ANALI

Gazi Husrev-begove biblioteke

ANALI
Gazi Husrev-begove biblioteke Knjiga XIX-XX
Urednik: Enes Kari} ^lanovi redakcije: Fehim NAMETAK, Lamija HAD@IOSMANOVI], Behija ZLATAR, Zejnil FAJI], Enes KUJUND@I], Muhamed MRAHOROVI], Mustafa JAHI], Osman LAVI]

Sarajevo, 2001.

ANALI Gazi Husrev-begove biblioteke Knjiga XIX-XX * Izdava~: Gazi Husrev-begova biblioteka * Odgovorni urednik: Mustafa Jahi} * Lektor: Tarik Jakubovi} * Tehni~ki urednik: Faruk [pilja * Priprema: GHB * [tampa: El-Bejan

RIJE^ GLAVNOG UREDNIKA Izra`avamo nesvakida{nje zadovoljstvo i radost {to se Anali Gazi Husrevbegove boblioteke broj XIX-XX., drugi po redu nakon agresije na Bosnu i Hercegovinu (1992.-1995.), nalaze u rukama svoga ~itateljstva. Tekstovi koje objavljujemo u ovom broju Anala u cijelosti su prezentirani ili pro~itani na simpozuju posve}enom "dobu bosansko-muslimanskog književnog i kulturnog preporoda" i Beharu, ~asopisu koji je na po~etku XX stolje}a odigrao krupnu kulturnu i knji`evnu ulogu u Bosni i Hercegovini. S posebnom sjetom napominjemo da je na{ velikan, rahmetli profesor Muhsin Rizvi} bio glavni inicijator odr`avanja ovog simpozija. Po{tovanje prema profesoru Muhsinu Rizvi}u opredijelilo je Ure|iva~ki odbor Anala da ustraje u odluci da se svi radovi publiciraju bez nekih posebnih uredni~kih, a pogotovo bez cenzorskih, zahvata i intervencija, unato~ velikim promjenama do kojih je do{lo od vremena kad su ovi tekstovi pisani i kad je odr`an sam simpozij. Ograni~ili smo se samo na najnu`nije lektorske zahvate i tako sa~uvali integritet i autonomnost svakog teksta i autorskog stava. Od odr`avanja ovog simpozija 1991. godine mnogo se {ta u Bosni i Hercegovini i na Balkanu op}enito promijenilo, te stoga svra}amo pozornost na{im ~itateljima da su ove rasprave pisane prije svih ratnih potresa i krupnih promjena do kojih je do{lo tokom proteklog desetlje}a. Nadamo se da }e se ovi tekstovi, ba{ usljed ~injenice da se objavljuju u novom dru{tvenom i politi~kom kontekstu Bosne i Balkana, sada ~itati s posebnim interesovanjem. I sama Gazi Husrevbegova biblioteka i njeni ljudi pro{li su kroz te{ko desetlje}e. Ali, kako ka`e Knjiga, uz tegobu ide i olak{anje, te se s punim pravom mo`e kazati da je Gazi Husrevbegova biblioteka u svome radu postigla krupne rezultate. Po na{em mi{ljenju, najva`nije je da je osoblje Gazi Husrevbegove biblioteke, na ~elu sa direktorom Mr Mustafom Jahi}em, sa~uvalo rukopisne i knji`ne fondove GH biblioteke tokom dugotrajnih bombardovanja i granatiranja Sarajeva. Arapski, perzijski, turski, bosanski… rukopisi su u cijelosti sa~uvani i neo{te}eni do~ekali slobodu. To kulturno blago, najve}e takve vrste na Balkanu i u Evropi, ostalo je, hvala Bogu, sa~uvano i pravovaljano urizni~eno. Iznova je dobro prisjetiti se da je direktor Jahi} sa vrijednim ljudima ove biblioteke u nekoliko mahova tokom agresije 1992-1995. godine premje{tao rukopise, u potrazi za {to sigurnijim mjestom. Tako je fond od blizu deset hiljada 5

rukopisa nastavio svoj `ivot, pobijediv{i sve prijetnje granata, topovske salve i drugih u`asa rata koji je sre}om iza nas. Gazi Husrevbegova biblioteka je u poratnom periodu obnovila svoje prostorije zahvaljuju}i svojim vlastitim inicijativama, kao i inicijativama Islamske zajednice. Napomenimo da su direktor Mustafa Jahi} i reisu lulema prof. Dr Mustafa Ceri} upoznali brojne institucije u svijetu o radu Gazi Husrevbegove biblioteke i rukopisnom blagu koje sadr`ava. Ostvareni su brojni kontakti, do{lo je do zajedni~kih poslova naro~ito sa ISTAC-om u Kuala Lumpuru (~iji je direktor-osniva~ prof. dr. Syed Muhammad Naquib al-Attas) i, jo{ intenzivnije, sa fondacijom za islamsko naslije|e Al-Furqan u Londonu (~iji je osniva~ i predsjednik [ejh Ahmed Zeki Yamani). Gazi Husrevbegova biblioteka je krenula krupnim koracima naprijed, nabavila je najsavremeniju tehniku i kompjutere, objavila je pet novih kataloga rukopisa, reprintirala prvi tom kataloga, a u procesu je mikrofilmovanje i kompjuterska obrada cjelokupnog rukopisnog fonda. Nema sumnje da se tim uspjesima Gazi Husrevbegove biblioteke na{a nau~na javnost treba radovati, a pro{logodi{nja {estoaprilska nagrada grada Sarajeva koja je uru~ena Gazi Husrevbegovoj biblioteci, kao i nedavna nagrada fondacije Al-Furqan direktoru Mustafi Jahi}u, potvr|uje da nau~na javnost, na{a i inozemna, prati i vidi uspjehe ove na{e va`ne kulturne institucije. Objavljivanjem ovog broja Anala Gazi Husrevbegova biblioteka najavljuje da }e se njenim Analima posvetiti ve}a pa`nja i da }e redovitije izlaziti. Glavni urednik Enes Kari}

6

Dragi uèesnici i gosti, dragi prijatelji, Nije, evo, prošlo ni puna godina dana a Gazi Husrev-begova biblioteka se pojavljuje kao organizator još jednoga nauènog skupa. Iz kruga naših intelektualaca koji su osjetili potrebu da se obilježi devedeset godina od pokretanja prvog bosnasko-muslimanskog èasopisa Behar, a pošto je taj èasopis predstavljao uz Gajret i Biser glasilo bosansko-muslimanskog književnog i kulturnog preporoda, potekla je inicijativa da se iskoristi ova èinjenica i da se tim povodom organizira ovaj nauèni skup kojemu mi danas prisustvujemo. U naredna tri dana slušaæemo više od èetrdeset saopæenja iz isto toliko podnesenih referata o bosansko-muslimanskom preporodu s poèetka ovoga stoljeæa. Ne navodimo to kao tek puki statistièki podatak, veæ kao èinjenicu da je Biblioteka, u okviru ukupnih akcija Islamske zajednice i zajedno sa drugim znanstvenim ustanovama u Gradu i Republici na putu svestranijeg ukljuèivanja u širi protok nauènih informacija i primjerenije valorizacije bogatoga kulturnog nasljeða. Svojedobno je oko èasopisa Behar, pokrenutog maja 1900. godine, grupa darovitih i ambicioznih bosansko-muslimanskih intelektualaca pokušala naæi, lakša, vlastita, svrhovitija rješenja za mnoge savremene izazove, mijene i zagonetke sa kojima se naš èovjek susretao u izravnoj suèeljenosti s evropskom mišlju, kompleksima, traumama i strahovima. Ako smo prethodni skup veæ samim naslovom pokušali okarakterizirati kao otvaranje zabravljenih i zaboravljenih kapija našega zajednièkog pamæenja, ovim skupom bacamo svjetlo na jednu znaèajnu, prekretnu epohu u povijesti Bosanskih Muslimana i Bosne i Hercegovine u cjelini. Veæ iz priloženoga programa mogli ste se uvjeriti da smo na ovaj nauèni skup pozvali sva znaèajnija imena iz naše nauke i kulture èija se znanstvena otkriæa dotièu sa ovom epohom ili se s njom granièe. Ovo je, inaèe, treæi nauèni skup koji u našem vremenu organizira Gazi Husrevbegova biblioteka. Godine 1982. bila je domaæin nauènog skupa posveæenog instituciji vakufa u Bosni i Hercegovini. U januaru ove godine okupila je više nauènika iz zemlje i inostranstva pod okvirnu temu "Islamske znanosti i ulema u Bosni i Hercegovini". Vjerujemo da æe ovaj skup "Doba bosansko-muslimanskog književno-kulturrnog preporoda" doprinijeti daljem otkrivanju mnogih povijesnih i drugih nepoznanica iz ovoga našega najsvjetlijeg nam vilajeta. I za organizaciju ovoga skupa imamo blagodariti Mešihatu Islamske zajednice u Sarajevu, koji je i njegov pokrovitelj, kao i mnogim našim 7

sva ta pitanja iznova aktueliziraju. umjetnosti i svih drugih oblasti koje bi u svoj istraživaèki aparat mogle ukljuèiti ovaj dio naše historije. Nije ni potrebno ovdje isticati koliko je ovo podruèje naše povijesti nedovoljno istraženo. književnosti. Posebno želim da pozdravim Senahid ef. objavljene knjige. Tako æemo slušati saopæenja iz prava. Mustafa Jahiæ. bude istinsko stjecište znanja i uèenih. mnoge studije. Knjiga koja æe uslijediti iza ovoga skupa i u kojoj æe biti štampani ovdje podneseni referati biæe krupan doprinos u meritornoj prezentaciji povijesti bosnasko-muslimanske duhovnosti i kulture ne samo u bosanskim nego i u daleko širim znanstveno-istraživaèkim relacijama. Jusufa Ramiæa. nauèno problematiziraju i suglase s novim spoznajama i otkriæima. biti na najboljem putu da ostvari veliku želju svoga vakifa da. te cijenjene prisutne predstavnike nauènih ustanova. tako. kulturnih društava i politièkih stranaka. da pozdravim sve naše drage goste koji su odvojili dio svojega dragocjenog vremena da studijski pripreme svoja izlaganja. politike. nadamo se. Ispred Organizacionog odbora ovoga nauènog skupa želim da se prijatno osjeæate u našoj sredini i doprinesete razjašnjenju svih pitanja iz okvira naslovne teme našeg nauènog skupa. zajedno sa svojom družbenicom Gazi Husrev-begovom mederesom. Organizacioni odbor se potrudio da ne proðe ni jedan aspekt života Bosanskih Muslimana u periodu preporoda. Biblioteka æe. doduše. kraæeg seminara. Ali. dekana Islamskog teološkog fakulteta. Želio bih. èlanci.nauènim radnicima koji ne žališe vremena i truda kako bi ovaj skup i popratne manifestacije koje idu uz njega protekle na zavidnoj visini i u najboljem redu. direktor Gazi Husrev-begove biblioteke i predsjednik Organizacionog odbora nauènog skupa 8 . u èijim prostorijama upravo i održavamo ovaj skup. na kraju. teološke misli. Bristriæa. ovo je jedinstvena prilika da se na jednom mjestu. hrestomatije koje se tièu ove epohe. Postoje. vršioca dužnosti predsjednika Mešihata Islamske Zajednice u Bosni i Hercegovini. profesora dr. u okviru jednoga. mogli bismo reæi.

A tada se. javlja i prva generacija bosansko-muslimanskih pisaca na narodnom jeziku i latinièkom i æirilièkom pismu. Naime. na prijelazu šezdesetih i sedamdesetih godina XIX stoljeæa. Uvodnici i komentari iz Kurtæehajiæeva pera.Muhsin Rizviæ DOBA PREPORODA KAO PRELOMNO U BOSANSKO-MUSLIMANSKOJ KNJIŽEVNOSTI I KULTURI "Prva lastavica koja je navijestila duševni preporod u Bosni i Hercegovini". "da nauèim francuski jezik. što je bilo sukladno povijesnoj i folklornoj djelatnosti Saliha Hadžihuseinoviæa Muvekita u službenom Bosanskom vjesniku. tek sa organiziranjem opæeg i posebnog muslimanskog školstva. došla je." Tako je Sarajevski cvjetnik. krajem osamdesetih i poèetkom devedesetih godina. ispunjenom neimaštinom i sjetom zbog neostvarene intimne želje za Evropom. sa blagim i pouènim tonom u izlaganju. obuhvatiti cio narod i trajati puna tri desetljeæa. ostvarujuæi. i kasnijim otvaranjem èitaonica. dobivajuæi ponekad. o zastoju domaæeg kulturnog života. kojim se na Zapadu najviše govori". i poslije stanja psihièke letargije i zatvorenosti za sve novine i vanjske utjecaje. Ove preporoditeljske postavke Kurtæehajiæ je dosljedno sprovodio u svome kratkom radu i životu. i ideje Kurtæe9 . poèela je da se stvara prva èitalaèka i kulturna publika u ovom narodu. Ova štiva su se držala bitnih kulturno-demokratskih naèela iskazanih u njegovu "uvodu u prvi broj". pisani su èistim narodnim jezikom. kako kaže Bašagiæ. pored ostalog. Veæ sama èinjenica da su èlanci štampani naporedo i istovjetno u dvije verzije. uz osvrt od Istoka prema Zapadu. uz pozdrav "novom vremenu" i "novim uredbama" koje ono donosi. o književnom radu u novinama. trezveno i odreðeno. go-vori o prodoru narodnjaèkih shvatanja u informativno tkivo ovog prvog muslimanskog lista u Bosni. koji æe kroz ovako otvorena vrata nezaustavno krenuti petnaest godina kasnije.Gulseni Saraj Mehmeda Šakira Kurtæehajiæa i nizom njegovih uvodnika u njemu. nakon društveno-politièkog prevrata koji se zbio sa austrougarskom okupacijom Bosne i Hercegovine. sa listom Sarajevski cvijetnik . èemu je dodao ispovijednu napomenu: "Samo slovenski znam jer se ovdje najviše govori tijem jezikom. na narodnom jeziku æirilicom i na turskom jeziku arebicom. ispunjavan Kurtæehajiæevim èlancima. uz romantièarsko-podsticajne akcente. najavio pokret narodnog buðenja i bosansko-muslimanskog slavenskog duha. i prizvuk moralno-sentimentalnog traktata. o patriotizmu.

hajiæeva racionalnog prosvjetiteljstva naroda i evropeiziranja pomoæu modernih sredstava kulturno-književnog djelovanja. vrši se. U doba preporoda. do 1910. èak sa istim saradnicima. nastavljala taj prirodan put emancipacije duha i etnosa. te narodnih zavièajnih vrijednosti. u knjigama i kalendarima. na kraju XIX i na poèetku XX stoljeæa. usmenog stvaralaštva. stilskoduhovnih osobenosti orijentalske književnosti i alhamijado-spisa. koja je bila ispunjena sviješæu o historijskoj sudbini Bosne i Bosanskih Muslimana. sve do srednjovjekovnih korijena. Do austrougarskih vremena to uže diferenciranje nije bilo potrebno zato što su 10 . naziv Bošnjak se u tome razdoblju u javnom i kulturnom životu postepeno gasi. jezika. koja se tada poèela stvarati u vlastitim listovima i èasopisima. idejni i etièki kontinuitet tradicionalnog književnog naslijeða. o vezanosti za ostale narode istoga jezika u Bosni i Hercegovini i drugim zemljama Slavenskog juga. takoðer. i preobražaj narodnog imena. koji su zapoèeli u književnom prostoru prvog lista da bi 1900. književnost bosansko-muslimanskog preporoda stvarala se na izvorima još uvijek živog narodnog. Ali se nije prekidala starenièka veza. U duhovnom srodstvu sa tim ukupnim naslijeðem nastajala je i moderna pisana književnost na narodnim osnovama: dvadesetak pisaca koji su. Tako se. niti se gubio do kraja estetski. razvio pokret književno-kulturnog preporoda Bosanskih Muslimana na osnovi narodnog jezika i stvaralaštva. zapravo. zajedno sa odumiranjem rukopisne bosanèice. I. o svome slavenskom biæu i južnoslavenskoj bosanskoj domovini. izlazili naporedo list Bošnjak i èasopis Behar. èemu doprinosi i stvaranje opozicije austrougarskoj vlasti i politici. stekli književno ime i znaèaj kod muslimanske èitalaèke publike u tome vremenu. koje je osebujno proizlazilo iz gradske i seoske sredine. Iako su èitavu deceniju. istovremeno sa književnim i kulturnim preobražajem. tradicionalnim oblicima orijentalske književnosti i alhamijado-literature te feudalnim znamenjima njegovih nosilaca. kao i kod drugih naroda na južnoslavenskom prostoru. sa izvorima duha. od 1900. kao odgovor na tuðinsku vladavinu i germansku civilizaciju. prirodnog ambijenta. saèinjenog od slavenskih i istoènjaèkih tradicija. pišuæi o životu Bosanskih Muslimana. što je najvažnije. i izražavajuæi misli i osjeæanja ovog naroda. A u odrednici našeg naroda jaèa vjersko ime Musliman kao narodno i duhovno istovjeæenje i diferentia specifica. U tom smislu je i književnost. sticanja i razvijanja svijesti o sebi. godine osnovali drugi. koncentrira kulturnopovijesne sadržaje i sjedinjuje društvene i politièke interese postajuæi nacionalna oznaka u okviru bosanskohercegovaèkog regiona. i duhovno otimanje od nje.

nemaju razumijevanja za druge nacionalne opcije. Sa nacionalnim identifikacijama i narastanjem svijesti katolika i pravoslavnih. to je postalo narodnosna. traje svijest i znanje o starenièkoj tradiciji pretapajuæi se stvaralaèki u suvremenu književno-kulturnu praksu. Ali se mora istaknuti kao karakteristièno da ni u vremenu književno-politièke polarizacije pisci nisu iskazivali liène nacionalne pristranosti u svome književnom radu. u skladu sa dobom graðanskog formiranja. društvena i politièka potreba. A ime Musliman. koji neposredno i bitno spadaju u ove dvije razvojne epohe i dva sloja u biæu Bosanskih Muslimana. njihovo stvaranje ostalo bez publike. i Kalajevom unitarno-politièkom zloupotrebom integralnog bošnjaštva. A da se. mada polarno u smislu simpatija prema hrvatskoj i srpskoj strani i odnosa prema austrougarskoj upravi. meðutim. pokazuje opozicioni pokret za vjersko-prosvjetnu autonomiju. koji æe se svesti u pravu muslimansku nacionalno-politièku stranku pod imenom Muslimanska narodna organizacija. A da je ovo ime zaista tada dobilo osoben kulturni i društveni sadržaj svjedoèi èinjenica da je upravo u tome vremenu. peru i knjizi umjesto sablje i mejdana. Stoga i bosansko-muslimanska književnost preporoda. preporoda Bosanskih Muslimana na prijelazu XIX i XX stoljeæa. A uz to se osniva i èitav niz prosvjetnih i društvenih graðanskih institucija. objavljivali ih u istim listovima i usmjeravali ih kao muslimanski pisci muslimanskim èitaocima. te edicija "Muslimanska biblioteka". te da bi. Jer su znali da oni. to su bila dva vida. kao nastavak oružanog otpora iz vremena Bosanskog pašaluka i okupacije Bosne i Hercegovine. Pored jezika i usmene književnosti. nego su pisali djela iz muslimanskog života. postalo je integrativno za cio kulturni. dokazujuæi da su Bosanski Muslimani postali i politièki narod u modernom smislu rijeèi. Biser i informativnih glasila. u protivnom. Muslimane. listova kao što su Behar.Bosanski Muslimani kao državno-politièki narod podrazumijevani pod nazivom Bošnjaci ili Turci. istaknuta deviza o novom oružju. književno-kulturni i društveno-politièki. društveni i politièki život. povuèeni pred asimilacijom u svoje izvorno narodno povijesno-kulturno i duhovno biæe u stavu odbrane i afirmacije. koji su tekli paralelno. i dvije razine. iz aus11 . Muslimanska samostalna stranka. kao povijesno-kulturna veza i dalje. produžila politièka borba protiv Austro-Ugarske. poistovijeæeno u potpunosti sa narodom. Odatle i pokret afirmacije humanih vrijednosti bosansko-muslimanskog svijeta i žestoke reakcije na sve napade sa strane na islam. njihov život i obièaje. Pod istim imenom organizira se i druga. Ujedno i naporedo gledano. od 1899. na drugoj strani.

ovaj pokret se razvio kao prirodan izraz zamjene feudalnih odnosa kapitalistièkim oblicima privreðivanja. i nacionalni. pored maštovne samobitnosti i osebujnosti ima i bitan socijalni zasnov u rasponu od èitalaca preko djela do publike. bosansko-muslimanska književnost napušta pojavna stilskoestetska obilježja orijentalske književnosti i alhamijado-literature. i prirodno. Bez nade. njeno poetièko težište. i èitav tok razmicanja južnoslavenskih vidika. slika i ljepote. težio je istovremeno. kada je djelovalo i društvo Gajret. te proces evropeiziranja ovog naroda. do 1918. zasnovan na podlozi materinskog jezika i narodnih vrijednosti. ali i za višesmjerna komparativna istraživanja. jasno odvajala od književnosti drugih južnoslavenskih naroda. Ali treba napomenuti i to da od poèetka preporoda. iskazujuæi politièki i izvijestan antiturski (neantiorijentalni) a kasnije i antiaustrijski (ne protuzapadni) stav i odreðenje. Èak su inicijatori preporoda vidjeli svoju književnu i kulturnu ulogu u spajanju Istoka sa Zapadom. preporod. i Narodnog blaga Mehmedbega Kapetanoviæa. poèevši od prosvjetiteljstva i romantizma Kapetanoviæa-Ljubušaka i Safvet-bega Bašagiæa.trougarskog vremena. tragike. Taj proces približavanja duhu i estetici evropskih i južnoslavenskih književnosti nije. osjeæajnosti. posljednjeg godišta Bisera. I dok se književnost Bosanskih Muslimana do 1878. pa do impresionizma i simbolizma Æatiæeva i drugih pjesnika. pa ona tako predstavlja zanimljivu pojavu za studije ove sredine i njena književnog stvaranja. Bosansko-muslimanski književno-kulturni. razvijanja i narastanja muslimanskog 12 . meðutim. otkako se stala evropeizirati. I upravo u tome duhovno-civilizacijskom integralu zaèinje se i onaj "sudbonosni diferencijal estetike svijesti koji dijeli Zapad od Istoka". te zaèinjanja. pesimizma u naslovima djela Zeleno busenje. a èini. i do Bjelevèeva psihološkog proziranja otuðenièkih stanja "pod drugim suncem". za etnièkom osobenošæu i nezavisnošæu Bosanskih Muslimana kao južnoslavenskog naroda izmeðu Srba i Hrvata. zadržavajuæi ih tek u arhetipsko-genetskom tragu književnih prauzora duha. Bez svrhe. preko epohe Behara. do kraja potiskivao tematskoidejnu i emocionalno-estetsku liniju razvojnih tokova dotadašnje bosansko-muslimanske tradicije. realizma Mulabdiæeva i naturalizma Osmana-Aziza. od tada kritiènu liniju poetike bosansko-muslimanske književnosti sve do danas. karakteristièna za književno stvaranje islamiziranih evropskih naroda. zapravo. Gledano kroz društvenu optiku. koje su od njih preuzele i naše jugoslavenske. uz njihove metafore opstanka. koji se može ogranièiti u razdoblju od 1887. ona sada prolazi razvojnim etapama i stilskim formacijama svojstvenim evropskim književnostima.

dok usmeno stvarlaštvo ne samo da ulazi u osnovu poetike nove književnosti nego postaje sama podloga narodnosti. odnosno ilirskim pokretom. angažiranost osobito u prozi. politièkih stranaka. izrazita svjetovnost sadržaja. kulturno-prosvjetna društva. On ima sliènosti i kulturne analogije sa hrvatskim književnim preporodom. samo sa onom mjerom religioznog koja je obilježje stvarnosti života i mentaliteta ovog naroda.graðanstva. te. a kad se uzme u obzir i orijentalska književnost. razmatranja. koje se sada institucionalno afirmiralo osnivanjem banaka. duhovno-etièkih i tematsko-idejnih promjena koje su se tada dogodile. Veliku i znaèajnu stilsku.u svojevrsnom reciprocitetu. uz štamparije. stilsko-idejni preplet Istoka s Evropom u izvornoj poeziji. svim njegovim slojevima. Pored narodnosnog i narodnjaèkog zasnova vidljiva su u njemu i druga bitna obilježja. tematike. Ali je bosansko-muslimanski preporod u odnosu prema njima sadržavao i specifiène idejne znaèajke: evropeizaciju uz antiturstvo. uz to. novim književnim oblicima ovog preobražajnog razdoblja. karakteristièan je sekularni identitet novih stvaralaca. i sa djelatnošæu Vuka Karadžiæa i njegovih pristalica u srpskom narodu. jezika na osnovi ijekavskog izgovora. mada kasni za njima èitavih èetrdeset do pedeset godina. motiva. idejnu i poetièku te osobito jezièno-grafijsku raznovrsnot ove književnosti iz doba osmanlijske vladavine zamjenjuje narodna izrazitost ove književnosti u vremenu preporoda. može se uoèiti zbližavanje tradicijskih stvaralaèkih pojava i skupno uzimanje prethodnih književnih epoha kao bosansko-muslimanske estetsko-duhovne inspiracije i književne baštine. jedinstvenog izraza. njena potpuna i iskljuèiva usmjerenost narodu. Nasuprot uglavnom nabožnoj prirodi dotadašnjeg pisanog književnog stvaranja. naprimjer. trgovaèkih i zanatlijskih udruženja. Postoji nekoliko bitnih svojstava i strukturnih znaèajki koje treba istaknuti u uvodu ili rezimirati u zakljuèku svakog izlaganja o bosanskomuslimanskoj književnosti na prijelazu u eru ovog preporoda. sve pod muslimanskim imenom. ali sa razlikama u refleksima jata od autora do autora. ili pak slabije dodirne taèke ili poveznice samo je jeziku novoštokavskog narjeèja. onda u spomenima jezika. idejnih opredjeljenja i emocionalnih doživljaja. upravo radi izrazitosti stilsko-estetskih. izmeðu krajišnièkih pisama i alhamijado-literature postojale jaèe. edicije i periodiku. Dok su. osobito u prozi i drami. 13 . te novu ulogu i položaj ovog slavenskog elementa izmeðu Istoka i Zapada. od vremena preporoda i jedinstvene književnosti. èak izvjestan antiklerikalizam. zatim u refleksima narodnih pjesama i njihova izraza .

Bašagiæ piše stihove "u slatkom majèinskom 14 . dok se ova nova sastoji iz tiskanih djela. ali i realistièke poetike njena stvaranja. dok novija pisce ispunjava u potpunosti. U ta bitna obilježja koja se u bosansko-muslimanskom narodnom preporodu javljaju u poveæanoj kolièini i pojaèanom intenzitetu u odnosu na književnost osmanlijskog razdoblja. književnost do preporoda sva je u rukopisima. bila svedena na uzak krug inteligencije. izuzev ostvarenja u vidu bosansko-turskih rjeènika . i gleda na njega kao na predmet književne arheologije. Tome je bitno doprinijela. iz krugova svjetovne. laièke. iako istoènjaèki duh. narodna svijest preporodnih pisaca o sebi i svome stvaranju. dok je prema starijem više ravnodušna. a arebièku pismenost zamjenjuje latinica i nešto manje æirilica. zatim. pa tako i neposredno ulazi u samu osnovu osobito romantièarske.Drugo što treba istaknuti jeste bitna razlika u duhovnom i profesionalnom identitetu književnih stvaralaca: dok su književnici do preporoda. osobito orijentalske književnosti. I sama književnost se i po karakteru mijenja: što se vidi i po èitalaèkoj publici koja se zanima samo za novije stvaranje. ili u rijetkim spomenima i zapisnicima narodnih pjesama i prièa. pored paša i upravnih velikodostojnika. ulazi i sama misao o narodnom bosanskom jeziku. Orijentalni jezici se književno gase tako da i orijentalska literatura postaje anahronizam.od vremena književno-kulturnog preporoda pisci potjeèu. slike i neki oblici ostaju kao jedna naslijeðena komponenta osobito bosansko-muslimanske romantièarske poetike. najprije. sad èitalac postaje svaki onaj ko nauèi latinicu i æirilicu. bitno odreðujuæi nacionalnu književno-kulturnu svijest. pa bili sveæenièkog zanimanja ili pripadnici derviških redova . i èinjenica o kojoj ne treba dvojiti jer predstavlja samu osnovu biæa i bitka preporoda. Ono što je u ovom diferenciranju najvažnije istaknuti jeste da se u naponu preporoda postiže narodno jedinstvo pod muslimanskim imenom. U starijem razdoblju ona dolazi samo sporadièno jer se podrazumijeva kao govor svakodnevnog života. koja je kod starijih izražavana više u refleksijama. u dalekim refleksima njena duha i poetike. a knjiženost ulazi u porodice. bez izuzetka. duboko u narod.dok je u novom preporodnom dobu narodni jezik jedini književni izraz. Tu je. èije se prisustvo u osmanlijskom razdoblju osjeæa samo u nesvjesnim stilskim prodorima deseteraèkog stiha. uleme. mada bosansko-muslimanski narodni preporod zakašnjava za sliènim preobražajima kod Srba i Hrvata. ponajviše iz redova vjerske inteligencije. Zatim. Najzad. dok je èitalaèka publika. Jer novu epohu preporoda narodna poezija i proza ispunjava i svojim štampanim tekstovima. živ utjecaj narodne poezije u pisanoj književnosti. graðanske inteligencije.

u vremenu preporoda je izjednaèena i sjedinjena upravo jezikom. sljedstveno kulturnoj simpatiji. /može da spoji/ Istok i Zapad/. ponovnom vraæanju svome biæu i svome jeziku nakon izbivanja u Turskoj. otvara i prema drugim književnostima pisanim na jeziku kojim i ona govori.zboru" i. intelektualno i staleški raslojena u osmanlijskom dobu. odaje još jednu osobenost bosansko-muslimanske književnosti i kulture austrougarskog razdoblja. svede. preimenovana 1874. kako u horizontu Slavenskog juga. sažeo je u tridesetak godina trajnja. na samom kraju preporodnog razdoblja u formiranju bosansko-muslimanske narodne svijesti. ali i prema evropskoj književnosti. Dok je u hrvatskoj i srpskoj kulturi prve polovine XIX stoljeæa nacionalno-književni preporod. kao što su to ranije na južnoslavenskim prostorima uèinile "Matica srpska" 1826. naturalizma i simbolizma. nacionalno dozrela za djela koja za nju njeni pisci stvaraju. te "Matica slovenska" 1864. i nepovoljne politièke prilike poslije njega. a isticanje i potvrðivanje materinskog jezika i usmene književnosti. pod utjecajem preporodnih pisaca. uza sve te razvojne znaèajke koje je sa zakašnjenjem proživio. pored refleksa prosvjetiteljstva kao "nauke o lijepom i mudrom ponašanju" i manifestacija folklornog i umjetnièkog romantizma. znanstvena i izdavaèka dostignuæa. 15 . narodnih obièaja i tradicionalne historije u ukljuèivanje u stilsku formaciju romantizma kao oblasti neobuzdane mašte i egzaltiranih emocija . i kulturnih tekovina preporoda. proširujuæi tako do kraja teorijske granice ovog pojma i termina u historiji književnosti i kulture. Istovremeno se ta èitalaèka publika. "gdjeno tuðim jezikom se zbori". ali je prvi svjetski rat. godine. kao obnova i procvat slobodnog i stvaralaèkog narodnog duha. trebalo je da koncentrira. sažme i organizaciono artikulira sva književna. "Matica ilirska" 1839. omeo ostvarenje te koncepcije. i estetske karakteristike realizma. èijem se osnivanju pristupilo u martu 1918. A Æatiæ se raduje svome zavièaju. pjesmu i um". književnim i društvenim interesom. predstavljao napuštanje stranih i nenarodnih književnih izraza. Èitalaèka publika. pismom. ispunjavajuæi se sviješæu o historijskom položaju i književno-kulturnoj ulozi Bosanskih Muslimana izmeðu Istoka i Zapada. Ovo historijsko zaostajanje za tokovima jugoslavenskih književnosti. i ubrzo pristizanje pojedinih književnih etapa u kratkom vremenskom roku. "Matica muslimanska".preporod u književnosti Bosanskih Muslimana. tako u sferi odnosa izmeðu Evrope i islamskog svijeta. u "Maticu hrvatsku".. smatra da njegova "jezika šum/ može da goji. te odvajanje od prosvjetiteljstva kao stilske formacije racionalne idejnosti i sentimentalistièkih moraliteta. saznanja i ostvarenja u jedinstvenu nacionalnu instituciju. kulturna.

and the religious name "Moslem" became much stronger. This movement would later become the first national and political party of the Moslem people under the name Muslimanska narodna organizacija (The Moslem National Organization). 16 . This movement was based on the backdrop of mother tongue and national values with the aspiration to express the ethnic specificity and independence of Bosnian Moslems as the Southern Slavic nation between the Serbs and the Croats. the emergence of the newspapers Sarajevski cvjetnik /The Flower Garden from Sarajevo/ announced the movement of people's awakening of Bosnian Moslem national/ethnic spirit that would last in the course of the next three decades. The Bosnian Moslem literary and cultural revival can be limited to the period starting in 1887 and the emergence of Narodno blago /People's Treasury/ by Mehmed beg Kapetanoviæ. societies. Besides. This fact speaks enough about the Bosnian Moslems as a political nation in the modern sense of the word. such as Behar. Simultaneously with the literary and cultural transformation. an opposition movement for religious and educational autonomy emerged as an expression of resistance and political struggle against the Austro-Hungarian occupation. the transformation of the national name was also taking place. organizations and magazines. Biser. A number of educational. Mehmed Šaæir Kurtæehajiæ in a series of editorials in this newspapers. social and civic institutions. and when the Gajret Society was also active. which had been printed simultaneously and concurrently in two versions. wrote a salute to "the new age" and "the new constitutions" that this age was going to bring forward with it. It continued during the era of Behar. and it ended in 1918. The name Bosniak gradually faded away in the period. when the last issue of Biser was published. in the local language in Cyrillic alphabet and in Turkish in a special type of Bosnian script arebica. and others have been established. In the course of Eighties and Nineties in the last century. on the halt of domestic cultural affairs and life.The Age of Revival as a Crossroad in Bosnian Moslem Literature and Culture Towards the end of Sixties and in the early Seventies in 19th Century. and on patriotism. the Bosnian Moslem literary and cultural revival movement gradually matured having been founded on the people's creative accomplishments. having written on a literary work in the newspapers.

and the mature literary works in the sense of national awareness that the authors from the period wrote for it. had come from the circles of secular.The second characteristic worth mentioning is that the writers of revival period. without exception. This literature consisted of printed works. 17 . literary and social interest. The new literature was available to anyone ready to learn both Latin and Cyrillic Alphabets. laic and civic intelligentsia. particularly through language. All these elements brought the reading public together. This was the reason for this literature to find its ways into families and people in general. Bosnian language as the means of literary expression was also pronounced. The strong presence and influence of national oral poetry in the written forms of literature was quite evident. which had been kept in manuscripts. as opposed to the previous ones.

18 .

ostala bi najveæim dijelom u uskim nacionalnim granicama da nije onih koji je prenose na druge jezike. taj koji služi kao posrednik izmeðu dviju književnosti i kultura. Da li je baš uvijek tako? ". Uobièajeno je da se kaže kako su prave umjetnosti univerzalnog karaktera i kao takve razumljive svim pravim poklonicima umjetnosti. a u novije vrijeme i veèerima zvanim Šeb-i Arus. a vezana je uglavnom za entuzijazam i djelatnost derviških i sufijskih redova kod nas. Dakle. turskog i perzijskog . a nerijetko i na još manje vidnom mjestu knjige/." 1 U doba turske vladavine veliku ulogu u prevoðenju i interpretiranju orijentalno-islamske književne tradicije kod nas odigrali su mnogi poklonici književne tradicije na tri orijentalna jezika koji su se školovali po turskim metropolama ili u domaæim tradicionalnim vjerskim školama medresama. 1965.Književnost koja se služi jezikom kao izražajnim sredstvom. èije ime je ispisano ne uvijek mnogo vidljivim slovima i ne baš na tako istaknutom mjestu/nalazimo ga u najboljem sluèaju na unutrašnjoj naslovnoj strani. 261.Beæir Džaka: KNJIŽEVNI PREVODI SA PERZIJSKOG JEZIKA U BEHARU. prevoðenja i tumaèenja poezije perzijskih klasika.arapskog. Posebno se tu istièu i zaljubljenici u sufijsku književnost koji su i sami djelovali kroz razne sufijske redove. posebno sufijske orijentacije. kao "uvoditelj" /introducteur/ neke strane književnosti u neku zemlju..u našim krajevima poèinje uglavnom uspostavom turske vlasti na Balkanu. Strana književnost u bosanskohercegovaèkim èasopisima krajem XIX i poèetkom XX stoljeæa. Ta tradicija trajala je i èuvana kroz vijekove da bi se održala sve do danas. Tim putem i na taj naèin je uspostavljena tradicija èitanja. Prevodilaèka aktivnost i prevodna književnost znaèile su prenošenje i nastavljanje orijentalne tradicije meðu pripadnicima islamske vjere u našim krajevima..znaèajni su instrumenti saradnje meðu narodima. Dr Midhat Šamiæ. na posebnim skupovima koji su nazivani katedrama sufijske poezije i katedrama mesnevije Dželaludina Rumija. svojim prevodima on omoguæava mnogobrojnim èitaocima koji ne poznaju jezik na kome je dotièna književnost pisana da èitaju proizvode strane književnosti na svome roðenom jeziku.. str. Radovi Filozofskog fakulteta u Sarajevu. GAJRETU I BISERU Tradicija prevoðenja i tumaèenja književnih i drugih djela sa islamsko-orijentalnih jezika . prevodilac je dakle. Prema tome . 1. 19 . prevodilac. onaj skromni i gotovo anonimni kulturni radnik.

citiraæemo pisanje dr Muhsina Rizviæa: "Nakon razdoblja sporadiènih pokušaja u podliscima zvaniènih i informativnih listova te nakon gostovanja muslimanskih književnika srednje generacije u domaæim srpskim i hrvatskim èasopisima i publikacijama na strani.Druga jedna tradicija prevodilaèke djelatnosti kod nas poèinje u vrijeme bosansko-muslimanskog kulturnog i književnog preporoda u tada pokrenutim èasopisima. to su Behar. 110. 3."3 Pored izvorne književnosti u ovim èasopisima.. str. Glavni doprinos prevodnoj literaturi sa ova tri jezika dali su tadanji poznavaoci turskog. krajem 19.. Musa Æazim Æatiæ. Dr Muhsin Rizviæ. Gajret i Biser. Osman Asaf Sokoloviæ i drugi sa manjim prilozima. za školovanje i da na taj naèin doprinesu društvenom napretku Muslimana. tj. pokretanjem Behara te Gajreta i Bisera. jer su sadržajno 2. dio I."2 U vezi sa znaèajem pokretanja ovih èasopisa za okupljanje muslimanskih književnih snaga i za buðenje sopstvenog nacionalnog biæa i etnièko-vjerskog identiteta. Za muslimanske èitaoce i prevodioce bile su tada vrlo omiljene tri strane književnosti: arapska. Sarajevo 1972. 7. turkolog Fehim Spaho. Citirano djelo M. sa jedinom željom za afirmacijom muslimanskim slojevima. štampan je prevod jedne rubaije od Hafiza koja poèinje. za koje je i jedno i drugo ime kao oznaka narodne pripadnosti bilo tuðe i nepoznato. U Beharu iz 1900/901. Književno stvaranje muslimanskih pisaca u Bosni i Hercegovini u doba austrougarske vladavine. koje su pokretali muslimanski književnici i drugi intelektualci. 221. Na istoj strani je i prevod dvije strofe Hajjamove poezije. str. Bašagiæ je imao najširi dijapazon prevodilaèke djelatnosti. turska i perzijska. a tako je i naslovljena. Ali poènimo redom. Ne bi se reklo da su to dvije rubaije. "Bez hrvatskih ili srpskih nacionalnih oznaka. u svojim sopstvenim publikacijama. Muslimanski književnici su za vrijeme austrougarske okupacije nastojali da meðu muslimanskim masama probude zanimanje za knjige. 221. rijeèima Nije vrijedna. To su dr Safvet-beg Bašagiæ. koje im omoguæavaju književno izražavanje bez kompromisa i nacionalno-politièkog etiketiranja izvan vlastitog etnosa.. koji nakon njega slijede. 20 . u br. U Beharu Bašagiæ se ne javlja sa veæim brojem prevoda sa perzijskog jezika. Poznajuæi sva tri ova jezika. muslimanske književne snage koncentrišu se u okvirima vlastitog književnog života unutar Bosne i Hercegovine. na str. javlja se i prevodna književnost. uglavnom Beharu i Gajretu. Rizviæa. vijeka. Izmeðu ostalih. i poèetkom 20. zatim Muhamed Šemsudin Sarajliæ. pokrenut je sa tim ciljem list Behar i osnovano društvo Gajret. arapskog i perzijskog jezika u Bosni i Hercegovini.

strani Behara iz 1903/4. a naslovljena je Pri sastanku juèe toliko veselja.1. Bašagiæev prevod "A dušmanu pruži slanu ruku" je vrlo vješto izveden i. èvrste rijeèi. U nastavku komentara na str. u br. 114. O izboru prevoda u sva tri sluèaja nema nikakvih referenci. 5. koji su doduše poznata imena i tadanjim èitaocima. 116. u br. simbol je prijateljstva. nalazi se prevod pjesme sa perzijskog jezika od 12 stihova. Komentarišuæi jedan hadis koji govori o domovini. dakako. a s neprijateljima ljubazno ophodi. Oèito je da se radi o nekom seldžuèkom vladaru o kome nam prevodilac ne daje nikakvih podataka uz prevod. niti kakvih podataka o Togrulu Seldžukoviæu kao pjesniku. Pomalo je neoèekivano da se u Beharu nalazi dosta stihova skoro nepoznatog iranskog pjesnika Ibni Jemina Ferjumedija ili u nekim broje21 . upravo zbog toga što je ukus soli stalan i neuništiv. potpisan kao prevodilac sa Mirza Safvet. Prevodilac je Mirza Safvet. str. istog godišta Bašagiæ govori o prijateljstvu i uz hadise citira sljedeæi stih kao uputu za život: Da ti reèem ukratko nauku: Koja vr'jedi na obadva svjeta. poèinje Bašagiæev komentar 101 hadisa.meðusobno povezane. asocira na èinjenicu da je u predanjima Grka. I kod Slovena mineral so. 8. S prijateljem vladaj se iskreno A dušmanu pruži slanu ruku. Autor je Sultan M. Tu je i prevod sa perzijskog jezika jedne strofe od èetiri stiha koju je napisao Sultan Togrul Seldžukoviæ. što kod rubaija nije sluèaj. a uzet je iz petog gazela Kazvinijeva izdanja Hafizova Divana filološki prevedeno znaèi: Mir na oba svijeta je u shvatanju ove dvije poruke: S prijateljima se humano. U Beharu iz 1905/906. gostoprimstva.. simbol zadane rijeèi. i u svim sljedeæim sluèajevima nigdje ne navodi nikakvih bibliografskih podataka o izvorima tekstova koje prevodi. str. Na 113. uz hljeb. kao ni o Hafizu i Hajjamu. godine. Pjesma u prevodu je naslovljena S mahom sablje svjetodršca.Seldžukoviæ što je u perzijskoj književnosti nepoznato ime. izmeðu ostalog i sljedeæa dva stiha od pjesnika Hafiza: U tugjini svakome tugjincu Tužno srce s domom je skopèano. gostoprimstva i prijateljskog doèeka. Arapa i Židova so simbol prijateljstva. Bašagiæ citira stihove velikih imena svjetske poezije. Bašagiæ. Ovaj stih se javlja i kasnije na jednom mjestu uz više drugih stihova.

vijeka èije puno ime glasi Emir Fahr al-haqq ve al-din Mahmud Ibni Jemin al-Mustoufi al-Ferjumedi. Arapa i Perzijanaca biti jedan od izvora buduæe graðe Behara. isticali da æe književnost Turaka. i to stihova Ibni Jemina. stoji i prevod sa perzijskog jezika. Hafiza.380. 4-5. a prevodi ih Safvet-beg Bašagiæ. Službovao je na dvorovima dinastije Serbedaran. Nažalost u Sarajevu do sada nisam uspio doæi do ovog izdanja. utvrditi da li je to više "prevod prevoda" ili prevod sa originala. u rodnom mjestu Ferjumedu. Sultana M. da je porijeklom iz Horosana. 1. svakako više nego što su pokretaèi Behara oèekivali.. 9 iz 1903/904. U broju 11 istog godišta. Ono što je interesantno ovdje spomenuti i što je možda bilo odluèujuæe kod Bašagiæa za ovoliki izbor i prevod stihova osrednjeg perzijskog pjesnika u listu Behar jeste podatak da je u Beèu 1852. Kasnije sakupljen jedan broj pjesama koje su se nalazile kod prijatelja i nastala je nova. i to najviše sa turskog. uporedbom originala i prevoda. godine. a pjesma nosi naslov Svijet. èime se mogao koristiti i Bašagiæ pri prevoðenju. Za Irance Ferjumedi je osrednji pjesnik. 147. 22 . nalazi se pjesma od sedam strofa od po 4 stiha." Zatim sljedeæe èetiri strofe od po èetiri stiha u kojima se govori o osobinama pravog prijatelja. a kada to bude moguæe. u br. Bašagiæ upuæuje na stihove Ibni Jemina: "A sada èujte šta pjeva glasoviti perzijski knez pjesnik Ibni Jemin Ferjumedi. Bašagiæ se u Beharu javlja kao jedini prevodilac sa perzijskog jezika. perzijski spjevao Ibni Jemin. uz prevode sa arapskog i turskog. Ko je bio Ibni Jemin? Iz iranskih izvora vidi se da je to pjesnik iz 14. iz grada Ferjumeda na istoku Irana. Mada su pokretaèi Behara u svom proglasu.vima lista Perjumedija. najviše iz razloga izbijanja argumenata iz ruku konzervativnih protivnika Behara. U Beharu br. Imao zbirku-divan poezije koja je u jednom ratnom sukobu izgubljena. prevodna književnost sa ova tri jezika je relativno dosta zastupljena. lako bi se moglo." U šestom godištu Behara iz 1905/906 g. manja zbirka. godine. na str. tri strofe sa po 6 stihova. u komentaru 101 hadisa. Prevodilac je Bašagiæ. zatim arapskog i ponajmanje sa perzijskog jezika. na str. upravo zbog nepostojanja poznavalaca perzijskog jezika. godine austrijski orijentalista Veshard Šlehta /Wesshard Schlechta/ napravio i objavio izbor sa prevodom 164 epigrama /kit'a/ iz poezije Ibni Jemina. donosi prevod jedne strofe uz obraæanje èitaocu: "Evo kako pjeva Ibni Jemin. na str. 162. govoreæi o prijateljstvu. Umro 1368. i to poezije Ibni Jemina. i Sultana Togrula. na str. Hajama i dvojice Seldžukoviæa. Tako u broju 24 iz 1900/901. pod naslovom Alkemija. u nastavku rasprave o prijateljstvu. prevod sa perzijskog: Mirza Safvet.

Ja æu u jednom od iduæih brojeva Gajreta iznijeti kratki prikaz književnog rada ovog velikog cara-pjesnika. Musa Æazim Æatiæ i Fehim Nedžati /po svoj prilici Fehim Bajraktareviæ/. U originalu gazel ima 11 distihona.g. Uz studiju o pjesniku Hafizu pod naslovom Hafiz .njegov život i djelo u IX godištu Gajreta iz 1925." Prevodna književnost u èasopisu Biser.I Gajret je nastavio prevodilaèku tradiciju Behara. Pjevao je na turskom i perzijskom jeziku i ostavio iza sebe dva divana. godine u pet brojeva objavljuje prevode više pjesama. str. Prva pjesma u prevodu poèinje stihom "Kad od Kafa do Kafa" i ima 7 strofa od po 4 stiha. sa Ljubljenom biæu. U napomeni Æatiæ piše: "Sultan Selim I. u broju 13-14. Prevoda sa perzijskog jezika u Gajretu ima više nego u Beharu. kako veli. godine.102. Sakiname. Prevode je naslovio.. sa Pred olujom. To je jedan gazel iz skupine gazela pod zajednièkim imenom Tajjibat." 4 Šemsudin Muhamed Sarajliæ u II godištu Gajreta iz 1911. koju je pjesnik posvetio Šahu Mansuru. ne navodeæi izbor niti vrstu pjesama koje prevodi. bijaše u svoje vrijeme najveæi osmanlijski pjesnik. zatim 41 distihon iz Hafizove ode krèmarici. Gajret. u èetiri broja. od kojih je prevedeno samo devet. U prikazu Pregleda perzijske književnosti. str.g. 1913/14. u broju 15-16. Na kraju prevoda stihova iz Sakiname Bašagiæ napominje: "To i još mnogo ispuštenih distihona saèinjava uvod u kasidu. 7. bez navoðenja izvora odakle su gazeli uzeti.. 140 Musa Æazim Æatiæ objavljuje prevod dvije pjesme sa perzijskog jezika koje je napisao turski sultan Selim Prvi. str. koji je izlazio 1912/13. u broju 9/10 na str. kojeg zbog njegovih velikih državnièkih sposobnosti i vojnièkih vrlina smatraju najveæim vladarem što ga je dala Osmanova dinastija. i 1918. kod Sa'dija sam u sabranim djelima pronašao original prevedene pjesme. I najzad u broju 19 na stranama 287-288 prevod je naslovio sa Kod zadnjeg oproštaja. Šejhi Sa'dija. u brojevima 17 i 18 na stranama 152-253 i 273-274 objavljuje šest prevedenih cjelina sa 51 što dužim što kraæim pasusom pod zajednièkim naslovom S mojom ljubavi. Pored Bašagiæa. godina 1925. kojeg je napisao Husejin Ðogo. 23 . 233. zvani Javuz. uzgred se citiraju neki stihovi iz tog Pregleda u I godištu Bisera iz 1912. 201. u Gajretu se kao prevodioci sa perzijskog jezika javljaju još i Muhamed Šemsudin Sarajliæ. Iako nijedna pjesma nema nikakvih referenci. U V godištu Gajreta iz 1912. br. O prevodu i originalu biæe kasnije više reèeno. ima vrlo malo prevoda sa perzijskog jezika. 4. Bašagiæ objavljuje i prevode više Hafizovih gazela sa 190 distihona.

87-95. dodajuæi u originalu i u sopstvenom filološkom prevodu i dva neprevedena distiha. 246 i 272. istog broja njegov prevod dvije strofe Hafizovih stihova od po èetiri retka. koji je kasnije preštampan u Sabranim djelima II. Možda onaj koji Te vidjeti ne može ili onaj koji svoga vida nema. koji imaju najviše prevedenih priloga u ovim èasopisima. ustvari jedan Sa'dijev gazel bez naslova. i to na str. daæemo izvorni tekst na perzijskom. str. a èiji sam original pronašao u Sabranim djelima Sa'dija /Kullijjat-i Sa'di/. Niko možda. distih nisu prevedeni. koji u originalu ima 11 distihona /bejt/.. godine dat je Bašagiæev prevod Firdusijeve poruke šahu Mahmudu od Gazne. dok 9. a mi æemo ih navoditi prema prevodu. str. To je. Nije halal ni da svako lice Tvoje vidi. 13-14 iz 1911.. Ni poredak distihona nije kao u originalu. 551. ono što ja vidim to drugome vidljivo nije. 24 . Odmah treba reæi da ovi prevodi u književnom pogledu daleko zaostaju iza prevoda dr Safvet-bega Bašagiæa. Jer. takvog zadovoljstva nema. na str. U istom broju. odstupanje od originala i slobodniji prepjevi ili pridržavanje originala. I godišta iz 1912. godine Šemsudin Muhamed Sarajliæ objavio u pet brojeva više prevoda pjesama od Sa'dija Širazija. 247/8 u br. Prva poèinje sa "Nek se klone sve mantije". sopstveni filološki prevod i prevod Šemsudina Sarajliæa. smatramo potrebnim da se osvrnemo na neke prevode i naèin prevoðenja. u Tešnju 1968. str. Naprijed je veæ iznesen podatak da je u II godištu Gajreta iz 1911. a na 249. Teheran 1337/1958. Prevodilac istièe da je prevod sa perzijskog jezika. A haram je onom koji pošten pogled nema. godine na 201.g.godine. Na str. Radi onih koji poznaju perzijski jezik i koji mogu uporeðivati prevod sa tekstom originala. str. Poredak distihona daæemo prema Sarajliæevom prevodu. i 10. Distihoni u prevodu više lièe na opširne prozne pasuse od kojih neki sa mnogo više teksta nego što ga ima u originalu. 5 i 75-76 objavljen je rad Muse Æazima Æatiæa pod naslovom Misticizam i uticaj Perzijanaca na tursko pjesništvo. a druga sa "Dajder èašu što se smije". Ko je taj ko na susret sa Tobom ne misli. Razmotriæemo prevod jedne pjesme Sa'dija objavljen u br. od kojih je Sarajliæ preveo devet.11. koja je naslovljena sa Ljubljenom biæu. 208. kao što ja. Posebno na neke prevode Muhameda Šemsudina Sarajliæa i dr Safvet-bega Bašagiæa. U radu ima diskutabilnih stavova što bi zahtijevalo poseban osvrt. Nakon ovog pregleda objavljenih prevoda sa perzijskog jezika u ova tri èasopisa.

kada jadnik ni strpljenja više nema?! Ko god tvoju oknivenu šaku vidi. u taj èasak mi se porodi želja. vikne tada: Nije èudno kada neko u toj šaci smrtno strada. opijen je ljubavlju. 6. okrenuvši glavu od svega svijeta. niko pomoæi ne može. da je za nesretnog ljubavnika strpljenje jedini lijek. kraja svoga nema. Sav svijet zna. Noæ moga sastanka sa Voljenim Biæem. Koji bi vidio Tvoju oknivenu ruku. Na kom god se žestoki pogled ljepotica zaustavi. Stihovi u zagradama ne nalaze se u Sarajliæevom prevodu. onda ili si Ti umakla njegovu pogledu. nek mi svi atomi njegovi odišu sjeæanjem na Tvoju velièinu.Svaka noæ danom prestaje. pa makar dotièni bio i pod teretom. 4. Sa'dija. 9. Sarajliæ 1. /Bijah rekoæ nešto tuge iz svog srca kazaæu ti. da joj ja jedini budem motriocem. 5. jer od tebe odbaèenom. ne treba da je pohlepan. Prožeži mi tijelo pogledom. ali naša ljubav ne poznaje zadnjeg èasa. ili mu se na oèi navukao zastor zaslijepljenosti. rekao bi: za ovom rukom umrtvljeni. 3. Dan ukida noæ sa zemlje i svega nestaje. a svaki dan kraj svoj ima. a naroèito neèisti ne usuðuju se i haram im je pogledati Tvoje svijetlo lice. Koga god resi proziran pogled. zaljubljenom lijek jedini strpljenje je. koji glasi: Šejhi Sa'di: Ljubljenom biæu Preveo s perzijskog: Muhamed Š. Svako znade. ako žig pogleda izdržati ne može. U kosu mi ti pogledaj. Ljubljena. kada srca više nemam! Nije teško. ima li na svijetu èovjeka kojemu uzvišeni ljubavni sastanak ne bi zatitrao strunama njegove pameti? Ako ima. ako taj nesretnik ne mogne više trpjeti ljubavnih muka? 8. samo Tebi svoj pogled 25 . I kad se preda mnom ukazuje veliènstvena ljubav. ali šta æe biti. Ti me pazi. Ni dlaèicu jednu ne znam koja tebe ne spominje. 2. Šta da kažem tebi sada. 7. Šta da radi. ja na cijelom tijelu svome. Pažnja tebi posveæena od svih mana slobodna je. Svako./ Sa'di na te više misli nego na sav svijet ostali. ako me sav svijet nekad zaboravi. Propao je.

nemaju tu šansu. dakle. distihon je dugo i naširoko prokomentarisan. želio sastanak. Pjesnik saopštava da svu svoju pažnju posveæuje Voljenom Biæu. tj. Možda onaj koji Te vidjeti ne može. karakteristièni su 1. uz dodavanje znaèenja kojih u originalu nema. pažnju koja nema nikakvih mana i nedostataka: Sa'di na Te više misli nego na sav svijet ostali. na Boga i svaki pravi vjernik i zaljubljenik u Njega želio bi susret sa Njim. Pri tome pravi odreðene greške. veza sa tobom /pejvend-i tu/. tj. Smisao originala je jasan. Uporeðujuæi original i ovako opširan prevod-komentar.obraæa. što se ovim stihom ne želi reæi. jer ima znaèenje konkretnog. i 11. I u originalu ne stoji ljubavni sastanak. I sintagma ljubavni sastanak odbacuje sufijsku interpretaciju stiha. stoji zamjenica ti sa prijedlogom sa. kao i udaljivanje od smisla originala. dragim ili dragom. stih se može uzeti kao konkretna slika u smislu da bi svak za tobom. gdje ima i odstupanja od originala. izuzev. nego susret. Pažnja Tebi posveæena od svih mana slobodna je. takvi nisu duhovno usavršeni i uzdignuti da bi Ga mogli vidjeti. I 11. i 9. A ne može ni uskratiti. kao i u originalu. više bi se reklo da je ovo prevod prevoda sa nekog drugog jezika. Od jedinstvenog znaèenja 1. postoji moguænost da se ti odnosi i na predmet sufijske ljubavi. a ne sa perzijskog. distiha: Ko je taj ko na susret sa Tobom ne misli. original je jednostavan i može se jednostavnije prevesti bez ovako dugih i pogrešnih deskripcija. koji nemaju takav organ viðenja kojim bi te mogli vidjeti. tjelesnog voðenja ljubavi. ili onaj koji svoga vida nema. onih koji nemaju priliku za to ili nemaju tako èulo vida kojim bi mogli vidjeti Voljeno Biæe iskazano zamjenicom ti. pod uslovom da u prevodu. Znaèi. Svu pažnju Tebi posveæuje i nema ništa što bi Ti uskratio. U prevodu Sarajliæa samo prvi dio distiha ima veze sa originalom. Jer. izuzev onih koji te ne mogu vidjeti jer nemaju priliku da te vide. kad rob ništa i nema. a kod Sarajliæa 1. Time se može prijeæi i na sufijski plan interpretacije. Naime. krut i razvuèen. ili pak oni koji su slijepi. iako je prevod nepoetièan. Tako zamjenicu iz originala "Sa Tobom" prevodi sa "Ljubljena" èime predmet ljubavi iskazan zamjenicom Ti stavlja u ženski rod i na taj naèin ogranièava i reducira višestojnost znaèenja originala koji daje moguænost konkretnog i sufijskog znaèenja distiha. Sarajliæ pravi nepotrebno dug prozni pasus. Po nepotrebno dugom deskriptivnom prevodu. distihon. Drugi dio distiha nije taèno ni 26 .

"Svu pažnju Tebi posveæuje i nema ništa što bi ti uskratio. svud po njemu se èuju poljupci.preveden. Zato je i ortodoksno sveštenstvo. A ne može ni uskratiti. Svoju studiju o Hafizu Bašagiæ završava Šerovom ocjenom o Hafizu. 2/1894. godine.njegov životopis i djelo. mada je opširno prokomentarisan...pripovijedaju prirodu. kad rob ništa i nema. jer bi se o tome mogao organizovati poseban nauèni skup. 27 ."5 Ovakva ocjena o Hafizu ne može se prihvatiti kao konaèna. a prosipaju ognjene strijele na drveno i pokvareno sveštenstvo. Bašagiæ je o Hafizu prvi put pisao u zagrebaèkoj Prosvjeti iz 1894. Cijeli Divan je preliven vinom. uvijek podozrivo. str. gdje u legende iz života Hafizova. Hafizov simbolièki i alegorijski jezik sveštenstvo proglašava jezikom bogobojaznog sufije i nazivaju ga doslovno 5. bez sumnje meðu najsjajnija lirska djela cijele svjetske književnosti. O naèinu kako je poimao i interpretirao Hafiza. u Gajretu iz 1925. Ali Hafizova poezija uèinila je svoje. 343-344 Bašagiæ je objavio životopis Hafizov pod naslovom Hafiz-životopis. prihvatilo Hafiza i poèelo ga predstavljati kao tumaèa ortodoksnog islama kroz poeziju. Istina i u svoje vrijeme Hafiz je od jednog dijela sveštenstva proglašavan nevjernikom i kao takav anatemisan. U tom godištu na str. ljepotu i ljubavne dražesti. može se dosta razabrati iz naèina pisanja o njemu. Što se tièe dr Safvet-bega Bašagiæa. on je kao veliki pjesnik bio mnogo uspješniji od ostalih. što bi trebalo shvatiti da je ta ocjena za njega meritorna i prihvatljiva. Stihovi se kreæu èudnovatom umiljatošæu. zadojeni radostima èovjeèijega života. Zagreb. koji je svojim poetskim talentom pravio izuzetno dobre prevode i prepjeve. godine objavio je drugu studiju o Hafizu pod naslovom Hafiz . izlaže i neke svoje stavove o njemu.. vjeèiti oponent islamskim propisima i islamskom sveštenstvu i slièno." Taènost ili netaènost prevoda ostalih distihona može uoèiti èitalac uporeðujuæi original ili filološki prevod sa Sarajliæevim prevodom. Prihvaæena je od strane svih èitalaca.380. Kasnije. Odmah se mora reæi da Bašagiæ stoji pod neposrednim uticajem zapadnoevropskih poimanja i ocjena o Hafizu i kojih se stièe utisak da je Hafiz vinski pjesnik. Ovom prilikom osvrnuæemo se na Bašagiæeve interpretacije Hafiza i na prevode Hafizovih stihova. Prosvjeta. Èak i tamo gdje se udaljavao od originala. Sudbina je mnogih velikih pjesnika da ne budu shvaæeni u svoje vrijeme. a èesto ni kasnije sa veæe vremenske distance. nastupao je njegov pjesnièki genije i dopunjavao ono što je iz originala izostavljeno. ditirambskim usklicima slave . okiæeni velièanstvenim slikama. A ta ocjena glasi:"Hafizov Divan pripada. O prevodu rubaija Omera Hajama ovom prilikom neæemo govoriti. i kao prevodilac.

a ponekad i igrom rijeèi. Zagreb. dvosmislenost i nedoreèenost misli izraženih uvijenim aluzijama. Posebno treba istaæi da je dobro poznavao tesavvuf i bio dosljedni sljedbenik uèenja i filozofije svog velikog prethodnika i uzora. On je znao Kur'an napamet. Èitav distih u filološkom prijevodu znaèi: O krèmaru. No Bašagiæ je to posmatrao iz svog. ali nedovoljno argumentovan. Jer. nego da i ljubljen bude i u ljubavi uživa. str. ne može se bez rezerve prihvatiti ni sljedeæi stav o Hafizu koji iznosi Bašagiæ: "Hafiz uživa u èetiri stvari. daj da èaša obilazi okolo i svima je daj. Prosvjeta. nego da kroz èašu rumenike boje posmatra svijet. 2/1894. na str. To je vrlo vješto i uspjelo prepjevano. on nije ljubio da ima dragu. U svjetlu ovih napomena. vre6. Samo je malo odstupio od originala kada je u pitanju Saqî. sufijskog velikana Dželaludina Rumija. Meðu gazelima pjesnika Hafiza koje je preveo Bašagiæ nalazi se prvi gazel iz Divana. koja je muškog roda i primarno oznaèava nekoga ko daje vodu i napaja žedne.sad me goni do zla Boga. davali su moguænost razlièitog shvaæanja i tumaèenja a time i višeslojnosti znaèenja jednih te istih gazela. 28 . Prvi dio prvog distiha ovog gazela je na arapskom jeziku i nije ga Hafiz spjevao. naime: u prirodi. i to pripadnika zoroastrovske vjere."jezikom tajni" /lisan al-gajb/. Bašagiæ je ovaj distih prepjevao na sljedeæi naèin: Krèmarice. Hafiza su proglasili bogobojaznim i svetim èovjekom u punom znaèenju te rijeèi."6 Ovakav Bašagiæev sud o Hafizu. arapsku književnost. sin èuvenog valije Damaska i osnivaèa umejadske dinastije Muavije. uopšten je poetièan.. Prevod ovog gazela Bašagiæ je objavio u Gajretu iz 1925.dîvân poezije. a nekada njegovu zbirku .380. poznavao je filozofiju. Gazel ima 7 distihona i Bašagiæ je preveo svih sedam. 100. On nije pjevao da nešto spjeva. naroèito beèkog. kao i neke druge nauke svoga vremena. Hafiz nije bio neko koga se moglo tek tako proglasiti nevjernikom i anatemisati. pjesnièki razigran. nego da utješi sebe i drugoga. pjesmi i vinu.negda tako mila . nego ga je uzeo iz jednog epigrama /qit'a/ koji je spjevao Jezid. ali nastaše teškoæe. natoèi mi èašu vina rumenoga Ljubav . što inaèe nije sluèaj kod drugih gazela koje je prevodio. ljubavi. a u terminologiji krème oznaèava osobu koja puni èaše vinom i daje ih posjetiocima krème. Jer. ljubav se u poèetku jednostavnom uèini. što je u Hafizovo doba u Iranu bio posao iskljuèivo muškaraca. pa da ga zovu pjesnikom. vjersku dogmatiku. Nekada tako nazivaju i samog pjesnika. u broju 7. on nije pio da se opije.

Bašagiæ je. izdanje Kazvinija Teheran. Zaljubljeni sufija bi rekao da je lakše pomoæu srca i ovom stihu on bi pronašao sufijsku tematiku. posebno ne pomoæu razuma i naše nesavršene misli. Hafiz i ne pokušava da ih razriješi i odgonetne. tj. O teškoæama poimanja ljubavi Hafiz se osvræe još u mnogim gazelima. Drugi polustih svjedoèi o Hafizovom suoèenju sa problemom i tajnama ljubavi. I zbog lokni njenih crnih. što dalje znaèi da su magi. Bašagiæev prevod-prepjev glasi: Proli vino po serdžadi iako ti magi zbore. koliko srca prokrvari! I ovdje je u Bašagiæevom prepjevu znaèenje distiha svedeno na realnu sliku: Taj mošusov mio miris ona kosa jutrom dava Koje saluf skovrèani moje srce obasjava. Da ne može bez njih niko u nebeske doæi dvore. Prepjev izuzetno poetièan. a posebno u poeziji. što mu je kao drugo znaèenje. to je prepjev vrhunske umjetnièke vrijednosti. veæ u I gazelu. Divan. s.. Hafiz..a. u sljedeæem: Teškoæa ljubavi je izvan dometa našeg znanja. Tu delikatnost ne rješava naša nesavršena misao.mena i tako prevodio. uzeo da ovdje znaèi nada. koje su njemu ostale nerješive.136. u nadi da jutarnji vjetar donese neki glas od Voljenog. ako ti tako prvak magova kaže. Jer putnik na Putu poznaje Put i obièaje na konaèištima. Sufija bi u traganju za svojom tematikom i porukama rijeè bu sa primarnim znaèenjem miris. da prava ljubav nije tako jednostavna stvar kako mu je izgledala na poèetku. Hafiz priznaje. svojim prepjevom sveo znaèenje distiha na konkretnu dimenziju. meðutim. 29 . odnosno prvak magova. gazel br. razigran i jednostavan. Treæi distih ovog gazela glasi: Proli vino po serdžadi. na poèetku svoga javljanja i nastanka. jer saba u jeziku pjesnika znaèi povjetarac koji dolazi iz ulice Voljenog Biæa ili jednostavno iz ulice voljenih osoba. Znaèi u oèekivanju toga povjetarca. Drugi distih u filološkom prevodu znaèi: Zbog mirisa koji jutarnji povjetarac donosi iz onog uvojka. onda bi stih znaèio. protiv proli7. npr.7 Smatrajuæi tajne ljubavi nerješivim. šta iz njega razumijemo? Kao da se savjetuje èitaocu da prolije vino po serdžadi. zaljubljeni su nestrpljivi i srca im od nestrpljenja i drugog išèekivanja krvare. mada magi govore da se samo sa njima može vinuti u nebeske dvore. kao. lagan. a ne prolijevanjem vina po serdžadi. Ali.

sjede bezbrižno na obalama. za besposlice. peti distih. jer stihu daje socijalni karakter. što stvara opasnost i smetnje da možda ne stignemo do željenog cilja . jer mu zvono odmah zvoni da je brzo mora napustiti. Ovo znaèi da se putnik veæ nalazi kod drage i da je nezadovoljan i neveseo. zato i ne shvataju naše stanje. kod Hafiza glasi: Noæ je mraèna. Sufijska tematika se nastavlja i u sljedeæem distihonu Hafizovog gazela gdje se kaže: U konaèištima do Voljenog Biæa za mene odmora nema. jer ove stanke na ovom svijetu vrlo brzo prolaze. za put stvari pripremite.jevanja vina po serdžadi. a na to nas mnogo štošta na ovom svijetu opominje i upozorava. što je simbolizovano zvukom zvona. u originalu. rekao da smo mi na ovom svijetu kao u vrtlogu nemirnih valova koji nas u mrkloj noæi ovog života bacaju tamo-amo. koja je simbol sufijskog hrama. Sljedeæi. a koji se u drugom polustihu naziva salik tj. Gdje da znaju naše stanje oni bezbrižni na obalama?! U ovom distihu sufijska tematika izbija u prvi plan. putnik na Putu sufijskog usavršavanja i stizanja do Uzvišenog Biæa. Eno slušaj zvono zvoni. što je samo realna slika i opis konkretne ljubavi i odnosa zaljubljenih. lišeni svih briga i razmišljanja. Zvona stalno upozoravaju. mada ima moguænosti i za realnu sliku. Inaèe zvona uvijek nekom ili za nekim zvone. nego. uz koji je dat i doslovni prevod. govoreæi o Hafizu. Hafiz upravo govori obrnuto: treba poslušati rijeèi starine prvaka magova. vrhovni mag u krèmi. nego na jednom mjestu. to potvrðuje svojim komentarom: "Hafiz 30 . Meðutim. dobro zna kako se treba na tom Putu ponašati i kako se tamo stiže. vrhovnog maga i prosuti vino po serdžadi na kojoj se obavlja namaz. U izvrsnom prepjevu Bašagiæa sugeriše se drugi smisao ili u najmanju ruku sužava se i ogranièava višeslojnost znaèenja Hafizova stiha. tj. Sufija bi objašnjavajuæi ovaj stih.do Voljenog Biæa. ne razumiju nas. po strani izvan svega. A iz doslovnog prevoda vidjeli smo da Hafizov distih nije ogranièen samo na realnu sliku i opis. I ne samo da tako prevodi. da se odmah na put sprema/m/. Toga pak nisu svjesni mnogi koji ni o èemu mnogo ne razmišljaju. To znaèi da sufija koji se usmjerio i uputio prema Voljenom Biæu nema vremena za duge stanke i odmore. a strah od valova i vrtloga tako velik. U Bašagiæevom prepjevu ovo se ne može shvatiti: Zadovoljstva i veselja kod dragane svoje nemam. jer.

koja ovdje izbija u prvi plan. doživio je blamažu. Iz prepjeva Bašagiæa ovo se ne vidi. kaže: "O hafize. koji breme žalom nose. takoðer je dosta slobodno prepjevan. zbog sebiènosti. 2/1894. 9. more strašno. pozdravi se s ovim svijetom i zaboravi ga. jer su neki dijelovi Hafizova stiha zanemareni i smisao je usmjeren u drugom pravcu. Hafiz.. str. jer to mu daje priliku da se približi svome Cilju. ne smije da bude sebièan. kad je izbilo na površinu raskolništvo islama. i to se više ne može sakriti. ne zaboravi sljedeæe: Želiš li postiæi ono što voliš. bijesni se vali nose. "Ti stihovi najbolje nam kažu kako je bilo stanje u Perziji u to doba. najzad završiše blamažom. tj. završni distih u kome je i pjesnièki nadimak. kad je perzijski duh tonuo u moru krvi prolivene od vlastitih sinova. Ali. Ibidem. Prosvjeta. Šesti distih ovog gazela u filološkom prevodu znaèi: Svi moji postupci. ali ne samo. I najzad. Gdje da znaju naše jade. Kako æe se sakrit tajna o kojoj se drže sijela. bio je sebièan.se javio u ono burno doba. Gdje da ostane skrivena tajna o kojoj se drže sijela.380. Zato i ovaj èitav prepjev prestaje biti Hafizov i postaje razigrani Bašagiæev stih sa jednostavnim i logièkim porukama i zakljuècima iz realnog života. Zagreb. sufijska interpretacija. pri èemu je dosta izgubljeno od Hafizovih misli i poruka. naime."8 Kao potvrdu za takvo svoje mišljenje navodi prepjev upravo ovog distiha: Noæ je mraèna. o èemu se veæ prièa po skupovima. Bašagiæ je i ovo virtuozno preveo i prepjevao: U javnost æe najposlije izaæi i moja djela. i ne prvenstveno. mislio je samo na sebe i tako postupajuæi osramoæen je." 8. U tome komešanju odjeknule su mnoge pjesme koje karakterišu ondašnje stanje u Perziji. ako želiš svoj mir. mogla bi se u ovom distihu Hafizovom naæi i neka uvijena aluzija i na stanje u Perziji."9 U traženju višeslojnosti znaèenja. aludira na to da sufija nikada ne smije da misli samo na sebe. sebe i svoj ego treba da zaboravi i da misli na predmet svoje sufijske ljubavi. 31 . U prvom dijelu distiha Bašagiæ je u svom prepjevu izostavio o kakvim se to djelima radi koja se ne mogu sakriti što je vrlo važno za taèno razumijevanje stiha. to. a Hafiz je to u jednom trenutku bio zaboravio.

U tim danima mogli su nastati sljedeæi stihovi: Ne vrijedi jada ovog svijeta sreæa Ne vrijedi muke ovog svijeta hrana. uslov da zaborave uživanja ovog svijeta. na jednom mjestu Bašagiæ piše: "Neki tvrde da je Hafiz u siromaštvu životario. pa i sebe samog.". treba da zaboraviš ovaj svijet i uživanje na njemu.I ovdje je tematika sufijskog karaktera.5. što im osigurava spokojstvo i unutarnji mir dok su na ovom svijetu. a dalje skoro da nema nikakve sadržajne veze sa originalom. navodeæi neka mjesta iz Divana. smatramo za potrebno da istaknemo Bašagiæevo mišljenje o povodu nastanka stihova ove rubaije. sa malim razlikama u prevodu. u Gajretu. 110 i u Gajretu iz 1925. u br. Bašagiæev prevod jedne Hafizove rubaije koji je objavljen u Beharu iz 1900/901. jeste poetièan. 1925.ti svijetu zbogom reci. str. da nikada i nikako ne misle o dobrima i uživanjima na ovom svijetu. 66. Prepjev je otišao u nekom drugom pravcu i sa originalom se dodiruje samo na poèetku distiha gdje se pjesnik obraæa sam sebi: "Ako želiš mir. str. U starijoj verziji prevoda ove rubaije u Beharu iz 1900/901. uèinio mi se nejasan. Ali prije nego citiramo prevod i original. u br. "Meðutim. Prevod u Gajretu je noviji i jezièki dotjeraniji. 343-344. str. Bašagiæev prevod. 32 . koji glasi: Ako želiš mir. u smislu da svako ko želi svoj unutarnji mir i spokojstvo. str. ali ta vijest nije vjerovatna. Iz pisanja o Hafizu može se uoèiti da je Bašagiæ tokom vremena razlièito pisao o nekim Hafizovim problemima. kao da znaèenje originala nije shvaæeno. ne treba da zaboravi sljedeæu poruku koja je izreèena u drugom dijelu distihona reèenicom na arapskom jeziku koja deskriptivno saopštena znaèi: ako želiš da dospiješ do onoga koga voliš. 66. nego da se pozdrave sa svim tim i usmjere se prema uzvišenoj Ljubavi.. 5. Hafize. dosta kasnije. Užitak od sedam hiljada godina Ne vrijedi patnje sedam dana. U veæ citiranom radu o Hafizu u zagrebaèkoj Prosvjeti iz 1894. o istoj temi Bašagiæ piše sljedeæe: "Iz njegovih pjesama znamo da nije znao èuvati bijele pare za crne dane. jer sufijama je za stizanje pred Voljeno Biæe. gdje se pjesnik tuži na siromaštvo. ali ne nudi sve one poruke koje nudi original.. sa mejdana ne uteci Kad ti ljudi ljubav shvate . niti se može dokazati. Hafize. godine. jezik je stariji i danjašnjim èitaocima arhaièan: Nije vr'jedna kobi ovog sv'jeta sreæa.7. Odgovor Timur-Lenku jasno nam kaže da je veæ tada loše materijalno stajao. u br..

Ne zavreðuje patnju tugovanja od ovo sedam dana. ne zavreðuju podnošenje patnje i tuge u ovom kratkom životu od sedam dana. Zato sam potražio original rubaije i u mnoštvu Hafizovih stihova. od Boga i zbog zatvaranja naše božanske iskre u mraène okove tjelesnosti na ovom svijetu. U originalu prvi distih glasi: O krèmaru. život je od sedam dana. zbog udaljavanja naše prave egzistencije od svog Praizvora. a najèešæe sedam dana. Interesantan je naèin kako je Bašagiæ odabrao i preveo samo tri distiha iz 11. stare nauke i stare knjige tvrdili da ovaj svijet traje sedam hiljada godina. treba se podsjetiti da su stari narodi. simbolièki iskazano. koliko traje ovaj svijet. pa i za one koji poznaju perzijski jezik. Užitak od sedam hiljada godina Nije vr'jedan patnje: samo sedam dana. Od tri Hafizova distiha Bašagiæ je napravio èetiri distiha svoga prepjeva. Imajuæi to u vidu druga dva stiha znaèe da ni sedam hiljada godina. a to zatvaranje. godine u br.Nije vr'jedna muke sva slast uživana.7. Naime. 100. pa makar one bile i radosne. šest. 33 . Ako bi prešli na plan sufijske interpretacije. zatim sa vremenom od pet. Slast njegovog postojanja ne vrijedi njegovog bola. gazela Hafizovog Divana. Kako god da se prevede ova rubaija. stajaæi broj. onda bi se moglo reæi da patnje i tuga u vremenu od sedam dana boravka i života na ovom svijetu dolaze zbog našeg odvajanja. pronašao sam ovu rubaiju koja glasi: Filološki prevedena rubaija znaèi: Sreæa ovog svijeta ne vrijedi nasilja na ovom svijetu. S druge strane. sjajem vina osvijetli èašu moju. u zamršenim konkretnim i simbolièkim slikama. Prevod je objavljen u Gajretu 1925. da bi se shvatio pravi smisao ovog katrena. sadržaj i smisao rubaije ostaju dosta nejasni. a posebno je teško prihvatljiva Bašagiæeva premisa da je to ilustracija i aluzija na slabo materijalno stanje Hafizovo. Svojim pisanjem i stavom o Hafizu i o povodu nastanka ovog katrena nameæe se pomisao kao da je Bašagiæ kroz projekciju svog života i svojih životnih prilika i neprilika posmatrao i ocjenjivao i Hafiza. uzimajuæi taj broj kao sveti. za èitaoce prevoda. pa i najtaènije. na str. naš život na ovom svijetu se uporeðuje sa vrlo kratkim vremenom: od poreðenja sa vremenom od jednog treptaja oènih kapaka. Sedam hiljada godina radosti na ovom svijetu. pravi smisao i poruka sadržaja ostaju nejasni i teško shvatljivi. To pokazuje koliko je teško i riskantno prevoditi dijelove poezije izdvojene iz šireg konteksta i izvan odreðenog civilizacijskog miljea. A kada je u pitanju prevod.

zapjevaj mi! Ja postigoh želju svoju. pri èemu vjeèito pijanstvo. O ti koji ne poznaješ slast pijanstva vjeèitoga. èaša. alegorijskom znaèenju. nudi i drugu. U knjizi o ovom svijetu naše trajanje je zapisano. dakle. samo ovaj spomen neæe. opojnost naziva nebeskim nadahnuæem: Èujte. dublju. Zanesenost i opijenost ljubavlju prema Božijem Biæu za iskrenog sufiju znaèi vrhunac uživanja i slasti i ko ne može da doživi takvu ljubav ne zna ni za slast opijenosti takvom ljubavlju. veli pjesnik. Bašagiæev prepjev glasi: O krèmare. naravno u prenesenom sufijskom tumaèenju tih pojmova. Original ova tri distriha. vratio se svome Praizvoru. a sve to je zapisano. rujnim vinom daj posveti èašu moju. Èetvrti i posljednji distih u Bašagiæevom prevodu glasi: Ko ne umre onog èasa. kad oživi u ljubavi Taj Hafizu nek se hvali. Bašagiæevog distiha. koji ne poznate nadahnuæa nebeskoga Ja sam danas u peharu viðo lice zlata svoga. I ovaj distih Bašagiæ je na svoj naèin divno prepjevao. Bez imalo dvojbe. a osnove za drugi dio distiha u originalu uopšte nema. drugim rijeèima: ko stigne do Voljenog i utopi se u Njemu. No sljedeæeg njegovog distiha u originalu nema. lirske. opijenost. koji u filološkom prevodu glasi: Ne umire nikad onaj ko oživje u ljubavi. naime da se sve kreæe po želji. U treæem distihu Hafiz poruèuje da nikad ne umire. Bašagiæ je izvrsno prepjevao ovaj prvi stih. mogu biti interpretirani i u drugom. A ti svirèe. Kako vidimo. svijet se krenu po mojoj želji. Tematikom o vinu i ljubavi. da je i on junak pravi. sufijsku interpretaciju: Pojmovi: vino. pored površne. postaje vjeèan kao što je vjeèan i Voljeni do koga je stigao i u Njemu kao jedinka nestao. zapjevaj. tj.A ti svirèe. a on je "dopjevao" svoj distih. koji po sadržaju ima veze sa prvim distihom pa kao Bašagiæev distih glasi: Ta danas se cio svijet po æeifu mome kreæe Što je bilo sve æe proæi. izgleda kao na drugi naèin prepjevan i ponovljen jedan dio prvog distiha. prvi dio ovog novog. iz koga je i potekao. da je vjeèan onaj koji stekne život u takvoj ljubavi. U originalu je prvi distihon sadržajem i smislom povezan sa drugim distihom koji glasi: U èaši ja lice vidim Voljenoga Biæa svoga. nastavlja se i u ovom distihu. æeifu pjesnika. tj. u knjizi 34 .

Sarajevo. One should mention in particular those who fell in love with the Sufi thought. 20. èitaocu je vrlo teško znati i odrediti granicu gdje prestaje. èesto nadmašivao prevoðene pjesnike. Dakako. and who were also the members of various Sufi orders. toliko razigran i maštovit. ali bez prethodnog poznavanja sufijskog uèenja o oživljavanju posredstvom ljubavi u trenutku završetka ovosvjetskog života.1990. Literary translations from Persian in Behar. nego je. ne samo one slabije nego i one najveæe. a gdje poèinje Bašagiæ. Bašagiæev prepjev na neki naèin prati znaèenje originala. Turkish and Persian-began in our parts mostly with the establishment of the Ottoman rule in the Balkans. uoèivši prvu ideju ili poruku. bez ikakve sumnje. u ovom sluèaju Hafiz. njegov eruptivni poetizam nije mu dozvoljavao da se smiri i razmišlja šta je sadržano u Hafizovim stihovima. Gajret and Biser A tradition of translating and interpreting of literary and other works from Islamic and oriental languages-Arabic. èesto u svojim virtuoznim prevodima i prepjevima kao da nije imao mira i strpljenja da prati i traga za svim moguæim sadržajima i porukama originala. iz njega progovorio njegov sopstveni poetski talenat i iz njega provrele njegove sopstvene misli i poruke. sigurno je i to da su ova dva velikana umjetnosti rijeèi ponekada i u poneèemu vrlo srodni i da se nimalo ne razlikuju. Na kraju da zakljuèimo. šta je Hafizovo. Bašagiæev pjesnièki genije. The major role in translating and interpreting of the oriental and Islamic traditions among our people was played by a number of true lovers of literary traditions in three oriental languages who had gone to schools in larger Ottoman cities. The other line of translating tradition activities in our parts began at the time of Bosnian Moslem cultural and literary revival in the newly founded periodicals towards the end of 19th and in early decades of 20th 35 . i original i prepjev. or who pursued their education in the traditional religious schools at home-madrasahs.o životu na ovom svijetu.12. a šta Bašagiæevo. za èitaoca je teško razumljiv. èime je. The translating activities and translation as such meant a transfer and a continuation of oriental tradition among the members of Islam in our parts. U takvim sluèajevima. nemajuæi pred sobom original koji se prevodi ili pak ne poznajuæi jezik originala.

century. The Bosnian Moslem writers and other intellectuals founded, among others, the journals such as Behar, Gajret and Biser, respectively. During the Austro-Hungarian occupation, the Moslem writers endeavored to incite the interest among the Moslem masses for books, education and, in this way, to give their own contribution towards the social progress of the Moslem people. Next to the original works from literature, notably in Behar and Gajret, there were a number of works published as translated literature. The Moslem readership and translators were very fond of three foreign literatures: the Arabic, Turkish and Persian ones. The main contribution to the translated literature from these three languages came from the people who knew Turkish, Arabic and Persian well in the contemporary Bosnia and Herzegovina. They were Dr. Safvet beg Bašagiæ, Musa Æazim Æatiæ, a specialist in Turkish studies Fehim Spaho, Mehmed Šemsudin Sarajliæ, Osman Asaf Sokoloviæ, and the others whose contribution was lesser from those aforementioned. Having known all three languages, Bašagiæ had the largest scope of his translation activities. The poetical genius of Bašagiæ was quite playful and imaginative. Very often he had no patience and ease to follow and search all kinds of subject matters and poetic messages in the original, but, in his masterly translations and poetical translations, having spotted the first idea or the message, his original poetical talent would burst out. His own thoughts and messages would then freely flow. In this way, he would, no doubt, surpass the poets translated, and not only the minor ones, but also the greatest ones among them.

36

Munib Maglajliæ LIRSKA PJESMA I BALADA U BEHARU Muslimanske lirske pjesme i balade, prije pojave Behara, bilježio je èitav niz sakupljaèa, a objavljivane su - nakon zbirki Vuka Karadžiæa - na stranicama èasopisa i listova kao što su: Bosanski prijatelj, Bosanski vjestnik ili Bosanska vila, ali i zasebnih zbirki, na primjer, sakupljaèa kao što su iz srpske sredine: Bogoljub Petranoviæ, Kosta H. Ristiæ, Marko S., Popoviæ Rodoljub, Stevan N., Davidoviæ i drugi, a iz hrvatske Nikola Tordinac, Kamilo Blagajiæ, Dragutin Hofbauer i drugi. Što se tièe sakupljaèa iz muslimanske sredine koji su u vremenu prije pojave Behara uoblièili zasebne (rukopisne) zbirke, treba spomenuti imena Osmana Ði-kiæa i Safvet-bega Bašagiæa, a u prvim godinama izlaženja ovog èasopisa (1902.) mostarski sakupljaè Mehmed Dželaluddin Kurt objavljuje zbirku lirskih pjesama i balada iz mostarske sredine. Konaèno, èitav niz sakupljaèa u ovom vremenu, iz sva tri naroda u Bosni onoga doba, ostavio je iza sebe rukopisne zbirke u kojima su zabilježene brojne lirske pjesme i balade. Tu su imena Jovana P. Mutiæa, Save Miladinoviæa, Ivana Zovke, Mihovila Pavlinoviæa, Vinka Vice Palunka, Muhameda Fejzi-bega Kulinoviæa i drugih. 1 Od lirskih pjesama koje su otisnute na stranicama Behara, najveæi je broj ljubavnih, sevdalinki. Privlaèi takoðer pažnju i nekoliko šaljivih pjesama. Kada je rijeè o baladama, na stranicama Behara nalazimo primjere iz svih tematskih skupina, tj. pjesme o djevojci zle sreæe, o smræu rastavljenim zaljubljenicima, o zlosretnoj nevjesti, o nesretnim supružnicima, o ojaðenim roditeljima, te o sukobima u porodici. U rukovjeti antologijskih balada objavljenih na stranicama Behara, dvije pripadaju skupini koju objedinjuje zajednièka tema smræu rastavljenih zaljubljenika. Stradanje smræu rastavljenih zaljubljenika jedna je od najomiljenijih tema u muslimanskoj baladi. Brojnošæu zabilježenih pjesnièkih uoblièenja izrazito se iz ovog korpusa u prvoj skupini izdvajaju pjesme o nesretnim dragim koje u smrt tjera naglo razdvajanje, kao posljedica protivljenja majke sinovljevu izboru i nametanja vlastitog.
1. Podrobnije o historijatu bilježenja muslimanskih lirskih pjesama i balada pisao sam u tekstovima: Historijat bilježenja i zanimanja za sevdalinku (Od zbilje do pjesme. Ogledi o usmenom pjesništvu, Banja Luka, 1983., 23-36) i Historijat bilježenja i zanimanja za muslimansku baladu (Muslimanska usmena balada, Sarajevo 1985., 22-32).

37

Zabilježen je velik broj pjesnièkih uoblièenja ove teme, poèevši od Erlangenskog rukopisa pa do najnovijeg vremena. Pjesme o nesretno zaljubljenim u kojima suprotstavljanje mladiæeve majke sinovljevu izboru dovodi do tragiènog kraja razlikuju se s obzirom na imena protagonista i dužinu, ali im je zajednièko da imaju dosta èvrst baladni model, sa više motiva koji predstavljaju njegova jaka mjesta. Razlièito rješavanje ovih postojanih segmenata baladnog modela, uz moguænost unošenja novih pojedinosti izmeðu njih, jeste prostor u kojem su se okušavali bezbrojni pjesnici, koji su iz naraštaja u naraštaj, sa razlièitim darom i umijeæem, baštineæi pjesnièku graðu, pristupali oblikovanju ove privlaène teme. Brojnost zabilježenih inaèica, u vrlo širokom vremenskom rasponu, svjedoèi da su usmeni pjesnici vrlo rado preuzimali naslijeðenu graðu koja im je davala moguænost da se i sami oprobaju u oblikovanju pjesme o nesretnim zaljubljenicima. Po svemu sudeæi, i motivski niz koji èini okosnicu ove balade sam po sebi bio je lahko pamtljiv i podoban za usmeno prenošenje: mladiæu koji veæ ima dragu majka nameæe drugu djevojku za nevjestu; sin se protivi majkinoj odluci i odbija da ostavi dragu ili da uðe u ložnicu dovedenoj; majka ili druga svojom zakletvom primoravaju nevoljnog mladoženju da ode skinuti mladu s konja ili da uðe u ložnicu dovedenoj; nevoljni mladoženja u ložnici ne prilazi nevjesti, nego se s pjesmom uz pratnju tambure oprašta s dragom, zaklinjuæi joj se na vjernost; tražeæi od dovedene da otkrije lice, a onda joj priznaje ljepotu znatniju od one koju vidi u svoje drage; usmeno ili pismeno poruèuje majci kako da ga opremi, kuda da se kreæe posmrtna povorka i slièno; ubija se ili umire, nalažuæi prethodno dovedenoj da zataji njegovu smrt, kako bi se zvanice na piru što dulje veselile, posebno njegovi najbliži; ujutro majka dolazi buditi mladence i otkriva sinovljevu smrt; umrlog mladoženju opremaju i ispraæaju prema njegovoj želji; draga, koja ne zna za smrt svog nesuðenika, na razlièite naèine otkriva njegovu posmrtnu povorku; ubija se ili umire od ljubavnog jada; povorka sa umrlim dragim zastaje i èeka dok opreme umrlu dragu te ih zajedno ispraæaju i sahranjuju; iz groba nièe raslinje koje simbolizira veliku ljubav sahranjenih. Prva od dvije antologijske balade iz Behara sa temom smræu rastavljenih dragih jeste razvijena pjesma koja sadrži sve relevantne motive baladnog modela skupine o kojoj je rijeè. U odnosu na zabilježene varijante ove balade, inaèica objavljena u Beharu istièe se razvijenom slikom obraæanja nevoljnog mladoženje majci, kojoj upuæuje pismo iz ložnice, te njegovih priprema za èin samoubojstva:

38

Podiže se Omerica mali, podiže se na noge lagahne, pa se fati divit i kalema, i hartije, knjige bez jazije, pa on piše pismo žalovito, baš u ruke ostarjeloj majki: "Èuješ li me, moja mila majko, potraži mi dva majstora nova, nek posijeku orah u livadi, od oraha da tenešir prave. Ti otidi u Novu èaršiju, pa sazivaj hodže i hadžije, kupajte me studenom vodicom, i utrite rumenom ružicom, niz tenešir pustite mi perèin, što mi ga je Hasna odgojila, na prozoru, pri na mjeseèini. Poneste me poljem zelenijem, a kraj dvora Hasnije djevojke, ne bi l' joj se mladoj sažalilo, ne bi l' mene mlada oplakala. Halali mi, moja mila majko!" 2 Druga antologijska balada iz Behara o nesretnim dragim pripada skupini pjesama u kojima tragièan zaplet izaziva bolest i smrt jednog od voljenih, koja u nekim pjesnièkim uoblièenjima dovodi do smrti drugog zaljubljenika. I u ovom sluèaju, dakle, smrt konaèno razdvaja zaljubljenike, ali joj ne prethodi naglo razdvajanje još za života, nevoljenom i nasilnom ženidbom dragoga, kao u prvoj skupini pjesama sa ovom temom. Pošto u svim zabilježenim pjesnièkim uoblièenjima ove teme jedan ili oba zaljubljenika umiru od kuge, može se zakljuèiti da su pjesme iz ove skupine odjek zbivanja prouzrokovanih pomorima kuge, koji u prošlosti Bosne nisu bili rijetki. Neke inaèice sadrže i lokalna obilježja u imenima likova i mjesta za koje je baladièno zbivanje vezano. U varijanti iz Behara baladièno zbivanje odvija se "na Zagorju, u Èengiæa dvoru", a junaci su Ajka Seferova, jauklija Bahtijareviæa. Pjesma iz Behara, koju je priopæio suradnik potpisan pseudonimom Osman Sabrija, izdvaja se skladnom žalopojkom zaruènika nad grobom drage:
2. Behar, 9/1908-09, 18/19, 293-294.

39

"Hej, jagluèe, i uza te grane! Truhnu ruke koje su te vezale, crne oèi, koje su gledale, medna usta, koja su brojila, b'jeli zubi konce otkidali!" 3 Od dvije antologijske balade iz Behara o zlosretnoj nevjesti, prva koja je objavljena pod naslovom Ljepotica Fata, a priopæio ju je Ibrahim Dautoviæ - pripada skupini pjesama o stradanju isprošene u roditeljskom domu, koje je izazvano urocima. U ovom sluèaju tragièka krivnja junakinje balade sadržana je u njezinoj nesvakidašnjoj ljepoti. Ljepota postaje kobna jer je dovoljno da se naðe na pogledu zlih oèiju ili da se povodom nje zaène misao ili izrekne rijeè. Bezbroj je moguænosti da osoba èija ljepota izaziva pažnju okoline bude ureèena, da postane žrtva uroka i tako strada. U ovoj baladi svijest o izuzetnoj ljepoti vlastite kæeri navodi majku isprošene da je krije od pogleda svatova koji bi ju mogli ureæi. Ali to je veæ zakašnjela predostrožnost: zlosretna nevjesta bila je predodreðena za stradanje onoga èasa kada se u glavi njezine nesuðene jetrve zaèela misao da ju isprosi za svoga djevera. Tiho izreèeni usklik ljepoti djevojke koja je zaèinila kolo bio je dovoljan da je uèini žrtvom zle kobi. U trenutku kada svatovi dolaze po zlosretnu nevjestu ona više ne pripada ovome svijetu i odlazi, odazivajuæi se zovu rajskih hurija: Kolo igra na sred Sarajeva, u tom kolu Fata ljepotica, sve je kolo glavom nadvisila, a ljepotom kolo zaèinila. Gledala je Hasanaginica, gledajuæi tiho govorila: "Mili Bože, èuda velikoga! Ja kakva je ljepotica Fata, za moga bi Muhameda bila, Muhameda, mojega djevera!" Ona ide ljepotici Fati, pa od majke isprosi djevojku. Pokupila kitu i svatove, pa odoše po lijepu Fatu. Tu ih oni lijepo doèekali: sve svatove u nove konake, a atove u nove ahare,
3. Behar, 6/1905-06, 6, 93.

40

jenðibule na gornje èardake. Veèeraše i akšam klanjaše, tad govori Hasanaginica: "Prijo moja, Alibegovice, izvedi nam Fatu ljepoticu, da je vidim i da krnu metnem." Progovara Alibegovica: "Prijo moja, Hasanaginice, ne mogu ti Fatu izvoditi, moja Fata odviše je lijepa, ovdje ima premnogo svijeta, veæ ti idi i krnu joj metni! Otlen ode Hasanaginica, ona ode u gornje èardake. Kad je prva vrata otvorila, obasja je sjajna mjeseèina; kad je druga vrata otvorila, nju obasja jarko sunašce; kad je treæa vrata otvorila, ali Fata na dušeku spava, dva joj nura na obrazu gore. Skoèi Fata na noge lagahne, pa govori Hasanaginici: "Hodi, hodi, moja jetrvice, èuješ sada šta hurije zbore: ‘Sad æe nama naša Fata doæi!’" To izusti, pa dušicu pusti, i umrije, žalosna joj majka! 4 Temu zlosretne nevjeste uoblièava još jedna pjesma koju je za Behar zabilježio Ibrahim Dautoviæ iz Bijeljine. Pjesma zapravo predstavlja razvijenu metaforu o hladnoæi novoga doma i okrutnosti novih ukuæana prema dovedenoj. Hasanaginici, koja tri dana u mukama raða, neæe prinijeti vode ni svekar, ni svekrva, ni zaova, a kad najzad Hasanaga prispije i ode po vodu, bude to prekasno da se ugasi žeð i spasi život.5 Prva od dvije pjesme sa temom nesretnih supružnika kazuje o pogubnom pohodu materi. Balada o pogubnom pohodu materi ljube koju na putu za roditeljski dom sustižu crne vijesti o smrti djece i vojna na
4. Behar, 4/1903-04, 14, 220 5 Behar, 1/1900-01, 9, 142.

41

uvjerljiv naèin kazuje o stalno prisutnoj èežnji dovedene za majkom i roditeljskim domom, ali je snagom ovoga zova mjerena zapravo ljubav prema vojnu, èija se snaga - u doživljaju života pjesnika koji su uoblièavali ovu temu - stavlja ispred ljubavi prema djeci. Jer, sa dugo priželjkivanog pohoda majci, zlosretnu ljubu æe vratiti tek vijest o smrti voljenog vojna. Najveæe moguænosti za pokazivanje pjesnièke inventivnosti pri oblikovanju ove teme pružao je motiv povratka u dvore zlosretne ljube i majke, koja od varijante do varijante zatièe svaki put drugaèiji, ali uvijek jeziv i poguban prizor u dvorima koje je u oèajanju i neoprezno proklela. Ukupno stradanje u baladi ostvaruje se kao ispunjenje kletve koju ljuba izvija u èežnji za majkom i roditeljskim domom, što je u varijanti koju je Beharu priopæio gimnazijalac Mustafa Kurtagiæ uoblièena na pjesnièki upeèatljiv naèin: Dvore mela Alibegovica, dvore mela, svoje dvore klela: "Dvori moji, ostali mi pusti, otkad sam ja mlada dovedena, ja nijesam svoje majke vid'la!" To mumljaše, da niko ne èuje, al' to sluša beže Ali-beže, pa govori svojoj vjernoj ljubi: "Ti pokuhaj medene kolaèe, pa ti hajde majci u pohode." To je ona jedva doèekala, pa pokuha medene kolaèe, ona ode majci u pohode. Kad je bila na prvom konaku, haber stiže i siæahna knjiga: "Vrat’ se natrag, Alibegovice, kuga ti se u dvor uselila, obje ti se kæeri razboljele." "Ne vratih se dok ne vidim majke, da su vala i obadva sina." Kad je bila na drugom konaku, haber stiže i siæahna knjiga: "Vrat' se natrag, Alibegovice, kuga ti se u dvor uselila, oba ti se sina razbolila!" "Ne vratih se dok ne vidim majke, 42

u svega èetiri stiha. dva siva sokola! Alibeže. prema ljubi. Ona sjela jade jadovati: "Dvije kæeri. i u široj porodici opæenito. Alibegovice. što naravno ne umanjuje univerzalno znaèenje ove pjesme. 5/1904-05.da s' Alibeg glavom razbolio!" Kad je bila na treæem konaku. Alibeg se glavom razbolio!" Kad to èula Alibegovica. objavljena na stranicama Behara. a dva sina raci donesoše. u ovoj kratkoj baladi ostvariti. uoblièivši predstavu o njegovoj ukupnoj liènosti. mogu odnositi na bezbrojne situacije. gledajuæi je kroz odnose prema majci. meðutim. s obzirom na širinu zahvatanja u sferi opæeljudskog. što je polje od dvanaest sahata. Alibegu vodu nastaviše. Nepoznati pjesnik uspio je. 12. 43 . o kojoj umiruæi vojno govori sa puno obzira. 1. a ljubovca od stida ne 6. Poèetna situacija u baladi o na smrt bolesnom Havaliæu Begi slièna je poèetnoj situaciji u Fortisovoj Žalosnoj pjesanci: ranjenog ratnika obilaze mati i sestrica. pod crnu zemljicu!" U njojzi je živoj srce puklo. dvije kæeri u raku spustiše. žalosna joj majka. Pjesnik ove balade ostvario je jasno modeliran lik umiruæeg junaka. èije spominjanje vojna uvjerljivo posvjedoèuje da se tu radilo o jednom vrlo skladnom odnosu meðu supružnicima. Behar. kazuje o umiruæem vojnu koji se sa životom dijeli zazivajuæi ljubu i šaljuæi joj predsmrtnu poruku. Kad je bila blizu b'jela dvora. 6 Druga antologijska balada o nesretnim supružnicima. sestrama te. za goricu. pjesma o na smrt bolesnom Havaliæu Begi odnosi se na posve odreðenu situaciju u kojoj se jedna porodica našla. a dva sina. Dok se druge balade iz ove skupine. i umrije. konaèno. ali ti me bješe obasjalo. kuga ti se u dvor uselila. sunce iza gore. dvije košutice. ona ga je za šest preletila. haber stiže i siæahna knjiga: "Vrat' se natrag. al' mi odmah za goricu zaðe. i lik ljube.

a najprije za vjernu ljubu: "Mila majko. Kad su došle Havaliæa Begi. mila majko moja. kao u Hasanaginici. u kojoj je. Mojoj ljubi ðogo od niæaha. selam æeš mi Begi!" Otle ode majka i sestrica." Onda veli Havaliæu Bego: "A Boga ti. 44 .mogne i samo mu šalje pozdrav. pokazuje puno nježnosti i brige za ljubu koju ostavlja. odnos naravi izmeðu Havaliæa Bege i njegove ljube bitno je drugaèiji nego li izmeðu Hasan-age i njegove ljube te ovaj nedolazak ne izaziva tragièni nesporazum meðu supružnicima. po njoj pase hiljadu ovaca. majko. vjerna ljuba od stida ne može. kula na Zagorju. mlaðoj seki Èojluk selo ravno. suðen danak i umrli sahat. što æe tebe. ni u putu. koja je ujedno i njegov usmeni testament. moja mila majko. ako meni suðen danak doðe. Tebi. za vrata se krije: "Mila majko. Meðutim. zeæir prsten sa desnice ruke. kako mi je ljuba?" Havaliæu majka govorila: "Drago d'jete. zdravo ti je ljuba. Oblazi ga majka i sestrica. a ja imam do dv'je seke svoje: star'joj seki timar Tihorica. selam šalje. veæ u Nišu straže èuvajuæi. ni u Carigradu. što æe tebe do smrti hraniti. oko kule hiljadu dimova. i pod kulom zelena livada. Balada je u cijelosti skladna tvorevina nepoznatog pjesnika: Razbolje se Havaliæu Bego. za sve pita Havaliæu Bego. a zatim i u svojoj predsmrtnoj poruci. i bijela kula. Selam šalje Havaliæu Begi. selam ti je ljuba uèinila. Havaliæ Bego. najprije u razgovoru s majkom i sestrom.

susreæe se s njim i halali. 108. 8 Ovaj kratki osvrt na lirsko i baladno pjesništvo u Beharu ukazao je samo na vrhunske pjesnièke domete. u zebnji za bratom. Dirnut ovim nevjestinim velikodušnim èinom. to izusti. a on odlazi u lov. 8. tematskoj skupini pjesama o sukobima u porodici pripada samo jedna antologijska balada objavljena na stranicama Behara. Behar. radnja je lokalizirana u Zagorje. te on hrli dvoru u posve promijenjenom raspoloženju. Kada od ljube saznaje da je brat živ i zdrav . Lyrical Song and Ballad in Behar There have been many persons who collected the Moslem lyrical songs and ballads before the emergence in the Behar journal. nalazi izlaz iz muke u kojoj se našla tako što iz svoga ruha uzima zlatnu maštrafu i poklanja je djeveru Muhamedu. 320. svoju dušu pusti. Behar. for instance by the gatherers from the Ser7. Bosanski vjesnik /Bosnian Herald/. Plemenita nevjesta. 7. pritisnuta teškim nalogom muža. neophodan je sustavan i širok zahvat u graðu. Mojoj ljubi i od Boga krivo. koji lovi u planini. Sporan dio nasljedstva oko kojeg se braæa zavaðaju jeste jedan èitluk i "Bijela na Zagorju kula". koji nam tek predstoji. gdje se dijeli Hasan-aga s bratom Muhamedom. 20. razmutivši od meda šerbe u njoj.7 Konaèno. ona nema od srca evlada!" To izusti Havaliæu Bego. u planinu. èime se skladno zaokružuje ova usmena tvorevina nepoznatog pjesnika. or Bosanska vila/Bosnian Fairy/. 6/1905-06. èime prestaje uzrok zavade meðu braæom.i pod njima hiljadu janjaca. djever joj kao uzdarje daje sporni èitluk i kulu na Zagorju. Rijeè je o prastaroj temi o braæi u zavadi oko nasljedstva. U pjesmi koja je pod naslovom Dva brata objavljena u Beharu. There were also the separate collections published. naglo se ukazuje sva èudovišnost naruèenog bratoumorstva. 45 . 1/1900-01. They were published-after the collections by Vuk Karadžiæ-in the newspapers and journals such as Bosanski prijatelj/Bosnian Friend/. koje miri plemenita snaha. Hasan-aga nalaže ljubi da otruje njegova brata Muhameda. a za potpuniji uvid u motivsko-tematsku raznovrsnost te u raznolikost pjesnièkih zahvata na nivou pojedinih segmenata usmenih tvorevina. Za to vrijeme Hasan-agi.

S. as well as a divergence of poetical creations on the level of some segments in oral poetry. the songs of an unhappy girl. Tordinac. K. Blagajiæ.N. bereaved parents.bian circles such as B. Ristiæ. about the lovers parted by death. require the more systematic and wider insight into the available documents.H. 46 .e. This short paper about the lyrical and ballad poetry in the Behar pointed out only to the loftiest poetical accomplishments. Davidoviæ and others.S. The more complete insight into the variety of motives and topics. and the conflicts within the family. The majority of lyrical songs published on the Behar pages belonged to the love songs. This is the task that still lies ahead of us. Hofbauer and others. M. D. Popoviæ Rodoljub. i. The ballads printed in the Behar contained examples of all thematic groups. K. Petranoviæ. unhappy married couple. whereas from the Croatian circles the gatherers were N. about the unhappy bride.

1.1-2/. U toj prièi. susreæemo dvije karakteristiène romantièarske teme ne samo prevoðene arapske literature u našim preporodnim èasopisima veæ i u Bašagiæevoj. Osvrnimo se na one prve. æudoreðu i podsjeæanju na kulturno-prosvjetni zamah islamske kulture u prošlosti kao zalogu povijesnog sjaja velikih islamiziranih naroda.iæ/. Razumije se. a dobrim dijelom i u èitavoj bosanskomuslimanskoj književnosti tog perioda. Repovac prevodi narodnu pripovijetku Nevjera /2/1892. Nedeljkoviæeva rasprava se ocjenjuje kao navala na islam. s romantièarskim stilskim crtama miješaju se prosvjetiteljske i racionalistièke ideje o naobrazbi. Tako Bašagiæ objavljuje dužu pjesmu Memun kod Noširevanova groba /1/1891.. mnogo bogatiji prevodima s arapskog jezika. u 14.Džemaludin Latiæ ARAPSKA KNJIŽEVNOST U PREPORODNIM ÈASOPISIMA Arapska književnost prisutna je veæ u prvom godištu Bošnjaka /1891/. Safvet Bašagiæ u 17. stilematsku leksiku ovog našeg prevodioca. pored ostalog. ali i sa savremenom arapskom književnošæu.12/ u kojoj se Arabija javlja u svom poznatom koloritu. Behar je. 43. knjigu Islam i kultura. tvrdio da se "samo u hrišæanstvu može razvijati kultura pa stoga napada našu". broju objavljuje Nesretnu ljubav . Anonimni autor kritièki se osvræe na raspravu Islam Milana Nedeljkoviæa u izdanju Letopisa Matice srpske.1-2. usput. 44. a Ibrahim-ef. što zbog dužeg izlaženja. Nedeljkoviæ je. Ta tema je: strast i slava predaka.4. a svoj prikaz autor završava pitanjem: "Može li se nazvati sijanjem kulture u narodu navala na tuðe svetinje?" Povodom pojavljivanja navedene rasprave Osman Nuri Hadžiæ je pisao.17. finu. Ovaj èasopis je svoje èitaoce upoznavao s predislamskim arapskim pjesništvom. U godinama 1896-1897. 47 . èija je radnja situirana u vremenski okvir kraja džahilijjeta i dolaska islama na Arabijskom poluotoku.. arhaiènu. što zbog širine preporodnog zamaha. Jedan kratki prikaz iz godine 1894. Istaknimo. ili to prijevodi iz arapske književnosti ili tematiziranje Arapa.1.42.Historièku crticu iz arapskog života. naime. broju Bošnjaka zavreðuje posebnu pažnju. U prilozima koji su slijedili u Bošnjaku. Anonimni autor tiska pripovijetku Harune-el-Rašid i njegov veliki vezir Džafer Bermeæi /6/1896. Mehmed-beg Kapetanoviæ Ljubušak objavljuje dijelove svoga Istoènog blaga i najavljuje skoro izlaženje svoje knjige.

kog je Premilostivi od visosti stvorio. Odista se radi o misaonoj pjesmi.10." /Fahrija je naroèito zastupljena u predislamskoj arapskoj književnosti. smrt staraca.. ali mu vrijeme nije poznavalo vrijednosti./. "Vlasnik ove grobnice. Æatiæ prevodi "jednog od najveæih pjesnika prije islama" Antaru ibn Šedaba el-Abzija /polovina 6. Svjesni da Bosanski Muslimani dobrim dijelom dijele sudbinu 48 . seoba iz doma. . koji o El-Mearriju piše jednu obimniju biografsku bilješku. Rijeè je o Antarovoj fahriji. Tako Bašagiæ objašnjava da je luzumijjat /"Luzumu ma la jelzemu"/ "vrsta pjesme. zaslužio svojom pjesnièkom i politièkom slobodoumnošæu. velikane ili sama sebe.Moja slava uzdiže se iznad sunca i plejada. Za njegovu pjesmu Bašagiæ kaže da je "ljepša od svake muallake". a mogli bismo reæi i tematsko-sadržajno usvajanje.g. ali poezije je u njojzi tako malo".. usljed èega ga je Premilostivi povratio opet i u njegovu bisernu koru". I povratak ljudskog biæa u stanje atoma. Muhamed Seid Serdareviæ. po Isau/. gdje se srokuju dva sloga".. Npr.Bašagiæ u prvom godištu Behara prevodi odlomak iz Lamijjetu-laraba predislamskog pjesnika Šanfare el-Azdija /510. U plamenu vrele krvi rodila je majka mene.. Bašagiæ je preveo odlomke iz El-Mearrijeve zbirke Luzumijjat /9/1908-1909. u Siriji/. Arapski pjesnik kojim su se najviše oduševili naši pjesnici prevodioci Bašagiæ i Æatiæ te islamski pisac Muhamed Seid Serdareviæ bio je Ebul-Ala el-Mearri/ r. El-Mearri je ovo poštovanje. 970/363. On se slavi kao "najveæi pjesnik filozof arapskog naroda". Sijao je. U prosvjetiteljskom duhu Bašagiæ dalje nalazi da je ta pjesma "puna filozofije.najslobodoumniji islamski pjesnik svih vremena"/Bašagiæ/ te "želitelj slobode i narodnog napretka" /Muhamed-Seid Serdareviæ/. Pored djece. Uz prevod naši prevodioci obièno donose bilješku o pjesniku te objašnjenje o vrsti njegove pjesme. (Odlomak iz El-Abzijeve Fahrije u Æatiæevom prijevodu)." prevodi Serdareviæ epitaf na El-Mearrijevom grobu.155/. vrsti lirske pjesme "u kojoj pjesnik slavi svoje pleme. bez posebnih prevodilaèkih pretenzija./ U plamenu vjeènog rata grudi su mi prekaljene. istièe ovog pjesnika koji se protivio apsolutizmu i anarhiji."bio je jedan pokriveni dragulj.st. "uz Chajjama . Pred njezinom velièinom svaka slava u prah pada.

17. arapske pripovijetke. Meni više dozlogrdi. godišta Osman Nuri Hadžiæ i Fehim Spaho prevode Hiljadu i jednu noæ / od broja 13/1902-1903 Spaho to èini sam. U jeziku ovog prevoda osjeæa se bogatstvo naše narodne leksike. 6/1905-1906. koji je s arapskog preveo Oèev savjet sinu. naši prosvjetitelji prevode one pjesnike i reformatore koji s gorèinom govore o jednom stanju i propasti islamskog Istoka i s nadom najavljuju njegovo buðenje./. život pripovijedanja i šarolikost Šeherzadinih svjetova. meðu kojima je svakako bio i Æatiæ. koji donosi i original Abuhuove pjesme. Od proznih formi Behar donosi odlomak romana iz arapske povijesti Harun er-Rešid /7/1906-1907. Buliæ. prièe i basne naglašeno savjetodavnog karaktera. u kojoj do izražaja dolazi "igrarija rijeèi".islamskog svijeta.242/ i Druga mekama: El-hulvanijjetu /7/1906-1907. A. Od 13. Navešæemo jedan primjer u kome se vidi kako se Buliæ 49 . st.197-200/ anonimnog autora. Buliæ upoznaje èitaoce Behara s ovom specifièno arapskom proznom formom i s njezinim najpoznatijim piscem Muhammedom Haririjem iz XI. a preveo ju je Æatiæ. Smrtnu mi je ranu dao Grijeh i prestup mog naroda Što je tako nisko pao to je jedna kitica iz Glasa iz smrtne postelje Ibn Ebi Hukaika /preveo Mirza Safvet. u to vrijeme koloniziranog i zaostalog. moli Allaha.274-275/ anonimnih autora.279-380/.18. specifièni historijski kolorit. "Govor ponosne Arapke".243/.21. broja 9. Mali uvid u naše preporodne èasopise otkriæe nam didaktièku i moralistièku notu pjesništva i ostale literature koju oni donose. Naš prevodilac mekamu naziva "umjetnom prozom". koji polazi na put /7/1906-1907. komparira stanje muslimana i lijenost hodža u Bosni i Misiru i uvjerava našu ulemu da isto misle veliki reformator Abduhu i naši napadani pisci. pa "uèeni svijet ne drži puno do sadržaja mekama". Naroèito se na tom polju istièe A. dželle šanuhu.4. H. Šejh Muhamed Abduhu je pjesma koju je ’Allame-i’asr ispjevao neposredno pred preseljenje na ahiret.15. broja 2. odlomak iz djela Mešahiru-n-nisa /Glasovite žene/ u prevodu Mirze Safveta /1/1900/1901. godišta do 5. H. Æatiæ. U toj pjesmi Abduhu žali zbog propasti muslimana. Odgojno-moralnim stihovima prošarana je veæina proznih tvorevina. Buliæ donosi Prevod prve Haririjeve mekame /6/19051906.23. da Ummetu pošalje jakog rukovoðu i kritikuje ulemu koja tavori u taklidu /oponašanju/.1.

drugi iz Bisera. 5-7 do 10. Bajraktareviæev ritam je bez pjevljivosti. 2/1901-1902. Drugi prijevod je Saliha Bakamoviæa. F. I vidiš još uv'jek u Selmi mlado gazelèe I nojevo jaje nasred pješèane pržine. kao žedna ptica obilazeæi oko zdenca. koji je u Biseru /2/1913. vi stare ruševine! A zar je dobro onom. tražeæ vode studenca. Hod je sasvim isti.1. donosi preglede arapske književnosti /Spaho Mehmed i Dizdar Muhamed. U književnoj kritici koja se odnosi na arapsku književnost Behar pozdravlja pokretanje novih listova u islamskom svijetu.igra rijeèima prevodeæi Haririjevu umjetnost proze: Potucao sam se od kamen-srca do još tvrðeg tvrdca te tužne slike. 3. Nedžati preveo je dijelove iz Imrul-Kajsova divana. a kod Bašagiæa ona je èak napadna. Književna kritika je opæenito biografska. od èijeg zadnjeg sastanka Proðoše tol'ki mjeseci i tol'ke godine? Nesta traga od Selmina stana u Zulhalu.50 . Divni vrat s nakitom i èari antilopine. Dobro jutro želim vam. ko bude i umine?! Dobro se æuti samo sretnik i vjeèno mladi. za koga anonimni autor tvrdi da je "narodni misirski pjesnik" i "prvi pjesnik savremene arapske poezije". Na nj se izli svaki crni oblak iz visine. /47 predstavljen je savremeni Pjesnik Nila. 153-155/. Ko za onih noæi kad ti otkri sjajne zube.8 i 9. Nedžati je pseudonim Fehima Bajraktareviæa. a u godištu 9/1908/1909 br. Osvrnuæemo se na dva prevoda. spontanu rimu. Gajret i Biser nastavljaju Beharovo interesiranje za arapskom književnošæu. Ibrahim. Što ne spava u strahu i nièim se ne brine. jedan iz Gajreta. koji za Imru-l-Kajsa kaže da je "najveæi arapski pjesnik predislamske periode". ukratko: to je prevod uoèljive prevodilaèke discipline. A ti držiš: Selma je ista ko za sastanaka Na Rassuev'alu il kod Huzama-doline. originalnom ritmu bez stereotipne inercije koju susreæemo èak i kod Æatiæa. Njegov prevod ima svježu leksiku i novu. Prevode se arapske prièe pouène sadržine te poezija predislamskog i islamskog perioda.170/ F. U Gajretu /6/1913. Bajraktareviæev prevod izdvaja se u èitavoj arapskoj prevedenoj poeziji po novom. A kako je onom. Hafiz-ef.

