P. 1
Moj Tajni Vrt

Moj Tajni Vrt

5.0

|Views: 11,550|Likes:
Published by Srculence

More info:

Published by: Srculence on Oct 07, 2012
Copyright:Attribution Non-commercial

Availability:

Read on Scribd mobile: iPhone, iPad and Android.
download as PDF, TXT or read online from Scribd
See more
See less

10/27/2015

pdf

text

original

PREDGOVOR

Nikada nisam srela Nancy Friday, ali osjećam da je poznajem, jer još imam slike njezinog vjenčanja spremljene u ladici. Imala je ono što smatram savršenim vjenčanjem - romantično, blještavo, jeftino i intimno — a to znam zato što je časopis »Cosmopolitan« opisao taj događaj u broju od travnja 1966. godine. Članak je naslovljen »Udajte se danas u ... Rimu«, i kad mije rukopis Mog tajnog vrta poslan na recenziju, izvukla sam »Cosmopolitan« i još jednom pogledala autoricu. Pamćenje me dobro služilo. Nancy Friday izgleda kao bivša Miss Amerike: zgodna, zdrava, njegovana, ružičasta. Zar je ta djevojka napisala knjigu o ženskim seksualnim maštarijama? Ona je zapravo najprikladniji pisac, jer je vrijeme da se prevlada nerazumijevanje o toj temi, koju treba učiniti vrijednom poštovanja. Previše ljudi smatra da je svatko tko ima seksualne maštarije duševno bolestan ili opterećen seksom - ili oboje! Zdrav pristup i razumni komentari gospođe Friday mnogo će pridonijeti smanjivanju osjećaja krivice, strahova i neznanja, a činjenica da je ona vrsta djevojke-iz-susjedstva umirit će čitatelje koji seksualne maštarije drže nepristojnima. Naravno, pri čitanju Mog tajnog vrta povremeno treba svladati, šok, pretjeranu radoznalost i gnušanje. To nije knjiga koja se drži na stoliću za kavu. Niti je treba ostavljati na mjestu dostupnom djeci. Moj tajni vrt bi opet mogao uvesti u modu smeđe papirnate omotnice, jer to nije samo ozbiljna, informativna studija facete ljudske seksualnosti koja je bila znamo zanemarena, nego je to bolno osobna, beskompromisno iskrena i bestidno erotična knjiga. Nikada nije postojalo ništa nalik na nju. Ponekad ćete se morati prisiliti da se podsjetite na to da je to klinički rad. Seksualne maštarije počele su me zanimati prije nekoliko godina, kad sam shvatila koliko se može doznati o osobi koju volite proučavate li njegove ili njezine maštarije. Prilično je sigurno da seksualne maštarije odražavaju nečije intimno viđenje idealne seksualne aktivnosti. To ne znači da maštarije svog partnera trebate shvatiti doslovno (većina maštarija ilustrira krajnje pretjerano ponašanje), ali morate postati svjesni činjenice da je u njegovoj ili njezinoj omiljenoj seksualnoj maštariji zapretana srž želje da se doživi poseban odnos ili aktivnost i prateće fizičke senzacije. Nećete uistinu upoznati svog ljubavnika/ljubavnicu dok ne izrazite te skrivene želje. Niti ćete postići potpuno povjerenje i prisnost niste li u stanju međusobno podijeliti svoje maštarije i prihvatiti ih. Možda će ova knjiga probiti barijeru šutnje. U Senzualnoj Ženi malo je mjesta posvećeno seksualnim maštarijama. Većina intervjuiranih žena slobodno je govorila o toj temi i ja sam u nekoliko poglavlja umetnula njihove komentare. Čak sam razmišljala da u posebnom dijelu podrobno obradim najčešće maštarije, ali sam odustala od te ideje kad su se s istim poglavljem o maštarijama muškaraca pojavile teškoće. To je bilo jedno od najkraćih poglavlja u mojoj knjizi, jer je, na moje veliko iznenađenje, pitanje postavljeno muškarcima o njihovim seksualnim maštarijama izazvalo reakciju sličnu onoj kad udarite izložen živac. I u individualnim i u grupnim razgovorima muškarci su reagirali kao da sam predložila silovanje i istog su se trena zatvorili. Čini se da su čak i svingeri i povremeni sudionici u orgijama bili pogođeni trenutačnom amnezijom. Nakon objavljivanja Senzualne Žene dobila sam puno pisama od žena koje ističu daje

poglavlje o maštarijama muškaraca zanimljivo. Međutim, nikada nisam dobila nijedan komentar od muškaraca. Suosjećam s onim jadnim stvorom koji pokušava sastaviti prvu knjigu o muškim maštarijama. Lakše bi bilo istrenirati kornjače da u trci pobijede hrtove. Da budem sasvim iskrena, moram spomenuti da i moj spol ima svoju osjetljivu zonu. Prošla sam izuzetno teško razdoblje nastojeći mnoge žene potaknuti na razgovor o masturbaciji. Bile su spremne bez zbunjenosti govoriti o svakoj pojedinosti svoje ljubavne igre, priznati izvanbračne veze itd., ali nisu bile sposobne čak ni izustiti riječ masturbacija, a kamoli priznati da se bave tom vrlo normalnom aktivnošću. Samo onda kad su opisivale seksualne maštarije, mogle su se žene dovoljno opustiti da bi govorile o masturbaciji. Spominjem sve ovo jer mislim da će muškarci i žene vrlo različito reagirati na Moj tajni vrt. Smatram da će mnoge žene biti očarane, ali ne i iznenađene otkrićima u ovoj knjizi. Tim čitateljicama neće biti teško priznati da i one maštaju. Međutim, one žene koje seksualni čin smatraju neugodnim ili su nezadovoljne seksom bit će revoltirane otvorenim i zaneseno putenim sanjarenjima žena u ovoj knjizi i odbijat će i poricati vlastite maštarije i pred svijetom i pred samima sobom. A kako će reagirati muškarci? Prvi muškarac kojem sam dala Moj tajni vrt knjiga se tako dojmila, da se dao na ljubavni maraton. Ali, na žalost žena u Americi, mislim da ta reakcija nije prosječna. Sljedećih tu koliko čitatelja više su nalikovali na muškarca o kojem priča Nancy Friday. Kao što su mnoge žene u ovoj knjizi smatrale da su njihove sek- Mialne maštanje intimnije i od samog seksualnog čina, muškarci su osjetili daje ugrožena njihova muškost (kako može neka maštarija zadovoljavati bolje nego ja?). Te su čitatelje naročito razbjesnile one maštarije u kojima žene, dok vode ljubav, zamišljaju da su njihovi muževi lilmske ili sportske zvijezde. (Uobičajena muška maštarija, usput rečeno, jest da dok vode ljubav sa svojom ženom ili djevojkom, Ainiišljaju da je ona Raquel Welch, Ava Gardner ili bilo koja druga žena koja ga uzbuđuje. Dvostruki se standardi, čini se, protežu i na maštarije.) Neki će se muškarci, već iznervirani agresivnošću pokreta za oslobođenje žena, naljutiti što ih se u većini ženskih maštarija tretira kao seksualne objekte i bit će šokirani i užasnuti nekima od požudnih, dominirajućih, zamršenih snova suradnica knjige. Mogućnost da bi Susan, njegova smjerna mala ženica, mogla zamišljati ma i jedan od odvratnih činova iz Mog tajnog vrta bit će više nego što taj tip muškarca može emotivno podnijeti. Moj savjet Susan — daj mu do znanja da odobravaš knjigu, ali svoje maštarije zadrži za sebe dok on još malo ne odraste. Žene će morati mnogo pomagati muškarcima da priznaju da maštarije nisu ništa čudno. Znam da vam nisam ispričala nijednu od mojih maštarija. Ni ne kanim. Toliko je mog seksualnog života već otkriveno u Senzualnoj ieni da su moje maštarije jedino što mi je ostalo! Njihove su varijacije, međutim, u Mom tajnom vrtu (prvo što sam napravila kad sam dobila rukopis bilo je da provjerim jesam li i ja zastupljena), a kladim se da se i vaš tajni vit tu nalazi. Nancy Friday je skupila dovoljno maštarija da za svakoga ima ponešto. Svidjelo vam se to ili ne, Moj tajni vrt jest prekretnica u seksualnom odgoju, jer istražuje jedno od posljednjih nepoznatih područja ženske seksualnosti i prisiljava nas da priznamo vjerojatnost da su maštarije jednako tako nužne za našu seksualnu dobrobit, kao što su snovi zdravi za naše spavanje. Kad istraživači seksa počnu pridavati maštarijama pozornost koju one zaslužuju, uslijedit će znanstvenije

orijentirane knjige, ali sumnjam da će stručna knjiga biti tako ljudska i čitljiva kao Moj tajni vrt.

"J" , Autorica Senzualne Žene

1. REKAO JE: »ISPRIČAJ MI O ČEMU MISLIŠ«
U svojoj svijesti, kao i u našem jebanju, nalazim se u odsudnom trenutku: ... Nalazimo se na onoj utakmici između »Baltimore Colta« i »Minnesota Vikinga« i jako je hladno. Četvoro ili petoro nas je šćućureno ispod velikog vunenog kariranog pokrivača. Odjedanput skačemo da bismo vidjeli Johnnya Unitasa kako trči prema golu. Dok on trči preko igrališta, svi se okrećemo kao jedno tijelo, umotani u naš pokrivač, vrišteći od uzbuđenja. Nekako, jedan od muškaraca — ne znam tko, a u uzbuđenju ne mogu pogledati — primaknuo se bliže k meni. Nastavljam navijati, moj je glas eho njegovog koji osjećam kao vreo dah na svom vratu. Mogu osjetiti erekciju kroz njegove hlače dok mi dodirom signalizira da okrenem bedra prema njemu. Unitasa blokiraju, ali sva akcija, Bogu hvala, još je usmjerena prema golu i to nas sve drži okrenute u tom smjeni. Svi su izvan sebe. On je sad izvadio kurac koji je nekako dospio medu moje noge: proderao je rupu u mojim hula-hupkama ispod kratke suknje i kako se pogodak približava on sve glasnije viče. Svi skačemo gore dolje i moram podići nogu više, na sljedeću stubu tribina, da uhvatim ravnotežu: sad ga muškarac iza mene može lakše ugurati. Svi skačemo udarajući jedni druge po leđima, i on obavija rukom moja ramena da nas održi u ritmu. Sad je unutra, uperen ravno gore kroz mene kao šipka za čišćenje puške: moj Bože, čini se kao da mi je u grlu! »Naprijed Johnny! Hajde, hajde, trči, trči!« vrištimo zajedno, glasnije od svih, tjerajući ih da svi glasnije navijaju, nas dvoje upravljamo uzbuđenjem kao vođe navijača, dok ja unutra osjećam, tko god da je, kako postaje čvršći i čvršći probijajući se dublje i više u mene svakim skokom, sve dok navijanje za Unitasa ne postane ritam našeg jebanja i svi oko nas su na našoj strani, navijajući za nas i pogodak... teško je sad razlučiti jedno od drugog. To je Unitasov posljednji proboj, sve ovisi o njemu: mi luđački jurimo, pred samim smo golom. Moje je uzbuđenje sve jače, gotovo izvan kontrole dok vičem Unitasu da to napravi kao i mi, tako da svi zajedno prijeđemo crtu. I dok muškarac iza mene viče, zgrabivši me u grču užitka, Unitas

prelazi liniju i ja... »Ispričaj mi o čemu misliš«, reče čovjek s kojim sam se stvarno ševila. Riječi su mu bile pune naboja kao i akcija u mojoj svijesti. Kako nikad nisam zastala da razmislim prije nego što bih za njega učinila bilo što u krevetu (bili smo tako sigurni u našu spontanost i reakcije), nisam se zaustavila prije nego što sam otkrila svoje misli. Rekla sam mu o čemu sam mislila. Ustao je iz kreveta, obukao hlače i otišao kući. Ležeći tamo među zgužvanim plahtama, tako naglo odbačena i zbunjena zašto sad to, gledala sam kako se oblači. To je bila samo uobrazilja: ja nisam stvarno željela onog čovjeka s utakmice. On nije imao lica! Nitko! Ja čak ne bih imala te misli, a kamoli ih glasno izrekla, da nisam bila tako uzbuđena, da me on, moj stvarni ljubavnik, nije uzdigao do točke na kojoj sam napustila svoje tijelo, čitavu sebe, čak i svoj razum. Zar on to nije shvatio? On i njegovo divno, strasno jebanje prouzročili su sve te stvari i one su me, opet, činile još strastvenijom. Zašto, pokušala sam se smijati, trebao bi biti ponosan, sretan zbog nas oboje... Jedna od stvari koje sam uvijek jako cijenila kod svog ljubavnika jest da je bio jedan od rijetkih muškaraca koji je shvaćao da u krevetu može postojati humor i nestašnost. Ali, on nije mislio da je moja maštarija o utakmici šaljiva ili nestašna. Kao što sam rekla, jednostavno je otišao. Njegova ljutnja i posramljenost na koju me natjerao (a pisanje ove knjige pomoglo mi je da shvatim da mu to još uvijek zamjeram) bio je početak našeg kraja. Do tog trenutka njegov je uzdah uvijek bio »Još!« Uvjerio me da u seksu ne postoji granica preko koje ga ne bih još više uzbuđivala: njegovo ohrabrivanje bilo je kao povremeni udarac kojim dijete tjera zvrk da se okreće sve brže i brže. Vodio me stalno prema stvarima koje sam uvijek željela raditi, ali sam bila previše stidljiva čak i da pomislim da bi ih mogla raditi s nekim. Stidljivost nije bila moj stil, ali seksualno sam još uvijek bila kći svoje majke. Osjećala sam da me on oslobodio od one neprikladne sramežljive suzdržanosti s kojom se nisam mogla intelektualno identificirati, ali od koje se tjelesno nisam mogla otrgnuti. Ponosan na mene zbog mojih pokušaja, učinio je da se i ja ponosim sobom. Voljela sam nas takve. Kad se sada osvrnem unatrag na mog sve-je-dopušteno ljubavnika, vidim da sam samo sretno utjelovljavala njegova indirektno iznesena Pigmalionovsko-D. H. Lawrenceovska maštanja. A moja? O njima nije želio čuti. Ja nisam bila pozvana da budem suautor čarobnog scenarija »Kako biti Nancy«, iako je to bio moj život. Ja nisam trebala raditi, nego trpjeti radnju. Gdje li si sada, moj stari ljubavniče? Ako te je obeshrabrila moja maštarija o »drugom muškarcu«, što bi tek mislio o onoj o psu dalmatineru mog djeda Henrya? Ili o jedinom članu moje porodice koga si volio, djeda Henrya glavom, onakvim kakav je na portretu iznad pijanina moje majke, iz vremena kad su muškarci nosili brkove koji su škakljali, a žene duge suknje. Da li si mogao vidjeti što mi djeda Henry radi ispod stola? Samo to nisam bila ja: bila sam prerušena u dječaka. Jesam li bila? Nije bilo važno. Nije važno, u maštarijama. One postoje samo zbog svoje fleksibilnosti, svoje sposobnosti da trenutačno utjelove bilo koji novi lik, sliku ili ideju — ili, kao u snovima, s kojima su u bliskom srodstvu — da istodobno sadrže proturječne ideje. One šire, uzdižu, izvrću ili preuveličavaju stvarnost odnoseći nas dalje, brže u smjeru za koji bestidna podsvijest već zna da ga želi slijediti. One iznenađenom »ja« pružaju nešto nevjerojatno, priliku da prihvati nemoguće. Bilo je još ljubavnika i još maštarija. Ali, nikada više nisam upoznala jedne s

drugima. Dok nisam srela svog supruga. Dobar muškarac izvlači najbolje iz vas, želi vas svu, i u potrazi za vašom srži prihvaća sve na što nailazi, s manje se ne zadovoljava. Bili je moje maštarije opet izvukao na vidjelo iz onih dubina u kojima sam ih ja oprezno ostavila da žive — silovite i živahne kao uvijek, naravno, ali nikad više glasno izrečene. Nikad neću zaboraviti njegovu reakciju kad sam plaho, ranjivo i djelomice postiđeno odlučila riskirati i ispričati mu o čemu sam ja mislila. »Kakva uobrazilja!« rekao je. »Ja to nikad ne bih mogao izmaštati. Zar si stvarno to mislila?« Njegov izraz veselog divljenja došao je kao izbavljenje: shvatila sam koliko me jako voli i voleći mene, voli sve što mi obogaćuje život. Moje su maštarije za njega bile iznenadno razotkrivanje novog, njemu dosad nepoznatog vrta zadovoljstva u koji ću ga ja pozvati. Brak me oslobodio mnogih stvari i doveo me do drugih. Ako su moje maštarije bile takvo otkriće i činile se tako maštovite Billu, zašto da ih ne uključim u roman koji sam pisala? Radilo se, naravno, o ženi, i moraju postojati drugi čitatelji, osim mog supruga, muškarci a i druge žene, koje bi zanimao nov pristup onome što se događa u ženinoj svijesti. Zaista sam čitavo jedno poglavlje knjige posvetila dugom idiličnom seksualnom sanjarenju junakinje. Mislila sam da je to najbolji dio knjige, ono od čega su satkani romani koje sam najviše cijenila. Ali, moj je nakladnik, muškarac, bio zatečen. On nikad nije pročitao nešto takvo, rekao je (pravi razlog da se piše roman, mislila sam). »Njezine maštarije prave od junakinje neku vrstu seksualne čudakinje«, rekao je. »Ako je tako luda za muškarcem s kojim živi«, nastavio je, »ako je on tako sjajan jebač, zašto onda ona misli o svim tim drugim ludim stvarima... zašto ne misli o njemu?« Mogla sam i ja njemu postaviti pitanje: Zašto i muškarci seksualno maštaju? Zašto muškarci traže da prostitutke izvode odredene radnje kad imaju savršeno upotrebljive dame kod kuće? Zašto muževi kupuju svojim ženama crne čipkane pojaseve za čarape i grudnjake koji otkrivaju bradavice, osim ako ne slijede vlastite maštarije? U Italiji, muškarci dok svršavaju viču »Madonna mia«, a nije neobično, saznajemo iz Zanijekanog Erosa, da maštoviti Englez plati dami za privilegiju da jede kremu od jagoda (kakvu je običavala praviti dadilja) kojom je ona ljubazno napunila svoju pičku. Zašto je savršeno pristojno (i konstantno komercijalno) ako se crtani romani bave Ivicom Prosječnim, likom s pločnika koji promatra bujnu plavušu koja prolazi, dok je u balonu koji je nacrtan iznad njegove glave podvrgava najegzotičnijim zahvatima? Moj Bože! Ova posljednja muška maštarija ne samo da se ne smatra vrijednom osude, nego je zabavna, obiteljska šala, nešto o čemu otac može pričati sa sinom. Muškarci razgovaraju o seksualnim maštarijama u barovima, gdje se to naziva masnim vicevima: ako se povremeno nađe muškarac koji ih ne smatra zabavnima, on je čudak. Momačke večeri i godišnji sastanci trgovaca preplavljeni su pomićima. A kad Henry Miller, D. H. Lawrence i Norman Mailer (da ne spominjem Geneta) stave svoje maštarije na papir, smatra ih se onim što bi one mogle biti: umjetnošću. Takve se seksualne maštarije muškaraca nazivaju romanima. Zašto se onda, mogla sam upitati nakladnika, seksualne maštarije žena ne mogu zvati isto tako? Ali, nisam rekla ništa. Insinuacija mog nakladnika, kao i odbacivanje mog nekadašnjeg ljubavnika udarilo me tamo gdje sam najosjetljivija: u onu zonu gdje su žene, znajući vrlo malo o stvarnom seksualnom biću svoga spola, najranjivije. Što to znači biti žena? Znači li to biti neženstven? Jedno je ne sumnjati dovoljno u odgovor

da bi se ikad uopće postavilo pitanje o sebi. Ali, nešto sasvim drugo jest znati daje pitanje naglo postavljeno u nečijoj svijesti, biti tamo procjenjivan u nekoj nedefiniranoj, nepoznatoj, nezamislivoj konkurenciji i usporedbi. Zaista, što je to biti žena? Nisam željela raspravljati o tome sa svojim nakladnikom — muškarcem, koji tobože drži prst na seksualnom pulsu svijeta (nije li on, recimo, objavio Jamesa Jonesa ili Mailera, i vjerojatno s njima izmijenio oštroumnosti koje nisu za objavljivanje). Pokupila sam sebe, svoj roman i svoje maštarije te otišla kući gdje su nas cijenili. A knjigu sam spremila na policu. Svijet još nije bio spreman za ženske seksualne maštarije. Imala sam pravo. To onda nije bila komercijalna ideja, iako se događalo prije četiri godine, a ne prije četiri stotine godina. Ljudi su rekli da žele čuti glas žena. Što su time mislili? Ali, muškarci nisu uistinu željeli znati o nekom novom, vjerojatno prijetećem potencijalu u ženama. To bi se odmah pretvorilo u seksualno prestrojavanje, neko ponovno promišljanje muškog (superiornog) položaja. A mi žene još nismo bile spremne jedna s drugom podijeliti taj potencijal, naše zajedničko, ali neizrečeno znanje. Ono što je ženama trebalo i što su čekale bila je vrsta mjerila prema kojem bi se mjerile — zapravo seksualno mjerilo jednako onome kojim su muškarci uvijek opskrbljivali jedni druge. No, žene su bile šutljiv spol. U našoj želji da ugodimo svojim muškarcima, mi smo jedne drugima nametnule seksualnu suzdržanost i šutnju za koju su muškarci mislili da je nužna za njihovu vlastitu sreću i slobodu. Mi smo jedne druge zatočile, izdale vlastiti spol i same sebe. Muškarci su se uvijek držali zajedno da bi jedan drugog bratski podupirali i ohrabrivali omogućavajući si najbolje puteve za seksualne avanture, promjene i prilike. Žene ne. Za muškarce je razgovor o seksu, pisanje i razmišljanje o njemu, povjeravanje i propitkivanje za savjet i ohrabrenje u vezi s njim, uvijek bilo socijalno prihvatljivo. Zapravo se stanovita količina seksualnog hvalisanja u svlačionici obično smatra izrazitom osobinom pravog muškarca, vražjeg dečka. Ali, ista kultura koja je muškarcima dala tu slobodu strogo je tu istu slobodu zabranila ženama, ostavljajući nas seksualno nepovjerljivima jedne prema drugima, prisiljavajući nas na model prijevare, srama, i više od svega, šutnje. Ja osobno vjerojatno nikada ne bih odlučila pisati knjigu o ženskim erotskim maštarijama da glasovi drugih žena nisu prekinuli šutnju, ne dajući mi samo seksualno mjerilo o kojem sam govorila, nego i saznanje, da bi drage žene isto tako željele čuti moje ideje kao što ja želim čuti njihove. Odjedanput, ljudi nisu više samo govorili da žele čuti žene, sada su žene stvarno pričale ne čekajući da ih se pita. Izmjenjujući svoja iskustva, svoje želje, tisuće žena podržavale su jedne druge dodajući svoje glasove, svoja imena, svoju prisutnost oslobodilačkim snagama koje su ženama obećavale nov poticaj, nešto »više«. Dosta čudno, no mislim da snažan povik pokreta za oslobođenje žena sam po sebi nije pomogao većini žena, a meni sigurno ne u radu koji je prerastao u ovu knjigu. Odbio je previše žena. Njegovo puko kriještanje, umjesto da nas privuče bliže jedne drugima, otjeralo nas je na suprotne strane. One koje su izazivale muškarce, ne priznajući ih, zbile su se u militantne redove protiv onih koje su se iznenada više nego ikad prepale da će, budu li zvučale agresivno, biti ostavljene. Ako je seks reduciran na test snage, koja žena želi ostati potpuno sama, sva jaka, baveći se sama sobom? Ali, ako već ne pokret za oslobođenje žena, u zraku se osjećalo samo

oslobođenje. S povećanom slobodom ženskih tijela oslobađala se i naša svijest. Zamisao da žene seksualno maštaju, zagonetka što bi to moglo biti, mogućnost da bi se na stoljeća staro pitanje muškaraca ženama »O čemu sad misliš?« napokon moglo odgovoriti,sad je odjedanput fascinirala nakladnike. To više nije bija stvar vještog nakladnika koji razmišlja kakav bi to komercijalni štos bio izdati seriju seksi romana seksi autorica, romana koji bi dali neobičan nov podražaj prodaji stoljećima starih jebačkih scena koje su uvijek pisali muškarci. Stvari više nisu pod nadzorom nakladnika: žene su pisale o seksu, ali sa svoje točke gledišta (ne više žene gledane samo kao seksualne maštarije muškaraca) i to je bila potpuno nova spavaća soba. Odjedanput je postalo očito da će s oslobođenjem žena i muškarci biti oslobođeni svih stereotipa koji su ih navikli da o ženama misle kao o teretu, stidljivim stvorenjima i nužnom zlu, čak i u najboljoj varijanti kao o nečem lošijem od muškarca. Zamislite! Razgovarati sa ženom može biti zabavnije nego provesti noć s dečkima! Nije nikakvo čudo da je u takvim prilikama moja ideja sve fascinirala. »Razmišljam o tome da napišem knjigu o seksualnim maštarijama žena«, rekla bih kao uvod u razgovor skupini vrlo inteligentnih i sređenih prijatelja. To je bilo dovoljno. Razgovor bi se prekinuo. Muškarci i žene okrenuli bi se prema meni s poluosmjesima uzbuđenja. Bili su me spremni poduprijeti, ali samo uopćeno, kako sam poslije otkrila. »O, misliš o starom snu o silovanju?« »Ne misliš o nečemu poput King Konga, zar ne?« No, kad bih o maštarijama počela govoriti sa svim onim detaljima koje u pričanje unose životnost i čine verbalno iskustvo emotivno stvarnim, nestalo bi opuštenosti oko stola u restoranu. Muškarci bi postali goropadni i nervozni (ah, davni moj ljubavniče, kako si univerzalan) a njihove bi se žene, daleko od toga da progovore o svojim maštarijama — što ih je na početku možda i intrigiralo — zatvorile kao školjke. Ako bi itko progovorio, bili su to muškarci: »Zašto ne skupljaš maštarije muškaraca?« »Žene ne trebaju maštarije, imaju nas.« »Žene seksualno ne maštaju.« »Razumijem da neka stara osušena figa koju nijedan muškarac neće ima maštarije. Neka frustrirana neurotičarka. Ali obična, seksualno zadovoljena žena ih ne treba.« »Kome trebaju maštarije? Što fali dobrom staromodnom seksu?« Ništa ne fali dobrom, staromodnom seksu. Ništa ne fali ni šparogama. Ali, zašto ne dodati i holandskog umaka? Pokušavala sam objasniti da to nije pitanje potrebe, da žena nije manje žena ako ne mašta. (Di, ako mašta, da to ne znači nužno da s muškarcem nešto nije kako treba.) Ali, ako žena mašta, ili ako to želi činiti, onda to ona treba prihvatiti bez srama i ne treba se smatrati čudnom — a isto treba učiniti i muškarac. O mašti treba misliti kao o produžetku nečije seksualnosti. Mislim da je ono što je najviše brinulo muškarce bila ta zamisao, navještaj nekog nepoznatog seksualnog potencijala u njihovim ženama, strah od nevidljivog, svemogućeg suparnika. »Maštarije za vrijeme seksa? Moja žena? Harriet ne mašta...« A onda bi se okrenuo prema Harriet s izrazom u kojem se miješaju prijetnja i probuđene sumnje. »Zar ne, Harriet?« Uvijek sam ponovno bila iznenađena kad su inteligentni i inače nepristrani muškarci odbijali pomisao da njihove žene imaju seksualne maštarije,

makoliko te maštarije bile efemerne, naravno, ako ne maštaju o njima. I naravno da se njihov nemir prenio na njihove Harriete. Uskoro sam naučila da to ne istražujem u miješanom društvu. Ispočetka sam naivno vjerovala da će prisutnost supniga ili stalnog ljubavnika biti umirujuća i poticajna. Kada sad gledam unatrag, vidim da je bilo naročito naivno što sam mislila da bi i on mogao biti zainteresiran da otkrije nešto novo u seksualnom životu svoje partnerice i da će je, ako je obuzme stidljivost ili se bude ustručavala, on potaknuti da nastavi. Naravno, te stvari ne funkcioniraju tako. Čak je i u razgovoru sa ženama, daleko od vidljivog nemira koji tema izaziva kod njihovih muškaraca, bilo teško prodrijeti do njih, prodrijeti kroz strah, postići ne da svoje maštarije priznaju meni, nego da ih priznaju same sebi. To je onaj, ne sasvim osviješten, strah od odbacivanja, a on navodi žene da nastoje promijeniti srž svoje svijesti potiskujući svoje maštarije duboko u zaboravljene slojeve svijesti. Nisam pokušavala biti liječnik u kućama svojih suradnica: nikad mi nije bila namjera analizirati njihove maštarije. Jednostavno sam željela potkrijepiti svoje uvjerenje da žene maštaju i da treba prihvatiti činjenicu da one imaju iste nerealizirane želje i potrebe kao i muškarci, od kojih mnogi mogu rasterećenje naći samo u mašti. Vjerovala sam i još vjerujem, da bi žena keja mašta, kad bi dobila dovoljnu količinu takvih informacija, imala podlogu na koju bi se oslonila. Ne bi više osjećala onaj vrtoglav strah da samo ona ima te nerazborite, često nepozvane misli i ideje. Tek sam onda, napokon, razvila tehniku kojom bi omogućila čak i onim najsramežljivijim ženama da verbal iz iraju svoje maštarije. Ako je, primjerice, a to se često događalo, prva reakcija bila »Tko, ja? Nikad!«, ja bih im rekla maštariju-dvije koje sam već skupila od otvorenijih žena. To bi smanjilo tjeskobu: »Mislila sam da su moje zamisli divlje, ali nisam otišla ni upola tako daleko kao ova cura.« Đi bi to potaknulo natjecateljski duh, koji kod žena nikad nije potpuno uspavan. »Ako ona misli da je maštarija koju mi je dala da pročitam seksi, čekaj samo dok pročita moju.« Na taj sam način, bez previše rada, skupila dosta opsežnu, iako amatersku, kolekciju. Napokon, svu građu prikupila sam od žena koje znam, ili od prijateljica mojih prijateljica, koje bi ponekad nazvale ili pisale da su čule što radim i da bi željele da ih intervjuiram. Tijekom posla, međutim, shvatila sam da ću morati posegnuti malo dalje želim li da moja zbirka maštarija sadrži više od presjeka maštarija mojih bliskih prijateljica. Tako sam u novine i časopise dala oglas koji je dopro do različitih slojeva čitalačke publike. Oglas je glasio otprilike:

ŽENSKE SEKSUALNE MAŠTARDE potrebne ozbiljnoj ženi-istraiivaču Anonimnost zajamčena, P. p. XYZ
Koliko god me suprug ohrabrivao, a i prilike u kojima živimo, smatram da su pisma koja su stigla označila preokret u mojem odnosu prema ovom radu. Nisam sudionica protestnih marševa, niti aktivistkinja Crvenog križa, ali neki od povika upomoć i uzdaha olakšanja u tim pismima su me ganuli. Ona su uvijek počinjala: »Hvala Bogu da mogu nekome povjeriti ove misli; dosad ih nisam povjerila živoj duši. Uvijek sam ih se sramila, osjećajući da bi ih drugi ljudi smatrali neprirodnima, a mene nimfomankom i perverznom osobom.«

Mislim da je pošteno reći da sam ovu knjigu počela pisati iz znatiželje — zbog sebe same i zbog onog čudnog sindroma eksplozivnog uzbuđenja/tjeskobe koji je tema izazivala kod drugih: muška uskogrudnost mog nekadašnjeg ljubavnika i onaj sve-mi-je-to-poznato nakladnik tjerali su me da nastavim. No, pisanje knjige postao je ozbiljan i važan pokušaj kad sam shvatila što bi ona mogla značiti ne samo za one ponekad usamljene, ponekad vesele, obično anonimne žene koje su mi pisale, nego za tisuće i tisuće onih koje će, iako su previše zbunjene, izolirane ili stidljive da bi pisale, možda ipak imati usamljeničke hrabrosti da pročitaju. Danas je u procvatu vrsta literature u kojoj žene pišu jasno i pošteno o seksu i onome što se događa u njihovoj svijesti i tijelu za vrijeme snošaja. Krasne autorice poput Edne O'Brien i Doris Lessing. Ali, čak i tako otvorene žene poput njih osjećaju potrebu da barem sedmim velom za viju priznavanje svoje seksualnosti: ono što one pišu naziva se roman. Osjećam da bi bilo zanimljivo i čak korisno skinuti veo kao korak prema oslobođenju svih nas, i žena i muškaraca. Jer nijedan muškarac ne može zaista biti slobodan u krevetu sa ženom koja to nije. Sastavljanje ove knjige bilo je obrazovanje. Učenje kakve su druge žene, i u njihovim maštarijama i u njihovim životima (ponekad je teško razlučiti jedno od drugog) natjeralo me da zinem od čuda; da se ponekad glasno nasmijem, crvenim, mnogo uzdišem, osjetim bijes, zavist i mnogo suosjećanja. Smatram da su moje maštarije zabavnije od nekih, manje poetične od drugih, da šokiraju više od većine — ali moje su. Naravno, moje najbolje maštarije, one koje su mi trenutačno najdraže — brojevi 1,2 i 3 na mojoj privatnoj top listi — nisu uvrštene u knjigu. Jedno sam naučila o maštarijama: veselo ih je podijeliti s drugima, ali kad to jedanput učiniš nestaje polovica njihove magičnosti, njihove neizbježne snage. One su obluci s kojih se voda osušila. Je li to tajna? To smo svi mi.

2. ZAŠTO MAŠTAŠ KAD IMAŠ MENE?

FRUSTRACIJA □ Većina ljudi misli da ženske seksualne maštarije zadovoljavaju potrebu, ispunjavaju prazninu; da su one nadomjestak za pravu stvar i da kao takve ne nastaju u trenucima seksualne ispunjenosti, nego onda kad nešto nedostaje. Dakle, budući da se razlog za potrebu žena da maštaju obično traži u frustraciji, počnimo s dvije maštarije frustriranih žena. □

Madge
Kakvo je to olakšanje priznati maštarije i ispričati ih nekom tako punom razumijevanja, kao što to vi očito jeste. Imam redovnu maštariju izazvanu nedostatkom zanimanja svog supruga. Jebe me svakih pet ili šest tjedana, i to je uvijek jedno te isto: u krevetu smo s ugašenim svjetlima i on se počinje igrati svojim pimpekom. To obično traje pola sata ili čak dulje. (Nekad je običavao mene time zaposliti, ali sad se ne trudi.) Osjećam kad počinje stvarno čvrsto trljati i teško disati, onda mi diže spavaćicu (još uvijek ispod plahte), kaže: »Raširi noge«, i nakon otprilike dvije sekunde svrši u meni, okrene se i zaspi. y Sve to vrijeme, a naročito poslije, kad znam da je zaspao — ja se zabavljam sama — i zaista uživam u svojoj maštariji. Nalazim se na vratima velike kuće, vrata se otvaraju i ulazi jako velik crnac sa stasitom crnkinjom. On me zgrabi i vuče unutra a žena me gura, pomažući mu. Vuku me u sobu u kojoj je golem alzaški pas — sasvim očito mužjak u punom značenju te riječi! — zavezan s dječakom od otprilike četrnaest godina. Dječak je gol. Naređuju mi da se svu čem. »Da vidimo što imaš«, ceri mi se crnac. Ja se bunim i on od nekuda vadi bič dok me njegova žena silom skida i veže mi ruke otraga. Ona mu skida hlače i pokazuje njegov kurac, koji je abnormalno velik i čvrst dok mu pomiče kožicu naprijed-natrag. Prisiljavaju me da kleknem ispred njega i kad mi on naredi moram upotrebljavati riječi »kurac« i »pimpek« da bih ga opisala. Prisiljavaju me da molim da me jebe i on me tjera da izgovorim riječ »jebati« nekoliko puta da bih to naglasila. Onda od vežu psa, mene prisiljavaju da legnem na leđa a psa su namamili tako da mi je glava uz njegov kurac, a on mi liže pičku. Ja mu trebam dirati kurac i nježno ga trljati. Napokon me tjeraju da se okrenem i sišem pseći kurac dok me crnac promatra da se uvjeri da ga stvarno sišem. Onda me prisile da legnem poleđuške na dugačku klupicu, a žena mi dovodi psa među noge koje mi drži raširene i vodi njegov pimpek i osjećam ga direktno unutra. Dječak me promatra, a žena je sad gola. Moram moliti za jebanje dok mi muškarac trlja pimpekom usta, sve dok ne postane velik i vlažan. Moram ga lizati, a on mi naglo uhvati glavu i ugura mi svoj golem pimpek u usta i drži mi nos zatvoren, tako da sam prisiljena sisati i gutati njegovu spermu. Kao da mi ona beskonačno štrca niz grlo. Na kraju moram sisati grudi njegove žene i lizati njezinu pičku sve dok ona nije potpuno zadovoljena, dok dječak onanira iznad moje pičke i trbuha. Maštarija blijedi i ja sam vlažna dok prstima brzo trljam pičku do orgazma. Mislite li daje to sve zbog lezbijskih sklonosti i moje potajne želje da me gleda mladi

dječak? (Pismo) □ Kao što se često događa ljudskim bićima kad su suočena s hrpom neobjašnjivih i zbunjujućih doživljaja za koje su ih učili da se o njima ne razgovara, Madge ne samo da nema odgovora, ona čak ne zna ni prava pitanja. Neadekvatnost posljednjeg odlomka njezinog pisma, razmišljanje o značenju njezine maštarije gotovo boli. □

Dot
Iako redovito spavamo već dvije godine, a za to sam vrijeme imala i tri kratke veze, moj suprug i ja smo u braku samo osam tjedana. Mislila sam da sam dobro pripremljena na sva razočaranja koja nakon vjenčanja čekaju mlade žene, ali jedna me stvar iznenadila. Prije vjenčanja, seksualni život bio nam je raznovrstan, dosta spontan i maštovit. Iako sam masturbirala od puberteta, tek prije godinu dana otkrila sam klitoris i osjetila prvi orgazam. Otada je moj muž bio više nego oran i spreman da upotrebi to znanje i po njegovu mišljenju uvijek je uspio da me izmasturbira do orgazma ili neposredno prije ili za vrijeme snošaja. Međutim, u braku se naš seksualni život pogoršao. Sad kad je seks zagarantiran, raspored nam je točnije određen i on je često pre- umoran, čak i nedjeljom poslijepodne (što je nekad bio naš dan-prove- den-u-krevetu-zbog-jebanja) najviše što mogu očekivati jest drijema- nje bez ikakvog događanja. Za sada to ne traje toliko dugo da bih postala ljuta ili možda frustrirana, pa ću to riješiti sama. Ovo nesuvislo pričanje moj je neorganizirani uvod u razgovor o maštarijama. Kad se moj suprug odluči prihvatiti posla, to je obično ševa na brzaka. Pribjegavam mašti. Otkrila sam: ma koliko se dugo koncentriram na postizanje orgazma, suprug mi jednostavno ne ostavlja dovoljno vremena. Postupno sam otkrila da je brže ako dodam mentalnu viziju, situaciju koja mi daje brzu dozu erotizma koji će me iznijeti do kraja. Drugo, nakon nekoliko isprobanih maštarija otkrila sam da je brže i djelotvornije ako se svaki put odlučim samo za jednu maštariju. I što je više iskorištavam, bilo za snošaja ili masturbacije, maštarija postaje sve življa i realističnija. Ova je maštarija kratka i obično je ponavljam nekoliko puta u mislima, izbjegavajući finale dok ne osjetim val orgazma. Prostorija je puna muškaraca, dobro obučenih, imućnih i barem sredovječnih. Jedan je muškarac u ulozi mog supruga ili pratioca — on je anoniman i nikada nema neki sprecifičan odnos prema meni. On upravlja mojom aktivnošću i mislim da je vođa ostalim muškarcima. Pojavljujem se u toj sobi punoj muškaraca odjevena u lijepu ljetnu haljinu, laganu, široke suknje. Muškarac govori ostalima da se ja malo sramim, ali da sam zapravo egzibicionistkinja. Naređuje mi da skinem gornji dio haljine, moje grudi ostaju razgolićene. On me onda poliježe preko stolića za kavu licem prema dolje, tako da mi grudi slobodno vise s jedne strane a stražnjica mi je s druge strane stolića. On kaže muškarcima da me uzbuđuje sve hladno i vlažno i sugerira im da mi na grudi stave svoje dopola pune čaše šampanjca. (U našim boljim danima suprug i ja često smo stavljali led jedno na drugo.) Maštarija se nastavlja i on uvlači ruku ispod moje haljine i donjeg rublja i masira mi stražnjicu. Ne obraća nikakvu pozornost na moj klitoris ili vaginu, samo na stražnjicu. Ostalim muškarcima govori da imam predivnu bijelu široku guzicu i pita bi lije oni željeli vidjeti? Još malo mi gladi stražnjicu, onda polako podiže haljinu da bi

pokazao moju guzu, još uvijek u gaćicama. On je još malo trlja, hvali je muškarcima. Tog trenutka moj orgazam počinje i kada sam spremna, zamišljam kako mi vrlo polako svlači gaćice niz butine. Ako do tog trenutka još nisam postigla klimaks, ili ponavljam maštariju od šampanjskih čaša ili na kraju dodam lagano pljeskanje. Dok me pljeska po stražnjici, on objašnjava muškarcima kako uživa gledati kako moji bijeli obrazi postaju rumeni. Ova je maštarija nastala dok sam masturbirala u kadi. Sada je gotovo u svakodnevnoj upotrebi, ako ne u krevetu s mojim suprugom, onda u kadi s dobro usmjerenim mlazom vode. Zanima me kad će mi ova maštarija dosaditi. Počinjem misliti da je sama zamisao ove maštarije ono što me uzbuđuje — vrsta refleksne radnje. Ali, toliko dugo dok djeluje, ona čini radosnim naš brak — uključujući i naš seksualni život. (Pismo)

NEDOVOLJNOST □Prije nego što spomenem provokativnije razloge za maštarije, pozitivne razloge s kojima se ja osobno identificiram, ali prema kojima još osjećam — čak i nakon što sam sastavila ovu knjigu — čudnu mješavinu uzbuđenja i nemira, dopustite da vam iznesem još četiri ' primjera maštarija prouzročenih frustracijom. To je jedna od velikih i univerzalnih tema seksualne usamljenosti, koju svi možemo razumjeti. Prvo donosim razgovor s četrdeset i petogodišnjom Louellom, seksualno potpuno uskraćenom ženom; drugi s dvadeset i petogodišnjom Irenom, koja bi mogla biti to isto. Zatim dolazi Anette, keja je bila dovoljno mlada (devetnaest) i dovoljno mahnita da je do sada vjerojatno prevladala svoju frustraciju. Mislim da su silovitost i otuđenost nekih od motiva koje ove žene istražuju mjera koliko će ljudsko biće bjesniti protiv seksualne gladi. Osoba koja je dobro večerala dokono će birati između ovog ili onog deserta; izgladnjela osoba sanjat će o tome da »pojede vola«.□

Louella
Možda je temelj mojoj maštariji o mom posinku poniženje koje osjećam jer me moj suprug oženio samo da budem kućanica i da brinem o njegovu sinu. Moj je suprug impotentan, ali dječak je nametljivo seksualan. Ponekad ne mogu odvojiti pogled od izbočine u dječakovim hlačama. Znam što je tamo, čini mi se da se proteže preko čitava trbuha. U maštariji zovem ga da ustane iz kreveta, znam da ne spava. Slušam ispred vrata spavaće sobe i znam da leži tamo i onanira. Baš kad namjeravam ponovno zvati, dolazi u posjetu drugi dječak, školski kolega i puštam ih da idu, jer znam što smjeraju. Odlaze u drvarnicu, a ja se ubrzo nakon toga odšuljam i virim kroz planke. Stoje jedan nasuprot drugom, kurči su im vani, glade jedan drugog. Osjećam se tako prokleto ljuta, ali ipak osjećam da postajem vlažna. Vraćam se u kuću i vrišteći ga zovem da dođe. Još osjećam da bih ga mogla udariti po glavi. Ulazi istodobno postiđeno i podrugljivo; sjedam jer mi noge drhte. Vidim mu tamo veliku izbočinu, čini se da je još više ističe, onda, ne znam, otkopčavam gumbe i podižem mu košulju.

Nisam mislila da je tako velik. Gladim ga, vruć je i pulsira i svršava u trenutku, zalijevajući mi ruku. Poslije ga vodim u svoju spavaću sobu, on sjeda na rub kreveta, ja se igram njime, povlačeći mu kožicu unatrag. Drhtim od želje za seksom, svlačim haljinu, a on mi ljubi grudi, onda mu se približavam i uvodim ga unutra, dok su mi bedra skupljena. Ali, on prebrzo svršava i tjeram ga. Gledam ga kako ide niz ulicu i vadim svoj umjetni penis, deblji je i sav ulazi. (Pismo i razgovor)

Irene
Moj suprug radi magisterij, a ja sam samo godinu dana izvanredno studirala. Imam dvadeset i pet godina, suprug je godinu mlađi. Nemamo djece i mislim da bih više voljela kad ih uopće ne bismo imali. Moj suprug puno priča o seksu, ali seksualno nije baš aktivan. Kao što vjerojatno možete pretpostaviti, seksualno sam nezadovoljena i nikad nisam doživjela orgazam. Tek sam u posljednje vrijeme za snošaja počela misliti o nekom drugom, a ne o svom suprugu. Zamišljam kako bi bilo voditi ljubav s muškarcem koji bi mogao nastaviti dovoljno dugo da bih ja bila zadovoljna. Znam nekoliko) muškaraca za koje mislim da bi to mogli učiniti. Nažalost, seks s mojim suprugom traje tako kratko da nemam vremena ni maštati. Često me pita o čemu mislim za vrijeme seksa, ali se ne bih usudila reći mu o drugim muškarcima. Sigurna sam da bi to još pogoršalo stvari kad bi on znao da zamišljam da je on neki drugi muškarac. Međutim, kad izmislim i ispričam mu neke bezazlene seksualne maštarije, on se jače uzbudi i samo brže svrši. Na javnim mjestima često tražim »partnere za maštarije«. Ako vidim muškarca koji me zanima, zamislim da su moje velike grudi gole. Kad ih ugleda, on mi ne može odoljeti i uzima me na licu mjesta i konačno me i potpuno zadovoljava. Čak gledam i zgodne parove, pitajući se da li taj muškarac može ili ne može zadovoljiti tu ženu i kako se ona osjeća kad doživljava orgazam. Međutim, to me ipak čini Ijubomornom. Pokušala sam misliti i o dragim ženama, ne previše često, ponekad. Zamišljam seks sa ženom poput mene. Znamo jedna drugoj želje bolje nego što bi bilo koji muškarac mogao i mnogo smo sposobnije da ih zadovoljimo. Maštarije uključuju i lizanje pičke, jer sam čula da je to dobar način da se ženi pomogne da doživi orgazam. Moj suprug mi to ipak ne želi napraviti. Pokušala sam masturbirati, ali čak ni uz maštarije ne uspijevam postići klimaks. Za vrijeme masturbacije pokušala sam zamisliti da mi to radi mlad, zgodan muškarac. Zatvorim oči i zamišljam da mu je glava pritisnuta na moje gradi a da su moji prsti njegove usne. Ili zamišljam da me čitavo studentsko udruženje kidnapiralo za orgiju. Ja sam jedina djevojka tamo. Zamišljam da jedan po jedan spavaju sa mnom, u blagovaonici, u raznim krevetima, na podu, na svim mjestima i svi gledaju. Redaju se jedan za dragim i na taj način zamišljam da konačno mogu doživjeti orgazam... ali ga zapravo nikad ne doživim. Moja posljednja i najneobičnija maštarija jest da sam istodobno i žena i muškarac i da vodim ljubav sama sa sobom. Zamišljam da sam u stanju pružiti sebi potpuno seksualno zadovoljstvo kakvo sam oduvijek željela. Tu je maštariju komplicirano izvesti, ali mislim da će možda uspjeti. (Pismo)

Annette
Svoje seksualne maštarije nikad nisam povjerila živoj duši, ali osjećam da moram nekom reći za njih, i tako mi je dobro došla prilika da se rasteretim. Uvijek sam ih se sramila, jer sam osjećala da bi drugi ljudi smatrali da to nije prirodno i držali bi me nimfomankom ili nečim sličnim. Devetnaest mi je godina i već sam godinu dana udana. Mome su suprugu dvadest i tri godine. Imamo zadovoljavajući seksualni život kad je on kod kuće, prepuštamo se svim vrstama seksualnih aktivnosti, uključujući i duge seanse oralnog seksa. Problem nastaje kad supruga nema kod kuće, ponekad ga nema čak i po dva tjedna, jer zbog posla puno putuje, a ne može me uvijek povesti sa sobom. Pod kraj dragog tjedna, (ponekad i ranije), očajnički želim snošaj, i moram pribjeći masturbaciji, jer zbog raznih razloga ne želim ući u veze s dragim muškarcima. Ispočetka sam maštala da je muž sa mnom i da mi mazi grudi i vulvu, ližući i sišući moj klitoris — i dok guram bananu ili tanji dio krastavca u pičku, zatvorim oči i zamišljam da to kurac mog muža ulazi u mene. Ispočetka je to bilo dovoljno da postignem zadovoljavajući orgazam, ali nakon nekog vremena to je postalo teže. Tako sam počela zamišljati da vodim ljubav s dvojicom muškaraca — sa svojim mužem i muškarcem iz teniskog kluba koji mi se jako sviđa. Zamišljam da jedan ljubi moje grudi i siše bradavice, dok me drugi ljubi između nogu. Onda sam, dok bih gurala bananu u pičku, zamišljala da me taj drugi muškarac jebe dok mi muž stavlja kurac u usta. Sad je to otišlo korak dalje i da bih postigla orgazam, liježem na leđa preko našeg bračnog kreveta raširenih nogu i s pet centimetara širokim krastavcem uguranim u pičku zamišljam zatvorenih očiju da četvorica muškaraca istodobno vode ljubav sa mnom. Dok guram unutra i vadim van krastavac u ritmu ševljenja, zamišljam da mi jedan muškarac kleči između nogu ljubeći mi pukotinu, koja je, usput rečeno, uvjek obrijana; drugi kleči kraj kreveta iznad moje glave i ljubi me u usta; a ostala dvojica kleče na krevetu svaki s jedne strane sjedeći na petama i naginjući se napred da bi mi ljubili bradavice, dok ja raširenih ruku držim njihove kurčeve da masturbiraju. Zatim maštarija napreduje. Naginjem glavu preko tuba kreveta i muškarac koji se tamo nalazi stavlja mi kurac u usta. Muškarac koji je između mojih nogu penje se na krevet i uvodi mi kurac u picu i ja ustima, rukama i pičkom postižem da sva četvorica istodobno svrše. Ubrzo zatim kad poželim novi orgazam, zamišljam da ih jednog po jednog uzimam na seansu soixante-neuf. Jednog po jednog ljubim ih do erekcije, i nastavljam dok ih ne iscijedim; gutanje svake porcije sperme četvorice muškaraca, što ih ostavlja mlitavima i impotentnima (privremeno), beskrajno me uzbuđuje i na taj način uživam u seriji prekrasnih orgazama. Znam da u stvarnosti ne bih propustila priliku da ostvarim svoju maštariju s četiri snažna muškarca, kad bih bila sigurna da muž neće za to saznati. Kad bih jednom to doživjela, mislim da me više ne bi mučila potreba da o tome maštam, a sigurna sam da bi to bilo veličanstveno. Zanimat će me da čujem i o maštarijama drugih žena, da saznam imam li samo ja tako divlje pomisli. I ako znate četvoricu snažnih, seksi muškaraca koji žele sudjelovati u orgiji s atraktivnom, strastvenom ženom, pošaljite mi ih! (Pismo)

Maria
Udana sam tri godine. Mislim da bi moj muž bio silno iznenađen kad bi otkrio da ponekad za vrijeme ljubavnog čina mislim o drugim muškarcima. Uvjerila sam ga da ne razmišljam prečesto o seksu. Ako ništa drugo, mogla bih ga povrijediti, jer on je iskompleksiran svojim izgledom. Ponekad zamišljam daje moj muž tako seksualno uzbuđen da trga odjeću s mene i »siluje« me. Ali njegovo ponašanje za vrijeme seksualnog čina toliko je suprotno tome, da to gotovo ne mogu zamisliti. U posljednje vrijeme često sam odbijala seks kad ga je on želio (što je ionako otprilike jednom mjesečno), da bi me on morao prisiliti na njega, u nadi da bi moglo doći do neke vrste silovanja. Međutim, do sada on to nije učinio. (Pismo)

ČAROLIJA SEKSA □Ako to želite, gotovo svaku žensku maštariju možete čitati kao krik frustracije. Svi smo spremni misliti da su žene potencijalno frustrirane jednostavno zato što je to naša povijesna uloga, to je tradicionalno mi smo frustriran spol — manje iskusan, manje pokretan i manje seksualno prihvaćen. Mi, žene, provele smo manje vremena baveći se 'seksom i manje nas je obavještavala umjetnost, književnost i trgovina (da ne spominjemo roditelje i muževe) o tome što je naša seksualna uloga — osim uobičajene informacije o ulozi djevice bez želja ili o ulozi zatvorenice. Čak i najsmjelija seksualna pustolovka s kojom sam razgovarala priznaje da njezina uloga u seksualnim maštarijama možda još uvijek zaostaje za njezinim stvarnim seksualnim aktivnostima: negdje, čak i u njezinim najdivljijim, najseksualnijim maštarijama, ona još uvijek igra ulogu sputane osobe, čemu ju je naučila majka. U životu se ona može osjećati savršeno slobodna da inicira seks, da je aktivna zavodnica, da pokupi muškarca na jednonoćni provod iz čiste zabave i bez osjećaja krivice, ali će njezina maštarija još uvijek često biti tipa »nisam ja kriva, on me na to prisilio«: Nju su drogirali, ili silovali, ili podvrgli okrutnoj i razornoj prevlasti. Bit će potrebna još jedna generacija da se prerastu takve ideje, koje su tako duboko ukorijenjene u svijesti bez obzira na to što radi relativno slobodno tijelo. Bilo bi prejednostavno tvrditi da svaka žena čije su seksualne maštarije u sukobu s njezinom seksualnom stvarnošću ne dobiva ono što želi, da svim seksualnim maštarijama dominira stvarna frustracija. Neke od najsretnijih, seksualno krajnje zadovoljnih žena s kojima sam razgovarala maštaju i zbog toga su još bolji seksualni partneri. Ono što želim reći je jednostavno: mi, žene, tradicionalno smo sklone maštarijama i stručnjaci smo na tom području; čak i kad smo potpuno jebane, naša ;svijest može zamišljati seksualna istraživanja i varijante bez kojih su naiša tijela naviknuta funkcionirati; i sam seks — a ne samo njegov nedostatak — može biti inspiracija za maštariju: i napokon za neke žene postoji gotovo lančana reakcija između seksualne činjenice i maštarije — jedne pothranjuju i stimuliraju druge. □

Patricia

□Patricia je visoka plava američka ljepotica koja živi u Rimu. Prošle godine bila je razdvojena od svog supruga i živjela je s Talijanom Antonijem. Patricia i njezin imućan suprug Englez dogovorili su se da će, kad se umore svaki od svojih avantura, napustiti Rim, da ništa što su tamo radili neće biti važno, te da će se zajedno vratiti u New York ili London. Jer, kako Patricia kaže: »Mi uistinu volimo jedno drugo. Sada jednostavno želimo istraživati bez osjećaja krivice.« □ Kad se on spušta na mene, zatvaram oči i zamišljam se na nekom strašno pristojnom mjestu, primjerice u nekom vrlo elegantnom restoranu. Na površini sve je isto kao i stotine različitih »otmjenih« dosadnih večeri koje smo proveli u jednako tako otmjenim, dosadnim restoranima: muškarci su u večernjim odijelima, žene imaju božanstvene frizure, glavni konobar čezne za savoir faire. (Mislim da je ta maštarija moja vlastita varijanta priče Paulette Goddard.) Svi sjedimo oko stola sa svim onim blještavim kristalom i srebrom na teškom lanenom stolnjaku koji pada do poda — stolnjak je važan, jer skriva muškarca među mojim nogama. Ljubazno čavrljam sa susjedima s obiju strana. Kako je taj čovjek dospio pod stol? Zanimljivo da me to pitate. Naime u svojoj sam se maštariji pobrinula za tu pojedinost. Di je tiho kliznuo pod stol uz izgovor da mora podići salvetu, ili se ispričao — navodno otišao u toalet ali je zapravo odjurio u podrum da bi izronio kroz otvor u podu kraj mojih nogu da bi ih, podatne, nježno raširio. Smiješno kako je za vrijeme maštanja potrebno malo vremena da bi se izabrale tehničke pojedinosti...ali vrijeme tijekom maštarije ne teče kao normalno vrijeme. Ponekad je taj muškarac crn, češće je nepoznat. Vjerojatno je on novo lice u našoj dosadnoj maloj grupi, lice na koje sam reagirala cijele večeri, kao što reagiram i na njegov dodir na mojim bedrima. Želim ga, tog muškarca u maštariji, isto toliko koliko želim i muškarca koji je tog trenutka stvarno među mojim nogama. U maštariji na tom mjestu uvijek postoji začuđujuće mnogo pojedinosti: kao slučajno namještam stolnjak preko svog krila tako da nitko ne može vidjeti da mi je on dignuo suknju, ili vidjeti njegovu glavu Čvrsto priljubljenu uz mene, ili njegov jezik... da, doista se vide njegove usne i jezik. Ili taj teški položaj nogu, kao u baletu, molim Boga da ••a ispod stola nitko ne dodirne svojim stopalima! Smiješno, ali taj detalj čini sve još uzbudljivijim. Ali uglavnom osjećam strah — slatku agoniju — da bi me netko mogao zamoliti za ples! Ili, najgore od svega, da bi čovjek ispod stola mogao prestati... da će netko zatražiti račun i reći, »O kej, ustajte svi, idemo.« Ono čega se uistinu bojim jest, pretpostavljam, da će stvarni muškarac s kojim vodim ljubav prestati, umoriti se. Meni treba puno vremena da postignem vrhunac... ponajviše zato što tako strašno uživam u stizanju do njega. A bilo je muškaraca u prošlosti, ljubavnika, koji su bili nestrpljivi, koji bi stali prije no što bih postigla orgazam, kad sam već znala da počinjem... a znate i sami koje je to razočaranje. Sva ta neizvjesnost u mojoj maštariji, naravno, podiže moje stvarno uzbuđenje, a ono što zadovoljstvo čini krajnje razapinjućim jest uzbudljiv strah što ću, dođavola, učiniti u otmjenom restoranu kad me muškarac među nogama dovede do orgazma. Stavljam, dakle, jednu ruku na njegovu glavu — ne prestaj! — a drugom prihvaćam cigaretu ili se igram salatom, stalno s onim savršenim društveno očekivanim smiješkom na licu, ali stalno u grču: što ću kad počnem svršavati? (Prilično sam glasna.) Što sam bliže stvarnom svršavanju, neizvjesnost u mojoj maštariji postaje sve realnija, dok napokon, Bogu hvala, iznenada nestane struja u restoranu. Sva su

svjetla isključena. Onda paf. U tami i vrisci otmjenog restorana, doživljavam vrlo stvaran, vrlo glasan orgazam. (Snimljeni razgovor) □Shvaćam koliko je nemira izazvalo spominjanje maštarije za vrijeme seksa... je li u toj maštariji bilo ičeg prijetećeg? To je mali uzbudljiv scenarij, a i zabavno je; a dodatak je, zaključuje Patricia, da je i njezin stvarni ljubavnik osjetio njezino uzbuđenje i uživao u njemu... a da uopće nije morao znati što ga je izazvalo. (A budući da je Talijan, bolje je da nikad i ne sazna.) Većina ljudi — muškaraca i žena razumljivo, ne želi čuti da je svijest njihovih partnera za ljubavnog čina zaokupljena bilo čime, osim njima samima. Tjeskoba je jedna od najpriljepčivijih emocija u krevetu; pametna će žena znati koliko njezin ljubavnik želi čuti. Jedini način da Patricijin ljubavnik ikada dozna o njezinoj maštariji jest preko dodatne emocije koju mu maštarija prenosi preko njezina tijela. Zbog toga što mislite da za vašeg partnera ne bi uvijek bilo čisto veselje slušati o vašim maštarijama, ne znači da ih vi ne trebate imati. Istinska mjera ženine suptilnosti jest koliko kaže, a koliko zadržava za sebe. Patricija i žene koje su pridonijele nastanku ove knjige jesu, kao što je svima poznato, u manjini. Prosječna žena nije svjesna svojih maštarija, a ako i jest, ne bi joj bilo ni na kraj pameti da ih nekome kaže. Većina žena nikad to ne prevlada; ne samo da šute o svojim maštarijama, nego ih ne priznaju ni sebi samima, niti ih namjerno stavljaju u seksualnu službu. Na kraju, obje strane, i te žene i njihovi muškarci, gube ono što je maštarija mogla dodati. Znam da će se naći muškarci koji će reći da Patricijina maštarija ne pokazuje kako se seks može obogatiti seksualnom maštarijom, jednostavno zato što kad muškarac liježe na ženu, to uopće nije stvaran i potpun seks; da žena, naravno, mora maštati u tom položaju: ona ga ne iskorištava potpuno. Da to čini — da joj on priušti dobro staromodno uguram-ti-ga jebanje — ona uopće ne bi imala potrebe za maštarijom. Sto se mene tiče, kad Patricija kaže da joj njezine maštarije pomažu (i njezinu ljubavniku) da više uživa u seksu, ja tu nemam što dodati. Međutim, ako to nije dovoljno, evo Susaninog pisma o razlozima za maštarije u svim položajima. □

Suzanne
Kad sam imala šesnaest godina pročitala sam savjetnik o seksu u kojem je bio opisan slučaj koji je na mene snažno upecao. Tamo je djevojka opisala kako je na nekom plesu bila sama u toaletu, nagnuta naprijed, kad joj je straga prišao muškarac, podigao joj haljinu, ušao penisom u nju (očito prije hulahup mode) i obavio snošaj a da se ona nije okrenula, niti je znala tko je taj muškarac. To me uzbudilo. U to vrijeme još nisam imala odnose, ali bih mislila o onome što sam pročitala dok sam masturbirala, i naravno, uskoro sam počela sebe zamišljati na mjestu te djevojke, predočavajući da se to događa meni. Ta je osnovna maštarija dosta dugo trajala. Stupila sam u intimne odnose kad mi je bilo sedamnaest, no sigurno ćete se složiti da je uvjet da se s maštarijom produži za vrijeme ljubavnog čina taj da nijedan od partnera ne priča previše, inače se tema gubi. Kako u tim ranim danima nije bilo tako, nisam baš previše maštala za snošaja, ali sam to redovito činila dok bih masturbirala. Srela sam svog supruga kad mi je bilo devetnaest godina i udala se za njega u dvadesetoj. Kad smo jedanput ustalili model produženog snošaja, otkrila sam da

maštarijama mogu povećati svoj užitak, ali i užitak svog muža. Mogla sam mu reći o svojim maštarijama i on je bio pun razumijevanja i ohrabrivao me. Maštarije su razvile originalnu temu, ali uvijek su bile njoj slične. Ideja o anonimusu koji mi prilazi odostraga nastavlja me uzbuđivati, ali su maštarije postale opsežnije, iako bi muškarac uvijek učinio što god je želio bez ikakva uvoda ili udvaranja. Rijetko sam gola, obično nosim haljinu, nikada hlače ili hulahupke, tako da se vrlo lako otkrivam i uvijek sam dostupna. Scena je uvijek barem djelomice javna, na zabavi, u parku, u uredu, tako da drugi vide što se događa. Oni nikada ne smetaju niti se na bilo koji način miješaju. Tipičan primjer: Nalazimo se na zabavi, okruženi zgodnim, pristojnim ljudima koji razgovaraju. Razgovaram s dvojicom muškaraca. Na sebi imam samo haljinu koja mi pokriva tek stražnjicu i ništa više. Oni me svaki jednom rukom grle i igraju se mojim sisama. Jedan od njih stavlja mi ruku među noge. Ostali nastavljaju razgovor, a dvojica muškaraca vode me do otomana na koji me poliježu, zadižu mi haljinu, šire noge i ulazi u mene jedan, zatim drugi i onda svi ostali muškarci koji su u prostoriji, naposlijetku moj muž. Na mjestu gdje se maštarija vraća u stvarnost muž i ja dižemo se do divnog vrhunca. Voljela bih spomenuti da mi ne upotrebljavamo izraz »voditi ljubav«, jer smatramo daje ljubav osjećaj koji gajimo jedno prema drugome cijelo vrijeme, a da je uživanje u seksu nešto drugo. Tako za vrijeme seksa, koji uključuje moje maštarije o drugim muškarcima, o tome kako me oni jebu, više volimo upotrebljavati druge riječi. Sigurna sam da se slažete s time. Nikad nisam smatrala da u maštarijama ima nešto neobično. Ne mogu zamisliti masturbiranje bez njih, a vladanje muža za vrijeme snošaja znatno mije pomoglo. Sigurno ste razmišljali o vezi između maštarija i stvarnosti, o tome da bi netko mogao pokušati ostvariti maštariju. U mnogim slučajevima, npr. kad su uključeni nedostupni ljudi, to ne bi bilo moguće. U mome slučaju, gdje se radi o sasvim običnim ljudima, okolnosti su bogatije nego život, pa bi ipak bilo vrlo teško izvesti ono što maštam, nije moguće stvarno se ševiti s možda deset muškaraca naočigled prolaznika. Čak bi i šetnja okolo bez gaćica mogla biti riskantna, iako sam svjesna da većinu muškaraca, uključujući i mog muža, uzbuđuje zamisao da bi žene to mogle raditi. Tako da kad imam odnos s drugim muškarcem, to je obično prilično konvencionalno, što ja onda poslije razrađujem u svojim maštarijama. Ponekad sam mogla imati seks donekle nalik na onaj u mojim maštarijama, ali uvijek je u stanovitoj mjeri bio izmišljen, tako da to baš i nije realna stvar. Zato smo probali grupni seks i na taj sam način imala odnos s najviše pet muškaraca tijekom jedne večeri. Ne želim previše raspravljati o gaćicama, ali mogu se vratiti na stvaran incident o kojem sam čitala i koji se nije dogodio samo prije hulahupki, nego i prije minica, gdje je haljina jednostavno podignuta, a ne spominje se je li žena išta nosila ispod, kao daje imala neki model širokih nogavica, koji nije bio nikakva prepreka. Što god daje bilo, nije smetalo i to je jako važno u mojim maštarijama. Čitala sam o djevojkama koje govore da svakog dana izlaze bez gaćica, ali iskreno rečeno nisam imala živaca za tako nešto, iako muž podržava moju zamisao, pa tako nastojim izabrati relativno neopasne prilike, primjerice kao kad sam u društvu ljudi za koje znam da to ne bi osudili. Jednostavno, volim seks, ali ne bih željela da me siluju. Želim samo ponoviti da mi moje maštarije pružaju mnogo zadovoljstva i želim vam svako dobro. (Pismo)

PREDIGRA □U želji da ublažim nemir zbog maštarija za vrijeme seksa, ne želim sugerirati da s vama nešto nije u redu ako nemate seksualne maštarije, ili ako možda ne dajete prednost takvom načinu. Želim zapravo stvoriti pogodniju atmosferu za maštarije, tako da se žene koje maštaju ne osjećaju tako usamljene, tako otuđene te da shvate da je s njima sve u redu — da zapravo i njima i ženama koje još nisu svjesne svojih maštarija, njihova svjesnija upotreba može dodati novu uzbudljivu dimenziju seksu. No svi mi različito reagiramo na različite poticaje i neki ljudi, razumijem, ne maštaju, jednako kao što neki rijetki možda ne sanjaju. Međutim, vjerujem da većina mašta — i dok budu čitali ovu knjigu, oni će otkriti svoje maštarije ispod površine odgoja u djetinjstvu ili ispod puritanstva — zovite to kako želite. Već sam rekla zašto mislim da su maštarije žena često bogatije i pustolovnije od maštarija muškaraca. One su pravi ženin skrivali svijet. Ali, kao što neki ljudi maštaju a neki ne, tako se neke maštarije mogu podijeliti, a neke ne. Otvarajući skriveni svijet, ja ne sugeriram da moramo izreći sve naše maštarije ili ih prikazati da bismo bili seksualno sretniji; samo ih bez tjeskobe treba prihvatiti onakvima kakve jesu. Primjerice, nitko ne osporava da martini, muzika, prigušena svjetla — elementi izvan muškarca — mogu ženu dovesti »U raspoloženje«. Zašto bi se muškarac onda trebao osjećati ugrožen od onoga Sto se događa u ženinoj svijesti? Neki se ljudi zagrijavaju gledajući erotske slike ili čitajući malo pornografije; ima li veze što su na slikama neki drugi ljudi ili što je riječi koje ju uzbuđuju napisao drugi muškarac? Zašto bi onda bilo važno što žena misli ili o kome ona misli? Ženi nije potrebna erekcija da bi bila spremna za seks; u nju se može uvijek ući i muškarac može doživjeti orgazam dok njegova žena misli o popisu namirnica. Je li to bolje? Ne bi li oni oboje više uživali kad bi, recimo, na početku, za vrijeme pripreme, ona svjesno promijenila temu svojih misli i vrtjela teme s malo više naboja nego ga nosi pitanje što dati sutra djeci za večeru? I da li bi stvarno bilo važno jesu li njezine maštarije ponavljanje neke od njihovih prijašnjih zajedničkih erotskih seansi (kao što to čini Bertha), ili ona postiže svoj seksualni naboj zamišljajući da je ševi slavan tenisač kojeg čak ni ne poznaje (kao što to radi Belinda)? Ono što je važno jest kvaliteta stvarnog seksa, i ako svojom privatnom projekcijom omiljene erotske priče postiže pravo raspoloženje brže nego s pomoću martinija, a muškarcu na kraju pruža bolji seks, zašto ne? Nije važno da njemu ispričate svoju maštariju, važno je da sebi kažete daje to što maštate sasvim u redu. Za neke je žene maštarija najjača seksualna predigra; a oboje trebaju znati da ona uistinu želi njega, stvarnog muškarca — jer inače vjerojatno ne bi s njim ni bila. □

Bertha
Za vrijeme odnosa sa suprugom ponekad ponavljam u mašti naše prethodne seanse, one koje su bile posebno uzbudljive, kada smo oboje radili ili rekli ono što obično ne činimo. Ja bih, naravno, željela daje uvijek tako — s krevetom praktično raznesenim, a mi da završimo na podu, znojni i ljepljivi i sretni — ali to se, naravno, uvijek ne događa tako. Stoga ja to ponovo kreiram u mašti, vrtim u mislima dok on, recimo,

samo leži na meni i ubada. Imali smo nekoliko nevjerojatnih seansi u krevetu — i izvan njega, naročito ispod tuša igrajući se uhvati-me-ako-možeš, dok su nam tijela bila premazana uljem. To su doživljaji kojih se sjećam i koje obnavljam u mislima, naročito kad nisam posebno uzbuđena, što mi pomaže da postignem uzbuđenje koje želim. Kad ga postignem, postiže ga i on. Moj suprug zna za moje maštarije i potpuno ih odobrava; ponekad mislim da čak i računa s tim, recimo kad je umoran. To je kao da kaže »Hajde, lutko, sjeti se kako nam je bilo, prenesi nas tamo.« Mi smo u braku dvije i pol godine i imamo dobar seksualni život. Ali, ja sam definitivno otkrila da podsjećanje na doživljaje s mojim suprugom (u mislima) vodi do erotičnije seanse, koja mi opet daje nov poticaj za sljedeći put. Za mene su moje maštarije poput novca u banci, ako znate što mislim. (Snimljeni razgovor)

Belinda
□ Dok sam radila ovu knjigu, srela sam dr. Roberta Charthama, psihologa i autora Putenog para i razgovarala s njim. Pokazao mi je pismo koje mu je poslala žena, nazovimo je Belinda, u kojem se ona žali na jednoličan seksualni život, misli joj za vrijeme seksa lutaju, razmišlja o dnevnim trivijalnostima i stoga se osjeća krivom jer se čini da su jedine seksualno poticajne misli koje joj padaju na um one o bedrima teniske zvijezde Johna Harrisona. »Prošle godine«, pisala je, »išla sam u Albert Hall gledati Johna Harrisona kako igra tenis u dvorani. Namjerno sam sjedila blizu stolice sportskog suca da sam mogla biti pokraj njegovih nogu. Jednostavno, nisam mogla skinuti očiju s njega, i dok se brisao ručnikom, uzvratio mi je prilično dug pogled; pogledi su nam se uistinu ukrstili. Možda je pomislio: u što li ta glupača (ja) bulji; ali ja više volim misliti daje moja poruka doprla do njega, a bila je Bože moj, kako bih voljela da mi ga uguraš*. Ako je moguće da žena to kaže pogledom, onda sam ja to rekla.« Slijedi savjet dr. Charthama i potom njezin odgovor. □

Draga Belinda, Ako vjerujete da ste »seksualni promašaj«, vi to i postajete. Imate prilično kriv pristup vođenju ljubavi, a čini se da ni vai suprug nije bolji. Uznemirili ste se zbog seksualnih reakcija i njihove kvalitete, a trebali biste biti potpuno opušteni i pustiti da se stvari samo događaju vašem tijelu. Umjesto da mislite o ručku za sljedeći dan dok vodite ljubav, zašto ne biste mislili o bedrima Johna Harrisona, i da je to kurac Johna Harrisona što je u vama. Pokušajte i vidite što će se dogoditi. Javite mi. Mi to zovemo maštanjem, i gotovo svi mi, muškarci i žene, imamo svoje seksualne maštarije — barem ponekad. Jedino što je važno, nemojte reći svom suprugu da zamišljate da je on John Harrison; mogao bi biti povrijeđen. Uz najbolje želje Robert Chartham *******

Dragi dr. Chartham, Mnogo hvala za VaSe pismo. Savršeno sam sigurna da ste bili svjesni kakav će efekt rečenica »da je to kurac Johna Harrisona u vama« imati na mene. Naravno, mislila sam o tome i čeznula za tim, ali moći to nekome reći i vidjeti napisane riječi bilo je nekako posebno uzbuđujuće. U mislima sam upotrebljavala riječ penis, ali me vaš izraz prožeo nečim poput električnog šoka. Čitavog tog dana (prošlog petka) osjećala sam se jako čudno, toplo, nekako otvoreno i prijemljivo. Kupila sam crno rublje, jer znam da ta boja uzbuđuje mog supruga. Jednostavno, nisam mogla dočekati da odemo u krevet, jer imamo dvoje djece u kući. Prva sam bila u krevetu, pa tako suprug nije vidio to malo crno rublje na meni. Moram reći da je imalo dramatičan efekt! Odmah je ušao u mene i za nekoliko sekundi je bio gotov. Nije potrebno reći da nisam baš mogla slijediti njegovu brzinu, ali sam ubrzo svršila i to je bilo intenzivnije nego obična Te smo noći dva puta vodili ljubav i ponovno ujutro i oboje smo sljedećeg dana bili omamljeni ugodom. I to sve zahvaljujući vama, a osjećam da je sada mnogo vjerojatnije da se ubuduće neću morati boriti za svoje orgazme. Da bi seks bio još uspješniji, na televiziji se pojavio glavom John Harrison u »Bisto« reklami! Nije baš erotičan proizvod, ali ja nisam gledala u umak! Samo, nadam se da sam se ponašala prirodno, jer je i suprug gledao, a bio je to pomalo šok. Orgazam ujutro bio je najbolji, kad sam potpuno odbacila osjećaj krivice i zamišljala da me John Harrison moli da mu dopustim da vodi ljubav sa mnom. U toj maštariji on se uopće ne može kontrolirati i drži penis pokušavajući zaustaviti erekciju. Ne uspijeva, i svršava stojeći tamo, sperma prska kroz njegove prste po meni. Slažem se s vama da to ne smijem reći suprugu, jer bi ga to povrijedilo i moglo bi uništiti razvoj događaja. Nikada nikome dosad nisam pričala o tim stvarima i zahvaljujem što ste oslobodili misli koje su me tjerale da se osjećam tako krivom. Moj suprug kaže da nikad ne misli o meni kao o ženi, nego kao o ljubavnici, pa pretpostavljam da je to njegova maštarija. Morat ću paziti da držim vaše pismo skriveno; ne želim ga izgubiti, jer je stimulativno vidjeti napisamo »kurac Johna Harrisona u vama«. Razumijem da se ne mogu ovako osjećati svakog dana u godni, ali počela sam, i sad ću uživati u svojim maštarijama umjesto da ih pokušavam otjerati.

