera. Æuriæ Hajrudin. ali nisam bio u moguænosti. koji je inaèe mnogo u upotrebi. od 13. da se upravo te iste godine u ovom istom listu pojavio i prijevod jedne druge pjesme francuskog pjesnika Alphonsea de Lamartinea i to upravo u povodu njegove smrti. "što vidi da je broj uèeæe se u ruždiji djece. On je u pismu poslanom u Carigrad Rešad-begu koji ga je. 2. na primjer francuski. str. Imao sam želju. Arif-efendija. otpoène predavati francuski jezik.2 Njegovo nezadovoljstvo je svakako urodilo nekim plodom jer je ono. a u Evropi.147. ožujka 1869. 3. 1987.jevske ruždije iz godine 1869. impresioniran njegovim darom upitao gdje se školovao. ona se tamo mnogo njeguje.-1878. zu-l-hidžeta 1285 /30. "drži za opšti evropski jezik". pa makar tu bilo i hiljadu sramota. urednika Sarajevskog cvjetnika. ožujka 1869. i neprestano se trudi da savjetima i opomenama uèenike ove škole što više umnoži". odgovaralo opæoj klimi koja je postojala u odreðenim kulturnim krugovima glavnog grada bosanskog vilajeta jer je Sarajevski cvjetnik u svom broju 2. odgovarao: “Kako je u našim krajevima nauka potpuno zanemarena. Školske prilike Muslimana u Bosni i Hercegovini /1800.3 Zanimljivo je. jer mi nije dao priliku silnik po imenu nemoæ”. da se obrazujem u nekoj tuðoj zemlji na tuðem jeziku. tadašnjem zvaniènom organu Bosanskog vilajeta. Mi ovdje donosimo njen poèetak i kraj. svibnja 1869. na osnovi sultanovog odobrenja./.Od svih mojih želja jedna od najveæih je da nauèim jedan strani jezik.... vojni lijeènik sarajevskog garnizona. prema Bosni. koji se. zasigurno./. Mehmed Šakir Kurtæehajiæ u Sarajevskom cvjetniku od 29." Pjesma je izvrsno prevedena i donesena jezikom kojim se i danas skoro ne bi imalo što ni dodati ni oduzeti. ne znam je li to uroðeno svojstvo naroda. za kojega je tadašnji sarajevski Službeni list podvlaèio da u svakoj prilici svoje nezadovoljstvo izjavljuje. meðutim. od 3. ili kako list navodi: "Sadržaj jedne pjesme iz djela prije nekog vremena umrlog francuskog pjesnika La Martina. prema množini žiteljstva ove varoši vrlo mali. nezadovoljstvo tadašnjim stanjem školstva ali i svijest o potrebi da domaæi sinovi upoznaju jedan veliki strani jezik našla je odjeka i kod Šakira Mehmeda Kurtæehajiæa. Sarajevo.

O Bože! Šta je poèetak.) Oèito da je Mehmed Šakir Kurtæehajiæ.. neprekinuto tekla od veoma starih dana. Još jednom se tako potvrdilo da je meðu Muslimanima. godine. Ako si ti svijetu poèetak i svršetak kako je dug put njegov! Koliko su èudne stvari. Od onih pisama hercegovaèke muslimanske gospode koja je donio dr.477-494. 59 . kojem nije bila potrebna nikakva reforma. slavenski i da ga je dobro nauèio od svog oca Mehmeda Emin-efendije Kurtæehajiæa. koji æe nas izbaviti iz ovoga mora i po našoj nas volji na jednom mjestu sabrati i umiriti. poèele su u Sarajevu stizati prve francuske novine a sigurno i prvi èasopisi. gdje je zakopan. Godinu dana kasnije bit æe pokrenut 4. do konca devetnaestog stoljeæa u kojima æe se predavati i francuski jezik koji ipak neæe nikada imati onaj status i onu premoæ koju je uživao njemaèki. Nekoliko mlaðih pisama hercegovaèke gospode pisanih bosanicom iz dubrovaèke arhive. Svakako su ove dvije prve decenije našeg stoljeæa predstavljale i doba snažnog poleta i aktivnosti bosanskohercegovaèke muslimanske inteligencije koja se poèela. nažalost. snažno napajati i na zapadnim izvorima i uzorima. nepoznatog prevodioca. od 12. godine Zeman. kako kaže u svom pismu Rešad-begu. taènije 1902. nit njihovog narodnoga jezika. pa je stoga i pisao ovako lijepim jezikom kakav se osjeæa i u ovom prijevodu ove pjesme. U Sarajevu je u sami osvit dvadesetog stoljeæa pokrenut Behar nešto kasnije Gajret i 1911. po navodima Hamdije Kreševljakoviæa. osnivajuæi. znao. 1914. pojedine gimnazije koje æe se otvarati poèev od studenog 1879. Æiro Truhelka 4 do ovoga teksta koji se pojavio u listu Mehmeda Šakira Kurtæehajiæa. Sarajevo. koja li je svrha ovoga svijeta. u zajednièkoj sirotinjskoj raci. Na samom poèetku dvadesetog vijeka. koji je umro u Beèu. èuvajuæi pritom snažne zasade orijentalne kulture i poznavajuæi dobro velike istoènjaèke književnosti. svibnja 1869. bjelopoljskog kadije. Dr Æiro Truhelka. na primjer. koje se u ovom putu viðaju! Oh! Da li æe se u dubljine mora ovoga vremena roditi jedan dan. kao i Mozart. (Sarajevski cvjetnik 24. Naravno na ovaj veæ pripremljeni teren nova austrougarska vlast æe uvoditi i nove oblike. Glasnik Zemaljskog muzeja 241.

60 . Aburezak Hifzi Bjelevac. M. Sadik. U Beharu su se povremeno pojavljivali i prijevodi sa francuskog jezika. Sabri.) U posljednja dva godišta Behara pojavljuju se kao prevodioci i Andro Petranoviæ /pseudonim Frank) i Ela Kranèeviæ. Nešto rjeðe su se u njima pojavljivali i prikazi koji su se odnosili na francusku književnost. 1900. Meðu prvima citiramo Salih-bega Bakamoviæa. Prema navodima dr Muhsina Rizviæa. 362. Hifzi. F.. drugi jedino svojim imenom. ostaju nama za sada nepoznati. 6.6 Svojim prikazima iz francuske književnosti javljao se povremeno i pjesnik Mustafa Èeriæ-Garanfer. On to radi sjajno prevodeæi sa starofrancuskog. Nosioci drugih pseudonima i inicijala kao što su Asaf. izlazio je skoro cijelu jednu deceniju. Zeman.). Sa francuskog su. 7.5 A. u kojem nije bilo prijevoda sa francuskog. ako se izuzme Zeman. pokrenuli Edhem Mulabdiæ. Neki meðu njima su se potpisivali svojim punim imenom i prezimenom. S. u ovim èasopisima prevodili brojni muslimanski intelektualci tako da se slobodno može reæi da je njihov broj impozantan. 12. Džemaluddin je hadži Mehmed Džemaluddin Èauševiæ. i to iskljuèivo 5. dok su treæi upotrebljavali samo pseudonime ili inicijale svoga imena i prezimena ili samo prezimena. koji su prvog svibnja 1900. str. 342. s vremena na vrijeme æe se pojavljivati prevedeni prozni i poetski tekstovi sa ovog jezika. godine u Zemanu naslovio francuskim rijeèima Chanson de coeur /Pjesma srca/. (Behar. septrembar 1912.u Mostaru i èasopis Biser. taènije sve do prvog veljaèe 1911. pojavio i prikaz neke francuske knjige ili neke strane knjige napisane na francuskom. U svim ovim èasopisima. Salih Emin je Salih Emin Aliæehiæ. One koji su se potpisivali svojim imenima danas takoðer poznajemo. meðutim. F. Slièno se dešavalo i sa knjigama napisanim na drugim romanskim jezicima. 1971. latinskog i talijanskog. Ponekada bi se u vidu kratke bilješke. N. Nedžati je Fehim Bajraktareviæ. Behar Književnoistorijska monografija (Sarajevo.7 Prvi èasopis koji je najavio poèetak muslimanskog kulturnog preporoda bio je Behar. ali opæenito uzev prilozi i prijevodi sa drugih romanskih jezika u ovim èasopisima su odista rijetki. Safvet-beg Bašagiæ i Osman Nuri Hadžiæ. M. Jedino Osman Nuri Hadžiæ prevodi i pod vlastitim imenom i pseudonimom Vamik i Muharrem. ali koja nije bila lišena i vlastitog vrijednosnog suda. Bajramski prilog Zemana. koji je znao francuski i volio francusku kulturu pa je i jednu svoju pjesmu napisanu na našem jeziku i objavljenu 1912. godine. Esad-efendiju Kuloviæa i Ismeta Sariæa. Faik. Mehmed Tevfik je Mehmed Teufik Azabagiæ.

tada poznatog. S obzirom na znaèaj ove pripovijetke i njenog prijevoda na naš jezik o njoj æe biti kasnije još rijeèi. da tako kažemo. Ona je takoðer prevela i jednu crticu Harry Miriam Pod Galadskim balzamima /1908. Le portfeuille de Bixiou /Biksijeva lisnica/. koji je naslovio Topalasto šæene. dok prijevoda poezije nije bilo. Izmeðu 1906. naime. Jedna od njih je i Ela Kranèeviæ. što. .dok je Esad-efendija Kuloviæ uèio francuski. Josephe Arthur Gobineau i Catulle Mendes.Prièe iz mog mlina. Veæ u nekoliko brojeva prvog godišta Behara pojavit æe se Gobineaovi Kandaharski ljubavnici /Les Amants de Kandahar/. godine preveo tekst nekog D. duga pripovijest koju æe prevoditi izvrsni prevodioci Salih Emin Aliæehiæ i Mehmed Teufik Azabagiæ. i 1908. kraæe tekstove Esad-efendija Kuloviæ. Jedni potjeèu iz pera danas potpuno nepoznatih ljudi. Svi ovi prijevodi potjeèu iz pera nepoznata prevodioca. La legende de l'or /Legenda o èovjeku zlatna mozga/. koji je u ovom èasopisu objavio dva svoja prijevoda tekstova danas potpuno nepoznatih pisaca. Drugi pak pripadaju poznatim imenima francuske književnosti kao što su Alphonse Daudet. 61 . Les Etoiles /Zvijezde/. Još jedan prevodilac se pojavio u Beharu u osobi Esadefendije Kuloviæa. dva razlièita sloja.francuske proze. Langata. veæ 1900. kako je veæ primijeæeno. privatno u Sarajevu. Francuski prevedeni tekstovi u Beharu nisu brojni i oni predstavljaju. Znaèajan poduhvat. On je.). kasno poèinju suraðivati prevodioci nemuslimani i njihova imena nalazimo samo u dva posljednja godišta ovog èasopisa. U Beharu. u Beèu i Carigradu . Le secret de maître Cornille /Tajna jednog mlinara/8./. nije bio sluèaj sa prevoðenjem poezije sa talijanskog jezika o èemu æe svakako kasnije biti još rijeèi. onaj veliki zalogaj. na primjer. koja prevodi novelu Lea (1909. a mnogo kasnije i jedan tekst pod naslovom Gospoða Maintenont svojoj neæakinji /1908. èiji su se tekstovi najvjerovatnije pojavili u nekom francuskom èasopisu koji je stizao i u Sarajevo pa su odatle ti tekstovi i preuzeti jer su mogli predstavljati stanovitu zanimljivost za tadašnjeg èitaoca. To vjerojatno dolazi zbog toga što su se prva dvojica školovala vani. Kandaharske ljubavnike prevode Salih Emin Aliæehiæ i Mehmed Teufik Azabagiæ. godine u Beharu æe se pojaviti i nekoliko prijevoda pripovijedaka Alphonsea Daudeta iz njegove poznate zbirke Lettres de mon moulin. To su bile: La chevre de Monsieur Seguin /Koza gospodina Segena/. a danas nešto zaboravljenog pisca Catullea Mendesa./ Pri analizi ove prevodilaèke djelatnosti u Beharu zapaža se jedna zanimljivost.

Nikola Ostojiæ prevodi 1908. Ali vratimo se sada najznaèajnijem prijevodu koji se pojavio u Beharu. Ovaj francuski pisac. Godine 1893. koja je donosila scene iz života avganistanskih gorštaka. Gobineau je jedan od francuskih pisaca devetnaestog stoljeæa koji je bio jedno vrijeme optuživan da je svojim djelima dao duhovnu osnovicu za raðanje njemaèkog nacizma i njegovih rasnih teorija na isti onaj naèin na koji su i Jeana Jacques Rousseasa optuživali da je za uèenika imao jednog Robespierrea.Sanjao je samo o džamijama i munarama. Prijevod je imao ogromnog uspjeha.pisat æe kasnije njegova nekadašnja prijateljica iz mladih dana barunica de Saint Martin.). uznositelj individualne energije i moæi je odista snažno utjecao na Wagnera. spreman da obavi hadž u Meki . kako smo to veæ ranije naglasili. prìt á faire son pelerinage á La Mesque . godine njegove Les Nouvelles asiatiques . i to modernije književnosti. Kao plod njegova boravka u ovim krajevima pojavile su se 1876. Stjepko Ilijiæ godinu dana kasnije objavljuje prijevod poeme Ruit hora Giosue Carduccija koja se nalazi u pjesnikovoj zbirci Odi Barbare /Barbarske ode/. 62 . Kandaharskim ljubavnicima.Azijske novele.-1882.Što se tièe prijevoda poezije. godine Pšenicu danas nepoznatog Campaninija Naborrea i Prezrene. i on u ovo vrijeme ide u red onih francuskih pisaca koji mogu stati uz bok samom Stendhalu. i do 1935. godine u Njemaèkoj je prodano više od stotinu tisuæa primjeraka ovog djela. zbirka od šest pripovijedaka od kojih je jedna bila i Kandaharski ljubavnici. Nietzchea i Spenglera ali je danas u Francuskoj sa njega skinuta ona neslavna hipoteka o kojoj smo upravo govorili. francuski diplomata koji je dobar dio života proveo na Srednjem istoku bio je opèinjen Orijentom: II ne rìvait que mosquees et minarets. poemu Gabrielea d'Annuzija iz njegove zbirke Canto Novo. Gobineau. svi prevedeni tekstovi. Pisac je putovao Istokom i kao diplomatski službenik imao je priliku da dobro upozna Iran i susjedne zemlje. govorio je da je musliman. slijedili su drugi. ako ne i najznaèajnijem prevedenom tekstu objavljenom uopæe u sva tri muslimanska èasopisa ovog doba. Kako smo veæ rekli veæ u prvim brojevima Behara pojavio se prijevod ove obimne pripovijetke velikog francuskog pisca grofa Josepha Arthurea Gobineaua (1818. inicijatora terora za vrijeme Francuske revolucije. dolaze iz talijanske. Ludwig Schemman preveo je èetiri Gobineauove pripovijetke meðu kojima i Kandaharske ljubavnike na njemaèki. se disait musulman.

Richard est tout a fait seduit a cette seconde lecture. Uèiteljska zora 1-2. il trouve merveilleuse la premiere scene d'amour.Uspjeh pripovijetke koja se pojavila u Beharu bio je takoðer znatan i tome postoje svjedoèanstva iz tog vremena. 1977. dvojica ljudi. 29. Meðutim. Što se tièe Aliæehiæevog prijevoda mora se reæi da u njemu ima nekog starinskog šarma i u njegovim izrazima i obrtima osjeæa se utjecaj èitanja muslimanske epske pjesme tako da nas on znade ugodno iznenaditi svojim prevodilaèkim umijeæem i svježinom svoga izraza.8 /Naveèer razne vijesti o antisemitskim neredima. ako se tako može reæi. Prijevoda ove novele u Beharu prihvatila su se.-1883. Rihard je sasvim oèaran ovim drugim èitanjem i smatra èarobnim prvu ljubavnu scenu./ koja je pod istoimenim naslovom Die Libebenden von Kandahar premijerno izvedena u mjesecu studenom 1907. Vjerojatno bi samo detaljna analiza pokazala sa kojeg je od ova dva jezika ovaj tekst preveden.. Hamdija Muliæ. 1912. 9. godine poklonio jedan primjerak svoje knjige Richardu Wagneru. višesmjerni Gobineauov 8. i pjesmu Georgesa Rollina U sumrak. pošto je prevoðenje nastavio adži Mehmed Teufik Azabagiæ koji se školovao u Carigradu i koji je. Sarajevo./ naklonjeni smo da mislimo da je ovaj prijevod vršen sa ovog jezika./: Le soir diverses novelles sur l'agitation antisemite.-1945. Prvih osam nastavaka potjeèu iz pera Saliha Emina Aliæehiæa a posljednja tri iz pera Mehmeda Teufika Azabagiæa. /Gajret 5-6. Journal IV/1881-1883/. Gobineau je na sam božiæ 1880. kako smo vidjeli. preveo u Gajretu sa francuskog. O tome na kakav je primjer ona naišla kod velikog njemaèkog kompozitora govori Cosima Wagner u Dnevniku IV /1881. 1917.. Cosima Wagner. str. On dosta vjerno prenosi dosta slojeviti i. zasigurno. prema navodima Hamdije Muliæa i Dar-ul-mualimina. potom èitamo sa velikim zadovoljstvom grofovu prièu Kandaharski ljubavnici. Paris./ Uskoro je došlo i do scenske adaptacije ove prièe te se na osnovi libreta Otta Novaka pojavila i opera Leopolda Reicweina /1846. 63 . puis nous lisons avec grand plaisir la nouvelle du comte Les Amants de Kandahar. Povijest naše poèetne nastave. 15. u Breslavi. str.9 Zbog njegovog školovanja u Beèu bili smo dugo u dilemi pitajuæi se da li je on Gobineauov tekst prevodio sa njemaèkog ili sa francuskog jezika. Salih Emin Aliæehiæ završio je višu pedagošku školu u Beèu /Pedagogium/ i bio je upravitelj Druge narodne škole /ruždije/ a kasnije.

Ses cheveux noirs bouclaient. Paris. ona kada prevodi reèenicu Le turban blanc faisait valoir le teint un peu olivatre sa Bijeli saruk èinjaše mu maslinastu boju lica lijepom./. rien ne se montre qui 10. sur les plis serres de son turban bleu raye de rouge. ne one mutne zemljane masti. caressait le contour delicatede sa levre superieure. na primjer. Oeuvres III. Krasni valoviti dugi brkovi savijahu se po nježnom porubu njegove. Jedna od njih je. str..10 Vi pitate: je li bio lijep? Lijep kao anðeo. la passion. umjesto bijeli turban naglašavao je maslinastu boju njegova lica. un peu longue. kao voæka što zarudi na sunèanoj žegi. On biješe snažan. en profusion d'anneaux. mobile. Gallimard 1987. visoka stasa. ondee. respirant la vie. large des epaules. Behar 2 /Sarajevo. Zagasita lica. u pleæima širok. a u pasu tanak. fiere. 11.1900. il etait chaudement basane comme un fruit mžri au soleil. nettement coupee. une moustache fine. umjesto Kandaharski emir nije bio ni zloban ni okrutan.tekst i samo se nekada upusti u mala preudešavanja izazvana više drugaèijim poimanjem kulturnih relacija nego neèim drugim. str. rien ne passe inapercu. Ses yeux et profonds s'allumainet facilement d'eclairs. koji biješe išaran crvenim prugama. vigoureux. Gobineau. visoka boja. Za ilustraciju njegove prevodilaèke vještine ovdje dajemo poèetak Kandaharskih ljubavnika na francuskom i njegov prijevod na naš jezik iz kojeg æe èitalac zakljuèiti sa kakvom je vrsnošæu prevodilac obavljao svoj zadatak: Vus demandez s il etait beau? Beau comme un ange! Le teint un peu basane. po kojoj se pouzdano raspoznaje pomiješana krv: on biješe više zarudjela lica. etroit des hanches. mince. bistro oko èasom bi zablistalo kao munja. Njegova crna kosa kovrèila se u bujnim pramovima po gustim naborima plavog mu turbana. 28. kad poène da zrije. Ponekad mu se èak i desi da preskoèi neku reèenicu koja mu se èini preteškom kao što je ova: Alors tout absorberit. resultat centain d'une origine metisse. Desi mu se gdjekad i da pogriješi jer ne nalazi pravu rijeè ili ne shvata tešku konstrukciju koju nazivamo galicizmom. kao parom prorezane gornje usne. Njegovo blago. Slièno je i sa reèenicom Le prince de Kandahar n'etait ni meehant ni tyranique sa Emir od Kandahara biješe zloban. terreuse.11 Drugi prevodilac posljednjeg dijela ove novele Mehmed Teufik Azabagiæ takoðer odlièno prevodi i rijetko mu se desi da ne pogodi pravi izraz ili napravi neku veæu grešku. 64 . dapaèe okrutan. 241. koja udisavaše život. strast. non de cette teinte sombre. Il etait grand.

/.1911. i 1921. Ovaj put ni pjesništvo nije zanemareno. meðutim. Kronološki gledano prvo se pojavila jedna Voltaireova pjesma Radost i tuga /Gajret 19. koji su na ruševinama stare romantièke škole Viktora Igoa i Alfreda de Misea osnovali pod vodstvom Teofila Gotjea novu školu tzv.Nedžati /Fehim Bajraktareviæ/ preko Alexandrea Dumasa. 1914. Gallimard. do 1941. pritom odmah naglasiti da se književni prilozi pa prema tome i prijevodi javljaju u ovom èasopisu od 1909. Oeuvres III. Treba. drugi list muslimanskog preporodnog perioda izlazio je vrlo dugo. Romantièki pjesnik Alfred de Musset zastupljen je sa dvije pjesme La Chanson Šansona /Gajret 8-9. Lista prevedenih pisaca završila se imenima Guy de Maupassanta i Anatola Francea./. nažalost.1913. ona koja ide od njegova osnutka do poèetka prvog svjetskog rata. i 1923. 204. èije tekstove prevodi F./. str. novembar 1914. Nešto kasnije Fehim Nedžati /Fehim Bajraktareviæ/ je objavio 65 . pa do 1914. Nas naravno zanima samo prva faza njegova izlaženja.1913. godine. Catulle Mendesa. Gajret. parnasista sa devizom "l'art pour l'art". njihov prevodilac nije potpisao. èiju pripovijetku Sreæa prevodi F. godine. Sabri.. iako su pojedinci i u ovom èasopisu zastupljeni u mnogo manjem broju. u njemu se pojavljuju kraæe pripovijesti i crtice mnogih velikih francuskih pisaca poèev od Jeana Jacquesa Rousseaua i Voltairea. To je bio poèetak jedne nove ere. Bez obzira na ove omaške prijevodi ovih kulturnih poslenika mogu se ipak visoko ocijeniti./. str./. 282. Ove pjesme su dosta dobro prevedene ali se. Pariz 1987. Na koncu ovog razmatranja o ovom prijevodu treba naglasiti da je Gobineau kod nas rijetko prevoðen te da se ovaj prijevod relativno rano pojavio na našem jeziku.ne laisse trace sur le coeur. Od godine 1910. èiju pripovijest Poslije sveèanosti prevodi Ismet Sariæ upozoravajuæi ptitom èitaoca u jednoj bilješci da je Catulle Mendes jedan od najmarkantnijih predstavnika one grupe francuskih pjesnika. sa prekidima izmeðu 1914.Tuga /Gajret 4-5. Naime. godine. /Gobineau. i Tristesse . et. èiju crticu Smrznuti nos prevodi Salih-beg Bakamoviæ.. dans la memoire. od 1907. Julesa Vernea. u kolovozu te godine skupština ovog ðaèkog potpornog društva Gajret odluèila je da se njen list istog imena koji je do tada samo donosio jedino društvene izvještaje preobrati i pretvori u književni èasopis. /Gajret 10-11. par lui. Ono što se samo nagovještavalo u Beharu sada se ostvarivalo punom svojom snagom u ovom èasopisu.

To je Baudelaireova pjesma Obsession iz njegove zbirke Cvijeæe zla. Kako smo veæ naglasili Charles Baudalaire je.1914. jer pretpostavljamo da ovaj Mostarac nije znao rumunjski.Male poeme u prozi koja je prvi put objavljena u Le Figarou 1884. Zanimljivo je da je u Gajretu 11-12 iz godine 1912. I sam reisu-l-ulema hadži Mehmed Džemaluddin-efendija Èauševiæ se ogledao u prevodilaštvu. obavijestio svoje èitaoce u broju 1. Kada se pogleda sve ovo.1912. Druga pjesma /njen prijevod je potpisan inicijalom F. zastupljen je u ovom èasopisu. s jedne strane prostorna skuèenost 66 . objavljena i jedna kraæa pripovijetka Vila brodarica Mihaela Sadoveanua /1880. Tako je on. njihova najveæa dostignuæa nisu tu zaustavljena jer. godine a u spomenutoj zbirci se pojavljuje pod brojem 33. na primjer. da je Jelena Æoroviæ prevela u Beogradu Chamfortove Maksime i misli a Milutin Uskokoviæ /Gajret 4. onda se zaista može reæi da se radi o znaèajnom broju prijevoda i zbiru velikih imena.1913. pa je tako i u Gajretu 13-14 iz 1911. koji je u to doba sigurno poznat u Bosni. Mislimo da se ovdje radi o jednom prijevodu sa francuskog. sigurno. što je pseudonim Andre Petranoviæa. Charles Baudelaire. takoðer./ u kojem je raspravljao o duhu i vrijednosti ove zbirke velikog francuskog pjesnika./.1914./. Mustafa Èeliæ Garafer i sam pjesnik i novinar koji je svoje stihove objavljivao u Gajretu posvetio je ovom pjesniku jedan rad pod naslovom Les Fleurs du mal /Gajret 8-9.Hifzi Bjelevac prevodi Ikara.1913. Levela U balonu. Meðutim. A. Ti prijevodi su svakako nastajali kao plod èitanja francuskih èasopisa.1961. To je Budelairova pjesma Enivrez-vous preuzeta iz njegove zbirke Petits poemes en prose . jednog od najveæih i najplodnijih rumunjskih pisaca uopæe. godine objavio prijevod impresije M.jednu pjesmu Victora Hugoa pod nazivom Djetinjstvu /Gajret 2././ pojavila se pod naslovom Opijajte se. sa dvije pjesme. Naravno. Tako. u Gajretu 6-7. Pripovijetku je preveo Ismet Sariæ. Prva se pojavila pod naslovom Mugjenje. pjesmu u prozi koju je napisao Philippe Despotte /Gajret 7-8. kao i u Beharu tako i u Gajretu nalazimo na prijevode crtica i kraæih prièa danas potpuno nepoznatih autora. na primjer./ Maksime drugog velikog francuskog mislioca La Rochefoucaulda. Njen prevodilac se potpisao pseudonimom Frank. izazivao interes meðu mladim bosanskim intelektualcima. Moramo reæi da njegov prijevod predstavlja pravi mali promašaj. Gajret je uz to pratio i ono što se dogaðalo i u kulturnim sredinama drugih jugoslavenskih zemalja. iz godine 1914.

228. shodno njegovom zacrtanom programu. i on je. Iste godine A.èasopisa i obimnost pišèevog djela.15. gdje je drugovao sa Antonom Gustavom Matošem. ureðivao je Musa Æazim Æatiæ /prva dva godišta/ a zatim. bar do godine 1913. koju je francuski orijentalista Francois Toussaint pronašao u sudanskom gradu Tombuktuu a potom objavio u poznatom èasopisu Mercure de France. godine pojavila duga rasprava nepoznatog pisca Panislamizam i panturcizam koju je Salih-beg Bakamoviæ preveo sa francuskog u više brojeva ovog èasopisa.1908. kako je njegovo uredništvo naglašavalo. Alfred de Mise i gdjekoji drugi. na primjer.. koji je izlazio u Mostaru. Kao posljednji meðu muslimanskim èasopisima preporodnog perioda pojavio se /Biser. treæe.-1170/. ali i rezultat. do mjeseca svibnja 1914. arapske i stare literature /kod potonje koliko se ne bi kosilo s programom lista/". 7./.mai 1913/ . 1913. Muhamed Bekir Kalajdžiæ donosio bi ponekada i tekstove prevedene sa francuskog.. 1913.) jednu pjesmu kordovskog pjesnika Ibn Zajduna /1003. str. ali je napor bio tu. On je isto tako preveo sa turskog jednu pjesmu Teufika Fikreta posveæenu Alfredu de Mussetu /Behar . to nije dozvoljavala. prosinca 1913.svibanj 1913/ . od Evropljana ovamo zaluta katkada Mjesnicki. Ovo bi bio i prvi sluèaj objavljivanja jedne hispanoarapske kaside u našim krajevima. Stoga mislimo da je kritièar Sarajevskog lista. Recimo prvo.svibnja 1912. U Biseru se.u kojoj je francuski vojni dopisnik opisivao dogaðaje i ratna zbi67 . Stoga u Æatiæevom ciklusu O ženi nalazimo i pjesmu posveæenu Jeanne d'Arc kao i drugu posveæenu George Sand. Zanimljivo je svakako i podvuæi da je isti prevodilac prevodio i španjolsko-arapsku poeziju ali sa francuskog jezika. trebao da popuni prazninu koja je nastala "prestankom izlaženja našeg prvog zabavnog list Behara pa privremenom obustavom Gajreta. Tven. Turska lirika je ipak tu. u broju 252 od 1. Tako je.. Ovaj èasopis koji je izlazio dva puta mjeseèno od svibnja 1912. preveo (Biser. /octobre 1912 . Uredništvo je dalje podvlaèilo da æe list donositi "zatim prijevode iz turske. Prvi njegov broj pojavio se 1. dosta strogo zakljuèivao kada je ovako karakterzirao djelovanje Gajreta na ovom polju: Što se tièe prevodilaèke književnosti ona nije tako èesto zastupljena kao što treba. da se sam Musa Æazim Æatiæ upoznao sa francuskom poezijom za svoga boravka u Carigradu a kasnije to poznavanje i produbio u Zagrebu. Hifzi Bjelevac je upoznao èitaoce Bisera s knjigom Georgesa Remonda Avec les vaincus La Campagne de Thrace.Sa pobijeðenima Rat u Trakiji /rujan 1912 .

Nedžati/. nažalost. objavio je na samom poèetku godine 1914. Ovo je izazvalo izvjesno razoèarenje pjesnikovo i neku vrst zlovolje jer se uredništvo istog èasopisa žali /Biser. Jedan od osnivaèa i pokretaèa Gajreta. Matošu.Breza 1940/. Ovaj pjesnik je naime ponudio ovom èasopisu svoj rad o stvaralaštvu Charlesa Baudelairea./.1913. Azabagiæ hadži Mehmed Teufik-beg /1838-1918/.mi se bojimo. Njegovi prijevodi sa francuskog u Beharu i Gajretu potièu iz njegovog ðaèkog perioda. I hadži Mehmed Džemaluddin-efendija Èauševiæ. u S. svog prethodnika na mjestu ravnatelja Dar-ul-mualimina u Sarajevu. drugi po redu reis-ul-ulema Bosne i Hercegovine. Potjeèe iz 68 . Završio više pedagoške studije u poznatom zavodu Pedagogium u Beèu. Meðu njima treba izdvojiti: Aliæehiæ Salih Emin..ne poznavajuæi francuski jezik . Bajraktareviæ Fehim /F. Vaš prikaz Charlesa Baudelairea postali smo g. Studirao istoène jezike i književnosti u Beèu gdje je i doktorirao/. djelo danas nepoznatog pisca . èini nam se. da taj prikaz nije jednostavno otkle izvaðen i preraðen na naš jezik.G. Bio direktor II osnovne škole /ruždije/ u Sarajevu i Dar-ul-mualimina. da je M. Školovao se u svom rodnom gradu Tuzli a zatim i u Carigradu gdje je nauèio francuski. Preuredio Sufaru hadži Ahmed efendije Ribiæa.-1970. da ga pogleda. tada veæ reisu-lulema.vanja iz drugog balkanskog rata koja su sa znatnim zanimanjem praæena u Bosni i Hercegovini. u nakraæim crtama. /Biser. Zanimljivo je da je upravo jedna francuska tema izazvala zlu krv izmeðu pjesnika Mustafe Èeliæa Garanfera i uredništva Bisera. 9.A. Delcampa. 15-16. To bi bio.È. Bakamoviæ Salih-beg /Mostar 1885 . suviše oštrim i neprimjernim komentarom: M. Orijentalist. Biser je rad poslao na mišljenje u Zagreb popravivši ga jednim. Alžiru i Londonu. / Sarajevo 1889. naši leksikoni prevodilaca ne spominju. jer . Prvo što upada u oèi je njihov broj koji je znatan za jednu zemlju koja nije pripadala krugu zemalja u kojoj je francuska rijeè bila osobito zastupljena. Prevodio sa istoènih jezika. /Biser 14-16/ prijevod jedne duže pripovijesti Jim-Jim. 1914. Vjerskoprosvjetni radnik.Èeliæ poveo meðu ðacima kampanju protiv Bisera. opis prevodilaèke djelatnosti sa romanskih jezika u muslimanskim èasopisima u doba preporoda ali bi on bio nepotpun ako se bar kratko ne bismo osvrnuli na liènosti samih prevodilaca koje. francuskog i engleskog./.

Mekteb-ihukuk. Njegov otac hadži Jusu-beg školovao je svoja tri sina u Carigradu. str. Beograd. Tako smo stigli do konca ovog rada. U ovo doba muslimanskog kul12. arabischen und serbischen Sprache. Kuloviæ Esad-efendija (Sarajevo. Poslije završene medrese u Bihaæu otišao na školovanje u Carigrad. 89. Ljubo Jandriæ. svibnja 1915. Pjesnik. privatno je nauèio i francuski ili kako kaže Bosnische Post 165 od 24. Prema svjedoèenju njegovih roðaka ostavio je jedan obimni èetverojezièki rjeènik srpskohrvatsko-persijsko-tursko-francuski. SKZ 470.-1918. Sin Sulejmana Ruždi-efendije.). koji je danas izgubljen i za koji oni misle da se sada nalazi u Skoplju. kako smo to veæ podvukli. gdje je nauèio francuski. Sarajevo 1938. Sarajevskog lista od 17. èetvrti reisu-l-ulema muslimana BiH. Suradnik Gajreta. Zbog svoje prosrpske orijentacije prelazi godine 1911. Uz turski i arapski. 1854. Prevodio sa francuskog pod vlastitim imenom i pseudonimom Muharremi Vamin. srpnja 1917. Hadžiæ Osman Nuri: (1869-1937). Sa Ivom Andriæem. Preveo je u broju 127. koje je uèio u tadašnjim školama.Muèenièka smrt Sulejmana Halebije za koji neki misle da je poslužila Ivi Andriæu kao osnovica za onu poznatu scenu nabijanja na kolac opisanu u romanu Na Drini æuprija. Trgovaèku akademiju završio u Mostaru i licej u Sarajevu. možda i rumunjskog. ./. erlernte er privat franzšsich und befasste sich mit der Literatur aller dieser Sprachen. Za boravka u Istanbulu nauèio francuski u dobrim carigradskim školama. Èauševiæ hadži Mehmed Džemaluddin-efendija /Arapuša 1870. književnik i publicist studirao prava u Beèu i Zagrebu. 1987. gdje je uz vjersko školovanje na Mekteb-inuvvabu završio i pravni fakultet . i onaj tekst koji je nosio naslov Primjer francuskog divljaštva . Bilo kako bilo.ugledne i stare mostarske obitelji Bakamoviæa./. sarajevskog kadije. Sariæ Ismet roðen u Mostaru. u jednom èlanku povodom njegove smrti: Ausser der turkischer. iz Mostara u Sarajevo gdje nastavlja školovanje. Tako je i Salih-beg uèio gimnaziju i pravne nauke u Carigradu a orijentalnu filologiju u Budimpešti.Sarajevo 1972. i Petranoviæ Andro Frank kao i Ela Kranjèeviæ.. 69 ."12 Bjelevac Abdurezak Hivzi /Mostar 1886. Prevodio je sa francuskog i turskog. Autor zbirke pjesama Iz zveke sindžira. die er gut kannte. Prevodio sa francuskog. Ivo Andriæ je poznavao taj prijevod jer je posvjedoèio da ga je èitao dodajuæi pri tom lakonski: "A o uticajima nikada ne treba raspitivati kod pisca. die in den damaligen Schulen gelehrt wurde. Uz njih su u Beharu prevodili sa francuskog.

kolovoza 1918. Sarajevo. Muslimani koji su prevodili sa francuskog. turske. Midhat Šamiæ. arapske i persijske. oslušnu i odjeci koji su dolazili sa Zapada. koja je doduše mnogo duže izlazila /1885. Ova èinjenica je. koju je ipak trebalo dopuniti ili pak ublažiti konstatacijom da je ipak meðu Muslimanima bilo ljudi i koji su ga dobro 13. Radovi LVI Odjeljenja za književnost i umjetnost knjiga 2. Biser. moglo bi se reæi da je predstavljao utjelovljenje nekih težnji. Najveæi broj njih se školovao u Carigradu. Odatle i Bakamoviæev prijevod Panislamizam i panturcizam ili Bjelavèev osvrt na knjigu Georgesa Remonda koja je govorila o borbama u Traciji za vrijeme drugog balkanskog rata. meðutim. neki njen muslimanski pandan. 46. Dušan Tamindžiæ iz Mostara. gdje je pohaðao dobre zavode u kojima je francuski bio veoma zastupljen pa su oni tamo imali i priliku da ga dobro nauèe. i on bi bio. 70 . Za Behar koji je kronološki bio i prvi. Prevodilaca meðu Muslimanima.-1914./13 zakljuèuje da je "srazmjerno malo uèenika ovaj jezik uèilo i nauèilo. str. Stoga je i malo prevodilaca sa ovog jezika iz redova ostalih Bosanaca. po broju prijevoda. Ostali domaæi sinovi bili su lišeni te moguænosti. Meðutim.. ponekad samo fakultativno-obligativan predmet. ma kako to na prvi pogled paradoksalno izgledalo. buduæi pisac prve francuske gramatike iz pera jednog domaæeg sina i Risto Džepina iz Banje Luke. str. shodno svom programu njegovao je islamske teme ali je bio otvoren i europskim.230/." U osnovi taèna tvrdnja. oni se ne spominju ili se malo spominju. tako da ih možemo nabrojati na prste jedne ruke: Jelena Æoroviæ. 1975. reklo bi se ne toliko samo književnim. Hifzi Bjelevac u drugoj seriji ovog èasopisa /Biser od 1-15. nego su ovaj jezik uèili u domaæim gimnazijama gdje je on bio samo jedan od predmeta.. Po broju prevedenih pisaca i njihovoj književnoj vrijednosti on bi mogao da se poredi sa Bosanskom vilom. ANUBiH.. kako smo veæ vidjeli. laho objašnjiva. bilo je više. Francuska književnost. da se uz zadržavanje prisustva duha i tekstova tri velike islamske orijentalne književnosti. i posebno malo obrazovanih ljudi u Bosni i Hercegovini ga je poznavalo i znalo. Tako Midhat Šamiæ u svom obimnom radu Francuska književnost na stranicama književnog èasopisa Bosanska vila /1885. nego i onim koje su se ticale neposredne aktualnosti vezane za islam i muslimane. Gajret je veæ bio jedan dalji korak unaprijed. Kratkoæa njegova izlaženja ne dozvoljava da se kaže kakav bi bio njegov dalji profil ali bi svakako francuska književnost bila zastupljena kao što pokazuje i prijevod jedne pjesme pjesnika de Bayea koju je pod naslovom Ja te ne ljubim objavio A../.1914.turnog preporoda djelovala su tri èasopisa i u sva tri pojavljivali su se prijevodi sa francuskog i rjeðe sa talijanskog jezika. bolje prevode sa francuskog od ostalih.

respectively. who has learned to speak French in Paris. These journals were Behar. which was the language mostly spoken at the time.znali i sa njega dobro prevodili. among other things. During the period of the Bosnian Moslem cultural revival. In 1869. a certain Arif effendi would start to teach French in the ruždija after having obtained the legal permission from the Sultan. as a true lover and connoisseur of French literature. and since there was no certain will that would channel these translating efforts towards the directions desired. Salih beg Bakamoviæ. ipak je doprinos muslimanskih prevodilaca sa francuskog bio znatan jer su oni publici jednog malog europskog naroda širom otvarali vrata ove velike zapadnoeuropske književnosti. Many years before the event. a teacher in one of the secondary schools in Sarajevo (ruždija). French would signify "a common European language". Mehmed Džemaludin Èauševiæ. Abdurezzak Hivzi Bjelevac. one should also mention that although the translation from the French in these Moslem journals was not a systematic activity. One should mention here as the most diligent translators: Salih Emin Aliæehajiæ. French. Gajret and Biser. Hajji Mehmed Tevfik beg Azapagiæ. The majority of these translators learned French during their school years in Istanbul. for the fruits of the French culture and the achievements of its literature. and. seen in this light. Mehmed Šaæir Kurtæehajiæ complained in the Sarajevski Cvjetnik for not having had the opportunity to learn. was not a sudden thing that occurred only after the Austro-Hungarian troops occupied Bosnia and Herzegovina in 1878. Signe du temps! Mada u prevoðenju sa francuskog u ovim muslimanskim èasopisima nije bilo nekog sistema ili neke volje koja bi usmjeravala ove prevodilaèke napore u nekom željenom pravcu. there were three periodicals that published the translations of literary texts from French. Translations from French and Other Romance Languages in the Bosnian Moslem Journals in the Time of Revival The interest of the Bosnian-Herzegovinian Moslems for everything that have been taking place in the West. In the end. a certain lawyer Henri Massieu de Clerval would travel through Bosnia. He spoke with zest about a certain Mustafa effendi. the contribution 71 . Esad effendi Kuloviæ and Ismeta Sariæ. From that time on.

They managed to have the gates of this great Western European literature wide open to the readership of a small European nation.of these Moslem translators could be seen as considerable. 72 .

dotle su ti narodi stenjali stagnirajuæi povijesno pod okovima poznog feudalizma Austro-Ugarske. Tako su razvijenije kapitalistièke zemlje izazivale imperijalistièke ratove radi kolonijalnog porobljavanja kolonijalno još nepotèinjenih naroda kada su ti narodi poduzimali nacionalno-oslobodilaèke ratove. Sarajevo NJEMAÈKA KNJIŽEVNOST U MUSLIMANSKIM PREPORODNIM ÈASOPISIMA 1900. preko kojih je djelovala na svijest i osjeæanje svojih pripadnika u pravcu njihovog nacionalnog buðenja. Utoliko prije što su svi ratovi na zapadu i istoku znaèili uvod u prvi svjetski rat. god.Redžep Jahoviæ. nastojeæi na razlièite naèine da izazovu promjene tipa onih koje su bile izvršene u zapadno-evropskim zemljama. Ona je preko tih glasila nastojala povezati najrazvijenije kulturne tekovine Zapada i Istoka. Pod uticajem industrijske revolucije u tim zapadno-evropskim zemljama sa poletom kapitalistièkog razvitka u njima budila se nacionalna svijest naroda koji su èeznuli za nacionalnim osloboðenjem i nacionalnim ujedinjenjem bez kojih je bio nezamisliv kapitalistièki razvitak. Naime. èime se ne mogu pohvaliti ostale naše nacionalne inteligencije kako zbog svog robovanja hrišæanskom duhu tako i zbog neprijateljskog raspoloženja prema orijentalnim 73 . U tu svrhu one su pokretanjem razlièitih publikacija i na drugi naèin budile nacionalnu svijest. Pod austro-ugarskom i turskom okupacijom u tom razdoblju budila se muslimanska inteligencija. Osmanske imperije i ruskog carizma koji su ih stezali poput željeznog oklopa u vrijeme uspona kapitalizma ka imperijalizmu u zapadnoj Evropi. što se sa zakašnjenjem budila na prostorima evro-azijskog kontinenta. i 1913. godine i balkanskih ratova 1912. koja je bila sve izrazitiji pokretaè lokalnih nacionalno-oslobodilaèkih pobuna i ratova u sjenci velikih sila. Naše stoljeæe poèelo je burnim i po mnogo èemu radikalnim promjenama koje su bile izraz buðenja svijesti. U njima su se naroèito budile intelektualne snage protiv postojeæeg društvenog stanja. Utoliko je njena specifiènost bila u tome što je imala podjednako razumijevanje i osjeæanja za kulturne tekovine orijenta i okcidenta. Turske i Rusije. od burskih ratova 1900..-1918. japansko-ruskog rata 1905. pokreèuæi listove i èasopise. što je poèetak našeg stoljeæa obilježilo ratnièkim. godine došlo je do prvog svjetskog rata 1914. Dok se razmah kapitalizma na Zapadu oèitovao u formi širenja kolonijalizma. koje su Englezi vodili protiv Bura u Africi. Ona se posebno manifestirala kod naroda još uvijek pritisnutih poznim feudalizam Austro-ugarske monarhije.

epigrama i dr. osnovanom 1907. proza. želim ovdje ukazati na sadržaj i karakter njemaèke književnosti u èasopisima Behar. No. god. Sa svojim slovensko-orijentalnim nasljeðem. Ipak. a što nije bilo u suprotnosti sa politièkim i drugim interesima austrougarske vlasti. Ako se osnivanjem Behara. Ako se tome doda tendencija prije svega velikosrpske. koji se nije mogao oblikovati u kulturnom i prosvjetnom pogledu nezavisno od evropskih književnosti i njihova uticaja ne samo na intelektualne krugove nego i na muslimanske mase na ovim prostorima i šire. tradicijom i obièajima. otvara snažan književni pokret Muslimana u BiH u vrijeme austougarske vladavine. francuskog. Na to sugeriraju i prevedeni tekstovi iz razlièitih književnih rodova (lirika. ali i hrvatske buržoazije da asimilira Muslimane u svoje nacionalno biæe. 1912. muslimanskog èasopisa za pouku i zabavu. društvenim i historijskim prilikama toga perioda. što svjedoèi o prodiranju evropskih književnosti. novele. što je uslovljeno politièkim. posebno njemaèke. god. god. i Biseru. zajednièki im je cilj književno-publicistièko prikazivanje muslimanskog narodnog života. ta posebno prevodilaèka aktivnost sa njemaèkog. onda je razumljivo potcjenjivanje i negiranje svega što su Muslimani stvarali. Naravno. 1900. drama) sa njemaèkog na naš jezik. ukljuèujuæi i prevoðenje gotovo svih književnih vrsta i rodova: lirike. Naroèito je izrazit cilj èasopisa Behar da se izmeðu ostalog približi muslimanski živalj BiH Zapadu i da se u njegovoj narodnoj bitnosti pokaže specifiènost kao spona izmeðu istoka i zapada. i uprkos spoznaji da su ti evropisi svojevrsno ogledalo svog vremena. ne ulazeæi u tu dimenziju tematizirane problematike. preko tih èasopisa se takoðe željelo približiti Zapad ne samo Muslimanima veæ i drugim jugoslovenskim narodima i Muslimane posebno ovim posljednjim upravo posredstvom literarnog stvaralaštva muslimanskog naroda. poznatih i manje znaèajnih autora iz književnosti i narodnog stvaralaštva evropskih i azijskih naroda. premda u ovom posljednjem nešto manjeg intenziteta.kulturama koje nisu poznavale.. drame. Gajret i Biser bez pretenzije da u tome budem iscrpan s obzirom da nisam raspolagao njemaèkim izdanjima iz kojih su raðeni prevodi na naš jezik. BiH se nastoji ograditi u ovim èasopisima prema negativnim sadržajima 74 . ruskog i engleskog jezika nastavlja se i u Gajretu. na ove prostore. U tom njihovom nedostatku moguæe je prepoznati izvor za njihovo nedopustivo zapostavljanje i nipodaštavanje svega što je muslimanska inteligencija uèinila na povezivanju Istoka i Zapada u ovim našim prostorima.

-1908. Istina. Behar 9. 20. Kad proðem pored tvoje kuæe5. br. 1971. od kojih èetiri iz poznate Zbirke pjesama ("Buch der Lieder") i po jedna pjesma od Petera Roseggera. stièe dojam da se ne radi o prijevodu. 1908/1909. Odsjaj mora prostirao se daleko. Tamo je prevedeno devet pjesama i to: šest Heineovih. Behar 10/1909. Pjesmin pozdrav2 je njegova prva u Beharu prevedena pjesma. 1. s obzirom na svoju orijentaciju. to nije išlo na štetu prezentiranja književnih radova na hrvatskosrpskom jeziku. Da bi se èitalaèkoj publici Behara makar djelimièno doèarala Heineova Knjiga pjesama. br. a istovremeno nastoji udovoljiti zahtjevima novog i savremenog. èiji je sadržaj tradicionalan.3 koju je preveo Munib Osmanagiæ pod pseudonimom Narcis. o èemu svjedoèe prevodi razlièitih literarnih vrsta u ovim èasopisima. Buduæi da je njemaèki jezik ulazio u program srednjoškolskih predmeta. Minerva. Pjesme sadrže. njegov uticaj na naš jezik bio je veoma veliki. Verlag der Literaturwerke. osim malog izuzetka. Primjer za to su prijevodi njemaèke lirike u Beharu. Leipzig. Muhsin Rizviæ.-1910. inaèe. Taj dojam se potvrðuje prilikom poreðenja prijevoda sa originalom. Friadricha Ruckerta i Augusta Grafa von Platena. koja se javlja sa romantizmom. Buch der Lieder. želeæi pri tome da prilagodi i adaptira produkte zapadne kulture svojim potrebama i dovede u sklad sa domaæom etikom. posebno njemaèkih. Povratak. str. premda je brojne metafore èine alegoriènom u prenošenju pozdrava voljenoj dragoj. Mladalaèke patnje (junge Leiden) Heinricha Heinea (1797-1856) mogu se uzeti. èemu se suprotstavio Behar svojim produktima.92. br. ljubav. 22-23. kao ponovno otkriæe njemaèke narodne poezije. kod prevoda sa drugih jezika. ali i vjeèno u lirskoj pjesmi obraðivane motive: priroda. Sarajevo. prevoðenje èetiri pjesme povjereno je pjesniku Silviju Strahimiru Kranjèeviæu: Èemu usamljena suza. èitajuæi ih. 3. Slièan sadržaj i formu ima i pjesma Pozdrav. želeæi da suzbije strani uticaj i oèisti naš jezik od stranih izraza. 75 . 4. 5. na tradiciju. kako se to osjeæa u nekim prevodima.zapadne civilizacije. romantièarske. str. Ove dvije pjesme nisu sadržane u Knjizi pjesama (Buch der Lieder) 4. Behar 8/1907. jer je on najznaèajniji njemaèki lirièar izmeðu romantizma i realizma. išlo se i u izboru lirike sa njemaèkog bez plana i programa zbog èega je izostao "pregled oblika duhovnih i poetskih vrijednosti"1 date književnosti. Nivo prijevoda je takve umjetnièke i pjesnièke vještine da se. Behar. 20 i 21. Svjetlost. 2. 326-327. Meðutim.

ali i bogatstva raznih vrijednosti i velièine.-1866. Nije beznaèajno napomenuti da je Friedrich Ruckert bio profesor za orijentalne jezike na Univerzitetu u Erlangenu 1826.1907/1908. Inicijator je gazela ..6 Pjesma Naše srce7 Petra Roseggera (1843. pisanim u duhu narodnog jezika i tematski vezan za zavièajnu idilu. on je osim toga i pjesnik soneta. a 1841. 7. višestrukog njegovatelja forme. te je poznata njegova zbirka te tematike Proljeæe ljubavi (Liebesfruhling). godine u Berlinu. ima neprolazne vrijednosti moralnog nazora na svijet u odnosu djeteta prema roditelju. Poslije objave ciklusa soneta u osjeæajno-romantièarskoj tradiciji i patriotskih pjesama protiv Napoleona sa puno retorskog poleta poveæava se njegova pjesnièka slava objavom Istoènih ruža (…stliche Rosen) 1822. vjerovatno Fehima Bajraktareviæa. Sinovlji dug8 Friedricha Ruckerta (1788.mjestu-Einleitung-uvod). veselog i tužnog.(. Pored pjesama Rosegger je poznat i po manjim prièama.. br. 76 . Sve ove konvencionalne motive sa simbolikom ljubavi nalazimo i u našim narodnim pjesmama. što je dokaz da je Heine autor pjesama i u narodnom tonu. 313. prošlost. 8. pohvala skromnosti i èednosti kao i davanje prednosti orijentalnim motivima i formama u odnosu na antièke.1907/1908.. Behar 8. 313. 20. za koju je pjesnik bio intimno vezan i èiji opisi ljudi odišu umjetnièkom snagom i humorom. str. metaforièki slika životnu realnost. u prijevodu Fihma Nedžati. koje je i Goethe pohvalio. Teško bi bilo zamisliti takvog poznavaoca orijentalnih jezika i lirike.) iz Štajerske. br.n.forme orijentalne lirike u njemaèkoj književnosti i zagovornik èiste rime. a osim toga njegova Knjiga pjesama spada u "najljepše bisere svjetske književnosti". a da i sam nije bio autor ljubavnih pjesama. stoljeæa poredili sa Goetheom. pjesama slobodnog ritma. majstorskih balada i satiriène epike. Buch der Lieder..sjeæanje na nju i njenu prolaznost.).-1918. što je upravo prepoznatljivo i u navedenoj pjesmi. što se istièe u predgovoru pomenutog izdanja. 20.. str. U svjetskoj književnosti Heine je poznat izmeðu ostalog i po pjesmama nepomuæenog odsjaja.i makam . Približavanjem ori6. Otuda nije sluèajno što su ga u svoje vrijeme neki znaèajni teoretièari 19. ali posebno na romantiku (ton narodne pjesme. pjesnika borbenih soneta (Geharnischte Sonette). U njoj je vjeèita dijalektika života svojevrsna poruka ljudima da život shvate kao borbu i neminovno smjenjivanje dobra i zla. U svijetu po Roseggeru ima dosta niskosti i podlosti. ako se izuzmu neke satiriène i podrugljive pjesme sa izrazito ciniènim tonom. svijetle i mraène strane života. Behar 8. U svojem stvalaèkom književnom radu Ruckert se oslanja na rokoko i klasiku. Meðutim.n.

Podstaknut svojim istraživanjem orijentalnih jezika i lirike Ruckert se istinski bavio slobodnom pjesnièkom preradom i prevoðenjem orijentalne lirike. u kojoj je tradicionalan motiv obaveze. veæ na neèemu iznad toga. u pripovijetki su takorekuæ slobodne ruke. koje je zajednièko svim narodima i svim vremenima.. objavljena 1822. romanskom i orijentalnom metrikom (oda. Tematika i sadržaj pjesme se slažu sa tim oblicima u Kur'anu. to "staro". Dobar pripovijedaè isprièa nam dogaðaj ili istinit ili izmišljen. 9. Pored lirike prevoðenje i objavljivanje novela obrazloženo je u drugom dijelu programskog èlanka Behara: "No koliko je pjesma sapeta svojom formom i silnim pravilima poetike. sonet. god. što se može porediti sa slobodnim letom orla u nebeske visine. Fehim Bajraktareviæ vjerovatno. god. Patetiènost i èežnja prožimaju liriku ovog subjektivistièkog elegièara. Prevodio je sa Sanskrita. radi èega mu je objavljen prevod pjesme Sinovlji dug. 77 . Kao aristokrata i duhovnik usmjerio je svoju liriku ne samo ka graðansko-ljudskom. Inaèe.365-366. niti bilo koja religija ne bi suprotstavili. To je ono staro. Kao i Friedrich Ruckert Platen njeguje orijentalne forme lirike predromantièarske i postromantièarske tradicije. Iz gore navedenih razloga Ruckert je morao biti dobro poznat ne samo prevodiocima veæ i tadašnjem uredništvu Behara. što Ruckert hoæe da ovjekovjeèi. str.1907/1908. S obzirom na najjaèu vezanost Behara za orijentalne prevode s jedne i malog broja Nijemaca. pažnje i uzvraæanje ljubavi sina roditeljima.jentalne lirike njemaèkom govornom podruèju stekao je velike zasluge za prosvjetu svoje zemlje. hebrejskog. a èemu se nijedan nazor na svijet. Neka i ti stihovi iz davnih vremena. perzijskog i arapskog. prevod Fehim Nedžmati. Platenove historijske balade krasi bogatstvo formi i snažna lirska izražajnost. gazela). poznavalaca orijentalnih jezika i književnosti s druge strane to poetsko stvaranje nepobitno dokazuje da su se i neki veliki Nijemci interesovali u to vrijeme za orijentalnu književnost. i ima za predmet sahranu Alarika. bude pouka i opomena nemoralnim ili bezobzirnim u ovim vremenima sa veoma niskim moralom. uprkos njegovim odama klasike i dilemama. a Nove gasele (Die neuen Ghaselen 1823. hrabrog mladog vojnika. Svojom preradom i prevodima sa orijentalnih jezika htio je do starog ovekovjeèiti ono istinsko. Behar 8. 23 i 24. br. Historijska balada Grob u Buzentu (Das Grab im Busento)9 Augusta Grafa von Platena (1796-1835). majstorski vladajuæi strogom antièkom. Njegove pjesme Hafizovo ogledao (Der Spiegel des Hafis) objavljene su 1822. u tuðini na obali kod Buzeta. što se može smatrati uticajem orijentalne književnosti i islamskog nazora na svijet. neèemu uzvišenom.

br.1901/1902.. inaèe.n. Tradicionalni motivi ljubavi i prijateljstva.ali je na dlaku sve moguæe. 12. i to èetiri od anonimnih autora. ukoliko misli da opstane. jednom rijeèi bez ikakva troška. a nenaklonost prema škrtima i ucjenjivaèima.nosi u sebi i neko iskustvo. Behar. 6. vrline da pohvali. pa to nas zanese. 17. br. pouku za onog koji je to doživio. svakom je narodu mila njegova prošlost. jer æemo i sami tako biti zaštiæeni i nagraðeni. 13. n. 38. da se onako dogodilo. što važi èak i za našu sredinu u ovom teškom vremenu materijalne i duhovne krize. èovjek se mora prilagoditi sredini i životnim okolnostima. žrtvovanje èovjekove buduænosti. koji takoðe u sebi kriju neku nauku. Hiljadu srebrnjaka12 od anonimnog autora preveo je Hajdar Fazlagiæ. u potpunosti se uklapaju u programska naèela Behara. 1901/1902. 27. ali uprkos tome njena pjesma ostaje da živi kao djelo trajne vrijednosti. prevod Sulejman Mursel. a tim sam dvjema èinjenicama navraæaju se èitatelji na pravi put. str. Lijepoj je pripovijetki i romanu zadaæa osim toga još i to: da mahane ljudske prikaže da su zle kao i što jesu. Pa i s druge strane. didaktièki karakter: human biti i prema najneobiènijim u poreðenju sa ostalim.str. a sve to proglašava amoralnim zbog suprotstavljenosti interesima vladajuæe klase. neuzvraæanje ljubavi. 359. mjetu str. uspomene iz ratova itd. osjeæaj za pravdu i humanost prema èovjeku u nevolji. Muhsin Rizviæ. To je novela u kojoj se istupa protiv zakona i istovremeno suprotstavlja njihovim donosiocima. Plava ptica11 (prevod Hajdar Fazlagiæ) od anonimnog autora predstavlja simbolièko-alegorièku prièu o ptici. Borba za pravdu i pozitivne karakterne osobine malog. Ovaki se dogaðaji. str. Behar. anonimnog autora i prevodioca na njemaèki jezik pokazuje pozitivni etièki rezultat: ona je "u službi etièkih ideala sreænog porodiènog života. koja se po spoljašnosti razlikuje od ostalih ptica. Behar 2. 23. nagraðivanje dobrih djela. Ako mu to dozvoljava priroda biæa. Kineska novela Punac13. Behar 2. ako ne može biti krunisana itd. Novela ima.1905/1906.razumije se ."10 Od proze objavljene u Beharu prevoðene su iskljuèivo novele i crtice sa njemaèkog na naš jezik. ali humanog èovjeka provlaèi se kroz cio sadržaj novele. 78 . što se punim pravom od nas može tražiti. 263.. a mi to njegovo usvojimo. 11. zbog èega je izvrgnuta izrugivanju od drugih ptica. ispravan odnos prema starom i bolesnom roditelju. a svaki dogaðaj . osvoji. možda prepatio nešto itd. u kojem muž i žena èine skladnu radnu i emocionalnu cjelinu. mogu i u drami obraditi."14 Glavni motiv je predo10.

Behar 1910-1911. nezavisno od toga da li èovjek to hoæe ili pak ne."16 Borba dobra . 1905-1906. Osim teškog i oskudnog života. odmjerenost u zahtjevima. To je dijalektika prirode i društva sa nužnim preokretima. Autor crtice je želio pokazati nehumanost rukovodeæeg osoblja u zatvoru s jedne i posljedice koje snosi osuðenik s druge strane. Pozitivne konvencionalne osobine oba supružnika u harmoniènom braku posebno su istaknute. mjetu. br.325. 21. Behar 1910-1911. Crtica Amnestija17 od M.i zla . sa kojima dolazi novi život. èak i onda kada se radi o ljubavi. Behar 6. 79 . br. 28 (Lavina) 17. te stalna kontrola igraju bitnu ulogu po napredak porodice.s. 18. Novela Pretraga18 (prevodilac Sulejman Mursel) Felixa Hollaendera (1867-1931). s.str. br. odnosno njena podvrgnutost sudbini. 27. str. vijeka. Djela naturalistièkih pisaca obrazovano graðanstvo od 1900. godine shvata aktuelnim.zima i snijeg .simbolièna je pobjeda nad zlim. ako to nije predodreðeno sudbinom. 14. jer bez dolaska lavina nema žrtava. Smjena ova dva godišnja doba je uništavanje i obnavljanje prirode. 15. Brea. superiornost muškarca postoji.n. Kao naturalistièki pripovjedaè Hollaender je poèeo prikazivanjem nemoralnog stanja berlinskog društva. ima za glavnu liènost osuðenika. didaktièka strana novele posebno dolazi do izražaja u odgoju djece. pravednost i nježnost. kojem amnestija ništa ne znaèi: on je u zatvoru fizièki i psihièki skrhan. 2. a posebno o onoj izmeðu srodnika (jer je takva ljubav moralni prekršaj). 23 i 24. i oboje su u neprekidnom lancu smjenjivanja.1905-1906. ali se ona ne osjeæa. Lavina15 je alegorièna prièa anonimnog autora. Behar. pri èemu zlo uzima manje žrtve da bi se pokazala pobjeda dobra. br. n. koja se mora prihvatiti i njeno postojanje priznati. 361. Rizviæ. slièno šarenom cvijeæu. a porodica mu tragièno završava. prevod sa njemaèkog jezika Muharem Dubraviæ. s njemaèkog je preveo Idrisi Sabri. Postavlja se pitanje kakva je velièina èovjek u toj prirodi i daje stvarni odgovor: "Èovjeèja je duša samo jedan atom ove prirode. ali ni proljeæa. Behar 6. bori se i umire sa njom. na što se i u ovom sluèaju želi skrenuti pažnja èitalaèkoj publici bez obzira na svu tragediju i povratak osuðenika na zatvorski naèin života. 245. u kojoj smjena zime proljeæem simbolizira buduæe revolucionarne preobraženje. 2. Iz tog razloga svi ljudski pokušaji su nekorisni i uzaludni.dreðenost ljudske sreæe. siromaštva itd. s. ona živi. novela sadrži elemente didaktièkog karaktera: strpljivost i mudrost uèenja na tuðem iskustvu olakšavaju èovjeku život. 16.sunce i proljeæe . koji pripada naturalistièkim pripovjedaèima ranog perioda veoma je karakteristièna za kraj 19.

2. Književni prijevodi s njemaèkog u zavisnosti su od obrazovanja i kvalifikacije prevodilaca. br. pa je logièno da to vodi porodicu u materijalnu bijedu i konaèno propast. Nasljedni faktor. duhovitog i zabavnog karaktera. Ljubav i odgovornost prema djetetu su jaèi od svih drugih motiva. koji od honorarnog rada ne može da preživi sa ženom i djetetom. s njemaèkog preveo Muharem Dubraviæ. Put kroz prozor22 je komedija jednoèinka francuskog autora Skriba i Lemoana. koji bi ga otjerali u smrt. 1910-1911. a prevodilac je S. Behar 6. 21.21 Tema je otpor u janjièarskim redovima iz vremena reformisanja vojske i administracije u turskoj carevini pod sultanom Muradom III. 1905-1906. naglašava19. èime se da objasniti da je pretežan dio prijevoda s evropskih jezika bio s njemaèkog. Prevedena proza s njemaèkog jezika u Beharu nema dovoljno izoštrenog kriterija izbora. 1905-1906. Behar 6. Komedija ima pouèni karakter za tadašnju èitalaèku publiku. Novela Život ili smrt19. koju je sa francuskog na njemaèki preveo Otto Randolf. odnosno upozori na neke elemente neodgovarajuæeg morala i pogleda na svijet. 11-14. Vrijeme ranije je 1807. godina u vremenskom periodu od dva dana. Oni su bili više zainteresovani za motive (ideje) i sadržaj skoro svih literarnih vrsta s njemaèkog na naš jezik. Behar 11.odgojne sadržine. njena kratkovidnost. 80 . 22. Tema radnje su odnosi u braku sa naglašavanjem ljubavnog tona na muškarcu i zalaganjem za tradicionalnu superiornost muža nad ženom. lakovjernost odudaraju od tradicionalnog kodeksa o harmoniènom braènom životu. Anonimnost autora novele i neraspolaganje odreðenim izdanjima onemoguæili su mi da se ovog puta pozabavim lingvistièkom analizom prijevoda. Leonarda Meericka (London) ima za predmet biografiju siromašnog pisca. Prekinuta drama Selim III u pet èinova. br. uloga sudbine. a prevodioci u muslimanskim preporodnim èasopisima BiH bili su Muslimani sa dva izuzetka. br. objavljena je u dva prizora. te su birane ozbiljnije pouène teme. 23 i 24. u kojima je izuèavan njemaèki jezik.20 Prijevodi drame u Beharu manje su zastupljeni u odnosu na ostale literarne vrste. jer im je bio cilj da se èitalaèka publika kroz zabavu pouèi. strpljivo i stoièko podnošenje svih mraènih strana života pa i prirodnih pojava ukomponovani su u sadržaj novele. a s njemaèkog na naš jezik Sulejman Mursel. podmuklost.Superiornost žene u braku.361.s. Konjhodžiæ. naivnost. Da bi se bolje uklopili u idejni program Behara prevoðena proza je etièko. èime se naglašava didaktièki element novele. Poslije okupacije od strane austrougarske vlasti otvoren je veliki broj srednjih škola u BiH. 20. èiji je autor Murad Efendi.

uobraženost žene. sreæa. skromnost. i starom. inaèe. otmjenost. prilagoðavanje novom vremenu i uslovima. osuda rata.-1914. oslobaðanje od svojih negativnih osobina. nepoštovanje braènog druga (muža). bezvrijednost znanja bez razuma.Sulejman Mursel. miješanje starijih u brak mladih. neophodnost postojanja obostrane ljubavi. Povratak pjesnika klasicizmu znaèio je njihovo bježanje od politièke i socijalne aktuelnosti. Oni su. dobro upoznavanje žene prije braka. njena taktiènost itd. Od toga je trinaest sakupio izvjesni Selim. prirodnim naukama. 81 . negativan uticaj lošeg. Od 1910. dobijanje koristi i sticanje autoriteta radom. potvrda teorije u praksi. znaèaj obrazovanosti. pjevali melanholiène pjesme o veèeri. nemoguænost udovoljavanja zahtjeva svima. Praktièna strana života.). 1913. godine uskraæena moguænost razvoja politièkoj lirici. stihove oproštaja i èeznuli za pri23. raðanje gluposti i genijalnosti. U njima se izmeðu ostalog istièu: bezvrijednost laži i važnost istine. br. Gajret 6. raskorak izmeðu želje i realnosti. slabost pred ženskom ljepotom. a Poslanik . nespretnost. Da bi se upotpunio sadržaj Behara folklorni program se prostirao i na poslovice.-1911. podnošenje teškoæa. ljubavi. Pošto je nakon 1848. 155. moæ novca. žena kao zagonetka. èiji su èlanovi oponašali mnoge literarne pravce i strujanja. umišljenost. svjesnost donošenja sudova o drugima. tolerantan stav prema novom. godine u Beharu je objavljeno ukupno 168 sa njemaèkog prevedenih aforizama i izreka. jesu elementi koji upuæuju èitaoca na negativne ili pozitivne odnose i postupke u životu. neblagovremeni stav u postavljanju zahtjeva supruzi i istrajnost u njima. godine u Gajretu su prevedene èetiri umjetnièke pjesme. opreznost u izjavama u društvu. važnost iskustva itd. malograðansko ponašanje sredine prema mladim braènim parovima. kratki vijek zaljubljenosti. Lingg je. objavljena bez navoda prevodioca. nekorisnost pomoæi neznalici. 4 i 5. izreke i aforizme.23 pjesnika koji je pripadao minhenskom pjesnièkom krugu. jeseni. siromaštvo.juæi znaèaj životnog iskustva i presudnu ulogu razboritih starijih osoba u trasiranju životnog puta mlaðima. mržnja. politici istorije i civilizacije. Radi zadovoljenja rastuæih graðanskih potreba za obrazovanjem minhenski s pobrinuli su se za njihovo zadovoljenje i tako su njihovi proizvodi preplavili literarno tržište. suprotstavljajuæi se tehnici.-1905. od kojih je jedna Pjesma Hermanna Lingga (1820. klasièno-romantièarska pjesma vazila je kao idealna pjesnièka forma. nepretjerivanje u odijevanju. patrijarhalna shvatanja o braku zloupotreba ispoljene ljubavi od strane žene. udovoljavanje željama žene i poslušnost prema njoj. Od 1900. sebiènost tvrdice. bio epigon i pisao je prigodne pjesme.

Prozni tekst Hermanna Hessea (1877-1962) Oproštaj s prašumom29 je priznanje usamljenosti kada je èovjek odgurnut od drugih. mogao bi se dati odgovor. ostavljajuæi duboko ispod sebe sve što je zemaljsko i poèivaæe meðu zvijezdama "visoko iznad sreæe. draga zemljo. redaktor i novinar spada meðu najagilnije figure na prekretnici iz 19. Od poznatih tekstova u Gajretu je od 1900.vatnim i autonomnim životom. br. jer na zemlji ili nisu postojali ili su bili privremeni. Smræu æe se èovjek uzdiæi. Izvan tih okvira pjesnièkog stvaralaštva nije izlazio ni Lingg. tj. Gajret 6. br. tipièna je za njegov nihilizam i metafizièki pogled na svijet. Da li je to traženje za èovjekom grèkog filozofa Diogena. br. U tom duhu je i njegova gore navedena pjesma po sadržaju i formi. 1913.27 Ova Schopenhauerova pjesma Vremenu jasno pokazuje sliènost njegovog pogleda na svijest sa islamskim poimanjem života i smrti. 1913. 1913. premda izražava tugu za voljenom dragom i sugerira da od ostvarene ljubavi zavisi cijeli napredak i rad pa èak i ljepota prirode i draži proljeæa. Gajret 6. kada se tek pojavljuje istinsko dobro. 222. èija Pjesma tradicionalnog sadržaja nema naroèite umjetnièke vrijednosti. ali ne i šire. dvije novele i dvije crtice. br. 12. 17. Gajret 6. jer æe svakog prekinuti smrt èekajuæi ga. Istina. br. ali i da kao takav ima duševni mir. Gajret.-1805. prevedena pod pseudonimom Faik (Jovan Palavestra). Skoro da je bio izmeðu naturalizma i impresionizma. s. u 20. 24. ananekreontike biedermajera i narodne pjesme kao i svih umjetnosti i cijelog života. ništa ne znaèi u odnosu na vjeènost. pozivajuæi na uživanje i poštovanje svega što èovjeku priroda pruža. smrti i vremena". str. god.) u pjesmi Znak pitanja28 (prevod anonimnog prevodioca) postavlja pitanje na koje èovjeèanstvo nije dalo odgovor: otkuda je došao èovjek. objavljen jedan prozni tekst. 11.-1914. 26. U šestom godištu Gajreta objavljena je pjesma Zemljo. stoljeæe. 12. 12. str. Friedrich Schiller (1759. Pjesma Arthura Schopenhauera (1788-1860) Vremenu25. 82 . 1913. Gajret 7. str. 25. Prolaznost realnog svijeta.24 Otta Juliusa Bierbauma (1865-1910) koji kao spretan autor. 27. u želji da ugleda renesansu rokokoa. te je interesantna bila za èitalaèku publiku. predstavljajuæi time najljepšu sintezu impresionistièkog nijansiranja sa tradicionalnim formama i temama ljubavne i lirike o prirodi. 28. na život poslije smrti. 1914. 1. šta znaèi èovjek i kuda ide.. 222. 1-3. ljubav i mir26 biæe udruženi.. koji vrijeme guta i time ga lijeèi.

s. 1914. 1910. novela je socijalnog karaktera i prikazuje materijalne nevolje jedne porodice. 64-65. odnosno zbog nemoguænosti rasuðivanja i kontrolisanja svojih postupaka u pripitom stanju uzrok su gašenja jednog života i gonjenja drugog èovjeka u propast. onako se spava") razlièiti su nazori na svijet glavnih liènosti. U razdoblju 1913. 4.30 Moto novele je: "Volja je apsolutna. Hotner-Grefe nedovoljno je poznat u njemaèkoj književnosti. s. iako je njeno ostvarenje opet sudbinski predodreðeno. 11. koju je s njemaèkog preveo S. neznalica i neprosvijeæenih prožimaju novelu. kojeg je bolest prikovala za postelju. stradanja nevinih u malograðanskoj sredini. 83 . 7 i 8. a prevodilac s njemaèkog je I. 32." Motiv alkohola i njegov uticaj na nesvjesno ili polusvjesno ponašanje èovjeka i tragièan kraj novele elementi su koji ukazuju na naturalistièke motive. Autor novele Ja ne znam je anoniman. jer stoièki podnosi bolest koja ga je skrhala i raduje se sreæi drugih. 11 i 12. 5. Ona je za èitalaèku publiku bila ne samo veoma interesantna nego i izrazito znaèajna za upoznavanje makar jedne 29. 1912. br. Glavna liènost se uporeðuje sa junakom. napisao Wiener. No èitalac treba i nešto da zakljuèi: štetnost alkohola po ljudsko zdravlje i netrezveno ponašanje. Sariæ. s. a posebno nesigurnosti u dobrom ili lošem. O jednom junaku33 je crtica Hansa Landa. Sariæ. Pregalaštvo i ambicije mladih ljudi iz siromašnih slojeva društva. I ona je didaktièkog sadržaja: pažnja i osjeæaj ljubavi sina prema roditelju. Da bi se pokazao uzoran moral i plemenitost bogatih. Gajret 5. Gajret 7.-1914. želeæi se izvuæi iz socijalne bijede. ako je naša.Posebno naglašen jak doživljaj prirode i duševno zadovoljstvo koje èovjek nalazi u toj neokrnjenoj prirodi daleko od ljudi . prijevod Zahir 33. Ljubav kao glavni motiv za sklapanje braka na jednoj i bogatstvo na drugoj ("Kako se prostre. jer se nikada ne zna kako æemo završiti. Autor novele "Novac"31 (prevodilac anoniman) A. br. 1. br. Crtica U balonu32 ima didaktièki karakter: oklijevanje ne vodi uspjehu ni u ljubavi. Didaktièki elemenat crtice je i u naglašavanju prolaznosti svega. Sarajevo. Gajret 5. 31. 1914. godine u Gajretu je anonimni prevodilac u nekoliko nastavaka prevodio s njemaèkog komediju u tri èina Kuæa lutaka (Puppenheim) Henrika Ibsena. U noveli je takoðe uperena kritika protiv vlasti. 1912. Gajret. koje su jasno izdiferencirane. Gajret. jer ne traga za motivima koji navode ljude na ovakva djela.glavni su motivi ovog kratkog proznog teksta. lakom ili teškom ishodu ljudskog života. Sarajevo. br. 30. 77-78. Kristina Ler (bogata tetka glavne liènosti Norberta) prikazana je kao darežljiva osoba.

Da bi se prikazala tmurna strana iskustva. god. iz njemaèke lirike nisu objavljeni prevodi u Biseru. predmet pripovijedanja je san. glavna liènost se budi iz sna i izvlaèi pouku iz njega. iako ostaje idealista i ne predlaže rješenje teške socijalne krize i konflikata. prièa u kojoj dolaze do izražaja fantaziranja. koliko i sposobnost pisca da duboko pronikne u ljudsku dušu i njeno bogatstvo.4. blisko uèiniti dalekim. jer se rušenje tradicije kosi sa njenim pogledom na svijet. nastala u 19. nastoji se.-1815. Resuloviæ. remeæenje duševnog mira itd. Nesreænik uoèi nove godine34 Jeana Paula (1763. uživajuæi postojeæe blagostanje./1913. stoljeæu pod uticajem aktuelnog pitanja ravnopravnosti žene i muškarca. Ibsen je. èije su se drame izvodile sa nesmanjenim intenzitetom na svjetskim pozornicama i poèetkom 20. Treba takoðe reæi da je ova komedija po svojim književnim i teatralnim kvalitetima dobila vremenski neogranièenu vrijednost. izazivajuæi buru dopadanja ne samo kod gledalaca na pozornici veæ i èitalaca. 84 . Kritika slabih karaktera.od drama tako markantne i individualne pojave u svjetskoj književnosti kakav je bio Henrik Ibson. prepuštajuæi svakom da se snalazi u tom lavirintu.) je prièa. èak i kada bi se saznala neistina koja bi donijela brojne negativnosti: gubljenje ugleda. Izuzimajuæi novelu Maèka mladog mornara. veæ je višestruko ispreturana. dakle. Od 1912. bio je jedan od povoda za objavljivanje na našem jeziku. Biser 1912. Takoðe je prevedeno 59 epigrama. I sam Ibsoen je bio u dilemi da li ostati kod starih. slobodni prijevod Sulejmana Mursela. stoljeæa. neiskrenost. inaèe. rasipništva skorojeviæa. socijalni pisac. S obzirom da je u to doba Ibsenova komedija Nora bila prevedena skoro na sve moderne jezike. u kojoj se radnja ne iznosi prema logiènom redoslijedu koji èitalac oèekuje. licemjerstvo. prevodilac ostalih tekstova s njemaèkog na naš jezik za ovaj èasopis bio je Sulejman Mursel. mada radije ostaje pri oèuvanju starog. stoljeæa bio je najèitaniji pisac. Kao najveæi dramatièar Skandinavije istovrermeno je i jedan od najjaèih pisaca u oblasti drame 19. osjeæaj i iskustvo autora. tradicionalnih vrijednosti i biti miran. Ibsenove drame Per Gint i Brand po dubini misli uporeðuju se sa Goetheovim Faustom. Devedesetih godina 19. ili se pak pobuniti i rušiti pod plaštom skrivene licemjerne tradicije i težiti novim vrijednostima. i to je ono romantièarsko. posebno su u drami naglašeni. laž itd. Izmeðu ova dva pitanja se nalazila tadašnja inteligencija. br. stoljeæa. koju je preveo N.-1914. Iz proze prevedeno je tri novele i jedan prozni tekst korisnih pouka. U tom periodu bio je jedan od najmarkantnijih pisaca. a daleko 34. a da bi se približila stvarnosti.

zasaðen najraznovrsnijim cvijeæem. a prevodilac s njemaèkog je Sulejman Mursel. Mladi èovjek. ima didaktièki karakter. u prevodu Sulejmana Mursela. put davljenja i gušenja. W. skrhan i noseæi sa sobom bolest i grijeh srca puna "otrova a starosti teškog kajanja".crtica anonimnog autora (H. upornost. br. korisnost štednje i posljedice rasipništva. U njima nisu sadržane samo izreke njemaèkog veæ i drugih naroda. Guša37 . plodan put. sreæan. mudrost primjene nauènog. Ova pouèna crtica obraðuje san i stvarnost raskršæa života za mladog èovjeka./1913. važnost strpljivost i odluènosti. štetnost nerada i oklijevanja pri zapoèinjanju planiranog posla itd. i postojanje humanih ljudi u svijetu glavni su akcenti u crtici. bitnost nasljednog faktora. koji sanja da je postao oronuli starac uoèi nove godine. cijenjenje èovjeka po duhu i znanju. Korisne pouke36 Johanna Petera Habela (1760. Pokušaj povratka na pravi put je put povratka u mladost. Neposlušnost prema roditeljima rezultat je odlaska na pogrešan put. Poslanik. Biser 1912. uloga novca. život kao uèitelj.-1914. odnosno oklijevanje. èak kada se èovjek nalazi i u najnezavidnijem položaju. 15 i 15. Crtica Maèka mladog mornara35 anonimnog autora. br. važnost i prolaznost ljepote. upuæuju na važnost škole za život. kao i podlijeganje uticaju neukih ne mogu voditi željenom cilju i uspjehu. na put njegove nesreæe. Nagrada ljudske dobrote. 4. kao takva nije mogla odudarati od programa redakcije èasopisa. godine. negativna 35. a cilj je da pokaže da na izboru ima pravi. "zatrovan zmijskim otrovom". u slobodnom prijevodu Sulejmana Mursela. nesreæe. 5. blagovremenost poèetka rada. 36.). glavna liènost. neiskorištenog vremena. Resuloviæ.-1826./ 1913. duševni nemir zaljubljenih. a prevodilac le N. Suprotan tom putu je put tame. Neodluènost. ima pouèni i zabavni karakter sa motivima koristoljublja i požude za vlašæu. cijelu noæ bdi nesretan "opustjele duše". Biser 1912. te crtica ima i didaktièki karakter. br. prozrivost licemjerstva i lukavstva. pravo tiranina. Sadržaj je veoma razlièit: nemoguænost mijenjanja prirode èovjeka.). Biser 1912. Veæ je reèeno da je u Biseru objavljeno 59 aforizama u periodu od 1912. 37.tako bliskim da ih naša osjeæanja mogu obuhvatiti oboje. Johann Peter Habel je poznat kao majstor anegdote sa puno humora i pjesnik o prirodi i njenim živopisnim prikazivanjem./1913. 85 . na pravi i put dostojan pravog života.

Želeæi istaæi zabavni karakter drama je predstavljena komedijom sa tradicionalnom temom odnosa muškarca i žene u braku i pokretanja pitanja ravnopravnosti žene. Intelektualne snage se bune protiv postojeæeg stanja. Muslimanska glasila žele se pri tome ograditi od negativnih sadržaja zapadne civilizacije s jedne i prilagoditi i odabrati literarne produkte sa zapada u skladu sa svojom tradicijom i etikom s druge strane. ne zapostavljajuæi pri tome ni prevoðenje razlièitih književnih rodova i vrsta orijentalne i zapadno-evropske književnosti kako bi se uspostavila jaèa spona izmeðu istoka i zapada. koji su bili dobri poznavaoci i prevodioci orijentalnih jezika i književnosti kao i nekih èiji je pogled na svijet bio slièan ili se slagao sa islamskim shvatanjem života i smrti. a kasnije Gajreta i Bisera stvara se jak književni pokret Muslimana u BiH za vrijeme austro-ugarske vladavine sa ciljem književno-publicistièkog prikazivanja života ovog naroda. Zakljuèak Na prekretnici stoljeæa sa poletom kapitalizma dolazi do radikalnih promjena koje su izraz buðenja nacionalne svijesti i nacionalnog ujedinjenja na prostorima evro-azijskog kontinenta. god. Radi interesantnih sadržaja. koji su udovoljavali programskim zahtjevima redakcije pomenutih èasopisa.. ne zanemarujuæi pri tome ni zabavni karakter. lijenost kao uzrok siromaštva itd. Prijevodi lirike su uglavnom prezentirani tradicionalno obraðivanim motivima (priroda.) sa didaktièkim elementima. posebno njemaèkog. nastojeæi da izmeðu ostalog i pokretanjem razlièitih listova i èasopisa izvrše promjene sliène zapadnoevropskim. shvatanje života itd. Kod prevoda sa ovog na naš jezik u izboru se polazilo bez odreðenog plana i programa. nastojeæi pri tome udovoljiti zahtjevima izazova novog vremena. U želji da prevodi imaju tradicionalne sadržaje u pomenutim èasopisima su prezentirani literarni produkti nekih njemaèkih predstavnika epigonalne književnosti. Prevedena proza sa njemaèkog ima etièko-odgojnu sadržinu. te time nisu zastupljeni literarni pravci i struje u njemaèkoj književnosti niti se vodilo raèuna (sa malim izuzecima) o prezentiranju karakteristiènih djela ili njihovih dijelova èitalaèkoj publici. ljubav i njena prolaznost. Svojim literarnim produktima i prevodima pomenuti èasopisi žele smanjiti strani uticaj i oèistiti naš jezik od stranih izraza.strana duga. prevoðeni literarni produkti nekih 86 . Pokretanjem Behara 1900. Prevoðena literatura sa njemaèkog jezika odgovara programskim naèelima èasopisa.

They were widely translated in order to establish stronger ties between the East and the West. With a very few exceptions. They were the expression of national awakening and national unity achieved on the vast territories of Eurasian continent.stranih autora na njemaèki jezik prevedeni su i na naš. Prevedeni aforizmi i izreke njemaèkog i drugih naroda imaju pouèni karakter. among other things. logièno je da su prevodioci njemaèke književnosti na naš jezik bili skoro iskljuèivo Muslimani. German Literature in the Moslem Journals in the Revival Period On the crossroad of centuries. to establish different newspapers and journals that would correspond to the changes in the Western European countries. the selection was made without the previously agreed plan and program. When having translated into our language. they tried to select and adjust the literary products from the West in accordance with their own tradition and ethics. different literary genres and types of Oriental and Western European literatures were not neglected. The literature translated from German corresponded to the journals' programmatic principles. With the emergence of Behar in 1900. The intellectual forces rebelled against the current situation having tried. On the other hand. Its primary goal was to present various works of Moslem nation in the fields of literature and journalism. with the impetus of capitalism. The major literary currents in the German literature could not be found in the translations. They also tried to respond to the needs and requests in their own time. the Moslem journals and newspapers wanted to put a barrier against the negative influences from the Western civilization. some radical changes took place. S obzirom da su mnogi naši studenti studirali na Beèkom univerzitetu i da je njemaèki jezik kao jezik vlasti na ovim prostorima bio spona izmeðu Evrope i Istoka upravo preko kulture bosanskih Muslimana. At the same time. and later on Gajret and Biser a strong literary movement of Moslems in Bosnia and Herzegovina under the Austro-Hungarian rule came to surface. attention was not paid to present the most characteristic works or their segments to the general readership. On one hand. The journals wanted to reduce the foreign influence in the form of their own literary products and trans87 .

understanding of life.lations from the foreign languages. The fiction translated from German was mostly oriented towards ethical principles. in general. and had a strong educational undertone. Such plays also brought forward the issue of woman's equality. Having wanted to emphasize its amusing character. They also tried to purify our language from the foreign expressions. In their wish to have traditional topics in the journals aforementioned. as well as those whose worldview was similar or it coincided with the Islamic understanding of life and death. Translations from lyrical poetry were presented.) with some didactic elements. some literary products were translated. but who had known well and translated from oriental languages and literatures. notably from German. drama was presented through comedy with the traditional topic of a marital relationship between a man and woman. the editors sometimes translated into our language the works of some foreign authors which had already been translated into German. etc. 88 . but its amusing features were not neglected. The aphorisms and proverbs from the German and other nations are usually didactic in nature. love and its transient quality. through the traditional motives (nature. In order to have a variety of interesting pieces in their journals. They presented some German writers who could be labeled as epigones or imitators.

A to vrijeme u ruskoj književnosti je u veæoj mjeri vrijeme poezije nego proze.Nazif Kusturica RUSKA KNJIŽEVNOST U BEHARU I GAJRETU Behar za 1908. Baljmonta. III 1913." u redoslijedu iz: francuske. nedostataka prevodilaca i tome sl. vrijeme simbolizma i velikih simbolistièkih pjesnika Bloka. Hirjakov (nema ga u književnoj 89 . pripovijetka s obzirom na prostorne moguænosti èasopisa. 2. zatim: arapske. njemaèke i amerièke lirike naæi æe se rubrika iz ruske lirike u kojoj je zastupljen pjesnik A. ona je kolièinski iza japanske i kineske. Anjenskog. a to je vrijeme Èehova. Zašto je to tako teško je preciznije reæi. Što se ruske lirike tièe. Drama je. i 1914. vrijeme zaèetaka futurizma i avangardne poezije... i 1910. Bijelog.. u redoslijedu s rubrikom iz engleske. što je logièno. koja je nužno povezana s pomenutom funkcijom principom neophodne jasnosti i razumljivosti. U ovom izboru suvereno vlada proza i. slabije zastupljena. (zakljuèno s avgustom) Gajret za 1912. g.. (zakljuèno s majem) Nema bitne razlike ni u koncepciji zastupljenosti ni kvantitativno u prisutnosti ruske književnosti u èasopisima Behar i Gajret. Andrejeva. pored ostalih. Pa ipak. 1913. 3 od 1. Ahmatove. a odmah zatim vrijeme akmeista: Gumiljova. Ruske drame uopæe nema. engleske. zatim francuske. nije se mogla uklapati u skromne koncepcije ovih èasopisa u sferi lirike u kojoj je paradigma narodne lirske poezije još uvijek imala svoj uèinak. napose onim modelima umjetnièke fikcije èiji izbor odgovara. turske. Mandeljštama. nešto se našlo. i ovoj intenciji èasopisa. 1909. 1. U Gajretu br. njemaèke. èak japanske i kineske lirike. Sologuba. koja je ne samo probila veæ i izmijenila tradicionalne okvire ruske poezije XIX vijeka. inaèe.. Ni traga od svega toga. U odreðenim intervalima u oba èasopisa pojavljuje se rubrika "Iz svjetske lirike. Brjusova. Njen izbor uglavnom odgovara društvenoj (pouènoj) funkciji èasopisa i njihovoj literarnoj utemeljenosti.. Pored domaæih tekstova tu je i jedan Ibzen (Nora). perzijske.. Koliki je udio u tome nedostatak kulturnih veza u uslovima austrougarske okupacije. pripremila tlo ruskoj avangardnoj poeziji rušeæi temeljne principe realistièke umjetnosti. Gorkog.? Jedno je sigurno: složena poetika ruskih simbolista. što je razumljivo. za razliku od proze.

I kao što: željna sam ljubavi a voljeti ne mogu. Tolstoj i Èehov. To je jedan od najbitnijih razloga njihove prisutnosti u èasopisima. našao jedan jedini put možda najveæi prozni lirik u ruskoj književnosti XIX vijeka Ivan Turgenjev. odnosno bosansko-hercegovaèke književnosti. U pjesmi bez naslova Kupernikov pejzaž vlastitog raspoloženja. dvojica. objavljena je veoma kratka parabolièna 90 . kojega je na nekim mjestima uspješno dopunila. ponosan hram u kojoj hram simbolizira kulturu a pjesma tematizira njeno rušenje. da kažemo. tada veæ klasiènoj. prate i savremenu stranu književnost. Èehov je predstavljen s nekolike pripovijetke. za drugu pak inaèe dobro poznatu rusku pjesnikinju iz kruga simbolista. Izuzetak èine. što pjesmu svrstava u simbolistièki tematski krug apokaliptièkih predviðanja. Postoje.g. g. predstavljene su dvije pjesnikinje: Tatjana L. dok umjetnièkih tekstova Dostojevskog uopæe nema. Za prvu se u fusnoti kaže da je "danas dobro poznata pjesnikinja" sada pak poznatija kao prevodilac. koji se opet transponuje u filozofski problem života kao obmane i zablude. obimni kritièki napisi s obilježjem studija i intencijom da se ovi pisci i njihovo djelo promoviraju kao moguæi. suviše kratak za potpunije predstavljanje tako obimne savremene literature kakva je bila ruska. uzor-modeli za buduæi razvoj muslimanske. kao što je to i danas uobièajeno.enciklopediji) jednom. oktobra 1913. meðutim. istinu. tako: poznam nju. Pjesma Nemoæ Zinaide Hipius je o psihološkom problemu stvaralaštva u potrazi za rijeèju. Šèepkina-Kupernik i Zinaida Hipius. br. što se tièe ruske poezije u pomenutim èasopisima. istina dobrom pjesmim Bio je èudan. 12 od 5. koliko iznosi vrijeme èasopisa u našem tretmanu. odnosno trojica ruskih pisaca: Dostojevski. Pjesma kao umjetnièko obrazloženje inklinira onoj programskoj taèki iz poetike ruskih simbolista koju je pjesnik jednostavno izrazio stihom: "O kad bi se mogla bez rijeèi kazati pjesma. Tolstoj jednom prièom. Razumije se da je period od nekoliko godina. a koja je "štampala niz novela". ovdje Sinajda. književnosti XIX vijeka. s kojim æe kasnije i emigrirati. A da i ne govorimo o ruskoj. U Gajretu." I to je sve. što neosporno potvrðuje spisak ruskih pisaca. bile su da. Turgenjev Intencije oba èasopisa. pak. ali rijeè za nju to ja ne poznajem. U Gajretu broj 5/1912. meðutim. prije svega Rostanovog "Sirana". koliko je to moguæe. uobièajen u ruskih simbolista. Tu se. suprugu ruskog pisca Dmitrija Mereškovskog.

s jedne. Na jednoj strani je magnat Rotšild koji pomaže siromašne. u Beharu br. u periodu izlaženja ova dva èasopisa koje slijedimo. N. 1 od 15. ali danas ipak prisustvujemo nekom povratku.Dvornikoviæa L. Na samom poèetku svoga teksta Dvornikoviæ kaže da ga (Tolstoja NK) "svijet ipak slavi. obnovi meðu inteligencijom i u nas. s druge strane."Srkaæemo neposoljeno" kaže muž. Izbor ovog žanra povezan je u Tolstoja s njegovom ocjenom narodne umjetnosti kao vrhunske. po svojim prièama i protestima kao mironosac. uputa i preporuka djela èitaocu. bili svojevrsna zamjena za neposredno predstavljanje njihova djela. S obzirom na prostorne moguænosti ova dva èasopisa u koje je reprezentativno teško bilo smjestiti Tolstojevu epsku razuðenost.neæemo imati za što soli kupiti. U prièi su car Petar i seljak. Prièa je oèigledno napisana prema žanrovskom modelu kratke narodne prièe s elementima bajkovitosti.Turgenjevljeva prièa Dva bogataša. Urednika je vjerovatno privukla njena genetski i žanrovski folklorna kratkoæa a iznad svega u njoj poetizirana apsolutna etiènost junaka datog u kontrapunktu. zbirni radovi. još za Tolstojeva života. ispali podjednako mudri. prisluškuje njegovim rijeèima kao glasovima proroka (padeška rusifikacija reèenice što upuæuje na direktnu pozajmicu NK). uglavnom je taèna: "Koliko god se prièinio po svojim reèenicama i propovijedima. informacija. ali samo jedanput kad je u pitanju neposredno prezentiranje njegovih djela. Meðutim. s njegovom funkcionalnošæu u sferi Tolstojevih pedagoških nazora i poduhvata. "Ako je primimo kaže žena . 9. Tolstoj." . makar i neæe da za njim ide" (str. 139). januara 1912. èetiri godine ranije. godine naæi æe se njegova prièa Car Petar i seljak. prije svega onom obrazovanom. divi mu se. za 1908. I druga tvrdnja koja slijedi u Dvornikoviæevom tekstu. ima razloga za pretpostavku da su ovako opširni. Tol91 . èija je mudrost kondenzovano folklorno iskustvo kroz vijekove. koji se prije svega tièu Tolstoja i Dostojevskog. partneri u razgovoru i sluèajnom susretu. U Gajretu br. godinu pojaviæe se veoma informativan esej Lj. na drugoj siromašni seljak koji prima u svoju kuæu sirotu roðaku. Istorijski je zaista tako i bilo: uslijedili su revolucionarni dogaðaji van okvira Tolstojevog apsolutnog humanizma. èak s izvjesnom nadmoæi seljaka. pojaviæe se više puta. što je moralo biti blisko intencijama ureðivaèke politike našeg èasopisa. makar bila i pozajmljena. Tolstoj Ime Lava Tolstoja. bolesne i uopæe uboge.

prije svega Rusiju. onoj nauci koja æe po njemu uništiti svijet. 139). A. Valja reæi da ni Tolstoj ni Nièe. poèinje raskol izmeðu umjetnika i filozofa: Tolstoj je "na putu da prestaje biti pripovjedaè a poèinje biti filozof" (str. u razdoblju o kome je rijeè." (str. društvenim podjelama. ali gotovo da imaju tu vrijednost. u Èehova je lakše naæi dobru nego lošu pripovijetku.140). ali je pod starost napisao Hadži Murata u okvirima poetike Rata i mira i herojskoj smrti svoga junaka podario pjesmu slavuja kao vlastitu lirsku ocjenu. u nas uobièajeni. on se je oslobodio.) na strani 228. Revolucionarac je ne manje od njegovog antipoda Nietschea razlikuju se samo u tome što smo jednome premehki a drugome pretvrdi" (str. kulturu i umjetnosti koja se stvara za dokone. (Èehov je umro 1904.stoj je zapravo revolucionarac za cijelog svog života i cijelim svojim radom. Dvornikoviæ kaže da s Anom. Nakon što je s pravom istakao da Rat i mir i Ana Karenjina spadaju meðu prva djela svjetske književnosti. svaki na svoj naèin. Dvornikoviæ zatim kaže da Tolstojeva filozofija nije originalna: "Njegovo gušenje životnih instikata i zatajivanje života nalazimo veæ davno prije u indijskih mudraca. vrijednosno možda slabije i iz razloga koje Dvornikoviæ navodi. njihovu otpornost proti istorijskoj kulturi i vapaj za povratkom prirodi i primitivnom naèinu života nalazimo u Rusoa" (str. starac Tolstoj riješen je toga balasta. Èehov je zastupljen sa tri pripovijetke.g. revolucionar je po temeljnim kritièkim stavovima prema sistemu. Tolstoj je revolucionar jer je htio da mijenja svijet. Uostalom. Èehov U ova dva èasopisa. 18 i 19 od 1.. 140) S useljenjem teorijskih. zvaniènoj crkvi. ali u okviru svojih naèela samousavršavanja i apsolutnog huma-nizma. izašla je Èehovljeva pripovijetka Istražni sudac (preveo Selim Rakošev. a takvog antologijskog izbora u to vrijeme teško da je u nas moglo biti kad se radi o stranom piscu s obzirom na vremenski raspon i uslove neophodne za to. U nastojanju da objasni ovu protivurjeènost Dvornikoviæ kaže: "Životna snaga mladosti i muževnosti smetala je Tolstoju da zastupa potpuno u teoriji i praksi svoje asketske težnje glede smisla života. Rakoša). Vrijednost pripovijetke. Prema tome taj izbor i njegov kvalitet spadaju u zasluge urednika i prevodioca. P. koje ne spadaju u onaj. 92 . antologijski izbor. prije svega etièkih principa u njegovo djelo Tolstoj je poèeo pisati drukèije. pseudonim Pavla S. U Beharu br.139).. nisu podnosili ni "tvrdi" ni "mehki" svijet. februara 1909.

iznevjerio je suprugu. stasita žena. umire u onaj dan koji je prorekla. Èehov je mrzio glupost. koji opet ne može bez njega. avgusta 1913. Taènije: anegdota pretvorena u prièu zahvata samo prvu poentu. Ali kada su èule da je to bila njegova žena (dotle pripovijetka predstavlja razraðenu anegdotu). Svaki put do suza uvrijeðeni Francuz pokušava da otputuje. njegova neraskidiva veza. u vremenu o kome je rijeè. pojavila se Èehovljeva pripovijetka To je bila ona. mnogo kasnijem razgovoru. 1913. pa njegov narator u prièi kaže: "Kamišev jede i kao obièno brblja koješta. godine. Pukovnik Petar Ivanoviè prièa djevojkama okupljenim oko sebe o vlastitoj ljubavnoj dogodovštini. istražni sudija. 8 i 9 od 1. Djevojke su vrlo pažljivo slušale. naknadnom epiloškom razrješenju. sigurno. ali svaki put ne nalazi u sebi snaga da odoli svojim navikama i nagovorima Rusa.njena umjetnièka snaga i poenta kumulirana je u neoèekivanom. Niko. Pri dolasku je zapazio lijepu pojavu upravnikove žene. sam istražni sudija. pa ni muž. 10 i 11 za oktobar i novembar. Muž. u br. nije iznio pretpostavku o samotrovanju. koja se pokazala taènom. ostale su razoèarane i tražile pravi nastavak prièe. U Gajretu iz iste. drugu je dopisao autor. a za uzvrat podnosi do boli uvredljive opaske svoga dobrotvora (Kamišev) na raèun Francuza. Isluženi Francuz živi kod bogatog Rusa. Etièki besprijekorna poruka ovog tragiènog raspleta. Taj odnos postaje cio život ovog tandema. Negdje iza ponoæi u sobu u kojoj je zanoæio ušla je mlada. nije dokuèio uzroke tajanstvene smrti. Ona to tajno saznaje i predskazuje javno taèan dan svoje smrti. Ljepotom i karakterom dostojna svakog uvaženja. oèigledno zasnovana na anegdoti sa dvije poente. Tek tada su djevojke povjerovale u istinitost naratorove prièe. Sasvim druge naravi je socijalnopsihološka prièa U tuðoj zemlji (Gajret br. pozitivan uèinak u našoj višenacionalnoj sredini pa je Èehovljeva prièa odgovarala koncepciji èasopisa. 93 . koja neèim korespondira s tipom tragièkog lirizma muslimanske besmrtne balade o Hasanaginici bila je možda glavni. pa je pukovnik na njihovo insistiranje morao kazati ko je bila ta žena. dok u jednom.g. Tako je prièa dobila i drugu i drukèiju ljubavnu poentu pukovnikovim priznanjem da je to bila žena upravnika imanja. možda podsvjesni razlog što je dospjela u èasopis pogaðajuæi njegovu estetsko-etièku koncepciju. kada je zbog meæave morao dvije noæi provesti na nekom plemiækom imanju." Ružne konotacije tog brbljanja imale su. nakon što je rodila lijepo i zdravo dijete. a i danas. ljekar-poznanik njenom mužu kojega je pekla zagonetna smrt.).

jer Èehovljev smijeh a priori sadrži elemente optimistièkog naèela. za razliku od 94 . mi bismo rekli veoma kritièan. s aspekta koji Kropotkin navodi ova trojka nije baš tako homogena kako on kaže.i u maglovitim ocrtima slike koja se gubi oko jako osvijetljene taèke. g.. Èehovljev odnos prema seljaštvu i seljaèkoj psihologiji bio je. Dualizam ljudske prirode koji je meta Èehovljeve komike u ovoj izvanrednoj psihološkoj umjetnini urednik je vidio kao efikasnu kritièku poruku. Tu je i poznata teza o "bankrotstvu intelektualaca. sigurno. a zatim. negativan. impresionizam.g.NK). Kropotkin zatim tvrdi da Èehov postiže slabiji uspjeh u slikanju seoskog života. "Maglovite ocrte"." (str. Meðutim. 10/11 od 1. U rubrici Književne i kulturne bilješke. smatraju da prièa nije istinita. P. 211).. "njegova prava oblast je svijet intelektualaca" (str. što je prilièno taèno ali ne samo zato. Vrijeme u kome je poèeo pisati Èehov prema Kropotkinu je bilo "najsumornija perioda koju je Rusija preživjela pošljednjih sto godina" (str. nauènik i pisac). èime objašnjava društvene okolnosti Èehovljevog pesimizma. Kropotkin zatim istièe jednostavnost pišèevog stila lišenog stilskih efekata. Prevod je potpisan inicijalom H. jer Èehov pripada onoj liniji ruske realistièke književnosti koja. 211). Tu je uobièajena usporedba izmeðu Èehova i Mopasana. Èehov". novembra 1913. izašao je prevod napisa Petra Kropotkina pod naslovom "A. kao što je sluèaj s Puškinom. darovito kaže: ". Izbor jedne lijevo ideologizirane kritike potvrda je liberalizma politike èasopisa (Kropotkin je predstavnik ruskog i meðunarodnog anarhizma i èlan bakunjinskog krila I internacionale. 212). a kasnija ruska sovjetska kritika adekvatom onoga što predstavlja sudbina u klasiènoj grèkoj drami.. Kropotkin misli da Èehov nije bio pesimista u pravom smislu rijeèi jer je vjerovao u napredak. a u fusnoti je naznaèeno da je rad uzet iz knjige Petra Kropotkina pod naslovom Stvarnost u ruskoj književnosti za koju se kaže da je izašla iz štampe 1906. prema savremenoj ruskoj kritici. Izbor govori i o fleksibilnosti programske orijentacije èasopisa. 211). u Gajretu br. koji su po našem mišljenju svojstveniji Èehovljevnoj drami nego pripovijeci. koja je kao olovo tištala obrazovani dio ruskog društva" (str. a kad prièa potvrðuje takvu vjernost. na èudnovat naèin èine vanredno dobar utisak. a koja se prije može pogaðati nego vidjeti" (str. žele da imaju vjerne supruge. koristilo bavljenje prirodnim naukama i da "množina sitnica izvaðenih detalja (prevod? . mora se reæi.. za Tolstojem. 212).Èehovljeva komika usmjerena je prema djevojkama koje. Kropotkin istièe da je Èehovu prema vlastitom priznanju. Tvrdnja nije baš prihvatljiva. Turgenjevom i Tolstojem. Kropotkin æe nazvati.