110. kojeg iznenadi zora. a bez tog jezika.. hurufata. mi smo ušli u krug velike islamske kulture i civilizacije.a. I ti doðe.v. podsticajna. èija sjena obilazi Kerbelske sokake. Veza s tim jezikom. meðu njima i èuvenog Ibn Zejduna. i pored novonastalih i katastrofalnih prilika. i pored ukljuèivanja u evropske tokove obrazovanja i razvoja. a u Biseru ciklus O ženi u kojem velièa i èuvene Arapkinje Zulejhu i Merjem i u kojem je ona antologijska pjesma o Fatimi ez-Zehra. na kraju: Arapska književnost je. a naroèito preko arapskog pisma. Ja bijah privezao svoga konja i sio./. Osman Ðikiæ u Gajretu /6/1913. kojima odluèni ton daje islam.8. Æ. 51 .1914. Na zalasku naše islamske renesanse. Ovo bijaše ugovoreni èas. Prevoðena literatura je u funkciji preporodnih ciljeva. moja draga! Mene je tada obuzela velika jeza.s. arapske basne i maštovite prièe. samobitnost i posebitost. mekame. u drugom zlatnom dobu naše kulturne povijesti. Zato smo ovdje susreli fahrije i luzmijjate te hikaje.4 i 5. zalazaše za ladanjem. Zakljuèimo. U Gajretu 1911. Sunce.g. ostala je neraskidiva. kao spavaèa. uvijek s islamskom misaonom i etièkom pozadinom ili podlogom. crvenije od cvijeta ohkuana. Djela koja su prevoðena s arapskog jezika naglašeno su moralnoodgojna. Preko tog jezika. kreativno æe biti usvojene u poèecima naše moderne književnosti. jal svojim motivima /ovo drugo je naglašenije/. Naši prosvjetitelji su znali da na ovom prostoru mogu i moraju opstati samo ako saèuvaju autohtonu kulturnu srèiku i nacionalnu samosvojnost. Te književne vrste.104/ objavljuje Hazreti Muhammeda /s. a na poèetku novog doba. jal svojom formom. preporod se ipak nije mogao zamisliti. M.125/ s francuskog preveo nekoliko ljubavnih pjesama arapskih pjesnika. 7. naši pisci (i) na poetièkom raskršæu goje poetiku istoènjaèkih književnosti i oploðuju mozaik ukupne literature jugoslavenskih naroda. prevoðena zato što je arapski lingua sacra naše bosanskomuslimanske kulture. Æatiæ objavljuje svoje Religiozne sonete s motivima iz arapsko-islamske povijesti.

/Preveo/ A../7/1906-1907.42../Prijevod s arapskoga/.155/ -Ebu Firas: Ponosna pjesma. S arapskog preveo Mirza Safvet /S../7/1906-1907l12l124-135/ -Ebu-Ala el-Mearri/: Odlomak iz jedne Mearrine kaside.34./ Preveo: Æazim M.BIBLIOGRAFIJA Književnost s arapskog jezika Bošnjak Poezija .1-1/ Behar Poezija -Anonim: Oèev savjet sinu. Safvet: Nesretna ljubav.H.1/1900-1901..".Buliæ..Bašagiæ.10.1-2/.21. Historièka crtica iz arapskog života../8/1907.1.1-2/.1-2/.Bašagiæ/. S arapskoga preveo Mirza Safvet./S. . prip. Pripovijetka. ”.23.202-203/ Proza -Anonim: Govor ponosne Arapke. /Preveo M.1./6/1906.-1897. -Anonim: Islam/4/1894. Æatiæ /8/1908191135-136/. /S arapskog preveo 52 .2.iæ.Bašagiæ.Bašagiæ.1-2.-vet/S.Arapski spjevao-ž Preveo M.1908.m: /Dopis povodom èlanka Mehmeda Teufika "Arapski jezik u našim gimnazijama" u Beharu/.121/ -Šanfara el-Azdi: Odlomak iz "Lamijjetu-l-areb". 24. U godinama 1896.4. -Anonim: Harun-el-Rešid i njegov veliki vezir Džafer Bermeæi /6/1896.. Æatiæ/..17.242/ -Antar bin Šedad el-Absi: Fahrija.362-363. 35.1/1891.13. -. Preveo Mir./9/1909.Bašagiæ/.iæ/ Proza -Anonim: Nevjera. Nar.8.Bašagiæ/ /6/1905-1906. Preveo s arapskog Ibrahim-ef. Repovac /2/1892. . /1/1900-1901.4/ -Šejh Muhamed Abduhu: xxx.Æatiæ. S arapskoga preveo Mirza Safvet/S..19/ -Hazreti Alija kalifa IV: Iskrice-. S arapskoga preveo Mirza Safvet /S. 43..14. Safvet: Memun kod Noširevanova groba /1/1891.17. koji polazi na put.Bašagiæ/. dijelovi iz knjige Mehmed-bega Kapetanoviæa Ljubušaka "Istoèno blago".1-2.-/12/1902.381-382/ -Ibni Ebi Hukaik: Glasi iz smrtne postelje. 1.

60. /1/1900-1901./5/19041905.205. -Anonim: Novi list zabavno-pouèni u Misiru.7./8/1907-1908.-62 do 9/1909-1909.267-268/ -Hajroviæ M.363/ -Muftiæ. Arapska prièa. /2/1901-1902.109// -Hajroviæ M.Iz djela "Mešahirun-nisa"/Glasovite žene/.200-202. Roman iz arapske povijesti.61/64/ -Anonim: Hiljadu i jedna noæ./7/1906-1907. /Istoèna prièa/. Ahmed:Carski saraj.Bašagiæ/. Po arapskom Šemsuddin /Sarajliæ/.4./1/1900-1901.15./6/1905-1906.186-187/ -Kazazoviæ.efBasili.S.17./3/19021903.243.83/ x O dva arapska romana. /Odlomak/. Arapska prièa.5.162/ -Anonim: Hiljadu i jedna noæ.17. Preveo-.78-79/ Kritika o arapskoj književnosti -Anonim: Ajal-ul-iber /Èudotvorni znaci/.Arapska pripovijetka .: Sabur.158/ -Repovac Nasihudin: Baci niz vodu. /6/1905-1906.10. S originala preveli: Osman Nuri Hadžiæ i Fehim Spaho.Anonim: Ženidba./1/1900-1901.13. -Anonim: Enisul-Dželis /Prijatan drug/.3.139ž140/ -Anonim: Hatemi Tai.15/ 53 . /4/19031904.197-200/ Arapske narodne pripovijetke -Deronja Hasan: Vuk i lisica. naæi æeš uz vodu./1/11900-1901./1/1900-1901.: Teveæel.:Darežljivost Džaferi Bermekije./M.135-136/ -Hajroviæ.Hadže zade. /1/19001901.10. Arapska pripovijetka./1/1901-1902.9.12.9.4.162/ x Bilješka o listu.5. Salih:Maèka i miš./1/1900-1901.23.5.82/ -Mehmed: Sultan-ul-heva ve terbujet-ul-benat. -Anonim:El-Muejjed.Prijevod s arapskog.39/ -Anonim: Harun el-Rešid.190/ x Najava ovog prevoda u Beharu.Arapska basna.Hazim: Prije smrti pokaj se. hafiz M. .12.10.1. /2/1901-1902. /5/19041905. Arapska basna./1/1900-1901. . /Istoèna pripovijetka/.23.13. Napisao Bursum./S. Iz Hadisi-erbeina preveo . Arapska pripovijetka. -Dukatar. do 9/1908-1909.A. /6/1905/1906.363/ -Mahiniæ. Murat: Zavidnost.

"./4/1911. and especially through the Arabic script.1. Merjem.215/ Poezija -M. The link with that language.110.9899/ . .Isa-pejgamber a.4 i 5.279380/.Æatiæ: iz ciklusa "O ženi": Zulejha.Æatiæ: Teubei-nesuh. /3/1918./6/1913. /7/1906-1907.7.v. .-Zemzem vrelo.13 i 14.s.4. /2/19011902.7. a./4/1911. /1/1912-1913.170/ Biser Proza -Sloga i nesloga.3.179-181/ -Spaho.H.47/ -Buliæ A.9. Po arapskom Hazim Muftiæ..-Hidžret.105-106/ Poezija -M. x Obavijest.287/ -Spaho Mehmed i Dizdar Muhamed: Pregled arapske književnosti.a.: Prevod prve Haririjeve mekame. 104/ -Iz Umru-l-Kajsova divana.8 i 9. We entered into a circle of this great Islamic culture and civilization through the medium of this language. Muhamed Seid: Ebul-Alai-Mearri. /9/1908-1909.s.131/ -M.-Anonim: Hiljadu i jedna noæ.do 10. -Anonim: Pjesnik Nila. /3/1918. /6/1905-1906.153-155/ Gajret Proza -Faik /po arapskom/: Dvije arapske prièe. /2/1913-1914.s./6/1913.7 i 8.Musapejgamber.Æ. even under the newly cre54 .Æ. a. -Serdareviæ. 8. Napisali-.7./2/1901-1902. /5/19041905.7.18. Fatima ez-Zehra.99-100/ Arabic Literature in our Revival Periodicals The Arabic literature was translated in the second Golden Age of our cultural history because Arabic was lingua sacra of our Bosnian Moslem culture.5-7 .53/ -Salih/ Bakamoviæ: Iz arapske lirike.Nedžati /Fehim Bajraktareviæ/.s.125/ -Hiæmo: El-islamu jalu ve la jula alejhi.Æatiæ: Religiozni soneti: Ibrahim-pejgamber. Fehim: Iz novije arapske književnosti.18. Preveo F..1.12. hurufat. Fitnet. /2/1914.Osman Ðikiæ: Hazreti Muhamed s.

originality and particularity. our involvement into the European currents of education and development and the Revival could not be even imagined. remained unbreakable. maqamas (stories told in a special manner that complies with the particular vocal interpretation of Qur'an). cherish the poetics of Eastern literatures and fructify the mosaic of overall literature of Southern Slavic nations. (the latter one was more pronounced) would be accepted in a creative way at the beginnings of our Modernist literature. and at the beginning of a new age. Our writers tried to enlighten their readers. on the poetical crossroad. These literary types. our writers. either in their form or in their motives. hikayas (short stories). The translated literature was in the function of Revival goals. Towards the sunset of our Islamic Renaissance. 55 . Islam gave the most decisive mark to these qualities. we saw here fahriyas (stories of praise) and loosmiyates (didactic stories). Arabic fairy tales and imaginative stories. because they knew that they could and had to remain in these parts only if they preserved their autochthonous cultural essence and national self-awareness. The works that had been translated from Arabic had an underlined moral and educational character. For this reason. They were meant to incite readers' response and they always had the Islamic thinking and ethical background or backdrop.ated and catastrophic circumstances. Without Arabic.

56 .

Nauèio je francuski u Parizu i voli Francusku. 607. Anatol Frans. Bodler. Istina. da bih mogao èiniti o njegovom karakteru i njegovoj naobrazbi.” Interes bosanskohercegovaèkih Muslimana za sve ono što se dešavalo na Zapadu pa tako i za teèevine francuske kulture kao i dostignuæa njene književnosti nije bilo nešto što se naglo pojavilo tek poslije 1878..Muhamed Neziroviæ PRIJEVODI SA FRANCUSKOG I DRUGIH ROMANSKIH JEZIKA U MUSLIMANSKIM ÈASOPISIMA U DOBA PREPORODA I zar da se posumnja u vrijednost lista u kome susreæemo ova velika imena. Šopenhauer. 1913. advokat u pariškom sudu i èovjek koji je znao naš jezik i zanimao se za našu prošlost Henri Massieu de Clerval proputovati Bosnom i govoriti o izvjesnom Mustafa-efendiji . str..koji je predavao u nekoj sarajevskoj školi o kojoj vrlo malo znamo jer o njoj ne govore naši suvremeni istraživaèi a koja je prema ovom svjedoèenju francuskog putnika postojala na devet godina prije osnivanja sarajevske ruždije. godine u Život 5. Sarajevo. vidio sam u Sarajevu jednu vladinu školu. II a appris le francais a Paris et il aime la France. 1979. koju je 1864. najstariji uèitelj Sara1. Èehov. Uitmen. Tako æe francuski putnik. U drugoj polovici devetnaestog stoljeæa u Bosni i Hercegovini æe uvijek biti ljudi koji æe znati i voljeti francuski jezik. ocjenjujuæi djelovanje èasopisa Gajret. Putovanje u Bosnu 1855. to jest poslije okupacije Bosne i Hercegovine od strane austrougarskih trupa. /prevod sa francuskog. pour apprecier son caractere et son instruction. Francuski putnik veli za Mustafa-efendiju: "J'ai bien vu a Sarajevo une ecole du Gouvernement. godine osnovao bosanski valija Topal Osman-paša. Muhamed Neziroviæ. Krapotkin. Birbaum i druga? “Sarajevski list 252. Dobro sam upoznao direktora te škole Mustafa-efendiju. Henri Massieu de Clerval. godine./ 57 . j'an assez connu le directeur de cette ecole Mustaffa-Effendi. Sarajevo." 1 Možda je to onaj isti Mustafa Izet-efendija.

impresioniran njegovim darom upitao gdje se školovao. str./. koji se." Pjesma je izvrsno prevedena i donesena jezikom kojim se i danas skoro ne bi imalo što ni dodati ni oduzeti. meðutim. Æuriæ Hajrudin. Mehmed Šakir Kurtæehajiæ u Sarajevskom cvjetniku od 29. nezadovoljstvo tadašnjim stanjem školstva ali i svijest o potrebi da domaæi sinovi upoznaju jedan veliki strani jezik našla je odjeka i kod Šakira Mehmeda Kurtæehajiæa. otpoène predavati francuski jezik.3 Zanimljivo je. svibnja 1869. 58 . On je u pismu poslanom u Carigrad Rešad-begu koji ga je. ona se tamo mnogo njeguje. od 3. Školske prilike Muslimana u Bosni i Hercegovini /1800.. zu-l-hidžeta 1285 /30. koji je inaèe mnogo u upotrebi. Imao sam želju. "drži za opšti evropski jezik". od 13. na primjer francuski. 1987..Od svih mojih želja jedna od najveæih je da nauèim jedan strani jezik. na osnovi sultanovog odobrenja. Cijela ova atmosfera. Arif-efendija. "što vidi da je broj uèeæe se u ruždiji djece..jevske ruždije iz godine 1869. prema Bosni. urednika Sarajevskog cvjetnika. ne znam je li to uroðeno svojstvo naroda. ili kako list navodi: "Sadržaj jedne pjesme iz djela prije nekog vremena umrlog francuskog pjesnika La Martina. odgovaralo opæoj klimi koja je postojala u odreðenim kulturnim krugovima glavnog grada bosanskog vilajeta jer je Sarajevski cvjetnik u svom broju 2. a u Evropi. vojni lijeènik sarajevskog garnizona. 3. za kojega je tadašnji sarajevski Službeni list podvlaèio da u svakoj prilici svoje nezadovoljstvo izjavljuje. godine donio jednu bilješku u kojoj je izražavao nadu da æe se i u Sarajevsoj ruždiji "naskoro postaviti i jedan uèitelj za francuski jezik" što se uskoro i ostvarilo jer je bosanski valija samo mjesec i pol dana kasnije odluèio da u ruždiji. ali nisam bio u moguænosti. Mi ovdje donosimo njen poèetak i kraj. tadašnjem zvaniènom organu Bosanskog vilajeta. prema množini žiteljstva ove varoši vrlo mali. jer mi nije dao priliku silnik po imenu nemoæ”. 2.2 Njegovo nezadovoljstvo je svakako urodilo nekim plodom jer je ono. pa makar tu bilo i hiljadu sramota. zasigurno. ožujka 1869. ožujka 1869. odgovarao: “Kako je u našim krajevima nauka potpuno zanemarena./. i neprestano se trudi da savjetima i opomenama uèenike ove škole što više umnoži".147. da se obrazujem u nekoj tuðoj zemlji na tuðem jeziku.-1878. da se upravo te iste godine u ovom istom listu pojavio i prijevod jedne druge pjesme francuskog pjesnika Alphonsea de Lamartinea i to upravo u povodu njegove smrti. Sarajevo.

koji je umro u Beèu. godine Zeman. poèele su u Sarajevu stizati prve francuske novine a sigurno i prvi èasopisi. Glasnik Zemaljskog muzeja 241. nepoznatog prevodioca. osnivajuæi. godine. Ako si ti svijetu poèetak i svršetak kako je dug put njegov! Koliko su èudne stvari. od 12. nit njihovog narodnoga jezika.) Oèito da je Mehmed Šakir Kurtæehajiæ. Æiro Truhelka 4 do ovoga teksta koji se pojavio u listu Mehmeda Šakira Kurtæehajiæa. snažno napajati i na zapadnim izvorima i uzorima. u zajednièkoj sirotinjskoj raci. Od onih pisama hercegovaèke muslimanske gospode koja je donio dr. neprekinuto tekla od veoma starih dana. Na samom poèetku dvadesetog vijeka. koja li je svrha ovoga svijeta. pojedine gimnazije koje æe se otvarati poèev od studenog 1879. gdje je zakopan. èuvajuæi pritom snažne zasade orijentalne kulture i poznavajuæi dobro velike istoènjaèke književnosti. Još jednom se tako potvrdilo da je meðu Muslimanima. po navodima Hamdije Kreševljakoviæa. slavenski i da ga je dobro nauèio od svog oca Mehmeda Emin-efendije Kurtæehajiæa. kao i Mozart. 1914. Naravno na ovaj veæ pripremljeni teren nova austrougarska vlast æe uvoditi i nove oblike. Svakako su ove dvije prve decenije našeg stoljeæa predstavljale i doba snažnog poleta i aktivnosti bosanskohercegovaèke muslimanske inteligencije koja se poèela. znao. koje se u ovom putu viðaju! Oh! Da li æe se u dubljine mora ovoga vremena roditi jedan dan. Dr Æiro Truhelka. koji æe nas izbaviti iz ovoga mora i po našoj nas volji na jednom mjestu sabrati i umiriti. svibnja 1869. bjelopoljskog kadije. U Sarajevu je u sami osvit dvadesetog stoljeæa pokrenut Behar nešto kasnije Gajret i 1911. na primjer. kojem nije bila potrebna nikakva reforma. do konca devetnaestog stoljeæa u kojima æe se predavati i francuski jezik koji ipak neæe nikada imati onaj status i onu premoæ koju je uživao njemaèki.. taènije 1902. pa je stoga i pisao ovako lijepim jezikom kakav se osjeæa i u ovom prijevodu ove pjesme. (Sarajevski cvjetnik 24.O Bože! Šta je poèetak. Nekoliko mlaðih pisama hercegovaèke gospode pisanih bosanicom iz dubrovaèke arhive.477-494. kako kaže u svom pismu Rešad-begu. 59 . Godinu dana kasnije bit æe pokrenut 4. Sarajevo. nažalost.

Nešto rjeðe su se u njima pojavljivali i prikazi koji su se odnosili na francusku književnost. u kojem nije bilo prijevoda sa francuskog. Sadik. Džemaluddin je hadži Mehmed Džemaluddin Èauševiæ.. meðutim. koji su prvog svibnja 1900. pojavio i prikaz neke francuske knjige ili neke strane knjige napisane na francuskom. 60 . (Behar. Safvet-beg Bašagiæ i Osman Nuri Hadžiæ. drugi jedino svojim imenom. 6. ako se izuzme Zeman.7 Prvi èasopis koji je najavio poèetak muslimanskog kulturnog preporoda bio je Behar.6 Svojim prikazima iz francuske književnosti javljao se povremeno i pjesnik Mustafa Èeriæ-Garanfer. taènije sve do prvog veljaèe 1911.u Mostaru i èasopis Biser. Bajramski prilog Zemana. On to radi sjajno prevodeæi sa starofrancuskog. M. Ponekada bi se u vidu kratke bilješke. Nedžati je Fehim Bajraktareviæ. Behar Književnoistorijska monografija (Sarajevo. Nosioci drugih pseudonima i inicijala kao što su Asaf. Slièno se dešavalo i sa knjigama napisanim na drugim romanskim jezicima. N. Faik. i to iskljuèivo 5. Sabri. Mehmed Tevfik je Mehmed Teufik Azabagiæ. ostaju nama za sada nepoznati. 7. Meðu prvima citiramo Salih-bega Bakamoviæa. latinskog i talijanskog.). Zeman. koji je znao francuski i volio francusku kulturu pa je i jednu svoju pjesmu napisanu na našem jeziku i objavljenu 1912. U svim ovim èasopisima. 362. Sa francuskog su. 12. godine. 1971. Prema navodima dr Muhsina Rizviæa. Neki meðu njima su se potpisivali svojim punim imenom i prezimenom. U Beharu su se povremeno pojavljivali i prijevodi sa francuskog jezika. S. M. pokrenuli Edhem Mulabdiæ. Salih Emin je Salih Emin Aliæehiæ. s vremena na vrijeme æe se pojavljivati prevedeni prozni i poetski tekstovi sa ovog jezika. Aburezak Hifzi Bjelevac. str. F. F. ali opæenito uzev prilozi i prijevodi sa drugih romanskih jezika u ovim èasopisima su odista rijetki. u ovim èasopisima prevodili brojni muslimanski intelektualci tako da se slobodno može reæi da je njihov broj impozantan. dok su treæi upotrebljavali samo pseudonime ili inicijale svoga imena i prezimena ili samo prezimena.5 A. Jedino Osman Nuri Hadžiæ prevodi i pod vlastitim imenom i pseudonimom Vamik i Muharrem. Hifzi. izlazio je skoro cijelu jednu deceniju. godine u Zemanu naslovio francuskim rijeèima Chanson de coeur /Pjesma srca/. 1900. Esad-efendiju Kuloviæa i Ismeta Sariæa. 342. septrembar 1912. One koji su se potpisivali svojim imenima danas takoðer poznajemo. ali koja nije bila lišena i vlastitog vrijednosnog suda.) U posljednja dva godišta Behara pojavljuju se kao prevodioci i Andro Petranoviæ /pseudonim Frank) i Ela Kranèeviæ.

èiji su se tekstovi najvjerovatnije pojavili u nekom francuskom èasopisu koji je stizao i u Sarajevo pa su odatle ti tekstovi i preuzeti jer su mogli predstavljati stanovitu zanimljivost za tadašnjeg èitaoca. Veæ u nekoliko brojeva prvog godišta Behara pojavit æe se Gobineaovi Kandaharski ljubavnici /Les Amants de Kandahar/. . On je.francuske proze. kasno poèinju suraðivati prevodioci nemuslimani i njihova imena nalazimo samo u dva posljednja godišta ovog èasopisa. dok prijevoda poezije nije bilo. Langata. duga pripovijest koju æe prevoditi izvrsni prevodioci Salih Emin Aliæehiæ i Mehmed Teufik Azabagiæ. godine u Beharu æe se pojaviti i nekoliko prijevoda pripovijedaka Alphonsea Daudeta iz njegove poznate zbirke Lettres de mon moulin. da tako kažemo. i 1908. Jedna od njih je i Ela Kranèeviæ. Kandaharske ljubavnike prevode Salih Emin Aliæehiæ i Mehmed Teufik Azabagiæ. privatno u Sarajevu. onaj veliki zalogaj. Francuski prevedeni tekstovi u Beharu nisu brojni i oni predstavljaju. Josephe Arthur Gobineau i Catulle Mendes. Drugi pak pripadaju poznatim imenima francuske književnosti kao što su Alphonse Daudet. 61 . Još jedan prevodilac se pojavio u Beharu u osobi Esadefendije Kuloviæa. S obzirom na znaèaj ove pripovijetke i njenog prijevoda na naš jezik o njoj æe biti kasnije još rijeèi./ Pri analizi ove prevodilaèke djelatnosti u Beharu zapaža se jedna zanimljivost. Jedni potjeèu iz pera danas potpuno nepoznatih ljudi. na primjer.). tada poznatog. koja prevodi novelu Lea (1909. La legende de l'or /Legenda o èovjeku zlatna mozga/. To vjerojatno dolazi zbog toga što su se prva dvojica školovala vani. u Beèu i Carigradu . dva razlièita sloja. Ona je takoðer prevela i jednu crticu Harry Miriam Pod Galadskim balzamima /1908./. koji je naslovio Topalasto šæene.dok je Esad-efendija Kuloviæ uèio francuski. Le secret de maître Cornille /Tajna jednog mlinara/8. Svi ovi prijevodi potjeèu iz pera nepoznata prevodioca. Les Etoiles /Zvijezde/. godine preveo tekst nekog D. To su bile: La chevre de Monsieur Seguin /Koza gospodina Segena/.Prièe iz mog mlina. Znaèajan poduhvat. Izmeðu 1906. a danas nešto zaboravljenog pisca Catullea Mendesa. što. kako je veæ primijeæeno. U Beharu. koji je u ovom èasopisu objavio dva svoja prijevoda tekstova danas potpuno nepoznatih pisaca. a mnogo kasnije i jedan tekst pod naslovom Gospoða Maintenont svojoj neæakinji /1908. nije bio sluèaj sa prevoðenjem poezije sa talijanskog jezika o èemu æe svakako kasnije biti još rijeèi. veæ 1900. naime. kraæe tekstove Esad-efendija Kuloviæ. Le portfeuille de Bixiou /Biksijeva lisnica/.

Stjepko Ilijiæ godinu dana kasnije objavljuje prijevod poeme Ruit hora Giosue Carduccija koja se nalazi u pjesnikovoj zbirci Odi Barbare /Barbarske ode/. 62 . Ludwig Schemman preveo je èetiri Gobineauove pripovijetke meðu kojima i Kandaharske ljubavnike na njemaèki. se disait musulman. Nikola Ostojiæ prevodi 1908. godine u Njemaèkoj je prodano više od stotinu tisuæa primjeraka ovog djela.). poemu Gabrielea d'Annuzija iz njegove zbirke Canto Novo. Kandaharskim ljubavnicima. Gobineau je jedan od francuskih pisaca devetnaestog stoljeæa koji je bio jedno vrijeme optuživan da je svojim djelima dao duhovnu osnovicu za raðanje njemaèkog nacizma i njegovih rasnih teorija na isti onaj naèin na koji su i Jeana Jacques Rousseasa optuživali da je za uèenika imao jednog Robespierrea.Što se tièe prijevoda poezije. koja je donosila scene iz života avganistanskih gorštaka. spreman da obavi hadž u Meki . slijedili su drugi. Ovaj francuski pisac. svi prevedeni tekstovi.pisat æe kasnije njegova nekadašnja prijateljica iz mladih dana barunica de Saint Martin. godine njegove Les Nouvelles asiatiques . godine Pšenicu danas nepoznatog Campaninija Naborrea i Prezrene. Prijevod je imao ogromnog uspjeha. Kao plod njegova boravka u ovim krajevima pojavile su se 1876. i on u ovo vrijeme ide u red onih francuskih pisaca koji mogu stati uz bok samom Stendhalu. Gobineau. uznositelj individualne energije i moæi je odista snažno utjecao na Wagnera.Sanjao je samo o džamijama i munarama. Kako smo veæ rekli veæ u prvim brojevima Behara pojavio se prijevod ove obimne pripovijetke velikog francuskog pisca grofa Josepha Arthurea Gobineaua (1818. Ali vratimo se sada najznaèajnijem prijevodu koji se pojavio u Beharu. Godine 1893.Azijske novele. inicijatora terora za vrijeme Francuske revolucije. zbirka od šest pripovijedaka od kojih je jedna bila i Kandaharski ljubavnici. govorio je da je musliman. Pisac je putovao Istokom i kao diplomatski službenik imao je priliku da dobro upozna Iran i susjedne zemlje. dolaze iz talijanske. ako ne i najznaèajnijem prevedenom tekstu objavljenom uopæe u sva tri muslimanska èasopisa ovog doba. francuski diplomata koji je dobar dio života proveo na Srednjem istoku bio je opèinjen Orijentom: II ne rìvait que mosquees et minarets. i do 1935. prìt á faire son pelerinage á La Mesque . kako smo to veæ ranije naglasili. Nietzchea i Spenglera ali je danas u Francuskoj sa njega skinuta ona neslavna hipoteka o kojoj smo upravo govorili. i to modernije književnosti.-1882.

Uèiteljska zora 1-2. Cosima Wagner. preveo u Gajretu sa francuskog. Prijevoda ove novele u Beharu prihvatila su se./ Uskoro je došlo i do scenske adaptacije ove prièe te se na osnovi libreta Otta Novaka pojavila i opera Leopolda Reicweina /1846. Sarajevo.8 /Naveèer razne vijesti o antisemitskim neredima.Uspjeh pripovijetke koja se pojavila u Beharu bio je takoðer znatan i tome postoje svjedoèanstva iz tog vremena. il trouve merveilleuse la premiere scene d'amour. Paris. Meðutim. On dosta vjerno prenosi dosta slojeviti i. Rihard je sasvim oèaran ovim drugim èitanjem i smatra èarobnim prvu ljubavnu scenu. puis nous lisons avec grand plaisir la nouvelle du comte Les Amants de Kandahar. pošto je prevoðenje nastavio adži Mehmed Teufik Azabagiæ koji se školovao u Carigradu i koji je. Povijest naše poèetne nastave. 29. potom èitamo sa velikim zadovoljstvom grofovu prièu Kandaharski ljubavnici. Gobineau je na sam božiæ 1880.. 1977./: Le soir diverses novelles sur l'agitation antisemite. O tome na kakav je primjer ona naišla kod velikog njemaèkog kompozitora govori Cosima Wagner u Dnevniku IV /1881. 15.. i pjesmu Georgesa Rollina U sumrak. dvojica ljudi. 1917. kako smo vidjeli. Richard est tout a fait seduit a cette seconde lecture. str. ako se tako može reæi. godine poklonio jedan primjerak svoje knjige Richardu Wagneru. 63 . str.9 Zbog njegovog školovanja u Beèu bili smo dugo u dilemi pitajuæi se da li je on Gobineauov tekst prevodio sa njemaèkog ili sa francuskog jezika. zasigurno. 9. prema navodima Hamdije Muliæa i Dar-ul-mualimina.-1883./ naklonjeni smo da mislimo da je ovaj prijevod vršen sa ovog jezika. Što se tièe Aliæehiæevog prijevoda mora se reæi da u njemu ima nekog starinskog šarma i u njegovim izrazima i obrtima osjeæa se utjecaj èitanja muslimanske epske pjesme tako da nas on znade ugodno iznenaditi svojim prevodilaèkim umijeæem i svježinom svoga izraza. /Gajret 5-6. Hamdija Muliæ. Vjerojatno bi samo detaljna analiza pokazala sa kojeg je od ova dva jezika ovaj tekst preveden. u Breslavi. višesmjerni Gobineauov 8. Prvih osam nastavaka potjeèu iz pera Saliha Emina Aliæehiæa a posljednja tri iz pera Mehmeda Teufika Azabagiæa. Journal IV/1881-1883/. Salih Emin Aliæehiæ završio je višu pedagošku školu u Beèu /Pedagogium/ i bio je upravitelj Druge narodne škole /ruždije/ a kasnije.-1945./ koja je pod istoimenim naslovom Die Libebenden von Kandahar premijerno izvedena u mjesecu studenom 1907. 1912.

On biješe snažan. une moustache fine. Jedna od njih je. Behar 2 /Sarajevo. en profusion d'anneaux. u pleæima širok. la passion. mince.tekst i samo se nekada upusti u mala preudešavanja izazvana više drugaèijim poimanjem kulturnih relacija nego neèim drugim. caressait le contour delicatede sa levre superieure.. Njegova crna kosa kovrèila se u bujnim pramovima po gustim naborima plavog mu turbana. kad poène da zrije. large des epaules. Desi mu se gdjekad i da pogriješi jer ne nalazi pravu rijeè ili ne shvata tešku konstrukciju koju nazivamo galicizmom. rien ne se montre qui 10./. ne one mutne zemljane masti. Gobineau. po kojoj se pouzdano raspoznaje pomiješana krv: on biješe više zarudjela lica. sur les plis serres de son turban bleu raye de rouge. Zagasita lica. koji biješe išaran crvenim prugama. 64 . Gallimard 1987. il etait chaudement basane comme un fruit mžri au soleil. vigoureux. strast.1900. ondee. umjesto bijeli turban naglašavao je maslinastu boju njegova lica. Ses cheveux noirs bouclaient. resultat centain d'une origine metisse. respirant la vie. str. 28. bistro oko èasom bi zablistalo kao munja. 11. etroit des hanches. umjesto Kandaharski emir nije bio ni zloban ni okrutan. nettement coupee. fiere. rien ne passe inapercu. ona kada prevodi reèenicu Le turban blanc faisait valoir le teint un peu olivatre sa Bijeli saruk èinjaše mu maslinastu boju lica lijepom. kao parom prorezane gornje usne. visoka stasa. Njegovo blago. non de cette teinte sombre. Paris. Krasni valoviti dugi brkovi savijahu se po nježnom porubu njegove. Ses yeux et profonds s'allumainet facilement d'eclairs. na primjer. terreuse. Oeuvres III. Za ilustraciju njegove prevodilaèke vještine ovdje dajemo poèetak Kandaharskih ljubavnika na francuskom i njegov prijevod na naš jezik iz kojeg æe èitalac zakljuèiti sa kakvom je vrsnošæu prevodilac obavljao svoj zadatak: Vus demandez s il etait beau? Beau comme un ange! Le teint un peu basane. kao voæka što zarudi na sunèanoj žegi. koja udisavaše život. Ponekad mu se èak i desi da preskoèi neku reèenicu koja mu se èini preteškom kao što je ova: Alors tout absorberit. Il etait grand. visoka boja. mobile. dapaèe okrutan. a u pasu tanak.11 Drugi prevodilac posljednjeg dijela ove novele Mehmed Teufik Azabagiæ takoðer odlièno prevodi i rijetko mu se desi da ne pogodi pravi izraz ili napravi neku veæu grešku. Slièno je i sa reèenicom Le prince de Kandahar n'etait ni meehant ni tyranique sa Emir od Kandahara biješe zloban. str. un peu longue. 241.10 Vi pitate: je li bio lijep? Lijep kao anðeo.

njihov prevodilac nije potpisao.ne laisse trace sur le coeur. godine./. Romantièki pjesnik Alfred de Musset zastupljen je sa dvije pjesme La Chanson Šansona /Gajret 8-9./. i 1923. Ove pjesme su dosta dobro prevedene ali se. Ovaj put ni pjesništvo nije zanemareno. 282.1913.Tuga /Gajret 4-5. Na koncu ovog razmatranja o ovom prijevodu treba naglasiti da je Gobineau kod nas rijetko prevoðen te da se ovaj prijevod relativno rano pojavio na našem jeziku. Ono što se samo nagovještavalo u Beharu sada se ostvarivalo punom svojom snagom u ovom èasopisu. u kolovozu te godine skupština ovog ðaèkog potpornog društva Gajret odluèila je da se njen list istog imena koji je do tada samo donosio jedino društvene izvještaje preobrati i pretvori u književni èasopis.. pritom odmah naglasiti da se književni prilozi pa prema tome i prijevodi javljaju u ovom èasopisu od 1909. 204. èije tekstove prevodi F. Nas naravno zanima samo prva faza njegova izlaženja./.1913. koji su na ruševinama stare romantièke škole Viktora Igoa i Alfreda de Misea osnovali pod vodstvom Teofila Gotjea novu školu tzv. par lui. Catulle Mendesa. Treba. /Gobineau./.1911. godine. èiju crticu Smrznuti nos prevodi Salih-beg Bakamoviæ. pa do 1914. èiju pripovijetku Sreæa prevodi F. et. i Tristesse . Kronološki gledano prvo se pojavila jedna Voltaireova pjesma Radost i tuga /Gajret 19. Lista prevedenih pisaca završila se imenima Guy de Maupassanta i Anatola Francea. novembar 1914. 1914. parnasista sa devizom "l'art pour l'art". i 1921. u njemu se pojavljuju kraæe pripovijesti i crtice mnogih velikih francuskih pisaca poèev od Jeana Jacquesa Rousseaua i Voltairea. str. drugi list muslimanskog preporodnog perioda izlazio je vrlo dugo. meðutim./. Gallimard. Oeuvres III. Gajret. Nešto kasnije Fehim Nedžati /Fehim Bajraktareviæ/ je objavio 65 . nažalost. Pariz 1987. sa prekidima izmeðu 1914. dans la memoire. èiju pripovijest Poslije sveèanosti prevodi Ismet Sariæ upozoravajuæi ptitom èitaoca u jednoj bilješci da je Catulle Mendes jedan od najmarkantnijih predstavnika one grupe francuskih pjesnika. do 1941.. /Gajret 10-11. ona koja ide od njegova osnutka do poèetka prvog svjetskog rata. str.Nedžati /Fehim Bajraktareviæ/ preko Alexandrea Dumasa. Naime. Bez obzira na ove omaške prijevodi ovih kulturnih poslenika mogu se ipak visoko ocijeniti. od 1907. Sabri. godine. Od godine 1910. To je bio poèetak jedne nove ere. iako su pojedinci i u ovom èasopisu zastupljeni u mnogo manjem broju. Julesa Vernea.

njihova najveæa dostignuæa nisu tu zaustavljena jer. sa dvije pjesme. sigurno. na primjer. kao i u Beharu tako i u Gajretu nalazimo na prijevode crtica i kraæih prièa danas potpuno nepoznatih autora. Naravno./. obavijestio svoje èitaoce u broju 1. zastupljen je u ovom èasopisu. Tako.1914. iz godine 1914. što je pseudonim Andre Petranoviæa.1914. izazivao interes meðu mladim bosanskim intelektualcima.Hifzi Bjelevac prevodi Ikara.1912./ Maksime drugog velikog francuskog mislioca La Rochefoucaulda. Kada se pogleda sve ovo. godine objavio prijevod impresije M. pjesmu u prozi koju je napisao Philippe Despotte /Gajret 7-8.1961. onda se zaista može reæi da se radi o znaèajnom broju prijevoda i zbiru velikih imena. Ti prijevodi su svakako nastajali kao plod èitanja francuskih èasopisa. Mislimo da se ovdje radi o jednom prijevodu sa francuskog. Levela U balonu. Meðutim. koji je u to doba sigurno poznat u Bosni. Pripovijetku je preveo Ismet Sariæ. Prva se pojavila pod naslovom Mugjenje. jer pretpostavljamo da ovaj Mostarac nije znao rumunjski. To je Budelairova pjesma Enivrez-vous preuzeta iz njegove zbirke Petits poemes en prose . Njen prevodilac se potpisao pseudonimom Frank. u Gajretu 6-7. objavljena i jedna kraæa pripovijetka Vila brodarica Mihaela Sadoveanua /1880.1913.1913./ u kojem je raspravljao o duhu i vrijednosti ove zbirke velikog francuskog pjesnika. Mustafa Èeliæ Garafer i sam pjesnik i novinar koji je svoje stihove objavljivao u Gajretu posvetio je ovom pjesniku jedan rad pod naslovom Les Fleurs du mal /Gajret 8-9. A. Kako smo veæ naglasili Charles Baudalaire je. da je Jelena Æoroviæ prevela u Beogradu Chamfortove Maksime i misli a Milutin Uskokoviæ /Gajret 4. na primjer. jednog od najveæih i najplodnijih rumunjskih pisaca uopæe.Male poeme u prozi koja je prvi put objavljena u Le Figarou 1884. Gajret je uz to pratio i ono što se dogaðalo i u kulturnim sredinama drugih jugoslavenskih zemalja./. godine a u spomenutoj zbirci se pojavljuje pod brojem 33. takoðer. s jedne strane prostorna skuèenost 66 . Tako je on. I sam reisu-l-ulema hadži Mehmed Džemaluddin-efendija Èauševiæ se ogledao u prevodilaštvu. Druga pjesma /njen prijevod je potpisan inicijalom F. pa je tako i u Gajretu 13-14 iz 1911./ pojavila se pod naslovom Opijajte se. To je Baudelaireova pjesma Obsession iz njegove zbirke Cvijeæe zla. Zanimljivo je da je u Gajretu 11-12 iz godine 1912.jednu pjesmu Victora Hugoa pod nazivom Djetinjstvu /Gajret 2./. Charles Baudelaire. Moramo reæi da njegov prijevod predstavlja pravi mali promašaj.

1913. da se sam Musa Æazim Æatiæ upoznao sa francuskom poezijom za svoga boravka u Carigradu a kasnije to poznavanje i produbio u Zagrebu. treæe. dosta strogo zakljuèivao kada je ovako karakterzirao djelovanje Gajreta na ovom polju: Što se tièe prevodilaèke književnosti ona nije tako èesto zastupljena kao što treba./. On je isto tako preveo sa turskog jednu pjesmu Teufika Fikreta posveæenu Alfredu de Mussetu /Behar .) jednu pjesmu kordovskog pjesnika Ibn Zajduna /1003. kako je njegovo uredništvo naglašavalo.èasopisa i obimnost pišèevog djela. Muhamed Bekir Kalajdžiæ donosio bi ponekada i tekstove prevedene sa francuskog. do mjeseca svibnja 1914. str. Prvi njegov broj pojavio se 1. Stoga mislimo da je kritièar Sarajevskog lista.15. gdje je drugovao sa Antonom Gustavom Matošem. u broju 252 od 1. Ovo bi bio i prvi sluèaj objavljivanja jedne hispanoarapske kaside u našim krajevima. 228. Tako je. Turska lirika je ipak tu.mai 1913/ . Hifzi Bjelevac je upoznao èitaoce Bisera s knjigom Georgesa Remonda Avec les vaincus La Campagne de Thrace. Tven. od Evropljana ovamo zaluta katkada Mjesnicki.-1170/. U Biseru se. arapske i stare literature /kod potonje koliko se ne bi kosilo s programom lista/".Sa pobijeðenima Rat u Trakiji /rujan 1912 . 1913.. Zanimljivo je svakako i podvuæi da je isti prevodilac prevodio i španjolsko-arapsku poeziju ali sa francuskog jezika. ureðivao je Musa Æazim Æatiæ /prva dva godišta/ a zatim. na primjer. Recimo prvo. shodno njegovom zacrtanom programu. 7. prosinca 1913.. Uredništvo je dalje podvlaèilo da æe list donositi "zatim prijevode iz turske.u kojoj je francuski vojni dopisnik opisivao dogaðaje i ratna zbi67 . bar do godine 1913.svibnja 1912.svibanj 1913/ . Ovaj èasopis koji je izlazio dva puta mjeseèno od svibnja 1912. Stoga u Æatiæevom ciklusu O ženi nalazimo i pjesmu posveæenu Jeanne d'Arc kao i drugu posveæenu George Sand. ali i rezultat. to nije dozvoljavala. godine pojavila duga rasprava nepoznatog pisca Panislamizam i panturcizam koju je Salih-beg Bakamoviæ preveo sa francuskog u više brojeva ovog èasopisa. trebao da popuni prazninu koja je nastala "prestankom izlaženja našeg prvog zabavnog list Behara pa privremenom obustavom Gajreta. /octobre 1912 . koji je izlazio u Mostaru. koju je francuski orijentalista Francois Toussaint pronašao u sudanskom gradu Tombuktuu a potom objavio u poznatom èasopisu Mercure de France. i on je. Alfred de Mise i gdjekoji drugi.. preveo (Biser. Iste godine A. Kao posljednji meðu muslimanskim èasopisima preporodnog perioda pojavio se /Biser.1908. ali je napor bio tu.

Ovaj pjesnik je naime ponudio ovom èasopisu svoj rad o stvaralaštvu Charlesa Baudelairea. Školovao se u svom rodnom gradu Tuzli a zatim i u Carigradu gdje je nauèio francuski. Bakamoviæ Salih-beg /Mostar 1885 . svog prethodnika na mjestu ravnatelja Dar-ul-mualimina u Sarajevu. drugi po redu reis-ul-ulema Bosne i Hercegovine. Njegovi prijevodi sa francuskog u Beharu i Gajretu potièu iz njegovog ðaèkog perioda. /Biser 14-16/ prijevod jedne duže pripovijesti Jim-Jim. I hadži Mehmed Džemaluddin-efendija Èauševiæ. jer . Nedžati/. Orijentalist. èini nam se.mi se bojimo. Prevodio sa istoènih jezika.ne poznavajuæi francuski jezik . Bajraktareviæ Fehim /F. Azabagiæ hadži Mehmed Teufik-beg /1838-1918/. Biser je rad poslao na mišljenje u Zagreb popravivši ga jednim.1913. Alžiru i Londonu. da taj prikaz nije jednostavno otkle izvaðen i preraðen na naš jezik. francuskog i engleskog. /Biser. Studirao istoène jezike i književnosti u Beèu gdje je i doktorirao/. 15-16. Jedan od osnivaèa i pokretaèa Gajreta. Završio više pedagoške studije u poznatom zavodu Pedagogium u Beèu. Preuredio Sufaru hadži Ahmed efendije Ribiæa. Delcampa. 9. / Sarajevo 1889.È. u S.vanja iz drugog balkanskog rata koja su sa znatnim zanimanjem praæena u Bosni i Hercegovini. djelo danas nepoznatog pisca . Zanimljivo je da je upravo jedna francuska tema izazvala zlu krv izmeðu pjesnika Mustafe Èeliæa Garanfera i uredništva Bisera.Èeliæ poveo meðu ðacima kampanju protiv Bisera. opis prevodilaèke djelatnosti sa romanskih jezika u muslimanskim èasopisima u doba preporoda ali bi on bio nepotpun ako se bar kratko ne bismo osvrnuli na liènosti samih prevodilaca koje. Ovo je izazvalo izvjesno razoèarenje pjesnikovo i neku vrst zlovolje jer se uredništvo istog èasopisa žali /Biser. Bio direktor II osnovne škole /ruždije/ u Sarajevu i Dar-ul-mualimina./. To bi bio. Matošu.Breza 1940/. naši leksikoni prevodilaca ne spominju. objavio je na samom poèetku godine 1914. da ga pogleda. Meðu njima treba izdvojiti: Aliæehiæ Salih Emin. Vaš prikaz Charlesa Baudelairea postali smo g. u nakraæim crtama. tada veæ reisu-lulema. Prvo što upada u oèi je njihov broj koji je znatan za jednu zemlju koja nije pripadala krugu zemalja u kojoj je francuska rijeè bila osobito zastupljena. nažalost.G. da je M.A. Potjeèe iz 68 .-1970. Vjerskoprosvjetni radnik. suviše oštrim i neprimjernim komentarom: M. 1914./..

Mekteb-ihukuk. Prema svjedoèenju njegovih roðaka ostavio je jedan obimni èetverojezièki rjeènik srpskohrvatsko-persijsko-tursko-francuski./. str. Trgovaèku akademiju završio u Mostaru i licej u Sarajevu. 69 . privatno je nauèio i francuski ili kako kaže Bosnische Post 165 od 24. Tako smo stigli do konca ovog rada. 1987. sarajevskog kadije. Èauševiæ hadži Mehmed Džemaluddin-efendija /Arapuša 1870. Sariæ Ismet roðen u Mostaru. Za boravka u Istanbulu nauèio francuski u dobrim carigradskim školama. Sin Sulejmana Ruždi-efendije. možda i rumunjskog. gdje je nauèio francuski. Autor zbirke pjesama Iz zveke sindžira./. Suradnik Gajreta. književnik i publicist studirao prava u Beèu i Zagrebu. koji je danas izgubljen i za koji oni misle da se sada nalazi u Skoplju.ugledne i stare mostarske obitelji Bakamoviæa. Prevodio sa francuskog. Bilo kako bilo. erlernte er privat franzšsich und befasste sich mit der Literatur aller dieser Sprachen. iz Mostara u Sarajevo gdje nastavlja školovanje.. Uz njih su u Beharu prevodili sa francuskog. Zbog svoje prosrpske orijentacije prelazi godine 1911. Prevodio je sa francuskog i turskog. Sarajevo 1938. Poslije završene medrese u Bihaæu otišao na školovanje u Carigrad.-1918. gdje je uz vjersko školovanje na Mekteb-inuvvabu završio i pravni fakultet . 1854. die in den damaligen Schulen gelehrt wurde. 89. arabischen und serbischen Sprache. Kuloviæ Esad-efendija (Sarajevo. Uz turski i arapski.Sarajevo 1972. Sarajevskog lista od 17. èetvrti reisu-l-ulema muslimana BiH. u jednom èlanku povodom njegove smrti: Ausser der turkischer. die er gut kannte. i Petranoviæ Andro Frank kao i Ela Kranjèeviæ. srpnja 1917. Hadžiæ Osman Nuri: (1869-1937). . svibnja 1915.). Beograd. Ivo Andriæ je poznavao taj prijevod jer je posvjedoèio da ga je èitao dodajuæi pri tom lakonski: "A o uticajima nikada ne treba raspitivati kod pisca. U ovo doba muslimanskog kul12."12 Bjelevac Abdurezak Hivzi /Mostar 1886. koje je uèio u tadašnjim školama.Muèenièka smrt Sulejmana Halebije za koji neki misle da je poslužila Ivi Andriæu kao osnovica za onu poznatu scenu nabijanja na kolac opisanu u romanu Na Drini æuprija. Preveo je u broju 127. Pjesnik. Ljubo Jandriæ. Prevodio sa francuskog pod vlastitim imenom i pseudonimom Muharremi Vamin. Njegov otac hadži Jusu-beg školovao je svoja tri sina u Carigradu. Tako je i Salih-beg uèio gimnaziju i pravne nauke u Carigradu a orijentalnu filologiju u Budimpešti. Sa Ivom Andriæem. kako smo to veæ podvukli. SKZ 470. i onaj tekst koji je nosio naslov Primjer francuskog divljaštva .

. Odatle i Bakamoviæev prijevod Panislamizam i panturcizam ili Bjelavèev osvrt na knjigu Georgesa Remonda koja je govorila o borbama u Traciji za vrijeme drugog balkanskog rata. kolovoza 1918. ANUBiH. po broju prijevoda. arapske i persijske. gdje je pohaðao dobre zavode u kojima je francuski bio veoma zastupljen pa su oni tamo imali i priliku da ga dobro nauèe. 1975. turske. moglo bi se reæi da je predstavljao utjelovljenje nekih težnji. reklo bi se ne toliko samo književnim. str. da se uz zadržavanje prisustva duha i tekstova tri velike islamske orijentalne književnosti. Za Behar koji je kronološki bio i prvi.230/. str. nego i onim koje su se ticale neposredne aktualnosti vezane za islam i muslimane. Najveæi broj njih se školovao u Carigradu. koja je doduše mnogo duže izlazila /1885. 46./13 zakljuèuje da je "srazmjerno malo uèenika ovaj jezik uèilo i nauèilo.-1914. tako da ih možemo nabrojati na prste jedne ruke: Jelena Æoroviæ. buduæi pisac prve francuske gramatike iz pera jednog domaæeg sina i Risto Džepina iz Banje Luke. Tako Midhat Šamiæ u svom obimnom radu Francuska književnost na stranicama književnog èasopisa Bosanska vila /1885. Kratkoæa njegova izlaženja ne dozvoljava da se kaže kakav bi bio njegov dalji profil ali bi svakako francuska književnost bila zastupljena kao što pokazuje i prijevod jedne pjesme pjesnika de Bayea koju je pod naslovom Ja te ne ljubim objavio A./. i on bi bio. Gajret je veæ bio jedan dalji korak unaprijed.turnog preporoda djelovala su tri èasopisa i u sva tri pojavljivali su se prijevodi sa francuskog i rjeðe sa talijanskog jezika. shodno svom programu njegovao je islamske teme ali je bio otvoren i europskim. bolje prevode sa francuskog od ostalih. Radovi LVI Odjeljenja za književnost i umjetnost knjiga 2. neki njen muslimanski pandan.. Sarajevo. koju je ipak trebalo dopuniti ili pak ublažiti konstatacijom da je ipak meðu Muslimanima bilo ljudi i koji su ga dobro 13. laho objašnjiva." U osnovi taèna tvrdnja. Ova èinjenica je. Francuska književnost.. Muslimani koji su prevodili sa francuskog. Midhat Šamiæ.1914.. bilo je više. meðutim. i posebno malo obrazovanih ljudi u Bosni i Hercegovini ga je poznavalo i znalo. Po broju prevedenih pisaca i njihovoj književnoj vrijednosti on bi mogao da se poredi sa Bosanskom vilom. ponekad samo fakultativno-obligativan predmet. Prevodilaca meðu Muslimanima. Meðutim. 70 . Dušan Tamindžiæ iz Mostara. oslušnu i odjeci koji su dolazili sa Zapada. Biser. oni se ne spominju ili se malo spominju. Hifzi Bjelevac u drugoj seriji ovog èasopisa /Biser od 1-15. nego su ovaj jezik uèili u domaæim gimnazijama gdje je on bio samo jedan od predmeta. Stoga je i malo prevodilaca sa ovog jezika iz redova ostalih Bosanaca. Ostali domaæi sinovi bili su lišeni te moguænosti. ma kako to na prvi pogled paradoksalno izgledalo. kako smo veæ vidjeli.

French. These journals were Behar. there were three periodicals that published the translations of literary texts from French. one should also mention that although the translation from the French in these Moslem journals was not a systematic activity. Translations from French and Other Romance Languages in the Bosnian Moslem Journals in the Time of Revival The interest of the Bosnian-Herzegovinian Moslems for everything that have been taking place in the West. which was the language mostly spoken at the time. Gajret and Biser. Many years before the event.znali i sa njega dobro prevodili. a certain Arif effendi would start to teach French in the ruždija after having obtained the legal permission from the Sultan. as a true lover and connoisseur of French literature. seen in this light. a certain lawyer Henri Massieu de Clerval would travel through Bosnia. He spoke with zest about a certain Mustafa effendi. among other things. and since there was no certain will that would channel these translating efforts towards the directions desired. Mehmed Džemaludin Èauševiæ. and. a teacher in one of the secondary schools in Sarajevo (ruždija). The majority of these translators learned French during their school years in Istanbul. Signe du temps! Mada u prevoðenju sa francuskog u ovim muslimanskim èasopisima nije bilo nekog sistema ili neke volje koja bi usmjeravala ove prevodilaèke napore u nekom željenom pravcu. From that time on. Salih beg Bakamoviæ. One should mention here as the most diligent translators: Salih Emin Aliæehajiæ. was not a sudden thing that occurred only after the Austro-Hungarian troops occupied Bosnia and Herzegovina in 1878. French would signify "a common European language". ipak je doprinos muslimanskih prevodilaca sa francuskog bio znatan jer su oni publici jednog malog europskog naroda širom otvarali vrata ove velike zapadnoeuropske književnosti. In the end. respectively. During the period of the Bosnian Moslem cultural revival. Esad effendi Kuloviæ and Ismeta Sariæ. Mehmed Šaæir Kurtæehajiæ complained in the Sarajevski Cvjetnik for not having had the opportunity to learn. for the fruits of the French culture and the achievements of its literature. Abdurezzak Hivzi Bjelevac. In 1869. the contribution 71 . who has learned to speak French in Paris. Hajji Mehmed Tevfik beg Azapagiæ.

72 . They managed to have the gates of this great Western European literature wide open to the readership of a small European nation.of these Moslem translators could be seen as considerable.

pokreèuæi listove i èasopise. koja je bila sve izrazitiji pokretaè lokalnih nacionalno-oslobodilaèkih pobuna i ratova u sjenci velikih sila. U tu svrhu one su pokretanjem razlièitih publikacija i na drugi naèin budile nacionalnu svijest. od burskih ratova 1900. Pod uticajem industrijske revolucije u tim zapadno-evropskim zemljama sa poletom kapitalistièkog razvitka u njima budila se nacionalna svijest naroda koji su èeznuli za nacionalnim osloboðenjem i nacionalnim ujedinjenjem bez kojih je bio nezamisliv kapitalistièki razvitak.-1918. Utoliko prije što su svi ratovi na zapadu i istoku znaèili uvod u prvi svjetski rat. i 1913. godine došlo je do prvog svjetskog rata 1914.. dotle su ti narodi stenjali stagnirajuæi povijesno pod okovima poznog feudalizma Austro-Ugarske. Turske i Rusije. Osmanske imperije i ruskog carizma koji su ih stezali poput željeznog oklopa u vrijeme uspona kapitalizma ka imperijalizmu u zapadnoj Evropi. Ona je preko tih glasila nastojala povezati najrazvijenije kulturne tekovine Zapada i Istoka. Naime. što se sa zakašnjenjem budila na prostorima evro-azijskog kontinenta. godine i balkanskih ratova 1912. Dok se razmah kapitalizma na Zapadu oèitovao u formi širenja kolonijalizma. što je poèetak našeg stoljeæa obilježilo ratnièkim. preko kojih je djelovala na svijest i osjeæanje svojih pripadnika u pravcu njihovog nacionalnog buðenja. god. U njima su se naroèito budile intelektualne snage protiv postojeæeg društvenog stanja. Ona se posebno manifestirala kod naroda još uvijek pritisnutih poznim feudalizam Austro-ugarske monarhije. Tako su razvijenije kapitalistièke zemlje izazivale imperijalistièke ratove radi kolonijalnog porobljavanja kolonijalno još nepotèinjenih naroda kada su ti narodi poduzimali nacionalno-oslobodilaèke ratove.Redžep Jahoviæ. èime se ne mogu pohvaliti ostale naše nacionalne inteligencije kako zbog svog robovanja hrišæanskom duhu tako i zbog neprijateljskog raspoloženja prema orijentalnim 73 . Utoliko je njena specifiènost bila u tome što je imala podjednako razumijevanje i osjeæanja za kulturne tekovine orijenta i okcidenta. nastojeæi na razlièite naèine da izazovu promjene tipa onih koje su bile izvršene u zapadno-evropskim zemljama. Naše stoljeæe poèelo je burnim i po mnogo èemu radikalnim promjenama koje su bile izraz buðenja svijesti. japansko-ruskog rata 1905. koje su Englezi vodili protiv Bura u Africi. Sarajevo NJEMAÈKA KNJIŽEVNOST U MUSLIMANSKIM PREPORODNIM ÈASOPISIMA 1900. Pod austro-ugarskom i turskom okupacijom u tom razdoblju budila se muslimanska inteligencija.

proza. što svjedoèi o prodiranju evropskih književnosti. onda je razumljivo potcjenjivanje i negiranje svega što su Muslimani stvarali. tradicijom i obièajima. preko tih èasopisa se takoðe željelo približiti Zapad ne samo Muslimanima veæ i drugim jugoslovenskim narodima i Muslimane posebno ovim posljednjim upravo posredstvom literarnog stvaralaštva muslimanskog naroda. ta posebno prevodilaèka aktivnost sa njemaèkog. i uprkos spoznaji da su ti evropisi svojevrsno ogledalo svog vremena. Ipak. na ove prostore. Sa svojim slovensko-orijentalnim nasljeðem. koji se nije mogao oblikovati u kulturnom i prosvjetnom pogledu nezavisno od evropskih književnosti i njihova uticaja ne samo na intelektualne krugove nego i na muslimanske mase na ovim prostorima i šire. ali i hrvatske buržoazije da asimilira Muslimane u svoje nacionalno biæe. Gajret i Biser bez pretenzije da u tome budem iscrpan s obzirom da nisam raspolagao njemaèkim izdanjima iz kojih su raðeni prevodi na naš jezik. Ako se osnivanjem Behara. ne ulazeæi u tu dimenziju tematizirane problematike. epigrama i dr. osnovanom 1907.. Naravno. posebno njemaèke. god. poznatih i manje znaèajnih autora iz književnosti i narodnog stvaralaštva evropskih i azijskih naroda. ruskog i engleskog jezika nastavlja se i u Gajretu. zajednièki im je cilj književno-publicistièko prikazivanje muslimanskog narodnog života. U tom njihovom nedostatku moguæe je prepoznati izvor za njihovo nedopustivo zapostavljanje i nipodaštavanje svega što je muslimanska inteligencija uèinila na povezivanju Istoka i Zapada u ovim našim prostorima. No. 1912. drama) sa njemaèkog na naš jezik. premda u ovom posljednjem nešto manjeg intenziteta. a što nije bilo u suprotnosti sa politièkim i drugim interesima austrougarske vlasti. novele. drame. ukljuèujuæi i prevoðenje gotovo svih književnih vrsta i rodova: lirike. društvenim i historijskim prilikama toga perioda. i Biseru.kulturama koje nisu poznavale. Naroèito je izrazit cilj èasopisa Behar da se izmeðu ostalog približi muslimanski živalj BiH Zapadu i da se u njegovoj narodnoj bitnosti pokaže specifiènost kao spona izmeðu istoka i zapada. francuskog. god. Na to sugeriraju i prevedeni tekstovi iz razlièitih književnih rodova (lirika. god. BiH se nastoji ograditi u ovim èasopisima prema negativnim sadržajima 74 . želim ovdje ukazati na sadržaj i karakter njemaèke književnosti u èasopisima Behar. otvara snažan književni pokret Muslimana u BiH u vrijeme austougarske vladavine. što je uslovljeno politièkim. 1900. muslimanskog èasopisa za pouku i zabavu. Ako se tome doda tendencija prije svega velikosrpske.

a istovremeno nastoji udovoljiti zahtjevima novog i savremenog. str. Kad proðem pored tvoje kuæe5. premda je brojne metafore èine alegoriènom u prenošenju pozdrava voljenoj dragoj. kako se to osjeæa u nekim prevodima.3 koju je preveo Munib Osmanagiæ pod pseudonimom Narcis. 20.-1908. Odsjaj mora prostirao se daleko. 20 i 21.92. ljubav. želeæi pri tome da prilagodi i adaptira produkte zapadne kulture svojim potrebama i dovede u sklad sa domaæom etikom. Nivo prijevoda je takve umjetnièke i pjesnièke vještine da se. Behar 9. 1. èiji je sadržaj tradicionalan. 22-23. Buduæi da je njemaèki jezik ulazio u program srednjoškolskih predmeta. Behar 8/1907. želeæi da suzbije strani uticaj i oèisti naš jezik od stranih izraza. Verlag der Literaturwerke. èemu se suprotstavio Behar svojim produktima. jer je on najznaèajniji njemaèki lirièar izmeðu romantizma i realizma. Sarajevo. osim malog izuzetka. o èemu svjedoèe prevodi razlièitih literarnih vrsta u ovim èasopisima. prevoðenje èetiri pjesme povjereno je pjesniku Silviju Strahimiru Kranjèeviæu: Èemu usamljena suza. br. Leipzig. od kojih èetiri iz poznate Zbirke pjesama ("Buch der Lieder") i po jedna pjesma od Petera Roseggera. 2. Behar. posebno njemaèkih. 3. Da bi se èitalaèkoj publici Behara makar djelimièno doèarala Heineova Knjiga pjesama. 1971. 75 . Ove dvije pjesme nisu sadržane u Knjizi pjesama (Buch der Lieder) 4. Buch der Lieder. 326-327. Taj dojam se potvrðuje prilikom poreðenja prijevoda sa originalom. inaèe. 5. br. njegov uticaj na naš jezik bio je veoma veliki. Svjetlost. s obzirom na svoju orijentaciju. Pjesme sadrže. Povratak. Istina. to nije išlo na štetu prezentiranja književnih radova na hrvatskosrpskom jeziku. str. kao ponovno otkriæe njemaèke narodne poezije. 1908/1909. na tradiciju. 4. stièe dojam da se ne radi o prijevodu. Tamo je prevedeno devet pjesama i to: šest Heineovih. koja se javlja sa romantizmom. Minerva. kod prevoda sa drugih jezika. ali i vjeèno u lirskoj pjesmi obraðivane motive: priroda. Pjesmin pozdrav2 je njegova prva u Beharu prevedena pjesma.zapadne civilizacije. Primjer za to su prijevodi njemaèke lirike u Beharu. Friadricha Ruckerta i Augusta Grafa von Platena. romantièarske. Muhsin Rizviæ.-1910. Mladalaèke patnje (junge Leiden) Heinricha Heinea (1797-1856) mogu se uzeti. Behar 10/1909. išlo se i u izboru lirike sa njemaèkog bez plana i programa zbog èega je izostao "pregled oblika duhovnih i poetskih vrijednosti"1 date književnosti. Meðutim. èitajuæi ih. Slièan sadržaj i formu ima i pjesma Pozdrav. br.

Buch der Lieder. 7. ako se izuzmu neke satiriène i podrugljive pjesme sa izrazito ciniènim tonom. pohvala skromnosti i èednosti kao i davanje prednosti orijentalnim motivima i formama u odnosu na antièke. str.n. stoljeæa poredili sa Goetheom. 76 . U njoj je vjeèita dijalektika života svojevrsna poruka ljudima da život shvate kao borbu i neminovno smjenjivanje dobra i zla. Nije beznaèajno napomenuti da je Friedrich Ruckert bio profesor za orijentalne jezike na Univerzitetu u Erlangenu 1826. Behar 8. pjesnika borbenih soneta (Geharnischte Sonette). Približavanjem ori6. 20. U svijetu po Roseggeru ima dosta niskosti i podlosti. metaforièki slika životnu realnost.) iz Štajerske.mjestu-Einleitung-uvod). a 1841. str.. a da i sam nije bio autor ljubavnih pjesama. on je osim toga i pjesnik soneta. što se istièe u predgovoru pomenutog izdanja. što je dokaz da je Heine autor pjesama i u narodnom tonu.i makam .1907/1908.sjeæanje na nju i njenu prolaznost. U svojem stvalaèkom književnom radu Ruckert se oslanja na rokoko i klasiku. br.). prošlost. Pored pjesama Rosegger je poznat i po manjim prièama. Teško bi bilo zamisliti takvog poznavaoca orijentalnih jezika i lirike.1907/1908. svijetle i mraène strane života. 313..6 Pjesma Naše srce7 Petra Roseggera (1843.-1866. vjerovatno Fehima Bajraktareviæa.. koje je i Goethe pohvalio. Behar 8.(.. 313. Sinovlji dug8 Friedricha Ruckerta (1788. 8. za koju je pjesnik bio intimno vezan i èiji opisi ljudi odišu umjetnièkom snagom i humorom.forme orijentalne lirike u njemaèkoj književnosti i zagovornik èiste rime. u prijevodu Fihma Nedžati. 20. višestrukog njegovatelja forme. Sve ove konvencionalne motive sa simbolikom ljubavi nalazimo i u našim narodnim pjesmama. a osim toga njegova Knjiga pjesama spada u "najljepše bisere svjetske književnosti". ima neprolazne vrijednosti moralnog nazora na svijet u odnosu djeteta prema roditelju. pisanim u duhu narodnog jezika i tematski vezan za zavièajnu idilu. U svjetskoj književnosti Heine je poznat izmeðu ostalog i po pjesmama nepomuæenog odsjaja. godine u Berlinu. ali i bogatstva raznih vrijednosti i velièine. te je poznata njegova zbirka te tematike Proljeæe ljubavi (Liebesfruhling). majstorskih balada i satiriène epike. ali posebno na romantiku (ton narodne pjesme.n. Otuda nije sluèajno što su ga u svoje vrijeme neki znaèajni teoretièari 19. veselog i tužnog.-1918. pjesama slobodnog ritma. Poslije objave ciklusa soneta u osjeæajno-romantièarskoj tradiciji i patriotskih pjesama protiv Napoleona sa puno retorskog poleta poveæava se njegova pjesnièka slava objavom Istoènih ruža (…stliche Rosen) 1822. br.. što je upravo prepoznatljivo i u navedenoj pjesmi. Meðutim. Inicijator je gazela .

Tematika i sadržaj pjesme se slažu sa tim oblicima u Kur'anu. Njegove pjesme Hafizovo ogledao (Der Spiegel des Hafis) objavljene su 1822. to "staro". Inaèe. a èemu se nijedan nazor na svijet. To je ono staro. Pored lirike prevoðenje i objavljivanje novela obrazloženo je u drugom dijelu programskog èlanka Behara: "No koliko je pjesma sapeta svojom formom i silnim pravilima poetike. u pripovijetki su takorekuæ slobodne ruke. neèemu uzvišenom. Podstaknut svojim istraživanjem orijentalnih jezika i lirike Ruckert se istinski bavio slobodnom pjesnièkom preradom i prevoðenjem orijentalne lirike. Historijska balada Grob u Buzentu (Das Grab im Busento)9 Augusta Grafa von Platena (1796-1835). 77 . veæ na neèemu iznad toga. prevod Fehim Nedžmati. što se može smatrati uticajem orijentalne književnosti i islamskog nazora na svijet. br. hrabrog mladog vojnika. perzijskog i arapskog. Prevodio je sa Sanskrita. i ima za predmet sahranu Alarika. gazela). Platenove historijske balade krasi bogatstvo formi i snažna lirska izražajnost. niti bilo koja religija ne bi suprotstavili. Fehim Bajraktareviæ vjerovatno. str. sonet. u tuðini na obali kod Buzeta. god. hebrejskog. Kao i Friedrich Ruckert Platen njeguje orijentalne forme lirike predromantièarske i postromantièarske tradicije. Svojom preradom i prevodima sa orijentalnih jezika htio je do starog ovekovjeèiti ono istinsko. romanskom i orijentalnom metrikom (oda. majstorski vladajuæi strogom antièkom. poznavalaca orijentalnih jezika i književnosti s druge strane to poetsko stvaranje nepobitno dokazuje da su se i neki veliki Nijemci interesovali u to vrijeme za orijentalnu književnost.. uprkos njegovim odama klasike i dilemama. Behar 8. Neka i ti stihovi iz davnih vremena. a Nove gasele (Die neuen Ghaselen 1823. bude pouka i opomena nemoralnim ili bezobzirnim u ovim vremenima sa veoma niskim moralom. u kojoj je tradicionalan motiv obaveze. 9.1907/1908. 23 i 24.jentalne lirike njemaèkom govornom podruèju stekao je velike zasluge za prosvjetu svoje zemlje. radi èega mu je objavljen prevod pjesme Sinovlji dug. što se može porediti sa slobodnim letom orla u nebeske visine. objavljena 1822. koje je zajednièko svim narodima i svim vremenima. pažnje i uzvraæanje ljubavi sina roditeljima. Patetiènost i èežnja prožimaju liriku ovog subjektivistièkog elegièara. što Ruckert hoæe da ovjekovjeèi. Dobar pripovijedaè isprièa nam dogaðaj ili istinit ili izmišljen. Kao aristokrata i duhovnik usmjerio je svoju liriku ne samo ka graðansko-ljudskom. S obzirom na najjaèu vezanost Behara za orijentalne prevode s jedne i malog broja Nijemaca. Iz gore navedenih razloga Ruckert je morao biti dobro poznat ne samo prevodiocima veæ i tadašnjem uredništvu Behara. god.365-366.

ako ne može biti krunisana itd. vrline da pohvali. ali uprkos tome njena pjesma ostaje da živi kao djelo trajne vrijednosti. 6.1905/1906. mjetu str. Kineska novela Punac13. Tradicionalni motivi ljubavi i prijateljstva. koja se po spoljašnosti razlikuje od ostalih ptica. jer æemo i sami tako biti zaštiæeni i nagraðeni. da se onako dogodilo. ukoliko misli da opstane. Plava ptica11 (prevod Hajdar Fazlagiæ) od anonimnog autora predstavlja simbolièko-alegorièku prièu o ptici. a tim sam dvjema èinjenicama navraæaju se èitatelji na pravi put. u kojem muž i žena èine skladnu radnu i emocionalnu cjelinu. 13. Ako mu to dozvoljava priroda biæa. Muhsin Rizviæ. str. a mi to njegovo usvojimo. Lijepoj je pripovijetki i romanu zadaæa osim toga još i to: da mahane ljudske prikaže da su zle kao i što jesu. neuzvraæanje ljubavi.. jednom rijeèi bez ikakva troška. a nenaklonost prema škrtima i ucjenjivaèima. 23. 17. Behar. èovjek se mora prilagoditi sredini i životnim okolnostima. osjeæaj za pravdu i humanost prema èovjeku u nevolji. 78 .str. uspomene iz ratova itd. što važi èak i za našu sredinu u ovom teškom vremenu materijalne i duhovne krize. žrtvovanje èovjekove buduænosti. svakom je narodu mila njegova prošlost."14 Glavni motiv je predo10. 263. u potpunosti se uklapaju u programska naèela Behara. a sve to proglašava amoralnim zbog suprotstavljenosti interesima vladajuæe klase. br. možda prepatio nešto itd. mogu i u drami obraditi. Ovaki se dogaðaji."10 Od proze objavljene u Beharu prevoðene su iskljuèivo novele i crtice sa njemaèkog na naš jezik. zbog èega je izvrgnuta izrugivanju od drugih ptica. Pa i s druge strane.1901/1902.razumije se . prevod Sulejman Mursel. 11. ispravan odnos prema starom i bolesnom roditelju. pa to nas zanese. To je novela u kojoj se istupa protiv zakona i istovremeno suprotstavlja njihovim donosiocima. a svaki dogaðaj . ali humanog èovjeka provlaèi se kroz cio sadržaj novele.nosi u sebi i neko iskustvo. 38. koji takoðe u sebi kriju neku nauku. Hiljadu srebrnjaka12 od anonimnog autora preveo je Hajdar Fazlagiæ. Behar 2. što se punim pravom od nas može tražiti. br. anonimnog autora i prevodioca na njemaèki jezik pokazuje pozitivni etièki rezultat: ona je "u službi etièkih ideala sreænog porodiènog života. osvoji.n. Behar 2. nagraðivanje dobrih djela. didaktièki karakter: human biti i prema najneobiènijim u poreðenju sa ostalim. pouku za onog koji je to doživio. 1901/1902. 359. inaèe.ali je na dlaku sve moguæe.. 27. n. 12. i to èetiri od anonimnih autora. Borba za pravdu i pozitivne karakterne osobine malog. str. Behar. Novela ima.

superiornost muškarca postoji. 28 (Lavina) 17.dreðenost ljudske sreæe. slièno šarenom cvijeæu. odmjerenost u zahtjevima. s. ako to nije predodreðeno sudbinom. Kao naturalistièki pripovjedaè Hollaender je poèeo prikazivanjem nemoralnog stanja berlinskog društva.zima i snijeg .s. 27. 23 i 24. Postavlja se pitanje kakva je velièina èovjek u toj prirodi i daje stvarni odgovor: "Èovjeèja je duša samo jedan atom ove prirode. Behar 1910-1911. na što se i u ovom sluèaju želi skrenuti pažnja èitalaèkoj publici bez obzira na svu tragediju i povratak osuðenika na zatvorski naèin života. koja se mora prihvatiti i njeno postojanje priznati. ona živi. te stalna kontrola igraju bitnu ulogu po napredak porodice.simbolièna je pobjeda nad zlim.n.325. Behar 6. u kojoj smjena zime proljeæem simbolizira buduæe revolucionarne preobraženje. Behar 6.sunce i proljeæe . nezavisno od toga da li èovjek to hoæe ili pak ne. Behar 1910-1911. 361. a porodica mu tragièno završava. sa kojima dolazi novi život. 21. 16. To je dijalektika prirode i društva sa nužnim preokretima. 245. kojem amnestija ništa ne znaèi: on je u zatvoru fizièki i psihièki skrhan. odnosno njena podvrgnutost sudbini. 14. i oboje su u neprekidnom lancu smjenjivanja. siromaštva itd."16 Borba dobra . Osim teškog i oskudnog života. br. 2. pravednost i nježnost. bori se i umire sa njom. 2. Autor crtice je želio pokazati nehumanost rukovodeæeg osoblja u zatvoru s jedne i posljedice koje snosi osuðenik s druge strane. 18. koji pripada naturalistièkim pripovjedaèima ranog perioda veoma je karakteristièna za kraj 19. s njemaèkog je preveo Idrisi Sabri. Smjena ova dva godišnja doba je uništavanje i obnavljanje prirode. pri èemu zlo uzima manje žrtve da bi se pokazala pobjeda dobra. Rizviæ. ali se ona ne osjeæa. jer bez dolaska lavina nema žrtava.1905-1906. Lavina15 je alegorièna prièa anonimnog autora. br. vijeka.str. Pozitivne konvencionalne osobine oba supružnika u harmoniènom braku posebno su istaknute. n. Novela Pretraga18 (prevodilac Sulejman Mursel) Felixa Hollaendera (1867-1931). Behar. str. br. èak i onda kada se radi o ljubavi. 15. 79 . s. 1905-1906. ali ni proljeæa. a posebno o onoj izmeðu srodnika (jer je takva ljubav moralni prekršaj). didaktièka strana novele posebno dolazi do izražaja u odgoju djece. Iz tog razloga svi ljudski pokušaji su nekorisni i uzaludni. Djela naturalistièkih pisaca obrazovano graðanstvo od 1900. ima za glavnu liènost osuðenika. novela sadrži elemente didaktièkog karaktera: strpljivost i mudrost uèenja na tuðem iskustvu olakšavaju èovjeku život. prevod sa njemaèkog jezika Muharem Dubraviæ. mjetu. br. Crtica Amnestija17 od M. Brea.i zla . godine shvata aktuelnim.

a prevodioci u muslimanskim preporodnim èasopisima BiH bili su Muslimani sa dva izuzetka. Prekinuta drama Selim III u pet èinova. pa je logièno da to vodi porodicu u materijalnu bijedu i konaèno propast. Leonarda Meericka (London) ima za predmet biografiju siromašnog pisca. èiji je autor Murad Efendi. njena kratkovidnost.361. 1905-1906. Behar 11. a s njemaèkog na naš jezik Sulejman Mursel. 21. èime se naglašava didaktièki element novele. èime se da objasniti da je pretežan dio prijevoda s evropskih jezika bio s njemaèkog. s njemaèkog preveo Muharem Dubraviæ. 11-14. 1905-1906. a prevodilac je S. Književni prijevodi s njemaèkog u zavisnosti su od obrazovanja i kvalifikacije prevodilaca. Put kroz prozor22 je komedija jednoèinka francuskog autora Skriba i Lemoana. Tema radnje su odnosi u braku sa naglašavanjem ljubavnog tona na muškarcu i zalaganjem za tradicionalnu superiornost muža nad ženom. te su birane ozbiljnije pouène teme. duhovitog i zabavnog karaktera. podmuklost. Oni su bili više zainteresovani za motive (ideje) i sadržaj skoro svih literarnih vrsta s njemaèkog na naš jezik. br. Da bi se bolje uklopili u idejni program Behara prevoðena proza je etièko. Konjhodžiæ. uloga sudbine. 20. koju je sa francuskog na njemaèki preveo Otto Randolf.20 Prijevodi drame u Beharu manje su zastupljeni u odnosu na ostale literarne vrste. u kojima je izuèavan njemaèki jezik. Vrijeme ranije je 1807. objavljena je u dva prizora. 1910-1911. 80 . Ljubav i odgovornost prema djetetu su jaèi od svih drugih motiva. Novela Život ili smrt19. odnosno upozori na neke elemente neodgovarajuæeg morala i pogleda na svijet. 2. koji bi ga otjerali u smrt. 22. godina u vremenskom periodu od dva dana.21 Tema je otpor u janjièarskim redovima iz vremena reformisanja vojske i administracije u turskoj carevini pod sultanom Muradom III. koji od honorarnog rada ne može da preživi sa ženom i djetetom. strpljivo i stoièko podnošenje svih mraènih strana života pa i prirodnih pojava ukomponovani su u sadržaj novele. Behar 6. Komedija ima pouèni karakter za tadašnju èitalaèku publiku. 23 i 24. naivnost.odgojne sadržine. Poslije okupacije od strane austrougarske vlasti otvoren je veliki broj srednjih škola u BiH. lakovjernost odudaraju od tradicionalnog kodeksa o harmoniènom braènom životu. naglašava19.s. Anonimnost autora novele i neraspolaganje odreðenim izdanjima onemoguæili su mi da se ovog puta pozabavim lingvistièkom analizom prijevoda. Prevedena proza s njemaèkog jezika u Beharu nema dovoljno izoštrenog kriterija izbora. br. jer im je bio cilj da se èitalaèka publika kroz zabavu pouèi. Behar 6. br.Superiornost žene u braku. Nasljedni faktor.

81 . Povratak pjesnika klasicizmu znaèio je njihovo bježanje od politièke i socijalne aktuelnosti. godine u Beharu je objavljeno ukupno 168 sa njemaèkog prevedenih aforizama i izreka. raskorak izmeðu želje i realnosti. patrijarhalna shvatanja o braku zloupotreba ispoljene ljubavi od strane žene. slabost pred ženskom ljepotom. 4 i 5. dobijanje koristi i sticanje autoriteta radom. i starom. negativan uticaj lošeg. siromaštvo. uobraženost žene. U njima se izmeðu ostalog istièu: bezvrijednost laži i važnost istine. moæ novca. klasièno-romantièarska pjesma vazila je kao idealna pjesnièka forma. jesu elementi koji upuæuju èitaoca na negativne ili pozitivne odnose i postupke u životu. mržnja. svjesnost donošenja sudova o drugima. sreæa. bezvrijednost znanja bez razuma. tolerantan stav prema novom. otmjenost.-1905. Od toga je trinaest sakupio izvjesni Selim. nepoštovanje braènog druga (muža). od kojih je jedna Pjesma Hermanna Lingga (1820.).23 pjesnika koji je pripadao minhenskom pjesnièkom krugu. nekorisnost pomoæi neznalici. podnošenje teškoæa. oslobaðanje od svojih negativnih osobina. Da bi se upotpunio sadržaj Behara folklorni program se prostirao i na poslovice.-1914. jeseni. dobro upoznavanje žene prije braka. bio epigon i pisao je prigodne pjesme. opreznost u izjavama u društvu. sebiènost tvrdice. objavljena bez navoda prevodioca. Od 1910. skromnost. žena kao zagonetka. inaèe. njena taktiènost itd. znaèaj obrazovanosti. nemoguænost udovoljavanja zahtjeva svima. nepretjerivanje u odijevanju.Sulejman Mursel. godine u Gajretu su prevedene èetiri umjetnièke pjesme. Gajret 6. umišljenost. a Poslanik . kratki vijek zaljubljenosti. Radi zadovoljenja rastuæih graðanskih potreba za obrazovanjem minhenski s pobrinuli su se za njihovo zadovoljenje i tako su njihovi proizvodi preplavili literarno tržište.-1911. raðanje gluposti i genijalnosti. udovoljavanje željama žene i poslušnost prema njoj. 155. potvrda teorije u praksi. godine uskraæena moguænost razvoja politièkoj lirici. Oni su. suprotstavljajuæi se tehnici. pjevali melanholiène pjesme o veèeri. miješanje starijih u brak mladih. Od 1900. malograðansko ponašanje sredine prema mladim braènim parovima. br. neophodnost postojanja obostrane ljubavi.juæi znaèaj životnog iskustva i presudnu ulogu razboritih starijih osoba u trasiranju životnog puta mlaðima. osuda rata. važnost iskustva itd. izreke i aforizme. Praktièna strana života. Lingg je. ljubavi. 1913. politici istorije i civilizacije. stihove oproštaja i èeznuli za pri23. Pošto je nakon 1848. prilagoðavanje novom vremenu i uslovima. nespretnost. neblagovremeni stav u postavljanju zahtjeva supruzi i istrajnost u njima. prirodnim naukama. èiji su èlanovi oponašali mnoge literarne pravce i strujanja.

jer na zemlji ili nisu postojali ili su bili privremeni. 12. tipièna je za njegov nihilizam i metafizièki pogled na svijet. te je interesantna bila za èitalaèku publiku. 1913. ljubav i mir26 biæe udruženi. premda izražava tugu za voljenom dragom i sugerira da od ostvarene ljubavi zavisi cijeli napredak i rad pa èak i ljepota prirode i draži proljeæa. U šestom godištu Gajreta objavljena je pjesma Zemljo. Smræu æe se èovjek uzdiæi. pozivajuæi na uživanje i poštovanje svega što èovjeku priroda pruža. Istina. 1-3. tj. br. s.-1914. dvije novele i dvije crtice. ostavljajuæi duboko ispod sebe sve što je zemaljsko i poèivaæe meðu zvijezdama "visoko iznad sreæe. 222. èija Pjesma tradicionalnog sadržaja nema naroèite umjetnièke vrijednosti. Izvan tih okvira pjesnièkog stvaralaštva nije izlazio ni Lingg. 24. objavljen jedan prozni tekst. u želji da ugleda renesansu rokokoa. kada se tek pojavljuje istinsko dobro. str. 27. na život poslije smrti. 1913. redaktor i novinar spada meðu najagilnije figure na prekretnici iz 19.vatnim i autonomnim životom. 1914. stoljeæe.-1805. šta znaèi èovjek i kuda ide. Gajret 7. 26. Pjesma Arthura Schopenhauera (1788-1860) Vremenu25. 28. str. 82 . jer æe svakog prekinuti smrt èekajuæi ga. ali ne i šire. 222. br. Prolaznost realnog svijeta.27 Ova Schopenhauerova pjesma Vremenu jasno pokazuje sliènost njegovog pogleda na svijest sa islamskim poimanjem života i smrti. mogao bi se dati odgovor. 17.. 12. Da li je to traženje za èovjekom grèkog filozofa Diogena. str. 1913. U tom duhu je i njegova gore navedena pjesma po sadržaju i formi. smrti i vremena". prevedena pod pseudonimom Faik (Jovan Palavestra). ništa ne znaèi u odnosu na vjeènost.24 Otta Juliusa Bierbauma (1865-1910) koji kao spretan autor. ananekreontike biedermajera i narodne pjesme kao i svih umjetnosti i cijelog života. Gajret 6. Gajret 6. br. u 20. draga zemljo.) u pjesmi Znak pitanja28 (prevod anonimnog prevodioca) postavlja pitanje na koje èovjeèanstvo nije dalo odgovor: otkuda je došao èovjek. koji vrijeme guta i time ga lijeèi. br. 1913. god. 25. 11.. Od poznatih tekstova u Gajretu je od 1900. predstavljajuæi time najljepšu sintezu impresionistièkog nijansiranja sa tradicionalnim formama i temama ljubavne i lirike o prirodi. br. Gajret. Prozni tekst Hermanna Hessea (1877-1962) Oproštaj s prašumom29 je priznanje usamljenosti kada je èovjek odgurnut od drugih. Gajret 6. Skoro da je bio izmeðu naturalizma i impresionizma. ali i da kao takav ima duševni mir. 1. Friedrich Schiller (1759. 12.

Gajret 7. Pregalaštvo i ambicije mladih ljudi iz siromašnih slojeva društva. kojeg je bolest prikovala za postelju. No èitalac treba i nešto da zakljuèi: štetnost alkohola po ljudsko zdravlje i netrezveno ponašanje. Da bi se pokazao uzoran moral i plemenitost bogatih. 83 . iako je njeno ostvarenje opet sudbinski predodreðeno. jer stoièki podnosi bolest koja ga je skrhala i raduje se sreæi drugih. 77-78. br. 1914. 32. jer se nikada ne zna kako æemo završiti. Gajret 5. 1914. a prevodilac s njemaèkog je I. ako je naša. I ona je didaktièkog sadržaja: pažnja i osjeæaj ljubavi sina prema roditelju. s. a posebno nesigurnosti u dobrom ili lošem. s. 64-65. 31. Autor novele "Novac"31 (prevodilac anoniman) A. Hotner-Grefe nedovoljno je poznat u njemaèkoj književnosti. želeæi se izvuæi iz socijalne bijede." Motiv alkohola i njegov uticaj na nesvjesno ili polusvjesno ponašanje èovjeka i tragièan kraj novele elementi su koji ukazuju na naturalistièke motive. Sarajevo. 30. koje su jasno izdiferencirane. odnosno zbog nemoguænosti rasuðivanja i kontrolisanja svojih postupaka u pripitom stanju uzrok su gašenja jednog života i gonjenja drugog èovjeka u propast. br. godine u Gajretu je anonimni prevodilac u nekoliko nastavaka prevodio s njemaèkog komediju u tri èina Kuæa lutaka (Puppenheim) Henrika Ibsena. 11 i 12. onako se spava") razlièiti su nazori na svijet glavnih liènosti. Didaktièki elemenat crtice je i u naglašavanju prolaznosti svega. Gajret 5. 11.glavni su motivi ovog kratkog proznog teksta. 1912.Posebno naglašen jak doživljaj prirode i duševno zadovoljstvo koje èovjek nalazi u toj neokrnjenoj prirodi daleko od ljudi . 1. br. lakom ili teškom ishodu ljudskog života. Glavna liènost se uporeðuje sa junakom. neznalica i neprosvijeæenih prožimaju novelu. Ona je za èitalaèku publiku bila ne samo veoma interesantna nego i izrazito znaèajna za upoznavanje makar jedne 29.-1914. O jednom junaku33 je crtica Hansa Landa. 4. Gajret. Autor novele Ja ne znam je anoniman. Sarajevo. Crtica U balonu32 ima didaktièki karakter: oklijevanje ne vodi uspjehu ni u ljubavi. 7 i 8. Gajret. Sariæ. prijevod Zahir 33. br. Kristina Ler (bogata tetka glavne liènosti Norberta) prikazana je kao darežljiva osoba. Ljubav kao glavni motiv za sklapanje braka na jednoj i bogatstvo na drugoj ("Kako se prostre. U noveli je takoðe uperena kritika protiv vlasti. napisao Wiener.30 Moto novele je: "Volja je apsolutna. jer ne traga za motivima koji navode ljude na ovakva djela. stradanja nevinih u malograðanskoj sredini. 1910. s. koju je s njemaèkog preveo S. 1912. 5. novela je socijalnog karaktera i prikazuje materijalne nevolje jedne porodice. Sariæ. U razdoblju 1913.

prevodilac ostalih tekstova s njemaèkog na naš jezik za ovaj èasopis bio je Sulejman Mursel. nastala u 19. dakle. slobodni prijevod Sulejmana Mursela. a da bi se približila stvarnosti. blisko uèiniti dalekim. èak i kada bi se saznala neistina koja bi donijela brojne negativnosti: gubljenje ugleda.od drama tako markantne i individualne pojave u svjetskoj književnosti kakav je bio Henrik Ibson. stoljeæu pod uticajem aktuelnog pitanja ravnopravnosti žene i muškarca. br. i to je ono romantièarsko. glavna liènost se budi iz sna i izvlaèi pouku iz njega. Izuzimajuæi novelu Maèka mladog mornara. Devedesetih godina 19. remeæenje duševnog mira itd.4. laž itd. Resuloviæ. tradicionalnih vrijednosti i biti miran. iako ostaje idealista i ne predlaže rješenje teške socijalne krize i konflikata. prepuštajuæi svakom da se snalazi u tom lavirintu. Treba takoðe reæi da je ova komedija po svojim književnim i teatralnim kvalitetima dobila vremenski neogranièenu vrijednost. Da bi se prikazala tmurna strana iskustva. neiskrenost. rasipništva skorojeviæa. predmet pripovijedanja je san. nastoji se.-1914. S obzirom da je u to doba Ibsenova komedija Nora bila prevedena skoro na sve moderne jezike. socijalni pisac. Biser 1912. 84 . veæ je višestruko ispreturana. I sam Ibsoen je bio u dilemi da li ostati kod starih. posebno su u drami naglašeni. iz njemaèke lirike nisu objavljeni prevodi u Biseru. ili se pak pobuniti i rušiti pod plaštom skrivene licemjerne tradicije i težiti novim vrijednostima. koliko i sposobnost pisca da duboko pronikne u ljudsku dušu i njeno bogatstvo.-1815. stoljeæa. mada radije ostaje pri oèuvanju starog./1913. U tom periodu bio je jedan od najmarkantnijih pisaca. bio je jedan od povoda za objavljivanje na našem jeziku.) je prièa. Kritika slabih karaktera. èije su se drame izvodile sa nesmanjenim intenzitetom na svjetskim pozornicama i poèetkom 20. stoljeæa bio je najèitaniji pisac. koju je preveo N. uživajuæi postojeæe blagostanje. Takoðe je prevedeno 59 epigrama. izazivajuæi buru dopadanja ne samo kod gledalaca na pozornici veæ i èitalaca. Ibsen je. licemjerstvo. Izmeðu ova dva pitanja se nalazila tadašnja inteligencija. Iz proze prevedeno je tri novele i jedan prozni tekst korisnih pouka. a daleko 34. osjeæaj i iskustvo autora. jer se rušenje tradicije kosi sa njenim pogledom na svijet. Kao najveæi dramatièar Skandinavije istovrermeno je i jedan od najjaèih pisaca u oblasti drame 19. stoljeæa. Od 1912. inaèe. u kojoj se radnja ne iznosi prema logiènom redoslijedu koji èitalac oèekuje. Nesreænik uoèi nove godine34 Jeana Paula (1763. Ibsenove drame Per Gint i Brand po dubini misli uporeðuju se sa Goetheovim Faustom. prièa u kojoj dolaze do izražaja fantaziranja. god.

Neodluènost. skrhan i noseæi sa sobom bolest i grijeh srca puna "otrova a starosti teškog kajanja". Neposlušnost prema roditeljima rezultat je odlaska na pogrešan put. život kao uèitelj. štetnost nerada i oklijevanja pri zapoèinjanju planiranog posla itd.crtica anonimnog autora (H. èak kada se èovjek nalazi i u najnezavidnijem položaju. uloga novca. br.). plodan put. na pravi i put dostojan pravog života. br. Biser 1912. cijelu noæ bdi nesretan "opustjele duše"./1913. upornost. Guša37 . 5. 36. Pokušaj povratka na pravi put je put povratka u mladost. kao i podlijeganje uticaju neukih ne mogu voditi željenom cilju i uspjehu. 85 . Sadržaj je veoma razlièit: nemoguænost mijenjanja prirode èovjeka. godine. Biser 1912. koji sanja da je postao oronuli starac uoèi nove godine. kao takva nije mogla odudarati od programa redakcije èasopisa. bitnost nasljednog faktora. pravo tiranina. mudrost primjene nauènog./1913. Resuloviæ. glavna liènost. neiskorištenog vremena. 37.-1826. ima pouèni i zabavni karakter sa motivima koristoljublja i požude za vlašæu. u prevodu Sulejmana Mursela. Veæ je reèeno da je u Biseru objavljeno 59 aforizama u periodu od 1912. Poslanik. Suprotan tom putu je put tame. Korisne pouke36 Johanna Petera Habela (1760. put davljenja i gušenja. upuæuju na važnost škole za život.-1914. Nagrada ljudske dobrote. 4. na put njegove nesreæe. duševni nemir zaljubljenih. "zatrovan zmijskim otrovom". cijenjenje èovjeka po duhu i znanju./ 1913. u slobodnom prijevodu Sulejmana Mursela. i postojanje humanih ljudi u svijetu glavni su akcenti u crtici. sreæan. Johann Peter Habel je poznat kao majstor anegdote sa puno humora i pjesnik o prirodi i njenim živopisnim prikazivanjem. nesreæe. Biser 1912. a prevodilac s njemaèkog je Sulejman Mursel. važnost strpljivost i odluènosti. zasaðen najraznovrsnijim cvijeæem. Crtica Maèka mladog mornara35 anonimnog autora. važnost i prolaznost ljepote. Ova pouèna crtica obraðuje san i stvarnost raskršæa života za mladog èovjeka. a cilj je da pokaže da na izboru ima pravi.tako bliskim da ih naša osjeæanja mogu obuhvatiti oboje.). W. a prevodilac le N. br. te crtica ima i didaktièki karakter. korisnost štednje i posljedice rasipništva. prozrivost licemjerstva i lukavstva. U njima nisu sadržane samo izreke njemaèkog veæ i drugih naroda. ima didaktièki karakter. 15 i 15. odnosno oklijevanje. blagovremenost poèetka rada. negativna 35. Mladi èovjek.

koji su bili dobri poznavaoci i prevodioci orijentalnih jezika i književnosti kao i nekih èiji je pogled na svijet bio slièan ili se slagao sa islamskim shvatanjem života i smrti. a kasnije Gajreta i Bisera stvara se jak književni pokret Muslimana u BiH za vrijeme austro-ugarske vladavine sa ciljem književno-publicistièkog prikazivanja života ovog naroda. U želji da prevodi imaju tradicionalne sadržaje u pomenutim èasopisima su prezentirani literarni produkti nekih njemaèkih predstavnika epigonalne književnosti. Radi interesantnih sadržaja. nastojeæi pri tome udovoljiti zahtjevima izazova novog vremena. ne zanemarujuæi pri tome ni zabavni karakter. Pokretanjem Behara 1900. te time nisu zastupljeni literarni pravci i struje u njemaèkoj književnosti niti se vodilo raèuna (sa malim izuzecima) o prezentiranju karakteristiènih djela ili njihovih dijelova èitalaèkoj publici. lijenost kao uzrok siromaštva itd. Kod prevoda sa ovog na naš jezik u izboru se polazilo bez odreðenog plana i programa. Prevedena proza sa njemaèkog ima etièko-odgojnu sadržinu.) sa didaktièkim elementima. Želeæi istaæi zabavni karakter drama je predstavljena komedijom sa tradicionalnom temom odnosa muškarca i žene u braku i pokretanja pitanja ravnopravnosti žene. prevoðeni literarni produkti nekih 86 . shvatanje života itd. koji su udovoljavali programskim zahtjevima redakcije pomenutih èasopisa.. Zakljuèak Na prekretnici stoljeæa sa poletom kapitalizma dolazi do radikalnih promjena koje su izraz buðenja nacionalne svijesti i nacionalnog ujedinjenja na prostorima evro-azijskog kontinenta. Intelektualne snage se bune protiv postojeæeg stanja. Prijevodi lirike su uglavnom prezentirani tradicionalno obraðivanim motivima (priroda. Muslimanska glasila žele se pri tome ograditi od negativnih sadržaja zapadne civilizacije s jedne i prilagoditi i odabrati literarne produkte sa zapada u skladu sa svojom tradicijom i etikom s druge strane. posebno njemaèkog. god. ljubav i njena prolaznost. ne zapostavljajuæi pri tome ni prevoðenje razlièitih književnih rodova i vrsta orijentalne i zapadno-evropske književnosti kako bi se uspostavila jaèa spona izmeðu istoka i zapada. Prevoðena literatura sa njemaèkog jezika odgovara programskim naèelima èasopisa.strana duga. Svojim literarnim produktima i prevodima pomenuti èasopisi žele smanjiti strani uticaj i oèistiti naš jezik od stranih izraza. nastojeæi da izmeðu ostalog i pokretanjem razlièitih listova i èasopisa izvrše promjene sliène zapadnoevropskim.

stranih autora na njemaèki jezik prevedeni su i na naš. attention was not paid to present the most characteristic works or their segments to the general readership. S obzirom da su mnogi naši studenti studirali na Beèkom univerzitetu i da je njemaèki jezik kao jezik vlasti na ovim prostorima bio spona izmeðu Evrope i Istoka upravo preko kulture bosanskih Muslimana. They were widely translated in order to establish stronger ties between the East and the West. The journals wanted to reduce the foreign influence in the form of their own literary products and trans87 . the Moslem journals and newspapers wanted to put a barrier against the negative influences from the Western civilization. Its primary goal was to present various works of Moslem nation in the fields of literature and journalism. On one hand. to establish different newspapers and journals that would correspond to the changes in the Western European countries. They also tried to respond to the needs and requests in their own time. and later on Gajret and Biser a strong literary movement of Moslems in Bosnia and Herzegovina under the Austro-Hungarian rule came to surface. They were the expression of national awakening and national unity achieved on the vast territories of Eurasian continent. The intellectual forces rebelled against the current situation having tried. among other things. When having translated into our language. The major literary currents in the German literature could not be found in the translations. they tried to select and adjust the literary products from the West in accordance with their own tradition and ethics. On the other hand. different literary genres and types of Oriental and Western European literatures were not neglected. With the emergence of Behar in 1900. some radical changes took place. Prevedeni aforizmi i izreke njemaèkog i drugih naroda imaju pouèni karakter. With a very few exceptions. At the same time. the selection was made without the previously agreed plan and program. with the impetus of capitalism. logièno je da su prevodioci njemaèke književnosti na naš jezik bili skoro iskljuèivo Muslimani. German Literature in the Moslem Journals in the Revival Period On the crossroad of centuries. The literature translated from German corresponded to the journals' programmatic principles.

In order to have a variety of interesting pieces in their journals. Having wanted to emphasize its amusing character.) with some didactic elements. In their wish to have traditional topics in the journals aforementioned. understanding of life. 88 . etc. love and its transient quality. but its amusing features were not neglected. the editors sometimes translated into our language the works of some foreign authors which had already been translated into German. The aphorisms and proverbs from the German and other nations are usually didactic in nature. and had a strong educational undertone.lations from the foreign languages. notably from German. some literary products were translated. They presented some German writers who could be labeled as epigones or imitators. Translations from lyrical poetry were presented. The fiction translated from German was mostly oriented towards ethical principles. Such plays also brought forward the issue of woman's equality. as well as those whose worldview was similar or it coincided with the Islamic understanding of life and death. but who had known well and translated from oriental languages and literatures. in general. through the traditional motives (nature. drama was presented through comedy with the traditional topic of a marital relationship between a man and woman. They also tried to purify our language from the foreign expressions.

Sologuba. njemaèke. pored ostalih. 3 od 1.. nedostataka prevodilaca i tome sl. pripremila tlo ruskoj avangardnoj poeziji rušeæi temeljne principe realistièke umjetnosti. U Gajretu br. Njen izbor uglavnom odgovara društvenoj (pouènoj) funkciji èasopisa i njihovoj literarnoj utemeljenosti. III 1913. A to vrijeme u ruskoj književnosti je u veæoj mjeri vrijeme poezije nego proze. Gorkog. U ovom izboru suvereno vlada proza i. 1. i 1910.. i 1914.. u redoslijedu s rubrikom iz engleske.. Anjenskog. koja je ne samo probila veæ i izmijenila tradicionalne okvire ruske poezije XIX vijeka. U odreðenim intervalima u oba èasopisa pojavljuje se rubrika "Iz svjetske lirike. Bijelog. slabije zastupljena. za razliku od proze. Mandeljštama. engleske. što je logièno.Nazif Kusturica RUSKA KNJIŽEVNOST U BEHARU I GAJRETU Behar za 1908. i ovoj intenciji èasopisa.. Pored domaæih tekstova tu je i jedan Ibzen (Nora). Ahmatove. Baljmonta.. Brjusova. pripovijetka s obzirom na prostorne moguænosti èasopisa. 1909. turske. Pa ipak.? Jedno je sigurno: složena poetika ruskih simbolista." u redoslijedu iz: francuske. èak japanske i kineske lirike. (zakljuèno s avgustom) Gajret za 1912. g. a to je vrijeme Èehova. Ni traga od svega toga. zatim: arapske. što je razumljivo. vrijeme simbolizma i velikih simbolistièkih pjesnika Bloka.. koja je nužno povezana s pomenutom funkcijom principom neophodne jasnosti i razumljivosti. Koliki je udio u tome nedostatak kulturnih veza u uslovima austrougarske okupacije. vrijeme zaèetaka futurizma i avangardne poezije. ona je kolièinski iza japanske i kineske. perzijske. nije se mogla uklapati u skromne koncepcije ovih èasopisa u sferi lirike u kojoj je paradigma narodne lirske poezije još uvijek imala svoj uèinak. napose onim modelima umjetnièke fikcije èiji izbor odgovara. Što se ruske lirike tièe. (zakljuèno s majem) Nema bitne razlike ni u koncepciji zastupljenosti ni kvantitativno u prisutnosti ruske književnosti u èasopisima Behar i Gajret. nešto se našlo. njemaèke i amerièke lirike naæi æe se rubrika iz ruske lirike u kojoj je zastupljen pjesnik A. a odmah zatim vrijeme akmeista: Gumiljova. Zašto je to tako teško je preciznije reæi. Drama je. zatim francuske. 1913. inaèe. 2. Andrejeva. Ruske drame uopæe nema. Hirjakov (nema ga u književnoj 89 .

dok umjetnièkih tekstova Dostojevskog uopæe nema. kao što je to i danas uobièajeno. koliko iznosi vrijeme èasopisa u našem tretmanu. prate i savremenu stranu književnost. odnosno trojica ruskih pisaca: Dostojevski. U pjesmi bez naslova Kupernikov pejzaž vlastitog raspoloženja. Turgenjev Intencije oba èasopisa. pak. predstavljene su dvije pjesnikinje: Tatjana L. meðutim. da kažemo. koliko je to moguæe. dvojica." I to je sve. tako: poznam nju. suprugu ruskog pisca Dmitrija Mereškovskog. br. istina dobrom pjesmim Bio je èudan. bile su da. za drugu pak inaèe dobro poznatu rusku pjesnikinju iz kruga simbolista. uzor-modeli za buduæi razvoj muslimanske. ali rijeè za nju to ja ne poznajem. Èehov je predstavljen s nekolike pripovijetke. g.enciklopediji) jednom. suviše kratak za potpunije predstavljanje tako obimne savremene literature kakva je bila ruska. Za prvu se u fusnoti kaže da je "danas dobro poznata pjesnikinja" sada pak poznatija kao prevodilac. književnosti XIX vijeka. I kao što: željna sam ljubavi a voljeti ne mogu.g. meðutim. 12 od 5. što se tièe ruske poezije u pomenutim èasopisima. što pjesmu svrstava u simbolistièki tematski krug apokaliptièkih predviðanja. objavljena je veoma kratka parabolièna 90 . oktobra 1913. tada veæ klasiènoj. Izuzetak èine. Tu se. U Gajretu. Pjesma kao umjetnièko obrazloženje inklinira onoj programskoj taèki iz poetike ruskih simbolista koju je pjesnik jednostavno izrazio stihom: "O kad bi se mogla bez rijeèi kazati pjesma. s kojim æe kasnije i emigrirati. kojega je na nekim mjestima uspješno dopunila. odnosno bosansko-hercegovaèke književnosti. koji se opet transponuje u filozofski problem života kao obmane i zablude. Pjesma Nemoæ Zinaide Hipius je o psihološkom problemu stvaralaštva u potrazi za rijeèju. što neosporno potvrðuje spisak ruskih pisaca. ovdje Sinajda. To je jedan od najbitnijih razloga njihove prisutnosti u èasopisima. Postoje. našao jedan jedini put možda najveæi prozni lirik u ruskoj književnosti XIX vijeka Ivan Turgenjev. a koja je "štampala niz novela". obimni kritièki napisi s obilježjem studija i intencijom da se ovi pisci i njihovo djelo promoviraju kao moguæi. Tolstoj jednom prièom. Šèepkina-Kupernik i Zinaida Hipius. U Gajretu broj 5/1912. istinu. Razumije se da je period od nekoliko godina. Tolstoj i Èehov. A da i ne govorimo o ruskoj. uobièajen u ruskih simbolista. ponosan hram u kojoj hram simbolizira kulturu a pjesma tematizira njeno rušenje. prije svega Rostanovog "Sirana".

u periodu izlaženja ova dva èasopisa koje slijedimo. obnovi meðu inteligencijom i u nas. I druga tvrdnja koja slijedi u Dvornikoviæevom tekstu. Tol91 . još za Tolstojeva života. Na samom poèetku svoga teksta Dvornikoviæ kaže da ga (Tolstoja NK) "svijet ipak slavi. u Beharu br. ispali podjednako mudri. ali danas ipak prisustvujemo nekom povratku. bolesne i uopæe uboge. Prièa je oèigledno napisana prema žanrovskom modelu kratke narodne prièe s elementima bajkovitosti. po svojim prièama i protestima kao mironosac. Tolstoj Ime Lava Tolstoja. godine naæi æe se njegova prièa Car Petar i seljak. 139). èak s izvjesnom nadmoæi seljaka. godinu pojaviæe se veoma informativan esej Lj. makar bila i pozajmljena. divi mu se. zbirni radovi. 9. bili svojevrsna zamjena za neposredno predstavljanje njihova djela. U Gajretu br. s jedne. ima razloga za pretpostavku da su ovako opširni. "Ako je primimo kaže žena ." . pojaviæe se više puta. januara 1912. èetiri godine ranije. uglavnom je taèna: "Koliko god se prièinio po svojim reèenicama i propovijedima. što je moralo biti blisko intencijama ureðivaèke politike našeg èasopisa. Na jednoj strani je magnat Rotšild koji pomaže siromašne.neæemo imati za što soli kupiti. 1 od 15. informacija. s njegovom funkcionalnošæu u sferi Tolstojevih pedagoških nazora i poduhvata."Srkaæemo neposoljeno" kaže muž.Dvornikoviæa L. Istorijski je zaista tako i bilo: uslijedili su revolucionarni dogaðaji van okvira Tolstojevog apsolutnog humanizma. S obzirom na prostorne moguænosti ova dva èasopisa u koje je reprezentativno teško bilo smjestiti Tolstojevu epsku razuðenost. Urednika je vjerovatno privukla njena genetski i žanrovski folklorna kratkoæa a iznad svega u njoj poetizirana apsolutna etiènost junaka datog u kontrapunktu. prisluškuje njegovim rijeèima kao glasovima proroka (padeška rusifikacija reèenice što upuæuje na direktnu pozajmicu NK). prije svega onom obrazovanom.Turgenjevljeva prièa Dva bogataša. Meðutim. Tolstoj. uputa i preporuka djela èitaocu. partneri u razgovoru i sluèajnom susretu. na drugoj siromašni seljak koji prima u svoju kuæu sirotu roðaku. Izbor ovog žanra povezan je u Tolstoja s njegovom ocjenom narodne umjetnosti kao vrhunske. U prièi su car Petar i seljak. koji se prije svega tièu Tolstoja i Dostojevskog. N. s druge strane. makar i neæe da za njim ide" (str. za 1908. èija je mudrost kondenzovano folklorno iskustvo kroz vijekove. ali samo jedanput kad je u pitanju neposredno prezentiranje njegovih djela.

Nakon što je s pravom istakao da Rat i mir i Ana Karenjina spadaju meðu prva djela svjetske književnosti. Revolucionarac je ne manje od njegovog antipoda Nietschea razlikuju se samo u tome što smo jednome premehki a drugome pretvrdi" (str. ali je pod starost napisao Hadži Murata u okvirima poetike Rata i mira i herojskoj smrti svoga junaka podario pjesmu slavuja kao vlastitu lirsku ocjenu. Dvornikoviæ kaže da s Anom. a takvog antologijskog izbora u to vrijeme teško da je u nas moglo biti kad se radi o stranom piscu s obzirom na vremenski raspon i uslove neophodne za to. Prema tome taj izbor i njegov kvalitet spadaju u zasluge urednika i prevodioca. društvenim podjelama. P.stoj je zapravo revolucionarac za cijelog svog života i cijelim svojim radom. onoj nauci koja æe po njemu uništiti svijet. U nastojanju da objasni ovu protivurjeènost Dvornikoviæ kaže: "Životna snaga mladosti i muževnosti smetala je Tolstoju da zastupa potpuno u teoriji i praksi svoje asketske težnje glede smisla života. antologijski izbor. 140) S useljenjem teorijskih. Vrijednost pripovijetke.140). nisu podnosili ni "tvrdi" ni "mehki" svijet. Tolstoj je revolucionar jer je htio da mijenja svijet. 92 .139).) na strani 228. Valja reæi da ni Tolstoj ni Nièe. kulturu i umjetnosti koja se stvara za dokone. Èehov U ova dva èasopisa. njihovu otpornost proti istorijskoj kulturi i vapaj za povratkom prirodi i primitivnom naèinu života nalazimo u Rusoa" (str. Rakoša). on se je oslobodio. ali gotovo da imaju tu vrijednost. izašla je Èehovljeva pripovijetka Istražni sudac (preveo Selim Rakošev. prije svega Rusiju. svaki na svoj naèin. februara 1909. (Èehov je umro 1904.. koje ne spadaju u onaj. u razdoblju o kome je rijeè. prije svega etièkih principa u njegovo djelo Tolstoj je poèeo pisati drukèije. poèinje raskol izmeðu umjetnika i filozofa: Tolstoj je "na putu da prestaje biti pripovjedaè a poèinje biti filozof" (str. pseudonim Pavla S. Dvornikoviæ zatim kaže da Tolstojeva filozofija nije originalna: "Njegovo gušenje životnih instikata i zatajivanje života nalazimo veæ davno prije u indijskih mudraca. A. u Èehova je lakše naæi dobru nego lošu pripovijetku. Uostalom. Èehov je zastupljen sa tri pripovijetke. u nas uobièajeni. vrijednosno možda slabije i iz razloga koje Dvornikoviæ navodi. 139). ali u okviru svojih naèela samousavršavanja i apsolutnog huma-nizma. revolucionar je po temeljnim kritièkim stavovima prema sistemu. starac Tolstoj riješen je toga balasta. zvaniènoj crkvi.. 18 i 19 od 1.g. U Beharu br." (str.

pa ni muž. sigurno. Sasvim druge naravi je socijalnopsihološka prièa U tuðoj zemlji (Gajret br. 93 . Ona to tajno saznaje i predskazuje javno taèan dan svoje smrti. možda podsvjesni razlog što je dospjela u èasopis pogaðajuæi njegovu estetsko-etièku koncepciju. u br. Pri dolasku je zapazio lijepu pojavu upravnikove žene. Pukovnik Petar Ivanoviè prièa djevojkama okupljenim oko sebe o vlastitoj ljubavnoj dogodovštini. pojavila se Èehovljeva pripovijetka To je bila ona. pa je pukovnik na njihovo insistiranje morao kazati ko je bila ta žena. njegova neraskidiva veza. dok u jednom. Djevojke su vrlo pažljivo slušale. nije dokuèio uzroke tajanstvene smrti. pozitivan uèinak u našoj višenacionalnoj sredini pa je Èehovljeva prièa odgovarala koncepciji èasopisa.). koji opet ne može bez njega. Tako je prièa dobila i drugu i drukèiju ljubavnu poentu pukovnikovim priznanjem da je to bila žena upravnika imanja. Taènije: anegdota pretvorena u prièu zahvata samo prvu poentu. stasita žena. Negdje iza ponoæi u sobu u kojoj je zanoæio ušla je mlada. Etièki besprijekorna poruka ovog tragiènog raspleta. ostale su razoèarane i tražile pravi nastavak prièe. mnogo kasnijem razgovoru. Niko. Tek tada su djevojke povjerovale u istinitost naratorove prièe. iznevjerio je suprugu. a i danas. Ljepotom i karakterom dostojna svakog uvaženja. Taj odnos postaje cio život ovog tandema. a za uzvrat podnosi do boli uvredljive opaske svoga dobrotvora (Kamišev) na raèun Francuza.g. 8 i 9 od 1. oèigledno zasnovana na anegdoti sa dvije poente. nije iznio pretpostavku o samotrovanju. kada je zbog meæave morao dvije noæi provesti na nekom plemiækom imanju. koja se pokazala taènom.njena umjetnièka snaga i poenta kumulirana je u neoèekivanom. 10 i 11 za oktobar i novembar. Isluženi Francuz živi kod bogatog Rusa. u vremenu o kome je rijeè. drugu je dopisao autor. nakon što je rodila lijepo i zdravo dijete. sam istražni sudija. ljekar-poznanik njenom mužu kojega je pekla zagonetna smrt. umire u onaj dan koji je prorekla." Ružne konotacije tog brbljanja imale su. godine. ali svaki put ne nalazi u sebi snaga da odoli svojim navikama i nagovorima Rusa. istražni sudija. Èehov je mrzio glupost. koja neèim korespondira s tipom tragièkog lirizma muslimanske besmrtne balade o Hasanaginici bila je možda glavni. Ali kada su èule da je to bila njegova žena (dotle pripovijetka predstavlja razraðenu anegdotu). naknadnom epiloškom razrješenju. pa njegov narator u prièi kaže: "Kamišev jede i kao obièno brblja koješta. 1913. avgusta 1913. Muž. U Gajretu iz iste. Svaki put do suza uvrijeðeni Francuz pokušava da otputuje.

prema savremenoj ruskoj kritici. smatraju da prièa nije istinita. Meðutim. koji su po našem mišljenju svojstveniji Èehovljevnoj drami nego pripovijeci. novembra 1913. mora se reæi.g. P. darovito kaže: ". sigurno. koja je kao olovo tištala obrazovani dio ruskog društva" (str. èime objašnjava društvene okolnosti Èehovljevog pesimizma. nauènik i pisac). "Maglovite ocrte". Kropotkin zatim tvrdi da Èehov postiže slabiji uspjeh u slikanju seoskog života. za Tolstojem. na èudnovat naèin èine vanredno dobar utisak. Èehov". a koja se prije može pogaðati nego vidjeti" (str.NK).. kao što je sluèaj s Puškinom. Izbor govori i o fleksibilnosti programske orijentacije èasopisa. 211). Dualizam ljudske prirode koji je meta Èehovljeve komike u ovoj izvanrednoj psihološkoj umjetnini urednik je vidio kao efikasnu kritièku poruku. izašao je prevod napisa Petra Kropotkina pod naslovom "A.. negativan. Kropotkin zatim istièe jednostavnost pišèevog stila lišenog stilskih efekata. 212). koristilo bavljenje prirodnim naukama i da "množina sitnica izvaðenih detalja (prevod? . Tvrdnja nije baš prihvatljiva. "njegova prava oblast je svijet intelektualaca" (str.i u maglovitim ocrtima slike koja se gubi oko jako osvijetljene taèke. Kropotkin æe nazvati. što je prilièno taèno ali ne samo zato. jer Èehovljev smijeh a priori sadrži elemente optimistièkog naèela. impresionizam. Èehovljev odnos prema seljaštvu i seljaèkoj psihologiji bio je. Tu je i poznata teza o "bankrotstvu intelektualaca. mi bismo rekli veoma kritièan. a kasnija ruska sovjetska kritika adekvatom onoga što predstavlja sudbina u klasiènoj grèkoj drami. a u fusnoti je naznaèeno da je rad uzet iz knjige Petra Kropotkina pod naslovom Stvarnost u ruskoj književnosti za koju se kaže da je izašla iz štampe 1906. Kropotkin misli da Èehov nije bio pesimista u pravom smislu rijeèi jer je vjerovao u napredak. Izbor jedne lijevo ideologizirane kritike potvrda je liberalizma politike èasopisa (Kropotkin je predstavnik ruskog i meðunarodnog anarhizma i èlan bakunjinskog krila I internacionale. Tu je uobièajena usporedba izmeðu Èehova i Mopasana. Prevod je potpisan inicijalom H.. 211). s aspekta koji Kropotkin navodi ova trojka nije baš tako homogena kako on kaže. žele da imaju vjerne supruge. 10/11 od 1. Kropotkin istièe da je Èehovu prema vlastitom priznanju. a kad prièa potvrðuje takvu vjernost. g. 212).. a zatim. U rubrici Književne i kulturne bilješke." (str. u Gajretu br. Vrijeme u kome je poèeo pisati Èehov prema Kropotkinu je bilo "najsumornija perioda koju je Rusija preživjela pošljednjih sto godina" (str. Turgenjevom i Tolstojem. 211). za razliku od 94 .Èehovljeva komika usmjerena je prema djevojkama koje. jer Èehov pripada onoj liniji ruske realistièke književnosti koja.