ODOBRAVANJE

□Već sam rekla da u ovoj knjizi nisam htjela previše agitirati, da sam željela ostaviti da materijal govori sam za sebe. Osim što sam vjerovala da su seksualne maštarije zanimljiva strana ženske seksualnosti — jer i sama maštam — nisam imala puno reći o toj temi prije nego što sam počela skupljati materijal. Mnogo sam naučila od žena koje su pridonijele nastanku ove knjige. Zapravo, sve što imam reći proizlazi izravno iz onog što su mi one govorile i stvaralački mi ilustrirale u svojim

maštarijama. Maštarije nisam mijenjala, samo sam određene izabrala za ovu knjigu, grupirala ih i klasificirala u konačni razvojni niz. Mnogi su to mogli učiniti proizvoljno, prema klasifikaciji koju su mogli izabrati. Moj redoslijed pokazuje da se ipak ponašam kao advokat. Ova je knjiga smišljena da vas pridobije, nesumnjivo, najprije za ideju o ženskim seksualnim maštarijama kao o uvodu u ljubavnu igru, te eventualno za ideju o važnosti seksualnih maštarija u svako doba. Počela sam misleći da očito nije važno o čemu žena misli za vrije¬me seksa; ako je to uzbuđuje, to je dobro, a time se pridonosi obostra¬ne) radosti. Ali, znam kako su građu ove knjige prihvatili čak prijatelji koje bih nazvala obrazovanima i »oslobođenima«. Njihove su me reakcije upozorile na to kako će tek drugima biti teško prihvatiti neke seksualne maštarije, čak povjerovati u njih, naročito ženama koje tvrde da ih imaju za vrijeme odnosa. Još će teže biti povjerovati u izjave tih žena da su se te maštarije pojavile za vrijeme sretnog, zadovoljava¬jućeg seksa s muškarcima koje vole. Zato sam temu o maštarijama za vrijeme seksualnog odnosa načela lako shvatljivom zamisli o maštariji kao seksualnoj predigri; pretpostavljam da smo svi za to, za sve što vodi seksu. Kao sljedeći korak također bih pretpostavila da smo skloni svemu što nam daje osjećaj spokoja i odobravanja za vrijeme seksa. (Ne treba objašnjavati mojim čitateljicama rasprostranjenu zabludu muškaraca, koji su najviše pisali o seksu, da žene, jer nemaju vanjski pokazatelj unutrašnje seksualne tjeskobe mlitav kurac - manje pate ili da im je potrebno manje ohrabrenja.) U maštarijama koje ćete pročitati, treba izazvati suosjećanje Činjemca da žene poput Sally, Vicki ili Sondre dobivaju željeno odobre-nje od takvih univerzalnih sudac-likova kao što su to Majka, liječnik, pa čak i Isus Krist. Ako možete razumjeti i prihvatiti zamisao o ženskim maštarijama kao o obliku seksualne predigre i uzbuđenja, onda zamisao da maštarija, smanjivanjem tjeskobe, može utjecati na porast uzbuđenja ne može biti previše neobičan napredak u mišljenju? □

Sally
□ Moja prijateljica Sally vlasnica je malog butika. Prešla je dvadesetu, ima dugu, gustu crnu kosu, i savršenu liniju ispod jednog od njezinih modela od šifona. Nedavno je prekinula jednogodišnju ljubavnu vezu s dvostruko starijim muškarcem, koji joj je kao gest na rastanku pomogao da otvori butik. Tu posljednju vezu ona smatra »najboljom školom u svom životu«. Alan, njezin dobrotvor, još uvijek joj je jako drag i o njemu priča s oduševljenjem. Poznajući njega površno i znajući da Sally uživa u svemu novom, rekla bih da Sallyna »škola« ima nekoliko fascinantnih poglavlja u seksualnim istraživanjima. Ona priznaje da će svakom novom muškarcu u njenom životu biti teško da ga nadomjesti i kaže: »Sad su mi uistinu dosadni mladi muškarci.« ? □ Dosta sam razmišljala o toj maštariji, sve otkad mi se pojavila, otkad sam je počela sanjati. Analizirala sam je na deset različitih načina, ali još uvijek nisam sasvim sigurna što ona znači. Misinn daje nisam imala prije nego što sam upoznala Alana, ali možda jesam. On mi je na mnogo različitih načina pomogao da se razvijan, pa je

možda maštarija sve vrijeme postojala, samo je ja nikada nisam bila svjesna dok nisam njega srela. To je u osnovi stvarno vrlo jednostavna maštarija, kojoj dodajem varijante ovisno o raspoloženju. U osnovi, radi se o tome, da dok vodim ljubav zamišljam da ležim gola, kao što stvarno i jest s muškarcem ili muškarcima, i dok se jebemo, telefonski razgva-ram s majkom. Nije li to šašavo? Ono na što moram paziti, naravno, jest da kontroliram svoj glas, da razgovaram kao da se niša neobično ne događa. Svako malo ona pita: »Sto to čujem?« Svaki put kad ona postane sumnjičava, ja se divlje uzbudim. Međutim, čak i za dugih razdoblja dok ona i ja samo ćaskamo — mnogo ljubaznije nego u stvarnosti - ja ležim u velikoj toploj kupci uzbuđena. Jako je ugodno uko razgovarati s njom, i jako uzbuđujući. Moja je majka znala gadno napadati Alana | napokon otprilike istih godina. Ona je nevjerojatna koketa. Osim toga nikada nije uistinu odobravala moju i Alanovu vezu; ili to ili je bila ljubomorna. Međutim, u maštariji u telefonskom razgovoru uvijek je ljubazna i puna razumijevanja. Smiješno, kad svršavam, kad doživljavam orgazam i kad više ne mogu kontrolirati svoj glas, ona ne grdi niti spušta slušalicu, što bi bilo za očekivati, nego nastavlja čavrljati onim ljubaznim, toplim glasom kojim mi se u stvarnosti nikad ne obraća. (Snimljeni razgovor)

Vicki
□ Vicki ima trideset i dvije godine i živi sama, upravo se drugi put razvela. Njezina egzotična ljepota privlači različite muškarce, ali je Vicki uvijek preferirala proklete svinje. Već je bacila oko na objekt svog sljedećeg osvajanja (mislim na onoga čija će žrtva postati) i sama se smije teškim šokovima koji su pred njom. »Takva sam«, objašnjava ona popravljajući nabor na tijesnoj maloj bluzi na svojoj dječačkoj figuri, prije nego što krene ususret svom Waterloou. Kad nije pretučena, Vicki se uglavnom može naći u arhivima zabačenih muzeja. Ona je afirmirana povjesničarka umjetnosti, redovno se pojavljuje na TV, a piše za časopise tekstove o umjetnosti u pet-šest zemalja. Pomislili biste da se nagledala dovoljno patnji na križu, a da bi poželjela dodati i svoju vlastitu. □ Zanimljivo je da me pitate, draga moja, jer sam sigurna da vama trebam zahvaliti — ili vas kriviti — za te čudne nove misli koje su ušle u moj seksualni život otkada smo razgovarale o toj vašoj knjizi prošle godine. Toliko dugo one traju. Ne, krivo, sigurna sam da su crne tamo bile cijelo vrijeme, ali ih je tek naš razgovor o maštarijama izvukao na površinu. Danas izgleda ne mogu otići s muškarcem u krevet a da ne zamišljam da je on moj liječnik. Uistinu, ne mogu reći je li mi ta maštarija poboljšala seks ili nije. Sve što znam jest da je on tu, s kapom i maskom, da izdaleka podsjeća na mog pravog liječnika. Ili je to samo zbog kape i maske? Znate onu staru o liječnicima: svi su slični kad su vam noge u držačima. Godinama nisam bila na tom pregledu. O kej, znam daje glupo poslije dvadeset i pete ne ići na kontrole, ali ja sam ih oduvijek mrzila. Sjećaš li se kako si na koledžu vikala na mene zato što nisam otišla liječniku kad mije menstruacija izostala šest mjeseci? A ja još uvijek nevina. Dakle, to je dobro prošlo, žarne? Znaš, jedina stvar koja me brine u toj maštariji o liječniku jest to što ne razumijem asocijaciju. Nikad nisam imala ljubavnu vezu s liječnikom. Sam Bog zna da

nikad nisam bila uzbuđena za nekog od tih pregleda. Čak ni u djetinjstvu nikad nisam odradila ritualne igre liječnika i sestre s dječacima iz susjedstva. Ali, strpaj me ovih dana u krevet s muškarcem i evo nas - ja i frajer u krevetu, i ja i liječnik u mojoj glavi. Što sam više uzbuđena, noge gore, liječnik između njih — moj ljubavnik hoću reći... Dobro, znaš što mislim — u svakom slučaju, što je pregled podrobniji, uzbuđenje je jače. Što je doktor bliže dijagnozi, ja sam bliže orgazmu. I onda bez iznimke, prije samog orgazma, liječnikovo maskirano lice zumira prema mom licu i te zaljubljene oči mi čak prije nego što on progovori kažu da sam u sjajnoj formi, daje sve baš tamo gdje treba biti. Kad sad mislim o tome, kad to glasno izgovaram, shvaćam da bih trebala redigirati ono što sam prije rekla, onaj dio u kojem ti prigovaram što si sve ovo pokrenula. Ma što to značilo, jedino što znam jest da moj seksualni život nikad nije bio bolji. (Snimljeni razgovor)

Francesco
□Francesca je lijepa Židovka, majka troje djece. Njezin krasan raspored obaveza sastoji se u vođenju domaćinstva, koje vrvi od tinejdžerskih prijatelja njezine djece i stalnih poslovnih prijatelja njezinog muža, koji kao da svakog sata dolijeću iz cijelog svijeta. Pod njezinom mirnom ali čvrstom rukom razne generacije i nacionalnosti susreću se i druže oko obiteljskog stola za ručanje. Njezina majka živi s njima tri mjeseca u godini. »Imam vrlo ambivalentne osjećaje prema svojoj majci«, kaže ona. »Pretpostavljam da je volim i prihvaćam danas više nego ikada prije, ali rijetko kada mogu je poljubiti, makar samo u obraz. Nekada sam izbjegavala da me bilo tko dodirne, ali sam sad mnogo slobodnija... sa svakim, osim sa svojom majkom. Često sam se pitala ima li ičeg homoseksualnog u toj maštariji; kad sam imala devetnaest godina imala sam jednu neispunjenu lezbijsku avanturu u Parizu. Ali ne znam, kao što često maštam o ženama, maštam i o muškarcima, a moj seksualni život je isključivo samo s muškarcima.« (Ovaj razgovor s Francescom pokazuje kako žene često pričaju o svojim maštarijama. Iako se Francesca na razgovor sama prijavila, ona sve pokušava ispričati u jednoj poluapstraktnoj rečenici. Tek kad gotovo nesvjesne maštarije prorađuje u svojoj svijesti ponovno i ponovno dok mi to priča, bolje će se sjetiti pojedinosti.) □ Bojim se da su moje maštarije sasvim uobičajene. Ova mi je omiljena: u dobi od trinaest ili četrnaest godina, kao djevojčicu u pubertetu, moja me majka dovodi da bi me prodala nekom orijentalnom vladaru. Zapravo, to je majka bez lica, to nije uistinu moja majka, jer to baš i jest moj prigovor majci. Ali, ona je neki autoritet i ona me dovela prodati. Unaprijed mije rekla točno što trebam raditi. Uvježbala me u seksualnim vještinama, odgojila kao savršeni seksualni objekt pokazujući sve sama na meni da bi mi objasnila kako sve treba biti izvedeno. Izvodila je na meni kunilingus, svašta mi je radila, i pokazivala mi je sve vlastitim tijelom. Zapravo, na ovom mjestu to postaje malo konfuzno, je li to moja majka ili tko... ali svakako je žena. Ulazimo u palaču. Vladar sjedi na svom tronu poput velikog Bud- he, radža. Majka me je do u pojedinosti uputila što trebam raditi. Ne oklijevam, ja to moram

dobro obaviti, to je kulminacija mog školovanja, inače me neće kupiti. Moja majka počinje radži opisivati moje sposobnosti. Ona zapravo sama na njemu demonstrira ono čemu me je naučila. Ona ga ševi, sjedeći na njemu na njegovu prijestolju, liježe na njega, igra se s njime čitavo mu vrijeme pričajući o meni. Onda sve to izvodi na meni, liježe na mene, ševi me, ali ne nikakvim aparatom — nikad se ne pojavljuje nešto takvo — ona to radi prstom. Ležim tamo, reagirajući baš kako treba dok njezin prst ili jezik prodiru u mene, moje lijepo tijelo ponaša se savršeno. Ovdje postaje konfuzno... čekajte da razmislim ... Sam radža je pasivan sve vrijeme. Ali, zadovoljan je mojim nastupom, jako zadovoljan, što je, naravno, najvažnije. On kaže: »Da, bit će dobra, sjajna je, imat će visok položaj na dvoru...« To nikad nije »Bit će obasuta draguljima, bit će najbogatija«; to nije ta vrsta harema. Ideja jest da sam ja krasno predstavljala i da sam najseksualnija osoba koju je ikad vidio te da me želi uz svoje skute. (Pretpostavljam da sve to ima veze s ugađanjem muškarcu, ali me ponekad poslije brine zašto je on tako pasivan, zašto uvijek ja njemu radim te stvari. Čekajte da se bolje sjetim.) On, radža, nikad ne napušta svoje prijestolje. Sjedi gore, a majka i ja predstavljamo niže, na nekoj vrsti pozornice, platforme. Na tom mjestu smo gole, ali kad sam dovedena, bila sam prekrasno obučena. Doveli su me k njemu i on je rastvorio moju odjeću i promrmljao pohvalu. Ali, skida me majka ističući sve lijepe dijelove mog tijela i dok ih otkriva, govori: »Pogledajte to tijelo, ljepotu sisa...« (To je druga stvar; bila sam vrlo iskompleksirana zbog ravnih prsa — sad sam to prevladala — ali u maštariji priroda me je tu bogato obdarila.) »Pogledajte kako sam je uzgojila«, nastavlja ona prelazeći rukama preko mojih butina rastavljajući mi stražnjicu da bi on bolje vidio, »pogledajte kako je lijepo oblikovana, samo da vama udovolji«. Onda me poliježe na pod, širi mi noge izlažući mi pičku, da bi on mogao vidjeti kako je savršena. Onda ona predstavlja na meni. Sve to vrijeme on masturbira. Isto rade i dvorjanici, o da, to je veliki M-G-M dvor, s Nubijcima koji stoje uokolo dižeći luči (oni su vrlo visoki i oni ne masturbiraju, ali drugi to čine, i dvorske dame isto). Onda ja idem i sjedam radži u krilo, on samo raskrili svoje halje i ja ga ševim... nakon što se spustim na njega. Sjedim tamo gola na njegovom kurcu na njegovom prijestolju i čitavo to vrijeme on ne radi ništa, ništa meni, ništa za mene. Ja sve radim... za što sam i uvježbana, pa u maštariji to nije važno. Ali sad kad mislim o tome, čudno je da u tome uistinu za mene seksualno nema ništa. Važno je da sam najbolja, da sam prihvaćena. Seks s radžom nije važan — je li on velik, vješt ili bilo što drugo. Imam i druge maštarije u kojima me uzbuđuje veličina i vještina i triju muškarca odjedanput — ali ova, ova maštarija mi je najmilija, radi se o biti prihvaćena. Što želim reći, ako me jebu u stvarnosti, a ja vrtim ovu maštariju... to je najbolji poticaj na svijetu. (Snimljeni nagovor)

Sondra
□ Sondra ima smiješan običaj da uvijek osjeća da su nove žene koje sreće »po prirodi ljubomomije« nego što bi to rekao itko iz njihove okoline. Možda je to blaga projekcija Sondrine vlastite uloge — ona prati vrlo, vrlo zaljubljenim, ali vrlo pažljivim

okom svog supruga Toma. Ona mi se u biti sviđa; vrlo je lijepa, bistra, ima zanimljivu, otrovnu vrstu duhovitosti i dobru reputaciju kao književni agent. I ona i Tom su prije bili u braku, a njihova velika kuća je ispunjena sa šestero djece iz njihovih bivših brakova. Što se Toma tiče, on dijeli Sondrino zanimanje za ljubomoru; oni igraju igru u kojoj je on s drugim damama, a ona — dobro, neku večer me je Tom iznenada upitao: »Pretpostavljam da se pitaš zašto mi je oko crveno?« Rekla sam: »Ne, nisam opazila.« »To je Sondrino djelo«, protisnuo je. »Prošlu smo se noć dobro pomlatili.« Poslije toga sam postala svjesna da ih rijetko sretnem a da jedno od njih nema zavoj ili modricu. □ Gramofon svira. Dok sjedim slušajući trzaje čembala, razmišljam je li Dali morao izmisliti ovu maštariju da bi me mučio...Znate, jedna od mojih maštarija odnosi se na njega... nije baš da želim da mi tanki kraj njegova brka škaklja pičku (riječ koju volim više nego klitoris, što zvuči tako klinički, ili klit, što je tako oštro), ali želim da me taj veliki crni oktopod uzme na sve načine i odjednom, punom snagom svakog pipka istodobno — jer ja se brzo umaram. Veliki crni oktopod, moram objasniti, bio je u galeriji na Petoj aveniji. Bio je to Dalijev vernissage i bilo je tamo veliko platno Isusa koji moli na Gori. Dakle, točno nasuprot tog hedonizma bilo je izloženo nekoliko krasnih erotskih crteža, a onaj koji mi se uistinu svidio predstavljao je oktopoda kako obljubljuje djevojku. Dok sam buljila u njega, živjela sam ga... svaki crni ritmični prst unutra i van iz njena tijela, i iz mog tijela, uvijajući se cijelim putem gore (jer ja sam vrlo duboka osoba) i završavajući u tankoj točki — ne poput noža, ali svejedno nježno i konačno. Nešto poput vadičepa slijedi nakon te točke uz neku vrstu snažnog trljanja i uvijanja. Jedan za drugim svaki od pipaka tjera me da svršavam ponovno i ponovno, mnogo orgazama za svaku crnu stvar. A tamo Isus još uvijek priča sa svog uzvišenog mjesta onim sirotim neznabošcima, a zapravo promatra mene keja netremice gledam u oči svog osvajača, u to veliko tijelo-glavu poput završetka velikog orhideja-penisa dok me jebe i proždire me onim istrošenim pipcima ali s mnogo više njih još uperenih, još spremnih da svrše kao što i ja svršavam ponovno i ponovno... aaaaaaaaahhhhhhh! »Bog te blagoslovio, dijete moje....« (Razgovor)

ISTRAŽIVANJE □ Sljedeće tri maštarije ispričale su mi žene koje su zadovoljne svejim seksom. Ili barem kažu da jesu, a ja sam spremna prihvatiti ono što mi žena kaže o svom seksualnom životu. Inate bi se moglo reći da je njihov stvarni seks nedostatan i da su one nezadovoljene, jer svaka od tih žena mašta preko onog što se uistinu događa. Ali, to bi bilo više nego igrati se amatera psihijatra, to bi bilo glumiti Boga. Ne, hvala lijepa. Mnogim ženama maštarija je način istraživanja, sigurno, svih ideja i aktivnosti keje bi ih u stvarnosti mogle plašiti. U maštariji one mogu proširivati svoju stvarnost, izvoditi stanovite seksualne varijante i prizore na način jako sličan onome na koji djeca ulaze u maštariju koja je oblik igre, oblik iskušavanja želja, oslobađajući energiju za koju ne postoji odušak u stvarnosti. Ako o tome razmišljate, čak ako se i

uzbuđujete zbog prizora, to ne znači da želite da to postane vaša stvarnost... inače bismo svi mi, noćni sanjači kakvi već jesmo, bili potisnuti kradljivci, biseksualci, ubojice, ili čak neživi objekti. □

Karen
Dosta često javlja mi se maštarija dok me Ben jebe. Rekla bih ziapravo da mi se ta maštarija javlja za naših najboljih seansi, kad mi je tijelo najopuštenije i najinventivnije. Ben se tada uzbudi tako kao da se maštarija javlja i njemu. Ipak, znam da bi se, kad bi se to uistinu događalo, strašno uplašio — a i ja bih. Ne mislim da u našim životima ima imalo mjesta za bilo kakvu vrstu grupne seanse; to se jednostavno ne bi uklapalo; mi ne bismo znali kako postupiti. Ali, u maštariji je to fantastično. Nas troje smo u dnevnoj sobi: ja, Bob i moja prijateljica Helen. Naša dnevna soba, ovdje kod kuće. Samo su prozori veći, veliki prozori u nišama, velike plohe stakla bez zavjesa kao što izgledaju prozori u beskrajnim nizovima malih kućica, svi osvijetljeni duž beskrajnih cesta koje se protežu diljem zemlje, a ljudi žive izloženi kao... Baš smo se vratili iz kupovine nas troje, i dok idem u kuhinju odložiti hranu i skuhati ručak, vidim kako Ben pomaže Helen skinuti kaput. Stojim kraj sudopera promatrajući ih u odrazu u velikom ispoliranom prozoru. Ben stoji iza nje s rukama na njezinim ramenima, na kaputu, ali ona hitro uzima njegove tuke i spušta ih dolje da joj obuhvate grudi i zadržava ih tamo. Oni ne znaju da ja to mogu vidjeti, jer su mi okrenuti leđima. Šuškam kupljenim stvarima da bi ih uvjerila da sam zaposlena spremanjem. Puštam vodu u sudoper dajući im vremena da nastave. Ben oklijeva, puštajući da mu ona pritišće ruke na svoje grudi. Onda se ona privija uz njega trljajući mu prepone. Mogu osjetiti navalu uzbuđenja koje nabija Bena, trenutačno ga dovodi do erekcije, što i ja često radim tarući se stražnjicom o njega. Vraćam se u dnevnu sobu, ali prije pročišćavam grlo i počinjem govoriti kako bi oni znali da dolazim. Prolazim kroz sobu govoreći im da se idem gore na brzinu istuširati, Benu kažem da ponudi Helen pićem i da joj pravi društvo. Ali, ne idem gore. Stojim s druge strane vrata i čekam promatrajući ih. Ben sjeda na sofu, plah kao uvijek, a Helen je ona koja počinje, klekne ispred nje ja, otkopčava mu šlic i uzima penis rukom i stavlja ga u usta. Ben je pokušava odgurnuti rukama. Brzo pogledava u smjeru u kojem sam otišla. Ali, užitak je prevelik. Gleda Helen, gleda njezine usne oko svog penisa, puna su joj usta, usne su joj nabrekle oko njega kao da ga namjerava progutati. On ponovno poseže za njezinim dojkama i mazi ih; čini se da one u njegovim rukama rastu, bujaju. Dok ne postanu velike kao moje. Njezina glava se sve brže kreće, gore dolje po njegovom penisu, usne joj se pomiču tako da Ben može vidjeti njezine zube, male i bijele, kako se pomiču kao da jede neki slasan komad mesa. Njegov se vrh spušta sve dalje i dalje u njezino grlo; Ben je praktično paraliziran ekstazom. Pada natraške na sofu, rukama traži kopče na hlačama i otvara ih, tako da ga ona može potpuno doseći. On uopće više nije Ben kakvog poznajem. Helen otkopčava bluzu, ne ispuštajući njegov penis, isisavajući ga. Rukama obuhvaća dojke i gnječi ih tako da kapljice mlijeka cure na Benove stidne dlačice, vlažeći ih. Tiho ulazim u sobu, znajući da sad neće prestati, a želim ih gledati iz veće blizine. Oni su sad čak zaboravili da se ja uopće nalazim u kući. Ben je već spreman svršiti u njezina usta, ali još više želi mlijeko, pa je diže, vuče na sofu tako da može sisati

njezine dojke dok je svlači, miluje je dok ona ne počne ječati da ga stavi unutra, tu na našoj sofi, polugoli, polu- obučeni, ispred velikog prozora. Stresam brzo svoju odjeću i gola idem k njima. Penjem se na sofu iza Bena. Strašno im se želim pridružiti, priuštiti Benu još više zadovoljstva u zamjenu za sve zadovoljstvo koje on pruža Helen - koja je zapravo dijelom ja a dijelom Helen — i odjednom ja imam tu toplu vlažnu stvar daje uguram u njega, penis, moj penis. Guram ga u njega polako, ali do kraja. Ben teško diše od uzbuđenja, a ja imam isti divlji osjećaj kao da dio mene zaista prodire u njega, kao da je to zaista moj penis. Čvrsto, brzo, gibam ga unutra i van u ritmu njegovog jebanja Helen, čiji užitak isto mogu osjetiti. Osjećajući to na oba načina, osjećajući sve, to je neodoljivo. Ne mogu to podnijeti, osjećajući sve, i pritišćem dublje i dublje u svog supruga sve dok se čini da moj penis prolazi kroz Bena i ulazi u Helen, u mene samu, i umirem od zadovoljstva. (Razgovor)

Abbie
U posljednje vrijeme sve češće mislim o svojim maštarijama. Čak sam jedanput pokušala mužu pričati o njima, zapravo samo o onim maštarijama za koje mislim da ga ne bi razljutile. Ne bih mu se usudila reći da često mislim o svom starom dečku, o tome kako je to bilo s njim, niti bih mu govorila da maštam o nekom muškarcu koji me prisilio na seks, u čemu ja u svojoj maštariji, čini se, uživam. Zbog nekog čudnog razloga, dok imam seksualne odnose sa suprugom, više volim da on bude potpuno obučen, a dok smo u krevetu, više volim ne vidjeti njegove »dijelove«. Više volim voditi ljubav kad ne moram vidjeti njegov penis. Iako on uživa u proučavanju mojih »zona«, ja se ne mogu natjerati da isto učinim njemu. Više me uzbuđuje kad se stvar prepusti mašti. Ali, moj je muž sklon paradirati sa svojim »dijelovima« ispred mene, iako sam ga molila da to ne čini i spomenula mu da bi naš seksualni život mogao biti bolji ako se tako ne ponaša. Zbog toga ćete možda smatrati čudnim što u svojoj posljednjoj maštariji kažem mužu da bih ga voljela promatrati dok vodi ljubav s drugom ženom. To nije netko koga poznamo - prije neka nepoznata žena, pa smo sigurni da se neće razviti bilo kakav ljubavni odnos. Ali, kad bi se to trebalo ostvariti ne znam da li bih imala živaca da to dopustim. Ipak, i dalje mislim da bi to bilo zgodno. Nekad maštam o sebi s drugim ženama, i to s ženama koje nemaju lica, hoću reći, koje nisu određene. Te se maštarije javljaju uglavnom za vrijeme masturbacije, što se događa možda dva do tri puta na mjesec. Uistinu nemam lezbijske maštarije, jer mi je odbojno to raditi ženi, ali mi je ugodna zamisao da dtuga žena to radi meni. (Vjerojatno sebično?) Znam da sam počela ovo pismo izjavom da o nekim maštarijama razgovaram s mužem, ali bojim se daje i to maštarija! Ne mogu se sjetiti da smo ikad razgovarali o nekoj maštariji, ali s druge strane mi imamo problema s komunikacijom! (Pismo)

Hilda
Imam trideset i sedam godina. Moj je brak sretan i seksualni život krajnje je zadovoljavajući. Volim misliti o suprugovom penisu kao o malom, ali vrlo snažnom. Često ja dolazim u gornji položaj, čučeći. On mi gladi stražnjicu i miluje anus dok

udara odozdo. Dok osjećam kako mu prsti istražuju moju stražnjicu, zamišljam da jako dug ali tanak penis penetrira moj anus. Osjećam to tanko vreteno kako ulazi otraga i dodir dlanova na stražnjici dočarava mi drugog muškarca koji me napada odotraga. To me navodi da opustim mišićnu tenziju koja se razvila u mojoj karlici, kao da primam tog drugog partnera u tijelo. Kad suprug i ja postižemo klimaks, zamišljam da to tanko vreteno u mom anusu pulsira i bode puneći me dvostrukom porcijom sjemena, osiguravajući tako da snošaj bude uspješan, ako ne zahvaljujući suprugu, a onda zbog zamišljene »stvari« iza mene. Nemam osjećaj tko bi mogao biti taj agresor iza mene. On ili Ono nije ništa iz moje svijesti, ali je osjećaj dodatnog prodiranja u moje tijelo vrlo realan. Ponekad mi je napetost u stražnjici tako jaka da potpuno gubim kontrolu i trenutak nakon što suprug svrši, moj se mjehur potpuno opušta i ja mokrim preplavljujući ga spermom koju je upravo ubrizgao u mene. Samo smo jednom probali analni odnos, ali zbog debljine njegovog malog, ja ga jednostavno nisam mogla primiti. Činjenica da nehotice ispuštam malo urina strahovito uzbuđuje mog supruga. Vidjela sam kako bikovi oplođuju krave na farmi mojih prijatelja. Jedan bik ima vrlo široka leđa, poput ravne površine stola. Muž i ja često vodimo ljubav u predsoblju ili u kuhinji kad djeca legnu ili odu na vikend. Onda zamišljam da ležim na leđima bika, dok se on penje na kravu. Imam dalek osjećaj kao da se kuhinjski stol ili otoman u predsoblju lelujaju gore dolje. Ruke mi se automatski spuštaju s obje strane stola da se uhvatim za noge te spriječim da ne padnem s leđa tog divljeg bika dok on radi na kravi. Mogu osjetiti kako mi se tijelo giba goie-dolje u ritmu u kojem se giba bik ulazeći u kravu. Ponekad je mužu vrlo teško ostati unutra. U tim situacijama uvijek doživim vrhunac prije njega, a njegovo nastavljeno kretanje da on dođe do kraja mene dovodi do drugog orgazma, kada zamišljam da to bik preplavljuje kravu svojom spermom. U tim prilikama zamišljam da je opseg muževa penisa veći nego u stvarnosti. Zapravo zamišljam da je debeo kao bikov. Da bi to bilo što realnije, ponekad u trenutku njegovog vrhunca uguram u vaginu prst da proširim njegove realne dimenzije do onoga što zamišljam da bi bila bikova erekcija. Moj muž uživa u tome, osjećajući da je moj prst tamo da bi ga stimulirao. Međutim, ključ za čitavu situaciju jest moja želja da osjetim kako me ispunio golem penis. (Pismo)

Heather
Imam dvadeset i dvije godine i vrlo sam sramežljiva, pa grupna pipkanja uopće nisu ugođaj koji mi godi. Ali, moja mašta nije nimalo sramežljiva. Kad suprug i ja vodimo ljubav, ili kad masturbiram, zamišljam da on ševi drugu ženu, dok se ja ševim s drugim muškarcem. Svi smo u istoj sobi ili u dva široka kreveta i ja u velikom ogledalu mogu vidjeti što oni rade. To me jako uzbuđuje. Ne mogu se sjetiti kad je to počelo ili zbog čega je počelo, ali rijetko postižem orgazam ako ne mislim o tome. (Pismo)

Kitty
Ponekad za vrijeme seksa, ili samo tek tako tijekom dana, mislim kako bi to bilo zamijeniti muževe, zapravo da moj muž i ja vodimo ljubav s parom koji su naši

dobri prijatelji... ja s tim tipom, a moj muž s njegovom ženom. To može biti jedan od nekoliko parova koje znamo, iU bilo koji od novih parova koje susrećemo i slažemo se s njima. Često pričam mužu svoje maštarije o »grupnom seksu«, to jest da zamišljam zamjene s našim prijateljima i kako oni izgledaju goli, a on prihvaća razgovor. Često pričamo o tome kako bi to bilo raditi s Virginiom i Dickom ili s Fran i Emiem primjerice, ali to nikada ne ostvarimo i prilično smo sigurni da niti nećemo. Uzbuđuje nas samo zamišljanje te situacije, razmišljanje kako bi to moglo izgledati, i njihova tijela, što bismo svi mogli raditi. Ali, ako se dogodi da sam u blizini prijateljice dok se ona oblači ili dok je gola, pamtim sve pojedinosti i onda mu potanko opisujem njezine ženske čari. On radi isto za mene ako se dogodi da vidi nekoga koga ja znam u muškom toaletu. Oboje potpuno uživamo u tim uzajamnim goluždra- vim maštarijama o našim prijateljima; smatramo to jako poticajnim i uzbudljivim, čak ako se to nikad ne dogodi... naročito zato, pretpostavljam. U mašti se može otići toliko dalje nego u stvarnosti. (Pismo)

SEKSUALNA INICIJATIVA

□Društvo potiče žene da nađu seksualne partnere; žena bez partnera zabrinjava, ona je samo napola žena (neke ljude iskreno prolaze trnci od starih frajli i opatica). Društvo zahtijeva da žena ima seksualne odnose (brak mora biti konzumiran da bi bio legalan), ali joj se ipak zamjera ako inicira seks. Priznaju joj se seksualne želje, potiče je se da ih zadovolji, ali odvraća je se da preuzme aktivnu ulogu... osim u maštariji gdje, na svoj način, i u svoje vrijeme može uzeti ono za što joj se govori daje njezino pravo kao žene. Što se misli pod onim »Ona je prava žena«? Muškarci to izgovaraju s takvim nabojem priznanja da se svaka žena, koja je dovoljno blizu da to može čuti, smrzne od zavisti i očekivanja da konačno otkrije što je to što »prava« žena ima. (Žene ne kažu »Ona je prava žena« jedna za drugu. Kako da takvu prepoznamo? Mi pokušavamo shvatiti što to znači biti žena otkad smo se rodile.) Informacije o suštini ženstvenosti tako su oskudne i kontradiktorne da biste mogli pomisliti da nas je netko (Majka?) namjerno pokušavao navesti na krivi trag od samog početka. Ne samo kontradikcije unutar nas, nego i kontradikcije izvan nas; rješenja koja dobivamo idu, čini se, izravno protiv onoga što osjećamo, onoga što želimo učiniti. Naša prva igračka je dijete, lutka dijete; naša prva »uloga« u igri jest uloga Majke, i dok smo mutno svjesne da je sve to u vezi s našim spolom, ne daju nam se nikakva rješenja u vezi s time. Neke faze kao da su izostavljene, i ljutnja i nemir koje naše majke iskazuju ispod svojih namještenih osmijeha kad postavljamo takva pitanja pokazuju da su te faze izostavljene namjerno i da nam je bolje da Ne gazimo tu određenu travu. Mi se igramo kuće s našim lutkama — djecom, ali to su kuće bez tata. Mali dječaci se ne igraju kuća; to nije prihvaćena uloga. Niti postoji prihvaćena uloga u igri u kojoj male mame mogu istraživati svoje seksualne porive, koji često naiđu tako neočekivano. Male djevojčice s velikom količinom novootkrivene energije, koje žele trčati i derati se, visiti na drveću i penjati se po zidovima nazivaju

muškobanjama. Očito, spontanost i akcija nisu najbrži put do ženstvenosti. Ali ako to nije prihvatljiv odušak za te tajnovite, vjerojatno uzne- miravajuće nove energije, što jest? To nam se ne kaže. Jedino što znamo jest da tu negdje postoji tajna. Negdje možemo pogriješiti. Sve o nama prekriva šutnja. Učimo biti tihe. Pasivne. Konačno, djevojka preraste lutke i osjeća prve znakove da je čudesno stigla do ženstvenosti. (Bez razumijevanja kako je tamo stigla, jer koliko ona zna nije učinila ništa, ništa naučila, uopće ništa doživjela. Može li to biti to? Ne činiti ništa, izbjegavati misteriju, biti pasivna i neupućena — da li to znači biti žena? Kakav god da je odgovor, dječaci su očito svjesni koje su djevojke riješile problem. Oni počinju te djevojke pozivati na sastanke. Sastanci prirodno i izravno vode do onih želja i potreba koje je ona prigušivala. I čudo nad čudima, način da najviše budeš pozivana (da budeš najviše ženstvena?) jest da radiš ono što uistinu želiš raditi, i da ništa ne prigušuješ! Sloboda, uzbuđenje i »prava« ženstvenost iznenada se i čudesno čine ujedinjene i integrirane, konačno zovu. Krivo. Još jednom nam to ističu — Majka i druge djevojke, ako sporo kapirate — da akcija, naizgled najlakši put do ženstvenosti, nije najprofinjeniji način. To možda uopće nije način. Zapravo, još jedanput se čini daje ženstvenost nekako povezana s nečinjenjem onoga što želite učiniti, s frustracijom i pasivnošću. Odjednom nejasna razlika iz djetinjstva između »pristojnih« i »nepristojnih« malih djevojčica postaje jasna, čvrsto postavljena crta razgraničenja između žena: postoje dvije vrste. One s kojima mladići vole izlaziti i one s kojima se žene. Ali, koja je od njih »prava« žena? Izbor sad još više zbunjuje, jer ima okus zabranjenog voća: da li posegnuti za njim i uzvratiti ili se suzdržati, odugovlačiti do vjenčanja? Nitko ne riskira: Vjenčanje se sad oslikava — Majka? — kao veličanstven odgovor na molitve svake djevojke, kraj duge, početak »zauvijek sretno...« A da bude sigurno da će se brak održati i da djevojka neće skitati, »prava« se žena dalje definira ne samo kao udana, nego i kao majka. Ili, postavimo to na drugi način — Majčin način — dok nisi majka, ne možeš biti prava žena. Međutim, baš kao i s lutkama-igračkama koje su stigle iz seksualne praznine, onaj presudan korak između sebe kakva je sad i te nove »prave« ženstvenosti prebrođen je u tišini. Sa svakim novim muškarcem u svom životu mogla je naučiti nešto novo, možda kontradiktorno (prava žena za jednog muškarca za drugog je dosadna i zagrižljiva), ali nešto što ju je uvijek moglo dovesti bliže zagonetki o ženstvenosti i onome što bi ženstvenost za nju uistinu mogla biti. Mogućnosti istraživanja te raznolikosti muškaraca i žena i samog života su fascinantne, zastrašujuće i opasne — ako nisu i zabranjene (od Majke i drugih djevojaka). Sigurna sam da se zbog toga toliko mnogo žena rano udaje. Na svaku ženu koja odugovlači zbog nepoznatog, zbog seksualnog istraživanja, dolaze stotine onih koje revno grabe brak, materinstvo i simboličnu površinsku manifestaciju da je konačno postigla uspjeh: Ona je prava tena. Vjenčani prsten to potvrđuje, a materinstvo garantira. Tko na svijetu može posumnjati u te veličanstvene tvrdnje? Samo ona, sama u svojim maštarijama, nastavlja tamo gdje je njezino stvarno biće stalo u ispitivanju i isprobavanju različitih ženskih seksualnih uloga. Jedna uloga keja joj je otpočetka uskraćivana jest uloga inicijatora u seksu — inovatora. Žena smije pozvati muškarca na ručak, ali ga ne može pozvati na ples. Može ga zamoliti da joj doda sol, ako želi jače posoljeno, čak smije posegnuti preko stola da je uzme, ali ne smije staviti ruku na njegovo koljeno ispod stola. Ona ga može nagovarati da kuša njezina nova jela i nuditi ga da uzme još, jer joj je Majka

rekla da je njegov želudac brži (zgodniji) put do njegova srca nego telefon. Tradicionalna žena čeka da bude pozvana, da se na nju djeluje. Agresivno je posegnuti za muškarcem koji ti se sviđa, a predložiti način na koji ga želiš u krevetu nije samo agresivno, nego i neženstveno. Činjenica da bi on mogao uživati u onome što slijedi poslije njezina prvog poteza nije predmet rasprave; činjenica jest da se to ne radi, nije se radilo i neće se raditi dok se muškarci i žene ne uvjere da promjena tradicionalnih seksualnih uloga ne predstavlja prijetnju. Međutim, ako je on suviše plah da bi telefonirao, ili možda manje maštovit ili iscrpljeniji u krevetu nego što bi ona bila da joj se dala prilika, onda dveje ljudi koji bi to željeli nikad neće početi odnos i plahte nikad neće biti zgužvane. On nikad ne sazna što je propustio; ona zna, ali samo u svojim maštarijama. I kao u tim maštarijama, kao u mnogima u ovoj knjizi, ona je tigrica, začuđujuće agresivna — ona ga veže za krevet, itd. — nemojte damu odmah uvrstiti u potajne seksualne sadiste; ponekad morate vikati samo zato da bi vas drugi čuli. Čak i tako seksualno samouvjerena žena kao što je Carol (vidi niže) mora izmaštati razred za upute u seksu u kojem joj zamišljeni instruktor naređuje da preuzme inicijativu prije nego što ona može, u stvarnosti, učiniti nešto tako puno ljubavi i prirodno kao što je popeti se na svog muža. Fayeina maštarija, koja slijedi Carolinu, o uvođenju njezina ljubavnika u trosmjemu scenu seksa, nešto je što je ona oduvijek željela učiniti i osjeća da bi i on uživao u tome, ali samo ako ga ona povede za ruku. Zašto ne? Zamislite koliko bi mnogo življi mogli biti plesni podiji i spavaće sobe kada bi ženama (i muškarcima) bilo lakše poduzeti prvi korak, napraviti prvu gestu, preuzeti drugu poziciju.... ili treću, ili četvrtu. □

Carol
Muž i ja napustili smo Novi Zeland. Živimo u Papui. Njemu je pedeset i pet godina, a meni skoro trideset osam. U braku smo 18 godina. Imamo dvoje djece, i uživali smo i uživamo u krajnje zadovoljavajućem zajedničkom seksualnom životu. Moja maštarija, koja me često zaokuplja, je da smo par koji u razredu mladih parova demonstrira umjetnost snošaja. Mogu čuti instruktora kako priča razredu o našem napretku prema vrhuncu. Povremeno instruktor želi da promijenimo položaj tako da učenici mogu imati bolji pogled među moje noge. Na tom mjestu obično se penjem na muža, ponekad zauzimajući čučeći položaj iznad njega da bih našoj publici omogućila da vide naše spojene organe. Ponekad mi instruktor kaže da preuzmem aktivnu ulogu, i tada govorim mužu da želim da pokreti kreću samo od mene dok on ne ejakulira. On obično surađuje, osim ako sam krivo procijenila situaciju pa on samo što nije svršio. U tom se slučaju u mislima ispričavam instruktoru. Ali, u većini prilika mogu čuti kako instruktor auditoriju podrobno objašnjava moje osjećaje dok se volimo, i on sve vrijeme govori tiho da ne bi zbunio nas dvoje. Svaki put kad sugerira svom razredu da pažljivije gledaju, ja postajem sve uzbuđenija osjećajući njihove poglede na nama. Instrukto- rov glas, koji me hladno upozorava da radim sve one stvari koje ja želim raditi, ne nalikuje ni na jedan glas koji znam, na glas nekog prijatelja ili poznanika. Ali, on jest prijatelj i njegova uloga u mojoj maštariji jest uloga dobročinitelja, nekoga tko brine o meni i zna svaku moju želju. On i ja imamo divnu vezu. (Pismo)

Faye
Nisam sigurna da znam što me navelo na ovu maštariju. Stvarno volim Richarda; na neki način mi smo više od ljubavnika, mi smo veliki prijatelji. Brak nikad neće biti za nas; mogli bismo se ne vidjeti stoljećima, ali kad god smo zajedno mi smo ljubavnici i možemo nastaviti tamo gdje smo prekinuli. Ja ga volim, ali bez posesivnosti koja tako često ide uz ljubav, i možda baš zato imam tu maštariju. Ne vjerujem da bi Richard bio svjestan homoseksualnih ideja, zapravo mislim da nikad nije izjavio da gaje seksualno privukao drugi muškarac. Ali, smatram da smo svi mi pomalo biseksualni i mislim da to na stanovit način otkrivam u Richardu. Možda je to zato što to želim. Vidite, stvarno me pali pomisao da ja i Richard to radimo s drugim muškarcem. Jednostavno volim vidjeti kako on izražava onu dobru solidnu ljubav koju osjeća prema seksu, prema ženama - dijeleći je i s muškarcima. I voljela bih biti ona koja će omogućiti da se to dogodi. Zapravo, pretpostavljam da bih stvarno voljela potaknuti ga na uzbudljivu malu grupnu seansu, i tako dugo dok sam ja tamo, uključena, mislim da bi on to učinio i pritom uživao. Zanimljivo, znam da se nikad ne bih oduševila tom idejom kad bismo Richard i ja željeli ozbiljnu vezu, jer sam ja prokleto ljubomorna i posesivna, ali voljela bih da ga popalim, njega i drugog muškarca i sebe. To bi bilo tako prijateljski i uzbudljivo. Klečim ispred kamina gurkajući žeravicu da opet oživi. Samo to nije prava vatra, to je papier-mache, a soba je poput one u kući koju smo jednom iznajmili u Švicarskoj; soba je zapravo scenografija, pozornica. Zbog svjetala na pozornici ne mogu vidjeti publiku, ali znam da je tamo. I lažna vatra baca polukružno ružičasto svjetlo oko mene, tako da mije teško vidjeti tko je drugi muškarac. Upravo je ušao u sobu s Richardom i staje u sjeni iza mene, razgovarajući. Kad Richard krene u drugu sobu da nam svima priredi piće, drugi čovjek pođe za njim, onda se predomisli i dođe i stane kraj mene. Ogrće me svojim velikim kaputom od ovčje kože, jer drhtim. Onda klekne kraj mene, uzima žarač, ali zadržava moju ruku ispod svoje čvrsto je stišćući preko izrezbarene ručke. Gledam kako mi prsti bijele pod njegovim pritiskom. Richardov topao i sretan glas dopire iz druge sobe, i zvuk leda koji zvoni u čašama. Mogu osjetiti topli dah po brendiju i čvrstinu bedara tog dragog muškarca, i neumoljiv stisak njegove rake. Puštam da mi kaput sklizne s ramena, osjećam bol u bradavicama dok se ukraćuju pod puloverom. Publika mrmlja, odobravajući. Sad ja posežem za cjepanicom da je stavim na vatru i u pokretu puštam da mi bradavice lagano okrznu njegovo rame. Moja mu gesta daje na znanje da se neću opirati; stisak na ruci popušta. Publika vrlo tiho plješće, odobravajući. Kako on čući mogu vidjeti naglu izbočinu na njegovim hlačama kad ja šutke pristajem. Kurac mu se kreće poput brzog udaranja bila, malo iznad onog tajanstvenog mjesta između muških nogu, gdje se susreću svi šavovi njegovih hlača. Iza nas je poznati zvuk Richardova glasa, poput pjevušenja. Pjevuši dok uključuje muziku, glas Shirley Bassey, muzika teškog daha za ševu, tako je Richard zove. Prstom, samim njegovim vrškom muškarac diže moj pulover i spušta glavu da bi pritisnuo tople usne oko mojih dojki, držeći me u ustima, trepereći jezikom po bradavici dok ne počnem drhtati. I publika također hvata dah. Tijelo mi se počinje kretati u ritmu muzike, moje tijelo i usta tog muškarca u plesu, sad potpuno vlažni i topli. Prstom počinjem slijediti šav između njegovih nogu i njegova usta odgovaraju;

jezik mu kruži prema dolje dok mi se ruka širi preko njegovog račvanja prstiju savijenih i raširenih preko pritiska odozdo. Jednim pokretom otvaram mu šlic, oslobađajući ga kao neku veliku pticu. Sad je njegov jezik u mojim dlačicama, hvata ih ispod ruba mojih niskih gaćica. Rukama ih svlači da bi mogao stići do mene. Osjećam mu dah upravo nad klitorisom i mogu osjetiti kako udiše moj miris; mokra sam od vlastitih sokova. Ruke mu brzo rade i za tren sam i ja gola, usta su mu sad širom otvorena, jezik ispružen točno tamo gdje ga želim. Naginjem se unatrag, oslanjam na ruke podižući se prema njemu, on me drži za butine pritišćući moju podignutu pičku na usta kao neku veliku, vlažnu persimonu. Kao da mi se usmine na pički pomiču u očekivanju kao prave usne, moleći ga jezik, dok ga ne osjetim, toplog i punog na onoj točkici, kako je usisava u poljubac. Napinjem se izvijajući leđa da bih mu pružila čitav taj dio tijela, muzika je svud oko mene, Shirley jauče za još, glava mi je zabačena unazad, tako daleko od onog drugog dijela mene, tako usamljena. Otvorim oči i ugledam Richarda kako nas promatra, fasciniran, u stanju erekcije i spreman za sudjelovanje. »Dođi«, moje usne oblikuju riječ i on je na nama, iznad mene, njegove zahvalne usne na mojima, kurac mu se njiše ispred lica drugog muškarca. Ali, samo trenutak, jer muškarac diže usta s moje pičke na Richardov kurac, istovremeno zabijajući svoj kurac u mene takvom snagom da se moj vrisak užitka utapa u grmljavini pljeska iz publike. (Snimljeni razgovor)

NESTABILNOST

□ Zašto žene maštaju o seksu kad ga imaju, kad su usred njega. Zašto neposramljene i seksualno zadovoljene žene poput Carol i Faye zamišljaju više seksa kad su im već ruke (itd.) pune? Možda zato što žene fizički, većina žena, nikad nisu pune, nikad seksualno zasićene iznad svoje imaginacije. To ne mora imati nikakve veze sa stvarnošću, s tim da li je stvarni muškarac može (ili čak da li bi, kad bi mogao) potpuno zadovoljiti. Kao što sam već rekla, previše je jednostavno reducirati maštariju na »ništa osim« način razmišljanja, koji kaže da je to »samo« frustracija. Maštarija je, po definiciji, nešto što se ne događa, a neke od najživopis- nijih maštarija sam dobila od žena koje nikako ne žele da njihove maštarije budu stvarnost. Ne, mislim da mnoge ženske maštarije nisu frustrirani vapaj za više stvarnog seksa, nego su prije psihička potreba za potpunijim istraživanjem svega što je od njih skrivano dok su bile djevojčice, svega što bi se eventualno moglo smatrati seksualnim. »Put neumjerenosti vodi u palaču mudrosti«, pisao je William Blake i podsvijest zna da je to istina. Maštarija znači više sudjelovanja, više spontanosti, više uzmi ali i daj, više koncentracije na sebe, i možda više buke, više crnih muškaraca, žena, pasa, publike, roditelja, iskustava, pristupa, uloga. 21a žene je seks još uvijek beskrajna i nepo- trošiva varijabla, način na koji mogu razmrsiti misteriju što je to biti i osjećati se ženom. Mislim da žene imaju goleme seksualne apetite — mnogo veće nego što se to javno priznaje. Naravno, ti bi se apetiti mogli u stvarnosti zadovoljiti; ali često nije tako. Ali, oni

postoje i žena ih može upoznati u maštariji.□

Clarissa
Kad moj muž i ja tek počnemo voditi ljubav, još dok me on samo miluje i ljubi, jedna zamišljena scena dolazi mi u svijest, a to je da sam ja afrički kip plodnosti s dugačkim ušiljenim grudima groteskno preuveličanim, i da me umjesto mog muža obljubljuje muški prototip, figura plodnosti s golemim penisom, daleko iznad proporcija njegova tijela. Kao da se ta slika uključuje bez moje volje, odmah čim sam sigurna da ćemo imati odnos, i traje dok ne doživim orgazam. To ne znači da sam ja nezadovoljna kurcem svoga muža, koji je sasvim dobrih razmjera i potpuno me zadovoljava. Samo nekako zamišljam da taj ogromni, dug, debeli kurac (s ogromnom grudom na vthu) ulazi u mene. Još na samom početku zamišljam da taj enormno veliki organ trija moje ogromne sise, i bori se s njima pokušavajući skliznuti između njih, gurkajući najprije jednu pa drugu, a ja ga guram od sebe ističući svoje velike grudi. To je onda kad mi muž gladi ili gricka bradavice. Još jednom, ne radi se o mojoj ljubomori niti o bilo kakvom osjećaju manjkavosti, jer me on smatra vrlo seksi ženom. Primjerice, pokušat ću opisati naše vrlo opuštene i zgodne običaje i poštovanje i prihvaćanje tijela onog drugog. Mi spavamo goli i on je gotovo uvijek u krevetu prije nego što ja uvijem kosu. Radim to pred velikim ogledalom u našoj spavaćoj sobi i pritom sam gola. On promatra, jer voli vidjeti kako mi se pomiču grudi dok dižem rake da stavim uvijače i onda ih spuštam. Dok smo obično vrlo staromodni u našem riječniku, on mi gotovo uvijek u tim situacijama kaže: »Baš imaš gala dude, mala.« Kad sam gotova, idem prema krevetu i saginjem se da bi mogao gricnuti svaku bradavicu, onda sklanjam pokrivače i tako ga otkrivam, naginjem se i dajem brz poljubac njegovu kurcu. Radimo to svaku večer, iako ljubav prosječno vodimo svaku drugu ili treću večer. Ako on već ima erekciju, ili bar djelomičnu, dulje se bavim njime dok nisam sigurna daje to »ta« noć. Ako nije, a ja osjećam da bi mi godilo malo ljubavi, a mislim da nije umoran ili zbog nečeg zabrinut, malo više radim na kurcu da vidim hoće li reagirati. Ali, često to je samo supružinski poljubac i ništa više od toga se ne događa. (Naravno, poljubimo se u usta prije nego što zaspimo.) Dakle, prema rečenom možete vidjeti da moja maštarija o tim predimenzioniranim seksualnim organima ne dolazi ni od kakva osjećaja frustracije ili nedostatka poštovanja. Gledajući unatrag, ne mogu se sjetiti nijedne maštarije iz djetinjstva osim te o kurcima u stanju erekcije. Iako sada ne masturbiram prečesto, ne mogu se sjetiti kad to nisam radila u djetinjstvu... sigurna sam daje to bilo još u jedanaestoj godini, jer je majka, kad mi je bilo dvanaest, uhvatila prijateljicu i mene dok smo to zajedno radile svijećama, a tada sam to radila već dugo vremena. Svijeće su bile prijateljičina ideja, jer je pronašla neke od crnih zločestih čitanih romana u sobi svoga brata, koji prikazuju Dagwooda i Blondie i Harolda Teena i Lillumsa i drage kako se seksaju, genitalno i oralno, a u svakoj situaciji muškarac je bio obdaren konstantno dignutim kurcem. Dok sam masturbirala stalno sam u mislima držala tu sliku... neku vrstu zastrašujućih i uzbudljivih slika tih ogromnih kurca iz crtanih romana. Oni nisu zapravo bili zastrašujući u smislu zabrane: seks u kući nije bio zabranjena tema. Majka mi je u vrlo ranoj dobi. dala iscrpne i potpune seksualne upute, uključujući i

činjenicu da je seks radost, što mnogi roditelji nikada ne spomenu. Majka nas nije grdila i čak nije rekla prijateljičinoj majci čime smo se bavile. Jednostavno nam je naredila da prekinemo i rekla da pazimo da se ne ozlijedimo upotrebljavajući svijeće ili nešto slično. Iako prvi odnos nisam imala do četrnaeste godine, uvijek sam bila krajnje zainteresirana za penise dječaka, od toga dana kao i prije toga. Ne znam ima li to kakve veze s mojom maštarijom o afričkom bogu seksa ili ne. Moglo bi imati, pretpostavljam. Mogla bih spomenuti da nikad mužu nisam rekla za ovu maštariju, i bojim se da nikad neću, jer bi mogao pomisliti da smatram da je premalen, a ja uopće ne mislim tako. (Pismo)

Annabel
Moja je maštarija gotovo uvijek ista: siluju me, ali ne jedan muškarac, nego trojica ili četvorica. Čudno, svaki sljedeći muškarac koji dolazi na red ima sve veći kurac. Neke proporcije u mojim maštarijama idu do 22 i 27 centimetara i kako moram sve više širiti noge da bih ih primila, erotski užitak koji obećam uvijek mi donosi prekrasan orgazam. Užitak koji postižem tako je snažan da i moj muž ima dodatno zadovoljstvo, misleći da mi ga on sam daje. (Pismo)

Iris
Imam dvadeset i tri godine, udana sam dvije godine i imam dvoje djece. Prve maštarije kojih se sjećam potječu iz vremena kad sam imala devet ili deset godina: zamišljala bih da me dečki iz razreda gledaju i dodiruju i diskutiraju o mojoj anatomiji. Danas su moje maštarije slične. Često maštam kako muškarac s kojim sam detaljno ispituje moje seksualne organe, ne kao liječnik, nego kao ljubavnik. Ponekad zamišljam da o meni razgovara s prijateljem dok me obojica pregledavaju i dovode do orgazma rukom dok me promatraju. Često upotrebljavam ovu maštariju dok masturbiram pred ogledalom. Tek smo nedavno moj suprug i ja priznali jedno drugom da imamo svoje maštarije. Nikad ih nismo opisivali, nego smo samo priznali njihovo postojanje. Ponekad mislim o drugim muškarcima dok moj suprug i ja vodimo ljubav. Najčešće zamišljam muškarce koje oboje znamo i koje smatram naročito privlačnima. Obično zamišljam da su me oni molili da imam vezu s njima i da sam konačno popustila. Mislim da moj suprug ne bi bio ljubomoran kad bih mu tekla o toj maštariji. Ako bih je ostvarila, možda bi bio. On zna da uživam misliti o drugim muškarcima, i da uvijek želim znati što je iza šlica svakog muškarca kog pogledam. (Pismo)

Nora
Moj muž nije maštovit čovjek i naše vođenje ljubavi nije nimalo raznoliko. Pokušavala sam ga navesti na različite stvari, ali on nikad nije bio voljan. Nisam naprednija jer sam imala više predbračnog iskustva od njega, nego što sam imala određenog iskustva, a mislim da se uvijek stvari događaju onako kako muškarac želi.

Bilo kako bilo, on je bio vidljivo uvrijeđen, kad sam mu, primjerice, jednom pokušala gurnuti glavu prema svojoj pički, i tvrdoglavo ju je opet gurao gore da bi me konvencionalno poljubio u usta. Čak nije previše sretan ni kad sam ja gore, ali me ipak ponekad pusti. U svakom drugom pogledu, osim u krevetu, smatram ga idealnim mužem — ili barem dobrim, pa sam odlučila pomiriti se s donekle oskudnim seksualnim životom. Nastojim ga prevladati raznolikošću svojih maštarija i gotovo svaki put pomoću njih doživim orgazam. Mislim da je raznovrsnost ključ za iješenje problema, i da su mnogi brakovi monotoni jer se stalno radi jedno te isto. Dobro, i mi to radimo, ali je u mojoj glavi to svaki put drukčije. Sve to radim potpuno svjesno. Kad se spremam u krevet, mogu procijeniti je li moj muž raspoložen ili nije, pa ako jest, ja se mentalno pripremim za seks, čak prije nego što se i približim krevetu, dok češljam kosu, skidam se i tako dalje. Ponekad se zadržavam dulje u kupaonici samo da bih mogla stići do prave točke u mojoj maštariji. Zatim, dok obavljamo istu otrcanu verziju seksa, ja imam svoje stare Arapske noći. Mislim to ozbiljno: to je poput tisuću i jedne noći, ja sam Šeherezada koja si svaki put priča drugu seksi- priču. Prvih desetak puta, to je bilo samo ja i muškarac: opisivala bih sve razne stvari koje smo radili. Onda sam počela razmišljati o različitim mjestima, npr. da to radim na kuhinjskom podu (možda s dostavljačem) ili u garaži mog susjeda kad odem posuditi alat (Frojdovski štih). Onda se dugo zabavim pozicijom šezdeset i devet, dok ljudi gledaju. Onda sam počela misliti o sebi i dvojici muškaraca i tek u posljednje vrijeme nalazim se u grupi i muškaraca i žena (ali žene su zabavljene drugim muškarcima, ne dodiruju me). Nikad se nisam zamišljala sa ženom, ali pokušat ću sve što mogu (mentalno). U stanju sam usmjeriti tok svojih misli na ono što se doista događa i to je način na koji funkcioniram gotovo svaki put. (Pismo)

SANJARENJE □Moglo bi se reći da je ženin život stvoren za sanjarenje. Svi ti slobodni sati, dosadni, ponavljani poslovi koje ruke obavljaju automatski, beskonačne prilike za razmišljanje, sklapanje i rasklapanje. Na neki način rođene smo da sanjamo, ostajemo kod kuće... tako većina muškaraca sanjari o nama. Čak i današnje superžene, koje napuštaju kuću i odlaze na posao, imaju barem jednako prilike za čudne dokone maštarije kao i mladić za susjednim stolom (i više prirodnog talenta i prakse u tome) — dosadne vožnje podzemnom željeznicom, sumorne poslovne sastanke, dane kad niste prisebni i jednostavno se ne možete koncentrirati ni na što osim na erotske mogućnosti šefova brka, provokativan način oblačenja novog računovođe vama s desna, prošlonoćne razuzdane jebačke seanse s Harryem, mogućnost večerašnje s Geor- geom. Je li uzrečica »Besposlen um je đavolovo igralište« zaista primjenjiva samo na jedan spol? Zašto oglašivači uporno upotrebljavaju sliku lijepe djevojke odsutna pogleda za prodaju gotovo svakog proizvoda? Zato što je univerzalno prihvaćeno da žene, sanjari bez iznimke, sanjaju dobre, čiste snove koji nas sve drže zajedno — posebno materijalne stvari koje se tiču kuće. (Stvaranje doma.) Dok će muškarci, požudni podlaci, sanjariti samo o stvarima koje bi mogle

pomoći da se ostvare njihovi nepristojni snovi. Za čim žude muškarci u oglasima? Za automobilima, viskijem, oštrim duhanom za lulu... bilo čime što ih može uspješnije dovesti do seksa. Predlažem vam da sljedeći put kad vidite ono lijepo žensko lice s osmijehom Mona Lise razmislite, samo razmislite, da ona možda uopće ne misli o vitezu na konju, nego samo o konju. Ta doživotna navika snatrenja jest ono što žene čini tako dobrima u maštarijama: sanjarije su često najviše koliko se one mogu približiti onome što stvarno žele. Muškarac koga obuzme želja može podići telefonsku slušalicu, otići nekome u posjet, pozvati djevojku van, ili naručiti neku. Ali, ženi nije baš lako posegnuti tako spremno i besramno za onim što želi — skinuti mu odjeću, odvesti ga u krevet, premjestiti ga odozgo dolje, i ako je on ne želi uzeti odotraga, uzeti u krevet kurvu koja hoće... Umjesto toga, žene o tome sanjare.□

Corine
Ova maštarija se doista dogodila. Hoću reći da mi ju je ispričao mladić na kojeg se odnosi: dogodila se njemu i njegovoj djevojci. Ali, ja sam uvjek tako voljela tu priču i ona mi se jako sviđa, iako to nikada nisim radili, pa ja maštam da sam ja ta djevojka, da to oni ja na taj veseo način. Ponekad se nađem u podzemnoj željeznici i shvatim da mi je na licu šašavi smiješak dok mislim na tu maštariju. Voljela bih da se to dogosi. Čak i ako se nikada ne dogodi, pomoglo mi je da preživim mnoge inače dosadne sate. Pristala sam neoženjenom prijatelju pomoći da oliči svoj novi stan a kako je dan vruć, oboje smo skinuli odjeću. On je gore na ljestvama i razmazuje boju širokom četkom po stropu, dok ja valjkom bojim zidove. Radi se o vodenoj, svijetlo sivoj boji. U jednom trenutku, dok se smijemo) nekoj šali — popušili smo joint, CD glasno svira — ja pogledam gore, on mise cereka, a jaja mu odozdo izgledaju tako smiješno (i zgodno). Iako dvoje nikada nismo spavali i ja ga ne znam dovoljno dobro da kako će on reagirati - ja svejedno podižem valjak s kojeg boja umrljam mu jaja, pa gore sve do ključne kosti. On vrisne i riskirajirajći život sjuri se ljestava poput munje i krene — pljas! pljas! Četkom po mojim sisama, lijevoj pa desnoj, ja se okrećem i on me pljasne po guzovima, lijevo pa desno, svojom velikom debelom, četkom. Onda ja prođem valjkom po jednoj njegovoj strani, Od gležnja do pazuha, onda mi on dodirne pupak, ja se savijem od smijeha, on je preko mene i padamo u mlaku sive boje ritajući se i rvući i boreći se. Odjednom smo oboje uzbuđeni i zagrijani ko sam vrag i zadihani i ja govorim: »Stavi ga unutra.« On me pokušava postaviti u položaj da bi to mogao napraviti, a ja mu stavljam noge oko vrata u divljem zanosu, da bi mi mogao pronaći pičku, a to je potpuno nemoguće sa svom tom prokletom bojom, S odjednom vidim kako mu se oči Šire u panici i istog trenutka osjećam: boja naš pali, ali to smeta samo u prvom trenutku, a onda to postaje najbolji osjećaj na svijetu i oboje počinjemo kliziti zajedno, a ljigava masa na svim našim površinama lijepi nas jedno za drugo, a mi se kližemo uokolo jebući se i jebući i JEBUĆI i JJJJEEEEBBBBUUUUĆĆĆĆ1IIII........(aaaaahhhhhhhhh). (Snimljeni razgovor)

Molly
□Molly ističe da ova maštarija nije nešto o čemu ona misli za vrijeme seksa, nego Je to više sanjarenje, mala epizoda o kojoj voli misliti dok vozi po djecu, ili dok radi po kući. Kako to Molly kaže: »To seksualnu mašineriju drži pod nabojem.« Ona nikad nije bila učiteljica, niti to želi biti, ali priznaje da mladiće koje njezina djeca dovode kući smatra privlačnima. Udana je od 18. godine. »Možda«, priznaje ona, »malo prerano za maštovitu djevojku. Ponekad mislim da sam toliko toga propustila.« □ Pozornica je škola od jedne sobe, negdje na Zapadu. Učiteljica je mojih godina, trideset i pet, ili čak starija. Ali, ona je djevica, frustrirana stara frajla. Zadržala je poslije škole jednog učenika, snažnog, visokog dečka, koji nije previše pametan. Ona mu drži strogu bukvicu kako nije bio pažljiv na nastavi itd. Postavlja mu nekoliko teških pitanja i kad on ne može odgovoriti na njih, kaže da će ga morati kazniti. Kaže mu da skine hlače. On je zbunjen, ali ona inzistira. Ona sjeda na stolicu, prisiljava ga da legne njoj u krilo, licem prema dolje, hlača svučenih do koljena i počinje ga udarati. On dobiva erekciju i ona udara jače, ali istodobno kao da ga miluje. Onda počinje drugom rukom pipkati njegov penis i nastavlja ga udarati. Erekcija mu je sve veća i čvršća. Ona ga pita da lije ikad jebao djevojku i on kaže da nije i ona se pomiče na stolici kako bi podigla suknju: ona nema gaćica. Okreće ga tako da mu penis može umanevrirati u njezinu pičku i na tom mjestu ona ga nastavlja koriti i objašnjava mu kako će morati bolje raditi itd. Za to ga vrijeme još uvijek udara, ali više kao da ga time gura u sebe. Ona kreće karlicom ritmično naprijed-natrag, tako da čitavu stvar kontrolira na svoje rastuće zadovoljstvo, a i njemu pruža velik užitak. On počinje vikati: »Oh, učiteljice!« ponovno i ponovno kako • počinje njegov klimaks, ona nastoji i dalje držati prodiku ali riječi poput jebati i pička upadaju usred predavanja. Oboje stižu do bučnog vrhunca, do tog su vremena već spuznuti sa stolice na pod. Poslije ona pedantno zakopčava svoju odjeću i s porugom i neodobravanjem govori mu da će i sljedećeg dana morati ostati poslije škole ako se ne popravi, a on se slaže da je sigurno bio lijen, i slično, ali čini se da on jednostavno nije u stanju sve to savladati. (Pismo)

Alicija
□Alicija nikad nije stvarno napustila školu. Ona je izvanredni profesor na Midwestern sveučilištu i treba putovati u Afriku da upotpuni jedan od svojih radova iz antropologije. Kad je sretnete, teško vam je povjerovati da je tako profesionalna i samodostatna, jer izgleda tako ranjivo i privlačno poput cvijeta iz Mississippija. Ali, iza tih ljubičastih očiju, mozak radi poput preciznog stroja. Ima sklonost prema teškim muškarcima, tipovima koji je ili prebijaju ili mentalnf uništavaju. Ne znam je li ikad bila zainteresirana za »finog dečka«, i imam osječaj da u njoj postoji nešto što bi čak i finog dečka pretvorilo u svinju. Poznajem jednog od njezinih bivših ljubavnika, i on je rekao samo toliko da ona izvlači i potiče ružne reakcije muškaraca, da u njoj postoji nešto što pobuđuje ono najgore u muškarcu: »Možda je to samo zato što s Alicijom uvijek znate da ona nije seksualno zadovoljena. Bez obzira na to

kako si često govorite daje ona a ne vi osoba koja je seksualno nezadovoljena ili koja ne zadovoljava - da s njom vjerojatno nešto nije u redu. Jer vi znate, cijelo vrijeme, da niste stvarno ganuli tu ženu — ipak, muškarac ne može a da se s njom u krevetu ne osjeća nedostatnim. Ona jednostavno nije sva tamo.« □ Ne maštam za vrijeme seksa. Moje maštarije više spadaju u povremena dnevna sanjarenja. Volim zamišljati da sam jedinstveno biće iz budućnosti. Eterično lijepa, naravno, ali to nije okosnica ideje. Ono što je važno jest da sam ja trijumf stanovitog nevjerojatno naprednog genetskog rada usmjerenog na stvaranje vrste ljudi opremljenih za maksimum u istančanim senzualnim užicima — sa završecima živaca i sen- zornim sustavom tako usavršenima da oni mogu osjetiti ekstaze nezamislive normalnim, ograničenim ljudskim bićima. Za mene, za one nalik meni (a postoje li drugi nalik meni? Ono što je u svemu tome uzbudljivo je da ja to ne znam. Živim svoj intenzivni život među ljudima koji čini se uživaju u istim onim sirovim malim užicima u kojima su uživali i njihovi preci i ništa više.)... za mene, dodir vrha pera na koljenu može proizvesti - ako sam u erotičnom raspoloženju - tako intenzivan osjećaj, koji bi nekoj drugoj ženi bio poput dvadeset orgazama odjednom. Ja to osjećam, ali se to ne vidi, to je tajna koju samo ja znam. To nije samo hipersenzitivnost na svim mojim površinama. Ne, ja mogu biti nepropusna, mogu proći kroz masu koja se gura uz samo uobičajenu nelagodu zbog neugodnog ljudskog dodira. Ja sam neiscrpno ugođena isključivo za senzualnost, putenost, za sve osjećaje i želje seksualne zvijeri. Moja seksualnost, iako animalna, sposobna je za takve suptilnosti, da pogled koji mi izdaleka uputi muškarac koji mi se imalo sviđa, može donijeti uzastopne valove probadajućeg osjećaja koji bi kod druge žene izazvao dahtanje, stenjanje, čak vrištanje. Sve što ja mogu pokazati jest lagan smiješak u njegovu smjeru, ali što ja u sebi uživam — samo u djeliću sekunde — jest kao zbroj bila čijeg doživotnog erotskog iskustva. Vrhunac ove maštarije, naravno, bit će kad se sretnem s muškarcem čiji su osjećaji isto tako fantastično uzvišeni i rafinirani kao moji, ali još nisam stigla do te točke. Tu se previše toga događa, a ja se tek pripremam. On će se pojaviti nekoliko poglavlja odavde, i onda ću stvarno krenuti. (Snimljeni razgovor)

Lilly
Joe i ja živimo zajedno sad već tri godine, ali to radimo već osam godina. Mislim da imamo prilično maštovit zajednički seksualni život i uživam s njim razgovarati o svojim maštarijama. Dok mu ne bih rekla da sam za vrijeme neke određene strastvene seanse mislila o drugom muškarcu, ne vjerujem da bi ikad bio ljubomoran na moje maštarije. Ali, ja iskreno mogu reći da nikad nisam maštala o drugom muškarcu dok smo Joe i ja vodili ljubav. Mislim da je većina mojih maštarija tipa dnevnog sanjarenja. Ima ih nekoliko koje se ponavljaju: 1. Nikad nisam imala vezu sa svojim bivšim šefom, ali je on bio vrlo privlačan i nosio je brkove. Ponekad bih se uhvatila kako buljim u njega razmišljajući kako bi izgledalo kad bi mi on milovao i ljubio grudi, a brkovi mi trljali bradavice. Zamišljala sam da bi to bio vrlo erotičan osjećaj kad bi mi on sisao bradavice dodirujući

brkovima kožu. 2. Zatičem se kako buljim u lijepo obučene cme muškarce u podzemnoj željeznici. Prvo, promatram njihovu kosu, onda pustim da mi pogled polako, ležerno klizi niz njihova tijela. Pokušavam prema izbočini procijeniti koliko su im penisi veliki i uz malo mašte vidim ih svučene i osjećam ih u sebi. Pojedinačno ih procjenjujem kao ljubavnike. Ponekad to radim s bijelim muškarcima, ali uglavnom su to crnci. Joe je cm, ali ne mislim da to činim zbog toga. 3. Neki put dok putujem na posao mislim o tome kako je Joe vodio ljubav sa mnom prošle noći i uzbudim se. Mogu osjetiti kako mi se klitoris ukruti i počinje pulsirati. Uvijek mi je iznenadan povratak u realnost kad naglo vidim gomilu ljudi kako se gura iz stanice. Uživala sam odgovarajući na vaš zahtjev. Ideja vam je sjajna. (Pismo)

Eliza
Dok obavljam kućne poslove ponekad razmišljam o osjećaju koji me obuzima dok muške ruke klize po mom tijelu. Često se podsjećam na užitak dok čvrst kurac klizi u moja usta i vraća se i pokušavam u mislima ponovno proživjeti svako ugodno iskustvo. (Pismo)

Esther
Mnogo sanjarim, što se vjerojatno objašnjava činjenicom da tako često uživam u seksu. Obavljam kućne poslove u gornjem dijelu baby doll pidžame, ostajem u poluzagrijanom raspoloženju većinu vremena, dotičući se ili češući se o razne predmete. Primjerice, kraj cijevi usisivača koji lagano prelazi preko stidne zone strašna je stvar i može dovesti do orgazma ako se želi. Ponekad hodam s umetnutim umjetnim penisom dok radim po kuči. Zamišljam da je to pimpek moga psa boksera. (Pismo)

Shirley
Medicinska sam sestra i udana sam deset godina. Za vrijeme dosadnih predavanja u bolnici često maštam da sam počela ljubavnu igru s predavačem. Pokušavam zamisliti koliko bi dugo mogao nastaviti pričati sve te bezvezarije dok ja klečim ispred njega s njegovim penisom u ustima. Često se zatičem u maštarijama o onim pacijentima koji izgledaju kao moj tip iz maštarija — obično snažni, neodoljivi, tipovi spiljskog čovjeka sposobni da dugo izdrže. To je zabavno: evo ih, leže bespomoćno u svojim malim bijelim krevetima ili na stolu, ali kad ih gledam i maštam, osjećam se bespomoćnom i malom, dok me oni štite i pružaju mi zadovoljstvo. To nema veze s mojom ljubavlju prema mužu. Ja ga volim. (Pismo)

Lillian
Ponekad dok, recimo, gulim krumpire, zamišljam da će Bili doći iza mene, nagnuti me prema naprijed i ući u mene, tamo kraj sudopera. (Razgovor)

Viola
Dok vodim ljubav, ne mislim ni o čemu drugom nego o zadovoljavanju svog ljubavnika. Da li bi bio ljubomoran kad bi znao da sam mislila o nekom drugom? Vjerojatno. Zbog toga se potpuno koncentriram na vođenje ljubavi. Ostavljam svoje maštarije za vrijeme kad sam sama. Čekam do večeri, popijem nekoliko pića i sklupčam se u krevetu s nekom seksi knjigom. Kad me piće uhvati, mogu zamisliti da su moje ruke ruke mog ljubavnika. Druge maštarije samo su sanjarenja kojima sam stalno okupirana. Moje omiljeno dnevno sanjarenje jest kako kuham ili perem suđe, moj ljubavnik ulazi, grli me i mi se ljubimo i stiskamo i naša strast raste, ja samo pružim ruku iza sebe i isključujem štednjak. Suđe je zaboravljeno, sve ostavljeno divno nedovršeno, poslovi prekinuti, a mi odlazimo u spavaću sobu voditi ljubav. (Razgovor)

MASTURBACIJA □Ne skreću sve dokone misli na seksualne maštarije, kao što ni sve seksualne maštarije (i besposlene ruke) ne dovode do masturbacije. To je zapravo staro pitanje o kokoši i jajetu. Maštarije ili masturbacija, što dolazi prije? No, čini se da je jedno sigurno: masturbacija bez maštarije malo je vjerojatna, nesretna i nestvarna. Masturbacija ne samo da treba maštariju, ona je zahtijeva. Bez maštarije bi masturbacija bila samotna. Ne želim čak ni misliti o tome. U svojim istraživanjima nisam srela nijednu ženu koja je rekla da nikad nije masturbirala. Moglo bi se reći da to ima neke veze s prirodom moje teme, da su oni koji su razgovarali sa mnom prinuđeni biti seksualno otvoreniji. Možda moje iznenađenje kad sam otkrila da sve žene s kojima sam razgovarala masturbiraju više govori o meni nego o mojim sugovomicama. Vjerojatno. Ali vidite, nije se radilo o tome da ja nisam očekivala da žene masturbiraju — da nisu to pokušale činiti u nekom razdoblju svojih života — jednostavno nisam mislila da je moje iskustvo tako univerzalno. Opet se vraćamo na ono — kako žene malo znaju jedna o drugoj, kako smo sklone osjećati se izoliranima, drukčijima, ne kao druge djevojke, jer ništa ne znamo o njima. Sve znamo da muškarci masturbiraju. Mali dječaci i masturbacija su normalan, čak šarmantan dio priča iz ženskih časopisa o tome kakvi su mali dječaci. Mislim da se o tome radi: sve smo toliko čitale o tome, o malim dječacima koji su to otkrili i koji su otkriveni: To je šarmantno. Ali žene? Mi smo skrivene kao i naši klitorisi. Dok ih pronađemo, skrivene tamo

gore, već se osjećamo krive što smo ih uopće locirale. Da je to bilo namijenjeno pronalaženju i uživanju, ne bi li bilo na otvorenom, visilo i slobodno se njihalo kao kurać? (Nikakvo čudo da djevojčice zavide dečkima na penisima.) To je ono, pretpostavljam, zbog čega sam bila tako iznenađena kad sam pronašla da sve to radimo: jednostavno sam pretpostavljala ne razmišljajući posebno o tome, da sam sama u svom otkriću kao što sam bila sama i u svom odrastanju, s ostalim svojim ženskim mislima o ženstvenosti. Logično, prihvatila sam svoju sličnost s drugim ženama — zašto bih ja bila drukčija? Međutim, emotivno sam bila nesigurna je li sa mnom sve u redu s masturbacijom, kao što sam bila zabrinuta nisam li pretjerano obuzeta seksom. Nitko nije pričao o djevojčicama koje masturbiraju, to nije bio dio propisanog mita o nevinosti, odrastanju, razvijanju u ženu. Stvarno, mislim da ne postoji ženska varijanta tog popularnog mita: ni Heidi, ni Nancy Drew ni Male žene ne masturbiraju; ne postoji ženski ekvivalent Studsa Lonigana ili Hucka Finna. Reći ću vam neke stvari koje sam shvatila o ženama i masturbiranju. Usprkos dugoj vježbi u šudjivosti, kad jednom pridobi- jete njihovo povjerenje, žene o tome pričaju s lakoćom. Kad jednom shvate da nisu jedine, one priznaju masturbaciju jednako spremno kao i seks, prihvaćaju je, i za razliku od muškaraca, čini se da se ne smatraju manje ženama zato što to rade. Možete to svesti na obilježje našeg vremena, prirodu mog istraživanja ili žena koje su htjele razgovarati sa mnom. Ali, to je više od toga. To je sukus čitavog ovog istraživanja: da su žene kad se jednom otvore i udruže s drugim ženama zaista manje sramežljive, da su pustolovnije, seksualno prilagodljivije od muškaraca. Ako knjige poput moje pomažu ženama da budu povjerljivije jedne prema drugima, da razgovaraju, istražuju, mogle bismo pronaći da čitavo poglavlje o seksu u našem tolerantnom vremenu nije bilo napisano. Nego samo polovica. Evo nekih usputnih podataka na temu maštarija i masturbacije koje smatram zanimljivima: većina žena s kojima sam razgovarala sjećaju se da su se njihove prve seksualne maštarije i njihove prve masturbacije javile otprilike u isto doba, obično između sedme i jedanaeste godine (zbog nekog razloga koji ne razumijem te se dvije godine, sedma i jedanaesta, najčešće spominju). Također, kad masturbiraju, ne maštaju o istim stvarima kao za vrijeme seksa. Zapravo, mnoge maštarije za vrijeme masturbacije čak se ni ne tiču aktivnog seksa: ponekad je sve što žena želi ili zahtijeva samo maštarija o tome kako leži gola na plaži. I posljednja stvar: mislim da je vrijedna spomena ženska imaginacija kad se radi o izboru pribora za masturbaciju — od poznatog prsta, umjetnog penisa, globalno popularnijeg vibratora do krastavaca, cijevi usisivača, baterijskih Ronsonovih četkica za zube, srebrnih graviranih drški i četki za kosu sve do jednostavnih mlazova vode, Ponekad je pribor bilo što i u stvarnosti i u maštariji javlja u istom obliku — i ponekad četka za kosu postaje željeni ljubavnikov kurac, a voda iz pipe u kadi mokraća iz vrlo cmog muškarčeva kurca, Sokantno? Ne, ako razmislite o tome.□

Patsy
Nadam se da će vam ovo pismo biti od neke pomoći te predočiti kakva sam, i možda pomoći da shvatite zašto razmišljam tako kako razmišljam. Imam dvadeset i devet godina, udana sam šest godina, nemam djece. Seks vodimo prosječno tri-četiri

puta na tjedan, ali moj muž ne zna da vam pišem, jer smatram da bi ga neke moje misli mogle navesti da mi se čudi. Najprije bih voljela reći da ja masturbiram. Upotrebljavam vibrator, obično ujutro nakon što se okupam. Uzbudim se dok gladim grudi i mislim o njima ili gledam neku od knjiga koje imamo. Moje grudi rtisu jako velike Ikad vidim neku od cura s velikim punim grudima, ja se stvarno uzbudim. Jedna od mojih omiljenih maštarija dok masturbiram vraća se na nešto što se stvarno dogodilo: Jednom sam išla u saunu s prijateljicom za koju sam mislila da ima lezbijske sklonosti. Ono što se dogodilo još uvijek me može uzbuditi. Bradavice i klitoris mi se ukrute čim pomislim na to. Obje smo se skinule, umotale ručnike oko sebe i ušle. Tamo je bila još jedna žena. Ležala je na leđima pokazujući sve što ima. Kad je ona otišla, moja je prijateljica skinula ručnik i ispružila se na leđa. To je bilo prvi put da sam je vidjela golu i način na koji je govorila uskoro me naveo da se osjećam seksi. Skinula sam ručnik i ona je rekla kako su moje stidne dlačiee innogo tamnije i gušćeod njezinih. Bila vrlo svijetla, a grudi su joj bile mnogo veće od mojih. Ustala je, prišla mi i počela mi masirati noge. Pustila sam je da nastavi. Uskoro su njezine ruke bile posvuda po meni. Pozvala me da.se vratimo u njezin stan na čaj i rekla da će me, ako želim, dovesti vrhunca. Kad smo došle, skinula me je i priuštila mi najjače uzbuđenje. Lizala je i sisala moje grudi, a onda mi se spustila među noge I izvela kunilingus (bolje nego moj muž) Mogla sam osjetiti kako mi siše klitoris a bilo je dovoljno samo osjoli njezine grudi da bih barem dvaput svršila. Često mislim o tome i onda moj muž ima veliki užitak (Pismo)

Norma
□Mislim da Normi baš odgovara njezino ime: za mene ono ima, staromodnu, čednu auru. I tako nisam bila iznenađena daje Norma nerado pristala na razgovor za ovu knjigu. Ona ne misli da tu ima nešto loše i iskreno vjeruje da knjiga može imati oslobađajući učinak. Ona bi čak voljela daje pročita njezina kćer (»Kad bih je imala«). »Ne bih voljela da ijedna djevojka bude odgojena poput mene.« Norma mi je rekla i to da nije spavala ni s jednini muškarcem prije svog supruga, koji je bio više homoseksualan nego ne, ostavio je prije petnaest godina, odmah nakon što se rodio njihov sin Ted. □ U svojim sam maštarijama vrlo hrabra i agresivna. Ja preuzimam vodstvo. Maštam uvijek o mladim Muškarcima, Vjerojatno mislite da u tome ima elemenata incesta - neka želja za Tedom. Ali, ja mislim da to nije baš tako. Mislim daje razlog zbog koga zamišljam daje muškarac petnaest ili dvadeset godina mlađi od mene taj što me on onda manje zastrašuje. Zapravo, on je uvijek netko tko je nevin ili blizu tome. Netko tko ne zna o čemu se tu — u spavaćoj sobi, razumijete — uopće radi. Dakle, na meni je da ga naučim i ništa što će on učiniti ne može me iznenaditi ih brinuti. On je tek dječak. Mogu vam isto tako reći sljedeće: uvijek maštam u kadi. Kad osjetim potrebu, samo odem u kupaonicu i uđem u kadu. Ali radim to na vrlo specifičan način. Zbog svog odgoja ja se nikada ne mogu prisiliti da se tamo dodirnem. Da, tamo. Ili da bilo što stavim u sebe. Najprije otvorim vodu do ugodne tople temperature. Onda legnem ravno na leđa s donjim dijelom točno ispod pipe i smjestim se raširenih nogu, stopala

na rubu kade, izravno pod mlaz vode. Obično ispod glave držim ručnik. Topla pjenušava voda teče preko mene mogu polako odmotavati svoju maštariju, ili samo ležati tamo puštajući da topli pritisak mlaza nađe svoj cilj, ili MgD držati usmine odvojene tako da me voda koja pada trenutačno uzbuđuje. Maštarije se troše: one nakraju nekako izgube svoj erotski naboj. Morate stalno izmišljati nove. Nedavno sam smislila jednu o lijepom mladom muškarcu i meni. Potpuno smo obučeni, on ima crnu kravatu, a ja imam nešto dugo, crno i vrlo dramatično. Čekamo da dođu neki ljudi: mladić i ja strani smo jedno drugome, samo smo pozvani u kuću zajedničkih prijatelja. Konačno oni telefoniraju da bi rekli da moraju doći avionom i da neće stići prije ponoći. Mole nas da ne odemo, nego da provedemo vrijeme najbolje što znamo dok oni stignu. Predlažem mladiću da kartamo. Kažem da ne volim igrati za novac, iako je kartanje bez rizika dosadno. On se nasmije i pita u što bih voljela igrati. Predlažem da igramo poker i da pobjednik može tražiti da onaj drugi učini sve što se od njega traži pet minuta nakon završetka igre. Ja imam na umu poker u skidanje, znate, jer sam vrlo dobar poker igrač i znam da ga pod krinkom igre mogu prisiliti da radi ono što želim, gotovo kao šalu, a da se ne dovedem u nezgodan položaj. Mladić pristaje, i za desetak, najviše petnaestak minuta ostaje samo u štirkanoj košulji, crnoj kravati i cipelama. Ostalo je golo. Ponekad zamišljam da on odmah ima erekciju, drugi put malo variram zamišljajući daje tako zbunjen da nije u stanju postići erekciju dok ja »nehotice« ne napravim neke poticajne pokrete tijelom. Ili dok ga ne dodirnem. Onda predlažem da igramo u veće uloge. On pita što to znači. Kažem mu da bi morali igrati za maštovitije fontove, a da bi kazneni period trebalo podići od pet do petnaest minuta ili čak na pola sata. On se još više uzbuđuje i vidim mu sjaj u očima. Pristaje. Ali, naravno, opet ja pobjeđujem. »Što želite da učinim?« pita. Kažem mu da legne na krevet, onako napola obučen, i ja mu nastavljam pričvršćivati ruke i noge za krevet. Kad osjetim da se stvarno ne može micati, počinje moja uloga. Postajem seksižena kakva sam oduvijek željela biti. Dok on leži svezanih ruku i nogu, ja izvodim najseksipilniji striptiz koji možete zamisliti. To je temeljni dio maštarije. Sve ostalo je nadgradnja. Ali, kad dolazim do tog dijela gotovo mogu osjetiti navalu topline. Trbušni mišići počinju se grčiti — ali ne od boli — nego od osjećaja nadolazećeg orgazma. Prilazim i sjedam na njega, ali samo sekundu, tako da prije nego što može stići do orgazma ja sam već dolje, ostavljajući ga sve divljijeg, sve crvenijeg u licu, s erekcijom čvrstom poput stijene. Pitam da li bi ga želio staviti u mene? Ponekad se pretvaram da se ljutim na njega i kažem da bih radije ugurala svijeću u sebe nego njega. Ponekad zamišljam da to i radim i mogu se vidjeti, golu s velikom crvenom božičnom svijećom kako napola viri iz mene, kako plešem oko tog lijepog mladog dečka. Kažem mu da bih ga mogla odvezati i dopustiti mu da vodi ljubav sa mnom ako zubima gume svijeću skroz unutra. Ili upotrebljavam tu čvrstu erekciju kleknuvši iznad njega tako da njegova vlastita erekcija - sad je tako tvrd da ne bi mogao omekšati ni da pokuša — gura svijeću skroz unutra. I čitavo vrijeme dok mislim o tome, mogu osjetiti divnu toplu vodu kako me dira, miluje, donoseći mi tamo navalu krvi. Onda se moji mišići odjednom grče, i ja doživljavam orgazam baš tamo, u lijepoj čistoj kadi. Onda se samo okupam, odem u krevet i odrijemam jedan osvježavajući san kakav se samo zamisliti može. (Snimljeni razgovor)

Adair
Ponekad dok masturbiram tu je ta zgodna osoba, koja je, naravno, moj ljubavnik i on skuplja grupu drage gospode, koji jako žele da me jebu ... čini se da su mojim maštarijama uvijek ti dečki koji umiru od želje da me povale. Bilo kako bilo, svi oni imaju divne kurčeve krasnih proporcija i kažu mu da misle da sam prvorazredna, a ja doista dobivam malo dobrog seksanja. Ali, smiješno je da moj gospodski prijatelj, koji se pobrinuo da mi nađe sve te jebače, postaje malo ljut jer mi se malo previše počinje sviđati kad mi jedan od tipova počne predlagati da radim druge stvari (koje nisu uključene u nagodbu). Ja sam u iskušenju i moj ljubavnik se naljuti tog drugog tipa i nježno nam kaže da ne budemo toliko familijarni. Zar to ni zvuči ludo? Pretpostavljam da je tako, ali vi ste tražili. (Snimlje ni razgovor)

Mary Beth
U rijetkim situacijama kada masturbiram, upotrebljavam ukrašenu srebrnu ručku četke za kosu i mislim o svom bivšem ljubavniku, koji mi je dopuštao felaciju... nešto što ja volim raditi, ali što moj muž ne dopušta. Zamišljam kako ljubavnikov kurac postaje tvrd u mojim ustima, vene iskaču, I onda, kad sam pred samim svršetkom, volim pogledati dolje i vidjeti svoje sokove skupljene na ugraviranim inicijalima mog muža .. . (Pismo)

Elizabeth
Dok masturbiram, zamišljam razne stvari. Ponekad muškarac dolazi na vrata prodajući nešto, a ja ga pozovem da uđe. Dok on stoji tamo pokazujući svoje Fullerčetke ili bilo što, ja se počinjem milovati. On promatra, očito uzbuđen, i sve mu je teže i teže nastaviti svoj nastup prodavača. Onda ja skidam odjeću i počinjem masturbirati, čitavo vrijeme promatrajući njegove pokušaje da se savlada. On je zaista uzbuđen, a ja sam, naravno, vrlo hladna na stanovit način, ali također postajem jako nadražena. Ponekad ću ga na tom mjestu pozvati da uđe u mene, na njegovo veliko iznenađenje i zadovoljstvo. On jedva da može skinuti hlače, tako mu je snažna erekcija. I lomi polovicu toga nečega što prodaje, gazi preko toga u žurbi da me ima. Dok to zamišljam stavljam mrkvu ili sličan predmet u anus, dok rukom stimuliram klitoris ili upotrebljavam vibrator da bih pospješila maštariju. Ponekad mijenjam zaplet: ja tog muškarca ne pokušavam zavesti niti ohrabriti. Ali, kad jednom uđe u kuću, on ne može odoljeti mom gotovo neodoljivom šarmu i siluje me, odmah tamo u dnevnoj sobi pazeći da mi ne nanese nikakvu bol niti da me povrijedi. Zamišljam da je on izuzetno vješt ljubavnik, pa iako sam u početku ispunjena odbojnošću i pokušavam ga odvratiti, završavam moleći ga za još dok me on zadirkuje i zavodi i traži da mu radim razne stvari... od kojih mnoge nisam nikad prije radila, nikad prije nitko to nije od mene tražio, a često želim da to učini moj muž. (Pismo)

Mary Jane

Sad kad sam udana gotovo nikad ne masturbiram, ali kad to radim, moje maštarije u većini slučajeva uključuju samo mene. Nabrojit ću nekoliko maštarija kojih se mogu sjetiti. U jednoj mislim kako sam sama na divnoj bijeloj plaži oceana. Nebo je čisto, sunce sja i lagano piri topli povjetarac. Neko vrijeme hodam duž plaže, a onda stanem i skinem odjeću. Kad sam gola, odlazim na polagano plivanje. Kad iziđem iz vode, liježem na mek, topli pješak i osjećam povjetarac na svojoj koži i kako mi sunce zagrijava tijelo. Kao varijaciju ovoj maštariji zamišljam kako slične stvari radim uz gorski vodopad. Većina mojih maštarija uključuje misli o tome kako skidam svu svoju odjeću, a scena je često otvoren prostor. Nekoliko puta počela sam masturbirati potpuno obučena i dok sam masturbirala skinula sam svu svoju odjeću. (Pismo)

Amelia
Kad masturbiram, ponavlja mi se »sanjarija« o trgovcu koji prilazi zgodnoj bijeloj kućici na plaži i nalazi otškrinuta vrata. On zove, i ne dobivši odgovor, tumara po svim prostorijama tražeći neki znak nastanjenosti. Konačno dolazi do zatvorenih vrata i čuje kako teče voda. Otvara vrata i nalazi ženu koja se tušira i on se skida, ulazi pod tuš i vodi ljubav sa ženom. Do tog trenutka obično već doživim vrhunac. (Pismo) Alix □»Nikad nisam varala svog muža, iako sam prije braka bila prilično promiskuitetna«, kaže Alix. »Čak sam se i na dan vjenčanja pitala mogu li biti sretna s jednim muškarcem. Ali, jesam.« Alix ima dvadeset i četiri godine, četiri je godine u braku, i majka je dvoje djece. Česta poslovna putovanja njezina muža daju joj mnogo prilika za maštarije. One se dijele u dvije osnovne kategorije, lezbijske i masturbacijske. Alix je svom mužu rekla o ovim posljednjim, a kako i on ima svoje maštarije, oni često zajedno koriste svoje masturbacijske maštarije. Ali, Alix mu nikad nije spomenula svoje lezbijske maštarije, iako, kao što je karakteristično za mnoge muškarce, on lezbijsku epizodu smatra suštinski frivolnom pojavom manje važnom od muške homoseksualnosti: primjerice, rekao joj je da ne bi smatrao »prijevarom« kad bi ona imala seksualni odnos s drugom ženom. □ Većina mojih lezbijskih maštarija javlja se za vrijeme masturbacije. Najuobičajenija je ona u kojoj promatram žene kako se masturbiraju da bi mi to demonstrirale. Vizualiziram mnogo različitih položaja i tehnika, sve pod spektakularnim okolnostima. Primjerice, zamišljam da sam zarobljenica domorotkinja, koje plešu oko mene u nekoj vrsti paganskog obreda, a onda me prisiljavaju da ih gledam dok masturbiraju. Tu je zatim maštarija u kojoj šećem šumom i nailazim na ženu koja vodi ljubav sama sa sobom. Te maštarije o ženama koje masturbiraju stvarno me uzbuđuju. Onda, dok masturbiram, zamišljam da je netko, susjed ili moj muž, ušao u sobu baš kad sam visoko i ja svršavam ponovno i ponovno, ali ne mogu prestati — iako me netko promatra — jer je to tako dobro. Moja se preokupacija masturbacijom proteže na dokono dnevno sanjarenje ili zamišljanja kad vidim ili sretnem nekog privlačnog: redovito razmišljam da li ta žena

ili taj muškarac »jedu« svog partnera, i da li on ili ona masturbiraju. Ne mislim o tim stvarima u vezi sa sobom, nego jednostavno razmišljam rade li oni te stvari ili ne. Moj muž ne zna za moju fiksaciju na masturbiranje ni za moju potajnu želju da žena sa mnom vodi ljubav. Međutim, maštarija koju mi zajednički koristimo vrlo je uzbudljiva i dovodi nas do divljih zajedničkih provoda. Volim slušati kad mi priča kako je tog dana masturbirao (ako je to radio tog dana, ako nije, opisuje mi okolnosti nekog drugog slučaja, što me uzbuđuje čak iako sam to već čula). Muž mi je tesar i on će mi ispričati, primjerice, kako je za vrijeme podnevnog odmora otišao u dio kuće koji je završen — drugi dečki nisu bili u blizini — zatvorio se u zahod, izvadio penis i drkao deset- petnaest minuta, a zatim ispucao spermu na pod. Sve pojedinosti te situacije uistinu me uzbuđuju. Ponekad on masturbira u toaletu za vrijeme pauze za kavu. Kaže kako počne misliti kako ga podižem i jednostavno mora masturbirati. Ponekad mi priča o masturbiranju u šumi kad ode u lov. Kad odvedem djecu u posjet svojoj majci — ona živi 350 milja daleko — nema me nekoliko dana. Dok me nema, on masturbira i priča mi pojedinosti dok vodimo ljubav kad se vratim. Onda on kaže: »Dušo, jesi li danas radila ono?« i ja mu pričam o okolnostima u koj ima masturbirala I gdje sam to radial. On se jako uzbudi. Uvijek želi znati jesam li skinula odjeću ili sam samo gurnula ruku u gaćice, jesam li upotrijebila upotrebila predmet u pici ili sam upotrijebila svoje ruke — jednu da stimuliram klitoris, a drugu za brzo ulaženje i izlaženje. Međutim, o mojim lezbijskim maštarijama za vrijeme masturbacije mu ne govorim. Kažem da sam mislila o nutaa. Sve vrijeme dok izmjenjujemo svoje priče mi smo ozbiljno posvećeni predigri. Isto tako volimo zajedno masturbirati i gledati jedno drugo dok to radimo. Moji orgazmi za vrijeme masturbacije jako se razlikuju od onih za vrijeme snošaja. Konačno imamo odnos i do tog vremena već smo ludi jedno za drugim. Moram vam reći da smo, prije nego što smo uveli ovaj način u ljubavnu, ljubav vodili rijetko i da je sva strast s moje strane bila lažna. Tri godine našeg braka nikad nisam osjetila orgazam ako nisam masturbirala Onda sam mu jedne noći tijekom predigre rekla: »Napravi to ovako« i pokušala voditi njegove prste. On je rekao: »Ti to napravi, lutko.« Onda sam se ja igrala sa sobom, ali vrlo inhibirano, jer nisam željela da on zna da sam to jako često radila i prije. Vidio je kako postajem uzbuđena i rekao mi je: »Jebi se, lutko«, a on je radio na svom kurcu dok sam ja to obavljala. To je bio početak našeg novog sjajnog seksualnog života. Trebala je proći još nekoliko seansi dok oboje nismo potpuno sve priznali, ali pokazalo se daje masturbirao od našeg vjenčanja i još mnogo prije njega. Ja to nisam nikad prije pokušala do vremena kad smo bili u braku već godinu dana, i nikad to nisam radila kao tinejdžerka. Osjećaj krilce bio je grozan dok nisam počela razmatrati problem i shvatila da je to uobičajeno i prirodno. Ipak, još uvijek sam se osjećala; krivom, dok to nismo počeli zajedno raditi. Stvarno mislim da me više intrigira masturbacija obaju spolova nego lezbijstvo. Ovo posljednje samo je dio prethodnog. Želim reći da sam uvijek bila fascinirana muškarcima i nikad ne bih željela živjeti sa ženom. Sjećam se da sam imala otprilike sedam godina kad sam vidjela mog oca i njegove prijatelji kako mokre iza štaglja. Moja prva maštarija bila je zavist zbog penisa i kako ga i ja želim imati. Mislila sam da će i meni narasti jedan ako tata stavi svoj penis meni između nogu. Mislim da su

muškarci i njihovi penisi, fascinantni: ponekad mislim koliko bih jako željela »uhvatiti« muža dok masturbira da kradom vidim njegove aktivnosti i strast kad je potpuno sam i prirodan Otkrila sam da su s vremenom, razgovorom o njima naše maštarije i naš ljubavni život postali sve bolji i bolji. Voljela bih da smo prije počeli razgovarati. (Snimljeni razgovor)