" Ovo vrijednosno poreðenje izgleda nam gotovo neprimjereno. Èehovljeve drame: Ivanov. nastala je po svoj prilici kao rezultat njegovog predavaèkog rada u Americi. što se opet nije obistinilo. tako da je naš èovjek teško da mogao pogriješiti i prevesti višnju kao trešnju. godine prevedena na ruski. Vladimir Koroljenko Pripovijetka Vladimira Koroljenka Šuma šušti ili. rijeè je u stvari o prevodu s engleskog.i to samo tri. Èehov kao fenomen koji je iz istih razloga "prerastao" u zlo. kako se uobièajeno danas prevodi u nas. Kropotkinova knjiga Ideali i stvarnost u ruskoj literaturi koja je izašla u Londonu na engleskom jeziku a zatim. Ujak Vanja (u prevodu piše Vonja. Na ovim dramama Kropotkin pokazuje evoluciju Èehovljevog pesimizma jer ( ) Èehovljevi junaci nalaze izlaz u radu. 212). mada se ono najmanje odnosi na Èehova jer on spada u red pisaca koji su vrlo svjesni smisla svog djela. koje je ušlo u izbor ova dva èasopisa u vremenskom 95 . što Kropotkin vidi kao umjetnièku slabost. Misao pak da je "prostota koju Èehov opisuje mnogo dublja od one koju je Èehov poznavao" (str. što je rezultat zbrke u prevoðenju s engleskog jezika a i pokazatelj koliko je tada Èehov u nas bio malo poznat) i Bašèa s trešnjama (radi se o Višnjiku koji u originalu glasi "Vyšnëvyj sad". opæe je. Izbor Kropotkinovog teksta u funkciji informacije o jednom od najveæih ruskih pisaca svih vremena nije bio pogrešan jer se radi o nauèniku i piscu visoke kulture i znanja èije ocjene. prije svega istorijskih socijalnih okolnosti. svevažeæe mjesto. Gogolj je prikazao "malog èovjeka" kao žrtvu. Prema Kropotkinu Tolstojevo predviðanje da æe uticaj Èehova trajati i neæe se ogranièiti samo na Rusiju zaista se potvrdilo. u stvari Hvošinsku (str. što predstavlja èist promašaj. danas manje poznatu spisateljicu. 1907. Šuma šumi jedno je antologijski poznato djelo iz ruske književnosti. Kropotkin èak istièe nadmoæ Èehova nad Gogoljem koji je obradio "poglavito spoljašnju pokvarenost. Za drame pak kaže da su suviše "ruske" i da na Zapadu ne mogu biti shvaæene. S druge strane tik uz Èehova Kropotkin vrijednosno stavlja Krestovsku (pseudonim).druge (Turgenjev-Tolstoj-narodnjaci) prema selu ima rigorozan kritièki stav. na kome se višnja kaže kisela trešnja). Kropotkin tek pominje. koje nisu samo njegove. 212). Na planu teme o "malom èovjeku" Èehov je nastavljaè Gogolja. zadržavaju i danas svoju vrijednost. Rijeè je o dva sasvim razlièita umjetnièka idioma koji ne mogu stajati jedan umjesto drugoga.

kao što je to uèinjeno u sluèaju Garšina. Sadik. 13. njenoj spoznajnoj i društvenoj funkciji.. a èlanak s njemaèkog jezika . predstavi neke znaèajnije ruske pisce. oktobra 1908. str. str. 6 i 7 od 1. 12 i br. na str. Koroljenko (1853. koji se ponekad potpisuje i kao F. Ma u kojoj mjeri okolnosti koje opisuje bile dramatiène i dramske. Redakcija èasopisa nije imala moguænosti da redovno prati rusku kao ni ostale evropske književnosti.Fehim. juna 1913. Tako se forma pripovijetke skaza pretvara u legendu. pripovijetkom Jedan vrlo kratak roman. Za prièu Šuma šušti (Behar br. Koroljenko ostaje pripovjedaè. autor èuvene pripovijetke Slijepi muzièar.. g. ali je zato nastojala da s vremena na vrijeme. 151. od kojih je u prvi plan stavljena pripovijest Èetiri dana i pripovijetka Crveni cvijet.M. 10 od 1. str. pisac.-136. Priroda nije samo pozornica dogaðaja veæ lajtmotiv s nepogodom koja se ponavlja i svaki put vraæa prièu u svijet naratora i život. U istom broju ovog èasopisa. Snažno lirizirana moralna poruka pripovijetke izvrsno se uklapala u programske i estetske intencije èasopisa. Narator je svjedok dramatiènog dogaðanja. br. i 206. 191. urednik èasopisa Rusko bogatstvo.).-1921. 145. V. jedan žanr evoluira u drugi na naše oèi. na str. Petnaest godina nakon smrti Garšin je oèigledno u Bosni bio malo ili nimalo poznat pisac. godine. zastupljen je u Gajretu br. emotivno i sauèesnik u fabuli u kojoj se kmet ubistvom sveti spahiji za skrnavljenje braène veze. publicista i istorièar. U vrijeme pojave modernizma i njegove prevage u ruskoj književnosti ostao vjeran tradicijama realistièke umjetnosti. 11. 96 . 135.razdoblju na koje se odnosi naš prikaz. Prièu je s ruskog jezika preveo Sadik. u kome je Gorki objavio svoju prvu pripovijetku.) karakteristièan je romantièki lirizam izvorno povezan s doživljajem prirode i besprijekornom moralnom stamenošæu glavnog junaka kao dijelom koncepcije jedne literature. pisac posljednje èetvrti XIX vijeka i èuvene pripovijesti Èetiri dana. narodnjak koji je veliki dio života proveo u progonstvu. 172.. i dat kratak životopis pisca s tragièkim osjeæanjem života i tragiènom samopresudom. zatim br. odatle bio-bibliografska informacija o njemu u istom broju èasopisa i selekcija onog najboljeg što vrijedi proèitati upuæena èitaocu.Garšin Vsevolod Garšin. poznat je po obimnom djelu Istorija moga savremenika u kome su sjedinjeni umjetnik i publicista. objavljen je kratak pregled Garšinovog stvaralaštva s ocjenom pojedinih djela. makar i oskudno. kako inaèe shvatiti upornost urednika da je objavi u nekoliko nastavaka. Uravnotežen pisac s postupnošæu kazivanja..

štampane su dvije kratke prièe dvojice "znanjevaca" Maksima Gorkog i u nas manje poznatog Evgenija Èirikova. a mogao je to uèiniti nekim drugim izborom. marta 1909. g. u Beharu br. realizacija njene vrijednosno izvanredne fabule uzeta iz života. 20 i 21 od 1. U Èirikovljevoj socijalnoj prièi Nagrade. predstavnik realistièke grupacije ruskih pisaca iz edicije Znanje. Djevojka sugeriše svome momku. 302). vjerovatno nastaloj pod uticajem Gorkog. a ona æe se poslije njegovog povratka udati za njega. i 15. Rakoš). Obje pripovijetke preveo je Pavle Rakoš pod pseudonimom Selim Rakoš. U svoju parabolièku. razoblièava se socijalni smisao nagrade kao prevare koja proizlazi iz hijerarhije èinovnièkog rada utemeljenog na eksploataciji. pripovjedaè i dramski pisac. Gorki Èirikov U Beharu br. kasnije simbolist i ekspresionist. pisac prve i druge dekade XX vijeka. Kada se je vratio bez noge. Leonid Andrejev Leonid Andrejev. Majka nosa sinèiæa koji umire i pokušava da 97 . Gorki uvodi istorijski pojam radnika i radništva kao njegovog nešto grubog ali pravednog kritièara. koji je i narator u pripovijeci. što je bio uslov za ocjenu njene reprezentativnosti na temelju koje je dospjela u èasopis. Ostatak njegovog života protièe pod opsesijom strašne prevare i njenog tragiènog preživljavanja.Izbor pripovijetke Jedan vrlo kratak roman povezan je s vrijednošæu poruke ali i s kratkoæom. godine (str. izašla je Andrejevljeva bajkovita crtica Div. Život je završen. našao ju je s drugim. koji se tekstualno svojim istorizmom danas doima kao strano tijelo u tkivu teksta. Mada ona sadrži tragizam tipološki prepoznatljiv kao garšinovski. bogatim. kasnije emigranta i njegovog ljutog protivnika. U periodu Selima Rakoševa (Pavao M. 18 i 19 od 1. u periodu Znanja veoma bliskog Gorkom. a zatim bio i vjenèani kum. vanvremensku i svevremensku prièu Mudrac u kojoj je dat vjeèni tip mudraca-pesimiste s ironiènim podtekstom usmjerenim na njegov pesimizam. ispod nivoa je umjetnièki gusto realizovane pacifistièke ideje "ne ubij" iz Èetiri dana utemeljene na autorovom neposrednom doživljaju i svjedoèenju o ratnim strahotama. koja inklinira grupi Andrejevljevih pripovijedaka sentimentalnog (božiænog) karaktera. da se dobrovoljno javi u rat i hrabrošæu istakne. februara 1909. U prièi se prepoznaje pišèeva filozofsko-ideološka pozicija koju urednik nije prikrio.

nema snage da saopšti majci o sinovljevoj smrti veæ bježi iz kuæe obliven suzama.12/13 od 1. èiji su uèesnici. pouènu funkciju. njegova unutarnja strašna slika. opis požara. dinamièki opis požara. U veoma zanimljivoj pripovijeci je junakova ljubav dovedena do tragizma usljed dvojnog ponašanja junakinje. majka koja priprema ženidbu sina prièa o vlastitoj sreæi koju doživljava. Prevodioca i urednika je oèigledno impresionirao ekspresivni. sjeæanjima koja se odnose prije svega na književna zbivanja i njihove uèesnike s kraja XIX i poèetka XX vijeka. a ne R. Ne sluteæi ništa. Nijesam li možda rada i sama da je poznam?" . nezgrapnom Divu koji je pao.. decembra 1909. Sažetak fabule izgleda ovako: prijatelja i sekundanta na dvoboju ubijenog mladiæa zapalo je da saopšti majci o smrti sina jedinca koji je pred ženidbom. 2 i 3 od 1. ovoga puta u Gajretu br. U istom èasopisu br.a da li je znadem i sama?. Telješov (1967. g. juna 1909. kojim je rukovodio M. (str. g. (a meðu njima i N. 9 i 10) predstavljen pripovijetkom Poštena rijeè u prevodu Pavla Rakoša. godine. N. Telješov je poznat po djelu Poèetak kraja i Pišèevim zapisima. 1 i 2 od 1. Golubjenko se tako. a u drugoj sobi otac plaèe. N.-1957. tragizam zbivanja pred kojim je nemoæna ljudska snaga i pamet. III 1913. zove prijatelj i sekundant na Voloðinom dvoboju. ne sluèajno. 200.. 1. kao uvijek i svuda moguæe zbilje.). Andrejev je razvijao psihologizam Dostojevskog uklanjajuæi pri tome istorijske i socijalne okolnosti. U pripovijeci doživljava poraz dogmatsko shvatanje istine i laži glavnog junaka: "Hoæeš da saznaš istinu . Telješov Jedan od osnivaèa veoma poznatog kružoka Srijeda (kružok se sastajao srijedom). D. svjesno nabijen dogaðanjima i emocijama prelazi 98 . Tipologijom fabule i sižejnim motivacijama pripovijetka podsjeæa na vrijeme i prozu Puškina i Ljermontova. imao je za èitaoca i edukativnu. pritisnut detaljima majèine prièe i tragikom okolnosti u kojima i sam ima udjela.) je u Beharu br.kaže djevojka. (str. Andrejev je predstavljen i treæom prièom. o lijepom životu koji ga èeka kad odraste. Telješov kako to pogrešno stoji u Beharu) bili èlanovi književnog udruženja Znanje.. što se završava ubistvom. Pored snažnog estetskog dojma kojim je predstavljen autor. Gorki. i 15. Telješov. opet u prevodu Rakoša. tiskana je Andrejevljeva pripovijetka Laž.ga povrati u život prièom o smiješnom. Stepenast siže. svojim podtekstom vrlo karakteristièna za pišæev pacifistièki humanizam: laž se ne može iskorijeniti ni ubiti smrtnom presudom. pod naslovom Zvono na uzbunu.

Snaga sjevernih U Beharu u pet nastavaka (osam glava) poèevši s br. 48).-1924. Sredini s razvijenim kultom majke i sina u sferi folklornih tradicija morala se dopadati ovakva pripovijetka što je vjerovatno odluèilo o njenom izboru.M. Dva citata koja æemo navesti iz Kropotkinovog èlanka daju sažeto idejnofilozofsku i književnu evoluciju pisca. predstavljen samo ocjenom njegovog kritièara. ali pokazuju i smjer i naèela Kropotkinove kritike: ". 1 od 1.. drugi Leonardo da Vinèi i treæi Petar i Aleksej NK) svoje trilogije. Mereškovskovo obožavanje antièkog naturizma nije bilo od kolikog trajanja.. kako su ga nazivali u svoje vrijeme. Našao je da oni ne bijahu od nikakve koristi i poèeo je da sve više i više govori o suvremenom pravu individue. na strani 48. I drugi: "Na žalost. januara 99 . i èlankom Jedan savremeni ruski pisac.s tim ishodom da je mladi autor pokraj svojih sposobnosti pravce jurio u susret jednom beznadežnom misticizmu u koji i Gogolj bijaše zapao posljednjih godina svoga života (str.rubikon èistog tragizma i stièe sentimentalne znaèajke.. 49).) ruski novinar. On još ne bijaše napisao treæi roman (prvi roman trilogije Ulijan apostit. "kralj feljtona". a ono uskom (str. Taj pisac je Dmitrij Mereškovski (1865. zastupljen je alegorijskom pripovijetkom Savjest o porijeklu nejednakosti i njenom zakonskom sankcionisanju koje predstavlja likvidaciju savjesti. kad je prodro simbolizam u njegovo djelo . pozorišni kritièar. malo po malo poèeo je da sumnja u te ideale i najzad dospio dotle da ih prezire. Doroševiè kako stoji u prevodu Selima Rakoševa) (1864. pjesnik i prozaist. poput Dostojevskog. 3 od 1..marta 1914. publicista. ovaj put u Gajretu br.Doroševiæ (a ne V.".). Mereškovski Petar Kropotkin æe se još jednom naæi na stranicama èasopisa. Doroševiè V. Pisac joj je odredio žanr kao "kineska bajka".-1941. Tako je Mereškovski. D. tek izvjesnu simpatiju ili bar izvjesno poštovanje. g. jedan od utemeljivaèa ruskog simbolizma. u smislu na koji ga je uputio Nièe. kasnije emigrant. u smislu oèajno neodreðenom.pošto je imao za one pisce preðašnje generacije koji su bili nadahnuti željom da svoja djela stvaraju za više socijalne ideale. i ako ne neodreðenom.

Meðutim. dakle oko èetiri mjeseca ranije. upravo u to vrijeme je ruski avangardni futurizam objavio rat "psiheji" nudeæi umjesto nje "književnu èinjenicu" i "rijeè kao takvu". 3). tipološki karakteristiènoj za vremena preporoda. koji su za autora èlanaka "izvor jedne moderne i realne literature sa sasvim novim predmetom" (Ibidem. Ali zbog. 8 i 9 od 1. Informativni. 1914. ne bi se danas govorilo o bijeloj ruskoj duši koja je altruistièna. 3. 34). kako su se u prvo vrijeme nazivali nihilisti (kao Bazarov iz Turgenjevljevih Otaca i djece).. koji se više puta ponavlja u èasopisu. kaže se: "Da svaka nacija nema svoje naroèite duše. 1. njenu unutrašnjost. str. norveških i danskih pisaca..avgusta 1913. 2). o romanskoj duši koja je sintetièan izraz najširih kulturnih sposobnosti romanske duše. g. najzad. 158) Unatoè romantici kvalifikacija sumnjive mjere. zavreðuje to mjesto..) beznadno kasna jer je evropska književnost upravo u XX vijeku doživjela najveæi uticaj Dostojevskog i Èehova. nevjerovatno tajanstvene i komplikovane dubine èovjeèje duše" (str. U proèelju ovog èlanka studije stoji: "Rusi su najprije iznijeli zapjenušane. jan. oèigledna je autorova orijentacija.. str. saznajni i uopæe intelektualni nivo èlanka u potpisu H. koja proistièe iz doze pristrasnosti prema slovenstvu i njegovoj kulturi. a najvjerovatnije i èasopisa. ili o sjevernoj duši švedskih. str." (str. jer "Èehov bez svih moguæih efektivnih sredstava (jer on ne traži efekte) crta samo ljudsku dušu. na psihološki realizam ruske književnosti tipa Dostojevskog i Èehova i sjevernih uopæe. ili prije svega zbog ovog:"Ako je Èehov pisac užih sredina. Kao uzrok psihološke proze autor je uzeo Èehova i njegovu Èinovnikovu smrt. objavljenom u Gajretu br.. njegov izoblièitelj. Ali zašto Èehov prije Dostojevskog kad je istorijski redoslijed obrnut? Vjerovatno zato što je od Èehovljeve male epske forme kao žanra lakše iæi prema psihološkim vrtlozima romana Dostojevskog. njene najtanahnije i najnevjerovatnije kutove" (str. To pak nikako ne znaèi da je orijentacija na "rusku književnost koja ima za glavnu temu unutarnje nalièje duše i švedsku i norvesku književnost s temom o spoljnjem nalièju duše" (Gajret br. Znaèaj èlanka za redakciju odreðuje njegovo drugo mjesto po redoslijedu u broju.. 18). Dostojevski je pisac svih moguæih društvenih staleža i njihova velika. Redukcija Èehovljeve tematske osnove na uže sredine jednostavno nije taèna. mart 1914. topla i humana ljubav. Rijeè je prije svega o ruskoj ali i o nordijskoj književnosti. opet s potpisom H. 100 .1914. godine izašao je èlanak Snaga sjevernih s potpisom H. 1. Dakle.. tražimo tu dušu muslimanske sredine jer æe nam predstavljati u književnosti novu stranicu. pak. a u èlanku. 3."(Gajret br. 1. i.

.. njihovog unutarnjeg nalièja. Osjeæajuæi da svako suvišno i naroèito tendenciozno moralisanje kvari opæi utisak jednog umjetnièkog djela. mart 1914. ni u jednom svom djelu. 2.. zaboravlja da je Gogolju kao umjetniku bilo svojstveno naèelo komike kao dominantno obilježje njegova dara. koji prije svega pogaða njegov odnos prema živom èovjeku. vi æete èitati istoriju duša onih liènosti koje pisac predstavlja" (Gajret br.. od 1. on ga je izbjegavao" (Gajret br. 1914. 1. 70) I jedno i drugo je taèno s tim što umjetnièka misao u obojice autora nije odvojena od publicistièke. 1.maja 1914. 1. 34). meðutim. napisaæe: Tolstoj "u propagiranju svog moralnog principa ne vidi državnih granica. Zanimljiva je i jedna poredba s Gogoljem koja je opet u korist Dostojevskog: "Mjesto brutalnih satira nad kojim je Gogolj. kao da izravnava dug prema Tolstoju. on ih gotovo ignoriše i vidi u društvenoj organizaciji kakvom je postala država smetnju liènom usavršavanju.. str. i pokraj svog principa po kome se moralno može oèistiti jedino dragovoljnim stradanjem. str. izloži osnove i principe svoje religije. A uslov je da se realizuje uloga Rusije u buduænosti. 20).Pisac èlanka kaže da je unutarnje proèišæenje (katarsis) nešto što se neminovno doživljava prilikom èitanja Rusa. uèinilo je da su oni stvorili novu književnost koja ima i tu dobru stranu da djeluje u pozitivnom moralnom smislu na èovjeka" (Gajret br.. u istom radu. 1914. plakao. str. Dostojevski. Kvalifikativ Gogoljevih djela.. proizašao iz Gogolja. febr. Romani Dostojevskog uporeðeni su s grèkom tragedijom. febr. 18). protivno. Na planu morala kao teme i trajne orijentacije ruske književnosti pisac daje prednost Dostojevskom nad Tolstojem: "On (Dostojevski .. a rijeè je o drugoj strani medalje odnosa Dostojevski-Tolstoj. On nigdje nije ni pokušao. str. izuzevši simbolistu Andrejeva. 5. a to i jeste ono što on traži od književnosti:"I to što ruski pisci ispituju vrtoglave dubine unutrašnjosti duša. 2. vjeruje u Rusiju i traži da èovjek uvijek bude spreman da se žrtvuje za nju. Ovdje se. Interesantan je i odnos prema Leonidu Andrejevu u kome ima nerazumijevanja: "I uopšte kad se susretnete s jednim ruskim piscem. 34) U Gajretu pak br.. onom što je živo u njemu.NK) nije rigorozni moralist s jasnom tendencijom kao Tolstoj posljednjih dana svoga djelovanja. predstavlja osnovu Dostojevskijeve polemike s Gogoljem od prvog djela Dostojevskog Bijedni ljudi pa do parodiranja (Selo Stepanèikovo i Foma Opiskin). kao što se zna. on je propovijedao najhumaniju ljubav prema cijelom èovjeèanstvu koje je poniženo i koje pati (Ibidem. a Dostojevski je. pišuæi ih."(str. 3. da da svoj kredo. Andrejev je jedan od 101 .. propaguje nacionalnu surevnjivost.

pisaca koji je dosljedno razvijao psihologizam Dostojevskog. èovjeka uopæe. Najviše prostora u èlanku posveæeno je Dostojevskom. odnosno Zloèinu i kazni. i sve što traže rigorozni estetièari. Zato je i za kritièara o kome je rijeè Turgenjev bio i veæi umjetnik i književnik. 3 od 1. Tako je bilo sve do Bahtinova otkriæa polifonije u Dostojevskog s njenim temeljnim principom neovisnosti junakove svijesti od svijesti njenog autora. ljubav uopæe. Telješov. onostranog carstva ideja i tajni povezano je od Andrejevljevo: treba slikati rijeku uopæe. i u isto vrijeme i najzrelije djelo (Gajret br. Gorki. "Najkarakteristiènije djelo Dostojevskog. Godine 1910. uskraæivao socijalne motivacije. Koroljenko.. Pod redakcijom Gorkog izlazili su zbornici sabranih i izabranih djela èlanova društva. i. za razliku od Dostojevskog i Èehova. koji ga reorganizuje u izdavaèko društvo umjetnièke književnosti namijenjene širokoj èitalaèkoj publici. da ne idemo daleko. i kao pisca i kao moraliste. nasuprot vladajuæoj simbolistièkoj i dekadentnoj poeziji. 3. Ali niko nije imao toliko srca koliko Dostojevski" (Gajret br. koje inaèe naš autor èlanka ne pominje kad istièe dubine i znaèaj psihološkog tretmana junaka u ove dvojice pisaca. str. tu je Turgenjev koji je napisao besprijekorna umjetnièka djela davši im vanrednu formu. taènije gotovo iscrpnoj analizi sluèaja Raskoljnikov. od 102 . Izdavaèka družina Znanje imala je na poèetku prosvetiteljski karakter (osnivaè K. P. grad uopæe. Genijalni umjetnik tražio je genijalnog kritièara. mahom proznih pisaca realistièke orijentacije s društvenom problematikom.. Ali postoji i Andrejevljev period "znanjevaca". Sljedeæa paralela tièe se odnosa Turgenjev-Dostojevski: "Ima pisaca koji su bili veæi umjetnici u književnosti. jeste veliki roman Zloèin i kazna. biti genijalan psiholog a ne biti umjetnik. kod drugih na psihološke dubine njegovog djela. Pjatnicki). U svom ekspresionistièkom i simbolistièkom periodu Andrejev svoj "èisti psihologizam" djela pušta u razne socijalne i istorijske okolnosti da ga potvrde. u Znanje stupa M.. Meðutim. Doroševiè sa socijalnim i psihološkim temama uokvirenim u istoriju. marta 1914. Drugim rijeèima prednost Dostojevskog svodi se na srce. To je izvjesno i njegovo najsavršenije i najbolje i najdublje pisano. S obzirom na ureðivaèke intencije èasopisa Behar i Gajret nije èudo što su na njihovim stranicama najbrojniji upravo "znanjevci": Gorki. jedini ruski pisac kojega su kritièari i pisci vrijednosno uporeðivali sa Šekspirom bio je Dostojevski. S ambicijama simbolista da se putem uklanjanja istorijskih i socijalnih "kulisa" domognu vjeène umjetnosti.. Andrejev. Èirikov i njima bliski: Èehov. 35). A èovjek može imati i veliko i toplo srce.. ali mu je.

kaže autor èlanka Gajret br... str. da prvo djelo Dostojevskog Bijedni ljudi predstavlja temeljitu polemiku s Gogoljevom ocjenom "malog èovjeka" u Šinjelu (Dostojevskijev Djevuškin pravi je duhovni i duševni džin u poreðenju s Gogoljevim Bašmaèkinom).marta 1914.. muž hrabrosti". svoju slobodu.. uz pomoæ literature o djelu. meðutim. Raskoljnikov je bio u nesvjesnoj službi jedne nesreæne ideje. da je njegov "cijeli instinkt na ratnoj nozi prema cijelom ureðenju. str.. kako bi Nièe rekao... 35).. To djelo. Zanimljivo je da u prisustvu skepse i naturalizma u prvim djelima Dostojevskog autor èlanka vidi Gogoljev uticaj ne videæi. konstatuje da se na tom pitanju Dostojevski i Nièe razilaze.. pisac èlanka naglašava da se u ocjeni i izvršenju kazne razilaze. svoju èast. ili ne znajuæi.1. jer zloèinac je svakako neki èovjek koji je rizikovao svoj život. 70). religioznog zanešenjaka" . "probudio iz drijemeža". Nakon što je uspješno proslijedio poznate fabularne tokove djela i njihove sižejne motivacije na zavidnom intelektualnom nivou. Dostojevski se nakon robije "pretvara u vjerskog fanatika u juridiva (treba: jurodivog-ovdje: suludog proroka . 56) Nakon što je podsjetio da je Dostojevski uticao na stvaranje Nièeovog Zaratustre. 4 od 1.. Jer on je svoj zloèin uèinio u dobroj namjeri. a zatim uz navod iz Nièea da se "kaznom ne može izraziti ono preziranje (koje je zloèinac iskalio na izvjesnom pojedincu). Od svih nabrojanih kvalifikativa onaj o savršenosti možda najmanje podliježe sumnji. da li je smio da se ne revoltuje ako je u sebi osjeæao imalo snage za protest. organizovati svojevrsnu filozofsko-socijalnu odbranu Raskoljnikova: "Raskoljnikov nije prost zloèinac." (Gajret br.. Jedan od primarnih zahvata u oba pisca je zahvat u socijalne okolnosti. Nijedno djelo Dostojevskog ne može se uzeti kao životno kao što je sluèaj s mnogim drugim piscima. On osjeæa uskost društva i željeznu silu zakona. 5 od 1. Raskoljnikovu. str. za jedan trenutak.. maja 1914. g. aprila 1914. jedno korito u koje je sveden sav socijalni život. on nas je. može se smatrati kao prost simptom: ne znaèi to što je Raskoljnikov uèinio zlo djelo na jednom pojedincu.. valja progledati kroz prste. autor èlanka æe. ukazao na jedno socijalno zlo koje se provodi pod sankcijom zakona. ali se ta savršenost u strukturi estetskog dojma više osjeæa kao tehnièka nego estetska. Kaznu onako kako je prihvata Raskoljnikov pod Sonjinim uticajem autor èlanka vidi kao rješenje samog pisca.NK).. on je. Recite mi da li je mogao.. Odmah zatim sli103 . (Vidi na istom mjestu fusnotu uz 56 stranu). naturalistièke pak scene u njih nisu do pisca veæ do života.

nor in their overall number. 104 . nepreraðenu velièinu. Nije bez razloga Bahtion vidio vezu izmeðu sokratovskog dijaloga i dijaloga u Dostojevskog. mada iziskuje preispitivanje i dopune i "definitivna" poredbena ocjena: "Dostojevski nema. daju svoju nezgrapnu.. Njegove su intrige komplikovane i zamršene. because of the space available in the journals. Generally speaking. i vlastiti studiozni prilaz temi. On se mnogo ne brine ni za spoljne karakteristike svojih tipova. i da bi Rusija mogla da izvrši svoj veliki zadatak koji joj je predestinovan u buduænosti.. 70) Zanimljiva je i u mnogoèemu prihvatljiva..(str." Russian Literature in Behar and Gajret A selection of Russian literature in the journals from the Revival period that we deal with here neither has an essential difference in terms of the conception of their presence.. Èlanak Snaga sjevernih.. There is no Russian drama whatsoever and one should remember that this was the time of Chekhov. tromi kao i svi kolosi. Ona nije samo to veæ i pokušaj da se podstakne i usmjeri razvoj književnosti vlastitog naroda pa i šire. predstavljao je u svoje vrijeme pouzdanu informaciju u kojoj se prelamaju dostignuæe ruske kritike i nauke o književnosti druge polovine XIX i poèetka XX vijeka. Gorki and Andreyev.. Skabièevski tvrdi da je to uticaj grada u kome se razvijao.jedi objašnjenje koje bitno ublažuje kvalifikaciju: "Ali njegov misticizam i religiozni fanatizam ne treba shvatiti u bukvalnom smislu. Its selection mostly corresponded to the public function of these journals and their literary foundations. the number of works from the Russian literature is rather small in comparison to others. klasiène mirnoæe epskog izlaganja dogaðaja. a short story. u potpisu H. kao Turgenjev i Gonèarov." (str. punu još svježih i originalnih struja koja kucaju velikom ruskom državom. 70) Epsku mirnoæu izlaganja u Dostojevskog zamjenjuje takoreæi epska postupnost dijaloga ili monologa kojom se predmet iscrpljuje do totaliteta. Fiction is the dominant genre in this selection. and. On je da religiju ispovijedaju i cjelina i pojedinci. èlanak odiše zadovoljstvom što je upravo jedna slovenska književnost postala to što jeste: "Sjeverni kolosi. particularly to the French and German ones. prevashodno lijeve orijentacije. i da se u njegovim djelima èuje šum mnoštva. iz razloga da bi oèvrsla ruska socijalna zajednica. isprepliæe sukobe i zamršava fabulu.. on dovodi svaki èas nepoznata lica. what can be easily understood.

It is not easy to ascertain why was it so. Perhaps the absence of cultural ties under the conditions of Austro-Hungarian occupation, the lack of translators, or similar reasons can be given as an explanation. One thing is certain: the complex poetics of Russian symbols that had not only broken but also changed the traditional frames of the Russian poetry in 19th century could not be fitted into the modest conceptions of these journals in the sphere of lyrical poetry. Nevertheless, one can find here and there some short stories translated, rarely poems, and almost no plays. Among others, one can find the translated works of Dostoevsky, Tolstoy, Chekhov, Turgenev, Vladimir Koronenko, V. M. Garshyn, Gorki, Telyeshov and others.

105

106

Enes Pelidija RADOVI HAMDIJE KREŠEVLJAKOVIÆA I DRUGIH HISTORIÈARA U BEHARU Austrougarskom okupacijom Bosne i Hercegovine Muslimani su se našli u neizvjesnoj situaciji. Još su bili tradicionalno vezani za Carigrad, a istovremeno izloženi pritisku novih vlasti da prihvataju tadašnje evropske civilizacijske tekovine. U takvim prilikama se još više povlaèe u sebe i ne prihvataju ništa što dolazi iz Beèa i Budimpešte, èak ni školovanje, koje im je bilo najneophodnije. Statistièki podaci pokazuju da su u osnovne i srednje škole Muslimani najmanje slali svoju djecu. Rezultat takvog nepovjerenja bio je da tek u zadnjoj deceniji XIX stoljeæa maturira prva generacija uèenika, a prvi diplomirani studenti javljaju se tek dvadeset godina po austrougarskoj okupaciji.1 Muslimanska inteligencija, koja je svoju naobrazbu stekla u Beèu, Budimpešti i drugim evropskim centrima, bila je malobrojna. Godine 1900. svega deset ljudi je bilo evropski fakultetski obrazovano. Osam na Pravnom, a po jedan na Filozofskom i Veterinarskom fakultetu.2 To je u dobroj mjeri onemoguæavalo da širi narodni slojevi nešto više saznaju o svojoj kulturnoj, historijskoj i duhovnoj baštini. Uviðajuæi taj nedostatak, nekoliko mladih evropski obrazovanih ljudi smatralo je neophodnim pokretanje lista u kome bi se književno i publicistièki prikazao narodni život i obièaji, te se uticalo na šire muslimanske mase u pravcu prosjetnog i kulturnog preporoda. Meðu najaktivnijim zagovornicima takve orijentacije bili su: Safvet-beg Bašagiæ, Osman Nuri Hadžiæ, Edhem Mulabdiæ, Fehim Spaho, te mnogi drugi. Prvo ostvarenje njihove zamisli bilo je pokretanje Behara. U maju 1900. godine izlazi prvi broj. U podnaslovu prve stranice je pisalo da je to list za pouku i zabavu.3 Objavljenim književnim radovima i pjesmama Behar je uticao na èitalaèku publiku u pravcu njene evropeizacije koja se odvijala u znaku "simbioze sa Istoka".4 To je utoliko interesantnije kada se zna da je najveæi dio Muslimana bio nepismen, barem što se tièe latiniènog i æiriliènog pisma.
1. Nusret Šehiæ, Autonomni pokret Muslimana za vrijeme austrougarske uprave u Bosni i Hercegovini, Sarajevo, 1980., 380. 2. Ibrahim Kemura, Uloga "Gajreta" u društvenom životu Muslimana Bosne i Hercegovine (1903.-1941.), Sarajevo, 1986. 22 (dalje: I. Kemura, Uloga "Gajreta") 3. Muhsin Rizviæ, Behar, književnoistorijska monografija, Sarajevo, 1971. 9 (dalje: M. Rizviæ, Behar) 4. I. Kemura, Uloga Gajreta, 27

107

U nepunih jedanaest godina, koliko je Behar izlazio, objavljeno je na desetine književnih radova, te radova iz historije, islamske civilizacije, kulture, tradicije, prava i savremenog života.5 Pažnju su privlaèile i mnoge drame, prièe i pjesme sa historijskom tematikom kao: dr Safvet-bega Bašagiæa drama Abdulah-paša, Knez Ivo od Semberije Branislava Nušiæa, Smrt Sulejmana II Sjajnog Branislava Klariæa i drugo.6 Svoj nemali doprinos u sakupljanju narodnih umotvorina i objavljivanju u Beharu imali su mlaði ljudi, uèenici srednjih škola, medresa i daru-l-muslimana.7 U tome su ih podržavali Edhem Mulabdiæ i drugi stariji saradnici lista. To daje i odgovor na pitanje: otkuda da se veæ 1904. godine kao saradnik Behara javlja i šesnaestogodišnji Hamdija Kreševljakoviæ. On se baš na stranicama Behara prvi put predstavlja široj èitalaèkoj publici sa prvom od ukupno 343 bibliografske jedinice. U petom godištu lista štampana mu je pouèna pripovijetka Halal para u kojoj se govori o poštenom odnosu prema radu.8 Tu prièu je èuo i zabilježio od svog rahmetli oca Mehage. Izgleda da je ta prièa bila životna vodilja ovog kasnije cijenjenog uèenjaka i plodnog historièara, jer se tokom cijelog života vodio tom idejom marljivog, upornog i poštenog rada. Od svojih ukuæana èuo je i zabilježio još 15 narodnih lirskih pjesama koje je objavio na stranicama ovog lista.9 Saradnici Behara su donosili prevode sa više stranih jezika od kojih su se neki odnosili i na historijsku problematiku. Najveæi broj prevoda je bio sa turskog i njemaèkog jezika.10 Zahvaljujuæi entuzijazmu osnivaèa i saradnika Behar je veæ od prve godine svog izlaska okupio veæinu muslimanskih intelektualnih snaga. Zbog toga je i odigrao znaèajnu ulogu u formiranju jedne generacije književnih stvaralaca koja je u ovom listu i stasala.11 Pored navedene književno-publicistièke djelatnosti objavljivani su i radovi sa èisto historijskom tematikom. Neki od tih radova su korisni i za današnje generacije historièara. No, veæina njih može da posluži samo kao primjer kako i u kakvim uslovima poèinje ozbiljniji nauèni rad na pisanju prošlosti kod muslimanskih povjesnièara na novim nauènim osnovama.
5. M. Rizviæ, Behar, 191 6. isto, 103/4 7. isto, 105 8. Behar br. 4, god. V, 15.VI 1904., 58/9 9. Behar br.11, god. VIII, 1.X 1907., 175/6; br. 16, god. VIII, 15.XII 1907, 256; br. 17, god. VIII, 31. XII 1907, 271; br. 1, god. IX, 15.V 1908. 13; br. 8, god. IX, 1.IX 1908. 128/9; br. 18-19, god. IX, 1.II 1909. 292/3; br. 3, god. X, 15.VII 1909. 43/4 10. M. Rizviæ, Behar, 255 11. I. Kemura, Uloga Gajreta, 27

108

Nesumnjivo, u to vrijeme najveæi ugled i najznaèajnije historijske èlanke objavljuje dr Safvet-beg Bašagiæ. U svojim radovima, on želi da podigne splasnulu samosvijest naroda kome pripada, posebno istièuæi muslimansko slavensko porijeklo i staru slavu.12 To naroèito dolazi do izražaja u njegovoj njizi Kratka uputa u prošlost Bosne i Hercegovine (od g. 1463. 1850.), koju je objavio u Sarajevu 1900. godine u vlastitoj nakladi. Ta knjiga je bila prvo objavljeno domaæe djelo o ovim zemljama. Pisano na jeziku svakom razumljivom, muslimanskim masama je na popularan naèin otvorilo poglede u prošlosti, te pokušalo da im da odgovore o porijeklu, historiji i junaèkoj slavi.13 Zbog takvog naèina pisanja ova knjiga nije bila po volji tadašnjoj bosanskoj Zemaljskoj vladi. Veæ u drugom broju prvog godišta Behara èitaoci su od autora potpisanim inicijalima n. n. obaviješteni o izlasku navedene knjige.14 Prikaz je objavljen u rubrici Listak. Osam godina kasnije u istoj rubrici o ovoj knjizi piše i dr Milan Prelog. On kritikuje muslimansku inteligenciju što niko meðu njima nije našao za shodno da prikaže Kratku uputu u prošlost Bosne i Hercegovine. Interesantno je primijetiti da na navedenu primjedbu nije niko iz tadašnje redakcije reagovao jer izreèena primjedba ne odgovara istini. U daljem osvrtu dr Milan Prelog ukazuje na manje primjedbe i nedostatke knjige koji se odnose na nedovoljno korištenje zapadne graðe. Inaèe, u cjelini sa puno uvažavanja i pohvalno piše o knjizi i njenom autoru. S pravom upuæuje kritiku svim obrazovanijim ljudima što im djelo dr. Safvet-bega Bašagiæa nije bilo podsticaj da i sami nešto više napišu i time sebe i svoje sunarodnike obogate veæim saznanjem o svojoj daljoj i bližoj prošlosti. Na stranicama Behara, prije svega u rubrici Listak, ukupno æe biti objavljeno još 11 prikaza i obavještenja o knjigama iz èisto historijske tematike.15 I pored brojnih prigovora na ureðivaèku politiku, te povremenih odstupanja od ranije postavljenog cilja Behar je u svom nepunom jedanaestogodišnjem izlaženju imao znatnog uspjeha. U mnogome je ostvario ciljeve muslimanskog kulturnog preporoda. Zahvaljujuæi saradnicima lista formirana je moderna muslimanska književnost, ali održana i duhovna veza sa Orijentom.16 Pored književnih djela na stranicama Behara objavljivani su veæi i manji radovi i crtice iz historije, od kojih su
12. M. Rizviæ, Behar, 18 13. isto, 10 14. Behar br. 2, god. I, 15.V 1900. 32/3 15. Behar, br. 2, god. I, 15.V 1900. 32/3; br. 20, god. I, 15.II 1901, 322/3; br. 8, god. II, 15. VIII 1901, 124/5; br. 1, god. V, 1.V 1904. 13; br. 14, god. V, 15.XI 1904. 222; br. 1, god. IX, 15.V 1908. 13/4; isto, 16; br. 7, god. IX, 15. VIII 1908. 116; br. 8, god. IX 1908. 130/1; br. 14, god. IX, 1 XII 1908. 228; br. 1, god. XI, 15.X 1910, 13

109

poneki interesantni i za današnje historièare. Tako su radovi Alije Kadiæa Glavni dogaðaji iz islamske prošlosti,17 Muhameda Seida Serdareviæa Kratka povijest Islama,18 Abdulaha Bušatliæa O Hasanagi Peækom,19 Fehima Spahe Panislamska ideja,20 Mehmeda Spahe Gazi Husrev-beg slika iz bosanske prošlosti,21 Osmana Nurija Hadžiæa (Abdulhak) Saferska naredba22 dr Milana Preloga Slovenci u prošlosti i sadašnjosti23 Josipa Milakoviæa Jedno zaboravljeno pleme, Kašubi,24 Mirze Safveta Istorièar Aali,25 i Rustem-paša Skradinac,26 i drugi interesantni i za današnje povjesnièare da vide kako se o pojedinim liènostima, odlukama i dogaðajima mislilo i pisalo poèetkom XX stoljeæa. Veæina navedenih radova su objavljivani u više nastavaka. U kraæim crticama, èesto redakcijskim, èitaoci Behara su bili u prilici da se u osnovnim crtama upoznaju i sa historijatom pojedinih derviških redova (senusi i rufaije),27 te ponešto saznaju i o izumitelju štamparije Gutembergu28, i jednoj od najpoznatijih antièkih liènosti Aleksandru Makedonskom.29 Uredništvo lista je cijenilo ljude koji su pokazivali dužnu pažnju prema prošlosti. To se vidi i iz obavještenja èitaocima kada je dr. Talozi Zemaljskom muzeju u Sarajevu poklonio 20 pisama (dokumenata) koji datiraju iz XVI, XVII i XVIII stoljeæa.30 U pisanju historijskih radova, crtica, osvrta i prikaza javilo se ukupno jedanaest saradnika. Neki od njih su objavili po jedan do dva rada, a drugi znatno više. Oni su, iako daleko skromnije, slièno kao i književnici poèeli formirati kritièko pisanje prošlosti zasnovano na novom nauènom
16. Mustafa Imamoviæ, Studija o "kulturnom preporodu" kod Muslimana, Gledišta, XII/1971., 11-12, 1463 17. Rad je objavljen u 12 nastavaka sa povremenim prekidima u vremenskom periodu od 15.VI 1901. - 15. III 1902. 18. Rad je objavljen u 26 nastavaka tokom VI i VII godišta u vremenskom periodu od 1.V 1905. - 15. IV 1906. 19. Behar br. 7, god. IV, 1. VIII 1903., 103/4 20. Rad je objavljen u XXI nastavku tokom cijelog VII godišta, sa kraæim prekidima u vremenskom periodu od 1.V 1906. - 15. IV 1907. 21. Rad je objavljen u V nastavaka u VII godištu Behara u vremenskom periodu od 1. IX - 15. XI 1906. 22. Behar br. 1, god. VII, 1. V 1906. 7 - 8 23. Behar br. 3, god. IX, 15. VI 1908. 48 24. Rad je objavljen u dva nastavka u IX godištu lista, br. 10 i 11, 1. X - 15. X 1908.,153 i 174-176 25. Behar br. 1, god. IX, 15.V 1908., 15 26. Behar br. 10, god. IX, 1. X 1908. ,161/2 27. Behar br. 2, god. I, 15. V 1900., 33-35 28. Behar br. 5, god. I, 1.VII 1900., 83 29. Behar br. 18, god. VI, 15. I 1906., 278/9 30. Behar br. 4, god. VII 15. VI 1906., 46

110

poimanju historije. U narednim godinama i decenijama XX stoljeæa meðu saradnicima ovog lista mnogi su objavili brojne studije i radove iz historijske tematike, a neke je prerana smrt sprijeèila u tome. Takoðe su se pojedini saradnici Behara udaljili od pisanja povijesnih radova zbog profesionalnog okretanja prema politici. Gledajuæi u cjelini Behar je dao svoj doprinos ne samo na književnom, nego i na historijskom i kulturnohistorijskom polju. The works of Hamdija Kresevljakovic and ather historians in Behar In addition to the literary works, the Behar journal also published the works with topics from history in its eleven years of publication. These works included the papers by Alija Kadiæ The Main Events from the Islamic past, Muhamed Seid Serdareviæ The Short History of Islam, Abdulah Bušatliæ About Hasanaga Peæki, Fehim Spaho Panislamic Idea, Mehmed Spaho Gazi Husrevbeg-A Picture from the Bosnian Past, Osman Nuri Hadžiæ Safer's order, Milan Prelog The Slovenians in the Past and in the Present Time, Mirza Safvet Historian Anali and Rustem Pasha Skradinac, and many others. The Behar journal had altogether eleven authors who published their works on historical topics. Some of the works published there have continued to be of some interest for the historians as the example how certain event had been looked upon from that particular time. Their contribution to the Behar journal represented the beginning of critical thinking in the writing about the past and based on the new understanding of history. One of the Behar's contributors was the famous historian Hamdija Kreševljakoviæ. He appeared for the first time on the journal's pages but not as a historian but as a collector of popular lyrical songs (15) and one short story. His interest in history and its topics grew in the years and decades to come. He published hundreds of articles and many studies about the history of Bosnia and Herzegovina under the Ottoman rule. Due to his scholarly results and the esteem he had among the scientists, Hamdija Kreševljakoviæ was elected a corresponding member to the Yugoslav Academy of Arts and Sciences /JAZU/ in Zagreb in 1939. This was a great honor because he was the first of Moslem intellectuals ever to be elected into the JAZU.

111

112 .

kalendar za 1933. Fehim Spaho. nego su živjeli kao privatnici (posjednici). Spomenica Šerijatske sudaèke škole u Sarajevu izdana prilikom pedesetogodišnjice ovoga zavoda (1887. kasnije nazvano Zemaljska vakufska komisija. str. Odluka je donesena na sjednici Komisije u mjesecu martu 1891. fizika. odnosno Zemaljsko vakufsko ravnateljstvo. Sarajevo. . godine. inša. koji su bili potrebni za novootvorene mektebi-ibtidaijje. Plan i program Darul-muallimina predviðao je da naukovanje u njemu traje tri godine. Pedeset godina vakufske uprave u Bosni i Hercegovini. jer se smatra da su oni sposobni toliko da mogu nastaviti školovanje u Darul-mualliminu.-1937. rikæa. Zemaljska vakufska komisija2. prirodopis. odnosno Zemaljsko vakufsko ravnateljstvo. a predavaæe se sljedeæi predmeti: nauka o Kur'anu. a ostalih 147 bili su u drugim službama. Prednost imaju uèenici Kuršumlije medrese i Hanikaha. odnosno 13 sati. povijest. u drugu 8 i u treæu 7 uèenika.) 370 apsolvenata od kojih su 223 bili šerijatski suci. donosi odluku da u Sarajevu otvori Daru-l-muallimin. nauka o odgoju /ahlak/. dok 21 nije uopæe bilo u službi. zemljopis. Predviðeno je takoðer da se u prvu godinu primi 15. 113 . maternji jezik. edebijjat. geometrija i gospodarstvo. godinu. koje je Zemaljska vakufska komisija poèela otvarati u pojedinim mjestima Bosne i Hercegovine. Zemaljska vlada Bosne i Hercegovine 15. marta 1883. tako da u sva tri razreda bude ukupno trideset uèenika.-1937. godine1 za izobrazbu kandidata za zvanje Šerijatskih sudaca /kadija/.). Šerijatsku sudaèku školu završilo je za njenih pedeset godina postojanja (1887. U Daru-l-muallimin æe se moæi upisati uèenici medresa. jer ni jedan zakljuèak nije mogao biti proveden bez suglasnosti Zemaljske vlade. 2. maja iste godine s jednom primjedbom: U nastavni plan treba unijeti i predmet metodika. raèun. jer je Zemaljska vlada pozitivno odgovorila veæ 16. koji su završili arapsku gramatiku do Izhara i fikh do Multeke. Vid. Raspored sati je udešen tako da nastava poèinje u 9 sati i traje do 12. jer bez toga nema govora o dobroj i uspješnoj nastavi.Mahmud Traljiæ PRVI SVRŠENICI DARU-L-MUALLIMINA SURADNICI BEHARA Nepunih pet godina otkako je Zemaljska vlada Bosne i Hercegovine osnovala Šerijatsku sudaèku školu 1887. neku vrstu uèiteljske škole za izobrazbu muallima. vjeronauka. da nadzire njihovu upravu i da izradi nove propise za upravu vakufima. 1937. imla. sa zadatkom da ustanovi i popiše sve vakufe u Bosni i Hercegovini.Narodna uzdanica. Vid. i to iz razloga što je nas1. Odluka sa obrazloženjem i molbom za odobrenje upuæena je Zemaljskoj vladi. Na suglasnost nije trebalo dugo èekati. godine je imenovala Privremeno vakufsko povjerenstvo. 72-89.

Ibid.3 U drugoj polovini 1891. Uspjeh je iz godine u godinu bio bolji. Od njih 18. pa je i broj uèenika u prvi razred priman u veæem broju. januara 1892. koliko je planom bilo predviðeno. jula. str. str. Kad su prvi upisani uèenici na kraju svoje treæe i ujedno završne godine izašli na ispit. Treæe školske godine honorarno su veæ predavali pedagoške predmete profesori Uèiteljske škole u Sarajevu. a treæe 42 uèenika. gdje su veæ u poèetku pokazali zavidan uspjeh. uspjeh je bio više nego zadovoljavajuæi. 146. dok je normalno nastava trajala od 1. godine. makar i u manjem broju. Edhem Mulabdiæ. U ovoj prilici spom3. kao što je nabavljen i potreban inventar. na završni ispit izišlo ih je osam i svi su uspješno položili potrebne ispite. jedan je kasnije položio ispit za vjerouèitelja vjeronauke na srednjim školama. kada je zatvoren. drugi je bio došao do idžazeta. Neki od njih su odmah u prvoj godini èasopisa poèeli u njemu objavljivati makar i sitnije priloge /narodne umotvorine: pjesme i pripovijetke/. Primljeno je njih 18. Meðutim. kalendar za 1942. narodnu frazeologiju. Interes za Daru-l-muallimin bio je iz godine u godinu veæi. veæ je šest generacija završilo ovu školu. 114 . koliko se upisalo u prvi razred. ali mu je u meðuvremenu umro muderis. u zgradi gdje je bio smješten i prvi Daru-l-muallimin. Bilo je i originalnih radova.tava u medresama bila dvokratna: odmah po sabahu i iza ikindije. Jedan od njih je produžio školovanje u Šerijatskoj sudaèkoj školi. 143. kraæe prijevode s orijentalnih jezika i dr. Tako je veæ druge školske godine u prvi razred primljeno 34. mjesto 15. godina trajala je do mjeseca jula i bila je kraæa. jer do pokretanja Behara. Postavljeno je i potrebno nastavno i drugo osoblje. nego je prvotno bilo odreðeno. godine vršene su pripreme za otvaranje škole. godine. 144-145. Ibid. Meðu te su spadali i mualimi.4 Sveèano otvaranje prvog razreda i poèetak nastave obavljeni su 28. koji je bio otvoren u Sarajevu godine 1869. str. pa nije okonèao i ovo školovanje. Upisani su i uèenici u prvi razred.5 Pojava Behara primljena je sa radošæu i ushiæenjem meðu muslimanima Bosne i Hercegovine. godinu. i radio do 1878. pa æe uèenici moæi pratiti i jednu i drugu nastavu. oktobra do 1.Narodna uzdanica. 4. koji su završili Daru-l-muallimin. godine. Prva školska 1891. naroèito onim školovanim. Daru-l-muallimin (o pedesetogodišnjici osnivanja). . Naðene su prostorije u ruždijji na Bentbaši./. Njih nije ipak bio mali broj.-92. 5. U istoj zgradi radila je i novoosnovana Uèiteljska škola sve do 1890. odmah po završetku Daru-l-muallimina njih sedam je bilo postavljeno za mualime na mektebi-ibtidaijjama.

Kao posebne knjige Hajroviæ je štampao Male prièe i dosjetke za muslimansku mladež. Nametak je suraðivao još u mostarskim listovima Osvit i Zora. Kasnije položio pred komisijom u Ulema-medžlisu u Sarajevu posebni ispit za vjerouèitelja . U Beharu je objavio u rubrici Male prièe i dosjetke dvadeset kraæih prièa /u I godini 7.maja 1900. a drugo 1913. 1957. kalendaru Narodna uzdanica i 6. br. istoènjaèka narodna pripovijetka/. Umro je u Sarajevu 1935. istoèna narodna pripovijetka. godine. Bio prvo mualim. Ove pripovijetke imale su i druge podnaslove /arapska narodna pripovijetka. U drugoj godini ovog kalendara objavio je èlanak Zašto neka djeca neæe da idu u mekteb. Od te godine pa do 1918.6 U prvom godištu Behara objavio je tri originalna èlanka /Nešto o postu. pa u Novom Beharu. str. u IV 6 i u V 2/. str. O kurbanu/ i jednu arapsku narodnu pripovijetku /Darežljivost Džaferi Bermekije/. U rubrici Narodne umotvorine objavio je u V godini 2 i u VI 1 narodnu pripovijetku. Predavao je pored vjeronauke i arapski jezik na prvoj gimnaziji /ranije velikoj gimnaziji/ u Sarajevu. Hafiz Mehmed Ali Dukatar. Služio prvo kao mualim. zatim u kalendaru Mekteb. Hasan Nametak. tajnik muftijstva u Mostaru. Merhum hafiz Mehmed Ali-ef. godine. godine. kada je umro. I ovo djelo je doživjelo dva izdanja.-1907. Pod naslovom Narodna arapska pripovijetka objavio je u I godini 3. Dukatar. Seid M.Bilten Instituta za prouèavanje folklora u Sarajevu. godine. 129. II 1 i u VI 2 pripovijetke.injemo one svršenike Daru-l-muallimina. God.Traljiæ. IV/1935. radio je u Sarajevu u Vakufskoj direkciji kao referent za mektebe. Osim Behara Hajroviæ je suraðivao u Tariku i Muallimu te kalendaru Mekteb. koji su završili školu do 1900. 2. U rubrici Narodne umotvorine u prvoj godini Behara objavio je u dva broja rad Iz narodne frazeologije. U prvoj godini kalendara Mekteb (1906. 1. to jest do pojave prvog broja Behara 1.) štampao je Sufaru za prvi razred mektebi-ibtidaijja u Bosni i Hercegovini i èlanak Dvije-tri o sufari. u III 5. godine.5. Prilikom osnivanja Udruženja imama i mualima Bosne i Hercegovine 1910. igrao je zapaženu ulogu.Islamski svijet. Sadekai-fitr i bajram. godine. istoèna pripovijetka. 144. Bibliografija folklorne graðe u deset godišta Behara s indeksom motiva..7 3. Sarajevo... Bio mualim do 1910. U istom godištu štampao je i èlanak pod naslovom Aforizmi. Dopunska izdanja. a od 1914. Druga posebno štampana knjiga je bila Glavna naèela islama /arebicom/. Prvo izdanje je izašlo 1906. /Alija Nametak/. 7. zbog èega je biran za prvog predsjednika ovog Udruženja. Murat Hajroviæ.. 115 .profesora vjeronauke na srednjim školama. Glasniku Islamske vjerske zajednice.

Prijevod je doživio više izdanja. odnosno priruènik u mektebima. Po završetku Daru-l-muallimina i on se upisao u Šerijatsku sudaèku školu. koje imaju podnaslove Arapska narodna pripovijetka i Narodna istoèna pripovijetka. prvi o vjerovanju. Muallim. 9.. koju je završio 1904. vjeronauèno djelo. te kalendarima Mekteb. Nametak. po Hidžri/ objavio svoj Ilmihal na bosanskom jeziku. a treæe i èetvrto izdanje samo na bosanskom. str. /Mahmud Traljiæ/. U Beharu. Umro je u Žepèu 15. 132.M.-07.T.. Merhum Hasan-ef. Poslije završetka Daru-l-muallimina upisao se u Šerijatsku sudaèku školu. Ibid. latinicom i æirilicom. koju je završio 1905. u rubrici Narodne umotvorine objavljeno je šest priloga. aprila 1945.Zemzem. koje je Nametak zapisao veæinom od svoje majke ustupio je svojevremeno Matici Hrvatskoj u Zagrebu.str. Hazim Muftiæ. decembra 1957. Obje knjige doživjele su po dva izdanja. 116 .Zborniku za narodni život i obièaje Južnih Slavena. pod naslovom Pripovijetka-proza dvije pripovijetke. Prvo i drugo izdanje ima tekst uporedo na turskom i bosanskom jeziku. godine.. Ahmed Mahiniæ. štampana je Mahiniæeva Arapska poèetnica. a onda prešao u Vakufsku 8. mart 1973. godine. koji ima dva dijela. godine. Narodne pjesme. Alija Nametak. svaka posebno. 132-133. 35. godine. Mahiniæ je u kalendaru Mekteb za godinu 1906. a u II godištu dvije narodne pjesme. U Muslimanskoj biblioteci Muhameda Bekira Kalajdžiæa u Mostaru štampane su dvije knjige Hazima Muftiæa: Stambolski softa i Sadri-Azamova kæi i Pet velikih poklonstava. Biser./1325. 10. Mustafa Islamoviæ. Neke od tih pjesama su objavljene u IX i X knjizi narodnih pjesama. arebicom.9 5. Sarajevo.. Muftiæ je suraðivao još u listovima Gajret. Umro je u Sarajevu 29.M. Godine 1927. dva sa podnaslovom Islamska legenda mitologija /u VI godištu/. Ibid. U Beharu je objavio 12 priloga: U rubrici Male prièe i dosjetke štampane su dvije prièe (u godištu I i VI). u godinama IV i V objavio u rubrici Narodne umotvorine dvije pripovijetke. koje je kod nas duže vrijeme bilo udžbenik. Novi Behar. bio tajnik Ulema-medžlisa u Sarajevu. što ih je izdala Matica Hrvatska. Preveo je s turskog jezika Tuhfetu-l-ihvan.10 6. Gajret i Narodna uzdanica. godine do 1930. Od 1914. dok je jednu našu narodnu pripovijetku štampao u III godini lista. èetiri pod naslovom Narodna pripovijetka /u II godištu.8 4. a drugi o poslovanju. Svoj radni vijek je proveo u svojstvu šerijatskog suca. što ga izdaje Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti /Zagreb/. str. Kratko vrijeme radio u šerijatskom sudu u Sarajevu. tri i III godištu jedna/. Alija Nametak.

Kao šerijatski sudac službovao je u Vlasenici. Merhum Mustafa-ef. Fejzulah Hadžibajriæ. godine uprilièen jedan sastanak u cilju nastojanja da se nastavi sa izlaženjem Behara u obliku i sa sadržajem kakav je list imao u prvih šest godina njegova izlaženja. ali bez uspjeha. str.aprila 1971. 13. God. Alija Nametak. advokat i pisac. Ali poslije treæeg broja.13 Kao što je poznato. 11. U Beharu. objavio je nekoliko prièa u rubrici Male prièe i dosjetke. 12. godina V. došlo je meðu prisutnim do razilaženja. godine. Jedan od zakljuèaka bi bio da su svi ovi suradnici odobravali dotadašnji naèin ureðivanja lista. nalazi se i pismo Abdul-fetaha Sadikoviæa. Bilo je i dalje pokušaja da se list oživi. Behar definitivno prestaje izlaziti. str. kao i mnogi drugi. br. Književnoistorijska monografija. godine prestao izlaziti. 131. 127. U Beharu je objavio èetiri priloga: dvije prièe u rubrici Male prièe i dosjetke /III godište/ i dvije pripovijetke u rubrici Narodne umotvorine /V godište/. str. godine. Na tom sastanku je bio i Mustajbeg Halilbašiæ. Šefkija Karabdiæ. 1971. a bilo ih je oko trideset. Hamid Šahinoviæ. Tako je u toku 1912. str. Behar je polovinom 1910. vatreno se zalaže da Behar nastavi izlaženje u redakciji Edhema Mulabdiæa i sa tematikom kakvu je i do sad imao.Glasnik VIS-a.11 7. Dr. koju je završio 1905. I on je po završetku Daru-l-muallimina nastavio školovanje u Šerijatskoj sudaèkoj školi. bio je pokrenuo ponovno izdavanje lista. Umro je u Sarajevu 2. To je bio razlog da se list više ne pojavi. Urednik Behara Edhem Mulabdiæ je pri kraju drugog godišta organizirao anketu meðu èitaocima i suradnicima Behara sa pitanjem: Treba li nam Behar? U odgovoru na ovo pitanje. marta 1934. Umro je u Sarajevu 25. Ibid. 14. I on. a da kasnije naèin ureðivanja Behara i njegov smjer nisu odobravali. Ali kad je na red došao sadržaj lista. šerijatskog suca u Bihaæu. jedan izmeðu osam prvih svršenika Daru-l-muallimina. tajnik Vakufske direkcije u Sarajevu. Prnjavoru. godine. A to je period kad je urednik lista bio Edhem Mulabdiæ. Islamoviæ. 549-551.14 Interesantno je napomenuti da su svi navedeni suradnici Behara objavili svoje priloge u prvih šest godišta lista. Gradaècu i Foèi. 446. Behar. po navršetku svoje desete godine izlaženja. Sarajevo.. Muhsin Rizviæ. Zakljuèak sastanka je bio jedinstven: Behar treba ponovo izdavati.12 U vezi suradnje u Beharu spominjemo još dvojicu svršenika Darul-muallimina iz prve generacije njenih svršenika: Mustajbega Halilbašiæa i Abdul-fetaha Sadikoviæa. XXXIV/1971. kakav bi trebao biti. zatim kao tajnik i konaèno kao pomoænik direktora..direkciju u svojstvu kanceliste. 9-10. 117 . Ibid.

In addition to the Behar journal. and others. they also contributed in other Moslem newspapers and journals. where they showed a success in their teaching. Some of them continued their education in the Sharia Law School in Sarajevo. oni su završili Daru-l-muallimin poslije 1900. Tarik. The Darul-muallimin graduates were later appointed to work as teachers in mektebi-ibtiadije. Murat Hajroviæ. Misbah. to oversee their administration and to propose new set of rules for their governance. They also published their original articles in the journal. as well as in translating from the Oriental languages. referat obuhvata samo one. Most of them became prominent in collecting and publishing of popular oral forms /songs. Hasan Nametak and others/. They were supposed to have already studied certain curricula in Arabic and other related Islamic disciplines. Students from madrasahs were admitted into it. idiomatic expressions/. Šemsudin Sarajliæ i dr. such as Muallim. which had been appointed by the Provincial Government of Bosnia and Herzegovina in 1883 with the task to register all the endowments /vakufs/. Mekteb calendar. 118 . This was the school meant to educate candidates for teachers /muallims/ in the newly opened schools /mektebi-ibtiadije/ which the Provincial Endowment Commission had also begun to open in some towns and settlements.Meðu suradnicima Behara bilo je još svršenika Daru-l-muallimina / npr. The Darul-muallimin graduates greeted the appearance of the Behar journal in 1900. short stories. godine u kojoj je i Behar poèeo izlaziti. Muhamed Seid Serdareviæ. The first graduates of Darul-Muallimin contributors to Behar The Provincial Endowment Commission for Bosnian and Herzegovina. established Darul-muallimin in 1891. koji su završili ovu školu do 1900. Some of them gave their contributions in the first year of the journal's appearance /Hafiz Mehmed Ali Dukatar. Kako je u poèetku reèeno. The school had three classes. godine. Meðutim.

Dok je za prvu. one prelomne trenutke kada su padale krune i rušila se carstva. a što je takoðe znaèajno. sukobe zbog žena. ugledao se i na Šekspirovog Magbeta.etiènost èovekovog življenja. koristio se graðom iz nacionalne prošlosti. spletke oko vladara. Prikazujuæi obilato i razlièite negativnosti i sukobe u prošlim vremenima /borbe za vlast. kao i prezir prema nosiocima negativnih strasti: zlih intriga. pa i dramski elementi bili veæ unapred fiksirani i uoblièeni. dakle. Florijanu" . Za tragedije ili "žalosna pozorja" . Sterija je budio utrnulu nacionalnu svest i u svojim sunarodnicima jaèao veru u bolju buduænost srpskog naroda i obnovljene srpske države upravo u ime te slavne prošlosti. Sterija je nastojao da i na taj naèin prosveti i uèi svoje sunarodnike. 1828. Pored. vlastoljublja. velièajuæi staru srpsku državu i njene vladare. koristio graðu iz Rajiæeve Istorije.kada sam autor reèe u predgovoru. Prve Sterijine drame /Nevinost ili Svetislav i Mileva. BANA /POSEBNO MEJRIMA I HAJDUCI/ Rad J. 1827. Otuda su dramatièni. za Miloša Obiliæa Sterija se prvenstveno nadahnjivao narodnom poezijom i narodnom tradicijom. odnosno prema tragediji i prema komediji. i Miloš Obiliæ. S. naime. "podražavajuæi gdigdi i slavnom g. istièuæi kosovski mit i njegovu moralnu velièinu. Umeo je da u ljudskom trajanju uoèi ono što vreme ne može da pohaba .. U sporednijim elementima Sterija se i stvaralaèki odnosi prema preuzetoj graði. horacijevski. kobne zablude i drugo/. Bilo da je pisao komedije ili tragedije. pouku i "poleznu zabavu". sebiènosti i drugih poroka.Vaso Milinèeviæ PROSVETITELJSKO-PREPORODNE DRAME J. on je u osnovi imao na umu "polzu" naroda srpskog. patriotske inspiracije Sterijine istorijske drame budile su u gledaocima i smisao za poštivanje ljudskih vrlina. Oživljavajuæi u "žalosnim pozorjima" nacionalnu prošlost. S. takoreæi gotovi preuzeti iz kosovskih narodnih pesama. POPOVIÆA I M... spajajuæi... Birao je veoma pogodne motive iz nacionalne istorije za dramsku obradu. kako je veæ priodavno utvrðeno u istoriji književnosti. 119 . narodne istorije i poezije. ponešto menjajuæi i unoseæi neke detalje iz drugih pesama. Popoviæa na drami polarizovao se u dva smera: prema prošlosti i prema savremenosti. izdaje./ imaju za temu kosovsku istoriju i mitologiju.kako ih je nazivao. koja je po opštim svojstvima više melodrama nego tragedija. pomalo patetièno reèeno.

uslovljene i nacionalnom pripadnošæu junaka. iz jedne njegove replike proizilazi da je upravo muslimanstvo uzrok neprirodnog greha i razlièitog varvarstva koji se sreæu u drami: "Svirepi ljudi i varvarski obièaji. i gdi sveæa hristijanstva ne sija" (podvukao V. preuzet iz narodne poezije /u kojoj inaèe ima i svetlih izuzetaka objektivnog slikanja/. Stvaranjem Teatra na Ðumruku 1841. preko neke vrste danka u krvi Turcima. u Beogradu. /Radnja Svetislava i Mileve više se posredno dotièe kosovske tragedije. obraðen edipovski motiv rodoskvrnuæa. I likovi su psihološki mahom jednostrano osvetljeni. U drami je kao i u pesmi. a Srbi opet. veæ je to proizilazilo iz dobro odabranog dramskog motiva koji je posebno "vozbuždavao" dušu pišèevih suvremenika. jer je kneginja Milica morala dati najmlaðu æerku Milevu u Bajazitov harem/.).. bez prave životne ubedljivosti i umetnièke punoæe koja bi odgovarala dramskom delu. Pisac to doduše ne iskazuje direktno. Inaèe. Nahoda. s tim što su najèešæe poistoveæivani Turci i Muslimani u pojedinim delima sve do našeg vremena. takoðe je nastala po motivu iz narodne pesme. iako su otuda proizašle i neke omaške upravo zbog nedovoljnog poznavanja te sredine.. Naime. što nikako nije bio izraz njihove umetnièke vrednosti.Oba ova dela svojevremeno su imala veliki uspeh kod èitalaèke publike i pozorišnih gledalaca. Takav model prikazivanja Turaka. I treæa Sterijina drama iz prvog perioda: Nesreæno supružestvo ili Nahod Simeun. gdi prosveštenija nema. Èini se da je mladi autor namerno u muslimansku sredinu smestio radnju svoje drame. zajednièko je za obe drame da se u njima kao dramski junaci pojavljuju i Turci. M. moralistièko-didaktièki pasaži. posebno prvo: melodramska sentimentalnost. S obzirom na tematiku. osim one globalne crno-bele karakterizacije. veæ preko svoga junaka. osim Vuka i njegovog posinka Negode iz Miloša Obiliæa. napisana 1830. nagla i nedovoljno motivisana rešenja i dr. zajednièke su i mnoge slabosti kojima su optereæena ova poèetnièka dela. Sterija se nakon desetogodišnje pauze ispunjene uspješnim komediografskim radom pono120 . Zanimljivo je da je Sterija od dve verzije narodne pesme iz Vukove zbirke kao osnov za dramu odabrao onu èija se radnja dogaða u muslimanskoj sredini u gradu Janji /u drugoj verziji grad Budim se pominje kao središte dogaðaja prikazanih u pesmi/. po kojoj su Turci svi bez razlike negativno. Hteo je da poštedi hrišæansku.. odnosno srpsku sredinu od tako teškog greha kakav je rodoskvrnuæe. biæe više-manje dominantan u svim literarnim delima u kojima je prikazivana tematika "gde su Turci pomešani". Pretežno su nedovoljno izdiferencirani. vezana je za njene posledice. svi pozitivno i idealizovano prikazani.

Ono po èemu se Ajduci bitno razlikuju od prethodnih drama u kojima su se pojavljivali Turci.. junaci mahom o njima prièaju. prikazan kao slavoljubiv. a interesovao se i za rumunski jezik i prouèavao njegove veze sa slovenskim jezicima. To potvrðuje i èinjenica da postoje dve verzije drame Ajduci. I ovde se meša i poistoveæuje termin Turèin i Musliman. kadri "stiæi i uteæi i na strašnom mestu postojati". Za osnovu drame poslužio mu je motiv poznate balade Predrag i Nenad. hajduci nisu bili samo plemeniti vitezovi bez straha i mane. Pozorjem u pet dejstvija Ajduci.. /Prva verzija u rukopisu otkrivena je tek u naše dane/ Koncepcijska nedoslednost u gledanju na hajduke ogleda se i u ovoj preraðenoj verziji. Zato za njega. moralistu i prosvetitelja. u kojima je pored motiva iz srpske istorije obraðivao i one iz bugarske i albanske. u Beogradu/. S obzirom da njegove poglede nisu delili onovremeni gledaoci i kritièari /drama je prikazana 1842. Ni ovim obogaæenjem fabule nije mnogo pojaèan dramski sukob. Skender-beg. U tom periodu nastala su njegova najzrelija dela: Smrt Stefana Deèanskog. Lahan... To svakako umanjuje umetnièki domet ovoga pozorja. kao dramski junaci jeste to što je u njima izražena ideja o nacionalnoj i verskoj toleranciji izmeðu hrišæanstva i muslimanstva u ime viših humanistièkih vrednosti. ljude izvan zakona. s obzirom da je pisao i o Grcima i njihovoj oslobodilaèkoj borbi. Ponešto je dodao. predstavljajuæi se kao pravi balkanski pisac. Obrad gine od Miletine (bra121 . odnosno Muslimani. Sterija se ponovo vratio narodnoj pesmi kao inspiraciji. a ne kao osvetnike Turcima i zatoèenike nacionalno-oslobodilaèke borbe. Turkinje. Dok je Obrad zaljubljen u Zelidu. Kao vaspitanik druge tradicije. Vladislav. Èini se da stilska neujednaèenost u delu dolazi usled pišèevog kolebanja oko osnovne koncepcije u prikazivanju hajduka. ponešto izmenio da bi ojaèao i opravdao dramski sukob. Štaviše glavna negativna liènost u delu je harambaša Mileta. a ona mu uzvraæa ljubav. Sterija je instinktivno zazirao od narušavanja ustaljenog reda stvari /kako se vidi i u Lahanu/. razmetljiv i surov despot. jer umesto radnje i akcije koji bi se odvijali na sceni.vo latio pisanja tragedija.. U prvoj verziji pisac je na hajduke gledao više kao na razbojnike i pljaèkaše. to je bio razlog da Sterija preradi ovo delo. kako su obièno predstavljani u narodnoj poeziji i tradiciji u epskim krajevima. Otuda su s istom objektivnošæu prikazivani dramski likovi bez obzira na nacionalnu i versku pripadnost. Ajduci. U tom cilju upliæe u dramsku radnju i jednu romantiènu ljubav izmeðu hajduka Obrada i pašine æerke Zelide. veæ i ljudi koji krše ustaljene civilizacijske i društvene norme.. harambaša Mileta ne haje za to veæ želi Zelidu za sebe po pravu jaèega.

hajduci zajedno s harambašom poslušati Obradov apel izreèen na samrti. tako se ne ajdukuje! Zbog svoga postupka Vitomir je bio osuðen na smrt od harambaše. Preko one glavice je selo. /Hoæe da se otme/. moj Vitomire. vera. ali ga njegovi drugovi ne htedoše ubiti. za njim trèi Andrija i izdaleka opali na njega.. Nisu prihvatili harambašin razlog da "u ajduka nema ni brata ni sestre". Vitomire? Vitomir: Ovo je mojoj majci za zdravlje. i svojom smræu na odreðen naèin moralno iskupljuje hajduke. no ne pogodi ga. I u njoj 122 . dok æe prema pomalo didaktièkom završetku drame. Hajduk Vitomir i po cenu sukoba s drugim hajducima zaštiæuje jednog Turèina koji ga u nevolji bratimi: Jedan Turèin beži. možeš se sakriti. ima staru majku! Andrija: Zar nas nije rodila mati? /Oæe da se otrgne/. zadata reè. Vitomir: Pre æu ja poginuti nego on! Andrija: Je l' to lepo? Kome opraštaš? Turèinu! Vitomir: Pa i Turèin je èovek. Da ovakav Sterijin odnos prema pripadnicima drugih naroda i vera nije bio sluèajan potvrðuje i njegova pesma Turci. te ne ubijaš psa! Vitomir /uvati ga za ruku/: Nemoj.tek tada su otkrili da su braæa. Harambašinoj amoralnosti pisac suprotstavlja razlog hajduka Stanka: "Šta je ajduk bez poštenja. nemoj mi glavu uzimati! Vitomir: Imaš li staru majku? Turèin: Imam.. Andrija /dotrèi i zamane handžarom/: Šta stojiš. objavljena 1855. Kao i u nekim drugim delima Sterija nastoji da i u ovome afirmiše osveštane ljudske vrednosti kao što su poštenje. milosrðe i dr. slepa je od dve godine. Andrija /iza pozorišta/: Drži ga. Šuma je gusta.. Andrija: Šta mi je do tvoje majke. Andrija: Imaš li ti pameti. Andrija: Ej. kao što svedoèi primer iz šeste pojave drugog èina. ili može biti za dušu. koje su iznad verskih i nacionalnih razlika. junaèe. da si mi triput po bogu brat.tovljeve) ruke . Vitomire! Turèin /pade pred njim/: A man. kad se psine ubijaju. odreæi æe se hajduèije i vratiti se meðu ljude u normalan život. Vitomir: Beži onamo! /Pokazuje mu rukom/. niti ikakvih obzira bilo prema kome. obraza i vere?" Poštujuæi zadatu reè i obeæanje Obradu i hajduk Nenad æe spasti Zelidu od harambaše i vratiti je ocu.

pleni imanje." Istu misao još æe jednom istaæi i precizirati: "Strah li te. kad Turèin srodne ti guli? Isto Granada oku grozno pozorje nosi.. bez èuvstva dave i plene.. Polemièki istièe da zlodela nisu bila svojstvo samo jedne religije ili pojedinih naroda. gde no izvire porok? Predel i narodi svi gipæu zloèinstvima svud. Tuð im je. dao je i dva pozitivna: jednog Srbina i jednog Maðara.. Pisac zna i to da "I" varvar blagotom èesto trogava svojom" i buni se protiv toga što "Prosveta vešto ide zlosti ulepšat svoje". da su strasti ljudske izvor svih zala: Zašto se moriš. Nit' porod. Radine Mavre goni. veæ su ona podjednako bila prisutna u prošlosti i sadašnjosti u svim sredinama i nije se moralo prikrivati ih: "Turèin što tovari. npr. Oba po svetu seju jade. Uz èitavu galeriju negativnih likova iz njegove narodnosti. Da li je. Srbe. Španac obilno vraæa. bez obzira na to gde se dešava. možda. dok je Bajazit èedo Azije: Kad Turèin roblje prodaje na trgu. II 123 .. otima decu. zverma. iznaæi zemlju. S njim zala kletiæ neæeš otrebiti èkalj. On ne vidi nikakve razlike izmeðu Turèina Bajazita i Španca Pizara. peku. Jer kad bi znali umno promatrati drevnost videli bi "Da srpskom krivicom srpska rasu se slava. s tim što je taj Maðar i jedini lik maðarske narodnosti koji se javlja u Rodoljupcima. Ne zaboravimo ni to da je Sterija u svojim Rodoljupcima ispoljio izuzetnu kritiènost prema svojim sunarodnicima. nit' jezik.. nit' gaðaj Turèina jedna. pita Sterija ironièno. Kad ti za posao kupuješ Crnce Sreæe otvaraš im dver. Slièan motiv Sterija je obradio i u pesmi Izobraženiku. Bezbožnik on je i zver. hvata. Pisac osuðuje i uobièajeni manir da se drugi okrivljuju za vlastitu zlu sudbinu i nedaæe koje su ih pratile u prošlosti. Nad živim ognjem žive kukavne peèe. Turaka. Pizaro bolji što je Evropljanin. nit' odelo razliku deli Zlotvorstvu svakojem srce je izvor i dom. život huda od mravka huði. pesno. pa nastavlja: Spusti strele.." U završnim stihovima Sterija sažima svoje iskustvo preèišæeno i dogaðajima iz 1848/49. Jednako seku.ovaj humanista strasno osuðuje svako varvarstvo.

Mejrima se može okarakterisati kao nacionalno-romantièarska drama sa oslobodilaèkim akcentima. Ban ide u red najplodnijih srpskih dramatièara starije epohe. kao i svojim vezama s èlanovima tajnog panslavistièkodemokratskog kluba poljske emigracije. Napisana 1849. delimièno na francuski i nemaèki. u ovom delu složene strukture više dominiraju emocionalni nego društveno-politièki akcenti. kao pisac nije se oslobodio klasicistièkoprosvetiteljskih manira i samo povremeno je dosezao do pravog romantièarskog iskaza i to. kada je kao emisar srpske Vlade putovao u više navrata u Sremske Karlovce kod patrijarha Rajaèiæa i drugih liènosti. Ban je uživao glas znaèajnog dramatièara. Poreðen je èak i sa Šekspirom (što i nije bez osnova. zahvaljujuæi prvenstveno svom politièkom. èeški. Dodajemo da je Ban obavljao posebno važne politièke misije u burnim godinama 1848/49. u prvoj svojoj drami . Za to bi se moglo reæi da je Mejrima ponajpre tragedija ljubavi. što iznosi oko 40 hiljada stihova. meðutim. U njoj se prepoznaju i odjeci revolucionarnih dogaðaja iz 1848. radu. a objavljena 1851. na Cetinje kod Njegoša. u Zagreb kod bana Jelaèiæa. melodrama Mejrima ili Bošnjaci. Sa svojih 13 drama i tragedija u stihu. Ona je imala svoje centre u Istanbulu i Parizu.-1903. paradoksalno. "pozorišno djelo u pet razdjela".). i jedan punkt u Beogradu. Iako je zakoraèio u dvadeseti vek. Na svim putovanjima. poljski. s tim što on podjednako pripada i hrvatskoj književnosti.) je pisao pesme i drame koje su za predmet obrade imale dogaðaje iz srpske. Knez Nikola Zrinski i dr. Prevoðen je za života (i jedino tada) na strane jezike: ruski.Mejrima. Posmatran iz današnje perspektive Ban se kao pisac gotovo ni u èemu ne može porediti sa svojim starijim savremenikom Sterijom.. s motivom sliènim onome u Romeu i 124 . Jan Hus. Smrt kneza Dobrosava. kako je sam isticao). u kojoj preovlaðuju melodramski elementi.. smatrajuæi ga "egzaltiranim Slovenom" i doslednim protivnikom Austrije. Ostavio je zanimljivo svedoèanstvo o Njegošu kao liènosti i o njegovim politièkim pogledima u revoluciji. U svom vremenu. a ne književnom. Milijenko i Dobrila. hrvatske ili slovenske istorije (Mejrima. Tokom pedesetih godina Ban je putovao po politièkom poslu i u Istanbul i u Pariz. Kralj Vukašin. Ipak. kako se vidi iz arhivske graðe. godine i odjeci drugih društvenih i politièkih pokreta u južnoslovenskim pokrajinama. u nekim delima ga je plagirao i "popravljao". Car Lazar. na njega je budno motrila austrijska tajna policija. Karakteristièno je za Banovo stvaralaštvo da najtrajnije književne kvalitete poseduje upravo njegov prvi dramski rad.I Matija Ban (1818..

To bi bio osnovni siže drame. ne mogavši da se pomiri s tim da Živan pripadne drugoj. Meðutim. Impulsivna Mejrima. kao i razlièita ogranièenja i predrasude kojima su optereæeni. jer on bez verskih i nacionalnih predrasuda slika muslimanske i hrišæanske likove. prerušena. Samosvest bosanskih muslimanskih prvaka iskazana je u drami u više replika. ubija. a potom spasava okrivljenog Živana za Ljubièinu smrt iz oèeve tamnice. da bi predupredili dogaðaje. Živanovu verenicu Ljubicu. Nacionalne. vera je stavila nož izmeðu dva srca. imajuæi na umu one proroèke reèi Starca Foèe Turcima.. Živanovim ocem. Mejrime.Juliji. i hrišæanina Živana. Tako Rustan-beg na savjetovanju kod Ali-paše kaže: 125 . èija je radnja lokalizovana u Visoko i okolinu. Pod jednim podnebljem. Oseæajuæi te promene neki od prvaka.. Možemo reæi da je upravo ta objektivnost izrazita vrlina Banovog dela. (Živanova zaruènica Ljubica je jedina nevina žrtva u drami koja strada bez ikakve svoje krivice) Najzad. Zapravo. da bi na kraju istovremeno dobili jedan epilog. U uzroèno-poslediènoj vezi oni se vešto protkivaju. bez one karakteristiène primese crno-belog predstavljanja junaka uslovljenog njihovom nacionalnom pripadnošæu. Mejrima je dijelom i socijalna drama. Mejrima se sama otruje i umire u oèevom i Živanovom naruèju. ali su spremni i na liènu žrtvu za svoja ljubavna oseæanja. Predstavlja objektivno njihove junaèke i etièke osobine. zalažu se za svoj rod i veru. smatrajuæi se izdanom u svojoj beskompromisnoj ljubavi. Suprotnosti izmeðu centralne osmanske vlasti i domaæih muslimanskih prvaka dolaze do izražaja u više scena i replika pojedinih liènosti. koje Ban veoma objektivno slika. socijalne i liène prilike takve su da do ostvarenja ljubavi i braka nikako ne može doæi. Mejrimin otac. u njoj se prilièno spretno prepliæu dva toka: ljubavni i socijalno-politièki. pašine kæerke. Takve poglede naroèito je zastupao Ali-paša. inaèe prijatelj sa hrišæanskim prvakom Novakom. Ban je dobro uoèio da su bosanski muslimanski feudalci polovinom 19. pod istim zvezdama. ljudi koji iskreno pate i vole. veæ žive liènosti. U koncipiranju njegovog lika èini se da se Ban oslanjao na Višnjiæevu pesmu Poèetak bune na dahije. Nesumnjivo da je to bio jedan od razloga popularnosti ove drame kod suvremenika. politièke. Publika je oseæala da likovi u drami nisu samo glasnogovornici i propagatori odreðenih ideja. nastojali su da se raji popuste stege i nameti. veka oseæali da su u procepu izmeðu centralne turske (osmanske) vlasti i hrišæanske raje koja je poèinjala oslobodilaèke akcije i socijalne bune. misleæi da je Živan izneverio svoje obeæanje da æe doæi po nju i oteti je sa hajducima iz Osmanovih svatova.

. Koj' god doðe. gori od preðašnjeg. On se neposredno ruga carskim nizamlijama kao junacima i kao fizièki neuglednim pojavama. Valja istaæi da je Ban ujedno u drami hteo i da se Srbija afirmiše kao ustanièko jezgro južnoslovenskih pokrajina. slikama i poreðenjima i u metaforistiènijem. A onamo sva im briga pusta. odnosno zgusnutijem i aforistièkijem izražavanju. Al' sveca mi i pokusat æe ga. al' i naša Bosna. mi djelom. Zanimljivo je da su njegovi hajduci bliži onima iz narodne pesme nego što su to bili Sterijini. preko njih Ban slavi slobodu nacionalnu. Ban je pojedine misli. Veæ nam mnogo ti fermani carski. u duhu ideja iz Garšaninovog Naèertanija.. a pogotovo druge njegove drame. U slikanju te ustanièke atmosfere nacionalnog pokreta u krajevima pod turskom vlašæu.. Slièno je rezonovanje i jednog drugog prvaka. romatiènije su i herojskije prikazani.. ali i Njegoševim Gorskim vijencem.Bog ubio travnièkog vezira! On je nama zameo to maslo. S ponosom istièe: Careva je. Da izjedu sami oni meso. odsjaji uticaja Gorskog vijenca oseæaju se u pojedinim reminiscencijama. ovo prvo Banovo dramsko delo bilo je više od ostalih njegovih drama inspirisano narodnom poezijom. ali i prirodnu (u Milutinovoj pesmi slavi se slobodan život u prirodi). Svi pucaju od žestoke želje: Da bi tužnoj olakšali raji. Durata. Što imamo nije nam on dao. Više naša nego i careva. Inaèe. èiji je plan inaèe bio poznat Banu kao aktivnom pristalici i saradniku Garšaninovom. A još više dod'jaše veziri. Ban æe prikazati i hajduke.. Svi promjene nekakve hoæe. I Ban je smatrao Srbiju kao buduæi Pijemont osloboðenih i ujedinjenih južnoslovenskih naroda.. odnosno izreke iz Gorskog vijenca parafrazirao ili razvio. On gospodar imenom. èime je inaèe oskudno i ovo Banovo delo. stavio u drukèi126 . Prije nego i glasa je bilo Tim osmanskim carima u svijetu. No od davnih imamo djedova. junaci drame. A ostave gole kosti nama. Banovi hajduci. Naime.

Po Tkalèeviæu. Ona. koja se. Mejrima. ali bez dovoljno osnova u tekstu za takvu tvrdnju istièe. veru i poštenje"). do najtežeg zloèina. odnosno psiholoških nužnosti. ali to je posebna tema i ne bismo se više na tome zadržavali. Tako A. Mejro. Mejrima je po više osnova zanimljivo dramsko delo.. Veber Tkalèeviæ u svojoj kritici o Mejrimi (Neven. da u njen lik utka celokupno ljudsko biæe sa svim njegovim protivreènostima od prave vrline i plemenitosti. ne može nièim preokrenuti. Odlikuje se dinamiènom radnjom. Iako je oboma nam gorka: Ljubav srcu jest najdraža. umesto mirenja sa sudbom. motivacijom postupka.. Razlika izmeðu Živana i Mejrime nije u tom što je ona.. Živan se u svakom trenutku patetièno poziva na svoju veru. upravo hoæe da prkosi i sudbini i nebu. postizao je to više spoljašnjim elementima nego kontrastiranjem unutrašnjih. ne uvek najbolje motivisanim. Uz Jakšiæevu Jelisavetu. s èestim preokretima i iznenaðenjima. ako ovo delo ubrojimo u romantièarski korpus. odnosno. navodno prikazana kao posebno senzualna muslimanka koja æe radi zadovoljenja svoje èulne strasti. Do nje vlada pravda i poštenje. odnosno njena ljubav. kako se u nekim kritikama. Kod ovog Banovog junaka kao ljubavnika razum i celomudreno rezonovanje neprirodno potiskuju emocije i strast. pokretaè je dramske radnje. Pa to troje kad u sukob doðu Jaoh onom koji sukob snosi!.. ipak Sama ona ne vlada životom. Pisac je nastojao. te savetuje Mejrimu da se kao i on pokori sudbini. To se naroèito oèituje u nekim scenama u kojima bi Živan trebalo da dominira (Živan s Mejrimom u njenom vrtu ili s mrtvom Ljubicom na rukama). U drami je ipak malo mesta uzdignutih na nivo pravog dramatskog usijanja. 42-46) rezonuje o ljubavi i o Banovim junacima navijaèki pristrasno u korist "kršæana". Mejrima je. možda. I onda kada je piscu polazilo za rukom da ukreše pravu varnicu. kao prava romantièarska herojina. br. zanemariti sva druga etièka oseæanja (navodno æe "žrtvovati i oca. 127 .ju situaciju. smatra. Živan se nevoljno veæ pomiri s nemilom stvarnošæu.. 1852. naprotiv. rodbinu. roditelji i slièno: Živan: Istinu ti moram reæi. Mejrima uopšte odskaèe od ostalih liènosti punijom karakterizacijom i realizmom delanja. u dobroj meri je i uspeo u tome. na to što æe misliti i reæi njegova okolina. najkompleksniji ženski lik u srpskoj romantièarskoj drami.

Kostiæa književno-kritièkog žanra. što se oko nje vrti (. Mejrima neæe da pretpostavi bilo koji drugi razlog svojoj strasnoj ljubavi i zato æe dragovoljno poæi u smrt.. Imam na 128 . a u Šekspira i kaluðeri ljubavnièe. Dok Živan rezonuje i pametuje onda kada treba srce da zbori.. zabacuje ju kad se ne slaže s poštenjem i dobrim glasom.kaže ironièno Kostiæ. ali "ljubav koja nije slijepa. a Mejrimin u romantièarskom. ta se devojka može zaista samo Dobrilom zvati" . Nesumnjivo je. s obzirom na isti motiv." I dalje: "Takvog šmokljana toliko ljubiti. Na slièan naèin Ban je prikazivao Turke i u tragediji Car Lazar. naravno.buduæi da je Mejrimina ljubav "slepa". ovde nije reè o razlièitom shvatanju vere i ljubavi kod junaka razlièite vere nego o tome da je Živanov lik koncipiran u klasicistièko-prosvetiteljskom maniru. Za fenomen prikazivanja Turaka i muslimana u literaturi relevantni su i neki drugi tekstovi L. poredeæi je s Romeom i Julijom. dakle. Tako je i Laza Kostiæ u polemici s Banom oko ove drame. u njega gine i sama ljubav".. a i veæeg dela književne kritike iz ranijih vremena.. Meðutim. ona je neke vrste istorijska melodrama. držeæi se više autentiènih istorijskih èinjenica nego narodne poezije i tradicije. odnosno muslimana u srpskoj književnosti. za koju æe sve žrtvovati". i kada se ne radi o liènostima razlièite nacionalnosti ili vere kao u Mejrimi. zapazio i istakao da su Banovi muški ljubavnici smušeni i celomudreni: "U Bana se ljubavnici kaluðere.). obratno: u njoj ginu nosioci tragiène krivice i odreðene strasti da bi naèelo u ime kojega stradaju postalo još blistavije i uzvišenije. "slepo je i sve. po ukupnim osobenostima Banova Mejrima je više melodrama nego tragedija. Kritièar upravo tu navodnu slepoæu vidi kao glavne crte turske æudi (Podvukao V. kritièar dopušta da je i krišæaninu Živanu sveta i ljubav. Zbog toga je ova drama nailazila na otpor kod pozorišne publike. Doduše. M.) Ljubav je njezina i osveta naizmjerna". To æe reæi da ne stradaju samo tragièni junaci nego i naèelo za koje se bore (ovde je to ljubav). Slièan je zapravo odnos i izmeðu Mejrime i Živana. koji se više cijeni nego zlatan pas". Poput Živana koncipiran je i Milijenko iz drame Dobrila i Milijenko. da su Jovan Sterija Popoviæ i Matija Ban u ovim svojim komadima dali nov pravac istorijskim dramama u prikazivanju Turaka. Jer Ban je i u drugim delima davao junake sliène Živanu. dok je po Tkalèeviæu "kršæaninu vjera najveæa svetinja. preciznije. U prvoj tragediji je. Inaèe. Otuda proistièu glavne razlike meðu njima. Kostiæ je dobro zapazio i to da "u Bana ne ginu samo ljubavnici.

Analizirajuæi Zmajevu poznu zbirku Snohvatice iz aspekta pesnièkog i jezièkog ukusa i mere.Lepo. nema ni u narodnoj poeziji takve mržnje kakva se sreæe u nekim Zmajevim pesmama: "Zaista je narodna pesma oplakala Kosovo. Turci su junaci. Kraljeviæ Marko još je najosorniji na Turke.. Al' ti 129 . . "nosi zelene dolame". istièe Kostiæ.osvetiti Kosovo. "Ore drumove". da ga nikakav potonji književni pesnik nije lepše ožalio. suoèavajuæi argumente i kontraargumente izmeðu prièaoca i zamišljenog oponenta sagovornika. opet prema njemu. I u Turèina. O tome ne može biti reèi koja je vera lepša. ne samo da nije tako žestoko kao u Zmajeve. koja je inaèe bila doèekana s velikom odbojnošæu od srpske društvene i kulturne javnosti zbog Kostiæevog kritièkog odnosa prema Zmajevom stvaralaštvu. . o tome niko ne sumnja. nego gotovo nikakva. Kostiæ to èini u dijaloškoj formi. da Turèina i prezre i omrzne? On prikazuje Turèina kao nejunaka.umu njegovu èuvenu monografiju o Jovanu Jovanoviæu Zmaju (objavljenu 1902. Iako je Turèin u srpskoj narodnoj svesti poistoveæen sa prakrvnikom koji je razorio srpsku državu na Kosovu.Ima ih dosta. Kostiæ zamera svom pesnièkom sadrugu što u pesmama ispoljava prekomernu i žestoku mržnju prema Turcima. inaèe ne bi mogli osnovati veliko carstvo. a naporedo s tim baca drvlje i kamenje na njegovu muhamedovsku veru! Dakle.A ne spominješ nedostatke u turskom plemenu. Zmajeva mrzi Turèina najviše zbog njegove vere. "igra kolom uz kadune". nego više iz prkosa. koje bi preko sporenja došao do potpunije istine: -"Književni pesnik treba da izvadi iz narodne duše ono što je lepše. Pesnikova želja treba da je . osvojiti Carigrad i doæi pod Beè. ima lepša. a to se ne može samo kukanjem. "pije uz ramazan vino". Da u Turaka imaju i lepe crte. nego razigravanjem sve žešæe mržnje. . kao i u svakog plemena. Pa šta je našao Zmajeva da iznese svojim èitaocima. Turska je vera muhamedovska. Svakom je svoja najlepša. I ko nije živeo s njima zna ih po èuvenju. poredeæi ga afirmativno s najveæim svetskim pesnicima.). a hoæe i da Srbin gleda na njega sa neke visine svoga mnogo veæeg junaštva. mada je ujedno Kostiæ neke vidove Zmajeva pesništva veoma visoko vrednovao." Nastavljajuæi dalje raspravu o ovom problemu. Pa ipak iz narodnih pesama ne izbija velika mržnja na Turke. a ne ono što slabi narodni otpor prema krvniku. ima lice i nalièje. Recimo da je tako.. da iznese srpskom narodu. ugodnija i ružnija strana. "sve uz prkos. a srpskom narodu ne možeš tako lako omrznuti junaka. ali ne iz kakve "naèelne" mržnje.

a Šarac mu dopadne rana". s glavom u Jevropi. Uz tako mesto. Miloš Obiliæ. prepunu turskih reèi kojih nema ni u Vukovom reèniku. U njoj "Marko pogubi nekih sedamdeset po izboru Turaka. Sterija's most famous plays are Nevinost ili Svetislav i Milena //Innocence or Svetislav and Milena/. The Enlightenment and Revival Plays of Jovan Sterija Popoviæ and Matija Ban (Particularly Mejrima and Hajduci) Jovan Sterija Popoviæ polarized his work on drama into two directions: towards the past and towards the contemporary time. srpskom. ružni jezik bez književnosti. uoèene protivreènosti u Zmajevoj poeziji. Sterija appears in his works as a humanist who condemns any barbarism wherever it may take place. He used the background from the national (ethnic) past for his tragedies or "sad theatrical pieces". i Vojislav Iliæ je u svojim polemièko-satiriènim pesmama ismejavao i ironizirao primitivnu turkofobiju u poeziji zakasnelih romantièara. His goal was to incite the dormant national awareness and to strengthen the belief into better and brighter future among his compatriots. kao i svakom arijskom uhu sasvim nemili. istièe Kostiæ. "zaista ne suštastvenoj osobini". He points out that misdeeds are not the feature of one 130 . trebalo bi zaista pridenuti zapis: "Ovo je šala! Ali tolika turkolalija ne pik ni u šali. te mane. Ni najveæi prijatelji turski nisu nikad mogli hvaliti turskog jezika. I u taj siromašni. a zaista nije ni lepa ni udesna. iznose se i argumenti da i u narodnim pesmama ima dosta turskih reèi. a njegov jezik nema gotovo nikakve književnosti.nedostaci. preko dijaloga. dok je njegov otac Jovan Iliæ poetski afirmisao neke turske i istoènjaèke vrednosti. na što dolazi odgovor da ne treba podržavati narodne pesme u toj sluèajnoj. To je valjda jedini narod koji je osnovao veliko carstvo pa ga i sad još drži u tri sveta. nisu nametljive. or towards a tragedy and comedy. to je turski jezik. Samo je jedna njihova osobina koja se nametnula srpskom narodu. Kostiæ se ironièno osvræe i na Zmajevu pesmu Marko i ðenðiviš derviš. a "ni u Sarajevu nije ni jedna poznata". da mrzi Turke. da bi ukazao i na drugu vrstu preterivanja u istoj pesmi." Varirajuæi i dalje." Slièno Kostiæu. as he called them. He glorified in them the old Serbian State and its rulers having emphasized the Kosovo Myth and its moral grandeur. Zmajeva se upravo uljubio. Nesreæno supružestvo /Unhappy Marriage/. and Ajduci /Outlaws/. nezgrapni. bezrazložno jezik. a voli im. te tamnije strane.

people or religion only. who also exposed to ridicule the primitive Turkophobia. One can find the similar standpoints in the works of Vojislav Iliæ and Laza Kostiæ. in the Serbian literature. Ban is one of the most prolific Serbian playwrights in the older period. Matija Ban (1818-1903) also wrote poems and plays that had for its topics certain events from the Serbian. "a work for theatre subdivided into five parts". the motives of which have not always been dealt with in the best way available. in this case the Ottoman Turks. The best literary qualities can be found in his melodrama Mejrema or Bošnjaci /Meyrem or The Bosniaks/.000 verses. with frequent turns and surprises. It is a nationalist and romantic play with strong accents on the liberation. Croatian or Slovenian history. With his 13 plays and tragedies. Its action is dynamic. but they are equally present in the past and current times in all countries. 131 . but he has earned his place equally in the Croatian literature. and the total number of about 40. There is no doubt that both Jovan Sterija Popoviæ and Matija Ban have given a brand new direction to the historical plays having presented the Turks. or the Moslems for that matter. These two authors criticized heavily the works of Jovan Jovanoviæ Zmaj.