što Kropotkin vidi kao umjetnièku slabost. Na planu teme o "malom èovjeku" Èehov je nastavljaè Gogolja. kako se uobièajeno danas prevodi u nas. prije svega istorijskih socijalnih okolnosti. Kropotkin èak istièe nadmoæ Èehova nad Gogoljem koji je obradio "poglavito spoljašnju pokvarenost. na kome se višnja kaže kisela trešnja). Izbor Kropotkinovog teksta u funkciji informacije o jednom od najveæih ruskih pisaca svih vremena nije bio pogrešan jer se radi o nauèniku i piscu visoke kulture i znanja èije ocjene. što je rezultat zbrke u prevoðenju s engleskog jezika a i pokazatelj koliko je tada Èehov u nas bio malo poznat) i Bašèa s trešnjama (radi se o Višnjiku koji u originalu glasi "Vyšnëvyj sad". što se opet nije obistinilo. Šuma šumi jedno je antologijski poznato djelo iz ruske književnosti.druge (Turgenjev-Tolstoj-narodnjaci) prema selu ima rigorozan kritièki stav. 1907. Prema Kropotkinu Tolstojevo predviðanje da æe uticaj Èehova trajati i neæe se ogranièiti samo na Rusiju zaista se potvrdilo. danas manje poznatu spisateljicu. Èehovljeve drame: Ivanov. 212). koje je ušlo u izbor ova dva èasopisa u vremenskom 95 . Gogolj je prikazao "malog èovjeka" kao žrtvu. svevažeæe mjesto. Kropotkinova knjiga Ideali i stvarnost u ruskoj literaturi koja je izašla u Londonu na engleskom jeziku a zatim. koje nisu samo njegove. u stvari Hvošinsku (str. S druge strane tik uz Èehova Kropotkin vrijednosno stavlja Krestovsku (pseudonim). Kropotkin tek pominje. tako da je naš èovjek teško da mogao pogriješiti i prevesti višnju kao trešnju. Ujak Vanja (u prevodu piše Vonja. godine prevedena na ruski. zadržavaju i danas svoju vrijednost. Rijeè je o dva sasvim razlièita umjetnièka idioma koji ne mogu stajati jedan umjesto drugoga. Èehov kao fenomen koji je iz istih razloga "prerastao" u zlo. Na ovim dramama Kropotkin pokazuje evoluciju Èehovljevog pesimizma jer ( ) Èehovljevi junaci nalaze izlaz u radu. Vladimir Koroljenko Pripovijetka Vladimira Koroljenka Šuma šušti ili. 212). opæe je.i to samo tri. Za drame pak kaže da su suviše "ruske" i da na Zapadu ne mogu biti shvaæene. mada se ono najmanje odnosi na Èehova jer on spada u red pisaca koji su vrlo svjesni smisla svog djela. Misao pak da je "prostota koju Èehov opisuje mnogo dublja od one koju je Èehov poznavao" (str." Ovo vrijednosno poreðenje izgleda nam gotovo neprimjereno. što predstavlja èist promašaj. nastala je po svoj prilici kao rezultat njegovog predavaèkog rada u Americi. rijeè je u stvari o prevodu s engleskog.

Tako se forma pripovijetke skaza pretvara u legendu. br. koji se ponekad potpisuje i kao F. odatle bio-bibliografska informacija o njemu u istom broju èasopisa i selekcija onog najboljeg što vrijedi proèitati upuæena èitaocu. Koroljenko (1853. Prièu je s ruskog jezika preveo Sadik. pisac posljednje èetvrti XIX vijeka i èuvene pripovijesti Èetiri dana. V.-136. 172. Narator je svjedok dramatiènog dogaðanja. 6 i 7 od 1. 191. Koroljenko ostaje pripovjedaè. zastupljen je u Gajretu br. zatim br. 12 i br. 96 . emotivno i sauèesnik u fabuli u kojoj se kmet ubistvom sveti spahiji za skrnavljenje braène veze.). njenoj spoznajnoj i društvenoj funkciji. Priroda nije samo pozornica dogaðaja veæ lajtmotiv s nepogodom koja se ponavlja i svaki put vraæa prièu u svijet naratora i život.Fehim. 13. 10 od 1. Redakcija èasopisa nije imala moguænosti da redovno prati rusku kao ni ostale evropske književnosti. jedan žanr evoluira u drugi na naše oèi. ali je zato nastojala da s vremena na vrijeme.Garšin Vsevolod Garšin. str. autor èuvene pripovijetke Slijepi muzièar. 145.. str. predstavi neke znaèajnije ruske pisce.. publicista i istorièar. Snažno lirizirana moralna poruka pripovijetke izvrsno se uklapala u programske i estetske intencije èasopisa. urednik èasopisa Rusko bogatstvo. Ma u kojoj mjeri okolnosti koje opisuje bile dramatiène i dramske. pripovijetkom Jedan vrlo kratak roman.-1921.M. godine.razdoblju na koje se odnosi naš prikaz. a èlanak s njemaèkog jezika .) karakteristièan je romantièki lirizam izvorno povezan s doživljajem prirode i besprijekornom moralnom stamenošæu glavnog junaka kao dijelom koncepcije jedne literature. Sadik. od kojih je u prvi plan stavljena pripovijest Èetiri dana i pripovijetka Crveni cvijet. objavljen je kratak pregled Garšinovog stvaralaštva s ocjenom pojedinih djela. oktobra 1908. U istom broju ovog èasopisa. str. U vrijeme pojave modernizma i njegove prevage u ruskoj književnosti ostao vjeran tradicijama realistièke umjetnosti.. g. na str. 11. Uravnotežen pisac s postupnošæu kazivanja. Petnaest godina nakon smrti Garšin je oèigledno u Bosni bio malo ili nimalo poznat pisac. narodnjak koji je veliki dio života proveo u progonstvu. na str. makar i oskudno. poznat je po obimnom djelu Istorija moga savremenika u kome su sjedinjeni umjetnik i publicista. pisac. i dat kratak životopis pisca s tragièkim osjeæanjem života i tragiènom samopresudom. u kome je Gorki objavio svoju prvu pripovijetku. kao što je to uèinjeno u sluèaju Garšina. Za prièu Šuma šušti (Behar br.. 151. juna 1913. 135. kako inaèe shvatiti upornost urednika da je objavi u nekoliko nastavaka. i 206.

Djevojka sugeriše svome momku. a mogao je to uèiniti nekim drugim izborom. Leonid Andrejev Leonid Andrejev. Rakoš). u Beharu br. Ostatak njegovog života protièe pod opsesijom strašne prevare i njenog tragiènog preživljavanja. g. našao ju je s drugim. 18 i 19 od 1. kasnije simbolist i ekspresionist. bogatim. Majka nosa sinèiæa koji umire i pokušava da 97 . štampane su dvije kratke prièe dvojice "znanjevaca" Maksima Gorkog i u nas manje poznatog Evgenija Èirikova. marta 1909. razoblièava se socijalni smisao nagrade kao prevare koja proizlazi iz hijerarhije èinovnièkog rada utemeljenog na eksploataciji. 20 i 21 od 1. a zatim bio i vjenèani kum. predstavnik realistièke grupacije ruskih pisaca iz edicije Znanje. koji je i narator u pripovijeci. i 15. Mada ona sadrži tragizam tipološki prepoznatljiv kao garšinovski. kasnije emigranta i njegovog ljutog protivnika. Kada se je vratio bez noge. pripovjedaè i dramski pisac. Gorki uvodi istorijski pojam radnika i radništva kao njegovog nešto grubog ali pravednog kritièara. Obje pripovijetke preveo je Pavle Rakoš pod pseudonimom Selim Rakoš. vanvremensku i svevremensku prièu Mudrac u kojoj je dat vjeèni tip mudraca-pesimiste s ironiènim podtekstom usmjerenim na njegov pesimizam. 302). U svoju parabolièku. izašla je Andrejevljeva bajkovita crtica Div. februara 1909.Izbor pripovijetke Jedan vrlo kratak roman povezan je s vrijednošæu poruke ali i s kratkoæom. U periodu Selima Rakoševa (Pavao M. u periodu Znanja veoma bliskog Gorkom. da se dobrovoljno javi u rat i hrabrošæu istakne. U prièi se prepoznaje pišèeva filozofsko-ideološka pozicija koju urednik nije prikrio. godine (str. a ona æe se poslije njegovog povratka udati za njega. U Èirikovljevoj socijalnoj prièi Nagrade. koji se tekstualno svojim istorizmom danas doima kao strano tijelo u tkivu teksta. Gorki Èirikov U Beharu br. koja inklinira grupi Andrejevljevih pripovijedaka sentimentalnog (božiænog) karaktera. što je bio uslov za ocjenu njene reprezentativnosti na temelju koje je dospjela u èasopis. ispod nivoa je umjetnièki gusto realizovane pacifistièke ideje "ne ubij" iz Èetiri dana utemeljene na autorovom neposrednom doživljaju i svjedoèenju o ratnim strahotama. vjerovatno nastaloj pod uticajem Gorkog. Život je završen. realizacija njene vrijednosno izvanredne fabule uzeta iz života. pisac prve i druge dekade XX vijeka.

Pored snažnog estetskog dojma kojim je predstavljen autor. N. sjeæanjima koja se odnose prije svega na književna zbivanja i njihove uèesnike s kraja XIX i poèetka XX vijeka. Telješov (1967. opis požara. što se završava ubistvom. III 1913.-1957. 2 i 3 od 1. svjesno nabijen dogaðanjima i emocijama prelazi 98 . o lijepom životu koji ga èeka kad odraste. Golubjenko se tako. svojim podtekstom vrlo karakteristièna za pišæev pacifistièki humanizam: laž se ne može iskorijeniti ni ubiti smrtnom presudom. Gorki. i 15.. 200. nema snage da saopšti majci o sinovljevoj smrti veæ bježi iz kuæe obliven suzama. Nijesam li možda rada i sama da je poznam?" . Telješov Jedan od osnivaèa veoma poznatog kružoka Srijeda (kružok se sastajao srijedom). njegova unutarnja strašna slika. Prevodioca i urednika je oèigledno impresionirao ekspresivni. Sažetak fabule izgleda ovako: prijatelja i sekundanta na dvoboju ubijenog mladiæa zapalo je da saopšti majci o smrti sina jedinca koji je pred ženidbom. Andrejev je razvijao psihologizam Dostojevskog uklanjajuæi pri tome istorijske i socijalne okolnosti. N. Tipologijom fabule i sižejnim motivacijama pripovijetka podsjeæa na vrijeme i prozu Puškina i Ljermontova. pritisnut detaljima majèine prièe i tragikom okolnosti u kojima i sam ima udjela. decembra 1909. ovoga puta u Gajretu br. Telješov kako to pogrešno stoji u Beharu) bili èlanovi književnog udruženja Znanje. godine. tragizam zbivanja pred kojim je nemoæna ljudska snaga i pamet. U istom èasopisu br. (str. ne sluèajno. a ne R. imao je za èitaoca i edukativnu. Stepenast siže.. pouènu funkciju.kaže djevojka. kojim je rukovodio M. g.12/13 od 1.. a u drugoj sobi otac plaèe. nezgrapnom Divu koji je pao. U pripovijeci doživljava poraz dogmatsko shvatanje istine i laži glavnog junaka: "Hoæeš da saznaš istinu . juna 1909. 1.). (a meðu njima i N. majka koja priprema ženidbu sina prièa o vlastitoj sreæi koju doživljava. 1 i 2 od 1. 9 i 10) predstavljen pripovijetkom Poštena rijeè u prevodu Pavla Rakoša.) je u Beharu br.a da li je znadem i sama?. dinamièki opis požara. Ne sluteæi ništa. èiji su uèesnici. kao uvijek i svuda moguæe zbilje. tiskana je Andrejevljeva pripovijetka Laž.ga povrati u život prièom o smiješnom. zove prijatelj i sekundant na Voloðinom dvoboju. Telješov je poznat po djelu Poèetak kraja i Pišèevim zapisima. U veoma zanimljivoj pripovijeci je junakova ljubav dovedena do tragizma usljed dvojnog ponašanja junakinje. D. g. pod naslovom Zvono na uzbunu. (str. opet u prevodu Rakoša. Andrejev je predstavljen i treæom prièom. Telješov.

Mereškovski Petar Kropotkin æe se još jednom naæi na stranicama èasopisa. Taj pisac je Dmitrij Mereškovski (1865.M.. publicista. u smislu oèajno neodreðenom. Našao je da oni ne bijahu od nikakve koristi i poèeo je da sve više i više govori o suvremenom pravu individue. Doroševiè V. g.Doroševiæ (a ne V. kasnije emigrant. Snaga sjevernih U Beharu u pet nastavaka (osam glava) poèevši s br. poput Dostojevskog..". a ono uskom (str. Pisac joj je odredio žanr kao "kineska bajka". na strani 48. ali pokazuju i smjer i naèela Kropotkinove kritike: ".. 3 od 1. pozorišni kritièar. D. ovaj put u Gajretu br. Dva citata koja æemo navesti iz Kropotkinovog èlanka daju sažeto idejnofilozofsku i književnu evoluciju pisca. i èlankom Jedan savremeni ruski pisac.-1941. i ako ne neodreðenom. jedan od utemeljivaèa ruskog simbolizma. kad je prodro simbolizam u njegovo djelo . 1 od 1. Sredini s razvijenim kultom majke i sina u sferi folklornih tradicija morala se dopadati ovakva pripovijetka što je vjerovatno odluèilo o njenom izboru. 49). 48).pošto je imao za one pisce preðašnje generacije koji su bili nadahnuti željom da svoja djela stvaraju za više socijalne ideale. "kralj feljtona". Mereškovskovo obožavanje antièkog naturizma nije bilo od kolikog trajanja.rubikon èistog tragizma i stièe sentimentalne znaèajke. Doroševiè kako stoji u prevodu Selima Rakoševa) (1864. malo po malo poèeo je da sumnja u te ideale i najzad dospio dotle da ih prezire.marta 1914.) ruski novinar.-1924. I drugi: "Na žalost. u smislu na koji ga je uputio Nièe.s tim ishodom da je mladi autor pokraj svojih sposobnosti pravce jurio u susret jednom beznadežnom misticizmu u koji i Gogolj bijaše zapao posljednjih godina svoga života (str. januara 99 . zastupljen je alegorijskom pripovijetkom Savjest o porijeklu nejednakosti i njenom zakonskom sankcionisanju koje predstavlja likvidaciju savjesti. Tako je Mereškovski.. predstavljen samo ocjenom njegovog kritièara. tek izvjesnu simpatiju ili bar izvjesno poštovanje. drugi Leonardo da Vinèi i treæi Petar i Aleksej NK) svoje trilogije.). pjesnik i prozaist. On još ne bijaše napisao treæi roman (prvi roman trilogije Ulijan apostit. kako su ga nazivali u svoje vrijeme.

. Znaèaj èlanka za redakciju odreðuje njegovo drugo mjesto po redoslijedu u broju. i. 8 i 9 od 1. str. njenu unutrašnjost. ili o sjevernoj duši švedskih. str. koji se više puta ponavlja u èasopisu. str. 2). pak. 18).. To pak nikako ne znaèi da je orijentacija na "rusku književnost koja ima za glavnu temu unutarnje nalièje duše i švedsku i norvesku književnost s temom o spoljnjem nalièju duše" (Gajret br. opet s potpisom H. Dakle. 3. objavljenom u Gajretu br. saznajni i uopæe intelektualni nivo èlanka u potpisu H. topla i humana ljubav. tražimo tu dušu muslimanske sredine jer æe nam predstavljati u književnosti novu stranicu. kaže se: "Da svaka nacija nema svoje naroèite duše. g. Ali zbog. zavreðuje to mjesto. godine izašao je èlanak Snaga sjevernih s potpisom H. ne bi se danas govorilo o bijeloj ruskoj duši koja je altruistièna."(Gajret br.. a u èlanku.. 3. Redukcija Èehovljeve tematske osnove na uže sredine jednostavno nije taèna.. U proèelju ovog èlanka studije stoji: "Rusi su najprije iznijeli zapjenušane. 1914. a najvjerovatnije i èasopisa.. norveških i danskih pisaca. koja proistièe iz doze pristrasnosti prema slovenstvu i njegovoj kulturi. jan. 1.) beznadno kasna jer je evropska književnost upravo u XX vijeku doživjela najveæi uticaj Dostojevskog i Èehova. njene najtanahnije i najnevjerovatnije kutove" (str. 3). jer "Èehov bez svih moguæih efektivnih sredstava (jer on ne traži efekte) crta samo ljudsku dušu. 100 . na psihološki realizam ruske književnosti tipa Dostojevskog i Èehova i sjevernih uopæe. 34). najzad." (str.avgusta 1913.. ili prije svega zbog ovog:"Ako je Èehov pisac užih sredina. mart 1914.1914. njegov izoblièitelj. kako su se u prvo vrijeme nazivali nihilisti (kao Bazarov iz Turgenjevljevih Otaca i djece). dakle oko èetiri mjeseca ranije. Informativni. upravo u to vrijeme je ruski avangardni futurizam objavio rat "psiheji" nudeæi umjesto nje "književnu èinjenicu" i "rijeè kao takvu". Meðutim. 1. tipološki karakteristiènoj za vremena preporoda. koji su za autora èlanaka "izvor jedne moderne i realne literature sa sasvim novim predmetom" (Ibidem. oèigledna je autorova orijentacija. Dostojevski je pisac svih moguæih društvenih staleža i njihova velika. o romanskoj duši koja je sintetièan izraz najširih kulturnih sposobnosti romanske duše. 158) Unatoè romantici kvalifikacija sumnjive mjere. Ali zašto Èehov prije Dostojevskog kad je istorijski redoslijed obrnut? Vjerovatno zato što je od Èehovljeve male epske forme kao žanra lakše iæi prema psihološkim vrtlozima romana Dostojevskog. 1. nevjerovatno tajanstvene i komplikovane dubine èovjeèje duše" (str. Kao uzrok psihološke proze autor je uzeo Èehova i njegovu Èinovnikovu smrt. Rijeè je prije svega o ruskoj ali i o nordijskoj književnosti.

Osjeæajuæi da svako suvišno i naroèito tendenciozno moralisanje kvari opæi utisak jednog umjetnièkog djela. proizašao iz Gogolja.. 18). Andrejev je jedan od 101 . On nigdje nije ni pokušao. kao što se zna. koji prije svega pogaða njegov odnos prema živom èovjeku.. pišuæi ih. onom što je živo u njemu.. str. izuzevši simbolistu Andrejeva.. febr. Interesantan je i odnos prema Leonidu Andrejevu u kome ima nerazumijevanja: "I uopšte kad se susretnete s jednim ruskim piscem. kao da izravnava dug prema Tolstoju. protivno. meðutim. Na planu morala kao teme i trajne orijentacije ruske književnosti pisac daje prednost Dostojevskom nad Tolstojem: "On (Dostojevski . napisaæe: Tolstoj "u propagiranju svog moralnog principa ne vidi državnih granica. u istom radu.. Dostojevski. od 1. 3. 1914. a rijeè je o drugoj strani medalje odnosa Dostojevski-Tolstoj. vi æete èitati istoriju duša onih liènosti koje pisac predstavlja" (Gajret br. ni u jednom svom djelu. predstavlja osnovu Dostojevskijeve polemike s Gogoljem od prvog djela Dostojevskog Bijedni ljudi pa do parodiranja (Selo Stepanèikovo i Foma Opiskin). on ih gotovo ignoriše i vidi u društvenoj organizaciji kakvom je postala država smetnju liènom usavršavanju. 70) I jedno i drugo je taèno s tim što umjetnièka misao u obojice autora nije odvojena od publicistièke.. A uslov je da se realizuje uloga Rusije u buduænosti. zaboravlja da je Gogolju kao umjetniku bilo svojstveno naèelo komike kao dominantno obilježje njegova dara.Pisac èlanka kaže da je unutarnje proèišæenje (katarsis) nešto što se neminovno doživljava prilikom èitanja Rusa. propaguje nacionalnu surevnjivost. 34) U Gajretu pak br. 20). Romani Dostojevskog uporeðeni su s grèkom tragedijom.NK) nije rigorozni moralist s jasnom tendencijom kao Tolstoj posljednjih dana svoga djelovanja. 34). a Dostojevski je. uèinilo je da su oni stvorili novu književnost koja ima i tu dobru stranu da djeluje u pozitivnom moralnom smislu na èovjeka" (Gajret br. izloži osnove i principe svoje religije.. Zanimljiva je i jedna poredba s Gogoljem koja je opet u korist Dostojevskog: "Mjesto brutalnih satira nad kojim je Gogolj. vjeruje u Rusiju i traži da èovjek uvijek bude spreman da se žrtvuje za nju. mart 1914. str. str. 5. 2. Kvalifikativ Gogoljevih djela.maja 1914... on je propovijedao najhumaniju ljubav prema cijelom èovjeèanstvu koje je poniženo i koje pati (Ibidem. a to i jeste ono što on traži od književnosti:"I to što ruski pisci ispituju vrtoglave dubine unutrašnjosti duša. i pokraj svog principa po kome se moralno može oèistiti jedino dragovoljnim stradanjem. Ovdje se. 1. 2. febr. 1. 1914. str. plakao. njihovog unutarnjeg nalièja. on ga je izbjegavao" (Gajret br. da da svoj kredo. 1."(str..

ljubav uopæe. Telješov. Èirikov i njima bliski: Èehov. Sljedeæa paralela tièe se odnosa Turgenjev-Dostojevski: "Ima pisaca koji su bili veæi umjetnici u književnosti. Meðutim. Doroševiè sa socijalnim i psihološkim temama uokvirenim u istoriju. za razliku od Dostojevskog i Èehova. Izdavaèka družina Znanje imala je na poèetku prosvetiteljski karakter (osnivaè K. Ali niko nije imao toliko srca koliko Dostojevski" (Gajret br. onostranog carstva ideja i tajni povezano je od Andrejevljevo: treba slikati rijeku uopæe. grad uopæe. str. 3 od 1. od 102 . jedini ruski pisac kojega su kritièari i pisci vrijednosno uporeðivali sa Šekspirom bio je Dostojevski. Tako je bilo sve do Bahtinova otkriæa polifonije u Dostojevskog s njenim temeljnim principom neovisnosti junakove svijesti od svijesti njenog autora. mahom proznih pisaca realistièke orijentacije s društvenom problematikom. tu je Turgenjev koji je napisao besprijekorna umjetnièka djela davši im vanrednu formu. èovjeka uopæe. To je izvjesno i njegovo najsavršenije i najbolje i najdublje pisano. odnosno Zloèinu i kazni. uskraæivao socijalne motivacije. P. kod drugih na psihološke dubine njegovog djela. i kao pisca i kao moraliste.. Andrejev. da ne idemo daleko.. Najviše prostora u èlanku posveæeno je Dostojevskom.. biti genijalan psiholog a ne biti umjetnik. A èovjek može imati i veliko i toplo srce. jeste veliki roman Zloèin i kazna. Pjatnicki). 35).. ali mu je. taènije gotovo iscrpnoj analizi sluèaja Raskoljnikov. Pod redakcijom Gorkog izlazili su zbornici sabranih i izabranih djela èlanova društva. Genijalni umjetnik tražio je genijalnog kritièara. Gorki. Drugim rijeèima prednost Dostojevskog svodi se na srce. koji ga reorganizuje u izdavaèko društvo umjetnièke književnosti namijenjene širokoj èitalaèkoj publici. i. i u isto vrijeme i najzrelije djelo (Gajret br. nasuprot vladajuæoj simbolistièkoj i dekadentnoj poeziji. Koroljenko. i sve što traže rigorozni estetièari.. Zato je i za kritièara o kome je rijeè Turgenjev bio i veæi umjetnik i književnik. S ambicijama simbolista da se putem uklanjanja istorijskih i socijalnih "kulisa" domognu vjeène umjetnosti. marta 1914. "Najkarakteristiènije djelo Dostojevskog. U svom ekspresionistièkom i simbolistièkom periodu Andrejev svoj "èisti psihologizam" djela pušta u razne socijalne i istorijske okolnosti da ga potvrde. koje inaèe naš autor èlanka ne pominje kad istièe dubine i znaèaj psihološkog tretmana junaka u ove dvojice pisaca. S obzirom na ureðivaèke intencije èasopisa Behar i Gajret nije èudo što su na njihovim stranicama najbrojniji upravo "znanjevci": Gorki. Godine 1910. u Znanje stupa M.pisaca koji je dosljedno razvijao psihologizam Dostojevskog. Ali postoji i Andrejevljev period "znanjevaca". 3.

str. da prvo djelo Dostojevskog Bijedni ljudi predstavlja temeljitu polemiku s Gogoljevom ocjenom "malog èovjeka" u Šinjelu (Dostojevskijev Djevuškin pravi je duhovni i duševni džin u poreðenju s Gogoljevim Bašmaèkinom). ali se ta savršenost u strukturi estetskog dojma više osjeæa kao tehnièka nego estetska. "probudio iz drijemeža". muž hrabrosti". Jedan od primarnih zahvata u oba pisca je zahvat u socijalne okolnosti. Recite mi da li je mogao. str. (Vidi na istom mjestu fusnotu uz 56 stranu).. naturalistièke pak scene u njih nisu do pisca veæ do života.. za jedan trenutak. svoju slobodu.... Od svih nabrojanih kvalifikativa onaj o savršenosti možda najmanje podliježe sumnji. On osjeæa uskost društva i željeznu silu zakona.kaže autor èlanka Gajret br. valja progledati kroz prste. religioznog zanešenjaka" .. jedno korito u koje je sveden sav socijalni život. To djelo. Zanimljivo je da u prisustvu skepse i naturalizma u prvim djelima Dostojevskog autor èlanka vidi Gogoljev uticaj ne videæi. Kaznu onako kako je prihvata Raskoljnikov pod Sonjinim uticajem autor èlanka vidi kao rješenje samog pisca. Nijedno djelo Dostojevskog ne može se uzeti kao životno kao što je sluèaj s mnogim drugim piscima. organizovati svojevrsnu filozofsko-socijalnu odbranu Raskoljnikova: "Raskoljnikov nije prost zloèinac. Nakon što je uspješno proslijedio poznate fabularne tokove djela i njihove sižejne motivacije na zavidnom intelektualnom nivou. 70). Raskoljnikovu. da je njegov "cijeli instinkt na ratnoj nozi prema cijelom ureðenju..1... može se smatrati kao prost simptom: ne znaèi to što je Raskoljnikov uèinio zlo djelo na jednom pojedincu..marta 1914. konstatuje da se na tom pitanju Dostojevski i Nièe razilaze. 56) Nakon što je podsjetio da je Dostojevski uticao na stvaranje Nièeovog Zaratustre. pisac èlanka naglašava da se u ocjeni i izvršenju kazne razilaze. g. str. Raskoljnikov je bio u nesvjesnoj službi jedne nesreæne ideje. 5 od 1. da li je smio da se ne revoltuje ako je u sebi osjeæao imalo snage za protest. kako bi Nièe rekao. Odmah zatim sli103 . aprila 1914." (Gajret br. on je. on nas je. jer zloèinac je svakako neki èovjek koji je rizikovao svoj život. Dostojevski se nakon robije "pretvara u vjerskog fanatika u juridiva (treba: jurodivog-ovdje: suludog proroka .. ukazao na jedno socijalno zlo koje se provodi pod sankcijom zakona. ili ne znajuæi. maja 1914. meðutim.NK).. a zatim uz navod iz Nièea da se "kaznom ne može izraziti ono preziranje (koje je zloèinac iskalio na izvjesnom pojedincu). autor èlanka æe. uz pomoæ literature o djelu.. 35). 4 od 1. svoju èast.. Jer on je svoj zloèin uèinio u dobroj namjeri..

predstavljao je u svoje vrijeme pouzdanu informaciju u kojoj se prelamaju dostignuæe ruske kritike i nauke o književnosti druge polovine XIX i poèetka XX vijeka.jedi objašnjenje koje bitno ublažuje kvalifikaciju: "Ali njegov misticizam i religiozni fanatizam ne treba shvatiti u bukvalnom smislu. on dovodi svaki èas nepoznata lica. because of the space available in the journals.. isprepliæe sukobe i zamršava fabulu. and." Russian Literature in Behar and Gajret A selection of Russian literature in the journals from the Revival period that we deal with here neither has an essential difference in terms of the conception of their presence. Njegove su intrige komplikovane i zamršene. Its selection mostly corresponded to the public function of these journals and their literary foundations.(str. kao Turgenjev i Gonèarov. There is no Russian drama whatsoever and one should remember that this was the time of Chekhov. Ona nije samo to veæ i pokušaj da se podstakne i usmjeri razvoj književnosti vlastitog naroda pa i šire. tromi kao i svi kolosi. Nije bez razloga Bahtion vidio vezu izmeðu sokratovskog dijaloga i dijaloga u Dostojevskog.. nor in their overall number. klasiène mirnoæe epskog izlaganja dogaðaja. daju svoju nezgrapnu. Generally speaking. On se mnogo ne brine ni za spoljne karakteristike svojih tipova. i da bi Rusija mogla da izvrši svoj veliki zadatak koji joj je predestinovan u buduænosti. a short story. u potpisu H. prevashodno lijeve orijentacije. 70) Zanimljiva je i u mnogoèemu prihvatljiva. mada iziskuje preispitivanje i dopune i "definitivna" poredbena ocjena: "Dostojevski nema. Gorki and Andreyev... èlanak odiše zadovoljstvom što je upravo jedna slovenska književnost postala to što jeste: "Sjeverni kolosi. particularly to the French and German ones. 104 .. nepreraðenu velièinu. i vlastiti studiozni prilaz temi. what can be easily understood. Fiction is the dominant genre in this selection. 70) Epsku mirnoæu izlaganja u Dostojevskog zamjenjuje takoreæi epska postupnost dijaloga ili monologa kojom se predmet iscrpljuje do totaliteta. punu još svježih i originalnih struja koja kucaju velikom ruskom državom... Èlanak Snaga sjevernih." (str. Skabièevski tvrdi da je to uticaj grada u kome se razvijao. i da se u njegovim djelima èuje šum mnoštva. the number of works from the Russian literature is rather small in comparison to others. On je da religiju ispovijedaju i cjelina i pojedinci. iz razloga da bi oèvrsla ruska socijalna zajednica.

It is not easy to ascertain why was it so. Perhaps the absence of cultural ties under the conditions of Austro-Hungarian occupation, the lack of translators, or similar reasons can be given as an explanation. One thing is certain: the complex poetics of Russian symbols that had not only broken but also changed the traditional frames of the Russian poetry in 19th century could not be fitted into the modest conceptions of these journals in the sphere of lyrical poetry. Nevertheless, one can find here and there some short stories translated, rarely poems, and almost no plays. Among others, one can find the translated works of Dostoevsky, Tolstoy, Chekhov, Turgenev, Vladimir Koronenko, V. M. Garshyn, Gorki, Telyeshov and others.

105

106

Enes Pelidija RADOVI HAMDIJE KREŠEVLJAKOVIÆA I DRUGIH HISTORIÈARA U BEHARU Austrougarskom okupacijom Bosne i Hercegovine Muslimani su se našli u neizvjesnoj situaciji. Još su bili tradicionalno vezani za Carigrad, a istovremeno izloženi pritisku novih vlasti da prihvataju tadašnje evropske civilizacijske tekovine. U takvim prilikama se još više povlaèe u sebe i ne prihvataju ništa što dolazi iz Beèa i Budimpešte, èak ni školovanje, koje im je bilo najneophodnije. Statistièki podaci pokazuju da su u osnovne i srednje škole Muslimani najmanje slali svoju djecu. Rezultat takvog nepovjerenja bio je da tek u zadnjoj deceniji XIX stoljeæa maturira prva generacija uèenika, a prvi diplomirani studenti javljaju se tek dvadeset godina po austrougarskoj okupaciji.1 Muslimanska inteligencija, koja je svoju naobrazbu stekla u Beèu, Budimpešti i drugim evropskim centrima, bila je malobrojna. Godine 1900. svega deset ljudi je bilo evropski fakultetski obrazovano. Osam na Pravnom, a po jedan na Filozofskom i Veterinarskom fakultetu.2 To je u dobroj mjeri onemoguæavalo da širi narodni slojevi nešto više saznaju o svojoj kulturnoj, historijskoj i duhovnoj baštini. Uviðajuæi taj nedostatak, nekoliko mladih evropski obrazovanih ljudi smatralo je neophodnim pokretanje lista u kome bi se književno i publicistièki prikazao narodni život i obièaji, te se uticalo na šire muslimanske mase u pravcu prosjetnog i kulturnog preporoda. Meðu najaktivnijim zagovornicima takve orijentacije bili su: Safvet-beg Bašagiæ, Osman Nuri Hadžiæ, Edhem Mulabdiæ, Fehim Spaho, te mnogi drugi. Prvo ostvarenje njihove zamisli bilo je pokretanje Behara. U maju 1900. godine izlazi prvi broj. U podnaslovu prve stranice je pisalo da je to list za pouku i zabavu.3 Objavljenim književnim radovima i pjesmama Behar je uticao na èitalaèku publiku u pravcu njene evropeizacije koja se odvijala u znaku "simbioze sa Istoka".4 To je utoliko interesantnije kada se zna da je najveæi dio Muslimana bio nepismen, barem što se tièe latiniènog i æiriliènog pisma.
1. Nusret Šehiæ, Autonomni pokret Muslimana za vrijeme austrougarske uprave u Bosni i Hercegovini, Sarajevo, 1980., 380. 2. Ibrahim Kemura, Uloga "Gajreta" u društvenom životu Muslimana Bosne i Hercegovine (1903.-1941.), Sarajevo, 1986. 22 (dalje: I. Kemura, Uloga "Gajreta") 3. Muhsin Rizviæ, Behar, književnoistorijska monografija, Sarajevo, 1971. 9 (dalje: M. Rizviæ, Behar) 4. I. Kemura, Uloga Gajreta, 27

107

U nepunih jedanaest godina, koliko je Behar izlazio, objavljeno je na desetine književnih radova, te radova iz historije, islamske civilizacije, kulture, tradicije, prava i savremenog života.5 Pažnju su privlaèile i mnoge drame, prièe i pjesme sa historijskom tematikom kao: dr Safvet-bega Bašagiæa drama Abdulah-paša, Knez Ivo od Semberije Branislava Nušiæa, Smrt Sulejmana II Sjajnog Branislava Klariæa i drugo.6 Svoj nemali doprinos u sakupljanju narodnih umotvorina i objavljivanju u Beharu imali su mlaði ljudi, uèenici srednjih škola, medresa i daru-l-muslimana.7 U tome su ih podržavali Edhem Mulabdiæ i drugi stariji saradnici lista. To daje i odgovor na pitanje: otkuda da se veæ 1904. godine kao saradnik Behara javlja i šesnaestogodišnji Hamdija Kreševljakoviæ. On se baš na stranicama Behara prvi put predstavlja široj èitalaèkoj publici sa prvom od ukupno 343 bibliografske jedinice. U petom godištu lista štampana mu je pouèna pripovijetka Halal para u kojoj se govori o poštenom odnosu prema radu.8 Tu prièu je èuo i zabilježio od svog rahmetli oca Mehage. Izgleda da je ta prièa bila životna vodilja ovog kasnije cijenjenog uèenjaka i plodnog historièara, jer se tokom cijelog života vodio tom idejom marljivog, upornog i poštenog rada. Od svojih ukuæana èuo je i zabilježio još 15 narodnih lirskih pjesama koje je objavio na stranicama ovog lista.9 Saradnici Behara su donosili prevode sa više stranih jezika od kojih su se neki odnosili i na historijsku problematiku. Najveæi broj prevoda je bio sa turskog i njemaèkog jezika.10 Zahvaljujuæi entuzijazmu osnivaèa i saradnika Behar je veæ od prve godine svog izlaska okupio veæinu muslimanskih intelektualnih snaga. Zbog toga je i odigrao znaèajnu ulogu u formiranju jedne generacije književnih stvaralaca koja je u ovom listu i stasala.11 Pored navedene književno-publicistièke djelatnosti objavljivani su i radovi sa èisto historijskom tematikom. Neki od tih radova su korisni i za današnje generacije historièara. No, veæina njih može da posluži samo kao primjer kako i u kakvim uslovima poèinje ozbiljniji nauèni rad na pisanju prošlosti kod muslimanskih povjesnièara na novim nauènim osnovama.
5. M. Rizviæ, Behar, 191 6. isto, 103/4 7. isto, 105 8. Behar br. 4, god. V, 15.VI 1904., 58/9 9. Behar br.11, god. VIII, 1.X 1907., 175/6; br. 16, god. VIII, 15.XII 1907, 256; br. 17, god. VIII, 31. XII 1907, 271; br. 1, god. IX, 15.V 1908. 13; br. 8, god. IX, 1.IX 1908. 128/9; br. 18-19, god. IX, 1.II 1909. 292/3; br. 3, god. X, 15.VII 1909. 43/4 10. M. Rizviæ, Behar, 255 11. I. Kemura, Uloga Gajreta, 27

108

Nesumnjivo, u to vrijeme najveæi ugled i najznaèajnije historijske èlanke objavljuje dr Safvet-beg Bašagiæ. U svojim radovima, on želi da podigne splasnulu samosvijest naroda kome pripada, posebno istièuæi muslimansko slavensko porijeklo i staru slavu.12 To naroèito dolazi do izražaja u njegovoj njizi Kratka uputa u prošlost Bosne i Hercegovine (od g. 1463. 1850.), koju je objavio u Sarajevu 1900. godine u vlastitoj nakladi. Ta knjiga je bila prvo objavljeno domaæe djelo o ovim zemljama. Pisano na jeziku svakom razumljivom, muslimanskim masama je na popularan naèin otvorilo poglede u prošlosti, te pokušalo da im da odgovore o porijeklu, historiji i junaèkoj slavi.13 Zbog takvog naèina pisanja ova knjiga nije bila po volji tadašnjoj bosanskoj Zemaljskoj vladi. Veæ u drugom broju prvog godišta Behara èitaoci su od autora potpisanim inicijalima n. n. obaviješteni o izlasku navedene knjige.14 Prikaz je objavljen u rubrici Listak. Osam godina kasnije u istoj rubrici o ovoj knjizi piše i dr Milan Prelog. On kritikuje muslimansku inteligenciju što niko meðu njima nije našao za shodno da prikaže Kratku uputu u prošlost Bosne i Hercegovine. Interesantno je primijetiti da na navedenu primjedbu nije niko iz tadašnje redakcije reagovao jer izreèena primjedba ne odgovara istini. U daljem osvrtu dr Milan Prelog ukazuje na manje primjedbe i nedostatke knjige koji se odnose na nedovoljno korištenje zapadne graðe. Inaèe, u cjelini sa puno uvažavanja i pohvalno piše o knjizi i njenom autoru. S pravom upuæuje kritiku svim obrazovanijim ljudima što im djelo dr. Safvet-bega Bašagiæa nije bilo podsticaj da i sami nešto više napišu i time sebe i svoje sunarodnike obogate veæim saznanjem o svojoj daljoj i bližoj prošlosti. Na stranicama Behara, prije svega u rubrici Listak, ukupno æe biti objavljeno još 11 prikaza i obavještenja o knjigama iz èisto historijske tematike.15 I pored brojnih prigovora na ureðivaèku politiku, te povremenih odstupanja od ranije postavljenog cilja Behar je u svom nepunom jedanaestogodišnjem izlaženju imao znatnog uspjeha. U mnogome je ostvario ciljeve muslimanskog kulturnog preporoda. Zahvaljujuæi saradnicima lista formirana je moderna muslimanska književnost, ali održana i duhovna veza sa Orijentom.16 Pored književnih djela na stranicama Behara objavljivani su veæi i manji radovi i crtice iz historije, od kojih su
12. M. Rizviæ, Behar, 18 13. isto, 10 14. Behar br. 2, god. I, 15.V 1900. 32/3 15. Behar, br. 2, god. I, 15.V 1900. 32/3; br. 20, god. I, 15.II 1901, 322/3; br. 8, god. II, 15. VIII 1901, 124/5; br. 1, god. V, 1.V 1904. 13; br. 14, god. V, 15.XI 1904. 222; br. 1, god. IX, 15.V 1908. 13/4; isto, 16; br. 7, god. IX, 15. VIII 1908. 116; br. 8, god. IX 1908. 130/1; br. 14, god. IX, 1 XII 1908. 228; br. 1, god. XI, 15.X 1910, 13

109

poneki interesantni i za današnje historièare. Tako su radovi Alije Kadiæa Glavni dogaðaji iz islamske prošlosti,17 Muhameda Seida Serdareviæa Kratka povijest Islama,18 Abdulaha Bušatliæa O Hasanagi Peækom,19 Fehima Spahe Panislamska ideja,20 Mehmeda Spahe Gazi Husrev-beg slika iz bosanske prošlosti,21 Osmana Nurija Hadžiæa (Abdulhak) Saferska naredba22 dr Milana Preloga Slovenci u prošlosti i sadašnjosti23 Josipa Milakoviæa Jedno zaboravljeno pleme, Kašubi,24 Mirze Safveta Istorièar Aali,25 i Rustem-paša Skradinac,26 i drugi interesantni i za današnje povjesnièare da vide kako se o pojedinim liènostima, odlukama i dogaðajima mislilo i pisalo poèetkom XX stoljeæa. Veæina navedenih radova su objavljivani u više nastavaka. U kraæim crticama, èesto redakcijskim, èitaoci Behara su bili u prilici da se u osnovnim crtama upoznaju i sa historijatom pojedinih derviških redova (senusi i rufaije),27 te ponešto saznaju i o izumitelju štamparije Gutembergu28, i jednoj od najpoznatijih antièkih liènosti Aleksandru Makedonskom.29 Uredništvo lista je cijenilo ljude koji su pokazivali dužnu pažnju prema prošlosti. To se vidi i iz obavještenja èitaocima kada je dr. Talozi Zemaljskom muzeju u Sarajevu poklonio 20 pisama (dokumenata) koji datiraju iz XVI, XVII i XVIII stoljeæa.30 U pisanju historijskih radova, crtica, osvrta i prikaza javilo se ukupno jedanaest saradnika. Neki od njih su objavili po jedan do dva rada, a drugi znatno više. Oni su, iako daleko skromnije, slièno kao i književnici poèeli formirati kritièko pisanje prošlosti zasnovano na novom nauènom
16. Mustafa Imamoviæ, Studija o "kulturnom preporodu" kod Muslimana, Gledišta, XII/1971., 11-12, 1463 17. Rad je objavljen u 12 nastavaka sa povremenim prekidima u vremenskom periodu od 15.VI 1901. - 15. III 1902. 18. Rad je objavljen u 26 nastavaka tokom VI i VII godišta u vremenskom periodu od 1.V 1905. - 15. IV 1906. 19. Behar br. 7, god. IV, 1. VIII 1903., 103/4 20. Rad je objavljen u XXI nastavku tokom cijelog VII godišta, sa kraæim prekidima u vremenskom periodu od 1.V 1906. - 15. IV 1907. 21. Rad je objavljen u V nastavaka u VII godištu Behara u vremenskom periodu od 1. IX - 15. XI 1906. 22. Behar br. 1, god. VII, 1. V 1906. 7 - 8 23. Behar br. 3, god. IX, 15. VI 1908. 48 24. Rad je objavljen u dva nastavka u IX godištu lista, br. 10 i 11, 1. X - 15. X 1908.,153 i 174-176 25. Behar br. 1, god. IX, 15.V 1908., 15 26. Behar br. 10, god. IX, 1. X 1908. ,161/2 27. Behar br. 2, god. I, 15. V 1900., 33-35 28. Behar br. 5, god. I, 1.VII 1900., 83 29. Behar br. 18, god. VI, 15. I 1906., 278/9 30. Behar br. 4, god. VII 15. VI 1906., 46

110

poimanju historije. U narednim godinama i decenijama XX stoljeæa meðu saradnicima ovog lista mnogi su objavili brojne studije i radove iz historijske tematike, a neke je prerana smrt sprijeèila u tome. Takoðe su se pojedini saradnici Behara udaljili od pisanja povijesnih radova zbog profesionalnog okretanja prema politici. Gledajuæi u cjelini Behar je dao svoj doprinos ne samo na književnom, nego i na historijskom i kulturnohistorijskom polju. The works of Hamdija Kresevljakovic and ather historians in Behar In addition to the literary works, the Behar journal also published the works with topics from history in its eleven years of publication. These works included the papers by Alija Kadiæ The Main Events from the Islamic past, Muhamed Seid Serdareviæ The Short History of Islam, Abdulah Bušatliæ About Hasanaga Peæki, Fehim Spaho Panislamic Idea, Mehmed Spaho Gazi Husrevbeg-A Picture from the Bosnian Past, Osman Nuri Hadžiæ Safer's order, Milan Prelog The Slovenians in the Past and in the Present Time, Mirza Safvet Historian Anali and Rustem Pasha Skradinac, and many others. The Behar journal had altogether eleven authors who published their works on historical topics. Some of the works published there have continued to be of some interest for the historians as the example how certain event had been looked upon from that particular time. Their contribution to the Behar journal represented the beginning of critical thinking in the writing about the past and based on the new understanding of history. One of the Behar's contributors was the famous historian Hamdija Kreševljakoviæ. He appeared for the first time on the journal's pages but not as a historian but as a collector of popular lyrical songs (15) and one short story. His interest in history and its topics grew in the years and decades to come. He published hundreds of articles and many studies about the history of Bosnia and Herzegovina under the Ottoman rule. Due to his scholarly results and the esteem he had among the scientists, Hamdija Kreševljakoviæ was elected a corresponding member to the Yugoslav Academy of Arts and Sciences /JAZU/ in Zagreb in 1939. This was a great honor because he was the first of Moslem intellectuals ever to be elected into the JAZU.

111

112 .

kasnije nazvano Zemaljska vakufska komisija. i to iz razloga što je nas1. nego su živjeli kao privatnici (posjednici). marta 1883. donosi odluku da u Sarajevu otvori Daru-l-muallimin. Pedeset godina vakufske uprave u Bosni i Hercegovini. imla.Narodna uzdanica. da nadzire njihovu upravu i da izradi nove propise za upravu vakufima. Plan i program Darul-muallimina predviðao je da naukovanje u njemu traje tri godine. a predavaæe se sljedeæi predmeti: nauka o Kur'anu. Vid. a ostalih 147 bili su u drugim službama. godine1 za izobrazbu kandidata za zvanje Šerijatskih sudaca /kadija/. Spomenica Šerijatske sudaèke škole u Sarajevu izdana prilikom pedesetogodišnjice ovoga zavoda (1887.-1937.Mahmud Traljiæ PRVI SVRŠENICI DARU-L-MUALLIMINA SURADNICI BEHARA Nepunih pet godina otkako je Zemaljska vlada Bosne i Hercegovine osnovala Šerijatsku sudaèku školu 1887. Na suglasnost nije trebalo dugo èekati. godinu. jer je Zemaljska vlada pozitivno odgovorila veæ 16. Odluka sa obrazloženjem i molbom za odobrenje upuæena je Zemaljskoj vladi. dok 21 nije uopæe bilo u službi. koje je Zemaljska vakufska komisija poèela otvarati u pojedinim mjestima Bosne i Hercegovine. geometrija i gospodarstvo. zemljopis.). Prednost imaju uèenici Kuršumlije medrese i Hanikaha. . U Daru-l-muallimin æe se moæi upisati uèenici medresa. odnosno 13 sati. Zemaljska vakufska komisija2. Sarajevo. prirodopis. godine je imenovala Privremeno vakufsko povjerenstvo.-1937. jer se smatra da su oni sposobni toliko da mogu nastaviti školovanje u Darul-mualliminu. koji su bili potrebni za novootvorene mektebi-ibtidaijje. u drugu 8 i u treæu 7 uèenika. Zemaljska vlada Bosne i Hercegovine 15. odnosno Zemaljsko vakufsko ravnateljstvo. rikæa. str. Odluka je donesena na sjednici Komisije u mjesecu martu 1891. koji su završili arapsku gramatiku do Izhara i fikh do Multeke. 113 . nauka o odgoju /ahlak/. jer bez toga nema govora o dobroj i uspješnoj nastavi. odnosno Zemaljsko vakufsko ravnateljstvo. 2. tako da u sva tri razreda bude ukupno trideset uèenika. fizika. Šerijatsku sudaèku školu završilo je za njenih pedeset godina postojanja (1887. Predviðeno je takoðer da se u prvu godinu primi 15. godine. neku vrstu uèiteljske škole za izobrazbu muallima. 72-89. Fehim Spaho. Raspored sati je udešen tako da nastava poèinje u 9 sati i traje do 12. Vid. raèun. jer ni jedan zakljuèak nije mogao biti proveden bez suglasnosti Zemaljske vlade. kalendar za 1933. edebijjat. maternji jezik.) 370 apsolvenata od kojih su 223 bili šerijatski suci. sa zadatkom da ustanovi i popiše sve vakufe u Bosni i Hercegovini. maja iste godine s jednom primjedbom: U nastavni plan treba unijeti i predmet metodika. vjeronauka. 1937. povijest. inša.

godine. makar i u manjem broju. Prva školska 1891. Ibid.Narodna uzdanica. Bilo je i originalnih radova.5 Pojava Behara primljena je sa radošæu i ushiæenjem meðu muslimanima Bosne i Hercegovine. Jedan od njih je produžio školovanje u Šerijatskoj sudaèkoj školi. pa æe uèenici moæi pratiti i jednu i drugu nastavu. Postavljeno je i potrebno nastavno i drugo osoblje. U istoj zgradi radila je i novoosnovana Uèiteljska škola sve do 1890. godine. 146. kao što je nabavljen i potreban inventar. Tako je veæ druge školske godine u prvi razred primljeno 34. Edhem Mulabdiæ. ali mu je u meðuvremenu umro muderis. koji su završili Daru-l-muallimin.-92. Naðene su prostorije u ruždijji na Bentbaši. 143. nego je prvotno bilo odreðeno. kraæe prijevode s orijentalnih jezika i dr. kalendar za 1942. Ibid. Interes za Daru-l-muallimin bio je iz godine u godinu veæi. Primljeno je njih 18. gdje su veæ u poèetku pokazali zavidan uspjeh. Od njih 18. Treæe školske godine honorarno su veæ predavali pedagoške predmete profesori Uèiteljske škole u Sarajevu. str. str. naroèito onim školovanim. kada je zatvoren. veæ je šest generacija završilo ovu školu. Njih nije ipak bio mali broj. jula. Kad su prvi upisani uèenici na kraju svoje treæe i ujedno završne godine izašli na ispit. 114 . jer do pokretanja Behara. a treæe 42 uèenika. pa je i broj uèenika u prvi razred priman u veæem broju. str. koji je bio otvoren u Sarajevu godine 1869. Daru-l-muallimin (o pedesetogodišnjici osnivanja). 144-145. Meðutim.3 U drugoj polovini 1891. godine vršene su pripreme za otvaranje škole. mjesto 15. U ovoj prilici spom3. Meðu te su spadali i mualimi.4 Sveèano otvaranje prvog razreda i poèetak nastave obavljeni su 28. dok je normalno nastava trajala od 1. koliko je planom bilo predviðeno. narodnu frazeologiju. 5. drugi je bio došao do idžazeta. i radio do 1878. Uspjeh je iz godine u godinu bio bolji.tava u medresama bila dvokratna: odmah po sabahu i iza ikindije. uspjeh je bio više nego zadovoljavajuæi. odmah po završetku Daru-l-muallimina njih sedam je bilo postavljeno za mualime na mektebi-ibtidaijjama. Neki od njih su odmah u prvoj godini èasopisa poèeli u njemu objavljivati makar i sitnije priloge /narodne umotvorine: pjesme i pripovijetke/. jedan je kasnije položio ispit za vjerouèitelja vjeronauke na srednjim školama. godine./. pa nije okonèao i ovo školovanje. januara 1892. na završni ispit izišlo ih je osam i svi su uspješno položili potrebne ispite. koliko se upisalo u prvi razred. . u zgradi gdje je bio smješten i prvi Daru-l-muallimin. Upisani su i uèenici u prvi razred. godina trajala je do mjeseca jula i bila je kraæa. oktobra do 1. 4. godinu.

Kao posebne knjige Hajroviæ je štampao Male prièe i dosjetke za muslimansku mladež. Sadekai-fitr i bajram.. Sarajevo. godine. istoèna narodna pripovijetka. godine.7 3.5. godine. 7.injemo one svršenike Daru-l-muallimina. Druga posebno štampana knjiga je bila Glavna naèela islama /arebicom/. zbog èega je biran za prvog predsjednika ovog Udruženja.Traljiæ. koji su završili školu do 1900. Služio prvo kao mualim. O kurbanu/ i jednu arapsku narodnu pripovijetku /Darežljivost Džaferi Bermekije/. U rubrici Narodne umotvorine objavio je u V godini 2 i u VI 1 narodnu pripovijetku. a od 1914. 144. Pod naslovom Narodna arapska pripovijetka objavio je u I godini 3.profesora vjeronauke na srednjim školama. God. Hafiz Mehmed Ali Dukatar. 115 .maja 1900.. 1957. u IV 6 i u V 2/.) štampao je Sufaru za prvi razred mektebi-ibtidaijja u Bosni i Hercegovini i èlanak Dvije-tri o sufari. I ovo djelo je doživjelo dva izdanja. Bio prvo mualim. Nametak je suraðivao još u mostarskim listovima Osvit i Zora. Osim Behara Hajroviæ je suraðivao u Tariku i Muallimu te kalendaru Mekteb. Ove pripovijetke imale su i druge podnaslove /arapska narodna pripovijetka.Islamski svijet. 2. 129. tajnik muftijstva u Mostaru. Dukatar. radio je u Sarajevu u Vakufskoj direkciji kao referent za mektebe. igrao je zapaženu ulogu. Bibliografija folklorne graðe u deset godišta Behara s indeksom motiva. str. Prvo izdanje je izašlo 1906. godine. Glasniku Islamske vjerske zajednice.Bilten Instituta za prouèavanje folklora u Sarajevu.. godine. kada je umro. godine. u III 5.6 U prvom godištu Behara objavio je tri originalna èlanka /Nešto o postu.. br. Seid M. U drugoj godini ovog kalendara objavio je èlanak Zašto neka djeca neæe da idu u mekteb. II 1 i u VI 2 pripovijetke. a drugo 1913. Murat Hajroviæ. U rubrici Narodne umotvorine u prvoj godini Behara objavio je u dva broja rad Iz narodne frazeologije. pa u Novom Beharu. istoènjaèka narodna pripovijetka/. /Alija Nametak/. str. Kasnije položio pred komisijom u Ulema-medžlisu u Sarajevu posebni ispit za vjerouèitelja . Dopunska izdanja. U prvoj godini kalendara Mekteb (1906. IV/1935. zatim u kalendaru Mekteb. Od te godine pa do 1918. Hasan Nametak. 1. Umro je u Sarajevu 1935. istoèna pripovijetka. kalendaru Narodna uzdanica i 6. U istom godištu štampao je i èlanak pod naslovom Aforizmi. to jest do pojave prvog broja Behara 1.-1907. Bio mualim do 1910. Merhum hafiz Mehmed Ali-ef. Predavao je pored vjeronauke i arapski jezik na prvoj gimnaziji /ranije velikoj gimnaziji/ u Sarajevu. U Beharu je objavio u rubrici Male prièe i dosjetke dvadeset kraæih prièa /u I godini 7. Prilikom osnivanja Udruženja imama i mualima Bosne i Hercegovine 1910.

Sarajevo. Svoj radni vijek je proveo u svojstvu šerijatskog suca.9 5. /Mahmud Traljiæ/. Narodne pjesme.T. a treæe i èetvrto izdanje samo na bosanskom. u rubrici Narodne umotvorine objavljeno je šest priloga. koje je kod nas duže vrijeme bilo udžbenik. štampana je Mahiniæeva Arapska poèetnica. 9. po Hidžri/ objavio svoj Ilmihal na bosanskom jeziku. koju je završio 1904.M. Od 1914. Neke od tih pjesama su objavljene u IX i X knjizi narodnih pjesama.str. Novi Behar. godine. odnosno priruènik u mektebima. 10. koje imaju podnaslove Arapska narodna pripovijetka i Narodna istoèna pripovijetka.. Mustafa Islamoviæ. godine. Alija Nametak. godine. pod naslovom Pripovijetka-proza dvije pripovijetke. koji ima dva dijela. koje je Nametak zapisao veæinom od svoje majke ustupio je svojevremeno Matici Hrvatskoj u Zagrebu. Muftiæ je suraðivao još u listovima Gajret. str. dok je jednu našu narodnu pripovijetku štampao u III godini lista. svaka posebno. koju je završio 1905. bio tajnik Ulema-medžlisa u Sarajevu. decembra 1957. U Beharu je objavio 12 priloga: U rubrici Male prièe i dosjetke štampane su dvije prièe (u godištu I i VI). Gajret i Narodna uzdanica. Prijevod je doživio više izdanja. Kratko vrijeme radio u šerijatskom sudu u Sarajevu. latinicom i æirilicom. vjeronauèno djelo. Merhum Hasan-ef. Poslije završetka Daru-l-muallimina upisao se u Šerijatsku sudaèku školu. èetiri pod naslovom Narodna pripovijetka /u II godištu. Umro je u Žepèu 15. tri i III godištu jedna/. aprila 1945. 116 . Muallim. što ga izdaje Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti /Zagreb/.-07.Zemzem. dva sa podnaslovom Islamska legenda mitologija /u VI godištu/. godine do 1930. prvi o vjerovanju. 132-133. Po završetku Daru-l-muallimina i on se upisao u Šerijatsku sudaèku školu. Umro je u Sarajevu 29.M.8 4. Biser. a drugi o poslovanju. Preveo je s turskog jezika Tuhfetu-l-ihvan. a onda prešao u Vakufsku 8. te kalendarima Mekteb. U Beharu. Godine 1927.. 132. Nametak.10 6. Alija Nametak. u godinama IV i V objavio u rubrici Narodne umotvorine dvije pripovijetke.. Hazim Muftiæ. Ahmed Mahiniæ. a u II godištu dvije narodne pjesme. U Muslimanskoj biblioteci Muhameda Bekira Kalajdžiæa u Mostaru štampane su dvije knjige Hazima Muftiæa: Stambolski softa i Sadri-Azamova kæi i Pet velikih poklonstava. Ibid. Ibid. str./1325. 35. Prvo i drugo izdanje ima tekst uporedo na turskom i bosanskom jeziku. Obje knjige doživjele su po dva izdanja. što ih je izdala Matica Hrvatska. godine.Zborniku za narodni život i obièaje Južnih Slavena. mart 1973.. arebicom. Mahiniæ je u kalendaru Mekteb za godinu 1906.

Šefkija Karabdiæ. 549-551.. Tako je u toku 1912. Ibid. Sarajevo. U Beharu je objavio èetiri priloga: dvije prièe u rubrici Male prièe i dosjetke /III godište/ i dvije pripovijetke u rubrici Narodne umotvorine /V godište/. ali bez uspjeha. str. 446. Merhum Mustafa-ef. A to je period kad je urednik lista bio Edhem Mulabdiæ. Urednik Behara Edhem Mulabdiæ je pri kraju drugog godišta organizirao anketu meðu èitaocima i suradnicima Behara sa pitanjem: Treba li nam Behar? U odgovoru na ovo pitanje. Fejzulah Hadžibajriæ. Književnoistorijska monografija. a bilo ih je oko trideset. došlo je meðu prisutnim do razilaženja. Behar definitivno prestaje izlaziti. godine. nalazi se i pismo Abdul-fetaha Sadikoviæa. God. To je bio razlog da se list više ne pojavi. jedan izmeðu osam prvih svršenika Daru-l-muallimina. Islamoviæ.14 Interesantno je napomenuti da su svi navedeni suradnici Behara objavili svoje priloge u prvih šest godišta lista. bio je pokrenuo ponovno izdavanje lista. str. objavio je nekoliko prièa u rubrici Male prièe i dosjetke. kao i mnogi drugi. zatim kao tajnik i konaèno kao pomoænik direktora. godine prestao izlaziti. 131.. Gradaècu i Foèi.13 Kao što je poznato. br. Ali kad je na red došao sadržaj lista. godine. kakav bi trebao biti. 12. Umro je u Sarajevu 25. a da kasnije naèin ureðivanja Behara i njegov smjer nisu odobravali. Hamid Šahinoviæ. Behar je polovinom 1910. Kao šerijatski sudac službovao je u Vlasenici. Ali poslije treæeg broja. I on je po završetku Daru-l-muallimina nastavio školovanje u Šerijatskoj sudaèkoj školi. 1971. U Beharu. 14. Dr. 13. advokat i pisac. Bilo je i dalje pokušaja da se list oživi. vatreno se zalaže da Behar nastavi izlaženje u redakciji Edhema Mulabdiæa i sa tematikom kakvu je i do sad imao. po navršetku svoje desete godine izlaženja. godina V. Muhsin Rizviæ.direkciju u svojstvu kanceliste. koju je završio 1905. 9-10. šerijatskog suca u Bihaæu. 11. tajnik Vakufske direkcije u Sarajevu. Umro je u Sarajevu 2. godine.12 U vezi suradnje u Beharu spominjemo još dvojicu svršenika Darul-muallimina iz prve generacije njenih svršenika: Mustajbega Halilbašiæa i Abdul-fetaha Sadikoviæa. 117 . marta 1934. XXXIV/1971. str.aprila 1971. Zakljuèak sastanka je bio jedinstven: Behar treba ponovo izdavati.Glasnik VIS-a. Prnjavoru. godine uprilièen jedan sastanak u cilju nastojanja da se nastavi sa izlaženjem Behara u obliku i sa sadržajem kakav je list imao u prvih šest godina njegova izlaženja.11 7. Na tom sastanku je bio i Mustajbeg Halilbašiæ. Ibid. Behar. Alija Nametak. 127. Jedan od zakljuèaka bi bio da su svi ovi suradnici odobravali dotadašnji naèin ureðivanja lista. I on. str.

The Darul-muallimin graduates were later appointed to work as teachers in mektebi-ibtiadije. Most of them became prominent in collecting and publishing of popular oral forms /songs. The school had three classes. idiomatic expressions/. Some of them continued their education in the Sharia Law School in Sarajevo. Tarik. They were supposed to have already studied certain curricula in Arabic and other related Islamic disciplines.Meðu suradnicima Behara bilo je još svršenika Daru-l-muallimina / npr. established Darul-muallimin in 1891. They also published their original articles in the journal. koji su završili ovu školu do 1900. they also contributed in other Moslem newspapers and journals. Some of them gave their contributions in the first year of the journal's appearance /Hafiz Mehmed Ali Dukatar. godine. In addition to the Behar journal. Mekteb calendar. which had been appointed by the Provincial Government of Bosnia and Herzegovina in 1883 with the task to register all the endowments /vakufs/. Hasan Nametak and others/. Students from madrasahs were admitted into it. short stories. Misbah. 118 . The Darul-muallimin graduates greeted the appearance of the Behar journal in 1900. and others. oni su završili Daru-l-muallimin poslije 1900. The first graduates of Darul-Muallimin contributors to Behar The Provincial Endowment Commission for Bosnian and Herzegovina. This was the school meant to educate candidates for teachers /muallims/ in the newly opened schools /mektebi-ibtiadije/ which the Provincial Endowment Commission had also begun to open in some towns and settlements. Kako je u poèetku reèeno. where they showed a success in their teaching. such as Muallim. Murat Hajroviæ. as well as in translating from the Oriental languages. Muhamed Seid Serdareviæ. to oversee their administration and to propose new set of rules for their governance. Meðutim. godine u kojoj je i Behar poèeo izlaziti. Šemsudin Sarajliæ i dr. referat obuhvata samo one.

Prikazujuæi obilato i razlièite negativnosti i sukobe u prošlim vremenima /borbe za vlast. narodne istorije i poezije. pouku i "poleznu zabavu". 1827. spajajuæi. Popoviæa na drami polarizovao se u dva smera: prema prošlosti i prema savremenosti.etiènost èovekovog življenja. Dok je za prvu. Pored./ imaju za temu kosovsku istoriju i mitologiju. sukobe zbog žena. velièajuæi staru srpsku državu i njene vladare. patriotske inspiracije Sterijine istorijske drame budile su u gledaocima i smisao za poštivanje ljudskih vrlina. S. izdaje. BANA /POSEBNO MEJRIMA I HAJDUCI/ Rad J. spletke oko vladara. ugledao se i na Šekspirovog Magbeta. U sporednijim elementima Sterija se i stvaralaèki odnosi prema preuzetoj graði. sebiènosti i drugih poroka. istièuæi kosovski mit i njegovu moralnu velièinu. Sterija je budio utrnulu nacionalnu svest i u svojim sunarodnicima jaèao veru u bolju buduænost srpskog naroda i obnovljene srpske države upravo u ime te slavne prošlosti. koja je po opštim svojstvima više melodrama nego tragedija. horacijevski.kako ih je nazivao.. kao i prezir prema nosiocima negativnih strasti: zlih intriga. Birao je veoma pogodne motive iz nacionalne istorije za dramsku obradu. odnosno prema tragediji i prema komediji. koristio se graðom iz nacionalne prošlosti. Umeo je da u ljudskom trajanju uoèi ono što vreme ne može da pohaba . one prelomne trenutke kada su padale krune i rušila se carstva. Bilo da je pisao komedije ili tragedije. dakle. Za tragedije ili "žalosna pozorja" . pomalo patetièno reèeno. za Miloša Obiliæa Sterija se prvenstveno nadahnjivao narodnom poezijom i narodnom tradicijom. 1828. POPOVIÆA I M.kada sam autor reèe u predgovoru. Otuda su dramatièni.. on je u osnovi imao na umu "polzu" naroda srpskog. takoreæi gotovi preuzeti iz kosovskih narodnih pesama.. vlastoljublja. a što je takoðe znaèajno. "podražavajuæi gdigdi i slavnom g.. Prve Sterijine drame /Nevinost ili Svetislav i Mileva. kobne zablude i drugo/. koristio graðu iz Rajiæeve Istorije. ponešto menjajuæi i unoseæi neke detalje iz drugih pesama. S. i Miloš Obiliæ.Vaso Milinèeviæ PROSVETITELJSKO-PREPORODNE DRAME J.. Sterija je nastojao da i na taj naèin prosveti i uèi svoje sunarodnike. 119 . Florijanu" . kako je veæ priodavno utvrðeno u istoriji književnosti. Oživljavajuæi u "žalosnim pozorjima" nacionalnu prošlost. pa i dramski elementi bili veæ unapred fiksirani i uoblièeni. naime.

. u Beogradu. S obzirom na tematiku. obraðen edipovski motiv rodoskvrnuæa. Stvaranjem Teatra na Ðumruku 1841. biæe više-manje dominantan u svim literarnim delima u kojima je prikazivana tematika "gde su Turci pomešani".). Naime. Pisac to doduše ne iskazuje direktno. iako su otuda proizašle i neke omaške upravo zbog nedovoljnog poznavanja te sredine. Takav model prikazivanja Turaka. preuzet iz narodne poezije /u kojoj inaèe ima i svetlih izuzetaka objektivnog slikanja/. vezana je za njene posledice. zajednièko je za obe drame da se u njima kao dramski junaci pojavljuju i Turci.. iz jedne njegove replike proizilazi da je upravo muslimanstvo uzrok neprirodnog greha i razlièitog varvarstva koji se sreæu u drami: "Svirepi ljudi i varvarski obièaji. osim one globalne crno-bele karakterizacije. Zanimljivo je da je Sterija od dve verzije narodne pesme iz Vukove zbirke kao osnov za dramu odabrao onu èija se radnja dogaða u muslimanskoj sredini u gradu Janji /u drugoj verziji grad Budim se pominje kao središte dogaðaja prikazanih u pesmi/. po kojoj su Turci svi bez razlike negativno. veæ je to proizilazilo iz dobro odabranog dramskog motiva koji je posebno "vozbuždavao" dušu pišèevih suvremenika. i gdi sveæa hristijanstva ne sija" (podvukao V. veæ preko svoga junaka. Sterija se nakon desetogodišnje pauze ispunjene uspješnim komediografskim radom pono120 . /Radnja Svetislava i Mileve više se posredno dotièe kosovske tragedije. U drami je kao i u pesmi. osim Vuka i njegovog posinka Negode iz Miloša Obiliæa. I likovi su psihološki mahom jednostrano osvetljeni.. posebno prvo: melodramska sentimentalnost. odnosno srpsku sredinu od tako teškog greha kakav je rodoskvrnuæe. M. Èini se da je mladi autor namerno u muslimansku sredinu smestio radnju svoje drame. jer je kneginja Milica morala dati najmlaðu æerku Milevu u Bajazitov harem/. a Srbi opet. uslovljene i nacionalnom pripadnošæu junaka. svi pozitivno i idealizovano prikazani. takoðe je nastala po motivu iz narodne pesme. Pretežno su nedovoljno izdiferencirani. što nikako nije bio izraz njihove umetnièke vrednosti. moralistièko-didaktièki pasaži.Oba ova dela svojevremeno su imala veliki uspeh kod èitalaèke publike i pozorišnih gledalaca. Hteo je da poštedi hrišæansku. Nahoda. I treæa Sterijina drama iz prvog perioda: Nesreæno supružestvo ili Nahod Simeun. napisana 1830. zajednièke su i mnoge slabosti kojima su optereæena ova poèetnièka dela. s tim što su najèešæe poistoveæivani Turci i Muslimani u pojedinim delima sve do našeg vremena. nagla i nedovoljno motivisana rešenja i dr. Inaèe. preko neke vrste danka u krvi Turcima. gdi prosveštenija nema. bez prave životne ubedljivosti i umetnièke punoæe koja bi odgovarala dramskom delu.

Za osnovu drame poslužio mu je motiv poznate balade Predrag i Nenad. To svakako umanjuje umetnièki domet ovoga pozorja. /Prva verzija u rukopisu otkrivena je tek u naše dane/ Koncepcijska nedoslednost u gledanju na hajduke ogleda se i u ovoj preraðenoj verziji. Otuda su s istom objektivnošæu prikazivani dramski likovi bez obzira na nacionalnu i versku pripadnost. Turkinje. veæ i ljudi koji krše ustaljene civilizacijske i društvene norme. Ponešto je dodao. U tom cilju upliæe u dramsku radnju i jednu romantiènu ljubav izmeðu hajduka Obrada i pašine æerke Zelide.vo latio pisanja tragedija. Zato za njega. Štaviše glavna negativna liènost u delu je harambaša Mileta. Obrad gine od Miletine (bra121 . a ne kao osvetnike Turcima i zatoèenike nacionalno-oslobodilaèke borbe. ponešto izmenio da bi ojaèao i opravdao dramski sukob. kako su obièno predstavljani u narodnoj poeziji i tradiciji u epskim krajevima. kao dramski junaci jeste to što je u njima izražena ideja o nacionalnoj i verskoj toleranciji izmeðu hrišæanstva i muslimanstva u ime viših humanistièkih vrednosti. s obzirom da je pisao i o Grcima i njihovoj oslobodilaèkoj borbi. Lahan.... a ona mu uzvraæa ljubav. hajduci nisu bili samo plemeniti vitezovi bez straha i mane. To potvrðuje i èinjenica da postoje dve verzije drame Ajduci. U prvoj verziji pisac je na hajduke gledao više kao na razbojnike i pljaèkaše. Dok je Obrad zaljubljen u Zelidu. Ni ovim obogaæenjem fabule nije mnogo pojaèan dramski sukob. razmetljiv i surov despot. S obzirom da njegove poglede nisu delili onovremeni gledaoci i kritièari /drama je prikazana 1842. a interesovao se i za rumunski jezik i prouèavao njegove veze sa slovenskim jezicima. Ajduci. to je bio razlog da Sterija preradi ovo delo. I ovde se meša i poistoveæuje termin Turèin i Musliman. Èini se da stilska neujednaèenost u delu dolazi usled pišèevog kolebanja oko osnovne koncepcije u prikazivanju hajduka. U tom periodu nastala su njegova najzrelija dela: Smrt Stefana Deèanskog. Vladislav. prikazan kao slavoljubiv. u Beogradu/. Sterija je instinktivno zazirao od narušavanja ustaljenog reda stvari /kako se vidi i u Lahanu/. odnosno Muslimani. jer umesto radnje i akcije koji bi se odvijali na sceni. kadri "stiæi i uteæi i na strašnom mestu postojati". ljude izvan zakona.. harambaša Mileta ne haje za to veæ želi Zelidu za sebe po pravu jaèega. Skender-beg... moralistu i prosvetitelja. u kojima je pored motiva iz srpske istorije obraðivao i one iz bugarske i albanske. Ono po èemu se Ajduci bitno razlikuju od prethodnih drama u kojima su se pojavljivali Turci. Pozorjem u pet dejstvija Ajduci. predstavljajuæi se kao pravi balkanski pisac. Sterija se ponovo vratio narodnoj pesmi kao inspiraciji. junaci mahom o njima prièaju. Kao vaspitanik druge tradicije.

Andrija: Ej. dok æe prema pomalo didaktièkom završetku drame. Da ovakav Sterijin odnos prema pripadnicima drugih naroda i vera nije bio sluèajan potvrðuje i njegova pesma Turci. slepa je od dve godine. Šuma je gusta. Hajduk Vitomir i po cenu sukoba s drugim hajducima zaštiæuje jednog Turèina koji ga u nevolji bratimi: Jedan Turèin beži. za njim trèi Andrija i izdaleka opali na njega. Vitomire! Turèin /pade pred njim/: A man. Vitomir: Pre æu ja poginuti nego on! Andrija: Je l' to lepo? Kome opraštaš? Turèinu! Vitomir: Pa i Turèin je èovek. nemoj mi glavu uzimati! Vitomir: Imaš li staru majku? Turèin: Imam. te ne ubijaš psa! Vitomir /uvati ga za ruku/: Nemoj. moj Vitomire. možeš se sakriti. hajduci zajedno s harambašom poslušati Obradov apel izreèen na samrti. Kao i u nekim drugim delima Sterija nastoji da i u ovome afirmiše osveštane ljudske vrednosti kao što su poštenje. Harambašinoj amoralnosti pisac suprotstavlja razlog hajduka Stanka: "Šta je ajduk bez poštenja. i svojom smræu na odreðen naèin moralno iskupljuje hajduke. Vitomire? Vitomir: Ovo je mojoj majci za zdravlje. I u njoj 122 . ili može biti za dušu. kad se psine ubijaju. objavljena 1855. tako se ne ajdukuje! Zbog svoga postupka Vitomir je bio osuðen na smrt od harambaše. zadata reè. odreæi æe se hajduèije i vratiti se meðu ljude u normalan život. Nisu prihvatili harambašin razlog da "u ajduka nema ni brata ni sestre". junaèe.. vera.tovljeve) ruke . Andrija: Imaš li ti pameti. ima staru majku! Andrija: Zar nas nije rodila mati? /Oæe da se otrgne/. da si mi triput po bogu brat. milosrðe i dr.tek tada su otkrili da su braæa. Andrija /dotrèi i zamane handžarom/: Šta stojiš. kao što svedoèi primer iz šeste pojave drugog èina.. koje su iznad verskih i nacionalnih razlika. no ne pogodi ga. niti ikakvih obzira bilo prema kome. Preko one glavice je selo. /Hoæe da se otme/. ali ga njegovi drugovi ne htedoše ubiti.. Vitomir: Beži onamo! /Pokazuje mu rukom/. obraza i vere?" Poštujuæi zadatu reè i obeæanje Obradu i hajduk Nenad æe spasti Zelidu od harambaše i vratiti je ocu. Andrija: Šta mi je do tvoje majke. Andrija /iza pozorišta/: Drži ga.

peku. Slièan motiv Sterija je obradio i u pesmi Izobraženiku. hvata. On ne vidi nikakve razlike izmeðu Turèina Bajazita i Španca Pizara. nit' odelo razliku deli Zlotvorstvu svakojem srce je izvor i dom. Ne zaboravimo ni to da je Sterija u svojim Rodoljupcima ispoljio izuzetnu kritiènost prema svojim sunarodnicima. s tim što je taj Maðar i jedini lik maðarske narodnosti koji se javlja u Rodoljupcima. iznaæi zemlju." U završnim stihovima Sterija sažima svoje iskustvo preèišæeno i dogaðajima iz 1848/49. pleni imanje. bez obzira na to gde se dešava. možda. Pizaro bolji što je Evropljanin. Tuð im je. Oba po svetu seju jade. kad Turèin srodne ti guli? Isto Granada oku grozno pozorje nosi. gde no izvire porok? Predel i narodi svi gipæu zloèinstvima svud. Da li je. Polemièki istièe da zlodela nisu bila svojstvo samo jedne religije ili pojedinih naroda.. Turaka. Radine Mavre goni. Nit' porod.." Istu misao još æe jednom istaæi i precizirati: "Strah li te. S njim zala kletiæ neæeš otrebiti èkalj.. pesno.. Kad ti za posao kupuješ Crnce Sreæe otvaraš im dver.ovaj humanista strasno osuðuje svako varvarstvo. Nad živim ognjem žive kukavne peèe. II 123 . život huda od mravka huði.. npr. zverma. Jednako seku. pa nastavlja: Spusti strele. veæ su ona podjednako bila prisutna u prošlosti i sadašnjosti u svim sredinama i nije se moralo prikrivati ih: "Turèin što tovari. Srbe. nit' jezik. nit' gaðaj Turèina jedna. Pisac zna i to da "I" varvar blagotom èesto trogava svojom" i buni se protiv toga što "Prosveta vešto ide zlosti ulepšat svoje". otima decu. dok je Bajazit èedo Azije: Kad Turèin roblje prodaje na trgu. Jer kad bi znali umno promatrati drevnost videli bi "Da srpskom krivicom srpska rasu se slava. Španac obilno vraæa. pita Sterija ironièno. Uz èitavu galeriju negativnih likova iz njegove narodnosti. da su strasti ljudske izvor svih zala: Zašto se moriš. bez èuvstva dave i plene. dao je i dva pozitivna: jednog Srbina i jednog Maðara. Pisac osuðuje i uobièajeni manir da se drugi okrivljuju za vlastitu zlu sudbinu i nedaæe koje su ih pratile u prošlosti.. Bezbožnik on je i zver.

delimièno na francuski i nemaèki. kada je kao emisar srpske Vlade putovao u više navrata u Sremske Karlovce kod patrijarha Rajaèiæa i drugih liènosti. u ovom delu složene strukture više dominiraju emocionalni nego društveno-politièki akcenti. poljski. Na svim putovanjima. s tim što on podjednako pripada i hrvatskoj književnosti. Car Lazar.). Ona je imala svoje centre u Istanbulu i Parizu. Ostavio je zanimljivo svedoèanstvo o Njegošu kao liènosti i o njegovim politièkim pogledima u revoluciji. U svom vremenu. Kralj Vukašin.Mejrima. Sa svojih 13 drama i tragedija u stihu. Knez Nikola Zrinski i dr.-1903..) je pisao pesme i drame koje su za predmet obrade imale dogaðaje iz srpske. radu. u Zagreb kod bana Jelaèiæa. u prvoj svojoj drami . Jan Hus. melodrama Mejrima ili Bošnjaci. "pozorišno djelo u pet razdjela". a objavljena 1851. èeški. kao pisac nije se oslobodio klasicistièkoprosvetiteljskih manira i samo povremeno je dosezao do pravog romantièarskog iskaza i to. na Cetinje kod Njegoša. smatrajuæi ga "egzaltiranim Slovenom" i doslednim protivnikom Austrije. paradoksalno. Iako je zakoraèio u dvadeseti vek. u kojoj preovlaðuju melodramski elementi. kako je sam isticao). Tokom pedesetih godina Ban je putovao po politièkom poslu i u Istanbul i u Pariz. kako se vidi iz arhivske graðe. kao i svojim vezama s èlanovima tajnog panslavistièkodemokratskog kluba poljske emigracije. i jedan punkt u Beogradu. s motivom sliènim onome u Romeu i 124 . Napisana 1849.. godine i odjeci drugih društvenih i politièkih pokreta u južnoslovenskim pokrajinama. zahvaljujuæi prvenstveno svom politièkom. Za to bi se moglo reæi da je Mejrima ponajpre tragedija ljubavi.I Matija Ban (1818. hrvatske ili slovenske istorije (Mejrima. u nekim delima ga je plagirao i "popravljao". Posmatran iz današnje perspektive Ban se kao pisac gotovo ni u èemu ne može porediti sa svojim starijim savremenikom Sterijom. Poreðen je èak i sa Šekspirom (što i nije bez osnova. Ban ide u red najplodnijih srpskih dramatièara starije epohe. Mejrima se može okarakterisati kao nacionalno-romantièarska drama sa oslobodilaèkim akcentima. Ipak. Dodajemo da je Ban obavljao posebno važne politièke misije u burnim godinama 1848/49. na njega je budno motrila austrijska tajna policija. Ban je uživao glas znaèajnog dramatièara. meðutim. U njoj se prepoznaju i odjeci revolucionarnih dogaðaja iz 1848. Karakteristièno je za Banovo stvaralaštvo da najtrajnije književne kvalitete poseduje upravo njegov prvi dramski rad. Prevoðen je za života (i jedino tada) na strane jezike: ruski.. Milijenko i Dobrila. Smrt kneza Dobrosava. a ne književnom. što iznosi oko 40 hiljada stihova.

(Živanova zaruènica Ljubica je jedina nevina žrtva u drami koja strada bez ikakve svoje krivice) Najzad. prerušena. Zapravo. Mejrima je dijelom i socijalna drama. To bi bio osnovni siže drame. Pod jednim podnebljem. a potom spasava okrivljenog Živana za Ljubièinu smrt iz oèeve tamnice. Impulsivna Mejrima. ljudi koji iskreno pate i vole. Mejrima se sama otruje i umire u oèevom i Živanovom naruèju. jer on bez verskih i nacionalnih predrasuda slika muslimanske i hrišæanske likove. inaèe prijatelj sa hrišæanskim prvakom Novakom.. da bi predupredili dogaðaje. Nesumnjivo da je to bio jedan od razloga popularnosti ove drame kod suvremenika. da bi na kraju istovremeno dobili jedan epilog. èija je radnja lokalizovana u Visoko i okolinu. Nacionalne. Samosvest bosanskih muslimanskih prvaka iskazana je u drami u više replika. socijalne i liène prilike takve su da do ostvarenja ljubavi i braka nikako ne može doæi. i hrišæanina Živana. vera je stavila nož izmeðu dva srca. smatrajuæi se izdanom u svojoj beskompromisnoj ljubavi. imajuæi na umu one proroèke reèi Starca Foèe Turcima. U koncipiranju njegovog lika èini se da se Ban oslanjao na Višnjiæevu pesmu Poèetak bune na dahije. Živanovim ocem. Meðutim. nastojali su da se raji popuste stege i nameti. ali su spremni i na liènu žrtvu za svoja ljubavna oseæanja. kao i razlièita ogranièenja i predrasude kojima su optereæeni. Takve poglede naroèito je zastupao Ali-paša. politièke. pod istim zvezdama. Ban je dobro uoèio da su bosanski muslimanski feudalci polovinom 19. Možemo reæi da je upravo ta objektivnost izrazita vrlina Banovog dela. veæ žive liènosti. misleæi da je Živan izneverio svoje obeæanje da æe doæi po nju i oteti je sa hajducima iz Osmanovih svatova. Suprotnosti izmeðu centralne osmanske vlasti i domaæih muslimanskih prvaka dolaze do izražaja u više scena i replika pojedinih liènosti. veka oseæali da su u procepu izmeðu centralne turske (osmanske) vlasti i hrišæanske raje koja je poèinjala oslobodilaèke akcije i socijalne bune. Publika je oseæala da likovi u drami nisu samo glasnogovornici i propagatori odreðenih ideja. ne mogavši da se pomiri s tim da Živan pripadne drugoj. Živanovu verenicu Ljubicu.Juliji. koje Ban veoma objektivno slika. Predstavlja objektivno njihove junaèke i etièke osobine. zalažu se za svoj rod i veru. Oseæajuæi te promene neki od prvaka. Mejrimin otac.. Mejrime. U uzroèno-poslediènoj vezi oni se vešto protkivaju. bez one karakteristiène primese crno-belog predstavljanja junaka uslovljenog njihovom nacionalnom pripadnošæu. u njoj se prilièno spretno prepliæu dva toka: ljubavni i socijalno-politièki. ubija. Tako Rustan-beg na savjetovanju kod Ali-paše kaže: 125 . pašine kæerke.

slikama i poreðenjima i u metaforistiènijem.. U slikanju te ustanièke atmosfere nacionalnog pokreta u krajevima pod turskom vlašæu. Naime.. On se neposredno ruga carskim nizamlijama kao junacima i kao fizièki neuglednim pojavama. S ponosom istièe: Careva je. odsjaji uticaja Gorskog vijenca oseæaju se u pojedinim reminiscencijama. Svi pucaju od žestoke želje: Da bi tužnoj olakšali raji. ali i Njegoševim Gorskim vijencem. I Ban je smatrao Srbiju kao buduæi Pijemont osloboðenih i ujedinjenih južnoslovenskih naroda. No od davnih imamo djedova. junaci drame. ovo prvo Banovo dramsko delo bilo je više od ostalih njegovih drama inspirisano narodnom poezijom. Da izjedu sami oni meso. A ostave gole kosti nama. Al' sveca mi i pokusat æe ga. mi djelom. Koj' god doðe. gori od preðašnjeg. Durata. preko njih Ban slavi slobodu nacionalnu. èiji je plan inaèe bio poznat Banu kao aktivnom pristalici i saradniku Garšaninovom. ali i prirodnu (u Milutinovoj pesmi slavi se slobodan život u prirodi). A još više dod'jaše veziri.. Valja istaæi da je Ban ujedno u drami hteo i da se Srbija afirmiše kao ustanièko jezgro južnoslovenskih pokrajina. Zanimljivo je da su njegovi hajduci bliži onima iz narodne pesme nego što su to bili Sterijini. Ban je pojedine misli. Banovi hajduci. èime je inaèe oskudno i ovo Banovo delo. Svi promjene nekakve hoæe.. Prije nego i glasa je bilo Tim osmanskim carima u svijetu. Ban æe prikazati i hajduke. romatiènije su i herojskije prikazani.. Što imamo nije nam on dao. Inaèe. odnosno zgusnutijem i aforistièkijem izražavanju. Slièno je rezonovanje i jednog drugog prvaka. On gospodar imenom. a pogotovo druge njegove drame..Bog ubio travnièkog vezira! On je nama zameo to maslo. u duhu ideja iz Garšaninovog Naèertanija. Veæ nam mnogo ti fermani carski. al' i naša Bosna. stavio u drukèi126 . odnosno izreke iz Gorskog vijenca parafrazirao ili razvio. A onamo sva im briga pusta. Više naša nego i careva.

1852. ne može nièim preokrenuti. najkompleksniji ženski lik u srpskoj romantièarskoj drami. te savetuje Mejrimu da se kao i on pokori sudbini. Pa to troje kad u sukob doðu Jaoh onom koji sukob snosi!. Pisac je nastojao. pokretaè je dramske radnje. Živan se u svakom trenutku patetièno poziva na svoju veru. s èestim preokretima i iznenaðenjima. odnosno njena ljubav. I onda kada je piscu polazilo za rukom da ukreše pravu varnicu. Veber Tkalèeviæ u svojoj kritici o Mejrimi (Neven. 127 . Mejrima. Odlikuje se dinamiènom radnjom. naprotiv. ne uvek najbolje motivisanim. koja se. br. Mejrima je po više osnova zanimljivo dramsko delo. Po Tkalèeviæu.. 42-46) rezonuje o ljubavi i o Banovim junacima navijaèki pristrasno u korist "kršæana". umesto mirenja sa sudbom. ipak Sama ona ne vlada životom. Do nje vlada pravda i poštenje.. odnosno.ju situaciju. Mejrima uopšte odskaèe od ostalih liènosti punijom karakterizacijom i realizmom delanja. možda. smatra. Ona.. Iako je oboma nam gorka: Ljubav srcu jest najdraža. kao prava romantièarska herojina. Živan se nevoljno veæ pomiri s nemilom stvarnošæu. ako ovo delo ubrojimo u romantièarski korpus. rodbinu. do najtežeg zloèina. ali to je posebna tema i ne bismo se više na tome zadržavali. kako se u nekim kritikama. roditelji i slièno: Živan: Istinu ti moram reæi. navodno prikazana kao posebno senzualna muslimanka koja æe radi zadovoljenja svoje èulne strasti.. ali bez dovoljno osnova u tekstu za takvu tvrdnju istièe. zanemariti sva druga etièka oseæanja (navodno æe "žrtvovati i oca. Mejrima je. u dobroj meri je i uspeo u tome. Kod ovog Banovog junaka kao ljubavnika razum i celomudreno rezonovanje neprirodno potiskuju emocije i strast. na to što æe misliti i reæi njegova okolina. Razlika izmeðu Živana i Mejrime nije u tom što je ona. postizao je to više spoljašnjim elementima nego kontrastiranjem unutrašnjih. odnosno psiholoških nužnosti. Tako A. Mejro. upravo hoæe da prkosi i sudbini i nebu.. veru i poštenje"). motivacijom postupka. Uz Jakšiæevu Jelisavetu. da u njen lik utka celokupno ljudsko biæe sa svim njegovim protivreènostima od prave vrline i plemenitosti. U drami je ipak malo mesta uzdignutih na nivo pravog dramatskog usijanja. To se naroèito oèituje u nekim scenama u kojima bi Živan trebalo da dominira (Živan s Mejrimom u njenom vrtu ili s mrtvom Ljubicom na rukama).

preciznije. Slièan je zapravo odnos i izmeðu Mejrime i Živana. za koju æe sve žrtvovati". i kada se ne radi o liènostima razlièite nacionalnosti ili vere kao u Mejrimi. M. a i veæeg dela književne kritike iz ranijih vremena. ta se devojka može zaista samo Dobrilom zvati" .) Ljubav je njezina i osveta naizmjerna". a u Šekspira i kaluðeri ljubavnièe. Zbog toga je ova drama nailazila na otpor kod pozorišne publike. Na slièan naèin Ban je prikazivao Turke i u tragediji Car Lazar. zabacuje ju kad se ne slaže s poštenjem i dobrim glasom. Imam na 128 . ali "ljubav koja nije slijepa. kritièar dopušta da je i krišæaninu Živanu sveta i ljubav. Kostiæa književno-kritièkog žanra. obratno: u njoj ginu nosioci tragiène krivice i odreðene strasti da bi naèelo u ime kojega stradaju postalo još blistavije i uzvišenije. naravno. dakle.. dok je po Tkalèeviæu "kršæaninu vjera najveæa svetinja. Za fenomen prikazivanja Turaka i muslimana u literaturi relevantni su i neki drugi tekstovi L. Kritièar upravo tu navodnu slepoæu vidi kao glavne crte turske æudi (Podvukao V. Dok Živan rezonuje i pametuje onda kada treba srce da zbori. koji se više cijeni nego zlatan pas". Kostiæ je dobro zapazio i to da "u Bana ne ginu samo ljubavnici. Mejrima neæe da pretpostavi bilo koji drugi razlog svojoj strasnoj ljubavi i zato æe dragovoljno poæi u smrt. zapazio i istakao da su Banovi muški ljubavnici smušeni i celomudreni: "U Bana se ljubavnici kaluðere. što se oko nje vrti (. Inaèe. u njega gine i sama ljubav". Nesumnjivo je. a Mejrimin u romantièarskom.. držeæi se više autentiènih istorijskih èinjenica nego narodne poezije i tradicije. Jer Ban je i u drugim delima davao junake sliène Živanu." I dalje: "Takvog šmokljana toliko ljubiti. Doduše.kaže ironièno Kostiæ. odnosno muslimana u srpskoj književnosti. da su Jovan Sterija Popoviæ i Matija Ban u ovim svojim komadima dali nov pravac istorijskim dramama u prikazivanju Turaka. ovde nije reè o razlièitom shvatanju vere i ljubavi kod junaka razlièite vere nego o tome da je Živanov lik koncipiran u klasicistièko-prosvetiteljskom maniru. poredeæi je s Romeom i Julijom. "slepo je i sve. Meðutim. Otuda proistièu glavne razlike meðu njima. U prvoj tragediji je..buduæi da je Mejrimina ljubav "slepa". Poput Živana koncipiran je i Milijenko iz drame Dobrila i Milijenko. Tako je i Laza Kostiæ u polemici s Banom oko ove drame. s obzirom na isti motiv. po ukupnim osobenostima Banova Mejrima je više melodrama nego tragedija. ona je neke vrste istorijska melodrama.). To æe reæi da ne stradaju samo tragièni junaci nego i naèelo za koje se bore (ovde je to ljubav)..

ima lepša. istièe Kostiæ.osvetiti Kosovo. Pesnikova želja treba da je . a hoæe i da Srbin gleda na njega sa neke visine svoga mnogo veæeg junaštva..Lepo. ne samo da nije tako žestoko kao u Zmajeve. poredeæi ga afirmativno s najveæim svetskim pesnicima. Da u Turaka imaju i lepe crte. I u Turèina.umu njegovu èuvenu monografiju o Jovanu Jovanoviæu Zmaju (objavljenu 1902. osvojiti Carigrad i doæi pod Beè. ima lice i nalièje.Ima ih dosta. ugodnija i ružnija strana. inaèe ne bi mogli osnovati veliko carstvo. . suoèavajuæi argumente i kontraargumente izmeðu prièaoca i zamišljenog oponenta sagovornika. O tome ne može biti reèi koja je vera lepša. "sve uz prkos. "Ore drumove". o tome niko ne sumnja.. Zmajeva mrzi Turèina najviše zbog njegove vere. a to se ne može samo kukanjem.). Kostiæ to èini u dijaloškoj formi. da Turèina i prezre i omrzne? On prikazuje Turèina kao nejunaka. opet prema njemu. "nosi zelene dolame". kao i u svakog plemena. Al' ti 129 . nego više iz prkosa. Turci su junaci. a srpskom narodu ne možeš tako lako omrznuti junaka. Analizirajuæi Zmajevu poznu zbirku Snohvatice iz aspekta pesnièkog i jezièkog ukusa i mere. da iznese srpskom narodu. nego gotovo nikakva. koje bi preko sporenja došao do potpunije istine: -"Književni pesnik treba da izvadi iz narodne duše ono što je lepše. nema ni u narodnoj poeziji takve mržnje kakva se sreæe u nekim Zmajevim pesmama: "Zaista je narodna pesma oplakala Kosovo." Nastavljajuæi dalje raspravu o ovom problemu. nego razigravanjem sve žešæe mržnje. koja je inaèe bila doèekana s velikom odbojnošæu od srpske društvene i kulturne javnosti zbog Kostiæevog kritièkog odnosa prema Zmajevom stvaralaštvu. Turska je vera muhamedovska. Kostiæ zamera svom pesnièkom sadrugu što u pesmama ispoljava prekomernu i žestoku mržnju prema Turcima. ali ne iz kakve "naèelne" mržnje. Recimo da je tako. Svakom je svoja najlepša. Pa ipak iz narodnih pesama ne izbija velika mržnja na Turke. Kraljeviæ Marko još je najosorniji na Turke. Iako je Turèin u srpskoj narodnoj svesti poistoveæen sa prakrvnikom koji je razorio srpsku državu na Kosovu. . a ne ono što slabi narodni otpor prema krvniku. da ga nikakav potonji književni pesnik nije lepše ožalio. I ko nije živeo s njima zna ih po èuvenju.A ne spominješ nedostatke u turskom plemenu. . "pije uz ramazan vino". "igra kolom uz kadune". mada je ujedno Kostiæ neke vidove Zmajeva pesništva veoma visoko vrednovao. a naporedo s tim baca drvlje i kamenje na njegovu muhamedovsku veru! Dakle. Pa šta je našao Zmajeva da iznese svojim èitaocima.

da bi ukazao i na drugu vrstu preterivanja u istoj pesmi. uoèene protivreènosti u Zmajevoj poeziji. Ni najveæi prijatelji turski nisu nikad mogli hvaliti turskog jezika. I u taj siromašni. His goal was to incite the dormant national awareness and to strengthen the belief into better and brighter future among his compatriots. s glavom u Jevropi. bezrazložno jezik. nezgrapni. Miloš Obiliæ. to je turski jezik. srpskom. He glorified in them the old Serbian State and its rulers having emphasized the Kosovo Myth and its moral grandeur. preko dijaloga. a voli im.nedostaci. na što dolazi odgovor da ne treba podržavati narodne pesme u toj sluèajnoj. prepunu turskih reèi kojih nema ni u Vukovom reèniku. iznose se i argumenti da i u narodnim pesmama ima dosta turskih reèi. dok je njegov otac Jovan Iliæ poetski afirmisao neke turske i istoènjaèke vrednosti. ružni jezik bez književnosti. istièe Kostiæ. as he called them. kao i svakom arijskom uhu sasvim nemili. Sterija's most famous plays are Nevinost ili Svetislav i Milena //Innocence or Svetislav and Milena/. Uz tako mesto. te mane. a "ni u Sarajevu nije ni jedna poznata". He used the background from the national (ethnic) past for his tragedies or "sad theatrical pieces". Zmajeva se upravo uljubio. Nesreæno supružestvo /Unhappy Marriage/. "zaista ne suštastvenoj osobini"." Slièno Kostiæu. a njegov jezik nema gotovo nikakve književnosti. a zaista nije ni lepa ni udesna. trebalo bi zaista pridenuti zapis: "Ovo je šala! Ali tolika turkolalija ne pik ni u šali. Samo je jedna njihova osobina koja se nametnula srpskom narodu. Sterija appears in his works as a humanist who condemns any barbarism wherever it may take place. Kostiæ se ironièno osvræe i na Zmajevu pesmu Marko i ðenðiviš derviš. U njoj "Marko pogubi nekih sedamdeset po izboru Turaka. To je valjda jedini narod koji je osnovao veliko carstvo pa ga i sad još drži u tri sveta." Varirajuæi i dalje. and Ajduci /Outlaws/. or towards a tragedy and comedy. a Šarac mu dopadne rana". da mrzi Turke. i Vojislav Iliæ je u svojim polemièko-satiriènim pesmama ismejavao i ironizirao primitivnu turkofobiju u poeziji zakasnelih romantièara. nisu nametljive. The Enlightenment and Revival Plays of Jovan Sterija Popoviæ and Matija Ban (Particularly Mejrima and Hajduci) Jovan Sterija Popoviæ polarized his work on drama into two directions: towards the past and towards the contemporary time. He points out that misdeeds are not the feature of one 130 . te tamnije strane.

"a work for theatre subdivided into five parts". The best literary qualities can be found in his melodrama Mejrema or Bošnjaci /Meyrem or The Bosniaks/. Matija Ban (1818-1903) also wrote poems and plays that had for its topics certain events from the Serbian. the motives of which have not always been dealt with in the best way available. It is a nationalist and romantic play with strong accents on the liberation. These two authors criticized heavily the works of Jovan Jovanoviæ Zmaj. with frequent turns and surprises. and the total number of about 40. in the Serbian literature. Its action is dynamic. but he has earned his place equally in the Croatian literature.people or religion only. There is no doubt that both Jovan Sterija Popoviæ and Matija Ban have given a brand new direction to the historical plays having presented the Turks. Croatian or Slovenian history. but they are equally present in the past and current times in all countries. One can find the similar standpoints in the works of Vojislav Iliæ and Laza Kostiæ. or the Moslems for that matter. who also exposed to ridicule the primitive Turkophobia. in this case the Ottoman Turks. 131 . Ban is one of the most prolific Serbian playwrights in the older period.000 verses. With his 13 plays and tragedies.

132 .

kreæu se od prahistorijskih vremena do najnovije historije.1 Današnji historièari znaju prebaciti Æoroviæu da je usljed velikog posla i stalne užurbanosti bio nedovoljno pažljiv i taèan u kritici izvora i èinjenica. dobrim dijelom veæ pripremljenih za štampu i posthumno. profesor univerziteta i akademik.) Vladimir Æoroviæ je bio nenarušive energije. Istorija Srba u tri knjige itd. Pogotovo je morao biti svjestan uloge pera koje je u islamu starije i uglednije od sablje. strasnik u radu. bliže sredini nego kraju svog stvaralaèkog puta. još uvijek se nalazio u punoj životnoj snazi. Prva knjiga. po nekoliko èasova dnevno. na kojima se ogledao. bilo najstarija predanja. To se odnosi i na njegovo nepotpuno viðenje muslimanskog civilizacijskog kruga. iscrpne monografije. Šantiæev naèin. da bi samo to za nekog drugog historièara znaèilo dobar životni bilans. Pisao je stalno. na neki. ipak. 133 . nacionalni revolucionar. Æoroviæ je ostavio u rukopisu toliko spisa. prostrane sintetièke preglede i èlanke namijenjene najširoj publici. sreæom.). 246. urednik èasopisa.. prisutan gotovo u svakom znatnijem znanstvenom i književnom poduhvatu. Broj poslova koje je ovaj historièar obavio. Podruèja ispitivanja. Vrebala je opasnost osakaæene misli. 1976. uznose dostojanstvo pera. Uza sve to. iako ni njeno historijski zadobijeno i potvrðeno mjesto nikako nije za potcjenjivanje. daleko više sklonosti i simpatija pokazivali za pero. od filologije do politièke publicistike. Bilo kur'anski ajeti. gotovo je nesaglediv. godine nesreæno poginuo. a tokom historije islamske civilizacije mnogobrojni su spisatelji pišuæi naporedo o peru i sablji. Samardžiæ R. Beograd. Objavljivao je stare pisce.-1941. Bio je muzejski radnik. i simpatisao. Pisci srpske istorije. Nekad je i previše brzo donosio suverene sudove o još dobro neistraženim mrtvim predjelima ljudskog djelovanja. Kad je 1941. od srednjovjekovne i tradicionalne književnosti do moderne literature.. arhivsku graðu i anonimno književno naslijeðe. veæinom objavljenih (Sveta Gora i Hilandar do šesnaestog veka. usprkos surovoj onovremenoj 1. austrijski sužanj. Pisao je historijske rasprave zasnovane na podrobnoj analizi. koji je.Boris Nileviæ O POGLEDIMA VLADIMIRA ÆOROVIÆA NA KNJIŽEVNO-KULTURNO I UMJETNIÈKO STVARANJE MUSLIMANA U BOSNI I HERCEGOVINI O VLADIMIRU ÆOROVIÆU (1885.

od teške èohe i svile. Turski neuspjesi na raznim stranama tumaèeni su nesposobnošæu i pokvarenošæu stambolskih prvaka. Bosanci su predstavljali potpuni ostatak Srednjeg vijeka. 134 . jedan od najkonzervativnijih elemenata Turskog carstva. po svojim ambicijama. kao ni reformama novog sultana Mahmuta II. Imajuæi dobar dio svog prostora ispunjen ljudima koji su morali da napuštaju Slavoniju. prvim reformatorom. bili su usljed toga ozlovoljeni i uvijek spremni da se bore protiv svega hrišæanskog i tuðinskog. sa debelim zidovima kao kod starih zamkova i sa širokim i visokim ogradama.. Nalazeæi se na krajnjoj zapadnoj granici ove imperije. po svojoj opštoj kulturi. oktobra 1990. Povreðuje ih i to što je u Stambolu davno prošlo vrijeme u kojem su Bosanci vodili glavnu rijeè (znamenito XVI stoljeæe).sabljarskoj atmosferi što ih je okruživala. Dalmaciju i najposlije Srbiju. po svojim nepromijenjenim feudalnim tradicijama. u èemu je bilo dosta feudalnih atavistièkih tradicija srednjeg vijeka. 12. i Bosanci su se opirali tome da ti nesposobni ljudi izdaju obavezne naredbe i za njihovu zemlju. Malo je tradicionalnih kultura u kojima je pisanoj rijeèi i uèenim ljudima narod sve do našeg vremena iskazivao i iskazuje tako iskreno i duboko poštovanje kao u islamskoj.. sve je to kazivalo koliko su oni živjeli u naslijeðu starih shvatanja i kako njih nije nimalo doticao 2. Liku. Tanaskoviæ D. Stoga su od onoga dana.2 O BOSANSKIM MUSLIMANIMA Bosanski Muslimani bili su. zlatom vezena odijela. subota. kiæeno tako da izgleda kao da vrijedi tri careva grada. po Æoroviæevom mišljenju. Na primjer. Bosanci nisu bili zadovoljni ni sultanom Selimom III. Politika. Povrh toga. Beograd. sa oružjem koje je. Oni vjeruju da vide opasnost bolje od Stambola. 27. dobili su u XIX stoljeæu kao neki naèelni i programski oblik. Muslimanske kule i èardaci. Hrvatsku. bosanski Muslimani u stalnoj borbi sa centralnom vladom. Njihova svojevoljnost i teško privikavanje na svaku disciplinu i ulaženje u suru. zaista. bili su van sebe kad su vidjeli carigradske težnje da se popušta hrišæanima. Svojom smetenom politikom Turska je izgubila Srbiju i Grèku. njihova bogata. otkako je pitanje reformi u Turskoj bilo stavljeno na dnevni red. Bogata izdavaèka djelatnost Islamske zajednice Jugoslavije. Pero pre sablje. pa se ne bi smjelo dozvoliti da izgubi i Bosnu. Njihova ponosita æud buni se protiv odredaba o èijoj umjesnosti niko ne pita i njih. U akcijama i životu bosanskih Muslimana bilo je neèeg epskog i dosta viteškog. u velikim borbama navikli su da se sa hrišæanima bore za pobjedu dina i turske stvari. jer su hrišæanima bliži nego prijestonica.

onaj veliki duhovni preobražaj cijelog evropskog društva koji se vršio krajem XVIII i poèetkom XIX stoljeæa. njena opšta kultura. Æoroviæ V.. Èak ni jedan jedini pokret književni ne javlja se u Bosni samostalno. a u narodnoj èitav jedan tip zanimljivih epskih pesama i one slavne i po svojoj lirskoj intenzivnosti jedinstvene sevdalinke sa silinom pravog karasevdaha. ne napuštajuæi maternjeg jezika i veza sa ostalim delovima saplemenika. 457458. kazuje Æoroviæ. koji su u "umetnoj poeziji stvorili nekoliko suvih pouènih pesama. njene veze.. Mržnja na Osmanlije ili na Turkuše. Njeno pismo. Istorija Jugoslavije. Ali ta osobenost dolazi otud. za to se javlja èitav niz bosanskih Muslimana koji pjevaju. 4. "da je tako nazovemo". njeni obrasci. reprint izdanje iz 1925. godine. U svojim umjetnièkim pjesmama oni nemaju dodira sa ostalom našom poezijom toga vremena kao što je imaju u narodnoj poeziji. Beograd 1989.4 II Kod srpsko-pravoslavnog naroda u Bosni i Hercegovini umjetnièke književnosti nije bilo. unosio u svoje tvorevine i elemente nove kulture. osjeæala se meðu bosanskim Muslimanima odavno. sve je to bilo u zavisnosti od susjeda bilo na Istoku bilo na Zapadu. jer èitatelj sve to može provjeriti u ovom djelu). a svoje pjesme bilježe turskom azbukom. 135 . Bosna i Hercegovina. a poslije pokušaja nasilnog uvoðenja reformi pojaèala se u velikoj mjeri. Bosna je živjela svojim životom i htjela je pri tome da ostane. što su Bosna i Hercegovina jedine naše pokrajine. koju je primio". a njihovi obrasci pobožne ilahije i pouène kaside. Svako ko je dolazio da mijenja taj utvrðeni tok historije. na našem jeziku. to su Muslimani. 85 (Kako je veæinu svojih pogleda o muslimanskom civilizacijskom krugu Vladimir Æoroviæ izložio u ovoj knjizi. Æoroviæ V. bilo vlastodržac iz Stambola ili rajetin iz neke oblasti ispod Majevice ili Veleža smatran je kao neprijatelj. ilahija i kasida. Beograd 1989. Veliki broj bosanskih 3. to ne osjeæamo potrebu za daljim stavljanjem napomena. kako su ih u Bosni zvali s osjetnim podsmijehom. èak ni u tom obliku kao kod franjevaca. godine. Njegovi uèitelji su istoènjaèki pjesnici.3 KNJIŽEVNOST U BOSNI I HERCEGOVINI I Književnost u Bosni i Hercegovini nikad nije bila izvan zajednice sa književnošæu Srba i Hrvata. Meðutim. fototipsko izdanje iz 1933. u kojima je ceo muslimanski elemenat naš i gde je on.. Jedina osobenost bosanske književnosti..

Sarajlija. iz prve polovine XVII stoljeæa. gdje je na vezirovu zapovijed udavljen. socijalnih i politièkih klonulosti u svom vremenu iskusili oštricu surove vlasti i ostali u uspomeni naroda kao plebejski tribuni.. Na 3000 raznih orijentalnih rukopisa ima danas u samom Sarajevu. Njegova stvaralaèka snaga vrlo je oskudna. vrlo obrazovan. Treba naroèito istaæi. stih vrlo nesiguran. nego za istoène. preraðuju i dopunjuju. u kojoj ima ovo zanimljivo mesto: I mi smo ga pili. Kad daju pouke one su suve. jedna mati Prvo bi nam valja znati. obraæa se svojim hrišæanskim sunarodnicima ovim svesnim i u ono doba rijetkim rijeèima: Otac jedan. Jer æemo se paski klati? Hasan Kaimija. Meðutim. zbog svog liènog i pjesnièkog stava spram moralnih. a perspektive gotovo detinjaste. arapski i perzijski. Njih èitaju. uèe na pamet. Muhamed Hevaji iz Tuzle.. predstavnici te poezije kod nas nisu "ljudi veæe pesnièke vrednosti. kad daju oduška svom patriotskom oduševljenju (npr. moramo napomenuti da su i neki od alhamijado pisaca. istina ne za srpsku i hrvatsku književnost. a jedan dio je sa uspjehom ušao u tursku književnost. On vidi propadanje i neminovni slom te ogorèeno klièe: Turèin nema amela. radi dobitka Kandije) onda su im usklici primitivni. Meðutim. godine u Travniku. opažanja naivna. pesnièko oseæanje gotovo potpuno nerazvijeno. Ostante se tutuna! Sejid Vehab Ilhamija iz Žepèa bio je buntovan duh protiv nesposobnosti i nesavjesnosti turskih pokrajinskih vlasti." Ono što su te poete kazivale nije uvijek samo od historijskog interesa. ali je dobro znao istoène jezike-turski. suviše neposredne i odveæ uèiteljske. da je u Bosni i Hercegovini kod Muslimana bilo dosta književnog interesa. Safvet-beg Bašagiæ pišuæi 136 . Otud je onda sasvim razumljiv ovaj uticaj Istoka na bosansku muslimansku književnost. I u smradu bili Kao bogomili.Muslimana obrazovao se na Istoku. Ali im je ipak popularnost velika. iz XVII stoljeæa. Krivda pravdu zamela! Svoju veliku iskrenost ovaj poeta je platio glavom 1821. znalac istoènih jezika. ima dve politièko-patriotske pesme i jednu kasidu protiv duvana. narodni tribun. a u prvom redu za tursku književnost. najstariji od svih. ali "loš pesnik. Æoroviæ navodi ovaj primjer.

Kao što su se mnogi ljudi porijeklom iz Bosne vinuli do najviših vojnopolitièkih èasti i položaja. koji su djelovali u istoj zemlji i meðu istim narodom. kao dva tragièna Moriæa. da nisu èitali ni pratili rad svojih hrišæanskih susjeda. studirajuæi i djelujuæi u velikim centrima islamskog svijeta. gdje je oèigledno bilo uzajamnog doticaja izmeðu hrišæana i muslimana. Kad se danas èitaju ili slušaju muslimanske narodne pjesme vidi se jasno da im je "fond èisto naš. sasvim sigurno. svojih elemenata. pogotovo vranjansko-èorbaðžijski svijet Bore Stankoviæa. nije bilo nikakvih tješnjih dodira. to je neobièna 137 . Jedino što kod njih "odmah. da li je pravoslavni svijet uopšte èitao Divkoviæa ili Margitiæa. za katolike je vrlo malo vjerovatno da su èitali srpske pisce. a neki postali i vrhunski mislioci svoga vremena. Èak se ne može utvrditi. apsolutno su samo jedan ogranak naše junaèke južnoslavenske poezije. a da su muslimani u izvesnom pravcu pravili varijacije i unosili jedan deo. III Ipak. Za Muslimane je. Muslimanski elemenat je unošen i iz njihovih religijskih obièaja ili iz njihovih društvenih navika ili prema izvjesnim èiniocima njihove materijalne kulture. tako su se mnogi probili i u onovremenu intelektualnu elitu. u kojima su se slagali novac i bogatstvo i s njima razbluda i neèista krv.o desetinama pisaca iz Bosne i Hercegovine u turskoj književnosti. govori o nekima kao o talentima rjeðe vrste. koji nisu njihove vjere i zakona. Mnogo njegovih lica ušlo je u pesmu i oèuvalo tu o sebi ma po èemu zasluženi glas. Njihove kuæe i njihove duše bile su zatvorene za one. Sva lirika èulnog sevdaha nosi i suviše obeležje sredina. Samo od tog uticaja nisu mimoiðeni ni imuæniji onovremeni Srbi. meðutim. nego je i stvaralo. Izmeðu ovih pisaca. kao Hadži Lojo ili kao toliko popularna Pembe Ajša". Bogato i uvek raspoloženo Sarajevo ne samo da je volelo i negovalo pesmu. Takoðer. upada u oèi. Epske muslimanske pjesme. Vjerski strogo odijeljeni Bosanci su živjeli jedni pored drugih u uzajamnom dodiru samo pri poslu i na ulici. gde strast govori na neobièno reèit naèin i gde je uzdržanost izvesnih naših pesama zamenjena obešæu posloviènih sarajevskih sumbul-udovica i beæara iz Novog Hana. ima jedna vrsta književnosti. U suštini biæe dosta njihovog u onoj èistoj istoènjaèkoj senzualnosti izvesnih bosanskih pesama. lirska i epska. ponekad dosta primetan. na prvi pogled. To je narodna poezija. u klasniènom trohejskom desetercu.

Znameniti hercegovaèki vojvoda Bogdan Zimonjiæ lijepo je i sa uživanjem pjevao uz gusle. Za razliku od hercegovaèkih i crnogorskih gusala sa po jednom strunom. turski èinovnik po Hercegovini i kasnije dugo vremena naèelnik sarajev-ski. Prvi književnik tog pravca bio je Mehmed-beg Kapetanoviæ. Krug junaka muslimanske epske pjesme dosta je velik.dužina pesama . Mandušiæem i Vukom Miæunoviæem. govori se da je uvijek iza veèere tražio od svog pjevaèa po neku junaèku pjesmu. a na drugoj Mustaj-bega Lièkog. mjesto oružja nosi drenovu batinu.sa velikim natrpavanjem detalja i bez ogranièenja na izlaganje jednog dogaðaja ili jedne situacije". s uživanjem opisuju tu hajduèiju na granici. odvodi roblje. Tu je oèita namjera da pjesma bude što punija i slikovitija. koja karakteriše dobar dio naše epske poezije. IV U XIX stoljeæu javljaju se kod bosanskih i hercegovaèkih književnih radnika neposredni uticaji djelovanja Vuka Karadžiæa i njegove škole s jedne. presreæu svatovi. i Ilirskog pokreta s druge strane. èije se ime i junaštvo mnogo spominje u drugoj polovini XV stoljeæa. Najpopularniji je svakako Ðerðelez Alija. koji. vojvoda Mirko Petroviæ. tako i muslimanske. U muslimanskoj epskoj poeziji glavni su junaci. kao stari franaèki junaci. da su držali posebne pjevaèe. osobito Muslimani sa Krajine i iz oblasti gdje su borbe sa ðaurima hrišæanima stalno na dnevnom redu. rado je pjevao o junacima svoga vremena i ostavio je iza sebe èitavu jednu zbirku epskih pjesama narodskog tipa. naravno. nego da i sami postanu predmet njenog opjevavanja. muslimanski pjevaèi Krajine pjevali su svoje epske pjesme uz gusle sa po dvije strune ili èak uz tamburu sa po dvije metalne žice. Smiljaniæa na jednoj strani. Na književnost uputio je Mehmed-bega poznati Vukov sljedbenik Vuk 138 . nesumnjivo iz osjeæanja potrebe ne samo da uživaju u pjesmi. sina Smail-age. Ovaj tip muslimanske epske pjesme naroèito je karakteristièan za Bosansku krajinu. Otac kralja Nikole.dosta èesto sa preko hiljadu stihova . kad se haraju kule. Za Dedagu Èengiæa. Mejdansko doba Jankoviæa. Junaèke pjesme kako hrišæanske. bez obzira na onu smišljenu sažetost. U Karadžiæevim tradicijama poèela je književnost i kod nekih Muslimana. Slièno je stanje i u Hercegovini i Crnoj Gori sa Bajom Pivljaninom. Senjanina Tadije. Za neke begove u Hercegovini i u Bosni zna se. za koga se pretpostavlja da predstavlja smederevskog sandžaka Alibega. Hrnjice i onog klasiènog Budaline Tala. Muslimani. Poznato je da su uz gusle osim pjevaèa od zanata i slijepaca pjevali vrlo èesto i najugledniji junaci i tadašnji aristokratski sloj.