LEZBIJKE □Nema ničeg konzistentnog o ženama i maštariji, o razlozima i okolnostima za nju. Ona se razlikuje od žene do žene. I svaka pojedina žena ima od noći do noći, od ljubavnika do ljubavnika različite maštarije. Čak s istim ljubavnikom u jednom satu može i ne mora maštati, ovisno o toliko mnogo stvari, o svim nepoznatim plimama i osekama ženske psihe. Ali, lezbijke su drukčije. Njihovi čitavi životi sadrže element maštarije da su one i svoj vlastiti i onaj drugi spol. Zbog toga vjerujem da lezbijke maštaju češće od drugih žena. Za vrijeme seksa njihove maštarije moraju biti posebno aktivne da bi pomogle same sebi objasniti često divlje, nestalne promjene identiteta od muške do ženske uloge i ponovno natrag. U sljedećoj maštariji, prvoj u skupini koja slijedi, Marion priznaje da mora maštati dok uzbuđuje svoju djevojku tako da bi i sama mogla biti uzbuđena. Pa, iako je Marion muška lezbijka, najomiljeniji dio njezine maštarije jest kad Lilly zgrabi »Ronson« napravu i postaje muškarac, a ona Marion »samo je obična pička, koju jebe neki motociklist«. Većina žena, otkrila sam, ponekad ima »lezbijske maštarije«, to jest seksualne maštarije o drugim ženama. One ih imaju, iako su njihovi stvarni životi potpuno ili dominantno heteroseksualni. Neke žene prihvaćaju te predodžbe jednako tako prirodno kao i svoju žensku anatomiju (»naravno da žene misle o drugim ženama«). Druge žene postavljaju pitanje o vjerojatnosti svoje latentne biseksualnosti, dok neke opet osjećajni krivicu dvoje znači li to što o tome razmišljaju da one to stvarno i žele. Ženske skrivene misli o drugim ženama to je kao zagonetka u zagonetki i tema koju bih voljela ostaviti za poslije. Za sada, ovo su maštarije lezbijki, žena koje su prihvatile i/ili prakticiraju svoju ljubav prema ženama. □

Marion
□Marion je rođena na farmi u Južnoj Dakoti, i njezino je pravo ime Marianne; promijenila gaje u seksualno dvosmislenije Marion kad je poslije u životu shvatila samu sebe. Nikad joj se nisu sviđali muškarci. □ Možda su me to štosevi mog oca tako snažno odvratili od muškaraca. Moj otac nije bio baš pametan. Još kao dijete znala sam daje grozan. Krupnih kostiju, golem, ne znam, nedorađen tip muškarca. Još se i danas sjećam telefonskih poziva zbog kojih je majka plakala. Telefonirale su mu druge žene. Sjećam se da sam mislila o

jednoj od tih mački: Zašto je otac voli više od moje majke? Ona druga je zvučala tako glupo. Jedanput su se strašno posvađali zbog pisma koje je dobio od jedne od njih. Ali, jasnije od bilo čega iz svog djetinjstva sjećam se telefonskih poziva i majke kako plače. Čak se mogu sjetiti da sam si kao dijete rekla da nikad ne bih željela biti kao ona. Kao moja mama. Nećete se smijati? Jebite se ako hoćete. Nije me briga što vi mislite. Ono što želim jest da mnoge pičke poput vas shvate kako je ženama poput mene. Lezbijkama. Prokleta riječ zvuči tako trulo. I ne volim da me zovu »homo«. Nisam peško. Zašto riječ mora tako trulo zvučati? Vi volite salatu, a ja volim jabuke. Vi volite muškarce, a ja volim žene. Pa što onda? Dođavola, što je u tome tako kriminalno? Čisto sranje. Mislim, moralne propovijedi. Ali depresivno je stal no se morati braniti. O kej, evo što mi se mota po glavi: Lilly i ja, mi volimo upotrebljavati električnu četkicu za zube. Onu na baterije, tako da se ne treba brinuti o žicama i gdje je uključiti. (Smijeh) Osim što je to upravo ono što činiš — uključuješ je. Jeste li kad bili kod doktora ili zubara, a on je porezao prst i nosi j na njemu malu gumenu navlaku? Kao mali kondom? U svakom slučaju mi to upotrebljavamo — upotrebljavamo epoksidno ljepilo da pričvrstimo četkicu na malu metalnu glavu — inače bi vibracije otkinule četkicu. Onda, istim ljepilom učvrstim gumenu navlaku na četkicu, tako da ona prekrije čekinje. Neke naše prijateljice rade to isto. To je kao naš privatni »in« štos. »Što večeras upotrebljavaš, Jack?« pitamo jedne druge kad netko nađe novu djevojku. »Schick?« Pogađamo marku proizvoda. Ja volim Ronson. Ima četiri ili možda šest baterija, zaboravila sam, ali stvarno radi. Imam neku vrstu pojasa. Ide mi oko struka pa preko ramena, križa se na leđima pa onda dolje ispod stražnjice i opet se vraća gore na remen. Napravio mi gaje obućar. Tako je Ronson stvarno sapet baš nisko dolje i na mjestu gdje treba. Hoću reći, čvrst je. (Smijeh) Vidite, razgovarajte s bilo kojim mladićem, i prva stvar koju želi znati jest: Da li je doveo djevojku do orgazma? To je njihova oznaka muškosti. To je ono o čemu oni brinu. Ali, ja i moj Ronson, ja svaku djevojku u svako doba mogu navesti da svrši. To je jednostavna biologija. Muškarci imaju taj zadatak, oni čak ne razumiju, da stignu duboko. Da posade sjeme. To je biologija, O.K., ja sam muškić, ali sam i žena. Ja razumijem što je klit. Ja nemam tu potrebu da prodrem duboko u ženu. Možda se natječem s muškarcima. Ili možda samo ne želim popustiti biologiji. Ali, ja ne brinem kako stići duboko unutra. Poznam sebe i nikad ne zaboravljam daje klit tamo gdje jest. Tako, ja znam što Lilly time dobiva. No, u mislima sam potpuno sama, vilo uzbuđena, ali ipak nekako potpuno sama. Znam da će Lilly biti dobro, ali ja moram stvoriti predodžbe u mojoj svijesti tako da se i ja uzbudim. Što me pali jest pomisao da silujem motociklista. Jednog od onih pastuha u sjajnoj crnoj koži, i s velikim strojem. Krećem se na Lilly, malo klita, malo pičke, pa onda puno više klita. Ali, u međuvremenu u mislima se vidim, još uvijek nosim taj Ronson, ali to više nije Lilly. To je onaj pastuh, imam ga prevaljenog preko motora. Ispružio je stražnjicu prema meni. On je veliki, muški peško, kužite? I ja mu uvlačim Ronson u stražnjicu. I on to voli. Gura tu stražnjicu prema meni. Nije mu dosta. A ja u mislima posežem dolje da mu dosegnem klit. Kao kad bi on bio Lilly i ja sam duboko unutra, ali znam da ona želi da joj se i klit nadražuje. I — upravo to osjećam — odjedanput sam iznenađena. On uopće nema kurca. On je pička. Ima klit. Uzimam ga od otraga i posežem ispod

njegovih bedara i guram prst kroz dlačice i on ima pičku. Klit. I onda se on prebacuje na leđa i mogu osjetiti daje Ronson uistinu uštekan u njega, i moj vlastiti klit kako vibrira. Noge su mu široko otvorene i onda mi ih diže preko ramena. Sav je pička i znam da drhtaj prožima Lilly, ali i mene potpuno, i ponekad na tom mjestu Lilly zgrabi Ronson iz držača i gura ga u mene i to mi se jako sviđa. Ona odjedanput postaje tip u kožnom motociklističkom odijelu, a ja sam samo pička, tek obična pička, koju jebe neki motociklist, i uživam u tome. Sviđa mi se da je Lilly tako uzbuđena, daje promijenila uloge. Promijenila je položaj, tako da ja više nisam dečko nego ona. Onda guram prst u njezinu pičku i kad osjetim da joj se trbušni mišići počinju grčiti, onu strašnu kontrakciju, grč za grčem, otkrivam da gotovo vrištim. I ja svršavam. (Snimljeni razgovor)

Zizi
Zovem se Zizi. Francuskinja sam i militantni član Pokreta za oslobođenje žena (»Mouvement de Liberation de la Ferntne«), Što se tiče moga mjesta u vremenu, imam dvadeset i tri godine. Mislim da je ženska seksualnost previše skrivena tabuima i inhibicijama, i zato ne oklijevam izreći neke svoje takozvane maštarije. (Usprkos mome slabom engleskom, vaša znatiželja u istraživanju tog područja uzbuđuje me, moram priznati.) Moja prva seksualna iskustva bila su odraz moje pokornosti patrijarhalnoj ideologiji, pa o tome neću pričati. Moji posljednji odnosi s mladićima bili su povezaniji s mojom subjektivnošću. Ono što je bilo značajno za mene jest prevladavanje stereotipa »osnovni zapadni položaj«. Uživam da se popnem na dečka. Gurnem njegov kurac u pičku i jašim ga kao konja. Onda stisnem butine (kurac je još uvijek u meni). Noge su mu raširene — imam osjećaj da sam ja dečko koji obrađuje pasivnu djevojku, osjećaj da imam falus koji penetrira u pičku. To je osveta koju činim nakon godina poslušnosti. Kad postignem orgazam, osjećam kako mi kurac ejakulira. Preko mojih ljubavnih afera s dečkima, postajala sam svjesna svoje jake želje za drugim djevojkama. Prije nego što sam stvarno imala seks s djevojkom (u Parizu) često sam isprobavala neke niske »perverzije«. Ukratko ću objasniti jednu: imala sam stan u gradu; s duge strane dvorišta opazila sam sredovječnu ženu (tip kućanice) koja je često gledala kroz prozor. Jednog dana, zbog nekog razloga (!), palo mi je na pamet da hodam gola po sobi s napola spuštenim zastorom. Ona mi nije mogla vidjeti lice. Tako je ona imala osjećaj da ni ja ne vidim njezino (nema krivice). Zapravo, ja sam je promatrala na odrazu u ogledalu. Pretvarala sam se da se perem. Ona je jako radoznalo virila. Počela sam prstom masturbirati klitoris dok sam se prala. Što je njezina znatiželja rasla, to sam seja više nadraživala dok nisam svršila. Nekoliko mjeseci poslije toga imala sam ljubavnu vezu s djevojkom. Sviđa nam se položaj šezdeset i devet, ali ponekad smo radile neobične stvari (donekle u vezi s mojim bivšim maštarijama). Odlučile smo gledati jedna drugu dok masturbiramo. Obje smo sjedile u naslonjaču (bile smo poluobučene da bi prizor bio što je moguće više opscen). Promatrale smo pokrete naših prstiju kako trljaju naše klitorise — strašno uzbudljivo. Uopće nismo doticale jedna drugu. Zadovoljstvo jedne je djelovalo na drugu i obrnuta Mogla bih još pisati, ali činjenica da vas zapravo ne poznam ograničava moj užitak u pisanju. Premda i jest neki pothvat poslati intimne osjećaje nepoznatoj ženi (koju bih možda mogla zavesti? Tko zna.)

Je m overture a te dormer un baiser, ma douce inconnue. (Pismo)

Kate
Imam stalnu djevojku s kojom još ponekad spavam. Udala sam se s njezinim pristankom i uz dogovoi: da je podrobno obavještavam o svemu što se događa kad moj mtiž nešto napravi. To i činim vrlo podrobno. I Mary i ja bile smo djevice, smo vaginaln upotrebljavale prste sa zamjenom za kurac kućne izrade kroz koji je prolazila cijev s proširenjem na jednom kraju, tako da bismo mogle istisipti kremu za ruke ili nešto slično .... što nas je obje jako uzbuđivalo. Osim što smo promatrale muškarce kako masturbiraju i zadirkivale ih, nijedna od nas nije bila stvarno zainteresirana za njih, a ja sam na svomn medenom mjesecu još bila djevica, što je Mary provjerila prstom večer prije vjenčanja. Pitala sam se što će se dogoditi prve noći, jer sam se s Mary dogovorila da ću ostati djevica, no mislila sam da to neće biti moguće. Te prve noći u našoj spavaćoj sobi čekala sam da Fred ode u kupaonicu, onda sam brzo obukla spavaćicu i strpala se u krevet. (Imali smo odvojene krevete i još uvijek imamo.) On se vratio, svukao i gol došao mog kreveta (prije tog ga nisam vidjela golog i nisam osjetila njegov pimpek, osim kroz hlače), i procjenila sam da mu pimpek ima otprilike 13 centimetara i bio je malo savijen. Skinuo je pokrivače s mene, držao pimpek i trljao ga đok mi je povukao spavaćicu s ramena otkrivajući mi sise, koje su dosta velike i čvrste s jakim bradavicama kad sam uzbuđena. Do tog je trenutka bio krut - dug oko šesnaest centimetara - i samo me je gledao. Onda je rekao: »Sad ću te krstiti«, i kleknuo preko mojih ramena. Nastavio je trljati, jaja su tmm njihala i dodirivah mi bradavice, a onda je počeo brže trljati i teže disati i sperma mu se razlila po cijelom mom licu i ustima. Ostao je, isključio svjetlo i legao u svoj krevet. Poslije te noći uvijek se tako istresao, ili na moje lice ili sise ili pičku, i ostavio me da se sama zadovoljim. Često noću, kad bi mislio da spavam, gledala bih ga kako trlja, slušala one male šumove stiskanja dok bi brisao vlažni pimpek o moju spavaćicu. Tad bih ja ležeći u krevetu pokrenula maštariju. Natezala bih bradavice i dodirivala pičku raširivši noge, zamišljala sam da mi prilazi veliki pas i da ga gledam kako liže svoj kurac, a onda moju pičku. Onda sam nekako prisiljen široko otvoriti noge, podići se, dok me on teško Jebe, stimuliran odgovarajućim radom mog prsta. Bila sam n stanju proizvesti divnu drhtavica dok sam zamišljala psa koji je uvijek bio s muškarcem koji je nosio bič za slučaj da ja odbijem. Kupila sam dugačku nisku stolicu, onakvu kakvu sam zamišljala u svojim sanjarenjima, i kad bih bila sama, skinula bih se i ležala gola na njoj s bičem za pse kraj mene, široko otvorenih nogu, maštajući koliko često sam željela. Mogla sam stolicu namjestiti u takav položaj da bi čovjek iz kuće nasuprot mogao — a često i jest — gledati s prozora svoje spavaće sobe dok bih gaja gledala u pažljivo postavljenom zrcalu. Jednog je dana naišla Mary, uhvatila me i natjerala da sve priznam, a poslije mi pomogla da ostvarim svoju maštariju. Nekoliko smo puta promatrale pse i bilo je vrlo uzbudljivo kad se oni nekoliko minuta podlije nisu mogli izvući iz kuje. Doselio je novi susjed, njegova je žena imala krasnog alzaškog psa. Jednog je dana on došao u

naš vrt dok sam bila s Mary. Ona ga je pozvala da priđe i on mi je odmah počeo njuškati pičku. Natjerala me da ga pipkam i dobijem van njegov pimpek i bila sam prilično iznenađena kako je velik i tvrd. Natjerala me da ga operem, da legnem i sišem ga, puckajući me bičem da pomogne. Konačno me je natjerala da legnem na stolicu otvorenih nogu i trljala je moju sad već jako vlažnu pičku prstima, a dlanom mije prelazila preko bradavica. Namamila je psa da me opkorači i da mi liže bradavice, a ona mu je trljala kurac i ugurala mi ga. On je znao što se traži i očito je bio iskusan. Ušao je ravno u mene te udarao čvrsto i brzo dok nisam osjetila kako mije pička vlažna dok je on štrcao u meni. To je bila kulminacija moje maštarije, iako je još često zamišljam. Zgodno je da vam to mogu reći - s Marynim pristankom, kao što vidite. Potvrđujem ovo. (Potpisano) Mary (Pismo)

3. KUĆA MAŠTARIJA
□Vi već znate, ili možete lako zamisliti, mnoge od najpopularnijih tema i sredstava seksualnih maštarija, lajtmotive koji su našoj sredini tako poznati i dragi kao što su to princ žaba i brkati obješenjak u bajkama i vodvilju (usporedba nije slučajno izabrana). Pa, iako će žena podijeliti uloge u svojoj maštariji i oblikovati je jednako tako osobno kao i večeru s uzvanicima, ona će vjerojatno — što sam otkrila skupivši više od četiri stotine maštarija - izabrati kao svoju jednu od arhetipskih dvanaest ili malo više onih situacija koje se stalno ponavljaju i nadograđivat će ih. Ona zatim situaciju koju je izabrala ukrašava i oživljava subjektivnim pojedinostima kao što će upotrebiti dodatke da dotjera svoju osnovnu odjeću kako bi u određenom trenutku odgovarala njezinim željama. Mnogi su Slikari naslikali ženske aktove, ali svaka slika govori različitoj publici i različitim osjećajima, i na različite načine. Tema je klasična — pojedinosti su subjektivne, osobne i one čine razliku. Zbog toga, kad kažem da postoji šesnaest načelnih tema (manje- više) koje se protežu kroz seksualne maštarije, ne mislim da je to pretjerano pojednostavljenje. To ne znači da se znajući to, zna »sve« što postoji o maštariji, niti su maštarije »samo« o tih šesnaest tema. Ja sam tako strukturirala građu, ostavljajući da prepoznatljivo, poznato, predstavlja okvir za jedinstveno, zapanjujuće i egzotično. To pruža razumljiv sadržaj, i prema tome značenje najfascinantnijoj građi iiiltfif- je: emocijama nabijenim pojedinostima. Uzmimo kao primjer tipičnu situaciju u maštariji: maskiranu scenu silovanja. Što bi moglo biti predvidivije? Ono što je novo, međutim, i što je različito svaki je put način na koji će žena »namjestiti« situaciju - scenu, osvjedjenje, nijanse radnje i dijaloga. To je kao da bira upadljive kartonske maske kao vrstu manevra ili pokrića z» nevjerojatnu količinu seksualnih detalja koje u maštariji odaje o sebi. Primjerice, koga

skrivaju te maske? Njezina očuha? Svećenika? Njezinu sestru? Devet crnih muškaraca? Možda se baš zato mnoge žene sjećaju samo nejasne okosnice svojih maštarija, i svoje opise drže jednu apstrakcijsku razinu dalje od detalja koji bi sve otkrio. Kad bi se sjetila više, bio in to ne samo pa mene nego i za nju previše opterećujuće, previše otvoreno, previše bli- zu da prizna veličinu i složenost svog seksualnog apetita - apetita za koji se drži da ga žena ne treba imati (inače bi za njega postojao manje pogrdan naziv nego što jeto nimfomanija). Zbog toga, u devet slučajeva od deset, kad žena priča svoju maštariju, počinje i završava otprilike ovako: »Padaju mi na pamet misli da me ponižavaju. « To je sve, ili to je sve što je ona odabrala da se sjeti. (Kao kod prisjećanja snova u psihoanalizi Mislim, budući da se toliko vjerojatno će se sljedeći put, ako je se ohrabri, sjetiti više.) I tako je na svaku bogatu, sjajno oblikovanu i maštovito smišljenu maštariju koju sam čula ili pročitala, dolazilo do dvanajstak kratkih ponavijanja očitih favorita. Velikih Šesnaest. (Za psihoanalitičku interpretaciju tih tema pročitajte predgovor dr. Martina Sheparda.) Oni su stari iskušani-i-pouzdani miljenici, koji nikad ne zastarijevaju niti se istroše. I nijedna muška javna kuća nebi ih smjela zanemariti i o njima ne povesti računa, nego bi svakoj klijentici trebala pokušati omogućiti da dobije ono što je platila. Kao što Genetovi likovi u Balkonu dolaze u bordel da ižive svoje seksualne snove, tako bi žene u pravoj Kući maštariija tebala ohrabrivati suosjećajna i uviđavna uprava da učine isto. S vremenom bi se žene, mislim, uzdignule daleko iznad očitog, dograđujući nove prosorije iznad Sobe dominacije, pronalazeći nove uloge za osoblje u proširenju Velikog crnog nasilnika. No, zasad neka se nijedna Kuća maštarija ne smatra potpunom ako nema sobe sa sljedećim natpisima iznad vrata.□

SOBA Br.1 ANONIMNOST ILI »UZEO ME NEZNANAC BEZ LICA« □Anonimnost je najbolji prijatelj maštariji. Ona pojačava romantiku i dodaje dramatičmost: ona povećava užitak uklanja krivicu, neprijatelja maštarije. Da li je mehanizam prikrivanja jednostavna noćna ili iznenadni nestanak struje u restoranu iz maštarije; je li maska džepna maramica grubog silovatelja ili poznata higijenska maska koju nose liječnici; jebe li je muškarac odstraga tako da ga Ona, ne može vidjeti ili je on nemaskirani ali potpuni stranac..bez obzira na to kako se to postiže, žena će posegnuti za anonimnošću, makar prolaznom zbog svoje poznate moći opuštanja i podizanja koja sigurno djeluje. S njom je ona Madame X, konačno seksualno slobodna, da radi i da joj rade; u tom trenutku nema nikakvog odnosa, osim čisto fizičkog, ona je slobodna za provod od jedne noći, slobodna da igra Mornari u luci, a sve su zabrane tisućama milja daleko. Ona ne zna tko je on, i on ne zna tko je ona — to ih reducira na seksualne objekte, reducira odnos na čisto fizički bez prethodnih ili obećanih obaveza. Ne postoje nikakvi nježniji osjećaji, oni nisu ono što se sada želi. Anonimnost oslobađa ženu da uzme ono što je seksualno uvijek željela, i to na

način na koji je Uvijek željela, a da se ni s kim ne suočava, i bez poznatih lica kojima bi šfe poslije polagali računi. Pa ako nitko nikad neće saznati, ako se stranci prema zakonima maštarije nikad više neće sresti; i dok je to prvi put sa svim onim seksualnim uzbuđenjem, to je ujedno i posljednji put, sa svom žurbom koja dolazi prije zbogom... zašto ništa ne pokušati? □

Linda
□Linda mi je dugogodišnja prijateljica i u mojoj svijesti ona se uvijek upravo vratila iz Pariza. Ona je modna ilustratorica. Kad u lokalnim novinama vidite crteže najnovijih evropskih kolekcija, velike su šanse da su oni Lindino djelo. Dva puta se udavala i sad živi u New Yorku s muškarcem koji nije njezin drugi f8$j|, On ima određen novčani iznos, a Linda dobro zarađuje. Žive jako dobro i stalno se svađaju, ne baš uvijek tiho. Ponekad mislim da je njihova ipsa začinjena određenom količinom antagonizma, ako ne i utemeljena na njemu, kao kod mnogih parova čiji najbolji seksualni trenuci slijede njihove najljuće svađe. Lindi je oko trideset, sitna je, plava ljepotica, tip staromodnih filmskih Zvijezda (što u trenutku kad budete, ovo čitali vjerojatno neće više biti staromodno). Nisam iznenađena njezinom maštarijom o »frizeraju« (kako ona uvijek zove salon za ljepotu). Ona je o seksu govorila slobodno i maštovito prije nego što je to postalo moderno. □ Gerald ne zna za ovu. Ne mogu dočekati kad će je pročitati... Pretpostavljam da ti je zato i pričam. On misli da je takav pastuh da ne postoji ništa što on nije napravio, ili što ne bi mogao napraviti. Ali ova maštarija... dobro, on čak nije ni uključen u nju, zar ne? Ali, ne želim biti nefer prema tipu. On je stvarno fantastičan u krevetu. A koji bi mi muškarac osim nekog luđaka, a to čak ni ne želim — mogao pružiti tako nešto? Ali, maštarije zato i postoje, nije li tako? Zbog onoga što ne dobivaš u životu? Nalazim se u tom frizeraju, jako dotjeranom mjestu poput salona Lizzy Arden ili Revlonovih dućana. Neki blesan s jako vulgarnom idejom o eleganciji dekorirao gaje svijećnjacima i vodoskocima, zlatnim bazenima i šokantnim ružičastim naslonjačima, u kojima napola ležite dok vam se suši kosa ili vas manikiraju ili vam čiste lice. Svi su ti naslonjači u dugačkom nizu, diskretno odvojeni zelenim lončanicama, a to nama damama daje osjećaj intimnosti. Upravo su mi očistili lice, imam na njemu masku s hladnim oblozima na očima. Ništa ne vidim. Ni inače ne bih vidjela što se događa, jer se sa stropa spušta bijela svilena zavjesa do mog struka, pa dalje do poda. Nitko me ne može vidjeti od struka nadolje. Ne mogu ni ja. Ne mogu vidjeti što je s druge strane zavjese. Ali, znam. Tamo preko, s druge strane je mladić — zapravo, mnogo njih, niz mladih, velikih, napola golih tipova u kožnom remenju. Oko bedara imaju neku tkaninu, a tijela im blistaju od znoja dok rade svoj posao. Njihov posao smo mi gospođe. Oni su tu da nas opslužuju. Interijer s naše strane zavjese dotjeran je svijećnjacima, vodoskocima i intimnim ugođajem, a ti mladići tamo s druge strane zavjese rade poput robova na galiji, jedan kraj drugog, bez finog osvjedjenja, bez ugodne glazbe, samo pucketanje biča kojim njihov gazda koračajući gore-dolje provjerava da nijedan od njih ne zabušava — da tako kažemo.

Moj mladić je taman, zgodan na tvrd, bezličan način. Konačno, ' ni on mene ne može vidjeti. Za njega sam ja samo još jedna pička. Koliko znam on bi mogao biti blesan... što meni niti smanjuje niti povećava užitak. Važno je da je njegov posao, njegovo zaposlenje dati masersku uslugu u tom krasnom salonu. On čuči tamo među mojim nogama i s najvećom stručnošću na svijetu spušta se na mene. Taj prvi trenutak divlje je uzbudljiv: ležim tamo, noge su mi u velikom V, čekam ga, a ne mogu ga vidjeti kako se približava, ne znam je li blizu. Iznenada me njegov jezik, njegov vršak, dotakne stavljajući me na muke. Cin! Dakle, on je tu, prekrasno radi na meni, a ja ležim tamo s druge strane zavjese, moj izraz blaženstva skriven je maskom, vodoskocima i glazbom. Glava mu se kreće s jedne strane na drugu dok me stručno, ali mehanički uzdiže i muči, uzdiže i muči... ali većinom uzdiže. Sad, generalno, on od toga ništa nema — osim plaću. Njegov mali kurac samo visi tamo, malen palac, među njegovim nogama dok čuči i mehanički gricka. Ali, odjednom, sa mnom, to je drukčije. Ja sam posebna. Život koji je probudio u mojoj pički komunicira s njim, moja nevjerojatna seksualnost... možda je to puis moje pičke koji on može osjetiti. Jesi li ikad osjetila puis tamo? Kod mene je p kad počne kao bubnjevi... kad ja počnem. Ali, vratimo se na moj mise en scene. U trenutku zlobni stari nadglednik shvaća da je moj mladić usporio posao, hoću reći, da mi posvećuje previše dragocjenog vremena, da je stvarno u onome što radi, da klijentici daje više nego što se traži. On mladića dobro udara bičem, ali se ovaj čak ni ne okreće. On stenje i pritišće u moju pičku kao da ne postoji sutra, a kurac mu je sad golem, trlja ga rukom dovodeći se do vrhunca, a i mene dovodi sve bliže. Nadglednik ga sad stvarno udara, ali mladić ne vidi ništa, osim mene... sve smo bliže i bliže, zajedno, i ja se odjednom počnem moliti da ga neman od nadglednika ne odvuče baš sad kad smo na putu da dosegnemo najveličanstveniji vrhunac svojih života. Nadglednik ga hvata za ramena - srce mi gotovo staje - ne može razumjet. Nikad nije vidio nijednog od tih prekrasnih slugana da se tako ponaša, da se zapali za klijenticu, za klijentičinu pičku! Onda, u kritičnom trenutku nadglednik, zapanjen, gubi svoju profesionalnu hladnoću, naše uzbuđenje dopire do njega. Kao kad cinični majstor scene čuje malu Judy Garland na audiciji kako pjeva »Iznad duge« i shvati daje zvijezda rođena. »Nikad prije to nisam vidio!« viče majstor od biča. »Zašto je taj čovjek u takvom deliriju od užitka da odbija da bude plaćen!« (Ne znam kako je to uspio izgovoriti punih usta.) Ali, to pomaže. Nadglednik se tako zagrijao da vadi svoj kurac i grozničavo radi do našeg vrhunca, pa kad mi svršavamo, svršava i on... i o ljudi, to je bio dan u starom frizeraju! (Snimljeni razgovor)

Pamela
Na potpuno napuštenoj plaži sam, ležim na leđima, spavam dubokim snom. Imam samo bikini, donji dio je sa svake strane zavezan samo tankom trakom, a gornji je zavezan sprijeda, između mojih golemih grudi, koje se gotovo prelijevaju,preko maltg komadić koji predstavlja grudnjak. Dišem duboko i smireno, mjenjajući u snu položaje. Sjena muškarca pada preko mene. On stoji i gleda tate kako spavam. Preplanuo je i ima samo kupate gaćice. Dugo me promatra kako spavam, postaje uzbuđen. Klekni kraj mene i polako i pažljivo da me ne probudi, i

vrlo pažljivo: odvezuje traku na mom boku, onda poseže preko mene da odveže drugu stranu. Ostavlja bikini i gleda me. Trenutak me promatra i upija me pogledom. Mrmljam u snu i malo mijenjam položaj, malo šireći butine, što mi podiže prorez. Njegova erekcija postaje golema; skida gaćice i klekne iznad mene s po jednim koljenom sa svake moje strane. Iako ni ne otvaram oči, skliznem rukom na njegov penis i nježno ga milujem, i onda ga skliznem, na njegovo iznenađenje, ravno u pičku. On me onda jebe do besvijesti i njišem se s njim. Ali, nikako ne otvaram oči, samo mrmljam kao da spavam i uživam u lijepom snu. (Snimljeni razgovor)

Marie
□Marie ima čistu ljepotu, kao i ostale mlade žene koje žive u predgrađu, kamo je doselila s mužem kad se rodilo njihovo drugo dijele. Ispričala mije da je bila djevica kad su se ona i Phil vjenčali, daje jedno dva puta bila u iskušenju da nastavi beznačajne flertove koji su počeli u klubu ili na nekoj zabavi kod susjeda, ali da se uvijek prepala posljedica. □ Mislim dane bih mogla pogledati Philu u oči kad bih otišla u krevet s drugim muškarcem. Doista bih voljela da to mogu napraviti, jer sam imala jako malo seksa, i osjećam se tako izvan stvari, tako neiskusna.... tako dosadna. Ali, jednostavno nemam živaca. Stvarno zavidim nekoliko godina mlađim djevojkama koje su bile u stanju naplatiti svu tu seksualnu slobodu. Osjećam se čak krivom što imam tu maštariju, ali ne mogu spriječiti da mi ne uskoči u svijst kad se seksamo. Tako je mnogo uzbudljivije, i pokušavam se uvjeriti da to zaslužujem... barem maštariju, ako ne i stvarnost. Tko zna? Da se ikad u stvarnosti dogodi ono što se događa u mojim mislima, mogla bih to podnijeti. Čak se zateknem da mislim o tome dok stojimo vani na nečijoj zabavi. Stojim tamo držeći svoj džin i tonik, želeći da mušrac s kojim razgovaram zna o čemu mislim. Zamišljam tu vrtnu zabavu, jako sličnu zabavama kakve se ovdje ljeti organiziraju dva-tri puta na tjedan. Praktički, premjestim pejzaž u svijati travnjake koji se blago spuštaju, visoko drveće, redove živice, sve lijepo održavano. Čak mogu čuti vrtlare kako potkresuju grmlje negdje u noći... vrtlari ne rade noću., osim u mojoj maštariji. Noć je, jer svi muškarci nose crne kravate. Ja sam u kratkoj haljini, jedinoj doista kratkoj haljini koju sam ikad kupila. Važnije je da ne nosim nikakve čarape. Čak ni gaćice, to nije moj običaj. Haljina mi je vrlo lijepe plave boje - kao što je stvarno i bila - a svi konobari su u kratkim crvenim kaputićima. Dali je normalno maštati u boji? Dobro, ja tako maštam. Odšetala sam sama do prilično udaljenog kuta u vrtu. To je tipično, jer volim cvijeće i uvijek ogledam svaki novi vrt koji vidim. Odjednom srećem muškarca, drugoga gosta, i počinjemo razgovarati o cvijeću i ostalom. Ne poznam ga. Nikad prije nisam ga vidjela. On je vjerovatno nečiji muž; većina muškaraca na tim zabavama to uglavnom i jesu. Zapravo, u mojoj maštariji znam da on pripada nekom drugom... što sve čini i lakšim i uzbudljivijim. On se saginje da mi ubere cvijet. Ali, ne ustaje hoću reći ne ispravlja se. Dolazi pod moju haljinu. Ja stojim tamo, ne opirem se, držim svoje piće i blijedo se osmjehujem ostalim udaljedbi gostima, koji me mogu vidjeti samo do struka, jer

stojim iza prilično visoke živice. Mislim da je to šimšir ili tisa. U svakom slučaju vrlo debela i čvrsta, što je značajno jer me gotovo podupire kad se oslonim na nju u uzbuđenju koje slijedi. Vidite, muškarac je otkrio da ne nosim nikakvo donje rublje, što ga toliko iznenađuje (nijedna žena tamo gdje živimo ne bi ni pomislila da hoda bez ičega ) da ne gubi vrijeme: pritišće mi usta na pičku i gura jezik duboko u mene. Padam na živicu, koljena su mi tako mekana. U onom trenutku kad mi je ušao pod haljinu mogla bih odstupiti, ali njegova su usta prevelik izazov i sad se molim da nastavi. Na tom mjestu pogledam dolje i vidim da je otvorio šlic, da se igra njime i da ima takvu erekciju kakvu nikad nisam vidjela. Nastavljam buljiti u njegov kurac koji raste kako raste moje uzbuđenje. Nikad prije nisam osjetila ništa što bi bilo kao njegova usta, poput čarolije su, nježna i izazovna, ruka mu je na kurcu, vena izbočenih kao i vene na kurcu. Noge mi postaju tako slabe, kao da balansiram na njegovim ustima, ona me drže i osjećam da ću se onesvijestiti ako skinem pogled s njegove ruke, njegova kurca. Odjednom, baš sam pred klimaksom, ali ne sasvim, ali znam da stižem, počinju mu se na vrhu kurca pojavljivati oni mali mjehurići, mjehurići brže i brže, jedan za drugim, i počinjem brinuti da će svršiti prije mene i da će prestati. I onda, povrh svega toga, ostali nas počinju zvati, čak mogu čuti Philov glas kako me zove da dođem na večeru. Ne znam što bi bilo gore u tom trenutku... da nas oni pronađu ili da on prestane prije nego što svršim. Trenutak lebdim u prostoru, potpuno ovisna o tom nepoznatom muškarcu; ne bih se mogla pomaknuti ni da Phil krene ravno prema meni, a on to samo što nije učinio. Ah, onda se, hvala Bogu, sve događa odjednom: Baš kad Phil prilazi dovoljno blizu da bi mi vidio izraz na licu, svi gosti zabave, svi ostali se kao jedno tijelo okreću i slijede našu domaćicu unutra na večeru, i u tom trenutku mjehurići onog čovjeka pretvaraju se u najnevjerojatniji mlaz, ejakulat...i ja svršavam. Čini se da gotovo potapam jadnog čovjeka. ( Razgovor)

SOBA Br.2 PUBLIKA □Većinu naših jebačkih života provodimo pokušavajući biti sami, pokušavajući poboljšati intimnost našeg jebanja zidovima koji ne popuštaju zvuk, zastorima koji ne propuštaju svjetlo, zaključanim vratima. Jurimo kilometrima s našim ljubavnicima da »pobjegnemo od svih« i ako nas seksualna želja obuzme na prenapučenoj zabavi ili u restoranu, prvi nam je impuls da odemo i budemo sami prije Prvog čina. To je realnost, i bez namjere da donosim moralne sudove, to je vjerojatno sasvim u redu. Ali, maštarija ide u suprotnom smjeni: ona često uključuje druge ljude. Ne mislim pritom na maštarije o orgijama. I one postoje, ali često se drugi ljudi u maštarijama ne uključuju, zapravo njihova prisutnost ne podrazumijeva čak ni

mogućnost orgije. Autorica maštarije će čak skrenuti s teme da bi istaknula kako drugi ljudi ne gledaju nju i ono što ona radi sa šestoricom ćelavih konobara. Publika je jednostavno tamo. Što rade? Vjerojatno svojom prisutnošću samo prešutno odobravaju. (U redu je,jebite se.«) Ili dodaju čar neizvjenosti, pa se podrazumijeva ii bi svakog trenutka mogli okrenuti i vidjeti što se zbiva: »Moj Bože,: vidi ovo, Harry i Isobel rade ono, a muž joj je u drugoj sobi!« (Alternativno, razlog čuđenja publike može biti to što Harry i Isobel nisu u uobičafenom položaju »po božjem«, ili je s njima još jedan muškarac ili pas, nešto što potiče uzbuđenje žene koja mašta, naročito kad je publika otkrije.) Mogućnost da se bude viđen, promatran, otkriven, može biti uzbudljivija, nego stvama prisutnost publike. Svatko tko li ikad ševio na toplom suncu (naizgled) zaklonjene plaže, ili nadomak zvuka ali izvan pogleda drugih, mora priznati dodamo uzbuđenje koje blizina publike unosi u već dobru ševu... ili laže. Ali, nije svaka publika iz maštarija pasivna, nekooperativna u fabuli maštarije. Neke kreativne žene daju publici iz maštarije aktivnu ulogu prave publike - ona plješće. Oh! Ah! I ona, sretna dama, postaje ne samo Sarah Bernhardt Jebanja nego i Fellini Maštarije, koji kontrolira i svoju predstavu i ulogu koja kontrolira svoju predstavu i ulogu publike, svojih kritičara. Suprotstavlja jedne dragima tako da njezina publika u maštariji pojačava njezinu glumu, što opet pojačava oseku i plimu njezinog stvarnog jebanja. Komplicirano? Pročitajte niže navedenu Carolininu maštariju imajući na umu novinske izvještaje što se dogodilo nekim članovima družine Oh, Calcutta. Postali su tako ovisni o uzbuđenju koje je publika unijela u njihovu kazališnu predstavu da kod kuće više nisu bili u stanju seksualno općiti bez publike. □

Caroline
□Mladu glumicu Caroline srela sam preko zajedničkih prijatelja na jednoj zabavi u Londonu. Odmah mi se učinilo da joj nedostaje ona narcisoidna zaokupljenost samom sobom koju sam uvijek smatrala prokletstvom i/ili blagoslovom potrebnim da bi se postigla kazališna karijera. Zato nisam bila iznenađena što nikad nisam čula njezino ime, iako je rekla da glumi u tadašnjem hitu na West Endu. Razgovarale smo uglavnom o Italiji i ukratko mije ispričala o selu u kojem su ona i ljubavnik proveli šest mjeseci »isprobavajući ideju o bračnom životu«. Odlučili su se protiv toga. Rado je slušala o mojim godinama provedenim u Rimu i mojim idejama o braku. Nakon nekoliko večeri vidjela sam Carolinino ime na kazališnom plakatu na Shaftesbury aveniji, i u trenutku sam kupila karte za predstavu te večeri. Uloga je zahtijevala da čitavu večer provede na pozornici gotovo potpuno gola, a prvi zastor pada na razvučenu, žestoku scenu u kojoj se od nje zahtijevalo da ima (jedva simuliranu?) scenu seksualnog odnosa na pozornici, nasred pozornice. Publici se to sviđalo, i ona također. Počela me zanimati djevojka koja je privatno tako šudjiva, a inače je tako neinhibirana da je mogla na pozornici odglumiti tu ulogu. Poslije predstave otišli smo iza pozornice, a poslije sa skupinom glumaca na večeru za vrijeme koje smo razgovarali o predmetu ove knjige. Caroline je rekla da bi voljela surađivati. Njezina maštarija nije tipična, rekla je, ali bi mi možda bila zanimljiva. □

Otkako moram na pozornici izvoditi ljubavnu scenu koju ste vidjeli — a predstava se daje već šest mjeseci — bio mi je potreban osjećaj da me gleda ista publika i kad vodim ljubav kod kuće ih bilo gdje drugdje. Pretpostavljam da je činjenica što svaku večer pred tako mnogo ljudi moram biti uzbuđena, ili se barem tako mora činiti, doista utjecala na mene. Ispočetka sam si pokušavala reći da je to samo još jedna uloga... u kazalištu morate odglumiti tako mnogo emocija i tu su sve te priče o »metodi« uživljavanja u ulogu... Ali, kao što sam rekla, na početku sam pokušavala zadržati malu distancu između mene osobno i mene glumice koja vodi ljubav pred svim onim ljudima. Ali, nisam mogla. Kako sam se sve više i više privikavala na ulogu, što sam se ugodnije u njoj osjećala, otkrila sam da se ne užasavam trenutka kad ću morati početi, naprotiv da se radujem. Bradavice bi mi postale čvrste i nabrekle. To je bio iznenađujuće zavodljiv osjećaj, uživala sam u njemu. Počela sam nositi sve pripijenije i pripijenije bluze, laganije, sve prozirnije, da bi publika mogla vidjeti moje uzbuđenje, da bi mogli vidjeti uzbuđenje koje sam osjećala sve dolje do — ili gore do — mojih bradavica. Uzbuđenje publike bilo mi je potrebno da postignem svoje... između mene i njih stvorila se vrsta suučesništva, seksualna urota koja je povećavala moju sposobnost, ili bolje rečeno, moju želju da igram tu ulogu. Tišina, napetost u kazalištu za vrijeme scene prenosi se kroz cijelu kuću - od mene k njima, od njih k meni — i na kraju večernje predstave, dok oni plješću i zovu me ponovno i ponovno pred zastor, osjećam da oni ne plješću samo glumici, nego i meni, Caroline, ženi. Gluma često teži da vas odvoji od vaše osobnosti, i ne znate tko ste. Ali, ova uloga, pljesak publike — njihovo odobravanje — nekako ujedinjuje glumicu u meni sa mnom privatno. Kad sada privatno vodim ljubav, ponekad mislim: »Oh, koje mi koristi... sve je tako dosadno i nestimulativno.« I osjećam nemir. Kao da nisam sigurna radim li dobro, znate, bez obzira na to što muškarac kaže. Prije ove predstave nisu mi bile potrebne maštarije. Ili je to ono što bih vam rekla prije šest mjeseci. Sad shvaćam da sam negdje u pozadini svijesti uvijek imala nekoga tko me gledao dok sam vodila ljubav: sebe. Tu pukotinu između mene koja u ulozi vodim ljubav i mene koja gledam, tu pukotinu sad je zacijelila publika preuzevši ulogu promatrača i plješćući mi za moje pokušaje. Ne mogu vam reći kakvo mi zadovoljstvo to čini. Sjećam se kad smo prvi put pred publikom izvodili ljubavnu scenu. Probe su prirodno bile zatvorene i ja sam mogla ostati profesionalno hladna i gledati na sve klinički. Ali, na premijeri sam bila jako nervozna i zabrinuta, pretpostavljam zato što sam se bojala da će misliti da nisam baš dobra, ili da me neće podržati postajući i sami uzbuđeni... da će samo smatrati daje scena neobična, a da je vrlo čudno od mene što sam u njoj. Ali, kad su zapljeskali... Sad mi je potrebna publika; bez nje nema uzbuđenja. Pa tako čak i kad sam s muškarcem u koga sam zaljubljena, nekako u svojoj svijesti promijenim njegovo lice, tako da je to lice glumca s kojim sam u komadu. Smiješn,i glumac mi se čak ni ne sviđa. Možda mije zbog toga sve još uzbudljivije, ne znam. Nisam još otkrila o čemu se radi. Ali, mislim da je to zato što je iza njega, iza njegovih leđa publika, i oni mu plješću što vodi ljubav sa mnom, i plješću meni zato što mu tako lijepo odgovaram. I dok moje uzbuđenjenje raste i raste, pljesak je sve glasniji i glasniji...(Snimljeni razgovor)

Elspeth
Imala sam uobičajene maštarije, egzibicionističkog tipa, kakve, sigurna sam u to, ima većina žena. Posebno uživam zamišljajući da me gleda netko tko ne zna da ja znam da on to čini. Ili zamišljam da vodim ljubav s nekim, možda bliskim obiteljskim prijateljem, a moj muž dolazi i gleda nas, kao što smo to nas dvoje već prije dogovorili, za što drugi muškarac ne zna. Jednako intrigantno bilo bi uhvatiti muža s drugom ženom, jasno prema prethodnom dogovoru. Ne razmišljam o tome zajedno s mužem, mislim o tome samo da bih se uzbudila. (Pismo)

Mary Jo
U prvoj seksualnoj maštariji koje se mogu sjetiti mislila sam kako skidam dok me gleda dječak koji mi se sviđao. To je postala jedna od ljepših i najčešćih tinejdžerskih maštarija. (Pismo)

Melanie
Dvadeset i pet mi je godina i sretno sam udana četiri gpiine. Moja najranija sjećanja o seksualnim senzacijama sežu unatrag otprilike moje treće godine. Sjećam se da bih, nakon što bi me roditelji smjestili u krevet, skinula odjeću. Uživala sam biti gola. Onda bi se ponovno obukla. To je sve čega se mogu sjetiti - uzbudljiv osjećaj koji je izazivalo vlastito nago tijelo. Za vrijeme masturbacije uglavnom maštam o mojim dečkima. Nikad nisam imala odnos ni s jednim od njih, ali kad masturbiram, razmišljam kako bi to bilo. Često, u maštariji, moj muž gleda. On ništa ne radi,; jednostavno je tamo. Dok imam odnos; s mužem, moje su maštarije sasvim drugačije. Uglavnom sam koncentrirana na ono što radimo, iako ponekad i mislima izađem iz sobe i zamišljam da smo na tihoj plaži, potpuno nagi, ili da ležimo širokom polju, zelena trava, zelena trava svuda oko nas. Često zamišljam da goli plivamo na usamljenoj plaži. Ideja golotinje, nas dvoje golih na otvorenom, to me uzbuđuje. Nemam želju ispričati mužu o svojim maštarijama, o uzbuđenju koje bih doživjela da smo nas dvoje goli izvan intime naše spavaće sobe. Mislim da bi glasno izgovaranje sasvim umanjilo njihov učinak. (Pismo)

Celeste
□Celeste je lijepa blondinka vilo široka lica, rumenih obraza, u ranim tridesetim. Bila je ministarka pravosuđa kad je srela Charliea, i voljela je svoj posao, ali ga je ostavila bez dvojbe kad je Charlie to zatražio nakon što su se vjenčali. U braku su dvanaest godina. Danas žive u udobnoj kući u predgrađu i imaju dvoje djece. Celeste radi za Ligu žena glasača i službenica je u lokalnom Društvu nastavnika i roditelja. Svoj seksualni život opisuje kao »jako zadovoljavajući«. □

Još uvijek uživamo voditi ljubav u neuobičajeno vrijeme, primjerice kad već kasnimo na zabavu, ili neku hitnu sjednicu, na sagu u dnevnoj sobi, na kuhinjskom stolu i slično... vrijeme koje možemo ukrasti kad su djeca na izviđačkom sastanku ili na nogometnoj utakmici. Rekla bih da vodimo ljubav većinu noći u tjednu, čak i kad je Charlie tako umoran da zaspi istog trenutka čim svrši, dok je još na meni i u meni. Ali, nešto drukčije se dogodilo neku večer kad smo se Charlie i ja vratili kući rano i mislili smo da možemo ukrasti za sebe malo vremena prije nego što se djeca vrate kući. Iznenada nas je prekinuo — bili smo u dnevnoj sobi — neočekivan dolazak našeg prvog susjeda. Imala sam toliko vremena da spustim suknju prije nego što gaje Charlie uveo unutra. Ostao je samo pet-deset minuta, ali sve vrijeme dok je bio tu znala sam da se nešto događa. Nisam mogla ne opaziti način na koji se taj tip vrpolji... i onda sam primijetila veliku izbočinu na njegovim hlačama dok je razgovarao sa mnom. Tek kad je on otišao shvatila sam da sam u žurbi zaboravila obući gaćice. Za sve vrijeme našeg razgovora moja se kratka suknja podigla i ostala sam potpuno izložena njegovu pogledu. Na tren sam obamrla, potpuno zaprepaštena. Kad je nakon nekoliko minuta šok prošao, ostao je taj čudni osjećaj uzbuđenja, koji me još prati kad o tome mislim, iako našeg susjeda smatram uzbudljivim otprilike koliko i graham kreker. Jedva sam dočekala da te večeri odemo u krevet. To je bila jedna od najuzbudljivijih seansi koje sam ikad doživjela. Ali, nisam mogla zaspati, doista nisam dok nisam Charlieu rekla što me je toliko uzbudilo. Očekivala sam da će ga to razljutiti, kao što sam mislila da bi i mene razljutilo. Ali, pomisao da je drugi muškarac buljio u minđu u kojoj je on baš uživao toliko gaje uzbudila daje ostavio cigaretu i opet se popeo na mene. Nije čekao da prođe vrijeme koje mu je obično potrebno onih noći kada to radimo više puta. Nije bio u meni više od nekoliko sekundi prije nego što je opet svršio, gotovo poput eksplozije. Kao da je ta zamisao dala našem seksualnom životu potpuno novu dimenziju. Sada kad smo u krevetu, ona nam je gotovo neophodna. Umjesto da mi Charlie šapće u uho (što njega uopće ne uzbuđuje, to je više-manje rutina, ali zna da mene uzbuđuje), ja njemu pričam izmišljene doživljaje. Primjerice, da sam na jednom od onih ginekoloških stolova na kojima ti rašire noge i gledaju duboko u tebe. Ali; stol je nasred dvorane, u Madison Square Gardenu, i postavljen je na pokretnom podiju. Tisuće muškaraca platili su pedeset ili sto dolara za kartu, a službenici prodaju dalekozore tako da mogu bolje vidjeti. Kažem Charlieu da se stol polako okreće, jaka svjetla me osvjedjavaju, a muškarci iz okolnih sjedala počinju se gurati naprijed skačući sa stolica, čitava gomila luda od uzbuđenja da vidi, tisuće i tisuće muškaraca u krugu oko mene, svi divlje uzbuđeni od želje da me bolje vide, da me izjebu fa uđu duboko među te vlažne, crvene usmine koje tako jasno mogu vidjeti. I čitavo vrijeme dok ležim na stolu, ja sam nepomična, osim što tu i tamo pomaknem ruke dolje i vršcima prstiju samo pažljivo otvorim usmine tako da mogu vidjeti sokove unutra, i onda se svi muškarci počnu pjeniti, a neki od njih otkopčavaju šliceve, i ispod spuštenih vjeđa mogu vidjeti tisuće i tisuće erekcija koje mole da uđu u mene. Ali, sve vrijeme ja znam da me Charlie čeka u garderobi iza pozornice, gdje je topli krevet, i kamo će za minutu-dvije uniformirani službenici uvesti stol, i zaključati za sobom vrata kad budu izlaziti. Charlie je tamo, čeka me, ali to je čudan Charlie, gol, stoji s erekcijom koja je tolika daje koža nategnuta i mogu vidjeti ljubičaste vene. Čudno je da mi se on ne obraća, niti mi se smiješi. Ima bezosjećajno

nepomično lice kakvo je bilo moje lice tamo vani na podiju dok su svi oni muškarci vrištati oko mene. Charlie čak ne čeka da iziđem iz držača, nego me samo vuče k sebi bez riječi, uspravan stojeći između držača; a ponekad na tom mjestu zamišljam sebe na nekom operacijskom stolu, onakvom na kojem vas pričvrste za zapešća i gležnjeve da ne biste pali. I osjećam vrh toga golemog čvrstog kako samo dotiče usmine dok me privlači na sebe. On se još ne osmjehuje, ne govori ni riječi, ne pokazuje užitak niti uzbuđenja ali osjećam kako se napinjem, moji trbušni mišići stežu se kao da naslućuju seksualni udarac, seksualni napad... ali, to su zapravo moji unutrašnji mišići, koji se prevrću, onaj intenzivan, tih trenutak prije orgazma kad vam se čini da se trbušni i vaginalni mišići grče. I u tom trenutku umjesto udarca osjećam da ulazi u mene, natiče me na svoje tijelo, konačno se oslobađam držača i omotavam noge oko njega dok mi se zgrčeni mišići opuštaju... opuštaju i ponovno opuštaju u ekstazi užitka to većeg zbog gotovo bolne stegnutosti u kojoj su bili trenutak prije. Opuštanje, opuštanje, pa opuštanje. Ponekad završavam ovu maštariju plačući. S užitkom i srećom, shvaćate? Uvijek se čuje kako se muškarci pokazuju u vlakovima ili na pustim plažama ili tako negdje. Pitam se imaju li druge žene tu skrivenu egzibicionističku želju kao ja? (Razgovor)

SOBA Br.3 SILOVANJE »NEMOJ SAMO STAJATI TAMO, PRISILI ME!«

□Silovanje djeluje na ženinu seksualnu fantaziju onako kao što martini djeluje na ženu u stvarnosti: i jedno i drugo oslobađa je odgovornosti i osjećaja krivice. Prepuštajući se u ruke napadaču iz mašte — praveći od njega napadača — ona ga navodi da radi ono što ona želi da on učini, a zapravo se čini daje prisiljena raditi ono što on želi. U oba slučaja ona pobjeđuje, i sve je vrijeme ona nedužna, prepuštena milosti jačeg od sebe. Bol koju možda trpi, ozljede i uvreda nužna su cijena koju plaća za užitak bez osjećaja krivice, s kojim se možda nije u stanju suočiti ili ga ostvariti. Trebam ponoviti svoje uvjerenje kako maštarija ne treba imati nikakve veze sa stvarnošću, da je riječ o potisnutom ispunjenju želja. Žene poput Juliette (slijedi), čije su maštarije usmjerene na silovanje, obavezno ističu da nemaju stvarnu želju da ih se siluje, i da bi, zapravo, bježale panično od onoga tko bi im i prstom zaprijetio, i ja im vjerujem. Poruka nije u radnji - u staroj otrcanoj priči o silovanju — nego u emocijama koje ta priča osobađa. □

Julietta
□»Vjerujem da mogu voljeti više od jednog muškarca istodobno. To nije teorija. Ja to uvijek činim. Zbog toga se ne želim udati, i zato više volim veze s oženjenim muškarcima. Oni ne mogu od mene zahtijevati monogamiju.« To je

Julietta. Budući da ima tako čvrste stavove, nije me iznenadilo kad mije tijekom našeg razgovora rekla da jako vjeruje u Pokret za oslobođenje žena. »Moju majku jako bi uplašilo da me čuje da to govorim«, kaže Julietta. »Odrasla sam na maloj farmi, ali sam je napustila čim sam bila dovoljno odrasla da mogu sama putovati. Majka je ostala na formi. To je razlika između žena njezine generacije i mene.«□ Može zvučati otkačeno kad kažem da mi se, dok uživam odlazeći u krevet s nekim tipom koga iskopam u svako doba, naročito sviđa ako u zraku visi nešto što mi omogućava da mislim kako to radim protiv svoje volje. Da me nato prisiljava njegova poražavajuća fizička snaga. Nešto takvo. Liječnici to nazivaju nekako kao snovi o silovanju, ali ja ne želim ići dalje od toga. Na razini maštarije, ne stvarnosti. Ne motam se po noći sama vani, i kad bi mi bilo kakav uspaljeni pastuh zaprijetio, makar i oružjem, vrištala bih iz sveg glasa. Sve to ne nalikuje na mene, ali moglo bi se reći da je osoba kakva sam ja danas u potpunom ratu s djevojkom kakvu je mama od mene pokušala napraviti. Ako je u meni ostalo nešto od djevojke kakvu je mama željela, onda ta djevojka želi misliti da to nije doista njezina krivica, da su nju prisilili na seksualnu seansu. Da sam ja stvarno dobra mala Julie. Pa tako, kad sam s nekim u krevetu, ne smeta mi ako on želi upaljena svjeda ili ako je dan. Volim vidjeti muškarca... cijelog. Ali, kad stignem do određene točke, kad postanem stvarno uzbuđena, zatvaram oči ili zagnjurim lice u jastuk, ili prebacim ruku ili jastuk preko očiju. Na taj način, dok sve mogu osjetiti, mogu istodobna biti otraga u mraku i vrtjeti svoje misli. Zapravo, kada imam nešto preko očiju, maštarija može biti super. Zamišljam da, su me doveli u neko skladište ili na neko slično mjesto protiv moje volje. Skinuli me do gola i jedina stvar koj u smijem nositi jest svilena crna maska. To je zato što ta snažna osoba koja me je dovela ovamo protiv moje vole ne želi da muškarci - da, uvjek ih je više od jednog u toj maštariji - kojima me doveo, znaju tko sam ja. Na taj način, iako me je doveo protiv moje volje, on me nekako želi zaštititi. Nikad ne znam tko je on, i on sam nikad me ne ševi, Samo znam da je on negdje u pozadini i da uživa u moći koju ima, ne samo nada mnom, nego i nad muškarcima. I to zato što oni ni tako zapaljeni željom da me imaju da se teško mogu kontrolirati. Ali, on me može odvesti od njih kad god to zaželi. U svijesti mogu si predočiti muškarace svi su veliki i snažno građeni. I goli su dok čekaju svoj red. Zamišljam da oni promatraju jedan drugoga dok obavljaju radnju, razgovarajući o raznim tehnikama i što će raditi kad na njih dođe red. U međuvremenu, svaki put kad tip koji je doista sa mnom, proba drukčiji položaj ili drukčiju ideju, ja zamišljam da je to sljedeći muškarac u redu. Na taj je način uvijek uzbudljivo, jer naizgled imam beskrajnu zalihu muškaraca koji me ševe... ali oni nikad ne doznaju tko sam ja. Čak da ja nekog od njih sretnem sljedeći dan na ulici, ili da ručam s njim, on ne bi znao. To je sve o čemu mislim, o tome kako sam gola na onom grubom krevetu samo s malom crnom maskom na licu, I o toj petorici ili šestorici golih muškaraca koji čekaju u redu da me pojebu. Ta slika u mojoj mašti svaki me put dovodi do svršavanja. (Snimljeni razgovor)

Gail

Imam trideset godina, dvoje djece i u braku sam devet i pol godina, Često imam maštariju kako me siluju, jedan ili više muškaraca. Te se maštarije, međutim, ne javljaju kad vodim ljubav s mužem. Javljaju se kad sam sama i kad imam vremena. Znam da to zvuči šašavo ili čak ludo, ali ponekad osjećam kao da želim ostvariti svoju maštariju, kao da m to doista događa! Ne znam zašto se to zbiva, i zašto bih se uopće trebala tako Osjećati. Kad sam imala sedamnaest godina, skoro me je silovao dečko moje najbolje prijateljice., čin nije dovršen... konačno ga je zaustavio moj plač. Sve se događalo u njegovu autu kad me je trebao odvesti kući sa zabave na kojoj se posvadio sa svojom djevojkom. Ona je otišla sa zabave, a on je ostao i prilično popio, kao i mi ostali. Predložio je da me odveze kući, nakon što je moj dečko, koji je sad moj muž, nazvao na zabavu s posla i rekao da mora duže raditi i da neće moći doći. Sjećam se da sam se pitala što je moja prijateljica našla u mladiću koji nije ništa nego grubi, kruti i više manje prostački hvalisavac. Prema meni je uvijek bio fin, ali se prema njoj ponašao kao prema smeću. A ona ga je ipak voljela i opravdavala sve prigovore na njegov račun, pa i kad je ostala trudna s njim i izgubila bebu pobačajem u četvrtom mjesecu. Ukratko, na putu kući on se zaustavio na osamljenom mjestu u susjedstvu. Odmah sam naslutila što će se dogoditi i osjećaji sumi bili pomiješani. Mislila sam kako je to na neki način strašno uzbudljivo, a istodobno sam bila iskreno prestravljena! Odmah me je privukao k sebi i pokušao poljubiti, ali ja sam ga automatski odbila. A doista sam željela samo otkriti kakav je to animalni šarm, da tako kažem, u koji je moja prijateljica zaljubljena. Rekao mi je neka se opustim, i da me on neće povrijediti, i da se ne bojim. Onda me pitao što vidim u svom dečku, i da li me je on ikad doista seksualno zadovoljio. Naravno, branila sam svog dečka, objašnjavajući da je on pristojan, ljubazan i nježan, za razliku od njega . Nasmijao se i rekao da prekinem s tim »sentimentalnim glupostima«, točno tako, i da se opustim i dopustim mu da mi pokaže kako to treba izgledati. Dopustila sam mu da me poljubi i zagrli, ali kad me počeo prelaziti rukama, uspaničila sam se i počela se boriti da ga natjeram da se zaustavi. Razbjesnio se i rekao da neće prestati. Hrvali smo se čini mi se satima, i bila sam fizički izmorena i sad već stvarno užasnuta. Stalno je govorio da me neće ostaviti trudnu, ako zbog toga brinem, a da samo pustim da se dogodi i neka uživam. Ali, ja nisam mogla i onda kad je izgledalo da ga ništa neće i ne može zaustaviti, počela sam nekontrolirano plakati. To je zbog nečega djelovalo na njega, jer je napokon stao, pustio me, počeo mi popravljati odjeću, itd. Rekao je da će me sad odvesti kući, ali da mije bolje da ne dižem frku i da ne kažem nikom živom. Obećala sam, naravno. Kad smo stigli pred moju kuću, dok sam izlazila iz auta, odjednom me uzeo za ruku i rekao da mu je žao, i da li bih mu oprostila, i počeo je plakati, doista plakati. Osjetila sam se tako čudno, stvarno mi ga je bilo žao. Rekla sam mu da zaboravi, da je sve u redu, da se ne ljutim ili tako nešto. Otišao je, nakon što me poljubio u čelo. I to je bilo to. Od tada smo se uvijek ponašali kao da se ništa nije dogodilo, nismo ostali dobri prijatelji, ali nekakvi prijatelji jesmo, jer je on konačno oženio moju prijateljicu, onu koja gaje tako obožavala. Ali, on je još uvijek životinja, što svi znaju. Tuče je, i jako pije i još uvijek je prostak. Ovo vam pričam zato što ponekad, čak iako znam da je to pogrešno i ludo,

maštam da me on pokušava silovati — ili u svom autu, ili u mojoj kući, svojoj kući, ili čak u prostorijama svoje benzinske crpke. Jako se uzbudim od tih misli. Maštala sam i kako me napao s nekoliko svojih grubih, snažnih prijatelja. Ponekad, međutim, to uopće nije on, nego netko koga izmislim. Ne znam zašto imam te seksualne maštarije. Kad inače zamišljam silovanje, doista se stresem i postane mi zlo na tu pomisao. Tako ponekad uživam u svojoj maštariji, a ponekad mi gotovo pozli. Nadam se da će ovo na neki način pomoći u vašem poslu. Znam da je meni pomoglo, jer sam konačno izbacila iz sebe svoj doživljaj i rekla konačno nekome, nakon svih tih godina. (Pismo)

Dinah
Haj! Baš sam pročitala vašeml radu i poželjela da pomognem. Imam dvadeset i dvije godine, studiram. I, naravno, žensko. To jesi, biseksualna. Zapravo, ne spadam ni u jednu kategoriju. Bila sam i lezbijka. Pomislila sam da biste željeli podatke o porijeklu. Ali, nastavimo priču o maštarijama. Imam nekoliko stvarno zanimljivih. Ne maštam samo kad masturbiram, nego i kad vodim ljubav. (Onda se osjećam malo kriva, ali to je tako zabavno.) Maštarija br. 1: Ulazim u parfumeriju u malom gradu na Jugu. Strankinja sam. Obučena sam neobično, kao kurva. U trgovini je nekoliko domaćih muškaraca i svi me gledaju s požudom u očima. Odlazim na blagajnu i tražim pjenu za kontracepciju. Prodavač mi je daje. Uzimam je i pokušavam izići, ali muškarci zatvaraju vrata i kažu mi da bi trebali »isprobati« (pjenu). Onda me siluju. Istisnu mi pjenu u vaginu i anus. Prisiljavaju me da se ševim sa svom četvoricom i ulaze mi straga. U jednom trenutku moram se popeti na muškarca i nabiti mu se na penis dok mi drugi otraga ulazi u anus, a još jedan mi je u ustima. Maštarija br. 2: Jurim na New Yersey petlji. Dva me policajca zaustavljaju. Kažem im da ću učiniti sve što traže od mene samo da ne zaradim kaznu. Prisiljavaju me da uđem na stražnje sjedalo i jako mi rašire noge (jedan od njih je na prednjem sjedalu, a drugi na stražnjem). Dok jedan od njih vozi, drugi me ima. Izmjenjuju se. A onda sreću prijatelja pa se i oa uključuje. Maštarija br. 3: Nalazim se u ženskom zatvoru. Pokušala sam pobjeći ili organizirati pobunu ili nešto slično, nelegalno. Čuvarica je velika crnkinja. Dok me dvije čuvarice drže, ona mi podiže suknju i skida mi gaće i tuče me ravnalom. Onda uzima vibrator i jako grubo me ševi njime. Kad se uzbudim, ona se smije. Onda kaže čuvaricama da me polegnu na njen radni stol. Pregledava mi pičku i kaže, »Mmm mmm, ovo je neka zgodna pica«, i onda mi je liže i siše dok ne svršim. Maštarija br. 4: Nalazim se na godišnjoj skupštini. Jedina sam žena tamo. Nemam izbora: naginjem se preko stolice i svi muškarci staju u red da bi me jebali. Ponašam se vrlo nonšalantno. Mogla bih nastaviti. . . (Pismo)

Sadie
Uvijek sam maštala za vrijeme spolnog odnosa i masturbacije. Siluje me jedan ili više muškaraca. Dok mnogi promatraju, drugi me »zloupotrebljavaju«. Napadači su

uvijek vrlo zgodni — cma kosa, mišićavi, seksualno dobro opremljeni — i brutalni, u tim stvarima oni uzimaju ono što oni žele i ne tiče ih se što ja želim... ili se pretvaram da želim. (Ja zapravo želim što i oni.) Muža jako zanimaju moje maštarija ponekad se uključuje u njih, ali i mene i njih smatra djetinjastim i nezrelim. Po mom mišljenju on ne zna što propušta. Često zamišljam inicijaciju u bratstvo, gdje su mi noge i ruke pričvršćene za krevet i braća se zabavljaju sa mnom dok novaci gledaju. Onda oni dolaze na red. Uvijek je tu i neki »službenik« u organizaciji bratstva kojem je jedina dužnost da uzbudi izabranu djevojku, tako da ona ne može izbjeći uživanje - makar se opire. Ili, maštam da sam konobarica bez donjeg veša: svaki put kad se nagnem da poslužim gosta, netko me napadne otraga. Kako mi je taj posao jedini način na koji se izdržavam, nemam izbora. Čak ako i napravim jedan od onih »zečjih čučnjeva« (koji rade zečice Playbqya tako da se ne bi morale naginjati), onda me napadne gost ispred mene koji me jednostavno povuče sebi u krilo, na svoj pimpek, koji je dignut i izložen. Znam da kažu da se žene ne pale na vizualne poticaje: mislim da to nije točno. To je još jedno neistraženo područje u kojem su žene šutljive i sramežljive. Jako me uzbuđuje tvrda pornografija. Ako, primjerice, vidim sliku crnog muškarca i bijele žene, ja sam skoro istog trena spremna na seks. Usput, dvadeset i četiri su mi godine, imam diplomu i magisterij na filozofskom fakultetu, katolkinja, udana šest godina i bez djece. (Pismo)

SOBA Br.4 BOL I MAZOHIZAM IU »JOJ, NEMOJ PRESTATI!«

□Žene su u maštarijama uvijek vezane. Koriste riječi »prisile« slobodno, gotovo nehotice - »Prisilio me da to radim...« »Onda sam morala...« - kad opisuju svoje maštarije, čak kad maštarija nema ništa zajedničko sa silovanjem ili boli. Navode nas da shvatimo da Čak u njihovoj maštariji ne kontroliraju ono što im se događa - osim, naravno, ako kontrola nije ono što ona želi, kao u nekim Barbarinim maštarijama (slijedi). Ali, čak i kad je planirana prisila, postoji jasna razlika da li je ono što se događa stvarno silovanje ili bol-radi-boli predstava. Htjela bih se nadati da tko god daje glavni u Krilu mazohista u Kuči maštarija - onaj s maskom i teškom rukom - da će biti upoznat sa suptilnostima svoje profesije. Mora imati odvojene sobe: prvu, za one koji maštaju o silovanju i drugu, za mazohiste. Inače će »Joj!« uzvici iz ove druge uznemiriti i smesti žrtve silovanja, koje su više usredotočene na prinudu, nego na osjećaj boli. Za njih, svaka bol koju osjete jest cijena ispunjenja njihove želje, sredstvo da ostvare svoj cilj. Za drnge žene, poput Silvije (slijedi), postoji želja samo za boli i bol je sve. Dovedena do ekstrema, kao u Amandinoj maštariji, ta želja za boli postaje ozbiljno uznemirujuća i pokazuje do kojih će granica — makar one bile i

zamišljene — ići žena da bi konačno nešto osjetila, da bi osjetila barem nešto. □

Barbara
□Još nismo stigli do teškog problema ljudi koji žele pretvoriti svoje maštarije u stvarnost, ali dok smo u ovoj sobi, mislim da možemo prigodno reći da je Barbarina maštarija o pljeskanju po stražnjici ili o šibanju vrsta maštarije s kojom su moje suradnice najčešće osjećale potrebu da eksperimentiraju. To može kontradiktorno zvučati, jer mnoge od njih nastavljaju tvrditi da mrze stvarnu bol. Ali, kao što kaže Barbara, mislim da objašnjenje leži u činjenici da ona osjeća da se može dogovoriti s onim tko je kažnjava o tome koliko će udaraca dobiti, i kako jakih - i da ako seksualni doživljaj u stvarnosti postane bolniji nego što je bio škakljiv u mašti, nastavak može biti opozvan jednom riječi. □ Nisam lezbijka i počinjem pismo tom opaskom, jer bi se prema mojim maštarijama tako moglo pomisliti. Moja se maštarija odnosi na bičevanje i pričajući o tome jednom sam upoznala ženu koja je naizgled bila normalna. Ali, nakon nekoliko minuta u njezinoj kući, kad sam prvi put otišla tamo, shvatila sam da me ona želi bičevati prije uobičajene zabave u svojoj vrsti seksa. Rekla sam joj da ću jedino pristati na školsku šibu — ne vrtnu ili nešto debelo dva i pol centimetra. Ne mogu vam reći zašto, ali uvijek sam zamišljala da sam zločesta djevojka od sedamnaestak godina, koju je pozvala ravnateljica da je izgrdi i išiba, i da nosim staromodnu gimnazijsku uniformu i dugačke gaće do koljena. Od tog mjesta volim da mi se naredi da se sagnem, nakon grdnje, i onda dobijem porciju šibanja, uniforma mi je zadignuta i šiba udara po mojim gaćama. Zato sam svojoj lezbijskoj prijateljici rekla koliko daleko može ići, pa smo dogovorile vrijeme i mjesto. Naravno, otkrila sam da batine koje sam dobila šibom nisu ni upola tako uzbudljive kao u maštariji, i mada nisam imala volje da masturbiram s lezbijkom, to je nakon kazne išlo s lakoćom. Nakon toga sam našla mladića - usput budi rečeno mnogo mlađeg od mene koji je uživao igrati se šibanja sa mnom, i dopuštao mi da ga šibom mlatim po stražnjici. Kad su nam stražnjice crvene i bride, ali nisu strašno isprugane stvarnim lemanjem, dajemo se na seks. Sve moje maštarije povezane su s raznim načinima na koje me šibaju, i raznim načinima na koje ja šibam nekog drugog. Primjerice, voljela bih da mi zavežu ruke i noge i onda me dvadeset puta ošinu brezovom šibom, ali da se to dogodi, vjerojatno bih se onesvijestila od strašne boli. Druga mi je ideja da me se pričvrsti na široko sjedalo ljuljačke učvrsti za strop. Kad se ljuljačka kreće prema natrag, moja stražnjica je krasna meta osobi koja me šiba. Druga ideja je da bih voljela biti zavezana za klupu za bičevanje, samo u gaćama i grudnjaku, a klupa bi naprijed imala ručke za koje se mogu uhvatiti. Kad bih te ručke pritisnula dolje, sistemom poluga bi se pokrenuo gumeni kurac na drugoj strani i ušao bi ravno među moje noge. Zamišljam kako me na taj način šibaju i uživam u masturbaciji via gumeni kurac kad šibanje jednom krene. Još jedna druga maštarija jest da bih voljela da se muškarac popne iznad mene, oboje smo goli, i da se onda spušta sve dok mu ogromni dignuti kurac ne nađe odmorište između mojih dqki. Voljela bih ga gledati kako kreće gore-dolje, a onda, kad se trenutak približi, voljela bih da se spusti i ugura mi ga na pravo mjesto. Moram vam reči da kad god imam odnos s muškarcem zamišljam da nosim

duge gaće, da sam nagnuta u ravnateljičinoj sobi i dobivam propisne batine. Mogu naći samo dva moguća uzroka za svoje maštarije. Prvi se dogodio kad sam imala šest-sedam godina. Imala sam stariju sestru kojoj je tada bilo oko četrnaest i, vjerojatno nakon serije prekršaja, moja maćeha je rekla da će je išibati. Sestri je preda mnom naređeno da skine kecelju, i onda ju je mačeha gurnula preko naslona otomana. Moja sestra Jean nosila je u to vrijeme uobičajene duge školske gaće, mnogo dulje od onih koje se sada nose i, naravno, u položaju u kome joj je stražnjica bila gore, a stopala na podu, gaće su se zategle oko njezinih butina. Maćeha je onda počela udarati sestrinu stražnjicu šibom i ne vjerujem da je to bilo grozno batinanje. Ali, dovoljno je peklo da je Jane zavrištala na svaki udarac šibom. Drugi se događaj zbio kad mi je bilo petnaest i kad sam već znala ponešto o seksu. U susjedstvu je bio dječak od otprilike sedamnaest godina kojeg sam običavala pozvati da mi pomogne napraviti domaće zadaće. Obično smo se milovali i ljubili. Jednu večer rekao mi je da sam tako loša u matematici da me treba dobro izlupati, i povukao mi glavu dolje na svoje krilo. Nakon što sam se pravila da se opirem i izvrdavam, završila sam s uniformom dobrano iznad struka: znala sam da može vidjeti moje duge gaće od struka do koljena. Štoviše, znala sam da ga je to dovelo do erekcije, koju sam mogla osjetiti. Dakle, on me istukao, dobro i jako, ali ja sam ipak uživala. Nakon toga sam gotovo svaku večer išla k njemu i sve bi završilo na tome da sam najprije dobila batine, a onda bi me okrenuo na naslonjaču i popeo se na mene, pa bismo oboje masturbirali. Kasnije sam ga pitala kako je to bilo u njegovoj školi kad su zločesti dečki dobivali šibom. To je bilo izazovno pitanje i dobila sam odgovor koji sam željela. Rekao je da će mi demonstrirati, i kad mi je rekao da je »večeras ta noć«, prije odlaska k njemu obukla sam vrlo izazovne bijele gaćice, dugih nogavica i s krasnom roza čipkom na rubovima. Roditelji su mu bili vani i, budući da nam je stan bio na raspolaganju, nismo gubili vrijeme. Pokazao mi je kako da se nagnem preko naslona otomana ispruženih ruku, i u tom položaju osjetila sam da su mi se gaćice zategle oko nogu i bedara. Prije toga sam skinula svoju kratku kecelju, i ljubili smo se i grlili, tako da je on sad već bio u stanju erekcije. Tad sam prvi put dobila šibom po gaćicama. Zadao mi je četiri strašna udarca i to me doista natjeralo da zadrhtim i vičem. Kad je završio, dograbila sam šibu i rekla daje sad na njemu red za kaznu. Otkrila sam da sam se strašno uzbudila kad sam vidjela kako su mu hlače zategnute preko stražnjice dok je bio nagnut, i propisno sam ga išibala uživajući u osjećaju šibe u ruci. U drugoj maštariji zamišljam da sam sekretarica ravnateljice škole za djevojke između petnaest i devetnaest godina. Jedan od mojih poslova, jer sam velika, jaka djevojka, jest da šibam djevojke kojima je ravnateljica izrekla kaznu šibanja. Dvije ili tri večeri u tjednu zamišljam da me otprilike šest djevojaka čeka u redu ispred moje kancelarije da budu išibane, i jedna po jedna ulaze na moju komandu, skidaju svoje uniforme i naređuje im se da se nagnu preko stola za bičevanje, gdje dobivaju onoliki broj udaraca koliko je odredila ravnateljica. Onda mijenjam maštariju i zamišljam da sam ja jedna od starijih djevojaka od oko osamnaest godina, koju su uhvatili da puši i kaznili je s dvanaest udaraca šibom. Stojimo pred vratima sekretaričine sobe i slušamo fijuk šibe iznutra. Onda ja stižem na red. Ulazim, skidam uniformu, i stojim tamo sva napeta u svojim tijesnim gaćicama. Sekretarica pokazuje na stol za bičevanje, kaže: »Sagni se, djevojko«, i ja se sagnem, spremna za udarce biča po mojim gaćicama. Dok se pretvaram da me šibaju, masturbiram. Pročitala samo puno priča o tome kako se žene nekad kažnjavalo, i mnoge od

njih me privlače u mojim maštarijama. Ima zgodna priča o bogatom muškarcu iz 1880-ih, koji je zaposlio guvernantu za svoju veliku obitelj od osam kćeri i šest sinova. Djeca su često šibana, i za svih tih kažnjavanja gospodar je bio prisutan dok je guvernanta izvršavala kaznu. Dječaci su morali spustiti hlače prije nego bi ih se išibalo, dok bi djevojčice morale skinuti gornju odjeću, a šibalo ih se preko dugih bijelih ukrašenih gaća. Zamišljam sebe kao guvernantu, prvo zato što bih uživala šibati nekoga, a i zato što zamišljam da bih nakon tog fizičkog kažnjavanja mogla otići u krevet s gospodarom kuće, koji je obudovio. U knjizi priča o Srednjem zapadu u prvim danima, postoji priča o tome kako su djevojke koje su na sudu proglašene krivima javno kažnjavane. Izveli bi ih pred zgradu suda na glavnu ulicu, onda bi im ruke zavezali iznad glave na klupe za bičevanje tako da su se, sagnute naprijed i u donjem rublju, bile nesposobne pomaknuti. Broj udaraca šibom ovisio je o počinjenom djelu, ali nakon što je kazna izvršena, djevojka je ostavljena tamo pa su prolaznici mogli uzeti šibu i opet je išibati. Optuženicu bi se odvezalo nakon tri sata. Događalo se, naravno, da je praktički čitavo stanovništvo bilo nazočno javnom šibanju zgodne mlade žene, a kad bi to bilo gotovo, većina muškaraca je imala erekciju i bili su spremni odvesti svoje žene kući u spavaće sobe. U srednjem vijeku, pa čak i poslije, bilo je svećenika koji su običavali nakon ispovijedi kažnjavati mlade djevojke šibanjem. Djevojku bi se prisililo da se razodjene i legne preko svećenikova stola, gdje bi je on išibao po stražnjici, a zatim otišao s njom u krevet, tako da su mnoge mlade djevojke kojima se sviđao određeni svećenik jednostavno lagale u ispovijedi, znajući kamo će ih to dovesti. (Pismo)

Edith
Prije nekoliko godina moji su roditelji postali članovi stanovite religijske sekte, i ja sam počela dobivati religijsku poduku koja me pripremala da i sama budem primljena. Ispočetka sam bila vrlo sretna zbog toga, dok mi prijateljica nije nešto ispričala o čovjeku koji mije davao tu poduku. Znam da ćete misliti da sam bila blesava, jer s dvadeset i tri godine nisam vidjela ništa loše u onome što se događalo i stvarno sam mislila da je to sve dio poduke, iako me dosta dodirivao. Na kraju me počeo potpuno skidati, iako se onda nije ništa drugo događalo osim što bi me ispipao od glave do pete i radio stvari koje su mi nanosile tjelesnu bol, osobito na grudima. Odvratna stvar jest to da, iako sam tada znala da je to loše, nisam ništa učinila da ga zaustavim. Čak sam čeznula da mi to radi, iako me ponekad strahovito boljelo. Poslije bih se osjećala jako posramljeno i konačno sam rekla roditeljima što se dogodilo. Iako su i oni bili zgroženi, molili su me da se ne žalim da ne bih ugrozila njihov položaj u crkvi. I na kraju sam, kao izravnu posljedicu toga, napustila kuću. Iako sam se ponekad zbog toga osjećala vrlo nesretnom, sada se čini daje tako bilo najbolje. Moj muž, koji je metodistićki svećenik, vrlo je nježan čovjek i vrlo suosjećajan. Ne žalim se, osim što se onda kad je moj muž vrlo pažljiv prema meni moje misli vraćaju na onog čovjeka i na ono što mi je radio sve vrijeme. Znam daje to grozno, ali to mi se svaki put dogada. (Pismo)

Rose Ann
Muž me pokušao navesti da mu pričam o svojim seksualnim maštarijama, ali dosad mu nisam ništa rekla. On kao da zna da postoji nešto ili netko, pored njega, što me uzbuđuje..., vjerojatno zbog vike i zvukova koje pravim dok vodimo ljubav. To nisu samo povici užitka, nego i uzvici boli koju osjećam u mojim maštarijama. Zapravo, ne bih znala razgraničiti te dvije stvari. Maštarije se javljaju svaki put kad osjetim bilo kakvo realno seksualno uzbuđenje, i realan užitak. One me ne odvlače od užitka, obrnuto, pojačavaju ga. Znam da to svatko ne može lako razumjeti, i kako uopće mogu reči mužu koga volim da zamišljam da se mom tijelu rade najokrutnije stvari, dok je on tako nježan prema meni? Te maštarije ili sanjarenja obično počinju tako da mi se tijelo rasteže, na svakom udu po jedan grubijan, vuku me na suprotne strane, doslovno me komadaju, tako da neki neopisivo velik kurac — na njegovu kraju nema nikoga ili ničega počinje ulaziti u mene, šireći me, kidajući me, moju vaginu, dok krči svoj put dublje u mene. Muškarci mi bolno uvrću ruke dok ih vuku, i mogu čuti kako mi kosti pucaju i lome se. Čuje se i zvuk kože koja puca oko moje vagine. Vrištim u stvarnosti, kao što vrištim i u maštariji. Ali, to mi se sviđa, iako mi moja inteligencija i logika govore da sam morbidna, da to nije normalan način uživanja u seksu. A ja uživam u tome. Mrzim ono što mi se događa u maštarijama, ali to je nerazmrsivo povezano s mojim vrlo stvarnim užitkom. (Pismo)

Amanda
Pročitala sam vaše zanimljivo pismo i pomislila da bih vam voljela napisati o svome iskustvu, za koje se nadam da vam može pomoći u pisanju knjige. Imam trideset i šest godina, udana sam, imam dvoje djece i često se prepuštam maštarijama, čak i tijekom dana, da se spasim od potpune dosade svog života. Ne sjećam se kad sam prvi put počela maštati, ali kad sam bila jako mlada, običavala sam ležati ispružena na krevetu i sanjariti da sam princeza koju su oteli i da čekam da me muče, i to me dovodilo do ugodnog uzbuđenja. Poslije, kad sam postala rafiniranija i razvila svoje ideje, zamišljala sam da me muče, nabijaj una kolac, biču ju, obilježavaju, i rade sve drugo što možete zamisliti, Završavajući divljom i orgazmičkom masturbacijom. Često sam masturbirala i još uvjek to radi uradim, jerr iako mije muž najljubazniji čovjek, on je najgori ljubavnik na svijetu. Kao djevojka čeznula sam da budem podvrgnuta najgroznijem nasilju i mogla sam male incidente dotjerati do golemih maštarija o grozotama. Do kraja škole godine prošli uobičajne preglede, i doita mogu reći da me je liječnik jedva pogledao, iako sam se ja nadala i užasavala, da će otkriti da je nužan neki užasan oblik kirurškog sakaćenja. Godinama poslije u sanjarenjima sam zamišljala kako me bolničari pripremaju, a ja se dobrovoljno podvigavam najužasnijoj vivisekciji, prezirno odbijajući anestetike i hrabro oslobađajući svoje mučitelje bilo kakve krivnje zbog svoje duge, mučenici smrti (za dobrobit znanost- ravno). Iz svega ovog zaključit ćete da sam mazohistkinja, ali je bit problema u tome da nisam i jednostavno ne mogu podnijeti bol. Moji me roditelji nikad nisu kažnjavali i jednom, kad su mi nakon što sam ukrala neki novac zaprijetili da će me istući, dobila

sam napad histeričnog vrištanja. Zapravo, moglo bi se reći da mi je bilo popuštano na sve načine i da je na stanovit način to nastavljeno do danas. Otprilike pred dvije godine mi je prijateljica vrlo potanko opisala besramne prijedloge koje joj je dao čovjek kod koga je bušila uši. Usprkos njezinu upozorenju posjetila sam ga nadajući se da će nešto slično i meni predložiti. Međutim, pred njegovim sam vratima izgubila odlučnost i vratila bih se da on nije naišao vrtnim puteljkom iza mene. Mislim da je moje prijateljteljic bio prilično dotjeran. Naime, kad sam se zamijela pravim razlogom svog posjeta, i inzistirala da skinem haljinu i donje rublje, on se skoro onesvijestio. Konačno sam, i uopće ne na njegovu sugestiju, skinuta do cipela, čarapa i pojasa za podvezice doživjela malo mlakog pipanja i drpanja prije odlaska kući s ukrivo probušenim ušima i svakako razdražena. Usprkos otrcanosti incidenta, u svojim sanjarenjima ja se kraljevski i mirno predstavljam mnogobrojnoj publici za ritualno bušenje bradavica vrelim iglama, nakon čega se u njih uvlače golemi prstenovi. Nedavno sam priču razvila tako da se jednostavnim kupanjem pripremam za komplicirani ritual obrezivanja, obredno silovanje i konačno silovanje nekakve zvjeri kao žrtvovanje nekom užasnom bogu. To mi je posljednja i najrazvučenija maštarija, koja me dovodi do ludila kad god se upustim u nju. Nadam se da vas ovo što sam vam napisala zanima i uvjeravam vas daje svaka riječ istinita. (Pismo)

SOBA Br.5 DOMINACIJA ILI » KAKO PONIŽAVAJUĆE! HVALA!« □Ovu bih sobu stavila odmah iza soba Silovanje i Mazohizam. Ne zbog udobnosti klijentica — žene su vjerne svojim omiljenim maštarijama i bilo bi vrlo malo jurcanja od sobe do sobe — nego zbog praktičnosti za upravu: kostimi i pribor mogu se posuđivati između te tri sobe. Postoje, međutim, i zajednička mjesta - prisila se može primjenjivati u sve tri sobe istodobno - ali do različitih stupnjeva i u različitim smjerovima, i određene emocije izazivane i oslobađane dramatično će se razlikovati. Ili »delikatno« kako bi to same klijentice mogle reći. Kakve god razloge za to imale, žene koje maštaju o dominaciji teže da se osjećaju jadno. One uživaju da ih se sramoti i svim sredstvima dovodi u stanje bijednog poniženja. Nije važno kako stižu tako nisko: Poppy (slijedi) se čak i ne trudi da kaže da je »prisiljena« obavljati svoje ponižavajuće zadatke; Nathalie se udaranjem može dovesti do podređenosti, ali udaranje je tako očito djetinjast simbol dominacije da nam ona ne treba reći da udaranje samo po sebi nije ono što je uzbuđuje. Važno je stanje na koje je taj ponižavajući čin svodi. I što su te dubine podrobnije opisane, to bolje. Heather ne čezne samo da bude srušena s nekadašnjeg pijedestala na koji ju je postavio njezin ljubavnik, ona želi pasti na leđa, u najniži, najčišći seksualni položaj. Nathalie ne prestaje žudjeti da bude svedena na tu propast za ponosne i osobođene žene, na objekt — ona sve vrijeme želi biti potpun i pritom ekskluzivno seksualni objekt. Kako se žene jače priklanjaju svojoj nedavno stečenoj seksualnoj slobodi i

napuštaju svoju povijesnu ulogu drugog (i »šutljivog«) spola, predviđam da će one, ironično, sve više i više imati maštarije o dominaciji. Prvo, nova realnost jednakosti s muškarcima čini ih podsvjesno nervoznima u vezi s njihovim ženskim identitetom i tako izaziva čežnju za tradicionalnom, sigurnom i »poznatom« ulogom vis-a-vis dominantnom muškarcu. Drugo, one će željeti istraživati, čak i upozoriti na novo oslobođeno doba stavljajući se u poziciju seksualnog grubijana. Bila ona grubijanka ili objekt grubosti, stoljeća ženske potčinjenosti barem će u maštarijama biti osvećena. Ali, na kraju ostaje činjenica: ako ste već u sado-mazohističkoj sceni, u biti nije važno, naravno, s koje ste strane batine (ili biča!). Okretanje može biti zgodna igra, i sve dok netko može biti ponižen, a u igri ste vi na potezu, sjajno.□

Nathalie
Imate pravo kad kažete da smo skloni svoje seksualne maštarije smatrati previše »čudnima« da bismo ih priznali ili da bismo raspravljali o njima. Nikad nisam čula neku ženu da je spomenula tu temu, iako sam sigurna da sve imamo ovakve ili onakve maštarije. Konačno sam bila u stanju spomenuti dvije svoje maštarije sadašnjem ljubavniku, uz mnogo »straha i drhtanja« i poduprta učinkom nekoliko martinija. Olakšanje koje sam osjetila samo zato što sam to iznijela na vidjelo učinio je da se dovoljno oslobodim da bih načela to pitanje s nekoliko najbližih prijateljica, koje su se složile da sve mi imamo čudne ideje, ali su previše šutljive da svoje podijele sa mnom. Ne znam trebate li pozadinu ili ne — pretpostavljam da trebate. Imam dvadeset i devet godina, svingerica sam, neudana. Smatram se liberalnom i seksualno slobodnom. Imala sam više od dvadeset poluozbiljnih veza otkako sam izgubila nevinost prije sedam godina. Obožavam seks i učinila bih sve da povećam užitak svom ljubavniku. Regularno masturbiram i svršim za nekoliko minuta, naročito ako maštam, iako ne moram. Uvijek sam voljela čitavu seks-proceduru od prvog dodira do posljednjeg poljupca, iako nikad nisam svršila s muškarcem do otprilike pred tri godine. Uživam ponekad biti seksualno agresivna, a ponekad žudim da budem prevladana. Mnogo razmišljam o seksu i lako se mogu zapaliti čitanjem erotskog teksta. Moja prva maštarija jest o tome kako dobivam batine po stražnjici: uvijek sam tražila batine, to nikad nije nezasluženo. Moje urođeno žensko ceketanje često dovodi do toga da moj ljubavnik vrlo mimo kaže: »U redu, sad je dosta!« Ja kažem: »Nemoj mi zapovijedati.« On kaže: »Tražiš dobre batine.« Ja kažem: »Voljela bih vidjeti da to pokušaš«, jako podrugljivo. U tom trenu me on zgrabi, drži mi obje ruke čvrsto iza leđa, spušta mi gaćice, prebacuje me preko koljena, noge mi zarobi svojima da se ne odupirem. Uzbuđena sam i uplašena. Obično me rukom udara možda dvadeset puta, jako- Ponekad maštam da upotrebljava četku za kosu ili ravnalo. Ali, obično ruku. Ja jecam i bjesnim. Bijes se pretvara u poniženje, a ono u pokornost. Na kraju on me silom baca leđima na krevet i ulazi u mene, ne grubo, ali i bez predigre. Ili, ponekad volim ostati u ulozi bijesnog otpora tijekom čitavog batinanja. On me gura natrag na krevet, naginje se nad mene, i gura mi nabubreni penis u usta naređujući da ga sišem. Odbijam i grizem ga, što izaziva još jedno, još bolnije batinanje kad sam spremna učiniti sve što zatraži. Nikad nisam maštala da netko sa mnom brutalno

postupa; ne vjerujem da bih voljela bičevanje (iako me strahovito stimuliraju odlomci iz Bisera ili Priče o O). U pravilu mrzim bol, osim kad se približavam vrhuncu, kad uživam da mi se grizu unutrašnje strane butina toliko da se nagnječi koža. Ali, ta maštarija o batinama prati me već godinama. Pomisao o batinama pobuđivala je seksualne osjećaje u dobi od šest ili sedam godina kad ih još nisam razumjela, i naravno u to doba nisam znala o snošaju ili felaciji. Ako je to važno, koliko se mogu sjetiti, nikad nisam dobila batine ni od jednog roditelja. Moja sljedeća maštarija. Pričvršćena sam ili zavezana leđima na krevet i vrištim, koprcam se- Udovi su mi rašireni preko točke kad to boli. On mi je ugurao jastuk pod kukove i naravno, gola sam. Jastuk postiže efekt podizanja i izlaganja moje obrijane vulve, i mogu se pomaknuti samo nekoliko centimetara gore ili dolje ili ustranu. Obuzima me panika. Molim i preklinjem i plačem. On se nikada ne ljuti; sve vrijeme se prema meni odnosi kao prema objekti. Sve vrijeme je obučen i kreće se uokolo provjeravajući je li užad sigurno vezana. JA: Molim te, pusti me. ON: JOŠ ne. JA: Ako me pustiš, ljubit ću ga dok ne svršiš. ON: To ćeš ionako raditi, draga, za koji tren. JA: Ako me ne pustiš pasji sine, kunem se da mi ga više nikad nećeš staviti u usta. ON: Hoćeš, ljubavi. JA: Ali, ja ne želim da buđe tako! ON: Sada stvarno nj|e važna što ti želiš, dušo. JA: (Birane psovke, pomiješane jecanjem i natezanjem užadi.) ON: Sad je dosta. (Sve vrijeme on je vrlo smiren i hladnokrvan.) JA: Bole me noge, bole me ruke, stegna mi pucaju. Molim te! ON: Malo boli će ti dobro doći. JA: (Još psovki.) ON: Dušo, prekini s tim. JA: (Psujem dalje.) On mi jako štipa unutrašnju stranu bedara. ON: Molim te, draga, da sad šutiš. JA: Da. (Plačući više od boli i bijesa.) On izlazi iz sobe i meni se po napetosti u rukama i nogama čini da ga nema satima. Kad se vrati, gol je i ima jaku erekciju, te me tjera da cvilim pred očekivanom boli. On me ne dira. Čučne u podnožje krevetata promatrajući zonu mog izloženog, bolnog pubisa. Stvarno sam preplašena, jer sad nemam nikakve kontrole. Ne mogu se zaštititi, niti skupiti noge, niti se prevrnuti. Medunožje mi je tako izloženo i otvoreno njegovim očima i ustima ili penisu. Potpuno sam u njegovoj milosti. Stalno ponavljam: »Šta češ mi uraditi«: on samo sjedi tamo. Onda maštarija kreće jednim od nekoliko smjerova. Ponekad me svu ljubi, dok ga ne počnem moliti da uđe. Ponekad ulazi u mene bez ikakve predigre i uzima me kao da sam predmet. Ponekad mi ga gura u usta, odozgo, što mrzim zbog kontrole koju tako ima i gušeće dubine koju može postići. (U stvarnom životu volim felaciju, ali samo kad sam ja gore i kad ga mogu držati plitko.) Što god da radi, maštarija završava tako da me odveže, grli i masira moje bolne mišiće, a ja jecam od olakšanja i zahvaljujem mu — ne zato što me je pustio, nego što me vezao! Ova druga maštarija potpuno me fascinira, iako me obje zamisli zaista pale.