132 .

To se odnosi i na njegovo nepotpuno viðenje muslimanskog civilizacijskog kruga. sreæom.) Vladimir Æoroviæ je bio nenarušive energije. dobrim dijelom veæ pripremljenih za štampu i posthumno. uznose dostojanstvo pera. ipak.. Broj poslova koje je ovaj historièar obavio. prostrane sintetièke preglede i èlanke namijenjene najširoj publici.. 133 . na neki. gotovo je nesaglediv. 1976. od srednjovjekovne i tradicionalne književnosti do moderne literature. na kojima se ogledao. urednik èasopisa. kreæu se od prahistorijskih vremena do najnovije historije.Boris Nileviæ O POGLEDIMA VLADIMIRA ÆOROVIÆA NA KNJIŽEVNO-KULTURNO I UMJETNIÈKO STVARANJE MUSLIMANA U BOSNI I HERCEGOVINI O VLADIMIRU ÆOROVIÆU (1885. godine nesreæno poginuo.1 Današnji historièari znaju prebaciti Æoroviæu da je usljed velikog posla i stalne užurbanosti bio nedovoljno pažljiv i taèan u kritici izvora i èinjenica. daleko više sklonosti i simpatija pokazivali za pero. nacionalni revolucionar. Beograd. Pisao je historijske rasprave zasnovane na podrobnoj analizi.). Uza sve to. koji je. bliže sredini nego kraju svog stvaralaèkog puta. od filologije do politièke publicistike. i simpatisao. po nekoliko èasova dnevno. Pisao je stalno. iako ni njeno historijski zadobijeno i potvrðeno mjesto nikako nije za potcjenjivanje. Istorija Srba u tri knjige itd. još uvijek se nalazio u punoj životnoj snazi.-1941. Šantiæev naèin. veæinom objavljenih (Sveta Gora i Hilandar do šesnaestog veka. strasnik u radu. Podruèja ispitivanja. Objavljivao je stare pisce. Samardžiæ R. Nekad je i previše brzo donosio suverene sudove o još dobro neistraženim mrtvim predjelima ljudskog djelovanja. bilo najstarija predanja. Prva knjiga. Bilo kur'anski ajeti. da bi samo to za nekog drugog historièara znaèilo dobar životni bilans. Bio je muzejski radnik. austrijski sužanj. Vrebala je opasnost osakaæene misli. arhivsku graðu i anonimno književno naslijeðe. iscrpne monografije. usprkos surovoj onovremenoj 1. Kad je 1941. a tokom historije islamske civilizacije mnogobrojni su spisatelji pišuæi naporedo o peru i sablji. profesor univerziteta i akademik. Æoroviæ je ostavio u rukopisu toliko spisa. Pisci srpske istorije. Pogotovo je morao biti svjestan uloge pera koje je u islamu starije i uglednije od sablje. 246. prisutan gotovo u svakom znatnijem znanstvenom i književnom poduhvatu.

Svojom smetenom politikom Turska je izgubila Srbiju i Grèku. sa oružjem koje je.sabljarskoj atmosferi što ih je okruživala. po svojoj opštoj kulturi. prvim reformatorom. Bogata izdavaèka djelatnost Islamske zajednice Jugoslavije. Muslimanske kule i èardaci. subota. Njihova ponosita æud buni se protiv odredaba o èijoj umjesnosti niko ne pita i njih. Tanaskoviæ D. Hrvatsku. pa se ne bi smjelo dozvoliti da izgubi i Bosnu. Bosanci su predstavljali potpuni ostatak Srednjeg vijeka. po Æoroviæevom mišljenju. 12. sve je to kazivalo koliko su oni živjeli u naslijeðu starih shvatanja i kako njih nije nimalo doticao 2. jer su hrišæanima bliži nego prijestonica. Malo je tradicionalnih kultura u kojima je pisanoj rijeèi i uèenim ljudima narod sve do našeg vremena iskazivao i iskazuje tako iskreno i duboko poštovanje kao u islamskoj. kao ni reformama novog sultana Mahmuta II. Bosanci nisu bili zadovoljni ni sultanom Selimom III.. Njihova svojevoljnost i teško privikavanje na svaku disciplinu i ulaženje u suru. Povreðuje ih i to što je u Stambolu davno prošlo vrijeme u kojem su Bosanci vodili glavnu rijeè (znamenito XVI stoljeæe).. Nalazeæi se na krajnjoj zapadnoj granici ove imperije. u èemu je bilo dosta feudalnih atavistièkih tradicija srednjeg vijeka. 27. Turski neuspjesi na raznim stranama tumaèeni su nesposobnošæu i pokvarenošæu stambolskih prvaka. Dalmaciju i najposlije Srbiju. njihova bogata. Politika. Pero pre sablje. kiæeno tako da izgleda kao da vrijedi tri careva grada. i Bosanci su se opirali tome da ti nesposobni ljudi izdaju obavezne naredbe i za njihovu zemlju. Stoga su od onoga dana. Liku. Povrh toga. Imajuæi dobar dio svog prostora ispunjen ljudima koji su morali da napuštaju Slavoniju. otkako je pitanje reformi u Turskoj bilo stavljeno na dnevni red.2 O BOSANSKIM MUSLIMANIMA Bosanski Muslimani bili su. sa debelim zidovima kao kod starih zamkova i sa širokim i visokim ogradama. od teške èohe i svile. Oni vjeruju da vide opasnost bolje od Stambola. dobili su u XIX stoljeæu kao neki naèelni i programski oblik. 134 . bosanski Muslimani u stalnoj borbi sa centralnom vladom. U akcijama i životu bosanskih Muslimana bilo je neèeg epskog i dosta viteškog. zaista. po svojim nepromijenjenim feudalnim tradicijama. zlatom vezena odijela. u velikim borbama navikli su da se sa hrišæanima bore za pobjedu dina i turske stvari. Na primjer. bili su usljed toga ozlovoljeni i uvijek spremni da se bore protiv svega hrišæanskog i tuðinskog. oktobra 1990. Beograd. po svojim ambicijama. bili su van sebe kad su vidjeli carigradske težnje da se popušta hrišæanima. jedan od najkonzervativnijih elemenata Turskog carstva.

Meðutim. Ali ta osobenost dolazi otud. Beograd 1989. a u narodnoj èitav jedan tip zanimljivih epskih pesama i one slavne i po svojoj lirskoj intenzivnosti jedinstvene sevdalinke sa silinom pravog karasevdaha. za to se javlja èitav niz bosanskih Muslimana koji pjevaju. Svako ko je dolazio da mijenja taj utvrðeni tok historije. koju je primio". a poslije pokušaja nasilnog uvoðenja reformi pojaèala se u velikoj mjeri. 85 (Kako je veæinu svojih pogleda o muslimanskom civilizacijskom krugu Vladimir Æoroviæ izložio u ovoj knjizi. Njegovi uèitelji su istoènjaèki pjesnici. ne napuštajuæi maternjeg jezika i veza sa ostalim delovima saplemenika. unosio u svoje tvorevine i elemente nove kulture. 135 . godine. Mržnja na Osmanlije ili na Turkuše.onaj veliki duhovni preobražaj cijelog evropskog društva koji se vršio krajem XVIII i poèetkom XIX stoljeæa. na našem jeziku.. Bosna i Hercegovina.. Bosna je živjela svojim životom i htjela je pri tome da ostane. Jedina osobenost bosanske književnosti. godine. to ne osjeæamo potrebu za daljim stavljanjem napomena.3 KNJIŽEVNOST U BOSNI I HERCEGOVINI I Književnost u Bosni i Hercegovini nikad nije bila izvan zajednice sa književnošæu Srba i Hrvata. fototipsko izdanje iz 1933.. Èak ni jedan jedini pokret književni ne javlja se u Bosni samostalno. "da je tako nazovemo". to su Muslimani. osjeæala se meðu bosanskim Muslimanima odavno. Beograd 1989. U svojim umjetnièkim pjesmama oni nemaju dodira sa ostalom našom poezijom toga vremena kao što je imaju u narodnoj poeziji. koji su u "umetnoj poeziji stvorili nekoliko suvih pouènih pesama. u kojima je ceo muslimanski elemenat naš i gde je on. èak ni u tom obliku kao kod franjevaca. reprint izdanje iz 1925. kazuje Æoroviæ. a njihovi obrasci pobožne ilahije i pouène kaside. Æoroviæ V. Veliki broj bosanskih 3. bilo vlastodržac iz Stambola ili rajetin iz neke oblasti ispod Majevice ili Veleža smatran je kao neprijatelj. 4.4 II Kod srpsko-pravoslavnog naroda u Bosni i Hercegovini umjetnièke književnosti nije bilo. Æoroviæ V. jer èitatelj sve to može provjeriti u ovom djelu). njena opšta kultura. kako su ih u Bosni zvali s osjetnim podsmijehom.. a svoje pjesme bilježe turskom azbukom. njene veze. njeni obrasci. sve je to bilo u zavisnosti od susjeda bilo na Istoku bilo na Zapadu. ilahija i kasida. što su Bosna i Hercegovina jedine naše pokrajine. Njeno pismo. Istorija Jugoslavije. 457458.

ali je dobro znao istoène jezike-turski. obraæa se svojim hrišæanskim sunarodnicima ovim svesnim i u ono doba rijetkim rijeèima: Otac jedan.Muslimana obrazovao se na Istoku. Njegova stvaralaèka snaga vrlo je oskudna. nego za istoène. preraðuju i dopunjuju. ali "loš pesnik. moramo napomenuti da su i neki od alhamijado pisaca. Meðutim. Muhamed Hevaji iz Tuzle. socijalnih i politièkih klonulosti u svom vremenu iskusili oštricu surove vlasti i ostali u uspomeni naroda kao plebejski tribuni. jedna mati Prvo bi nam valja znati. da je u Bosni i Hercegovini kod Muslimana bilo dosta književnog interesa. Ali im je ipak popularnost velika. Safvet-beg Bašagiæ pišuæi 136 . iz prve polovine XVII stoljeæa. I u smradu bili Kao bogomili. a jedan dio je sa uspjehom ušao u tursku književnost. kad daju oduška svom patriotskom oduševljenju (npr. arapski i perzijski. pesnièko oseæanje gotovo potpuno nerazvijeno. vrlo obrazovan. a u prvom redu za tursku književnost.. Otud je onda sasvim razumljiv ovaj uticaj Istoka na bosansku muslimansku književnost. Na 3000 raznih orijentalnih rukopisa ima danas u samom Sarajevu. Ostante se tutuna! Sejid Vehab Ilhamija iz Žepèa bio je buntovan duh protiv nesposobnosti i nesavjesnosti turskih pokrajinskih vlasti. radi dobitka Kandije) onda su im usklici primitivni. godine u Travniku. Kad daju pouke one su suve." Ono što su te poete kazivale nije uvijek samo od historijskog interesa. gdje je na vezirovu zapovijed udavljen. a perspektive gotovo detinjaste. opažanja naivna. Æoroviæ navodi ovaj primjer.. narodni tribun. ima dve politièko-patriotske pesme i jednu kasidu protiv duvana. On vidi propadanje i neminovni slom te ogorèeno klièe: Turèin nema amela. Sarajlija. Treba naroèito istaæi. uèe na pamet. predstavnici te poezije kod nas nisu "ljudi veæe pesnièke vrednosti. istina ne za srpsku i hrvatsku književnost. Krivda pravdu zamela! Svoju veliku iskrenost ovaj poeta je platio glavom 1821. najstariji od svih. iz XVII stoljeæa. zbog svog liènog i pjesnièkog stava spram moralnih. stih vrlo nesiguran. Njih èitaju. znalac istoènih jezika. suviše neposredne i odveæ uèiteljske. Jer æemo se paski klati? Hasan Kaimija. u kojoj ima ovo zanimljivo mesto: I mi smo ga pili. Meðutim.

ima jedna vrsta književnosti. za katolike je vrlo malo vjerovatno da su èitali srpske pisce. meðutim. a neki postali i vrhunski mislioci svoga vremena. Kao što su se mnogi ljudi porijeklom iz Bosne vinuli do najviših vojnopolitièkih èasti i položaja. to je neobièna 137 . Epske muslimanske pjesme. gdje je oèigledno bilo uzajamnog doticaja izmeðu hrišæana i muslimana. govori o nekima kao o talentima rjeðe vrste. upada u oèi. pogotovo vranjansko-èorbaðžijski svijet Bore Stankoviæa. Sva lirika èulnog sevdaha nosi i suviše obeležje sredina. Mnogo njegovih lica ušlo je u pesmu i oèuvalo tu o sebi ma po èemu zasluženi glas. na prvi pogled. To je narodna poezija. sasvim sigurno. svojih elemenata. III Ipak. Jedino što kod njih "odmah. Izmeðu ovih pisaca. ponekad dosta primetan. kao Hadži Lojo ili kao toliko popularna Pembe Ajša". gde strast govori na neobièno reèit naèin i gde je uzdržanost izvesnih naših pesama zamenjena obešæu posloviènih sarajevskih sumbul-udovica i beæara iz Novog Hana. da li je pravoslavni svijet uopšte èitao Divkoviæa ili Margitiæa. Za Muslimane je. Njihove kuæe i njihove duše bile su zatvorene za one. lirska i epska.o desetinama pisaca iz Bosne i Hercegovine u turskoj književnosti. Samo od tog uticaja nisu mimoiðeni ni imuæniji onovremeni Srbi. koji nisu njihove vjere i zakona. a da su muslimani u izvesnom pravcu pravili varijacije i unosili jedan deo. Kad se danas èitaju ili slušaju muslimanske narodne pjesme vidi se jasno da im je "fond èisto naš. da nisu èitali ni pratili rad svojih hrišæanskih susjeda. koji su djelovali u istoj zemlji i meðu istim narodom. Bogato i uvek raspoloženo Sarajevo ne samo da je volelo i negovalo pesmu. kao dva tragièna Moriæa. Muslimanski elemenat je unošen i iz njihovih religijskih obièaja ili iz njihovih društvenih navika ili prema izvjesnim èiniocima njihove materijalne kulture. nije bilo nikakvih tješnjih dodira. nego je i stvaralo. tako su se mnogi probili i u onovremenu intelektualnu elitu. u kojima su se slagali novac i bogatstvo i s njima razbluda i neèista krv. u klasniènom trohejskom desetercu. Èak se ne može utvrditi. Vjerski strogo odijeljeni Bosanci su živjeli jedni pored drugih u uzajamnom dodiru samo pri poslu i na ulici. apsolutno su samo jedan ogranak naše junaèke južnoslavenske poezije. Takoðer. U suštini biæe dosta njihovog u onoj èistoj istoènjaèkoj senzualnosti izvesnih bosanskih pesama. studirajuæi i djelujuæi u velikim centrima islamskog svijeta.

muslimanski pjevaèi Krajine pjevali su svoje epske pjesme uz gusle sa po dvije strune ili èak uz tamburu sa po dvije metalne žice. Za neke begove u Hercegovini i u Bosni zna se. Poznato je da su uz gusle osim pjevaèa od zanata i slijepaca pjevali vrlo èesto i najugledniji junaci i tadašnji aristokratski sloj. rado je pjevao o junacima svoga vremena i ostavio je iza sebe èitavu jednu zbirku epskih pjesama narodskog tipa. nesumnjivo iz osjeæanja potrebe ne samo da uživaju u pjesmi. nego da i sami postanu predmet njenog opjevavanja. Krug junaka muslimanske epske pjesme dosta je velik. Na književnost uputio je Mehmed-bega poznati Vukov sljedbenik Vuk 138 .dužina pesama . Za Dedagu Èengiæa. sina Smail-age. mjesto oružja nosi drenovu batinu. vojvoda Mirko Petroviæ. Senjanina Tadije. IV U XIX stoljeæu javljaju se kod bosanskih i hercegovaèkih književnih radnika neposredni uticaji djelovanja Vuka Karadžiæa i njegove škole s jedne. U Karadžiæevim tradicijama poèela je književnost i kod nekih Muslimana. presreæu svatovi. Najpopularniji je svakako Ðerðelez Alija. govori se da je uvijek iza veèere tražio od svog pjevaèa po neku junaèku pjesmu. osobito Muslimani sa Krajine i iz oblasti gdje su borbe sa ðaurima hrišæanima stalno na dnevnom redu. Mandušiæem i Vukom Miæunoviæem. Za razliku od hercegovaèkih i crnogorskih gusala sa po jednom strunom. koji. s uživanjem opisuju tu hajduèiju na granici. Smiljaniæa na jednoj strani. a na drugoj Mustaj-bega Lièkog. koja karakteriše dobar dio naše epske poezije. Tu je oèita namjera da pjesma bude što punija i slikovitija. da su držali posebne pjevaèe. za koga se pretpostavlja da predstavlja smederevskog sandžaka Alibega. naravno. turski èinovnik po Hercegovini i kasnije dugo vremena naèelnik sarajev-ski. Muslimani. Prvi književnik tog pravca bio je Mehmed-beg Kapetanoviæ. i Ilirskog pokreta s druge strane. kad se haraju kule. odvodi roblje. Junaèke pjesme kako hrišæanske. Hrnjice i onog klasiènog Budaline Tala. kao stari franaèki junaci. tako i muslimanske. èije se ime i junaštvo mnogo spominje u drugoj polovini XV stoljeæa. Ovaj tip muslimanske epske pjesme naroèito je karakteristièan za Bosansku krajinu.sa velikim natrpavanjem detalja i bez ogranièenja na izlaganje jednog dogaðaja ili jedne situacije". Mejdansko doba Jankoviæa. Otac kralja Nikole. U muslimanskoj epskoj poeziji glavni su junaci. bez obzira na onu smišljenu sažetost. Znameniti hercegovaèki vojvoda Bogdan Zimonjiæ lijepo je i sa uživanjem pjevao uz gusle.dosta èesto sa preko hiljadu stihova . Slièno je stanje i u Hercegovini i Crnoj Gori sa Bajom Pivljaninom.

a Jovan Duèiæ saopštava jednu kratku narodnu prièu. E. Hadžiomerspahiæ i drugi. kao na primjer S. koji je bio austrijski konzularni èinovnik u Trebinju u vremenu. koji je do tada jedva postojao. ali sa malo razumijevanja za poslove ove vrste. Osman Ðikiæ i Avdo Karabegoviæ Hasanbegov. Od 1890.). sa velikom graðom. M. Ostali Muslimani. 1896. djelovali i muslimani i franjevci. godine svoje Narodno blago. E. Austrijska okupacija Bosne i Hercegovine dovela je u ove zemlje velik broj èinovnika iz Hrvatske. Slovenije. objavljeno je Istoèno blago. M.1876. Vilin saradnik je i Svetozar Æoroviæ. do 1914. U ovom èasopisu je poèeo da pjeva i ulazi u književnost i Petar Koèiæ. Kulinoviæ. kad su uslovi za rad postali nešto lakši i opšta bezbjednost bolja i kad su se razvile neposredne i vrlo žive stalne veze sa književnim pokretima iz Beograda i Novog Sada s jedne. Dalmacije i Vojvodine. godine javlja se u Mostaru èitav niz novih lica koji 139 . Tu je nizao svoje pouène stihove Musliman Omer Humo. Èini nam se da je Æoroviæ ipak potcijenio Kapetanoviæev skupljaèki posao. Dž. Meðutim. Ugljen.1900. U njoj razvija svoj talenat Aleksa Šantiæ. Ona se pojavila kao organ sarajevskog srpskog uèiteljskog zbora. godine.Vrèeviæ. Iza Okupacije književni rad kod Muslimana stade za izvjesno vrijeme. Kurt. anegdota i nekoliko popularnijih pjesama. a od 1896. Sarajliæ. Mehmed-beg je objavio 1887. a Zagreba s druge strane. koji su stvorili i uèvrstili nove veze i znatno doprinjeli da se proširi dotadašnji vidokrug bosanske književnosti. V Prava književnost javila se u Bosni i Hercegovini tek koncem XIX stoljeæa. koja je izlazila gotovo tri decenije: od 1885. kad je Kapetanoviæ bio tamo kajmekam (1874. koji su poèeli slièan rad. dok katolièki svijet dobi novog maha. . prvo pravo književno središte u zemlji nije postalo Sarajevo nego Mostar. Š. Nekoliko godina kasnije. . radili su taj skupljaèki posao uzgred i u manjoj mjeri nego Mehmed-beg Kapetanoviæ. U njemu su. veliku zbirku poslovica. a sedamdesetih godina osnovana je mala franjevaèka štamparija. izbor iz istoènjaèkih spisa. pored pravoslavnih. "da se jugoslovenski svijet bar u nekoliko upozna sa istoènom književnosti". Prvi književni list koji se pokrenuo u Bosni sa veæim znaèajem bila je Bosanska Vila u Sarajevu. . Oko Vile se brzo okupio i èitav krug mladih pisaca iz Bosne i Hercegovine. U Mostaru je šezdesetih godina bio pokrenut tursko-srpski list Neretva. da tek izazove širi književni interes u Bosni i Hercegovini. List je pokrenut oèigledno s namjerom.

perzijsku i tursku književnost. godine. napustio Mostar i otišao na studije u Ženevu.). njihova književna shvatanja i sredstva književnog izraza suviše pokazuju uticaj škole iz koje su izašla". Osmana Ðikiæa. javila su se u Mostaru dva opoziciona lista: muslimanski Musavat (1906. pokazuje ipak drugu sliku ovog muslimanskog književnog stvaralaštva. Behar. bile potpuno van tih zanimanja. Ipak. da mnogi od njih nisu uneli ni mnogo novih motiva. Kad je. kada je rad ove grupe u naponu i kad daju djela od nesumnjive vrijednosti. godine. Æoroviæ ih je nabrojao na èetrdeset. U samoj Šantiæevoj familiji pored Alekse pjesništvom su se zanimala i njegova dva brata. Mak Dizdar. Na samrti. sumnjamo da bi se kasnije svakako i pod njihovim uplivom pojavili i Meša Selimoviæ. Najposlije. Mushina Rizviæa. književni interes javlja se i kod žena. poèela borba za èisto politièke i graðanske slobode. dvojicu Avda Karabegoviæa. Osmana Hadžiæa. koji je još 1899. do 1914. Riza-bega Kapetanoviæa. I Muslimani su imali svoje književne listove. Interesanto je da je najveæi dio ovih pisaca svoje književne obrasce našao kod srpskih i hrvatskih pisaca XIX stoljeæa. Meðutim. ni novih problema iz svoje muslimanske književno dotle malo poznato i gotovo nimalo iskorišæavane sredine. jaèeg književnog talenta nije imao nijedan "od njih i njihov rad ima više književno-historijski nego umjetnièki znaèaj.) i srpski Narod (1907. Modrièanin. a da ni jedan od njih nema nekih jaèih istoènjaèkih uticaja. ni novih tipova. taj mu se niz još i poveæava. sem Stake Skenderove u Sarajevu. Bliži dodir sa književnim svijetom materinske rijeèi i vaspitanje u narodnoj školi uèinili su da ovi muslimanski pisci. poèev od prof. Avdo Karabegoviæ Hasanbegov ostavlja svoje pjesme u amanet mostarskim prijateljima. za razliku od svojih prethodnika. koji je štampan 140 . Od 1900. sud kasnijih književnih historièara. ostadoše u krugu svojih sunarodnika i svoje prirodne sredine.kušaju sreæu u književnosti. koje su do tada. Musu Æazima Æatiæa. Zanimljivo je. Skender Kulenoviæ i drugi. Hivzija Bjelevca i još neke. da su ti književnici bili bez talenta. mada su neki od njih poznavali i naroèito studirali arapsku. Po Æoroviæevom. Edhema Mulabdiæa. ovom literatnom krugu prilaze i Muslimani i mladi Osman Ðikiæ je meðu njima jedno od najmilijih i najèasnijih imena. èak. Štaviše. gonjen od vlasti. poslije okonèanja borbe za crkveno-školsku autonomiju. U oba su živo sudjelovali i mostarski književnici osim Jovana Duèiæa. Kraj XIX i poèetak XX stoljeæa donio je srpskoj i hrvatskoj književnosti èitav jedan niz muslimanskih pisaca iz Bosne i Hercegovine: Safvet-bega Bašagiæa.

a drugi. Bosna je poèela dobijati onu fizionomiju sa kojom je ušla u novije doba svoje historije. Porta je u ovim vremenima posebno raèunala na pomoæ muslimanskog stanovništva.karlovaèkog mira (1699. po ureðivanju dosta slièan Bosanskoj Vili. Odlukom Sremsko . do 1910. Meðutim. kako-tako. Bosanskom pašaluku. Istanbul je namijenio ulogu osmanlijske Sparte na ovim prostorima. izlazio je u Sarajevu od 1900. Èini nam se da je ovdje Æoroviæ trebao dublje sagledati dramu jednog naroda èiji je jedan dio postao dijasporan. Zbog svega toga Bosnu su 141 . kao najisturenijoj provinciji Turskog carstva. List je. služio dosta otvoreno antisrpskoj propagandi i u mnogom je kriv za trovanje uzajamnih odnošaja u zemlji". godine i imao je uz "izvesne panislamske tendencije uglavnom hrvatski karakter. Buduæi da je ovaj pašaluk postao bedem . Za Bosnu i Hercegovinu on je znaèio poèetak historijske faze za koju se u njenoj povijesti može kazati da je najkomplikovanija sa stanovišta globalnih meðunarodnih odnosa u èijem se središtu našla i u pogledu unutrašnjih zbivanja. pokušavao sebe naæi u totalno promijenjenim uslovima. Poðimo od ishoda Beèkog rata (1683. Oživio je i sistem kapetanija duž svih granica ovog ejaleta. . turska uprava mu je posvetila mnogo pažnje. To æe ujedno znaèiti i sve jaèe evropsko-hrišæansko i orijentalno-islamsko civilizacijsko zaoštravanje nakon dva stoljeæa prilièno tolerantnog života. Poslije Karlovaèkog mira. ureðujuæi puteve i podižuæi mnogobrojne tvrðave od granice prema Boki Kotorskoj i Dubrovniku. ovim je Bosna kao granièni dio jednog Carstva u dekadansi. sve do utvrðenog koridora na rijeci Savi. A putu do sebe trebalo je vremena. Srpski pisci nisu u njemu saraðivali.) sjeverne i sjeverozapadne granice Bosanskog ejaleta postale su ujedno i granice Osmanskog carstva prema sve agresivnijim evropskim hrišæanskim rivalskim državama Austriji i Mlecima. postala je još veæa. važnost Bosanskog pašaluka. naglašenom ksenofobijom i snažnim inatom. jer æe se preko nje braniti oronula anakrono-feudalna Imperija od sve jaèeg nadiranja evropskog kapitalizma. Na pomolu je provincijalizacija psihe i mentaliteta u posvemašnjem nepovjerenju i oprezu. kao pograniène provincije evropskog dijela Turskog carstva. zapala u tragizam sljedeæih dvjesta godina. kontemplativnosti i statiènosti. U pitanju je tragizam koji traje dva stoljeæa.1699.pašaluk prema Austriji i Mletaèkoj republici. Kao zemlja prenaseljena vojskom. a anarhiène privredne i vojno-politièke prilike u Pašaluku optereæene su masovnim dolaskom muslimanskog svijeta iz krajeva koje je Austrija osvojila u ovom ratu.samo latinicom.

kojoj bi bila dužnost da. U martu 1918. da su u Sarajevu izlazila dva lista. Da se opet vratimo Æoroviæu. nedovoljno spremni za svoj posao. Malo prije Prvog svjetskog rata pokrenut je u Mostaru panislamski Biser i s njim u vezi Muslimanska biblioteka.zaobišle moderne ideje toga vremena poèev od prosvjeæenog apsolutizma Josipa II pa do novog duha svjetovne kulture koju je nosila Napoleonova Francuska. Meðutim." Književni prilozi i u Beharu i u Gajretu nisu bili od veæe vrijednosti. H. Muliæa i drugih. dosta primitivne i loše. uglavnom. koji su. ali su štampani arapskim slovima. Uèitelji. Tarik i Mualim. Bjelevca. po uzoru Matice srpske i hrvatske. Muslimanska žena. mali interes Muslimana za knjigu i velike promjene te posljednje ratne godine. Škole su bile pripravne. da mu suzbije "štetni uticaj. koje djeca nisu nimalo razumijevala. Vrijedi napomenuti kao dosta neobiènu stvar. bili pisani srpskohrvatskim. zemljopis. izdaje knjige za narod u islamskom duhu. M. KULTURNE PRILIKE I Muslimanske škole u Bosni bile su i ostale. a glavni je fond èitav niz prijevoda s turskog jezika kao Borba polumjeseca i krsta. mektebi. gdje su djeca pretežno uèila o vjeri. nisu dali da se ta namjera provede u djelo. Æatiæa. U Gajretu se to naroèito osjetilo nakon smrti Osmana Ðikiæa. Nešto su djela pojedinih domaæih muslimanskih pisaca E. H. list ostao da donosi rðav prijevod Ibzenove Nore i naivne odjeke Nièeova Zaratustre kod sarajevskih književnih poèetaka. bez imalo razmišljanja. koji je štampan u oba pisma. potpuno u staroj tradiciji XVII . U njima je prevladavala vjerska nastava. kad je. U ovoj biblioteci objavljeno je na 20 raznih knjiga. Æ. Panislamizam i Evropa (prevod s arapskog). niti su uvijek odgovarali kulturnom nivou i potrebama bosanskih Muslimana. èesto sa mahinalnim uèenjem napamet èitavih arapskih sura iz Kur'ana. književnost. Mulabdiæa. pored školskog rada i drugim.XVIII stoljeæa. naroèito malo za predmete šireg kulturnog znaèaja: historiju. jedan još 1912. èesto ponižavajuæim poslovima. i slièno. a nastava je trajala po dvije-tri godine. godine raspisalo je uredništvo Bisera poziv i za osnivanje jedne "Matice muslimanske". krenuo je Osman Ðikiæ Gajret. godine. bili su bijedno plaæeni i bavili su se. Osnovnim 142 . istina. Protiv Behara. U školama je bilo vrlo malo pomoænih sredstava za izvoðenje nastave.

koja se istakla svojim talentom. a èineæi dobro objema rukama.školama odgovarale su ruždije.). koji su djelovali u zemlji. Mostarac Mustafa Ejuboviæ poznat pod imenom Šeh Jujo (1650. Sve do austrijske okupacije 1878.). II Znanstvenog rada u Bosni bilo je relativno malo. napisan na arapskom jeziku. Ne samo da nije bilo nauènih zavoda koji bi pomagali i tražili prouèavanje. da je Turcima dala najboljeg i najvještijeg komentatora i tumaèa perzijskih klasika. Jedini pokušaji. u tradiciji levantinskih vjerskih radnika. "Bosna se može ponositi. "Strogi asketa nije trpio svirke ni pjesme bojeæi se da mu ne razdraži živce". u srcu Turskog carstva. jer je znao priroðenom vještinom 143 . bilo u književnosti bilo u znanosti. Muslimani spominju Hasana Kafiju iz Prusca (umro 1616. godine nedostajali su osnovni uslovi za to. djelovala je ponajviše u Stambolu.). koji je živio u XVI stoljeæu. "najpopularniji Bošnjak meðu turskim piscima". kazuje Bašagiæ. Na njegova predavanja "jatomice su dolazili" slušatelji i izvan njegove škole. a u daru-l-mualiminu mualimi (uèitelji). rodom iz sarajevske okoline. napadajuæi derviške opsenare. gdje je postao nastavnik i vrlo cijenjen komentator. ponajviše na turskom jeziku. živio je nešto preko petnaest godina u Carigradu. On je. a umro je kao èinovnik u Bosni (1650." Meðu drugim. a potom i potrebni interes sredine za takve stvari. osobito na putovanjima. asketu i junaka. Meðu prvima Muslimani hvale naroèito nekog Sudiju. on je. držeæi postove. Temelji mudrosti o ureðenju svijeta.) hvaljeni turski hronièar Peèevi (Ibrahim-paša Alajbegoviæ) koji je napisao historiju Turske od poèetka vladanja Sulejmana Velièanstvenog do kraja Murata IV (1520. Veæina Bosanaca Muslimana. to je historiografski rad male braæe u XVIII stoljeæu i nastojanje uleme kod Muslimana da tumaèe i prouèavaju.1707. uèenog bogoslovskog pisca i komentatora. sav se predao svojim vjerskim razmatranjima. koje nedovoljno razvijene pokrajinske sredine stvaraju ljudima željnim rada na širim osnovama. U medresama uèile su softe (bogoslovi). Po roditeljima je porijeklom Bosanac. a manji broj ostajao je u zemlji osuðen na sve tegobe. po izrièitoj želji sultana Muhameda III. bio živi primjer svojih teorija. razne istoènjaèke tekstove. Kao jedno od najboljih Prušèakovih djela smatra se spis o turskoj državi. Nedostajala je prije svega potpuna lièna bezbjednost. nego nije bilo pravih moguænosti ni za privatni znanstveni rad. a preraðen na turski.-1640. Noseæi mjesto košulje kostrijet. koji su u tom smislu èinjeni.

maja 1866. koji je dao podiæi Mehmed-paša Sokoloviæ 1571. sa arapskim i æirilskim slovima. kojih. Mostar. opštu pažnju. 1868. godine i obratio je na sebe. Mostarska kamena æuprija. pokrenuo je Mehmed Šaæir Kurtæehajiæ. Turska XV i XVI stoljeæa je bila država u naponu svoje snage. Kraj svog života Mustafa je proveo kao mostarski muftija. autor jedne hronièarske historije Bosne od dolaska Turaka. Nakon dvije godine. na neki svoj naèin.djelo osmanlijske komunikacione tehnike. Travnik u najboljem svom djelu njihova su tvorevina. Tako je od interesa i znameniti most preko Drine u Višegradu. Meðu ostalim stvarima. godine.i govornièkim darom razložiti najteža temata". nalazeæi. prve u èitavoj Bosni i Hercegovini poslije starih srpskih kaluðerskih štamparija u Goraždu i Mileševu iz prve polovine XVI stoljeæa. Rekli bismo da je ova misao i Hercegovca Æoroviæa do smrti držala. "da vjetar Svemilostivoga dolazi od Hercegovine". On je nastavio Isa-begovo podizanje Sarajeva i stvorio ubrzo od njega jedan od najljepših gradova èitave zemlje i cijelog 144 . nisu uspjela da svojim radom oèuvaju neki naroèito dostojan pomen. godine. U XIX stoljeæu od "izvesne je važnosti" Sarajlija Salih Muvekit. To je bio prvi list takve vrste u Bosni i zanimljiv znak nekih novih pokušaja. sa jakim zamahom i plodnom stvaralaèkom energijom. Glavna mjesta Bosne i Hercegovine: Sarajevo. Uz štampariju pokrenut je i službeni nedeljni list Bosna. U narodu je ovaj list zbog svoje boje nazvan žutim. Prvi broj ovog lista izašao je 16. jeste malo remek. po Æoroviæevom mišljenju nema mnogo. Osmanlije podižu iz malih ili davno zapuštenih sredina èitave nove i jake gradove. sasvim prirodno. godine.). Cvjetnik. III Vezirstvo Topal Osman-paše donijelo je Bosni osjetan napredak. Banja Luka. Druga lica. pouèno-politièki list sa dosta zanimljivim sadržajem. na žuækastom papiru u Sarajevu. UMJETNOST U BOSNI I Dolazak Osmanlija u Bosnu i Hercegovinu donio je zemlji nov graðevinski polet. sa jednim jedinim smjelim i visokim lukom iznad Neretve. Najvažnija liènost u lokalnoj historiji Sarajeva jeste Gazi Husrevbeg (umro 1541. podignuta 1566. koje je pokrenuo. na turskom i srpskom. bijaše i kupovina vilajetske štamparije u Sarajevu 1866.

koje je popalio u svom pustošenju Sarajeva princ Eugen Savojski. igde. veli Æoroviæ. èitava Bosna i Hercegovina pune su dosta lijepo izraðenih èesama. na primjer. Te graðevine pomalo ali "osetno išèezavaju i kroz koju godinu nove studije doæi æe možda prekasno i na nedovoljan materijal".zapadnog dijela Osmanskog carstva. koje su pobožni Muslimani. od XVI stoljeæa. a mnogo drveta èesto vrlo vještog drvoreza po tavanicama. haremluci sa gustim mušebcima. 145 . Musliman je volio kuæu. da su ostale nepopravljene i mnoge od džamija. Ukoliko ga i ima. Velike zamisli su sve rjeðe. cvijeæa i naroèito njegovanog drveæa (sevlije. Postoji èak tvrdnja kod Muslimana. on veæ nosi obilježje dekadencije. Karakteristièno je. Zraène divanhane sa mnogo svjetlosti i prozora. musandarama unutra. kada Osmanska carevina poèinje da opada. ukoliko nije jedan veliki logor. a stvorena djela sve trošnija. Kasnije. ozlojeðenost i uzajamno nepovjerenje. Pored toga. Prouèavanje arhitekture muslimanskih kuæa po varošima i èardaka po selima nije. najljepšu sve do danas u cijeloj Bosni i Hercegovini. da je podizanje èesama veæa zadužbina od podizanja samih bogomolja. vrlo trezvena. Bosna nije više polazna taèka za dalja osvajanja. Osobito to važi za muslimansku ženu koja nije uèestvovala u javnom životu. podizali sebi za dušu. Ponegdje su kuæe nad samom vodom ili bar sa malim vodenim kanalima kroz avliju. karakteristièni tip visokog šimlom pokrivenog krova s polja. na žalost. nosi u svom djelanju osobine privremenosti i nesigurnosti. nego u njima oèevidno propadaju i stari. Husrev-beg je dao sazidati onu impozantnu Begovu džamiju. tog graðevinskog poleta pomalo nestaje. Ona postaje utoèište potisnutih. bademi). struèno utvrðivano kako treba. sa naroèitim razumijevanjem za potrebe svojih zemljaka. Što se više išlo novijem vremenu prilike su po Tursku postajale sve nepovoljnije i otud je onda potpuno razumljivo što je umjetnièki interes bivao iz dana u dan sve slabiji. na oèitu štetu znanosti. Otud svuda bašæe sa mnogo zelenila. Bosna je èesto napadana i kao sve ugrožene pograniène oblasti. U njoj se pribira sumnja. puno namještenih æoškova i izboèina. Stoga su i željeli da kuæu naprave što prijatnijom. Podizanjem mnogih graðevina digao je Husrev-beg Sarajevo mimo sva druga mjesta svog upravnog podruèja i obezbijedio mu glavno mjesto za èitav niz stoljeæa. daju tim begovskim kuæama nešto osobeno i otmjeno i lijepo u isto vrijeme. Šta li bi tek danas kazao? Dobar dio tipa bosanske begovske kuæe je orijentalnog porijekla. Ne samo da kasnija stoljeæa ne stvaraju ni jedan novi grad.

archival records and anonymous literary heritage. Ali-beg. rich and detailed monographs. U XV stoljeæu. U Srednjem vijeku. he was University professor and academi146 . ko je saèinjavao njihovu publiku i kakav je ukus bio u ove. godine rješavalo se u Dubrovniku da se daruje Turèin Zembaša i njegovi drugovi. šaljuæi svoje glumce u Dubrovnik. decembra 1522. Poslije pada moæne bosanske vlastele. koje im je preporuèio susjedni hercegovaèki sandžakbeg. gdje su sve nalazili uzore. from the medieval and traditional to the most modern literatures. He worked in museums. ako nije bilo prave pozorišne umjetnosti. danas nam nije ništa bliže poznato. Na žalost. pozorišne umjetnosti nije bilo ni u daleko razvijenijim kulturnim sredinama nego što je Bosna. da predstavljaèima pokloni 300 aspri. Dana 12. large synthetic reviews and articles intended for the wide general public. postojala je umjetnost pojedinih vještaka i njihovih manjih ili veæih grupa. On the Views of Vladimir Æoroviæ about the Literary and Cultural and Artistic Work by the Moslems in Bosnia and Herzegovina Vladimir Æoroviæ (1885-1941) had an enormous amount of energy. from philology to the political journalism. Zanimljivo je da je Republika tom prilikom odluèila. neka nam ste veseli." Od XVI stoljeæa javljaju se i turski glumci sa svojim Karaðozom. He wrote historical disputes based on the laborious analysis. u èemu se sastojao cio njihov rad. glumaèki zanat osjetno propada i sve više dolazi u redove Cigana. he served his sentence in the Austro-Hungarian prisons. piše:"Oto poslah moje glumce Radoja Vukosaliæa z družbom na vaše svetce.II Æoroviæ je dotakao i pozorišni život osmansko-turske Bosne. naroèito poslije XVI stoljeæa. he was a nationalist revolutionary. Pavloviæa zemlji gospodar. Da je meðu tim glumcima bilo i naših ljudi jasno pokazuju njihova imena. Jedino što se može s prilièno sigurnosti reæi. His areas of academic and scholarly research varied from the prehistoric times to the most recent history. to je èinjenica da su ti glumci imali kao pravu svoju dužnost da služe za uveseljavanje svojih gospodara. do pada Bosne pod Osmanlije. šta su predstavljali ti glumci. The number of activities that this historian has undertaken cannot even be listed. Meðutim. gdje uskoro postaje jedno od najpogrdnijih zanimanja. He was a passionate person in his work. ali da ne izvode svojih igara. He published old authors.

the editor of journals. They attribute it to his large amount of work and constant haste. Nevertheless. which is considered to be older and more prominent than a sword. Despite the cruel atmosphere of sword prevailing they used to live in. His thought was in danger of becoming crippled. he showed some sympathies towards it. in the manner of Aleksa Šantiæ.cian. Current historians can criticize Æoroviæ that he had not always been careful and correct enough in his criticism of sources and facts. although the role of the sword should not be underestimated once it had gained and confirmed its importance in history. and was present in almost any scientific or literary undertaking of considerable proportions. Either the Qur'anic verses /ayets/or the oldest traditions had given the dignity of pen the highest place. There are not so many traditional cultures where people have paid such a sincere and deep respect to the written word and the learned people as it had happened in the Islamic culture. This can also refer to his incomplete view of the Moslem civilization circle. these writers showed more sympathies and inclination to the pen than to the sword. Sometimes he reached sovereign conclusions about dead areas of human activities that have not been thoroughly or sufficiently examined. 147 . In the course of the Islamic civilization. many writers have written simultaneously about the pen and the sword. He must have been aware of the role of pen in Islam.

148 .

Osnovna inspiracija predanja je ljudsko susretanje sa izvanrednim i neobiènim. Zagreb 1975. definisanje koje je uvijek u zavisnosti od konkretnih historijskih i kulturnih sredina. zadržaæu se za trenutak na definiciji vjerskih predanja: "To su prièanja nastala prema apokrifima ili srednjovjekovnim svetaèkim hagiografijama. a nadam se da æe još biti govora o dobu preporoda u bosansko-muslimanskoj književnosti i kulturi. Usmena književnost kao umjetnost rijeèi. èiji se doprinos u predstavljanju muslimanskog usmenog stvaralaštva u Bosni i Hercegovini ne može zaobiæi. Prema Propovoj podjeli. riješiti nadnaravnim putem životne nesklade i nepravde. vezanim uz crkve i svetišta. fabulat). èetiri glavne vrste su: etiološka. Ona odgovaraju stanovitim èovjekovim psihièkim funkcijama. na žalost.Vlajko Palavestra USMENA PREDANJA O ŠEHITIMA I NJIHOVIM GROBOVIMA Na našem skupu je veæ bilo. ali te funkcije same nisu dovoljne za definisanje usmenih predanja. Njihove nadnaravne pojave nisu magijski-straviène. ali folklorizirane usmenim prenošenjem. u toku vremena može mijenjati. Posmatrana sa književno-teorijskog stanovišta usmena predanja o šehitima149 . str. uz pomoæ svojih fantastiènih iluzija (. posebno Behara.. te legende ili vjerska predanja. funkcionalnim i drugim mjerilima. èesto su lokalno vezane. Usmena predanja se mogu razdvajati po tematskim. Stil im je drukèiji od stila predanja" (M. Rasvijetljeni su odreðeni aspekti tog kulturnog procesa. koja. memorat.. dakle. Usmena predanja su svojevrsna hibridna forma s umjetnièkim i životnim funkcijama i javljaju se u tri osnovna naèina iskazivanja (kratko saopštenje. historijska. kao kriterij za njihovo definisanje. u njihovu se istinitost vjeruje. Kako su predmet ovog referata vjerska predanja o šehitima. znaèajnog književno-preporodnog èasopisa Muslimana u Bosni i Hercegovini s poèetka XX vijeka. ali je njihov unutrašnji iskaz razlièit od predaje. 131-132). dok se vjerovanje u istinitost i saznajni karakter predanja. one ne izazivaju jezu i ne unose disharmoniju u život. nego naprotiv vjerovanjem u Božja i svetaèka èuda nastoje. Ovaj referat posveæujem usmenim narodnim predanjima. Poput mitoloških predanja sadrže i legende element èudesnoga. po porijeklu. kao jednog od prvih muslimanskih kulturnih èasopisa. mitološka ili demonološka predanja. Boškoviæ-Stulli. donijeti skrušeno smirenje.). uloga i znaèaj tadašnjih èasopisa i listova. uspostaviti red i harmoniju. gotovo ne nalazimo na objavljenim stranicama Behara. knjiške.

Godina 1125 (1713)". keramete. "Man carries his head under his arm".4. U Bosni i Hercegovini gotovo da nema starijeg muslimanskog groblja za koje usmeno predanje ne tvrdi da su tu. 42-43) Islamska religijska vjerovanja u evlije. stilski uglavnom nerazvijene i šture informacije. šehit iz doba Fetha".). Neka je svaka hvala Allahu. U popisu se doduše ne navodi motiv kefaloforije. POF XXXI/1981. i 1928. nauènici. osvajanja Bosne 1463. Allah ga je uèinio znakom svoje moæi. inaèe veoma èest. što nikako ne mora znaèiti da Sarajlijama i anonimnom sastavljaèu popisa ovaj motiv nije bio poznat. Da je u muslimanskoj usmenoj tradiciji Bosne i Hercegovine motiv odavno bio poznat svjedoèi jedinstven kronogram u turbetu na groblju u Kozarcu iz XVIII vijeka: "Bože. Dobrotvor ovog djela je plemeniti kapetan Kozarca Mehmed-beg. str. Bejtiæa i drugih do danas. a nose meðunarodnu oznaku F 511. I. Sarajevo. poznata su u Irskoj i Italiji. Poznato je da su ova predanja uobièajena i vrlo rasprostranjena u Turskoj i na Bliskom istoku. M. novinari i drugi: od Fejze Èavkiæa (Banja Luka 1903.kefaloforima su kratke. Varatanoviæa. H. 1982. kao i "glasoviti Mustafa-aga Èorbadžija.šehiti koji su izginuli u vrijeme Fetha.Bejtiæ. njihove nadnaravne moæi ili èuda. 1927. Neka se za njega zauzme Božiji vjerovjesnik (Muhammed).) do S. èiji je grob na Obhoði takoðe mjesto hodoèašæa Sarajlija. Èajkanoviæa i M. B.). junaèki se neko vrijeme borio i sa odsjeèenom glavom došao na ovo mjesto. primi od nas ovo dobro djelo u ime svih muèenika (šehida) i našeg vjerovjesnika Muhammeda. studenti. Tu pretpostavku potvrðuju zapisi i zabilješke te objavljena folklorna graða od kraja XIX vijeka. godine. (M. bosanskohercegovaèki sakupljaèi su postepeno bogatili fond graðe o usmenim predanjima u Bosni i Hercegovini i svojim 150 . godine u popisu sarajevskih evlija i njihovih grobova kao kultnih mjesta (A. str. kao i u šehite-kefalofore u bosanskohercegovaèkom muslimanskom stvaralaštvu registrovana su i oko 1832. a grob mu je mjesto hodoèašæa". pored ostalih. Traljiæa. pokopan kraj Musale. Hadžijahiæa. Kadiæa i A. Mujezinoviæ. ðaci.. 111-121). 1908.). uèitelji. Islamska epigrafija III.1951. Ova usmena predanja su redovno ukrašena natprirodnim motivom o kefaloforiji.0. sahranjeni i turski ratnici . Kemure (Sarajevo. Filipoviæa (Beograd. èija je funkcija da saopštavaju sadržaje iz religijskih uvjerenja naroda. Prema objavljenoj graði i meðunarodnom indeksu motiva. tzv. Sejfudin-ef. Kreševljakoviæa (Sarajevo 1927. U popisu su spomenuti Kizil Veli-Dede. R. kada se u sakupljanje i objavljivanje usmenih predanja ukljuèuju obrazovani pojedinci. gospodaru svjetova. Bože. koji je "pao kao šehit u službi carskog pješaka. ovo je turbe poèivalište muèenika (šehid). M.

sakupljanjem i istraživanjem stvarali osnovu za savremena zakljuèivanja. anonimni su i nepoznati pojedinci. Sv. kako tradicija kaže. Gemulus iz Gana i drugi). str. koje su primili Božjom voljom ili nekom drugom natprirodnom mistiènom silom. npr. Karakteristièan motiv nošenja vlastite odsjeèene glave poznat je ranokršæanskoj tradiciji zapadne Evrope. Banja Luka 1989. brojne lokalne sredine. Susreæemo ga u starijim životopisima svetitelja . Veæina gazija i šehita. S druge strane.muèenika (Ursus i Viktor.. 5159). kao žrtve ljubomore i spletke (npr. takoðe odsjeèena glava. U usmenoj muslimanskoj tradici poznate su dakle i registrovane dvije književne kategorije. Krnjeviæ (Usmene balade.. Elisiju je. Muslimanska historijsko-religijska predanja o bogougodnicima i muèenicima . braæa šehiti sa Šehitluka u Banjoj Luci i mnogi drugi. Pored poznatih usmenih predanja o šehitima. Dujmu) kaže da je on nakon pogubljenja nosio svoju odsjeèenu glavu preko rijeke. a na drugoj (poetskoj) o muèenicima koji su život izgubili nevini. prozna i poetska. te stavio na kamen koji se istog èasa pretvorio u sarkofag u kome poèiva sveèevo mrtvo tijelo. u osnovi istog sižejnog tipa u kojima se govori na jednoj strani o šehitima. Putevi 6. str. sahranjeni po starim muslimanskim seoskim grobljima. Maglajliæ (Prilozi prouèavanju usmene književnosti na stranicama èasopisa Novi behar. osobito onih što su. variraju u rasponu od prièanja o stvarnim historijskim liènostima do predanja o anonimnim pojedincima sa natprirodnim osobinama. šehit kefalofor iz istoène Bosne. 196) i M. 151 .kefaloroforima i evlijama. a na što su skrenuli pažnju H. nakon èega je svetac-muèenik uzeo glavu u obje ruke i praæen anðelima odnio je na brdo. trojica braæe šehita iz okoline Vranduka.kefaloforima. u Bosni i Hercegovini su poznate i poetske forme istog i sliènog sadržaja: "Obeležavanje šehita kao muèenika koji naknadno dobija oprost od Boga javlja se u nekoliko izrazito uspelih balada". ratnicima . Sv. Regula i Regulus Elifius iz Tula. stolaèka balada o Mehmed-agi Šehiæu. balada o vješanju hodže Kusture i o pogibiji Hifzi-bega -umišiæa). Justinijan je svoju odsjeèenu glavu nosio do morske obale i dalje preko mora sve do luke. sve do groblja u kome je sahranjen. Kršæanska legenda o svetom Domniusu (splitskom sv. banjaluèka balada o potopnici Bisernazi. po legendi koja je zabilježena u njegovu životopisu. Takvi su. pamte imena svojih evlija. legendarni Krk bin Kul-aga. osobito varoške. takvi su nekolicina sarajevskih šehita i evlija. šehita i gazija za koje se ponekad mogu naæi potvrde u historijskoj graði. šejh Jujo (Mustafa Ejuboviæ) iz Mostara i brojni drugi pravednici koje spominje muslimanska religijska tradicija u Bosni i Hercegovini.

1949.. Bez opsežnih i detaljnih istraživanja teško je zakljuèiti odakle se mogu širiti motiv o muèenicima koji u ruci nose svoje odsjeèene glave do mjesta vjeènog poèivališta. Na crnogorskom podruèju. kakva su prièanja o šehitima kefaloforima i njihovim grobovima u Bosni i Hercegovini. palim za vjeru i svoja vjerska ubjeðenja. obogati višeznaènim sadržajima brojnih usmenih predanja. ostaje zamagljeno u tami vremena. sv. Hilarianus je oprao svoju odsjeèenu glavu u izvoru koji je provrio na mjestu njegova smaknuæa. koji je takoðe nosio svoju odsjeèenu glavu. Postojanje motiva o kefaloforiji u muslimanskim vjerskim predanjima Bosne i Hercegovine može se objasniti dvojako: masovnim prihvatanjem islama od strane kršæanskih starosjedilaca. kršæanstvo i islam. sv. (upor. nastala iz zajednièkog ljudskog sna o Božijoj pravdi za sve nedužne žrtve i pravednike. Placidus iz Disentisa je nosio svoju glavu do manastira u marami koju je isprosio od neke pralje. Da li su neki stariji religijski slojevi odigrali ulogu u njegovom nastanku. Heleriusu su na ostrvu Jersey. je prema legendi je stajao bez glave još èitav sat. koje su u doba bosanske samostalnosti u narod mogli unositi franjevaèki misionari i drugi propovjednici te s druge strane. a zatim je u pratnji anðela odnio svoju glavu do mjesta na kome je pokopan. koga su kod Bajona posijekli Mauri 900.: Psychologie der Legende. u èemu je znaèajnu ulogu nesumnjivo odigrala islamska ulema po novoosnovanim varošima. pogotovo o onima koja su vjerskog karaktera. 1986. njihove tekije i zavije po gradovima i selima Bosne i Hercegovine (upor. poznata je Krajivskom.koja od tada nosi njegovo ime. Sv. kao da je živ. u okolini Bara. Sarajevo. èasopis Behar propustio priliku da nas prije devedeset godina. 122123). godine. ali se veæ sada može pretpostaviti da su religijska prièanja o muèenicima. nadbiskup Ruana Leo. u kojoj su roðene dvije velike svjetske religije. pri èemu se ne smije iskljuèiti moguæi uticaj ranijih kršæanskih vjerskih kazivanja. Sa žaljenjem moram konstatovati da je i pored svoje nesumnjivo znaèajne uloge u književno-kulturnom preporodu Muslimana Bosne i Hercegovine. te vojnici i trgovci. godine. Æehajiæ: Derviški redovi u jugoslovenskim zemljama.). u nekom naselju glavu odsijekli razbojnici (Vandali) i on je glavu nosio u rukama stotinu koraka daleko. nakon propasti Bosne 1463. Podruèje koje se za sada može naslutiti je oblast drevnog Bliskog istoka. a posebno brojni derviši. Freiburg. u širenju islama. Dž. Gunter. itd. H. 152 . njegove kulture i tumaèenju njegove suštine. str.

can be changed in the course of time. They are often bound to local situations.. cephalophori and their tombs in Bosnia and Herzegovina. Therefore. People tend to believe in their truth. their origin came from books. and legends or religious traditions. They were connected to churches and the places of worship. as a criterion for their determination. or medieval biographies of saints (hagiographies). There are four fundamental types of tradition: etiological. An oral tradition is a peculiar hybrid form with artistic and living functions. May Allah make him the sign of its power. It appears in three basic manners of narration (a short summary. The basic inspiration of tradition can be seen in a human meeting with extraordinary and unusual. We give as an illustration here a chronogram from a tombstone (tourbet) from the cemetery at Kozarac from 18th century: "Dear Lord. historical. The religious traditions are tales that have been made after apocrypha. he has fought bravely for a while and he has come with his head cut off to this place". One can find some confirmations about them in the historical 153 . the Ottoman Turkish warriors had been buried.. such as the stories of shahids. to enrich us ninety years ago with the multiple meaning articles about numerous oral traditions. unfortunately. mythological. In Bosnia and Herzegovina one can hardly find an older Moslem cemetery without the oral tradition attached to it that claimed that in that place. but they assumed certain folklore features in the process of oral transmission from one generation to another. whereas the belief in truthfulness and the cognitive character of tradition. as well as the other journals from the revival period failed. a memort and a fabulat).The Oral Tradition about Shahids and their Graves Behar. fallen warriors for the faith (shahids) and the brave ones (gaziyas). This does not mean that has no been such tales in the traditions of other people. and we are going to speak about them in this paper. but their internal expression differs from the tradition. in addition to the others. particularly those of religious character. this is the cemetery where the martyrs found their final rest. They contain the elements of miraculous.) Numerous local communities remember the names of their "good men" (evliyas). They were the shahids who lost their lives in the time of Sultan Mehmed el-Fatih (the Conqueror) during his conquest of Bosnia in 1463.

154 .sources.

41. 1951. Kroz sav period postojanja èasopisa (izuzev u sedmom godištu) objavljivane su usmene umotvorine.30-52.Rašid Duriæ ESTETSKA. trajnije i složenije od historijskog. epska pjesma prolazi kroz prostor širi od našeg.-1912. Tragom srpsko-hrvatske narodne epike. U jednom od zadnjih veæih egzodusa u postaneksionom austrougarskom periodu. knj. na kojoj je zasnovano njeno nastajanje i oblikovanje. One su imale snažnu ideju. meðu njima i epske pjesme. L knjiga. O migracionom kretanju u južnoslavenskoj epici. nošena kao blago duhovnog biæa. do poèetka 20. i sandžaèkog prostora dospjela do Istanbula i Izmira. Neodoljivom snagom usmenog trajanja. Zagreb.. Komentirane epske migracije svojstvene su i muslimanskim epskim pje-smama objavljenim u èasopisu Behar. odisejski motiv povratka muža iz višegodišnjeg sužanjstva na svadbu žene. 1. Takva strukturalna svojstva epske poetike možemo dokazivati komparacijom epova svjetske književnosti uopæe. Takvu simbiozu možemo pratiti kroz proces nastajanja i trajanja prvih zbirki. i vrijeme. ili posebno sa muslimanskom epskom pjesmom. str. prvi zbornik južnoslavenske usmene lirike i epske pjesme. Epskom pjesmom duhovno je oblikovana èitateljska publika na maternjem jeziku. epska pjesma prelazi i spaja prostore. stoljeæa. iz krajiškog. meðu kojima je pozamašan broj muslimanskih umotvorina. nacionalno-otrežnjavalaèku i prosvjetiteljsku zadaæu i snagu.. gdje Murko navodi da su muslimanske epske pjesme dospjele èak do Bagdada.-1932. prononsirajuæi i spajajuæi nacionalna sa univerzalnim kulturnim vrijednostima. zaustavi se u dalekom Anadolu. Muslimanska epika pratila je èesta selenja stanovništva. ETIÈKA I STRUKTURNA SVOJSTVA MUSLIMANSKIH EPSKIH PJESAMA OBJAVLJENIH U BEHARU 1900. Migracija stanovništva povezana je sa migracijom epskih motiva i trajanjem epske pjesme. Naprimjer. razraðen je u nizu muslimanskih epskih pjesama. nošenoj od muhadžira iz Bosne i Hercegovine i Sandžaka. posebno na 53.1 Tada epski život biješe još jedinstven sa realnim. I Epska pjesma duhovna je tvorevina koja se ne zaustavlja u lokalitetu prvog oblikovanja. od kojih su neke objavljene u èasopisu Behar. naroèito od 17. posebno muslimanskoj. preko bh. od kojih je meðu najstarijim zbi-rka Erlangenskog rukopisa. vrijeme i generacije. putovanja u godinama 1930. ova je pjesma. Djela JAZU. opširnije vidi u: Matija Murko. Usmenom poetskom nužnošæu. 155 .

u Beharu bismo našli bogatiju i strukturalno raznolikiju epsku pjesmu. uglavnom južno-hercegovaèkog tipa. . muslimanska se epika obznjanjuje javnosti zakašnjenjem od jedne generacije. èak možda istog pjevaèa.izražavanje dramatièkog protoka vremena: Dani su joj kao godinice.3 2. Sarajevo.2 Ovako. 156 . dan i noæca crna. a sahati kolik mjesecovi. 3. Praktièni. Navodimo neka opæa.ponavljanje provincijalizma: sebeka. Ipak. Objavljivanje dužih epskih pjesama u nastavcima (zapoèeta npr. Niz opæih mjesta i epskih formula navodi na tezu da su pjesme objavljene u Beharu produkt jedne epske škole. Dodamo li kritièkoj ocjeni tadašnje postojanje žive epske pjesme ne samo širom BiH veæ i u njenom centru Sarajevu.izražavanje kritike prema junaku koji je zapostavio isprošenu djevojku: Ti zakupi zelenu livadu ti zakupi. Svjetlost. smatramo da je zastupljenost epike u jedanaest godišta Behara preskromno.. . itd... Uvažavajuæi navedeni praktièni rezon. i one su dragocjene u prouèavanju i u sagledavanju posebnih i zajednièkih estetskih i strukturnih svojstava muslimanske epike. jednostavnog sižea. Više je objavljeno kraæih pjesama u jednom broju èasopisa.redovitom upotrebom broja devet u odmjeravanju broja godina provedenih u sužanjstvu. slavensko-islamske simbioze i samobitnosti.. Da su urednici imali više smisla i organizacionih sakupljaèkih sposobnosti. Vukovom Pjesnaricom 1814. . iz Behara baštinimo pregršt od svega desetak epskih pjesama. Ranije od muslimanskih epskih pjesama objavljenih u Beharu objavljene su samo èetiri knjige ovih pjesama. Sve epske pjesme objavljene u Beharu upuæuju na južni hercegovaèki tip. a dekike. ponavljajuæa mjesta koja navode na tezu da su pjesme djelo jednoga pjevaèa: . prosvjetarski i nacionalni osvještavaèki karakter èasopisa Behar je vjerovatno utjecao da su u njemu objavljivane uglavnom kraæe epske pjesme južnog hercegovaèkog tipa.. èiji su sakupljaèi i redaktori bili poznati Herman i Marjanoviæ. pjesmama Ženidba Nakiæ Husejina i pjesmom Sestra i brat u sužanjstvu) nije nažalost imalo kontinuirani karakter. rjeðe dužih pjesama u nastavcima. Neke od njih moguæe je koristiti za komparativna samjeravanja sa srpskom i sa hrvatskom epikom. Dženana Buturoviæ u Studiji o muslimanskim epskim pjesmama Hermanove zbirke. Strukturne osobitosti tih pjesama posebno je izdvojila i djelomice obradila dr.upuæivanjem na višestoljetne starenièke korijene i kontinuitet bosanske. 1976. srg.. objekcija o marginalnoj ulozi epike u Beharu je opravdanija. U vremenskoj komparaciji sa objavljivanjem prvih srpskh epskih pjesama. sjerotica. al je ne pokosi. jedne socijalne sredine.

pjevaè se služi uglavnom ikavskim idiomom. . no ne 157 . Hermanovim i Marjanoviæevim zbirkama muslimanske epike. Stvaralac ovih epskih pjesama kao da šire poima etiku junaštva. Kroz njihovu srèanost i odvažnost oèuvana je ne samo uspomena veæ uzor i ideal kojemu valja težiti. po narod bitne dogaðaje i pojedince. . turcizama i persijizama u maternji izraz. potom braæa Hrnjice. Pjesme objavljene u Beharu znatno odudaraju od tipiène agonalnosti.isticanje sjaja muslimanske tradicije življenja. Uz hercegovaèke imenovane junake. . U komparaciji sa najpoznatijim. . . no nisu razraðeni veæ usputno zahvaæeni.likovi brane i zastupaju humane vrijednosti življenja. . i u pjesmama objavljenim u Beharu. u ovim su pjesmama opjevani i najèuveniji Džerzelez. i drugi. dokazujuæi da se ona socijalno uspostavlja ne samo borbom i snagom veæ i snalažljivošæu. Nuko bajraaktar.sažetost epskog pripovijedanja. .jednosmjerno i pravolinijsko oblikovanje radnje.Kao i drugim. etièku i kulturnu misiju.znatan udio islama u oèuvanju muslimanske narodnosne tradicije: redovito uzdanje u Allaha. uzimanje abdesta neposredno pred ratnièki okršaj itd. pameæu i dobrotom. Kao i druge. i epske pjesme u Beharu imaju historijski okvir. zbog èega je za razumijevanje i doživljavanje pjesama nužan preduvjet njihovo prethodno tumaèenje. katkad i ijekavizmima. Uz tolerantan odnos protivnika. Tale Lièanin. Peèat pjevaèeva stvaralaèkog individualiteta prepoznatljiv je u sljedeæim zajednièkim obilježjima: . .èesta i presudna uloga djevojke u oblikovanju i u rasplitanju epskog sadržaja.snažan stilski upliv arabizama. Time su i ove epske pjesme vršile prvorazrednu nacionalnu.najèešæi motiv je ženidba sa preprekama junaku.. njeno etièko i emocionalno prevlaviðavanje nad muškarcem. muslimanske epske pjesme u Beharu su saèuvale sjeæanje na minule. u bosanskom muslimanskom duhu oživljeni su atmosfera i ambijent južnoslavensko-orijentalnoga amalgama življenja. I u njima su sukobi neminovni. II Sadržajna os tipiène epske pjesme jest ratnièki dogaðaj ili sukob likova. a bez njih je epski dogaðaj neizvediv. pjesme objavljene u Beharu imaju svoje stilska i etièka obilježja. sa osobenom etikom viteštva.

veæ onih koji su imali znaèenje za lokalitet nastajanja. Sužanj Ali-beže kao i komentirana pjesma ima isti. unoseæi u glavni tok zbivanja niz dogaðanja koji odgaðaju zapoèeti tok radnje. Dojam trenutne dramatiènosti ostvaren je èetverostrukim ponavljanjem aorista: Kad kauri Duvno porobiše I Gabele malo zahvatiše Džafer-bega dvore porobiše I dvoje mu djece odvedoše Mehmeda u svili povjena Ismihanu od sedam godina. Motiv sužanjstva varijantno je inoviran u pjesmama baladiènog tona Brat i sestra u sužnjstvu i Sužanj Ali-beže. koja æe se sažaliti nad tužnom sudbinom vršnjaka. Odgaðanje pjesnik razvija ne tipiènim sukobima uèesnika (kojih nema nakon citiranog prizora) veæ oblikovanjem sadržaja bezgraniène ljubavi sestre Ismihane prema malešnom bratu. Ruža je sve uèinila za njihovu slobodu. Tek oženjeni vojno "jednu je noæcu sa ljubom noæio". s razlogom zabrinute za moguæi tragièni ishod bratove sudbine: Ciknu Isma kao zmija ljuta Mehmede brate od matere Ja sebeka ni malo ne žalim Nego žalim tebe sjeroticu Kako æeš mi njemski govoriti? U trenucima neizvjesnosti. i veæ narednog dana. nakon ratnog okršaja. koji je iz kolijevke dospio u sužanjstvo. iz koje æe 158 . U životno presudnom trenutku. baladièan završetak pjesme (susretom djece sa roditeljima). Stoga su u njima najuèestaliji motivi sužanjstva. Konaèan. prostoru. pjesnik razvija poèetni motiv u vremenu.u smislu konkretnih dogaðaja. na zbilji utemeljen pjesnièki poèetak. u toku koje æe Ruža Ismu uputiti kako da pobjegne u svoj zavièaj. likovima i njihovim postupcima. tipiènim in media res postupkom pjevaè nas prvim prizorom suoèava sa dramatiènim prizorom posljedica pljaèkanja na osmansko-mletaèkoj granici. Nakon devet godina sužanjstva. Ona æe od majke izmoliti zajednièku šetnju. prikazom nesigurnog življenja uz granicu. iako majka od silne sreæe umire. preko mora. Stoga upotrebljava digresiju. baladeskni tonus i dramatièan. na epsku pozornicu dolazi banova kæer Ruža. Da bi ispunio umjetnièku spoznaju svijeta. njihova sudbina namjerava se riješiti razdvajanjem: udadbom Ismihane i djeèakovim slanjem u Nijemce. ne dojmljuje se tragièno. izrasta plemeniti lik sestrinske beskrajne ljubavi do samozaborava. uz molitve ženidbe sa preprekama. dospio u tamnicu.

Odisejski motiv oblikovan je na naèin da rasužnjeni dohodi na svadbu sina (koji ga. kao ni ostali svatovi. kojoj se niti spajaju u cjelovito obraðen odisejski motiv vraæanja rasužnjenog (nakon višegodišnjeg ropstva) u dom na svadbu. U objema pjesmama osobenim postupkom razraðen je motiv nadmetanja junaka radi zanosne ljepotice. u pravilu najodanijeg èovjekova prijatelja). daruje svoje "bošèaluk haljine". Epske pjesme u Beharu motivike ženidbe sa preprekama etièki su uzor i naèin kojim mladiæi postaju ljudi.. odreda daruju nevoljnika.. Rasplet nema karakteristiènu snagu odisejskog alegorièkog prepoznavanja."procviliti za dvadeset godina". otkrivši negdašnjeg gospodara: Sitno kuca jasno popijeva Uza svaku žicu popijeva: "Ne èudim se svome milom sinu. želeæi da tim ukaže na njegovu zlu sudbinu pre dvadeset godina: Evo tebi bošèaluk haljina. no Ali-begovoj pjesmi (uz "siæahnu tamburu") kojom želi otkriti identitet. Ja nijesam ni svoj izderao! Tu se niko sjetit ne mogaše. po drevnom obièaju. Iz ove sadržajne osi oblikovana je radnja o nesretnom junaku. nemajuæi pri sebi ništa prigodnije. Izvedba motiva protkana je detaljima muslimanske ženidbene tradicije. Draž pjesme nastaje u dostojanstvenom i nenametljivom držanju rasužnjenog Ali-bega u porodiènom gnijezdu. spontano utkanim u cjelovitu izvedbu pjesme. mostarskog lokaliteta i sižea. Nit se èudim vjerenici ljubi Što me ona poznat ne mogaše Nije sa mnom veæ noæ prenoæila Veæ se èudim ostarjeloj majci Što me ona poznat ne mogaše Kad me pozna dorat od mejdana. ne može se poreæi sugestivna snaga. a nevjesta. U epskom svijetu to je 159 . Svati. Ali-beg bošèaluk vraæa. Što me mlaðan poznat ne mogaše Nije mene ni oèim vidio." Pjesma je ispjevana jedinstvenim misaono-emotivnim zamahom. Iz ovog motivskog kruga originalnom obradom izdvaja se pjesma Begemina i Mustaj-beg. a nizom detalja epske uvjerljivosti (u koje spada i motiv prepoznavanja gospodara Ali-bega od negdašnjeg mu konja dorata. na èijoj æe psihološkoj osnovi sasvim neoèekivano reagirati "robinja Kumrija". ne mogu prepoznati).

s tim da je ovdje modeliran sukob nastao radi ljepotice. naroèito bogato variran i etièki razvijen u muslimanskoj epici. ne znajuæi da je ona "jauklija" Husejina Nakiæa. doèekivanjem musafira u posebnoj prostoriji. U pjesmi je originalno oblikovan: prvo u susretu majke Begeminine i momka. nego što je odveæ tako lipa".uzorno etièko držanje Nakiæa (èuvenog bajraktar junaka u drugim muslimansim pjesmama) koji bajrak smatra alemom svog i narodnog dostojanstva. Etika motivirana u strukturi pjesme sadrži nekoliko osobenih epsko psiholoških rješenja: . Istog viteškosuparnièkog osnova jest i pjesma Ženidba Nakiæ Husejina. kojeg ona odvraæa sa žrtvenièkog puta.. Ljubav svijet pokreæe i njime vlada. Osjeæanjem gorèine mati rezonira da bi bilo bolje da joj je Begemina "slipa. itd. U širi etièki motiv zaštite djevojke "pod manom" (ovdje preprekom harambaše Ale) originalno je utkan ašik motiv neskrivene obostrane ljubavi. Susret momka i djevojke prelomni je moment njihova života.beže pravo da ti kažem: Ja bi volila tvoja ljuba biti Neg ièija na ovome svitu. Epska etika nalaže da u ovakvim sluèajevima. koja je razvila niz psiholoških i dekorativnoraskošnih svojstava feudalnog srednjovjekovnog poimanja viteštva. da bi sebe uvjerio "ima li rašta glavu izgubiti". Al mi te je žao Mustaj-beže Što š poginut od hajduèke ruke. Psihološko pregnuæe na žrtvu u Mustaj-begu æe nastati tek neposrednim susretom sa ljepoticom Begeminom. momak upozna djevojku.snažan poticaj viteškom nadmetanju. i obraz djevojke. Svoju ljubav Begemina otkriva poštivanjem junaka i osnovanim strahom zbog moguæe njegove pogibije: Beg Mustaj-beg živ ti bio majci Stid je mene u te pogledati A kamo li s tobom govoriti. npr. i radi ljubavi život i smrt imaju smisao. 160 . Otud oba junaka imaju jednako etièko pravo i obavezu da se izbore za svoju èast.. izrazima poštovanja muškarca i mladiæa od djevojke. koju je isprosio Ivan Senjanin. pred odluèni sukob. Ali . Pjesma je osobena i po jasnim obilježjima muslimanske kulture porodiènog življenja. no ne u liku kršæanskog protivnika (što je uobièajeno u muslimanskoj epici) veæ u liku istovjernika ale harambaše. Pjesma Begemina i Mustaj-beg originalno je oblikovala prepreku sreæi djevojaèkoj. klanjanjem namaza.

kulu porobila Milostiva sužnje ispustila. koji joj prekasno spazi pletenice ispod kalpaka. Zuko dvori "kapidžiju" uz veèeru. a u komparaciji sa klasiènim pjesmama iz Hermanovih i Marjanoviæevih zbirki. èine zaseban motivski krug. umjesto moguæeg sukoba pjesma završava emotivno motiviranim pobratimstvom dvojice poznatih junaka. iznenaðenog i etièki neodgovornog Atlagiæa na sokaku. klasiènim zbirkama muslimanske epike. Ovakav epilog navodi na tezu da je stvaralac ove pjesme žena ili djevojka koja površno poznaje muslimansku porodiènu tradiciju (poistovjeæivanjem zaruka i niæaha). Njih je u Beharu najmanje objavljeno. prema nadmenom držanju muslimanskih svatova. i oponašanje muškarca. struktura kompozicije im je jednosmjerna i jednostavna. nakon tri godine pod prstenom. Doznavši od braæe da se. Graðena je dijalogom majke i sina. Djevojke u navedenim. ostavivši posramljenog. Od klasiène muslimanske epske pjesme motiva junak djevojke. Njena osobenost je u stvaranju zabavno-komiènog utiska. preodjevena u muškarca.. preodjevene u mušku odjeæu. lirskoepske forme. zanimljivija je pjesma Seka Šestokriloviæa. ova pjesma preuzela je predijevanje u mušku odjeæu. potom cijelu noæ presjedi uz upaljenu svijeæu pored kreveta svoje djevojke. na motiv straha Marka Kraljeviæa. izazvanog zadivljujuæom pojavom Alije Ðerðeleza. Od komentirane.imenima poznatih junaka upuæuje na epski predložak (objavljena u Beharu) jest Ðerzelez Alija i Kraljeviæ Marko. sestra Šestokriloviæa. što je rijetka estetska osobina epike uopæe. Pjesma zavreðuje komentar zbog komiènog utiska. Pjesme objavljene u Beharu u kojim je siže graðen na prevladavanju ženske nad muškom etikom i pameti. Izmeðu ostalog. vješto oponaša "carskog kapidžiju". ostvaruju podvige koje nisu u stanju muškarci uèiniti. zasnovana na obrani djevojaèkoj dostojanstva. Pjesma je rudimentaran iskaz tradicije pobratimstva.izraz toplog gostoprimstva kršæana. Slièan podvig obraðen je u pjesmi Senjanin Ivan. Usljed straha. Vjerojatno najkraæa pjesma. koja je 161 . sa svega 67 stihova. Pravedno ga kaznivši. i uvelièava pravno-socijalnu ulogu "carskog kapidžije". vratara na ulazu u grad ili kulu. tj. koja samo vanjskim oznakama . a èetiri pod niæahom nje odrièe mladiæ joj Zuko Atlagiæ. èiji efektan završetak pjesnièki zgušnjava odvažnost i pamet izuzetne djevojke: Junak bila sina ti ubila Mudra bila. da æe on biti doveden u niz komiènih situacija. djevojka se slavodobitno sklanja u kulu braæe Šestokriloviæa. Ona æe u Atlagiæu izazvati takav zort.

Komparirajuæi komentirane epske pjesme u našem radu (a koje je objavio èasopis Behar). Pašo Guta. Epski pjevaèi pjesama iz Behara su južnog. Njegovim kasnijim otkupom bit æe sagraðena ne samo džamija pobjednika Ferhad-paše Sokoloviæa. III Svaka usmena tvorevina rezultat je umnog rada jednog èovjeka koji može biti vanredno darovit. epskim vrelima. U muslimanskoj epici takvih je poznato desetine. ocjenjujemo da je pjevaè pjesama iz Behara relativno niskog epskog kvaliteta. èiju je snagu pjevaè utkao u vojnu pobjedu. hercegovaèkog izvora. Epska pjesma Ferman iz kaurske zemlje veæ od naslova (koji je epski razraðen na poèetku pjesme) dokazuje nepoznavanje uobièajenog procesa komunciranja. Istinskih stvaralaca. Salko Vojnikoviæ. ova pjesma kratkom formom i etikom zbližavanja protivnika svjedoèi prenošenje motiva iz hrišæanske u muslimansku epiku. naprijed navedenih. iz kojih su proizišli nesumnjivi procesi epske retardacije. do tipiziranja i bilježenja) ocjenjujemo da su epske pjesme iz Behara nastajale kontaminacijskim procesima spajanja. a meðu najveæim jesu Avdo Meðedoviæ. Murat Kurtagiæ i drugi. u kojoj æe biti zaslušan poznati i bogati kršæanski junak. U ovoj. izmeðu prosjeènog i lošeg improvizatora. i u materijalnom motivu. Osim toga. Više je prosjeènih dobrih prenosilaca baštine. Mehmed Kolakoviæ. Pjesma je salba epska obrada historijski znaèajne vojnièke pobjede Ferhad-paše Sokoloviæ vid Kršæanskom vojskom u Sloveniji u zbilji rezultiranom znaèajnim materijalnim dobitkom (u koji svakako spada i otkup kršæanskog prvaka). Oblikovana je na konfrontaciji dviju vjera. preko gubljenja. Beæir Islamoviæ. najviše loših improvizatora. Oni su se samo inspirirali bogatim bh. I pjesma Kako je sagraðena Ferhadija je rudimentarne epske strukture. strukturno slabo oblikovanoj pjesmi vrijedno je istaæi samo nekoliko realistièkih svojstava. propadanja i varijanata. njenom zaokruženom motivikom. razvijenom versifikacijom i složenom 162 . i zauzima znaèajnu ulogu u strukturi ove epike.razraðena etièka forma u muslimanskoj epici. i to u slici poraza bosansko-muslimanskih ratnika. U etapama života epske pjesme (u kojima razlikujemo faze od nastajanja i oblikovanja. i obratno. kao pretpostavci ostvarivanja junaèkog podviga. najmanje je. idealizacijom milostive "turske vire". i njihova pjevaèa sa ranije objavljenim pjesmama i pjevaèima klasièna Hermanova i Marjanoviæeva zbornika i navedenih sandžaèkih rapsoda. veæ i urbana Banja Luka.

epskom strukturom (dvostrukom, èak i trostrukom radnjom u istoj pjesmi). Od visoko razvijenog stupnja književno-usmene kulture, sa desetinom likova u jednom epskom tekstu-pjesmom u pjesmi, pjesme objavljene u Beharu od svega toga su malo šta zadržale. Pjevaèi pjesama objavljenih u Beharu nisu bili umno volumeniozni da nastave, èak ni da oponašaju visoki dostignuti kompozicijski i stilski stupanj, u znanstvenim svjetskim relacijama, èuvene muslimanske epske pjesme, koja je u svojem najrazvijenijem stadiju dospjela do epa i epopeje, postavši time kompozicijski kuriozum i homerski izazov. Pjevaèi epskih pjesama iz Behara lokalnog su obilježja stila i kompozicije. Od desetak pjesama samo je u nekolicini na momente progovorilo istinsko stvaralaèko nadahnuæe. Ipak, pjevaèima pjesama iz Behara ne može se poreæi mjestimièna jezgrovitost oblikovanja epskog sadržaja, zatim bogata zapažanja socijalnog i obièajnog života Muslimana iako katkad površno, èak i pogrešno prikazana), soènost lokalnog južnohercegovaèkog kolorita, te mjestimièna dramaturška svojstva epskih scena. Lingvistièki aspekt epskih pjesama objavljenih u Beharu zavreðuje posebna istraživanja, od orijentalizama (koji oblikuju osoben bosansko-islamski ugoðaj tekstu), zatim iznalaženje i komentar stilematskih svojstava provincijalizama i neizvršenog jotovanja, svojstvenog za širi prostor bosanskomuslimanskih govora. Esthetic, Ethical and Structural Features of Moslem Epic Songs in Behar 1900-1912 Every oral creation has been the result of a cognitive labor by a single human being that can be extremely talented. There have been tens of them in the Moslem epics. The greatest among them have been: Avdo Meðedoviæ, Mehmed Kolakoviæ, Salko Vojnikoviæ, Beæir Islamoviæ, Pašo Guta, Murat Kurtoviæ and the others. Among the names aforementioned there have been the minimal number of those who were true authors. There have been more of them who could be described as average in the way they transmitted the epic heritage. Most of them were poor improvisers. When comparing the epic poems commented upon in our paper (and that had been published in the Behar journal), and their chanting with the poems that had been previously published in the classical collections by Hörmann and Marjanoviæ, as well as the mentioned Sanjak Schedules, it is our judgment that the singer of the songs in the Behar journal was of a relatively low quality, somewhere between an average and bad improviser. In the 163

epic song's stages (where one can distinguish certain stages from a very act of creation and shaping, through a process of losing, declining and their variants, to the stage of grouping them under typical labels, and, finally, to their recording), it is our judgment that the songs from the Behar have emerged in the contamination processes of linking each other. The definite process of epic retardation followed. The epic singers of songs from the Behar came form the southern source, from Herzegovina. The abundant Bosnian and Herzegovinian epic sources, their encompassing motives, developed versification and the complex epic structure (a double and even triple action in the same song) have just inspired them. The poems published in the Behar retained little from the highly developed level of oral literary culture, and with the tens of characters contained in the single epic text. The singers of songs published in the Behar did not have enough cognitive potentials to continue, and let alone imitate, the highly achieved level of the Moslem epic song in terms of style and composition. That song had reached the heights of epic having become a curious feature in composition and the Homeric challenge. It displayed the local style and composition. Out of ten songs, only the few of them succeeded to reach the true creative inspiration. Nevertheless, the Behar epic songs' singers cannot be denied a personal succinctness in shaping the epic contents, the rich observations of Moslem social and customary life, although at places it appeared as superficial and even shown incorrectly, a succulence of local South Herzegovinian color, and, at places, some dramatic qualities of epic scenes. The linguistics aspect of the epic songs published in the Behar is worth a further research. One can find in them many orientalisms, a commentary of stylematic features of provincialisms and the unfinished process of jotovanje (palatalization), that had been characteristic for the wider area of Bosnian and Herzegovinian speeches.

164

Muhamed Hukoviæ MUSLIMANSKI KNJIŽEVNICI U GAJRETU Glavna skupština društva Gajret, godine 1909. odluèila je da se list Gajret, koji je dotada donosio gotovo samo društvene vijesti, pretvori u književni list, što je on poèetkom 1910. godine i postao. Oèekivanja da æe se u listu pojaviti i dotada poznata imena: S. Bašagiæ, E. Mulabdiæ, O. N. Hadžiæ i drugi nisu se ispunila što pisac osvrta u Biseru pod naslovom Trogodišnji književni rad Gajreta, potpisan inicijalima H. J. objašnjava posljedicom politièkih i stranaèkih trzavica, rušenjem starog odbora i unošenjem æiriliènog pisma u list. S pohvalom se istièu neki književni radnici kod kojih su prevladali opæi interesi naroda pred stranaèkim, èesto liènim interesima pojedinaca. Opravdano se u ovom osvrtu istièe da su to razlozi zbog kojih list nije mogao dostiæi literarni domet koji je imao list Behar. Gajretovu prozu predstavili su svojim prilozima Hamdija Muliæ /Ata Ner'es/, Hazim Muftiæ, Hafiz R./ pod kojim imenom se, vjerojatno, krije Šemsudin Sarajliæ/, Hifzi Bjelevac, Mustafa Èeliæ Gazanfer. Zajednièka tema veæine priloga je buðenje svijesti muslimanskog naroda, osuda negativnih pojava koje su ozbiljno zaprijetile moralnom, materijalnom i obiteljskom padu društva. I u prozi kao i nekim pjesnièkim tvorevinama osuðuje se nekritièko povoðenje za tuðim obièajima; stilom života, stranim natruhama u jeziku i govoru, slijepo podržavanje tradicijama Muslimana stranog naèina života. Problem iseljavanja tretiran je iz više aspekata, ali s posebno oštrom osudom neodgovornog odnosa prema ise-ljavanju, na ravnodušan mir, fatalistièko ponašanje, a u nekim sluèajevima i neozbiljan odnos prema tako vitalnim pitanjima sudbine ovog naroda. U socijalnoj sferi ukazuje se na pogubno, razarajuæe djelovanje nekih asocijalnih pojava kao što su alkoholizam, pojava prostitucije, kocka, bezdušno trošenje novca. Fatalan uticaj u maloj bosanskoj kasabi bilo je otvaranje birtije s pjevaèicom "iz prijeka" pa je i to èesta tema u proznim književnim prilozima svih listova koji su izlazili u doba austrougarske vladavine. Prilozi s pouènim sadržajima nalaze se meðu najbrojnijim prilozima - zahtjevi za reformom nastave, obrazovanjem ženske djece, pa ta didaktièko-prosvjetiteljska komponenta, koja nekada ostaje na razini publicistike, veoma rijetko ima elemente literarnog ostvarenja. Ima u nekim crticama i najave prvih klasnih nesporazuma, pojava industrijske tehnologije 165

u procesu rada, zateèenost radnika s ruènom proizvodnjom pri uvoðenju tehnièkih sredstava i mašina itd. HAZIM MUFTIÆ spisateljski rad zapoèeo je u Beharu kratkim crticama, a bogatu aktivnost u listu Gajret, posebno u godinama 1910. i 1911. da bi naglo poslije dva priloga u 1912.g. prekinuo sa suradnjom. Ukupno je objavio osamnaest tematski raznovrsnih priloga od kojih prevladavaju teme s pouènim sadržajima. Pouka je nenametljiva, iako je nekada izravno saopæena ili u obliku pišèeva komentara, ili je izrièe jedna od liènosti, ili se ona sama èitaocu nameæe slijedom toka radnje. Te male prièe /crtice/ s tezom odraz su tadašnjih aktualnih zbivanja od kojih su neka imala izuzetan znaèaj za vjerski i društveni život Muslimana. Jedna pojava morala je ozbiljno zabrinjavati - problem otuðivanja muslimanske školske omladine koji su, boraveæi u tuðini, stvorili kod sebe kompleks stida, osjeæaj manje vrijednosti svoga nacionalnog biæa i njegovih znaèajki u odnosu na evropske vrijednosne sudove. Po povratku u rodni kraj ustruèavaju se ispoljavati svoja nacionalna obilježja, pripadnost svome narodu /Podivljala ovca/. Kritika pasivnog odnosa muslimanskog življa prema vitalnim pitanjima života izražena je u prièici Spavanje hodajuæi, a u crtici Zakljuèak u kahvi pisac iznosi jednu negativnu osobinu svojih sugraðana - da bi se trgli iz letargije potreban im je vanjski poticaj. Uspjela je poredba znanosti s plemenitim metalima /dževahirom/ s porukom da treba prevladati svoje vjerske razlike, ako æe znanje biti u službi prosvjeæivanja i kulturnog preporoda /Nauka-dževahir/. Primjereno je izražen kontrast idiliène slike prirode i sela i siromaštva ljudi /Sestra/, a u prièi Komljenje kukuruza govori se o prvoj pojavi tehnièkih sredstava u obradi zemlje. Kritika zapuštenosti poèetnih vjerskih škola, loš utjecaj takvog stanja na odgoj djece, težak materijalni položaj vjerouèitelja slikovito je prikazan u crtici Sibjan mekteb. Izravna pouka izreèena je u prièi Dvije hiæaje s osnovnom tezom da sve što nije u skladu s Božijim uputama ima negativan odraz u svakodnevnom životu. I ostale crtice /Lafunger, Svoj svome, Ženidba Hifzi-bega Ðumišiæa, Baba Hajdar, Muharemagino brvno, Dva druga, Stara Hata, Èudan uèenjak/ sadrže poruke koje se odnose na aktualne dogaðaje. Meðu prilozima se izdvaja crtica Medenijjet, u kojoj se iznosi težak položaj turske manjine i ostalih graðana muslimanske vjeroispovijesti u Bugarskoj. HAMDIJA MULIÆ - ATA NERÈES u nizu crtica pod naslovom Slièice sa Neretve objavljenih u nastavcima u godištima 1910. i 1911. osvræe se na mnoga aktualna pitanja vjerskog i nacionalnog života Musli166

mana. Prvi prilog objavljen pod tim naslovom doima se upozoravajuæom porukom pisca muslimanskoj inteligenciji školovanoj na Zapadu zbog njenog snishodljivog odnosa prema vanjskim manifestacijama te èeste kvazikulture. Pokušaji nakalemljivanja evropskih obièaja, uzusa ponašanja na patrijarhalnu sredinu èine se smiješnim, pa se u mahalama mladiæi pozdravljaju sa "servus", "klanjam se" i slièno. Jedan od rijetkih mladiæa, obrazovanih na evropskim školama, ukazuje svojoj djevojci na svu besmislenost napuštanja obièaja svoga zavièaja, posebno izbjegavanja upotrebe izvornog maternjeg jezika. Njegovo upozorenje djevojci da èuva materinsku rijeè ganutljivo djeluje na èitaoca: "Nemoj, Ašida, duše ti, više zboriti onako kako ne èuješ da ti tvoja majka zbori, vidi samo kako mi nakazno govoriš. Ne stidi se svoga roda, niti svoje sudbine, meni je sve naše milo i sveto. U ponašanju i u životu budi onako mirna i èestita kao tvoja majka." Divna pouka nama, današnjim generacijama koji ne imadoše dovoljno sluha za ovaj kao i za apel Omera Hume, koji na kraju 19. stoljeæa uskliknu: Brez šubhe je babin jezik najlašnji, Svatko njime vama vikom besidi. Drugi prilozi pod ovim naslovom pisani su s pouènom tezom da se Muslimani treba da prilagoðavaju duhu vremena, da prihvataju nove oblike privrednog i trgovaèkog poduzetništva, da se obrazuju i samoobrazuju, da posvete pažnju obrazovanju ženske mladeži/ prilog pod naslovom Mehmed/. "Radi u vremenu kako prilike tog vremena iziskuju", poruèuje muderis prisutnima. Nema muslimanskog pisca iz perioda austrijske okupacije Bosne i Hercegovine koji nije opisao razarajuæi uèinak prodiranja alkoholizma sa svim njegovim posljedicama: materijalni kolaps cijelih porodica, fizièko, psihološko i moralno propadanje pojedinaca i tragiène sudbine liènosti. Mnogi takvi moralno posrnuli pojedinci, iako kasne, vraæaju se normalnom životu i nerijetko postaju propovjednici trezvenjaèkih ideja. Muliæeva crtica Ovdje ti je, Haso, razgovor podsjeæa na pripovijetku Prvi put s ocem na jutrenje Laze Lazareviæa, jer je Huso kao i Mitar, doživio moralni preporod - dolazi na njivu i ukljuèuje se u obavljanje svakodnevnih poslova. Veoma slièan sadržaj je opisan i u crtici pod naslovom Pokraj Drine autora HAFIZA R /vjerojatno se pod tim imenom krije Šemsudin Sarajliæ/ gdje se "zalutali" pojedinac - sin nekadašnjeg uglednog i bogatog sugraðanina - vraæa rodnoj kuæi i postaje gorljivi zagovornik borbe protiv alkoholizma. U crtici Slièice s Trèivode prilièno uspjelo je istaknuta poredba razmišljanja i ponašanja naših izleta na obližnje izletište kod Sarajeva. 167

Dok evropski èovjek zna koristiti sve blagodati kraja u kojem privremeno živi, dotle naši ljudi uz rakiju, potpuno i fizièki i psihièki opušteni, lažno se predstavljajuæi kao vjernici i domoljupci, kriju prave motive napuštanja svoje rodne grude. U crtici Oko Drine i Lima sukob starog i novog manifestira se prilikom gradnje objekta na gradskom groblju. Pisac je i ovdje, kao i u crtici Dva pisma, na strani nosilaca naprednih shvatanja koji se bore protiv zaostalosti, sujevjerja, nesnalaženja, ali i protiv ropskog i nekritièkog prihvatanja tuðih i muslimanskom duhu i mentalitetu stranih shvatanja. Meðu piscima proznih sastava svakako je najznaèajniji HIFZI BJELEVAC, koji æe literarno najuspješnije iskazati svu dramatiènost života muslimanskog naroda koji se, zateèen okupacijom jedne evropske sile, ne može ukljuèiti u nove tokove života, pa doživljava traume pogibeljne za lièni i obiteljski život Muslimana. U njegovim kraæim proznim radovima prisutne su i pojave prvih klasnih razvrstavanja, prvo poèetne oblike industrijskog naèina proizvodnje, uvoðenje strojeva u tehnološke procese. Naivne su reakcije radnika koji ruèno obavlja fizièki naporne poslove, na prve nagovore sindikalnih funkcionera da bi štrajkom popravio svoj težak položaj. Tako radnik, koji ruèno tuca kamen za posipanje ceste, naziva takve æernimetima /neblagodarnim ljudima/ koji su se najeli pa uzeli fursat", a kada je prvi put ugledao mašinu za mljevenje kamena, on èekiæem udara po toèku. H. Bjelevac je autor najuspješnijeg proznog priloga u ovom periodu izlaženja Gajreta. To je prièa u nastavcima pod naslovom Na kraju. U njoj je opisana tragièna sudbina troje mladih ljudi i tek roðenog djeteta u maniru naturalistièkih opisa najtamnijih strana ljudskog života. Zaèudo da ova Bjelevèeva proza nije skrenula pažnju literarnih poslenika, posebno filmskih radnika, buduæi da je veoma pogodna za dramsku i filmsku obradu. Tekst je pun neoèekivanih obrta, sa dosta uspjelim i minucioznim psihološkim analizama pojedinih situacija. Jedan nepromišljen gest jednog od uèesnika zbivanja izaziva tragediju ostalih liènosti koje su u vrtlogu dogaðaja bez svoje krivice postale žrtve posljedica obmane neiskusne mlade djevojke. Pisac osuðuje inteligenciju koja nema sluha za istinske probleme života i zna više o dogaðajima van svoje zemlje, nego što zna o onome što se pred njenim oèima dešava. Isti društveni tretman imaju i oni koji se iskreno zalažu za narodne potrebe i oni koji pasivno posmatraju što se oko njih dešava, pa Salko, jedna liènost iz prièe, kaže: "Svi su jednaci, i oni koji se za sve brinu i o svemu vode raèuna kao i oni koji bi mogli pomoæi, 168

a ne pomažu." MUSA ÆAZIM ÆATIÆ æe ciklusom religioznih soneta /Ibrahimpejgamber, Musa, Isa, a.s., Zemzem vrelo, Hidžret/ obogatiti ovu tematiku koja æe takoðer biti predmet interesiranja i pjesnika Osmana -ikiæa. Dok se -ikiæ zadržava na opisu spremnosti Ibrahima, a.s., da žrtvuje sina, dotle Æatiæ sa dosta pjesnièke vještine iznosi preobraæanje Ibrahima sa mnogobožaèke vjere u islam. U ostalim pjesmama ovog ciklusa u alegorijskim slikama opisuje se poslanstvo Musaa i Isaa, a.s., te èudotvorna pojava vrela Zemzem u pustinji, kao i spasonosno preseljenje muslimana iz Meke u Medinu. Druge pjesme iz ovog ciklusa objavljene su u Pjesmama od 1900.-1908. /Muhammed, a.s, Islam, Kur'an, a.š., Sveta špilja, Hazreti Omer, r.a. i Bedr /. U pjesmi Jesenski plaè prenaglašeno se slika tamna jesenska noæ koja svojim tmurnim raspoloženjem razbuktava pjesnikovu bol. A i vasiona i svi njeni mrtvi i živi dijelovi su "zvuci jedne pjesme bone". U pjesmi Moja ljubav, posveæenoj Atifi, pjesnik s tugom iznosi da sve njegove želje, nade, èežnje i snovi plove na trošnoj laði i da æe ih divlja bura rastrgati i u more baciti. Na zavidno literarnom iskazu jedre stihove soneta posveæuje Osmanu Ðikiæu. Soneti su, posebno pri sonetima prirodi, ljubavi, suncu kao simbolima i izvorištima radosti i sreæe. Hej, c'jela Narav zapeta je struna, Na kojoj sunce velièajno sklada Himnu ljubavi: veselja i nada Prvi sonet I tako tokom sljedeæih soneta sve je u znaku vedrih i optimistièkih tonova: Poðimo tamo na one vrhunce, Usnom i okom srkaæemo sunce Drugi sonet "Poðimo, ja æu tam te nosit sada, Na svome krilu kao vihor jaki" Treæi sonet Vidiš li njene bokove i grudi, Vidiš li, kakva on je vedra stasa, Krv im i zdravlje licem se talasa Na svemirskim, lunarnim prostorima šeæe se pjesnikova djeva Venus, u plaštu od etira i prosiplje s mlijeènog tijela svoga pelud koji pjesnika opija, razdražuje nerve. Venus 169

a kovrdžasta kosa najviše oduševljava pjesnika. ŠEMSUDIN SARAJLIÆ æe se javiti u godištima 1910.da li æe ona: okvasit grudu mojih pradjedova i 170 . razuzdano. po hazbašèi u sonetima pod naslovom Tri gazela posveæenih Mirzi Safvetu. svoj doživljaj pojava u prirodi i svijetu. vrelo.Dirljivim stihovima i potresnim slikama opisao je pjesnik svoj susret s oèinskim razrušenim domom koji ga je nadahnuo prvim zvucima "bogodane pjesme": Ah. poljubac. srna. i 1912. skladnih akorda. pjesma se probudila. Sa ljubavi zažareno. amber cvijeæe. pjesnik na metaforièan naèin saopæava èitaocu svoje raspoloženje. Pjesnikove izljeve sreæe i radosti pojaèavaju u svakom ponovljenom stihu rijeèi: dušo moja. milovalo. Kao što ljubice cvatu. U tvom krilu prva krila steko: S majèinih usni slušao sam prièe Tople i slatke ko i njeno mlijeko. oganj. opijale. U sonetima Boje i mirisi posveæenim Šemsi H. pripada budnièarskoj poeziji. 1911. nazdravièarske je naravi. hurija. lahor. ja sam nekad ko maleno ptièe. I leksika je primjerena pjesnikoj razdraganosti: izvor. s gradacijama i nade i malodušnosti. sabah zora. Tako saznajemo da su od cvijeæa pjesniku najdraže plave ljubice. hasbašta i još velik broj iskaza koji asociraju na ustreptalost pjesnikove duše. Moje pjesme te nekoliko prijevoda ili prepjeva sa turskog i perzijskog jezika.. lista pjesama romantièarsko-ljubavnog zanosa s izmiješanim sumornim. Iako uspavan. pa se pjesnik pita: . a od svih zvukova pjesniku najviše gode kristalni akordi dragog smijeha svoje drage. pramenje kose. sjetnim i vedrim tonovima.. Jesenje sivilo suprotstavljeno je pjesnikovu zažarenom srcu: Samo moje srce vruæe. Dan jeseni skrhat neæe Kad u netrag sve bi djen'o Pjesma Probudila se. Osim ovih spomenutih Æatiæ je u listu Gajret objavio i pjesme Iz ljubavnih melodija. a pjesnik postao "vjerni rob ljepote". silnim žarom. U pjesmi Ja sam vjerni rob ljepote sudbinski je pjesnikova duša veæ od roðenja "plovila u muzici šumnih sfera". zefir. od mirisa miris duše voljene. èarno oko.

kao u magnovenju. Jedna od rijetkih pjesama u kojoj se pjesniku vraæa nada...... Stari dani....neæe li procvast pomlaðenom snagom neæe li sunce sreænijeg života zasjat nad mojom domajom mi dragom Sumorni tonovi..... ruža malih drhte srca otkucaji! U proznom sastavu Danica je èekala mjeseca. kako je tužan jesenski dan.. nalazi u posljednjoj strofi... što se ponavlja i u strofama u kojima se uz pridjev tužan pojavljuje i pridjev lijep. vjera u život je ona pod naslovom Na busu ljubavi .. dršæe lišæe.. ali i sa naizmjeniènim vedrim raspoloženjem.. Kad sam svoju mladost provodio Kad sam pjevo i kad sam ljubio Jesenskim tonovima prožeta je i pjesma O. Da prevladava ipak nesalomljiv duh svjedoèe završni stihovi: O robe gladni. dok se u pjesmi Piano sva priroda saosjeæa s ustreptalim srcem pjesnika: Dršæe zemlja dršæu vali. pa u bolnom kriku. trenuci malodušnosti zbog iznevjerenih mladenaèkih ideala izraženi su i u pjesmama Ko harfa sam i Slomljeno srce: Ko harfa sam razbijena .posveæenoj Zumreti. koji ne shvaæaju 171 . što nije beznaèajno. nezadovoljstvo i razoèarenje stvarnošæu.. priželjkuje ostvarenja mladenaèkih snova: Èekajuæi kad æe opet doæi. stare tople noæi. Srce moje tugom otvoreno Srce moje u sol zakopano Ali u pjesnikovom srcu bar u tragovima živi sjeæanje na nekadašnji zanos: Tek u srcu nešto osta Što na zanos katkad sjeæa... Da zlobno srce tirana smiri U pjesmi Veèe dogaðaji i zbivanja u prirodi povezani su s ljudskim sudbinama..... koji se.... izražena je oštra kritika ponašanja Muslimana Bosne i Hercegovine.. ne žali krvi. u inaèe ljubavnoj fabuli s neobiènim i iznenadnim zapletima i raspletom.....