Dalmacije i Vojvodine. Kurt. M. kao na primjer S. koji su poèeli slièan rad.). sa velikom graðom. kad je Kapetanoviæ bio tamo kajmekam (1874. "da se jugoslovenski svijet bar u nekoliko upozna sa istoènom književnosti". a od 1896. koji su stvorili i uèvrstili nove veze i znatno doprinjeli da se proširi dotadašnji vidokrug bosanske književnosti. Ostali Muslimani. Kulinoviæ. V Prava književnost javila se u Bosni i Hercegovini tek koncem XIX stoljeæa. kad su uslovi za rad postali nešto lakši i opšta bezbjednost bolja i kad su se razvile neposredne i vrlo žive stalne veze sa književnim pokretima iz Beograda i Novog Sada s jedne. . Vilin saradnik je i Svetozar Æoroviæ. anegdota i nekoliko popularnijih pjesama. veliku zbirku poslovica. E. Š. Prvi književni list koji se pokrenuo u Bosni sa veæim znaèajem bila je Bosanska Vila u Sarajevu. ali sa malo razumijevanja za poslove ove vrste. objavljeno je Istoèno blago. djelovali i muslimani i franjevci. U njoj razvija svoj talenat Aleksa Šantiæ. Tu je nizao svoje pouène stihove Musliman Omer Humo. koji je do tada jedva postojao. godine. E. koji je bio austrijski konzularni èinovnik u Trebinju u vremenu. 1896. Od 1890. . . Sarajliæ. U njemu su. koja je izlazila gotovo tri decenije: od 1885. Osman Ðikiæ i Avdo Karabegoviæ Hasanbegov. Èini nam se da je Æoroviæ ipak potcijenio Kapetanoviæev skupljaèki posao. da tek izazove širi književni interes u Bosni i Hercegovini. Mehmed-beg je objavio 1887. Austrijska okupacija Bosne i Hercegovine dovela je u ove zemlje velik broj èinovnika iz Hrvatske. a sedamdesetih godina osnovana je mala franjevaèka štamparija. Ona se pojavila kao organ sarajevskog srpskog uèiteljskog zbora. godine javlja se u Mostaru èitav niz novih lica koji 139 . Oko Vile se brzo okupio i èitav krug mladih pisaca iz Bosne i Hercegovine. Slovenije.1876.1900. izbor iz istoènjaèkih spisa. U ovom èasopisu je poèeo da pjeva i ulazi u književnost i Petar Koèiæ. M. radili su taj skupljaèki posao uzgred i u manjoj mjeri nego Mehmed-beg Kapetanoviæ. do 1914. Ugljen. U Mostaru je šezdesetih godina bio pokrenut tursko-srpski list Neretva. Meðutim. Hadžiomerspahiæ i drugi. a Zagreba s druge strane. List je pokrenut oèigledno s namjerom. godine svoje Narodno blago. pored pravoslavnih.Vrèeviæ. Nekoliko godina kasnije. dok katolièki svijet dobi novog maha. Dž. a Jovan Duèiæ saopštava jednu kratku narodnu prièu. Iza Okupacije književni rad kod Muslimana stade za izvjesno vrijeme. prvo pravo književno središte u zemlji nije postalo Sarajevo nego Mostar.

). Najposlije. Behar. ostadoše u krugu svojih sunarodnika i svoje prirodne sredine. sud kasnijih književnih historièara. napustio Mostar i otišao na studije u Ženevu. Kad je. Osmana Ðikiæa. Edhema Mulabdiæa. ni novih problema iz svoje muslimanske književno dotle malo poznato i gotovo nimalo iskorišæavane sredine. Hivzija Bjelevca i još neke. Riza-bega Kapetanoviæa. Skender Kulenoviæ i drugi. da mnogi od njih nisu uneli ni mnogo novih motiva. mada su neki od njih poznavali i naroèito studirali arapsku. èak. Ipak. Od 1900. Bliži dodir sa književnim svijetom materinske rijeèi i vaspitanje u narodnoj školi uèinili su da ovi muslimanski pisci. dvojicu Avda Karabegoviæa. pokazuje ipak drugu sliku ovog muslimanskog književnog stvaralaštva. Avdo Karabegoviæ Hasanbegov ostavlja svoje pjesme u amanet mostarskim prijateljima. Modrièanin. perzijsku i tursku književnost. Meðutim. javila su se u Mostaru dva opoziciona lista: muslimanski Musavat (1906. Kraj XIX i poèetak XX stoljeæa donio je srpskoj i hrvatskoj književnosti èitav jedan niz muslimanskih pisaca iz Bosne i Hercegovine: Safvet-bega Bašagiæa.) i srpski Narod (1907. poslije okonèanja borbe za crkveno-školsku autonomiju. do 1914. koji je štampan 140 .kušaju sreæu u književnosti. sem Stake Skenderove u Sarajevu. za razliku od svojih prethodnika. I Muslimani su imali svoje književne listove. jaèeg književnog talenta nije imao nijedan "od njih i njihov rad ima više književno-historijski nego umjetnièki znaèaj. koji je još 1899. gonjen od vlasti. U samoj Šantiæevoj familiji pored Alekse pjesništvom su se zanimala i njegova dva brata. Zanimljivo je. kada je rad ove grupe u naponu i kad daju djela od nesumnjive vrijednosti. Æoroviæ ih je nabrojao na èetrdeset. Štaviše. a da ni jedan od njih nema nekih jaèih istoènjaèkih uticaja. Na samrti. bile potpuno van tih zanimanja. njihova književna shvatanja i sredstva književnog izraza suviše pokazuju uticaj škole iz koje su izašla". ovom literatnom krugu prilaze i Muslimani i mladi Osman Ðikiæ je meðu njima jedno od najmilijih i najèasnijih imena. poèela borba za èisto politièke i graðanske slobode. Mushina Rizviæa. Osmana Hadžiæa. koje su do tada. Po Æoroviæevom. da su ti književnici bili bez talenta. godine. godine. književni interes javlja se i kod žena. Mak Dizdar. ni novih tipova. Musu Æazima Æatiæa. poèev od prof. sumnjamo da bi se kasnije svakako i pod njihovim uplivom pojavili i Meša Selimoviæ. Interesanto je da je najveæi dio ovih pisaca svoje književne obrasce našao kod srpskih i hrvatskih pisaca XIX stoljeæa. U oba su živo sudjelovali i mostarski književnici osim Jovana Duèiæa. taj mu se niz još i poveæava.

kao pograniène provincije evropskog dijela Turskog carstva. A putu do sebe trebalo je vremena. List je. Poslije Karlovaèkog mira.1699. Na pomolu je provincijalizacija psihe i mentaliteta u posvemašnjem nepovjerenju i oprezu. zapala u tragizam sljedeæih dvjesta godina.karlovaèkog mira (1699. Odlukom Sremsko . po ureðivanju dosta slièan Bosanskoj Vili. postala je još veæa. Porta je u ovim vremenima posebno raèunala na pomoæ muslimanskog stanovništva. Bosna je poèela dobijati onu fizionomiju sa kojom je ušla u novije doba svoje historije. ureðujuæi puteve i podižuæi mnogobrojne tvrðave od granice prema Boki Kotorskoj i Dubrovniku. važnost Bosanskog pašaluka. do 1910.samo latinicom. godine i imao je uz "izvesne panislamske tendencije uglavnom hrvatski karakter. turska uprava mu je posvetila mnogo pažnje. Oživio je i sistem kapetanija duž svih granica ovog ejaleta. služio dosta otvoreno antisrpskoj propagandi i u mnogom je kriv za trovanje uzajamnih odnošaja u zemlji". ovim je Bosna kao granièni dio jednog Carstva u dekadansi. Poðimo od ishoda Beèkog rata (1683. U pitanju je tragizam koji traje dva stoljeæa. kako-tako. Srpski pisci nisu u njemu saraðivali. Èini nam se da je ovdje Æoroviæ trebao dublje sagledati dramu jednog naroda èiji je jedan dio postao dijasporan. Meðutim. .) sjeverne i sjeverozapadne granice Bosanskog ejaleta postale su ujedno i granice Osmanskog carstva prema sve agresivnijim evropskim hrišæanskim rivalskim državama Austriji i Mlecima. To æe ujedno znaèiti i sve jaèe evropsko-hrišæansko i orijentalno-islamsko civilizacijsko zaoštravanje nakon dva stoljeæa prilièno tolerantnog života. Bosanskom pašaluku. Buduæi da je ovaj pašaluk postao bedem . a drugi. Kao zemlja prenaseljena vojskom. naglašenom ksenofobijom i snažnim inatom. Istanbul je namijenio ulogu osmanlijske Sparte na ovim prostorima. kao najisturenijoj provinciji Turskog carstva. Zbog svega toga Bosnu su 141 . jer æe se preko nje braniti oronula anakrono-feudalna Imperija od sve jaèeg nadiranja evropskog kapitalizma.pašaluk prema Austriji i Mletaèkoj republici. a anarhiène privredne i vojno-politièke prilike u Pašaluku optereæene su masovnim dolaskom muslimanskog svijeta iz krajeva koje je Austrija osvojila u ovom ratu. kontemplativnosti i statiènosti. Za Bosnu i Hercegovinu on je znaèio poèetak historijske faze za koju se u njenoj povijesti može kazati da je najkomplikovanija sa stanovišta globalnih meðunarodnih odnosa u èijem se središtu našla i u pogledu unutrašnjih zbivanja. pokušavao sebe naæi u totalno promijenjenim uslovima. izlazio je u Sarajevu od 1900. sve do utvrðenog koridora na rijeci Savi.

istina. Panislamizam i Evropa (prevod s arapskog). niti su uvijek odgovarali kulturnom nivou i potrebama bosanskih Muslimana. jedan još 1912. Malo prije Prvog svjetskog rata pokrenut je u Mostaru panislamski Biser i s njim u vezi Muslimanska biblioteka. Osnovnim 142 . dosta primitivne i loše. Meðutim. književnost. Protiv Behara. ali su štampani arapskim slovima. gdje su djeca pretežno uèila o vjeri. Mulabdiæa. H. Æ. koji je štampan u oba pisma. bez imalo razmišljanja. mali interes Muslimana za knjigu i velike promjene te posljednje ratne godine. nisu dali da se ta namjera provede u djelo. a nastava je trajala po dvije-tri godine. godine. Vrijedi napomenuti kao dosta neobiènu stvar. kad je. Nešto su djela pojedinih domaæih muslimanskih pisaca E. Bjelevca. da su u Sarajevu izlazila dva lista.XVIII stoljeæa. koji su. zemljopis. koje djeca nisu nimalo razumijevala. a glavni je fond èitav niz prijevoda s turskog jezika kao Borba polumjeseca i krsta. H. bili pisani srpskohrvatskim. potpuno u staroj tradiciji XVII . naroèito malo za predmete šireg kulturnog znaèaja: historiju. pored školskog rada i drugim. Uèitelji. i slièno. U njima je prevladavala vjerska nastava. godine raspisalo je uredništvo Bisera poziv i za osnivanje jedne "Matice muslimanske". mektebi. èesto sa mahinalnim uèenjem napamet èitavih arapskih sura iz Kur'ana. bili su bijedno plaæeni i bavili su se. krenuo je Osman Ðikiæ Gajret. Tarik i Mualim. nedovoljno spremni za svoj posao. kojoj bi bila dužnost da. èesto ponižavajuæim poslovima. Æatiæa. izdaje knjige za narod u islamskom duhu. uglavnom." Književni prilozi i u Beharu i u Gajretu nisu bili od veæe vrijednosti. U ovoj biblioteci objavljeno je na 20 raznih knjiga. KULTURNE PRILIKE I Muslimanske škole u Bosni bile su i ostale. Muslimanska žena.zaobišle moderne ideje toga vremena poèev od prosvjeæenog apsolutizma Josipa II pa do novog duha svjetovne kulture koju je nosila Napoleonova Francuska. da mu suzbije "štetni uticaj. Muliæa i drugih. Škole su bile pripravne. M. Da se opet vratimo Æoroviæu. U Gajretu se to naroèito osjetilo nakon smrti Osmana Ðikiæa. po uzoru Matice srpske i hrvatske. list ostao da donosi rðav prijevod Ibzenove Nore i naivne odjeke Nièeova Zaratustre kod sarajevskih književnih poèetaka. U školama je bilo vrlo malo pomoænih sredstava za izvoðenje nastave. U martu 1918.

" Meðu drugim. a preraðen na turski. a potom i potrebni interes sredine za takve stvari. sav se predao svojim vjerskim razmatranjima. On je. Po roditeljima je porijeklom Bosanac.1707. jer je znao priroðenom vještinom 143 . rodom iz sarajevske okoline.). kazuje Bašagiæ.) hvaljeni turski hronièar Peèevi (Ibrahim-paša Alajbegoviæ) koji je napisao historiju Turske od poèetka vladanja Sulejmana Velièanstvenog do kraja Murata IV (1520. Kao jedno od najboljih Prušèakovih djela smatra se spis o turskoj državi. gdje je postao nastavnik i vrlo cijenjen komentator. Na njegova predavanja "jatomice su dolazili" slušatelji i izvan njegove škole. Ne samo da nije bilo nauènih zavoda koji bi pomagali i tražili prouèavanje. godine nedostajali su osnovni uslovi za to. osobito na putovanjima.). napadajuæi derviške opsenare. napisan na arapskom jeziku. djelovala je ponajviše u Stambolu. uèenog bogoslovskog pisca i komentatora. koji su djelovali u zemlji. U medresama uèile su softe (bogoslovi). živio je nešto preko petnaest godina u Carigradu. "Strogi asketa nije trpio svirke ni pjesme bojeæi se da mu ne razdraži živce". II Znanstvenog rada u Bosni bilo je relativno malo. bilo u književnosti bilo u znanosti. da je Turcima dala najboljeg i najvještijeg komentatora i tumaèa perzijskih klasika.). nego nije bilo pravih moguænosti ni za privatni znanstveni rad. Veæina Bosanaca Muslimana. bio živi primjer svojih teorija. a èineæi dobro objema rukama. koji je živio u XVI stoljeæu. koja se istakla svojim talentom. razne istoènjaèke tekstove. ponajviše na turskom jeziku. Noseæi mjesto košulje kostrijet. koje nedovoljno razvijene pokrajinske sredine stvaraju ljudima željnim rada na širim osnovama.-1640. po izrièitoj želji sultana Muhameda III. to je historiografski rad male braæe u XVIII stoljeæu i nastojanje uleme kod Muslimana da tumaèe i prouèavaju. Meðu prvima Muslimani hvale naroèito nekog Sudiju. asketu i junaka. Mostarac Mustafa Ejuboviæ poznat pod imenom Šeh Jujo (1650. u srcu Turskog carstva. "Bosna se može ponositi. a umro je kao èinovnik u Bosni (1650. Muslimani spominju Hasana Kafiju iz Prusca (umro 1616.školama odgovarale su ruždije. Jedini pokušaji. a manji broj ostajao je u zemlji osuðen na sve tegobe. on je. Nedostajala je prije svega potpuna lièna bezbjednost. a u daru-l-mualiminu mualimi (uèitelji). koji su u tom smislu èinjeni. "najpopularniji Bošnjak meðu turskim piscima". u tradiciji levantinskih vjerskih radnika. Sve do austrijske okupacije 1878. Temelji mudrosti o ureðenju svijeta. držeæi postove.

Prvi broj ovog lista izašao je 16. Nakon dvije godine. sa jakim zamahom i plodnom stvaralaèkom energijom. opštu pažnju.). nisu uspjela da svojim radom oèuvaju neki naroèito dostojan pomen. bijaše i kupovina vilajetske štamparije u Sarajevu 1866. na žuækastom papiru u Sarajevu. nalazeæi. po Æoroviæevom mišljenju nema mnogo.djelo osmanlijske komunikacione tehnike. Mostarska kamena æuprija. On je nastavio Isa-begovo podizanje Sarajeva i stvorio ubrzo od njega jedan od najljepših gradova èitave zemlje i cijelog 144 . godine i obratio je na sebe. UMJETNOST U BOSNI I Dolazak Osmanlija u Bosnu i Hercegovinu donio je zemlji nov graðevinski polet. "da vjetar Svemilostivoga dolazi od Hercegovine". Glavna mjesta Bosne i Hercegovine: Sarajevo. podignuta 1566. Mostar. U narodu je ovaj list zbog svoje boje nazvan žutim. pokrenuo je Mehmed Šaæir Kurtæehajiæ. maja 1866. Najvažnija liènost u lokalnoj historiji Sarajeva jeste Gazi Husrevbeg (umro 1541. sasvim prirodno. Uz štampariju pokrenut je i službeni nedeljni list Bosna. To je bio prvi list takve vrste u Bosni i zanimljiv znak nekih novih pokušaja. pouèno-politièki list sa dosta zanimljivim sadržajem. prve u èitavoj Bosni i Hercegovini poslije starih srpskih kaluðerskih štamparija u Goraždu i Mileševu iz prve polovine XVI stoljeæa. Meðu ostalim stvarima. autor jedne hronièarske historije Bosne od dolaska Turaka. U XIX stoljeæu od "izvesne je važnosti" Sarajlija Salih Muvekit. sa arapskim i æirilskim slovima.i govornièkim darom razložiti najteža temata". Kraj svog života Mustafa je proveo kao mostarski muftija. na turskom i srpskom. Banja Luka. Turska XV i XVI stoljeæa je bila država u naponu svoje snage. godine. III Vezirstvo Topal Osman-paše donijelo je Bosni osjetan napredak. jeste malo remek. Tako je od interesa i znameniti most preko Drine u Višegradu. koje je pokrenuo. Rekli bismo da je ova misao i Hercegovca Æoroviæa do smrti držala. sa jednim jedinim smjelim i visokim lukom iznad Neretve. koji je dao podiæi Mehmed-paša Sokoloviæ 1571. 1868. Osmanlije podižu iz malih ili davno zapuštenih sredina èitave nove i jake gradove. kojih. Druga lica. godine. Cvjetnik. godine. na neki svoj naèin. Travnik u najboljem svom djelu njihova su tvorevina.

Prouèavanje arhitekture muslimanskih kuæa po varošima i èardaka po selima nije. struèno utvrðivano kako treba. na žalost. na oèitu štetu znanosti. èitava Bosna i Hercegovina pune su dosta lijepo izraðenih èesama. puno namještenih æoškova i izboèina. karakteristièni tip visokog šimlom pokrivenog krova s polja. U njoj se pribira sumnja. tog graðevinskog poleta pomalo nestaje. Ona postaje utoèište potisnutih. vrlo trezvena. kada Osmanska carevina poèinje da opada. igde. Otud svuda bašæe sa mnogo zelenila. od XVI stoljeæa. Šta li bi tek danas kazao? Dobar dio tipa bosanske begovske kuæe je orijentalnog porijekla. koje je popalio u svom pustošenju Sarajeva princ Eugen Savojski. nego u njima oèevidno propadaju i stari. bademi). Bosna je èesto napadana i kao sve ugrožene pograniène oblasti. on veæ nosi obilježje dekadencije. Ne samo da kasnija stoljeæa ne stvaraju ni jedan novi grad. a stvorena djela sve trošnija. podizali sebi za dušu. ukoliko nije jedan veliki logor. Osobito to važi za muslimansku ženu koja nije uèestvovala u javnom životu. na primjer. koje su pobožni Muslimani. Postoji èak tvrdnja kod Muslimana. a mnogo drveta èesto vrlo vještog drvoreza po tavanicama. Ponegdje su kuæe nad samom vodom ili bar sa malim vodenim kanalima kroz avliju. Velike zamisli su sve rjeðe. daju tim begovskim kuæama nešto osobeno i otmjeno i lijepo u isto vrijeme. nosi u svom djelanju osobine privremenosti i nesigurnosti. Stoga su i željeli da kuæu naprave što prijatnijom. ozlojeðenost i uzajamno nepovjerenje. Ukoliko ga i ima. musandarama unutra. Te graðevine pomalo ali "osetno išèezavaju i kroz koju godinu nove studije doæi æe možda prekasno i na nedovoljan materijal". najljepšu sve do danas u cijeloj Bosni i Hercegovini. cvijeæa i naroèito njegovanog drveæa (sevlije. veli Æoroviæ. Musliman je volio kuæu. Husrev-beg je dao sazidati onu impozantnu Begovu džamiju. da su ostale nepopravljene i mnoge od džamija. haremluci sa gustim mušebcima. Kasnije. Podizanjem mnogih graðevina digao je Husrev-beg Sarajevo mimo sva druga mjesta svog upravnog podruèja i obezbijedio mu glavno mjesto za èitav niz stoljeæa.zapadnog dijela Osmanskog carstva. 145 . Pored toga. sa naroèitim razumijevanjem za potrebe svojih zemljaka. Karakteristièno je. Bosna nije više polazna taèka za dalja osvajanja. Zraène divanhane sa mnogo svjetlosti i prozora. Što se više išlo novijem vremenu prilike su po Tursku postajale sve nepovoljnije i otud je onda potpuno razumljivo što je umjetnièki interes bivao iz dana u dan sve slabiji. da je podizanje èesama veæa zadužbina od podizanja samih bogomolja.

decembra 1522. to je èinjenica da su ti glumci imali kao pravu svoju dužnost da služe za uveseljavanje svojih gospodara. from the medieval and traditional to the most modern literatures. Poslije pada moæne bosanske vlastele. Zanimljivo je da je Republika tom prilikom odluèila. Jedino što se može s prilièno sigurnosti reæi. Ali-beg. He published old authors. da predstavljaèima pokloni 300 aspri. he was University professor and academi146 . šaljuæi svoje glumce u Dubrovnik. gdje su sve nalazili uzore. Meðutim. He worked in museums. postojala je umjetnost pojedinih vještaka i njihovih manjih ili veæih grupa. danas nam nije ništa bliže poznato. On the Views of Vladimir Æoroviæ about the Literary and Cultural and Artistic Work by the Moslems in Bosnia and Herzegovina Vladimir Æoroviæ (1885-1941) had an enormous amount of energy. Na žalost. do pada Bosne pod Osmanlije. large synthetic reviews and articles intended for the wide general public. u èemu se sastojao cio njihov rad. He was a passionate person in his work. šta su predstavljali ti glumci. Dana 12. ko je saèinjavao njihovu publiku i kakav je ukus bio u ove. koje im je preporuèio susjedni hercegovaèki sandžakbeg.II Æoroviæ je dotakao i pozorišni život osmansko-turske Bosne. Da je meðu tim glumcima bilo i naših ljudi jasno pokazuju njihova imena. he served his sentence in the Austro-Hungarian prisons. from philology to the political journalism. Pavloviæa zemlji gospodar. pozorišne umjetnosti nije bilo ni u daleko razvijenijim kulturnim sredinama nego što je Bosna. he was a nationalist revolutionary. godine rješavalo se u Dubrovniku da se daruje Turèin Zembaša i njegovi drugovi. He wrote historical disputes based on the laborious analysis. gdje uskoro postaje jedno od najpogrdnijih zanimanja. rich and detailed monographs." Od XVI stoljeæa javljaju se i turski glumci sa svojim Karaðozom. U Srednjem vijeku. U XV stoljeæu. glumaèki zanat osjetno propada i sve više dolazi u redove Cigana. The number of activities that this historian has undertaken cannot even be listed. neka nam ste veseli. naroèito poslije XVI stoljeæa. ali da ne izvode svojih igara. His areas of academic and scholarly research varied from the prehistoric times to the most recent history. piše:"Oto poslah moje glumce Radoja Vukosaliæa z družbom na vaše svetce. archival records and anonymous literary heritage. ako nije bilo prave pozorišne umjetnosti.

They attribute it to his large amount of work and constant haste. Despite the cruel atmosphere of sword prevailing they used to live in. these writers showed more sympathies and inclination to the pen than to the sword. This can also refer to his incomplete view of the Moslem civilization circle. Nevertheless. he showed some sympathies towards it. and was present in almost any scientific or literary undertaking of considerable proportions. although the role of the sword should not be underestimated once it had gained and confirmed its importance in history. Either the Qur'anic verses /ayets/or the oldest traditions had given the dignity of pen the highest place. His thought was in danger of becoming crippled. in the manner of Aleksa Šantiæ. Current historians can criticize Æoroviæ that he had not always been careful and correct enough in his criticism of sources and facts. many writers have written simultaneously about the pen and the sword. Sometimes he reached sovereign conclusions about dead areas of human activities that have not been thoroughly or sufficiently examined. In the course of the Islamic civilization. 147 .cian. the editor of journals. There are not so many traditional cultures where people have paid such a sincere and deep respect to the written word and the learned people as it had happened in the Islamic culture. which is considered to be older and more prominent than a sword. He must have been aware of the role of pen in Islam.

148 .

Zagreb 1975. èesto su lokalno vezane.. 131-132).). str. znaèajnog književno-preporodnog èasopisa Muslimana u Bosni i Hercegovini s poèetka XX vijeka. posebno Behara. definisanje koje je uvijek u zavisnosti od konkretnih historijskih i kulturnih sredina. uspostaviti red i harmoniju. ali te funkcije same nisu dovoljne za definisanje usmenih predanja. Ona odgovaraju stanovitim èovjekovim psihièkim funkcijama. Rasvijetljeni su odreðeni aspekti tog kulturnog procesa. knjiške.Vlajko Palavestra USMENA PREDANJA O ŠEHITIMA I NJIHOVIM GROBOVIMA Na našem skupu je veæ bilo. ali folklorizirane usmenim prenošenjem. Ovaj referat posveæujem usmenim narodnim predanjima. fabulat). zadržaæu se za trenutak na definiciji vjerskih predanja: "To su prièanja nastala prema apokrifima ili srednjovjekovnim svetaèkim hagiografijama. riješiti nadnaravnim putem životne nesklade i nepravde. dakle. kao jednog od prvih muslimanskih kulturnih èasopisa. ali je njihov unutrašnji iskaz razlièit od predaje. Prema Propovoj podjeli. uz pomoæ svojih fantastiènih iluzija (. Poput mitoloških predanja sadrže i legende element èudesnoga. èetiri glavne vrste su: etiološka. historijska. vezanim uz crkve i svetišta. na žalost. Boškoviæ-Stulli. Osnovna inspiracija predanja je ljudsko susretanje sa izvanrednim i neobiènim. donijeti skrušeno smirenje. memorat. mitološka ili demonološka predanja. dok se vjerovanje u istinitost i saznajni karakter predanja. u njihovu se istinitost vjeruje.. kao kriterij za njihovo definisanje. te legende ili vjerska predanja. Usmena predanja se mogu razdvajati po tematskim. Njihove nadnaravne pojave nisu magijski-straviène. u toku vremena može mijenjati. Usmena predanja su svojevrsna hibridna forma s umjetnièkim i životnim funkcijama i javljaju se u tri osnovna naèina iskazivanja (kratko saopštenje. Usmena književnost kao umjetnost rijeèi. a nadam se da æe još biti govora o dobu preporoda u bosansko-muslimanskoj književnosti i kulturi. Posmatrana sa književno-teorijskog stanovišta usmena predanja o šehitima149 . nego naprotiv vjerovanjem u Božja i svetaèka èuda nastoje. Stil im je drukèiji od stila predanja" (M. gotovo ne nalazimo na objavljenim stranicama Behara. uloga i znaèaj tadašnjih èasopisa i listova. èiji se doprinos u predstavljanju muslimanskog usmenog stvaralaštva u Bosni i Hercegovini ne može zaobiæi. koja. one ne izazivaju jezu i ne unose disharmoniju u život. funkcionalnim i drugim mjerilima. Kako su predmet ovog referata vjerska predanja o šehitima. po porijeklu.

U popisu su spomenuti Kizil Veli-Dede.Bejtiæ. Bejtiæa i drugih do danas. èiji je grob na Obhoði takoðe mjesto hodoèašæa Sarajlija. Traljiæa. Mujezinoviæ. U popisu se doduše ne navodi motiv kefaloforije. Ova usmena predanja su redovno ukrašena natprirodnim motivom o kefaloforiji. kao i "glasoviti Mustafa-aga Èorbadžija. gospodaru svjetova. Èajkanoviæa i M. (M. njihove nadnaravne moæi ili èuda. i 1928. Tu pretpostavku potvrðuju zapisi i zabilješke te objavljena folklorna graða od kraja XIX vijeka. I. bosanskohercegovaèki sakupljaèi su postepeno bogatili fond graðe o usmenim predanjima u Bosni i Hercegovini i svojim 150 . nauènici. POF XXXI/1981. Poznato je da su ova predanja uobièajena i vrlo rasprostranjena u Turskoj i na Bliskom istoku. uèitelji.).4. Sarajevo. Kreševljakoviæa (Sarajevo 1927.) do S. Islamska epigrafija III. M. a nose meðunarodnu oznaku F 511. pokopan kraj Musale. studenti. stilski uglavnom nerazvijene i šture informacije. osvajanja Bosne 1463. Godina 1125 (1713)". U Bosni i Hercegovini gotovo da nema starijeg muslimanskog groblja za koje usmeno predanje ne tvrdi da su tu. str. ovo je turbe poèivalište muèenika (šehid). Neka se za njega zauzme Božiji vjerovjesnik (Muhammed). R. Sejfudin-ef. 1982.1951. èija je funkcija da saopštavaju sadržaje iz religijskih uvjerenja naroda. str. M. 42-43) Islamska religijska vjerovanja u evlije. Kadiæa i A. 1927. Varatanoviæa. kao i u šehite-kefalofore u bosanskohercegovaèkom muslimanskom stvaralaštvu registrovana su i oko 1832. Dobrotvor ovog djela je plemeniti kapetan Kozarca Mehmed-beg. junaèki se neko vrijeme borio i sa odsjeèenom glavom došao na ovo mjesto. Prema objavljenoj graði i meðunarodnom indeksu motiva. tzv.0. godine u popisu sarajevskih evlija i njihovih grobova kao kultnih mjesta (A. koji je "pao kao šehit u službi carskog pješaka. novinari i drugi: od Fejze Èavkiæa (Banja Luka 1903. šehit iz doba Fetha".). inaèe veoma èest..šehiti koji su izginuli u vrijeme Fetha. Hadžijahiæa. ðaci. pored ostalih.kefaloforima su kratke. Bože. "Man carries his head under his arm". što nikako ne mora znaèiti da Sarajlijama i anonimnom sastavljaèu popisa ovaj motiv nije bio poznat. B. Kemure (Sarajevo. a grob mu je mjesto hodoèašæa".). Filipoviæa (Beograd. 111-121). Allah ga je uèinio znakom svoje moæi. poznata su u Irskoj i Italiji. kada se u sakupljanje i objavljivanje usmenih predanja ukljuèuju obrazovani pojedinci. Neka je svaka hvala Allahu. godine. H. sahranjeni i turski ratnici . Da je u muslimanskoj usmenoj tradiciji Bosne i Hercegovine motiv odavno bio poznat svjedoèi jedinstven kronogram u turbetu na groblju u Kozarcu iz XVIII vijeka: "Bože. keramete. 1908. primi od nas ovo dobro djelo u ime svih muèenika (šehida) i našeg vjerovjesnika Muhammeda.

muèenika (Ursus i Viktor. Susreæemo ga u starijim životopisima svetitelja .sakupljanjem i istraživanjem stvarali osnovu za savremena zakljuèivanja.kefaloroforima i evlijama. 5159). braæa šehiti sa Šehitluka u Banjoj Luci i mnogi drugi. npr. nakon èega je svetac-muèenik uzeo glavu u obje ruke i praæen anðelima odnio je na brdo. anonimni su i nepoznati pojedinci.. U usmenoj muslimanskoj tradici poznate su dakle i registrovane dvije književne kategorije. u Bosni i Hercegovini su poznate i poetske forme istog i sliènog sadržaja: "Obeležavanje šehita kao muèenika koji naknadno dobija oprost od Boga javlja se u nekoliko izrazito uspelih balada". ratnicima . šehit kefalofor iz istoène Bosne. Pored poznatih usmenih predanja o šehitima. banjaluèka balada o potopnici Bisernazi. Sv. str. S druge strane. a na što su skrenuli pažnju H. Putevi 6. takoðe odsjeèena glava. Muslimanska historijsko-religijska predanja o bogougodnicima i muèenicima . Regula i Regulus Elifius iz Tula. Maglajliæ (Prilozi prouèavanju usmene književnosti na stranicama èasopisa Novi behar. 196) i M. legendarni Krk bin Kul-aga. prozna i poetska. brojne lokalne sredine. sve do groblja u kome je sahranjen.. Dujmu) kaže da je on nakon pogubljenja nosio svoju odsjeèenu glavu preko rijeke. kako tradicija kaže. u osnovi istog sižejnog tipa u kojima se govori na jednoj strani o šehitima. takvi su nekolicina sarajevskih šehita i evlija. stolaèka balada o Mehmed-agi Šehiæu.kefaloforima. osobito onih što su. po legendi koja je zabilježena u njegovu životopisu. Banja Luka 1989. Gemulus iz Gana i drugi). Veæina gazija i šehita. kao žrtve ljubomore i spletke (npr. a na drugoj (poetskoj) o muèenicima koji su život izgubili nevini. Karakteristièan motiv nošenja vlastite odsjeèene glave poznat je ranokršæanskoj tradiciji zapadne Evrope. str. pamte imena svojih evlija. trojica braæe šehita iz okoline Vranduka. balada o vješanju hodže Kusture i o pogibiji Hifzi-bega -umišiæa). Takvi su. Krnjeviæ (Usmene balade. šehita i gazija za koje se ponekad mogu naæi potvrde u historijskoj graði. Elisiju je. te stavio na kamen koji se istog èasa pretvorio u sarkofag u kome poèiva sveèevo mrtvo tijelo. koje su primili Božjom voljom ili nekom drugom natprirodnom mistiènom silom. osobito varoške. sahranjeni po starim muslimanskim seoskim grobljima. 151 . Kršæanska legenda o svetom Domniusu (splitskom sv. Sv. šejh Jujo (Mustafa Ejuboviæ) iz Mostara i brojni drugi pravednici koje spominje muslimanska religijska tradicija u Bosni i Hercegovini. variraju u rasponu od prièanja o stvarnim historijskim liènostima do predanja o anonimnim pojedincima sa natprirodnim osobinama. Justinijan je svoju odsjeèenu glavu nosio do morske obale i dalje preko mora sve do luke.

u èemu je znaèajnu ulogu nesumnjivo odigrala islamska ulema po novoosnovanim varošima. Gunter. u kojoj su roðene dvije velike svjetske religije.: Psychologie der Legende. u širenju islama. Sv. u okolini Bara. kršæanstvo i islam. Na crnogorskom podruèju. kakva su prièanja o šehitima kefaloforima i njihovim grobovima u Bosni i Hercegovini. koje su u doba bosanske samostalnosti u narod mogli unositi franjevaèki misionari i drugi propovjednici te s druge strane. pogotovo o onima koja su vjerskog karaktera. èasopis Behar propustio priliku da nas prije devedeset godina. godine. 1949. u nekom naselju glavu odsijekli razbojnici (Vandali) i on je glavu nosio u rukama stotinu koraka daleko. je prema legendi je stajao bez glave još èitav sat. Placidus iz Disentisa je nosio svoju glavu do manastira u marami koju je isprosio od neke pralje. Sa žaljenjem moram konstatovati da je i pored svoje nesumnjivo znaèajne uloge u književno-kulturnom preporodu Muslimana Bosne i Hercegovine. Bez opsežnih i detaljnih istraživanja teško je zakljuèiti odakle se mogu širiti motiv o muèenicima koji u ruci nose svoje odsjeèene glave do mjesta vjeènog poèivališta. Sarajevo. Podruèje koje se za sada može naslutiti je oblast drevnog Bliskog istoka. pri èemu se ne smije iskljuèiti moguæi uticaj ranijih kršæanskih vjerskih kazivanja. Freiburg. Postojanje motiva o kefaloforiji u muslimanskim vjerskim predanjima Bosne i Hercegovine može se objasniti dvojako: masovnim prihvatanjem islama od strane kršæanskih starosjedilaca. palim za vjeru i svoja vjerska ubjeðenja. a zatim je u pratnji anðela odnio svoju glavu do mjesta na kome je pokopan. godine. ostaje zamagljeno u tami vremena.. poznata je Krajivskom. nakon propasti Bosne 1463. sv. H. njihove tekije i zavije po gradovima i selima Bosne i Hercegovine (upor.koja od tada nosi njegovo ime. koji je takoðe nosio svoju odsjeèenu glavu. ali se veæ sada može pretpostaviti da su religijska prièanja o muèenicima. nadbiskup Ruana Leo. Da li su neki stariji religijski slojevi odigrali ulogu u njegovom nastanku. 152 . (upor. 1986. kao da je živ. Dž. a posebno brojni derviši. itd. njegove kulture i tumaèenju njegove suštine. 122123). nastala iz zajednièkog ljudskog sna o Božijoj pravdi za sve nedužne žrtve i pravednike. str. te vojnici i trgovci.). Hilarianus je oprao svoju odsjeèenu glavu u izvoru koji je provrio na mjestu njegova smaknuæa. sv. Æehajiæ: Derviški redovi u jugoslovenskim zemljama. koga su kod Bajona posijekli Mauri 900. Heleriusu su na ostrvu Jersey. obogati višeznaènim sadržajima brojnih usmenih predanja.

but their internal expression differs from the tradition. It appears in three basic manners of narration (a short summary. to enrich us ninety years ago with the multiple meaning articles about numerous oral traditions. In Bosnia and Herzegovina one can hardly find an older Moslem cemetery without the oral tradition attached to it that claimed that in that place. he has fought bravely for a while and he has come with his head cut off to this place".The Oral Tradition about Shahids and their Graves Behar. mythological. The religious traditions are tales that have been made after apocrypha. particularly those of religious character. and we are going to speak about them in this paper. and legends or religious traditions. Therefore. They were connected to churches and the places of worship. the Ottoman Turkish warriors had been buried. but they assumed certain folklore features in the process of oral transmission from one generation to another. or medieval biographies of saints (hagiographies). We give as an illustration here a chronogram from a tombstone (tourbet) from the cemetery at Kozarac from 18th century: "Dear Lord. There are four fundamental types of tradition: etiological. May Allah make him the sign of its power.) Numerous local communities remember the names of their "good men" (evliyas). This does not mean that has no been such tales in the traditions of other people. An oral tradition is a peculiar hybrid form with artistic and living functions.. The basic inspiration of tradition can be seen in a human meeting with extraordinary and unusual. They are often bound to local situations. as a criterion for their determination. a memort and a fabulat). unfortunately. They contain the elements of miraculous. can be changed in the course of time. in addition to the others. this is the cemetery where the martyrs found their final rest. historical. their origin came from books. One can find some confirmations about them in the historical 153 . cephalophori and their tombs in Bosnia and Herzegovina. such as the stories of shahids. whereas the belief in truthfulness and the cognitive character of tradition. fallen warriors for the faith (shahids) and the brave ones (gaziyas). People tend to believe in their truth.. as well as the other journals from the revival period failed. They were the shahids who lost their lives in the time of Sultan Mehmed el-Fatih (the Conqueror) during his conquest of Bosnia in 1463.

154 .sources.

1 Tada epski život biješe još jedinstven sa realnim. Takvu simbiozu možemo pratiti kroz proces nastajanja i trajanja prvih zbirki. Usmenom poetskom nužnošæu. nacionalno-otrežnjavalaèku i prosvjetiteljsku zadaæu i snagu. ova je pjesma. naroèito od 17. ili posebno sa muslimanskom epskom pjesmom. Migracija stanovništva povezana je sa migracijom epskih motiva i trajanjem epske pjesme. U jednom od zadnjih veæih egzodusa u postaneksionom austrougarskom periodu. opširnije vidi u: Matija Murko. i vrijeme. i sandžaèkog prostora dospjela do Istanbula i Izmira. nošena kao blago duhovnog biæa. preko bh. knj. od kojih je meðu najstarijim zbi-rka Erlangenskog rukopisa.. na kojoj je zasnovano njeno nastajanje i oblikovanje. iz krajiškog. Epskom pjesmom duhovno je oblikovana èitateljska publika na maternjem jeziku. epska pjesma prelazi i spaja prostore.-1912. putovanja u godinama 1930. epska pjesma prolazi kroz prostor širi od našeg. Komentirane epske migracije svojstvene su i muslimanskim epskim pje-smama objavljenim u èasopisu Behar. One su imale snažnu ideju. Neodoljivom snagom usmenog trajanja. do poèetka 20. Djela JAZU. posebno muslimanskoj. gdje Murko navodi da su muslimanske epske pjesme dospjele èak do Bagdada. Kroz sav period postojanja èasopisa (izuzev u sedmom godištu) objavljivane su usmene umotvorine. 1951.-1932. str. razraðen je u nizu muslimanskih epskih pjesama. 1. ETIÈKA I STRUKTURNA SVOJSTVA MUSLIMANSKIH EPSKIH PJESAMA OBJAVLJENIH U BEHARU 1900. Zagreb. Naprimjer. I Epska pjesma duhovna je tvorevina koja se ne zaustavlja u lokalitetu prvog oblikovanja. L knjiga. Tragom srpsko-hrvatske narodne epike. odisejski motiv povratka muža iz višegodišnjeg sužanjstva na svadbu žene. posebno na 53. nošenoj od muhadžira iz Bosne i Hercegovine i Sandžaka. od kojih su neke objavljene u èasopisu Behar.30-52.Rašid Duriæ ESTETSKA. stoljeæa. Muslimanska epika pratila je èesta selenja stanovništva. zaustavi se u dalekom Anadolu. trajnije i složenije od historijskog. 155 . meðu njima i epske pjesme. prvi zbornik južnoslavenske usmene lirike i epske pjesme. vrijeme i generacije. meðu kojima je pozamašan broj muslimanskih umotvorina. Takva strukturalna svojstva epske poetike možemo dokazivati komparacijom epova svjetske književnosti uopæe.. prononsirajuæi i spajajuæi nacionalna sa univerzalnim kulturnim vrijednostima. 41. O migracionom kretanju u južnoslavenskoj epici.

a dekike. Neke od njih moguæe je koristiti za komparativna samjeravanja sa srpskom i sa hrvatskom epikom.3 2. . Sarajevo. jednostavnog sižea. Navodimo neka opæa. Strukturne osobitosti tih pjesama posebno je izdvojila i djelomice obradila dr. 3. Praktièni. a sahati kolik mjesecovi. Dženana Buturoviæ u Studiji o muslimanskim epskim pjesmama Hermanove zbirke. slavensko-islamske simbioze i samobitnosti.ponavljanje provincijalizma: sebeka. Vukovom Pjesnaricom 1814. uglavnom južno-hercegovaèkog tipa.. Više je objavljeno kraæih pjesama u jednom broju èasopisa. . pjesmama Ženidba Nakiæ Husejina i pjesmom Sestra i brat u sužanjstvu) nije nažalost imalo kontinuirani karakter. u Beharu bismo našli bogatiju i strukturalno raznolikiju epsku pjesmu.izražavanje kritike prema junaku koji je zapostavio isprošenu djevojku: Ti zakupi zelenu livadu ti zakupi.upuæivanjem na višestoljetne starenièke korijene i kontinuitet bosanske. rjeðe dužih pjesama u nastavcima. Ipak. Uvažavajuæi navedeni praktièni rezon. Sve epske pjesme objavljene u Beharu upuæuju na južni hercegovaèki tip. dan i noæca crna. U vremenskoj komparaciji sa objavljivanjem prvih srpskh epskih pjesama. èiji su sakupljaèi i redaktori bili poznati Herman i Marjanoviæ.. sjerotica. èak možda istog pjevaèa. muslimanska se epika obznjanjuje javnosti zakašnjenjem od jedne generacije. . Niz opæih mjesta i epskih formula navodi na tezu da su pjesme objavljene u Beharu produkt jedne epske škole. Dodamo li kritièkoj ocjeni tadašnje postojanje žive epske pjesme ne samo širom BiH veæ i u njenom centru Sarajevu. jedne socijalne sredine.. i one su dragocjene u prouèavanju i u sagledavanju posebnih i zajednièkih estetskih i strukturnih svojstava muslimanske epike. objekcija o marginalnoj ulozi epike u Beharu je opravdanija. Svjetlost. itd. smatramo da je zastupljenost epike u jedanaest godišta Behara preskromno. prosvjetarski i nacionalni osvještavaèki karakter èasopisa Behar je vjerovatno utjecao da su u njemu objavljivane uglavnom kraæe epske pjesme južnog hercegovaèkog tipa. 156 . al je ne pokosi.. Objavljivanje dužih epskih pjesama u nastavcima (zapoèeta npr.2 Ovako. Da su urednici imali više smisla i organizacionih sakupljaèkih sposobnosti. iz Behara baštinimo pregršt od svega desetak epskih pjesama. Ranije od muslimanskih epskih pjesama objavljenih u Beharu objavljene su samo èetiri knjige ovih pjesama.redovitom upotrebom broja devet u odmjeravanju broja godina provedenih u sužanjstvu. ponavljajuæa mjesta koja navode na tezu da su pjesme djelo jednoga pjevaèa: . srg. 1976.izražavanje dramatièkog protoka vremena: Dani su joj kao godinice...

Kao i druge. u ovim su pjesmama opjevani i najèuveniji Džerzelez. Time su i ove epske pjesme vršile prvorazrednu nacionalnu. zbog èega je za razumijevanje i doživljavanje pjesama nužan preduvjet njihovo prethodno tumaèenje. . .likovi brane i zastupaju humane vrijednosti življenja. no ne 157 . . Peèat pjevaèeva stvaralaèkog individualiteta prepoznatljiv je u sljedeæim zajednièkim obilježjima: . i u pjesmama objavljenim u Beharu. Tale Lièanin.. u bosanskom muslimanskom duhu oživljeni su atmosfera i ambijent južnoslavensko-orijentalnoga amalgama življenja. i epske pjesme u Beharu imaju historijski okvir. sa osobenom etikom viteštva. Pjesme objavljene u Beharu znatno odudaraju od tipiène agonalnosti. a bez njih je epski dogaðaj neizvediv. I u njima su sukobi neminovni. muslimanske epske pjesme u Beharu su saèuvale sjeæanje na minule. i drugi. njeno etièko i emocionalno prevlaviðavanje nad muškarcem. .najèešæi motiv je ženidba sa preprekama junaku. pameæu i dobrotom.snažan stilski upliv arabizama. dokazujuæi da se ona socijalno uspostavlja ne samo borbom i snagom veæ i snalažljivošæu. Nuko bajraaktar. II Sadržajna os tipiène epske pjesme jest ratnièki dogaðaj ili sukob likova. no nisu razraðeni veæ usputno zahvaæeni.pjevaè se služi uglavnom ikavskim idiomom.Kao i drugim. pjesme objavljene u Beharu imaju svoje stilska i etièka obilježja. .isticanje sjaja muslimanske tradicije življenja. turcizama i persijizama u maternji izraz. po narod bitne dogaðaje i pojedince. Kroz njihovu srèanost i odvažnost oèuvana je ne samo uspomena veæ uzor i ideal kojemu valja težiti. . etièku i kulturnu misiju. Hermanovim i Marjanoviæevim zbirkama muslimanske epike. uzimanje abdesta neposredno pred ratnièki okršaj itd.znatan udio islama u oèuvanju muslimanske narodnosne tradicije: redovito uzdanje u Allaha. Uz tolerantan odnos protivnika. .sažetost epskog pripovijedanja. U komparaciji sa najpoznatijim.èesta i presudna uloga djevojke u oblikovanju i u rasplitanju epskog sadržaja. Uz hercegovaèke imenovane junake. Stvaralac ovih epskih pjesama kao da šire poima etiku junaštva. potom braæa Hrnjice. katkad i ijekavizmima.jednosmjerno i pravolinijsko oblikovanje radnje. .

prikazom nesigurnog življenja uz granicu. Nakon devet godina sužanjstva. Ona æe od majke izmoliti zajednièku šetnju. na zbilji utemeljen pjesnièki poèetak. uz molitve ženidbe sa preprekama. dospio u tamnicu. U životno presudnom trenutku. Sužanj Ali-beže kao i komentirana pjesma ima isti. Konaèan. iz koje æe 158 . koji je iz kolijevke dospio u sužanjstvo. iako majka od silne sreæe umire. Dojam trenutne dramatiènosti ostvaren je èetverostrukim ponavljanjem aorista: Kad kauri Duvno porobiše I Gabele malo zahvatiše Džafer-bega dvore porobiše I dvoje mu djece odvedoše Mehmeda u svili povjena Ismihanu od sedam godina. Da bi ispunio umjetnièku spoznaju svijeta. baladièan završetak pjesme (susretom djece sa roditeljima). Odgaðanje pjesnik razvija ne tipiènim sukobima uèesnika (kojih nema nakon citiranog prizora) veæ oblikovanjem sadržaja bezgraniène ljubavi sestre Ismihane prema malešnom bratu. prostoru. njihova sudbina namjerava se riješiti razdvajanjem: udadbom Ismihane i djeèakovim slanjem u Nijemce. Motiv sužanjstva varijantno je inoviran u pjesmama baladiènog tona Brat i sestra u sužnjstvu i Sužanj Ali-beže. unoseæi u glavni tok zbivanja niz dogaðanja koji odgaðaju zapoèeti tok radnje. na epsku pozornicu dolazi banova kæer Ruža. koja æe se sažaliti nad tužnom sudbinom vršnjaka. Stoga su u njima najuèestaliji motivi sužanjstva. ne dojmljuje se tragièno. Stoga upotrebljava digresiju. pjesnik razvija poèetni motiv u vremenu. s razlogom zabrinute za moguæi tragièni ishod bratove sudbine: Ciknu Isma kao zmija ljuta Mehmede brate od matere Ja sebeka ni malo ne žalim Nego žalim tebe sjeroticu Kako æeš mi njemski govoriti? U trenucima neizvjesnosti. baladeskni tonus i dramatièan. i veæ narednog dana. tipiènim in media res postupkom pjevaè nas prvim prizorom suoèava sa dramatiènim prizorom posljedica pljaèkanja na osmansko-mletaèkoj granici. Tek oženjeni vojno "jednu je noæcu sa ljubom noæio". Ruža je sve uèinila za njihovu slobodu. likovima i njihovim postupcima.u smislu konkretnih dogaðaja. veæ onih koji su imali znaèenje za lokalitet nastajanja. u toku koje æe Ruža Ismu uputiti kako da pobjegne u svoj zavièaj. preko mora. nakon ratnog okršaja. izrasta plemeniti lik sestrinske beskrajne ljubavi do samozaborava.

ne može se poreæi sugestivna snaga. otkrivši negdašnjeg gospodara: Sitno kuca jasno popijeva Uza svaku žicu popijeva: "Ne èudim se svome milom sinu. Izvedba motiva protkana je detaljima muslimanske ženidbene tradicije. Rasplet nema karakteristiènu snagu odisejskog alegorièkog prepoznavanja. u pravilu najodanijeg èovjekova prijatelja). spontano utkanim u cjelovitu izvedbu pjesme. Što me mlaðan poznat ne mogaše Nije mene ni oèim vidio.. a nevjesta. želeæi da tim ukaže na njegovu zlu sudbinu pre dvadeset godina: Evo tebi bošèaluk haljina.. no Ali-begovoj pjesmi (uz "siæahnu tamburu") kojom želi otkriti identitet. nemajuæi pri sebi ništa prigodnije. kao ni ostali svatovi. U objema pjesmama osobenim postupkom razraðen je motiv nadmetanja junaka radi zanosne ljepotice. Draž pjesme nastaje u dostojanstvenom i nenametljivom držanju rasužnjenog Ali-bega u porodiènom gnijezdu. po drevnom obièaju." Pjesma je ispjevana jedinstvenim misaono-emotivnim zamahom. Ali-beg bošèaluk vraæa. Odisejski motiv oblikovan je na naèin da rasužnjeni dohodi na svadbu sina (koji ga. U epskom svijetu to je 159 . kojoj se niti spajaju u cjelovito obraðen odisejski motiv vraæanja rasužnjenog (nakon višegodišnjeg ropstva) u dom na svadbu. odreda daruju nevoljnika. daruje svoje "bošèaluk haljine". Epske pjesme u Beharu motivike ženidbe sa preprekama etièki su uzor i naèin kojim mladiæi postaju ljudi. Iz ovog motivskog kruga originalnom obradom izdvaja se pjesma Begemina i Mustaj-beg. Nit se èudim vjerenici ljubi Što me ona poznat ne mogaše Nije sa mnom veæ noæ prenoæila Veæ se èudim ostarjeloj majci Što me ona poznat ne mogaše Kad me pozna dorat od mejdana. Svati. a nizom detalja epske uvjerljivosti (u koje spada i motiv prepoznavanja gospodara Ali-bega od negdašnjeg mu konja dorata. mostarskog lokaliteta i sižea. na èijoj æe psihološkoj osnovi sasvim neoèekivano reagirati "robinja Kumrija". Iz ove sadržajne osi oblikovana je radnja o nesretnom junaku."procviliti za dvadeset godina". Ja nijesam ni svoj izderao! Tu se niko sjetit ne mogaše. ne mogu prepoznati).

Pjesma Begemina i Mustaj-beg originalno je oblikovala prepreku sreæi djevojaèkoj. Susret momka i djevojke prelomni je moment njihova života. 160 . Istog viteškosuparnièkog osnova jest i pjesma Ženidba Nakiæ Husejina. naroèito bogato variran i etièki razvijen u muslimanskoj epici. Ali . Osjeæanjem gorèine mati rezonira da bi bilo bolje da joj je Begemina "slipa.uzorno etièko držanje Nakiæa (èuvenog bajraktar junaka u drugim muslimansim pjesmama) koji bajrak smatra alemom svog i narodnog dostojanstva. kojeg ona odvraæa sa žrtvenièkog puta. doèekivanjem musafira u posebnoj prostoriji. itd. klanjanjem namaza. U pjesmi je originalno oblikovan: prvo u susretu majke Begeminine i momka.snažan poticaj viteškom nadmetanju. Ljubav svijet pokreæe i njime vlada. izrazima poštovanja muškarca i mladiæa od djevojke. Psihološko pregnuæe na žrtvu u Mustaj-begu æe nastati tek neposrednim susretom sa ljepoticom Begeminom. i radi ljubavi život i smrt imaju smisao. koja je razvila niz psiholoških i dekorativnoraskošnih svojstava feudalnog srednjovjekovnog poimanja viteštva... npr. Pjesma je osobena i po jasnim obilježjima muslimanske kulture porodiènog življenja.beže pravo da ti kažem: Ja bi volila tvoja ljuba biti Neg ièija na ovome svitu. Otud oba junaka imaju jednako etièko pravo i obavezu da se izbore za svoju èast. ne znajuæi da je ona "jauklija" Husejina Nakiæa. U širi etièki motiv zaštite djevojke "pod manom" (ovdje preprekom harambaše Ale) originalno je utkan ašik motiv neskrivene obostrane ljubavi. Al mi te je žao Mustaj-beže Što š poginut od hajduèke ruke. Epska etika nalaže da u ovakvim sluèajevima. Etika motivirana u strukturi pjesme sadrži nekoliko osobenih epsko psiholoških rješenja: . Svoju ljubav Begemina otkriva poštivanjem junaka i osnovanim strahom zbog moguæe njegove pogibije: Beg Mustaj-beg živ ti bio majci Stid je mene u te pogledati A kamo li s tobom govoriti. da bi sebe uvjerio "ima li rašta glavu izgubiti". s tim da je ovdje modeliran sukob nastao radi ljepotice. nego što je odveæ tako lipa". no ne u liku kršæanskog protivnika (što je uobièajeno u muslimanskoj epici) veæ u liku istovjernika ale harambaše. momak upozna djevojku. pred odluèni sukob. koju je isprosio Ivan Senjanin. i obraz djevojke.

koji joj prekasno spazi pletenice ispod kalpaka. Od klasiène muslimanske epske pjesme motiva junak djevojke. i uvelièava pravno-socijalnu ulogu "carskog kapidžije". a u komparaciji sa klasiènim pjesmama iz Hermanovih i Marjanoviæevih zbirki. Zuko dvori "kapidžiju" uz veèeru. preodjevena u muškarca. djevojka se slavodobitno sklanja u kulu braæe Šestokriloviæa.. vratara na ulazu u grad ili kulu. izazvanog zadivljujuæom pojavom Alije Ðerðeleza. zasnovana na obrani djevojaèkoj dostojanstva.izraz toplog gostoprimstva kršæana. kulu porobila Milostiva sužnje ispustila. vješto oponaša "carskog kapidžiju". tj. a èetiri pod niæahom nje odrièe mladiæ joj Zuko Atlagiæ. ova pjesma preuzela je predijevanje u mušku odjeæu. Usljed straha. Graðena je dijalogom majke i sina. èiji efektan završetak pjesnièki zgušnjava odvažnost i pamet izuzetne djevojke: Junak bila sina ti ubila Mudra bila. preodjevene u mušku odjeæu. Od komentirane. što je rijetka estetska osobina epike uopæe. Vjerojatno najkraæa pjesma. Djevojke u navedenim. struktura kompozicije im je jednosmjerna i jednostavna. potom cijelu noæ presjedi uz upaljenu svijeæu pored kreveta svoje djevojke. prema nadmenom držanju muslimanskih svatova. zanimljivija je pjesma Seka Šestokriloviæa. da æe on biti doveden u niz komiènih situacija. Izmeðu ostalog. ostvaruju podvige koje nisu u stanju muškarci uèiniti. sestra Šestokriloviæa. na motiv straha Marka Kraljeviæa. umjesto moguæeg sukoba pjesma završava emotivno motiviranim pobratimstvom dvojice poznatih junaka.imenima poznatih junaka upuæuje na epski predložak (objavljena u Beharu) jest Ðerzelez Alija i Kraljeviæ Marko. Njih je u Beharu najmanje objavljeno. klasiènim zbirkama muslimanske epike. Pjesme objavljene u Beharu u kojim je siže graðen na prevladavanju ženske nad muškom etikom i pameti. sa svega 67 stihova. Njena osobenost je u stvaranju zabavno-komiènog utiska. Doznavši od braæe da se. koja je 161 . Slièan podvig obraðen je u pjesmi Senjanin Ivan. Pravedno ga kaznivši. nakon tri godine pod prstenom. Pjesma je rudimentaran iskaz tradicije pobratimstva. ostavivši posramljenog. lirskoepske forme. koja samo vanjskim oznakama . Pjesma zavreðuje komentar zbog komiènog utiska. i oponašanje muškarca. Ona æe u Atlagiæu izazvati takav zort. èine zaseban motivski krug. Ovakav epilog navodi na tezu da je stvaralac ove pjesme žena ili djevojka koja površno poznaje muslimansku porodiènu tradiciju (poistovjeæivanjem zaruka i niæaha). iznenaðenog i etièki neodgovornog Atlagiæa na sokaku.

preko gubljenja. Salko Vojnikoviæ. i njihova pjevaèa sa ranije objavljenim pjesmama i pjevaèima klasièna Hermanova i Marjanoviæeva zbornika i navedenih sandžaèkih rapsoda. naprijed navedenih. U etapama života epske pjesme (u kojima razlikujemo faze od nastajanja i oblikovanja. i u materijalnom motivu. njenom zaokruženom motivikom. I pjesma Kako je sagraðena Ferhadija je rudimentarne epske strukture. Epska pjesma Ferman iz kaurske zemlje veæ od naslova (koji je epski razraðen na poèetku pjesme) dokazuje nepoznavanje uobièajenog procesa komunciranja. Murat Kurtagiæ i drugi. Komparirajuæi komentirane epske pjesme u našem radu (a koje je objavio èasopis Behar). Epski pjevaèi pjesama iz Behara su južnog. najmanje je. Oni su se samo inspirirali bogatim bh. III Svaka usmena tvorevina rezultat je umnog rada jednog èovjeka koji može biti vanredno darovit. Pjesma je salba epska obrada historijski znaèajne vojnièke pobjede Ferhad-paše Sokoloviæ vid Kršæanskom vojskom u Sloveniji u zbilji rezultiranom znaèajnim materijalnim dobitkom (u koji svakako spada i otkup kršæanskog prvaka).razraðena etièka forma u muslimanskoj epici. Njegovim kasnijim otkupom bit æe sagraðena ne samo džamija pobjednika Ferhad-paše Sokoloviæa. i obratno. do tipiziranja i bilježenja) ocjenjujemo da su epske pjesme iz Behara nastajale kontaminacijskim procesima spajanja. U muslimanskoj epici takvih je poznato desetine. Pašo Guta. Više je prosjeènih dobrih prenosilaca baštine. izmeðu prosjeènog i lošeg improvizatora. Beæir Islamoviæ. hercegovaèkog izvora. Osim toga. i zauzima znaèajnu ulogu u strukturi ove epike. strukturno slabo oblikovanoj pjesmi vrijedno je istaæi samo nekoliko realistièkih svojstava. Istinskih stvaralaca. najviše loših improvizatora. iz kojih su proizišli nesumnjivi procesi epske retardacije. ova pjesma kratkom formom i etikom zbližavanja protivnika svjedoèi prenošenje motiva iz hrišæanske u muslimansku epiku. propadanja i varijanata. Oblikovana je na konfrontaciji dviju vjera. epskim vrelima. u kojoj æe biti zaslušan poznati i bogati kršæanski junak. U ovoj. ocjenjujemo da je pjevaè pjesama iz Behara relativno niskog epskog kvaliteta. kao pretpostavci ostvarivanja junaèkog podviga. èiju je snagu pjevaè utkao u vojnu pobjedu. a meðu najveæim jesu Avdo Meðedoviæ. razvijenom versifikacijom i složenom 162 . idealizacijom milostive "turske vire". veæ i urbana Banja Luka. Mehmed Kolakoviæ. i to u slici poraza bosansko-muslimanskih ratnika.

epskom strukturom (dvostrukom, èak i trostrukom radnjom u istoj pjesmi). Od visoko razvijenog stupnja književno-usmene kulture, sa desetinom likova u jednom epskom tekstu-pjesmom u pjesmi, pjesme objavljene u Beharu od svega toga su malo šta zadržale. Pjevaèi pjesama objavljenih u Beharu nisu bili umno volumeniozni da nastave, èak ni da oponašaju visoki dostignuti kompozicijski i stilski stupanj, u znanstvenim svjetskim relacijama, èuvene muslimanske epske pjesme, koja je u svojem najrazvijenijem stadiju dospjela do epa i epopeje, postavši time kompozicijski kuriozum i homerski izazov. Pjevaèi epskih pjesama iz Behara lokalnog su obilježja stila i kompozicije. Od desetak pjesama samo je u nekolicini na momente progovorilo istinsko stvaralaèko nadahnuæe. Ipak, pjevaèima pjesama iz Behara ne može se poreæi mjestimièna jezgrovitost oblikovanja epskog sadržaja, zatim bogata zapažanja socijalnog i obièajnog života Muslimana iako katkad površno, èak i pogrešno prikazana), soènost lokalnog južnohercegovaèkog kolorita, te mjestimièna dramaturška svojstva epskih scena. Lingvistièki aspekt epskih pjesama objavljenih u Beharu zavreðuje posebna istraživanja, od orijentalizama (koji oblikuju osoben bosansko-islamski ugoðaj tekstu), zatim iznalaženje i komentar stilematskih svojstava provincijalizama i neizvršenog jotovanja, svojstvenog za širi prostor bosanskomuslimanskih govora. Esthetic, Ethical and Structural Features of Moslem Epic Songs in Behar 1900-1912 Every oral creation has been the result of a cognitive labor by a single human being that can be extremely talented. There have been tens of them in the Moslem epics. The greatest among them have been: Avdo Meðedoviæ, Mehmed Kolakoviæ, Salko Vojnikoviæ, Beæir Islamoviæ, Pašo Guta, Murat Kurtoviæ and the others. Among the names aforementioned there have been the minimal number of those who were true authors. There have been more of them who could be described as average in the way they transmitted the epic heritage. Most of them were poor improvisers. When comparing the epic poems commented upon in our paper (and that had been published in the Behar journal), and their chanting with the poems that had been previously published in the classical collections by Hörmann and Marjanoviæ, as well as the mentioned Sanjak Schedules, it is our judgment that the singer of the songs in the Behar journal was of a relatively low quality, somewhere between an average and bad improviser. In the 163

epic song's stages (where one can distinguish certain stages from a very act of creation and shaping, through a process of losing, declining and their variants, to the stage of grouping them under typical labels, and, finally, to their recording), it is our judgment that the songs from the Behar have emerged in the contamination processes of linking each other. The definite process of epic retardation followed. The epic singers of songs from the Behar came form the southern source, from Herzegovina. The abundant Bosnian and Herzegovinian epic sources, their encompassing motives, developed versification and the complex epic structure (a double and even triple action in the same song) have just inspired them. The poems published in the Behar retained little from the highly developed level of oral literary culture, and with the tens of characters contained in the single epic text. The singers of songs published in the Behar did not have enough cognitive potentials to continue, and let alone imitate, the highly achieved level of the Moslem epic song in terms of style and composition. That song had reached the heights of epic having become a curious feature in composition and the Homeric challenge. It displayed the local style and composition. Out of ten songs, only the few of them succeeded to reach the true creative inspiration. Nevertheless, the Behar epic songs' singers cannot be denied a personal succinctness in shaping the epic contents, the rich observations of Moslem social and customary life, although at places it appeared as superficial and even shown incorrectly, a succulence of local South Herzegovinian color, and, at places, some dramatic qualities of epic scenes. The linguistics aspect of the epic songs published in the Behar is worth a further research. One can find in them many orientalisms, a commentary of stylematic features of provincialisms and the unfinished process of jotovanje (palatalization), that had been characteristic for the wider area of Bosnian and Herzegovinian speeches.

164

Muhamed Hukoviæ MUSLIMANSKI KNJIŽEVNICI U GAJRETU Glavna skupština društva Gajret, godine 1909. odluèila je da se list Gajret, koji je dotada donosio gotovo samo društvene vijesti, pretvori u književni list, što je on poèetkom 1910. godine i postao. Oèekivanja da æe se u listu pojaviti i dotada poznata imena: S. Bašagiæ, E. Mulabdiæ, O. N. Hadžiæ i drugi nisu se ispunila što pisac osvrta u Biseru pod naslovom Trogodišnji književni rad Gajreta, potpisan inicijalima H. J. objašnjava posljedicom politièkih i stranaèkih trzavica, rušenjem starog odbora i unošenjem æiriliènog pisma u list. S pohvalom se istièu neki književni radnici kod kojih su prevladali opæi interesi naroda pred stranaèkim, èesto liènim interesima pojedinaca. Opravdano se u ovom osvrtu istièe da su to razlozi zbog kojih list nije mogao dostiæi literarni domet koji je imao list Behar. Gajretovu prozu predstavili su svojim prilozima Hamdija Muliæ /Ata Ner'es/, Hazim Muftiæ, Hafiz R./ pod kojim imenom se, vjerojatno, krije Šemsudin Sarajliæ/, Hifzi Bjelevac, Mustafa Èeliæ Gazanfer. Zajednièka tema veæine priloga je buðenje svijesti muslimanskog naroda, osuda negativnih pojava koje su ozbiljno zaprijetile moralnom, materijalnom i obiteljskom padu društva. I u prozi kao i nekim pjesnièkim tvorevinama osuðuje se nekritièko povoðenje za tuðim obièajima; stilom života, stranim natruhama u jeziku i govoru, slijepo podržavanje tradicijama Muslimana stranog naèina života. Problem iseljavanja tretiran je iz više aspekata, ali s posebno oštrom osudom neodgovornog odnosa prema ise-ljavanju, na ravnodušan mir, fatalistièko ponašanje, a u nekim sluèajevima i neozbiljan odnos prema tako vitalnim pitanjima sudbine ovog naroda. U socijalnoj sferi ukazuje se na pogubno, razarajuæe djelovanje nekih asocijalnih pojava kao što su alkoholizam, pojava prostitucije, kocka, bezdušno trošenje novca. Fatalan uticaj u maloj bosanskoj kasabi bilo je otvaranje birtije s pjevaèicom "iz prijeka" pa je i to èesta tema u proznim književnim prilozima svih listova koji su izlazili u doba austrougarske vladavine. Prilozi s pouènim sadržajima nalaze se meðu najbrojnijim prilozima - zahtjevi za reformom nastave, obrazovanjem ženske djece, pa ta didaktièko-prosvjetiteljska komponenta, koja nekada ostaje na razini publicistike, veoma rijetko ima elemente literarnog ostvarenja. Ima u nekim crticama i najave prvih klasnih nesporazuma, pojava industrijske tehnologije 165

u procesu rada, zateèenost radnika s ruènom proizvodnjom pri uvoðenju tehnièkih sredstava i mašina itd. HAZIM MUFTIÆ spisateljski rad zapoèeo je u Beharu kratkim crticama, a bogatu aktivnost u listu Gajret, posebno u godinama 1910. i 1911. da bi naglo poslije dva priloga u 1912.g. prekinuo sa suradnjom. Ukupno je objavio osamnaest tematski raznovrsnih priloga od kojih prevladavaju teme s pouènim sadržajima. Pouka je nenametljiva, iako je nekada izravno saopæena ili u obliku pišèeva komentara, ili je izrièe jedna od liènosti, ili se ona sama èitaocu nameæe slijedom toka radnje. Te male prièe /crtice/ s tezom odraz su tadašnjih aktualnih zbivanja od kojih su neka imala izuzetan znaèaj za vjerski i društveni život Muslimana. Jedna pojava morala je ozbiljno zabrinjavati - problem otuðivanja muslimanske školske omladine koji su, boraveæi u tuðini, stvorili kod sebe kompleks stida, osjeæaj manje vrijednosti svoga nacionalnog biæa i njegovih znaèajki u odnosu na evropske vrijednosne sudove. Po povratku u rodni kraj ustruèavaju se ispoljavati svoja nacionalna obilježja, pripadnost svome narodu /Podivljala ovca/. Kritika pasivnog odnosa muslimanskog življa prema vitalnim pitanjima života izražena je u prièici Spavanje hodajuæi, a u crtici Zakljuèak u kahvi pisac iznosi jednu negativnu osobinu svojih sugraðana - da bi se trgli iz letargije potreban im je vanjski poticaj. Uspjela je poredba znanosti s plemenitim metalima /dževahirom/ s porukom da treba prevladati svoje vjerske razlike, ako æe znanje biti u službi prosvjeæivanja i kulturnog preporoda /Nauka-dževahir/. Primjereno je izražen kontrast idiliène slike prirode i sela i siromaštva ljudi /Sestra/, a u prièi Komljenje kukuruza govori se o prvoj pojavi tehnièkih sredstava u obradi zemlje. Kritika zapuštenosti poèetnih vjerskih škola, loš utjecaj takvog stanja na odgoj djece, težak materijalni položaj vjerouèitelja slikovito je prikazan u crtici Sibjan mekteb. Izravna pouka izreèena je u prièi Dvije hiæaje s osnovnom tezom da sve što nije u skladu s Božijim uputama ima negativan odraz u svakodnevnom životu. I ostale crtice /Lafunger, Svoj svome, Ženidba Hifzi-bega Ðumišiæa, Baba Hajdar, Muharemagino brvno, Dva druga, Stara Hata, Èudan uèenjak/ sadrže poruke koje se odnose na aktualne dogaðaje. Meðu prilozima se izdvaja crtica Medenijjet, u kojoj se iznosi težak položaj turske manjine i ostalih graðana muslimanske vjeroispovijesti u Bugarskoj. HAMDIJA MULIÆ - ATA NERÈES u nizu crtica pod naslovom Slièice sa Neretve objavljenih u nastavcima u godištima 1910. i 1911. osvræe se na mnoga aktualna pitanja vjerskog i nacionalnog života Musli166

mana. Prvi prilog objavljen pod tim naslovom doima se upozoravajuæom porukom pisca muslimanskoj inteligenciji školovanoj na Zapadu zbog njenog snishodljivog odnosa prema vanjskim manifestacijama te èeste kvazikulture. Pokušaji nakalemljivanja evropskih obièaja, uzusa ponašanja na patrijarhalnu sredinu èine se smiješnim, pa se u mahalama mladiæi pozdravljaju sa "servus", "klanjam se" i slièno. Jedan od rijetkih mladiæa, obrazovanih na evropskim školama, ukazuje svojoj djevojci na svu besmislenost napuštanja obièaja svoga zavièaja, posebno izbjegavanja upotrebe izvornog maternjeg jezika. Njegovo upozorenje djevojci da èuva materinsku rijeè ganutljivo djeluje na èitaoca: "Nemoj, Ašida, duše ti, više zboriti onako kako ne èuješ da ti tvoja majka zbori, vidi samo kako mi nakazno govoriš. Ne stidi se svoga roda, niti svoje sudbine, meni je sve naše milo i sveto. U ponašanju i u životu budi onako mirna i èestita kao tvoja majka." Divna pouka nama, današnjim generacijama koji ne imadoše dovoljno sluha za ovaj kao i za apel Omera Hume, koji na kraju 19. stoljeæa uskliknu: Brez šubhe je babin jezik najlašnji, Svatko njime vama vikom besidi. Drugi prilozi pod ovim naslovom pisani su s pouènom tezom da se Muslimani treba da prilagoðavaju duhu vremena, da prihvataju nove oblike privrednog i trgovaèkog poduzetništva, da se obrazuju i samoobrazuju, da posvete pažnju obrazovanju ženske mladeži/ prilog pod naslovom Mehmed/. "Radi u vremenu kako prilike tog vremena iziskuju", poruèuje muderis prisutnima. Nema muslimanskog pisca iz perioda austrijske okupacije Bosne i Hercegovine koji nije opisao razarajuæi uèinak prodiranja alkoholizma sa svim njegovim posljedicama: materijalni kolaps cijelih porodica, fizièko, psihološko i moralno propadanje pojedinaca i tragiène sudbine liènosti. Mnogi takvi moralno posrnuli pojedinci, iako kasne, vraæaju se normalnom životu i nerijetko postaju propovjednici trezvenjaèkih ideja. Muliæeva crtica Ovdje ti je, Haso, razgovor podsjeæa na pripovijetku Prvi put s ocem na jutrenje Laze Lazareviæa, jer je Huso kao i Mitar, doživio moralni preporod - dolazi na njivu i ukljuèuje se u obavljanje svakodnevnih poslova. Veoma slièan sadržaj je opisan i u crtici pod naslovom Pokraj Drine autora HAFIZA R /vjerojatno se pod tim imenom krije Šemsudin Sarajliæ/ gdje se "zalutali" pojedinac - sin nekadašnjeg uglednog i bogatog sugraðanina - vraæa rodnoj kuæi i postaje gorljivi zagovornik borbe protiv alkoholizma. U crtici Slièice s Trèivode prilièno uspjelo je istaknuta poredba razmišljanja i ponašanja naših izleta na obližnje izletište kod Sarajeva. 167

Dok evropski èovjek zna koristiti sve blagodati kraja u kojem privremeno živi, dotle naši ljudi uz rakiju, potpuno i fizièki i psihièki opušteni, lažno se predstavljajuæi kao vjernici i domoljupci, kriju prave motive napuštanja svoje rodne grude. U crtici Oko Drine i Lima sukob starog i novog manifestira se prilikom gradnje objekta na gradskom groblju. Pisac je i ovdje, kao i u crtici Dva pisma, na strani nosilaca naprednih shvatanja koji se bore protiv zaostalosti, sujevjerja, nesnalaženja, ali i protiv ropskog i nekritièkog prihvatanja tuðih i muslimanskom duhu i mentalitetu stranih shvatanja. Meðu piscima proznih sastava svakako je najznaèajniji HIFZI BJELEVAC, koji æe literarno najuspješnije iskazati svu dramatiènost života muslimanskog naroda koji se, zateèen okupacijom jedne evropske sile, ne može ukljuèiti u nove tokove života, pa doživljava traume pogibeljne za lièni i obiteljski život Muslimana. U njegovim kraæim proznim radovima prisutne su i pojave prvih klasnih razvrstavanja, prvo poèetne oblike industrijskog naèina proizvodnje, uvoðenje strojeva u tehnološke procese. Naivne su reakcije radnika koji ruèno obavlja fizièki naporne poslove, na prve nagovore sindikalnih funkcionera da bi štrajkom popravio svoj težak položaj. Tako radnik, koji ruèno tuca kamen za posipanje ceste, naziva takve æernimetima /neblagodarnim ljudima/ koji su se najeli pa uzeli fursat", a kada je prvi put ugledao mašinu za mljevenje kamena, on èekiæem udara po toèku. H. Bjelevac je autor najuspješnijeg proznog priloga u ovom periodu izlaženja Gajreta. To je prièa u nastavcima pod naslovom Na kraju. U njoj je opisana tragièna sudbina troje mladih ljudi i tek roðenog djeteta u maniru naturalistièkih opisa najtamnijih strana ljudskog života. Zaèudo da ova Bjelevèeva proza nije skrenula pažnju literarnih poslenika, posebno filmskih radnika, buduæi da je veoma pogodna za dramsku i filmsku obradu. Tekst je pun neoèekivanih obrta, sa dosta uspjelim i minucioznim psihološkim analizama pojedinih situacija. Jedan nepromišljen gest jednog od uèesnika zbivanja izaziva tragediju ostalih liènosti koje su u vrtlogu dogaðaja bez svoje krivice postale žrtve posljedica obmane neiskusne mlade djevojke. Pisac osuðuje inteligenciju koja nema sluha za istinske probleme života i zna više o dogaðajima van svoje zemlje, nego što zna o onome što se pred njenim oèima dešava. Isti društveni tretman imaju i oni koji se iskreno zalažu za narodne potrebe i oni koji pasivno posmatraju što se oko njih dešava, pa Salko, jedna liènost iz prièe, kaže: "Svi su jednaci, i oni koji se za sve brinu i o svemu vode raèuna kao i oni koji bi mogli pomoæi, 168

a ne pomažu." MUSA ÆAZIM ÆATIÆ æe ciklusom religioznih soneta /Ibrahimpejgamber, Musa, Isa, a.s., Zemzem vrelo, Hidžret/ obogatiti ovu tematiku koja æe takoðer biti predmet interesiranja i pjesnika Osmana -ikiæa. Dok se -ikiæ zadržava na opisu spremnosti Ibrahima, a.s., da žrtvuje sina, dotle Æatiæ sa dosta pjesnièke vještine iznosi preobraæanje Ibrahima sa mnogobožaèke vjere u islam. U ostalim pjesmama ovog ciklusa u alegorijskim slikama opisuje se poslanstvo Musaa i Isaa, a.s., te èudotvorna pojava vrela Zemzem u pustinji, kao i spasonosno preseljenje muslimana iz Meke u Medinu. Druge pjesme iz ovog ciklusa objavljene su u Pjesmama od 1900.-1908. /Muhammed, a.s, Islam, Kur'an, a.š., Sveta špilja, Hazreti Omer, r.a. i Bedr /. U pjesmi Jesenski plaè prenaglašeno se slika tamna jesenska noæ koja svojim tmurnim raspoloženjem razbuktava pjesnikovu bol. A i vasiona i svi njeni mrtvi i živi dijelovi su "zvuci jedne pjesme bone". U pjesmi Moja ljubav, posveæenoj Atifi, pjesnik s tugom iznosi da sve njegove želje, nade, èežnje i snovi plove na trošnoj laði i da æe ih divlja bura rastrgati i u more baciti. Na zavidno literarnom iskazu jedre stihove soneta posveæuje Osmanu Ðikiæu. Soneti su, posebno pri sonetima prirodi, ljubavi, suncu kao simbolima i izvorištima radosti i sreæe. Hej, c'jela Narav zapeta je struna, Na kojoj sunce velièajno sklada Himnu ljubavi: veselja i nada Prvi sonet I tako tokom sljedeæih soneta sve je u znaku vedrih i optimistièkih tonova: Poðimo tamo na one vrhunce, Usnom i okom srkaæemo sunce Drugi sonet "Poðimo, ja æu tam te nosit sada, Na svome krilu kao vihor jaki" Treæi sonet Vidiš li njene bokove i grudi, Vidiš li, kakva on je vedra stasa, Krv im i zdravlje licem se talasa Na svemirskim, lunarnim prostorima šeæe se pjesnikova djeva Venus, u plaštu od etira i prosiplje s mlijeènog tijela svoga pelud koji pjesnika opija, razdražuje nerve. Venus 169

Kao što ljubice cvatu. zefir. amber cvijeæe. 1911. hasbašta i još velik broj iskaza koji asociraju na ustreptalost pjesnikove duše. i 1912. pa se pjesnik pita: . razuzdano. Osim ovih spomenutih Æatiæ je u listu Gajret objavio i pjesme Iz ljubavnih melodija. U tvom krilu prva krila steko: S majèinih usni slušao sam prièe Tople i slatke ko i njeno mlijeko. sabah zora. milovalo. od mirisa miris duše voljene. Tako saznajemo da su od cvijeæa pjesniku najdraže plave ljubice. poljubac. skladnih akorda. a kovrdžasta kosa najviše oduševljava pjesnika. pripada budnièarskoj poeziji. hurija.Dirljivim stihovima i potresnim slikama opisao je pjesnik svoj susret s oèinskim razrušenim domom koji ga je nadahnuo prvim zvucima "bogodane pjesme": Ah. s gradacijama i nade i malodušnosti.. nazdravièarske je naravi. po hazbašèi u sonetima pod naslovom Tri gazela posveæenih Mirzi Safvetu. svoj doživljaj pojava u prirodi i svijetu. U sonetima Boje i mirisi posveæenim Šemsi H. I leksika je primjerena pjesnikoj razdraganosti: izvor. lista pjesama romantièarsko-ljubavnog zanosa s izmiješanim sumornim. Dan jeseni skrhat neæe Kad u netrag sve bi djen'o Pjesma Probudila se. èarno oko. silnim žarom. srna. U pjesmi Ja sam vjerni rob ljepote sudbinski je pjesnikova duša veæ od roðenja "plovila u muzici šumnih sfera". lahor. sjetnim i vedrim tonovima. pjesnik na metaforièan naèin saopæava èitaocu svoje raspoloženje. Jesenje sivilo suprotstavljeno je pjesnikovu zažarenom srcu: Samo moje srce vruæe. pjesma se probudila. Iako uspavan. pramenje kose.. a od svih zvukova pjesniku najviše gode kristalni akordi dragog smijeha svoje drage.da li æe ona: okvasit grudu mojih pradjedova i 170 . oganj. a pjesnik postao "vjerni rob ljepote". Sa ljubavi zažareno. vrelo. ŠEMSUDIN SARAJLIÆ æe se javiti u godištima 1910. opijale. ja sam nekad ko maleno ptièe. Moje pjesme te nekoliko prijevoda ili prepjeva sa turskog i perzijskog jezika. Pjesnikove izljeve sreæe i radosti pojaèavaju u svakom ponovljenom stihu rijeèi: dušo moja.

dršæe lišæe...posveæenoj Zumreti. što nije beznaèajno. Da prevladava ipak nesalomljiv duh svjedoèe završni stihovi: O robe gladni... u inaèe ljubavnoj fabuli s neobiènim i iznenadnim zapletima i raspletom. Kad sam svoju mladost provodio Kad sam pjevo i kad sam ljubio Jesenskim tonovima prožeta je i pjesma O.. Stari dani.. kao u magnovenju... dok se u pjesmi Piano sva priroda saosjeæa s ustreptalim srcem pjesnika: Dršæe zemlja dršæu vali.. ne žali krvi.. trenuci malodušnosti zbog iznevjerenih mladenaèkih ideala izraženi su i u pjesmama Ko harfa sam i Slomljeno srce: Ko harfa sam razbijena .. izražena je oštra kritika ponašanja Muslimana Bosne i Hercegovine.neæe li procvast pomlaðenom snagom neæe li sunce sreænijeg života zasjat nad mojom domajom mi dragom Sumorni tonovi.. pa u bolnom kriku...... priželjkuje ostvarenja mladenaèkih snova: Èekajuæi kad æe opet doæi.... Srce moje tugom otvoreno Srce moje u sol zakopano Ali u pjesnikovom srcu bar u tragovima živi sjeæanje na nekadašnji zanos: Tek u srcu nešto osta Što na zanos katkad sjeæa. stare tople noæi....... Da zlobno srce tirana smiri U pjesmi Veèe dogaðaji i zbivanja u prirodi povezani su s ljudskim sudbinama. ruža malih drhte srca otkucaji! U proznom sastavu Danica je èekala mjeseca.... Jedna od rijetkih pjesama u kojoj se pjesniku vraæa nada.. ali i sa naizmjeniènim vedrim raspoloženjem. što se ponavlja i u strofama u kojima se uz pridjev tužan pojavljuje i pridjev lijep. koji se.. vjera u život je ona pod naslovom Na busu ljubavi . koji ne shvaæaju 171 .. kako je tužan jesenski dan. nalazi u posljednjoj strofi. nezadovoljstvo i razoèarenje stvarnošæu..

Davno je zaštita utjeha moja Za gore tamne" Anðeo utjehe Neka neobjašnjiva sudbina: "Asketski tada je gušila Dušu mi i vjerovanje" Ja snatrih lamentira pjesnik. da se gase pokopane nade.ozbiljnost položaja u kojem se nalaze. Poezija FADILA KURTAGIÆA. U onoj koja se odnosi na Ibrahima. Badava se i anðeo trudi: Nemoj se truditi. anðele mili.. neobjašnjivim slutnjama. i plaèuæi u osmijehu U pjesnièkom opusu OSMANA ÐIKIÆA religiozne pjesme posveæene poslanstvu nekoliko vjerovjesnika zauzimaju posebno mjesto. "kobnim nemirima.s. odnosno saznanjima da mladalaèki ideali nestaju. M. a. ispunjena je simbolièkim znamenjima. Rizviæ. pod naslovom Hazreti Ibrahim 172 . kako kaže prof. neka nepostojeæa u pjesnièkim stihovima zamišljena žena æe darivati pjesniku": lijere iz mistièkih veza Posjet ili æe zajedno s pjesnikom: ploviti po puèini mlijeènoj lijerova snenih Margit ili æe poslije radosnog posjeta gospoji /zamišljenoj ženi/ pjesnik ipak išèeznuti: smijuæi se s plaèem. U tim. odaju se provodima. a tek misao o apstraktnoj ženi unosi bar za tren ravnotežu izmeðu radosti i boli: Sumorna raspoloženja u velikom broju pjesama ostavljaju na èitaoca težak dojam zbog pjesnikova uvjerenja da su uzaludni svi pokušaji da bi tamne slutnje išèezle iz pjesnikove duše. samoæa budi u pjesniku vapaj za danima mladosti: Silheuette A u pjesmi simbolièkoga naslova Ilusia ustreptala duša èuje davne akorde mladosti. kratke forme. spremni i na velike materijalne žrtve. troše nemilice novac i nastoje održati staleški ponos. iluzija i nada. Taj asketizam.

s.. Fatme najobimniji je pjesnièki opus Hatidže Ðikiæeve.s. vidio istinsku spremnost oèevu da žrtvuje sina. Kada je Bog. na èelu kojih stoji Ebu Džehl.. i Muhammeda.. U ovoj drugoj opisane su pripreme ubistva Muhammeda. Bog je zbog odanosti oca i sina njegovoj volji.spremnost Ibrahima. koja je pomogla i ovom dervišu da savlada trenutke fizièke klonulosti. a.s. s puno toplih izljeva ljubavi prema bratu. a umjesto njega iznenada se pojavi ovan koji kao kurban ostade simbolom prinošenja žrtve velikom Stvoritelju. Druge dvije pjesme odnose se na vjerovjesnike Isaa. Meðutim. a. da zasije" 173 . posebno je dirljiv nekrolog bratu Osmanu. ali i prema svome narodu. kakvu sumnju izražava autor prikaza književnog rada lista Gajret u listu Biser. oèi su im se zaslijepile i Muhammed. koji se i danas nalazi u selu Mini kod Meke rasjeèen.š.s. a u pjesmi Hubul vatani minel imani dovodi u vezu islamske obaveze s dužnostima vjernika prema domovini. K. kad su zavjerenici upali u kuæu. a. a. I kod Ðikiæeve prevladavaju tužni tonovi.s. dž. od onog kobnog èasa Dušu ljuti tišti bol. iziðe neopažen iz kuæe. P. nema nikakve sumnje da je i ovoj pjesmi autor Ðikiæ. spasio Ibrahimova sina. S obzirom na tematiku u drugim pjesmama. od onog kobnog èasa Bol pjesnikinje ne može ništa izlijeèiti osim: Ah.iznesen je poznati dogaðaj iz povijesti objava .. uèinio je da se maè nije mogao nadnijeti nad glavu Ismaila. Ali i prije bratovljeve smrti pjesnikinji je neki tužni èas zagorèio život: Ah. nigdje zvijezda. da žrtvuje sina Ismaila. da mogu samo èasak prošloj sreæi da se vratim Ja bolujem Vapaj pjesnikinje zbog bešæutnosti svijeta: Tamo niko èuti neæe moga srca uzdisaje Moje misli jer "svugdje je tama. nego je zasjekao kamen. Od èetiriju Gajretovih pjesnikinja: Vahide. Šefike Nesterin Bjelevac. U pjesmi Derviš izražena je vjera u Allahovu pomoæ i pouka da nikada ne treba izgubiti nadu u Božiju podršku. ko ubodi od handžara Ah. Oštroj kritici izvrgnuo je licemjerje strogih pobožnjaka u pjesmi Muraija. a.

Važnim životom ja živio istim I sve bih druge želje.Muftiæ ne vidi neku svijetlu buduænost za svoj narod . mora skrivati duboko u srcu svoja osjeæanja: Što mi mlado srce pati. S ljubavlju žarkom vama bijednim prišo.pjesnika pritišæe neka teška mora: Veæ tupi bol mi i osmijeh gorak hladnoæom teškom stalno dušu muèe Kob A zla sudbina prati i proganja pjesnika: Opet bih gonjen osjeæajem èistim. pa kao što Kranjèeviæ pjeva: Nije ljudska suza da se po njoj gazi.zvone neustrašivi poklici: Nek me nose bijesni vali.Opet jesen Zbog toga što okolina nema sluha za njen nespokoj.K. jer svako pojedinaèno srce ljudsko je "svijet za se. Vjekovi lice ogledaju svoje Miris zemlje pjesnika guši. U krilo im rado hrlim Boni akordi U vrtlogu tadašnjih zbivanja i pjesnik B.. što u duši svojoj skrivah nigda niko neæe znati Bolovi A u pjesmi Ne ostavljaj izražen je protest zbog olahkog napuštanja rodne grude: Ti si dijete zemlje bola. želi se diæi u vanzemaljske sfere: O sunce svemoæno. veæ ko sjajna zvijezda da u zvijezde plane".dijete plaèa. al ne kloni radi sudbe. 174 . tako i Muftiæ klièe: I u suzi svakoj iskrenoj dubokoj.. dijete tuge . on se obraæa izvoru snage. borba tvoja nek je jaèa Pjesnikinja se ipak ne predaje . strasti stišo Odbaèenim A u pjesmi Svijet na Kranjèeviæev naèin uzdiže ljudske boli. svjetlosti.

a blind imitation of foreign customs and habits. Il osjeæanje kobno novih zala Duša Utjehu. However. A fiction in the Gajret journal was represented by Hamdija Muliæ. such as alcoholism. and gambling. etc. such as Safvet-beg Bašagiæ. Il pobožne duše nebu topla hvala. Zlokobno i suro meðu pute naše Pomirenje The Moslem Writers in the Gajret In accordance to the decision passed by the Main Assembly of the Gajret Society. education 175 .daj mi da izgovorim. a blind support of the old ways of life. common theme. it did not manage to attract the famous names. iskrena vjera. Hifzi Bjelevac. pa se pjesnik obraæa Bogu rijeèima: I ja pružam srce vjeèitom Bogu. prostitution. Warnings were issued against asocial behavior. Hazim Muftiæ. mir i zadovoljstvo donosi duboka. spending larger sums of money. who did not agree with the new political orientation of the Gajret Society. A considerable portion of texts dealt with the reform of schools. The problem of immigration to Turkey was treated in particular. Edhem Mulabdiæ and Osman Nuri Hadžiæ. na vjeènoj vatri tvojoj i zemlji blatnoj da ne dam nijedan dio sebe Molitva Upitanost pjesnika koji neodluèan stoji pred saznanjem da u svijetu ipak prevladava tamna strana života: Ne znam je li krik to uvreðena srca. Awakening the Bosniak people's minds -criticism of negative tendencies and events. Mustafa Èeliæ-Gazanfer. Šemsudin Sarajliæ under the pen name of Hafiz R. Ili je to jecaj roba koji grca. foreign words and expressions in language and speech. the journal with the same name began to publish literary pieces in the beginning of 1910. In their works one can usually find the same. i carstvima vjeènim neprestano hrlim Èovjek Iako je pjesnik svjestan da: Znamo avaj da se nešto prijeèi.

K. 176 . Šemsudin Sarajliæ published a number of songs full of romantic and love themes where he mixed sad and grave with serene tones. as well as the application of new technologies in economy. whereas Musa Æazim Æatiæ published a cycle of religious sonnets. Hamdija Muftiæ usually wrote on topics with didactic undertones. Muftiæ did not see a bright future for his people. Osman Ðikiæ dedicated his literary work to the activities of several prophets.of female children. Hifzi Bjelevac was the author of an interesting short story Na kraju /In the End/. whereas Hamdija Muliæ mostly discussed the issues of religious and ethnic life in Bosniak people. and the poet B.

\enana Buturoviæ: Les chroniqueurs turcs et Gu rz Ilyas . 177 . Ibn Kemala (1468. uz normalne izmjene prenositi sve do sredine i kraja 19. uoèavajuæi njene specifiènosti u odnosu na epiku ostalih južnoslovenskih naroda zajednièkog jezika. kao i na široj teritoriji na prostoru bivše evropske Turske. Isto. Svi sakupljaèi ovog perioda veæ su tokom sakupljanja imali izgraðen odnos prema njoj. Anno XXX-MDXXXI.Ðerzelez heros de la chanson epique balkanique. Makedonski folklor. meðu Južnim Slovenima. juli 1988. Poseban otisak iz Godišnjaka Odjeljenja za književnost Instituta za jezik i književnost u Sarajevu. str. U stvaranju i prenošenju ove epike istaknutu ulogu su imali bosanski ratnici.. i za muslimansku epiku. VIJEKU U prvim decenijama 18. 1977. Prva poznata svjedoèanstva o muslimanskoj jugoslovenskoj epici vezuju se veæ za kraj 15. Institut des etudes balkaniques.). odnos1.2 Utvrdili smo da oni nose peèat žive epske tradicije. uvijek kao cjelovitoj i bogatoj južnoslovenskoj poeziji. vijeka posvjedoèuje njihovu utemeljenost na bogatoj i srodnoj tradiciji srednjeg vijeka. 3 Bujnost muslimanskih historijskih predanja veæ krajem 15. vijeka zabilježen je znaèajan broj južnoslovenskih muslimanskih epskih pjesama. 122 i 123. Meðutim. za širu nauènu javnost. .\enana Buturovi}: OTKRIÆE MUSLIMANSKE EPIKE U 19. vijeka (pjesme o Alibegu Mihal-oglu i Bali-begu Malkoè-oglu). str. 2. Datiramo ih u period (najkasnije) do kraja 1492. May posshaiftt (gen Constantinopel) zudem Keizer Soleyman. kao i za ostale južnoslovenske epike. vijeku. Skopje 1989. Academie serbe des sciences et es arts. 3.-1534. muslimanima i hrišæanima. 4. vijeka. Postoje brojna svjedoèanstva o starini i rasprostranjenju muslimanske epike u Bosni osmanskog perioda. I mnoge druge dragocjene vijesti o muslimanskoj bosanskoj. epskom Ðerðelezu. 267-275. otkrivena tek u 19. Benedict Curipeschitz von Obernburg: Itinerarium Wegrayss Kun. Belgrade 1985-1986.Vidi: Ðenana Buturoviæ: Osnovna pitanja u prouèavanju epskih narodnih pjesama jugoslovenskih naroda. Ohrid 7-8. djelimièno i Albancima.. Sarajevo. broj 43. Balcanica XVI-XVII. \enana Buturoviæ: Žanrovske karakteristike rane južnoslovenske muslimanske narodne tradicije turskog perioda.1 Iz ovog perioda datiraju jedinstveni podaci o Grz Ilyasu. koja æe se. godina XXII. godine. èuvenog turskog pisca i hronièara. X Megunaroden simpozium za balkanski folklor.4 I u svjetskoj nauci o muslimanskoj epici danas je prisutno mišljenje o njenom naslanjanju na srednjovjekovnu bosansku. možemo da kažemo da je.

uglavnom veæ od one koju predoèava Pjevanija Sime Milutinoviæa Sarajlije. Massachusetts. Stefanoviæ: Nekoji podaci iz madžarske literature za datiranje naše narodne poezije. Albert B. Glasnik Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine u Sarajevu.no južnoslovenskoj muslimanskoj epskoj tradiciji. Rad Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti. str. pa do zapisa snimanih na magnetofonsku vrpcu. Èelebi Evlija. U historiji bilježenja muslimanske epske tradicije znaèajno mjesto zauzimaju bugarštice i deseteraèke pjesme s kraja 17. vijeka pa do prvih zbirki muslimanske epike iz 19. Etnologija. sv.). str. 4a.. Ð.. 1967. 8-9. .s. vijeka . u Zagrebu 1918. 8-9. da su pjesme o pojedinim junacima bile veoma brojne. 144.. drugo odeljenje. vidi. vijeka snažno èuvaju odjeke rane bosanskomusli5.5 Govore nam o sadržini. sv. XXVII/XXVIII. god.7 Podacima o uticajima razlièitih konfesionalnih i etnièkih sredina u njegovanju i prenošenju muslimanske epske tradicije. kakvi su Hörmannov i Marjanoviæev. 27-35. sept. ruralnoj itd.zaokružuju se sve njene najbitnije pomenute odrednice. preko poezije velikih zbornika. 1554. 1972. 1. Šime Ljubiæ: Prilog Jagiæevoj raspravi "o graði za slovinsku poeziju".6 Sasvim je evidentno da i na ovim historijskim vijestima o muslimanskoj epskoj tradiciji Lordova teorija multiformnosti tradicije potvrðuje svoju utemeljenost.8 Bugarštice zabilježene krajem 17. i 2. Beograd. John S. Prevod u cjelini publikovan ove godine: Albert B. Preveo. 2. najviše primorskih zapisa. aristokratskoj. Tarihi Peèevi. Sarajevo. godine. 237. Valtazar Bogišiæ: Narodne pjesme iz starijih. 11. I. 1960. knjiga IV. od poèetka 16. kao i to da su se pjevale u razlièitim sredinama (vojnièkoj. Buturoviæ: Epska narodna tradicija Muslimana.. Putopis.. str.okt. Istanbul. Prevela s engleskog Slobodanka Glišiæ. vijeka. Odlomci o jugoslavenskim zemljama. 8. 26-20. 1985. Prepoznaju se odmah potom u epici zbirki.. 1867.. Glasnik Srpskog uèenog društva./1973. Sebastian Tinodi: Cronica. knjiga LVIII.Prilozi prouèavanju narodne poezije. Idea. Teorija. III izdanje. 7. Golosvarba. u naše dane. Narodne pjesme hrvatsko-srpske. 1. 1990. str. uvod i komentar napisao Hazim Šabanoviæ. n. Branko Vodnik: O junaèkim narodnim pjesmama (uz knjigu). broj 9-10. XXIX. Tako su se veæ od prve polovine 16. 1878. str. XL. Lord: Pevaè prièa. One potvrðuju da su se pjesme o dogaðajima za koje se vezuju pjevale odmah nakon tih dogaðaja. vijeka do pojave zbirke Koste Hörmanna (1888. 63-179. Izraz. obavještavaju nas da su neke pjesme posjedovale razvijene tematske obrade. knj. Sarajevo. Ibrahim Peèevi. govore o kontinuitetu i vitalnosti ove tradicije.u stvari pjesme iz prvih i najstarijih zbirki jugoslovenske narodne poezije èije je porijeklo u svome vremenu nedvojbeno. Beograd. str. (Biblioteka XX vek).. s poèetka i sredine 18.). 6. tematici i junacima ove epike. 178 . Fragmenti ove knjige kod nas su prevoðeni od 1962. knjiga deseta. u Zagrebu 1877.. Ðenana Buturoviæ: Epska narodna tradicija Muslimana Bosne i Hercegovine od poèetka 16. Svet. vijeka pjevali èitavi ciklusi pjesama o Krajišnicima. Lord: The Singer of Tales. Harvard University Press. str. Primena. Miletich: Muslimanska usmena epika i srednjovjekovna epika. Cambridge. od perioda njenih poèetaka do prvih zbirki .

Sarajevo. 1942. Sr. Stari pisci hrvatski. i iz prvih decenija 18. Andrija Kaèiæ Miošiæ.9 Erlangenski rukopis se u nauci smatra prvim mješovitim zbornikom narodnih pjesama Srba. vijeka.).1801. pa i epiku iz prvih decenija 18. Znaèajnu dopunu onome što znamo o muslimanskoj poeziji 18.11 Andrija Kaèiæ Miošiæ je znaèajan po podacima koje donosi o junacima muslimanske epike a koji potvrðuju njihovu povijesnu istinitost. 179 . Razgovor ugodni naroda slovinskoga (1759. Stoga zbornik više govori o sadržini.) u svom Razgovoru ugodnom naroda slovinskog10 i sarajevski hronièar Mula Mustafa Bašeskija (1731. Muslimana i Makedonaca. uvod i komentar Mehmed Mujezinoviæ. Zagreb. vijeka.prvi donosi Erlangenski rukopis. i za njim otide u Novome gradu (Pjesme 94 i 96 u Bogišiæevom publikovanom zborniku) .manske tradicije. zato što nadopunjuje sadržinu onog što pružaju same pjesme Erlangenskog rukopisa i nesumnjivo upuæuje na složeniju formu muslimanske epike iz vremena kada su bilježene pjesme ovog Zbornika. kakve su se tada pjevale. Po mom mišljenju tekstovi pjesama ovoga zbornika su neadekvatno bilježeni. Hrvata. Pjesme o krajinskim junacima o kojima pripovijeda Bašeskija upuæuju na veoma razvijenu epsku poeziju. vijeka pružaju podaci koje donosi Andrija Kaèiæ-Miošiæ (1704. Od Bašeskije doznajemo imena prvih poznatih muslimanskih epskih pjevaèa: Baba-Alije i Jašara Šukriæa iz Sarajeva.) u svom Ljetopisu. Rukopisa Male braæe iz Dubrovnika. a koji je nastao sredinom 18. a bezimeni Nijemac njegovim zapisivaèem.). a Bašeskija. tematici i motivima muslimanske epske poezije. o njenom preplitanju sa narodnom epikom Srba. Karlovci 1925. Mula Mustafa Ševki Bašeskija: Ljetopis (1746. s evidentnim aspektom muslimanske sredine u odnosu na epske dogaðaje . Hrvata i Crnogoraca. 12 Za Šukriæa znamo 9. 1968. Prevod s turskog. ne prezentiraju zapise cjelovitih pjesama. vijeka. 10. a mnogo manje o njenoj pouzdanoj formi i obimu. Zbornik nudi obilje podataka o južnoslovenskoj epici s kraja 17. Djela.-1804. 11. i kako otkri careviæu Muju. uz to zastupljenu veæim brojem primjera. izmijeni oca iduæ na carevu vojsku.pouzdano su nastale u muslimanskoj sredini i predstavljaju najranije cjelovite zabilježene muslimanske epske pjesme. i uglavnom. Autentiènu muslimansku poeziju. vijeka. Obojica su talentirani i kreativni. Pjesme iz ovog zbornika Alija pripijevanjem opet zadobi preprošenu djevojku i Kako Peimana. Autentiènije dijelove iz sadržaja muslimanske narodne tradicije èuvaju deseteraèke pjesme iz tzv. knjiga prva. Ipak njegovo postojanje obezbjeðuje izvjestan ugao gledanja na muslimansku epiku 18. Gerhard Gezeman: Erlangenski rukopis starih srpskohrvatskih narodnih pesama.-1760. kæi Dizdar-age. kada je rijeè o muslimanskoj epici.

Sima Milutinoviæ Sarajlija. vijeku. str. i Leipzigu 1837. tematike i motivike pjesama ovih zbirki govori o kontinuitetu epske tradicije u Bosni i Hercegovini.i Vuk Stef. Predgovor uz Narodne epske pjesme. 13. Meðutim. godine)14 pruža mnogo više podataka o musli12.vijek otkriæa južnoslovenske epike. biæe dostupno drugima. Ivan Jukiæ. sve do šezdesetih godina 19. vijeka. Muslimanska epika. on nije pokazivao znatnijeg interesovanja za njih.hrišæanskih i islamske. Baba-Alija je kao pjevaè nastupao u Dubrovniku i tamo je portretiran. Isto. vijeka. u prvoj polovini 19.da je umro veoma star. ali prema onom što danas znamo. Èak je i Vukov otac Stefan bio prenosilac muslimanske epike. u kojoj su pjesme junaèke novijih vremena o vojevanju za slobodu. Karadžiæu su muslimanske pjesme bile poznate.(objavljena u Budimu 1833..13 Ono što Vuk Stef. Knjiga èetvrta u kojoj su razlièite junaèke pjesme. Karadžiæ. šarolik fond epske graðe koja predstavlja presjek kroz tadašnje epsko pjevanje.. Koliko znam. 268 i 429. Južnoslovenski Muslimani toga vremena bili su pripadnici osmanske državne i vjerske organizacije.ili pak one koje su slušali od muslimanskih pjevaèa. Šarenilo sadržaja.biæe nezaobilaziva i u prvim nacionalnim zbornicima južnoslovenske epike Srba i Hrvata u 19. što znaèi da je prenosio narodne pjesme koje su se pjevale upravo u vrijeme kada je nepoznati zapisivaè pjesama Erlangenskog rukopisa bilježio poeziju ovoga Zbornika. pa je svako šire interesovanje svjetske javnosti za njihovu etnièku povijest i narodnu kulturu bilo više sluèajno. Ipak je tek 19. vijek . Vuku Stef. sabrana Èubrom Èojkoviæem Cernogorcem pa i njim izdana istim . XXVIII.da posjeti Bosnu i Hercegovinu i u njoj bilježi pjesme. Karadžiæ. U Beèu 1862. 180 . Grga Martiæ i Marijan Šunjiæ . prisutna u zbornicima nastalim do 19. Uporedi: Narodne srpske pjesme. str. Skupio i na svijet izdao Vuk Stef. poèevši veæ od dvadesetih godina (Sima Milutinoviæ). 24 .zabilježili su u Bosni osmanskog perioda. U Beèu 1833. Knjiga èetvrta. Karadžiæ. Karadžiæ uistinu nije imao priliku . oko 1795. sasvim je izvjesno da su Vukovi najbolji kazivaèi u svojim oblikovanjima epskih pjesama koristili kao izvor i one pjesme koje su sami saopštavali muslimanskoj publici kao muslimanske . Sva ova epika svjedoèi o intenzivnom miješanju epskih sredina razlièitih konfesija . Pjevanija cernogorska i hercegovaèka. str. vijeka muslimanska sredina kao nosilac narodne poezije nije privukla vidljivu pažnju sakupljaèa narodne poezije. na naèin kao i epika drugih južnoslovenskih naroda .. Skupio i na svijet izdao Vuk Stef. taj do sada nepronaðeni portret je prvi portret jednog jugoslovenskog pjevaèa. Meðutim.

315 . Martiæ i Šunjiæ svjedoèe o jednako bujnoj. Mostar 1892.. II. br. pjes.Narodne piesme bosanske i hercegovaèke. str. 25. 7. Priredio: Dobrilo Aranitoviæ. 106. v. Nakon 153 godine Pjevanija je konaèno publikovana ove godine: Sima Milutinoviæ Sarajlija: Pjevanija crnogorska i hercegovaèka. br. pjesme svjedoèe o uzajamnom prožimanju epskih stilova.16 Po verziranosti u sakupljaèkom poslu treba istaæi Marijana Šuljiæa. premda politièki protivnik. 16. str. Podatak da je pjesmu o Viliæu Huseinu kazivao Jakov Vukadin. Pjesme koje su sakupili Jukiæ. gdje su. motive i junake.poreðene s pjesmom muslimanskih pjevaèa. i nastale su kao refleks tih dogaðaja. krajiškog muslimanskog svijeta. Jukiæ je zabilježio i publikovao neke muslimanske pjesme koje æe ostati kao njihove jedine poznate. a i publikovane verzije. potvrðuje ono što te pjesme analizom pokazuju . 102. Pjesme junaèke. pj. od kojih su trojica i kazivaèi autentiène muslimanske pjesme. str. godine). 1972. rezultirale iz. Tek poslije Jukiæeve smrti 1858. 97. Smatram da su neke stilske i sadržajne osobenosti muslimanskih pjesama koje su saopštili kazivaèi hrišæani ovog podruèja pomenutim sakupljaèima . putopisac i ruski konzul u Sarajevu. muslimanskoj kao i hrišæanskoj.manskoj epskoj tradiciji prve polovine 19. Izdao Zbor franjevaèkih bogoslova "Jukiæ". Svezak prvi. ovdje èešæe pojave profesionalizma kod hrišæanskih nego muslimanskih pjevaèa. Zbirka pokazuje da je hrišæanska sredina u Crnoj Gori i Hercegovini usvojila iz muslimanske epike odreðenu tematiku. sv. Nikšiæ 1990. pjesme ovih zbirki zabilježene. 22. str. sv. vijeka po jugozapadnim krajevima Bosne.Jukiæ-Martiæ. 181 . str. poznatih ili pretpostavljenih. koji èesto navodi imena kazivaèa pjesama. Prvo izdanje 1915. godine pojavila se njegova zbirka narodnih pjesama kao rezultat saradnje sa Grgom Martiæem . pri èemu posebno mjesto pripada Hrnjicama.316. Nastala je sasvim neposredno prije objavljivanja u periodu izmeðu 1827. Bosanski prijatelj.da je hrišæan14. 23. O razumijevanju koje je Šunjiæ pokazao za narodni život.15 Bez obzira na moguæu intervenciju nekog od zapisivaèa. I. ali i o razlikama u stilu. epici èetrdesetih godina 19. Pjesme pjevaju o prilikama u Bosni u prvoj polovini 19. . 15. Biblioteka Kulturno naslijeðe. . br. te o njegovom sakupljanju govori dosta zanimljivo Aleksandar Giljferding. str. Bosanski prijatelj.Narodne junaèke pjesme iz Bosne i Hercegovine. . br. o njegovoj ljubavi prema narodnim umotvorinama. koji je opet pjesmu nauèio od Ibre Posavljaka. 39. svezak II. Ovo je najranija zbirka balkanske epike koja je u tako impozantnom broju predstavila obilje najznaèajnijih likova tzv. Veoma je karakteristièno da se islamski svijet u ovim pjesmama. Sarajevo. do 1829. 100. Bosni i staroj Srbiji. uglavnom. Istièe se desetorica pjevaèa upravo ovakvih pjesama.Aleksandar Giljferding: Putovanje po Hercegovini. Narodne pjesme bosanske i hercegovaèke. priznaje i kao prijatelj i kao pobratim. u to vrijeme. 24. U Osieku 1858. Drugo izdanje 1925. vijeka nego što to èine pjesme Vukovih zbornika. Skupio fra Marijan Šunjiæ.

vijeka. na primjer. zajednica i pojedinac. drukèiji od umjetnosti individualnog. Meðutim. a tokom historije na njega su uticali socijalni i duhovni faktori. 182 . smatrajuæi da je ono zavisilo od interesovanja javnosti za sam narod kome pripada ta poezija. do kraja vijeka. Usmeno stvaralaštvo je drugi vid umjetnosti. kako muslimanske epike tako ni drugih tradicionalnih pjesama bosanskohercegovaèkih Muslimana.ski pjevaè (pjevaè Hrvat) prenosilac muslimanske tradicije. prenosi hrišæansku pjesmu (Moskovska kraljica i car Tatarin). kao i prouèavanje narodne poezije bilo koga naroda nedjeljiv od izuèavanja povijesti toga naroda. u Dalmaciji. str.17 Tome odgovara podatak da Šaban. jednostavnom. Narodne junaèke pjesme. Ne vjerujem da bi slaba zainteresiranost muslimanskih utjecajnih kulturnih slojeva za narodni jezik i za narodnu kulturu bio pravi odgovor. 207. Šunjiæ. Na to upuæuje i poja17. Potrebno je bez žurbe ukazati na sve ono što može biti relevantno za kasniji zakljuèak. iz èega nesumnjivo sljeduje i sakupljaèki rad. uz to inspiriran djelovanjem Vuka Stef. u vezu sa interesovanjem javnosti i istraživaèa za usmenu poeziju. danas je historija sakupljanja i bilježenja. npr. Karadžiæa i ilirskim pokretom. po mišljenju Šakira Kurtæehajiæa u sadašnjem naraštaju i kod uglednih begova i efendija mogao prihvatiti kao razlog zašto nemamo ni rukopisnih ni štampanih zbirki. Stoga je možda i relativan pojam kulturnog buðenja kada ga dovodimo. Obje faze karakteriše jaèe interesovanje samih Muslimana Bosanaca za vlastitu nacionalnu kulturu. Nije iskljuèeno da æe se jednog dana pronaæi nama nepoznati rukopisi muslimanskih narodnih pjesama (bilo da su pisani bosanèicom ili arebicom). Samo postojanje usmenog stvaralaštva temelji se na dalekom mitskom nasljieðu. prema usmenoj tradicionalnoj poeziji. 84. zato ovaj problem traži kompleksniji tretman. M. 18. obièaju. Turèin (musliman) od Mostara. potrebno je. Isto. u svim kulturnim grupama na isti naèin.). Po mom mišljenju prvu fazu ovog rada èini period do austrougarske okupacije (1878. str. Zašto muslimanskobosanski uèeni svijet nije ranije bilježio usmenu tradiciju? Previše je vidan udio viših obrazovanih slojeva u njegovanju i prenošenju muslimanskog tradicionalnog pjesništva da bi se prezir prema narodnom. sagledati na kakav su se naèin odnosili intelektualci u drugim sredinama. Nemamo dovoljno podataka na osnovu kojih bismo mogli da pouzdanije zakljuèujemo o odnosu samih Muslimana prema bilježenju i izuèavanju vlastite narodne poezije sve do 19. prisutan. na obredu. vijeka.18 Intenzivniji rad na sakupljanju muslimanskih narodnih pjesama poèinje šezdesetih godina 19. dok drugu fazu èini period nakon okupacije.

str.). ratove i èetovanja. posebno u njihovom radu na sakupljanju narodnih pjesama. a zatim je bila odnesena u Peæ. 20. 21. 183 . proistekle iz druge faze rada na njenom sakupljanju. knjiga treæa. tj. po predaji. str. Sarajevo..22 Niz dostupnih podataka upuæuje na Muvekita kao sakupljaèa i prireðivaèa ove zbirke. poznat je ogroman udio muslimanskih intelektualaca u 19. koji se zanimaju opisivanjem raznih naroda i njihovih obièaja" uoèljiv je veæ u prvoj pomenutoj fazi kulturnog preporoda Muslimana.). 1939. zbirka nije publikovana.. XXVII. Sarajevo. 81-86. 353-358. Ðenana Buturoviæ: Epska narodna tradicija Muslimana Bosne i Hercegovine. Sakupljanje vlastitoga narodnog blaga. Muris Idrizoviæ: Mehmed Šakir Kurtæehajiæ.)20 i historièar Salih Sidki Hadžihuseinoviæ Muvekit (1825. rezultat su saradnje sa Muslimanima intelektualcima. S druge strane treba imati u vidu i jedno drugaèije mišljenje . Mehmed Šakir Kurtæehajiæ (1824. marta 1936. Kalendar za god. XXX. 74-76. i onda kada nisu nastale kao rezultat rada sakupljaèa Muslimana. Muvekit. 221-222: Mehmed Hadži Handžiæ: Dva važna izvora za historiju Bosne i Hercegovine za vrijeme osmanlijskog gospodarstva. Novi Behar.1872. 1871. 38 broj. 1898. kasnije. Njena je knjiga.) Kurtæehajiæ ne iskljuèuje Muvekita kao sakupljaèa..1938.19 Uticaj "razumnih patriota i spisatelja. Tako je svakako znaèajan poticaj na Vrèeviæev zaokret prema muslimanskoj epici imao Mehmed-beg Kapetanoviæ (èime se ne negira i Vrèeviæev uticaj na Kapetanoviæa).. 1969... pjesme se sakupljaju i štampaæe se na bošnjaèkom jeziku.va permanentnog otkrivanja alhamijado rukopisa u saèuvanim orijentalnim rukopisima. Sva traganja kasnijih prouèavalaca da se uðe u trag ovom rukopisu ostala su uzaludna. odreðenje vlastite narodne pjesme muslimanski intelektualci druge polovine 19. str. To što je zbirku najavio u Sarajevskom cvjetniku (1871.. Luka Marjanoviæ: (Predgovor) uz Junaèke pjesme (muhamedovske). XIV-XV (1964. 20. Zbirke muslimanske narodne epike. došla u vlasništvo ostrožaèkog kapetana Murata Bešireviæa. Ne zna se pouzdano ni šta se sa njom dogodilo..da bilježenje pjesama meðu Muslimanima ima tradiciju u dalekoj prošlosti. Usmena predaja spominje "blidoliku" Ajku iz Udbine kao prvog sabiraèa narodnih muslimanskih pjesama.-1965. Prilozi za orijentalnu filologiju.. Muhamed Hadžijahiæ: Salih ef. str. Sarajevski cvjetnik. Zagreb (Izdanje Matice hrvatske). Nosioci ovih tendencija su novinar i urednik Sarajevskog cvjetnika. posebno medžmuama (zbirkama). Uredio dr Luka Marjanoviæ. nov. Gajret. Prièalo se da je Ajka bilježila sve kavge. XXXVI. Sarajevo. Na žalost. 22.21 U tom vremenu najavljeno je publikovanje prve zbirke muslimanske epike "na bošnjaèkom jeziku turskim slovima". IX. III godište. str.1888. vijeka vezuju za ideju narodnog "bošnjaèkog" jezika.

pružanju svesrdne pomoæi Hörmannu u vezi sa njegovim radom na sakupljanju i izdavanju prvog veæeg publikovanog zbornika muslimanske epike. Vrèeviæ je pripremljenu zbirku oznaèio kao prvu i uputio Srpskom uèenom društvu za publikovanje. Vuk Vrèeviæ. 1912. naime. a èiji su odnosi sa Marjanoviæem bili. Beograd. Znaèaj Vrèeviæeve rukopisne zbirke muslimanskih pjesama je. u izvjesnom smislu. Kosta Hörmann. Naime. 1967. koga je javno pomagao i podržavao.23 U svakom sluèaju Vrèeviæevo poznanstvo sa Stojanom Novakoviæem i Pantom Sreækoviæem bilo je presudno u Vrèeviæevom sakupljaèkom radu na muslimanskoj epici. Popis kazivaèa uz ovu zbirku takoðer je od znaèaja. Zbirka se pojavila pod nazivom Narodne pjesme Muhamedovaca u Bosni i Hercegovini26 Dio tradicionalnih epskih pjesama iz Hörmannove 23. Etnografska zbirka br. godine. Vuk Vrèeviæ poèinje da bilježi muslimanske epske pjesme negdje oko 1866. Stojan Novakoviæ i Panta Sreækoviæ su Vrèeviæu ukazali na potrebu sakupljanja muslimanskih epskih pjesama. Arhiv Srpske akademije nauka i umetnosti. Muslimani su pružali pomoæ i Luki Marjanoviæu. Beograd. (Filolški fakultet Beogradskog univerziteta. veoma interesantne. knjiga šesta. po njemu. Rezultat je pojava male zbirke pod naslovom Hercegovaèke narodne pjesme koje samo Srbi Muhamedove vjere pjevaju. Antologijskog je karaktera. Danas je u nauci poznata "anonimna" pismena podrška Mehmed-bega Kapetanoviæa. u tom što je to prva saèuvana zbirka ove epike s uže teritorije i same Hercegovine. lijepe i brojne. rivalski.25 Vrèeviæ se ovom zbirkom predstavio kao znaèajan informator o osobito bujnoj muslimanskoj epici u Hercegovini u sedmoj deceniji 19. Nemamo podataka kako je i da li je Vuk Stef. Etnografska zbirka 62. Vuk Vrèeviæ. 25. str. Iako ne u mjeri koju je najavio. knjiga XIV). Karadžiæ odgovorio na Vrèeviæev upit Karadžiæu da li da sakuplja i muslimanske pjesme u Hercegovini koje su. . u vezi sa njegovim radom na izdavanju muslimanskih pjesama. Kapetanoviæ se. 184 . nije htio zamjeriti Kosti Hörmannu. premda su pjesme koje sadrži u nju uvršene bez posebnog odabira. 648. Godine 1888. Vrèeviæevo interesovanje za muslimansku epiku i dalje ostaje. vijeka. visoki austrougarski èinovnik u vladi Bosne i Hercegovine. Zbirka nikada nije publikovana i pohranjena je u Arhivu SANU u Beogradu. 9058/57. upuæena Luki Marjanoviæu. Skupio ih i na svijet iznio Vuk Vrèeviæ.. Vukova prepiska. prije svega. Monografije.24 Vrèeviæeva zbirka muslimanskih epskih pjesama sadrži 37 pjesama "koje samo Srbi turskog zakona pjevaju". Arhiv SANU. Junaèke hercegovaèke pjesme (koje samo Srbi turskoga zakona pjevaju).O Vuku Vrèeviæu i ovoj zbirci vidi: Radmila Pešiæ. Knjiga prva. objavljena u Dubrovniku 1989. 24. publikuje dvije knjige muslimanske epike. i 1889.

osim što je i sam bilježio pjesme. Saèuvana dokumetacija svjedoèi o historiji nastajanja zbirke. meðu kojima i oni najkompetentniji. uz Hörmannove izuzetne radne i organizacione sposobnosti i njegov entuzijazam za sve istraživaèke poslove . godine. 27.). Svjetlost. Mehmed-begom i Riza-begom Kapetanoviæem. koje je. 2 izd. njene visoke vrijednosti i zaèaj. Halilbašiæa Suljage i Mehmeda Kalabiæa. Svjetlost . Na prepise posebno upuæuju sluèajevi dvostrukih zapisa zapisi latinicom. Ima dosta osnova da se pretpostavi da je Hörmann. i što su to za njega èinili neki njegovi sakupljaèi. Podrška i pomoæ koju Hörmannu obezbjeðuju mnogobrojni saradnici. Predvidio je da pjesme obje knjige objavi u dvadeset svezaka. . 28. Znatan broj tekstova pjesama na kojima je oznaèeno Hörmannovim rukopisom da potièu od ovih zapisivaèa ispisao je sam Hörmann.27 Obraðujuæi u više studija problematiku pojave ove zbirke i njena sporadièna osporavanja. i zapisi bosanèicom . Izašlo ih je svega šest. .-1889. Izdavaèi su Alija Kurtoviæ i Jakša Kušan. što nesumnjivo upuæuje na prepise. Sabrao Kosta Hörmann 1888. Na to upuæuju njegovi saradnièki odnosi sa književnicima. indeksima i prilozima (vidi napomenu 28). Autor ovog priloga pripremio je i novo izdanje povodom stogodišnjice publikovanja zbirke. ocem i sinom. Iz rukopisne ostavštine Koste Hörmanna. Sabrao Kosta Hörmann 1888.Sarajevo. s tekstološkim analizama. Drugo izdanje izlazi 1933.1976. studijom o zbirci.28 Neosporne su Hörmannove zasluge u sakupljanju muslimanskih pjesama u periodu od 1884. u ediciji Kulturno naslijeðe. I. izdanje bez konsultovanja prireðivaèa (Narodne pjesme Muslimana u Bosni i Hercegovini. priredila i predgovor napisala Ðenana Buturoviæ. A. Izdanje je popraæeno treæom knjigom. Izet Pertef je pokušao da pripremi popularno izdanje Hörmannove zbirke.originali. 185 . Sarajevo. sa književnikom Ibrahimbegom Bašagiæem i posjednikom Lutfi-begom Bašagiæem. praktikovao da vrši prepise iz postojeæih rukopisnih zbirki poznatih znalaca muslimanske usmene epike. i 1931.ostavšitne publikovan je u naše dane. Narodne pjesme Muslimana u Bosni i Hercegovini.Godine 1930. Kritièko izdanje ove knjige pripremio je autor ovog priloga i publikovao 1976. i na naslovnoj stranici obilježeno kao 2. do 1914. na žalost. Meðutim. stavljenim na raspolganje Höromannu. u stvari Hörmannovi prepisi.1990. utvrdila sam okolnosti njena nastanka.-1889. ostalo je otvoreno pitanje koliki je obim fonda epskih pjesama koje je Hörmann 26. te sa saradnicima iz Nevesinja. Postoje izvjesni elementi na temelju kojih bi se moglo govoriti o rukopisnim zbirkama uglednih Sarajlija. iz tehnièkih i finansijskih razloga izašlo iz štampe tek 1990. Redakcija. uvod i komentari Ðenana Buturoviæ. godine. Ðenana Buturoviæ: Studija o Hörmannovoj zbirci muslimanskih narodnih pjesama. 1966. Obje knjige novog izdanja pojavile su se pod naslovom Narodne pjesme Muslimana u Bosni i Hercegovini.bili su bitni preduslovi u raðanju ove kapitalne zbirke muslimanske epike. Oba izdanja su brzo rasprodata.

godine i Sarajevski cvjetnik 1871. Oblikovnom i sadržajnom posebnošæu izdvojiv je crnogorsko-hercegovaèki tip. Da iza konfesionalne oznake stoji. svjedoèanstvo razlièitih stupnjeva razvoja pojedinih tipova i oblika. zatim Friedrichu Kraussu i drugim sakupljaèima pokazuje intenzitet narodnog buðenja kod Muslimana u drugoj polovini i krajem 19. kojima se mogao da posluži. vijeka. Zato se on i odluèuje za naslov Narodne pjesme Muhamedovaca u Bosni i Hercegovini. i nije ih nazvao ni srpskim ni hrvatskim imenom. odnosno narodnosna oznaka. veæ meðu južnoslovenskim muslimanima opæenito.jeste u tome što su primjeri pjesama toga fonda uistinu jedini poznati presjek kroz fiksiranu muslimansku epiku u periodu nekoliko decenija 19. etnièka. publikuje narodnu pjesmu Boj pod Banjom Lukom godine 1737. pitanje veze pjesama Hörmannove zbirke s pjesmama èije je publikovanje najavila novosadska Zastava 1866. pa time i svjedoèanstvo šarolike slojevitosti ove epike. kao i cjelokupnog fonda pjesama koje su skupljene Hörmannove zaslugom.na bošnjaèkom jeziku a "turskim slovima". u suštini. sudeæi po ovoj zbirci kao cjelini. vijeka. Meðutim. U tom smislu on publikuje na narodnom jeziku i evropskim pismom zbirku narodnih umotvorina pod naslovom Narodno blago 1887.zatekao u dostupnim rukopisima. a godine 1888. Hörmann je sa svojim saradnicima sagledao veoma široko znaèaj zbirke a i njenu preporoditeljsku kulturnu ulogu ne samo meðu Muslimanima Bosne i Hercegovine.. ni po tipovima. iz aspekta povijesti usmene tradicionalne epike . ostala bosanskohercegovaèka poezija pojavlju186 . Broj imena . kao i kasnijeg. Pomoæ koju muslimani intelektualci. upuæuju na zakljuèak da granice epskih zona u Bosni i Hercegovini nikada nisu bile oštro omeðene. potvrðuju žestoke reakcije kritike upuæene Kosti Hörmannu upravo stoga što je muslimanske pjesme izdvojio iz fonda narodnih pjesama Srba i Hrvata. i Muslimani uopšte. iz ideološko-politièkih razloga. sve analize ranije graðe. pružaju i Luki Marjanoviæu. Stoga je u povijesti Muslimana od historijskog znaèaja oznaka muslimanskih umotovorina imenom koje oznaèava njihovu posebnost. Znaèaj Hörmannovom zbirke.znalaca muslimanske tradicije u tom vremenu je ogromno velik. Znaèajno je da je Kapetanoviæ u toj svojoj orijentaciji išao za afirmacijom muslimanske posebnosti i da je vanredno dobro uoèio da je temelj te posebnosti narodna tradicija. Hörmannovog vremena. grupacijska. a zatim. Pjesme zbornika su svjedoèanstvo regionalnih diferenciranja ove poezije. dok se. ni po vrstama. a primjeri drugih zbirki ne obaraju ovakav zakljuèak. Snažan zaokret u kulturnoj i književnoj historiji Muslimana toga vremena uèinio je Mehmed-beg Kapetanoviæ Ljubušak. . kako je to tada. bilo uobièajeno.

