Univerzalna Civilizacijska Kuran'ska Vizija, Temeljno Ishodište Za Čovjekov Preporod - Abdulhamid Ahmed Ebu Sulejman

ABDULHAMID AHMED EBU SULEJMAN
Univerzalna civilizacijska
KURANSKA VIZIJA
Temeljno ishodite za ovjekov preporod
biblioteka posebna izdanja
AbdUlhAmId Ahmed ebU SUleJmAN
KURANSKA VIZIJA
biblioteka posebna izdanja
Abdulhamid Ahmed Ebu Sulejman UNIVERZALNA CIVILIZACIJSKA
KURANSKA VIZIJA
Naslov originala:
TEMELJNO ISHODITE ZA OVJEKOV PREPOROD

Er-Ru'je el-kevnijje el-hadarijje el-kur'anijje: el-muntalak el-esas li el-islah el-insani
S arapskog preveo Enes Kari
Izdavai: El-KalEm izdavaki centar Rijaseta Islamske zajednice u BiH www.elkalem.com CNS Centar za napredne studije www.cns.ba Za izdavae: Urednici: Tehniki urednik: Lektor: Dizajn: tampa: Selim Jarko Ahmet Alibai Munir Muji i Mustafa Prljaa Aida Mujezin Tarik Jakubovi Tarik Jesenkovi ArkaPRESS, Sarajevo
CIP - Katalogizacija u publikaciji Nacionalna i univerzitetska biblioteka Bosne i Hercegovine, Sarajevo 28-23-1 aBU Sylayman, 'abdul Hamd Univerzalna civilizacijska kur'anska vizija : temeljno ishodite za ovjekov preporod / Abdulhamid Ahmed Ebu Sulejman ; s arapskog preveo Enes Kari. - Sarajevo : El-Kalem : Centar za napredne studije, 2010. - 401 str. ; 20 cm. (Biblioteka Posebna izdanja / El-Kalem) Prijevod djela: Er-Ru'je el-kevnijje el-hadarijje el-kur'anijje. - Bibliografske i druge biljeke biljeke uz tekst. ISBN 978-9958-23-271-8 I. Ebu Sulejman, Abdulhamid Ahmed vidi Abu Sylayman, 'Abdul Hamd COBISS.BH-ID 18312454
AbdulhAmid Ahmed ebu SulejmAn
S arapskog preveo Enes Kari
KURANSKA VIZIJA
Sarajevo, 1432. god. po H. / 2011. godine
BESPLATAN PRIMJERAK.
Izdanje ove knjige je realizirano zahvaljujui podrci Meunarodnog instituta za islamsku misao (IIIT) INTERNATIONAL INSTITUTE Of ISLAMIC THOUgHT Herndon, Virginia & London
Pripadnicima islama i sinovima ovjeka, nada(nje) i molitva da ummet iznova povrati, i da ovjeanstvo iznova stekne, naravnu kuransku viziju, univerzalnu, civilizacijsku, od Boga ovjekoopunomoiteljsku namjesniku viziju, viziju koja zagovara argument/ mo Istine, viziju pravde i dobroinstva, viziju truda, kreativnosti, darivanja, viziju znanstvenu i globalnu, viziju asti i dostojanstva, viziju bratstva i solidarnosti, viziju milosti, sigurnosti i mira. Nada(nje) i molitva za pokoljenja koja su radina, snana, poduzetna, koja e doi s uvidom da upravljaju karavanom podvinitva i predvodnitva, koja e izbaviti duh ovjeanstva prema horizontima bratstva i pravde, prema obali sigurnosti i mira, u vremenu koje dolazi uskoro. On, Bog, Milostivi je, Koji uje, Koji prima molitve.
Abdulhamid Ahmed Ebu Sulejman, KURANSKA VIZIJA
Predgovor bosanskom izdanju
Jako je bitno u ovom predgovoru, koji piemo povodom izdavanja ovog djela na bosanskom jeziku, ukratko ukazati na neka pitanja kojima se ono bavi kako bismo skrenuli panju na njihov znaaj te olakali posao onome koji ga bude itao. Prvo meu njima odnosi se na to da boanska poslanica islama nije upuena samo onima koji za sebe tvrde da su muslimani nego ljudima i narodima svih boja, jezika, pripadnosti i rasa zato to je osnovni cilj poslanice islama usmjeravanje ovjekovog ivota i vladanja na ovome svijetu. Sutina je u tome da je islam vjera ivota (vitalnosti), samopotvrivanja i udovoljavanja ljudskim potrebama, pojedinano ili kolektivno, na jedan ispravan nain, a ne vjera negativizma, zastraivanja i odbacivanja ivota. Takvo poimanje, zapravo, predstavlja nakaenje i izobliavanje poslanice islama te islamske vizije i uzvienih ciljeva islama. Takvog poimanja je kroz historiju bilo i jo uvijek ga ima a djelo je snaga anarhije, despotizma i bestijalnosti zakona dungle. Cilj mu je da vlast i bogatstvo monopoliziraju savezi faraona, opsjenara i njihovih pristalica. To je poimanje neto to kroz historiju i sve objavljene nebeske religije nije imalo i nema nikakve veze sa svrhom ovjekovog ivota i boanskom poslanicom.
Osnovni smisao ivota ovjeka kao, prema poslanici islama, namjesnika na Zemlji, jeste njegovo upuivanje i usmjeravanje kako bi spoznao nain na koji moe udovoljiti zahtjevima svoga ivota i postojanja koja su jednaka kod svih ljudi. Tako postoji razlika izmeu estitog ovjeka koji je na Pravome putu i istog takvog koji nije na Pravome putu, a sastoji se u tome kako se taj ovjek kojem je povjereno namjesnitvo ponaa na Zemlji te kako crpi njena dobra, kapacitete i potencijale da bi udovoljio svojim ljudskim potrebama. Naime, postavlja se pitanje da li se pri tome pridrava vrijednosti pravde, samilosti i mira meu ljudima ili mu je motiv neka od sklonosti i pobuda dungle, kao to su: nasilje, nepravda, tlaenje i ugnjetavanje? Ko bez pristrasnih, nepravednih i nerazumnih predrasuda sagleda sve aspekte misije islama bez sumnje e uvidjeti da je islam vjera pozitivizma i meusobnog potpomaganja (saradnje), vjera vitalnosti i djelovanja, vjera zalaganja i inventivnosti (stvaralatva), vjera napretka, dobroinstva i temeljitosti. Na tim osnovama, neizbjeno e pojmiti da je islam vjera koja na ovome svijetu insistira na dobrim djelima i estitom ivotu to e na onome svijetu, zasigurno, osigurati lijep ishod (tretman). Ta uzajamna povezanost (meusobna uvjetovanost) je definitivna i jasnija je od Sunca usred bijela dana, odnosno veza izmeu dobrih djela u ivotu na ovome svijetu i lijepog ishoda (tretmana) na onom jasna je i obavezna. Ko bude inio dobro, dobro e i vidjeti, a ko bude inio zlo, zlo e i doekati. Tvoj Gospodar nee nikome nasilje i nepravdu uiniti. Drugo pitanje ima veze sa smislom slobode i njenim znaajem u islamu. Ovo je jedno od najznaajnijih pitanja koja su usko povezana s vraanjem uloge islama u upuivanju ovjeanstva, imajui u vidu da su njegova loa poimanja i iskrivljene predstave prvo to su nastojale postii snage anarhije i despotizma koje su ovladale ovjeanstvom i muslimanskim narodima u posljednjih
nekoliko stoljea, sve to u interesu saveza tirana i sveenih lica te rasizma, plemenskog fanatizma, zabluda i devijacija koje su naslijedili iz svojih ranijih kultura i filozofskih uenja. Otuda je jako bitno biti svjestan da je sloboda vrsti i postojani temelj u strukturi poslanice islama te jedna od osnova ispravnog i skladnog ljudskog ivota na Zemlji. U suprotnom, ne bi bilo odgovornosti, a poznato nam je i to da u vjeri nema prisile (la ikrahe fi ed-din). Zato nas islam obavezuje prihvatanjem slobodne volje to treba biti put misionarske djelatnosti, drutvenog unapreivanja i suivota svih pripadnika ljudskog roda, pojedinaca i kolektiva. Imajui u vidu navedeno, vano pitanje koje treba postaviti i na koje treba dati jasan odgovor jeste: ta je smisao slobode u islamskom poimanju i da li se on slae ili razlikuje od onoga u savremenom svijetu te njegove vizije i njegove materijalistike kulture? Ovdje je bitno shvatiti da sloboda u islamskom poimanju nije stanje koje podrazumijeva skidanje uzda i situaciju u kojoj svaki ovjek ini to hoe, shodno svojim eljama, bez ikakvih pravila i ogranienja, s ciljem da udovolji jedino svojim nagonima i pobudama kao i sebi bliskim osobama. Ako razmislimo o takvom poimanju slobode i njegovim utjecajima na ljudsko drutvo, vidjet emo da to, zapravo, podrazumijeva samo anarhiju i nered te da je takvo ponaanje pravi kontrast istinskom znaenju ljudske slobode. Kako bismo razjasnili to pitanje i takvo poimanje (slobode) trebamo znati i vjerovati da sve to postoji, od elije i atoma do cijeloga kosmosa, predstavlja sisteme koji imaju svoja pravila i svoje propise te da svako postupanje protiv tih pravila i tih propisa neizbjeno rezultira njihovim ruenjem. To bi bio boanski kosmiki zakon koji se ne moe poricati i ignorisati.
10
To bi znailo da sve to postoji ima svoj smisao i svoju svrhu te da nita od toga nije nitavno i beznaajno. To bi, isto tako, znailo da je ivot pojedinca i bilo koje ljudske zajednice sa svim njenim komponentama samo dio ovog kosmosa, da ima svoj smisao i svoju svrhu te da, u konanici, podrazumijeva upotpunjavanje i uzajamnu povezanost s drugim kosmikim sistemima. To je ono to ga ini sistemom po uzoru na druge kosmike sisteme te u njemu, posljedino, nema mjesta za nered i anarhiju i ne moe ga se smatrati nitavnim i beznaajnim. Isti je sluaj i sa sistemom ljudskih sloboda. Svako postupanje protiv pravila i propisa sistema ljudskih sloboda te suprotno onome to nalae ljudska priroda, svrsishodnost i meusobno upotpunjavanje kosmikih sistema zapravo nije sloboda nego nered, anarhija, zabluda i poremeaj. Tako moemo vidjeti kako su sve minule ljudske civilizacije propale i platile cijenu nereda i anarhije kada su ih zadesili poremeaji despotizma i razuzdanog ivota i kada su se predale razvratu i strastima (uicima) nespojivim s ljudskom prirodom koja je svrsishodna, moralna i predodreena za meusobno upotpunjavanje i namjesnitvo na Zemlji. U takvim su okolnostima propadale i nestajale civilizacije, kao to moemo pratiti kroz cijelu historiju. Na osnovu gore navedenog, sloboda je prema ljudskoj prirodi i islamu pravo svakog pojedinca i svake zajednice. Ona im daje pravo da se slue svim korisnim metodama i sredstvima koja vode onome to je bolje kako bi udovoljili svojim potrebama te poveali svoje prihode i unaprijedili civilizaciju, a svako nasilje i ometanje zalaganja na tom putu smatra se djelovanjem protiv slobode i prava na ivot. Kada ovjek, pozivajui se na slobodu, radi ono to je tetno i suprotstavljeno ljudskoj prirodi, svrsishodnosti postojanja, njegovoj etinosti i meusobnom upotpunjavanju zakonitosti kosmi-
11
kih sistema njegovog postojanja, onda se tu ni u kojem sluaju ne radi o ljudskoj slobodi nego o neredu, anarhiji i nitavilu koje e u konanici unititi i pojedinca i zajednicu. Onaj koji se tako ponaa zaustavlja i ponitava civilizacijsko podizanje i unapreivanje svoga ummeta, to je oito u sluaju ljudskih civilizacija i njihovih sudbina kroz cijelu historiju, a meu njima i one islamske. Ovdje se postavlja pitanje kako sprijeiti nasilje nad istinskim slobodama i pravima ljudi na uivanje u istim te kako ih zatititi od utjecaja korumpiranih i despotskih vlasti koje pravila i propise prilagoavaju svojim interesima kako bi monopolizirali vlast i bogatstvo te ugasili snage inventivnosti, stvaralatva i unapreivanja u zajednici. Odgovor bi bio da je princip dogovaranja (e-ura) u zajednici, voenje dijaloga i neovisno usaglaavanje sa svim grupacijama i komponentama te zajednice presudno i odluujue. Ne postoji mogunost da zbog svoenja dijaloga i slobodnog kolektivnog miljenja u granice prostornih i vremenskih prilika i okolnosti kolektivni um zaluta i pogrijei nakon to svaki pojedinac i grupa daju svoj doprinos, nakon to se svaiji glas uje te se razmijene miljenja uz punu slobodu (neovisnost) na koju despotizam tirana i opsjenara nema utjecaja kroz zastraivanje i zatvaranje usta. Ovih preduvjeta ne smije biti liena nijedna zajednica, jer u suprotnom predstavlja teren pogodan za grijeenje i lutanje. Ovi preduvjeti odgovaraju stanjima naroda i njihovim potrebama u svakom periodu razvoja ljudskog drutva te na svakom nivou njegovih intelektualnih i materijalnih mogunosti. Sloboda i ispunjenje njenih preduvjeta bili su jedan od najvanijih razloga upuivanja Boijeg Poslanika s posljednjom poslanicom Arapima kako bi je oni prenijeli cijelom ovjeanstvu imajui u vidu da su u pustinji u kojoj su ivjeli bili slobodni i neovisni te da im despotske vlasti te nakazne i izobliene filozofije i uenja nisu bile pomutile umove i oduzele slobodu svijesti i intuicije.
12
Imajui u vidu, dakle, da su bili potpuno slobodni i neovisni, krenuli su punom snagom iz pustinje, koja je bila u srcu (sreditu) tadanjeg svijeta, na sve strane, u pravcu Perzije, Bizantije, Egipta, Etiopije, Indije i dalje od njih. Bili su najsposobniji misionari za prenoenje poslanice islama na osnovu koje je Allahov Poslanik, s.a.v.s., koji je upuen svim ljudima (svjetovima), zasnovao i uspostavio dravu i zajednicu za svega nekoliko desetljea te u formi koja je bila savrena za to doba i te prostore. Na taj nain, on je dokazao cijelom ovjeanstvu da je tu poslanicu mogue primijeniti u svijetu ljudi, pojedinano ili kolektivno, svako prema svojim mogunostima, i da nema mjesta njenom odbacivanju pod izlikom da je to nestvarna (utopistika) idealistika vizija i imaginacija koju nije mogue primijeniti u stvarnom ivotu. Jasno je, dakle, da ova boanska poslanica nije nestvarni (utopistiki) idealistiki poziv, nego je poslanica koja donosi koncepte, vrijednosti i sistem ivota i koja e postojati na Zemlji sve do Sudnjega dana, tako da iz nje svaki pojedinac i svaka skupina moe crpiti uputu i spoznaju, shodno svojim mogunostima i istoi due. Tree to smatram znaajnim ovdje spomenuti jeste pitanje ciljeva (el-mekasid) koje u savremenom dobu privlai veliku panju uenjaka i mislilaca. Moemo kazati da je i djelotvoran lijek za slabost i nemo islamske misli u posljednjih nekoliko stoljea zapravo u uvianju vanosti ciljeva, na emu je jo prije nekoliko stoljea insistirao E-atibi. Sve to je, dakle, potrebno za obnovu i reformu islamske misli jeste revidiranje i utvrivanje ciljeva te naglaavanje tog pitanja koje, meutim, s takvim znaenjem i poimanjem, prema naem miljenju, treba dodatno razmotriti. Ako moemo zakljuiti da je uzrok slabosti i nemoi u djelotvornom razvijanju islamske pravne nauke (el-fikh), kao jednog od razloga zaostalosti ummeta, to to nije prihvaen koncept ciljeva (el-mekasid) i to taj koncept nije aktiviran u islamskoj
13
pravnoj nauci i oblasti zakonodavstva u muslimanskoj drutvenoj zajednici, onda je to dobro. Dobro je u smislu injenice da smo danas svjedoci pohvalnim zalaganjima meu kojima su i ona koja nazivamo fikhom manjina, fikhom kriznih situacija i fikhom drugih pravnih i socijalnih aspekata kojima se je u savremenom svijetu neophodno pozabaviti. Ako je to odgovor koji dajemo i na pitanje u vezi s intelektualnim i civilizacijskim zaostajanjem ummeta, zato onda jo uvijek vidimo kako ummet nazaduje i zaostaje te zato, sve do danas, u suprotstavljanju tom poniavajuem stanju nisu od koristi zalaganja i doprinosi Kurtubija, Ibn Aura te onih prije njih i onih nakon njih u oblasti islamskog prava. Prema naem miljenju, uzrok takvom stanju lei u tome to je svrha znanosti o ciljevima (ilm el-mekasid) ograniena metodoloka reforma i obnova u oblasti metodologije islamskog vjerskog prava koje, i pored svoga znaaja, ostaje oblast djelimine i ograniene vanosti. Ako sagledamo historiju islamske pravne nauke, vidjet emo da se ona zasniva na etiti osnovna temelja: Kuranu, sunnetu, idmau i kijasu, od kojih, u sutini, prva tri predstavljaju izvore islamske pravne nauke i zakonodavstva, dok je pravi izvorni metodoloki instrument meu ova etiri temelja kijas pod kojim se podrazumijeva situacija u kojoj isti sud (propis) vrijedi za dva razliita sluaja iza kojih se krije isti uzrok (povod, motiv). Kasnije su se pojavili hanefijski vjerski pravnici, predstavnici kole miljenja u Iraku, zemlji minulih civilizacija. Irak se razlikovao od Arabijskog poluotoka to je uinilo da neki sluajevi kijasa (analognog zakljuivanja) izmeu prethodnih sluajeva u Medini i na Arabijskom poluotoku te onih novih u Iraku dadnu rezultate koji nisu bili u duhu erijata. Zato su zauzeli stav da se muftija ne smije sluiti kijasom i neoprezno prihvatati njegove rezultate te da vjersko-pravna rjeenja treba donositi u skladu s du-
14
hom erijata, sve dok, ukoliko bude u mogunosti, ne spozna i ne uvidi greku u kijasu (analognom zakljuivanju). Takav nain donoenja vjersko-pravnih rjeenja nazvan je pravna preferencija (el-istihsan). Naravno, ako o tome dobro razmislimo, vidjet emo da greka nije u primjeni parcijalnog kijasa izmeu dva dogaaja ili sluaja nego u injenici da se izmijenila cjelokupna slika usljed djelovanja faktora vremena i prostora. Shodno tome, nije nuno da parcijalni kijas dadne ispravne (autentine) rezultate na kojima, i pored sutinskih i opipljivih razlika u vremenu, prostoru i okolnostima, insistiraju univerzalna naela erijata, njegovih koncepata, vrijednosti i ciljeva. Zato je bilo neophodno da vjerski pravnici slobodno rasuuju (el-idtihad) i da u svjetlu univerzalnih naela koriste i one parcijalnim pristupom izvedene argumente kako bi zakoni kojima se zajednica upravlja, odnosno zakonodavni sistem, bili u stanju propisivati ono to e predstavljati ciljeve erijata u ureenju svakodnevnog ivota zajednice. Smisao svega prethodno spomenutog jeste da je cilj kome treba teiti reforma i obnova islamske pravne i zakonodavne metodologije. Zakon se, kao to je poznato, sastoji od sistemskih pravila i propisa koji ureuju ivot zajednice i ustanovljavaju najniu moguu granicu djelovanja unutar zajednice koja e tititi prava te spreavati injenje nasilja i nanoenje nepravde, kao to insistiraju i na injenju onoga to je obavezno, dok je svako dobro koje je iznad toga preputeno svakom pojedincu da sprovodi u djelo u granicama svojih mogunosti. Tako imuna supruga, koja ima mua ogranienih prihoda, ako potroi neto od svoga imetka kako bi pomogla svome muu i porodici, ini dobro i pohvalno djelo, iako to nije duna initi niti to ulazi u okvir njenih obaveza. Ako to, dakle, ipak uini,
15
zasluuje pohvalu i nagradu za isto. Ako, pak, uskrati pomo i od svoga imetka nita ne odvoji, na to je nemaju pravo prisiliti ni zakon, ni sudija, ni mu, imajui u vidu da je po zakonu i u granicama mogunosti izdravanje porodice obaveza mua i njegova uloga u formiranju porodice. Ovdje je bitno naglasiti da se ciljevi nuno i metodoloki moraju uvaavati i uzimati u obzir kada je u pitanju pravo, zakon i propisi. Prema tome, kako bi se vea panja posvetila oblastima koje je u stvarnom ivotu naroda zadesila nemo, slabost i loe poimanje, potrebno je, shodno razvoju situacije u datim drutvenim zajednicama, pridati vei znaaj aktiviranju spomenutih ciljeva i njihovom razmatranju kako bi ustrojstvo zajednica i njihovi zakoni i dalje bdjeli nad osiguravanjem osnovnih naela erijata u djelovanju drutvene zajednice te njenim institucijama i zakonima. Zato je u dananjem svijetu jako bitno da ti ciljevi povedu rauna o konceptu ummeta, zajednice i njegovom opem poretku te da se u rastoenoj stvarnosti islamskog ummeta skoncentrie na osiguravanje pravila i propisa koji e tititi koncept ummeta, zajednice i njegovog identiteta te njegovo zakonodavstvo i institucije opskrbiti onim to e ga sauvati od propadanja, razliitih vidova slabosti, nemoi i ideolokog rata koji prijeti njegovom identitetu, razara njegovu bit i unitava njegovu kulturu. Posljednje i najbitnije meu pitanjima u dananjem svijetu jeste razlikovanje gore spomenutih ciljeva i univerzalne vizije te spoznaja uloge svakog od njih u formiranju (izgradnji) ummeta i njegovom civilizacijskom hodu. Ciljevi se na prvom mjestu, kako smo ranije naglasili, odnose na ustanovljavanje najnieg i nunog zakonskog ogranienja radi ureivanja odnosa meu pojedincima u drutvu i odreivanje pitanja koja su bitna za definiranje identiteta opeg sistema ummeta.
16
Univerzalna vizija, pak, podrazumijeva veliki civilizacijski inventivni (stvaralaki) ivotni kosmos. Taj kosmos pokree njegov znaaj za ummet u pretpostavljanju smisla ovjekovog postojanja, njegovih ciljeva, vrijednosti, poimanja i uloge u podsticanju drutvene zajednice i njenih pripadnika na ozbiljan rad i zalaganje te civilizacijsku inventivnost (stvaralatvo) i unapreivanje a sve s ciljem ovjekova samopotvrivanja i udovoljavanja, kvalitativnog i kvantitativnog, potrebama (zahtjevima) njegovog postojanja kroz sva vremena. Taj okvir i taj egzistencijalni civilizacijski kosmos, ije dimenzije u svakoj zajednici i svakoj civilizaciji slika (utvruje) univerzalna vizija, jeste ono to podstie svakog pojedinca, svaku skupinu, svaku instituciju i svaku drutvenu komponentu, u svakoj zajednici i svakoj civilizaciji, u granicama njihovih mogunosti, da rade, djeluju, inoviraju (kreiraju) i unapreuju. Ta nastojanja ne mogu se drugaije ni nazvati ni definirati doli kao inventivnost (stvaralaka sposobnost), temeljitost i preciznost te dobroinstvo, shodno onome to nalae i na to podstie univerzalna vizija ummeta u pogledu trasiranja puta pojedincu i zajednici te u pogledu udovoljavanja njihovim potrebama kao i u osiguravanju i unapreivanju ozraja ljepote u svijetu kojem ive. To bi znailo da je islamska civilizacijska univerzalna vizija, za razliku od ciljeva, golemi prostor inventivnosti (stvaralatva), unapreivanja i temeljitosti (savrenstva). Taj prostor ograniavaju jedino mjere-dometi koje je Allah, d.., pohranio u ovjeka, kao namjesnika na Zemlji, tj. mogunosti, kapaciteti i inventivne (stvaralake) sposobnosti ovjekove, te mjera u kojoj mu je potinio sredstva i izvore i mjera u kojoj je ovjeku povjerio moi u zakonitostima stvorenog. Otuda je uloga naela islamske univerzalne vizije podsticanje ovjeka, kao namjesnika na Zemlji, na rad, djelovanje, temeljitost, inventivnost i stvaralatvo, u granicama njegovih mogu-
17
nosti te uz pomo kapaciteta i potencijala kojima je opskrbljen, u svim pravcima, rukovodei se pri tome ciljevima univerzalne vizije, njenim vrijednostima i konceptima. Takvim poimanjem dolazimo do saznanja o ulozi ciljeva u ustanovljavanju pravila i propisa drutvene zajednice te njenog zakonodavstva, kao i ulozi univerzalne vizije u odgoju i obrazovanju te formiranju mentaliteta i kulture koja e pokrenuti sposobnosti i kapacitete razboritog pravovjernog ovjeka kako bi udovoljio i svojim i potrebama svoje zajednice, unaprijedio njene izvore i potencijale te uestvovao u izgradnji (formiranju) civilizacije pravde, samilosti, napretka i mira. ivot na onome svijetu je prema islamskoj univerzalnoj viziji samo rezultat (plod) realizacije smisla ovjekovog postojanja i ivota na ovome svijetu. Taj rezultat (plod) biva u skladu s razboritou svakog ovjeka u njegovom radu, djelovanju, temeljitosti i estitom zalaganju, u skladu s mjerom u kojoj ovjek na razborit nain realizuje smisao svoga postojanja na ovome svijetu i udovoljava svojim ivotnim potrebama te u skladu s onim to uradi za sebe i svoju sreu na onome svijetu, imajui u vidu da istim duama pripada mjesto sree i potovanja, dok e one neiste, sa svojim zlim djelima i postupcima, zavriti u jazbinama ponienja, patnje i prezira. Bez toga, ne bi bilo logike i pravde, niti bi ovjekov ivot na Zemlji imao smisla. Svaki ovjek ima pravo da bira. Ako se opredijeli za dobro, dobro e i vidjeti, a ako bude inio zlo, zlo e i doivjeti. Ako se opredijeli za pravdu i dobroinstvo, doivjet e sreu i blagostanje, a ako mu izbor bude nasilje, razvrat i nepotenje, suoit e se s nesreom i patnjom. Ko uradi koliko je trun dobra vidjet e ga, a ko uradi koliko je trun zla vidjet e ga. Tvoj Gospodar nikome nee nepravdu uiniti. Meutim nasilnici, razvratnici i oni koji su nemarni sami sebi nepravdu ine. Nadati se je da e skretanje panje na ulogu kuranske civilizacijske univerzalne vizije, uz uloeni trud i zalaganje u oblasti
18
ciljeva erijata, dovesti do svojevrsnog skoka u savremenoj islamskoj misli, kako bi se ummetu i ovjeanstvu osigurala vrstoa i nepokolebljivost a zreloj duhovnoj civilizaciji savremenost, sve to, dakle, u slubi ummeta i njegovog izbavljanja iz ponora nazadovanja i zaostalosti, te u slubi ovjeanstva i spreavanja nasilja i nepravde savremene materijalistike civilizacije sklone sukobima, i kako bi se, Allahovom, d.., voljom, osigurao razborit i besprijekoran vei progres i napredak. Namjera mi je bila, dragi itaoe, da u predgovoru ovoga izdanja ukaem na ova osnovna pitanja s ciljem da, bar djelimino, olakam njihovo praenje kroz samu knjigu, kao i koncepte na kojima se knjiga zasniva, i da, u ovom za ovjeanstvo najteem periodu, omoguim izvlaenje koristi (pouke) iz ovog prikaza kuranske civilizacijske univerzalne vizije te pouke iz tragedija, nasilja, nepravdi i opasnosti koje idu uz aktuelnu materijalistiku civilizaciju, od kojih je ovjeanstvo u ovom dijelu svijeta, Bosni i Hercegovini posebno, vidjelo najgore oblike ivotinjskog, barbarskog, divljakog i neciviliziranog postupanja zbog kojih na elu ovjeanstva i civilizacije izbija znoj srama koji historija nee biti u stanju izbrisati i odstraniti. Allaha, d.., molimo da nas i ovjeanstvo u cjelini uputi na Pravi put te da vrijednosti istine, pravde, bratstva, samilosti i mira ovladaju svijetom, jer On je Onaj Koji uje i Koji se odaziva. Abdulhamid Ahmed Ebu Sulejman 31. 08. 2010./21. 09. 1431. po Hidri
19
UVOD
U ime Boga, Svemilosnog, Samilosnog! Zaista Kuran ovaj vodi najispravnijem Putu.1 Ti reci: Kad bi se sakupili i ljudi i dini da neto donesu nalik ovome Kuranu, oni ne bi neto nalik njemu donijeli, pa makar jedni druge pomagali.2 Elif. Lam. Ra. Ovo je Knjiga koju tebi objavljujemo da svijet izvede iz tmina na svjetlost dozvolom njihova Gospodara, na Put Silnoga, Hvaljenoga...3 A Mi i ovima Knjigu objavljujemo, ije ajete pomno prema Znanju razvrstavamo i kao Uputu i samilost je narodu koji vjeruje dajemo.4 Boiji Poslanik, Bog ga blagoslovio i podario mu mir, po istini kae: Ali Ibn Ebi Talib (Bog njime bio zadovoljan) kae: Boiji Poslanik, s.a.v.s., rekao je: Zbilja, nastat e smutnja! Pa sam ga ja (kae Alija) pitao: A ta je izlaz iz smutnje, Boiji Poslanie? Na to je Boiji Poslanik rekao: (Izlaz iz smutnje je) Boija Knjiga, u njoj su vijesti o onom/onima to bi(jahu) prije vas, i
1 2 3 4
El-Isra, 9. El-Isra, 88. Ibrahim, 1. El-Araf, 52.
20
navjetenje o onom/onima to e doi poslije vas. Kuran je presuda meu vama, on je odsjeni govor i nije lakrdija, koji silnik Kuran napusti, Bog e ga unititi, ko mimo njega uputu trai, Bog e ga prepustiti zabludi, Kuran je vrsto Boije ue, on je Mudra opomena, on je Pravi put, onaj kojim se ne skree u strasti, Kuranom se ne brkaju jezici, uenjaci ga se ne mogu zasititi, mnotvom ponavljanja Kuran se ne troi, divote Kurana se ne iscrpljuju, Kuran je to za to dini kad su ga uli nisu ni asa asili a rekli su: Mi smo zbilja Kuran, koji divotu pobuuje, sluali, koji Pravoj stazi vodi, i u njega vjerujemo mi!5 Ko po Kuranu govori, Istinu veli, ko po njemu radi, bit e nagraen, ko po njemu sudi, pravedno sudi, ko Kuranu poziva, upuen je na Pravi put6 ta me navelo da piem ovu podulju, kontemplativnu, istraivaku raspravu o univerzalnoj kuranskoj civilizacijskoj viziji? I zato je piem sada? I zato na ovoj dionici niza mojih objavljenih knjiga i rasprava koje sam napisao tokom godina? Poetkom 1380. godine po Hidri (1960. godine po Isau, a.s.), kad sam u to vrijeme jo uvijek bio u kolskim klupama za akademski stupanj magistra na Trgovinskom fakultetu Odsjeka politikih nauka na Kairskom univerzitetu, pripremio sam knjigu Islamska ekonomska teorija: filozofija i savremena sredstva, ta knjiga nije magistarska teza iz politikih nauka, koja nije objavljena, a bila je pod naslovom Britanska politika u Adenu i protektoratima izmeu 1799. do 1961. godine, da bi iza toga slijedila doktorska disertacija 1973. godine iz meunarodnih odnosa na Univerzitetu Pensilvanija, Filadelfija (Sjedinjene Amerike Drave), koju je 1986. godine objavio Meunarodni institut za islamsku misao,
5 6
El-Dinn, 1-2. Hadis prenosi Muslim.
21
na engleskom jeziku, a na arapski ju je preveo i objavio prof. dr Nasir el-Barik pod naslovom En-Nezarijje el-islamijje li elalakat ed-duvelijje: Ittidahat dedide li el-fikr ve el-menhedijje el-islamijje (Islamska teorija meunarodnih odnosa: Novi pravci u miljenju i metodologiji islama). Uz vanost studije i prouavanja teorije meunarodnih odnosa u islamu, ta teza i knjiga koju sadri za mene ima poseban znaaj. Naime, teza je koristila i primijenila metodologiju iz koje je proizala knjiga Islamska ekonomska teorija, a ta mi je teorija raskrila horizonte za metod razumijevanja tekstova (menhed fehm en-nusus) i islamske tradicije (et-turas el-islami), dovela me je do neke vrste analize i teorijskog uvida koji je imao tragove, rezultate i racionalne vizije koje nije mogue ostvariti tradicionalnim metodolokim sredstvima (bi el-vesa il el-menhedijje et-taklidijje) u isto savremenim institutima za islamske studije. To me navelo da koristim ovaj metod u bavljenju teorijskim problemom meunarodnih odnosa. Rije je o metodu koji ukljuuje: tekstove Objave i njihove intencije, znamenja dolaska/primjene Objave u Vjerovjesnikovom dobu, svrhe njene primjene na poetku ere prve etverice pravovjernih halifa (fi sadr el-ahd er-raid), te studije prouavanja ovjekove drutvene naravi i kosmikih zakona u kontekstu vremena i mjesta, uz nuno pridravanje objektivnih, deduktivnih, istraivakih i tano utvrenih metoda, u skladu sa mogunostima i snagama. Ovaj metod predstavljao je ako ne neosvojeno, a onda, zasigurno, naputeno polje. Dakle, metod koji sam slijedio u obradi teorije meunarodnih odnosa jeste isti onaj metod koji je prije toga doveo do islamske ekonomske teorije. Stoga sam nastavio prouavati islamsku teoriju meunarodnih odnosa i naunih rezultata koji su uslijedili iz prouavanja i analize takve metodologije, pokuavajui da pojasnim uzroke koji objanjavaju zato je mogue da se sluei se ovom metodologijom ostvare nauni rezultati koji pokuavaju
22
da na nauan nain objave/primijene uputu iz islamske poruke na dananju situaciju. Meu rezultatima ta dva iskustva je i to da sam postao svjestan i upozorio na znaaj problema obnove metodologije islamskog miljenja i istraivanja. Takoer, u rezultate te svijesti i moga iskustva sa podruja naunog rascjepa (fi medal el-fisam el- ilmi) izmeu polja drutvenih studija i polja islamskih studija (bejne medal ed-dirasat el-idtima ijje ve medal ed-dirasat el-islamijje) spada i moj poziv prijateljima i drugovima u Udruenju muslimanskih studenata u Sjedinjenim Amerikim Dravama i Kanadi da osnujemo Udruenje muslimanskih naunika drutvenih nauka kako bi se zapoelo sa formiranjem generacija koje pripadaju narataju specijaliziranog naunika na polju ivotne nauke na razliitim podrujima drutvenih nauka, naunika koji ele kontinuitet sa vjerovanjem i islamskim ciljevima, i sa tekstovima islamskog vjerovanja s ciljem raanja djelotvornog, realistinog i naunog islamskog miljenja na razliitim podrujima ivota. Te bi generacije uzele u obzir inioce ispravne ljudske naravi i stvarnost koju ivimo, njene mogunosti i izazove, u svjetlu ciljeva erijata i upute autentinih tekstova (fi dav mekasid e-eria ve hidaje en-nusus es-sahiha), i u svjetlu implementiranja njihovih principa, pojmova i vrijednosti na promjenljive okolnosti vremena i mjesta, sa svojim definiranim svodom, potrebama, mogunostima i izazovima. Sve to da bi se nakon osnivanja ovog Drutva islamskih naunika drutvenih znanosti ustanovio Meunarodni institut za islamsku misao 1401. godine po Hidri (1981. godine po Isau, a.s.), ta neovisna, mislilaka/duhovna islamska ustanova, predana da slui islamskom miljenju polazei od toga da islamskom ummetu ne manjkaju sredstva, niti mu nedostaju vrijednosti i uzvieni ciljevi, ve, unato tome to ih ima, ummet je doivio pad i nazadovao je (kad tedehveret ve tehallefet). A ta se zagonetka, neutralizacija i prezreno stanje
23
ummeta ne moe razumjeti drukije osim s pretpostavkom da je miljenje i metod miljenja pogodio i zadesio poremeaj koji je pohranjen u samom srcu krize ummeta i krije se u njenim korijenima (ve jekmunu fi duzuriha). To ini da ummet izgleda poput slabanog djeteta koje ne zna kako da se koristi svojim nasljedstvom. Stoga je nuno, za otpoinjanje djelotvorne reforme (el-islah el-feal), zapoeti slijediti hod islamskog miljenja i hod njegova metoda, te spoznati bolesti koje su ga pogodile (marife el-afat elleti esabethu) i deformacije koje su ga zadesile, te kako se to dogodilo? Zato se to dogodilo? I kako izlijeiti krizu ovog miljenja i deformacije i bolesti koje su ga zadesile? I da tako ovaj trud bude prvi prioritet u naporima reformatora i naporima reformskog miljenja za ummet. Avantura udubljivanja u krizu ummeta i njegovo nazadovanje bila je briga koja je pratila moj um i srce jo od doba djetinjstva, u kolskim klupama u Mekki Mukerremi. To je zagonetka koja me je zbunjivala i stalno okupirala, o kojoj nisam prestao razmiljati tokom itanja u porodinoj biblioteci koja je sadravala mnotvo knjiga iz tradicije i povijesti ummeta, kao i djela koja su izdavana u prijevodu od velikih pisaca, spisatelja, knjievnika i mislilaca toga vremena, posebno u Egiptu, gdje je u to vrijeme jedini uitak i razonoda u tihom domu bilo zadovoljstvo itanja. Njegovi su rezultati bili moj studij politikih nauka, a efekat tog studija 1986. godine je pisanje siea moga miljenja i iskustva o Krizi muslimanskog uma, to je pokuaj razumijevanja i analize. U Krizi muslimanskog uma saeo sam mnogo toga do ega sam doao razmiljanjem, predavanjima i pisanjem rasprava o ovom problemu. K tome, bavio sam se ponovnim doraivanjem mnogih problema knjige koju je izdao Meunarodni institut za islamsku misao, Islamizacija znanja: plan i postignue, ije je prvo izdanje uredio ehid prof. dr. Ismail Faruki. U knjizi su objavljena polazita studije Meunarodnog instituta za islam-
24
sko miljenje kao i rezultati Meunarodne konferencije koju je sazvao Institut u Islamabadu o islamizaciji znanja (islamijje elmarife) i islamizaciji metoda miljenja i naunog muslimanskog istraivanja. Prihvatio sam se da uredim jo neka pitanja i teze te knjige, posebno znaaj podruja odgoja uz znaaj polja obrazovanja, koje je brino izdvojio prof. Faruki i insistirao na njemu, tu su i brojne druge popravke i dopune. K tome, tu je bio jo i rad na detaljiziranju plana rada Instituta, kako bi Institut izdao ovu knjigu tako da u njenom prvom izdanju, 1986. godine, bude engleski i arapski tekst, stranica za stranicu. A te 1986. godine ubijen je profesor Faruki i njegova supruga dr. Lamija Faruki, neka ih Bog obaspe svojom milou i nastani ih u prostranstvima denneta. Godine su mi protekle u univerzitetskoj nastavi, u omladinskim, naunim i islamskim angamanima, na Univerzitetu El-Melik Suud, Fakultet za administrativne nauke Odsjek za politike nauke, Sekretarijatu Svjetskog foruma islamske omladine, Meunarodnom institutu za islamsku misao, Meunarodnom islamskom univerzitetu u Maleziji gdje sam proveo deset godina u nastojanju da pretoim u djelo viziju reforme miljenja i psiholoko-emotivnog odnosa prema ivotu, to je ustvari misija i cilj Meunarodnosg instituta za islamsku misao. Pri realiziranju navedenoga, polazino opredjeljenje bilo mi je sueljavanje sa krizom muslimanskog miljenja i to na nain da pristupim praktinom realiziranju koncepta islamskog integriranog znanja, kako na planu predmeta, tako na planu vizije, vrijednosti i koncepata, teei ka znanju koje e biti korisno za zajednicu i ivotno i otjelovljujui na taj nain iskonsku ljudsku prirodu i prirodne zakone u duhu sa stvarnou, vremenom i mjestom, te sueljavajui se sa krizom volje i svijesti kod muslimana koja se ukorijenila na polju odgoja i emotivnog stasanja djeteta. Svemu tome nastojao sam posvetiti se kroz tzv. roditeljski odgoj, prije
25
svega kroz kreiranje programa za takvo neto. Radi ostvarenja navedenih zadataka Univerzitet je kreirao model kombiniranog studija koji je ukljuivao islamske i drutvene znanosti. Univerzitet je razvio i poseban nastavni predmet pod nazivom porodica i roditeljstvo, kao i predmet kreativno miljenje i rjeavanje problema, te predmet Nastanak i pad civilizacija. Univerzitet je takoer razvio dodiplomski studij na Pedagokom odsjeku za oblast Porodica i roditeljstvo, zatim dodiplomski studij Kreativno miljenje i rjeavanje problema pri Pedagokom odsjeku Fakulteta za znanosti o Objavi i humanistike znanosti. Cilj je bio da se ovi nastavni predmeti, nakon to se proizvede odreeni broj nastavnika na univerzitetskom nivou, uvedu kao obavezni predmeti za sve studente Univerziteta kako bi ih se pripravilo da budu uzornim roditeljima, ljudima ije e porodice biti kadre odgajati generaciju koja nee patiti od praktinih, ideolokih, intelektualnih i odgojnih devijantnosti. Univerzitet se isto tako upustio u projekat opeobrazovne kole koja bi poinjala sa obdanitem i zavravala sa srednjom kolom. Ta kola bila bi u vlasnitvu Univerziteta, razvijala bi se pod njegovom supervizijom i po programu koji bi zadao Univerzitet. Vano je ovdje napomenuti da bi se, koliko je mogue, nastojalo nastavne programe i metodologiju razvijati u islamskom duhu i pritom na najbolji nain voditi rauna o potrebama uenika u razliitim uzrastima. kola bi vodila rauna da nastava i aktivnost za uenike i uenice budu organizirani u skladu sa islamskim odgojnim, moralnim i socijalnim ciljevima, nastojei da se djeci obezbjedi uravnoteen psiholoki i socijalni razvoj u razliitim etapama kroz koje prolaze. Uenici i uenice boravili bi zajedno od vrtia do kraja treeg razreda osnovne kole. Zatim bi nastavi prisustvovali odvojeno, tj. postojala bi odjeljenja za djeake i odjeljenja za djevojice, dok bi za slobodnog vremena i razliitih aktivnosti bivali zajedno. Dakle, uenici i uenice bivali
26
bi i razdvoje i skupa. U odreenim situacijama uenici i uenice mogu boraviti i skupa u istoj uionici, rasporeeni u odvojene klupe kako ne bi jedni drugima remetili panju. Poznato je, naime, da dijete poinje uviati razliku izmeu spolova u kolskom dobu, te da djeaci i djevojice u ovom dobu poinju osjeati naklonost jedni prema drugima. U starijim razredima osnovne kole djeca poinju ulaziti u fazu bioloke zrelosti, prvo djevojice, a potom djeaci. Vodei rauna o tome postojale bi odvojene kolske zgrade za djeake i djevojice, tako da bi bila preduprijeeno rasipanje panje, odnosno uvjeti koji omoguavaju uspostavljanje pogrenih odnosa izmeu uenika i uenica. Mladalaka neobuzdanost i nemar mogu uvijek navesti omladinu da pokuaju otkriti svijet seksuanog zadovoljstva, ne shatajui i ne marei za svim dimenzijama odgovornosti i posljedica koje sa sobom nosi jedan takav postupak. Svjedoci smo takvoj pojavi u liberalnim drutvima koja se ne pridravaju nunih odgojnih mjera i moralnih i vjerskih vrijednosti kakve propisuje islam. Naroito to do izraaja dolazi u kolskom uzrastu, kada se ako se ne vodi rauna, javljaju najrunije posljedice kakva je ona da maloljetnice zatrudne, te sve druge rune posljedice koje nema potrebe detaljno obrazlagati. Uenici i uenice pohaali bi nastavu u odvojenim kolskim zgradama i u srednjokolskom uzrastu. To je, dakako, uzrast koji nosi najvie opasnosti, jer linost u pubertetskom uzrastu karakterizira elja za neovisnou, buntovnitvo, nagli fiziki razvoj i razliiti spolni i psiholoki pritisci koje to doba sa sobom nosi. Za vrijeme studija na fakultetu studenti i studentice mogu pohaati nastavu u istim uionicama, stim to sjede na razliitim stranama uionice. Studenti i studentice mogu zajedno boraviti za vrijeme odmora i u studentskoj menzi, stim da postoje i posebne sale za one studentice koje ele biti izdvojene od mukaraca.
27
Univerzitet7 je bodrio mladie da stupaju u brak sa svojim drugaricama, tavie, davao im je i materijalnu potporu (elmeune el-malijje), tu je bio i podsticaj njihovim skrbnicima da ih podupru i pomognu, stoga je bio rastui broj brakova izmeu studenata i studentica na ovom univerzitetu. Ovakvo ustrojstvo u odnosima spolova, sa odgojem i razvojem svijesti o mjestu porodice i roditeljstva, te sistemi povezani sa aktivnostima studenata i studentica, gdje uestvuju svi zajedno, kao to su kulturne i drutvene aktivnosti, i one aktivnosti gdje nisu pomijeani, kao to su sportske aktivnosti, sve to je doprinijelo da zapadanje u greku bude rijetko, a, takoer, obino bi se itava stvar okonala sklapanjem braka dotinih strana (jentehi el-emr bi zevad el-atraf el-manijje). Nakon okonanja moje dunosti na Meunarodnom islamskom univerzitetu u Maleziji, poetkom 1999. godine po Isau, a.s., vratio sam se volonterskom radu na raspolaganju ondje gdje treba, kao to sam i zapoeo, i kao to je uvijek bio sluaj sa mnom i mojim drugovima, utemeljiteljima Udruenja muslimanskih studenata i Meunarodnog instituta za islamsko miljenje, da pratim rad Instituta i njegove aktivnosti, te kako bi se posvetio i zavrio knjigu Kriza muslimanske volje i svijesti (Ezme el-irade ve el-viddan el-muslim)8, koja smatra da je problem odgoja i svijesti temeljni problem. Naime, iz svojih razmiljanja, eksperimenata i iskustava jamano sam se uvjerio u sljedee: spoznaja ispravnog nije dostatna prakticiranjem ispravnog, niti je spoznaja pogrenog dostatna neinjenjem pogrenog, ukoliko se ovjekova svijest ne ravna, prihvatajui neto ili ga odbacujui, prema onome kako razum vidi to neto. U Kuranu, u kazivanju o Sinovima
7
Autor misli na Meunarodni islamski univerzitet u Kuala Lumpuru, gdje je bio rektor deset godina. Skraeni prijevod ovog djela objavljen je na bosanskom jeziku pod naslovom Kriza islamske civilizacije (El-Kalem, CNS, 2010.)
28
Israilovim u Egiptu, za to sam naao potporu, oslonac i dokaz. Kada je Bog, slavljeni i velianstveni, uputio Svoga vjerovjesnika Musaa, alejhi es-selam, da izbavi Jevreje, koji su bili tlaeni i bili roblje u rukama faraona, a Bog Slavljeni i Velianstveni, htio ih je izbaviti ukazujui im blagodat, sa njima je na Sinaj otiao i vjerovjesnik Musa. Bog mu je objavio Ploe Tevrata na kojima je bilo objanjenje za sve,9 kako bi preporodio vjeru Jevreja i njihovo miljenje koji su tokom vremena bili iskrivljeni i destruirani. No, to nije bilo sve. Bog im je, takoer, propisao da lutaju bespuem pustinje Sinaj etrdeset godina, da bi popravio njihov odgoj i svijest koji su bili uniteni ropstvom pod faraonima, te da bi meu njima nikao narataj slobodnih ljudi, koji imaju mo, snagu i silu. Tek tada je Davud ubio Daluta,10 i tek tada se vidjelo: Koliko li samo bi eta malehnih to nadvlada toliko eta brojnih, Boijim doputenjem?!11 Kroz ovo putovanje miljenjem, kad god sam se suoio sa vanim idejnim problemom koji je mjesto smetenosti, tuge i zapitanosti, ja sam se u njega udubljivao metodom znanja iz drutvenih nauka i cjelovitim/obuhvatnim bavljenjem sa saetom porukom Boanskog vjerskog teksta. Uvijek sam, u svim situacijama sa kojima sam se suoio, nalazio da priopenje ciljeva Boanskih tekstova, njihovih pojmova, vrijednosti i naela, na nauan, stvaran, objektivan i ivotan nain, daje islamske vizije koje vode i upuuju onom to odgovara svodu spoznaja ovog vremena, njegovih mogunosti, potreba i izazova. Plod tih metodolokih primjena je jedan broj naunih radova u sljedeim knjigama, raspravama i ogledima: Nasilje i upravljanje sukobom prema islamskom miljenju (knjiga), ovjek izmeu dva erijata/ zakona (knjiga), Problem udaranja ene kao sredstvo za rjeavanje
9 10 11
El-Araf, 145. El-Bekare, 251. El-Bekare, 249.
29
branih razmirica12, Sistem islamskih kazni: Trajno i promjenljivo (podua rasprava), Problematika autokratije i korupcije u islamskom miljenju i povijesti (podua rasprava). Aspekt nejasnoe na ovom mjestu je u sljedeem: ako islam poiva na pravdi, kako onda tumaimo ovoliku koliinu rastrojstva i nereda/korupcije (el-fesad) u vladajuim sistemima, u stvarnosti ivota ummeta? Problematika autokratije i korupcije u islamskom miljenju i povijesti (Ikalijje el-istibdad ve el-fesad fi el-fikr ve et-tarih el-islami) jeste rasprava koja daje vidokrug i novo razumijevanje za politiku reformu i sistem islamske vlasti. Namjera iz ovog to je reeno jeste objasniti dimenzije iskustva i truda kroz koje sam proao od vremena djetinjstva do danas, priprava tog iskustva, truda, njegove zapitanosti i snovi, napose otkako sam ovo iskustvo i trud stekao tokom priblino pedeset proteklih godina u analiziranju te pisanom i objavljenom izraavanju u rasponu od pola stoljea, to jest od poetka ezdesetih godina prologa stoljea, a to iskustvo sam zapoeo knjigom Islamska ekonomska teorija, filozofija i savremena sredstva, koja je objavljena u biblioteci El-Handi, u Kairu, 1960. godine. Danas, sa prikuivanjem kraja ivotnog hoda i uz snagu da jo dadnem, te uz bavljenje teorijom, analizom, kontempliranjem, predavanjem i pisanjem o Krizi muslimanskog uma i Krizi muslimanske volje i svijesti, uz pisanja i temeljna razmatranja, koja sam uradio prije i poslije ovih dviju knjiga, zapazio sam da tu ima jo jedan broj pitanja i problema koji zbunjuju, koji neprestano oslovljavaju moj um i pojavljuju se pred njega traei odgovor. Zapazio sam da Kriza miljenja i metoda ukazuje na put, vodi ka postupku u kojem je razmiljanje ispravno, koje je upra12
Objavljeno na bosanskom kao: Abdulhamid A. Ebu Sulejman, Brane nesuglasice: vraanje ljudskog dostojanstva posredstvom viih ciljeva erijata, Sarajevo, enski edukacioni centar Nahla i Centar za napredne studije CNS, 2009. (s engleskog prevela Elmina Muinovi)
30
vo sredstvo za spoznavanje destrukcije i znanje naina za rafiniranje kulture. Takoer sam zapazio da Kriza muslimanske volje i svijesti ukazuje na problematiku pedagokih metoda i prakse od kojih trpi ummet i psiholoko i duhovno podizanje njegovih pripadnika, ukazuje na traeni postupak za uspostavljanje granice pogrenoj praksi i metodima u odgajanju muslimanskog ovjeka i odgoju njegove svijesti. Pa ipak, istovremeno sam tada zapazio da puko znanje ispravnog metoda u miljenju i ispravnog metoda u odgoju nije dovoljno za rjeavanje krize koja unazauje ummet, niti je dovoljno za izvoenje ummeta iz sfere margine i pasivnosti u sferu odbrane, kretanja, injenja i aktivnosti, za ostvarenje reformskog, civilizacijskog i human(istik)og istraivanja, koje jeste zadaa ummeta, i ummet je pozvan da je ispuni, i za to ima sva sredstva i pretpostavke. Naime, nije dovoljno da posjeduje sredstvo ako nema cilj ili svrhu za postizanja tog sredstva i njegova bivanja u tvom posjedu. Poto postojanje i dolazak do sredstava, ako tu nema cilja ili svrhe u njihovom postojanju, nee pogurati onog statinog, i nee doi do primjene sredstava. Jer kad bi sredstvo guralo i pokretalo onog ko nema cilja, muslimani bi ve danas bili u drugaijem poloaju, jer oni ve imaju na raspolaganju orue i sredstva. Ali muslimani se ne pokreu niti su u inicijativi, iako znaju za svoj prezren poloaj, znaju mnogo toga ta treba uraditi, te premda je pri njima obilje resursa i rudaa, i svih potrebnih sredstava za ulazak u takmiarsku arenu te kreativnost, i pobjedu i vrhunstvo u njoj. Islamski svijet je pretekao mnoge zemlje, meu njima Japan, Kinu, Rusiju i druge nacije, u spoznaji izazova Evrope i Zapada, i potrebe da se suoi sa tim izazovima i prestigne te narode. Usprkos tome, mnogi su narodi uspjeli da stignu, tavie da prestignu i nadmae mnoge zapadne zemlje i njihova materijalna
31
postignua i izume. A kad su posrijedi islamski narodi, oni uz svu zaprepatenost, oponaanje i slijeenje Evrope i Zapada u svim stranama materijalnog i duhovnog ivota, te vojnog, ekonomskog i politikog stigli su samo do ogranienog formalnog oponaanja (muhakat kasire eklijje), naime, samo do jo vee dekadence, tromosti, trpljenja i nepravde, do poveanja ponora izmeu naeg i njihovog svijeta. Nakon ovih stoljea u pokuajima slijepog slijeenja (muhavele et-taklid) i neuspjelog oponaanja (el-muhakat el-faile) postalo je jasno kao sunce sljedee: ma koliko bila obilna sredstva, i ma koliko se poveao trud, stanje se nee promijeniti niti e se sredstva upotrijebiti, ni stvari popraviti, ni terezija izravnati ukoliko tu nema univerzalne civilizacijske vizije (ru je kevnijje hadarijje) koja e muslimanskom ovjeku dati aktivno i zbiljsko znaenje postojanja, i svrhu i cilj koji ga guraju ka postojanju i da mu vizija bude umjesto pokretaa i poticaja na djelovanje, davanje i reformsko i preporoditeljsko kretanje. Tu sam spoznao da je problematika vizije koja definira ciljeve i osigurava poticaj onaj prvi i najdublji temelj za svaki in i pokret, ljudski i civilizacijski. Sve dok nema optimistike, civilizacijske univerzalne vizije koja e osigurati cilj i poticaj, ummet se nee pokrenuti, niti e se ovjek pokrenuti. Nee koristiti ni sredstva, ni pomagala, ni instrumentarij, nee koristiti ni prijetnje, ni upute, ni savjeti, ma koliko da ih bilo, i ma koliko bili dobri, ozbiljni i djelotvorni. Sve te prijetnje, upute, savjeti... jesu poput alatke koja je rasklopljena na sastavne dijelove. Bez obzira koliko je svaki dio alatke skupocjen (gali) i vrijedan (semin), i u ispravnom stanju, koliko ga smatramo vanim i cijenimo, ipak separatni/odvojeni dio nee izvriti svoju ulogu, nee uroditi nikakvim plodom, ukoliko se ne stavi u viziju svoga cjelovitog bivstva koje je samo kao cjelovito u stanju dati i pokrenuti.
32
Moda je od navedenoga jo jasniji sluaj da imamo hiljade onih koji posjeduju diplome visoke naobrazbe koju su stekli po metodologiji naunog istraivanja, i iz pedagokih nauka, uz druge hiljade univerzitetskih strunjaka, ali zato to nam nedostaje pokretaka vizija, ne koriste nam nimalo njihova sredstva i pomagala, ni njihove vjetine, u pokretanju ummeta i njegovom podsticanju na djelovanje i kretanje. Jer injenje i kretanje proishode iz vizije, cilja i poticaja koji je najbitniji i koji pokree. Ko nema vizije, cilja i svrhe, taj se nee pokrenuti, bez obzira sa koliko informacija, sredstava i instrumenata raspolagao. Njima se nee okoristiti, niti e ih na pravi nain rabiti. Takav ovjek je poput trgovca i biznismena, kad mu govori o nekom vrijednom naunom predavanju o arheolokom otkriu ili rijetkom rukopisu, ili je nalik akademskom strunjaku iz nauke o insektima ili kosmikim sferama kad mu govori o novim izgledima u svijetu trgovine i biznisa, zato to, naime, svakog od njih pokree samo njegov cilj i svrha. Shvatio sam da mi je dunost da temi univerzalne vizije posvetim panju koju zasluuje, kako bi to, moda, koristilo da ummet iznova povrati svoje podsticaje, ciljeve i svoje islamsko graditeljsko, kreativno, civilizacijsko i dobrom prinosee kretanje. Kroz to ummet, pritom, treba obnoviti i povratiti svoje vodstvo i pionirstvo u svjetskoj civilizaciji, u svjetlu svoje svete, plemenite, ivotne civilizacijske misije, kako bi sebe izbavio i kako bi spasio civilizaciju i ovjeanstvo iza sebe. Pitanje glasi: da li je trud koji je prethodio u obradi kriza miljenja, metoda, svijesti i odgoja bio nepotreban i zaludan? Da li je bila dunost ili najpree to da ponem sa prouavanjem problema univerzalne civilizacijske kuranske vizije i njene obrade prije negoli se posvetim prouavanju problema miljenja i metoda, te problema volje i svijesti?
33
Odgovaram: ne bih se uputao u tretiranje problema miljenja i metoda, i problema volje i svijesti, da se nisam bio pozabavio makar nesvjesno i nepotpuno ovom kuranskom, univerzalnom, civilizacijskom, ivotnom, plemenitom i smjernom vizijom. Kao to ne bi bilo ni mogue, bez prouavanja i analize te praenja problema miljenja i problema odgoja, da spoznam zakuaste stvari problema univerzalne vizije, te kako se izobliila i kako je to utjecalo na putanju miljenja i svijesti. Prema tome, ovaj problem je cirkulirajui problem, on utjee i na njega se utjee, da bi se ostvarilo objanjenje, razumijevanje i djelovanje. Kad sam se kao osoba upuena u razumijevanje puta miljenja i svijesti muslimana upustio u prouavanje uzroka propasti i izopaenja tog puta, to mi je omoguilo da razumijem univerzalnu islamsku viziju i njena znaenja, njenu vanost i njene probleme, te da razumijem njeno izopaenje i uzroke toga izopaenja, te kako im stati na put i njima se baviti. Prema tome, razumijevanje problematike miljenja i svijesti jeste nuni uvjet da se razumije kuranska vizija i da se ona posvijesti, kao to je ta vizija nuna za razumijevanje muslimanskog miljenja i svijesti. Bilo kako bilo, sretan sam to mi je na kraju ovog truda, i upornog bavljenja problemom univerzalne kuranske civilizacijske vizije, to omoguilo da dam odgovor, nastojei da taj odgovor bude paljiv i uvjerljiv, na jedan broj temeljnih egzistencijalnih problema koji su me zanimali u razumijevanju bia, njegova znaenja, odnosa bia sa Bogom i sa drugima, te sa principima, vrijednostima i pojmovima koji su sredstva ove vizije i njen organon da bi se ona ostvarila i otjelovila u ivotnoj zbilji radi usreenja ovjeka i ovjeanstva i ostvarenja sree, zadovoljstva i spokoja smjernoga ovjeka. O, ti duo smirena, vrati se svome Gospodaru zadovoljna, a i On zadovoljan s Tobom, pa ui meu
34
robove Moje, ui u dennet Moj!13 Nema sumnje da je takav kraj onih koji posjeduju djelatne i ispravne vizije na oba svijeta, s Boijom pomoi. Nadam se da e ovo to sam napisao biti korisno i da e plemenito, ivotno i podsticajno djelovati na itatelja. A ja elim samo da dobro inim/preporodim, onoliko koliko mognem!14 Takoer, nadam se da e se mislioci i reformatorsko vodstvo pozabaviti problemom univerzalne kuranske civilizacijske vizije kroz vie prouavanja i udubljivanja te elaboriranja utjecaja ovog problema s odgojne, obrazovne i praktine strane na due pripadnika ummeta. Nadam se da e to podstaknuti i kadar ummeta da se pozabavi obrazovanjem i odgojem i izgradnjom institucija ummeta kako bi se ummet preporodio i ponio svoj polog, kako bi se pokrenuo, i kako bi civilizacija duha, pravde, bratstva, solidarnosti, milosti, sigurnosti i mira poluila uspjeh, procvjetala i urodila plodom. A toga Dana e se radovati vjernici Boijoj pomoi. On pomae koga hoe, On je Silni i Samilosni.15 U Boga je uspjeh, na Njega se osloniti treba! On uje i odaziva se! Naa posljednja molba je: neka je hvala Bogu, Gospodaru svjetova! Abdulhamid Ahmed Ebu Sulejman Rijad, 09. 08. 2008. / 08. 08. 1429. po Hidri
13 14 15
El-Fedr, 27-30. Hud, 88. Er-Rum, 4-5.