U onoj koja se odnosi na Ibrahima. a. troše nemilice novac i nastoje održati staleški ponos.s. neobjašnjivim slutnjama. Rizviæ. U tim. Badava se i anðeo trudi: Nemoj se truditi. pod naslovom Hazreti Ibrahim 172 . da se gase pokopane nade. Taj asketizam. "kobnim nemirima. Poezija FADILA KURTAGIÆA. neka nepostojeæa u pjesnièkim stihovima zamišljena žena æe darivati pjesniku": lijere iz mistièkih veza Posjet ili æe zajedno s pjesnikom: ploviti po puèini mlijeènoj lijerova snenih Margit ili æe poslije radosnog posjeta gospoji /zamišljenoj ženi/ pjesnik ipak išèeznuti: smijuæi se s plaèem. spremni i na velike materijalne žrtve. odaju se provodima. Davno je zaštita utjeha moja Za gore tamne" Anðeo utjehe Neka neobjašnjiva sudbina: "Asketski tada je gušila Dušu mi i vjerovanje" Ja snatrih lamentira pjesnik. M. anðele mili. i plaèuæi u osmijehu U pjesnièkom opusu OSMANA ÐIKIÆA religiozne pjesme posveæene poslanstvu nekoliko vjerovjesnika zauzimaju posebno mjesto.ozbiljnost položaja u kojem se nalaze. samoæa budi u pjesniku vapaj za danima mladosti: Silheuette A u pjesmi simbolièkoga naslova Ilusia ustreptala duša èuje davne akorde mladosti. kratke forme. a tek misao o apstraktnoj ženi unosi bar za tren ravnotežu izmeðu radosti i boli: Sumorna raspoloženja u velikom broju pjesama ostavljaju na èitaoca težak dojam zbog pjesnikova uvjerenja da su uzaludni svi pokušaji da bi tamne slutnje išèezle iz pjesnikove duše.. iluzija i nada. kako kaže prof. odnosno saznanjima da mladalaèki ideali nestaju. ispunjena je simbolièkim znamenjima.

Ali i prije bratovljeve smrti pjesnikinji je neki tužni èas zagorèio život: Ah. K. oèi su im se zaslijepile i Muhammed. ali i prema svome narodu. a u pjesmi Hubul vatani minel imani dovodi u vezu islamske obaveze s dužnostima vjernika prema domovini.. nigdje zvijezda. na èelu kojih stoji Ebu Džehl. Od èetiriju Gajretovih pjesnikinja: Vahide. a. od onog kobnog èasa Dušu ljuti tišti bol.š.s. a umjesto njega iznenada se pojavi ovan koji kao kurban ostade simbolom prinošenja žrtve velikom Stvoritelju. iziðe neopažen iz kuæe. S obzirom na tematiku u drugim pjesmama. da mogu samo èasak prošloj sreæi da se vratim Ja bolujem Vapaj pjesnikinje zbog bešæutnosti svijeta: Tamo niko èuti neæe moga srca uzdisaje Moje misli jer "svugdje je tama. nego je zasjekao kamen. U pjesmi Derviš izražena je vjera u Allahovu pomoæ i pouka da nikada ne treba izgubiti nadu u Božiju podršku. Fatme najobimniji je pjesnièki opus Hatidže Ðikiæeve. a. Kada je Bog. Meðutim.s. a. uèinio je da se maè nije mogao nadnijeti nad glavu Ismaila. da zasije" 173 .spremnost Ibrahima.s. Bog je zbog odanosti oca i sina njegovoj volji. a. koja je pomogla i ovom dervišu da savlada trenutke fizièke klonulosti.. od onog kobnog èasa Bol pjesnikinje ne može ništa izlijeèiti osim: Ah. Šefike Nesterin Bjelevac. ko ubodi od handžara Ah. da žrtvuje sina Ismaila. kakvu sumnju izražava autor prikaza književnog rada lista Gajret u listu Biser. vidio istinsku spremnost oèevu da žrtvuje sina. koji se i danas nalazi u selu Mini kod Meke rasjeèen. U ovoj drugoj opisane su pripreme ubistva Muhammeda. dž. s puno toplih izljeva ljubavi prema bratu. spasio Ibrahimova sina.s. I kod Ðikiæeve prevladavaju tužni tonovi.s. posebno je dirljiv nekrolog bratu Osmanu. Druge dvije pjesme odnose se na vjerovjesnike Isaa. kad su zavjerenici upali u kuæu. a..iznesen je poznati dogaðaj iz povijesti objava . nema nikakve sumnje da je i ovoj pjesmi autor Ðikiæ. i Muhammeda. Oštroj kritici izvrgnuo je licemjerje strogih pobožnjaka u pjesmi Muraija. P..

pa kao što Kranjèeviæ pjeva: Nije ljudska suza da se po njoj gazi.pjesnika pritišæe neka teška mora: Veæ tupi bol mi i osmijeh gorak hladnoæom teškom stalno dušu muèe Kob A zla sudbina prati i proganja pjesnika: Opet bih gonjen osjeæajem èistim. svjetlosti. Vjekovi lice ogledaju svoje Miris zemlje pjesnika guši.K. mora skrivati duboko u srcu svoja osjeæanja: Što mi mlado srce pati.dijete plaèa..zvone neustrašivi poklici: Nek me nose bijesni vali. Važnim životom ja živio istim I sve bih druge želje.Opet jesen Zbog toga što okolina nema sluha za njen nespokoj. al ne kloni radi sudbe. dijete tuge .. veæ ko sjajna zvijezda da u zvijezde plane". U krilo im rado hrlim Boni akordi U vrtlogu tadašnjih zbivanja i pjesnik B. jer svako pojedinaèno srce ljudsko je "svijet za se. borba tvoja nek je jaèa Pjesnikinja se ipak ne predaje . što u duši svojoj skrivah nigda niko neæe znati Bolovi A u pjesmi Ne ostavljaj izražen je protest zbog olahkog napuštanja rodne grude: Ti si dijete zemlje bola. on se obraæa izvoru snage. tako i Muftiæ klièe: I u suzi svakoj iskrenoj dubokoj. strasti stišo Odbaèenim A u pjesmi Svijet na Kranjèeviæev naèin uzdiže ljudske boli. želi se diæi u vanzemaljske sfere: O sunce svemoæno. S ljubavlju žarkom vama bijednim prišo. 174 .Muftiæ ne vidi neku svijetlu buduænost za svoj narod .

daj mi da izgovorim. prostitution. a blind support of the old ways of life. However. A considerable portion of texts dealt with the reform of schools. Awakening the Bosniak people's minds -criticism of negative tendencies and events. The problem of immigration to Turkey was treated in particular. etc. Šemsudin Sarajliæ under the pen name of Hafiz R. Ili je to jecaj roba koji grca. foreign words and expressions in language and speech. iskrena vjera. Mustafa Èeliæ-Gazanfer. i carstvima vjeènim neprestano hrlim Èovjek Iako je pjesnik svjestan da: Znamo avaj da se nešto prijeèi. In their works one can usually find the same. common theme. and gambling. Il pobožne duše nebu topla hvala. such as alcoholism. it did not manage to attract the famous names. pa se pjesnik obraæa Bogu rijeèima: I ja pružam srce vjeèitom Bogu. who did not agree with the new political orientation of the Gajret Society. education 175 . A fiction in the Gajret journal was represented by Hamdija Muliæ. spending larger sums of money. Zlokobno i suro meðu pute naše Pomirenje The Moslem Writers in the Gajret In accordance to the decision passed by the Main Assembly of the Gajret Society. Il osjeæanje kobno novih zala Duša Utjehu. the journal with the same name began to publish literary pieces in the beginning of 1910. Hifzi Bjelevac. Edhem Mulabdiæ and Osman Nuri Hadžiæ. Warnings were issued against asocial behavior. na vjeènoj vatri tvojoj i zemlji blatnoj da ne dam nijedan dio sebe Molitva Upitanost pjesnika koji neodluèan stoji pred saznanjem da u svijetu ipak prevladava tamna strana života: Ne znam je li krik to uvreðena srca. Hazim Muftiæ. a blind imitation of foreign customs and habits. such as Safvet-beg Bašagiæ. mir i zadovoljstvo donosi duboka.

Muftiæ did not see a bright future for his people. 176 . and the poet B. whereas Musa Æazim Æatiæ published a cycle of religious sonnets.of female children. Šemsudin Sarajliæ published a number of songs full of romantic and love themes where he mixed sad and grave with serene tones. as well as the application of new technologies in economy. Osman Ðikiæ dedicated his literary work to the activities of several prophets. whereas Hamdija Muliæ mostly discussed the issues of religious and ethnic life in Bosniak people. Hifzi Bjelevac was the author of an interesting short story Na kraju /In the End/. Hamdija Muftiæ usually wrote on topics with didactic undertones. K.

uoèavajuæi njene specifiènosti u odnosu na epiku ostalih južnoslovenskih naroda zajednièkog jezika. meðu Južnim Slovenima.2 Utvrdili smo da oni nose peèat žive epske tradicije. za širu nauènu javnost. Institut des etudes balkaniques. May posshaiftt (gen Constantinopel) zudem Keizer Soleyman. Benedict Curipeschitz von Obernburg: Itinerarium Wegrayss Kun. godina XXII. U stvaranju i prenošenju ove epike istaknutu ulogu su imali bosanski ratnici. Makedonski folklor. Academie serbe des sciences et es arts. \enana Buturoviæ: Žanrovske karakteristike rane južnoslovenske muslimanske narodne tradicije turskog perioda.). koja æe se. i za muslimansku epiku. epskom Ðerðelezu. vijeka zabilježen je znaèajan broj južnoslovenskih muslimanskih epskih pjesama. X Megunaroden simpozium za balkanski folklor. 1977. odnos1.Vidi: Ðenana Buturoviæ: Osnovna pitanja u prouèavanju epskih narodnih pjesama jugoslovenskih naroda. VIJEKU U prvim decenijama 18. godine. 267-275. Skopje 1989. str. Postoje brojna svjedoèanstva o starini i rasprostranjenju muslimanske epike u Bosni osmanskog perioda. Anno XXX-MDXXXI. Poseban otisak iz Godišnjaka Odjeljenja za književnost Instituta za jezik i književnost u Sarajevu. muslimanima i hrišæanima. Ibn Kemala (1468. kao i na široj teritoriji na prostoru bivše evropske Turske. 3 Bujnost muslimanskih historijskih predanja veæ krajem 15.. broj 43. 177 . 4. . Meðutim. Svi sakupljaèi ovog perioda veæ su tokom sakupljanja imali izgraðen odnos prema njoj..1 Iz ovog perioda datiraju jedinstveni podaci o Grz Ilyasu. \enana Buturoviæ: Les chroniqueurs turcs et Gu rz Ilyas . kao i za ostale južnoslovenske epike. vijeka. 2. str. 3. Belgrade 1985-1986. vijeka posvjedoèuje njihovu utemeljenost na bogatoj i srodnoj tradiciji srednjeg vijeka. 122 i 123. Isto. uz normalne izmjene prenositi sve do sredine i kraja 19. Ohrid 7-8. èuvenog turskog pisca i hronièara. Prva poznata svjedoèanstva o muslimanskoj jugoslovenskoj epici vezuju se veæ za kraj 15. vijeku. Datiramo ih u period (najkasnije) do kraja 1492.\enana Buturovi}: OTKRIÆE MUSLIMANSKE EPIKE U 19. juli 1988.-1534. možemo da kažemo da je. vijeka (pjesme o Alibegu Mihal-oglu i Bali-begu Malkoè-oglu). uvijek kao cjelovitoj i bogatoj južnoslovenskoj poeziji. djelimièno i Albancima. I mnoge druge dragocjene vijesti o muslimanskoj bosanskoj. Balcanica XVI-XVII.4 I u svjetskoj nauci o muslimanskoj epici danas je prisutno mišljenje o njenom naslanjanju na srednjovjekovnu bosansku. otkrivena tek u 19.Ðerzelez heros de la chanson epique balkanique. Sarajevo.

I. 6. Sebastian Tinodi: Cronica.. Lord: Pevaè prièa. u Zagrebu 1877. Fragmenti ove knjige kod nas su prevoðeni od 1962. knjiga LVIII. u naše dane. 2. str. 1972. 144. 1878.zaokružuju se sve njene najbitnije pomenute odrednice.. Beograd. Preveo. str. knjiga IV. Massachusetts. Idea. Cambridge. 8-9. str. uvod i komentar napisao Hazim Šabanoviæ. 1960. Tako su se veæ od prve polovine 16. Narodne pjesme hrvatsko-srpske. str. str.7 Podacima o uticajima razlièitih konfesionalnih i etnièkih sredina u njegovanju i prenošenju muslimanske epske tradicije. Putopis. 7. . ruralnoj itd.. 27-35. (Biblioteka XX vek). 237. godine.. Buturoviæ: Epska narodna tradicija Muslimana. vijeka ./1973.Prilozi prouèavanju narodne poezije. str. III izdanje. vijeka snažno èuvaju odjeke rane bosanskomusli5.. od poèetka 16. XL. vijeka pa do prvih zbirki muslimanske epike iz 19.no južnoslovenskoj muslimanskoj epskoj tradiciji. 26-20.). govore o kontinuitetu i vitalnosti ove tradicije. Glasnik Srpskog uèenog društva. Branko Vodnik: O junaèkim narodnim pjesmama (uz knjigu). Sarajevo.6 Sasvim je evidentno da i na ovim historijskim vijestima o muslimanskoj epskoj tradiciji Lordova teorija multiformnosti tradicije potvrðuje svoju utemeljenost. Etnologija. Ð. 4a. uglavnom veæ od one koju predoèava Pjevanija Sime Milutinoviæa Sarajlije. knjiga deseta. 1554.8 Bugarštice zabilježene krajem 17. Albert B. 63-179. One potvrðuju da su se pjesme o dogaðajima za koje se vezuju pjevale odmah nakon tih dogaðaja.s.. sept. knj. Prepoznaju se odmah potom u epici zbirki. vidi. 1985. tematici i junacima ove epike. U historiji bilježenja muslimanske epske tradicije znaèajno mjesto zauzimaju bugarštice i deseteraèke pjesme s kraja 17. Sarajevo. 1867. 1967. 1990.5 Govore nam o sadržini. u Zagrebu 1918. Miletich: Muslimanska usmena epika i srednjovjekovna epika. Harvard University Press. pa do zapisa snimanih na magnetofonsku vrpcu. Stefanoviæ: Nekoji podaci iz madžarske literature za datiranje naše narodne poezije. Odlomci o jugoslavenskim zemljama. Prevela s engleskog Slobodanka Glišiæ. Ibrahim Peèevi. Izraz. Ðenana Buturoviæ: Epska narodna tradicija Muslimana Bosne i Hercegovine od poèetka 16. Istanbul. 1. aristokratskoj. Glasnik Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine u Sarajevu.. Èelebi Evlija. 1. John S. Rad Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti. n. 178 . Teorija. sv. vijeka do pojave zbirke Koste Hörmanna (1888.. da su pjesme o pojedinim junacima bile veoma brojne. vijeka pjevali èitavi ciklusi pjesama o Krajišnicima. od perioda njenih poèetaka do prvih zbirki .). drugo odeljenje. god. Tarihi Peèevi. str. broj 9-10. sv. obavještavaju nas da su neke pjesme posjedovale razvijene tematske obrade. Beograd.u stvari pjesme iz prvih i najstarijih zbirki jugoslovenske narodne poezije èije je porijeklo u svome vremenu nedvojbeno. Prevod u cjelini publikovan ove godine: Albert B. vijeka. Lord: The Singer of Tales. XXIX.. 8-9. kakvi su Hörmannov i Marjanoviæev. Golosvarba. s poèetka i sredine 18. XXVII/XXVIII. preko poezije velikih zbornika. Šime Ljubiæ: Prilog Jagiæevoj raspravi "o graði za slovinsku poeziju". kao i to da su se pjevale u razlièitim sredinama (vojnièkoj. 8. Valtazar Bogišiæ: Narodne pjesme iz starijih. 11. Primena.okt. najviše primorskih zapisa. i 2. Svet.

11.) u svom Ljetopisu. izmijeni oca iduæ na carevu vojsku. ne prezentiraju zapise cjelovitih pjesama. uz to zastupljenu veæim brojem primjera. tematici i motivima muslimanske epske poezije. 10. Pjesme iz ovog zbornika Alija pripijevanjem opet zadobi preprošenu djevojku i Kako Peimana.). 12 Za Šukriæa znamo 9.prvi donosi Erlangenski rukopis. kada je rijeè o muslimanskoj epici. Sr. Ipak njegovo postojanje obezbjeðuje izvjestan ugao gledanja na muslimansku epiku 18. Znaèajnu dopunu onome što znamo o muslimanskoj poeziji 18. a bezimeni Nijemac njegovim zapisivaèem. s evidentnim aspektom muslimanske sredine u odnosu na epske dogaðaje . pa i epiku iz prvih decenija 18.manske tradicije. 1968.1801. Rukopisa Male braæe iz Dubrovnika. Karlovci 1925. Zbornik nudi obilje podataka o južnoslovenskoj epici s kraja 17. Autentiènije dijelove iz sadržaja muslimanske narodne tradicije èuvaju deseteraèke pjesme iz tzv. i uglavnom. a Bašeskija. Pjesme o krajinskim junacima o kojima pripovijeda Bašeskija upuæuju na veoma razvijenu epsku poeziju. i za njim otide u Novome gradu (Pjesme 94 i 96 u Bogišiæevom publikovanom zborniku) .11 Andrija Kaèiæ Miošiæ je znaèajan po podacima koje donosi o junacima muslimanske epike a koji potvrðuju njihovu povijesnu istinitost. vijeka. Djela. zato što nadopunjuje sadržinu onog što pružaju same pjesme Erlangenskog rukopisa i nesumnjivo upuæuje na složeniju formu muslimanske epike iz vremena kada su bilježene pjesme ovog Zbornika. kakve su se tada pjevale. 179 . Prevod s turskog. i iz prvih decenija 18. a mnogo manje o njenoj pouzdanoj formi i obimu. a koji je nastao sredinom 18. i kako otkri careviæu Muju. Hrvata. Mula Mustafa Ševki Bašeskija: Ljetopis (1746. Zagreb. vijeka. Stari pisci hrvatski. Gerhard Gezeman: Erlangenski rukopis starih srpskohrvatskih narodnih pesama.-1760. Andrija Kaèiæ Miošiæ. Hrvata i Crnogoraca.) u svom Razgovoru ugodnom naroda slovinskog10 i sarajevski hronièar Mula Mustafa Bašeskija (1731. Razgovor ugodni naroda slovinskoga (1759. o njenom preplitanju sa narodnom epikom Srba. Po mom mišljenju tekstovi pjesama ovoga zbornika su neadekvatno bilježeni. Autentiènu muslimansku poeziju.9 Erlangenski rukopis se u nauci smatra prvim mješovitim zbornikom narodnih pjesama Srba. Obojica su talentirani i kreativni. kæi Dizdar-age. 1942.). vijeka. Sarajevo. vijeka pružaju podaci koje donosi Andrija Kaèiæ-Miošiæ (1704. knjiga prva.-1804.pouzdano su nastale u muslimanskoj sredini i predstavljaju najranije cjelovite zabilježene muslimanske epske pjesme. uvod i komentar Mehmed Mujezinoviæ. Od Bašeskije doznajemo imena prvih poznatih muslimanskih epskih pjevaèa: Baba-Alije i Jašara Šukriæa iz Sarajeva. vijeka. Muslimana i Makedonaca. Stoga zbornik više govori o sadržini.

Uporedi: Narodne srpske pjesme. Karadžiæu su muslimanske pjesme bile poznate.13 Ono što Vuk Stef.vijek otkriæa južnoslovenske epike. Èak je i Vukov otac Stefan bio prenosilac muslimanske epike. taj do sada nepronaðeni portret je prvi portret jednog jugoslovenskog pjevaèa. vijeka. Predgovor uz Narodne epske pjesme. Ipak je tek 19. Sima Milutinoviæ Sarajlija. u kojoj su pjesme junaèke novijih vremena o vojevanju za slobodu. vijeka muslimanska sredina kao nosilac narodne poezije nije privukla vidljivu pažnju sakupljaèa narodne poezije. što znaèi da je prenosio narodne pjesme koje su se pjevale upravo u vrijeme kada je nepoznati zapisivaè pjesama Erlangenskog rukopisa bilježio poeziju ovoga Zbornika. poèevši veæ od dvadesetih godina (Sima Milutinoviæ). on nije pokazivao znatnijeg interesovanja za njih. Skupio i na svijet izdao Vuk Stef. Grga Martiæ i Marijan Šunjiæ . Koliko znam. Skupio i na svijet izdao Vuk Stef. Karadžiæ. vijek .. Karadžiæ uistinu nije imao priliku . biæe dostupno drugima. Šarenilo sadržaja. Karadžiæ. 180 . Južnoslovenski Muslimani toga vremena bili su pripadnici osmanske državne i vjerske organizacije. str. ali prema onom što danas znamo. Baba-Alija je kao pjevaè nastupao u Dubrovniku i tamo je portretiran. u prvoj polovini 19..(objavljena u Budimu 1833. šarolik fond epske graðe koja predstavlja presjek kroz tadašnje epsko pjevanje. vijeku. sasvim je izvjesno da su Vukovi najbolji kazivaèi u svojim oblikovanjima epskih pjesama koristili kao izvor i one pjesme koje su sami saopštavali muslimanskoj publici kao muslimanske . sve do šezdesetih godina 19. U Beèu 1833. Meðutim.i Vuk Stef. XXVIII. prisutna u zbornicima nastalim do 19. Knjiga èetvrta. Vuku Stef. sabrana Èubrom Èojkoviæem Cernogorcem pa i njim izdana istim . Sva ova epika svjedoèi o intenzivnom miješanju epskih sredina razlièitih konfesija . Pjevanija cernogorska i hercegovaèka. tematike i motivike pjesama ovih zbirki govori o kontinuitetu epske tradicije u Bosni i Hercegovini. 24 . str.biæe nezaobilaziva i u prvim nacionalnim zbornicima južnoslovenske epike Srba i Hrvata u 19.zabilježili su u Bosni osmanskog perioda.da je umro veoma star.da posjeti Bosnu i Hercegovinu i u njoj bilježi pjesme. i Leipzigu 1837. 268 i 429.ili pak one koje su slušali od muslimanskih pjevaèa. na naèin kao i epika drugih južnoslovenskih naroda . vijeka. pa je svako šire interesovanje svjetske javnosti za njihovu etnièku povijest i narodnu kulturu bilo više sluèajno. oko 1795. Karadžiæ. U Beèu 1862. Muslimanska epika. Ivan Jukiæ. Meðutim.hrišæanskih i islamske. Isto. 13. Knjiga èetvrta u kojoj su razlièite junaèke pjesme.. str. godine)14 pruža mnogo više podataka o musli12.

u to vrijeme. koji je opet pjesmu nauèio od Ibre Posavljaka. 106. Ovo je najranija zbirka balkanske epike koja je u tako impozantnom broju predstavila obilje najznaèajnijih likova tzv. te o njegovom sakupljanju govori dosta zanimljivo Aleksandar Giljferding. Smatram da su neke stilske i sadržajne osobenosti muslimanskih pjesama koje su saopštili kazivaèi hrišæani ovog podruèja pomenutim sakupljaèima . pjesme svjedoèe o uzajamnom prožimanju epskih stilova. pj. krajiškog muslimanskog svijeta. Nakon 153 godine Pjevanija je konaèno publikovana ove godine: Sima Milutinoviæ Sarajlija: Pjevanija crnogorska i hercegovaèka. str. sv. Prvo izdanje 1915. Priredio: Dobrilo Aranitoviæ. Izdao Zbor franjevaèkih bogoslova "Jukiæ". i nastale su kao refleks tih dogaðaja. poznatih ili pretpostavljenih. Skupio fra Marijan Šunjiæ. str. o njegovoj ljubavi prema narodnim umotvorinama. str.15 Bez obzira na moguæu intervenciju nekog od zapisivaèa. priznaje i kao prijatelj i kao pobratim. muslimanskoj kao i hrišæanskoj. Tek poslije Jukiæeve smrti 1858. U Osieku 1858. Pjesme pjevaju o prilikama u Bosni u prvoj polovini 19. Biblioteka Kulturno naslijeðe. motive i junake. Svezak prvi. str. br. 181 . br. 39. godine). Sarajevo. str. . Jukiæ je zabilježio i publikovao neke muslimanske pjesme koje æe ostati kao njihove jedine poznate. 7. Bosanski prijatelj. ali i o razlikama u stilu. O razumijevanju koje je Šunjiæ pokazao za narodni život. Pjesme junaèke. Drugo izdanje 1925. I. godine pojavila se njegova zbirka narodnih pjesama kao rezultat saradnje sa Grgom Martiæem . II. od kojih su trojica i kazivaèi autentiène muslimanske pjesme.da je hrišæan14.16 Po verziranosti u sakupljaèkom poslu treba istaæi Marijana Šuljiæa. 1972.manskoj epskoj tradiciji prve polovine 19. Nikšiæ 1990. koji èesto navodi imena kazivaèa pjesama. Podatak da je pjesmu o Viliæu Huseinu kazivao Jakov Vukadin. 22. 315 . str. premda politièki protivnik. Narodne pjesme bosanske i hercegovaèke. 25.Narodne piesme bosanske i hercegovaèke. svezak II. Bosni i staroj Srbiji. 100. uglavnom. br. Pjesme koje su sakupili Jukiæ. vijeka po jugozapadnim krajevima Bosne. epici èetrdesetih godina 19. a i publikovane verzije. rezultirale iz. Martiæ i Šunjiæ svjedoèe o jednako bujnoj. 16. v. potvrðuje ono što te pjesme analizom pokazuju . 15. .Narodne junaèke pjesme iz Bosne i Hercegovine. 97. Istièe se desetorica pjevaèa upravo ovakvih pjesama. ovdje èešæe pojave profesionalizma kod hrišæanskih nego muslimanskih pjevaèa. sv. do 1829. Mostar 1892. putopisac i ruski konzul u Sarajevu.. gdje su. 23. Veoma je karakteristièno da se islamski svijet u ovim pjesmama. .Aleksandar Giljferding: Putovanje po Hercegovini. Nastala je sasvim neposredno prije objavljivanja u periodu izmeðu 1827. vijeka nego što to èine pjesme Vukovih zbornika.316. pjes.poreðene s pjesmom muslimanskih pjevaèa. pri èemu posebno mjesto pripada Hrnjicama.Jukiæ-Martiæ. Bosanski prijatelj. pjesme ovih zbirki zabilježene. Zbirka pokazuje da je hrišæanska sredina u Crnoj Gori i Hercegovini usvojila iz muslimanske epike odreðenu tematiku. br. 102. 24.

Potrebno je bez žurbe ukazati na sve ono što može biti relevantno za kasniji zakljuèak. na obredu. drukèiji od umjetnosti individualnog. danas je historija sakupljanja i bilježenja. vijeka. smatrajuæi da je ono zavisilo od interesovanja javnosti za sam narod kome pripada ta poezija. vijeka. npr. Po mom mišljenju prvu fazu ovog rada èini period do austrougarske okupacije (1878. 84.ski pjevaè (pjevaè Hrvat) prenosilac muslimanske tradicije. dok drugu fazu èini period nakon okupacije. u svim kulturnim grupama na isti naèin. sagledati na kakav su se naèin odnosili intelektualci u drugim sredinama. Turèin (musliman) od Mostara. kao i prouèavanje narodne poezije bilo koga naroda nedjeljiv od izuèavanja povijesti toga naroda. Samo postojanje usmenog stvaralaštva temelji se na dalekom mitskom nasljieðu. 207. Nije iskljuèeno da æe se jednog dana pronaæi nama nepoznati rukopisi muslimanskih narodnih pjesama (bilo da su pisani bosanèicom ili arebicom). Šunjiæ. Zašto muslimanskobosanski uèeni svijet nije ranije bilježio usmenu tradiciju? Previše je vidan udio viših obrazovanih slojeva u njegovanju i prenošenju muslimanskog tradicionalnog pjesništva da bi se prezir prema narodnom. a tokom historije na njega su uticali socijalni i duhovni faktori. po mišljenju Šakira Kurtæehajiæa u sadašnjem naraštaju i kod uglednih begova i efendija mogao prihvatiti kao razlog zašto nemamo ni rukopisnih ni štampanih zbirki. 18. jednostavnom. Meðutim. str. kako muslimanske epike tako ni drugih tradicionalnih pjesama bosanskohercegovaèkih Muslimana. Obje faze karakteriše jaèe interesovanje samih Muslimana Bosanaca za vlastitu nacionalnu kulturu. Na to upuæuje i poja17.17 Tome odgovara podatak da Šaban. prenosi hrišæansku pjesmu (Moskovska kraljica i car Tatarin). Nemamo dovoljno podataka na osnovu kojih bismo mogli da pouzdanije zakljuèujemo o odnosu samih Muslimana prema bilježenju i izuèavanju vlastite narodne poezije sve do 19. Narodne junaèke pjesme. zajednica i pojedinac. zato ovaj problem traži kompleksniji tretman. Karadžiæa i ilirskim pokretom. str. 182 . Usmeno stvaralaštvo je drugi vid umjetnosti. u vezu sa interesovanjem javnosti i istraživaèa za usmenu poeziju. na primjer. Ne vjerujem da bi slaba zainteresiranost muslimanskih utjecajnih kulturnih slojeva za narodni jezik i za narodnu kulturu bio pravi odgovor. M. obièaju. iz èega nesumnjivo sljeduje i sakupljaèki rad. u Dalmaciji. Isto. uz to inspiriran djelovanjem Vuka Stef. do kraja vijeka. Stoga je možda i relativan pojam kulturnog buðenja kada ga dovodimo.). prema usmenoj tradicionalnoj poeziji. prisutan. potrebno je.18 Intenzivniji rad na sakupljanju muslimanskih narodnih pjesama poèinje šezdesetih godina 19.

poznat je ogroman udio muslimanskih intelektualaca u 19. nov. Muvekit. Kalendar za god. XXXVI. str. III godište. Sarajevo. Njena je knjiga. Prièalo se da je Ajka bilježila sve kavge. str. 22.).) Kurtæehajiæ ne iskljuèuje Muvekita kao sakupljaèa.. S druge strane treba imati u vidu i jedno drugaèije mišljenje . i onda kada nisu nastale kao rezultat rada sakupljaèa Muslimana. Mehmed Šakir Kurtæehajiæ (1824. Gajret.va permanentnog otkrivanja alhamijado rukopisa u saèuvanim orijentalnim rukopisima. tj. Nosioci ovih tendencija su novinar i urednik Sarajevskog cvjetnika. marta 1936. Luka Marjanoviæ: (Predgovor) uz Junaèke pjesme (muhamedovske). 1871.22 Niz dostupnih podataka upuæuje na Muvekita kao sakupljaèa i prireðivaèa ove zbirke. Ðenana Buturoviæ: Epska narodna tradicija Muslimana Bosne i Hercegovine.. XXVII.. 1898. Muris Idrizoviæ: Mehmed Šakir Kurtæehajiæ. kasnije. Sva traganja kasnijih prouèavalaca da se uðe u trag ovom rukopisu ostala su uzaludna. Sarajevo. Usmena predaja spominje "blidoliku" Ajku iz Udbine kao prvog sabiraèa narodnih muslimanskih pjesama. rezultat su saradnje sa Muslimanima intelektualcima. koji se zanimaju opisivanjem raznih naroda i njihovih obièaja" uoèljiv je veæ u prvoj pomenutoj fazi kulturnog preporoda Muslimana. str. 183 .19 Uticaj "razumnih patriota i spisatelja... došla u vlasništvo ostrožaèkog kapetana Murata Bešireviæa. pjesme se sakupljaju i štampaæe se na bošnjaèkom jeziku. po predaji.1872. 38 broj. Zbirke muslimanske narodne epike.). 20. 1969. To što je zbirku najavio u Sarajevskom cvjetniku (1871. 21. odreðenje vlastite narodne pjesme muslimanski intelektualci druge polovine 19. posebno medžmuama (zbirkama)..1938. 1939. 81-86.. 221-222: Mehmed Hadži Handžiæ: Dva važna izvora za historiju Bosne i Hercegovine za vrijeme osmanlijskog gospodarstva. a zatim je bila odnesena u Peæ. Muhamed Hadžijahiæ: Salih ef.21 U tom vremenu najavljeno je publikovanje prve zbirke muslimanske epike "na bošnjaèkom jeziku turskim slovima". Sakupljanje vlastitoga narodnog blaga. Uredio dr Luka Marjanoviæ. Zagreb (Izdanje Matice hrvatske). 353-358. Prilozi za orijentalnu filologiju. ratove i èetovanja. knjiga treæa. Na žalost. vijeka vezuju za ideju narodnog "bošnjaèkog" jezika. XIV-XV (1964. 74-76. Sarajevo. posebno u njihovom radu na sakupljanju narodnih pjesama. Tako je svakako znaèajan poticaj na Vrèeviæev zaokret prema muslimanskoj epici imao Mehmed-beg Kapetanoviæ (èime se ne negira i Vrèeviæev uticaj na Kapetanoviæa). Novi Behar... Ne zna se pouzdano ni šta se sa njom dogodilo. Sarajevski cvjetnik. IX.da bilježenje pjesama meðu Muslimanima ima tradiciju u dalekoj prošlosti.1888. str.-1965. zbirka nije publikovana.)20 i historièar Salih Sidki Hadžihuseinoviæ Muvekit (1825. XXX. 20. proistekle iz druge faze rada na njenom sakupljanju. str.

24 Vrèeviæeva zbirka muslimanskih epskih pjesama sadrži 37 pjesama "koje samo Srbi turskog zakona pjevaju". Antologijskog je karaktera. Etnografska zbirka br. nije htio zamjeriti Kosti Hörmannu. Vuk Vrèeviæ poèinje da bilježi muslimanske epske pjesme negdje oko 1866. Vrèeviæ je pripremljenu zbirku oznaèio kao prvu i uputio Srpskom uèenom društvu za publikovanje. (Filolški fakultet Beogradskog univerziteta. naime. Vukova prepiska. Kapetanoviæ se. Popis kazivaèa uz ovu zbirku takoðer je od znaèaja. lijepe i brojne. u tom što je to prva saèuvana zbirka ove epike s uže teritorije i same Hercegovine. Muslimani su pružali pomoæ i Luki Marjanoviæu. 24. 25. a èiji su odnosi sa Marjanoviæem bili.O Vuku Vrèeviæu i ovoj zbirci vidi: Radmila Pešiæ.25 Vrèeviæ se ovom zbirkom predstavio kao znaèajan informator o osobito bujnoj muslimanskoj epici u Hercegovini u sedmoj deceniji 19. Nemamo podataka kako je i da li je Vuk Stef. Karadžiæ odgovorio na Vrèeviæev upit Karadžiæu da li da sakuplja i muslimanske pjesme u Hercegovini koje su. Iako ne u mjeri koju je najavio. publikuje dvije knjige muslimanske epike. objavljena u Dubrovniku 1989. upuæena Luki Marjanoviæu. veoma interesantne. po njemu. Rezultat je pojava male zbirke pod naslovom Hercegovaèke narodne pjesme koje samo Srbi Muhamedove vjere pjevaju. koga je javno pomagao i podržavao. prije svega. premda su pjesme koje sadrži u nju uvršene bez posebnog odabira. . 648. Zbirka se pojavila pod nazivom Narodne pjesme Muhamedovaca u Bosni i Hercegovini26 Dio tradicionalnih epskih pjesama iz Hörmannove 23. Junaèke hercegovaèke pjesme (koje samo Srbi turskoga zakona pjevaju). godine. Kosta Hörmann. Vuk Vrèeviæ. Beograd. Danas je u nauci poznata "anonimna" pismena podrška Mehmed-bega Kapetanoviæa. 9058/57. Naime. Beograd. Godine 1888. Skupio ih i na svijet iznio Vuk Vrèeviæ. Vrèeviæevo interesovanje za muslimansku epiku i dalje ostaje. 184 . rivalski. Stojan Novakoviæ i Panta Sreækoviæ su Vrèeviæu ukazali na potrebu sakupljanja muslimanskih epskih pjesama. str. i 1889. Monografije. u izvjesnom smislu. Znaèaj Vrèeviæeve rukopisne zbirke muslimanskih pjesama je. Arhiv SANU. Etnografska zbirka 62. Arhiv Srpske akademije nauka i umetnosti. vijeka.pružanju svesrdne pomoæi Hörmannu u vezi sa njegovim radom na sakupljanju i izdavanju prvog veæeg publikovanog zbornika muslimanske epike. knjiga XIV). knjiga šesta. Knjiga prva.23 U svakom sluèaju Vrèeviæevo poznanstvo sa Stojanom Novakoviæem i Pantom Sreækoviæem bilo je presudno u Vrèeviæevom sakupljaèkom radu na muslimanskoj epici. u vezi sa njegovim radom na izdavanju muslimanskih pjesama. visoki austrougarski èinovnik u vladi Bosne i Hercegovine. 1967.. 1912. Zbirka nikada nije publikovana i pohranjena je u Arhivu SANU u Beogradu. Vuk Vrèeviæ.

Svjetlost . izdanje bez konsultovanja prireðivaèa (Narodne pjesme Muslimana u Bosni i Hercegovini. te sa saradnicima iz Nevesinja. koje je. Znatan broj tekstova pjesama na kojima je oznaèeno Hörmannovim rukopisom da potièu od ovih zapisivaèa ispisao je sam Hörmann. na žalost. 28. i što su to za njega èinili neki njegovi sakupljaèi. studijom o zbirci. meðu kojima i oni najkompetentniji.). i zapisi bosanèicom . Redakcija. Izašlo ih je svega šest. Iz rukopisne ostavštine Koste Hörmanna. Sabrao Kosta Hörmann 1888. sa književnikom Ibrahimbegom Bašagiæem i posjednikom Lutfi-begom Bašagiæem. ocem i sinom. 185 . Svjetlost.Godine 1930.-1889. iz tehnièkih i finansijskih razloga izašlo iz štampe tek 1990. . Izet Pertef je pokušao da pripremi popularno izdanje Hörmannove zbirke. Podrška i pomoæ koju Hörmannu obezbjeðuju mnogobrojni saradnici.Sarajevo. i 1931.ostavšitne publikovan je u naše dane. Na to upuæuju njegovi saradnièki odnosi sa književnicima. Drugo izdanje izlazi 1933.28 Neosporne su Hörmannove zasluge u sakupljanju muslimanskih pjesama u periodu od 1884. godine. indeksima i prilozima (vidi napomenu 28). osim što je i sam bilježio pjesme.1976. Kritièko izdanje ove knjige pripremio je autor ovog priloga i publikovao 1976. Ima dosta osnova da se pretpostavi da je Hörmann. . A. Obje knjige novog izdanja pojavile su se pod naslovom Narodne pjesme Muslimana u Bosni i Hercegovini. Halilbašiæa Suljage i Mehmeda Kalabiæa. 1966. Predvidio je da pjesme obje knjige objavi u dvadeset svezaka. Oba izdanja su brzo rasprodata. Na prepise posebno upuæuju sluèajevi dvostrukih zapisa zapisi latinicom. do 1914. uz Hörmannove izuzetne radne i organizacione sposobnosti i njegov entuzijazam za sve istraživaèke poslove . Sabrao Kosta Hörmann 1888.-1889. praktikovao da vrši prepise iz postojeæih rukopisnih zbirki poznatih znalaca muslimanske usmene epike. Saèuvana dokumetacija svjedoèi o historiji nastajanja zbirke. Sarajevo. njene visoke vrijednosti i zaèaj. u stvari Hörmannovi prepisi.bili su bitni preduslovi u raðanju ove kapitalne zbirke muslimanske epike. ostalo je otvoreno pitanje koliki je obim fonda epskih pjesama koje je Hörmann 26. i na naslovnoj stranici obilježeno kao 2. u ediciji Kulturno naslijeðe. Ðenana Buturoviæ: Studija o Hörmannovoj zbirci muslimanskih narodnih pjesama. Meðutim.originali. priredila i predgovor napisala Ðenana Buturoviæ. s tekstološkim analizama. Mehmed-begom i Riza-begom Kapetanoviæem. stavljenim na raspolganje Höromannu. I. utvrdila sam okolnosti njena nastanka. Izdavaèi su Alija Kurtoviæ i Jakša Kušan. uvod i komentari Ðenana Buturoviæ. Postoje izvjesni elementi na temelju kojih bi se moglo govoriti o rukopisnim zbirkama uglednih Sarajlija. 2 izd. Autor ovog priloga pripremio je i novo izdanje povodom stogodišnjice publikovanja zbirke. Izdanje je popraæeno treæom knjigom. 27.1990.27 Obraðujuæi u više studija problematiku pojave ove zbirke i njena sporadièna osporavanja. godine. što nesumnjivo upuæuje na prepise. Narodne pjesme Muslimana u Bosni i Hercegovini.

. pitanje veze pjesama Hörmannove zbirke s pjesmama èije je publikovanje najavila novosadska Zastava 1866. Stoga je u povijesti Muslimana od historijskog znaèaja oznaka muslimanskih umotovorina imenom koje oznaèava njihovu posebnost. Meðutim. publikuje narodnu pjesmu Boj pod Banjom Lukom godine 1737. Broj imena . godine i Sarajevski cvjetnik 1871. veæ meðu južnoslovenskim muslimanima opæenito. upuæuju na zakljuèak da granice epskih zona u Bosni i Hercegovini nikada nisu bile oštro omeðene. ni po vrstama. dok se. U tom smislu on publikuje na narodnom jeziku i evropskim pismom zbirku narodnih umotvorina pod naslovom Narodno blago 1887. grupacijska. zatim Friedrichu Kraussu i drugim sakupljaèima pokazuje intenzitet narodnog buðenja kod Muslimana u drugoj polovini i krajem 19. Hörmannovog vremena. i Muslimani uopšte. ni po tipovima. kao i cjelokupnog fonda pjesama koje su skupljene Hörmannove zaslugom. Oblikovnom i sadržajnom posebnošæu izdvojiv je crnogorsko-hercegovaèki tip. pa time i svjedoèanstvo šarolike slojevitosti ove epike. Znaèaj Hörmannovom zbirke. potvrðuju žestoke reakcije kritike upuæene Kosti Hörmannu upravo stoga što je muslimanske pjesme izdvojio iz fonda narodnih pjesama Srba i Hrvata.znalaca muslimanske tradicije u tom vremenu je ogromno velik. bilo uobièajeno. a zatim. Hörmann je sa svojim saradnicima sagledao veoma široko znaèaj zbirke a i njenu preporoditeljsku kulturnu ulogu ne samo meðu Muslimanima Bosne i Hercegovine. u suštini. svjedoèanstvo razlièitih stupnjeva razvoja pojedinih tipova i oblika. a godine 1888. vijeka. Zato se on i odluèuje za naslov Narodne pjesme Muhamedovaca u Bosni i Hercegovini. Da iza konfesionalne oznake stoji.na bošnjaèkom jeziku a "turskim slovima".jeste u tome što su primjeri pjesama toga fonda uistinu jedini poznati presjek kroz fiksiranu muslimansku epiku u periodu nekoliko decenija 19. Znaèajno je da je Kapetanoviæ u toj svojoj orijentaciji išao za afirmacijom muslimanske posebnosti i da je vanredno dobro uoèio da je temelj te posebnosti narodna tradicija. sudeæi po ovoj zbirci kao cjelini. i nije ih nazvao ni srpskim ni hrvatskim imenom. pružaju i Luki Marjanoviæu. Pjesme zbornika su svjedoèanstvo regionalnih diferenciranja ove poezije. ostala bosanskohercegovaèka poezija pojavlju186 . vijeka. odnosno narodnosna oznaka. etnièka. kao i kasnijeg.zatekao u dostupnim rukopisima. sve analize ranije graðe. kako je to tada. Pomoæ koju muslimani intelektualci. Snažan zaokret u kulturnoj i književnoj historiji Muslimana toga vremena uèinio je Mehmed-beg Kapetanoviæ Ljubušak. iz aspekta povijesti usmene tradicionalne epike .. a primjeri drugih zbirki ne obaraju ovakav zakljuèak. iz ideološko-politièkih razloga. kojima se mogao da posluži.

zavedeni su pod dvadesetak inventarnih brojeva Matice hrvatske i nalaze se u Arhivu Odbora za narodni život i obièaje JAZU u Zagrebu. uèitelj i književnik Janko Leskovar. te najzad da on lièno kontrolira sva zapisivanja. vijeka zbornik muslimanskih tradicionalnih pjesama . Njegov je rad inspirisan svakako tadašnjom opštom atmosferom u hrvatskoj kulturi i nauci.da publikuje desetak knjiga muslimanskih narodnih pjesama. v. knjiga III i IV. i 1899.je u nizu varijacija. i nastojao je da samo bilježenje pjesama bude. student prava Pavle Majstoroviæ i Martin Pilar. a potom Ivana Kostrenèiæa. u fazi pune zrelosti. U obje knjige zajedno objavljeno je 50 pjesama. uz ostale zbirke muslimanske epike s kraja 19.000 stihova). Višestruka je i ogromna vrijednost Marjanoviæevog rukopisnog zbornika. U bilježenju pjesama pomagali su mu. 187 . do 1863. Posao koji je uradio Marjanoviæ je ogroman. vjerovatno od hrišæanskih kazivaèa (period 1859. od èega 290 epskih. Iskljuèivo muslimanskoj epici Marjanoviæ se okreæe 1886. rodom iz Zavalja kod Bihaæa.oko 300 junaèkih pjesama sa oko 250. meðu kojima sam istièe mladog studenta prava Petra Starèeviæa.jedni u Zagrebu. njegov posao. tada veæ s titulom profesora crkvenog prava na zagrebaèkom sveuèilištu. a da je posredno dobio još 48 pjesama od èetiri pjevaèa (38. Milivoj Šrepel.).imala je ambiciozan plan . radeæi na projektu Rad Luke Marjanoviæa na sakupljanju i izdavanju narodnih pjesama iz Bosne i Hercegovine (uz struènu saradnju pisca ovog priloga) izvršila prebrojavanje i utvrdila da je Marjanoviæ sakupio 272 pjesme (217. u ediciji "Hrvatske narodne pjesme" u redakciji Luke Marjanoviæa publikovane su Junaèke pjesme (muhamedovske). Posebno je znaèajno što je èitava akcija na sakupljanju musli29. Tako je nastao najobimniji fond muslimanske epike iz 19.29 Prema jednoj informaciji koju je donio sarajevski èasopis Nada za godinu 1898. Mladi Marjanoviæ. Mile Findrik. Pjesme sakuplja i bilježi sa izvanrednom ekipom saradnika. tadašnjeg sekretara Matice hrvatske. još kao ðak poèinje da sakuplja narodne pjesme. pjesnik August Harambašiæ. bez obzira na pomoæ koju je imao.000 stihova. Stjepan Bobinac. zagrebaèka škola koja je radila na sakupljanju i izdavanju narodnih pjesama . Marjanoviæ je lièno bilježio mnogo. koju je karakterisala otvorenost u prouèavanju narodnog života i obièaja. Cjelokupni fond ove graðe.Hugo Badaliæ. Godine 1898. ili da se odvija u njegovom prisustvu. kao i narodnog stvaralaštva uopšte. Neprocjenjive zasluge u historiji bilježenja i publikovanja muslimanske epike u dvije posljednje decenije 19. uz spomenutu dvojicu . drugi na terenu . prije svega. vijeka ima Luka Marjanoviæ. Ðurðica Muèibabiæ je.000 stihova) od devet odabranih muslimanskih epskih pjevaèa. Tako je zbir ukupnih muslimanskih pjesama 320.

nezaobilaziv je rukopisni fond. nego i po svojoj ukupnoj opremljenosti. što je uoèio i Marjanoviæev recenzent (Ðuro Šurmin). njihovim prenosiocima i tvorcima.ušla je u historiju usmene književnosti. vijeku. posmatrana iz književno-historijskog aspekta. Za nauèna prouèavanja muslimanske epike. Marjanoviæ je zadržao i u publikovanom dijelu zbornika. ona predstavlja nakon Hörmannove. I pored danas nedopustivih manjkavosti koje su uslijedile nakon Marjanoviæevih 188 . napose redigovanje narodnih pjesama literarna operacija i to od velikog zamašaja". èime je uticao na strukturu pjesme i na njen kvalitet. saopštavajuæi pjesme. Meðutim. nije uvažavala na naèin na koji æe se to èiniti u 20. Za Marjanoviæa je "sabiranje i izdavanje. Marjanoviæeva zbirka muslimanske epike. vijek. U cjelini gledajuæi zbirka je daleko više od Hörmannove rezultat literarno-antologijskog pristupa epici. onda treba razlikovati znaèaj rukopisnog fonda od znaèaja publikovanih zbirki. izbor ne predstavlja vjerodostojno èitav fond. ne samo po prezentiranju poezije koju donosi. izbacivao stihove i èitave stihove cjeline (od dvadesetak do oko 700 stihova). drugu zbirku po znaèaju u historiji prouèavanja bosanskomuslimanske usmene književnosti. posebno prouèavanja tipa i oblika epskih pjesama kao i tehnike stvaranja i pronošenja usmenih pjesama. kada je rijeè o ukupnom Marjanoviæevom radu na sabiranju i izdavanju muslimanske epike. Ovaj princip prisutnosti kazivaèa. prenosioca u svojstvu nosioca epske tradicije. pri èemu se kategorija usmeno. odnosno pjevaèima. Meðutim. pa ni tradicionalno. pa i folkloristièkog. U odnosu na Hörmanna Marjanoviæ je nedopustivo više intervenisao u tekstovima pjesama. Nastala je kao rezultat književnoestetskih kriterija vrednovanja usmene tradicionalne književnosti koji su bili karakteristièni za 19. Zanemario je manir i umijeæe pjevaèa koji. Tako su književnoestetski kriteriji rukovodili i Luku Marjanoviæa u odabiranju primjera za publikovanje. Pri svemu ovome treba imati u vidu da je Luka Marjanoviæ imao i posebnu namjeru da prezentuje primjere koji æe biti razlièiti od onih koji su veæ publikovani u Hörmannovoj zbirci. unosio je nove stihove. ili kako je on sam isticao. a i prvi kritièari. da donese bolje i interesantnije. Doèim. kao i sve ostale zbirke južnoslovenskih epskih pjesama publikovane u 19.manske epike bila usmjerena na bilježenje pjevaèkog repertoara najboljih znalaca muslimanske epike iz zapadne Bosne. vijeku . i publikovana Marjanoviæeva zbirka. a posebno po predgovoru koji predstavlja zanimljivu i modernu studiju o muslimanskoj epici. u stvari ih ponovo komponuju. i bez obzira na uticaj koji je ona imala ponovo u narodu. zanimljiva je. pa su i pjesme u rukopisnom Marjanoviæevom zborniku predoèene po pojedinim kazivaèima.

Pod Murkovim uticajem Parry pravi zaokret u svojim prouèavanjima Homera pa Homerov formularni stil poèinje da naziva usmenim tradicionalnim. Pevaè prièa. sve istovrermeno. 1. Lord æe se istom poslu vraæati u Jugoslaviju. Beograd. Sandžaka i Crne Gore) u periodu od 1932. Idea. Hörmann i Matija Murko su poèetkom 20.Albert B. str. vanredno saèuvan i dostupan. 189 . upoznaje Slovenca Matiju Murka. po Lordu najboljem nakon Homera. nužan uvid u rukopisne zbirke muslimanskih epskih pjesama iz 19. /"Meðu pevaèima modernih vremena nijedan nije ravan Homeru. vijeka jasno istakli da muslimanska epika još uvijek nije. Za sagledavanje i prouèavanje muslimanske epike 19. s obzirom na predgovor i dodatke s pregledom varijanata. uvrštavaju zbirku u red najmodernijih zbirki južnoslovenske epike iz 19. samo je djelimièno do sada korišten. kao što je s druge strane. U tom periodu oni æe mikrofilmovati i dostupne arhive narodnih pjesama u Jugoslaviji. On je naš savremeni balkanski Pevaè prièa. ne samo dotad poznati fond muslimanske veæ i same južnoslovenske epike. K. vijeku. ali onaj koji je. klasièaru. Upravo ova prva prouèavanja i snimanja žive usmene tradicionalne epike prije svega muslimanske obuhvataju graðu koja æe biti temelj za teoriju o usmenom pjesništvu Albertu B. u više navrata. mladi i talentovani amerièki nauènik. homerologu i slavisti. vijeku. krajem treæe decenije 20. u svojoj usmenoj formi još uvijek jednaka tradicionalna i živa. Marjanoviæev rukopisni fond. 1950. Milman Parry. Lordu.. koliko im poznajemo epsku pesmu. A kvalitet izdanja. Otkrivanje muslimanske epike nije završeno njenim otkriæem u 19. i 1965. do 1934. 1951. Èini se da su najveæa otkriæa u muslimanskoj epici Parry i Lord pronašli u tradicionalnim repertoarima sandžaèkih pjevaèa. dragocjeno su dopunile.Lord. vijeka. Nakon Parryjeve smrti Albert Lord je nastavio da skuplja južnoslovensku poeziju (1935." .. najveæeg znalca jugoslovenske epike. opet pretežno muslimansku. uz pomoæ svoga saradnika Davide Bynuma. ne samo istražena nego ona još uvijek nije ni zabilježena. pjesme u ovom izboru. njegovom studentu.redaktorskih intervencija. vijeka nužan je uvid u ostale brojne rukopisne zbirke Matice hrvatske koje se nalaze u arhivu Odbora za narodni život i obièaje Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti u Zagrebu. u periodu izmeðu 1960.).30 A Discovery of the Moslem Epic in 19th Century 30. najbliži velikom majstoru jeste Avdo Meðedoviæ iz Bijelog Polja u Jugoslaviji. nastavljaèu Parryjevog djela. 1990. kasnije harvardskom profesoru. 1937. u pjevaèu Avdi Meðedoviæu. a pruža bogatu graðu za izuèavanje brojnih pitanja iz historije muslimanske epike. vijeka. 5 (Pišèev predgovor)/.. Milan Parry i Albert Lord izvršili su to novo otkriæe muslimanske epike u 20.homerolog. u umijeæu njihovog usmenog rekreiranja tradicionalnih epskih povijesti. Oni su utvrdili da je ona.. u odreðenim regijama i oazama. arhaièna i nova. vijeka koje su pohranjene u Arhivu Srpske akademije nauka i umetnosti u Beogradu. Teorija. u vrijeme odbrane doktorske disertacije u Parizu. klasièni filolog . Ono najznaèajnije iz susreta Murko-Parry jeste da Parry pod Murkovim uticajem organizuje moderna terenska prouèavanja usmene epike u Jugoslaviji (u dijelovima Bosne i Hercegovine.

The most important determining factors can be made complete by adding the data on the influences by various confessional and ethnic environments in the process of cherishing and transmitting the Moslem epic tradition from the period of its early beginnings to the appearance of the first collections. 190 . They always saw it as the overall and rich Southern Slavic poetry having observed its specific features in relation to the epic poetry of other Southern Slavic nations with whom they shared a common life. These songs also spoke about the topics and heroes of this epic. then in the poetry of great collections such as those published by Hörmann and Marjanoviæ. Many other precious pieces of news about the Bosnian Moslem epic tradition from the beginning of 16th and until the first collections of Moslem epic in 19th century affirm a continuity and vitality of this tradition. rural. There are numerous records about the antiquity and widespread territory of the Moslem epics in the Ottoman Bosnia. We know that the songs about certain heroes from different places were quite numerous.A great number of Southern Slavic Moslem epic songs have been recorded in the first few decades in 18th century. have been discovered for the wider academic and scholarly community only in 19th century. However. and until the recordings on tape in our time. as well as in the wider region on the larger area of European Turkey. One can recognize them immediately in the collections that had been presented in Pjevanija /Songs/ by Simo Milutinoviæ Sarajlija. The first known documents about the Southern Slavic Moslem epic can be traced to the end of 15th century. All the person that gathered the oral poetry in this period had had a defined relation towards it. as well as the other Southern Slavic epic songs. The rich Moslem historical accounts towards the end of 15th century testify about their foundations in the abundant and similar tradition of the Middle Ages. etc. The songs about events they related to were sung immediately after these events had taken place and in different environments (military.). one can say that the Moslem epic songs. aristocratic. The Bosnian warriors played a prominent role in creating and spreading of this epic.

Enes KUJUNDŽIÆ FILANTROPIJA KOD BOSANSKIH MUSLIMANA SA OSOBITIM OSVRTOM NA PRAVILA DOBROTVORNIH DRUŠTAVA NA POÈETKU XX STOLJEÆA Napomena Pošto je dr. ali glavnina tih sredstava. Otuda je njihovo osnivanje i održavanje padalo u prvom redu na ramena onih kojima su te ustanove služile. i to u korist džamije. Mašoviæ. Po definiciji vakuf predstavlja imovinu zaštiæenu od propadanja. otuðivanja ili drugih oblika razvlašæivanja. Istraživanje filantropije. Ibrahim Kemura okvirno govorio o osnivanju i radu nekih muslimanskih kulturnoprosvjetnih društava na prijelazu iz XIX u XX stoljeæe ja bih želio nešto reæi o filantropskim ciljevima nekih bosansko-muslimanskih društava koja su formirana na poèetku XX stoljeæa uzimajuæi pri tome u razmatranje i neke odrednice o amerièkoj filantropiji istog perioda. odnosno dobrotvornog rada. ) Poznato je da i pored veoma bliske veze izmeðu države i vjerske organizacije u povijesti islama. medresa. sticala su se iz privatnih ruku.vakufe osnivali su. Istina je da je veæ zarana u islamu bila praksa suverena da dio sredstava iz državne hazne odvaja za održavanje i podizanje novih vjerskih i drugih ustanova. darovanu u nabožnodobrotvorne svrhe putem korištenja njenih plodova (Vidi: S. nikada se nije uzimalo zdravo za gotovo da je država obavezna da osigurava sredstva za održavanje religioznih ustanova i službi. 191 . uglavnom u vidu permanentnih zaklada zemlje i drugih nekretnina putem dokumenata darovnice (vakufname). i privatne liènosti od najranijeg doba islama. i teorijski trebali su služiti svojoj prvobitnoj namjeni u beskonaènost. osobito u Osmanskom carstvu. Ustvari. u povijesti Bosanskih Muslimana upravo je neodvojivo da istraživanja uloge vakufa u ekonomsko-socijalnoj i kulturno-obrazovnoj sferi toga naroda. Anali GHB. posebno za religijske institucije. pored visokih državnih službenika i vjerskih dostojanstvenika. Takve zaklade . turbeta. troškovi te vrste predstavljali bi ogroman teret za državnu blagajnu. hanikaha. tekija. Pri tome smatram amerièku filantropiju reprezentativnom za zajednièki tip ove vrste aktivnosti.

štamparija (tiskara).Pored specifièno vjerskih ustanova kakve smo naviše pobrojali.) ja o tome ne bih želio posebno govoriti. zatim plaæanja ruha za sirote djevojke prispjele za udaju.). svratišta za putnike (hanove). imareta i tome slièno. rezervoari za vodu.. Ovo nije bilo sve. novembra 1982. 21. Pošto je o vakufima u BiH opširno govoreno na simpoziju koji je održan u Sarajevu 22.neka ljudi trajno imaju u vidu njegovu dobrotu . siroèad. putevi. godine sa naslovnom temom "Institucija vakufa i njegova uloga u vjerskom i kulturnom životu Muslimana i Institucija Gazi Husrev-begova vakufa" što je objavljeno u Analima GHB. Iz ovog nije teško zakljuèiti da je motivacija za dobrotvorno djelovanje utemeljena u nabožno-etièkom idealu i odgovarajuæoj pripremi za zagrobni život. 1911. pa èak i osiguranje pšenice i pirinèa za ishranu ptica i osiguranje hrane i vode za nezbrinute životinje. Zadatak Drušva: Paragraf 3: 192 . imamo sluèajeva da se osnivaju vakufi da bi se osigurala sredstva za kauciju u cilju oslobaðanja siromaših zatvorenika. i to u saglasnosti sa Vjerovjesnikom rijeèima "Ovaj svijet (dunjaluk) je njiva za onaj drugi svijet (ahiret)" zato ne treba odgaðati dobra djela za sutra jer može se desiti da te sutra ne bude" M. Pravila Gajreta. str. IX-X (1983. vodenice. Pa ipak to je i svijet moguænosti da se èovjek putem velikih dobroèinstava približi uzvišenom Allahu. kuæe za nezbrinute hudovice. a ne kuæa postojanosti i mira. Sarajevo. svetionici ukljuèujuæi i filantropske ustanove u užem smislu kao što su: bolnice. prosvjetnog i kulturnog društva Muslimana u Bosni i Hercegovini. Islamska dion. Anali GHB. II. mostovi. Tako u vakufnami Derviš paše Bajezidagiæa iz 1593.. Ali bih ukazao na èinjenicu da se sa pojavom kulturno-prosvjetnih društava u bosansko-muslimanskoj sredini na prijelazu iz XIX u XX stoljeæe javlja i jedno drugaèije shvatanje filantropije od onoga koje je karakteriziralo vjekovima isticane motive prilikom osnivanja vakufa. hamami. knjiga IX-X (1983. godine stoji i sljedeæe (Parafraziram): Spomenuti opunomoæitelj . Mujiæ. i 23. vakufi su osnivani i za druge potrebe kao što su biblioteke.svojom pronicljivošæu spoznao je da je ovaj svijet kuæa prolaznosti i iskušenja.

koji uèe u srednjim. prije nego li bi se na prosjaèenje dala.Istièu da mu je zadatak: a) da daje materijalne pomoæi Muslimanima iz Bosne i Hercegovine. muslimana.a. da po vremenu i materijalnoj svojoj snazi osnuje jedan sirotinjski dom. 2. te kulturno i gospodarsko unapreðivanje interesa bos. 1913. da pruži materijalnu pomoæ neopskrbljenim i za rad nesposobnim muslimanima i muslimankama kao i nejakoj djeci islamske vjere. te æe u tu svrhu društvo nastojati: 1. Mostar: Štamparija Biser. na razne zanate i trgovinu. meðu muslimanskom sirotinjom u gradu Sarajevu. uopæe sve èiniti da bi se prosjaèenje meðu muslimanima ukinulo i da bi se to i u zakonskoj formi današnjih prosjaèkih zakona sprovelo analogno onim kakovi u drugim kulturnim državama postoje. e) da pomaže osnivanje knjižnice. u Austro-Ugarskoj monarhiji i u višim vjersko-prosvjetnim školama u Kairu i u Turskoj. u Austro-Ugarskoj monarhiji ili u inozemstvu. 193 . (s. f) da pomaže osnivanje antialkoholistièkih i gimnastièkih društava. u kojem æe naæi utoèišta oni starci i stare muslimanske žene koje su neopskrbljene i za svaki rad nesposobne. 5. da samostalno ili u sporazumu sa drugim humanitarnim islamskim inštitucijama namješta nezaposlenu muslimansku mladež.) Paragraf 2: Društvu je svrha: društveni odgoj svojih èlanova. iskljuèivši pri tom svaku politiku. d) da podupire domaæu muslimansku književnost. herc. Pravila "Kluba Muslimana akademièara iz Bosne i Hercegovine u Beèu".) Paragraf 2: Svrha je udruženja da ukine prosjaèenje. zanatlijskim i višim školama u Bosni i Hercegovini. Filantropski ideal je najpotpunije izražen Pravilima Muslimanskog dobrotvornog društva "Merhamet" za spreèavanje prosjaèenja i potpomaganje sirotinje u Sarajevu (Sarajevo: Islamska dionièka štamparija (tiskara). 4. koji se odaju valjanim zanatima ili žele da se u zanatu usavrše u Bosni i Hercegovini. c) da širi pismenost u narodu davanjem analfabetskih teèajeva. da traži zarade muslimanima i muslimankama i da ih namješta u razne radnje i time im pruža priliku boljeg i èasnijeg naèina života nego li je to od samog prosjaèenja. 3. b) da daje materijalne pomoæi mladiæima Muslimanima iz Bosne i Hercegovine.

stoljeæa zalagao da svako treba da igra ulogu u pomaganju sirotinje i doprinosi društvu u ime religije. Danska i Švedska danas). Rokefelerova (osnovana 1913.to je period koji se donekle poklapa sa onim vremenom kojim se mi ovdje bavimo . samo od ranih 70-tih 194 . Rijeè je. na tome da cilj moderne filantropije treba da bude širok font lijeèenja socijalnih bolesti prije nego tretiranje problema na individualnom nivou. Rasel Sage fondacija (osnovana 1907. samopomoæ. (Na primjer. Carnegie (osnovana 1911. èiji je osnivaè bila Josephina Shaw Lowell i industrijalac Andrew Carnegie. Kao što se iz citiranih ulomaka vidi u nabrajanju motiva dobrotvornog djelovanja nema invokacije koja bi sadržavala duh pobožno usmjerenih poruka kojima se podstièe dobroèinstvo i skrb za one kojima je ona potrebna što je izrazito prisutno u parafraziranom odjeljku Bajezidagiæeve vakufname. Njihov pandan u Evropi danas èine najveæa Gulbenkijan fondacija u Portugalu i Volskvagenova fondacija u Zapadnoj Njemaèkoj.). u veæoj mjeri opredijelila za ideje njegovog suvremenika Bendžamina Franklina. I dok se na jednoj strani gospoða Lowel zalagala za ideju da je siromašnima bolje osigurati posao nego kratkotrajnu radost povremenim poklonima u odjeæi i hrani. Na poèetku dvadesetog stoljeæa pristalice ideja pokreta "Progresivna era" kao što je Jane Adams insistirali su. godine).u Njujorku se pojavljuje Društvo dobrotvorne organizacije. koji je bio uvjerenja da svaki graðanin treba da pomaže svojim sugraðanima putem mudrog investiranja i liènih sredstava bez spominjanja religije. Carnegie upozoravao svoje kolege milionere da svoja dobroèinstva usmjeravaju ka onima koji su spremniji da pomognu sami sebi. Krajem devetnaestog stoljeæa . tj. koji se u prvoj polovini 18. primjerice.(Ovdje se pod kulturnom državom vjerovatno misli na socijalnu državu kakve su. na primjer. U Japanu. godine. koja se u dilemi izmeðu Cotton Marhera. Slièno tome sekularistièki duh prožima i filantropsko nastojanja u Americi. dakle. Institucionalni okvir kroz koji je oticala filantropska pomoæ u niže društvene slojeve predstavljale su socijalna starateljstva i fondacije kakve poznajemo i danas. dotle je A. o jednom sekulariziranom i ako hoæete evropeiziranom shvatnju koje provihava kroz paragrafe ovih pravila. Veoma poznata Fordova fondacija osnovana je 1936. trenutno najproduktivnijem centru filantropije u modernom svijetu. oboje su se zalagali za pružanje one vrste pomoæi koja naglašava oslonac na sopstvene snage.).

. ali su im rezultati barem po onome kakvo je stanje danas potpuno razlièiti. mora se skrenuti pažnja da je kao nusprodukt sekularizacije i evropeizacije osnova na kojima su ova društva utemeljena došlo do kulturnohistorijskog diskontinuiteta i izvjesnog išèašenja u odnosu na sredinu kojoj su ona pripadala i trebala da im služe.u osnovi su zapadnjaèkog tipa i ne vode mnogo raèuna o bogatoj tradiciji dobrotvornog djelovanja i davanja utemeljenih u institucijama vakufa i zekata. U Americi je 1982.Potpunija slika o stanju bosansko-muslimanske filantropije na poèetku ovog stoljeæa može se steæi naravno jednim mnogo kompleksnijim i dugotrajnijim istraživanjem nego što je to moguæe uvidom u pravila pomenutih društava jer svjesni smo èestog raskoraka izmeðu onog što se proklamuje i onog što se ostvari.000 fondacija. . Philantropist Work among the Bosnian Moslems with a Particular review of the Humanitarian Societie's Rules at the Beginning of 195 .000 razlièitih fondacijskih ustanova.godina osnovano je više od 2.Prezentirana onako kako su formulirana Pravila društvenih organizacija i kulturno-prosvjetnih i dobrotvornih društava Bosanskih Muslimana . 54 milijarde dolara. pak.rijeè je samo o ovlaš odabranim uzorcima . Sa svoje strane. Zakljuèci: .I pored znaèajnih rezultata koji su putem dobrotvornih i kulturnoobrazovnih društava postignuti u prvim decenijama XX stoljeæa u bosansko-muslimanskoj sredini. posebno u pomaganju i stipendiranju ðaka i studenata. . godine bilo oko 22. vakuf suoèen sa svojom zastarjelom organizacijom i izuzetno nepovoljnim objektivnim okolnostima nije mogao na adekvatan naèin odgovoriti zadaæi koju je tokom prethodnih vijekova tako uspješno rješavao ispunjavajuæi svoju ulogu na najbolji naèin upravo u periodima kada je rigorozno provodio želje svojih utemeljivaèa ovjekovjeèene u vakufnamama. Pa i pored ovako velikog broja filantropsko usmjerenih organizacija lièna davanja u filantropske svrhe u SAD èine 90% svih dobrotvornih davanja i 1982.Ideali koji su vodili amerièke filantrope poèetkom ovog stoljeæa ne razlikuju se mnogo od koncepta sadašnjih u pravilima kulturno-prosvjetnih i humanitarnih društava Bosanskih Muslimana na prijelazu ovog stoljeæa. dostigla su iznos od cca.

These principles were the leading idea for the majority of members of this nation. 196 . The social and historical circumstances. The contemporary answer to the grown needs of the Bosniak people for the social solidarity can be found in leaning on its own tradition that had been founded largely in the institution of legacies /vakufs/. but also in finding the new modalities of philanthropic work that is characteristic for the more developed societies in Western Europe and USA. the development level. The charity work in Bosniaks in the based was based both on the understandable social solidarity and also on the religious imperative that had sprung out from the basic principles of Islam.20th Century The issue of charity work in a community cannot be separated from the level of overall organization of that same community. but also the domineering ideas that have motivated and oriented its members usually condition it. at least in the past.

i u ovim ustanovama sticalo se sve znanje. Imami. I oporuke /vasijetname/ su ranije igrale znaèajnu ulogu u rješavanju socijalnih problema muslimana i pomaganju siromašnih i nezbrinutih osoba. smokve. 197 . razne vrste voæa: limune. sadakai-fitre. pipunove. podijele sirotinji izvjesne svote novca na ime propuštenih farzova. Sav humano-socijalni rad kod muslimana . obavljali vjerski obredi. godine kroz džamije. vadžiba. Posebno se vodila briga o bolesnicima i svako je se trudio da na neki naèin pomogne bolesniku. lubenice.bajram i dijeljenje raznih sadaka /milostinja/ sirotinji koje je ranije bilo mnogo.Hivzija Hasandediæ MUSLIMANSKA DRUŠTVA U MOSTARU Do konca prošlog stoljeæa u Mostaru nije djelovalo ni jedno muslimansko društvo. kefareta. mektebe. i da njeguju bolesnike. i nosili ih bolesnicima. hatibi. a mnogi su se primali. do truhljenja. Na ovaj naèin oni su mnogo pomagali u rješavanju raznih socijalnih problema. odvijao sav kulturni život i proslavljali svi vjerski pa i državni praznici. džume petkom u podne. uèenja dova za dug i sreæan život novog sultana i novoroðenog princa na dvoru sultana. Kod Ali-hodžine džamije na Raljevini i na Mazoljicama sve do zadnjeg rata uèene su kišne dove na koje su dovoðena i djeca iz mekteba. Svi iole imuæniji muslimani su ranije za života pisali oporuke i odreðivali da se poslije njihove smrti. medrese i tekije. grožðe. nezrova i jemina. posebno žene. prtokale /naranèe/. makar on ne bio ni u kakvoj rodbinskoj vezi s njim.odvijao se do konca prošlog stoljeæa iskljuèivo kroz davanje zekata. mevluda. i to sve iskljuèivo radi sevapa. proslavljanja odabranih /mubarek/ noæi. One su bile dupkom pune prilikom ramazana. Veæina bogatih muslimana su sve ove dužnosti striktno izvršavali jer su bili ubijeðeni muslimani. dva bajrama. iz njihove ostavine. klanja kurbana na Kurban. Sve oporuke legalizovao je i u sidžil upisao kadija gdje je detaljno navedeno šta je i u koju svrhu oporuèitelj ostavio i koga je odredio za izvršioca i kontrolora svoje oporuke. Džamije su bile noæu osvijetljene kandiljima i svijeæama /mum/. šipke i drugo voæe. vaizi i drugi uèeni ljudi /ulema/ držali su prigodom svih ovih sveèanosti prisutnim predavanja iz islamistike i uèili prigodne dove. Sav kulturno-povijesni rad kod muslimana u Mostaru odvijao se je do 1898. poklanjanja hatmi za duše umrlih. Zato su mnogi èuvali.

Posebno su bili lijepi bajramski i ramazanski obièaji i meðusobno posjeæivanje rodbine i komšija u tim danima. U Mostaru je posebno bilo sveèano prilikom ispraæaja hodoèasnika na hadž u Meku i doèeka hadžija na povratku otuda. U ovoj ceremoniji su glavni uèesnici bili mektebska djeca a koja su od kuæe išla s hodoèasnikom u povroci kroz grad do zbornog mjesta. Svaki esnaf imao je svog starješinu /æehaju/. Nakon obavljanja kratke molitve i opraštanja sa svima. Na isti naèin prireðivan je i doèek hadžiji koga bi djeca od Hadžinske sofe ili stare željeznièke stanice do kuæe u povorci s glasnim uèenjem dove dopratila. zatim kod stupanja na prijesto novog sultana. organizira sveèanost i veselje u okviru jednog esnafa i o trošku pripadnika dotiènog esnafa. kada je u Mostar dolazio novi mutesarif /okružni predstojnik/ i prilikom svake pobjede i poraza turske vojske. Tada su djeca u hadžijinoj kuæi dobivala somune napunjene halvom i nešto novaca. prenijela top na Hum odakle je pucao sve od 1918. Kod Hadžinske sofe je za turske uprave prireðivan i ispraæaj ratnika kad su polazili u boj. godine ovaj ispraæaj i doèek prireðivani su kod Hadžinske sofe u najjužnijem dijelu Mostara. svoju upravu zvanu londža. Top je još pucao petkom u podne. èarape i drugo što je za put i borbu bilo potrebno. kod stare željeznièke stanice u Rièini.s. roðendan /mevlud/. tu im je svijet donosio dvopek /peksimet/. Oni bi se ovdje pod bajrak skupljali. ondašnja vojna komanda je. Do prolaska željeznice kroz Mostar 1884. a ostala djeca su ga pratila sa "amin". Najveæi i najgrlatiji izmeðu njih išao je na èelu povorke i glasno izgovarao tekst jedne dosta duge i rimovane dove koja se prigodom ovih ispraæaja samo u Mostaru uèila. S tabije je jedno vrijeme top pucao i poslije 1878. roðenja princa na dvoru. na Muhammedov.. U Mostaru je za turske uprave radilo više od pedeset vrsta raznih zanatlija koji su bili udruženi u posebne organizacije zvane esnafi ili cehovi. Od 1918. godine. do 1941. Postojao je ustaljen obièaj da se prilikom proizvoðenja zanatlija u više zanatske rangove. kalfe i majstore. na pritužbu nekih graðana. svoj statut i bajrak kao vanjski znak esnafa. Ovom prilikom su ponekad prireðivane u hadžijinoj kuæi i bogate gozbe. godine top je pucao s Mazoljica i samo oglašavao završetak posta /iftar/. a od 1884. ratnici su odavde zajednièki polazili u boj a hodoèasnici u Meku. a. godine. Ove su sveèanosti bile poznate pod imenom "kušanme" ili opasivanje majstorske pregaèe kao simbola kvalifikacije u 198 . Ali pošto je jaka detonacija uznemirivala okolne stanovnike i kuæe im potresala. za tri dana Ramazanskog i èetiri dana Kurban-bajrama. U ove dane top je s tabije pucao i oglašavao poèetak /sehur/ i završetak posta /iftar/.

. str. Bratstvo. pa podiže materijalno stanje poljodjelaca. 33-34. obrtnika i trgovaèkih poduzeæa. sigurno. humano-socijalna. Hadžijska dova u Mostaru. trkama i slièno. do 1634. 1939. Beograd.. a u kuæama promovisanih kalfi i majstore prireðivane su bogate gozbe sa brojnim zvanicama. do 1945.-1925. U periodu od 1898. Jugoslovenski list (JL). str./. XXVIII. 71-75. Za neka društva nemamo nikakvih podataka pa ih samo poimenièno navodimo. nauku i izobrazuje èlanove. IZVORI: Sidžil mostarskog kadije 1632. godine osnovana je u Mostaru Muslimanska èitaonica /Kireaethana/ i za prvog predsjednika izabran je poznati mostarski gradonaèelnik Mujaga Komadina /1839. godine u Mostaru je. Glasnik VIS-a. U sidžilima mostarskih kadija ima spomena natjecanju u bacanju kamena s ramena. str. Bilo je. sportska i pogrebna. Zanimljivi su bili i ženidbeni obièaji kao i obièaji prilikom obrezivanja djece /sunetluka/. U pravilima društva piše da je ono imalo zadatak da "širi društveni napredak. i drugih sportskih tamièenja kao u: skoku u dalj. Društvo Sv. nakon izlaska iz džamije na Bajram ujutro. Glasnik IVZ. Ljubljana. osnovano 29 muslimanskih društava koji su se prema svojoj namjeni dijelila na: kulturno-prosvjetna. godine pa bi se mogao dati potpun broj i pregled rada svih ovih društava. Ovdje kronološkim redom donosimo spisak muslimanskih društava koja su u Mostaru djelovala od konca prošlog stoljeæa do 1945. H. ruždiji. prema podacima s kojima raspolažemo. Hasan Nametak. godine i kojima smo našli spomen u pristupaènim izvorima. Sve spomenuto je u prošlo doba bilo jedan vid kulturnog uzdizanja i sportskog takmièenja. Tada su zanatlije dotiènog esnafa išle kroz grad u povorkama i izvodile razne šale i šeretluke. hanovima. politièka. Sarajevo.. Nekoliko novih podataka o oporukama. Mujiæ. MUHAMEDANSKO ÈITAONIÈKO I DOBROTVORNO DRUŠTVO /KIRAETHANA/ Na osnivaèkoj skupštini koja je održana u velikoj sali Kalhane na Velikoj Tepi poèetkom 1898.. Sarajevo... 1987. 1938. broj 1. staleška. br. da pomaže siromašne muslimanske familije. Sarajevo. 1933. Uspomene Riste Ivaniševiæa Mostarca. hrvanju. gradskoj opæini i broju muslimanskih kuæa u Mostaru. ali ovim vrstama takmièenja nema spomena u poznatim izvorima.str. 2. da ustroji 199 . Hasandediæ. Potrebno bi bilo pregledati svu periodiènu štampu koja je izlazila u Mostaru i Sarajevu do 1945. knjiga. 1. Sidžil mostarskog kadije /SMK/ broj 3. Save.svom zanatu. broj 173 i 252. 122. 88-90. 43. preveo Muhamed A. list 18. 1989.

1967. Biblioteka Kiraethane nalazila se do 1914. IZVORI: Behar. 366. oktobra 1905. godine. godine nestalo je Fate Omanoviæ. koje je dobivala èak iz inostranstva. str. Prvu zabranu dali su 3. avgusta 1904. MUSLIMANSKA ÈITAONICA /KIRAETHANA/ Na osnivaèkoj skupštini održanoj 19. broj 11. godine u Mostaru osnovana je Muslimanska èitaonica /Kiraethana/ koja je djelimièno nastavila rad prve Kiraethane. Osvit. novembra 1914. Sarajevo. maja 1899. a za potpredsjednika Ali Riza-ef. èetvrtu 12. 223. godine održan protestni zbor u mostarskoj Kiraethani. Temim. marta 1905.èitaonicu. godine. Sarajevski list. 2. djelovala je pod imenom Muslimanska èitaonica sa dobrotvornim društvom /Mostarda me'a džem'ijjeti hajrijje islam kiraethanesi/. Noæu uoèi 3. marta 1906. Ovaj dogaðaj je uzbudio sve muslimane u Bosni i Hercegovini pa je 6.. broj 22. godine. novembra 1905. da dijeli stipendije i da nema nikakav politièki znaèaj". str. Sarajevo.. 175 i broj 14. IZVORI: Bošnjak 1899. ova je Kiraethana bila odmah od strane austrougarskih vlasti zatvorena i sav inventar i knjige bili su konfiskovani.. Èitaonica je radila na kulturno-prosvjetnom uzdizanju muslimana i èesto je prireðivala zabave u Hrvoju. poznati javni i kulturni radnik Mostara. Od 1908. 89 i 327. broj 4 i broj 83. Zemaljska vlada za Bosnu i Hercegovinu u Sarajevu "raspustila je" i zabranila daljnji rad Kiraethane. str. malodobne kæerke Osmanove iz Kuti Livèa u Bijelom Polju kod Mostara. str. drugu 12. što je sve bez traga nestalo. 1905..12. i broj 23. Za prvog predsjednika izabran je hafiz Husein-ef. Znaèaj ove èitaonice je bio još i u tome što su njeni èlanovi kroz nju potajno vodili politièku borbu protiv onovremene austrougarske uprave. Ova je Kiraethana bila nadaleko èuvena. Husaga Æišiæ. motivišuæi to time da je "iz nje potekla sva agitacija". Mostar. Muslimanska vjersko-prosvjetna autonomija u Bosni i Hercegovini. petu 4./5. Sara200 . broj 7 .. maja 1899. 1925. Sutradan po njenom nestanku prosuo se glas po Mostaru da je Fata prošle noæi pobjegla s nekim inovjercem u Dalmaciju. treæu 31. godine u jednoj zgradi na poèetku Brkiæa i Temimove ulice u Brankovcu. bio je jedno vrijeme bibliotekar ove biblioteke. Sarajevo... Puziæ. Borba muslimana Bosne i Hercegovine za vjersku i vjersko-prosvjetnu autonomiju. Gajret. jer je posjedovala velik broj vrijednih i rijetkih knjiga. Kad je poèeo prvi svjetski rat 1914. U Arhivu Hercegovine èuva se jedna bilježnica ove Kiraethane u koju su bila upisivana lica koja su iz ove biblioteke uzimala knjige na èitanje. 1904. Osman Nuri Hadžiæ. Ferdo Hauptman.

Abdurahman Nametak.. broj 13. broj 9. Glasnik VIS-a. str. 207. 1932. Društvo je dalje svake godine besplatno obrezivalo /sunetilo/ svu siromašnu muslimansku djecu u gradu... Mostar. Hasandediæ. god. Behar. Ševkija Baliæ. MUSLIMANSKO ZANATSKO UDRUŽENJE ITTIHAD Ovo je društvo osnovano u julu 1906. 192. 1934.. u broju 4. njegov život i djelo. broj 13. Fuad Slipièeviæ. JL. i to obrezivanje vršio je niz godina dr Muhamed Riðanoviæ. 1913. str. Mehmed Hadžiæ. Osim navedenog èlanovi društva su održavali analfabetske teèajeve u gradu i okolini i uz ramazan prireðivali predavanja koja su držali profesori mostarskih srednjih škola: Salih Baljiæ. Društvo je 1912. str. broj 21 i 196. broj 261 i 270. Krpo. Dr Safvet-beg Bašagiæ spjevao je himnu društvu koja je objavljena u listu Gajret iz 1926. kalendar Gajret. Društvo je prestalo s radom 1941.. H.jevo. H. osnovana je pri ovom društvu muzièka. priredilo zabavu u korist muhadžira. 1957. Glasnik VISa. Æišiæ. broj 1-2.. Vehbija Imamoviæ. god.. Sarajevo. Muhamed Ðukiæ i Sulejman S. godine. oktobra 1906. 1935. Mujaga Komadina. 201 . Ibraga Mahiniæ. Godine 1936.. god. Sarajevo. godine. str. 286-289.. Sarajevo. 1974. broj 102 i 288. Sarajevo. god. Besim Korkut i dr. Merhum Husaga Æišiæ. na stranici 50. 1933. 1930. str. 138-141. 103. naroèito poslije rješenja agrarnog pitanja kod nas kada su mnoge muslimanske porodice preko noæi došle na prosjaèki štap. god. Sarajevski list. Sarajevo. 1940. Novi Behar. Vehbija Imamoviæ. 303313. broj 8 i 42 i 1939. 1912.. Glavni zadatak društva bio je da pomaže i unapreðuje sve vrste zanatstva u gradu i okolini. a Zemaljska vlada Bosne i Hercegovine odobrila je njegova pravila 4. 1906. Ittihad. IZVORI: Osvit. naše najstarije zanatsko društvo. broj 103. 1907. god. 26. pjevaèka i diletantska sekcija i ovo je bilo jedino muslimansko muzièko društvo u Mostaru. 3. broj 29. Sarajevo. str. Hasandediæ. U osnivaèki odbor izabrani su: Ahmed-aga Tuce. Èlanovi društva su èesto prireðivali dobrotvorne zabave i svakog Bajrama dijelili pomoæ sirotinji. a poslije njega na ovom položaju su se više godina nalazili: Mustafa O. str. 1932. 1914. Ahmed-aga Tuce bio je prvi predsjednik društva... Hasan-aga Alikalfiæ. broj 34. Mujaga Turko.. Ovo je bilo najstarije zanatsko društvo u Bosni i Hercegovini. Mustafa Topuzoviæ i dr Muhamed Riðanoviæ. broj 1-2. broj 26. Društvo je prireðivalo razne humano-socijalne akcije i na razne naèine pomagalo sirotinju.. Mustafa Alikalfiæ. broj 7-8.

Šaæir Bijediæ. MJESNI ODBOR KULTURNO-PROSVJETNOG DRUŠTVA GAJRET Mjesni odbor kulturno-prosvjetnog društva Gajret u Mostaru osnovan je 1911. Fahra Milaviæ. u kome su radile: Muruveta Alajbegoviæ. Omer Ugljen. Mukelefa Ugljen. otvoren je u Mostaru Gajretov muški konvikt. 1909. broj 34.4. sljedeæi: Ahmed Džikiæ. Poèetkom 1919. Rahma Vrgora. 202 . Ferida Jahiæ. Šefika Ševa i druge. godine 32 stipendije. Æamila Nožiæ. Ziba Kapetanoviæ. Godine 1911. a 1912. godine osnovan je u Mostaru ženski odbor Gajreta. Šerifa Koluder. godine. Alija Veliæ. MUSLIMANSKO TRGOVAÈKO UDRUŽENJE Osnovano je 1908. Arhiva Vakufskog povjerenstva u Mostaru / AVPM /. Hatidža Æišiæ. Fikreta i Enesa Behliloviæ./10. Sulejman S. Husnija Kurt. godine. koji je radio sve do poèetka drugog svjetskog rata 1914. akt broj 991/1910. Smajil Brkiæ. od njegova osnivanja do prestanka djelovanja. ovo društvo je dalo 51. IZVORI: Bošnjak. Hajro Treboviæ. godine. broj 4. Posebna je zasluga Gajreta što je od prvih dana svoga djelovanja davao stipendije uèenicima muslimanima iz cijele Hercegovine koji su pohaðali trgovaèke i zanatske škole. Ulfeta i Hašmeta Arpaðiæ. 1907. Šemsa Kajtaz. aprila 1907. Ibrahim-ef. 5. ing. /X/. Ne zna se kada je društvo osnovano i kada je prestalo raditi. Hakija Æišiæ. Salih Èišiæ. Æišiæ. Vehbija Imamoviæ.. Šaæir Konjhodžiæ. 79. Azema Mrkonjiæ. hadži Ibrahim Slipièeviæ. 7. Šefika Hadžiæ. Atifa Kurt. priredilo je zabavu u Hrvoju i davali komad Abdulah-paša od dr Safvetbega Bašagiæa. Sarajevo. ing. Kajdafa Efica. Mostar. 1908.Krpo. Hasan Æišiæ. 6. U odboru ovog društva radili su. Radilo je i 1910. MUSLIMANSKO POZORIŠNO DRUŠTVO Ovo je društvo djelovalo u Mostaru 1907. godine. Salko Džikiæ i drugi. Fejiæ. godine i cilj mu je bio da pomaže promicanje trgovine u gradu. Sarajevo. str. Sidika Omeragiæ. IZVORI: Osvit. Na 1. Zejna Draèe. PRIVREMENI ODBOR ISLAMSKOG SIROTIŠTA Ovaj je odbor djelovao u Mostaru 1909. Mustafa M. Godine 1920. broj 35. Mustafa Alikalfiæ. IZVORI: Behar. Æazim Ugljen.

hadži hafiz Ibrahim-ef. 18 i 20.godine. gradonaèelnik Mostara. broj 13-16. Vehbija Imamoviæ. god. Sarajevo.. 1932.. 531. 1931.. Gajret je imao i svoj pjevaèki hor koji je na Bajrame a i prigodom nekih drugih sveèanosti prireðivao koncerte. broj 32 i 255. god. 1912. 1933.. god. 1931. koja je svake godine držala petomjeseène teèajeve iz domaæinstva. vršio je niz godina dužnosti upravnika ovog konvikta. 8. Alajbegoviæ. èajanke i zabave u Mostaru. god. god. 1925. god. god. broj 1 i 22. AVPM. aprila 1912. Sarajevo. broj 6. broj 141 i 147. godine 43 pitomca. 1935. god. Blagaju i Bijelom Polju. Gajret je dalje vršio i razne humano-socijalne akcije s ciljem potpomaganja muslimanske sirotinje. 1932. broj 135. 1937.... broj 7-8. 1912. god.. koja je posjedovala velik broj vrijednih knjiga i èiji su èlanovi držali predavanja u svojim prostorijama spram Karaðoz-begove džamije. a vaspitaèi su bili: hadži Muhamed-ef. broj 3. god. Ahmed Džikiæ. akt broj 203 . god. uèitelj i književnik. 1934.. god. MUSLIMANSKI "SOKO" Ovo je društvo osnovano 8. 1931... god. Sefiæ. U Mostaru je radio i ženski konvikt u kome je 1924. broj 5-6. osnovana je u Mostaru Gajretova narodna biblioteka. 13 i 21.. 1930. U ovom konviktu je 1924. god.. Mustafa Alikalfiæ. 55 i 1934. broj 74. Ðorðe Pejanoviæ. god. godine bilo 47 i 1925. god.. 103-104. broj 212. 1933. i 1939. broj 16. 1930. Behliloviæ. bilo 47. Kulturno-prosvjetne ustanove u Bosni i Hercegovini. 92. IZVORI: Sarajevski list. 1934. str. Godine 1919. broj 1. Mujaga Komadina.. Ove teèajeve pohaðalo je i završavalo svake godine 25-30 muslimanskih djevojaka. 1930. god. godine i za prvog predsjednika je izabran Husein Dubraviæ Ðogo. 1929. 1924. uèitelj.. god. IZVORI: Gajret.. Inicijativom Gajreta otvorena je u Mostaru Domaæinska škola.. str. Riðanoviæ. Kasumoviæ i Ali-ef. U Mostaru je više godina radila Gajretova kreditna zadruga. hafiz Ahmed-ef. 48. 45 pitomaca. JL. broj 5. god. broj 69. Bio je smješten u Kajtazovoj kuæi blizu Male Tepe u kojoj je za turske uprave stanovao mutesarif /okružni predstojnik/. Ova predavanja su držali profesori srednjih škola: Salih Æišiæ. koja je pojedincima a i raznim organizacijama davala novac na kredit.. broj 25 i 49. Omer-ef. 1911. 103 i 282. broj 13. Pri Gajretu je više godina djelovao odbor za pomaganje siromašne školske djece. 13-14. vlastitim sredstvima je za ovaj klub kupio potrebne rekvizite koji su nabavljeni u Pragu u Èehoslovaèkoj. 8. dr Hasan Mahiæ i drugi.

JL. str. a za tajnika Abdurezak Hifzi Bjelevac. godine s ciljem struènog obrazovanja i potpomaganja muslimanki. Od osnutka do završetka prvog svjetskog rata imao je kancelariju u "Kafe . 12. 10. godine. IZVORI: AVPM. i 209/1920. Prvu zabavu priredili su 11. Pejanoviæ. godine odveden u logor u Jasenovac i tamo ubijen. u kojoj su muslimanske djevojke uèile šivanje. godine. 1913. AVPM. god. akti broj 25/1919. 13.marta 1913. godine i imalo za cilj da se bori protiv alkoholizma. godine. godine èitaonicu koja je bila smještena u jednoj sobi Koski Mehmed-pašine medrese na Maloj Tepi. djelovao je pod nazivom Muslimanski jugoslovenski klub i imao kancelariju u vakufskom dvoru spram Karaðoz-begove džamije. godine. godine. 11. Klub je postojao i djelovao i 1912. 9. MUSLIMANSKI ÐAÈKI SPORTSKI KLUB Ovaj je klub imao 1916. Od 1929. nd. koji je 1944. IZVORI: AVPM. MUSLIMANSKO ANTIALKOHOLNO DRUŠTVO "SVIJEST" Ovo je društvo osnovano oko 1922. Ne zna se kada je prestalo djelovati. Posljednji njegov predsjednik bio je Smail-aga Æemaloviæ. broj 59. godine sagradio Mujaga Komadina na ruševinama hadži Baline medrese. Butum.Evropi" kod ulaza s Male Tepe u Kujundžiluk.. 204 . akt broj 209/1920. MUSLIMANSKI OMLADINSKI ODBOR ZA PODUÈAVANJE ÐAKA Za ovaj odbor samo znamo da je djelovao u Mostaru 1920.. Za prvog predsjednika izabran je hafiz Muhamed Hilmi-ef. Radila je u zgradi ženske mektebi. ibtidaije u Brankovcu. Ova je zadruga. MUSLIMANSKA ŽENSKA ZADRUGA Osnovana je 1919. akt broj 42/1916. 1935. i 651/1933. MUSLIMANSKI KLUB Osnovan je na osnivaèkoj skupštini održanoj 9. IZVORI: AVPM. marta 1922. akt broj 484/1913. broj 48. i 205/1936. IZBORI: Sarajevski list. poznati politièar i publicist iz predratne Jugoslavije.425/1913.104. koju je 1912. radila do 1933. Ð.

pola vagona brašna da se podijeli sirotinji. Ibrahim Tikvina. poznati mostarski tržni inspektor /èarši-æehaja/. Mujiæ. Hamdija Taslaman. Puziæ.IZVORI: Narodna sloboda. Suljaga Krpo. Suljaga i Muhamed Æišiæ.. 1922. devet umrlih i èetiri živa utemeljivaèa: Smail-aga Æemaloviæ. Glavni inicijator osnivanja ovog društva bio je Omer-ef. deset odijela da se podijele djeci. Prof. Mujaga Popovac. godine predsjednik ovog fonda.èija se velika uramljena slika i danas nalazi na zidu u kancelariji Rahmeta. Isidor Maestro. Mièijeviæ iz Turske bio je utemeljivaè Rahmeta i poslao mu je 1937. Rahmet je 1937. broj 10 14. Muhamed Omeragiæ. J. Hasan Šiširak. Salih Baljiæ. godine 500 dinara. bio je jedno vrijeme predsjednik. Omer H. Mostar. Neki NN dao je 1937. hadži Ibraga Slipièeviæ. Muhamed Hadžiosmanoviæ. i Ahmed Sefiæ. Muhamed Mahiniæ. a Omer-ef. Salih-ef. bili su birani i sljedeæi: Selim Kolukèija. Rahmet je vršio i razne humano-socijalne akcije i prikupljao priloge od graðana koje je pred Bajrame dijelio mjesnoj sirotinji. Estera Danon bila je velika dobrotvorka i mnogo je pomogla svu sirotinju bez razlike vjere. U prvi odbor ovog društva izabrani su bili: Omer-ef. MUSLIMANSKO POKOPNO DRUŠVO "RAHMET" Ovo je društvo osnovano 1924. Alaga Hadžimusiæ. prof. Hadži Husaga Kajtaz poklonio je dio imetka humanim ustanovama. Koen. Blaško Sliškoviæ. godine sljedeæi: Ranko Semiz. Osman Kukrica. Tahir Jašarbegoviæ dijelio je èesto hljebove sirotinji. dr Ševkija i Omer Baliæ. Šaæir Muratoviæ. Ahmed Mušiæ. Mustafa Alikalfiæ. U odbor ovog društva. preko Rahmeta. od njegovog osnivanja do danas. Zadik Danon dao je 1934. Šaæir Konjhodžiæ. Mustafa Beèeviæ. Tahir Kosoviæ. Salih-aga Popovac. prof. bio je predsjednik. godine i zadatak mu je opremanje i sahranjivanje umrlih muslimana. Muhamed Riðanoviæ. Ali. Salih Efica. Ševa. Rahmet je dalje besplatno sahranjivao sve siromašne muslimane što i danas èini. Na sjednici Rahmeta održanoj 1935. Ugljen dva odijela. Sefiæ. bio je predsjednik. dijelio je godinama. hljebove mektebskoj djeci i davao priloge u novcu i odjeæi. Pomoæ u novcu dali su 1933. Avdaga Bajgodiæ i Nurija Šaæiroviæ. Muhamed-aga Deronja. Avdija Simit. do danas i drugi. gostionièar. Rahmet je više puta pomagoao opravku džamija: Baba Beširove na 205 . Muhamed Muslibegoviæ i Husein ef. Ali-ef. Alaga Seferoviæ. Mustafa. dr. Ugljen . predsjednik od 1968. Ugljen.ef. hafiz Salih-ef. godine imao jednog dobrotvora. godine zakljuèeno je da se pri ovom društvu osnuje socijalni fond za dijeljenje pomoæi siromašnim uèenicima i davanje stipendija šegrtima. Salih Baljiæ bio je 1939. Avdaga Skikiæ.

Koski Mehmed-pašinoj i Karaðoz-begovoj. izgradnju gusluhane u Travniku. 1933. MUSLIMANSKO KULTURNO DRUŠTVO "OMLADINA" Ovo je društvo osnovano oko 1926. broj 11. Društvo je imalo diletantsku sekciju i prireðivalo koncerte i javne zabave u Mostaru. broj 26. IZVORI: JL. 284 i 316. IZVORI: Novi Behar. 53. 1932. izgradnju gusulhane u Nevesinju. Za sve ove brojne pomoæi društvo je od daroprimalaca dobilo više pismenih priznanja i zahvalnica koje èuvaju u svojoj arhivi a neke su uramili i objesili po zidovima prijemne kancelarije. 1935. Društvo je djelovalo i 1930. Tabaèici. Dalje je pomagao i davao novèane priloge za izgradnju gusulhane. izgradnju gusulhane u Ljubuškom. Sarajevo. 8. Rahmet je dalje dao prilog za izgradnju spomenika na Rotimlji gdje su Nijemci 1943. 63. AVPM. god. O radu ove zadruge nemamo nikakvih podataka. u džamijama: Æejvan Æehajinoj. 1935.-1932. dvije džamije u selima Podveležja. 1934. broj 160.. broj 28 i 48. 15. 59. godi. Dusini kod Fojnice i drugdje. godne.. od svoga osnutka do danas. 110 i 284. Ovo je jedino muslimansko društvo iz predratne Jugoslavije koje i danas djeluje u Mostaru. prireðivao uèenje hatmi svojim umrlim èlanovima..-1986. Sefiæ /1903. 16. 26../. str. god. Ovo društvo je više puta slalo jednokratne pomoæi Crvenom krstu i nekim licima iz Bosne i Hercegovine za koje se saznalo da su teško i neizljeèivo bolesni. 13. i za ograðivanje Šariæa harema i harema u Šoinovcu u Mostaru. i za bojadisanje pravoslavne crkve u Mostaru.Balinovcu. MUSLIMANSKA ZANATSKA ZADRUGA Osnovao ju je Omer Baliæ /1894. u Ljubuškom. Hatme su se poklanjale 27. noæ ramazana uoèi Lejleikadra. 206 . 15. a tajnik Ahmed Hadžiomeroviæ. broj 4-5. Nevesinju. 1936.. godine ubili 63 muslimana. Rahmet je. Pravda. 276 i 304. 164. 73. Omera Sefiæa. u Žabljaku. 1939. 29. god. Donjim Vranjeviæima više Blagaja.. broj 53. Derviš-paše Bajezidagiæa u Podhumu i Zirai Ahmed-age u Donjoj mahali u Mostaru i izgradnju džamija u: Potocima kod Mostara. 1932. 168 i 181. IZVORI: Ove podatke sam dobio od rahm. akt broj 67/1930. godine i prvi njegov predsjednik bio je Omer S. god. Sarajevo.. opravku mekteba i ograðivanje harema u Potocima.. god./ oko 1927. Gornjem Vakufu. broj 4. 16. broj 4.