Stjepan Bobinac. rodom iz Zavalja kod Bihaæa. u fazi pune zrelosti. tadašnjeg sekretara Matice hrvatske. meðu kojima sam istièe mladog studenta prava Petra Starèeviæa. a potom Ivana Kostrenèiæa. zagrebaèka škola koja je radila na sakupljanju i izdavanju narodnih pjesama .Hugo Badaliæ. uz spomenutu dvojicu . te najzad da on lièno kontrolira sva zapisivanja. vijeka ima Luka Marjanoviæ. Višestruka je i ogromna vrijednost Marjanoviæevog rukopisnog zbornika.000 stihova) od devet odabranih muslimanskih epskih pjevaèa.oko 300 junaèkih pjesama sa oko 250. U bilježenju pjesama pomagali su mu. U obje knjige zajedno objavljeno je 50 pjesama.000 stihova. radeæi na projektu Rad Luke Marjanoviæa na sakupljanju i izdavanju narodnih pjesama iz Bosne i Hercegovine (uz struènu saradnju pisca ovog priloga) izvršila prebrojavanje i utvrdila da je Marjanoviæ sakupio 272 pjesme (217. i 1899. v. još kao ðak poèinje da sakuplja narodne pjesme. knjiga III i IV. a da je posredno dobio još 48 pjesama od èetiri pjevaèa (38. vijeka zbornik muslimanskih tradicionalnih pjesama . Neprocjenjive zasluge u historiji bilježenja i publikovanja muslimanske epike u dvije posljednje decenije 19. do 1863. Milivoj Šrepel. uz ostale zbirke muslimanske epike s kraja 19. Posao koji je uradio Marjanoviæ je ogroman. student prava Pavle Majstoroviæ i Martin Pilar. Posebno je znaèajno što je èitava akcija na sakupljanju musli29. Njegov je rad inspirisan svakako tadašnjom opštom atmosferom u hrvatskoj kulturi i nauci. Godine 1898. koju je karakterisala otvorenost u prouèavanju narodnog života i obièaja. 187 . Mladi Marjanoviæ. Iskljuèivo muslimanskoj epici Marjanoviæ se okreæe 1886. i nastojao je da samo bilježenje pjesama bude. Pjesme sakuplja i bilježi sa izvanrednom ekipom saradnika. pjesnik August Harambašiæ.imala je ambiciozan plan . bez obzira na pomoæ koju je imao. u ediciji "Hrvatske narodne pjesme" u redakciji Luke Marjanoviæa publikovane su Junaèke pjesme (muhamedovske).je u nizu varijacija. drugi na terenu .). Ðurðica Muèibabiæ je. Marjanoviæ je lièno bilježio mnogo.da publikuje desetak knjiga muslimanskih narodnih pjesama. kao i narodnog stvaralaštva uopšte.29 Prema jednoj informaciji koju je donio sarajevski èasopis Nada za godinu 1898. Tako je zbir ukupnih muslimanskih pjesama 320. uèitelj i književnik Janko Leskovar. Cjelokupni fond ove graðe. Tako je nastao najobimniji fond muslimanske epike iz 19. zavedeni su pod dvadesetak inventarnih brojeva Matice hrvatske i nalaze se u Arhivu Odbora za narodni život i obièaje JAZU u Zagrebu. od èega 290 epskih.jedni u Zagrebu. Mile Findrik. njegov posao. prije svega. vjerovatno od hrišæanskih kazivaèa (period 1859. ili da se odvija u njegovom prisustvu. tada veæ s titulom profesora crkvenog prava na zagrebaèkom sveuèilištu.000 stihova).

posebno prouèavanja tipa i oblika epskih pjesama kao i tehnike stvaranja i pronošenja usmenih pjesama. i bez obzira na uticaj koji je ona imala ponovo u narodu. U cjelini gledajuæi zbirka je daleko više od Hörmannove rezultat literarno-antologijskog pristupa epici. Meðutim. a i prvi kritièari.manske epike bila usmjerena na bilježenje pjevaèkog repertoara najboljih znalaca muslimanske epike iz zapadne Bosne. pa ni tradicionalno. drugu zbirku po znaèaju u historiji prouèavanja bosanskomuslimanske usmene književnosti. pa su i pjesme u rukopisnom Marjanoviæevom zborniku predoèene po pojedinim kazivaèima. vijeku. posmatrana iz književno-historijskog aspekta. nije uvažavala na naèin na koji æe se to èiniti u 20. Marjanoviæeva zbirka muslimanske epike. Doèim. nego i po svojoj ukupnoj opremljenosti. I pored danas nedopustivih manjkavosti koje su uslijedile nakon Marjanoviæevih 188 . njihovim prenosiocima i tvorcima. saopštavajuæi pjesme. Zanemario je manir i umijeæe pjevaèa koji. èime je uticao na strukturu pjesme i na njen kvalitet. i publikovana Marjanoviæeva zbirka. izbor ne predstavlja vjerodostojno èitav fond. U odnosu na Hörmanna Marjanoviæ je nedopustivo više intervenisao u tekstovima pjesama. Ovaj princip prisutnosti kazivaèa. onda treba razlikovati znaèaj rukopisnog fonda od znaèaja publikovanih zbirki. kao i sve ostale zbirke južnoslovenskih epskih pjesama publikovane u 19.ušla je u historiju usmene književnosti. ili kako je on sam isticao. u stvari ih ponovo komponuju. pa i folkloristièkog. unosio je nove stihove. Marjanoviæ je zadržao i u publikovanom dijelu zbornika. nezaobilaziv je rukopisni fond. a posebno po predgovoru koji predstavlja zanimljivu i modernu studiju o muslimanskoj epici. prenosioca u svojstvu nosioca epske tradicije. Nastala je kao rezultat književnoestetskih kriterija vrednovanja usmene tradicionalne književnosti koji su bili karakteristièni za 19. Tako su književnoestetski kriteriji rukovodili i Luku Marjanoviæa u odabiranju primjera za publikovanje. što je uoèio i Marjanoviæev recenzent (Ðuro Šurmin). Za nauèna prouèavanja muslimanske epike. da donese bolje i interesantnije. Meðutim. vijek. vijeku . napose redigovanje narodnih pjesama literarna operacija i to od velikog zamašaja". zanimljiva je. ne samo po prezentiranju poezije koju donosi. Pri svemu ovome treba imati u vidu da je Luka Marjanoviæ imao i posebnu namjeru da prezentuje primjere koji æe biti razlièiti od onih koji su veæ publikovani u Hörmannovoj zbirci. pri èemu se kategorija usmeno. Za Marjanoviæa je "sabiranje i izdavanje. izbacivao stihove i èitave stihove cjeline (od dvadesetak do oko 700 stihova). ona predstavlja nakon Hörmannove. kada je rijeè o ukupnom Marjanoviæevom radu na sabiranju i izdavanju muslimanske epike. odnosno pjevaèima.

Za sagledavanje i prouèavanje muslimanske epike 19. Marjanoviæev rukopisni fond. 1937. vanredno saèuvan i dostupan. /"Meðu pevaèima modernih vremena nijedan nije ravan Homeru. klasièaru. pjesme u ovom izboru. A kvalitet izdanja. Upravo ova prva prouèavanja i snimanja žive usmene tradicionalne epike prije svega muslimanske obuhvataju graðu koja æe biti temelj za teoriju o usmenom pjesništvu Albertu B. vijeku.). opet pretežno muslimansku. najveæeg znalca jugoslovenske epike. klasièni filolog . s obzirom na predgovor i dodatke s pregledom varijanata. nužan uvid u rukopisne zbirke muslimanskih epskih pjesama iz 19. u vrijeme odbrane doktorske disertacije u Parizu. U tom periodu oni æe mikrofilmovati i dostupne arhive narodnih pjesama u Jugoslaviji. Ono najznaèajnije iz susreta Murko-Parry jeste da Parry pod Murkovim uticajem organizuje moderna terenska prouèavanja usmene epike u Jugoslaviji (u dijelovima Bosne i Hercegovine. vijeka nužan je uvid u ostale brojne rukopisne zbirke Matice hrvatske koje se nalaze u arhivu Odbora za narodni život i obièaje Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti u Zagrebu. vijeka. Beograd. najbliži velikom majstoru jeste Avdo Meðedoviæ iz Bijelog Polja u Jugoslaviji. dragocjeno su dopunile. K. Otkrivanje muslimanske epike nije završeno njenim otkriæem u 19. ne samo istražena nego ona još uvijek nije ni zabilježena. u umijeæu njihovog usmenog rekreiranja tradicionalnih epskih povijesti. uz pomoæ svoga saradnika Davide Bynuma. Hörmann i Matija Murko su poèetkom 20. kasnije harvardskom profesoru. Pevaè prièa. upoznaje Slovenca Matiju Murka. vijeku.homerolog.redaktorskih intervencija. vijeka. arhaièna i nova. Idea. po Lordu najboljem nakon Homera. On je naš savremeni balkanski Pevaè prièa. str. Milan Parry i Albert Lord izvršili su to novo otkriæe muslimanske epike u 20. nastavljaèu Parryjevog djela.Lord. homerologu i slavisti. njegovom studentu. 1990. kao što je s druge strane. Teorija.. sve istovrermeno. Oni su utvrdili da je ona.. ne samo dotad poznati fond muslimanske veæ i same južnoslovenske epike. Èini se da su najveæa otkriæa u muslimanskoj epici Parry i Lord pronašli u tradicionalnim repertoarima sandžaèkih pjevaèa. Lord æe se istom poslu vraæati u Jugoslaviju.30 A Discovery of the Moslem Epic in 19th Century 30. u svojoj usmenoj formi još uvijek jednaka tradicionalna i živa. Milman Parry." . u odreðenim regijama i oazama. 1.. 189 . u više navrata. ali onaj koji je. Lordu. 5 (Pišèev predgovor)/. u pjevaèu Avdi Meðedoviæu. Nakon Parryjeve smrti Albert Lord je nastavio da skuplja južnoslovensku poeziju (1935. 1951. vijeka jasno istakli da muslimanska epika još uvijek nije. krajem treæe decenije 20.Albert B. vijeka koje su pohranjene u Arhivu Srpske akademije nauka i umetnosti u Beogradu. Sandžaka i Crne Gore) u periodu od 1932. uvrštavaju zbirku u red najmodernijih zbirki južnoslovenske epike iz 19. a pruža bogatu graðu za izuèavanje brojnih pitanja iz historije muslimanske epike. 1950. u periodu izmeðu 1960. mladi i talentovani amerièki nauènik. koliko im poznajemo epsku pesmu. Pod Murkovim uticajem Parry pravi zaokret u svojim prouèavanjima Homera pa Homerov formularni stil poèinje da naziva usmenim tradicionalnim. i 1965. samo je djelimièno do sada korišten.. do 1934.

rural. The most important determining factors can be made complete by adding the data on the influences by various confessional and ethnic environments in the process of cherishing and transmitting the Moslem epic tradition from the period of its early beginnings to the appearance of the first collections. All the person that gathered the oral poetry in this period had had a defined relation towards it. as well as in the wider region on the larger area of European Turkey. They always saw it as the overall and rich Southern Slavic poetry having observed its specific features in relation to the epic poetry of other Southern Slavic nations with whom they shared a common life. aristocratic. one can say that the Moslem epic songs.). One can recognize them immediately in the collections that had been presented in Pjevanija /Songs/ by Simo Milutinoviæ Sarajlija. then in the poetry of great collections such as those published by Hörmann and Marjanoviæ. The first known documents about the Southern Slavic Moslem epic can be traced to the end of 15th century. 190 . The Bosnian warriors played a prominent role in creating and spreading of this epic. Many other precious pieces of news about the Bosnian Moslem epic tradition from the beginning of 16th and until the first collections of Moslem epic in 19th century affirm a continuity and vitality of this tradition. We know that the songs about certain heroes from different places were quite numerous. The songs about events they related to were sung immediately after these events had taken place and in different environments (military. as well as the other Southern Slavic epic songs. However. These songs also spoke about the topics and heroes of this epic. The rich Moslem historical accounts towards the end of 15th century testify about their foundations in the abundant and similar tradition of the Middle Ages.A great number of Southern Slavic Moslem epic songs have been recorded in the first few decades in 18th century. and until the recordings on tape in our time. etc. have been discovered for the wider academic and scholarly community only in 19th century. There are numerous records about the antiquity and widespread territory of the Moslem epics in the Ottoman Bosnia.

osobito u Osmanskom carstvu. i to u korist džamije. pored visokih državnih službenika i vjerskih dostojanstvenika. Takve zaklade . tekija. ali glavnina tih sredstava. Mašoviæ. troškovi te vrste predstavljali bi ogroman teret za državnu blagajnu. 191 . i teorijski trebali su služiti svojoj prvobitnoj namjeni u beskonaènost. Pri tome smatram amerièku filantropiju reprezentativnom za zajednièki tip ove vrste aktivnosti. Ibrahim Kemura okvirno govorio o osnivanju i radu nekih muslimanskih kulturnoprosvjetnih društava na prijelazu iz XIX u XX stoljeæe ja bih želio nešto reæi o filantropskim ciljevima nekih bosansko-muslimanskih društava koja su formirana na poèetku XX stoljeæa uzimajuæi pri tome u razmatranje i neke odrednice o amerièkoj filantropiji istog perioda. Po definiciji vakuf predstavlja imovinu zaštiæenu od propadanja. Anali GHB. ) Poznato je da i pored veoma bliske veze izmeðu države i vjerske organizacije u povijesti islama. odnosno dobrotvornog rada. Ustvari.Enes KUJUNDŽIÆ FILANTROPIJA KOD BOSANSKIH MUSLIMANA SA OSOBITIM OSVRTOM NA PRAVILA DOBROTVORNIH DRUŠTAVA NA POÈETKU XX STOLJEÆA Napomena Pošto je dr. u povijesti Bosanskih Muslimana upravo je neodvojivo da istraživanja uloge vakufa u ekonomsko-socijalnoj i kulturno-obrazovnoj sferi toga naroda. Istraživanje filantropije. Istina je da je veæ zarana u islamu bila praksa suverena da dio sredstava iz državne hazne odvaja za održavanje i podizanje novih vjerskih i drugih ustanova. nikada se nije uzimalo zdravo za gotovo da je država obavezna da osigurava sredstva za održavanje religioznih ustanova i službi. medresa. turbeta.vakufe osnivali su. hanikaha. posebno za religijske institucije. sticala su se iz privatnih ruku. i privatne liènosti od najranijeg doba islama. Otuda je njihovo osnivanje i održavanje padalo u prvom redu na ramena onih kojima su te ustanove služile. uglavnom u vidu permanentnih zaklada zemlje i drugih nekretnina putem dokumenata darovnice (vakufname). otuðivanja ili drugih oblika razvlašæivanja. darovanu u nabožnodobrotvorne svrhe putem korištenja njenih plodova (Vidi: S.

Pošto je o vakufima u BiH opširno govoreno na simpoziju koji je održan u Sarajevu 22. knjiga IX-X (1983. Sarajevo. str. svratišta za putnike (hanove). hamami. imamo sluèajeva da se osnivaju vakufi da bi se osigurala sredstva za kauciju u cilju oslobaðanja siromaših zatvorenika. Tako u vakufnami Derviš paše Bajezidagiæa iz 1593. godine sa naslovnom temom "Institucija vakufa i njegova uloga u vjerskom i kulturnom životu Muslimana i Institucija Gazi Husrev-begova vakufa" što je objavljeno u Analima GHB.neka ljudi trajno imaju u vidu njegovu dobrotu .). godine stoji i sljedeæe (Parafraziram): Spomenuti opunomoæitelj . novembra 1982.svojom pronicljivošæu spoznao je da je ovaj svijet kuæa prolaznosti i iskušenja. imareta i tome slièno. putevi. vodenice. Pa ipak to je i svijet moguænosti da se èovjek putem velikih dobroèinstava približi uzvišenom Allahu. vakufi su osnivani i za druge potrebe kao što su biblioteke. prosvjetnog i kulturnog društva Muslimana u Bosni i Hercegovini. svetionici ukljuèujuæi i filantropske ustanove u užem smislu kao što su: bolnice. Pravila Gajreta. Iz ovog nije teško zakljuèiti da je motivacija za dobrotvorno djelovanje utemeljena u nabožno-etièkom idealu i odgovarajuæoj pripremi za zagrobni život. zatim plaæanja ruha za sirote djevojke prispjele za udaju. Zadatak Drušva: Paragraf 3: 192 .) ja o tome ne bih želio posebno govoriti. Anali GHB. Ali bih ukazao na èinjenicu da se sa pojavom kulturno-prosvjetnih društava u bosansko-muslimanskoj sredini na prijelazu iz XIX u XX stoljeæe javlja i jedno drugaèije shvatanje filantropije od onoga koje je karakteriziralo vjekovima isticane motive prilikom osnivanja vakufa. Ovo nije bilo sve. Islamska dion. siroèad.. Mujiæ. kuæe za nezbrinute hudovice. i to u saglasnosti sa Vjerovjesnikom rijeèima "Ovaj svijet (dunjaluk) je njiva za onaj drugi svijet (ahiret)" zato ne treba odgaðati dobra djela za sutra jer može se desiti da te sutra ne bude" M. a ne kuæa postojanosti i mira. rezervoari za vodu. pa èak i osiguranje pšenice i pirinèa za ishranu ptica i osiguranje hrane i vode za nezbrinute životinje. 1911.. štamparija (tiskara). IX-X (1983. II. mostovi. i 23. 21.Pored specifièno vjerskih ustanova kakve smo naviše pobrojali.

d) da podupire domaæu muslimansku književnost. b) da daje materijalne pomoæi mladiæima Muslimanima iz Bosne i Hercegovine. Filantropski ideal je najpotpunije izražen Pravilima Muslimanskog dobrotvornog društva "Merhamet" za spreèavanje prosjaèenja i potpomaganje sirotinje u Sarajevu (Sarajevo: Islamska dionièka štamparija (tiskara). Pravila "Kluba Muslimana akademièara iz Bosne i Hercegovine u Beèu". herc. 2. koji se odaju valjanim zanatima ili žele da se u zanatu usavrše u Bosni i Hercegovini. 5. e) da pomaže osnivanje knjižnice. u Austro-Ugarskoj monarhiji i u višim vjersko-prosvjetnim školama u Kairu i u Turskoj. 4.a.) Paragraf 2: Društvu je svrha: društveni odgoj svojih èlanova. 193 . (s. f) da pomaže osnivanje antialkoholistièkih i gimnastièkih društava. da pruži materijalnu pomoæ neopskrbljenim i za rad nesposobnim muslimanima i muslimankama kao i nejakoj djeci islamske vjere. da traži zarade muslimanima i muslimankama i da ih namješta u razne radnje i time im pruža priliku boljeg i èasnijeg naèina života nego li je to od samog prosjaèenja. 1913. 3. Mostar: Štamparija Biser.Istièu da mu je zadatak: a) da daje materijalne pomoæi Muslimanima iz Bosne i Hercegovine. iskljuèivši pri tom svaku politiku. zanatlijskim i višim školama u Bosni i Hercegovini. muslimana. c) da širi pismenost u narodu davanjem analfabetskih teèajeva. prije nego li bi se na prosjaèenje dala. uopæe sve èiniti da bi se prosjaèenje meðu muslimanima ukinulo i da bi se to i u zakonskoj formi današnjih prosjaèkih zakona sprovelo analogno onim kakovi u drugim kulturnim državama postoje. meðu muslimanskom sirotinjom u gradu Sarajevu. koji uèe u srednjim. da po vremenu i materijalnoj svojoj snazi osnuje jedan sirotinjski dom. da samostalno ili u sporazumu sa drugim humanitarnim islamskim inštitucijama namješta nezaposlenu muslimansku mladež. te æe u tu svrhu društvo nastojati: 1. te kulturno i gospodarsko unapreðivanje interesa bos. u Austro-Ugarskoj monarhiji ili u inozemstvu. na razne zanate i trgovinu.) Paragraf 2: Svrha je udruženja da ukine prosjaèenje. u kojem æe naæi utoèišta oni starci i stare muslimanske žene koje su neopskrbljene i za svaki rad nesposobne.

(Na primjer. dakle. Institucionalni okvir kroz koji je oticala filantropska pomoæ u niže društvene slojeve predstavljale su socijalna starateljstva i fondacije kakve poznajemo i danas. o jednom sekulariziranom i ako hoæete evropeiziranom shvatnju koje provihava kroz paragrafe ovih pravila. koji se u prvoj polovini 18. godine). U Japanu. koji je bio uvjerenja da svaki graðanin treba da pomaže svojim sugraðanima putem mudrog investiranja i liènih sredstava bez spominjanja religije.(Ovdje se pod kulturnom državom vjerovatno misli na socijalnu državu kakve su. tj. samopomoæ. stoljeæa zalagao da svako treba da igra ulogu u pomaganju sirotinje i doprinosi društvu u ime religije. Rasel Sage fondacija (osnovana 1907. u veæoj mjeri opredijelila za ideje njegovog suvremenika Bendžamina Franklina. koja se u dilemi izmeðu Cotton Marhera. Danska i Švedska danas). oboje su se zalagali za pružanje one vrste pomoæi koja naglašava oslonac na sopstvene snage. Rokefelerova (osnovana 1913. na primjer. samo od ranih 70-tih 194 . I dok se na jednoj strani gospoða Lowel zalagala za ideju da je siromašnima bolje osigurati posao nego kratkotrajnu radost povremenim poklonima u odjeæi i hrani.u Njujorku se pojavljuje Društvo dobrotvorne organizacije. godine. Slièno tome sekularistièki duh prožima i filantropsko nastojanja u Americi. Rijeè je. Na poèetku dvadesetog stoljeæa pristalice ideja pokreta "Progresivna era" kao što je Jane Adams insistirali su.). na tome da cilj moderne filantropije treba da bude širok font lijeèenja socijalnih bolesti prije nego tretiranje problema na individualnom nivou. Kao što se iz citiranih ulomaka vidi u nabrajanju motiva dobrotvornog djelovanja nema invokacije koja bi sadržavala duh pobožno usmjerenih poruka kojima se podstièe dobroèinstvo i skrb za one kojima je ona potrebna što je izrazito prisutno u parafraziranom odjeljku Bajezidagiæeve vakufname.to je period koji se donekle poklapa sa onim vremenom kojim se mi ovdje bavimo . èiji je osnivaè bila Josephina Shaw Lowell i industrijalac Andrew Carnegie.). dotle je A. trenutno najproduktivnijem centru filantropije u modernom svijetu. Veoma poznata Fordova fondacija osnovana je 1936. Njihov pandan u Evropi danas èine najveæa Gulbenkijan fondacija u Portugalu i Volskvagenova fondacija u Zapadnoj Njemaèkoj. Carnegie (osnovana 1911. Krajem devetnaestog stoljeæa . Carnegie upozoravao svoje kolege milionere da svoja dobroèinstva usmjeravaju ka onima koji su spremniji da pomognu sami sebi. primjerice.

pak. . posebno u pomaganju i stipendiranju ðaka i studenata. 54 milijarde dolara. ali su im rezultati barem po onome kakvo je stanje danas potpuno razlièiti. mora se skrenuti pažnja da je kao nusprodukt sekularizacije i evropeizacije osnova na kojima su ova društva utemeljena došlo do kulturnohistorijskog diskontinuiteta i izvjesnog išèašenja u odnosu na sredinu kojoj su ona pripadala i trebala da im služe. Sa svoje strane. dostigla su iznos od cca.rijeè je samo o ovlaš odabranim uzorcima .Prezentirana onako kako su formulirana Pravila društvenih organizacija i kulturno-prosvjetnih i dobrotvornih društava Bosanskih Muslimana . Pa i pored ovako velikog broja filantropsko usmjerenih organizacija lièna davanja u filantropske svrhe u SAD èine 90% svih dobrotvornih davanja i 1982.godina osnovano je više od 2.I pored znaèajnih rezultata koji su putem dobrotvornih i kulturnoobrazovnih društava postignuti u prvim decenijama XX stoljeæa u bosansko-muslimanskoj sredini. . vakuf suoèen sa svojom zastarjelom organizacijom i izuzetno nepovoljnim objektivnim okolnostima nije mogao na adekvatan naèin odgovoriti zadaæi koju je tokom prethodnih vijekova tako uspješno rješavao ispunjavajuæi svoju ulogu na najbolji naèin upravo u periodima kada je rigorozno provodio želje svojih utemeljivaèa ovjekovjeèene u vakufnamama.000 razlièitih fondacijskih ustanova. .000 fondacija. U Americi je 1982. Philantropist Work among the Bosnian Moslems with a Particular review of the Humanitarian Societie's Rules at the Beginning of 195 .Potpunija slika o stanju bosansko-muslimanske filantropije na poèetku ovog stoljeæa može se steæi naravno jednim mnogo kompleksnijim i dugotrajnijim istraživanjem nego što je to moguæe uvidom u pravila pomenutih društava jer svjesni smo èestog raskoraka izmeðu onog što se proklamuje i onog što se ostvari.Ideali koji su vodili amerièke filantrope poèetkom ovog stoljeæa ne razlikuju se mnogo od koncepta sadašnjih u pravilima kulturno-prosvjetnih i humanitarnih društava Bosanskih Muslimana na prijelazu ovog stoljeæa. godine bilo oko 22.u osnovi su zapadnjaèkog tipa i ne vode mnogo raèuna o bogatoj tradiciji dobrotvornog djelovanja i davanja utemeljenih u institucijama vakufa i zekata. Zakljuèci: .

the development level. but also the domineering ideas that have motivated and oriented its members usually condition it. at least in the past. These principles were the leading idea for the majority of members of this nation. The charity work in Bosniaks in the based was based both on the understandable social solidarity and also on the religious imperative that had sprung out from the basic principles of Islam. The social and historical circumstances. but also in finding the new modalities of philanthropic work that is characteristic for the more developed societies in Western Europe and USA.20th Century The issue of charity work in a community cannot be separated from the level of overall organization of that same community. The contemporary answer to the grown needs of the Bosniak people for the social solidarity can be found in leaning on its own tradition that had been founded largely in the institution of legacies /vakufs/. 196 .

i nosili ih bolesnicima. džume petkom u podne. odvijao sav kulturni život i proslavljali svi vjerski pa i državni praznici. i da njeguju bolesnike.Hivzija Hasandediæ MUSLIMANSKA DRUŠTVA U MOSTARU Do konca prošlog stoljeæa u Mostaru nije djelovalo ni jedno muslimansko društvo. Veæina bogatih muslimana su sve ove dužnosti striktno izvršavali jer su bili ubijeðeni muslimani. lubenice. Kod Ali-hodžine džamije na Raljevini i na Mazoljicama sve do zadnjeg rata uèene su kišne dove na koje su dovoðena i djeca iz mekteba. poklanjanja hatmi za duše umrlih. Posebno se vodila briga o bolesnicima i svako je se trudio da na neki naèin pomogne bolesniku. proslavljanja odabranih /mubarek/ noæi. uèenja dova za dug i sreæan život novog sultana i novoroðenog princa na dvoru sultana.odvijao se do konca prošlog stoljeæa iskljuèivo kroz davanje zekata. grožðe. One su bile dupkom pune prilikom ramazana. I oporuke /vasijetname/ su ranije igrale znaèajnu ulogu u rješavanju socijalnih problema muslimana i pomaganju siromašnih i nezbrinutih osoba. hatibi. prtokale /naranèe/. Džamije su bile noæu osvijetljene kandiljima i svijeæama /mum/.bajram i dijeljenje raznih sadaka /milostinja/ sirotinji koje je ranije bilo mnogo. sadakai-fitre. podijele sirotinji izvjesne svote novca na ime propuštenih farzova. Sve oporuke legalizovao je i u sidžil upisao kadija gdje je detaljno navedeno šta je i u koju svrhu oporuèitelj ostavio i koga je odredio za izvršioca i kontrolora svoje oporuke. mevluda. pipunove. Svi iole imuæniji muslimani su ranije za života pisali oporuke i odreðivali da se poslije njihove smrti. medrese i tekije. šipke i drugo voæe. vaizi i drugi uèeni ljudi /ulema/ držali su prigodom svih ovih sveèanosti prisutnim predavanja iz islamistike i uèili prigodne dove. Sav kulturno-povijesni rad kod muslimana u Mostaru odvijao se je do 1898. klanja kurbana na Kurban. 197 . Na ovaj naèin oni su mnogo pomagali u rješavanju raznih socijalnih problema. Zato su mnogi èuvali. do truhljenja. i to sve iskljuèivo radi sevapa. dva bajrama. smokve. godine kroz džamije. makar on ne bio ni u kakvoj rodbinskoj vezi s njim. posebno žene. mektebe. a mnogi su se primali. obavljali vjerski obredi. vadžiba. nezrova i jemina. razne vrste voæa: limune. iz njihove ostavine. i u ovim ustanovama sticalo se sve znanje. kefareta. Imami. Sav humano-socijalni rad kod muslimana .

S tabije je jedno vrijeme top pucao i poslije 1878. kod stare željeznièke stanice u Rièini. kada je u Mostar dolazio novi mutesarif /okružni predstojnik/ i prilikom svake pobjede i poraza turske vojske. roðendan /mevlud/. Ali pošto je jaka detonacija uznemirivala okolne stanovnike i kuæe im potresala. roðenja princa na dvoru. ratnici su odavde zajednièki polazili u boj a hodoèasnici u Meku. U Mostaru je za turske uprave radilo više od pedeset vrsta raznih zanatlija koji su bili udruženi u posebne organizacije zvane esnafi ili cehovi. Na isti naèin prireðivan je i doèek hadžiji koga bi djeca od Hadžinske sofe ili stare željeznièke stanice do kuæe u povorci s glasnim uèenjem dove dopratila. Tada su djeca u hadžijinoj kuæi dobivala somune napunjene halvom i nešto novaca. U ovoj ceremoniji su glavni uèesnici bili mektebska djeca a koja su od kuæe išla s hodoèasnikom u povroci kroz grad do zbornog mjesta. zatim kod stupanja na prijesto novog sultana. do 1941. ondašnja vojna komanda je. Nakon obavljanja kratke molitve i opraštanja sa svima. a ostala djeca su ga pratila sa "amin". na pritužbu nekih graðana. svoj statut i bajrak kao vanjski znak esnafa.s. kalfe i majstore. organizira sveèanost i veselje u okviru jednog esnafa i o trošku pripadnika dotiènog esnafa.Posebno su bili lijepi bajramski i ramazanski obièaji i meðusobno posjeæivanje rodbine i komšija u tim danima. èarape i drugo što je za put i borbu bilo potrebno. U ove dane top je s tabije pucao i oglašavao poèetak /sehur/ i završetak posta /iftar/. godine ovaj ispraæaj i doèek prireðivani su kod Hadžinske sofe u najjužnijem dijelu Mostara. za tri dana Ramazanskog i èetiri dana Kurban-bajrama.. Ovom prilikom su ponekad prireðivane u hadžijinoj kuæi i bogate gozbe. Najveæi i najgrlatiji izmeðu njih išao je na èelu povorke i glasno izgovarao tekst jedne dosta duge i rimovane dove koja se prigodom ovih ispraæaja samo u Mostaru uèila. Top je još pucao petkom u podne. tu im je svijet donosio dvopek /peksimet/. na Muhammedov. godine. Od 1918. godine. Svaki esnaf imao je svog starješinu /æehaju/. prenijela top na Hum odakle je pucao sve od 1918. a od 1884. Kod Hadžinske sofe je za turske uprave prireðivan i ispraæaj ratnika kad su polazili u boj. Ove su sveèanosti bile poznate pod imenom "kušanme" ili opasivanje majstorske pregaèe kao simbola kvalifikacije u 198 . Do prolaska željeznice kroz Mostar 1884. svoju upravu zvanu londža. Oni bi se ovdje pod bajrak skupljali. Postojao je ustaljen obièaj da se prilikom proizvoðenja zanatlija u više zanatske rangove. a. U Mostaru je posebno bilo sveèano prilikom ispraæaja hodoèasnika na hadž u Meku i doèeka hadžija na povratku otuda. godine top je pucao s Mazoljica i samo oglašavao završetak posta /iftar/.

Beograd.. Sarajevo. Jugoslovenski list (JL). MUHAMEDANSKO ÈITAONIÈKO I DOBROTVORNO DRUŠTVO /KIRAETHANA/ Na osnivaèkoj skupštini koja je održana u velikoj sali Kalhane na Velikoj Tepi poèetkom 1898. da pomaže siromašne muslimanske familije. 71-75. Glasnik VIS-a.str. str. XXVIII. 1938. U periodu od 1898.. U sidžilima mostarskih kadija ima spomena natjecanju u bacanju kamena s ramena. 1987. i drugih sportskih tamièenja kao u: skoku u dalj. godine u Mostaru je. hanovima.svom zanatu. Bilo je. Glasnik IVZ. Nekoliko novih podataka o oporukama. Društvo Sv. br. ruždiji. a u kuæama promovisanih kalfi i majstore prireðivane su bogate gozbe sa brojnim zvanicama. Potrebno bi bilo pregledati svu periodiènu štampu koja je izlazila u Mostaru i Sarajevu do 1945. 1989. Sarajevo. ali ovim vrstama takmièenja nema spomena u poznatim izvorima. staleška.-1925. obrtnika i trgovaèkih poduzeæa. Za neka društva nemamo nikakvih podataka pa ih samo poimenièno navodimo. Ovdje kronološkim redom donosimo spisak muslimanskih društava koja su u Mostaru djelovala od konca prošlog stoljeæa do 1945. sportska i pogrebna. nakon izlaska iz džamije na Bajram ujutro. gradskoj opæini i broju muslimanskih kuæa u Mostaru. broj 1. da ustroji 199 . str.. do 1634. Sve spomenuto je u prošlo doba bilo jedan vid kulturnog uzdizanja i sportskog takmièenja. prema podacima s kojima raspolažemo. Hasandediæ. 1933. Mujiæ. Sarajevo. politièka. Ljubljana. godine osnovana je u Mostaru Muslimanska èitaonica /Kireaethana/ i za prvog predsjednika izabran je poznati mostarski gradonaèelnik Mujaga Komadina /1839. osnovano 29 muslimanskih društava koji su se prema svojoj namjeni dijelila na: kulturno-prosvjetna. 1. nauku i izobrazuje èlanove. IZVORI: Sidžil mostarskog kadije 1632. str. godine i kojima smo našli spomen u pristupaènim izvorima. Sidžil mostarskog kadije /SMK/ broj 3. Bratstvo. pa podiže materijalno stanje poljodjelaca. Zanimljivi su bili i ženidbeni obièaji kao i obièaji prilikom obrezivanja djece /sunetluka/. 1939. . broj 173 i 252.. 33-34.. trkama i slièno. 88-90. 2. U pravilima društva piše da je ono imalo zadatak da "širi društveni napredak. preveo Muhamed A. humano-socijalna. 43. Hadžijska dova u Mostaru. Tada su zanatlije dotiènog esnafa išle kroz grad u povorkama i izvodile razne šale i šeretluke. Uspomene Riste Ivaniševiæa Mostarca. do 1945. H. list 18. knjiga. godine pa bi se mogao dati potpun broj i pregled rada svih ovih društava./. Hasan Nametak. hrvanju. sigurno. 122. Save.

Ova je Kiraethana bila nadaleko èuvena. Puziæ. str. Muslimanska vjersko-prosvjetna autonomija u Bosni i Hercegovini.. Èitaonica je radila na kulturno-prosvjetnom uzdizanju muslimana i èesto je prireðivala zabave u Hrvoju. 1925. marta 1905. str. broj 11. novembra 1905. IZVORI: Bošnjak 1899. 175 i broj 14. Sarajevo. Mostar. Od 1908. drugu 12./5. Noæu uoèi 3. Osvit. str. 1904. Znaèaj ove èitaonice je bio još i u tome što su njeni èlanovi kroz nju potajno vodili politièku borbu protiv onovremene austrougarske uprave. Sara200 . 1905.12. str. Sarajevo.... godine. djelovala je pod imenom Muslimanska èitaonica sa dobrotvornim društvom /Mostarda me'a džem'ijjeti hajrijje islam kiraethanesi/. treæu 31. Sarajevski list. novembra 1914. poznati javni i kulturni radnik Mostara. ova je Kiraethana bila odmah od strane austrougarskih vlasti zatvorena i sav inventar i knjige bili su konfiskovani. Biblioteka Kiraethane nalazila se do 1914. 366. Prvu zabranu dali su 3. Kad je poèeo prvi svjetski rat 1914.. 89 i 327. Osman Nuri Hadžiæ. Zemaljska vlada za Bosnu i Hercegovinu u Sarajevu "raspustila je" i zabranila daljnji rad Kiraethane. Ovaj dogaðaj je uzbudio sve muslimane u Bosni i Hercegovini pa je 6. 2. 223. godine u jednoj zgradi na poèetku Brkiæa i Temimove ulice u Brankovcu.èitaonicu. jer je posjedovala velik broj vrijednih i rijetkih knjiga. Sutradan po njenom nestanku prosuo se glas po Mostaru da je Fata prošle noæi pobjegla s nekim inovjercem u Dalmaciju. koje je dobivala èak iz inostranstva. broj 7 . MUSLIMANSKA ÈITAONICA /KIRAETHANA/ Na osnivaèkoj skupštini održanoj 19. malodobne kæerke Osmanove iz Kuti Livèa u Bijelom Polju kod Mostara. oktobra 1905. i broj 23. Borba muslimana Bosne i Hercegovine za vjersku i vjersko-prosvjetnu autonomiju. U Arhivu Hercegovine èuva se jedna bilježnica ove Kiraethane u koju su bila upisivana lica koja su iz ove biblioteke uzimala knjige na èitanje. broj 4 i broj 83. broj 22.. Gajret. avgusta 1904. a za potpredsjednika Ali Riza-ef. marta 1906. Za prvog predsjednika izabran je hafiz Husein-ef. godine u Mostaru osnovana je Muslimanska èitaonica /Kiraethana/ koja je djelimièno nastavila rad prve Kiraethane. maja 1899. motivišuæi to time da je "iz nje potekla sva agitacija". što je sve bez traga nestalo. godine nestalo je Fate Omanoviæ. Ferdo Hauptman.. godine. maja 1899. godine. Sarajevo. 1967. godine održan protestni zbor u mostarskoj Kiraethani. èetvrtu 12. bio je jedno vrijeme bibliotekar ove biblioteke. Temim. Husaga Æišiæ. petu 4. IZVORI: Behar. da dijeli stipendije i da nema nikakav politièki znaèaj".

u broju 4. 1940. god. na stranici 50. Muhamed Ðukiæ i Sulejman S. Novi Behar. Društvo je prestalo s radom 1941. str. Ovo je bilo najstarije zanatsko društvo u Bosni i Hercegovini. Hasan-aga Alikalfiæ. 1932. Krpo. god. god. Merhum Husaga Æišiæ. 1907.. broj 103.. 1906.. Sarajevo. Abdurahman Nametak. MUSLIMANSKO ZANATSKO UDRUŽENJE ITTIHAD Ovo je društvo osnovano u julu 1906. Ibraga Mahiniæ. 1934. naroèito poslije rješenja agrarnog pitanja kod nas kada su mnoge muslimanske porodice preko noæi došle na prosjaèki štap. Ševkija Baliæ.. 1914. Mustafa Alikalfiæ. H. pjevaèka i diletantska sekcija i ovo je bilo jedino muslimansko muzièko društvo u Mostaru. Glasnik VISa. 26.jevo.. broj 34. 1974. str. a Zemaljska vlada Bosne i Hercegovine odobrila je njegova pravila 4. Hasandediæ. Ahmed-aga Tuce bio je prvi predsjednik društva. njegov život i djelo. broj 9. Sarajevo. broj 1-2. Glavni zadatak društva bio je da pomaže i unapreðuje sve vrste zanatstva u gradu i okolini. godine. Društvo je 1912. IZVORI: Osvit. Sarajevski list. a poslije njega na ovom položaju su se više godina nalazili: Mustafa O. broj 29. Besim Korkut i dr. 1957. Društvo je prireðivalo razne humano-socijalne akcije i na razne naèine pomagalo sirotinju. 1913. Godine 1936. kalendar Gajret. str. 1935. JL. oktobra 1906. broj 13. U osnivaèki odbor izabrani su: Ahmed-aga Tuce. broj 7-8. Osim navedenog èlanovi društva su održavali analfabetske teèajeve u gradu i okolini i uz ramazan prireðivali predavanja koja su držali profesori mostarskih srednjih škola: Salih Baljiæ.. 1932. god. broj 1-2. Vehbija Imamoviæ. 1912. naše najstarije zanatsko društvo. osnovana je pri ovom društvu muzièka. Mehmed Hadžiæ. priredilo zabavu u korist muhadžira... Ittihad. 138-141.. str. Mostar. Èlanovi društva su èesto prireðivali dobrotvorne zabave i svakog Bajrama dijelili pomoæ sirotinji. Sarajevo. broj 13. 201 . H. Sarajevo. 192. i to obrezivanje vršio je niz godina dr Muhamed Riðanoviæ. Sarajevo. 3. Æišiæ. god.. Mujaga Komadina.. 286-289. Sarajevo. 103. Mujaga Turko. 207. 303313. str. Dr Safvet-beg Bašagiæ spjevao je himnu društvu koja je objavljena u listu Gajret iz 1926. broj 8 i 42 i 1939. str. broj 102 i 288.. 1933. Mustafa Topuzoviæ i dr Muhamed Riðanoviæ.. god. 1930. broj 26. Glasnik VIS-a. Vehbija Imamoviæ. godine. Behar. Društvo je dalje svake godine besplatno obrezivalo /sunetilo/ svu siromašnu muslimansku djecu u gradu. broj 21 i 196.. broj 261 i 270. str. Hasandediæ. Fuad Slipièeviæ.

. Fahra Milaviæ. IZVORI: Osvit. Salko Džikiæ i drugi. 6. Ziba Kapetanoviæ. Godine 1920. Zejna Draèe. Sarajevo. MJESNI ODBOR KULTURNO-PROSVJETNOG DRUŠTVA GAJRET Mjesni odbor kulturno-prosvjetnog društva Gajret u Mostaru osnovan je 1911. MUSLIMANSKO POZORIŠNO DRUŠTVO Ovo je društvo djelovalo u Mostaru 1907. akt broj 991/1910. u kome su radile: Muruveta Alajbegoviæ. 79. Na 1. Mustafa Alikalfiæ. 5. Æazim Ugljen. Omer Ugljen. Æišiæ. Šaæir Bijediæ. koji je radio sve do poèetka drugog svjetskog rata 1914.Krpo. broj 4. IZVORI: Behar. ing. 202 . IZVORI: Bošnjak./10. MUSLIMANSKO TRGOVAÈKO UDRUŽENJE Osnovano je 1908. godine i cilj mu je bio da pomaže promicanje trgovine u gradu. priredilo je zabavu u Hrvoju i davali komad Abdulah-paša od dr Safvetbega Bašagiæa. Šaæir Konjhodžiæ. Radilo je i 1910. Posebna je zasluga Gajreta što je od prvih dana svoga djelovanja davao stipendije uèenicima muslimanima iz cijele Hercegovine koji su pohaðali trgovaèke i zanatske škole. godine 32 stipendije. Hajro Treboviæ. Æamila Nožiæ. Šefika Ševa i druge. Šerifa Koluder. Šemsa Kajtaz. 7. 1909. Arhiva Vakufskog povjerenstva u Mostaru / AVPM /. 1908. Mostar. godine. aprila 1907. godine. Ibrahim-ef. od njegova osnivanja do prestanka djelovanja. U odboru ovog društva radili su. Smajil Brkiæ. Alija Veliæ. Mukelefa Ugljen. Fikreta i Enesa Behliloviæ. Hatidža Æišiæ. Fejiæ. Ne zna se kada je društvo osnovano i kada je prestalo raditi. Vehbija Imamoviæ. Hasan Æišiæ. godine. Rahma Vrgora. Sidika Omeragiæ. ovo društvo je dalo 51. Ferida Jahiæ. godine. a 1912. str. hadži Ibrahim Slipièeviæ. broj 34. 1907. Sulejman S. Šefika Hadžiæ. PRIVREMENI ODBOR ISLAMSKOG SIROTIŠTA Ovaj je odbor djelovao u Mostaru 1909. ing. Godine 1911. Poèetkom 1919. Hakija Æišiæ. Ulfeta i Hašmeta Arpaðiæ. broj 35. godine osnovan je u Mostaru ženski odbor Gajreta. Husnija Kurt. Salih Èišiæ. Sarajevo. Kajdafa Efica.4. otvoren je u Mostaru Gajretov muški konvikt. Azema Mrkonjiæ. Mustafa M. Atifa Kurt. sljedeæi: Ahmed Džikiæ. /X/.

broj 3. Bio je smješten u Kajtazovoj kuæi blizu Male Tepe u kojoj je za turske uprave stanovao mutesarif /okružni predstojnik/. Omer-ef. i 1939.. Ahmed Džikiæ. god.. vršio je niz godina dužnosti upravnika ovog konvikta. 48. 1937. U ovom konviktu je 1924. 1912. 1933. hafiz Ahmed-ef. broj 16. 8. 55 i 1934. broj 212. god. 1934. IZVORI: Gajret. broj 25 i 49. Sefiæ.. god. IZVORI: Sarajevski list. broj 7-8. godine 43 pitomca. Pri Gajretu je više godina djelovao odbor za pomaganje siromašne školske djece. 1935. èajanke i zabave u Mostaru. god.. 103-104. akt broj 203 . god. broj 6. Inicijativom Gajreta otvorena je u Mostaru Domaæinska škola. 1934. aprila 1912. 1931. god... god. 45 pitomaca.. 531.. 1925. broj 32 i 255. U Mostaru je više godina radila Gajretova kreditna zadruga. broj 141 i 147. str. god. Mustafa Alikalfiæ. koja je pojedincima a i raznim organizacijama davala novac na kredit. U Mostaru je radio i ženski konvikt u kome je 1924. 1930. Ova predavanja su držali profesori srednjih škola: Salih Æišiæ. god. 1931. broj 1 i 22. AVPM.. vlastitim sredstvima je za ovaj klub kupio potrebne rekvizite koji su nabavljeni u Pragu u Èehoslovaèkoj. broj 135. Riðanoviæ. uèitelj i književnik. JL.. Sarajevo. bilo 47.... 13 i 21. Sarajevo. god. Gajret je imao i svoj pjevaèki hor koji je na Bajrame a i prigodom nekih drugih sveèanosti prireðivao koncerte. god. Mujaga Komadina. koja je posjedovala velik broj vrijednih knjiga i èiji su èlanovi držali predavanja u svojim prostorijama spram Karaðoz-begove džamije. uèitelj. 1924. dr Hasan Mahiæ i drugi. god. Godine 1919. 1931. 1933. 1930.. 13-14. Alajbegoviæ. Ðorðe Pejanoviæ. 1929. str.godine. broj 1.. Vehbija Imamoviæ. godine i za prvog predsjednika je izabran Husein Dubraviæ Ðogo. koja je svake godine držala petomjeseène teèajeve iz domaæinstva. Behliloviæ. 1932. 8. 103 i 282. Ove teèajeve pohaðalo je i završavalo svake godine 25-30 muslimanskih djevojaka. hadži hafiz Ibrahim-ef. Gajret je dalje vršio i razne humano-socijalne akcije s ciljem potpomaganja muslimanske sirotinje.. god. MUSLIMANSKI "SOKO" Ovo je društvo osnovano 8. Blagaju i Bijelom Polju. gradonaèelnik Mostara. Kasumoviæ i Ali-ef. broj 5. Kulturno-prosvjetne ustanove u Bosni i Hercegovini. broj 13-16. osnovana je u Mostaru Gajretova narodna biblioteka. broj 13. god. 1911.. 1930. god. god.. 92. godine bilo 47 i 1925. god. god. god. 1912. broj 69. a vaspitaèi su bili: hadži Muhamed-ef. broj 74.. 18 i 20. broj 5-6. 1932.

Pejanoviæ. 1913. akt broj 209/1920. god. i 205/1936. JL. 1935.. MUSLIMANSKI KLUB Osnovan je na osnivaèkoj skupštini održanoj 9. Klub je postojao i djelovao i 1912. marta 1922. broj 59. godine. godine. godine. godine. u kojoj su muslimanske djevojke uèile šivanje. i 209/1920.marta 1913. 9. nd. 204 . godine s ciljem struènog obrazovanja i potpomaganja muslimanki. akt broj 484/1913. Ne zna se kada je prestalo djelovati. 11. godine odveden u logor u Jasenovac i tamo ubijen. Od 1929. godine sagradio Mujaga Komadina na ruševinama hadži Baline medrese. Posljednji njegov predsjednik bio je Smail-aga Æemaloviæ. IZVORI: AVPM. Od osnutka do završetka prvog svjetskog rata imao je kancelariju u "Kafe . poznati politièar i publicist iz predratne Jugoslavije. akti broj 25/1919.104. Ð. IZVORI: AVPM. ibtidaije u Brankovcu. Prvu zabavu priredili su 11. i 651/1933. godine èitaonicu koja je bila smještena u jednoj sobi Koski Mehmed-pašine medrese na Maloj Tepi. AVPM. 12.. 10. MUSLIMANSKA ŽENSKA ZADRUGA Osnovana je 1919. a za tajnika Abdurezak Hifzi Bjelevac. str.425/1913. koju je 1912. akt broj 42/1916. Butum. godine. IZBORI: Sarajevski list. MUSLIMANSKI OMLADINSKI ODBOR ZA PODUÈAVANJE ÐAKA Za ovaj odbor samo znamo da je djelovao u Mostaru 1920. Za prvog predsjednika izabran je hafiz Muhamed Hilmi-ef. godine i imalo za cilj da se bori protiv alkoholizma. radila do 1933. broj 48. 13. koji je 1944. Radila je u zgradi ženske mektebi. MUSLIMANSKI ÐAÈKI SPORTSKI KLUB Ovaj je klub imao 1916. Ova je zadruga.Evropi" kod ulaza s Male Tepe u Kujundžiluk. MUSLIMANSKO ANTIALKOHOLNO DRUŠTVO "SVIJEST" Ovo je društvo osnovano oko 1922. djelovao je pod nazivom Muslimanski jugoslovenski klub i imao kancelariju u vakufskom dvoru spram Karaðoz-begove džamije. IZVORI: AVPM.

Salih Baljiæ bio je 1939. Suljaga i Muhamed Æišiæ. Mustafa Alikalfiæ. godine i zadatak mu je opremanje i sahranjivanje umrlih muslimana. Rahmet je 1937. pola vagona brašna da se podijeli sirotinji. hadži Ibraga Slipièeviæ. Ugljen . prof. Šaæir Muratoviæ. hafiz Salih-ef. Prof. hljebove mektebskoj djeci i davao priloge u novcu i odjeæi. deset odijela da se podijele djeci. dr. Na sjednici Rahmeta održanoj 1935. Hamdija Taslaman.IZVORI: Narodna sloboda. Avdaga Bajgodiæ i Nurija Šaæiroviæ. Neki NN dao je 1937. J. Ali-ef. Ugljen. bio je predsjednik. godine 500 dinara. bio je predsjednik. Mustafa Beèeviæ. Sefiæ. do danas i drugi. Pomoæ u novcu dali su 1933. Salih Efica. bili su birani i sljedeæi: Selim Kolukèija. Salih-aga Popovac. bio je jedno vrijeme predsjednik. 1922. Puziæ. Alaga Hadžimusiæ. devet umrlih i èetiri živa utemeljivaèa: Smail-aga Æemaloviæ. prof. Koen. Tahir Kosoviæ. Salih Baljiæ. predsjednik od 1968. preko Rahmeta. poznati mostarski tržni inspektor /èarši-æehaja/. Blaško Sliškoviæ. Mostar. Osman Kukrica. Ali. Muhamed Mahiniæ. godine imao jednog dobrotvora. godine sljedeæi: Ranko Semiz. Mujiæ. U odbor ovog društva. Tahir Jašarbegoviæ dijelio je èesto hljebove sirotinji. Hadži Husaga Kajtaz poklonio je dio imetka humanim ustanovama. Ugljen dva odijela. U prvi odbor ovog društva izabrani su bili: Omer-ef. Rahmet je vršio i razne humano-socijalne akcije i prikupljao priloge od graðana koje je pred Bajrame dijelio mjesnoj sirotinji. broj 10 14. dijelio je godinama. MUSLIMANSKO POKOPNO DRUŠVO "RAHMET" Ovo je društvo osnovano 1924. Hasan Šiširak. a Omer-ef. Ibrahim Tikvina. Avdija Simit. Rahmet je dalje besplatno sahranjivao sve siromašne muslimane što i danas èini. i Ahmed Sefiæ. od njegovog osnivanja do danas. Omer H. Glavni inicijator osnivanja ovog društva bio je Omer-ef. Salih-ef. Ahmed Mušiæ. Muhamed Hadžiosmanoviæ. Rahmet je više puta pomagoao opravku džamija: Baba Beširove na 205 . Alaga Seferoviæ. Šaæir Konjhodžiæ. Ševa. Mièijeviæ iz Turske bio je utemeljivaè Rahmeta i poslao mu je 1937. Muhamed Muslibegoviæ i Husein ef.. Mujaga Popovac. Muhamed Riðanoviæ. godine zakljuèeno je da se pri ovom društvu osnuje socijalni fond za dijeljenje pomoæi siromašnim uèenicima i davanje stipendija šegrtima. Suljaga Krpo. Zadik Danon dao je 1934.ef. godine predsjednik ovog fonda. Mustafa.èija se velika uramljena slika i danas nalazi na zidu u kancelariji Rahmeta. Isidor Maestro. Muhamed-aga Deronja. Muhamed Omeragiæ. Estera Danon bila je velika dobrotvorka i mnogo je pomogla svu sirotinju bez razlike vjere. Avdaga Skikiæ. dr Ševkija i Omer Baliæ. gostionièar.

i za ograðivanje Šariæa harema i harema u Šoinovcu u Mostaru. noæ ramazana uoèi Lejleikadra. izgradnju gusulhane u Ljubuškom. broj 11. Dalje je pomagao i davao novèane priloge za izgradnju gusulhane. 206 . god.. broj 26. Društvo je imalo diletantsku sekciju i prireðivalo koncerte i javne zabave u Mostaru. broj 53.-1932. 276 i 304. Koski Mehmed-pašinoj i Karaðoz-begovoj. broj 4-5. Ovo društvo je više puta slalo jednokratne pomoæi Crvenom krstu i nekim licima iz Bosne i Hercegovine za koje se saznalo da su teško i neizljeèivo bolesni.Balinovcu.. 110 i 284. 1933.. godine i prvi njegov predsjednik bio je Omer S. Sarajevo. u Ljubuškom. godne. broj 4. 59. 8. u džamijama: Æejvan Æehajinoj. 168 i 181./ oko 1927. god. Pravda.. 1935. 164.. broj 4. Dusini kod Fojnice i drugdje. Donjim Vranjeviæima više Blagaja. akt broj 67/1930. Tabaèici. Rahmet je. god. godi. 16. 15. 73. i za bojadisanje pravoslavne crkve u Mostaru. IZVORI: JL. izgradnju gusluhane u Travniku. god. 29. opravku mekteba i ograðivanje harema u Potocima. Rahmet je dalje dao prilog za izgradnju spomenika na Rotimlji gdje su Nijemci 1943. a tajnik Ahmed Hadžiomeroviæ. 1939. str. 63./. Derviš-paše Bajezidagiæa u Podhumu i Zirai Ahmed-age u Donjoj mahali u Mostaru i izgradnju džamija u: Potocima kod Mostara. Nevesinju.. Sarajevo.. 1936. broj 28 i 48. 15. od svoga osnutka do danas. O radu ove zadruge nemamo nikakvih podataka. 1932. Omera Sefiæa. Sefiæ /1903. MUSLIMANSKA ZANATSKA ZADRUGA Osnovao ju je Omer Baliæ /1894. 1932. prireðivao uèenje hatmi svojim umrlim èlanovima. u Žabljaku.. 284 i 316. 1935. Hatme su se poklanjale 27. broj 160. Za sve ove brojne pomoæi društvo je od daroprimalaca dobilo više pismenih priznanja i zahvalnica koje èuvaju u svojoj arhivi a neke su uramili i objesili po zidovima prijemne kancelarije. 1934. god. izgradnju gusulhane u Nevesinju. IZVORI: Ove podatke sam dobio od rahm. MUSLIMANSKO KULTURNO DRUŠTVO "OMLADINA" Ovo je društvo osnovano oko 1926. AVPM.-1986. Društvo je djelovalo i 1930. 16. 53. 13. godine ubili 63 muslimana. Ovo je jedino muslimansko društvo iz predratne Jugoslavije koje i danas djeluje u Mostaru. Gornjem Vakufu. dvije džamije u selima Podveležja. 26. IZVORI: Novi Behar.

18. Glavni cilj i zadatak društva bio je da radi na kulturno-prosvjetnom uzdizanju muslimana i u tu svrhu su oba odbora prireðivali u gradu i okolini mevlude. Mirza Baliæ. Hasan Šiširak. str. Abdurahman Nametak. Ahmed Sefiæ. Mustafa Lakišiæ. dr Ševkija Baliæ. Polovinom 1933. akt broj 354/1936. Mahmud Šemiæ. Mostar. Sulejman Demiroviæ. MUSLIMANSKO ANTIALKOHOLNO DRUŠTVO "BUDUÆNOST" Ovo je društvo osnovao Omer Baliæ oko 1927. 63. a prestala s radom 20. 1932. 19. 63. Smail Dadiæ.. AVPM. Muhamed Hadroviæ. Alija Kajtaz. Enisa Efica. O njegovom radu nemamo nikakvih podataka. Husein i Salem Metiljeviæ. Umica Æišiæ. IZVORI: Novi Behar. predavanja. "HAREM" DRUŠTVO ZA UREÐENJE. Hajrudin Treboviæ. Mustafa Ramiæ. Mustafa i Omer Kalajdžiæ. Ahmed i Avdo Raljeviæ i drugi. Muhamed i Omer Hadžiosmanoviæ. Munira Rizviæ i druge. Munira Hamziæ. 1932. priredbe. Hasan Æišiæ. Hiba Baliæ. Sarajevo. akt broj 220/1942. zabave. broj 4-5. OGRAÐIVANJE I ÆIŠÆENJE GROBALJA Ovo društvo osnovao je Omer Baliæ oko 1927. Fehma Bašagiæ. str. Hamdija Hasanefendiæ. Stasanje jedne mladosti /sjeæanje na rad Muslimanske narodne biblioteke u Mostaru/. odbornici i razni funkcioneri ovog društva od 1929. Salih-aga Efica. Predsjednici. AVPM. Opširnije o njenom radu vidi: Fazlija Alikalfiæ. godine. MUSLIMANSKA NARODNA BIBLIOTEKA Osnovana je u ljeto 1928. Halil Blagajac. Društvo je svojim sredstvima ogradilo harem oko hadži Ali-bega Lafe džamije u Zahumu na Raskršæu. Memnuna i Ilduza Hadžiosmanoviæ. do prestanka njegovog djelovanja koncem 1944.17. godine osnovan je u Mostaru i ženski odbor Narodne uzdanice u kome su kao odbornice i funkcionerke radile: Uzejfa Hadžiomeroviæ. sijela 207 . IZVORI: Novi Behar. aprila 1941. Sabit Milaviæ. /Alibegovica/. 20. broj 4-5. godne. godine. godine. Sarajevo. ODBOR NARODNE UZDANICE Mjesni odbor Narodne uzdanice u Mostaru osnovan je na konstituirajuæoj skupštini održanoj u augustu 1929. godine bili su sljedeæi: hadži Mehmed-aga Bošnjiæ.

i 1941. povremeno. u zgradi Muftijstva na Bašèinama /sada ovdje radi Gradski orkestar/. recitacije. Mostar. prireðivali u konviktu: predavanja./43. godine bilo 16 pitomaca. deklamacije. god. str. god.. god. 135. 187-188. škol. 188. 150 i broj 10. 50. broj 187. 1936.. broj 7. 1936. do 1940. Muhamed Æišiæ. god. str. god. god. broj 9. broj 26. 1939. 1937. 43. 159. 191 i 197. 31. Društvo je otvorilo svoj Muški konvikt u Mostaru.i teferièe. 176. od 1936. Društvo se izdržavalo iz prihoda ubranih od èlanarina raznih priredbi i jednokratnih pomoæi. Mostarska gradska opæina je 1936. str. upravnici i vaspitaèi /prefekti/ u njemu bili su: Alija Ahmiæ. Pravda. Husein Metiljeviæ. Od osnutka do konca 1936. škol. za 1938. 1935. 1936. god. vjerouèitelji. broj 33. prilikom raznih vjerskih blagdana i državnih praznika. str. u staroj Kajtazovoj kuæi nedaleko od Male Tepe. str. broj 28. monologe i razne priredbe. Hasan Haæam. 19 i 1942. 1938. vjerouèitelj.. godne. i 532/1936. od 1940. za 1943./38. 1929. a na spratu su kancelarije raznih ustanova/. god./41.. str. 1934. 21. koji je poèeo s radom 6. broj 709. broj 46.. god. str. 1929. 165. 1937. god.. broj 3. god.. godine 48 pitomaca-stipendista. 223. 187 i 237.. godine. škol. broj 17-18. god. 1932. Ejub Kabil i posljednji Hivzija Hasandediæ. broj 32 i 1940. 124. za 1937. Od poèetka rada konvikta 1935. 60../36. broj 4. 12. 208 . JL. januara 1944. 1930. 1935. 197./42. 30 i 93. god.. imam. Za školske godine 1940. hafiz Salih Puziæ. do njegovog zatvaranja koncem 1944. nemamo podataka o broju pitomaca. str. str. god. god. za 1939./37. škol. 1937.. Pitomci su.. službenik. god. broj 32. Konvikt je radio u zgradi Hasan-bega Lakišiæa vakufa kod Karaðozbegove džamije /sada je na tom mjetu dvokatnica u èijem prizemlju radi prodavnica. do bombardovanja Mostara 14. kalendar Narodne uzdanice za 1936./39. 241 i 256. januara 1944. broj 4. Muhamed Hamidoviæ. god. 1933. broj 28 i 31. god. AVPM. 162. 1933. 113.. U konviktu je 1935. Narodna sloboda.. /sada se na tom mjestu nalazi Djeèije obdanište/. akti broj 547/1935. uèitelj. broj 37. 278. gdje je do 1940. god.. str. broj 232. iako se zna da je konvikt i u ovim godinama radio. Tada je u Konviktu prireðen mevlud i održana akademija.. god. god. do konca ove godine u zgradi mekteba u Brankovcu koji je 1912. oktobra 1935. god. 18. Sarajevo. godine dala ovom društvu 2000 dinara. 173 i 208. 1932. IZVORI: Novi Behar. nastavnik. radio Gajretov konvikt. godine sagradio Mujaga Komadina /sada su ovdje privatni stanovi/... 32. i od 14. god.. god.

U Mostaru je u predratno doba živjelo mnogo muslimanske sirotinje što je sve bilo 209 . MUSLIMANSKI GRAÐANSKI SPORTSKI KLUB Osnovan je na osnivaèkoj skupštini 13. oktobra iste godine kada mu je zabranjen daljnji rad. godine. str. Sefiæ. Društvo je djelovalo u dva vida: humano-socijalnom i religiozno-propagandnom. imam i mualim. Konjhodžiæ /Mostar 1902.. ODBOR ZA SAKUPLJANJE PRILOGA ZA MUSLIMANSKU SIROÈAD IZ MEKTEBA Ovaj odbor je 1932.. JL. 1932. 67. godine i na osnivaèkoj skupštini izabralo Ibragu Èelebiæa za predsjednika. 22. 1932. godine./. MUSLIMANSKO POKOPNO DRUŠTVO "MERHUM" Grupa èlanova pokopnog društva Rahmet osnovala je ovo društvo u aprilu 1935. god. IZVORI: JL. Sarajevo. godine. On je bio ne samo osnivaè društva nego i stalni predsjednik od osnutka do njegove likvidacije 1941. god. 25. godine obukao 180 djece iz mekteba. 1936. 1939. 1932. skupilo priloge od graðana i obuklo 200 djece. UDRUŽENJE IMAMA MATIÈARA Ne zna se kada je ovo društvo osnovano a djelovalo je 1932. septembra 1932. broj 20 i 22. godine. a hafiz Salih-ef. broj 233 i 1933. akt broj 95/1933. kupio knjige za 18 djece. došao za sudiju Sreskog suda u Mostaru. god.. 1936. broj 205. DRUŠTVO "ISLAHAT" Ne zna se kada je i s kakvim ciljem ovo društvo osnovano a prestalo je s radom prije 1933. preko imama i mualima u gradu. IZVORI: AVPM.Sarajevo 1983. 23. broj 252 i 288. 26.. broj 4-5. Društvo je kratko vrijeme radilo i ukinuto je naredne. Mehmed Ribica je 1932.21. IZVORI: Islamski glas. kada je 1934.. godine. broj 213 i 281.. i tada mu je bio predsjednik Ali-ef. 24.. Puzica za blagajnika. IZVORI: JL. Klub je ukinut 20. i za prvog predsjednika izabran je bio Ahmed Alajbegoviæ.. broj 245. Vakufsko povjerenstvo je 1939. RELIGIOZNO SOCIJALNO DRUŠTVO "IHVAN" Ovo je društvo osnovao rahmetli hadži Šaæir-ef. god. IZVORI: Novi Behar.. 1932.

godine. U svrhu vjerskog pouèavanja i moralnog uzdizanja èlanova društva održavana su predavanja u Karaðoz-begovom mektebu. Nazif-ef. Prvo predavanje održao je rahm. Šaæira Konjhodžiæa u pismu od 24. I prof. Šaæira za sve vrijeme rada i djelovanja društva bili su: hadži Ahmed-ef. godine imalo 466 èlanova. Halilhodžiæ. Pri ovom društvu radila je 1941. i 220/1941. Hamza-ef. 210 . jer je vjerski život u ono doba u Mostaru bio pao na niske grane i džamije su bile skoro prazne. Kalajdžiæ. Njegovi povjerenici su ovu dužnost savjesno vršili i nikad upravi društva nije ni od koga došla pritužba da su nešto nepravilno podijelili ili da su napravili kakvu malverzaciju. Udovièiæ. muderis. godine pozvalo u Mostar mog kolegu rahm. Kasim ef. Drugi vid djelovanja društva bio je da propovijeda najèistije i najortodoksnije uèenje o islamu. Za stalnog predavaèa društva je angažirao rahm. godine. profesora vjeronauke u mostarskoj gimnaziji. Salih Baljiæ držao je ovdje predavanja prigodom raznih vjerskih praznika: roðenja Muhammeda. odobrena od vlasti. muderis.posljedica nehumanog i nesocijalnog rješenja agrarnog pitanja u Bosni i Hercegovini 1919. poslije klanjanja teravih-namaza. kadija. Dobraèu. Karabeg. Ismet Terzimehiæ. Salih-ef. U ovoj godini njegovi organizatori su održali 78 predavanja u gradu. Æamila Avdiæa. Društvo je prestalo s radom koncem 1941. Društvo je imalo svoja pravila. sudija. Omer-ef. maja 1982. IZVORI: Podatke o društvu Ihvan dobio sam od rahm. Kojiæ i Omer-ef. a. Puziæ. AVPM. koji je svaku veèer. morao ga je još jednom ponoviti. godine i omladinska sekcija.s. /mevluda/ i Nove hidžretske godine. Društvo je jednog ramazana oko 1935. koji im je vakufsko povjerenstvo u Mostaru u ovu svrhu besplatno ustupalo. hadži Šaæir i. jer su se ta naèela osnivaèu najviše sviðala. Sva njegova predavanja bila su veoma aktualna pa je sala u kojoj su ona održavana bila uvijek dupkom puna. U pravila su bila unesena neka naèela senusijskog pokreta. imam. Prostorije društva nalazile su se u dershani Karaðoz-begove medrese. govorio prisutnima o raznim temama iz islamistike. Društvo je 1937. Glavni saradnici rahm. dva na selu i stipendirali dvoje djece na izuèavanju zanata. hafiz Salih Puziæ. ali se do danas nisu saèuvala. Društvo je preko svojih povjerenika koje je imalo po svim èetvrtima grada. pošto se ono prisutnima dopalo. godine. dijelilo redovito brašno i druge živežne namirnice muslimanskoj sirotinji. akti broj 266/1937.

1936.27. potpredsjednik. 29. do 1943. Za cijelo vrijeme djelovanja ovog ogranka predsjednik je bio Hivzija Hasandediæ. i za prvog predsjednika bio je izbran hadži Ahmed-ef. U tu vrhu prireðivana su predavanja po džamijama koje su držali imami i vjerouèitelji mostarskih škola. predsjednik. IZVORI: El-Hidaje. Džabiæ. godine u Mostar je stigao veliki transport djece od èetiri do dvanaest godina života koja su od željeznièke stanice 211 . Odavde su djeca otpremana u razna mjesta Bosne i Hercegovine i povjeravana na izdržavanje muslimanskim porodicama. Mehmed-ef. Udovièiæ. Dana 31. Ova djeca su sakupljana po popaljenim selima. Fejiæ. Džudža i Osman Šehiæ. Ogranak je prireðivao predavanja prigodom svih vjerskih blagdana po džamijama i u sali Vakufskog povjerenstva na Maloj Tepi a ta su predavanja držali imami i vjerouèitelji srednjih škola. tajnik Ragib Balta. godine svoj pododbor u Mostaru. Predavanja iz raznih predmeta na ovom seminaru držali su bolji uèenici viših razreda. organizacija koja nije imala nikakav politièki karakter. Karabeg a za tajnika hafiz Salih-ef. dopremana na Ali-pašin Most kod Sarajeva i ovdje smještena u poseban dom. blagajnik i odbornici: hafiz Omer-ef. Merhametove prostorije nalazile su se na Mejdanu kod Male Tepe a inventar je naslijedio od Muslimanske narodne biblioteke u Mostaru. 28. PODODBOR MERHAMETA Bivše muslimansko dobrotvorno društvo Merhamet u Sarajevu osnovalo je u ljeto 1943. Sarajevo. Smail-ef. Godine 1943. Društvo je imalo zadatak da širi islamsku prosvjetu meðu muslimanima na svome podruèju. do 1944. Udovièiæ. ORGANIZACIJA MLADIH MUSLIMANA U okviru Odbora El-Hidaje djelovao je u periodu od 1941. Puziæ. U toku prošlog rata stradale su hiljade muslimana u istoènoj Bosni i drugim pograniènim mjestima Bosne i Hercegovine iza kojih je ostalo mnogo nezbrinute djece. Osim toga organizacija je držala seminare za poduèavanje uèenika nižih razreda srednjih škola koji su se održavali u prostoriji iznad ulaza u dvorište Koski Mehmed-pašine džamije na Maloj Tepi. zatvorena i potpuno likvidirana. hadži Salih-ef. u ovom odboru su bili: Ibrahim-ef. koja je 1941. godine. Ejub Kabil. godine ogranak Mladih muslimana. ODOBOR EL-HIDAJE ORGANIZACIJE ILMIJE KRALJEVINE JUGOSLAVIJE Ovaj odbor je osnovan koncem 1936. oktobra 1943.

88 i 89. IZVORI: Osvit. The Moslem Societies in Mostar Until the end of the last century there have not been a single Moslem society in Mostar.džamije i odmah razdijeljena porodicama. One should also mention testaments /vassiyetnamas/ that also played an important role in solving the social problems among the Moslems and in supporting the poor and persons not catered for. Više od 200 muslimanskih porodica iz Mostara. The majority of wealthy Moslems performed these duties out of sheer conviction since they were truly observing Moslems.prevezena u sabirne centre . Bijelog Polja i drugih okolnih mjesta uzeli su djecu na izdržavanje i brinuli se o njima sve do završetka rata 1945. Preporod. Merhamet je po unaprijed izraðenim formularima popisao svu djecu i ustrojio taènu evidenciju. Svaki staratelj morao je potpisati dva formulara i obavezati se da æe primljeno dijete ne samo izdržavati nego i u vjerskom pogledu odgajati. or because of some other reasons. 212 .. Sarajevo. dr. 1943. one could not find any Moslem society in Mostar until the end of 19th century. where the testator gave a full account what he/she left behind. dr.. Ševkija Baliæ. schools /mektebs/. Blagaja. offering charity /sadakai fitre/. Asim Opijaè. 1. religious rites. Djeca su imala i zdravstvenu zaštitu jer su se neki mostarski ljekari obavezali da æe ih besplatno lijeèiti. madrasahs and monasteries /tekke/. Perhaps the reasons aforementioned. godine. These institutions offered learning. br. Ragib Kolakoviæ. ing. All the cultural and educational activities among the Moslems in Mostar were taking place in the mosques. All the humanitarian and social work among the Moslems was conducted until the end of 19th century in the form of giving zekjat. The first such society was established in 1898. for what purpose. Vehbija Imamoviæ. Hajrudin Treboviæ i drugi.br. All the testaments left behind the rich Moslems were made legal by the judge and registered in the local register /sigil/. even the celebration of religious and state holidays. Na dopremi djece s Ali-pašinog mosta i njihovom zbrinjavanju mnogo su radili sljedeæi: Mustafa Alikalfiæ. and in distributing charities to the poor who had been quite numerous in these times. and all forms of cultural life. slaughtering a sacrifice /kurban/on Bayram holidays. 1986. and who was nominated as the executor and controller of his/her will.

sports and burial societies. humanitarian and social. They can be discerned as: cultural and educational. were presented in the paper. so we mentioned their names only. The chronological lists of Moslem societies that were active in Mostar towards the end of 19th century until 1945. 29 different Moslem societies were set up in Mostar between 1898 and 1945.According to our data. 213 . Some of them did not leave any concrete data. and had been mentioned in the sources available. political trade union or belonging to certain guilds.

214 .

krajiška pisma. u poeziji: kaside. Bitni faktori koji omoguæuju ovu prekretnicu i razlikovanje u odnosu na dotadašnje vrijeme jesu jezik i pismo. risala. i Bosna. memoarska i historiografska proza. uslovljenih osnivanjem prve štamparije u Sarajevu 1866. neki i na narodnom u okviru alhamijado literature. Do tog stepena prožimanja. osmanska vlast za sve vrijeme svog trajanja iskazivala je visok stepen jezièke tolerancije što je omoguæilo rad na narodnom jeziku koji je bio apsolutno dominantan (svakodnevni govor. bogat korpus narodne poezije kod svih ovdašnjih naroda. Neki od ovih žanrova ispisuju se iskljuèivo na orijentalnim jezicima (ovdje se podrazumijevaju turski. komentar. korespondencija. mersija. nat. rubaije. trajaæe decenije postupnog napuštanja i prihvaæanja. A s pojavom prvih novina taj jezik i pismo vide se u novom mediju. dakle i u XIX vijeku. gazel. spisateljska djelatnost kod svih pa i Muslimana o èemu svjedoèi alhamijado literatura. na narodnom. Preplitanje ova dva kruga zbiva se tek s našim vremenom. Muslimansko stanovništvo Bosne i Hercegovine za vrijeme osmanske uprave.. Tako u ovim novinama Muslimani prvi put štampaju na zapadnom pismu i narodnom jeziku. bilingualno. Pozdrav naèelnika pravosuða mufetiši-huæamefendije i Pozdrav kajmekama Munib-efendije sultanu jesu prvi tekstovi 215 . odnosno graðenja novog izraza koji u sebi sadrži i nešto od onoga napuštenog i nešto od onoga uzetog. Tako se ovdje njeguju i traju. biografija. putopis. Pjesme iz prvog broja Bosne: Pozdrav gospodina hodže Mehmmeda Emin-efendije. šehrengiz. prakticira u literaturi gotovo sve istoènjaèke žanrove. Istina. godine.. tarih. ilahije.Minka Memija ŠTAMPA I PRETPREPORODNI PERIOD BOSANSKO-MUSLIMANSKE KNJIŽEVNOSTI Vrijeme koje æemo oznaèiti kao pretpreporodni period moglo bi se karakterizirati kao ponovni susret Istoka i Zapada.. a u prozi: hikaja. kada se postupno uspostavljaju ponovo veze izmeðu istoènjaèkih i zapadnih žanrova u literaturi. Te godine poèinju dva lista: Bosanski vjestnik. one su moguænost da se istupi iz zatvorenih konfesionalno-nacionalnih okvira i objavi taj jezik i pismo. To je sredina XIX stoljeæa. medhija. arapski i perzijski jezik). arzuhal. kada se zaèinje ostvarivanje sinteze tih dviju kulturno-književnih paradigmi. munadžat. Vidljiva granièna linija postupnog otvaranja prema Zapadu zbiva se s pojavom štampe i izdavaèke djelatnosti. i na turskom jeziku.

godine i traje do ljeta 1878. kršæanin prigovara muslimanu sve ono što bi valjda zamjerio predstavnicima vlasti. možda bi se mogli smjestiti izmeðu satiriènog koji se u helenskoj književnosti vezuje za Menipa i pouèno-filozofskog sadržaja kakav je pisao Platon. Prvi: Šta æe to reæi? Drugi: Tako je zaista. 2) Bosna poèinje u maju 1866. što su neodvojive dimenzije jednog jedinstvenog procesa. Rubrika se u ovom listu nastavlja u 1890. te u znaku nacionalno-preporoditeljskih pokreta. kasnije i u zvaniènoj Bosni2. Na Zapadu se ovaj žanr obnavlja u vrijeme prosvjetiteljstva. Iz jedne od tih rubrika daæemo fragment da se vidi njena priroda: Prvi: Šta ima novo? Drugi: U rijeèima svašta a u poslu ništa. Dvije rubrike potpisane su sa: Jedan patriot. jer da je sve uèinjeno šta je govoreno šta bi 1) Sarajevski cvjetnik. što ove priloge kvalificira kao dobronamjerne. godine. Dijalog je pun polemièkih tonova. U skladu s politièkim stanjem i stepenom historijskog razvoja ove zemlje u to vrijeme. listu prvog muslimanskog novinara Mehmeda Šaæira Kurtæehajiæa1. i u Bosni. i 1872. godini. Jedan od bitnih prigovora je i to da se narod meðusobno slabo druži. 216 . æirilicom. u obrazovanju. o savremenoj situaciji. godine. Prvu dijalošku rubriku donosi Sarajevski cvjetnik u aprilu 1869. do jula 1872. potkradanje državnog novca i drugo. ne donose nikakve podatke o njima. "Musliman i Hristjanin". nebriga. Teme ovih dijaloga su uzete iz života. nemar. izlazio na turskom i narodnom jeziku od decembra 1868. ostale rubrike. To su prilozi u dijalogu koji po formi i po sadržaju podsjeæaju na grèki mim. a razlikuju se kao prvi i drugi. uglavnom su to kritike zbog neostvarenih projekata u komunalnoj djelatnosti. U još dva priloga sudionici ovog razgovora su imenovani kao "dvojica Hercegovaca" i "Mostarac i Trebinjac".najprije u Sarajevskom cvjetniku . godine. Razgovaraju dvojica.ovdašnjih Muslimana objavljeni na narodnom jeziku i nearapskim pismom. angažirane pristupe zadatoj temi. zbrinjavanju sirotinje i slièno. Prva drugaèija literarna forma javlja se takoðer u novinama . duh prosvjetiteljstva ovdje se javlja gotovo stoljeæe kasnije i ostvaruje se u specifiènim modifikacijama: prvenstveno u znaku snažnih inicijativa za kulturno samoosvješæenje i emancipacije. prilozi su nastavljeni kao Razgovor dvojice.Gulseni-sarayu. i u vezi s tim iznosi se na vidjelo korupcija.

17 od 25. aprila 1872. 9 od 29. Ovi se prilozi. svejedno naèinila se-ne naèinila. po mišljenju jednoga od njih. braneæi nešto. naravno. od 27.. br. uklapaju u generalnu ideju ovih novina . a osobito mi je žao rijeèi kojima je "Tereki"3 pohvalio ovu stvar i preporuèio i ostalijem vladama vilajetskim. jula 1872.4 Nijedan od njih nije potpisao imenom.. no što svijet naš govor odobrava o tome da ne govorimo. nego da vidimo ima li kakve koristi od našega govora i pisanja". 4. no nas se tièe samo ono što se u našoj Bosni radi. od 11. niti potvaranja. Možda nije presmjelo veza3. po svojoj namjeni. Drugi: Ovo se odnosi na skoro sve. 14 od 4. list koji je izlazio u Istanbulu. Uloge dvojice koji razgovaraju nisu u svim rubrikama razgranièene do kraja. jedan kritikuje a drugi. Tako se. 229. Drugi: E moj brate. iako su utrošena velika sredstva. aprila 1869.. u jednom razgovoru. O tome je javljeno tako kao da je stvar veæ svršena. 15 od 1. 14 od 3. br. br. marta 1870. A èita se.da se bude koristan. i br. Prvi: Èemu su te tvoje rijeèi namijenjene. aprila 1870.oktobra /8. 217 .novembra iste godine. oni nisu uvijek oponenti. 15.. br. nije dovršen. ti svojim pitanjem pokazuješ da nijesi èitao dosadašnje novine ovoga vilajeta. pa što bi od toga? Prvi: Pa zar je ta škola nešto. to hoæu da im razjasniš. Prvi: Ima li u Bosni stvari o kojima se govorilo a nije ništa svršeno? Drugi: Šta pitaš kad znaš. i br.koješta bilo. Prije dvije godine ovdje se je poveo govor da æe se ustanoviti daru-šefeka (sirotinjska škola). obojica slažu u tome da mnogi planovi ostaju na nivou obeæanja te da nije vakufa Gazi Husrev-bega ne bi bilo nijedne zgrade koja "zahtjevima vremena odgovara". bog zna s koliko troška donešeni i namješteni. Prvi: Kad si ih èitao morao si u njima naæi da je taj put naèinjen tako da po njemu kola kao po ledu lete i da su željezni mostovi iz Engleske. Tereki. pa i on tako postaje kritièar. Put. zato što njihov dijalog "ne pokazuje nikakve privatne mržnje. Toliki trošak zaèuðuje sagovornike pogotovo zato što su u gradnji puta besplatno radili radnici iz Travnièkog i Hercegovaèkog sandžaka te vojska. iznosi èinjenice koje takoðer optužuju.. no to bih ja rad bio zanati šta bi od konjièkog puta koji je jedini put vežuæi Bosnu i Hercegovinu i o kome se tako mnogo govorilo. i veæ se po svijem vilajetskim novinama bijahu raznijeli èlanci u pohvalu toga djela kojega nema. Bosna i Sarajevski cvjetnik objavile su ukupno osam priloga ovoga žanra. U Sarajevskom cvjetniku rubrike su objavljene u: br. Ova rubrika bila je dosta èitana što se kaže i u jednom Razgovoru dvojice. aprila 1870. aprila 1870.. Bosna je objavila dvije rubrike: u broju 197 od 17/29.

takoðer poznati turski publicista i pjesnik Ebu Zije Teufik. te da je u cijelosti prevedeno i objavljeno na turskom jeziku. Razgovor dvojice nikad se više nije pojavio. nju mogu potkrijepiti i oni primarni zahtjevi Kurtæehajiæa. te u Cvjetniku. Sarajevski cvjetnik sredinom 1869. Oni su omoguæeni intenziviranjem izdavaèke djelatnosti. drame Pod Ozijom Safvet-bega Bašagiæa i Hadžun Rizabega Kapetanoviæa. reformom obrazovanja. Ove novine objavljuju i prve prevode iz zapadne literature. što bi takoðer moglo da govori o vezanosti ovog autora i rubrike. Ta djela predstavljaju neophodnu književnu i civilizacijsku pripremu osvajanja zapadnih oblika književnog umijeæa. Prevedeni prilozi. O tome svjedoèe. pokretom za afirmaciju narodnog jezika i latinice i æirilice. i u okviru toga o èetrnaest pisaca.ti ih za Kurtæehajiæa. a tehnièki su preuzeti iz zapadne tradicije. Listovi ovoga osmanskog perioda donose èesto informacije i o kulturnom životu u Evropi i svijetu. U dramskom žanru zapravo ne može biti rijeèi o preporodu nego o nastanku nove književne vrste. razvojem svjetovnih škola. Iako je Bosna izlazila još šest godina nakon Kurtæehajiæeve smrti. U dramskom žanru stvari su nešto složenije. On u više nastavaka donosi fragmente iz Dnevnika Dobroga Rišara uz informaciju o izuzetnoj popularnosti ovoga djela. koji on takoðer ureðuje. Vjerovatno su zato prvi dramski tekstovi samo tematski oslonjeni na kulturnu tradiciju islamskog kruga. na primjer. Tako se èitalac u Bosni upoznaje i sa kulturnim i književnim tokovima izvan Osmanskog carstva. te školovanjem Muslimana u zapadnim centrima. Ibrahim-beg Bašagiæ objavljuje u njima 22 teksta o znamenitim liènostima iz bosanskohercegovaèke historije. njihov kulturnohistorijski znaèaj je golem. kalendarima koji su na turskom jeziku izlazili na prelazu osmanskog i austrougarskog perioda. A austrougarskim vremenom jaèaju procesi približavanja evropskom kulturnom krugu. godine objavljuje informaciju da je umro francuski pjesnik Lamartin a nešto kasnije i prevod jedne njegove elegije. Mada nije beznaèajna "ureðivaèka ruka" kao èinjenica koja govori u prilog ovoj pretpostavci. zbog odsustva dramske tradicije u islamskoj kulturi. U salnamama. što æe 218 . novinara i urednika: žeð za naukom. jer se javljaju u Bosni kad je on na èelu toga lista. nalazimo zaèetke istraživaèko-kritièkih radova. Iako u prvim djelima koja oznaèavaju uvoðenje novih žanrova u literaturi nema izuzetne književno-estetske vrijednosti. za napretkom u svakom pogledu i za aktivitetom.

Sušiæa. Skendera Kulenoviæa. godine predstavlja onu graniènu liniju koja se može nazvati pretpreporodnim periodom u književnom životu ovdašnjih Muslimana. above all. These newspapers also presented 219 . The Press and the Period of Bosnian Moslem Literature before the Revival An emergence of press in Bosnia and Herzegovina in 1866 can be seen as a border mark that can be called the Period before the Revival in the literary life of the local Moslems. Berbera. Hoze. Horozoviæa (u literaturi) te Behaudina Selmanoviæa. Numankadiæa. U prvim bosanskohercegovaèkim novinama Muslimani prvi put štampaju svoje radove na narodnom jeziku i nearapskim pismom. Ramiæa. Dragulja. Writing in three oriental languages and in Arabic gradually retreated when confronted with the people's. U tim novinama javljaju se i nove literarne forme koje se mogu kvalificirati kao ponovni susret Istoka i Zapada. To je posebno vidljivo u književnosti i u likovnoj umjetnosti.. Bjelevca i drugih. (u likovnoj umjetnosti). Stvaranje na tri orijentalna jezika i na arapskom pismu postupno uzmièe pred narodnim jezikom i zapadnim pismima . poput Safvet-bega Bašagiæa. To vrijeme razlikuje se od dotadašnjeg prije svega po jeziku i pismu. Kondžiæa. na primjerima djela Selimoviæa. Æatiæa. Procesi približavanja zapadnom kulturnom krugu iæi æe uzlaznom linijom u narednim decenijama da bi se okonèali s našim vijekom. Karahasana. REZIME Pojava štampe u Bosni i Hercegovini 1866.æirilicom i latinicom. Ibrišimoviæa. Te novine objavljuju i prve prevode iz zapadne literature. The Moslems printed their works in the first Bosnian-Herzegovinian newspapers in their own mother tongue and in a non-Arabic alphabet. Hasanefendiæa..u razdoblju s kraja vijeka omoguæiti pojavu profiliranih autorskih figura i književno-umjetnièki relevantnih ostvarenja. Proces sinteze kulturno-književnih tradicija Istoka i Zapada traje kao bitno obilježje bosanskohercegovaèke umjetnosti novoga doba. Obraliæa. or mother tongue and the Western scripts-Latin and Cyrillic. in terms of language and alphabet. This time is different from the present one.

some literary forms that can be qualified as another meeting of the East and the West. These newspapers also published the first translations from the Western literature. 220 . It ended in our century. The process of getting closer to the Western cultural circle would be in ascending line in the decades that followed.

Abdurahman Mešiæ: Islamska štamparija. Mahmudbeg Fadilpašiæ-Šerifoviæ. a tokom 1904. Od tada pa do ustanovljenja štamparije 1905. novembra 1. kada je ustanovljen upravni i nadzorni odbor. Ideja o osnivanju štamparije kao prvenstveno kulturne ustanove ponovno se javlja. septembra 1904. koji je ukazivao na potrebu prosvjeæivanja i školovanja muslimanskog naroda. U nadzorni odbor izabrani su Ademaga Mešiæ. Dr Halilbeg Hrasnica. 221 .-1948.-1918. Tragove ideje o osnivanju takve ustanove možemo pratiti još od kraja osmanskog doba u idejama bosansko-muslimanskog novinara Mehmeda Šaæira Kurtæehajiæa. Veæ do 1903. osim na domaæem bosanskom i na orijentalnim jezicima. godine Islamska dionièka štamparija je i osnovana. Avdaga Šahinagiæ. Fehim Spaho. GODINE Osnivanje Islamske dionièke štamparije u Sarajevu (1905. Ajni Bušatliæ i Mustafa Mujagiæ.-1930. O ostalim liènostima vidi: Novi Behar.. Na glavnoj skupštini dionièara 16.) uklapa se u kulturni i prosvjetni zamah koji je pratio pojavu bosanskomuslimanskog preporoda na prelazu iz 19. Sejid Alibeg Filipoviæ. godine sazrijeva i vizija o organizaciji štamparije kao dionièarskog društva. stoljeæe. Tada su uraðena i pravila štamparije koja je Zemaljska vlada odobrila veæ 25. Avdaga Šahinagiæ. Tada zamišljena islamska štamparija trebalo je da bude temeljna islamska ustanova. 1905. Predsjedavajuæi Skupštine Ademaga Mešiæ proglasio je za ravnatelja upravnog odbora Mahmudbega Fadilpašiæa.-1910. Hamdija Kreševljakoviæ1 i drugi. Iako je bila plod veæe grupe istaknutih ljudi koje je povezala i udružila ista ideja i potreba za napretkom bosansko-hercegovaèkih Muslimana. u 20.). br. na ostvarenju ove zamisli intenzivno rade muslimanski intelektualci. kulturni poslenici i druge istaknute liènosti. koja æe omoguæiti opšti kulturni preporod Muslimana kao i štampanje publikacija. što se ne da ni zamisliti bez štamparije u to vrijeme. 16 i 17.Amra Rešidbegoviæ Narodna i univerzitetska biblioteka BiH OSNIVANJE I RAD ISLAMSKE DIONIÈKE ŠTAMPARIJE (TISKARE) U SARAJEVU OD 1905. godine završene su gotovo sve pripreme za osnivanje štamparije. 1930. za pokretanje i osnivanje Islamske dionièke štamparije najzaslužniji su Ademaga Mešiæ. godine. Džemaluddin Èauševiæ. prilikom osnivanja lista za pouku i zabavu Behar (1900. a za podravnatelje Seida Alibega Filipoviæa i Zija Rizaefendiæa. sada veæ kao stvarnost.

U ovom periodu poduzeta je. znaèilo je mnogo više od jednog privrednog poduhvata.. 192...000 dionica".. Pojava Islamske dionièke štamparije znaèila je zajednièku težnju istaknutih predstavnika muslimanskog naroda da se ukljuèi u savremene tokove života. br. br. pa je: ".. Islamska štamparija (E...1904. tako je i za ovu znaèajnu priliku pjesnik Musa Æazim Æatiæ spjevao pjesmu i posvetio je Islamskoj štampariji. 3. godine. str. èemu æe doprinijeti štamparija kao ". str. 6. "Štamparija".. stoga.000 izdatih dionica bilo je rasprodato. Za prvih 14 godina svoga djelovanja od osni2.". 23." održana je prva glavna skupština dionièara na kojoj se veæ raspravljalo o nabavci štamparskog postrojenja. Behar. 4. ravnateljstvo odluèilo u interesu samog preduzeæa raspisati upis još drugih 1. godine na veæ tradicionalno sveèan naèin. moj premili rode! Kolika li za te teèevina. godine: ". "Štamparija" .4 Svi koji su na bilo koji naèin uèestvovali u osnivanju ove ustanove. Da si udio kulturnog svijeta. Mulabdiæ). Otvorenje Islamske dionièke štamparije obavljeno je 10. Islamska dionièka štamparija po obimu svoje produkcije ubraja se u najplodnije. 12. 5. br. 1905. kako se kasnije pokazalo.3 8. 1904. Veæ do septembra 1904. Behar.. Kao i prilikom otvaranja Vilajetske štamparije u Sarajevu 1866. 6.tvoj je novi dokaz.. u 2 sahata poslije podne u prostorijama ovdašnje kiraethane na Bendbaši.5 Osnivanje Islamske dionièke štamparije. jula 1905. gdje buduænost cvjeta. 222 . to je zapravo bio više kulturno-civilizacijski èin. 1905.2 Po upisu Društva u trgovaèki registar. Behar. godine svih 1. str. kada je njenom osnivaèu Topal Osman-paši iskazana pjesma prigodnica (najvjerovatnije od strane fra Grge Martiæa). osjeæali su se tada poput pjesnika Æatiæa. Djelatnost Srazmjerno svom štamparskom postrojenju koje spada u postrojenja veæeg kapaciteta..slobode! "Štamparija" . oj koraka divna U napredak. Behar. aprila 1090. godine. uspješna oglasna kampanja o potrebi islamske štamparije i poziv na uèešæe u njenom osnivanju u vidu kupovine dionica. Krasan simbol prosvjete .. br. 84-85. sredstvo za razvoj prosvjete narodne koja nam je potrebna kao komad hljeba. 1905.to ti je putokaz Bajnoj stazi. 368.

. 1905. Murat Hajroviæ. 1910. To su Safvet-beg Bašagiæ Redžepašiæ. Sejfullah Proho sa djelom Zubdat-ul-faraæid. Aleksa PopoviæSarajlija: Osuda mušira Sulejman-paše. ova štamparija je nastojala da obuhvati mnoge oblasti ljudskog znanja. i 1906. Ilustrovana povijest sarajevskih zadužbina. kao i nastojanje da u dogovorenom roku i što bolje realizira sve ugovorene poslove. Ekrem Šahinoviæ. 1908. Svoj izdavaèki prvenac štampala je veæ 1904.. Uzgredne bilješke i prièe i dosjetke. 1905. najvjerovatnije je opredijelilo Islamsku dionièku štampariju da svoju djelatnost usmjeri pretežno na štamparstvo. i Prvi srpski ustanak pod Karaðorðem. i drugi. Iz najzastupljenije oblasti .) i Trgovaèki kalendar za prostu godinu 1907. godine). Ipak. 1914. Saviæa u vrijeme dok još nije poèela djelovati i kao štamparsko preduzeæe. Hifzi Bjelevac. a iz istog razloga najvjerovatnije nije došlo ni do programom zacrtanog osnivanja sopstvenog lista i knjižare. U pogledu sadržaja monografske štamparske produkcije. izdvajamo poznatije autore èija su djela štampana u Islamskoj dionièkoj štampariji.. štampan 1907. izvještaji. godine u Štampariji Riste J. Ipak. od èega oko 100 monografskih i preko 20 naslova periodike. Od 21 naslova periodike koji je štampala Islamska dionièka štamparija je i izdavala Muslimansku slogu: glasilo bosansko-hercegovaèkih muslimana (1910. 1906. Svetozar Æoroviæ. godine. Josip Milakoviæ i drugi. èiji je neko vrijeme bila i vlasnik (do 23. 1911. Salih Kazazoviæ.. jesu Ekrem Šahinoviæ sa dramatskim spjevom Hivzibeg. Islamska dionièka štamparija je izdala oko 14 publikacija. Veliki broj štamparskih porudžbina i pretrpanost poslom od samog poèetka. Šemsudin Sarajliæ. dok najmanji broj (oko 7%) jesu radovi iz oblasti prirodnih i primijenjenih nauka.-1912. 1908. najbrojniji su književni i historijski radovi.. 1906. Sejfuddin Kemura. Preostali dio štamparske produkcije (oko 31%) èine razni pravilnici. 1914. zapisnici i zakoni.vanja do 1918. To su Pravila Islamske dionièke štamparije (tiskare) u Sarajevu. koji se javlja kao sakupljaè i autor dva izdanja knjge Male prièe i dosjetke za muslimansku mladež.književnosti.. 223 . Gazi Husrev-beg.). a potom politièki i religijski..... Izdavaštvo je stoga bilo manje zastupljeno.. Svetozar Æoroviæ: Komšije. Autori èijim je radovima bila i izdavaè ova štamparija. i Životopis znamenitih Sarajlija. avgusta 1911.. što ukupno èini 62% produkcije. Štamparija je proizvela preko 120 publikacija.. i 1913. Njegove Misli i èuvstva su meðu prvim knjigama štampanim u Islamskoj dionièkoj štampariji (u dva izdanja.. Sejfuddin Kemura. Najveæi broj svojih radova Safvet-beg Bašagiæ je štampao u ovoj štampariji u sopstvenom ili izdanju Knjižare braæe Bašagiæ.. Aleksa Popoviæ Sarajlija.

Hifzi Bjelevcu Aprilske kiše.. iz njihovih sadržaja. moguæe je spoznati kulturni i prosvjetni program i usmjerenje Islamske dionièke štamparije. ili kao autor nekad pod pseudonimom Pertev-efendija. zatim Gajret: glasilo Gajreta Društva za potpomaganje ðaka Muslimana na srednjim i višim školama koji æe se ovdje štampati sve do 1914. do 1910. Uz veæ spomenute dodajemo i rad o tridestogodišnjici vladanja Sultana Abdul-Hamida II. i Vjetar 1917. u njegovom vlastitom izdanju ovdje su štampani i njegovi radovi o sarajevskim muftijama. sve do 1913.. 1905. Aleksa Popoviæ-Sarajlija se ovdje javlja kao prevodilac sa turskog i maðarskog jezika.1907. Pored veæ spomenutih u izdanju Štamparije. sve do 1910. a Sofiji Pletikosiæ pod pseudonimom Safija-hanum Pisma u obranu muslimanskog ženskinja 1911. jula 1905. godine u Islamskoj dionièkoj štampariji izlazi iz štampe Behar./8. godine. godine. godine. 1911. 1913. èiji je broj 28. godine.. i Izabrane pjesme. a èesto i samih naslova. Tarik: list za pouku i zabavu štampaæe se ovdje sve do 1911.. To su Bosansko-hercegovaèki glasnik: list za politiku./7. list za pouku i islam od broja 6. godine i ovdje æe se štampati do kraja. pouku i književnost. Naredne 1906. Salihu Kazazoviæu šalu u tri èina Oba gluha. Ekremu Šahinoviæu Islamska dionièka štamparija 1907. o prošlosti bosanskih katolika i njihovih bogomolja i drugi. izišao veæ 13. Petru Koèiæu Sudaniju. te kalendari Kalendar Gajret za 1906. Samo dva dana poslije.. 1911. na osnovu kojih je nastala veæina njegovih djela. godini štampana u Islamskoj dionièkoj štampariji su Bosansko-hercegovaèki težak: organ centralnog pèelarskog društva i podružnica u Bosni i Hercegovini sve do 1915. U 1907. godini štampa se svih 13 brojeva Bašagiæevog Ogledala. jula 1905. godine i Muslimanska svijest: neovisni organ Muslimanske napredne stranke za Bosnu i Herce224 . 1908. Josipu Milakoviæu Knjiga i pismo u našoj narodnoj pjesmi 1911. godine. i Trgovaèki kalendar: za prostu godinu 1907. Tu je i ništa manji broj djela Sejfuddina Kemure. Šemsudinu Sarajliæu pripovijest Razija. 15. itd. Bosanska vila: list za zabavu. ekonomiju i književnost. pouku i zabavu. godine u Islamskoj dionièkoj štampariji štampaju se èetiri nova naslova periodike. godine štampa komediju Dva naèelnika. Iako je uglavnom pružala samo štamparske usluge za periodiène publikacije (izuzev dva veæ pomenuta naslova). Tri nova naslova u 1908. koji je zahvaljujuæi vanrednom poznavanju orijentalnih jezika i povijesti bio u moguænosti da koristi turske i druge izvore. Prvi list štampan u ovoj štampariji bio je Bošnjak: list za politiku. godine i Kalendar Gajret za 1907.

To su Muslimanska sloga: glasilo bosansko-hercegovaèkih Muslimana koji se sve vrijeme svog izlaženja štampa u ovoj štampariji do 1911. Drugi naslov je Muallim: glasnik muslimanskog muallimskog i imamskog društva za Bosnu i Hercegovinu sve do 1913. godinu. godine javljaju se dva nova naslova. Štampajuæi djela latinicom. godini sve do 1913. godine. Štamparija je pored monografskih i periodiènih publikacija štampala i sve vrste tiskanica (pogotovo trgovaèkih) i vrlo uspješno obavljala sve knjigovezaèke poslove zahvaljujuæi sopstvenoj savremeno opremljenoj knjigoveznici.1912. èesto i uporedo ovim pismima. djelomièno i 1916. Misbah: organ udruženja bosansko-hercegovaèke ilmijje je jedini novi naslov štampan u 1912. The Establishment and Work of Islamic Printing Shop Ltd. godine ne štampa ni jedan novi naslov periodike.govinu do 1910. Islamska dionièka štamparija je svoju kulturno-civilizacijsku misiju obavila na najbolji moguæi naèin./14.. I 1911. èiji podnaslov u potpunosti odgovara i èitavom programskom opredjeljenju Štamparije u proteklom periodu. Islamska dionièka štamparija je uvažavala multikulturni karakter bosanskohercegovaèkog stanovništva i nacionalne i historijske specifiènosti ove sredine. godini. a 1918. samo Kalendar Gajret: za 1915. æirilicom i arabicom. i 1917. U 1910. Uèiteljska zora: list za narodno školstvo. U 1914. takoðer djelomièno štampan je Novi musavat. godini od novih naslova štapa se jedino Jenjimisbah kao nastavak Misbaha. 1911. In Sarajevo Between 1905 and 1918 The idea on the establishment of Islamic Printing Shop as an institution could be traced from the end of the Ottoman period and the emergence of Mehmed Šaæir Kurtæehajiæ. godine ne štampaju se novi naslovi.. godine u Islamskoj dionièkoj štampariji štampa se Biser: list za širenje prosvjete meðu Muslimanima u Bosni i Hercegovini. godini štampaju se dva nova naslova u Islamskoj dionièkoj štampariji. èime je ostvarila nade i ciljeve svojih pokretaèa i osnivaèa. Imajuæi u vidu nedovoljno visok obrazovni stupanj bosanskohercegovaèkog stanovništva i znatan procenat nepismenih. dok se 1913./12. glasilo Saveza uèiteljskih društava Bosne i Hercegovine (1911.1918. èemu su vjerovano razlog ratne prilike. This idea gained in importance when 225 . a u 1915. godine. Tokom 1916. Glas slobode: organ socijalno-demokratske stranke Bosne i Hercegovine jedini je novi periodièni naslov štampan u 1909.

1904 as a stockholding company. with Adem-aga Mešiæ as the Chairman of the Company's Assembly. out of which number 100 were monographs and more than 20 periodical ones. Hifzi Bjelevac and others printed their works in this printing shop. Bosanska vila /Bosnian Fairy/. the Islamic Printing Shop did its cultural and civilization mission in the best way possible. The eminent Bosniak names. Muslimanska svijest /Moslem Awareness/ etc. The official opening ceremony took place on July 10. The Islamic Printing Shop was supposed to become an institution that would enable a general cultural revival of /Bosnian/ Moslems. which happens to be the topic of this paper.the Behar magazine was founded (1900-1910). Šemsudin Sarajliæ. Having taken into account the low educational level among the population of Bosnia and Herzegovina and the high percentage of the illiterate people. 226 . Tarik /TariqChronogram/. The Moslem intellectuals. the Printing Shop produced 120 publications. cultural and other prominent public figures gathered around this idea. In this way. as well as to print publications in Bosnian and in oriental languages. such as Safvet-beg Bašagiæ. it fulfilled the hopes and goals of its instigators and founders. Gajret. Sejfudin Kemura. Its activity was exclusively directed towards printing business although it has had publishing as a part of its program orientation. One should mention Bosansko-hercegovaèki glasnik /Bosnian and Herzegovinian Herald/. During the first 14 years of its activities. 1905. The Islamic Printing Shop was established on September 16.

osobenim putevima i neravnomjerno. Optereæenje koje je u znatnoj mjeri uticalo da se proces prilagoðavanja novim prilikama usporava ležao je i u državnopravnom položaju Bosne i Hercegovine. Austrougarskom okupacijom te veze su oslabljene. èime su Muslimani sami sebe lišavali moguænosti aktivnog ukljuèivanja u savremene tokove. koja je i dalje. prvenstveno putem religije. koje su osporavale i rušile dotadašnji ustaljeni sistem društvenog života. Proces udruživanja kao novi i viši oblik društvenog života koji je nametao novi duh vremena poslije 1879. navika i shvatanja. koji su tokom stoljeæa osmanske vladavine živjeli u duhovnim. godine nastupa svojevrstan preobražaj cjelokupne zateèene civilizacije u Bosni i Hercegovini. To je pothranjivalo iluzije o privremenom karakteru nove vlasti i povratku na stanje prije 1878. odvijao se u muslimanskoj sre227 . pa je stoga i njihov put prilagoðavanja bio spor i skopèan s velikim teškoæama. godine. Na sve novine koje se javljaju kao posljedica modernog evropskog naèina života gledano je kao na ustupak zapadnim obièajima i odbacivane su kao nespojive sa islamom kao religijom i viševjekovnom tradicijom. tako da poslije 1878.s obzirom na neujednaèenost njihovih tradicija i drugih historijskih naslijeða . a prodori uticaja i tekovina zapadnoevropske civilizacije naglo pojaèani. Tim procesima bili su. odnosno predstavljala. izražavanjem prezira prema novoj vlasti i odbojnosti prema sistemu koji je ta vlast donosila. vezivali za orijentalno-islamsku civilizaciju. materijalnim i politièkim sferama koje su ih èvrstim nitima. godine bila pod nominalnim suverenitetom sultana. Nagli prodor savremenog naèina proizvodnje i uspostavljanja kapitalistièkih društvenih odnosa izazvalo je osjetne i korjenite promjene u svim oblastima života. To je rezultiralo sve dubljim povlaèenjem u sebe. godine predstavljala je prelomni dogaðaj sa dalekosežnim posljedicama na njen dalji historijski razvitak. Muslimani su prema ovim neoèekivanim krupnim promjenama.Ibrahim Kemura MUSLIMANSKA KULTURNO-PROSVJETNA DRUŠTVA Austrougarska okupacija Bosne i Hercegovine 1878. To se posebno odnosilo na Muslimane. više ili manje. sve do 1908. zahvaæeni svi slojevi bosanskohercegovaèkog stanovništva. Prilagoðavanje pojedinih socijalnih grupa i èitavih naroda novonastalim uslovima teklo je .g. štoviše i pokidane. bili nepovjerljivi i vrlo rezervisani.