Ovu sam tek nedavno uvrstila u svoj repertoar, ali nije baš tako snažna kao ona druga. Ide ovako. Uspijeva mi da njega razapetog privežem za krevet, jednako onako kao što sam ja bila. To sam učinila vrstom »bezazlenog« poigravanja. Govorila samnpr.: »Dušo, pokaži mi kako se veže ovaj čvor. Oh, vidim. Daj meni da pokušam... i tako dalje. Kad shvati daje prevaren, bijesan i preplašen kao i ja u drugoj maštariji. Zapravo, mi u priličnoj mjeri zamjenjujemo uloge - on je bespomoćan, a ja sam smirena i konkretna. On, naravno, ne plače ali barem se osjeća ranjivije, izložen i bespomoćan kao što sam se i ja osjećala, jer se ne može zaštititi svoje genitalije. U toj maštariji obično ga počnem nježno ljubiti, posvuda, postupno se krećući dolje prema pelvisu, pa onda unutar butina, mučeći ga. Ne dodirujem kurac ili jaja, samo nastavljam milovati, i lizati ostale dijelove, dok me ne počne moliti da mu dodirnem genitalije. Ali, ja to ne činim dok on ne postane grozničav, pa i onda ga jedva dodirujem — nastavljam ga mučiti dok on to više ne može podnijeti. Onda ga ili sišem dok mi ne svrši u ustima ili ga pustim da mi svrši u pički. Ponekad, dok ga gnjavim, u negenitalnoj fazi, kad se čini da se opustio i predao mi se, vratim mu opet malo straha grizući ga ili štipajući unutrašnju stranu bedara. Obično sam ipak samo nježna i pažljiva. Nikad ne prijetim njegovim genitalijama, niti ga tamo povrijedim dok ne moli da ga ugrizem, što on u stvarnom životu voli.

P. S.: Nekoliko mojih ideja o seksualnim maštarijama: Čini se da što postajem slobodnija (ja sad stvarno podržavam Pokret za oslobođenje žena) to više maštam o batinama i vezanju. Budući da sam potpuno oslobođena u okolini u kojoj radim, društvenom životu, kao da u svom seksualnom životu pokušavam postići neku vrstu protuteže toj slobodi. Uvijek sam imala ove dvije maštarije, ali nikad tako intenzivno kao otkad sam angažirana u Pokretu za oslobođenje žena, ili bolje rečeno otkako sam prihvatila načela Pokreta. Sigurna sam da ima još žena poput mene, koje izronivši ispod muške dominacije žude da im se u krevetu vrati. Još jedna stvar — što više o tome razmišljam, sigurnija sam da bi idealan muškoženski odnos bio onaj u kojem se oboje osjećaju slobodnima povjeriti si svoje maštarije i dovoljno im je stalo jednom do drugog da će se truditi da te maštarije ostvare. Bilo bi sjajno, primjerice, da se moja maštarija ispreplete s njegovom, tj. da on čezne da me istuče i zaveže. To sad nije slučaj, ali me on dovoljno voli da bi to pokušao učiniti. Sad namjeravam otkriti njegovu maštariju, i ako je to uopće moguće, ja ću tu maštariju pokušati ostvariti. Ponavljam, teško bi bilo očekivati (ali možda je tako) da on mašta da bude zavezan. Ali, ako bi želio da mi boja tijelo, recimo, ili da ga bičujem, ili da ja nosim neki kostim, učinit ću sve što je u mojoj moći da ga zadovoljim. Što je loše u tome da se odglume te skrivene želje? Zašto se tako bojimo podijeliti ih? Nadam se da možete iskoristiti moja iskustva. Osjećam se doista uzbuđeno dok samo pišem o njima. Mnogo sreće s vašim projektom. (Pismo)

Poppy
Trideset i dvije godine sam stara i imam tri sina. Dva puta sam se udavala. Moj drugi suprug i ja smo u braku više od jedanaest godina. Uvijek se zabavljam seksualnom maštarijom dok vodim ljubav, i to završava mojim orgazmom. Godinama se maštarija mijenjala, jer smo se puno selili cijelom

zemljom, i ja sam stalno sretala nove ljude i nalazila se u novim situacijama. Moja maštarija je o muškarcu s kojim sam imala vezu koja je trajala sedam mjeseci. Oženjen je i jedanaest je godina mlađi od mene. Ima dva mlađa brata koji studiraju. Maštam da mi njegova obitelj, on, njegova dva brata, njegova žena i njegov otac skidaju odjeću i prisiljavaju me da ih služim, radeći sve što zatraže. Zahtijevaju da sišem svim muškarcima pred svima i ako muškarac ne smatra da sam posao napravila dobro, udara me. Dobivam mnogo batina. Nakon što sam odradila felaciju na svima njima — uključujući kunilingus na ženi - vežu me za krevet raširenih udova i igraju se sa mnom, ponekad grubo, npr. jedan od muškaraca mi na usta stavlja svoj anus i zahtijeva da ga ližem. Njegova žena mi obično radi kunilingus i ja se jako uzbudim gledajući je dok svi stoje okolo i promatraju. Zahtijevaju da često izgovaram riječi kao »jebati« i moram im svima opisivati svoje uzbuđenje. Tu negdje obično svršavam. Ponekad mi dopuštaju da izaberem nekoga koga ću poniziti i uvijek izaberem oca, koji mi se ne sviđa. Prisiljavam ga da mi satima radi kunilingus i uvijek završavam bičujud ga, jer je to loše radio. (Pismo)

Heather
Javljam se na vaš oglas u vezi sa ženskim seksualnim maštarijama. Maštam ponekad kad imam teškoća da postignem orgazam (moj dečko uvijek me mora stimulirati rukom nakon što je svršio). Zamišljam da me na neki način ponižavaju. Ili da me javno pokazuje muškarac, nešto kao robovlasnik, kao uslugu njegovim prijateljima. Samo nebo zna zašto, ali ako mogu o tome dovoljno intenzivno misliti, doživljavam fantastičan orgazam. Ne vjerujem da bi on bio ljubomoran kad bih mu rekla o svojim maštarijama, samo ljut. Mislim da jednostavno ne bi mogao razumjeti i da bi više bio razočaran sa mnom i zgrožen. Znate, oboje smo završili fakultete; uvijek je bio ponosan na moju inteligenciju. Ne podnosi djevojke koje ne mogu s njim diskutirati o različitim temama s nekim stupnjem znanja. On voli o nama misliti kao o realnim, razumnim ljudima. Ja sam zatvorena, dosta visoka, oblačim se moderno ali sofisticirano — on ne voli raščupane, hihotave djevojke. On u običnim stvarima dominira nada mnom — nikad nije po mome kad odlučujemo kada i gdje jesti, koji film pogledati itd. Ali, ne dominira seksualno, ili barem ne na način na koji bih ja to željela. On će me prisiliti da mu masiram ili češem leđa dok mi ne postane dosadno do suza; očekuje da ga mazim i ljubim vrlo, vilo dugo, a da on ništa ne učini za mene. Ali, ne pada mu ni na pamet da me prisili da vodimo ljubav, ili da me udari ili tako nešto. Zapravo, on je jako dobar u krevetu. Spavala sam s osmoricom drugih muškaraca, tako da imam na temelju čega zaključivati. Neki put dosežem ekstazu, ali neki se put osjećam jako frustrirana i nemirna. To je onda kad imam te čudne maštarije o dominaciji-poniženju. Imam ih čak i kad masturbiram. (Zapravo, ne maštam za vrijeme masturbacije, samo moram misliti o prijetnji.) Iz onoga što sam vam rekla o našem odnosu, pretpostavljam da se pitate zašto mu ne kažem o svojim željama za dominacijom. Nakraju, on će saslušati sve što mu želim reći o sebi ili svojim željama i neće se šokirati (iako nikad ne spominje nijednu svoju ideju). Dobro, razlog je što je godine proveo po iznajmljenim sobama. Njegova

je gazdarica bila nimfomanka. Spavala je sa svakim muškarcem do koga je mogla doći i zavela ga je. Bio je mlad i neiskusan, i priznaje da ga je ona naučila svemu što zna. Običavala mu se noću uvući u sobu, ostavljajući muža u krevetu, i voditi s njim ljubav. Njezin muž je to znao, ali je bio rezigniran zato što je nije mogao zadovoljiti i pustio je da drugdje nalazi zadovoljstvo. Moj je dečko uživao u vođenju ljubavi, ali se poslije osjećao prljav i gadio se sam sebi. Uvijek je govorio kako voli naše »čisto« vođenje ljubavi. Voli me i kaže da se poslije osjeća sretno. Ja sam se osjećala jako inferiorno kad mi je to ispričao. U njegovoj je priči ona izgledala toliko više seksi. Naravno, ona je imala toliko mnogo više iskustva od mene. Međutim, kad god bih predložila da proširimo našu ljubavnu igru, naročito na felaciju, on bi rekao da ne želi da ja to radim jer je siguran da mi se neće sviđati. Međutim, priznao je da je u tome jako uživao kad mu je ona to radila. On odbija vjerovati da ja stvarno želim to raditi. Radila sam to s drugim muškarcima i uživala, ali on mi jednostavno ne dopušta. Ili dopusti do momenta ejakulacije, a onda me makne. Kao što vidite, postavio me na svojevrstan pijedestal. Vidi me čistu, neporočnu i zdravu (iako zna o drugim muškarcima) i ne želi razbiti tu predodžbu. Prva seksualna maštarija pojavila se ubrzo nakon puberteta. Bilo mi je jedanaest ili dvanaest godina. Noću bih ležala u krevetu i zamišljala da šetam šumom. Pratio me nepoznat muškarac i kad sam počela bježati, uhvatio me i istukao. Svake noći noći varijacija na tu temu - muškarac bi ine svladao, odveo i prisilio da radim stvari protiv svoje volje. Seksualni dio bio jprilično nejasan. U toj đobi lnisam o tome imala jasne ideje. Ako sam o tome mislila prije nego bih zaspala, mogla sam postići da o tome i sanjam. Poslije se maštarija promijenila u priču kako sam odvedena na Istok i prodana u roblje. Postojalo je neograničeno mnogo mogućnosti s tom pričom, jer su me redom prodavali i kupovali mnogi muškarci. Jako rijtko danas maštam o tome. Moje maštarije očito spadaju u kategoriju »biti izložena« više u smislu poniženja nego u smislu isticanja. Moje nategnute maštarije o ropkinji zvuče apsurdno, ali postoji jedna koja mi nikada neće dosaditi, dok se konačno ne dogodi nešto što bije dokrajčilo. Prije četiri godine izlazila sam s jednim dečkom. Bila sam još sasvim neiskusna, nevina. Udvarao mi je, naveo me da se ludo zaljubim u njega i onda me glatko ostavio. Sviđao mi se uglavnom jer je u njemu bilo okrutnosti — ne zle okrutnosti, ali baš toliko okrutnosti da zadovolji moje želje. Zgrabio bi mi zapešća i pribio me uza zid ili na krevet, i prisilio me da se ljubim s njim. Ja bih se borila, ali je on uvijek pobjeđivao, jer bio je izuzetno snažan. Oboje smo uživali u tim okršajima alii nikad nismo otišli dalje ođ toga i kad me je ostavio još uvijek sam bila djevica. Čudna je stvar da se i danas znamo, i uvijek smo jako svjesni blizine onog drugog. Kad smo se prije nekoliko mjeseci sreli na zabavi, ljubakali smo se i radio je stvari koje drugi nisu opazili. Primjerice, jako mi je stiskao ruku dok ju je držao, i grizao mi je usne dok smo se ljubiti da sam gotovo vrisnula od boli. Vidio je to i očito je uživao. Onda smo oozbiljno razgovarali i odlučili ne petljati više i da budemo iskreni prijatelji (nismo spominjali međusobni užitak izazvan boli na različite načine ..anitko drugi ne zna). Otada je on bio vrlo ljubazan prrema meni... kad sam bila uznemirena zbog svog dečka, tješio me i pustio da ostanem kod njega. Spavali smo zajedno, ali sam se previše jadno osjećala da bih uživala, a on je to radio zbog brige, ne zbog želje, pa to nije bio baš uspjeh. On se pred svojim prijateljima prema meni ponaša vrlo normalno... Ali, kad oni nisu u blizini, proplamsava stari odnos. On

zna - to mogu reći po načinu na koji me promatra - za moju potrebu za dominacijom, i voli me mučiti ponekad surađujuči a ponekad odbijajući raditi sitne stvari. Mislim, ja stalno maštam o tome što bi se dogodilo da smo mi negdje potpuno sami, daleko od naših prijatelja i možemo si dati oduška, a ne pretvarati se da »pristojni«. Nikako ga ne njogu izbaciti iz misli. Prošle su već četiri godine, ali kad on uđe u prostoriju, ja uvijek postanem napeta. Nikada se ne mogu opustiti kad je on u bližili. Druge djevojke, mnogo njih, pojavile sa se i nestale. Sve ih je povrijedio i ja sam jedina koja mu je ostala prijateljica. Vrlo je ambiciozan, želi putovati u inozemtvo i napraviti uspješnu karijeru, i nema vremena za stalnu djevojkuk a još manje za djevojku/ženu koja bi ga sputala. Uvjek je postojala povezanost među nama, i samo bih željela da sam ga srela za otprilike pet godina kad uspije u poslu, jer mislim da je on jedini muškarac koji može ispuniti sve moje potrebe. I on je meni rekao manje-više isto. Kako stvari stoje, udati ću se za svog dečka. On će biti dobar suprug i otac, ali bojim se da bih mogla provesti ostatak života osjećajući da nešto nedostaje. Dobro, nadam se da u idugom, konfuznom pismu možete naći nešto što će vam koristiti. U svakom slučaju bilo je olakšanje pričati o tome. (Pismo)

Ingrid
Nekoliko dana nakon vjenčanja pročitala sam o mladoj ženi koju je muž za medenog mjeseca svaki dan vodio na tetoviranje« i za dva tjedna, koliko su ostali tamo, morala je pristati na sve što je njezin muž želio i svaki dio tijela joj je istetoviran. Ne znam je li to istina ili ne, ali puno razmišljam o tome i čak sam pitala muža bili volio da sam tetovirana. On je mislio da sam ćaknuta ili tako nešto i da se oženio luđakinjom, pa se nikad više nisam usudila to spomenuti. Otada, kad god me muž jebe, ja mislim o tetoviranju i zamišljam da sam prislfjenida se skinem i da me tetoviraju ne pitajući me žetim li to ili ne. Mislim kako bi to izgledalo da stvarno imam bezobrazne riječi i slike ucrtane na sebi. To me stvarnft popali, a muž misli ia me on dovodi u to stanje, a uopće nije tako. Neko vrijeme skupljala sam slike trtoviranih ljudi i uzorke za koje sam mislila da bi ih bilo lijepo napraviti, ali sam ih onda pobacala, jer sam se prepala da bi ih on mogao pronaći. Stvaffio bih voljela biti tetovirana, ali, naravno, to nije moguće. No, uzbuđuje me samo kad' mislim o tome. To se događa samo kad sam s mužem. Postoji još jedna sitnica: ako postanem previše neobuzdana, počinjem se vrtjeti, pa se muž ljuti na mene ako ispadne van. Tako moram malo paziti. Nikad nikom drugom nisam ovo rekla i znam da ćete misliti đa sam luda ali to je stvarno tako. (Pismo)

SOBA Br.6 SEKSUALNOST UŽASA ILI » UPOMOĆ! NE KONTROLIRAM SE, HVALA BOGU!«

□Možda si pravim nepotreban posao definirajući razlike u emocijama koje

izazivaju maštariju, gdje one ne postoje, namještajući dvije sobe u Kući maštarija tamo gdje bi mogla biti jedna. Bilo bi lakše — a sigurno razumljivije - uputiti Johannu (vidi niže) u Sobu silovanja, umjesto stvarati potpuno odvojen prostor samo da bi se zadovoljile njezine malo drukčije, iako ništa manje realne, seksualne želje. Ali, ova Kuća je prva takve vrste, kao i moj rad, i zato sam odlučila opisati čitavo posebno područje maštarije koje zauzima strah. Ne samo običan strah, nego vrstu potpunog i sveobuhvatnog užasa koji može biti čudno seksualan kada ga promatrate kao put do gubljenja kontrole. To je jedini način na koji mogu objasniti različitu kvalitetu sljedećih maštarija. Ne morate biti psihijatar da biste razumjeli da neke žene koje nikad ne postignu orgazam možda imaju strah od prepuštanja, strah od bespomoćnosti, gubitka kontrole, što ide uz orgazam... dovoljno je da ste žena. A za neke žene — naročito one krajnje neovisne, u sebe povučene žene poput Johanne i Anne (slijedi), koje same upravljaju svojim životom — gubitak te kontrole izaziva užas, a iskustvo orgazma nije moguće bez užasa, ono je sinonim za njega. Niste morali biti »nasmrt uplašeni« da znate što to znači. Produžite osjećaj lupanja srca, zadržite otvorena usta, bespomoćan, mlitav položaj tijela u orgazmu, i na pola ste puta da shvatite seksualnost koju strah ima za te žene. □

Johanna
□Dok smo muž i ja živjeli izvan Mexico Citya, upoznali smo se s parom koji je živio oko milju niz cestu, a zvali su se Charles i Johanna. Jednog dana dok smo Johanna i ja bile same u njihovoj kući, otvorila je ladicu. Unutra je bio pištolj. »Charles mi ga ostavlja kad sam sama«, rekla je. »Jednom su me ovdje silovali, prije nego što smo se vjenčali. Charles uvijek provjerava da li je tu kad mora otići.« Kad sam nedavno srela Johannu, pitala sam je da li bi surađivala u ovoj knjizi, i tako sam dobila još dio priče. □ Moglo bi se reći da se moj unutrašnji seksualni život još uvijek okreće oko silovanja o kojem sam ti pričala. Ne vjerujem da prođe dan, a da se toga ne sjetim. Bila sam u onoj maloj kući, u kojoj sam živjela sama prije nego što sam srela Charlesa. Ušao je muškarac. Nije bio Meksikanac, ne znam što je bio. Pretvarao se da mi želi nešto prodati, ali osjećala sam da nešto nije u redu. Pitao je jesam li sama, ali tako blago da me nije preplašio. Ali, možda je nešto u meni bilo preplašeno. Jer, gotovo sam znala što će učiniti. Jednako lako kao što me upitao jesam li sama, izvadio je nož. Stavio gaje na stol, pokraj ruke. Onda mi je rekao što namjerava napraviti. Rekao mi je da nije nastran i da me neće povrijediti učinim li sve što mi naredi. Čak je rekao da ću uživati. Sve vrijeme je pričao. Mogla sam vidjeti kako mu prednji dio hlača počinje bubriti. Nisam ga mogla gledati u oči. Spustila sam pogled. Mogao je misliti da buljim u pod. Gledala sam taj golem brežuljak na njegovim hlačama. Sjećam se da sam mislila kakvu je okrutnu, snažnu izbočinu napravio. Naredio mi je da skinem odjeću. Poslušala sam, jednim okom gledajući dugmad, a drugim nož koji je bio tako blizu njegove ruke. Onda, kad sam bila gola, rekao je neka mu otkopčam hlače. Otkopčala sam. »Izvadi ga«, rekao je, »i ljubi ga«. Poslušala sam. Nisam shvaćala što radim. Sve je izgledalo tako prirodno, gotovo kao da žurim da mu pomognem. Učinila sam sve što mije rekao. Onda je naredio da legnem na leđa na svoj radni stol, ali s nogama na podu. Dok sam to radila, on je uzeo nož i stao mi između nogu. »Jače ih raširi«, rekao je i dok sam to radila,

koraknuo je još bliže i iznenada digavši nož iznad glave, zabio ga u stol, uz moja bedra. Onda je kleknuo ispred mene, ruke je držao s obje moje strane, jednom je još uvijek držao nož zabijen u stol, i spustio se na mene. Pokušla sam misliti kako sam užasnuta, kako ga jako mrzim. Ali, postajala sam sam sve uzbuđenija. Zatvorila sam oči i pokušala se okretati s jedne strane na drugu, kao da pokušavam pobjeći od njegova jezika, ali je to bilo i zbog toga da bi me taj jezik dodirivao na raznim mjestima, unutra. Jednom sam otvorila oči. Sve što sam mogla vidjeti bio je tamni vrh njegove glave, njegova kosa i ruka koja je držala nož tik kraj mene. Onda sam opet zatvorila oči i odjednom nisam to mogla spriječiti, vukla sam mu glavu ravno k sebi, vukla njegov jezik ravno u mene, Štoje moguće više, i onda sam svršila, još, pa još jednom. Sljedeće što sam vidjela bilo je njegovo lice. Smijao se. Bio je na meni, još uvijek na stolu. »Metni ga unutra«, rekao je i ja sam sad rado činila sve što je rekao. Jednom sam rukom držala usmine otvorene, drugom sam vodila njegovu erekciju ravno u sebe. Sjećam se da nije bio debeo, ali vrlo dug i vitak. Željela sam ga osjećati čitavim putem u mene. Nakon samo nekoliko udaraca mogla sam osjetiti kako svršava i ja sam opet svršila. Zaboravila sam misliti o tome koliko ga jako mrzim. Mogla sam samo misliti o njegovoj dugoj stvari, dugoj i vitkoj, skroz gore izgubljenoj u meni, i ponovno sam i ponovno svršavala. Onda je muškarac jednostavno otišao. Baš kao što je obećao. Ispričala sam mužu o tome što se dogodilo prije nego što smo se vjenčali ali nikada mu nisam rekla kako sam se osjećala. U vrijeme kad se to dogodilo išla sam s dečkom Meksikancem, a bio je još jedan muškarac prije Charlesa. Nijedan me nikad nije seksualno tako zapalio kao taj čovjek koji me je silovao. Kad sam u krevetu g Charlesom, ne pomaže mi što si govorim da ga volim, i da mrzim onog drugog neobičnog muškarca. To samo ubija svaki erotski osjećaj, U drugim slučajevima Charles me sam može dovesti do vrhunca i ne moram misliti o onom drugom muškarcu. Ali, ponekad kad baš nisam raspoložena, a znam da Charles jest... ili u onim smiješnim slučajevima kad te doista svlada erotsko raspoloženje a onda se samo tako raspline bez nekog razloga ... onda namjerno mislim o onom muškarcu. Zatvorim oči i zamišljam da ležim na onom stolu, s nogama koje od koljena naniže vise preko ruba, a muškarac je između njih. Sječam se kako sam ga strašno mrzila, i znam, straha, mahnitosti tog doživljaja, i kao sam reagirala na to. Kad god to zamišljam, reagiram na isti način. Svaki put. (Snimljeni razgovor)

Anne
□ Anne je udovica i starija je od većine suradnica u ovoj knjizi, i zbog tig se izražava mnogo suzdržanije od ostalih žena. Ali, to ne znači da je njezin život bio ništa manje pustolovan. Anne je dugogodišnja prijateljica mog muža, koji je poznavao i njezina muža Johna prije prije iznenadne smrti nesretnim sličajem. Ona radi u blještavom filmskom svijetu i dosta se druži s filmskim ljudima. Bila je prije toga udana i njihovoj je holivudskoj brakorazvodnoj parnici ranih pedesetih dan velik publicitet. »Ali kad sam jednom srela Johna, on je bio jedini muškarac za mene, zauvijek« rekla mi je. To je romantična izjava, ako je izgovori tinejdžerica. Ali, kad to kaže iskusna i poštena

žena, poput Anne, onda to potpuno oduzima dah. Ipak, ona je tako vitalna, topla, atraktivna žena da mi je teško razumjeti zašto se nikad nije ponovno udala. Ne sumnjam u to da su joj predlagali brak i nerazumijem kako takva seksualna ženamože živjeti sama. Uvijek sam o Anne mislila kao o najinteligentnijoj, najboljoj, najotvorenijoj ženi koju znam... od svih generacija. Veselo je biti s njom i ona vas nikad ne opterećuje svojim problemima, iako ih ima. Njezine živahne priče o vlastitim seksualnodruštvenim istraživanjima od prije dvadeset-trideset godina konkuriraju baš svemu Što sam vidjela u posljednjem desetljeću, koje je promijenilo svijet. Ako sam se ikad osjećala usamljenom (tj., ne poput drugih žena) u svojim istraživanjima šezdesetih godina, kako li se tek jako »drugačijom« morala Anne osjećati tamo negdje tridesetih godina. Jedno je biti prva djevojka u kvartu koja puši travu, ima ljubavnika i slično, ali uz sav gušt koji pustolovnost može donijeti, ona isto tako može vrlo rano izazvati naizgled kontradiktoran osjećaj potrebe za samosavladavanjem. Alpinisti moraju biti pažljiviji od onih koji ostaju dolje, na zemlji. Tako barem ja objašnjavam činjenicu što sam kasno uspjela potpuno razumjeti seks. Anne, sigurna sam u to, ima svoje objašnjenje. □ Kada sad razmišljam o tome, teško mi je to opisati. Mislim što se za vrijeme seksa događati mojoj svijesti«. Nisam sigurna da mogu... u tami sam, ali to nije samo tamna noći. To je tmina beskraja. To vjerojatno znanstveno nije točno, jer pretpostavljam da astronauti, kozmonauti, što god da jesu, nalaze svjedo. Moja privatna tama više je mitološke prirode ... ona »vanjska tama« ... ali ne smrt. To je biti daleko, daleko negdje u beskrajnom prostoru. Nekako sam u svom tijelu, ali i izvan njega. Svakog trenutka izložena sam pada dolje kroz beskrajnu, nezamislivu tamu, donekle kao Lucifer.. to je moja druga aluzija na izgubljeni raj. Pitam se in to znači? Možda je drugi način da se to kaže da je to poput padanja iz svemirskog broda, samo u potpunom mraku. Osjećaj je užasavajući i izaziva jezu. Pretpostavljam da je to ono što ja mislim o muškarcima. Osim ako nisu malo više zastrašujući.. . bez vražjeg dodira, ne smatram ih uzbudljivima. Da... to objašnjava te asocijacije na Lucifera. On je trebao biti najljepši od svih anđela. Ne znam zašto bih trebala imati baš tu određenu maštariju... Sigurno je nisam namjerno izabrala jer imam onaj strah od visina, kako se ono zove?... Ne mogu pogledati kroz prozor aviona, pa čak m kroz prozor ureda visoko gore u Rockfeller centru, nikad ne mogu stati na rub ničijeg trijema... užasnuta sam jer želim skočiti. A nikad mi se to nije događalo sve dok nisam počela ostvarivati doista zadovoljavajuće seksualne odnose. Pretpostavljam da nikad nisam stvarno razumjela taj strahoviti gubitak kontrole, to padanje dolje u ne znaš što, to potpuno opuštanje do koga dovodi orgazam. Prije toga, kao dijete i kao djevojka nisam se bojala visina, niti sam imala zastrašujući impuls da skočim. Mislim da se radi o tome. Strah koji tako mnogo žena ima da će skočiti s visina vrsta je želje da se skoči u orgazam. Pretpostavljam da je to veza... a ti? (Snimljeni razgovor)

SOBA Br.7 UZBUDLJIVOST ZABRANJENOG ILI »NE, NESMIJEŠ!..EVO, DAJ DA TI POMOGNEM.« □Kad je u punoj snazi, osjećaj krivice sadrži, element otkriča mogućnost da ga netko otkrije. Mogli biste onda reći da maštarije u kojima je krivica motivirajuća emocija spadaju u Sobu publike (čak mislim da i imam jednu tamo), gdje potreban stimulans dolazi od prisutnosti, ili skorog nailaska drugih ljudi. Ali, krivica je previše jak i nadmoćan osjećaj da bismo je shvatili kao dodatak drugoj ideji. Ona može, potpuno sama, dati takvu vitalnosti seksualnoj maštariji, da joj dajem vlastitu sobu. U svojim maštarijama često jako riskiram radeći zabranjene stvari. Po prirodi sam, kao i mnoge druge žene, ono što bi se moglo zvati »vjeran tip«, a za taj su tip svi muškarci osim naših muževa ili aktualnih ljubavnika tabu. (To je simplicistički lječnik za definiranje i mene i ideje vjernosti, ali smatram da je bolje da sam jasna nego analitički temeljita.) Maštarije koje nas upetljavaju s ovim ili onim seksualno privlačnim muškarcem u neku kompromitirajuću situaciju daju željeni seksualni poticaj, bez stvarne krivice; zapravo, krivica, zastrašujuća u stvarnosti, bezazlenom je maštarijom transformirana u uzbuđujuću krivicu. U oba slučaja mi dobivamo. Neki ljudi pljačkaju banke samo zbog uzbuđenja koje im pruža bijeg s plijenom. Ili, rečeno na drugi način, zbog uzbuđenja koje im pruža pomisao da bi mogli biti uhvaćeni. U svakom napetom trileru sat zlokobno otkucava... to je samo pitanje vremena. Ta ideja da ističe vrijeme za djelo koje opterećuje krivicom sve pojačava. To je naročito točno u slučaju kad je to djelo seks. Bilo da je to u stvarnosti nezakonita veza (jedina vrsta koju neke žene upražnjavaju) ili zabranjeni seks u maštariji, u oba je slučaja samo pitanje trenutka kad će vrijeme isteći, prije nego što zviždaljka zazviždi, koraci Se približe, vrata spavaće sobe se otvore i sve se otkrije. U maštariji je vrijeme na strani krivice (seksa), a osim toga ono dodaje uzbuđenje prijetnjom da će Isteći. Samo trebate misliti o dodatnom naboju u romansi na palubi broda, ljetnoj ljubavi, seksu u drugom gradu. Da biste doista procijeniti uzbuđenje krivice, dodajte ti »Rujansku pjesmu« element »ukradene« ljubavi. □

Emma
Skrivam se od ostalih. Igramo se skrivača i dali su mi prednost da pronađem sklonište. Na potkrovlju sam našla praznu sobu u kojoj je bio samo jedan krevet. U mraku sam se brzo uvukla pod krevet i čekala da me ostali nađu; njihovi glasovi čuju se negdje daleko. Oni su svi daleko, osim jednog koraka, jedne osobe, koja dolazi sve bliže i bliže. On dolazi tako ravno prema meni, kao da zna gdje sam, kao da sam mu ostavila trag, miris. Kao da smo zajedno planirali ovo sklonište. Zadržavam dah, srce mi lupa, jer znam tko je to, jedina osoba iz društva za koju želim da me pronađe, da me nađe prije ostalih. To mora biti on. Ja želim da to bude on. Ulazi ravno u sobu, tiho i brzo da ga drugi ne čuju i uvlači se u mraku pod krevet kraj mene. Ležimo zajedno, jedva dišući, ruke nam počinju prelaziti preko onog drugog. Ruke koje me nikad prije nisu dodirnule sada me svuda dotiču. Ruke u

koje u mislima spuštam glavu, to lice koje sam uvijek smatrala uzbudljivim, ali ga nikad nisam mogla poljubiti. Jedva se usudim disati dok slušam glasove ostalih kako se približavaju i udaljavaju, dok pretražuju udaljene sobe jednu za drugom. Oboje se krećemo polako. Koža mi bridi, uzbuđenje me prožima dok mu moje ruke pomažu da mi skine majicu, usmjeravaju mu usnice na moje grudi. Pomažem mu da otvori zatvarač na mojim hlačama, i onda nevjerojatnom smjelošću dižem noge i guram mu glavu dolje. Njegova me usta ljube svuda. Moje ruke, sve smjelije i smjelije u tami klize po njemu, pronalaze njegovu erekciju, tvrd je poput stijene i cijelo vrijeme čini se da se krećemo kao na usporenom filmu na onom golom podu, jedva dišući, tijela nam se kreću uz zvučnu kulisu glasova s kata niže. Viču jedni drugima: »Jeste li ih našli?« Onda me zovu: »Emma, gdje si, Emma?« Svakim se korakom približavaju. Što su njihovi glasovi bliže, to su naša tijela užurbanija. Oni se smiju i dozivaju sugerirajući mjesta gdje sam se mogla sakriti; sad su već uočili da smo mi jedino dvoje koji nedostaju. Onda im glasovi postanu prigušeni i molim se, dragi Bože, ne daj im da nas još nađu! Onda čujem glas svog dečka Larrya, pa iako u njemu nema prizvuka sumnje, strah i zabrinutost koje osjećam me još više zagrijavaju, prisiljavaju da radim najnevjerojatnije stvari s ovim muškarcem koga jedva poznam. Sad već nema ničega što mu ne bih dopustila da mi radi, čak i bol, čak riječi koje nijedan muškarac nikad nije prošaptao »Još«. Čujem svoj šapat, »Još!« zahtijevam od njega i potpuno sam mokra dok još nije sasvim ni ušao. Mi smo kao dva urotnika u mraku, dišemo tako glasno da se čini nevjerojatnim da nas oni ne čuju. Sad kad znaju da smo skupa, traženje se užurbava. »Što vas dvoje smjerate? Gdje ste?! zovu sad, zafrkavajući nas. Njihova užurbanost prelazi na nas, skrivene, mokre od glave do pete od znoja onog drugog, poluobučene i polugole... kako ćemo im objasniti? Ali, sad je prekasno za to. čuju se koraci na stubama, netko je pronašao mala vrata koja vode u potkrovlje. Dolaze samo jedni koraci. Treba nam još vremena, nekoliko sekundi. Čujemo kako taj netko posrče u mraku, i dok kurac u meni prođite dublji ! dublje, zubi mi kidaju kožu donje usnice i naše jebanje poprima ritam koraka vani u mraku, koji su sve bliže i bliže dok smo mi sve bliže i bliže nečemu što se ne da izbjeći. Kao što znam da je to izvan moje kontrole, znam i to da je osoba koja dolazi Larry. On viče onima dolje da misli da nas je pronašao. Dok su koraci i glasovi sve bliže i bliže, i mi smo, dok ne svršim. (Zapisano na zahtjev)

Donna
Imam trideset i šest godina i udana sam dvanaest godina. Mislim da je moja omiljena maštarija o tome da nekoga toliko uzbudim da mora masturbirati. Ja nisam vrsta osobe koja može otvoreno i namjerno nastojati uzbuditi nekog nepoznatog. Vrlo sam sramežljiva i seksualno pomalo staromodna. Međutim, događalo se, i prije sam uzbuđivala muškarce i sviđa mi se ta ideja. Jednog ću dana skupiti hrabrost da zavedem još nekoga, osim svog muža. Dok vodim ljubav s mužem, ponekad maštam da to radimo negdje gdje nas mogu promatrati drugi muškarci i žene i tako su poneseni onim što vide da počinju masturbirati. Isto tako mislim na druge muškarce koji su mi se nudili i zamišljam ih kako masturbiraju ili postaju tako uzbuđeni dok me gledaju da se zanesu i čak javno glade kurčeve. Vrlo sam se sporo seksualno razvijala i bila sam već u kasnim tinnejdžerskim godinama kad sam uopće masturbirala. I tada je to bilo u vrlo skrovitim okolnostima

zbog straha da me ne uhvate. U doba kada sam počela izlaziti s mladićima i često se vraćala kući uzbuđena , dok sam masturbirala maštala bih o tome što se moglo dogoditi. Nakon vjenčanja, opet sam se počela bojati da ću biti uhvaćena u mojim maštarijama.. Međutim, kako smo stjecali iskustvo i kako je muž postajao bolji ljubavnik, maštala bih kako mu kurac postiže erekoiju u vrlo nezgodnim, kompromitirajućim situacijama... i onda bi svršio. Ne znam kako bi moj muž reagirao kad bih mu rekla o tim maštarijama. Onji vrlo liberalan čovjek, ali kad bi ga se stvarno testiralo, mogao bi drugačije misliti. On mi je rekao svoje maštarije i dok me neke uzbuđuju, druge su mi odvratne (Pismo)

SOBA Br.8 SOBA TRANSFORMACIJE ILI »ŽIVOT MOŽE BITI LIJEP«

□Žene tako izravno reagiraju na obećanje o više ljepote da su čak i tvornice otkrile da bolja ogledala u ženskim toaletima potiču veću produktivnost radnica. Sigurno je da Kuća maštarija — u kojoj se najljepši od svih činova oslanja na obećanje veće ljepote — treba sobu gdje se sve može transformirati: obična žena u lijepu, lijepa u još ljepšu, turoban život u blještav... u takvoj se sobi čak i seks može napraviti lijepim onima koji se boje svoje vlastite ružnoće. Kažu nam da najljepše žene na svijetu potajno sumnjaju u svoju poželjnost i istinski glamur svojih života; to diže naklade časopisa. Dakle, bez obzira na to koliko je stvarno lijepa, ili kakva je njezina omiljena seksualna maštarija, svaka žena koja ulazi u Kuću maštarija željet će ohrabrujući trenutak u Sobi transformacije prije nego što nastavi dalje. Iluzije o većoj ljepoti, čak iluzije o maštarijama, poboljšavaju seks podižući ženinu svijest o njezinoj poželjnosti. Neke žene, kao Betty i Monica naprim- jer, neće tražiti više od toga. Soba za transformaciju jest sve što žele. Bez potpune transformacije sebe samih i svojih skučenih, gotovo jadnih pogleda na sam seks, ne može uopće biti seksa, niti izmišljenog niti stvarnog. Maštarija ih oslobađa od smrtonosnog zagrljaja samoprezira i neuroze i uvodi ih u sam život. □

Monica
□Monica ima devetnaest godina, niska je, neuredna izgleda sa otprilike tridesetak kila previše. Starija sestra ju je uvijek zasjenjivala, ona je ljepotica u obitelji. »Ona je uvijek dobivala lijepu odjeću, i nakon nekog vremena to me više nije smetalo.« Monica je obožavala oca i u njezinim sanjarenjima muškarac je rijetko bio filmska zvijezda; češće je to bio njezin otac. »Nisam sanjarila o njemu kao o svom ljubavniku«, kaže, »Mi smo bili otac i kći. Ali, ja bih ležala na krevetu, ili sjedila u školi satima i zamišljala da se on i ja spremamo izići na večeru na neko čarobno mjesto, ili na ples. Ponekad bih zamišljala

da kanimo napraviti nešto uzbudljivo, poput odlaska na neko tajno mjesto gdje je dozvoljeno ilegalno igranje ruleta.« Sve u svemu, tipično romantična djevojka u pubertetu, nešto zapuštena, ali s ocem u idealiziranoj glavnoj muškoj ulozi u njezinoj mladenačkoj imaginaciji i s lijepom sestrom kojoj je mogla biti zavidna. Monicini su roditelji pripadali religioznoj sekti čiji članovi bili uvjereni da je seks iskušenje kojem se treba odupirali, i u kući gotovo nikada nije bilo ni aluzije o toj temi. -Ali, to me nekako navelo da majku i oca više poštujem«, kaže ona. »Znala sam da su drukčiji od ostalih ljudi, ćiići i neiskvareni. Ćak i kad su me religijske ideje mojih roditelja »ostavile potpuno nepripremljenu za početak mensinucije. ja ih nisam nimalo krivila. Oh, možda sam malo okrivljavala majku što me nije upozorila, ali oca ne. To je bila neugodna, ružna stvar. Zašto hi on o tome pričao?« Zapravo, to me ispunilo još većim poštovanjem prema mom ocu. Mislim, to što nije spommjao tu temu. ćak i tad sam nekako znala da muškarce seks viie zanima nego žene. Ali, tu je bio moj otac, krasan, divan lik koji je - moje sanjarije o njemu su za mene bile stvarnije nego on sam- brinuo samo o lijepim stvarima u životu, kao primjerice da me odvede u kazalište. Zašto bi mi trebao govorili o gadostima kao što je moja penoda? Vidite kakvu sam sliku stvorila? Jednog sam dana bila u spavaćoj sobi roditelja. Oni su bili odsutni i ja jednostavno nisam mogla odoljeti napasti da ne otvorim očev ormaru i ne pogledam što ču tamo naći. Ne znam što sam očekivala. Neki prekrasni simbol onog nejasnog, tajnovitog svijeta u kojem žive muškarci, pretpostavljam. Ono što sam tamo pronašla, ispod košulja, bio je mali paketić onih odvratnih gumenih stvari — čak i danas mrzim izgovoriti tu riječ - i primjerak Rakove obratnue Henrya Millera. Nikad nisam bila čula za Henrya Millera. Brzo sam otvorila knjigu i počela čitali. Ili sam mižda bila čula za Henry Millera. Možda je to bilo zato što je knjiga bila skrivena ispod očevih košulja. Ali, znala sam da radim nešto loše.« Događaj je. kaže Mamca, nije toliko zgrozio ili razljutio ili, s droge strane, uzbudio, koliko ju je ispunio strahom. Knjiga nije samo opovrgavala sve čiste i uzvišene predodžbe koje je stvorila o svom ocu, nego su je opisi seksualnih odnosa u knjizi u trenutku naveli da shvati »U se to isto mora događati između njezina oca i majke. »Osjećala sam nemam više ničega zbog čega bih živjela«, rekla je Monica. »Moj otac nije u potaji razmišljao kako će jednog dana živjeli sa mnom u svitu i kojem ćemo ići u operu, ili zajedno upravljati rančem negdje na Zapadu, mislio je o svim on mi stvarima u knjizi. Za mene nije ostalo ništa osim tog zastrašujućeg svijeta koji je Henry Miller opisao, ispunjen svim onim užasima. Bila sam tek glupo dijete, i te sam noći pokušala samoujubojstvo. Progutala sam punu bočicu aspirina i sve druge tablete koje sam mogla naći u kući. Na sreću ili na nesreću, nije ničega smrtonosnog u kući. Samo mi je pozlilo i povraćala sam svu noć. Ali, čak ni danas samoubojstvo nikad mje daleko od mnjih misli .« □ Ove ideje pojavile su mi se čim sam prvi pm imala seksualni odnos. Nikad prije u svom životu nisam o tome mislila, ali odjednom je to bilo u mojoj svijesi i srela sam tog zgodnog dečka na plesu i bila sam jako iznenađena da me je uopće dva puta pogledao. Dečki kao on to nikad nisu radili. Ali, mi smo otišli u njegov auto i prilično sam brzo znala zašo me odabrao. Obično bih se uplašila tih stvari. ali sam pul odjednom pomislila: Dobro, prije ili poslije moral sama nešto saznati o tome. Svi na svijetu znaju, osim tebe Zašto ne bi s njim? Osim toga jako mi se sviđao a možda sam se unatoč svemu nadala da ču ga, ako kalem: »Da«, opet vidjeli.

Iskreno rečeno, bilo je jako uzbudljivo. Smjestili smo se na stražnje sjedalo automobila, a tamo je bilo udobno i mračno. Bili sno popuno sami. Možda sam tada prvi put bila tako dugo s dečkom u autu kad on nije vozio. Uvijek smatram da su osamljena mjesta seksi. Naročito prazne sobe. Mislim da me taj osjećaj onda i odveo u praznu spavaću sobu mojih roditelja. Uvijek postoji neka tajnovitost u vezi s praznom sobom. Nikad ne znale što je unutra. Bilo kako bilo, dečko je bio iskusan ljubavnik. Ili jamo samo pročitao mnogo knjiga i znao sve štoseve. Donekle sam bila svjesna da mi radi sve te stvari, ali sve o čemu sam mogla misliti bio je trenutak kad će se popeti na mene i raširili mi noge i gurnuti ga u mene. Odnekud sam znala da će lo boljeli. Ali, pomisao da će on onu stvar staviti u mene bila je sve uzbuđenje koje mi je trebala. Htjela sam vrisnuti đa zaboravi seksualne tehnike i da požuri. Sjećam se đa sam mu pomagala đa mi skine donje roblje, i kad ni mi gaćice zapele na gležnju - bilii smo u nekom čudnom položaju, možele zamisliti - ja sam ih praktički sama poderala, tako mi se žurilo. Nakon svega loga. ušao je unutra bez ikakve boli. Sjećam se da sam samo sekundu gledala, čudeći se što mu to raste naprijed, umjesto dolje između nogu, kao meni Ali. kad je ušao unutra, nisam osjetila gotovo ništa. Ni bol. Nošta. Samo sam se unutra osjećala mrtva, a sve uzbuđenje je nestalo. Ja samo mirno ležala dok je on radio one smješne pokrete. A onda mi je ta misao dojšla kao iz vedra neba. Odjednom to nisam bila ja. Tijelo koje je on ševio nije bila ova moja smiješnu debela stvar, to nisam bila ja, bila je to moja sestra. Tako je to sve poslalo slika u mojoj svijesti. Mogla sam ga vidjeli upravo onakvog kakav je bio, jako zgodan Ali. tijelo u koje ga je on stavljao - nisam belaja, to je bila moja lijepu sestra. Dijelu mene bilo je drago đa je to ona. Mrzila sam je i naljutila sam se i bila sam sretna kad um mislila o njoj u ovoj ponižavajućoj situaciji, da je jebe neznanac na stražnjem automobilskom sjedalu. Ali, drugi dio mene želio je biti kao ona, želio osjećati muškarca u meni. Ako je to bila moja sestra, onda u redu. I zajedno s tom slikom u mojoj svijesti, sve se uzbuđenje vratilo. Mogla sam dećka osjetiti, mogla sam osjetiti kako se krećem gore dolje u ritmu s njim, ali čitavo to vrijeme to nisam bila ja, to se sve događalo s ono dvoje lijepih ljudi u mojim mislima. Sve otada nikad ja nisam djevojka. Ako jesam, uvijek se osjećam ledeno i beživotno i pomalo zgađena i sobom i dečkom. Ali, čim dobijem tu sliku, osjećam divlje uzbuđenje. (Razgovor)

Betty
Maštam u posljednjoj fazi odnosa. Zamišljam da sam postala vrlo lijepa i zavodljiva žena (inače sam pomalo obična), i da smo muž i ja u krevetu u vrlo luksuznom okruženju, obično u hotelu, daleko od mjesta u kojem živimo. Mogu vidjeti butelju vina u srebrnoj posudi koja nas čeka kad svršimo Mislim o ljudima koji se kreću hodnikom izvan naše sobe i nisu svjesii što mi radimo samo nekoliko koraka udaljeni od njih, i kako bi nam zavidjeti da znaju. Najviše od svega sviđa mi se ideja đa to nije naša kuća nego hotelska soba, jer su hoteli privremeni, svašta se maže dogoditi. Kad sam bila mala djevojčica, uvijek sam zamišljala da samo najljepše žene žive u velikim prekrasnim hotelima kakve sam vidjela u filmovima. U gradu u kojem sam odrasla nije bilo velikih hotela, pa sam ii vidjela samo u filmovima. I, naravno, kao što je to u filnmovima, sve su žene bile lijepe. Ja sam ja, sve do faze koju sam spomenula, ali kad se počnem osjećau kao ta

druga žena, obično se popnem na muža i dobro se obradim na njegovom famoznom kurcu. To je još dio onog što smatram »zavrtnom fazom«, i dok sjedim tamo nad njim, krećući se gore dolje po njemu, zatvaram oči i čini se kao đa promatram tu drugu lijepu ženu koja je ja, s nekog drugog mjesta, izvan mene. Tako je jasno vidim đa joi želim viknuti ohrabrenje... toliko joj se to sviđa. »Hajde, hajde, priušti si to«, želim joj reći. »Uživaj, ti to zaslužuješ.« Smiješno je da ta druga žena nisam ja. Ustvari, to nije uvijek ista žena. (Pismo)

Phyllls
Haj, imam dvadeset i šest godina, porijeklom sam iz srednje gornnje klase i studirala sam tri i pol godine prije nego što sam ga napustila i počela skitati svijetom. Bila sam zakonski udana gotovo četiri godine. Sad sam zaposlena kao šankerica. Podržavam neovisnost i muškaraca i žena na svim područjima. uključujući i seksualno. Mogla bih reći da su moje maštanje uglavnom prilično slobodne, ali moje aktivnosti, iako možda avangardnije nego akuvnosli mnogih ljudi, još su uvijek konzervativne kad ih se usporedi s mogućnostima ljudske seksualnosti. Podijelila bih svoje maštarije na one prije nego što um uzela LSD i one nakon toga. Prije su one uključivale jebanje svega, od mladića koje sam znala (vrsta nježnih scena) do vrlo odbojnih ili »nemoralnih« prljavih staraca. Ili maštarija u kojoj bih to radila i djevojkom. uključujući ljubljenje, trljanje sisa, ležanje jedne na drugo) (ili sanjarenje da to radim s djevojkom starom 16 godina, svećenikom. ćak i vrlo erotične maštarije o penjanju na slona (vrlo erotično). U jednoj maštariji siluju me dvanaestorica crnih muškaraca (iako nemam nikakvih svjesnih predrasuda prema crncima u budnom stanju) I naravno, tu su uobičajene razuzdane maštanje o vođenju ljubavi i s ocem, ujakom ili nećakom. Druge dosta uobičajene maštarije koje sam imala sastoje se u tome da sebe vidim kao neku vrstu pin-up cure u porno ćasopsu... kao ističem sise, igram se bradavicama, pravim male mačkaste grimase, pravim spore kružne kretnje pelvisom, dok su mi oči poluotvorene. Mislila sam o sebi na taj način kad sam s dečkima koji mi se sviđaju, kao i s dečkima kqji su mi odvratni. Zapravo, ponekad ako se jebem s frajerom koji me ispunjava odvratnošču. bijesom ili prezirom, mislim si; »Okej. hoćeš jebati, ti gmizavo, ljigavo kopile, dobro ću te izjbati. Tako ću te izjebati đa ćeš odapeti od loga.« Drugi put. maštam da je tip s kojim sam sad s drugim tipom, ili da nas mnogo drugih ljudi gleda ili da me tip s kojim sam gleda dok to radan s drugom djevojkom. Jednom sam zamišljala da letžimleđima na podu a deset raznih ljudi (muškaraca i tena) maze različite djelote mog tijeh. Ponekad. ako volin dečka, ako mislim da mu je tijelo ljepo ali mrzim njegovu tehniku, imam vrstu »mistične« maštanje: viziju obnjenog stakla, razapetog Krista, Djevice Manje, svirke orgulja... ali to mi ne nije pojavilo već oko četiri godine. Važno mi je kako tip priča o onome što radimo: volim ćuti riječ »jebanje«. Jer »spolno općenje« previše je znanstveno i ravnoduino a »vođenje ljubavi« previše liberalnu i postalo je odvratan kliše, iako, ako nekoga stvarno volim, »vađenje ljubavi« nije gadno sve dok oboje shvaćamo da je to jebanje... onda seto doista osjeća kao vođenje ljuhavi. Ali, volim se zagrijavati misleći govoreći stvari kao jebati, pička, kurac, pimpek, sise, sisanje... to me stvarno navodi da se osjećam dobro i

raskalašeno sve dok je to prirodno i ne zvuči kao da se previše trudimo upotrebljavajući te rijeci. Kad sam stvarno u maštariji, stvarno u jebanju, volim ga sisati muškarcu — iako mi se ruka i šaka ponekad umore i mrzim onaj osjećaj gušenja u grlu - i kad sam uistinu uzbuđenu, volim da mi svrši u usta, u kosu, u oči, na sise, na stražnjicu itd. Dok se to događa, mogu zamisliti da on meni radi istu stvar: liže mi bradavice, prolazi jezikom dolje, preko trbuha, sve do mog račvanja ližući mi klitoris i onda gore uz leda. Shvaćate li? U maštariji mogu cijelu stvar preokrenuti, i to je super. Što se tiče mojih lezbijskih maštarija? Djevojke koje me najviše pale obično nisu prijateljice, nego relativno nepoznate osobe. Nije nužno da su »lijepe«; obično su vitke, ženstvene; Često su nestašne; ponekad misterioznog i pomalo ciganskog izgleda. Ponekad me pali izgled turbo-kučke. (Fascinira me promatrati superženstvene idiotske tipove ili super-ženstvene hladne seksi tipove... ali ne mogu doista zamisliti taj tip u seksualnoj aktivnosti sa mnom. niti me posebno uzbuđuje »Majka Zemlja« ili izrazito hladan izgled.) Uvijek sam zamišljala da to radim s tom vrstom žena. U srednjoj sam školi običavala paradirati po svojoj sobi u vrlo tijesnoj majici ispod koje sam imala majčin grudnjak napunjen papirnatim maramicama (iako sam javno bila vrlo sramežljiva). Imala sam tri stvarna iskustva sa ženama. Obično moram zamišljati da su one muškarci, ili mislim o tome kako sam pipala onu otkačenu curu u autu (sviđale su mi se njezine sise!). Mislim o njima kad sam s djevojkom... o tim sisama, posljednji put je bilo s pravom lezbijkom, prema kojoj sam osjećala neku vrsm sažaljenja. Pokušala sam misliti o sebi kao agresoru, ali jednostavno nije išlo. A sad o mojim maštarijama i seksu otkad uzimam LSD. Trebala bih spomenuti da sam bila nevina do dvadeset i prve godine. Imala sam jak osjećaj da bih u slučaju »pipanja« ili ševljenja bila smatrana kurvom. Doista sam željela biti poštovana, činilo mi se da svi mladići imaju ono dvostruko mjerilo: žele da im se podam, ali ako bih to učinila, smatrali bi me kurvom. Konačno, kad mi je bilo sedamnaest godina, dečko me prisilio da ga opipam - poderao mi jc bluzu i milovao me, učinila sam to — izdrkala sam ga — ali sam osjećala potpuno gađenje i mrzila sam ga. Onda sam, kad mije bila dvadeset i jedna godina, srela tog dećka kojeg sam voljela (ne svog muža) i uzeli smo LSD i jebali se. To nije bilo nalik ni na što što se ikad prije dogodilo: nisam imala ni jedan od onih osjećaja »prljavštine«. Svijest mi je doista razmišljala o seksualnim organima; izgubila sam se u nečem vrlo opipljivom, trodimenzionalnom, šarenom, blaženom, što ne mogu opisali. Prvi puta sam imala onaj snažan osjećaj da volim drugo ljudsko biće - toje bila vrda maštarije koja se odvijala u mojoj svjesti. Sve je bilo lako lijepo, više zbog onog što sam mislila, nego što sam osjećala tijelom i osjetila sam se dobro i nimalo paranoična. Prvi put željela sam voditi ljubav sa svime u svemiru (nimalo slično meni). Nakon tog prvog izleta, kad god bih se jebala, sjećala sam se tih slika u svojoj svijsti, misli o ljubavi, o mišljenju ljuhavi, i počela bih doživljavti orgazme. Onda sam imala loš izlet sa LSD, i sljedećih šest mjeseci sam imala, možda, pola orgazma. Nakon toga, počela sam opet mislili svoje stare prljave misli: mislila bih o tipu koji mi je jednom postavio u pičku gumenu djev i flašu vina (ulijevajući vino). Ne radi se o tome da bih uživala u tim stvarima, ali razmišljanje o tome poslije me navelo da se osjećam jako oslobođeno u smislu opuštanja, isprobavajući nove stvari i voleći relativnog neznanca kao ljudsko biće, čovjeka koji mi se doista nije sviđao. Nisam mislila o njemu, ali činjenica da smo radili tako otkačene svari. to me navelo da se

osjećam bolje, opuštenije prema sebi i prema drugim ljudima. Jedanput sam imala maštariju o stopiranju, o tome kako me je pokupio prljavi starac i kako me silovao. Mislila sam. ako budem vodila Ijubav s njim i ako ga budem voljela, to neće biti silovanje; to je bila uzbudljiva zamisao, i ja sam je ponovno promišljala kad bih bila s drugim tipovima; to mi je pomoglo da više uživam u njihovom jebanju. Doista mislim da vam je knjiga dobra ideja, jer se o istinitim ženskim seksualnim maštarijama i iskustvima rijetko govon. Obično ih nalazimo samo u prozi koju su napisali muškarci. Hvala vam. (Pismo)

SOBA Br.9 SOBA MAJKE ZEMLJE

□Natpis iznad ove sobe trebao bi biti ispleten od žita ili rukom vezen na bebiplavom uzorku. Tako je domaće i prihvatljivo. Predodžbe o obredima plodnosti, čak i maštarija o matrijarhatu u kojem se muškarce hrani da bi zadovoljavali seksualne apetite žena (kao u Mari- ninoj maštariji niže), dovoljno su blizu mitologiji i »prirodi« da bi bile prihvatljive kao, primjerice, Grimmove bajke - koje, usprkos finom psihoanalitičkom užasu u sadržaju, svejedno uspavljuju djecu. Mnoge žene, zapravo, žive maštariju Majka Zemlja iz dana u dan, a da to ni koga ne brine. Od svih ženskih seksualnih maštarija, one koje se odnose na ideju o ženi kao simbolu plodnosti vjerojatno su najmanje zastrašujuće i muškarcima i ženama. Druge žene — žene koje ne maštaju čak odahnu od olakšanja i nisu ljubomorne na takvu Cereru, koja je obično tako općeprihvaćena da je gotovo bespolna. To se tiče, pretpostavljam, mnogih majki koje se mole da njihove kćeri (ako se nađu u ovakvoj Kući) odu ravno u ovu sobu. Ali, usprkos svim konotacijama životnog ciklusa Majke Žitarice, predodžba plodnosti jednako je snažna za neke žene kao što je slika djevojke koju jebe Alzaški pas za prosječnog čitatelja »Playboya«.□

Vivian
□Vivian radi honorarno kao tajnica mog prijatelja, koji kod kuće vodi kompaniju za kazališnu produkciju. Ona kod njega radi navečer, a tijekom dana radi puno radno vrijeme. Štedi da bi se mogla upisati na studij medicine, »jer kad počnem, želim imati dovoljno ušteđevine, tako da se mogu potpuno koncentrirati na medicinu«, kaže, »i da se ne moram boriti s novcem«. Majka i otac su joj poginuli u prometnoj nesreći i ona živi s neudanom tetkom. Ima dvadeset ijednu godinu, zgodna je na jedan staromodan, čist način, i vrlo je jaka. □ Ta maštarija pojavila mi se kad sam prvi put imala seksualni odnos. Jimmy

mije bio prvi muškarac. Još uvijek je jedini, ali bez obzira na to s kim ću u budućnosti spavati, mislim da ću uvijek imati iste misli koje imam s Jimmyem. Izgleda da mi one automatski padnu na pamet kad god raširim noge. Mislim da te prve noći nismo previše spavali. Popušili smo malo trave, i tako se ne mogu sjetiti koliko je to puta bilo. Nije me nimalo boljelo i jedva da sam malo krvarila. Možda drugi ili treći put te noći on me postavio u taj položaj; mislim daje prije svega položaj inspirirao tu ideju, ideju da se u mene sije sjeme. Mislim, ne možete imati osjećaj da u vas siju sjeme ako vam pička nije okrenuta pravo prema nebu, zar ne? Jer to je bilo to: ležala sam na leđima, sva težina bila mi je prebačena na ramena, doista, s nogama ravno prema gore i preko njegovih ramena. Bio je visoko iznad mene — sjećam se da sam gledala gore i vidjela ga kako se diže velik iznad mene i spušta se u mene, bušeći me. Ravno dolje u mene. Nije to zastrašujuća slika - baš suprotno, osjećala sam se jako velika i susretljiva, jako široka i otvorena čekajući da me ispuni svojim ubodom. Čekala sam da zasije sjeme kao da sam velika, topla, plodna rupa u zemlji, tu samo za njega, samo za tu svrhu, da se u mene posije sjeme. Bila sam zemlja i bila sam rupa u zemlji. Zapravo, bila sam rupa, a on, on je bio kao neki veliki Sijač Internacionalne poljoprivredne tvrtke, koji se kreće po polju, meni, idući od rupe do rupe svakim udarcem. A ja sam bila sve te rupe, bila sam zemlja. Ponovno i ponovno se u mene sijalo. Bilo je to uzbudljivo... i tako, dobro recimo, tako ispravno, tako prirodno. Dok sam tako ležala na leđima s nogama u zraku, stopala okrenutih prema stropu, to se činio, konačno, najprirodniji položaj na svijetu. I biti jebana, biti za- sijavana strojem sijačicom, taj golemi inemacionalni poljoprivredni stroj koji može prodrijeti dublje u zemlju nego bilo što drugo, mogao bi me napuniti i ostaviti me zasijanu, da zrijem... to je bilo to, pretpostavljam: ne samo uzbuđenje što sam zasijavana, nego da će me svaki udarac ostaviti potpunu, kompletnu. Možete li to shvatiti? Ono što je bilo uzbudljivo nije bio stroj - iako je bio nesmiljenih dimenzija. Uzbudljiv je bio dio o sjemenu. I o meni kao o zemlji. Bože, ne znam... ali volim taj osjećaj. (Snimljeni razgovor)

Marina
□Marina pripada više svom nomadskom socijalnom okmženju nego bilo kojoj državi. Sad živi u Bostonu. Prošle godine je to bio Pariz. Njezin sadašnji ljubavnik je talijanski bankar, prethodni je bio engleski lord. Jedino što im je zajedničko jest daje svaki tri puta stariji od nje. Njoj je dvadeset godina. Majka joj je Francuskinja, otac Švicarac, njezin bankovni račun vrlo je visok. Bez obzira na sve kilometre koje je prešla u svom životu, ona ostaje nevjerojatno naivna. Govori pet-šest jezika i radi za reklamnu agenciju. □ Sistematski sam masturbirala od vrlo mladih dana, otprilike od tri godine, mislim, i tako puno i često da su moji roditelji tražili savjet liječnika. Kao dijete, obično sam mislila o najboljem prijatelju ili partneru u igri, ili o lijepoj gospođi našoj susjedi, koju sam tada obožavala. Kad mi je bilo devet ili deset godina, počela sam biti svjesna muškaraca i mislila sam o njima dok sam masturbirala. Imala sam mutnu predodžbu o tome što znači voditi ljubav, ali je ona prestajala kod francuskog stila ljubljenja. Moje neznanje je popravila prijateljica, također desetgodišnjakinja - djeca na Mediteranu vrlo rano sazrijevaju - čiji je otac bio ginekolog, pa je ona očito bila au

courant. Sjećam se da smo žvakale grožđe kraj potoka na seoskom imanju mojih roditelja jednog sparnog ljetnjeg dana, i konstantno, opsesivno pričale o dečkima, dečkima, dečkima, ljubavi, ljubavi, ljubavi, ljubljenju, milovanju, pe- tingu... Onda me je pitala znam li stvarno što se događa između muškaraca i žena, i kako, i objasnila mi je, više nego jasno. Odmah sam pomislila: »Pa to mora biti kao masturbacija, samo što bi umjesto smotane plahte, mog omiljenog alata, tamo bilo sočno, vlažno meso.« Perspektive su bile opojne, i počela sam lebdjeti u divnoj izmaglici mogućnosti. »I ako bi stvarno htjela znati kakav je to osjećaj«, nastavila je, »ono što trebaš napraviti jest da uzmeš čajnik, napuniš ga toplom, ali ne prevrućom vodom, jako raširiš noge i polagano lijevaš unutra.« Nije se smjelo gubiti vrijeme. Uletjele smo u kuću, pokupile mamin najbolji srebrni ruski čajnik, zaključale se u kupaonicu, sjele na suprotne krajeve kade jako raširenih nogu i naizmjenično izlijevale sadržaj čajnika preko naših klitorisa, dok smo tijela milovale nepogrešivim, instinktivnim zanosom. Naizmjenično sam o sebi mislila kao o Majci Zemlji, koju navodnjava plodonosna kiša, u lijepom ritualu u Egiptu, ili na Kreti, i o autokratskoj vladarici, koja je kad je počelo proljeće skupila sve mladiće iz svog carstva da bi se obnovila. (Svi su bili zgodni, jer bih druge potamanila.) Ne mogu vam reći o čemu je mislila moja prijateljica, jer sam bila zaokupljena sobom. (Zapisano na zahtjev)

SOBA Br.10 INCEST

□Svaka od preostalih soba u Kući maštarija ovisi o prisutnosti ili utjelovljenju specifične izmaštane osobe da bi klijentica mogla potpuno uživati u svojim maštarijama. Počinjem sa Sobom incesta usprkos nezainteresiranosti koju je dr. Freud pokazivao za ženski ekvivalent Edipa, jer je za žene prva seksualna predodžba očeva, braće, itd. često najjača i trajna. Mislim da je bilo zanimljivo, da je Freud, iako je u početku prihvatio kao činjenicu priče svojih histeričnih pacijentica o tome kako su ih silovali očevi, poočimi, starija braća (i zabrinuo seje li to austro-ugarski imperij temeljen na bolesnoj tajnoj sagi o silovanju kćeri), poslije zaključio da su te priče maštarije žena odgojenih pod patrijarhalnom diktaturom doba kada je slika Gazde u kući bila toliko snažna da je predstavljala gotovo nesavladivog podsvjesnog takmaca svakom muškarcu koji bi se ubuduće pojavio. Nisam kvalificirana da razglabam o psihološkom značenju incesta, stajalištima za i protiv, čak i kao o maštariji. Ali mislim - usprkos relativnom nedostatku dokaza ili interesa u književnosti - da žene mogu imati jednako tako snažnu incestuoznu preokupaciju kao i muškarci. Ne moraju sva nedjeljna-jutra-u-krevetu-s-mamom-itatom završiti traumatično kao u Bellinom slučaju, ali ne mogu a da ne razmišljam koliko je sjemena za buduće maštarije posijano u takvoj vrsti obiteljskih nestašluka. Odrasli mogu zadovoljavati neku svoju vrlo zrelu, bezazlenu predodžbu, mogu imati vrlo jasne i kontrolirane ideje o tome što se upravo događa s cijelom obitelji u njihovom bračnom krevetu, ali što je s djecom? □

Bella
Ja sam trideset i dvogodišnja medicinska sestra i radim u londonskoj bolnici. Imam sina koji će uskoro navršiti četrnaest godina. Bila sam trudna kad sam se vjenčala. Suprug mi je liječnik. Moja maštarija je za mene tako šokantna daje bila vječna tajna, i samo zato što je poprimila nov obrat odlučila sam je zapisati kako bih nešto od toga izbacila iz sebe. Moje se maštarije vrte oko incesta, gotovo svih vrsta incesta, i godinama sam istraživala svaku i najmanju informaciju koju sam mogla dobiti o »incestu«, i znam sve grčke mitove u kojima se on javlja. Da bi muškarac za mene postao seksi, samo ga zamislim kao člana svoje obitelji. Sklapam čvršća prijateljstva s ljudima koji pokazuju zanimanje za moj problem, a jedna epizoda prije nekoliko godina gotovo je bila inspirirana incestom. Dogodila se u Midlands bolnici. Njegovala sam zgodnog mladića, socijalnog radnika koji je ozlijeđen u prometnoj nesreći. Među njegovim slučajevima bio je otac koji je izišao iz zatvora nakon što je osuđen za incest s kćerkom, nakon čega je ona rodila dijete. Zakon im nije dopuštao da žive u istoj kući iako su obnovili seksualne odnose. Socijalni radnik bio je sretan da djevojka upotrebljava kontracepcijske pilule. Razgovarala sam s njim noćima i to uglavnom o mojoj omiljenoj temi. Jedne noći, kad smo oboje bili uzbuđeni, zamolio je posudu. Navukla sam zastor oko kreveta i stavila posudu pod pokrivače. Obuhvatila sam mu penis, koji je bio izuzetno velik, i držala ga nekoliko trenutaka. Imao je takvu erekciju, da nije mogao ući u posudu. Počela sam ga nježno masturbirati, i kad sam osjetila da se ukru- tio, poljubila sam ga i osjetila kako sperma šiklja kroz njega. Uhvatila sam većinu sperme u bocu i usta su nam se razdvojila. Rekao je: »Hvala, sestro.« Odgovorila sam: »Oh, brate«, i uspostavljena je seksualna veza. Kad se oporavio, mnogo puta smo imali odnos i uvijek smo se jedno drugom obraćali sa sestro i brate. Ali, moje glavne maštarije uvijek su bile o mom ocu. Bila sam jedinica i imala dobru obitelj, roditelji su mi pružali mnogo nježnosti, posebno otac. On je, otprilike od moje osme godine, bio moj ljubavnik u maštariji tijekom masturbacije. Otac je odlazio vrlo rano na posao šest dana u tjednu i kad bih ujutro odlazila u krevet roditelja, samo su nedjeljom oboje bili u njemu. Tog određenog nedjeljnog jutra, znam da mi je moralo biti oko osam godina, jer su u nedjeljnim novinama bile vijesti o bombardiranju hotela u Jeruzalemu, a to se dogodilo 1946. godine. Bila sam sasvim kratko u krevetu kod roditelja kad je majka odlučila ustati i otići na obližnju farmu po svježe mlijeko. Kad smo tata i ja ostali sami u krevetu, organizirali smo meč u rvanju. Sjećam se kako sam uživala u privijanju i zagrljajima dok me tata pokušavao pobijediti, i onda je, pretpostavljam, odlučio da me pusti da ga savladam. Ležao je na leđima, pidžama mu je bila otkopčana, moja spavaćica je bila podignuta negdje oko struka, i kad sam opkoračila i sjela na oca, moj je goli pubis došao na tatin jako veliki i, danas to znam, penis u erekciji. Bilo je to kao sjediti na dršci mede. Najprije je ležao mimo uz tatin trbuh. Ja sam njihala stražnjicom napred natrag dok je tata ležao vrlo mimo. I u tom sam trenutku naučila masturbirati. Konačno je tata posegnuo za maramicom i skotrljao me dolje. Ustao je iz kreveta i obukao se u kupaonici. Ja sam nastavila ležati u krevetu i nježno se dodirivati prstima. Onda sam to počela raditi stalno u krevetu ili kad bih bila sama kod kuće, uvijek misleći o onoj

tvrdoj stvari koju ima tata, i kako bi bilo lijepo opet je osjećati među nogama. Ali, to se nije dogodilo. Svakog sljedećeg nedjeljnog jutra otišla bih u krevet kod roditelja, ali je tata već bio ustao. Kad sam počela učiti više o seksu od djece u školi, postala sam pustolovnija u maštarijama, dok se one otprilike kad mi je bilo trinaest nisu složile u čvrst obrazac. U to sam se doba igrala s nešto starijom djevojčicom. Puno je pričala o seksu i jednog mi dana ispričala svoju veliku tajnu, da održava seks s puno starijim oženjenim bratom. Rekla mi je što znači riječ »incest«; dio seksa o kojem mi je pričala bila je felacija. Pričala mi je kako voli to raditi svom bratu i kako se on ponekad isto spušta do njezinih intimnih zona. S tim novim informacijama koje su mi odjekivale u glavi, jednog sam nedjeljnog popodneva šetala s tatom. Duboko u šumi trebao je mokriti i to je učinio kraj nekog drveta. Ali, okrenuo se prema meni prije nego što je spremio penis u hlače, i ja sam nekoliko divnih sekundi buljila u divno čudovište mog tate. To je sve do danas ostao glavni detalj mojih masturbacijskih maštarija. Sve što trebam učiniti jest zamisliti sebe kako šetam u tihoj šumi i gotovo mogu osjetiti da je tata negdje blizu, i da ćemo se sresti ako mogu dovoljno dugo zadržati dah. Način na koji se susrećemo uvijek je isti. Skrećem iza ugla ili zaobilazim drvo, i eno ga, okrenut mi je leđima, piški uz drvo. Onda se okreće prema meni, penis mu je još uvijek vani i drži ga rukom da usmjeri mlaz mokraće. Čak i sad me suviše uzbuđuje da pišem o tome, i otkrivam da mislim o tati čak i u stvarnosti. Molim vas, otvorite temu incesta. Ima li tome ikakvog lijeka? Postoji li isti rizik gonjenja i u ovo doba koje sve dopušta? Znam da ne mogu više dugo izdržati. Sigurna sam da će me ubiti sram ako to pokušam ostvariti, ali ono što me još više užasava jest pomisao da ću se još više uplesti s njim. (Pismo)

Dominique
U svom sam stanu. Nisam uistinu call-girl, ali sigurno imam iskustva u ljubavnom umijeću. Zvoni na vratima i dolazi taj otac sa sinom. Otac mi je bio ljubavnik i pružila sam mu ono što nije nijedna žena: pružila sam mu vrhunac seksualnog užitka. (Ja sam ona koja daje, hoću reći mislim o sebi kao o onoj koja daje i u životu i u maštariji; to je ono na što mislim kad kažem da u toj maštariji nisam call-girl: meni to nije plaćeno.) Dakle, otac ulazi i kaže: »Ovo je moj četrnaestogodišnji sin, i želim da bude upućen kao ja, a mislim da ja jesam, i želim da ga naučiš sve što znaš.« Onda sin i ja počinjemo, otac sjedi tamo i promatra kako razodijevam dječaka, milujem ga, potpuno ga iniciram. Ali, nije dječak ono što me uzbuđuje u toj maštariji, to nije pomisao o posjedovanju mladog dečka, to je pomisao da otac gleda. Ne znam je li to voajerstvo, ili je prisutnost oca tamo, činjenica da mije doveo sina, neka vrsta seksualnog odobravanja. Ilije to činjenica da on gleda sina, gleda mene sa sinom. Dio uzbuđenja jest u tome daje sina doveo k meni. Daje od svih žena na svijetu izabrao mene da iniciram dječaka. Ili je možda stvarni poticaj incest. Jer, volim zamišljati i obiteljske orgije. Ne moje obitelji, ali čitavih obitelji, majke, očevi, kćeri i sinovi, svi dolaze u moj stan. Da, i muž mi je tu, ali muž bez lica. Svi to obavljaju sa svima. Majke mi pokazuju što su radile svojim kćerima, i sa svojim sinovima; i očevi kćerkama...svi! I to je vrlo sretna scena, vrlo sretna, vrlo senzualna. Obitelj koja se zajedno jebe ostaje zajedno... Pretpostavljam daje to poruka. (Snimljeni razgovor)

Lola
Bila sam trudna kad sam se u sedamnaestoj godini udala. Ali, budući da sam se počela jebati u četrnaestoj godini, imala sam dobre tri godine zabave tjerajući po svome... a sve to dugujem svojoj dvojici braće. Jedan je bio godinu dana stariji od mene, a drugi godinu mlađi. Dogodilo se da su me jednog dana našli kako se gnjavim — sasvim bezopasno - s nekim dečkima u školi. Ucijenili su me, prijeteći mi raznim stvarima. Rekli su da ako ne idem do kraja s tim dečkima - a njih ne pustim da gledaju - reći će roditeljima što sam kanila. Kako je ono što sam kanila bilo puno bezazlenije od onoga što su oni željeli da učinim, ne znam zašto sam popustila njihovim prijetnjama. Pretpostavljam zato što sam jednostavno željela da me jebu. Sjećam se da su moja braća stajala sa strane podučavajući druge dječake kako da me »obrade« (u to smo doba svi bili nevini), i do dana današnjeg se sjećam kombinacije straha i uzbuđenja koju je onome što se događalo davala njihova prisutnost. Iako nijedan od moje braće nikad nije ušao u mene, oni to rade u mojim maštarijama, i uvijek su radili. Nakon te epizode s ucjenom običavala sam ležati budna noćima, sama u svom krevetu kod kuće, i zamišljati da se moja braća šuljaju kroz kuću prema mojoj sobi. Svaki šum u tihoj kući bio je poput njihovih koraka. Često sam zamišljala da zajedno dolaze k meni. Ušli bi u krevet svaki s jedne strane. Jedne se noći naročito sjećam. Tek sam prošla četrnaest, ležala sam tamo misleći o pimpeku mog najstarijeg brata - naravno, vidjela sam ga i zamišljajući kako ulazi u mene i raste tamo. Odjednom se činilo da se više ne mogu kontrolirati, i bila sam sigurna da buka koju proizvodim - zapravo sam glasno cvilila — mora probuditi roditelje. Ali, stavila sam ruku preko usta - zamišljajući da je to moj mlađi brat, dok sam drugom rukom masturbirala - zamišljajući da je to stariji brat. Tjerala sam se gotovo u stanje besvijesti. Što sam više mislila kako je pokvaren čitav čin koji sam zamišljala, to je on postajao sve uzbudljiviji. Čak i danas kad me jebu - a sad mi je pedeset i jedna godina - zamišljam da jedan od moje braće stoji iznad mene — kao što se i dogodilo onda kad su me prisilili — a da je drugi onaj koji me jebe. Onaj koji stoji ima pimpek vani, i ja se igram njime (dok je drugi u meni dok ne svrši svuda po mom licu. Onda oni zamijene položaje i nastavljamo dok se svi ne zadovoljimo. Ponekad u maštariju uključujem žene moje braće, praveći od toga veću obiteljsku scenu, i zamišljam zadovoljstvo koje bi moj muž mogao pružiti tim ženama dok ja to obavljam s njihovim muževima, mojom dragom braćom. Ali, obično smo tu samo ja i dečki. Jeste li šokirani? Ne biste trebali biti; u stvarnosti ima više takvih stvari nego što mislite. Ja znam. I ne samo u siromašnim obiteljima, kao što je to bila moja. Braća i sestre... dakle, događa se to i u najboljim obiteljima. (Razgovor)