Enisa Efica. O njegovom radu nemamo nikakvih podataka. ODBOR NARODNE UZDANICE Mjesni odbor Narodne uzdanice u Mostaru osnovan je na konstituirajuæoj skupštini održanoj u augustu 1929. Predsjednici. 19. Muhamed i Omer Hadžiosmanoviæ. 63.. godine. Sulejman Demiroviæ. aprila 1941. akt broj 220/1942. Ahmed i Avdo Raljeviæ i drugi. Munira Rizviæ i druge. Mahmud Šemiæ. Memnuna i Ilduza Hadžiosmanoviæ. Mustafa Ramiæ. Glavni cilj i zadatak društva bio je da radi na kulturno-prosvjetnom uzdizanju muslimana i u tu svrhu su oba odbora prireðivali u gradu i okolini mevlude. Mustafa Lakišiæ. Hasan Šiširak. zabave. Fehma Bašagiæ. MUSLIMANSKO ANTIALKOHOLNO DRUŠTVO "BUDUÆNOST" Ovo je društvo osnovao Omer Baliæ oko 1927. godine bili su sljedeæi: hadži Mehmed-aga Bošnjiæ. Halil Blagajac. Polovinom 1933. str. akt broj 354/1936. broj 4-5. dr Ševkija Baliæ.17. a prestala s radom 20. Opširnije o njenom radu vidi: Fazlija Alikalfiæ. godine. 18. Društvo je svojim sredstvima ogradilo harem oko hadži Ali-bega Lafe džamije u Zahumu na Raskršæu. godne. str. 1932. sijela 207 . odbornici i razni funkcioneri ovog društva od 1929. Husein i Salem Metiljeviæ. 1932. Abdurahman Nametak. OGRAÐIVANJE I ÆIŠÆENJE GROBALJA Ovo društvo osnovao je Omer Baliæ oko 1927. "HAREM" DRUŠTVO ZA UREÐENJE. Munira Hamziæ. Sarajevo. Mustafa i Omer Kalajdžiæ. Hiba Baliæ. Hamdija Hasanefendiæ. predavanja. do prestanka njegovog djelovanja koncem 1944. Alija Kajtaz. Sarajevo. broj 4-5. Mostar. Umica Æišiæ. Hajrudin Treboviæ. Muhamed Hadroviæ. Mirza Baliæ. Stasanje jedne mladosti /sjeæanje na rad Muslimanske narodne biblioteke u Mostaru/. AVPM. godine. MUSLIMANSKA NARODNA BIBLIOTEKA Osnovana je u ljeto 1928. godine osnovan je u Mostaru i ženski odbor Narodne uzdanice u kome su kao odbornice i funkcionerke radile: Uzejfa Hadžiomeroviæ. IZVORI: Novi Behar. 20. priredbe. Salih-aga Efica. 63. IZVORI: Novi Behar. Sabit Milaviæ. Smail Dadiæ. AVPM. Ahmed Sefiæ. /Alibegovica/. Hasan Æišiæ.

god. broj 187. broj 232. monologe i razne priredbe. za 1943. 176. 1936. 241 i 256. god. Od osnutka do konca 1936. godine sagradio Mujaga Komadina /sada su ovdje privatni stanovi/. Hasan Haæam. 18. imam. broj 9. god.. broj 17-18. broj 32.. Društvo je otvorilo svoj Muški konvikt u Mostaru. Mostar. do 1940. 1933./39. godine dala ovom društvu 2000 dinara.. broj 4.. god. Za školske godine 1940. broj 28. 124. 173 i 208. Mostarska gradska opæina je 1936. str. god. deklamacije. upravnici i vaspitaèi /prefekti/ u njemu bili su: Alija Ahmiæ. povremeno. 188.. broj 33. god. 187 i 237. god. 32. recitacije. nemamo podataka o broju pitomaca. 1937. uèitelj. str. god. 150 i broj 10. god. za 1937.. godine bilo 16 pitomaca. JL.. god.. nastavnik. 1939. u staroj Kajtazovoj kuæi nedaleko od Male Tepe.. 1930. akti broj 547/1935. januara 1944. str. Od poèetka rada konvikta 1935. do konca ove godine u zgradi mekteba u Brankovcu koji je 1912. /sada se na tom mjestu nalazi Djeèije obdanište/. 30 i 93. i 1941. oktobra 1935.. 31. škol. koji je poèeo s radom 6. str. prireðivali u konviktu: predavanja./41. 1935. škol. radio Gajretov konvikt. broj 4. god.. od 1936. god. god. god. str. god. 187-188. 1932. god. 50. str. broj 37. 162. 12. hafiz Salih Puziæ. škol. za 1939./43.. 1937. škol. 165. Pitomci su. godne. iako se zna da je konvikt i u ovim godinama radio. god. gdje je do 1940. broj 709. str.. IZVORI: Novi Behar. god. str. za 1938. Sarajevo. januara 1944. broj 26. 60. 1929. broj 3. 223. Narodna sloboda./36. godine 48 pitomaca-stipendista. 1936. 1934.i teferièe. Ejub Kabil i posljednji Hivzija Hasandediæ. vjerouèitelj./37. službenik. 1933. vjerouèitelji. 159.. kalendar Narodne uzdanice za 1936. AVPM. 1932. 1935. 21. str. Društvo se izdržavalo iz prihoda ubranih od èlanarina raznih priredbi i jednokratnih pomoæi. Muhamed Hamidoviæ. broj 7. broj 28 i 31. od 1940.. godine. i 532/1936./38. u zgradi Muftijstva na Bašèinama /sada ovdje radi Gradski orkestar/. god. god. broj 46. god. Pravda.. 19 i 1942. i od 14. god. U konviktu je 1935. prilikom raznih vjerskih blagdana i državnih praznika. 278. 135.. 208 . a na spratu su kancelarije raznih ustanova/. 1929. do njegovog zatvaranja koncem 1944.. god. Konvikt je radio u zgradi Hasan-bega Lakišiæa vakufa kod Karaðozbegove džamije /sada je na tom mjetu dvokatnica u èijem prizemlju radi prodavnica.. 113. str. Tada je u Konviktu prireðen mevlud i održana akademija. Muhamed Æišiæ. 1937. 191 i 197. 1938. 1936. do bombardovanja Mostara 14./42. 197. Husein Metiljeviæ. broj 32 i 1940. god. 43.

broj 233 i 1933. oktobra iste godine kada mu je zabranjen daljnji rad.. kada je 1934. broj 252 i 288. akt broj 95/1933.. kupio knjige za 18 djece. preko imama i mualima u gradu. Sefiæ. 1936. broj 20 i 22. skupilo priloge od graðana i obuklo 200 djece. godine i na osnivaèkoj skupštini izabralo Ibragu Èelebiæa za predsjednika. broj 245. god. Društvo je kratko vrijeme radilo i ukinuto je naredne.. DRUŠTVO "ISLAHAT" Ne zna se kada je i s kakvim ciljem ovo društvo osnovano a prestalo je s radom prije 1933. godine. U Mostaru je u predratno doba živjelo mnogo muslimanske sirotinje što je sve bilo 209 ./. 1932. Konjhodžiæ /Mostar 1902. godine. ODBOR ZA SAKUPLJANJE PRILOGA ZA MUSLIMANSKU SIROÈAD IZ MEKTEBA Ovaj odbor je 1932. 23. a hafiz Salih-ef. 24. Klub je ukinut 20. 1939. godine. IZVORI: JL. JL. 1932... IZVORI: AVPM. broj 213 i 281. broj 4-5. MUSLIMANSKO POKOPNO DRUŠTVO "MERHUM" Grupa èlanova pokopnog društva Rahmet osnovala je ovo društvo u aprilu 1935. UDRUŽENJE IMAMA MATIÈARA Ne zna se kada je ovo društvo osnovano a djelovalo je 1932. god. došao za sudiju Sreskog suda u Mostaru. godine obukao 180 djece iz mekteba. IZVORI: JL. 1932. god.. 67. Društvo je djelovalo u dva vida: humano-socijalnom i religiozno-propagandnom. godine. RELIGIOZNO SOCIJALNO DRUŠTVO "IHVAN" Ovo je društvo osnovao rahmetli hadži Šaæir-ef. IZVORI: Novi Behar. 22. str. Puzica za blagajnika. Sarajevo. 26.Sarajevo 1983. 25. 1936. Vakufsko povjerenstvo je 1939. Mehmed Ribica je 1932.. i tada mu je bio predsjednik Ali-ef. imam i mualim. 1932. godine.. MUSLIMANSKI GRAÐANSKI SPORTSKI KLUB Osnovan je na osnivaèkoj skupštini 13.. broj 205. god. On je bio ne samo osnivaè društva nego i stalni predsjednik od osnutka do njegove likvidacije 1941. IZVORI: Islamski glas.21. septembra 1932. i za prvog predsjednika izabran je bio Ahmed Alajbegoviæ.

godine i omladinska sekcija. godine.s. AVPM. i 220/1941. Sva njegova predavanja bila su veoma aktualna pa je sala u kojoj su ona održavana bila uvijek dupkom puna. U ovoj godini njegovi organizatori su održali 78 predavanja u gradu. Salih Baljiæ držao je ovdje predavanja prigodom raznih vjerskih praznika: roðenja Muhammeda. poslije klanjanja teravih-namaza. jer je vjerski život u ono doba u Mostaru bio pao na niske grane i džamije su bile skoro prazne. Dobraèu. Nazif-ef. Njegovi povjerenici su ovu dužnost savjesno vršili i nikad upravi društva nije ni od koga došla pritužba da su nešto nepravilno podijelili ili da su napravili kakvu malverzaciju. Karabeg. dva na selu i stipendirali dvoje djece na izuèavanju zanata. morao ga je još jednom ponoviti. godine. Pri ovom društvu radila je 1941. Društvo je 1937. Puziæ. U svrhu vjerskog pouèavanja i moralnog uzdizanja èlanova društva održavana su predavanja u Karaðoz-begovom mektebu. Salih-ef. 210 . a. I prof. godine imalo 466 èlanova. profesora vjeronauke u mostarskoj gimnaziji. Ismet Terzimehiæ. Æamila Avdiæa. Šaæira za sve vrijeme rada i djelovanja društva bili su: hadži Ahmed-ef. koji im je vakufsko povjerenstvo u Mostaru u ovu svrhu besplatno ustupalo. govorio prisutnima o raznim temama iz islamistike. Kojiæ i Omer-ef. /mevluda/ i Nove hidžretske godine. kadija. IZVORI: Podatke o društvu Ihvan dobio sam od rahm. Omer-ef. Prvo predavanje održao je rahm. Hamza-ef. godine pozvalo u Mostar mog kolegu rahm. sudija. maja 1982. Društvo je prestalo s radom koncem 1941. imam. Šaæira Konjhodžiæa u pismu od 24. Glavni saradnici rahm. Kasim ef. Udovièiæ. Društvo je preko svojih povjerenika koje je imalo po svim èetvrtima grada. koji je svaku veèer. pošto se ono prisutnima dopalo. Društvo je jednog ramazana oko 1935. Za stalnog predavaèa društva je angažirao rahm. akti broj 266/1937. Halilhodžiæ. dijelilo redovito brašno i druge živežne namirnice muslimanskoj sirotinji. Kalajdžiæ. muderis.posljedica nehumanog i nesocijalnog rješenja agrarnog pitanja u Bosni i Hercegovini 1919. U pravila su bila unesena neka naèela senusijskog pokreta. hadži Šaæir i. odobrena od vlasti. godine. Društvo je imalo svoja pravila. ali se do danas nisu saèuvala. Prostorije društva nalazile su se u dershani Karaðoz-begove medrese. Drugi vid djelovanja društva bio je da propovijeda najèistije i najortodoksnije uèenje o islamu. jer su se ta naèela osnivaèu najviše sviðala. hafiz Salih Puziæ. muderis.

U tu vrhu prireðivana su predavanja po džamijama koje su držali imami i vjerouèitelji mostarskih škola. organizacija koja nije imala nikakav politièki karakter. Mehmed-ef. hadži Salih-ef. U toku prošlog rata stradale su hiljade muslimana u istoènoj Bosni i drugim pograniènim mjestima Bosne i Hercegovine iza kojih je ostalo mnogo nezbrinute djece. Osim toga organizacija je držala seminare za poduèavanje uèenika nižih razreda srednjih škola koji su se održavali u prostoriji iznad ulaza u dvorište Koski Mehmed-pašine džamije na Maloj Tepi. predsjednik. Ova djeca su sakupljana po popaljenim selima. dopremana na Ali-pašin Most kod Sarajeva i ovdje smještena u poseban dom. Džabiæ. i za prvog predsjednika bio je izbran hadži Ahmed-ef. Udovièiæ. 1936. ODOBOR EL-HIDAJE ORGANIZACIJE ILMIJE KRALJEVINE JUGOSLAVIJE Ovaj odbor je osnovan koncem 1936. potpredsjednik. Dana 31. godine. Fejiæ. zatvorena i potpuno likvidirana. oktobra 1943. Udovièiæ. tajnik Ragib Balta. IZVORI: El-Hidaje. koja je 1941. blagajnik i odbornici: hafiz Omer-ef. Predavanja iz raznih predmeta na ovom seminaru držali su bolji uèenici viših razreda. Ogranak je prireðivao predavanja prigodom svih vjerskih blagdana po džamijama i u sali Vakufskog povjerenstva na Maloj Tepi a ta su predavanja držali imami i vjerouèitelji srednjih škola. Društvo je imalo zadatak da širi islamsku prosvjetu meðu muslimanima na svome podruèju.27. Odavde su djeca otpremana u razna mjesta Bosne i Hercegovine i povjeravana na izdržavanje muslimanskim porodicama. Puziæ. godine ogranak Mladih muslimana. do 1943. godine svoj pododbor u Mostaru. Karabeg a za tajnika hafiz Salih-ef. do 1944. Džudža i Osman Šehiæ. Ejub Kabil. Za cijelo vrijeme djelovanja ovog ogranka predsjednik je bio Hivzija Hasandediæ. 29. ORGANIZACIJA MLADIH MUSLIMANA U okviru Odbora El-Hidaje djelovao je u periodu od 1941. PODODBOR MERHAMETA Bivše muslimansko dobrotvorno društvo Merhamet u Sarajevu osnovalo je u ljeto 1943. Smail-ef. godine u Mostar je stigao veliki transport djece od èetiri do dvanaest godina života koja su od željeznièke stanice 211 . Merhametove prostorije nalazile su se na Mejdanu kod Male Tepe a inventar je naslijedio od Muslimanske narodne biblioteke u Mostaru. u ovom odboru su bili: Ibrahim-ef. Sarajevo. Godine 1943. 28.

Merhamet je po unaprijed izraðenim formularima popisao svu djecu i ustrojio taènu evidenciju. Bijelog Polja i drugih okolnih mjesta uzeli su djecu na izdržavanje i brinuli se o njima sve do završetka rata 1945. 88 i 89. where the testator gave a full account what he/she left behind. Svaki staratelj morao je potpisati dva formulara i obavezati se da æe primljeno dijete ne samo izdržavati nego i u vjerskom pogledu odgajati. The first such society was established in 1898. and who was nominated as the executor and controller of his/her will.. All the cultural and educational activities among the Moslems in Mostar were taking place in the mosques. These institutions offered learning. Djeca su imala i zdravstvenu zaštitu jer su se neki mostarski ljekari obavezali da æe ih besplatno lijeèiti. one could not find any Moslem society in Mostar until the end of 19th century. All the humanitarian and social work among the Moslems was conducted until the end of 19th century in the form of giving zekjat. 1943. Preporod. All the testaments left behind the rich Moslems were made legal by the judge and registered in the local register /sigil/. Perhaps the reasons aforementioned.prevezena u sabirne centre . The Moslem Societies in Mostar Until the end of the last century there have not been a single Moslem society in Mostar. IZVORI: Osvit. Sarajevo. 212 .br. religious rites. 1. Ragib Kolakoviæ. dr. 1986. Vehbija Imamoviæ. Na dopremi djece s Ali-pašinog mosta i njihovom zbrinjavanju mnogo su radili sljedeæi: Mustafa Alikalfiæ. Ševkija Baliæ. madrasahs and monasteries /tekke/. godine. dr. The majority of wealthy Moslems performed these duties out of sheer conviction since they were truly observing Moslems. Asim Opijaè. for what purpose. and all forms of cultural life. offering charity /sadakai fitre/.. Hajrudin Treboviæ i drugi. slaughtering a sacrifice /kurban/on Bayram holidays. One should also mention testaments /vassiyetnamas/ that also played an important role in solving the social problems among the Moslems and in supporting the poor and persons not catered for. or because of some other reasons.džamije i odmah razdijeljena porodicama. schools /mektebs/. Više od 200 muslimanskih porodica iz Mostara. br. even the celebration of religious and state holidays. Blagaja. ing. and in distributing charities to the poor who had been quite numerous in these times.

According to our data. so we mentioned their names only. 213 . sports and burial societies. humanitarian and social. and had been mentioned in the sources available. 29 different Moslem societies were set up in Mostar between 1898 and 1945. were presented in the paper. political trade union or belonging to certain guilds. They can be discerned as: cultural and educational. Some of them did not leave any concrete data. The chronological lists of Moslem societies that were active in Mostar towards the end of 19th century until 1945.

214 .

A s pojavom prvih novina taj jezik i pismo vide se u novom mediju. Tako u ovim novinama Muslimani prvi put štampaju na zapadnom pismu i narodnom jeziku. bogat korpus narodne poezije kod svih ovdašnjih naroda. spisateljska djelatnost kod svih pa i Muslimana o èemu svjedoèi alhamijado literatura. nat. Vidljiva granièna linija postupnog otvaranja prema Zapadu zbiva se s pojavom štampe i izdavaèke djelatnosti. Do tog stepena prožimanja. komentar. kada se postupno uspostavljaju ponovo veze izmeðu istoènjaèkih i zapadnih žanrova u literaturi. Pozdrav naèelnika pravosuða mufetiši-huæamefendije i Pozdrav kajmekama Munib-efendije sultanu jesu prvi tekstovi 215 . uslovljenih osnivanjem prve štamparije u Sarajevu 1866.Minka Memija ŠTAMPA I PRETPREPORODNI PERIOD BOSANSKO-MUSLIMANSKE KNJIŽEVNOSTI Vrijeme koje æemo oznaèiti kao pretpreporodni period moglo bi se karakterizirati kao ponovni susret Istoka i Zapada. odnosno graðenja novog izraza koji u sebi sadrži i nešto od onoga napuštenog i nešto od onoga uzetog. na narodnom. arapski i perzijski jezik). Neki od ovih žanrova ispisuju se iskljuèivo na orijentalnim jezicima (ovdje se podrazumijevaju turski. medhija. Bitni faktori koji omoguæuju ovu prekretnicu i razlikovanje u odnosu na dotadašnje vrijeme jesu jezik i pismo.. ilahije. a u prozi: hikaja. biografija. putopis. mersija. Preplitanje ova dva kruga zbiva se tek s našim vremenom. neki i na narodnom u okviru alhamijado literature. godine. bilingualno. kada se zaèinje ostvarivanje sinteze tih dviju kulturno-književnih paradigmi. korespondencija. prakticira u literaturi gotovo sve istoènjaèke žanrove. i na turskom jeziku. trajaæe decenije postupnog napuštanja i prihvaæanja. Pjesme iz prvog broja Bosne: Pozdrav gospodina hodže Mehmmeda Emin-efendije. šehrengiz. gazel. Istina. tarih.. Te godine poèinju dva lista: Bosanski vjestnik. dakle i u XIX vijeku. Tako se ovdje njeguju i traju. rubaije. i Bosna. osmanska vlast za sve vrijeme svog trajanja iskazivala je visok stepen jezièke tolerancije što je omoguæilo rad na narodnom jeziku koji je bio apsolutno dominantan (svakodnevni govor. risala. arzuhal.. memoarska i historiografska proza. one su moguænost da se istupi iz zatvorenih konfesionalno-nacionalnih okvira i objavi taj jezik i pismo. krajiška pisma. Muslimansko stanovništvo Bosne i Hercegovine za vrijeme osmanske uprave. munadžat. To je sredina XIX stoljeæa. u poeziji: kaside.

ostale rubrike. ne donose nikakve podatke o njima. prilozi su nastavljeni kao Razgovor dvojice. Prvi: Šta æe to reæi? Drugi: Tako je zaista. "Musliman i Hristjanin". nebriga. Na Zapadu se ovaj žanr obnavlja u vrijeme prosvjetiteljstva. Jedan od bitnih prigovora je i to da se narod meðusobno slabo druži. Prva drugaèija literarna forma javlja se takoðer u novinama .najprije u Sarajevskom cvjetniku . i 1872. o savremenoj situaciji. Prvu dijalošku rubriku donosi Sarajevski cvjetnik u aprilu 1869. što su neodvojive dimenzije jednog jedinstvenog procesa. godine. kasnije i u zvaniènoj Bosni2. do jula 1872.Gulseni-sarayu. U skladu s politièkim stanjem i stepenom historijskog razvoja ove zemlje u to vrijeme. To su prilozi u dijalogu koji po formi i po sadržaju podsjeæaju na grèki mim. æirilicom. i u Bosni. možda bi se mogli smjestiti izmeðu satiriènog koji se u helenskoj književnosti vezuje za Menipa i pouèno-filozofskog sadržaja kakav je pisao Platon. te u znaku nacionalno-preporoditeljskih pokreta. što ove priloge kvalificira kao dobronamjerne. godine. godini. a razlikuju se kao prvi i drugi. U još dva priloga sudionici ovog razgovora su imenovani kao "dvojica Hercegovaca" i "Mostarac i Trebinjac". duh prosvjetiteljstva ovdje se javlja gotovo stoljeæe kasnije i ostvaruje se u specifiènim modifikacijama: prvenstveno u znaku snažnih inicijativa za kulturno samoosvješæenje i emancipacije. nemar. Razgovaraju dvojica. Dvije rubrike potpisane su sa: Jedan patriot. Dijalog je pun polemièkih tonova. kršæanin prigovara muslimanu sve ono što bi valjda zamjerio predstavnicima vlasti. godine. Rubrika se u ovom listu nastavlja u 1890. jer da je sve uèinjeno šta je govoreno šta bi 1) Sarajevski cvjetnik. angažirane pristupe zadatoj temi. potkradanje državnog novca i drugo. listu prvog muslimanskog novinara Mehmeda Šaæira Kurtæehajiæa1. 2) Bosna poèinje u maju 1866. godine i traje do ljeta 1878. uglavnom su to kritike zbog neostvarenih projekata u komunalnoj djelatnosti. izlazio na turskom i narodnom jeziku od decembra 1868. Iz jedne od tih rubrika daæemo fragment da se vidi njena priroda: Prvi: Šta ima novo? Drugi: U rijeèima svašta a u poslu ništa. Teme ovih dijaloga su uzete iz života.ovdašnjih Muslimana objavljeni na narodnom jeziku i nearapskim pismom. i u vezi s tim iznosi se na vidjelo korupcija. u obrazovanju. 216 . zbrinjavanju sirotinje i slièno.

no to bih ja rad bio zanati šta bi od konjièkog puta koji je jedini put vežuæi Bosnu i Hercegovinu i o kome se tako mnogo govorilo. 14 od 4. pa što bi od toga? Prvi: Pa zar je ta škola nešto. marta 1870. ti svojim pitanjem pokazuješ da nijesi èitao dosadašnje novine ovoga vilajeta. aprila 1872. br. 17 od 25. 14 od 3. Tako se. A èita se. uklapaju u generalnu ideju ovih novina . jula 1872. br.. po mišljenju jednoga od njih. Toliki trošak zaèuðuje sagovornike pogotovo zato što su u gradnji puta besplatno radili radnici iz Travnièkog i Hercegovaèkog sandžaka te vojska. nego da vidimo ima li kakve koristi od našega govora i pisanja". u jednom razgovoru. po svojoj namjeni. Put. no što svijet naš govor odobrava o tome da ne govorimo. Možda nije presmjelo veza3. i br.. aprila 1870. svejedno naèinila se-ne naèinila. to hoæu da im razjasniš. 4. 229. no nas se tièe samo ono što se u našoj Bosni radi.koješta bilo. obojica slažu u tome da mnogi planovi ostaju na nivou obeæanja te da nije vakufa Gazi Husrev-bega ne bi bilo nijedne zgrade koja "zahtjevima vremena odgovara". U Sarajevskom cvjetniku rubrike su objavljene u: br. Bosna i Sarajevski cvjetnik objavile su ukupno osam priloga ovoga žanra. Drugi: Ovo se odnosi na skoro sve.. a osobito mi je žao rijeèi kojima je "Tereki"3 pohvalio ovu stvar i preporuèio i ostalijem vladama vilajetskim. Prije dvije godine ovdje se je poveo govor da æe se ustanoviti daru-šefeka (sirotinjska škola). 15 od 1. naravno. jedan kritikuje a drugi. aprila 1869. Ovi se prilozi.. bog zna s koliko troška donešeni i namješteni. braneæi nešto. oni nisu uvijek oponenti. pa i on tako postaje kritièar.da se bude koristan. od 27. Drugi: E moj brate. 9 od 29.oktobra /8. 217 . Uloge dvojice koji razgovaraju nisu u svim rubrikama razgranièene do kraja. Prvi: Kad si ih èitao morao si u njima naæi da je taj put naèinjen tako da po njemu kola kao po ledu lete i da su željezni mostovi iz Engleske. Ova rubrika bila je dosta èitana što se kaže i u jednom Razgovoru dvojice. od 11. br. br.4 Nijedan od njih nije potpisao imenom. niti potvaranja. aprila 1870. i veæ se po svijem vilajetskim novinama bijahu raznijeli èlanci u pohvalu toga djela kojega nema. 15. iznosi èinjenice koje takoðer optužuju. iako su utrošena velika sredstva.. Bosna je objavila dvije rubrike: u broju 197 od 17/29.. list koji je izlazio u Istanbulu. aprila 1870. Tereki. O tome je javljeno tako kao da je stvar veæ svršena. i br. nije dovršen. zato što njihov dijalog "ne pokazuje nikakve privatne mržnje.novembra iste godine. Prvi: Ima li u Bosni stvari o kojima se govorilo a nije ništa svršeno? Drugi: Šta pitaš kad znaš. Prvi: Èemu su te tvoje rijeèi namijenjene.

Ibrahim-beg Bašagiæ objavljuje u njima 22 teksta o znamenitim liènostima iz bosanskohercegovaèke historije. Vjerovatno su zato prvi dramski tekstovi samo tematski oslonjeni na kulturnu tradiciju islamskog kruga. drame Pod Ozijom Safvet-bega Bašagiæa i Hadžun Rizabega Kapetanoviæa. i u okviru toga o èetrnaest pisaca. reformom obrazovanja. Iako je Bosna izlazila još šest godina nakon Kurtæehajiæeve smrti. a tehnièki su preuzeti iz zapadne tradicije. godine objavljuje informaciju da je umro francuski pjesnik Lamartin a nešto kasnije i prevod jedne njegove elegije. Prevedeni prilozi. On u više nastavaka donosi fragmente iz Dnevnika Dobroga Rišara uz informaciju o izuzetnoj popularnosti ovoga djela. Ove novine objavljuju i prve prevode iz zapadne literature. razvojem svjetovnih škola. Listovi ovoga osmanskog perioda donose èesto informacije i o kulturnom životu u Evropi i svijetu. za napretkom u svakom pogledu i za aktivitetom. te u Cvjetniku. Sarajevski cvjetnik sredinom 1869. nju mogu potkrijepiti i oni primarni zahtjevi Kurtæehajiæa. Mada nije beznaèajna "ureðivaèka ruka" kao èinjenica koja govori u prilog ovoj pretpostavci. pokretom za afirmaciju narodnog jezika i latinice i æirilice.ti ih za Kurtæehajiæa. novinara i urednika: žeð za naukom. U salnamama. Oni su omoguæeni intenziviranjem izdavaèke djelatnosti. Ta djela predstavljaju neophodnu književnu i civilizacijsku pripremu osvajanja zapadnih oblika književnog umijeæa. Tako se èitalac u Bosni upoznaje i sa kulturnim i književnim tokovima izvan Osmanskog carstva. što bi takoðer moglo da govori o vezanosti ovog autora i rubrike. što æe 218 . takoðer poznati turski publicista i pjesnik Ebu Zije Teufik. koji on takoðer ureðuje. nalazimo zaèetke istraživaèko-kritièkih radova. Razgovor dvojice nikad se više nije pojavio. A austrougarskim vremenom jaèaju procesi približavanja evropskom kulturnom krugu. na primjer. te školovanjem Muslimana u zapadnim centrima. kalendarima koji su na turskom jeziku izlazili na prelazu osmanskog i austrougarskog perioda. Iako u prvim djelima koja oznaèavaju uvoðenje novih žanrova u literaturi nema izuzetne književno-estetske vrijednosti. jer se javljaju u Bosni kad je on na èelu toga lista. zbog odsustva dramske tradicije u islamskoj kulturi. njihov kulturnohistorijski znaèaj je golem. U dramskom žanru stvari su nešto složenije. O tome svjedoèe. te da je u cijelosti prevedeno i objavljeno na turskom jeziku. U dramskom žanru zapravo ne može biti rijeèi o preporodu nego o nastanku nove književne vrste.

Bjelevca i drugih. This time is different from the present one. Skendera Kulenoviæa. Proces sinteze kulturno-književnih tradicija Istoka i Zapada traje kao bitno obilježje bosanskohercegovaèke umjetnosti novoga doba. Æatiæa. U prvim bosanskohercegovaèkim novinama Muslimani prvi put štampaju svoje radove na narodnom jeziku i nearapskim pismom. These newspapers also presented 219 . Numankadiæa. Dragulja. Te novine objavljuju i prve prevode iz zapadne literature. The Press and the Period of Bosnian Moslem Literature before the Revival An emergence of press in Bosnia and Herzegovina in 1866 can be seen as a border mark that can be called the Period before the Revival in the literary life of the local Moslems. Horozoviæa (u literaturi) te Behaudina Selmanoviæa. na primjerima djela Selimoviæa. Ibrišimoviæa.. poput Safvet-bega Bašagiæa.u razdoblju s kraja vijeka omoguæiti pojavu profiliranih autorskih figura i književno-umjetnièki relevantnih ostvarenja. U tim novinama javljaju se i nove literarne forme koje se mogu kvalificirati kao ponovni susret Istoka i Zapada. Berbera. Hasanefendiæa. godine predstavlja onu graniènu liniju koja se može nazvati pretpreporodnim periodom u književnom životu ovdašnjih Muslimana. Stvaranje na tri orijentalna jezika i na arapskom pismu postupno uzmièe pred narodnim jezikom i zapadnim pismima . To je posebno vidljivo u književnosti i u likovnoj umjetnosti. REZIME Pojava štampe u Bosni i Hercegovini 1866. Ramiæa.æirilicom i latinicom. Karahasana.. Writing in three oriental languages and in Arabic gradually retreated when confronted with the people's. (u likovnoj umjetnosti). Kondžiæa. To vrijeme razlikuje se od dotadašnjeg prije svega po jeziku i pismu. Obraliæa. above all. in terms of language and alphabet. Hoze. The Moslems printed their works in the first Bosnian-Herzegovinian newspapers in their own mother tongue and in a non-Arabic alphabet. or mother tongue and the Western scripts-Latin and Cyrillic. Sušiæa. Procesi približavanja zapadnom kulturnom krugu iæi æe uzlaznom linijom u narednim decenijama da bi se okonèali s našim vijekom.

It ended in our century.some literary forms that can be qualified as another meeting of the East and the West. 220 . These newspapers also published the first translations from the Western literature. The process of getting closer to the Western cultural circle would be in ascending line in the decades that followed.

na ostvarenju ove zamisli intenzivno rade muslimanski intelektualci. osim na domaæem bosanskom i na orijentalnim jezicima. kulturni poslenici i druge istaknute liènosti. Hamdija Kreševljakoviæ1 i drugi. septembra 1904. Avdaga Šahinagiæ. sada veæ kao stvarnost. Mahmudbeg Fadilpašiæ-Šerifoviæ. Avdaga Šahinagiæ. prilikom osnivanja lista za pouku i zabavu Behar (1900. a tokom 1904. Tada zamišljena islamska štamparija trebalo je da bude temeljna islamska ustanova. U nadzorni odbor izabrani su Ademaga Mešiæ. 1905. O ostalim liènostima vidi: Novi Behar. GODINE Osnivanje Islamske dionièke štamparije u Sarajevu (1905. novembra 1. Tada su uraðena i pravila štamparije koja je Zemaljska vlada odobrila veæ 25.-1930. Iako je bila plod veæe grupe istaknutih ljudi koje je povezala i udružila ista ideja i potreba za napretkom bosansko-hercegovaèkih Muslimana. Džemaluddin Èauševiæ. kada je ustanovljen upravni i nadzorni odbor. godine Islamska dionièka štamparija je i osnovana. Fehim Spaho.-1910.). Ideja o osnivanju štamparije kao prvenstveno kulturne ustanove ponovno se javlja. što se ne da ni zamisliti bez štamparije u to vrijeme. godine. godine završene su gotovo sve pripreme za osnivanje štamparije.) uklapa se u kulturni i prosvjetni zamah koji je pratio pojavu bosanskomuslimanskog preporoda na prelazu iz 19. br. Predsjedavajuæi Skupštine Ademaga Mešiæ proglasio je za ravnatelja upravnog odbora Mahmudbega Fadilpašiæa. koja æe omoguæiti opšti kulturni preporod Muslimana kao i štampanje publikacija. 221 . Sejid Alibeg Filipoviæ.. 1930. Tragove ideje o osnivanju takve ustanove možemo pratiti još od kraja osmanskog doba u idejama bosansko-muslimanskog novinara Mehmeda Šaæira Kurtæehajiæa.-1948. stoljeæe. Abdurahman Mešiæ: Islamska štamparija. za pokretanje i osnivanje Islamske dionièke štamparije najzaslužniji su Ademaga Mešiæ.-1918. a za podravnatelje Seida Alibega Filipoviæa i Zija Rizaefendiæa. 16 i 17. u 20. Na glavnoj skupštini dionièara 16. godine sazrijeva i vizija o organizaciji štamparije kao dionièarskog društva. Veæ do 1903. Ajni Bušatliæ i Mustafa Mujagiæ. Dr Halilbeg Hrasnica. Od tada pa do ustanovljenja štamparije 1905.Amra Rešidbegoviæ Narodna i univerzitetska biblioteka BiH OSNIVANJE I RAD ISLAMSKE DIONIÈKE ŠTAMPARIJE (TISKARE) U SARAJEVU OD 1905. koji je ukazivao na potrebu prosvjeæivanja i školovanja muslimanskog naroda.

. oj koraka divna U napredak. "Štamparija". 6.. godine.2 Po upisu Društva u trgovaèki registar. godine. Krasan simbol prosvjete . Veæ do septembra 1904. 1905. 12. str. Da si udio kulturnog svijeta. uspješna oglasna kampanja o potrebi islamske štamparije i poziv na uèešæe u njenom osnivanju u vidu kupovine dionica.". aprila 1090. 1905. moj premili rode! Kolika li za te teèevina.3 8....slobode! "Štamparija" . br. èemu æe doprinijeti štamparija kao "... 5. 368. str. Kao i prilikom otvaranja Vilajetske štamparije u Sarajevu 1866. str. br. Islamska štamparija (E.to ti je putokaz Bajnoj stazi. Behar. Behar... U ovom periodu poduzeta je. 84-85. u 2 sahata poslije podne u prostorijama ovdašnje kiraethane na Bendbaši..4 Svi koji su na bilo koji naèin uèestvovali u osnivanju ove ustanove. Otvorenje Islamske dionièke štamparije obavljeno je 10. tako je i za ovu znaèajnu priliku pjesnik Musa Æazim Æatiæ spjevao pjesmu i posvetio je Islamskoj štampariji. stoga. godine: ". Islamska dionièka štamparija po obimu svoje produkcije ubraja se u najplodnije.5 Osnivanje Islamske dionièke štamparije." održana je prva glavna skupština dionièara na kojoj se veæ raspravljalo o nabavci štamparskog postrojenja.. to je zapravo bio više kulturno-civilizacijski èin. Behar. 1904. sredstvo za razvoj prosvjete narodne koja nam je potrebna kao komad hljeba. br. 23. 3.000 dionica". 222 . jula 1905. znaèilo je mnogo više od jednog privrednog poduhvata. Behar. Mulabdiæ). godine na veæ tradicionalno sveèan naèin.000 izdatih dionica bilo je rasprodato. 1905. 4. Za prvih 14 godina svoga djelovanja od osni2. osjeæali su se tada poput pjesnika Æatiæa. kada je njenom osnivaèu Topal Osman-paši iskazana pjesma prigodnica (najvjerovatnije od strane fra Grge Martiæa). kako se kasnije pokazalo. br.. 192. gdje buduænost cvjeta. Djelatnost Srazmjerno svom štamparskom postrojenju koje spada u postrojenja veæeg kapaciteta. Pojava Islamske dionièke štamparije znaèila je zajednièku težnju istaknutih predstavnika muslimanskog naroda da se ukljuèi u savremene tokove života.1904. ravnateljstvo odluèilo u interesu samog preduzeæa raspisati upis još drugih 1. "Štamparija" . 6. godine svih 1. pa je: ".tvoj je novi dokaz.

godine). Aleksa PopoviæSarajlija: Osuda mušira Sulejman-paše.. 1905.-1912. 1914. Sejfuddin Kemura. najbrojniji su književni i historijski radovi. izdvajamo poznatije autore èija su djela štampana u Islamskoj dionièkoj štampariji.). Uzgredne bilješke i prièe i dosjetke. izvještaji.. Šemsudin Sarajliæ. kao i nastojanje da u dogovorenom roku i što bolje realizira sve ugovorene poslove. Njegove Misli i èuvstva su meðu prvim knjigama štampanim u Islamskoj dionièkoj štampariji (u dva izdanja.. Josip Milakoviæ i drugi. što ukupno èini 62% produkcije. Svoj izdavaèki prvenac štampala je veæ 1904..) i Trgovaèki kalendar za prostu godinu 1907.. Aleksa Popoviæ Sarajlija. Svetozar Æoroviæ.. 1906. To su Safvet-beg Bašagiæ Redžepašiæ. od èega oko 100 monografskih i preko 20 naslova periodike. a iz istog razloga najvjerovatnije nije došlo ni do programom zacrtanog osnivanja sopstvenog lista i knjižare.. jesu Ekrem Šahinoviæ sa dramatskim spjevom Hivzibeg.. Hifzi Bjelevac. Gazi Husrev-beg. a potom politièki i religijski. 1908. To su Pravila Islamske dionièke štamparije (tiskare) u Sarajevu. Saviæa u vrijeme dok još nije poèela djelovati i kao štamparsko preduzeæe. Štamparija je proizvela preko 120 publikacija. Najveæi broj svojih radova Safvet-beg Bašagiæ je štampao u ovoj štampariji u sopstvenom ili izdanju Knjižare braæe Bašagiæ..književnosti. U pogledu sadržaja monografske štamparske produkcije. Islamska dionièka štamparija je izdala oko 14 publikacija. Salih Kazazoviæ. Ipak. koji se javlja kao sakupljaè i autor dva izdanja knjge Male prièe i dosjetke za muslimansku mladež. avgusta 1911. 1910. godine u Štampariji Riste J. Autori èijim je radovima bila i izdavaè ova štamparija. 223 . Izdavaštvo je stoga bilo manje zastupljeno. zapisnici i zakoni. 1905. najvjerovatnije je opredijelilo Islamsku dionièku štampariju da svoju djelatnost usmjeri pretežno na štamparstvo. dok najmanji broj (oko 7%) jesu radovi iz oblasti prirodnih i primijenjenih nauka. i Prvi srpski ustanak pod Karaðorðem. Veliki broj štamparskih porudžbina i pretrpanost poslom od samog poèetka. 1908. Sejfuddin Kemura. Ilustrovana povijest sarajevskih zadužbina. Murat Hajroviæ. Od 21 naslova periodike koji je štampala Islamska dionièka štamparija je i izdavala Muslimansku slogu: glasilo bosansko-hercegovaèkih muslimana (1910. Ipak..vanja do 1918. i 1913. Ekrem Šahinoviæ. godine.. i drugi. i Životopis znamenitih Sarajlija. ova štamparija je nastojala da obuhvati mnoge oblasti ljudskog znanja. Svetozar Æoroviæ: Komšije. 1914. Sejfullah Proho sa djelom Zubdat-ul-faraæid. štampan 1907. Iz najzastupljenije oblasti . èiji je neko vrijeme bila i vlasnik (do 23. 1906.. i 1906. Preostali dio štamparske produkcije (oko 31%) èine razni pravilnici. 1911....

do 1910. To su Bosansko-hercegovaèki glasnik: list za politiku. pouku i zabavu. godine i ovdje æe se štampati do kraja. Tu je i ništa manji broj djela Sejfuddina Kemure. 15.1907. iz njihovih sadržaja. na osnovu kojih je nastala veæina njegovih djela. Šemsudinu Sarajliæu pripovijest Razija. Tarik: list za pouku i zabavu štampaæe se ovdje sve do 1911. Josipu Milakoviæu Knjiga i pismo u našoj narodnoj pjesmi 1911. moguæe je spoznati kulturni i prosvjetni program i usmjerenje Islamske dionièke štamparije. èiji je broj 28. Aleksa Popoviæ-Sarajlija se ovdje javlja kao prevodilac sa turskog i maðarskog jezika. i Trgovaèki kalendar: za prostu godinu 1907. Naredne 1906. jula 1905. list za pouku i islam od broja 6. godine i Kalendar Gajret za 1907. godine i Muslimanska svijest: neovisni organ Muslimanske napredne stranke za Bosnu i Herce224 ./8. godine. sve do 1910. o prošlosti bosanskih katolika i njihovih bogomolja i drugi. 1913. godine u Islamskoj dionièkoj štampariji izlazi iz štampe Behar./7. i Izabrane pjesme. godini štampa se svih 13 brojeva Bašagiæevog Ogledala. Samo dva dana poslije. godine. Iako je uglavnom pružala samo štamparske usluge za periodiène publikacije (izuzev dva veæ pomenuta naslova). 1911. zatim Gajret: glasilo Gajreta Društva za potpomaganje ðaka Muslimana na srednjim i višim školama koji æe se ovdje štampati sve do 1914. Uz veæ spomenute dodajemo i rad o tridestogodišnjici vladanja Sultana Abdul-Hamida II. jula 1905. i Vjetar 1917. Tri nova naslova u 1908. pouku i književnost. 1905. 1911. U 1907. sve do 1913. godine.. Prvi list štampan u ovoj štampariji bio je Bošnjak: list za politiku. 1908. te kalendari Kalendar Gajret za 1906. Hifzi Bjelevcu Aprilske kiše. Bosanska vila: list za zabavu. Salihu Kazazoviæu šalu u tri èina Oba gluha. Pored veæ spomenutih u izdanju Štamparije. itd. Ekremu Šahinoviæu Islamska dionièka štamparija 1907.. godine. a èesto i samih naslova. ili kao autor nekad pod pseudonimom Pertev-efendija. u njegovom vlastitom izdanju ovdje su štampani i njegovi radovi o sarajevskim muftijama. ekonomiju i književnost. izišao veæ 13. godine štampa komediju Dva naèelnika.. godini štampana u Islamskoj dionièkoj štampariji su Bosansko-hercegovaèki težak: organ centralnog pèelarskog društva i podružnica u Bosni i Hercegovini sve do 1915.. godine u Islamskoj dionièkoj štampariji štampaju se èetiri nova naslova periodike. godine. a Sofiji Pletikosiæ pod pseudonimom Safija-hanum Pisma u obranu muslimanskog ženskinja 1911.. koji je zahvaljujuæi vanrednom poznavanju orijentalnih jezika i povijesti bio u moguænosti da koristi turske i druge izvore. Petru Koèiæu Sudaniju.

godine u Islamskoj dionièkoj štampariji štampa se Biser: list za širenje prosvjete meðu Muslimanima u Bosni i Hercegovini. takoðer djelomièno štampan je Novi musavat.govinu do 1910..1918. 1911. èime je ostvarila nade i ciljeve svojih pokretaèa i osnivaèa. In Sarajevo Between 1905 and 1918 The idea on the establishment of Islamic Printing Shop as an institution could be traced from the end of the Ottoman period and the emergence of Mehmed Šaæir Kurtæehajiæ. Štamparija je pored monografskih i periodiènih publikacija štampala i sve vrste tiskanica (pogotovo trgovaèkih) i vrlo uspješno obavljala sve knjigovezaèke poslove zahvaljujuæi sopstvenoj savremeno opremljenoj knjigoveznici. godinu. Imajuæi u vidu nedovoljno visok obrazovni stupanj bosanskohercegovaèkog stanovništva i znatan procenat nepismenih. U 1910. I 1911. Drugi naslov je Muallim: glasnik muslimanskog muallimskog i imamskog društva za Bosnu i Hercegovinu sve do 1913. Islamska dionièka štamparija je svoju kulturno-civilizacijsku misiju obavila na najbolji moguæi naèin. djelomièno i 1916. glasilo Saveza uèiteljskih društava Bosne i Hercegovine (1911./12. godine ne štampa ni jedan novi naslov periodike. godine ne štampaju se novi naslovi.1912. Islamska dionièka štamparija je uvažavala multikulturni karakter bosanskohercegovaèkog stanovništva i nacionalne i historijske specifiènosti ove sredine. This idea gained in importance when 225 . Glas slobode: organ socijalno-demokratske stranke Bosne i Hercegovine jedini je novi periodièni naslov štampan u 1909. æirilicom i arabicom. godine. èesto i uporedo ovim pismima. godini sve do 1913. Uèiteljska zora: list za narodno školstvo. To su Muslimanska sloga: glasilo bosansko-hercegovaèkih Muslimana koji se sve vrijeme svog izlaženja štampa u ovoj štampariji do 1911. dok se 1913. godini. Misbah: organ udruženja bosansko-hercegovaèke ilmijje je jedini novi naslov štampan u 1912. godine. i 1917. godine javljaju se dva nova naslova. èemu su vjerovano razlog ratne prilike. a 1918. Štampajuæi djela latinicom../14. godini štampaju se dva nova naslova u Islamskoj dionièkoj štampariji. The Establishment and Work of Islamic Printing Shop Ltd. a u 1915. samo Kalendar Gajret: za 1915. èiji podnaslov u potpunosti odgovara i èitavom programskom opredjeljenju Štamparije u proteklom periodu. U 1914. godini od novih naslova štapa se jedino Jenjimisbah kao nastavak Misbaha. Tokom 1916.

The Islamic Printing Shop was supposed to become an institution that would enable a general cultural revival of /Bosnian/ Moslems. Tarik /TariqChronogram/. The eminent Bosniak names.the Behar magazine was founded (1900-1910). The Moslem intellectuals. out of which number 100 were monographs and more than 20 periodical ones. Gajret. cultural and other prominent public figures gathered around this idea. such as Safvet-beg Bašagiæ. the Islamic Printing Shop did its cultural and civilization mission in the best way possible. One should mention Bosansko-hercegovaèki glasnik /Bosnian and Herzegovinian Herald/. Sejfudin Kemura. it fulfilled the hopes and goals of its instigators and founders. as well as to print publications in Bosnian and in oriental languages. Its activity was exclusively directed towards printing business although it has had publishing as a part of its program orientation. 1905. In this way. the Printing Shop produced 120 publications. The Islamic Printing Shop was established on September 16. with Adem-aga Mešiæ as the Chairman of the Company's Assembly. Muslimanska svijest /Moslem Awareness/ etc. 226 . Šemsudin Sarajliæ. Having taken into account the low educational level among the population of Bosnia and Herzegovina and the high percentage of the illiterate people. The official opening ceremony took place on July 10. Bosanska vila /Bosnian Fairy/. Hifzi Bjelevac and others printed their works in this printing shop. which happens to be the topic of this paper. 1904 as a stockholding company. During the first 14 years of its activities.

tako da poslije 1878. Proces udruživanja kao novi i viši oblik društvenog života koji je nametao novi duh vremena poslije 1879. Tim procesima bili su. Nagli prodor savremenog naèina proizvodnje i uspostavljanja kapitalistièkih društvenih odnosa izazvalo je osjetne i korjenite promjene u svim oblastima života. štoviše i pokidane. materijalnim i politièkim sferama koje su ih èvrstim nitima. Muslimani su prema ovim neoèekivanim krupnim promjenama.s obzirom na neujednaèenost njihovih tradicija i drugih historijskih naslijeða . Austrougarskom okupacijom te veze su oslabljene. To je rezultiralo sve dubljim povlaèenjem u sebe. godine predstavljala je prelomni dogaðaj sa dalekosežnim posljedicama na njen dalji historijski razvitak. èime su Muslimani sami sebe lišavali moguænosti aktivnog ukljuèivanja u savremene tokove. prvenstveno putem religije. odnosno predstavljala. Na sve novine koje se javljaju kao posljedica modernog evropskog naèina života gledano je kao na ustupak zapadnim obièajima i odbacivane su kao nespojive sa islamom kao religijom i viševjekovnom tradicijom. pa je stoga i njihov put prilagoðavanja bio spor i skopèan s velikim teškoæama. bili nepovjerljivi i vrlo rezervisani. koji su tokom stoljeæa osmanske vladavine živjeli u duhovnim. a prodori uticaja i tekovina zapadnoevropske civilizacije naglo pojaèani. To se posebno odnosilo na Muslimane. izražavanjem prezira prema novoj vlasti i odbojnosti prema sistemu koji je ta vlast donosila. godine. godine bila pod nominalnim suverenitetom sultana. više ili manje. Prilagoðavanje pojedinih socijalnih grupa i èitavih naroda novonastalim uslovima teklo je . Optereæenje koje je u znatnoj mjeri uticalo da se proces prilagoðavanja novim prilikama usporava ležao je i u državnopravnom položaju Bosne i Hercegovine. vezivali za orijentalno-islamsku civilizaciju.g. odvijao se u muslimanskoj sre227 . koje su osporavale i rušile dotadašnji ustaljeni sistem društvenog života. zahvaæeni svi slojevi bosanskohercegovaèkog stanovništva.osobenim putevima i neravnomjerno. navika i shvatanja. godine nastupa svojevrstan preobražaj cjelokupne zateèene civilizacije u Bosni i Hercegovini. koja je i dalje. To je pothranjivalo iluzije o privremenom karakteru nove vlasti i povratku na stanje prije 1878.Ibrahim Kemura MUSLIMANSKA KULTURNO-PROSVJETNA DRUŠTVA Austrougarska okupacija Bosne i Hercegovine 1878. sve do 1908.

U tom pogledu znaèajnu ulogu odigrale su èitaonice (kiraethane) s obzirom na njihovu tradiciju meðu muslimanskim stanovništvom i kao takve predstavljale su najpodesniju formu okupljanja i razvijanja društvenog života. str. str.VII 1888. osnovana je u Sarajevu. a u cilju njihovog bržeg prilagoðavanja novostvorenim uslovima. te æe do 1911.X 1888. U periodu do 1903. Muslimaska èitaonica. Sliène institucije osnivaju se kasnije i u drugim mjestima Bosne i Hercegovine: Banjaluci (1890).3 Ova èitaonica je kao prvi oblik modernog udruživanja Muslimana. odigrala i znaèajnu ulogu u propagiranju obrazovanja na osnovama koegzistencije orijentalistièke tradicije i novog zapadnjaèkog smjera. 4. T. kao prvo društvo ove namjene. godine.). Kruševac. Prozoru (1898. Brèkom (1898. kasina. podignutoj specijalno za tu svrhu. a kasnije æe njihov broj znatno porasti. pored uticaja na formiranje njihovog kulturnog i politièkog mnijenja. jedine kulturno-prosvjetne ustanove Muslimana. uslovno reèeno. predstavljala.. zanatlijska. dobrotvorna i ina društva) ispunjavale su programom svoga djelovanja. Sarajevo 1930. Sarajevo. 36. do osnivanja Gajreta. a sagraðena je u orijentalnom stilu o trošku mearif -sanduka. 5. Isto. Muhamedovska èitaonica. 3. godine osnovano je 13 èitaonica. str. Književno stvaranje muslimanskih pisaca u Bosnii Hercegovini u doba austrougarske vladavine. koji je pored osnovnog. U èitaonici su držana predavanja iz kulturne i politièke historije Bosne i voðeni razgovori o znaèajnim pitanjima politièke prirode kojima su pored uglednih Muslimana prisustvovali kao gosti i predstavnici vlasti. Tuzli (1891. 2..5 Djelatnost èitaonica dopunjuje se i proširuje osnivanjem društava i udruženja socijalno-humanog i drugog karaktera. Èitaonica je otvorena 19. 277. koja su sve do 1903. Todor Kruševac. 1973. 228 . na inicijativu oportunistièki raspoloženih intelektualaca. Koristeæi afinitet Muslimana prema èitaonicama. 122. Knjiga I. Kulturno-prosvjetna i socijalna društva u Bosni i Hercegovini za vreme austrijske vladavine. str.) i drugim. 2-3. godine u novoj zgradi na Bendbaši.2 Ona je postala stjecište i centar okupljanja muslimanske inteligencije i istaknutih muslimanskih javnih i politièkih liènosti.1 Èitaonica je imala 140 èlanova i priruènu biblioteku. Izdanje Muzeja grada Sarajeva. Ðorðe Pejanoviæ. XI/1888. 17. 1960.77. Tu svoju obrazovnu i kulturnoprosvjetnu funkciju èitaonice i srodne joj ustanove (kao što su: klubovi. trgovaèka. Muhsin Rizviæ. Sarajevo.. Sarajevski list. biti osnovano 116 ovakvih ustanova. omladinska. 1..4 Sa osnivanjem ove èitaonice kao posebne muslimanske institucije otpoèinje proces kulturno-prosvjetnog pa donekle i politièkog udruživanja Muslimana. ANUBiH. Sarajevo pod austrougarskom upravom 1878.-1918. 415.).dini postupno. str.

ekonomskom i privrednom podizanju Muslimana i njihovom bržem integrisanju u tokove savremene zapadne civilizacije.Arhiv Bosne i Hercegovine. Präs.. 229 . prireðivanje zabava i slièno. prvog kulturno-prosvjetnog društva Muslimana. doprinosilo je i vodilo izolovanju i otuðenju inteligencije od širokih muslimanskih slojeva.obuhvatao i držanje popularnih predavanja. odobrenim 1906. po moguænosti da ih upuæuje i u druge lijepe nauke raznim predavanjima i daje zabave u èitaonièke i razlièite dobrotvorne svrhe". koji su se sastojali u podizanju prosvjetnog i kulturnog nivoa èlanova. To se postizalo èitanjem pouènih i politièkih dnevnih listova kao i popularnih i struènih djela. Zemaljska vlada. Mustafa Imamoviæ. Sarajevo. Maximilian Braun o poèecima evropeizacije u književnosti bosanskih Muslimana. Meðutim.7 U tim nastojanjima djelatnost inteligencije odvijala se sopstvenim putem. èitaonice i slièna društva djelomièno su dopunjavali njegov rad i na taj naèin èinili organsku cjelinu s njim u pogledu obrazovanja i kulturnog uzdizanja Muslimana. Bez obzira na to koliko realno bilo 6. ANUBiH. koji su odbijali da prihvate takva rješenja. 1978. . rad na suzbijanju nepismenosti. str. sakupljanja dobrovoljnih priloga i na druge naèine. Podršku programskom djelovanju Gajreta u njegovim naporima na planu školovanja omladine.6 I nakon osnivanja Gajreta. Ta malobrojna muslimanska inteligencija koja je svoja znanja sticala u školama modernog tipa i koja je imala prilike da se upozna sa zapadnom civilizacijom i njenim moguænostima. jasno preciziraju njeni ciljevi. Njihovim istupanjem na politièku i kulturnu pozornicu otvaraju se znaèajni procesi društveno-kulturnog preobražaja Muslimana u Bosni i Hercegovini. Pri tome je inteligencija isticala da Muslimani imaju sve uslove za svoj svestrani društveno-politièki i kulturni razvitak u okvirima Monarhije. 104. stoljeæa obilježena je pojavom prve generacije muslimanske inteligencije školovane u evropskom duhu. 5214/23. stavljajuæi kao svoj prvenstveni zadatak rad na kulturnom. Posljednja decenija 19. èitaonice i druga društva su davali i ustupanjem jednog dijela svojih prihoda Gajretu. prihvatanje austrougarske okupacije kao trajnog rješenja i u tim okvirima traženje moguænosti za djelatnost koja je imala za cilj evropeiziranje Muslimana putem školovanja na osnovama zapadne pismenosti. Tako se u Pravilima Muslimanske èitaonice u Tešnju. preuzela je na sebe težak zadatak da muslimanski narod upozna i približi toj civilizaciji i njenim vrednotama i utièe na njeno prihvatanje i usvajanje uz istovremeno oèuvanje slavenskoislamskih životnih shvatanja. a koji su ostvarivani putem zabava. godine. Osim toga zadatak èitaonice se ogledao i u "pripravljanju nepismenih èlanova za pisanje i èitanje. 7.

Safvet-beg Bašagiæ. Svakako da je takvom raspoloženju prema inteligenciji doprinosio i sam njen stav prema autonomnom pokretu. a u tom pravcu je bila jednim dijelom usmjerena djelatnost inteligencije. Sarajevo.. Vidniji uspjesi oznaèeni su pokretanjem lista Behar. preziru i nepovjerenju prema svemu što je poticalo od okupatora. djelovanje inteligencije u toj poèetnoj fazi biti ogranièeno na prilièno uzak krug. To je svakako bitno uticalo da se takvo neraspoloženje i nepovjerenje prenese i na zagovornike takve politike i usmjeravanja. prije svega. koji se izražavao u njegovoj politièkoj strategiji. znatan dio muslimanske inteligencije svojom egzistencijalnom zavisnošæu od režima u èijem je aparatu nalazila zaposlenje rezultiralo je i njenim lojalnim odnosom i saradnjom sa režimom. srpsko-muslimanska politièka saradnja ostvarena u toku autonomne borbe. koje su bile rezultat nastojanja i djelovanja te prve generacije muslimanskih intelektualaca obrazovanih u evropskom duhu. uz koga je pristajao najveæi dio Muslimana. 230 . Autonomni pokret Muslimana za vrijeme austrougarske uprave u Bosni i Hercegovini. djelovala je odbojno na muslimansku inteligenciju. koja je u veæini bila prohrvatski orijentisana.sagledavanje situacije u kojoj su se Muslimani našli nakon okupacije 1878. 377-384. 1980. godine i na to koliko se èinilo racionalno rješenje koje je inteligencija zagovarala i nudila. njen rad nailazio je u svakom sluèaju na velike otpore i s poteškoæama je prihvatan od najširih slojeva. inteligencija je bila nezadovoljna i programom autonomnog pokreta. napori inteligencije na planu prosvjeæivanja i obrazovanja. a kome se inteligencija gotovo u potpunosti suprotstavila. osnivanjem Gajreta i nizom drugih akcija. Nusret Šehiæ. koja je polazila od toga da je stanje stvoreno okupacijom provizorij i iluzijama o konstruktivnoj ulozi Turske i ponovnoj uspostavi njene vlasti u Bosni i Hercegovini. To je. Najistaknutiji predstavnici te generacije bili su dr. Više razloga je uticalo na takav njen stav: konzervativizam voðstva muslimanskog autonomnog pokreta. što æe u krajnjoj liniji i pored postignutih rezultata. što je u datim okolnostima bila neminovnost opstanaka Muslimana. str. a time približavanja i ukljuèivanja Muslimana u savremene tokove nisu ostali bez rezultata. podrazumijevalo mirenje i prihvatanje okupatora koji se identifikovao sa nosiocem te civilizacije. iako bez šire podrške. Svjetlost. bila su krajnje nepopularna. Osman Nuri 8. Edhem Muladbiæ. Preorijentacija i usmjeravanje ka zapadnoj kulturi i civilizaciji. A opšte raspoloženje naroda upravo se ispoljavalo u mržnji.8 Meðutim. koji je naroèito u poèetku bio izrazito neprijateljski raspoložen prema prihvatanju tekovina modernog evropskog razvitka i svakog približavanja Muslimana novim tekovinama.

Sarajevo 1971. Ibrahim Kemura. U skladu sa naèelima koje je zastupala ova muslimanska inteligencija . 12. društva za pomoganje siromašnih uèenika na srednjim i višim školama. èime zapravo poèinje kulturni pokret bosanskohercegovaèih Muslimana. godine društvo Gajret potpuno ili djelomièno omoguæilo školovanje preko 500 uèenika na srednjim školama i fakultetima. kao i na liènosti koje su se angažovale u osnivanju Gajreta. može se smatrati nastavkom Beharove akcije s obzirom na njegove programske stavove koje je zastupao o potrebi obrazovanja. a pripadale su istom krugu kulturnih radnika pokretaèa Behara.o neophodnosti ukljuèivanja Muslimana u zapadnoevropski civilizacijski krug . imalo je za cilj da taj proces prilagoðavanja i prihvatanja novih vrednota pospješi i uèini bezbolnijim. književno-historijska monografija. ali uz oèuvanje vrijednosti muslimanske kulture kao bitne odrednice njihove posebnosti.). koji se temeljio i razvijao u nastojanjima oko buðenja njihove svijesti o slavenskom porijeklu. godine predstavljalo je trajnije opredjeljenje Muslimana u smislu orijentacije prema usvajanju tekovina zapadnoevropske kulture i civilizacije. prevladavanje konzervativnih shvatanja i jedno perspektivnije sagledavanje buduænosti. 103-121. on je ipak pomagao i školovanje teološkog kadra dodjeljivanjem stipendija uèenicima Šer9.10 Iako je Gajret i po svom programu i ciljevima bio prvenstveno zainteresovan za formiranje inteligencije evropskog profila. Prvo znaèajno ostvarenje koje je realizovao Bašagiæev intelektualni krug bilo je pokretanje èasopisa Behar.-1941.9 I osnivanje Gajreta. Te zadatke na formiranju graðanske inteligencije Gajret je ostvarivao putem stipendiranja srednjoškolske i univerzitetske omladine.. . 10. u kojoj se imperativno nametalo prihvatanje savremenog obrazovanja omladine.i osnivanje Gajreta.Hadžiæ i drugi. Tako je i prvi predsjednik Gajreta bio dr Safvet-beg Bašagiæ. jednnog od najrazvijenijih muslimanskih kulturno-prosvjetnih organizacija u Bosni i Hercegovini. Pozitivno izjašnjavanje u korist osnivanja Gajreta 1903. Stoga je u mnogostrukoj aktivnosti Gajreta prioritet nesumnjivo pripadao ispunjavanju zadataka u pravcu modernog školovanja Muslimana na svim stepenima obrazovnih institucija ukljuèujuæi i Univerzitete. uz prihvatanje i prožimanje sa tekovinama zapadne civilizacije. 1986. 231 . Rezultat takve orijentacije društva sadržan je u èinjenici da je u prvoj fazi ovoga djelovanja do 1914. Sarajevo. Svjetlost. str. Behar. str. Uloga "Gajreta" u društvenom životu Muslimana Bosne i Hercegovine (1903. Veselin Masleša. izuèavanje modernih zanata i slièno. Muhsin Rizviæ.

232 . 122-130. Posebno znaèajnu ulogu na tom planu odigrao je èasopis Gajret. prije svega njegov èasopis i kalendari. koji je tokom svoje prve serije izlaženja 1907. U tom periodu èasopis su ureðivali Edhem Mulabdiæ. Osnivanje Gajreta podsticajno je djelovalo na dalji proces kulturnoprosvjetnog udruživanja Muslimana.11 I na privrednom planu društvo Gajret je. iako u manjem obimu. što je u krajnjoj liniji olakšavalo i "Gajretovu" misiju kulturnog i prosvjetnog rada u širim slojevima.13 I ostale višestruke aktivnosti Gajreta potvrðuju da se uticaj ovog društva nije ogranièavao samo na njegovo èlanstvo. programska orijentacija i kulturna potencija Gajreta tokom prve faze njegovog izlaženja. "Prosvjeta" i "Napredak". rad na širenju pismenosti.12 Kao i druga tadašnja vodeæa kulturno-prosvjetna društva u Bosni i Hercegovini.ijatske sudaèke škole i studentima na teološkim fakultetima u Carigradu i Kairu. U kulturnom i prosvjetnom obrazovanju Muslimana istaknutu funkciju vršila su "Gajretova" izdanja. èasopis Gajret se svojom programskom orijentacijom naslanjanja na vlastite tradicionalne duhovne vrijednosti i uz istovremeno akceptiranje pozitivnih tekovina zapadne kulture i civilizacije. Osman Ðikiæ. Isto. nego je imao širi dijapazon što se izražavalo kako konceptom njegovog programa tako i brojnošæu uèesnika u njegovom sprovoðenju.-1914. i Gajret je razvijao izdavaèku djelatnost u kojoj se oèitovala socijalna priroda. èitaonice. u znatnoj mjeri doprinosilo bržem ukljuèivanju Muslimana u savremene procese kapitalistièkog naèina proizvodnje. Isto 12. U toj funkciji pored navedenog. Isto 13. bila su njegova predavanja. usmjeravanjem i forsiranjem izuèavanja i pohaðanja za ono vrijeme perspektivnih i modernih zanata. str. što se konkretizovalo pojavom novih kulturnih i prosvjetnih društava kao što su: društvo Muslimana 11. svrstavao u red istaknutih književnih listova toga doba. dr Murat Sariæ i Avdo Sumbul. Uz zadržavanje muslimanskog obilježja kao osnovne odrednice. zabave i drugi oblici rada. Angažovanje Gajreta na pomaganju teološkog pravca bilo je motivisano neophodnim potrebama za stvaranjem savremenog vjerskog kadra. Ostvarivanje šireg uticaja izvan okvira svoje organizacije Gajret je postizao razvijanjem aktivnosti putem kojih su se propagirale i širile njihove ideje prosvjetiteljskog i kulturnog preporoda. Mustajbeg Halilbašiæ. godine doprinosio i formiranju muslimanske èitalaèke publike.

Bošnjak. èlanovi: Mehmed Spaho.1907. Bièakèiæ. str. U pozivu Muslimanima BiH povodom osnivanja društva. "Muslimanskog kluba". društva napredne islamske mladeži "Svijest". Ejub Mujezinoviæ. Behar. 7. Sarajevo. 18.17 Pravilima društva projicirana je njegova programska i društveno-kulturna uloga.19 Kulturno-sportsko društvo "El-Kamer" osnovano je u junu 1904. kulturno-sportskog društva "El-Kamer". Prilozi Instituta za historiju u Sarajevu. što se postiže održavanjem sastanaka. 59-60. XIV/1904. 16.. Ibrahim Kemura. Bošnjak. 19. godine. na društvenim sastancima na kojima su èlanovi držali predavanja iz aktuelne ili struène tematike. iznešen je historijat nastanka te pobude i svrha osnivanja. XVII/1907. 18. 15. Abdulah-beg Bukvica.15 Prvi predsjednik društva bio je Muhamed-beg Dubravèiæ.oktobra 1907. predavanja i tsl.-5. Mustafa Denišliæ.14 U pravilima "Zvijeze" je naglašeno da je zadatak društva "podizanje duševnog obrazovanja" njenih èlanova. 10. koji je radio na osnivanju omladinskog društva pod istim imenom i sa sliènom svrhom. 1. Hamdija Karamehmedoviæ i hfz. Muhamed Bajraktareviæ i Abdurahman Reizoviæ. a odbornici bez funkcije Edhem Mulabdiæ i Mustajbeg Halilbašiæ.. 19. 20. 16.VI 1904. 233 . Pravila "Zvijezde". Nakladom Muhamed-age Bajraktareviæa. Društvo beèkih akademièara "Zvijezda" osnovano je 20. Heæimoviæ. pored programske orijentaci14. br. 45. III 1904. potpretsjednika Abdurezak Dizdareviæ. Behar. godine. tajnik Sulejman-ef.akademièara "Zvijezda". potpredsjednik Husein Biser. Alija Bubiæ. Omer Cepiæ. blagajnik Mustafa-ef.XI 1907. 17. 1908. 10. Omer Ibrahimbegoviæ. 6. godine kao protuteža "Zvijezdi". 4. Ovo društvo nastalo je istupom iz "Zvijezde" dijela akademièara koji se nisu slagali sa njenom politièko-nacionalnom orijentacijom. 15.. Svoje programe i stavove društvo "Svijest" iznijelo je u nizu èlanaka štampanih u brošuri "Našem narodu".18 Aktivnost "Svijesti" ispoljavala se. a u prvi odbor ušli su: Atif Hadžikadiæ.-5. 5/1904. Osman Dusinoviæ. Za pretsjednika društva izabran je Abdulah-beg Bukvica. Šuærija Alagiæ. Prvi predsjednik bio je dr Safvet-beg Bašagiæ. februara 1904. 5/1904. Bošnjak. 49-50. Proglas Muslimanske akademske omladine u Beèu od 1907. godine. XIII/1977.20 Bliskost ovih društava sa "Gajretom". 17. "Imamskomualimsko društvo BiH" i drugih. Bošnjak. Našem narodu.16 Društvo napredne islamske omladine "Svijest" u Beèu osnovano je 31. XIV/1904.12. prije svega. XVII/1907. br.. Davanjem novostvorenom društvu ime "Zvijezda" željela se obilježiti usmena na zaslužnog kulturnog radnika Ibrahima Repovca. 336.

bilo kao inicijatora ili indikrektno kao onih koji su omoguæili uslove za njihovo formiranje. The most prominent representatives of this generation were Dr. vidljiva je i po direktnoj angažovanosti kruga oko Bašagiæa. primjerice kod osnivanja "Zvijezde" 20. ili kod "El-Kamera". This history was all in transformation and alteration from the Oriental and Islamic civilization to the Western 21. a još više potvrðena Pravilima kojima je predviðeno da imovina društva po njihovom raspuštanju pripada Gajretu. which was established in 1903 in Sarajevo. For quite some time these were the only institutions of cultural and educational character in Bosnia and Herzegovina until the emergence of the Gajret Society. Ta povezanost je vidno naglašena. Edhem Mulabdiæ. The establishment of the Gajret Society meant an exceptional trial of the Moslem awareness and one of the most notable crossroads in the more recent history of the Moslems. The Muslim cultural and educational associations The alteration of social and political relations having been caused by the Austro-Hungarian occupation of Bosnia and Herzegovina in 1878 led to a number of important changes in all areas of life. The Moslems were particularly exposed to these processes. Safvet-beg Bašagiæ. stoljeæa koji je u svojim osnovnim smjernicama ispunjavao zadatke na kulturno prosvjetnom i društvenom preobražaju Muslimana. Sva ova društva sa "Gajretom" u središtu sastavni su dio jedinstvenog kulturno-prosvjetnog pokreta Muslimana prvih decenija 20. februara na godišnjicu osnutka Gajreta.je. uz žarke zrake našeg Gajreta i naše "Zvijezde" zasja na našem obzorju"21. Osman Nuri Hadžiæ and others. Isto. Under the new conditions. they were forced to adjust and become involved into the contemporary trends and currents of the Western European civilization. The first beginnings of the modern alliance of Moslems took form of reading rooms as the most suitable and most acceptable ways for the Moslems. They were instigators and promoters of all cultural activities at the beginning of 20th century. The establishment of the Gajret Society came as a result of activities and endeavors by the first generation of Moslem intellectuals who have been educated in the European spirit. 234 .

Although its basic function was to create the Moslem intelligentsia through the process of education of young people in secondary schools and at University levels. They followed and complemented its activity because their program goals were similar. All these societies.European one. with the Gajret in the center made a unique cultural and educational movement of the Moslems in the first decades of 20th century. These societies were: The Moslem Society of University Students "Zvijezda" /The Star/. and a work to spread literacy (various types of literacy courses). Cultural and Sports Club "El-Kamer". 235 . such as "Gajret's" publishing activities (a journal and calendars). In addition to the "Gajret's" activities. This function was attained through the number of activities. It developed activities that were meant to achieve the cultural and educational transformation of the Moslem people. the Gajret Society had a wide influence in the larger Moslem environment. respectively. the Moslem Club. These societies were somehow organically linked to the Gajret Society. reading rooms. social gatherings and outings. The movement fulfilled the tasks on the cultural and educational transformation of the Moslems. The Imams Muallimin Society of Bosnia and Herzegovina and others. the new cultural and educational societies emerged. its popular public lectures.

236 .

jesu segmenti koji æe zajedno graditi ono što zovemo preporodom u kulturi bosanskohercegovaèkih Muslimana. Grupa savremenih mostarskih intelektualaca: Muhamed Behliloviæ. i 1918. Ovi procesi nisu jednoznaèni i brzi. Osnovna intencija lista naznaèena je u podnaslovu "List za širenje prosvjete meðu Muslimanima". iz njih se stvara jedna specifièna kulturna tekovina koja nije ni istoèna ni zapadna. ali je isto tako bio naklonjen panislamizmu. Abdurrezak Hivzi Bjelevac. ipak se on svojom programskom orijentacijom svrstao na dvoznaèan put. kloneæi se politike. Iako se Biser distancirao od politike u onom klasiènom smislu.-14.). dakle u jednom kulturnom vakuumu. Jedan dio toga procesa ponio je na sebi i èasopis Biser. Veæ je navedeno da se ovaj list javlja u vremenu kada nastaje zatišje u kulturnom i književnom životu. Svaka nova svjetovna škola. okupljaju se oko Muhameda Bekira Kalajdžiæa u namjeri da pokrenu jedan list koji bi bio okrenut književnom i kulturnom stvaranju Muslimana Bosne i Hercegovine.. Biser zato ima i zadatak da animira i stvaraoce i èitaoce. Slijedeæi takvu orijentaciju Biser postaje jedino glasilo iz koga se nije moglo ni nazrijeti da je rat na pomolu. 1913. Biser se javlja kao èetvrti po redu muslimanski èasopis od poèetka preporodnog perioda i razvija svoju djelatnost u vrijeme kad prestaje da izlazi Behar. s jedne strane bio je vrlo angažiran u isticanju autohtonosti bosanskohercegovaèkih Muslimana. pa i 237 . nego susret tih dviju kultura. nova štamparija. Baliæ. To je period kraja prošloga stoljeæa kada se u kulturi zbivaju krupne promjene: postupno se napušta viševjekovna okrenutost istoènjaèkim formama i sižeima i prihvata se zapadni kulturni krug. (1912.dr Lamija Hadžiosmanoviæ ULOGA BISERA U KULTURNO-PROSVJETNOM UZDIZANJU MUSLIMANA Preporodni period u kulturi bosanskohercegovaèkih Muslimana uvjetovan je nizom vanjskih faktora. On zapravo poèinje s dolaskom jedne nove politièke uprave . ali je nesumnjivo i on dao odreðeni doprinos. èasopis. Omer A. odnosno zapadnog kulturno-civilizacijskog toka. Uredništvo naglašava da æe Biser biti "pouèno-zabavni list" koji æe iæi za tim da širi prosvjetu meðu Muslimanima. Husein Ðogo. Salih Bakamoviæ.austrougarske.-13. list. Mihrab Šukri Karišikoviæ. koji je djelovao svega tri godine.

kao i razne dogaðaje iz islamske povijesti i islamskog svijeta. Mostar. reda. neki su iz Æatiæevog pera. Æatiæ. Iako Æatiæ nije do kraja bio samostalan jer mu je Muhamed Bekir Kalajdžiæ. razne pripovijesti iz našeg svakidašnjeg života. kao i prikaze iz stranih literatura. Biser. 1. Mostar. Biser. Mostar.-3. pa bili oni pouènog ili zabavnog sadržaja. 3.-13. 1. Uredništvo Bisera: Rijeè . te æe donositi izabrane radove naših književnika u pjesmi i prozi. Tako Biseru pripada èast da na svojim stranicama objavi jednu pjesnièku vrstu koju do tada nije poznavala muslimanska književnost. 1912. imenuje Bošnjacima.13. 1. I. Æatiæ je preuzeo uredništvo lista od osmog broja i taj Kalajdžiæev izbor ocijenjen je visoko.dvije o pokrenuæu Bisera. arapske i strane literature (kod potonje. 8. 1912. M. List Biser štampaæe se latinicom. "Da æe Biser i nadalje ostati na visini lijepo ureðivanog pouèno-zabavnog lista. 1. suradnicima i pretplatnicima. da se veæ jednom maknemo sa naše dosadašnje mrtve taèke gdje se je mnogo pero slomilo."2 Biser ima dva karakteristièna perioda svoga djelovanja: jedan. mnoga lijepa i plemenita ideja ugasila. zatim prijevode iz turske. Zanimljivo je da bosanske Muslimane u nacionalnom smislu. 1912. Hivzi Muftiæ: Šta je naš cilj? Biser. str. Meðu njima su posebno karakteristièni soneti kao forma koju Æatiæ prvi uvodi u muslimansku književnost. sakupljanjem narodnog blaga. 2. ipak je vidljiva Æatiæeva invencija u ureðivanju. mnogo veliko i plemenito djelo propalo. U prvom broju ovog èasopisa M. donosiæe rasprave koje zasijecaju u islam i u naša životna pitanja i potrebe. pravde. U listu je bilo mnogo zanimljivih prevoda. 168."3 U svakom sluèaju to je najzanimljiviji i najuspješniji period Bisera.) i kada su u njegovom izdavaèkom odboru sjedili poznati i savremeni poslenici. itd. svjedoèi sam književnièki glas našeg Æazima. Uprava Bisera: Našim prijateljima. 238 . napretka i tolerancije. I. kao vlasnik i izdavaè.1 Svoju programsku orijentaciju Biser je odredio ovako: "Biser æe gledati da probudi našu svijest. Za dvije godine koliko je Æatiæ ureðivao ovaj èasopis. Panislamistièka njegova orijentacija bila je zapravo slijeðenje ideja koje su ustvari veæ tada bile u nestajanju. ali i afirmaciju bosansko-muslimanske narodnosti. ukoliko se ne bude kosilo s programom lista).1915. Hivzi Muftiæ piše tekst pod naslovom: "Šta je naš cilj?" U odgovoru na ovo pitanje on navodi širenje vjere. koji je sa svojih radova svuda u našoj domovni poznat i priznat.panturcizmu. onaj poznatiji i bolji jeste vrijeme kad ga je ureðivao Musa Æazim Æatiæ (1878. str. u njemu je objavio i dosta svojih pjesama. I. uglavnom diktirao pravac.

njegov utjecaj osjetio se još neko vrijeme u Biseru. pa se to kaže i u novom podnaslovu: "List za širenje islamske prosvjete. Uz to ovdje su našle mjesta narodne 4. Mirhab Šukri Kariškoviæ. 28. "zbog tobože svoje vjerske indiferentnosti i rada na nacionalnom osvješæivanju muslimana".."4 Jedan od drastiènijih sukoba izmeðu redakcije i vlasnika Bisera dogodio se kada je Kalajdžiæ insistirao da njegov list prenese iz Misbaha polemièke tekstove Sakiba Korkuta.jedan pjesnik i jedno vrijeme. ali je Æatiæ i dalje ostao kao urednik. Kalajdžiæ pokušava da se miješa u redakcijske poslove i daje direktive u pisanju. Biser je i dalje nastojao da njeguje one glavne književne i kulturno-prosvjetne tekovine Muslimana iz razdoblja njihovog osvajanja zapadne pismenosti. Omer Zorabdiæ: Musa Æazim Æatiæ . Zato je on posebnu pažnju posvetio èlancima pouèno-zabavnog obilježja. Zbog takvih svojih ideja i nastojanja. pa bi vrlo lahko moglo doæi do neizlaženja lista. XLVII. Tako se na ovim stranicama susreæu imena: Safvet-beg Bašagiæ. pa i konzervativne poglede. Po Kalajdžiæevom nalogu u drugom godištu Biser se okreæe religijsko-islamskom duhu. Meðutim. Izmeðu mene i redakcijskog odbora Bisera s jedne strane. Narušenog zdravlja Æatiæ uskoro napušta i Biser i Mostar da se više nikada ne vrati u njega. nastojeæi da realizira svoje dosta uske.širenju prosvjete i kulture meðu Muslimanima. u kojima se napadaju muslimanski akademièari. Edhem Mulabdiæ. nastale su nesuglasice povodom ureðivanja i pravca lista. Hazim Muftiæ. koji se direktno miješa u ureðivaèku politiku. Æatiæ je u èestom sukobu sa vlasnikom Kalajdžiæem.talentirani stvaralac i èovjek bogatog duha i širokih vidika. Fehim Spaho. što ja svaki put kategorièki odbijam. Osman Nuri Hadžiæ. X 1990. da ga "kulturno i prosvjetno podigne i ojaèa". i izvuèe "iz onog mrtvila u kome se je nalazio". te prijevodima prvenstveno iz turske i arapske literature. Osloboðenje. 239 . Zato se ovaj list zalagao za okupljanje svih muslimanskih intelektualacapisaca na jednom zajednièkom poslu . Ovi odnosi daju se naslutiti i iz Æatiæevog pisma Avdi Karabegoviæu gdje veli: "Moram ti se izjadati. pripovijestima iz svakodnevnog života. Tada su iz redakcije istupili Husein Ðogo i Hivzi Bjelevac. Hamdija Muliæ. Šemsudin Sarajliæ. Sulejman Mursel. i Kalajdžiæa s druge." Intencija èasopisa Biser bila je za muslimanski svijet postupno dovedena "kulturnom i prosvjetnom napretku". insistirao je na èasopisu koji bi bio progresivan u najširem znaèanju tog pojma. Hivzi Bjelevac. 15210. Fejzulah Èavkiæ i drugi predstavnici mlade književne generacije. Husein Ðogo.

tako je u prozi Bjelevac najmarkantniji pisac. Šemsudin Sarajliæ i Fadil Kurtagiæ. Meðu proznim piscima. ponajviše turskoj literaturi. I inaèe dramski tekstovi u Biseru. Kao što je Æatiæ obilježio pjesnièki opus Bisera. Što se tièe proznih tekstova. Na njegovoj poeziji najbolje se vidi onaj preporodni karakter koji nastupa u našoj književnosti. U odabiru prevedenih djela Biser je uglavnom okrenut Istoku. kao što je to i Æatiæeva poezija. Svoju saradnju u Biseru opæenito Æatiæ završava pjesmom "Krvavi stihovi" objavljenoj u èetrnaestom broju drugog godišta. on se prirodom svoje koncepcije ipak svrstao na stranu pretežno islamske problemtike. naravno. što. oznaèava onu prekretnicu ka novoj književnoj orijentaciji. Na njegovim stranicama javilo se tridesetak pjesnièkih imena meðu kojima su najznaèajnija: Musa Æazim Æatiæ. Tako je objavio i jedan cijeli roman. Najveæu zaslugu za dobre prijevode u Biseru ima Æatiæ. Mada je to vlasnik èasopisa negirao i insistirao na neutralnosti svoga lista. Hazim Muftiæ. Kroz dva godišta provlaèi se njegov roman "Pod drugim suncem". Dok su njegovi prethodnici Behar i Gajret insistirali na književnosti Zapada.umotvorine. samo po sebi nije znaèilo i panislamizam. Meðu dosad nepoznatim piscima. odnosno prožimanju istoènjaèkog i zapadnog. Abdurezak Hivzi Bjelevac i niz mlaðih neafirmiranih pisaca. Biser je praktikovao objavljivanje obimnih djela i pripovijesti u nastavcima. mada raznovrsni po žanru ne predstavljaju najviše domete muslimanske dramske književnosti. na stranciama ovog lista javljaju se: Hamdija Muliæ. Nedžip Èardžiæ adaptaciju prièa o Ali-babi iz Hiljadu i jedne noæi i Nazif Resuloviæ dramu "Sloga". Biser je prije svega bio književni èasopis. Ovakav tematski okvir davao je za pravo onima koji su na stranicama Bisera našli panislamistièke ideje. Biser nalazi probitaènijim za svoga èitaoca literaturu islamskog duha. Pored Bjelevca. Æatiæ je objavio oko pedeset svojih pjesama i upravo u ovoj poeziji najvidljivija je spona orijentalno-islamskog civilizacijskog kruga i utjecaja savremenog jugoslavenskog i evropskog pjesništva. Šemsudin Sarajliæ. Kratka komedija "Lukavi opanèar" nije predstavila Bjelevca uspješnim piscem kao što je to sluèaj sa njegovim romanima. On posebno insistira na turskoj poeziji i njegovi prijevodi 240 . Uz navedeni roman Bjelavac je u Biseru objavio i "Hadžermeresov dnevnik". ovdje je Husein Ðogo objavio farsu "Doktor Lacmanin". najznaèajniji trag ostavlja Nafija Sarajliæ. I ovaj roman. te rasprave koje "zasijecaju u islam i u naša životna pitanja i potrebe" i obavještavaju o raznim dogaðajima "iz islamske povijesti i islamskog svijeta".

Biser. Vlasnik ovog lista Muhamed Bekir Kalajdžiæ od poèetka do kraja izlaženja lista se trudio da ga izluèi iz tekuæe politike i da se usredsredi na kulturni i prosvjetni angažman. Sulejman Mursel. Hivzi Bjelevac. Pored njega kao prevodilac iz istoènih književnosti javlja se jedino Salih Bakamoviæ. Biserova je ambicija da prekine ovu pogubnu stagnaciju i okupi sve naše kulturne radnike: feslije i saruklije. Nafija Sarajliæ. iako je djelovao u procesu posebnosti Muslimana. zajednièke inicijative nije bilo niti je moglo biti iz jednostavnog razloga što nije bilo organa u kojem bi se izmjenjivale misli i okupljale sile. decembar. Hamdija Muliæ. Nekoliko prijevoda iz evropskih književnosti pripada manje poznatim autorima. str. Anonim: S Urednièkog stola. gladnim duhovnosti. Treæe se javlja 1918. meðutim."5 Iako je Kalajdžiæ nastojao da produži onu uspješnu liniju iz prva dva godišta. On je èak izbjegavao ukljuèivanje u tada vrlo aktuelne rasprave o nacionalnom identitetu. Njegova primarna ideja bila je da se muslimansko stanovništvo probudi iz letargije i okrene napretku. Ako bi se htjelo izdvojiti mjesto èasopisa u ukupnim kulturnim i društvenim procesima prvih decenija ovog vijeka. 1918. Æatiæ je prevodio i prozne tekstove.prepjevi su ono naljepše što je Biser objavio u prijevodnoj književnosti. Hajdar Fazlagiæ. Kalajdžiæ je preferirao islam kao uzor. stranice lista koje su posveæene životnoj tematici gube na svojoj vrijednosti jer se Kalajdžiæ i dalje kloni da u Biseru tematizira složene društveno-politièke procese. mlaðe i starije. nije u tome uspio vjerovatno i zbog objektivnih okolnosti. "Tu i tamo bilo je pojedinaènih glasova i poduzeæa. u teškim vremenima. 16. Jusuf Tanoviæ i drugi i taj dio u kome se oni javljaju može se ocijeniti uspješnim. Sarajevo. To je uglavnom savremena poezija socijalne tematike. Hazim Muftiæ. nesumnjivo je da bi se moralo dati odreðeno mjesto u Biseru. Meðutim. I dalje u njemu saraðuju renomirana savremena imena: Šemsudin Sarajliæ. To je vrijeme kada se rješava sudbina južnoslovenskih naroda. 1. U posmatranju njegovog znaèaja zanimljive su dvije linije. Druga linija vrijednosti Bisera ostvarivala se mimo želje i koncep5. III. U tim idejama. Karakteristike Bisera koje smo naveli odnose se uglavnom na prva dva godišta. a Biser se izdiže iznad toga i razumljivo je da gubi èitaoce i dah. Tako se on postupno gasi da bi skonèao s èetverobrojem koji nosi datum 1-15. no skupna rada. Kalajdžiæ pokušava da ponovo ispuni prazninu koja je nastupila u muslimanskoj novinskoèasopisnoj djelatnosti za vrijeme rata. neposredno nakon završetka rata. 241 . godine.

earn a rather high place. The prominent contributors to Biser. without any doubt. made this journal to feel more strongly the spirit of the time and the interim period during which the Moslems of Bosnia and Herzegovina finally became detached for the oriental spirit in arts as the only source of inspiration and its principal support. 242 . the Biser would. However. It was the period when the East and the West met having given the new quality and the new expression.cije Kalajdžiæa. Two lines can be seen when observing its importance: the owner of this journal. Ta linija prožimanja i preplitanja nije prestala do današnjih dana. Eminentni saradnici Bisera. Kalajdžiæ preferred Islam in his notions as his ideal or model. This line of interchangeable intertwining did not end until our time. The other line of Biser's value took place even without the wish and concept of Kalajdžiæ himself. koji Muslimane Bosne i Hercegovine definitivno odvaja od istoènjaèkog duha u umjetnosti kao jedinog izvorišta i oslonca. tried to get his newspapers out of politics from the very beginning of its publication and to focus on the cultural and educational matters. Muhamed Bekir Kalajdžiæ. To je onaj period kada se i Istok i Zapad susreæu dajuæi novi kvalitet i novi izraz. among whom one should mention Æatiæ and Bjelevac in particular. meðu kojima posebno istièemo Æatiæa i Bjelevca uèinili su da se u ovom listu osjeti jaèe duh vremena i onaj prelazni period. His primary idea was to awaken the Moslem population from the lethargy and to turn it towards progress. He even avoided becoming involved in the contemporary quarrels about the national identity although he did work towards the process of seeing Moslems as a separate national entity. The Role of Biser in the Cultural and Educational Ascension of the Moslem People If one should single out the place of periodicals in the overall cultural and social processes in the first decades of this century.

Naravno. Svi su. a o njima je ovdje rijeè. na ovim prostorima primili neku od vjera u kojoj se danas nalaze: neko ranije. dio slovenskog biæa na ovim balkanskim prostorima. a samim tim i u južnoslovenskoj jezièkoj zajednici. ni historijski. Jeste. u posljednje vrijeme. niko nije imao vjersko obilježje koje danas ima. O tome problemu. ja sam znatno ranije. oni su. na našem tlu.Asim Peco MUSLIMANSKI NARODNI GOVORI I STANDARDIZACIJA NAŠEGA JEZIKA Ja æu ovom prilikom govoriti o dva problema iz naše historije i historije našega standardnog jezika. Drugo je pitanje zašto se to ponekada negira. kada su naši daleki preci stizali na Balkan. Mislim da danas nema nijednoga slaviste koji to ne prihvata kao historijsku èinjenicu. nikome nije oduzimao njegovo iskonsko porijeklo. To isto vrijedi i za onaj dio našega jezièkog biæa koji je primio islam. To jest. imao svoju upravnu vlast u nekoliko prošlih vjekova. drugaèije reèeno. I jezièki i inaèe. A. Mjesto Muslimana u srpskohrvatskoj. Upravo. za naše Muslimane. Znaèaj muslimanskih govora za standardizaciju srpskohrvatskog jezika. ni u savremenom vremenu. ali je èinjenica da taj èin nikako nije izdvojio te islamizirane Slovene iz kruga svoje iskonske jezièke zajednice. kao što nam je svima poznato.od svoga postanka do danas. dolazak Turaka na Balkan uslovio je masovniju islamizaciju u našim krajevima. negdje. opet. a koji su 243 . ne èine dio nekog drugog naroda koji je tu. dosta se pisalo. nije kidao niti sa širom genetskom zajednicom. iskonski. napisao da islamizacija nikako ne znaèi i deslovenizaciju isto onako kao što primanje hrišæanstva/kršæanstva nije za sobom povlaèilo takvu pojavu. èine sastavni dio srpskohrvatske jezièke zajednice . znaèi. ovim se nikako ne želi reæi da i meðu našim Muslimanima nema i onih koji po svome porijeklu nisu Sloveni. Za mene je sada bitno da utvrdim kao historijsku istinu da su Muslimani srpskohrvatskog jezièkog podruèja sastavni dio južnoslovenske jezièke zajednice. Ja o tome ovdje ne bih želio da govorim. neko kasnije. To su ovi problemi: 1. a nikako. 2. Ovaj èin. Svi su i dalje ostali èlanovi i južnoslovenske i sveslovenske zajednice. Muslimani bosanskohercegovaèkog govornog podruèja. 1.

ponavljam. i koji bi morali znati da nije vjerska pripadnost osnovni i glavni elemenat nacionalnog biæa. zadržali mnoge obièaje svojih pradjedova i. Arnaut. po pravilu. nažalost. sve do naših dana èesto su se lomila koplja oko pitanja: ko su naši Muslimani i kome oni pripadaju: da li Srbima ili Hrvatima? Odgovor na ovo pitanje. bar kada su u pitanju Muslimani. uklopili u naše Muslimane. nije postao Grk. isturèiti se i sl. tokom dužeg življenja u našoj sredini. Pogotovo tamo gdje su i jedan i drugi i treæi ostali na matiènoj zemlji. a prije svega primili njen jezik kao svoj. ako onaj ko je primio vjeru od Grka.Hrvati. makar to bilo i u vrijeme kada je religija bila marginalna komponenta.tvorbeni morfem-iæ: Firdusoviæ. Takvih sluèajeva nalazimo u svim našim narodima. nikada. postali sastavni njihov dio. Firdus. a da i ne govorimo šire. nisu postajali ono što 244 . Èak i iz pera onih koji bi morali luèiti Turke i Slovene. A onoga èasa kada je i pripadnicima islamske vjere priznata nacionalna posebnost. svi katolici . odnosno . kada su u pitanju naši Muslimani. bez obzira na vjeru. To su: Turèin. To. a pošto je tu odluèujuæi bio religiozni momenat. da vjerska pripadnost odreðuje i nacionalnu pripadnost. nije postao Rimljanin. primili njene obièaje. prate naše Muslimane. zašto bi onaj koji je primio vjeru posredstvom Turaka. Arapoviæ. Taj momenat jasno govori da je vrijeme uèinilo svoje. iznad svega.se. Arapoviæ i sl. Istina. svi ovi nazivi plod su vjerskih razlika. postao Turèin. Ali. najveæi dio pripadnika islamske vjeroispovijesti izjasnio se kao Musliman. može se sresti i danas na našem jezièkom podruèju. Bilal. a proces islamizacije obilježava se sa: turèiti se. poturica.). Istina je. Izmeðu vjerske i nacionalne pripadnosti ne moraju postojati nikakve veze. bio je "neopredijeljen". Jer ako onaj ko je primio vjeru od Rimljana. poturèenjak. Bitno je da su se oni uklopili u našu društvenu zajednicu. poturèiti se. i shvatanja. a na nekadašnje njihovo porijeklo još može da upuæuje njihovo prezime (Arap. pripadnici islamske vjeroispovijesti nikako se nisu mogli identifikovati sa tim dvjema vjerama. sasvim drugaèija. pogotovo znak jednakosti. Svakako. ni kod nas. èak. Zbog svega tog smatram da je krajnje vrijeme da se napuste takvi nazivi i takva obilježja kada je rijeè o našim Muslimanima. A takav odgovor proisticao je iz saznanja da su. ostao u krugu jezièke zajednice kojoj su pripadali i njegovi preci. svi pravoslavci . Arnautoviæ. Oni nikada. to nije sluèaj samo sa Muslimanima. Nije rijedak sluèaj da i njima naš jezik postaje maternji. pa i tu se èesto javlja naše patronimsko obilježje . bar kada je u pitanju najšira muslimanska populacija.nacijama. Ja ovdje još ukazujem na neke nazive koji. Ova terminologija. nerijetko. meðutim.Srbi.

znaèajno. osim Muftije.Patr. Neka Mevlud Pejgamberu prouèi ." 245 . pa i u samoj Turskoj. dao jedan kamen i jedan busen naše zemlje za sav onaj bursanski sultanski mermer i sevlije! Volio bih tamo èuti svakoga kera. bez obzira na sve okolnosti koje su pratile njihov život na ovim prostorima i u doba turske vladavine ovim krajevima. bez sumnje. to vrijedi za sve pripadnike islamske vjere na ovim našim prostorima. èak. Ovo. sposoban za svaku vrst pjesme. ili bar prièu pjesme. I. koji niko ovdje ne zna. Za to nam lijepih podataka nudi Skenderova Ponornica.i nastavlja: ". mi. a Muhamed-efendija uèi na turskom originalu. u poeziji poznat kao Hikmet. ispod teksta) . Ne bih. i Muslimana na ovim prostorima. zaboravljali svoj rodni kraj. veli. A kada su se naši ljudi našli u tuðini. niti su ikada prestajali biti ono što su im bili i preci. pa ni svoj jezik. kao društvena zajednica.tako poèinje prevod na bosanski.. naši Muslimani. govore i ovi podaci: a) Arif-beg Rizvanbegoviæ. ovi negdanji patareni govorili bi bosanski "(Podvukao A. Nauèna knjiga. najveæi pjesnik (isp. što je. to jest. ni poslije dužeg boravka van rodne grude. Up. spadao meðu odliène poznavaoce našega jezika. Uz to on kaže da je njegov narod. Pogotovo kasnije.im se pripisuje. oni nisu. koji je. Koliko je naš èovjek. sinovi ovih prostora. pa im nije teško slijediti i na turskom. nikada nisu stavljali znak jednakosti izmeðu sebe i Turaka. i u sluèajevima kada su se naši ljudi nalazili na tuðim jezièkim prostorima. o tome kod mene: Iz jezièke teorije i prakse. Uz to. visoko je cijenio jezik svojih predaka koji je. takoðe. nego ovdje najglasnijeg mujezina. još pet stotina godina turska vlast ovdje da je ostala. Reklo bi se do naših dana. nudi u svojoj Ponornici neka razmišljanja o ovim problemima. koji je živio u Carigradu. makar bio i iz turskog tabora. ostajao vjeran svome porijeklu i svojoj zemlji..:"Taj naš Husrefbeg. 1987. dobro je poznavao život naših Muslimana. Svuda je SH jezik bio i ostao jedino sredstvo za meðuljudsku komunikaciju. jer to djeluje uzvišenije.odgovara stric Selimbeg -. b) Skender Kulenoviæ. oèevidno u nekoj svojoj misli . èinjenica je da su naši ljudi i strancima nametali upravo naš jezik za meðusobno sporazumijevanje. a unuk Ali-paše Rizvanbegoviæa.155) To su èinjenice koje potvrðuju svako ozbiljnije prodiranje u historiju i Bosne.. To jest. str.. mene i strica Kunstmalera. Nauka mora polaziti od nauènih èinjenica a ne od legendi ili subjektivnih mišljenja pojedinaca. drugaèije reèeno.Od Allaha ko traži pomoæi. uz to. Beograd. 14. bosanski prevod ionako svi znaju napamet. Tu èitamo: ..

uz ovo. I leæi æu im u zemlju kao u otrov. govori Husrefbeg. svakako. nazivaju ovdje Turkušom.znam dobro šta to znaèi. da se h èuva u razlièitim predjelima štokavskog narjeèja. govor Dubrovnika i govor Muslimana na cijelom našem jezièkom podruèju. ako je raèundžija ili ako je spužvast. To je ljubav za zemlju koju ništa ne može da zamijeni. beli. naziv Turkuša za one koji su iz Turske.. snahesnaje. pa da im je kuæa sva od alema! Daæu je Jermeninu. sudbina foneme h nije ista u svim narjeèjima sh jezika niti. doðoh-doðok." A šta se podrazumijevalo pod nazivom Turkuša. muha=muva) kao i prirodom samoga govora. pisac nam prièa u sljedeæim redovima: . u svim govorima štokovskog narjeèja. Ðurðijancu.da im je naših ljepotica! Ne dam. upihtijaše se..To je iskonska ljubav za rodni kraj. A taj naziv nosi u sebi i dozu pejorativnosti. 2. Od ranije se zna da se ovaj glas èuva u kajkavskim i æakavskim govorima. mene iz mog išèupaše. Za to nalazimo potvrdu i u Ponornici. Na sudbinu ovoga suglasnika u sh jeziku. Izuzeci su neznatni (Mrkoviæi u Crnoj Gori i Drežnica u Hercegovini).. pak. neæe leæi u dušek.:"Turkuše. Vjerska spona nije mogla da otkloni mnoge druge razlike: od jezika do obièaja. imala je znatnog uticaja na njegovu sudbinu u našem jezièkom stan246 . pihtijast. što može biti uslovljeno i pozicijom rijeèi (snahe=snaje. u najveæem dijelu štokovskih govora ili gubi ili se na njegovu mjestu javljaju neki drugi suglasnici (up. 115) Bilo kakav komentar svemu ovome bio bi suvišan. Ova èinjenica.). To je ona ljubav koju nam i danas potvrðuju naši iseljenici diljem Evrope. Ali. a ovdje me umuhadžeriše. Èak i našeg èovjeka. imala je uticaja i njegova fonetska priroda: zadnjonepèani i uz to konstriktiv. i to prvenstveno kod naših Muslimana. Otuda na našem tlu. a to se osjeæanje najbolje izražava u tome što se takvog èovjeka gade i žene" (str. sa Turkušom mi. a to je za nas ovdje bitno. Od štokavskih govora za njega znanju neki govori Crne Gore. i svih drugih kontinenata. Oblijeæu mi oko kæeri . mišljah-mišljag i sl. Znaèaj muslimanskih govora za standardizaciju sh jezika a) Jedna od zajednièkih osobina govora naših Muslimana jeste i postojanost foneme h u njihovom konsonantizmu."Turkuša" . Up. dodati i èinjenicu da se naši Muslimani nisu nikada osjeæali Turcima. muha-muva. Iz historije sh jezika se zna da je ovaj zadnjonepèani konstriktiv èinio sastavni dio našega glasovnog sistema do XVI vijeka kada se. Vrijedno je.. stotinu sam puta to èuo u obitelji: to je kod nas izraz krajnjeg gaðenja prema predstavnicima carevine koja je otišla. nek ovo dobro upamte!.