XI/1888. 415. Muhamedovska èitaonica. koji je pored osnovnog. na inicijativu oportunistièki raspoloženih intelektualaca. Kruševac. Tuzli (1891. Brèkom (1898.. osnovana je u Sarajevu. koja su sve do 1903. 1. 36. Isto. biti osnovano 116 ovakvih ustanova. godine osnovano je 13 èitaonica. Sarajevo pod austrougarskom upravom 1878. do osnivanja Gajreta. Ðorðe Pejanoviæ. Tu svoju obrazovnu i kulturnoprosvjetnu funkciju èitaonice i srodne joj ustanove (kao što su: klubovi. pored uticaja na formiranje njihovog kulturnog i politièkog mnijenja.dini postupno. godine. 5.3 Ova èitaonica je kao prvi oblik modernog udruživanja Muslimana. 2. dobrotvorna i ina društva) ispunjavale su programom svoga djelovanja. 3. godine u novoj zgradi na Bendbaši.VII 1888. Izdanje Muzeja grada Sarajeva. a sagraðena je u orijentalnom stilu o trošku mearif -sanduka. str. Sarajevo. trgovaèka.X 1888. kao prvo društvo ove namjene.. 2-3. Todor Kruševac. Muslimaska èitaonica. Knjiga I. zanatlijska. kasina. te æe do 1911. Književno stvaranje muslimanskih pisaca u Bosnii Hercegovini u doba austrougarske vladavine. Sliène institucije osnivaju se kasnije i u drugim mjestima Bosne i Hercegovine: Banjaluci (1890). str. 228 .) i drugim. Sarajevski list. uslovno reèeno. odigrala i znaèajnu ulogu u propagiranju obrazovanja na osnovama koegzistencije orijentalistièke tradicije i novog zapadnjaèkog smjera. str. 1973.1 Èitaonica je imala 140 èlanova i priruènu biblioteku. Koristeæi afinitet Muslimana prema èitaonicama.. Prozoru (1898. str. podignutoj specijalno za tu svrhu. 122. 4. ANUBiH.5 Djelatnost èitaonica dopunjuje se i proširuje osnivanjem društava i udruženja socijalno-humanog i drugog karaktera. Sarajevo 1930. 17. U periodu do 1903. Muhsin Rizviæ.-1918. T. a u cilju njihovog bržeg prilagoðavanja novostvorenim uslovima. a kasnije æe njihov broj znatno porasti. Kulturno-prosvjetna i socijalna društva u Bosni i Hercegovini za vreme austrijske vladavine.). predstavljala.2 Ona je postala stjecište i centar okupljanja muslimanske inteligencije i istaknutih muslimanskih javnih i politièkih liènosti. U tom pogledu znaèajnu ulogu odigrale su èitaonice (kiraethane) s obzirom na njihovu tradiciju meðu muslimanskim stanovništvom i kao takve predstavljale su najpodesniju formu okupljanja i razvijanja društvenog života.). 1960. str. omladinska. jedine kulturno-prosvjetne ustanove Muslimana. U èitaonici su držana predavanja iz kulturne i politièke historije Bosne i voðeni razgovori o znaèajnim pitanjima politièke prirode kojima su pored uglednih Muslimana prisustvovali kao gosti i predstavnici vlasti. Èitaonica je otvorena 19.4 Sa osnivanjem ove èitaonice kao posebne muslimanske institucije otpoèinje proces kulturno-prosvjetnog pa donekle i politièkog udruživanja Muslimana. 277.. Sarajevo.77.

èitaonice i druga društva su davali i ustupanjem jednog dijela svojih prihoda Gajretu. Maximilian Braun o poèecima evropeizacije u književnosti bosanskih Muslimana. stavljajuæi kao svoj prvenstveni zadatak rad na kulturnom. Meðutim.Arhiv Bosne i Hercegovine. Osim toga zadatak èitaonice se ogledao i u "pripravljanju nepismenih èlanova za pisanje i èitanje.7 U tim nastojanjima djelatnost inteligencije odvijala se sopstvenim putem. 1978. Bez obzira na to koliko realno bilo 6. str. 7. Pri tome je inteligencija isticala da Muslimani imaju sve uslove za svoj svestrani društveno-politièki i kulturni razvitak u okvirima Monarhije.obuhvatao i držanje popularnih predavanja. jasno preciziraju njeni ciljevi. Zemaljska vlada. Mustafa Imamoviæ. doprinosilo je i vodilo izolovanju i otuðenju inteligencije od širokih muslimanskih slojeva. Njihovim istupanjem na politièku i kulturnu pozornicu otvaraju se znaèajni procesi društveno-kulturnog preobražaja Muslimana u Bosni i Hercegovini. èitaonice i slièna društva djelomièno su dopunjavali njegov rad i na taj naèin èinili organsku cjelinu s njim u pogledu obrazovanja i kulturnog uzdizanja Muslimana. 229 . Sarajevo. godine. 5214/23. odobrenim 1906. Tako se u Pravilima Muslimanske èitaonice u Tešnju. ekonomskom i privrednom podizanju Muslimana i njihovom bržem integrisanju u tokove savremene zapadne civilizacije. preuzela je na sebe težak zadatak da muslimanski narod upozna i približi toj civilizaciji i njenim vrednotama i utièe na njeno prihvatanje i usvajanje uz istovremeno oèuvanje slavenskoislamskih životnih shvatanja. ANUBiH. koji su odbijali da prihvate takva rješenja. . stoljeæa obilježena je pojavom prve generacije muslimanske inteligencije školovane u evropskom duhu.. a koji su ostvarivani putem zabava. koji su se sastojali u podizanju prosvjetnog i kulturnog nivoa èlanova. rad na suzbijanju nepismenosti. To se postizalo èitanjem pouènih i politièkih dnevnih listova kao i popularnih i struènih djela. prvog kulturno-prosvjetnog društva Muslimana. Posljednja decenija 19. 104. Podršku programskom djelovanju Gajreta u njegovim naporima na planu školovanja omladine. sakupljanja dobrovoljnih priloga i na druge naèine.6 I nakon osnivanja Gajreta. Ta malobrojna muslimanska inteligencija koja je svoja znanja sticala u školama modernog tipa i koja je imala prilike da se upozna sa zapadnom civilizacijom i njenim moguænostima. po moguænosti da ih upuæuje i u druge lijepe nauke raznim predavanjima i daje zabave u èitaonièke i razlièite dobrotvorne svrhe". prihvatanje austrougarske okupacije kao trajnog rješenja i u tim okvirima traženje moguænosti za djelatnost koja je imala za cilj evropeiziranje Muslimana putem školovanja na osnovama zapadne pismenosti. Präs. prireðivanje zabava i slièno.

srpsko-muslimanska politièka saradnja ostvarena u toku autonomne borbe. Edhem Muladbiæ. A opšte raspoloženje naroda upravo se ispoljavalo u mržnji. inteligencija je bila nezadovoljna i programom autonomnog pokreta. koji je naroèito u poèetku bio izrazito neprijateljski raspoložen prema prihvatanju tekovina modernog evropskog razvitka i svakog približavanja Muslimana novim tekovinama. Svjetlost. prije svega. Safvet-beg Bašagiæ. uz koga je pristajao najveæi dio Muslimana. preziru i nepovjerenju prema svemu što je poticalo od okupatora. podrazumijevalo mirenje i prihvatanje okupatora koji se identifikovao sa nosiocem te civilizacije. 1980. iako bez šire podrške. a kome se inteligencija gotovo u potpunosti suprotstavila. koji se izražavao u njegovoj politièkoj strategiji. znatan dio muslimanske inteligencije svojom egzistencijalnom zavisnošæu od režima u èijem je aparatu nalazila zaposlenje rezultiralo je i njenim lojalnim odnosom i saradnjom sa režimom. a u tom pravcu je bila jednim dijelom usmjerena djelatnost inteligencije. 230 . osnivanjem Gajreta i nizom drugih akcija. Sarajevo. To je.sagledavanje situacije u kojoj su se Muslimani našli nakon okupacije 1878. Osman Nuri 8. djelovanje inteligencije u toj poèetnoj fazi biti ogranièeno na prilièno uzak krug. Nusret Šehiæ.. To je svakako bitno uticalo da se takvo neraspoloženje i nepovjerenje prenese i na zagovornike takve politike i usmjeravanja. bila su krajnje nepopularna. Svakako da je takvom raspoloženju prema inteligenciji doprinosio i sam njen stav prema autonomnom pokretu. njen rad nailazio je u svakom sluèaju na velike otpore i s poteškoæama je prihvatan od najširih slojeva. a time približavanja i ukljuèivanja Muslimana u savremene tokove nisu ostali bez rezultata. Više razloga je uticalo na takav njen stav: konzervativizam voðstva muslimanskog autonomnog pokreta.8 Meðutim. koja je u veæini bila prohrvatski orijentisana. Najistaknutiji predstavnici te generacije bili su dr. djelovala je odbojno na muslimansku inteligenciju. koja je polazila od toga da je stanje stvoreno okupacijom provizorij i iluzijama o konstruktivnoj ulozi Turske i ponovnoj uspostavi njene vlasti u Bosni i Hercegovini. Preorijentacija i usmjeravanje ka zapadnoj kulturi i civilizaciji. što je u datim okolnostima bila neminovnost opstanaka Muslimana. godine i na to koliko se èinilo racionalno rješenje koje je inteligencija zagovarala i nudila. str. koje su bile rezultat nastojanja i djelovanja te prve generacije muslimanskih intelektualaca obrazovanih u evropskom duhu. Autonomni pokret Muslimana za vrijeme austrougarske uprave u Bosni i Hercegovini. napori inteligencije na planu prosvjeæivanja i obrazovanja. 377-384. što æe u krajnjoj liniji i pored postignutih rezultata. Vidniji uspjesi oznaèeni su pokretanjem lista Behar.

Veselin Masleša. Behar. kao i na liènosti koje su se angažovale u osnivanju Gajreta. str. Muhsin Rizviæ..10 Iako je Gajret i po svom programu i ciljevima bio prvenstveno zainteresovan za formiranje inteligencije evropskog profila. u kojoj se imperativno nametalo prihvatanje savremenog obrazovanja omladine. str. Stoga je u mnogostrukoj aktivnosti Gajreta prioritet nesumnjivo pripadao ispunjavanju zadataka u pravcu modernog školovanja Muslimana na svim stepenima obrazovnih institucija ukljuèujuæi i Univerzitete. 103-121. imalo je za cilj da taj proces prilagoðavanja i prihvatanja novih vrednota pospješi i uèini bezbolnijim.o neophodnosti ukljuèivanja Muslimana u zapadnoevropski civilizacijski krug . prevladavanje konzervativnih shvatanja i jedno perspektivnije sagledavanje buduænosti. Uloga "Gajreta" u društvenom životu Muslimana Bosne i Hercegovine (1903. Svjetlost. godine predstavljalo je trajnije opredjeljenje Muslimana u smislu orijentacije prema usvajanju tekovina zapadnoevropske kulture i civilizacije.Hadžiæ i drugi. godine društvo Gajret potpuno ili djelomièno omoguæilo školovanje preko 500 uèenika na srednjim školama i fakultetima. 1986.9 I osnivanje Gajreta. može se smatrati nastavkom Beharove akcije s obzirom na njegove programske stavove koje je zastupao o potrebi obrazovanja. 231 . 10. jednnog od najrazvijenijih muslimanskih kulturno-prosvjetnih organizacija u Bosni i Hercegovini. a pripadale su istom krugu kulturnih radnika pokretaèa Behara.i osnivanje Gajreta. Sarajevo 1971. Prvo znaèajno ostvarenje koje je realizovao Bašagiæev intelektualni krug bilo je pokretanje èasopisa Behar. književno-historijska monografija. 12. . Te zadatke na formiranju graðanske inteligencije Gajret je ostvarivao putem stipendiranja srednjoškolske i univerzitetske omladine. društva za pomoganje siromašnih uèenika na srednjim i višim školama. ali uz oèuvanje vrijednosti muslimanske kulture kao bitne odrednice njihove posebnosti. izuèavanje modernih zanata i slièno. Pozitivno izjašnjavanje u korist osnivanja Gajreta 1903. Sarajevo. Rezultat takve orijentacije društva sadržan je u èinjenici da je u prvoj fazi ovoga djelovanja do 1914.). uz prihvatanje i prožimanje sa tekovinama zapadne civilizacije. Tako je i prvi predsjednik Gajreta bio dr Safvet-beg Bašagiæ. koji se temeljio i razvijao u nastojanjima oko buðenja njihove svijesti o slavenskom porijeklu. U skladu sa naèelima koje je zastupala ova muslimanska inteligencija . Ibrahim Kemura. on je ipak pomagao i školovanje teološkog kadra dodjeljivanjem stipendija uèenicima Šer9.-1941. èime zapravo poèinje kulturni pokret bosanskohercegovaèih Muslimana.

U tom periodu èasopis su ureðivali Edhem Mulabdiæ. èasopis Gajret se svojom programskom orijentacijom naslanjanja na vlastite tradicionalne duhovne vrijednosti i uz istovremeno akceptiranje pozitivnih tekovina zapadne kulture i civilizacije. U kulturnom i prosvjetnom obrazovanju Muslimana istaknutu funkciju vršila su "Gajretova" izdanja.-1914. str. godine doprinosio i formiranju muslimanske èitalaèke publike. Ostvarivanje šireg uticaja izvan okvira svoje organizacije Gajret je postizao razvijanjem aktivnosti putem kojih su se propagirale i širile njihove ideje prosvjetiteljskog i kulturnog preporoda. što se konkretizovalo pojavom novih kulturnih i prosvjetnih društava kao što su: društvo Muslimana 11.ijatske sudaèke škole i studentima na teološkim fakultetima u Carigradu i Kairu. usmjeravanjem i forsiranjem izuèavanja i pohaðanja za ono vrijeme perspektivnih i modernih zanata. zabave i drugi oblici rada. prije svega njegov èasopis i kalendari. koji je tokom svoje prve serije izlaženja 1907. programska orijentacija i kulturna potencija Gajreta tokom prve faze njegovog izlaženja. iako u manjem obimu.13 I ostale višestruke aktivnosti Gajreta potvrðuju da se uticaj ovog društva nije ogranièavao samo na njegovo èlanstvo. Isto 12.12 Kao i druga tadašnja vodeæa kulturno-prosvjetna društva u Bosni i Hercegovini. Osman Ðikiæ. 232 . Posebno znaèajnu ulogu na tom planu odigrao je èasopis Gajret. dr Murat Sariæ i Avdo Sumbul. "Prosvjeta" i "Napredak". nego je imao širi dijapazon što se izražavalo kako konceptom njegovog programa tako i brojnošæu uèesnika u njegovom sprovoðenju. rad na širenju pismenosti. Osnivanje Gajreta podsticajno je djelovalo na dalji proces kulturnoprosvjetnog udruživanja Muslimana.11 I na privrednom planu društvo Gajret je. svrstavao u red istaknutih književnih listova toga doba. i Gajret je razvijao izdavaèku djelatnost u kojoj se oèitovala socijalna priroda. Isto. što je u krajnjoj liniji olakšavalo i "Gajretovu" misiju kulturnog i prosvjetnog rada u širim slojevima. 122-130. èitaonice. Angažovanje Gajreta na pomaganju teološkog pravca bilo je motivisano neophodnim potrebama za stvaranjem savremenog vjerskog kadra. bila su njegova predavanja. Isto 13. Mustajbeg Halilbašiæ. Uz zadržavanje muslimanskog obilježja kao osnovne odrednice. u znatnoj mjeri doprinosilo bržem ukljuèivanju Muslimana u savremene procese kapitalistièkog naèina proizvodnje. U toj funkciji pored navedenog.

18. Prvi predsjednik bio je dr Safvet-beg Bašagiæ. koji je radio na osnivanju omladinskog društva pod istim imenom i sa sliènom svrhom. Mustafa Denišliæ. Bošnjak. tajnik Sulejman-ef. Heæimoviæ.VI 1904. XIV/1904. društva napredne islamske mladeži "Svijest". Hamdija Karamehmedoviæ i hfz.-5. Našem narodu. Alija Bubiæ. Ovo društvo nastalo je istupom iz "Zvijezde" dijela akademièara koji se nisu slagali sa njenom politièko-nacionalnom orijentacijom. Prilozi Instituta za historiju u Sarajevu. Sarajevo.. 17. Ejub Mujezinoviæ. pored programske orijentaci14.akademièara "Zvijezda". èlanovi: Mehmed Spaho. 20..oktobra 1907. kulturno-sportskog društva "El-Kamer".18 Aktivnost "Svijesti" ispoljavala se. Proglas Muslimanske akademske omladine u Beèu od 1907. 17. godine kao protuteža "Zvijezdi". 10. Abdulah-beg Bukvica. godine. Bošnjak. potpretsjednika Abdurezak Dizdareviæ. str. 19. Osman Dusinoviæ. Omer Cepiæ.16 Društvo napredne islamske omladine "Svijest" u Beèu osnovano je 31. 336. XVII/1907. XVII/1907. 5/1904. br.19 Kulturno-sportsko društvo "El-Kamer" osnovano je u junu 1904. blagajnik Mustafa-ef. Šuærija Alagiæ. Davanjem novostvorenom društvu ime "Zvijezda" željela se obilježiti usmena na zaslužnog kulturnog radnika Ibrahima Repovca. "Muslimanskog kluba". Za pretsjednika društva izabran je Abdulah-beg Bukvica. Muhamed Bajraktareviæ i Abdurahman Reizoviæ. Pravila "Zvijezde".12.XI 1907. godine.17 Pravilima društva projicirana je njegova programska i društveno-kulturna uloga. 1.. 45. III 1904. 7. 16. 49-50.1907. XIII/1977. Behar.20 Bliskost ovih društava sa "Gajretom". 15. 15. "Imamskomualimsko društvo BiH" i drugih. br. 59-60. 16. Ibrahim Kemura. a u prvi odbor ušli su: Atif Hadžikadiæ. a odbornici bez funkcije Edhem Mulabdiæ i Mustajbeg Halilbašiæ. 4.15 Prvi predsjednik društva bio je Muhamed-beg Dubravèiæ. U pozivu Muslimanima BiH povodom osnivanja društva. Bošnjak. 6. Društvo beèkih akademièara "Zvijezda" osnovano je 20. XIV/1904. godine. prije svega. predavanja i tsl.14 U pravilima "Zvijeze" je naglašeno da je zadatak društva "podizanje duševnog obrazovanja" njenih èlanova. Bièakèiæ. iznešen je historijat nastanka te pobude i svrha osnivanja. 10. Svoje programe i stavove društvo "Svijest" iznijelo je u nizu èlanaka štampanih u brošuri "Našem narodu". 5/1904. Behar. 233 . Bošnjak. Omer Ibrahimbegoviæ. 19. 1908.-5. na društvenim sastancima na kojima su èlanovi držali predavanja iz aktuelne ili struène tematike. februara 1904. 18. što se postiže održavanjem sastanaka. potpredsjednik Husein Biser.. Nakladom Muhamed-age Bajraktareviæa.

they were forced to adjust and become involved into the contemporary trends and currents of the Western European civilization. Ta povezanost je vidno naglašena. a još više potvrðena Pravilima kojima je predviðeno da imovina društva po njihovom raspuštanju pripada Gajretu. The establishment of the Gajret Society came as a result of activities and endeavors by the first generation of Moslem intellectuals who have been educated in the European spirit. 234 . The Moslems were particularly exposed to these processes. For quite some time these were the only institutions of cultural and educational character in Bosnia and Herzegovina until the emergence of the Gajret Society. februara na godišnjicu osnutka Gajreta. This history was all in transformation and alteration from the Oriental and Islamic civilization to the Western 21. primjerice kod osnivanja "Zvijezde" 20. Edhem Mulabdiæ. The establishment of the Gajret Society meant an exceptional trial of the Moslem awareness and one of the most notable crossroads in the more recent history of the Moslems. Sva ova društva sa "Gajretom" u središtu sastavni su dio jedinstvenog kulturno-prosvjetnog pokreta Muslimana prvih decenija 20. ili kod "El-Kamera". which was established in 1903 in Sarajevo. vidljiva je i po direktnoj angažovanosti kruga oko Bašagiæa. The Muslim cultural and educational associations The alteration of social and political relations having been caused by the Austro-Hungarian occupation of Bosnia and Herzegovina in 1878 led to a number of important changes in all areas of life.je. uz žarke zrake našeg Gajreta i naše "Zvijezde" zasja na našem obzorju"21. stoljeæa koji je u svojim osnovnim smjernicama ispunjavao zadatke na kulturno prosvjetnom i društvenom preobražaju Muslimana. Osman Nuri Hadžiæ and others. bilo kao inicijatora ili indikrektno kao onih koji su omoguæili uslove za njihovo formiranje. Under the new conditions. The first beginnings of the modern alliance of Moslems took form of reading rooms as the most suitable and most acceptable ways for the Moslems. Safvet-beg Bašagiæ. Isto. The most prominent representatives of this generation were Dr. They were instigators and promoters of all cultural activities at the beginning of 20th century.

respectively. They followed and complemented its activity because their program goals were similar. The movement fulfilled the tasks on the cultural and educational transformation of the Moslems. Although its basic function was to create the Moslem intelligentsia through the process of education of young people in secondary schools and at University levels. reading rooms. Cultural and Sports Club "El-Kamer". its popular public lectures. 235 . It developed activities that were meant to achieve the cultural and educational transformation of the Moslem people. with the Gajret in the center made a unique cultural and educational movement of the Moslems in the first decades of 20th century.European one. the Moslem Club. such as "Gajret's" publishing activities (a journal and calendars). The Imams Muallimin Society of Bosnia and Herzegovina and others. This function was attained through the number of activities. the new cultural and educational societies emerged. the Gajret Society had a wide influence in the larger Moslem environment. These societies were: The Moslem Society of University Students "Zvijezda" /The Star/. and a work to spread literacy (various types of literacy courses). These societies were somehow organically linked to the Gajret Society. In addition to the "Gajret's" activities. social gatherings and outings. All these societies.

236 .

Veæ je navedeno da se ovaj list javlja u vremenu kada nastaje zatišje u kulturnom i književnom životu. èasopis. Biser se javlja kao èetvrti po redu muslimanski èasopis od poèetka preporodnog perioda i razvija svoju djelatnost u vrijeme kad prestaje da izlazi Behar. odnosno zapadnog kulturno-civilizacijskog toka.austrougarske. Omer A.. okupljaju se oko Muhameda Bekira Kalajdžiæa u namjeri da pokrenu jedan list koji bi bio okrenut književnom i kulturnom stvaranju Muslimana Bosne i Hercegovine. ipak se on svojom programskom orijentacijom svrstao na dvoznaèan put. Osnovna intencija lista naznaèena je u podnaslovu "List za širenje prosvjete meðu Muslimanima". Abdurrezak Hivzi Bjelevac. nova štamparija. Husein Ðogo. ali je nesumnjivo i on dao odreðeni doprinos. On zapravo poèinje s dolaskom jedne nove politièke uprave . Baliæ. iz njih se stvara jedna specifièna kulturna tekovina koja nije ni istoèna ni zapadna. Mihrab Šukri Karišikoviæ.-13.-14. Svaka nova svjetovna škola. Iako se Biser distancirao od politike u onom klasiènom smislu. Ovi procesi nisu jednoznaèni i brzi. ali je isto tako bio naklonjen panislamizmu.dr Lamija Hadžiosmanoviæ ULOGA BISERA U KULTURNO-PROSVJETNOM UZDIZANJU MUSLIMANA Preporodni period u kulturi bosanskohercegovaèkih Muslimana uvjetovan je nizom vanjskih faktora. koji je djelovao svega tri godine. s jedne strane bio je vrlo angažiran u isticanju autohtonosti bosanskohercegovaèkih Muslimana. pa i 237 . list. Slijedeæi takvu orijentaciju Biser postaje jedino glasilo iz koga se nije moglo ni nazrijeti da je rat na pomolu. Grupa savremenih mostarskih intelektualaca: Muhamed Behliloviæ. To je period kraja prošloga stoljeæa kada se u kulturi zbivaju krupne promjene: postupno se napušta viševjekovna okrenutost istoènjaèkim formama i sižeima i prihvata se zapadni kulturni krug. i 1918. dakle u jednom kulturnom vakuumu.). jesu segmenti koji æe zajedno graditi ono što zovemo preporodom u kulturi bosanskohercegovaèkih Muslimana. (1912. 1913. Uredništvo naglašava da æe Biser biti "pouèno-zabavni list" koji æe iæi za tim da širi prosvjetu meðu Muslimanima. Salih Bakamoviæ. Jedan dio toga procesa ponio je na sebi i èasopis Biser. Biser zato ima i zadatak da animira i stvaraoce i èitaoce. kloneæi se politike. nego susret tih dviju kultura.

pa bili oni pouènog ili zabavnog sadržaja. Zanimljivo je da bosanske Muslimane u nacionalnom smislu. ali i afirmaciju bosansko-muslimanske narodnosti. Biser. pravde. I. da se veæ jednom maknemo sa naše dosadašnje mrtve taèke gdje se je mnogo pero slomilo. Uprava Bisera: Našim prijateljima. svjedoèi sam književnièki glas našeg Æazima. kao i prikaze iz stranih literatura. 1912. Mostar. 168.panturcizmu. u njemu je objavio i dosta svojih pjesama. kao vlasnik i izdavaè. onaj poznatiji i bolji jeste vrijeme kad ga je ureðivao Musa Æazim Æatiæ (1878. M. Za dvije godine koliko je Æatiæ ureðivao ovaj èasopis. Meðu njima su posebno karakteristièni soneti kao forma koju Æatiæ prvi uvodi u muslimansku književnost. 1. 1. 1912. te æe donositi izabrane radove naših književnika u pjesmi i prozi. U prvom broju ovog èasopisa M. Hivzi Muftiæ: Šta je naš cilj? Biser.-13. "Da æe Biser i nadalje ostati na visini lijepo ureðivanog pouèno-zabavnog lista. arapske i strane literature (kod potonje. reda. sakupljanjem narodnog blaga. imenuje Bošnjacima. Panislamistièka njegova orijentacija bila je zapravo slijeðenje ideja koje su ustvari veæ tada bile u nestajanju. donosiæe rasprave koje zasijecaju u islam i u naša životna pitanja i potrebe. 3. Hivzi Muftiæ piše tekst pod naslovom: "Šta je naš cilj?" U odgovoru na ovo pitanje on navodi širenje vjere. napretka i tolerancije.dvije o pokrenuæu Bisera. razne pripovijesti iz našeg svakidašnjeg života. Mostar. ukoliko se ne bude kosilo s programom lista). 1912."3 U svakom sluèaju to je najzanimljiviji i najuspješniji period Bisera. suradnicima i pretplatnicima. Iako Æatiæ nije do kraja bio samostalan jer mu je Muhamed Bekir Kalajdžiæ. kao i razne dogaðaje iz islamske povijesti i islamskog svijeta. Mostar. ipak je vidljiva Æatiæeva invencija u ureðivanju. neki su iz Æatiæevog pera.13. Biser. 8.1915. mnoga lijepa i plemenita ideja ugasila. 238 . I. Æatiæ.-3. koji je sa svojih radova svuda u našoj domovni poznat i priznat. I. mnogo veliko i plemenito djelo propalo. Æatiæ je preuzeo uredništvo lista od osmog broja i taj Kalajdžiæev izbor ocijenjen je visoko. Tako Biseru pripada èast da na svojim stranicama objavi jednu pjesnièku vrstu koju do tada nije poznavala muslimanska književnost.1 Svoju programsku orijentaciju Biser je odredio ovako: "Biser æe gledati da probudi našu svijest. 1. uglavnom diktirao pravac. 1. str. U listu je bilo mnogo zanimljivih prevoda. itd. List Biser štampaæe se latinicom."2 Biser ima dva karakteristièna perioda svoga djelovanja: jedan.) i kada su u njegovom izdavaèkom odboru sjedili poznati i savremeni poslenici. zatim prijevode iz turske. Uredništvo Bisera: Rijeè . str. 2.

širenju prosvjete i kulture meðu Muslimanima. Mirhab Šukri Kariškoviæ. insistirao je na èasopisu koji bi bio progresivan u najširem znaèanju tog pojma. 15210. Zato se ovaj list zalagao za okupljanje svih muslimanskih intelektualacapisaca na jednom zajednièkom poslu . nastojeæi da realizira svoje dosta uske. Kalajdžiæ pokušava da se miješa u redakcijske poslove i daje direktive u pisanju. Narušenog zdravlja Æatiæ uskoro napušta i Biser i Mostar da se više nikada ne vrati u njega. Uz to ovdje su našle mjesta narodne 4. XLVII. Edhem Mulabdiæ. Zato je on posebnu pažnju posvetio èlancima pouèno-zabavnog obilježja. pripovijestima iz svakodnevnog života. ali je Æatiæ i dalje ostao kao urednik. 239 .jedan pjesnik i jedno vrijeme. Hazim Muftiæ. Osloboðenje. Izmeðu mene i redakcijskog odbora Bisera s jedne strane. Omer Zorabdiæ: Musa Æazim Æatiæ . i Kalajdžiæa s druge.talentirani stvaralac i èovjek bogatog duha i širokih vidika. 28. Tako se na ovim stranicama susreæu imena: Safvet-beg Bašagiæ. i izvuèe "iz onog mrtvila u kome se je nalazio". u kojima se napadaju muslimanski akademièari. pa i konzervativne poglede. Meðutim. Ovi odnosi daju se naslutiti i iz Æatiæevog pisma Avdi Karabegoviæu gdje veli: "Moram ti se izjadati. Biser je i dalje nastojao da njeguje one glavne književne i kulturno-prosvjetne tekovine Muslimana iz razdoblja njihovog osvajanja zapadne pismenosti. pa bi vrlo lahko moglo doæi do neizlaženja lista. Husein Ðogo. njegov utjecaj osjetio se još neko vrijeme u Biseru. Zbog takvih svojih ideja i nastojanja. Hivzi Bjelevac.. da ga "kulturno i prosvjetno podigne i ojaèa". pa se to kaže i u novom podnaslovu: "List za širenje islamske prosvjete. Fehim Spaho. Fejzulah Èavkiæ i drugi predstavnici mlade književne generacije. Hamdija Muliæ. Sulejman Mursel."4 Jedan od drastiènijih sukoba izmeðu redakcije i vlasnika Bisera dogodio se kada je Kalajdžiæ insistirao da njegov list prenese iz Misbaha polemièke tekstove Sakiba Korkuta. X 1990. Tada su iz redakcije istupili Husein Ðogo i Hivzi Bjelevac. Æatiæ je u èestom sukobu sa vlasnikom Kalajdžiæem. koji se direktno miješa u ureðivaèku politiku. Šemsudin Sarajliæ." Intencija èasopisa Biser bila je za muslimanski svijet postupno dovedena "kulturnom i prosvjetnom napretku". te prijevodima prvenstveno iz turske i arapske literature. Po Kalajdžiæevom nalogu u drugom godištu Biser se okreæe religijsko-islamskom duhu. nastale su nesuglasice povodom ureðivanja i pravca lista. "zbog tobože svoje vjerske indiferentnosti i rada na nacionalnom osvješæivanju muslimana". Osman Nuri Hadžiæ. što ja svaki put kategorièki odbijam.

Nedžip Èardžiæ adaptaciju prièa o Ali-babi iz Hiljadu i jedne noæi i Nazif Resuloviæ dramu "Sloga". mada raznovrsni po žanru ne predstavljaju najviše domete muslimanske dramske književnosti. najznaèajniji trag ostavlja Nafija Sarajliæ. te rasprave koje "zasijecaju u islam i u naša životna pitanja i potrebe" i obavještavaju o raznim dogaðajima "iz islamske povijesti i islamskog svijeta". Uz navedeni roman Bjelavac je u Biseru objavio i "Hadžermeresov dnevnik". oznaèava onu prekretnicu ka novoj književnoj orijentaciji. Abdurezak Hivzi Bjelevac i niz mlaðih neafirmiranih pisaca. on se prirodom svoje koncepcije ipak svrstao na stranu pretežno islamske problemtike.umotvorine. Što se tièe proznih tekstova. Svoju saradnju u Biseru opæenito Æatiæ završava pjesmom "Krvavi stihovi" objavljenoj u èetrnaestom broju drugog godišta. kao što je to i Æatiæeva poezija. na stranciama ovog lista javljaju se: Hamdija Muliæ. Biser nalazi probitaènijim za svoga èitaoca literaturu islamskog duha. Tako je objavio i jedan cijeli roman. Æatiæ je objavio oko pedeset svojih pjesama i upravo u ovoj poeziji najvidljivija je spona orijentalno-islamskog civilizacijskog kruga i utjecaja savremenog jugoslavenskog i evropskog pjesništva. I ovaj roman. On posebno insistira na turskoj poeziji i njegovi prijevodi 240 . Na njegovim stranicama javilo se tridesetak pjesnièkih imena meðu kojima su najznaèajnija: Musa Æazim Æatiæ. Kratka komedija "Lukavi opanèar" nije predstavila Bjelevca uspješnim piscem kao što je to sluèaj sa njegovim romanima. Mada je to vlasnik èasopisa negirao i insistirao na neutralnosti svoga lista. Kroz dva godišta provlaèi se njegov roman "Pod drugim suncem". Meðu proznim piscima. U odabiru prevedenih djela Biser je uglavnom okrenut Istoku. Meðu dosad nepoznatim piscima. samo po sebi nije znaèilo i panislamizam. ovdje je Husein Ðogo objavio farsu "Doktor Lacmanin". Biser je prije svega bio književni èasopis. Šemsudin Sarajliæ i Fadil Kurtagiæ. naravno. Ovakav tematski okvir davao je za pravo onima koji su na stranicama Bisera našli panislamistièke ideje. I inaèe dramski tekstovi u Biseru. Kao što je Æatiæ obilježio pjesnièki opus Bisera. odnosno prožimanju istoènjaèkog i zapadnog. Biser je praktikovao objavljivanje obimnih djela i pripovijesti u nastavcima. ponajviše turskoj literaturi. tako je u prozi Bjelevac najmarkantniji pisac. Hazim Muftiæ. Najveæu zaslugu za dobre prijevode u Biseru ima Æatiæ. Pored Bjelevca. Na njegovoj poeziji najbolje se vidi onaj preporodni karakter koji nastupa u našoj književnosti. Šemsudin Sarajliæ. Dok su njegovi prethodnici Behar i Gajret insistirali na književnosti Zapada. što.

Hazim Muftiæ. To je uglavnom savremena poezija socijalne tematike. I dalje u njemu saraðuju renomirana savremena imena: Šemsudin Sarajliæ. mlaðe i starije. Hivzi Bjelevac. On je èak izbjegavao ukljuèivanje u tada vrlo aktuelne rasprave o nacionalnom identitetu. U posmatranju njegovog znaèaja zanimljive su dvije linije. 1918. nije u tome uspio vjerovatno i zbog objektivnih okolnosti. zajednièke inicijative nije bilo niti je moglo biti iz jednostavnog razloga što nije bilo organa u kojem bi se izmjenjivale misli i okupljale sile. Æatiæ je prevodio i prozne tekstove. Treæe se javlja 1918. Njegova primarna ideja bila je da se muslimansko stanovništvo probudi iz letargije i okrene napretku. Biserova je ambicija da prekine ovu pogubnu stagnaciju i okupi sve naše kulturne radnike: feslije i saruklije. neposredno nakon završetka rata. no skupna rada. Karakteristike Bisera koje smo naveli odnose se uglavnom na prva dva godišta. godine. Kalajdžiæ je preferirao islam kao uzor. Nafija Sarajliæ. Jusuf Tanoviæ i drugi i taj dio u kome se oni javljaju može se ocijeniti uspješnim. Kalajdžiæ pokušava da ponovo ispuni prazninu koja je nastupila u muslimanskoj novinskoèasopisnoj djelatnosti za vrijeme rata. 241 . U tim idejama. Sarajevo.prepjevi su ono naljepše što je Biser objavio u prijevodnoj književnosti."5 Iako je Kalajdžiæ nastojao da produži onu uspješnu liniju iz prva dva godišta. gladnim duhovnosti. iako je djelovao u procesu posebnosti Muslimana. a Biser se izdiže iznad toga i razumljivo je da gubi èitaoce i dah. Anonim: S Urednièkog stola. Pored njega kao prevodilac iz istoènih književnosti javlja se jedino Salih Bakamoviæ. meðutim. Hamdija Muliæ. Nekoliko prijevoda iz evropskih književnosti pripada manje poznatim autorima. "Tu i tamo bilo je pojedinaènih glasova i poduzeæa. Hajdar Fazlagiæ. 1. Ako bi se htjelo izdvojiti mjesto èasopisa u ukupnim kulturnim i društvenim procesima prvih decenija ovog vijeka. 16. Vlasnik ovog lista Muhamed Bekir Kalajdžiæ od poèetka do kraja izlaženja lista se trudio da ga izluèi iz tekuæe politike i da se usredsredi na kulturni i prosvjetni angažman. stranice lista koje su posveæene životnoj tematici gube na svojoj vrijednosti jer se Kalajdžiæ i dalje kloni da u Biseru tematizira složene društveno-politièke procese. III. To je vrijeme kada se rješava sudbina južnoslovenskih naroda. Sulejman Mursel. nesumnjivo je da bi se moralo dati odreðeno mjesto u Biseru. Meðutim. str. u teškim vremenima. Druga linija vrijednosti Bisera ostvarivala se mimo želje i koncep5. Biser. decembar. Tako se on postupno gasi da bi skonèao s èetverobrojem koji nosi datum 1-15.

cije Kalajdžiæa. the Biser would. The prominent contributors to Biser. without any doubt. earn a rather high place. Ta linija prožimanja i preplitanja nije prestala do današnjih dana. made this journal to feel more strongly the spirit of the time and the interim period during which the Moslems of Bosnia and Herzegovina finally became detached for the oriental spirit in arts as the only source of inspiration and its principal support. koji Muslimane Bosne i Hercegovine definitivno odvaja od istoènjaèkog duha u umjetnosti kao jedinog izvorišta i oslonca. Two lines can be seen when observing its importance: the owner of this journal. However. 242 . The other line of Biser's value took place even without the wish and concept of Kalajdžiæ himself. This line of interchangeable intertwining did not end until our time. It was the period when the East and the West met having given the new quality and the new expression. Muhamed Bekir Kalajdžiæ. meðu kojima posebno istièemo Æatiæa i Bjelevca uèinili su da se u ovom listu osjeti jaèe duh vremena i onaj prelazni period. Kalajdžiæ preferred Islam in his notions as his ideal or model. His primary idea was to awaken the Moslem population from the lethargy and to turn it towards progress. Eminentni saradnici Bisera. tried to get his newspapers out of politics from the very beginning of its publication and to focus on the cultural and educational matters. among whom one should mention Æatiæ and Bjelevac in particular. The Role of Biser in the Cultural and Educational Ascension of the Moslem People If one should single out the place of periodicals in the overall cultural and social processes in the first decades of this century. He even avoided becoming involved in the contemporary quarrels about the national identity although he did work towards the process of seeing Moslems as a separate national entity. To je onaj period kada se i Istok i Zapad susreæu dajuæi novi kvalitet i novi izraz.

niko nije imao vjersko obilježje koje danas ima. u posljednje vrijeme. Mjesto Muslimana u srpskohrvatskoj. a o njima je ovdje rijeè. znaèi. nije kidao niti sa širom genetskom zajednicom. na našem tlu. a koji su 243 . ni historijski. Naravno.Asim Peco MUSLIMANSKI NARODNI GOVORI I STANDARDIZACIJA NAŠEGA JEZIKA Ja æu ovom prilikom govoriti o dva problema iz naše historije i historije našega standardnog jezika. negdje. Ovaj èin. Za mene je sada bitno da utvrdim kao historijsku istinu da su Muslimani srpskohrvatskog jezièkog podruèja sastavni dio južnoslovenske jezièke zajednice. ovim se nikako ne želi reæi da i meðu našim Muslimanima nema i onih koji po svome porijeklu nisu Sloveni. Ja o tome ovdje ne bih želio da govorim. ni u savremenom vremenu. ali je èinjenica da taj èin nikako nije izdvojio te islamizirane Slovene iz kruga svoje iskonske jezièke zajednice. 2. dosta se pisalo. neko kasnije. oni su. a nikako. I jezièki i inaèe. ne èine dio nekog drugog naroda koji je tu. a samim tim i u južnoslovenskoj jezièkoj zajednici. To jest. èine sastavni dio srpskohrvatske jezièke zajednice . Jeste. Svi su. nikome nije oduzimao njegovo iskonsko porijeklo. za naše Muslimane. To su ovi problemi: 1. kada su naši daleki preci stizali na Balkan. iskonski. Znaèaj muslimanskih govora za standardizaciju srpskohrvatskog jezika. Svi su i dalje ostali èlanovi i južnoslovenske i sveslovenske zajednice. Muslimani bosanskohercegovaèkog govornog podruèja. A. na ovim prostorima primili neku od vjera u kojoj se danas nalaze: neko ranije. dio slovenskog biæa na ovim balkanskim prostorima.od svoga postanka do danas. ja sam znatno ranije. napisao da islamizacija nikako ne znaèi i deslovenizaciju isto onako kao što primanje hrišæanstva/kršæanstva nije za sobom povlaèilo takvu pojavu. opet. drugaèije reèeno. Mislim da danas nema nijednoga slaviste koji to ne prihvata kao historijsku èinjenicu. dolazak Turaka na Balkan uslovio je masovniju islamizaciju u našim krajevima. imao svoju upravnu vlast u nekoliko prošlih vjekova. kao što nam je svima poznato. Drugo je pitanje zašto se to ponekada negira. To isto vrijedi i za onaj dio našega jezièkog biæa koji je primio islam. O tome problemu. Upravo. 1.

Oni nikada. a proces islamizacije obilježava se sa: turèiti se. zašto bi onaj koji je primio vjeru posredstvom Turaka.). svi pravoslavci . poturèiti se. Taj momenat jasno govori da je vrijeme uèinilo svoje. svi katolici . A takav odgovor proisticao je iz saznanja da su. A onoga èasa kada je i pripadnicima islamske vjere priznata nacionalna posebnost. prate naše Muslimane. može se sresti i danas na našem jezièkom podruèju. bar kada su u pitanju Muslimani. èak. zadržali mnoge obièaje svojih pradjedova i. Takvih sluèajeva nalazimo u svim našim narodima. po pravilu. to nije sluèaj samo sa Muslimanima. poturèenjak. i koji bi morali znati da nije vjerska pripadnost osnovni i glavni elemenat nacionalnog biæa. postao Turèin. uklopili u naše Muslimane. bez obzira na vjeru. najveæi dio pripadnika islamske vjeroispovijesti izjasnio se kao Musliman. nisu postajali ono što 244 . Pogotovo tamo gdje su i jedan i drugi i treæi ostali na matiènoj zemlji. Istina. nije postao Grk. nerijetko. i shvatanja. ni kod nas. pogotovo znak jednakosti. sve do naših dana èesto su se lomila koplja oko pitanja: ko su naši Muslimani i kome oni pripadaju: da li Srbima ili Hrvatima? Odgovor na ovo pitanje. meðutim.tvorbeni morfem-iæ: Firdusoviæ. Firdus. isturèiti se i sl. postali sastavni njihov dio. da vjerska pripadnost odreðuje i nacionalnu pripadnost. To. Izmeðu vjerske i nacionalne pripadnosti ne moraju postojati nikakve veze. odnosno . To su: Turèin. Arnautoviæ. a pošto je tu odluèujuæi bio religiozni momenat. Jer ako onaj ko je primio vjeru od Rimljana. primili njene obièaje. bio je "neopredijeljen". Ja ovdje još ukazujem na neke nazive koji. Bitno je da su se oni uklopili u našu društvenu zajednicu. nikada. sasvim drugaèija. pa i tu se èesto javlja naše patronimsko obilježje . a prije svega primili njen jezik kao svoj.Srbi. Istina je. Èak i iz pera onih koji bi morali luèiti Turke i Slovene. ostao u krugu jezièke zajednice kojoj su pripadali i njegovi preci. ako onaj ko je primio vjeru od Grka.Hrvati. a na nekadašnje njihovo porijeklo još može da upuæuje njihovo prezime (Arap. Svakako. nije postao Rimljanin. Nije rijedak sluèaj da i njima naš jezik postaje maternji. Bilal. svi ovi nazivi plod su vjerskih razlika. Arapoviæ i sl. kada su u pitanju naši Muslimani.se. tokom dužeg življenja u našoj sredini.nacijama. Zbog svega tog smatram da je krajnje vrijeme da se napuste takvi nazivi i takva obilježja kada je rijeè o našim Muslimanima. pripadnici islamske vjeroispovijesti nikako se nisu mogli identifikovati sa tim dvjema vjerama. makar to bilo i u vrijeme kada je religija bila marginalna komponenta. ponavljam. nažalost. Arapoviæ. bar kada je u pitanju najšira muslimanska populacija. Arnaut. Ova terminologija. a da i ne govorimo šire. poturica. iznad svega. Ali.

a Muhamed-efendija uèi na turskom originalu. I. mene i strica Kunstmalera.. Uz to. Reklo bi se do naših dana. ostajao vjeran svome porijeklu i svojoj zemlji.. Beograd. dao jedan kamen i jedan busen naše zemlje za sav onaj bursanski sultanski mermer i sevlije! Volio bih tamo èuti svakoga kera.. ovi negdanji patareni govorili bi bosanski "(Podvukao A. 1987. to vrijedi za sve pripadnike islamske vjere na ovim našim prostorima. Ne bih.tako poèinje prevod na bosanski. Up. najveæi pjesnik (isp. èak. Za to nam lijepih podataka nudi Skenderova Ponornica. govore i ovi podaci: a) Arif-beg Rizvanbegoviæ. èinjenica je da su naši ljudi i strancima nametali upravo naš jezik za meðusobno sporazumijevanje. mi. 14.. i Muslimana na ovim prostorima.155) To su èinjenice koje potvrðuju svako ozbiljnije prodiranje u historiju i Bosne. osim Muftije. Svuda je SH jezik bio i ostao jedino sredstvo za meðuljudsku komunikaciju. pa i u samoj Turskoj. naši Muslimani. veli. makar bio i iz turskog tabora. Neka Mevlud Pejgamberu prouèi . bez sumnje. spadao meðu odliène poznavaoce našega jezika. takoðe. A kada su se naši ljudi našli u tuðini.:"Taj naš Husrefbeg. pa ni svoj jezik." 245 . znaèajno. koji je živio u Carigradu. ni poslije dužeg boravka van rodne grude. zaboravljali svoj rodni kraj. drugaèije reèeno.Patr.odgovara stric Selimbeg -. to jest. ispod teksta) . str.. Uz to on kaže da je njegov narod. kao društvena zajednica. sposoban za svaku vrst pjesme. dobro je poznavao život naših Muslimana. bosanski prevod ionako svi znaju napamet. ili bar prièu pjesme. Koliko je naš èovjek. Nauka mora polaziti od nauènih èinjenica a ne od legendi ili subjektivnih mišljenja pojedinaca. koji niko ovdje ne zna. još pet stotina godina turska vlast ovdje da je ostala. Ovo. Nauèna knjiga. koji je. Pogotovo kasnije. bez obzira na sve okolnosti koje su pratile njihov život na ovim prostorima i u doba turske vladavine ovim krajevima.im se pripisuje. uz to. oni nisu. a unuk Ali-paše Rizvanbegoviæa. niti su ikada prestajali biti ono što su im bili i preci. jer to djeluje uzvišenije. oèevidno u nekoj svojoj misli . visoko je cijenio jezik svojih predaka koji je. nego ovdje najglasnijeg mujezina. sinovi ovih prostora. nikada nisu stavljali znak jednakosti izmeðu sebe i Turaka. To jest. u poeziji poznat kao Hikmet. nudi u svojoj Ponornici neka razmišljanja o ovim problemima.Od Allaha ko traži pomoæi. što je.i nastavlja: ". Tu èitamo: . i u sluèajevima kada su se naši ljudi nalazili na tuðim jezièkim prostorima. o tome kod mene: Iz jezièke teorije i prakse. pa im nije teško slijediti i na turskom. b) Skender Kulenoviæ.

Od štokavskih govora za njega znanju neki govori Crne Gore.. To je ljubav za zemlju koju ništa ne može da zamijeni. To je ona ljubav koju nam i danas potvrðuju naši iseljenici diljem Evrope. neæe leæi u dušek. A taj naziv nosi u sebi i dozu pejorativnosti. Ova èinjenica. imala je uticaja i njegova fonetska priroda: zadnjonepèani i uz to konstriktiv. doðoh-doðok. dodati i èinjenicu da se naši Muslimani nisu nikada osjeæali Turcima. Znaèaj muslimanskih govora za standardizaciju sh jezika a) Jedna od zajednièkih osobina govora naših Muslimana jeste i postojanost foneme h u njihovom konsonantizmu. govor Dubrovnika i govor Muslimana na cijelom našem jezièkom podruèju.da im je naših ljepotica! Ne dam. nazivaju ovdje Turkušom. Iz historije sh jezika se zna da je ovaj zadnjonepèani konstriktiv èinio sastavni dio našega glasovnog sistema do XVI vijeka kada se. ako je raèundžija ili ako je spužvast.. mene iz mog išèupaše. 115) Bilo kakav komentar svemu ovome bio bi suvišan. muha=muva) kao i prirodom samoga govora. Ali. i to prvenstveno kod naših Muslimana. Vrijedno je. I leæi æu im u zemlju kao u otrov. naziv Turkuša za one koji su iz Turske.. pak. snahesnaje..To je iskonska ljubav za rodni kraj. Na sudbinu ovoga suglasnika u sh jeziku. Up. Oblijeæu mi oko kæeri . beli. uz ovo. i svih drugih kontinenata. upihtijaše se. 2. sudbina foneme h nije ista u svim narjeèjima sh jezika niti. svakako. u svim govorima štokovskog narjeèja. a ovdje me umuhadžeriše. Vjerska spona nije mogla da otkloni mnoge druge razlike: od jezika do obièaja.). nek ovo dobro upamte!. Za to nalazimo potvrdu i u Ponornici.:"Turkuše." A šta se podrazumijevalo pod nazivom Turkuša. a to je za nas ovdje bitno. sa Turkušom mi."Turkuša" . Izuzeci su neznatni (Mrkoviæi u Crnoj Gori i Drežnica u Hercegovini). što može biti uslovljeno i pozicijom rijeèi (snahe=snaje. Otuda na našem tlu. pa da im je kuæa sva od alema! Daæu je Jermeninu. da se h èuva u razlièitim predjelima štokavskog narjeèja. pihtijast. Ðurðijancu. pisac nam prièa u sljedeæim redovima: . u najveæem dijelu štokovskih govora ili gubi ili se na njegovu mjestu javljaju neki drugi suglasnici (up. imala je znatnog uticaja na njegovu sudbinu u našem jezièkom stan246 . mišljah-mišljag i sl.znam dobro šta to znaèi. Èak i našeg èovjeka. stotinu sam puta to èuo u obitelji: to je kod nas izraz krajnjeg gaðenja prema predstavnicima carevine koja je otišla. govori Husrefbeg. muha-muva. Od ranije se zna da se ovaj glas èuva u kajkavskim i æakavskim govorima. a to se osjeæanje najbolje izražava u tome što se takvog èovjeka gade i žene" (str.

U Poslovicama. oèuvali su ovaj suglasnik u svome glasovnom sistemu. odoh. valah. sve do danas. Dakle. To vrijedi kako za crnogorske govore tako i za dubrovaèki govor. Ali. Tamo gdje je islamizacija došla nešto kasnije. ako ne i presudni uticaj. i subina fonema h je nešto drugaèija. širiti na sh jezièkom tlu od XVI vijeka. ali ne uvijek tamo gdje mu je po etimologiji mjesto. zbog navedenih razloga. Èak ni visokoobrazovnih ljudi. doðoh i sl. pisao: ðevojka.dardu. on napušta oblike sa ijekavskim jotovanjem i priklanja se oblicima sa oèuvanim skupinama tje>te. III. ako su izgovarali Allah. oni koji su primili islam. XVI vijek. na dubrovaèku govornu situaciju imala je uticaja i pisana rijeè koja je u Dubrovniku cvjetala kroz vjekove. æerati. Od tada do danas fonema h se piše u sh jeziku. Govorna rijeè tu ne poštuje jezièke normative. Na sudbinu foneme h u govoru naših Muslimana. mogli su da izgovaraju i orah. naroèito u govoru onih koji su turskoga zakona (Skupljeni gramatièki i politièki spisi. dje>de. i tu se govor Muslimana odlikuje postojanošæu foneme h. masovnije. Te molitve obiluju fonemom h. dolazio je sa strane. Istina. taj se glas obièno èuva u pisanoj rijeèi. 1896. b) Vuk je sve do 1839. Dovoljno se prisjetiti samo one molitve kojom poèinje svaki dobar posao (bismille: Bismilahi-r-Rahmani-r-Rahim) koja se bezbroj puta dnevno ponavlja. Od 1839. 3-8). A upravo je takve oblike slušao u Dubrovniku. Jer. Razlièiti su uzroènici koji su uticali na oèuvanje foneme h u govornoj rijeèi navedenih oblasti. te. prihvatao je oblike sa izvršenim ijekavskim jotovanjem u sekv. Upravo u to vrijeme. znatnog uticaja. jer ga oni. po mome mišljenju. Uz ovo vrijedno je ukazati i na sljedeæe: mada naša standardna norma iziskuje èuvanje foneme h u govornom i pisanom izrazu. Evo na osnovu èega ja tako mislim. Svima nam je poznato da su sve molitve kod Muslimana na arapskom jeziku. Vuk Karadžiæ napušta pisanje ovoga suglasnika u svojim gramatièkim radovima od 1818. koje je izdao na Cetinju. u Dubrovniku i po varošima Bosne. Historijski podaci nam govore da se islam poèeo. de. I. on vraæa ovaj suglasnik u svoju pisanu rijeè. To obrazlaže èinjenicom da se taj glas èuva u nekim govorima Crne Gore. tj. najdosljednije i èuvaju u svome govoru. U jednom sluèaju èuvanje ovoga glasa u govoru u skladu je sa arhaiènošæu govora kao cjeline. bilah. Uz nju i mnoge druge u kojima se h èesto javlja. Naime. To vrijedi kako za naše urbane sredine tako i za govor našega sela. prirodno.. Beograd. 247 . fonema h je poèela da se gubi iz našega jezika. U tome su najdosljedniji Muslimani.-1936. Bez sumnje. sve je to posljedica postojanosti ovoga glasa u muslimanskim govorima kao cjelini na sh jezièkom podruèju. tu je h bio postojan glas.

ovdje. skupine . To je osobina koja se javlja u onim ijekavskim govorima Bosne u kojima nailazimo na još neke arhaizme. U Rjeèniku Vuka Karadžiæa iz 1852. Naime. das Bairamsfest. barjaktar. O tome kod Vuka èitamo sljedeæe: ". voðe.govor južnoga narjeèja". barjamovati. To su govori dubrovaèki i u “Bosni . Od tada ova osobina postaje jedna od odlika Vukove pisane rijeèi. njegova ðeca. Istina. tako i sve izvedene rijeèi: barjaktarev/barjaktarov. gdje. vidjeti. htjelo).). što æe. viðeo. barjaèiæ (sve s. Vuk u ovome radu (a to je: Odgovor na Sitnice jezikoslovne G.a bili su mu potvrðeni i iz govora varošana Bosne.jr . A.. Razlozi za to nalaze se i u èinjenici da je ta osobina znaèila mnogo za stvaranje zajednièke sh jezièke norme. Crnoj Gori i Boki) (pretvara se. J. da i to istaknem. vrtjeti. ondje. u Vukovom Prvom srpskom bukvaru. Die Fahne. dje u æe i ðe. festum bairam apud Turcas. pl. koji je štampan u Beèu 1827. ovdje. ðekoje rijeèi. svakako. nalazimo: bajrak. vexillum. Pa. iako je taj oblik stariji od onoga sa izmijenjenim suglasnièkim skupinama tje. ðe. vræeti. Svetiæa. P.v. nekakav drugi svetac osim pravoga barjama (pred kojim se posti) koji osobito praznuju hadžije". ali. naravno. djevojka. tjerati itd.).gospodski . saèuvana skupina tje i dje u navedenim primjerima. a t u æ. ".) d u ð. koji je objavljen u Beèu 1839. Do tada je. vidjeti. isti izvori kao i za h. iljade ðece. Vuk primjeæuje da bi se za ovaj govor moglo reæi "da je varoški . daju oblik kakav je mogao da ima svaki ijekavski govor do jotovanja. Hadžiæa. hadžijnski barjam. æerati itd. gðe (ðe). ðeca. npr. ðekojim mjestima. ðekoja su velika slova i sl. tu je i: barjamovanje. djelo. Dakle. gen. nego se govori: djed. viðeti.. po mnogijem mjestima (kao npr. onðe. izgovor sekvence. 248 . tj. uticao je na našu standardnu jezièku normu i kada je u pitanju sudbina sugl. signifer. ima govora u kojima se èuvaju neizmijenjene suglasnièke skupine dje i tje. postati i osobina književnog jezika ijekavskog izgovora. Tu je i: barjam. signum. nije nikakav gospodski govor." A pošto je to osobina govora varoši. leæeti. barjaktarski. godine) veæ piše skupine tje i dje (up. Vuk pisao sve ove rijeèi sa jotovanim plozivima t i d (up. To su primjeri tipa Bajram i bajrak. ðed. Naravno. stidjeli. u Hercegovini. ðevojka. Vuk omdah dodaje da ima govora u kojima nije došlo do ove glasovne promjene. vidjeli smo. der Fahnenträger. on je prihvaæen za književni. ovðe.osobito po varošima” u kojima se ova (se) dva slova ne pretvaraju. svakako. M. gdjekoje.u rijeèima orijentalnog porijekla. tje i dje u primjerima tipa tjerati i djeca. barjaka. djeca. c) Govor Muslimana.

uz napomenu i (obiènije) barjak.stavljen je meðu zagrade. . da oni nemaju ni domovine ni otadžbine van ovih geografskih prostora i da je njihov maternji jezik bio i ostao samo ovaj kojim mi ovdje govorimo. stavljena u zagradu.v. a jeste. i Boraniæ ima barjaèiæ. Zagreb. èiji su autori: Sv. Beliæa (Gece Kona. izvorna forma. a onaj sa sekv. Istina. To jest. znaèi. M. bajraktar. oni su nudili. Njihova rijeè nije se mogla mimoiæi kada su u pitanju ovi problemi. Dakle: bajram (barjam). Dakle. Barjam nalazi se "v. barjam (bajram). -jr. U Beliæevom Pravopisu iz 1950.) imamo: Bajram. Jeste. Dikliæ (Svjetlost. i tu je samo barjak. a oni su tu upravo nudili one oblike koje nalazimo u govoru sredine iz koje su oni. Kurban-bajram (ne barjam). imamo upravo obrnuto stanje kada je u pitanju ovaj muslimanski praznik.Od Vuka je ovakav fonetski sklop prihvaæen kao književna norma. barjaèiæ. uz napomenu "nije isto prezime kao Barjaktareviæ". 1960. a s. tu je izvorni oblik sa sekv. bajramski uz: barjak i bajrak. nalazimo: Bajram. Sarajevo. U Informatoru o savremenom književnom jeziku sa reènikom.jr -. Beograd. A uz oblik Barjam stoji "ne nego Bajram". ali: barjaèe. 1972. Ajanoviæ i Zv. Markoviæ. Bajram". Tako u Pravopisu srpskohrvatskog književnog jezika od A. ovdje se mislilo na situaciju koju nalazimo u ekavskim govorima. bajraktarev. U Pravopisnom priruèniku. -rj. A kada je tako. sa sekv. Svakako. 1967. barjaèiæ.stavljen kao ispravan obli. Beograd. èinjenica je da su u novije vrijeme stasali i brojni kulturni poslanici iz redova naših Muslimana. 1951. Tu je. barjaktar. barjaktar i bajraktar. tu se prihvata realno stanje ovoga glasovnog sklopa kako živi u govoru onih koji slave taj praznik. Boraniæa (deseto izdanje. za sve ovo bilo je presudno saznanje da su naši Muslimani sinovi ovoga tla i ovoga jezika.) imamo samo: Bajram.). to jest. U Pravopisu hrvatskoga ili srpskoga jezika od D.v. da su se javili i istaknuti pisci iz tih redova. Istina. Bajram-namaz. Zagreb-Novi Sad. 1923. U zajednièkom pravopisu našega jezika (Matica hrvatska . Tu imamo i: Bajraktareviæ. po pravilu.) nalazimo: Bajram.). I ovo nekoliko primjera jasno nam pokazuje koliko je živa rijeè naših Muslimana bila znaèajna za stabilizaciju srpskohrvatske jezièke norme. kada je u pitanju naziv muslimanskog praznika.Matica srpska. stanje koje nalazimo danas 249 . barjaèe (sve s.) imamo: barjak. uz: bajrak i barjak. Tu je i bajrak. kao neknjiževni oblik. Svakako. èiji su autori dr Asim Peco i dr Mitar Pešikan (Mlado pokolenje. onda je bilo sasvim prirodno što se osluškivala i njihova govorna rijeè i što je upravo ta rijeè mogla imati odluèujuæu ulogu pri normiranju nekih fonetskih problema.

90-95. Sarajevo. Dr Muhamed Hadžijahiæ: Od tradicije do identiteta (Geneza nacionalnog pitanja bosanskih Muslimana). 250 . str. 483-509. str. Ismet Smailoviæ: Glas h i njegove zamjene u savremenom srpskohrvatskom standardnom jeziku (prilog raspravi). Karadžiæ: Skupljeni gramatièki i polemièki spisi. Peco: Govor istoène Hercegovine.. Fonetika. knj. Literatura: 1. 1964. g.. 3. III. Sarajevo. XVIII. 1896. Avdo Suæeska: Položaj bosanskih Muslimana u Osmanskoj državi. Vuk Stef. Pregled.kao ispravno i u našem jezièkom standardu. Sarajevo 1981. Sarajevo. str. 1971. knj. Odjeljenje za jezik. A. 9. 1975. 2. 1960. Èasopis za društvena pitanja. Radovi Instituta za jezik i književnost u Sarajevu. BHDZb I. v. Beograd. The Moslem People's Speeches and the Standardization of Our Language This paper deals with two important issues from our history and the history of our language. Ostali pravopisi i jezièki priruènici navode se u tekstu. Beograd. Sarajevo. Beograd. za dj.III. 1976. Radovi Instituta za jezik i književnost. 37. The first is the place of Moslems in the Serbo-Croat and with it in the Southern Slavic language community. Svjetlost. 10. 5. maj 1974. god. Novi Sad-Zagreb. Peco: Jedan aktuelan problem naše fonetike (izgovor i pisanje foneme h). Hanka Glibanoviæ-Vajzoviæ: Glas h u rijeèima orijentalnog porijekla u savremenom standardnom srpskohrvatskom jeziku. and the importance of the Moslem speeches for the standardization of Serbo-Croat language. 7. SDZb XIV. Naš jezik. za h v. I. Pravopis srpskohrvatskoga književnog jezika. Beograd. knj. IV. tj. A. 3-10. Peco: Ikavskošæakavski govori zapadne Bosne. 4. 1960. str. Odjeljenje za jezik. 1974. LXIV. knj. Matica srpska Matica hrvatska. A. Beliæ: Osnovi istorije srpskohrvatskog jezika. A. 8. 6.

from their beginning to the present day. but they often offered with success their own language and culture to the others. Even when they moved into other countries. This constrictive was kept intact in the speech of the Moslems. A science should begin from the scientific facts and not from the legends. or subjective individual opinions. They also happen to be the constituent part of the Southern Slavic language community. A question has been posed for a long time: who are our Moslems and to whom they belong to: whether to the Serbs or Croats? Different answers have been given. and it comes as no surprise that their word has had a decisive role in the process of establishing norms of certain phonetic problems. It found its proper place later on in the standardization of Serbo-Croat language. 251 . The contribution of Moslems to the standardization of Serbo-Croat language was both great and considerable. as the social community. Our Moslems are sons and daughters of this soil and this language. Our Moslems. One of the characteristic features in the speech of Moslems is a persistence of phoneme h in their consonantism. Therefore. they never renounced their origin and language. have never put the mark of equalization between themselves and the Ottoman Turks. but the members of Islamic faith could never identified themselves with the other two confessions. they are the primeval part of the Slavic being in these Balkan's lands. of course.The Moslems of Bosnian and Herzegovinian speaking area comprise the constituent part of the Serbo-Croat language community. or nations. It is obvious that the living word of Moslems was important for the stabilization of Serbo-Croat language norm. This sound was a constituent segment of our vocal system until 16th century when it started to disappear.

252 .

pri tome ostavljajuæi po strani dijalektološka istraživanja zasnovana na konfiguraciono-geografskim elementima. jezièka i etnološka povijest naših Muslimana nije dovoljno istražena. kao jezika muslimanskih književnih stvaralaca. ili ih samo fragmentarno pominju: koliki su udjeli muslimanistike (u najširem smislu ove rijeèi) u baš tom srpskohrvatskom jeziku.* Meðutim. a za pojedine segmente možemo reæi da uopšte nisu istraženi.Ahmet Kasumoviæ Slobodana Principa 20 75000 TUZLA BOSANSKOHERCEGOVAÈKI MUSLIMANI I NJIHOV JEZIK Dosadašnja nauèna istraživanja nedvojbeno pokazuju da je srpskohrvatski jezik. 2) Kao i svaki jezik i svaki narod tako i bosanskohercegovaèki Muslimani i njihov jezik imaju svoju historiju. Što æe pokazati rezultati takvih istraživanja. Neophodni su nam rezultati njihovih pojedinaènih i zajednièkih studija. Povijest hrvatskog i srpskog jezika znatno je istražena. pored lingvista i istorièara. Bez obzira kojoj cjelini ona pripadala i od kada je evidentna. u korist istraživanja muslimanskih govornih izoglosa. area i sl. najveæi dio tih istraživanja ne iznose sve èinjenice. i niza drugih nauènika a prije svih: etnologa. Istina. Ovakva istraživanja bilo bi dobro uraditi i kod drugih naroda u BiH. arheologa. ali se baš zbog toga danas u jezièkoj nauci osjeæaju potrebe za studijama o razvoju hrvatskosrpskog jezika kod Muslimana. ostaje nam da vidimo. Kao i kod svih istraživanja kad su u pitanju drugi narodi. ali tu nemamo gotovo nikakav znaèajniji osvrt na udio Muslimana u formiranju i razvoju srpskohrvatskog jezika. ili se ti doprinosi minimizira* .Bosanski jezik 253 . folklorista. ali ono što je veæ sada sasvim sigurno moglo bi se sažeti u tri cjeline: 1) Jezik bosanskohercegovaèkih Muslimana neophodno je zasebno istražiti u kontekstu sveukupnog kulturnog i drugog bitka Muslimana. to se i ne negira. hungarologa i drugih. 3) Aktuelni jezièki portret bosanskohercegovaèkih Muslimana daje nam znatan broj èinjenica koje ukazuju da se muslimanskim jezièkim doprinosima ne poklanja adekvatna pažnja. pored pripadnosti nekolicini drugih naroda u Jugoslaviji i jezik Muslimana Jugoslavije. tako je i ovdje nužna znanstvena saradnja. orijentalista.

Vidi: Propis punktova bih. 2. U vezi s ovim posebno je vrijedno istaæi dosadašnje oblike snimanja terena: u gotovo èetrdeset sela sjeveroistoène i centralne Bosne. hudovica. Muslimana. Da se dosad tako radilo. rahatluk.).2 èime æe se postiæi dva cilja: a) utvrðivanje jezièkog identiteta pisca. 254 . ili se kao jezièka jedinica potralo u korist neèega drugoga. Naravno. meðusobno. Pitamo se kako se onda uopšte može generalizirati jezièka situacija. ali je nedopustivo javnosti davati odgovore kao na kvizu: ima-nema. ili je procesom tihe asimilacije proces upotrebe paralelan. planina. umjesto da stvaramo fotografiju narodnih govora i na osnovu nje mozaik (kvestionari u po mnogo èemu monolitnim sredinama u svijetu nikako ne mogu imati istu funkciju i kod nas). nužno je istraživati govor od sela do sela. Sušiæ. Bikodže. Ovome treba dodati i istraživanje jezika muslimanskih pisaca. ne može kod drugog naroda u istom tom trenutku jednostavno odsustvovati. svjetskoj lingvistièkoj nauci odavno je jasno da je poželjno. ostavljajuæi po strani konfiguraciju.. Kad je rijeè o govorima Muslimana u BiH. kao i drugi 1.1 Ono što je na jednom terenu kod jednog naroda sasvim uoèljivo. str. a nerijetko se i asimiliraju i prezentiraju kao neèije tuðe blago. Dosad je istražen jezik samo nekoliko muslimanskih pisaca: Ljubušak.ju. jestnije i sl. Jedan od uvjeta za to je snimanje muslimanskih govora (a ne govora: kotlina. moguæe su i druge forme.. kao i jezik drugih naroda. kao i u odnos prema govorima drugih naroda a prije svih susjednim govorima. pa se i sve što je u vezi s njim èinjenicama može pokazati. dulehati. èak i nužno. 3. Kad je rijeè o prvoj tematskoj cjelini. godine. te njihovo dovoðenje u jedinstvenu ravan sa samim sobom. dominantno naseljenih Muslimanima. razlozima: ili toga nikada nije bilo. Tabaci. 365.Nedopustivo je malo pisaca-Muslimana iz èijih je književnih djela ekscerpirana leksikografska graða za sve nauci dosad poznate rjeènike sh/hs. Sarajevo.). Prokosoviæi.. klisura. te na osnovu tako dobijenih rezultata utvrðivati jezièki portret užeg ili šireg lokaliteta (a posebno naroda). nikada nije bio niti jedan jezièki istraživaè (sela: Devetak. i tek kad se geografski istraži teren prema toponimima. Jezik BiH. 1979. muhalebija.). ne bi se "izgubile" rijeèi: hanuma. ganjak. jezika u Jugoslaviji.3 S obzirom da Muslimani. u obzir se mogu uzeti i sva druga geografska parcelisanja za istraživanje graðe. dijalekatskog kompleksa (BiH dijalektološki zbornik. b) utvrðivanje jezièkog identiteta materijala u kontekstu jezièkog blaga naroda kome pisac pripada. dijalektološka terenska istraživanja obavljati interdisciplinarno (mikrodijalekatski). Poljice.. kastile. polja i sl. Za nas je znaèajno i to da kvestionare pravimo prema modelima srpskohrvatskog jezika na svim razinama. Kikiæ. jednostavno je argumentiran.

neophodno je svesrdno se prihvatiti nauke i nauèno-istraživaèkim radom rasvijetliti mnoge tamne kutke iz jezièke prošlosti. Crnogoraca i drugih ne može pojaviti i u funkciji varijante. tradicije. S kritièkim pristupom kalajevštini4 i bez pretpostavki da ime nacije mora da zamijeni regionalno (ili neko drugo) ime jezika. a posebno onog koje je zasnovano na poetici usmenog narodnog stvaralaštva Muslimana. zbog èega je i izuèavanje jezika književnoumjetnièkih djela muslimanskih pisaca ne samo znanstvena nužnost. Druga tematska cjelina (ona može pružiti obilje podataka o jeziku bosanskohercegovaèkih Muslimana) podrazumijeva opsežna historijska * . Kraljaèiæ. jezik bosanskohercegovaèkih Muslimana ni po kakvom osnovu nije neka stilistièka varijanta. To istovremeno ne znaèi da se i jezik Srba. ono što se manifestovalo u svakodnevnom životu apliciralo se i na jezik.). U tome i jest jedan od najveæih problema jezika bosanskohercegovaèkih Muslimana. Oèekivati je da æe ovi putokazi jasno pokazati da je jezik bosanskohercegovaèkih Muslimana* jedinstven jezik akumuliran stoljeæima. Kalajev režim u BiH (1882. 255 . Muslimana. sasvim je prirodno da se i bosanskohercegovaèki Muslimani kao narod objektiviziraju u svom jeziku. godine. potvrðen sopstvenim manifestacijama u kontekstu nejedinstvenog sistema srpskohrvatskog standardnog jezika s više jezièko-književnih izraza. jer se u takvoj funkciji mogu pojaviti svi jezici svijeta. Sarajevo.. T. objektivna fotografija stanja na terenu i u muslimanskoj književnosti javnosti æe ponuditi èinjenice koje govore o posebnostima jezika bosanskohercegovaèkih Muslimana.. svoje kulture. više varijanata . dobit æe se nauèna fotografija jezika a ne kvazidruštvena (politièka) želja. Tek kad se istraže govori Muslimana i jezik književnih djela muslimanskih pisaca. Tražeæi odgovore na pitanja kakav je srpskohrvatski jezik u muslimanskim govorima. Da bi se sva zastarivanja što više otklonila. a drugo je pitanje što su te jezièke osobine godinama neutralizirane i "neopredjeljivane". Jedna od najviših faza takvog produktivnog samopotvrðivanja je proces nastanka književno-umjetnièkog djela.Bosanski jezik 4. Te posebnosti nisu od juèe ili od danas. 1987. O èemu je zapravo rijeè evidento je u drugoj tematskoj cjelini ovoga rada.narodi.ali. mnoge od njih su iz najstarije prošlosti ovoga naroda. dobit æe se i odgovor èiji je to jezik. nego je ono i po prirodi stvari neodvojiv dio terenskih istraživanja muslimanskih govora. Hrvata.-1903. kako ga imenovati kakvi treba da su mu pravopis i gramatika itd. zapravo opredmeæuju svoj entitet i materijaliziraju svoj osoben bitak. jezièke realizacije produkuju iz svoga naèina življenja.

). Uz to dobijamo i podatak o postojanju/nepostojanju islamiziranih plemena na Balkanu prije dolaska Slavena. Nejasnoæe u vezi s tim proizvode niz pretpostavki: 1) da li su Salveni još u najranijoj fazi dolaska na Balkan barem periferno "islamizirani" (ako su Avari bili dominantno islamski narod**. meðutim. povjerenje u Slavene koje su "posvojili" ili nešto drugo). vazalskim odnosima. 5) zašto su napad na Carigrad i Avari i Slaveni podjednako doživljavali.narod/zonu prema Vizantiji u podruèjima Balkana (ako je ovo i djelimièno moguæa solucija. da nisu išli dalje od panonskih ravnièarskih prostranstava (da li je u pitanju njihovo konjanièko ratništvo. nije teško uoèiti da sva takva literatura ne daje dovoljno podataka o kontaktu. Nekoliko je pravaca kojima bi trebalo usmjeriti ovaj nauènoistraživaèki rad: a) Dosad je o seobama stanovništva napisan znatan broj radova. Azije. te šta se to moglo desiti da doskorašnji vazali (Slaveni) najveæim dijelom asimiliraju svoje gospodare (Avare)? Sva ova pitanja itekako su znaèajna za historiju jezika bosanskohercegovaèkih Muslimana. ovlaš doticana ili im se poklanjala fragmentarna pažnja.582.Misli se na vrijeme poslije sukoba sa Turcima i turskog razbijanja velike avarske države od Koreje do S. poslije dolaska Slavena a prije dolaska Osmanlija na Balkan. jer se odgovorima na njih (naravno i odgovorima na druga pitanja rasvjetljava ne samo niz jezièko-povijesnih èinjenica. nego i niz uopšte povijesnih èinjenica za islamizaciju na balkanskim prostorima. razlazu i asimilaciji Avara* i Slavena. i obredni njihov život: rat. Samo po sebi nameæe se pitanje da li je bilo muslimana na Balkanu prije dolaska Turaka * . ali i niz drugih argumenata relevantnih za osobine današnjeg jezika i svakako standard. 4) da li je konaèna nauèna tvrdnja da se Avari nisu upuštali dalje od Save. a neuspjeh i poraz svako na svoj naèin. veæinom. onda se može pretpostaviti da su svi vazali prihvatajuæi avarske kaganate prihvatili.istraživanja koja su dosad. s prethodnim napomenama o pojavi islama. a Slavene su prihvatili u vazalsku službu . barem sekundarno.nije li to mogao biti prirodan ali i prinudni postupak. tj. ishrana i sl. sahrana. 3) da li su Slaveni prešli Panonsku niziju i upustili se u vrleti Balkana zahvaljujuæi avarskom zaštitnièkom okruženju i moæi avarskih ratnika (ukoliko bi se ovo moglo prihvatiti kao èinjenica. i svakako. godina (Savez u Sremu) ** . Od ovih istraživanja prirodno je oèekivati i najviše podataka o povijesti jezika bosanskohercegovaèkih Muslimana. onda se neosporno nameæe i znatan broj argumenata koji upuæuju na avariziranje Slavena). 256 . 2) da li su Avari Slavene upotrebljavali kao tampon .

Stazama našega jezika. Halisija. jer olakšava niz tumaèenja iz povijesti jezika (od onomastike i strukture do standarda). O jednom primjeru jeziène politike. Halusiæ. Beograd. Dalju povijesnu komponentu koja je ostavila vidnog traga u jeziku bosanskohercegovaèkih Muslimana obilježit æe i osmanlijska islamizacija Balkana. 257 . a naroèito od 11. ili je to otpoèelo dolaskom Osmanlija. A. u arheologiji itd. Baliæ i drugi 7.6 nastanjivao je Ugarsku. Jonaš. Predosmanlijski muslimanski narod. Sesar. te bogumilstvo koje se u mnogim segmentima može uporedo istraživati sa islamizacijom. sigurno je da se može reæi niz potvrda za to. 9. a posebno BiH. nauka još nije definitivno utvrdila. 1987. Izmeðu Tuzle i Zvornika je grad Kalesija. 1985. sluèajan postupak. Jezik. vidi: D. stoljeæa oni su tu bili znaèajno prisutni. Zagreb. Mnoge stare porodice u sjeveroistoènoj Bosni i danas su zadržale predanja da su njihovi preci iz Unðurovine od plemena Halisija. itd. 10. 6. pa nije svejedno što su predosmanlijski muslimanski narodi7 imali moguænost da žive i na ovim podruèjima: Modrièa.na Balkan. Ismailije .9 u kome je muslimanski elemenat kao periferan. U toponimiji. Halusija. te da su se najviše zadržali u podruèjima današnje Panonske nizije. i 10. Ipak. A. Handžiæ. Srebrenik.8 Nije li se upravo u to vrijeme i zaèela ideja oko "svog" ili "zajednièkog" jezika Slavena i "Slavena" na razini plemenske samobitnosti i prepoznatljivosti. kao namjeran ili iznuðen. Zvornik i naravno ka unutrašnjosti Ugarske. èak je zabilježeno i muslimansko muško ime Halusija.Kalisije 8.ime jezika. Gradaèac. Ovdje su evidentna prezimena: Kalesiæ. a veæ u 9. u usmenom narodnom stvaralaštvu. po podacima na osnovu dosadašnjih istraživanja. br.5 Da li je to bio poèetak islama (i islamizacije) u našim krajevima. logikom ime naroda . Peco. godine. a šta je sve podrazumijevala oblast tadašnje Ugarske i koliko je ona bila prisutna u Bosni. Iz više nauènih izvora saznajemo da su muslimani nastanjivali Balkan i prije Osmanlija. Graèanica.Halisije . èuvajuæi svoj jezièki koine10 bio nužno upuæen da prihvati svaku majorizaciju. treba istaæi èinjenicu da je velik dio sjeveroistoène Bosne bio pod tadašnjom Ugarskom. Ovo nije jedini sluèaj. u njenoj blizini je selo Haj(b)vazi(je). historija dovoljno zna. Tuzla. iz Harezma i okolnih teritorija. Za Muslimane BiH bitno je pitanje kontinu5.. te udio katolièkopravoslavnog elementa s obzirom da su šerijatski propisi islama decidno priznavali i poštivali svaku monoteistièku vjeru i suživot s njom na svakom planu pa i jezièkom. Za jezik bosanskohercegovaèkih Muslimana to je vrlo bitan podatak. Smatra se da su došli iz oblasti oko Kaspijskog jezera. ili je to otpoèelo dolaskom Osmanlija pred naukom je da da posljednju rijeè. Da li je to bio poèetak islama i islamizacije u našim krajevima. 2. g. Sikiriæ. Kalesijiæ.

5.13 O ovome za jezik Muslimana BiH vrlo znaèajnom periodu. a to je moglo trajati najmanje dva stoljeæa koliko je trajala i avarska vlast koju su srušili Franci. 12. 1990. 1988. porobljavanjem.11 ali oni nisu potpuno istraženi. veliki avarski kagan). pored ostalih. Kakav je bio njihov jezik. godine). str. župan. èak prije dolaska Slavena na Balkan. naroèito do dolaska Turaka na Balkan. a naroèito u vrijeme Osmanlija koji su to. inicirali. ali one nikako ne smiju (što je u mnogo èemu veæ postalo obaveza) predstavljati 11. nauka još nije istražila. koja takoðe kao pretpostavka može pomoæi pri osvjetljavanju mnogih istina. Srednjovjekovna Bosna. Zagreb. svojim prisustvom na ovim podruèjima. 1149. Maðari/Turci). 47-50) 13. kao nepotpuna èinjenica. Vidi: N. a kasnije (prisilom. Beograd. Vidi: A. a Sirmijum su opsjedali veæ u 579. za sada su sve to samo pretpostavke. kako su se nacionalno i na druge naèine saživljavali s Ugarima. kan. Konstantin Jireèek. 258 . Podrijetlo imena Hrvat. Gluhak. 1988. Turski (mongolski) nomandski narod Avari (Obri) poslije Huna zaposjeli su njihove posjede. kagan/voð haziz/prijatelj topor-sjekira. g. horna-hrana itd. 15. godine 14. Da li je predosmanlijski islamski elemenat na Balkanu15 olakšao islamizaciju u vrijeme nadiranja Turaka i da li su elementi orijentalnih jezika veæ imali korijenje i bili dobra podloga orijentalizmima što su se poèeli inkorporirati u sve naše dijalekatske zone turskom najezdom. (Slaveno-iranski kontakti. Slavenima i drugim narodima. Istorija Srba. ban/bajan (Bajan. godine ugarski kralj Geza Srbima u pomoæ šalje svoju vojsku koju je. Ipak. jer recimo. Beograd. ali i poslije.iteta islamskog elementa na Balkanu. Zagreb.14 Kakvu su sudbinu imale Kalisije poslije poraza Ugara. Klaiæ. a neki ih nazivaju i Kazarima iz plemena K(v)alisija. Istorija Srba. seobama itd. posebno kad je rijeè o avarskom (i slavenskom) pohodu na Bosnu (oko 610.) i bogumilska i katolièka naselja ustupit æe mjesto pravoslavlju. Historija o tome ima znatan broj podataka. Jezik. saèinjavao i njegov narod Muslimani (Kalisije). g. nedvojbena je èinjenica da su muslimani naseljavali Balkan i prije Turaka. a ne samo da su izostala leksikografska istraživanja nego i šira historijska. Ipak. Za jezik bosanskohercegovaèkih Muslimana ni ovo nije beznaèajan period. Jireèek. Kalisije su živjele u (S) Mitrovici i oko nje. U tom pogledu znaèajne su prilike i kod Srba i kod Hrvata. godini (Jirièek. 142. svakako je i podatak da su bogumilska naselja najbrojnija bila upravo u priobalnim kontakt-podruèjima Ugarske i Bosne. 1989. pokrštavanjem.12 Veæ u jezièkom fondu tih naroda imamo rijeèi harem.. I nešto kasnije. Usp. za muslimanski narod takoðe znaèajan historijski period (9-12 stoljeæe) ostao je nedovoljno istražen i rasvijetljen. kaduna/katun.

Praksa je pokazala da jugoslavenski narodi jedni o drugima ne znaju dovoljno (posebno hrišæani/kršæani o muslimanima).16 Kad je u pitanju jezik kojim oni govore. o balkansko-muslimanskim jezièkim izoglosama. meðu kojima je jedna od najizraženijih istina o jeziku. U jezièkoj nauci nemio je termin (fiktivnog) zajedništva. Ali poslije toga vremena mnogo toga se pouzdano zna i može se reæi šta je èija baština i kakva. Vrijednosti u istinama o pojedinim narodima. o prodoru i boravku Avara na Balkanu. ona æe definitivno osporiti zablude da su bosanskohercegovaèki Muslimani azijati/Osmanlije. Zbog svih ovih nauèno-istraživaèkih nedostataka najmanje je bitno kojim jezikom govore bosanskohercegovaèki Muslimani. vrlo dobro znaju šta je u tom jeziku njihovo a šta nije. više stoljeæa je pokazalo da oni znaju da imaju svoj jezièki izraz.nikakav kliše ili standard za vrednovanje Muslimana. ali ne snagom fikcija nego: izradom historije muslimanske umjetnosti. Èinjenica je da Muslimani svoj jezik zovu bosanskim jezikom. Istina je upravo obratna. kao i o drugim istinama o islamu i islamskim narodima za koje je bila dosad uskraæena naša i svjetska nauèna javnost. Kvazilogikom: patriot . poništavanje.nasilnik (agresor) javnosti su obratnih kvaliteta predstavljeni Mujo Hrnjica (kao zulumæar i pljaèkaš) i Bajo Pivljanin (kao narodni junak). ni za Srbe i Hrvate.17 Krajnje je vrijeme da se prestanu istraživati srodnosti i da se pažnja usmjeri na specifiènosti. neutralizacija. mnogo je bitnija èinjenica što do danas nije reèeno kakav i koliki je doprinos Muslimana srpskohrvatskom jeziku. te koje su karakteristike muslimanskih govora i jezika muslimanskih pisaca. onda se ne zna ni za koga. ipak specifièna za svaki narod pa i Muslimane. da je njihov jezik neèiji a ne njihov. gubljenje i sl. kontaktu Maura u Španiji s našim ljudima.. jer se ono meðu jezicima ispoljava kao asimilacija. Ako se za prvih 650 godina od doseljavanja Slavena na Balkan gotovo ništa pouzdano ne zna. Pravna istina (praktièna) i propisana nisu identiène. kao i svaka druga. o krstjanima/kršæanima/hrišæanima i muslimanima. vrijednosti su u istinama o razlikama a ne identiènostima po potrebi. zatim izradom studija o predosmanskoj islamizaciji Balkana. etnologije i arheologije.. pred nauku se stavlja hitna obaveza da o tom jeziku kaže barem onoliko i sve ono što je i o drugim jezicima i narodima u Jugoslaviji reèeno.g. folkloristike. Suviše je ispolitizirana i lingvistièki nedovoljna tvrdnja da su srpski jezik i hrvatski jezik jedan jezik. o vardarskim Turcima iz vremena cara Teofila (oko 830. Meðutim. pa i jezièka tradicija. 17. Ako ni zbog èega drugoga onda zato što je duhovna.). Kad se o tome oglasi nauka. 259 . Istražiti razlike znaèi onemoguæiti 16. o boravku arapskih moreplovaca u našim krajevima. Da li je to jedan u znaèenju isti ili po jedan i kojim onda jezikom govore Muslimani.

teorije o veæem.. paremiološkim konstrukcijama itd. te nema nikakvog osnova smatrati ih lingvostilistièkim tipovima (stilovima).. Jusufoviæ. 21. .18 Èak i kada su u nauci identiènosti cilj. nego uèi.). Muslimani su razvili dva jezièka standarda. školstvu itd. Tobe estagfirulah/ Gluho bilo i æoravo. 260 .veæi gazda Veæi stomak . S obzirom da su bili okruženi i pozitivnim. jer je to u nauci sekundarno. 19..u prezimenima tipa: Dervišbegoviæ. a drugim tipom služe se u svojim kuæama. Jusufagiæ. danas karakteriše: 1) akcenat rijeèi .. 2) tradicionalno-obièajni tip komunikacije. Ferhatoviæ. ne vièe. kulturu i naravno jezièke osobine . ali znatno više i negativnim okolnostima što su uticale na njihov jezièki izraz. u vrijeme obreda (dova.19 Èuvajuæi svoje cjelovito nacionalno biæe Muslimani su saèuvali i svoju tradiciju. a ne 18.u prezimenima tipa: Omeroviæ.. Nije to samo naša specifiènost: Jezièka antianglizacija (antiamerikanizacija) Evrope je insistiranje na razlikama. Usp. Kako drugaèije objasniti nekome da hodža ne pjeva. sunet. mevlud. te time i konkretan otpor unificiranju (i pored esperanta Evropa njeguje mnoge jezike). Uz to bosanskohercegovaèke muslimanske govore. jer je za savremenu komunikaciju uzeto ono što je njihov obièajno-tradicijski tip). jer je postojanje jezika i naroda u stvari postojanje korisnih opozicija. meðusobno. okuiše / ili muslimanske paremiološke modele tipa: Veæi stomak .. najveæi dio jezièkog (meðujezièkog) posla su ipak razlike. brojnijem i sl.: Aman jarabi /Veselatu. ne dožive jezièko-nacionalnu sudbinu moldovskih Gadauza ili drugih naroda. 20. veselamu/ Tobe jarabi. Prvim tipom služe se u administraciji. to je samo pola posla. dvije jezièke strukture svoga svakodnevnorazgovornog (kolokvijalnog) komuniciranja: 1) savremeno-situacijski tip komunikacije (režimsko-administrativni).i obratno. džuma. pojedinaèno i regionalno. U jeziku se samo pomoæu istraženih razlika (a ne zajedništva) gradi skupni mozaik u kome je evidentno i ono što je zajednièko. Pored ostalog i ovo je jedno od sredstava kojim su se štitili da. a ne Omeroviæ.20 Ovo se prije svega uoèava u leksici i frazemima21. a u nekim segmentima i generalno. pa u tom kontekstu treba gledati i na Muslimane i jezik kojim oni govore. Hasanbegoviæ. Jusufoviæ. recimo. jaèem. trgovini. Bez istraživanja specifiènosti apsurd je istaživati i sliènosti. tvorbi. Ferhatoviæ. Obje ove komunikacije meðusobno se razlikuju na gotovo svim jezièkim nivoima (kod drugih naroda to nije sluèaj..veæa hasta itd.

psovke). mlijeko.vrlo je razvijena upotreba priloga tipa: otoiè. . hibre. usp. iæi na dvor. . u smislu nedeflorirana djevojka je hemza. .: . .. Rahima. . kanapa-kanafa. na glavu. .èorbali itd. dijete. curica. hunjerli. te tendencija eliminiranja jezièkih oblika vulgarnosti (usp.nevina.obrazli. mamica. vratica pored pilkica. dijete. hajli... te tvorbe sa sufiksom -li: doèekli. ono najgore i sl.prenošenje akcenta na proklitiku: u nos. 261 . Fatima.u imenima tipa: Merima. tuðe zlo i sl. tj... imati stolicu. vesveseli (rastresen). je anamo on/ona. vratica. tri dužine (Avdibašiæi pored Avdibašiæi). a ne Merima.Dervišbegoviæ. taksirata.hujali.. trožiæ. prozuk. pod ruku a ne u nos..nedosljednost glasovne alternacije u orijentalizmima tipa: sapunsafun. belajli. travica. zatim priloga umjesto prijedloga i imenice tipa: s obrazom . to je iæi pored sebe.sve što je prostaèko...svaka psovka je sastaviti je i be. .upotreba predakcentske dužine u hipokoristicima i deminutivima tipa: pilkica curica..famelija (rodbina). . Rahima. tamo ona i sl. 2) Sve je izraženija upotreba jezièkih tabuizama kod Muslimana usljed tradicionalno-kulturno-obièajnog otpora svim oblicima vulgarizma. . kalajli.božiæ je bozgun.svaka pojedinaèna vulgarnost je ona stvar. .. iæi napolje. . Jusufagiæ. galameli.upotreba predakcenatskih dužina u toponimiji: jedne dužine (Hasiæi pored Hasiæi) dvije dužine (Kuloviæi pored Kuloviæi). mlijeko pored vrijeme. vaktile itd. kalup-kaluf. s vodom (u smislu teèno) . . ali i uzdržavanje od svih oblika tzv. kastile.moralno-karakterni razvratni je zagondžija a takva žena je funjara (kuja). .. .upotreba dugouzlaznog akcenta na drugom slogu dužeg oblika ijekavskog jata kod rijeèi tipa: vrijeme.karcinom ili rak kao bolest je paskoviæ. na glavu pod ruku. neka stvar. s hujom . haman. Fatima.iæi u zahod.upotreba akcenta kao razlikovnog obilježja kod rijeèi tipa: famelija (porodica) . Hasanbegoviæ. . .upotreba predakcenatske dužine u ostalim imenima kad su oblik i znaèenje razlikovani: žutica.

koèiti-zašlajfati (zabremzati). Derviš-æehaja. bezi. boz-bosa. sopstveni ja ( njem. evaj . dlakav-èupav-rutav. upirati-podšprcati. gnjiz-gnjila. 12) upotreba pokaznih zamjenica sa znaèenjem: baš taj.. crno-garavo-mrko. des eigenen ich). turundžaturundži (narandžasta).. etaki / evakav. huja (ljutnja) . ljut-ljuta. 11) upotreba domaæih oblika nesvršenih glagola i tuðih glagola svršenih oblika (prijedlog + glagol) identiène semantike. muftija Kurt.tj. peèeni šeæer).. šornuti-šorni-šor. kahva-kahvaji (smeða). 9) od postojeæih deminutiva evidentan je i jedan stepen više deminutivnosti: kokoš-pile-piliæ.. pravac-uspraviti-uciprati itd. pa višnjevi. golub-golubi (siva). osim sluèajeva kad se te titule osjeæaju kao dijelovi polusloženica ili složenica i upotrebljavaju se iza imena i/ili prezimena: Ferid-paša.etaj. vrani. zatim pembe-ružièasta. osobno. žegnuti-žegni-žeg itd. te taène pokazivaèke markiranosti: eni . limuni-svijetložuta.hujica ali hujica i hujièica. smeða). Sevep smrti mu je bila svaða). evaki.eno onaj. Jusuf-kapetan. etakav.: Sevep èega si došao. brzo-hitro(m)-bolje.5) upotreba boja u govorima Muslimana ima naturalno-materijalnu oznaku: zejtin-zejtuni (zelenkasto žuta). vruæ-vruæa.èista boja (bilo koja). sade . glaz-gladna. lijep-naoèitglavit itd. goz-gola. bubnuti-bubni-bub. kadija Habul. 7) Èesto je pojaèavanje neke osobine. poštar Kasim. 6) Èesto je pokraæivanje zapovjednog naèina kod glagola tipa: marnuti-marni-mar. praz-prazna. ljudi). lagahno-polajnak-polajnhale. sam-sama. kao oznaka prisutnosti objekta ili biæa. stanja i sl.. Kasim-beg itd. enaki. upravo taj. enaj . tipa: trèati-zalaufati. lièno.evo ovaj. mršav-suh-škicav. kupus-kupusi (svijetlozelena).. (bejazi). meso-mesara-mesnica ali mesnica i mesnièica. med-medeni (tamnožuta. gutnuti-gutni-gut. èadži itd. 14) genitiv množine imenica ženskog roda nema nepostojano A. haznadar Muhamed itd. šeæer-šeæeri (krem. 13) upotreba titula ispred imena i prezimena tipa: beg Kulenoviæ. noz-novo suh-suha. zatim paralelnih oblika tipa: krug-okružiti-ošestariti. èak i u sluèajevima tipa: Evaj ja svojim oèima sam vidio .. ali pilence i pilehce. eno ono .. radi isticanja karakteristiènih formi totaliteta (maksimalnosti): mok-mokra. džab-džabe. 10) u nekim sluèajevima komparacija se obavlja samo semantikom: kiselo-naokis-mahoš. mavi-plava. 262 . enakav.eno oni (usp. srknuti-srkni-srk. led-leden. Ibrahim-efendija. 8) srpskohrvatski prijedlozi radi i zbog neutraliziraju namjeru i uzrok prijedloga sevep (Usp.

.. haljinka-haljinki (pored haljinaka). 19) suglasnik H u muslimanskim govorima zaslužuje zasebnu pažnju. 18) upotreba suglasnika H kod vlastitih imena ljudi èesto je u protetièkoj funkciji: Asim-Hasim. viljuška-viljuški (pored viljušaka). b) imaju vokativni oblik na e ali bez glasovnih promjena (Malike. neophodno je temeljito istražiti i u što skorijoj buduænosti dovesti ih u vezu s muslimanskom 263 . Rankoviæ kod katolika. mehbo itd. ali imamo i sluèajeva markiranja etnika u odnosu na toponim: pored TuzlaTuzlak-Tuzlanka-Tuzlaci (misli se na tzv. c) upotrebljava se njihov hipokoristik kao alternativ (Šefik-Šefko. Ilijaz-Hiljaz. Šefik. 21) zanimljivo je da su Muslimani i u toponomastici ostavili obilježja svojih govora: pored Ajvazi i Ajvazi kod nemuslimana. Muhamedda mi. Sve ove osobine. ljuska-ljuski (pored ljusaka) itd. Enver-Henver. 16) vrlo je izražena upotreba karakteristiènih uzvika. trojako se realiziraju: a) identièni su nominativima uz duženje zadnjeg sloga (Abdulah. eeh.. hooj. 17) upravo muslimanski govori pokazuju da: è. Nesuhe). garnituri. neuzubillah. polla (polila).G.. 22) pored rijeèi za oznaèavanje singulara i plurala evidentne su i rijeèi koje istu materiju u kompletu. 20) vokativi vlastitih imena ljudi na suglasnike K. onomatopeja i onomatopejskih uzvika: uj.. naprotiv markira ih govorna praksa sela i grada. Aljo-Haljo.. kod muslimana su Hajvazi (selo kod Kalesije). 15) evidentna je upotreba geminata u tuðicama ali i u domaæim rijeèima: temenna.tipa: motka-motki (pored motaka). inšallah. guska-guski (pored gusaka). zatim. Namik). pored Rankoviæ kod pravoslavaca. ð. Faruk-Fako. nisu nacionalno markirani glasovi.. dž. kalafaæ-kalafaæi ali kalafake (garnitura zidarskih èekiæa). cjelinu i sl.. sjemenka-sjemenki (pored sjemenaka). sille. tufa. Donju Tuzlu) imamo: Gornja Tuzla-Gornjotuzlan-Gornjotuzlani itd. ho-ja. imenuju zasebno: basamak-basamaci ali basamake. kod Muslimana je Hrankoviæ (selo kod Tesliæa). hedek.H. ejvalah. kao i mnoge druge. puc itd. ponne (podne). Dovoljno je reæi da u ovim govorima dominira proha a nikako proja. estakfirullah.. Salihe. æ. mušebak-mušepci ali mušebake.. ševval (mjesec) itd. Abdulah-Avdo). džennet. parmakparmaci ali parmake i sl. elhamdulillah. kao stroj..

Muslimanski književno-jezièki izraz sa svojim elementima i svojom strukturom jasno æe pokazati šta je muslimanski jezièki standard. bogatiti dobri pisci i govori muslimanskog stanovništva. izradu rjeènika frazema. a njega æe kasnije . niti da se ospori èinjenica da je rijeè o jednom jeziku. Za Muslimane BiH taj jezik je bosanski jezik. This linguistic and ethnological history has also not been investigated enough.svoj jezik nazove svojim imenom. Podrazumijeva se da ovdje treba iskljuèiti svako nacional-kulturno samozadovoljenje. "Istina nema potrebe za kiæenjem!" Meðutim. Ne postoje nikakve civilizacijskokulturološke prepreke za to.o èemu danas uglavnom govorimo na osnovu nedovoljnog istraživaèkog rada. hrvatskim ili kako to oni veæ žele. Dosadašnja književno-praktièna saznanja pokazuju da Muslimani svoj jezik nazivaju bosanskim jezikom. te ostalih oblasti etnolingvistièke prirode.dijalekatskom bazom i jezièkim blagom muslimanskih pisaca. Bosnian-Herzegovinian Moslems and Their Language The language of Bosnian Moslems has not been examined properly and into depth up to now. onako kako ga osjeæa i kako je taj jezik živio u njegovoj tradiciji. Even the rare research was limited to a fragmented mentioning only. ali time ne negiraju drugim narodima u Bosni i Hercegovini da isti taj jezik zovu srpskim. the Bosnian Moslems and their language has had their own history. ta istina svoju nauènu misiju meðu Muslimanima zapoèinje od imena jezika. pa æe se pomoæu èinjenica jasno i nedvojbeno moæi reæi mnogo toga o jeziku bosanskohercegovaèkih Muslimana . euforiènu samodopadljivost. Tome treba dodati izradu terminološkog rjeènika narodnog jezika Muslimana. pseudovrijednosti i sl. I nemuslimanu i Muslimanu treba omoguæiti da isti jezik (jedan jezik) . pravopisnog priruènika (iskljuèivo kao fotografiju stvarnog stanja pa tek onda pristupiti konvencijama). The appropriate attention has not been paid to the Moslem linguis264 . It is essential to examine the language of the Bosnian-Herzegovinian Moslems within the context of overall cultural and other existence of Moslems.kao što je to i svugdje u svijetu . As any other nation.normirati struènjaci.

nor one can deny the fact that it is the one and the same language. 265 . Both non-Moslems and Moslems should be allowed to call the same language (the single language) . These features belong to the oldest history of this nation. having been accumulated for centuries. but they do not want to deny the other nations in Bosnia and Herzegovina to call that same language Serbian. The literary and practical facts up to now show that the Moslems call their own language Bosnian. Sometimes these contributions are minimized. The careful studies will show clearly that the language of the Bosnian Moslems is a single language. the scientific photograph of that language will emerge. Their language cannot be understood as a stylistic variant. There are neither civilization nor cultural barriers for it. Only when the speeches of the Bosnian Moslems and the language of literary works by Moslem authors are investigated. For the Moslems in Bosnia and Herzegovina that language is the Bosnian language. and not a pseudo-social (political) wish. and in the way that language has lived in his/her tradition. which can only help to the process of its assimilation. Croatian.tics contributions. It is more than obvious that the language of Bosnian Moslems have its own specific features. confirmed with its own manifestations within the context of a non-unified system. and cannot be taken as the thing that happened yesterday or today.their own language with their own name the way he/she feels it. or they are presented as the treasure of other nations. or whatever name they choose to have. These specific features have been neutralized for years now.

266 .

GODINE NA DRŽANJE MUSLIMANA U BOSNI I HERCEGOVINI Balkanski ratovi predstavljaju jedan od prelomnih dogaðaja novije istorije. da se cjelokupno mišljenje. prema zapažanju vladinog komesara za grad Sarajevo barona Collasa. koje je. pa su se.2. držanje i djelatnost stanovništva nalazi pod uticajem hipnoze uzrokovane velikim dogaðajima na Balkanu. koji su se kolebali izmeðu simpatija za južnoslovenske balkanske saveznike i tradicionalne vjernosti Monarhiji. (prepis) Kriegsarchiv Wien (dalje KA) MiltŠrkanzlei Franz Ferdinands (MKFF) 1565. što se neminovno odrazilo i na odnose izmeðu njihovih politièkih predstavnika. koji su odluèujuæe uticali na oblikovanje politièke karte savremene Evrope i sudbinu naroda u ovom njenom dijelu. njeni mjerodavni faktori nastojali su nizom mjera i reformnih planova parirati novim izazovima. kao što je 1. šire slojeve Hrvata u Bosni i Hercegovini još nije bila zahvatila ideja slovenske solidarnosti kako je to bio sluèaj u Dalmaciji. Promjene na Balkanu dale su snažan podsticaj daljoj konvergenciji nacionalnih pokreta kod Južnih Slavena na jednoj strani. Nakon izbijanja balkanskog rata produbio se jaz izmeðu srpske i muslimanske politike u Bosni i Hercegovini. Collas Zemaljskoj vladi. bosanskohercegovaèki Hrvati. 267 . Ibidem.1913. 8-1/37.2 Iako je meðu bosanskohercegovaèkim Hrvatima za vrijeme balkanskih ratova došlo do ispoljavanja simpatija za Srbiju. ali i zaoštravanju nacionalnokonfesionalnih odnosa. Za razliku od srpskog seljaštva. Pojedini vladini funkcioneri u Sarajevu ocjenjivali su poèetkom 1913. napustilo ranije inertno držanje i nestrpljivo oèekivalo da se ukine davanje haka. 2./1913. Uticaj ovih ratova na meðunarodne odnose i unutrašnjopolitièku situaciju u jugoslovenskim zemljama daleko je prevazilazio njihove neposredne rezultate. Situationsbericht 14. zahvaæeno nacionalnim oduševljenjem. kao što je to bio posebno sluèaj u Bosni i Hercegovini.1 Pri tome su posebno Muslimani i Srbi bili poneseni zbivanjima.Dževad Juzbašiæ REFLEKSIJE RATOVA NA BALKANU 1912. Buduæi da su pri tome bili tangirani vitalni interesi AustroUgarske. javljali kao vezujuæi elemenat izmeðu srpskog i muslimanskog politièkog tabora./13. a meðu inteligencijom hvatala maha misao o prikljuèenju jugoslovenskoj zajednici.

Collas Zemaljskoj vladi 15. Privatregistratur (Priv. Ibrahim Kemura. 5. Reg. i 1909. Uloga Gajreta u društvenom životu Muslimana Bosne i Hercegovine (1903. 4. a posebno od politike muslimanskih predstavnika u Saboru. meðu hrvatskim gradskim stanovništvom. one pojedince meðu Muslimanima u Mostaru i Sarajevu koji su svojim telegramima pozdravili "srpsku vojsku.1912. Uticaj balkanskih ratova 1912. Zemaljskoj vladi./1912. Muhamed Hadžijahiæ.12./1913.). On konstatuje da se nekada indiferentna narodna masa sada nalazi u drugaèijem psihièkom stanju nego što je to bila za vrijeme aneksione krize u zimu 1908.1912.) 1252.3 hrvatsko seosko stanovništvo ostalo je potpuno pasivno./1912. kada jednom oslabi uticaj vjerskog separatizma. 268 .-1941. kao i uèesnici u sarajevskom atentatu. "Rat pravoslavlja proti islamu!" Zeman.. odnosno njegovim malobrojno obrazovanim dijelom osjeæao se odreðeni politièki uticaj iz susjednih jugoslovenskih zemalja u prilog balkanskim saveznicima.2. 55-77. 1251. 6. Historijski zbornik XIX-XX.."6 Meðutim. Od tradicije do identiteta. 1968. Sarajevo.10. Meðutim. 8-1/45. zagrebaèka muslimanska akademska omladina zastupala mišljenje da bi upravo Muslimani. izražavajuæi najdublje simpatije prema Turcima najoštrije osuðivao kao islamske Efijalte.4 Poznato je da se opoziciono i antiaustrijsko raspoloženje dijela muslimanske srednjoškolske i akademske omladine izražavalo.to bio sluèaj u krajevima zaposjednutim od Srbije. mogli bitno doprinijeti srpskohrvatskom jedinstvu.61. Priv. saborski 3.. 15. Arhiv Bosne i Hercegovine u Sarajevu (dalje ABH)..5 Iz njenih redova regrutovali su se dobrovoljci u srpskoj i crnogorskoj vojsci za vrijeme balkanskih ratova i u prvom svjetskom ratu. i Besaroviæa od 19. Osuðivan je i list Dervišbega Miralema Novi Musavat. na društvo u Bosni i Hercegovini. Tako je po izbijanju balkanskog rata organ Ujedinjene muslimanske organizacije Zeman od 15. koji povodom izbijanja balkanskog rata nije donio "ni rijeèi osude pasjaluka balkanskih naroda./1913..2. naroèito nakon aneksije. do 1914. Beograd 1985. sve više u njenom opredjeljivanju za borbeni srpski nacionalizam i jugoslovensku orijentaciju. Marksistièka misao 4. .1913. Hrvatska politika u Bosni i Hercegovini od 1878.179-184. Tome je posebno doprinosilo i prohrvatsko držanje Srba u Hrvatskoj za vrijeme komesarijata kao i intenzivno propagiranje sloge Hrvata i Srba od strane zagrebaèkih listova.12. Zanimljivo je da je poèetkom 1913. Mirjana Gross.1913. Akademija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine. osloboditeljicu potlaèene braæe u Turskoj". oktobra 1912. I baron Collas ukazuje na evoluciju nacionalne svijesti kod širokih srpskih masa od uvoðenja ustavnosti. Prepisi izvještaja okružnih predstojnika Rukavine od 16. te njen enormni napredak pod uticajem pobjeda Kraljevine Srbije. Ove politièke tendencije meðu muslimanskom inteligencijom bitno su se razlikovale od raspoloženja koje je vladalo u širim muslimanskim slojevima. Reg. Zbirka Adalberta Sheka. .1912. KA MKFF 1831. Prepis izvještaja generala žandarmerije Šnjariæa Zemaljskoj vladi od 15. Sarajevo 1974. Vidi: Milorad Ekmeèiæ. 1986.

ABH Zajednièko ministarstvo finansija (ZMF). 339. godine u Sarajevu. koji su praæeni i javnim manifestacijama kakva je bila masovni ispraæaj turskih vojnih obveznika u oktobru 1912. U Muslimanima on je vidio vrijednu protivtežu 7. oba kluba u ime Muslimana Bosne i Hercegovine posebnim telegramima obratila austrougarskom ministru vanjskih poslova Aehrenthalu sa molbom da on interveniše u korist Osmanskog carstva. oktobra 1911.7. Potiorek Bilinskom 30. Ekmeèiæ.8 Nasuprot oduševljenju s kojim su Srbi pozdravljali pobjede sunarodnika i angažovali se na skupljanju pomoæi za srpski crveni krst. u muslimanskom javnom mnijenju naglašeno su preovladavali izrazi solidarnosti sa Turskom. Zemaljska vlada Zajednièkom ministarstvu finansija. formiran od iseljenika iz Bosne. prenosili želje bosanskohercegovaèkih Muslimana zemaljskom poglavaru da se Monarhija zauzme kako bi Jedrene i ostala podruèja. Pr BH 1301 i 1305 iz 1911. Odjek spoljnopolitièkih zbivanja.1913. u prvom redu pravoslavni Srbi. u srpsku i crnogorsku. zaoštravanje unutrašnjih politièkih i socijalnih odnosa..7 Nepunih dvije godine dana docnije.klub muslimanskih disidenata nije u svom proturskom stavu zaostao iza saborskog kluba Ujedinjene muslimanske organizacije kad su se odmah po izbijanju tripolitanskog rata. (prepis) KA Nachlass Potioreks (dalje N1 Pot. (dalje citiram samo signature istog fonda). 8. U turskoj vojsci je postojao bosanski bašibozuk. Muslimanski dobrovoljci stupali su u tursku vojsku. Uprkos zabrani skupljanja dobrovoljaca. Rifat-beg Sulejmanpašiæ i Derviš-beg Miralem ponovo su.) A/3 Fasz 1. a pripadnici sve tri vjere. telegrami od 5. Uticaj balkaskih ratova 269 . ratna atmosfera stvorena velikom koncentracijom austrougarskih trupa (na vrhuncu krize u zemlji je bilo do 190 hiljada vojnika). i 10. Muslimani su bili duboko deprimirani i zbunjeni zbog sloma Turske. krajem jula 1913. srpsku vojsku i dr. koja su otomanske trupe ponovo zaposjele u drugom balkanskom ratu. ovaj put zajedno. dalo je povoda za ocjenu da je Bosna i Hercegovina doživjela ratove na Balkanu kao zaraæena strana. godine.9 Kada je rijeè o nacionalno-konfesionalnim odnosima. Baron Collas je u svom povjerljivom izvještaju uporeðivao položaj u kome su se našli Muslimani sa ovcama koje je vuk natjerao u tor Monarhije. onda je u prvom redu došlo do daljeg pojaèanja muslimansko-srpskog politièkog antagonizma i još veæeg približavanja muslimanskog politièkog voðstva austrougarskim vlastima. godine. a u srpskoj i crnogorskoj bile su èitave grupe koje su došle iz Sjedinjenih Država (Amerikanci). ostale pod Turskom. oni su ilegalno prelazili granicu. 9.. poèetkom oktobra 1911. sistiranje ustava i zavoðenje izuzetnih mjera u maju 1913.

KA MKFF Mb/11-1912. (prepis). 119-129. da æe umarširati srpska vojska i osloboditi ih plaæanja rente zemljoposjednicima. KA MKFF 1831. Okružni predstojnik Baron Zemaljskoj vladi 22. protiv balkanske politike Austro-Ugarske. koje su organizovali Srbi u novembru 1912. ipak najveæi dio stanovništva gleda svoga posla u borbi za život. izrazito srpskom karakteru ovog podruèja i odsustvu vojnih garnizona. 8-1/44 i kao napomena 4. Ibidem. godine.2. da bi se seljaci odstranili iz grada. Vidi. 13. 12. (prepis) KA MKFF 1843.1913. u Tuzli 5./1913. i u datim okolnostima bio realno moguæi korak ka nacionalnom osloboðenju jugoslovenskih naroda.držanju Srba kao i uopšte Jugoslovena. 8-1/45. ali i nekim vanrednim sredstvima izvan zakonskih okvira. Sarajevo. koje su boravile u Bosni i Hercegovini. Richard Riedl. izglasala novèane priloge za austrougarske trupe. izvještaj iz Oštrelja 9. u Zvorniku 800 k. 1968. Na podruèju Kljuèa. itd. pravoslavni seljaci i seoski sveštenici pokazivali su u Krajini vidne znakove svoga nezadovoljstva. Bila je stvorena takva atmosfera u kojoj su se ponavljale masovne tuèe izmeðu Srba i Muslimana. Ranije su zatvarane gradske pijace.000 k.13 Oèito je da su se i u ovom sluèaju socijalne suprotnosti izmeðu age i kmeta znatno šire transponovale kao suprotnosti izmeðu Srba i Muslimana. navodno fanatizovanim od popova. Hamdija Kapidžiæ. U Bijeljini 3. svugdje gdje su Muslimani imali veæinu. kao i za vrijeme seljaèkog štrajka 1910. gostionice su zatvorene veæ u 6.11.1. 270 .12 izvještaji iz Bosanske krajine ukazivali su da je tamo bila stvorena ozbiljnija politièka situacija nego u drugim krajevima. Bosna i Hercegovina pod austrougarskom upravom (èlanci i rasprave). od kojih su neke. i pored velike promjene u stanju duhova pod uticajem ratnih zbivanja. Uzroci stvorenog stanja traženi su u jakom kmetskom pokretu. Za razliku od mirnog držanja srpskog gradskog stanovništva. I pored toga što je znaèio likvidaciju èifluèkog sistema u zemljama koje su se do tada nalazile pod turskom vlašæu. prireðene su muslimanske protudemonstracije koje su dale punu podršku politici Monarhije u albanskom pitanju. 11. okružni predstojnik Deftedareviæ Zemaljskoj vladi 27. Vlasti su u pomenutim mjestima pribjegle najvišim policijskim kaznama. rat na Balkanu bio je praæen nizom negativnih pojava. odnosno priloge za porodice pozvanih rezervista.000 k./1913.. Kao napomena 1. a na javnim mjestima bilo je zabranjeno voditi politièke razgovore. 1913..10 Kao odgovor na poznatu deklaraciju srpskih poslanika Bosanskohercegovaèkog sabora povodom izbijanja srpske vojske na Jadran i omladinskih demonstracija u Sarajevu. Petrovca i Drvara širile su se vijesti meðu seljacima.30 h naveèe. 10a.11 Dok su podruène vlasti u pretežnom dijelu zemlje ocjenjivale da.10a U tuzlanskom okrugu su gradska zastupstva. 134.1912. 10.

). Politika Crne Gore u novoosloboðenim krajevima 1912. Pomenuti postupci. pozivali balkanski saveznici. u Plavu i Gusinju i u okolini Peæi. od ranije srpski nacionalno orijentisan. KA N1 Pot. Tara. Po ulasku crnogorskih snaga u pojedinim mjestima bilo je sluèajeva da su domaæini ubijani ispred svojih kuæa naoèigled ukuæana. Deftedaroviæ donosi i podatak da su Crnogorci palili kuæe i pojedinih Srba da bi pokrenuli sandžaèke Srbe u borbu. Etnièki procesi i etnièka struktura stanovništva Novog Pazara. 152. Meðutim. A/3 Fasz 1. koji je poslao sa granice na Metaljci. (tj. Mada je u srpskoj graðanskoj politici još u XIX vijeku preovladalo nastojanje da se borba protiv Turske... pljaèkama. uskoro je 30. 1912. a dijelom i prekrštavanje katolika u prvim mjesecima po izbijanju rata na teritoriji koja je pripala Crnoj Gori... Istorijski zapisi 1-2/1986. Mali Kolašin i Vitina. Nasilno prevoðenje u pravoslavlje izvršeno je u Beranama. SANU Etnografski institut. inaèe. na koje su se. Albansko stanovništvo muslimanske vjere bježalo je zbog nasilnog pokrštavanja sa crnogorske na srpsku teritoriju.1912. godine i organizacija vlasti. Beograd 1973. Okružni predstojnik Deftedareviæ u izvještaju od 14. u prvo vrijeme prvenstveno iz graniènih podruèja susjednog Sandžaka.. Branko Babiæ.. Stanèane. te o "upadno dobrom postupanju sa Muslimanima" od strane kako srpskih vlasti u Prijepolju tako i crnogorskih u Pljevljima. J. Beograd 1979. vodi u ime modernog naèela narodnosti.. 67-93. ipak su u zbivanjima na Balkamu 1912. Posebno nije moglo ostati bez krajnje nepovoljnog odjeka u Bosni i Hercegovini masovno pokrštavanje stanovništva islamske vjere. Tara.10. navodi da su spaljena muslimanska sela Nefer. koji su naišli i na osudu srpske vlade. isti. došli vidno do izražaja i elementi vjerskog rata. Osloboðenje Bijelog Polja 1912. 44 i 105-106.15 Iako su austrougarske vlasti ubrzo zatvorile 14. Beograd 1989. i to oznaèava kao razlog bjekstva stanovništva.4/1973. Milorad Ekmeèiæ. up. grubo ignorisano za raèun državnih interesa saveznika. O uspostavljanju crnogorske uprave u Novopazarskom sandžaku vidi: Žarko Šæepanoviæ. Orulja. kada je rijeè o Albancima i Makedoncima. Maoèa.14 bili su jedan od uzroka priliva u Bosnu muslimanskih izbjeglica iz podruèja zahvaæenih ratnim zbivanjima. 133 a. O korektnom držanju srpske vojske prema muslimanskom stanovništvu Novog Pazara u oktobru 1912. bilo je. Plav i Gusinje u prošlosti. 271 . 128-130. jer im se oni u poèetku nisu htjeli prikljuèiti. 199-213. I samo naèelo narodnosti. Cetinje 1984. a kuæe paljene./13. paljenjem sela i drugim represalijama.10. Deftedareviæ iz Uvca javljao o izmjeni situacije i vraæanju kuæama izbjeglica sa granice. Ono je vršeno uz upotrebu drastiènih nasilnih metoda i bilo je praæeno ubistvima. Glibaèe. gdje je na èelu civilne uprave postavljen Omerbeg Bajroviæ. vidi Ejup Mušoviæ. izd.dodatno potencirane antisrpskom propagandom štampe bliske režimu. JIÈ 3 .-1914. 15. Lever. koja je u ranijim razdobljima voðena na religioznoj ideološkoj osnovi (geslo za krst èasni i slobodu zlatnu nasuprot geslu za din devlet). primjedba Dž. Migracije u novoosloboðenim krajevima Crne Gore. Ratni ciljevi Srbije. Mustafa Memiæ. Taj priliv je smanjen kada je došlo do izmjene držanja crnogorskih vlasti prema stanovništvu islamske vjere. Ðurðeviæa Tara. 163-170. u mnogom uticale i na politièku klimu u Bosni i Hercegovini.