35
UNIVERZALNA KURANSKA CIVILIZACIJSKA VIZIJA
Univerzalna kuranska civilizacijska vizija temeljno ishodite za reformu Svaki civilizacijski sistem ima univerzalnu viziju koju metodologija koristi i prakticira u miljenju, kao to i svaka metodologija ima naela kojima se rukovodi i njima odreuje metodska ishodita tog miljenja. to je metodologija jasnija, aktivnija, univerzalnija, otvorenija u izraavanju same sri tog civilizacijskog sistema, to e ta metodologija biti djelatnija, uinkovitija i produktivnija. Odatle je savremeno civilizacijsko i akademsko bavljenje metodologijom miljenja veliko i od sredinje vanosti. Jer metodologija miljenja je ta koja sa praktine strane odreuje djelotvornost/uinkovitost svakog civilizacijskog sistema i prirodu njegovih pozitivnih ili negativnih utjecaja na zajednice i narode koji ne samo pripadaju pod okrilje tog civilizacijskog sistema ve openito sudjeluju u prinosima na putu ljudske civilizacije. U problematiku sa kojom se suoavaju prouavatelji civilizacijskih sistema spada pomraenost i oprenost koje zadese neke sisteme u izgradnji nekih od ovih metodologija, kao i to trpe suprotstavljenost i oprenost izmeu teorijskih ishodita i praktine stvarnosti u ivotu tih zajednica.
36
Zbog vanosti ove univerzalne vizije, te metodologije miljenja koja iz vizije slijedi, potrebno je da univerzalna vizija i njena metodologija miljenja uiva pozitivan pristup meusobnog sklada i sreenosti. Stoga se prouavatelji civilizacija moraju baviti jednim fenomenom, naime pojavom bilo kakve pasivnosti ili oprenostima u izgradnji ove univerzalne vizije i metodologije njena miljenja (menhedijje fikriha). Jer nepotpunost te metodologije i nepotpunost njezine strukture nuno mora ummet dovesti do civilizacijske pasivnosti i ivotne nedjelotvornosti, sa svim svojim negativnim utjecajima u formiranju mentaliteta ummeta i njegovog civilizacijskog sistema, a nuno to sve odvodi ummet u dekadencu i civilizacijsko propadanje (el-inhijar el-hadari). Ali, ustvari, poto metodologija miljenja, njeni principi, vrijednosti i pojmovi primaju utjecaj, i daju svoj utjecaj, na univerzalnu viziju, jer metodologija miljenja, u biti, nije drugo do sama sredstva za pokretanje univerzalne civilizacijske vizije za ummet, upravo stoga nije mogue da metodologija, niti njeni principi, vrijednosti i pojmovi koji su u vezi s tom metodologijom, uredi svoju strukturu i da bude djelotvorna ukoliko tu ne postoji univerzalna vizija jasnih obrisa, crta i ciljeva, koji su trajni u izgradnji svijesti ummeta i koje ne remete negativne stvari i oprenosti. Jer u mjeri u kojoj univerzalna vizija, metodologija njenog miljenja i principi te metodologije uivaju ispravnost polazita, jasnou ciljeva i skladnost strukture, u toj mjeri e ta vizija biti izvor podsticajne snage te individualni i kolektivni spas u bivstvovanju ummeta, ta vizija je temelj i osnovica za sve uspjehe, pozitivne prinose, i ljudsku civilizacijsku kreativnost koje ostvari ovjeanska, svjetska civilizacija. Zato prvo treba da slijedi rasprava o univerzalnoj civilizacijskoj viziji, njenom oitovanju i reformi njene strukture. Prije negoli budemo govorili o principima ove metodologije promiljanja openito, i njenim islamskim principima posebno, te prije negoli
37
pobrojimo njene principe i upoznamo se sa njenim dimenzijama, iznimno je vano da prvo ponemo sa upoznavanjem i odreivanjem univerzalne civilizacijske vizije koja ima ulogu korijena iz kojih izrastaju principi, pojmovi i vrijednosti. Ta vizija odreuje prirodu tih principa, pojmova i vrijednosti, predstavlja njihovo izvorite, smjernice i velike ciljeve koji djeluju na otjelotvorenju te vizije i koji treba da se odraze primjenom i zadovoljavajuim naunim metodom na strukturu te vizije, na njenu realizaciju, rezultate i ishodita. Mala panja koja se posveuje upoznavanju univerzalne civilizacijske vizije ummeta, vizije koja je poput zemlje i tla iz koje izniu principi, pojmovi i vrijednosti, a, opet, ti su principi, pojmovi i vrijednosti, ustvari, kao cvijee posredstvom kojeg korijenje drvea daje da pupaju pupoljci plodova, ili su poput sredstava i instrumenata posredstvom kojih nekoji ureaj ostvaruje svoju svrhu. Dakle, nedostatna panja (koja je posveena univerzalnoj civilizacijskoj viziji) je dovela do nepostojanja svijesti o strukturi univerzalne islamske vizije, i toga ta ona izraava: ishodita principa, vrijednosti i pojmova koji otjelotvoruju metodologiju tog miljenja i odnose meu njima. Teko je otkriti sve to kakvo je pogreno razumijevanje i iskrivljavanje zadesilo ovu viziju. Nema sumnje da se sve to ubraja u najvanije okolnosti koje su dovele i vode do okotavanja ove metodologije, do marginaliziranja njene upotrebe i njenih misaonih produkata, do nedjelotvornosti njenih principa, pojmova i vrijednosti koji iz nje izviru u stvarnosti miljenja ummeta i stvarnosti njegova ivota, a sve to unato obilju naslijea ummeta i intelektualnih izvora s podruja metodolokih organona i instrumenata o ovim civilizacijskim principima, vrijednostima i pojmovima. Budui da su korijeni metodolokih principa miljenja muslimanskih naroda, te samo tlo iz koga niu pojmovi i vrijednosti te ideje bez sumnje ona idejna, vjerujua, univerzalna
38
kuranska vizija ummeta, ili ono to se naziva pogledom na svijet, upravo zato to pogled na svijet odreuje shvatanje ovjeka kao pojedinca, kao zajednice ili kao vrste svoga roda, odreuje znaenje njihove egzistencije, cilj te egzistencije i odnose sa jastvom (samim sobom), sa drugim, sa svijetom i sa univerzumom u svim dimenzijama te egzistencije i njenim svrhama, to je, prema tome, upravo ova vizija kako korijen tako i tlo i izvor koji predstavlja ideoloku pogonsku snagu koja odreuje narav svjesne i pokretake moi ovjeka i drutva, odreuje njihove smjernice i djelotvornost, daje obrise pravca njihova puta u ivotu i obim/domet snage tog ovjekova puta i njegov kreativni i stvaralaki civilizacijski uinak u ivotu i povijesti. I zato, sve to ova vizija bude jasnija, oitija, djelatnija i laka za shvaanje, za primjenu i spoznaju, to e ona biti dalja od oprenosti, od mitomanije i umiljanja. to bude dalja od sofisterije (es-sefseta), praznog naklapanja i zamrenosti, to e biti dalja od jezika apstrakcije, suhe teorije i nametanja nasilnih premisa koje skrivaju nemo i proturjenost. Sve to ova vizija vie predstavlja svjesnu, ideoloku, odgojnu, djelatnu i pokretaku snagu za pojedinca i za drutvo, i sredstvo za metodologiju miljenja drutva te za sve ime pojedinac i drutvo raspolau obilje sredstava za djelovanje, za kretanje i njegove norme ona e biti snanije utjelovljena u metodolokim principima miljenja pojedinca i drutva, i u svim pojmovima, vrijednostima i normama koje obuhvata ta metodologija. A ako je ta vizija maglovita, usiljena, apstraktna, pasivna i mitomanska, tada e bogatstvo ummeta u principima, pojmovima i vrijednostima a to su, zapravo, sredstva za ostvarenje univerzalne vizije i njenih normi ostati suhoparne, oguglale, prazne rijei koje se ponavljaju u damijama i na svetkovinama, ostat e asne i svete na rafama i unutar knjiga, izraavajui samo puke snove, suhoparnu tradiciju i pridike koje ne odgovaraju
39
stvarnosti ivota i prakse nimalo vie od suhog slova na papiru od kojeg se teko moe vidjeti ikakav trag bilo u ivotu pojedinaca, bilo u reprodukciji drutava i metodu njihova razmiljanja, bilo u djelotvornosti njihova kretanja i ispravnosti njihova poslovanja. Primjer takve maglovite vizije je nalik rasklopljenom i rastavljenom stroju koji je pohranjen na policama! Taj stroj, usprkos tome to svaki njegov dio nosi skrivenu vrijednost, u stvarnosti ostaje puka rasklopljena maina koja nema djelatne i proizvodne vrijednosti sve dok je jedna vizija i cjelovita univerzalna struktura ne sklopi i uini da ti dijelovi maine budu djelatni i produktivni, to jest da uini da ti vrijedni nanizani dijelovi doive preinaku u sredstvu i produktivnom instrumentu. Prema tome, takvo to vidimo i osjeamo u stanju muslimanskog ummeta: nepostojanje prosvijeene svijesti, slabost produbljenog naunog interesa za univerzalnu islamsku opu viziju ili islamski pogled na svijet, maglovitost (dababijje) te vizije, povrnost njena razumijevanja, pasivnost tog razumijevanja, njegova izoblienost i ogranienost. Sve to se ubraja u najvanije temeljne, duboke uzroke koji su bili na djelu, i jo uvijek djeluju, i koji objanjavaju dezorijentiranost, lutanje, tumaranje, propadanje, pocijepanost i nazadak od kojih trpi muslimanski ummet, njegovi narodi i pojedinci, a napose je to duboko i ubrzano tokom potonjih stoljea pa sve do danas. Zaslijepljenost obrazovane elite ummeta monim i trijumfalnim zapadnim kliejima, usljed naunih i materijalnih postignua Zapada i zbog naslijeene sterilnosti miljenja ummeta, uz vladavinu duha prihvatanja i oponaanja zapadne civilizacije od obrazovane i oponaateljske elite ummeta, u ovakvoj situaciji, jeste uzrok koji je doveo do toga da obrazovana elita usvaja, svjesno ili nesvjesno, metodologiju zapadnog miljenja, s pogledom na ivot i univerzum to ga to miljenje nosi u svom naumu, te se elita ne odluuje, sa naunom ozbiljnou, na reformu ideja
40
svoga ummeta kroz teoriju, kritiko prouavanje svoje tradicije i metodologije miljenja svoga ummeta, niti se odluuje da ponudi, prije i nakon svega, univerzalnu viziju ummeta koja je nekada prije obnovila ishodita svjetske civilizacije i donijela ummetu povijesnu slavu. Elita se, takoer, ne bavi pitanjima zato je ta vizija ustuknula, zato je s njom ustuknulo i miljenje ummeta, njegova drutvena struktura i civilizacijska misija? Zato, ako se obrazovani muslimani, svih kvalifikacija i orijentacija, ne probude iz svoje umalosti ili iz zaslijepljenosti, ako mislioci (el-mufekkirun), pedagozi (et-terbevijjun) i reformatori (el-islahijjun) ozbiljno i sa naunim, kritikim i konstruktivnim duhom ne otvore ladice svoje tradicije i civilizacije, oni nee moi djelotvorno zaustaviti nedostatke, zaostalost i dekadencu to su zadesili njihov ummet i marginalizirali njihovu egzistenciju. Vano je da znaju da prva ladica od svih koju treba otvoriti jeste ladica islamske vizije (mileff er-ru je el-islamijje) i ladica same istine koja je zadesila tu univerzalnu viziju, jer ona (vizija) je temelj i ishodite to predstavljaju ideoloku osnovicu i misaono polazite te pokreta svijesti kod ovjeka. Sve dok ne budu znali uzroke koji su doveli do pomuenja univerzalne civilizacijske vizije ummeta (gajmume ru je el-umme el-kevnijje el-hadarijje), do deformacije i pasivizacije te vizije, oni nee moi doprinijeti da ummet povrati svoju univerzalnu civilizacijsku viziju, s njenom pozitivnou, djelotvornou i snagom koja vue i pokree u ivotu pojedinca i ummeta, koja stavlja u in bogatstva ummeta i sredstva njegova kretanja i njegova odnosa spram principa, pojmova i vrijednosti koje e ostvariti linost muslimanskog ovjeka (juhakkiku zat el-insan el-muslim) te ostvariti poruku islama (juhakkiku risale el-islam), njegovu univerzalnu, duhovnu, graditeljsku, kreativnu viziju. Jer ta vizija i, dosljedno tome, metodologija njenog miljenja jeste osnovni temelj te zgrade i korijena koji hrane kretanje i rast, koji su izvor snage cvata u rastu stabla.
41
Prema tome, ovo vano pitanje na koje je trebalo svratiti pozornost sve od poetka znakova buenja ummeta, te mu dati veliku panju, ne prolaziti bez komentara pored njega, te ne donositi odluku prije negoli to prvo damo izriit odgovor na to pitanje ak i prije negoli govorimo o naslijeu ummeta u principima, vrijednostima i pojmovima, dakle to vano pitanje odnosi se na samu sutinu univerzalne vizije islamskog ummeta i njenog civilizacijskog sistema, zato se ta vizija deformirala, zato je marginalizirana i kako? Kako je deformirana opa univerzalna islamska vizija? Na poetku da kaem da mi znademo nau jueranju slavu, sve od povijesti Poslanike epohe i poetka civilizacijskih epoha muslimanskog ummeta, kao to, takoer, znademo do kakvog je alosnog stanja dolo u potonjem dobu koje je zadesilo ummet kao i u dananjem svijetu. Stoga ne moemo tumaiti postignua Poslanike epohe i poetka epohe Pravovjernih halifa (Ebu Bekra es-Siddika i Omera el-Faruka) i gorostasnih ljudi te epohe, odlunosti njihovih redova, sjaja njihovih rezultata, postignua i prinosa kojima je ubrizgana svjea nova krv u vene ivota svijeta i svjetske civilizacije. Da ta epoha i ti ljudi, njihova postignua koja su izmijenila svijet i obnovila svjetsku civilizaciju, u kojoj je bilo zajednica koje su ostarjele, nekih koje su propale, a nekih koje su izvrile svoju zadau pa ih zadesio nestanak, da, dakle, ta epoha (poslanika i pravovjernih halifa), ta generacija i ti ljudi nisu imali opu univerzalnu civilizacijsku viziju, ivu i djelotvornu, koja ih je snabdjela aktivnou, prodornou, snagom misli i svijesti, to im je omoguilo da polue sjajne rezultate koji su zabljesnuli svijet u kojem su ivjeli i koji su ostali kao primjer, tradicija i postignue u svijesti ummeta ak i danas, da, dakle,
42
nije bilo te vizije ne bi ostalo bljetavoga traga te promjene koju je izvela ta generacija u tom svijetu, do te mjere da je dolo do promjene vjerovanja, kulture, organiziranja, odijevanja zajednica i naroda koji su stali pod bajrak islama. tavie, sve to je dostiglo jednu dimenziju bez premca i takmaca sve do danas, a ta dimenzija jeste promjene jezika tih naroda. Arapski jezik plemena Kurej postao je jezikom zemalja sjevera Arabljanskog poluotoka i zemalja sjevera Afrike i velikog dijela zemalja istoka Afrike, gdje je svoje stope utisnula ta generacija. Bila je to generacija iji utjecaj se proirio do dalekih horizonata. Stoga, pitanje spram kojeg smo mi i ovjeanstvo danas u prijekoj potrebi da znamo odgovor, glasi: ta je sutina te vizije kojom se okitila ta generacija i koju je upoznala ta epoha? ta joj je izvor (ve ma masdaruha)? Kako se ostvarila? K tome, potrebno je u istoj mjeri da znademo i sljedee: zato je ta vizija i kako je ona, tokom stoljea i epoha, izblijedjela i oslabjela, zato je izgubila svoj utjecaj, djelotvornost i prodornost u ummetu islama da je ak ummet, koji je proistekao iz tog nekada slavnog ummeta, u svijetu danas postao, mimo svih naroda, slab, pasivan, ugnjeten, gubi aktivitet, djelotvornost i prodornost, postao je potlaen i upropaten, pogoen neznanjem, siromatvom, zaostalou. Dananji ummet ne moe da se zatiti od svoga ponora i marginalizacije, ne vri nikakvu civilizacijsku ulogu, ak se vraa u prezreno stanje koje vidimo i u njega se osvjedoujemo u dananjem svijetu (fi alem el-jevm). Prije negoli odgovorimo na ova pitanja i pokuamo objasniti opu univerzalnu civilizacijsku islamsku viziju, ili to to se takoer naziva pogled na svijet, vano je da znademo, da dokuimo i prihvatimo da vizija prve generacije muslimana ne moe biti ista univerzalna vizija koju elimo primijeniti danas kao tromo naslijee iz naih potonjih stoljea, naprosto zato to je na poloaj danas oprean poloaju spoetka povijesti umme-
43
ta. K tome, ta vizija (kao tromo naslijee iz potonjih stoljea) je svojom cjelinom i utjecajem univerzalna teorijska vizija koja je pasivna, skoro da se od cjeline diskursa te vizije koji je u opticaju ne izraava nita drugo doli zastraivanje, uspomene, patvorine, pusti snovi i umiljaji koji ne predstavljaju nita drugo do teret i brigu kojima se prte lea ovjeka muslimana na jedan zbrkan i ablonski (imla i) nain. Koritenjem diskursa zastraivanja (hitab et-terhib), zahtijeva se neto to u diskursu ovjeka muslimana dostie granicu samopotiranja (ilga ez-zat) kako bi se ostvarila ta nadobudna, ablonska, zastraujua vizija i ispunili njeni uvjeti i ablonizam. Vizija, s diskursom ovakvih obiljeja, umnogome je negativna i pasivna vizija, ona svjesno ili nesvjesno poziva osjeanju tuge, pasivnosti, marginalizacije, a to u duama proizvodi gubitak prodornosti i gorljivosti za traenjem znanja/spoznaje, za nadahnuem kosmikim zakonitostima (es-sunen el-kevnijje), i za pozitivnim udjelom na planu ovjekove misije namjesnitva na zemlji i civilizacijske i dobroinstvene izgradnje. Ovakav mentalitet i ne moe ostaviti iza sebe, u cijelosti, nita drugo do pasivan, maloduan ummet, koji je marginaliziran i potlaen, neaktivan i nedjelotvoran, koji gubi cilj, prodornost i gorljivost. Pojedince i drutva koja imaju ovakav mentalitet karakterizira egoizam, pasivnost, slabljenje duha uzajamnog pregalatva, i pomaganja, te gubljenje/nitenje duha drutvenosti (in idam erruh el-dema ijje). Stoga nije ni udo da zastraujui i ablonski diskurs samopotiranja svoga jastva dovodi do klonua i pasivnog i negativnog bumeranga, pribjegavanjem nesvjesnoj odbrani svoga bia, i to preputanjem stanju kad je moje ja u sreditu svijeta (to jastvo je ivotinjska dua, od zemlje, sklona zlu), to je ja koje u cjelini obiljeava individualizam, povuenost u sebe (introvertiranost), pasivnost, krivi egoizam, tako da prosjevi dobroinstva i dobrog djela ne postaju nita drugo osim pukog
44
izraavanja prirodne simbolike skrivenih poriva duhovne naravi pohranjene u svijesti ovjeka (savjesna duhovna narav koja samu sebe kori), a ako se ne radi o tome, onda je posrijedi udovoljavanje propovijedima ablona i zastraivanja (hitabat el-imla ve et-terhib) od strane negativnog i pasivnog egoizma. Kad je posrijedi pogled na svijet ili univerzalna kuranska islamska civilizacijska misija, ona ne bi mogla realizirati sve ono kako je realizirala u prvim svojim stoljeima, osim da nije bila nuno aktivna, da je nisu obiljeavali prodornost i ostvarenje linosti sa njenim individualnim i drutvenim dimenzijama; u toj linosti nadvladali/vrhunili su motivi ljubavi, elje, aktivnosti i zadovoljstva (Ali, oni koji vjeruju, Allaha jo vie vole!)16 nad porivima zastraivanja, prijetnje i pasivnosti. Tako ovjek realizira sebe i znaenje svoje egzistencije na ivotnom planu, i to kroz injenje, velikoduno civilizacijsko izgraivanje i revnost ivotnog ispunjenja u njegovim individualnim i drutvenim, materijalnim i duhovnim dimenzijama. Naime, u kuranskoj stvaralakoj i civilizacijskoj viziji te prve generacije muslimana, ljudska narav (ovjeanstvo) se odaziva svojim duhovnim porivima i materijalnim potrebama, a ne materijalistikim, trenutanim, egoistikim, agresivnim porivima i stremljenjima due koja je sklona zlu, koja je ustanovljena na prisili i meusobnom tlaenju, gdje vlada argument sile. Ljudska narav se (u civilizacijskoj viziji prve generacije muslimana) odaziva svome iskonskom poelu, i njenoj materijalnoj potrebi kroz prirodne, svjesne, duhovne i harmonine naine, sredstva, poticaje i porive, koji su uspostavljeni na vrijednostima pravde, dobroinstva, bratstva i mira u najpotpunijem znaenju tih rijei, gdje poiva argument istine (to je dua koja je produhovljena, savjesna i samu sebe korigira). Tako ovjek ostvaruje svoje bie (ve bi zalike juha16
El-Bekare, 165.
45
kkiku el-insan zatehu) i zadovoljstvo svoga Stvoritelja, uravnoteeno i prirodno, odaziva se tako to ini dobro na civilizacijski i graditeljski/kreativan nain da bi udovoljio svojim duhovnim i materijalnim potrebama, gradio svoja civilizacijska i kreativna drutva. Okreni lice svoje ti, kao vjernik pravi, istoj vjeri, Boijoj prirodi, prema kojoj On ljude stvori! Nema promjene u Boijem stvaranju! To je prava vjera, ali veina ljudi ne zna.17 Kuran je samo opomena svjetovima, od vas onome koji hoe da bude na Putu pravome.18 Bog nijednog ovjeka ne zaduuje iznad mogunosti njegove, njemu je u korist to dobra stekne, protiv njega je zlo to ga stekne! O na Gospodaru! Ne uzmi nam za zlo ako zaboravimo ili neoprezno neto uinimo! O na Gospodaru! Ne prti nam breme kakvo si natovario onima prije nas! O na Gospodaru! Dunost nam ne nalai za koju snage nemamo mi! Ti preko grijeha nam prijei, i oprosti nam, i milou nas obaspi!19 Bog nikog ne zaduuje osim prema onome koliko mu je dao.20 Ja sebe ne pravdam, jer dua je, doista, zlu naklonjena.21 Ne! Kunem se Danom Sudnjim! Ne! Kunem se duom koja samu sebe kori!22 A to se tie onoga ko se bude pred Gospodarom svojim bojao stajanja, i duu od strasti uzdrao, zbilja, dennet bit e prebivalite njegovo!23 O, ti, duo smirena, vrati se svome Gospodaru zadovoljna, a i on zadovoljan s tobom, pa ui me robove Moje, ui u dennet moj!24 I tako Mi due, i Onoga Koji je stvori, pa je nadahnu da zna ta zlo joj
17 18 19 20 21 22 23 24
Er-Rum, 30. Et-Tekvir, 27-28. El-Bekare, 286. Et-Talak, 7. Jusuf, 53. El-Kijame, 1-2. En-Naziat, 40-42. El-Fedr, 27-30.
46
je a ta dobro je, uspjet e onaj ko je oisti, a izgubit e onaj ko je uprlja!25 Bog ne mijenja ono na emu jedan narod jeste, sve dok taj narod ne izmijeni sebe!26 A Bog ljudima ne ini nepravdu nikakvu, nego ljudi sami sebi ine nepravdu.27 Prenosi nam Hadib, sin El-Velida: Priao nam je Muhammed, sin Harba, od Ez-Zubejdija, od Ez-Zuhrija, obavijestio me je Seid, sin El-Musejjeba, od Ebu Hurejre, da je rekao Boiji Poslanik, Bog ga blagoslovio i podario mu mir: Svako se dijete raa u iskonskoj prirodi, pa ga roditelji uine jevrejem, ili kraninom, ili vatropoklonikom, kao to ivo bie raa zdravo mlado, da li na njemu vidite ikakva nedostatka?!28 On vas od zemlje stvara i na njoj vas nastanjuje, pa traite od Njega oprosta i pokajte Mu se, jer Gospodar je moj doista blizu i odaziva se!29 I onim to ti je Bog dao Onaj svijet trai i udio svoj na Svijetu ovom ne zaboravi, i kao to je Bog tebi dobro uinio, i ti dobro ini, i nemoj nereda initi na Zemlji! Bog doista one koji nered ine ne voli!30 Jedite i pijte, ali ne pretjerujte!31 Ti upitaj: Ko je zabranio Boije ukrase koje je On stvorio za Svoje robove, i lijepa jela iz opskrbe?!32 O vjernici, odazovite se Bogu i Poslaniku kad vas poziva onom to e vam ivot dati!33 Ko se Pravom stazom uputi, na dobro svoje se uputio, a ko stranputicom krene, protiv sebe krenuo je. Niko nee nositi onoga drugog breme!34 Bog doista nee dozvoliti
25 26 27 28 29 30 31 32 33 34
E-ems, 7-10. Er-Rad, 11. Junus, 44. Hadis broj 6926, biljei ga Muslim. Hud, 61. El-Kasas, 77. El-Araf, 31. El-Araf, 32. El-Enfal, 24. El-Isra, 15.
47
da propadne nagrada dobroinitelja!35 Doista, one koji vjeruju i rade dobra djela Svemilosni e njih uiniti omiljenim!36 A od Gospodara svoga oprosta traite i Njemu se pokajte!37 On doista iz nita stvara, i potom stvaranje obnavlja. On prata i voli svoja stvorenja!38 U hadisu koji prenosi Vabisa, sin Mabada, veli se da je on doao Boijem Poslaniku, s.a.v.s., i da mu je Boiji Poslanik rekao: O Vabisa, ili da te obavijestim o tome zbog ega si me doao pitati ili da me ti odmah o tome pita? Boiji poslanie, obavijesti me odmah ti! rekao sam mu. Doao si me pitati o dobroinstvu i grijehu! rekao je Boiji poslanik. Da! rekao sam. Tada je Boiji Poslanik sastavio tri prsta, pa je njima upirao u Vabisina prsa i kazao: O Vabisa, uvijek pitaj svoju savjest! Dobroinstvo je ono to smiruje srce i to smiruje duu! A grijeh je ono to uznemirava srce i to neprestano pada na um! Bez obzira ta ti ljudi o tome govorili. A ve su ti o tome govorili.39 Oluje vjetrova pomraenja (hubub rijah ed-dababijje) koje su na negativan nain malo-pomalo zakrile univerzalnu islamsku viziju poele su puhati nakon Poslanike epohe i epohe spoetka prve etverice pravovjernih halifa, to je dovelo do ieznua generacije drutva ashaba, koje je odgojio Plemeniti Kuran posredstvom Nositelja Objave, Uitelja i Najuzornijeg Pozivatelja (Muhammeda s.a.v.s.). Ta se generacija osvjedoila u poslaniki primjer, u mudrost vizije koju je primijenilo poslanstvo na stvarnost toga doba, kroz kuranske islamske principe, vrijednosti i pojmove, sa dimenzijama vremena i mjesta. rtvovao se ivot, umirali su i borili se, vojnikom silom se suprotstavili opozicionoj
35 36 37 38 39
Et-Tevba, 120. Merjem, 96. Hud, 90. El-Burud, 13-14. Hadis biljei Ahmed u svome Musnedu, predanje broj 18030.
48
pobuni dahilijjetskih beduina, a kad su uguili tu pobunu, zbog koje su mnogi iz generacije ashaba izgubili svoje ivote, suprotstavili su se korupcijskim, agresivnim i tiranskim imperijama toga doba, Perziji na sjeveru i istoku, i Bizantu na sjeveru i zapadu. To (kasniji ratovi protiv Perzije i Bizanta) je dovelo do regrutiranja beduinskih plemena u oslobodilaku vojsku (tednid el-kaba il fi dej el-feth), ali se njihov odgoj jo nije bio usavrio, to je injenica koja je dovela do prevlasti arapskih plemena iz reda beduina u vojsci islamskog ummeta i, dosljedno tome, u vojnoj moi i politikom ivotu ummeta. Sve to se desilo zato jer su beduinska plemena bila po vremenu nova u islamu, jer su u njihovim duama, vrijednostima, drutvenoj tradiciji bila usaena plemenska, rudimentarna, animalna i negativna poimanja spram drugih, a nije bilo mogunosti da se u cijelosti izbriu ti dahilijjetski tragovi, kao to nije dolo ni do preodgajanja ovih beduinskih plemena, niti do redefiniranja njihovih shvaanja, drutvenih, rudimentarnih i dahilijjetskih vrijednosti. Izostanak pobrojanoga bio je prouzrokovan obimom ranih sukoba koji su nametnuti nastajuoj islamskoj dravi od strane dviju imperija, rimske i perzijske, te, takoer, usljed surovosti pustinjskog ivota i u njemu plemenskih sukoba oko oskudnih prirodnih izvora (ala el-mevarid et-tabiijje ed-da ile). Navedeno sve do danas na mnoge naine nije omoguilo niti je produbilo islamska plemensko-srodstvena i drutvena solidarna poimanja, koja predstavljaju jednu od sastavnica islamskih solidarnih ustanova, kao to su porodica, srodstvo po mlijeku, susjedstvo i graanstvo (Medinski ustav misak el-medine), niti su omoguili ispravno poimanje ummeta i drave. O ljudi! Mi smo vas od mukarca i ene stvorili i plemenima i narodima vas uinili, da biste se upoznavali! Od vas je kod Boga najplemenitiji onaj koji se Njega najvie boji! Bog sve zna i obavijeten je!40
40
El-Hudurat, 13.
49
Veoma je vano znati znaenje prevage beduina (mana galebe el-erabi) u politikom ivotu ummeta koji je nastajao, kao i ovladavanje politikog nad vjerskim, i koritenje vjerskog za line interese, a iz ega slijedi krajnja tiranija i korupcija, o emu govore i mnoga navjetenja Poslanikova, Bog ga blagoslovio i podario mu mir, da e se nakon njega desiti devijacije i smutnje (inhirafat ve fiten), te da e to imati opasan utjecaj na praktini, drutveni i ekonomski put i ivot ummeta, a vanije od svega toga je korjeniti utjecaj prevage beduina na islamsku univerzalnu viziju. Beduinska plemena, usljed neplodne prirode Arabijskog poluotoka, u dahilijjetu su prije islama, trpjela, zbog naravi uvjeta ivotne sredine, pomanjkanje civilizacije (kusur hadari) u svojoj izoliranosti u visokim brdima Poluotoka i njegovim prostranim pustinjama. S civilizacijske strane gledano, to je uvjetovalo, iznimno, da islamski ummet i njegova drava rade u interesu civiliziranja ovih plemena svim moguim raspoloivim sredstvima, kako to biva sa svakim ko ima nedostatke na njihovom ukljuivanju u civilizacijski i solidarni ljudski sistem, koji nije rudimentarni, rasistiki i animalni. Dakle, radilo se na tome da ih se inkorporira u drutvo islama, i to alternativom: ili rat ili islam, to je bila prva etapa civilizacijske, drutvene i solidarne priprave kroz koju su civilizacijski morala proi ova primitivna plemena. Ustvari, takav postupak s njima nije bio nametanje vjere islama tim plemenima, ve je to bilo kroenje i civilizacijsko prosvjeenje, poput kroenja divljih pustinjskih konja koje se mora ukrotiti da bi se pripitomili i postali drueljubivi, ili poput postupanja sa djetetom koje odbija lijek. Beduini vele: Mi vjerujemo! Ti reci: Ne vjerujete! Nego recite: islam smo primili! ali vjerovanje jo nije ulo u vaa srca!41
41
El-Hudurat, 14.
50
Stoga, u vezi s bedunima akcenat nije bio na vjerovanju i imanu, ve je bio na namazu (es-salah) koji predstavlja izgradnju humane drutvene zajednice, duhovno i sa stanovita svijesti, i na zekatu (ez-zekah), koji, s materijalne strane, predstavlja izgradnju ljudske i drutvene solidarnosti i uzajamne milosti.42 Ajeti sura El-Enfal i Et-Tevba objanjavaju primitivne/rudimentarne znakove ovih plemena, njihovu divljinu i drutvenu nedoraslost, te potrebu da ih se drutveno, uljudbeno i civilizacijski pripravi. Velianstveni i uzvieni Bog kae: A kako da oni ugovor imaju, kad ne bi, da vas pobijede, ni srodstvo a ni ugovor potivali?! Ustima svojim vam se umiljavaju, ali im srca to odbijaju! A veina njih razvratnici su! Oni Boije Znake za ono to malo vrijedi daju i od Njegova puta oni odvraaju, doista, kako je samo zlo to kako oni postupaju! A ako je vjernik posrijedi, oni ni srodstvo ne potuju a ni ugovor, i oni granicu svakog zla prekorauju. A ako se pokaju pa budu namaz klanjali i zekat budu davali, tad su vam braa po vjeri! A Mi ajete pomno objanjavamo ljudima koji znaju. A ako prekre zakletve svoje nakon ugovora svoga, i ako prema vjeri vaoj grijee, tad se vi protiv prvaka nevjerstva borite, jer za njih zakletve ne postoje ne bi li se takva posla okanili!43 Beduini su nevjernici i licemjeri najei, i najpriliniji su takvu stanju jer oni ne poznaju odredbe koje Bog objavljuje Svome Poslaniku. A Bog sve zna i mudar je. Ima i takvih beduina koji ono to dijele kaznom smatraju, i jedva takvi ekaju da vas nesree stignu da Bog da njih zlo stiglo! A Bog sve uje i sve zna.44 On je Onaj Koji je neukima poslao izme
42
43 44
Ovakva civilizacijsko-drutvena predstava je, ustvari, infantilno lice za ljudskocivilizacijsku krnjavost/manjkavost, koja je jednaka individualnoj infantilnoj predstavi. U objema predstavama i pojedinac i zajednica su nekompetentni, a potrebno ih je razvijati kako bi dolo do faze punoljetstva, u kojoj ovjek uiva minimalnu granicu sposobnosti izbora i odluivanja o svojoj sudbini. Et-Tevba, 8-12. Et-Tevba, 97-98.
51
njih Poslanika da im kazuje Njegove Znake, i da ih oisti, i Knjizi i Mudrosti ih naui, premda su prije bili u oitoj zabludi.45 Negativne posljedice prevage beduinskih plemena u politikom i islamskom ivotu pojavile su se sa propau Ispravnog hilafeta prve etverice halifa i uspostavom despotske emevijske vlasti (el-mulk el-emevi el-adud), a takoer su s njima povezani preostali tragovi primitivizma i dahilijjetskih plemenskih shvatanja bili uzrokom za poetno potamnjenje univerzalne kuranske civilizacijske vizije koja je utjelovila svoja remek-djela u djelovanju generacije ashaba, kako muhadira tako i ensarija, e da bi postepeno na mjesto te vizije (ashaba) dola beduinska vizija (ru je erabijje), ije je izvorite uglavnom bio diskurs u koji su konfuziju unosile karakteristike i osobenosti stanja beduinskih plemena. Poslanik, s.a.v.s., u svoje vrijeme je sa tim plemenima imao toj i takvoj situaciji primjeren odnos. Izgled toga stanja primjeujemo kroz ostatke tradicije dahilijjeta tih plemena i njihovu plemensku gorljivost (asabijja), te kroz opise beduina u plemenitom Kuranu i o hadisima o smutnji (fitna), uz sve drugo nad im je Poslanik, s.a.v.s., bdio i na ta je upozoravao: da e nakon njega stanje ummeta pasti pod utjecaj beduina i drugih naroda koji e stupiti pod zastavu islamske drave u okolnostima velikih i oekivanih sukoba sa korumpiranim i agresivnim carstvima koja okruuju Arabljanski poluotok. U najkraem, Poslanikov opis se odnosi na podjele/raskole toga doba, u kojem su ubrzo zavladala plemena beduina i vodstvo emevijskih osloboenika (et-tuleka)46 stvarno prigrabilo sistem pravovjernog hilafeta. Ta je injenica promijenila onaj kuranski duh, onaj sistem ispravne savjetodavne ure, u sistem
45 46
El-Duma, 2. Njima je Poslanik, s.a.v.s., kazao: Entum et-tuleka! Vi ste slobodni. To se dogodilo na dan osloboenja/osvojenja Mekke, 630. godine. (op. prev.)
52
nasljednog, tlaiteljskog i tiranskog kralja, u tom sistemu Svijetla Medina je osvojena, a Kaba sruena, ubijen je El-Husejn, sin Alije, i Abdullah ibn ez-Zubejr, tokom tog perioda je odstranjeno naslijee generacije ashaba i kola metoda ispravnog hilafeta. Emevije su udaljile damije od opeg politikog ivota, to je ljude prometnulo u skolastike mislioce i njihovu ulogu ograniilo uveliko na sferu zikra/obredoslovlja, sferu pojedinca i porodice, na fetve kupoprodaje i poslovanja koje se tiu pojedinca, a to je dovelo do penetracije stagniranja, uzmicanja i potamnjenja univerzalne kuranske vizije, i njene deformacije u mnogim njenim aspektima. Sve to je svojim djelovanjem postepeno pomoglo podreivanju/upotrebi uloge vjere interesima vladara i njihovih pristaa, dekadenci javnih institucija (tedehvur el-muessesat el-amme) te omoguilo tlaenje, porast nereda i njegovih zala u opem ivotu i u izgradnji drutva u svim aspektima: politikom, ekonomskom i drutvenom. Ovim ranim priprostim, dahilijjetskim, plemenskim i nezdravim naslijeem, te kontinuiranjem povijesnog puta islamskog ummeta i muslimanskog drutva, kroz stupanje mnogih naroda u drutvo ummeta islama, a to je dovelo do mijeanja njene kulture, vizije i civilizacijskog naslijea sa naslijeima prethodnih civilizacija koje su propale, umrle i izvrile svoju ulogu u povijesti svjetske civilizacije, posebno (naslijeem iz) grke civilizacije (s formalnom logikom), mitskom vizijom (u vjerovanju), dakle, sa svim tim dolazi do poveanja loeg spoja miljenja i vjerovanja na mnogim stranama. Ovo sa protokom vremena dovodi do veeg zatamnjenja univerzalne islamske vizije i njenog deformiranja, to, opet, za posljedicu ima slabljenje duha islamskoga ummeta, koje se jasno oitovalo s krajem vlasti Emevija kroz cijepanje podruja politikog sistema ummeta, uzmicanje ishodinih naela koja su bila dola i u svojoj istoj osnovi objavljena radi obnove svjetske civilizacije, radi pokretanja njenog toka naprijed vizijom
53
hilafeta, principom tevhida, usavravanjem morala, uljuivanjem naravi, udorednim djelovanjem, pridravanjem principa pravde, bratstva, savjetovanja, slobode, odgovornosti te nastojanjem da se doprinese na koristan i graditeljski nain. Stoga je ovdje vano da znademo da materijalno civilizacijsko zgrtanje do koga je dolo protokom vremena posredstvom obrta i zanata iz naslijea naroda (koji su primili islam), nije moglo promijeniti sutinu duhovnog uzmicanja hilafeta. Zato nije bilo ni mogue, protokom vremena, da fasada gomilanja materijalnog bogatstva sakrije fenomen svojevrsnog duhovnog nazadovanja koji je zadesio islamsko civilizacijsko postignue, niti da sakrije ustuknue drutvenog sistema ummeta, kvarenje njegova djelovanja, propast njegovih institucija, sve dok nije ideoloko, svjetonazorno i civilizacijsko izopaenje dostiglo veliku mjeru i pasivnost. Dolo je do irenja opasnih civilizacijskih bolesti: mitova i vraanja (el-hurafe ve e-aveze). A pod utjecajem pribavljanja legitimiteta mitovima i kojetarijama, kroz iskrivljavanje vjerskih tekstova, njihovo parcijaliziranje i izopaenje, uvlae se israilijski mitovi i ezoterika gnosa, ime se poveava potamnjenje univerzalne islamske vizije i zamrauje vizija ummeta. Iezla je svrhovitost i motivacija njenoga duha, da bi se, napokon, zaustavio toak napretka, stvaralatva i izgradnje, te da bi slabost dostigla najveu granicu i da bi tako ummet izgubio u svome miljenju i svijesti aktivne civilizacijske i hilafetske premise. Tada se sruila civilizacijska konstrukcija i civilizacija je propala (inhedeme el-umran). Zavladali su mitovi i vraanje, diskursi su se pobrkali, nadjaao je govor sile i zastraivanja, proirila se ravnodunost, pasivnost i nemo, posvuda se rairio sukob, iscjepkanost, zaostalost, propast institucija do mjere koju smo zapazili prije mnogo stoljea i koju i dalje vidimo sve do danas. Stanje alosnog propadanja u ivotu muslimanskog ummeta je tako da su se ak njegove institucije prometnule u tiranske, kvar-
54
ne, istroene, izblijedjele. Pa iako se muslimanski ummet protee od Atlantika do Pacifika on osim rijetkih izuzetaka ne moe da zatiti svoje narode od izrabljivanja, tlaenja i satiranja. Ako se udubimo u povijesnu putanju islamskog miljenja, nai emo da je svaki ovaj faktor (nazatka) imao susretino mjesto, a posebno je to formalnost logike grkog miljenja i mitologinost grkih vjerovanja i filozofije. Na njih treba skrenuti pozornost, uz ukazivanje na nekoje pozitivne strane koje su se nahodile u njima, i da se u svjetlu civilizacijskog, kuranskog i akaidskog sistema ummeta odstrane negativni aspekti u formalnosti logike i mitologinosti filozofije. U nehaju/nemaru u bavljenju grkim miljenjem i grkom civilizacijom nahodi se najgori utjecaj po putanju islamskog miljenja i njen akaidski, idejni i civilizacijski pravac, kako bi odstupanja od islamskog miljenja iscrpljivala snagu muslimanskog uma upotrebljavajui ga i politiki angairajui u dogmatskim, onosvjetskim, teolokim i imaginarnim naklapanjima, te da bi se muslimanski um odvratio od svoga glavnog civilizacijskog, ivotnog, graditeljskog i stvaralakog pologa, te se tako umjesto bavljenja istinskom zadaom muslimanski um upoznao sa problemima stvorenosti Kurani-Kerima, i slinim temama onostranosti, postavkama o sudbini i predodreenju te drugim sterilnim pitanjima s podruja teolokih i filozofskih disciplina (min akim kadaja ulum el-kelam ve el-felsefe), kao i drugim problemima koji nemaju veze sa podrujima ureenja ovjekova ivota, niti se iza njih nahodi bilo kakva nada. U maglama tih pitanja iscrpljivali su se umovi uleme, filozofa, kako sunijskih tako i mutazila (el-itizal), alima i znalaca teologije, tesavvufa, iizma, teozofija, gnostikih, mitomanskih i arobnjakih zabluda. Na nesreu, to je bilo loe olienje i loe rabljenje muslimanskog uma (su istihdam li el-akl el-muslim), koji je odvraen od svoga prirodnog i pravog cilja: sluenja ivotu (fi hidme el-hajat). Muslimanski um je bio stavljen na mjesto koje mu ne pripada.
55
Sukob razuma i tradicije: uobrazilja ili injenica? Kriza proizala iz sukoba tradicije i razuma je, moda, najopasnija od svih onih mitova i deformacija koje su dole sa historijskim okolnostima (zuruf tarihijje), koje su nesvjesno bacile islamsko miljenje u borbu, a bumerang te borbe je bilo podruje miljenja drugog (Grka), formalizam i sofisterija to su zadesili univerzalnu civilizacijsku kuransku viziju u prolosti, i od kojih muslimanski ummet pati sve do danas. Kriza proizala iz sukoba razuma i tradicije je sa stanovita ishodita islama i njegove univerzalne zakonite vizije lana. Ta kriza bacila je ummet u imaginarnu formalistiku borbu koja ne postoji u stvarnosti i nema znaenja, zato to je bilo koji sukob izmeu Objave i Razuma u biti imaginaran. Naime, na ovom podruju je dunost razuma sa njegovim aksiomima (evvelijjat),47 u bitnome, na stupnju organona/sredstva mjerila. Dunosti razuma sa njegovim aksiomima ovdje su da usporeuje i samjerava podatke i postavke izmeu te dvije sueljene strane (Objave i Razuma), te da se osvjedoi u dimenzije ravnomjerja jedne sa drugom stranom. Te dvije strane/dimenzije ravnomjerja, kojima se ovdje bavimo, nisu, zapravo, sam Razum i Tradicija, ve se radi o tekstovima Objave i Tradicije, s jedne, i injenici Prirode i Zakona, s druge strane. Kad je ovdje posrijedi dunost/uloga razuma, ona se sastoji u definiranju/odreivanju dimenzije podudarnosti i saglasnosti izmeu Razuma i Prirode prema kojoj je Bog stvorio stvorenja, te osvjedoenje da li Objava (ono Zapisano) izraava Prirodu i Zakone (ono Vidljivo)? Da li upuivanje Objavom, na koju se misli pod rijeju Tradicija (nakl), ostvaruje ciljeve prirode i upravlja ih? To jest da li Tekst (Tradicija) odgovara Za47
Evvelijjat su aksiomi. Autor ovim podrazumijeva da su u razumu aksiomi pohranjeni apriorno. (op. prev.)
56
konima (Prirode), da li ih usklauje i vodi ka tome da ostvare potrebu ovjeka kako bi na pravi nain iao svojim putem i proivio svoj ivot, ili su Tekstovi Objave suprotni Prirodi i Zakonima i osujeuju njihovu zadau? Ovdje je jasno da sukoba ne moe biti izmeu Objave (Tradicije) i Razuma (Mjerila), ali moe se zamisliti da se taj sukob desi na teorijskoj ravni izmeu Objave (Tradicije) i Prirode i Zakona, i pozvanja/zadae Razuma (Mjerila) da utvrdi i osvjedoi se u problem odnosa izmeu Objave i Prirode, te da li je odnos Objave sa Zakonima i Prirodom odnos ravnotee i uzajamnog pomaganja? Ili je to odnos meusobnog odbijanja i sukoba? U sluaju da se radi o sukobu, tu dolazi do izraaja uloga aksioma razuma (devr evvelijjat el-akl) u prouavanju, propitivanju i naunom racionalnom istraivanju, kako bi se utvrdio problem tog sukoba, te zato je Mjerilo omahnulo i krivo izmjerilo? Koji su uzroci tome? Gdje je prava istina, ta je ispravno i kakva je korist od svega toga? Da li je Razum manjkav/nedostatan u shvatanju intencije dostavljene Objave od Stvoritelja (Slavljen nek je On), ili Razum grijei u shvatanju injenica Prirode i znaenja Zakona pohranjenih u stvorenju/stvorenome svijetu?48
48
Ovdje je jako vano da svratimo pozornost na to da, iako je Univerzalna Istina/ Stvarnost sa svojim zakonima po sebi apsolutna, ovjekova spoznaja te stvarnosti jeste relativna, temporalna i mjesna stvar (emr nisbi zemani mekani), to jest ovjek se u svojoj razumijevajuoj spoznaji oslanja na svod/plafon ljudske spoznaje koja mu se nadaje u vremenu i mjestu, i taj se svod podie i uzvisuje s protokom vremena (bi murur ez-zeman), kao to i poloaj ovjeka, i razlike njegove moi i spoznaje utjeu na obim njegove spoznaje stvarnosti univerzalnih prirodnih zakona. Ovdje dolazi uloga univerzalnosti upute Objave i njenih ciljeva kojima se treba rukovoditi ovjek u saradnji sa sutinom svoje ljudske naravi, bez obzira na obim zahvatanja svih injenica i zakona koje ovjek na odsjean i apsolutan jjnain ne moe u biti ni znati. Boiji Poslanik, s.a.v.s., rekao je istinu kad je kazao Vabisu ibn Mabedu el-Esedijju: O Vabise, upitaj sebe! Dobroinstvo je ono uz ta je srce zadovoljno i sa im je dua zadovoljna. A grijeh je ono to mui srce
57
i izaziva oklijevanje u dui! Pa makar te ljudi pitali o ovome, a ve su te pitali. Hadis prenosi Imam Ahmed u svome Musnedu, predanje broj 18030. Istinu je rekao Velianstveni Bog, u svome napuivanju ljudske naravi na ishodite univerzalnih stvari i ciljeva. Bog zapovijeda pravdu i dobroinstvo i potpomaganje blinjega, a zabranjuje razvrat, i ono to je runo, i tlaenje! Da biste se opomenuli, Bog vas svjetuje! (En-Nahl, 90.) U cjelini uzev kako izjavljuje i ovaj plemeniti ajet dunost je pridravati se pravde i dobroinstva, potpomagati blinje, a kloniti se svega to ima osobine razvrata, runih stvari, neposluha, s jedne strane, a s druge strane, ako se Uputa Objave slae sa ispravnom naravi (el-fitre es-salime) onda istraiva treba da se rukovodi univerzalijama nauke i kosmikih zakona i teorijama koje iz toga prozilaze, koje pomau univerzalnu, znanstvenu praktinu spoznaju (tuinu ala idrak kulli ilm ameli), i tada kad ona ne bude precizna i u svim dijelovima obuhvatna, i pomae u ustanovljavanju svih injenica vezanih za dio stvari koje se iznose pred ovjeka, u vremenu i mjestu, s tim da je na ovjeku da svim time ostvari univerzalnu naunu viziju koja ostvaruje ciljeve Prirode (mekasid el-fitre), e da mu time bude jasna precizna znanstvena vizija u nekoj stvari, koja se slae sa ciljevima Objave (mekasid el-vahj) i ciljevima Prirode. Openito gledano, to je ono ka emu se usmjerio Imam Ebu Hanifa en-Numan, predvodnik kole miljenja koja zagovara pridravanje duha erijata i njegovih ciljeva onda kada se ne ostvaruju ciljana metodoloka analogika zakljuivanja (el-kijasat el-usulijje el-gajje) koja se oekuju iz erijata, te kad uslijede rezultati metodolokog analogikog zakljuivanja ne izraavajui duh erijata niti njegove ciljeve, te u tom sluaju dolazi do pribjegavanja praksi (posezanja sa praksom) da bi se rijeila ova problematika, te pribjegavanje istihsanu. Sve to odvija se odabiranjem miljenja (er-rej) koje izraava duh erijata i njegovih ciljeva u ureenju ivota dok se u odreenoj stvari ne ostvari ispravna nauka, ime se ostvaruje predmet i usklauje se sa duhom erijata i njegovim ciljevima, i sa zakonima prirode i njihovim ciljevima, i ovakvim se metodom ostvaruje uspostava objektivnog naunog ravnomjerja izmeu Prirode i erijata u mjestu i vremenu. Ovakvo metodoloko razumijevanje odnosa erijata i Objave spram ispravne prirode i zakona u svijetu jeste poimanje koje stoji iza teorije ciljeva erijata, pod uvjetom da istraiva raspolae ispravnim znanjem temelja vjerovanja i osnova zakona erijata, te osnova nauka o prirodi ljudskoga drutva. Jasno je da ovo metodoloko razumijevanje ne ponitava razum kao mjerilo (la julgi el-akl mizanen), niti doputa partikularne suhoparne doslovnosti, a niti doputa privrenost primjenama i prakticiranjima koja se uzdiu iznad vremena i mjesta ili iznad spoznajnog svoda oprenog vremenu i mjestu, koji su ostvarili naunici i ljudi spoznaje i iskustva u jednom drugom vremenu i mjestu. Takoer, ovo metodoloko razumijevanje apsolutno ne doputa mitologije, vraanje i naklapanje (hazablat), ne doputa gnoze niti snatrenja (tehvimat), nego je to
58
razumijevanje koje se pridrava erijata kao principa (mebdeen), razuma kao mjerila (mizanen) i metodskog puta (menheden), ispravne i smjerne prirode kao cilja, sve to zarad erijatskog pristupanja ili znanstvenog pristupanja u sluaju kad je tekst problematian, ili kad je posrijedi problematinost iz nauke s ciljem ostvarenja duha erijata i njegovih ciljeva, te ostvarenja duha znanstvenosti u spoznaji udi ljudske i kosmike prirode (tabai el-fitre el-insanijje ve el-kevnijje). Praktino, metod ovog razumijevanja pri suoenju sa problematinostima u tekstualnim ili u naunim segmentima treba biti pridravanje naunih erijatskih univerzalija i njihovih ciljeva, pridravanje prirodnih zakonitosti i kosmikih zakona i njihovih ciljeva, jer je to najbolje metodsko nauno i praktino ophoenje sa ljudskom manjkavosti, a zarad realiziranja erijatskih ciljeva i smjerne prirode. Prema tome, erijatski i nauni pogled u vremenu i mjestu u sluaju problematinosti potrebuju pridravanje duha erijata i duha nauke o prirodi, od njih se nikada ne treba odustati, a sredstvo u tome jeste metod erijatski odabranog rjeenja (el-istihsan e-eri), ili znanstveno odabranog rjeenja (el-istihsan el-ilmi) radi ostvarenja smjernih, prirodnih i erijatskih ciljeva. Najvanija pitanja tekstualne problematinosti su ona koja se odnose na neke tekstove Poslanikog sunneta i neke izreke/stavove prvih, uzornih generacija (selef), a pitanja se javljaju u pogledu predaje, ili opsega ispravnosti predaje, ili tanosti njenoga izriaja, ili zbog mnogih mogunosti koje ine da predaja ima greku, iskrivljenje ili patvorinu, bilo da je to namjerno ili nenamjerno, lijepom namjerom usljed ljudskih pogreaka ili usljed propagande nemarnih ljudi s ciljem da se dopuni svetost neim to smatraju da je miljenje ili savjet, ili kroz zlu namjeru ljudi koji imaju svoje ciljeve, otvorene ili skrivene. Takoer, tekstualna nejasnoa nekada nastaje zanemarivanjem faktora vremena i mjesta, i njihova utjecaja na formulaciju teksta (mentuk en-nass), ili zbog nemoi da se definira taj faktor, napose zbog toga jer o mnogim tim tekstovima nije na raspolaganju znanje o okolnostima (kad su sroeni), niti o vremenu i mjestu vezanom za te tekstove. Moda su najraireniji primjeri tekstualne nejasnoe oni koji su kruili, i jo uvijek kolaju, u zbirkama tekstova u vezi sa otrovom i sedam datula, zatim o zadajanju odrasle osobe, o dvama krilima muhe, te nekim tekstovima koji se tiu stvari poznavanja Onostranosti, biti sihra, zavisti, urokljiva oka, te odnosa svijeta dina sa svijetom ljudi. A kad je posrijedi nauna problematinost, ona se odnosi na teorije do kojih dovodi potreba da se praktino bavimo nekim pitanjima i problemima, i to tada kad se ne podie spoznajni svod koji bi priskrbio objanjene naune injenice. Tada dolaze teorije za objanjenje oslanjanjem, u nekim vidovima, na naune pretpostavke (ferdijjat ilmijje), a ne na naune injenice (hakaik ilmijje), prem-
59
Budui da je Objava od Stvoritelja (el-vahj min indi el-halik), i budui da su Priroda i Zakoni iz djela Stvoritelja, tu onda
da one priskrbljuju objanjenje koje pomae da se pristupi fenomenu ili problematici bez sigurnog jamstva u ispravnost teorije i njenih pretpostavki. Moda je najistaknutija od ovih teorija ona o postanku i evoluciji (nezarijje ennuu ve et-tetavvur), koja daje pogled i praktino objanjenje o slinosti i zajednikim faktorima koji se nahode izmeu ivih (animalnih) bia, bez obzira na razlike i raznovrsnost, ali bez moi da sa jamstvom utvrdi ispravnost ovih teorija i njihovih pretpostavki. Nejasnoa ove teorije je u mjeri u kojoj je ponudila i nudi spoznaje, te u mjeri u kojoj je dopustila i doputa nasumine filozofske zakljuke tvrdnjama o sluajnosti ivota i njegovoj stihijnosti (avaijje), te to su iz toga prozile filozofije i materijalistika animalna poimanja o ljudskome drutvu u kome vlada zakon dungle, gdje vai argument sile i opstanak najjaega. U poznate teorije ovakve vrste spadaju one Frojdove koje su dale svoj udio u osnivanju moderne psihologije (eshemet fi nee ilm en-nefs el-hadis) i one koje je u savremenom dobu markirao spoznajni svod. U ove znanstvene teorije spada i ona o materiji koja ne nestaje i koja ne nastaje/ ne obnavlja se, koja je ustanovila znanstvenu fizikalnu spoznaju kako je ta teorija ispravna i korisna u tumaenju fenomena fizikalnoga Bitka, u onome to je iza atomske logike, gdje materija nestaje i gdje se dio nje preinaava u energiju (taka) u sluaju atomske eksplozije, te gdje se poveava materijalna teina preinaavajui dio energije u materiju u sluaju atomske hidrogenske adhezije. U sluajeve znanstvene problematinosti sa kojom se suoava islamsko miljenje i ovjekova egzistencija spadaju i horizonti istraivanja nasljednih osobina ovjeka (mevrusat el-insan) ili genoma, te mladih elijskih jezgara i toga to slijedi iz moi kloniranja i preinake (el-istinsah ve et-tagjir), te do kakvih izgleda, i ljudskih kompliciranosti, vode ovakva nauna otkria, te ta je to to je doputeno? A ta, opet, nije doputeno? I kako e se ustanoviti kontrola ovih putanja? I ta su kriterijumi koji utvruju koristi i tite od negativnosti i katastrofa? U sluaju ovih kompliciranosti, vana je spoznaja univerzalnih postavki, ciljeva, te konsenzusa o njima i rukovoenje njima, kako se ne bi ostavilo prostora preputenog za neznalaku viziju koja zabranjuje sve (er-rua el-dahile), a niti prostora za stihijnost/nasuminost, doslovnost ili skretanje. To je ono to ini anarhiju gospodaricom prostora/scene, i time irom otvara vrata za ljudske i drutvene katastrofe, i ta se anarhija ne moe suzbiti bez kriterija univerzalnih postavki (min duni dabit el-kullijjat). Prema tome, sa sluajevima tekstualne kompliciranosti/problematinosti i znanstvene problematinosti treba postupati u svjetlu univerzalnih postavki i traenja prioritenijeg rjeenja u vezi sa njima, ili sa jednom od njih, i na taj nain ii u smjeru sigurno valjanih ciljeva i dobra.