Upravo u to vrijeme. oèuvali su ovaj suglasnik u svome glasovnom sistemu. ako ne i presudni uticaj. Jer. I. fonema h je poèela da se gubi iz našega jezika. To obrazlaže èinjenicom da se taj glas èuva u nekim govorima Crne Gore. te. U Poslovicama. Od tada do danas fonema h se piše u sh jeziku. 1896. dolazio je sa strane. Te molitve obiluju fonemom h. Evo na osnovu èega ja tako mislim. Naime. Vuk Karadžiæ napušta pisanje ovoga suglasnika u svojim gramatièkim radovima od 1818. 3-8). Istina. on napušta oblike sa ijekavskim jotovanjem i priklanja se oblicima sa oèuvanim skupinama tje>te. naroèito u govoru onih koji su turskoga zakona (Skupljeni gramatièki i politièki spisi. znatnog uticaja. To vrijedi kako za naše urbane sredine tako i za govor našega sela. Èak ni visokoobrazovnih ljudi. Dovoljno se prisjetiti samo one molitve kojom poèinje svaki dobar posao (bismille: Bismilahi-r-Rahmani-r-Rahim) koja se bezbroj puta dnevno ponavlja. æerati. Na sudbinu foneme h u govoru naših Muslimana. b) Vuk je sve do 1839.dardu. po mome mišljenju. sve je to posljedica postojanosti ovoga glasa u muslimanskim govorima kao cjelini na sh jezièkom podruèju. koje je izdao na Cetinju. on vraæa ovaj suglasnik u svoju pisanu rijeè. ali ne uvijek tamo gdje mu je po etimologiji mjesto. na dubrovaèku govornu situaciju imala je uticaja i pisana rijeè koja je u Dubrovniku cvjetala kroz vjekove. U tome su najdosljedniji Muslimani. najdosljednije i èuvaju u svome govoru. Svima nam je poznato da su sve molitve kod Muslimana na arapskom jeziku. dje>de. masovnije. Uz nju i mnoge druge u kojima se h èesto javlja. zbog navedenih razloga. To vrijedi kako za crnogorske govore tako i za dubrovaèki govor. Dakle. Govorna rijeè tu ne poštuje jezièke normative.. prirodno. Uz ovo vrijedno je ukazati i na sljedeæe: mada naša standardna norma iziskuje èuvanje foneme h u govornom i pisanom izrazu. Ali. doðoh i sl. U jednom sluèaju èuvanje ovoga glasa u govoru u skladu je sa arhaiènošæu govora kao cjeline. u Dubrovniku i po varošima Bosne. pisao: ðevojka. 247 . taj se glas obièno èuva u pisanoj rijeèi. bilah. sve do danas. Bez sumnje. Od 1839. odoh. III. i tu se govor Muslimana odlikuje postojanošæu foneme h. Beograd. de. jer ga oni. Historijski podaci nam govore da se islam poèeo. tu je h bio postojan glas. Tamo gdje je islamizacija došla nešto kasnije. ako su izgovarali Allah. A upravo je takve oblike slušao u Dubrovniku. oni koji su primili islam. mogli su da izgovaraju i orah. tj. XVI vijek.-1936. Razlièiti su uzroènici koji su uticali na oèuvanje foneme h u govornoj rijeèi navedenih oblasti. širiti na sh jezièkom tlu od XVI vijeka. i subina fonema h je nešto drugaèija. prihvatao je oblike sa izvršenim ijekavskim jotovanjem u sekv. valah.

To je osobina koja se javlja u onim ijekavskim govorima Bosne u kojima nailazimo na još neke arhaizme. hadžijnski barjam.osobito po varošima” u kojima se ova (se) dva slova ne pretvaraju." A pošto je to osobina govora varoši.v. dje u æe i ðe. nekakav drugi svetac osim pravoga barjama (pred kojim se posti) koji osobito praznuju hadžije". barjaka.jr . njegova ðeca. ovdje.). pl. ðekoja su velika slova i sl. gðe (ðe). djeca. iljade ðece. Do tada je. ". u Hercegovini. ima govora u kojima se èuvaju neizmijenjene suglasnièke skupine dje i tje. ðed. 248 . das Bairamsfest. Tu je i: barjam. Naravno. ðekoje rijeèi. æerati itd. U Rjeèniku Vuka Karadžiæa iz 1852. a t u æ. Die Fahne. Vuk omdah dodaje da ima govora u kojima nije došlo do ove glasovne promjene.) d u ð. u Vukovom Prvom srpskom bukvaru.. vidjeti. onðe. barjamovati.govor južnoga narjeèja".u rijeèima orijentalnog porijekla. vidjeti. uticao je na našu standardnu jezièku normu i kada je u pitanju sudbina sugl. Pa. Crnoj Gori i Boki) (pretvara se. on je prihvaæen za književni. djevojka. izgovor sekvence. barjaèiæ (sve s. ðeca. svakako. barjaktar. O tome kod Vuka èitamo sljedeæe: ". gen.). naravno. nalazimo: bajrak. htjelo). Svetiæa. Od tada ova osobina postaje jedna od odlika Vukove pisane rijeèi. vræeti. djelo. ðekojim mjestima. stidjeli. viðeo. barjaktarski. svakako. iako je taj oblik stariji od onoga sa izmijenjenim suglasnièkim skupinama tje. P. što æe. Istina. skupine . Hadžiæa. c) Govor Muslimana. ðevojka. ondje. gdjekoje. tje i dje u primjerima tipa tjerati i djeca. da i to istaknem. der Fahnenträger. vrtjeti. Vuk primjeæuje da bi se za ovaj govor moglo reæi "da je varoški . ovdje. M.a bili su mu potvrðeni i iz govora varošana Bosne. Naime. tj. J. postati i osobina književnog jezika ijekavskog izgovora. koji je štampan u Beèu 1827. gdje. To su govori dubrovaèki i u “Bosni .gospodski . ovðe. npr.. tako i sve izvedene rijeèi: barjaktarev/barjaktarov. festum bairam apud Turcas. tu je i: barjamovanje. To su primjeri tipa Bajram i bajrak. tjerati itd. koji je objavljen u Beèu 1839. Vuk pisao sve ove rijeèi sa jotovanim plozivima t i d (up. voðe. nego se govori: djed. signifer. Razlozi za to nalaze se i u èinjenici da je ta osobina znaèila mnogo za stvaranje zajednièke sh jezièke norme. daju oblik kakav je mogao da ima svaki ijekavski govor do jotovanja. godine) veæ piše skupine tje i dje (up. viðeti. vexillum. Dakle. A. signum. isti izvori kao i za h. saèuvana skupina tje i dje u navedenim primjerima. vidjeli smo. Vuk u ovome radu (a to je: Odgovor na Sitnice jezikoslovne G. ðe. nije nikakav gospodski govor. ali. po mnogijem mjestima (kao npr. leæeti.

znaèi.v. U Pravopisnom priruèniku. uz: bajrak i barjak. I ovo nekoliko primjera jasno nam pokazuje koliko je živa rijeè naših Muslimana bila znaèajna za stabilizaciju srpskohrvatske jezièke norme. onda je bilo sasvim prirodno što se osluškivala i njihova govorna rijeè i što je upravo ta rijeè mogla imati odluèujuæu ulogu pri normiranju nekih fonetskih problema. Dikliæ (Svjetlost. barjam (bajram). da oni nemaju ni domovine ni otadžbine van ovih geografskih prostora i da je njihov maternji jezik bio i ostao samo ovaj kojim mi ovdje govorimo. ovdje se mislilo na situaciju koju nalazimo u ekavskim govorima. U Beliæevom Pravopisu iz 1950. barjaèiæ. Beograd. Boraniæa (deseto izdanje. Zagreb-Novi Sad. a onaj sa sekv.) imamo samo: Bajram. 1923.stavljen kao ispravan obli. izvorna forma. uz napomenu i (obiènije) barjak.Od Vuka je ovakav fonetski sklop prihvaæen kao književna norma. za sve ovo bilo je presudno saznanje da su naši Muslimani sinovi ovoga tla i ovoga jezika.) nalazimo: Bajram. Bajram". Jeste.jr -. a jeste. A kada je tako. Markoviæ. Beliæa (Gece Kona. po pravilu. bajraktar. to jest. Istina. da su se javili i istaknuti pisci iz tih redova. .).) imamo: barjak. tu je izvorni oblik sa sekv. To jest. barjaktar. èinjenica je da su u novije vrijeme stasali i brojni kulturni poslanici iz redova naših Muslimana. 1960. U zajednièkom pravopisu našega jezika (Matica hrvatska . Ajanoviæ i Zv. i Boraniæ ima barjaèiæ. -rj. imamo upravo obrnuto stanje kada je u pitanju ovaj muslimanski praznik. a oni su tu upravo nudili one oblike koje nalazimo u govoru sredine iz koje su oni.stavljen je meðu zagrade. Dakle. kada je u pitanju naziv muslimanskog praznika.Matica srpska. Beograd. Barjam nalazi se "v. i tu je samo barjak. 1951. nalazimo: Bajram. bajramski uz: barjak i bajrak. 1972. ali: barjaèe. stanje koje nalazimo danas 249 .). U Informatoru o savremenom književnom jeziku sa reènikom. èiji su autori: Sv. bajraktarev. Tako u Pravopisu srpskohrvatskog književnog jezika od A. Njihova rijeè nije se mogla mimoiæi kada su u pitanju ovi problemi. a s. Bajram-namaz. Sarajevo. sa sekv. barjaktar i bajraktar. kao neknjiževni oblik. barjaèe (sve s. Zagreb. Tu je. Svakako. tu se prihvata realno stanje ovoga glasovnog sklopa kako živi u govoru onih koji slave taj praznik. stavljena u zagradu. èiji su autori dr Asim Peco i dr Mitar Pešikan (Mlado pokolenje.v. M. A uz oblik Barjam stoji "ne nego Bajram". oni su nudili. Kurban-bajram (ne barjam). Tu imamo i: Bajraktareviæ. -jr. Istina. Dakle: bajram (barjam). barjaèiæ. uz napomenu "nije isto prezime kao Barjaktareviæ". U Pravopisu hrvatskoga ili srpskoga jezika od D.) imamo: Bajram. 1967. Svakako. Tu je i bajrak.

knj. 1975. 4. str.kao ispravno i u našem jezièkom standardu. SDZb XIV. Beliæ: Osnovi istorije srpskohrvatskog jezika. Radovi Instituta za jezik i književnost.. Pregled. Hanka Glibanoviæ-Vajzoviæ: Glas h u rijeèima orijentalnog porijekla u savremenom standardnom srpskohrvatskom jeziku. III. Ostali pravopisi i jezièki priruènici navode se u tekstu. knj. Dr Muhamed Hadžijahiæ: Od tradicije do identiteta (Geneza nacionalnog pitanja bosanskih Muslimana). I. 1974. 1971. Beograd. str. 483-509. 10. Literatura: 1. knj. Vuk Stef. BHDZb I. A. Karadžiæ: Skupljeni gramatièki i polemièki spisi. 1960. Fonetika. 2.III. LXIV. knj. Beograd. 1960. 37. 1896. 9. 7. Svjetlost. v. 5. IV. Sarajevo. A. za h v. Peco: Govor istoène Hercegovine. Peco: Ikavskošæakavski govori zapadne Bosne. Beograd. za dj. The Moslem People's Speeches and the Standardization of Our Language This paper deals with two important issues from our history and the history of our language. 3. Sarajevo. 1964. Odjeljenje za jezik. 3-10. Peco: Jedan aktuelan problem naše fonetike (izgovor i pisanje foneme h). The first is the place of Moslems in the Serbo-Croat and with it in the Southern Slavic language community. Èasopis za društvena pitanja. str. Beograd. Sarajevo 1981. g. Pravopis srpskohrvatskoga književnog jezika. 90-95. A.. Matica srpska Matica hrvatska. str. maj 1974. tj. 6. 1976. Novi Sad-Zagreb. Avdo Suæeska: Položaj bosanskih Muslimana u Osmanskoj državi. 250 . and the importance of the Moslem speeches for the standardization of Serbo-Croat language. A. Naš jezik. Radovi Instituta za jezik i književnost u Sarajevu. god. XVIII. Sarajevo. 8. Sarajevo. Ismet Smailoviæ: Glas h i njegove zamjene u savremenom srpskohrvatskom standardnom jeziku (prilog raspravi). Odjeljenje za jezik.

or subjective individual opinions. have never put the mark of equalization between themselves and the Ottoman Turks. This constrictive was kept intact in the speech of the Moslems. They also happen to be the constituent part of the Southern Slavic language community. as the social community. This sound was a constituent segment of our vocal system until 16th century when it started to disappear. Even when they moved into other countries.The Moslems of Bosnian and Herzegovinian speaking area comprise the constituent part of the Serbo-Croat language community. 251 . Our Moslems. but the members of Islamic faith could never identified themselves with the other two confessions. It is obvious that the living word of Moslems was important for the stabilization of Serbo-Croat language norm. A question has been posed for a long time: who are our Moslems and to whom they belong to: whether to the Serbs or Croats? Different answers have been given. they are the primeval part of the Slavic being in these Balkan's lands. from their beginning to the present day. It found its proper place later on in the standardization of Serbo-Croat language. of course. A science should begin from the scientific facts and not from the legends. One of the characteristic features in the speech of Moslems is a persistence of phoneme h in their consonantism. or nations. but they often offered with success their own language and culture to the others. they never renounced their origin and language. Therefore. and it comes as no surprise that their word has had a decisive role in the process of establishing norms of certain phonetic problems. The contribution of Moslems to the standardization of Serbo-Croat language was both great and considerable. Our Moslems are sons and daughters of this soil and this language.

252 .

Bez obzira kojoj cjelini ona pripadala i od kada je evidentna. ili ih samo fragmentarno pominju: koliki su udjeli muslimanistike (u najširem smislu ove rijeèi) u baš tom srpskohrvatskom jeziku. orijentalista.* Meðutim. Istina. pored pripadnosti nekolicini drugih naroda u Jugoslaviji i jezik Muslimana Jugoslavije. kao jezika muslimanskih književnih stvaralaca. ostaje nam da vidimo. najveæi dio tih istraživanja ne iznose sve èinjenice. u korist istraživanja muslimanskih govornih izoglosa. ali ono što je veæ sada sasvim sigurno moglo bi se sažeti u tri cjeline: 1) Jezik bosanskohercegovaèkih Muslimana neophodno je zasebno istražiti u kontekstu sveukupnog kulturnog i drugog bitka Muslimana. a za pojedine segmente možemo reæi da uopšte nisu istraženi. i niza drugih nauènika a prije svih: etnologa. jezièka i etnološka povijest naših Muslimana nije dovoljno istražena. Ovakva istraživanja bilo bi dobro uraditi i kod drugih naroda u BiH. folklorista. ali se baš zbog toga danas u jezièkoj nauci osjeæaju potrebe za studijama o razvoju hrvatskosrpskog jezika kod Muslimana.Bosanski jezik 253 . Što æe pokazati rezultati takvih istraživanja. ili se ti doprinosi minimizira* . Povijest hrvatskog i srpskog jezika znatno je istražena.Ahmet Kasumoviæ Slobodana Principa 20 75000 TUZLA BOSANSKOHERCEGOVAÈKI MUSLIMANI I NJIHOV JEZIK Dosadašnja nauèna istraživanja nedvojbeno pokazuju da je srpskohrvatski jezik. 2) Kao i svaki jezik i svaki narod tako i bosanskohercegovaèki Muslimani i njihov jezik imaju svoju historiju. area i sl. to se i ne negira. ali tu nemamo gotovo nikakav znaèajniji osvrt na udio Muslimana u formiranju i razvoju srpskohrvatskog jezika. Neophodni su nam rezultati njihovih pojedinaènih i zajednièkih studija. arheologa. hungarologa i drugih. Kao i kod svih istraživanja kad su u pitanju drugi narodi. 3) Aktuelni jezièki portret bosanskohercegovaèkih Muslimana daje nam znatan broj èinjenica koje ukazuju da se muslimanskim jezièkim doprinosima ne poklanja adekvatna pažnja. pored lingvista i istorièara. pri tome ostavljajuæi po strani dijalektološka istraživanja zasnovana na konfiguraciono-geografskim elementima. tako je i ovdje nužna znanstvena saradnja.

Pitamo se kako se onda uopšte može generalizirati jezièka situacija. Ovome treba dodati i istraživanje jezika muslimanskih pisaca. Da se dosad tako radilo. Naravno. nikada nije bio niti jedan jezièki istraživaè (sela: Devetak. U vezi s ovim posebno je vrijedno istaæi dosadašnje oblike snimanja terena: u gotovo èetrdeset sela sjeveroistoène i centralne Bosne. Sarajevo. a nerijetko se i asimiliraju i prezentiraju kao neèije tuðe blago. 254 . hudovica.ju. 1979.. Za nas je znaèajno i to da kvestionare pravimo prema modelima srpskohrvatskog jezika na svim razinama. Jezik BiH. jednostavno je argumentiran. Prokosoviæi.Nedopustivo je malo pisaca-Muslimana iz èijih je književnih djela ekscerpirana leksikografska graða za sve nauci dosad poznate rjeènike sh/hs. dijalektološka terenska istraživanja obavljati interdisciplinarno (mikrodijalekatski).. nužno je istraživati govor od sela do sela. u obzir se mogu uzeti i sva druga geografska parcelisanja za istraživanje graðe. pa se i sve što je u vezi s njim èinjenicama može pokazati. moguæe su i druge forme. godine. kao i u odnos prema govorima drugih naroda a prije svih susjednim govorima.. Muslimana. Tabaci.). te na osnovu tako dobijenih rezultata utvrðivati jezièki portret užeg ili šireg lokaliteta (a posebno naroda). meðusobno. muhalebija. razlozima: ili toga nikada nije bilo. i tek kad se geografski istraži teren prema toponimima. Kad je rijeè o govorima Muslimana u BiH. jezika u Jugoslaviji. 365. 3. b) utvrðivanje jezièkog identiteta materijala u kontekstu jezièkog blaga naroda kome pisac pripada. jestnije i sl. klisura. rahatluk. Sušiæ. ostavljajuæi po strani konfiguraciju.1 Ono što je na jednom terenu kod jednog naroda sasvim uoèljivo. str. dulehati. te njihovo dovoðenje u jedinstvenu ravan sa samim sobom. umjesto da stvaramo fotografiju narodnih govora i na osnovu nje mozaik (kvestionari u po mnogo èemu monolitnim sredinama u svijetu nikako ne mogu imati istu funkciju i kod nas). Vidi: Propis punktova bih.). Kikiæ. kao i drugi 1. 2. svjetskoj lingvistièkoj nauci odavno je jasno da je poželjno. dijalekatskog kompleksa (BiH dijalektološki zbornik. ali je nedopustivo javnosti davati odgovore kao na kvizu: ima-nema. ne može kod drugog naroda u istom tom trenutku jednostavno odsustvovati. dominantno naseljenih Muslimanima. ne bi se "izgubile" rijeèi: hanuma.. Bikodže.2 èime æe se postiæi dva cilja: a) utvrðivanje jezièkog identiteta pisca. planina. Dosad je istražen jezik samo nekoliko muslimanskih pisaca: Ljubušak.3 S obzirom da Muslimani. polja i sl. ili je procesom tihe asimilacije proces upotrebe paralelan. kao i jezik drugih naroda. ili se kao jezièka jedinica potralo u korist neèega drugoga. Jedan od uvjeta za to je snimanje muslimanskih govora (a ne govora: kotlina. kastile. èak i nužno. ganjak. Kad je rijeè o prvoj tematskoj cjelini.). Poljice.

Druga tematska cjelina (ona može pružiti obilje podataka o jeziku bosanskohercegovaèkih Muslimana) podrazumijeva opsežna historijska * .-1903. više varijanata . To istovremeno ne znaèi da se i jezik Srba. S kritièkim pristupom kalajevštini4 i bez pretpostavki da ime nacije mora da zamijeni regionalno (ili neko drugo) ime jezika. U tome i jest jedan od najveæih problema jezika bosanskohercegovaèkih Muslimana. Muslimana.. ono što se manifestovalo u svakodnevnom životu apliciralo se i na jezik. sasvim je prirodno da se i bosanskohercegovaèki Muslimani kao narod objektiviziraju u svom jeziku.narodi. dobit æe se nauèna fotografija jezika a ne kvazidruštvena (politièka) želja. tradicije. Jedna od najviših faza takvog produktivnog samopotvrðivanja je proces nastanka književno-umjetnièkog djela. neophodno je svesrdno se prihvatiti nauke i nauèno-istraživaèkim radom rasvijetliti mnoge tamne kutke iz jezièke prošlosti. a posebno onog koje je zasnovano na poetici usmenog narodnog stvaralaštva Muslimana. T. Sarajevo.Bosanski jezik 4. nego je ono i po prirodi stvari neodvojiv dio terenskih istraživanja muslimanskih govora. potvrðen sopstvenim manifestacijama u kontekstu nejedinstvenog sistema srpskohrvatskog standardnog jezika s više jezièko-književnih izraza. O èemu je zapravo rijeè evidento je u drugoj tematskoj cjelini ovoga rada. objektivna fotografija stanja na terenu i u muslimanskoj književnosti javnosti æe ponuditi èinjenice koje govore o posebnostima jezika bosanskohercegovaèkih Muslimana. Kraljaèiæ. svoje kulture.. zapravo opredmeæuju svoj entitet i materijaliziraju svoj osoben bitak. dobit æe se i odgovor èiji je to jezik. kako ga imenovati kakvi treba da su mu pravopis i gramatika itd. Crnogoraca i drugih ne može pojaviti i u funkciji varijante. Tražeæi odgovore na pitanja kakav je srpskohrvatski jezik u muslimanskim govorima. 1987. godine. zbog èega je i izuèavanje jezika književnoumjetnièkih djela muslimanskih pisaca ne samo znanstvena nužnost. jezièke realizacije produkuju iz svoga naèina življenja. Hrvata. jer se u takvoj funkciji mogu pojaviti svi jezici svijeta.). Oèekivati je da æe ovi putokazi jasno pokazati da je jezik bosanskohercegovaèkih Muslimana* jedinstven jezik akumuliran stoljeæima.ali. Kalajev režim u BiH (1882. Te posebnosti nisu od juèe ili od danas. jezik bosanskohercegovaèkih Muslimana ni po kakvom osnovu nije neka stilistièka varijanta. mnoge od njih su iz najstarije prošlosti ovoga naroda. Da bi se sva zastarivanja što više otklonila. Tek kad se istraže govori Muslimana i jezik književnih djela muslimanskih pisaca. 255 . a drugo je pitanje što su te jezièke osobine godinama neutralizirane i "neopredjeljivane".

s prethodnim napomenama o pojavi islama.). sahrana. meðutim. Nejasnoæe u vezi s tim proizvode niz pretpostavki: 1) da li su Salveni još u najranijoj fazi dolaska na Balkan barem periferno "islamizirani" (ako su Avari bili dominantno islamski narod**. razlazu i asimilaciji Avara* i Slavena. 256 . a Slavene su prihvatili u vazalsku službu . 3) da li su Slaveni prešli Panonsku niziju i upustili se u vrleti Balkana zahvaljujuæi avarskom zaštitnièkom okruženju i moæi avarskih ratnika (ukoliko bi se ovo moglo prihvatiti kao èinjenica.istraživanja koja su dosad. ali i niz drugih argumenata relevantnih za osobine današnjeg jezika i svakako standard. 2) da li su Avari Slavene upotrebljavali kao tampon . poslije dolaska Slavena a prije dolaska Osmanlija na Balkan. Azije. Od ovih istraživanja prirodno je oèekivati i najviše podataka o povijesti jezika bosanskohercegovaèkih Muslimana. Samo po sebi nameæe se pitanje da li je bilo muslimana na Balkanu prije dolaska Turaka * . godina (Savez u Sremu) ** . barem sekundarno. Uz to dobijamo i podatak o postojanju/nepostojanju islamiziranih plemena na Balkanu prije dolaska Slavena. 5) zašto su napad na Carigrad i Avari i Slaveni podjednako doživljavali. ishrana i sl.Misli se na vrijeme poslije sukoba sa Turcima i turskog razbijanja velike avarske države od Koreje do S. Nekoliko je pravaca kojima bi trebalo usmjeriti ovaj nauènoistraživaèki rad: a) Dosad je o seobama stanovništva napisan znatan broj radova. onda se neosporno nameæe i znatan broj argumenata koji upuæuju na avariziranje Slavena). veæinom. jer se odgovorima na njih (naravno i odgovorima na druga pitanja rasvjetljava ne samo niz jezièko-povijesnih èinjenica.narod/zonu prema Vizantiji u podruèjima Balkana (ako je ovo i djelimièno moguæa solucija. te šta se to moglo desiti da doskorašnji vazali (Slaveni) najveæim dijelom asimiliraju svoje gospodare (Avare)? Sva ova pitanja itekako su znaèajna za historiju jezika bosanskohercegovaèkih Muslimana. nego i niz uopšte povijesnih èinjenica za islamizaciju na balkanskim prostorima. i svakako. tj. ovlaš doticana ili im se poklanjala fragmentarna pažnja. 4) da li je konaèna nauèna tvrdnja da se Avari nisu upuštali dalje od Save. povjerenje u Slavene koje su "posvojili" ili nešto drugo). i obredni njihov život: rat. onda se može pretpostaviti da su svi vazali prihvatajuæi avarske kaganate prihvatili. da nisu išli dalje od panonskih ravnièarskih prostranstava (da li je u pitanju njihovo konjanièko ratništvo. a neuspjeh i poraz svako na svoj naèin.582. nije teško uoèiti da sva takva literatura ne daje dovoljno podataka o kontaktu. vazalskim odnosima.nije li to mogao biti prirodan ali i prinudni postupak.

Mnoge stare porodice u sjeveroistoènoj Bosni i danas su zadržale predanja da su njihovi preci iz Unðurovine od plemena Halisija. Predosmanlijski muslimanski narod. 9. A. Kalesijiæ. Sikiriæ. vidi: D. Tuzla. Ipak. Zvornik i naravno ka unutrašnjosti Ugarske. 257 . A. Stazama našega jezika. ili je to otpoèelo dolaskom Osmanlija. èuvajuæi svoj jezièki koine10 bio nužno upuæen da prihvati svaku majorizaciju. Halisija. 10. èak je zabilježeno i muslimansko muško ime Halusija. te udio katolièkopravoslavnog elementa s obzirom da su šerijatski propisi islama decidno priznavali i poštivali svaku monoteistièku vjeru i suživot s njom na svakom planu pa i jezièkom. Jonaš. O jednom primjeru jeziène politike. po podacima na osnovu dosadašnjih istraživanja. Halusija. treba istaæi èinjenicu da je velik dio sjeveroistoène Bosne bio pod tadašnjom Ugarskom. 1985. 1987. Ovdje su evidentna prezimena: Kalesiæ.8 Nije li se upravo u to vrijeme i zaèela ideja oko "svog" ili "zajednièkog" jezika Slavena i "Slavena" na razini plemenske samobitnosti i prepoznatljivosti. itd. Srebrenik. U toponimiji. Smatra se da su došli iz oblasti oko Kaspijskog jezera. Beograd. nauka još nije definitivno utvrdila. Sesar. Baliæ i drugi 7. jer olakšava niz tumaèenja iz povijesti jezika (od onomastike i strukture do standarda). 6. godine. Ismailije . Izmeðu Tuzle i Zvornika je grad Kalesija. Zagreb. a naroèito od 11. u arheologiji itd. Gradaèac. te bogumilstvo koje se u mnogim segmentima može uporedo istraživati sa islamizacijom. Ovo nije jedini sluèaj. Handžiæ. sigurno je da se može reæi niz potvrda za to.6 nastanjivao je Ugarsku. u usmenom narodnom stvaralaštvu.Kalisije 8. Dalju povijesnu komponentu koja je ostavila vidnog traga u jeziku bosanskohercegovaèkih Muslimana obilježit æe i osmanlijska islamizacija Balkana.ime jezika. Za jezik bosanskohercegovaèkih Muslimana to je vrlo bitan podatak. Graèanica. iz Harezma i okolnih teritorija.. Halusiæ. kao namjeran ili iznuðen. te da su se najviše zadržali u podruèjima današnje Panonske nizije.Halisije . a posebno BiH. i 10. Da li je to bio poèetak islama i islamizacije u našim krajevima. logikom ime naroda . Za Muslimane BiH bitno je pitanje kontinu5. a veæ u 9.na Balkan.5 Da li je to bio poèetak islama (i islamizacije) u našim krajevima. ili je to otpoèelo dolaskom Osmanlija pred naukom je da da posljednju rijeè. pa nije svejedno što su predosmanlijski muslimanski narodi7 imali moguænost da žive i na ovim podruèjima: Modrièa. a šta je sve podrazumijevala oblast tadašnje Ugarske i koliko je ona bila prisutna u Bosni. Iz više nauènih izvora saznajemo da su muslimani nastanjivali Balkan i prije Osmanlija. u njenoj blizini je selo Haj(b)vazi(je). Peco. Jezik. stoljeæa oni su tu bili znaèajno prisutni. br.9 u kome je muslimanski elemenat kao periferan. g. 2. sluèajan postupak. historija dovoljno zna.

godini (Jirièek. Istorija Srba. Podrijetlo imena Hrvat. Zagreb. a kasnije (prisilom. posebno kad je rijeè o avarskom (i slavenskom) pohodu na Bosnu (oko 610. za muslimanski narod takoðe znaèajan historijski period (9-12 stoljeæe) ostao je nedovoljno istražen i rasvijetljen. Ipak. nedvojbena je èinjenica da su muslimani naseljavali Balkan i prije Turaka. 1989. Vidi: A. a ne samo da su izostala leksikografska istraživanja nego i šira historijska. Srednjovjekovna Bosna. pokrštavanjem. Klaiæ. 1988. župan. Turski (mongolski) nomandski narod Avari (Obri) poslije Huna zaposjeli su njihove posjede. g. g. ali one nikako ne smiju (što je u mnogo èemu veæ postalo obaveza) predstavljati 11. godine ugarski kralj Geza Srbima u pomoæ šalje svoju vojsku koju je. godine). 1149. ban/bajan (Bajan. a to je moglo trajati najmanje dva stoljeæa koliko je trajala i avarska vlast koju su srušili Franci. svojim prisustvom na ovim podruèjima.) i bogumilska i katolièka naselja ustupit æe mjesto pravoslavlju. porobljavanjem. svakako je i podatak da su bogumilska naselja najbrojnija bila upravo u priobalnim kontakt-podruèjima Ugarske i Bosne. èak prije dolaska Slavena na Balkan. Gluhak. I nešto kasnije. Konstantin Jireèek.iteta islamskog elementa na Balkanu. seobama itd. Beograd. naroèito do dolaska Turaka na Balkan. koja takoðe kao pretpostavka može pomoæi pri osvjetljavanju mnogih istina. Jireèek. a naroèito u vrijeme Osmanlija koji su to. kagan/voð haziz/prijatelj topor-sjekira. a Sirmijum su opsjedali veæ u 579. 15. (Slaveno-iranski kontakti. Slavenima i drugim narodima. nauka još nije istražila. horna-hrana itd. kako su se nacionalno i na druge naèine saživljavali s Ugarima. 1990. Kalisije su živjele u (S) Mitrovici i oko nje. kao nepotpuna èinjenica. Kakav je bio njihov jezik. Maðari/Turci).13 O ovome za jezik Muslimana BiH vrlo znaèajnom periodu.14 Kakvu su sudbinu imale Kalisije poslije poraza Ugara. Usp. Ipak. Jezik. jer recimo. str. 5.12 Veæ u jezièkom fondu tih naroda imamo rijeèi harem. Vidi: N. Za jezik bosanskohercegovaèkih Muslimana ni ovo nije beznaèajan period. kaduna/katun. inicirali. 258 . 12. kan. godine 14. Da li je predosmanlijski islamski elemenat na Balkanu15 olakšao islamizaciju u vrijeme nadiranja Turaka i da li su elementi orijentalnih jezika veæ imali korijenje i bili dobra podloga orijentalizmima što su se poèeli inkorporirati u sve naše dijalekatske zone turskom najezdom. Zagreb. 47-50) 13. ali i poslije. U tom pogledu znaèajne su prilike i kod Srba i kod Hrvata. saèinjavao i njegov narod Muslimani (Kalisije). veliki avarski kagan). za sada su sve to samo pretpostavke. Beograd..11 ali oni nisu potpuno istraženi. 142. pored ostalih. Istorija Srba. a neki ih nazivaju i Kazarima iz plemena K(v)alisija. Historija o tome ima znatan broj podataka. 1988.

mnogo je bitnija èinjenica što do danas nije reèeno kakav i koliki je doprinos Muslimana srpskohrvatskom jeziku. da je njihov jezik neèiji a ne njihov. Pravna istina (praktièna) i propisana nisu identiène. onda se ne zna ni za koga. vrlo dobro znaju šta je u tom jeziku njihovo a šta nije.16 Kad je u pitanju jezik kojim oni govore. više stoljeæa je pokazalo da oni znaju da imaju svoj jezièki izraz. o balkansko-muslimanskim jezièkim izoglosama. folkloristike. 17. 259 . o prodoru i boravku Avara na Balkanu.17 Krajnje je vrijeme da se prestanu istraživati srodnosti i da se pažnja usmjeri na specifiènosti. jer se ono meðu jezicima ispoljava kao asimilacija. Praksa je pokazala da jugoslavenski narodi jedni o drugima ne znaju dovoljno (posebno hrišæani/kršæani o muslimanima). Vrijednosti u istinama o pojedinim narodima. Kvazilogikom: patriot . Da li je to jedan u znaèenju isti ili po jedan i kojim onda jezikom govore Muslimani.).nasilnik (agresor) javnosti su obratnih kvaliteta predstavljeni Mujo Hrnjica (kao zulumæar i pljaèkaš) i Bajo Pivljanin (kao narodni junak). o krstjanima/kršæanima/hrišæanima i muslimanima. gubljenje i sl. meðu kojima je jedna od najizraženijih istina o jeziku. Èinjenica je da Muslimani svoj jezik zovu bosanskim jezikom. Ako se za prvih 650 godina od doseljavanja Slavena na Balkan gotovo ništa pouzdano ne zna. Zbog svih ovih nauèno-istraživaèkih nedostataka najmanje je bitno kojim jezikom govore bosanskohercegovaèki Muslimani. zatim izradom studija o predosmanskoj islamizaciji Balkana. Istina je upravo obratna.nikakav kliše ili standard za vrednovanje Muslimana. Meðutim. kao i o drugim istinama o islamu i islamskim narodima za koje je bila dosad uskraæena naša i svjetska nauèna javnost. ali ne snagom fikcija nego: izradom historije muslimanske umjetnosti. Kad se o tome oglasi nauka. vrijednosti su u istinama o razlikama a ne identiènostima po potrebi. Suviše je ispolitizirana i lingvistièki nedovoljna tvrdnja da su srpski jezik i hrvatski jezik jedan jezik. Istražiti razlike znaèi onemoguæiti 16. kao i svaka druga. ni za Srbe i Hrvate. ona æe definitivno osporiti zablude da su bosanskohercegovaèki Muslimani azijati/Osmanlije. o vardarskim Turcima iz vremena cara Teofila (oko 830. ipak specifièna za svaki narod pa i Muslimane. te koje su karakteristike muslimanskih govora i jezika muslimanskih pisaca. Ali poslije toga vremena mnogo toga se pouzdano zna i može se reæi šta je èija baština i kakva.g. U jezièkoj nauci nemio je termin (fiktivnog) zajedništva. neutralizacija. kontaktu Maura u Španiji s našim ljudima... pred nauku se stavlja hitna obaveza da o tom jeziku kaže barem onoliko i sve ono što je i o drugim jezicima i narodima u Jugoslaviji reèeno. o boravku arapskih moreplovaca u našim krajevima. etnologije i arheologije. Ako ni zbog èega drugoga onda zato što je duhovna. pa i jezièka tradicija. poništavanje.

Jusufoviæ. najveæi dio jezièkog (meðujezièkog) posla su ipak razlike. 21. Pored ostalog i ovo je jedno od sredstava kojim su se štitili da. Kako drugaèije objasniti nekome da hodža ne pjeva. školstvu itd. džuma. jer je to u nauci sekundarno. 260 . sunet. 20. a ne Omeroviæ. Obje ove komunikacije meðusobno se razlikuju na gotovo svim jezièkim nivoima (kod drugih naroda to nije sluèaj.. .teorije o veæem. tvorbi. Jusufagiæ. Prvim tipom služe se u administraciji. okuiše / ili muslimanske paremiološke modele tipa: Veæi stomak . to je samo pola posla. a ne 18.u prezimenima tipa: Dervišbegoviæ. Ferhatoviæ.). te time i konkretan otpor unificiranju (i pored esperanta Evropa njeguje mnoge jezike). Hasanbegoviæ. Usp. Muslimani su razvili dva jezièka standarda. ali znatno više i negativnim okolnostima što su uticale na njihov jezièki izraz. te nema nikakvog osnova smatrati ih lingvostilistièkim tipovima (stilovima). recimo. meðusobno.20 Ovo se prije svega uoèava u leksici i frazemima21. jaèem. mevlud.u prezimenima tipa: Omeroviæ. Nije to samo naša specifiènost: Jezièka antianglizacija (antiamerikanizacija) Evrope je insistiranje na razlikama.. Uz to bosanskohercegovaèke muslimanske govore. pa u tom kontekstu treba gledati i na Muslimane i jezik kojim oni govore. Ferhatoviæ. ne dožive jezièko-nacionalnu sudbinu moldovskih Gadauza ili drugih naroda.veæi gazda Veæi stomak . a drugim tipom služe se u svojim kuæama. Bez istraživanja specifiènosti apsurd je istaživati i sliènosti. paremiološkim konstrukcijama itd. a u nekim segmentima i generalno. jer je za savremenu komunikaciju uzeto ono što je njihov obièajno-tradicijski tip). danas karakteriše: 1) akcenat rijeèi . veselamu/ Tobe jarabi. 2) tradicionalno-obièajni tip komunikacije..18 Èak i kada su u nauci identiènosti cilj. dvije jezièke strukture svoga svakodnevnorazgovornog (kolokvijalnog) komuniciranja: 1) savremeno-situacijski tip komunikacije (režimsko-administrativni). S obzirom da su bili okruženi i pozitivnim. Tobe estagfirulah/ Gluho bilo i æoravo. trgovini. kulturu i naravno jezièke osobine .19 Èuvajuæi svoje cjelovito nacionalno biæe Muslimani su saèuvali i svoju tradiciju. ne vièe.veæa hasta itd. jer je postojanje jezika i naroda u stvari postojanje korisnih opozicija. nego uèi. pojedinaèno i regionalno..: Aman jarabi /Veselatu. brojnijem i sl.i obratno. u vrijeme obreda (dova. U jeziku se samo pomoæu istraženih razlika (a ne zajedništva) gradi skupni mozaik u kome je evidentno i ono što je zajednièko... Jusufoviæ. 19..

sve što je prostaèko. neka stvar. tri dužine (Avdibašiæi pored Avdibašiæi). galameli. . mamica. usp.upotreba predakcenatske dužine u ostalim imenima kad su oblik i znaèenje razlikovani: žutica..svaka pojedinaèna vulgarnost je ona stvar. pod ruku a ne u nos.. iæi napolje. tuðe zlo i sl. . kastile. hajli. .moralno-karakterni razvratni je zagondžija a takva žena je funjara (kuja).iæi u zahod. kalup-kaluf. . . taksirata.upotreba akcenta kao razlikovnog obilježja kod rijeèi tipa: famelija (porodica) . .svaka psovka je sastaviti je i be. hibre. travica. Hasanbegoviæ. 261 . . 2) Sve je izraženija upotreba jezièkih tabuizama kod Muslimana usljed tradicionalno-kulturno-obièajnog otpora svim oblicima vulgarizma. mlijeko.... te tendencija eliminiranja jezièkih oblika vulgarnosti (usp.hujali.obrazli. curica..prenošenje akcenta na proklitiku: u nos. . s hujom .karcinom ili rak kao bolest je paskoviæ. imati stolicu. na glavu. trožiæ.. tamo ona i sl.famelija (rodbina). to je iæi pored sebe. . dijete.vrlo je razvijena upotreba priloga tipa: otoiè. hunjerli.Dervišbegoviæ. dijete.božiæ je bozgun. psovke).. te tvorbe sa sufiksom -li: doèekli. tj. prozuk..u imenima tipa: Merima. ali i uzdržavanje od svih oblika tzv. kalajli. .. na glavu pod ruku. iæi na dvor. a ne Merima.èorbali itd. . vesveseli (rastresen). . .. je anamo on/ona.: . belajli. . Jusufagiæ.upotreba dugouzlaznog akcenta na drugom slogu dužeg oblika ijekavskog jata kod rijeèi tipa: vrijeme. Rahima. vratica.nedosljednost glasovne alternacije u orijentalizmima tipa: sapunsafun. haman. Rahima.upotreba predakcenatskih dužina u toponimiji: jedne dužine (Hasiæi pored Hasiæi) dvije dužine (Kuloviæi pored Kuloviæi). Fatima. Fatima.nevina.upotreba predakcentske dužine u hipokoristicima i deminutivima tipa: pilkica curica. vaktile itd. kanapa-kanafa. mlijeko pored vrijeme. .. zatim priloga umjesto prijedloga i imenice tipa: s obrazom . ono najgore i sl. . vratica pored pilkica. s vodom (u smislu teèno) . u smislu nedeflorirana djevojka je hemza.

bezi. ljudi).eno onaj. glaz-gladna. vruæ-vruæa.. 262 . haznadar Muhamed itd. stanja i sl. pa višnjevi. brzo-hitro(m)-bolje. lièno. smeða).èista boja (bilo koja). kupus-kupusi (svijetlozelena). 6) Èesto je pokraæivanje zapovjednog naèina kod glagola tipa: marnuti-marni-mar. 13) upotreba titula ispred imena i prezimena tipa: beg Kulenoviæ. boz-bosa.hujica ali hujica i hujièica. te taène pokazivaèke markiranosti: eni . enakav. dlakav-èupav-rutav.. crno-garavo-mrko. zatim pembe-ružièasta. enaki. etaki / evakav. Ibrahim-efendija. 12) upotreba pokaznih zamjenica sa znaèenjem: baš taj. srknuti-srkni-srk. peèeni šeæer). radi isticanja karakteristiènih formi totaliteta (maksimalnosti): mok-mokra. Kasim-beg itd. Jusuf-kapetan. upravo taj. ali pilence i pilehce. vrani. lagahno-polajnak-polajnhale. koèiti-zašlajfati (zabremzati). 14) genitiv množine imenica ženskog roda nema nepostojano A. Derviš-æehaja. Sevep smrti mu je bila svaða). bubnuti-bubni-bub. sopstveni ja ( njem. žegnuti-žegni-žeg itd. ljut-ljuta.5) upotreba boja u govorima Muslimana ima naturalno-materijalnu oznaku: zejtin-zejtuni (zelenkasto žuta). mršav-suh-škicav. zatim paralelnih oblika tipa: krug-okružiti-ošestariti. 7) Èesto je pojaèavanje neke osobine. led-leden. golub-golubi (siva). tipa: trèati-zalaufati. (bejazi). lijep-naoèitglavit itd. osobno... upirati-podšprcati. šornuti-šorni-šor. kao oznaka prisutnosti objekta ili biæa. kahva-kahvaji (smeða). 11) upotreba domaæih oblika nesvršenih glagola i tuðih glagola svršenih oblika (prijedlog + glagol) identiène semantike.tj. limuni-svijetložuta. noz-novo suh-suha. enaj . evaj .eno oni (usp. sam-sama. kadija Habul. 10) u nekim sluèajevima komparacija se obavlja samo semantikom: kiselo-naokis-mahoš. des eigenen ich). èak i u sluèajevima tipa: Evaj ja svojim oèima sam vidio . turundžaturundži (narandžasta). etakav. praz-prazna. med-medeni (tamnožuta. gnjiz-gnjila. meso-mesara-mesnica ali mesnica i mesnièica. sade .evo ovaj. poštar Kasim.etaj. pravac-uspraviti-uciprati itd.. šeæer-šeæeri (krem. evaki. 8) srpskohrvatski prijedlozi radi i zbog neutraliziraju namjeru i uzrok prijedloga sevep (Usp. osim sluèajeva kad se te titule osjeæaju kao dijelovi polusloženica ili složenica i upotrebljavaju se iza imena i/ili prezimena: Ferid-paša. mavi-plava. 9) od postojeæih deminutiva evidentan je i jedan stepen više deminutivnosti: kokoš-pile-piliæ. huja (ljutnja) . gutnuti-gutni-gut. èadži itd.. muftija Kurt..: Sevep èega si došao.. džab-džabe. eno ono . goz-gola.

Dovoljno je reæi da u ovim govorima dominira proha a nikako proja. 19) suglasnik H u muslimanskim govorima zaslužuje zasebnu pažnju. garnituri. æ. Donju Tuzlu) imamo: Gornja Tuzla-Gornjotuzlan-Gornjotuzlani itd. ljuska-ljuski (pored ljusaka) itd. džennet.. Sve ove osobine. Nesuhe). kao i mnoge druge. 17) upravo muslimanski govori pokazuju da: è. imenuju zasebno: basamak-basamaci ali basamake.. kod Muslimana je Hrankoviæ (selo kod Tesliæa). ho-ja. Enver-Henver. zatim. Salihe. hedek. Rankoviæ kod katolika. elhamdulillah.. inšallah. ejvalah. dž.tipa: motka-motki (pored motaka). Šefik. 16) vrlo je izražena upotreba karakteristiènih uzvika. mušebak-mušepci ali mušebake. 18) upotreba suglasnika H kod vlastitih imena ljudi èesto je u protetièkoj funkciji: Asim-Hasim. trojako se realiziraju: a) identièni su nominativima uz duženje zadnjeg sloga (Abdulah. kod muslimana su Hajvazi (selo kod Kalesije).. c) upotrebljava se njihov hipokoristik kao alternativ (Šefik-Šefko.H.. 22) pored rijeèi za oznaèavanje singulara i plurala evidentne su i rijeèi koje istu materiju u kompletu. b) imaju vokativni oblik na e ali bez glasovnih promjena (Malike. ponne (podne). eeh. Aljo-Haljo. viljuška-viljuški (pored viljušaka). guska-guski (pored gusaka). mehbo itd. 20) vokativi vlastitih imena ljudi na suglasnike K. Ilijaz-Hiljaz. hooj. neophodno je temeljito istražiti i u što skorijoj buduænosti dovesti ih u vezu s muslimanskom 263 .. pored Rankoviæ kod pravoslavaca.. ð.. 15) evidentna je upotreba geminata u tuðicama ali i u domaæim rijeèima: temenna. puc itd. neuzubillah. Muhamedda mi. estakfirullah. sjemenka-sjemenki (pored sjemenaka). kalafaæ-kalafaæi ali kalafake (garnitura zidarskih èekiæa). haljinka-haljinki (pored haljinaka). Namik).G. Faruk-Fako.. ševval (mjesec) itd. parmakparmaci ali parmake i sl. naprotiv markira ih govorna praksa sela i grada. 21) zanimljivo je da su Muslimani i u toponomastici ostavili obilježja svojih govora: pored Ajvazi i Ajvazi kod nemuslimana. kao stroj. ali imamo i sluèajeva markiranja etnika u odnosu na toponim: pored TuzlaTuzlak-Tuzlanka-Tuzlaci (misli se na tzv. nisu nacionalno markirani glasovi.. sille. tufa.. cjelinu i sl. onomatopeja i onomatopejskih uzvika: uj. polla (polila). Abdulah-Avdo).

izradu rjeènika frazema. Tome treba dodati izradu terminološkog rjeènika narodnog jezika Muslimana.kao što je to i svugdje u svijetu .normirati struènjaci.dijalekatskom bazom i jezièkim blagom muslimanskih pisaca. Even the rare research was limited to a fragmented mentioning only. Za Muslimane BiH taj jezik je bosanski jezik.svoj jezik nazove svojim imenom. Muslimanski književno-jezièki izraz sa svojim elementima i svojom strukturom jasno æe pokazati šta je muslimanski jezièki standard. ali time ne negiraju drugim narodima u Bosni i Hercegovini da isti taj jezik zovu srpskim. "Istina nema potrebe za kiæenjem!" Meðutim. This linguistic and ethnological history has also not been investigated enough.o èemu danas uglavnom govorimo na osnovu nedovoljnog istraživaèkog rada. ta istina svoju nauènu misiju meðu Muslimanima zapoèinje od imena jezika. pa æe se pomoæu èinjenica jasno i nedvojbeno moæi reæi mnogo toga o jeziku bosanskohercegovaèkih Muslimana . niti da se ospori èinjenica da je rijeè o jednom jeziku. As any other nation. Podrazumijeva se da ovdje treba iskljuèiti svako nacional-kulturno samozadovoljenje. Ne postoje nikakve civilizacijskokulturološke prepreke za to. a njega æe kasnije . onako kako ga osjeæa i kako je taj jezik živio u njegovoj tradiciji. euforiènu samodopadljivost. Bosnian-Herzegovinian Moslems and Their Language The language of Bosnian Moslems has not been examined properly and into depth up to now. bogatiti dobri pisci i govori muslimanskog stanovništva. the Bosnian Moslems and their language has had their own history. pravopisnog priruènika (iskljuèivo kao fotografiju stvarnog stanja pa tek onda pristupiti konvencijama). I nemuslimanu i Muslimanu treba omoguæiti da isti jezik (jedan jezik) . hrvatskim ili kako to oni veæ žele. Dosadašnja književno-praktièna saznanja pokazuju da Muslimani svoj jezik nazivaju bosanskim jezikom. It is essential to examine the language of the Bosnian-Herzegovinian Moslems within the context of overall cultural and other existence of Moslems. te ostalih oblasti etnolingvistièke prirode. pseudovrijednosti i sl. The appropriate attention has not been paid to the Moslem linguis264 .

The careful studies will show clearly that the language of the Bosnian Moslems is a single language. Only when the speeches of the Bosnian Moslems and the language of literary works by Moslem authors are investigated. Their language cannot be understood as a stylistic variant. Croatian. Sometimes these contributions are minimized. the scientific photograph of that language will emerge. 265 . and cannot be taken as the thing that happened yesterday or today. or whatever name they choose to have. and in the way that language has lived in his/her tradition. which can only help to the process of its assimilation. For the Moslems in Bosnia and Herzegovina that language is the Bosnian language. These features belong to the oldest history of this nation. There are neither civilization nor cultural barriers for it. having been accumulated for centuries. These specific features have been neutralized for years now. Both non-Moslems and Moslems should be allowed to call the same language (the single language) . nor one can deny the fact that it is the one and the same language. It is more than obvious that the language of Bosnian Moslems have its own specific features. and not a pseudo-social (political) wish.tics contributions. confirmed with its own manifestations within the context of a non-unified system. The literary and practical facts up to now show that the Moslems call their own language Bosnian. or they are presented as the treasure of other nations.their own language with their own name the way he/she feels it. but they do not want to deny the other nations in Bosnia and Herzegovina to call that same language Serbian.

266 .

1913. Nakon izbijanja balkanskog rata produbio se jaz izmeðu srpske i muslimanske politike u Bosni i Hercegovini./13. koji su odluèujuæe uticali na oblikovanje politièke karte savremene Evrope i sudbinu naroda u ovom njenom dijelu. bosanskohercegovaèki Hrvati. prema zapažanju vladinog komesara za grad Sarajevo barona Collasa. (prepis) Kriegsarchiv Wien (dalje KA) MiltŠrkanzlei Franz Ferdinands (MKFF) 1565. kao što je 1. držanje i djelatnost stanovništva nalazi pod uticajem hipnoze uzrokovane velikim dogaðajima na Balkanu. koje je. šire slojeve Hrvata u Bosni i Hercegovini još nije bila zahvatila ideja slovenske solidarnosti kako je to bio sluèaj u Dalmaciji.1 Pri tome su posebno Muslimani i Srbi bili poneseni zbivanjima. Buduæi da su pri tome bili tangirani vitalni interesi AustroUgarske. što se neminovno odrazilo i na odnose izmeðu njihovih politièkih predstavnika. Ibidem. Pojedini vladini funkcioneri u Sarajevu ocjenjivali su poèetkom 1913. Za razliku od srpskog seljaštva.2. pa su se. zahvaæeno nacionalnim oduševljenjem. Collas Zemaljskoj vladi. njeni mjerodavni faktori nastojali su nizom mjera i reformnih planova parirati novim izazovima. Promjene na Balkanu dale su snažan podsticaj daljoj konvergenciji nacionalnih pokreta kod Južnih Slavena na jednoj strani.2 Iako je meðu bosanskohercegovaèkim Hrvatima za vrijeme balkanskih ratova došlo do ispoljavanja simpatija za Srbiju. Uticaj ovih ratova na meðunarodne odnose i unutrašnjopolitièku situaciju u jugoslovenskim zemljama daleko je prevazilazio njihove neposredne rezultate. koji su se kolebali izmeðu simpatija za južnoslovenske balkanske saveznike i tradicionalne vjernosti Monarhiji. GODINE NA DRŽANJE MUSLIMANA U BOSNI I HERCEGOVINI Balkanski ratovi predstavljaju jedan od prelomnih dogaðaja novije istorije. Situationsbericht 14. a meðu inteligencijom hvatala maha misao o prikljuèenju jugoslovenskoj zajednici. ali i zaoštravanju nacionalnokonfesionalnih odnosa. napustilo ranije inertno držanje i nestrpljivo oèekivalo da se ukine davanje haka. da se cjelokupno mišljenje. kao što je to bio posebno sluèaj u Bosni i Hercegovini. 8-1/37. 267 . javljali kao vezujuæi elemenat izmeðu srpskog i muslimanskog politièkog tabora./1913.Dževad Juzbašiæ REFLEKSIJE RATOVA NA BALKANU 1912. 2.

i 1909. Prepis izvještaja generala žandarmerije Šnjariæa Zemaljskoj vladi od 15. Beograd 1985./1913.1912. saborski 3.12..1913. Uticaj balkanskih ratova 1912. On konstatuje da se nekada indiferentna narodna masa sada nalazi u drugaèijem psihièkom stanju nego što je to bila za vrijeme aneksione krize u zimu 1908. Reg. Tome je posebno doprinosilo i prohrvatsko držanje Srba u Hrvatskoj za vrijeme komesarijata kao i intenzivno propagiranje sloge Hrvata i Srba od strane zagrebaèkih listova. Arhiv Bosne i Hercegovine u Sarajevu (dalje ABH). Prepisi izvještaja okružnih predstojnika Rukavine od 16.12. 5./1913. Muhamed Hadžijahiæ.5 Iz njenih redova regrutovali su se dobrovoljci u srpskoj i crnogorskoj vojsci za vrijeme balkanskih ratova i u prvom svjetskom ratu.). 6. oktobra 1912.. 268 . 1986. te njen enormni napredak pod uticajem pobjeda Kraljevine Srbije.1913.-1941. . Vidi: Milorad Ekmeèiæ.61. 55-77.. izražavajuæi najdublje simpatije prema Turcima najoštrije osuðivao kao islamske Efijalte. i Besaroviæa od 19. sve više u njenom opredjeljivanju za borbeni srpski nacionalizam i jugoslovensku orijentaciju. do 1914.) 1252.4 Poznato je da se opoziciono i antiaustrijsko raspoloženje dijela muslimanske srednjoškolske i akademske omladine izražavalo. Akademija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine.179-184. Reg. Mirjana Gross. naroèito nakon aneksije. Zbirka Adalberta Sheka. Hrvatska politika u Bosni i Hercegovini od 1878./1912. Osuðivan je i list Dervišbega Miralema Novi Musavat. 1251. 8-1/45. Collas Zemaljskoj vladi 15.1912. Privatregistratur (Priv. kada jednom oslabi uticaj vjerskog separatizma."6 Meðutim. I baron Collas ukazuje na evoluciju nacionalne svijesti kod širokih srpskih masa od uvoðenja ustavnosti..2. 4.. Priv. one pojedince meðu Muslimanima u Mostaru i Sarajevu koji su svojim telegramima pozdravili "srpsku vojsku. Meðutim.3 hrvatsko seosko stanovništvo ostalo je potpuno pasivno. Historijski zbornik XIX-XX. Sarajevo. 15. Tako je po izbijanju balkanskog rata organ Ujedinjene muslimanske organizacije Zeman od 15. "Rat pravoslavlja proti islamu!" Zeman. osloboditeljicu potlaèene braæe u Turskoj". .2. mogli bitno doprinijeti srpskohrvatskom jedinstvu.1912./1912. kao i uèesnici u sarajevskom atentatu. Od tradicije do identiteta. KA MKFF 1831. odnosno njegovim malobrojno obrazovanim dijelom osjeæao se odreðeni politièki uticaj iz susjednih jugoslovenskih zemalja u prilog balkanskim saveznicima. koji povodom izbijanja balkanskog rata nije donio "ni rijeèi osude pasjaluka balkanskih naroda. Marksistièka misao 4. a posebno od politike muslimanskih predstavnika u Saboru. Ove politièke tendencije meðu muslimanskom inteligencijom bitno su se razlikovale od raspoloženja koje je vladalo u širim muslimanskim slojevima.10. zagrebaèka muslimanska akademska omladina zastupala mišljenje da bi upravo Muslimani. Sarajevo 1974. na društvo u Bosni i Hercegovini. meðu hrvatskim gradskim stanovništvom. Zemaljskoj vladi. Ibrahim Kemura. 1968. Zanimljivo je da je poèetkom 1913.to bio sluèaj u krajevima zaposjednutim od Srbije. Uloga Gajreta u društvenom životu Muslimana Bosne i Hercegovine (1903.

. u prvom redu pravoslavni Srbi.) A/3 Fasz 1. a pripadnici sve tri vjere. onda je u prvom redu došlo do daljeg pojaèanja muslimansko-srpskog politièkog antagonizma i još veæeg približavanja muslimanskog politièkog voðstva austrougarskim vlastima. godine. Uticaj balkaskih ratova 269 . i 10. srpsku vojsku i dr. a u srpskoj i crnogorskoj bile su èitave grupe koje su došle iz Sjedinjenih Država (Amerikanci). Pr BH 1301 i 1305 iz 1911. Baron Collas je u svom povjerljivom izvještaju uporeðivao položaj u kome su se našli Muslimani sa ovcama koje je vuk natjerao u tor Monarhije. (prepis) KA Nachlass Potioreks (dalje N1 Pot. ovaj put zajedno. Potiorek Bilinskom 30. ABH Zajednièko ministarstvo finansija (ZMF). Odjek spoljnopolitièkih zbivanja.. dalo je povoda za ocjenu da je Bosna i Hercegovina doživjela ratove na Balkanu kao zaraæena strana.7 Nepunih dvije godine dana docnije.klub muslimanskih disidenata nije u svom proturskom stavu zaostao iza saborskog kluba Ujedinjene muslimanske organizacije kad su se odmah po izbijanju tripolitanskog rata.8 Nasuprot oduševljenju s kojim su Srbi pozdravljali pobjede sunarodnika i angažovali se na skupljanju pomoæi za srpski crveni krst. zaoštravanje unutrašnjih politièkih i socijalnih odnosa. oba kluba u ime Muslimana Bosne i Hercegovine posebnim telegramima obratila austrougarskom ministru vanjskih poslova Aehrenthalu sa molbom da on interveniše u korist Osmanskog carstva. ostale pod Turskom. koja su otomanske trupe ponovo zaposjele u drugom balkanskom ratu. U Muslimanima on je vidio vrijednu protivtežu 7. 9. koji su praæeni i javnim manifestacijama kakva je bila masovni ispraæaj turskih vojnih obveznika u oktobru 1912. poèetkom oktobra 1911. sistiranje ustava i zavoðenje izuzetnih mjera u maju 1913.9 Kada je rijeè o nacionalno-konfesionalnim odnosima. U turskoj vojsci je postojao bosanski bašibozuk. 8. oni su ilegalno prelazili granicu. telegrami od 5. prenosili želje bosanskohercegovaèkih Muslimana zemaljskom poglavaru da se Monarhija zauzme kako bi Jedrene i ostala podruèja.1913. oktobra 1911. Rifat-beg Sulejmanpašiæ i Derviš-beg Miralem ponovo su. ratna atmosfera stvorena velikom koncentracijom austrougarskih trupa (na vrhuncu krize u zemlji je bilo do 190 hiljada vojnika). Uprkos zabrani skupljanja dobrovoljaca. u muslimanskom javnom mnijenju naglašeno su preovladavali izrazi solidarnosti sa Turskom. formiran od iseljenika iz Bosne. 339. (dalje citiram samo signature istog fonda). godine. krajem jula 1913. godine u Sarajevu. Muslimanski dobrovoljci stupali su u tursku vojsku. Muslimani su bili duboko deprimirani i zbunjeni zbog sloma Turske. Ekmeèiæ.7. u srpsku i crnogorsku. Zemaljska vlada Zajednièkom ministarstvu finansija.

i pored velike promjene u stanju duhova pod uticajem ratnih zbivanja. ali i nekim vanrednim sredstvima izvan zakonskih okvira. navodno fanatizovanim od popova.10a U tuzlanskom okrugu su gradska zastupstva. odnosno priloge za porodice pozvanih rezervista. godine.000 k. Za razliku od mirnog držanja srpskog gradskog stanovništva.1913. Hamdija Kapidžiæ. pravoslavni seljaci i seoski sveštenici pokazivali su u Krajini vidne znakove svoga nezadovoljstva.. Richard Riedl.držanju Srba kao i uopšte Jugoslovena. od kojih su neke. u Tuzli 5. ipak najveæi dio stanovništva gleda svoga posla u borbi za život. Ranije su zatvarane gradske pijace. 10. Kao napomena 1. 11. Bila je stvorena takva atmosfera u kojoj su se ponavljale masovne tuèe izmeðu Srba i Muslimana.. 8-1/44 i kao napomena 4. 270 .13 Oèito je da su se i u ovom sluèaju socijalne suprotnosti izmeðu age i kmeta znatno šire transponovale kao suprotnosti izmeðu Srba i Muslimana. 13. 134. (prepis) KA MKFF 1843. kao i za vrijeme seljaèkog štrajka 1910. Uzroci stvorenog stanja traženi su u jakom kmetskom pokretu. izvještaj iz Oštrelja 9. 10a. KA MKFF Mb/11-1912. Okružni predstojnik Baron Zemaljskoj vladi 22. 8-1/45. 1913. Sarajevo. Na podruèju Kljuèa. Ibidem. a na javnim mjestima bilo je zabranjeno voditi politièke razgovore. izrazito srpskom karakteru ovog podruèja i odsustvu vojnih garnizona. (prepis). prireðene su muslimanske protudemonstracije koje su dale punu podršku politici Monarhije u albanskom pitanju. rat na Balkanu bio je praæen nizom negativnih pojava.1. okružni predstojnik Deftedareviæ Zemaljskoj vladi 27. I pored toga što je znaèio likvidaciju èifluèkog sistema u zemljama koje su se do tada nalazile pod turskom vlašæu.11. 1968.11 Dok su podruène vlasti u pretežnom dijelu zemlje ocjenjivale da. koje su boravile u Bosni i Hercegovini. Vlasti su u pomenutim mjestima pribjegle najvišim policijskim kaznama. Vidi. svugdje gdje su Muslimani imali veæinu. koje su organizovali Srbi u novembru 1912. U Bijeljini 3. itd. 12.2. Bosna i Hercegovina pod austrougarskom upravom (èlanci i rasprave).10 Kao odgovor na poznatu deklaraciju srpskih poslanika Bosanskohercegovaèkog sabora povodom izbijanja srpske vojske na Jadran i omladinskih demonstracija u Sarajevu. protiv balkanske politike Austro-Ugarske.12 izvještaji iz Bosanske krajine ukazivali su da je tamo bila stvorena ozbiljnija politièka situacija nego u drugim krajevima.000 k./1913. KA MKFF 1831. 119-129. izglasala novèane priloge za austrougarske trupe. i u datim okolnostima bio realno moguæi korak ka nacionalnom osloboðenju jugoslovenskih naroda. da bi se seljaci odstranili iz grada. u Zvorniku 800 k./1913.1912. Petrovca i Drvara širile su se vijesti meðu seljacima. da æe umarširati srpska vojska i osloboditi ih plaæanja rente zemljoposjednicima.30 h naveèe. gostionice su zatvorene veæ u 6.

Milorad Ekmeèiæ. J. Beograd 1973. Po ulasku crnogorskih snaga u pojedinim mjestima bilo je sluèajeva da su domaæini ubijani ispred svojih kuæa naoèigled ukuæana. uskoro je 30. Branko Babiæ. pozivali balkanski saveznici. Albansko stanovništvo muslimanske vjere bježalo je zbog nasilnog pokrštavanja sa crnogorske na srpsku teritoriju. Pomenuti postupci. navodi da su spaljena muslimanska sela Nefer. primjedba Dž. Posebno nije moglo ostati bez krajnje nepovoljnog odjeka u Bosni i Hercegovini masovno pokrštavanje stanovništva islamske vjere.15 Iako su austrougarske vlasti ubrzo zatvorile 14. došli vidno do izražaja i elementi vjerskog rata.. O korektnom držanju srpske vojske prema muslimanskom stanovništvu Novog Pazara u oktobru 1912. Ratni ciljevi Srbije. 152. jer im se oni u poèetku nisu htjeli prikljuèiti. 44 i 105-106. pljaèkama. Mali Kolašin i Vitina. Taj priliv je smanjen kada je došlo do izmjene držanja crnogorskih vlasti prema stanovništvu islamske vjere. u Plavu i Gusinju i u okolini Peæi. Deftedareviæ iz Uvca javljao o izmjeni situacije i vraæanju kuæama izbjeglica sa granice. 15. a kuæe paljene. SANU Etnografski institut. koji je poslao sa granice na Metaljci. JIÈ 3 . Tara. Beograd 1989. 271 . Osloboðenje Bijelog Polja 1912.10.. od ranije srpski nacionalno orijentisan. Tara. up. i to oznaèava kao razlog bjekstva stanovništva. Orulja. kada je rijeè o Albancima i Makedoncima.-1914. Glibaèe. 1912. isti.1912.. vidi Ejup Mušoviæ. Okružni predstojnik Deftedareviæ u izvještaju od 14. u prvo vrijeme prvenstveno iz graniènih podruèja susjednog Sandžaka. Mada je u srpskoj graðanskoj politici još u XIX vijeku preovladalo nastojanje da se borba protiv Turske. Ono je vršeno uz upotrebu drastiènih nasilnih metoda i bilo je praæeno ubistvima. koji su naišli i na osudu srpske vlade.. Ðurðeviæa Tara. na koje su se.4/1973. u mnogom uticale i na politièku klimu u Bosni i Hercegovini. Etnièki procesi i etnièka struktura stanovništva Novog Pazara. 199-213. Plav i Gusinje u prošlosti. koja je u ranijim razdobljima voðena na religioznoj ideološkoj osnovi (geslo za krst èasni i slobodu zlatnu nasuprot geslu za din devlet). Lever.). godine i organizacija vlasti. grubo ignorisano za raèun državnih interesa saveznika. inaèe. 128-130. Meðutim. Mustafa Memiæ. izd. Politika Crne Gore u novoosloboðenim krajevima 1912. 67-93. 163-170. I samo naèelo narodnosti. Istorijski zapisi 1-2/1986. bilo je. Cetinje 1984. A/3 Fasz 1. Migracije u novoosloboðenim krajevima Crne Gore. KA N1 Pot. a dijelom i prekrštavanje katolika u prvim mjesecima po izbijanju rata na teritoriji koja je pripala Crnoj Gori. O uspostavljanju crnogorske uprave u Novopazarskom sandžaku vidi: Žarko Šæepanoviæ..dodatno potencirane antisrpskom propagandom štampe bliske režimu.. ipak su u zbivanjima na Balkamu 1912.14 bili su jedan od uzroka priliva u Bosnu muslimanskih izbjeglica iz podruèja zahvaæenih ratnim zbivanjima. vodi u ime modernog naèela narodnosti. Deftedaroviæ donosi i podatak da su Crnogorci palili kuæe i pojedinih Srba da bi pokrenuli sandžaèke Srbe u borbu. Beograd 1979.. gdje je na èelu civilne uprave postavljen Omerbeg Bajroviæ. Stanèane. 133 a./13. te o "upadno dobrom postupanju sa Muslimanima" od strane kako srpskih vlasti u Prijepolju tako i crnogorskih u Pljevljima.10. Nasilno prevoðenje u pravoslavlje izvršeno je u Beranama. Maoèa. (tj. paljenjem sela i drugim represalijama.

Uporište za to ona je nalazila u staroj praksi na Orijentu da se nacija i religija poistovjeæuju. 647.000 osoba u razdoblju od polovine novembra 1912. do sredine maja 1913. a odatle željeznicom u Bosnu. 144-145. ipak je preko nje neposredno poslije izbijanja rata prebjeglo u Bosnu oko 1000 lica. 151-162. kao i Novopazarski sandžak. Beograd 1983.granicu prema Sandžaku. 140. Narod. odluèno je istupao protiv povratnika nazivajuæi ih nepouzdanim elementima. koji je trebalo da uskoro usvoji zakon o izgradnji novih željeznièkih pruga od vojno-strateškog znaèaja za Monarhiju. Ekmeèiæ. Ibidem. Uticaj balkanskih ratova. zalažuæi se i poslije sloma Turske za dobre odnose sa Muslimanima u Bosni i Hercegovini.19 Pomenuta ideja mogla je biti potaknuta i jaèanjem panislamskih tendencija u dijelu 17. knj. Snažan otpor naseljavanju pružala su sela iz kojih porijeklom nisu bili povratnici. Naseljavanje repatriraca dodatno je zaoštravalo politièke odnose u zemlji. Ekmeèiæ. 18. 272 . Povratnici su naseljavani na erarnom zemljištu uz finansijsku potporu vlasti. str. jer je smatrao da bi to zaoštrilo odnose sa srpskim poslanicima i onemoguæilo rad Sabora. general Oskar Potiorek. 1 tom. vraæaju se dijelom u Bosnu i Hercegovinu a dijelom uèestvuju u masovnoj seobi muslimanskog stanovništva u druge krajeve Turske. Tome se usprotivio zemaljski poglavar. 158-160. austrijska publicistika je pred prvi svjetski rat zagovarala ideju o muslimanskoj naciji na Balkanu koja ne priznaje nikakve jezièke razlike. I neki srpski listovi. Nasuprot tome Srpska rijeè se ograðivala od takvog pisanja. Solun i Bitolj. a u njihovom zbrinjavanju uèestvovalo je i muslimansko stanovništvo. kao npr. Repatrijacija se odvijala brodovima iz Soluna u Trst. pitanje da se erarno zemljište dodjeljuje po konfesionalnom kljuèu i u tom su smislu namjeravali podnijeti rezoluciju u Saboru. Ovim pravcem se vratilo oko 5.18 Paralelno sa nastojanjem austrougarskih politièkih funkcionera da muslimanski faktor iskoriste kao protutežu jugoslavenskom okupljanju na osnovu principa nacionalnosti kao zajednice jezika. Glavni uzrok ovog pokreta bile su nevolje kojima su bili izloženi bosanski naseljenici u toku rata i neizvjesnost u pogledu njihovog buduæeg položaja pod vlašæu pobjednièkih hrišæanskih država.. problematiènim tipovima i sankilotima. kada je bosanska uprava obustavila masovni povratak o zemaljskom trošku. 19. kao i nemuslimanska sela. Ratni ciljevi Srbije. Nacionalni pokreti u Bosni i Hercegovini. str. 6.16 Bosanski Muslimani ranije iseljeni u vilajete Skoplje. u: Istorija srpskog naroda. Ibidem. Isti.17 Muslimanski prvaci Savfet-beg Bašagiæ i Rifat-beg Sulejmanpašiæ pokrenuli su sredinom novembra 1912.

i bile su još više prisutne u izdavaèkoj djelatnosti Muslimanske biblioteke. osobito od 1913. 1976. 273 . 64. do 1914. Gross. da Muslimani moraju da izvuku konsekvence iz sloma Turske i da se u njima mora razviti svijest da su jedno sa narodom s kojim žive.. ANUBiH 2/1. oni su smatrali da je samo srpski nacionalizam èisti nacionalizam. ocijenio je u jesen 1913. videæi u njima skrivenu tendenicju da se srbiziraju Muslimani. Savfet-beg Bašagiæ. Te tendencije došle su do izražaja u èasopisu Biser. kojoj pripadaju i Srbi i Hrvati. uz obrazloženje da bi se u protivnom Muslimani morali pocijepati u dva nacionalno-politièka tabora.21 Inaèe. pokazao više simpatija prema hrvatskoj literaturi. nacionalno-politièka platforma Bisera nije bila jedinstvena. List se izjasnio i za "narodno jedinstvo Srba i Hrvata". ali dva plemena". Pri tome je u Biseru bilo ispoljeno i shvatanje da bosanskohercegovaèki Muslimani. Za nacionalizovanje Muslimana u srpskom smislu zalagali su se oni muslimanski intelektualci koji su bili aktivni i srpskom nacionalnom pokretu. Meðutim. A/3 Fasz 2. da svi oni zajedno predstavljaju jedan narod . sezala od ispoljavanja osjeæaja muslimanske narodno-vjerske posebnosti do propagiranja povezanosti sa drugim islamskim narodima.. bio naklonjen. Biser je. KA N1 Pot. Muhsin Rizviæ. 7. inaèe. Ibidem. 23.. nasuprot Gajretu. 1973. izd. 258. pa je samo taj nacionalizam trebalo 20. èlan sabornog Predsjedništva. Hrvatska politika u Bosni i Hercegovini. I pored toga što su. Sarajevo. koji se imenuju Bošnjacima. up. 286-289. Književno stvaranje muslimanskih pisaca u Bosni i Hercegovini u doba austrougarske vladavine. koje je usmjeravao Šerif Arnautoviæ. kao Šukrija Kurtoviæ. 540. kao i od srpskog i hrvatskog nacionalizma. 22. i pored nastojanja da se distancira od dnevne politike. kako je to ukazao Muhsin Rizviæ. Novi vakat je izražavao rezervu prema lozinkama o srpskohrvatskom jedinstvu koje su dolazile iz srpskih redova. Sarajevo. Novi vakat. pisao je u ljeto 1913. isticali tezu: "Srbi i Hrvati su jedan narod.23 kojoj je on."samo sa tri imena i tri vjere". plan srpskog kulturnog društva Prosvjeta da u cijeloj zemlji osnuje specijalne konvikte za siromašne muslimanske ðake kao "eminentnu opasnost po opstanak Muslimana i nacionalnu propagandu Hrvata". "po jeziku pripadaju onoj slavenskoj grupi od desetak milijuna duša". Meðutim.10. Ona je. Mustafa Imamoviæ.1913. Gollas Potioreku. 21.22 Takoðer.20 To je bilo suprotno austrijskoj ideji muslimanske nacije koja ne priznaje jezièke razlike. Pravni položaj i unutrašnji politièki razvitak Bosne i Hercegovine od 1878. Iako je u svojoj osnovi imala religiozni duhovni supstrat.bosanskohercegovaèke muslimanske inteligencije. kao novo glasilo Ujedinjene muslimanske organizacije.

and to the lesser extent towards the Croats. Ovaj programski stav ostao je neizmijenjen i nakon što je u provladinoj saborskoj veæini grupu oko Srpske rijeèi zamijenila Srpska narodna stranka sa dr Danilom Dimoviæem na èelu. who took a rather passive position in the events. the Wars on the Balkans 1912-1913 would have had far reaching consequences than it could have been expected.25 Meðutim. Mada je politika nacionalnog opredjeljivanja Muslimana pretrpjela istorijski neuspjeh. ta ideja imala je razlièito znaèenje u politici razlièitih snaga na bosanskohercegovaèkoj politièkoj sceni. Hrvatski i Muslimanski saborski klub i grupa poslanika oko Srpske rijeèi prihvatili su gledište "da su Srbi i Hrvati jedan narod sa dva ravnopravna imena". Wien 1914. U uvodu programa radne veæine (autor dr Milan Srškiæ).. Šukrija Kurtoviæ. koji je nastao krajem ljeta 1913. ostali su po strani od kretanja koja su vodila jugoslovenskom ujedinjenju. kao i veliki dio muslimanske inteligencije. XXVII-XXVIII).24 Pri tome je politièki angažman srpski orijentisanih muslimanskih intelektualaca u ovom razdoblju podrazumijevao ne samo protuaustrougarski nego i protuturski i antifeudalni stav. 274 . odnosno hrvatskom smislu. U daljem toku istorijskih zbivanja vodeæi akteri muslimanske politike u Saboru. kao i njihovi srpski i hrvatski partneri. Reflections about the Wars on the Balkans 1912-1913 in the Light of Behavior of the Moslems in Bosnia and Herzegovina Apart from the territories where they took place. i vodeæi muslimanski saborski politièari. O nacionalizovanju muslimana. koja se zalagala za nacionalizovanje Muslimana u srpskom. In our parts they would primarily mean the further rift and deepening of quarrel between the Moslems and the Serbs. 50-52. These wars led to the strengthening of the idea of Southern 24. Sarajevo 1914. imaju jedan zvanièni jezik a to je srpskohrvatski" (Bericht uber die Verwaltung von Bosnien und der Hercegovina 1913. u programu saborske radne veæine koja je trebalo da se obrazuje.. muslimanska inteligencija.. 25. The Balkans Wars and their results would throw the Moslems of Bosnia and Herzegovina into the arms of Austro-Hungarian Monarchy. doprinosila je prevazilaženju zatvorenosti muslimanske zajednice u Bosni i Hercegovini i odigrala je odreðenu ulogu u prihvatanju tekovina evropske kulture od strane Muslimana. koji potièu od iste krvi. Istovremeno je konstatovano "da u Bosni i Hercegovini Srbi i Hrvati i Muslimani.davati Muslimanima. Široko rasprostranjenu ideju da jezièko jedinstvo znaèi i narodno jedinstvo deklarativno su prihvatili u drugoj polovini 1913..

and the Moslem one the struggle for the Faith and Empire (din and devlet). particularly against the Moslems. but they felt much more the consequences and results of these wars. 275 . In the previous period the Serbian side emphasized the struggle for the Cross-and-Honor. nationalities etc. One could conclude that the Bosnian-Herzegovinian Moslems had taken very little part in the Balkans Wars (having sent only a small number of volunteers). In the sources from the period one could find more and more terms that spoke about the notions that had not been that unknown but used not so often before. For this reason. such as nations. and that would mean the increased level of aggressive behavior. b) showed only a few signs of enthusiasm for the idea of Southern Slavic unity (Yugoslavianism). In this period people were asked to declare their ethnic affiliation although this issue was more popular and less real. only with three names and religions. especially among the Serbs. For the first time one could hear the notion uttered about one nation.Slavic unity (Yugoslavianism or Yugoslavhood). The wars would give rise to the feeling in the Moslem population that the Ottoman Turkey was no longer relevant. the Moslem population: a) opted mostly for the protection under the Austro-Hungarian leadership.

276 .

Pregledom nastavnih programa i èitanki ustanovili smo da nije predviðeno da se uèenici u Hrvatskoj susreæu u nastavi s djelom Muse Æazima Æatiæa. ako je djelo predviðeno za samostalnu lektiru uèenika. 3) književnopovijesni razlozi. Znanost o književnosti. izdavanje posebnih naklada. te da je njegovo djelo neprijeporno znaèajan èinilac ukupnosti korpusa bosanskohercegovaèke. i to: 1) jezièko-stilski razlozi. izrada popratnog metodièkoga instrumentarija te. Treæi. 2) tematsko-motivski razlozi. pak. književno-povijesni razlozi na razini konkretizacije mogu izazvati poteškoæe. slijedi situiranje teksta u èitanku. U tome se procesu nerijetko javljaju poteškoæe kod usklaðivanja književnoteorijskog i književnopovijesnog s pedagoško-psihološkim kriterijem.Zdenka Gudelj -Velaga Pedagoški fakultet u Rijeci Rijeka MUSA ÆAZIM ÆATIÆ KAO ŠKOLSKI PISAC Uvod Tri su temeljne grupe razloga uvrštavanju nekoga književnoumjetnièkog djela u nastavni program. Te poslove obavlja metodièka znanost. u odnosu na jezièko-civilizacijsko oruž277 . Te poteškoæe metodièka znanost rješava naèelno i na razini konkretnoga. a poglavito muslimanske književnosti s poèetka XX stoljeæa. Iz autorovog opusa valjalo je odabrati djelo koje æe biti u stanju ponijeti teret reprezentativnosti te. a povijest ga književnosti uvrsti u spisak znaèajnih za epohu ili pojavu. utvrdila je da je rijeè o piscu relevantnom za sliku bosanskohercegovaèke. otvara se potreba ukljuèivanja toga djela /ili opusa pisca/ u nastavni program književno-jezièkog odgoja i obrazovanja. odnosno muslimanske književnosti. Prvim dvama upravljaju interne potrebe književno-jezièkog odgoja i obrazovanja. Kad književna krititka ocijeni neko djelo umjetnièki vrijednim. a to su u našim uvjetima izdanja s najveæim brojem primjeraka u podruèju umjetnièke književnosti.

Neka bi od tih izvanrednih pjesama mogla biti sljedeæa s kojom se uèenici susreæu. Kadiæ uvrstio u zbirku Pobožne pjesme bosanskohercegovaèkih Muslimana1 jer bi za poèetno razumijevanje njihove motivike u ovome /rijeèkome/ kraju trebale brojne prethodne obavijesti. 2) prikladnim metodièkim instrumentarijem uèenici se mogu voditi u procesu komunikacije s pjesmom tako da se postignu relativno povoljni recepcijski uèinci. moæi biti dostupno recepciji uèenika. držimo. i to: 1) anketiranje studenata jezika i književnosti i profesora srednjih škola i 2) metodièki eksperiment. i to zbog pretpostavljenih teškoæa u recepciji ne samo motivike veæ i idejnog sloja te ponegdje vrlo složene. tako. 1971. a onda su im bila postavljena ova tri pitanja: 1. mada uvijek suptilno odabrane simbolike u motivskoj graði. soneti visoke poetske vrijednosti kao što su oni koje je R. Opredijelili smo se za varijantu s bilježenjem apostrofa u rijeèi "nijesam" i drugdje prema verziji u knjizi Branka Milanoviæa Bosanskohercegovaèka književna hrestomatija. Taj grafièki znak. ali ne prva. Za koji bi razred osnovne ili srednje škole ova pjesma bila prikladna? 1. 278 . Sarajevo. koje ima dva temeljna dijela. S tim dvjema poèetnim hipotezama provedeno je istraživanje. Zavod za izdavanje udžbenika. priredio R. Pobožne pjesme bosansko-hercegovaèkih Muslimana. na primjer. Kadiæ. Hrvatskoj i Sloveniji. Starješinstvo Islamske zajednice u SR Bosni i Hercegovini. 2. za pjesmu Ja n'jesam sanjar2 iz ova dva temeljna razloga: 1) svojom ukupnošæu ova pjesma može biti reprezentantom poezije Muse Æazima Æatiæa i otvoriti komunikacijski kanal prema njegovom opusu. Stoga u daljnje istraživanje nisu mogli biti uvršteni. skreæe pozornost prema brizi pjesnikovoj za što èišæim ritmièkim ustrojstvom pjesme. Anketa Anketirali smo studente III i IV godine studijske grupe hrvatski ili srpski jezik i književnost Pedagoškog fakulteta u Rijeci i profesore rijeèkih srednjih škola.je. Opredijelili smo se. 2. Knjiga III. Isto tako bi bilo neprimjereno svrsi organizirati prvotni susret s pjesnikom u okružju neke od njihovih ljubavnih pjesama. Sarajevo. 1980. Ispitanici su najprije upoznati s pjesmom Muse Æazima Æatiæa Ja n'jesam sanjar.

egzistencija. referencijalnost iskaza. stih. ritmièno-melodijska sredstva. motiv. arhaiène rijeèi. Rangovi su ogledalo redoslijeda podataka. epitet. ponavljanje strofe. Što biste željeli da vaši uèenici ponesu iz susreta s ovom pjesmom? Kvantificiranje podataka iz odgovora ispitanika držimo neprimjerenim cilju istraživanja. misao. izvanjezièni sadržaji. leksik.patnja ili slièno/ interpretaciju utemeljiti na osnovnoj 279 . poredba. Studenti procjenjuju da bi pjesma Ja n'jesam sanjar bila primjerena VIII razredu osnovne škole i svim razredima srednje škole. ponavljanje izrazom. apostrof. jedanaesterac. rima. Na kojim biste sastavnica ustrojstva temeljili interpretaciju ove pjesme? 3. uoèavaju se razlike u odgovorima prema grupama ispitanika. raspoloženje. a onda posebno odgovore profesora srednjih škola. strofa. doživljaj. A. sugestivnost. po mom mišljenju. prepoznati rijeèi koje znaèe arhaièno. cezura. Jedan je student ovako napisao: bizarnost / sklonost naraciji u poeziji je netipièna. U podruèju izvanjezièkih sadržaja studenti navode: dojam.život . no. metrièko ustrojstvo. vezano s pjesnikovim egzistencijalnim problemima. i to s pjesmom Pjesnici su èuðenje u svijetu. Šimiæa i s pjesmom Ovo su rijeèi crne od dubine iz Kolajne Tina Ujeviæa. Studentske odgovore na drugo pitanje ilustriramo ovim primjerima: "U ovoj autoprezentacijskoj pjesmi važno bi bilo na planu izraza ukazati na stih i rimu. U podruèju jezika i stila studenti navode ovaj jezièki i poetski rekvizitarij: ritam. suprotnost: san-java/realnost. metafora. Stoga æemo ovdje prikazati skupno odgovore studenata." "Ovo je spoznajnootkrivaèka pjesma sliènog ugoðaja kao dio Kolajne? Ove su rijeèi crne od dubine?. i to: jezik i stil. Prednost daju I i III razredu srednje škole." Studenti su uspostavili korelativne veze ove pjesme s dvije druge. intonacija. složenost izraza. pjesnièka slika. nabrajanje. zadati motivacijsku rijeè /dubina . korelacija s drugim pjesmama. bilo bi možda još važnije uputiti uèenike da traže motiv i naèin na koji ga pjesnik razvija. pjesnièka figura. struktura pjesme. misaonost. opreka: sanjar-pjesnik. jednostavnost izraza. funkcija osobne zamjenice. metrika. B. ugoðaj. da pokušaju osjetiti raspoloženje koje pjesma izaziva. stilska sredstva. Tri su temeljna podruèja na kojima bi studenti gradili svoju interpretaciju ove pjesme. emocionalni svijet pjesme. Meðutim.2. ali i sa snagom koju ispoljava.

emocije koje pjesnik izražava u pjesmi. istinski doživljaj poezije. U podruèju uspostavljanja odnosa uèenika prema pjesmi dominira njihova želju da ostvare estetski doživljaj. Studenti su željeli da uèenici dožive pjesnikovu liènost. koje se slike. ruka koja traži prijatelja i nalazi ga u nama. Ispovijedajuæi svoje brige i stradanja.. ova je pjesma poslužila kao most. Profesori su se razlièito oèitovali o tome na kojim bi sastavnicama ustrojstva utemeljili interpretaciju ove pjesme. pjesnikovo razoèarenje. brigama /pjesnikovim i svojim/.da negativnu energiju ne zadržavaju u sebi". da dožive ljepotu koja uznosi duh. misli. oèitovanje èovjekove stvaralaèke aktivnosti. nevoljama.suprotnosti san-java/zbilja. Iz ovoga treæega podruèja dominiraju iskazi o umjetnosti i životu. možda. težina stvaralaèkoga poziva. da spoznaju bit pjesnièkog stvaranja. "da ne misle da pjesma nastaje u trenucima razbibrige". osjeæaji javljaju u pjesmi i onda u nama. melankolija. Evo primjer cjelovitog studentskog odgovora na treæe pitanje: "Željela bih da uèenici pokušaju shvatiti probleme s kojima se èovjek u životu susreæe. pa iako je u tom trenutku bio osamljen i tužan. vrijednost umjetnièkog stvaranja za život. ".lirska pjesma. pjesnik si je. njegove osjeæaje i strepnje. Oni navode: osjeæaj tuge. Statistièka obrada njihove odgovore prema frekvenciji rangira ovako: 1) tematsko-idejni sloj. olakšao dušu. pjesnièka duša koja se otvara onima koji su to spremni prihvatiti. te o životu samome. Iznijeli su i ove opaske: "da /uèenici/ razmišljaju o brigama na produktivan naèin". da razmišljaju o patnjama. Takvi su iskazi: spoznaja o umjetnièkome radu. 280 . spoznaja biti pjesnièkoga stvaranja u odnosu na životnu stvarnost i maštu. a dožive pjesmu na svoj naèin i njen poetski smisao. Ni jedan profesor ne primjeruje ovu pjesmu uèenicima osnovne škole. odnos prema pjesniku i odnos prema životu." Na ista pitanja profesori srednjih škola odgovorili su ovako: Pjesmu Ja n'jesam sanjar profesori drže primjerenom za sva èetiri razreda srednje škole. pjesnikova istina. naèin i trenutak u kome nastaje pjesma." Studentski odgovori na treæe pitanje oèituju ova temeljna podruèja pretpostavljene /poželjne/ uèenikove recepcije zadane pjesme: odnos prema pjesmi. Prednost daju III razredu. veza emocija s umjetnièkim stvaranjem.. ali i da uvide kako se i iz najgorih patnji može roditi jedno suptilno i iskreno umjetnièko djelo .

Zbornik 18. Zagreb. 5) estetski doživljaj. 3) objavljivanje dojma. 2) upoznavanje s pjesmom. 4. 6) obilježje književne vrste. optimistièkije? Zar treba mladome èovjeku tuge i žalosti? On æe veæ tokom godina otkriti kakav je život. Ali. Zar ne bi trebalo potražiti i prezentirati nešto vedrije. jednostavnost jezika. O ogranièenjima u: Zdenka Gudelj-Velaga. 1986. u ovom sluèaju pjesnika. poredbe su konvencionalne. Jedan se profesor oèitovao ovako: "Suprotnost dvaju svjetova. 3) spoznaje o odnosu prema sebi.. paralela pjesnik-patnik. 281 . Prema uèestalosti odgovori se rangiraju ovako: 1) spoznaje o odnosu prema životu. Školske novine. Beograd. ovozemaljskog i onog ljepšeg. Dajmo mu nešto primjerenije njegovim godinama. Zrinki Frkoviæ za suradnju. pesimistièkih djela. 6) fatalizam. Zahvaljujem prof. Mariji Šneperger i prof. 3. 4) spoznaje o odnosu prema drugima. kakav je svijet. žal za prošlošæu. 5) misaono ustrojstvo. urednik Ante Bežen. vidim da je previše ovakvih tužnih. 4) kontrastiranje. str. Metodièki eksperiment izveden u Graðevinskoj školi u Rijeci. Dometi eksperimentalnog istraživanja u podruèju stvaralaèke upotrebe jezika kod uèenika osnovne škole." Profesori su se. takoðer.4 Ostvaren je ovaj slijed nastavnih situacija: 1) motivacija. tragika života kojim živimo.2) jezièko-stilske osobitosti. 1985. ružnog. metaforika. 259. nemoguænost da svojim zanatom /pjesništvom/ osigura sebi dostojan život. u zb. Jedan je profesor iskazao ovo gledište: "Osjeæaj samoæe koja prati umjetnika. 4) interpretacija. 3) estetske vrednote. Potanje obavijesti u zborniku Metodika u sustavu znanosti i obrazovanja. listajuæi ove èitanke za srednju školu." Metodièki eksperiment Metodièki eksperiment3 izveden je prema metodologiji metodièke znanosti. razlièito oèitovali i o tome što bi željeli da njihovi uèenici ponesu iz susreta s ovom pjesmom. Institut za pedagoška istraživanja. 2) spoznaje o odnosu prema radu.

gorko-/. ako je bio pjesnik. .samoæa-/ S nešto nižom frekvencijom slijede rijeèi: patnik/patnja. Iz njega je izlazio osjeæaj Tuge. kakva je temeljna intonacija pjesama Muse Æazima Æatiæa ako Tin Ujeviæ o njemu kaže ovo: "Svakoga sam gledao kao tuðeg. U uèenièkim iskazima javljaju se varijacije pjesnikova motiva 5. nelagodan. svejedno. možda i èitavo objašnjenje najgore tragedije. Pjesnikov izrièaj . pesimistièan stav. 305. i 4. patiti. sirot. a to nije dovoljno /pa ga ne èeka ni dobra buduænost/. Ili. što je to pjesnièki razumio drugaèije. teška prošlost.bolan .i . znaèilo je da hoæe da pjesnièki živi.pjesniku otac nije ostavio ništa / pa je siromašan/. str. morao sam osjetiti žaljenje i ljudsku bol. 3. kao nalièje osjeæaja goleme životne radosti. S izrazitom uèestalošæu javljaju se ovi skupovi rijeèi: okrutan život. nesretan/ najnesretniji èovjek. Motivacija uèenika provedena je tako što je uz pitanje: . izgubljen. Jedno težište obrazuju uèenièki iskazi o pjesnikovom opæem emotivnom i duhovnom stanju.osamljenost .. 2) bol / s pridjevom . 1990. No. jer ni književnik.pjesnik je sagledao realnost života -. 4) razoèaran / rijetko: razoèaranje/. Samo èovjek. Tu su poèeci. što je nešto odreðeno. pesimist. 5) osamljen / s imenicama . Opatija. nastavnoj situaciji. Skoro svi uèenici navode najmanje jedan od ovih podataka: . duša /pre/puna bola/patnje/jeda/gorèine.i prilogom ..denotiraju /uglavnom/ s .tužan-/. Prema: Biserje.pjesnik je rano ostao bez ikoga /pa je siroèe/.Što oèekujete. Je li u životu sve saopæivo.ja n'jesam sanjar . bez ogranièenja. Na frekvencijskoj listi prve rangove zauzimaju ove rijeèi: 1) tuga / s pridjevom . ili ljude spaja samo muk?"5 Uèenici su dojam objavili pisanim iskazom. Raspravljanje ovdje utemeljujemo na 1. nesretan. tegoban. i on je bio samo drug.gorak. priredio Alija Isakoviæ. Pored njega. Otokar Keršovani. Æazima sam najprije shvatio kao jednu opreku. 3) gorèina / s pridjevom . sjetan.pjesnik radom /pjesništvom/ zaraðuje za život.i prilogom . No. nije htio biti. onda je ta prepona savladana. 282 . Drugo težište obrazuju iskazi o pjesnikovoj životnoj stvarnosti.5) pisani iskaz o recepciji pjesme. . antologija muslimanske književnosti. Inventarizacija izvanjezièkih sadržaja tih iskaza pokazala je njihova dva težišta. tmuran. u ovoj tuzi koja rastvara i razara.bolno-/.

Uèenici su bili dobili ovaj zadatak: .lice mrtva knjiga. Uz . Kao i njegov život i ova je pjesma bolna i puna tuge i gorèine. po sastavcima se može pratiti razvitak uèenika."7 U našem sluèaju sastavak je realiziran kao finalno ispitivanje. Evo jednog uèenièkog iskaza u cijelosti: "Ova je pjesma na mene ostavila dubok i snažan dojam. On živi u sadašnjosti i ne nada se boljoj buduænosti. utemeljujemo i na mišljenjima kao što je ovo akademika A. Njega je jednostavno ovilo crnilo i nad njim se nadvila tama otkad ga je smrt odvojila od njegovih najmilijih. 7-9. suosjeæam s pjesnikom. finalizira. str. Tekuèeva: "U njima /sastavcima/ se najsnažnije i najizrazitije odražava unutrašnji svijet uèenika. V.babo -.331. 7. Jedan tip može prezentirati ova reèenica: "Kao što sam veæ napisala. Djeèje pisano stvaralaštvo s ishodištem u pjesmama Drage Gervaisa. Plodonosnom se pokazala analiza uèenièkih zapisa." Cjelovitu uèenièku recepciju nekog književnog djela moguæe je istražiti na više naèina. Ja. Dometi. Prosvešèenie. 1987. 641-650. Ostao je bez ièega u životu i mora sam sebi stvarati život i to radi pišuæi pjesme. odnos prema knjizi. zapravo.6 Uèenièki zapis oblikovan kao vezani tekst. str. Moskva." Opetovanjem predikata upitne reèenice ovaj odgovor ukazuje na govornika koji je još vrlo intenzivno 6.svehli listak -.. osjeæaj žaljenja i nemoæi. Dva su temeljna tipa inkoativnih reèenica u uèenièkim sastavcima. Zato on nije sanjar veæ je život prikazao na jedan pesimistièan naèin. A.V. formiranje njegovog pogleda na svijet.Tekuèev." Tim jeziènim izborom uèenica uspostavlja vezu s prethodnim iskazom. Rijeka. te nešto manje . odnosno njegovom dušom koja pati i koju razdiru bol i tuga. opredjeljenje da sastavak koristimo kao sredstvo procjene uèenièke recepcije nekog književnoumjetnièkoga djela.Kraæim zapisom iskaži što si ponio u sebi iz susreta s pjesmom Muse Æazima Æatiæa Ja n'jesam sanjar.otac . 283 . Metodika ruskoga jezika v srednej škole. što indicira autoriènu potrebu da zaokruži. a nastao u odgojnoobrazovnome procesu naziva se sastavak. Zdenka Gudelj-Velaga. Osim u osobnome iskustvu. ova je pjesma na mene ostavila dojam tuge i patnje. Drugi tip može predoèiti ova reèenica: "Ponijela sam u sebi tugu pjesnikovu. 1980. cjelokupni proces komunikacije s pjesmom.javlja se i leksem . On je poput mrtve knjige kojoj su slova nevolje i brige.

naizgled. makar nas danas okolina tjera na prizemljenje. Nije mi svejedno to priznati jer to dokazuje moju malenost. Zakljuèna razmatranja Najprije valja odgovoriti na pitanje: . jer život bez ideala nije nikakav život. ako mogu. Zašto na svoju stvarnost ne bi gledali ljepše i sanjarili o sretnijoj buduænosti. te da je tek onda.zaokupljen procesom koji se u njemu odvija. Da ne bježim od stvarnosti. Znatno je manje uèenika sastavak poèelo komunikacijski relativno neutralnom reèenicom." Uèenièki sastavci nedvojbeno pokazuju ovo: Evidentna je akvizicija idejno-tematskog sloja pjesme i napor u razumijevanju i tumaèenju toga sloja. ali smatram da se ne treba povoditi za takvim naèinom razmišljanja jer ono vodi u depresiju. s njime nisu ni sreli. a da se iz vrlo složene i bogate motivske graðe laæaju skoro iskljuèivo svehlog listka i mrtve knjige. a da je nekad postojao èovjek s tim imenom i životom. nego da je primim onakvom kakva je suðena. a ustvari je veoma kratak. a zapravo je drukèije." "Ponio sam autorovu poruku o viðenju svijeta iz njegovog ugla gledanja. dakle izrièaja na kojim nijedan interpretator ne bi pokušao graditi sliku o bogat284 .Otkud to da uèenici u dojmu iznose onoliko fabulativnih elemenata. poglavito pak s gledišta koje bi suponiralo pjesnikovu autorsku intenciju. Isto je tako evidentno da su uèenici u svojim pisanim iskazima /sastavcima/ jednostavno prešli preko stilsko-jezièkog. Pjesma nas tjera da razmislimo o sebi. nagoni nas da shvatimo smisao života i pripremimo odreðeni stav prema životu. Tome je uistinu samo "naizgled" tako. Evo primjera: "Ono što ostaje u nama nakon interpretacije ove pjesme je neizmjerna tuga prema nekom tko je za sobom ostavio takav dokument jednog vremena. tip: "S ovom pjesmom shvatio sam nekoliko veoma bitnih stvari koje su potrebne za ostvarenje normalnog i uspješnog života. Mislim da sve nije tako važno i da za to ne smijemo sve sitnice uvelièati te si time ogorèavati taj život koji je ustvari tako kratak. životu koji izgleda dug. ali se prema njegovim "rješenjima" razlièito odnose." Ni jedan uèenik nije ostao ravnodušan prema pjesnikovom životu. Drugotnim se ovdje èini procjena o cijelosnosti ili necijelosnosti toga razumijevanja." "Pjesma me potakla da i ja sama razmislim o svojim tegobama. svoju bol i unutrašnju patnju a da do danas ja lièno nisam èula da to ime postoji. svojoj buduænosti. poetskog sloja pjesme kao da se. pokušam promijeniti nabolje.