Isti..19 Pomenuta ideja mogla je biti potaknuta i jaèanjem panislamskih tendencija u dijelu 17. Repatrijacija se odvijala brodovima iz Soluna u Trst. odluèno je istupao protiv povratnika nazivajuæi ih nepouzdanim elementima. Uporište za to ona je nalazila u staroj praksi na Orijentu da se nacija i religija poistovjeæuju. Ekmeèiæ. a odatle željeznicom u Bosnu. Povratnici su naseljavani na erarnom zemljištu uz finansijsku potporu vlasti. jer je smatrao da bi to zaoštrilo odnose sa srpskim poslanicima i onemoguæilo rad Sabora. general Oskar Potiorek.18 Paralelno sa nastojanjem austrougarskih politièkih funkcionera da muslimanski faktor iskoriste kao protutežu jugoslavenskom okupljanju na osnovu principa nacionalnosti kao zajednice jezika. Ibidem.granicu prema Sandžaku. 6. zalažuæi se i poslije sloma Turske za dobre odnose sa Muslimanima u Bosni i Hercegovini. Uticaj balkanskih ratova. 272 . vraæaju se dijelom u Bosnu i Hercegovinu a dijelom uèestvuju u masovnoj seobi muslimanskog stanovništva u druge krajeve Turske. 144-145. Ratni ciljevi Srbije. koji je trebalo da uskoro usvoji zakon o izgradnji novih željeznièkih pruga od vojno-strateškog znaèaja za Monarhiju.17 Muslimanski prvaci Savfet-beg Bašagiæ i Rifat-beg Sulejmanpašiæ pokrenuli su sredinom novembra 1912. str. Nacionalni pokreti u Bosni i Hercegovini. Tome se usprotivio zemaljski poglavar. Snažan otpor naseljavanju pružala su sela iz kojih porijeklom nisu bili povratnici. do sredine maja 1913. Nasuprot tome Srpska rijeè se ograðivala od takvog pisanja. Naseljavanje repatriraca dodatno je zaoštravalo politièke odnose u zemlji. kao i Novopazarski sandžak. problematiènim tipovima i sankilotima.000 osoba u razdoblju od polovine novembra 1912. 151-162. 18. 140. Beograd 1983. Solun i Bitolj. a u njihovom zbrinjavanju uèestvovalo je i muslimansko stanovništvo. pitanje da se erarno zemljište dodjeljuje po konfesionalnom kljuèu i u tom su smislu namjeravali podnijeti rezoluciju u Saboru. kada je bosanska uprava obustavila masovni povratak o zemaljskom trošku. Ekmeèiæ. ipak je preko nje neposredno poslije izbijanja rata prebjeglo u Bosnu oko 1000 lica. 19. Narod. kao npr. austrijska publicistika je pred prvi svjetski rat zagovarala ideju o muslimanskoj naciji na Balkanu koja ne priznaje nikakve jezièke razlike. Glavni uzrok ovog pokreta bile su nevolje kojima su bili izloženi bosanski naseljenici u toku rata i neizvjesnost u pogledu njihovog buduæeg položaja pod vlašæu pobjednièkih hrišæanskih država. knj. str. Ibidem. I neki srpski listovi. Ovim pravcem se vratilo oko 5.16 Bosanski Muslimani ranije iseljeni u vilajete Skoplje. u: Istorija srpskog naroda. 158-160. 647. 1 tom. kao i nemuslimanska sela.

. Novi vakat. KA N1 Pot. Savfet-beg Bašagiæ. 1976. èlan sabornog Predsjedništva. kako je to ukazao Muhsin Rizviæ. ocijenio je u jesen 1913. "po jeziku pripadaju onoj slavenskoj grupi od desetak milijuna duša". Ibidem.23 kojoj je on. do 1914.. Hrvatska politika u Bosni i Hercegovini. nacionalno-politièka platforma Bisera nije bila jedinstvena. pokazao više simpatija prema hrvatskoj literaturi. 273 . oni su smatrali da je samo srpski nacionalizam èisti nacionalizam. Novi vakat je izražavao rezervu prema lozinkama o srpskohrvatskom jedinstvu koje su dolazile iz srpskih redova.10. ANUBiH 2/1. 21. 258. i pored nastojanja da se distancira od dnevne politike. Sarajevo.1913. Gollas Potioreku. 540. videæi u njima skrivenu tendenicju da se srbiziraju Muslimani. Meðutim. Mustafa Imamoviæ. osobito od 1913. Gross. Muhsin Rizviæ. pisao je u ljeto 1913. Biser je. isticali tezu: "Srbi i Hrvati su jedan narod. 22. Za nacionalizovanje Muslimana u srpskom smislu zalagali su se oni muslimanski intelektualci koji su bili aktivni i srpskom nacionalnom pokretu.22 Takoðer. koje je usmjeravao Šerif Arnautoviæ. da svi oni zajedno predstavljaju jedan narod . ali dva plemena". 64. bio naklonjen. izd. kojoj pripadaju i Srbi i Hrvati. up. A/3 Fasz 2. i bile su još više prisutne u izdavaèkoj djelatnosti Muslimanske biblioteke. kao novo glasilo Ujedinjene muslimanske organizacije. 286-289. Te tendencije došle su do izražaja u èasopisu Biser. List se izjasnio i za "narodno jedinstvo Srba i Hrvata".. da Muslimani moraju da izvuku konsekvence iz sloma Turske i da se u njima mora razviti svijest da su jedno sa narodom s kojim žive.bosanskohercegovaèke muslimanske inteligencije. Sarajevo.20 To je bilo suprotno austrijskoj ideji muslimanske nacije koja ne priznaje jezièke razlike. Iako je u svojoj osnovi imala religiozni duhovni supstrat. 1973. 23. inaèe. sezala od ispoljavanja osjeæaja muslimanske narodno-vjerske posebnosti do propagiranja povezanosti sa drugim islamskim narodima."samo sa tri imena i tri vjere". koji se imenuju Bošnjacima. plan srpskog kulturnog društva Prosvjeta da u cijeloj zemlji osnuje specijalne konvikte za siromašne muslimanske ðake kao "eminentnu opasnost po opstanak Muslimana i nacionalnu propagandu Hrvata". Književno stvaranje muslimanskih pisaca u Bosni i Hercegovini u doba austrougarske vladavine. Pravni položaj i unutrašnji politièki razvitak Bosne i Hercegovine od 1878. pa je samo taj nacionalizam trebalo 20. Pri tome je u Biseru bilo ispoljeno i shvatanje da bosanskohercegovaèki Muslimani. nasuprot Gajretu. I pored toga što su.21 Inaèe. Meðutim. kao i od srpskog i hrvatskog nacionalizma. 7. uz obrazloženje da bi se u protivnom Muslimani morali pocijepati u dva nacionalno-politièka tabora. Ona je. kao Šukrija Kurtoviæ.

Reflections about the Wars on the Balkans 1912-1913 in the Light of Behavior of the Moslems in Bosnia and Herzegovina Apart from the territories where they took place. 50-52. Ovaj programski stav ostao je neizmijenjen i nakon što je u provladinoj saborskoj veæini grupu oko Srpske rijeèi zamijenila Srpska narodna stranka sa dr Danilom Dimoviæem na èelu. koji potièu od iste krvi. odnosno hrvatskom smislu.. Wien 1914. Šukrija Kurtoviæ. In our parts they would primarily mean the further rift and deepening of quarrel between the Moslems and the Serbs. Mada je politika nacionalnog opredjeljivanja Muslimana pretrpjela istorijski neuspjeh... The Balkans Wars and their results would throw the Moslems of Bosnia and Herzegovina into the arms of Austro-Hungarian Monarchy. kao i veliki dio muslimanske inteligencije. i vodeæi muslimanski saborski politièari. O nacionalizovanju muslimana. kao i njihovi srpski i hrvatski partneri. doprinosila je prevazilaženju zatvorenosti muslimanske zajednice u Bosni i Hercegovini i odigrala je odreðenu ulogu u prihvatanju tekovina evropske kulture od strane Muslimana. u programu saborske radne veæine koja je trebalo da se obrazuje. ta ideja imala je razlièito znaèenje u politici razlièitih snaga na bosanskohercegovaèkoj politièkoj sceni. and to the lesser extent towards the Croats. Istovremeno je konstatovano "da u Bosni i Hercegovini Srbi i Hrvati i Muslimani. U daljem toku istorijskih zbivanja vodeæi akteri muslimanske politike u Saboru.24 Pri tome je politièki angažman srpski orijentisanih muslimanskih intelektualaca u ovom razdoblju podrazumijevao ne samo protuaustrougarski nego i protuturski i antifeudalni stav. Hrvatski i Muslimanski saborski klub i grupa poslanika oko Srpske rijeèi prihvatili su gledište "da su Srbi i Hrvati jedan narod sa dva ravnopravna imena". These wars led to the strengthening of the idea of Southern 24. U uvodu programa radne veæine (autor dr Milan Srškiæ). the Wars on the Balkans 1912-1913 would have had far reaching consequences than it could have been expected. Široko rasprostranjenu ideju da jezièko jedinstvo znaèi i narodno jedinstvo deklarativno su prihvatili u drugoj polovini 1913.. koji je nastao krajem ljeta 1913. who took a rather passive position in the events. koja se zalagala za nacionalizovanje Muslimana u srpskom. Sarajevo 1914. ostali su po strani od kretanja koja su vodila jugoslovenskom ujedinjenju. 274 . muslimanska inteligencija. 25. XXVII-XXVIII). imaju jedan zvanièni jezik a to je srpskohrvatski" (Bericht uber die Verwaltung von Bosnien und der Hercegovina 1913.25 Meðutim.davati Muslimanima.

but they felt much more the consequences and results of these wars. The wars would give rise to the feeling in the Moslem population that the Ottoman Turkey was no longer relevant. b) showed only a few signs of enthusiasm for the idea of Southern Slavic unity (Yugoslavianism). In the previous period the Serbian side emphasized the struggle for the Cross-and-Honor. and that would mean the increased level of aggressive behavior. For this reason. particularly against the Moslems. the Moslem population: a) opted mostly for the protection under the Austro-Hungarian leadership. In this period people were asked to declare their ethnic affiliation although this issue was more popular and less real. In the sources from the period one could find more and more terms that spoke about the notions that had not been that unknown but used not so often before. especially among the Serbs. only with three names and religions. such as nations. and the Moslem one the struggle for the Faith and Empire (din and devlet). 275 .Slavic unity (Yugoslavianism or Yugoslavhood). nationalities etc. For the first time one could hear the notion uttered about one nation. One could conclude that the Bosnian-Herzegovinian Moslems had taken very little part in the Balkans Wars (having sent only a small number of volunteers).

276 .

utvrdila je da je rijeè o piscu relevantnom za sliku bosanskohercegovaèke. Te poslove obavlja metodièka znanost. otvara se potreba ukljuèivanja toga djela /ili opusa pisca/ u nastavni program književno-jezièkog odgoja i obrazovanja. te da je njegovo djelo neprijeporno znaèajan èinilac ukupnosti korpusa bosanskohercegovaèke. slijedi situiranje teksta u èitanku.Zdenka Gudelj -Velaga Pedagoški fakultet u Rijeci Rijeka MUSA ÆAZIM ÆATIÆ KAO ŠKOLSKI PISAC Uvod Tri su temeljne grupe razloga uvrštavanju nekoga književnoumjetnièkog djela u nastavni program. Kad književna krititka ocijeni neko djelo umjetnièki vrijednim. Treæi. odnosno muslimanske književnosti. Pregledom nastavnih programa i èitanki ustanovili smo da nije predviðeno da se uèenici u Hrvatskoj susreæu u nastavi s djelom Muse Æazima Æatiæa. U tome se procesu nerijetko javljaju poteškoæe kod usklaðivanja književnoteorijskog i književnopovijesnog s pedagoško-psihološkim kriterijem. ako je djelo predviðeno za samostalnu lektiru uèenika. 2) tematsko-motivski razlozi. a to su u našim uvjetima izdanja s najveæim brojem primjeraka u podruèju umjetnièke književnosti. izdavanje posebnih naklada. pak. Znanost o književnosti. i to: 1) jezièko-stilski razlozi. književno-povijesni razlozi na razini konkretizacije mogu izazvati poteškoæe. a povijest ga književnosti uvrsti u spisak znaèajnih za epohu ili pojavu. Te poteškoæe metodièka znanost rješava naèelno i na razini konkretnoga. 3) književnopovijesni razlozi. Iz autorovog opusa valjalo je odabrati djelo koje æe biti u stanju ponijeti teret reprezentativnosti te. u odnosu na jezièko-civilizacijsko oruž277 . izrada popratnog metodièkoga instrumentarija te. Prvim dvama upravljaju interne potrebe književno-jezièkog odgoja i obrazovanja. a poglavito muslimanske književnosti s poèetka XX stoljeæa.

soneti visoke poetske vrijednosti kao što su oni koje je R. moæi biti dostupno recepciji uèenika. Taj grafièki znak. skreæe pozornost prema brizi pjesnikovoj za što èišæim ritmièkim ustrojstvom pjesme. Opredijelili smo se. 2. priredio R. Pobožne pjesme bosansko-hercegovaèkih Muslimana. za pjesmu Ja n'jesam sanjar2 iz ova dva temeljna razloga: 1) svojom ukupnošæu ova pjesma može biti reprezentantom poezije Muse Æazima Æatiæa i otvoriti komunikacijski kanal prema njegovom opusu. 2) prikladnim metodièkim instrumentarijem uèenici se mogu voditi u procesu komunikacije s pjesmom tako da se postignu relativno povoljni recepcijski uèinci. tako. 1980. koje ima dva temeljna dijela. Sarajevo. Za koji bi razred osnovne ili srednje škole ova pjesma bila prikladna? 1.je. i to: 1) anketiranje studenata jezika i književnosti i profesora srednjih škola i 2) metodièki eksperiment. i to zbog pretpostavljenih teškoæa u recepciji ne samo motivike veæ i idejnog sloja te ponegdje vrlo složene. Knjiga III. Sarajevo. Opredijelili smo se za varijantu s bilježenjem apostrofa u rijeèi "nijesam" i drugdje prema verziji u knjizi Branka Milanoviæa Bosanskohercegovaèka književna hrestomatija. Stoga u daljnje istraživanje nisu mogli biti uvršteni. na primjer. Ispitanici su najprije upoznati s pjesmom Muse Æazima Æatiæa Ja n'jesam sanjar. Kadiæ. Kadiæ uvrstio u zbirku Pobožne pjesme bosanskohercegovaèkih Muslimana1 jer bi za poèetno razumijevanje njihove motivike u ovome /rijeèkome/ kraju trebale brojne prethodne obavijesti. S tim dvjema poèetnim hipotezama provedeno je istraživanje. Neka bi od tih izvanrednih pjesama mogla biti sljedeæa s kojom se uèenici susreæu. Hrvatskoj i Sloveniji. Starješinstvo Islamske zajednice u SR Bosni i Hercegovini. 278 . Isto tako bi bilo neprimjereno svrsi organizirati prvotni susret s pjesnikom u okružju neke od njihovih ljubavnih pjesama. Anketa Anketirali smo studente III i IV godine studijske grupe hrvatski ili srpski jezik i književnost Pedagoškog fakulteta u Rijeci i profesore rijeèkih srednjih škola. 1971. a onda su im bila postavljena ova tri pitanja: 1. mada uvijek suptilno odabrane simbolike u motivskoj graði. Zavod za izdavanje udžbenika. držimo. 2. ali ne prva.

A. po mom mišljenju. suprotnost: san-java/realnost. pjesnièka slika.2. arhaiène rijeèi. doživljaj. egzistencija. poredba. funkcija osobne zamjenice. i to s pjesmom Pjesnici su èuðenje u svijetu. U podruèju izvanjezièkih sadržaja studenti navode: dojam. ugoðaj.život . ponavljanje izrazom. U podruèju jezika i stila studenti navode ovaj jezièki i poetski rekvizitarij: ritam. metrièko ustrojstvo. izvanjezièni sadržaji. uoèavaju se razlike u odgovorima prema grupama ispitanika. ponavljanje strofe. zadati motivacijsku rijeè /dubina . raspoloženje. stilska sredstva. Rangovi su ogledalo redoslijeda podataka. metrika. jedanaesterac. metafora. strofa. epitet. rima. Studenti procjenjuju da bi pjesma Ja n'jesam sanjar bila primjerena VIII razredu osnovne škole i svim razredima srednje škole. motiv. ritmièno-melodijska sredstva. referencijalnost iskaza. sugestivnost. Šimiæa i s pjesmom Ovo su rijeèi crne od dubine iz Kolajne Tina Ujeviæa.patnja ili slièno/ interpretaciju utemeljiti na osnovnoj 279 . Meðutim." Studenti su uspostavili korelativne veze ove pjesme s dvije druge. no. intonacija. struktura pjesme. leksik." "Ovo je spoznajnootkrivaèka pjesma sliènog ugoðaja kao dio Kolajne? Ove su rijeèi crne od dubine?. emocionalni svijet pjesme. korelacija s drugim pjesmama. i to: jezik i stil. bilo bi možda još važnije uputiti uèenike da traže motiv i naèin na koji ga pjesnik razvija. ali i sa snagom koju ispoljava. Jedan je student ovako napisao: bizarnost / sklonost naraciji u poeziji je netipièna. jednostavnost izraza. vezano s pjesnikovim egzistencijalnim problemima. B. Tri su temeljna podruèja na kojima bi studenti gradili svoju interpretaciju ove pjesme. Stoga æemo ovdje prikazati skupno odgovore studenata. da pokušaju osjetiti raspoloženje koje pjesma izaziva. cezura. Studentske odgovore na drugo pitanje ilustriramo ovim primjerima: "U ovoj autoprezentacijskoj pjesmi važno bi bilo na planu izraza ukazati na stih i rimu. nabrajanje. Na kojim biste sastavnica ustrojstva temeljili interpretaciju ove pjesme? 3. misaonost. Što biste željeli da vaši uèenici ponesu iz susreta s ovom pjesmom? Kvantificiranje podataka iz odgovora ispitanika držimo neprimjerenim cilju istraživanja. složenost izraza. opreka: sanjar-pjesnik. prepoznati rijeèi koje znaèe arhaièno. pjesnièka figura. misao. a onda posebno odgovore profesora srednjih škola. apostrof. stih. Prednost daju I i III razredu srednje škole.

ova je pjesma poslužila kao most. da razmišljaju o patnjama. vrijednost umjetnièkog stvaranja za život.. "da ne misle da pjesma nastaje u trenucima razbibrige". istinski doživljaj poezije. Studenti su željeli da uèenici dožive pjesnikovu liènost. da spoznaju bit pjesnièkog stvaranja. olakšao dušu. nevoljama. U podruèju uspostavljanja odnosa uèenika prema pjesmi dominira njihova želju da ostvare estetski doživljaj. ruka koja traži prijatelja i nalazi ga u nama. njegove osjeæaje i strepnje. Ni jedan profesor ne primjeruje ovu pjesmu uèenicima osnovne škole. koje se slike. veza emocija s umjetnièkim stvaranjem. misli. Takvi su iskazi: spoznaja o umjetnièkome radu. Iznijeli su i ove opaske: "da /uèenici/ razmišljaju o brigama na produktivan naèin". Evo primjer cjelovitog studentskog odgovora na treæe pitanje: "Željela bih da uèenici pokušaju shvatiti probleme s kojima se èovjek u životu susreæe. a dožive pjesmu na svoj naèin i njen poetski smisao. 280 . pjesnikova istina. da dožive ljepotu koja uznosi duh. oèitovanje èovjekove stvaralaèke aktivnosti." Studentski odgovori na treæe pitanje oèituju ova temeljna podruèja pretpostavljene /poželjne/ uèenikove recepcije zadane pjesme: odnos prema pjesmi. spoznaja biti pjesnièkoga stvaranja u odnosu na životnu stvarnost i maštu. emocije koje pjesnik izražava u pjesmi. odnos prema pjesniku i odnos prema životu. naèin i trenutak u kome nastaje pjesma. te o životu samome. ali i da uvide kako se i iz najgorih patnji može roditi jedno suptilno i iskreno umjetnièko djelo . pa iako je u tom trenutku bio osamljen i tužan. Profesori su se razlièito oèitovali o tome na kojim bi sastavnicama ustrojstva utemeljili interpretaciju ove pjesme. pjesnièka duša koja se otvara onima koji su to spremni prihvatiti." Na ista pitanja profesori srednjih škola odgovorili su ovako: Pjesmu Ja n'jesam sanjar profesori drže primjerenom za sva èetiri razreda srednje škole. Ispovijedajuæi svoje brige i stradanja. Statistièka obrada njihove odgovore prema frekvenciji rangira ovako: 1) tematsko-idejni sloj. brigama /pjesnikovim i svojim/.lirska pjesma. pjesnik si je. težina stvaralaèkoga poziva.suprotnosti san-java/zbilja. Prednost daju III razredu. pjesnikovo razoèarenje. osjeæaji javljaju u pjesmi i onda u nama. Oni navode: osjeæaj tuge.. možda. ". Iz ovoga treæega podruèja dominiraju iskazi o umjetnosti i životu.da negativnu energiju ne zadržavaju u sebi". melankolija.

tragika života kojim živimo. 3) spoznaje o odnosu prema sebi. 2) upoznavanje s pjesmom. u zb. 3. Mariji Šneperger i prof. 4) kontrastiranje. Ali. Dometi eksperimentalnog istraživanja u podruèju stvaralaèke upotrebe jezika kod uèenika osnovne škole. 5) misaono ustrojstvo. 4) spoznaje o odnosu prema drugima. Zagreb. ružnog. ovozemaljskog i onog ljepšeg. Metodièki eksperiment izveden u Graðevinskoj školi u Rijeci. Zar ne bi trebalo potražiti i prezentirati nešto vedrije." Profesori su se. Prema uèestalosti odgovori se rangiraju ovako: 1) spoznaje o odnosu prema životu. 4. Zahvaljujem prof. 6) obilježje književne vrste. 2) spoznaje o odnosu prema radu. 1986." Metodièki eksperiment Metodièki eksperiment3 izveden je prema metodologiji metodièke znanosti. listajuæi ove èitanke za srednju školu. Institut za pedagoška istraživanja. Zbornik 18.4 Ostvaren je ovaj slijed nastavnih situacija: 1) motivacija. razlièito oèitovali i o tome što bi željeli da njihovi uèenici ponesu iz susreta s ovom pjesmom. 5) estetski doživljaj. pesimistièkih djela. 6) fatalizam. 281 . poredbe su konvencionalne. Zrinki Frkoviæ za suradnju. urednik Ante Bežen. metaforika. paralela pjesnik-patnik. Jedan je profesor iskazao ovo gledište: "Osjeæaj samoæe koja prati umjetnika. Jedan se profesor oèitovao ovako: "Suprotnost dvaju svjetova. str. vidim da je previše ovakvih tužnih. jednostavnost jezika. nemoguænost da svojim zanatom /pjesništvom/ osigura sebi dostojan život. optimistièkije? Zar treba mladome èovjeku tuge i žalosti? On æe veæ tokom godina otkriti kakav je život. kakav je svijet. u ovom sluèaju pjesnika. O ogranièenjima u: Zdenka Gudelj-Velaga. takoðer. Beograd. 4) interpretacija.. 259. Dajmo mu nešto primjerenije njegovim godinama. žal za prošlošæu. 1985. Školske novine. 3) objavljivanje dojma.2) jezièko-stilske osobitosti. 3) estetske vrednote. Potanje obavijesti u zborniku Metodika u sustavu znanosti i obrazovanja.

sirot. Pjesnikov izrièaj . Æazima sam najprije shvatio kao jednu opreku.pjesnik je rano ostao bez ikoga /pa je siroèe/. 282 . . 2) bol / s pridjevom . i 4. u ovoj tuzi koja rastvara i razara. izgubljen. ako je bio pjesnik. S izrazitom uèestalošæu javljaju se ovi skupovi rijeèi: okrutan život. ili ljude spaja samo muk?"5 Uèenici su dojam objavili pisanim iskazom.gorak. što je nešto odreðeno. i on je bio samo drug. duša /pre/puna bola/patnje/jeda/gorèine.. možda i èitavo objašnjenje najgore tragedije. Iz njega je izlazio osjeæaj Tuge. . 4) razoèaran / rijetko: razoèaranje/.bolan . No.bolno-/.pjesnik je sagledao realnost života -. jer ni književnik. Skoro svi uèenici navode najmanje jedan od ovih podataka: . Raspravljanje ovdje utemeljujemo na 1. Na frekvencijskoj listi prve rangove zauzimaju ove rijeèi: 1) tuga / s pridjevom . tegoban. Opatija. Samo èovjek. kao nalièje osjeæaja goleme životne radosti.gorko-/. nelagodan. antologija muslimanske književnosti. Otokar Keršovani. 3. Jedno težište obrazuju uèenièki iskazi o pjesnikovom opæem emotivnom i duhovnom stanju. Prema: Biserje.5) pisani iskaz o recepciji pjesme. No.pjesnik radom /pjesništvom/ zaraðuje za život. onda je ta prepona savladana. 5) osamljen / s imenicama . 1990. priredio Alija Isakoviæ. str. Drugo težište obrazuju iskazi o pjesnikovoj životnoj stvarnosti. što je to pjesnièki razumio drugaèije.i .tužan-/.osamljenost .denotiraju /uglavnom/ s .i prilogom .samoæa-/ S nešto nižom frekvencijom slijede rijeèi: patnik/patnja. Motivacija uèenika provedena je tako što je uz pitanje: . nesretan/ najnesretniji èovjek. sjetan. svejedno.ja n'jesam sanjar . patiti. Tu su poèeci. U uèenièkim iskazima javljaju se varijacije pjesnikova motiva 5. znaèilo je da hoæe da pjesnièki živi. Ili. 3) gorèina / s pridjevom .i prilogom .Što oèekujete. Inventarizacija izvanjezièkih sadržaja tih iskaza pokazala je njihova dva težišta. tmuran.. Je li u životu sve saopæivo. 305. bez ogranièenja. pesimistièan stav. teška prošlost. morao sam osjetiti žaljenje i ljudsku bol.pjesniku otac nije ostavio ništa / pa je siromašan/. kakva je temeljna intonacija pjesama Muse Æazima Æatiæa ako Tin Ujeviæ o njemu kaže ovo: "Svakoga sam gledao kao tuðeg. Pored njega. nastavnoj situaciji. a to nije dovoljno /pa ga ne èeka ni dobra buduænost/. pesimist. nesretan. nije htio biti.

babo -. Zdenka Gudelj-Velaga. A. Drugi tip može predoèiti ova reèenica: "Ponijela sam u sebi tugu pjesnikovu. On je poput mrtve knjige kojoj su slova nevolje i brige. Njega je jednostavno ovilo crnilo i nad njim se nadvila tama otkad ga je smrt odvojila od njegovih najmilijih. Dva su temeljna tipa inkoativnih reèenica u uèenièkim sastavcima. V. osjeæaj žaljenja i nemoæi.6 Uèenièki zapis oblikovan kao vezani tekst. 641-650. Ja. odnosno njegovom dušom koja pati i koju razdiru bol i tuga." Cjelovitu uèenièku recepciju nekog književnog djela moguæe je istražiti na više naèina."7 U našem sluèaju sastavak je realiziran kao finalno ispitivanje. Tekuèeva: "U njima /sastavcima/ se najsnažnije i najizrazitije odražava unutrašnji svijet uèenika. Prosvešèenie. 7. 7-9. Plodonosnom se pokazala analiza uèenièkih zapisa.otac . Uz . str. a nastao u odgojnoobrazovnome procesu naziva se sastavak. Zato on nije sanjar veæ je život prikazao na jedan pesimistièan naèin.Kraæim zapisom iskaži što si ponio u sebi iz susreta s pjesmom Muse Æazima Æatiæa Ja n'jesam sanjar.V. Ostao je bez ièega u životu i mora sam sebi stvarati život i to radi pišuæi pjesme.." Tim jeziènim izborom uèenica uspostavlja vezu s prethodnim iskazom. finalizira. zapravo.lice mrtva knjiga. Moskva. Dometi. cjelokupni proces komunikacije s pjesmom. odnos prema knjizi. ova je pjesma na mene ostavila dojam tuge i patnje.Tekuèev. te nešto manje . što indicira autoriènu potrebu da zaokruži. formiranje njegovog pogleda na svijet. Djeèje pisano stvaralaštvo s ishodištem u pjesmama Drage Gervaisa. 283 . Jedan tip može prezentirati ova reèenica: "Kao što sam veæ napisala. Kao i njegov život i ova je pjesma bolna i puna tuge i gorèine. utemeljujemo i na mišljenjima kao što je ovo akademika A.331." Opetovanjem predikata upitne reèenice ovaj odgovor ukazuje na govornika koji je još vrlo intenzivno 6. str. opredjeljenje da sastavak koristimo kao sredstvo procjene uèenièke recepcije nekog književnoumjetnièkoga djela. po sastavcima se može pratiti razvitak uèenika. suosjeæam s pjesnikom.javlja se i leksem . Osim u osobnome iskustvu. Uèenici su bili dobili ovaj zadatak: . 1987. On živi u sadašnjosti i ne nada se boljoj buduænosti.svehli listak -. 1980. Metodika ruskoga jezika v srednej škole. Evo jednog uèenièkog iskaza u cijelosti: "Ova je pjesma na mene ostavila dubok i snažan dojam. Rijeka.

Da ne bježim od stvarnosti. makar nas danas okolina tjera na prizemljenje. životu koji izgleda dug. nagoni nas da shvatimo smisao života i pripremimo odreðeni stav prema životu. poetskog sloja pjesme kao da se. Zakljuèna razmatranja Najprije valja odgovoriti na pitanje: . ali smatram da se ne treba povoditi za takvim naèinom razmišljanja jer ono vodi u depresiju.Otkud to da uèenici u dojmu iznose onoliko fabulativnih elemenata. Pjesma nas tjera da razmislimo o sebi. a zapravo je drukèije. a da se iz vrlo složene i bogate motivske graðe laæaju skoro iskljuèivo svehlog listka i mrtve knjige. Mislim da sve nije tako važno i da za to ne smijemo sve sitnice uvelièati te si time ogorèavati taj život koji je ustvari tako kratak." "Pjesma me potakla da i ja sama razmislim o svojim tegobama. Isto je tako evidentno da su uèenici u svojim pisanim iskazima /sastavcima/ jednostavno prešli preko stilsko-jezièkog. pokušam promijeniti nabolje. nego da je primim onakvom kakva je suðena. Zašto na svoju stvarnost ne bi gledali ljepše i sanjarili o sretnijoj buduænosti. a da je nekad postojao èovjek s tim imenom i životom. ako mogu. Drugotnim se ovdje èini procjena o cijelosnosti ili necijelosnosti toga razumijevanja. dakle izrièaja na kojim nijedan interpretator ne bi pokušao graditi sliku o bogat284 ." "Ponio sam autorovu poruku o viðenju svijeta iz njegovog ugla gledanja. tip: "S ovom pjesmom shvatio sam nekoliko veoma bitnih stvari koje su potrebne za ostvarenje normalnog i uspješnog života. svoju bol i unutrašnju patnju a da do danas ja lièno nisam èula da to ime postoji." Ni jedan uèenik nije ostao ravnodušan prema pjesnikovom životu.zaokupljen procesom koji se u njemu odvija. jer život bez ideala nije nikakav život. naizgled. a ustvari je veoma kratak. svojoj buduænosti. ali se prema njegovim "rješenjima" razlièito odnose. te da je tek onda. Evo primjera: "Ono što ostaje u nama nakon interpretacije ove pjesme je neizmjerna tuga prema nekom tko je za sobom ostavio takav dokument jednog vremena. s njime nisu ni sreli. Tome je uistinu samo "naizgled" tako. poglavito pak s gledišta koje bi suponiralo pjesnikovu autorsku intenciju. Znatno je manje uèenika sastavak poèelo komunikacijski relativno neutralnom reèenicom." Uèenièki sastavci nedvojbeno pokazuju ovo: Evidentna je akvizicija idejno-tematskog sloja pjesme i napor u razumijevanju i tumaèenju toga sloja. Nije mi svejedno to priznati jer to dokazuje moju malenost.

"13 Za utvrðivanje recepcijskog praga.tužne -./ u drugome planu. 121. dijalog. 71. likovi. Zagreb. 285 . opisi. str. tj.pjesme o radosti. Zagreb."12 Isti autor navodi kako "u III i IV razredu srednjeg usmjerenog obrazovanja opada zanimanje za fabulu. nadovezujuæi na 8. Isto. Školske novine.radosne -. 73.. a . 12. a ne poeziju.podrugljive i smiješne. 1989. 10. sreæi i ljubavi -.pred . 1985.pjesme o smrti. a na kraju liste su . ideje. tok dogaðaja.. 13.su im na posljednjem.s omjerom 75:25. onda. str.elementa lirske strukture .muzikom stiha . Književni interesi djece i omladine.. str. bolu i stradanjima . on poèinje da misli na buduænost. Mira Kermek-Sredanoviæ. Lik u književnoj. 9.pjesnièku sliku . i II.11 Baveæi se interpretacijom književnoga lika u nastavi. Školska knjiga. onda .uèenici se opredjeljuju za . Isto. Mira Kermek-Sredanoviæ utvrdila je interes uèenika VIII razreda osnovne škole iskaziv omjerom 80:20 u korist proze.stvu i blještavosti pjesnièkoga rekvizitarija ove pjesme. 40. Zvonimir Dikliæ. ti uèenici biraju . a da je njegov interes za druge kompozicijske. 66.šaljive . 11. Zvonimir Dikliæ navodi rezultate istraživanja s uèenicima VII i VIII osnovne te I. scenskoj i filmskoj umjetnosti.pjesme o domovini-. 41.8 Birajuæi izmeðu 9 ponuðenih vrsta lirskih pjesama. i postoji ideja njime uspostavljena i kazana? Iz metodièke je literature poznato da uèenici za tzv. 2. Isto. jezik i dr. ovdje nam je još potrebno ukljuèiti skicu psihologijskoga portreta adolescenta.ozbiljne pjesme . devetom mjestu. 3. razreda srednje škole "da ispitanike u pripovijednome djelu najviše privlaèi uzbudljiva fabula. Isto. na svoje sadašnje ili buduæe zanimanje i posao u okviru toga društva. Birajuæi izmeðu dva ponuðena .10 Kad je autorica ponudila uèenicima srednje škole da rangiraju svoj interes za tri sastavnice ustrojstva dramskoga teksta. odnosno strukturne elemente /likovi. oni su ponuðene varijable rangirali ovako: 1. slijede . str.9 Zanimanje za emocionalne sadržaje u pjesmama uèenici su iskazali ovako: na prvom su mjestu . str. str. zatim . koji u njoj realno postoji i po kojemu ona jeste upravo to odreðeno i neponovljivo umjetnièko djelo po kojemu. pa . slobodno èitanje u pravilu biraju prozu. Držimo dostatnim navesti kako taj portret ocrtavaju Inhalder i Piaget: "Mada razvoj adolescenta još uvek traje.. što je svakako rezultat ne samo psihièke zrelosti uèenika nego i njihove opæe kulture i književnog obrazovanja.

svoje sadašnje aktivnosti životni program u koji su ukljuèene potonje ili odrasle aktivnosti. Najzad, nastojeæi da uklopi sebe i svoj sadašnji ili buduæi posao u društvo, adolescent takoðer namerava /a, po njegovom mišljenju, samim tim/ da reformiše to društvo u nekom ogranièenom podruèju ili u celini / bez sumnje, ovo važi za gotovo sve adolescente u savremenim civilizovanim društvima/."14 Nešto kasnije, autori dodaju i ovo: "Ako se zadovoljimo sa sasvim globalnim i naivnim promatranjem, ne pokušavajuæi da razlikujemo po osobenim socijalnim reakcijama uèenika srednje škole, šegrte, mlade radnike i mlade seljake, zapažamo da se adolescent razlikuje od deteta, pre svega refleksijom koja premaša sadašnjost. /Potcrtava ZGV/ Adolescent se upuæuje u pravcu neaktuelnih razmišljanja koja su, ipak, u vezi sa doživljenim i aktuelnim situacijama. Drugaèije reèeno, adolescent, za razliku od deteta, poèinje da gradi sisteme i teorije, ako reèima "teorija" i "sistem" pridamo najšire znaèenje."15 Držimo da i bez širenja teorijske podloge možemo prihvatiti zakljuèak da je recepcija uèenika III razreda srednje škole pjesme Ja n'jesam sanjar Muse Æazima Æatiæa upravo izvanredna i u velikoj mjeri udovoljava kriterijima koje uspostavlja metodièka teorija. Naime: Moglo se oèekivati da æe se uèenici zadržati na onome što bismo iz motivike pjesme mogli oznaèiti fabulativnim. Da njihov obzor, meðutim, nije sužen iskljuèivo na dogaðajnost, govore u prvom redu tematske rijeèi iz frekvencijskoga rjeènika koji je dobiven potanjom leksièkom analizom njihovih iskaza o dojmu. Bez snažnog doživljaja upravo prvoga dijela pjesme, a koji kasnije ne navode, odnosno navode samo u citatu svehli listak i mrtva knjiga /uz sporadièno javljanje neba i bure, što ovdje nije relevantno jer u primorju predstavlja motiviku svakodnevnice pa je teško procijeniti porijeklo tih leksema u tekstu/, taj leksièki niz izvjesno ne bi bio takav. Ovdje je rijeè o ekstrapolaciji estetskog, mada neosviještenog, doživljaja u ideju, tj. o izvjesnoj sinkreziji emotivnoga i racionalnoga. Leksièka analiza pjesme kazuje da se samo rijeè tužan /koja se u uèenièkome frekvencijskome nizu nalazi uz imenicu tuga/ nalazi u pjesmi, i to u sintagmi tužni pjesnik, a ta se sintagma ni jednom ne javlja u uèenièkim zapisima. Ostale leksièke jedinice s prvih rangova frekvencijskoga niza /bol, gorèina, razoèaran, osamljen/ dokumentiraju unutrašnju preobliku poèetnog /ulaznog/ poticaja. Pjesma je, dakle, motivirala eksteritorizaciju leksika iz emotivne sfere. Držimo da uopæe nisu realna oèekivanja da bi uèenici u
14. Ž. Pijaže - B. Inhelder /J. Piaget/, Intelektualni razvoj deteta, Zavod za udžbenike i nastavna sredstva, Beograd, 1978., str. 48. 15. Isto, str. 49.

286

zaista slobodnom iskazu o dojmu, govorili o ljepoti pjesnièkoga jezika i navodili njegov instrumentarij. Njihov, pak, iskaz izrazito je individualiziran, on je lièan u sadržaju i izrazu, te ga, stoga, cijenimo - stvaralaèkim.16 Uz to, uèenici su na pjesmu reagirali razmišljanjem! Prema unutrašnjoj stvarnosti pjesme oni su se ponijeli kao prema punoj stvarnosti, što kazuje da su osjetili taj svijet pjesme kao zaseban i u sebi stvaran. Ne mogu se od srednjoškolaca oèekivati Katièiæeve spoznaje o odnosu zbilje književnoga djela prema zbiljskome svijetu.17 Oni su, jednostavno, ušli u taj svijet kao da je stvaran. Kako je taj svijet književnog djela jezikom sazdan svijet, to je jedini put da se do njega doðe - jezik. Stoga s punom izvjesnošæu možemo reæi da su uèenici osjetili Æatiæev pjesnièki jezik, da ih je on dvojako motivirao: na njegov pjesnièki rekvizitarij reagirali su jezièkim stvaralaštvom, a na motiviku fabulativne provenijencije razmišljanjem. To držimo dostatnim za uvrštenje ove pjesme u programe nastave književnosti, i to upravo u III razred srednje škole. Time bi se, dijelom, popunila programska praznina, odnosno pridonijelo bi se upotpunjavanju slike bosanskohercegovaèke književnosti s poèetka stoljeæa, koja bez programske zastupljenosti pisaca muslimanskoga kruga ne može biti valjana. Ovaj zakljuèak, jasno, ne iskljuèuje i druge izbore. Uz potvrdu poèetne teze da je pjesma Ja n'jesam sanjar Muse Æazima Æatiæa, uz odgovarajuæu metodièku aparaturu, dostupna recepcijskim moguænostima uèenika III razreda srednje škole izvan bosanskohercegovaèkog kulturno-povijesnoga prostora, ovo je istraživanje, držimo, ukazalo na potrebu za sljedeæim koje bi, s ambicioznijim ciljem i njemu primjerenom metodologijom, bilo usmjereno prema utvrðivanju korpusa muslimanske bosanskohercegovaèke književnosti sukladnog potrebama i moguænostima književno-jezièkog odgoja i obrazovanja u ovim prostorima. Još nešto: Za ulazak u svijet poezije svakako je važna i potrebna civilizacijska pripravljenost, odnosno gotovost. Otvara se pitanje: Može li put biti obrnut, tj. može li se zamijeniti toèka polaska s toèkom dolaska? Povijest književne recepcije i književno-jezièkog odgoja i obrazovanja pokazuje da to može biti. Poezija otvara recepijentu civilizacijske obzore i razvija u njemu potrebu da to njih dosegne. Stoga se ovdje presudno važnim
16. Zdenka Gudelj-Velaga. Nastava stvaralaèke pismenosti, Školska knjiga, Zagreb, 1990., str. 27. 17. Radoslav Katièiæ, Jezikoslovni ogledi, Školska knjiga, Zagreb, 1971., str. 224.

287

èini sljedeæi podatak: Na kraju nastave u svakome od eksperimentalnih odjeljenja profesor je pitao uèenike: "Biste li željeli saznati nešto više o pjesnikovom duhovnom i civilizacijskom obzorju?" Uèenièki je odgovor bio potvrdan, uz realan, statistièki zanemariv, onih koji su se izjasnili da im je svejedno. Onoga trenutka kad nastava književnosti svojom kvalitetom prestaje biti uèeniku samo radna obaveza, veæ kad je on doživio kao komunikacijski proces s osobnim interesom za sudjelovanje u njemu, uèionica se pretvara u književnu tribinu, a uèenik od prinudnoga recepcijenta postaje potencijalnim diseminatorom književne kulture. Upravo stoga nastavni programi imaju vrlo važno socio-kulturno znaèenje, pa je isplativ trud oko situiranja pisca u nastavni program. The paper examines a possibility ofincluding the poem by Musa Æazim Æatiæ The paper examines a possibility of including the poem by Musa Æazim Æatiæ Ja n'jesam sanjar /I' not a Dreamer/ into the curriculum. The survey among students and teachers, as well as students' texts, are being examined. The author concludes that the inclusion into the curriculum will fill in the gap and contribute to the overall introduction of students into the area of Moslem literature at the beginning of 20th century. The paper advocates the use of poetry in the process of establishment of inter-civilization relations.

288

Ismet Smailoviæ POGLED NA PISMO I JEZIK LISTA GAJRET U 1913. GODINI Jezièka analiza jednog književnog djela, a pogotovu cijeloga godišta jednog lista u kojem se nalaze svakovrsni prilozi raznih suradnika, nije nimalo lahak zadatak. Da bi se takav posao uredio pravom znanstvenom metodologijom, tj. analitièki i detaljno, potrebna je prije svega iscrpna fonetska analiza, zatim morfološka, sintaktièka, a osobito leksièka, pa analiza tvorbe rijeèi, analiza stila, analiza stranih jezièkih elemenata itd. Za ovu priliku to bi bilo veoma opširno struèno izlaganje i izlazilo bi iz okvira teme i ciljeva ovoga skupa. No da bismo ipak imali neki uvid u jezik i pismo lista Gajret iz 1913. godine i informaciju kako je tada govorila i pisala bosanskohercegovaèka, uglavnom muslimanska inteligencija okupljena oko Gajreta, ja sam ovome svom izlaganju dao naslov Pogled na pismo i jezik lista Gajret u 1913. godini, što znaèi da se neæu upuštati u opširnu jezièku analizu, veæ æu samo pogledom obuhvatiti osnovne i relevantne znaèajke pisma i jezika toga lista u godini koja je prethodila 1. svjetskom ratu. Ali prije nego što poènem svoje izlaganje o tome, želim napomenuti dvije stvari: 1) Nisam odabrao list Gajret iz 1913. godine iz nekih posebnih razloga, jer takvih razloga nema. Mogao sam tražiti bilo koje godište iz perioda austrougarske vladavine u Bosni i Hercegovini, ali sam uzeo ovo iz 1913. g. jer mi se ono jedino našlo pri ruci u mojoj biblioteci, a do drugih godišta nisam mogao u Banjaluci doæi. 2) Pogled na jezik u ovom godištu lista Gajret usmjerio sam samo na redakcijske tekstove lista i na priloge u prozi. Poeziju nisam uzimao u obzir jer autori takvih priloga radi ritma, rime, poetskog izraza, pjesnièke slobode i još iz drugih razloga ponekad namjerno stvaraju posebne rijeèi, izraze i oblike, služe se arhaizmima, provincijalizmima, nešto skraæuju, nešto proširuju, a sve to ne daje pravu sliku ondašnjeg svakodnevnog govora, odnosno književnoga jezika. U ovom izlaganju najprije æu govoriti o pismu, odnosno o pismima kojima je štampan list Gajret u 1913. godini. Naslov lista svih brojeva u ovom godištu, mjesto izlaženja, datum i godina štampani su na 3 pisma: latinicom, æirilicom i arabicom. Ime i prezime urednika, cijena lista, visina pretplate i adresa uredništva štampani su samo latinicom i æirilicom, i to naporedo. Èlanci, rasprave, književni radovi, prijevodi i ostali prilozi 289

štampani su i latinicom i æirilicom, ali ne naporedo veæ po želji autora ili po nahoðenju urednika. Kad sam izbrojio u cijelom godištu sve priloge, ustanovio sam da ih je 140 štampano latinicom, a 94 æirilicom. Sve redakcijske rubrike, kao, npr. Gajretov glasnik, Poruke uredništva, Iz uredništva lista, zapisnici skupštine, izvještaji, razni oglasi i obavještenja, štampani su pretežno latinicom, ali ima i æirilièkih tekstova. Kada je rijeè o pismima kojima je štampan list Gajret, valja naglasiti da je u to doba bilo nekih Muslimana koji su zahtijevali da se Gajret ne štampa æirilicom veæ samo latinicom. U vezi s tim u trobroju Gajreta br. 1, 2 i 3 od 1. marta 1913. izlazi bez potpisa redakcijski èlanak pod naslovom Æirilica i muslimani, koji poèinje ovako: "Dok se kod ostalih prosvijeæenih nacija rješavaju zamašna pitanja, koja potresaju svojim velièanstvenim pojavama i rezultatima, dotle su kod nas izbile neke neozbiljne i dosadne zaðevice radi toga što se list Gajret štampa osim latinicom i æirilicom. Te zamjerice idu za separatizmom, idu za tim da se u ovo prosvjetno društvo uruèe politièki intransigentizam, da se iz njega iskljuèe svi oni koji imaju drugo mišljenje o pismu æirilici i zadatku društva Gajret. I to bi neminovno slijedilo da se redakcija lista ne drži jedne odluke glavne skupštine, a to je da se list ima ureðivati i æirilicom i latinicom, tj. onako kako ko želi da mu se radovi štampaju." Poslije toga pisac èlanka, poput nekadašnjeg Crnorisca Hrabara, koji je u 10. stoljeæu branio staroslovenski jezik i Æirilovo pismo, dokazuje zašto bosanskohercegovaèki Muslimani treba da se uz latinicu služe i æirilicom i da nema nikakva razloga da je odbacuju. Evo nekoliko reèenica iz takvog dokazivanja: "... Svakom je slobodno da ima neko svoje mišljenje, ali se nikad ne smije dopustiti da on to svoje mišljenje drugom na silu nameæe. Zato je najpravednije da se svakom dopusti na volju da piše onim slovima koje on za umjesno naðe." "Ljudi mogu biti hrðavi koliko god hoæete, ali je svako pismo dobro. Meðu protivnicima æirilice ima i taj razlog (!), jer vele da je æirilica pismo pravoslavne crkve. Peke, a zar nije latinica pogotovo pismo katolièke crkve. Pa ne samo ta dva pisma, veæ su uopæe sva pisma bila u službi raznih vjera..." "A da to nije pismo preko noæi meðu nama izbilo, najbolje govori ta èinjenica da su za vrijeme otomanske vlade svi listovi izlazili arapskim hurufatom i æirilicom! Gjulšen Saraj, Bosna, Neretva u Mostaru, zatim Saferska naredba, službeni oglasi itd. Još i danas ima tih listova, a još i danas ima svijeta koji to pamti. 290

Što se tada niko ne podiže pa da rekne: latinica je pismo muslimana u Bosni i Hercegovini. Što onda nikom nije palo na um da ide na upravu na Musalu da protestira što se za muslimane upotrebljava æirilica?" Navodeæi još niz razloga i dokaza u korist æirilice pisac èlanka zakljuèuje svoje izlaganje ovako: "Ovo nije mišljenje samo pisca ovih redaka, veæ to mišljenje zastupaju svi uviðavni radnici na kulturnom polju. A kad bi se dopustilo da takve nauène probleme rješavaju onakvi mentaliteti kao što su oni koji su protiv æirilice, onda iz temelja to ne bi bio kulturni problem, veæ stvar vašarskih cirkusa. Danas kada ima 80 postotaka analfabeta u našem narodu, možda i više, naša je glavna dužnost da taj svijet dovedemo do pismenosti, pa neka se služi kakvim god hoæe pismom. Mi æemo kako do sada tako i od sada svaki lijep i koristonosan rad štampati onako kako suradnici budu zahtijevali. Slažuæi se i pokoravajuæi se zakljuèku glavne skupštine da se list Gajret mora štampati i jednim i drugim pismom, mi æemo se toga i držati." Meðutim, ovaj èlanak nije jedini kojim list Gajret brani æirilicu. Odmah sljedeæeg mjeseca u dvobroju br. 4 i 5 od 1. aprila 1913. na prvoj, drugoj i treæoj stranici izlazi opet nepotpisani redakcijski èlanak s naslovom Muslimani i æirilica. U tom èlanku nepoznati autor historijskim èinjenicama i dokumentima dokazuje da je æirilica stoljeæima bila tradicionalno pismo bosanskohercegovaèkih Muslimana i da su se njome dugo vremena služili i turski sultani, turski namjesnici u Bosni i mnogi bosanskohercegovaèki domaæi begovi. Pri tome navodi kako su turski sultani: Murat II, Mehmed II, Bajazid II, Selim I, Sulejman I, Selim II i Sulejman II pisali više svojih pisama našim jezikom i æiriliènim pismom, a po ugledu na njih æirilicom su pisale i neke turske paše, turski namjesnici i ostali turski dostojanstvenici, kao npr. Mehmed-paša, Mehmed-beg Minetzade, Mahmut-paša Abogoviæ, Skender-beg gospodar bosanski, Ajas-paša hercegovaèki, Mustafa-paša - sultanov namjesnik u Misiru, Gazi Husrevbeg - sultanov namjesnik u Bosni, Mehmed-paša, gospodar Budima, i još mnogi drugi. Evo nekoliko i doslovnih izvoda iz tog èlanka: "U Bosni i Hercegovini æirilica je bila jedino pismo narodno, i to ne samo za pravoslavne i muslimane nego i za katolike. Naše takozvano begovsko pismo razvilo se iz kurzivne æirilice i nije ništa drugo nego samo jedna grana njezina... Koliko je æirilica bila ušla u naš elemenat, vidi se najbolje po tome što su neki naši begovi njom pisali sve što su znali, dok su za turska pisma uzimali naroèite pisare. Takav sluèaj bio je u èuvenoj porodici Èengiæa. I ne samo to: ima sluèajeva gdje su naši stari na svojim 291

bašlucima upotrebljavali æirilicu. Jedan takav natpis nalazi se u Èaðevini kod Rogatice, a drugi na grobu Mahmuta Brankoviæa u Brankoviæima, isto u Rogatièkom kotaru. Katolièki sveæenici i sav njihov puk pisali su isto sve od XVIII stoljeæa samo æirilicom; još 1737. izrièno je zabranjivao fra Luka Karagiæ upotrebu latinice..." "Ali proðimo svu tu daleku prošlost. Nijesu li naši svi stariji ljudi još i iza okupacije pisali samo svojim starim begovskim pismom, vrstom æirilice? Nije li turska uprava uz turski jezik i pismo priznavala i upotrebljavala samo æirilicu? Treba uzeti sva tri naša lista iz zadnjih godina turske vlade u Bosni i Hercegovini, Bosnu, Cvjetnik i Neretvu, pa æe se vidjeti da u tim zvaniènim i poluzvaniènim listovima stoji samo æirilica pored turskog pisma. Treba li poslije toga veæih, jaèih i neposrednijih dokaza?" I na kraju autor èlanka završava svoje izlaganje ovako: "...Iako se ovako oèevidno može pokazati tolikogodišnja tradicija æirilice, poèevši od turskog dvora pa do obiènih kajmekama provincijskih... mi ipak ne tražimo njezinu bezuslovnu upotrebu. Širokogrudi liberalizam naš je prvi i glavni princip u životu... Njegovati i uèiniti oba pisma i služiti se njima i preko njih za sve što vodi pravoj kulturi i svjesnom napretku, to je dužnost svih onih koji ozbiljno žele da budu uistinu prosvijeæeni i napredni elementi i koji to žele svome narodu uopæe." Kad danas èitamo ovakve èlanke i misli, izreèene i napisane u aneksiranoj Bosni i Hercegovini prije 80 godina, moramo biti ponosni na širokogrudost, objektivnost i toleranciju tih naših prethodnika i ne smijemo se zavaravati i sebi u zasluge pripisivati da smo samo mi u posljednih 20 godina pravi borci za jezièku ravnopravnost i ravnopravnost naših pisama. A sad da bacimo pogled na jezièku stranu lista Gajret u 1913. godini. Meðutim, prije toga potrebno je nešto reæi o autorima priloga èiji jezik promatramo i o glavnom uredniku tadašnjeg lista Gajret. Glavni urednik svih brojeva Gajreta u 1913. godini bio je Avdo Sumbul, koji je zbog svoga antiaustrijskog djelovanja i simpatija prema Srbima bio 1914. interniran u Arad, gdje je u tamošnjem zatvoru ubrzo umro. Svoje prozne priloge objavljivali su u tadašnjem Gajretu sljedeæi autori: Hadži Hamid Svrzo, dr Mehmed Spaho, Hasan Hodžiæ, Hamdija Muliæ, Osman Nuri Hadžiæ, Nazif Resuloviæ, Fejzulah Èavkiæ, Mustafa Spaho, Hifzi Bjelevac, Beæir Novo, Ahmed Rašidkadiæ, Hasan Nurkiæ, Derviš Tafro, Hasan Midžiæ, Fadil Kurtagiæ, Muhamed Zahiroviæ, Mustafa Èeliæ Gazanfer i Muhamed Hadžiæ. Velik je broj autora koji svoje priloge nisu potpisivali punim imenom i prezimenom veæ samo imenom ili inicijalima imena i 292

duhan (64). i to: suvo zlato (58) u èlanku nepoznata autora i zatim suvobisernim oblicima (197) u prevedenom èlanku Filozof Anatola Fransa. navodeæi primjere s oznakom stranice na kojoj se nalaze. Svare štampana ekavski. Jedino je na 180. i to u jednoèinki Siroèe Nazifa Resuloviæa 2 puta. kuhati (73). duhana (64). postoje primjeri bez h: rðavog moralnog odgoja (96) i rðavih zabluda (96).152). gdje mu po etimologiji nije mjesto: sahat (43. sahat-dva (51). suha šljiva (64). 159). kahva (51). Samo sam na 3 mjesta našao ovu rijeè bez h. kuha (73). bez obzira jesu li objavljeni latinicom ili æirilicom. 156. a zatim ono što ide u druge jezièke oblasti. suhe pustare (95). mahrama (73). sat. duhanom (198). 127). lahko (94. npr. te u redakcijskom oglasu za Gajretovu skupštinu. kahvedžije (152). Bez etimološkog h postoje takoðer samo 3 primjera. suhe šljive (64. opæem dobru (65). 101. historièara (120). 123). nijesi. nijesu. Glas h gotovo dosljedno èuva se u svim rijeèima gdje mu je po etimologiji mjesto. 84. 11. nijesmo. a to su: kafu (198). shrvana (137). gdje uz primjer 7 sahata stoji i u 2 sata (151). sveopæa ljubav (173). tj. mahane (7). kuharica (177). 41. 52. hrðavih (137). 65. jedna kratka ocjena Mustafe Èeliæa Gazanfera o pjesmama M. shrvana (137). hrðavom (94. halku (46). Samo na 3 mjesta 293 . U ovom pogledu na jezik najprije æemo promatrati ono što ide u oblast fonetike. pa tako imamo primjere: suhim plaèem (37). izuzev lirskih pjesama. lahak (4). mahanu (38). 35. vehnula (165). opæeg napretka (162). oblika jesam. (177).prezimena. pola sahata (43). kahvene kašièice (73). gluhi (46). Galas h se nalazi i u ovim primjerima: lahka (74). Umjesto h imamo v samo u 3 primjera.69. suhe naredbe (153). historijsku (92. štampani dosljedno ijekavskim izgovorom. 127). shrvana (137). koji nemaju nikakva potpisa mogu se smatrati redakcijskim. lahak (10). Rijeèi opæi i njezine izvedenice pisane su gotovo dosljedno samo sa æ. vehnula (137). Prezentski oblici s negacijom pomoænog glagola biti. sedam sahata (151). mahramom (73). 51. 152). uopæe (6. a najviše u rijeèi sahat.156). opæe èovjeèanstvo (42). historiju (15. 139. hrðavom (11). opæeg dizanja (185) opæih uslova (71). opæeg stanja (16). opæim interesima (14). u cijelom godištu uvijek su: nijesam. sveopæi znaèaj (154) sveopæa prosvjeta (154). lahku (10). vehnula (165). vrhnula (137). Prije svega želim da naglasim da su svi prilozi u ovom godištu. kahvu (50. 142).69). Svi tekstovi. nijeste. str. pa ne znamo o kojem se autoru radi. istoriju (95) i mana (95). muha (47. Na 2 mjesta. gluh (46). 71. i to opet u èlanku Nazifa Resuloviæa Umišljenost i hvalisanje. historijskoj (85). suhim ubrusima (139).

postaše višestruki milijunari (15). Broj milion mnogo èešæe se piše milijun nego milion. na one sretne èasove (36). banjaluèka opæina (146). bez ijednog primjera sa št: opæine (5). u pošljednje doba (158). u pošljednjim brojevima (17). kako si postala sretna 294 . Evo nekoliko takvih: dijeli ðacima štipendije (2). nesvjesno bi tumarao po bašèi (36). opæine Bihaæ i Mostar (68). rijeèi opæina i opæinski pisane su dosljedno samo sa æ. po avliji ili bašèi (51).94). njihovih našljednika (95). vaše bašèe (56). ali u èlanku Ahmeda Rašidkadiæa nalazimo ovaj primjer: radili su u svojim baštama (95). uprkos mojih milijuna (54). da nastavim svoje študije (31). napošljetku (65. Sa t ima 15 primjera: niko nije bio tako sretan (35). kuæa s bašèom (50). kad bašèovan njeguje (7). i milijune kruna narodnog novca (70). uzdržavanje bašèe (41). s pošljednjim dahom (55). na dijeljenje štipendija (3). npr. npr. naših opæina (40). preko pola milijuna (20). Ima takoðer primjera gdje se u stranim rijeèima sekvenca st piše kao št. pošljedica toga jest (40). od svoje opæine (183). 25 milijuna kruna (67). razvijala se u bašèi ðul-ružica (100). njegova se pjesma razli zelenom bašèom (35). ima na milijune gljivica (176). sa svim svojim pošljedicama (58). pošljednju mrvu (31). u pošljednje vrijeme (5). nalazimo ga i sa glasom t i sa glasom æ gotovo u istom brojnom odnosu. opæinski bilježnik iz Goražda (15). od pošljednjih mjesta (16). najpogubnijih pošljedica (95). pošljednjih 100 godina (4). Što se tièe pridjeva sretan s njegovim oblicima i izvedenicama. sretne duše (36). Gajretovu štipendiju (41). u bašèi (51). opæinski oci (40). te su študije (6). u našoj opæini (147). koje dijete èine sretnim (36). mladom milijunerskom paru (52). I rijeèi bašèa i bašèovan nalazimo samo sa šè uz jedan izuzetak sa št. snijege nanio milione štete (64). nove inštitucije (42). ali: i èetvrt miliona kruna (2). opšti propisi (73) i opšteg buðenja (185). Upadljivi su mnogi primjeri u kojima je glas s ispred suglasnika lj palatariziran u š. molio opæinu (123). 15 milijuna kruna (67). nekoliko milijuna kruna (64). Gajret dijeli štipendije (8). opæinskim silama (39).nalazimo tu rijeè pisanu sa št: opštu pozornost (60). Meðutim.: milijune i milijune potrošiæe i jedni i drugi (14). opæinsku štipendiju (41). npr. a danas toga u standardnom jeziku nema. opæina u Bileæi (146). svih opæina (147). pošljednji naèin (5). dvije stotine miliona ljudi (155) i milion ljudi (199). ovaka inštitucija (42). za opæinsku bolnicu u Tuzli (116). pa nalazimo 11 puta milijun a 4 puta milion. zasad manjka uz sirotište bašèa (41).

dakle ko (44. 126) i 4 puta sa t kao tko (10. 38. konstatujemo žalosnu èinjenicu (116). naroèito o glagolima s infinitivnim nastavcima . npr. Vi me vidjeste tako nesreæna i htjedoste me uèiniti sreænim (22). najnesretniji u braku (99). 50. kad su bili sreæni ili nesreæni (59). sretan u svome životu (113). Ostale važnije fonetske karakteristike uoèavaju se u sljedeæim primjerima: kaluf (14). kroniènu (176). dok konstatujemo (147). svako ovo poduzeæe (16). koje su štampane samo u takvom tvorbenom obliku. prekalufljen (14). nikoga ne interesira (96). nesreæni graðanin atenski (90). safun (68). kako æu i ja biti sretan (123).ovati. 91. Što se tièe imenica.: da poduzetnik daje posao radnicima (4). otkaze za suradnju (151). kristalizovan i stilizovan (214). za posao se mora angažovati (71). 63. najbolje nam garantuje (147). lijeènik je konstatovao dijagnozu (200). kemijski (139). 126). 156). nitko (155). madžarskom (6). koliko li sam sretan (37). ilustrirati (116). da budete sretni (105). ofenziva (117). a upitno-odnosna zamjenica ko pojavljuje se 5 puta bez t. prema poduzeæima sa slabim kapitalom (140). koji obustaviše svoju suradnju (116). defenziva (117). Pa i oni rijetki sreænici (45). reformiranog Gajreta (219). poduzeæe. S nastavkom -ovati ima 12 primjera: organizovan rad (1). svako (64. iko (21). niko (6. -irati i -isati i o nekim imenicama. Odmah da kažem da takvih glagola nema mnogo i da se njihovi oblici nalaze sa sva tri takva nastavka samo u nejednakom brojnom odnosu. demokratizovati (2). suradnik. a sa æ ima 12 primjera: da æu biti nesreæan (22). 91). otkazao je svoju suradnju (116). Madžari (69). a s nastavkom -isati postoje samo 2 primjera. mnoga su naša društvena poduzeæa propala (16). 89. s fabrièkim poduzeæima (5). da opravdate Vašu 295 . da se sretniji opet podigneš (62). s nastavkom -irati ima 5 primjera: organiziraju se (9). kemièar (6). ja sam te ubio. ja nesreænik (54). radi toga apelujemo (214). Morfološke karakteristike ne zaslužuju nikakvu posebnu pažnju jer su svi oblici i u deklinaciji i u konjugaciji i u komparaciji u granicama današnje jezièke norme. pažnju zaslužuju: poduzetnik. uèinila je od njeg jednog nesreænika (60). mnogi su se živo interesovali (150). kako æe otkazati svoju suradnju (116). kemijskim (109). Neka je svima sretno i hajirli! (147). naša nesretna partajiènost (18). kemijska (68).(37). minuta i sekunda. koliko bih se sretnijim osjeæao (100). 34. a nesreæniji od babe (200). znam da sam sreæniji od majke. 98. njega je uèinilo nesreænim (90). æirilicom je ratificirao ugovor (86). ali bi se moglo nešto ukratko reæi o tvorbi rijeèi. nego je još konkretizovao (2). i to: regenerisane (3) i reformisane (3). ali je ova godina bila sretna (65). suradnja.

koja u ovom izlaganju zaslužuje posebnu pažnju ne samo u odnosu na jezik lista Gajret u 1913. tajnik Fehim Kafadareviæ (prilog Gajretu str. tj. a umjesto tjedan nalazimo samo sedmica ili hefta. stajala je jednu minutu (55). npr. Lijeènik je konstatovao dijagnozu (200). jedan šeriatski sudac (118). ali: valja se odmah obratiti ljekaru (27). opet se treba prvo obratiti ljekaru (83). šeriatski sudac u Tuzli (150). npr. ali: južno voæe. Rijeè sudac takoðer je dominantna. moæ duševnog vaspitanja (154). od našeg suradnika (116). Kad sam se povratio sa lijeènikom (200).: pošljedice rðavog moralnog odgoja (96). surednik svih ozbiljnih listova (178). dobar uspjeh u društvenom vaspitanju (74). razni strojevi (109). preporuèuju i ljekari (83). tajnika Trgovaèke komore (116) itd. strojevi koji proizvode snagu (109). izvještaj tajnika (prilog Gajretu. još minutu (84). A sada da pogledamo upotrebu leksike. 1 i 12). Dok za svjedodžbu ne nalazimo nigdje sinonim svjedoèanstvo veæ samo svjedodžba. na mjesto tajnika Mustafe Islamoviæa (prilog Gajretu. Obukao se i otišao po lijeènika (200). Evo kakva je situacija u tom pogledu: Prije svega. Umjesto tisuæa uvijek je hiljada. godini veæ i na jezik tadašnjeg bosanskohercegovaèkog javnog komuniciranja i književnog stvaralaštva. 2). str. april itd. januar. Midžiæ.suradnju u Gajretu (151). nauèen i lijepo odgojen (163). i nema ni jednog primjera koji bi potvrðivao slavenski naziv mjeseca. dotle uz rijeè odgoj i odgojiti postoji vaspitanje i vaspitati. ali: da se èlanovi jednog društva vaspitaju (73). našem bivšem suradniku (116). ali rijeè lijeènik nije. još sekundu (84). lijeènik u Bosanskom Petrovcu (148). imena svih mjeseci nisu slavenska veæ latinska. primio se funkcije tajnika (prilog Gajretu str. mart. str. Gradskom poglavarstvu u Tuzli potrebna su dva lijeènika (116). da se uèenice odgoje u duhu koji prija (156). jer pored veæeg broja primjera za lijeènik nalazimo i 3 primjera u kojima se to struèno zanimanje naziva ljekar. šeriatski sudac (114). str. šeriatski sudac (183). npr. mašine i 296 . Upadljivo je da se sekretar uvijek i bez izuzetka naziva samo tajnik. 1). Ovdje mogu reæi da je Gajret imao tajnika i za vrijeme Kraljevine Jugoslavije. Mehmed ef. Rijeèi stroj i mašina stoje u brojnom odnosu gotovo naporedo (pa imamo: u parnom stroju (7). bivšem vakufskom tajniku (82). Jusuf Zija ef. Takoðer nema ni jednog primjera da bi se hiljada nazivala tisuæa a sedmica tjedan. npr. Muftiæ. Salih ef. lijepog i èestitog odgoja (96). lijeènièka svjedodžba (183). Izet ef. Spahe. Hadžiegriæ. vaspitanje duha (154). 1 i 12). 1 i 12). strogom disciplinom se vaspitavaju èlanovi (47). februar. tajnièko izvješæe (prilog Gajretu. žito posijano sijaæim strojem (83). Pertevu. Hazim ef.

npr. brzojavni. knjižnica. a zatim blagovalište (40). Još desetak dana.... prema industrijskim mašinama (109).: Èim se uðe u hodnik s vana.: Radi ovog stanja sve su banke zadržale s poèetka svoj kamatnjak. ili ako se èuju. kuhinja. ili: Muslimanska štedionica upisala se za èlana utemeljitelja našeg Gajreta i odmah uplatila 297 .: U prošlom broju smo javili da se banjaluèka opæina upisala za Gajretova utemeljaèa. a rijeèi gospodarstvo i gospodarski èešæe su nego privreda i privredni. položivši odmah cijelu utemeljaèinu (146). a rijeè lumpaèenje ima isto znaèenje kao i lumpovanje. zanat i obrt i još neke druge. svjedožba. tajnik. stoljeæe i vijek. i nekoliko sati. ili: prostitucija i lumpaèenje iziskuju isto toliko hrane (. upotrebu raznih mašina (109).: Prostitucija i lumpaèenje mora biti apsolutno iskljuèeno (142).) koliko i najjaèi fizièki rad (142). znanost i nauka. npr. npr. etnièka zajednica. kukci. 5). omladina i mladež. godine. Bez odgovarajuæih sinonima našao sam ove rijeèi: voz. i mi se kao prosvjetni organ našeg elementa osjeæamo moralno zaduženim (153). odnosno univerza.šibice (69). na desnoj se strani nalaze prostorije za upravu sirotišta. odnosno trpezarija.. a neobiène su i rijeèi: kamatnjak. a to se može najviše da primijeti kod muslimanskog elementa (68). izvještaj i izvješæe. pa æe uz prvi zvižduk vatrenjaèe ostaviti Sarajevo (32).. zemljopis. tvornica i fabrika. npr. npr. Blagovalište je samo jedna velika soba (4). Iznenaðuje rijeè vatrenjaèa u znaèenju voz ili vlak. koji je veæ bio velik (66). Baš ni u jednog elementa u našoj zemlji nema tako primjetljivih staleških razlika kao kod nas (74). muzika.. uslov i uvjet. Tako npr. val i talas. I na kraju bit æe zanimljivo ukazati na neke neobiène rijeèi koje se danas ne mogu èuti u Bosni i Hercegovini. lumpaèenje i utemeljaèina. Naporednu upotrebu u približno jednakom brojnom odnosu imaju i sljedeæe rijeèi: domovina i otadžbina. Rijeè kamatnjak upotrijebljena je sa znaèenjem kamata.: jer smo mi elemenat zapušten (18). nove vrste alata i mašina (5). kat. str. Koliko je æirilica bila ušla u naš elemenat (87). U opisu Vakufskog sirotišta u Sarajevu na 3 mjesta nalazimo rijeè blagovalište sa znaèenjem blagovaonica. sveuèilište i univerzitet. hiljada i latinske nazive mjeseci. vazduh i zrak. sudac. ili: Na lijevoj se strani ulaza nalazi isto velika soba kao i blagovalište (40). rijeè elemenat gotovo uvijek znaèi narod. Rijeèju utemeljaèima oznaèavao se prilog utemeljaèa nekog društva. znaèenje im je drukèije nego 1913. npr. ovo je naš muslimanski list koji širi kulturu i prosvjetu meðu našim elementom (prilog Gajretu..

a što je najglavnije i najžalosnije zaslepljenost. Najinteresantnija je rijeè partajiènost sa znaèenjem pripadnost nekoj politièkoj stranci. za ovu priliku ovo bi bilo najvažnije što je moj pogled na jezik lista Gajret iz 1913.: Gajret je nas svih: malih i velikih. In a large number of issues in this year one could follow a dispute about the reasons for writing in Cyrillic or Latin script. but.èitavu utemeljaèinu (184). što je od takvog jezika do danas ostalo a što nije. šta više i u partajiènosti (18). and it is almost impossible to do an analysis of language and script of one journal only. Suleiman I. dovoljno da se vidi kako se govorilo i pisalo u prvim decenijama 20. No i ovo je. on the other hand. such as Murat II. That is why we chose to offer an outlook on the language and alphabet of only one journal. Selim I. natražnjaštvo i partizanstvo naših muslimanskih politikana iz Bosne onemoguæuju Gajretu materijalno da svoju delatnost razvije što jaèe. avgusta 1925. a opširnija jezièka analiza sigurno bi ukazala na više detalja i pojedinosti. staležu. An Outlook on the Language and Alphabet of the Gajret Journal in 1913 In 1913 several journals were published in our parts. odnosno ne èuva i ne njeguje kao bosanskohercegovaèki autohtoni i autentièni jezièki izraz. Bayazid II. and that is the Gajret in 1913. i što se u današnjem zvaniènom jeziku i jeziku javnog obavještavanja èuva i njeguje. In a number of articles one could see the statements that a considerable number of Ottoman Sultans. ili: U interesu je Gajreta da se u pododbor biraju lica bez razlike na partajiènost (18). There is no particular motive why should one analyze the Gajret in 1913. it might be the interesting reason for it. ekonomski udar našeg elementa. Their example was followed by a great deal of Ottoman Turkish digni298 .. Mehmed II. Many arguments were offered in favor of Cyrillic script. particularly under conditions such as ours. g. bez razlike u rodu. wrote many letters in our language and in Cyrillic script. stoljeæa u Bosni i Hercegovini. odnosno partiji. pa tako u Gajretu od 1. Selim II and Suleiman II. na 234. Bit æe da je i tada ova rijeè bila neobièna pa se tražila neka bolja.." Eto. ili: tu je opet naša nesretna politièka partajiènost (18). mogao obuhvatiti. npr. strani umjesto nje nalazimo rijeè partizanstvo u ovoj reèenici tadašnjeg predsjednika Gajreta dr Avde Hasanbegoviæa: "Poratne prilike. nadam se.

so we do not know who they were. Mustafa Èengiæ-Gazanfer and others. It is also interesting to note that all the contributions but the one on page 180 about the poems of M. He was famous for his sympathies towards the Serbs and his anti Austro-Hungarian position and activities. by: Hajji Hamid Svrzo. Hamdija Muliæ. Hifzi Bjelevac. 299 . A great deal of authors did not give their full name and surname. Dr. Osman Nuri Hadžiæ. but only in initials. One can conclude that the Gajret was the product of 20th century and that it contributed to the Bosnian-Herzegovinian autochthonous and authentic linguistic expression. Fadil Kurtagiæ. The editor-in-chief in 1913 was Avdo Sumbul. among others. Mehmed Spaho. It is interesting to note that all the three newspapers from the last years of the Ottoman rule in Bosnia used only the Cyrillic script alongside the Turkish language.taries. Svara had been published in iyekavian dialect. one can find the contributions from. In this year. Hasan Hodžiæ. Having examined the Gajret in 1913 meant also to see what was the way and style it had been written in it eighty or so years ago. The sound h was meant and attempted to be retained in all its rightful places.

300 .

Alija Isakoviæ VID BOSANSKOG JEZIKA Leksika bosanskomuslimanskih pisaca preporodnog perioda i naši pravopisi Kako su Bošnjaci krupna stasa. Znaj da su im tako i rijeèi krupne. ekonomski upropašæena i prepuštena politièkoj nesigurnosti. Pa ih onda dovesti na metrum. 301 . * da se mogu sricati.prihvatili su hrvatstvo. još u doba Austro-Ugarske. u administraciji. Hevai. i saobrazno tome poèeli svoj jezik nazivati srpskim. ali je u novim državnopolitièkim prilikama sve bilo oficijelno instrumentalizirano. Bosanski Muslimani su na dobrom putu da izgube svoj jezik. a Narodna uzdanica prohrvatska. što milom što silom. dijelom se sve ovo dogaðalo i prije 1918. u pogledu jezika jeste jer smo prepušteni njegovoj jednostranosti . Osnovna narodnosna masa bila je nepismena. i poèeli se priklanjati hrvatskom književnom jeziku i upotrebljavati to ime. održavanih u viševjekovnoj tradiciji govorenja i pisanja. politièki opredjeljivala i asimilirala. Ako u pogledu nacionalnog statusa nije više tako. odrièuæi se svojih jezièkih osobenosti. Kako stvari idu od 1918. a oni drugi. èak i muslimanska kulturno-prosvjetna društva. u masovnim medijima. dijelom i fizièkoj nesigurnosti. Naravno. do danas. Prvo su se. To se može lahko utvrditi poreðenjem leksike u meðunarodnoj i poratnoj bh. Tu se ništa nije promijenilo nabolje od 1918. da bi se lakše iseljavala.u obrazovanju. bez obzira na poslijeratne slatkorjeèive zakljuèke o književnojezièkoj toleranciji.* To je gvozden luk koji nije moguæe nategnuti. Da budem precizan. u toj i takvoj praksi bio je snošljiviji meðuratni period. 1631. odricali imena bosanski jezik. te je Gajret bio prosrpski. zapravo veæi dio . Oni muslimanski intelektualci koji su imali politièkih ambicija opredjeljivali su se kao Srbi. ulazeæi u Kraljevinu SHS kao neizdiferencirana narodna masa s pretežno opredjeljenskom inteligencijom.

godine ne pružaju Muslimanima ni minimum jezièkog poštovanja. Što se. pak. godine do 1985. S tom namjerom radio sam na leksici u bosanskomuslimanskih pisaca uzimajuæi karakteristiène primjere od 1550. Potpuno uprazno. Niti je ko javno pobijao moje tvrdnje. Kako je u medijima tako je i u obrazovnom sistemu. od teksta Nervoza u našem književnom jeziku objavljenom u Odjeku. i nominalno. imali su u svome pamæenju. danas ga nemaju. praktièno. to je stvar zajednièkog prosuðivanja. iskazivanja i dogovora Muslimana. tièe zajednièkog bosansko-srpsko-hrvatskog jezièkog standarda u našim zajednièkim masmedijima. Ja pratim leksiku u Osloboðenju ravno 25 godina. Zato preporuèujem pokretanje struène publikacije o bosanskom jeziku da bi naše nove generacije što nauèile i starije se podsjetile. a porodièna tradicija se gasila.štampi. i njegova bosanskohercegovaèka depandansa zvana Pravopisni priruènik iz 1972. Kada su Bosanski Muslimani prije stotinu godina poèeli s evropeizacijom. u prosvjeti i administraciji. premda važeæi Pravopis iz 1960. Lektori obièno promijene samo jednu rijeè iz Tanjugovog ekavskog teksta. 1631. standardnojezièki prostor popunio je tanjugovski jezik uèinivši ga. Ovdje o tome nije rijeè. i pravo je èudo kako još poneki pisac potegne staru dobru bosansku rijeè. govorim ovdje o bosanskom jeziku u okvirima bosanskomuslimanskoga kulturnopovijesnog kruga. to je nemoguæe. niti je bilo koja tvrdnja išta izmijenila u praksi. Ja sam o ovome govorio i pisao u više navrata. u sto pedeset djela. Mostarskog savjetovanja o jezièkoj toleranciji. i valja ih mijenjati. 1965. Mula Mustafa Bašeskija. rijeè lane. do danas bh. Ovo su fragmenti te cjeline i teško je o tome govoriti kratko i konzistentno. objavljujuæi djela današnjim pismom. Dakle. lani. Ljudski vijek nije dovoljan da se to dogodi. Sreæom. Od 1945. prevodilac s arapskog. Mostarac Omer Humo. Srba i Hrvata. Naizgled. autor tursko-bosanskog rjeènika. godine. autor èuvenog Ljetopisa. Meðutim. autor prve u nas štampane knjige arebicom i Bosanskog 302 . latinicom i æirilicom. u pisanim tragovima i u imenovanju bosanski jezik. veæ sada ima takvih i meðu onima koji jedva da su bili roðeni u vrijeme održavanja tzv. niti je dovoljan da se u to povjeruje. godine. Spomenut æu ovdje neke starije autore i djela koja izravno govore u pohvalu bosanskome jeziku: Na prvom mjestu je Muhamed Hevai Uskufi. Stoèanin Hrle. ijekavskim oblikom istoène varijante.

a Andrija Kaèiæ-Miošiæ "u bosanski jezik" prevodi svoju Korabljicu s latinskog i italijanskoga. Popoviæ. Samo. dok postoji hrvatski jezik. Tzv. Žepèak Ilhamija. Katanèiæ. bio bih potpuno indiferentan prema neèijoj tvrdnji da bosanski jezik ne postoji. zakljuèuje: "Nema nikakve sumnje da je bosanski jezik. Isto tako." I. Muslimani nisu njeni potpisnici. u postojanje bivših Bošnjana.. pod naslovom Bosanski jezik. Muhamed Hadžijahiæ.rjeènika (Lugati bosnevi). što se vidi iz 1. u svome hrvatsko-italijansko-latinskom rjeèniku tvrdio da je bosanski jezik najljepši meðu našim dijalektima (la lingua Bosnese la piu bella). prije Beèkog književnog dogovora. Bošnjaka. kao što su se do juèer nacionalno opredjeljivali. i oni sami bistri ljudi koji sve ispravno prosuðuju. pisma bosanèica. u knjizi Od tradicije do identiteta istièe kako su Kanižliæ. godine.. Ne bude li tako. Tako je i Jakov Mikalja. postojat æe i bosanski. zalagali se za usvajanje bosanskog govora kao opæeg književnog jezika. taèke zakljuèaka.. Kao što je èitav njihov jezik." Tako jezik imenuje i Matija Divkoviæ." Ovdje je mjesto i poznatoj Isidorinoj reèenici: "Svi Bosanci sobom lože onu tamnu vatru koja u njihovu jeziku i stilu nikada ne dogoreva. Sve dok postoji srpski jezik. Friedrich Krauss u pogovoru epu Smailagiæ Meho 1886. tako su. s poèetka 17. u tekstu Bosanski jezik i stil. zapisuje: "Narod se u ovim krajevima u puèkom govoru zove Bošnjaci. Mevlud nami daj bosanski napiši). Jezik i stil Bosne. ali koja nije samo èudo prošlosti. i toliki drugi. Dok je ta konvencija primjenjivana u praksi. Muslimani æe se jezièki opredjeljivati. postoji samo kao konvencija. narodna osnovica našeg književnog jezika. još mnogo prije manifesta iz 1850". Jezik im je blizak latinskom. alhamijado tekstova. draže im je kad se kaže Bosanci. ni kao narodni. dakle. 1937. godine tvrdi da Bosanci i Hercegovci "kažu uopæe da govore bosanski ili naški. u postojanje starih bosanskih tekstova. srpskohrvatski. Nikšiæanin Salih Gašoviæ. Appendini i I. to je jedna kolektivna umetnost èiste genialnosti. od ranga narodnih umotvorina. postojanje bosanskog brdskog konja. a to se dogaða i 303 . Kada je u Sarajevo došao Evlija Èelebi. Akademik Aleksandar Beliæ. kao što bih bio izlišan kad bih nekoga uvjeravao u postojanje Bosanaca. ni kao jedinstvena norma. autor popularnog spjeva o Muhammedu (Moliše me kolašinski prviši. govor i stil.. zaista. 1660. Sekuliæ objavila je ovo 1941. vijeka. tzv. bosanskog kuhara. bosansko-turskih rjeènika. zajedno s Vukovim hercegovaèkim i Danièiæevim vojvoðanskim. Tako neæu nikoga uvjeravati da postoji bosanski jezik. nego i èudo sadašnjosti. hrvatskosrpski praktièno ne postoji. "u nastojanju za književnim jedinstvom Južnih Slavena.

. autora prvog bosansko-turskog rjeènika.82. njihove leksièke osobenosti. Od Vuka naovamo. To se najlakše vidi u djelima Skendera Kulenoviæa. premda ni on nije usvojio sve oblike sa h... u vrijeme Muhameda Hevaije. 1404. Poèet æu ovo citatom najveæeg proznog pisca toga perioda Edhema Mulabdiæa iz teksta Jezièko iverje (Zeman.. pisce.. zato pišem v.. Proèitajte njegov roman Ponornica i poemu o majci Hanifi. zato sam u Rjeènik uzeo rijeèi po svim ovim narjeèjima". a kršæanin katolik. ali pet sati. . Muslimani imaju privilegij da budu samo korisnici. Ove leksièke dvojnosti. razvijenije ili manje razvijeno. iste godine kada je finalno oblikovao svoje jezièke norme. piše on Sreznjevskom 1852. Hiljadili se ovaki!" U mojoj ekscerptiranoj graði za rjeènik karakteristiène leksike imam prvo bilježenje hiljade u krajišnièkim pismima iz 1636. u vrijeme dopisivanja Ali-paše Rizvanbegoviæa sa Njegošem. a okolina sociološki.. jedno je sveæenik a drugo sveštenik. ali ne i baštinici. Zato se dogaða da ti pisci poštuju pravopise u onoj mjeri u kojoj pravopisi poštuju njihove jezièke osobenosti. takvi su i danas. školski je èas. hrišæanin je pravoslavac. Srbi i Crnogorci njeguju u svome duhovnom krilu. godine: "Ne bi mi uzdarje. i u Hevaije iz 1651. takoðer u krajišnièkom pismu. Dakle. a tisuæu imam. èistota stila i èistoæa ulice. Ovo možemo rezimirati nimalo pretjeranom tvrdnjom: Kakvi su meðunacionalni i meðukulturni odnosi bili u vrijeme Hvalovog zbornika.danas. II/1912. sve što naša braæa Hrvati. ali im se i ne priklanjati. 1631. malo ko je poštovao njihova jezièka svojstva. sedam godina kasnije: "Ovo godišæe pasalo ukrcano je dvi tisuæe karih". veæ prema analogiji.. a buduæi da je glavna namjera mojega posla bila da se pozna jezik po svemu narodu. Osnovna leksièka karakteristika bosanskomuslimanskih pisaca preporodnog perioda: ne zazirati od jezièkih bogaæenja iz ostalih istojezièkih kulturnih centara. i nova leksièka bogaæenja.) darovao je u dobrotvorne svrhe dvanaest tisuæa. Moglo je biti samo plodotvornog prožimanja i bogaæenja. šire se danas i na ostale bh. i tako dalje.1): "Naš èestiti starina (. isto ili srodno. ili je pak svako svakome. Ni jedan od ovih naroda nije nedonošèe na ovom prostoru. mora postojati i u Bosanskih Muslimana. "Ja u pisanju Rjeènika nijesam gledao ko šta vjeruje. nego kako ko govori. m. Vremenom okolica ostaje kao geografski pojam. jedinog Muslimana koji je bio pridruženi potpisnik Novosadskog dogovora. 304 . Vuk je postupio korektnije od svih kasnijih pravopisaca. da mi èinite poslati moe knige ili hiljadu groša". i niko nikome nije dužan.

govedar mjesto èoban. Tako je postupano i prema jeziku Osman-Aziza (Osmana Nuri Hadžiæa i Ivana Miliæeviæa). mora se reæi da muslimanski pisci s pravom nisu poštovali postojeæe pravopise. ko u tko. otac mnogih kovanica u hrvatskom književnom jeziku od kojih su neke sada dio našeg svakodnevnog rjeènika. leksièkih previranja poslije objavljivanja Hrvatsko-njemaèko-talijanskoga rjeènika znanstvenog nazivlja èiji je autor Bogoslav Šulek. ili je izostavljena. 1893. o jeziku svoga naroda. i za Rjeènik JAZU. Prireðujuæi knjižicu Rukovijet šale. žlijeb mjesto oluk. bez obzira na prohrvatske i prosrpske politièke struje meðu njima. posebno. "Nastojao sam da ovu zbirèicu izdam na èistom našem jeziku. graða mjesto japija. Edhem Mulabdiæ je objavio pripovijetke Na obali Bosne 1900. zdrav bosanski jezik i prirodno je što nije mogao ostati indiferentan prema svim novotarijama i svim jezièkim anomalijama. godine. daiža u ujak. Mulabdiæ se jasno izrazio o svome jeziku. Njegova djela štampana u nakladi Knjižare Lav Hartman. Veæina naših trajnih svojstava tretirana je pravopisno kao neknjiževni oblici." To je bilo vrijeme prepuno jezièkih i. dakle 1.I pored ovakvog pravopisnog stanja mogu slobodno reæi da do 1918. koji se još radi. Generalno gledano. stupac mjesto direk. Bisera). U njega je gnoj. vijeka. Valja proèitati njegov roman Zeleno busenje iz 1898. U kojoj je to mjeri raðeno sa znanjem autora. ð u gj. svitnjak mjesto uèkur. veæ i brojni drugi iz mnogih generacija. nisu nikada sudjelovali u njihovim izradama. Veæ sam ranije navodio kako je meðu 608 izvora za šestotomni Rjeènik Matica samo 11 muslimanskih izvora (meðu listovima nema Behara. zrak u vazduh i tako dalje. a ne ðubre. I danas bi mnogi pisci mogli pozavidjeti Hevaijinoj narodnoj leksici iz njegovog tursko-bosanskog rjeènika s poèetka 17. Leksika u objavljenim djelima bosanskomuslimanskih pisaca tradicionalna je s viševjekovnim kontinuitetom. takva u takova. nosilo mjesto tabut.8 odsto. u Zagrebu. Autorov jat izmijenjen je u korijensko ie. Nešto je slabije u uzetoj graði za Reènik SANU. kut mjesto budžak. koji je gajio najrafiniraniji jezièki osjeæaj. lahko u lako. Ne samo Skender Kulenoviæ. koji je okonèan 1976. Ovaj leksièko-pravopisni nesklad u štampanim djelima naših pisaca èesto je otklanjan nasilnim zahvatima u njihov jezik. meðu bosanskomuslimanskim piscima ima malo leksièkih razlika. nije moguæno utvrditi. Matici hrvatskoj i èasopisima u Zagrebu pretrpjela su jezièka prilagoðavanja nekim tadašnjim hirovima književnojezièke politike u Hrvatskoj. o jeziku svoje generacije. Zadržat æu se na dva primjera. Mulabdiæ je gajio èist. lubenica mjesto karpuza. Meðu305 . bez ikakvih novih i tuðih rijeèi. Gajreta. ognjilo mjesto èakmak. puce mjesto dugme.

godine. èesto sretamo pojavu sekundarnog h ispred sonanta r. sahat . aždaja=aždaha. i vremenski i prostorno. 1950. safun u sapun." Beliæ u Pravopisu iz 1923. aždaha.: aždaha. lice .takovi. "jer su ove tuðe rijeèi mnogo starije od kovanica. pobiže u pobježe.sat.) pravilno h èine uslugu doslednosti našeg pravopisa. Njegoš. Ljubušak je smatrao ispravnim oblike lahko i mehko.èerek. jezika. bašèa . Sarajevski vjesnik. naroèito centralnohercegovaèkom. sevdahluk u sevdaluk. Mulabdiæa povodom Ljubušakove smrti. I tako dalje. i Pravopis 1960. bilo je aždaha (aždaja). proha. ne znam. Da li iz veæeg uvažavanja autora ili zbog nedostatka jezikoispravljivaèa.bašta. èak marha. 1934. dakle . vremenom. taèka . uèiti (knjigu uèi) u èitati. lahko . Šulek. Kako je. A. 1968. I. sedmerica . To potvrðuje i Šantiæeva pisana rijeè. Kur'an .lišce." Ono h koje je protjerano iz današnjeg Pravopisa imaju: Gunduliæ. ne nego aždaja! Nevjerovatno! 306 ." kaže Mulabdiæ. Kaèiæ. "Svako æe zaista radije reæi tunel nego prorov. moram reæi da su izdavaèi. urednici i redaktori vrlo rano poèeli mijenjati jezik u muslimanskih pisaca. Jukiæ u Bosanskom prijatelju ima duhan. èejrek . što se vidi u bilješci E. piše Pavle Iviæ u Dijalektologiji sh. a kovanice opet nijesu postale u duhu narodnog govora. takvi . Oni su u tome dosljedni. marva. Divkoviæ. upotrebljavaju i tu (gdje još nije odomaæeno. autor nedavnog poljsko-hrvatskog rjeènika. vulkan mjesto žegara. aždaha=aždaja. pivaše u pjevaše. sa žaljenjem. povodeæi se za svojim narodnim govorom. 1902. Mulabdiæ je bio i protiv olahkog uvoðenja zamjena za strane odomaæene rijeèi. glas h gubio pravo graðanstva pokazat æu na primjerima rijeèi aždaha u raznim izdanjima Beliæevog Pravopisa: 1923. Iz ovih ispravki vidi se da su prilikom štampanja knjige neke rijeèi zamijenjene: nena u neva. Evo nekoliko primjera tih nasilnih zahvata: ko je postalo tko. 1902. èak i Julije Benešiæ. kao da je radio neki današnji lektor. O govoru i pisanju glasa h u bosanskih Muslimana mogla bi se napisati pozamašna knjiga. Reljkoviæ.toèka.tim. Navest æu ovdje primjer Mehmeda Dželaluddina Kurta i njegove knjige Hrvatske narodne ženske pjesme (muslimanske).sedmorica.: "Odranije je poznato da na hercegovaèkom podruèju. uho. munara .minaret. Autor je morao štampati napomenu na kraju knjige Štamparske pogriješke. još podržava h: "Oni pisci koji.kuran. u tekstovima ovih autora objavljenim u Sarajevu (u Nadi i Beharu) jezik je autorski. Takoðer Asim Peco u poèasnom broju Zore.lako. Sve je to pedantno uraðeno." Tako. "Muslimani po pravilu èuvaju h". Hanibal Luciæ.bosanski. štampane u Hrvatskoj dionièkoj tiskari u Mostaru./69.

. lijepo opremljen i. a spomenuti Pravopis Ahmed. èejrek. pa se nije trudio da im naðe zamjenu: fesliðan. v.umj. bajrak. godine nije poštovao bosanskomuslimansku jezièku tradiciju vidjet æemo na primjeru pravopisnog normiranja muslimanskih vlastitih imena. i Pravopisa koji je sada na snazi i preporuèuje malo Alah. Bokelji i Crnogorci. izgovaraju ga ovdje-ondje po Bosni i Hercegovini. Na pisanje slova h nagnala je Vuka velika potreba jer bez njega bi nam jezik bio podosta raspojas i aljkav. Komentirajuæi Tursko-bosanski rjeènik nepoznatog autora iz 17. aždaja. pelivan (?). mejdan. drhtati. i to osobito muhamedovci. umro 1650. kandža. koja glasi: "Našli smo za dobro i za potrebno. dakle tumaè s poèetka bosanskomuslimanskog književnog preporoda u kojem stoji: Alah. to valjda ne bi navelo Vuka da ga uvede u književnost. Ahmet. da bi i književnici istoènoga vjerozakona pisali h svuda gdje mu je po etimologiji mjesto. i ovaj autor kao i mnogo. v. soluf. meðutim. menðuha. Drugi primjer eklatantnog nepoštovanja bosanskomuslimanske jezièke tradicije otkrivamo poreðenjem djela iz 1895. vjerovatno prema analogiji: drktati . bašèovan. "ima oblike sa sekundarnim h: 307 ." Veæ stari Bartol Kašiæ. Svi ti razlozi zajedno uzeti pretežniji su od èinjenice što veæi dio naroda h ne izgovara. nadam se. Sretni smo što je ovih dana ponovo štampan u tuzlanskom Univerzalu. i kao što narod naš obadva vjerozakona na mnogo mjesta po južnijem krajevima govori. èerek.Do koje mjere Pravopis Matica iz 1960. izbirljiviji Hevai ne prihvaæa rijeè makaze veæ nožice". U Pravopisu je i Zulejka. K tome se slovo h opravdava i prošlošæu našega jezika i poreðenjem s drugima slavenskim. arapskim i perzijskim rijeèima. minaret (?).) Maretiæ u svojoj Gramatici piše: "Vuk je h uveo u književnost držeæi se govora manjine naroda. Edhem. piše: Ahmet.. vijeka Derviš Korkut jasno istièe kako autor "nije smatrao neèim stranim turcizme koji su se veæ bili ukorijenili u našem jeziku. Zulejha. izdatog u Sarajevu a zove se Tumaè turskim. Ne moram posebno isticati da su prvospomenuti oblici jedini u naših pisaca toga vremena. (Hevaijin rjeènik Potur-šahidija zaslužuje posebnu pažnju. barjak. Dakle je gramatièki pravilnije pisati ga nego ne pisati. perèin. dostojno prireðen. Popoviæ u svome Reèniku iz 1884. Ahmed. itd. jer oni inaèe ne govore središnjim govorom. umj. tu je i Ethem. munara. megdan. baštovan. Što taj glas govore Dubrovèani. aždaha. bašta. pandža i pehlivan. kao što oni vjerozakona zapadnoga pišu h." U prilog upotrebi glasa h služi i treæa taèka Književnog dogovora u Beèu 1850. zijafet. Nije predmet ove teme da govorim kako je danas. bašèa. umj.

a neki objavljivali i u Zagrebu. Æatiæ. takoðer Ljubušak. list Bošnjak. te jedanput samo ziehnu. ima izvjesnog kolebanja u pojedinih autora. vidjet æemo da su oni i u tim prilikama ujednaèeni. (Darija Gabriæ-Bagariæ: Jezik Ivana Bandulaviæa). lahko. Ako u ovih preporodnih pisaca promotrimo neke oblike. v. aždaha. nitko. a ne bajrak. sekundarno h. lahak. niko. piše Ljubušak u zbirci iz 1889.. dakle. èejrek. i danas. U uzorcima koje imam. Gašoviæ. veæ prema tome ko je njihov izdavaè. Bjelevac i Kulender u svojem Tursko-bosanskom rjeèniku objavljenom 1912. odnos ko.liepahno. piše Bašagiæ u djelu Bošnjaci i Hercegovci i Behar. aždaja. malahno. kao izrazite markacije meðuvarijantskih podjela. megdan. primarno jer je životno: lagahan. a u Bosanaca je steklo sva graðanska prava jer nikada nije nestajalo. Gajret. Biser. jendek. a "mesto tih glasova u zapadnijem krajevima našeg 308 . dok posebno stoje primjeri primehkano. taèno. piše Bašagiæ. oblici tko. koje imaju i neki drugi Slaveni.. Biser i Nafija Sarajliæ 1916. mejdan. toèka i toèno nisu prevladali nad oblicima ko. lahkouman. Premda su ovi autori bili više prohrvatski naklonjeni. što je stari dubrovèanizam. Evo nekoliko primjera karakteristiène leksike s glasom h u rijeèima koje nisu turcizmi. Oblik ko je veæ u krajišnièkim pismima s poèetka 17. urednik. piše Bašagiæevo Ogledalo. gdje na primjer kod Divkoviæa imamo mehko. u Hörmannovoj zbirci. Poznato je da je št (sveštenik. koji su u Bosni uobièajeniji. Mulabdiæ u Zelenom busenju. Evo kako izgleda odnos opæi / opšti. lahko. piše Ljubušak. Razumije se. 1631. Oblik mehak ima u Ljubušaka. ko. mehkoput. lagahno. u Mulabdiæa. lahkoæa. nitko jeste 41:11. tzv. Ogledalo. taèka. lahkovjernost. Svi ovi autori pišu turcizme u oblicima koji su bliži izvornom. opšti) ušlo u naš jezik iz crkvenoslavenskog. Behar. piše Ljubušak. Držiæa.. a taèka i taèno prema toèka i toèno 11:6. hendek. Behar. èerek. ili neposredno iz bosanskih govora". lahkoumnost. Oman-Aziz. lahko. s obzirom na današnje meðuvarijantske podjele. u oblicima koji su u postojeæem Pravopisu svi proglašeni neknjiževnim! Pišu bajrak. vijeka i u Hevaije. redaktor. niko prema tko. lahka. U Vuka je kao u bosanskih pisaca tko. Za ove forme Kašiæ je poticaj mogao dobiti iz djela bosanskih franjevaca. piše Ðikiæ i Biser. za koje potvrdu nalazimo i kod M. tanahno.

Nesumnjivo je da su hrvatska varijanta i srpska varijanta današnjeg zajednièkog jezika. i koji . pogovor knjizi I. èiji propisi nisu sasvim u skladu s izgovorom arapskih rijeèi.naroda upotrebljava se i izvornije sveæenik. a ne lingvistièke naravi. razlozi su politièke. povodom jezika Kikiæa.. zatim Muhammed (jer nema toga neodnaroðenog. Ako se držimo principa piši kao što govoriš. do 1985. taj odnos je 105:58. Lovriæ: Bilješke o putu po Dalmaciji Zagreb. 1948. opština i njihovim izvedenicama u omjeru 30:0! U periodu od 1918. Dakle. 222. i to æirilicom!.s izvjesnom mjerom valja i ubuduæe primjenjivati. zatim Allah piše Ðikiæ u Ašiklijama 103. Muslimana ni muslimana koji æe reæi Muhamed). npr. posebno Bosanskih Muslimana (Bošnjaka).. to je neimenovanje i (ne)priznavanje bosanskog jezika bilo u korelaciji s politièkim (ne)imenovanjem bosanske nacije.. najjeftiniji i sl. što je èista smisaona i lingvistièka besmislica jer je Allah vlastito ime. dva sistema u funkciji posebnih 309 . javna jezièka praksa ignorira ovu èinjenicu. koji je stariji od Vuka Karadžiæa. (Pravopis. Bh. opæi". jasna prevaga oblika koji su karakteristièni za zapadne krajeve. piše Ismet Smailoviæ. "Pišuæi takve rijeèi s udvostruèenim suglasnikom Kikiæ se nije obazirao na naše tadašnje pravopise. s odreðenim èlanom!).) Kao što u primjerima nuzzarada. piše alah!. Aleksandar Beliæ. Tomo Maretiæ ima rijeè osammjeseèni (osammjeseèni boravak. U preporodnom periodu rijeèi opæi. Allah. preddržavni. Ako je to manje poznato široj javnosti. l i m u bosanskomuslimanskim govorima i u pisanoj rijeèi: Svi dosadašnji naši pravopisi su to odbacivali èemu se ne treba osobito èuditi ako znamo da u pravopisnim komisijama nije bilo Muslimana. takva težnja postoji i u sluèajevima spomenutih turcizama. veæ se oslanjao na govor Muslimana koji arapske rijeèi izgovaraju mnogo taènije nego ostali". S obzirom da je na ovim balkanskim prostorima politika mjera stvari. Zakljuèak Bosanski jezik postoji u narodu i u literaturi koliko hrvatski i srpski jezik. postoji "težnja da se ne krnji znaèenje" (Asim Peco). džehennem i džennet. u svim oblicima fizièkog i duhovnog života. stvarno i nominalno. (Vasilija Radojièiæ pjeva na Radio-Beogradu.. Dakle. opæina i njihove izvedenice stoje prema opšti. septembra 1981: Nit sam džennet nit džennetska hurija. prema kome danas uèe naša djeca i lektori sreðuju knjige i novine. tada se moraju poštovati udvojeni suglasnici.

Sam sistem razlika izmeðu srpskoga i hrvatskog jezika. Sliènih nakana veæ je bilo ispoljeno u Reèniku savremenog srpskohrvatskog književnog jezika s jezièkim savetnikom dr. a našu jezièku politiku odreðujemo našom novom društvenom zbiljom. razlièiti pravopisi. dovoljan je da utvrdi razlike izmeðu ova dva i bosanskog jezika. Muslimanski narod. a posljednji Ahmed Kulender Mali tursko-bosanski rjeènik 1912. u èasopisu Život. Bosanski jezik i danas imenuju svojim jezikom znatne skupine Muslimana izvan BiH (Sandžak. S nevjerovatnim udaljavanjima. još biti razraðen. godine. bosanski jezik. dodane razmaknutim slovima normalne hrvatske rijeèi" (potcrtao A. kao poseban varijantski sistem zajednièkog jezika. Naime. godine.. jedan jezik. tako i u književnosti i u brojnim lingvistièkim djelima. (Ova varijantska razlaganja objašnjavao sam tekstom "Varijante na popravnom ispitu". ("Bosanski da vam besidim. Makedonija). gdje na prvoj str. Neæe biti èudno ako se uskoro pojave meðusobni (meðujezièki) rjeènici razlika i. 1966. Jezièki pluralizam je društvena stvarnost i njena uzajamnost. nije identièan ni s hrvatskom ni srpskom varijantom. ispada da smo mi sretni baštinici tuðeg jezika. bez sumnje. 1970. Bez obzira što je naš zajednièki jezik. Upravo je bliže istini ako bismo rekli obratno. te u iseljeništvu u Turskoj i drugdje. god.. Crna Gora. u kojoj mjeri i do kada. Hoæu reæi. Kosovo. koji æe. I. a u nekim sluèajevima: u èuvanju glasa h u domaæim rijeèima i turcizmima. srpskohrvatskog/hrvatskosrpskog jezika Srbi i Hrvati imaju veæa prava nego Bosanski Muslimani (Bošnjaci) i Crnogorci.").) Ovo sve može se odnositi na crnogorski jezik. god.. Moskovljeviæa. uvijek je svoj jezik imenovao bosanskim. s istom razložnošæu.jezika te bosansku varijantu takoðer smatram bosanskim jezikom. bratani. Tako bosanski jezik smatram konstitutivnom komponentom bosanskomuslimanskog nacionalnog biæa. i u Hrvatskom pravopisu iz 1971. u osnovi. bez obzira kako se nazivao u razlièitim historijskim okolnostima. a ne idu u sustav hrvatskoga književnog jezika oznaèeni su zvjezdicom. a uz njih su. iza znaka > . Ostane li tako. M. kako u narodnom govoru. bez obzira u kom smislu se to (tada) podrazumijevalo. 310 . ne može stajati tvrdnja da na ukupnost tzv. Termin bosanski jezik upotrebljavali su i drugi koji su se smatrali Bošnjacima (Bosancima). Jedan od prvih tursko-bosanskih rjeènika (drugi naš rjeènik po starini uopæe) saèinio je Hevaija iz Donje Tuzle 1631. uvoda stoji: "Rijeèi i oblici koje je zbog pravopisnih razloga bilo potrebno navesti. što se razumije. on nije jedinstven jezik.). svakako.

a kršæanin (katolik). uticale su u svakodnevnom jezièkom prožimanju na znaèenjsko razluèivanje sinonima i pridonijele bogaæenju bosanskoga jezika koji je tako došao u povoljan. s Hrvatima imaju pretežnu leksiku. Ove razlièitosti.). jezièku ustaljenost i homogenost na cijelom prostoru. imaju i brojne druge leksièke razlike .za južnoslavenske prilike . razlikuje se i od srpskoga i od hrvatskoga u mjeri u kojoj se ti jezici razlikuju meðu sobom.u udvojenim suglasnicima nekih turcizama. and omnipresent in all the forms of physical and spiritual life. a non-nam311 . tzv. a metalski (radnik). itd. imaju opæi i opæina prema opšti i opština. The Aspect of Bosnian Language The Bosnian language has existed in people and in literature at least as long as the Croatian and Serbian language.identiène s hrvatskim jezikom. itd.) spol. bez diskontinuiteta koji su imali srpski i hrvatski književni jezik do poèetka Vukovih i Gajevih reformi sredinom prošlog vijeka. Tako je veæ uveliko prihvaæeno da je èas (školski). nisu zadržali l na kraju rijeèi (vol. i ž. Piši kao što govoriš nije nièija deviza. sokol). toèno. kako je bilo i u prošlosti.izvanredan kontinuitet. hrišæanin (pravoslavac). a sprovoðenje (uhapšenika). Since politics happen to be the measure of all things in these Balkans parts. (sjeverni) pol. To što u okviru bosanskog jezika nije bilo jezièkih i pravopisnih reformi nije teško razumjeti. kao i Hrvati. uglavnom. èistota (stila). provoðenje (zadataka). kako su i govorili. meðuvarijantski položaj. a (m. a èistoæa (ulice). prema književnom hrvatskom i srpskom jeziku. neæe pisati zajednièke (strane) rijeèi izvorno. If it is less known to the general public. svatako. izmeðu dijalekatskog i književnog i ima . the reasons have been of political and not of linguistics nature. nisu nikada prihvatili oblike toèka. a sat (vremenski). napustili su oblike zamjenica tko. metalni (ekser). osim vlastitih imena.). u nekim morfološkim oblicima. Bosanski Muslimani (ili Bošnjaci) danas su ijekavci u književnom jeziku. Pisali su bosanèicom i arebicom. ne mogu srpski jezik pratiti u èitavom nizu akcenata. ali neæe moæi usvajati hrvatske arhaizme i kovanice. ove duboko ukorijenjene razlike. ima najmanje razlike izmeðu narodnog i književnog jezika. imaju svuda h mjesto zamjena v i j. to je inicijalni poriv pismenog èovjeka. Ovdje nije mjesto da se to sve objasni. okolica (geogr. pretežno ekavskom. Bosanski jezik. a okolina (sociol. a prema srpskom.

ing and the absence of acknowledgement of Bosnian language was in a corelation with the political (non) naming of Bosnian nations. both nominally and really. There is no doubt that the Croatian and Serbian versions of the current common language are. The term Bosnian language has been used by the others who had considered themselves to be Bosnians (Bosniaks) without taking into account what it meant (then). 312 . two systems in the function of distinct. had always called its language the Bosnian. one language. it is not the single and unique language that can be understood. both in a common people's speech. I consider the Bosnian language to be the constituent component of Bosnian Moslem national being. and also in literature and numerous linguistics works. to what extent and when. and. particularly. The linguistic pluralism is its social reality and its mutual feature. separate languages. The Moslem people. I consider the Bosnian variant as the Bosnian language having applied the same reasoning. and it is us who determine our language policy with our own view about the new circumstances in our society. of Bosnian Moslems (Bosniaks). basically. Regardless to the fact that our language is. regardless how it has been called under the different historical circumstances.

i 20. 1954."1 Samo u razdobljima nacionalne iskljuèivosti pojedinaca i nekih stranaka prešuæivali su ga ili proglašavali štetnim . Vojna krajina). djelovao je na buduæe ilirce kontraproduktivno. niti se u gimnazijama uèio hrvatski jezik. Hrvatska se nalazila u veoma teškoj situaciji. Hrvatska književnost od preporoda do stvaranja Jugoslavije. str. tada je svedena na politièki i geografski pojam graniène pokrajine "s nekim karakteristiènim povijesnim. Takva teza u prvi mah djeluje uvjerljivo. U to doba nije postojala nijedna hrvatska srednja škola. vijeka. Suprot1. Iz ove njegove ocjene proizlazi da je ilirizam utjecao i na bosansko-muslimanski preporodni pokret za vrijeme austrougarske vladavine. stoljeæa. 36-37. a ne zemlju s posebnim narodnim svojstvima. kada je zapoèeo proces nacionalne integracije. a na Zagrebaèkoj kraljevskoj akademiji za nastavnike su u pravilu birani Madžari. iako je bilo i kvalificiranih Hrvata. Društveno-povijesni kontekst Na poèetku 19. Slavonija. No buduæi da se temeljio na klasiènim principima naobrazbe. Austrijsko školstvo uoèi preporoda bilo je anacionalno. Bila je teritorijalno i politièki razdijeljena na nekoliko razlièitih podruèja (Hrvatska. Zagreb.Vasilije Èekliæ PEDAGOŠKI FAKULTET RIJEKA ILIRSKI POKRET I BOSANSKO-MUSLIMANSKI KNJIŽEVNO-KULTURNI PREPOROD Moguænosti poreðenja Govoreæi o politièkom i narodnom znaèaju ilirskog preporoda. Obrazovni sistem u doba Metternicha služio je odnaroðivanju i pripremanju poslušnih èinovnika i odanih podanika.. Egzistirala je na rubu Beèke monarhije kao jedna od najslabije razvijenih austrijskih zemalja. a jedan dio hrvatskog naroda nalazio se pod turskom vlašæu. Književnost ilirizma. Dalmacija. folklornim i etnografskim obilježjima". koji su išli za zbližavanjem jugoslavenskih naroda. gledali su u ilirizmu ishodište i uzor. Prema Barèevim rijeèima.zakljuèuje Barac svoju ocjenu. Knjiga I. Antun Barac kaže: "Svi hrvatski i jugoslavenski pokreti 19. Stoga æe u ovom radu biti govora o valjanosti Barèeve tvrdnje na osnovi usporeðivanja bitnih odrednica hrvatskih i muslimanskih preporodnih gibanja. ali se teško može dokazati bez obzira na sliènosti u genezi tih dvaju pokreta. 313 .

mržnju protiv tiranije i kritièki odnos prema feudalnoj Austriji. sa stalnom tendencijom opadanja intenziteta. nerazluèivo je vezano ime Ljudevita Gaja (1809.1880. nije nastao ni iz èega. kao izraz narodnog buðenja. Tim mrtvim imenom. sazrijevala je ideja o kulturnom i politièkom jedinstvu koje se u povijesti književnosti naziva ilirizmom. Preradoviæ i drugi). P. a prihvatili su je i njegovi sljedbenici. ilirskim pokretom i hrvatskim narodnim preporodom. pouzdane i duhovno profilirane istomišljenike. stoljeæa utirale put. kako je tvrdio Vuk Karadžiæ.) sve æe više optereæivati odnose Hrvata i Srba zbog obostranih pretenzija na ove pokrajine i pitanja nacionalne pripadnosti Muslimana. Demetar). a ne hrvatski narod. Njegovi prethodnici potjecali su najveæim dijelom iz redova nižeg sveæenstva. oni su stjecali svijest o slobodoumlju. sposobni i obrazovani intelektualci (S.-1872. Nemèiæ. Ta æe faza potrajati do banovanja Ivana Mažuraniæa (1873. Istoèna kriza i ustanak u Bosni i Hercegovini (1875. D. Ovaj zanesenjak okupio je oko sebe kreativne. Ilirizam. Demetar. Za hrvatski narodni preporod. željeli su ilirci u ime bratske sloge i nacionalne snošljivosti okupiti zajedno sve naše narode. Mažuraniæ. uspješna organizatora književnog života. koje je èvrsto ujedinio. D. I. Mada su još u doba ilirskog pokreta opstojali pojmovi ilirizam i kroatizam (prvi u književnom a drugi u politièkom smislu). A. u vrijeme njegova najveæeg uspona. pokret su nazvali ilirskim kao oznaku za južne Slavene.no odgojnim zadacima školskog sistema.). Tako je zapoèela ilirsko-jugoslavenska faza hrvatske nacionalne integracije. Osim rijetkih izuzetaka. koji je èvrsto vjerovao da Hrvati potjeèu od starih Ilira. Izvana su je ugrožavali pretendenti na njezin 314 . usporedo s preporodnim kretanjima u Evropi i prodiranjem romantizma u književnost. Ideja je potekla od Gaja. nego se razvijao iz vlastitih unutarnjih snaga koje su mu još od 17.). Analogne pojave mogu se pratiti i u genezi bosansko-muslimanskog književnog i kulturnog preporoda za vrijeme austrougarske okupacije. Rakovac. Bosna i Hercegovina je u 19. Bili su to veæinom mladi ljudi. domaæi feudalci živjeli su tada u zatvorenom krugu klasnih povlastica i branili državnopravni položaj svoje zemlje. vatreni rodoljubi. Prema imenu starosjedilaèkog stanovništva na Balkanu. mada su neki sumnjali u vjerodostojnost ove teze (D.-1878. graðanstva i sitnih plemiæa. stoljeæu bila više no ikad u svojoj povijesti izložena razlièitim pritiscima. U takvoj društvenoj situaciji. Vraz. Vukotinoviæ. Lj. Mažuraniæeva kroatizacija bitno æe utjecati na preobrazbu funkcije jugoslavenstva u potonjim vremenima.