SOBA Br.11 ZOOLOŠKI VRT

□Dobri, prijateljski raspoloženi psi su svuda. Ako ga vi nemate, susjedi sigurno imaju. A Rover je savršeniji džentlmen od većine muškaraca: nikad neće biti iznenađen ako tražite da nešto učini, nikad vas neće navesti da se osjećate posramljeno, i nikad, nikad neće pričati. Da li onda iznenađuje da od svih životinja psi najčešće nastupaju u ženskim seksualnim maštarijama, i da se s dobrim starim Roverom sve vrijeme u kući, maštarije s psima najčešće prenose u stvarnost? Psi u maštariji oslobađaju od krivice što je jako važno: to nikad nije vaša krivica, niti je krivica psa, doista. Psići imaju tako velike prirodno znatiželjne noseve, i prije nego što stignete bilo što učiniti njihovi veliki vlažni jezici automatski izlete van i ližu sve što miriše »na taj način«. Tako je to, izrečeno jednostavnim jezikom početnice, a upravo tamo sve i počinje - s malim curicama čije intimne dijelove nije nitko, vjerojatno čak ni same male curice, nikad taknuo. Zgodni obiteljski vau-vau dolazi, šnjof-šnjof i pritišće gumb. Cin! Prve seksualne tmce u životu izazvao je Rover. Nije važno dopušta li mu mala curica da nastavi (a više ih dopušta nego što biste mislili, kladim se), sjećanje na taj prvi liz užitka može pratiti ženu čitav život. Poslije, nadajmo se, kad je s voljenim čovjekom ili kroz masturbaciju otkrila sav potencijal svog klitorisa, pas sa svojom prirodnom vještinom koju je zapamtila (ako mu je dopustila da nastavi), ili njezino slikovito maštanje o tome (ako nije dopustila), može ostati uzbudljiva seksualna varijacija, protkana svom onom tabu kvalitetom koju može dati samo šutljivo suučesništvo životinje. Što se tiče drugih popularnih obiteljskih ljubimaca, mačaka, dakle, moja istraživanja pokazuju da one jednostavno ne uspijevaju kao ljubimci u seksualnim maštarijama. Možda zato što nisu njuškala, ili su im jezici premaleni, ili jer nemaju ono vrlo muževno udo koje visi (oh, tako vidno) među njihovim nogama — slika, naročito s dignutim »crvenim šiljkom«, koja budi uspomene i uzbudljiva je ženama i u maštarijama i u stvarnosti. Libby kaže: »Moj je ljubavnik predložio da moj klitoris premažemo bakalarevim uljem i pustimo da ga naša mačka poliže. Pomisao mi se nije svidjela. Pas, možda, ali mačka ne.« Ali, očita rasplodna stoka poput magaraca i bikova, s njihovim nezaobilaznim pimpekima, druga su priča. Sa životinjama na farmi nema lizanja, nema stimulacije klitorisa ni u maštariji ni u stvarnosti. Ne mislim da ima puno žena koje je stvarno ševio magarac ili bik — iako se na »samačkim« večerama pretpostavlja da to nije potpuno nepoznato. Kod pastuha iz seljačkog dvorišta, zamišljenih ili ne, radi se o vidljivom narastanju pimpeka, njegovim nevjerojatnim dimenzijama, više nego o bilo čemu drugom. Zamislite nešto tako veliko - na što ste reagirali s takvom očaranošću, barem kad ste to prvi put ugledali, čak ako ste gotovo odmah zbunjeno skrenuli pogled — zamislite da vas to penetrira! Kako žena može gledati u tako velik pimpek i ne zamišljati kako ulazi u nju? To je kao gledati u trkaći auto i ignorirati da brzina uzbuđuje. Ne mislim da se bukvalno radi o želji za ševljenjem s tim životinjama, nego o pokušaju da se zamisli kako bi to bilo imati tako puno pimpeka da vas »ispunjava«. U maštariji i u stvarnosti žene ponavljano aludiraju na »biti ispunjena«; vjerojatno je to ženin način da izrazi svoje seksualne želje za još. Ali, kako svi znamo da, osim ako muškarac nije abnormalno mali, veličina penisa zaista nije važna, mislim da taj ženski vapaj veličinu samo upotrebljava kao vrstu vizualne metafore da izrazi želju za boljim seksom, kompletnijim seksom, sukusom seksa. Reklamni su stručnjaci otkrili da javnost reagira kad svoj proizvod nazovu »kavenija kava« i »čokoladnija čokolada«. Treba li

se onda iznenađivati ako žene žele seksiji seks? □

Jo
Kad sam sama, ili kad imam puno vremena ili čak kad vodim ljubav s mužem, često mi se javlja ova maštarija. Sama sam u kući. Muž je otišao na posao. Počinjem obavljati kućne poslove, pospremajući suđe iz dnevne sobe u kuhinju. Skidam kućnu haljinu i spavaćicu i radim gola. Dok radim prati me susjedov pas. On često dolazi. Ne obraćam pozornost na njega, ali mi se njegov vlažni nos i topli dah nađu među nogama kad god zastanem. Nakratko razdvajam noge i jezik me lizne dok nastavljam kućne poslove kao da on nije tu. Krećem se naokolo ne dopuštajući ni njemu ni sebi previše. Polako, kao da ne opažam, dopuštam mu više: sad dva liza, pa tri, četri, nos mu gnjuri u moju intimu, dopuštam mu sve dulje i dulje. Odjednom ga igra zamara i prestaje me slijediti, baš kad sam završila pospremati cijelo prizemlje. Osim kuhinje. Uvijek kuhinju ostavljam za kraj. Dok idem u kuhinju, brzo ga zovnem, i kad uđe, zatvaram vrata da ne može izići. Sad požurim. Ne želim da izgubi interes. Skidam zdjelu i kutiju »Betty Crocker« smjese za čokoladni kolač koji muž najviše voli. Brzo miksam tijesto i stavljam polovicu u kalup za kolač tako da navečer imamo barem jednostavan kolač za desert. Drugu polovicu razmazujem po grudima, i dok se saginjem da stavim kolač u pećnicu, puštam da mi pas liže smjesu s grudi. Prstom stružem smjesu i nastavljam je razmazivati po bradavicama da bi se tamo zadržao lapćući po njima dok me ne zabole, dok me sve ne zaboli. Sad idem do hladnjaka, vadim maslac za kremu, a iz ormara skidam šećer i malu bočicu arome. Miješam šećer i maslac sjedeći na kuhinjskoj stolici uz sam stol s bočicom u krilu. Premazujem pičku iznutra i izvana aromom, i dok mutim šećer s maslacam, pas se smjesti između mojih nogu i liže me. Držim čvrsto zdjelu, miješam kremu, sve glatkiju i glatkiju. Sad sam zavaljena u stolici, nogu široko rastavljenih, velika zdjela skriva psa. Topli slatki miris kolača koji se peče ispunjava kuhinju. Unutar peći, kroz stakleni prozorčić na vratima mogu vidjeti kako se kolač polako diže. Prst ponovno i ponovno umačem u teglicu s aromom premazujući pičku tako da pas sve jače i jače liže, s jedne na drugu stranu, uzbuđeno radeći oko mene, kao što bi se mogao truditi oko kosti. Slatki miris kolača ispunjava mi glavu dok zamišljam kako sjajna crvena pseća stvar klizi unutra-van iz svoje futrole za penis. Kolač je sve veći i veći u pećnici, tako da se čini daje potpuno ispunjava, otvara vrata i eksplodira u sobu, zavijajući nas svojom slatkom toplinom. Molim se da pas ne prestane i da se taj kolač ne razleti po mojoj lijepoj čistoj kuhinji prije nego što mi muž dođe kući, prije nego što sam spremna, prije nego što svršim, prije nego što pas svrši... (Zapisano na zahtjev)

Rosie
Moj prvi seksualni osjećaj koga se mogu sjetiti bio je kad sam jednog dana, dok sam se igrala sa psom, odjednom poželjela da mi liže pičku. Ali, isto kao što sam to naglo pomislila, tako sam naglo odgurnula psa i osjetila se jako krivom. Sada, godinama poslije toga, ponekad doista maštam o seksu sa psom, ili o tome da me liže. Ali, samo u mislima - to jest, pomisao me uzbuđuje, ali nikad ne bih doista

učinila nešto takvo. (Pismo)

Dawn
Jednom sam, kad mi je bilo oko petnaest godina sišla u kuhinju po doručak potpuno gola. Bilo je ljeto i roditelji nisu bili kod kuće i jednostavno sam se dobro osjećala hodajući gola po toj velikoj praznoj kući. U kuhinji je bio pas, probudio se i počeo lajati, onda je počeo dizati njušku i njuškati me (bio je to još mlad pas, ne baš jako dobro dresiran i malo glup). Iznenada sam shvatila daje on krut i da se pokušava popeti na mene. Mislim da sam bila fascinirana i gladila sam ga. Polovica mene ga je željela pustiti — pustiti ga da učini što? U tim godinama nisam baš znala što bi on učinio - a druga polovica je bila posramljena. Ali, Bože, bio je to snažan impuls zatvoriti oči i pustiti da njegov nos ide kuda je kanio. Uvijek sam se pitala kako bi to bilo da nisam nastavila doručkovati. Razradila sam sliku na tisuću različitih načina, kompletno s psetovim pimpekom u meni, a moja obitelj stiže na scenu... definirajte to. (Pismo)

Wanda
Moja maštarija počinje s dvojicom muškaraca koji provaljuju u moju kuću, prisiljavaju me da se obučem i odvode me zavezanih očiju. Završavam u velikoj kući na farmi i skidaju mi povez s očiju. Nalazim se u sobi u kojoj su tri para, uključujući muškarca i ženu koji drže ergelu magaraca. Otkrivam da su oni dio grupe koja običava zamjenjivati žene na otvorenim zabavama svakog mjeseca u drugoj kući. Svaka domaćica ima obavezu prirediti seksualnu zabavu. Postavili su me nasred sobe i priređuju mi tobožnje suđenje. Optužena sam da sam virila, promatrala muškarca i ženu koji su pomagali pariti dva magarca. To je teška optužba, i proglašena sam krivom i osuđena da me jebe magarac i da budem ropkinja na zabavi. Moram ispuniti svačije zahtjeve ili ću biti bičevana. Svi parovi su drogirani i alkoholizirani i odnose me u staju u kojoj je magarac. Jako je dobro osvijedjena. Skidaju me, tjeraju da obučem cme najlonke i pojas za čarape vode me do niskog stola, gdje se moram postaviti četveronoške, klečeći s raširenim nogama. Na stol je pričvršćeno remenje i oni mi ga vežu oko ruku i nogu, tako da se ne mogu micati. Tu su očito prije mene bile već druge djevojke. Uz povike i zviždanje parova žena dovodi magarca iza mene. Dovukla je drveni okvir iznad moje stražnjice i diže magarčeve prednje noge na njega. Onda osjećam da mi netko maže mašću pičku i otvor unutra. Mora da su obrađivali magarčev pim- pek da bi se ukrutio, jer osjećam tvrdu batinu uz svoju stražnjicu dok ga vuku prema meni. Osjećam dugački vrh u obliku gumba na usmina- ma pičke. Silom ih razdvaja i počinje ulaziti u moj otvor dok ga žena uvodi u mene. Ispuštam vrisak boli dok mi on širi stjenke pičke. Centimetar po centimetar polako ulazi i počinje bolno kretanje naprijed-natrag, unutra-van. Magarčev pimpek dobro je podmazan, i nakon nekoliko stružućih udaraca ritam jebanja postaje lakši. Kad su magarčev pimpek uveli petnaestak centimetara u mene, drže me u jednom položaju dok magarac gura pimpek gore-dolje po mojoj pički baš poput klipa: ne bih vjerovala daje to moguće, ali jebe me magarac! Prsti iz mase pipaju me oko pičke da osjete kako magarčev pimpek u meni klizi gore-

dolje. Prsti počinju masirati moj ukroćeni klitoris, koji visi i ja sam sad doista uzbuđena. Ruke mi pipaju vaginu i grudi, gnječeći ih i milujući i baš kad sam preplavljena uzbuđenjem i postižem oigazam, glasa se magarac. Žena zna što se događa i zadržava magarčev pimpek u mojoj pički. Osjećam kako pulsira u meni i počinje izbacivati, pa ona stavlja ruku oko ulaza u pičku. Može osjetiti kako magarčev pulsirajući pimpek pumpa u mene svoj vrući naboj. Magarac me je upravo natjerao na to, jer sam baš bila na točki da postignem vrhunac, kad je i on stigao. Pička mi gori, a njegovi sokovi šikljaju u mene. Nakon nekoliko trenutaka osjećam kako pimpek postaje mlohav, i žena mi ga odmah vadi iz pičke. Čim mi je pička otčepljena, ma- garčeva sperma se izlijeva iz nje poput bujice. Gledam dolje između svojih raširenih nogu i vidim sokove kako cure poput slapa. Netko podmeće lavor da uhvati sokove. Osjećam kako mije pička tako velika nakon što ju je rastegao magarčev pimpek; osjećam kao da mi sva unu- trašnjost iskapava van. To jako peče i mislim da to kapanje nikad neće prestati. Onda netko klekne iza mene i počinje mi lizati magarčevu spermu s pičke i brzo pije sve moje sokove koji se sad izlijevaju. (Pismo)

SOBA Br.12 CRNI MUŠKARCI

□Cmi muškarac skrojen je prema seksualnoj maštariji. Sve u vezi s njime, stvarno i izmišljeno, dodaje ulje na vatru: Zabranjen je zbog boje svoje kože, kurac mu je obdaren mitskim dimenzijama, i godinama kruži glas daje njegova vještina jebanja blizu crnoj magiji. Svi cmi ljudi su promiskuitetni... misle bijeli ljudi. Oni se stalno jebu ili se spremaju na jebanje. Iz njih isijava seksualnost. Najškakljivije pitanje u suvremenim spavaćim sobama nakon onog »O čemu misliš?« jest »Jesi li ikad vodila/o ljubav s crnim muškarcem/ženom?« Većina (bijelih) žena nije, i to iz očitih razloga. Ali, u svojim maštarijama one to čine, i sve što je ikada sprečavalo da se to dogodi u stvarnosti dodaje čar maštariji. Prva stvar koju žena radi u cmi-muškarac maštariji jest da otkloni krivicu učinivši da to bude silovanje. Ako je siluju, to joj omogućava da se (bespomoćna) predanije dade na posao, tako da se svaki odlučan pokret može promatrati i kao borba i otpor. Nakon toga legendama vještina i dimenzije crnog muškarca mogu činiti svoje. (Ne mogu a da ne mislim kako to reklamiranje unaprijed mora u stvarnosti grubo pogađati cmog muškarca; treba moći živjeti s tim opterećenjima, bez obzira na to je li njegova želja za zabranjenom bijelom ženom tako snažna kao što bi vas stvarni slučajevi navodnih silovanja mogli navesti da u to vjerujete. Kad god pročitam o bijeloj ženi koja je vikala »Silovanje!« napola sumnjam da je njezin krik više optužba zbog razočaranosti nego protest protiv cmog nasilnika.) Veličina je prava snaga maštarije o cmom muškarcu. To nikad nije samo cmi muškarac, to je veliki cmi muškarac. Nikad samo cmi kurac, nego golem cmi kurac, lako je veličina sve, ja ne vjerujem da žena koja mašta doista želi da je jebe cmi

kurac dimenzija palice za be- jzbol... osim ako bol nije dodatni poticaj. Kao i kod maštarija o stajskim životinjama, mislim daje ideja o više kurca, o tako puno kurca, izraz želje za više svega seksualnog; pretjerana dimenzija, napad nečega većeg od života znači želju da upozna nešto veće od svog života. Ona ne želi da joj se proširi pička, ona želi da joj se proširi njezina cijela seksualnost, da bude ispunjena, da, ali i da bude seksualno ispunjena - da dozna više, da osjeti više, da dobije više noviteta i iskustva ispod struka, zahvaljujući mitskom pimpeku koji uljepšava život i obećanju seksi cmog muškarca. Netko je definirao puritanca kao osobu koju muči to što se netko negdje dobro zabavlja. Kad se radi o seksu, potajno mislimo da smo, na kraju krajeva, možda i mi sami zakočeni puritanci, i da netko negdje ima bolji seksualni život. U maštariji nam »veliki« cmi muškarac obećava da će nas povesti na to konačno istraživanje seksa, apsolutno najorgazmičkije iskustvo koje može iskusiti ljudsko biće. I onda ćemo, zauvijek poslije toga, konačno znati o »čemu se tu zapravo radi«.□

Margie
□Margie je nekadašnji model, sada udana i živi u predgrađu. Iako voli udobnost koju joj njezin muž s lakoćom osigurava, mislim da joj nedostaju njezini samački dani u gradu. Ona radi uobičajene stvari koje pomažu ženama u predgrađima da ne polude od dosade, ali, kad sam je posljednji put srela rekla je: »Kad bih to sve trebala učiniti ispočetka...« i slegnula je ramenima. □ Ovom maštarijom obično se služim u kadi, kad masturbiram, ili pod mlazom vode ili upotrebljavajući ručni tuš. (Ne mogu se osloboditi pomisli da svuda u predgrađu, otprilike oko četiri poslije podne, sve mi dame - one pametne — ležimo u svojim kadama ili chaise longuesima, sanjarski se igrajući same sa sobom, dok očekujemo neminovan dolazak svojih muževa, koji će vjerojatno ionako biti preumomi da bi nas povalili te noći.) Nikad nisam vodila ljubav s cmim muškarcem. U danima dok sam bila sama, cmo nije bilo tako šik kao danas, oko nam još nije bilo ugođeno na cmo kao na seksualni poticaj. Danas privlačnog cmog muškarca pogledam s jednakim zanimanjem s kojim bih pogledala i privlačnog bijelog muškarca. S većim. Ali, pomisao da se u maštariji pojavljuje cmi muškarac potiče vjerojatno više od stare fame da su cmi muškarci veći nego od aktualne mode cmo je-lijepo. Jer, vidite, u ovoj maštariji veličina je vrlo važna. Maštarija je doista vrlo jednostavna: dok ležim u kadi u toploj vodi parfimiranoj pjenom Estee Lauder, s vodom iz slavine koja mi pada preko klitorisa, zatvaram oči i zamišljam cmog muškarca, zgodnog, tip Harry Balafontea, kako stoji nada mnom, mokreći po meni, ciljajući precizno na tu malu točkicu. Mlaz mu je isto tako topao i jak kao i stvarni mlaz vode, i on me njime draži usmjeravajući ga okolo, okolo, gore, dolje, kao što ja sama sebe dražim vodom iz slavine. Ležim tamo, sve više i više se uzbuđujući, i moleći da ne stane, da mu ne ponestane vode, zbog čega sam, pretpostavljam, smislila da bude cm, jer oni su tako veliki, ili se očekuje da budu veliki, a ja trebam nekog cmog Gulivera da ugasi moju vatru. Konačno, počinjem ga preklinjati da se ne zaustavlja, što mu se sviđa, i baš u trenutku dok svršavam, njegov se mlaz nekako pretvara u toplu spermu i on također svršava, ravno po meni.

Prije nego što sam se udala izlazila sam sa stvarno ludim dečkom, ne cmim, ali jako otkačenim. Sjećam se da smo jednom ležali na plaži, nije bilo nikoga oko nas, ležala sam potrbuške. Ustao je i prvo što sam osjetila bilo je da mokri na moju golu stražnjicu. Vrisnula sam i skočila, ali se on smijao — bila sam luda za njim — i naše rvanje na plaži završilo je ševljenjem, nepotrebno je i spomenuti. Nikad u stvarnosti nisam željela da netko mokri po meni, niti prije niti poslije, ali ideja o dobro opremljenom cmom muškarcu koji beskonačno dugo mokri na moj klitoris... uh, to svaki put uspijeva. (Razgovor)

Raquel
□Mnogo masturbiram kad mi muž plovi i ovo je scena koju najčešće zamišljam: Zamišljam sebe kako vodim ljubav s lijepom, sisatom Crnkinjom. Skidam je i ljubim svuda po njezinu prekrasnom tijelu, dovodeći je do vrhunca ljubeći joj vaginu. Onda ona ljubi mene. Onda me ona, dok se odmaramo, pita jesam li ikad to radila sa psom. Kad kažem da nisam, ona poziva velikog psa, širi noge i pušta psa da joj liže vaginu. Ona leži na leđima i uskoro postiže još jedan vrhunac. Onda stavlja psa meni među noge i dok se približavam orgazmu od njegova lizanja, ona spušta ruku psu među noge, i postiže erekciju. Spušta mi bedra preko ruba kreveta i pomaže psu da se popne na mene, dovodeći me do još jednog orgazma. U tom trenutku obično postižem stvarni orgazam. (Pismo)

Lydia
Uvijek sam spavanje s cmim muškarcem smatrala jako zadovoljavajućim (čak i kad nije zadovoljavajuće), jer su oni tako seksi zbog toga što su zabranjeni...mislim... uh, ako ti mama sazna... tako da je čitava priča o crncu lijepa maštarija kad ga nemam pri ruci da zagrizem u njega. Stvarno sam dobra u akcentima (ovo će stvarno zvučati otkačeno, ali pokušavam biti iskrena), pa ponekad dok ugodno provodim poslijepodne onanirajući, mislim o nekom zaista fantastičnom cmom mladiću kojeg poznam (možda je to Melvin van Peebles ili netko takav), kužite, nadaren i seksi i pomalo zastrašujući i obraćam se sebi crnačkim žargonom. Zar to ne zvuči blesavo? Baš me briga... vi ste mi prijatelj i ako trebate znati, onda trebate znati sve što ima o tome. Čekajte da vidim još jednom... stvarno postajem previše uzdrmana i zbunjena i ne mogu misliti kad pokušavam razmišljati o tim stvarima. Napravit ću si čašu soka i razmisliti o tome... pretpostavljam. Baš sam spremala... usisivač me uvijek navodi na maštarije. Govorila sam o cmjama. Postoji sva sila točaka koje si netko može iskom- binirati o njima (oni nikad nisu doista tako dobri osobno kao što su to u mojoj glavi), što je dio naše zajedničke nacionalne krivice o cmo/bijelim odnosima. Nekako volim kad zamišljam nekog nebeski lijepog cmog tipa koji mi kaže kako sam obična bijela kurva. Osjećam se kompletna idiotkinja kad to kažem, ali istina je da mije to jako uzbudljivo, vjerojatno zato što je cmo-bijela ljubavna veza uvijek uzbudljivija zbog tabua povezanih s njom. Dijalog je u svakom slučaju važan u vođenju ljubavi, a cmi momci obično kreću s

nekom jako uzbudljivom pričom. (Pismo)

SOBA Br.13 MLADI DEČKI

□Budući da nema previše potražnje za ovom sobom u Kući maštarija, smjestila sam je u potkrovlje navrh stuba. Dosad nisam formirala nikakve vrijednosne zaključke o takvim maštarijama - žena ima pravo na svoje misli, a ionako nije važan sadržaj maštarije, nego emocije koje ona oslobađa — ali osjećam stanovitu žensku uskogrud- nost kod tobožnjeg nedostatka seksualnog interesa za mlade dečke. Da li bi to moglo značiti da žene, tradicionalni seksualni pasivci, imaju manju potrebu da se seksualno dokažu, od muškaraca, koji upravo to traže kod mladih djevojaka? I ako je to tako, hoće li se sve to promijeniti kad žene dostignu muškarce i zateknu se kako dijele, zajedno s prilikama da istražuju i vode, i nesigurnost koja ide uz upućivanje u bilo što, a naročito seks? Ne znam zašto tako mnogo muškaraca preferira mlade djevojke. Mogla bih navesti tuce jednostavnih razloga, naravno, ali to je argument koji trebaju iznijeti muškarci, ne ja. Moj argument jest da mislim da većina žena više voli iskustvo upućenog ljubavnika nego površne užitke u zavođenju mlađeg. Za ženu je čak i to površno zadovoljstvo umanjeno činjenicom daje gotovo neugodno vidjeti ili biti starija žena sa sumnjivo mlađim muškarcem. Ženi se može povremeno sviđati da preuzme inicijativu u krevetu, ali seksualno ona više voli barem sebi ravnog. Izražavam svoje ideje o razmjernim potrebama muškaraca i žena kao procjenu; ako dogmati sad potegnu staru ispriku da je to drukčije s muškarcima, da je njima potrebno više seksualne potpore nego ženama jer oni imaju svoj stalni i, iznad svega, provjerljivo mlohav ili krut barometar svoje muževnosti, počet ću zijevati. Odbijam ih kao staromodne. Žena se može osjećati jednako tako seksualno neadekvatnom kao i muškarac, ili jednako tako zagrijanom i spremnom i željnom dobrog jebanja kao i on. Ali, bilo koji da su razlozi, moglo bi se činiti daje predodžba njezinih želja, njezine maštarije, rijetko mlad, tj. neiskusan dječak. Međutim, za neke žene, za one žene čije maštarije slijede, nemam pravo, i to je isto O.K. □

Evelyn
Ovo je prvi put da odgovaram na oglas, ali zainteresirao me vaš zahtjev. Pitate za seksualne maštarije. Počela sam misliti da mi »nešto nije u redu složeno u glavi«, zato što moram imati svoju maštariju, inače mi je nemoguće uživati u seksualnom odnosu. Suprug mi je vrlo strpljiv i spremanje izvesti svaku varijaciju koju možemo smisliti, ali ja vrlo rijetko mislim o njemu kad vodimo ljubav. Mislim o svojim bivšim ljubavnicima, kojih je bilo mnogo, većinom mlađih od osamnaest godina. (Meni je dvadeset i devet.) Želim se naći u erotičnoj situaciji: najviše želim

imati nekoliko mladih muškaraca, oko šesnaest godina, složenih u red, svi goli s mlitavim penisima, a ja da hodam duž reda i zabavljam se njima dok im se kurči ne dignu. Onda svaki treba staviti u mene prste kad se sagnem ispred njega. Kad to naprave, onda ja sišem svaki kurac dok ni.su gotovo spremni svršiti. Ta me ideja stvarno uzbuđuje. Onda ih vidim kako onaniraju i izbacuju sjeme što dalje mogu. Onaj tko dobaci najdalje me prvi jebe, a onda tako redom. Nikad ne postignem vrhunac dok mi posljednji ne dotakne jezikom klitoris i nježno ga ne gricka. Onda svršavam po njemu. Da mi se ova maštarija ponudi u stvarnosti, vjerujte mi, ne bih pobjegla. Ovo je pismo sasvim istinito, pa iako ga je bilo teško započeti, drago mi je da sam ga napisala. (Pismo)

Victoria
Imam trideset i dvije godine, udana sam i imam troje djece. Rekla bih da sam sretao udana, iako moje maštarije za vrijeme seksa, ili za vrijeme masturbacije, obavezno uključuju mlade dečke, koji ili sami onaniraju ili im ja u tome pomažem. U mojoj je svijesti slika dugog reda mladića, kao u školi. A ja sam upraviteljica škole. Naređujem im da otkopčaju hlače i izvade kurce. Onda hodam duž reda zaustavljajući se kod svakog dječaka da ga izmasturbiram dok nije potpuno olakšan. Ne znam zašto mi to pruža toliko zadovoljstva. Sigurna sam da moj muž nikad ne bi mogao shvatiti; kako bi on mogao, kad ne mogu ni ja? (Pismo)

SOBA Br.14 FETIŠISTI

□Ako soba Mladih dečki spada u potkrovlje zbog općeg nedostatka zanimanja, onda Fetišisti spadaju u pokvareni lift koji nikud ne ide. Pod fetišistima ne mislim na ljude koje uzbuđuje cmo rublje ili čak bičevi kao uvod u jebanje. Maštarije fetišista kao što je Faith jest ono što liječnici za snove zovu »ciljana inhibicija«, misleći time daje fetiš svrha sam sebi. Budući da namjeravam da ova knjiga bude uvod u ideju da ženske seksualne maštarije postoje i da se o njima može razgovarati, ne pretendiram da se moje istraživanje može u bilo kojem smislu nazivati potpunim. Međutim, ono je opširno i tako mislim da se mogu izvući neki značajni zaključci iz činjenice da je Faithina maštarija jedina fetišistička maštarija među svima koje sam skupila. To je u tijesnoj korelaciji sa standardnim zaključcima psihoanalitičara da je ženski fetišizam rijetka pojava. Ne znam zašto je tome tako, osim slutnje koju sam prije spominjala: da zbog toga što su po tradiciji stavljane u seksualno pasivnu ulogu, žene nikad nisu morale sumnjati u svoju sposobnost. Inhibirane ili frigidne, možda - ali ne postoji riječ u golemom engleskom iječniku koja je točan ženski ekvivalent za impotentan. S drage strane, seksualne devijacije društva često prisiljavaju muškarce da svaki seksualni

susret vide kao natjecanje u kojem se jadni tip mora natjecati, barem fizički, sa svim ženinim prijašnjim ljubavnicima i onima koji će tek doći — da ne govorimo o zamišljenim zahtjevima za koje on može osjećati da mu ona postavlja. Vjerojatno fetišist, da bi izbjegao te pritiske, uzdiše s olakšanjem kad može simbolom zamijeniti bit i smiriti se sa zgodnim parom mekanih, razgaženih papuča u hladnoj zimskoj noći. Zar su oni toliko različiti od omiljene holivudske predodžbe o našim vojnicima i mornarima kao o »običnim dečkima«, koji nasrtljivo za laku noć ljube fotografiju svoje omiljene glumice pričvršćenu iznad kreveta, ali koji bi se ukočili od smetenosti kad bi se ta glumica doista pojavila u tom krevetu? □

Faith
Ja sam ono što se naziva urologeničar. Proučavajući knjige i materijale, uspjela sam potpunije shvatiti svoje seksualne osjećaje, iako mi je dosta teško izraziti riječima kako se osjećam. Obuzima me zadovoljstvo kad gledam, mislim ili čujem o nekontroliranom mokrenju. Svaki put kad mislim o nekome (posebno o muškarcu) kako nastoji »zadržati« još samo malo i onda ne uspijeva stići do toaleta, postajem jako uzbuđena. Iako izuzetno mrzim nasilje, obično usmjeravam misli na »mučenje do početka mokrenja«, ali zbog svoje odvratnosti prema nasilju i grubosti, scenu uvijek završavam tako da se mučitelj sažalio nad žrtvom čim je mokrenje počelo. Pokušavam ne misliti o stvarima koje bi stvarno boljele, jer mi bol ne izaziva zadovoljstvo. Seksualno me stimulira da vidim muškarce, žene, djecu i životinje kako nekontrolirano mokre. Svaki put kad vidim dijete koje tuku ili odraslu osobu koju mlate ili muče, prvo što pomislim jest: »Zanima me hoće li se pomokriti?« Mislim da sam taj osjećaj pokupila u djetinjstvu. Imala sam vrlo grubog oca, koji je nas djecu bičevao mnogo češće nego što je to bilo potrebno. Jako sam ga se bojala, i to je išlo tako daleko da sam svaki put kad me je namjeravao kazniti, osjetila kako mi noge postaju nesigurne i pomokrila bih se. Pretpostavljam da zbog toga u svojim maštarijama mislim o scenama mučenja. Osjećam daje to siguran način koji izaziva mokrenje. (Pismo)

SOBA Br.15 DRUGE ŽENE

□Kao što se mnoge teške istine kažu u šali, tako su i žene iskrenije i spremnije da govore o svojim seksualnim maštarijama o drugim ženama, nego što su to u stvarnim međusobnim odnosima. Budući da je većina žena blokirana u svakom fizičkom odnosu prema drugim ženama, nije čudno što se prirodna toplina i nježnost koju jedna žena može osjetiti prema drugoj vjerojatno izražava samo u maštariji. (Uzmite za primjer visoko stilizirani poljubac koji pri susretu mogu izmijeniti žene koje

se simpatiziraju, namjerno ritualizirani poljupci da bi izrazili sklonost bez fizičkih konzekvenci — vrlo često usnama ljube samo zrak.) Ne vjerujem da su te erotske misli o drugim ženama u većini uspaljene maštarije o duboko zapretenim željama, niti da ih se nužno mora odraditi, kao što ne vjerujem ni to da dokona sanjarenja nekog Njujorčanina o zelenoj travi, potočićima i drveću doista znače da on potajno želi biti poljoprivrednik. Erotska slika ženskih maštarija o drugim ženama tako je očigledno projekcija onoga što određena žena osjeća o sebi, što ona ustvari želi i od muškaraca i od žena, da sam poželjela ovoj sobi posvetiti čitavo poglavlje. Umjesto toga, sačuvala sam za to posljednju naseljenu sobu u ovom poglavlju, jer da sam maštarije Druge žene uvrstila u posebno poglavlje, ono bi nužno bilo prozvano »Lezbijsko poglavlje« i tako senzacionalizirano, bez ikakve nade da se postigne jasnoća ili perspektiva. U mojem su istraživanju ženske maštarije o drugim ženama jednake svim drugim maštarijama — ni manje ni više od toga. Ako su žene misterija za muškarce, one su to još više same sebi i jedna drugoj. Uvjerena sam da svako bliskije seksualno razumijevanje među muškarcima i ženama mora počinjati negdje kod prihvaćanja preciznih želja koje žene izražavaju u svojim seksualnim mislima jedne o drugima. Te misli o drugim ženama nisu nužno, po mom mišljenju, lezbijske misli, niti su sve žene koje posjećuju ovu sobu lezbijke. Niti ih se treba jednostavno otpisati kao »latentne lezbijke«, kako mnoge od njih same sebe rezignirano opisuju: »Pretpostavljam da to sve znači da imam potajnu želju da me ševi druga žena.« Potišteni ton sam po sebi indicira maloumno djelovanje univerzalne popularne psihijatrije na naše doba. Možda ona to želi, možda ne želi, možda jest lezbijka, ili je biseksualna; a možda nije. A na kraju krajeva, nije me briga: ne radi se o tome. Ono što me zanima jest sljedeće: Ako bi se ta emocionalna otvorenost koju žene pokazuju jedne prema drugima u svojim maštarijama mogla proširiti na stvarnost, sigurna sam da rezultat ne bi bio naglo širenje lezbijstva, nego suprotno: šira, sadržajnija heteroseksualnost. Da, a kad imamo to, imamo i više stvarne topline i iskrene simpatije među ženama. Tko zna? S vremenom žene mogu drukčije definirati što za ženu znači imati »normalan« fizički kontakt s drugom ženom. U onome što tako mnogo žena naziva svojim maštarijama »lezbijskog tipa« stalno se iznova ističe da one od drugih žena u svojim maštarijama traže ono što ne dobivaju od svojih ljubavnika u stvarnosti. Ne teži se za pravom lezbijskom vezom. (U svakom slučaju ne isključuje se heteroseksualna veza; kao što je to rekla jedna žena: »Ne bih skrenula od svog načina da bih našla lezbijskog ili ženskog partnera za krevet.«) Ono posebno što nalaze s drugim ženama u maštariji jest nježnost, i potpuno i iskusno uzbuđivanje njihovih izrazito ženskih dijelova, njihovih grudi i klitorisa. Kad je realnost nedostatna, tko zna više o nježnosti, grudima i klitorisima od žena? I gdje je sigurnije područje da se zadovolje te potrebe nego u maštariji? Najprirodnija stvar na svijetu jest da, zbog istog razloga zbog kojeg to rade i muškarci, žene potraže nježnost kod žena. To što u većini slučajeva moraju pribjeći maštariji da bi to učinile jest život. Žene, veliki davači nježnosti, uvijek su izvlačile deblji kraj. Pogledajte Coksmanov Vodič za pravog muškarca: Playboy. Gdje se na tim zavodljivim stranicama muškarce uči vrijednostima nježnosti prema ženama, i uvjerava da pružanje nježnosti ženama umjesto stalno tvrdog pimpeka ne umanjuje njegovu muškost? Mogla bi se isto tako osporavati heteroseksualnost Hugh Hefnera!

Ženske grudi, simbol nježnosti tu su da bi muškarci na njima plakali, sisali ih. Ali, što je sa ženama? Mi svi počinjemo na grudima, ali se male djevojčice brzo odvraća od majčinih grudi i pretvara u majčine »male sestre« i šalje ih se u neudobni svijet u haljinama koje nalikuju na majčine. Tata nije od velike pomoći; ne samo da nema grudi, nego su čak i njegovo krilo i nježne ruke brzo izvan dohvata. Nije nikakvo čudo da mlade djevojke poput Bee, čija maštarija slijedi, razvijaju jake učeničke simpatije prema starijim učenicama i učiteljicama. A poslije, kad mladići postanu prihvatljiv odušak za te seksualne potrebe, kome se onda može okrenuti u potrazi za nježnošću? Večina mladića previše je zaokupljena da ispuni zahtjeve muškosti, koji ne ostavljaju mnogo prostora za nježnost, a ona nije obavezno najbolji prijatelj muževnosti. Tako, mlada žena može logično početi maštati o drugoj ženi (obično velikih grudi) koja je drži, možda joj dopušta da sisa njezina prsa, i možda je čak seksualno stimulira, ali uvijek, kao što Tanja (slijedi) kaže, »s posebnom nježnošću«. Biseksualnost je moda naših dana. Najbolja stvar u vezi s tim jest da to ne morate raditi, trebate samo vjerovati. Ne radi se o tome jeste li iliniste, nego potcjenjujete li nekoga tko jest. Općenito je mišljenje da svi imamo malo toga u sebi. Ne znam, ali ne bih bila iznenađena. Pa iako ne bih nazvla lašcem muškarca ili ženu koji kaže da on/ona nikad nisu imali homoseksualnu pomisao u svom životu, čudila bih se kako su uspjeli proživjeti ove posljednje godine sa štitnicima na očima i vatom u ušima. I još posljednji komentar o biseksualnosti u maštarijama i izvan njih. Neke žene, kao Alix, govore muškarcima o svojim maštarijama o drugim ženama; biseksualnost to čini prihvatljivijim. Iz istog razloga, kao kod Celie, druga žena je ponekad anonimna. Ili, maštarija ističe da je ona potpuno pasivna s drugom ženom. Ili jednostavno promatra druge žene i sama se ne uključuje. Kako god rješavale tu »drugu« stranu svoje seksualne prirode, u maštariji ili u odnosu na stvarnost, otkrila sam da žene izvanredno iskreno govore o svojim erot skim mislima o drugim ženama. Obmuto, kao što su mi žene bile otvoreno govorile o svojim mislima o drugim ženama, i pristajale na to da ih imaju, njihovi su muškarci činili upravo obmuto glede svojih vlastitih homoseksualnih misli. Žene kažu da opisivanje njihovih erotskih maštarija može čak izmamiti blagonaklone osmijehe na usne njihovih ljubavnika; čini se da je muškarcima prihvadjiv homoeroticizam kod žena, i doista je vrlo često seksualni upaljač. Ali, bilo kakva sugestija da muškarac može imati iste te osjećaje prema drugim muškarcima smatra se uvredom ili prijetnjom. Jedno je ako žene imaju takve misli, ali je sasvim drugo (ružno, prljavo) ako to čine muškarci. □

Christine
Imala sam ovu maštariju mnogo puta kada sam s muškarcem i kad sam sama i masturbiram. Mislim da sam je prvi put imala u sauni. Poslije toga nisam mogla dočekati da stignem kući Tedu, tako sam bila zapaljena i željna njega. Nikad mu nisam pričala o tome. Ne zato što bih se bilo čega sramila; nemam stvarne želje za drugom ženom, vjerojatno bih odskočila kilometar daleko da mi se neka približi »na taj način«. Ne, o tome mu ne govorim jednostavno zato što mi razmišljanje o tome pruža takvo beskrajno zadovoljstvo kad se ševimo... i ne želim riskirati da ga izgubim odavanjem tajne. To ide ovako:

Sauna je prazna. To ne znam dok ulazim umotana u ručnik koji se tamo dobiva. Para je tako gusta da jedva mogu pronaći put do jednog od popločanih sjedala. Sjedam podignutih nogu i obgrlim koljena. Kad mi se tijelo počinje znojiti i oči mi se pri viknu na paru, shvaćam da sam sama. Počinjem se gladiti, nježno se dirati prstom, dosežući unutra topli sirup koji se uvijek javlja kad se sama tamo dodirnem ili kad netko dragi to učini. Ali, nije mi potrebna tekućina iz mog tijela, jer mi se znoj i vlaga slijevaju niz noge i stidne dlačice, i sve je pro- močeno. Nisam čula da su se otvorila vrata saune. Oči su mi bile zatvorene, svijest zaokupljena rastućim uzbuđenjem i shvatila sam da je još netko sa mnom tek kad sam čula buku, brzo se osvrnula i vidjela drago tijelo preko puta. Skamenila sam se. Kriste, je li vidjela što sam radila? Previše sam uplašena da bih se pomaknula i pretvaram se da drijemam, ponovno zatvarajući oči. Liježem punom duljinom na ležaj, povlačeći ručnik visoko da mi gotovo prekriva lice. Spavam ili se pretvaram da to radim. Sljedeće čega sam svjesna jest raka na mom bedra koja se polako pomiče nagore. Hvatam zrak, skrivena ispod ručnika. Dlačice na nogama ježe mi se od uzbuđenja, djelomice od straha... da pobjegnem? Ali ručnik me štiti, skriva i ostajem pasivna. Ostavljam da ona misli što će biti ako netko drugi uđe i nađe nas; ona će paziti. Ruke su joj sad na oba moja bedra, polako ih masiraju, prsti joj sežu sve više i više, dok mi nježno ne razmakne noge. Čekam njezina usta i ona me ostavlja tako beskrajne sekunde. Usne mi ispod ručnika sad tiho pre- klinju — molim, molim, nemoj stati, ljubi me, ljubi je! Prsti su me razdvojili, izloživši mi klitoris toploj pari, i čini se da on raste, buja prema njoj, sežući do njezinih usta... i onda odjednom, mekano, nježno, usne su na meni, topli jezik me dodiruje, kreće se. Polovica moga mozga ne može ne misliti što će se dogoditi ako nas sad otkriju, ali nemam izbora. Njezina sam. Ne mogu ostaviti te prste, ta usta. Znoj mi curi po licu, para kruži svuda oko mene, osjećam, nisam osjećala ništa drugo osim njezinih usta i ruku. Što se ostalog tiče, potpuno je bezoblična. Osjećam sada kako sirup lijeva iz mene, i ona ga pije, njezina pljuvačka, njezin znoj, moj znoj mješaju mi se u pički. Usta su joj tako puna, jezik je tako topao, polako me liže, sve od stražnjice do klitorisa, ali se zaustavlja na njemu i bavi se njime, onda joj se jezik kreće u malim krugovima oko njega, dražeći ga, ali se stalno vraćajući, i kad se jezik vrati, vraćaju se i usne, puni poljubac opet i opet. Vrućina je tako intenzivna, i moje uzbuđenje, da se bojim da ću se onesvijestiti, da ću vrisnuti. Čvrsto zagrizam u ručnik, podižući butine, tako da mi je njezin cijeli jezik u pički u trenutku dok svršavam. (Zapisano na zahtjev)

Dolly
Nikad nisam imala homoseksualni doživljaj, ali imam mnogo lezbijskih maštarija. Dok me moj prijatelj ševi, često maštam o svojoj najboljoj prijateljici. Nismo lezbijke, ali smo izuzetno bliske (ona ima dvadeset i šest godina, ja devetnaest). U svakom slučaju, maštarija počinje kad me prijatelj počne ljubiti. Zamišljam daje to ona. Ona me ljubi duboko i strastveno. Onda se penje na mene i počinje mi ljubiti grudi i nježno grickati bradavice. Onda ja ljubim njezine bradavice i počinjem ih sisati, sve vrijeme u njezinu zagrljaju. Govori mi da me jako voli i kako želi da i ja nju volim isto toliko. Kažem joj da je volim. Onda me ponovno ljubi. Polako mi liže cijele grudi i onda mi, još uvijek polako, uz mnogo moje pomoći, širi noge. Liže mi unutrašnju stranu bedara i onda pronalazi klitoris. Zna da je to moj

posebno os- jedjiv dio i vrlo ga pažljivo liže. Jezik joj je vrlo mekan. Onda mi širi noge i stavlja svoja bedra između njih. Oba naša klitorisa sad su podignuti od lizanja i ona trlja svojim o moj dok obje ne postignemo orgazam. Sve vrijeme dok to zamišljam, moj me prijatelj ševi i ja doživljavam orgazam za orgazmom. Drugi put maštam da imam odnos s prijateljem dok ležim na njezinim rukama i ona mi ljubi grudi. S njih dvoje koji rade na meni, brzo svršavam. Kao što vidite, lezbijske su maštarije vrlo značajne u mom vođenju ljubavi. Iako nikad nisam imala lezbijskih sklonosti, vjerojatno sam negdje duboko unutra biseksualna. Tko zna? To je jedini odgovor koji sam mogla pronaći zašto imam takve maštarije. Ali, nisu sve moje maštarije lezbijskog tipa. Masturbiram prilično često i dok to radim, maštam. Zamišljam jako zgodnog muškarca s prekrasnim tijelom. Stoji otprilike dva metra daleko i ima golem pulsirajući penis. Zavezana sam za krevet i preklinjem ga da vodi lju- bav sa mnom — ali on odbija. Samo stoji tamo sa svojom jakom erekci- jom. Ne mogu do njega, jer su mi svi udovi zavezani. Polako mi se približava i dolazi do mene. Onda staje na krevet iznad mog lica - svaka noga s jedne strane — i polako se spušta dok »ga« mogu dotaknuti vrhom jezika. Ali, ne dopušta mi da ga uzmem u usta. Još uvijek čučeći, polako se povlači i trlja kurac o moje velike grudi, i bradavice mi se nastavljaju dizati, tvrde i ponosne. Onda trlja kurac s unutrašnjih strana mojih bedara i konačno po klitorisu. Konačno imamo odnos. Do tog vremena ja sam dosegla orgazam. Još jedna od mojih omiljenih maštarija jest da se zamišljam kao centar grupnog seksa. Dok se muškarci izmjenjuju u jebanju sa mnom, žene me ljube i igraju se mojim sisama. Svi mi govore da me jako vole i ja isijavam ljubavlju prema njima. (Pismo)

Bee
Sad nemam lezbijskih maštarija, ali kad sam bila tinejdžerka imala sam ih. Imala sam mladu, zgodnu učiteljicu u koju sam, mislim, bila zaljubljena. Bila je vrlo draga i ljubazna prema meni, i često smo dugo razgovarale poslije škole. Kad sam joj rekla da moji roditelji smatarju da je seks loša stvar i da mi ništa nisu ispričali o »životnim činjenicama«, dala mi je malu brošuru s osnovnim informacijama. Odgovorila mi je na neka pitanja o onome što sam naučila iz brošure. Nisam naučila nikakve pojedinosti o seksu, ali sam barem naučila otkud dolaze bebe. Međutim, kako sam rekla, zaljubila sam se u tu učiteljicu i ponekad bih maštala o njoj. Sanjarila sam da jedna drugu svlačimo i da me ona drži u zagrljaju. Onda bih joj ja ljubila grudi i sisala bradavice kao da sam beba. Drugi put bih maštala da se s njom kupam ili tuširam, i da joj perem i brišem cijelo tijelo. Kad se ona udala, zaljubljenost je prošla i te su maštarije prestale. (Pismo)

Venice
Ponekad imam lezbijske maštarije, ali samo o tome kako mi prijateljica miluje grudi; ništa više. (Razgovor)

Lilly
Mislim da moje lezbijske maštarije ne bih nazvala »ispunjenje potisnutih želja«. Često sam se pitala kako bi to bilo kad bi me uzbudila žena, da se upustimo u predigru, da mi ljubi prsa i siše bradavice, i da mi mazi klitoris. Ne bih voljela da ga siše ili ljubi, samo da ga trlja — i ne nježno. (Razgovor)

Rita
Mora da sam jako sebična, ali vjerujem da bi trebalo dosta da me se uvuče u »svinganje« ili grupni seks. Ne mogu podnijeti pomisao da moj zaručnik vodi ljubav s nekim drugim. Međutim, zamišljala sam kako gledam drugu ženu kako mu izvodi felaciju i kako im se poslije pridmžujem. Ali, čak i to kulminira tako da on i ja imamo odnos. (Pismo)

Mary Beth
S mužem vodim potpun seksualni život. Ponekad, međutim, imam lezbijske maštarije, ali ih je teško opisati. Mislim o najboljim prijateljicama (bivšim) i kako sam s njima u krevetu, samo ih dodirujući i milujući. Maštarija nikad ne ide dalje, iako bih voljela sresti neku lezbijku i eksperimentirati. (Pismo)

Viv
Imam ideju o eksperimentiranju, o pronalaženju žene s kojom bih vodila ljubav, da vidim da li se zaista tako osjećam ili ne. Ponekad mislim o nekoj starijoj atraktivnoj ženi (ženstvena izgleda, ne muškobanji) koja me zavodi. A onda drugi put mislim o djevojci moje dobi, i u tom slučaju nijedna od nas ne zavada. Mislim da biste to nazvali uzajamnim proučavanjem. Rekla sam to svom prijatelju. (S njim mogu iskreno i otvoreno govoriti o svemu.) Rekao je da to smatra sasvim prirodnim, ali kad sam ga pitala je li on ikad želio spavati s drugim muškarcem, rekao je ne, lezbijska ljubav izgleda prihvatljivijom od homoseksualne. (Pismo)

Lee
U svojim lezbijskim maštarijama nikad ne identificiram partnericu. Ona nije nitko koga poznam i nema lice niti osobnost. U mojim sanjarijama ona je samo žensko tijelo koje uglavnom preuzima inicijativu, dok sam ja uglavnom pasivna i samo ležim tamo dok ona vodi ljubav sa mnom. Maštam da se igra mojim grudima, da ih siše dok masturbira. Onda mi radi kunilingus. Ne ljubimo se i u tim maštarijama ne dodirujem njezine genitalije, ali grudi joj dodirujem. Često se bavim tom maštarijom dok vodim ljubav sa supmgom, naročito kad mi on radi kunilingus.

(Pismo)

Willa
Jednom sam imala lezbijsku maštariju. Jedva se sjećam, ali je to bila moja najbolja prijateljica. Ja sam bila agresor. Bilo je to lijepo iskustvo. (Razgovor)

Dana
Nikako nisam lezbijka — previše uživam u muškarcima — ah kad moram masturbirati, zamišljam bilo koju djevojku s velikim grudima i čvrstim bradavicama kako stoji iznad mog lica tako da joj mogu gledati u pičku. Rukama joj milujem bedra i dok to radim, ona siše muškarčev kurac. Od toga joj pička postaje vlažna i kapa mi po licu. Druga djevojka širi mi noge i stavlja mi hladnu bocu u pičku dok mi nježno gura prst u stražnjicu. Kad djevojka iznad mene dovodi muškarca do orgazma, sjeda mi na lice i ja joj guram jezik u pičku i ližem je, dok se ona grči u ekstazi. U međuvremenu muškarac mi podiže stražnjicu i gura svoj poput stijene tvrdi pimpek ravno unutra, a druga djevojka radi s bocom u pički sve brže i brže, napred i natrag, dok ja guram prst u njezinu pičku i mazim joj klitoris dok ona izbacuje svoje krasne sokove iz predivne pičke. (Pismo)

Cara
Ponekad sam maštala o svoje dvije prijateljice koje imaju vrio ženstvena tijela. Ne mislim »ženstvena« poput Raquel Welch. Taj tip tijela mi se ne sviđa. One su nježne, sisate. Sebe zamišljam kao muškarca koji vodi ljubav s jednom od tih žena. Grudi su jako važne za uzbuđenje. Dodala bih da nemam stvarnih iskustava sa ženama, udana sam i više volim takav način. (Pismo)

Celia
Imam devetnaest godina, tajnica sam i trebam se udati ove godine. Moj zaručnik i ja nemamo seksualne odnose. Izlazimo samo tri godine. Međutim, često imamo oralni seks i radujemo se jako sretnom i raznolikom zajedničkom seksualnom životu koji je pred nama. U seksu često mislim o nekom drugom (nikome koga znam), naročito ako mi nije lako postići orgazam. Smatram da je posebno uzbudljivo misliti o drugoj ženi i taj »štos« obično pali. Uglavnom, izmišljam situacije — striptiz klubovi (gledanje i izvođenje); ropkinje (!); bilo što gdje sam prisiljena skinuti odjeću i voditi ljubav. Ponekad zamišljam da je prisutna samo jedna žena, drugi put su to dvije žene i muškarac. Prilično me pali ženska golotinja ili slike (prije masturbiranja uvijek čitam erotsku literaturu da dobijem ideje!) i to se automatski odražava na maštarije. Žene u mojim maštarijama nisu prijateljice; zamišljam samo žensko tijelo bez lica. Mislim da doista ne zamišljam kako je dodirujem. Samo uživam u pomisli na golo tijelo. Više volim zamišljati da ona mene dodiruje. Kad sam bila mala djevojčica, oko osam

godina, sjećam se da sam stalno gnjavila svoju najbolju prijateljicu da se igramo igara u kojima smo se trebale pretvarati da skidamo odjeću, a »zločesti muškarac« bi nas prisilio da iziđemo na ulicu; ili neizbježne školske situacije u kojima bijedni druge prisiljavali da radimo neke stvari. Sjećam se kad sam imala deset godina da sam željela biti striptizeta... i tada je moglo biti nekog intimnog kontakta s mojom prijateljicom, ali doista se ne mogu sjetiti. Imala sam prilično seksi ideje... primjerice želja da me druga djevojčica obriše nakon tuširanja, ili da me na različite načine prisiljavaju da skinem odjeću. Zanimalo bi me da znam koliko je žena (koji postotak) biseksualno, u usporedbi s muškarcima. Mogu zamisliti da ja jesam, ali sumnjam da je moj očit interes za žene, nakon što sam pročitala svoje pismo, samo svrha i oblik posebnog poticaja. Rekla sam svom zaručniku o svojim lezbijskim maštarijama i on nije ni ljubomoran ni ljut. Redovito o njima razgovaramo. On ne mašta, ali sasvim razumije zašto ja to činim. Zapravo, on to smatra sasvim prirodnim. Seksualno smo jako kompatibilni i razumijemo se, i željela bih da svaki par na svijetu osjeća onako kako mi osjećamo jedno prema drugom. (Pismo)

Theresa
Iako su me fotografije homoseksualaca uvijek uzbuđivale, pomisao na lezbijstvo nije, i bila mije odvratna. Međutim, u posljednje vrijeme opažam kako pravim potpuni zaokret nakon čitanja novije liberalne književnosti. Bila sam i vjerojatno još uvijek jesam jako naivna. Nikad nisam prezirala homoseksualnost; jednostavno nikad nisam brinula o tome. A onda se ove godine razvila privlačnost prema drugoj ženi. Dosad smo samo razgovarale, ali osjećam da će od toga nastati nešto više. Muž mi je jako nasilan i brutalan muškarac. Njezina je nježnost osvježenje i osjećam da bi moj odnos s njom mogao biti jako zadovoljavajući. Tako je ona sad u mojim maštarijama. Uzbuđuje me i sama pomisao o tome da je dodirujem ili držim u zagrljaju. Ne vođenje ljubavi, samo bliskost i nježnost. Mora da sam bila čudno dijete, jer sam prvi put bila uzbuđena kad sam čitala bračnu uputu prije nego što sam se udala u osamnaestoj godini. Udala sam se za jedinog čovjeka s kojim sam ikad izlazila. Zaključila sam da sam vjerojatno jako dosadna. Nisam ja, nego je moj muž onaj koji smišlja razne stvari da bi učinio raznolikim naš seksualni život. Često voli prostački razgovarati sa mnom. To mi se dosta sviđa i ne bi mi stvarno smetalo da se prema meni odnose kao prema kurvi... skupoj vrsti. Ali on uživa u brutalnostima, gotovo do silovanja. Ne podnosim da se prema meni grubo ponaša. Volim biti, oh, tako nježna i pobijediti ljubaznošću i razumijevanjem. Iako je gmb, on je vrlo kontroliran, i često mislim koliko bih voljela da ga dražim do točke kad bi odustao od kontrole i učinio ono što je želio, umjesto sve te namjerno grube priče. Njega je jako teško dovesti do vrhunca. Smatrala sam da sam čudna, ne poput drugih žena. Sad počinjem vjerovati da nisam tako loša kao što sam to mislila svih ovih godina. (Pismo)

Tania
Rado bih znala imam li ikakvih latentnih homoseksualnih sklonosti; možda sam

samo biseksualna. Najčešće, za vrijeme seksa moje misli odlutaju drugim ženama. Ili zamišljam kako me voli druga žena, ili gledam svog muža kako vodi ljubav s drugom ženom, ili kombiniram te dvije situacije. On i ja razgovarali smo o tome i on je priznao da i on to često radi. Ohrabruje me u mojim maštarijama tako da odglumi svoje. Često razgovara sa mnom kao da me siluje, što stimulira drugu vrstu mojih maštarija. Počinjem maštati da sam svezana, bespomoćna, i ostavljena na milost i nemilost jako agresivnom muškarcu. Kao rezultat toga počinjem zamišljati da dolazi žena, otpušta mog muža i počinje sa mnom voditi ljubav na jednako agresivan način, ali s posebnom nježnošću. Prva maštarija koje se mogu sjetiti je bila o skupini ljudi (petero ili šestero) u velikom krevetu, svi goli i maze jedni druge. Nikad nisam bila u stanju razviti maštariju iznad toga, ali kako sam u to vrijeme bila jako mlada čini se da nije bilo nužno. Sama ideja bila je jako poticajna. (Pismo)

Michelle
Udana sam pet godina, i dosad nisam ni s kim razgovarala o svojim seksualnim maštarijama. Za vrijeme seksa ne mislim ni o kome drugom, osim o muškarcu s kojim trenutačno jesam, osim ako on to ne radi loše, onda mislim o onome tko radi dobro. To mi obavezno daje dovoljno užitka da postignem oigazam. Mislim da su maštarije jako korisne zbog tog posebnog razloga. Svaki put kad seksamo, ne može biti savršeno; druga osoba (kao ni mi sami) nije uvijek u vrhunskoj formi. Najčešća ideja koja mi uskoči u maštariju jest »biti na izložbi«. Maštarije mi se jako razlikuju, ali ova zamisao je uvijek prisutna. Ljudi gledaju, nije nužno da bilo što govore ili čine, nego samo gledaju... to me doista uzbuđuje. Zanimljivo je da, iako nikad nisam osjetila želju za nekom drugom ženom, ili čak u stvarnosti pogledala drugu ženu »na taj način«, često imam lezbijske maštarije dok sam s muškarcem. Nemam pojma otkud mi to. U mojim maštarijama te se žene i ja nikad stvarno ne dodirujemo, nema tjelesnog kontakta, ja jednostavno mislim o njima, o drugim ženama, obično golim, obično sisatim. Čini se da me one pokušavaju zavesti svojim erotskim pokretima. Dopuštam si da se uzbudim samo gledajući ih, ali kad sam stigla do vrhunca i stvarno doživljavam oigazam, one se jednostavno smiješe, zadovoljne zbog mene i nestaju. Možda ću im se jednog dana u maštariji pridružiti u seksu, ali ne mislim da je to ono čemu one teže. Nikad ne bih rekla muškarcu o ovim lezbijskim maštarijama, jer mislim da on to ne bi shvatio. (Pismo)

Sandra
Često kad muž i ja vodimo ljubav, mislim o drugom muškarcu (ili o dvojici muškaraca) a ponekad, ne često, o ženi. Muškarac o kojem mislim bio je moj zubar (kažem bio, jer je odselio u drugu državu). Nikad nisam vodila ljubav s njim, ali voljela bih da jesam. Za mene, on je sličan mom mužu. Kulturno razgovara, ali nije od onih kojima bi žena gospodarila (ja i volim da muškarac bude takav: Muško). U mojim maštarijama mi seksamo u svim zamislivim mogućim položajima. Čak jedno

drugo masturbiramo. Međutim, većinom za vrijeme seksa mislim o svom mužu; on je moj idealni seksualni partner. On čak i miriše seksi. Kad maštam o drugim muškarcima koje smatram privlačnima, dok se približavam vifauncu, koncentriram se na jednog muškarca (ili ženu). Tako vidite, imam lezbijske maštarije. Obično mislim o ženi koja je fizički slična muškarcu, to znači da je krupne građe ali ipak ženstvena, nježna, puna ljubavi (ponekad majčinski), suosjećajna. Vrlo često ona je u vojnoj uniformi. Nije lijepa, samo zgodna. Nepopustljiva je ali srdačna, s njom se veselo družiti, voli glazbu, sport, odjeću i životinje. Dobro je stojeća, ali ne bogata, štedljiva ali ne bijedno. Obično masturbiramo, ljubimo se (u usta), spavamo u zagrljaju (obično ona mene drži u zagrljaju). Osjećam se s njom sigurno. Sišemo jedna dragoj prsa (obično ja njezina). Ponekad upražnjavamo 69. Moj muž zna da imam lezbijske sklonosti i da bih možda mogla biti seksualno podvojena. Međutim, ne skrećem s puta da bih našla lezbijsku ili žensku partnericu za krevet. Ne znam na što to upozorava, ali volim misliti o svom mužu i dragom muškarcu kako vode ljubav sa mnom. Iako moj muž ne ohrabruje moje maštarije, on ih ni ne obeshrabruje. Kad ga pitam da li bi ga uzbudilo da gleda dragog muškarca kako me jebe, on kaže da vjerojatno bi. On zna da bih voljela da bude sa mnom ako bi me jebao dragi muškarac. Oboje volimo gledati naše jebanje. Draga ideja na koju se palim jest da promatram dvojicu homoseksualaca kako vode ljubav; isto bih tako voljela da žene imaju mogućnost da gledaju neke od erotskih filmova koje gledaju muškarci. Molim vas, ispričajte me zbog mog neurednog pisanja; obično sam uredna, ali ovo sam željela brzo napisati tako da ne bih stigla ništa mijenjati. (Pismo)

Patty
Upravo sam pročitala vaš oglas i osjećam da vam moram pomoći u istraživanju. Pokušat ću biti iskrena koliko god mogu. Imam dvadeset i devet godina, jedanaest godina udana sam za mornara trgovačke mornarice i imam dvoje djece. Muž mi je na mora po šest mjeseci svake godine, i prije tri godine, za vrijeme jednog njegova putovanja, dvije mlade djevojke upoznale su me s lezbijstvom. Moje prvo iskustvo s tim djevojkama bilo je tako potpuno zadovoljavajuće i predivno uzbudljivo da sada ponovno proživljavam tu scenu gotovo svaki put kad vodim ljubav s mužem kad je on kod kuće. Scena koju zamišljam je sljedeća: Suprug mi je na moru, a djeca su preko vikenda kod moje majke, jer ja navečer izlazim s djevojkama iz ureda da proslavimo skoro vjenčanje jedne od njih. Dvije djevojke pozvala sam da prespavaju kod mene, jer žive u susjednom gradu i morale bi rano otići s proslave da bi stigle na posljednji vlak. Stižemo mojoj kući kasno i umorne od zabave. Padam u fotelju i kažem kako bih voljela imati služavku da me razodjene i spremi u krevet. Djevojke kažu da će one biti moje služavke i nastavljaju me svlačiti. Kad mi skinu grudnjak i gaćice, one su očito vilo uzbuđene onim što vide, i obje kažu da nikad prije nisu vidjele tako velike i lijepe grudi kao što su moje. Pitaju da li bi ih smjele dotaknuti. Kažem da mogu raditi s njima što god žele, i uskoro mi bradavice nabujaju i očvrsnu od njihova maženja. Onda svaka uzima po jednu sisu i ljube i sišu moje velike ali vilo osjedjive bradavice i u isto mi vrijeme počinju milovati trbuh i bedra, i ja se uskoro grčim u fotelji. Kad se

počnem previjati, one mi puštaju grudi i jedna od djevojaka sjeda na naslon fotelje i počinje me ljubiti vrlo nježno i zaljubljeno, a onda sve zahtjevnije. Uskoro su nam jezici duboko u ustima one druge. Za to vrijeme druga djevojka kleči na tepihu između mojih nogu milujući mi bedra i trbuh dok postanem potpuno grozničava od želje. Pokrećem se na sve strane pokušavajući usmjeriti njezine prste u moju picu, ali ona ignorira moje pokušaje. Odjednom skoro poludim kad osjetim da joj se glava spušta među moje noge i da jezik ulazi u pičku. Gotovo odmah doživljavam orgazam i vrištim da sva kuća odzvanja. Dok ponovno hvatam dah, djevojke se skidaju i vode ljubav na tepihu, a ja gledam. Onda se zajedno tuširamo i sve tri odlazimo u krevet i cijelu noć vodimo ljubav. (Pismo)

SOBA Br.16 PROSTITUCIJA ILI »SADIE THOMPSON VIŠE NE ŽIVI OVDJE.«

□Ova soba je prazna. Kad sam počela skupljati maštarije za ovu knjigu, i kad bih razgovarala s psiholozima, piscima i drugim ljudima za koje sam mislila da imaju neke informacije o toj temi, oni bi se često veselo nasmijali i rekli mi da je naravno najpopularnija ženska maštarija da su prostitutke. A zbog svega što sam pročitala i čula, i sama sam mislila da je tako. (Primjerice, tko nije čuo onu staru otrcanu priču o tome kako na svakoj kostimiranoj zabavi polovica žena dođe obučeno kao call-girl?) Ali, u stotinama maštarija koje sam skupila na kraju se pokazalo da nema nijedne maštarije o prostituciji. Tema se samo površno spominje, pogled na nju bacaju en passant ljudi koji žure u sobe anonimnosti, poniženja ili mazohizma. Ta velika stara tema, koju su tako voljele žene viktorijanskog doba, očito je mrtva. I ako imam pravo, i ako je Sadie Thompson doista preživjela, ironično je da ju je ubilo naše liberaliziram) doba. Suprotno onome što je govorila njezina majka, djevojka je umrla od nedostatka srama. Da bih objasnila što želim reći, razmotrimo razliku između srama i krivice. Krivica se odnosi na nešto zbog čega se osjećate loše, bez obzira na to zna li netko za to ili ne, i ljubav povezana s krivicom još uvijek je velika maštarija našeg doba. To je privatni nazor. Ali sram se tiče nečega što drugi ljudi mogu odobravati ili ne. Vi se u odnosu na to možete osjećati neutralno, ili vam se čak može sviđati; sram se javlja samo onda kad vas vanjski promatrač uhvati na djelu. Žena koja vara u pasijansu npr., radosno će vući karte preko reda — dok je netko ne uhvati u tome, a onda će postati nervozna i razdražljiva. Sram se dakle javlja kad osjećate da je vaš osobni moralni i običajni kod u protuslovlju s općenito prihvaćenim — i osjećate barem hipokritsku potrebu da se pretvarate kako se slažete s pravilima većine. Prema tome, možemo vidjeti daje razlog zbog koga su naše majke toliko uživale u maštariji o prostituciji bio njihov osjećaj da su Djevojke iznad srama; ona je osobi koja mašta pružala vrstu nema-sešto-izgu- biti, ulične slobode. Ali, danas, zašto se truditi da budeš licemjeran? Sa svih strana uvjeravaju nas da u seksu nema ničega čega bi se trebalo sramiti.

Do viđenja, Sadie. Držat ćemo svijeću u tvom prozoru za slučaj da kotač represije promijeni smjer, i protureakcija te dovede natrag. □

4. OTKUD PRISTOJNOJ DJEVOJCI POPUT TEBE TAKVA IDEJA?«

DJETINJSTVO

□Ljudi me obavezno pitaju odražavaju li ženine seksualne maštarije njezino porijeklo. Zar njezino obrazovanje i društveni položaj ne određuju prirodu njezine maštarije? Nisam li otkrila da se skupljena građa jednostavno prirodno razlikuje i ulazi u te kategorije? Po načinu kako je pitanje postavljeno — naročito za vrijeme mojih istraživanja u Engleskoj — uvijek se podrazumijevao odgovor: »Da, ženino porijeklo će se odraziti.« Ali, moj je odgovor: »Ne.« Bogate žene ne maštaju obavezno o maskiranim vojvodama, kao što ni neobrazovane rudarske žene ne maštaju u grubim riječima od šest slova. Ni obrnuto nije točno. Besmisleno je raspravljati o društvenom položaju i porijeklu određene žene prema njezinoj maštariji, osim ako se ne želi poreći da to primamo utječe na to što i kako ona misli. Nikad ne možete predvidjeti što će nekoga uzbuditi. Kad biste pomiješali sve pismene odgovore na moja pisma i oglase kojima sam tražila suradnju, a objavljeni su u različitim časopisima u Sjedinjenim Državama i Engleskoj, te sve razgovore koje sam osobno vodila u istim državama, ne bi bilo moguće spojiti ženu s maštarijom... osim možda po nacionalnosti. Prema tome: Ne, gospođo Jones, nemojte očekivati da bi se po rođenju ili na temelju svog sretnog braka s Jackom Princetonom vaša Abigail našla u relativno prihvatljivoj Sobi Majke Zemlje. Unatoč njezinom foxcroftovskom obrazovanju, vrlo je vjerojatno da će se valjati u blatu zajedno s Airedale, skupa s drugim maštateljicama o seksualnom poniženju. Ona će samo o tome govoriti s manje gramatičkih grešaka. Pretpostavljam da su jezik i slike seksualnih maštarija šokantne i vjerojatno je to neke čitatelje odbilo kad su prvi put čitali ovu knjigu. Ali, kad se jednom prihvati da je predmet vrijedan ozbiljne diskusije, nijedan drugi postupak nije moguć. Pokušati prenijeti emociju, značenje i iskustvo seksualne fantazije s pomoću eufemizma bilo bi kao pružiti žednom čovjeku komad papira na kome piše »voda«. Tu dolazi u obzir ili prava stvar ili ništa. I ja sam imala nekoliko trenutaka otkrića. Nisam kroz ovu građu prošla

pasivno i hladnokrvno, ovako suosjećajna s maštarijama, kakva već jesam. Običavala sam otvarati svoju poštu o maštarijama — odgovore na pisma i oglase — ujutro, i više nego jednom mi je gutljaj kave otišao krivim putem. Hej! Ne toliko jezik, ili situacije... iako su i to jake stvari za devet ujutro. Ono što me je zapanjilo bila je količina maštovitih pojedinosti, intuitivno razumijevanje da uljepšavanje maštarije izvlači život iz nje, a više od svega kreativnost u maštarijama žena čiji se životi, inače, kao što je to opisano u njihovim pismima, sastoje od rutinskih i predvidljivih stvari kao što je slanje djece ujutro u školu. Seksualne maštarije jesu ono što izjednačava žene. Sramota je da žene ne mogu jedna s drugom razgovarati tako otvoreno i biti u stvarnosti tako iskrene o sebi kao što su to u svojim maštarijama. U maštariji svi govore istim jezikom, jer svi žele istu stvar. Ponekad mislim da je to ono što muškarci dobivaju u svojim seansama u garderobama kluba. Tamo, oslobođeni svega, mogu razgovarati o svemu bez pretvaranja i preseravanja, pružajući jedan drugom malo seksualne identifikacije koju ne mogu naći nigdje drugdje. Tko zna? Preko ove knjige će možda i žene izgubiti nešto od svojih osjećaja seksualne izolacije, možda će pronaći neku uzajamnu identifikaciju, možda čak osjećaj ženskog prijateljstva. Naravno ovo su »prljave« misli, ali svi ih imamo, i muškarci i žene, a uostalom što ih čini »prljavima«, osim možda njihove tajnovitosti? Ta tajnovitost jedina je stvar koju žene dijele, i to nigdje nije očitije nego u njihovim maštarijama. Uskraćene za svaki stvarni osjećaj seksualne identifikacije s drugim ženama, one pribjegavaju usamljeničkim istraživanjima unutar svojih individualnih svjetova maštarije. Potraživši u književnosti objašnjenje vlastitih najdubljih želja i seksualnih reakcija, te odgovore na njih, žene su otkrile da je većina književnih pronicavih otkrića namijenjena muškarcima od muškaraca, a kad isti muškarci pokušavaju red kako je to za žene, nitko brže od žena ne zna kako su daleko od pogotka. Čak i nove knjige žena-za-žene pričaju oko toga, ali ne o tome — kao da ne postoji potreban rječnik; u međuvremenu žene nastavljaju uzdisati i govoriti »Nitko nikad nije to stvarno opisao«. Da li je toliko začuđujuće da u istraživanju misterioznog »toga« u maštariji, one upotrebljavaju najjače, najgrublje, »najpomografskije« izraze i slike da bi emocionalno učinile stvarnim nešto što nikad nisu definirale i za što znaju daje isto tako snažno i potresno kao svaki pornografski opis koji su ikad pročitale ili čule o muškom »tome«? Hrabrost ženske imaginacije može se kositi lijepo zavrnutim rubovima njihovih Adolfb šešira, ili sitnim pliseom njihovih pamučnih dindrlica, ali slike i riječi univerzalne su i besklasne — samo karakteristična gramatika i imena mjesta odaju bilo kakav identitet. Ali, kako ste pobogu, lijepa damo, sjedeći u svom skupom stanu okruženi pelenama, ili iza zatamnjenog stakla na svom Rolls Royceu, došli na takvu ideju? Te usne koje nikad nisu izrekle psovku, a kamoli milovale muškarčev kurac, i ta uredna mala svijest koja »čini se« brine o školovanju djece, novom poslu, ili čak o novoj ljetnoj opremi, kako, di, kako ste došli na ideju? I češće da nego ne, ako bi se dama udostojila odgovoriti, odgovor bi bio: »Kako, pa još kad sam bila mala djevojčica i dogodilo se da sam vidjela...« Iz tako sitnog sjemena — trenutka u djetinjstvu — niče potpuno rascvjetana seksualna maštarija, vjerojatno godinama uljepšavana i mijenjana, ali sve je počelo kratkim pogledom, dječjim brzim zavirivanjem u tajni vrt. Činjenica da sjeme raste — i to do takvih proporcija — samo pokazuje što tajnovitost i zabrana mogu učiniti; koju snagu rasta ima »Nemoj!«

Primjer: Mlada djevojka prvi put ugleda muškarca koji mokri iza drveta... vidi blistav crven vršak koji iznenada izbija iz psećeg dlakavog pimpeka... provokativno joj prijeti stariji dječak na putu kud iz škole... ili je prisiljena da preživi seksualnu traumu sadomazohisti- čkog iskustva u školi (pročitajte Monino pismo i plačite)... što da radi s tim misterioznim i često uznemirujućim novim informacijama? Nitko ne želi znati, čuti, niti razgovarati s njom o tome - ona »nije dovoljno odrasla«, tema »nije pristojna«, i zna da će mama ako to čuje postati »nervozna« — to je sve što zna. Sve to čini zabranjene mrvice znanja još provokativnijima. I tako se te misli pridružuju drugim svaštarijama uzbudljivih, ponekad uznemirujućih senzacija, sanjarenja, drugih tajni koje je akumulirala — ili potiskivala — dok je odrastala. Do vremena kad se prestala igrati s lutkama, tijekom onog dugog zadšja prije nego što počne bilo kakav značajan kontakt s dječacima (ne mislim obavezno na seks), ona ima dovoljno snažnih slika spremljenih u glavi koje bi osupnute najžešćeg pisca najegzotičnije pornografije koju je ikad pronašla u sobi svog starijeg brata. To nije specifično znanje koje ona može sastaviti s bilo kakvim razumijevanjem, ali su uzbudljivi djelići za vještu obradu, njoj na raspolaganju, i to maštovitiji što je veće njezino neznanje (koje se vulgarno obično naziva »nevinost«). Zabranjene stvari, zaključane na privlačnim, mračnim mjestima, prerastaju sve dimenzije. I tako, s vremenom, sićušno sjeme, pogled ili ideja koji su trenutačno zapalili njezinu maštu, prerastaju u maštariju, oblikovanu žešćim sredstvima i jezikom nego što ga mogu ponuditi knjige, TV, filmovi ili masni vicevi. Do vremena kad vi ili ja čujemo maštariju — deset ili čak dvadeset godina nakon sađenja sjemena (žene su nevjerojatno vjerne svojoj prvoj maštariji, i često joj se vraćaju nakon što su nove i manje snažne čudno izgubile svoju živahnost) — do vremena kad nam ispriča, obično nije moguće prepoznati originalno sjeme. Ali ona zna. Žene pamte važne prve događaje. □

Theda
Prva seksualna maštarija koju sam imala bila je kad sam vidjela učiteljevu vrlo oblu stražnjicu. Nisam mogla imati više od sedam ili osam godina. Nosio je vrlo kratak kaput, bio je debeo, i zadnjca mu je napinjala hlače, jasno ističući obje polutke. Sjećam se da mi je to davalo određeni seksualni obećaj, čak u toj dobi, pa i izgovor da odlazim rano u krevet da bih imala intimnost i mogla razmišljati o onim inspira- tivnim kuglama. To je bilo prije nego što sam masturbirala, ali već sam tada osjećala infantilnu potrebu da kliznem rukom niz polutke njegove zadnjice, pa naokolo prema »naprijed«. Nakon što sam upoznala masturbaciju, osnovni mije problem bio naći skrovito mjesto da joj se mogu prepustiti. Morala sam spavati s mlađom sestrom koja je bila svjesna i najmanjeg pokreta. Pokret ruke mi je morao biti krajnje potajan i spor, a pipanje klitorisa bilo bi rastezano do krajnjih granica. To je neizbježno izazivalo seksualnu maštariju koja se temeljila na onome što bih čula od drugih djevojčica... tada nisam mogla imati više od četrnaest godina... koje su vidjele pimpeke svoje braće. Posebno jedna djevojčica, Monika, bila je velik izvor maštarija. Ona je dopuštala dječacima da je pipaju dok bi im ona otvarala šliceve i »brzo ih sredila«. Izraz me još uvijek uzbuđuje, i u beskonačnim prilikama zamišljala sam da sam ja Monika. Monikina majka uzela je stanara, i nakon što me zaklela na najveću tajnost,

Monika mi je ispričala kako ga je vidjela da masturbira, i veličinu njegovih genitalija. Pomisao na njegov orgazam istinski me us- hitila, i bila je temelj mnogim maštarijama. To mi je postala ambicija.Još uvijek masturbiram zamišljajući se kao voajera samačkim užicima tog stanara. (Pismo)

Lindsay
Moja fasciniranost muškarcima i čitavom idejom seksa počela je kad mi je bilo desetak godina. Nikad nisam vidjela penis sve do jednog dana kad sam bila u šumi nedaleko od naše kuće i vidjela muškarca kako mokri. Bila sam potpuno očarana njegovim penisom, ali on je vidio da ga gledam i brzo ga je maknuo s vidika. Muvala sam se po toj šumi svaki slobodan trenutak, nadajući se da ću vidjeti drugog. Ako je muškarac mimo stajao, ja bih mislila: To je to! i tumarala okolo nadajući se da ću ga načas ugledati. Provela sam sate i sate prisjećajući se kako je izgledao i smišljajući riječi kojima bih opisala penis — krasan, dominantan, pulsirajući. Mogla bih nizati. Godinama bih bila u stanju ležati u svom malom krevetu djevice i misliti o tom pogledu na moj prvi penis. Svi ti sati provedeni u šumi, nadajući se još jednoj šansi, pravo je čudo da me nikad nisu silovali ili ubili. (Razgovor)

Fiona
Kad sam bila mlada, igrala sam se uobičajenih igara »doktora« i »kuće« otkrivajući svoje genitalije i istražujući svoje male prijatelje. Sada znam da je čudna, topla vrsta drhtavih osjećaja imala seksualni karakter. Tada sam s tim osjećajima povezivala mokrenje, i često sam maštala da sjedim na toaletu široko rastavljenih nogu, dok jedan od mojih malih prijatelja mokri u toalet između mojih nogu. (Pismo)

Felicia
Najranije maštarije kojih se mogu sjetiti uključuju moje roditelje, ili mog oca i stariju sestru (na koju sam bila jako ljubomorna). Ne mogu se sjetiti da sam stvarno maštala o svom ocu i sebi, ali se sjećam da sam osjećala prema njemu snažnu seksualnu privlačnost. Isto tako sam maštala o svojim roditeljima i našoj kuji bokserici. Sumnjam da su nešto zaista i eksperimentirali, jer su bili vrlo širokih nazora i ponekad bi se zatvarali u sobu s našim psom kad se ona tjerala. Imali smo i rasplodnog psa koji bi se penjao na sve na što je stigao kad bi se naša kuja tjerala. Naši roditelji to nikad nisu doznali, ali jedna od mojih sestara, brat i ja postavili bi se četveronoške i pustiti ga da se popne na nas nekoliko sekundi — a onda bismo se uplašili. Otad sam maštala da sam prošla čitavu proceduru i da me je penetrirao mužjak psa. Moj muž i ja imali smo časopis s fotografijama žene i njemačkog ovčara za vrijeme seksualnog odnosa. Kad bih gledala te slike uzbudila bih se i zahtijevala da mi muž priđe sa stražnje strane, simulirajući kretnje psa. (Pismo)

Sonia
Kad sam imala jedanaest-dvanaest godina, običavala sam, kad bismo odlazili na izlete, sjediti na stražnjem sjedalu automobila i čvrsto prekrižiti noge. Naš se auto u vožnji jako tresao, i kad sam sjedila uvijek sjedne strane, svaki mali potres i vibracija bi me seksualno stimulirali. Prvi put kad sam to osjetila, pogledala sam kroz prozor i vidjela na polju konja s ispuštenim penisom. Svaki put poslije toga maštala sam da konj ulazi u mene. Tada od te maštarije nisam imala orgazam, samo stimulaciju. Ali, sad kad masturbiram i mislim kako me penetrira konj, to mi donosi strahovit orgazam. (Pismo)

Phyllis
Kad me muž jebe, često mislim o svom nekadašnjem poslodavcu kod koga sam prvi put vidjela penis u erekciji dok sam još bila djevica. Bilo mi je tada šesnaest godina. To me se tako dojmilo da sam to zauvijek zapamtila, i volim tu scenu zamišljati onako kako se dogodila. Otkopčao je hlače i izvadio kurac, a ja sam začuđeno gledala kako se diže, tako širok i krut. Nije me jebao, ah u mojim maštarijama vidim njegov veliki pimpek i pokušavam zamisliti kakav bi to bio osjećaj da mi ga je gurnuo. Uvijek maštam dok masturbiram, što se obično događa dok mi je muž na poslu. Prisjećam se scene kad su me tukli u školi. Šibanje mi je nanosilo toliku bol da sam popišala gaće, što mi je poslije toga pružalo seksualno uzbuđenje. U maštarijama mogu vidjeti upraviteljicu sa šibom, i kad zamišljam kako mi je zadavala one bolne udarce, brzo postižem klimaks. Nisam s mužem razgovarala o svojim maštarijama, ali oboje slobodno upotrebljavamo trosložne riječi za vrijeme jebanja, jer smatramo da nam one nailaze sasvim prirodno i povećavaju naš užitak. Ispričavam se ako me je moja sklonost upotrebi tih riječi navela da ih previše upotrebljavam pišući vam. Mislim da sam prvu seksualnu maštariju stvorila kad sam vidjela muškarca kako piša, a bilo mi je tad jedanaestak godina. Nisam vidjela njegov penis (od tuda moje iznenađenje kad sam ga ugledala prvi put, kao što sam rekla), ali sam jasno mogla vidjeti mlaz mokraće dok je stajao i mokrio uz drvo dok sam ja prolazila kraj njega. To što sam vidjela kako netko suprotna spola stoji dok urinira umjesto da čuči, kao što sam to ja činila, tako me uzbudilo da sam se toga stalno sjećala. Ja sam svoju maštariju razvila dalje zamišljajući ga kako namjerno izlaže svoj pimpek i kako ga trlja do trenutka ejakulacije. (Pismo)

Marlene
Imam dvadeset i četiri godine i udana sam pet i pol godina. Obično maštam dok vodim ljubav s mužem, uvijek sam to radila i vjerujem da i on to radi. To nema nikakve veze s nekim našim neslaganjem. Uvijek sam ga smatrala uzbudljivim u krevetu i čini se da me se on ne može zasititi. Radi se samo o tome da kad ste udani i stalno s istim muškarcem, bez obzira na to kako je on sjajan u krevetu, razbija rutinu razmišljati o drugim muškarcima. Obično zamišljam tipa s kojim sam nekad

radila u uredu. Zavodila sam ga. Ili to radim sa zgodnim cmim tipom s televizije, opet ja kao strana koja zavodi. O kome god da se radi — u svojim sam maštarijama zavodila čak i svećenike — volim zamišljati da je to netko tko nije seksao dugo vremena i zbog toga je gladan seksa. Najvažnija pojedinost u mojim maštarijama, čak i kad masturbiram, jesu moje grudi. Još u dobi od pet ili šest godina bila sam očarana grudima i pokušavala sam zamisliti kakav je to osjećaj imati ih. Satima bih buljila u fotografije filmskih glumica. Ne golih grudi. Moje su predodžbe uvijek bile o grudima preko kojih je tijesno navučena tkanina. One su rastezale i upirale u tkaninu kao da pokušavaju probiti kroz nju. Moje su grudi u stvarnosti lijepe; nitko se nikad nije žalio. Ali, u maštarijama moja je bista doista fantastična; grudi su mi goleme i najjače oružje u scenama u kojima zavodim muškarce. Trebam samo zatvoriti oči, uključiti sliku mojih grudi većih nego kod Raquel Welch, i nijedan mi muškarac ne može odoljeti . (Pismo)

Kay
Bila sam pomalo muškobanjasta u dobi od deset godina i sjećam se da sam se oblačila u gusara. Natezala bih hlače vrlo tijesno u koraku i zakopčala jedan od očevih starih remena vilo čvrsto oko struka.'* Nisam znala što je razlog tome, sve što sam znala bilo je da sam se osjećala fino »tamo dolje«, i daje to završilo tako da sam se često igrala gusara. Kad mije bilo jedanaest godina, tu negdje, uzbuđivala bih se »vežući« se tijesno oko genitalija i uranjajući u hladnu kupku manje-više potpuno obučena. U to doba, a i poslije, maštala sam o rvačima u blatnom, bljuzgavom borilištu, potpuno slijepljenima u mokroj odjeći, i kompletno zatrpanim blatom. Dok bih o tome mislila, trljala bih se o šav na hlačama pidžame. (Razgovor)

Trudy
Tek sad dok pišem, sjećam se da smo se moja sestra i ja običavale pretvarati da to radimo s našim psom. On je sasvim lijepo surađivao. Moje maštarije o psima nastavljaju se i sad, pa tako kad mi muž ulazi odostraga ja mislim o tome kako psi spolno opće, jer sam to često viđala otkako mije bilo tri ili četiri godine. (Pismo)

Mona
Nadam se da mi nećete objaviti ime, jer nikad nikome prije ovo nisam rekla. Iz onoga što sam pročitala, mislim da sam sadistkinja. Mogla bih isto tako biti i mazohistkinja, jer često sanjarim da me muče. Seksualno sam se razvila oko dvanaeste godine, a kako sam bila jako divlja i neposlušna dok sam odrastala, roditelji su odlučili da me pošalju u jako strogu samostansku školu. U tcfj je školi bilo dopušteno tjelesno kažnjavanje. Upotrebljavalo se remenje. Glavna svećenica, Sestra Rosario, izvela bi neposlušnicu — to sam često bila ja — pred razred, rekla joj da se sagne i dotakne nožne prste, i onda bi je, zadigavši joj tuniku, udarala po stražnjici. Za vrijeme praznika srela sam zgodnog dečka u kojeg sam se zaljubila.