.pred . 1985."12 Isti autor navodi kako "u III i IV razredu srednjeg usmjerenog obrazovanja opada zanimanje za fabulu. sreæi i ljubavi -. tok dogaðaja.10 Kad je autorica ponudila uèenicima srednje škole da rangiraju svoj interes za tri sastavnice ustrojstva dramskoga teksta.tužne -. i II. slobodno èitanje u pravilu biraju prozu. Zvonimir Dikliæ navodi rezultate istraživanja s uèenicima VII i VIII osnovne te I.pjesnièku sliku . a da je njegov interes za druge kompozicijske. jezik i dr. ideje.pjesme o smrti. Književni interesi djece i omladine. Birajuæi izmeðu dva ponuðena .11 Baveæi se interpretacijom književnoga lika u nastavi. Isto. Isto. a . 13. zatim .. Isto. ovdje nam je još potrebno ukljuèiti skicu psihologijskoga portreta adolescenta. razreda srednje škole "da ispitanike u pripovijednome djelu najviše privlaèi uzbudljiva fabula. koji u njoj realno postoji i po kojemu ona jeste upravo to odreðeno i neponovljivo umjetnièko djelo po kojemu. dijalog. nadovezujuæi na 8. 1989. Držimo dostatnim navesti kako taj portret ocrtavaju Inhalder i Piaget: "Mada razvoj adolescenta još uvek traje. 40. on poèinje da misli na buduænost.pjesme o domovini-. 66. Zvonimir Dikliæ.podrugljive i smiješne.elementa lirske strukture . ti uèenici biraju .su im na posljednjem.radosne -. onda. a na kraju liste su . devetom mjestu. a ne poeziju. oni su ponuðene varijable rangirali ovako: 1. Školske novine. likovi. 9. 12. 3."13 Za utvrðivanje recepcijskog praga. 10. str. Zagreb. što je svakako rezultat ne samo psihièke zrelosti uèenika nego i njihove opæe kulture i književnog obrazovanja. 121. 11. Školska knjiga.šaljive ./ u drugome planu. Mira Kermek-Sredanoviæ utvrdila je interes uèenika VIII razreda osnovne škole iskaziv omjerom 80:20 u korist proze. i postoji ideja njime uspostavljena i kazana? Iz metodièke je literature poznato da uèenici za tzv.s omjerom 75:25. str. tj. 41.stvu i blještavosti pjesnièkoga rekvizitarija ove pjesme. Lik u književnoj.8 Birajuæi izmeðu 9 ponuðenih vrsta lirskih pjesama. 285 .9 Zanimanje za emocionalne sadržaje u pjesmama uèenici su iskazali ovako: na prvom su mjestu . 73. na svoje sadašnje ili buduæe zanimanje i posao u okviru toga društva. onda . opisi. str.. 2.uèenici se opredjeljuju za . slijede . bolu i stradanjima . pa . Isto. str.. odnosno strukturne elemente /likovi. Mira Kermek-Sredanoviæ. Zagreb. str. 71.muzikom stiha .ozbiljne pjesme .pjesme o radosti. str. scenskoj i filmskoj umjetnosti.

svoje sadašnje aktivnosti životni program u koji su ukljuèene potonje ili odrasle aktivnosti. Najzad, nastojeæi da uklopi sebe i svoj sadašnji ili buduæi posao u društvo, adolescent takoðer namerava /a, po njegovom mišljenju, samim tim/ da reformiše to društvo u nekom ogranièenom podruèju ili u celini / bez sumnje, ovo važi za gotovo sve adolescente u savremenim civilizovanim društvima/."14 Nešto kasnije, autori dodaju i ovo: "Ako se zadovoljimo sa sasvim globalnim i naivnim promatranjem, ne pokušavajuæi da razlikujemo po osobenim socijalnim reakcijama uèenika srednje škole, šegrte, mlade radnike i mlade seljake, zapažamo da se adolescent razlikuje od deteta, pre svega refleksijom koja premaša sadašnjost. /Potcrtava ZGV/ Adolescent se upuæuje u pravcu neaktuelnih razmišljanja koja su, ipak, u vezi sa doživljenim i aktuelnim situacijama. Drugaèije reèeno, adolescent, za razliku od deteta, poèinje da gradi sisteme i teorije, ako reèima "teorija" i "sistem" pridamo najšire znaèenje."15 Držimo da i bez širenja teorijske podloge možemo prihvatiti zakljuèak da je recepcija uèenika III razreda srednje škole pjesme Ja n'jesam sanjar Muse Æazima Æatiæa upravo izvanredna i u velikoj mjeri udovoljava kriterijima koje uspostavlja metodièka teorija. Naime: Moglo se oèekivati da æe se uèenici zadržati na onome što bismo iz motivike pjesme mogli oznaèiti fabulativnim. Da njihov obzor, meðutim, nije sužen iskljuèivo na dogaðajnost, govore u prvom redu tematske rijeèi iz frekvencijskoga rjeènika koji je dobiven potanjom leksièkom analizom njihovih iskaza o dojmu. Bez snažnog doživljaja upravo prvoga dijela pjesme, a koji kasnije ne navode, odnosno navode samo u citatu svehli listak i mrtva knjiga /uz sporadièno javljanje neba i bure, što ovdje nije relevantno jer u primorju predstavlja motiviku svakodnevnice pa je teško procijeniti porijeklo tih leksema u tekstu/, taj leksièki niz izvjesno ne bi bio takav. Ovdje je rijeè o ekstrapolaciji estetskog, mada neosviještenog, doživljaja u ideju, tj. o izvjesnoj sinkreziji emotivnoga i racionalnoga. Leksièka analiza pjesme kazuje da se samo rijeè tužan /koja se u uèenièkome frekvencijskome nizu nalazi uz imenicu tuga/ nalazi u pjesmi, i to u sintagmi tužni pjesnik, a ta se sintagma ni jednom ne javlja u uèenièkim zapisima. Ostale leksièke jedinice s prvih rangova frekvencijskoga niza /bol, gorèina, razoèaran, osamljen/ dokumentiraju unutrašnju preobliku poèetnog /ulaznog/ poticaja. Pjesma je, dakle, motivirala eksteritorizaciju leksika iz emotivne sfere. Držimo da uopæe nisu realna oèekivanja da bi uèenici u
14. Ž. Pijaže - B. Inhelder /J. Piaget/, Intelektualni razvoj deteta, Zavod za udžbenike i nastavna sredstva, Beograd, 1978., str. 48. 15. Isto, str. 49.

286

zaista slobodnom iskazu o dojmu, govorili o ljepoti pjesnièkoga jezika i navodili njegov instrumentarij. Njihov, pak, iskaz izrazito je individualiziran, on je lièan u sadržaju i izrazu, te ga, stoga, cijenimo - stvaralaèkim.16 Uz to, uèenici su na pjesmu reagirali razmišljanjem! Prema unutrašnjoj stvarnosti pjesme oni su se ponijeli kao prema punoj stvarnosti, što kazuje da su osjetili taj svijet pjesme kao zaseban i u sebi stvaran. Ne mogu se od srednjoškolaca oèekivati Katièiæeve spoznaje o odnosu zbilje književnoga djela prema zbiljskome svijetu.17 Oni su, jednostavno, ušli u taj svijet kao da je stvaran. Kako je taj svijet književnog djela jezikom sazdan svijet, to je jedini put da se do njega doðe - jezik. Stoga s punom izvjesnošæu možemo reæi da su uèenici osjetili Æatiæev pjesnièki jezik, da ih je on dvojako motivirao: na njegov pjesnièki rekvizitarij reagirali su jezièkim stvaralaštvom, a na motiviku fabulativne provenijencije razmišljanjem. To držimo dostatnim za uvrštenje ove pjesme u programe nastave književnosti, i to upravo u III razred srednje škole. Time bi se, dijelom, popunila programska praznina, odnosno pridonijelo bi se upotpunjavanju slike bosanskohercegovaèke književnosti s poèetka stoljeæa, koja bez programske zastupljenosti pisaca muslimanskoga kruga ne može biti valjana. Ovaj zakljuèak, jasno, ne iskljuèuje i druge izbore. Uz potvrdu poèetne teze da je pjesma Ja n'jesam sanjar Muse Æazima Æatiæa, uz odgovarajuæu metodièku aparaturu, dostupna recepcijskim moguænostima uèenika III razreda srednje škole izvan bosanskohercegovaèkog kulturno-povijesnoga prostora, ovo je istraživanje, držimo, ukazalo na potrebu za sljedeæim koje bi, s ambicioznijim ciljem i njemu primjerenom metodologijom, bilo usmjereno prema utvrðivanju korpusa muslimanske bosanskohercegovaèke književnosti sukladnog potrebama i moguænostima književno-jezièkog odgoja i obrazovanja u ovim prostorima. Još nešto: Za ulazak u svijet poezije svakako je važna i potrebna civilizacijska pripravljenost, odnosno gotovost. Otvara se pitanje: Može li put biti obrnut, tj. može li se zamijeniti toèka polaska s toèkom dolaska? Povijest književne recepcije i književno-jezièkog odgoja i obrazovanja pokazuje da to može biti. Poezija otvara recepijentu civilizacijske obzore i razvija u njemu potrebu da to njih dosegne. Stoga se ovdje presudno važnim
16. Zdenka Gudelj-Velaga. Nastava stvaralaèke pismenosti, Školska knjiga, Zagreb, 1990., str. 27. 17. Radoslav Katièiæ, Jezikoslovni ogledi, Školska knjiga, Zagreb, 1971., str. 224.

287

èini sljedeæi podatak: Na kraju nastave u svakome od eksperimentalnih odjeljenja profesor je pitao uèenike: "Biste li željeli saznati nešto više o pjesnikovom duhovnom i civilizacijskom obzorju?" Uèenièki je odgovor bio potvrdan, uz realan, statistièki zanemariv, onih koji su se izjasnili da im je svejedno. Onoga trenutka kad nastava književnosti svojom kvalitetom prestaje biti uèeniku samo radna obaveza, veæ kad je on doživio kao komunikacijski proces s osobnim interesom za sudjelovanje u njemu, uèionica se pretvara u književnu tribinu, a uèenik od prinudnoga recepcijenta postaje potencijalnim diseminatorom književne kulture. Upravo stoga nastavni programi imaju vrlo važno socio-kulturno znaèenje, pa je isplativ trud oko situiranja pisca u nastavni program. The paper examines a possibility ofincluding the poem by Musa Æazim Æatiæ The paper examines a possibility of including the poem by Musa Æazim Æatiæ Ja n'jesam sanjar /I' not a Dreamer/ into the curriculum. The survey among students and teachers, as well as students' texts, are being examined. The author concludes that the inclusion into the curriculum will fill in the gap and contribute to the overall introduction of students into the area of Moslem literature at the beginning of 20th century. The paper advocates the use of poetry in the process of establishment of inter-civilization relations.

288

Ismet Smailoviæ POGLED NA PISMO I JEZIK LISTA GAJRET U 1913. GODINI Jezièka analiza jednog književnog djela, a pogotovu cijeloga godišta jednog lista u kojem se nalaze svakovrsni prilozi raznih suradnika, nije nimalo lahak zadatak. Da bi se takav posao uredio pravom znanstvenom metodologijom, tj. analitièki i detaljno, potrebna je prije svega iscrpna fonetska analiza, zatim morfološka, sintaktièka, a osobito leksièka, pa analiza tvorbe rijeèi, analiza stila, analiza stranih jezièkih elemenata itd. Za ovu priliku to bi bilo veoma opširno struèno izlaganje i izlazilo bi iz okvira teme i ciljeva ovoga skupa. No da bismo ipak imali neki uvid u jezik i pismo lista Gajret iz 1913. godine i informaciju kako je tada govorila i pisala bosanskohercegovaèka, uglavnom muslimanska inteligencija okupljena oko Gajreta, ja sam ovome svom izlaganju dao naslov Pogled na pismo i jezik lista Gajret u 1913. godini, što znaèi da se neæu upuštati u opširnu jezièku analizu, veæ æu samo pogledom obuhvatiti osnovne i relevantne znaèajke pisma i jezika toga lista u godini koja je prethodila 1. svjetskom ratu. Ali prije nego što poènem svoje izlaganje o tome, želim napomenuti dvije stvari: 1) Nisam odabrao list Gajret iz 1913. godine iz nekih posebnih razloga, jer takvih razloga nema. Mogao sam tražiti bilo koje godište iz perioda austrougarske vladavine u Bosni i Hercegovini, ali sam uzeo ovo iz 1913. g. jer mi se ono jedino našlo pri ruci u mojoj biblioteci, a do drugih godišta nisam mogao u Banjaluci doæi. 2) Pogled na jezik u ovom godištu lista Gajret usmjerio sam samo na redakcijske tekstove lista i na priloge u prozi. Poeziju nisam uzimao u obzir jer autori takvih priloga radi ritma, rime, poetskog izraza, pjesnièke slobode i još iz drugih razloga ponekad namjerno stvaraju posebne rijeèi, izraze i oblike, služe se arhaizmima, provincijalizmima, nešto skraæuju, nešto proširuju, a sve to ne daje pravu sliku ondašnjeg svakodnevnog govora, odnosno književnoga jezika. U ovom izlaganju najprije æu govoriti o pismu, odnosno o pismima kojima je štampan list Gajret u 1913. godini. Naslov lista svih brojeva u ovom godištu, mjesto izlaženja, datum i godina štampani su na 3 pisma: latinicom, æirilicom i arabicom. Ime i prezime urednika, cijena lista, visina pretplate i adresa uredništva štampani su samo latinicom i æirilicom, i to naporedo. Èlanci, rasprave, književni radovi, prijevodi i ostali prilozi 289

štampani su i latinicom i æirilicom, ali ne naporedo veæ po želji autora ili po nahoðenju urednika. Kad sam izbrojio u cijelom godištu sve priloge, ustanovio sam da ih je 140 štampano latinicom, a 94 æirilicom. Sve redakcijske rubrike, kao, npr. Gajretov glasnik, Poruke uredništva, Iz uredništva lista, zapisnici skupštine, izvještaji, razni oglasi i obavještenja, štampani su pretežno latinicom, ali ima i æirilièkih tekstova. Kada je rijeè o pismima kojima je štampan list Gajret, valja naglasiti da je u to doba bilo nekih Muslimana koji su zahtijevali da se Gajret ne štampa æirilicom veæ samo latinicom. U vezi s tim u trobroju Gajreta br. 1, 2 i 3 od 1. marta 1913. izlazi bez potpisa redakcijski èlanak pod naslovom Æirilica i muslimani, koji poèinje ovako: "Dok se kod ostalih prosvijeæenih nacija rješavaju zamašna pitanja, koja potresaju svojim velièanstvenim pojavama i rezultatima, dotle su kod nas izbile neke neozbiljne i dosadne zaðevice radi toga što se list Gajret štampa osim latinicom i æirilicom. Te zamjerice idu za separatizmom, idu za tim da se u ovo prosvjetno društvo uruèe politièki intransigentizam, da se iz njega iskljuèe svi oni koji imaju drugo mišljenje o pismu æirilici i zadatku društva Gajret. I to bi neminovno slijedilo da se redakcija lista ne drži jedne odluke glavne skupštine, a to je da se list ima ureðivati i æirilicom i latinicom, tj. onako kako ko želi da mu se radovi štampaju." Poslije toga pisac èlanka, poput nekadašnjeg Crnorisca Hrabara, koji je u 10. stoljeæu branio staroslovenski jezik i Æirilovo pismo, dokazuje zašto bosanskohercegovaèki Muslimani treba da se uz latinicu služe i æirilicom i da nema nikakva razloga da je odbacuju. Evo nekoliko reèenica iz takvog dokazivanja: "... Svakom je slobodno da ima neko svoje mišljenje, ali se nikad ne smije dopustiti da on to svoje mišljenje drugom na silu nameæe. Zato je najpravednije da se svakom dopusti na volju da piše onim slovima koje on za umjesno naðe." "Ljudi mogu biti hrðavi koliko god hoæete, ali je svako pismo dobro. Meðu protivnicima æirilice ima i taj razlog (!), jer vele da je æirilica pismo pravoslavne crkve. Peke, a zar nije latinica pogotovo pismo katolièke crkve. Pa ne samo ta dva pisma, veæ su uopæe sva pisma bila u službi raznih vjera..." "A da to nije pismo preko noæi meðu nama izbilo, najbolje govori ta èinjenica da su za vrijeme otomanske vlade svi listovi izlazili arapskim hurufatom i æirilicom! Gjulšen Saraj, Bosna, Neretva u Mostaru, zatim Saferska naredba, službeni oglasi itd. Još i danas ima tih listova, a još i danas ima svijeta koji to pamti. 290

Što se tada niko ne podiže pa da rekne: latinica je pismo muslimana u Bosni i Hercegovini. Što onda nikom nije palo na um da ide na upravu na Musalu da protestira što se za muslimane upotrebljava æirilica?" Navodeæi još niz razloga i dokaza u korist æirilice pisac èlanka zakljuèuje svoje izlaganje ovako: "Ovo nije mišljenje samo pisca ovih redaka, veæ to mišljenje zastupaju svi uviðavni radnici na kulturnom polju. A kad bi se dopustilo da takve nauène probleme rješavaju onakvi mentaliteti kao što su oni koji su protiv æirilice, onda iz temelja to ne bi bio kulturni problem, veæ stvar vašarskih cirkusa. Danas kada ima 80 postotaka analfabeta u našem narodu, možda i više, naša je glavna dužnost da taj svijet dovedemo do pismenosti, pa neka se služi kakvim god hoæe pismom. Mi æemo kako do sada tako i od sada svaki lijep i koristonosan rad štampati onako kako suradnici budu zahtijevali. Slažuæi se i pokoravajuæi se zakljuèku glavne skupštine da se list Gajret mora štampati i jednim i drugim pismom, mi æemo se toga i držati." Meðutim, ovaj èlanak nije jedini kojim list Gajret brani æirilicu. Odmah sljedeæeg mjeseca u dvobroju br. 4 i 5 od 1. aprila 1913. na prvoj, drugoj i treæoj stranici izlazi opet nepotpisani redakcijski èlanak s naslovom Muslimani i æirilica. U tom èlanku nepoznati autor historijskim èinjenicama i dokumentima dokazuje da je æirilica stoljeæima bila tradicionalno pismo bosanskohercegovaèkih Muslimana i da su se njome dugo vremena služili i turski sultani, turski namjesnici u Bosni i mnogi bosanskohercegovaèki domaæi begovi. Pri tome navodi kako su turski sultani: Murat II, Mehmed II, Bajazid II, Selim I, Sulejman I, Selim II i Sulejman II pisali više svojih pisama našim jezikom i æiriliènim pismom, a po ugledu na njih æirilicom su pisale i neke turske paše, turski namjesnici i ostali turski dostojanstvenici, kao npr. Mehmed-paša, Mehmed-beg Minetzade, Mahmut-paša Abogoviæ, Skender-beg gospodar bosanski, Ajas-paša hercegovaèki, Mustafa-paša - sultanov namjesnik u Misiru, Gazi Husrevbeg - sultanov namjesnik u Bosni, Mehmed-paša, gospodar Budima, i još mnogi drugi. Evo nekoliko i doslovnih izvoda iz tog èlanka: "U Bosni i Hercegovini æirilica je bila jedino pismo narodno, i to ne samo za pravoslavne i muslimane nego i za katolike. Naše takozvano begovsko pismo razvilo se iz kurzivne æirilice i nije ništa drugo nego samo jedna grana njezina... Koliko je æirilica bila ušla u naš elemenat, vidi se najbolje po tome što su neki naši begovi njom pisali sve što su znali, dok su za turska pisma uzimali naroèite pisare. Takav sluèaj bio je u èuvenoj porodici Èengiæa. I ne samo to: ima sluèajeva gdje su naši stari na svojim 291

bašlucima upotrebljavali æirilicu. Jedan takav natpis nalazi se u Èaðevini kod Rogatice, a drugi na grobu Mahmuta Brankoviæa u Brankoviæima, isto u Rogatièkom kotaru. Katolièki sveæenici i sav njihov puk pisali su isto sve od XVIII stoljeæa samo æirilicom; još 1737. izrièno je zabranjivao fra Luka Karagiæ upotrebu latinice..." "Ali proðimo svu tu daleku prošlost. Nijesu li naši svi stariji ljudi još i iza okupacije pisali samo svojim starim begovskim pismom, vrstom æirilice? Nije li turska uprava uz turski jezik i pismo priznavala i upotrebljavala samo æirilicu? Treba uzeti sva tri naša lista iz zadnjih godina turske vlade u Bosni i Hercegovini, Bosnu, Cvjetnik i Neretvu, pa æe se vidjeti da u tim zvaniènim i poluzvaniènim listovima stoji samo æirilica pored turskog pisma. Treba li poslije toga veæih, jaèih i neposrednijih dokaza?" I na kraju autor èlanka završava svoje izlaganje ovako: "...Iako se ovako oèevidno može pokazati tolikogodišnja tradicija æirilice, poèevši od turskog dvora pa do obiènih kajmekama provincijskih... mi ipak ne tražimo njezinu bezuslovnu upotrebu. Širokogrudi liberalizam naš je prvi i glavni princip u životu... Njegovati i uèiniti oba pisma i služiti se njima i preko njih za sve što vodi pravoj kulturi i svjesnom napretku, to je dužnost svih onih koji ozbiljno žele da budu uistinu prosvijeæeni i napredni elementi i koji to žele svome narodu uopæe." Kad danas èitamo ovakve èlanke i misli, izreèene i napisane u aneksiranoj Bosni i Hercegovini prije 80 godina, moramo biti ponosni na širokogrudost, objektivnost i toleranciju tih naših prethodnika i ne smijemo se zavaravati i sebi u zasluge pripisivati da smo samo mi u posljednih 20 godina pravi borci za jezièku ravnopravnost i ravnopravnost naših pisama. A sad da bacimo pogled na jezièku stranu lista Gajret u 1913. godini. Meðutim, prije toga potrebno je nešto reæi o autorima priloga èiji jezik promatramo i o glavnom uredniku tadašnjeg lista Gajret. Glavni urednik svih brojeva Gajreta u 1913. godini bio je Avdo Sumbul, koji je zbog svoga antiaustrijskog djelovanja i simpatija prema Srbima bio 1914. interniran u Arad, gdje je u tamošnjem zatvoru ubrzo umro. Svoje prozne priloge objavljivali su u tadašnjem Gajretu sljedeæi autori: Hadži Hamid Svrzo, dr Mehmed Spaho, Hasan Hodžiæ, Hamdija Muliæ, Osman Nuri Hadžiæ, Nazif Resuloviæ, Fejzulah Èavkiæ, Mustafa Spaho, Hifzi Bjelevac, Beæir Novo, Ahmed Rašidkadiæ, Hasan Nurkiæ, Derviš Tafro, Hasan Midžiæ, Fadil Kurtagiæ, Muhamed Zahiroviæ, Mustafa Èeliæ Gazanfer i Muhamed Hadžiæ. Velik je broj autora koji svoje priloge nisu potpisivali punim imenom i prezimenom veæ samo imenom ili inicijalima imena i 292

lahko (94. i to u jednoèinki Siroèe Nazifa Resuloviæa 2 puta. 84. 152). kuhati (73). mahramom (73). historijskoj (85). bez obzira jesu li objavljeni latinicom ili æirilicom. navodeæi primjere s oznakom stranice na kojoj se nalaze. gluh (46). vrhnula (137). hrðavih (137). suhe naredbe (153). opæeg napretka (162). opæem dobru (65).152).69). 35. kuharica (177). mahanu (38). sahat-dva (51). str. vehnula (165). 51. 127). npr. 156. nijeste. gluhi (46). historiju (15. sveopæa ljubav (173). Umjesto h imamo v samo u 3 primjera. 159). duhan (64). suhim ubrusima (139). Bez etimološkog h postoje takoðer samo 3 primjera. kuha (73).156). hrðavom (11). suhe pustare (95). oblika jesam. a zatim ono što ide u druge jezièke oblasti. historijsku (92. istoriju (95) i mana (95). nijesi. (177). pa ne znamo o kojem se autoru radi. u cijelom godištu uvijek su: nijesam. 127). shrvana (137). jedna kratka ocjena Mustafe Èeliæa Gazanfera o pjesmama M. Prije svega želim da naglasim da su svi prilozi u ovom godištu. pola sahata (43). i to: suvo zlato (58) u èlanku nepoznata autora i zatim suvobisernim oblicima (197) u prevedenom èlanku Filozof Anatola Fransa. postoje primjeri bez h: rðavog moralnog odgoja (96) i rðavih zabluda (96). i to opet u èlanku Nazifa Resuloviæa Umišljenost i hvalisanje. Svi tekstovi. opæeg dizanja (185) opæih uslova (71). pa tako imamo primjere: suhim plaèem (37). Prezentski oblici s negacijom pomoænog glagola biti. gdje mu po etimologiji nije mjesto: sahat (43. mahane (7).prezimena. a to su: kafu (198). uopæe (6. kahva (51).69. duhanom (198). shrvana (137). duhana (64). sveopæi znaèaj (154) sveopæa prosvjeta (154). vehnula (165). U ovom pogledu na jezik najprije æemo promatrati ono što ide u oblast fonetike. Samo na 3 mjesta 293 . shrvana (137). štampani dosljedno ijekavskim izgovorom. opæim interesima (14). Jedino je na 180. a najviše u rijeèi sahat. 139. halku (46). Na 2 mjesta. lahku (10). 11. tj. koji nemaju nikakva potpisa mogu se smatrati redakcijskim. gdje uz primjer 7 sahata stoji i u 2 sata (151). izuzev lirskih pjesama. sedam sahata (151). Rijeèi opæi i njezine izvedenice pisane su gotovo dosljedno samo sa æ. kahvene kašièice (73). kahvu (50. hrðavom (94. te u redakcijskom oglasu za Gajretovu skupštinu. opæeg stanja (16). 71. opæe èovjeèanstvo (42). nijesmo. lahak (10). 41. lahak (4). vehnula (137). Samo sam na 3 mjesta našao ovu rijeè bez h. historièara (120). suhe šljive (64. 52. suha šljiva (64). kahvedžije (152). 123). 142). Glas h gotovo dosljedno èuva se u svim rijeèima gdje mu je po etimologiji mjesto. Svare štampana ekavski. 65. nijesu. 101. sat. mahrama (73). Galas h se nalazi i u ovim primjerima: lahka (74). muha (47.

zasad manjka uz sirotište bašèa (41). pošljednji naèin (5). pošljedica toga jest (40). nalazimo ga i sa glasom t i sa glasom æ gotovo u istom brojnom odnosu. po avliji ili bašèi (51). mladom milijunerskom paru (52).nalazimo tu rijeè pisanu sa št: opštu pozornost (60). od svoje opæine (183). ali u èlanku Ahmeda Rašidkadiæa nalazimo ovaj primjer: radili su u svojim baštama (95). rijeèi opæina i opæinski pisane su dosljedno samo sa æ.94). naših opæina (40). pa nalazimo 11 puta milijun a 4 puta milion. Sa t ima 15 primjera: niko nije bio tako sretan (35). banjaluèka opæina (146). vaše bašèe (56). u pošljednje vrijeme (5). na one sretne èasove (36). od pošljednjih mjesta (16). bez ijednog primjera sa št: opæine (5). dvije stotine miliona ljudi (155) i milion ljudi (199). Gajretovu štipendiju (41). opæinski bilježnik iz Goražda (15). na dijeljenje štipendija (3). ali: i èetvrt miliona kruna (2). molio opæinu (123). 15 milijuna kruna (67). opæinsku štipendiju (41). nekoliko milijuna kruna (64). nove inštitucije (42). npr. u našoj opæini (147). koje dijete èine sretnim (36). opæina u Bileæi (146). I rijeèi bašèa i bašèovan nalazimo samo sa šè uz jedan izuzetak sa št. njihovih našljednika (95). ima na milijune gljivica (176). razvijala se u bašèi ðul-ružica (100). nesvjesno bi tumarao po bašèi (36). Meðutim. opšti propisi (73) i opšteg buðenja (185). napošljetku (65. ovaka inštitucija (42). kuæa s bašèom (50). sretne duše (36). sa svim svojim pošljedicama (58). i milijune kruna narodnog novca (70). Evo nekoliko takvih: dijeli ðacima štipendije (2). Gajret dijeli štipendije (8). uzdržavanje bašèe (41). da nastavim svoje študije (31). opæine Bihaæ i Mostar (68). njegova se pjesma razli zelenom bašèom (35). preko pola milijuna (20). pošljednjih 100 godina (4). Što se tièe pridjeva sretan s njegovim oblicima i izvedenicama. npr. za opæinsku bolnicu u Tuzli (116).: milijune i milijune potrošiæe i jedni i drugi (14). te su študije (6). kako si postala sretna 294 . najpogubnijih pošljedica (95). postaše višestruki milijunari (15). opæinski oci (40). snijege nanio milione štete (64). 25 milijuna kruna (67). opæinskim silama (39). Ima takoðer primjera gdje se u stranim rijeèima sekvenca st piše kao št. u pošljednje doba (158). svih opæina (147). uprkos mojih milijuna (54). Upadljivi su mnogi primjeri u kojima je glas s ispred suglasnika lj palatariziran u š. u pošljednjim brojevima (17). s pošljednjim dahom (55). Broj milion mnogo èešæe se piše milijun nego milion. npr. u bašèi (51). pošljednju mrvu (31). kad bašèovan njeguje (7). a danas toga u standardnom jeziku nema.

-irati i -isati i o nekim imenicama. koje su štampane samo u takvom tvorbenom obliku. nikoga ne interesira (96). radi toga apelujemo (214). kemijskim (109). nego je još konkretizovao (2). svako (64. Vi me vidjeste tako nesreæna i htjedoste me uèiniti sreænim (22). 50. a s nastavkom -isati postoje samo 2 primjera. Ostale važnije fonetske karakteristike uoèavaju se u sljedeæim primjerima: kaluf (14). naroèito o glagolima s infinitivnim nastavcima . da opravdate Vašu 295 . madžarskom (6). njega je uèinilo nesreænim (90). nesreæni graðanin atenski (90). 34. lijeènik je konstatovao dijagnozu (200). prekalufljen (14). npr. najbolje nam garantuje (147).(37). konstatujemo žalosnu èinjenicu (116). 89. 98. ali je ova godina bila sretna (65). Neka je svima sretno i hajirli! (147). kad su bili sreæni ili nesreæni (59). kemijski (139). demokratizovati (2). koji obustaviše svoju suradnju (116). 126) i 4 puta sa t kao tko (10. kroniènu (176). otkaze za suradnju (151). Morfološke karakteristike ne zaslužuju nikakvu posebnu pažnju jer su svi oblici i u deklinaciji i u konjugaciji i u komparaciji u granicama današnje jezièke norme. minuta i sekunda. kako æu i ja biti sretan (123). pažnju zaslužuju: poduzetnik. koliko li sam sretan (37). 63. otkazao je svoju suradnju (116). 91). ja nesreænik (54). ali bi se moglo nešto ukratko reæi o tvorbi rijeèi. reformiranog Gajreta (219). a nesreæniji od babe (200). defenziva (117).ovati. S nastavkom -ovati ima 12 primjera: organizovan rad (1). a upitno-odnosna zamjenica ko pojavljuje se 5 puta bez t. uèinila je od njeg jednog nesreænika (60). kristalizovan i stilizovan (214). kemijska (68). poduzeæe. i to: regenerisane (3) i reformisane (3). Što se tièe imenica. nitko (155). 156). kako æe otkazati svoju suradnju (116). niko (6. svako ovo poduzeæe (16). da se sretniji opet podigneš (62). safun (68). 126). Pa i oni rijetki sreænici (45). mnoga su naša društvena poduzeæa propala (16). prema poduzeæima sa slabim kapitalom (140). s fabrièkim poduzeæima (5). æirilicom je ratificirao ugovor (86). 91. a sa æ ima 12 primjera: da æu biti nesreæan (22). najnesretniji u braku (99). 38.: da poduzetnik daje posao radnicima (4). naša nesretna partajiènost (18). iko (21). za posao se mora angažovati (71). da budete sretni (105). kemièar (6). Odmah da kažem da takvih glagola nema mnogo i da se njihovi oblici nalaze sa sva tri takva nastavka samo u nejednakom brojnom odnosu. ja sam te ubio. znam da sam sreæniji od majke. koliko bih se sretnijim osjeæao (100). sretan u svome životu (113). suradnik. dok konstatujemo (147). mnogi su se živo interesovali (150). s nastavkom -irati ima 5 primjera: organiziraju se (9). Madžari (69). ilustrirati (116). dakle ko (44. suradnja. ofenziva (117).

februar. opet se treba prvo obratiti ljekaru (83). Umjesto tisuæa uvijek je hiljada. nauèen i lijepo odgojen (163). strojevi koji proizvode snagu (109). stajala je jednu minutu (55). Lijeènik je konstatovao dijagnozu (200). godini veæ i na jezik tadašnjeg bosanskohercegovaèkog javnog komuniciranja i književnog stvaralaštva. str. Jusuf Zija ef. da se uèenice odgoje u duhu koji prija (156). 2). Kad sam se povratio sa lijeènikom (200). a umjesto tjedan nalazimo samo sedmica ili hefta. Gradskom poglavarstvu u Tuzli potrebna su dva lijeènika (116). Upadljivo je da se sekretar uvijek i bez izuzetka naziva samo tajnik. npr. Pertevu. 1 i 12). npr. našem bivšem suradniku (116). lijepog i èestitog odgoja (96). mart. npr. Rijeè sudac takoðer je dominantna. Dok za svjedodžbu ne nalazimo nigdje sinonim svjedoèanstvo veæ samo svjedodžba. Salih ef. Muftiæ. ali: južno voæe. ali: valja se odmah obratiti ljekaru (27). 1 i 12). 1). lijeènièka svjedodžba (183). strogom disciplinom se vaspitavaju èlanovi (47). dotle uz rijeè odgoj i odgojiti postoji vaspitanje i vaspitati. koja u ovom izlaganju zaslužuje posebnu pažnju ne samo u odnosu na jezik lista Gajret u 1913. Hazim ef. Obukao se i otišao po lijeènika (200). Midžiæ. na mjesto tajnika Mustafe Islamoviæa (prilog Gajretu. šeriatski sudac (114). Izet ef.suradnju u Gajretu (151).: pošljedice rðavog moralnog odgoja (96). ali: da se èlanovi jednog društva vaspitaju (73). A sada da pogledamo upotrebu leksike. žito posijano sijaæim strojem (83). Ovdje mogu reæi da je Gajret imao tajnika i za vrijeme Kraljevine Jugoslavije. str. Hadžiegriæ. tajnik Fehim Kafadareviæ (prilog Gajretu str. Evo kakva je situacija u tom pogledu: Prije svega. januar. Rijeèi stroj i mašina stoje u brojnom odnosu gotovo naporedo (pa imamo: u parnom stroju (7). razni strojevi (109). tajnika Trgovaèke komore (116) itd. još sekundu (84). dobar uspjeh u društvenom vaspitanju (74). Spahe. 1 i 12). jedan šeriatski sudac (118). preporuèuju i ljekari (83). izvještaj tajnika (prilog Gajretu. i nema ni jednog primjera koji bi potvrðivao slavenski naziv mjeseca. surednik svih ozbiljnih listova (178). Takoðer nema ni jednog primjera da bi se hiljada nazivala tisuæa a sedmica tjedan. mašine i 296 . od našeg suradnika (116). str. Mehmed ef. bivšem vakufskom tajniku (82). primio se funkcije tajnika (prilog Gajretu str. vaspitanje duha (154). šeriatski sudac u Tuzli (150). tj. april itd. lijeènik u Bosanskom Petrovcu (148). ali rijeè lijeènik nije. npr. jer pored veæeg broja primjera za lijeènik nalazimo i 3 primjera u kojima se to struèno zanimanje naziva ljekar. imena svih mjeseci nisu slavenska veæ latinska. moæ duševnog vaspitanja (154). tajnièko izvješæe (prilog Gajretu. još minutu (84). šeriatski sudac (183).

lumpaèenje i utemeljaèina. a zatim blagovalište (40). ili ako se èuju.: Prostitucija i lumpaèenje mora biti apsolutno iskljuèeno (142). ili: Muslimanska štedionica upisala se za èlana utemeljitelja našeg Gajreta i odmah uplatila 297 . Rijeèju utemeljaèima oznaèavao se prilog utemeljaèa nekog društva. sveuèilište i univerzitet. npr. Još desetak dana.šibice (69). Baš ni u jednog elementa u našoj zemlji nema tako primjetljivih staleških razlika kao kod nas (74). etnièka zajednica. U opisu Vakufskog sirotišta u Sarajevu na 3 mjesta nalazimo rijeè blagovalište sa znaèenjem blagovaonica. Tako npr. rijeè elemenat gotovo uvijek znaèi narod. svjedožba. koji je veæ bio velik (66). sudac.: Èim se uðe u hodnik s vana. omladina i mladež. kat. Koliko je æirilica bila ušla u naš elemenat (87). tvornica i fabrika. pa æe uz prvi zvižduk vatrenjaèe ostaviti Sarajevo (32). npr. hiljada i latinske nazive mjeseci.) koliko i najjaèi fizièki rad (142). upotrebu raznih mašina (109). godine. a rijeèi gospodarstvo i gospodarski èešæe su nego privreda i privredni.. val i talas. na desnoj se strani nalaze prostorije za upravu sirotišta. a to se može najviše da primijeti kod muslimanskog elementa (68). Iznenaðuje rijeè vatrenjaèa u znaèenju voz ili vlak.. Bez odgovarajuæih sinonima našao sam ove rijeèi: voz. znaèenje im je drukèije nego 1913.. znanost i nauka. 5).. stoljeæe i vijek. kuhinja.: U prošlom broju smo javili da se banjaluèka opæina upisala za Gajretova utemeljaèa. izvještaj i izvješæe. a neobiène su i rijeèi: kamatnjak. npr. ovo je naš muslimanski list koji širi kulturu i prosvjetu meðu našim elementom (prilog Gajretu. ili: Na lijevoj se strani ulaza nalazi isto velika soba kao i blagovalište (40). muzika. nove vrste alata i mašina (5). Naporednu upotrebu u približno jednakom brojnom odnosu imaju i sljedeæe rijeèi: domovina i otadžbina. tajnik. brzojavni. prema industrijskim mašinama (109). uslov i uvjet. Rijeè kamatnjak upotrijebljena je sa znaèenjem kamata. knjižnica.: jer smo mi elemenat zapušten (18). vazduh i zrak. I na kraju bit æe zanimljivo ukazati na neke neobiène rijeèi koje se danas ne mogu èuti u Bosni i Hercegovini. odnosno trpezarija. a rijeè lumpaèenje ima isto znaèenje kao i lumpovanje. npr. npr.. zanat i obrt i još neke druge. npr. Blagovalište je samo jedna velika soba (4). položivši odmah cijelu utemeljaèinu (146). i nekoliko sati.. zemljopis. kukci.: Radi ovog stanja sve su banke zadržale s poèetka svoj kamatnjak. odnosno univerza.. str. i mi se kao prosvjetni organ našeg elementa osjeæamo moralno zaduženim (153). ili: prostitucija i lumpaèenje iziskuju isto toliko hrane (.

Najinteresantnija je rijeè partajiènost sa znaèenjem pripadnost nekoj politièkoj stranci. Suleiman I. No i ovo je. Bayazid II. ekonomski udar našeg elementa. Selim II and Suleiman II. i što se u današnjem zvaniènom jeziku i jeziku javnog obavještavanja èuva i njeguje. mogao obuhvatiti. za ovu priliku ovo bi bilo najvažnije što je moj pogled na jezik lista Gajret iz 1913. natražnjaštvo i partizanstvo naših muslimanskih politikana iz Bosne onemoguæuju Gajretu materijalno da svoju delatnost razvije što jaèe. Selim I. a što je najglavnije i najžalosnije zaslepljenost. g. pa tako u Gajretu od 1. In a large number of issues in this year one could follow a dispute about the reasons for writing in Cyrillic or Latin script. strani umjesto nje nalazimo rijeè partizanstvo u ovoj reèenici tadašnjeg predsjednika Gajreta dr Avde Hasanbegoviæa: "Poratne prilike. dovoljno da se vidi kako se govorilo i pisalo u prvim decenijama 20. na 234. Many arguments were offered in favor of Cyrillic script. but. odnosno partiji. npr. Mehmed II. ili: tu je opet naša nesretna politièka partajiènost (18). That is why we chose to offer an outlook on the language and alphabet of only one journal. on the other hand. staležu. There is no particular motive why should one analyze the Gajret in 1913. Bit æe da je i tada ova rijeè bila neobièna pa se tražila neka bolja." Eto. such as Murat II. odnosno ne èuva i ne njeguje kao bosanskohercegovaèki autohtoni i autentièni jezièki izraz. bez razlike u rodu.. wrote many letters in our language and in Cyrillic script. An Outlook on the Language and Alphabet of the Gajret Journal in 1913 In 1913 several journals were published in our parts.. it might be the interesting reason for it. ili: U interesu je Gajreta da se u pododbor biraju lica bez razlike na partajiènost (18). and it is almost impossible to do an analysis of language and script of one journal only. stoljeæa u Bosni i Hercegovini. particularly under conditions such as ours. što je od takvog jezika do danas ostalo a što nije. šta više i u partajiènosti (18). a opširnija jezièka analiza sigurno bi ukazala na više detalja i pojedinosti.èitavu utemeljaèinu (184). avgusta 1925. Their example was followed by a great deal of Ottoman Turkish digni298 . nadam se.: Gajret je nas svih: malih i velikih. and that is the Gajret in 1913. In a number of articles one could see the statements that a considerable number of Ottoman Sultans.

but only in initials. Fadil Kurtagiæ. 299 . Having examined the Gajret in 1913 meant also to see what was the way and style it had been written in it eighty or so years ago. It is also interesting to note that all the contributions but the one on page 180 about the poems of M. Hamdija Muliæ. It is interesting to note that all the three newspapers from the last years of the Ottoman rule in Bosnia used only the Cyrillic script alongside the Turkish language. one can find the contributions from. One can conclude that the Gajret was the product of 20th century and that it contributed to the Bosnian-Herzegovinian autochthonous and authentic linguistic expression. Mustafa Èengiæ-Gazanfer and others. Svara had been published in iyekavian dialect. The editor-in-chief in 1913 was Avdo Sumbul. He was famous for his sympathies towards the Serbs and his anti Austro-Hungarian position and activities. In this year.taries. A great deal of authors did not give their full name and surname. Dr. so we do not know who they were. by: Hajji Hamid Svrzo. Osman Nuri Hadžiæ. Mehmed Spaho. Hasan Hodžiæ. The sound h was meant and attempted to be retained in all its rightful places. among others. Hifzi Bjelevac.

300 .

u masovnim medijima. Da budem precizan. a Narodna uzdanica prohrvatska. dijelom se sve ovo dogaðalo i prije 1918. u pogledu jezika jeste jer smo prepušteni njegovoj jednostranosti .* To je gvozden luk koji nije moguæe nategnuti. Kako stvari idu od 1918. još u doba Austro-Ugarske. 1631. što milom što silom. odrièuæi se svojih jezièkih osobenosti.u obrazovanju. Hevai.Alija Isakoviæ VID BOSANSKOG JEZIKA Leksika bosanskomuslimanskih pisaca preporodnog perioda i naši pravopisi Kako su Bošnjaci krupna stasa. Naravno. Znaj da su im tako i rijeèi krupne. ulazeæi u Kraljevinu SHS kao neizdiferencirana narodna masa s pretežno opredjeljenskom inteligencijom. da bi se lakše iseljavala. u administraciji. održavanih u viševjekovnoj tradiciji govorenja i pisanja. politièki opredjeljivala i asimilirala. te je Gajret bio prosrpski. Osnovna narodnosna masa bila je nepismena. * da se mogu sricati. èak i muslimanska kulturno-prosvjetna društva. zapravo veæi dio . ali je u novim državnopolitièkim prilikama sve bilo oficijelno instrumentalizirano. bez obzira na poslijeratne slatkorjeèive zakljuèke o književnojezièkoj toleranciji. odricali imena bosanski jezik. Prvo su se. 301 . Pa ih onda dovesti na metrum. ekonomski upropašæena i prepuštena politièkoj nesigurnosti. Ako u pogledu nacionalnog statusa nije više tako. dijelom i fizièkoj nesigurnosti.prihvatili su hrvatstvo. Bosanski Muslimani su na dobrom putu da izgube svoj jezik. Tu se ništa nije promijenilo nabolje od 1918. To se može lahko utvrditi poreðenjem leksike u meðunarodnoj i poratnoj bh. a oni drugi. i saobrazno tome poèeli svoj jezik nazivati srpskim. u toj i takvoj praksi bio je snošljiviji meðuratni period. i poèeli se priklanjati hrvatskom književnom jeziku i upotrebljavati to ime. Oni muslimanski intelektualci koji su imali politièkih ambicija opredjeljivali su se kao Srbi. do danas.

Lektori obièno promijene samo jednu rijeè iz Tanjugovog ekavskog teksta. praktièno. autor tursko-bosanskog rjeènika. Kako je u medijima tako je i u obrazovnom sistemu. i nominalno. Potpuno uprazno. niti je dovoljan da se u to povjeruje. standardnojezièki prostor popunio je tanjugovski jezik uèinivši ga. Niti je ko javno pobijao moje tvrdnje. autor èuvenog Ljetopisa. i valja ih mijenjati. lani. a porodièna tradicija se gasila. imali su u svome pamæenju. Mostarskog savjetovanja o jezièkoj toleranciji. do danas bh. u prosvjeti i administraciji. Zato preporuèujem pokretanje struène publikacije o bosanskom jeziku da bi naše nove generacije što nauèile i starije se podsjetile. tièe zajednièkog bosansko-srpsko-hrvatskog jezièkog standarda u našim zajednièkim masmedijima. u pisanim tragovima i u imenovanju bosanski jezik. Mostarac Omer Humo. Ja pratim leksiku u Osloboðenju ravno 25 godina. rijeè lane. premda važeæi Pravopis iz 1960. danas ga nemaju.štampi. Ovdje o tome nije rijeè. Kada su Bosanski Muslimani prije stotinu godina poèeli s evropeizacijom. Srba i Hrvata. Naizgled. godine do 1985. to je nemoguæe. Stoèanin Hrle. 1631. Dakle. Meðutim. Sreæom. govorim ovdje o bosanskom jeziku u okvirima bosanskomuslimanskoga kulturnopovijesnog kruga. godine. prevodilac s arapskog. Ljudski vijek nije dovoljan da se to dogodi. u sto pedeset djela. Spomenut æu ovdje neke starije autore i djela koja izravno govore u pohvalu bosanskome jeziku: Na prvom mjestu je Muhamed Hevai Uskufi. Što se. S tom namjerom radio sam na leksici u bosanskomuslimanskih pisaca uzimajuæi karakteristiène primjere od 1550. pak. godine ne pružaju Muslimanima ni minimum jezièkog poštovanja. objavljujuæi djela današnjim pismom. i pravo je èudo kako još poneki pisac potegne staru dobru bosansku rijeè. godine. i njegova bosanskohercegovaèka depandansa zvana Pravopisni priruènik iz 1972. iskazivanja i dogovora Muslimana. autor prve u nas štampane knjige arebicom i Bosanskog 302 . Od 1945. ijekavskim oblikom istoène varijante. 1965. Mula Mustafa Bašeskija. Ja sam o ovome govorio i pisao u više navrata. to je stvar zajednièkog prosuðivanja. od teksta Nervoza u našem književnom jeziku objavljenom u Odjeku. niti je bilo koja tvrdnja išta izmijenila u praksi. veæ sada ima takvih i meðu onima koji jedva da su bili roðeni u vrijeme održavanja tzv. latinicom i æirilicom. Ovo su fragmenti te cjeline i teško je o tome govoriti kratko i konzistentno.

pod naslovom Bosanski jezik. Tako je i Jakov Mikalja. Žepèak Ilhamija. alhamijado tekstova. godine tvrdi da Bosanci i Hercegovci "kažu uopæe da govore bosanski ili naški. bosanskog kuhara. dakle. a Andrija Kaèiæ-Miošiæ "u bosanski jezik" prevodi svoju Korabljicu s latinskog i italijanskoga. Samo. Bošnjaka. Mevlud nami daj bosanski napiši). u postojanje starih bosanskih tekstova. ali koja nije samo èudo prošlosti. Muslimani nisu njeni potpisnici. zalagali se za usvajanje bosanskog govora kao opæeg književnog jezika. Tzv. 1660. postojanje bosanskog brdskog konja." I. Isto tako. Katanèiæ. Muslimani æe se jezièki opredjeljivati. u postojanje bivših Bošnjana. još mnogo prije manifesta iz 1850". kao što su se do juèer nacionalno opredjeljivali. autor popularnog spjeva o Muhammedu (Moliše me kolašinski prviši. "u nastojanju za književnim jedinstvom Južnih Slavena. 1937." Tako jezik imenuje i Matija Divkoviæ. ni kao jedinstvena norma. od ranga narodnih umotvorina. Sve dok postoji srpski jezik. narodna osnovica našeg književnog jezika. u svome hrvatsko-italijansko-latinskom rjeèniku tvrdio da je bosanski jezik najljepši meðu našim dijalektima (la lingua Bosnese la piu bella). dok postoji hrvatski jezik. Tako neæu nikoga uvjeravati da postoji bosanski jezik. godine. zajedno s Vukovim hercegovaèkim i Danièiæevim vojvoðanskim. draže im je kad se kaže Bosanci. Ne bude li tako. Friedrich Krauss u pogovoru epu Smailagiæ Meho 1886. tako su. pisma bosanèica. postojat æe i bosanski. taèke zakljuèaka. u tekstu Bosanski jezik i stil.. u knjizi Od tradicije do identiteta istièe kako su Kanižliæ. srpskohrvatski. i toliki drugi. a to se dogaða i 303 . što se vidi iz 1. bosansko-turskih rjeènika. Sekuliæ objavila je ovo 1941. prije Beèkog književnog dogovora. hrvatskosrpski praktièno ne postoji. zaista. bio bih potpuno indiferentan prema neèijoj tvrdnji da bosanski jezik ne postoji... nego i èudo sadašnjosti. govor i stil. s poèetka 17. i oni sami bistri ljudi koji sve ispravno prosuðuju. Kao što je èitav njihov jezik. Akademik Aleksandar Beliæ. Jezik i stil Bosne. to je jedna kolektivna umetnost èiste genialnosti. ni kao narodni. vijeka. Muhamed Hadžijahiæ.. Nikšiæanin Salih Gašoviæ. Dok je ta konvencija primjenjivana u praksi." Ovdje je mjesto i poznatoj Isidorinoj reèenici: "Svi Bosanci sobom lože onu tamnu vatru koja u njihovu jeziku i stilu nikada ne dogoreva. zakljuèuje: "Nema nikakve sumnje da je bosanski jezik. Appendini i I. postoji samo kao konvencija.rjeènika (Lugati bosnevi). tzv. Kada je u Sarajevo došao Evlija Èelebi. Jezik im je blizak latinskom. zapisuje: "Narod se u ovim krajevima u puèkom govoru zove Bošnjaci. Popoviæ. kao što bih bio izlišan kad bih nekoga uvjeravao u postojanje Bosanaca.

1631. 304 . Proèitajte njegov roman Ponornica i poemu o majci Hanifi. 1404. "Ja u pisanju Rjeènika nijesam gledao ko šta vjeruje. njihove leksièke osobenosti. isto ili srodno.1): "Naš èestiti starina (. u vrijeme dopisivanja Ali-paše Rizvanbegoviæa sa Njegošem. školski je èas. To se najlakše vidi u djelima Skendera Kulenoviæa.. zato pišem v. takoðer u krajišnièkom pismu.. Poèet æu ovo citatom najveæeg proznog pisca toga perioda Edhema Mulabdiæa iz teksta Jezièko iverje (Zeman. Ovo možemo rezimirati nimalo pretjeranom tvrdnjom: Kakvi su meðunacionalni i meðukulturni odnosi bili u vrijeme Hvalovog zbornika. a tisuæu imam. zato sam u Rjeènik uzeo rijeèi po svim ovim narjeèjima". u vrijeme Muhameda Hevaije. šire se danas i na ostale bh. mora postojati i u Bosanskih Muslimana. iste godine kada je finalno oblikovao svoje jezièke norme. malo ko je poštovao njihova jezièka svojstva. sve što naša braæa Hrvati. Hiljadili se ovaki!" U mojoj ekscerptiranoj graði za rjeènik karakteristiène leksike imam prvo bilježenje hiljade u krajišnièkim pismima iz 1636. ili je pak svako svakome. Muslimani imaju privilegij da budu samo korisnici. jedinog Muslimana koji je bio pridruženi potpisnik Novosadskog dogovora. a okolina sociološki. nego kako ko govori. hrišæanin je pravoslavac. ali pet sati. i tako dalje. i nova leksièka bogaæenja.. a buduæi da je glavna namjera mojega posla bila da se pozna jezik po svemu narodu. takvi su i danas. jedno je sveæenik a drugo sveštenik. Srbi i Crnogorci njeguju u svome duhovnom krilu. èistota stila i èistoæa ulice. Ove leksièke dvojnosti.. razvijenije ili manje razvijeno.82.) darovao je u dobrotvorne svrhe dvanaest tisuæa. piše on Sreznjevskom 1852. da mi èinite poslati moe knige ili hiljadu groša". ali ne i baštinici. ali im se i ne priklanjati. Vremenom okolica ostaje kao geografski pojam. veæ prema analogiji.. m..danas. Moglo je biti samo plodotvornog prožimanja i bogaæenja. Ni jedan od ovih naroda nije nedonošèe na ovom prostoru.. Od Vuka naovamo. pisce. premda ni on nije usvojio sve oblike sa h. Zato se dogaða da ti pisci poštuju pravopise u onoj mjeri u kojoj pravopisi poštuju njihove jezièke osobenosti. . godine: "Ne bi mi uzdarje. Osnovna leksièka karakteristika bosanskomuslimanskih pisaca preporodnog perioda: ne zazirati od jezièkih bogaæenja iz ostalih istojezièkih kulturnih centara. i u Hevaije iz 1651. i niko nikome nije dužan. II/1912. sedam godina kasnije: "Ovo godišæe pasalo ukrcano je dvi tisuæe karih". a kršæanin katolik. autora prvog bosansko-turskog rjeènika.. Vuk je postupio korektnije od svih kasnijih pravopisaca. Dakle.

puce mjesto dugme. nosilo mjesto tabut. ð u gj. nisu nikada sudjelovali u njihovim izradama. Gajreta. takva u takova. koji se još radi. otac mnogih kovanica u hrvatskom književnom jeziku od kojih su neke sada dio našeg svakodnevnog rjeènika. vijeka. dakle 1. Meðu305 . Leksika u objavljenim djelima bosanskomuslimanskih pisaca tradicionalna je s viševjekovnim kontinuitetom.8 odsto. Mulabdiæ se jasno izrazio o svome jeziku. U njega je gnoj. govedar mjesto èoban. Tako je postupano i prema jeziku Osman-Aziza (Osmana Nuri Hadžiæa i Ivana Miliæeviæa). žlijeb mjesto oluk. lubenica mjesto karpuza. a ne ðubre. bez obzira na prohrvatske i prosrpske politièke struje meðu njima. ko u tko. Autorov jat izmijenjen je u korijensko ie. mora se reæi da muslimanski pisci s pravom nisu poštovali postojeæe pravopise. ognjilo mjesto èakmak. zdrav bosanski jezik i prirodno je što nije mogao ostati indiferentan prema svim novotarijama i svim jezièkim anomalijama. Ne samo Skender Kulenoviæ. Zadržat æu se na dva primjera. veæ i brojni drugi iz mnogih generacija. Prireðujuæi knjižicu Rukovijet šale. i za Rjeènik JAZU. Veæ sam ranije navodio kako je meðu 608 izvora za šestotomni Rjeènik Matica samo 11 muslimanskih izvora (meðu listovima nema Behara. u Zagrebu. Nešto je slabije u uzetoj graði za Reènik SANU. bez ikakvih novih i tuðih rijeèi. o jeziku svoje generacije. nije moguæno utvrditi. koji je gajio najrafiniraniji jezièki osjeæaj. meðu bosanskomuslimanskim piscima ima malo leksièkih razlika. Mulabdiæ je gajio èist. lahko u lako. Njegova djela štampana u nakladi Knjižare Lav Hartman. koji je okonèan 1976. Veæina naših trajnih svojstava tretirana je pravopisno kao neknjiževni oblici. stupac mjesto direk. ili je izostavljena. Ovaj leksièko-pravopisni nesklad u štampanim djelima naših pisaca èesto je otklanjan nasilnim zahvatima u njihov jezik. U kojoj je to mjeri raðeno sa znanjem autora. Generalno gledano. svitnjak mjesto uèkur. kut mjesto budžak. Matici hrvatskoj i èasopisima u Zagrebu pretrpjela su jezièka prilagoðavanja nekim tadašnjim hirovima književnojezièke politike u Hrvatskoj. I danas bi mnogi pisci mogli pozavidjeti Hevaijinoj narodnoj leksici iz njegovog tursko-bosanskog rjeènika s poèetka 17. posebno." To je bilo vrijeme prepuno jezièkih i.I pored ovakvog pravopisnog stanja mogu slobodno reæi da do 1918. Edhem Mulabdiæ je objavio pripovijetke Na obali Bosne 1900. "Nastojao sam da ovu zbirèicu izdam na èistom našem jeziku. o jeziku svoga naroda. Bisera). graða mjesto japija. leksièkih previranja poslije objavljivanja Hrvatsko-njemaèko-talijanskoga rjeènika znanstvenog nazivlja èiji je autor Bogoslav Šulek. godine. Valja proèitati njegov roman Zeleno busenje iz 1898. 1893. zrak u vazduh i tako dalje. daiža u ujak.

O govoru i pisanju glasa h u bosanskih Muslimana mogla bi se napisati pozamašna knjiga. Da li iz veæeg uvažavanja autora ili zbog nedostatka jezikoispravljivaèa. upotrebljavaju i tu (gdje još nije odomaæeno. Reljkoviæ. ne znam. a kovanice opet nijesu postale u duhu narodnog govora. godine. A.) pravilno h èine uslugu doslednosti našeg pravopisa./69.minaret. i vremenski i prostorno.bašta. 1902." kaže Mulabdiæ. sedmerica . takvi . Oni su u tome dosljedni." Beliæ u Pravopisu iz 1923. Takoðer Asim Peco u poèasnom broju Zore. ne nego aždaja! Nevjerovatno! 306 ." Ono h koje je protjerano iz današnjeg Pravopisa imaju: Gunduliæ. dakle . piše Pavle Iviæ u Dijalektologiji sh. glas h gubio pravo graðanstva pokazat æu na primjerima rijeèi aždaha u raznim izdanjima Beliæevog Pravopisa: 1923. Jukiæ u Bosanskom prijatelju ima duhan. Sarajevski vjesnik. I tako dalje. štampane u Hrvatskoj dionièkoj tiskari u Mostaru. lice .sedmorica. Mulabdiæ je bio i protiv olahkog uvoðenja zamjena za strane odomaæene rijeèi. vulkan mjesto žegara. naroèito centralnohercegovaèkom. još podržava h: "Oni pisci koji. "Svako æe zaista radije reæi tunel nego prorov. autor nedavnog poljsko-hrvatskog rjeènika.kuran." Tako. u tekstovima ovih autora objavljenim u Sarajevu (u Nadi i Beharu) jezik je autorski. èesto sretamo pojavu sekundarnog h ispred sonanta r. pobiže u pobježe.lako. Mulabdiæa povodom Ljubušakove smrti. 1968. i Pravopis 1960. marva. munara .: "Odranije je poznato da na hercegovaèkom podruèju. sevdahluk u sevdaluk. 1902. To potvrðuje i Šantiæeva pisana rijeè.sat. kao da je radio neki današnji lektor. proha. 1950.toèka. èak i Julije Benešiæ. povodeæi se za svojim narodnim govorom. Šulek. uho. aždaha. Divkoviæ. bašèa . sahat . Autor je morao štampati napomenu na kraju knjige Štamparske pogriješke. Kaèiæ. uèiti (knjigu uèi) u èitati. Sve je to pedantno uraðeno. sa žaljenjem. "jer su ove tuðe rijeèi mnogo starije od kovanica. Kako je. èak marha. Njegoš. što se vidi u bilješci E. bilo je aždaha (aždaja). Navest æu ovdje primjer Mehmeda Dželaluddina Kurta i njegove knjige Hrvatske narodne ženske pjesme (muslimanske).: aždaha. pivaše u pjevaše. Iz ovih ispravki vidi se da su prilikom štampanja knjige neke rijeèi zamijenjene: nena u neva. moram reæi da su izdavaèi. aždaha=aždaja. "Muslimani po pravilu èuvaju h". Evo nekoliko primjera tih nasilnih zahvata: ko je postalo tko. èejrek .takovi.tim. aždaja=aždaha. jezika.èerek. 1934. urednici i redaktori vrlo rano poèeli mijenjati jezik u muslimanskih pisaca. vremenom. safun u sapun.lišce. lahko . Kur'an . taèka . I.bosanski. Hanibal Luciæ. Ljubušak je smatrao ispravnim oblike lahko i mehko.

mejdan. munara. drhtati. to valjda ne bi navelo Vuka da ga uvede u književnost." U prilog upotrebi glasa h služi i treæa taèka Književnog dogovora u Beèu 1850. i to osobito muhamedovci." Veæ stari Bartol Kašiæ. pandža i pehlivan. Bokelji i Crnogorci. itd. Komentirajuæi Tursko-bosanski rjeènik nepoznatog autora iz 17. pelivan (?). megdan. v. zijafet. barjak. Nije predmet ove teme da govorim kako je danas. menðuha. (Hevaijin rjeènik Potur-šahidija zaslužuje posebnu pažnju. vjerovatno prema analogiji: drktati . aždaha. Što taj glas govore Dubrovèani. dostojno prireðen. baštovan. v. Sretni smo što je ovih dana ponovo štampan u tuzlanskom Univerzalu. umj. K tome se slovo h opravdava i prošlošæu našega jezika i poreðenjem s drugima slavenskim. bašèovan. vijeka Derviš Korkut jasno istièe kako autor "nije smatrao neèim stranim turcizme koji su se veæ bili ukorijenili u našem jeziku. i kao što narod naš obadva vjerozakona na mnogo mjesta po južnijem krajevima govori. Edhem. Popoviæ u svome Reèniku iz 1884. koja glasi: "Našli smo za dobro i za potrebno. umj. Dakle je gramatièki pravilnije pisati ga nego ne pisati. umro 1650. Drugi primjer eklatantnog nepoštovanja bosanskomuslimanske jezièke tradicije otkrivamo poreðenjem djela iz 1895. U Pravopisu je i Zulejka. tu je i Ethem. a spomenuti Pravopis Ahmed..) Maretiæ u svojoj Gramatici piše: "Vuk je h uveo u književnost držeæi se govora manjine naroda. Zulejha. èerek. aždaja. arapskim i perzijskim rijeèima. soluf.umj. bajrak. jer oni inaèe ne govore središnjim govorom. godine nije poštovao bosanskomuslimansku jezièku tradiciju vidjet æemo na primjeru pravopisnog normiranja muslimanskih vlastitih imena. nadam se. minaret (?). Svi ti razlozi zajedno uzeti pretežniji su od èinjenice što veæi dio naroda h ne izgovara. pa se nije trudio da im naðe zamjenu: fesliðan. i ovaj autor kao i mnogo.. Ahmet. kao što oni vjerozakona zapadnoga pišu h. bašta. kandža. Na pisanje slova h nagnala je Vuka velika potreba jer bez njega bi nam jezik bio podosta raspojas i aljkav. lijepo opremljen i. meðutim. bašèa. izgovaraju ga ovdje-ondje po Bosni i Hercegovini. Ne moram posebno isticati da su prvospomenuti oblici jedini u naših pisaca toga vremena. izdatog u Sarajevu a zove se Tumaè turskim. dakle tumaè s poèetka bosanskomuslimanskog književnog preporoda u kojem stoji: Alah. i Pravopisa koji je sada na snazi i preporuèuje malo Alah.Do koje mjere Pravopis Matica iz 1960. izbirljiviji Hevai ne prihvaæa rijeè makaze veæ nožice". piše: Ahmet. da bi i književnici istoènoga vjerozakona pisali h svuda gdje mu je po etimologiji mjesto. "ima oblike sa sekundarnim h: 307 . èejrek. Ahmed. perèin.

Evo kako izgleda odnos opæi / opšti. tzv. aždaha. gdje na primjer kod Divkoviæa imamo mehko. aždaja. piše Ljubušak u zbirci iz 1889. što je stari dubrovèanizam. lahka. 1631. niko prema tko. taèka. koje imaju i neki drugi Slaveni. hendek. odnos ko. Biser i Nafija Sarajliæ 1916. vidjet æemo da su oni i u tim prilikama ujednaèeni. lahko. te jedanput samo ziehnu. U uzorcima koje imam. Evo nekoliko primjera karakteristiène leksike s glasom h u rijeèima koje nisu turcizmi. veæ prema tome ko je njihov izdavaè. Ako u ovih preporodnih pisaca promotrimo neke oblike. piše Bašagiæ u djelu Bošnjaci i Hercegovci i Behar. opšti) ušlo u naš jezik iz crkvenoslavenskog. redaktor. lagahno. Razumije se. ko. mejdan. Poznato je da je št (sveštenik. Behar. ili neposredno iz bosanskih govora". Biser. kao izrazite markacije meðuvarijantskih podjela. piše Ljubušak. jendek. lahkovjernost. Ogledalo. Behar. s obzirom na današnje meðuvarijantske podjele. u oblicima koji su u postojeæem Pravopisu svi proglašeni neknjiževnim! Pišu bajrak. Svi ovi autori pišu turcizme u oblicima koji su bliži izvornom. Oman-Aziz. tanahno. za koje potvrdu nalazimo i kod M. a ne bajrak. u Hörmannovoj zbirci. urednik. lahko. nitko jeste 41:11.. Za ove forme Kašiæ je poticaj mogao dobiti iz djela bosanskih franjevaca. lahko. nitko. Æatiæ. niko. dok posebno stoje primjeri primehkano.. mehkoput. v. a "mesto tih glasova u zapadnijem krajevima našeg 308 . piše Bašagiæ. Držiæa. primarno jer je životno: lagahan. Mulabdiæ u Zelenom busenju. èerek. lahak. Oblik mehak ima u Ljubušaka. koji su u Bosni uobièajeniji. i danas. vijeka i u Hevaije. taèno. piše Ljubušak. list Bošnjak. oblici tko. Gajret. dakle. takoðer Ljubušak. Oblik ko je veæ u krajišnièkim pismima s poèetka 17. lahkoæa. lahkoumnost. Premda su ovi autori bili više prohrvatski naklonjeni. malahno. piše Bašagiæevo Ogledalo. lahkouman. megdan. èejrek. a u Bosanaca je steklo sva graðanska prava jer nikada nije nestajalo. a taèka i taèno prema toèka i toèno 11:6. Bjelevac i Kulender u svojem Tursko-bosanskom rjeèniku objavljenom 1912.liepahno. sekundarno h. a neki objavljivali i u Zagrebu. Gašoviæ. U Vuka je kao u bosanskih pisaca tko.. piše Ðikiæ i Biser. ima izvjesnog kolebanja u pojedinih autora. u Mulabdiæa. (Darija Gabriæ-Bagariæ: Jezik Ivana Bandulaviæa). toèka i toèno nisu prevladali nad oblicima ko.

povodom jezika Kikiæa.. Allah. pogovor knjizi I. (Vasilija Radojièiæ pjeva na Radio-Beogradu.naroda upotrebljava se i izvornije sveæenik. Zakljuèak Bosanski jezik postoji u narodu i u literaturi koliko hrvatski i srpski jezik. 1948. dva sistema u funkciji posebnih 309 . razlozi su politièke.. najjeftiniji i sl. i koji . 222. što je èista smisaona i lingvistièka besmislica jer je Allah vlastito ime. Tomo Maretiæ ima rijeè osammjeseèni (osammjeseèni boravak. Aleksandar Beliæ. Dakle. èiji propisi nisu sasvim u skladu s izgovorom arapskih rijeèi. do 1985. i to æirilicom!. Ako je to manje poznato široj javnosti. (Pravopis. Ako se držimo principa piši kao što govoriš. posebno Bosanskih Muslimana (Bošnjaka). "Pišuæi takve rijeèi s udvostruèenim suglasnikom Kikiæ se nije obazirao na naše tadašnje pravopise. Dakle. piše alah!. zatim Muhammed (jer nema toga neodnaroðenog. džehennem i džennet. koji je stariji od Vuka Karadžiæa. veæ se oslanjao na govor Muslimana koji arapske rijeèi izgovaraju mnogo taènije nego ostali". jasna prevaga oblika koji su karakteristièni za zapadne krajeve. l i m u bosanskomuslimanskim govorima i u pisanoj rijeèi: Svi dosadašnji naši pravopisi su to odbacivali èemu se ne treba osobito èuditi ako znamo da u pravopisnim komisijama nije bilo Muslimana. opæina i njihove izvedenice stoje prema opšti. npr. Nesumnjivo je da su hrvatska varijanta i srpska varijanta današnjeg zajednièkog jezika.. javna jezièka praksa ignorira ovu èinjenicu. tada se moraju poštovati udvojeni suglasnici. s odreðenim èlanom!). takva težnja postoji i u sluèajevima spomenutih turcizama. Lovriæ: Bilješke o putu po Dalmaciji Zagreb. U preporodnom periodu rijeèi opæi. opæi".. septembra 1981: Nit sam džennet nit džennetska hurija. postoji "težnja da se ne krnji znaèenje" (Asim Peco). preddržavni.) Kao što u primjerima nuzzarada. a ne lingvistièke naravi. Bh. u svim oblicima fizièkog i duhovnog života. to je neimenovanje i (ne)priznavanje bosanskog jezika bilo u korelaciji s politièkim (ne)imenovanjem bosanske nacije. S obzirom da je na ovim balkanskim prostorima politika mjera stvari. stvarno i nominalno. Muslimana ni muslimana koji æe reæi Muhamed).s izvjesnom mjerom valja i ubuduæe primjenjivati. opština i njihovim izvedenicama u omjeru 30:0! U periodu od 1918. prema kome danas uèe naša djeca i lektori sreðuju knjige i novine. taj odnos je 105:58. piše Ismet Smailoviæ. zatim Allah piše Ðikiæ u Ašiklijama 103.

iza znaka > ."). u osnovi. gdje na prvoj str. Sam sistem razlika izmeðu srpskoga i hrvatskog jezika. a posljednji Ahmed Kulender Mali tursko-bosanski rjeènik 1912. još biti razraðen. s istom razložnošæu. I. a ne idu u sustav hrvatskoga književnog jezika oznaèeni su zvjezdicom. bez sumnje. u kojoj mjeri i do kada. 310 .. god. Moskovljeviæa. god. Hoæu reæi. 1966. Upravo je bliže istini ako bismo rekli obratno. a uz njih su. Jezièki pluralizam je društvena stvarnost i njena uzajamnost.jezika te bosansku varijantu takoðer smatram bosanskim jezikom. Kosovo. srpskohrvatskog/hrvatskosrpskog jezika Srbi i Hrvati imaju veæa prava nego Bosanski Muslimani (Bošnjaci) i Crnogorci. koji æe. Termin bosanski jezik upotrebljavali su i drugi koji su se smatrali Bošnjacima (Bosancima). ("Bosanski da vam besidim. i u Hrvatskom pravopisu iz 1971.). dovoljan je da utvrdi razlike izmeðu ova dva i bosanskog jezika. svakako. 1970. a u nekim sluèajevima: u èuvanju glasa h u domaæim rijeèima i turcizmima. dodane razmaknutim slovima normalne hrvatske rijeèi" (potcrtao A. uvijek je svoj jezik imenovao bosanskim. Bosanski jezik i danas imenuju svojim jezikom znatne skupine Muslimana izvan BiH (Sandžak.. bez obzira kako se nazivao u razlièitim historijskim okolnostima. bez obzira u kom smislu se to (tada) podrazumijevalo. M. u èasopisu Život. Tako bosanski jezik smatram konstitutivnom komponentom bosanskomuslimanskog nacionalnog biæa. Bez obzira što je naš zajednièki jezik. te u iseljeništvu u Turskoj i drugdje. Jedan od prvih tursko-bosanskih rjeènika (drugi naš rjeènik po starini uopæe) saèinio je Hevaija iz Donje Tuzle 1631. Crna Gora. Sliènih nakana veæ je bilo ispoljeno u Reèniku savremenog srpskohrvatskog književnog jezika s jezièkim savetnikom dr. jedan jezik. ispada da smo mi sretni baštinici tuðeg jezika. bosanski jezik. Ostane li tako. godine. Naime. kako u narodnom govoru. ne može stajati tvrdnja da na ukupnost tzv.. nije identièan ni s hrvatskom ni srpskom varijantom. što se razumije.) Ovo sve može se odnositi na crnogorski jezik. kao poseban varijantski sistem zajednièkog jezika. on nije jedinstven jezik. a našu jezièku politiku odreðujemo našom novom društvenom zbiljom. uvoda stoji: "Rijeèi i oblici koje je zbog pravopisnih razloga bilo potrebno navesti. bratani. razlièiti pravopisi. Muslimanski narod. S nevjerovatnim udaljavanjima. godine. tako i u književnosti i u brojnim lingvistièkim djelima. Neæe biti èudno ako se uskoro pojave meðusobni (meðujezièki) rjeènici razlika i. Makedonija). (Ova varijantska razlaganja objašnjavao sam tekstom "Varijante na popravnom ispitu".

okolica (geogr. a sprovoðenje (uhapšenika). toèno. itd. jezièku ustaljenost i homogenost na cijelom prostoru. itd. a metalski (radnik). If it is less known to the general public. Ove razlièitosti. metalni (ekser). ne mogu srpski jezik pratiti u èitavom nizu akcenata. sokol). a prema srpskom. pretežno ekavskom. razlikuje se i od srpskoga i od hrvatskoga u mjeri u kojoj se ti jezici razlikuju meðu sobom.) spol. neæe pisati zajednièke (strane) rijeèi izvorno. tzv. provoðenje (zadataka). osim vlastitih imena. nisu nikada prihvatili oblike toèka. ali neæe moæi usvajati hrvatske arhaizme i kovanice. nisu zadržali l na kraju rijeèi (vol. uglavnom. Bosanski Muslimani (ili Bošnjaci) danas su ijekavci u književnom jeziku. and omnipresent in all the forms of physical and spiritual life. kao i Hrvati. imaju i brojne druge leksièke razlike . Since politics happen to be the measure of all things in these Balkans parts. The Aspect of Bosnian Language The Bosnian language has existed in people and in literature at least as long as the Croatian and Serbian language. prema književnom hrvatskom i srpskom jeziku. izmeðu dijalekatskog i književnog i ima . svatako. a èistoæa (ulice). kako je bilo i u prošlosti. ove duboko ukorijenjene razlike. bez diskontinuiteta koji su imali srpski i hrvatski književni jezik do poèetka Vukovih i Gajevih reformi sredinom prošlog vijeka.identiène s hrvatskim jezikom. Ovdje nije mjesto da se to sve objasni.). kako su i govorili. napustili su oblike zamjenica tko. Tako je veæ uveliko prihvaæeno da je èas (školski). Pisali su bosanèicom i arebicom. a sat (vremenski). hrišæanin (pravoslavac). to je inicijalni poriv pismenog èovjeka. imaju opæi i opæina prema opšti i opština. a non-nam311 . (sjeverni) pol. imaju svuda h mjesto zamjena v i j.izvanredan kontinuitet.u udvojenim suglasnicima nekih turcizama. èistota (stila). the reasons have been of political and not of linguistics nature. uticale su u svakodnevnom jezièkom prožimanju na znaèenjsko razluèivanje sinonima i pridonijele bogaæenju bosanskoga jezika koji je tako došao u povoljan.za južnoslavenske prilike . a (m. Piši kao što govoriš nije nièija deviza. ima najmanje razlike izmeðu narodnog i književnog jezika. a kršæanin (katolik). meðuvarijantski položaj. a okolina (sociol. To što u okviru bosanskog jezika nije bilo jezièkih i pravopisnih reformi nije teško razumjeti.). s Hrvatima imaju pretežnu leksiku. u nekim morfološkim oblicima. Bosanski jezik. i ž.

basically. and also in literature and numerous linguistics works. particularly. separate languages. regardless how it has been called under the different historical circumstances. Regardless to the fact that our language is. I consider the Bosnian variant as the Bosnian language having applied the same reasoning. There is no doubt that the Croatian and Serbian versions of the current common language are. 312 . The linguistic pluralism is its social reality and its mutual feature. to what extent and when. had always called its language the Bosnian. and it is us who determine our language policy with our own view about the new circumstances in our society. both nominally and really. I consider the Bosnian language to be the constituent component of Bosnian Moslem national being. and. of Bosnian Moslems (Bosniaks). it is not the single and unique language that can be understood.ing and the absence of acknowledgement of Bosnian language was in a corelation with the political (non) naming of Bosnian nations. The term Bosnian language has been used by the others who had considered themselves to be Bosnians (Bosniaks) without taking into account what it meant (then). two systems in the function of distinct. The Moslem people. one language. both in a common people's speech.

. a jedan dio hrvatskog naroda nalazio se pod turskom vlašæu. gledali su u ilirizmu ishodište i uzor. Prema Barèevim rijeèima. Književnost ilirizma. Knjiga I. Zagreb. Iz ove njegove ocjene proizlazi da je ilirizam utjecao i na bosansko-muslimanski preporodni pokret za vrijeme austrougarske vladavine. 1954. No buduæi da se temeljio na klasiènim principima naobrazbe. djelovao je na buduæe ilirce kontraproduktivno. Dalmacija.Vasilije Èekliæ PEDAGOŠKI FAKULTET RIJEKA ILIRSKI POKRET I BOSANSKO-MUSLIMANSKI KNJIŽEVNO-KULTURNI PREPOROD Moguænosti poreðenja Govoreæi o politièkom i narodnom znaèaju ilirskog preporoda. Obrazovni sistem u doba Metternicha služio je odnaroðivanju i pripremanju poslušnih èinovnika i odanih podanika. iako je bilo i kvalificiranih Hrvata. stoljeæa. 313 ."1 Samo u razdobljima nacionalne iskljuèivosti pojedinaca i nekih stranaka prešuæivali su ga ili proglašavali štetnim . Hrvatska se nalazila u veoma teškoj situaciji. Bila je teritorijalno i politièki razdijeljena na nekoliko razlièitih podruèja (Hrvatska. Antun Barac kaže: "Svi hrvatski i jugoslavenski pokreti 19. tada je svedena na politièki i geografski pojam graniène pokrajine "s nekim karakteristiènim povijesnim. ali se teško može dokazati bez obzira na sliènosti u genezi tih dvaju pokreta. kada je zapoèeo proces nacionalne integracije. Egzistirala je na rubu Beèke monarhije kao jedna od najslabije razvijenih austrijskih zemalja. koji su išli za zbližavanjem jugoslavenskih naroda. Vojna krajina). Austrijsko školstvo uoèi preporoda bilo je anacionalno. Stoga æe u ovom radu biti govora o valjanosti Barèeve tvrdnje na osnovi usporeðivanja bitnih odrednica hrvatskih i muslimanskih preporodnih gibanja. Hrvatska književnost od preporoda do stvaranja Jugoslavije. niti se u gimnazijama uèio hrvatski jezik.zakljuèuje Barac svoju ocjenu. Takva teza u prvi mah djeluje uvjerljivo. str. Suprot1. a ne zemlju s posebnim narodnim svojstvima. i 20. vijeka. U to doba nije postojala nijedna hrvatska srednja škola. Društveno-povijesni kontekst Na poèetku 19. Slavonija. 36-37. folklornim i etnografskim obilježjima". a na Zagrebaèkoj kraljevskoj akademiji za nastavnike su u pravilu birani Madžari.

sposobni i obrazovani intelektualci (S. Ideja je potekla od Gaja. Njegovi prethodnici potjecali su najveæim dijelom iz redova nižeg sveæenstva. Rakovac. koje je èvrsto ujedinio. a ne hrvatski narod.) sve æe više optereæivati odnose Hrvata i Srba zbog obostranih pretenzija na ove pokrajine i pitanja nacionalne pripadnosti Muslimana. Tako je zapoèela ilirsko-jugoslavenska faza hrvatske nacionalne integracije. Lj. Preradoviæ i drugi). D. sa stalnom tendencijom opadanja intenziteta. Ta æe faza potrajati do banovanja Ivana Mažuraniæa (1873. U takvoj društvenoj situaciji. Mažuraniæ.-1878. ilirskim pokretom i hrvatskim narodnim preporodom. mržnju protiv tiranije i kritièki odnos prema feudalnoj Austriji.). sazrijevala je ideja o kulturnom i politièkom jedinstvu koje se u povijesti književnosti naziva ilirizmom. Prema imenu starosjedilaèkog stanovništva na Balkanu. nego se razvijao iz vlastitih unutarnjih snaga koje su mu još od 17. oni su stjecali svijest o slobodoumlju. uspješna organizatora književnog života. usporedo s preporodnim kretanjima u Evropi i prodiranjem romantizma u književnost. stoljeæa utirale put. u vrijeme njegova najveæeg uspona. Osim rijetkih izuzetaka. Demetar. mada su neki sumnjali u vjerodostojnost ove teze (D. Bili su to veæinom mladi ljudi. Istoèna kriza i ustanak u Bosni i Hercegovini (1875. pokret su nazvali ilirskim kao oznaku za južne Slavene. koji je èvrsto vjerovao da Hrvati potjeèu od starih Ilira. I. Izvana su je ugrožavali pretendenti na njezin 314 . željeli su ilirci u ime bratske sloge i nacionalne snošljivosti okupiti zajedno sve naše narode. Tim mrtvim imenom. Ilirizam. domaæi feudalci živjeli su tada u zatvorenom krugu klasnih povlastica i branili državnopravni položaj svoje zemlje. Za hrvatski narodni preporod.-1872. a prihvatili su je i njegovi sljedbenici. graðanstva i sitnih plemiæa.1880. nije nastao ni iz èega. A. Vukotinoviæ.). P. Vraz. kao izraz narodnog buðenja. vatreni rodoljubi.no odgojnim zadacima školskog sistema. stoljeæu bila više no ikad u svojoj povijesti izložena razlièitim pritiscima. kako je tvrdio Vuk Karadžiæ. Mažuraniæeva kroatizacija bitno æe utjecati na preobrazbu funkcije jugoslavenstva u potonjim vremenima. pouzdane i duhovno profilirane istomišljenike. Mada su još u doba ilirskog pokreta opstojali pojmovi ilirizam i kroatizam (prvi u književnom a drugi u politièkom smislu). D. Nemèiæ. Demetar). Bosna i Hercegovina je u 19. Ovaj zanesenjak okupio je oko sebe kreativne. Analogne pojave mogu se pratiti i u genezi bosansko-muslimanskog književnog i kulturnog preporoda za vrijeme austrougarske okupacije. nerazluèivo je vezano ime Ljudevita Gaja (1809.

Žestoke borbe protiv invazionih trupa iznenadile su Beèku vladu i glavnog komandanta generala Josipa Filipoviæa. pa se pripremaju na oružani otpor. Postojanje takve averzije potvrðuje i Georgina Mackenzie (Džordžina Mekenzi) u svojim zapisima s putovanja po Bosni poèetkom šezdesetih godina prošlog stoljeæa. 1981. i sultanov pristanak na okupaciju Bosne i Hercegovine. Omer Hadžiselimoviæ: Na vratima Istoka. bili su voljni prihvatiti austrougarsku okupaciju radije nego da padnu pod barbarsku vlast Srbije i Crne Gore. ipak je višestoljetna islamska tradicija ostavila duboke tragove u svijesti ljudi i u navikama i obièajima svakodnevnog života.piše ona . Narod je ostao napušten i obezglavljen. Sarajevo. do 20.teritorij. tako da jednako strada i kršæansko i muslimansko stanovništvo. Zbog toga je u zemlji pri kraju turske uprave zavladalo kaotièno stanje. a zemlja teško osiromašena. 348."ne žele se prikljuèiti Austriji. kao tešku nesreæu koja je duboko potresla njihovo psihièko i društveno biæe. a iznutra potresale bune kršæanske raje protiv feudalnog sistema i domaæih feudalaca protiv centralne turske vlasti. Kršæani su èak spremni da se s oružjem pridruže Muslimanima radi spreèavanja prelaska bijelim mundirima preko granice.3 Zbog toga je veæina Muslimana doživjela prevrat tragièno. koji predstavlja uvod u razdoblje Kallayeve vladavine. vijeka. 3. mnogi Muslimani ne prihvataju odluke Berlinskog kongresa 1878. 315 ." Južni Slaveni pod osmanlijskom vlasti" .. Opæa društvena klonulost traje do hercegovaèkog ustanka Muslimana i Srba 1882. Radije trpe tursko barbarstvo nego da prihvate austrijsku kvazicivilizaciju.-1878.. Osjeæaj ugroženosti pojaèao se i zbog oštrih represalija protiv muslimanskog stanovništva za koje kronièar invazionoga korpusa Zdekauer tvrdi "da se s ovim ljudima može iziæi nakraj jedino pomoæu tjelesnih kazni. Oportunistièki domaæi feudalci. Midhat Šamiæ: Francuski putnici u Bosni i u Hercegovini u XIX stoljeæu 1836. privuèeni materijalnim obeæanjima. Sarajevo. Regularne carske jedinice oštro interveniraju protiv jednih i drugih ostavljajuæi pustoš za sobom. str. 1989. 253. Naglim presijecanjem organskog dodira s Turskom oni su se našli u zrakopraznom prostoru i zatvarali se u sebe negodujuæi protiv sultana i preziruæi okupacijsku vlast. Oèito je bilo potcijenjeno nepovjerenje i averzija bosanskohercegovaèkog stanovništva prema susjednoj Austriji...2 Austrougarska okupacija najteže je pogodila Muslimane. Usprkos svemu tome. Iako se oni primanjem islama nisu deslavenizirali i zaboravili svoj jezik. str. batina ili vješanja". Poslije toga sve više dolazi do izražaja shvatanje o nužnosti prilagoðavan2. Engleski putnici o Bosni i Hercegovini od 16.

oni kritiziraju pasivnost i tromost Muslimana kao posljedice naslijeða orijentalne uèmalosti (Osman-Aziz. U stalnom raskoraku s muslimanskim klerom. Kako je bošnjaštvo najdulje živjelo u svijesti Muslimana. Misao o integralnom bošnjaštvu formulirana je još u doba autonomaškog pokreta Husein-kapetana Gradašèeviæa i u književno-publicistièkoj djelatnosti za vrijeme reformskih nastojanja Šerif Osman-paše Topala šezdesetih godina. on je nastojao zaustaviti te procese i ugušiti svaki pokušaj nacionalne afirmacije koji bi mogao ugroziti poziciju Habsburške monarhije na ovim prostorima. Buduæi da su procesi samoidentifikacije triju bosanskohercegovaèkih naroda veæ bili u toku. 316 . u èijoj se heterogenoj ali nedjeljivoj tradiciji prepliæu kulture. Pomirljivija struja realnije prihvata novu stvarnost nasluæujuæi veæe moguænosti ekonomskog. Kallay je želio realizirati austrijsku varijantu nacionalnog bošnjaštva. Jedni otvoreno propagiraju zapadnjaèke obrasce života vjerujuæi da æe njihovim uvoðenjem brzo uslijediti znaèajne civilizacijske promjene. politièkim opozicionarstvom. Oni koji nisu mogli prekinuti tradicionalne veze s carigradskom maticom iseljavaju u Tursku (premda su uzroci migracija bili složeniji od privrženosti Carigradu). s naglašenim kultom tradicije i bosanskog domoljublja (Safvet-beg Bašagiæ). u kojoj Srbi nisu isto što i Srbijanci. Prema orijentalnom kulturnom naslijeðu pripadnici ove struje odnose se dvojako. jezik i svakodnevni život. Podržavajuæi takve težnje. ili svoje nezadovoljstvo novim poretkom iskazuju prkosnim turkofilstvom. da bi ih odvojila od pravoslavaca i približila katolicima. Kallay je uz njihovu pomoæ pokušao kod cjelokupnog stanovništva razviti osjeæaj bosanske posebnosti i narodnosti. Povijesno gledano. Ni u jednoj etnièkoj skupini pod osmanlijskom vlasti nikad nije zamro osjeæaj pripadnosti zemlji Bosni. kulturnog i prosvjetnog razvoja Muslimana. Drugi se zalažu za plodno duhovno spajanje Istoka i Zapada. religije. odnosno Osman Nuri Hadžiæ i Ivan Miliæeviæ). Meðutim. ta je ideja bila psihološki prihvatljiva s obzirom na èinjenicu da je Bosna i Hercegovina predstavljala specifiènu društvenu zajednicu. njegovi pokušaji nisu mogli uspjeti zbog nepovjerenja veæine Muslimana i žestokih protivljenja vodeæih slojeva srpskog i hrvatskog graðanstva. pa se nastoji prilagoditi izmijenjenoj politièkoj situaciji. obièaji. Slavonci ili Zagorci. u kojima je nacionalna svijest veæ bila snažno razvijena.ja novoj stvarnosti. Oslanjajuæi se na umjerenu muslimansku struju. usporedo s osjeæajem islamske pripadnosti. Zemaljska vlada poèinje mijenjati odnos prema Muslimanima. niti Hrvati isto što i Dalmatinci. Tada zapoèinje i proces raslojavanja u muslimanskim redovima. vjerskim fanatizmom i drugim oblicima otpora.

a Slavofili ih prikazuju kao èudovišta.. Geneza nacionalnog pitanja bosanskih Muslimana. ne znajuæi kome zapravo pripadaju. str. Književno-kulturni preporod bosanskih Muslimana razvijao se u složenoj vjersko-nacionalnoj situaciji od ilirskog pokreta. 83. kada jasno dolazi do izražaja težnja za zbližavanjem i prevladavanjem dotadašnje napetosti. narodnost i pravoslavlje. Pobornici kajkavskog horvatstva (stari latinci) prigovarali su im da svojim zabludama i težnjama zatiru antikni duh hrvatske tradicije i stvaraju uvjete da se èitava Hrvatska povlaši. u 19.stari Osmanlije iz Azije rugaju im se što ne znaju turski. koji ih gledaju kao otpadnike. koji dolazi u Bosnu 1855. Poznato je da se antagonizam Hrvata i Srba nakon doseljavanja na podruèja Hrvatske i Ugarske pojaèavao ne samo zbog razlièite konfesionalne pripadnosti nego i zbog klasno-povijesnih uzroka. pokrenulo je èetrdesetih godina propagandnu hajku protiv ilirskog pokreta. Konzervativno srpsko graðanstvo. godine. Ilirci su se nadali da æe svojom južnoslavenskom orijentacijom privuæi Srbe u svoje redove. Još žešæi otpor izazvale su ilirske ideje kod Srba. Sarajevo. a kamoli meðu Srbima. 317 . stoljeæe sve više dobivati politièke dimenzije do ilirskog pokreta. Stoga su se zalagali za njihovu vjersku i politièku ravnopravnost u banskom dijelu Hrvatske. i Osmanlija. Dr Muhamed Hadžijahiæ: Od tradicije do identiteta. okupljeno oko pravoslavne crkvene hijerarhije.Vjersko-nacionalni sindrom Slom ilirskog pokreta nisu izazvale samo utopijske projekcije njegovih sljedbenika veæ i nerazumijevanje najbližih susjednih zemalja Srbije i Slovenije. Meðutim. pravopis. Antagonistièka napetost poèela je na prijelazu iz 18. ilirske su ideje imale mnogo protivnika i meðu Hrvatima. 1974. izvještava da "domaæi Muslimani žive u žalosnoj izoliranosti izmeðu svojih katolièkih i pravoslavnih zemljaka. osobito u današnjoj Vojvodini gdje se veæ razvio osjeæaj nacionalne posebnosti kao u Srbiji." 4. koja Hrvate želi iskoristiti kao trojanskog konja da bi ugrozila nacionalnu i politièku individualnost Srba u austrijskim nasljednim zemljama. Najviše su se ilircima suprotstavljali srpski književnici tradicionalisti u austrijskim pokrajinama.4 "Mladi carigradski Turci nazivaju ih barbarima" kaže de Clerval . U ilirskim težnjama za ostvarivanje duhovnog i kulturnog jedinstva oni su vidjeli zakulisnu igru Austrije. Još u Turskoj Carevini neke je muslimanske umove muèilo pitanje vlastitog identiteta. koji u njima vide samo nekakve nesavršene Turke". Henri Massieu de Clerval. Optuživali su ilirce i njihove malobrojne srpske sljedbenike da namjeravaju Srbima uzeti jezik.

333. LI. Takva bojazan nije se pojavila bez razloga uzmemo li u obzir izjavu generala Filipoviæa francuskom konzulu "da je islam neminovno osuðen da išèezne. 1990. i hrvatska . Svojatanje Muslimana nastavlja se i u staroj Jugoslaviji. u Osijeku. 318 .5 Posve suprotne politièke ciljeve izrièe Eugen Kvaternik u svojoj knjizi Hrvatska i talijanska federacija (1860.6 U okviru pravaške koncepcije on iznosi vlastitu viziju protusrpske i proturuske države na prostoru od zapadnih ogranaka slovenskih Alpi do rijeke Drine.). niti pismo osim stare srpske æirilice. Zagreb. Josipa Ljubiæa i drugih rodoljuba.7 Muslimani su nakon okupacije bili zabrinuti i za sudbinu islama u Bosni i Hercegovini. Vjesnik. u kojoj autor osporava pravo Hrvatima na narodnost tvrdeæi da od Pešte do Jadranskog mora ne postoji drugi narod osim Srba. Knjiga je izišla anonimo u Parizu. koja je osnovana potkraj oktobra 1990.. Buduæi da se tada poèelo govoriti o moguænostima austrougarske okupacije Bosne i Hercegovine. 13.8 Kasnija nastojanja sarajevskog nadbiskupa Josipa 5. 6. predsjednik Demokratske zajednice Muslimana Hrvatske. sukobile su se dvije politièke koncepcije: srpska . Miodrag Popoviæ: Vuk Stefanoviæ Karadžiæ 1787.. i na žalost. Beograd. u razlièitim oblicima traje do danas.Muslimani su veæ sedamdesetih godina poèeli osjeæati snažne pritiske velikosrpske i velikohrvatske ideologije.koja ih je željela sebi pripojiti unutar Habsburške monarhije. str. 7.koja je još od Garašaninova Naèertanija (1844. tvrdi da je nacionalna kategorija muslimana s velikim M osmišljen proizvod boljševièko-marksistièke provenijencije s osnovnim ciljem da se najveæi dio "neopredijeljenih" diferencira od Hrvatske. a neki muslimanski prvaci u znak protesta demonstrativno se izjašnjavaju za bosansku nacionalnu ideologiju. 15051.). jer je autor bio u emigraciji. str. zaoštrile su se razmirice meðu Srbima i Hrvatima oko pitanja kome ova zemlja treba pripasti. Tada se na njih gleda kao nacionalno neformiranu masu srpskog ili hrvatskog naroda islamske vjeroispovijesti. kroz koje æe teæi zajednièka krv". koju (sada) bolje zastupaju i propovijedaju obrazovaniji i vještiji misionari nego što su bili jadni franjevci". Koncepcija velike Srbije bila je veæ razraðena u knjizi Justina Mihailoviæa Iliri i Srbi (1843. Pitanje identiteta Muslimana osobito se zaoštrava poslije okupacije. 12. U vezi s tim pitanjem.) pretendirala na spajanje obje pokrajine sa Srbijom.-1864. Ekstremistièko zastranjivanje dobija takve razmjere da izaziva oštre reakcije Ante Kneževiæa. nije im potreban nikakav "M" pejsmeker nego "zdrave hrvatske vene. 1964. XI. ni drugi jezik osim onoga kojim se Srbi služe u Ugarskoj.. Zbog toga zapoèinje meðu srpskim i hrvatskim ekstremistima nadmetanje u pridobijanju i svojatanju Muslimana. Buduæi da su tradicije i autohtono porijeklo oko 300000 muslimana sudbinski utemeljene u hrvatskim prostorima. Bekir Krupiæ. u dodiru s katolièkom vjerom.

. 338. a kao osmišljen i organiziran pokret 1835. str. Milanja i drugi). kojim se u jednom èlanu predviða protjerivanje svih duhovnih redova osim franjevaca s teritorija Bosne i Hercegovine nakon osnivanja željene autonomije. mnogo više no njihove suputnike koji su svoje ilirstvo èešæe manifestirali vinskim rodoljubljem (u znaku romantièarskog paradiranja. godine. 1985.Štadlera za pokatolièavanje Muslimana. Vremenske granice i programi Veæina književnih historièara smatra da hrvatski narodni preporod zapoèinje tridesetih godina pojavom Gajeve knjižice o pravopisu. Strah od katolièkog prozelitizma potvrðuje i tajni sporazum prvaka Muslimanske i Srpske narodne organizacije 1902.II . samo su pojaèavala njihove strepnje. Zagreb. str. Usprkos megalomanskim strateškim ciljevima iliraca. Kasnije nadrasta prvotne težnje i postaje društveni i politièki pokret s maksimalnim programom da ostvari teritorijalnu cjelovitost Hrvatske. Frangeš. kada je pokrenut književni list Danica. Takvim utopijskim idejama zanosili su se ilirci punih sedam godina sve do zabrane ilirskog imena i simbola 1843. kada je sumnjièava austrijska cenzura shvatila da se ilirskim programom u biti promovira zamaskirano hrvatstvo. 17.9 U poèetku je ilirizam zamišljen kao književni pokret s minimalnim programom da na osnovi zajednièkog pravopisa i književnog jezika razvije jedinstven narodni osjeæaj i jedinstvenu književnost kod svih južnih Slavena. OKO. Po shvatanju Milorada Živanèeviæa "jedan pokret traje dok žive njegove ideje i dok služe transmisije koje ih prenose". zastava. Sljedbenici ilirskog pokreta traže tada utoèište u austroslavizmu. a romantièarski zanos gotovo sasvim nestaje nakon uvoðenja Bachova apsolutizma. O trajanju preporodnog razdoblja postoje uglavnom dva razlièita mišljenja. 9. amblema. Neki pomjeraju razdoblje ilirizma do šezdesetih godina. a zatim ujedinjenje svih južnih Slavena od Trsta do Varne. C. III. da bi postali pravi Hrvati. Antun Barac kaže da intenzivna djelatnost iliraca traje po prilici do 1849. 293.14. (I. Ilirizam i kroatizam. Midhat Šamiæ: Isto. odnosno u ideji federacije slavenskog življa u okviru Habsburške monarhije. jer se tada veæina povlaèi iz javnosti. Ukidanjem ilirskog imena poèinju se gasiti i maglovite ideje maksimalnog programa. 319 . XIII. godine o zajednièkom radu i buduæem ureðenju zemlje. Ta je zabrana teško pogodila vodeæe ilirske liènosti.. titula i kiæenog nazdravièarstva) nego korisnim društvenim akcijama. 28. odnosno do osnivanja JAZU 1867. koji nisu 8.

feljton. osnovana 1839. oni su ipak u okviru minimalnog programa postigli znaèajne uspjehe. kulturno prosvjeæivanje naroda i èuvanje narodne baštine. èasopisa i zbornika. društvo za izdavanje knjiga i druge). Osnovana je sa svrhom da podstièe i razvija nacionalnu svijest. Do poèetka ilirskog pokreta nije bilo drugih knjiga osim molitvenika. Muslimani su nasilno privedeni zapadnjaèkoj civilizaciji i baèeni u 320 . u prijelomnim povijesnim trenucima ponekad je iskoraèivala iz naznaèenih programskih okvira ali nikad nije postala institucija politike. Ilirci su znatno proširili i obogatili literarnu produkciju (lirska i epska poezija. Premda je po sadržaju rada trebala biti apolitièna. Za relativno kratko vrijeme svojega djelovanja preporodni pisci izmijenili su kulturni pejzaž hrvatskog prostora kakav se nije mogao zamisliti tridesetih godina. tiskaru. drama. Politièki akteri Muslimana. ilirci su probudili hrvatsku nacionalnu svijest. Pored toga.). godine.) i tjednik Branislav (1844. Buduæi da je Sandžak i dalje ostao pod turskom upravom. Nešto kasnije pokrenuli su zbornik Kolo (1842. povezali preporodnu književnost u organsku cjelinu i postavili temelje moderne hrvatske nacije. Da bi ubrzali razvoj pomlaðene hrvatske književnosti. epigram i književna kritika). kalendara i života svetaca. koja se s kraæim prekidom u novije vrijeme održala do danas. Uporedo s izdavanjem listova. ilirci su mnoge prigodne pjesme i kraæe tekstove objavljivali u lecima. poluknjiževni list Zora dalmatinska (1844. granice Bosne i Hercegovine nisu se poklapale s kulturno-etnièkim identitetom muslimanskog stanovništva. Nekadašnji teritorij Bosanskog pašaluka bio je smanjen okupacijom. humoristièka i satirièka prièa. Iskra (1844. Stoljeæima naviknuti da u ratovima služe sultana a u miru da se bune protiv centralne vlasti. Usprkos protivljenju madžarskih vlastodržaca. književne listove i zbornike. nisu bili još svjesni ni svojega identiteta. u prvim godinama okupacije.). koje godinu dana kasnije dobivaju ilirski naziv. slavonska i dalmatinska. pokretali su novine. preporodni pisci osnivali su i razlièite institucije (èitaonicu. Najpoznatija meðu tim ustanovama bila je Matica ilirska (kasnije Matica hrvatska).imali ni uvjeta ni moæi da ih ostvare. ukoliko se o njihovoj djelotvornosti može govoriti.). izašle su 1835. Njihova je glavna zasluga u tome što se Gajev narod bez narodnosti probio kroz razlièite društveno-ekonomske krize i postupno ali sigurno formirao u hrvatski politièki narod. jedno vrijeme štampan u Beogradu zbog pooštrene cenzure. Muslimanski književno-kulturni preporod razvijao se u drugaèijem povijesnom kontekstu i politièkoj situaciji. Novine horvatske i književni list Danica horvatska. novela. Pored toga.

koji je bio namijenjen užem krugu muslimanske inteligencije. ali je imao i svoju prethistoriju. U težnji da se politièki i kulturno približi Muslimanima. Pored teoloških predmeta i orijentalnih jezika. nastaviti prvi 321 . Taj prijelomni dogaðaj prekinuo je kulturnu i književnu aktivnost koja je zapoèela pri kraju turske vladavine u listovima na narodnom jeziku i æirilièkom pismu. u kojima se nastava književnosti i narodnog jezika prilagoðava višenacionalnoj i vjerski podijeljenoj sredini. a lektira odabire selektivno u skladu s idejno-politièkim ciljevima novog režima. Najprije proširuje nastavne programe konfesionalnih škola novim sadržajima. Prva lastavica koja je navijestila duševni preporod u Bosni i Hercegovini bio je.) zapoèeo književno-žurnalistièku djelatnost koju æe nakon okupacije. nova uprava otvara i državne škole (Velika gimnazija. Zemaljska vlada nastavlja izdavanje turskog kalendara Salname (godišnji almanah) i odobrava pokretanje lista Vatan (domovina) na turskom jeziku.-1872. Mehmed Šakir Kurtæehajiæ. I dok su se pripadnici drugih konfesija brže snalazili pod novom vlasti i poèeli koristiti njene tekovine. U procesu njihova buðenja iz apatije izazvane okupacijom znaèajnu ulogu imala je Muslimanska èitaonica. u tim školama izuèavaju se u veæoj mjeri i svjetovni predmeti. Šerijatska sudaèka škola). oni su zbunjeno zastali na raskršæu svoje povijesti ne znajuæi kojom pravcem krenuti. u prvom redu vjerske. Oko nje se formirala prva generacija muslimanskih pisaca i èitateljska publika književnih djela na narodnom jeziku. Za vrijeme turske uprave država se nije brinula za škole niti je propisivala nastavne planove i programe. Uèiteljska škola). ruždije. u fazi prilagoðavanja novim uvjetima. Takvi ciljevi nisu mogli biti ostvareni u konfesionalnom obrazovnom sistemu kakav je do okupacije postojao u Bosni i Hercegovini (mektebi. a zatim osniva obrazovne ustanove kombiniranog tipa (Sarajevska ruždija. prema Bašagiæevim rijeèima. On je u Sarajevskom cvjetniku (1868. Usporedo s organizacijom opæeg i posebnog muslimanskog školstva. godine. Muslimanski preporodni pokret formalno zapoèinje pojavom lista Bošnjak 1891. Zbog toga je austrougarska vlast nastojala reorganizirati muslimansko školstvo prema suvremenijim prosvjetno-pedagoškim naèelima i podvrgnuti ga diskretnom nadzoru. Na taj naèin željela je stvoriti privid da se u duhovnoj sferi Muslimana ništa bitno nije izmijenilo.vrtlog proturjeènih interesa i nacionalnih egoizama. Trebalo je proteæi nekoliko godina da se trgnu iz letargije i shvate da je škola i prosvjeta jedini izlaz iz zaèahurenosti i jedina moguænost formiranja vlastite inteligencije koja æe se odupirati tuðinskoj supremaciji. medrese).

opredijelio se za emancipaciju od Turske. nakon kolebanja izmeðu orijentalne tradicije i austrijskih simpatija.).) razvio se književni pokret koji æe u prvom desetljeæu 20. 1969. bilježio ih i podsticao druge na sakupljanje. List Bošnjak (1891. str. ali se u svome književnom radu obilato koristio bogatstvom duhovne riznice Istoka. 174. Iz njegova ranijeg djela Pouka o lijepom ponašanju (1883. koji je prigovorio Muslimanima što su se zbog bosanskog naziva jezika i napuštanja æirilice našli "izmeðu dvije vatre .). listovima i èasopisima (Bosanskohercegovaèke novine. premda je ovaj zbornik imao i politièku namjenu približavanja austrougarske uprave Muslimanima. Riza-beg Kapetanoviæ. Meðu kritièarima oglasio se i Jovan Duèiæ. namijenjen širim muslimanskim slojevima koji su nauèili èitati latinicu.. Sabrana djela. Mehmed-beg Repovac i drugi).pa ne znaju kome æe se privoljeti carstvu". a druga negativna jer je pod zajednièkim bosanskim nazivnikom poricala opstojanje srpskog i hrvatskog naroda. Pobratim i drugi). Prva je bila pozitivna jer se zalagala za svestranu afirmaciju Muslimana.1889.. Njegovi podsticaji rezultirali su pojavom zbornika Koste Hörmanna Narodne pjesme Muhamedanaca u Bosni i Hercegovini (1888. okupljao je i muslimanske književne poèetnike. vijeka dosegnuti svoj vrhunac. Poklanjao je veliku pažnju narodnim umotvorinama. pokretaè i glavni urednik lista Bošnjak. Moji saputnici. Središnja liènost i rodonaèelnik muslimanskoga književnog i kulturnog preporoda bio je Mehmed-beg Kapetanoviæ Ljubušak (1839.-1910. Podsticao je njihovu narodnosnu svijest u duhu integralnog bošnjaštva. koja se zasnivala na shvatanju da sve tri konfesije u Bosni i Hercegovini predstavljaju jedan jedini isti bosanski narod. osobito izvan njenih granica. 10 10. knj. Pored Mehmed-bega Kapetanoviæa i drugih pisaca iz narodnjaèke grupe oko Muslimanske èitaonice (Safvet-beg Bašagiæ.1902. U prvim brojevima Bošnjaka izložio je osnove svoje teorije o bosanskoj naciji i bosanskom jeziku.) bio je tjednik s književnim podlistkom.-1893. IV. jedan od najuglednijih i najobrazovanijih Muslimana onoga vremena. suprotstavljajuæi se nabujalim tokovima srpske i hrvatske ideologije. Bosanska vila. Sarajevo. Kritièkim usporeðivanjem dekadencije istoènjaèkog svijeta i razvojnog zamaha zapadnjaèkog. U redakcijskoj politici slijedio je dvije linije. Pjesme Riza-bega Kapetanoviæa Ljubušaka od 1889.muslimanski pisci na narodnom jeziku književnom suradnjom iz nužde u domaæim službenim glasilima. Zbog takvih shvatanja i prorežimske orijentacije uslijedile su oštre kritike u srpskoj i hrvatskoj štampi Bosne i Hercegovine. 322 .