60
kako je Razum ustanovio i argumentirano spoznao tokom povijesti u objektivnom naunom istraivanju nema mjesta zbiljskom sukobu i raskolu izmeu znaenja Objave, njene upute i usmjerenja i izmeu injenice Prirode, Zakona i njihovih ciljeva. Naime, za svako istinsko i nepristrasno nauno motrenje, Objava je izraz prirode i zakona i na pravi nain vodi njima na putevima ostvarenja ljudskoga jastva, realiziranja njegovih ivotnih potreba i ciljeva, kako je to jastvo stvorio Bog i odredio mu narav: Okreni svoje ti, kao vjernik pravi, istoj vjeri, Boijoj prirodi, prema kojoj On ljude stvori! Nema promjene u Boijemu stvaranju!49 U toj naravi su jednaki zadovoljstvo/uivanje branoga druenja, trud da se postigne doputena/halal opskrba, nastojanje da se traga za spoznajom i znanjem, odbrana i rtvovanje na putu pomaganje Istine, zatite ummeta, zatite ivota, imetka, obraza, te odbrana od nasrtaja agresora. Problem sukoba Tradicije i Razuma (kadijje tearud ennakl ve el-akl), u koji je pod utjecajem formalne grke logike nehotino zapao muslimanski um, bio je opasan orsokak na putu miljenja islamskoga ummeta i njegove univerzalne vizije i civilizacijskog puta. Sve dok ne spoznamo ta sve obuhvata ovaj problem, do kojih je opasnih negativnih posljedica doveo i dovodi u miljenju ummeta i njegova civilizacijskog puta i jedinstva miljenja ummeta, jedinstva njegovih ciljeva i redova te jasnoe/ istoe univerzalne islamske misije, sve dotle ummet nee moi povratiti jedinstvo svojih redova niti izgraditi svoje miljenje, niti e moi obnoviti svoju viziju, njene motive, mo, graditeljsko korifejstvo i civilizacijsku znanstvenost. Ovo nije samo usluga ka kojoj stremi napor ummeta ve je, takoer, cilj koji se nahodi iza ovoga, ponovna uspostava svjetske civilizacije na putu pravde, bratstva, sporazumijevanja, izgradnje i mira.
49
Er-Rum, 30.
61
Mitoloka sofistika filozofija i grka formalistika logika je u svojoj biti bila teorijski mitoloki metod i umni luksuz dokone gospode slobodnjaka (el-mutrefun el-ahrar), metod koji nije pripadao znanju koje se bavilo stvarnou, prirodom niti kosmikim zakonima, niti se bavilo prouavanjem, promiljanjem i objektivnim naunim prouavanjem kosmosa i njegovih injenica, skladno i metodino teei potinjavanju svijeta i plodotvornoj/kreativnoj izgradnji. Naprotiv, grka formalna logika je bila dokono, elitistiko miljenje, utopljeno u mitoloku subjektivnost i teorijske vizije koje iscrpljuju mo miljenja u nepostojee i beskorisne stvari (la ta ile tahteha). Grka formalna logika polazi iz subjektivnih miljenja na sijelima gospode, iz njihovih naklapanja/trabunjanja50 i fantazmagorija.51 Tako je ta (grka) vizija, miljenje i logika, omoguila raspravanje razliitih vienja, stavova i fragmentiranja pogleda ne zbog toga to stvarnost nalae da ih bude mnogo, nego je kljuna stvar u tome to se nahodi mnotvo njihovih kaprica, podjela i stavova i zbog svega toga su im se bolesna miljenja, snatrenja i fantazmagorije pobrkale s onim to je ispravno. Polazite im je bilo pod utjecajem brojnih subjektivnih stanovita, proizvoljnih tvrdnji i osobnih inata, koji su na njih izvrili utjecaj da razmiljaju u skladu sa osobnim kapricima, bez samjeravanja ishodita vlastitoga stava, miljenja i kontempliranja sa objektivnom stvarnou,52 i sa naunim injenicama o prirodi i kosmikim zakonima. To otvara vrata iroko prema razilaenju linih stavova i subjektivnih ciljeva, a odatle proishodi razlika u stavovima i vizijama, te taj (grki) metod miljenja postaje zakonit put za razilaenje i sporenje bez potrebe i nude, bez naputka i objek50 51
52
etahat su u ovom kontekstu trabunjanja, naklapanja itd. (op. prev.) Usp. El-Gazalijevo djelo Tehafut el-felasife. (Na ovom mjestu evham prevodimo kao fantazmagorije.) El-Vaki el-mevdui, objektivna stvarnost.
62
tivnog injeninog dokaza, osim subjektivnih miljenja sukladno eljama pojedinaca, njihovih inata i udnji, iz toga proishodi razlika u stavovima i vizijama, te taj misaoni metod biva irokom kapijom za raskol i zavadu bez potrebe i nude (li gajri hade ev darure), bez upute i istinskog objektivnog argumenta, osim osobnih domiljanja sukladno strastvenim eljama, njihovim udnjama (ehva iha) i porivima (atma iha). Eto, to je nae vienje kako je grki utjecaj pustio svoju lozu na zajednicu Istine,53 zajednicu monoteizma,54 i monoteizam kroz mnotvo sljedbi (elfirek), grupacija (et-tava if) i pravaca (en-nihal) bez upute i bez objektivnoga temelja. Jedino u biti od ega su polazili je razlika u subjektivnim miljenjima, razlika u inatima i ciljevima koje su zaodjenuli odjeom istine i patvorene svetosti. A da su sljedbenici razilaenja i prijepora saobrazili veinu spornih pitanja sa autentinim tekstovima Objave (sahih nusus el-vahj),55 bez patvorenja, parceliziranja i bez pogrenog tumaenja, te sa injenicama Prirode i zakonima56 i pravilima, tada bi iezla veina tih razilaenja povezali bi se kao braa sa jedinstvom Istine i realnosti, ne bi se podijelili u raskole, sljedbe i izme, njihovi putevi ne bi, na korist njihovih neprijatelja (li masleha e da ihim), postali razliiti. Budui da je cilj islama i Uzvienoga Kurana oivotvorenje hoda svjetske civilizacije sa Posljednjom cjelovitom objavom,57 u cilju napuivanja ovjeka i ostvarenja osobe ija je narav produhovljena, pozitivna, konstruktivna i koja slobodno bira svoje graditeljske i ivotne potrebe, sa zakonitim i moralnim znanjem,
53 54 55 56 57
Umme el-hakk, zajednica Istine, autor misli na muslimanski ummet. Umme et-tevhid, zajednica monoteizma ili tevhida. Nusus el-vahj, Tekstovi Objave (misli se na Kuran) Nevamis, zakoni, od grke rijei nomos. Er-Risala el-kamile el-hatime... Misli na poslanstvo Muhammeda, a.s., odnosno na Kuran.
63
to je inkorporiranje u islamsko miljenje narodnih, plemenskih i dahilijjetskih tradicija, te potom inkorporiranje israilijjata, gnostikih uenja i mitova, inkorporiranje formalne logike u njenim razliitim oblicima sve to je u biti bilo neka vrsta idejnog vjeroodstupnitva (neva min er-ridde el-fikrijje)58 i akaidske pomutnje, te povratak unatrag (avde ila el-vera), a to je nuno dovelo do devijacije miljenja, osujeivanja njegovih kreativnih moi, te do pomuenja univerzalne kuranske vizije. Dolo je do cik-cak puta islamskog ummeta, kretao se izmeu legitimnog, svrhovitog i moralnog znanja, koje je pozitivni element u izgradnji islamske civilizacije, njenih smjernica i postignua, s jedne, te izmeu etnikog i dahilijjetskog ara i teorijskih sofisterija, ezoterikih gnosa, israilijskih bajki, ruilakih opsjenarija, s druge strane. Sve to skupa predstavljalo je negativni element (el-unsur es-selbi) koji je izgrizao temelj entiteta ummeta i temelj zgrade islamske civilizacije, te, protokom vremena i gomilanjem zastrana, marginalizirao njenu civilizacijsku i graditeljsku ulogu u svijetu zakona, nauke i univerzalnosti, uklonio je taj entitet sa scene i njegov put uinio besplodnim (ve edheda mesiretehu). Na kraju krajeva, deformacijom i iskrivljavanjem skonao je metod miljenja ummeta, a to je otvorilo iroka vrata vjerskom razilaenju (el-hilaf ed-dini) koje je slijedilo puteve filozofskih raspredanja, ezoterikih buncanja i proricateljskih opsjenarija, linih interesa i neznaboake/dahilijjetske batine. Sve to je pocijepalo jedinstvo ummeta,59 namnoilo njegove negativne strane, isparceliziralo ga na sljedbe i raskole, na grupacije i izme, koje se nisu oslanjale na nauku, istinsko uenje i cjelovito nauno, zakonito i objektivno primijenjeno promiljanje (et-tedebbur e-umuli
58
59
Er-Ridde el-fikrijje ili misaono/ideoloko vjeroodstupnitvo. Abdulhamid Ebu Sulejman ovim izdaleka i terminoloki aludira i na er-ridde ili pobunu arabljanskih plemena protiv halife Ebu Bekra u Medini od 632-634. godine. Vahde el-umme, jedinstvo muslimanskog ummeta.
64
el- ilmi es-suneni el-mevdu i el-mundabit). Na taj nain, ummet je ostao bez temelja koga objedinjavaju Objava, Priroda i Zakoni. U tom temelju nije bilo pluralizma i razilaenja na nain da to budu pluralizam i razilaenje koji se usredsreuju na potrebe vremena, razliitost mjesta, te na nain da pluralnost i raznovrsnost proishode iz jedne nie a zarad ostvarenja zajednikih ciljeva na temelju potreba, u svjetlu napuivanja Objavom i pravog odazivanja Prirodi i Zakonima, shodno situacijama i okolnostima, konstruktivnim ivotnim potrebama te vremenu i mjestu. Prema tome, u biti Tradicija i Objava ne mogu biti oprene Razumu, jer Razum je ovdje ono neto to je mjerilo,60 Razum jesu razumski aksiomi, Razum je temeljno i primarno ovjekovo sredstvo spoznaje, razumijevanja, analogije i sintetiziranja. Po svemu ovome, Razum je sredstvo, Razum nije predmet. Bez Razuma kao sredstva koje se sastoji od Aksioma Razuma ovjek ne moe da saznaje (judrik), rasuuje (jahkum), mjeri (juvazin) te planira i programira (jubermid). Jer Razum je sredstvo mjerenja, rasudbe, sintetiziranja. Kad to ne bi bio onda ne bi bilo prostora spoznaji, mjerenju, rasuivanju, niti kreativnosti niti sintetiziranju. U tom sluaju bi miljenje i rezoniranje bili blie naklapanju (hezr), neznanju (dehl) i sanjariji (hevs) koje svjestan, razuman i pametan ovjek ne zagovara (la jekulu bihi insan va in mudrik akil). Naime, svaki spor o bilo emu rjeava se razumskim i naunim rabljenjem analogije izmeu iznesenih tvrdnji i njihova predmeta, njihovim meusobnim samjeravanjem, posredstvom svih moguih logikih i naunih sredstava,61 u skladu sa prirodom svakog predmeta. Tek tada je mogue razrijeiti razlog razilaenja, i spoznati stranu istine, te da li se tvrdnje na kraju svega slau sa objektivnim injenicama. Ukoliko je
60 61
El-Mizan, mjerilo, kriterijum. Bi kulli el-vesail el-mantikijje el-ilmijje el-mumkine.
65
mogue suglasje i podudarje, i ukoliko je mogua nauna ravnomjernost, tada je mogue i spoznati pravu stranu stvari. A ako nije, onda stvar trai da se pitanja i injenice dodatno razjasne (ila mezid min temhis el-kadaja) kako bi se spoznale dimenzije pogreke i manjkavosti i kako bi se ispravile. Tad bi se sjedinilo polazite sa, ako je potrebno, sredstvima i metodima multidisciplinarnog pristupa u tretiranju sueljavanja pitanja i okolnosti (u kojima se pitanja javljaju). Kad smo kod ovoga, nuno je ne izgubiti iz vida da ne nalazimo to da niti temeljni izvor vjere (el-masdar el-esasi li ed-din), a to je Uzvieni Kuran, a ni islamska svjetopogledna civilizacijska kuranska terminologija, ne govore o Umu62 kao takvom. Rije Um (el-akl) nijednom se ne spominje u Uzvienom Kuranu. Razlog tome nije ni u emu drugom doli u injenici da Um nije tema po sebi, nego je Um puko sredstvo i pomagalo svijesti, spoznaji, samjeravanju i sintezi, sve u skladu sa ponuenim injenicama i zakonima u svijetu. Stoga, pitanje koje se tie ovjeka a u vezi sa Umom ne odnosi se na predmet Uma kao takvog, niti na njegove aksiome. Jer oni su injenica i priroda koja se ne mijenja niti preinauje. Nego se to pitanje odnosi na upotrebu (raz)uma i njegovih moi, tie se valjanosti te upotrebe, e da bi se posredstvom sredstva Uma (edat el-akl), spoznajom stvarnosti kroz uravnoteenu poziciju i pomnom analizom, spoznala stvarnost i prosudile tvrdnje i postavke (el-ferdijjat) spram injenica, spram objektivnih naunih zakona o tim pitanjima. Ako se pokae sklad (in temme et-tevafuk), onda je put ispravan (kane es-savab). Ako nema sklada, onda je dolo do manjkavosti i pogreke u spoznaji (kusur ve hata fi el-idrak), te je potrebno dodatno izuavanje, promiljanje i istraivanje u cilju spoznaje ispravne strane u datom problemu. Upravo stoga zapaamo da
62
El-Akl Um ...
66
Kuran govori o razmiljanju, razmatraju, razumijevanju: oni razmiljaju,63 oni razmatraju,64 oni umuju,65 oni proniu.66 injenica raz(uma) je kao injenica kompjuterskog elektronskog raunarskog ureaja. Dobijeni rezultati ovise o unesenim podacima. Ako su ispravni ulazni podaci, i rezultati e biti ispravni. Ako je ispravno promiljanje i ako su ispravne poetne tvrdnje, bit e ispravan in i ispravno e se kazati/saopavati o stvarnosti i realnosti. A ako nije tako, ako su ulazni podaci sofisterije, naklapanja, osobni porivi i zablude,67 u tom e sluaju i sami rezultati poveati sofisterije, naklapanja, mitove, osobne porive i zablude. Istinski civilizacijski ovjekov trud e ieznuti, muslimanski um (el-akl el-muslim) e se upregnuti u raspravljanje o formalnoj logici, o mitovima, raspravljat e o raunima koliko kotaju mjerice mlijeka pataka i vrana,68 i jaja jarca i ovna,69 i o problemima slobodne volje i predestinacije,70 stvaranja Kurana (halk el-Kuran).71 Kad u sreditu svoje svijesti zastalno prihvatimo da je diskurs Kurana, sa svom svojom jednostavnou, elaboracija o uravnoteenoj, konstruktivnoj, moralnoj i smjernoj ljudskoj prirodi, te elaboracija zakona Prirode i Svemira oko nje, te kad prihvatimo da ti zakoni nisu drugo doli injenice stvaranja i njegova bit, te da je Objava/Tradicija72 dola ne da nadie te zakone, ili da ih zanijee, ili promijeni, ve je dola da bit te uravnotee63 64 65 66 67 68 69 70 71 72
Jetefekkerun. Jetedebberun. Jakilun. Jubsirun. Tehvimat. Leben el-betti ve el-girban. Bejd el-maiz ve el-hirfan. Kadaja el-hurrijje ve el-debr. Halk el-Kuran. Autor kae doslovno: El-Vahj en-nakl.
67
ne, ovjekove prirode i bit svemirskih zakona ugradi u sredite ovjekove svijesti, i u sredite njegove spoznaje, s ciljem napuivanja prirode ovjeka na Pravi put, te upravljanja njegova puta na kojem nastoji da ostvari sebe, svoju ljudsku, duhovnu i uravnoteenu narav, kako bi udovoljio potrebama naravi svoga bia, njegovih hilafetskih, graditeljskih i civilizacijskih stremljenja, posredstvom lijepa naina i ispravnim kreativnim sredstvima, s tim svim e se ovjekov trud pravilno usmjeriti, moi e na lijep nain koristiti zakone svemira oko sebe.73 Moi e ih potiniti dolinim, dobrim i kreativnim nainima, radi ostvarenja prirode svoga duhovnoga sopstva (li tahkik fitre zatihi er-ruhijje), i zadovoljenja materijalnih potreba svoje naravi (el-husul ala hade fitretihi el-maddije). Tako e ovjek uzdignuti svoju egzistenciju, ostvarit e na Ovom svijetu svoje sopstvo/jastvo i svoju sreu, duhovno i materijalno, u pravcu Buduega svijeta i Najuzvienijeg bivstvovanja. A to moe postii dobrim i potpunim djelovanjem, namjesnikim pologom i kreativnim odnosom, davanjem i ulaganjem. Naime, istinska vrijednost ovjeka, njegovo dobro i zadovoljstvo svojim jastvom, procjenjuje se kroz trud, mo, kreativnost, prinosima u dobru i darivanjem, jer bezgranini su ovjekovi horizonti u kreativnosti, injenju dobra i davanju (li enne afak el-insan fi el- ibda ve en-nef ve el-ata la hadde leha), dok su njegove istinske materijalne potrebe, ako se pravilno trudi da ih zatomi, veoma male i lahke. Stoga, prava istinska vrijednost ovjekova skriva se u koristi (fe inne kimete el-insan el-hakikijje tekmunu fi en-nef ) spram drugih, u poboljanju stvari, u davanju i kreativnosti. A teta i nevolja skrivaju se u egoizmu, pohlepi i zgrtanju imetka. Bog je Onaj Koji stvori i smrt i ivot da bi tako iskuao vas ko e od vas biti ljepeg djela!74 I dijelite dobro zarad samih
73 74
Ve jetemekkenu min husni istihdam sunen el-kevn min havlihi. El-Mulk, 2.
68
sebe! A koji se ouvaju tvrdiluka due svoje, takvi, eto, uspjet e!75 Neete postii dobroinstvo dok ne budete dijelili ono to vam je drago. A to god da podijelite, Bog zbilja za to znade!76 to od dobra podijelite za sebe podijelili ste, a to god podijelite neka u ime stjecanja Boije naklonosti bude! I sve to od dobra podijelite vratit e vam se, i nepravda vam uinjena biti nee!77 I na Boijem putu dijelite, i rukama svojim u propast sebe ne bacajte, i dobro inite! Bog, zbilja, voli dobroinitelje!78 Ko radi dobro, za duu svoju radi, a ko ini zlo, protiv nje radi! I Gospodar tvoj nije silnik prema Svojim robovima.79 A ko dobra djela ini, bio mukarac ili ena, a vjernik bude, takvi e u dennet ui, takvima se ni koliko trun nepravda nee uiniti!80 I onim to ti je Bog dao Onaj svijet trai i udio svoj na Svijetu ovom ne zaboravi, i kao to je Bog tebi dobro uinio i ti dobro ini, i nemoj nereda initi na Zemlji! Bog doista one koji nered ine ne voli!81 Na ovom mjestu, ukoliko zbiljski proniknemo u sutinu kuranske islamske vizije, zapazit emo da Objava (Napisana Knjiga)82 izraava Prirodu i Zakone (Ono Vieno).83 Jer Objava iskazuje sutinu Prirode, i tu sutinu stavlja u dubinu ovjekove svijesti, i odatle daje naputak ovjekovu trudu i volji, e da bi ovjek mogao svoju volju naputiti Pravom stazom i upraviti kako valja, da bi ostvario svoje jastvo, svoj kreativni, slobodni, namjesniki i graditeljski cilj. A samim tim, ostvarenjem ovjekove prave naravi/prirode zbog ijeg ostvarenja je Bog i stvorio ovje75 76 77 78 79 80 81 82 83
Et-Tegabun, 16. Alu Imran, 92. El-Bekar, 272. El-Bekare, 195. Fussilet, 46. En-Nisa, 124. El-Kasas, 77. El-Mestur. El-Menzur.
69
ka, dao mu namjesnitvo i stvorio ga u toj naravi, ostvaruje se i Boija ljubav i Njegovo zadovoljstvo. Ti reci: ta mislite, ako je Kuran od Boga, a vi neete da vjerujete u njega, ko je tad u veoj zabludi od onoga to je u svai dubokoj?! Pokazivat emo im Mi Znake Nae u prostranstvima svemirskim, i u njima samim, sve dok im jasno ne bude da je Kuran Istina. A zar dosta nije to to je Gospodar tvoj svjedok stvari svake?!84 Prema tome, nemogue je da pravilno shvaanje Objave bude nasilje, ili prinuda, ili, pak, ponitenje/anuliranje Prirode. Niti je Objava dodatno breme i neosnovana obaveza u svrsi ovjekove egzistencije i njegove prirode. Zapravo, nemogue je da Objava bude izopaenje ili anuliranje Boanske Naravi,85 niti ovjekova jastva. Naime, istinska Boanska Objava nije drugo do usmjerenje ivotnog puta ovjekova, istinska Objava ide ka ostvarenju ispravne ljudske naravi, udovoljava njene potrebe i tenje na pravi, pozitivan, kreativni i smjeran nain. Kad Objava, naprimjer, tvrdi da je ovjek stvoren namjesnikom na Zemlji, tada Objava ne zaduuje ovjeka tom obavezom, niti mu tom tvrdnjom stavlja dodatno breme! Naprotiv, sve to je tu posrijedi jeste da se ta naravna injenica stavi u dubinu ljudskog spoznanja. Jer ovjek je praktiki stvoren namjesnikom koji je u stanju i moe rasporeivati stvari na Zemlji i Ovom svijetu. ovjeku su date moi, pomagala i nuna sredstva da to obavlja i vri namjesnitvo. Objava ga napuuje ispravnom svijeu po njegovoj naravi, stavlja ovo razumijevanje i ispravno spoznanje u dubinu ovjekove svijesti, te mu zato daje pronicljivost za ispravno usmjeravanje njegova truda, i njegovu ivotnu stazu vodi Pravim putem, e da bi ovjek ostvario sebe i svoju sreu na oba svijeta (li juhakkika zatehu ve seadetehu fi ed-darejn).
84 85
Fussilet, 52-53. Ilgaen li el-fitre er-rebbanijje.
70
Takoer, primjer za ovo jesu tvrdnje asnoga Kurana da je ovjek zaduen pologom/emanetom. Dakle, Kuran ne tvrdi niti ovjeku stavlja u dunost bilo ta to nije istina pohranjena u temelj ovjekove udi i naravi/prirode. ovjek spoznaje, zna i osjea svojom prirodom, i u dnu svoje due, svijesti i savjesti, poticaje za duhovni boljitak, kao i poticaje na materijalno i ogavno/ blatno zlo! Zna poticaje na pravdu i poticaje na nepravdu, poticaje na dobro i poticaje na zlo. On po prirodi osjea i spoznaje da je pri samom njemu, naime, u odreenim granicama, mo da rasporeuje i odluuje, te da odluka zavisi o ovjeku i njegovoj volji: koji e od dva puta da slijedi? I koju od dvije staze da odabere? Objava bodri ovjeka da upotrijebi volju izbora, da upravlja svojim izborom, ovjek u dubini due znade da je to na ta ga bodri Objava jedna ispravna i smjerna odluka. U isto vrijeme, Objava ini da ovjek bude zadovoljan Boijom pravdom, te da ovjekova odgovornost pada u granicama njegove moi, u granicama njegove spoznaje i mogunosti. Bog nijednog ovjeka ne zaduuje iznad mogunosti njegove, njemu je u korist to dobra stekne, protiv njega je zlo to ga stekne!86 I nikoga Mi nismo kaznili dok ne bismo Poslanika poslali.87 Dok Kuran, naprimjer, trai od ovjeka da prouava i dok ga (zapovijeu: Ui!) na to podstie, time Kuran ne zaduuje ovjeka niim to nije u temelju njegove naravi i prirode. ovjek je itao i prije negoli je objavljen Kuran, i ovjek e i dalje bez obzira na bilo koje druge okolnosti itati. Jer je to u temelju njegove naravi, i jer on, bez itanja i pisanja u njihovim razliitim formama, ne bi bio ovjek halifa/namjesnik, ne bi bilo civilizacije, izgradnje.
86 87
El-Bekare, 286. El-Isra, 15.
71
A itanje kojeg ne bi bilo bez risanja i pisanja jeste temeljno prirodno sredstvo za uspostavljanje ljudske civilizacije, njenoga naslijea, njenih prinosa i njenog razvoja. Eto, zato je Kuran ovom obznanom u zapovjednom ili imperativnom nainu (itaj!) uspostavio tu bitnu stvar za ovjenost ovjeka i da ispuni civilizacijsku halifsku/namjesniku zadau u dubini svoje svijesti i zanimanja. Ali ova obznana je tu s ciljem pravilne upotrebe i korienja ove dunosti, i ove moi, da ona bude sredstvo dobra i iz ishodita vjerovanja, izgradnje, i objektivne moralne svrhovitosti. Svemoni i Velianstveni Bog kae: Gospodar na je Onaj Koji je sve Svome stvorenju podario i potom ga uputio!88 Okreni lice svoje ti, kao vjernik pravi, istoj vjeri, Boijoj Prirodi, prema kojoj On ljude stvori! Nema promjene u Boijem stvaranju! To je prava vjera, ali veina ljudi ne zna!89 itaj, u ime tvoga Gospodara, Koji stvara, stvara ovjeka od zametka! itaj, plemenit je Gospodar tvoj, Koji peru poduava, Koji ovjeka poduava onome to ovjek ne zna. Zbilja, ovjek se uzobijesti im se neovisnim vidi a, zbilja, Gospodaru tvome e se svi vratiti!90 I kada Gospodar tvoj ree melekima: Na Zemlji u, doista, Ja postaviti namjesnika! oni upitae: Zar e na njoj postaviti onoga ko e na njoj nered initi i krv prolijevati?! A mi Te slavimo, zahvaljujui Ti, i, kako Tebi dolikuje, veliamo! On odgovori: Ja znam ono to ne znate vi! I poui On Adema imenima stvari svih, a potom ih melekima predoi i zapovjedi: Kaite mi imena njihova, ako istinu govorite! Slavljen nek si! povikae meleki. Nemamo drugoga znanja mi osim onog kome si nas pouio Ti! Ti si, zbilja, znalac i mudar! O Ademe! ree On
88 89 90
Ta-Ha, 50. Er-Rum, 30. El-Alek, 1-8.
72
obavijesti ih ti o imenima njihovim! I kad ih Adem obavijesti o imenima njihovim, On ree: Zar vam nisam rekao da Ja doista znam tajnu nebesa i Zemlje, i da znam doista ono to na javu iznosite i ono to skrovitim drite?!91 Dakle, univerzalna islamska civilizacijska vizija, im se oituje njena kuranska forma, sa sobom predoi pamenje o tome ta se tom vizijom ostvarilo u vrijeme Vjerovjesnitva i ta je znailo znamenje Objave poslanstva za ovu viziju u okolnostima te epohe, a s obzirom na vrijeme i mjesto. Na Objavi i njenoj primjeni u stvarnosti ovjekova ivota poiva upeatljiv argument da je mogue primijeniti i ovu viziju u stvarnosti ovjekova ivota. Jasno je da u ovoj viziji nema prostora za oprenost sa prirodom i zakonima. Na istraivau je samo da sueli, i da razumno, nauno i objektivno odvaga, izmeu Objave i Prirode. A aksiomi razuma i njegova osjetilna pomagala jesu samo ovjekova sredstva i mjerilo za to sueljenje i odmjeravanje, s ciljem dostizanja istine (bi hedef el-vusul ila el-hakika). Budui da su Priroda, Zakoni i Stvarnost Univerzuma objektivne injenice, to spoznaja uloge ispravnog i pogrenog u svakom problemu biva dostatnom u njihovom odnosu sa Objavom kroz razmatranje objektivne istine/objektivnih injenica,92 u Prirodi i Stvarnim Zakonima, s jedne strane, a, s druge strane, kroz ispravnu spoznaju kuranske vizije u ovome, te aspekta tevhida i islamske upute o ovome. Pa, ukoliko i tada doe do nesuglasja ili dvojbe u utvrivanju najboljeg rjeenja, tad je potrebno uloiti jo rasuivanja i kontempliranja u shvaanju Objave, ili u spoznavanju naunih injenica koje se tiu Stvarnosti, Zakona, kako bi mjesto sporenja postalo jasno, kako bi se na njemu jasno razluilo ispravno od pogrenog, dobro od zla, blagodatni red od
91 92
El-Bekare, 30-33. El-Hakika el-mevduijje.
73
nereda. I da sve bude bez nejasnoe i sofisterije. K tome, ne postoji tu mnotvo istina, ve se samo radi o nesuglasju s obzirom na stanovite posmatranja i na ugao iz kojeg se to ini, te s obzirom na vrijeme i mjesto. Pa, ukoliko je ispravno razumijevanje stvarnosti, tad ono ujedinjava, a ne razjedinjava, a to je stoga jer je takvo razumijevanje jedinstvo u razliitosti (vahde fi tenevvu), i razliitost u jedinstvu (tenevvu fi vahde). Islamska vizija izmeu ashaba i beduina Da su muslimani nakon generacije ashaba sauvali univerzalnu kuransku viziju, i da su spoznali objektivni odnos izmeu Objave i Prirode (Teksta i Prizora kosmosa),93 mi bismo sauvali jedinstvo ummeta. Prednjaili bismo u utemeljenju islamskih drutvenih nauka. Ne bi tu bilo pravog prostora za podjele i cijepanje na sekte i zavaene strane. Ne bi bilo mogunosti za saveze faraona i saveze sveenika sa opsjenama demokratskog liberalnog sekularizma i ne bi bilo mogunosti za materijalistika i religijska uopavanja, zabluivanja masa ummeta, cijepanja njihovih redova i jedinstva, pomuivanja Istine neistinom, prekrivanja linih ciljeva koprenom Istine i logike, daleko od bilo kakve koristi za muslimanskog ovjeka i muslimanski ummet, daleko od objektivnih injenica. Takoer, ne bi bilo mogue uiniti da lani osobni izbor, neprovjerene postavke i premise, koje su bez argumenata i neusklaene, budu/postanu naune i zakonite istine, kao da su te injenice i postavke istinite i objektivne, pa se onda njima brie Istina, javni interes, cijepa se svijet i mnoe pogreni pravci (ve teteferreku es-subul).
93
El-Mestur ve el-menzur.
74
Da se islamsko miljenje pridravalo univerzalne civilizacijske kuranske vizije, da se pridravalo koncepcija Kurana,94 da nije zastalo kod onog dijela poslanikog, hadiskog diskursa, upravljenog i namijenjenog na poseban nain arabljanskim/beduinskim plemenima,95 tad bi se znalo da je intencija obznane poslanikog diskursa kad su posrijedi ti beduini data na stupnju prilika tih plemena, njihove potrebe i razine u toj civilizacijskoj etapi kroz koju su prolazili (Govorite ljudima na stupnju njihova razumijevanja! Zar elite da Boga i Njegova Poslanika utjeruju u la?!).96 Neshvaanje diskursa hadisa kako ga je trebalo shvatiti, dovelo je tu metodu miljenja do nerazumnosti, te do neshvaanja naroite prirode poslanikog diskursa s obzirom na vrijeme i mjesto, a to je uskoro dovelo do skliznua u prihvatanju mnogih pojmova, tradicija, plemenskih naslijea, israilijjata, gnostikih predanja, magije i naklapanja i stuhvinjanja koja su se ukrijumarila u islamsku literaturu.97 U takvim okolnostima i naslijeu, univerzalna kuranska vizija je bila prekrivena maglom tvrdnji; zapravo, to je ono to je oslabilo polet u hodu islamske civilizacije (zehame mesire el-hadara el-islamijje), njen duh, kretanje naprijed, metod njenog miljenja te principe i njene pojmove u primjeni integralnoga monoteizma (et-tevhid
94 95 96
97
Mefahim el-Kuran. Kabail el-Erab. Hadis ovakvim rijeima nije naveden od Poslanika, s.a.v.s., ve je naveden od Alija ibn Ebi Taliba, r.a., da je kazao: Govorite ljudima rijeima koje razumiju. Zar elite da lau na Boga i na Poslanika? Hadis prenosi El-Buhari (2/153), Kitab el-ilm, poglavlje Meu onima kojima je svojstveno znanje jesu i ljudi kojima je mrsko da ih ljudi ne razumiju, hadis broj 127. Ebu el-Hasan et-Temimi o razumu (el-akl) prenosi predanje od Ibn Abbasa: O skupino Boijih poslanika, poslani smo da govorimo ljudima na stupnju njihova shvaanja/uma! (str. 225). El-Buhari kae: Predajni lanac (ovog hadisa) je veoma slab! El-Edebijjat el-islamijje prevodimo kao islamska literatura. Ovdje autor ne misli na knjievnost, specifino kao na belles lettres, ve misli na tradicionalnu islamsku literaturu iz hadisa, tefsira, akaida...
75
el-dami), moralne svrsishodnosti, znanstvene kauzalnosti i graditeljske predanosti. Tokom stoljea te su magle98, unakaenja99 i iskrivljenja100 prekrila mnoge naputke univerzalne kuranske civilizacijske vizije, ta je vizija, zapravo, prognana, da bi Kuran postao knjiga zarad blagoslova i berieta, za stjecanje honorara to ga ue i pamte. Nestaje slobodnog i kreativnog razmiljanja,101 dominira pretjerivanje u potrazi za tekstovima historijske primjene, jezikog razumijevanja, time se muslimanski ummet oslanja na fatalizam, statinost, pasivnost, mitove i sofisterije. U potonjim stoljeima muslimanskog ummeta iezava civilizacijski graditeljski polet, uruava se njegov drutveni sistem, struktura njegove civilizacije, stropotava se temelj civilizacijskog znanja i moi, u bivstvu ummeta gasne svjetlo promiljanja,102 teorijskog pronicanja,103 kreativnosti104 i predanosti. Dominacija vizije beduina105 te naslijee, i tradicionalna egoistika, dominantno etniko-plemenska poimanja, koje je ta beduinska vizija sobom donijela, te, k tome, nastupanje vizije naroda koji su uli u islam, te tradicije i shvaanja iz njihove protekle povijesti, kao i njihove dominantne izrabljivake civilizacije koju su sa sobom donijeli, i, nadalje, nepostojanje preciznog razluivanja izmeu diskursa Kurana106 koji je izvan vremena i mjesta, s jedne, i Poslanikog diskursa107 koji je praktian i upravljen na idolopoklonske beduine i uvjete njihova mjesta i vremena,
98 99 100 101 102 103 104 105 106 107
El-Giave. Et-Tevihat. El-Inhirafat. El-Idtihad. Nur et-tedebbur. En-Nezar. El-Ibda. El-Erab. El-Hitab el-Kurani. El-Hitab en-nebevi.
76
Poslanikog diskursa koji je usredsreen na najbitnije temelje,108 na izgradnju zajednice i drutva (namaza i zekata: Beduini vele: Vjerujemo mi! Ti reci: Ne vjerujete! Nego recite: islam smo primili! ali vjerovanje jo nije ulo u vaa srca),109 te napokon i injenica da su beduini izvedeni iz svoga rudimentarnog drutveno-civilizacijskog stanja i uvedeni u temeljna naela horizonata univerzalnog civilizacijskog kuranskog drutva (bilo ratom ili islamom) svi ovi pobrojani inioci a naroito dominacija etniko-plemenskog te potom nacionalistike tlaiteljske politike utjecali su na deformiranje islamske kuranske vizije koju su pronosili ashabi. To je dovelo do dominacije prijeteeg diskursa,110 i do zastraivanja upravljenog na protivnika koji se opire i suprotstavlja. Eto stoga, pod utjecajem svega to je prethodilo, te brkanja diskursa meu vjernikom i protivnikom, grjenikom i neporonikom, ispravnim i zabludjelim, koji se suprotstavlja, inati i protivi sve to je uskoro omoguilo da su miljenje ummeta i njegova civilizacijska zadaa uzmakli pred izazovima (tehaddijat) i razvojem dogaaja (tetavvurat) koji su se pojavili. Zato je vano da se ovdje razdvoji vizija ashaba (ru je elashab), univerzalna kuranska vizija kojom je procvao svijet oko drugova Boijeg Poslanika, od vizije beduina (ru je el-erab) iji je diskurs, u najmanju ruku, iskazan kroz Poslaniki diskurs upuen tim primitivnim plemenima koji je odreivao svoju ulogu o mjestu vlasti u drutvu i iza kojeg je bila dilema: ili rat ili islam, kako bi se temeljna struktura humanog civiliziranog drutva zaela meu primitivnim idolopoklonskim plemenima u najblioj i najjednostavnijoj drutvenoj i civilizacijskoj formi. Odatle naglaavanje i stavljanje akcenta (et-terkiz) na stubovima
108 109 110
Esasijjat el-erkan. El-Hudurat, 14. Hitab el-veid ve et-terhib.
77
islama, a posebno na onima koji se tiu zajednikoga namaza/ molitve i davanja zekata. Ali velika je razlika izmeu vjernike kuranske i civilizacijske vizije ashaba i primitivne vizije beduinskih plemena (ru je kaba il el-erab), iji je diskurs bio primjeren stupnju njihova razumijevanja/mentaliteta. Velianstveni Bog kae: Beduini vele: Vjerujemo mi! Ti reci: Ne vjerujete! Nego recite: islam smo (tek) primili!111 Ebu Bekr es-Siddik, r.a., izrekao je svoju poznatu maksimu: Bogami, borit u se protiv onih koji razdvajaju namaz i zekat! Ashabi su oko Poslanika, s.a.v.s., bili uenici na tekstu asnoga Kurana112 i na njegovoj univerzalnoj i sveobuhvatnoj civilizacijskoj viziji. Uili su o poetku stvaranja ovjeka, kad ga je Svemogui Bog postavio halifom na Zemlji: Na Zemlji u, doista, Ja postaviti namjesnika!113 uili su sve etape (kroz koje je ovjek proao) dok nije ljudska egzistencija dostigla svrhu svoga postojanja kroz koritenje blagodatima i kreativnu izgradnju, te dok nije dostigla savrenstvo u kreativnosti, ljepoti, gospodarenju, uivanju i izgradnji, da bi Bog dao Zemlju i ono to je na njoj u naslijee ljudima! Ali, kad se Zemlja nagizda gizdom svojom i ukrasi i stanovnici njeni pomisle da su toga gospodari, tad Zemlju Naa naredba nou ili danju pohodi, i to pokosimo Mi kao da juer tu nita ne bi!114 Dakle, ashabi su bili uenici Kurana, uili su svakih deset stavaka Kurana, na drugih deset ne bi prelazili dok te prethodne ne bi nauili, sve dok njima ne bi ovladali i po njima postupali. Takav naputak im je dao Najodabraniji Poslanik, s.a.v.s., uitelj, uzor i vodi, sam Kuran
111 112 113 114
El-Hudurat, 14. Telamize el-Kuran el-Kerim. El-Bekare, 30. Junus, 24.
78
je bio njegova ud: Jer ti si, doista, najljepe udi!115 A tebe smo samo kao milost svjetovima poslali.116 Od vas je kod Boga najplemenitiji onaj koji se Njega najvie boji!117 (A Bog je Onaj) Koji stvori i smrt i ivot da bi tako iskuao vas!118 Nije nikakvo udo to je Poslanik, s.a.v.s., napravio iznimku sa pisanjem hadisa, i to je naredio da svi oni koji su bilo ta od hadisa zapisali to pobriu. Eto, zato u poslanikom dobu, a niti u dobu prve etverice pravovjernih halifa,119 hadis nije dobio udio u pisanju i preciznom biljeenju kakav je dobio asni Kuran. To je bilo tako samo iz razloga to je asni Kuran izvor univerzalne civilizacijske vizije, koja nije obuhvaena vremenom120 niti mjestom.121 Tvrditi ovako nije opreno sa Poslanikovom, s.a.v.s., naredbom svome narodu da sluaju i da se pokoravaju njegovim naredbama i uputama u onome u emu je on vladar i predstojnik drave, te da niko od sljedbenika ne potcjenjuje pokoravanje njegovim zapovijedima pod izgovorom da te zapovijedi nisu spomenute u Kuranu. Jer i njegove naredbe su jedan vid Objave i Razjanjenja, iako nisu po vanosti na razini asnoga Kurana (lejse min muhimmat el-Kuran el-Kerim). Jer asni Kuran je Ustav,122 Vjena Poslanica,123 Poziv,124 Vjerozakon125 i univerzalna civilizacijska vizija126 diljem svih vremena i mjesta.
115 116 117 118 119 120 121 122 123 124 125 126
El-Kalem, 4. El-Enbija, 107. El-Hudurat, 13. El-Mulk, 2. El-Ahd en-nebevi ve er-raid... El-lazemanijje. El-lamekanijje. Dustur. Risale halide. Dava. eria. Ruje kevnijje hadarijje.
79
Ta. Sin. Mim. Ovo su ajeti Knjige razgovijetne!127 A u Knjizi Mi nita nismo zanemarili...128 Ovo je Knjiga iji se ajeti mudrim redom niu i postupno objavljuju, od Mudrog i Obavijetenog.129 Elif. Lam. Ra. Ovo je Knjiga koju tebi objavljujemo da svijet izvede iz tmina na svjetlost.130 A ovo su svjedoanstva ljudima, i Uputa, i Milost za ljude uvjerene.131 Bog je Onaj Koji je Knjigu s Istinom i Mjerilom objavio.132 Polog Kurana jeste neto razliito od poduka i zakona administracije jednog drutva, od odreivanja potreba drutva u vremenu i mjestu, u svjetlu vizije, naela i shvaanja Kurana, sa njegovim nadvremenskim i nadmjesnim, i znamenja Objave poslanstva u vremenu i mjestu. Gospodaru na! Poslanika im poalji, izme njih, da im kazuje ajete Tvoje, da ih Knjizi i Mudrosti podui, i da ih oisti! Ti moan i mudar uistinu si!133 Ovo je, takoer, injenica koja objanjava protivljenje pravovjernog halife Omera ibn el-Hattaba i njegovu bojazan da ashabi, koji su se razili po islamskim pokrajinama, pripovijedaju svijetu hadise/predanja Boijeg Poslanika, s.a.v.s. Naredio im je da se vrate u Medinu, jer stanovnici Medine izme ashaba znaju ta znae ovi hadisi, znaju cilj iz njih, znaju okolnosti iz kojih su uslijedili ti hadisi.134 tavie, ako proniknemo u povijest znalaca (ulema) muslimanskog ummeta, zapazit emo utjecaj politike, plemenske i etnike dominacije nad kljunim stvarima ummeta,135 nakon to je poraeno naslijee Medinske kole, te nakon to su ashabi
127 128 129 130 131 132 133 134 135
E-uara, 1-2. El-Enam, 38. Hud, 1. Ibrahim, 1. El-Gaije, 20. E-ura, 17. El-Bekare, 129. Ez-Zuruf elleti saderet anha. Mekalid el-umme.
80
udaljeni iz opih poslova ummeta i bili svedeni na pojedinane poslove (pobonost i osobni status).136 Uoavamo da su dvije stvari za predvodnika generacije klasika,137 Imama Ebu Hanifu en-Numana, osnivaa racionalistike kole, prva: asni Kuran, razmiljanje i rasuivanje o asnom Kuranu te druga: razmiljanje o znamenju/svrsi objave poslanstva u vremenu i mjestu, bile zapravo onaj bitni temelj Ebu Hanifinog metoda miljenja. Openito uzev, Ebu Hanifa se u izvoenju dokaza/argumentiranju ograniio na neznatnu koliinu138 predanja sunneta Poslanikova, s.a.v.s. To ne znai da tekstovi sunneta i svrha njihova objavljivanja nisu bili na pameti Imama Ebu Hanife139 te drugih imama mudtehida (mudtehidun). Stoga nalazimo kako, isto tako, Imam Malik postupa kao i Imam Ebu Hanifa, oslanja se na veoma mali broj hadisa koje je ustrojio i dao im prednost u svojoj zbirci El-Muvetta.140 U slijeenju sunneta Imam Malik se oslanjao na praksu stanovnika Medine141 ako bi mu hadiska predanja bila oprena, zato to kod njega praksa Medinelija predstavlja neto vie od prakse drugih prema kojoj se radilo u poslaniko doba. Meutim Imam Ahmed ibn Hanbel, posljednji od etverice velikih imama,142 koji se udaljio u Irak (tebaade fi el-Irak), koji je bio kolijevka jednom broju davnih civilizacija i u okolnostima opasnih previranja u izgradnji abbasijskog hilafeta nakon propasti dinastije Bermekija i sukoba halifa El-Emina i El-Memuna, te poremeaja ravnotee meu Perzijancima i Arapima143 iz ega je korist izvukla jedna grupacija to su bili vojni136 137 138 139 140 141 142 143
Ez-Zikr ve el-ahval e-ahsijje. Res dil el-medresijjin. En-Nuzur el-jesir. Fi zihn el-imam Ebi Hanife. Hams mie hadis. Amel ehli el-Medine. Ahir el-eimme el-erbea. Ihtilal tevazun el-Furs ve el-Areb.
81
ci Turci u doba halife El-Mutesima. Sve su to, dakle, okolnosti koje su udaljile Imama Ahmeda ibn Hanbela, vie negoli druge imame osnivae mezheba, od naravi drutva poslanikog doba i okolnosti primjene/prakse u njemu. Stoga, vidimo da je u svome Musnedu Ahmed ibn Hanbel sabrao oko etrdeset hiljada predanja Poslanikovih hadisa, u kojima ima mnogo slabih,144 koje je
144
Veoma je vano ukazati da ne treba potcjenjivati bilo koje krivotvorenje (tezjif) ili preinaavanje (tahrif) bilo kojeg svetog teksta ili njegova tumaenja, a posebno ne tekstova asnoga poslanikoga hadisa. Jer bilo koji tekst (sadraj), ako njime ne vladaju univerzalne poruke Plemenitoga Kurana (kullijjat el-Kuran el-Kerim) i ciljeva erijata, moe da srui one nepotcjenjive univerzalne poruke Plemenitoga Kurana i islamskoga erijata, njihove vrijednosti, poimanja i ciljeve. Primjer jednog patvorenog teksta je poput zrnca smrtonosnog otrova koje se stavi u obrok ispravne, zdrave i dobre hrane: bez obzira na ispravnost tog hranjivoga obroka ili temeljito zdravoga tijela, to zrnce otrova je dovoljno da ubije i nanese tetu. Samo jedan tekst koji doputa izmiljotinu i obmanu razara djelotvornost stotinama tekstova o pridravanju sunneta (iltizam es-Sunen), o trudu (es-saj), o preciznom radu (el-itkan), radu (el-amel) i oslanjanju na Boga (et-tevekkul). Eto, stoga je kritika sadraja hadiske poruke (el-metn) i pridravanje Plemenitoga Kurana i univerzalnosti njegovih poruka na nain da su one mjerilo za kritiku usamljenih predanja, nuni metod za zatitu vjere i ummeta (menhed daruri li himaje ed-din ve el-umme) od mnogih koji nastoje da vjeru iskrive ili da upotrijebe neke tekstove i neka tumaenja koja su miljenju ummeta, njegovoj univerzalnoj viziji i ispravnosti njenih vjerovanja, nanijela mnogo tete i zbrke. Svevinji Bog kae: Elif, Lam, Ra! Ovo je Knjiga iji se ajeti mudrim redom niu i postupno objavljuju, od Mudroga i Obavijetenog. (Hud, 1.); Sva iva bia po Zemlji to hode i sve ptice to na krilima svojim lete zajednice su, svjetovi kao i vi to ste! A u Knjizi Mi nita nismo zanemarili, i svi oni e se potom pred Gospodarom svojim skupiti. (El-Enam, 38.); On je Taj Koji tebi Knjigu objavljuje, u njoj ima razgovijetnih ajeta i oni su matica Knjige, a drugi ajeti su nejasni! Oni u ijim srcima je zastrana slijede one nejasne iz nje, eljni smutnje i eljni svoga tumaenja! A tumaenje njihovo samo Bog zna! Oni koji su duboko u nauku zaronili govore: Mi vjerujemo u njih! Sve je od naega Gospodara! A samo oni umni opomenu prihvaaju. (Alu Imran, 7.). Pod rijeju el-muhkem misli se na: vjerovanja (el-akaid), principe (el-mebadi), vrijednosti (el-kijem), shvatanja (el-mefahim) i propise (el-ahkam). Pod rijeju el-muteabih misli se na: prianje pounih pria (kasas el-iber) i dogaaja (elahdas) koji se odnose na sljedbenike Knjige (ehl el-kitab) i iezle narode (gabir el-umem), a to je poznato pod imenom el-israilijjat. Ovim ajetom (Alu Imran, 7.) Plemeniti Kuran utvruje da se ovjek musliman zadovolji onim to se u
82
on, opet, odabrao izmeu stotina hiljada predanja koja je znao. To je uradio kako bi se tim predanjima pomogao u suoenju sa krizom rivalskog i razvratnog miljenja.145 Ovaj rad je pomogao i doprinio da poraste fenomen sakupljanja hadisa, njegovih enciklopedijskih zbirki i njihovih dopuna, ali prvenstvena svrha toga sakupljanja predanja nije bila stjecanje znanja o znamenjima objave hadisa, ve zarad toga da svetost hadiskih predanja na alost onih koji e doi u doba taklida/oponaanja i uglavnom nenamjerno bude oslonac i uporite koje e koristiti tu svetost bez odgovarajue panje spram kritike sadraja poruke (elmetn) i njenoga saobraavanja sa shvatanjima Kurana i njegovim kriterijima, bez dodatne obrade sredstava predajnoga lanca i odvajanja ispravnih (es-sahih) od slabih (ed-da if) i patvorenih predanja (el-mevdu). Ta je kritika trebala biti sredstvo svladavanja i predupreenja u suoavanju sa napadima pod utjecajem filozofija, kultura i gnostikih uenja koja su dolazila s jedne, te spram svega toga to je uslijedilo iz njihova utjecaja na miljenje muslimanskih filozofa, sufija, mutezilijskih pokreta i politikog stranarenja s druge strane. Sve to je, opet, bila posljedica slabljenja moi bavljenja idtihadom i teddidom te nepostojanja snage da se kuranska shvatanja primijene na promjenljivu stvarnost u vremenu i mjestu (mutegajjirat el-vaki fi ez-zeman ve el-mekan). Dakle, sve to se desilo pod utjecajem dugotrajne izolacije vjerskih znalaca (el-ulema), usljed slabljenja njihovih naunih znanja na poljima drutvenih, politikih, ekonomskih, pedagokih i drugih disciplina, kako bi ti praktini, historijski, tradicijski tekstovi bili sredstvo pri ruci i lahak izlaz iz slabosti miljenja i iz nemoi da se porodi i nastane miljenje teddida i idtihada.
Kuranu navodi i time na ta ukazuje. Ovaj ajet Kurana ne odnosi se na to to se ponekada povezuje sa naslijeem sljebenika Knjige: legende, vraanje, idolopoklonstvo i zastranjenja. Muvadehe el-ezme el-fikr el-mutesari el-munfelit.
145
83
Sve to je doprinijelo jo veem slabljenju misleeg odnosa (el-alaka el-fikrijje) prema Kuranu i univerzalnoj kuranskoj civilizacijskoj viziji, slabljenju moi da se sa razumijevanjem dopre do onog skrovitog u toj viziji, te slabljenje njene primjene na stvarnost koja je promjenljiva (el-mutegajjir) i koja se razvija (el-mutetavvir), odnosno da se uzme u obzir faktor vremena i mjesta (amil ez-zeman ve el-mekan). Ovi nedostaci donijet e ummetu u naslijee pomraenje vizije (gab fi er-ru je), to e, opet, dovesti do toga da se veina znalaca/alima ummeta usredsredila na podruje pobonosti (ez-zikr) kojem je dato ime obredoslovlje (el-ibadat), usprkos injenici da su sva djela muslimana pod uvjetom da im je namjera ispravna (iza sahha el-kasdu minha) obredoslovlje! Takoer, ulema se usredsredila na propise (kavanin) o linom statusu pojedinca, na fetve (fetava) o poslovanju i pojedinanim trgovakim ugovorima, a sve to je u najvie sluajeva doslovno ponavljanje prethodnih rjeenja iz navedenih oblasti. Ali panje nije preostalo za ope stvari (e-en el-amm), za ureenje opih stvari ummeta, njegovih opih interesa u cjelini, s izuzetkom malog broja didaktikih djela napisanih o tome, a posebno savjeta o pravdi (en-nusah bi el-adl), te naputke date neposlunim sultanima koji tlae i plijene. Nije onda nikakvo udo, nakon svega ovoga, da e izopaenje univerzalne islamske vizije ostaviti muslimana bez ikakva vodia i bez pozitivnoga usmjeritelja koji e ga pokretati da trai smisao svoga ivota (fi mana hajatihi), i svrhu toga ivota koji se razvija u svim svojim dimenzijama, odnosima, moima, snagama i izazovima, nije bilo vodia ni usmjeritelja da poopeno protumai fenomen nepostojanja ravnotee u postavkama ove univerzalne kuranske vizije i njihova izopaenja, i pretjerivanja u diskursima prijetnje, zlovijesti i zastraivanja, s hipotezom (ferdijje) o determiniranosti ljudskog neznanja (hatmijje dehl en-nas) a pod takvim ljudima se mislilo na muslimane o determiniranosti slabljenja njihova vjerovanja i predodree-
84
nosti njihove sklonosti zlu i grijeenju. To su ti diskursi i hipoteze koji su omoguili vlasti i vlastodrcima da odigraju ulogu tlaiteljskog tutorstva (el-vesaje el-da ire) nad ummetom, obueni u lanu odjeu svetosti, ulogu koju je abbasijski halifa El-Mensur nazvao halifom Boijim na Zemlji (halifetullah fi el-erd). Zato su islamski diskursi postali takvi kao da ciljaju potiranju vlastitosti (ilga ez-zat) i potiranju razuma (ilga el-akl), omoguili su pokornost (el-hudu) i skruenost (el-hunu) spram tutorstva sultana plijendija, tlaitelja i pokvarenjaka, te njihovih pomagaa i egzekutora (zebanijatihim). To je bila posljedica anuliranja temeljnog prava ummeta da vri upravu nad vladarem (sultanom) u njegovoj obavezi da radi u interesu drutva ummeta, da provodi odluke skuptina ummeta i da ih nadzire. Bilo je posve prirodno da kao bumerang, iz ovakvog stanja prezrene idejnosti koja je zadesila ummet i dokrajila njegovu univerzalnu civilizacijsku viziju tokom stoljea specifine duhovne dekadence, bilo je, dakle, posve prirodno da doe do toga da je diskurs potiranja osobnosti odmijenio stanje kad je ta osobnost bila u samom sreditu (merkezijje ez-zat). Na mjestu realiziranja jastva i sopstva, umjesto ostvarenja linosti (tahkik ez-zat), umjesto ostvarenja ispravne prirode (el-fitre essevijje) kako ovjeka tako i ummeta, dolo je do pojedinane samovolje, plemenskog poriva, egoizma i samozadovoljne pasivnosti. Umjesto rada, preciznosti, kreativnosti, reforme, davanja i ulaganja, nastali su smuenost, strah, nemar (daja), pasivnost (selbijje), raskalaenost (hanu), oportunizam (intihazijje), nastali su egoizam (enanijje) i konzumiranje biveg/prolog, dolo je do propasti morala i do uruavanja opih institucija (el-muessesat el-amme), da bi stanje na kraju dolo na ono to vidimo: nemar ummeta, njegova marginaliziranost (tehmiuha), rascjepkanost na plemensko, nacionalno, mezhebe, sekte, a posrijedi je propast islamske civilizacije (inhijar el-umran el-islami).
85
Ovdje je vano da spomenemo i ukaemo da je po naravi diskurs Poslanika, s.a.v.s., upuenog njegovim drugovima bio diskurs ljubavi (hubb), potovanja (izaz), uvaavanja (tekrim), spomena njihovih vrlina (zikr li menakibihim) i odlika (mezajahum). Cijenio je njihove linosti i doprinos (ishamatihim). Poslanikov diskurs nije bio diskurs omalovaavanja (tahkir), zastraivanja (terhib), blaenja (tesfih) niti poniavanja (izlal). Eto, upravo je takva kuranska vizija usljed specifinosti Poslanikove univerzalne civilizacijske razine. A sva ast Bogu, Njegovu Poslaniku, i vjernicima pripada, ali, dvolinjaci ne znaju!146 Upravo stoga treba biti osnova u obraanju ovjeku da ga se potuje, uvaava, napuuje, opominje. Od Abdullaha ibn Mesuda, r.a., prenosi se da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: Nee ui u dennet onaj u ijem srcu ima oholosti koliko zrno goruice! Na to je neki ovjek kazao: Jedan na ovjek voli da mu je odijelo lijepo i da mu je obua lijepa! A Boiji Poslanik je kazao: Bog je lijep i voli ljepotu. Oholost je obijest prema Bogu i omalovaavanje ljudi!147 ta je univerzalna kuranska civilizacijska vizija? Nakon to smo na prethodnim stranicama objasnili ozbiljnost stanja ummeta i dimenziju potrebe traganja za sredstvima lijeenja (esbab el- ilad) u najskrovitijim temeljima, koji su sadrani u univerzalnoj kuranskoj civilizacijskoj viziji i u upoznavanju njene biti kako bi ummet povratio svoje zdravlje i polet, i nastavio put svoje duhovne, kuranske, konstruktivne i graditeljske
146 147
El-Munafikun, 8. Hadis prenosi Muslim (I/93), Kitab el-iman, poglavlje Tahrim el-kibr ve bejanuh, hadis broj 91.
86
civilizacije, sada opisujui univerzalnu islamsku viziju moemo kazati da je ta vizija monoteistika (tevhidijje), svrhovita, moralna, graditeljska, konstruktivna, civilizacijska, da odraava ispravnu ljudsku narav, te da je, samim tim, ona nuno takva vizija koja je nauna ( ilmijje), koja tuje zakone (sunenijje), s praktinim polozima ovjeka kao halife (teshirijje). To je vizija koja stremi ka tome da stavi ispravne elemente ljudske naravi u samo sredite ljudske svijesti (el-va j el-insani), da usmjeri put ivota ovjeanstva, da mu da smjer kako bi ovjek mogao ostvariti svoje ispravno ja u njegovim individualnim i drutvenim dimenzijama, i kako bi udovoljio umjerenosti (vesatijje) i ispravnosti (itidal) u ispunjavanju potreba i zadovoljenja te naravi, i to na svim horizontima ovjekove egzistencije, sa svim njenim duhovnim, kreativnim i civilizacijskim dimenzijama. Koji god da urade dobro djelo, muko ili ensko bili, i k tome u Boga budu vjerovali, Mi emo dati njima da proive u ivotu lijepome, i zbilja ih na najljepi nain nagradom njihovom nagraditi za ono to su inili!148 Izlazite iz denneta svi Bog naredi jedni drugima ete neprijatelji biti! A potom e vam od Mene doista uputa dolaziti, pa ko Uputu Moju bude slijedio, nee zalutati niti u oaj pasti. A ko se okrene od Opomene Moje, njemu zbilja tjeskobno ivljenje pripada, a na Danu sudnjem proivjet emo ga slijepa.149 Ti reci: O ljudi! Dola vam je, evo, Istina od Gospodara vaega! Ko se dri Prave staze, taj se doista uputio za svoje dobro njome, a ko krivom stazom krene, na svoju tetu krenuo je. Ja nisam va zatitnik!150 Ovo je objanjenje svijetu, i Uputa, i Pouka za bogobojazne.151
148 149 150 151
En-Nahl, 97. Ta-Ha, 123-124. Junus, 108. Alu Imran, 138.