Natjerala sam ga da mi obeća da mi neće pisati dok sam u samostanu, jer bih zbog toga mogla biti izbačena. Jednu večer, nakon nastave, Sestra Rosario rekla je da me želi vidjeti u svojoj sobi. Rekla je da je uhvatila pismo koje mi je napisao dečko i da nema drugog rješenja nego da me izbaci. Na koljenima sam je preklinjala da me ne izbaci i ona je rekla da možda neće, ali da će se morati ozbiljno pozabaviti sa mnom i da nikome ne smijem ništa reći. Rado sam pristala na to, ali mogu vam reći, kad bih mogla ponovo birati, ne bih. Rekla mi je da skinem svu odjeću, što sam ja sva zbunjena učinila. Imala sam tada gotovo trinaest godina i bila sam prilično razvijena. Morala sam kleknuti ispred nje dok mi je ona postavljala brojna pitanja koja su me šokirala i zbunjivala, primjerice: — Koji ti je gornji obujam? — Da li masturbiraš? — Kakve su ti boje dlačice među nogama? — Kako to zoveš? Željela je točio znati što sam radila s dečkom i što je on radio. Prisilila me da legnem preko stolice i dvadeset puta me udarila kožnom trakom po stražnjici. Onda sam morala leći na leđa i raširiti noge. Udarila me je šest puta među noge. Nakon toga morala sam redovito dolaziti u njezinu sobu i ona bi me natjerala da se skinem i udarala bi me svaki put kožnom trakom. Uvijek me je ispitivala o masturbaciji. Sve vam to pričam zato jer sam nakon dva tjedna od batina počela dobivati nedvojben osjećaj ugode. U to vrijeme sam prvi put počela masturbirati. Još i sad to redovno činim. Sad sam učiteljica i uživam kažnjavati. Dječaci koje učim imaju između deset i četrnaest godina. Redovno dovodim jednog u svoju sobu i kažnjavam ga bičem ili šibom, naredivši mu da se skine do gola. Uživam ga kažnjavati, ali još više uživam kad vidim da dobiva erekciju. Nosim provokativnu odjeću i uživam kad ga mogu dovesti u nepriliku kad dobije erekciju. Nikad nisam kaznila djevojčicu, jer nikad nisam imala priliku da to učinim. Ali, često sanjarim o tome. Zamišljam je samo u gaćicama i grudnjaku pričvršćenu za krevet. Onda naređujem jednom od mojih dječaka da je skine i muči. Mučenja o kojima obično razmišljam su čupanje dlačica s pubisa jednu po jednu, uvlačenje igala u njezine grudi, paljenje vrelim parafinom, bičevanje, šibanje, a istodobno je prisiljava da prizna prijave misli, masturbaciju itd. Maštam i o snošaju s jednim od svojih učenika. Neki moji postupci i misli jako su slojeviti i čudni i teško mi ih je staviti na papir. Nikad prije nikom nisam rekla o tim stvarima. Ponekad se osjećam frustrirano i voljela bih znati jesu li moji postupci jako neobični. Bila bih oduševljena kad biste mi mogli dati neke informacije o tome što druge djevojke misle. Osjećala bih se lakše kad bih znala da postoje i drugo, poput mene. P. S. Ovdje u Irskoj imam poteškoća u pronalaženju bičeva kakve bih željela, pa bih vam bila zahvalna ako biste mi mogli pomoći. (Pismo)

Stella
Moja seksualna maštarija vraća se na stvarni događaj, koji mi se dogodio kad mije bilo oko jedanest godina. Na putu kući iz škole skupina dječaka i djevojčica uzela me na pik. U jednom trenutku me je vođa, koji je bio jako zgodan, zgrabio za

ruku i rekao mi da ću morati raditi sve što mi on naredi. Rekao mi je da ću od tog dana, kad god mi naredi da ga slijedim, morati to učiniti, i da će mi onda reći kakve su njegove želje. Onda me pustio. Poslije bi mi, kad god sam ga srela, srce skočilo u grlo, ali činilo se da me nikad više nije ni opazio, nikada mi nije naredio da ga slijedim, niti da učinim nijednu od onih stvari za koje sam mislila da bih se bojala raditi ih. U svojim ranim tinejdžerskim godinama običavala sam sanjariti o onome što je mogao tražiti da mu radim. Zamišljala sam najrazličitije stvari, i još uvijek to činim. To je ono na što se vraćaju sve moje maštarije, i taj me zgodni muškarac prisiljava da izvodim razne vrste seksualnih postupaka, nevjerojatne stvari koje nijedan muškarac nikad nije tražio da napravim, ali koje bi mi priuštile golemo zadovoljstvo — da sam bila prisiljena. To je moja maštarija čak i kad sam sa svojim ljubavnikom. Počela sam masturbirati tek prije osam mjesci, iako su mi dvadeset i četri godine. Maštarije su mi za vrijeme masturbacije drukčije, pa ih zamišljam da upotrebljavam umjetni kurac, za koji nemam živaca otići i kupiti ga, ili da jedna ili dvije žene i ja vodimo ljubav s tom zamjenom za pimpek. Dosta čudno, jedina stvar koja me još pali jest kad vidim stvarno zgodnu mušku stražnjicu. Ne mogu spriječiti razmišljanje o tome kako bi izgledala otkrivena. (Pismo)

ZVUKOVI

□Ovo je dobro mjesto, kao i svako drugo, da se usput komentiraju zvuci za vrijeme seksa, i kako oni djeluju na ženu. Ne govorim o Franku Sinatri u pozadini; govorim posebno o onim riječima i zvukovima i izrazima koji dolaze ravno iz prepona i tiču se jebanja. Riječi i zvukovi koji su — ako se doista jebete — prirodniji dio jebanja nego džentlmensko »Volim te, Helen«, ili uopće nikakvi zvukovi. Biti jebana u tišini, uz isključena svjetla, koči čin za koji se pretpostavlja da bi trebao opuštati više nego ijedan drugi u našim životima. Neke žene, npr. June to čak ni ne mogu raditi u tišini. Nina kaže ono što su mnoge druge suradnice spomenule usput... i bile bi se dulje time pozabavile, sad sam sigurna u to, da sam ih izravno pitala što misle o tome: »Naše vođenje ljubavi uvijek dobiva na kvaliteti upotrebom riječi kao što su jebanje, pička, itd, koje obično ne upotrebljavamo... samo u krevetu.« Obje ove žene slijede izvor svojih maštarija sve do svog djetinjstva, kuda, mnogi odrasli misle, da bi ti »prljavi«, »niski«, »vulgarni« zvukovi trebali biti protjerani, umjesto da ih se prirodno uključi u naj- odrasliji mogući čin. Tko je rekao da »dame« ne upotrebljavaju riječi kao »jebati« i »pička«, ili da se one ne upotrebljavaju u prisutnosti »dama«? Možda ne kad ručate s damom, ali kad se dama jebe, ona ne ruča. □

June
Ono što ne podnosim jest seks u tišini. Čini mi se neprirodnim kad se dvoje

ljudi ševi, daje sve što možete čuti, ako imate sreće, malo teškog disanja. Dajte mi u svako doba tipa koji dobro stenje, uzdiše, viče. Ako sam s tipom i on ništa ne govori, samo diše, a ja sam previše plaha da počenem sa svim onim teškim uzdisanjem koje me stvarno popaljuje, onda maštam, sjećam se prvog puta kad sam uopće čula ljude da se jebu, i sjećanje na to, pa eto, opušta me. Bilo mije oko jedanaest godina kad se to dogodilo. Živjeli smo u San Franciscu, u velikoj stambenoj zgradi otvorenoj na dvorište, i ponekad je usred noći to u toj zgradi nalikovalo na masovnu orgiju. Moglo mije biti tek jedanaest, ali mi nitko nije trebao reći čemu sve to stenjanje i vikanje. Ležala bih tamo hipnotizirana — tada sam počela masturbirati, hoću reći — slušajući prvi par. Oni bi obavezno probudili druge parove, i poput neke vrste lančane reakcije za nekoliko se minuta jebala čitava zgrada. Hoću reći, jeste li ikad čuli druge ljude dok se jebu, a stvarno uživaju u tome? To je predivan zvuk... ne kao onaj u filmovima... nego kad je to stvarno. To je tako sretan, uzbudljiv zvuk. Ako sam s nekim tihim tipom, i samo ležim tamo tiho dok se on njiše, sjetim se bučnih noći iz svog djetinjstva u San Franciscu, i za nekoliko sekundi i sama stenjem i ječim kao luda, i budite sigurni da se i šutljivi tip pridružuje, isto... i krećemo na veliku, glasnu jebačinu! (Razgovor)

Nina
Imam trideset i dvije godine, lezbijka sam i sretno sam »udana« posljednjih pet godina. Moje su maštarije velikim dijelom odraz onoga što se doista događa. Vrlo često mi »odglumimo« naše uloge kao Mama i Dijete, dok mi ona siše bradavice, a ja joj pjevam uspavanke. U drugim prilikama ona glumi mušku ulogu i glasno opisuje kako izgleda njezin »kurac« i kako me on napada dok jedna drugu masturbiramo. Naš užitak za vođenja ljubavi uvijek se povećava upotrebom riječi kao »pička«, »jebanje«, itd., koje obično ne upotrebljavamo... samo u krevetu. Dodala bih da su moje maštarije uvijek o mojoj ljubavnici, nikad o nekoj drugoj lezbijki. Kad bih imala misli o drugoj ženi, nikad joj ne bih rekla, jer je po prirodi strašno ljubomorna. Kad sam u dobi od sedam godina otkrila užitke masturbacije, čak sam i tada običavala zamišljati da mi to moja prijateljica trlja između nogu. Pretpostavljam da sam oduvijek bila lezbijka i bilo je samo pitanje vremena kad će se te rane maštarije ostvariti. Ponekad, dok sam kao dijete masturbirala, zamišljala bih da mi pas liže pičku (što je ponekad radio i to me strašno uzbuđivalo). Međutim, sad nikad ne maštam o životinjama. Moje su misli potpuno posvećene mojoj ljubavi prema drugim ženama. Često zamišljam vrstu religiozne lezbijske orgije, koju promatraju muškarci obučeni kao svećenici. Uvijek tu ima mnogo upaljenih svijeća, vestalinki djevica, i nešto seksa na oltaru s mojom partnericom. Obavezno je tu i veličanstvena glazba i blještave boje kao što je to u crkvama. (Ja sam potomak vikara i redovito idem u crkvu, ali ne osjećam krivicu što sam homoseksualna.) Svaka (česta) seansa s mojom voljenom partnericom uzbudljiva je iuspješna, to više što je potpomognuta mojim mislima i našim riječima. Ipak, nikom nikad ne bih pričala o svojim maštarijama. (Pismo)

Meg
Kad sam sa svojim mužem, često mislim o svom bivšem ljubavniku i sjećam se kad smo bili na zaklonjenoj, grmovitoj plaži i kad me on pribio za zemlju nogama, nakon što sam već imala jedan orgazam; on me samo valjao poput parnog valjka i ječao i uzdisao dok je svršavao. To je još nešto što mi nedostaje — razgovor i buka koju je moj bivši ljubavnik proizvodio za vrijeme vođenja ljubavi — moj muž ne »govori ružno« za vrijeme odnosa u onoj mjeri u kojoj je to radio moj ljubavnik, i prilično je tih u klimaksu. (Snimljeni razgovor)

Holly
Moj muž zna koliko me određeni razgovori uzbuđuju, npr. kad mi priča koliko uživa u oralnom seksu, koliko voli moje velike sise. Volim da mi jako podrobno opisuje što radimo dok vodimo ljubav. Osim toga, volim da to zove »jebanje«. (Pismo)

Evie
□Evie je u kasnim dvadesetim, razvedena, i sad živi u Los Angelesu s dvije kćeri. Njezini iskreni komentari o pričanju za vrijeme seksa mogli bi inspirirati mnoge tihe jebače, koji žele da ih se zapamti. Teško je zapamtiti pokrete, rekonstruirati što se prošle noći ili prošlog mjeseca dogodilo u krevetu, ali nekoliko uspaljenih jecajariječi mogu dozvati u pamet potpuno, orgazmičko uzbuđenje. Sjećajući se samo tih riječi, žena može u sjećanju zadržati muškarca zauvijek u stanju erekcije. Žene su veliki kolekcionari... ljubavna pisma, suveniri, riječi; na neki način žene se grčevito drže svega, gotovo da žive u prošlosti, jer nikad nismo potpuno sigurni hoće U se »to« ikad više ponoviti. □ O pričanju... to je potpuno drugo područje i ne znam zanima li vas to, ali mislim da bi vas moglo zanimati da vam kažem da me muškarci koji mi pričaju doista mogu navesti da zapjenim traperice (slikovito rečeno)... stvari poput Ti to mateš, Uspjet ćeš, Hajde, itd. Ne bih vam htjela dosađivati, ah čini se da to stvarno utječe na jačinu mog orgazma. Ponekad kad sam u krevetu s muškarcem i on priča sa mnom... makar da me samo pita koliko je sati dok vodimo ljubav... ja pošizim. I kad sam sama često beskonačno ponavljam što je neki muškarac rekao, i vrlo često si dopuštam luksuz da ukrašavam i izmišljam stvari koje bi mi muškarci mogli reći. Tražili ste neke maštarije mojih prijateljica i ja sam ih nekoliko pitala, ali kao da nisu baš maštovite. Očito malo govore u krevetu i nisu zainteresirane za maštanje, ili mi se ne žele povjeriti, što je moguće. Jedna mi je cura rekla da joj dečko običava slati polaroid snimke svog dignutog kurca i da ona uz njih masturbira dok je on na službenim putovanjima. (Pismo)

ŽENE GLEDAJU

□No, previše je jednostavno reći da su sve seksualne maštarije, poput snova, nastale iz neke iskre započete u djetinjstvu. Pop psihijatrija odlučna je reducirati najsloženije aspekte života na brzo, brzo, BRZO razumijevanje, počinje i završava tom premisom. Sve prethodno rečeno pojačava ideju da se mnoge od naših najjačih seksualnih predodžbi vraćaju u ono doba naših života kad čak nismo znali o čemu se tu — pobudi — uopće radi. Nastale iz nevinosti i neznanja djetinjstva maštarije zadržavaju svoje misteriozne moći u našim odraslim godinama seksualnog istraživanja. One nikad ne gube sjaj. Žene Plavobradog imaju sve divne sobe u njegovoj kući da tumaraju po njima, ali one nikad ne mogu odoljeti zaključanim vratima. Ali, nemojte očajavati ako ste navršile dvanaestu, a mislite da još niste imale maštariju. Najerotičnije maštarije za koje znam jesu one, koje odrasloj ženi prve padnu na pamet čim čuje pravu riječ ili vidi krivo lice. Građa za seksualnu maštariju svuda je i to je svatko, ali iskra koja od nje čini maštariju jest unutra, a ne izvan osobe koja mašta. To nije stvar odluke »Okej, sad ću smisliti krasnu seksualnu maštariju«, i onda se koncentrirate na dvojicu mladića koji vam dostavljaju novi televizor, na susjedova Velikog Danea, ili čak na najboljeg prijatelja svog muža. Ne postoje univerzalni simboli u maštarijama; ono što vrijedi za jednu ženu ne mora drugoj ništa značiti. Jednako kao što se jednoj ženi može sviđati visok, cmomanjast i zgodan tip, tako se drugoj može sviđati zgodni plavi vođa navijača. Bacite crnog muškarca na platno ženine svijesti i ona će početi škljocati vlastitu projekciju u pozadini, dok će unutrašnji glas druge žene možda reći: Pa što onda? Nećete seksualnu maštu prisiliti da uzme određen oblik i da vas uzbudi. Bez obzira na to, mislim da će mnoge žene početi maštati nakon što pročitaju ovu knjigu. Ili bolje rečeno, postat će svjesne da su sve vrijeme maštale, i da su one nenadane čudne ideje i pomisli koje su dosad zaboravile, ili potisnule, zapravo maštarije. Mnogo građe iz ove knjige prošlo je kroz tu vrstu stvaranja asocijacija, tako da ženi nije izravno postavljeno pitanje o maštariji, nego joj je dana ideja kako maštariju pokrenuti. Primjerice, ako sam ženu jednostavno pitala: Imate li seksualne maštarije? ona bi obično odgovorila pitanjem: Što je to seksualna maštarija? ili sa Ne. Ali, ako bih rekla: »Otkrila sam da većina ženskih seksualnih maštarija ima elemenat anonimnosti, da dok misli o tome kako je jebe drugi muškarac, ili muškarci, oni obično nemaju lica, oni su neznanci...«, bio bi uspostavljen dijalog između mene i žene, između nje i njezine vlastite maštarije. Ona ima jasnu početnu poziciju s koje se može otisnuti. Ne znam postiže li se ta sloboda imaginacije zato što spominjanje maštarija drugih žena pokreće vrstu natjecanja ili zato što to spominjanje oslobađa moju sugovornicu izolacije i krivice, ili je to samo zato što je njezina dosad uspavana seksualna imaginacija jednostavno trebala tu asocijaciju kao odskočnu dasku. Mislim da sve troje pomaže. Međutim, ja to sada iznosim, tu snagu koju asocijacija ima u poticanju žena da otkriju svoje maštarije, jer sam, upotrebljavajući je kao metodu u skupljanju građe, skupila više informacija nego što sam očekivala, naročito o tome od kuda žene dobivaju ideje za svoje maštarije. A ono što me posebno zanimalo jest kako su često te ideje imale vizualnu osnovu.

U nekoliko časopisa poslala sam pismo u kojem sam opisala svoje istraživanje i pozivala sam na suradnju. Znajući koliko su žene pristupačnije ako se o temi diskutira kao o normalnoj a ne kao o nečem posebnom, i ako se doda malo osobne podloge, opisala sam seksualne maštarije kao slike koje se mogu pojaviti bilo gdje — za vrijeme seksa, tijekom vožnje na posao, ili dok šetamo ulicom. Usput bih dodala da sam ja u svojim šetnjama okorjeli promatrač međunažja. Ne gledam samo u muške provokativne prednje dijelove — jednako automatski kao što muškarci gledaju moje — nego zamišljam en passant, raspored, oblik onoga što se nalazi ispod. Učinila sam da to sve zvuči jako prirodno... kao što mislim da i jest. Bez obzira na to što su žene koje su odgovorile na taj članak još rekle o sebi, gotovo sve su spomenule da promatraju međunožje: sve one gledaju. Možda ne u muške šliceve (iako većina gleda), možda čak ne muškarce, ali — priznale su s konspirativnom radošću — što god da su gledale, nisu se na tome zaustavile. Gledanje je bilo samo početak razmišljanja, zamišljanja i, da — »sad kad ste to spomenuli« — maštarije. Moja osobna uvjerenja o ženskoj seksualnosti promijenila su se otkad sam počela istraživanja za ovu knjigu. Uvijek sam smatrala da su žene pustolovnije u seksu nego što to muškarci vjeruju; da je žena s pravim muškarcem spremna na svaku igru. Sad sam se uvjerila da žene nisu samo spremni sljedbenici u seksu, nego su, ako im se samo kaže riječ, pravi »pokretači« asocijacije. Žene mogu biti seksualno originalne, mogu biti dosad još nepokrenut izvor novih seksualnih ideja i radosti. Mislim da žene seksualno potiču mnoge stvari; one jednostavno nisu naučene da otvoreno reagiraju. Ah, dajte im uporište na koje se mogu osloniti bez krivice, potaknite ih ohrabrujućom riječju i, kao što sam već rekla, mislim da su one spremne i voljne napisati čitavo novo poglavlje u knjizi koju se smatra napisanom. Razmislite o tome: obično su potrebna dva spola za seks, ali nakon svih ovih godina takvog odvijanja stvari čuli smo samo jedan spol. Još od Adama muškarci bi se svalili na svoj dio kreveta, upalili cigaretu i pitali: »O čemu si mislila?« A žena bi odgovorila: »Ni o čemu.« ni prostodušnije: »O tebi.« Kako su im muškarci sve to vrijeme mogli vjerovati? Primjerice, muškarci (i njihovi krojači) mogu misliti da ih žene gledaju s odobravanjem zbog kroja njihovih odijela, kao kad bi gledale modnu fotografiju na stranici za muškarce, ih to isto odijelo na vješalici. I ako djevojku izravno pitate, ona će često odgovoriti nešto poput »samo sam mislila kako ti zgodno stoji sivo«. Ali, u stvarnosti priče koje su mi žene ispričale pokazuju da kad žena gleda muškarca, vidi i razmišlja o mnogim stvarima. □

Fay
Kad idem ulicom stalno gledam međunožja. Pokušavam zamisliti kako izgledaju penisi. Naročito se uzbuđujem kad se muškarčeva jaja ističu kroz hlače. Često dolazim u iskušenje da mu priđem, ravno tamo na ulici, otkopčam šlic i opipam mu jaja. (Pismo)

Sukie
Gledati muškarce, njihove prednjice i stražnjice omiljena mije razonoda. Volim proučavati oblike njihovih stražnjica i razmišljati kako ih upotrebljavaju dok guraju u

ženu, ili razmišljam kako bi to bilo penetrirati im stražnjice zamjenom za kurac. (Pismo)

Constance
Muž me na neki način pretvorio u promatračicu muških šliceva. Toliko je dugo tvrdio da mu je penis premalen (stalno ga mjeri u stanju erekcije), pa me počelo zanimati kakve su mu dimenzije u drugih muškaraca. Postigao je čak da budem pomalo znatiželjna kad mije sugerirao da bih možda mogla imati više orgazama da seksam s muškarcem koji ima penis veći od njegova. Tako se ponekad zateknem kako gledam u prednje dijelove koji najavljuju da bi tamo unutra moglo biti skriveno nešto poveliko. (Pismo)

Deana
Moja se svijest ne odmara čak ni kad sam izvan spavaće sobe, jer stalno kradomice gledam muškarce, njihove intimne zone. S hlačama tako tijesnim kao što su danas, nije teško odrediti što je iza tih obećavajućih izbočina. Barem možete o tome sanjati i pokušati zamisliti kakav bi ljubavnik bio, kakve su mu doista dimenzije i slično. Želim reći da mislim da toliki muškarci tamo dolje slažu stvari na takav način da je teško reći je li sve nekako složeno jedno na drugo, da se stekne dojam goleme piramide, ih je to realno. Mislim da je zgodno da su muškarci ušli u »Hej, pogledaj me« arenu u kojoj su žene godinama paradirale. Danas, dok muškarci nastavljaju gledati grudi bez grudnjaka ispod pulovera, ili velike stražnjice ispod tijesnih sukanja, mi žene jednako tako imamo što gledati. Često se pitam zašto su muškarci tako dugo ostali u onim velikim, staromodnim, bezobličnim hlačama. Zar ne žele da ih gledamo? (Pismo)

Anna
Zabavlja me kad vidim da se vaš običaj »neizlječivog promatrača šliceva« tiče i mene. Ponekad čak može biti pomalo veselo kad odjednom shvatite da tip gleda vas! Naravno, sve ovisi o tome tko je to. Mislim da muškarca uzbuđuje da misli kako vas zanima kako on izgleda ispod svoje odjeće. (Pismo)

Vera
I ja sam »promatračka međunažja«. Ne mogu a da ne zamišljam kakav je točno oblik i veličina muškarca »tamo« kad pogledam u njega, i obavezno ga uspoređujem sa svojim zaručnikom. (Pismo)

Una
Uopće nisam svjesna da gledam muškarce, da bacam pogled na njihova

račvišta dok idu ulicom prema meni, pa mogu razmišljati o tome što da kupim za večeru dok mi svijest razmatra što li je tip učinio da postigne naročito interesantan aranžman svojih genitalija. U stanju su postići nevjerojatne efekte! Zapravo, moj muž kaže da ja primijetim s koje ga strane muškarac nosi prije nego što se i rukujem s njim. Jednog dana dogodila mi se smiješna stvar dok sam žurila kući s posla, i mislila sam Bog zna o čemu. Ali, usput sam pregledavala nailazeću bujicu muškaraca koji su žurili kućama. Pretpostavljam da nisam bila ni svjesna kako usredotočeno buljim u dobro pripijene hlače nekog muškarca. I baš kad smo se mimoilazili — štip! — posegnuo je i uštinuo me za bradavicu! Tek tako, nasred Pete avenije! Zabezeknuta sam se. Stala sam, okrenula se usta otvorenih od čuda gledajući ga kako nestaje... a onda sam se nasmijala. Što sam drugo mogla učiniti? (Pismo)

Lois
Volim gledati iz bočinu na dečkovim tijesnim trapericama i zamišljati što je ispod. Čeznem da znam da li jest ili nije obrezan. Uvijek sam preferirala neobrezane dečke. (Pismo) Liz I ja sam isto neizlječiva promatračica šliceva, a također i proma- tračica stražnjica, jer volim zamišljati kako izgleda ono ispod odjeće. Imam također gotovo neodoljivu potrebu da prođem prstima kroz muškarčevu kosu ako je ona dobro podšišana, relativno duga te čista i mekana. Smatram da su muška gola tijela jako uzbudljiva (i često želim da postoje časopisi za nas žene, ekvivalentni časopisima za muškarce u kojima su gole djevojke). (Pismo)

Wiona
Dok sam putovala vlakom ili autobusom ponekad sam gledala u muške hlače da vidim mogu li otkriti oblik i veličinu penisa. Ponekad sam mogla opaziti da se penis ukrutio kad bi muškarac pogledao u moje grudi ili kad bi pokušao baciti pogled na moja bedra i onda me uzbuđuje pomisao da sam ja uzrok njegove erekcije. (Pismo)

Rudy
Pomalo sanjarim. Ako sam čula da je tip posebno velik, ili dobar u krevetu, ili nešto slično, onda ga, kad ga sretnem, u mislima svlačim, razmišljam kako izgleda gol. (Pismo)

Gale

Doista uživam kad samo promatram muškarce. Kad god mogu baciti pogled na šlic, ja to radim. Zašto djevojka ne bi mogla voljeti pogledati dobro ispunjeno račvanje koje ocrtava oblik kroz hlače? To me pali, kao što me pali kad gledam svog muža. (Pismo)

Imogene
Iako moj muž zna da sam mu uvijek bila vjerna, mislim da ne shvaća koliko uživam dok gledam druge muškarce. Radim to cijelo vrijeme; većinu vremena gotovo ni nisam svjesna da gledam muškarcu među noge. Ako vidim muškarca s velikom izbočinom tamo, jednostavno običavam buljiti. To privlači pogled. (Pismo)

Francine
Naravno da gledam muškarce. To se od nas očekuje, zar ne? Zašto bi se inače oni uvlačili u tijesne hlače koje se tako glatko prevlače preko prednjice... osim tamo gdje nije ravno? Ali, to je zasigurno igra mladih muškaraca. Hoću reći, što da djevojka gleda kod starog tipa u vrećastim hlačama punim pregiba i faldica, dok nabori vise od struka? Kao da se srame, poput žena koje nose broj preveliku odjeću. Čovjek bi pomislio da će shvatiti, zar ne? Napokon, svi mi želimo biti zapaženi, zar ne? (Pismo)

April
Nisam bila svjesna da gledam, dok niste pitali. Naravno da gledam, ali kako nikad ni s kim nisam o tome razgovarala, pretpostavljam da jednostavno nisam bila svjesna toga da provjeravam muškarca... tamo dolje. Ja to radim poput CIA agenta: oko trepne, muškarčeve vitalne mjere snime se na moju unutrašnju memoriju, i onda se informacija spremi. Kakav gubitak! Morat ću prestati biti tako tajanstvena sama sa sobom o tim stvarima kad danas više ne živimo u mračnim vremenima. (Pismo)

Myrna
Naravno da gledam. Zar to ne rade svi? Ali, ja sam u tome vilo lukava. Znate, imam oko koje bježi - oko koje doista bježi zbog loše muskulame kontrole. Ja fokusiram oko koje je u redu na nekoga ili nešto pristojno, onda napola spustim kapke na onaj zavodljiv način koji sam izvježbala i onda moje bježeće oko »gleda«. Baš je guba gledati muškarce. Čak dok sam bila u školi, bila sam jako svjesna kako tipu stoje hlače, načina na koji mu vise nisko na bedrima, tijesno preko du- peta. Uvijek sam sažaljevala tipove koji nemaju dupe, kao što pretpostavljam da dečki sažaljevaju jadne cure ravnih grudi. (Pismo)

Laurie
Kad vidim zgodnog dečka, uhvatim se da razmišljam kako izgleda njegov penis. Vidim ga u mislima dok sjedim tamo i razgovaram s njim, ili kad mislim o njemu, vidim mu penis u etekciji. Zamišljam svoju ruku na njemu, zamišljam da me dodiruje, vidim najmanje brazde i detalje povećane u golemoj erekciji. Mogu čak osjetiti njegovu toplinu u ruci ili u meni. (Pismo)

Jeanie
Razvila sam neobičnu opsjednutost muškom stražnjicom. Kad vidim zgodnog muškarca odotraga, a on nosi pripijene hlače, često pokušavam zamisliti kako bi mu stražnjica izgledala bez hlača. Ponekad čak pokušavam zamisliti kako bi to bilo da je nagnut meni preko krila, a ja ga pljeskam po goloj stražnjici. Mnogo ijeđe, ako vidim zgodnog muškarca sprijeda i on nosi pripijene hlače, pokušavam pretpostaviti je li njegov penis veći, manji ili jednako velik kao penis moga muža. (Pismo)

GLEDANJE I ČITANJE

□Znam da popularna teorija govori da žene nisu toliko kao muškarci seksualno uzbuđene onim što vide i pročitaju. Za muškarce se pretpostavlja da trenutačno reagiraju čim pogledaju grudi ili stražnjicu; čitava područja našeg gospodarstva temelje se na tome. Istodobno, kaže se, da žene ne osjećaju ništa kad ugledaju kurac, osim možda vesele zbunjenosti ili čak gađenja. Prije nekoliko godina se bitan humor brodvejske predstave (Znaš da te ne mogu čuti dok curi voda) temeljio na toj ideji. S druge strane, pojedinci će dopustiti da dignuti kurac uzbuđuje neke žene... ali čak se i o tome raspravlja. Naravno, ako bi se to svelo na natjecanje u tome tko najbrže na što reagira, muškarci bi imali malu prednost pred ženama. Njihova je svijest od djetinjstva bila slobodnija da reagira samo na obris grudi, spominjanje riječi, miris žene; oni su tako čak ohrabrivani da budu »mali muškarci«. Ah, žene... U školi za djevojčice koju sam pohađala stavljen je čak blijedo-sivi smokvin list na reprodukciju Michelangelova Davida (smatralo se da ga je dodala usidjelica knjižnjičarka). Bilo je to godinama prije nego što sam prvi put dobro pogledala doista dobru sliku kurca. I neka mi nijedan muški ekspert ne kaže da nisam bila stimulirana. Iako ga još nisam vidjela u stanju erekcije, moja je dječja mašta grafički nadoknadila ono što je nedostajalo dižući taj kurac do nelagodno uzbudljivih (iako anatomski netočnih) proporcija erekcije. Dok sam odrasla, još uvijek nije bilo (a nema ni danas) vrta seksualnih poticaja za žene u svijetu oko nas. Ali ići tako daleko pa reći da odrasla žena — žena koja nije samo vidjela nekoliko erekcija, nego ih je i izazvala — treba već uzdignut kurac, muški seksualni simbol u punoj snazi prije nego što može nešto osjetiti... jest

apsurdno. Tko se više od žene treba osjetiti uzbuđeno od pogleda na mlitav kurac, na provokativnu pomisao što mu ona može učiniti? Upravo zato što su ženu učili da ne gleda, i jer su joj bili uskraćeni stvarni odušci zbog kojih postoje vizualni i verbalni poticaji, ona bolje od bilo koga može slikom zamijeniti pravu stvar — ukratko, zbog toga je ona tako dobra u maštarijama. Naravno, danas treba manje toga izmišljati: muške hlače nikad nisu bile uže, njihove košulje tjesnije, njihova svijest o vlastitoj vizualnoj seksualnosti izoštrenija. Igramo li se svi »Carevog novog ruha«? Ne čudi me da toliko mnogo žena kažu da su ponekad (potajno) u iskušenju da »samo posegnu i dodirnu ga«. Kome je to uopće namijenjeno? Novi vizualni podražaji učinili su mnogo za maštariju, i sada kad svi imamo dobar pogled na to, maštarija se može dalje razvijati. Sa svim što se događa oko nas smatram da zbunjuje da seksualno obavješteni pisci poput Roberta Charthama — koji knjigu Senzualni par počinje zaključkom da nijedan par nije senzualan dok obje strane nisu ravnopravne, ravnopravne da iniciraju, vode ili slijede — da čak i takav muškarac raspravlja kako se žene seksualno ne uzbuđuju tako spremno kao muškarci. Ako mu se da pornografska knjiga, rekao mi je Chaitham, muškarac će biti potpunije i btže uzbuđen nego žena. »Muškarac će za nekoliko sekundi postići erekciju«, rekao je, kao daje muški vanjski barometer jedino što treba uzeti u obzir, kurčeva signalizirana spremnost za upotrebu jedina mjera nečijeg seksualnog kapaciteta i kvalitete. Kad sam nepokolebljivo odgovorila da i ja, isto, mogu biti jako brzo uzbuđena s pravom stranicom teksta, on me pristojno pogledao, napravio stanku i rekao: »Onda ste vi neobični. Ženama treba mnogo više vremena.« Ono zbog čega jeo svemu tome teško razumno diskutirati jest da je u tim argumentima sadržana činjenica — i često se iznosi kao dokaz muškarčeve neposrednije seksualnosti — da on brže svršava. Ali, kakve to veze ima s time kako brzo i koliko duboko se svaki spol uzbuđuje? Muškarac može brže svršiti nego žena, ah ona može nastaviti oigazam za orgazmom u neposrednom brzometnom nizu. Doista, to je potpuno smiješna rasprava. Nismo na utrci, a čak i da jesmo, pretpostavlja se da smo u njoj zajedno, muškarci i žene, trčimo za istom stvari. Ono u čemu sam se — naročito nakon ove knjige — mogla složiti s dr. Charthamom i ostalima koji kažu da žene ne reagiraju brzo ih da uopće ne reagiraju na čitanje ili gledanje seksualnih stimulansa, jest da kažem: Ako one reagiraju sporije od muškaraca, to nije odluka prirode, to je zbog načina na koji ih se učilo da reagiraju. Žene ponekad trenutačno reagiraju, ali reakcija nije muški društveno prihvaćen osmijeh, ho-ruk, i erekcija. Sa ženama će to češće značiti povlačenje u potajnu maštariju, s namjerno izabranim poticajima ili bez njih. Evo nekoliko primjera□

Mary Jane
Malo oklijevam da odgovorim, jer mislim da nemam toliko seksualnih maštarija kao druge žene. Ah, pokušat ću vam ispričati o onima koje imam. Sram me priznati, ah ponekad mi misli lutaju za vrijeme seksualnog odnosa s mužem. Obično mislim o drugim muškarcima koje smatram seksualno uzbudljivima. Ponekad mislim o Faulu Newmanu, glumcu, jer mislim da je on najzgodniji muškarac koga

sam ikad vidjela. Zatvaram oči i zamišljam da on vodi ljubav sa mnom, a ne moj muž. I osjećam krivicu zbog toga. Jednom sam maštala da vodim ljubav sa svojim svekrom dok sam imala odnos s mužem. Otac mog muža jedan je od najzgodnijih i najprivlačnijih muškaraca koje osobno znam, i često sam poželjela da mu moj muž malo više nalikuje. Nekoliko puta mi je bez ikakva razloga pala na pamet stvarno čudna ideja. Vidjela sam sebe kako klečim ispred Paula Newmana i kako mu sišem kurac,jer nikada to nisam radila čak ni svom mužu. Malo prije nego što sam se udala počela sam maštati o kipovima golih muškaraca koje sam vidjela. Neki su imali tako lijepa tijela da nisam mogla odoljeti a da ne zamišljam da s njima vodim ljubav. Moj miljenik bio je kip Hermesa, grčkog boga. Naročito sam bila očarana njegovim malim, delikatnim penisom. Imam averziju prema velikim ili masivnim penisima, iako sam vidjela samo mužev i one na slikama ili kipovima. Čak i sada ponekad maštam da vodim ljubav s Hermesovim kipom, jer mi je on postao nešto kao ideal muške ljepote (naročito nakon što sam u prvoj bračnoj noći otkrila da je penis moga muža mali kao onaj na kipu). (Pismo)

Miranda
Za vrijeme seksa ponekad mislim o nekom drugom muškarcu, a ne o onom s kojim trenutačno jesam. To nikad nije netko koga poznam. Fizički on je oličenje »idealnog« muškarca. Ako sam u stvarnosti s mladićem koji ima lijepo i uzbudljivo tijelo, mogu ga u svojoj maštariji promijeniti u nekog nepoznatog koga sam upravo srela na ulici. Kad bih rekla svom ljubavniku, on bi bio ljubomoran i mislio bi da njegovoj seksualnoj tehnici nedostaje nešto što izaziva takve maštarije. (Nije istina: mislim o stvarima kakve sam spomenula samo kao o raspoloženju koje me obuzima.) Ideja o dvojici muškarca koji seksaju doista me uzbuđuje i voljela bih to vidjeti. (Nedavno je muškarca s kojim živim posljednje tri godine »pipao« homoseksualac kad smo bili na zabavi na kojoj su svi puno popili. On je bio užasnut i osjećao se »zgađeno«, da ga citiram, ali ja sam otkrila da me to beskrajno uzbudilo.) Ponekad zamišljam publiku koja me promatra dok seksam sa svojim šefom; ponekad mlade dečke koji dobivaju poduku o intimnoj anatomiji, a ja sam model. (Smiješno, doista, jer sam pozirala u škoh za umjetnost i gotovo se dosađivala.) Također uživam zamišjati kako sam vladarica koja ima neograničene zalihe muškaraca i koja ih postrojava da bi mogla izabrati. Zamišljam da organiziram bankete gdje poslužuju goli muškarci, a poslije opskrbljujem svoje gošće muškarcem kojeg požele, a sve sam prije toga ja testirala. To i varijacije na tu temu posebno volim, a muškarci mogu biti erotski obučeni ili ukrašeni ako treba. Mnogo erotski sanjarim, često o prozirno obučenim muškarcima, tipovima grčkih bogova, obično golima. Ponekad noću sanjam da imam spolni odnos, ah u snovima je to uvijek s nekim poznatim, nikad s neznancem. U mojim maštarijama muškarci su uvijek lijepi, plavi i nepoznati. Jedna od mojih najmilijih maštarija jest da sam nevidljiva među gomilom nagih muškaraca i očarana sam načinom na koji se kreću. U stvarnom životu i u maštariji jednostavno volim gledati muškarce, njihova tijela i ono o čemu sam vam govorila, zamišljam otprilike od dvanaeste godine. (Pismo)

Margaret
Imam dvadeset i šest godina, nisam udana, živim sama na selu. Nikad prije nisam pisala nekom časopisu. Odlučila sam, međutim, odgovoriti na vaše pismo. Prije nekoliko godina trebala sam postati opatica. Bila sam u samostanu godinu dana i počela sam mrziti okolinu, jer sam bila uvjerena daje većina pripravnica doista patila od seksualnog potiskivanja. Ja sigurno jesam već od početka i jednostavno sam morala odustati. Prije nego što sam otišla u samostan imala sam blage lezbijske sklonosti, ali one su se onda pojačale. Prije odlaska tamo često sam masturbirala, ali se to nevjerojatno pojačalo. Jednostavno sam se nekako morala opustiti. Na sreću, svidjela mi se početnica starija od mene i potajno smo dosta često zajedno masturbirale. Tada sam počela imati maštarije. Svidjela bi mi se opatica, i dok bih se zabavljala sa sobom mislila sam o njoj. Zamišljala bih da to njezini prsti dodiruju moj klitoris. Jako bih se trudila daje zamislim kako stoji kraj mog kreveta potpuno gola s dlačicama na pubisu. Također bih je pokušala zamisliti kako se zabavlja s dragom opaticom. To me brzo dovodilo do vrhunca. Kad sam napustila samostan, zaposlila sam se kao nastavnica u školi za djevojke. Uživala bih promatrati dok su djevojke svako jutro zajedno odlazile na tuširanje. Misli bi mi uvijek skrenule na određenu djevojku čije je tijelo bilo prilično dobro razvijeno. Onda bih se u samoći svoje sobe skinula, legla na krevet i mislila o djevojci onakvoj kakvu sam vidjela pod tušem. Onda sam srela muškarca koji je izgledao uzbudljivo. Srela sam tri njegova prijatelja i mogu dodati da smo bez predrasuda i da smo ponekad priređivali male zabave na kojima smo svi bili goli. Sada opet imam maštarije. Nisam zaljubljena ni u jednog od njih, ali volim da me jebu dok ostali gledaju. Dok me stvarno penetriraju, mislim o jednom od prisutnih muškaraca. Jedan je tamnoput, kao daje Talijan, i ima velik kurac. Dok je dragi muškarac u meni, ja zamišljam da je to Talijan. Rijetko svršavam kad me jebu. Svršavam kad se sama zadovoljavam ili upotrebljavam vibrator dok sam sama u stanu. Ipak, simulirani klimaks da bih omogućila muškarcu da se osjeća zadovoljan i često upotrebljavam opscene riječi. Kupujem mnogo knjiga o seksu i čak imam album sa slikama djevojaka. Kad se želim osjećati zločesto, stavljam to na stol kraj kreveta i sa uključenim vibratorom i magnetofonom doista glasno govorim i mislim o nekom muškarcu ili možda djevojci s čijim bih se tijelom željela igrati. Nisam šašava. Jako sam normalna, ali me seks strašno zanima. Nikad se neću udati. Bila bih nevjerna, znam to. Previše volim svoje tijelo i volim kad se dragi s njime igraju! (Pismo)

Alexandra
Imam sedamnaest godina i imala sam jednu ljubavnu vezu s muškarcem. Jednom, dok smo vodili ljubav u autu, zaustavili smo se ispred državne škole koju sam pohađala kao dijete. Sad se prisjećam kako sam se potajno smijala na pomisao da je to ironično. Pokušavala sam se zamisliti kao dijete koje gleda tu scenu. Bila sam uzbuđena, možda zato što sam sada radila ono što je zabranjeno djetetu. Moje prvo iskustvo u masturbaciji bilo je nakon što sam pročitala Candy. Još se

sjećam, jer sam zamišljala da sam ja djevojka u toj knjizi i da prvi put doživljavam orgazam. Tada nisam znala što je to, ali sam uskoro otkrila. Neko sam vrijeme postizala barem jedan orgazam na dan. Čitala bih »prljavu« knjigu i onda bih za vrijeme masturbiranja ponovno u mašti čitala uzbudljive retke. Nakon što sam pročitala nebrojeno mnogo knjiga, počela sam sama sastavljati priče, ili maštarije. Nasumce ću opisati neke situacije koje su me obično uzbuđivale: dok stopiram noću na uglu pokupe me tri dečka i siluju; ista situacija, samo što sam dobrovoljno pristala na odnos sa svom trojicom; call-girl s dobrom reputacijom; zavedena sam dok sam pod utjecajem narkotika; predmet sam seksualnih pokusa kao u nacističkim logorima za vrijeme rata; snošaj sa psom dok prijatelj promatra; odnos s mojom braćom; seksualne igre s ocem, sestrama. U maštarijama koje uključuju oca i majku, oni nisu moji roditelji; isto su tako promijenjena i lica braće i sestara — to mjesto smatram interesantnim jer to radim nesvjesno; seksualni odnos s mojim najdražim nastavnikom... popis se nastavlja. Mnoge od mojih bivših maštarija uključivale su određenu vrstu sadizma i mazohizma, ali nakon što sam iskusila emocionalnu stranu vođenja ljubavi te su maštarije vrlo bizo izblijedile. Smatram ih doista neukusnima. Sad imam jednako toliko »omiljenih« maštarija između kojih mogu birati, ali sve one uključuju emociju, bila to ljubav ili mržnja. Sad obično nježnost okružuje osjećaje mojih fantazija: prihvaćena sam u skupinu vještica kroz njihov ljubavni ritual (to sam negdje pročitala); vodim ljubav s nekim koga sam tek srela, s kime se doista dobro slažem; imam aferu s nastavnikom iz svoje srednje škole, što sigurno ne bi bila maštarija da sam ga malo ohrabrila. Sve su te maštarije vrlo blizu stvarnosti. Ponekad sam imala i lezbijske maštarije. U njima nikad nisam dio akcije, nego promatrač. U prošlosti sam imala maštarije o orgijama, i opet sam uvijek bila pasivan partner. Ali, više ih ne upotrebljavam. Sad sam u emociji. (Pismo)

Stephanie
Kad sam prvi put razmišljala o vašem zahtjevu za seksualnim maštarijama, rekla sam sebi: »Ali to se ne odnosi na mene, koliko se sjećam ja nikad nisam maštala.« Ali, tijekom razmišljanja shvatila sam da sam se disciplinirala da ih zaboravim. Shvatila sam da sam maštala, ali nikad dosad nisam shvaćala da od toga postižem osjetilni podražaj. Knjiga o rimskim orgijama koju sam pročitala, potaknula me da zamišljam kako imam odnos s magarcem, nakon što sam pročitala opis jednog takvog događaja. Ali, uskoro mi je to postalo neukusno. Druga maštarija koju sam imala nekoliko puta i obično kad se bojim imati seksualni odnos, recimo nakon poroda ili za vrijeme stresa (racionaliziram li?) jest sljedeća: zamišljam se u džungli s primitivnim plemenom. Prisiljena sam gledati kažnjavanja nekih članova njihova plemena zbog različitih seksualnih prekršaja. Torture zamišljam sa svim pojedinostima. Muškarcima se odsijecaju penisi i mošnje, kroz mokraćnu cijev im se ulijeva vrela voda. U žene se polako uvlače vreli žarači. Kao jedina civilizirana osoba tamo ja sam propisno užasnuta tim događajem. Sad dok vam prepričavam ovu maštariju, još jedna maštarija sa sličnom temom mi ulazi u svijest. U ovoj smo u nacističkom logoru. Neka zla žena muči

muškarce. Natjerava ih da zadržavaju urin dok ne puknu. Ima stroj u koji stavlja njihove penise. Stroj ih stimulira tako da konstantno doživljavaju orgazme. Sjećam se da sam pokušavala završiti tu torturu, ali se nisam mogla sjetiti ničega, osim da orgazmi slabe i tako treba izmisliti novu torturu koja bi slijedila ovu — ali je se ne mogu sjetiti. Sve žene u logoru vrlo su mlade djevojke i siluje ih ludi profesor. Njihov seksualni aparat jako je nezreo i on ih uvijek uspijeva ubiti. Razvio je razne vrste tehnika, ali samo se sjećam tamnice pune djevojaka, svaka zavezana u položaj u kojem on može ispitivati njhove seksualne aparate i izabrati koja će tog dana biti njegova. Usput rečeno, većinu ovih maštarija čine stvari koje sam pročitala i vrlo malo sam izmislila. U tim maštarijama se svašta događa, ali sve imaju iste sadističke osobine. Ispričala sam mužu onu o džungli i mislim da je bio malo zatečen, a meni je bilo smiješno iznositi maštariju na vidjelo. Sigurno se nisam osjećala krivom zbog toga, jer iako sam možda negdje dolje duboko nastrana sadistikinja, čini se da se to ne očituje u mom svakodnevnom živom. Zapravo, ja sam nježna osoba, pa bih si mogla dopustiti smijeh, jer se osjećam sigurnom zbog činjenice da sam disciplinirala taj dio sebe. Kao što kažem, bilo mi je teško prisjetiti se ovih maštarija, uglavnom zato što sam osjećala da su one prijetnja, i tako sam si ih priuštila dva ili tri puta i brzo ih potisnula. Nikad zato što bih se osjećala krivom zbog njih, nego jer bih smatrala nedostatkom samodiscipline da se previše odajem bilo čemu. (Pismo)

SLUČAJNE ASOCIJACIJE

□Žene uzbuđuju stvari koje vide. To je jednostavna tvrdnja, ali sam na njoj izgubila mnogo vremena, jer je se tako često poriče. Čak je i časopis, koji je relativno tako neinhibiran kao što je to »Cosmopoli- tan«, kad je nedavno objavljivao svoj ženski odgovor na »Playboyevu« golu 'Partnericu mjeseca’, pošao za mitom kako žene smatraju da golo muško tijelo izgleda ružno i zastrašujuće. Muški model bio je gol — ali njegova oh-tako-usput-postavljena šaka i zapešće, zaklonili su ono što bi netko mogao smatrati najvažnijom točkom rasprave. To jednostavno nijekanje izvora ženskih maštarija gotovo je jednako tako beskonačno kao i same maštarije, iako su ti izvori toliko očiti da je samo njihovo imenovanje dovoljno da se shvati kako oni lako mogu služiti kao početak maštarije. Žene maštaju o svojim bivšim ljubavnicima, o svom prvom orgazmu, svojoj prvoj »drukčijoj« sceni seksa, npr. s dragom ženom ili s nekoliko osoba. Postoje maštarije koje su nastavak stvarnog i zapamćenog seksualnog trenutka — ukradenog poljupca, stisnute ruke, sinoćnje prve večere s partnerom u dosad još nekonzumiranoj ali sigurnoj vezi — seksualnih iskri koje se još nisu, a možda se nikad ni neće otisnuti sa zemlje, ali u maštariji funkcioniraju. Postoje potpuno izmišljene maštarije koje niču iz imaginacije osobe koja mašta, a inspirirane su atraktivnim licem na večernjoj zabavi, ili junakom TV-drame, ih pop ili filmskom zvijezdom. Ako vas se

ova posljednja mogućnost za maštariju nije dojmila kao beskonačna, samo pomislite na milijune žena — možda jedna baš sad sjedi kraj vas — čije oči bijesnu, dlanovi se oznoje, a usne se razdvoje u poluosmjehe slutnje na pojavu Toma Jo- nesa ili Faula Newmana. Mislite h zaista da im svijest ostane prazna i da se isključuje kad i televizor? Manje su očite maštarije koje proizlaze iz ženina pokušaja da savlada emocije i želje koje su previše zastrašujuće ili destruktivne da bi se mogle odigrati u stvarnosti. Kao što se snovi pojavljuju u ulazi zdravog oduška za silovite emocije koje ne bismo željeli doživjeti u stvarnosti, na vrlo sličan način seksualna maštarija može dati ženi priliku da istražuje i tako smanji nemir ljubomore i sukob koji osjeća kad želi dragog muškarca. Zbog toga sam ovdje uključila Geldinu maštariju. Ako njezina maštarija izazvana ljubomorom na bivšu djevojku njezinog ljubavnika poprima oblik lezbijskog odnosa s tom ženom, barem svoje destruktivne osjećaje ljubomore tog dana ne istresa na svog ljubavnika. □

Susie
Udana sam više od tri godine i prošle sam godine završila godinu dana dugu vezu sa službenikom državne ustanove (G.) koji je dvostruko stariji od mene. Često kad muž sa mnom vodi ljubav, zamišljam da je to G. opet na meni (teško, jer je G. teži, viši, i prsa su mu mnogo dlakavija nego mome mužu). Klimaks mi je intenzivniji ako mislim o svom ljubavniku. Ponekad dok svršavam čak ga zovem po imenu, ali ga malo prigušujem. (U tom pogledu sretna je okolnost da mije muž gluh na jedno uho!) Imala sam mnogo strastveniji odnos s ljubavnikom nego s mužem, čak i dok smo bili zaručeni. G. i ja trebali smo samo pogledati jedno drugo i on bi dobio erekciju a ja bih postala vlažna, čak mi pomaže da mislim kako su pokrivači pod kojima muž i ja spavamo oni isti pod kojima smo ležali G. i ja dok je moj muž bio na poslovnom putu u drugom gradu. Od moje veze pokušavam obnoviti mužev uzdrmani ego govoreći mu da je dobar ljubavnik. (To mi sad pomaže da imam redovite orgazme s mužem, dok sam prije moje veze svršavala samo u »superiornom« položaju.) Ponekad moram muža održavati u tom uvjerenju s nekoliko očitih laži. Mislim da bi napustio kuću kad bih znao o čemu sam stvarno mislila. Kad me muž jebe, ja sanjarim o G-ovoj omiljenoj igri: da ja budem obučena sva u cmo s halterima i čarapama ispod duge crne suknje koja se zakopčava sa strane. Nakon što bi se skinuo do hlača, on bi me poljubio, onda bi se sagnuo i milovao mi nogu na mjestu gdje se suknja razdvaja te krenuo rukom gore pod moju suknju dok ne bi osjetio rub čarapa i haltere, što bi ga navelo da zadrži dah. Onda bi odozdo otkopčavao dugmad na suknji. Do tog bismo trenutka oboje bili prilično zagrijani i ja bih se »popela« na njega, šušteći najlonkama po njegovim hlačama. Ponekad, u ovoj fazi moje maštarije, s mojim gornjim dijelom skinutim i njegovim šlicem otvorenim započinjali bimo snošaj stojeći, s mojim nogama oko njegova struka i G. bi me držao ispod stražnjice, ali češće bi inzistirao da mi siše lijevu sisu i onda bismo se potpuno skinuli. Zatim bismo se divili jedno drugom u ogledalu i dražili jedno drugo, i ja bih se divila njegovom uzdignutom organu i vrlo se često spuštala na njega, što je jako volio. (Nijedna mu žena to nikad nije radila... ispočetka je mislio da je to perverzno!)

Moje maštarije, kao što vidite, sve su izmiješane s onim što se doista dogodilo. Ujutro bi me G. pokupio u svoj auto i maštao u koje će me položaje staviti te večeri, često me toliko milujući i ljubeći da sam jednom ili dva puta završila nabijena na njegov pimpek u 8 i 15 ujutro na prednjem sjedalu, dok su se njegovi šefovi pitali što se dogodilo starom pouzdanom G-u! Njegov posebni ritual bio je da me draži tako da bih ga preklinjala da uđe i »ugasi moju vatru«. To je bilo u redu tako dugo dok se on mogao kontrolirati, ali vrlo često nije mogao, naročito ispred ogledala i mi bismo se jebali do ludila po čitavom podu. Jedne me noći iz valjao po tepihu dnevne sobe sve dok nisam imala ponovljene orgazme, i tek smo pola sata poslije vidjeli da mi je na leđima koža zguljena na pet mjesta. Rekla sam mužu da sam radila gimnastiku na podu. Sve to, stvarno i zamišljeno, miješa se u mojoj svijesti za vrijeme maštarije. G. i ja smo također običavah dijeliti maštariju. Zamišljali smo da vodimo Ijubav u njegovu autu na skrovitom mjestu na rtu, svuda naokolo grmlje, a dvije stotine ljudi iz njegova kolektiva iznenada bi se pojavilo iza grmlja i vidjelo nas na djelu. Zapravo, mislim da bih ja doista uživala u tome, i odonda sam zamišljala kako vidim tu gomilu kako masturbira kad vide da im je šef prilično dobar i u stvarima koje se ne tiču posla. Voljela bih promatrati njihove reakcije kad sam se igrala s ljubavnikovim penisom u ustima — to bi šokiralo većinu njih, stare žene su dobar dio kolektiva, naročito kad bi me vidjele kako ga dovodim do vrhunca na taj način i gutam njegovo sjeme, ih kad tjeram G-a da svrši jednostavno stezanjem vaginalnih mišića (trikovi koje me je majka naučila — ha! — svejedno to ne mogu raditi s mužem; on nije dovoljno osjedjiv). Čini se da moj muž nikad ne preuzima inicijativu u krevetu, a svršavanje za njega izgleda više kao olakšanje nego opuštanje. (Usput, u braku smo tri godine a on ima dvadeset i četiri.) Najviše mi nedostaje način na koji je ljubavnik postupao sa mnom za vrijeme snošaja i njegovo vladanje situacijom. Kad sam s mužem najčešće se sjećam kako je G. kad je stizao do oigazma, običavao ječati i stenjati od užitka i snažno me ljubiti, tjerajući me da se osjećam potpunom ženom, potpuno posjedovanom. Sad se već mjesecima nisam doista tako osjećala. Hvala vam što ste mi dali priliku da izbacim iz duše nešto što me tištilo gotovo dvije godine. Vilo često sam čeznula da ispričam mužu pojedinosti svog preljuba — imala bih bolje mišljenje o mužu kad bi ga moglo veseliti ono što je iskusio moj ljubavnik. Ali, znam da to jednostavno nije moguće. Napokon, moje maštarije temelje se na stvarnom iskustvu. (Pismo)

Adrienne
□Adrienne je jedan od onih živahnih, društvenih tipova koje je lako upoznati. Srela sam je na putovanju brodom od New Yorka do Southamptona. Iako putovanje traje samo pet dana, na brodu ljudi tako brzo postaju intimni, da se to čini nevjerojatnim čak i kad se, jednom opet na obali, toga sjećate. To je bio slučaj s Adrienne i sa mnom. Upoznale smo se na kapetanovoj koktel zabavi. (Nas dvije bile smo praktično jedine slobodne žene mlađe od šezdeset godina, normalno da smo bile pozvane.) Nadimci koji se vrlo brzo smišljaju i nadjevaju druga su karakteristika života na brodu, a na brodu je bio čovjek koga je Adrienne gotovo odmah prozvala Kockar. Već ga je bila upoznala do trenutka kad sam je srela, i nas troje bi često prije večere popili piće. Kockar je bio jedan od onih

muškaraca koji vole puno pričati o seksu, i s iznenađujućom je ustrajnošću želio znati više o svim pojedinostima koje su ikad bile spomenute. Adrienne i ja razgovarale smo jedne večeri kad je Kockar otišao svojim putem. Adrienne je punašna, gotovo profesionalno društvena žena oko trideset i dvije-tri godine. Kao što rekoh, sumnjam da bismo na kopnu izmijenile više od imena, toliko smo malo imale zajedničkog. Ali, ona je voljela pričati i ja sam slušala. □ Kad si me neki dan pitala jesam li ikad imala seksualne maštarije, prva mi je reakcija bila sumnja da sam ih ikad imala. Što mi je nedostajalo? Možda Kockar ima neke vez s mojim »boljim razmišljanjem«. Ono što hoću reći jest da me on podsjeća na mladića koga sam poznavala. Sad, kad razmislim, shvaćam da su mi više nego jedanput misli podivljale i da imam živahnu maštu. Radi se samo o tome da nemam naviku da te ideje i slike nazivam »maštarijama«. Prije nekoliko godina izlazila sam s tipom koji se zvao Ted. Bio je visok (poput Kockara), zgodan, i smatrala sam da je jako privlačan, ali neuhvatljiv. Prvi put sam ga srela na večernjoj zabavi koja se održavala na lijepoj otvorenoj terasi obrasloj ružičastim i bijelim petunijama. Bila je topla noć i pijuckali smo fizove — to piće me uvijek dovodi u romantično i prilično seksi raspoloženje. Doista su nas tek bili upoznali, ali bili smo tamo sami na onoj terasi i uhvatila sam se kako mu pričam da u svom stanu imam velikog medu, a on je odmah odgovorio da ove noći mogu imati drugog »medu, golog«. Rekao je to tako olako i s osjećajem za humor, da sam si pomislila: »Pa dobro, zašto ne?« Bio je sjajan ljubavnik. Znate kako neki ljudi moraju uvijek imati upaljenu glazbu dok vode ljubav? Što se mene tiče, sve što trebam napraviti jest sjetiti se razgovora te prve noći. Uvijek ponovno bih ga zamišljala kao velikog medu a sebe kao posudu s medom. On je bio jako gladan medo i lizao je i strugao koliko je god mogao iz te posude i ja sam željela i željela da mi posuda uvijek bude puna. Samo dok sad mislim o tome... osjećam kako se počinjem uzbuđivati... Hej! Kamo je otišao Kockar? (Razgovor)

Doris
□»To je bio doživljaj za koji se pretpostavlja daje vrhunac u djevojčinom životu, ali bflo je to poput neke vrste tjelovježbe«, priča Doris, govoreći o svojoj seksualnoj inicijaciji s Jimom, svojim zaručnikom. »Moje su reakcije uvijek bile iste. Zagrijala bih se u predigri, ali onda bih samo čekala da prođe ono što se zove ’prava stvar’.« Doris je osjećala da ju je Jim jadno prevario i zamjerala mu je. Na kraju su zbog toga prekinute njihove zaruke. Ali, prije prekida Doris je rekla Jimu o svojim osjećajima. Njegova reakcija bila je da kupi »nešto posebno«. »To je bilo kao mala debela gumena traka«, kaže Doris, »možda dva i pol centimetra široka, ali je na jednom kraju imala onu smiješnu malu uzdignutu stvar. Sjećam se da sam pomislila da izgleda kao neka peraja morskog psa, stršeći iz sredine gumene trake.« Jim je pričvrstio gumenu traku oko svog dignutog penisa, i sa svakim udarcem »mala peraja je trljala moj klitoris pri ulasku i izlasku na način kako Jimovo rudo nikad ne bi moglo. Nikad nisam osjetila ništa nalik na to. Nikad u životu nisam imala takav orgazam.« Godinu dana nakon prekinutih zaruka Doris se udala za drugog. Njezin suprug odbija

kupiti »jednu od onih malih uzdignutih stvari« kao što je to Jim činio, ali je naučio kako da je prstom dovede do orgazma. □ Mračno je — možda zato što su mi oči zatvorene tako da mogu bolje vidjeti sliku. Mislim o onom velikom Jimovu rudu kako ulazi i izlazi iz mene kao veliki ružičasti morski pas. Rijetko zamišljam da je muškarac moj muž. Obično je to moj bivši dečko, ili ponekad neki drugi muškarac koga sam nedavno srela. Zamišljam to vrlo jasno, muškarčevo veliko rudo kako razdvaja dlačice, razdvaja usmine, tone u mene onim malim vrškom koji putuje prema klitorisu kao da je gladan njegova dodira. Koncentriram se na tu malu gumenu peraju, koja me sa svakim udarcem dodiruje na pravo mjesto. Trljajući pri ulasku, trljajući pri izlasku. Nikad to više nisam spomenula mužu otkad je odbio kupiti jednu takvu traku. Ali to je jedan od najljepših svadbenih poklona koji mije moj bivši dečko mogao dati... ta slika koju imam u svojoj svijesti. Volim zamišljati da vodimo ljubav na nekom tropskom moru ili u toplom bazenu. I mogu vidjeti kako taj ružičasti morski pas pliva prema meni, pa širim noge sve jače i jače. Morski pas me pozna, pa voli topli osjećaj unutra. Voli se praćakati baš oko usmina. Ponekad kad muž čak ni nije u meni, samo trebam pomisliti na peraju morskog psa i počinjem se penjati po zidovima. Sliku mogu vidjeti svojim unutrašnjim očima. To je sve o čemu ću ikad trebati misliti. Samo o ružičastoj peraji koja me trlja. (Snimljeni razgovor)

Lulu
Za lezbijsku maštariju trebam se vratiti na vrijeme kad smo muž i ja eksperimentirali u krevetu s djevojkom. To je bilo jedini put da se to dogodilo — ne mom mužu, nego meni. Moram priznati da mi se svidjelo. Bila je to muževa zamisao, pa me nije smetalo što je tražio da ja pristupim djevojci. Od tog sam se vremena ponekad pitala kako bi to bilo da negdje sama pokupim djevojku i zavedem je, ili da me potpuno zavede dominantna žena, naročito što sam do sada bila ja inicijator. Kad sam u krevetu s mužem, ponavljam neprestano tu scenu zamišljajući kakva je ta prva djevojka uistinu bila sa mnom, što sam sve mogla pokušati da sam samo znala. Ako želim, čak mogu zamisliti daje moj prst njezin jezik, onakav kakvoga se sjećam. To je puno zapamćenog iz samo jednog iskustva, ne mislite li? (Razgovor)

Daisy
Imam seksualne maštarije otkako sam se udala prije tri godine. Zamišljam da idem ulicom, odjednom fantastičan auto zacvili kočeći kraj mene, a za volanom sjedi Robert Redford. Kraj njega je, naravno, Paul Nevvman. Odvode me u elegantan dućan s odjećom gdje manekeni prikazuju nevjerojatnu garderobu (kao u starim filmovima iz četrdesetih na TV). Kupuju mi najelegantniju seksi odjeću koja se može zamisliti. Onda me vode na bal. Svi su tamo, filmski glumci i najbožanstveniji muškarci koje bi svaka žena mogla poželjeti da sretne. Naravno, svi žele plesati sa mnom: Tom Jones, pod jedan, koga odbijam, samo da mu vidim lice... Engelbert... Franco Nero je nevjerojatno

ljubomoran... Jedan i jedini Elvis moli me da me otprati kući, ali ja ih sve odbijam i završavam svoju fantastičnu noć odlazeći kući i vodeći strasnu ljubav s Marcom Bolanom iz T. Rexa. (Pismo)

Kit
Sretno sam udana trideset i petogodišnja žena i često mislim o drugim muškarcima. Zamišljam kako bi oni vodili ljubav sa mnom. Najživahnija mi je maštarija o Tomu Jonesu. Neki dan, za vrijeme vožnje, misli su mi odlutale. Iznenada me muž pogledao i upitao: »Čemu se smiješ?« Odgovorila sam: »Bila sam u krevetu s Tomom Jo-nesom.« »Što se dogodilo?« pitao je. »Sve!« rekla sam. »I bilo je ludo!« Oboje smo se dobro nasmijali. (Pismo) Flossie Ljubiteljica sam Jamesa Bonda i često zamišljam da mi je običan prodavač radio fantastične stvari prije nego što me pokupio u krevet. Nedavno sam tako zamišljala mljekara dok me pitao koliko litara želim. »O, o sedam«, prošaptala sam sanjarski! (Pismo)

Josie
Znala sam u krevetu zamišljati da mi je muž Mick Jagger, dok jedne noći na vrhuncu našeg seksualnog krešenda nisam promrmljala »Oh,Mick!« Još uvijek ga nisam uvjerila da Mick nije poštar, niti čovjek koji očitava plinomjer, niti prodavač četki! (Pismo)

Brett
Pitam se kako bi bilo voditi ljubav s nezainteresiranim Tonyem Curtisom, ili seksepilnim Rogerom Mooreom. Ja sam prabaka od šezdeset godina — pozamašnih mjera — što, bojim se, nije naročito seksi. Kad vidim ljubavnike iz svoje mašte, ja sam praktički s njima u TV-sceni. Onda je program gotov i moram u krevet sa svojim mužem. (Pismo)

Sarah
Sanjala sam o tome da samo kažem nekome kako maštam o jako mladom muškarcu. Trenutačno mi je ljubimac Richard Benjamin. Tako se sramim, jer ću sljedećeg svibnja imati pedeset godina. Također priznajem da imam seksualne maštarije kad god vidim lijepo obučene muškarce bez trbušina! Ne mogu vam reći kako mi je uzbudljiv ravan stomak. (Pismo)

Maud
Hvala Bogu za vaš članak. Počela sam misliti da sam ja jedina koja imam maštarije za vrijeme seksa. Nikad se ni sa kim nisam usudila razgovarati o svojim idejama, jer sam se bojala da će me smatrati nepristojnom. Čak se i sad osjećam dosta posramljeno dok vam pišem. Moja prva maštarija, sjećam se, bila je kad je, kao što je to normalno većinu večeri, naša ljubavna igra počela ispred kamina, ja među muževim nogama izvodim felaciju. Ali, taj put na televizoru je ton bio stišan i odjednom sam zamislila da to radim muškarcu s ekrana umjesto mužu. Podražaj koji sam dobila bio je od pokušaja da zamislim može li se penis muškarca koga sam gledala usporediti s polisom mog muža. To je sigurno pojačalo moju spremnost da ugodim svom mužiću, pa iako on nije imao pojma o čemu razmišljam, sigurno je uživao u mojoj pojačanoj aktivnosti, jer je za vilo kratko vrijeme stigao do divnog otgazma. Drugi put sam bila inspirirana onim prvim: opet uključen televizor, bila sam na koljenima gledajući dramu kad mije on prišao odotraga i dok je ulazio u mene, ja sam zamišljala da to nije on nego zgodni grubijan iz drame. Efekt je za mene bio neopisiv i izvela sam takvu predstavu da mi je muž, sigurna sam, postao sumnjičav, jer je ispružio ruku i, na moju veliku žalost, isključio televizor. U drugim situacijama, kad mi on ponekad radi kunilingus, ležim na leđima i zamišljam da je on mlada, svježa tinejdžerica (čeznem da se to dogodi). Ali, nažalost nikad nisam imala prilike sresti neku, jer ne mogu izići sama. On je previše posesivan da bi me pustio van. (Pismo)

Gelda
Dok nisam upoznala Sama, svog sadašnjeg ljubavnika, nikad nisam imala takve maštarije, zapravo, maštariju da sam s drugom ženom. Imala sam mnogo maštarija, ali ništa slično tome. I u stvarnom životu čak nikad nisam ni mislila o ženi na taj način, nikad ne bih seksualno poželjela ženu. Radi se samo o tome da otkako mi je Sam ispričao o njoj, o djevojci s kojom je živio, ne mogu prestati misliti o tome, o njima zajedno. Znam kako je ona seksualno promijenila Samov život, učinila ga boljim ljubavnikom. Također znam da je gotov s njom, da voli mene; u to sam uvjerena onoliko koliko se to racionalno može. Ali, ljubomora nije racionalna, zar ne? I ja je mrzim, ljubomoru. Mtzim ono što radi ljudima, i neću joj dopustiti da uništi mene i Sama. Mrzim ono što radi ljudima, i neću joj dopustiti da uništi mene i Sama. Ponekad se osjećam kao da bih toj djevojci, daje ikada sretnem, mogla iskopati oči, u najmanju ruku bih to željela. Ali u mojim maštarijama sve je drukčije. One manje-više idu ovako. Krevet je jedan od onih antiknih kreveta od kovanog željeza kakvi se viđaju u Italiji. Talijani na njih vješaju religiozne medaljice i ukrase, i oni zveckaju u ritmu jebanja. Krevet je obojen crveno, a na šiljcima na uzglavlju i pod nogama nalaze se zlatne kugle. Krevet je u sobi te djevojke, u njezinu stanu. Stan si mogu predočiti iz Samovog opisa, zajedno s malim psom, sitnim s dugom sivosmeđom dlakom. Pas je s nama na krevetu i liže čmar djevojci koja je među mojim nogama. Ne mogu vidjeti

psa, ali znam daje tamo, da gaje djevojka uvježbala da to radi. Osjećam djevojčinu dugu kosu po svojim bedrima i donjem trbuhu, dok me polako ljubi, rastavljajući mi prstima usmine, jezik joj ide ravno do one delikatne točkice, dodiruje je nježno, a onda me njezine pune usne toplo pritišću, a onda jezik, polako, jako polako ispočetka — i ne samo njegov vrh, što bi bilo prejako, nego čitava njegova duljina i širina, topao, liže me u laganim, velikim, toplim ponavljanim poljupcima. Tup osjećaj kad me njezini zubi pritišću kroz usta. Sam je tamo, stoji tamo, s druge strane sobe, gleda nas, gleda mene, moje lice. Naslonjen je na zid, hladan, nepristran, zainteresiran, znajući kako sam. Nosi svoje stare žućkasto-smeđe hlače i crvenu Bani on košulju i stare plave tenisice. Ne spušta pogled s mog lica, opčinjen je, čeka da rumenilo krene u moje obraze, jer zna da hoće, kao što ja znam da će se promijeniti njegov hladni nezainteresiran izraz. Usnice mi se otvaraju i dok moje disanje postaje teže, brže, postaje i njegovo. Mogu vidjeti kako izbočina na njegovim hlačama postaje sve veća i veća i ruka mu se kreće prema njoj. Nešto se u meni buni protiv toga da toj djevojci dopustim da mi pruži zadovoljstvo, bilo kakvo zadovoljstvo, ali ona to radi tako dobro, zna sve male trikove, samo ritam, pravi ritam, ispočetka polako, s ispruženim punim jezikom, toplim i sporim. Sad me uzbuđuje ideja o njezinoj kosi, svoj toj dugoj svilenastoj kosi — ideja da je ona djevojka, ideja da je ona Rosie, Samova stara cura. Gledam kako Sam otkopčava šlic, još stojeći tamo, još gledajući moje lice, ali mu sada moje uzbuđenje treba da bi postigao svoje. Vadi kurac i njegova ga duga tanka šaka počinje trljati, kožica klizi, klizi polako gore-dolje preko ružičastog glatkog vrha. Ritam mu je ispočetka spor kao i djevojčin sa mnom. Gledam mu kurac, znam ga tako dobro, gledam ga, vene na njemu izbočene kao i vene šake, i usklađujem se, hvatam korak s njim. Ruke mi sežu u djevojčinu kosu, divni mekani dodir—Kriste! Radi li mi to druga žena? — i blagim pritiskom držim njezinu glavu, kretanje njezina jezika usklađeno sa Samom i sa mnom. Ali, ne trebam je voditi, ona zna; uvijek me je željela. Ne treba nam Sam. Sad Sam treba nas. Opuštam se; predajem joj se. Guram se prema njoj tako da su joj usnice pritisnute uz zube a jezik klizi u mene, želeći me. Lice mi gori, pička me boli od žudnje ze njom. Gledam kako se Samova šaka brže kreće, brže, sagnut je, tijelo ga jedva drži uspravnim, usta su mu otvorena, šaka mu se kreće gore-dolje, gore dolje na način kako me učio da ga izdrkam, oči su mu zalijepljene za moje, pneklinjući, moleći da se ne zaustavljam. Djevojka stenje, jezik joj se kreće brže i brže. Spremna je svršiti, ali se suzdržava, čeka mene. Vrisak je u Sa- movu grlu, ja sam skoro stigla, ali ostajem na visini, ne želeći svršiti, čekaj Same, čekaj, ne još, još ne! Mali pas je sad na njegovim leđima, ispod djevojke tako da može lizati njezinu pičku iz koje kaplje, ali ona još čeka, usne joj preklinju, jezik ne prestaje do sad! (Zapisano na zahtjev)

5. KRIVICA I MAŠTARIJA ILI ZAŠTO SMOKVIN LIST?
□Oblače li se žene zbog muškaraca ili zbog žena? Uvijek sam se pitala zašto se to vječno provokativno pitanje postavlja u obliku odobravanja — kao da je suština problema, odgovor, doista pitanje odobravanja ijednog spola. Ali, pitanje nikad ne dobiva zadovoljavajući odgovor, jer je loše postavljeno. Neodobravanje, strah od njega, motivira većinu žena, a kad je riječ o neodobravanju svejedno je s koje strane ono dolazi. Nije drukčije ni sa seksualnom maštarijom. Nije pitanje za koga žene biraju svoju seksualnu predodžbu, nego čijeg se neodobravanja boje kad je potiskuju? A odgovor je isti. Nije pronađena neka paralela između onog što žena bira staviti na svoje tijelo i koja će seksualna predodžba ući u njezinu glavu. U prekrasnoj ključnoj sceni ranog filma Bette Daviš, »Jezebel«, kad se ona pojavljuje na tradicionalnom svi-u-bijelom plesu u vatreno crvenoj buktinji od haljine, kome srca stanu (zajedno s glazbom) u šokiranom neodobravanju i uznemirenosti zbog onog što se ona usudila obući? Apsolutno svima, i muškarcima i ženama. Svima, osim zgodnom kockaru Geoigeu Brentu, koji odjednom shvaća da je njegova privatna vizija žene i njezina vizija. I naša, u publici, naravno. Tako za trenutak dijelimo maštariju da smo najsmjelija lijepa žena na balu, koju, umjesto da bude odbačena zbog svoje drskosti, zbog nje bira najmuževniji muškarac. Junak. Onda se pale svjetla. Uzdišemo i vraćamo se kući u stvarnost, gdje nećemo više misliti da stvarno kupimo takvu haljinu kao ni o uzvraćanju sljedećem »Georgeu Brentu« koji se pojavi. Ne zato što nam crvena odora ne bi pristajala. Na tržištu postoje ekvivalenti za ono što ta haljina postiže, za svaku ženu, baš kao što negdje postoji ekvivalent za Geoigea Brenta, koji bi mogao za svaku ženu učiniti ono što je George učinio za Bette. Ali, mi se ne oblačimo »onako kako se ne očekuje« zbog istog razloga zbog koga se ne ponašamo nepredvidljivo; to bi izazvalo previše uznemirenosti. Uznemirenosti kod drugih žena, kod dragih muškaraca i kod nas samih. Umjesto toga nas krivnja koju unaprijed osjećamo zbog nečega što smo mogli napraviti — u našim najdivljijim maštarijama — ne sprečava samo da to napravimo, nego jednako tako potiskuje maštariju. To je krivnja u njezinu najrepresivnijem smislu. Vidjeli ste što su krajnji rezultati: Žene koje prolaze kraj izloga s odjećom (»Oh, to jednostavno nije moj stil«) s blagim osmijesima koji vas uvjeravaju da one čak nisu vidjele odjeću, kao što nisu doista seksualno pogledale »drage« muškarce. Isključivši svoju maštariju kao svjetlo, crne postaju slijepe i na stvarnost; tako je sigurnije. Represija je obrambena linija koja se stalno pomiče naprijed, uvijek vidi prijetnje sve dalje i dalje ispred. I na kraju je čak i sama maštarija, bez obzira na to koliko daleko je udaljena od provedbe, postala toliko seksualno opterećena da većina žena koje ni ne sanjaju o »eksperimentiranju« u stvarnosti, neće eksperimentirati ni u svojim svjesnim snovima. Budimo pošteni, žene su malo vježbale razmišljati o seksu (osim u svojim

gotovo nesvjesnim sanjarenjima). Možda u provedbi, ali ne u razmišljanju o njemu. Zato strastveno muško pitanje iz spavaće sobe: »Reci mi o čemu misliš?« obično nema odgovora, ili dobiva iskren odgovor, ali s površine misli: »Ni o čemu nisam mislila.« Ženske svjesne misli, poput tijela djevica, jednostavno ne prelaze spontano s najočitije seksualne mogućnosti na sljedeću. To je stvar vježbe, ili njezina nedostatka, kao učenje brojnog sustava. Kad se ponekad seksualno sanja- renje pojavi, ono je obično pravolinijsko i kratka vijeka. To je poput mišljenja na stranom jeziku. To nema nikakve veze s inteligencijom ili čak s »oslobođenjem«. Zainteresirani i otvoreni kakvi svi postajemo u ovom dobu kad nitko više ne može biti šokiran, kad je sve već napisano i snimljeno i postalo tako društveno prihvatljivo da je jedino preostalo pravilo »pusti da sunce sja«, žene koje znam još uvijek ostaju zavezana jezika kad se pita o seksualnim maštarijama. Dok sam sastavljala ovu knjigu, srela sam žene koje su odmah shvatile što radim, koje su tako intuitivno znale o čemu se tu sve radi da su izgovarale moje riječi prije nego što su mi izišle iz usta. Bile su i ohrabrujuće i zanesene i maštovite — dok odjednom, dok su razgovarale o cijeloj temi, nisu se mogle sjetiti njezine srži, svojih vlastitih specifičnih maštarija. »Ali to je smiješno«, rekla bi neka od njih, zapanjena. »Znam da maštam, samo se ne mogu sjetiti...« Onda, češće da nego ne, nakon što bi proteklo nekoliko dana — tijekom kojih bi se pri- vikle na ideju, ili možda opet imale maštariju ali je ovaj put upamtile — one bi mije pobjedonosno priopćile. Očekujem da će većina žena reći da nema seksualnih maštarija. (Suradnice ove knjige, svjesne svojih maštarija jesu izuzetak, ne pravilo.) Čak očekujem da će iste žene koje kažu da one ne maštaju, biti one koje će najviše željeti raspravljati o temi, biti zainteresirame i voljne da slijede ideju. Ali, ono na što nisam spremna (ili barem nisam bila spremna kad sam počela) jest nerazgovijetno zamuckivanje u potrazi za riječima, ponekad gotovo histerično polu-cerekanje, polu-napipavanje rečenica, i gotovo univerzalno demantiranje koje pokušava sve opovrći priznajući sve: »Mora da sa mnom nešto nije u redu; nikad nemam maštarije.« Slušati inteligentnu ženu kako pokušava staviti jednu riječ ispred druge kako bi opisala što za nju znači seksualna maštarija isto je kao gledati zdravo dijete koje je odjednom dobilo distrofiju i pokušava staviti jednu veliku kocku na drogu. U jednom poglavlju ove knjige spomenula sam da mislim kako ženino razdvajanje od seksa počinje u djetinjstvu njezinim isključivanjem iz avanture i istraživanja, i fizičkog i mentalnog. Kao da bi bio zločin da mlado žensko tijelo bude srušeno ili izlemano u igri, kao da bi bio zločin u kontaktu bilo koga ili bilo čega s njezinim tijelom. A osjećaj daje zločin biti dodirnut, makar dodirivala sama sebe pojačava se u njezinim tinejdžersldm godinama, pa ako na to slučajno naiđe, teren za krivicu već je priređen. Ako njezine ruke oklijevaju da dodirnu ono što je očito i opipljivo njezino, koliko šanse ima njezina svijest u istraživanju mogućnosti tog tijela? I gdje bi ona dobila osnovnu građu koja je potrebna za izgradnju njezine mašte? Koje knjige i časopisi nude išta više od njezinih dječjih igračaka, poticaj ili ideje za seksualne maštarije koje se tiču toga tijela koje je izvan dopuštenih granica? Dok navrši dvanaest godina sva su joj osjetila sputana: Pristojne Male Djevojčice ne rade »te stvari«; Pristojne Male Djevojčice ni ne gledaju — otuda smokvin list, za slučaj da gledaju. A kako Pristojne Male Djevojčice čak ni ne misle o »tim stvarima«, čak i smokvim list postaje misterija. Poslije, kad je misterija riješena i smokvin list maknut, žene gledaju (barem

neke), ali još uvijek ne govore. Urota šutnje koja počinje s njezinom majkom, i koja od svake žene pravi njezina vlastitog zarobljenika, drži žene verbalno nijemima i isto tako sigurno izoliranim od njihovih misli jednako kao što su njihove misli izolirane od njihovih tijela. Za mene nije u svemu tome najtužnije što se žena u svojoj maštariji osjeća krivom zbog onog što radi (ta krivica obično je jednako tako zapretana i nesvjesna kao i sama maštarija), nego krivica koju žena osjeća što uopće ima maštariju. Osjećati se kriv ne zato što si nešto učinio, nego zbog nečega o čemu si samo mislio — to jest tužno. □

Christiana
Pretpostavljam da je moj seksualni život normalan kao i kod svake dvadeset i osmogodišnje žene. Sretan je, postoji, i nikad se nisam osjećala frustrirano. Ted i ja izlazimo već dvije godine i vjerojatno ćemo se vjenčati, kad i ako to budemo željeli... i ako zbog toga neću morati napustiti posao koji volim. Puno putujem za svoju tvrtku i Ted zna da vjerojatno ponekad spavam s nekim drugim. Ali, ljubomora nije jedan od naših problema. Mi gotovo i nemamo problema — seksualne prirode. Rijetko kad zaspimo a da prije toga nismo vodili ljubav. To je prirodno. Jedina stvar koja nije prirodna jest misao koja mi se stalno ponavlja, što ćete je vi vjerojatno nazvati maštarijom. Ako je to maštarija, onda je to jedina koju sam ikad imala, a javlja mi se gotovo svaki put kad vodim ljubav. To je jedina neprirodna stvar u vezi sa mnom. Obavezno, kad je muškarac na meni, u meni, ja imam želju, predodžbu da me obljubljuje odotraga. On to ne radi, ali je to ono što ja želim — da me se jebe odotraga, ponovno i ponovno. Stalno sanjam o tome. Kad bi se to dogodilo, samo jednom, možda se ne bih osjećala tako krivom što o tome razmišljam. (Pismo)

Hope
Namjeravate li objaviti rezultate ovog rada? Doista se nadam da će biti tako. Osjećala sam se tako krivom zbog svojih misli o seksu, svojih maštarija, zbog svega što se tiče seksa, uključujući masturbaciju. Ali, nisam prestala, ni sa seksom ni s maštarijama... nekako nisam mogla, sve je to izgledalo tako prirodno. Ali, krivnja, i ona je izgledala prirodno, dok nisam srela svog muža. On mije puno pomogao da se izvučem iz toga. Prvo, dopustite da kažem da sam udana tri i pol godine. Imam dvadeset godina. Pa, iako kažem da mi je muž mnogo pomogao da smanjim osjećaje krivice u vezi sa seksom, moram priznati da mu nikad nisam rekla o svojim maštarijama. Nisam nikome. Jednostavno imala sam ih i onda se osjećala grozno zbog toga. Pričam vam to sad jer tamo duboko u sebi vjerujem da je ono što ne valja krivnja, a ne maštarija. Evo kako teku neke od mojih misli. Poseban podražaj daje mi pomisao da sa mnom vodi ljubav jedan od naših prijatelja, drugi muškarac, dok to zapravo radi moj muž. Ja zapravo ne želim imati odnos s drugom osobom, ali postižem dodatno uzbuđenje od same pomisli na to. Zar je to tako loše? Ne pada mi ni na pamet da kažem mužu. Mi smo vrlo liberalni u našoj seksualnoj praksi, ah ja ni za što na svijetu ne bih povrijedila njegovu muškost, a to bi se moglo dogoditi kad bih mu rekla ove stvari.