) i Biser (1912. objavljeno je dosta književnih djela. izlazili su i književni èasopisi Behar (1900. Zadaci su prvoga bili prilagoðivanje Muslimana novim uvjetima života i kulturno-prosvjetno uzdizanje na narodnom jeziku. 114. s realnijim ciljevima od ilirskoga. Književni jezik i publika Ilirskim piscima velike teškoæe zadavao je problem književnojez11. pomagalo domaæu književnost i osnivalo narodne knjižnice. Bez obzira na razne devijacije i lutanja. Muslimanska biblioteka u Mostaru). 1973. koje je pomagalo uèenike raznih škola u zemlji i izvan granica Bosne i Hercegovine. organiziralo analfabetske teèajeve. ali taj projekt nije ostvaren zbog velikih društveno-politièkih promjena u posljednjoj godini rata. inicijativu i za osnivanje matice muslimanske sa zadatkom da izdaje korisne knjige za narod. a kamoli za katolièke i pravoslavne kmetove. Osobito je znaèajno osnivanje kulturno-prosvjetnog društva Gajret (1903.-1918.). Edhem Mulabdiæ. I napokon.. Ipak je ta ideja i danas prisutna u raspravama o problemu imenovanja nacionalne pripadnosti Muslimana. u preporodnom razdoblju afirmiralo se nekoliko proznih pisaca (Osman-Aziz. Pored veæ spomenutog lista Bošnjak.). Mostarski kulturni krug pokrenuo je 1918. I. Musa Æazim Æatiæ) i dramatièara (Safvet-beg Bašagiæ.-1918. 323 . Sarajevo. Hamid Šahinoviæ Ekrem. stasale su nekolike generacije pisaca i formirana je nova èitateljska publika. veliko M). knj.. I za njega se može reæi da je imao minimalni i maksimalni program. Abdurezak Hifzi Bjelevac). Muslimanski klub.). Uspješno su djelovale i razlièite institucije (èitaonice.-1911.Muslimanski preporodni pokret trajao je do svršetka prvog svjetskog rata. Gajret (1907. Husein Ðogo). Muhsin Rizviæ: Književno stvaranje muslimanskih pisaca u Bosni i Hercegovini u doba austrougarske vladavine. Muhamed Hadžijahiæ kaže da bez demokratske platforme begovska ideja bosanstva nije bila atraktivna ni za muslimanske široke slojeve. lirskih pjesnika (Osman Ðikiæ. jer neki poznati muslimanski intelektualci nisu zadovoljni krhkim pravopisnim razlikovanjem svoje vjere i nacije (malo m. a drugoga . u preporodnom razdoblju bosanskih Muslimana postignuti su znaèajni rezultati u kulturnom i književnom radu. Muslimanski intelektualci uèvrstili su vlastiti identitet i stekli povjerenje u svoje stvaralaèke snage.11 Buduæi da integralno bosanstvo nije imalo nužnih uvjeta za prerastanje u nacionalnu kategoriju.neutralizacija srpske i hrvatske nacionalne propagande na osnovi široke vjerske tolerancije i stvaranje uvjeta "za formiranje integralne bosanske narodnosti kao nominalnog politièkog rješenja meðuvjerskog i meðunacionalnog partikularizma u Bosni i Hercegovini". Avdo Hasanbegov Karabegoviæ. na koncu se reduciralo na muslimanstvo. pjevaèka društva. str.

Beèki dogovor imao je više deklarativno nego stvarno znaèenje i zato je ostao bez praktiènih posljedica. prije pobjede Vukove reforme. Njihove težnje bile su donekle ostvarene Književnim dogovorom u Beèu 1850. odrièuæi se kajkavske jezièke tradicije. 324 . a u primorskim oblastima èakavska.13 U tom svjetlu postaje jasnije zašto je dubrovaèka književnost služila ilircima kao uzor i zbog èega su 12. U težnji za ostvarivanjem zajednièke književnojezièke komunikacije. Sjeæanja iz mojih profesorskih godina u Hrvatskoj 1853. Do proglašenja štokavskog narjeèja književnim jezikom postojala je u sjevernom dijelu Hrvatske još od Antuna Vramca prilièno razvijena kajkavska književna tradicija. Austrija. Polazeæi od shvatanja da su jezik. ali su se mlako borili protiv još opasnije germanizacije: "Rodoljubi koji su 1848.ièkog izraza. utemeljenu još u dubrovaèkoj književnosti i crkvenom govorništvu 17. narodnom smislu zanemarujuæi druge relevantne komponente u formiranju nacionalnog biæa. Èak su i prve pokušaje štokavske poezije pisali kajkavci (Antun Nemèiæ) ili èakavci (Matija Mažuraniæ). str. i 18. Ali kako je taj zakljuèak naišao na slab odziv u Hrvatskoj. takoðer jednog od potpisnika.-1867. Stoga je trebalo uložiti goleme napore za promociju novog ilirskog jezika u književnosti."12 U takvoj situaciji. Zagreb. (preveo Tone Potokar). obièaji i naèin života glavna obilježja naroda. Njegov izbor bio je logièan s obzirom na štokavsku prodornost i književnu supremaciju. pjevali hrvatske davorije èesto su sa svojim roðacima i poznanicima razgovarali njemaèki. Venecija). stoljeæa.. Bachovi husari i ilirci. u kojemu su potpisnici zakljuèili da jedan narod mora imati jednu književnost i jedan jezik. ilirci su težili jezièkom strategijom konstituirati hrvatsku naciju i ostvariti sveslavensku sintezu u višem. oplemenjujuæi ga patinom starine". mnogi liturgijski tekstovi i barokne propovijedi izdavani su u štokavskoj postavi narodnog jezika. veæ da takav jezik tek treba stvarati na širokim temeljima narodnoga govora. Izbor književnojezièkog standarda otežavala je u ono vrijeme i poplava njemèarenja u javnom i privatnom životu. 1980. s Vukom Karadžiæem i Ðurom Danièiæem. Veæ je Janez Trdina zapazio da su se ilirci žestoko opirali madžarskim nasrtajima na hrvatski narod i jezik. Gaj je proklamirao štokavsko narjeèje za osnovu hrvatskoga književnog jezika. da "nijedno naše puèko narjeèje nije samo po sebi dostojno da postane književni jezik. 40. U literarnom stvaranju hrvatskih pisaca prevladalo je shvatanje Ivana Mažuraniæa. Na taj naèin stvarani su preduvjeti za pobjedu štokavštine na svim prostorima gdje žive Hrvati pod tuðinskom vlasti (Turska.

Književna publika formirala se pretežno iz redova mladoga hrvatskog graðanstva. 17.kako tvrdi Adolf Veber Tkalèeviæ "prosti èovjek više poludivljaku. Stoga nije mogla pozitivno utjecati na domaæe pisce u smislu izbora pouzdanijih vrednosnih kriterija i obogaæivanja literarne tematike. veæ su bile stvorene osnove za formiranje zajednièkog ali nejedinstvenog književnog jezika koji æe se konstituirati poèetkom 20. Prema podacima Nikše Stanièiæa u knjizi Hrvatska nacionalna ideologija preporodnog pokreta u Dalmaciji (1980. Ivan Mažuraniæ i Petar Preradoviæ. Barac takoðer navodi podatke koji ukazuju na velike nesrazmjere izmeðu hrvatskih i njemaèkih izdanja u Zagrebu. str. Kako je Bosna i Hercegovina baza našega književnojezièkog standarda. alhamijado literature i krajišnièkih pisama. koje je u ovo vrijeme bilo nedovoljno razvijen društveni sloj da bi mogao jaèe utjecati na oživljavanje književne atmosfere. Dalmatinska publika bila je još malobrojnija. do pojave Zore dalmatinske (1844. Najplodnije 1843. muslimanski preporodni pisci imali su manje problema s jezikom nego ilirci. Zbog toga se pojavljuju lamentacije o hladnom odnosu hrvatskog èitateljstva prema ilirskoj književnosti. godine štampano je na hrvatskom jeziku dvostruko manje primjeraka Ilirskih novina i Danice od njemaèkih listova i èasopisa. nerijetko visoke književne i nauène vrijednosti. Milorad Živanèeviæ: Isto. isto kao i èitatelji koji su je podržavali iskljuèivo pretplatom. Kada je zapoèeo muslimanski književni preporod. a u poeziji Stanko Vraz. U tom razdoblju uzdigli su se iznad prosjeka hrvatske literarne produkcije jedino prozni pisci Matija Mažuraniæ i Antun Nemèiæ. Barac istièe da su tvorci te književnosti veæinom bili siromašni. a na hrvatskom jeziku samo oko 70 molitvenika i drugih vrsta nabožnog štiva. a seljaštvo je bilo nepismeno i toliko zaostalo da je .toliko cijenili jezik i narodnu poeziju. slièan bio" (Razmatranja domorodna). Iz književnosti su štampana jedino djela Ivana Gunduliæa u Dubrovniku. Najšire je bila rasprostranjena narodna poezija koja se na štokavskoj osnovi razvijala 13. stoljeæa. Malobrojna graðanska publika nije mogla služiti kao potpora hrvatskoj književnosti. 325 . U izgraðivanju književnojezièke komunikacije oni su se koristili izvorištima usmene književnosti. Najviše èitatelja pretplatilo se tada na Vrazovu knjigu Gusle i tambure (600). zbog kulturnog dvojstva (graðanstvo se iskljuèivo služilo talijanskim jezikom) od 1814. Hrvatska èitateljska publika u doba ilirskog pokreta bila je ne samo malobrojna veæ i prilièno nezainteresirana za razvoj nacionalne književnosti.).) objavljeno je oko 500 razlièitih italijanskih izdanja. izobražene strane svijeta žitelju.

Stoga je novu publiku trebalo iz poèetka razvijati. umjesto službenih naziva zemaljski jezik i bosanski jezik èesto se upotrebljavaju evazivne oznake (naš jezik. maternji ili materinski jezik). a otvoreni slavenskim jezicima i moguænostima graðenja novih leksièkih tvorbi. U krajišnièkim pismima bosanèicom dominirao je èisti narodni govor blizak književnojezièkom izrazu muslimanske epske poezije. O muslimanskoj književnoj publici na narodnom jeziku u prvim godinama okupacije ne može se mnogo govoriti.sukladno s jezièkim izrazom usmene predaje Srba. bili su vrlo popularni. Kao izraz toga otpora. U 19. Po svojim pogledima na èistotu jezika bili su bliski Vukovu odnosu prema turcizmima. ta je književnost bila pristupaèna uskom krugu orijentalno-filološki obrazovane inteligencije. Po tradiciji su svoj jezik nazivali bosanskim. godine. pisani narodnim (bosanskim) jezikom. tako je jaèao i otpor u svim konfesijama protiv nadnacionalnog oznaèavanja jezika. jer se pod tim nazivom sredinom prošlog stoljeæa slušao i kao nastavni predmet u vjerskim školama. pjevaju o njegovoj ljepoti i izražajnosti. takoðer je egzistirala u okrilju novoštokavskog folklornog koinea kao jedan od predstandardnih tokova zajednièkoga književnog jezika. posve suprotno ilircima koji su bili protiv svih neslavenskih tuðica i internacionalizama. arapskom i perzijskom jeziku. Takvo imenovanje odgovaralo je Kallayevoj projekciji bošnjaštva. kada se naredbom Vlade službeno uvodi naziv srpskohrvatski. ali kako se njegovom politikom poveæavala netrpeljivost meðu etnièkim skupinama. štamparije i listovi. Buduæi da nisu postojale državne škole. Muslimanski pisci preporodnog razdoblja èesto iskazuju romantièarsko-rodoljubni zanos prema maternjem jeziku. Alhamijado literatura. bremenita stranim jezièkim naslagama. naime. Meðutim. 326 . Hrvata i Crnogoraca. Takvo stanje trajalo je do 1907. u kojima se više osjeæa utjecaj narodne poezije nego alhamijado literature. ali zbog skromnije literarne vrijednosti i ogranièenog broja rukopisa nisu mogli bitno utjecati na formiranje publike. Pri tome pažljivo otklanjaju uvriježene predrasude da se u islamskom duhu može pisati samo na orijentalnim jezicima. Alhamijado tekstovi. a prihvatao turcizme i internacionalizme. Vuk je. odbijao jezièke novotvorbe i slavenske naslage. Preporodni pisci okupljeni oko Mehmed-bega Kapetanoviæa pisali su uglavnom po ugledu na Kurtæehajiæeve tekstove iz Sarajevskog cvjetnika. uzdižu ga kao najveæu vrijednost i zalažu se za njegovu afirmaciju istièuæi prednost nad drugim jezicima. internacionalizmima i neologizmima. stoljeæe Muslimani su ušli s bogatim naslijeðem pismenosti i književnosti na turskom.

imao 2. U tome su znaèajnu ulogu odigrale neke reorganizirane školske ustanove. kalendara i drugih knjiga. Buduæi da je u poèetku postojala odbojnost jednog dijela Muslimana prema tuðinskom pismu. Usprkos takvim lamentacijama. na èemu bi mu i danas mnoge redakcije èasopisa pozavidjele. u kojima se daje prednost kulturnom radu nad ratnièkom slavom (Vjekovi Ilirije). a jasno dolazi do izražaja kod Mehmed-bega Kapetanoviæa i nekih pripadnika 14. Govoreæi o prirodnoj nadarenosti domaæih ljudi.). Sarajevo. Kod iliraca je ta tendencija izražena još u prvim pjesmama Ivana Mažuraniæa. Dragutin Rakovac (Pjesma književnikom) i drugi ilirski pisci. Etièku orijentaciju još odluènije su naglašavali Pavao Štoos (Poziv u ilirsko kolo). nema ni jednu knjižaru. I hrvatski i bosansko-muslimanski preporodni pokret imali su izrazito etièko obilježje. a najviše Sarajevska ruždija i Šerijatska sudaèka škola. Gotovo svi pisci isticali su moralnu osnovu svoje književno-kulturne djelatnosti i potrebu tolerancije prema drugim narodima. koje su postale izvorišta novih književnih naraštaja. Omer Hadžiselimoviæ: Isto. ima izmeðu èetrdeset i pedeset hiljada stanovnika. Meðutim. ipak je Behar 1906. 362. 327 .). Do sliènog zakljuèka dolazi i Hamdija Muliæ na temelju nekoliko izdanja koja nerasprodana leže u skladištima (Bašagiæeve zbirke. trebalo je uložiti mnogo napora za prevladavanje atavistièkih zasada i prihvatanje zapadnjaèkog obrazovanja. niti jedan èovjek od stotinu ne zna èitati. uvoðenjem zapadnog pisma poslije austrougarske okupacije i mnogi pismeni ljudi postali su nepismenima jer nisu znali èitati latinicu. O razmjerama tadašnje nepismenosti ostavila je znaèajan podatak Pulina Irby (Polina Irbi). pokretanja nekoliko listova na narodnom jeziku (æirilicom) i prvih štampanih izdanja školskih udžbenika. pisaca i èitatelja. Muslimanski pisci takoðer se žale na malobrojnost i nehaj. Hadžiæeva knjiga Islam i kultura i dr.14 Uvjeti za razvoj pisane rijeèi postali su nešto povoljniji nakon osnivanja Vilajetske štamparije (1866. str. Abdurezak Hifzi Bjelevac jada se u treæem godištu Gajreta na težak položaj lijepe knjige i splašnjavanje interesa èitatelja.000 pretplatnika. ona sa žaljenjem konstatira da je "bosansko stanovništvo neuko. a Gajret je pri kraju 1911. a glavni grad. koja je poèetkom sedamedesetih godina putovala u Bosnu nekoliko puta. Etièke tendencije muslimanske književnosti nasluæuju se veæ u novinarsko-publicistièkim teksovima Mehmeda Šakira Kurtæehajiæa. Mulabdiæevo Zeleno busenje.veæina muslimanskog stanovništva bila je nepismena. svoje publike. koji. godine dosegao tiraž od 800 primjeraka.

Da je Bosna predstavljala tamni vilajet za Hrvate. moæ i sve svoje branili maèem (. koje su ilirci podsticali na otpor osmanlijskoj upravi. muslimanski preporodni pokret zapoèeo je organizirano djelovanje skoro èetiri desetljeæa kasnije od završetka hrvatskog narodnog preporoda.). Edhem Mulabdiæ upozorava èitatelje u Bošnjaku rijeèima jednoga svog literarnog junaka na glavni problem društvenog trenutka. Takva pragmatistièka poetika odgovarala je prosjeènim piscima. 13) Iz etièke osnove proizlazila je moralno-didaktièka orijentacija hrvatske i muslimanske preporodne književnosti. isticao da je osnovna svrha književnosti "silaziti k narodu.mlaðih književnih generacija. Neke Preradoviæeve strofe . ozbiljnim i suhim umovima. Usprkos navedenim sliènostima. Prema tome. ‚ak je i Stanko Vraz. Zakljuèno razmatranje Iz današenje retrospektive vidi se da ilirski pokret i muslimanski književno-kulturni preporod u doba austrougarske vladavine imaju dosta zajednièkih crta. I jedni i drugi više su gledali na politièku i nacionalnu korist nego na umjetnièku snagu i ljepotu literarnih tvorevina. svoj šuhret. ugled. Prvi dodiri sa Zagrebom. kako bi rekao Barac. to ne znaèi da su sliènosti nastale pod utjecajem ilirizma na muslimanske preporodne pisce. potvrðuje i poznati ilirac Ivan Kukuljeviæ Sakcinski u 328 . nadarene je ogranièavala u stvaralaèkom zamahu. odnosno Austro-Ugarske. iskopati ga iz blata sirovosti i uzdiæi na svijetli vrh izobraženosti i prosvjetiti ga" (Misli o književstvu). jedan od najrigoroznijih kritièara ilirske literarne osrednjosti. ne može se uopæe govoriti o cirkuliranju ilirskih ideja u bosansko-muslimanskoj sredini. Prije svega.. Meðutim.kaže Antun Barac . u vrijeme ilirskog preporoda nisu postojale nikakve kulturne veze izmeðu Hrvatske i Bosne osim s bosanskim franjevcima.kao da su bile iskljuèivo napisane za odgojne svrhe školskog sistema. danas je došlo vrijeme da to branimo naukom. Drugo.. Uostalom i poèeci evropeizacije Bosne i Hercegovine šezdesetih godina inicirani su preko carigradskoga kulturnog kruga a ne preko susjedne Hrvatske. postoje i neke znaèajne razlike koje iskljuèuju moguænost cirkulacije takvih utjecaja. hrvatskom kulturom i književnošæu ostvareni su tek sredinom dvadesetih godina i djelovali su na muslimanske pisce zbunjujuæe. prosvjeti i nauci. Kritizirajuæi nemaran odnos prema kulturi. Rizviæu. "Prošla su vremena kad smo mi svoj imetak. Sliènu orijentaciju slijedila je i veæina muslimanskih pisaca u preporodnom razdoblju. prema M." (Cit.

politièki program iliraca i muslimanskih preporodnih djelatnika u biti se znatno razlikovao. Putovanje po Bosni. Zagreb. Buduæi da je muslimansko stanovnštvo bilo privrženo orijentalnoj tradiciji. poradi razliène vlade i upravljanja. Apstrahiramo li koncept integralnog bošnjaštva. Osnove te ideologije razradio je sredinom 17. Muslimanski preporodni djelatnici bili su u odreðivanju strateških ciljeva realniji od iliraca. Bila je to povijesna lekcija koja je stimulativno djelovala na proces ubrzanja nacionalne integracije. gdie se govori isti jezik kao i u nas. Poslije revolucije 1848. str. u širim muslimanskim slojevima smatrali su ih otpadnicima. bez obzira na stanovita unutarnja razilaženja u nekim pitanjima.. tražili su u domaæoj povijesti podsticanje u aktualnoj borbi za politièko osvješæivanje i kulturno-prosvjetno uzdizanje bosanskih Muslimana. oni su polazili od spoznaje da se Bosna i Hercegovina nakon okupacije našla na okrajcima zapadne civilizacije.. Èetvrto. Stoga su svoje djelovanje usmjerili na pronalaženje najkraæih puteva za izlazak iz tamnog vilajeta i prevladavanje naslijeðene zaostalosti. Zbog toga se relativno brzo poèela raslojavati na nekoliko razlièitih struja. godine ovim rijeèima: ". 1858. Mada se svi nisu opredjeljivali iz unutarnjeg uvjerenja za jednu ili drugu nacionalnu ideologiju.Veæ odavna bijaše tajna moja želja zaviriti u susiednu Bosnu." 15 Treæe.svome putopisu 1858. nosioci ilirskog pokreta s Gajem na èelu predstavljali su homogenu grupu mladih i evropski obrazovanih intelektualaca veæinom seljaèkog i graðanskog porijekla. ali je ostala èvrsto usaðena u kolektivnoj svijesti svojega naroda. Pripadnike te grupe pokretali su isti motivi i jedinstveni politièki ciljevi. dalja i stranija od Rima i Pariza. Najveæi problem u preporodnom razdoblju Muslimana predstavljali su pisci srpske i hrvatske nacionalne orijentacije. i koja nam je ipak. U svojim strateškim ciljevima vezali su se protagonisti hrvatskog narodnog preporoda pod ilirskim imenom za nadnacionalnu ideologiju o južnoslavenskoj i sveslavenskoj uzajamnosti. generacijskoj pripadnosti.. duhovnom obzorju i politièkim opredjeljenjima.-1683. 329 . stoljeæa Juraj Križaniæ (1618. Na toj osnovi razvijao je Bašagiæ u svojim dramama i povjesnicama kult zavièajnog ponosa. Muslimanska skupina preporodnih pisaca i kulturnih djelatnika bila je heterogena po socijalnoj strukturi. predaèkog junaštva i bosanskog rodoljublja.) svojim konceptom o jeziènom i etnièkom jedinstvu našeg naroda slavenskog. odkuda su došli pradiedovi moji i toliko inijeh porodicah hervatskieh. godine i uvoðenja Bachova apsolutizma Hrvatska se oslobodila iluzija toga programa. 5-6. Bez obzira na razloge nji15.

U širem vremenskom rasponu evoluirao je od narodnjaèko-folkloristièkih shvatanja Mehmed-bega Kapetanoviæa do Osman-Azizove društveno-aktivistièke poetike. Ti muslimanski pisci nisu ni znali za ilirski pokret. ponekad mucavog zbog toga što su kajkavski ilirci morali uèiti novi književni jezik. Martiæ). do 1875. u fazi hrvatsko-starèeviæanske orijentacije. sve do poezije Muse Æazima Æatiæa pod utjecajem srpskog simbolizma. Nediæ. G. Taj romantizam razvijao se od rodoljubnog prigodnièarstva. Nacionalna polarizacija izazivala je brojne prizemne polemike u kojima se rasipala stvaralaèka energija muslimanskih pisaca. godine. Jukiæ.). Šesto. interesima i razini književne kulture. što se vidi iz informativno-politièkih putovanja Matije Mažuraniæa. Zato je ilirizam brzo zahvatio bosanske franjevce (I. a ne po konvencionalnim romantièarskim idejama o osloboðenju i ujedinjenju koje su tada bile raširene kod svih slavenskih naroda pod tuðinskom vlašæu. zanesenjaèkim uzletima i pokajnièkim uzmacima. preko konkretnog realizma narodne pripovijetke i romantièno-simbolièkog naturalizma sa socijalnim konotacijama. ilirci su bili veoma zainteresirani za Bosnu. koji je izrastao iz drugaèijeg povijesno-duhovnog svijeta. hrvatske moderne i suvremenih turskih pjesnika. ali oni nisu mogli imati nikakav utjecaj na tadašnju prilièno veliku grupu alhamijado pisaca koja je nastavljala pjesnièki opus Mula Mustafe Bašeskije i Seida Abdulvehaba Ilhamije. Ivana Kukuljeviæa Sakcinskog i Mihovila Pavlinoviæa u razdoblju od 1840. svi su oni morali platiti manji ili veæi danak za renegatstvo prezirom i porugom svojih sunarodnika. Za razliku od hrvatskog romantizma. Èak ni Bašagiæ. a neki èak šikaniranjem (osobito nakon Kallayeve izjave da je srpstvo neprijatelj Austrije) i interniranjem u Arad (poslije sarajevskog atentata 1914. za koji je Krleža rekao da je najoriginalniji po tome što su se ilirci odluèno i smjelo odrekli svojega narodnog imena i jezika. ilirski pokret nastao je u doba specifiènog hrvatskog romantizma. Peto. Njegova razvojna linija traje od moralno-didaktièke proze. M. Zbog toga se i muslimanska književna publika razlikovala od ilirske po svojim sklonostima.hova opredjeljivanja. osim turske vlasti i policije kojima je i biskup Rafo Barišiæ optuživao bosanske ilirce da kuju zavjeru. bosansko-muslimanski preporod razvijao se na zasadama tradicionalne i univerzalne epske etike. do Mažuraniæeve romantièarsko-simbolièke apstrakcije. u vrijeme realistièko-naturalistièke faze hrvatske književnosti. nije znao za putopise spomenutih iliraca niti za hajduèko-tursku novelu pedesetih godina koja je tematizirala negativne odnose prema muslimanskom svijetu prikazujuæi ga crno330 . jalovim srbovanjem i hrvatovanjem. F.

Tombor. mada nisam siguran u njegovu valjanost.bijelom tehnikom (M. but also some considerable differences. respectively. Barac proposed the idea that all the Yugoslav movements of the similar kind in 19 and 20th century. J. jer autor kao široko obrazovan pisac koristi citate iz svoje lektire iskljuèivo u funkciji kulturno-politièkih ciljeva integralnog bošnjaštva. ne postoji nijedan pouzdan argument koji bi mogao potvrditi pretpostavku Antuna Barca o moguæem utjecaju ilirizma na bosansko-muslimanski književno-kulturni pokret. Na to pitanje moguæe je razlièito odgovoriti. Having compared these two movements in their most essential facts and determining factors. Bogoviæ. Vol. Kao što prema poligenetskom tumaèenju u sliènim klimatskim i geografskim uvjetima rastu jednake biljke. U vezi s takvim zakljuèkom može se postaviti pitanje: otkuda toliko sliènosti u genezi jednoga i drugoga pokreta. I. Kao što se iz dosadašnjeg izlaganja vidi. the author examines the validity of statement that had been uttered by Antun Barac in 1954 in his book Croatian Literature from the Revival to the Establishment of Yugoslavia. I Kapetanoviæevo citiranje stihova Petra Preradoviæa ne može se uzimati kao dokaz Barèeve teze o utjecaju ilirizma. a ja bih se odluèio na jedno objašnjenje analogijom. Professor Æekliæ mentions many similarities. have had their model and source in the Illyrian Movement. isto bi se tako moglo reæi da u sliènim povijesnim i društvenim uvjetima nastaju slièni pokreti. V. 331 . Na osnovi toga nameæe se zakljuèak da ovaj pokret nije imao gotovo nikakve veze s ilirskim preporodom. Nikoliæ i drugi). The Illyrian Movement and the Bosnian-Muslim literary and cultural renaissance In his paper professor Æekliæ compares the Illyrian Movement with the Bosnian Moslem literary and cultural revival under the Austro-Hungarian Rule.

332 .

Nije teško uoèiti da su u ovoj relaciji po pravilu Muslimani imali negativan saldo. s obzirom na istjecište njihovih kultura. Kad se ovo pitanje prvi put postavilo teško je danas razaznati kao što je još teže pratiti tragove njegova odgovora. nagnalo ga na samopropitivanje i reformiranje. U vrijeme svog kanoniziranja i teologiziranja u pitanje se dovodi i ono što ne bi moglo biti predmetom upitnosti. ono što je za Bosanske Muslimane u ovom odnosu dobro. sadržano je u èinjenici postojanja samog pitanja. Dok se nadahnjivao vjerom primordijalnog jedinstva Objave. I pored toga. pitanja sadržanog u 333 . Islam je kršæanstvo podrazumijevao tako da se prema njemu nije odnosio u formi pitanja veæ dileme. Ovo je teza koja umnogome može da da upute za propitivanje. islama i kršæanstva je star. Susret Evrope i Istoka. logikom samog pitanja. autorskog iskaza koji ne pretendira na istinosnu cjelovitost. jedno od ovog dvoga je upitno. Kao pitanje koje po sebi to nije. subjekta s kojim treba razgovarati. svojim kulturnim i civilizacijskim tekovinama je i obilježavao svoju supremaciju i otvorenost. Tako su u pitanju odnosa s Evropom Bosanski Muslimani ravnopravno egzistirali i u svojoj svijesti i u svijesti svojih susjeda kao zaseban entitet u nizu jugoistoènoevropskih naroda. U pitanom odnosu. a ne rješavanje. tako da se i odnos spram hrišæanstva i njegove civilizacije postavlja u novu ravan. što implicite znaèi i priznavanje njegova subjektiviteta. Muslimani ili Evropa. ali je legitimno s obzirom na forme razvijanja i diskrepancije ideja nosilja ovih dvaju kulturnih i civilizacijskih krugova. STOLJEÆA Za ili protiv Evrope. I POÈETKA 20. ovom narodu je davala znaèenjski dignitet partnera.Šaæir Filandra MUSLIMANI I EVROPA S KRAJA 19. Muslimani i Evropa su isto godište. Ono je latentno obilježilo dva posljednje stoljeæa islama. Pitanje o odnosu Bosanskih Muslimana i Evrope povlaèi se od samog nastanka i Muslimana i Evrope. ovaj odnos je u teorijskoj ravni najprimjerenije analizirati u formi eseja. niti straha. ali daje moguænosti višestrukog promatranja te time doprinosi obogaæenju spoznaje. Samo zahvaljujuæi Kur'anu za muslimane ovaj susret nije zadobio izraz odbijanja. Pitanje o odnosu islama i Evrope po sebi je fiktivno. Naime. pitanje je dobro poznato cijelom islamskom pa time i bosanskomuslimanskom svijetu. njihova samorefleksija vlastitog odnosa sa Evropom i Evrope sa njima. èuðenja.

stoljeæe. udaljava Evropu od habitusa Bosanskih Muslimana. ne u konfensionalnom. bez velikih pretenzija bih napomeno da ona može i danas da posluži pri sagledavanju ovog pitanja na prelazu 20. Strah na Zapadu. njeno osnovno obilježje. veæ u ontološkom znaèenju. Antiislamska kao antiturska propaganda 16. što pada u doba etabliranja islama u Bosni. U Evropi se tad odvija dvostruki proces samokonstitucije. Uostalom. skladane su pobjednièke pjesme nad Turcima u jezuitskim koledžima. str. u Evropi je išla do te mjere da je èin proklinjanja Turèina/muslimana išao dotle da su stvarane mise contra Turcos. u stvorenom mediju profanog. posebno izraženog u doba muslimanskog kulturnog preporoda na prelomu 19. prima Jevreje pod svoje skute. st. Tekovine tog pobjednièkog pohoda uma na raskrivanju svih velova tajstva Istine. Delimo. tih godina se zahvaljujuæi Beconu. To konstituiranje na antiislamskom principu. inaèe fundamentalne relacije za razumijevanje ovog pitanja od tog doba do danas. Ovo mišljenje. vrhuni u Hegelovom panlogistièkom sistemu. paradigmi ne antiislamskog veæ aislamskog mišljenja. Dok Bosna. sadržano u pretvaranju subjekta 334 . i 20. preovlaðujuæe islamska. stoljeæe u cijeloj Evropi. Pretvaranje Španije u jezgro katolièanstva protjerivanjem islama i judaizma. dominantno hrišæanskog. To da su Bosanski Muslimani i Evropa isto godište udaljava Evropu od Muslimana više no Muslimane od Evrope. Evropa u mediju duha poèinje svoje konstituiranje. Nikada islam i Evropa nisu bili udaljeniji kao kod Hegela. Ona je jedan hermeneutièki sklop koji omoguæava prije sagledavanje pretpostavki postojanja pitanog odnosa. nego što omoguæava njegovo validno adaktiranje. Istražujuæi pretpostavke ovog odnosa dolazimo do bitnih duhovnih lomova na prelazu 15.samom naslovu. U mediju duhovnog vladajuæi princip postaje princip iskljuèivosti svega drugog i drugaèijeg. pa i Svetog.). dolazi do cijepanja jedinstva Istine na dva od tada pa skoro do danas suprotstavljena polja njenog ispoljavanja. u 16. i 17. Decartesu. Istina od tada u Evropi postaje transparentna. supremacije uma i obogotvorenja subjekta. a raspoloživost svega. u sferi duhovnog. Sukladno u hrišæanstvu legitimiranom stvaranju svetog i profanog te gubljenju pretpostavki za razumijevanje primordijalnog jedinstva vjera. S druge strane. 375. u 21. Tih godina se naše pitanje postavlja kroz razmatranje odnosa islama i hrišæanstva. a sam Luter piše Poziv na molitvu protiv Turèina (Ž. dotle Evropa svoj nastanak duguje uništenju svih od nje razlièitih vjera i svjetonazora. održavajuæi katolièanstvo i pravoslavlje. u Evropi utemeljuje kult znanstveno-tehnièkog mišljenja. stoljeæa. Leibenzu i Galileju.

polifona i multilateralna. stvar je ontološkog a ne historijskopolitièkog znaèenja i proizlazi iz analize noseæih koordinata ovih dvaju kulturno-povijesnih entiteta. Polazno stanje pri razmatranju odnosa Bosanskih Muslimana i Evrope sa aspekta evropskih kriterija bilo je za Muslimane porazno. Našavši se otrgnuti od Istoka. nije teško uoèiti vladavinu paradigme Evrope kod mnogih muslimanskih intelektualaca. Šta je sve Evropa njima znaèila na jednom mjestu teško je reæi. specifiènom i samosvojnom. niti da bježi ispred njih. Promjene pozicije u korist Bosne. Evropu je uzela za paradigmu razvoja muslimanskog naroda. i poèetka 20. ali joj omoguæava i konstituciju. u razmatranom odnosu ne s Evropom. zabranjivanju ili zarobljavanju svega razlièitog od samog sebe. (Ne ulazeæi u razmatranje složenosti politièke situacije tog doba u Bosni. Ta karakteristika Bosnu èini Bosnom. Bosna èitavo vrijeme jeste heretièna. Po toj osobini Bosna nije Evropa nikada bila a Evropa danas ima šansu da bude Bosna. zadržat æemo se samo na analizi kategorijalnog aparata nosilaca ovih stremljenja. Nasuprot takvoj Evropi. svog institucionalnog islamskog habitusa a ispušteni iz ruke uvehlog Osmanskog carstva. Ostajuæi u mediju supstancijalne analize duha a analizirajuæi pomenuti odnos s kraja 19. u sudaru sa novim naèinom života i novim vrijednostima oni su doživljavali emocionalno buran sudar. Ona svojom širinom i toplinom dva puta postiðuje Evropu. veæ da pod njima napreduje. Samo iz medija razlièitosti moglo je i nastati pitanje o njihovu odnosu. ova kategorija intelektualaca. Balkanu i Evropi. èuva335 . Nastala na osnovi cijepanja veæ prirodnog sinkretizma Istoka i Zapada na ovim prostorima te radikaliziranjem njihova podvajanja. Tu novu situaciju Osman Nuri Hadžiæ opisuje rijeèima: "A mi? Mi smo parèe Istoka. i druga. te tako ne upadajuæi u makaze objektivnog uma koji svojim kauzalitetom stvara eshatološki determinizam. Samo su dvije èinjenice izvjesne: jedna da je želja za imperativnim prikljuèenjem evropskim kulturnim tokovima i civilizacijskim dostignuæima bila upravo proporcionalna sagledavanju neevropskog stanja Muslimana. st. školovanih u Evropi. koje mora nastojati da ne ugine pod toplim i jakim zrakama Zapada. cvijeta. svoje tekovine i svoju moæ duguje zaboravljanju.) Nije pretjerano reæi da je jedan broj bosansko-muslimanske inteligencije bio opèinjen Evropom. Prvi put kad postaje centar heterodoksnih kršæanskih pokreta u ranom srednjem vijeku i drugi put kad prima Jevreje sebi u goste. da se kompleks evropskog uzimao za željenu vrijednost bez mnogo zadrške.u supstancu.

po svjedoèenju M. Èinjenica da teorijsko mišljenje pretpostavlja postojanje jednog društvenog biæa. nedostatak zapadnoobrazovnih kadrova u privrednoj.. Rizviæa i M. Ove rijeèi su paradigmatiène za odnos naših intelektualaca prema novom. Negativni saldo Muslimana u odnosu na Evropu ogleda se i u èitavom nizu njihovih manjkavosti glede takva ogledala. Mehmed-bega Kapetanoviæa Ljubušaka. uticala je na imperativ bržeg prozapadnog razvoja. Uza svu simplificiranost i hipotetiènost ovako naznaèenog sukusa mišljenja. Muslimani dobijaju prve Evropi suvremene teorijske mislioce. Teorijska ostvarenja ovih intelektualaca znatnih su filozofskih pretenzija i po samom refleksivnom biæu teorijskog mišljenja dokaz su stupnja razvoja jedne kulture. Dok je književnost. njegovu koherentnost i problematsku izdiferenciranost. shodno prirodi vlastitog biæa. mala zastupljenost latinske pismenosti i štampe. Šakira Kurtæehajiæa. teško se oteti utisku da nas ovaj problem i danas posebno ne intrigira. materijalna osnova zanatske i sitne privrede. Ono što je zajednièko svim duhovnim nastojanjima tog doba a što se u ovom mediju duhovnog stvaralaštva naroèito osjeæa. Begiæa od tog doba poetski preokupirao pojam raskršæa. opet shodno karakteru vlastitog djela. Dok su književnici i umjetnici. 4. Zagreb. u osnovne tokove evropskih duhovnih gibanja. ekspresionizma i impresionizma od strane naših umjetnika 336 . Prije svega. Ono se prihvata samo pod uslovom oèuvanja svoje samobitnosti. s obzirom na polazište. Ono što je i jednima i drugima zajednièko jeste relativno brzo ukljuèivanje. i èinjenice da je Evropa kod nas poèesto kasnila i èitavo stoljeæe. 1902.juæi trajno svoju osebujnost" (Muslimansko pitanje u Bosni i Hercegovini. Brzo oprobavanje romantizma. str. Ahmeda Muradbegoviæa. I usprkos takva stanja. okrenuti više svijetu vlastitosti i subjektivnosti. Mehmeda Begoviæa Kurtagiæa i dr. dotle su publicisti i teoretièari. obrazovnoj i socijalnoj sferi.). za teorijsku i publicistièku misao moglo bi se reæi da je noseæi problem pojam susreta. Dževada Sulejmanpašiæa. svoj izraz je našla u liku ovih intelektualaca. svoju misao oprobavali na goruæim pitanjima objektivnog i povijesnog karaktera. Što je i postojalo kadrova tog profila po pravilu je pravilo otklon od svog ishodišta i nerijetko služilo kao loš primjer cilju koga su srèano i dobronamjerno zagovarali. Safvet-bega Bašagiæa. Osmana Nuri Hadžiæa. sadržano je u razmatranju problema susreta Istoka i Zapada u biæu jednog naroda i na prostorima njegova tla. u doba preporoda u liku nekolicine autora. Edhema Balbuloviæa. produkt imaginacije.

oni su polazeæi od poraznog stanja razumijevanja islama i negativnih efekata koje takva svijest proizvodi u socijalnoj i obrazovnoj sferi. teologiziranost. Za sve autore koji su se ovim pitanjem bavili karakteristièno je da pojam nauke nisu uzimali u njenom suhoparnom. N. sazrela je svijest o vlastitosti. po mišljenju inteligencije je bila glavna koènica razvoju muslimanskog društva. Tzv. Pretpostavka ponovnog zadobijanja takvog odnosa bila je sadržana u kritici suvremene recepcije islama. Kritiku suvremenog stanja ove relacije intelektualci su po pravilu temeljili na iskustvima prvih stoljeæa islama kad su u okviru tog religijskog sustava vjera i nauka predstavljali jedinstvo. iz analize njihovih djela je neosporno. Mada poèetak dvadesetog vijeka u Evropi kulminira u znaku trijumfa znanstveno-tehnièkog racia. islam i slavenstvo. filozofije. zapovijeda ili zabran337 . stalno naglašavali nesuvremeni karakter islama u Bosni. Samokritika evropskog racionalizma kod nas je u to doba bila komplementarna inzistiranju na jedinstvu vjere i uma. iz sasvim specifiènog sinkretiènog narodnog biæa i njegova tla Bosne. U toj kritici je za cjelinu paradigmatièan O. islama i nauke. njegovu izvitoperenost. dogaðanje u sferi fizike i kritièke filozofije nagovještavaju puteve premoštavanja shizofrenije i jedinstvo vjere i uma. Krajnji rezultat svih tih napora bilo je osvjedoèenje o nužnosti primicaja Evrope sebi i sebe Evropi. Hadžiæ djelom Islam i prosvjeta. Odnosno. u odnosu na razmeða evropskih kao dolazeæih i orijentalnoislamskih kao izmièuæih duhovnih gibanja. koje je samo u takvoj formi islama moglo i nastati te islam privatizirati. osnove duhovne i kulturne raspoluæenosti na Istok i Zapad. stalno je naglašavala racionalnu jezgru islama i njegovu kompatibilnost nauci.komplementarno je zaèinjanju sociologije. Pitanje odnosa islama i nauke najviše je zaokupljalo pažnju muslimanske intelektualne javnosti. svijest o svom vlastitom i pojedinaènom mjestu i ulozi u odnosu na ta dva velika duhovna koridora. Svjesni èinjenice da je u veæini aspekata muslimansko društvo islamsko. racionalistièkom europskom znaèenju veæ su njenu paradigmu izvodili iz islama. nauènog. kulturne antropologije i socijalne psihologije kod teoretièara. kanoniziranost i neprijemèivost za nove forme nacionalnog. Pri tome se polazeæi od suvremene diskrepancije islama i nauke njihovo jedinstvo naglašavalo u prošlosti. kod naših intelektualaca tog doba bila prisutna i da se ona kao alternativa svoj raspoluæenosti nudila. svjetovna inteligencija kao i manji dio teološke. uèahurenost. Recepcija islama od strane islamskog sveæenstva. Istièuæi racionalni karakter islama on naglašava da "sve što vjera uèi. Da je svijest o moguænosti mišljenja iz Jedinstva. društvenog i kulturnog razvoja.

u nešto kasnijem dobu. svoje 338 . mora biti razumno. 10. Prijemèivost formi zapadnog življenja kroz naglašavanja racionalnosti islama i pored toga što je u veæini sluèajeva rezultiralo sekularizmom u formi nesvojstvenoj kulturi koja za svoju srž ima islam. te prisutnost tog jedinstva u drugim kulturama. Dževad Sulejmanpašiæ svoj polemos sa nosiocima dogmatskog poimanja islama utemeljuje na premisama ove filozofije. on istièe i nadmoæ islamskog pojma i iskustva društva nad evropskim glede njegove prijemèivosti za multikonfesionalnu situaciju. našim autorima je davalo kako uputu tako i ohrabrenje u vlastitim nastojanjima. formi njene demokracije i oblicima socijalnog organiziranja/djelovanja. ništa što se ne slaže sa zdravim razumom ne spada u vjerske doktrine" (str.3) Da bi legitimirao svoje zalaganje za ukljuèivanje Muslimana u moderne evropske tokove on poseže za nizom stavova doktrinarnog islama o pozitivnom odnosu islama i nauke. O istrajnosti na rješavanju ovog problema svjedoèi i posezanje za dostignuæima Kantove filozofije. Koliko je inzistiranje na jedinstvu uma i vjere bilo motivirano potrebom èuvanja vlastitosti pred izazovima jednog kulturnog trenda neosjetljivog na razlike.). Naglašavajuæi da se "filozofska strana knjige (Slobodna misao i hikmetovština) temelji na Kantovoj filozofiji" on javnosti prenosi da "Kant ipak. Njihovo istrajavanje na pomenutom jedinstvu ovu misao je iz sasvim jednog drugog duhovnog horizonta èinilo komplementarnom tadanjim evropskim gibanjima. Kantovo postavljanje odnosa razuma i vjere. Obrnuto. jedne drugaèije paradigme ustrojstva i promišljanja svijeta. promovirajuæi moguænost. Zaklanjajuæi se za Kantov autoritet. toliko je ono proizlazilo i iz same suštine islama i islamske projekcije problema od strane naših intelektualaca. a za Muslimane i nužnost. predstavlja danas najaktuelniji segment mišljenja ovog vremena. i to definitivno. Odnos Muslimana prema politièkim gibanjima Evrope. Pored inzistiranja na ovakvoj suštini islama a svjestan èinjenice da je u jednom društvu kakvo je tad bosansko-muslimansko jedna akcija nemoæna bez njene religijske potpore i pobude. kao i od onih koji se ubuduæe mogu da izvrše oslanjajuæi se na èovjeèiji um i razum" (str. Od svih filozofa zapadnog duha Kantova misao je kod muslimanskih intelektualaca bila najprisutnija. veæ je èinio i jasno distanciranje od vladajuæe logike zapadnoevropskog mišljenja. odbranjuje vjerovanje u Boga i besmrtnost duše svih izvršnih filozofskih napada. Ovim rijeèima je Sulejmanpašiæ ne samo nastojao da pobudi nadu kod Muslimana u moguænost jedinstva uma i vjere.juje. danas ponovo legitimirano u svojevrsnoj renesansi njegova mišljenja.

zadobijanja identiteta preko Drugog. prvi promotor novog duha na ovim prostorima. Afgani u hrišæanskoj kao zapadnoevropskoj kulturi i njenoj kategoriji svetog trojstva nalazi osnov jaza islama i hrišæanstva i ishodište kategorije posredovanja. Naglašavajuæi islamski princip neposrednosti. ovaj velikan savremenog islama. Takva situacija duha se najkonzistentnije izrazila u tzv. koji je vršio i znatan uticaj na naša domaæa islamska kretanja. intimnog i javnog. Ta raspoluæenost izmeðu individualnog i opæeg. pravednosti. nacionalnoromantièarski duh i tip savremenog evropskog intelektualnog pregaoca. evropeizirani muslimanski intelektualci svoje napore su bili usredsredili na izgraðivanje vlastitih formi socijalnog identiteta. privatnog i društvenog. trajna je odrednica kulturno-politièkog biæa Bosanskih Muslimana. jednakosti i racionalnosti. odražava stanje tog duha. a posebno se ispoljava u osobenom stilu življenja gdje kuæa zadobiva specifièan karakter svetosti i politièkom organiziranju koje zbog nesvojstvenosti mita islamu nikada ne zadobiva karakter monolitnosti. meditativnog modusa samoodnošenja islamske naravi i pervertiranog nagona za evropeiziranim socijalnim identitetom. paradigmatièan je za razumijevanje odnosa islama i objektivnog uma u jednom od najjaèih islamskih reformatorskih pokreta s kraja 19. proglašava vjerom sveopæeg razuma. u svom žalu za nenauèenim francuskim jezikom. Shodno svijesti o neophodnosti ukljuèivanja u savremene evropske tokove naši teoretièari su najviše zaokupljeni iznalaženjem forme društvenog identiteta komplementarne evropskim mjerilima. opredjeljivanju intelektualaca u srpskom. Mehmed-beg Kapetanoviæ Ljubušak svojom liènošæu i djelom enciklopedijsko-prosvjetiteljskog karaktera u jednoj osobi spaja plemiæko porijeklo. Njihov tadašnji intelektualni život se odvija u napetom luku izmeðu individualnointrovertiranog solpsizma. tekst Džemaludina Afganije od nepoznatog prevodioca izašao u Novom Sadu 1905. ne Boga veæ crkve kao njegova institucionalnog otjelovljenja. hrvatskom ili jugoslavenskom nacional339 . apostola novog svijeta. medijativnog modusa samoodnošenja islamske naravi i pervertiranog solpsizma. pozdravljaju francusku revoluciju i prihvataju njene politièke implikacije.ishodište ima u fundamentalnim rješenjima islamske ontologije društva. godine. Posljednja rijeè Islama Jevropi. I naši intelektualci tog vremena. Šakir Kurtæehajiæ. francusku revoluciju. Shodno samospoznaji takvog karaktera svoje vlastitosti i svijesti o nužnosti zadobijanja isprofilirane forme kolektivnog življenja kao uslova preživljavanja u suvremenom institucionaliziranom društvu. nužnosti institucionaliziranja. st. posebno Bašagiæ.

tad neizdiferenciranog narodnog biæa. gdje smo mi danas u evropskom nacionalnom.nom smislu. opravdano se pitati može li nam poslužiti ovo prvo trajnije iskustvo susreta sa Evropom. jer ishodišta svoje nepromišljenosti nisu uvijek bili svijesni. bilo mitsko-romantièarski od strane Muslimana ili prozelitistièko-imperijalni od strane Evrope. Nemoguæe je prenapregnuti èinjenicu da se zagovaranjem nacionalnog identificiranja željelo izvršiti distingviranje od balasta tursko-orijentalnog kompleksa uspostavljanjem vertikale etnogenetsko-duhovne prisutnosti na prostoru vlastitog življenja. politièkom i kulturnom prostoru. Nacija je za njih bila instrument naše evropeizacije. vodi kataklizmi i degradaciji oba entiteta te provociranju kotaèa povijesti na hod unazad. Muslimani i Evropa u novom liku danas imaju šansu da u situaciji izborne multilateralnosti kao savremenog povijesnog trenda. ovi intelektualci nisu prednost davali ovoj ili onoj naciji veæ samoj naciji kao takvoj. Šta danas Evropa nama znaèi a šta mi njoj. Po tome što bi se nacionalno odredili oni bi bili moderni i progresivni. Svaki drugi pokušaj. Samo jedna porazna slika o njoj danas. te tako oduprijeti nametanju azijatskog kompleksa od strane drugih. oni su imali dobru namjeru. I onda kad su kao Šukrija Kurtoviæ u djelu O nacionaliziranju muslimana negirali vlastitu nacionalnu samosvojnost i apstrahirali znaèaj islama za kulturni identitet Muslimana. suegzistiraju samo na naèin samosvojnosti i autohtonosti. Iskustvo posljednjeg stoljeæa uèi da Evropa prevazilazi samu sebe. modernizacije i socijalne homogenizacije. bez obzira na golgote totalitarnosti kroz koje on prolazi. 340 . svjedoèi da je kompleks evropskog kao imperijalnog na izdisaju. kakvu daje Edgar Moren u djelu Kako misliti Evropu. Ovakvo nekritièko instrumentaliziranje pojma nacije i slijepo vjerovanje u njegovu iscjeliteljsku moæ po sebi. pitanje je koje obilježava današnji muslimanski kulturni preporod). skoro stoljeæe poslije. greški i pozitivnih iskustava iz ovog vremena. korespondentno je takoðe uvjerenju tog kruga intelektualaca da æe skidanje zara/feredže samo od sebe naše žene uèiniti slobodnim i prosvjeæenim. (Danas. S druge strane to iskustvo uèi o nemoguænosti asimiliranja jednog nacionalno-kulturnog entiteta. Što je ostalo u našoj svijesti od prvotnih lutanja i nesnalaženja. U propagiranju nacionaliziranja vlastitog.

They have tried to find a common ground with Europe on such foundations. but with the mutual respect of both sides and without some well-known examples of European exclusiveness that had been present in the past. They will try to resolve the meeting between the Moslem and Europe in this way. During the entire period. Jamaluddin Afghani played an important role in this process. We do hope that this encounter between Islam and Europe at the end of 19th and the beginning of 20th century will continue to happen in the future in the form of getting closer to each other. On behalf of Moslems. One part of Islamic intellectuals has been charmed by the aforementioned. 341 . Immanuel Kant. and the establishment of Imperial spiritual thinking on the achievements of Christian ideology. The Moslems managed to retain their identity because they relied mostly to Qur'an. the encounter will be defined by these positions.Moslems and Europe towards the End of 19th and at the Beginning of 20th Century An encounter between Islam and Europe towards the end of 19th and at the beginning of 20th century takes place after Islam and Judaism have been removed from Europe (Spain). The Moslems entered into this encounter mostly with their oriental and romantic heritage and a strong and rather stable Qur'anic fundament. Europe will offer to Islam and Moslems both the heritage of the French Revolution and the ideas of the most prominent spokesman of Europe.

342 .

koji æe ponajprije prosvjeæivati jer je "našem narodu preède duševno prosvjetljenje i usavršenje. tretirala kao pouènozabavni. 1 / 1912. Meðutim. s karakteristiènim naslovom Pjesme od godine 1900-08 kod agilnog i poduzetnog Muhameda Bekira Kalajdžiæa. Generacija pisaca što je napustila Behar još u šestoj i sedmoj godini njegova izlaženja. ali a dobrom mjerom proklamirane didaktiènosti. kulturnih radnika i prosvjetitelja. Æatiæ je došao u Mostar za urednika Bisera. na prelaz 1907. Sarajevo 1990. a vjerovatno je to bio i jedan od prelomnih momenata u razvoju bosanskomuslimanske književnosti. Bosansko-muslimanska književost u doba preporoda 1887. 196.-1913. Sarajevo 1971. za omladinu boemski romantièna i poetski magièna i privlaèiva". Redakcija je list. 1. što æe se kao zbirka pojaviti tek 1914. koji je oko lista okupio grupu poletnih muslimanskih pisaca. 2. str. Biser. nego li prazna politika koja . odlukom vlasnika Adem-age Mešiæa.. Muhsiæ Rizviæ. a poslije smjenjivanja i nominalnog urednika Šemsi-bega Salihbegoviæa i faktiènog Muse Æazima Æatiæa. str. a s veæ objavljenim pjesmama.359. Biser je zaista nastojao da ide za tom orijentacijom. najveæa je ona koja je na idejnim i strukturalnim stvaralaèkim osnovama bila potpuno profilirana. reæi æe Muhsin Rizviæ u svojoj historiji ovog perioda 1.unaprijed budi reèeno neæe u našem listu mjesto imati". bila je da se Biser vrati na pozicije narodnosnog utjecaja na Bosanske Muslimane što ga je nekada imao Behar. 321 . "Ono što je za prvo godište predstavljala književno impozantna i stimulativna liènost Safvet-bega Bašagiæa. dajuæi mu ton i peèat i izvjesnu poetsku rezonancu svojom obilnom i kvalitetnom saradnjom. Ambicija vlasnika. to je za osmo godište bila stvaralaèka liènost Muse Æazima Æatiæa.. Rizviæ: Behar. 343 . osjeæajuæi da mu je uloga i u književnosti da vrati jedinstvo poljuljano i u Beharu i Gajretu ovaj list æe biti otvoren za sve 1. kniževo-istorijska monografija. u Beharu i drugdje.. ali i dubinska kriza stvaralaštva. Uspon i obnova što je Æatiæ napravio u godištu svoga urednikovanja ponajprije æe biti rezultat liènog zraèenja pjesnikova i najava jednog novog senzibiliteta naše književnosti. godinu bila je kriza društvene i politièke provenijencije. u 1908.Fahrudin Rizvanbegoviæ LIRIZAM KAO OBILJEŽJE KNJIŽEVNOSTI U BISERU Kriza Behara nakon poznatog razlaza.. Opširnije vodjeti u: M. u uvodnom tekstu Rijeè-dvije o pokrenuæu Bisera2. 2 izd. str.-1918. 1. S tim magnetizmom.

Rizviæ. od kojih su sve najbolje nastale ovdje) osigurava mu ono mjesto u bosanskomuslimanskoj književnosti koje danas s pravom zauzima.izmeðu erotike i mistike. s druge strane. da ga tako nazovem. izmeðu generacije Bašagiæa i Mulabdiæa. oznaèit æe prevladavajuæi novost u našoj bosansko muslimanskoj književnosti i biti sastavnica starije romantiène književne generacije èiji su reprezantanti Bašagiæ. Musa Æazim Æatiæ . što je zapoèela s Hamzom Humom. Begiæ. djela 5. književna kritika. M. Nepostojeæa zbirka. Karabegoviæ i Š. Tuzla 1987. te strogost kojom ga je tjerao da radi4. Sarajevo. 235. u: Ispod i iznad teksta. Æatiæ je za tu godinu i po. ipak. a naroèito od devetog broja iz februara 1913. str. A. Ðikiæ. Musa Æazim Æatiæ u Mostaru. Iako je Æatiæ bio veæ afirmiran pisac.književne generacije. Æatiæeva uloga u mostarskom razdoblju od znaèaja je i iz još jednog razloga: stvorio je krug. Ta lirska nota što je donosi Æatiæev krug. Sarajliæ prema generaciji Hamze Hume. Ta otvorenost omoguæila je da Biser u književnoj povijesti odigra izuzetnu ulogu mosta. izvanredna je èinjenica u književnosti i kulturi Bosanskih Muslimana.. 3. o èemu su pisali Muhsin Rizviæ.Narcisa. a na èijem je Æatiæ vrhuncu. knj. s jedne. 344 . i generacije. Midhat Begiæ i. 1969. Prenapregnuta èulnost kao opsesija izraza. kvalitet pjesnièkog stvaranja u razdoblju Bisera (oko 50 objavljenih pjesama. Prevodilaèki rad. M. koji bi se svakako mogao zvati njegovim imenom. kao pjesnik još ranije. nestankom Æatiæa. uredio više nego za sve godine ovoga stvaranja. Fadila Kurtagiæa i Muniba Osmanagiæa . u najnovijem predgovoru ontologoje Muslimanska poezija XX vijeka. str. a poslije Skendera Kulenoviæa i Maka Dizdara. Sama èinjenica da je Kalajdžiæ za urednika Bisera postavio Musu Æazim Æatiæa od prvorazrednog je znaèaja ne samo za profiliranje lista. (Karakteristièna je èinjenica da u njemu ipak nisu saraðivali ni Bašagiæ ni OsmanAziz). Enes Durakoviæ"3. ali. 4.8. nego i za okonèanje perioda što ga zovemo književnim preporodom. Tako je list bio otvoren i u njemu saraðivali pisci razlièitih orijentacija i profila. u: Neminovnost. Sarajevo 1976. kako svjedoèi književna povijest. Iz tog kruga posebno treba istaknuti Jusufa Tankoviæa. 1. Sarajevo 1988. Biser ima onu lirsku orijentaciju koja karakterizira ovog pjesnika. èiji æe se književni putevi.. i iznad svega. Taj Æatiæev krug lirizma što je nastao na liniji njegova simbolistièkog otklona od starije romantiène poezije najavio je pripremao jednu novu stilematiku i poetiku što æe se oglasiti prvom zbirkom Nutarnji život Hamze Hume. lièna i pjesnièka kriza u kojoj ga je zatekao poduzetni Bekir Kalajdžiæ kad je po njega potegao u Tešanj i doveo ga za urednika Bisera. a kao urednik sada. na kome æe biti Æatiæ. otkad se pojavljuje Æatiæ kao urednik. Isakoviæ. predgovor Sabranim djelima Hamze Hume 1-6.

kao u Pjesmi momenta10 5.9 Tanoviæevi pokušaji da se otrgne i napravi odluèan iskorak. 6.-1937. nadahnuto Ujeviæevo svjedoèenje5.. 1 / 3.6 Ovaj Ujeviæev uvid oznaèio je problem koji dominira bosanskomuslimanskom literaturom. str. ako hoæemo da budemo iskreni nije bio ni jedno ni drugo. str. I. a to važi i za njegov književni krug mladih saradnika. I. Novi Behar. str. Sabrana djela. a karakteristièan je i za Æatiæev krug oko "Bisra". M. U njegovoj poeziji. nagovještaj onoga što æe Humo uspjeti iskazati. Meðutim. ali ne i nadahnuæa. Æatiæ u fazi Bisera. str. ali leksika. 9 8.. ali i onaj oslon na realnost što je kod njegova mantora otkriva Ujeviæ. Biser. ili æe ih progutati politièki angažman poratnog razdoblja. Taj predosjeæaj mladog Tanoviæa samo je kolebanje izmeðu sluæenih iskoraka i ostvarenja. 4 / 5. Biser. Jusuf Tanoviæ je odmah krenuo artizmom impresionizma i simbolizma i veæ u prvom broju lista u pjesmi u prozi Najljepša stranica neispisana7 traži izraza kojim bi iskazao svoj lirski program. kod nekih možda i podsvjesno bila je simbolistièka. Musa Æazim Æatiæ. 7. nikad nije do kraja i bez rezerve pripada simbolistièkom i kraja impresionistièkom pokretu. str. 251. matoševci ili nematoševci (kako hoæete) oni su bili u tome èasu artiste i dekadenti a Æatiæ. filozofija Æatiæa bila je filozofija Orijenta filozofija arapske poezije i kulture koja je došla do procvata. II. osobito isprva. još èvrsto drži ovog mladog pjesnika i uz bašagiæevski iskaz. posebno morfema. 1968. .muslimanska književnost. pa u Akordu bola8 prepoznajemo leksik i formalnu dotjeranost æatiæevskog (i posredno matoševskog) daha. 268-269 10. istina artificijelan i u dalekom predosjeæanju. osim Æatiæa najagilnijeg pjesnika Bisera. Rizviæ. Jer. iskoraèuje u evropski krug lirike. Biser. II. Tanoviæevo traganje kroz pjesme u Biseru se nastavlja. 10 / 1936. Demon što æe sve sanje pjesnikove rastjerati na kraju pjesme vidriæevske je inspiracije.zapravo ugasiti poput Tanoviæeva. 46-50. osim vala impresionizma i simbolizma što je ovog. Bosansko . a imala u sebi neèeg realistièkog".. Filozofija njihova. uzeta približno. str. str. Tešanj.. jer je bio kudikamo od njih bliži tipu narodnoga pjesnika i prirodnoga èovjeka. poput Kurtagiæeva. Tin Ujeviæ. pa i u ranijoj fazi. 37 345 . Ujeviæ je to sasvim jasno iskazao: "Æatiæ je u ono vrijeme meðu matoševcima s kojim se družio bio potpuno usamljen. I. nalazi se i ona osobina bosanskomuslimanskih pisaca koja èvrsto stoji na poziciji svoje orijentalno-islamske civilizacije podloge i istovremeno. 8-13. Biser. u što nas uvjerava poznato. 244-266. 11 9. u zreloj fazi Preporoda. izolovan. str. pojavljuje se i kod njega jedan.

piše cijeli niz stihotvoraca u tradiciji veæ dosegnutog i izraza.ostali su samo želja. a èinjenica je da je nastojanje da se u list probije lirika koja nosi jedan novi senzibilitet (o èemu svjedoèi odgovor redakcije Faiku u T. Svakako da je najznaèajnija Nafija Sarajliæ sa proznim medaljonima nazvanim Teme. Pa i u onim Tanoviæevim pjesmama koje imaju rodoljubni ili socijalni podtekst nasljeðen od Kranjèeviæa (U krvavoj noæi. posredno. matoševske inspiracije. pa i Mirhaba Karišikoviæa. a to je isto uredništvo Èeliæu odgovorilo. Baš ovaj senzibilitet sigurno æe biti uticati i na obznanje Skendera Kulenoviæa desetak godina kasnije. istina sa svega 4 pjesme. stvaranje koje je promicalo bosanskomuslimansku književnost u periodu Bisera porodilo je najbolja ostvarenja Muse Æazima Æatiæa i njegova kruga i uèvrstilo proces oslobaðanja izraza i strukture od pojednostavljenog sevdahlijskog i baladiènog tona predhodnog perioda. ta je poezija otvarala jedan novi senzibilitet. Paralelno sa spominjanim pjesnicima èija je uloga zaista promicateljna. bez obzira na suzdržanost redakcije prema demonijaèkom i tragiènom doživljaju svijeta. poput Bjelevèeve. II. Biser. Biser . Sve to samo je dokumenat o stanju previranja u lirici i meðu pjesnicima što su saraðivali u Biseru. 280-281. žena Hifzije Bjelevca i Zilkida Tuzlanka.12 Meðutim. ipak se novi lirski senzibilitet probija. što je mogla biti mala zbirka) i poslije Fadila Kurtagiæa. Na razboju. pa žestoko. da je njegov prikaz Charlesa Bauarea poslalo na pregled Matošu). str. Vjetar) probija se u leksici naroèito taj novi izraz koji æe omoguæiti pojavu Hamze Hume i prisiliti nas da govorimo o velièini malenih i u ovom sluèaju. 346 . koji broj ranije. kao najplodnijeg saradnika (sa 23 pjesme u Biseru. Nepravedno bi bilo ne spomenuti i saradnju žena pisaca stihova u Biseru. i strukture. naglo za krenula tok ove književnosti. s onim malim sonetnim vijencem Ocvale primule. 256 12. Kad se 1919 pojavila zbirka Hamze Hume Nutarnji život. koje pišu u duhu sentimentalne pozije ašiklija i sevdalija iz minulog perioda ili. II. svojim ekspresionistièkim vizijama i slobodnim stihom. Je li te pokušaje sputavao sam Biser možemo nasluæivati. biserovske. 1926. Plaè robinje. In memoriam tirano. (kao u pjesmi Na razvalinama dvora Ali-paše Rizvanbegoviæa). Poruke i odgovori uredništva.11 O prijedlogu Mustafe Èeliæa Gazanfera da napiše ogled o Baudelaireu. No. Osim Tanoviæa. i Muniba Osmanagiæa sa 7. Faiku u T. ali u oblasti stiha javljaju se Šefika Nesterin-Bjelovac. baš te æatiæevske. i ideje. moglo je nakratko izgledati da æe baš jedan Mostarac prekinuti evoluciju te litera11. pseudosentimentalnog žala za prošlim vremenima. str.

In addition to the lyrical poets from the Biser Circle. pojavila zbirka Grad rima i ritmova. 347 . ali i Humo i Kulenoviæ u svom razvoju. Kulenoviæa Ocvale primule zapravo baštinjanje faze Biserove lirike Æatiæeva kruga. Æatiæ would do more than he had ever done in his entire creative period. Tin Ujeviæ would point out the lyrical style of Musa Æazim Æatiæ. i nije bila bez ozbiljnijeg traga. Povratak je bio samo zalet. Biserova uloga u toj matici razvoja bosanskomuslimanske lirike nije mala. baš kao što je proslov S. kad se 1924. During the period of one and a half years as the editor of Biser. emerging generation with Hamza Humo as its leader. who did not hide that he had been inspired on the Biser source. The lyrical features as one of the main characteristic of Biser would be particularly visible in the poetical collection Ocvale primule /The Shed Primroses Blossoms/. with some reservations. This lyrical type leaned on Matoš. Ontogeneza što ju je morao proæi Æatiæ.ture. Hamza Humo. This act would gain in importance somewhat later on. a ni kasnijih nije mogao a da se ne utemelji na civilizacijsku vezanost za islamsko-orijentalnu osnovu i evrpska lirika dostignuæa. kad se išlo samo na jednu osnovu bio je to zapravo rukavac što æe se vratiti matici. the so-called Circle of Musa Æazim Æatiæ. Musa Æazim Æatiæ as a peculiar person of his times and his poetical expression would foster the lyrical features of our type in Bosnia and Herzegovina. zapravo je nesumnjiva. Æatiæ had already proved himself as the editor of Behar. Kad god je taj dvostruki temelj iznevjeren. Lyric Features as the Characteristic of Literature in the Biser Perhaps the owner of the Behar Ademaga Mešiæ was not even aware what he did when he fired the nominal editor of Behar Šemsibeg Salihoviæ and the real editor Musa Æazim Æatiæ. such as Hifzi Bjelevac. He was also the link between the older generation of authors such as Edhem Mulabdiæ and Safvet-beg Bašagiæ and the new. Ipak. Nijedan od spominjanih pjesnika. pokazalo se da cjelokupna stilematika iz perioda Bisera sa lirizmom kao glavnim obilježjem sada bogatijim za onu avanturu što karakterizira zbirku Nutarnji život. bez obzira što se danas ispod skrame dominirajuæeg ekspresionistièkog izraza nazire i tradicija. zapravo je bila pomak na liniji što je sebi preporodni val zacrtao. The entrepreneurial and agile Muhamed Bekir Kalajdžiæ went as far as to Tešanj in order to bring to Mostar Musa Æazim Æatiæ as the new editor for Biser. It also gave birth to one of our greatest poets Skender Kulenoviæ. He also created something new in our parts that can be understood as. naroèito jasna na podruèju morfemskog i sintagmatskog.

Fadil Kurtagiæ and others. The most renowned among them were Nafija Sarajliæ. Šefika Nesterin Bjelevac and others. 348 . the lyrical qualities of Musa Æazim Æatiæ's type and circle would reach its culmination in the person and work of Hamza Humo. several poetesses would also emerge. Nevertheless.

Interes za sufijsku poeziju kod bosanske uleme. XVII-XVIII/1996. 75-78. ]ekli} Vasilije: 7. eti~ka i strukturna svojstva muslimanskih epskih pjesama objavljenih u Beharu. 141-155. Knjiga XI-XII je {tampana 1985. pisano vjerovatno u Bosni. Neki legati Osman-Šehdijine biblioteke. str. Estetska. godine. 6. a radovi hronolo{kim redom. Duri} Ra{id: 8. Otkri}e muslimanske epike u 19.197-222. 10. Buturovi} D`enana: 3. XV-XVI/1990. 311-329. Gajretu i Biseru. ^ar-Drnda Hatid`a: 5. O Gazi Husrev-begovom vakufu u Slavonskoj Po`egi. Tralji} je izradio prigodnu bibliografiju koja je objavljena u knjizi IX-X. Zbirka sid`ila Gazi Husrev-begove biblioteke. Jedno medicinsko djelo. Salih: 1. XIXII/1985. Cviko Fazileta: 4. i XIX-XX/2001. menafí en-nas (Ljekarske koristi svijetu). 175-178. XIX-XX/2001. Ilirski pokret i bosansko-muslimanski knji`evno-kulturni preporod. godine. XV-XVI/1990.. XVIIXVIII/1996. XIII-XIV/1987. XIX-XX/2001. Knji`evni prevodi sa perzijskog jezika u Beharu. Po istoj metodologiji je izra|ena i ova bibliografija za posljednjih deset knjiga koje su iza{le u {est svezaka. 153-162.Osman Lavi} Bibliografija Anala (XI-XII . 349 . XIX-XX/2001. godine. Nida'i. Mehmed Teufik: 2. 335-341. XIX-XX/2001. vijeku. XV-XVI/1990. XV-XVI/1990. Do sada je iza{lo dvadeset knjiga u 11 svezaka. Prijevod i bilje{ke: Osman Lavi}. 243-252. XIII-XIV/1987. Risala o hid`ri.XIX-XX) Anali Gazi Husrev-begove biblioteke su po~eli izlaziti 1972. 369-372. Azapagi}. Autori su poredani abecednim. 17-34.. 53-67. Za prvih 10 knjiga hafiz Mahmud ef. D`aka Be}ir: 9. Ali} H.

Rukopis Ibn Sinaova komentara 113. Faji} Zejnil: 13. XIXXX/2001. Osvrt na traktat Hasana Duvnjaka. 336-339. Biblioteka Abdulah-efendije Kantamirije. 237-242. Tralji}). 83-90. 15. XVII-XVIII/1996. 21. Rukopisi enciklopedija u Gazi Husrev-begovoj biblioteci. sure Kur'ana u Gazi Husrev-begovoj biblioteci.D`ananovi} Ibrahim: 11. 101-111. Abdurrahman Mufti} . XV-XVI/1990. XVIIXVIII/1996. XIII-XIV/1987. stolje}a. 103-111. In Memoriam (Seid M. Biblioteka Šejha Abdurrahmana Sirije za Oglavka. XIX-XX/2001. XIII-XIV/1987. Med`mua sarajevskog pjesnika Mehmeda Mejlije Guranije. 105-130. 283-286.31-40. Had`ibegovi} Zalkida: 22. 331-339. Rasprava o pet pravnih pitanja o kojima postoji pet razli~itih mi{ljenja. Muslimani i Evropa s kraja 19. XI-XII/1985. XVXVI/1990. Osvrt na dva rukopisa na turskom jeziku. 69-74. i po~etka 20. XV-XVI/1990. Analiza rukopisnog teksta iz astronomije koji se nalazi u Gazi Husrev-begovoj biblioteci. Gudelj Zdenka: 18. Gazi} Lejla-Trako Salih: 17. XVII-XVIII/1996. Filandra Ša}ir: 16. Had`i} Mehmedalija: 23.novo ime u knji`evnosti Bosansko-hercegova~kih Muslimana na orijentalnim jezicima. XI-XII/1985. 20. XIII-XIV/1987. 14. O arhivalija Gazi Husrev-begove biblioteke. 1536. 55-68. D`ilo Hasan: 12. 2275-286. 131-145. Had`ijahi} Muhamed: 24. XI-XII/1985. Had`ibajri} Fejzulah: 19. Musa ]azim ]ati} kao {kolski pisac. 25. 113123. Had`ijamakovi} Muhamed: 350 . Gra|a o posljednjim ostacima bosan~ice u nas. Najstariji orijentalni rukopisi iz privremenog inventara Gazi Husrev-begove biblioteke. XI-XII/1985. Prilog istoriji bibliotekarstva BiH u XVIII i XIX stolje}u.

28. Porijeklo mud`ellitskog obrta u Bosni i Hercegovini. XIX-XX/2001. 51-72. Muslimanske privatne biblioteke na orijentalnim jezicima u Mostaru. Med`mua Saliha Emina. 253-256. XIX-XX/2001. XVII-XVIII/1996. Ili} Slobodan: 45. 257-266. XVXVI/1990. 27. Uloga Bisera u kulturno-prosvjetnom uzdizanju Muslimana. XIII-XIV/1987. 163-174. Porodica Had`ijamakovi}a. 259-265. 313. Had`i Ahmed Asim-beg Muteveli}. 85-92. XIII-XIV/1987. 195-211.26. Mustafa Ejubovi} . Jedan rukopis Muhameda Prozorca. Hafizovi} Re{id: 35. XV-XVI/1990. 295-301. 289-329. Had`iosmanovi} Lamija: 31. Med`mua Abdul-Vehhaba Karahod`e (Karahod`a zade). 42. 191-194. 19-24. 29. 235-240. Karabezi. 3-18. XVII-XVIII/1996. godine. 44. Biblioteka i ulema. XV-XVI/1990. XVII-XVIII/1996. 79-86. Dokumenat o prvom slu`benom popisu Husrev-begova vakufa iz 1604. Hasandedi} Hifzija: 39. O nekim vakufima u Slavoniji iz XVI stolje}a. Hajdarhod`i} Hamdija: 36. 93351 . XVIIXVIII/1996. 38. XV-XVI/1990. 211-227. XVII-XVIII/1996. Muslimanska dru{tva u Mostaru. XI-XII/1985. 41.Šejh Jujo i njegova summa theologica. Hukovi} Muhamed: 43.321. 131-139. 40. XV-XVI/1990. XI-XII/1985. XV-XVI/1990. godine. 169-175. 33. XIX-XX/2001. 241-250. Muslimanski knji`evnici u Gajretu. Napori za uvo|enje narodnog jezika u po~etne vjerske {kole Muslimana. u~eni ljudi (ulema) njihov rad i djela. Jedan perzijski gazel Husejna Lamekanija. XIXII/1985. 30. XVIIXVIII/1996. Hand`i} Adem: 37. Hafizovi} Fazileta: 34. Dubrova~ke i mleta~ke pripreme pred razgrani~enje 1699. Nekoliko pjesama iz Ilhamijina divana. 32. Rukopisne zbirke i biblioteke na podru~ju Grada~ca.

Vid bosanskog jezika. 323-333. XIII-XIV/1987. Jahi} Mustafa: 48. 221-231. 223-235. XIXII/1985. 147-160. Dvije verzije hronike o Mekam-i Ibrahimu. 135-151. XIXXX/2001. Refleksije ratova na Balkanu 1912/13. 299-310. XVII-XVIII/1996. Kari} Enes: 56. XIX-XX/2001. Hafiz Abdullah Ajni ef. 57. 49. Odnos bosanske uleme prema reformama u Osmanskoj carevini u XIX vijeku. Kasumovi} Ismet: 61. Mulazemet defteri kao izvor za prou~avanje na{e uleme. 39-54. Pitanje javnopravnog priznanja islama u jugoslovenskim krajevima nakon prestanka osmanlijske vlasti. 113-120. Kasumovi} Azra: 60. 169-189. Ima li nearapskih rije~i u Kur'anu. XIX-XX/2001. XVII352 . XVXVI/1990. Jahovi} Red`ep: 52. 3-4. Zamah{erijev komentar Kur'ana -Glavna determinanta Korkutovog prijevoda. Juzba{i} D`evad: 53. 265-273.153178. XIX-XX/2001. 71-86. Rukopisi djela Šejh Juje u Gazi Husrev-begovoj biblioteci. XVII-XVIII/1996. Rukopis Mehmeda Hand`i}a Magma'a al-bihar fi tarih al-ulum wa asfar. XV-XVI/1990. Apozitivi u arapskoj re~enici . 62. 46. 58. XV-XVI/1990. Kasumovi} Ahmet: 59. 51.95. 55. Kasida Ahmeda Vahdetija iz njegovog sarajevskog divana. 59-70. 50. Rije~ glavnog urednika. Isakovi} Alija: 47.prema poglavlju "Apozititvi" u djelu al-Fawaid al-Abdijja Šejha Juje. XIX-XX/2001. Kar~i} Fikret: 54. XIX-XX/2001. XIII-XIV/1987. Bosanskohercegova~ki Muslimani i njihov jezik. godine na dr`anje Muslimana u Bosni i Hercegovini. Bu{atli}. XI-XII/1985. XVII-XVIII/1996. Pozdravni govor na otvaranju nau~nog skupa "Doba Bosanskomuslimanskog preporoda". 251-263. 5-6. Njema~ka knji`evnost u muslimanskim preporodnim ~asopisima.

Mujezinovi} Mehmed. Arhivska gra|a Gazi Husrev-begove biblioteke. XVII-XVIII/1996. 70. Ruska knji`evnost u Beharu i Gajretu. Rukopisi Mehmeda Hand`i}a u Gazi Husrev-begovoj biblioteci. 225233. 45-53. 35-44. Kemura Ibrahim: 63. 64.XVIII/1996. 76. Merhemi}. XI-XII/1985. Sokolovi}a zdravstvenoj istoriji Sarajeva. 37-51. Lati} D`emaluddin: 72. 189-194. 69. Zna~enje "Iluma" s posebnim osvrtom na Isto~no blago Mehmed-bega Kapetana Ljubu{aka. Krasni~i Ajten: 66. Korkut Halima: 65. Muslimanska kulturno-prosvjetna dru{tva. XIII-XIV/1987. (druga knjiga). XIII-XIV/1987. 389-396. XIX-XX/2001. 125-133. 241-249. 211-219. XVXVI/1990. Lavi} Osman: 73. Arapska knji`evnost u preporodnim ~asopisima. Lirska pjesma i balada u Beharu. Klasifikacija knji`evne gra|e na arapskom jeziku za bibliote~ke potrebe. XIII-XIV/1987. 73-102. 87-103. Kujund`i} Enes: 67. XIII-XIV/1987. 123-129. XVII-XVIII/1996. XVII-XVIII/1996. Filantropija kod Bosanskih Muslimana sa osobitim osvrtom na pravila dobrotvornih dru{tava na po~etku XX stolje}a. XIX-XX/2001. 68. Iseljavanje Bo{njaka muslimana iz Bosne i Hercegovine za vrijeme Austro-ugarske vladavine i risala Mehmeda Tevfika Azapagi}a. 121-139. Polo`aj i uloga Islamske vjerske zajednice i Gajreta u dru{tveno-politi~kom `ivotu Muslimana po~etkom 30-ih godina ovog stolje}a. 74. Islamska pou~no-prosvjetiteljska linija u djelu Mehmed-bega Kapetana Ljubu{~aka. 217-220. 179-185. Maglajli} Munib: 75. Doprinos Osmana A. XIX-XX/2001. Mahmut}ehaji} Rusmir. XIX-XX/2001. Kusturica Nazif: 71. XIX-XX/2001. Osnova za katalogizaciju rukopisa na arapskom jeziku. 353 .

XIII-XIV/1987. Kvadranti u Bosni i Hercegovini. Štampa i predpreporodni period Bosansko-muslimanske knji`evnosti. 88. XI-XII/1985. Sulejman Fikri Erten. Mulahalilovi} Enver: 86. Muvekkithane. Bosanac. Hadim Ali-pa{ina medresa u Kladnju. @ivotni put Osmana ef. XVII-XVIII/1996. XVII-XVIII/1996. 91. Mrahorovi} Muhamed: 85.n. XIII354 . XIX-XX/2001./1875-1962. XVII-XVIII/1996. 227-239.H. S. Muhaddis Mustafa Pru{~ak. Pojam mudrosti i slika mudraca u alhamijado knji`evnosti. muvekkiti i mjerenje vremena. 87-97. Mahmutovi} Mirsad: 78. XV-XVI/1990.XI-XII/1985. 97-105. 213-218. 267-280.e). Popovi}a i M. Bana /posebno Mejrima i hajduci/. (Sulejman Had`iefendi}-Imamovi}): (1292-1382. Milin~evi} Vaso: 84. 141-164. XVII-XVIII/1996. Porodica Serdarevi} sa posebnim osvrtom na Muhameda Seida i Abdullaha Serdarevi}a. 3-17. XVII-XVIII/1996. 347-355. 229-258. Mustafa b. Na marginama verbalnog ranog su~eljavanja sunizma (ortodoksije) i sufizma(misticizma u islamu) u Bosni i Hercegovini. Mehti} Halil: 81. Dvije rasprave {ejh Mustafe Sarajli}a. Mehdiu Feti: 80. 267-272. Nekoliko arapskih rukopisa bosanskog porijekla u Pri{tini. Muhamed. 163-167. Mulaomerovi} Jasminko: 87. Risala fi adab el-bahs. XVII-XVIII/1996. Pru{~anin. 83. Prosvetiteljsko-preporodne drame J. 303-311. XIX-XX/2001. Memija Minka: 82. . 369371. XI-XII/1985. 117-129. Mustafa Ejubovi}-Šejh Jujo. 89. (Traktat o disputaciji ili o metodi postupka u raspravi). Naki~evi} Omer: 90. Ma{i} Ahmed: 79.Osman: 77. Red`ovi}a. XI-XII/1985. (Prilog istoriji astronomije u BiH). Nekoliko klasi~nih astronomskih pomorskih instrumenata u Gazi Husrev-begovoj muvekkithani u Sarajevu.

96. 7-28. Omerdi} Muharem: 102. XV-XVI/1990.XIV/1987. 7-14. XVII-XVIII/1996. 181-200. 253-257. Prijevodi sa francuskog i drugih romanskih jezika u muslimanskim ~asopisima u doba preporoda. Usmena predaja o {ehitima i njihovim grobovima. XIII-XIV/1987. 101. 100. XIIIXIV/1987. Iz historijske geografije Srpske pravoslavne crkve u Bosni i Hercegovini 1463-1557. 131-145. XIX-XX/2001. XI-XII/1985. Nametak Alija: 93. Ahmed Bejazi} i njegovo djelo 'I{arat al-maram min 'ibarat alimam. Rukopisna zbirka Habibe Mehmedba{i} iz Stoca. XVII-XVIII/1996. 147-152. Traktat o u~enju islamskih frakcija od Muhameda Ibn Pira 'Ali El-Bergilija. Muslimanski narodni govori i standardizacja na{ega jezika. O pogledima Vladimira ]orovi}a na knji`evno-kulturno i umjetni~ko stvaranje muslimana u BiH. Hafiz Sejjid Zenunovi} i njegov prijevod Kur'ana. XIX-XX/2001. 68-84. Institucija "nekibul-e{rafa" u Bosni i Hercegovni. Teme. 103. (1579-1632). 95. 27-56. Traktat o vrlinama d`emata had`i Mustafe Pru{~aka. Traktak o postu {est dana mjeseca {evvala Had`i Mustafe Pru{~aka. O uticaju islamske umjetnosti na pravoslavnu u Bosni i Hercegovini. Nametak Fehim: 94. 355 . 209-214. 41-49. Nilevi} Boris: 99. 277-287. Nezirovi} Muhamed: 98. XIXXX/2001. godine. XI-XII/1985. Peco Asim: 107. 163-168. Turcizmi u Dervi{u pjesnika Stijepa \ur|evi}a. XVIIXVIII/1996. 92. 55-70. 19-37. XI-XII/1985. 187-194. 97. Palavestra Vlajko: 106. 105. 104. XVIIXVIII/1996. XIII-XIV/1987. XV-XVI/1990. motivi i simboli u pjesmama divanskih pjesnika iz Bosne i Hercegovine. 179-190. Va`niji legati u rukopisnom fondu Gazi Husrev-begove biblioteke u Sarajevu.

Pogled na pismo i jezik lista Gajret u 1913. XVII-XVIII/1996. godini. 105-109. godine. Ali Fehmi D`abi}. Bitna znakovitost drugog Isaovog dolaska u rukopisu Mehmed ef. XIX-XX/2001. Rizvi} Muhsin: 112. kulturnoj i prepisiva~koj djelatnosti Pljevljaka na orijentalnim jezicima u vrijeme osmanske uprave. Sadak Bekir: 114. 289-294. Smailovi} Ismet: 117. 385-387. 120. Osnivanje i rad islamske dioni~ke {tamparije (tiskare) u Sarajevu od 1905-1918. 241-249. Šta je na{a ba{tina? Posebno o jednom rukopisu koji se ~uva u jevrejskoj op}ini u Sarajevu. 201-210. XVII-XVIII/1996. XIX-XX/2001. XI-XII/1985. Rasprava o Muaviji Ibn Ebi Sufjanu. Rad je {tampan na francuskom jeziku. ]ehaji}eva studija o Ba{agi}evoj disertaciji. XIX-XX/2001. XVII-XVIII/1996. Lirizam kao obilje`je knji`enosti u Biseru. ^ija je pjesma "Ti besposlen nemoj hodat"?. Rizvanbegovi} Fahrudin: 111. 7-15. Alija: 115. 219-224. 113. 233-238. Hand`i}a. 287-297. XVII-XVIII/1996. Prilog kulturnoj istoriji pljevaljskog kraja o nau~noj. 75-81. 175179. XIXXX/2001. Šami} Jasna: 119. Silajd`i} Adnan: 116. XVII-XVIII/1996. Doba preporoda kao prelomno u Bosansko-muslimanskoj knji`evnosti i kulturi. 109. XVII-XVIII/1996. Pelidija Enes: 108. 121. Radovi Hamdije Kre{evljakovi}a i drugih histori~ara u Beharu. 113121. 341346. 357368. Re{idbegovi} Amra: 110. 356 . 91-95.XIX-XX/2001. Rukopisi poezije Hasana Kaimi Babe. XVII-XVIII/1996. XIX-XX/2001. Had`i-bad`e Kadun medresa u Tuzli. Smaji} Husein: 118. Sadikovi} A. XI-XII/1985.

281-286. XIII357 . 133. Op}i kriterij za izbor u zvanje vjersko-prosvjetne uleme u Bosni i Hercegovni. XVIIXVIII/1996. XVXVI/1990. Jedan autograf Muhameda Hilmije Gore iz Sarajeva. Opis rukopisa matematskog djela "Hulasa al-hisab". XVII-XVIII/1996. Nametak. 251256.XI-XII/1985. 135. 127. Ze~i} D`evad: 137. 107-111. 195-208. vazovi i vaizi u Bosni i Hercegovini. Abdulah Polimac. Uredni{tvo: 136. XV-XVI/1990. Ibrahim Zikrija iz U`ica. 335-345. In Memoriam. 3-6. XIXXX/2001. Prof. Uz 450-godi{njicu Gazi Husrev-begove biblioteke. Trako Salih: 125. Pendnama . Šukri} Nijaz: 123. Ahmed Selimovi}. komentator Sulejman ^ejebijina djela Vesilet en-Ned`at. Prvi svr{enici Darul-muallimina suradnici Behara. 129. Vaz. In Memoriam. dr Muhamed Had`ijahi}. 111-116. In Memoriam. 293-299. Muji}. Prof. had`i Fejzulah ef. 287-291. Jedan doma}i farmakolo{ki rukopis iz zbirke manuskripata Orijentalnog instituta u Sarajevu. had`i Ali ef. 221-226. XVII-XVIII/1996. 261-265. 331-336. XVXVI/1990. XVII-XVIII/1996. Predavanja Mesnevije i mesnevihani u Sarajevu. XI-XII/1985. `ivot i djelo: Porijeklo porodice Merhemi}. In memoriam. Prof. 126. XI-XII/1985. . XIIIXIV/1987. Had`ibajri}. Muhamed A. 131. 134. Projekat biografskog leksikona uleme "perifernog islama ". dr Had`i Abdurahman Nametak. Tralji} Mahmud: 130. XIIIXIV/1987. 157-161. Had`i Mujaga Mehremi} 1877-1959. Prof dr Ahmed Tuzli}.knjiga savjeta Ibrahima Zikrije U`i~anina.. Tanaskovi} Darko: 124. 132. -XIII-XIV/1987.Šeta Ferhat: 122. 128. 273-278. XVII-XVIII/1996. 165-173.

XIV/1987. 97-102. 193-207. Zlatar Behija: 138. Podizanje i odr`avanje objekata islamske arhitekture u Sarajevu u XVI vijeku. 358 . XIII-XIV/1987.

..... 73 Nazif Kusturica: RUSKA KNJIŽEVNOST U BEHARU I GAJRETU Russian Literature in Behar and Gajret........................................................... GAJRETU I BISERU Literary translations from Persian in Behar...... Gajret and Biser....................... 47 Muhamed Neziroviæ: PRIJEVODI SA FRANCUSKOG I DRUGIH ROMANSKIH JEZIKA U MUSLIMANSKIM ÈASOPISIMA U DOBA PREPORODA Translations from French and Other Romance Languages in the Bosnian Moslem Journals in the Time of Revival........SADŽAJ Muhsin Rizviæ: DOBA PREPORODA KAO PRELOMNO U BOSANSKO-MUSLIMANSKOJ KNJIŽEVNOSTI I KULTURI The Age of Revival as a Crossroad in Bosnian Moslem Literature and Culture.................................................107 ...... 37 Džemaludin Latiæ: ARAPSKA KNJIŽEVNOST U PREPORODNIM ÈASOPISIMA Arabic Literature in our Revival Periodicals.................................................................. 9 Beæir Džaka: KNJIŽEVNI PREVODI SA PERZIJSKOG JEZIKA U BEHARU........ German Literature in the Moslem Journals in the Revival Period........................ 89 Enes Pelidija: RADOVI HAMDIJE KREŠEVLJAKOVIÆA I DRUGIH HISTORIÈARA U BEHARU The works of Hamdija Kresevljakovic and ather historians in Behar................. 19 Munib Maglajliæ: LIRSKA PJESMA I BALADA U BEHARU Lyrical Song and Ballad in Behar........-1918........ 57 Redžep Jahoviæ: NJEMAÈKA KNJIŽEVNOST U MUSLIMANSKIM PREPORODNIM ÈASOPISIMA 1900.................................

.............................. S..... 119 Boris Nileviæ: O POGLEDIMA VLADIMIRA ÆOROVIÆA NA KNJIŽEVNOKULTURNO I UMJETNIÈKO STVARANJE MUSLIMANA U BOSNI I HERCEGOVINI On the Views of Vladimir Æoroviæ about the Literary and Cultural and Artistic Work by the Moslems in Bosnia and Herzegovina.. 155 Muhamed Hukoviæ: MUSLIMANSKI KNJIŽEVNICI U GAJRETU The Moslem Writers in the Gajret...................... ETIÈKA I STRUKTURNA SVOJSTVA MUSLIMANSKIH EPSKIH PJESAMA OBJAVLJENIH U BEHARU 1900.... POPOVIÆA I M. Esthetic...... 165 \enana Buturovi}: OTKRIÆE MUSLIMANSKE EPIKE U 19............... 177 Enes KUJUNDŽIÆ: FILANTROPIJA KOD BOSANSKIH MUSLIMANA SA OSOBITIM OSVRTOM NA PRAVILA DOBROTVORNIH DRUŠTAVA NA POÈETKU XX STOLJEÆA ......... 113 Vaso Milinèeviæ: PROSVETITELJSKO-PREPORODNE DRAME J............... 133 Vlajko Palavestra: USMENA PREDANJA O ŠEHITIMA I NJIHOVIM GROBOVIMA The Oral Tradition about Shahids and their Graves..................................................... VIJEKU A Discovery of the Moslem Epic in 19th Century..-1912...................Mahmud Traljiæ: PRVI SVRŠENICI DARU-L-MUALLIMINA SURADNICI BEHARA The first graduates of Darul-Muallimin contributors to Behar............................................... BANA (POSEBNO MEJRIMA I HAJDUCI) The Enlightenment and Revival Plays of Jovan Sterija Popoviæ and Matija Ban (Particularly Mejrima and Hajduci).................. Ethical and Structural Features of Moslem Epic Songs in Behar 1900-1912........ 149 Rašid Duriæ: ESTETSKA...............

................................................................................................... 237 Asim Peco: MUSLIMANSKI NARODNI GOVORI I STANDARDIZACIJA NAŠEGA JEZIKA The Moslem People's Speeches and the Standardization of Our Language...... In Sarajevo Between 1905 and 1918........ 227 Lamija Hadžiosmanoviæ: ULOGA BISERA U KULTURNO-PROSVJETNOM UZDIZANJU MUSLIMANA The Role of Biser in the Cultural and Educational Ascension of the Moslem People......................................... 197 Minka Memija: ŠTAMPA I PRETPREPORODNI PERIOD BOSANSKOMUSLIMANSKE KNJIŽEVNOSTI The Press and the Period of Bosnian Moslem Literature before the Revival............................................................................... 253 ................. 215 Amra Rešidbegoviæ: OSNIVANJE I RAD ISLAMSKE DIONIÈKE ŠTAMPARIJE (TISKARE) U SARAJEVU OD 1905................ 221 Ibrahim Kemura: MUSLIMANSKA KULTURNO-PROSVJETNA DRUŠTVA The Muslim cultural and educational associations............................................Philantropist Work among the Bosnian Moslems with a Particular review of the Humanitarian Societie's Rules at the Beginning of 20th Century...................... GODINE The Establishment and Work of Islamic Printing Shop Ltd........ 243 Ahmet Kasumoviæ: BOSANSKOHERCEGOVAÈKI MUSLIMANI I NJIHOV JEZIK Bosnian-Herzegovinian Moslems and Their Language.............-1918......................................................................................................................................... 191 Hivzija Hasandediæ: MUSLIMANSKA DRUŠTVA U MOSTARU The Moslem Societies in Mostar...................................

STOLJEÆA Moslems and Europe towards the End of 19th and at the Beginning of 20th Century........ 313 Šaæir Filandra: MUSLIMANI I EVROPA S KRAJA 19................./13.... GODINI An Outlook on the Language and Alphabet of the Gajret Journal in 1913............Dževad Juzbašiæ: REFLEKSIJE RATOVA NA BALKANU 1912.............. 289 Alija Isakoviæ: VID BOSANSKOG JEZIKA The Aspect of Bosnian Language........................................ 301 Vasilije Èekliæ: ILIRSKI POKRET I BOSANSKO-MUSLIMANSKI KNJIŽEVNO-KULTURNI PREPOROD The Illyrian Movement and the Bosnian-Muslim literary and cultural renaissance................................ I POÈETKA 20.. 277 Ismet Smailoviæ: POGLED NA PISMO I JEZIK LISTA GAJRET U 1913................................................................................................................................. 333 Fahrudin Rizvanbegoviæ: LIRIZAM KAO OBILJEŽJE KNJIŽEVNOSTI U BISERU Lyric Features as the Characteristic of Literature in the Biser............................... 343 Osman Lavi}: Bibliografija Anala (XI-XII ..XIX-XX)....... 349 ......... 267 Zdenka Gudelj -Velaga: MUSA ÆAZIM ÆATIÆ KAO ŠKOLSKI PISAC The paper examines a possibility ofincluding the poem by Musa Æazim Æatiæ...................................................................................................................................................... GODINE NA DRŽANJE MUSLIMANA U BOSNI I HERCEGOVINI Reflections about the Wars on the Balkans 1912-1913 in the Light of Behavior of the Moslems in Bosnia and Herzegovina............

You're Reading a Free Preview

Download
scribd
/*********** DO NOT ALTER ANYTHING BELOW THIS LINE ! ************/ var s_code=s.t();if(s_code)document.write(s_code)//-->