87
Budui je kuranska vizija univerzalna, konstruktivna, uvaava zakonitosti, graditeljska, koja odraava ispravnu duhovnu narav i usmjerava je, ona je nuno vizija koja ovjeka opskrbljava poletom, motivacijom i svjesnom snagom nunom da se podie konstruktivan ivot, civilizacija i da se izgrauje Zemlja. Jer ovjekovo namjesnitvo na Zemlji i civilizacija u svojoj biti jesu svijest i konstruktivno graditeljsko prisustvo u vremenu i mjestu. To je cilj univerzalne civilizacijske kuranske vizije. Dakle, univerzalna civilizacijska kuranska vizija jeste graditeljska i pozitivna vizija, koja ostvaruje pravo ovjekovo ja. Nije to vizija koja je negativna, koja rui, koja ponitava ovjekovo ja, ak ni onda kada univerzalna islamska vizija trai rtvu (ettadhijje), ak je to i tada ostvarenje ispravnih prirodnih i skrovitih pobuda (ed-devafi), kojima ovjek stremi i traga za njima svojom naravi, milou i ljudskom solidarnou (tekaful insani). Ta vizija je revnost/ar i odbrana od neprijateljstva i agresije, zatita ivota (en-nefs), porodice (el-ehl), asti (el-erad), prava (elhukuk) i svetinja (el-hurumat). Ta vizija je pripadna ljudskom uvstvu koje ljudskoj osobi ne dariva blagodatnu slobodu bez izvravanja svojih prava (hukukuha) i dunosti (vadibatuha). Prema tome, univerzalna kuranska civilizacijska vizija nije onakva kakvom je opisuju neki iskrivljeni diskursi. Ti su diskursi kuransku viziju predstavili vizijom koja stremi potiranju sebe i sopstva (ilga ez-zat), govore da rad nema vrijednosti ako nije zadovoljenje drugih i drugima u slubi, tvrde da je ta vizija izraz ponienja, skruenosti i krotkosti, istiu da ona predstavlja dugaak popis dunosti i ablonskih rtvovanja, tekih i odozgo zapovjeenih, kojima ovjek rtvuje sebe i svoj ivot na oltaru straha, tvrde da je ta vizija slijepa pokornost (el-hudu el-ama) radi diktata ovih vinjih diskursa, da se pogne glava i sagne ija (tatvi er-rikab), da vladari, vlastodrci i tirani mognu tlaiti i provoditi svoje nasilje i nered (fesad). A, zapravo, sve reeno je suprotno i posve
88
proturjei djelatnoj i istinskoj kuranskoj viziji. Jer prava narav jeste ona u kojoj se pomire rtvovanje ivota na putu odbrane od agresije, potpora Istine i ouvanje ljudskoga dostojanstva sa pozitivnim i zakonitim udovoljenjem poriva prirode i poude. Jer u sklapanju braka/branoj noi/snoaju vama je sadaka (kae Boiji Poslanik, s.a.v.s.). Takoer, prema islamskoj viziji, ovjek biva nagraen u dva sluaja, prvi primjer je trud i halal koritenje u stjecanju za ivot (li kesb el-aj) za sebe i za one koje izdrava (li men jeul). A drugi primjer je trud u stjecanju nauka i znanja (li taleb el- ilm ve el-marife), bilo vjerskih bilo svjetovnih (dinijjeten kanet ev hajatijjeten). Jer sva ta djela nemaju za cilj neto loe, nekakvo zlo ili agresiju, poto sva ta djela, i sva druga koja se rade dobrim nainom, ostvaruju smisao ivota, i ciljeve prave naravi. Naime, pravilo je: Djela se mjere prema namjerama! Namjera injenja djela jeste to to, na kraju krajeva, daje vrijednost djelima, to to u naravi smjernoga i upuenoga ovjeka povezuje sa sutinom u smislu ivota i njegove svrhe. Da li je ivotna svrha na putu dobra ili na putu zla? Da li je na putu uspostavljanja reda (el-islah) ili injenja nereda (el-ifsad)? Naime, to su znaenja za koja je vezana univerzalna kuranska civilizacijska vizija, koja tei ka svakom dobru u kojem je ostvarenje sebe i prave prirode, u kojoj je boljitak ivota, srea na oba svijeta. Na kraju krajeva, zakon monoteistike i etike egzistencije jeste dobro uzvraa dobrim, a zlo zlim. Pa im je Bog dao nagradu Ovoga svijeta i najljepu nagradu Onoga svijeta. A Bog voli dobroinitelje.152 Ali nevjernici bez ikakva znanja slijede svoje strasti, pa ko e na Pravu stazu uputiti onoga koga Bog ostavi u zabludi? I takvima nema pomagaa. Okreni lice svoje ti, kao vjernik pravi, istoj vjeri, Boijoj prirodi, prema kojoj On ljude stvori! Nema promjene u Boijem stvaranju! To je prava vjera, ali veina ljudi ne zna.153
152 153
Alu Imran, 148. Er-Rum, 29-30.
89
Prema tome, univerzalna kuranska vizija, za onog ko spozna Kuran i ko je s Kuranom prisan (elifehu), jeste prirodna, vjernika, monoteistika, dobrohotna, graditeljska, pozitivna. Njome ovjek ostvaruje svoje ja. Njome postie Boiju ljubav (hubbullah) i Njegovo zadovoljstvo, jer u kuranskoj univerzalnoj prirodnoj viziji Boija ljubav i Njegovo zadovoljstvo su radi ostvarenja sebe, ovjekovog ja tako kako ga je Bog stvorio, radi ostvarenja lijepog, plemenitog, dobrohotnog ovjekova ivota u svim njegovim dimenzijama, duhovnim i materijalnim, kako eli Bog velianstveni. Budui da je prema kuranskoj viziji Bog Velianstveni Stvoritelj, Istina, Dobro, Pravda, Mir, Savrenstvo, istota, te budui da, po istoj viziji, zlo i ejtan znae nered, nasilje, okrutnost, neprijateljstvo/agresiju, time musliman kad mu je njegova univerzalna kuranska naravna vizija ispravna postaje ovjekom u svome istinskom bivstvu (insanen fi devherihi), postaje dobar (hajjir). Takav ovjek nuno mora voljeti Boga Koji je Savrenstvo i istota, Koji je Istina, Pravda, Milost i Mir. On nuno mora u svome bivstvu prezirati zlo i ejtana, jer ejtan je zlo, teta, nasilje, nered, grubost, neprijateljstvo/agresija. Ovi zli atributi, ova odvratna znaenja jesu, zapravo, atributi i znaenja koja prezire sam Bog, svraa pozornost na njih, te ih i ovjek vjernik mora prezirati, onaj koji je ispravan u svome bivstvu, u dnu svoje due, u enjama svoga duha (fi evak damirihi) i u mislima svoje savjesti. Stoga, vjernik voli Boga i dobro, prezire ejtana i zlo, time ostvaruje svoje ja i stjee udio u ljubavi svoga Gospodara i Njegova zadovoljstva. Univerzalna kuranska vizija, koju treba da usadimo posred svijesti naih mladih, a sredite njihove svijesti je vizija ljubavi, plemenitosti, mira, ija alica jeste vjera monoteizma i iji su plodovi nauna spoznaja i ista savjest, u kojima ovjek uiva sa ljubavlju spram Boga i Boijom ljubavi spram njega. Tako se ovjek
90
predaje Bogu svojom slobodnom voljom (bi iradetihi el-hurre), jer ovjek je, u biti, svojom pravom prirodom zaljubljenik u Boga (muhibbun lillah), Koji je Istina, Pravda i Milost. I sve to je Bog ovjeku dao: darove, blagodati, sposobnosti... dao mu je zato to ga voli i to brii nad njim. Bog je Taj Koji ponitava/opoziva ovjekovo posrnue (ja kilu usretehu) i koji prima njegovo pokajanje (jakbelu tevbetehu), brie njegova zla djela, viestruko ga nagrauje za dobra djela, On je Taj Koji ga napuuje putem i usreuje njegovo utoite (mealehu). Bog je promisli li ovjek duboko Izvor dobra i ljubavi, On je vlasnik dobra i ljubav (ehl el-hajr ve el-hubb). Da ovjek musliman uistinu razmisli o biti svoga odnosa sa Bogom (devhere alakatihi billahi), njegova ljubav prema Bogu bila bi najvea ljubav (ezam el-hubb). Njega bi volio vie negoli ikoga drugog, vie i od svojih roditelja, jer vezanost za roditelje i ljubav i saosjeanje prema njima slijedi iz tog to su ga njegovali iskrenom ljubavlju, panjom i brigom. Naime, Bog je stavio u dunost plemenitom ovjeku vjerniku ljubav, panju, predanost, ta ljubav nadmauje bilo koju drugu ljubav, ili panju ili predanost kojom bi iko drugi na svijetu mogao ovjeka zaduiti. Jer Bog je Taj Koji stvara, voli, dariva blagodati, potinjava ih ovjeku, plemenito daje. Bog je Taj koji dariva dijete roditelju (men vehebe el-velede li el-valid), ini da roditelj slui djetetu, odatle njenost, ljubav, spoznaja dobrog/lijepog, iskanje zadovoljstva sve to prvo treba biti radi Boga. Jer Bog je prei ljubavi i iskanja zadovoljstva prije negoli iko drugi na svijetu, ukljuujui i roditelje i djecu, pa ak i samoga sebe. Naime, nas ne bi bilo, ne bismo imali svrhe bez ljubavi Boije i bez nae ljubavi spram Boga. Nema svrhe bez ljubavi Boije, Njegove panje i plemenitosti. A kad ispravan ovjek vidi u sebi kakvo ruglo i elju za zlom, on to ne voli iz dna due, time nije zadovoljan sve dok ruglo i elja za zlom ne prestanu. Eto, to je znaenje ljubavi Boije (mana hu-
91
bbillah), to jest ljubavi savrenoga, ljubavi istoga, ljubavi dobra, i odvratnosti i gnuanja spram zla, razvrata, nereda, i nezadovoljstva ak i prema samome sebi ako se poskrene i poini zlo, nasilje i razvrat. To znai da je ljubav smjerne due spram Boga, Koji je Dobro, Istina, Samilost, Mir, vea od ljubavi spram same sebe (ezam min hubbiha li zatiha). Jer takav ovjek sebi ne eli drugo negoli ljubav prema Boanskim svojstvima, udi da ih oponaa (er-ragbe fi temessuliha). Ljubav smjerne due je, zapravo, prirodna, duhovna i iskrena ljubav. Stoga takav ovjek zapaa u dnu due da se njegovo duevno zadovoljstvo ne moe upotpuniti osim kad se oisti od svih intencija zla i zlih stremljenja. Inae, ako se dua iskreno posveti, i vidljivo i nevidljivo, svojstvima Istine i Dobra, to jest Bogu velianstvenome, tad se ovjek istovremeno boji da ne padne u ono ega mu se gnua dua, ega se gnua njegova ispravna narav, i sam Bog velianstveni. To je znaenje rijei Boijeg Poslanika, s.a.v.s., u hadisu koji prenosi Imam Ahmed od Katade, ovaj od Enesa ibn Malika, r.a., a ovaj od Poslanika, s.a.v.s., da je kazao: ...i nee vjerovati nijedan od vas dok mu ja ne budem drai od njegove djece, roditelja i svega svijeta.154 To je i znaenje rijei koje prenosi Zuhra ibn Mabed od svoga djeda da je Omer ibn el-Hattab, r.a., rekao Boijem Poslaniku, s.a.v.s., koji ga je drao pod ruku: Boga mi, Boiji poslanie, drai si mi od svega, ali ne i od mene samoga! Na to je Boiji poslanik, s.a.v.s., rekao: Ne! Tako mi Onoga u ijoj je ruci moj ivot (tako mi Boga!), sve dok ti ne budem drai i od sama tebe! Pa je Omer rekao: Sada si mi, tako mi Boga, drai od mene sama! Tada mu je Boiji Poslanik kazao: Zar (tek) sada, o Omere?!155 Ovo znai da vjerovanje jednog
154 155
Musned imama Ahmeda, hadis broj 13991. Hadis prenosi imam Ahmed u svome Musnedu, hadis broj 22556.
92
ovjeka nije upotpunjeno osim ukoliko iskreno ne voli Boga, to jest u svojoj ljubavi prema ovom svijetu treba iskreno voljeti dobro i istinu. K tome, poznato je da ljubav prema Boijem Poslaniku, s.a.v.s., jeste od ljubavi prema Bogu, nadalje, Poslanik, s.a.v.s., najuzorniji je ovjek, najvii primjer znaenja ljubavi prema Bogu. Ona je ukraena ljubavlju prema dobru i istini, ta ljubav predstavlja moral/ud Boijeg Poslanika, s.a.v.s., njegova svojstva i ponaanje. Jer ti si, doista, najljepe udi!156 Doao vam je Poslanik, izmeu vas je, i, to ete na muke naii, teko mu je! On silno eli da se uputite, a prema vjernicima saaljiv je i samilostan je.157 O ljudi! Doao vam je Poslanik s Istinom od vaeg Gospodara, pa vjerujte, bolje vam je!158 Ko se pokorava Poslaniku, pokorava se i Bogu!159 O vjernici, odazovite se Bogu i Poslaniku kad vas poziva onom to e vam ivot dati!160 Od Sada ibn Hiama se prenosi da je rekao: Upitao sam Aiu, r.a., rijeima: Obavijesti me o moralu/udi Boijeg Poslanika, s.a.v.s.! Pa je ona odgovorila: Njegova ud je bio Kuran!161 Prema tome, ko voli Boga, ko je iskren u svojoj ljubavi prema Njemu i Njegovim svojstvima, taj voli i Njegova Poslanika i poslanika svojstva koja Poslanik predstavlja. Iz svoje due voli ono to je saglasno sa tim svojstvima, iz due prezire ono to je opreno tim svojstvima. Ovo objanjava sljedee: kad se usavri vjerovanje ovjeka, njegova dua je ovisna o ljubavi prema Bogu i Njegovom Poslaniku. Takoer, iz ovog je jasno da ljubav prema Boijem Poslaniku, s.a.v.s., ljubav spram eljadi njegove kue koji su sa njim i156 157 158 159 160 161
El-Kalem, 4. Et-Tevba, 128. En-Nisa, 170. En-Nisa, 80. El-Enfal, 24. Biljei imam Ahmed u svome Musnedu, hadis broj 25341.
93
vjeli (ellezine aeruhu) i koje je podigao u svome domu: njegove ene, keri, unuad i rodbina, ljubav spram njegovih drugova koji su vjerovali u njegovo poslanje i slijedili ga, uili od njega i iskreni bili u svome vjerovanju i nastojanju, dakle ljubav vjernika spram njih ni na koji nain nije oboavanje osoba ( ibade el-ehas). Naprotiv, to je ljubav spram znaenja, svojstava, vrijednosti (el-kijem), principa i plemenitih atributa (es-sifat en-nebile). Sve preko toga jeste skretanje s Prave staze i zastranjenje od Ispravnoga, padanje u asocijanizam oboavanja osoba, tovanje elementa krvi, etnikoga (el-erak) i rodovskog (el-ensab) a sve to i jeste iskrivilo civilizacijsku kuransku viziju ummeta. (Od vas je kod Boga najplemenitiji onaj koji se Njega najvie boji!162). Sve to je napalo drutveno i institucionalno zdanje ummeta, a to je omoguilo tlaenje i nered te oslabilo drutveno osjeanje pripadnika ummeta i dovelo do propasti islamske civilizacije (inhijar el-hadara el-islamijje). Iz ovoga ishodita (el-muntalik) poiva znaenje pobonosti i namaza koji je skup znamenja pobonosti. Jer ta znamenja simboliziraju vezu sa Bogom (et-tevasul meallah), ona su (ta znamenja) veza sa velianstvenim Bogom, pomaganje Njime Njegovim ljepotama, pribliavanje Njemu, iskanje oprosta za ljudske greke i pokliznua. I onima koji, kad grijeh kakav urade, ili sebi nanesu nepravdu, Boga se sjete i oprost za grijehe svoje mole. A ko e drugi grijehe oprostiti ako ne Bog?! A takvi u zlo svjesno ne srljaju!163 U znamenjima namaza ovjek susree Onoga Koga voli, susree Onoga ka kojemu zadovoljno stremi. Ova znaenja je iskazao Boiji Poslanik, s.a.v.s., rijeima: O Bilale, proui ezan za namaz i oraspoloi nas njime!164 U svemu e
162 163 164
El-Hudurat, 13. Alu Imran, 135. Hadis prenosi Ebu Davud, 4/296, Kitab el-edeb, poglavlje O veernjem namazu (Fi sala el-ateme), hadis broj 4985.
94
uspjeti onaj koji se oisti, i ime svoga Gospodara spomene, pa namaz klanja.165 A doista, srca se smiruju pri svakom Boijem spomenu!166 Ima ljudi koji kumire, a ne Boga, uzimaju, pa ih vole kao to se voli Bog! Ali oni koji vjeruju, Boga jo vie vole! O, da samo zloinitelji znaju, kad budu ugledali patnju, da e samo Bog posjedovati mo svu, i da e Bog estoko kanjavati!167 Ti reci: O robovi moji koji ste pretjerivali prema sebi, pred Boijom samilou nemojte oajavati! Bog e zbilja sve grijehe oprostiti. On grijehe prata i samilostan je!168 Doista, samo sam Ja Bog! Nema drugog boga osim Mene! Pa Meni robuj i namaz klanjaj da bi se Mene sjeao!169 Ljude koje kupovina i prodaja ne odvraa od sjeanja na Boga i obavljanja namaza...170 Doista, namaz odvraa od razvrata i ogavna djela! I sjeati se Boga poslunost je najvea! A Bog zna ta vi radite!171 On doista iz nita stvara, i potom stvaranje obnavlja, i On prata i voli Svoja stvorenja.172 Od Gospodara svoga oprosta traite i Njemu se pokajte! Doista je Gospodar moj samilostan i ljubavi pun!173 Doista, one koji vjeruju i rade dobra djela Svemilosni e njih uiniti omiljenim!174 I ko god za svoga prijatelja uzme ejtana, a ne Boga, taj je sasvim propao, doista!175 A ako te budu u la utjerivali, ti reci: Gospodar va posjednik je milosti beskrajne, ali kazna Njegova nee zaobii ljude
165 166 167 168 169 170 171 172 173 174 175
El-Ala, 14-15. Er-Rad, 28. El-Bekare, 165. Ez-Zumer, 53. Ta-Ha, 14. En-Nur, 37. El-Ankebut, 45. El-Burud, 13-14. Hud, 90. Merjem, 96. En-Nisa, 119.
95
grjene.176 A koji ovjek zlo kakvo uradi, ili prema sebi nepravdu uini, pa se potom Bogu za oprost obrati, taj e vidjeti da Bog grijehe prata i da je samilostan.177 Ko uini jedno dobro djelo deseterostruka mu pripada nagrada, a ko uini jedno djelo zlo, bit e kanjen onoliko koliko je ono! Ljudima nikakva nepravda nee biti nanesena!178 Ti reci: Selam, Mir vama! Gospodar va Sebi je samilost propisao: ako neko od vas zlo djelo u neznanju uini, pa se potom Bogu pokajanjem obrati i popravi, pa, Bog grijehe prata i samilostan je!179 A Ja doista grijehe pratam onome ko se pokaje, i uzvjeruje, i radi dobra djela, i na Stazi pravoj ustraje!180 Ali onima ije se grudi nevjerstvom ispune, srdba je od Boga, i njima kazna golema!181 I On je Onaj Koji pokajanje prima od Svojih robova, i prata loa djela, i sve to vi radite zna!182 Veoma je vano za sredinji poloaj osjeanja muslimana prema Bogu, naroito u moru (hidamm) negativnih ideolokih i kulturnih utjecaja koji se ire u ivotu i savremenoj materijalnoj civilizaciji, omoguiti psiholoka i drutvena prouavanja posredstvom kojih je mogue predstaviti univerzalnu kuransku viziju i sredinji poloaj ljubavi spram Boga, Hvaljenoga, Ljubavi Punoga, Lijepoga, Plemenitoga, Primatelja Pokajanja, Svemilosnoga i Samilosnoga. To treba initi kroz pedagoku (et-terbijje), andragoku (el-validijje) i kolsku (el-medresijje) literaturu (edebijjat), onu koja se u svome diskursu oslanja na ljubav Boiju prema vjerniku i djetetu. A kad je posrijedi diskurs upuen
176 177 178 179 180 181 182
El-Enam, 147. En-Nisa, 110. El-Enam, 160. El-Enam, 54. Ta-Ha, 82. En-Nahl, 106. E-ura, 25.
96
odraslom onda mu se treba obraati kroz razmiljanje i kontempliranje o Boijim blagodatima, Boijoj panji spram ovjeka i poastima koje su mu date. Jer ako ti Boga ne vidi, On tebe vidi! Od Enesa ibn Malika se prenosi da je kazao kako je Boiji Poslanik rekao: Bog se najvie raduje izmeu vas pokajanju Svoga tovatelja kad Mu se kaje, koji je bio na svojoj jahalici u toj i toj zemlji, pa je jahalica odbjegla od njega, a na njoj mu hrana i voda, te je pao u oaj. Pa, potom, doao do nekog drveta, legao u njegov hlad sav u oaju, gubei nadu i za svoju jahau ivotinju (jahalicu). I dok je tako u oaju, jahalica se kod njega pojavi, on je uzme za povodac, a onda od silne radosti usklikne: O Boe moj, Ti si moj rob, a ja sam Tvoj gospodar, te tako pogrijei od silne radosti!183 Vano je da ovdje objasnimo da je pobonost i nepretrgnuti odnos (tevasul) spram Boga onaj prirodni svjesni temelj posredstvom kojeg ovjek ostvaruje svoje ja (juhakkiku bihi el-insan zatehu). Meutim musliman treba da znade da su ova ljubav prema Bogu, pobonost i nepretrgnuti odnos s Njim istinski, i imaju znaenje samo ukoliko daju svoje plodove u ovjekovu vrenju svoje dunosti halife Boijega u korienju Zemljom i njenom izgradnjom posredstvom znanja, dobrog djela, priljenou i kreativnou. Ne bude li tako, tad su minerali i ivotinje bolji od ovjeka (kane el-demed ve el-hajevan hajran min el-insan), jer i minerali i ivotinje slave Boga i ravnaju se prema dodijeljenim im dunostima, egzistencijalnim i ivotnim. Nita ne postoji a da Ga ne hvali, Njemu zahvaljujui, ali hvalu njihovu ne razabirete vi!184 Zar ne vidi da Boga slave svi koji su na nebesima i na Zemlji, i ptice krila rairenih!185
183
184 185
Hadis prenosi Ebu Muslim, 4/2105, Knjiga o pokajanju, poglavlje O podsticanju na pokajanje i radosti u njoj, hadis broj 2747. El-Isra, 44. En-Nur, 41.
97
Oni srca i pameti imaju, ali njima ne razmiljaju, oni oi imaju, ali njima ne gledaju, oni ui imaju, ali njima ne sluaju! Oni su kao stoka, pa i gori! Eto, takvi su nemarni!186 Znade li ti onoga koji Svijet onaj porie? Pa, to je onaj koji odgoni siroe, i koji ne podstie da se siromah nahrani. Teko li se nekim klanjaima, onima koji namaz svoj zaboravno i nehajno klanjaju, koji se samo tako pokazuju i dobroinstvo spreavaju!187 Doista, namaz odvraa od razvrata i ogavna djela! I sjeati se Boga poslunost je najvea! A Bog zna ta vi radite!188 Tako mi due, i Onoga Koji je stvori, pa je nadahnu da znade ta zlo joj je a ta dobro joj je, uspjet e onaj ko je oisti, a izgubit e onaj ko je uprlja!189 Boiji Poslanik, s.a.v.s., istinu je kazao u hadisu koji se prenosi od Ebu Hurejre, koji kae da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: Mnogo li je postaa koji od svoga posta imaju samo glad! Mnogo li je klanjaa koji od svoga posta imaju samo bdijenje!190 Od Enesa ibn Malika, r.a., prenosi se da je kazao: Dooe trojica ljudi do odaja ena/supruga Boijega Poslanika, s.a.v.s., pitajui o ibadetu Vjerovjesnika, s.a.v.s., pa kad im se kazalo ta je od ibadeta inio, oni kao da su to drali nedovoljnim (ke ennehum tekalluha)! I rekli su: Gdje smo mi, moemo li se usporediti sa Poslanikom, s.a.v.s. Njemu je Bog oprostio sve krivice prethodne i sve krivice potonje! Jedan je dodao: Ja zbilja klanjam po cijelu no! Drugi je kazao: Ja sve vrijeme postim, ne mrsim se! Trei je dodao: Ja ne opim sa enama, nikada nemam spolnog odnosa! Kad je uo njihove rijei, Boiji Poslanik, s.a.v.s., iziao je i rekao: Jeste
186 187 188 189 190
El-Araf, 179. El-Maun, 1-7. El-Ankebut, 45. E-ems, 7-10. Hadis prenosi Ibn Made u svome Sunenu, I/539, Knjiga o postu, poglavlje Ma dae fi el-gibe ve er-refes, hadis broj 1691.
98
li vi to i to kazali?! Ja se, zbilja, bojim Boga za vas i strah me je zbog vas pred Njim! Jer ja i postim i mrsim, ja i klanjam i spavam, i ja spavam sa svojim suprugama. Ko se ne pridrava moga sunneta, taj mi i ne pripada!191 El-Buhari prenosi u svome Sahihu od Abdullaha ibn Amra ibn El-Asa, r.a., da je rekao: Rekao mi je Boiji Poslanik: O Abdullahu, nisu li mi kazali da ti posti danju, a klanja nou? Odgovorio sam: Tako je, Boiji Poslanie! Na to mu je Boiji Poslanik rekao: Ne ini tako! Nego i posti i mrsi. I klanjaj i spavaj! Jer tvoje tijelo na tebe ima pravo! Tvoje oko na tebe ima pravo! Tvoja ena na tebe ima pravo...!192 Od Abdullaha ibn
191
192
Ovaj hadis navodi El-Buhari (19/54) Knjiga o Braku (Kitab en-nikah) poglavlje Poeljnost sklapanja braka (Et-Tergib fi en-nikah), hadis broj 4743. Ovaj hadis prenosi El-Buhari (9/135), Knjiga o Postu (Kitab es-savm), poglavlje Prava ene/porodice (Hakk el-ehl), hadis broj 1855. Korisno je da ovdje ukaemo na jedan zamreni i zakuasti problem za mnoge mlade ljude. To se pitanje odnosi na namaz pitanje je nepoznato mnogim ljudima. Pitanje se malo spominje meu pitanjima koja su se pojavila meu djecom i mladima, na njega se pritom ne daje odgovor ni u ono malo koliko ue o stvarima vjere. Naime, esto se mladi ljudi nau u stisci ivota, njegovih zahtjeva i sve vee brzine u ovom vremenu, nau se u potekoi zbog toga. Dunost o kojoj govorimo jeste nunost obavljanja pet dnevnih namaza u njihovom vremenu. Iako je tano sa stanovita naela i principa u obavljanju namaza (Namaz je vjernicima propisan u odreeno vrijeme. En-Nisa, 103.), naredba obavljanja namaza ima prostora i olakanja, koje treba da znaju mladi muslimani. To im je olakanje u mnogim okolnostima, prilikama i tekoi obaveza sa kojima se suoavaju u mnogim zemljama i prilikama. Ovdje elimo, govorei o univerzalnoj Kuranskoj viziji, da izloimo to pitanje kako bismo pomogli mladima i olakali im (tejsiren alejhim). Naime, u El-Buharijevom Sahihu, u Knjizi o Znanju (Kitab el-ilm), navodi se od Enesa, r.a., koji prenosi od Boijeg Poslanika, s.a.v.s., da je rekao: Olakavajte, a ne oteavajte! Obveseljavajte, a ne razgonite od sebe! Ako pronicljivo sagledamo ovo pitanje, moemo kazati da nije sluajno da ima spajanje namaza, podnevnog i ikindijskog, i spajanja namaza, akamskog i jacijskog. Meu lekcijama praktinih olakanja jeste i ta da je Boiji Poslanik, s.a.v.s., spajao namaze i bez konkretne isprike i onda kada se nije nalazio na putovanju (fi gajri uzrin ve la seferin). U Muslimovu Sahihu i u Musnedu Imama Ahmeda ibn Hanbela navodi se predanje od Ibn Abbasa, r.a., da je kazao: Boiji Poslanik,
99
Mesuda, r.a., se prenosi da je rekao: Boiji Poslanik, s.a.v.s., rekao je: Propali su cjepidlake i kapriciozni ljudi! To je ponovio tri puta.193 Od Abdullaha ibn Mesuda, r.a., prenosi se da je Boiji Poslanik, s.a.v.s., kazao: Bog je lijep i voli ljepotu!194 Sve to smo naveli objanjava da je univerzalna civilizacijska islamska vizija jedna obuhvatna vizija, nauna i zakonita. To je pozitivna vizija, vizija ljubavi, dobra, koristi i izgradnje ivota. Ta vizija predstavlja temelj djelatne moi i graditeljske motivas.a.v.s., sastavljao je podne i ikindiju, i akam i jaciju u Medini, a da nije prijetio strah ili kia. Pitao sam Ibn Abbasa: Zato je to Poslanik inio?, a on je odgovorio: Da bi olakao svome ummetu! Takoer se u El-Buharijevom i Muslimovom Sahihu tvrdi, u hadisu koji prenosi Ibn Abbas: Boiji Poslanik, s.a.v.s., klanjao je u Medini sedam i osam rekata, podne i ikindiju, akam i jaciju. Na temelju toga je ejhul-islam mudtehid imam Ahmed ibn Tejmije donio fetvu da je doputeno spajanje namaza i kad nismo na putovanju i bez razloga, samo da to ne pree u obiaj. Dakle, kad ima potekoa, potreba i nuda, onda je pogotovu doputeno spajanje namaza. Potrebno je da nae mlade poduimo da vole namaz i da ga sa enjom obavljaju. Jer namaz je ljubav i veza sa Bogom, obavljamo ga izruujui ljubav prema Bogu. Treba da eznemo da stojimo pred Bogom, ista srca i ruku. Jer namaz i zikr nee imati svrhe u svoj svojoj formi ukoliko ne podstiu na savjest i ne navraaju na dobro djelo i savreno obavljanje poslova. (Doista, namaz odvraa od razvrata i ogavna djela! I sjeati se Boga poslunost je najvea! A Bog zna ta vi radite!, ElAnkebut, 45.) (A oni koji se Boga boje, kad njih ejtansko kolo dodirne, Boga se oni sjete i odmah se k sebi vrate!, El-Araf, 201.). Pripisivati sebi vjerovanje, a ne raditi dobro djelo i ne teiti za injenjem dobra, takvo to jeste la. Primjer toga jeste klanja koji ne tei dobru niti dobro podupire. Naime, namaz takvog ovjeka, premda ga obavlja ustrajno i izvrava na vrijeme, u biti nije postigao svoju svrhu niti dostigao cilj truda u ivotu sa dobrim djelom, pomaganjem da se dobro ini i ulaganjem truda zarad ljudi koji su u potrebi. Namaz takvog ovjeka u biti nije zikr (sjeanje na Boga), ve spada u djela rijaluka i pokazivanja/razmetanja (emal er-rija). Na to se ukazuje Boijim rijeima: Znade li ti onoga koji Svijet onaj porie? Pa, to je onaj koji odgoni siroe, i koji ne podstie da se siromah nahrani. Teko li se nekim klanjaima, onima koji namaz svoj zaboravno i nehajno klanjaju, koji se samo tako pokazuju i dobroinstvo spreavaju! (El-Maun, 1-7.). Izvor i obrada (tahrid) hadisa dati su naprijed. Izvor i obrada hadisa dati su naprijed.
193 194
100
cije kod muslimanskog ovjeka, koji u svome biu i ispravnoj naravi, u skladu sa kuranskom vizijom, spaja moi ljubavi, savjesti, uma i spoznaje, spaja moi dobroiniteljske volje (el-irade elhajjire) i ispravnu spoznaju, moi ispravnog vjerovanja (el-akide es-sahiha) i istinske vjere, kako bi muslimanski ovjek otjelovio sve to na naravan nain u stvarnosti drutva i svojim savrenim monoteistikim odnosima u izgradnji tvrave plemenite svjetske duhovne /graditeljske/ivotodavne civilizacije. Sa ovog stanovita/ishodita podesno je da razmotrimo odsjeve kuranske vizije na razliitim stranama ivota i njegovim ustanovama kroz kuranska nadvremenska i nadmjesna shvatanja, povezana sa raznolikim stranama ivota, poev od pojmova e-ura (dogovaranja/savjetovanja), Zajednice (el-umme), Pravde, Dobroinstva, Zakonitosti, istote te pojmova Nepravde, Nasilja, Neprijateljstva i Razvrata, te drugih pojmova kojima obiluje Plemeniti Kuran. Ti pojmovi predstavljaju temeljne, mudre, smjerodavne dimenzije za podruja kreposnoga i civiliziranoga ljudskoga ivota. Tim pojmovima okonava se povrno gledanje na Plemeniti Kuran po kome je to knjiga za uenje da se stekne beriet i sevap, te postavljanje Kurana na pravo mjesto kao izvora univerzalne, konstruktivne, duhovne i plemenite vizije, kao i izvora za uputu (el-hidaje), vodstvo (el-irad) i orijentiranje (ettevdih), da bi se ostvarila svrhovitost ispravne naravi, njena moralnost i afirmiranje te dalo opu normu za ciljeve i svrhe, da bi Kuran bio norma za tekstove sadraja, za predanja, intelektualne napore, tumaenja, njihova znaenja i intencije. Pa to se od toga slae sa Kuranom valjano je, a to se sa njim ne slae nije valjano! (Fe ma vafeka el-Kurane sahha, ve ma halefehu lem jesihh!) Pitanje ene i drutvenih odnosa u vezi sa njom, koji predstavljaju temeljno zdanje drutva na planu majinstva i porodice, spada meu vane primjere kojima se bave u ovim vremenima ideoloke i kulturne borbe koje doivljavaju svoj vrhunac s ciljem
101
civilizacijske uzurpacije, potamnjenja identiteta, marginaliziranja islamske civilizacijske linosti te zadavanja posljednjeg udarca njenim mogunostima i kreativnim reformskim postignuima. Iznosimo (taj problem ene), i ono to je s njime u vezi, da bismo ispravili put savremene materijalistike civilizacije te mitove i opasnosti koji je izopaavaju, koji prijete opstanku egzistencije i ljudskog drutva u majinstvu (el-umume) i porodici (el-usre). Vanost ovog podruja je u tome to se odnosi na instituciju porodice (muessese el-usre) koja se odlikuje time da su se njome bavili u prolosti vjerski znalci, zbog snane veze koju porodica ima sa islamskim vjerozakonom (e-eria el-islamijje). Usljed te veze, muslimanska porodica je sauvala svoju vanost i dostojanstvo, ouvala je svoje moralne dimenzije, usprkos svim bolestima atrofije i skleroze koje su zadesile islamsko miljenje u prolosti. ena i muslimanska porodica, usprkos svim problemima i bolestima to su pogodile ummet, njegovo miljenje, sistem, ope institucije, jesu upravo ona institucija koja je sauvala dostojanstvo ummeta pred olujama korupcije politikog ivota i propasti opih ustanova ummeta. Stoga je bilo mogue, pred najezdom materijalistikog miljenja u njegovim animalnim i nemoralnim195 dimenzijama, da to po nas bude bumerang, umjesto da izbavimo opi ivot, izgradimo strukturu njegovih naela i institucija kroz polog ummeta dat vlastima, te da izgradimo mehanizme djelatne brige koji e biti brana tlaenju, korupciji, monopoliziranju vlasti i bogatstva u drutvu (ihtikar es-sulta ve es-serve fi el-mudteme), te omo195
udno je terminoloko oznaavanje istone civilizacije i zapadne civilizacije, kao da je tu posrijedi geografski problem. A takoer i zbog same injenice to islam postoji na svim stranama svijeta. tavie, ovo oznaavanje je dodatno iskomplicirano tako da imamo zapadnu civilizaciju i islamsku civilizaciju. A ispravno je kazati: jedno je duhovna civilizacija, njena bit je Pravda i sila argumenta (el-kuvve li el-hakk), a drugo je materijalna civilizacija, njena bit je porobljavanje, zakon jaega/dungle (eria el-gab) i argument sile (el-hakk li el-kuvve).
102
guiti pluralnost i prenoenje/cirkuliranje vlasti, to bi ostvarilo ivotni interes, sve na temelju vjerovanja ummeta i njegovih vrijednosti. Ili emo o svemu ovome i dalje trabunjati, a sistemi vlasti e iscrpljivati ummet u movarama tlaenja i korupcije, te tako doprinositi ruenju sistema muslimanske porodice, koja je sauvala svoju moralnost u onom to je preostalo od pozitivnih stvari u postojanju ummeta, djelovanjem zapadne najezde na muslimansku enu i na ustanovu muslimanske porodice e da bi ona postala obrazac savremene materijalistike, liberalne i ateistike civilizacije koja je unitila zapadnu porodicu i njenu moralnost i isprekidala ljudske porodine i drutvene veze njenih pripadnika (el-alakat el-insanijje eluserijje el-idtima ijje bejne ebna iha). Svojom animalnou ta je civilizacija oskrnavila ast ene i oslabila je i omalovaila njezino dostojanstvo, ne vodei brigu o njenoj posebnosti i posebnosti njenoga majinstva, i materijalnim, duhovnim, biolokim i drutvenim specifinostima njenoga djeteta. Ako se nastavi stanje u kojem smo mi nesposobni da reformiramo sistem porodice (nizam el-usre) i da reformiramo sistem rada (nizam el-amel) onim to e sauvati mudrost stvaranja u komplementarnosti uloga ene i mukarca u razliitim etapama ivota, u podizanju ivota i porodice te noenju odgovornosti, dakle ne uspijemo li ne daj Boe u tome, onda e se zatvoriti krug propadanja i uruavanja islamskoga ummeta i njegovih naroda, umnogostruit e se tekoe za mogunost njenog preporoda, obnavljanja strukture njenih temelja, nada za njene prinose za ispravljanje puta savremene svjetske civilizacije. Takoer, nestat e tita pred opasnostima pravaca koji razaraju samu ljudsku egzistenciju i odnose ovjeanstva. Kad se raspravlja o eni, i o svim stvarima u vezi s njom, majinstvom i krilom porodice, (treba znati da) ishodite snage i zrelosti koje nalae ispravna ljudska priroda jeste stvar koja se odnosi na temeljno polazite u univerzalnoj kuranskoj civiliza-
103
cijskoj viziji. Ona izraava strukturu naravi u ljudskoj i univerzumskoj egzistenciji, i na blizak nain objanjava ivot i ovjeka vie negoli bilo ta drugo, a rije je o poelu svrhovitosti i onome to je vezano s poelom svrhovitosti u strukturi naravi i zakonima univerzuma: pojmovi monoteizma u svrhovitosti stvaranja i njegova upotpunjavanja. Prema kuranskoj viziji, odnos izmeu ene i mukarca takav kakav je u ispravnoj naravi, jeste odnos komplementarnosti (alakat et-teamul), a ne istovjetnosti (temasul). Kroz komplementarno jedinstvo dva spola spaja se i protee ljudska egzistencija. Upotpunjuje se tjelesna, duhovna i drutvena struktura mukarca i ene (muka i enska), da bi to dvoje zajedno tvorilo komplementarni entitet. Bez obzira na slinost meu spolovima, svaki spol ima svoju osobitu prirodu po nekojim aspektima drugaiju od drugoga spola. A On je Taj Koji vas od jednog ovjeka stvara, i od njega je enu mu stvorio da uz nju smiraj nae...196 I od Njegovih znakova i to je da On za vas, od samih vas, ene stvara, da se uz njih smirite i meu vas ljubav i samilost dao je. U tome, zbilja, ima Znakova za ljude koji razmiljaju!197 Ovo ini da dva spola budu u divnom komplementarnom jedinstvu, a ne istovjetnosti. Tako se ivot pokree i djeluje, on djeluje suprotno savremenom materijalnom ivotinjskom poimanju koje bez obzira to tvrdi da proishodi iz objektivne nauke zapaamo da nijee ispravnu ljudsku narav i suprotstavlja joj se. To poimanje tumara i ide za djelovanjem strasti i slijedi ivotinjske porive kako bi bezrazlono zanemarilo injenicu prirode i stvarnost kosmikih zakona koji vladaju prirodom ovjekovih duhovnih i tjelesnih odnosa izmeu enska i muka. Takvo poimanje razmilja i ravna se na temelju istovjetnosti, a ne na temelju komplementarnosti izmeu muka i enska.
196 197
El-Araf, 189. Er-Rum, 21.
104
Trabunjanje savremene civilizacije u pogledu ene i porodice je eklatantan primjer devijantnosti vizije svijeta kakva je prisutna u savremenoj, animalnoj, materijalistikoj, civilizaciji. To se desilo usljed zanemarivanja vidova sutinskih, organskih, duhovnih i drutvenih razlika u formiranju mukarca i ene (muka i enska), te poimanja ove razlike i raznovrsja kao neke uzaludne stvari koja nema znaenja, niti svrhe, kao neeg beskorisnog, e da bi tako ta silnika i nenauna iluzorna vizija okonala u nasilju protiv ene, u krenju njenoga dostojanstva (intihak kerametiha), razaranju institucije porodice i ruenju njenih graditeljskih/kreativnih, moralnih temelja (ljudskoga zajednitva/drutva). Ko pristaje uz takvo shvatanje (brisanja razlika izmeu muka i enska), prti se najgnusnijim nasrtajima na prava ovjekova drutvenog, materijalnog i duhovnog odrastanja/djetinjstva. Ruilake utjecaje navedenoga vidimo u zapadnim drutvima (el-mudtemeat el-garbijje), znademo njegove ruilake dimenzije i opseg opasnosti zloina koji se ini spram djeteta i drutva, koji nije skriven nikome ko poznaje psihologiju djeteta (men lehu diraje bi ilm nefs et-tifl). Stoga, nije udno da itamo i gledamo trabunjanja, skretanja i negativne utjecaje koji proizlaze iz propasti porodice i propasti njene moralnosti u svijetu zapadne civilizacije (fi alem el-hadare el-garbijje), ili pod utjecajem poimanja te civilizacije. Trag toga dotiemo u smetenosti mislilaca, njihovim oajnim tubalicama i pesimizmu pred utjecajima stvarnosti do koje su doprli utjecaji ove misaone zastrane u pogledu odnosa ene i mukarca u izgradnji ljudskoga drutva u kojem je ena stradala, ona podnosi najvie tekoa, koje je esto odvraaju ak i od toga da svojim biem udovolji prirodi majinstva (el-istidabe ila fitre el-umume), ili, pak, ona sama podnosi veinu obaveza ove naravi, materijalno i duevno. Sve to oslobodilo je mukarca od odgovornosti, oslobodilo prostore njegove pokvarenosti, preobrazilo mukarca u besramnog animalnog rasplodnog mujaka po nonim klubo-
105
vima, razvratnim drutvima i bordelima. Takoer, dijete je lieno oinske panje. K tome je, praktino, anulirano shvatanje ene kao majke, supruge, kerke; tavie, ena je u biti pretvorena u prelaznu, uivalaku robu za hirove mukarca i njegove strasti. Naalost, iezavanje svijesti o kuranskoj viziji i njenim drutvenim dimenzijama te konstrukciji njenoga civilizacijskoga ustrojstva, olakalo je ulogu ove najezde i zlobne civilizacijske pljake, usljed razvoja i znanstvenih fizikalnih, materijalnih postignua savremene civilizacije, utjecaja njezinih oruja i strategija u kulturnom porobljenju, kroz upotrebu raskalaenih, kvarnih i upropatavajuih sredstava raspusnosti, preko satelitskih medija i sredstava elektronskog komuniciranja. Sve se ovo odvija uz nestanak odbrambenih, ideolokih, misaonih, odgojnih, savjesnih i smjernih sredstava opiranja meu pripadnicima ummeta (ebna el-umme). To je posljedica slabosti i povrnosti odgojnog i idejnog pokreta, odsustva njegovih samosvojnih autohtonih istraivanja koja bi se bavila stvarnou muslimanske linosti (mea vaki e-ahsijje el-muslime) i njenim okolnostima, pozitivnim i negativnim, u zemljama islamskoga ummeta. Pojam jednoboanstva te pojam svrhovitosti i moralnosti koji proizlaze iz pojma jednobotva, a iz kojih opet proizlazi pojam sveobuhvatnosti, jeste ono to na pozitivan nain (bi ekl idabi) objanjava slinosti i razlike koje postoje izmeu mukarca i ene. To je ono to ureuje drutvene ljudske odnose izmeu mukarca i ene, ravna pravima i dunostima koji iz toga proizlaze, na temelju smjerne prirode, i u svjetlu pojmova Kurana o ljubavi (el-mevedde), samilosti (er-rahme), o zakonitosti (el-maruf) i dobroinstvu (el-ihsan), kako bi time svaka od strana u ovome ljudskom i drutvenom odnosu mogla ostvariti svoje naravno sopstvo, kako bi ga mogla uskladiti i pomoi mu da ispuni svoju ulogu u razliitim situacijama, podrujima i etapama kroz koje svaki spol/par prolazi.
106
Potamnjenje kuranske vizije u savremenom islamskom miljenju i nemo ovog miljenja i njegova nepokretnost zadata je granicama primijenjenih, tradicionalnih, historijskih klieja. Posebno se istiu klieji o kojima upravo govorimo, a to su odnosi i porodini propisi koji su uspostavljeni u bivim vremenskim i mjesnim/prostornim okolnostima, koji se razlikuju od toga ta se zbiva u ovom vremenu s obzirom na mogunosti, potrebe i izazove. Sve to potrebuje jedno dublje razumijevanje kuranske vizije (fehm amik li er-ru je el-kuranijje), te poimanja koja se na nju odnose ne samo na izravne brane odnose izmeu ene i mukarca ve se to razumijevanje treba protegnuti na iznovno vraanje primijenjenoga obrasca koji obuhvata prava ene i mukarca na razliitim podrujima obrazovnog, drutvenog, politikog i ekonomskog ivota, kako bi se sva ta podruja uskladila sa kuranskim naelima i poimanjima, i tako bila jedan cjeloviti sistem unutar opeg socijalnog sistema drutva. Time bi se ostvarili ciljevi smjerne prirode u bivstvovanju ene i mukarca, onako kako ih je Bog i stvorio i odredio, tako bi se svakom supruniku omoguilo da izvri temeljne dunosti koje su mu povjerene (min eda el-veza if el-esasijje el-menuta bihi), posebno u stvarnosti dananjega svijeta, ime bi ena svoju misiju potpuno izvrila, napose u doba stasanja i u vrijeme kad nosi edo i doji ga, i odgaja. Jer, naime, dunost majinstva njoj je povjerena, i niko drugi osim nje ne moe tu dunost izvriti. Ovo je jedan primjer meu primjerima problema/pitanja muslimanskog savremenog drutva kojima se u svem njihovu mnotvu treba da bavi savremeno islamsko miljenje (el-fikr el-islami elmuasir), sa svom prosvjeenou i moi da se sve sagleda u svjetlu kuranske vizije, i u kontekstu pojmova i vrijednosti koji se pomaljaju sa stranica Kurana Plemenitoga, koji ine da se civilizacijska, graditeljska kuranska vizija otjelovi u stvarnosti drutva, u njegovim odnosima i civilizacijskoj putanji, diljem vremena i mjesta.
107
Ukratko, civilizacijska, kuranska univerzalna vizija je monoteistika/ujedinjujua, konstruktivna, svrhovita, moralna i edna vizija, ona sainjava smjernu narav i napuuje je pravim smjerom, uzima kao oslonac legitimnu/praktinu znanost u spoznaji prirode, kosmikih zakona i u analizi svijesti o njima, te napuivanju te svijesti. To je vizija koja nastoji ostvariti ljudsku sreu i edan, lijep ivot (el-hajat el-hajjire et-tajjibe) na oba svijeta, i to posredstvom erupcije svjesne moi koja izbija iz snaga smjerne prirode, iz ishodita enje i zadovoljstva, da bi se tom prirodom u ivotu pojedinca i drutva ostvarila pozitivnost kreativnog rada, njegova spoznajna i objektivna ispravnost, moralna i duhovna dobrina i zakonska i nauna kreativnost. Vano je ovdje, takoer, da primijetimo da su drutvo i ummet, po univerzalnoj kuranskoj viziji, neodjeljivi dio prirode ovjekove egzistencije, dio koji upotpunjava individualnu egzistenciju i njegovu ulogu sa egzistencijom drutva. Pojedinac nema egzistenciju, niti ima znaenje/svrhu bez drutva, niti u osnovi ima egzistencije ljudskoga drutva bez njegovih pojedinaca (min duni efradiha). Spas/uspjeh pojedinca (selame el-ferd) i njegovo blagostanje (refahuhu) poivaju na snazi ummeta, drutva i uspjehu izgradnje drutva, kao to se i snaga drutva i njegovo blagostanje oslanjaju/zatemeljuju na preciznosti ispunjenja zadae njegovih pojedinaca, njihove odanosti, priljenosti, uea i darivanja/odricanja. Stoga, diskurs Kurana asnoga namijenjen ovjeku i ljudima jeste diskurs pojedincu (hitab li el-ferd), to je takoer i diskurs namijenjen zajednici i ljudskoj vrsti. Djelotvornost univerzalne kuranske civilizacijske vizije ostvaruje se iz obilja uinkovitih i pozitivnih/djelotvornih uvjeta, koji se ostvaruju postojanjem snage zadovoljstva, te, nadalje, postojanjem snage vjerovanja, valjanosti namjere, njene svrhovitosti i moralnosti. Slijedi djelotvornost ispunjenja zadae koja proishodi iz ispravnoga metoda miljenja, njegove naunosti i
108
ozbiljnosti rada koji poiva na suglasju sa smjernom/ispravnom prirodom, te na potrazi za razlozima ovjekova od Boga mu datoga namjesnikog pologa (et-teshir), kreativnosti i preciznosti, uz obuhvatnu, zakonitu naunost. Bog obeava onima izmeu vas koji vjeruju i rade dobra djela da e takve zbilja na Zemlji uiniti namjesnicima, kao to je i one prije njih uinio namjesnicima...198 Onima koji vjeruju i rade dobra djela zbilja, Mi neemo dopustiti da nagrada propadne onima koji ine dobra djela.199 A ti reci: Radite! Bog e vidjeti djelo vae, i Njegov Poslanik i vjernici! Potom ete biti vraeni Znalcu svijeta nevidljivoga i svijeta vidljivoga, i On e vas obavijestiti o svemu to ste radili!200 ...i da ovjeku pripada samo ono za ta se sam potrudi!201 Mi smo ga monim na Zemlji uinili i od svega mu umijee i sredstvo podarili, pa se on zaputi...202 Ovi prethodni ajeti objanjavaju tri stuba za uspjenu ovjekovu misiju po civilizacijskoj, kreativnoj, kuranskoj viziji, naime, prvo je snaga potpune jamstvene spoznaje i vjerovanja (kuvve eljekin ve el-iman), drugo produktivnost/uspjenost rada (intadijje el-amel), i tree uinkovitost rada njegovom svrhovitou. Sve to treba da se odvija pridravanjem praktine, zakonite, naune objektivnosti, a nju je ummet izrazio rijeju valjanost (es-salah). Stoga, onome ko pogrijei (el-muhti) dok spoznaje neki aspekt prirode i zakona u postupku (fi el-amel) pripada jedna onosvjetska nagrada, a to je nagrada za vjerovanje (edr el-iman) u namjeru i cilj/svrhu, dok onome ko ispravno postupi (el-musib) pripadaju dvije nagrade, to jest nagrada za namjeru na Onom svijetu i nagrada za objektivnu, zakonitu i praktinu valjanost
198 199 200 201 202
En-Nur, 55. El-Kehf, 30. Et-Tevba, 105. En-Nedm, 39. El-Kehf, 84-85.
109
na Ovom svijetu. Onaj ko sa naune strane pogrijei kako se kopa bunar, te (pogrijei mjesto) gdje da se kopa, takvome pripada nagrada za namjeru i dobar onosvjetski cilj, a ako pogodi s naune strane i ostvari traeno, pripada mu jedna onosvjetska nagrada za cilj, a druga ovosvjetska nagrada mu pripada to je doao do tekue vode (kopanjem onoga bunara na pravome mjestu). Ako eli ummet i ako eli muslimanski ovjek provalu svjesne intuitivne moi (tefdir et-taka el-viddanijje) u svome bivstvu, treba da duboko promisle univerzalnu kuransku viziju, da je vrate i da vrate njene vrijednosti i poimanja u svome vjerovanju, u svijesti i u svome pogledu na svoj svijet (ve fi nezarihi fi alemihi), u znaenju svoje egzistencije. Pri tome se treba biti priljeno svojoj metodolokoj, znanstvenoj i zakonskoj zadai, miljenju i trudu. Sve to s ciljem ostvarenja svoga sopstva i svoje ljudske smjerne i duhovne naravi, kako bi rukovodio svojim konstruktivnim civilizacijskim izborom. Kako je samo divno Omer ibn el-Hattab, r.a., izrazio svoju kuransku viziju i kuransku viziju ashaba, te njihovu praktinu umnost koja nema nita sa pasivnou i mitomanijom, koja je putovala i koja jo uvijek jezdi znanstvenom kuranskom vizijom kroz eho vremena, kad je rekao: Bjeim od Boijeg odreenja (Njegovih zakona i normi) ka Boijem odreenju (Njegovim zakonima i normama).203 I tako Mi due, i Onoga Koji je stvori, pa je nadahnu da znade ta zlo joj je a ta dobro joj je, uspjet e onaj ko je oisti, a izgubit e onaj ko je uprlja!204
203
204
Ibn Abdulberr u djelu Et-Temhid (8/368) kae: Zato ne pogleda rijei Ebu Ubejdeta koje je rekao Omeru, Svemogui i Velianstveni Bog im se obojici smilovao: Zar to ti bjei od Boijeg odreenja? A Omer je rekao: Da! Bjeim od Boijeg odreenja ka Boijem odreenju! E-ems, 7-10.
110
UNIVERZALNA KURANSKA VIZIJA I ODNOS JA DRUGI
Ako je kuranska univerzalna civilizacijska vizija ovakva (kako smo je opisali na prethodnim stranicama), ako predstavlja motivaciju, uputu i smjer ummetu, ta onda ta vizija ima ponuditi drugome? I ko je taj drugi? ta je to to saodreuje odnos izmeu ja i drugog u ovoj kuranskoj viziji? Naime, ta se vizija ne pokazuje u potpunosti bez objanjenja ovog vanog ljudskog udjela u aspektima kuranske univerzalne civilizacijske vizije. Ovdje se pokazuje druga strana drai (reva) univerzalne kuranske vizije, ona raskriva monoteistiku sveobuhvatnu univerzalnu dimenziju ove vizije, gdje se drugi pokazuje u cjelini sa svakim ja, i gdje se ja pokazuje u cjelini sa svakim drugim. U kuranskoj univerzalnoj viziji sve to je izraz meusobno uzglobljenih (koncentrinih) krugova u civilizacijskom monoteistikom graditeljskom i divnom tkivu, koje poiva na svrhovitosti, cjelovitosti, proimanju i meusobnom konstruktivnom i graditeljskom sudjelovanju. Njime se u ovjekovom drutvu ostvaruje znaenje pojedinca (mana el-ferd), znaenje zajednice i znaenje ovjeanstva (mana el-insanijje), u civilizacijskoj sredini ostvaruju se vrijednosti pravde (kijem el-adl), tolerancije (tesamuh), bratstva (el-iha) i mira (es-selam). Ja i drugi u univerzalnoj kuranskoj viziji i u diskursu Kurana, bili oni muko ili ensko, crni ili bijeli, vjernici ili ne-
111
vjernici, svi oni su ljudi, okuplja ih i objedinjava pripadnitvo jedinstvu ovjekove sveukupnosti (vahde el-kull el-insani). Ja ovjek i drugi ovjek, ma kakav bio etniki, kulturni ili civilizacijski identitet tog ovjeka, prema svjetogleu univerzalne kuranske vizije, taj ovjek i ovjeanstvo jesu jedno bie i bivstvo, stvoreni su kao ravnopravna braa u jednoj velikoj porodici ovjeanstva. O ljudi! Bojte se svoga Gospodara Koji vas je od jednog ovjeka stvorio, a stvorio je od njega i enu njegovu, i od njih dvoje rasijao je mnoge mukarce i ene! Boga se bojte, vi u meusobnim traenjima Njega za jamca uzimate, i rodbinske veze uvajte. Bog, doista, nad vama bdije.205 Ja i drugi su, po diskursu Kurana (el-hitab el-kurani), mukarci i ene, i oni su jedinke, oni su ljudi, oni su drutvo. Oni su ovjeansko jedinstvo koje pripada jednoj istoj dui (biti/ sopstvu tentemi ila nefs vahide). Od te due/biti ljudi se razvrstavaju kao mukarci i ene da bi satvorili/sainili cjelinu kao parovi i ljudske zajednice. Sve njih u ovjeanstvu objedinjavaju veze ljubavi i milosti. I od Njegovih (Boijih) Znakova i to je da On za vas, od samih vas, ene stvara, da se uz njih smirite i meu vas ljubav i samilost dao je. U tome, zbilja, ima Znakova za ljude koji razmiljaju!206 Ja i drugi jesu ljudi koji ostvaruju pripadnitva i koji se meu se dijele na narode i plemena u ljudskim organizacijama koje ostvaruju u svome jedinstvu raznovrsje (et-tenevvu). Time se postie meusobni utjecaj, upoznavanje i upotpunjavanje meu ovjeanstvom. Jer, naime, kad bi svi dijelovi ovjeanstva bili isti, tu ne bi bilo prostora za upotpunjavanje niti utjecaje meu istostima (bejne mutemasilin). Meusobno nadopunjavanje je uvjet meusobnog utjecanja. Stoga se meusob205 206
En-Nisa, 1. Er-Rum, 21.
112
ni utjecaj ne ostvaruje samo izmeu pluseva ili samo izmeu minusa, zato to za meusobno utjecanje, prema jeziku prirode i njene univerzalne naravi, mora biti meusobna saradnja i upotpunjavanje. Stoga ovjek u svojoj cjelini biva u narodima i plemenima, biva kao muko ili kao ensko, posjednik je razliitih sposobnosti i moi da bi ljudi saraivali, meusobno se upoznavali, nadopunjavali. On vas od zemlje stvara i na njoj vas nastanjuje...207 On ini da vi jedni iza drugih na Zemlji slijedite, i neke je od vas uzdigao nad drugima za nekoliko razina da bi vas onim to vam je podario na kunju stavio!208 Mi ljude jedne iznad drugih za nekoliko razina odlikujemo da bi jedni druge sluili!209 Od vas ljudi je kod Boga najplemenitiji onaj koji se Njega najvie boji!210 Prema tome, razliitost i raznovrsnost po kuranskoj viziji nije rasizam (unsurijje) niti superiornost (isti la), ve su razlike jedinstvo i ljudsko nadopunjavanje koje je konstruktivno, plemenito i nuno za postojanje pojedinca i egzistenciju zajednice. Ja i drugi se meu sobom razlikuju i razdjeljuju po bojama koe i jezicima (elvan ve elsine), posredstvom kojih se oituju znakovi (ajat) kreativne divote i ljepote u stvaranju, poev od jedinki i zavravajui sa vrstama, narodima i plemenima. Ali u ljudskoj biti, nema prednost Arap nad nearapom, niti bijeli nad crnim, osim po bogobojaznosti. O ljudi! Mi smo vas od mukarca i ene stvorili, i plemenima i narodima vas uinili, da biste se upoznavali! Od vas je kod Boga najplemenitiji onaj koji se Njega najvie boji! Bog sve zna i obavijeten je.211 I od Njegovih Znakova je i stvaranje nebesa
207 208 209 210 211
Hud, 61. El-Enam, 165. Ez-Zuhruf, 32. El-Hudurat, 13. El-Hudurat, 13.
113
i Zemlje, i razliitost vaih jezika i vaih boja! U tome, zbilja, za znalce Znakova ima!212 Sa stanovita Kurana (kuranijjen), ja i drugi na svim razinama, bilo da su jedinke, zajednice ili ovjeanstvo, predstavljaju koncentrine krugove. Oni su u srodstvu, blinji su, susjedi su i ovjeanstvo, veze meu njima su pravda, mir, ljubav, milost, tolerancija, saradnja i uzajamno pomaganje. I od Njegovih (Boijih) Znakova i to je da On za vas, od samih vas, ene stvara, da se uz njih smirite i meu vas ljubav i samilost dao je. U tome, zbilja, ima Znakova za ljude koji razmiljaju!213Daj blinjemu pravo njegovo, i siromahu, i putniku, ali nemoj rasipniki rasipati!214 ...i roditeljima dobroinstvo initi, i blinjima, i siroadi, i siromasima...215 Gospodaru na, oprosti meni, roditeljima mojim, i vjernicima na dan polaganja rauna!216 I dobroinstvo inite susjedima blinjima i susjedima daljnjima, i prijateljima, i putnicima, i onima koji su u vaem vlasnitvu! A Bog doista ne voli one koji se ohole, koji se gordo upinju!217 I hranu su davali, premda su je i oni voljeli, siromahu, siroetu i zarobljeniku: Mi vas samo radi Boijega zadovoljstva hranimo, od vas nadoknadu niti zahvalnost ne elimo!218 Ja i drugi se razlikuju i razdjeljuju po sposobnostima i moima. Da bi jedni druge sluili/da bi jedni drugima koristili!219 Ove razlike nisu ni zarad vlasti, niti potinjavanja, ve da se ljudi meusobno pomau i nadopunjuju kako bi u je212 213 214 215 216 217 218 219
Er-Rum, 22. Er-Rum, 21. El-Isra, 26. El-Bekare, 83. Ibrahim, 41. En-Nisa, 36. El-Insan, 8-9. Ez-Zuhruf, 32.