Ponekad, kad se muž spušta na mene, zamišljam da me ta žena, koju znam odavno, ali s kojom nisam imala fizičkog odnosa, moli da joj dopustim da mi radi kunilingus. Zamišljam da ona to radi kad god poželim, a to je često. To povećava moju sposobnost da daživim strašan orgazam. Onda se, nakon orgazma, moja maštarija raspline do sljedećeg puta. Ne radi se o tome da moj muž ne radi dobro — on je sjajan-ali kad mislim o njoj, još je bolje. Osim poslije toga. Ponekad se osjećam kao da ga varam. Sad se sjećam jedne još ranije maštarije... gotovo sam je zaboravila. Kad mi je bilo šest ili sedam godina sjećam se da sam masturbirala i zamišljala da mi otac gura u mene ručku velikog odvijača i masturbira me. Nikad nije bilo drugog kontakta osim toga. To je čudno, jer do tada nisam nikad osjetila penetraciju, a moj otac i ja uopće se nismo slagali. Imala sam tu maštariju nekoliko godina. Mislim da ćete otkriti da će se svi muškarci doista uznemiriti zbog vaše knjige. Toliko mnogo njih još uvijek misli da žene postoje samo radi njihovog užitka. Neki neće priznati da žene (ako se s njima ispravno postupa) imaju jate seksualne želje i osjećaje, baš kao i oni. Većina muškaraca na koje sam naišla prije braka čak nisu znali ni što je predigra. Ako postane javno poznatije da je predigra obično nužna da za ženu stvari krenu, kladim se da će biti više seksualno zadovoljenih žena nego što je to sad slučaj. Seksala sam s trideset ili tako nekako muškaraca prije mog muža i nikad nisam imala orgazam. Uvijek sam dobivala one koji bi skočili gore, onda odmah sišli i odveli me kući i ja bi im, naravno, rekla da su krasni ljubavnici i sve to, ali nisam osjećala ništa, osim frustracije. Rekla sam vam da mi je muž puno pomogao da se osjećam manje krivom u vezi sa seksom, u vezi s onim što mi stvarno radimo, što nam samo pruža užitak. Ne znam zašto toliko oklijevam da mu kažem o svojim maštarijama; ne znam zašto se osjećam toliko krivom što ih imam. Ne maštam uvijek dok vodimo ljubav. Često mi je moj muž dovoljan. Ali, drugi put, kad su u meni i njegovi prsti, a ne samo kurac i kad biste pomislili da nema više ničega što bi mogao učiniti da me stimulira, ja ipak maštam da me jebe puno raznih penisa, da sam nimfomanka koja se ne može zasititi različitih muškaraca. Voljela bih da se osjećam mirnije zbog svojih misli. Već se i osjećam dok ovo pišem i čujem da nisam jedina na svijetu s tim idejama. Ponekad mislim da bi se neke žene sramile priznati da imaju bilo kakve seksualne osjećaje. Ne pretvaram se da znam što ljude pokreće, ali spremno bih se kladila da bi svijet bio bolje mjesto kad bi ljudi bili otvoreniji i opustili se za vrijeme seksa, kad bi opustili i svoje mozgove i svoja tijela. Sumnjam da bi toliko ljudi bilo agresivno i nasilno kad bi našli prikladnog seksualnog partnera koji bi ih prihvatio. Kad bi se ljudi mogli osloboditi duboko usađenih osjećaja krivice u vezi sa seksom proveli bismo više vremena nastojeći postati dobri ljubavnici i ne bi imali toliko puno vremena za osvete i ratove. Dobar seks je od mene i muža napravio mekane ljude. Tko bi mislio o mržnji i borbi i spletkarenju da bi dobio nekog drugog ako je upravo jako zadovoljen seksualno... bez obzira na to kakva je sredstva upotrebio da postigne taj sretni cilj? Ne bi ih se našlo mnogo, kladim se. Dakle završavam braneći svoje »prljave« misli! Vjerujući u njih, mislim da to želim reći. (Pismo)

Lil

Maštam samo dok masturbiram i pretpostavljam daje ono o čemu mislim tipično. Zamišljam da muškarac vodi ljubav sa mnom, da me strasno ljubi po cijelom tijelu, koncentrirajući većinu svog žara na moju pičku, milujući vanjske usmine, voleći me potpuno i stručno. Ja samo ležim tamo u ekstazi, što poslije izaziva osjećaj krivice zbog tako sebične maštarije, jer ja čak nikad ni ne zamišljam da dotaknem njega. (Pismo)

Alison
Kad mije bilo četrnaest godina, imala sam odnos s prisnom prijateljicom (mislim da ih većina djevojaka ima). U mojoj spavaćoj sobi ona bi se pretvarala da je madam u javnoj kući, a ja bih bila djevica. Ona bi me obukla u neku vrstu bikinija napravljenog od šifonskih marama. Onda bi ona bila mušterija, neotesani momar koji bi me uzeo protiv moje volje. Ona bi ležala na meni i trljala svojom vaginom o moju. Doživljavala sam vrlo intenzivne orgazme (intenzivnije nego s bilo kojim muškarcem). Nakon što se ona odselila nikad više nisam imala priliku za neko drugo prijateljstvo poput toga. Kada sada masturbiram, obično mislim da me zavodi lijepa žena. Razgovarala sam o svojim lezbijskim maštarijama sa svojim ljubavnikom. On zna da se zbog njih osjećam krivom. Pokušao je ući u njih razgovarajući sa mnom za vrijeme seksa, govoreći mi da je on žena i tako dalje. To me do neke mjere uzbuđuje, ali nisam sigurna radi li on to zbog mene ili zbog svojih homoseksualnih osjećaja, iako kaže da ih nema. On voli da ležim na njemu (leđima na njegovim prsima) tako da mi može milovati grudi. Iz onoga što govori, mislim da bi želio da su njegove. Uzbudljiva mi je ta pomisao i ne razumijem zašto neće priznati ni najmanje zanimanje za homoseksualnost — napokon, ja ga imam. Ako ne vidi razloga za sram u mojim lezbijskim maštarijama, zašto bi trebao osjećati sram zbog svojih homoseksualnih maštarija? Ne spadaju sve moje maštarije u lezbijsku kategoriju. Muškarac s kojim živim ima zgodnog bratića. Znala sam maštati da je on došao u kuću i našao me golu, i ja bih vodila s njime ljubav, ili bi ponekad došao s prijateljima i svi oni bi me dodirivali, pokušavajući me uzbuditi. Onda bih vodila ljubav s onim koji bi mi se najviše svidio. Sad rijetko kad imam tu maštariju. Muškarci u mojim sadašnjim maštarijama uvijek me uzimaju silom i stariji su od mene (obično oko trideset i pet godina). Ponekad me moj ljubavnik potiče da mislim kako vodim ljubav s mnogo muškaraca; on me grebe, vrlo brzo me dodiruje po cijelom tijelu, kao da su njegove ruke ruke mnogo muškaraca. To me u tomu trenutku jako uzbuđuje, ah poslije ne mogu izbjeći osjećaj srama. Ponekad mislim da on uživa u mojim maštarijama, da ga one uzbuđuju dok vodimo ljubav, ali da me poslije prezire zbog njih, da me okrivljuje zbog njih. Jesam li ja potisnuta lezbijka? Jednostavno ne znam. Možda bih mogla biti manje dvolična u vezi sa svojim maštarijama kad bi to bio i moj ljubavnik. (Pismo)

Clare
Jako nastojim osloboditi se seksualne krivnje i frustracija. Zahvaljujući svom mužu, nadam se da ću uskoro biti potpuno seksualno oslobođena — ali moram priznati da se bojim pokušati ispričati mu o svojim maštarijama. Kad smo se prvi put

sreli, bio je ljubomoran na druge muškarce. (Nikad nisam koketirala s muškarcima, samo sam ih voljela gledati, kao što muškarci vole ogledavati ženu.) Međutim, sad smo tolerantniji i možda uopće ne bi bio ljubomoran na moje maštarije. Zapravo, ne želim mu to stvarno teći, samo bih htjela osjećati daje u redu da mislim te stvari, da on misli daje to u redu. Ne mislim da bi mu se sviđalo da zna da ponekad za vrijeme snošaja s njim mislim o nekom drugom. To je obično o drugom muškarcu koga sam upravo srela, koji je izuzetno privlačan, i s kojim bih voljela voditi ljubav. Volim svog muža potpuno — on je najbolji — ali, mislim da smo u stanju seksualno voljeti i druge. Ne bih mu to rekla, samo bih željela da on to zna i da to može prihvatiti a da mu ja to ne kažem. Međutim, mislim da bi mogao biti spreman čuti o mojim maštarijama za vrijeme masturbacije. Većinu vremena zamišljam kako mi se netko vrlo polagano približava i dolazi mi ljubiti genitalije. Dok zamišljam da mi se ta osoba približava, postajem sve uzbuđenija, i kad zamislim poljubac, doživljavam orgazam. Ponekad je ta imaginarna osoba žena — zbog čega se osjećam krivom. Ti lezbijski osjećaji me brinu, i želim biti otvorena sa svojim mužem, ali se bojim. Jednako tako, kad vidim koje zadovoljstvo muž postiže radeći mi kunilingus, pitam se ponekad da li bi i mene jednako tako uzbuđivalo kad bih to radila nekoj ženi. Svi moji lezbijski osjećaji su zamišljeni; vjerojatno bih bila zgađena da mi se u stvarnosti približi lezbijka. Moje ostale seksualne maštarije sadrže određenu količinu voaje- rizma i egzibicionizma. Jedna se tiče nekoga — nikakva određena osoba - tko ulazi u sobu i promatra me kako masturbiram, i onda mi se možda pridružuje. U drugim prilikama, dok masturbiram, u trenutku kad stižem do orgazma, zamišljam da me liže golem pas. Dok vodimo ljubav, čak zamišljam da nas drugi ljudi gledaju, i možda daje muškarac koji je sa mnom crn. Čak mi i tijekom dana misli blude. Ako me neki muškarac izuzetno privlači, mogu izmaštati čitavu aferu, kao da pišem knjigu ili dramu o nekoj vezi. Mislim daje muž možda potaknuo te maštarije, jer nam se odnos promijenio toliko nabolje. Ispričala sam mu da mi u djetinjstvu najranije seksualne misli nisu bile o odnosu, nego više o golotinji, golim ljudima, mnogo ljudi koji hodaju goli uokolo na bazenu ili u parku. Ja sam, naravno, bila jedna od nudista, i uzbuđivalo me što sam gola i što vidim druge gole ljude. U braku smo samo tri godine. U jednom je trenutku naš seks postao prilično dosadan. Ali, to smo prevladali jače se zaljubljujući i odbacujući naše mnoge seksualne komplekse. Hvala što ste željeli znati. (Pismo)

Penelope
Željela sam pridonijeti vašem radu, iako je moj seksualni život vjerojatno nedostatan i vrlo ću malo dodati vašem istraživanju. Ali, čak vam i sama ta činjenica nešto govori, i ja se želim osjećati više u kontaktu sa svijetom, s drugim ženama. Kažem da mije seksualni život nedostatan iako ne znam što je normalno ili prosječno. Sigurna sam da u seksu ima nečeg više nego što sam ja osjetila. U braku smo sedam godina i naš se seksualni život ne razlikuje od onog kad smo tek bili vjenčani, osim što je sada slabiji. Čovjek bi mislio, ili se mogao nadati, da će ljudi ako žive dulje zajedno otkriti nove i zanimljive stvari jedno o drugom i da će im one pomoći da pruže jedno drugom više sreće u seksu. Ali, samo kad zamišljam

da mi netko radi kunilingus, što moj muž ne želi, seks postaje uzbudljiv, a ja sam se uvijek osjećala suviše krivom da bih s nekim o tome razgovarala. (Pismo)

MUŠKA TJESKOBA

□Žene toliko mnogo vremena i emocija troše na krivicu, besmislenu krivicu. Ponekad mislim da svaka žena prolazi kroz život potajno progonjena vlastitim demonom, koji predstavlja njezin osobni žig srama; bijes na nju, ni zbog čega stvarnog, nego zbog svega zamišljenog. Sram i samooptuživanje rastu u mraku kao ludi. Nadam se da ova knjiga pomaže ženama koje maštaju da se osjećaju manje krivima, jer im daje na znanje da nisu same... one nisu jedine osobe na svijetu s tim čudnim, često nezvanim mislima i idejama. Misliti nešto »strašno« ne znači da ste vi strašni ili da stvarno želite nešto strašno i na kraju ni ne možete biti optuženi za ono što mislite. (Ne, Virginia, policajci misli nisu otišli s nacistima; oni su još uvijek jako prisutni.) Ali, nije sva krivnja koja okružuje temu ženske maštarije izmišljena. Napetost i tjeskoba koju tema izaziva kod muškaraca vrlo je realna, i žene ne mogu a da ih ne pokupe; ako cm osjeća tjeskobu, kriva je ona. Mogu razumjeti muškarca koji ne želi čuti o drugim muškarcima u životu svoje žene — naročito da ne želi čuti kako ona misli o njima dok on vodi s njom ljubav. Također razumijem zašto neke žene žele reći svojim muškarcima sve — ali ne mogu razumjeti zašto to učine. Reći sve ne znači nužno i način da se prevlada osjećaj krivice; ponekad to samo širi tjeskobu. (Iako ne mislim da se o tome može izgraditi čvrsto pravilo; samo vi sami, poznajući muškarca, možete odlučiti koliko osjećate da bi on doista želio znati.) Više o dijeljenju maštarija – je li to dobra ideja ili nije? — u nekoj drugoj glavi. Već sam spomenula da sam odustala razgovarati sa ženama o njihovim maštarijama u prisutnosti njihovih muškaraca, jer usprkos početnom zanimanju koje je tema kod svih izazivala, detaljniji razgovor uvijek je izazivao kod muškaraca jasnu napetost. Zapravo, nije tajna zašto su se osjećali ugroženi. Ženina maštarija dovodi ga do spektra nepobjedivih suparnika, s magičnim sposobnostima i nezamislivim proporcijama, i više od svega, do suparnika koje ne može kontrolirati. Neki muškarci ne reagiraju ljutnjom ili panikom, nego jednostavnim poticanjem. Jednu večer sam uz piće raspravljala o problemu s prijateljem. Rekao je: »Stvarno moraš popričati s mojim prijateljem Harryem. On će stići svakog trena. Harry će biti fasciniran onime što radiš. Taj je čovjek posebna zvjerka. Ne postoji seksualno iskustvo koje nije doživio, a popis žena s kojima je bio u krevetu dug je poput telefonskog imenika.« Baš fino, pomislila sam, srest ću muškarca s tako bogatim iskustvom, koji će biti toliko povjerljiv i tolerantan, da ću konačno moći razgovarati o ženskim maštarijama s muškarcem, a da on ne postane nervozan. O, tako sam se toplo nasmiješila Zvijeri kad je stigao. I on je odmah uzvratio osmijeh, dok mu prijatelj nije počeo govoriti o mom radu. Zvijer je promijenila odnos prema meni i povukao se u svoj puni položaj psihološkog napada i zapalio cigaretu.

»Nijedna žena koju sam ja ikad jebao«, rekao je, »nije trebala seksualne maštarije«. Ova knjiga nije o muškarcima ili njihovim maštarijama, ali želim objaviti samo jedno pismo od muškarca, koji ne samo da mi govori što njegova žena misli, nego i piše pismo u njezino ime, čak je i potpisuje. □

Tinin muž
Moja plaha žena me zamolila da vam napišem pismo u njezino ime. Pa vam ovim saopćavam da mislim da ona nema nikakve naročite maštarije. Njezina maštarija, ako to uopće jest, a ona mi je izražava (mi smo u braku trideset i pet godina), jest daje obuzima veliko osjećanje ljubavi kad god imamo seks. Ona kao i svatko drugi ima pravo na svoje skrivene osjećaje i želje, o kojima iskreno razgovaramo. Ona je povrijeđena kad čita o ženama koje mogu maštati o drugim ženama ih životinjama. Ona mi to ne mora reći, ja to znam. Rekla mi je da bi mogla — kao što bih i ja to mogao — biti uzbuđena da vidi velike životinje poput konja i slonova kako obavljaju seks. Jako bismo voljeli posjetiti farmu rasplodnih životinja i vidjeti tu vrstu seksualne aktivnosti. Ali, ja sam siguran da joj to nije u mislima kad imamo snošaj. Što se mene tiče, nemam maštarija za vrijeme seksa. Uživam razmišljati o svojoj ženi kao o zdravoj, čistoj ženi, i njezina jedina obu- zetost, ih maštarija, jest da nosi lijepu, čistu odjeću, za koju zna da mi se sviđa. Ona nije nikad masturbirala, i iako je običavala dijeliti sobu sa svojom sestrom, siguran sam da nikad nije imala lezbijskih primisli. Njezina maštarija, ponavljam, jest osjećaj Ijubavi prema meni koji je obuzima za vrijeme snošaja i ona mi pruža sve zadovoljstvo koje može. Ja bih, međutim, volio da vidim više napisanog o maštarijama, iako ne mislim da prosječna žena ima seksulane želje i maštarije koje muškarci očito imaju. Hvala vam što ste mi dopustili da vam pišem u ime svoje žene. (On potpisuje njezino ime.)

6. PRIHVAĆENA MAŠTARIJA
□Neke žene ne osjećaju nikakvu krivicu zbog svojih seksualnih maštarija. One ih prihvaćaju, predstavljaju ih, dijele ih sa svojim ljubavnicima, čak žive s njima dan za danom, kao što to čini Sophie. Malo ih je otišlo tako daleko samostalno: više njih trebalo je ohrab- renje ljubavnika spremnog da pomogne. A samo rijetke su, mislim, jednostavno sretne; rodile su se bez osjećaja krivnje. Kao što ste pročitali, većina žena surađivala je u ovoj knjizi s osjećajem tjeskobe, gotovo u tonu samopredbacivanja ili čak gađenja. Unatoč tome mnoge su

završile bilješkom olakšanja: »Dakle, hvala Bogu, napokon sam rekla nekome tko razumije. Mislila sam da sam ja jedina čudakinja s tim mislima...« To olakšanje nakon tjeskobnog osjećaja da ste sami sa svojim mislima, i veća objektivnost koju može donijeti činjenica da ste ih s nekim podijelili, ponekad je bio tako snažan seksualni poticaj da su neke moje suradnice prekinule pisati pisma da bi masturbirale. Ponesene euforijom opuštanja, čak su mi to i rekle. Dakle, više terapeutsko oslobađanje od krivnje. Primjerice: □ Molim vas, ispričajte me ako je ovo malo nepovezano, ali sigurno ćete razumjeti da ovo nisam mogla pisati a da ne masturbiram, što ovog trenutka i radim... Jedine maštarije koje glasno izgovaram jesu one koje izmišljam da bih ugodila svom mužu. Svoje prave maštarije uvijek držim zabravljene u svojim mislima. Pomalo mi je bilo uzbudljivo pričati vam o svojim maštarijama i nekoliko sam puta prekidala i prstima gnječila bradavice dok sam tipkala ovo pismo. (Što sam to više radila, to sam se bolje osjećala što vam pričam ove stvari.) Zapravo, dok jednom rukom tipkam ovu rečenicu, palcem i kažiprstom druge obrađujem svoje bradavice. Oprostite, prilično sam se zanijela, pa moram otići i rasteretiti se, ako mogu... Nakon što sam pročitala ovo pismo ovlažila sam gaćice... Ovo je pismo bilo teško napisati. Moja prisjećanja bila su tako uzbuđujuća da sam dva puta morala prekinuti i masturbirati »phallocryptom«, koji mi je napravio moj pomoćnik na imanju. Tu zamjenu upotrebljavaju neke domorotkinje da bi se zadovoljile u odsutnosti svojih muškaraca. Ovaj moj napravljen je točno prema dimenzijama koje ima moj muž u erekciji. Kad ga upotrebljavam, zamišljam da sam s mladim,domorocem koji ga je napravio, a ne s mužem. Ali, to nema značenja kad zatvorim oči i ne mogu vidjeti mladića, samo osjećam ugodan alat kako radi točno onako kako radi moj muž. Kad bi samo mogao uštrcati spermu ili pjenu u mene... upravo sad. (Od suradnice s Pacifika)

».NARAVNO DA MAŠTAM, ZAR TO NE RADE SVI?«
□Manjina koja ne osjeća krivicu izgleda da nikad ne oklijeva govoriti o temi. One surađuju spremno kao da sam ih pozvala na zabavu na kojoj znaju da će se dobro provesti, jer već poznaju goste. »Maštarije? Naravno da imam maštarije, zar ih nemaju svi?« Zapravo, Gloria (slijedi) uvjerena je da nijedna antologija maštarija ne može biti potpuna bez njezinih, koje ona svakodnevno upotrebljava u svom poslu fotomodela. Za žene poput nje ne postoji zid između maštarije i stvarnosti; ono što mislite i ono što radite ne mora biti isto, ali ne mora biti odijeljeno kao da su u ratu jedno s drugim. Žena koja živi tako blizu svoje maštarije ne izvlači prijavo rublje s dna provalije dok razgovara s vama; materijal joj je lako dostupan. Ono što je važno nije da li stvarni i izmaštani život koegzistiraju, ili čak da li ona ostvaruje svoje maštarije, nego da oba postoje i da su prihvaćeni. Njezine su maštarije dio njezine samosvijesti; nema prijetnje, nema tjeskobe. Ona je takva. Za žene poput Hannah, nema tajni ili srama u maštariji. Ona čuva sliku svog ljubavnika iz maštarije u svom ogledalu kao što bi čuvala i sliku pravog ljubavnika, i uživa skliznuti u svoju rutinu s maštarijom svake noći kad je sama i raspoložena. Za

Sophie njezina maštarija jedva jest maštarija — to je samo poželjan način života, i ona nastavlja bez ikakva oklijevanja u praksi ostvarivati svoju želju da živi s dva različita, jednako uzbudljiva muškarca. Kao što sam rekla, neki ljudi žive tako blizu svojim maštarijama, da žive u njima. Ne znam koliko je važno to što su četiri žene u sljedećim maštarijama mlade, ali mi se čini da jest. Uključila sam ovdje i svoju najmlađu suradnicu — petnaestogodišnju i tehnički još djevicu — zbog njezine prostodušnosti i prihvaćanja sebe. Možda to govori nešto o budućnosti maštarije. □

Gloria
Doista ne mislim da bi ijedna antologija seksualnih maštarija bila potpuna bez moje maštarije. Morala bi biti najbolja tamo. Moram vam reći da je upotrebljavam profesionalno, kad poziram. Recimo da sam u studiju, stojim tamo čekajući da fotograf završi motanje sa svjetlima i ostalim. Izgledam kao da mi je dosadno jer i jest tako. Onda kad je on gotov i kad počinjemo, ja namjerno »idem na tržnicu« — tako mislim o tome. I kako sam sve više i više u svojoj maštariji, iako slijedim njegove upute (i u tome sam prava profesionalka) postaje sve zanimljivije i zanimljivije pogledati me. Svaki fotograf s kojim sam ikad radila to je opazio. Ne kažem im kako to radim (to je moja stvar), ali sam s time postigla velik komercijalni uspjeh. Naravno, jaje sve vrijeme proširujem i mijenjam, ali evo kako to u osnovi izgleda: Lutam sa svojim slugama po tržnici, golemom prostoru zasvođenom visokim staklenim stropovima, duž jedne pa druge dvorane i pregledavam robu da odlučim što želim. A roba izložena na svim prodajnim mjestima jednostavno su goli mladi muškarci, različitih tipova i svi snažni. Ja sam jedini kupac na ttžnici i oko mene plešu prodavači raznih vrsta ili preprodavači ili agenti za tisak, svi mi pokušavaju prodati jednog od tih pastuha. Ponekad, ako mi se da, slušam ih dok mi pričaju fantastične priče što ti muškarci sve mogu, i to je samo po sebi uzbudljivo; drugom prilikom otresem ih i nastavljam lutati. U jednom trenutku pozornost mi privlači određeni mladić, zatim druga dvojica ili trojica, fli više njih, ovisno o tome kako se osjećam. Kad imam nekoliko kandidata sluge ih skupe na jednan podij, dok ostali sluge priređuju ekran. Ekran je vrlo velik, prekriva čitavu jednu stranu dvorane, pedeset puta je veći od običnog filmskog platna. Svi drugi na ttžnici, osim mojih ljudi, sad su privremeno udaljeni, i onda počinje film. Film je o meni, u prekrasnom Technicoloru, skinutoj i ispruženoj, s kamera je smještena u podnožje kreveta. Kad se moja koljena, koja su u početku skupljena, razdvajaju, počinjem se previjati na krevetu i kamera ulazi. Glava se u daljini baca ovamo-onamo po jastuku, grudi se na srednjem planu njišu s jedne na drugu stranu dok se bedra tresu, a kamera zumira — ali polako — na pukotinu, koja postaje sve veća i veća dok se butine sasvim ne rašire i stopala ne odu u zrak. Dok se sve to prikazuje na platnu, pastusi gledaju, a ja promatram njih. Hodam uokolo da svakog od njih pogledam iz raznih uglova, gore na podiju iznad mene, i kako im eiekcije postaju veće i veće, ja pravim izbor. Onda mahnem sviti da će ovaj biti dobar, i dok oni pripremaju kamere za snimanje, ja vodim tog dosad već divlje uzbuđenog pastuha do velikog kreveta postavljenog u zaslonjenom studiju u uglu tižnice, tu je sve pripremljeno. Skidam odjeću, koje ionako nema mnogo, poliježem pastuha na leđa i postavljam se gore. S

koljenima sa svake strane njegova struka dižem stražnjicu visoko u zrak i balansiram na samom vthu njegova kurca, i malo ga dražim. Jadni kopilan dahće i sav nabrekne, ali mi trebamo dobiti kamere pod pravim uglom: jedna kamera je iza mene, jedna iznad, ostale uokolo. Kad je sve u redu, a uz sve moje draženje njegova je erekcija postala još veća i tvrđa, počinjemo. Najprije se polako spuštam na njegovu batinu, onda opet gore, opet dolje, opet gore, onda s malo okretanja, onda to kreće brže i grublje dok ga ne jašem kao kauboj, a on se propinje i mi se stvarno gromovito jebemo. Dok to radimo, na velikom platnu je višestruka slika, na podijeljenom ekranu, onoga što radimo, ili što smo radili prije sekundu dvije, i svi su se sad vratili na ttžnicu, svi gledaju divovsko platno, i mi to vidimo, uglovima očiju, i to također pridonosi klimaksu, kad on dođe, i publika onda plješće. Ponekad to jako odugovlačimo, ponekad odmah svršimo i onda se spuštamo jedno na drugo da bismo opet počeli. Ali, u svakom slučaju, to se razvija i razvija, s varijacijama, dok, kako mi jedno drugo tjeramo u fantastičan finiš, pljesak postaje jači i na kraju čitava dvorana vrišti glasnije čak i od mene. (Zapisano na zahtjev)

Hannah
□Upoznala sam Hannah preko pisma u kojem je opisala ono za što je smatrala da su najvažniji podaci o njoj. »Imam dvadeset i tri godine, udana sam (razdvojeni smo), imam malu kćerku, biseksualna sam—volim i muškarce i žene!« Kad smo se stele, doznala sam ostalo. Iz Walesa je, kao i njezin muž; očevi su im oboma rudari. Sreli su se u Londonu i odlučili se vjenčati kad je Hannah shvatila da je ttudna. Ona je napola željela napraviti abortus, ali je Harry bio odlučno protiv toga. »On nije imao pojma da sam biseksualna prije nego što smo se vjenčali«, priča Hannah. »Zapravo nisam ni ja znala, osim što sam znala da tu i tamo imam zbrkane misli. O drugim djevojkama.« Nakon što su se vjenčali, Hannah i Harry su upali u skupinu mladih Londončana koji su redovito išli na zabave na kojima su se mijenjali seksualni partneri. »Na jednoj od tih zabava otkrila sam da sam biseksualna«, rekla je Hahhah. »Harry bi se obično samo uzbudio kad bismo došli kući i prisilio me da mu kažem kakvi su bili drugi muškarci, ali kad je jednom otvorio vrata spavaonice i našao me s drugom djevojkom, eksplodirao je. Ideja o drugim muškarcima nikad ga nije činila ljubomornim, samo uzbuđenim. Ali, ideja da je konkurent ženi ga je izludila«. Ona gaje ostavila, i razdvojeni su nekoliko mjeseci.□ Uglavnom imam te maštarije kad sam sama. Ometa me čak i kad je beba u sobi sa mnom. Otkrila sam to kad sam je ostavljala kod mame, jer sam željela otputovati nekud za vikend. Kad sam došla natrag kući, odjednom je moj mali stan bio drukčiji. Sama činjenica da sam sama u njemu učinila je da djeluje tako seksi. To je čudno, zar ne? Napokon, što može beba od nekoliko mjeseci znati ili vidjeti? One još ništa ne razumiju. Ah, tako je bilo. Kad sam sama u stanu to je gotovo moje najmilije vrijeme na svijetu. Ponekad mislim da to tako jako volim da nikad više ne želim opet živjeti s muškarcem. Ni sa kime. Ono što volim raditi kad dođem noću s posla jest navući zavjese tako da se osjećam stvarno sama. Upalim radio na Radio 101 — i zamišljam da je u drugoj sobi muškarac, koji mi priča dok postavlja razne CD u moj player. Inače, izrezivala sam

fotografije najzgodnijih disko-džokeja iz časopisa, i stavljala ih u rub ogledala. To mi pomaže da zamislim muškarca u drugoj sobi. Onda se počinjem skidati. Čak odgovaram muškarcu u drugoj sobi. Oblačim haltere, cme čarape, pahuljaste podvezice, prozirnu bluzu ili bluzu s volančićima ih prozirni negliže, bez suknje, i plavu periku. Najprije, volim staviti unutra Tampax. To je uvijek uzbudljivo, ali postižem specijalno uzbuđenje, pa ga i ne trebam. Volim hodati naokolo po sobi dok se tako oblačim, i zamišljati muškarca u drugoj sobi. On zvuči vrlo hladno, samo stavlja te ploče i brblja sa mnom kroz poluotvorena vrata, kao da nema ništa drugo na umu osim Baetlesa ili Blood, Sweat and Tearsa. Ali, ja cijelo vrijeme znam da je on tamo, da mašta o meni koja se ovdje pripremam za njega. Volim pomisao da mu glas zvuči tako mirno i prijateljski, tako opušteno, dok sve vrijeme znam da mu pod hlačama nastaje erekcija poput ratnog broda, za mene. Volim mu zamišljati lice — tada volim gledati u fotografiju — kako hoda po drugoj sobi pokušavajući se svladati. Volim zamišljati da mu po licu izbijaju male graške znoja i da mu cure niz obraze — tako je nestrpljiv, znate. Ali, on zna da mi ne smije pokazati kako se pali čekajući me, jer ću ja u tome toliko uživati da ću ga pustiti da još dulje čeka. Samo posegnem dolje i gurnem Tampax malo više dok mislim o njegovu oznojenom licu. Drugu vrstu zadovoljstva pruža mi određena vrsta hoda kad sam sama i tako obučena. Nasmijava me kad odem u kino i vidim kako prisiljavaju djevojke da hodaju u onim seksi filmovima. Djevojke tako ne hodaju. Ali, uzbuđuje me da to vidim, čak i u filmovima — pretpostavljam da to zato i rade. Pa kad sam sama, ja vježbam. Znate li kako je običavao hodati Maurice Chevalier — ono dupe samo malko izbočeno? To vježbam. Zamišljam da sam tinejdžerka koja tako hoda — piljim u sebe u ogledalu; tada se najviše volim vidjeti u bluzi s vo- lančićima, kao da sam na ulici, ne kod kuće. Mislim da sam mlada djevojka koja prolazi kraj mene, samo da me izludi. I zamišljam da dovodim tu djevojku kući. Prvo joj skidam gaćice. (Izvodim to, dok o tome mislim.) I otkrivam da je tamo svježe obrijana. (Tako ja volim biti — bijela skroz). To me jako uzbuđuje, i zamišljam se kako je ljubim u njezin malecni bijeli trokut. Djevojka u tom sanjarenju uvijek je mlađa od mene, i ona napola ne razumije što radi. Ona samo voh hodati okolo sa svojom guzom tako istaknutom, jer zna da to uzbuđuje druge ljude, a uzbuđuje i nju. Ali, ona ne zna što učiniti s uzbuđenjem, razumijete, dok je ja ne naučim. Pa, njezina mala stvar tako je krhka, tako ranjiva. Ja sam tamna, znate, i mogu zamisliti svoju tamnu ruku na tom ranjivom komadu kože... moji tamni prsti polagano nestaju u tom bijelom mesu... samo nestaju u njoj kao u bijeloj šlag pjeni. Naježim se kad mislim o tome. Kad je posljednji put moj muž bio ovdje, ostavio je nešto odjeće i sljedeća stvar koju volim raditi jest obući je. Naročito volim oblačiti njegovo donje rublje. Očarava me šlic. Tad volim staviti još jedan Tampax, kroz pukotinu i pokušavam postići da visi van... ne potpuno unutra, znate? Ali, kut je krivi, zar ne? Mislim, muškarcima izlazi naprijed, ali Tampax je uperen prema dolje i ne mažete normalno gesti. Ali, jako je uzbudljivo, i zamišljam da sam Harry, obučen samo u te gaćice s otvorenom prednjicom, i sa mnom je crni muškarac. Volim ideju o kontrastu boja. Crni muškarac doista je crn i pokriven je znojem, tako da se gotovo sjaji. To čini moju kožu čak bjeljom. Volim zamišljati da crni muškarac ima golem pimpek, i da potajno čeka da se umorim hodajući okolo tim naročitim načinom. On ima vlastitu maštariju, kužite, da metne taj divovski pimpek u moju malu bijelu guzu, ali ja ga osjećam, i prilazim mu straga dok hodam naokolo i guram moj Tampax ravno u njega, i zgrabim

ga oko stmka, za jaja, tako da se ne može pomaknuti a da ga ne povrijedim. Svaki put ted pokuša izmigoljiti, ja mu stisnem jaja, i napokon se mora predati, i ovaj veliki bijeli pimpek koji imam ide unutra, i u polovici mu se počinje sviđati, i pada na ruke i koljena tako da lakše mogu ući. »Tresi!« vičem na njega i on počinje kretati guzu malim kružnim pokretima da ga bolje osjeti. Uvijek najviše uživam u tim malim igrama jer znam da pred sobom imam još čitavu večer i noć. Ne postižem u stvari orgazam dok to mislim, ali se jako uzbudim i drukčije dišem. Onda se obično okupam i upalim televizor. To me tako smiruje. Reći ću vam nešto — sva ta priča o orgazmu mora biti velite glupost. Imala sam orgazme s muškarcima — i s djevojkama. Ali, oni me uvijek ostavljaju malo razdraženu, u svakom slučaju. Možda iscrpljenu, ali još spremnu za novu rundu. Ali, nakon mojih maštarija i kad se nakon njih okupam, mogu utonuti u najmirniji san u životu. Pa tako one izgleda zadovoljavaju bolje nego prava stvar. U najmanju ruku, to meni ponekad tako izgleda. (Snimljeni razgovor)

Sophie
□Sophie ima osamnaest godina, ali već ima potpun i raznovrsan seksualni život. Kad joj je bflo šesnaest, njezini su roditelji to otkrili i ona je napustila kuću nakon svađe koja je uslijedila. Otputovala ja autobusom u Chicago i sada tamo živi u Near North Sideu, što je čikaški ekvivalent, manje-više, za njujorški Greenwich Village. Nema stalnog zaposlenja, ali pronalazi razne poslove kad je ona — ih prijatelji s kojima živi — bez novca. Trenutačno je pomoćnica u pomodnom novom frizeraju, u koji dolaze i mladići i djevojke na šišanje i friziranje, u kojem svira glasna glazba, služi se kava, a mušterije dok čekaju mogu čak i plesati. Ona voli taj posao i kaže da ga zasad ne kani napuštati. Sophie živi u komuni, kako to ona zove. Starija generacija bi to zvala živjeti s dvojicom muškaraca. Također je tipično za Sophienu generaciju, rekla bih, da je vrlo svjesna svojih maštarija, i ne samo daje ne zbunjuje priznati ih ili razgovarati o njima, nego ih, dapače, pokušava ostvariti. □ Nikad nisam imala nikakvih kompleksa u vezi sa seksom. To je bilo nešto što ljudi rade ted im se to svidi, i tako mi se nije svidjelo ted su me u obitelji zbog toga grubo napali. Rekla sam im da oni imaju svoj način, ja imam svoj i da se ne trebamo svađati. Ah, oni su in- zistirali da ja živim samo na njihov način — dvoje-po-dvoje, u braku — pa sam otišla. Nije seks bio moja fiks-ideja, nego vrsta muškarca s kojim sam to željela. Koja cura želi biti sama? Ali, cijeli svoj život trzala sam na dva različita tipa dečki. Prvi je uvijek bio visok i tamnoput i nikad nisam bila sigurna da mu se stvarno sviđam. Ni bilo kome drugom, ako stanete i razmislite o tome. Težak tip frajera koji ne podnosi nikakva preseravanja. Naravno, čim je frajer takav, sve cure jure za njim. Praktički svaka cura koja nije strašilo mogla ga je pokupiti na noć dvije, ali nakon što je sve bilo gotovo, a ona bi plakala ili mu rekla da ga voh, bio je odvratan, samo bi se nasmijao i nestao. Moj drugi tip, Tip B, sasvim je drukčiji. On je pretežno malen, i možda ima ispranu plavu kosu. Ali, zgodan i tužan, kao da ima TBC i neće dugo živjeti. Tip A, grubijan, izbačen je iz škole, ali Tip B jako upućen u knjige i čita i ima svakakve

teorije o filozofiji... o tome kakav je svijet. On ima onu privlačnost, kužite, maže vam pričati, i objasniti zašto se određene stvari događaju. On vas smiruje. Ali, naravno, njegova glavna privlačnost je u tome što želite brinuti o njemu. Tako, otkako sam počela izlaziti s dečkima nalikujem na starinski sat, njišem se tiktak između ta dva suprotna tipa, misleći o jednom tipu dok sam s drugim. Ali, to mi nije uvijek bilo baš jasno, sve dok jedna filmska kuća nije prikazala festival filmova Clarka Gablea i odmah sam ukapirala da ona mačka u filmu Prohujalo s vihorom, da je i ona razapeta između Tipa A i Tipa B. Clark Gable i Leslie Hovvard. Leslie Hovvard, Isuse, koji je on Tip B bio, perfektan. Tako kad pitate o maštariji, odmah sam znala da moja maštarija nije neka priča koju sam smislila samo da to bolje odradim s nekim dečkom. Neki dečki koje znam, stalno ti čitaju iz onih knjiga, o lezbijkama, o osmero ljudi koji se ševe skupa. Ah, to je sve u mislima, to me ne dira puno. U svakom slučaju, to me ne popaljuje onako kako popaljuje muškarce. Ne znam kako ćete nazvati moju priču. To je jednostavno način na koji živim i mislim da je to ono stoje uzbudljivo za mene u krevetu. A kakve scene imamo! Kao, kad sam u krevatu s Tipom A, on traži da Tip B donese bliže veliko portabl ogledalo tako da se možemo bolje vidjeti. Ili, kaže mu da nam zavije malo trave dok mi svršimo i onda nas troje zapalimo i prijateljski popušimo poslije toga. Ali, cijelo vrijeme dok vodim ljubav s A, znam da je B tamo u sobi, i da misli o meni, pazi na mene, kuži da uživam u tome, i ja kužim da i B isto u tome uživa. Puno puta to, naravno, radim i s B, ah s njim je to uvijek drukčije. On nije tako otkačen kao A. On voli kad ja preuzmem inicijativu, ponekad s njim, čini mi se kao da je sa mnom u krevetu dijete. Jednom je A pobjesnio zbog nečega što sam učinila, i tako me jako ošamario da sam pala. Onda je A uzeo svu lovu koju smo imali u kući tog trenutka i nestao. Ali, B je ostao sa mnom i bio je tako nježan, čak je pokušavao da mi objasni način na koji A razmišlja, da ga ne bih tako jako mrzila. On je tako cool da kuži da sam duboko u sebi stvarno toliko voljela A, da bi bilo loše za mene da ga mrzim. Ponekad imam osjećaj da je B zaljubljen u A. Možda i A isto to misli. On ga često zove »dušice« ili »srce« ili neki dtugi pederski naziv. Zapravo, mislim da je razlog zbog kojeg se B toliko uzbuđuje kad seja ševim s A, taj što ne zna s kim bi se on sam radije jebao, s A ili sa mnom. Ili s oboje. Ustvari, pokušali smo i to, nekoliko puta. Ali, ne radimo to često, jer je nakon jedne od tih scena A pobjesnio i nestao na dan-dva i čujem daje negdje ševio neku drugu mačku. Dakle, kao što vidite, ne moram izmišljati priče da bih se uzbudila. Živim u jednoj od njih. Ne volim riječ »maštarija«. Zvuči kao nešto neurotično što vam se događa, i sljedeća je stvar da dolaze po vas s psihijatrijskim mrežama. Pa tako ne bih rekla da imam maštariju o seksu. Ili ako imam, to je moj kompletni život. (Pismo)

Bobbie
Imam samo petnaest godina, pa vam neću reći svoje ime da bih bila sigurna da mi roditelji ništa od ovog neće doznati. Vidjela sam vaš upitnik u jednom od časopisa mog starijeg brata i osjetila sam da bih rado odgovorila, jer mi se čini da dosta vremena mislim o seksu. Puno se mazim s dečkima, ali jedini dečko s kojim sam ikad probala ići do kraja svršio je prije nego što je uspio ugurati kurac u mene.

Mislim da to trebate znati, jer će vam to pomoći da bolje razumijete moje odgovore. Većina dečki s kojima sam seksala ne bi bili oduševljeni kad bi znah da sam mislila o nekome drugom dok sam seksala s njima. Sigurna sam da seksi mačke koje ih pale dolaze i njima u misli. Osim toga, tip nema pravo ljutiti se zbog onoga o čemu ja mislim sve dok mu pružam ono što želi. Masturbiram gotovo svaki dan, i gotovo uvijek maštam dok to radim. Jedna od mojih omiljenih maštarija jest da mislim kako je dečko koji me pali zavezan. Bespomoćan je, i skidam mu hlače i igram se njegovim polisom. Kad je spreman svršiti, ja prestajem i gledam ga kako pati. Onda mu došuštam da mi radi ono za što mislim da se zove kuniingus dok se konačno ne pozabavim njegovim kurcem dok ne svrši. Dok radim peting s dečkima, volim da mi rade kunilingus (ja to zovem da mi jedu pitu), a kad masturbiram, volim misliti da mi to rade. Ponekad dok masturbiram, diram bradavice i onda volim zamišljati da ih dečko siše. Mnogo puta jednostavno zamišljam da me dečko jebe i da je moj prst njegov penis koji ulazi i izlazi iz mene. Nastavljam to raditi dok se ne iscrpim od svršavanja. Jedna od mojih najšašavijih maštarija jest o tome kako me pljeskaju po guzici. Zamišljam kako me neki dečko koji me zaista privlači zgrabi, diže mi suknju, skida mi gaćice i pljeska me po stražnjici dok me stvarno ne zaboli. Onda kad se rasplačem, on mi ljubi cijelu stražnjicu i radi mi kunilingus. Nekim dečkima sam sisala penise dok sam radila peting s njima, i svako malo mislim o tome dok masturbiram. Ponekad sišem palac dok pokušavam to zamisliti. Mislim da je najuobičajenija stvar u svim mojim maštarijama kad mislim da imam dečka pod svojom kontrolom i da ga mogu natjerati da radi što god poželim da bi mi ugodio. Mislim da sjedim u velikoj stolici nalik na prijestolje, sa zadignutom suknjom i skinutim gaćicama i dečkom koji kleči između mojih nogu i radi mi kunilingus. Ponekad, ako se stvarno osjećam vražje, zamišljam da mu mokrim u usta i on to mora gutati. U maštarijama poput ove dečkove su ruke zavezane tako da me ne može dodirivati osim ustima. Obično je gol, a ponekad zamišljam da ga bičujem dok tako kleči preda mnom. Obično dodajem pojedinosti koje poželim ovisno o tome kako se osjećam u tom trenutku. Imam i drugih maštarija, ah ovo su mi trenutačne ljubimice. Prije nekoliko godina smo ja ijedna odraslija djevojčica običavale zajedno praviti frku. Uglavnom smo jedna drugu masturbirale i ja sam ponešto sisala njezine bradavice. Ona me je prva i naučila o kuni- lingusu. Dok sam tada masturbirala, mislila bih o stvarima koje smo zajedno radile, a i sad ponekad mislim o njima dok masturbiram. Uglavnom mislim kako se ona jako uzbuđivala i svršavala dok sam je ja dodirivala. Ponekad mislim kako bi to bilo kad bih te iste stvari radila s mlađom djevojčicom. Isto tako volim razmišljati o tome kako bi to bilo imati penis i imati seksualni odnos s djevojkom. Kad vidim dečka koji mi se sviđa, pokušavam zamisliti kako bi izgledao da stoji tu preda mnom gol s dignutim penisom. Misao o njegovu dignutom penisu javlja mi se u svijesti. Ako me takav dečko gleda, zamišljam da i on mene maže vidjeti golu. Ponekad imam iste misli i o nekoj djevojci. Ponekad dok prolazim u školi kraj muškog toaleta, zamišljam da dečki tamo stoje s penisima koji im vise iz hlača. To me natjera da se nasmijem sama sebi, umjesto da se osjećam seksi. Dečki s kojima seksam ne znaju o mojim maštarijama, ah ponekad ih a da oni

to ne znaju navedem da rade stvari o kojima sam prije toga maštala. Uživam ih navesti da kleknu ispred mene i rade mi kunilingus prije nego što ja bilo što učinim za njih. Volim zamišljati da idem do kraja s nekim dečkom na koga se stvarno palim, a da nas sve moje prijateljice gledaju. Zamišljam da se one tako popale da počnu masturbirati i preklinjati ga da seksa s njima, ah on ostaje sa mnom. Također volim masturbirati dok slušam rok-muziku. Ponekad zamišljam kako neki od pjevača seksa sa mnom pred velikim gledalištem. Volim konje i ponekad maštam da sam gola i jašem neosedlanog divnog čistokrvnog konja. Loše se osjećam kad mislim takve stvari, ali jednom sam pokušala zamisliti kako bi to bilo pokušati ugurati veliki konjski penis u sebe. To je ipak bilo više kao vražja znatiželja. Jedini put kad sam progovorila o svojim maštarijama bilo je s tom starijom djevojkom koju sam vam spomenula. Tad bi nas to više uzbuđivalo. Sigurna sam da ima još stvari koje bih vam mogla reći kad bi ih se sjetila, ali nadam se da će vam i ovoliko biti od neke koristi. Mir. (Pismo)

Paula
□Paula je zgodna cma Haićanka koju sam srela u Rimu. Aktualni ljubavnik, Tony, jest bijelac Englez. Rekla bih da je ona u ranim dvadesetim. Ostavila sam svoj razgovor s njom neredigiran da bih ilustrirala kako su se ti razgovori obično kretali i kakav su oblik imali. Kao što vidite, Paula što se seksa tiče nije baš stidljiva osoba, ali je na početku odbila da surađuje u knjizi, govoreći da nema nikakvih seksualnih maštarija. Tek kad sam joj dala da pročita nekoliko primjera, uzviknula je: »O, to je seksualna maštarija! Nešto što ti pomaže da se dobro osjećaš.« Također je zanimljivo i tipično za žene da kad počnu pričati o svojim maštarijama, otkriju da imaju mnogo više za reći nego što su mislile. Kako se Paula zagrijavala za temu, počela je davati informacije koje su i za nju samu bile novost, kao da prvi put verbalno dolazi u dodir s do-ovog-trenutka netaknutim područjima svoje osobnosti. Ne mislim da je namjerno zadržavala informacije na početku razgovora — kad je odlučila govoriti bila je iskreno voljna da kaže sve, i zapravo, inzistirala je da upotrebim njezino pravo ime — nego mislim da je govoreći o njima, postala svjesnija njihove dubine i njihove povezanosti s njezinim stvarnim životom. Sto se mene tiče,' tek kad sam se oko polovice razgovora počela zbunjivati što je tu maštarija a što činjenica, shvatila sam u kolikoj se mjeri Paulina maštarija i stvarni svijet preklapaju. Shvatila sam daje ona, zapravo, potpuno i sretno prihvatila svoje maštarije i da ih živi. □ P: Jeste li više razmišljah o svojim maštarijama od našeg posljednjeg razgovora? O: Mogu li pročitati neke maštarije drugih ljudi, samo da vidim kakve su? Ono o čemu mislim možda uopće nije maštarija. P: Sjećate li se one o curi koja zamišlja da joj tip to radi u restoranu? O: Kad vodim ljubav volim zamišljati da tip jebe drugu mačku, ne mene.

P: Gdje ste vi, jeste li i vi u maštariji? O: Ja jesam u svijesti, mislim znam da mene jebu, ali volim misliti da tip jebe nekog drugog. P: Nekoga određenog, prijateljicu...? O: Ne. Ponekad djevojke s kojima sam išla u školu, zatim su tu druge djevojke, i meni se to tako sviđa, to što se događa, a znam da se i njima sviđa. P: One se jebu s tipom s kojim ste zapravo vi? To vas uzbuđuje? O: To je zapanjujuće, znate? Misliti dok vodite ljubav, da to dobiva netko drugi, ne vi. Ponekad volim imati u krevetu drugu djevojku, volim da to dobivamo zajedno, sa mnom i mojim dečkom, i da on vodi ljubav s njom, i vodi ljubav sa mnom. Postajem strašno ljubomorna, ali to me ludo pali. Ljubomora me pali... kako se to radi, samo gledati to je fantastično, gledati ga kako jebe nekog drugog. P: U vašoj mašti ili u stvarnosti? O: Ne, u mojoj mašti. Ja to stvarno volim. Mislim o tome dok vodim ljubav. Događa se da imam otkačen osjećaj da znam što ona dobiva. Stvarno se uzbudim, misleći o svim stvarima o kojima i ona isto može misliti... kao, oh, kakav je on sjajan jebač... čak ako njoj nije sjajna jebačina, mislim, Oh, hej, to je stvarno... jaka stvar. P: Vidite li u svojoj mašti sebe kako ih promatrate? O: O, da. Dok vodim ljubav, oči moram imati otvorene, iako stvarno ni u što ne gledam. Moja mašta je tako snažna, da moram gledati, moram imati oči stvarno otvorene. Ako su mi oči zatvorene, nije dobio. P: Većina ljudi jebe se zatvorenih očiju. O: Ja ne. Moje oči moraju biti otvorene, buljiti u onaj objekt tamo. On je doista stvaran, to je začuđujuće. P: Osjećate li u stvarnosti ikad ljubomora? O: Postajem ljubomorna kad pomislim da bih bila tamo i samo gledala... ali ne, u osnovi nisam ljubomorna. Jer znam da ja stvarno dobivam ono što ona dobiva u mojim mislima, i to je takav užitak da pomaže zaustaviti veliku ljubomornu stvar. Ja sam ljubomorna, ah sretno, jer mi je tako uzbudljivo znati da ju jebu i da ludi; to je tako snažno. P: Zgodna je stvar da su vam oči otvorene. To pokazuje koliko ste blizu cijeloj

stvari. O: I ja to stvarno mogu vidjeti. Žena može biti bilo tko. Na pa- met mi pada bilo tko koga znam. Dolaze i nestaju. Zamišljam da su sve jebene, sve koje znam... poznanice, prijateljice... P: A muškarci... mislite h ponekad o Tonyu s dragim muškarcima? O: Da. Kad vodim ljubav, volim vidjeti dragog muškarca kako s njim vodi ljubav. P: Smeta li to Tonyu? O: Ne, ne smeta ga. Mrzim kad mi tipovi kažu da im se ne sviđa da to mislim. Znam da mnogi dečki kažu da ne bi stvarno išli s dragim dečkom. Ali, da kažu da mrze pomisao o tome, mišljenje o tome... Mrzim kad su tipovi takvi. »Oh«, treba reći tip, »to je luda ideja, to me rajca ko ludo.« Tip vas ne bi trebao kritizirati zbog onog što mislite. P: Mislim da se mnogi tipovi osjećaju ugroženi ako pričate o tome da oni to rade s dragim tipom; oni kažu: »Za žene je to jedna stvar, a za muškarce je sasvim drukčija«, da uđemo u neku homoseksualnu vezu. O: Znam. Ah ako to kažete nekome tko je stvarno gala — da mislite o njemu s dragim muškarcem — to će mu se svidjeti, neće vas ismijati. To je zgodno. Volim to reći tipu na koga se stvarno palim. »Oh, lutko, voljela bih te vidjeti s drugim mladićem.« Ja to uvijek kažem ako uistinu uživam dok vodimo ljubav. Čak ako se to nikad ne dogodi, on i drugi mladić, ipak je zgodno to reći, a ako se dogodi... P: Ako mislite o tome to ne znači da želite da se to dogodi, ih da se to mora dogoditi. Radi se samo o tome da misao da bi se to moglo dogoditi... O: Tako je. Kad god vodimo ljubav, volim misliti da se sve može dogoditi, bez obzira na to kako to bilo prijavo ili nižno. Zanosi me pomisao da je moguće učiniti sve. Primjerice, ne bi mi smetalo jebati se na konju. Volim misliti da bi se to moglo dogoditi... da sam ja naprijed, a netko tko mi se doista sviđa iza mene, i da ga može samo uvući dok jašemo, uvlačiti i izvlačiti. To je nešto što bih voljela pokušati. Znam da zvuči smiješno. P: Ništa ne zvuči smiješno. O: Ah, te mi misli prolaze kroz glavu. Kad idem na polo-terene gledati kako Tony igra, ja mislim: »Oh, Bože, stvarno bi bilo gala poševiti se na licu mjesta, na tom konju.« P: Muškarci na konjima, to je jako seksi prizor.

O: Jako. Jednom sam ga pitala da li ponekad svrši dok jaše. I rekao je: »Skoro.« P: Maštate li ikad o grupnim scenama... mislim da vas je više od, recimo, samo troje? O: Zapravo ne. Uglavnom zamišljam tu drugu djevojku, djevojku u mojeg maštariji, i kad će ona svršiti. Ta mi je slika uvijek u mislima dok vodim ljubav. Nije važno koji je to muškarac, to ne mora biti Tony, ali ja samo volim osjećati da ta druga djevojka osjeća ono što ja osjećam, da dobiva ono što ja dobivam. P: Zašto mislite da vas to više uzbuđuje? O: Jer je uzbuđenje nešto što želim dijeliti, jer znam da bi neke djevojke voljele tu vrstu uzbuđenja, i volim misliti da ga imaju u isto vrijeme. Čak i kad sam uistinu umorna, samo trebam otvoriti oči i gledati što se događa u mojim mislima. To je kao da gledate u vlastitu maštu. P: Kad sretnete privlačnog tipa, počinje li vam mašta raditi? O: Oh, da. Ali, ja bih mislila da je najprirodnije pomisliti: je h dobar u krevetu. Čak ako se to i ne dogodi, ili se ne bi moglo dogoditi, ja to mislim. Poslije, možda te noći dok sam s Tonyem, mislit ću o tom tipu, da se to s njime jebem. Ali, to je prirodno. Sigurna sam da dečki to rade čitavo vrijeme, maštaju o drugim mačkama dok to rade sa svojom ženskom. P: Jesu li djevojke o kojima mislite uvijek osobe koje poznate? O: Puno je uzbudljivije ako znam mačku. Recimo, nisam je vidjela nekoliko dana, i onda kad mislim o njoj, vau, sve se vraća, čitava predstava. To se danima vrti u mojoj svijesti. P: Sjećate se scene s tom djevojkom, stvarne scene? O: Točno. P: Pretpostavljam da se te maštarije o drugim djevojkama događaju naročito kad vam je tip dolje. O: O, da. Jer, onda mogu otvoriti oči i vidjeti mu glavu, zamisliti sve, predstaviti sve. Gledajući mu glavu tamo, mogu mu vidjeti usta, sve... i zamišljam da to radi nekoj drugoj sretnoj ženskoj, kao i meni. P: Vi ste vrlo velikodušna djevojka, Paula. O: Ja jednostavno nikad ne mislim o sebi kad maštam. Volim misliti o mnogo ljudi koji dobivaju ono što ja dobivam, volim zamišljati punu sobu ljudi, mnogo boja, i glasova...

P: Toliko ljudi voli voditi ljubav s ugašenim svjedima, ispod pokrivača... O: O, ne. Volim upaljena svjeda, otvorene oči. Dok vozim imam neke od najdivljijih maštarija. P: Dakle, zato toliko volite vožnju. O: Osjećam se seksi uvijek dok vozim auto. P: Mislim da se mnoge žene tako osjećaju. Što mislite, zašto žene dok voze dobivaju taj osjećaj? O: Ponekad dok vozim, kao da se odvija čitava scena. To se sve događa. Većina ženski dok vozi... pogledajte im lica sljedeći put kad vidite neku od njih. Izgledaju jako... ponosno. Nikad ne izgledaju kao da im je dosadno, nikad. Izgledaju kao onda kad vode ljubav, kad misle o seksu. P: Voli li Tony čuti o tim maštarijama? Pričate li mu? O: O, da. Dok se jebemo on voli znati o čemu mislim, pita me i kaže: »Oh, to je lijepo; nastavi, još mi pričaj.« P: Čini se da se mnogo ljudi jebe u tišini. Toliko puno žena kaže mi da bi voljele da tipovi više razgovaraju s njima. O: Divno je kad imate nekoga tko razgovara s vama. Volim to. Fantastično je. Doista mogu izgubiti pamet. Samo je napola jebanje kad to radite tiho, to je kao da ste sami. Ali, kad je tip unutra i kad kaže »Oh, lutko, volim te ovako jebati«, i priča vam kako se osjeća, a onda ja njemu pričam kako se osjećam i što mislim. Kad on to čuje, uh, on me samo još divljije jebe. Oh, da, volim čavrljati dok se jebem. To me ohrabruje, navodi me da poželim raditi još luđe stvari. Ako tip ne razgovara s vama dok vas jebe, ne usuđujete se raditi neke stvari. Kad govori, to je kao da vas hrabri. Frajeri troše mnogo vremena razmišljajući o čemu mačke misle dok ih oni jebu... mislim da to neke od njih brine. Ali, jedini način na koji jebanje može postati bolje jest kad im kažete, i oni to vole. I morate to reći otvoreno, morate upotrijebiti uzbudljive riječi, morate biti vulgarni, inače to ne znači ništa. Jer dok se jebete, trebate upotrebljavati jebačke riječi. Morate biti vulgarni, doista vulgarni. P: Jebanje nije o vaginama i drugim medicinskim terminima, nego o pičkama i kurcima... O: Niste kod doktora, zar ne? Vas jebu. Volim reći: »Oh, htjela bih biti nepristojna, dragi, mislim o tako nepristojnim stvarima...« P: Kad mislite kako on jebe drugog muškarca, gdje ste vi u svojim maštarijama? Promatrate? Jebete li se i vi?

O: Omiljena mi je maštarija da cm jebe mene, dok drugi tip jebe njega. Na taj način ja mogu osjećati isto što i on osjeća. To je kao da sudjelujem u onome što on osjeća, kao da kurac koji ulazi u njega ulazi i u mene, kao daje odozgo dodatni pritisak. Dobivam dva kurca. P: Kad mislite o drugim djevojkama jeste li vi u aktivnoj ih u pasivnoj ulozi? O: Volim biti ona koja je agresivna. Možda zato što sam na taj način poput frajera koji jebe žensku. Volim moći misliti što on osjeća, jer je tako dobro ono što on radi meni. Tako mislim o sebi kako radim lude stvari s tim drugim curama. P: Većina žena s kojima sam razgovarala kažu da misle o drugim ženama. Izgleda da to prihvaćaju; ne osjećaju se krive zbog toga. O: Kad vidim golu žensku, obično se uzbudim. Onda mislim, hej. P: Hej, voljela bih je jebati, ili vidjeti kako je jebu? O: Pretežno da bih je voljela vidjeti raširenih nogu, vidjeti kako je jebe neki muškarac. P: Vaš muškarac? O: Bilo koji muškarac, uglavnom moj muškarac. To je uzbudljivo. Uzbuđuje me način na koji većina žena reagira na jebanje. Jer mije svijest tako... mogu to tako intenzivno zamisliti, da to gotovo mogu osjetiti umjesto njih. Mislim, hej, one stvarno uživaju u tome. P: I nema nikakva osjećaja krivnje? O: Oh, ne. Kad vodim ljubav, ničega se ne sramim. Ako se sramite, onda vam misli nisu slobodne za kreiranje, a ni tijelo vam nije slobodno. Mislim da možda ne bih radila stvari koje radim dok vodim ljubav da mi misli doista nisu slobodne da kreiraju. P: Ne mislim da žene uvijek maštaju za vrijeme seksa, ali poricati da se to ikada događa, znači poricati u potpunosti... O: Oh, morate maštati kad je pravo vrijeme. Kad se jebem, ne maštam o tipu s kojim sam. Znam da on to radi. Hoću reći da mi se tip ne sviđa, ne bih ga jebala, ali u mojoj je mašti uvijek drugi frajer. Ja znam da je on u meni, ali raditi to u mašti istodobno s drugim tipom, to je fantastično. P: Recite mi što je prije, činjenica ili maštarija? O: Maštarije su uvijek bile tamo, vrlo jake. Tako sam znala da će mi te stvari zaista biti gala. Sve otkad sam imala... jedanaest ili dvanaest.

P: Ovo je svakako Čarobno doba. Jesu li se maštarije promijenile, recimo, one o vama i drugoj djevojci, nakon što ste to stvarno počeli raditi? O: Ne. Kad sam bila mala ponekad sam vidjela ljude kako vode ljubav, i tada sam se vrlo dobro osjećala. Nisam bila uključena, bila sam previše mlada. Dobro, tamo gdje sam odrasla, ljudi su ponekad bezbrižni, zaboravljaju zatvoriti prozor ili vrata, a ja bih prolazila pokraj. P: Iiii. Ja bih voljela da sam odrasla na takvom mjestu! Kada sad pričate Tonyu svoje maštarije, mislite li vas dvoje ponekad o tome da ih ostvarite? Kao da drugi mladić jebe njega dok on jebe vas? O: Da. Sve što mu ispričam, svoje maštarije, to su sve stvari za koje bih doista voljela da se dogode. Recimo, nalazimo se na zabavi i osjećamo se jako dobro. Odjednom oboje počinjemo misliti da je to noć koju ćemo provesti zajedno. Kažem: »Oh, Tony, voljela bih imati seansu s onom mačkom.« On će automatski reći: »Zašto to ne napravite?« Nedavno je kod mene bila ona Amerikanka,i Tony i ja smo jedne noći došli vrlo kasno kući. Nikad prije s tom djevojkom nisam imala nikakvu seansu, a Tonyu se zaista nije sviđala. Ali, uživao je u našoj seansi, svojoj i mojoj, jako, rekla sam: »Hajdemo, dragi, napravimo to skupa«, i pozvala sam mačku da nam se pridruži. On je te noći uživao kao lud. Mislim da ona nikad prije nije bila u takvoj situaciji, ali je zaista uživala, i nije prestajala pričati o tome. Poslije toga željela je svaki dan. Ali, Tony to nije htio ponoviti. Ona mu se uistinu nije sviđala, radilo se samo o tome da je one noći već bio uzbuđen i tako se popalio slušajući me kako pričam o svojim maštarijama. P: A što je s drugim muškarcem? O: Tek nedavno. Jednom sam ga tako uzbudila pričajući o tome, daje sljedeće noći, bio je tamo tip koji gaje stalno pokušavao dobiti, pristao da imamo s njime seansu. Mislim da Tony na kraju nije bio jako zadovoljan, jer to nije njegova atmosfera, on previše voli ženske. Ali rekao je da sam ga toliko zapalila time, da je mislio da treba probati. P: Da li vas više uzbuđuju dečki? O: Oh, da. Više dečki nago ženske... ali to sve ovisi. P: Općenito, mislim da žene mogu upravljati s obje seksualne situacije, čak ako samo misle o njima, s mnogo manje tjeskobe nego muškarci. One čini se nisu ugrožene svojim maštarijama o drugim ženama. O: Ne, mislim da se ženske ne osjećaju time ugrožene. Djevojke... postoji nešto pomalo nevino i lijepo za njih u takvoj sceni. One o tome misle više kao o ljepoti, nego kao o nečem vulgarnom, odvratnom. I ako one stvarno uđu u seksualnu seansu, vrlo su prirodne u tome.

P: Da li još uvijek maštate o Tonyu i tom drugom muškarcu s kojim je to radio? O: Oh, da, ali ne govorim mu o tome, jer stvarno znam da to ne želi ponoviti. Ah, mislim o tome. Prisjećam se nedavnih scena sve vrijeme dok vodimo ljubav, čak i ako on nije bio sa mnom u nekoj seansi. Volim se vraćati na pojedinosti neke seanse čak i dok sam u novoj situaciji. Sve postaje tako fantastično. Maštam čak i kad sam sama u krevetu. Volim to. Sva se ponovno uzbudim. P: Da h vas je ijedan muškarac ikad ismijao zbog vaših maštarija, zbog toga što ste mu rekli? O: Oh, ne. Nikad nisam naišla na nekog mladića koji ne voli nekoga tko je nepristojan kao ja. Način na koji ja to kažem, pričam svoje maštarije, one su tako lijepe, nitko pri zdravoj pameti me ne bi zbog toga ismijao. P: Kad ste govorili o ljubomori, rekli ste da vas to uzbuđuje. Što ste time mislili? O: Primjerice, ako je u sobi djevojka za koju mislim da bi Tony volio voditi ljubav s njom, djevojka na koju sam ljubomorna, počnem misliti da to radim s njom. Voljela bih mu sljedećeg dana reći: »Pojeba- la sam onu djevojku.« To bi ga naljutilo, ali mene bi zadovoljilo. Čak ako bi poslije toga i otišao s njom, ne bih se previše loše osjećala, jer bih ja počela natjecanje. Ali to je samo zbog ljubomore; da je on nije želio jebati, ne bi mi palo na pamet. P: Želite li ponekad da se te ljubomorne maštarije o vođenju lju- bavi s drugom djevojkom ostvare? O: Oh, da. Ponekad ću sve sastaviti, sebe, drugu djevojku, tu na koju sam ljubomorna, i Tonya. Te scene, stvarno uživam u njima, ah se čak i za vrijeme njih osjećam ljubomorno. Ali, i ljubomora me uzbuđuje. Hoću reći, ako sam prije tijekom večeri bila ljubomorna, i onda smo Tony i ja u krevetu, uzbudim se zbog ljubomore... čak iako mrzim biti ljubomorna. Možda ću maštati da je i mačka s nama. Znam da mnoge mačke, normalan svijet, postaju jako agresivne kad su ljubomorne, ali ja, ja se samo umirim, postajem gotovo pasivna, i divlje seksi. P: Ako znate da Tony jebe neku drugu djevojku, a vi niste u to uključeni, niste tamo, kako se osjećate? O: Maštam što se događa. Ako jako dobro znate osobu, možete sve zamisliti. Gotovo postižem zadovoljstvo misleći o njihovim pokretima, to me uzbuđuje i mislim, oh, oh. Ljubomorna sam, ali znam da bi on volio da sam i ja tamo... i zamišljam se s njima. Zamišljam da misli o meni dok je jebe i na stanovit način sam tamo. Mažete h to razumjeti?

P: Jesu li vaše maštarije o crnim djevojkama isto kao i o bijelima? O: Ne, nikad ne maštam o crnim djevojkama. One mi uopće ne padaju na pamet. Ako kanite maštati, to je uvijek suprotno onome o čemu mislite. Osim kad sam bila kod kuće, naravno, jer tamo ne postoje bijele djevojke. P: Oblače li se ljudi u vašim maštarijama čudno, nose li maske, ili se maštarije događaju u čudnim ambijentima? O: Ne, ja ih uvijek zamišljam gole. I to je uvijek u krevetu. U krevetu koji mi je poznat. I maštarije su mi uvijek u boji, nikad cmo-bijele. P: Neki ljudi, ako žele učiniti nešto doista divlje dok se jebu, oni najprije o tome trebaju maštati. O: Ponekad, ne uvijek, ja stvarno trebam svoje maštarije da me uzbude, ne mogu se zapaliti bez njih. Možda neki ljudi, njih samo treba dodirnuti i oni se osjećaju seksi. Ali, stvarno sumnjam da se većina ljudi može osjetiti seksi a da ne misli baš ni o čemu. P: Ako je netko potpuno nov, možda onda postajete stalno uzbuđeni. O: Ali, čak ako je to netko s kim ste se puno jebali, čak ako je on najbolji jebač na svijetu, ipak mislim da maštarija pomaže... na početku, kužite, samo da se pokrenete. Ponekad se uzbudim na pomisao o ludim stvarima o kojima on mora misliti dok me jebe. P: Mislite li da muškarci maštaju isto toliko koliko i žene, naročito u krevetu? O: Ne, mislim da muškarci često ovise o tome da žena pokrene stvari. Ako se žena primjerice maže samo opustiti i povjeriti svom muškarcu i reći mu o svojim maštarijama, to ga stvarno pali. Neke noći, bili smo u krevetu, i ja sam znala da još razmišlja o svom poslu, da se želi jebati, ali mu je svijest zaokupljena. Čak je rekao: »Preumoan sam.« Ja sam rekla: »Nisi umoran.« I samo je trebao pogledati u mene da bi znao što mi se mota po glavi, jer mu toliko često pričam svoje maštarije. Mogao je po pogledu znati da sam u jednoj od njih i odjednom je i on bio u njoj. Zbog toga bi žene stvarno morale reći svojim muškarcima što se događa u njihovim mislima. To bi im moglo promijeniti živote. (Snimljeni razgovor)

MAŠTARIJE KOJE BI TREBALE BITI STVARNOST

□Sadržaj maštarije, ono što se događa, ne raziješava dilemu treba h maštarija ili ne treba biti ostvarena. (Uvijek isključujući, naravno, očito opasne ili fizički

pogubne ideje kao što je igranje ruskog ruleta u krevetu i slično.) Ono što vama ili meni može zvučati gadno, čak užasno, može značiti seksualnu zadovoljštinu ženi koja je to izmislila. Napokon, ona je jedina koja ma treba h maštarija ostati tamo gdje jest — u njezinoj svijesti — ili bi njezin ostvaraj u život dodao nešto njezinom životu. Žene se zbunjuju na onom mjestu kad misle đa prihvatiti maštarije znači istodobno i aktivirati ih, a ako to ne učine, (me su seksualni hipokriti. Ali, prihvaćanje vaših maštarija može značiti samo prihvaćanje, i završiti na tome; ništa ne govori da ste stali na pola puta ako ih ne ostvarite. Maštarije nemaju Hoyleovu Knjigu pravila. Međutim, ono što mora biti jasno svakome tko čita ovu knjigu jest koliko maštarija u njoj treba biti dio ženina stvarnog života. Koliko maštarija jesu seksualne želje za onim stvarima na koje svaka žena ima prirodno pravo. A to pravo može prelaziti zadovoljstva koja se obično podrazumijevaju kad se kaže daje žena udana, ili da ima ljubavnika, ili čak daje seksualno zadovoljena. Jer, napokon, ono što ona želi tako je jednostavno da je za mene tajna zašto se žena boji to tražiti. To znači, pretpostavljam, da žene jednostavno ne govore čak ni svojim ljubavnicima, ne izražavaju svoje želje, bilo zbog sramežljivosti ili zbog straha. Ova maštarija je tipična, osim što je njezin iznenađujući završetak čini još uzbudljivijom.□

Martha
Udana sam žena od tideset i četiri godine. Htjela bih vam ispričati svoju seksualnu maštariju. Ona ima istinit temelj. Prije jedno jedanaest godina, prije nego što sam se udala ali dok sam bila zaručena, izišla sam nekoliko puta s oženjenim muškarcem s kojim sam radila. To nije bila »ljubavna« veza. Bilo je to isključivo zbog seksa. Iako sam to regularno radila sa svojim zaručnikom, taj me je muškarac uzbuđivao. Imali smo sreće da nam je bila na raspolaganju soba u koju smo mogli otići, tako da to nismo morali raditi na stražnjem sjedalu automobila. Prvo bismo se potpuno skinuli. On bi uvijek imao najnevjerojatniju erekciju. On bi milovao, ljubio i sisao moje gradi. Dragao mi je stražnjicu i cmakao je. Onda bi mi sisao Idi toris i gurao jezik u mene. Za sve to vrijeme ja ne bih dotaknula njegov penis. On bi se potpuno koncentrirao na mene, tjerajući me da plačem od uzbuđenja, i pričao bi mi jezikom požude: »Oh, ti ljepoto, ti lijepa pičkice, ove krasne mekane dlačice u koje ću zakopati svoj kurac, ravno u tvoju pičku. Kanim te jebati, jebati, jebati, jebati, i kanim smočiti sve ove dlačice svojom spermom, a onda ćeš mi ga ti sisati, cijelog.« Onda bi mi gurnuo prste u stražnjicu i sisao me do orgazma. Dok bih još vrištala od zadovoljstva, on bi gurnuo u mene svoj golem penis i s mojim nogama oko vrata jebao me do barem dva orgazma. On još ne bi svršio i erekcija bi mu bOa poput željezne motke. Gurnuo bi ga prema mojim usnicama dok ne bih otvorila usta i primila ga i sisala. Mogao je zadržavati ejakulaciju onoliko dugo koliko je želio. Još ne bi svršio, nego bi ga izvadio iz mojih usta i ja bih ga milovala rakom obuhvativši ga prstima. Onda bi on iznenada zgrabio moje noge, stavio ih sebi na ramena i ugurao opet kurac u mene radeći čvrsto i brzo. Onda bi svršio i osjećala bih kako šiklja njegova topla sperma. To je dakle moja maštarija. To se nikad nije zaista dogodilo. Ja jesam imala vezu s onim oženjenim muškarcem, ah većina ostalog samo je sanjarija. (Pismo)

OSTVARENJE MAŠTARIJA, ZA I PROTIV

□Dok sama žena zna hoće li joj ostvarenje njezine maštarije obogatiti život, čak ni poznavanje same sebe ne jamči da će ono što je funkcioniralo u maštariji jednako tako funkcionirati i u stvarnosti. To je kocka. Neke su mi žene rekle da je i samo pričanje o njihovim tajnim željama — da se ne govori o njihovu provođenju u život — bilo ne samo razočaravajuće, nego je zauvijek uništilo efikasnost maštarije. Neke od maštarija koje izazivaju trnce po kralježnici u već opisanim Sobama boli i ponižavanja u Kući maštarija dovoljne su da svakoga odvrate od zamisli da pokuša ostvariti svoje »snove«. Na svu sreću, žene koje imaju te užasavajuće seksualne predodžbe ne žele uistinu »Oh!« tretman i bježale bi kilometrima da izbjegnu bol. Njihove krvave maštarije sličile bi užasavajućim, ali blagotvornim noćnim morama koje sanjamo. (Ali, ako vaše maštarije tipa noćnih mora ne djeluju tera- peutski — ako vas ne straše, ugodnim srsima filmova o Drakuli, nego vas umjesto toga navode da nađete svog monstruma u stvarnom životu—možda biste trebah potražiti malo stručne pomoći.) Žene koje ne vide nikakav sukob u svojim maštarijama, koje im se žele približiti a ne pobjeći od njih, okreću se oko sebe i vide da se sve mijenja i daje sve isprobano; u filmovima, časopisima, na reklamnim panoima, čini se da je sam život pun maštarije, da se jedno drugom danomice približava; zašto da svoj život i svoju maštariju ne stope ujedno? Sljede neki razgovori i pisma žena koje su u raznim stupnjevima upravo u tome uspjele.□

Sylvia
Udana sam dvadeset godina, imam dvoje djece, i upravo sam proslavila svoj četrdeset i drugi rođendan. I moj suprug novinar i ja imamo fakultetske diplome; spadamo u srednju klasu. Prije mnogo godina, kad smo muž i ja razgovarah o snovima i maštarijama, priznali smo jedno drugom da doista mislimo o drugim osobama za vrijeme seksa. Dalje, kao većina mojih prijateljica, opuštala bih se tijekom grozničavih dana, masturbirajući i maštajući o crvenokosom producentu i TV-piscu koji je naš susjed. Ali, pokušaji da u stvarnosti iskušam svoje maštarije su razočaravajući. Obje su se nekako ostvarile. U prvom se slučaju radi o lezbijskoj, maglovitoj maštariji. To su, zapravo, samo slučajne mish o tome kako bi to bilo... napokon, tko bolje od druge žene pozna ženine vitalne seksualne zone? Dakle, prije nekoliko godina iznenada me rano ujutro posjetila bliska prijateljica. Kako se nisam stigla obući, zatekla me u kućnoj haljini. Dok smo sjedile na divanu i pile kavu, ona mi se polako približavala. U tom sam trenutku počela misliti o svojoj maštariji i pitati se da lije to to. Ali, prije nego što sam se mogla odlučiti da li bih to uopće željela, ona je poput groma iz vedrog neba iznenada ispružila ruku i počela mi milovati grudi. Počela sam je koriti zbog takva ponašanja, ali ona se nije dala smesti i spustila je lice u moje krilo.

Moram priznati, iako je to u prvom trenutku bio šok za mene, počela sam se pitati hoće li biti tako dobra s jezikom kao što je to moj muž (i nekoliko drugih muškaraca koje znam) ili tako uzbudljiva kao neke od čestih lezbijskih scena u današnjim filmovima. Jeste li vidjeli Konformista! Dakle, nažalost, nije bila. Dovela me do klimaksa, mastuibirajući me rukom. Još se mogu prisjetiti kako to radi. Sva sreća, odselila je. Stvarno se nikad ne bih mogla prisiliti daje ponovno vidim. Sljedeći slučaj ima veze s nečim za što sam siguma da mora biti najčešća ženska maštarija: cmi muškarac i njegova poznata veličina i talent. Ovo se dogodilo za vrijeme prošle predsjedničke kampanje. Muž mi je bio pozvan u Washington da izvještava s nekih sjednica Senata. Za njegove odsutnosti bila sam pozvana na večeru organiziranu u čast dvojce predsjedničih kandidata i skupine pseudointelektualaca (oprostite mi). Jedan mladi cmac, dobro odgojen i s diplomom iz političkih znanosti, veći dio večeri razgovarao je sa mnom o svemu, od rasprodaja do seksa. Ponudio se da me odveze kući. Do tada se maštarija već počela vrtjeti u mojoj svijesti i pitala sam se kakav je u seksu. Počela sam se pitati želim li to doznati. Za vožnje skrenuo je na parkiralište i nastavio mi udvarati. Naravno, znate što se dogodilo: izvadio je iz hlača svoj vrlo tvrd i pulsirajući kurac i stavio mi ga u ruku. Stvarno sam ga držala, tu stvar o kojoj sam tako često maštala. Molio me da ga pustim da »legne na mene«, i prije nego što sam shvatila, skidala sam gaćice. Grizao je kao da mu je to posljednji obrok. Na svu sreću, djeca su bila u školi, pa sam pomislila da je najbolje da se odve- zemo kući i tamo završimo posao. Nisam od onih koji se mogu opustiti u sjedalu. Ne znam je li Charlie neki predstavnik svoje rase, ali bio je loš jebač. To mi je bilo prvo i posljednje iskustvo s drugom rasom. Ah, nikad neću zaboraviti to iskustvo. Mislila sam da će to biti i kraj maštarije o cmom muškarcu, ali sam otkrila da maštarija nije prestala, promijenila se. Ja to možda više neću učiniti, ali ću se toga uvijek sjećati... na određeni način. Još nešto: on me molio da ga sišem do vrhunca — što sam ja u maštariji radila - ali sam u stvarnosti odbila to raditi. Priznajem da mu je alat bio strašno zgodan za vidjeti i držati, ali to je bilo sve — njegovi su seksualni talenti bili ravni nuli. Slučajno je i moja prijateljica imala odnos s crncem i ona se, također, složila da su njihovi seksualni podvizi takva glupost. Bojim se da je to statusni simbol. Žene bi trebale biti pametne i držati se svojih maštarija. Dakle, to je moja priča. Nadam se da je bila informativna. Naravno da mi smrtnici sanjarimo... o tome se u životu i radi. (Pismo)

Babs
Moje su maštarije toliko osobne, i užitak koji dobivam od njih potječe, mislim, od činjenice da su one privatne i zaključane u mojoj imaginaciji, da mi ne bi palo na pamet da ih pokušam ostvariti. Mnogo sam razmišljala o tome, naročito kad sam napisala ovo pismo. Gotovo ga nisam napisala iz straha da si ne umanjim taj užitak; bojala sam se da će stavljanje na papir smanjiti njihovu učinkovitost. Na sreću nije, možda zato što vas ne poznam. Mislim, da me netko, makar i bliski prijatelj, tražio da ih izgovorim glasio tako da riječi doista zvuče, da bi ih netko mogao čuti, ne bih to mogla učiniti. A kad bih to učinila, moje bi maštarije bile upropaštene, naročito one koje se tiču ljubavi. A izvesti moje maštarije? Ostvariti ih? Ne, apsolutno ne. One se

ne tiču mog stvarnog života; ne želim da mi se te stvari uistinu i dogode, ja samo želim zamišljati kako bi to bilo. Tako će one ostati tamo gdje jesu. (Pismo)

Elizabeth
Imam dvadeset i pet godina i provela sam većinu svog života u Kansas Cityu. Muž i ja smo u braku gotovo pet godina i imamo četverogodišnjeg sina. Završila sam koledž, zanima me slikarstvo i glazba, i nakon diplome kratko sam vrijeme radila kao glumica u ljetnom kampu. Sada sam odvjetnik u telefonskoj tvrtki. Puno sreće u vašim istraživanjima. Krećem. Obično se za vrijeme seksa koncentriram na ono što radim i na onoga s kim sam. Međutim, ponekad maštam da sam sa starim dečkom ili s potpunim strancem, da još jedan muškarac, osim mog muža, vodi ljubav sa mnom. Postoji mužev prijatelj s kojim sam jednom imala seksualni sudar (na inzistiranje muža) i često ga zamišljam kao dodatnog muškarca. To se događa kad muž i ja imamo analni snošaj. Dok stimuliram klitoris, ih dok mi ga muž stimulira, pretvaram se da drugi muškarac i ja uživamo u vaginalnom snošaju dok s mužem istodobno imam analni odnos. Ponekad mislim o drugim ženama s kojima je bio moj muž i pitam seje li i njima radio iste stvari i kako su reagirale. Dok uzbuđujem muža, pokušavam zamisliti kakav je osjećaj imati penis i da ti ga netko siše i škaklja jezikom. Gotovo mogu osjetiti isisavanje sperme kad bih (kad on postiže) postigla otgazam. Jako uživam u svojim maštarijama i osjećam da pričanje o njima povećava moje uzbuđenje. Muž me potiče da maštam i da mu pričam svoje maštarije. On se, primjerice, jako uzbudi ako mu kažem da sam tog dana masturbirala i pričam mu o čemu sam tada mislila. Ponekad sam mu čak govorila o svojim maštarijama dok smo vodili ljubav. Svaka takva verbalizacija povećava njegovo uzbuđenje. Znao me tražiti da se pretvaram da je on bivši ljubavnik i da mu opišem svoje osjećaje i reakcije. I ja sam od njega tražila da se pretvara da sam ja netko drugi dok vodi ljubav sa mnom. Jedanput ili dva puta pretvarala sam se da sam dečko i tražila da i on zamišlja isto dok me tucao analno. Ali, iako ga uzbuđuje da mu pričam svoje maštarije za vrijeme snošaja, poslije ga deprimira pomisao o čemu sam ja razmišljala. Traži da čuje moje maštarije, ali se bojim da ga one poslije odbijaju; gadi se sam sebi što su ga takve stvari uzbuđivale. Ukratko, mislim da sam odlučila ubuduće svoje vrlo ugodne maštarije dižati za sebe. (Pismo)

Winnie
Okej, evo... (Možda ću morati otići masturbirati prije nego što ovo budem mogla završiti, jer imam potpuni zastoj u glavi.) Često sam mislila da bi bilo fino (i sad kad o tome mislim, također i vrlo neuredno) kad bi netko mokrio u mene (ovisi o tome tko pere plahte). Nikad se to nije doista dogodilo, ah često sam o tome mislila i govorila muškarcima koji izgleda misle da to nije moguće. To nije moguće — zašto? Mislim — zato što oni ne mogu mokriti i biti tvrdi istodobno? Pretpostavljam daje ovo osuđeno da ostane maštarija, osim ako ne pronađem nekog tjelesnog čarobnjaka. Također mislila sam o nečemu i ne mogu se sjetiti jesam li vam pričala o tome

kad smo se srele: nedavno sam razmišljala nije li nelagodno kad su vam sve maštarije izigrane i više nemate nijednu. Razumijete što mislim? Kao... ako ženska napravi sve te stvari za koje misli da bi ih voljela napraviti, gdje će doći do još maštarija? Samo pomisao. (Pismo od prijateljice)

Loretta
Najznačajnija stvar koju sam otkrila o svojim maštarijama jest da su mnogo uzbudljivije kao maštarije nego kao realnost. Govorim iz iskustva. Njihova provedba u djelo bila je razočaravajuća. Maštarija je, istini za volju, bila uzbudljivija nego to raditi u stvarnosti. Neću reći ništa više, osim daje moja maštarija bila o dominaciji, o tome da sam zavezana. (Pismo)

Sheila
Nakon razvoda ostala sam s dvoje djece. Imala sam dvadeset i četiri godine i nakon kratkog vremena sam počela maštati o mladim dečkima. Običavala sam ih zamišljati u krevetu sa mnom, kako me oblače i skidaju i rade razne neobične stvari, kao što je ljubljenje vaginal- nih usmina. To me navelo na masturbiranje i nošenje seksi donjeg rublja. Znala sam zamišljati da prodavač koji je raznosio novine ima ljubavnu vezu sa mnom. Onda se jednog dana jedna od mojih kćeri izgubila i prodavač novina ju je slučajno našao, i tako je među nama počelo prijateljstvo. Ponekad kad bi nas došao posjetiti, sjedio bi na stolici nasuprot meni. Buljeći u njega »tamo« — jer sam mu bila licem okrenuta—razmišljala bih kako mu izgleda penis. Jedne noći, nakon što smo svi bili u kinu a djevojčice su otišle spavati, nas dvoje sjedili smo na otomanu. Odjednom sam osjetila poticaj i upitala ga da li mu se sviđam. Osjetila sam kako mu se ruka kreće ispod moje haljine i ubrzo je jedna od mojih maštarija ostvarena i otkrila sam da njegov penis premašuje ono što sam zamišljala. Nakon dvije godine smo se vjenčali, iako sam ja starija dvanaest godina. Vrlo smo sretni i imamo troje djece, od kojih je jedno rezultat one noći kad smo se vratili iz kina. Maštarije pokreću čovjeka. Ja stvarno uživam u njima, ah prava stvar je još uzbudljivija. (Pismo)

Claudine
Moja najegzotičnija i najprijatnija masturbacijsko/kopulativna maštarija ostala je konstanta tijekom mog seksualnog života, i to od doba kad mi je bilo otprilike sedamnaest ih osamnaest godina, kad je masturbacija uspjela pronaći put u moj život manje-više redovno svakog dana već otprilike dvije godine. Još uvijek je misterija otkud dolazi ta maštarija, ah je ona vrlo često utjecala na moj izbor ljubavnika i unutar okvira koje je društvo postavilo onim odnosima u kojima se maštarija ostvaruje, zaista sam nekoliko puta »živjela« svoj san. Moguće je da je Škorpion/Sado-mazohističko/Florence Nightin- gale supeijebanje koje si zamišljam u tim divnim prilikama veliki mit, ali moja sposobnost

da učinim da to izgleda stvarno jako je ne- mistična, i ja se na taj način uspijevam prepustiti njegovoj slatkoj glazbi svaki put kad podigne svoju lijepu glavu. Kad je zastranjenje objašnjeno, mogla bih sad objasniti maštariju lucidnošću koju ona zahtijeva. Volim gangstere. Kad sam bila tinejdžerka, masturbacijske priče koje sam si pričala morale su biti u vezi s nekom vrstom debelog mafijaškog bosa koji je za svoje zadovoljstvo iznajmio djevojke ili su ih njegove sluge oteli. Kako je sva masturbacija koju radim ih sam radila bila klitoralna i tada sam smatrala da je to očito abnormalno, slijed moje maštarije je prilično važan. Sluge bi me držali na stolu i nikad ne bih imala previše prilike za priču. Masturbirali bi me na taj umjetni iditoralni način do vrhunca uzbuđenja koje je bilo tako zamišljeno da popali gangstera kad on stvarno gurne glavu kroz vrata i naglo se jako ukruti kad me ugleda spremnu da svršim. Ne treba ni reći, on je uvijek imao velik kurac. Bio je obučen, ali bi mi pokazao svog tvrdog, jer su mu dečki relkli da volim velke kurce. On bi im onda rekao da želi da me otpreme, jer on ne želi ući u »nespremnu« pičku. To bi mi dalo ispriku da postignem orgazam, i to bi obično bio kraj priče i zaspala bih. Dobro... postoje i varijacije te teme kojima sam se morala baviti tijekom godina. Taj opasni tip od koga je cijeli svijet očito bio usran od straha ponekad ulazi na vrata sobe u kojoj me »dečki« masturbiraju do spremnosti, pa kad me on vidi i popriča sa mnom, on skuži da sam najgala mačka koju je ikad sreo ili vidio, i da imam najslađu mačkicu u okolini, pa kaže dečkima da ispare i jebe me dobro i kako treba i uživa u tome i kaže mi da ću biti njegova stalna ženska i da ću ga imati svakog četvrtka, za što ću biti pristojno nagrađena. Dečki su time jako iznenađeni, jer se veliki gazda nikada ne pali na mačke i ne prestaju mi govoriti da sam najsretnija cura na svijetu. Osim te varijante, postoje i druge stvari koje povremeno uplove na scenu. Ponekad me on dovoljno voli da izbjegava ući u mene jer mu je kurac tako golem da su ga zapravo odbile mnoge, mnoge dame, a on je pomalo nervozan jer se boji da ne povrijedi tako sladak kolačić kao što sam ja. Ja ga jako ohrabrujem i kažem mu daje zapravo sjajno ako mi želi ući prije nego što svršim jer ja to mogu podnijeti. (Ja sam prava kompa.) On obično oklijeva, i kaže mi da će probati odmah nakon što svršim i opustim se i budem dovoljno vlažna da ga primim, ah da će možda sljedećeg četvrtka ako ustanovimo da je prvi put bilo ugodno...to mi je opet izlika koja mije potrebna da se sredim rukom i ne uvodim nepotrebne predmete u vaginu. Ipak... taj gangsterski tip mije prijatelj i nikad me ne bi povrijedio, ah povređuje mnoge druge ljude jer on je stvarno ubilački zao. Ali... ja sam zgodna mačka i nitko ne bi ni pomislio da naškodi tako poželjnom komadu. Obično ga zovem »Joe« ali sad ga ponekad zovem imenom bilo kojeg aktualnog ljubavnika koji je trenutačno odsutan sa scene i koga pokušavam dozvati u pamćenje. U svom stvarnom životu imala sam tri ljubavnika gangstera, i svi su oni bili sjajni ljubavnici i jako zgodno su se uklopili u moju unaprijed stvorenu sliku pravog gangstera, to jest oni mogu inače biti ubojice, ali mene nikad ne bi povrijedili. Nikad se nisam potrudila da ijednom od njih ispričam ovu maštariju jer su svi oni tako dobro igrali svoje uloge i bez scenarija. U posljednje vrijeme sam odbacila gangstere i u stvarnom životu i u mašti, i ušla u period oživljavanja druge maštarije koja dovoljno raspali moj um u periodima krajnjeg stresa da mi to omogućuje da sama svršavam: zamišljam da se u nekakvom

amfiteatru nalazi deset ih dvanaest muškaraca koje se podučava kako da dovedu djevojku do orgazma. Svi oni moraju pažljivo slušati zgodnog muškarca koji je zadužen za poduku i koji im pokazuje kako će postići da ih cure više vole. Treba me ševiti jedan od tih neiskusnih tipova (nakon što sam svršila) koji me najbolje zadovoljava i čiji je kurac najtvrđi. Čovječe, ovo stvarno izgleda gluplje ovako na papiru nego u mojoj glavi, ali pretpostavljam da je to tako sa svim maštarijama. Osim dviju maštarija koje sam spomenula, imam vječitog doktora koji me pregledava, ginekologa, baš otkačenu točku, i vrlo rijetko točku s konjem ili psom. Ali uglavnom ipak mogu bez doktora i konja. Općenito govoreći, ne zanima me previše da ostvarim svoje maštarije, jer je uglavnom uvijek kad sam pokušala to bflo razočaranje; moralno i društveno gledajući, ne mogu se motati okolo s gangsterima cijeli život. (Pismo)

Jocelyn
Moje su se maštarije uvijek ticale životinja, i ničeg drugog. Još od tinejdžerskih godina strahovito me uzbuđivalo kad bih vidjela pse kako kopuliraju ili konja u polju s obješenim penisom. Sad sam razvedena, ali imam ljubavnika, i većinom dok vodimo ljubav zamišljam da to penis velikog psa ih konja ulazi u mene, ili da me to pas liže i da se čopori pasa ludo ševe. To me stvarno pali. Ne znam zašto je to tako i zašto su to samo psi i konji. Moj ljubavnik zna za to i voli razgovarati o tome, ali ni on ne razumije. Dok vodimo ljubav, on kaže: »Želiš li da sam ja veliki alzaški pas ili da ti je ovo pastuhov penis među nogama?« Kad sam nedavno posjetila prijatelje, kraj mene je na sofi sjedio njihov vrlo veliki njemački vučjak i kad se počeo pojavljivati ružičasti vrh njegova penisa, toliko sam se uzbudila da sam odmah morala otići. Sanjala sam o tome psu tjednima poslije toga. Nikad nisam imala psa i koliko god bih to voljela, bojim se što bi se moglo dogoditi da ga nabavim. Sigurna sam da ga ne bih mogla ostaviti na miru, pa više volim ostati na svojim maštarijama, u kojima iskreno uživam, pa tako nikad neću kupiti psa. Druga maštarija koju imam, ah koja me ne uzbuđuje toliko kao ona o životinjama, odnosi se na obojenu djevojku. Dok me stimulira, ljubavnik mi govori da zamislim da je on mlada, vitka, crna djevojka i da me ona liže, ili da ja ližem nju i da mi se njezini pjenušavi sokovi slijevaju u usta. Iako nikad nisam imala nikakva homoseksualna iskustva, jednom sam u časopisu vidjela fotografiju dviju djevojaka, jedne bijele i jedne crne, kako se stimuliraju. Opet je to bio mali ružičasti vrh klitorisa crne djevojke koji me je uzbudio, i kad maštam o obojenoj djevojci, mislim na to. (Pismo)

DIJELJENJE MAŠTARIJA

□Seksualna maštarija podijeljena s partnerom koji vas prihvaća i ohrabruje. Što još mogu dodati? Kao i sam seks, to je više radosti za oboje. □

Lynn
Moje maštarije za vrijeme seksa obično uključuju jednog ili više muškaraca. Što god radili, obavezno je prisutna skupina promatrača. I u maštariji i u stvarnom životu ja sam egzibicionistkinja. Uživam kad muškarci gledaju u raskorak mojih hlača, kupaćeg kositima, ili šorca. Muž zna za moje maštarije i potiče ih. On zna i za moju masturbaciju, za koju smatra da povećava moju seksualnost. Za vrijeme masturbacije maštarije su mi obično egzibicionističke. Prije nego što sam se udala imala sam ponekad lezbijske maštarije, ali ih više nemam. Ako u stvarnom životu sjedim raširenih nogu tako da mi se vidi među noge, u mojeg maštariji to se mijenja u situaciju u kojoj nosim mini haljinu bez ičega ispod, i sjedim raširenih nogu pokazujući genitalije. Muž ima razumijevanja za moje potrebe i ohrabruje me i pomaže u mojim maštarijama. Tako mu više pružam. Primjerice, on će ljubiti i sisati moje genitalije jako dugo tako da mogu maštati o drugom muškarcu, a da me on ne prekine govorom. Kad sam spremna, dam mu znak i on se podigne i ugura penis. Reći će: »Jesi h danas jebana?«, a ja ću odgovoriti: »Da, tri muškarca su me jebah u uredu«, a on će me pitati jesam li pokazivala pičku na putu do ureda, i ispričat ću mu da sam u vlaku sjedila raširenih nogu da bi muškarci mogli gledati. To je igra koju igramo i oboje imamo od toga veći provod. Ovo je moja omiljena maštarija: Večer je. Idemo na zabavu i oblačim se u spavaćoj sobi. Stavljam grudnjak i odozgo kratku tuniku, i ništa više, osim cipela (imam lijep ten). Stojim ispred ogledala i dižem ruke, tako da se haljina podiže dobro iznad pičke. Stižemo na zabavu, gdje je otprilike šest parova, svi zgodni i lijepi, muškarci u tijesnim hlačama, djevojke su potpuno obučene, barem što se tiče njihovih sisa i donjih dijelova. Sjedam i uživam znajući da mi muškarci gledaju pod suknju. Ustajem i saginjem se da dignem nešto s poda. Osjetim ruke na bedrima. Ostajem u tom položaju i osjećam kako veliki penis ulazi u mene. Ne okrećem se, i on nastavlja dok ne svrši. Onda me uzima drugi muškarac, stavlja me na kauč i jebe me. Svi se redaju u raznim položajima, a ostali promatraju. Ali, nijedan drugi par ne seksa. Konačno odlazimo. Večer je topla i šetamo dok mi muž diži ruku oko struka. To mi podiže suknju dovoljno da muškarci koji prolaze mogu vidjeti moju pičku. Dolazimo do travnate površine kraj ceste i ja povlačim muža dolje i on leži na leđima. Uzimam mu penis u usta i onda se penjem na njega i mi se jebemo naočigled prolaznika. Ako se muž i ja jebemo za vrijeme ove maštarije, sad smo stigli do točke kad mu ja pričam što se događa u mojoj maštariji i da je on muškarac koji to radi tako da možemo odraditi do prekrasnog finiša. (Pismo)

Jacqueline
Bilo mi je potrebno neko vrijeme da vam napišem, čak i nakon što sam se posavjetovala s mužem, koji je bio za to čim smo pročitali vaše pismo. Razlog što vam već nisam pisala jesu rezultati mojih maštarija, a ne to što sam ih prakticirala. Hoćete li ih smatrati iznenađujućima ih šokantnima, na vama je, naravno, da kažete. Imam četrdeset i dvije gdine, udana sam dvadeset i pet godina i imam četvero sad već odrasle djece. Naš je seksualni život, mislimo, bio prilično zadovoljavajući, osim što ja već dugo smatram da nešto nedostaje, i daje često prilično monoton.