Oèito je bilo potcijenjeno nepovjerenje i averzija bosanskohercegovaèkog stanovništva prema susjednoj Austriji. 253.piše ona . vijeka. Zbog toga je u zemlji pri kraju turske uprave zavladalo kaotièno stanje. mnogi Muslimani ne prihvataju odluke Berlinskog kongresa 1878. Kršæani su èak spremni da se s oružjem pridruže Muslimanima radi spreèavanja prelaska bijelim mundirima preko granice. Poslije toga sve više dolazi do izražaja shvatanje o nužnosti prilagoðavan2. a zemlja teško osiromašena. tako da jednako strada i kršæansko i muslimansko stanovništvo. 348. Sarajevo. ipak je višestoljetna islamska tradicija ostavila duboke tragove u svijesti ljudi i u navikama i obièajima svakodnevnog života. a iznutra potresale bune kršæanske raje protiv feudalnog sistema i domaæih feudalaca protiv centralne turske vlasti.-1878. Usprkos svemu tome." Južni Slaveni pod osmanlijskom vlasti" .3 Zbog toga je veæina Muslimana doživjela prevrat tragièno. koji predstavlja uvod u razdoblje Kallayeve vladavine. 1981.. Sarajevo. do 20. privuèeni materijalnim obeæanjima. i sultanov pristanak na okupaciju Bosne i Hercegovine."ne žele se prikljuèiti Austriji.teritorij. kao tešku nesreæu koja je duboko potresla njihovo psihièko i društveno biæe. Iako se oni primanjem islama nisu deslavenizirali i zaboravili svoj jezik. batina ili vješanja".2 Austrougarska okupacija najteže je pogodila Muslimane. str... Postojanje takve averzije potvrðuje i Georgina Mackenzie (Džordžina Mekenzi) u svojim zapisima s putovanja po Bosni poèetkom šezdesetih godina prošlog stoljeæa. Osjeæaj ugroženosti pojaèao se i zbog oštrih represalija protiv muslimanskog stanovništva za koje kronièar invazionoga korpusa Zdekauer tvrdi "da se s ovim ljudima može iziæi nakraj jedino pomoæu tjelesnih kazni. bili su voljni prihvatiti austrougarsku okupaciju radije nego da padnu pod barbarsku vlast Srbije i Crne Gore. str. Engleski putnici o Bosni i Hercegovini od 16. pa se pripremaju na oružani otpor. 315 . 1989. Žestoke borbe protiv invazionih trupa iznenadile su Beèku vladu i glavnog komandanta generala Josipa Filipoviæa. 3. Regularne carske jedinice oštro interveniraju protiv jednih i drugih ostavljajuæi pustoš za sobom. Radije trpe tursko barbarstvo nego da prihvate austrijsku kvazicivilizaciju. Opæa društvena klonulost traje do hercegovaèkog ustanka Muslimana i Srba 1882. Narod je ostao napušten i obezglavljen. Omer Hadžiselimoviæ: Na vratima Istoka. Midhat Šamiæ: Francuski putnici u Bosni i u Hercegovini u XIX stoljeæu 1836.. Naglim presijecanjem organskog dodira s Turskom oni su se našli u zrakopraznom prostoru i zatvarali se u sebe negodujuæi protiv sultana i preziruæi okupacijsku vlast. Oportunistièki domaæi feudalci.

niti Hrvati isto što i Dalmatinci. da bi ih odvojila od pravoslavaca i približila katolicima. 316 . odnosno Osman Nuri Hadžiæ i Ivan Miliæeviæ). Zemaljska vlada poèinje mijenjati odnos prema Muslimanima. ta je ideja bila psihološki prihvatljiva s obzirom na èinjenicu da je Bosna i Hercegovina predstavljala specifiènu društvenu zajednicu. Kallay je želio realizirati austrijsku varijantu nacionalnog bošnjaštva. kulturnog i prosvjetnog razvoja Muslimana. Misao o integralnom bošnjaštvu formulirana je još u doba autonomaškog pokreta Husein-kapetana Gradašèeviæa i u književno-publicistièkoj djelatnosti za vrijeme reformskih nastojanja Šerif Osman-paše Topala šezdesetih godina. u èijoj se heterogenoj ali nedjeljivoj tradiciji prepliæu kulture. on je nastojao zaustaviti te procese i ugušiti svaki pokušaj nacionalne afirmacije koji bi mogao ugroziti poziciju Habsburške monarhije na ovim prostorima.ja novoj stvarnosti. Povijesno gledano. s naglašenim kultom tradicije i bosanskog domoljublja (Safvet-beg Bašagiæ). religije. Slavonci ili Zagorci. obièaji. Prema orijentalnom kulturnom naslijeðu pripadnici ove struje odnose se dvojako. Oni koji nisu mogli prekinuti tradicionalne veze s carigradskom maticom iseljavaju u Tursku (premda su uzroci migracija bili složeniji od privrženosti Carigradu). Buduæi da su procesi samoidentifikacije triju bosanskohercegovaèkih naroda veæ bili u toku. U stalnom raskoraku s muslimanskim klerom. Drugi se zalažu za plodno duhovno spajanje Istoka i Zapada. politièkim opozicionarstvom. Podržavajuæi takve težnje. Oslanjajuæi se na umjerenu muslimansku struju. ili svoje nezadovoljstvo novim poretkom iskazuju prkosnim turkofilstvom. njegovi pokušaji nisu mogli uspjeti zbog nepovjerenja veæine Muslimana i žestokih protivljenja vodeæih slojeva srpskog i hrvatskog graðanstva. jezik i svakodnevni život. Pomirljivija struja realnije prihvata novu stvarnost nasluæujuæi veæe moguænosti ekonomskog. Tada zapoèinje i proces raslojavanja u muslimanskim redovima. Meðutim. u kojoj Srbi nisu isto što i Srbijanci. Kallay je uz njihovu pomoæ pokušao kod cjelokupnog stanovništva razviti osjeæaj bosanske posebnosti i narodnosti. oni kritiziraju pasivnost i tromost Muslimana kao posljedice naslijeða orijentalne uèmalosti (Osman-Aziz. pa se nastoji prilagoditi izmijenjenoj politièkoj situaciji. Ni u jednoj etnièkoj skupini pod osmanlijskom vlasti nikad nije zamro osjeæaj pripadnosti zemlji Bosni. Jedni otvoreno propagiraju zapadnjaèke obrasce života vjerujuæi da æe njihovim uvoðenjem brzo uslijediti znaèajne civilizacijske promjene. vjerskim fanatizmom i drugim oblicima otpora. Kako je bošnjaštvo najdulje živjelo u svijesti Muslimana. usporedo s osjeæajem islamske pripadnosti. u kojima je nacionalna svijest veæ bila snažno razvijena.

ilirske su ideje imale mnogo protivnika i meðu Hrvatima.stari Osmanlije iz Azije rugaju im se što ne znaju turski. koji ih gledaju kao otpadnike. U ilirskim težnjama za ostvarivanje duhovnog i kulturnog jedinstva oni su vidjeli zakulisnu igru Austrije. u 19. Dr Muhamed Hadžijahiæ: Od tradicije do identiteta.Vjersko-nacionalni sindrom Slom ilirskog pokreta nisu izazvale samo utopijske projekcije njegovih sljedbenika veæ i nerazumijevanje najbližih susjednih zemalja Srbije i Slovenije. pravopis. stoljeæe sve više dobivati politièke dimenzije do ilirskog pokreta. okupljeno oko pravoslavne crkvene hijerarhije. 83. narodnost i pravoslavlje. a kamoli meðu Srbima. Sarajevo. Pobornici kajkavskog horvatstva (stari latinci) prigovarali su im da svojim zabludama i težnjama zatiru antikni duh hrvatske tradicije i stvaraju uvjete da se èitava Hrvatska povlaši. kada jasno dolazi do izražaja težnja za zbližavanjem i prevladavanjem dotadašnje napetosti. Stoga su se zalagali za njihovu vjersku i politièku ravnopravnost u banskom dijelu Hrvatske. koji dolazi u Bosnu 1855. koji u njima vide samo nekakve nesavršene Turke". Još u Turskoj Carevini neke je muslimanske umove muèilo pitanje vlastitog identiteta. ne znajuæi kome zapravo pripadaju.4 "Mladi carigradski Turci nazivaju ih barbarima" kaže de Clerval . Henri Massieu de Clerval. godine. Meðutim. Poznato je da se antagonizam Hrvata i Srba nakon doseljavanja na podruèja Hrvatske i Ugarske pojaèavao ne samo zbog razlièite konfesionalne pripadnosti nego i zbog klasno-povijesnih uzroka. Optuživali su ilirce i njihove malobrojne srpske sljedbenike da namjeravaju Srbima uzeti jezik. pokrenulo je èetrdesetih godina propagandnu hajku protiv ilirskog pokreta. Književno-kulturni preporod bosanskih Muslimana razvijao se u složenoj vjersko-nacionalnoj situaciji od ilirskog pokreta. Geneza nacionalnog pitanja bosanskih Muslimana. i Osmanlija. izvještava da "domaæi Muslimani žive u žalosnoj izoliranosti izmeðu svojih katolièkih i pravoslavnih zemljaka." 4. a Slavofili ih prikazuju kao èudovišta. Konzervativno srpsko graðanstvo. 1974. str. Još žešæi otpor izazvale su ilirske ideje kod Srba. Antagonistièka napetost poèela je na prijelazu iz 18. koja Hrvate želi iskoristiti kao trojanskog konja da bi ugrozila nacionalnu i politièku individualnost Srba u austrijskim nasljednim zemljama.. Najviše su se ilircima suprotstavljali srpski književnici tradicionalisti u austrijskim pokrajinama. osobito u današnjoj Vojvodini gdje se veæ razvio osjeæaj nacionalne posebnosti kao u Srbiji. 317 . Ilirci su se nadali da æe svojom južnoslavenskom orijentacijom privuæi Srbe u svoje redove.

Knjiga je izišla anonimo u Parizu. tvrdi da je nacionalna kategorija muslimana s velikim M osmišljen proizvod boljševièko-marksistièke provenijencije s osnovnim ciljem da se najveæi dio "neopredijeljenih" diferencira od Hrvatske. nije im potreban nikakav "M" pejsmeker nego "zdrave hrvatske vene. Beograd. a neki muslimanski prvaci u znak protesta demonstrativno se izjašnjavaju za bosansku nacionalnu ideologiju. str. U vezi s tim pitanjem. XI.6 U okviru pravaške koncepcije on iznosi vlastitu viziju protusrpske i proturuske države na prostoru od zapadnih ogranaka slovenskih Alpi do rijeke Drine.. u dodiru s katolièkom vjerom. Josipa Ljubiæa i drugih rodoljuba. i na žalost. 1990. sukobile su se dvije politièke koncepcije: srpska . Buduæi da se tada poèelo govoriti o moguænostima austrougarske okupacije Bosne i Hercegovine. 15051.. Takva bojazan nije se pojavila bez razloga uzmemo li u obzir izjavu generala Filipoviæa francuskom konzulu "da je islam neminovno osuðen da išèezne. zaoštrile su se razmirice meðu Srbima i Hrvatima oko pitanja kome ova zemlja treba pripasti. kroz koje æe teæi zajednièka krv". ni drugi jezik osim onoga kojim se Srbi služe u Ugarskoj. 333. 7. 6. niti pismo osim stare srpske æirilice. Svojatanje Muslimana nastavlja se i u staroj Jugoslaviji. 13. Zbog toga zapoèinje meðu srpskim i hrvatskim ekstremistima nadmetanje u pridobijanju i svojatanju Muslimana. str.-1864.7 Muslimani su nakon okupacije bili zabrinuti i za sudbinu islama u Bosni i Hercegovini. Bekir Krupiæ.) pretendirala na spajanje obje pokrajine sa Srbijom.Muslimani su veæ sedamdesetih godina poèeli osjeæati snažne pritiske velikosrpske i velikohrvatske ideologije.koja ih je željela sebi pripojiti unutar Habsburške monarhije. i hrvatska ..).5 Posve suprotne politièke ciljeve izrièe Eugen Kvaternik u svojoj knjizi Hrvatska i talijanska federacija (1860. Zagreb. 1964. koja je osnovana potkraj oktobra 1990.koja je još od Garašaninova Naèertanija (1844. Ekstremistièko zastranjivanje dobija takve razmjere da izaziva oštre reakcije Ante Kneževiæa. Buduæi da su tradicije i autohtono porijeklo oko 300000 muslimana sudbinski utemeljene u hrvatskim prostorima. 318 . u kojoj autor osporava pravo Hrvatima na narodnost tvrdeæi da od Pešte do Jadranskog mora ne postoji drugi narod osim Srba. Koncepcija velike Srbije bila je veæ razraðena u knjizi Justina Mihailoviæa Iliri i Srbi (1843. u razlièitim oblicima traje do danas. Miodrag Popoviæ: Vuk Stefanoviæ Karadžiæ 1787. Vjesnik. predsjednik Demokratske zajednice Muslimana Hrvatske. 12. u Osijeku. jer je autor bio u emigraciji.8 Kasnija nastojanja sarajevskog nadbiskupa Josipa 5. Tada se na njih gleda kao nacionalno neformiranu masu srpskog ili hrvatskog naroda islamske vjeroispovijesti. koju (sada) bolje zastupaju i propovijedaju obrazovaniji i vještiji misionari nego što su bili jadni franjevci". Pitanje identiteta Muslimana osobito se zaoštrava poslije okupacije.). LI.

Strah od katolièkog prozelitizma potvrðuje i tajni sporazum prvaka Muslimanske i Srpske narodne organizacije 1902. odnosno u ideji federacije slavenskog življa u okviru Habsburške monarhije. OKO.II . Neki pomjeraju razdoblje ilirizma do šezdesetih godina. kojim se u jednom èlanu predviða protjerivanje svih duhovnih redova osim franjevaca s teritorija Bosne i Hercegovine nakon osnivanja željene autonomije. a kao osmišljen i organiziran pokret 1835. godine o zajednièkom radu i buduæem ureðenju zemlje. Antun Barac kaže da intenzivna djelatnost iliraca traje po prilici do 1849. odnosno do osnivanja JAZU 1867.Štadlera za pokatolièavanje Muslimana. Takvim utopijskim idejama zanosili su se ilirci punih sedam godina sve do zabrane ilirskog imena i simbola 1843. 9. Sljedbenici ilirskog pokreta traže tada utoèište u austroslavizmu. Ukidanjem ilirskog imena poèinju se gasiti i maglovite ideje maksimalnog programa. titula i kiæenog nazdravièarstva) nego korisnim društvenim akcijama. Usprkos megalomanskim strateškim ciljevima iliraca.14. 17. 1985. jer se tada veæina povlaèi iz javnosti. Kasnije nadrasta prvotne težnje i postaje društveni i politièki pokret s maksimalnim programom da ostvari teritorijalnu cjelovitost Hrvatske. (I. Po shvatanju Milorada Živanèeviæa "jedan pokret traje dok žive njegove ideje i dok služe transmisije koje ih prenose". 293. Zagreb. kada je sumnjièava austrijska cenzura shvatila da se ilirskim programom u biti promovira zamaskirano hrvatstvo. C. a romantièarski zanos gotovo sasvim nestaje nakon uvoðenja Bachova apsolutizma. Ilirizam i kroatizam. mnogo više no njihove suputnike koji su svoje ilirstvo èešæe manifestirali vinskim rodoljubljem (u znaku romantièarskog paradiranja. zastava. str. XIII. Ta je zabrana teško pogodila vodeæe ilirske liènosti. Vremenske granice i programi Veæina književnih historièara smatra da hrvatski narodni preporod zapoèinje tridesetih godina pojavom Gajeve knjižice o pravopisu. Midhat Šamiæ: Isto. O trajanju preporodnog razdoblja postoje uglavnom dva razlièita mišljenja. 338.9 U poèetku je ilirizam zamišljen kao književni pokret s minimalnim programom da na osnovi zajednièkog pravopisa i književnog jezika razvije jedinstven narodni osjeæaj i jedinstvenu književnost kod svih južnih Slavena. str. a zatim ujedinjenje svih južnih Slavena od Trsta do Varne.. da bi postali pravi Hrvati.. III. 28. kada je pokrenut književni list Danica. koji nisu 8. 319 . Frangeš. godine. samo su pojaèavala njihove strepnje. Milanja i drugi). amblema.

Premda je po sadržaju rada trebala biti apolitièna. ilirci su probudili hrvatsku nacionalnu svijest. poluknjiževni list Zora dalmatinska (1844. Najpoznatija meðu tim ustanovama bila je Matica ilirska (kasnije Matica hrvatska). Muslimani su nasilno privedeni zapadnjaèkoj civilizaciji i baèeni u 320 . ilirci su mnoge prigodne pjesme i kraæe tekstove objavljivali u lecima. Da bi ubrzali razvoj pomlaðene hrvatske književnosti. Stoljeæima naviknuti da u ratovima služe sultana a u miru da se bune protiv centralne vlasti. drama. u prvim godinama okupacije. Za relativno kratko vrijeme svojega djelovanja preporodni pisci izmijenili su kulturni pejzaž hrvatskog prostora kakav se nije mogao zamisliti tridesetih godina. Nekadašnji teritorij Bosanskog pašaluka bio je smanjen okupacijom. u prijelomnim povijesnim trenucima ponekad je iskoraèivala iz naznaèenih programskih okvira ali nikad nije postala institucija politike.). epigram i književna kritika). Buduæi da je Sandžak i dalje ostao pod turskom upravom. Novine horvatske i književni list Danica horvatska. slavonska i dalmatinska. tiskaru. nisu bili još svjesni ni svojega identiteta. novela.). ukoliko se o njihovoj djelotvornosti može govoriti. jedno vrijeme štampan u Beogradu zbog pooštrene cenzure. kulturno prosvjeæivanje naroda i èuvanje narodne baštine. Politièki akteri Muslimana. koje godinu dana kasnije dobivaju ilirski naziv. književne listove i zbornike. feljton. Do poèetka ilirskog pokreta nije bilo drugih knjiga osim molitvenika. pokretali su novine. granice Bosne i Hercegovine nisu se poklapale s kulturno-etnièkim identitetom muslimanskog stanovništva. Muslimanski književno-kulturni preporod razvijao se u drugaèijem povijesnom kontekstu i politièkoj situaciji. Nešto kasnije pokrenuli su zbornik Kolo (1842. Ilirci su znatno proširili i obogatili literarnu produkciju (lirska i epska poezija. preporodni pisci osnivali su i razlièite institucije (èitaonicu. Uporedo s izdavanjem listova. Usprkos protivljenju madžarskih vlastodržaca. èasopisa i zbornika. društvo za izdavanje knjiga i druge). povezali preporodnu književnost u organsku cjelinu i postavili temelje moderne hrvatske nacije. Iskra (1844. Pored toga. oni su ipak u okviru minimalnog programa postigli znaèajne uspjehe. kalendara i života svetaca.imali ni uvjeta ni moæi da ih ostvare. osnovana 1839. koja se s kraæim prekidom u novije vrijeme održala do danas. Pored toga. humoristièka i satirièka prièa.).) i tjednik Branislav (1844. Njihova je glavna zasluga u tome što se Gajev narod bez narodnosti probio kroz razlièite društveno-ekonomske krize i postupno ali sigurno formirao u hrvatski politièki narod. Osnovana je sa svrhom da podstièe i razvija nacionalnu svijest. godine. izašle su 1835.

Za vrijeme turske uprave država se nije brinula za škole niti je propisivala nastavne planove i programe. U težnji da se politièki i kulturno približi Muslimanima.vrtlog proturjeènih interesa i nacionalnih egoizama. medrese). Muslimanski preporodni pokret formalno zapoèinje pojavom lista Bošnjak 1891. Šerijatska sudaèka škola). Zemaljska vlada nastavlja izdavanje turskog kalendara Salname (godišnji almanah) i odobrava pokretanje lista Vatan (domovina) na turskom jeziku. Trebalo je proteæi nekoliko godina da se trgnu iz letargije i shvate da je škola i prosvjeta jedini izlaz iz zaèahurenosti i jedina moguænost formiranja vlastite inteligencije koja æe se odupirati tuðinskoj supremaciji. Najprije proširuje nastavne programe konfesionalnih škola novim sadržajima. prema Bašagiæevim rijeèima. a lektira odabire selektivno u skladu s idejno-politièkim ciljevima novog režima. Na taj naèin željela je stvoriti privid da se u duhovnoj sferi Muslimana ništa bitno nije izmijenilo. u fazi prilagoðavanja novim uvjetima. I dok su se pripadnici drugih konfesija brže snalazili pod novom vlasti i poèeli koristiti njene tekovine. nova uprava otvara i državne škole (Velika gimnazija. ruždije. Usporedo s organizacijom opæeg i posebnog muslimanskog školstva. Mehmed Šakir Kurtæehajiæ.-1872. Takvi ciljevi nisu mogli biti ostvareni u konfesionalnom obrazovnom sistemu kakav je do okupacije postojao u Bosni i Hercegovini (mektebi. godine. nastaviti prvi 321 . Prva lastavica koja je navijestila duševni preporod u Bosni i Hercegovini bio je. u tim školama izuèavaju se u veæoj mjeri i svjetovni predmeti. a zatim osniva obrazovne ustanove kombiniranog tipa (Sarajevska ruždija. Oko nje se formirala prva generacija muslimanskih pisaca i èitateljska publika književnih djela na narodnom jeziku. koji je bio namijenjen užem krugu muslimanske inteligencije. Pored teoloških predmeta i orijentalnih jezika. u prvom redu vjerske. Zbog toga je austrougarska vlast nastojala reorganizirati muslimansko školstvo prema suvremenijim prosvjetno-pedagoškim naèelima i podvrgnuti ga diskretnom nadzoru. Uèiteljska škola). Taj prijelomni dogaðaj prekinuo je kulturnu i književnu aktivnost koja je zapoèela pri kraju turske vladavine u listovima na narodnom jeziku i æirilièkom pismu. On je u Sarajevskom cvjetniku (1868. U procesu njihova buðenja iz apatije izazvane okupacijom znaèajnu ulogu imala je Muslimanska èitaonica. oni su zbunjeno zastali na raskršæu svoje povijesti ne znajuæi kojom pravcem krenuti. ali je imao i svoju prethistoriju.) zapoèeo književno-žurnalistièku djelatnost koju æe nakon okupacije. u kojima se nastava književnosti i narodnog jezika prilagoðava višenacionalnoj i vjerski podijeljenoj sredini.

Središnja liènost i rodonaèelnik muslimanskoga književnog i kulturnog preporoda bio je Mehmed-beg Kapetanoviæ Ljubušak (1839. Iz njegova ranijeg djela Pouka o lijepom ponašanju (1883.-1893. ali se u svome književnom radu obilato koristio bogatstvom duhovne riznice Istoka. U redakcijskoj politici slijedio je dvije linije. Sabrana djela.). 322 . Kritièkim usporeðivanjem dekadencije istoènjaèkog svijeta i razvojnog zamaha zapadnjaèkog. Sarajevo. okupljao je i muslimanske književne poèetnike. Pobratim i drugi)..) razvio se književni pokret koji æe u prvom desetljeæu 20. Pjesme Riza-bega Kapetanoviæa Ljubušaka od 1889. List Bošnjak (1891. IV. vijeka dosegnuti svoj vrhunac.1902.-1910. a druga negativna jer je pod zajednièkim bosanskim nazivnikom poricala opstojanje srpskog i hrvatskog naroda. Moji saputnici. jedan od najuglednijih i najobrazovanijih Muslimana onoga vremena. Meðu kritièarima oglasio se i Jovan Duèiæ. osobito izvan njenih granica. nakon kolebanja izmeðu orijentalne tradicije i austrijskih simpatija. U prvim brojevima Bošnjaka izložio je osnove svoje teorije o bosanskoj naciji i bosanskom jeziku. Pored Mehmed-bega Kapetanoviæa i drugih pisaca iz narodnjaèke grupe oko Muslimanske èitaonice (Safvet-beg Bašagiæ. str. Zbog takvih shvatanja i prorežimske orijentacije uslijedile su oštre kritike u srpskoj i hrvatskoj štampi Bosne i Hercegovine. koja se zasnivala na shvatanju da sve tri konfesije u Bosni i Hercegovini predstavljaju jedan jedini isti bosanski narod. 174. bilježio ih i podsticao druge na sakupljanje. Mehmed-beg Repovac i drugi). pokretaè i glavni urednik lista Bošnjak. Njegovi podsticaji rezultirali su pojavom zbornika Koste Hörmanna Narodne pjesme Muhamedanaca u Bosni i Hercegovini (1888. Bosanska vila. Riza-beg Kapetanoviæ. 10 10. 1969. opredijelio se za emancipaciju od Turske.pa ne znaju kome æe se privoljeti carstvu". Prva je bila pozitivna jer se zalagala za svestranu afirmaciju Muslimana.1889. suprotstavljajuæi se nabujalim tokovima srpske i hrvatske ideologije. Podsticao je njihovu narodnosnu svijest u duhu integralnog bošnjaštva.) bio je tjednik s književnim podlistkom.. koji je prigovorio Muslimanima što su se zbog bosanskog naziva jezika i napuštanja æirilice našli "izmeðu dvije vatre . Poklanjao je veliku pažnju narodnim umotvorinama.muslimanski pisci na narodnom jeziku književnom suradnjom iz nužde u domaæim službenim glasilima. premda je ovaj zbornik imao i politièku namjenu približavanja austrougarske uprave Muslimanima. namijenjen širim muslimanskim slojevima koji su nauèili èitati latinicu. knj. listovima i èasopisima (Bosanskohercegovaèke novine.).

I. jer neki poznati muslimanski intelektualci nisu zadovoljni krhkim pravopisnim razlikovanjem svoje vjere i nacije (malo m. lirskih pjesnika (Osman Ðikiæ. izlazili su i književni èasopisi Behar (1900. Pored veæ spomenutog lista Bošnjak. objavljeno je dosta književnih djela. ali taj projekt nije ostvaren zbog velikih društveno-politièkih promjena u posljednjoj godini rata. Muslimanski klub.-1918. Ipak je ta ideja i danas prisutna u raspravama o problemu imenovanja nacionalne pripadnosti Muslimana. Muhamed Hadžijahiæ kaže da bez demokratske platforme begovska ideja bosanstva nije bila atraktivna ni za muslimanske široke slojeve. Muhsin Rizviæ: Književno stvaranje muslimanskih pisaca u Bosni i Hercegovini u doba austrougarske vladavine. str. Zadaci su prvoga bili prilagoðivanje Muslimana novim uvjetima života i kulturno-prosvjetno uzdizanje na narodnom jeziku. Bez obzira na razne devijacije i lutanja. Književni jezik i publika Ilirskim piscima velike teškoæe zadavao je problem književnojez11. inicijativu i za osnivanje matice muslimanske sa zadatkom da izdaje korisne knjige za narod. Musa Æazim Æatiæ) i dramatièara (Safvet-beg Bašagiæ.-1911. Gajret (1907. a kamoli za katolièke i pravoslavne kmetove. Avdo Hasanbegov Karabegoviæ.). u preporodnom razdoblju afirmiralo se nekoliko proznih pisaca (Osman-Aziz. a drugoga . Husein Ðogo). koje je pomagalo uèenike raznih škola u zemlji i izvan granica Bosne i Hercegovine.11 Buduæi da integralno bosanstvo nije imalo nužnih uvjeta za prerastanje u nacionalnu kategoriju. stasale su nekolike generacije pisaca i formirana je nova èitateljska publika.neutralizacija srpske i hrvatske nacionalne propagande na osnovi široke vjerske tolerancije i stvaranje uvjeta "za formiranje integralne bosanske narodnosti kao nominalnog politièkog rješenja meðuvjerskog i meðunacionalnog partikularizma u Bosni i Hercegovini". Mostarski kulturni krug pokrenuo je 1918. I za njega se može reæi da je imao minimalni i maksimalni program. pomagalo domaæu književnost i osnivalo narodne knjižnice.. Sarajevo. pjevaèka društva. 323 .). Abdurezak Hifzi Bjelevac). Edhem Mulabdiæ.-1918. 114.). veliko M). knj. 1973.Muslimanski preporodni pokret trajao je do svršetka prvog svjetskog rata. Uspješno su djelovale i razlièite institucije (èitaonice. Muslimanska biblioteka u Mostaru).) i Biser (1912.. Muslimanski intelektualci uèvrstili su vlastiti identitet i stekli povjerenje u svoje stvaralaèke snage. organiziralo analfabetske teèajeve. I napokon. u preporodnom razdoblju bosanskih Muslimana postignuti su znaèajni rezultati u kulturnom i književnom radu. na koncu se reduciralo na muslimanstvo. Hamid Šahinoviæ Ekrem. Osobito je znaèajno osnivanje kulturno-prosvjetnog društva Gajret (1903. s realnijim ciljevima od ilirskoga.

Austrija. Ali kako je taj zakljuèak naišao na slab odziv u Hrvatskoj. da "nijedno naše puèko narjeèje nije samo po sebi dostojno da postane književni jezik. Izbor književnojezièkog standarda otežavala je u ono vrijeme i poplava njemèarenja u javnom i privatnom životu. str. U literarnom stvaranju hrvatskih pisaca prevladalo je shvatanje Ivana Mažuraniæa. narodnom smislu zanemarujuæi druge relevantne komponente u formiranju nacionalnog biæa. (preveo Tone Potokar).13 U tom svjetlu postaje jasnije zašto je dubrovaèka književnost služila ilircima kao uzor i zbog èega su 12. Veæ je Janez Trdina zapazio da su se ilirci žestoko opirali madžarskim nasrtajima na hrvatski narod i jezik. Stoga je trebalo uložiti goleme napore za promociju novog ilirskog jezika u književnosti. Zagreb. u kojemu su potpisnici zakljuèili da jedan narod mora imati jednu književnost i jedan jezik. Gaj je proklamirao štokavsko narjeèje za osnovu hrvatskoga književnog jezika. pjevali hrvatske davorije èesto su sa svojim roðacima i poznanicima razgovarali njemaèki. a u primorskim oblastima èakavska. stoljeæa. Do proglašenja štokavskog narjeèja književnim jezikom postojala je u sjevernom dijelu Hrvatske još od Antuna Vramca prilièno razvijena kajkavska književna tradicija. 40. Venecija). obièaji i naèin života glavna obilježja naroda.ièkog izraza.. odrièuæi se kajkavske jezièke tradicije. Èak su i prve pokušaje štokavske poezije pisali kajkavci (Antun Nemèiæ) ili èakavci (Matija Mažuraniæ). utemeljenu još u dubrovaèkoj književnosti i crkvenom govorništvu 17. Bachovi husari i ilirci. prije pobjede Vukove reforme. oplemenjujuæi ga patinom starine"."12 U takvoj situaciji. takoðer jednog od potpisnika. veæ da takav jezik tek treba stvarati na širokim temeljima narodnoga govora. s Vukom Karadžiæem i Ðurom Danièiæem. Polazeæi od shvatanja da su jezik. U težnji za ostvarivanjem zajednièke književnojezièke komunikacije. mnogi liturgijski tekstovi i barokne propovijedi izdavani su u štokavskoj postavi narodnog jezika. Sjeæanja iz mojih profesorskih godina u Hrvatskoj 1853. Njegov izbor bio je logièan s obzirom na štokavsku prodornost i književnu supremaciju. Na taj naèin stvarani su preduvjeti za pobjedu štokavštine na svim prostorima gdje žive Hrvati pod tuðinskom vlasti (Turska. ali su se mlako borili protiv još opasnije germanizacije: "Rodoljubi koji su 1848. 1980. Beèki dogovor imao je više deklarativno nego stvarno znaèenje i zato je ostao bez praktiènih posljedica. Njihove težnje bile su donekle ostvarene Književnim dogovorom u Beèu 1850.-1867. i 18. ilirci su težili jezièkom strategijom konstituirati hrvatsku naciju i ostvariti sveslavensku sintezu u višem. 324 .

17.kako tvrdi Adolf Veber Tkalèeviæ "prosti èovjek više poludivljaku. str. zbog kulturnog dvojstva (graðanstvo se iskljuèivo služilo talijanskim jezikom) od 1814.). 325 . muslimanski preporodni pisci imali su manje problema s jezikom nego ilirci. Iz književnosti su štampana jedino djela Ivana Gunduliæa u Dubrovniku. nerijetko visoke književne i nauène vrijednosti. Milorad Živanèeviæ: Isto. Najplodnije 1843. Dalmatinska publika bila je još malobrojnija. Hrvatska èitateljska publika u doba ilirskog pokreta bila je ne samo malobrojna veæ i prilièno nezainteresirana za razvoj nacionalne književnosti. Prema podacima Nikše Stanièiæa u knjizi Hrvatska nacionalna ideologija preporodnog pokreta u Dalmaciji (1980. Stoga nije mogla pozitivno utjecati na domaæe pisce u smislu izbora pouzdanijih vrednosnih kriterija i obogaæivanja literarne tematike. alhamijado literature i krajišnièkih pisama. U izgraðivanju književnojezièke komunikacije oni su se koristili izvorištima usmene književnosti. Kako je Bosna i Hercegovina baza našega književnojezièkog standarda. a na hrvatskom jeziku samo oko 70 molitvenika i drugih vrsta nabožnog štiva. godine štampano je na hrvatskom jeziku dvostruko manje primjeraka Ilirskih novina i Danice od njemaèkih listova i èasopisa. Ivan Mažuraniæ i Petar Preradoviæ. Kada je zapoèeo muslimanski književni preporod. koje je u ovo vrijeme bilo nedovoljno razvijen društveni sloj da bi mogao jaèe utjecati na oživljavanje književne atmosfere.) objavljeno je oko 500 razlièitih italijanskih izdanja. a seljaštvo je bilo nepismeno i toliko zaostalo da je . U tom razdoblju uzdigli su se iznad prosjeka hrvatske literarne produkcije jedino prozni pisci Matija Mažuraniæ i Antun Nemèiæ. Najšire je bila rasprostranjena narodna poezija koja se na štokavskoj osnovi razvijala 13. Barac istièe da su tvorci te književnosti veæinom bili siromašni. izobražene strane svijeta žitelju.toliko cijenili jezik i narodnu poeziju. Zbog toga se pojavljuju lamentacije o hladnom odnosu hrvatskog èitateljstva prema ilirskoj književnosti. a u poeziji Stanko Vraz. do pojave Zore dalmatinske (1844. veæ su bile stvorene osnove za formiranje zajednièkog ali nejedinstvenog književnog jezika koji æe se konstituirati poèetkom 20. Književna publika formirala se pretežno iz redova mladoga hrvatskog graðanstva. slièan bio" (Razmatranja domorodna). stoljeæa. Malobrojna graðanska publika nije mogla služiti kao potpora hrvatskoj književnosti. Barac takoðer navodi podatke koji ukazuju na velike nesrazmjere izmeðu hrvatskih i njemaèkih izdanja u Zagrebu. isto kao i èitatelji koji su je podržavali iskljuèivo pretplatom. Najviše èitatelja pretplatilo se tada na Vrazovu knjigu Gusle i tambure (600).

Meðutim. posve suprotno ilircima koji su bili protiv svih neslavenskih tuðica i internacionalizama. Kao izraz toga otpora. Vuk je. arapskom i perzijskom jeziku. a otvoreni slavenskim jezicima i moguænostima graðenja novih leksièkih tvorbi. ali kako se njegovom politikom poveæavala netrpeljivost meðu etnièkim skupinama. Alhamijado tekstovi. odbijao jezièke novotvorbe i slavenske naslage. a prihvatao turcizme i internacionalizme. ta je književnost bila pristupaèna uskom krugu orijentalno-filološki obrazovane inteligencije. 326 . Pri tome pažljivo otklanjaju uvriježene predrasude da se u islamskom duhu može pisati samo na orijentalnim jezicima. internacionalizmima i neologizmima. u kojima se više osjeæa utjecaj narodne poezije nego alhamijado literature. U 19. pjevaju o njegovoj ljepoti i izražajnosti. O muslimanskoj književnoj publici na narodnom jeziku u prvim godinama okupacije ne može se mnogo govoriti. uzdižu ga kao najveæu vrijednost i zalažu se za njegovu afirmaciju istièuæi prednost nad drugim jezicima. Preporodni pisci okupljeni oko Mehmed-bega Kapetanoviæa pisali su uglavnom po ugledu na Kurtæehajiæeve tekstove iz Sarajevskog cvjetnika. pisani narodnim (bosanskim) jezikom.sukladno s jezièkim izrazom usmene predaje Srba. stoljeæe Muslimani su ušli s bogatim naslijeðem pismenosti i književnosti na turskom. Po svojim pogledima na èistotu jezika bili su bliski Vukovu odnosu prema turcizmima. tako je jaèao i otpor u svim konfesijama protiv nadnacionalnog oznaèavanja jezika. U krajišnièkim pismima bosanèicom dominirao je èisti narodni govor blizak književnojezièkom izrazu muslimanske epske poezije. Alhamijado literatura. godine. štamparije i listovi. Buduæi da nisu postojale državne škole. naime. kada se naredbom Vlade službeno uvodi naziv srpskohrvatski. Stoga je novu publiku trebalo iz poèetka razvijati. bili su vrlo popularni. ali zbog skromnije literarne vrijednosti i ogranièenog broja rukopisa nisu mogli bitno utjecati na formiranje publike. Takvo imenovanje odgovaralo je Kallayevoj projekciji bošnjaštva. Takvo stanje trajalo je do 1907. bremenita stranim jezièkim naslagama. jer se pod tim nazivom sredinom prošlog stoljeæa slušao i kao nastavni predmet u vjerskim školama. Muslimanski pisci preporodnog razdoblja èesto iskazuju romantièarsko-rodoljubni zanos prema maternjem jeziku. maternji ili materinski jezik). umjesto službenih naziva zemaljski jezik i bosanski jezik èesto se upotrebljavaju evazivne oznake (naš jezik. Hrvata i Crnogoraca. Po tradiciji su svoj jezik nazivali bosanskim. takoðer je egzistirala u okrilju novoštokavskog folklornog koinea kao jedan od predstandardnih tokova zajednièkoga književnog jezika.

ona sa žaljenjem konstatira da je "bosansko stanovništvo neuko. Meðutim.14 Uvjeti za razvoj pisane rijeèi postali su nešto povoljniji nakon osnivanja Vilajetske štamparije (1866. O razmjerama tadašnje nepismenosti ostavila je znaèajan podatak Pulina Irby (Polina Irbi). godine dosegao tiraž od 800 primjeraka. kalendara i drugih knjiga. uvoðenjem zapadnog pisma poslije austrougarske okupacije i mnogi pismeni ljudi postali su nepismenima jer nisu znali èitati latinicu. ipak je Behar 1906. Do sliènog zakljuèka dolazi i Hamdija Muliæ na temelju nekoliko izdanja koja nerasprodana leže u skladištima (Bašagiæeve zbirke.). Etièku orijentaciju još odluènije su naglašavali Pavao Štoos (Poziv u ilirsko kolo). a glavni grad. Govoreæi o prirodnoj nadarenosti domaæih ljudi. Abdurezak Hifzi Bjelevac jada se u treæem godištu Gajreta na težak položaj lijepe knjige i splašnjavanje interesa èitatelja. u kojima se daje prednost kulturnom radu nad ratnièkom slavom (Vjekovi Ilirije). U tome su znaèajnu ulogu odigrale neke reorganizirane školske ustanove. a Gajret je pri kraju 1911. niti jedan èovjek od stotinu ne zna èitati. trebalo je uložiti mnogo napora za prevladavanje atavistièkih zasada i prihvatanje zapadnjaèkog obrazovanja. pisaca i èitatelja. koja je poèetkom sedamedesetih godina putovala u Bosnu nekoliko puta. Gotovo svi pisci isticali su moralnu osnovu svoje književno-kulturne djelatnosti i potrebu tolerancije prema drugim narodima. 362. Hadžiæeva knjiga Islam i kultura i dr. imao 2. nema ni jednu knjižaru. na èemu bi mu i danas mnoge redakcije èasopisa pozavidjele. a jasno dolazi do izražaja kod Mehmed-bega Kapetanoviæa i nekih pripadnika 14. str. Omer Hadžiselimoviæ: Isto. Etièke tendencije muslimanske književnosti nasluæuju se veæ u novinarsko-publicistièkim teksovima Mehmeda Šakira Kurtæehajiæa. pokretanja nekoliko listova na narodnom jeziku (æirilicom) i prvih štampanih izdanja školskih udžbenika. 327 .). koje su postale izvorišta novih književnih naraštaja. Kod iliraca je ta tendencija izražena još u prvim pjesmama Ivana Mažuraniæa.000 pretplatnika. ima izmeðu èetrdeset i pedeset hiljada stanovnika. Dragutin Rakovac (Pjesma književnikom) i drugi ilirski pisci. I hrvatski i bosansko-muslimanski preporodni pokret imali su izrazito etièko obilježje. a najviše Sarajevska ruždija i Šerijatska sudaèka škola. Mulabdiæevo Zeleno busenje. Usprkos takvim lamentacijama. Sarajevo.veæina muslimanskog stanovništva bila je nepismena. Muslimanski pisci takoðer se žale na malobrojnost i nehaj. Buduæi da je u poèetku postojala odbojnost jednog dijela Muslimana prema tuðinskom pismu. koji. svoje publike.

ozbiljnim i suhim umovima. "Prošla su vremena kad smo mi svoj imetak. Drugo. 13) Iz etièke osnove proizlazila je moralno-didaktièka orijentacija hrvatske i muslimanske preporodne književnosti. ugled. Prvi dodiri sa Zagrebom. iskopati ga iz blata sirovosti i uzdiæi na svijetli vrh izobraženosti i prosvjetiti ga" (Misli o književstvu). svoj šuhret. danas je došlo vrijeme da to branimo naukom. u vrijeme ilirskog preporoda nisu postojale nikakve kulturne veze izmeðu Hrvatske i Bosne osim s bosanskim franjevcima. Rizviæu. Edhem Mulabdiæ upozorava èitatelje u Bošnjaku rijeèima jednoga svog literarnog junaka na glavni problem društvenog trenutka.. Meðutim. Prije svega. ne može se uopæe govoriti o cirkuliranju ilirskih ideja u bosansko-muslimanskoj sredini. prosvjeti i nauci. Da je Bosna predstavljala tamni vilajet za Hrvate. odnosno Austro-Ugarske. Takva pragmatistièka poetika odgovarala je prosjeènim piscima. Sliènu orijentaciju slijedila je i veæina muslimanskih pisaca u preporodnom razdoblju.kaže Antun Barac . muslimanski preporodni pokret zapoèeo je organizirano djelovanje skoro èetiri desetljeæa kasnije od završetka hrvatskog narodnog preporoda. potvrðuje i poznati ilirac Ivan Kukuljeviæ Sakcinski u 328 . to ne znaèi da su sliènosti nastale pod utjecajem ilirizma na muslimanske preporodne pisce." (Cit. moæ i sve svoje branili maèem (. I jedni i drugi više su gledali na politièku i nacionalnu korist nego na umjetnièku snagu i ljepotu literarnih tvorevina. hrvatskom kulturom i književnošæu ostvareni su tek sredinom dvadesetih godina i djelovali su na muslimanske pisce zbunjujuæe. prema M. postoje i neke znaèajne razlike koje iskljuèuju moguænost cirkulacije takvih utjecaja. nadarene je ogranièavala u stvaralaèkom zamahu.kao da su bile iskljuèivo napisane za odgojne svrhe školskog sistema. ‚ak je i Stanko Vraz.). Usprkos navedenim sliènostima. Zakljuèno razmatranje Iz današenje retrospektive vidi se da ilirski pokret i muslimanski književno-kulturni preporod u doba austrougarske vladavine imaju dosta zajednièkih crta. jedan od najrigoroznijih kritièara ilirske literarne osrednjosti. Kritizirajuæi nemaran odnos prema kulturi. Prema tome. koje su ilirci podsticali na otpor osmanlijskoj upravi. kako bi rekao Barac. Neke Preradoviæeve strofe . Uostalom i poèeci evropeizacije Bosne i Hercegovine šezdesetih godina inicirani su preko carigradskoga kulturnog kruga a ne preko susjedne Hrvatske.mlaðih književnih generacija.. isticao da je osnovna svrha književnosti "silaziti k narodu.

Veæ odavna bijaše tajna moja želja zaviriti u susiednu Bosnu. predaèkog junaštva i bosanskog rodoljublja. str.. poradi razliène vlade i upravljanja. politièki program iliraca i muslimanskih preporodnih djelatnika u biti se znatno razlikovao. dalja i stranija od Rima i Pariza. i koja nam je ipak. oni su polazili od spoznaje da se Bosna i Hercegovina nakon okupacije našla na okrajcima zapadne civilizacije. godine i uvoðenja Bachova apsolutizma Hrvatska se oslobodila iluzija toga programa. Bez obzira na razloge nji15. tražili su u domaæoj povijesti podsticanje u aktualnoj borbi za politièko osvješæivanje i kulturno-prosvjetno uzdizanje bosanskih Muslimana. odkuda su došli pradiedovi moji i toliko inijeh porodicah hervatskieh. Zbog toga se relativno brzo poèela raslojavati na nekoliko razlièitih struja.svome putopisu 1858. Osnove te ideologije razradio je sredinom 17. Zagreb. Najveæi problem u preporodnom razdoblju Muslimana predstavljali su pisci srpske i hrvatske nacionalne orijentacije. Putovanje po Bosni. godine ovim rijeèima: ". bez obzira na stanovita unutarnja razilaženja u nekim pitanjima. Bila je to povijesna lekcija koja je stimulativno djelovala na proces ubrzanja nacionalne integracije..-1683. Buduæi da je muslimansko stanovnštvo bilo privrženo orijentalnoj tradiciji. ali je ostala èvrsto usaðena u kolektivnoj svijesti svojega naroda. Poslije revolucije 1848. 329 . 1858. gdie se govori isti jezik kao i u nas. Èetvrto. nosioci ilirskog pokreta s Gajem na èelu predstavljali su homogenu grupu mladih i evropski obrazovanih intelektualaca veæinom seljaèkog i graðanskog porijekla. Apstrahiramo li koncept integralnog bošnjaštva. generacijskoj pripadnosti. stoljeæa Juraj Križaniæ (1618.) svojim konceptom o jeziènom i etnièkom jedinstvu našeg naroda slavenskog. Muslimanski preporodni djelatnici bili su u odreðivanju strateških ciljeva realniji od iliraca. Na toj osnovi razvijao je Bašagiæ u svojim dramama i povjesnicama kult zavièajnog ponosa." 15 Treæe. Stoga su svoje djelovanje usmjerili na pronalaženje najkraæih puteva za izlazak iz tamnog vilajeta i prevladavanje naslijeðene zaostalosti. Pripadnike te grupe pokretali su isti motivi i jedinstveni politièki ciljevi.. u širim muslimanskim slojevima smatrali su ih otpadnicima. Mada se svi nisu opredjeljivali iz unutarnjeg uvjerenja za jednu ili drugu nacionalnu ideologiju. duhovnom obzorju i politièkim opredjeljenjima. 5-6. Muslimanska skupina preporodnih pisaca i kulturnih djelatnika bila je heterogena po socijalnoj strukturi. U svojim strateškim ciljevima vezali su se protagonisti hrvatskog narodnog preporoda pod ilirskim imenom za nadnacionalnu ideologiju o južnoslavenskoj i sveslavenskoj uzajamnosti.

do Mažuraniæeve romantièarsko-simbolièke apstrakcije. Za razliku od hrvatskog romantizma. G. Martiæ). interesima i razini književne kulture. Zato je ilirizam brzo zahvatio bosanske franjevce (I. hrvatske moderne i suvremenih turskih pjesnika. Jukiæ. koji je izrastao iz drugaèijeg povijesno-duhovnog svijeta. a ne po konvencionalnim romantièarskim idejama o osloboðenju i ujedinjenju koje su tada bile raširene kod svih slavenskih naroda pod tuðinskom vlašæu. Peto.hova opredjeljivanja. godine. F. Šesto. Taj romantizam razvijao se od rodoljubnog prigodnièarstva. ponekad mucavog zbog toga što su kajkavski ilirci morali uèiti novi književni jezik. bosansko-muslimanski preporod razvijao se na zasadama tradicionalne i univerzalne epske etike. Ivana Kukuljeviæa Sakcinskog i Mihovila Pavlinoviæa u razdoblju od 1840. do 1875. ilirski pokret nastao je u doba specifiènog hrvatskog romantizma. Ti muslimanski pisci nisu ni znali za ilirski pokret. Zbog toga se i muslimanska književna publika razlikovala od ilirske po svojim sklonostima. ali oni nisu mogli imati nikakav utjecaj na tadašnju prilièno veliku grupu alhamijado pisaca koja je nastavljala pjesnièki opus Mula Mustafe Bašeskije i Seida Abdulvehaba Ilhamije. Nediæ. za koji je Krleža rekao da je najoriginalniji po tome što su se ilirci odluèno i smjelo odrekli svojega narodnog imena i jezika. svi su oni morali platiti manji ili veæi danak za renegatstvo prezirom i porugom svojih sunarodnika. jalovim srbovanjem i hrvatovanjem. sve do poezije Muse Æazima Æatiæa pod utjecajem srpskog simbolizma. M. Nacionalna polarizacija izazivala je brojne prizemne polemike u kojima se rasipala stvaralaèka energija muslimanskih pisaca. preko konkretnog realizma narodne pripovijetke i romantièno-simbolièkog naturalizma sa socijalnim konotacijama. Njegova razvojna linija traje od moralno-didaktièke proze. ilirci su bili veoma zainteresirani za Bosnu. osim turske vlasti i policije kojima je i biskup Rafo Barišiæ optuživao bosanske ilirce da kuju zavjeru. što se vidi iz informativno-politièkih putovanja Matije Mažuraniæa. Èak ni Bašagiæ. zanesenjaèkim uzletima i pokajnièkim uzmacima. u vrijeme realistièko-naturalistièke faze hrvatske književnosti. a neki èak šikaniranjem (osobito nakon Kallayeve izjave da je srpstvo neprijatelj Austrije) i interniranjem u Arad (poslije sarajevskog atentata 1914.). U širem vremenskom rasponu evoluirao je od narodnjaèko-folkloristièkih shvatanja Mehmed-bega Kapetanoviæa do Osman-Azizove društveno-aktivistièke poetike. u fazi hrvatsko-starèeviæanske orijentacije. nije znao za putopise spomenutih iliraca niti za hajduèko-tursku novelu pedesetih godina koja je tematizirala negativne odnose prema muslimanskom svijetu prikazujuæi ga crno330 .

Kao što prema poligenetskom tumaèenju u sliènim klimatskim i geografskim uvjetima rastu jednake biljke. U vezi s takvim zakljuèkom može se postaviti pitanje: otkuda toliko sliènosti u genezi jednoga i drugoga pokreta. J. Kao što se iz dosadašnjeg izlaganja vidi. Barac proposed the idea that all the Yugoslav movements of the similar kind in 19 and 20th century. jer autor kao široko obrazovan pisac koristi citate iz svoje lektire iskljuèivo u funkciji kulturno-politièkih ciljeva integralnog bošnjaštva. V. Professor Æekliæ mentions many similarities. isto bi se tako moglo reæi da u sliènim povijesnim i društvenim uvjetima nastaju slièni pokreti. Na osnovi toga nameæe se zakljuèak da ovaj pokret nije imao gotovo nikakve veze s ilirskim preporodom. The Illyrian Movement and the Bosnian-Muslim literary and cultural renaissance In his paper professor Æekliæ compares the Illyrian Movement with the Bosnian Moslem literary and cultural revival under the Austro-Hungarian Rule. ne postoji nijedan pouzdan argument koji bi mogao potvrditi pretpostavku Antuna Barca o moguæem utjecaju ilirizma na bosansko-muslimanski književno-kulturni pokret. respectively. Na to pitanje moguæe je razlièito odgovoriti. the author examines the validity of statement that had been uttered by Antun Barac in 1954 in his book Croatian Literature from the Revival to the Establishment of Yugoslavia. I. Nikoliæ i drugi). 331 .bijelom tehnikom (M. Bogoviæ. mada nisam siguran u njegovu valjanost. Vol. have had their model and source in the Illyrian Movement. a ja bih se odluèio na jedno objašnjenje analogijom. Having compared these two movements in their most essential facts and determining factors. Tombor. I Kapetanoviæevo citiranje stihova Petra Preradoviæa ne može se uzimati kao dokaz Barèeve teze o utjecaju ilirizma. but also some considerable differences.

332 .

niti straha. ono što je za Bosanske Muslimane u ovom odnosu dobro. STOLJEÆA Za ili protiv Evrope. U vrijeme svog kanoniziranja i teologiziranja u pitanje se dovodi i ono što ne bi moglo biti predmetom upitnosti. ali daje moguænosti višestrukog promatranja te time doprinosi obogaæenju spoznaje. što implicite znaèi i priznavanje njegova subjektiviteta. Ono je latentno obilježilo dva posljednje stoljeæa islama. Samo zahvaljujuæi Kur'anu za muslimane ovaj susret nije zadobio izraz odbijanja. sadržano je u èinjenici postojanja samog pitanja. Kao pitanje koje po sebi to nije. Naime. èuðenja. Kad se ovo pitanje prvi put postavilo teško je danas razaznati kao što je još teže pratiti tragove njegova odgovora. Pitanje o odnosu islama i Evrope po sebi je fiktivno. I POÈETKA 20. I pored toga. svojim kulturnim i civilizacijskim tekovinama je i obilježavao svoju supremaciju i otvorenost. ali je legitimno s obzirom na forme razvijanja i diskrepancije ideja nosilja ovih dvaju kulturnih i civilizacijskih krugova. nagnalo ga na samopropitivanje i reformiranje. Nije teško uoèiti da su u ovoj relaciji po pravilu Muslimani imali negativan saldo. U pitanom odnosu. islama i kršæanstva je star. Pitanje o odnosu Bosanskih Muslimana i Evrope povlaèi se od samog nastanka i Muslimana i Evrope. Tako su u pitanju odnosa s Evropom Bosanski Muslimani ravnopravno egzistirali i u svojoj svijesti i u svijesti svojih susjeda kao zaseban entitet u nizu jugoistoènoevropskih naroda. Muslimani ili Evropa. Dok se nadahnjivao vjerom primordijalnog jedinstva Objave. a ne rješavanje. Islam je kršæanstvo podrazumijevao tako da se prema njemu nije odnosio u formi pitanja veæ dileme. Ovo je teza koja umnogome može da da upute za propitivanje. s obzirom na istjecište njihovih kultura. logikom samog pitanja. njihova samorefleksija vlastitog odnosa sa Evropom i Evrope sa njima. Muslimani i Evropa su isto godište. autorskog iskaza koji ne pretendira na istinosnu cjelovitost. jedno od ovog dvoga je upitno. subjekta s kojim treba razgovarati. Susret Evrope i Istoka. ovaj odnos je u teorijskoj ravni najprimjerenije analizirati u formi eseja. pitanja sadržanog u 333 . tako da se i odnos spram hrišæanstva i njegove civilizacije postavlja u novu ravan.Šaæir Filandra MUSLIMANI I EVROPA S KRAJA 19. ovom narodu je davala znaèenjski dignitet partnera. pitanje je dobro poznato cijelom islamskom pa time i bosanskomuslimanskom svijetu.

Uostalom. U Evropi se tad odvija dvostruki proces samokonstitucije. sadržano u pretvaranju subjekta 334 . supremacije uma i obogotvorenja subjekta. u 16. udaljava Evropu od habitusa Bosanskih Muslimana. inaèe fundamentalne relacije za razumijevanje ovog pitanja od tog doba do danas. Istražujuæi pretpostavke ovog odnosa dolazimo do bitnih duhovnih lomova na prelazu 15. U mediju duhovnog vladajuæi princip postaje princip iskljuèivosti svega drugog i drugaèijeg. pa i Svetog. ne u konfensionalnom. 375. i 17. vrhuni u Hegelovom panlogistièkom sistemu. posebno izraženog u doba muslimanskog kulturnog preporoda na prelomu 19.samom naslovu. Sukladno u hrišæanstvu legitimiranom stvaranju svetog i profanog te gubljenju pretpostavki za razumijevanje primordijalnog jedinstva vjera. stoljeæe. u Evropi utemeljuje kult znanstveno-tehnièkog mišljenja. i 20. Ona je jedan hermeneutièki sklop koji omoguæava prije sagledavanje pretpostavki postojanja pitanog odnosa. a sam Luter piše Poziv na molitvu protiv Turèina (Ž. stoljeæe u cijeloj Evropi. Istina od tada u Evropi postaje transparentna. To da su Bosanski Muslimani i Evropa isto godište udaljava Evropu od Muslimana više no Muslimane od Evrope. Antiislamska kao antiturska propaganda 16. st. dotle Evropa svoj nastanak duguje uništenju svih od nje razlièitih vjera i svjetonazora.). što pada u doba etabliranja islama u Bosni. stoljeæa. To konstituiranje na antiislamskom principu. preovlaðujuæe islamska. u Evropi je išla do te mjere da je èin proklinjanja Turèina/muslimana išao dotle da su stvarane mise contra Turcos. Pretvaranje Španije u jezgro katolièanstva protjerivanjem islama i judaizma. str. Leibenzu i Galileju. nego što omoguæava njegovo validno adaktiranje. Evropa u mediju duha poèinje svoje konstituiranje. održavajuæi katolièanstvo i pravoslavlje. Nikada islam i Evropa nisu bili udaljeniji kao kod Hegela. Delimo. veæ u ontološkom znaèenju. paradigmi ne antiislamskog veæ aislamskog mišljenja. Tih godina se naše pitanje postavlja kroz razmatranje odnosa islama i hrišæanstva. Ovo mišljenje. dolazi do cijepanja jedinstva Istine na dva od tada pa skoro do danas suprotstavljena polja njenog ispoljavanja. u 21. u sferi duhovnog. njeno osnovno obilježje. Tekovine tog pobjednièkog pohoda uma na raskrivanju svih velova tajstva Istine. tih godina se zahvaljujuæi Beconu. Strah na Zapadu. Decartesu. bez velikih pretenzija bih napomeno da ona može i danas da posluži pri sagledavanju ovog pitanja na prelazu 20. a raspoloživost svega. dominantno hrišæanskog. skladane su pobjednièke pjesme nad Turcima u jezuitskim koledžima. u stvorenom mediju profanog. Dok Bosna. prima Jevreje pod svoje skute. S druge strane.

i druga. èuva335 . te tako ne upadajuæi u makaze objektivnog uma koji svojim kauzalitetom stvara eshatološki determinizam.) Nije pretjerano reæi da je jedan broj bosansko-muslimanske inteligencije bio opèinjen Evropom. svoje tekovine i svoju moæ duguje zaboravljanju. Evropu je uzela za paradigmu razvoja muslimanskog naroda. st. Polazno stanje pri razmatranju odnosa Bosanskih Muslimana i Evrope sa aspekta evropskih kriterija bilo je za Muslimane porazno. niti da bježi ispred njih. Šta je sve Evropa njima znaèila na jednom mjestu teško je reæi. zadržat æemo se samo na analizi kategorijalnog aparata nosilaca ovih stremljenja. u sudaru sa novim naèinom života i novim vrijednostima oni su doživljavali emocionalno buran sudar. specifiènom i samosvojnom. Ta karakteristika Bosnu èini Bosnom. Po toj osobini Bosna nije Evropa nikada bila a Evropa danas ima šansu da bude Bosna. Ostajuæi u mediju supstancijalne analize duha a analizirajuæi pomenuti odnos s kraja 19. polifona i multilateralna. u razmatranom odnosu ne s Evropom. Samo iz medija razlièitosti moglo je i nastati pitanje o njihovu odnosu. stvar je ontološkog a ne historijskopolitièkog znaèenja i proizlazi iz analize noseæih koordinata ovih dvaju kulturno-povijesnih entiteta. ova kategorija intelektualaca. zabranjivanju ili zarobljavanju svega razlièitog od samog sebe. da se kompleks evropskog uzimao za željenu vrijednost bez mnogo zadrške. Nasuprot takvoj Evropi. ali joj omoguæava i konstituciju. Promjene pozicije u korist Bosne. i poèetka 20. svog institucionalnog islamskog habitusa a ispušteni iz ruke uvehlog Osmanskog carstva. veæ da pod njima napreduje. Bosna èitavo vrijeme jeste heretièna.u supstancu. (Ne ulazeæi u razmatranje složenosti politièke situacije tog doba u Bosni. Našavši se otrgnuti od Istoka. Prvi put kad postaje centar heterodoksnih kršæanskih pokreta u ranom srednjem vijeku i drugi put kad prima Jevreje sebi u goste. koje mora nastojati da ne ugine pod toplim i jakim zrakama Zapada. Balkanu i Evropi. Tu novu situaciju Osman Nuri Hadžiæ opisuje rijeèima: "A mi? Mi smo parèe Istoka. školovanih u Evropi. nije teško uoèiti vladavinu paradigme Evrope kod mnogih muslimanskih intelektualaca. cvijeta. Samo su dvije èinjenice izvjesne: jedna da je želja za imperativnim prikljuèenjem evropskim kulturnim tokovima i civilizacijskim dostignuæima bila upravo proporcionalna sagledavanju neevropskog stanja Muslimana. Ona svojom širinom i toplinom dva puta postiðuje Evropu. Nastala na osnovi cijepanja veæ prirodnog sinkretizma Istoka i Zapada na ovim prostorima te radikaliziranjem njihova podvajanja.

Zagreb. i èinjenice da je Evropa kod nas poèesto kasnila i èitavo stoljeæe. obrazovnoj i socijalnoj sferi. I usprkos takva stanja. 1902. Ono se prihvata samo pod uslovom oèuvanja svoje samobitnosti. Uza svu simplificiranost i hipotetiènost ovako naznaèenog sukusa mišljenja. Dok je književnost.). Mehmed-bega Kapetanoviæa Ljubušaka. s obzirom na polazište. Ove rijeèi su paradigmatiène za odnos naših intelektualaca prema novom. str. okrenuti više svijetu vlastitosti i subjektivnosti. Èinjenica da teorijsko mišljenje pretpostavlja postojanje jednog društvenog biæa. shodno prirodi vlastitog biæa. Muslimani dobijaju prve Evropi suvremene teorijske mislioce. dotle su publicisti i teoretièari.juæi trajno svoju osebujnost" (Muslimansko pitanje u Bosni i Hercegovini.. Prije svega. svoj izraz je našla u liku ovih intelektualaca. Edhema Balbuloviæa. Begiæa od tog doba poetski preokupirao pojam raskršæa. svoju misao oprobavali na goruæim pitanjima objektivnog i povijesnog karaktera. Dok su književnici i umjetnici. Negativni saldo Muslimana u odnosu na Evropu ogleda se i u èitavom nizu njihovih manjkavosti glede takva ogledala. opet shodno karakteru vlastitog djela. teško se oteti utisku da nas ovaj problem i danas posebno ne intrigira. Mehmeda Begoviæa Kurtagiæa i dr. Ono što je zajednièko svim duhovnim nastojanjima tog doba a što se u ovom mediju duhovnog stvaralaštva naroèito osjeæa. produkt imaginacije. po svjedoèenju M. Rizviæa i M. Brzo oprobavanje romantizma. Osmana Nuri Hadžiæa. Dževada Sulejmanpašiæa. uticala je na imperativ bržeg prozapadnog razvoja. mala zastupljenost latinske pismenosti i štampe. ekspresionizma i impresionizma od strane naših umjetnika 336 . u osnovne tokove evropskih duhovnih gibanja. Safvet-bega Bašagiæa. Šakira Kurtæehajiæa. sadržano je u razmatranju problema susreta Istoka i Zapada u biæu jednog naroda i na prostorima njegova tla. nedostatak zapadnoobrazovnih kadrova u privrednoj. Ahmeda Muradbegoviæa. za teorijsku i publicistièku misao moglo bi se reæi da je noseæi problem pojam susreta. Što je i postojalo kadrova tog profila po pravilu je pravilo otklon od svog ishodišta i nerijetko služilo kao loš primjer cilju koga su srèano i dobronamjerno zagovarali. u doba preporoda u liku nekolicine autora. Ono što je i jednima i drugima zajednièko jeste relativno brzo ukljuèivanje. Teorijska ostvarenja ovih intelektualaca znatnih su filozofskih pretenzija i po samom refleksivnom biæu teorijskog mišljenja dokaz su stupnja razvoja jedne kulture. 4. njegovu koherentnost i problematsku izdiferenciranost. materijalna osnova zanatske i sitne privrede.

dogaðanje u sferi fizike i kritièke filozofije nagovještavaju puteve premoštavanja shizofrenije i jedinstvo vjere i uma.komplementarno je zaèinjanju sociologije. islam i slavenstvo. U toj kritici je za cjelinu paradigmatièan O. islama i nauke. koje je samo u takvoj formi islama moglo i nastati te islam privatizirati. iz analize njihovih djela je neosporno. stalno je naglašavala racionalnu jezgru islama i njegovu kompatibilnost nauci. teologiziranost. sazrela je svijest o vlastitosti. Za sve autore koji su se ovim pitanjem bavili karakteristièno je da pojam nauke nisu uzimali u njenom suhoparnom. zapovijeda ili zabran337 . društvenog i kulturnog razvoja. filozofije. svijest o svom vlastitom i pojedinaènom mjestu i ulozi u odnosu na ta dva velika duhovna koridora. Recepcija islama od strane islamskog sveæenstva. Pri tome se polazeæi od suvremene diskrepancije islama i nauke njihovo jedinstvo naglašavalo u prošlosti. racionalistièkom europskom znaèenju veæ su njenu paradigmu izvodili iz islama. uèahurenost. Da je svijest o moguænosti mišljenja iz Jedinstva. Kritiku suvremenog stanja ove relacije intelektualci su po pravilu temeljili na iskustvima prvih stoljeæa islama kad su u okviru tog religijskog sustava vjera i nauka predstavljali jedinstvo. svjetovna inteligencija kao i manji dio teološke. Pitanje odnosa islama i nauke najviše je zaokupljalo pažnju muslimanske intelektualne javnosti. Hadžiæ djelom Islam i prosvjeta. Tzv. osnove duhovne i kulturne raspoluæenosti na Istok i Zapad. stalno naglašavali nesuvremeni karakter islama u Bosni. kanoniziranost i neprijemèivost za nove forme nacionalnog. kulturne antropologije i socijalne psihologije kod teoretièara. N. Odnosno. po mišljenju inteligencije je bila glavna koènica razvoju muslimanskog društva. Samokritika evropskog racionalizma kod nas je u to doba bila komplementarna inzistiranju na jedinstvu vjere i uma. iz sasvim specifiènog sinkretiènog narodnog biæa i njegova tla Bosne. Krajnji rezultat svih tih napora bilo je osvjedoèenje o nužnosti primicaja Evrope sebi i sebe Evropi. nauènog. Pretpostavka ponovnog zadobijanja takvog odnosa bila je sadržana u kritici suvremene recepcije islama. kod naših intelektualaca tog doba bila prisutna i da se ona kao alternativa svoj raspoluæenosti nudila. u odnosu na razmeða evropskih kao dolazeæih i orijentalnoislamskih kao izmièuæih duhovnih gibanja. Svjesni èinjenice da je u veæini aspekata muslimansko društvo islamsko. Mada poèetak dvadesetog vijeka u Evropi kulminira u znaku trijumfa znanstveno-tehnièkog racia. njegovu izvitoperenost. oni su polazeæi od poraznog stanja razumijevanja islama i negativnih efekata koje takva svijest proizvodi u socijalnoj i obrazovnoj sferi. Istièuæi racionalni karakter islama on naglašava da "sve što vjera uèi.

O istrajnosti na rješavanju ovog problema svjedoèi i posezanje za dostignuæima Kantove filozofije. Kantovo postavljanje odnosa razuma i vjere. on istièe i nadmoæ islamskog pojma i iskustva društva nad evropskim glede njegove prijemèivosti za multikonfesionalnu situaciju. Koliko je inzistiranje na jedinstvu uma i vjere bilo motivirano potrebom èuvanja vlastitosti pred izazovima jednog kulturnog trenda neosjetljivog na razlike. a za Muslimane i nužnost. Obrnuto. Njihovo istrajavanje na pomenutom jedinstvu ovu misao je iz sasvim jednog drugog duhovnog horizonta èinilo komplementarnom tadanjim evropskim gibanjima. Od svih filozofa zapadnog duha Kantova misao je kod muslimanskih intelektualaca bila najprisutnija. jedne drugaèije paradigme ustrojstva i promišljanja svijeta. formi njene demokracije i oblicima socijalnog organiziranja/djelovanja. 10. i to definitivno. te prisutnost tog jedinstva u drugim kulturama. toliko je ono proizlazilo i iz same suštine islama i islamske projekcije problema od strane naših intelektualaca. promovirajuæi moguænost.). u nešto kasnijem dobu. Prijemèivost formi zapadnog življenja kroz naglašavanja racionalnosti islama i pored toga što je u veæini sluèajeva rezultiralo sekularizmom u formi nesvojstvenoj kulturi koja za svoju srž ima islam. našim autorima je davalo kako uputu tako i ohrabrenje u vlastitim nastojanjima.3) Da bi legitimirao svoje zalaganje za ukljuèivanje Muslimana u moderne evropske tokove on poseže za nizom stavova doktrinarnog islama o pozitivnom odnosu islama i nauke. kao i od onih koji se ubuduæe mogu da izvrše oslanjajuæi se na èovjeèiji um i razum" (str. veæ je èinio i jasno distanciranje od vladajuæe logike zapadnoevropskog mišljenja. svoje 338 . Odnos Muslimana prema politièkim gibanjima Evrope. danas ponovo legitimirano u svojevrsnoj renesansi njegova mišljenja. Naglašavajuæi da se "filozofska strana knjige (Slobodna misao i hikmetovština) temelji na Kantovoj filozofiji" on javnosti prenosi da "Kant ipak. ništa što se ne slaže sa zdravim razumom ne spada u vjerske doktrine" (str. Pored inzistiranja na ovakvoj suštini islama a svjestan èinjenice da je u jednom društvu kakvo je tad bosansko-muslimansko jedna akcija nemoæna bez njene religijske potpore i pobude. Dževad Sulejmanpašiæ svoj polemos sa nosiocima dogmatskog poimanja islama utemeljuje na premisama ove filozofije.juje. Zaklanjajuæi se za Kantov autoritet. Ovim rijeèima je Sulejmanpašiæ ne samo nastojao da pobudi nadu kod Muslimana u moguænost jedinstva uma i vjere. mora biti razumno. predstavlja danas najaktuelniji segment mišljenja ovog vremena. odbranjuje vjerovanje u Boga i besmrtnost duše svih izvršnih filozofskih napada.

a posebno se ispoljava u osobenom stilu življenja gdje kuæa zadobiva specifièan karakter svetosti i politièkom organiziranju koje zbog nesvojstvenosti mita islamu nikada ne zadobiva karakter monolitnosti. Afgani u hrišæanskoj kao zapadnoevropskoj kulturi i njenoj kategoriji svetog trojstva nalazi osnov jaza islama i hrišæanstva i ishodište kategorije posredovanja. trajna je odrednica kulturno-politièkog biæa Bosanskih Muslimana. meditativnog modusa samoodnošenja islamske naravi i pervertiranog nagona za evropeiziranim socijalnim identitetom. nacionalnoromantièarski duh i tip savremenog evropskog intelektualnog pregaoca. Shodno samospoznaji takvog karaktera svoje vlastitosti i svijesti o nužnosti zadobijanja isprofilirane forme kolektivnog življenja kao uslova preživljavanja u suvremenom institucionaliziranom društvu. godine. francusku revoluciju. nužnosti institucionaliziranja. posebno Bašagiæ. Njihov tadašnji intelektualni život se odvija u napetom luku izmeðu individualnointrovertiranog solpsizma. odražava stanje tog duha. Posljednja rijeè Islama Jevropi. privatnog i društvenog. intimnog i javnog. Takva situacija duha se najkonzistentnije izrazila u tzv. medijativnog modusa samoodnošenja islamske naravi i pervertiranog solpsizma. tekst Džemaludina Afganije od nepoznatog prevodioca izašao u Novom Sadu 1905.ishodište ima u fundamentalnim rješenjima islamske ontologije društva. ovaj velikan savremenog islama. opredjeljivanju intelektualaca u srpskom. hrvatskom ili jugoslavenskom nacional339 . Shodno svijesti o neophodnosti ukljuèivanja u savremene evropske tokove naši teoretièari su najviše zaokupljeni iznalaženjem forme društvenog identiteta komplementarne evropskim mjerilima. u svom žalu za nenauèenim francuskim jezikom. I naši intelektualci tog vremena. Naglašavajuæi islamski princip neposrednosti. Šakir Kurtæehajiæ. Ta raspoluæenost izmeðu individualnog i opæeg. paradigmatièan je za razumijevanje odnosa islama i objektivnog uma u jednom od najjaèih islamskih reformatorskih pokreta s kraja 19. koji je vršio i znatan uticaj na naša domaæa islamska kretanja. zadobijanja identiteta preko Drugog. pozdravljaju francusku revoluciju i prihvataju njene politièke implikacije. st. pravednosti. Mehmed-beg Kapetanoviæ Ljubušak svojom liènošæu i djelom enciklopedijsko-prosvjetiteljskog karaktera u jednoj osobi spaja plemiæko porijeklo. jednakosti i racionalnosti. apostola novog svijeta. ne Boga veæ crkve kao njegova institucionalnog otjelovljenja. evropeizirani muslimanski intelektualci svoje napore su bili usredsredili na izgraðivanje vlastitih formi socijalnog identiteta. prvi promotor novog duha na ovim prostorima. proglašava vjerom sveopæeg razuma.

Nacija je za njih bila instrument naše evropeizacije. gdje smo mi danas u evropskom nacionalnom. Ovakvo nekritièko instrumentaliziranje pojma nacije i slijepo vjerovanje u njegovu iscjeliteljsku moæ po sebi. Iskustvo posljednjeg stoljeæa uèi da Evropa prevazilazi samu sebe. skoro stoljeæe poslije. modernizacije i socijalne homogenizacije. svjedoèi da je kompleks evropskog kao imperijalnog na izdisaju. Šta danas Evropa nama znaèi a šta mi njoj. S druge strane to iskustvo uèi o nemoguænosti asimiliranja jednog nacionalno-kulturnog entiteta. bez obzira na golgote totalitarnosti kroz koje on prolazi. U propagiranju nacionaliziranja vlastitog. (Danas. korespondentno je takoðe uvjerenju tog kruga intelektualaca da æe skidanje zara/feredže samo od sebe naše žene uèiniti slobodnim i prosvjeæenim. pitanje je koje obilježava današnji muslimanski kulturni preporod). tad neizdiferenciranog narodnog biæa. vodi kataklizmi i degradaciji oba entiteta te provociranju kotaèa povijesti na hod unazad. jer ishodišta svoje nepromišljenosti nisu uvijek bili svijesni. politièkom i kulturnom prostoru. greški i pozitivnih iskustava iz ovog vremena. Muslimani i Evropa u novom liku danas imaju šansu da u situaciji izborne multilateralnosti kao savremenog povijesnog trenda. te tako oduprijeti nametanju azijatskog kompleksa od strane drugih. Svaki drugi pokušaj. suegzistiraju samo na naèin samosvojnosti i autohtonosti. I onda kad su kao Šukrija Kurtoviæ u djelu O nacionaliziranju muslimana negirali vlastitu nacionalnu samosvojnost i apstrahirali znaèaj islama za kulturni identitet Muslimana. 340 . oni su imali dobru namjeru. kakvu daje Edgar Moren u djelu Kako misliti Evropu. opravdano se pitati može li nam poslužiti ovo prvo trajnije iskustvo susreta sa Evropom. bilo mitsko-romantièarski od strane Muslimana ili prozelitistièko-imperijalni od strane Evrope. Po tome što bi se nacionalno odredili oni bi bili moderni i progresivni. Nemoguæe je prenapregnuti èinjenicu da se zagovaranjem nacionalnog identificiranja željelo izvršiti distingviranje od balasta tursko-orijentalnog kompleksa uspostavljanjem vertikale etnogenetsko-duhovne prisutnosti na prostoru vlastitog življenja. ovi intelektualci nisu prednost davali ovoj ili onoj naciji veæ samoj naciji kao takvoj. Što je ostalo u našoj svijesti od prvotnih lutanja i nesnalaženja. Samo jedna porazna slika o njoj danas.nom smislu.

They will try to resolve the meeting between the Moslem and Europe in this way.Moslems and Europe towards the End of 19th and at the Beginning of 20th Century An encounter between Islam and Europe towards the end of 19th and at the beginning of 20th century takes place after Islam and Judaism have been removed from Europe (Spain). We do hope that this encounter between Islam and Europe at the end of 19th and the beginning of 20th century will continue to happen in the future in the form of getting closer to each other. the encounter will be defined by these positions. Jamaluddin Afghani played an important role in this process. Immanuel Kant. One part of Islamic intellectuals has been charmed by the aforementioned. but with the mutual respect of both sides and without some well-known examples of European exclusiveness that had been present in the past. The Moslems entered into this encounter mostly with their oriental and romantic heritage and a strong and rather stable Qur'anic fundament. and the establishment of Imperial spiritual thinking on the achievements of Christian ideology. On behalf of Moslems. The Moslems managed to retain their identity because they relied mostly to Qur'an. During the entire period. 341 . They have tried to find a common ground with Europe on such foundations. Europe will offer to Islam and Moslems both the heritage of the French Revolution and the ideas of the most prominent spokesman of Europe.

342 .

u uvodnom tekstu Rijeè-dvije o pokrenuæu Bisera2. u 1908. Opširnije vodjeti u: M. 1. na prelaz 1907.Fahrudin Rizvanbegoviæ LIRIZAM KAO OBILJEŽJE KNJIŽEVNOSTI U BISERU Kriza Behara nakon poznatog razlaza. Biser.unaprijed budi reèeno neæe u našem listu mjesto imati". Ambicija vlasnika.. Generacija pisaca što je napustila Behar još u šestoj i sedmoj godini njegova izlaženja. str. ali i dubinska kriza stvaralaštva. Meðutim. što æe se kao zbirka pojaviti tek 1914. Biser je zaista nastojao da ide za tom orijentacijom. 321 . godinu bila je kriza društvene i politièke provenijencije. "Ono što je za prvo godište predstavljala književno impozantna i stimulativna liènost Safvet-bega Bašagiæa. kulturnih radnika i prosvjetitelja. koji æe ponajprije prosvjeæivati jer je "našem narodu preède duševno prosvjetljenje i usavršenje.359. 2 izd. u Beharu i drugdje. a s veæ objavljenim pjesmama. dajuæi mu ton i peèat i izvjesnu poetsku rezonancu svojom obilnom i kvalitetnom saradnjom. za omladinu boemski romantièna i poetski magièna i privlaèiva". to je za osmo godište bila stvaralaèka liènost Muse Æazima Æatiæa... Muhsiæ Rizviæ. Sarajevo 1971. 2. odlukom vlasnika Adem-age Mešiæa. bila je da se Biser vrati na pozicije narodnosnog utjecaja na Bosanske Muslimane što ga je nekada imao Behar. Sarajevo 1990. 1 / 1912. kniževo-istorijska monografija. koji je oko lista okupio grupu poletnih muslimanskih pisaca. str.. a poslije smjenjivanja i nominalnog urednika Šemsi-bega Salihbegoviæa i faktiènog Muse Æazima Æatiæa. 1. nego li prazna politika koja . ali a dobrom mjerom proklamirane didaktiènosti. osjeæajuæi da mu je uloga i u književnosti da vrati jedinstvo poljuljano i u Beharu i Gajretu ovaj list æe biti otvoren za sve 1. Rizviæ: Behar. najveæa je ona koja je na idejnim i strukturalnim stvaralaèkim osnovama bila potpuno profilirana. tretirala kao pouènozabavni. str. S tim magnetizmom. 343 . 196. Redakcija je list. a vjerovatno je to bio i jedan od prelomnih momenata u razvoju bosanskomuslimanske književnosti. s karakteristiènim naslovom Pjesme od godine 1900-08 kod agilnog i poduzetnog Muhameda Bekira Kalajdžiæa. Æatiæ je došao u Mostar za urednika Bisera. Bosansko-muslimanska književost u doba preporoda 1887.-1918.-1913. Uspon i obnova što je Æatiæ napravio u godištu svoga urednikovanja ponajprije æe biti rezultat liènog zraèenja pjesnikova i najava jednog novog senzibiliteta naše književnosti. reæi æe Muhsin Rizviæ u svojoj historiji ovog perioda 1.

8. kvalitet pjesnièkog stvaranja u razdoblju Bisera (oko 50 objavljenih pjesama. str. predgovor Sabranim djelima Hamze Hume 1-6. ali.. Midhat Begiæ i. izvanredna je èinjenica u književnosti i kulturi Bosanskih Muslimana. s druge strane. M. a poslije Skendera Kulenoviæa i Maka Dizdara. te strogost kojom ga je tjerao da radi4. Isakoviæ. Prenapregnuta èulnost kao opsesija izraza. i generacije.. nego i za okonèanje perioda što ga zovemo književnim preporodom. Biser ima onu lirsku orijentaciju koja karakterizira ovog pjesnika. što je zapoèela s Hamzom Humom. književna kritika. otkad se pojavljuje Æatiæ kao urednik. kao pjesnik još ranije. Karabegoviæ i Š. a kao urednik sada. u: Neminovnost. 1969. Sarajevo 1988. 4. Æatiæ je za tu godinu i po. Ta otvorenost omoguæila je da Biser u književnoj povijesti odigra izuzetnu ulogu mosta. A. ipak.književne generacije. oznaèit æe prevladavajuæi novost u našoj bosansko muslimanskoj književnosti i biti sastavnica starije romantiène književne generacije èiji su reprezantanti Bašagiæ. Æatiæeva uloga u mostarskom razdoblju od znaèaja je i iz još jednog razloga: stvorio je krug. Ta lirska nota što je donosi Æatiæev krug. nestankom Æatiæa. u najnovijem predgovoru ontologoje Muslimanska poezija XX vijeka. 3. Iz tog kruga posebno treba istaknuti Jusufa Tankoviæa. M. Sarajevo 1976. Sama èinjenica da je Kalajdžiæ za urednika Bisera postavio Musu Æazim Æatiæa od prvorazrednog je znaèaja ne samo za profiliranje lista. o èemu su pisali Muhsin Rizviæ. Iako je Æatiæ bio veæ afirmiran pisac. Sarajevo. na kome æe biti Æatiæ. od kojih su sve najbolje nastale ovdje) osigurava mu ono mjesto u bosanskomuslimanskoj književnosti koje danas s pravom zauzima. 235. koji bi se svakako mogao zvati njegovim imenom. Taj Æatiæev krug lirizma što je nastao na liniji njegova simbolistièkog otklona od starije romantiène poezije najavio je pripremao jednu novu stilematiku i poetiku što æe se oglasiti prvom zbirkom Nutarnji život Hamze Hume. 1. knj. Nepostojeæa zbirka. djela 5. Musa Æazim Æatiæ u Mostaru. s jedne. kako svjedoèi književna povijest. Begiæ. Tako je list bio otvoren i u njemu saraðivali pisci razlièitih orijentacija i profila. i iznad svega. Prevodilaèki rad. uredio više nego za sve godine ovoga stvaranja. izmeðu generacije Bašagiæa i Mulabdiæa. Tuzla 1987. u: Ispod i iznad teksta. Enes Durakoviæ"3.Narcisa.izmeðu erotike i mistike. Fadila Kurtagiæa i Muniba Osmanagiæa . Musa Æazim Æatiæ . èiji æe se književni putevi. (Karakteristièna je èinjenica da u njemu ipak nisu saraðivali ni Bašagiæ ni OsmanAziz). da ga tako nazovem. Sarajliæ prema generaciji Hamze Hume. str. lièna i pjesnièka kriza u kojoj ga je zatekao poduzetni Bekir Kalajdžiæ kad je po njega potegao u Tešanj i doveo ga za urednika Bisera. a naroèito od devetog broja iz februara 1913. Rizviæ. a na èijem je Æatiæ vrhuncu. Ðikiæ. 344 .

U njegovoj poeziji. Biser. osim vala impresionizma i simbolizma što je ovog. nikad nije do kraja i bez rezerve pripada simbolistièkom i kraja impresionistièkom pokretu. jer je bio kudikamo od njih bliži tipu narodnoga pjesnika i prirodnoga èovjeka.6 Ovaj Ujeviæev uvid oznaèio je problem koji dominira bosanskomuslimanskom literaturom. Æatiæ u fazi Bisera. matoševci ili nematoševci (kako hoæete) oni su bili u tome èasu artiste i dekadenti a Æatiæ. a to važi i za njegov književni krug mladih saradnika. II. iskoraèuje u evropski krug lirike. 244-266. str. str. 7. 1 / 3.. posebno morfema. Tešanj. pa u Akordu bola8 prepoznajemo leksik i formalnu dotjeranost æatiæevskog (i posredno matoševskog) daha. poput Kurtagiæeva. Meðutim.. ili æe ih progutati politièki angažman poratnog razdoblja. pojavljuje se i kod njega jedan. 46-50. Demon što æe sve sanje pjesnikove rastjerati na kraju pjesme vidriæevske je inspiracije. filozofija Æatiæa bila je filozofija Orijenta filozofija arapske poezije i kulture koja je došla do procvata. Biser. 8-13. Jusuf Tanoviæ je odmah krenuo artizmom impresionizma i simbolizma i veæ u prvom broju lista u pjesmi u prozi Najljepša stranica neispisana7 traži izraza kojim bi iskazao svoj lirski program. 4 / 5. Filozofija njihova. Biser. str. osobito isprva. ali leksika. str. str. nadahnuto Ujeviæevo svjedoèenje5. Rizviæ. izolovan. . Novi Behar.zapravo ugasiti poput Tanoviæeva.9 Tanoviæevi pokušaji da se otrgne i napravi odluèan iskorak. a imala u sebi neèeg realistièkog".. 11 9. 268-269 10. Sabrana djela. I. nalazi se i ona osobina bosanskomuslimanskih pisaca koja èvrsto stoji na poziciji svoje orijentalno-islamske civilizacije podloge i istovremeno. str. M. Tin Ujeviæ. ali i onaj oslon na realnost što je kod njegova mantora otkriva Ujeviæ. osim Æatiæa najagilnijeg pjesnika Bisera. ako hoæemo da budemo iskreni nije bio ni jedno ni drugo. 10 / 1936.-1937.. 9 8. pa i u ranijoj fazi. str. ali ne i nadahnuæa. istina artificijelan i u dalekom predosjeæanju. nagovještaj onoga što æe Humo uspjeti iskazati.muslimanska književnost. u što nas uvjerava poznato. 251. Taj predosjeæaj mladog Tanoviæa samo je kolebanje izmeðu sluæenih iskoraka i ostvarenja. uzeta približno. Tanoviæevo traganje kroz pjesme u Biseru se nastavlja. u zreloj fazi Preporoda. a karakteristièan je i za Æatiæev krug oko "Bisra". kao u Pjesmi momenta10 5. Biser. 1968. 6. Musa Æazim Æatiæ. I. Jer. str. Bosansko . 37 345 . II. kod nekih možda i podsvjesno bila je simbolistièka. još èvrsto drži ovog mladog pjesnika i uz bašagiæevski iskaz. I. Ujeviæ je to sasvim jasno iskazao: "Æatiæ je u ono vrijeme meðu matoševcima s kojim se družio bio potpuno usamljen.

pa i Mirhaba Karišikoviæa. da je njegov prikaz Charlesa Bauarea poslalo na pregled Matošu). Kad se 1919 pojavila zbirka Hamze Hume Nutarnji život. 346 . Biser . matoševske inspiracije. žena Hifzije Bjelevca i Zilkida Tuzlanka. baš te æatiæevske. Pa i u onim Tanoviæevim pjesmama koje imaju rodoljubni ili socijalni podtekst nasljeðen od Kranjèeviæa (U krvavoj noæi.ostali su samo želja. posredno.12 Meðutim. No. s onim malim sonetnim vijencem Ocvale primule. Paralelno sa spominjanim pjesnicima èija je uloga zaista promicateljna. stvaranje koje je promicalo bosanskomuslimansku književnost u periodu Bisera porodilo je najbolja ostvarenja Muse Æazima Æatiæa i njegova kruga i uèvrstilo proces oslobaðanja izraza i strukture od pojednostavljenog sevdahlijskog i baladiènog tona predhodnog perioda. Nepravedno bi bilo ne spomenuti i saradnju žena pisaca stihova u Biseru. naglo za krenula tok ove književnosti. Plaè robinje. (kao u pjesmi Na razvalinama dvora Ali-paše Rizvanbegoviæa). ipak se novi lirski senzibilitet probija. In memoriam tirano. i ideje. biserovske. ta je poezija otvarala jedan novi senzibilitet. Poruke i odgovori uredništva. pa žestoko. 280-281.11 O prijedlogu Mustafe Èeliæa Gazanfera da napiše ogled o Baudelaireu. Biser. bez obzira na suzdržanost redakcije prema demonijaèkom i tragiènom doživljaju svijeta. str. Na razboju. kao najplodnijeg saradnika (sa 23 pjesme u Biseru. koji broj ranije. koje pišu u duhu sentimentalne pozije ašiklija i sevdalija iz minulog perioda ili. II. moglo je nakratko izgledati da æe baš jedan Mostarac prekinuti evoluciju te litera11. II. Sve to samo je dokumenat o stanju previranja u lirici i meðu pjesnicima što su saraðivali u Biseru. 1926. poput Bjelevèeve. a to je isto uredništvo Èeliæu odgovorilo. što je mogla biti mala zbirka) i poslije Fadila Kurtagiæa. Svakako da je najznaèajnija Nafija Sarajliæ sa proznim medaljonima nazvanim Teme. svojim ekspresionistièkim vizijama i slobodnim stihom. Osim Tanoviæa. ali u oblasti stiha javljaju se Šefika Nesterin-Bjelovac. istina sa svega 4 pjesme. i Muniba Osmanagiæa sa 7. Je li te pokušaje sputavao sam Biser možemo nasluæivati. piše cijeli niz stihotvoraca u tradiciji veæ dosegnutog i izraza. pseudosentimentalnog žala za prošlim vremenima. i strukture. a èinjenica je da je nastojanje da se u list probije lirika koja nosi jedan novi senzibilitet (o èemu svjedoèi odgovor redakcije Faiku u T. 256 12. Baš ovaj senzibilitet sigurno æe biti uticati i na obznanje Skendera Kulenoviæa desetak godina kasnije. str. Faiku u T. Vjetar) probija se u leksici naroèito taj novi izraz koji æe omoguæiti pojavu Hamze Hume i prisiliti nas da govorimo o velièini malenih i u ovom sluèaju.

This act would gain in importance somewhat later on. such as Hifzi Bjelevac.ture. Ontogeneza što ju je morao proæi Æatiæ. 347 . zapravo je nesumnjiva. Hamza Humo. The lyrical features as one of the main characteristic of Biser would be particularly visible in the poetical collection Ocvale primule /The Shed Primroses Blossoms/. pojavila zbirka Grad rima i ritmova. Lyric Features as the Characteristic of Literature in the Biser Perhaps the owner of the Behar Ademaga Mešiæ was not even aware what he did when he fired the nominal editor of Behar Šemsibeg Salihoviæ and the real editor Musa Æazim Æatiæ. naroèito jasna na podruèju morfemskog i sintagmatskog. baš kao što je proslov S. During the period of one and a half years as the editor of Biser. Nijedan od spominjanih pjesnika. zapravo je bila pomak na liniji što je sebi preporodni val zacrtao. i nije bila bez ozbiljnijeg traga. Tin Ujeviæ would point out the lyrical style of Musa Æazim Æatiæ. Ipak. the so-called Circle of Musa Æazim Æatiæ. kad se išlo samo na jednu osnovu bio je to zapravo rukavac što æe se vratiti matici. Æatiæ had already proved himself as the editor of Behar. pokazalo se da cjelokupna stilematika iz perioda Bisera sa lirizmom kao glavnim obilježjem sada bogatijim za onu avanturu što karakterizira zbirku Nutarnji život. with some reservations. Kad god je taj dvostruki temelj iznevjeren. kad se 1924. emerging generation with Hamza Humo as its leader. bez obzira što se danas ispod skrame dominirajuæeg ekspresionistièkog izraza nazire i tradicija. He was also the link between the older generation of authors such as Edhem Mulabdiæ and Safvet-beg Bašagiæ and the new. Biserova uloga u toj matici razvoja bosanskomuslimanske lirike nije mala. The entrepreneurial and agile Muhamed Bekir Kalajdžiæ went as far as to Tešanj in order to bring to Mostar Musa Æazim Æatiæ as the new editor for Biser. a ni kasnijih nije mogao a da se ne utemelji na civilizacijsku vezanost za islamsko-orijentalnu osnovu i evrpska lirika dostignuæa. who did not hide that he had been inspired on the Biser source. Musa Æazim Æatiæ as a peculiar person of his times and his poetical expression would foster the lyrical features of our type in Bosnia and Herzegovina. He also created something new in our parts that can be understood as. In addition to the lyrical poets from the Biser Circle. Povratak je bio samo zalet. ali i Humo i Kulenoviæ u svom razvoju. Æatiæ would do more than he had ever done in his entire creative period. Kulenoviæa Ocvale primule zapravo baštinjanje faze Biserove lirike Æatiæeva kruga. This lyrical type leaned on Matoš. It also gave birth to one of our greatest poets Skender Kulenoviæ.

Fadil Kurtagiæ and others. The most renowned among them were Nafija Sarajliæ. the lyrical qualities of Musa Æazim Æatiæ's type and circle would reach its culmination in the person and work of Hamza Humo. Šefika Nesterin Bjelevac and others. Nevertheless. 348 . several poetesses would also emerge.

XIII-XIV/1987. Cviko Fazileta: 4. Za prvih 10 knjiga hafiz Mahmud ef. Zbirka sid`ila Gazi Husrev-begove biblioteke. 6. Salih: 1. XIII-XIV/1987. Prijevod i bilje{ke: Osman Lavi}. Interes za sufijsku poeziju kod bosanske uleme. XVII-XVIII/1996. Azapagi}. Mehmed Teufik: 2. 369-372. 349 . XV-XVI/1990. O Gazi Husrev-begovom vakufu u Slavonskoj Po`egi.197-222. i XIX-XX/2001. Buturovi} D`enana: 3. XIXII/1985. Neki legati Osman-Šehdijine biblioteke. XV-XVI/1990.XIX-XX) Anali Gazi Husrev-begove biblioteke su po~eli izlaziti 1972. ^ar-Drnda Hatid`a: 5. menafí en-nas (Ljekarske koristi svijetu). vijeku. XIX-XX/2001. 53-67. a radovi hronolo{kim redom. 311-329.. XIX-XX/2001. 10. Duri} Ra{id: 8. Jedno medicinsko djelo. XIX-XX/2001. XIX-XX/2001.Osman Lavi} Bibliografija Anala (XI-XII .. XV-XVI/1990. pisano vjerovatno u Bosni. 153-162. XV-XVI/1990. str. Estetska. D`aka Be}ir: 9. 175-178. Risala o hid`ri. Autori su poredani abecednim. godine. Gajretu i Biseru. Po istoj metodologiji je izra|ena i ova bibliografija za posljednjih deset knjiga koje su iza{le u {est svezaka. Do sada je iza{lo dvadeset knjiga u 11 svezaka. ]ekli} Vasilije: 7. Knji`evni prevodi sa perzijskog jezika u Beharu. 75-78. 141-155. godine. Otkri}e muslimanske epike u 19. 243-252. eti~ka i strukturna svojstva muslimanskih epskih pjesama objavljenih u Beharu. Ilirski pokret i bosansko-muslimanski knji`evno-kulturni preporod. Knjiga XI-XII je {tampana 1985. 335-341. Ali} H. godine. XVIIXVIII/1996. Tralji} je izradio prigodnu bibliografiju koja je objavljena u knjizi IX-X. 17-34. Nida'i.

103-111. XIII-XIV/1987. 2275-286. Filandra Ša}ir: 16. 14. Musa ]azim ]ati} kao {kolski pisac. Had`ibajri} Fejzulah: 19. XIII-XIV/1987. XI-XII/1985. XVII-XVIII/1996. Biblioteka Abdulah-efendije Kantamirije. Had`ijahi} Muhamed: 24. i po~etka 20. Gra|a o posljednjim ostacima bosan~ice u nas. 83-90. 1536. Had`i} Mehmedalija: 23. D`ilo Hasan: 12. XI-XII/1985. XIXXX/2001. 131-145. XV-XVI/1990. sure Kur'ana u Gazi Husrev-begovoj biblioteci. Prilog istoriji bibliotekarstva BiH u XVIII i XIX stolje}u. Tralji}). Rukopisi enciklopedija u Gazi Husrev-begovoj biblioteci.31-40. XIII-XIV/1987. Rukopis Ibn Sinaova komentara 113. XVXVI/1990. Muslimani i Evropa s kraja 19. XI-XII/1985. XVIIXVIII/1996. XV-XVI/1990. Osvrt na traktat Hasana Duvnjaka. Gudelj Zdenka: 18. 113123. 69-74. O arhivalija Gazi Husrev-begove biblioteke. Had`ijamakovi} Muhamed: 350 . stolje}a. Analiza rukopisnog teksta iz astronomije koji se nalazi u Gazi Husrev-begovoj biblioteci. XVII-XVIII/1996. In Memoriam (Seid M. Biblioteka Šejha Abdurrahmana Sirije za Oglavka. Faji} Zejnil: 13. Med`mua sarajevskog pjesnika Mehmeda Mejlije Guranije. Najstariji orijentalni rukopisi iz privremenog inventara Gazi Husrev-begove biblioteke. Gazi} Lejla-Trako Salih: 17. 105-130. XIX-XX/2001. 336-339. 25. 283-286. 237-242.D`ananovi} Ibrahim: 11. Had`ibegovi} Zalkida: 22. XI-XII/1985. 20. 55-68. 331-339. Osvrt na dva rukopisa na turskom jeziku. Rasprava o pet pravnih pitanja o kojima postoji pet razli~itih mi{ljenja. Abdurrahman Mufti} . 101-111. 21.novo ime u knji`evnosti Bosansko-hercegova~kih Muslimana na orijentalnim jezicima. 15.

33. 29. XIXII/1985. 289-329. XVIIXVIII/1996. Med`mua Saliha Emina. XV-XVI/1990. u~eni ljudi (ulema) njihov rad i djela. 235-240. Mustafa Ejubovi} . 42. 51-72. XI-XII/1985. 211-227. XV-XVI/1990. 38. XIX-XX/2001. 32. 195-211. 27.321. 253-256. XIII-XIV/1987. 169-175. XVII-XVIII/1996. Porodica Had`ijamakovi}a. XI-XII/1985. 30. XIX-XX/2001. godine. Dokumenat o prvom slu`benom popisu Husrev-begova vakufa iz 1604. XV-XVI/1990. Jedan rukopis Muhameda Prozorca. 241-250. XVIIXVIII/1996. 295-301. XV-XVI/1990. XVII-XVIII/1996. Hafizovi} Re{id: 35. Dubrova~ke i mleta~ke pripreme pred razgrani~enje 1699. Rukopisne zbirke i biblioteke na podru~ju Grada~ca. 85-92. Med`mua Abdul-Vehhaba Karahod`e (Karahod`a zade). Porijeklo mud`ellitskog obrta u Bosni i Hercegovini. Jedan perzijski gazel Husejna Lamekanija. O nekim vakufima u Slavoniji iz XVI stolje}a. Nekoliko pjesama iz Ilhamijina divana. 257-266. XVII-XVIII/1996. 19-24. Hand`i} Adem: 37. XIX-XX/2001. 79-86. Hasandedi} Hifzija: 39. 259-265. Had`iosmanovi} Lamija: 31. 163-174.26. 313. Muslimanski knji`evnici u Gajretu. 131-139. 40. Muslimanske privatne biblioteke na orijentalnim jezicima u Mostaru. Hafizovi} Fazileta: 34. XIII-XIV/1987. 93351 . 3-18. Had`i Ahmed Asim-beg Muteveli}. Biblioteka i ulema. 28. 41. Hukovi} Muhamed: 43. XV-XVI/1990. 191-194. XVXVI/1990. XVII-XVIII/1996.Šejh Jujo i njegova summa theologica. Ili} Slobodan: 45. Muslimanska dru{tva u Mostaru. godine. Hajdarhod`i} Hamdija: 36. Uloga Bisera u kulturno-prosvjetnom uzdizanju Muslimana. 44. Karabezi. Napori za uvo|enje narodnog jezika u po~etne vjerske {kole Muslimana.

5-6. 62. XVII-XVIII/1996. 3-4. Rukopisi djela Šejh Juje u Gazi Husrev-begovoj biblioteci. XIX-XX/2001. Pitanje javnopravnog priznanja islama u jugoslovenskim krajevima nakon prestanka osmanlijske vlasti. 323-333. 55. XIXII/1985. Juzba{i} D`evad: 53. Apozitivi u arapskoj re~enici .153178. Isakovi} Alija: 47. XVII-XVIII/1996. XIII-XIV/1987. XVXVI/1990. Kasida Ahmeda Vahdetija iz njegovog sarajevskog divana. 49. Vid bosanskog jezika. 58. XIX-XX/2001. 251-263. 59-70. Kasumovi} Ismet: 61. XV-XVI/1990. Dvije verzije hronike o Mekam-i Ibrahimu. 71-86. XIII-XIV/1987. 46. 147-160. Zamah{erijev komentar Kur'ana -Glavna determinanta Korkutovog prijevoda. 50. XIX-XX/2001. 135-151. XVII352 . Pozdravni govor na otvaranju nau~nog skupa "Doba Bosanskomuslimanskog preporoda". Kari} Enes: 56. 299-310. 265-273. XV-XVI/1990. Bu{atli}. Jahi} Mustafa: 48. Kasumovi} Azra: 60. Odnos bosanske uleme prema reformama u Osmanskoj carevini u XIX vijeku. Rukopis Mehmeda Hand`i}a Magma'a al-bihar fi tarih al-ulum wa asfar. Jahovi} Red`ep: 52. XIX-XX/2001. Njema~ka knji`evnost u muslimanskim preporodnim ~asopisima. Kar~i} Fikret: 54.prema poglavlju "Apozititvi" u djelu al-Fawaid al-Abdijja Šejha Juje. XI-XII/1985. Hafiz Abdullah Ajni ef. 221-231. XVII-XVIII/1996. Kasumovi} Ahmet: 59. 223-235. 39-54. 57. Mulazemet defteri kao izvor za prou~avanje na{e uleme. 169-189. godine na dr`anje Muslimana u Bosni i Hercegovini. 113-120. XIX-XX/2001. Bosanskohercegova~ki Muslimani i njihov jezik. XIXXX/2001. Rije~ glavnog urednika. Refleksije ratova na Balkanu 1912/13. 51.95. Ima li nearapskih rije~i u Kur'anu.

353 . 74. XIX-XX/2001. XIX-XX/2001. Lavi} Osman: 73. 69. Krasni~i Ajten: 66. Ruska knji`evnost u Beharu i Gajretu. 35-44. Rukopisi Mehmeda Hand`i}a u Gazi Husrev-begovoj biblioteci. 123-129. Osnova za katalogizaciju rukopisa na arapskom jeziku. Polo`aj i uloga Islamske vjerske zajednice i Gajreta u dru{tveno-politi~kom `ivotu Muslimana po~etkom 30-ih godina ovog stolje}a. 76. XVII-XVIII/1996.XVIII/1996. XIII-XIV/1987. 125-133. 73-102. XIX-XX/2001. XIII-XIV/1987. Korkut Halima: 65. Mahmut}ehaji} Rusmir. 64. Lirska pjesma i balada u Beharu. XIX-XX/2001. (druga knjiga). Doprinos Osmana A. 189-194. Mujezinovi} Mehmed. XVII-XVIII/1996. 217-220. Maglajli} Munib: 75. XIX-XX/2001. Filantropija kod Bosanskih Muslimana sa osobitim osvrtom na pravila dobrotvornih dru{tava na po~etku XX stolje}a. Islamska pou~no-prosvjetiteljska linija u djelu Mehmed-bega Kapetana Ljubu{~aka. Merhemi}. XVXVI/1990. XVII-XVIII/1996. 241-249. Arapska knji`evnost u preporodnim ~asopisima. Arhivska gra|a Gazi Husrev-begove biblioteke. Iseljavanje Bo{njaka muslimana iz Bosne i Hercegovine za vrijeme Austro-ugarske vladavine i risala Mehmeda Tevfika Azapagi}a. 37-51. Kemura Ibrahim: 63. Sokolovi}a zdravstvenoj istoriji Sarajeva. 45-53. Kusturica Nazif: 71. Klasifikacija knji`evne gra|e na arapskom jeziku za bibliote~ke potrebe. 179-185. Kujund`i} Enes: 67. 87-103. 68. Muslimanska kulturno-prosvjetna dru{tva. XIII-XIV/1987. 225233. 211-219. XIII-XIV/1987. XI-XII/1985. 389-396. 70. 121-139. Lati} D`emaluddin: 72. Zna~enje "Iluma" s posebnim osvrtom na Isto~no blago Mehmed-bega Kapetana Ljubu{aka.

Nekoliko arapskih rukopisa bosanskog porijekla u Pri{tini. Muvekkithane. Sulejman Fikri Erten.e). 83. 3-17. XVII-XVIII/1996. XIII354 . Popovi}a i M. XIII-XIV/1987. Memija Minka: 82. 117-129. Mustafa b. Na marginama verbalnog ranog su~eljavanja sunizma (ortodoksije) i sufizma(misticizma u islamu) u Bosni i Hercegovini. 213-218. 267-280. XVII-XVIII/1996. 229-258. XVII-XVIII/1996. Bosanac. Pojam mudrosti i slika mudraca u alhamijado knji`evnosti. muvekkiti i mjerenje vremena. XVII-XVIII/1996. (Traktat o disputaciji ili o metodi postupka u raspravi). XIX-XX/2001. Mahmutovi} Mirsad: 78. @ivotni put Osmana ef. 89. XV-XVI/1990. 347-355. 303-311. Štampa i predpreporodni period Bosansko-muslimanske knji`evnosti. Bana /posebno Mejrima i hajduci/. Muhaddis Mustafa Pru{~ak. 97-105.Osman: 77. XI-XII/1985. Muhamed. 369371. Mehdiu Feti: 80. Dvije rasprave {ejh Mustafe Sarajli}a. 141-164. Mrahorovi} Muhamed: 85. Naki~evi} Omer: 90. 88. Mustafa Ejubovi}-Šejh Jujo. XI-XII/1985. Milin~evi} Vaso: 84. Mehti} Halil: 81. Hadim Ali-pa{ina medresa u Kladnju. XVII-XVIII/1996. Pru{~anin. XI-XII/1985. (Prilog istoriji astronomije u BiH). Prosvetiteljsko-preporodne drame J. 267-272. Risala fi adab el-bahs. Kvadranti u Bosni i Hercegovini. Red`ovi}a. Nekoliko klasi~nih astronomskih pomorskih instrumenata u Gazi Husrev-begovoj muvekkithani u Sarajevu. Ma{i} Ahmed: 79. . Mulaomerovi} Jasminko: 87. 91. Mulahalilovi} Enver: 86. 163-167. XIX-XX/2001. 227-239. XVII-XVIII/1996. (Sulejman Had`iefendi}-Imamovi}): (1292-1382. Porodica Serdarevi} sa posebnim osvrtom na Muhameda Seida i Abdullaha Serdarevi}a.XI-XII/1985. 87-97. S.n.H./1875-1962.

179-190. 7-28. XIII-XIV/1987. Palavestra Vlajko: 106. (1579-1632). godine. Nezirovi} Muhamed: 98. XIIIXIV/1987. 96. Va`niji legati u rukopisnom fondu Gazi Husrev-begove biblioteke u Sarajevu. 187-194. O pogledima Vladimira ]orovi}a na knji`evno-kulturno i umjetni~ko stvaranje muslimana u BiH. Prijevodi sa francuskog i drugih romanskih jezika u muslimanskim ~asopisima u doba preporoda. 7-14. 105. XIX-XX/2001. 97. 27-56. XV-XVI/1990. Peco Asim: 107. 100. 104. Nilevi} Boris: 99. XI-XII/1985. Rukopisna zbirka Habibe Mehmedba{i} iz Stoca. XIX-XX/2001. 209-214. 131-145. 95. 68-84. XVII-XVIII/1996. 163-168. XVII-XVIII/1996. XIXXX/2001. 253-257. Omerdi} Muharem: 102. Turcizmi u Dervi{u pjesnika Stijepa \ur|evi}a. 19-37. Muslimanski narodni govori i standardizacja na{ega jezika. 41-49. 55-70. O uticaju islamske umjetnosti na pravoslavnu u Bosni i Hercegovini. 181-200. 92. Institucija "nekibul-e{rafa" u Bosni i Hercegovni. Hafiz Sejjid Zenunovi} i njegov prijevod Kur'ana. 103. Traktak o postu {est dana mjeseca {evvala Had`i Mustafe Pru{~aka. 355 . Teme. Iz historijske geografije Srpske pravoslavne crkve u Bosni i Hercegovini 1463-1557. 101. XVIIXVIII/1996. 147-152. XV-XVI/1990. Traktat o vrlinama d`emata had`i Mustafe Pru{~aka. XI-XII/1985. XVIIXVIII/1996. Nametak Alija: 93. Nametak Fehim: 94. XIII-XIV/1987. motivi i simboli u pjesmama divanskih pjesnika iz Bosne i Hercegovine. Traktat o u~enju islamskih frakcija od Muhameda Ibn Pira 'Ali El-Bergilija. XI-XII/1985. 277-287. Usmena predaja o {ehitima i njihovim grobovima.XIV/1987. Ahmed Bejazi} i njegovo djelo 'I{arat al-maram min 'ibarat alimam.

XVII-XVIII/1996. XIX-XX/2001. 121. 75-81. ^ija je pjesma "Ti besposlen nemoj hodat"?. Silajd`i} Adnan: 116. 241-249. Bitna znakovitost drugog Isaovog dolaska u rukopisu Mehmed ef. Had`i-bad`e Kadun medresa u Tuzli. Pogled na pismo i jezik lista Gajret u 1913. Šta je na{a ba{tina? Posebno o jednom rukopisu koji se ~uva u jevrejskoj op}ini u Sarajevu. Pelidija Enes: 108. XIX-XX/2001. 289-294. XI-XII/1985. Radovi Hamdije Kre{evljakovi}a i drugih histori~ara u Beharu. Rad je {tampan na francuskom jeziku. godini. 120. Smaji} Husein: 118. XVII-XVIII/1996. Sadikovi} A. XVII-XVIII/1996. XVII-XVIII/1996. XVII-XVIII/1996. 233-238. 341346. kulturnoj i prepisiva~koj djelatnosti Pljevljaka na orijentalnim jezicima u vrijeme osmanske uprave. Smailovi} Ismet: 117. 105-109. Šami} Jasna: 119.XIX-XX/2001. Hand`i}a. Ali Fehmi D`abi}. 7-15. Prilog kulturnoj istoriji pljevaljskog kraja o nau~noj. XVII-XVIII/1996. 287-297. Rizvanbegovi} Fahrudin: 111. ]ehaji}eva studija o Ba{agi}evoj disertaciji. XVII-XVIII/1996. Alija: 115. Osnivanje i rad islamske dioni~ke {tamparije (tiskare) u Sarajevu od 1905-1918. 113121. 219-224. Sadak Bekir: 114. 91-95. Lirizam kao obilje`je knji`enosti u Biseru. 109. Doba preporoda kao prelomno u Bosansko-muslimanskoj knji`evnosti i kulturi. 357368. 356 . XIXXX/2001. 175179. Rukopisi poezije Hasana Kaimi Babe. 385-387. Re{idbegovi} Amra: 110. 113. 201-210. Rizvi} Muhsin: 112. XIX-XX/2001. XIX-XX/2001. godine. Rasprava o Muaviji Ibn Ebi Sufjanu. XI-XII/1985.

In memoriam. Had`i Mujaga Mehremi} 1877-1959. Abdulah Polimac. In Memoriam. 135. XIII357 . Šukri} Nijaz: 123. 335-345. XIIIXIV/1987. 261-265. Ibrahim Zikrija iz U`ica. XVII-XVIII/1996. had`i Ali ef. Op}i kriterij za izbor u zvanje vjersko-prosvjetne uleme u Bosni i Hercegovni. 331-336. Prof. XIXXX/2001. Muji}. XVII-XVIII/1996. XVII-XVIII/1996. 281-286. Uz 450-godi{njicu Gazi Husrev-begove biblioteke. Pendnama . XVIIXVIII/1996. had`i Fejzulah ef. -XIII-XIV/1987. Nametak. 127. Prvi svr{enici Darul-muallimina suradnici Behara. Muhamed A.Šeta Ferhat: 122. 3-6. 165-173. 107-111. XI-XII/1985. XIIIXIV/1987.knjiga savjeta Ibrahima Zikrije U`i~anina. XVXVI/1990. 251256. 157-161. Tanaskovi} Darko: 124. 131. 111-116. XV-XVI/1990. 287-291. 128. Opis rukopisa matematskog djela "Hulasa al-hisab". Projekat biografskog leksikona uleme "perifernog islama ".. Uredni{tvo: 136. XI-XII/1985. Vaz. dr Muhamed Had`ijahi}. 293-299. `ivot i djelo: Porijeklo porodice Merhemi}. komentator Sulejman ^ejebijina djela Vesilet en-Ned`at. XVII-XVIII/1996. Predavanja Mesnevije i mesnevihani u Sarajevu. Had`ibajri}. XVXVI/1990. Jedan doma}i farmakolo{ki rukopis iz zbirke manuskripata Orijentalnog instituta u Sarajevu. 273-278. dr Had`i Abdurahman Nametak. In Memoriam. 134. 195-208. Prof. Prof dr Ahmed Tuzli}. 129. vazovi i vaizi u Bosni i Hercegovini.XI-XII/1985. . 133. Jedan autograf Muhameda Hilmije Gore iz Sarajeva. Trako Salih: 125. In Memoriam. 221-226. 126. Ahmed Selimovi}. Tralji} Mahmud: 130. 132. Ze~i} D`evad: 137. Prof.

193-207. Podizanje i odr`avanje objekata islamske arhitekture u Sarajevu u XVI vijeku.XIV/1987. 358 . XIII-XIV/1987. 97-102. Zlatar Behija: 138.

..... 19 Munib Maglajliæ: LIRSKA PJESMA I BALADA U BEHARU Lyrical Song and Ballad in Behar........... Gajret and Biser..................... 73 Nazif Kusturica: RUSKA KNJIŽEVNOST U BEHARU I GAJRETU Russian Literature in Behar and Gajret....................................................107 ..........................................................-1918... 89 Enes Pelidija: RADOVI HAMDIJE KREŠEVLJAKOVIÆA I DRUGIH HISTORIÈARA U BEHARU The works of Hamdija Kresevljakovic and ather historians in Behar... GAJRETU I BISERU Literary translations from Persian in Behar............................. 9 Beæir Džaka: KNJIŽEVNI PREVODI SA PERZIJSKOG JEZIKA U BEHARU.... 37 Džemaludin Latiæ: ARAPSKA KNJIŽEVNOST U PREPORODNIM ÈASOPISIMA Arabic Literature in our Revival Periodicals...............................................................SADŽAJ Muhsin Rizviæ: DOBA PREPORODA KAO PRELOMNO U BOSANSKO-MUSLIMANSKOJ KNJIŽEVNOSTI I KULTURI The Age of Revival as a Crossroad in Bosnian Moslem Literature and Culture................................................ 57 Redžep Jahoviæ: NJEMAÈKA KNJIŽEVNOST U MUSLIMANSKIM PREPORODNIM ÈASOPISIMA 1900... German Literature in the Moslem Journals in the Revival Period... 47 Muhamed Neziroviæ: PRIJEVODI SA FRANCUSKOG I DRUGIH ROMANSKIH JEZIKA U MUSLIMANSKIM ÈASOPISIMA U DOBA PREPORODA Translations from French and Other Romance Languages in the Bosnian Moslem Journals in the Time of Revival.................

........-1912.. VIJEKU A Discovery of the Moslem Epic in 19th Century...............Mahmud Traljiæ: PRVI SVRŠENICI DARU-L-MUALLIMINA SURADNICI BEHARA The first graduates of Darul-Muallimin contributors to Behar.............. Esthetic...................... BANA (POSEBNO MEJRIMA I HAJDUCI) The Enlightenment and Revival Plays of Jovan Sterija Popoviæ and Matija Ban (Particularly Mejrima and Hajduci)...... POPOVIÆA I M................ ETIÈKA I STRUKTURNA SVOJSTVA MUSLIMANSKIH EPSKIH PJESAMA OBJAVLJENIH U BEHARU 1900............ 113 Vaso Milinèeviæ: PROSVETITELJSKO-PREPORODNE DRAME J..................... 149 Rašid Duriæ: ESTETSKA............................. 165 \enana Buturovi}: OTKRIÆE MUSLIMANSKE EPIKE U 19.................. 119 Boris Nileviæ: O POGLEDIMA VLADIMIRA ÆOROVIÆA NA KNJIŽEVNOKULTURNO I UMJETNIÈKO STVARANJE MUSLIMANA U BOSNI I HERCEGOVINI On the Views of Vladimir Æoroviæ about the Literary and Cultural and Artistic Work by the Moslems in Bosnia and Herzegovina.... Ethical and Structural Features of Moslem Epic Songs in Behar 1900-1912........ S........................................... 155 Muhamed Hukoviæ: MUSLIMANSKI KNJIŽEVNICI U GAJRETU The Moslem Writers in the Gajret....... 177 Enes KUJUNDŽIÆ: FILANTROPIJA KOD BOSANSKIH MUSLIMANA SA OSOBITIM OSVRTOM NA PRAVILA DOBROTVORNIH DRUŠTAVA NA POÈETKU XX STOLJEÆA ....... 133 Vlajko Palavestra: USMENA PREDANJA O ŠEHITIMA I NJIHOVIM GROBOVIMA The Oral Tradition about Shahids and their Graves.......................................

..Philantropist Work among the Bosnian Moslems with a Particular review of the Humanitarian Societie's Rules at the Beginning of 20th Century................................ 253 ..................................................................... GODINE The Establishment and Work of Islamic Printing Shop Ltd.................................................................... 215 Amra Rešidbegoviæ: OSNIVANJE I RAD ISLAMSKE DIONIÈKE ŠTAMPARIJE (TISKARE) U SARAJEVU OD 1905...............................................................................................-1918................................................................... In Sarajevo Between 1905 and 1918.................................................. 221 Ibrahim Kemura: MUSLIMANSKA KULTURNO-PROSVJETNA DRUŠTVA The Muslim cultural and educational associations................... 191 Hivzija Hasandediæ: MUSLIMANSKA DRUŠTVA U MOSTARU The Moslem Societies in Mostar........................................... 237 Asim Peco: MUSLIMANSKI NARODNI GOVORI I STANDARDIZACIJA NAŠEGA JEZIKA The Moslem People's Speeches and the Standardization of Our Language.................... 243 Ahmet Kasumoviæ: BOSANSKOHERCEGOVAÈKI MUSLIMANI I NJIHOV JEZIK Bosnian-Herzegovinian Moslems and Their Language............. 227 Lamija Hadžiosmanoviæ: ULOGA BISERA U KULTURNO-PROSVJETNOM UZDIZANJU MUSLIMANA The Role of Biser in the Cultural and Educational Ascension of the Moslem People.......................................... 197 Minka Memija: ŠTAMPA I PRETPREPORODNI PERIOD BOSANSKOMUSLIMANSKE KNJIŽEVNOSTI The Press and the Period of Bosnian Moslem Literature before the Revival.....

............................. 301 Vasilije Èekliæ: ILIRSKI POKRET I BOSANSKO-MUSLIMANSKI KNJIŽEVNO-KULTURNI PREPOROD The Illyrian Movement and the Bosnian-Muslim literary and cultural renaissance.... 343 Osman Lavi}: Bibliografija Anala (XI-XII . 289 Alija Isakoviæ: VID BOSANSKOG JEZIKA The Aspect of Bosnian Language............................................................................. 313 Šaæir Filandra: MUSLIMANI I EVROPA S KRAJA 19......................................... STOLJEÆA Moslems and Europe towards the End of 19th and at the Beginning of 20th Century..................../13................................................................................ GODINI An Outlook on the Language and Alphabet of the Gajret Journal in 1913.................... 333 Fahrudin Rizvanbegoviæ: LIRIZAM KAO OBILJEŽJE KNJIŽEVNOSTI U BISERU Lyric Features as the Characteristic of Literature in the Biser..................... 349 ...... GODINE NA DRŽANJE MUSLIMANA U BOSNI I HERCEGOVINI Reflections about the Wars on the Balkans 1912-1913 in the Light of Behavior of the Moslems in Bosnia and Herzegovina................... 277 Ismet Smailoviæ: POGLED NA PISMO I JEZIK LISTA GAJRET U 1913................XIX-XX)................................................. 267 Zdenka Gudelj -Velaga: MUSA ÆAZIM ÆATIÆ KAO ŠKOLSKI PISAC The paper examines a possibility ofincluding the poem by Musa Æazim Æatiæ....... I POÈETKA 20.........................................................Dževad Juzbašiæ: REFLEKSIJE RATOVA NA BALKANU 1912......................