114
dinstvu ovjeanstva koristili svemir i udovoljavali potrebama, te kako bi nastajale kulture i civilizacije. Razliitost je nunost i blagodat za svaku ljudsku jedinku, bez razliitosti ne bi bilo egzistencije ni opstanka nijednome ovjeku pojedinano bez obzira iz kojeg roda bio, koje je boje, jezika ili sposobnosti, on ne bi mogao opstati bez zajednice sa drugim ovjekom. Dobroinstvom i bogobojaznou vi se pomaite, a u grijehu i neprijateljstvu vi ne sudjelujte!220 O vjernici! Neka se mukarci jedni drugima ne rugaju, moda su oni od njih bolji! A ni ene enama drugim, moda su one bolje od njih! I ne kleveite jedni druge, niti se runim nadimcima meu se zovite! O, runo li je grjeniko ime nakon vjerovanja! A koji se ne pokaju takvi su pravi silnici!221 Od vas je kod Boga najplemenitiji onaj koji se Njega najvie boji!222 Ja i drugi znai poziv lijepim nainom da se ini dobro. Dobroinstvom i bogobojaznou vi se pomaite, takoer, znai naravnanje nekog spora na mudar nain, te je i to poziv na dobroinstvo, i spreavanje pristajanja na grijeh i privrenosti zlu. A da hoe Gospodar Tvoj, na Zemlji bi svi bili vjernici! Pa zar da ti svijet prisili da budu vjernici?!223 A ti Putu Gospodara svoga pozivaj mudrou i savjetom lijepim!224 A da i savjetom lijepim i s njima ti raspravljaj na nain najljepi!225 Iako se ja i drugi razlikuju kao ljudi po miljenju i stremljenjima, to je u osnovi stvaranja samo razliitost u jedinstvu (tenevvu fi vahde) i jedinstvo u razliitosti (vahde fi tenevvu). Krv, imetak i ast svakog ovjeka su sveti/nepovredivi (haram),
220 221 222 223 224 225
El-Maida, 2. El-Hudurat, 11. El-Hudurat, 13. Junus, 99. En-Nahl, 123. En-Nahl, 125.
115
te odnos izmeu ja i drugog treba biti odnos tolerancije, dobroinstva, pravednosti i pravde. A da hoe Gospodar Tvoj, na Zemlji bi svi bili vjernici! Pa zar da ti svijet prisili da budu vjernici?!226 Bog vam ne zabranjuje da dobroinstvo inite i pravedni budete onima koji se protiv vas zbog vjere ne bore, niti vas iz stanita vaih izgone! Bog, doista, voli pravedne!227 Ja i drugi potpadamo pod sud jedinstva, pripadnitva i ljudskoga bratstva. Jedino je pravda to to ravna meusobne odnose (el-bejnijje), ak i u sluaju neprijateljstva (el-ada) i meusobne netrpeljivosti (et-tenafur). Bez pravde ni u kom sluaju ne postoji veza po osnovi ovjeanstva, niti pripadanje njemu; bez pravde odgovornost ovjekova namjesnitva nema svrhe! O vjernici! Odluni za Boiju istinu budite, i pravedno svjedoite! Nek vas mrnja prema nekom narodu ne navede pa da nepravedni budete. Vi pravedno postupajte, to je bogobojaznosti blie! I Boga se bojte, On je doista obavijeten o svemu to inite!228 Bog vam ne zabranjuje da dobroinstvo inite i pravedni budete onima koji se protiv vas zbog vjere ne bore, niti vas iz stanita vaih izgone! Bog, doista, voli pravedne!229 Ako se ja i drugi ravnamo po ovjeanskom jedinstvu i ljudskom bratstvu, tad nee biti nasilja (ez-zulm), niti neprijateljstva (el-udvan), niti e biti prostora da se odbijanjem neprijateljstva i odbranom obespravljenih uzvrati preko mjere koju je pokrenuo agresor i silnik. A, inae, oprostiti je bolje kad god se moe. Bog e zbilja staviti ljubav izmeu vas i onih s kojima ste u neprijateljstvu bili! A Bog je svemoan, Bog prata i On je samilostan! Bog vam ne zabranjuje da dobroinstvo inite i
226 227 228 229
Junus, 99. El-Mumtehine, 8. El-Maida, 8. El-Mumtehine, 8.
116
pravedni budete onima koji se protiv vas zbog vjere ne bore, niti vas iz stanita vaih izgone! Bog doista voli pravedne! Ali vam Bog zabranjuje da prijateljujete sa onima koji se protiv vas bore zbog vjere, i iz vaih stanita vas izgone i pomau da vas protjeraju; s takvima vam zabranjuje prijateljevati! A koji s njima bude prijateljevao, takvi su zloinitelji pravi!230 I borite se na Boijem putu protiv onih koji se protiv vas bore, ali vi boj ne zapoinjite! Bog ne voli one koji zapoinju boj!231 ta vam je, zato se na Boijem putu ne biste borili za potlaene mukarce, i ene, i djecu, koji zapomau: Na Gospodaru! Izvedi nas iz ovoga grada iji su stanovnici nasilnici! I daj nam od Sebe zatitnika! I daj nam od Sebe pomagaa!232 Dobroinstvom i bogobojaznou vi se pomaite, a u grijehu i neprijateljstvu vi ne sudjelujte!233 A ko ubije Boijeg tovatelja (mumin) hotimice, dehennem mu je kazna, u njemu e vjeno ostati! Na njega je Boija srdba, i Njegovo prokletstvo, a On e mu golemu pripraviti kaznu!234 ...osim onih koji se pokaju, i uzvjeruju, i rade dobro, takvima e Bog zla djela njihova u dobra djela promijeniti, a Bog grijehe prata i samilostan je. A ko se pokaje i uzradi dobra djela, taj se Bogu, zbilja, iskreno vratio.235 Nije uzalud u jeziku Kurana uzvraanje na neprijateljstvo (redd el-udvan) nazvano isto tako neprijateljstvom (udvan). Ko protiv vas ratuje, i vi protiv njega ratujte milo za drago! I Boga se bojte, i znajte da je Bog sa onima koji se Njega boje!236 Kuran tako postupa (to jest uzvraanje na neprijateljstvo naziva nepri230 231 232 233 234 235 236
El-Mumtehine, 7-9. El-Bekare, 190. En-Nisa, 75. El-Maida, 2. En-Nisa, 93. El-Furkan, 70-71. El-Bekare, 194.
117
jateljstvom) zato to meusobna borba i antagonizam (tenahur) meu braom ovjeanstvom znai prelaenje crvene linije (tedavuz hatt ahmer). Tu je razlog pa Kuran asni zakonito pravo (el-hakk el-meru) uzvraanja na neprijateljstvo, kad zahtijeva nuda imenuje neprijateljstvom, e da bi upozorio na ozbiljnost situacije, na nepovredivost i plemenitost (kerame) ljudske krvi. Zato se sljedei ajet zavrava dodatnim upozorenjem na obavezu tovanja bogobojaznosti: A ako ti ruku svoju prema meni prui da me ubije, ja svoju ruku da te ubijem prema tebi pruiti neu, ja se doista bojim Boga, svih svjetova Gospodara!237 Ja i drugi znai poziv lijepim nainom da se ini dobro, i poziv na pomaganje dobroinstvom i bogobojaznou, takoer, to znai naravnanje nekog spora na mudar nain, lijepim savjetom, te je i to poziv na dobroinstvo, i spreavanje pristajanja na grijeh i privrenosti zlu. Vi ste najbolja zajednica koja se ikad meu svijetom pojavila, vi dobro da se ini zapovijedate, a zlo da se radi zabranjujete, i u Boga vjerujete.238 Neka meu vama jedna zajednica bude koja e dobru pozivati, estitost i potenje nareivati, a zlo zabranjivati! Eto, takvi e uspjeti!239 Boiji Poslanik, s.a.v.s., rekao je: Ko se bude borio pod zastavom zaslijepljenosti/zablude (raje ummijje) da bi rasrdio neku plemensku skupinu, ili pozivao nekoj plemenskoj skupini ili pomagao neku plemensku skupinu, pa bude ubijen, njegova pogibija je dahilijjetska!240 Po kuranskoj viziji ovjeanstva ja i drugi smo raznolije u jedinstvu, jedinstvo u raznoliju. ovjeanstvo se razlikuje po miljenjima i usmjerenjima, pa iako je to u osnovi stvorenja,
237 238 239 240
El-Maida, 28. Alu Imran, 110. Alu Imran, 104. Feth el-bari, 13/24.
118
odnosi meu ljudima treba da budu samo kroz dobroinstvo, pravednost i pravdu. Bog vam ne zabranjuje da dobroinstvo inite i pravedni budete onima koji se protiv vas zbog vjere ne bore, niti vas iz stanita vaih izgone! Bog, doista, voli pravedne!241 A da hoe Gospodar Tvoj, na Zemlji bi svi bili vjernici! Pa zar da ti svijet prisili da budu vjernici?!242 Nije tvoje da ih na Pravu stazu izvede, nego je Bog Onaj Koji Pravom stazom upuuje koga On hoe!243 Ja i drugi smo po jedinstvu, pripadnitvu i bratstvu ljudska bia (insan). Sama pravda jeste ono to ureduje meusobne odnose, pa makar to bilo u neprijateljstvu i antagonizmu (et-tenafur). Bez pravde veza po ovjetvu i pripadanje njoj ni u kom sluaju ne moe biti smislena. Ja muslimansko treba da je pravedno, umjereno, da stoji vrsto iza istine (kavvam bi elkist), da njihovim ponaanjem prema sebi i drugima upravljaju vrijednosti pravde (kijem el-adl). Istovremeno su to vrijednosti umjerenosti i njeni ciljevi; ni ivot niti ovjek nemaju smisla, u onom to je dato ovjeku na ovom svijetu, ako pravda i umjerenost ne budu ovjekov cilj u njegovom odnosu prema ivotu i svemu ivom, bili to ljudi, ivotinje, ivotna/ekoloka sredina (bie). Musliman treba biti pravedan ovjek, umjeren i nerasipan, on je ovjek graditelj, dobroinitelj i usavritelj (mutkin). Nema opstanka za pravdu bez umjerenosti, tavie, pravda je rezultat i plod umjerenosti u svemu. Naime, musliman treba biti uz pravdu i umjerenost u svemu, u zadovoljstvu, u srdbi, u darivanju, u uzimanju. To je ovjeansko bratstvo u miru, odgovornost, odlunost i plemenitost u odbijanju neprijateljstva/ agresije.
241 242 243
El-Mumtehine, 8. Junus, 99. El-Bekare, 272.
119
Ako ovjeku muslimanu pravda i umjerenost nisu cilj u ivotu, u njegovim odnosima, saradnji sa drugima i u njegovim stavovima, onda je njegovo pozivanje na islam i vjerovanje isprazno, klimavo i slabo. U tom sluaju se musliman treba ozbiljno preispitati, proistiti, popraviti. O vjernici! Vi uvijek pravedni budite i radi Boga pravedno svjedoite, makar to bilo i na tetu vau, ili na tetu roditelja vaih, ili na tetu blinjih vaih!244 Bog vam zapovijeda da stvari vane i povjerljive ljudima kojima i pripadaju uruujete/povjeravate! I kada svijetu sudite, po pravdi sudite! Kako je lijep savjet kojim vas Bog svjetuje, a Bog, doista, sve uje i vidi sve!245 Bog zapovijeda pravdu i dobroinstvo i potpomaganje blinjega, a zabranjuje razvrat, i ono to je runo, i tlaenje! Da biste se opomenuli, Bog vas svjetuje!246 Neka vas mrnja prema nekom narodu ne navede pa da nepravedni budete. Vi pravedno postupajte, to je bogobojaznosti blie! I Boga se bojte, On je doista obavijeten o svemu to inite.247 Bog vam ne zabranjuje da dobroinstvo inite i pravedni budete onima koji se protiv vas zbog vjere ne bore, niti vas iz stanita vaih izgone! Bog doista voli pravedne! Ali vam Bog zabranjuje da prijateljujete sa onima koji se protiv vas bore zbog vjere, i iz vaih stanita vas izgone i pomau da vas protjeraju; s takvima vam zabranjuje prijateljevati! A koji s njima bude prijateljevao, takvi su zloinitelji pravi!248 Uzvieni i velianstveni Bog kae: Oni koji vjeruju i vjerovanje svoje s mnogobotvom ne mijeaju, takvi su sigurni i na
244 245 246 247 248
En-Nisa, 135. En-Nisa, 58. En-Nahl, 90. El-Maida, 8. El-Mumtehine, 8-9.
120
Pravoj su stazi.249 Toga Dana onima koji su silnici isprika njihova nee koristiti, niti e se od njih traiti da se Bogu umile!250 Ta sela i gradove mi smo unitili zbog toga to su stanovnici nasilje inili a za propast njihovu rok smo mi odreivali.251 Ne budite nakloni prema onima koji su zloinitelji, pa da vas Vatra spri! Osim Boga vi nemate pomagaa, a ako li imate, pomognuti neete biti!252 Kad bi imao nasilnik sve to na Zemlji postoji, sve bi dao da se otkupi!253 ...i za one koji velikih grijeha klone se, i bestidnosti, i kad ih neko naljuti prataju, i za one koji se Gospodaru svome odazivaju, i namaz klanjaju, i o stvari se vanoj meu se savjetuju, i od onoga ime smo ih Mi opskrbili dijele, i za one koji se odupiru kad ih pogodi ugnjetavanje! A kazna je za nepravdu uzvratiti istom mjerom! A ko oprosti i naravna se, nagrada mu je u Boga! On ne voli zloinitelje, doista. A onome ko se nakon uinjena mu zlodjela suprotstavi protiv takvih nita ne treba poduzeti! A poduzet e se protiv onih koji svijetu nepravdu i zulum nanose, i koji bez prava ikakva na Zemlji tlae! Njima pripada kazna bolna! A ko se strpi i oprosti tu je odluku zbilja razborito donijeti!254 U hadisu kudsijju koji se prenosi od Ebu Zerra, a ovaj od Poslanika, s.a.v.s., po onome to se prenosi od Boga, uzvien i velianstven je On, kae se da je rekao: O robovi Moji! Ja sam Sebi strogo zabranio nasilje, a zabranio sam ga i meu vama, pa nasilje meu se ne inite!255
249 250 251 252 253 254 255
El-Enam, 82. Er-Rum, 57. El-Kehf, 59. Hud, 113. Junus, 54. E-ura, 37-43. Hadis prenosi Muslim u svome Sahihu, 4/1994; Kitab el-birr ve es-sile ve el-adab, poglavlje Zabrana zuluma, hadis broj 2577.
121
Boiji Poslanik, s.a.v.s., veli na hutbi za Oprotajnog hada, u hadisu koji prenosi Abdullah ibn Omer, r.a., kako stoji: Razgovarali smo na Oprotajnom hadu dok je Boiji Poslanik, s.a.v.s., bio sa nama, a nismo znali da je to (ba) Oprotajni had, pa je Boiji Poslanik zahvalio Bogu jedinome i iskazao Mu tovanje... a potom je kazao: Bog je uinio vae ivote (krv) i vae imetke neprikosnovenim/svetim, kao to je neprikosnoven/svet ovaj va dan, u ovom vaem gradu, i u ovom vaem mjesecu! Jesam li vam dostavio poslanicu? Ashabi su odgovorili: Jesi! A Boiji Poslanik je rekao: Boe, budi svjedokom!256 Od Huzejfe se prenosi da je kazao: Boiji Poslanik, s.a.v.s., rekao je: Ne budite povodljivi pa da govorite: Ako ljudi budu inili dobro, i mi emo dobro initi! A ako ljudi budu inili zlo i mi emo initi zlo! Nego se naviknite na to da ako ljudi budu inili dobro da dobro i vi inite, a ako budu inili zlo, vi ga nemojte initi...257 Od Abdullaha ibn Amra ibn el-Asa, r.a., prenosi se da je rekao: Boiji Poslanik, s.a.v.s., kazao je: Nisu li me obavijestili da ti po cijelu no klanja i da danju posti? Pa sam odgovorio: Tako je! A na to je Boiji Poslanik, s.a.v.s., kazao: Ne ini tako! Klanjaj, ali i spavaj! Posti, ali i mrsi! Jer tvoje tijelo kod tebe (na tebe) ima svoje pravo! Vai ukuani imaju na tebe pravo! Tvoja ena ima na tebe pravo!258 Od Enesa ibn Malika, r.a., prenosi se da je rekao: Boiji Poslanik, s.a.v.s., kazao je: Tako mi Boga, ja sam onaj koji meu svima vama od Boga najvie strepi i od svih vas Njega se najvie boji, ali ja postim i mrsim se, ja i klanjam, i spavam i enim se.
256
257 258
Hadis prenosi Ebu Jala el-Musili u Musnedu Abdullaha ibn Mesuda, hadis broj 5587. Sunen Et-Tirmizija, Kitab el-birr ve es-sile an Resulillah, hadis broj 2007. Hadis prenosi El-Buhari, 9/135, Kitab es-savm, poglavlje Hakk el-ehli, hadis broj 1855.
122
Pa, ko se ne pridrava moga sunneta, ne pripada mi!259 Od El-Ahnefa ibn Kajsa prenosi se da je Abdullah rekao: Boiji Poslanik, s.a.v.s., rekao je: Nek propadnu cjepidlake! To je Boiji Poslanik, s.a.v.s., ponovio triput.260 Od Aie, supruge Boijeg Poslanika, s.a.v.s., prenosi se da je Boiji Poslanik, s.a.v.s., rekao: Njenost uljepa svaku stvar uz koju se nae! Svaka stvar postane runa, ako se lii njenosti!261 Bog velianstveni i uzvieni kae: Dobroinstvom i bogobojaznou vi se pomaite, a u grijehu i neprijateljstvu vi ne sudjelujte!262 Ko protiv vas ratuje, i vi protiv njega ratujte milo za drago! I Boga se bojte i znajte da je Bog sa onima koji se Njega boje!263 I borite se na Boijem putu protiv onih koji se protiv vas bore, ali vi boj ne zapoinjite! Bog ne voli one koji zapoinju boj!264 O vjernici, kad se meu se kriom saaptavate, ne saaptavajte se o grijehu, i neprijateljstvu...265 Bog eli da vam olaka, a ne eli da vam otea...266 On (Bog) u vjeri vam nita teko nije uinio!267 Bog nijednog ovjeka ne zaduuje iznad mogunosti njegove, njemu je u korist to dobra stekne, protiv njega je zlo to ga stekne! O na Gospodaru! Ne uzmi nam za zlo ako zaboravimo ili neoprezno neto uinimo!268 I onim to ti je Bog dao Onaj
259
260
261
262 263 264 265 266 267 268
Hadis prenosi El-Buhari, 19/54, Kitab en-nikah, poglavlje Et-Tergib fi en-nikah, hadis broj 4743. Hadis prenosi Muslim u svome Sahihu (4/2055), Kitab el-ilm, poglavlje Halek el-Mutenetti hadis broj 2670. Hadis prenosi Muslim u svome Sahihu (4/2004), Kitab el-birr ve es-sile ve eladab, poglavlje Fadl er-rifk, hadis broj 2594. El-Maida, 2. El-Bekare, 194. El-Bekare, 190. El-Mudadale, 9. El-Bekare, 185. El-Hadd, 78. El-Bekare, 286.
123
svijet trai i udio svoj na Svijetu ovom ne zaboravi, i kao to je Bog tebi dobro uinio i ti dobro ini, i nemoj nereda initi na Zemlji! Bog doista one koji nered ine ne voli!269 A i Semudu smo poslali njihova brata Saliha, rekao je: O moj narode, Bogu vi robujte, Osim Njega vi drugog boga nemate! On vas od zemlje stvara i na njoj vas nastanjuje, pa, traite od Njega oprosta i pokajte Mu se, jer, Gospodar je moj doista blizu i odaziva se!270 O vjernici, odazovite se Bogu i Poslaniku kad vas poziva onom to e vam ivot dati!271 Bog obeava onima izmeu vas koji vjeruju i koji rade dobra djela da e takve zbilja na Zemlji uiniti namjesnicima, kao to je i one prije njih uinio namjesnicima, i da e im vjeru njihovu, sigurno, osnaiti!272 Pa, ako se vi okrenete, ja sam vam dostavio ono s ime sam vam poslan bio, a Gospodar moj e umjesto vas drugi narod dovesti!273 Uzvieni i velianstveni Bog kae: ...koji su na Zemlji tlaili, i nered na njoj mnoili, pa je Gospodar tvoj spustio na njih bi patnje, jer, Gospodar tvoj zbilja u zasjedi je!274 Taj Drugi svijet stvorili smo onima koji ne ele da se na Zemlji ohole niti nered da ine. A sretan kraj bogobojaznima pripada!275 im zavlada neki od njih, svom snagom se trudi da na Zemlji nered ini, usjeve i urod nitei! A Bog nered ne voli!276 I zato je meu pokoljenjima prije vas bilo malo estitih, koji su zabranjivali initi nered na Zemlji, koje smo Mi spasili? Slijedili su oni koji su zla djela inili, ono u emu su ogrezli bili, i zloinci su postali!277
269 270 271 272 273 274 275 276 277
El-Kasas, 77. Hud, 61. El-Enfal, 24. En-Nur, 55. Hud, 57. El-Fedr, 11-14. El-Kasas, 83. El-Bekare, 205. Hud, 116.
124
Zar ne biste, moda, i vi, kad biste zavladali, nered na Zemlji inili, i rodbinske veze vae kidali!278 Uzvieni i velianstveni Bog kae: ...i da je na povratak samo Bogu, i da su zbilja stanovnici Vatre oni koji pretjeruju!279 ...i naredbama se pregonitelja u zlu ne pokoravajte!280 A faraon je okrutan na Zemlji bio i u zlu je pretjerivao!281 ...i oni koji, kad dijele, ne pretjeruju niti krtare, ve izmeu toga dvoga postupe.282 Jedite i pijte, ali ne pretjerujte. Doista Bog ne voli one koji pretjeruju!283 Daj blinjemu pravo njegovo, i siromahu, i putniku, ali nemoj rasipniki rasipati, jer, zbilja su rasipnici braa ejtanska, a ejtan je nezahvalan spram svoga Gospodara.284 A Bog je Taj Koji vinograde stvara, one nadsvoene i nenadsvoene, i palme, i plodove, i usjeve ukusa razliitog, i masline, i ipke, i sline i razliite. Jedite plod njihov kad plod podare, a na dan berbe i etve, onom kome pravo njegovo treba dati, podajte. I ne pretjerujte; On ne voli one koji pretjeruju!285 Bog velianstveni i uzvieni kae: I zbog toga smo Mi sinovima Israilovim propisali: ko ubije nekoga koji ubio nije, ili koji na Zemlji nered inio nije, kao da je ljude poubijao sve!286 Ti reci: Doite da vam kazujem ta vam Gospodar va zabranjuje: da Mu ikoga ravnim smatrate! A roditeljima dobroinstvo inite, i djecu svoju zbog siromatva ne ubijajte! Pa Mi i vas i njih hranimo! Ne pribliavajte se ma kakvu nemoralu, bio on javni
278 279 280 281 282 283 284 285 286
Muhammed, 22. El-Mumin, 43. E-uara, 151. Junus, 83. El-Furkan, 67. El-Araf, 31. El-Isra, 26-27. El-Enam, 141. El-Maida, 32.
125
ili skriveni! I ne ubijajte ovjeka koga je Bog zabranio ubiti, osim kad Zakon trai! Eto, to vam On u dunost stavlja, da biste razmislili vi.287 I ne ubijajte nikoga koga je Bog zabranio da se ubija, osim kad trai pravda! A ako neko bude ni kriv ni duan umoren, tad ovlast dajemo njegovu nasljedniku, ali neka ni on ne prevrava mjeru u ubijanju, jer je, doista, pomognut.288 Bog uzvieni i velianstveni jo kae: Svi se vrsto veite za Boije ue i razilaziti se nemojte. I Boije blagodati prema vama se sjetite, kad neprijatelji bili ste, pa vam je On povezao srca vaa i blagodati Njegovom postali ste braa! I bili ste na rubu jame od Vatre, i On vas je spasio od nje. Eto, tako vam Bog razjanjava Znake Svoje da biste na Pravoj stazi nali se! Neka meu vama jedna zajednica bude koja e dobru pozivati, estitost i potenje nareivati, a zlo zabranjivati! Eto, takvi su oni koji e uspjeti!289 I Mi smo tako vas uinili zajednicom sredinjom da biste bili svjedoci protiv svijeta ostalog, i da Poslanik bude protiv vas svjedok.290 Vi ste najbolja zajednica koja se ikad meu svijetom pojavila, vi dobro da se ini zapovijedate, a zlo da se radi zabranjujete, i u Boga vjerujete...291 Ja i drugi su jedno duhovno bivstvo u svakoj jedinki (fi kulli ferd). Jer je ja, ustvari, struktura ljudske osobe koja nije prosta/jednostavna (lejset terkiben jesiren), ve je to sloeno bivstvo. Ljudska osoba je cjelovito ljudsko jastvo, ona je sklona zlu (en-nefs el-emmare), ona samu sebe kori (en-nefs el-levvame), ljudska osoba je bivstvo sa mnotvom pripadnosti i opsega unutar sebe. Sastoji se od bivstava (kijanat) i dimenzija (ebad) koje
287 288 289 290 291
El-Enam, 151. El-Isra, 33. Alu Imran, 103-104. El-Bekare, 143. Alu Imran, 110.
126
su neodvojive od jedinke i bez nje ne mogu opstati, poinjui sa dimenzijom ovjeanstva (ja je ovjek, i ovjeanstvo je neodvojivo od ja) pa do zajednice (el-umme), naroda i porodice, i zavravajui sa rodbinom i susjedima. Jer ja ovjeansko jeste pripadnost svima njima, svi oni su dio ovog ovjeanskog ja, a i ono je dio njih. Drugi i ja su u ispunjavanju potreba unutar svakog sopstva i svake due raspolueni izmeu neprijateljskih i ivotinjskih nagona zemlje kojima vlada zakon dungle (kanun elgab) gdje vrijedi argument sile (el-hakk li el-kuvve) (ljudske due koja je sklona zlu), i duhovnih pogleda i enji u potrazi za pravdom, milou i mirom kojima vlada zakon pravde gdje vai sila argumenta (el-kuvve li el-hakk) (due koja samu sebe kori). Ovo ini ljudsku jedinku bivstvom raspoluenim izmeu nagona zakona dungle i ivotinjskog nasilja, gdje vrijedi argument sile, i duhovnosti pravde Svemilosnog Boga, gdje vrijedi sila argumenta i gdje dolazi univerzalna kuranska vizija da uspostavi ispravnu narav u ovjekovu svijest da ga naputi. To ini da ovjekova dua oekuje i da stremi prema vrijednostima istine i pravde, i ovjekovoj dui omrazuje materijalne, agresivne, rasistike, ivotinjske i tjelesne nagone koji je obuzimaju. O vjernici, odazovite se Bogu i Poslaniku kad vas poziva onom to e vam ivot dati!292 Ja i drugi musliman jesmo braa identitetom, vjerom i vizijom koja je bit ovjekova sopstva u njegovom ivotu i ciljevima. Jer bit ovjekove egzistencije nije forma, nije tlo/tijelo, nije materija. Sve to su samo sredstva i pomagala za ovjekovu egzistenciju na Zemlji, ovjek ih koristi, njima iskazuje smisao (fahva) svoje volje, vizije, vrijednosti i naela. Bez materije, bez njenog koritenja, njenih oblikovanja i ljepota ovjekov svijet ne bi egzistirao. Koji stvori i smrt i ivot da bi tako iskuao vas ko
292
El-Enfal, 24.
127
e od vas biti ljepeg djela. A On je silni, Onaj Koji prata.293 Po ovome bratstvo s drugim smjernim muslimanom biva snanije, vrednije zajednitvom i to je bratstvo po ovjeanstvu (uhuvve insanijje), jer vjerovanje je nadublja duhovna ljudska veza. Doista su vjernici braa...294 O vjernici! Bojte se Boga istinskom bogobojaznou i drugaije ne umirite osim da muslimani ste! Svi se vrsto veite za Boije ue i razilaziti se nemojte. I Boije blagodati prema vama se sjetite, kad neprijatelji bili ste, pa vam je On povezao srca vaa i blagodati Njegovom postali ste braa! I bili ste na rubu jame od Vatre, i On vas je spasio od nje. Eto, tako vam Bog razjanjava Znake Svoje da biste na Pravoj stazi nali se! Neka meu vama jedna zajednica bude koja e dobru pozivati, estitost i potenje nareivati, a zlo zabranjivati! Eto, takvi su oni koji e uspjeti!295 A vjernici i vjernice prijatelji su jedni drugima, oni nareuju da se dobro ini, a zlo spreavaju, i namaz klanjaju, i zekat daju, i Bogu i Njegovu Poslaniku se pokoravaju! Takvima smilovat e se Bog! Bog je doista silan i mudar!296 Od Abdulaha ibn Omera, r.a., prenosi se da je rekao da je Boiji Poslanik, s.a.v.s., kazao: Musliman je brat muslimanu, ne ini mu nasilje niti ga izdaje...297 Od Abdullaha ibn Omera, r.a., prenosi se da je Boiji Poslanik, s.a.v.s., rekao: Musliman je onaj od ijeg su jezika i ruku poteeni muslimani, a muhadir je onaj ko napusti ono to je Bog zabranio da se ini.298
293 294 295 296 297
298
El-Mulk, 2. El-Hudurat, 10. Alu Imran, 102-104. Et-Tevba, 71. Hadis prenosi El-Buhari (11/17), Kitab el-mazalim, poglavlje La juzlim el-muslim el-muslima..., hadis broj 2279. Hadis prenosi El-Buhari, 4/23, Kitab er-rekaik, poglavlje Hifz el-lisan, hadis broj 6090.
128
Od Ebu Musaa el-Earija, r.a., prenosi se da je Boiji Poslanik, s.a.v.s., rekao: Musliman je muslimanu kao cigle u zgradi, jedne se vezuju/osnauju drugima.299 Od Boijeg Poslanika, s.a.v.s., prenosi se da je rekao: Primjer vjernika u meusobnoj ljubavi, milosti i saosjeanju je kao primjer tijela! Kad jedan ud oboli, osjete to drugi dijelovi bdijui i provodei u vruici!300 Takoer je Boiji Poslanik, s.a.v.s., kazao: Voli svome bratu ono to voli sebi!301 Na Oprotajnom hadu je Boiji Poslanik, s.a.v.s., kazao: Hvala Bogu, zahvaljujemo Mu, od Njega pomoi traimo i Njemu se kajemo. Kod Boga traimo zatitu od zala dua naih i od zala djela naih. Koga Bog uputi, niko ga u zabludu nee odvesti. A koga Bog u zabludi ostavi, nema mu naputitelja. A sada velim: o ljudi! Poujte me, da vam objasnim, jer ne znam da li u vas sresti nakon ove godine, na ovome mjestu. O ljudi! Vaa krv i vai imeci su vam zabranjeni/sveti sve do susreta sa vaim Gospodarom, kao to je svet i ovaj va dan u ovom mjesecu i u ovom gradu. Pa, jesam li obznanio?! Boe moj budi mi svjedokom! Kod koga bude neka povjerena stvar, neka je vrati onome ko mu ju je povjerio! Sa kamatom dahilijjetskom je svreno! A prva kamata koju u ukinuti jeste ona moga strica El-Abbasa ibn Abdilmuttaliba. O ljudi! Vae ene na vas imaju pravo, a i vi kod njih imate pravo. Vae je pravo kod njih da vam ne dovode drugoga u vau postelju, niti da im iko ulazi koga vi ne podnosite u svojim kuama, i da ne ine bluda. Pa ako vam se pokore, dunost vam je
299
300
301
Hadis prenosi Muslim, 1999/4, Kitab el-birr ve es-sile ve el-adab, poglavlje Nasr el-eh zalimen ev mazlumen, hadis broj 2584. Hadis prenosi Muslim, 1999/4, Kitab el-birr ve es-sile ve el-adab, poglavlje Terahum el-muminin ve teatufuhum, hadis broj 2585. Sunen El-Bejhekija, hadis broj 19018.
129
da ih izdravate, oblaite po pravdi, i bojte se Boga za svoje ene, preporuujte im dobro. O, da li sam obznanio?! O moj Boe, budi svjedokom! O ljudi! Vjernici su braa, i nijednom ovjeku nije doputen imetak njegova brata, osim da mu ga on da na lijep nain! Jesam li obznanio?! O, moj Boe, budi mi svjedokom! Nipoto se nemojte nakon mene vratiti idolopoklonstvu, pa da jedni ratujete protiv drugih. Jer ostavljam vam neto, ako ga se budete pridravali neete zalutati poslije, to je Boija Knjiga! O, da li sam obznanio?! Moj Boe, budi mi svjedokom! O ljudi! Va Gospodar je jedan, va praotac je jedan, svi ste vi Ademovi, a Adem je od zemlje. Kod Boga je najplemenitiji onaj ko je najbogobojazniji! Arap nema prednosti nad nearapom, osim po bogobojaznosti. O, da li sam obznanio?! Moj Boe, budi mi svjedokom! Na ovo su ljudi kazali (Poslaniku na Oprotajnom hadu): Obznanio si! Pa je Boiji Poslanik rekao: Neka prisutni obavijesti o ovome odsutnoga! Mir s vama i milost Boija! 302 Od Aie, r.a., prenosi se da je Boiji Poslanik, s.a.v.s., rekao: Nije vjernik onaj koji zanoi sit, a njegov susjed u blizini gladan!303 Od Ebu Hurejre, r.a., prenosi se da je Boiji Poslanik, s.a.v.s., rekao: ...Bog e pomoi roba (ovjeka) sve dok taj rob (ovjek) pomae svome bratu...304 Od Ebu Hurejre, r.a., prenosi se da je Boiji Poslanik, s.a.v.s., rekao: Svakom muslimanu je kod muslimana sveta/haram njegova krv, ast i imetak!305 Ebu Seid el-Hudri, r.a., kae da je Boiji Poslanik, s.a.v.s., rekao: Va Gospodar je jedan, va praotac je jedan, nema pred302 303 304
305
Musned imama Ahmeda, hadis broj 16745. Vidi El-Hakimov Mustedrek, Kitab el-buju, hadis broj 2166. Hadis prenosi Muslim, predanje broj 2074/4, Kitab ez-zikr ve ed-dua, poglavlje Fadl el-idtima ala tilave el-Kuran, hadis broj 2699. Musned e-ihabi, hadis broj 176.
130
nosti Arap nad nearapom, niti nearap nad Arapom, niti uti nad crnim, niti crni nad utim, osim po bogobojaznosti!306 Od Enesa, r.a., prenosi se da je kazao da je Boiji Poslanik, s.a.v.s., rekao: Pomozi svoga brata, bio silnik ili potlaeni/nad kojim je nasilje poinjeno! Na to je neko upitao: Boiji Poslanie! Pomoi u ga kad je potlaen, ali, reci mi kako da ga pomognem kad je silnik? Pa je Boiji Poslanik rekao: Odvrati ga i sprijei ga da ini nasilje, tako e mu pomoi!307 Huzejfe, r.a., prenosi od Boijeg Poslanika, s.a.v.s., da je rekao: Ko se ne brine za ope stvari muslimana, ne pripada im!308 Bratstvo po islamu (uhuvve el-islam) jeste bratstvo dobra (hajr), istine (hakk), pravde (adl), dobroinstva (birr) i milosti (rahme). To je bratstvo solidarnosti (tekaful) i pomaganja u dobroinstvu i bogobojaznosti. Stoga je to najvredniji, najuzvieniji i najasniji nain bratstva i ovjekova pripadanja. Kad bi muslimani u dananjem svijetu znali dimenzije ovoga bratstva i ov(akv)og pripadnitva, te na najljepi nain primjerom pokazali univerzalnu kuransku viziju, uistinu bi bili jedan ummet, jedna ruka, jedno bivstvo, jedan astan pravi put, koji vodi i usmjerava, koji gradi, kreira i stvara. Samo Tebi robujemo i samo od Tebe pomoi traimo! Na Pravi put Ti nas uputi309 I Mi smo tako vas uinili zajednicom sredinjom da biste bili svjedoci protiv svijeta ostalog, i da Poslanik bude protiv vas svjedok.310 Ko radi dobro, za duu svoju radi, a ko ini zlo, protiv nje radi! I Gospodar tvoj nije silnik prema Svojim robovima.311 Pa, ako dobro
306 307
308 309 310 311
Prenosi Et-Taberani u El-Mudem el-vesit, hadis broj 4749. Prenosi El-Buhari (72/23), Kitab el-ikrah, poglavlje Jemin er-redul li sahibihi, hadis broj 6535. Prenosi El-Hakim u El-Mustedreku prema Sahihajnu sa dopunama. El-Fatiha, 4-5. El-Bekare, 143. Fussilet, 46.
131
budete inili sebi ste ga inili, a ako zlo budete inili protiv sebe ste ga inili!312 A ko ljepe zbori od onoga koji Bogu poziva, i dobro radi, i govori: Ja sam musliman, Bogu predan!313 Drugi i ja, prema kuranskoj, univerzalnoj, civilizacijskoj i kreativnoj viziji, znae mnoga pripadnitva, i sva ona su, u krajnjemu, ja. Jer ja znai pripadnitvo po krvi, lozi, vrsti i ovjeanstvu. Ja znai pripadnitvo po vjeri i ideji. Ja je u svemu tome jedna cjelina koja je sastavljena od svih tih pripadanja/pripadnitava, i svako pojedino pripadnitvo ini da ja bude oni, i da oni budu ja. Ja i drugi, drugi i ja po kuranskoj univerzalnoj viziji jeste jedna cjelina, sa mnogo strana i pripadnitava. To je taj ovjek na kuranski nain (el-insan kuranijjen), jedinstvo u razliitosti, razliitost u jedinstvu. Nema meusobne prednosti osim u stupnjevima ostvarenja smjernoga ljudskoga jastva, koje je osnov ljudske prirode (el-fitre), cilj njenog postojanja, predmet njene odgovornosti i njenog namjesnitva na Ovome svijetu. Ja i drugi, svi mi smo ljudi (kulluna beer), svi smo svojom prirodom namjesnici na Zemlji, i svako od muslimana /ljudi Bogu predanih/ duan je da ispunjava dunost tog emaneta, odgovornost za njega, njegova svojstva i da se odgovorno ponaa prema emanetu, s namjerom boljitka i da se kloni unereenja Zemlje (el-ifsad fi el-erd). U svojim odnosima se treba pridravati pravde, a u svome ponaanju biti umjeren. U svome trudu se treba pridravati stvaranja/kreiranja sree i blagostanja, ne biti agresor, ne initi nasilje, ne razbacivati se i ne krtariti. Musliman govori istinu i ne lae, ispunjava dogovor ili obeanje, ne iznevjerava kad mu se neto povjeri (ve la jehunu izetumine).
312 313
El-Isra, 7. Fussilet, 33.
132
Stoga emanet ovjekova namjesnitva na Zemlji trai da musliman bude opisan svim ovim dobrim i konstruktivnim svojstvima. Istinski musliman, ukoliko pogrijei u odgovornostima svoga emaneta bilo prema sebi ili prema drugima, ali, kaje se i popravi se. Ova svojstva (stranice) ovjekova namjesnitva na Zemlji trae/potrebuju specifina osobna svojstva koja ine istinskim dunosti i svojstva ovjekova namjesnitva u ovjekovom ivotu, ponaanju i njegovim odnosima. Ukoliko se ovjek ne nae sposobnim da ga opiu ovakvim svojstvima, ukoliko ga ona ne privlae i ako stremi svojstvima koja su im suprotna, neka znade da on nije sposoban vriti emanet namjesnitva. Kuran asni je pomno izloio ova svojstva, i ukoliko ovjek musliman ne smatra da je njima opisan u svojoj linosti, dunostima i odnosima sa drugima, bilo da se radi o ljudima, ivotinjama i ivotnoj sredini, takav ovjek se treba vratiti sebi i preispitati se, i prihvatiti se osposobljavanja kako bi mogao ponijeti ovaj emanet koji je sutina njegove egzistencije (mana vududihi) i odluka njegove sudbine (karar mesirihi). Izvravanje ovoga emaneta zahtijeva svojstvo istinoljubivosti i distancu spram lai (el-bu d an el-kizb). Zahtijeva povjerenje i da se obeanja ne iznevjeravaju, trai pravdu i izbjegavanje nasilja i agresivnosti. Zahtijeva umjerenost i pristupanost, to podstie na dobroinstvo i izbjegavanje krtosti, podstie da se ini dobro i izbjegava pokvarenost/korupcija. Kad ovjek musliman u sebi osjeti sklonost ka grubosti i agresivnosti, kad osjeti sklonost prema troenju i razbacivanju, prema lai, pronevjeri obeanja i iznevjeravanju emaneta, neka znade da mu je vjerovanje lano (imanuhu kazib), pobonost mu je radi nas (zikruhu rijaun), te da se mora suoiti sa sobom da bi znao da je nehajan spram svoga emaneta, te
133
se mora, da bi bio istinski musliman, vratiti iz zablude, popraviti se prije negoli doe vrijeme, dan kad ni imetak ni sinovi nee od koristi biti, bit e spaeni oni koji Bogu ista srca dou!314 Ova svojstva su pomno razluena u Kuranu Plemenitom i Naputku Poslanikovom, oba ta izvora pozivaju muslimane i cijelo ovjeanstvo da se njima ukrase. Kuran Plemeniti i asni ivot Poslaniki objanjavaju da e vjerovanje onih koji se ne urese ovim svojstvima biti slabo, jer nee se okoristiti pobonou koju ine, niti svojim namazom, postom i nonim bdijenjem. Velianstveni i uzvieni Bog kae: Mi smo doista Polog (emanet) ponudili nebesima, i Zemlji, i planinama, pa su odbili da ga ponesu i od njega se sustegli bijahu, a ovjek Polog ponese, doista je ovjek nepravedan spram sebe i neznalica velika.315 Bog vam zapovijeda da stvari vane i povjerljive ljudima kojima i pripadaju povjeravate/uruujete! I kada svijetu sudite, po pravdi sudite! Kako je lijep savjet kojim vas Bog svjetuje...316 I ugovor ispunjavajte, za ugovor e se, doista, pitano biti!317 I koji se o emanetima svojim i ugovorima svojim brinu!318 Ako jedan kod drugog neto pohranjujete, tad nek onaj kome je stvar povjerena opravda dato mu povjerenje i neka se Boga, svoga Gospodara, boji. I ne skrivajte svjedoenje! A ko svjedoenje skriva, taj je grjena srca. Bog zna sve ta vi radite!319 Ti reci: Gospodar moj zabranjuje razvratna djela, bila ona javna ili skrivena, i grijeenje, i nasilje bespravno, i da Bogu nekoga drugog vi smatrate ravnim, o emu On dokaza nikakva objavio nije, i da o Bogu govorite
314 315 316 317 318 319
E-uara, 87-88. El-Ahzab, 72. En-Nisa, 58. El-Isra, 34. El-Muminun, 8. El-Bekare, 283.
134
ono o emu znanja nemate!320 Bog zapovijeda pravdu i dobroinstvo i potpomaganje blinjega, a zabranjuje razvrat, i ono to je runo, i tlaenje! Da biste se opomenuli, Bog vas svjetuje!321 I za one koji se odupiru kad ih pogodi ugnjetavanje!322 A poduzee se mjere protiv onih koji svijetu nepravdu i zulum nanose, i koji bez prava ikakva na Zemlji tlae! Njima pripada kazna bolna!323 I na njih smo kaznu s neba poslali zato to su zlo sebi inili.324 Eto, takva kazna Gospodara tvoga bi kad god bi On kanjavao naselja i gradove koji su zlo inili! Njegova kazna bolna je, estoka je!325 Lica e se ivome i Vjenome predati, i onaj je propao ko se nevjerstvom naprtio!326 A oni koji zavjet Bogu dat kre, nakon to se na njega obavezae, i koji kidaju ono to je Bog naredio da se izvrava, i koji nered na Zemlji ine takvima prokletstvo bit e, njima Kua nesretna!327 O narode moj, pravedno na litru i na kantaru mjerite, ljude na stvarima njihovim ne zakidajte, i po Zemlji zlo, nered inei, ne radite!328 O sinovi Ademovi, nagizdajte se kad god namaz obavljate. Jedite i pijte, ali ne pretjerujte! Doista, Bog ne voli one koji pretjeruju.329 A faraon je okrutan na Zemlji bio i u zlu je pretjerivao.330 Jer zbilja su rasipnici braa ejtanska, a ejtan je nezahvalan spram svoga Gospodara.331 I naredbama se
320 321 322 323 324 325 326 327 328 329 330 331
El-Araf, 33. En-Nahl, 90. E-ura, 39. E-ura, 42. El-Araf, 162. Hud, 102. Ta-Ha, 111. Er-Rad, 25. Hud, 85. El-Araf, 31. Junus, 83. El-Isra, 27.
135
pregonitelja u zlu ne pokoravajte!332 Ti reci: O robovi Moji koji ste pretjerivali prema sebi, pred Boijom samilou nemojte oajavati! Bog e, zbilja, sve grijehe oprostiti! On grijehe prata i samilostan je!333 Doista, Bog nee na Pravu stazu uputiti onoga ko pretjeruje, ko laac je!334 I nikako nek ne misle oni to krtare u onom to im je Bog iz blagodati dao Svoje da je to dobro po njih! Ne! To je zlo po njih. I to to krtare o vrat e im biti objeeno na Danu sudnjem. A Bogu pripada nasljedstvo nebesa i Zemlje. Bog sve zna ta vi inite!335 ...one koji krtare i svijetu nareuju da krt bude, i kriju ono to im je Bog iz Svoga obilja podario! A nevjernicima smo Mi patnju prezrenu pripravili...336 I nemoj, kao da ti je ruka tvoja za vrat okovana, krtariti, a nemoj je ni sasvim ispruenu drati, pa da prekoren i bez igdje iega ostane ti!337 A i onima koji su jo prije njih Medinu uzeli stanitem i zaviajem vjere, oni vole one koji im se dosele i u grudima svojim zbog onog to se njima daje ne nalaze nikakve tegobe, i njima vie negoli sebi vole, premda i samima njima potrebno je! A koji se zatite tvrdiluka due svoje takvi, zbilja, uspjet e!338 A onome koji krtari i osjea se neovisnim i dri lanim ono najljepe njemu emo Mi dehennem pripraviti, pa mu bogatstvo njegovo, kad se strmoglavi, nee od koristi biti!339 Znade li ti onoga koji Svijet onaj porie? Pa, to je onaj koji odgoni siroe, i koji ne podstie da se siromah nahrani. Teko li se nekim klanjaima, onima koji
332 333 334 335 336 337 338 339
E-uara, 151. Ez-Zumer, 53. El-Mumin, 28. Alu Imran, 180. En-Nisa, 37. El-Isra, 29. El-Har, 9. El-Lejl, 8-11.
136
namaz svoj zaboravno i nehajno klanjaju, koji se samo tako pokazuju i dobroinstvo spreavaju!340 Nije dobroinstvo u tome da Istoku ili Zapadu okreete lica svoja, nego su dobroinitelji oni koji vjeruju u Boga, i u Onaj svijet, i u meleke, i u Knjige, i u vjerovjesnike, i oni koji od imetka, premda im je srcu mio, daju rodbini, i siroadi, i ubogima, i putnicima, i prosjacima, i za oslobaanje iz ropstva, i oni koji namaz klanjaju, i zekat daju, i obaveze svoje, kad se njima obaveu, izvravaju, i koji su strpljivi u siromatvu, i bolesti, i za borbe junake! Eto, takvi jamano vjeruju i takvi su bogobojazni.341 Neete postii dobroinstvo sve dok ne budete dijelili ono to vam je drago. A to god da podijelite, Bog zbilja za to znade!342 A neka se suzdre oni koji ne nau mogunosti da se udaju i ene dok ih Bog ne obogati iz dobrote Svoje!343 Bogu robujte, i nikoga Njemu jednakim ne smatrajte, i roditeljima dobroinstvo inite, i rodbini, i siroadi, i siromasima, i susjedima blinjima i susjedima daljnjima, i prijateljima, i putnicima, i onima koji su u vaem vlasnitvu! A Bog doista ne voli one koji se ohole, koji se gordo upinju...344 Bog doista nee Pravom stazom uputiti onoga ko lae i ko nevjernik je!345 Bog zbilja ne voli one koji se ohole.346 I po zemlji osiono ne idi, jer zbilja zemlju nee moi probiti, niti planine visinom dostii!347 A robovi Svemilosnog su oni koji tiho hode po Zemlji! I kad neznalice govore s njima, oni im kau
340 341 342 343 344 345 346 347
El-Maun, 1-7. El-Bekare, 177. Alu Imran, 92. En-Nur, 33. En-Nisa, 36. Ez-Zumer, 3. En-Nahl, 23. El-Isra, 37.
137
samo: Mir vama!348 Taj Drugi svijet stvorili smo onima koji ne ele da se na Zemlji ohole niti nered da ine. A sretan kraj bogobojaznima pripada!349 I ne okrei obraz svoj osiono ti, niti po Zemlji nadmeno hodi! Zaista, Bog hvalisavog, niti gordog ne voli!350 Eto, tako Bog peati srce svakog oholog ovjeka, silnika.351 A ti Putu Gospodara svoga pozovi mudrou i savjetom lijepim i s njima ti raspravljaj na nain najljepi!352 Ako kanite da na nepravdu uzvratite, tad uzvratite samo onoliko koliko vama b uinjeno! A ako se strpite, pa to je zbilja za strpljive bolje.353 O sinko moj! Namaz klanjaj, i dobroinstvo nareuj a od zla odvraaj, i u svemu to te zadesi, ti se strpi! Doista, takve su stvari dunosti!354 Zbilja, muslimanima i muslimankama, i vjernicima i vjernicama, i poslunim mukarcima i poslunim enama, i iskrenim mukarcima i iskrenim enama, i strpljivim mukarcima i strpljivim enama, i skruenim mukarcima i skruenim enama, i djeliteljima zekata i djeliteljicama zekata, i postaima i postaicama, i mukarcima koji uvaju stidna mjesta svoja i enama koje uvaju stidna mjesta svoja, i mukarcima koji mnogo spominju Boga i enama koje mnogo spominju Boga, Bog je njima pripremio oprost i nagradu golemu!355 Nisu isti dobro i zlo! Ti na zlo onim dobrim uzvrati, pa e onaj to je neprijateljstvo izmeu njega i tebe odjednom tebi prijatelj prisni postati!356 A
348 349 350 351 352 353 354 355 356
El-Furkan, 63. El-Kasas, 28. Lukman, 18. El-Mumin, 35. En-Nahl, 125. En-Nahl, 126. Lukman, 17. El-Ahzab, 35. Fussilet, 34.
138
ko se strpi i oprosti tu je odluku zbilja razborito donijeti!357 I da, k tome, bude od onih koji vjeruju, koji meu se strpljivost preporuuju i koji meu se samilost preporuuju!358 Nisu na gubitku oni koji vjeruju i koji dobra djela ine, i koji meu se Istinu preporuuju, i koji meu se strpljenje preporuuju!359 Neka vam zaklinjanje Bogom ne bude smetnja da edni budete, da se Boga bojite, da svijetu mir i dobro donosite! A Bog sve uje i sve znade!360 U mnogim njihovim aptanjima nikakva dobra nema, osim kad neki zapovjedi da se milostinja dijeli, i dobroinstvo ini, i meu svijet sloga uspostavi. A ko to ini Boije zadovoljstvo traei takvome emo nagradu golemu dati!361 O vjernici! Klonite se mnogih sumnji! Zbilja, neke sumnje jesu grijeh! I ne uhodite jedni druge, i ne ogovarajte jedni druge! Zar voli neko od vas jesti meso svoga mrtvoga brata?! a to vam je gnusno. I Boga se bojte! Doista, Bog prima pokajanja i samilostan je!362 O vjernici! Neka se mukarci jedni drugima ne rugaju, moda su oni od njih bolji! A ni ene enama drugim, moda su one bolje od njih! I ne kleveite jedni druge, niti se runim nadimcima meu se zovite! O, runo li je grjeniko ime nakon vjerovanja! A koji se ne pokaju takvi su pravi silnici!363 I ne budite kao oni koji su Boga zaboravili pa je Bog uinio da i oni zaborave sami sebe! Takvi su grjenici!364 O vjernici! Ne jedite imetke jedan drugome na nepoten nain! Ali neka bude meu vama trgovine na zadovoljstvo obostrano! I meu se se ne
357 358 359 360 361 362 363 364
E-ura, 43. El-Beled, 17. El-Asr, 3. El-Bekare, 224. En-Nisa, 114. El-Hudurat, 12. El-Hudurat, 11. El-Har, 19.
139
ubijajte! Bog je doista prema vama samilostan! A onoga ko to iz neprijateljstva i nasilja uini, Mi emo Vatri izruiti. Pa, to je Bogu lahko!365 O vjernici! Ne upropatavajte prigovaranjem i uvredama milostinje vae...366 Pitaju te ta im je dozvoljeno. Ti reci: Vama su lijepa jela dozvoljena...367 O vjernici! Ne zabranjujte sebi ljepote koje vam Bog dozvolio je, i granice ne prestupajte! Bog ne voli one koji prelaze granice!368 Ti upitaj: Ko je zabranio Boije ukrase koje je On stvorio za Svoje robove, i lijepa jela iz opskrbe?!369 O vjernici! Ne upropatavajte prigovaranjem i uvredama milostinje vae...370 O vjernici! Ne zabranjujte sebi ljepote koje vam Bog dozvolio je, i granice ne prestupajte! Bog ne voli one koji prelaze granice!371 O vjernici! Prijatna jela kojim smo vas opskrbili jedite i Bogu zahvaljujte, ako samo Njemu robujete!372 A ako oni budu miru skloni, budi i ti, i na Boga se osloni! Bog je Onaj Koji sve uje i Koji sve zna!373 O vjernici! Svi u vjeru mira uite, i korake ejtanske ne slijedite! ejtan je, doista, vama jasni neprijatelj!374 Za one koji se Gospodaru svome odazivaju, i namaz klanjaju, i o stvari se vanoj meu se savjetuju, i od onoga ime smo ih Mi opskrbili dijele...375 O vjernici! Zato govorite ono to ne inite? Mrsko
365 366 367 368 369 370 371 372 373 374 375
En-Nisa, 29-30. El-Bekare, 264. El-Maida, 4. El-Maida, 87. El-Araf, 32. El-Bekare, 264. El-Maida, 87. El-Bekare, 172. El-Enfal, 61. El-Bekare, 208. E-ura, 38.
140
je Bogu da govorite ono to ne inite!376 O Davude! Mi smo te namjesnikom na Zemlji uinili pa ljudima po Pravdi sudi, i za strau se ne povodi, da s Boije staze ne skrene ti! Doista, oni koji zavode sa Boije staze, njima pripada kazna estoka zato to su zaboravili Dan polaganja rauna.377 A potom smo tebe uinili da ide zakonom jednim u vjeri, pa ga ti slijedi, i nemoj slijediti strasti onih koji ne znaju...378 A to se tie onoga koji se bude pred Gospodarem svojim bojao stajanja, i duu od strasti uzdrao, zbilja, dennet bite prebivalite njegovo...379 Vi ne gubite nadu u milost Boiju! U milost Boiju nadu gubi samo narod nevjerniki!380 Vi ste najbolja zajednica koja se ikad meu svijetom pojavila, vi dobro da se ini zapovijedate, a zlo da se radi zabranjujete, i u Boga vjerujete...381 Dobroinstvom i bogobojaznou vi se pomaite, a u grijehu i neprijateljstvu vi ne sudjelujte! I Boga se bojte! Jer doista Bog estoko kanjava.382 Boiji Poslanik, s.a.v.s., kae (u hadisima): od Ebi Vaila, preko Abdullaha, r.a., prenosi se da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao: Istinoljubivost vodi dobroinstvu, a dobroinstvo vodi u dennet. ovjeku treba govoriti istinu da bi postao istinoljubiv. La vodi razvratu, a razvrat vodi u Vatru. ovjek opetovano lae da bi na kraju bio zapisan kod Boga laovom.383 Od Abdullaha ibn Mesuda prenosi se da je Boiji Poslanik, s.a.v.s., rekao: ...Doista, vojevati protiv vjernika je nevjerstvo
376 377 378 379 380 381 382 383
Es-Saff, 2-3. Sad, 26. El-Dasije, 18. En-Naziat, 40-41. Jusuf, 87. Alu Imran, 110. El-Maida, 2. Prenosi El-Buhari, 220 /11, Kitab el-adab, poglavlje O rijeima Uzvienog: Ja ejjuhellezine amenu (i)ttekullahe ve kunu mea es-sadikin..., hadis broj 5719.
141
(kufr). Psovati vjernika je razvrat. Nije doputeno da musliman ne govori sa svojim bratom vie od tri dana. uvajte se lai. La ne dolikuje u ozbiljnim stvarima, niti u ali. Neka ovjek nita ne obea svome tieniku a da mu to ne ispuni. Jer la vodi u razvrat, a razvrat vodi u Vatru. A istina vodi dobroinstvu, a dobroinstvo vodi u dennet. Istinoljubivom se kae: On govori pravo i ini dobro! A lacu se kae: Lae i razvrat ini! ovjek ustrajno lae, pa kod Boga bude zapisan kao laov!384 Semurah ibn Dundub, r.a., prenosi da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao: Sino sam usnio da su mi dola dvojica ljudi govorei mi: Onaj kojeg si vidio da mu se rasijeca vilica jeste laov koji izmisli la pa se ona prenosi od njega tako da dospije do najudaljenijih krajeva zbog ega e mu se to raditi sve do Sudnjega dana.385 Od Ebu Hurejre se prenosi da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao: Tri su znaka munafika: kada govori lae! Kada obea slae! Kad mu se ta povjeri iznevjeri!386 Od Abdullaha ibn Omera, r.a., prenosi se da je Boiji Poslanik, s.a.v.s., rekao: Musliman je onaj od ijeg jezika i ruku su mirni drugi muslimani, a muhadir je onaj ko napusti ono to je Bog zabranio initi.387 Istinski Vladar, Omer ibn el-Hattab, koji se odgajao na Kuranu i bio uenik Vjerovjesnikov, dao je dozvolu da mladi Kopt udari sina voe i arapskog emira Amra ibn El-Asa, podi384
385
386
387
Prenosi Ibn Made u svome Sunenu, 18/1, uvod, poglavlje Idtinab el-bide ve el-dedel, hadis broj 91. Prenosi El-Buhari, 221/9, Kitab el-adab, poglavlje Kavluhu Teala: Ja ejjuhellezine amenu (i)ttakullahe..., hadis broj 5721. Prenosi El-Buhari, 147/1, Kitab el-iman, poglavlje Alamat el-munafik, hadis broj 33. Prenosi El-Buhari, 23/4, Kitab er-rekaik, poglavlje Hifz el-lisan, hadis broj 6090.