Prije otprilike godinu dana to je muž očito pretpostavio — vjerojatno zbog mog ponašanja za vrijeme seksa, a također (što je mnogo vjerojatnije, mislim) zbog toga što je sve više i više shvaćao da mi ne može pružiti dovoljno da bi me zadovoljio. Često me pitao je li mi bilo dovoljno, i ja bih obično rekla da - djelomice zato što nisam htjela da se osjeća nedostatnim, a također, gledano unatrag, ako bih doista počela razmišljati o drugom muškarcu koji mi pruža više, to bi se tako očito vidjelo po mojim reakcijama da bi muž opazio, i mogao ozbiljno prigovoriti da me jebe drugi muškarac, pa makar to bila samo moja mašta. Ali, jedne noći dok me pokušavao jebati, odjednom je rekao da nema koristi, i da sam postala prevelika da bi on uspio bilo što učiniti; da bi on sve što ima mogao ugurati u mene, a da je ne osjetim i da je ono što ja sad želim muškarac koji je sposoban pružiti mi deblji penis. Iznenadila sam samu sebe reakcijom na to, i on je to očito osjetio, jer je nastavio pričati o tome i imali smo prekrasno jebanje. Priznala sam mu da sam često zamišljala druge muškarce na sebi, i čak sam mu rekla koje sam muškarce zamišljala da to rade. Jako se uzbudio zbog mojih maštarija, i počeo nabrajati naše poznanike, registrirajući varijacije u mojim reakcijama dok je spominjao njihova imena. Znao je da su mi barem dvojica od njih slaba točka — njegov bratić i bivši muž moje sestre — i oboje smo zajednički postigli fantastičan klimaks, zamišljajući da me jebe njegov bratić. Čak me prisilio da ga zovem imenom njegova bratića. Poslije smo to sve više i više ponavljali, i nakon otprilike dva tjedna, tijekom kojih me jebao više nego ikad prije, bih smo u krevetu. Bila je nedjelja poslije podne, otprilike tjedan dana prije nego što smo krenuli na odmor s njegovim bratićem i njegovom ženom. To poslije podne muž nije poduzeo nikakve zaštitne mjere, što je inače radio. Želio ga je staviti unutra golog, a rekao mi je zašto tek kad je bio unutra. Ovaj put, rekao je, kad budemo na odmoru, on želi da to bude, kako ga je nazvao, »odmor jebanja«, sad kad je otkrio koliko je sve ljepše, i da on želi da pustim da me jebe njegov bratić ako iskrsne takva prilika. Ideja mu je bila — ako mi ugura gol kurac, to će biti razumno, jer ako poslušam njegov prijedlog i pustim da me jebe njegov bratić, u slučaju trudnoće moći ću reći da je dijete muževo. Želio je da na to pristanem i da se izložim njegovu bratiću, da bih otkrila što drugi muškarac može za mene učiniti. Budući da ćemo biti kilometrima daleko od kuće, nitko neće znati, i ako mi se bude svidjelo, bit će to velika prilika da se uživa potpuno i koliko često budem željela. Do tog trenutka bila sam tako uzbuđena da sam ga držala čvrsto uza se nogama oko njegovih leđa i prvi put u mnogo godina osjetila kako mu sperma štrca ravno u mene, dok sam obećala da ću uraditi ono što je predložio. Tijekom tog tjedna prije našeg odlaska, jahao me nekoliko puta svake noći i svaki sam put primila njegovu spermu, pa u slučaju trudnoće ne bi mogao reći da dijete nije njegovo. Provjerio je jesam li dobro obrijana prije nego što smo krenuli na odmor, i sad sam se počela doista osjećati kao i on. Bila sam spremnija nositi još kraće suknje bez gaćica, i nisam imala problema da to činim kad smo stigli u Italiju. Eksperimentirali smo kako da se izložim, a da ne budem previše nametljiva, iako sam u duši znala da njegova bratića neće trebati puno ohrabrivati. Otkrili smo da mi je lako pokazati što imam — jer mi je pica bila potpuno gola, pa će mi se pukotina jasno vidjeti. I čim sam otkrila da njegov bratić pokazuje više zanimanja za mene i daje slobodniji nego obično, brzo smo mogli kliznuti u našu sobu i mogla sam otkriti kakav može biti drugi muškarac. Iskustvo je bilo izvanzemaljsko, i puno bolje i lakše nego što sam zamišljala.

Također sam otkrila da postoje muškarci s alatom koji još može širiti ženu, čak i kad je ona imala nekoliko poroda, i bila sam zadovoljna ležeći tamo satima, gledajući se kako me šire i stvarno jebu. Iako je bio prilično veći od mog muža nije mi samo to pružalo veliko zadovoljstvo, bile su to varijacije i različiti načini na koje smo to radili —uglavnom sam bila podignuta na jastuke ali je bilo i odotraga - položaj za koji sam mislila da ne volim. Ali, s tim čovjekom je to imalo drugo značenje. Priča je takva da sam taj odmor redovno uživala u obojici muškaraca i to do te mjere da sam vjerojatno u ta dva tjedna jebana više nego bilo koje ranije godine. I muž mije uživao u svakom trenutku, i što me iznenadilo, iako je on to predložio, jako je volio pričati o tome. Priča o tome kako sam imala njegova bratića, i činjenica da je drugi alat bio među mojim usnama dodala je začin, tako da sam mu morala obećati da ću nastaviti naš eksperiment. Sad je uključen bivši muž moje sestre i morala sam obećati da ću ga uzeti, ako pokaže zanimanje kad se vratimo kući. Otkako se razveo s mojom sestrom živio je sam u svojoj kući, i muž je predložio da ga pozovemo da živi s nama. Pozvali smo ga kad smo se vratili iz Italije, i smjestili ga u spavaću sobu kroz koju smo morali proći da bismo došli u našu. Muž je predložio da će, ako stvari krenu, on otići ranije u krevet i da ja onda mogu otići u krevet sa svojim šogorom na putu u našu sobu. Tada muž može ući u mene odmah nakon što sam primila svoga šogora. I to je prošlo onako kako smo zamislili, a ja sam otkrila zašto se šogor rastao sa sestrom. Bio je dovoljno velik da zbuni većinu žena, naročito one koje nisu rađale, što je slučaj s mojom sestrom, i bilo mi je veliko zadovoljstvo kad sam imala teškoća da ga primim, i kad me širio nakon što mi se godinama pričalo da sam prevelika. Kad sam poslije toga došla u krevet mužu, bilo mu je jasno što sam primila, i naravno još više zadovoljstva pružilo mu je da ugura svoj alat samo minutu ili dvije nakon što je na istom mjestu bio onaj veći alat. Shvaćam da ovo pismo možda nije točno ono što ste tražili, jer je to uglavnom opis događaja koji su slijedili maštarije, a ne onoga što se zbilo za vrijeme njih. Ali, htjela bih se nadati da ćete moći iz toga izvući neke informacije. Ono što bih htjela istaknuti jest da je to pomoglo i mužu i meni. Njemu, jer je sad mnogo bolji ljubavnik nego prije, i sasvim iskreno, ja ne žalim niti imam osjećaj krivnje. (Pismo)

Doris
Moj zaručnik piše pismo onako kako ga ja diktiram. To bi vam trebalo pokazati koliko smo otvoreni jedno prema drugom. Imam devetnaest godina i uskoro bismo se trebah vjenčati. Moje maštarije za vrijeme snošaja i masturbacije su uvijek o njemu; on je uvijek u njima. Samo za vrijeme predigre ponekad mislim o drugom muškarcu, naročito o muškarcu s kojim radim. Zamišljam razne situacije u kojima sam bila s njime, ali te misli prestaju za vrijeme odnosa, vjerojatno zato što s njime nikad nisam imala odnos. Čak i kad mislim o drugoj ženi, moj je zaručnik prisutan u mojim maštarijama. On obično promatra dok me žena ljubi ih dok ja ljubim nju. U stvarnosti bi nam to oboma pružilo veliko zadovoljstvo. Zapravo, čini se da ga uzbuđuje sve o čemu mislim u vezi seksa. Ne pričamo puno tijekom seksanja, ali volim kad mi na početku kaže da me kani »jebati«. Takve riječi mogu dodati mnogo atmosfere.

Kad mi je bilo otprilike jedanaest godina, bio je u susjedstvu prilično zgodan mladić od dvadesetak godina. Neke vikende je k njemu dolazila djevojka. Navečer bi ih mogla čuti u spavaćoj sobi — očito zidovi između naših kuća nisu bili baš debeli. Nije trebalo puno mašte da bi se pogodilo što rade, čak ni jedanaestogodišnjakinji. Moja je maštarija bila vilo jednostavna. Jednostavno sam zamišljala da on to radi, ma što to bilo, meni umjesto njoj. Ležala bih tamo satima slušajući kroz zid i želeći da sam na njezinu mjestu. Nikad ne bih zaspala dok u susjedstvu ne bi nastala tišina. Do danas se sjećam zvukova njihova vođenja ljubavi. Jedina maštarija koju sam mogla ostvariti jest ona koja uključuje moje egzibicionističke sklonosti. Uz ohrabrenje mog zaručnika, ponekad kad nosim crne čarape i haltere, izostavljam gaćice. S mojim mini suknjama nije teško neupadljivo se otkriti na javnim mjestima. Poslije sve to vrlo detaljno ponavljam zaručniku. Ne bih ni pomislila da ga izostavim iz svojih maštarija; to što je on uključen ih što mu o njima mogu pričati, povećava moje zadovoljstvo. Čak dok se naslađujem svojim omiljenim lezbijskim maštarijama volim da on promatra, ili da mi se stvarno obraća. (Pismo)

Bonnie
Tek sam nedavno postala svjesna svojih maštarija. Mnogo više maštam o crnim muškarcima nego o bijelim; oni me seksualno više privlače. Ali, to nije samo maštarija; moj muž je cm. Jedini dragi muškarac s kojim sam seksala više nego jedanput bio je bijel, i rijetko sam se s njime osjećala zadovoljeno. Budući da sam vrlo zadovoljna svojim mužem, mislim da zbog toga dajem prednost crnim muškarcima u svojim maštarijama. Trebala bih dodati da su do prošle noći muškarciu mojim maštarijama uvijek bili anonimni. U mojoj maštariji prošle večeri - nikad nisam imala takvu prije—osoba o kojoj sam maštala bio je jedan od trojice pastora u crkvi u koju idemo ja i muž. Moj muž je pripravnik u toj crkvi i taj mu je muškarac mentor. Fizički on uopće nije moj ideal. Moj je tip visok i tanak muškarac (moja bi najbolja prijateljica to nazvala »koščat«), dok pastor nije viši od mene, možda niži i čvrst. Srednjih je godina, što me prije također nije privlačilo. Ali, prošle je noći prvi put anonimni ljubavnik u mojoj maštariji dobio identitet. Imam još jednu čudnu maštariju u kojoj ulazim u trgovinu koja diži samo seksualni pribor — vibratore, lažne grudi, aparate za sisanje, itd. Moja je želja da kupim »usta«, iako nikad stvarno nemam predodžbu kako bi to izgledalo, samo kako bi se to osjećalo. (Pismo)

Jessie
Muž i ja razgovaramo za vijeme seksa, naročito dok me miluje. Ali, najbolje su nam seanse kad oboje zamišljamo da organiziramo izložbu svega što ima veze sa seksom. Obično se skidam dok muž leži na krevetu i opisuje svaki detalj na mom tijelu. Stojim ispred našeg velikog ogledala i moram raditi što on kaže. Rječnik koji tada upotrebljavamo stvano me uzbuđuje. Završavam milujući gradi i masturbirajući. Onda se on skida, razdvajam mu noge i uzimam penis u usta. Imamo oralni seks, onda utrljamo ulje u kožu i prolazimo najrazličitije položaje. Prilaz odotraga pred

ogledalom je najbolji. Tada možemo vidjeti kako to izgleda našoj zamišljenoj publici i ja ga mogu vidjeti u sebi i mogu se igrati svojim klitorisom, koji je do tog trenutka stvarno pri kraju. (Pismo)

Esther
Imam pedeset godina, a moj muž ima četrdeset i pet. Imamo dvoje djece, oboje su u braku. Oboje smo završili koledž, a moj muž ima natprosječna primanja, pa možemo dosta putovati. Od moje dvadeset i osme godine uživamo u vrlo aktivnom i raznovrsnom seksualnom životu. Moj muž (upotrijebit ću ime Bili) odobrava sve moje seksualne aktivnosti, bilo da sudjeluje, asistira ili samo promatra. On nikad ne bi bio ljubomoran, ili ljut zbog nečega što bih mu mogla reći, samo ako to poboljšava moj seksualni osjećaj. On inzistira da spomenem da mi je tijelo čvrsto i gipko, s otprilike istom težinom i mjerama koje sam imala u tridesetoj. Oboje vjerujemo da mnogo seksa najbolje održava ženinu dobru liniju. Ne maštam često za vrijeme koitusa s Billom, ah se ponekad događa. Mnogo vokaliziramo, dajemo jedno drugom upute, govorimo kako što osjećamo i slično. Dok masturbiram, konstantno maštam. Predočavam si mnoge slike u razno vrijeme, ovisno o tome kako to radim. Najčešće zamišljam da me ševi moj bokser (to se doista i događa otprilike svaki drugi dan). Ponekad maštam o seksu s dvojicom muškarca. Radim to stavljajući zamjene za penis u vaginu i usta, zamišljajući da me jedan jebe, a da ja sređujem drugog na francuski način. Ponekad idem tako daleko da zamišljam trojicu muškaraca pa stavljam mali umjetni penis u anus. Manje razrađene maštarije uključivale su mog brata, sestrina muža, ujaka, i brojne privlačne muškarce koje poznam. Kad mi Bili ili bokser rade kunilingus, ja samo ležim zatvorenih očiju i zamišljam razne oralne situacije. One su često lezbijske, i većinom se odnose na prekrasnu prijateljicu s kojom sam između petnaeste i sedamnaeste godine mnogo puta vodila ljubav. Nažalost, moja se obitelj preselila i tako je naš odnos prekinut. Imala sam odnos s drugim djevojkama, ali nijedna nije bila tako ljupka i vješta kao moja prva prijateljica. Rekla sam Billu da ću, ako nam se putevi ikad ukrste, otići s njom u krevet ako ona bude voljna, a sigurna sam da bi bila. Počela sam vrlo rano maštati; mislim s osam godina. U to mi je doba moj ujak, kojem je tada bilo oko četrnaest godina, pokazao svoj penis u erekciji i pokazao mi je kuda bi on trebao ići. Demonstrirao je prstom, u čemu sam jako uživala, i trljao je vrhom penisa moju rupicu. Mnogo puta smo igrah slične igre i ja sam počela redovno masturbirati. Uvijek je to bilo praćeno mislima kako me ševi njegov prst, ili kako njgov penis miluje unutrašnje usmine i klitoris. Kad mije bilo trinaest, počela sam seksati s bratom i to je neredovno trajalo do otprilike šesnaeste godine. Uživam razmišljati da sam na izložbi. Tako sam često predstavljala Billu, da sam navikla na publiku, makar me promatra samo jedna osoba. Na našim smo putovanjima imali nekoliko prilika da budemo na seksi izložbama, i možda čudno, uvijek sam se identificirala s djevojkama, i mislila kako i do koje mjere bih mogla poboljšati predstave. Sigurna sam da imam izraženu crtu egzibicionizma. Volim pozirati za slike; što više seksi, to bolje. U blagom obliku (uz Billov pristanak) ja sam egzibicionistkinja. Primjerice, mnogo godina nisam nosila gaćice, osim (časna riječ) u situacijama kad se očekuje da ih skinem; kod liječnika ili krojačice. Mnoštvu

nepoznatih muškaraca priuštila sam pogled na moju mačkicu, dok smo Bili i ja promatrah njihove iznenađene i zadovoljne reakcije. Obično se to događa za vožnje autom, i tada usmine namažem ružem da bih bila sigurna da su nepogrešivo vidljive na pozadini tamnih dlačica. Budući da je prilično vlažna i nabubrena, ona je još uočljivija. Na izletima uvijek imamo pri ruci umjetni penis, i naravno, boksera. Pustila sam ga da me ševi mnogo puta za vrijeme vožnje, sigurna sam na veliko čuđenje vozača kamiona s kojima smo se mimoilazili putem i koji su se morali pitati što taj veliki pas radi sa šapama na naslonu prednjeg sjedala. Ako izgovorimo naše maštarije, prirodno, u nekoj mjeri smanjuje se novost određene situacije. Ali, malo smo maštarija, gotovo nijednu, odbacili. Zapravo, proveli smo u djelo mnoge naše najbolje maštarije, ali čak i tada one su ostale efikasni seksualni sdmulatori. Najefikasnija, najdraža, i ona koja je izdržala test jest ona koja se tiče životinja. Počela je prije dvadeset godina, i ostvarila se prije tri godine. Naš sadašiji pas je treći i trebao bi biti dobar pet-šest godina. Prva dva su bili njemački ovčari, i mi smo ih sve dresirali. Dok djeca nisu otišla u koledž, pseća ševa je bila uglavnom rezervirana za specijalne prilike, iako sam često imala kunilingus. Održavala sam pse zadovoljenima masturbacijom i, kad bi Bili bio prisutan i stražario da ne budemo iznenađeni, ja sam im radila felaciju. Znam, to mora grozno zvučati, ah je doista vrlo ugodno, naročito zato što tu zonu uvijek operem blagim alkoholnim antiseptikom koji se može naći u bilo kojoj samoposluzi. Oprez sad nije potreban, ali ja ga još uvijek ponekad sišem. Nadam se da ništa od ovog što sam napisala nije bilo uvredljivo. Molim vas, upotrijebite to kako god želite, ako ima kakvu vrijednost. (Pismo)

Posie
Imam četrdeset i sedam godina i za svog sadašnjeg muža udana sam samo dvije i pol godine. S bivšim mužem bila sam u braku dvadeset i četiri godine; on je bio nasilan čovjek i seks s njim bio je nešto grozno. Ali, moj sadašnji muž vrlo je dobar i nježan ljubavnik i naučio me daje seks divna stvar u kojoj se može uživati. S njim sam otkrila da razgovor o našim maštarijama potiče da one, kad se sljedeći put pojave, budu još uzbudljivije. Uvijek volim zamišljati za vrijeme seksa s mužem da to radim s nekim tko mi ne pripada. Taj »netko dugi« nije nitko posebno, i nije uvijek muškarac. Daleko od toga da bude ljubomoran ili ljut, moj mi ljubavnik kaže da mu pričam i detaljno objašnjavam ono što se zbiva u mojim mislima, i to Čini naše vođenje ljubavi prekrasnim Najradije zamišljam da me netko promatra, to postaje toliko realno da mi poboljšava klimaks. Imam lezbijske maštarije, koje nisu nešto naročito, jer sam ja u biti žena za muškarce, ali ponekad se pitam kako bih reagirala kad bih vidjela da druga žena mazi svoje grudi i pičku, da se masturbira. Ja ne želim to raditi, samo želim gledati nju. Mi često zajedno izvodimo maštarije, glumeći male komade kao da smo se upravo sreli i on nikad prije nije imao ženu. Ja ga zavodim, učim ga što da radi. hi zamijenimo uloge i on postaje instruktor. U oba slučaja je zabavno. (Pismo)

Mara
U stvarnosti sam odradila jednu od svojih maštarija, onu o seksu s obojenim muškarcem. Kad to opisujem svom mužu, to ga stvarno pali. Kad na tu predodžbu dodam još ideju da sam na izložbi, to me tako uzbudi da čak mogu vidjeti izraze na licima promatrača. Kad muž i ja razgovaramo o tim stvarima, lakše je objasniti što doista mislimo i osjećamo; ali naravno mnogi ljudi, naročito žene, ne žele pričati o tabu temama. Ako pokrenete temu, oni bi pomislili da ste opsjednuti seksom, dok je to doista najzanimljivija moguća stvar, i razgovorom i samo razgovorom možete otkriti što ljude čini različitima. (Pismo)

Joan
Mislim da su moje maštarije počele dok sam bila sasvim mlada, ali uvijek sam se sjećala stvari koja me doista pokrenula. Još me uzbuđuje da mislim o tome. Bilo mi je dvanaest godina i o seksu sam znala koliko i svaka druga djevojčica, pretpostavljam. Jednog smo dana dvije djevojčice i ja bile u parku s nekoliko dječaka starih otprilike šesnaest-sedamnaest godina. Prisilili su najmlađeg od njih da nam se pokaže. To je očito očaralo nas sve tri i sljedeće što se dogodilo bila je intenzivna peting seansa između nas i starijih dječaka. Može zvučati čudno, ah ja se stvarno ne mogu sjetiti da li je neki od tih dječaka skroz ušao u mene ih nije. Ah, kroz sve to, sve do danas, sjećam se kako onaj mali crveni gumb dolazi kroz kožicu, i sjećam se kako sam mislila da što god bila ta mala crvena stvar, da izlazi prema meni. To prvo pokazivanje navelo me na maštarije i na seks. Imam četrdeset i pet godina i sve donedavno držala sam u tajnosti svoje maštarije o pokazivanju. U mojim maštarijama ja pokazujem svoju svježe obrijanu pičku mlađim muškarcima, čak dječacima, tako da mogu vidjeti kao izgleda prava ženina pička. Uvijek sam razmišljala o veličini drugih muškaraca, jer sam nakon trećeg djeteta osjećala supruga kao prst u meni. Tada sam doista počela promatrati muškarce i tražiti od muža da mi kaže kakvi su drugi muškarci. Nisam mogla vjerovati da su neki muškarci tako veliki kao što je on to opisivao, i u svojim sam ih maštarijama zamišljala narajcane nakon što su mi vidjeli obrijanu pičku, kako se penju na mene. Mislila bih o abmormalno velikom muškarcu s toliko velikim alatom da bi mi trebalo puno vremena da ga smjestim. U maštariji bih promatrala svoju golu pukotinu kako se sve više i više širi, dok me golem penis penetrira do kraja. (Čak sam zamišljala kako uzimam odjednom dvojicu muškaraca — jer znam da se to maže dogoditi.) I budući da mi je pukotina, potpuno obrijana, potpuno vidljiva, muškarac u mojoj maštariji također me može promatrati, kretanje, reakciju moje pičke. Vidim ga kako udara, širi me, bode i onda ga potpuno izvlači da pregledamo zajedno crveni blistavi gumb, preko kojega je kožica povučena koliko god je to moguće a da nije previše bolno, što gumb povećava do krajnjih mogućih granica prije nego što ga opet ugura. Konačno, naravno, kad je vidio kakve reakcije izazivaju njegove priče o većim muškarcima, moj muž je počeo sumnjati da maštam. Ispočetka mu baš nisam htjela priznati maštarije. Nisam mu htjela odgovarati za vrijeme snošaja; željela sam ostati sa svojim maštarijama. Ah, uskoro sam shvatila kako se on uzbudi kad podijelim maštariju s njim, čak kad mu kažem da se u njoj pokazujem drugim muškarcima.

Poticao me da mu kažem više i naše vođenje ljubavi odjednom je posta lo ponovno uzbudljivo. Počeo me poticati da mislim o drugim muškarcima. Muž je ljubomoran na mene, ali ga definitivno uzbuđuje taj »gotovo pokušaj« da se njegova žena pokaže drugim muškarcima, makar samo u maštariji. Međutim, to se konačno razvilo do točke kad me je, doista, potaknuo da imam druge muškarce. Ponekad bismo se tako uzbudili da smo zajedno maštali o incestu, što nas je dovelo do divnog orgazma. Moj muž me za vrijeme seksa — sad kad zna da imam druge muškarce, i to s njegovim dopuštenjem — pita različite stvari o drugim kurcima, i to ga dovodi u takvo stanje da, makar jako dobro zna da me on ne može jebati tako kako oni mogu, to mu pruža zadovoljstvo da barem pokuša. On sad potiče i moje pokazivanje drugim muškarcima; zapravo, voli me brijati. Ta pokazivanja poslije mnogo pomažu našem seksu. Dok zajedno maštamo, raspravljamo kako bi to bilo da sam doista uzela muškarca kojem sam se pokazivala, primjerice tako da jednostavno širim malo noge ako sjedim u sobi nasuprot muškarcu. Drugi put, naravno, ja doista i uzmem dnigog muškarca... i onda pričam mužu sve o tome. Sada me muž gotovo uvjerava da redovni odnos s drugim muškarcima — i dijeljenje iskustva s njim — čini od mene bolju jebačicu, mnogo opušteniju i sposobnu pružiti sve od sebe u krevetu. (Pismo)

Adelin muž
Čitao sam ponovno i ponovno vaš članak i kad sam zaključio da ozbiljno radite, naposlijetku sam vam odlučio pisati. Ja sam heteroseksualni muškarac, udovac, zapravo, ah mislim da biste smatrali prilično zanimljivim da pročitate o seksualnim maštarijama moje drage pokojne žene, koja je nažalost umrla prije pet dugih godina. Vjenčali smo se u drugoj polovici prošlog rata, i kad sam demobiliziran, bile su mi dvadeset i tri godine, a ona je imala dvadeset i jednu. Jednom riječju, naš je bračni život bio divan, seksualno i u svakom drugom smislu. Da pređem na temu koja vas zanima. Na njezin poticaj otišli smo vidjeti film s Alanom Laddom, jer je uvijek govorila da joj se jako sviđa. Koliko jako, nisam znao. Film je trajao samo deset minuta kad me ona počela strasno ljubiti i, naravno, stavio sam joj ruku pod bluzu, otkopčao grudnjak i otkrio da su joj grudi tvrde, a bradavice uzdignute. Normalno, drugom sam rukom ušao pod njezinu suknju, prebacivši mantil preko naših koljena. Ona je nosila one svilene gaćice, bez gumice oko nogavica — vrlo zgodno — pa sam gurnuo ruku ispod i našao je potpono mokru. Već je svršila i čim sam joj dodirnuo klitoris, svršila je opet. Konačno sam stavio unutra dva prsta i ona je podivljala. Jedva da sam vidio film, jer mi je izvadila kurac i polako me izmasturbirala. Kad smo došli kući, pitao sam je da li joj se to uvijek dogodi kad vidi Alana Ladda, i ona je tekla da je to istina i da je često maštala o njemu dok smo vodili ljubav. Ali, tekla je da to nije isto kao kad ga vidi na filmu, jer ja nisam s njom dovoljno grub. Zapravo, mislila je da sam previše nježan s njom, pa sam je tada i tamo srušio na otoman, skinuo njezinu i svoju odjeću, isključio svjetlo i rekao joj da me zove Alan i da radi sa mnom što želi ili da mi kaže što ona želi da joj Alan radi. To je bilo fantastično! Rekla je da je uvijek željela da je on jebe dok je na konju, a ona sjedi raširenih nogu okrenuta prema njemu. Odglumili smo to, ja sam sjedio na

otomanu dok je ona igrala džokeja na meni. Nažalost, taj prvi put nije trajalo dugo, kao što možete pretpostaviti. Sad razumijem koliko smo mi bili potpuno neinhibirani za tako mlad par, jer je ona čitavo vrijeme vikala: »Jebi me jače, Alan—kakav divan veliki kurac imaš«, i tako dalje i tako dalje. Nikavo čudo da sam brzo svršio. Čim sam svtšio, ona je kleknula ispred mene i tekla: »Uvijek sam željela da te isisam, Alane, i sad to radim.« I, moj Bože, učinila je to! Otišli smo u krevet i ona je bila nezasitna. Zapravo, bilo je toliko divno, da sam sljedećeg dana otišao u dućan vojne opreme i kupio oficirsku kabanicu i šešir s klapavim obodom kakav je on nosio. Otišao sam u tome kući iz ureda i kad sam ušao u kuću, ona je briznula u plač. Očito se bojala što sam ja mogao misliti o njezinu ponašanju i da ću prigovarati zbog onog što se dogodilo prošle noći. Mogu li spomenuti da sam ja muškarac koji nikad nije prigovorio svojoj ženi — trebao bih teći, pokojnoj ženi — zbog maštarija o Alanu Laddu. I mora da sam vidio više njegovih filmova od bilo kojeg muškarca na svijetu. To, međutim, nije bio kraj. Kad je Sean Connery debitirao kao James Bond u filmovima snimljenim prema knjigama lana Fleminga, ona je otkrila da je »on pali«, kao što kaže modema fraza, i opet smo krenuli. Naravno, postali smo sofisticiraniji kako smo starih i izgledali bismo blesavo da smo se gnjavili u kinu. Ah, čim bismo izišli iz kina i ja bih vozio kući, ona bi mi otvorila hlače i sisala ga, dok bih ja vozio auto jednom tukom i drogom je zadovoljavao. To se, usput rečeno, ne pteporačuje na auto-cesti, ali kako sam uvijek vozio kola s automatskim upravljačem, nije bilo ručne kočnice ni ručice gasa koji bi smetah. Vjerujem da ne zamjerate što sam vam pisao i mislim da biste se mogli iznenaditi da postoje muškarci koji ohrabruju svoje žene da maštaju dok vode ljubav. To je sigurno obogatilo moj život, i kako je ovih posljednjih pet godina samotno. (Pismo)

7. CRTICE
□Neke su žene otišle ovoliko daleko u pričanju svojih maštarija... samo lepršava misao ili dvije s površine njihove svijesti.□ ... zamišljam da sam na obali, voda teče ispod mojih stopala. Omamljenost i osjećaj letenja neodoljivi su. More me usisava. To je nevjerojatno... ... siluje me harlemska banda, ili me zavodi cimer mog dečka, ili ja zavodim djevicu, ili snimam za pomo spot, ili me roditelji ili mlađi brat iznenađuju u krevetu, ili sam u krevetu s drugim parovima (to čini čuda!)... ... mislim o svom ljubavniku kao o luđaku... ili obrnuto kao o djevcu... ... pretvaram se daje moj ljubavnik dečko kojeg sam voljela i željela se udati za njega kad mi je bilo šesnaest godina, ali razdvojili su nas...

... sama činjenica da taj ljubavnik kontrolira moj život, jer je ponovna trudnoća nešto na što mi je liječnik rekao da ni ne pomišljam... ... u svojim maštarijama uvijek sam obučena. Sigurna sam da to ima veze sa silovanjem, jer zašto bih inače bila obučena? To što sam obučena zahtijeva brzinu — nema vremena za uvode, čak ni za razmišljanje. Ali, to je najuzbudljivija seksualna predodžba koju imam... obučena sam i potpuno me i fantastično siluje neznanac, koji će onda nestati u noći ostavljajući me divno zadovoljenu i da, obučenu. ... maštam vrlo tipične stvari... trčimo kroz polja, vodimo ljubav na plaži, šapćemo u krevetu, on me moli da se udam za njega... ... postojanje seksa sam otkrila kad sam slučajno gledala parenje zamoičića i onda mije ljudske pojedinosti dodala djevojčica tri zbunju- juče godine mlađa od mene. Kad sam jednom znala da čin postoji, učinila sam sve da ga pokušam vizualizirati: gurajući Kleenex u vaginu, sjedila sam onda satima pred televizorom i razmišljala je li to takav osjećaj. Zamišljala sam nekog kratko ošišanog dječaka da me promatra golu (vjerojatno bi bio odbijen mojim gotovo nepostojećim grudima) i pitala se što bismo dalje učinili. Pokušavala sam zamisliti stvarnu penetracju — bolnu? odvratnu? radosnu? Jednostavno nisam mogla zamisliti: Kad sam pokušala, činilo se toliko intimno da to možeš raditi s nekim do koga ti je doista... stalo. Ali, ako ti je doista stalo do nekog, kako možeš uraditi tako groznu stvar? To je bila dvojba, i gotovo je prekinula sve moje seksualne maštarije... dok se u šesnaestoj nisam zaljubila... ... zamišljam da sam ljubavnica svome mužu dok vodimo ljubav. Zamišljam da ga pokušavam zavesti i oteti njegovoj pretjerano stidljivoj ženi. Ili, mislim o sebi kao o call-girl ili prostitutki. Nakon što smo muž i ja jednom otišli u nudistički bar, otprilike tjedan dana zamišljala sam da sam jedna od djevojaka koju smo vidjeli. Čudno, dok vodimo ljubav nikad ne zamišljam daje on netko drugi. Uvijek sam ja ona koja je drukčija... ... kad sam bfla u pubertetu, običavala sam imati seksi snove; sve se vrtilo oko penetracije. Bila sam očarana kako to divno izgleda u mojim snovima i mislila sam da ću jednostavno umrijeti ili otići u nebo kad jednog dana doista okusim seks. San je bio tako snažan da bih počela s bajoslovnom masturbacijom, što sam voljela, zamišljajući da će pravi seks između muškarca i žene biti još bolji. Poslije sam imala problema sa svećenicima koji su rekli da je masturbiranje »prijavo« i »smrtni grijeh«. Neko vrijeme onda nisam masturbirala, a ako jesam, osjećala sam krivnju. I konačno to više nisam radila... ... Zamišljam kakvi bi u krevetu bili različiti muškarci. Jako sretno sam udana, i nikad s njima ne bih otišla u krevet, ali je prijatelj moga muža tako privlačan, da maštam kako nas dvoje vodimo ljubav. Dok sjedimo jedno nasuprot drugom na koktelima itd., ja ga zamišljam bez odjeće. Došla sam do točke kad se doista fizički uzbudim na tu pomisao... ... upravo sam prekinula s ljubavnikom i u svojim masturbacij- skim maštarijama

zamišljam da vodim ljubav sa ženom, jednom od mojih najboljih prijateljica i jako privlačnom djevojkom. U mojim maštarijama moj bivši ljubavnik nas otkriva i jako je povrijeđen... ... razmišljam kako bi bilo masturbirati umjetnim penisom i uvijek me uzbuđivalo kad sam vidjela u knjigama o seksu slike tih uređaja u upotrebi. Precizna knjige o seksu (znate, slike u boji muškaraca i žena u svim onim položajima) stvarno me pale. Muž i ja imamo dvije takve knjige i svako malo ih gledamo. Ako poslije toga nismo vodili ljubav, ja bih morala masturbirati! Međutim, nikad ne maštam o perverznim seksualnim odnosima, kao raditi to s konjem. To me koči... ... počela sam imati seksualne snove s četiri godine. U seoskom klubu mog djeda je na subotnjim plesovima u orkestru svirao muškarac crne kose i misterioznog izgleda. Svirao je bas i ja bih od nedjelje cijelog tjedna sanjarila da će on doći jedne noći u sumrak i oteti me u kutiji za bas. I danas me privlače muzičari cme kose, naročito basisti, i često sam dopustila da me odnesu (ne u kutiji za bas), samo da bih otkrila da njihovo vođenje ljubavi, ma koliko divlje bilo, nikad ne može konkurirati mojim sad sasvim odraslim maštarijama o onome što bih doista voljela da mi rade... ... ne zanimaju me mišićavi, mačo tipovi. Seksualne orgije imam s intelektualnim, gotovo sramežljivim muškarcima za koje mislite da ne bi znah što treba raditi u krevetu. Ali, ja ih zamišljam kao eksperte ispod nevještog izgleda. Ja sam jedina koja zna njihove pothvate... ... vezana sam, tučena, prisiljena da vodim ljubav protiv svoje volje. To me iznenađuje, jer nikad nisam dopustila muškarcu da spusti ruku na mene... pa ipak se vraćam na tu situaciju... ... imala sam erotske snove, koji su dovodili do orgazma. Vodim ljubav s crnim muškarcem, misterioznim neznancem, tinejdžerom, jednom, da sve kažem, čak sa ženom, a bilo je jednom s pastuhom koji je izgledao kao muškarac koga poznam, ali je ipak bio konj... ... dok masturbiram, zamišljam da me siluje muškarac koji me upravo kidnapirao, jer nije mogao odoljeti mojoj neopisivoj ljepoti... ih zamišljam da vodim ljubav sa starim dečkom iz srednje škole. On je bio izluđujuće seksi, ali s njim nikad nisam otišla u krevet jer sam bila previše čista (moj je muž stvarno jedini muškarac s kojim sam ikad bila u krevetu!)... ... pretpostavljam daje to maštarija o podložnosti, jer mije volja svladana seksualnim uzbuđenjem. Muškarac, moj partner nema identiteta, depersonaliziran je. On nikad ne postaje druga stvarna osoba, kao glumac ili moja prva ljubav. Nije sadist, ali nije ni nježan — više kao hladan bezosjećajan stroj. Ponekad se postavljaju ograničenja mom klimaksu koji se približava... ne smijem proizvoditi nikakvu buku ih se micati ili nešto takvo. Ponekad zamišlam dvojicu muškaraca... ili više. Pretpostavljam da bi se moglo reći da su mi maštarije negdje između silovanja, žrtve i prostitutke, pola-pola. Nikad ne zamišljam da me tuku ih na bilo koji način ozljeđuju, i ja nikad sama ništa ne radim, na meni se radi. Muškarac je bezličan rukovalac. Ne postoji određeni ugođaj za te maštarije, nikakav pribor ih posebna odjeća. Seksualne maštarije imam

tek odnedavno. Nikad ih nisam imala dok sam bila mlađa. Sad nemam maštarije ako muškarca ne znam dobro i ako mi seksualna rutina nije poznata i komorna poput starih cipela. ... ja sam kraljica Elizabeta (Prva), udobno smještena u dvorcu s Hanibalom, Rhettom Butlerom i Elke Sommer. Nas četvero radimo razne prijave stvari zajedno. To je maštarija-serija, i uvijek nastavljam tamo gdje sam se zaustavila. U svojim maštarijama u djetinjstvu mučila sam razne žene; ah sad sam odrasla i nemam više takve maštarije... ... razapeta sam na veliki pokretni kotač koji visi na zidu. Kad me moj partner penetrira, kotač se okreće brže i brže i brže... ... napada me čopor njemačkih ovčara (seksualno, zna se)... ... prokrijumčarena sam u muški zatvor i predaju me od ćelije do ćelije. To je odjel »dugogodišnjih« (oni su izgladnjeli!)... ... potpuno sam pasivna, a to mi rade protiv moje volje. To zapravo nije silovanje, ja se ne opirem, ja uživam, ah protiv svoje volje. Ponekad čujem glas, kao na razglasu, koji opisuje što mi se radi i moje reakcije... ... na ulici sam bez donjeg tublja. Prilazim dvojici muškaraca koji idu zajedno, dižem suknju i nudim da učinim sve što od mene traže... ... često posuđujem neke od živahnijih scena iz Priče o O, poput one u kojoj ona čitav dan ne nosi donje rublje i stalno je zove njezin ljubavnik te zahtijeva da ona vodi ljubav s drugim muškarcima dok on promatra. I one izluđujuće scene, kao što je dio iz iste knjige, gdje je ona u luksuznom kozmetičkom salonu, sjedi gola u stolici dok se razni zanimljivi dijelovi njezina tijela pripremaju za seks. Za oigije se jako oslanjam na Moj tajni život... ... nisam previše inventivna. Jednostavno zamišljam scene koje su se doista dogodile između mene i mog ljubavnika i koje sam smatrala naročito poticajnim... ... ja sam striptizeta, skidam se na pozornici. Onda ulazim u publiku i seksam s raznim muškarcima... ... da, sramim se reći, ali maštam o ljubavi i seksu još od školskih dana. Moja upraviteljica nije nikad sumnjala, ah ja sam često bila njezina ljubavnica u najromantičnijim okolnostima. Ponekad se bojim da sam nimfomanka, ali samo u mom »Walter Mitty« svijetu. Moj omiljeni »izlet«, dok klipsam duž naše lokalne Glavne ulice, jest u harem nekog živahnog vladara. Kad se osvijestim, nosim... hrpu kupljenih stvari. ... muškarci u mom životu bili su svi malo bezbojni. Moje su maštarije uvijek o pravom muškarcu, koji zna kako udariti šakom po stolu. U mojoj maštariji on me stavlja preko koljena i mlati po goloj stražnjici. Onda vodimo ljubav.

... sanjarim o debeloj hrpi muških mišića koju vidim kako prolazi svaki dan ulicom ispred naše kuće. Ima veliku cmu bradu i divne svjetlucave oči. Dobro, sanjarenje je dopušteno, zar ne? ... moja erotska maštarija jest da hodam potpuno gola kroz proljetnu livadu jednog toplog dana. Veliki spolno potentni grmalj (isto potpuno gol) zgrabi me i bez ijedne riječi divlje vodi sa mnom ljubav. (Mislim da bi bilo dobro da napišete samo moje inicijale.) ... moja ljubav iz maštarije vodi me na razgledanje Empire State Buildinga. On zna za moju ljubav prema glazbi i za strah od visina. Dok letimo nebu pod oblake, on me mimo uzima u zagrljaj, najprije jako osjećajno, onda posesivnije, dok ne postane vdo zahtjevan. Kad stignemo na vrh, vodimo ljubav, prati nas glazba iz »Tisuću i jedne noći«. Divlja, strasna scena, konglomerat zvukova i osjećaja, sve divlje veselo. (Kako sam uživala pišući ovo!) ... moje tajne maštarije tiču se seksa u zraku ili na moru. Ako dobijem na lutriji, unajmit ću avion ih brod, samo da otkrijem koje je njišuće kretanje bolje u kombinaciji sa seksom. ... zašto ako sam sretno udana majka četvero krasne djece i imam dragog muža, zašto uvijek padam u trans kad ponedjeljkom i srijedom ujutro vidim našeg zgodnog dostavljača kako hoda stazom? Srce mi preskače dok otvaram vrata. Dok čekam da spusti pakete, stojim tamo ukočena, razmišljam kakav bi to osjećaj bio voditi ljubav s tim visokim balvanom od čovjeka. Sigurna sam da bih umrla da on zna o čemu mislim, jer ja sam jako niska. ... u mojoj maštariji plivam u bazenu punom šampanjca, u društvu s dvojicom zgodnih muškaraca, jednim plavim, drugim crnim. Penjem se iz bazena i liježem na stol dok me oni nježno ah posesivno masiraju, skroz. Onda sve troje opet zaronimo i vodim ljubav, tamo u šampanjcu s jednim pa s drugim; žestoko s crnim i sporo s plavim. ... idem liječniku i nalazim predivnog doktora Kildarea umjesto mog stalnog liječnika. Traži da odem iza paravana i da se skinem. Radim tako, i kad sam u grudnjaku i gaćicama, on dolazi iza paravana, gleda me od glave do pete i divi se mom tijelu. Najprije sam zbunjena, ali mi to poslije godi. Traži da se potpuno skinem. Učinim to. Kad me pregleda stetoskopom, ponovi koliko mi se divi. Kad kaže da bi volio voditi sa mnom ljubav, ja spremno pristajem. Onda se on skida i vodimo ljubav na kauču za preglede. Poslije se oblačim i odlazim kao da sam obavila normalan liječnički pregled. Muž, naravno, ne zna ništa o mojim malim maštarijama, i naš je brak sretan. ... ležim na niskom, velikom krevetu, obučena u dugu, blještavo crvenu, prozirnu, antičku rimsku togu koja bi pristajala mojoj plavoj kosi. Kraj mene su dvije ljubimice, zmija i mačka. Okolo se kreću osmorica visokih, vitkih, dugokosih muškaraca u kratkim rimskim togama, potpuno bijelima. Oni me služe i razgovaraju sa mnom o seksu. U međuvremenu drugih osam seksi tipova, koji imaju ljubičaste ih crvene

zvonolike hlače od samta, crne remene i cvjetaste košulje, pjevaju i plešu uz stereofbnsku, psihodeličnu muziku. Mogu izabrati u svakom trenutku bilo kojeg od njih da vodi sa mnom ljubav (nisam maloljetna). ... hura za ova ugodna prijava sanjarenja. Često maštam kakvi bi partneri u krevetu mogli biti neki muškarci, i moj je mali mozak nedavno podivljao kad su nam oni zgodni muškarci instalirah centralno grijanje. Kuća nam je tog tjedna možda bila hladna, ali su me moje misli zagrijale. ... kad je seks postao malo prizemljen, zatekla sam se kako jedne noći zamišljam da sam Jane u kolibi u džungli, gdje vodim ljubav. Uzviknula sam: »Tarzane!« i povukla ljubavnika za kosu. Maštarija je završila jadno kad je nekoliko muževljevih posljednjih dlaka ostalo u mojim šakama. ... imam samo jednu romantičnu maštariju o muškarcima — da bih voljela izići ubitačno obučena sa svoje troje djece, koja izgledaju kao djeca — manekeni na TV. Dok prolazim, svaki me muškarac gleda i želi me, misleći kako se divno dižim i izgledam za ženu s troje djece. ... iako imam više od šezdeset, još sam u srcu romantična i vilo sretno udana žena. Moram priznati da često gledam privlačnog muškarca u socijalnoj službi, ili dok čekam autobus, i razmišljam kakav bi ljubavnik bio na ukradenom vikendu. Mislim da svi snažni tipovi nisu najbolji ljubavnici! To je uzbudljiva maštarija, i zahvalna sam što nitko ne može čitati moje misli, naročito ne moj dragi muž. ... visoka sam, elegantna i inteligentna. Uvijek sam na maskiranom balu, gdje vodim ljubav sa svakim muškarcem koga poželim. Nikad ne skidam masku. Naravno, u stvarnosti sam mala, mršava, ne previše inteligentna, i sredovječna. Ah, sretno sam udana. ... ubijajući svakodnevnu dosadu putovanja, misli mi uvijek bježe u džunglu. Tarzan me diži zarobljenu u svojoj kućici u krošnji drveta. Divlji je, strastven, ljubav vodi kao primitivac, što on i jest. Ali, ja uživam u svakom grubom, nasilnom trenutku, tako dalekom od civiliziranih nježnosti. Ne znam koliko me puta Tarzan prisilio da sudjelujem u njegovim životinjskim seksualnim užicima, ali sve su bolji. Sedma sam žena Henrya Tudora, Svaku noć svraća do mog budoara. Danju sam engleska kraljica stara, Noću se drukčija scena stvara. Ima Ijubavi, strasti, pomame, Subotom su orgije zamamne. Znam da neću u Kulu poć, Seksom ostvarujem veliku moć. Od svih njegovih sedam lena, Samo ga ja nosim do sedmoga neba. ... razvedena sam i živim sama, ah nikad nisam usamljena, iako ne skitam previše okolo. Moj ljubavnik iz maštarije uvijek je sa mnom, danju i noću, i mislim da je moja

maštarija vrlo uzbudljiva. Ona je žena »muževna« izgleda obučena u transvestitsku odjeću. Vrlo je draga i izvodi me svake subote i nedjelje navečer. Radi kao vozačica ambulantnih kola. Kad idemo u krevet, ona je vilo nježna i puna razumijevanja i sjajna ljubavnica — puno bolja od muškarca. Nikad je ne bih zamijenila muškarcem. Svaki put kad vodimo ljubav, uzbudljivije je nego prethodnog puta, i uspijevamo često voditi ljubav (po dvanaest puta na noć — kad sam zapaljena). Svaka je radnja kratka, brza, ali zadovoljavajuća. Naravno, to je samo maštarija ili sanjarenje, ali, žena postoji; ne u mom životu (sretan je vrag koji je ima). Vidjela sam je samo u prolazu. Patim zbog nesretne Ijubavi prema njoj već gotovo šest godina. ... tu je ta golema stonoga ili škamp, ili križanac između to dvoje, koji puže u mene glavom naprijed, noge su mi jako raširene da mu pomognem. Dok puže u mene, tisuće njegovih pahuljičavih nogu otpadaju oko mene na plahte. On me škaklja i uzbuđuje dok se giba i migolji sjedne strane na drugu ulazeći sve dublje i dublje unutra, i sav je promočen mojim nektarom, koji liže i koji ga diži u snazi. Ide sve više i više. To traje satima, jer je dugačak tri kilometra, ali ja mu volim svaki centimetar. Sljedećeg jutra, ugodno iscrpljena počinjem ritual pažljivog skupljanja tisuća narančastih pahuljastih nožica koje me okružuju, i nosim ih u kuhinju u pletenoj košari. Tamo ih istovarim u plavi emajlirani lonac za kuhanje pekmeza, dodajem šećer, narančinu i limunovu koricu, muškatni oraščić, strugotine bananine kore, i malo haša, ako ga ima (po izbom). Kad je ohlađeno, izlijevam narančastu masu u kalupe u obliku penisa (možete kupiti u najbližoj seks tigovini), i ostavljam da se ohlade i stvrdnu. Poslije ih mogu lizati kad poželim, ah ja moje dajem prijateljicama, jer je kalup u obliku penisa mnogo bolji i njega ne dijelim ni sa kim. Iznenadili biste se da znate koliko mojih prijateljica navraća po svoj liz. Kao što možete pogoditi, o ovim stvarima ne razmišljam dok se jebem. To nisu čak ni maštarije uz masturbaciju, nego samo sanjarenja kojima se predajem nakon kupanja, dok ležim sat ili dva, napola budna, napola usnula, čekajući da dođe vrijeme da se obučem i iziđem u večernji provod . ... jednom u svaka tri ili četiri mjeseca muž brije dlačice s mog pubisa. Najprije koristi škarice, a onda mali damski električni brijač. Uvijek volim da je gol dok to radi. Ja sve to vrijeme dižim u ruci njegov penis i nježnim ga pokretima održavam u stanju erekcije. Kad znam da je uskoro gotov, osjećam kako mi u svijesti raste osjećaj da želim okrenuti njegov penis poput ručice na motorkotaču da bi se pojačala buka brijača. To me toliko uzbuđuje da gotovo svršavam i tako još jače okrećem ručicu da pojačam buku motorkotača da ne bih muža preplavila vriscima strasti. ... tuširajući se zajedno, obično imamo snošaj okrenuti jedno prema drugom. Volim se nagnuti prema natrag i promatrati kako gura u mene samo vrh svog penisa. Onda, dok voda u kaskadama pada između naših tijela, zamišljam da mogu osjetiti golemu količinu njegove sperme kako teče iz tuša i onda u moj stomak i oblast pubisa. To mi tako izoštrava osjetila da stvarno osjećam kao da pumpa u mene galone sperme i uvijek imam produženi orgazam, čak i bez ikakvih pokreta naših tijela. Tu maštariju imam dok on diži samo glavu penisa u meni. Moram moći pogledati dolje i vidjeti dio njegovog penisa između naših tijela... ako je preduboko unutra i ne mogu ga vidjeti, ne mogu izazvati maštariju.

... seksam s dvojicom muškaraca istovremeno, ni me seksanje uz upaljen televizor inspirira na maštariju da TV-izvođači gledaju, hi masturbiram pred gomilom i sve ih popaljujem. ni maštarija o tome kako posegnem u muškarčeve hlače u pretrpanom autobusu i izmasturbiram ga. ni da me siluje snažan, zgodan neznanac koji govore prostote: »Kurac mi je u tvojoj pički i gori«, »Želim svršiti svuda po tebi, po očima, stražnjici, itd.«, »Jebi me«.

POGOVOR

»U OBRANU NANCY FRIDAY«
dr. Martin Shepard, psihijatar

I. Kad potcjenjujemo, kritiziramo, ismijavamo ili umanjujemo osobine drugih, mi često ne prihvaćamo iste osobine kod sebe. »Ne podnosim da je tako ovisna« često znači »Sramim se svojih osjećaja ovisnosti«. »Mislim da je njegova grubost grozna« može se prevesti kao »Ne želim prihvatiti svoje trenutke grubosti«. Slično, »Mislim da su njezine maštarije rezultat bolesne psihe« znači »Nikad ne bih dopustio/ la da takve misli uđu u moju svijest jer da uđu to bi bilo ili bolesno ih odvratno.« S drage strane, najdublje zadovoljstvo javlja se u onim trenucima kad se potpuno prihvaćamo. U takvim trenucima prihvaćamo svoje radnje, osjećaje, tijela, misli. Nemogućnost da prihvatimo bilo koji od tih aspekata naše osobnosti sinonim je za samootuđenje. Jedno od najviših stanja svijesti koja se mogu postići jest stanje promatrača koji ne donosi sudove. U takvom stanju, oslobođen iskrivljavanja potreba i vrijednosnih sudova (»Da džepar ugleda Svetog čovjeka, on bi vidio samo njegove džepove«), promatrač će početi gledati ŠTO SE NALAZI u svijetu oko njega i u njemu samom. Guidje- jev, ruski filozof-mistik, pokušao je naučiti ljude da razviju »Svjedoka« u sebi. »Svjedok« bi mogao odvojiti sebe od svjedoka koji ne donosi sudove i na taj način prihvatiti i vanjski i unutrašnji svijet. Majstori zena i joge pokušavaju učiti svoje studente sličnom prihvaćanju. Svi ti mislioci procjenjuju da vi ne mislite svoje misli, nego da vaše misli misle kroz vas. Oni smatraju da niste odgovorniji za svoje misli nego što ste odgovorni za svoju probavu, disanje, za sam život. Možete snositi određeni stupanj odgovornosti za ono što radite sa svojim mislima, ali sigurno nemate nikakvu odgovornost zbog činjenice da ih imate. Moj tajni vrt jest kompilacija necenzuriranih podataka o najtajnijim seksualnim mislima žena. To je nešto što se u naše doba nije radilo. Kao psihijatar koji je slušao takve maštarije, smatram knjigu poštenim izvještajem. To je i korisna knjiga, jer može pomoći drugim ženama da svjedoče i prihvate svoje maštarije i sebe same. A ipak, siguran sam da će mnogi ljudi u našem društvu napasti ovaj rad. Pokušat će ga

ignorirati, potejenjivati, zabraniti, ismijati ga, intelektualno ga otpisa- ti, ili ga psihoanalizirati. I radeći to, takvi će kritičari samo pojačati svoju otuđenost i otuđenost drugih ljudi. Napadi na Moj tajni vrt doći će iz tri smjera. Najprimitivnija optužba bit će da su žene koje je intervjuirala gospođa Friday deformirane ili na neki način abnormalne i da nisu prosječne žene. Drugi i profinjeniji napad bit će intelektualno/psihoanalitički pristup, koji će pokušati objasniti zašto neke maštarije nisu »zdrave«. Napokon tu je napad koji treba odbiti, a stiže od anti-eros snaga — od onih koji iskrenu seksualnu raspravu poput ove smatraju ih pornografijom ili perverzijom. I priroda tih napada i propast takvih optužbi teme su koje bih volio potpunije objasniti. 1.

INTERVJUIRANE ŽENE NISU REPREZENTATIVAN UZORAK

Moglo bi se raspravljati đa korespodentice gospođe Friday ne predstavljaju prosječnu ženu; da su one koje mogu pričati o svojim maštarijama po prirodi egzibicionistkinje ili opsjednute seksom; da su otisnute samo »najsenzacionalnije« maštarije; da uzorak izostavlja žene koje ne maštaju i tako daje netočnu sliku ženskih snatrenja. S ovim argumentom postoje dva osnovna problema. Prvi se odnosi na nemogućnost da se dobije reprezentativni uzorak u bilo kojoj studiji o bilo čemu. Međutim, u fizici postoji aksiom — Heisenbergovo načelo nesigurnosti — koje otkriva da sam čin mjerenja iskrivljuje ono što promatrate. A što je točno za atomske čestice još je točnije za mjere u oblasti ljudskih događaja. Freud je, primjerice, napisao knjige o razvoju ljudske psihe. Ipak se njegovi uzorci nisu sastojali od »prosječnih ljudi«, nego od pacijenata koje je liječio. Prikazuju se studije o bračnim problemima — pa ipak takve studije, po svojoj prirodi, izostavljaju brakove koji nemaju takvih problema. Ipak, opservacije koje takvi radovi sadrže, imaju određeno značenje za sve nas. Da mu se daju heterogene kulture Amerike i Engleske — cmi/bijeli, bogati/siromašni, obrazovani/nekulturni, urbani/ruralni, kršćanski/židovski, stari/mladi — samo bi se opsežan kompjutorski program mogao usuditi početi tražiti »reprezentativni uzorak«. Čak i tada nastaje problem pristranosti osoba koje programiraju kompjutor. Sljedeća slabost argumenta da »prosječna žena« neće naći sebe u toj knjizi jest da takva osoba ne postoji. »Prosječna žena« je apstrakcija, statistička fikcija, a ne realnost. Ona ima 2,3 djece, 11,6 godina školovanja, udala se kad je imala dvadeset i jednu godinu, tri mjeseca i dva dana, sad ima trideset dvije i pol godine, ima seksualni odnos 2,7 puta na tjedan i umrijet će sa 67 godina. Dakle, optužbe da osobe koje je intervjuirala Nancy Friday nisu reprezentativne, pogrešne su. Mjesto toga moglo bi se pitati: »Može li razumna žena naći u ovoj knjizi maštarije koje se odnose na nju?« I tu, mislim, odgovor mora biti »Da«. U svojim ulogama terapeuta/muža/ društvenog bića/ljubavnika, čuo sam slične priče od »običnih« ljudi. Dr Seymour Fisher, autor Ženskog orgazma, knjige koja se bazira na znanstvenijoj studiji nego što je ova gđe Friday, našao je iste prevladavajuće teme u maštarijama svojih ispitanica. I ne samo to. Nije pronašao korelaciju između neke određene maštarije i stila života, obrazovanja, oigastičnosti, bolesti, zdravlja ih bilo koje druge životne funkcije svojih ispitanica. 2.

TO NIJE ZDRAVO

Unatoč svoj svojoj oslobađajućoj vrijednosti, psihoanalitički način mišljenja također je upotrijebljen (zloupotrijebljen, po mom mišljenju) u službi sputavanja i/ili negiranja zdravog eroticizma. Siguran sam da će stanoviti neopravdani prigovori ovoj knjizi stići i iz tog smjera. Pa kako bi i moglo biti drukčije? Jer, Freud je, kao i svi veliki učitelji, najbolje druge učio ono što je i on sam morao naučiti. Bit njegove poruke bila je da su naše seksualne pobude naša osnovna motivacija i da to tako treba biti. Učio je da su seksualni apetiti i znatiželje u redu. Doista, njegovo životno djelo okrenulo se i zadovoljilo njegovu vlastitu profinjenu seksualnu znatiželju. Ipak, toliko dugo dok se poruka propovijeda, možete biti sigurni daje propovjednik sam još nije savladao. I takav je bio Freudov slučaj. Pokazao je izuzetno strpljenje (inhibiciju?) izgubivši nevinost (nakon što se oženio u tridesetoj) i, koliko znaju njegovi biografi, prestao sa seksualnom aktivnošću nekih desetak godina poslije. Freudovo ambivalentno stajalište prema vlastitoj seksualnosti prirodno se odrazilo i na njegov život i teorije i prema njegovim sljedbenicima. Odao je počast golemoj motiviraj ućoj snazi požude, pa ipak je čini se oslabio vlastitu požudu. Propovijedao je da je seksualni apetit (Id) prirodan, a radio je na učvršćivanju barijere (Ego) između požude i zadovoljenja. Upozoravao je na prepuštanje ugodnim impulsima (»izvođenje«, kako je to nazvao) i, umjesto toga, zauzimao se za analiziranje tih sila. Zašto očekivati više? Za bečkog intelektualca sa zavodljivom majkom, misaone igre mogle su biti stimulativnije i proizvodile su manje tjeskobe nego neinteligentni užici tijela. Među njegovim sljedbenicima priča nije mnogo drukčija. Nekoliko analitičara živi u skladu sa svojim učenjem. Koliko ste u posljednje vrijeme sreli izrazito seksi psihijatara? Koliko bi se frojdijanskih analitičara usudilo makar i toplo zagrliti pacijenta? Kako netko može iskreno učiti da je etos u redu, ako se boji biti erotičan? Ipak, argumenti analitičara (i oštroumnih nestručnih ljudi i profesionalaca) upotrebljava! će se da se potcijene i obezvrijede mnoge maštarije iz ove knjige. Reći će nam da nije zdravo maštati. Ih da je maštarija zamjena za stvarnost; da ako postoji »stvarna satisfakcija« nema »potrebe« za maštarijom. Ipak termin psihoanaliza ne znači ništa više od analize psihološke građe, kao što kaže riječ i djelo. Mi možemo samo pravedno psihoana- liziiati te analitičko-kritičke primjedbe. Trebalo bi postaviti pitanje: Tko su ti arbitri onoga što čini »zdravlje« i »pravu satisfakciju«? Jesu h zadovoljstva analitičara jedina »zdrava«? Ako on ne mašta, a vi to radite, da li to njega čini zdravim a vas bolesnim? Više bih volio jednostavno reći da ste tek različiti. »Prava satisfakcija« za jednu osobu nije nužno »prava satisfakcija« za drugu osobu. Potrebna je vrlo tašta i arogantna osoba da odredi što treba za druge biti »iskreno zadovoljstvo« ili »pravi užitak«. Kako može kritičar zaključiti da je maštarija zamjena za stvarnost? Nije li maštarija jednako tako stvarna kao bilo što drugo? Ona je jednako tako stvarna misao kao i misli i riječi koje kritičar upotrebljava da je odbaci. I ako vam kritičar kaže da on sa svojim »stvarnim« i »zdravim« satisfakcijama nema »potrebe« za maštanjem, tko će biti onaj koji će odrediti sprečavaju li vlastite inhibicije kritičara da doda ugodnu maštariju svojim aktualnim zadovoljstvima ili vas vaša »inferiorna« zadovoljstva tjeraju da maštate?

Na to pitanje trebaju odgovoriti bogovi, ne ljudi, i neizbježno ostaje bez odgovora. Moj razlog za pokretanje tog pitanja jest da istaknem proizvoljnost i vještinu igranja koja je uključena kad se radi s intelektualnije orijentiranim kritičarima. Tradicionalnije primjedbe analitičara obavezno se vrte oko teme podložnosti, koja se provlači kroz mnoge maštarije u ovoj knjizi. Reći će nam da su to primjeri »mazohizma« — etiketa koja izaziva slike mentalne bolesti i perverzije. Što s tom optužbom? Da li žena koja mašta da trpi dominaciju, daje vežu, prisiljavaju da se pokori, pokazuje znakove mentalnog poremećaja? Da li to »zaista znači« (ma što to značilo) da ona uz svoje zadovoljstvo želi i bol? Ili da treba bol da bi osjetila zadovoljstvo? Pišući u časopisu »Medicinski aspekti ljudske seksualnosti«, kali- fomijski psiholog dr. Andrevv Barclay, izvješćuje o sličnoj temi takozvanih mazohističkih »mene-eksploatiraju-za-vrijeme-odnosa« maštarija kod žena. Ah, Barclay manje otrcano interpretira taj fenomen. On sugerira da takve maštarije duže ženi da bi se uvjerila daje ona prije seksualno pasivna nego agresivna — na taj se način pokorava seksualnom stereotipu naše kulture. Mogao bih sugerirati drugu interpretaciju te teme o podložnosti. Mnoge su žene u djetinjstvu snažno uvjetovane da kažu »Ne« seksu. Učilo ih se da je taj čin izrabljivački, prljav, nepristojan. Za njih nije prihvatljivo da dobrovoljno uđu u tako bludnu transakciju potpuno se predajući i odričući. Ali, ako netko drugi, silom, preuzme potpunu odgovornost za vođenje Ijubavi prisiljavajući ih na to, one konačno mogu leći i uživati. Ni Barclayeva ni moja »ne-patološka« interpretacija tog submi- sivnog elementa nije korektnija od tradicionalne patološki orijentirane psihoanalitičke interpretacije. Tvrdim da su one jednako vjerojatne. Osim toga, važno je imati na umu da su psihoanalitičari, po vokaciji, izvježbani da svuda traže patologiju. Da parafraziramo Hari Dass Babu: »Ako analitičar sretne Svetog čovjeka, on će vidjeti samo njegov Edipov problem.« Isto rezoniranje može se primijeniti na drugu stranu novčića sub- misije — stranu dominatora. Da li maštarija o dominaciji znači da ju je žena koja mašta namijenila muškarcima? Da ih ona želi ponižavati, po- robljavati ili mučiti? Da h je to znak neriješenog neprijateljstva? Ne bi li to jednako tako logično mogao biti pokušaj da se mentalno isprobaju preuveličani muški kulturni stereotipi? ni izražavanje njezine vlastite strasne seksualne želje (»'Riko sam zapaljena da moram uhvatiti i držati svog uplašenog pastuha koji koleba«), ih način da potvrdi svoju odgovornost za započinjanje seksualnog čina (»Natjerala sam ga na to«). Analitički orijentiran kritičar mogao bi dići veliku galamu »dokazujući« nenormalnost u slučaju Stephanie (četvrto poglavlje, Gledanje i čitanje) jer je zaokupljena plemenskim seksualnim kaznama, nacističkim torturama i sakaćenjem seksualnih organa. Slučaj vjerojatno jest takav. Ipak, ako kritičar prihvaća realnost njezine maštarije, može li biti pravedan ako izostavi ili negira realnost njezine izjave: »Iako sam možda negdje dolje duboko pervetirana sadistkinja, čini se da se to ne očituje u mom svakodnevnom životu. Zapravo, ja sam nježna osoba, pa bih si mogla dopustiti smijeh, osjećajući se sigurnom u činjenici da sam disciplinirala taj dio sebe?« Tako opet imamo ta pitanja na koja se ne može odgovoriti. Da li je nježna

žena koja ima sadističke maštarije poremećena? Ne bi li to mogla biti mudrost prirode da joj omogući da svlada i odbaci negativne osjećaje u snovima i maštarijama, umjesto da to radi u svojim odnosima s ljudima? Da li bi ona bila »zdravija« da je kao osoba neugod- nija, a da su joj maštarije manje nasilne? Tvrdim da analitičari kritizirajući te maštarije čine ljudima medvjeđu uslugu. Izjavljujući da su neke maštarije »No-No« oni pojačavaju samoodbacivanje. (Vaša mašarija jednako je toliko vi kao i svaki drugi dio vas.) To je direktno suprotno terapeutskom cilju. Što ima loše u mislima koje poboljšavaju vaš seksualni život? Prava mazohistkinja je ona koja izbjegava misliti »mazohističke misli« jednom kad je otkrila, slučajno ili namjerno, daje takve misli uzbuđuju. Kad se vrednuju analitički orijentirane kritike tih maštarija treba imati na umu tradicionalne faktore. Važna je činjenica da su psihoanali- tičarske teorije pretežno formulirali muškarci. Freud, Sullivan, Adler, Jung, Reich... postali su arbitri i tumači onoga što bi trebala biti »normalna« ženska reakcija. Pa ipak, budući da oni nisu žene, kako bi uopće na biološkoj razini mogli znati o čemu pričaju? Da li je doista vjerojatno da su ti ljudi bili kadri shvatiti išta više od bivšeg ljubavnika i bivšeg nakladnika, koje Nancy Friday spominje u svom predgovoru. Druga teškoća u analitičkom interpretiranju tih maštarija jest da sam čin analize — etiketiranja (»sadist, mazohist, kastrator, edipski, sa- modestruktivan, egzibicionistički«) — stvara samokritičnost koja je an- tietična kao i seksualni misterij. Jedan od učinaka seksa jest nadmašivanje sebe, koje se postiže gubljenjem nečijeg »ja« — nečijeg ega—u zagrljaju. Biti nesiguran u sebe (samokritičan) i istodobno nadmašiti sebe nije moguće. Žao mi je što se tako mnogo tih podvrgnutih analizi nalazi u škripcu tražeći seksualne slobode, dok ih njihovi analitičari potiču da budu sumnjičavi i analitički se odnose prema svojim erotskim impulsima. Jedini proces »etiketiranja« koji me impresionirao posljednjih godina dala je žena koju sam sreo i koja je tek nedavno počela uživati svoj život. Bolno samokritična tijekom svojih prvih trideset i osam godina, crna se jednog dana probudila »i odlučila prestati kritizirati samu sebe. Umjesto toga odlučila sam da sve što učinim etiketiram kao ’dobto’. Otad radim samo ono što želim i uživam u svakoj minuti.« Samokritične maštateljice trebaju više naučiti iz procesa etiketiranja ove žene, nego od mnogobrojnih sljedbenika Sigmunda Freuda. Najveća slabost u analitičnom vrednovanju ovih maštarija jest, međutim, da takva intelektualna seciranja predstavljaju racionalan pristup nečemu što je u biti iracionalan proces. Jer, maštarije, kao i snovi niču u zoni sumraka starih iskustava, budućih očekivanja, društvenog kondickmiranja, nedovršenih poslova, i kompleksnih bioloških i biokemijskih procesa. Dijeljenje tih elemenata moguće je ako netko razumije da te procjene radimo kao intelektualni izazov — isto kao što netko može naći zadovoljstvo rješavajući križaljku. Ali, sugerirati da takve procjene donose »istinu« jest ili pretencioznost ili glupost. 3.

MOJ TAJNI VKTNUE NIŠTA DRUGO NEGO PROZIRNO PRIKRIVENA PORNOGRAFIJA

Paul Krassner je u svojim satiričnim novinama »Realist« jednom napisao priču o slučaju pornografije koji se pojavio pred Vthovnim sudom. Ako suci dobiju erekciju dok čitaju materijal, to se okarakerizira- lo kao pornografija. To je pokrenulo vilo škakljivo pitanje. Ne bi li sljedeći put Sud mogao biti pozvan da presudi je li vazelin

pornografija ih nije? Krassnerovo pretjerivanje bilo je smiješio. Ah, realnost situacije je očita. Društvo često smatra da je loše ono što vas uzbuđuje. Ako ne postoji »ublažavajuća društvena funkcija«, na takve se uzročnike uzbuđenja gleda kao na prijetnje moralu i samom tkivu našeg društva. Dok ovo pišem, osjećam se pomalo kao u prostotu za optuženika. Mislim da Moj tajni vrt obavlja korisnu uslugu time što to otvoreno dijeljenje različitih seksualnih maštarija može mnogim čitateljima omogućiti da bez srama, osjećaja krivnje ili tjeskobe prihvate različite vlastite maštarije. Pa ipak, ako se ne radi o tome — čak ako svaki kupac ovu knjigu kupi isključivo zato da bi se uzbuđivao — ja bih opet tekao »Lijepo i dobro«. Što je loše u zdravim erotskim reakcijama? Zašto bi itko trebao opravdavati želju za »uzbuđenjem«? Ako vjerujete da se imate pravo uzbuđivati vlastitim maštarijama, nemate li jednako tako pravo uzbuđivati se maštarijama drugih? Da li je uzbuđivanje neko zlo koje zahtijeva »ublažavajuću društvenu funkciju« da ga opravda? Vidim više moralne štete koju rade ne autori i izdavači »seksi« materijala, nego oni cenzori i kritičari koji pokušavaju drugima podvaliti i nametnuti svoje vrijednosti. Bemardo Bertolucci je, braneći svoj film Posljednji tango u Parizu od optužbi za pornografiju, dobro postavio stvari kad je rekao: »Pornografija nisu ruke djeteta koje su otkrile seksualnost masturbiranjem, nego ruke odraslog koji ga šamara zbog toga.« Zahtjev za »ublažavajućim« aspektom iskrenog seksualnog materijala stavlja one koji bi željeli jednostavno uživati u erotskim zadovoljstvima, u defenzivu. Jer, onda moramo opravdavati ono što bi trebalo biti naše pravo po rođenju. Govore nam da bi nepostojanje erotske cenzure dovelo do društvenog i kulturnog propadanja. Ako je tome tako, kako onda tako mnogo pripadnika naše kulturne aristokracije može reagirati i reagira na neublažen erotski materijal? Aktualno ludilo oko filma Duboko grlo, koji se sastoji od slabašne priče na temu beskrajnih scena felacije ne naglašava samo apsurdnost naših antierotskih kritičara, nego i apsurdne uvjete koje moraju trpjeti oni koji uživaju u filmu. Grlo je »in« pogledati, i kao takvo su ga recenzirali i komentirali ozbiljni kritičari. Liječnici, odvjetnici, članovi Mayor Lindsayeve administracije, pripadnici visokog društva i biznismeni mjesecima su se uzbuđivali zbog tog filma. Pa ipak, ostali su produktivni članovi društva. A kako oni opravdavaju svoje gledanje Grkd Pretvarajući se daje film ozbiljan društveni događaj — da on komentira moral današnjice i/ili ismijava naše seksualne mane. Ozbiljni filmski kritičari su išli to dokazivati na sudu. Čini se da nitko nije voljan da ga izravno citiraju kad kaže najjednostavniju istinu: »Išao sam se uzbuditi.« Preko komentara Nancy Friday šalje se blaga poruka da se ove maštarije prihvate kao ono što jesu — poetska/erotska snatrenja koja pružaju užitak maštateljici. Kao pravilo mentalnog zdravlja, takva poruka ima izrazitog smisla. Isto tako Nancy Friday pripisuje maštariji funkciju predigre, uzbuđenja, i ublažavanja tjeskobe — omogućavanja rasta uzbuđenja. Maštarije se također mogu upotrijebiti, kako ona ističe, kao proba - situacija se odradi u mašti prije nego što se doista proživi. Jednako je tako istina da se maštarija može upotrijebiti kao kompenzacija za najtu- robniju egzistenciju ili kao izlaz — način da se odgodi ili izbjegne preuzimanje jasnije akcije u vanjskom svijetu. Monica (treće poglavlje, Soba transformacije) tipičan je slučaj. Opisana kao niska, neuredna, predebela

devetnaestogodišnjakinja koja se poigrala s idejom o samoubojstvu, Monika će se radije zamišljati u ulozi svoje lijepe sestre, nego se pobrinuti da se uljepša. Pa čak i sada netko može reći »Zašto ne?« Napokon, kakva je alternativa moguća? Ionako ne možete učiniti da nečije maštarije nestanu. Čak i kad biste mogli, da li bi to navelo Monicu da se potrudi da izgleda privlačnije? ni bi je oduzimanje dragocjene maštarije učinilo još malodušnijom i raščupanijom? Radije bih je vidio da proživljava svoju maštariju, nego daje obeshrabrujem da mašta. II. Postoje tipovi maštarija koje sam razmijenio s drugim ljudima, a koje nisu objavljene. To nije kritika knjizi, jer ona ne tvrdi daje definitivna enciklopedija ženskih seksualnih maštarija, nego prije pokušaj da se pokaže domet i varijacije te građe. Jedna uobičajena maštarija koja je izostavljena jest ona u kojoj maštateljica misli o sebi kao o dijelu stroja, o životinji, o tome da ima tijelo muškarca, kao o biću s drugog svijeta, kukcu, Ui kao o Bogu, dijelu Budhe, ih latici na lotosu. Mnoge maštarije tog tipa javljaju se pod utjecajem psihodeličkih agenasa (marihuana, hašiš, meska]in, psylocybin) i prati ih izuzetno seksualno zadovoljstvo. Te su maštarije toliko »stvarne« da osoba iskreno postaje predmet maštarije — nije dovoljno svjesna »sebe« da bi shvatila da se maštarija javlja nakon orgazma, koji je često eksplozivan i osjeća se kao da je u svakoj stanici tijela. III. Dok sasvim ozbiljno mislim da bi maštateljice trebale sebi dopustiti prihvaćanje, uživanje i potpuno predavanje svom snatrenju, isto tako mislim da je riječ o tome da se ne-maštateljice ne bi trebale osjećati smeteno zbog nedostatka maštarija. One se ne bi trebale ništa više osjećati prisiljenima da proizvedu maštarije nego što bi trebale biti ohrabrivane da ih izbjegavaju. Primjerice, potpuno je moguće i »normalno« biti potpuno bez maštarija dok se vodi ljubav. Postoje stanja u kojima su muškarac i žena toliko izgubljeni u tjelesnim senzacijama da nisu isključena samo sanjarenja, nego vam takvi ljudi u tom trenutku ne bi mogli reći niti gdje su niti tko su. To ne znači da su takva seksualna iskustva bolja ili lošija — samo da su drukčija. Konačno, vjerujem da je naše zanimanje u stvarima koje se tiču seksa — bilo kao kritičara bilo kao branitelja — povezano s nečim daleko temeljnijim nego što je odlučivanje jesu li stimulansi »pristojno erotični«, »pornografski«, »znanstveni« i tako dalje. Bez obzira na to što nas je privuklo, mi uvijek gledamo, istražujemo, mislimo. To su konstante. I te tri konstante moraju, mislim, imati veze s beskrajnim, nerješivim, i zbog toga uvijek intrigantnim pitanjima kreacije i ego trans- cendencije. Kako to da gibanje i trljanje na malom dijelu tijela može ljudima donijeti zaborav sebe, može izazvati — kako Francuzi govore o orgazmu le petit mort (malu smrt)? Zanimaju nas seksualni dodaci svijeta, što može biti prirodnije? Svi smo potomci ejakuliranog penisa, odrasli u maternici, prošli kroz vaginalni otvor, provirili između usmina, othranjeni na grudima, i najvjerojatnije ćemo opet rekreirati kad sami izvedemo obred rađanja. Činjenica da su misterije života, smrti (ego transcedencije) i intenzivan užitak tako čvrsto povezani s našim seksualnim organima

jest razlog, po mom mišljenju, što su crni objekt vječne znatiželje. Moj tajni vrt omogućava da važan aspekt te prirodne znatiželje iziđe iz zaključanog ormara. Veća »tajna«, međutim, ostaje.

Nancy Friday: Urednik: Izdavać: Za izdavača: Priprema za tisak: Tisak: 1992

Moj Tajni Vrt Jadranka Petričević MLADINSKA KNJIGA Zagreb Željko Kovač Mladen Majdak GRAFIČKI ZAVOD HRVATSKE, Zagreb,

S engleskog prevela Adriana BARTOLIĆ

Svjesna sam da će ovo čitati uglavnom muška publika. Probajte nagovoriti svoju partnericu da pročiita. Jer to sam napravila za ŽENE i DJEVOJKE.. :) Ugodno čitanje Pozdrav!

Svoju maštariju možete poslati na mail: thea.hrv@gmail.com

You're Reading a Free Preview

Download
scribd
/*********** DO NOT ALTER ANYTHING BELOW THIS LINE ! ************/ var s_code=s.t();if(s_code)document.write(s_code)//-->