142
gao je svoj glas sa svjetlom upute civilizacijske kuranske vizije i Poslanikog ivota, glas koji odjekuje za vijeke vijekova, potvrujui bratstvo ljudsko i ljudsku jednakost, daleko od rasizma i kastizma, obraajui se Amru i sinu Amrovu te pokoljenjima koja e doi poslije, rekavi: Kako da ljude pretvarate u robove kad su ih njihove majke rodile slobodne?!388 Doista, kako da ovjek uini robom drugog ovjeka?! Oni su plemenita braa, od jedne su due/biti sve otkad je Bog stvorio ovjeka da naslijedi Zemlju i sve to je na njoj do Dana sudnjega. Prema tome, jasno je da kuranska univerzalna i civilizacijska vizija jeste vizija dobra, istine i pravde, ona je vizija meu sobom proetih pozitivnih krugova koji pozivaju boljitku i miru. Stoga ta vizija izraava smjernu ljudsku narav u jedinstvu i raznoliju, u ravnotei i dopunjavanju izmeu ovjekova pojedinanog naravnog bivstvovanja i naravnog bivstvovanja zajednice. Jer nema opstanka zajednice bez opstanka pojedinca, niti ima opstanka pojedinaca bez opstanka zajednice. Zajednica, to su njeni pojedinci sa njihovim razliitim bivstvima, a pojedinci to jeste zajednica u njenim razliitim formama, sastojinama, epohama, poput jednoga tijela koje ne moe postojati bez udova, a ni udovi nemaju svrhe niti postoje bez postojanja cjelovitoga tijela. Nema pojedinca bez porodice, niti bez naroda, niti bez domovine, niti bez ummeta. Svijest o porodinom, nacionalnom, etnikom, vjerskom i ovjeanskom identitetu, te odnosi i ljudska saosjeanja koja pojedinca izdvajaju sve to jesu meu sobom uzglobljeni krugovi. To su temeljne dimenzije (ebad esasijje), pozitivne i plemenite, u bivstvovanju pojedinca zarad sigurnog izvrenja pologa, punovane egzistencije, razvoja i procvata pojedinca na
388
Ove rijei Omera ibn El-Hattaba nalaze se u tri knjige, naime: El-Mustatref od El-Ibihija: Prie Amru ibn El-Asu i ree mu: O Amre, kako da ljude pretvarate u robove kad su ih njihove majke rodile slobodne?!, takoer se izreka nalazi i u Rebi el-ebrar i u Nusus el-ahbar, Ez-Zamaherija.
143
temelju naela pravde, dobroinstva i mira, te odbacivanja nasilja (refd ez-zulm), korupcije (el-fesad) i agresije (el-udvan). Na temelju ovoga znademo da je svaki uinak (kudre), doprinos (ata) i plemenito postignue (indaz hajjir) to ga ostvari bilo koji pojedinac, zapravo je to takoer postignue i ponos zajednice, to je postignue i ponos za porodicu, za narod, za domovinu, za ummet, tavie i za ovjeanstvo. Svaki uinak, doprinos i plemenito postignue koje ostvari porodica, narod, domovina, ummet, takoer je postignue, ponos i poast za svakog pojedinca koji pripada svakoj zajednici ovih drutvenih i ovjeanskih bivstvovanja. Ono to posebno odlikuje kuransku univerzalnu konstruktivnu viziju jeste da je ona oprena (enneha ala el-aks) materijalnoj agresivnoj rasistikoj i animalnoj viziji, dajui iz ove razlike i posebnosti ovjeka i svemira monoteistiku i sveobuhvatnu viziju (ru je tevhidijje tekamulijje) kojom se obuhvaaju razliiti entiteti, njome se potvruje ono to je zajedniko, u njoj na pozitivan nain (idabijjen) dolazi do izraaja ono to je razliito kako bi se stvorili meupripadni odnosi koji se nadopunjavaju, koji su pozitivni i monoteistiki. Ova je vizija sama sr smjerne ljudske prirode, svrha njene egzistencije i namjesnitva na Zemlji. U kuranskoj viziji nema prostora za personalni ekstremizam (el-mugaleta el-ferdijje) niti za drutveni ekstremizam (et-tetarruf el-idtima i), ta vizija je u svim svojim dimenzijama priroda sveobuhvatnog, ravnotee, umjerenosti i mira. Eto razloga zato nalazimo da molitva vjernika u Plemenitom Kuranu nije molitva koja zastaje kod pojedinane due, izuzev onda kada se dova odnosi na njena svojstva, ve ta kuranska molitva/dova prelazi na drutveno jastvo (ez-zat el-idtima ijje), jer ne razdvaja se interes pojedinca od interesa zajednice.
144
Velianstveni i uzvieni Bog kae: Samo Tebi robujemo i samo od Tebe pomo traimo, na Pravi put Ti nas uputi!389 O na Gospodaru! Primi ovo od nas! Ti, zbilja, sve uje, i sve zna! Gospodaru na! Uini predanim Tebi nas dvojicu, a i zajednicu jednu od potomstva naega Tebi predanu! Obrede nae nam pokai i nama oprosti, jer, primalac pokajanja zbilja si Ti i samilostan si!390 A ima i onih ljudi koji vele: Gospodaru na! Daj Ti nama dobro na Ovom svijetu i dobro na Svijetu onome, i muka u Vatri nas spasi!391 O na Gospodaru! Ne uzmi nam za zlo ako zaboravimo ili neoprezno neto uinimo! O na Gospodaru! Ne prti nam breme kakvo si natovario onima prije nas! O na Gospodaru! Dunosti nam ne nalai za koju snage nemamo mi! Ti preko grijeha nam prijei, i oprosti nam, i milou nas obaspi! Ti si Gospodar na! Ti nas protiv naroda nevjernikog pomozi!392 Gospodaru na! Nemoj da nam zastrani prepusti srca naa kad nam Ti ve pravu stazu pokaza, i milost Svoju nam podari! Ti si zbilja Onaj Koji mnogo dariva.393 Gospodaru na! Mi u ono to si Ti objavio vjerujemo, i poslanika mi slijedimo. Upii nas sa svjedoiteljima!394 Zbilja, b skupina jedna Mojih robova koji su govorili: Gospodaru na, mi vjerujemo. Pa nam oprosti i smiluj nam se! A Ti Si Samilosnik najbolji!395 I koji govore: O na Gospodaru! U enama naim i potomstvu naem Ti nam radost podari i nas predvodnicima za bogobojazne Ti uini!396 A oni koji dolaze nakon njih, govore: Gospodaru na! Oprosti nama i naoj brai koji su nas u vjerovanju pretekli! I nemoj uiniti da
389 390 391 392 393 394 395 396
El-Fatiha, 5-6. El-Bekare, 127-128. El-Bekare, 201. El-Bekare, 286. Alu Imran, 8. Alu Imran, 53. El-Muminun, 109. El-Furkan, 74.
145
zbog onih koji vjeruju bude kivnje u srcima naim! Gospodaru na, Ti si doista blag i samilostan!397 Bog, Uzvieni i Velianstveni, kae: I tamo Zekerijja zamoli svoga Gospodara: Gospodaru moj! ree Daruj meni od Sebe estita potomka! Ti si zbilja Onaj Koji molbu uje!398 A Musa ree: Gospodaru moj! Rairi moje grudi, i olakaj mi moj zadatak, uzao s mog jezika mi razvei da bi govor moj razumjeli, i daj mi pomonika iz moje porodice...399 A Ejjubu, kad je Gospodara svoga pozvao: Doista me nevolja zadesi, a od svih samilosnih Ti si Najsamilosniji! Mi smo se odazvali.400
397 398 399 400
El-Har, 10. Alu Imran, 38. Ta-Ha, 25-29. El-Enbija, 83.
146
UNIVERZALNA KURANSKA VIZIJA JE VIZIJA SVJETSKOG MIRA
Islam je kao peat religija (ed-din el-hatem) doao kao vjera koja upuuje, raduje i vodi ka univerzalnoj znanstvenoj etapi ovjeanstva (merhale el-insanijje el- ilmijje el-alemijje). To je vizija pravde, bratstva, milosti, mira i izgradnje. Stoga, kuranski diskurs nije bio diskurs svojstven nekojem plemenu, niti narodu, ni grupaciji ni klasi. To je diskurs ovjeku i svjetovima. Takoer, diskurs Kurana nije bio diskurs uda, nadnaravnosti koje se nastavljaju na prethodne civilizacijske epohe kroz koje je prolo ovjeanstvo (merret biha el-insanijje). Naprotiv, kuranski diskurs je diskurs knjige (kitab), znanja ( ilm), itanja (kirae), razmiljanja (tefekkur) i prouavanja (tedebbur), to je diskurs uma (akl), argumenta (hudde) i uvjeravanja (ikna), diskurs upute, usmjerenja i napuivanja, diskurs bratimljenja, pravde, izgradnje i mira. Kuranska vizija i Objava su, tako, univerzalna vizija za ovjeka u znanstvenoj i univerzalnoj epohi, izraavaju pravu ljudsku narav i univerzalne vjene zakone (es-sunen el-kevnijje el-ezelijje) radi usmjerenja ovjeanstva i njegove upute, radi ostvarenja njegovih graditeljskih i plemenitih ciljeva i izgradnje sistema sigurnosti i mira u njegovoj prirodi. Ovo premauje ivotinjska, materijalistika, rasistika, etnika, uska i izolacionistika gledanja, koja pripadaju vijekovima primitivne tame i prahistorije (ve ma kable et-tarih), koji su bili vjekovi izoliranih plemena, etnija i naroda,
147
vijekovi primitivizma, uda, proricanja (kehanat) i mitova. Dola je kuranska poruka islama (risale el-islam) ili poruka mira (risale es-selam) da izrazi znanstvenu svjetsku epohu i jedinstvo ovjeka (vahde el-insan), nadmai rasistike tendencije te tribalistike i nacionalistike agresije, magiju i mitove. Izrazila je i kristalizirala pozitivne i graditeljske elemente jedinstva i sveobuhvatnosti u ljudskoj prirodi i ovjekove raznolike i skladne elemente bivstva i ustrojstva. U mjeri u kojoj izraavanje rasizama, tribalizama i nacionalizama znai udaljavanje drugog, ime se naglaava ishodite i filozofija rasizma, tribalizma i nacionalizma kroz razliku i sukobe, u toj mjeri razlika biva sredstvom udaljavanja i dominacije i lahak motiv za sukob, agresiju i meusobno nasilje, zato to nema mjesta segregaciji, dominaciji, sukobu i agresiji protiv onoga ko je isti i slian. Prema tome, materijalistika i animalna vizija razlike i negativne diskriminacije jeste gorivo za raspaljivanje duha diskriminacije i neprijateljstva. Ta animalna vizija predstavlja klimu i ivotnu sredinu to ine vidove razlika i raznovrsnosti meusobnim ratom. Ona pospjeuje sukob, nasilje, grubost, dominaciju, vladanje i agresivnost u ljudskim odnosima meu dravama, narodima i zajednicama, zbog ega je savremeno ovjeanstvo iskusilo zloine kolonijalizma i svjetskih ratova: a ratovi ovjeanstvu prijete sve do danas kroz natjecanje u izumima sredstava masovnog unitenja, u emu se natjeu zavojevaki rasistiki sistemi koji jedino vjeruju u politiku moi i pohlepu monopolistikih saveza, faraonskih korporacija i korporacija sveenika medija, zablude i korupcije. A omoguavanje duha jedinstva, cjelovitosti i plemenitog sudjelovanja jeste poziv i raspaljivanje duha zajednitva, pomaganja, ljubavi, milosti i mira.
148
A tebe smo samo kao milost svjetovima poslali.401 Dobroinstvom i bogobojaznou vi se pomaite, a u grijehu i neprijateljstvu vi ne sudjelujte! I Boga se bojte! Jer, doista, Bog estoko kanjava!402 Evo, Jasni dokaz od Gospodara vaega vam doe, i Staza prava i Milost...403 I tebi Mi objavljujemo Knjigu kao objanjenje za sve i kao Uputu, i Milost, i radosnu Vijest za muslimane.404 Stoga je islam i kuranska vizija uistinu ona filozofija i jedina vizija koja je istaknula i potvrdila jedinstvo ovjeka (vahde el-insan), potvrdila je i istaknula, u svim razlikama i na svim ovjekovim razinama, znaenja raznolikosti (meani et-tenevvu) i dimenzije sveobuhvatnog u okviru ljudskoga jedinstva (el-vahde el-insanijje). O ljudi! Bojte se svoga Gospodara Koji vas je od jednog ovjeka stvorio, a stvorio je od njega i enu njegovu, i od njih dvoje rasijao je mnoge mukarce i ene!405 O ljudi! Mi smo vas od mukarca i ene stvorili i plemenima i narodima vas uinili, da biste se upoznavali! Od vas je kod Boga najplemenitiji onaj koji se Njega najvie boji.406 Nikako ne poelite ono ime vas je Bog jedne iznad drugih odlikovao!407 Zar da oni raspodjeljuju milost svoga Gospodara? Mi meu njih raspodjeljujemo to im je za ivot potrebno na Svijetu ovome, a jedne iznad drugih za nekoliko razina odlikujemo da bi jedni druge sluili! A milost tvoga Gospodara bolja je od onoga to oni gomilaju!408 To je filozofija i univerzalna vizija, i svi su njeni sveobuhvatni odnosi smjeteni
401 402 403 404 405 406 407 408
El-Enbija, 107. El-Maida, 2. El-Enam, 157. En-Nahl, 89. En-Nisa, 1. El-Hudurat, 13. En-Nisa, 32. Ez-Zuhruf, 32.
149
u koncentrine krugove, duhom ljubavi, dobroinstva i pravde, i zabranom nasilja i agresije od svake strane i u svim situacijama. Individualistika, materijalistika, za zemlju vezana (et-tinijje), vizija svijeta (koja proizlazi iz due sklone zlu en-nefs el-emmare) je ona koja je u ovom dobu naglasila rasistiku, nacionalistiku i distancionistiku politiku dimenziju to ju je usvojio Zapad nakon to se u svojoj viziji svijeta odrekao religija. Takva vizija je i rezultat injenice da su religiju, u tradiciji i kulturi Zapada, zadesili izopaenje, mitovi i vladavina sveenstva (tesellut el-kehanut) i to to su te vjere bile svojstvene prethodnim historijskim etapama ovjeanstva. Zapad se okrenuo materijalizmu, liberalizmu ili marksizmu, nasuprot duhovnoj viziji, to jest prihvatio je materijalistiku, za zemlju vezanu, trijumfalistiku i sukobima sklonu viziju koja pripada zakonu dungle. Budui da je rasistika i agresivna solidarnost u osnovi odnosa umskih ivotinja (hajvan el-gab), to je dovelo do epohe rasizama i nacionalizama, iz njih je proistekla rasistika, egoistika, agresivistika, zavojevaka (kolonijalistika) i ugnjetavaka politika. Isto tako dolo je i do ope materijalistike, zavojevake, marksistike, ateistike (el-mulhide) vizije, u ime klasnih drutvenih sukoba, diljem svijeta i unutar svakog drutva. Ti sukobi su, zapravo, pretvorili svijet u pomraenost zemlje i praine, u podruje vjenoga sukoba (sura ebedi) iz kojeg su narodi socijalistikog drutva, te narodi koji su im bili potinjeni kao i svi oko njih napose islamski narodi u srednjoj Aziji i na istoku Azije iskusili okrutne muke nepravde, tlaenja, ugnjetavanja i korupcije, to je i dovelo do propasti socijalistike imperije iznutra. Uz velike pogibelji od vizija materijalistikih i zlu inklinirajuih zakona dungle, zbog kojih su nastali razorni svjetski i regionalni ratovi, s kojima je dolo do prijetnje budunosti ljudskog opstanka usljed mogunosti unitenja orujem za masovno unitavanje, veoma je vano za muslimanski ummet i za ovje-
150
anstvo obznana kuranske univerzalne vizije u izgradnji drutava i odnosima meu narodima i zajednicama. Ta vizija je pojas za spaavanje (tavk en-nedat) za proglaenje univerzalne znanstvene legalitarne epohe, i za ustanovljenje civilizacije pravde i mira. Ali, moramo znati da nije dovoljno da ta obznana bude teorijska i formalna, ve znanstvena, spoznajna, odgojna, svjesna, sistematska i institucionalna, na kojoj e poivati ovjekov univerzalni miroljubivi sistem koji vjeruje u jedinstvo ovjeka, njegovu sveobuhvatnost i meusobno pomaganje, te da se ljepota ovjeka, njegova korist i mo kriju u njegovom raznovrsju kako bi mogao obaviti dunost namjesnitva na zemlji, upravljanja i izgradnje dobra, te utemeljiti naela pravde, samilosti i mira na praktian i djelatan nain u ovjekovom svijetu. Moda nam sura Et-Tin razjanjava odnos izmeu duhovne strane (due koja je vjerom smirena en-nefs el-mutme inne) i zemljane, materijalne i ivotinjske strane (due koja inklinira zlu en-nefs el-emmare) u bivstvu ovjeka, te ulogu ljudske volje (elirade el-insanijje) u oienju ljudske due i dominaciji uzviene, duhovne i dobre strane u njoj nad aspektom animalne, agresivne, materijalne i unitavajue dekadence (el-inhitat). Sura Et-Tin zapoinje boanskim zaklinjanjem koje potvruje vanost postavljenog pitanja (Tako mi smokve i masline, i Sinajske Gore, i ovog grada sigurnoga),409 a to je pitanje stvaranja ovjeka i odnos duhovnog i materijalnog u njegovom bivstvu (Mi ovjeka stvaramo u najljepem skladu),410 to je ovjekovo duhovno stvaranje u svijetu duha u dennetu, gdje je ovjek bio sretan, nije imao nikojih potreba niti je znao za nagost (O Ademe, rekosmo Mi, doista je ovaj ejtan neprijatelj tebi, i eni ti, zato vas dvoje nek on nikako iz denneta ne izvodi, pa da se
409 410
Et-Tin, 1-3. Et-Tin, 4.
151
mui. Zbilja ti u njemu nee ni ogladnjeti, niti go biti, i zbilja nee ni oednjeti, niti egu osjetiti).411 Ali kad se Adem pobunio i posluao sile zla, razvrata i spletke Iblisove i kad se na njega Bog rasrdio, spustio ga je iz svijeta sree, neporonosti i istote u svijet ivotinjskog, zemljanog i materijalnog, sa ovjekovim potrebama, nagou i nepravednosti prema drugima. I njih dvoje s drveta pojedoe i stidna mjesta njihova im se ukazae, pa liem dennetskim njih dvoje po svojim stidnim mjestima pokrivati se poee. I Adem ne poslua svoga Gospodara i skrenu s Puta pravoga412 da bi ovjek tako, u svome bivstvu, sabirao duh i zemlju skupa, a zatim emo ovjeka vratiti na najniu razinu.413 Izmeu svijeta duha (alem er-ruh), savjesti i namjere da se ini dobro i da se stanje popravlja, i svijeta animalne materije (alem el-madde) sa agresivnou i meusobnim nasiljem, postoji ovjekova volja u izboru izmeu sila duha u proienju due pravdom, popravljanjem stanja, kreativnou, i izmeu materijalnih agresivnih tenji u meusobnom nasilju, agresiji i korupciji. Izlazite iz denneta svi! Bog naredi Jedni drugima ete neprijatelji biti! A potom e vam od Mene doista uputa dolaziti, pa ko Uputu Moju bude slijedio, nee zalutati niti u oaj pasti. A ko se okrene od Opomene Moje, njemu zbilja tjeskobno ivljenje pripada, a na Danu sudnjem proivjet emo ga slijepa.414 ...i ne one koji vjeruju i dobra djela ine, njima pripada nagrada neprekidna.415 Prema tome, valjanost i kreposnost ovjeanstva i njegove egzistencije i civilizacije na Zemlji ovisi o pobjedi sila duha, vrstom jamstvu vjerovanja u jedinost Stvoritelja, svrho411 412 413 414 415
Ta-Ha, 117-119. Ta-Ha, 121. Et-Tin, 5. Ta-Ha, 123 -124. Et-Tin, 6.
152
vitosti stvorenja, moralnosti estitoga ivota i trudu da se ini zakonito i dobro djelo. Civilizacija istinskoga islama je put ka kreposnosti ovjeanstva, njegovoj uputi i duhovnom izbavljenju (el-istinkaz er-ruhi) iz ponora i provalije savremenog materijalizma (el-maddijje elmuasire), nasilja i sukoba u njemu koji prijete svojim orujima za masovno unitavanje postojanju ovjeanstva i njegovoj egzistenciji. A one koji se budu radi Nas borili Mi emo zbilja Naim stazama naputiti! A Bog je doista sa dobroiniteljima!416 Kuranska univerzalna duhovna civilizacijska znanstvena vizija, koja je donijela znanstvenost i zakonitost, trai oienje ove vizije od dahilijjetskih plemenskih etnikih rasistikih utjecaja, oienje od falsifikata israilijjatskih naklapanja (et-tahrifat elisra ilijje) i mitolokih predodaba. Treba vratiti jedinstvo islamske spoznaje i znanstvenost metoda njenog miljenja i spoznanja, proizvoditi znanja i praktine izume u okvirima iskonskoj naravi okrenutih znanosti (ulum el-fitre), kako drutvenih tako i prirodnjakih, da bi se pokazala kuranska vizija i spoznale intencije Svetih tekstova (merami en-nusus), objavljivanje njihovih znaenja i ukazivanja na injenice iskonske naravi i zakona i trasiranje kreativne saradnje meu njima. To je ta kuranska univerzalna civilizacijska vizija koju je izopaio i njenu snagu unitio ablonski i partikularistiki diskurs zastraivanja i prijetnje (el-hitab et-terhibi). Devijantnosti koje sa sobom nosi ovaj diskurs naruavaju univerzalni karakter kuranske vizije. Iskrivljava se i nestaje zrelost drutvenih nauka i njihov svjei raskrivateljski i obnoviteljski ar u vremenu i prostoru u mjeri u kojoj se vrijeme i prostor vie udaljavaju od stanja iz doba poslanstva (ahval ahd er-risale), te od doba univerzalnosti i znamenja vjeronavjestiteljskih objava. Kao posljedica javilo se
416
El-Ankebut, 69.
153
to da su vrijednosti islama (kijem el-islam) nalik dijelovima izrastavljanih strojeva, vie ne pripadaju univerzalnim naelima koja su pozitivna i motivirajua, koja bi uinila da te vrijednosti usprkos povezanosti ummeta i injenici da cijeni i uvaava svoja vjerovanja i tradiciju budu djelatne, stvarne i opipljive u ivotu muslimana pojedinca. Jer ne ini se da te vrijednosti predstavljaju vie ikakva sredstva, niti pomagala koja su u stanju ostvariti cjelovitu, obuhvatnu i pozitivnu viziju koja izraava jastvo ovjeka muslimana i njegova stvaralaka, kreativna i civilizacijska oekivanja (tetalluat) i pokrenuti svjesnu i motivirajuu snagu kod muslimanskog ovjeka. Ali ove vrijednosti su prestale postojati u stvarnosti ummeta a tokom potonjih stoljea usprkos injenici da je ummet vezan za ove vrijednosti i da ih potuje, da ih ne prestaje ponavljati u recitiranjima Kurana, na hutbama petkom, na ceremonijalima, na knjievnim i vjerskim skupovima te su vrijednosti postale od neznatne koristi. Nalik su dijelovima rastavljene maine koja ne sainjava cjelinu to posjeduje snagu djelovanja, kretanja i proizvoenja. Tu je razlog to vie ne zapaamo da ti uzvieni, asni, dragocjeni kuranski principi, vrijednosti i shvatanja opipljivo postoje, niti im vidimo djelatna i vidljiva utjecaja na ivot ummeta, njegove odnose i saradnju. ivot muslimana u savremenom diskursu postao je, u mnogim aspektima, pasivan i poraen, njegove aspekte popunjava strah i pasivnost (el-havf ve es-selbijje), a njegov cilj i cilj njegove vizije svjesno ili nesvjesno je potiranje sebe zarad zadovoljenja nekog drugog, ma ko taj drugi bio, radi koga e se stvar okonati u interesu tlaenja saveznitva ljudi s vlasti, njihove mone, silnike i okrutne korupcije, i iskazivanja lojalnosti i usluga uz ponienje. Taj je ivot i vizija optereena zapovijedima slijeenja, dunosti i obaveza prema onome koga obiljeava neznanje i ogranienost, prema onome ko zapovijeda, na razliite naine i diskurse, poniznost, skruenost i predatost. Ta vizija je posve
154
oprena onom na emu poiva kuranska univerzalna civilizacijska vizija. Jer ovjek je u kuranskoj viziji poastvovan, dato mu je boansko namjesnitvo, moan je, trudi se na putu ka ciljevima uzvienosti, kreativnosti, korisnosti i gradnje, kojima ostvaruje svoje jastvo, njima isti svoju nutrinu, kojima nadilazi i nadvisuje svoj poloaj. U mjeri u kojoj ovjek ostvaruje svoje ja, u toj mjeri njegovo jastvo i nain njegova ivota, sa poticajima njegove skladne naravi, tuju Istinu, Dobro, Pravdu i Mir. Istinom, Dobrom, Pravdom, Milou i Mirom, u mjeri u kojoj ostvaruje svoje ja i u kojoj bere plodove svoga svijeta, materijalno i duhovno, on sve uravnoteuje, u dobru i u zlu, u blagostanju i trpljenju. ovjek u svim tim situacijama ostvaruje svoje ja, svoju skladnu narav te materijalne i duhovne potrebe, i time, takoer, neto s ime je zadovoljan njegov Gospodar i Stvoritelj, jer, naime, po kuranskoj univerzalnoj civilizacijskoj viziji u mjeri u kojoj ovjek musliman ostvaruje svoje ja i svoju skladnu narav uzimanjem i davanjem, uivanjem i rtvovanjem, on takoer u toj mjeri ostvaruje zadovoljstvo Boga, Koji je stvorio stvorenja i postavio sve skladne naravi koje su u bivstvu ovjeka, i ovjeku potinio zakone i mogunosti, dao mu na raspolaganje sredstva i izbore. A sinove Ademove Mi smo zbilja odlikovali, i po kopnu i po moru smo ih raznijeli...417 A sva ast Bogu, i Njegovu Poslaniku, i vjernicima pripada, ali, dvolinjaci ne znaju!418 Dakle, u mjeri u kojoj skladno ovjekovo ja ostvaruje svoju narav svime to mu je prueno: koristima, uivanjima, davanjem i ulaganjem, i svim to zahtijeva dostojanstvo ovjekovo: materijalnim i duhovnim rtvovanjem i ulaganjem onoga to je narav skladne prirode, u toj mjeri ovjekovo ja time ostvaruje tenje skladne, plemenite i graditeljske naravi, te tako to jastvo
417 418
El-Isra, 70. El-Munafikun, 8.
155
za ovjeka ostvaruje njegove materijalne potrebe i duhovna oekivanja zakonitim i moralnim sredstvima, kojima se ostvaruje zadovoljstvo Boga, Stvoritelja i Njegova ljubav i poast ovjeku, smjernom vjerniku, trudbeniku i nauniku (el-amil el-alim) koji znade zakone. Bog obeava onima izmeu vas koji vjeruju i koji rade dobra djela, da e takve zbilja na Zemlji uiniti namjesnicima, kao to je i one prije njih uinio namjesnicima...419 Nije mogue da ovjek vie, bolje i potpunije upozna neku univerzalnu civilizacijsku prirodnu viziju, koju spoznaje svojom naravi posredstvom primordijalnih kategorija, od kuranske univerzalne civilizacijske vizije koja na zadovoljavajui nain odgovara na ovjekove ope i univerzalne zapitanosti, te koja ga vodi ka skladnim i prirodnim putevima koji mu ostvaruju sreu na oba svijeta, darivaju ga ljepotom, sreom, koriu, znanstvenom moi, ljudskim dostojanstvom u svim okolnostima i potekoama, materijalno i duhovno, na Ovom svijetu i poslije, u Svijetu vjenosti i smiraja. Do oitovanja ove divne, naravne, boanske i naputiteljske vizije, i njene djelotvornosti u ivotu ovjeanstva, doi e samo kroz povratak asnome Kuranu na najbolji nain (kakav je bio u doba vjerovjesnitva i u praksi Poslanikovih drugova). A iz toga e proizii pravilno razumijevanje (el-fehm es-sahih) znaenja kuranskih diskursa/poruka u njihovom pluralitetu i pluralitetu onih kojima su ti diskursi/poruke namijenjeni, i sa ciljem koji se iz njih oekuje. Na ovo se nadovezuje pravilno priopavanje tih poruka u svjetlu ove univerzalne vizije da bi se primijenile u stvarnosti ljudskoga ivota, da bi u epohi univerzalne znanosti vodile put tog ivota, davale mu smjer, ostvarivale ciljeve ovosvjetskog ivota i njegovu svrhu kroz dominiranje sila dobra, Istine, Pravde, Meusobnog pomaganja, Samilosti i Mira
419
En-Nur, 55.
156
u ovjekovom svijetu i kroz dominiranje njegovih znanstvenih civilizacijskih mogunosti. Da su muslimani spoznali dimenzije kuranske univerzalne islamske vizije i sistem univerzalne islamske kulture i civilizacije, da su se te vizije pridravali u razumijevanju sebe i svojih drutava, u razumijevanju svoje ljudskosti i uloge u trasiranju pravca svoga ivota, metode svoga miljenja i sistema svoje civilizacije tada bi se udvostruio utjecaj islama i vizije islama na ummet i na ovjeanstvo, te ne bi dospjeli u stanje marginaliziranosti i slabosti u kojem su danas. Uputom islama krenulo bi vie ovjeanstva, tavie veina bi se njime uputila, islam bi se rairio irim horizontima od ovih koje vidimo danas. Da su se muslimani pridravali kuranske univerzalne vizije u spoznaji skladne i duhovne ljudske naravi (odgovorne due, due koja samu sebe kori) kroz prizmu Objave, uvijek bi se pridravali znanstvenog, zakonitog, objektivnog i obuhvatnog metoda. Islamska vizija bi se otvorila svjetovima skladne prirode u drutvenim i humanistikim naukama, znali bismo ih i njima se koristili prije drugih, obogatili bismo ta podruja ciljevima te skladnim, plemenitim i istinskim duhovnim svrhama zarad skladne ljudske prirode i univerzalnih zakona. Ne bi muslimanska teorija (en-nezar el-muslim) ustuknula i odustala od ravnanja stvarima ummeta i promjenljivim aspektima ivota (mutegajjirat el-hajat), tako bi opet smogla snage da se bavi stvarnou na nauan, obnoviteljski i kreativan nain, uobzirujui dimenziju vremena i mjesta u razumijevanju ovjekove situacije, promjenljivosti njegove sredine (mutegajjirat bietihi), njegovih mogunosti i izazova, radi ostvarenja ciljeva kuranske univerzalne vizije, njenih vrijednosti i shvatanja, te da muslimansko miljenje (elfikr el-muslim) ne skona kako to vidimo danas u introverziju (el-intiva), izolaciju (el-inziva), u slijepo slijeenje (et-taklid), oponaanje/imitaciju (el-muhakat) i krutosti (el-dumud).
157
Da se muslimani prosvijeenim razumijevanjem (bi fehm mustenir) pridravaju kuranske univerzalne vizije, njihova bi vizija u stvarima upotrebe i izgradnje bila monoteistika, sveobuhvatna, znanstvena, iva i zakonita. Ne bi je obuzimao mrak i klonulost, iz nje se ne bi granale bahate i pasivne vizije izmeu zahtjeva za zakonima (s jedne) i utvara mitologije i magije (s druge strane), da bi na kraju svega zagospodario diskurs zastraivanja (hitab et-terhib) i centralizam (negativnoga) ja usljed ega se zamaglila vizija, oslabjela motivacija, klonula enja, usporio doprinos, ugasila kreativnost i izobliila muslimanska linost. To sve je bumerang kod muslimanskog ovjeka koji je uslijedio od diskursa ponitenja ja(stva) da bi zavrio u stanju centralizma ja(stva), sa svim svojim negativnim stvarima, individualizmom (ferdijje) i egoizmom (enanijje), usljed ega je zavladalo tlaenje, proirila se korupcija, ustuknuo sistem drutva, nestala kreativnost i preciznost (el-itkan). Tako propada civilizacija (jenhar elumran), ummet slabi, postaje nemoan, opljakan, imitatorski, potroaki i nazadan. A napreduju oni koji su od muslimanskog ummeta uili onda kad smo mi pali u nemar, kad smo se povukli od svega obilja, predvodnitva i uspjeha kojim smo raspolagali, da bi tako prepustili prostor drugima, oni su nastavili i realizirali ono to je bilo pree da ga realizira ummet tawhida i monoteizma, i koji je bio moniji uiniti to ne samo materijalno ve, takoer, i duhovno, to je i vanije. Jer mi smo upropastili mogunosti ummeta da on duhovno i materijalno doprinese da se islamskom duhovnom vizijom da usmjerenje ljudskom materijalnom davanju/prinoenju, e kako bi time ummet, u odnosima zajednica ovjeanstva, upravljao vrijednostima bratimljenja, pravde, meusobnog pomaganja, milosti i mira. Moramo ovdje objasniti razliku izmeu islama i muslimana s jedne, i zova islama (dava) i drave (devle), s druge strane.
158
Islam je posljednja boanska poslanica za uputu ovjeka i njegova podrka da, posredstvom univerzalnih poruka ove univerzalne civilizacijske vizije, ovjek doe do smisla i ciljeva svoje egzistencije (li mana ve gaje vududihi), te prirodnih i od Boga datih mu namjesnikih mogunosti na Zemlji. ovjek Boiji namjesnik je, u svakoj situaciji i u svojoj raznolikosti, neko kome se islam obraa (el-muhatab). Svaki ovjek uzima od islama, njegovih vrijednosti i uenja prema svojoj mogunosti, volji, i ovjek je, na kraju ivotnoga kruga i truda u njemu, onaj ko e biti pitan i ko je odgovoran za dobra ili za zla djela. A muslimani su prije svega i nakon svega ljudi, ljudska bia koja vjeruju u temelje islama i u postavke njegova kreda. Ali svaki od njih ponaosob ostavljen je svome umu, savjesti, volji u pogledu moralnosti svoga ponaanja, ozbiljnosti svoga truda i savrenog djelovanja (itkan). Meu muslimanima su, kao i meu svim ljudima, razlike u snazi vjerovanja (kuvve el-iman), ispravnog vladanja i postupanja. Pogreno je pripisivati greku u ponaanju muslimana pojedinca njegovoj vjeri i vjerovanju. Svako ko se u svome ponaanju i djelu pridrava vjere i vjerovanja, taj je nesumnjivo pod utjecajem svoje vjere. Svako ko otpadne od vjere, njenih ciljeva i univerzalnih naela, takav postupak iskljuivo pripada muslimanu pojedincu, uzroci se vezuju za njega kao za bilo kojeg drugog ovjeka, te za faktore koji utjeu na njega kao to su faktori znanja, spoznaje, odgoja, te strasti kojima udi iz animalne due sklone zlu, naspram prirodne, skladne i savjesne due koja je odgovorna, samu sebe preispituje, te je, dakle, do njegova nazora svaka odluka koju poduzima i u njoj ga pomae njegova volja za istinom, pravdom, dobrom, ili, pak, za nasiljem, zlom i tlaenjem. Takoer, ne treba da brkamo zov islama (dava) i dravu (devle); zov islama je, naime, govor za srce, svijest, sa eljom da se pomogne i uputi, podui i usmjeri. Stoga, zov islama treba biti
159
ljepotom (bi el-husna) i lijepom rijeju. Ko se Pravom stazom uputi, na dobro svoje se uputio, a ko stranputicom krene, protiv sebe krenuo je. Niko nositi nee onoga drugoga breme!420 A da hoe Gospodar tvoj na Zemlji bi svi bili vjernici! Pa zar da ti svijet prisili da budu vjernici?421 A kad je rije o dravi, ona je ovjekovo politiko bivstvo (elkijan es-sijasi el-beeri) u svojim razliitim formama koje su razvijene zarad ovjekove drutvene izgradnje (el-bina el-idtimai elbeeri). Drava na ovaj ili onaj nain ovisi o ljudskim zajednicama i svome politikom i drutvenom sistemu, o svome tlu, interesima, unutarnjem ustrojstvu meu pripadnicima drutva, i vanjskom ustrojstvu u odnosima sa drugim zajednicama i dravama. Otkad postoje pa do danas, odnosi drave i ovjekovog politikog drutva su ili u stanju mira (selam) kojim vladaju pravila i zakoni, obavezni i ustrojeni radi (unutranjih) stvari same politike zajednice, ili u stanju sporazuma (hale ahd) i ugovora izmeu politike zajednice (drave) i upravne vlasti u njoj, te izmeu drugih zajednica. U biti, ovim odnosima vlada sporazum, povjerenje, ugovori, nagodbe i odnosi uzajamnosti, ili vlada stanje sukoba (hale niza), neprijateljstva (el-ada) i rata (el-harb), tako da sila odreuje rezultate ovih sukoba. I nek vas mrnja prema narodu nekom ne navede, zbog onoga to vam dolazak Svetome hramu sprijeie, da taj narod napadnete! Dobroinstvom i bogobojaznou vi se pomaite!422 Islamska univerzalna civilizacijska vizija uspostavlja sve ove odnose na temelju pravde i mira (ala asl el-adl ve es-silm). Na unutranjem planu: pravda i solidarnost su temelji, a vijeanje i savjetovanje/dogovaranje jesu sredstva donoenja odlu420 421 422
El-Isra, 15. Junus, 99. El-Maida, 2.
160
ke i unapreenja stvari (el-islah). Kad doe do devijacije ovih odnosa i doe do nasilja, treba se odluiti po pravu (e-eria) i zakonom (el-kanun). Inae, mirna graanska sredstva (el-vesa il es-silmijje el-medenijje) i graanski neposluh (el- isjan el-medeni) jesu dva mirna sredstva za ispravljanje greaka, za prisiljavanje onoga koji odstupi od zakona da odustane od svoje nakane, da mu se tako izmakne tlo ispod nogu, a ako nastavi svojom agresivnou, tad mu se treba suprotstaviti i zaustaviti ga na onoj granici o kojoj odluuje ummet i zajednica. Nije ispravno da razliite grupacije u svoje ruke uzmu zakon kako bi se umijeale u sukobe koji paraliziraju ummet i njegovu elju da uspostavi odnose sa stotinama sukobljenih i zavaenih grupacija, koje sve ummetu pripadaju. A kad je posrijedi odnos sa drugom politikom stranom, tu treba postojati pregovor meu ljudima koji odluuju, da bi se ostvarila prava (ihkak el-hukuk) i da ne bude ratova i prolijevanja krvi, osim u sluaju kad je nemogue doi do pravde bez njih. A i ratovi trebaju biti upravljeni samo na ljude koji odluuju (da do rata doe), da im se volja privoli na istinu ili da se uklone s vlasti, ili da se, u najmanju ruku, uklone oni koji su odgovorni za posezanje za nasiljem, i sve to treba da se odvija bez pretjerivanja i prelaenja granice, posebno ne pregoniti u prolijevanju krvi.423
423
Radi ireg upoznavanja sa pitanjima ove teme vidi nae djelo El-Unf ve idare es-sira es-sijasi bejne el-mebda ve el-hijar, objavio Dar es-selam, Kairo, 2002. Vano je ovdje da znademo da je islamska vizija pravde (ruje el-adl el-islamijje), jo prije hiljadu i etiristo godina, podijelila svijet ljudskih i politikih odnosa na tri dijela/podruja, naime dar es-selam (svijet mira), dar el-ahd (svijet ugovora) i dar el-harb (svijet rata). Dar es-selam, koji je u odnosu na islamski ummet dar el-islam (kua/dom islama), jeste drutvo iji se stanovnici potinjavaju vladavini zakona drave, te stoga odnosi stanovnika pojedinaca u tom podruju jesu odnosi mira, gdje nema prostora nasilju. Nije dozvoljeno nijednom pojedincu, niti ijednoj zajednici da uzme zakon u svoje ruke (an jehuze el-kanun fi jedihi). Akoli uzmu zakon u svoje ruke, to se smatra nasilnikim djelom kojeg drutvo odbacuje. to se tie suprotstavljanja ovim devijacijama i suzbijanja nasilja, to se
161
treba odvijati u okviru zakona, zakonitim sredstvima. Ako to ne uspije, moe se pribjei mirnom otporu, jer nije obavezno da stanovnici (graani muvatinun) budu lojalni vlasti osim na temelju pravde i vladavine zakona. A ako to nije mogue, stanovnici imaju pravo suprotstavljanja (hakk el-itirad) i mirnoga otpora (el-mukaveme es-silmijje). Kad je posrijedi odnos dar es-selam, ili kazano savremenom politikom terminologijom, nezavisne drave, sa vanjskim svijetom i njegovim drugim politikim jedinicama, taj odnos je ili daru ahd (podruje ugovora) ili daru harb (podruje rata). Dar el-ahd jeste podruje iji odnos izmeu njega i izmeu dar es-selam poiva na temeljima sporazuma po kojem svaka strana zadrava svoja prava, strane u njemu razmjenjuju svoje interese na temelju zadovoljstva, saglasnosti i pravde, sve to ostvaruje stabilnost (el-istikrar) i za posljedicu ima mir, te povjerenje meu ugovornim stranama. Ako li nema povjerenja, tad svaka strana eka da onu drugu zadesi zlo. Dar el-ahd je, u dananjem vremenu, ekvivalent ulozi meunarodnih ugovora i sporazuma, te ustrojstvu Ujedinjenih naroda. to se tie politikih jedinki, ili drava koje vre agresiju na druge drave, to jest na dar es-selam ili dar el-ahd, i koje ne prihvataju odstupanje od svoga neprijateljstva i nasilja mirnim sredstvima i diplomatijom, te jedinke postaju dar el-harb (stanite rata), to jest agresivne/neprijateljske zemlje. Na dar es-selam i dar el-ahd, na koje se vri agresija, spada zadaa da upotrijebe sva nuna podesna sredstva, u koja spada i nasilje i rat, ako to zahtijeva situacija. Ali ono to islam zahtijeva jeste uzvraanje bez pretjerivanja, u nasilju i ratu cilj treba biti samo izvrna vlast i vladar u dar el-harb, a i to s ciljem nametanja da odustane od nasilja i neprijateljstava. A ako se ukae potreba, u sluaju nesaradnje takve neprijateljske drave, treba zaustaviti njihovu agresivnu politiku, ali bez izlaganja graana i obinog naroda teti, osim ako to trai krajnja nuda, i podesni mogui minimum u situaciji odbijanja agresije (redd el-udvan). Takva je, dakle, islamska civilizacijska vizija, ona je izraz ovjekove prirode, rukovodi se vrijednostima uspostavljanja pravde i mira, ona nije pretjerivanje. Prema tome, pravi odnosi mira i sigurnosti ostaju meu narodima, dravama i ljudskim drutvima sve dok uputa ne bude dostupna, i dok ne budu dostupna znamenja pravde, te dok se cijeli svijet ne preobrazi u Dom mira (Dar es-selam), ili u ono to bi se moglo nazvati svjetskom vladom (el-hukume el-alemijje) posredstvom koje se ovjeanstvo pokorava vladavini zakona pravde (kanun el-adl). Kreativnost u Domu mira je jedna, proistjee iz jedinstva ovjeanstva, doivljava procvat iz njihovih razlika, raznovrsja i njihova meusobna dopunjavanja. Naalost, dananji svijet, sa svojom materijalistikom vizijom, poiva na temelju pojma zakona dungle, nacionalne drave, egoizma umjesto na islamskom poimanju Doma mira. Tako je svjetski poredak (en-nizam el-alemi) uspostavljen na temeljima sile i podjarmljivanja kroz nedostatne sporazume, i
162
alosno je da Zapad (u dobu klasinog islama) preuzima nauni i pravni metod, a bez prihvatanja monoteistike kuranske vizije. To se zbiva u vrijeme razmirica (ihtikak) Zapada sa islamskim svijetom i islamskim ummetom, tokom agresivnih kriartiranske pritiske posredstvom Organizacije Ujedinjenih nacija (Savjeta sigurnosti politika moi) kao sredstva za vladavinu jaeg nad slabijim, a to je zauzelo mjesto Doma islamskog ugovora (Dar el-ahd el-islami). A to se tie Doma rata (Dar el-harb), koji je realna stvar u dananjem svijetu po onome to vidimo u mnogim krajevima kroz unitavajue i nasilne ratove, njima velike sile u svijetu ostvaruju svoje tenje i vladavinu nad slabim narodima, usprkos tome to sistem Ujedinjenih nacija propisuje da je rat nezakonit, tavie Ujedinjene nacije se koriste da se opravda agresija velikih sila protiv zemalja Treeg svijeta i njihovih potinjenih naroda (e-uub el-mustadife). Kontinuirani razvoj ovjeka, od poetka epohe Univerzalne muhammedovske poruke pa do ostvarenja svjetskog sela (el-karje el-alemijje), kojeg vidimo danas, uveo je ovjeka u epohu univerzalnosti (merhale el-alemijje); poruka islama je uistinu bila univerzalna, civilizacijska vizija Svjetskoga mira (es-selam el-alemi) za ovjeka u dobu univerzalnosti. Univerzalna islamska civilizacijska vizija i njena filozofija jeste vizija univerzalnosti i mira, jer je to vizija jedinstva ovjeka (vahde el-insan) i njegove raznolikosti u pozitivnim, koncentrino nadopunjujuim krugovima, ljudske naravi. To je vizija mira za ovjeanstvo koja izvire iz jedne due/biti, kroz raznolikost naroda i plemena, da bi se meu sobom upoznavali u ljepoti ranolija jezika i ljudskih boja i njihove divote, te kroz vezu srodstva porodice i moralnog meu se milostivog susjedstva, kojim vladaju razliiti ljudski odnosi kroz pravdu, davanje, savjetovanje, svrhovitost, moralnost i ednost. Bog zapovijeda pravdu i dobroinstvo i potpomaganje blinjega, a zabranjuje razvrat, i ono to je runo, i tlaenje! (En-Nahl, 90.) Ne smije biti nasilja i agresije: Bog vam ne zabranjuje da dobroinstvo inite i pravedni budete onima koji se protiv vas zbog vjere ne bore, niti vas iz stanita vaih izgone! (El-Mumtehine, 8.) Nek vas mrnja prema nekom narodu ne navede pa da nepravedni budete. Vi pravedno postupajte, to je bogobojaznosti blie! (El-Maida, 8.) Vi uvijek pravedni budite i radi Boga pravedno svjedoite, makar to bilo i na tetu vau, ili na tetu roditelja vaih, ili na tetu blinjih vaih. (En-Nisa, 135.) Ali, vi boj ne zapoinjite! Bog ne voli one koji zapoinju boj! (El-Bekare, 190.) Ovo znai da svjetski sistem ili sistem svjetske vlade poiva na principima pravde, savjetovanja/dogovaranja, dobroinstva, uzajamno nadopunjujue raznolikosti, na meusobnoj milosti i moralnosti. To je sistem svjetskoga mira (nizam selam alemi), a ne sistem unilateralne globalizacije (avleme uhadijje), globalizacije sile i meusobnog nasilja, politike moi i zavojevakih nacionalistikih interesa.
163
skih ratova Zapada, koji su potrajali brojna stoljea, kao i kroz prisvajanje nauka i spoznaja od svojih podanika muslimana, naroito u zemljama Andalusa, prevoenjem djela islamskih mislilaca i stupanjem u sukobe sa njihovim muslimanskim narodima. To je bio poetak upoznavanja Zapada sa metodom materijalnih zakona u materijalnom bitku (fizikalne/prirodne nauke elulum el-fizija ijje), odatle zakoniti znanstveni fizikalni metod. Ubrzo su se zapadnjaci uputili u zakone prirode ovjeka i drutva, kod njih su se, takoer, formirale drutvene nauke (el-ulum el-idtima ijje) premda se to odvijalo kroz materijalistiku prizmu, na osnovu (srednjovjekovnog) zakona svijeta dungle i njegove uzajamno nasilne naravi ali to je ono to im je omoguilo da izgrade svoja drutva i svoje institucije na nain uzajamnog otimanja meu ivotinjama dungle, njihova nasilja, okrutnosti i agresivnosti, te otimaina drugih vrsta (nacije, etnike grupacije, kulture.) To je ono to je ostavilo traga i utjecalo na to da zapadni narodi odustanu od religije, jer je u religiji ve vladao formalizam (eklijje) i monatvo (kehanutijje), skoro da se u njihovoj kulturi vjera bila prometnula u legendu i mit usljed vjerskog sukoba koji se odvijao izmeu naroda Zapada i drava i islamskih emirata, a sve zbog crkvenoga monatva i njihovih interesa. (Tokom srednjeg vijeka) evropski su narodi (e-uub el-urubijje) tako prihvatili neprijateljstvo spram islama zbog crkvenoga sveenstva i njihovih potvora na islam i islamskog Poslanika, svojih interesa i korupcije svoga djelovanja. Time je (srednjovjekovni) Zapad pribjegao miljenju materijalistike dungle, a iz nje je uslijedilo prihvatanja nacionalistike tendencije u meusobnom nasilju i gloenju (politika moi sijase el-kuvve) i gospodarenje duha rasistikog poimanja (nacionalizma el-kavmijje) koji je izluio sukobe, nasilja, negativnosti, zavade i neprijateljstva. Iz prihvatanja animalnog materijalizma uslijedile su bolesti moralne dekadence (et-tehallul el-ahlaki), ne u smislu moralnih, drutvenih, odvratnih
164
i odurnih zastranjenja, ve je dolo do neeg goreg prihvatanja tih bolesti i moralnih drutvenih zastranjenja kao prihvatljivih prirodnih ovjekovih drutvenih obrazaca. To je dovelo na Zapadu i do velike mjere u liberalnim drutvima do razaranja porodice (inhijar el-usre), irenja nasilja i drugih drutvenih bolesti na ije su opasnosti poeli glasno ukazivati umni ljudi i mislioci Zapada (ukala el-garb ve mufekkiruhu) a da i ne znaju kud je put i gdje je izlaz, sve zbog svoga animalnog, bolesnog i moralnog pijanstva, u sjeni svoje univerzalne materijalistike vizije. alosno je da se okonalo doba prve etverice ispravnih halifa, te to je sa okonanjem toga doba tokom povijesti islamskoga ummeta, dokrajena mogunost razvoja shvaanja Ispravnoga doba, njegovih vrijednosti i primjene obrazaca kuransko-povijesnog rukovoenja u pravilno postavljenim ustanovama koje bi u sebi sadravale kontinuiranje tih shvaanja (istimrar tilke el-mefahim), vrijednosti i naela, kao i kontinuiranje ove univerzalne civilizacijske kuranske vizije koja je promijenila tok historije i svjetsku civilizaciju. Uspomene na nju ive jo u svijesti ummeta, njegovim oekivanjima i nadanjima u preporod (en-nehda) i preobraaj (el-islah). Ukoliko su narodi Zapada i savremena svjetska civilizacija primili i ponijeli zastavu prirodnih i drutvenih nauka iz ishodita civilizacije islama i prethodee prakse njenih prvih stoljea, onda je vano u vrijeme dok se ummet osvjeuje u sebi, i dok upoznaje svoju univerzalnu civilizacijsku viziju, da svrati pozornost na pojam institucije (mefhum el-muessese),424 te da u njoj udomi svoje vrijednosti u pravdi, slobodi, bratstvu, savjetovanju, kreativnom graditeljstvu i miru. Bez tih institucija zavladat e iznova snage animalnoga egoizma, gurnut e ummet u glib tlaenja, korupcije, mrnje, nemoi,
424
Autor misli na univerzalnu civilizacijsku kuransku viziju (kao instituciju).
165
neznanja, zaostalosti i sklerotizirajuih modela (tekallusat) monopoliziranja vlasti i bogatstva koji dave i rue narode i civilizacije. Jasnoa univerzalne kuranske vizije, spoznaja njenih dimenzija i izgradnja njenih drutvenih institucija to je kamen temeljac i ishodite reforme ne samo za islamski ummet ve i za mir ovjeanstva, njegovu civilizaciju, kulturu i zrenje. Vano je, prije negoli zaponemo sa izlaganjem principa ove vizije i islamske metodologije, da se pozovemo na problem vremena i mjesta u razumijevanju Objave (fi fehm el-vahj), i na izvore tog razumijevanja u Kuranu i sunnetu, kako se ne bi pobrkalo ono to je stameno/stalno (es-sabit) sa onim to je promjenljivo (el-mutegajjir), te da se promjenljive stvari ne prometnu u ono to je stalno, i tako postanu zapreke, te erijat izgubi svoju obuhvatnost i podobnost za narav i okolnosti u stvarnosti vremena i mjesta, i u njihovom rukovoenju. Stalno i promjenljivo: vrijeme i mjesto Ako je Objava onaj temeljni izvor vjere, vjerske upute i voenja ljudske prirode, onda je taj izvor, u konanoj svjetskoj poruci islama, predstavljen u prvom redu u asnome Kuranu, koji je Boija rije (kelimetullah) koju je Bog objavio Svome plemenitome poslaniku Muhammedu, sinu Abdullahovu. asni se Kuran, kao konana svjetska boanska poruka, odlikuje stamenou, to znai da je Kuran poruka ciljeva, vrijednosti i pojmova koji mu daju svojstvo stamenosti pred mijenama vremena i mjesta (pred stvarnou). To je ono to Kuranu dodjeljuje stamenost/trajnost, i Kuran ne daje detalje dogaaja osim onih koje karakterizira stalnost, kao to je oinstvo, sinovstvo te odnosi, prava i dunosti koje su s njima povezane.
166
Budui su situacije ovjekova ivota, te spoznaje, mogunosti i izazovi ivota, opsene, promjenljive i u razvoju, to je nuno da objavljivanja/priopavanja vrijednosti islama i njegovih poimanja postanu promjenljiva i da se razvijaju prema stvarnosti u vremenu i mjestu te, sukladno spoznajama, mogunostima, potrebama i izazovima koje tu stvarnost karakteriziraju. Ovdje stupa na scenu uloga poslanstva i Poslanika Peata nuenjem vodstva i obrasca koji ustanovljava dokaz da asni Kuran nije knjiga mnijenja i snatrenja jedne idealistike utopije, ve je Kuran poruka upute i naputak ovjeku u ivljenju i vladanju u ovosvjetskom ivotu. Eto, stoga se uloga Poslanika, s.a.v.s. uz emanet dostavljanja Objave i poziva lijepim primjerom sastojala i u dunosti primjene vrijednosti (kuranskog) dokaza/jamstva za ljude, da je Kuran uputa i smjerokaz koji se moe ostvariti u stvarnosti ivota ovjeanstva (fi vaki hajat elbeer), koga moe primijeniti svaki pojedinac, svaki narod i svaka generacija, sukladno svojoj moi, snazi i svjeem kreativnom promiljanju (idtihad). Valjana primjena ovih vrijednosti i poimanja, u vremenu i mjestu, trai mudrost u obznanjivanju ovih vrijednosti i poimanja prema stvarnosti vremena i mjesta. Stoga Vjerovjesnikova, s.a.v.s., praktina rjeenja (tatbikat) njega kao graditelja drutva i poglavara drave, te njegova mudrost primijenjena u obznani vrijednosti Kurana i poimanja Kurana u stvarnosti Poslanikova vremena i mjesta predstavljaju takoer pouku, znamenje i obrazac ovjeanstvu nakon Vjerovjesnika kroz ponovnu obznanu/primjenu vrijednosti Kurana (fi iade kijem el-Kuran) i njegovih poimanja u stvarnosti vremena (el-ezman) i mjesta (el-mekan), koja se mijenjaju i razvijaju u svojim spoznajama, mogunostima, potrebama i izazovima. Naime, primjena ure (savjetovanja/dogovaranja) u doba magaraca i mazgi kao prevoznih sredstava nije isto to i primjena ure
167
u epohi komuniciranja avionima, komuniciranja eterom i elektronskim mainama. Eto, to su pouke i lekcije sunneta i Vjerovjesnikova ivotopisa, jer islam e trajati do Dana sudnjega. Elif, Lam, Ra. Ovo je Knjiga iji se ajeti mudrim redom niu i postupno objavljuju, od Mudrog i Obavijetenog.425 A u Knjizi Mi nita nismo zanemarili.426 I tebi Mi objavljujemo Knjigu kao objanjenje za sve i kao Uputu, i Milost, i radosnu Vijest za muslimane.427 Ta, Sin. Ovo su ajeti Kurana i Knjige razgovijetne.428 Elif, Lam, Ra. Ovo su ajeti Knjige, Kurana jasnoga!429 Zar da mimo Boga drugog sudiju traim, a On vam Knjigu objavljuje, ije ajete pomno nie!430 Bog je neizmjernim blagodatima vjernike darovao kad im je Poslanika izmeu njih poslao, da im kazuje Njegove znakove, i da ih oisti, i da ih Knjizi i Mudrosti naui, jer oni su prije bili u oitoj zabludi.431 A i tebi Kuran objavljujemo da bi ljudima objasnio to to im se objavljuje, a i da bi oni razmislili.432 Prema tome, moramo znati prirodu i narav vjerskih izvora (tabia mesadir ed-din), i da raskrijemo ta je u njima stalno a ta promjenljivo. Ako je asni Kuran Boija rije i Njegova Zavrna poruka ovjeku, po tome je, onda, Kuran izvor vjerske islamske spoznaje (masder el-marife ed-dinijje el-islamijje), izvor upute ovjekovoj naravi i usmjerenje kako da koristi kosmike zakone i potini ih diljem vremena i mjesta. Kad je posrijedi poslaniki sunnet i njegova glavna uloga kao drugog izvora islamske poruke, treba rei da to to je srno kod
425 426 427 428 429 430 431 432
Hud, 1. El-Enam, 38. En-Nahl, 89. En-Neml, 1. El-Hidr, 1. El-Enam, 114. Alu Imran, 164. En-Nahl, 44.
168
sunneta jeste u mudrosti objavljivanja/primjenjivanja vrijednosti Poruke (tenzil kijem er-risale), njenih naela i pojmova, u ostvarenju njenih ciljeva u vremenu i mjestu, te u uspostavi dokaza (jamstva) ovjeku da Kuran i Poruka (islama) nije neki idealistiki utopijski spis, ve je to Poruka Upute i Usmjerenja ovjeanstva. Stoga je vano da znademo faktor vremena i mjesta (amil ez-zeman ve el-mekan) u tekstovima Vjerovjesnikog sunneta koji predstavljaju mudrost Poslanikovu, s.a.v.s., kao poglavara drave i graditelja ummeta u objavi pojmova Poruke koji predstavljaju ono stalno/stameno pred onim vremenski i po mjestu promjenljivim aspektima, te da raskrijemo pouku i znamenje u objavljivanju kuranskih vrijednosti i poimanja diljem vremena i mjesta. Upravo to objanjava Boansku sauvanost Kurana, i objanjava zato je Poslanik, s.a.v.s., naredio da se neto od hadisa to je neko zapisao ima pobrisati, jer cilj (nekojeg pojedinanog hadisa) je ostvaren samim ustanovljavanjem argumenta/jamstva (el-hudde) te uenjem mudrosti/znamenja Objave u vremenu i mjestu, a to znamenje se obnavlja, razvija se sa promjenom situacije, mijenom spoznaja, mogunosti, izazova i njihova djelovanja na narav i prirodu ovjeanstva te djelovanja i injenja sa strane ovjeanstva. Ovo pokazuje da je Poslanik, s.a.v.s. u vremenu nasune potrebe da se slijede njegove naredbe kao poglavara drave, koje je trebalo trenutano izvravati u odreenoj mjeri nastojao da se njegove zapovijedi, rijei i djela ne pretau odreda u administrativnu i drutvenu regulativu niti da se to kako je postupao prema svojim sunarodnjacima i u okolnostima vremena u kojem je ivio kodificira kao definiran pravni zbornik (sidill). Razlog je bila injenica da se ono to Poslanik zapovijeda, ne nalazi u Kuranu. (Da je Poslanik zapovjedio pisanje svojih naredbi, rijei i djela) to bi znailo mijeanje/brkanje izmeu naravi asnoga Kurana, koja se da poimati u svim vremenima i u svakom mjestu i izmeu
169
onih praktinih Poslanikovih, s.a.v.s., postupanja koja su vezana za odreeno vrijeme i mjesto. Iz takvih se Poslanikovih, s.a.v.s., postupaka moe izvui pouka ako ih se posmatra u duhu vremena i mjesta u kojima su se dogodili. Ovo treba biti cilj bavljenja takvim postupcima. Dakle, cilj ne treba biti slijepo vraanje doslovne primjene poslanike prakse (iade tatbikiha el-harfi), onda kada ona spada u domen promjenljivih stvari koje treba sagledavati u skladu sa promjenama vremena i mjesta (mutegajjirat ez-zeman ve el-mekan). Upravo ovakvo razumijevanje objanjava jednu zapovijed pravovjernoga halife Omera ibn El-Hattaba, r.a. upuenu nekim od Drugova kad su otili iz Medine u islamske pokrajine i pripovijedali dio onoga to su uli i razumjeli iz rijei Poslanika, s.a.v.s., i njegovih djela da to prestanu initi i da se vrate u Medinu. Jer kad u Medini oni pripovijedaju neto (tad nema smetnje, jer) medinsko stanovnitvo znade okolnosti vremena i mjesta toga to pripovijedaju od Boijeg Poslanika, s.a.v.s., te se tako ne skrnavi shvatanje a ni znaenje predanja. Prema tome, razumijevanje naravi asnoga Kurana i istoga vjerovjesnikoga sunneta, poznavanje ljudske prirode i naravi, i poznavanje univerzumskih zakonitosti, te spoznaja stvarnosti vremena i mjesta, sa njihovim mogunostima i izazovima sve to jesu nune metodoloke stvari u iznovnom izgraivanju metoda odgoja i obrazovanja (bina menahid et-terbijje ve et-ta lim), u koritenju univerzalne civilizacijske kuranske vizije i spoznaji sistemske naravi doktrine i ideje te vizije sve to s ciljem provedbe preporoda ummeta i iznovne izgradnje civilizacije pravde (hadare el-adl), znanja, univerzalnosti (el-alemijje) i mira. S ovakvim razumijevanjem i aktualiziranjem pitanja vremena i mjesta (istihdar kadijje ez-zeman ve el-mekan) u spoznaji prirode pojmova, te potom stvarnosti vremena i mjesta, zapoinjemo bavljenje univerzalnim naelima i metodom civilizacijskog islamskog miljenja.
170
REALISTIKI IDEALIZAM
Vano pitanje na koje je dobro dati izravan odgovor glasi: da li je univerzalna kuranska civilizacijska vizija, i uputa muhammedanske Poruke, jedna idealistika vizija iz mate, po uzoru na filozofske spise, njihova snatrenja i idealne gradove/drave njihovih filozofa? Da li ova vizija dolazi kao dokono miljenje koje nema uporita u stvarnosti istinskog ivota ovjekova? Ili je to vizija i istinska stvarna uputa koja predstavlja aktivnu/pozitivnu stranu u ljudskome ivotu i koja ga usmjerava, koja ini da u ovjekovoj dui nadvladaju duhovne i graditeljske snage aspekata dobra nad destruktivnim animalnim materijalistikim tendencijama zla i zuluma u dui? Na prvi pogled, ini se da je teko zamisliti pozitivan odgovor na ovo pitanje, napose u svjetlu mnogih aspekata realnosti muslimanskog ummeta koja pogorava njegovo zdanje, sistem, ponaanje i univerzalne civilizacijske odnose. Skoro da je ova realnost suta suprotnost Uputi muhamedanske Poruke i kuranskoj civilizacijskoj viziji s obzirom na to to vidimo: parcijaliziranost, meusobni rivalitet (et-tenahur), pasivnost, meusobno gloenje (et-tezalum), individualizam (el-ferdijje), egoizam, siromatvo, neznanje i ponienje (el-mehane) u kojima ummet ivi. Za pravilan odgovor na ova pitanja potrebno je da podastremo jedan broj injenica i premisa. Prva od tih premisa glasi: u tome to nudi univerzalna kuranska vizija nema nita to ovjek
171
ne eli, ne trai i za ime mu ne udi dua i svijest, te da je, k tome, u povijesti ovjeka dragocjenije i skupocjenije upravo to ime uspijeva ostvariti ovu viziju u civilizacijskoj izgradnji na licu Zemlje. Druga premisa: poslaniko doba je bilo uzorna stvarnost koja je ostvarila ovu kuransku viziju, njene stvarne zahtjeve u vremenu i mjestu, te, stoga, univerzalna kuranska vizija nije bila teorijska filozofska predodba koja se ne moe ostvariti u ovjekovoj stvarnosti. Epoha Poslanikova, s.a.v.s., i drutvo njegove drave jesu znamenje Poslanikove, s.a.v.s., obznane vrijednosti kuranske vizije i njenih shvatanja i principa u ljudskoj stvarnosti tako da ovjeanstvo, u ovom poslanikom primjeru i znamenju njegove obznane, vidi realistinost ove vizije i mogunosti njezina ostvarenja u ljudskoj stvarnosti za snage dobra, preporoda i duhovne civilizacijske izgradnje skrovite u ovjekovoj dui. Trea premisa: postoji nesklad ljudskih dua i ovjekovih drutava u realiziranju vrijednosti dobra, preporoda, civilizacijske izgradnje i njenih poimanja u stvarnosti ljudskog ponaanja i podizanju ljudskih drutava. Prema tome, drutva u kojima slabe snage dobra, pravde i izgradnje, ne trebaju se nadati svome preporodu, zacjeljenju svojih bolesti niti izgradnji plemenitog civilizacijskog ljudskog puta. Temeljno ishodite koje ovdje ne smije da obeshrabri muslimanski ummet u preporodu svoga stanja i povratka na svoj put jeste da ummet (spo)zna da je u dekadenci i da je zaostao, te da za sve to postoje uzroci koje treba lijeiti, kako bi se iz dubina ummeta oslobodile sile dobra, preporoda i izgradnje, te da se ne prikloni mnijenju da je ono emu islam i njegova kuranska univerzalna civilizacijska vizija pozivaju idealizam, jer, naime, potrebno je razluiti izmeu utopijskog idealizma (el-hajalijje elmisalijje) i realistikog idealizma (el-vak ijje el-misalijje). Bez ide-
172
alizma dolazi do propasti, dekadence, korupcije i animalistikog materijalizma. Oni su kao stoka, pa i gori!433 Ali realistiki idealizam nema vrijednosti ukoliko ne sarauje sa ljudskom duom, sa njenom strukturom, oekivanjima i stremljenjima u vremenu i mjestu kako bi usmjerio njen put. U protivnom, ovjeanstvo se povue u tmine svojih animalnih materijalistikih nagona ka rasizmu i sukobima, uzajamnome nasilju (et-tezalum), okrutnosti, krvoproliu i agresiji, sve u ime realizma i opravdanja prihvatanja svake vrste ovjekova moralnoga pada. Jer, naime, oni misle da je idealizam svaki preporod i svako zauzdavanje sila zla i nasilja, tako da je rije idealizam postala porok, znak blesavosti i hroninog filozofskog ludila (eldunun el-felsefi el-memkut). Idealistiki realizam je, zapravo, pojas za spaavanje za ovjeanstvo da jo vie ne padne u agresivne, animalne i materijalistike bezdane, i uzajamno gloenje. Drugi vaan aspekt u odgovoru na nae pitanje o idealnoj naravi u univerzalnoj kuranskoj civilizacijskoj viziji glasi: da li to, naime, znai da ovjek musliman, da bi ostvario ovaj kuranski idealizam, mora primijeniti sve ove vrijednosti, shvatanja i naela u svim stranama svoga ivota i ponaanja, do svakog detalja, svakoga dana u ivotu?! Odnosno da li ovjek treba da bi bio musliman biti bezgrjean, ist od grijeha i posrnua?! Kako smo objasnili na prethodnim stranicama ove knjige, kao i u drugim naim djelima, islamski diskurs koji je skrenuo u jezik zastraivanja, uvrstio je ovakvo poimanje. I to je injenica koja je uinila da kuranska vizija u ljudskoj i kulturnoj stvarnosti ummeta bude skoro nemogua. Budui da smo saznali sutinu ljudske naravi ija se volja bori izmeu duhovnih sila (el-kuva er-ruhijje) i materijalistikih
433
El-Araf, 179.
173
tenji (en-nevazi el-maddijje), onda su zablude i greke u samoj biti ljudske naravi i u njenoj strukturi. Nema nikakva prostora smatrati da postoji bezgrjenost izuzev kod Boijih poslanika u onom to se odnosi na njihova poslanstva. Svaki ovjek pravi greke, a najbolji su grjenici oni koji se kaju!434 To znai da ovjeka, iz dna due i njegove strukture, njegova duhovna narav, moralne sile i sile savjesti podstiu ka uputi, dobroinstvu i preporodu. Ali njegove materijalne potrebe i animalni porivi proizvode mu naklonost ka nasilju i agresivnosti. Stoga mi nalazimo da savjest i duhovne snage smjernoga ovjeka sustiu i osuuju zbog razvratnih i nasilnih djela koje ini svojim rukama. Kuranska vizija je potvrdila ovu ljudsku strukturu i ovaj sukob, dala smjer kako se suprotstaviti i ukazala na puteve pobjede sila dobra u ljudskoj dui. Duhovni sukob izmeu sila dobra i zla u ljudskoj dui je univerzalna injenica. U ljudsku narav spada to da ovjek spoznaje i stremi ka trijumfu dobra i boljitka. Takoer, mogunost slabosti greke i posrnua jeste ljudska injenica. U njoj kuranska vizija ne vidi podruje za propast ili oaj, jer lijeiti ih znai podrku silama dobra u dui i anulirati oaj spram toga to bi upropastilo preporod. A Bog je Taj Koji je nadahnuo duu pa znade ta zlo joj je a ta dobro joj je,435 On je Svemilosni, Samilosni, Suutni i Plemeniti, prima pokajanje, prima odustajanje od grijeenja i posrnua i neustrajavanje u grijehu. I kad god ovjek u trenucima slabosti, neznanja ili nude, zapadne u grijeh, Bog prima pokajanje kao da nita nije bilo, to su otvorena vrata za svakog koji se kaje i od grijeha odustaje.
434
435
Hadis prenosi Ibn Made u poglavlju Ez-Zuhd, broj hadisa 4241, zatim EtTirmizi u poglavlju Fi Sifat el-kijame..., broj hadisa 2423. (op. prev.) Aluzija na Kuran, E-ems, 8.
174
Kuranska vizija je snaga ispravnoga puta i upute ka dobru, ta vizija ukazuje na dobro i olakava puteve do njega. Bog zapovijeda pravdu i dobroinstvo i potpomaganje blinjega, a zabranjuje razvrat, i ono to je runo, i tlaenje! Da biste se opomenuli, Bog vas svjetuje!436 Stoga je potrebno razluiti izmeu islama, njegove univerzalne kuranske civilizacijske vizije koja je uputa, smjerokaz i podrka, te zamaha sila dobra, preporoda i graditeljstva u ljudskoj dui, s jedne strane, i ponaanja i ljudskoga prakticiranja ove vizije, njenih vrijednosti, shvatanja i naela, s druge strane. Jer, naime, u ljudskoj naravi nahodi se sukob, u njoj su skrivene sile i sklonosti koje omoguavaju posrnue i skretanje s Pravoga puta, to se treba zacjeljivati poznavanjem stvarnosti i okolnosti koje podstiu pojedince, zajednice i civilizacije da ne posrnu i pou nesigurnom stazom, te da se suoe sa preporodom. Da bi dolo do preporoda, promjene i slijeenja Prave staze, da bi se savladale prepreke i granica utjecaja greaka i posrnua, narodi moraju imati istraivake i kritike poglede o svojoj kulturi, diskursu, metodima odgoja svojih mladih i stvaranju svog kadra, ime bi se ispravila vizija i odgajanje, korigiralo miljenje i podigla svijest, kako bi temelj naravi koja dominira bio pogled prema dobru i ispravnom u zadovoljenju potreba, ostvarenju interesa (tahkik el-masleha), pojedinanih i zajednikih, te kako bi greke i posrnua bile iznimka koje se drutvo gnua, dua zgraava, kojoj dua ne hrli i kojoj se ne vraa. Kakvo god da bilo stanje ummeta danas, ukoliko bi mislioci ummeta, protagonisti preporoda, odgoja i obrazovanja ispunili svoju ulogu u spoznavanju bolesti ummeta, kako ih lijeiti kroz kulturu ummeta i metode njegova miljenja, metode andragogije, stvaranja/obrazovanja njegova kadra, metode njegova obrazova436
En-Nahl, 90.
175
nja i kroz podizanje institucija, te ako bi uputili svaku grupaciju o tome ta su izvori nered a ta putevi preporoda, poev od porodice i roditelja do kole i uitelja, onda bi ummet povratio svoje zdravlje i a njegovu civilizacijsku ulogu ne bi skrivala ova magla i predodba o tekoama. Univerzalna kuranska civilizacijska vizija bila bi univerzalna vizija ummeta i metod njenoga ivota. Ummet ne bi od njegova pologa i civilizacijske uloge odvraale devijacije i smetenosti koje predstavljaju snage (koje tjeraju ummet) da odbaci suoenje sa snagom obnove i stabilnosti u ivotu drutva i razvoja svoje snage i ustanova. U Kuranu stoji: Ja sebe ne pravdam, jer dua je, doista, zlu naklonjena, osim one kojoj se Gospodar moj smiluje! A Gospodar moj, zbilja, grijehe prata i samilostan je!437 I onoga (jednoga ovjeka) Musa akom udari i usmrti! E, ovo je ejtanovo djelo! ree Musa on je neprijatelj, zabluditelj oiti! Gospodaru moj! zavapi on ja sam sebi nasilje uinio, pa Ti mi oprosti! I On mu oprosti, On zbilja prata i samilostan je.438 Ti reci: Selam, Mir vama! Gospodar va Sebi je samilost propisao: ako neko od vas zlo djelo kakvo u neznanju uini, pa se potom Bogu pokajanjem obrati i popravi, pa, Bog grijehe prata i samilostan je!439 A koji ovjek zlo kakvo uradi, ili prema sebi nepravdu uini, pa se potom Bogu za oprost obrati, taj e vidjeti da Bog grijehe prata i da je samilostan.440 I onima koji, kad grijeh kakav urade, ili sebi nanesu nepravdu, Boga se sjete i oprost za grijehe svoje mole. A ko e drugi grijehe oprostiti ako ne Bog?! A takvi u zlo svjesno ne srljaju! Njima pripada nagrada oprost od njihova Gospodara i dennetske bae kroz koje teku rijeke. U baama vjeno ostat e! O, divne li nagrade onima koji tako
437 438 439 440
Jusuf, 53. El-Kasas, 15-16. El-Enam, 54. En-Nisa, 110.
176
ine!441 Bog nijednog ovjeka ne zaduuje iznad mogunosti njegove, njemu je u korist to dobra stekne, protiv njega je zlo to ga stekne! O na Gospodaru! Ne uzmi nam za zlo ako zaboravimo ili neoprezno neto uinimo! O na Gospodaru! Ne prti nam breme kakvo si natovario onima prije nas! O na Gospodaru! Dunost nam ne nalai za koju snage nemamo mi! Ti preko grijeha nam prijei, i oprosti nam, i milou nas obaspi! Ti si Gospodar na! Ti nas protiv naroda nevjernikog pomozi!442 Moramo se prisjetiti, kroz izgradnju naega ivota i prolazak kroz njegove pogibelji, da je islam upravo jedna smjerna ljudska vizija, ta vizija je amac za spaavanje, busola puta na putovanju koje je sigurno od nesrea, spasitelj koji vodi iz pogibelji do obale spasa. Islam nije animalni, tlaiteljski, agresivni i zavojevaki rasizam. Islam nije mitoloka, pobonjaka, sveenika i pokornjaka predodba. Islam nije animalni, konfliktni, beznadni, nitaviteljski materijalizam. Islam je skladni, uravnoteeni, duhovni, ivotni realizam (vaki ijje). Islam i vizija islama izraavaju skladan ljudski ivot, slave ga i unapreuju, vode ka putevima njegova ostvarenja, to je vizija koja zadovoljava potrebe ovjeanstva (hadat el-beer) za sigurnou, pravdom i spokojstvom. Vjerom doputeni spolni odnosi (el-dins) su izvorite ivota i vrelo njegova opstanka, takve spolne odnose islamska ivotna vizija slavi i podstie ih (tehussu alejhi), uz noenje odgovornosti za spolni ivot i izvravanje njegovih prava i prava svih strana. A znanje i nauka su izvorite civilizacije, gradnje i kreacije, islam podstie na znanje i nauku u svim aspektima ivota, ali na ono znanje i nauku koji koriste a ne koji nanose tetu.
441 442
Alu Imran, 135-136. El-Bekare, 286.
177
Islam pozdravlja stjecanje i ivotno uivanje, podstie na stjecanje, ali samo doputenim nainima, bez nasilja (dune zulm), prevare i pretjerivanja, i bez krenja prava pojedinca i prava zajednice. ivot nema znaenja bez slobode i asti, i zatite prava (himaje el-hukuk), dostojanstva i obraza. Islam takoer podstie na zatitu ivota, na njegovu odbranu i ouvanje, zabranjuje agresiju i neprijateljstvo, tavie podstie na pratanje i oprost kad god se moe. Ne radi se ovdje o patnji i liavanju, niti je posrijedi idealistiki realizam, ni idealistiki imaginarizam, niti je rije o ivotu praznovjerne gnoze ili matarijskog mita, niti se, pak, radi o nasilnom, animalnom, beskorisnom materijalistikom ivotu radi se naprosto o uravnoteenom ljudskom ivotu (hajat insanijje sevijje)! Niti u jednom ispravnom ponaanju nema potekoe za onoga ija je vizija dobra i iji je odgoj dobar. Ukoliko tu ima potekoe, ona u veini situacija slijedi iz drutvenoga miljea kad mu se iskrivi vizija, propadne kultura i odgojni metodi. Na pojedincima je i na zajednicama da se suprotstave krizama u kulturi i odgoju, a ne da od njih bjee i sklanjaju se pod izlikom zamiljenog idealistikog realizma. Stvar je, zapravo, u problemu vizije, problemu mentaliteta, kulture, metoda i odgoja, i to u svim njihovim dimenzijama i faktorima njihova stvaranja i djelovanja. Nisu ni vjera a niti vizija rtveni jarac za manjkavosti i nedostatke u opravdanju zanemarivanja linih unutarnjih i vanjskih uzroka i vladanja sila nasilja i tlaenja u drutvu, kao i oteavanju napora promjene i reforme. O vjernici! Zato govorite ono to ne inite? Mrsko je Bogu da govorite ono to ne inite!443
443
Es-Saff, 2-3.
178
Dobroinstvom i bogobojaznou vi se pomaite, a u grijehu i neprijateljstvu vi ne sudjelujte! I Boga se bojte! Jer doista Bog estoko kanjava.444 Vi ste najbolja zajednica koja se ikad meu svijetom pojavila, vi dobro da se ini zapovijedate, a zlo da se radi zabranjujete, i u Boga vjerujete.445 A one koji se budu radi nas borili Mi emo zbilja Naim stazama naputiti! A Allah je doista sa dobroiniteljima!446 Tako mi smokve i masline, i Sinajske gore, i ovoga grada sigurnoga Mi ovjeka stvaramo u najljepem skladu, a zatim emo ga vratiti na najniu razinu, i ne one koji vjeruju i dobra djela ine, njima pripada nagrada neprekidna. Pa, ta te navodi da porie Svijet onaj, zar nije Bog najpravedniji sudija?!447
444 445 446 447
El-Maida, 2. Alu Imran, 110. El-Ankebut, 69. Et-Tin, 1-8.
179
PRINCIPI UNIVERZALNE KURANSKE VIZIJE
Ako spoznamo univerzalne postavke (kullijjat) kuranske vizije, i ako razumijemo njene civilizacijske i univerzalne dimenzije, moi emo samo tada ostvariti ispravnu spoznaju naela ove vizije, njena poimanja i vrijednosti kojima emo se ovdje baviti poneto detaljnije. Jer ta naela jesu sredstva (el-vesa il) i temeljna polazita (el-muntalekat el-esasijje) nuna za otjelovljenje te vizije. K tome, ova naela, vrijednosti i poimanja jesu sredstva (eledevat) koja utvruju program miljenja muslimanskog ummeta i ovjeka muslimana, i prenose ga (program) u ivu, opipljivu stvarnost, program koji usmjerava civilizacijski pravac drutva i podrava ga mou, voljom i snagom koje tom pravcu daju djelotvornost, uinkovitost, rast i razvoj, omoguuju ummetu da ostvari svoje ciljeve (min tahkik mekasidiha), da izumi svoja sredstva, napredna, djelatna u skladu sa promjenama stanja i okolnosti, mogunosti i izazova, te pod okriljem/krovom razvijenih i obuhvatnih nauka i znanja. Prvo od ovih naela, koje je temelj svim drugim naelima, jeste naelo monoteizma (mebde et-tevhid), zato to je to kuransko prirodno naelo temelj iz kojeg izvire pojam sistema egzistencije (mefhum nizam el-vudud). Ovim se naelom i temeljnim pojmom, uz naelo ovjekova namjesnitva na Zemlji koje se ure-
180
uje naelom monoteizma, objanjavaju dimenzije univerzalnog, znanstvenog, moralnog, svrhovitog ljudskoga ivota, i znaenje njihova postojanja. Monoteizam (tevhid) Monoteizam je temeljno naelo u univerzalnoj kuranskoj viziji jer je to smjerni, prirodni, univerzalni odgovor duhovnoj dimenziji ovjeka u shvatanju svoga sopstva od poetka do kraja. Monoteizam je krov ljudske logike u shvatanju dimenzija ivota, egzistencije, metafizike i onostranosti. Nita i niko nije kao On! On sve uje i vidi sve!448 Onaj Koji stvaranje zapoinje i potom stvaranje ponavlja, i Koji vas opskrbljuje s neba i Zemlje! Pa ima li Boga uz Allaha? Ti reci: Dokaz donesite ako istinu govorite!449 Ima li stvoritelja osim Allaha, Koji vas opskrbljuje s neba i zemlje?! Nema boga drugog osim Njega.450 I oni vele: Ima samo ivot na na Svijetu ovome, umiremo i ivimo, i samo nas unitava vrijeme! Oni o tome nemaju znanje, oni samo pretpostavljaju!451 Zar su oni stvoreni bez Stvoritelja, ili su oni sebi stvoritelji?! Zar su oni stvorili nebesa i Zemlju?! Ne! Oni nisu uvjereni!452 Zar ste mislili da smo Mi vas zaludu stvorili i da se nama neete vratiti? Pa nek je uzvien Bog, Vladar Istiniti! Nema boga osim Njega, Gospodara Prijestolja Plemenitoga! A ko priziva pored Allaha boga drugoga, bez ikakva o njemu dokaza, taj e, zbilja, raun svoj kod Gospodara svoga imati, nevjernici doista ni u emu nee uspjeti! I reci ti:
448 449 450 451 452
E-ura, 11. En-Neml, 64. Fatir, 3. El-Dasije, 24. Et-Tur, 35-36.
181
Gospodaru moj, oprosti! I smiluj se, Ti si Samilosnik najbolji!453 Mi nismo nebesa i Zemlju stvorili, niti ono to izmeu njih je, da bismo se igrali!454 To vam je, eto, Bog va Gospodar. Drugog boga osim Njega nema! Stvoritelj svega, pa Njemu robujte! On sve moe, On je uvar nad svime!455 O moj narode ree Salih Bogu vi robujte, osim Njega vi drugog Boga nemate! On vas od zemlje stvara i na njoj vas nastanjuje, pa traite od njega oprosta i pokajte Mu se.456 Da na nebesima i zemlji ima jo bogova osim Allaha, poremetili bi se i nebesa i Zemlja! Pa nek je uzvien Allah, Gospodar Prijestolja, iznad toga ta Mu pripisuju oni.457 Bog nije Sebi uzeo dijete, uz Njeg nema drugog boga! A da ima, svaki bi bog iao sa onim to je stvorio, i jedan bi drugoga pobjeivao! Slavljen nek je Allah i iznad onoga kako Ga oni opisuju...458 Ti reci: Samo je Allah jedini Bog! Ja nita nemam s tim to vi Njemu druge smatrate ravnim.459 Prije tebe nismo Mi nijednoga poslanika poslali a da mu nismo objavili: Doista, nema boga osim Mene, zato Meni robujte!460 Jedinost Stvoritelja, Njegova mo, neusporedivost i savrenstvo (kudretuhu ve teferruduhu ve kemaluhu) i zadivno sveobuhvatno stvaranje objanjava i odreuje narav stvorenja kao jedinki i vrsta, kao uzajamnost i sveobuhvatnost, te objanjava oblikovanje sistema stvaranja, odreuje njegovu svrhovitost i udorednost (ahlakijje). Doista, u stvaranju nebesa i Zemlje, i u
453 454 455 456 457 458 459 460
El-Muminun, 115-118. Ed-Duhan, 38. El-Enam, 102. Hud, 61. El-Enbija, 22. El-Muminun, 91. El-Enam, 19. El-Enbija, 25.
182
izmjeni noi i dana znaci su za ljude pametne. Za one koji Boga spominju i stojei, i sjedei, i na svojim stranama leei, i koji razmiljaju o stvaranju nebesa i Zemlje: Gospodaru na! Ovo nisi zaludu stvorio Ti! Slavljen nek Si! Sauvaj nas kazne u Vatri!461 Gospodar na je Onaj Koji je sve Svome stvorenju podario i potom ga uputio!462 Onak Koji je lijepom dao svaku stvar koju stvorio je, i ovjeka prvog stvorio od gline.463 A ti vidi planine i misli da su one nepomine, a one hodom oblaka hode! To je djelo Boije, Koji je savreno dao sve, On je obavijeten o onome ta vi inite.464 ...Boijoj prirodi, prema kojoj On ljude stvori! Nema promjene u Boijemu stvaranju! To je prava vjera...465 I zar da oekuju neto drugo doli ono to je prijanje narataje zadesilo?! Pa u Boijim zakonima nee nai nikakva odstupanja. I u Boijim zakonima nee nai nikakve preinake.466 I sve je Bog stvorio i odredbom odredio!467 Bog je doista izvritelj odredbe svake!468 Ti reci: Putujte po Zemlji vi, pa vidite kako je On zapoeo stvaranje, i potom e Bog i drugi put obnoviti stvaranje!469 Zato po Zemlji ne putuju pa da im budu srca kojima razmiljaju i ui da im budu kojima neto uju?! Ali doista nisu slijepe oi, nego su slijepa srca u grudima!470 Prethodno navedeni ajeti Plemenite objave (el-vahj el-kerim) na najjasniji nain izraavaju osjeaj ovjekove prirode i njenih vidljivih dokaza u prilog principa monoteizma (mebde et-tevhid)
461 462 463 464 465 466 467 468 469 470
Alu Imran, 190-191. Ta-Ha, 50. Es-Sedda, 7. En-Neml, 88. Er-Rum, 30. Fatir, 43. El-Furkan, 2. Et-Talak, 3. El-Ankebut, 20. El-Hadd, 46.
183
u jedinosti Stvoritelja, te u izvoenju stvaranja i njegovom sveobuhvatnom jedinstvu. A to je ono to potvruje i razjanjava jedinstvo ovog sveobuhvatnog postojanja i njegovo sistematino, uzrono-posljedino, sreeno zdanje te moralnu i kreativnu svrhovitost. Odabrat emo nekolicinu ajeta Objave i smjerokaza njene Upute, one ajete koji izraavaju bit naravi ljudske savjesti (ed-damir el-insani), te njene duhovne, svrhovite i moralne tenje u sistemu egzistencije. Ti ajeti istiu, otjelovljuju i izraavaju te naravne nutarnje sklonosti za vrijednostima dobra, istine, pravde, bratstva, solidarnosti, milosti i mira, bez kojih se ne moe voditi pravi ivot i egzistencija, niti bez njih ima svrhe divni i izvanredni sistem ivota, od atoma do Mlijenoga puta. Bez dobra, istine, pravde, bratstva, solidarnosti, milosti i mira smisao ivota (mefhum el-hajat) nema svrhu. Tad e smisao ivota i egzistencije, u odreeno vrijeme, poprimiti smisao anarhije (mefhum el-fevda) i uzaludnosti (el-abesijje), koje ne moe prihvatiti stvarnost poretka divnoga svemira, niti osjeanje Prirode, niti logika mjerila zdravoga razuma. Svevinji i velianstveni Bog veli: A ljude i dine stvorio sam samo da Meni robuju,471 od njih Ja ne elim ni opskrbu, niti elim da Me hrane! Doista, Bog je Opskrbitelj, Posjednik Moi Velike!472 Bog zapovijeda pravdu i dobroinstvo i potpomaganje blinjega, a zabranjuje razvrat, i ono to je runo, i tlaenje!
471
472
Za raliku od toga to smatraju mnogi ljudi usljed zbrke diskursa o islamu, na ovom mjestu je ibadet/bogotovlje (el-ibade) etimoloki izvedeno od slobodnog izbora robovanja Bogu (hijar et-tabid). To je izbor ljudske volje da ukroti duu, da traga za istinom i dobrom (samoostvarenjem tahkik ez-zat). Rije ibadet/ bogotovlje (el-ibade) nije izvedena od porobljavanja, prisile, poniavanja. (Derivirana je od poniznosti) kao to je poniznost roditeljima (izvedena) od rijei tezlil, a ne od niskosti/ponienja (el-mezelle) i omalovaenja (el-mehane), to je potiranje sopstva (ilga ez-zat). A sva ast Bogu, i Njegovu Poslaniku, i vjernicima pripada, ali dvolinjaci ne znaju! (El-Munafikun, 8.) Ez-Zarijat, 56-58.
184
Da biste se opomenuli, Bog vas svjetuje!473 A Medjenu poslasmo brata njihova uajba; O narode moj ree im on Bogu vi robujte, osim Njega vi drugog boga nemate! Na litri i na kantaru mjerei ne umanjujte! Ja doista vidim u dobru ste! I zbilja se za vas bojim patnje na Danu koji obuhvatit e sve. O narode moj, pravedno na litru i na kantaru mjerite, ljude na stvarima njihovim ne zakidajte, i po Zemlji zlo, nered inei, ne radite!474 Ko lice svoje predano Bogu okrene i usto dobra djela ini, taj se uhvatio za najvre ue! A kod Boga je kraj stvari svih!475 A ko ljepe zbori od onoga koji Bogu poziva, i dobro radi, i govori: Ja sam musliman, Bogu predan!476 Ti reci: Ja sam zbilja ovjek kao i vi, i da je va Bog jedan Bog objavljuje se meni. Ko se nada lijepu susretu s Gospodarom svojim, neka dobra djela ini, i neka tujui Gospodara svoga ne pridruuje Mu nikoga!477 One koji e, ako im Mi damo vlast na Zemlji, namaz klanjati i zekat davati, i dobroinstvo zapovijedati i zlo zabranjivati, a kod Boga je kraj svih stvari!478 Svako ima pravac prema kome okree se, pa vi u dobrim djelima natjeite se!479 Ti Pravom stazom idi kako je nareeno tebi, a Stazom tom nek idu i oni koji s tobom vjeruju, i granice ne prelazite! On zbilja sve vidi ta vi inite!480 Ti reci: Ja sam samo ovjek poput vas, meni se objavljuje da je va Bog samo jedan Bog, pa k Njemu se iskreno upravite...481 Zato ti pozivaj i u tome budi ustrajan, kako ti nareeno je, i ne slijedi strasti njihove. I reci: Ja vjerujem u sve Knjige koje Bog objavio
473 474 475 476 477 478 479 480 481
En-Nahl, 90. Hud, 84-85. Lukman, 22. Fussilet, 33. El-Kehf, 110. El-Hadd, 41. El-Bekare, 148. Hud, 112. Fussilet, 6.
185
je, i da vam pravedno sudim nareeno mi je!482 I onim to ti je Bog dao Onaj svijet trai, i udio svoj na Svijetu ovom ne zaboravi, i kao to je Bog tebi dobro uinio i ti dobro ini, i nemoj nereda initi na Zemlji! Bog doista one koji nered ine ne voli!483 Ti reci: Gospodar moj zabranjuje razvratna djela, bila ona javna ili skrivena, i grijeenje, i nasilje bespravno, i da Bogu nekog drugog vi smatrate ravnim, o emu On dokaza nikakva objavio nije, i da o Bogu govorite ono o emu znanja nemate!484 Oni koji vjeruju i vjerovanje svoje s mnogobotvom ne mijeaju, takvi su sigurni i na Pravoj su stazi!485 Taj Drugi svijet stvorili smo onima koji ne ele da se na Zemlji ohole niti nered da ine. A sretan kraj bogobojaznima pripada.486 Bog obeava onima izmeu vas koji vjeruju i koji rade dobra djela da e takve zbilja na Zemlji uiniti namjesnicima, kao to je i one prije njih uinio namjesnicima...487 Ako narav svemira i cjelokupnost njegova sistema potrebuje jedinost Stvoritelja i Njegovu mo (juhattimu vahde el-halik ve kudretihi), onda stvaranje Svemira, prefinjenost njegova sainstva i savrenstvo njegova sistema takoer potrebuju uzrono-posljedino i cjelokupno jedinstvo stvorenja (vahde el-halk). Doista, u stvaranju nebesa i Zemlje, u mijeni noi i dana, i u lai koja morem plovi natovarena onim to ljudima koristi, i u tome to Bog s neba kiu sputa, i njome zemlju oivljava nakon njena mrtvila, i u tome to je rasijao po Zemlji ivotinje svakojake, i u naizmjeninom kretanju vjetrova i oblaka koji predano jezde izme neba i Zemlje znaci su ljudima koji razmiljaju!488 Mi nismo nebo i Zemlju i ono to je izmeu njih stvorili da bismo
482 483 484 485 486 487 488
E-ura, 15. El-Kasas, 77. El-Araf, 33. El-Enam, 82. El-Kasas, 83. En-Nur, 55. El-Bekare, 164.
186
se igrali! Da smo htjeli igrati se Mi, igrali bismo se onako kako Nama dolikuje! Ali Mi toga nismo initelji!489 Prema tome, svrhoviti determinizam stvaranja i njegova udorednost jeste injenica bez koje ne moe biti prave vizije, niti logike. Bez te vizije nastaje anarhija u kojoj se razumski ne moe valjano shvatiti egzistencija i sistem koje vidimo. Upravo to izraavaju navedeni ajeti Mudre Knjige, koji pojednostavljuju dimenzije Prirode i objanjavaju njena znaenja i svrhe, i stavljaju ih u samu sr ovjekove svijesti, kako bi usmjerili njegov hod i slobodan izbor, kako bi naputili ovjeka metodima ispravne univerzalne predanosti, da bi ostvario uzviene duhovne ciljeve svoje prirode koje ona potrebuje u udovoljavanju ovjekovih kreativnih, materijalnih i ivotnih potreba. Sve to daleko od nihilistikih, materijalistikih, anarhinih i mitolokih opsjena i metei. Takoer, zapaamo da naelo tevhida Istinskog Stvoritelja, i sveobuhvatna jedinost stvaranja koja iz tog principa slijedi, jeste temelj na kojem islamska vizija gradi znaenje ivota i zadivnoga svemira. Na temelju ovog glavnog principa izdvajaju se i proishode naela ove vizije i njena poimanja o svrhovitosti egzistencije i njene udorednosti, o namjesnitvu ovjekovom i poasti koja mu je data kroz mo da ravna stvarima, te kroz mo da bira i da slobodno donosi odluku. Nadalje, naela ove vizije proishode iz svega to proizlazi iz kreativne i duhovne odgovornosti ovjeka (mesulijjat el-insan) kako bi ostvario lijep ivot koji ostvaruje sopstvo ovjeka i udovoljava njegovim potrebama, slae se sa njegovom ispravnom naravi, uznosi ga na stupnjeve vrijednosti duha (fi mearid kijem er-ruh) u injenju dobra, traenju istine, primjeni pravde, razvijanju bratstva i solidarnosti, tvorenju kreativnosti i ljubavi prema miru (hubb es-selam).
489
El-Enbija, 16-17.
187
Mogunosti nauke o zakonitostima svemira (el- ilm es-suneni), te veliina stvaranja svemira koju ona raskriva ovjeku na povrini Zemlje, u morskim dubinama, na horizontima svemira i zapanjujuim i prostranim kretanjima sfera, u prefinjenosti ustroja svemira, njegovoj cjelovitosti, srazu njegova stvaranja i njegovih zakona... sve to pomae ovjeku da spozna dimenzije materijalnog bitka i njegovo podruje, te dimenzije metafizikog (izamaterijalnog) bitka. Ova spoznaja (idrak) daje bivstvovanju (onom metafizikom) jednu drugu dimenziju, s drugom logikom, drukijom od ovjekove logike i od logike materije. Nita i niko nije kao On!490 On je Znalac tajne, pa ne otkriva Svoje tajne nikome.491 ...a vama (ljudima) je dato samo malo znanja.492 A Ja se kunem satima kad zapadaju zvijezde, a to je zakletva golema, da znate, on je, doista, Kuran Plemeniti.493 Svi ovi stavci Kurana vjerniku i znanstveniku poveavaju predanost kako bi on svoj ovozemni ivot i njegovu prirodnu, od Boga mu datu namjesniku, moralnu, kreativnu i smjernu zadau prihvatio ozbiljno, te kako bi na taj nain ovjek musliman ostvario svoje sopstvo i svoju sreu. I kako bi bio sobom zadovoljan na ovom svijetu, a i kako bi njegova kreposna i smjerna dua bila zadovoljna sudbinom koja slijedi nakon ovog ivota, kad e se ovjeku raskriti na Onom svijetu njegova potpuna slika. Oni samo znaju vanjsko od ivota ovosvjetskoga, a nemarni su spram Svijeta onoga.494 Ali vi ste vie pod utjecajem svijeta ovoga, a Svijet onaj bolji je, vjean je!495
490 491 492 493 494 495
E-ura, 11. El-Dinn, 26. El-Isra, 85. El-Vakia, 75-77. Er-Rum, 7. El-Ala, 16-17.
188
Bio si spram ovoga u nemaru, pa smo s tebe skinuli tvoju koprenu, i pogled tvoj Danas je otar.496 ovjekovo namjesnitvo na Zemlji (el-istihlaf) Princip/naelo ovjekova namjesnitva na Zemlji: I kada Gospodar tvoj ree melekima: Na Zemlji u, doista, Ja postaviti namjesnika!497 nije zaduenje koje je bez osnova u ovjekovoj iskonskoj prirodi, nego je ono izraz ovjekove naravi (tabir an tabia el-insan), i svojstava i moi to ih je Bog prirodno dao ovjeku, i to ga ine pojedincem, drutvom i vrstom koja koristi svijest (el-vay), spoznaju (el-idrak) i duh (er-ruh) koji su mjesto ispravne prirode s kojom je spojena ovjekova savjest. ovjek koristi duu koja se preispituje, koristi tenju za stjecanjem znanja i stjecanjem spoznaje. To je ono to je uinilo ovjeka namjesnikom ime se odlikuje nad svim stvorenjima/biima na svome svijetu, svojom moi da ravna stvarima (bi kudretihi ala et-tasarruf), da koristi svemir oko sebe u udovoljavanju svojih potreba, u otjelovljenju svoje vizije, izbora, naela i vrijednosti te svojih poimanja. Jer materija nema nikakve vanosti ukoliko ne otjelovljuje vrijednosti i ispravna naela. Takoer, naela, vrijednosti i vizija nemaju nikakve vanosti ukoliko se ne otjelovljuju u materiji. Prema tome, naelo ovjekova namjesnitva na Zemlji, koje oznaava ovjekovu mo da upravlja u svome svijetu kako bi izrazio svoju volju i udovoljio svojim potrebama, dakle to naelo jeste narav, priroda i elja koji u svojim ciljevima donose poast ovjeku ovim sredinjim mjestom, potom ga odlikuju meu svim drugim biima, uz sve ono ime namjesnitvo zaduuje ovjeka.
496 497
Kaf, 22. El-Bekare, 30.
189
Te moi i sposobnosti, od prava na slobodu (min hakk el-hurrijje) do prava na izbor u donoenju ivotnih odluka, te dunosti i odgovornosti koje iz toga nuno slijede, sve to slobodnom ovjeku stavlja u polog (odgovornost za) njegovo ponaanje, koritenje svoje moi i sposobnosti u namjesnikovanju svemirom (fi hilafe el-kevn), bilo da radi ispravno i da gradi (salahan ve imaren) ili da ini nered i razara (ev fesaden ve dimaren). Mi njemu na Pravu stazu ukazujemo: pa il je zahvalan, il nezahvalan on.498 I tako Mi due, i Onoga Koji je stvori, pa je nadahnu da znade ta zlo joj je a ta dobro joj je, uspjet e onaj ko je oisti, a izgubit e onaj ko je uprlja!499 Zar ovjeku nismo podarili oka dva, i jezik i usne dvije, i nadahnuli ga da dobro i zlo znade! I zato ovjek nije na blagodatima zahvalan?!500 Prema tome, namjesnitvo ovjekovo, time to sa sobom nosi uitak slobodnog ravnanja (et-tasarruf) i odgovornost izbora, jeste i bit ovjekovoga ivota i njegov cilj u estitome poslu, u kreativnosti i izgradnji. A Semudu smo poslali brata njihova Saliha, rekao je: O moj narode, Bogu vi robujte, osim Njega vi drugog boga nemate! On vas od zemlje stvara i na njoj vas nastanjuje, pa, traite od Njega oprosta i pokajte Mu se, jer Gospodar je moj doista blizu i odaziva se!501 Bog obeava onima izmeu vas koji vjeruju i koji rade dobra djela da e takve zbilja na Zemlji uiniti namjesnicima, kao to je i one prije njih uinio namjesnicima, i da e im vjeru njihovu, sigurno, osnaiti.502 I onim to ti je Bog dao Onaj svijet, trai i udio svoj na Svijetu ovom, ne zaboravi, i kao to je Bog tebi dobro uinio i ti dobro ini, i nemoj nereda initi po
498 499 500 501 502
El-Insan, 3. E-ems, 7-10. El-Beled, 8-11. Hud, 61. En-Nur, 55.
190
Zemlji! Bog doista one koji nered ine ne voli.503 Zar ste mislili da smo Mi vas zaludu stvorili i da se Nama neete vratiti?504 Pravda i umjerenost Ako je monoteizam onaj temelj i ishodite univerzalne kuranske vizije, sa svime ta znai monoteizam (et-tevhid): svrhovitost, moralnost, sistematinost, sveobuhvatnost i usklaenost, te ako ovjekovo namjesnitvo na Zemlji znai mo da ovjek humano raspolae svijetom, sa svime to iz toga slijedi: odgovornost da se nosi polog/emanet upravljanja, tada je cilj pravde a ona je suprotnost nasilju i tlaenju u svim vidovima ovjekova postupanja u ivotu, sr onoga to podrazumijeva ovjenost i humana interakcija, na duhovnom, materijalnom, drutvenom, ekonomskom i politikom planu. A bez pravde, a time i umjerenosti, sve druge dimenzije ovjekove egzistencije i ispunjavanje namjesnitva na Zemlji postaju ispranjene od znaenja i svrhe. Pravda je to to sadraju ljudskoga ponaanja/ravnanja daje ispravno i umjereno/smjerno znaenje i to ostvaruje njegovu svrhovitost i moralnost. Upravo je pravda zato bila ono to je prvo nareeno ovjeku (kane el-adl evvele ma jumaru bihi el-insan), jer pravda je sama sr znaenja ivota i temelj napuivanja/usmjerenja ovjekove naravi (ka ide terid el-fitre), a i stoga to Bog pravdom isti Svoje Bie od nasilja. Niko drugi ovjeku ne ini nasilje doli ovjek sam sebi, tako to dere ustranu i potinjava svoju volju neemu drugome a ne Bogu Velianstvenome i Pravednome. Bog zapovijeda pravdu i dobroinstvo i potpomaganje blinjega, a zabranjuje razvrat, i ono to je runo, i tlaenje! Da biste
503 504
El-Kasas, 77. El-Muminun, 115.
191
se opomenuli, Bog vas svjetuje!505 I Bog nije nikakve nepravde nanosio njima; sami su je sebi nanosili.506 A Bog nepravdu svjetovima ne eli!507 Savrene su Rijei Gospodara tvoga i po Istini, i po Pravdi! Nema toga ko e Boije Rijei promijeniti. On sve uje, On sve zna.508 Rije Moja ne mijenja se, a Ja nisam silnik spram Svojih robova!509 Zato to su sr znaenja ivota i njegova dobrota i srea povezane sa pravdom, Bog napuuje ovjeka kako bi ostvario svoje skladno sopstvo zalaganjem za pravdu i za umjerenost u svemu, ak spram sebe i protiv sebe. Pravda se ne smije negirati ni prema kome, pa bio taj i neprijatelj. I reci: Ja vjerujem u sve knjige koje Bog objavio je, i da vam pravedno sudim nareeno mi je! Bog je na Gospodar i va Gospodar! Nama naa djela, a vama vaa djela!510 Bog vam zapovijeda da stvari vane i povjerljive ljudima kojima i pripadaju uruujete! I kada svijetu sudite, po pravdi sudite! Kako je lijep savjet kojim vas Bog svjetuje, a Bog, doista, sve uje i vidi sve!511 O vjernici! Vi uvijek pravedni budite i radi Boga pravedno svjedoite, makar to bilo i na tetu vau, ili na tetu roditelja vaih, ili na tetu blinjih vaih, bili oni bogati ili bili siromani pa, Bog e se o njima brinuti! I strasti ne slijedite, pa da tako nepravedni budete! A ako krivdi nagnete, ili svjedoenje izbjegavate, pa, Bog doista sve zna ta vi inite.512 A Bog navodi za primjer dvojicu ljudi od kojih je gluhonijem jedan, nita nema i u svemu zavisan
505 506 507 508 509 510 511 512
En-Nahl, 90. Et-Tevba, 70. Alu Imran, 108. El-Enam, 115. Kaf, 29. E-ura, 15. En-Nisa, 58. En-Nisa, 135.
192
od svoga gospodara! Ma gdje da ga poalje s dobrom ne doe. Da li je onda jednak onome koji pravdu nareuje, a i sam Pravim putem ide?513 Zar da oni imaju boanstva koja im uzakonjuju vjeru koju Bog dopustio nije?! A da nije Rijei Odluke, s njima bi svreno bilo! A doista nevjernicima pripada kazna bolna! Ti e vidjeti nevjernike prestravljene zbog onog to su zaradili, a kazna e ih stii! A oni koji vjeruju i ine dobra djela bit e u baama zadovoljstva! to zaele oni e imati kod svoga Gospodara! To je blagodat velika.514 asni Kuran predoava sveobuhvatnost pravde u svakoj pojedinoj stvari ivota, radilo se o pojedincu i drutvu (ferden ve demaaten), ukljuujui u to i stvari koje se tiu drutvene pravde i svega to ona zahtijeva: meusobnu samilost i solidarnost, i to daje najljepim i najpotpunijim opisom, i to sljedeim rijeima Uzvienog: I kada Gospodar tvoj ree melekima: Na Zemlji u, doista, Ja postaviti namjesnika!515 Ti upitaj: ije je ono to je na nebesima i na Zemlji? I ti odgovori: Boije!516 I dajte im iz imetka Boijega iz kojega je On vama dao!517 I u imecima njihovim za prosjaka i obespravljenoga dio jedan b!518 I u ijim se imecima odreeno pravo nahodi za prosjaka i za onoga koji se stidi da prosi.519 Jedite plod njihov kad plod podare, a na dan berbe i etve, onom kome pravo njegovo treba dati, podajte. I ne pretjerujte; On ne voli one koji pretjeruju!520 Daj blinjemu pravo njegovo, i siromahu, i putniku, ali nemoj rasipniki rasipa513 514 515 516 517 518 519 520
En-Nahl, 76. E-ura, 21-22. El-Bekare, 30. El-Enam, 12. En-Nur, 33. Ez-Zarijat, 19. El-Mearid, 24-25. El-Enam, 141.
193
ti, jer, zbilja, rasipnici su braa ejtanska, a ejtan je nezahvalan spram svoga Gospodara.521 A to je Bog od stanovnika sela dao Plijena Poslaniku Svome, to pripada Bogu, i Njegovu Poslaniku, i njegovim blinjima, i siroadima, i siromasima, i putnicima eda ne bi to bogatstvo kolalo me vaim bogataima i to vam Poslanik dadne, to uzmite, a to vam zabrani, to vi ostavite! I Boga se bojte! Zbilja, Bog estoko kanjava i (dio plijena pripada) siromasima iseljenicima, koji su prognani iz svojih stanita i od svojih imetaka, koji trae blagodat od Boga i zadovoljstvo, i koji pomau Bogu i Njegovu Poslaniku! Takvi su iskreni a (dio plijena pripada) i onima koji su jo prije njih Medinu uzeli stanitem i zaviajem vjere, oni vole one koji im se dosele i u grudima svojim zbog onog to se njima daje ne nalaze nikakve tegobe, i njima vie negoli sebi vole, premda i samima njima potrebno je! A koji se zatite od tvrdiluka due svoje takvi, zbilja, uspjet e! 522 Nije dobroinstvo u tome da Istoku ili Zapadu okreete lica svoja, nego su dobroinitelji oni koji vjeruju u Boga, i u Onaj svijet, i u meleke, i u Knjigu, i u vjerovjesnike, i oni koji od imetka, premda im je srcu mio, daju rodbini, i siroadi, i ubogima, i putnicima, i prosjacima, i za oslobaanje iz ropstva, i oni koji namaz klanjaju, i zekat daju, i obaveze svoje, kad se njima obaveu, izvravaju, i koji su strpljivi u siromatvu, i bolesti, i za borbe junake! Eto, takvi jamano vjeruju i takvi su bogobojazni.523 Pitaju te kome e dijeliti; Ti reci: To to od dobra dijelite pripada roditeljima, i rodbini, i siroadi, i siromasima, i putnicima. to god vi uinili dobra, Bog to, zbilja, zna!524
521 522 523 524
El-Isra, 26-27. El-Har, 7-9. El-Bekare, 177. El-Bekare, 215.
194
Ako je pravda sama sr i sama bit, onda je umjerenost dokaz za to, jer nepostojanje umjerenosti (adem el-itidal), a to jeste pretjerivanje u stvarima, vodi do pokvarenosti due (el-fesad fi en-nufus), kvarenja sredine i okoline. Prema tome, zato je to nasilje (zulm) i liavanje pravde od njezina sadraja (mudafat li el-adl). Dakle, nema pravde bez umjerenosti, i sve u emu vlada pravda u tome obligatno sa pravdom vlada i umjerenost! Gdje god je rairena umjerenost, sa tom umjerenou vlada i pravda, i vlada milost i solidarnost. Velianstveni Bog kae: O sinovi Ademovi, nagizdajte se kad god namaz obavljate. Jedite i pijte, ali ne pretjerujte! Doista Bog ne voli one koji pretjeruju.525 ...i oni koji, kad dijele, ne pretjeruju niti krtare, ve izmeu toga dvoga postupe...526 Daj blinjemu pravo njegovo, i siromahu, i putniku, ali nemoj rasipniki rasipati, jer zbilja su rasipnici braa ejtanska, a ejtan je nezahvalan spram svoga Gospodara.527 ...i naredbama se pregonitelja u zlu ne pokoravajte.528 Bog doista ne voli one koji se ohole, koji se gordo upinju!529 I po zemlji osiono ne idi, jer zbilja zemlju nee moi probiti, niti planine visinom dostii, a zlo svega toga omraeno je kod Gospodara tvoga!530 Eto, tako Bog peati srce svakog oholog ovjeka, silnika!531 Ti reci: Gospodar moj zabranjuje razvratna djela, bila ona javna ili skrivena, i grijeenje, i nasilje bespravno...532 A oni koji zavjet Bogu dat kre, nakon to se na njega obavezae, i koji kidaju ono to je
525 526 527 528 529 530 531 532
El-Araf, 31. El-Furkan, 67. El-Isra, 26-27. E-uara, 151. En-Nisa, 36. El-Isra, 37-38. El-Mumin/Gafir, 35. El-Araf, 33.
195
Bog naredio da se izvrava, i koji nered na Zemlji ine takvima prokletstvo bit e, njima Kua nesretna!533 A poduzet e se (sila) protiv onih koji svijetu nepravdu i zulum nanose, i koji bez prava ikakva na Zemlji tlae! Njima pripada kazna bolna!534 im zavlada neki od njih, svom snagom se trudi da na Zemlji nered ini, usjeve i urod nitei! A Bog nered ne voli!535 I zbog toga smo Mi sinovima Israilovim propisali: ko ubije nekoga koji ubio nije, ili koji na Zemlji nered inio nije, kao da je ljude poubijao sve! A ako bude uzrokom da se sauva ivot neiji, kao da je sauvao ivote svih ljudi!536 A Medjenu smo poslali njihova brata uajba. O narode moj govorio bi on Bogu vi robujte, vi boga osim Njega nemate! I vama, evo, jasni dokaz od Gospodara vaeg doe, pa pravedno na litri i na kantaru mjerite i od svijeta stvari njegove nasilno ne oduzimajte, a na Zemlji nered, nakon uspostavljena reda, ne inite! To vam je bolje, ako vi vjernici ste!537 I onim to ti je Bog dao Onaj svijet trai i udio svoj na Svijetu ovom ne zaboravi, i kao to je Bog tebi dobro uinio i ti dobro ini, i nemoj nereda initi na Zemlji! Bog doista one koji nered ine ne voli!538 Nit sluaj ijednog krivokletnika, bijednika, klevetnika to hodi prenosei tue rijei, koji dobro spreava, granicu prestupa, grjenika.539 A Mi smo nae poslanike s jasnim dokazima slali, i s njima smo Knjigu slali i Mjerilo, da bi svijet postupao po pravdi.540 A nebo je podigao i postavio terezije, da ne prekoraujete u mjerenju.541 Dobroinstvom i
533 534 535 536 537 538 539 540 541
Er-Rad, 25. E-ura, 42. El-Bekare, 205. El-Maida, 32. El-Araf, 85. El-Kasas, 77. El-Kalem, 10-12. El-Hadid, 25. Er-Rahman, 7-8.
196
bogobojaznou vi se pomaite, a u grijehu i neprijateljstvu vi ne sudjelujte! I Boga se bojte! Jer, doista, Bog estoko kanjava.542 Velianstveni Bog kae: I Mi smo tako vas uinili zajednicom sredinjom da biste bili svjedoci protiv svijeta ostalog, i da Poslanik bude protiv vas svjedok.543 Vi ste najbolja zajednica koja se ikad meu svijetom pojavila, vi dobro da se ini zapovijedate, a zlo da se radi zabranjujete, i u Allaha vjerujete.544 Od Vaila ibn el-Eskaa prenosi se da je rekao: O Boiji Poslanie, ta je el-asabijja (plemenska ostraenost)? Pa je Boiji Poslanik, s.a.v.s., odgovorio: Asabijja je da pomogne svoj narod da ini zulum!545 Od Kaba ibn Udreha se prenosi da je rekao: Boiji Poslanik, s.a.v.s., rekao je: Poslije mene e doi vladari/zapovjednici, pa ko bude povjerovao lai koje iznose, i pomogne ih da ine nasilje; takvi nisu od mene, niti im ja pripadam, takvi nee biti dovedeni do moga (dennetskog) izvora...546 Od Dabira ibn Abdillaha se prenosi da je Boiji Poslanik, s.a.v.s., rekao: uvajte se nasilja, jer nasilje e biti tmina na Sudnjem danu. uvajte se sebinosti/tvrdiluka, jer tvrdiluk je unitio one prije vas koje je naveo na prolijevanje svoje krvi i na kidanje rodbinskih veza.547 Od Enesa se prenosi da je Boiji Poslanik, s.a.v.s., rekao: Imaju tri stvari koje upropatavaju, i tri stvari koje spaavaju!
542 543 544 545
546
547
El-Maida, 2. El-Bekare, 143. Alu Imran, 110. Hadis prenosi Ebu Davud u svome Sunenu, IV/231, Kitab el-adab, poglavlje O el-asabijji, hadis broj 5119. Hadis navodi En-Nasai u svome djelu Es-Sunen el-kubra, 4/434, Kitab el-beja, poglavlje Zikr el-veid limen eane emirehu ala ez-zulm, hadis broj 7830. Hadis prenosi Muslim (IV/1996), Kitab el-birr ve es-sile, poglavlje Tahrim ezzulm, hadis broj 2078.
197
One koje upropatavaju su: pridravati se tvrdiluka, slijediti strasti i diviti se samome sebi! A onda je rekao: A tri stvari koje spaavaju su: bojati se Boga i tajno i javno, umjerenost u siromatvu i bogatstvu, i pravednost u srdbi i zadovoljstvu.548 Od Enesa, r.a., prenosi se da je rekao: Boiji Poslanik, s.a.v.s., rekao je: Pomozi svoga brata, bio nasilnik ili ugnjetavani (inio mu se zulum ili on inio zulum)! Pa je neko upitao: O Boiji Poslanie, pomoi u ga kao ugnjetavanog, a kada vidim da je nasilnik kako da mu pomognem?! Pa je Boiji Poslanik kazao: Obuzda ga ili sprijei da ini nasilje! Eto, tako e mu pomoi!549 Od Muhammeda el-Hasana ibn Alija ibn Ebi Taliba, r.a., prenosi se da je rekao: Boiji Poslanik, s.a.v.s., rekao je: Napusti ono to te baca u sumnju! Prihvati se onoga to te u sumnju/ kunju ne baca! Jer istina je smiraj, a la je kunja!550 Od Abdullaha ibn Omera, r.a., prenosi se da je rekao: Boiji Poslanik, s.a.v.s., rekao je: Musliman je brat/zatitnik muslimana, ne ini mu nasilje niti ga izdaje/izruuje!551 Od Boijeg Poslanika, s.a.v.s., prenosi se da je rekao na Oprotajnom hadu: O ljudi! Vaa krv i vai imeci su sveti sve dok ne sretnete svoga Gospodara (Boga), kao to je svet i ovaj va Dan u ovom vaem gradu, u ovom vaem mjesecu. Pa, da li sam dostavio Obznanu?! A prisutni su rekli: Da! Dostavio si! Na to je Boiji Poslanik kazao: O moj Boe, da li sam dostavio Obznanu o moj Boe, Ti posvjedoi!552
548 549 550 551 552
Hadis je dobar (hasan), prenose ga El-Bezzar, El-Bejheki i drugi. Porijeklo i izvor ovog hadisa ve navedeni naprijed. Hadis prenosi Et-Tirmizi i kae Ispravan hadis. Izvor naprijed naveden. Musned Ahmeda ibn Hanbela, hadis broj 16745.
198
Od Ebu Vaila se prenosi, a on od Abdullaha, r.a., da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao: Istina vodi dobroinstvu, a dobroinstvo vodi u raj/dennet. ovjek e govoriti istinu, dotle da e postati istinoljubiv! A la vodi u pokvarenost, a pokvarenost vodi u Vatru/dehennem. A ovjek e lagati dotle da e kod Boga biti upisan kao laov!553 Bog velianstveni kae u hadisi-kudsijju: O robovi moji! Ja sam sebi zabranio nasilje/nepravdu, a uinio sam da je nasilje/ nepravda zabranjena i meu vama. Pa nemojte meu se nanositi nasilje...554 Boiji Poslanik, s.a.v.s., rekao je: Nasilje e biti tmina na Danu sudnjem!555 Sloboda (el-hurrijje) ovjekovo namjesnitvo na Zemlji prati nekoliko sposobnosti koje ovjeka odlikuju nad drugim biima oko njega, ine ga drutvenim, civilizacijskim i nadmonim biem nad ostalim biima (ala sivahu min el-ka inat). Tu je ovjekova mo da rasporeuje, da se koristi okolicom (teshir ma havlehu): resursima i snagama, sve to kako bi udovoljio svojim raznolikim i sve veim potrebama koje rastu sa rastom ljudske vrste i potomstva, a rastu i ovjekove sposobnosti koje su ga odlikovale i poastile da bude bie koje je posebno po svojim naunim, zakonitim i kreativnim moima. Sve to da bi doao do dobara svemira, njegovih mogunosti i korienja.
553 554
555
Izvor hadisa naveden naprijed. Sahih Muslim (IV/1994), Kitab el-birr ve es-sile ve el-adab, poglavlje Tahrim ez-zulm. Hadis navodi El-Buhari (XI/20), Kitab el-mezalim, poglavlje Ez-zulm zulumatu jevm el-kijame (Nasilje e biti tmina na Danu sudnjem!), hadis broj 2284.
199
A sinove Ademove Mi smo zbilja odlikovali, i po kopnu i po moru smo ih raznijeli i ljepotama opskrbili, i nad mnogima koje smo stvorili vrednotu im veliku darovali.556 A oni vele: Svemilosni je uzeo dijete! Slavljen On nek je! A meleki su samo robovi plemeniti!557 ovjek se odlikuje duhom/duom i savjeu. I kad Gospodar tvoj ree melekima: Ja u na Zemlji od ilovae, od gline ustajale, stvoriti ovjeka! I kad ga oblikujem i u njega ivot udahnem, niice mu se poklonite! I svi meleki su se poklonili, osim Iblisa: odbio je biti s onima koji su niice pali! O Iblise Bog ree ta ti bi, pa da ne bude s onima koji su niice pali?! A Iblis ree: Ne dolikuje meni da niice padnem onome koga si Ti stvorio od ilovae, od gline ustajale!558 ovjek se takoer odlikuje znanjem (bi el- ilm) i stjecanjem spoznaje (taleb el-marife), te time to ta spoznaja daje ovjeku moi i sposobnosti. I poui On (Bog) Adema imenima stvari svih, a potom ih melekima predoi i zapovjedi: Kaite Mi imena njihova, ako istinu govorite! Slavljen nek si! povikae meleki. Nemamo drugoga znanja osim onog kome si nas pouio Ti! Ti si, zbilja, znalac i mudar! O Ademe! ree On obavijesti ih ti o imenima njihovim! I kad ih Adem obavijesti o imenima njihovim, On ree: Zar vam nisam rekao da Ja doista znam tajnu nebesa i Zemlje, i da znam doista ono to na javu iznosite i ono to skrovitim drite?!559 Ovakav status i namjesnike sposobnosti koje odlikuju ovjeka mimo drugih bia jesu, zapravo, boanski izraz poasti ljudskoga bia. A te poasti istovremeno zaduuju ovjeka odgo556 557 558 559
El-Isra, 70. El-Enbija, 26. El-Hidr, 28-33. El-Bekare, 31-33.
200
vornou namjesnitva i upravljanja/ravnanja. ovjek potrebuje, shodno svemu, pravo na slobodu upravljanja/ravnanja i na opunomoenje da to ini, sve u granicama svojih moi i sposobnosti. Time je sloboda vrenja ono ovjekovo pravo na slobodan izraz svoje volje i svojih zadovoljenja u granicama svojih moi, sposobnosti i svojih okolnosti, kako kao pojedinac tako i u drutvu. Bog nijednog ovjeka ne zaduuje iznad mogunosti njegove.560 Bog nikoga ne zaduuje osim prema onom koliko mu dao je!561 Nije dobro da iko prekorauje ovo namjesniko pravo (el-hakk el-istihlafi) u njegovim pojedinanim i kolektivnim dimenzijama, jer ova poast biva samo uz pridravanje ljudskih prava u izboru dobra, u slobodi, s namjerom da se omogui ovjeku da, na kraju krajeva, ponese namjesnike odgovornosti i brigu za to to proistjee iz njegova ina, jer niko se ne stavlja izmeu ovjeka i njegova djelovanja, vrenja dobra, truda za uspostavom boljitka, kreativnom gradnjom bez ogranienja, smetnji i prisile. Ovdje je vano da objasnimo da postoje dvije vrste slobode: Prva vrsta sloboda: to je osobna sloboda, sloboda savjesti koja se tie uvjerenja pojedinca (iktinaa el-ferd) u njegovom vjerovanju i njegovom pogledu na univerzum. Ta sloboda je pravo, niko nije ovlaen da ovjeku diktira njegovu viziju i osobno uvjerenje, osim on sam, niti iko ima pravo da se mijea nepozvan u ovom pitanju. Druga vrsta sloboda: to je sloboda ponaanja/ravnanja unutar drutvenog prostora i drutvenih ljudskih odnosa, razmjene potreba/interesa. Ova vrsta slobode ima uzajamne granice meu lanovima drutva, a te granice uspostavlja savjetodavno tijelo (e-ura) toga drutva, ime bilo koji lan u drutvu ostvaruje smjerne/valjane ciljeve bez ikakvih zapreka, ali bez toga da se
560 561
El-Bekare, 286. Et-Talak, 7.
201
sloboda prometne u drutvenu anarhiju (min duni en tetehavvele el-hurrijje ila fevda idtima ijje), koja bi dopustila nevaljala ponaanja koja nanose tetu interesima drugih pojedinaca, ili opim interesima drutva, izravno ili posredno, na kratak ili na dulji rok, uz elju da se nita od toga ne dogodi kao izraz diktata linih interesa i bez miljenja savjetodavnog tijela drutva, a to bi nuno dovelo da to drutvo upadne u zamke tlaenja i korupcije, i do uzdizanja slojeva vlastodraca i bogataa, njihove svite i sljedbenika. A da hoe Gospodar tvoj, na Zemlji bi svi bili vjernici? Pa zar da ti svijet prisili da budu vjernici?562 Ti reci: O ljudi! Dola vam je, evo, istina od Gospodara vaega! Ko se dri Prave staze, taj se doista uputio za svoje dobro njome, a ko krivom stazom krene, na svoju tetu krenuo je. Ja nisam va zatitnik!563 A ti reci: Istina je od Gospodara vaega, pa ko hoe nek vjeruje, a ko nee nek ne vjeruje!564 Pa opominji! Ti si samo opominjatelj, ti nad njima nisi vladatelj!565 U vjeru nema prisile, a Put ispravnosti se raspoznaje od zablude!566 Za one koji Boga spominju i stojei, i sjedei, i na stranama svojim leei, i koji razmiljaju o stvaranju nebesa i zemlje: Gospodaru na! Ovo nisi zaludu stvorio Ti! Slavljen nek si! Sauvaj nas kazne u Vatri!567 I onim to ti je Bog dao Onaj svijet trai i udio svoj na Svijetu ovom ne zaboravi, i kao to je Bog tebi dobro uinio i ti dobro ini, i nemoj nereda initi na Zemlji! Bog doista one koji nered ine ne voli!568 One koji e, ako Mi damo vlast na Zemlji, namaz klanjati i zekat davati i dobroinstvo zapovi562 563 564 565 566 567 568
Junus, 99. Junus, 108. El-Kehf, 29. El-Gaije, 21-22. El-Bekare, 256. Alu Imran, 191. El-Kasas, 77.
202
jedati i zlo zabranjivati, a kod Boga je kraj svih stvari!569 Taj Drugi svijet stvorili smo onima koji ne ele da se na Zemlji ohole niti nered da ine. A sretan kraj bogobojaznima pripada!570 A Medjenu smo poslali njihova brata uajba, O narode moj govorio bi on Bogu vi robujte, vi boga drugog osim Njega nemate! I vama, evo, jasni dokaz od Gospodara vaeg doe, pa pravedno na litri i na kantaru mjerite, i od svijeta stvari njegove nasilno ne oduzimajte, a na Zemlji nered, nakon uspostavljena reda, ne inite! To je vama bolje, ako vi vjernici ste!571 A poduzet e se (mjere) protiv onih koji svijetu nepravdu i zulum nanose, i koji bez prava ikakva na Zemlji tlae! Njima pripada kazna bolna!572 Bog zapovijeda pravdu i dobroinstvo i potpomaganje blinjega, a zabranjuje razvrat, i ono to je runo, i tlaenje! Da biste se opomenuli, Bog vas svjetuje!573 Zato po Zemlji ne putuju pa da im budu srca kojima razmiljaju i ui da im budu kojima neto uju?! Ali doista nisu slijepe oi, nego su slijepa srca u grudima!574 ... i za one koji se o stvari vanoj meu se savjetuju...575 Moda kazivanje o naem uitelju Ibrahimu, a.s., objanjava spontanitet (tilka ijje) jednoboake naravi, njenu svrhovitost i moralnost. A Mi smo jo prije Ibrahimu zrelost njegovu dali, i Mi smo ga dobro znali! Kad on oca svog i narod svoj upita: Kakvi su ovo kipovi kojima se klanjate vi? oni odgovorie: Nali smo pretke nae da im robuju! I vi ste, a i preci vai su bili u oitoj zabludi! ree on. Donosi li nam Istinu, ili si ti od onih
569 570 571 572 573 574 575
El-Hadd, 41. El-Kasas, 83. El-Araf, 85. E-ura, 42. En-Nahl, 90. El-Hadd, 46. E-ura, 38.
203
koji zbijaju alu? upitae. Ne! Ibrahim ree Gospodar je va Gospodar nebesa i zemlje, Koji ih je oblikovao, i ja u vam to dokazati! I, tako mi Boga, ja u, doista, vaim kumirima napakostiti nakon to se udaljite okrenuti! I porazbija ih u komade, osim onog najveeg im, da bi se njemu oni vratili! Ko uini ovo sa boanstvima naim? Taj je zbilja silnik! povikae oni. Pa rekoe: uli smo nekog mladia kako ih huli, zovu ga Ibrahim! Dovedite ga naoigled ljudima naredie da posvjedoe i oni! Da li ti uini ovo s boanstvima naim, o Ibrahime! upitae. E to uini onaj najvei od njih, pitajte njih ako znaju govoriti oni! Ibrahim odgovori. Pa se oni pribrae i sebi sami rekoe: Zbilja ste vi nasilje uinili! A potom glave svoje oborie: Pa ti (o Ibrahime) zna da ovi (tj. kipovi) ne govore! Pa zar vi robujete onima, umjesto Bogu, koji vam nita ne mogu koristiti, niti vam tetu nanijeti? upita on. Teko vama a i onima kojima, umjesto Bogu, vi robujete! Zato ne razmislite?576 U epohi ponovne izgradnje ummeta i iznalaenja pravoga puta za ljudsku civilizaciju, potrebno je da spoznamo kako ovjek pojedinac nema egzistencije isto kao pojedinac, zato to je ovjek po svojoj naravi, i u temelju svoga bia, drutveno stvorenje, to jest drutvo. Mi meu ljude raspodjeljujemo to im je za ivot potrebno na Svijetu ovome, i jedne iznad drugih za nekoliko razina odlikujemo da bi jedni druge sluili! A milost tvoga Gospodara bolja je od onoga to oni gomilaju!577 ovjek ne moe postojati, niti ostvariti svoje jastvo osim u zajednici. Stoga, zajednica, i opet zajednica, kao smisao osnove postojanja i prirode, zajednica koja sainjava beiku postojanja/egzistencije pojedinca (mehd vudud el-ferd), i okvir njegova kretanja i slobode. Zajednica je na kraju krajeva ona koja odreuje granice i
576 577
El-Enbija, 51-67. Ez-Zuhruf, 32.
204
nune i ispravne principe koji otvaraju pojedincu njegova podruja, omoguavaju njegove moi i kreativnosti, ali sa ravnomjerjem izmeu prava pojedinca u slobodi za inicijativu (hakk el-ferd fi hurrijjetihi fi el-hareke) i bavljenja pravom to je sadraj zajednice, interes zajednice i njenoga opstanka. Ovo se ne moe ostvariti bez konsenzualnog savjetodavnog postupka (bi uslub tevafuki uri) koji ostvaruje interese, odagnava tetu i ne doputa tlaenje. I za one koji velikih grijeha klone se, i bestidnosti, i kad ih neko naljuti prataju, i za one koji se Gospodaru svome odazivaju, i namaz klanjaju, i o stvari se vanoj meu se savjetuju, i od onoga ime smo ih Mi opskrbili dijele, i za one koji se odupiru kad ih pogodi ugnjetavanje! A kazna je za nepravdu uzvratiti istom mjerom! A ko oprosti i naravna se, nagrada mu je u Boga! On ne voli zloinitelja, doista. A onome ko se nakon uinjena mu zlodjela suprotstavi protiv takvih nita ne treba poduzeti! A poduzet e se (mjere) protiv onih koji svijetu nepravdu i zulum nanose, i koji bez prava ikakva na Zemlji tlae! Njima pripada kazna bolna! A ko se strpi i oprosti tu je odluku zbilja razborito donijeti!578 Sutina ovog asnog ajeta nije samo u ustanovljenju principa savjetovanja zajednice, ve u kontekstu ovog ajeta i njegova moralnog okvira postoji uravnoteena dobrota/velikodunost (es-semh el-mutevazin) koja objanjava ciljeve savjetovanja u upravljanju sistemom drutva i njegovom administracijom, bilo da se radi o pojedincima ili drutvu, bez anuliranja sloboda pojedinaca i prava zajednice (hukuk el-demaa). Tvoj Gospodar je neovisan i samilosti posjednik, ako On hoe, sa Zemlje e vas pomesti, i nakon vas dovest e druge koje On hoe, onako kako je stvorio i vas od pokoljenja drugih naroda.579 A Mi i ovima Knjigu objavljujemo, ije ajete pomno
578 579
E-ura, 37-43. El-Enam, 133.
205
prema Znanju razvrstavamo, i kao Uputu i samilost je narodu koji vjeruje dajemo.580 Sjetite se da vas je On nasljednicima nakon Nuhova naroda uinio...581 Da je Gospodar Tvoj htio, On bi sve ljude jedne vjere uinio!582 Doista, ova vaa vjera jedna je vjera, a Ja sam va Gospodar, pa robujte Meni!583 I Mi smo tako vas uinili zajednicom sredinjom da biste bili svjedoci protiv svijeta ostalog, i da Poslanik bude protiv vas svjedok.584 Vi ste najbolja zajednica koja se ikad meu svijetom pojavila, vi dobro da se ini zapovijedate, a zlo da se radi zabranjujete...585 Pa, ako se vi okrenete, ja sam vam dostavio ono s ime sam vam poslan bio, a Gospodar moj e umjesto vas drugi narod dovesti, nikakve tete vi Njemu neete nanijeti.586 Ad, zbilja, u Gospodara svoga vjerovao nije, pa neka je daleko Ad, narod Hudov.587 A i Semudu smo poslali brata njihova Saliha, rekao je: O moj narode, Bogu vi robujte, osim Njega vi drugog boga nemate! On vas od zemlje stvara i na njoj vas nastanjuje, pa, traite od Njega oprosta i pokajte Mu se, jer, Gospodar je moj doista blizu i odaziva se!588 O narode moj! Neka vas nipoto raskol sa mnom ne dovede do toga da vas pogodi udes nalik onom to je pogodio narod Nuhov, ili narod Hudov, ili narod Salihov! A ni narod Lutov prije vas daleko nije bio!589 Kao da u njima (sruenim naseljima/stanitima) nikad nisu ni
580 581 582 583 584 585 586 587 588 589
El-Araf, 52. El-Araf, 69. Hud, 118. El-Enbija, 92. El-Bekare, 143. Alu Imran, 110. Hud, 57. Hud, 60. Hud, 61. Hud, 89.
206
ivjeli. Nek daleko Medjen bude kao to i Semud daleko je!590 O ljudi! Bojte se svoga Gospodara Koji vas je od jednog ovjeka stvorio, a stvorio je od njega i enu njegovu, i od njih dvoje rasijao je mnoge mukarce i ene! Boga se bojte, vi u meusobnim traenjima Njega za jamca uzimate, i rodbinske veze uvajte. Bog, doista, nad vama bdije.591 Od Ibn Mesuda, r.a., prenosi se da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao: Ko osvane brigom zaokupljen zbog neeg drugog a ne zbog Boga, taj s Bogom nema nita. A ko se ne brine o muslimanima, njima i ne pripada.592 Odgovornost (el-mesulijje) ovjek svojom smjernom, spontanom, jednoboakom i duhovnom naravi, te od Boga mu datim namjesnikim (istihlafijje) i spoznajnim naunim moima, te time to svojom smjernom prirodom spoznaje svrhovitost svemira (ga ijje el-kevn) i stvaranje Egzistencije, te to u svijesti i srcu potvruje dobru moralnost biva voen do toga da razumom i prirodom, u granicama svojih moi i datih mu izbora, uiva slobodu odluivanja (hurrijje el-karar) u okviru sposobnosti i mogunosti koje ima, te da na njega padaju ove odluke i izbori; ako odabere dobro, bit e dobro (in hajren fe hajrun), a ako odabere zlo, i bit e zlo (ve in erren fe errun). Danas se nepravda nee nijednoj dui uiniti, bit ete nagraeni onako kako ste radili!593 A Mi duu ne tovarimo, osim koliko ona moe, i Knjigu imamo Mi koja Istinu govori, i njima se nepravda nee uiniti.594 Bojte se Dana u kome ete se
590 591 592 593 594
Hud, 95. En-Nisa, 1. Pogledaj Mustedrek od El-Hakima, Kitab er-rikak, hadis broj 7902. Jasin, 54. El-Muminun, 62.
207
Bogu vratiti, zatim e se svakom ovjeku to je uradio namiriti, i ljudima nepravda nee nanesena biti!595 Na Dan kad ih sve proivi Bog, pa ih obavijesti o onome to su inili! Bog je to sve obuhvatio, a oni su to zaboravili! A Bog je svjedok svake stvari!596 I vagu pravde mi emo na Danu sudnjem postaviti, i nijednom ovjeku nikakva se nepravda nee uiniti. A ako neto teko bude koliko zrno goruice to je, donijet emo ga! I dosta je da Mi svidimo raune.597 Ko uini jedno dobro djelo deseterostruka mu pripada nagrada, a ko uini jedno djelo zlo, bit e kanjen onoliko koliko je ono! Ljudima se nee nikakva nepravda uiniti.598 Bog nijednog ovjeka ne zaduuje iznad mogunosti njegove.599 Bog eli da vam olaka, a ne eli da vam otea.600 Bog vam u vjeri nita teko nije uinio.601 ta god da ovjek uradi, sve sebi uradi, nijedan ovjek nee breme tue prtiti.602 Bog vam u vjeri nita teko nije uinio.603 Svrhovitost (el-gaijje) Iz ovog to je prethodilo jasno je da je svrhovitost nuan princip (mebde lazim), skrovit u divoti zadivnoga sistema egzistencije, u divoti jedinosti Stvoritelja (vahdanijje el-halik), u jedinstvenosti egzistencije, njenoj savrenosti/cjelovitosti, te u nemogunosti da postojanje bude zaludu i nasumino/sluaj595 596 597 598 599 600 601 602 603
El-Bekare, 281. El-Mudadele, 6. El-Enbija, 47. El-Enam, 160. El-Bekare, 286. El-Bekare, 185. El-Hadd, 78. El-Enam, 164. El-Hadd, 78.
208
no. To je opipljiva stvar po smjernoj prirodi u vanjskom aspektu stvaranja svemira i njegovoj cjelovitosti. ovjek po svojoj jedinstvenoj (jednobokoj) naravi, po svome namjesnikom poloaju, po moima pronicanja, znanja i spoznaje koje mu je Bog podario, koje su njegova odlika i poast mimo drugih bia i svjetova (ala sivahu min el-hala ik), koji se odlikuje snagom rasporeivanja i upravljanja, slobodom izbora i odgovornostima, te posredstvom onoga to ovjek vidi i iskuava u zadivnom sistemu svemira (min bedi nizam el-kevn) oko sebe, iz svega toga ovjek svojom smjernom, svjesnom i duhovnom naravi saznaje nunost svrhovitosti ovog zaudnog postojanja za koje nije mogue zamisliti, smjernom naravi, da egzistira bez Stvoritelja, Koji je Moan, Mudar, savrenih svojstava, Koji simbolizira drugu dimenziju, drugu logiku, onu ponad ovjekova poimanja (min vera tesavvur el-insan), moi njegova znanja i predodbe, i njegove ljudske logike. Nita i niko nije kao On! On sve uje i vidi sve!604 Pa, Ja se kunem onim to vi vidite i onim to vi ne vidite.605 Ree Musa: Gospodar na je Onaj Koji je sve Svome stvorenju podario i potom ga uputio.606 Gospodaru na! Ovo nisi zaludu stvorio Ti! Slavljen nek Si!607 Mi nismo nebo i Zemlju i ono to je izmeu njih stvorili da bismo se igrali! Da smo htjeli igrati se Mi, igrali bismo se onako kako nama dolikuje! Ali Mi toga nismo initelji.608 Zar ste mislili da smo Mi vas zaludu stvorili i da se Nama neete vratiti?609 Dakle, ovjek spontanitetom svoje smjerne prirode, o kojoj Kuran govori kao o dui koja sama sebe preispituje/kori,
604 605 606 607 608 609
E-ura, 11. El-Hakka, 38 -39. Ta-Ha, 50. Alu Imran, 191. El-Enbija, 16-17. El-Muminun, 115.
209
spoznaje nunost svrhovitosti Postojanja, te odgovornosti koje iz toga proistjeu, kao i iz ugode kreativnosti, predanosti i namjesnitva koje su skrovite u stvaranju svemira, njegovoj ljepoti, ustrojstvu, prefinjenosti njegova sistema, cjelovitosti i sistematinosti njegovih zakona. Prema tome, nuno je ponijeti te odgovornosti i uivati te plodove i ljepote iz saradnje sa ivotom i svemirom (et-teamul mea el-hajat ve el-kevn), te udovoljiti naravi da stjee znanje i spoznaju o sistemu ovoga svemira i njegovih zakona, i smjernu kreativnost u skladu sa ljepotama i divotama svemira. Kako je surov ivot, kako je velika njegova nitavnost, ukoliko ivot ne bude neto vie od zalogaja hrane, neto vie od uivanja i animalnih sukoba koji vode ovjeka do smrti da bi postao tjelesni i smrdljivi lijes koji se zakopa i zagrne u prainu. Snatrenje je sve ono to se rekne poslije nitavilske odsutnosti, praine u grotlu praine, da, eto, razum i savjest nemaju smisla, niti da ima smisla izbor i odgovornost, ni mo kreativnosti ukoliko je smrt kraj, nestanak i nitavilo. Besmisleno, nerazumno i neprirodno bi bilo da se tjelesna mutava ivotinja, sa ogranienou zakona svijeta tvarne i nerazgovijetne dungle, gdje vlada argument sile, izjednai sa ovjekom u njegovoj duhovnosti, njegovom razumu, savjesti i osjeanju njegova izbora, njegovom odgovornou i moi ravnanja, njegovom kreativnou i moralnou, gdje vlada sila argumenta, gdje prebivaju vrijednosti boljitka/blagostanja, dobroinstva, kreativnosti i graditeljstva. Po kuranskoj viziji ovjek je ivot, ozbiljan i krepostan ivot, koji ima smisao (zatu mana), i istinski plod svega to od boljitka, kreativnosti i izgradnje ostvari u ivotu, to se protee i u svijet duha i vjenosti (jemteddu fi alem er-ruh ve el-ebedijje), dakle to je ivot koji premaa smrt tjelesnoga lijesa, dostiui duhovni i vjeni ivot u kojem ovjek ubire plodove svega to je ostvario,
210
to je podario, kreirao i izgradio, e da bi tako dobroiniteljima i dobrima (li el-muslihin ve es-salihin) smrt postala plodom i nagradom za svako djelo i prinos to ih je ovjek pripravio. Velianstveni i uzvieni Bog veli: Bogu pripada ono to je na nebesima i ono to je na Zemlji, da bi kaznio one koji su inili zlo u onom to su radili, i da bi nagradio nagradom najljepom one koji su dobro inili.610 A one koji dobro ine eka nagrada lijepa, pa i vie od toga! Lica njihova nee crnilo ni jad zakriti. Takvi e stanovnici denneta biti, u njemu e vjeno boraviti.611 A onima koji dobra djela ine imat e dobro na Ovom svijetu, a Kua Svijeta onoga bolja je. O, kako e divna bogobojaznih biti Kua!612 I onim to ti je Bog dao Onaj svijet trai i udio svoj na Svijetu ovom ne zaboravi, i kao to je Bog tebi dobro uinio i ti dobro ini, i nemoj nereda initi na Zemlji! Bog doista one koji nered ine ne voli!613 Bog zapovijeda pravdu i dobroinstvo i potpomaganje blinjega, a zabranjuje razvrat, i ono to je runo, i tlaenje! Da biste se opomenuli, Bog vas svjetuje.614 Jedite i pijte iz opskrbe Boije i po Zemlji nered inei ne grijeite!615 A poduzee se (mjere) protiv onih koji svijetu nepravdu i zulum nanose, i koji bez prava ikakva na Zemlji tlae! Njima pripada kazna bolna!616 Ali nevjernici bez ikakva znanja slijede svoje strasti, pa ko e na Pravu stazu uputiti onoga koga je Bog ostavio u zabludi? I takvima nema pomagaa.617 Ti reci: O robovi moji koji ste pretjerivali prema sebi, pred Boijom samilou nemojte oajavati! Bog e zbilja sve grijehe oprostiti! On grijehe prata i
610 611 612 613 614 615 616 617
En-Nedm, 31. Junus, 26. En-Nahl, 30. El-Kasas, 77. En-Nahl, 90. El-Bekare, 60. E-ura, 42. Er-Rum, 29.
211
samilostan je.618 ... ako neko od vas zlo djelo kakvo u neznanju uini, pa se potom Bogu pokajanjem obrati i popravi, pa, Bog grijehe prata i samilostan je!619 Koji stvori i smrt i ivot da bi tako iskuao vas ko e od vas biti ljepeg djela.620 Mi neemo dozvoliti da nagrada propadne onima koji ine dobra djela.621 Ostvarenje dobroga sopstva i jastva, materijalno i duhovno, jeste cilj, kao i prirodna i svjesna potraga u temelju bia ovjekova, da dozna ta jeste cilj zla, tete i korupcije, te ta je to, jednako tako, pokueno i prezreno, po naravi i savjesti, u temelju bia ovjekova. Nije razumno ni pravedno, ni po savjesti, ni religiji, a ni prirodi to da smrt ovjekova bude nestanak i tjelesni i duhovni kraj, bez polaganja rauna i bez nagrade i kazne. Pa neka se opomenu koji se opominju, nek uzmu pouku koji uzimaju pouku, nek se razbude nemarni i neka trudbenici rade za dobro, istinu i pravdu. Okreni lice svoje ti, kao vjernik pravi, istoj vjeri, Boijoj prirodi, prema kojoj On ljude stvori! Nema promjene u Boijemu stvaranju! To je prava vjera, ali veina ljudi ne zna.622 A ova je Knjiga (tj. Kuran) na arapskom jeziku, i nju (knjigu Tevrata) potvruje, i da bi one koji ne vjeruju i koji zlo ine opomenula! A blago li se dobroiniteljima!623 Moralnost (el-ahlakijje) Prirodna spoznaja (el-idrak el-fitri) kod ovjeka o Stvoritelju, o Njegovoj moi, veliini, neusporedivosti, jedinosti, o savreno618 619 620 621 622 623
Ez-Zumer, 53. El-Enam, 54. El-Mulk, 2. El-Kehf, 30. Er-Rum, 30. El-Ahkaf, 12.
212
sti Njegova djela (bi itkan sun ihi), uzvienosti Njegova Poloaja i jedinosti, jedinstva Njegova stvaranja, te to to u savjesti ovjeka, po naravi mu, ostavlja traga o skrovitim, uzvienim, duhovnim vrijednostima u njegovoj smjernoj prirodi, savjesti i dui koja samu sebe preispituje, sve to doprinosi da ovjek spoznaje da ovaj svemir mora imati Stvoritelja (la budde en jekune li haza el-kevn halik), te da svemir i stvaranje moraju imati cilj, te da je nemogue da je svemir koji je skoro beskrajan u razliitim dimenzijama svoje zadivljujue egzistencije stvoren zaludu, te da mora biti stvoren zarad moralnih, uzvienih i dobrih ciljeva. Ovo ovjekovo naravno, duhovno, smjerno osjeanje jeste sami temelj vjerskog i moralnog osjeanja u prirodi ovjeka, u njegovim duhovnim, spontanim pitanjima i istraivanjima jo otkad otvori svoje oi kao dijete i pogleda na svoje postojanje, i na svijet oko sebe. To je ono o emu mu kuranska vizija daje odgovore i to mu izraava, i to mu stavlja u samu sr ljudske spoznaje na njegovom ivotnome putu, e da bi ga uputila i usmjerila kako bi je ovjek ciljno usvojio u svojoj potrazi i trudu (fi talebihi ve sa jihi), da bi je uinio svojom svrhom i svojim dobrim, estitim, naravnim, duhovnim ciljem u pregnuu svoga ivota, da bi njome ostvario svoje sopstvo, udovoljio svojim potrebama i njome se u svome bivstvu uzdigao, uz nju naao smirenje, s njome se usreio u svojim kreativnim i graditeljskim osjeanjima i pogledima. Sve to da bi promatrao i odluivao svjesno, znanjem i odgovornou (bi va j ve ilm ve mesulijje) koji to od dva puta slijediti? I koju od dvije strane eljeti? Koji od dva pravca traiti? Da li ka boljitku i izgradnji? Ili ka tlaenju i korupciji? A sudbina je pravedna, jer ako se odabere dobro i bit e dobro, a ako se odabere zlo onda e i biti zlo! Bog njima nije uinio nepravde! Nego su sami sebi nepravdu uinili!624 Doista,
624
El-Ankebut, 40.
213
u stvaranju nebesa i Zemlje, i u izmjeni noi i dana znaci su za ljude pametne. Za one koji Boga spominju i stojei, i sjedei, i na stranama svojim leei, i koji razmiljaju o stvaranju nebesa i Zemlje: Gospodaru na! Ovo nisi zaludu stvorio Ti! Slavljen nek Si! Sauvaj nas kazne u Vatri!625 ...pa duu nadahnu da znade ta zlo joj je a ta dobro joj je, uspjet e onaj ko je oisti, a izgubit e onaj ko je uprlja.626 Bog nijednog ovjeka ne zaduuje iznad mogunosti njegove, njemu je u korist to dobra stekne, protiv njega je zlo to ga stekne!627 I onim to ti je Bog dao Onaj svijet trai i udio svoj na Svijetu ovom ne zaboravi, i kao to je Bog tebi dobro uinio i ti dobro ini, i nemoj nereda initi na Zemlji! Bog doista one koji nered ine ne voli!628 I nikoga Mi nismo kaznili dok ne bismo poslanika poslali...629 To to ini univerzalna islamska vizija u pogledu ove odgovornosti a ta odgovornost je nuni preduvjet za temelj smjerne prirode i pripravljenost ovjekova namjesnitva na Zemlji (istihlaf) koje je moralna svijest i zakonito znanje jeste da ta vizija stavlja odgovornost u samu sr ljudske spoznaje, ni radi ega drugog osim da pravilno usmjeri odgovornost ovjekovih izbora/ odabiranja (mesulijje hijere el-insan), te ciljeve stremljenja ovjekova ivota, kako bi ostvario narav svoga duhovnoga sopstva i smjerno znaenje svoga ovosvjetskoga ivota, kao ljudsko bie, osoba, pojedinac koji se ne odvaja od lanstva u bivstvu ljudskog, civilizacijskog i graditeljskog drutva. To ovjek ostvaruje odgovornim i pravilnim trudom da gradi, uivanjem ugodna ivota, dostojanstva na Ovom svijetu i u svijetu vjenosti (fi alem elebedijje) i konanoga povratka (el-meal).
625 626 627 628 629
Alu Imran, 190-191. E-ems, 8-10. El-Bekare, 286. El-Kasas, 77. El-Isra, 15.
214
U mjeri u kojoj ovjek, kao pojedinac i u drutvu, stjee poast namjesnitvom i slobodom, uz nju nosi i emanet odgovornosti za postupke u svijetu koji gradi kako o tome govori Zapisano (el-mestur) i kako je to otjelovljeno u onom Vidljivom (el-menzur) na naelima i vrijednostima monoteizma/tevhida i moralne svrhovitosti, kako bi bio ovjek, znaenjem njegove egzistencije i ciljem njegova postojanja, namjesnik na Zemlji. Iz toga po ovjeka slijede odgovornosti, da bude inilac boljitka/ blagostanja i izgradnje, da ostvari sebe udovoljenjem svojih potreba sredstvima i nainima koji su graditeljski i dobri, koje proima pravda, dobroinstvo i mir. Time ovjekovim ponaanjem vlada svjetlo duha i snaga svijesti (dua koja se samopreispituje) u tome da je argument na strani Istine, a to je suprotno onom emu stremi materijalna animalnost tijela (dua koja je sklona zlu) u udovoljavanju potreba zavojevanjem, uzajamnim nasiljem i agresijom, gdje vrijedi da je argument na strani sile. Svevinji i velianstveni Bog kae: Mi smo doista Polog ponudili nebesima, i Zemlji, i planinama, pa su odbili da ga ponesu i od njega se sustegli bijahu, a ovjek Polog ponese, doista je ovjek nepravedan spram sebe i neznalica velika.630 I kad ga oblikujem i u njega ivot udahnem, niice mu se poklonite!631 Ne! Kunem se Danom sudnjim, ne! Kunem se duom koja samu sebe kori!632 Ja sebe ne pravdam, jer dua je, doista, zlu naklonjena, osim one kojoj se Gospodar moj smiluje! A Gospodar moj, zbilja, grijehe prata i samilostan je!633 I tako mi due, i Onoga Koji je stvori, pa je nadahnu da znade ta zlo joj je a ta dobro je, uspjet e onaj ko je oisti, a izgubit e onaj ko je uprlja!634 Oni srca i
630 631 632 633 634
El-Ahzab, 72. El-Hidr, 29. El-Kijame, 1-2. Jusuf, 53. E-ems, 7-10.
215
pameti imaju, ali njima ne razmiljaju, oni oi imaju, ali njima ne gledaju, oni ui imaju, ali njima ne sluaju! Oni su kao stoka, pa i gori! Eto, takvi su nemarni!635 Dogovaranje/savjetovanje (e-ura) Ako smo spoznali da je ovjek, prema univerzalnoj kuranskoj civilizacijskoj viziji, stvoren namjesnikom na Zemlji (halifeten fi el-erd), da bi izvrio zadau izgradnje na Zemlji (Na Zemlji u, doista, Ja postaviti namjesnika!,636 On vas od zemlje stvara i na njoj vas nastanjuje.637), onda trebamo znati da je ovjeku dato osposobljujue znanje da gradi i potinjava, darovana mu je sloboda i sposobnost izbora, data mu je smjerna duhovna narav (el-fitre erruhijje es-sevijje) kojom priziva u sebi i svojoj svijesti svrhovitost i ciljnost dobre svrhe, boljitka/blagostanja i izgradnje. To je sadraj odgovornosti za sposobnosti, slobode i izbore kojima je opskrbljen. ...pa je (duu) nadahnu da znade ta zlo joj je a ta dobro je, uspjet e onaj ko je oisti, a izgubit e onaj ko je uprlja!638 Zar da Mi postupamo s onima koji vjeruju i rade dobra djela kao s onima koji nered siju po Zemlji?! Zar da postupamo s bogobojaznima kao sa razvratnicima?!639 A za dehennem Mi smo dine i ljude mnoge stvorili, oni srca i pameti imaju, ali njima ne razmiljaju, oni oi imaju, ali njima ne gledaju, oni ui imaju, ali njima ne sluaju! Oni su kao stoka, pa i gori! Eto, takvi su nemarni!640 Pa, ako se vi okrenete, ja sam vam dostavio ono
635 636 637 638 639 640
El-Araf, 179. El-Bekare, 30. Hud, 61. E-ems, 8-10. Sad, 28. El-Araf, 179.
216
s ime sam vam poslan bio, a Gospodar moj e umjesto vas drugi narod dovesti, nikakve tete vi Njemu neete nanijeti. Doista, Gospodar moj nad svakom stvari je uvar!641 Pitanje je: zato namjesnitvo (ovjekovo na Zemlji), prije negoli je ustanovljeno kao pojedinana dunost, nije bilo dunost ovjeka kao vrste, zajednice i pokoljenja jednih za drugima? Odgovor je sljedei: dunost namjesnitva, premda je to odgovornost svake ljudske jedinke (mesulijje kulli ferd insani), istovremeno je zajednika drutvena dunost koja se vezuje za vrstu i za drutvo, protee se preko pojedinaca na drutva i na pokoljenja. To slobodi i ljudskoj odgovornosti daje znaajne dimenzije (ebad muhimme). Naime, ta odgovornost je ciljna, ona stremi boljitku/blagostanju i izgradnji, a ne neredu i stvaranju nereda. Ni sloboda nije zaludna i razularena (gavga ijje), sloboda iako otvara prostor uvjerenja i izbor onoga emu naginje pojedinana elja i lini izbor na kraju krajeva jeste pojedinana sloboda koja ne nasre na pravo drugih pojedinaca, ne nanosi im neugodnosti, kao to ona, takoer, ne nasre ni na pravo zajednice u izgradnji drutva i u uvanju prava zajednice na boljitak/ blagostanje i izgradnju. Nema prostora za egzistenciju pojedinca, ni za njegovu namjesniku zadau, bez egzistencije zajednice i njene drutvene zadae. Prema tome, iako su uvjerenja pravo pojedinca oko kojeg se ne raspravlja i to mu se ne namee diktatom, jer pojedinac ima pravo na ponaanje i ispunjenje zadae u mjeri u kojoj je pojedincu dato pravo izbora i ponaanja sukladno pojedinanim uvjerenjima (vifkan li el-iktinaat el-ferdijje), ipak je pravo ponaanja i drutvena zadaa (pojedinca) ne smiju da okrnje pravo zajednice na sigurnost, boljitak/blagostanje i izgradnju.
641
Hud, 57.
217
Prema tome, zajednici pripada da propie pravila te zadae i za individualno ponaanje, prema onom to ne nanosi tetu pravima drugih, niti pravima zajednice, zarad zatite egzistencije zajednice (fi himaje vududiha) i njenih graditeljskih i konstruktivnih ciljeva, izravnih i neizravnih, na trenutani i krai i na dulji rok, te zarad zatite prava drutva, i prava nastupajuih pokoljenja i njihovih interesa. Neka meu vama jedna zajednica bude koja e dobru pozivati, estitost i potenje nareivati, a zlo zabranjivati! Eto, takvi su oni koji e uspjeti!642 Ovdje stupa na scenu uloga savjetovanja/dogovaranja (devr e-ura) koja ne podlijee linim kapricima (el-ehva), niti interesima pojedinaca iz krugova vlasti, uprave i izvrnog aparata u razliitim oblicima, ve se provodi dogovaranjem zajednice u cilju zatite zakonitih prava pojedinaca i zajednice. Prava na ponaanje u skladu sa uvjerenjima za ostvarenje cilja ovjekove egzistencije i njegovih opih interesa u izgradnji, konstruktivnom djelovanju i sigurnosti, bez smetnji i zapreka. Dakle, e-ura (dogovaranje) je neodjeljivi dio egzistencije pojedinca, zajednice i vrste, i to u mjeri u kojoj potuje uvjerenja (bi kadri ma tahterimu el-iktinaat), pravo izraavanja (hakk ettabir) i ispunjenje zadae ime se ostvaruju interesi pojedinca i tite njegova prava. U protivnom, ta sloboda nije sredstvo, niti opravdanje za anarhiju i zaludno zalaganje za prava drugih pojedinaca, niti za prava zajednice i prava nastupajuih pokoljenja i njihovih interesa. Prema tome, e-ura je nedjeljivi dio ivota pojedinca i ljudske zajednice, tavie e-ura je nuno sredstvo da pojedinac i zajednica obavljaju poast namjesnitva (kerame el-istihlaf), te onog to odatle proishodi: slobode, izbora, odgovornosti, zatite ove slobode, ostvarenje smisla ovjekova namjesnitva i njegovih
642
Alu Imran, 104.
218
individualnih i drutvenih ciljeva u izgradnji i boljitku/blagostanju. Ako se udubimo u kuranski tekst koji posebno govori o naelu e-ura i ako vidimo da je povezan sa graditeljskim, moralnim i namjesnikim ciljevima, saznat emo pravo znaenje naputiteljske slobode u ivotu ovjeka, bio on pojedinac ili u drutvu i vrsti, s duhom pravde, asti i snoljivosti. Velianstveni i uzvieni Bog kae: I za one koji velikih grijeha klone se, i bestidnosti, i kad ih neko naljuti prataju, i za one koji se Gospodaru svome odazivaju, i namaz klanjaju, i o stvari se vanoj meu se savjetuju, i od onoga ime smo ih Mi opskrbili dijele, i za one koji se odupiru kad ih pogodi ugnjetavanje! A kazna je za nepravdu uzvratiti istom mjerom! A ko oprosti i naravna se, nagrada mu je u Boga! On ne voli zloinitelja, doista. A onome ko se nakon uinjena mu zlodjela suprotstavi protiv takvih nita ne treba poduzeti! A poduzet e se protiv onih koji svijetu nepravdu i zulum nanose, i koji bez prava ikakva na Zemlji tlae! Njima pripada kazna bolna! A ko se strpi i oprosti tu je odluku zbilja razborito donijeti! 643 U mjeri u kojoj mora drutvo proirivati ljudsku slobodu u apsolutnome pravu na uvjerenja, i u pravu na vrenje pologa, ponaanja, inicijative i kreativnosti, drutvo ne smije dopustiti da ponaanja pojedinaca i vrenje njihova pologa skrene u bilo kakvo stanje anarhije (ila hale min el-fevda), ne smije im dopustiti da sloboda postane sredstvo za korupciju, injenje nereda i besposliarenje (abesijje) koji nanose tetu drugim pojedincima i nanose tetu pravima zajednice, njenim interesima i interesima budunosti njenih pokoljenja. Jer istinska ljudska sloboda je sloboda koja je graditeljska i konstruktivna, a anarhija i mete, ma kako se nazivali, jesu drutveno stanje drutvene bolesti, ruila643
E-ura, 37-43.
219
ke (muhribe) i unititeljske (heddame). Ree (uajb): O narode moj, Bogu vi robujte, vi boga drugoga osim Njega nemate! I vama, evo, jasni dokaz od Gospodara vaeg doe, pa pravedno na litri i na kantaru vi mjerite i od svijeta stvari njegove nasilno ne oduzimajte, a na Zemlji nered, nakon uspostavljena reda, ne inite! To vam je bolje, ako vi vjernici ste!644 I Boijih blagodati vi se sjetite, i po Zemlji, nered sijui, ne hodite!645 im zavlada neki od njih, svom snagom se trudi da na Zemlji nered ini, usjeve i urod nitei! A Bog nered ne voli.646 Kad god raspire vatru za rat, Bog je ugasi. I na Zemlji oni smutnju hoe praviti, a Bog smutljivce ne voli.647 Kad im se kae: Ne inite na Zemlji nered! oni vele: Mi samo pravimo red!648 A kad bi Istina njihove prohtjeve slijedila, propali bi nebesa i Zemlja, i oni to su na njima!649 A da Bog ljude, jedne s drugima, ne savlauje, Zemlja bi uzneredila se!650 Prema tome e-ura je princip za ureenje (iz)vrenja zadae/ pologa smjernoga ovjeka, ona je organon za upotrebu valjanog ljudskog miljenja i ispravnost djelotvornoga i dobroga vrenja pologa. E-ura je zdanje zrelih drutvenih uvjerenja, temeljno ljudsko drutveno sredstvo za razmjenu miljenja (et-tehavur), uspostavljanje odnosa, umjerenost, slogu, meusobno pratanje. E-ura je tit s ummetom i za ummet, za zatitu od zala tlaenja (min urur el-istibdad), tiranije, nasilja, pobune i nereda. Ummet e, sa svojom graditeljskom, civilizacijskom, univerzalnom vizijom, svojim poimanjima i moralnim vrijednostima i svijeu o
644 645 646 647 648 649 650
El-Araf, 85. El-Araf, 74. El-Bekare, 205. El-Maida, 64. El-Bekare, 11. El-Muminun, 71. El-Bekare, 251.
220
svojim interesima, te pravom da potvrdi svoje graditeljske i ivotodavne izbore, snagom e-ure, njenom zrelou, uvjerenjima, te njenom drutvenom politikom snagom biti opunomoenik iznad vlasti (el-vesijj ala es-sulta). Opunomoenik koji usmjerava vlast, koji je nadgleda, a ne da bude obratno, kad nema ummeta u toj ulozi da vlastodrac bude taj ko e biti opunomoenik iznad ummeta (el-vesijj ala el-umme) a da ummet bude prikraen, baen u neznanje, da bi tako vlastodrac potinio ummet zarad svojih interesa, i interesa svojih pristaa, pomagaa i njihovih propadnih djela (mefasidihim), kako bi oni prigrabili i doepali se vlasti i bogatstva, ivot provodili u raspusnosti, raskoi i svome neredu. Takvo neto pogodilo bi sve mogunosti za jednakost, kreativnost, razvoj (en-numuvv) i konstruktivno natjecanje u dravama i drutvima ummeta. Eto, stoga sloboda i e-ura imaju posebnu vanost u uspostavi civilizacija i u njihovom propadanju. Sloboda i e-ura: nuni uvjet za opstanak civilizacija Oito je da tlaenja, nasilja i nereda nema sa slobodom i eurom (dogovaranjem). Ako se tlaenje, nasilje i nered pomijeaju sa bilo kojim zdanjem drutva, tada pozivanje na slobodu i e-uru mora biti mlitavo i slabo. Jer nije mogue da slobodnim narodima (li umem hurre), u kojima sloboda i e-ura oplouju njihovo miljenje i viziju, zdanje njihova drutva zahvati tiranija, nasilje i nered/korpucija. To nije mogue zato to spomenuta zla rastu i razvijaju se samo ondje gdje je tama i neznanje, zastranjivanje i iskrivljavanje, i jer se sve slobodne ljude, koji odravaju meusobne odnose i koji se savjetuju, ne moe stalno drati u zabludi. Prema tome, pravda raa slobodom i savjetovanjem, a sloboda i savjetovanje ne mogu egzistirati bez pravde (la jumkinu en tudede min duni el-adl).
221
Od najvee je vanosti da muslimanski ummet spozna nerazdvojivost/nerastavljivost izmeu slobode i dogovaranja/savjetovanja, te izmeu uspostavljanja civilizacija i njihova iezavanja, jer je muslimanski ummet koji je u epohi preporoda i vraanja civilizacijske kreposti u prijekoj potrebi da spozna smisao ove nerazdvojivosti (mana haza et-telazum), nain njezina utjecaja na narode, kako se razvijaju i kako natranjuju, te da spozna kako da se to mislioci (el-mufekkirun), vodstvo (el-kade) i reformatori (el-muslihun) bave svojom stvarnou/okolnostima, kako da rade na obnavljanju osposobljenosti ummeta da iznova stekne svoje mjesto, misiju i jedinstvenu, graditeljsku, smjernu i civilizacijsku putanju. Nove predvodnike civilizacije nastaju na ostacima zgaslih naroda i civilizacija (ala rukam el-umem ve el-hadarat el-afile), i to onda kad rahitinim postanu zglobovi razvoja i kretanja u bivstvu ummeta, odnosno nestajue civilizacije u povijesti. To se deava nakon to rak tlaenja i korupcije ubaci svoje kande u miljenje ummeta i njegov drutveni sistem, e da bi sruio njegovu drutvenu i ekonomsku konstrukciju, te da bi tako stvorio parazitski sloj (tabeka tufejlijje) koji uzurpira vlast, resurse (elmevarid) i bogatstvo (es-serve). Tlaenje ummeta okonava se u nepravdama, zlodjelima, umalosti, rahitinosti zglobova koja ne da rasti i kretati se, sklerozi arterija kreativnih izuma, inicijativa, graditeljskih, pozitivnih i stvaralakih takmienja, da bi se tako uruila civilizacija i zala njena zvijezda. A da bi se uspela zvijezda nekog naroda, nove i podvinike civilizacije, potrebno je da ona smogne snage da uvidi budue civilizacijske mogunosti koje ne mogu vidjeti one sklerotine civilizacije, sistemi i drutva, u tami jarma tlaenja i korupcije, e da bi preuzele svoj rizik i iskoristile svoje civilizacijske i graditeljske prilike. Tako e zapoeti mladi i poletni narodi da se kreu prema naunim horizontima (afak ilmijje) i novim irokim civilizacijskim vidicima
222
koje nisu mogle vidjeti prole i zahrale civilizacije, niti da se prema njima pokrenu. Ova sklerotinost i civilizacijska umalost dogaa se narodima kad se omogui tlaenje ivota naroda od strane sistema, te kad vlastodrci, njihova svita i saradnici prigrabe u svoje ake ekonomski, drutveni i politiki sistem. Oni tada formiraju sloj koji prigrablja vlast i bogatstvo, te zaponu i praktino da prigrabljaju vlast i bogatstvo, da ih usmjeravaju u slubi svojih interesa, te vlast i bogatstvo pretvaraju u grunt svojim sinovima i saradnicima. Sve ovo sistemi, tlaiteljski vlastodrci, bogatai i izvrna vlast ne mogu ostvariti bez toga da ova faraonska politika institucija ne prisili mislioce u narodu da obrazuju pripitomljenu kulturnu klasu, da bi obrazovali ustanovu (esnaf), vjernu i sveteniku, bez obzira na sekularni ili vjerski premaz, e da bi bili alatka u rukama esnafa tlaiteljskih i faraonskih vlastodraca. Takvi imaju za dunost izopaenje univerzalne vizije, zabluivanje ummeta, njegovo zaglupljivanje i falsificiranje njegove volje, i prisiljavanje da na pogrean nain koristi bilo moderniziranje ili sakraliziranje, te da pognu svoje vratove u interesu vlastodraca, njihova luksuza, pokvarenjatva i zabava. Gospodstvom pokvarenog, tlaiteljskog politikog vodstva, i njihovih saradnika iz izvrne vlasti i kapitala, te monopola (faraona), te pokvarene, korumpirane kulturnjake klase izme teologa (erbab el-kelam) i nosilaca pera (vraeva), u vrijeme kada propada miljenje i vizija ummeta, kad se kre slobode, ast, prava i dostojanstvo njegovih pripadnika, zavlada korupcija/ pokvarenost, zavlada monopol, iezava takmienje, inicijativa i kreativnost. Vlastodrci, bogatai i izvrna vlast se utapaju u uivanje, korupciju i opiranje bilo kakvoj promjeni, razvoju ili inicijativi koja ne dolazi od njih i koja im nije u interesu. Tako oni u svojoj izolaciji (fi uzletihim), raspusnosti i neobuzadnosti nisu sposobni ni za kakav razvoj, ili promjenu, ili kreativnost, ili
223
inicijativu. A to znai propadanje ummeta, izopaenje njegova miljenja, njegovu umalost i sklerotiziranje arterija moi, darivanja, kreativnosti i rasta. To znai korodiranje njegove drutvene konstrukcije koje ostavlja njegov narod u siromatvu, neznanju i boletinama, u slabosti, zaostalosti (et-tehalluf), ponienju i prezrenosti,651 i u nemoi da se suprotstavi izazovima sa koji651
U rairene fenomene koji odraavaju sramotnu pojavu u ophoenju sa narodima ummeta, spadaju i politike prilike i sistemi u kojima ti narodi ive i njihovi bolesni drutveni odnosi kroz irenje siromatva, boletina, neznanja, zaostalosti i nepismenosti, a to izraava dimenziju istroenosti drutvenog sistema (ihtira ennizam el-idtimai) i drutvenih odnosa u kojima je iezlo znaenje dostojanstva/ asti, ljudskih prava u drutvu, ne samo djelovanjem tlaiteljskih vlasti i njihovih okrutnih policajaca u njihovoj agresiji na prava graana (hukuk el-muvatinin) i na njihovu ast djelovanjem okrutne policije, zatvorskih tamnica i logora, ve i djelovanjem obinog pojedinca prema drugima koji su slabiji od njega na bilo koji nain, bilo to etniki, bojom koe, bogatstvom ili drutvenim poloajem (el-mekane el-idtimaijje), a to se oituje u krenju dostojanstva, ili poniavanjem, ili vrijeanjem, ili omalovaavanjem i tjelesnim nasrtajem kroz udaranje, a to vidimo i gledamo u stvarnosti, te to ispunjava filmske scene i serijske emisije, na nain kao da pozivaju smijehu i razonodi. I to kad gledamo jaega kako tue slabijega, kako ga psuje, zbija s njime alu ili s njegovom slabou i nemoi. Najupadljiviji meu ovim prizorima, koji naa osjeanja ine ravnodunim, jeste kad gledamo kako poslodavac majstor prebija, ili vrijea, ili poniava radnika djeaka egrta, ili kad vidimo kako gazdarica nasre udarcima ili psovkama na slukinju ili istaicu, te drugi prizori ponienja, vrijeanja i unienja dostojanstva slabih (kerame ed-duafa) i krenja njihovih prava. Da se to vidjeti i u prizorima u ponaanju dravnih slubenika (magarac vladin je vlada), te u ponaanju mnogih mueva, oeva i uitelja prema suprugama, djeci i uenicima, te u ponaanju mnogih koji imaju vlast nad slabima i bijednima (vedi), koji nemaju nikakve zaleine, protekcije/veze ili mita. Istinu je rekao velianstveni Bog: Od jednog ovjeka vas je stvorio. (En-Nisa, 1.), Doista, ova vaa vjera jedna je vjera! (El-Enbija, 92.), A da je Bog htio, On bi vas sve jedne vjere uinio (El-Maida, 48.), Od vas je kod Boga najplemenitiji onaj ko se Njega najvie boji! (El-Hudurat, 13.). Ne odobravati ovakva slina drutvena ponaanja, ne prihvatati ih u stvarnosti, niti u ali, zabranjivati prikazivanje ovakvih ogavnih ponaanja, e da djeca ne odrastaju kroz prihvatanje takvog niskog vladanja i njihova primjenjivanja, sve to e biti opipljivi pokazatelji raanja svijesti i nove civilizacijske univerzalne vizije. Moda e ovdje biti pogodna usporedba Poslanikog primjera kao uitelja, sa vladanjem uenika tog uitelja koji je poduavao civilizacijskoj kuranskoj univerzalnoj viziji.
224
ma se ummet, koji gasne i koji je sklerotian, suoava pred preporoenim narodima, da bi svojim siromatvom, ponienjem i trpljenjima, platio preporoenim i naprednim narodima golemu cijenu i okusio gorinu zbog svoga skretanja i doputanja da se razviju elije rak-ranske faraonske i vraarske, koje su sa premazom sekularizma ili sa premazom religije. Dovode ummet u takvo stanje da bi zarili kande u elije tijela ummeta, da bi uprljali svoje ruke njegovom krvlju, da bi se tako rairila korupcija, nasilje, monopol, izopaenost i umalost. ...i faraonom, atora vlasnikom koji su na Zemlji tlaili, i nered na njoj mnoili, pa je Gospodar tvoj spustio na njih bi patnje, jer, Gospodar tvoj zbilja u zasjedi je!652
652
U hadisu koji prenosi Ebu Mesud el-Ensari stoji da je rekao: Tukao sam jednoga svoga slugu, pa sam iza sebe uo glas: Znaj, Ebu Masude, da je Bog jai od tebe, nego li ti od Njega. Okrenuo sam se. To je bio Boiji Poslanik, s.a.v.s., pa sam rekao: Boiji Poslanie! Oslobaam ga, radi Boga! A Boiji Poslanik je rekao: Da to nisi uinio, sagala bi te Vatra! (Ili je rekao): Sprila bi te Vatra! Sahih Muslim, Knjiga o vjerovanju (Kitab el-iman), poglavlje O druenju sa robovima i iskupljenju za onoga ko oamari svoga roba, hadis broj 1609. Ovo ukazuje na to kako je Boiji Poslanik, s.a.v.s., eznuo za dostojanstvom svakoga ovjeka, prema tome kako smo ga vidjeli da prekorijeva svoga druga, da ga odgaja i napuuje. Takav jedan Poslanikov drug, vladar vjernika Omer ibn el-Hattab kad mu je doao mladi Kopt koji se alio na sina upravitelja Egipta Amra ibn el-Asa kad ga je ovaj udario, zato to je konj toga mladia Kopta pobijedio vranca sina upravitelja Egipta, Kurejije i Osvajaa halifa Omer dao mu je tap da njime udari sina upravitelja Egipta. tavie, elio je da mladi udari samog upravitelja Egipta, jer usljed njegova ugleda sin mu se odvaio da udari obinoga koptskoga mladia. Potom se halifa Omer obraa Amru, sinu Amrovu, i cijelome ovjeanstvu, stoljeima nakon njih, obraa im se civilizacijskom univerzalnom kuranskom vizijom: Kako da ljude uzimate za robove kad su ih majke njihove rodile slobodne?! Ovo je pouna pria, i prosvjetljujue i poznate rijei koje se nalaze u historijskim knjigama. (Vidi biljeku broj. 43) Ovo je ta univerzalna civilizacijska vizija Poslanikovih drugova. A kad se radi o naoj viziji u ovom uzburkanom vremenu, moe rei ba svata. El-Fedr, 10-14.
225
Zato oni ne putuju po Zemlji pa vide kakav je bio kraj onih koji su bili prije njih? Bog je unitio njih, a i nevjernicima tako pripada.653 Svjetska civilizacija danas, koja pati od vladavine materijalistikog i rasistikog (due koja je sklona zlu), i od propagandi krivotvorene demokratije i anarhistikih, ruilakih i propadnih sloboda, koja pati od klera medijskog zabluivanja (kehane tadlilat el-i lam), koja pati od pokvarenih istraivakih centara to njima vlada, kao i njihovim sredstvima i ustanovama, jedna klasa vlastodraca i bogataa (tabeka ridal es-sulta ve el-mal), a iz ega se raaju monopoli, nepravde, zaglupljivanje i osiromaenje irokih slojeva (muslimanskih) naroda, raspusnost, pretjerivanje i razaranje. Sve to gura ovjeanstvo u unitenje, osim ako se ne pojavi iznova zora duhovne civilizacije islama (fedr hadare el-islam er-ruhijje). Skretanje i iskvarenje su pogodili miljenje savremene, materijalistike civilizacije, izopaenje je pogodilo njenu univerzalnu viziju, drutveni ablon se poeo uvlaiti u njeno bivstvovanje, kao i vlastodraki, bogataki i tehniki monopoli. U vremenu koje dolazi nee tu civilizaciju izbaviti emigracijski umovi koji su narode te civilizacije pomagali vie od jednog stoljea poletnom mladou koja je bila spremna na jeftin rad. To se deavalo na raun siromanih potlaenih naroda (ala hisab el-umem el-fekire el-mustadafe), uz pljakanje njihovih materijalnih i ljudskih resursa, da bi se usporili/odgodili utjecaji skretanja te civilizacije i korodiranje njene drutvene konstrukcije i pokvarenosti etnikog i klasnog ponaanja. Naime, odvijalo se to emigracijom kreme sposobnih i kreativnih umova izme sinova siromanih i potlaenih zemalja, da bi se time pokrile posljedice mlitavosti te civilizacije, nedostaci, izopaenja vizije, zastranjenja miljenja, propada653
Muhammed, 10.
226
nja moralnosti naroda i drutvenih sistema, ali na raun jo vie oaja i tegobe to pogaaju narode i vlade koje vladaju raznolikim slabim narodima. Ti narodi i vlade plaaju krvlju svojih sinova, svojim resursima i dostojanstvom, emigracijom najumnijih umova svojih sinova cijenu za izopaenje svoga miljenja i umalosti, i sklerotinosti ekonomske, drutvene i politike strukture. Sva su prethodna iskustva zapravo pokazatelj toga da je savremena civilizacija stupila u naprednu etapu izopaenosti, tlaenja, nepravde i korupcije, na mnogo zabluujuih naina pod utjecajem medijskoga klera (el-kehane el-i lamijje). Ovo nagovjetava koroziju savremene civilizacije, uruavanje njenoga civilizacijskoga i drutvenoga zdanja i njenoga svjetskoga poretka (nizamuha el-alemi). Moda u pokazatelje pogibelji bolesti korozije drutava te materijalistike civilizacije spada i to to je poela reducirati emigraciju pripadnika siromanih naroda, ak i useljavanje intelektualaca, jer ruka svjetskih tvrtki (novih faraona) koja njima vlada, feudalisti (monopolisti) doba tehnolokog i naunog bogatstva i njihovih finansijskih i kapitalistikih sredstava (industrijsko-tehniko-intelektualno vlasnitvo, te finansijsko-kapitalistiko), proirila je vlast i tlaenje uz pomo globalizacije na sve narode svijeta. Meunarodne tvrtke monopolima i vladavinom sredstvima i tajnama, te pretvaranjem naroda i njihovih bogatstava u sirovine (el-mevadd el-evvelijje) te robove i kmetove (aknan) u slubi svojih vlastodraca, te u slubi milijardi, tavie desetina i stotina milijardi, koje se dnevno slau na njihove raune, da bi se tako poveala vrijednost njihovih korporacija i mo njihovih kopnenih, pomorskih i zranih flota, kao i skupine nagomilanih i stalno rastuih arsenala oruja za masovno unitavanje. Sve to preko truda ovih naroda lienih ljudskih prava, ime se uveava ponor (huvve) izmeu siromatva najveeg dijela pripadnika ovih naroda i svjetske, vladajue monopolske manjine koja upravlja potencijalima dobara tehni-
227
ko-prirodnih zakona i njihovim industrijskim tajnama koje zabranjuju potlaenim narodima, vre na njih pritisak, savlauju svakoga onoga ko pokuava da dozna ita od njihovih tajni, ili da dou do bilo kakve koristi. Ovo to vri i radi ova mona ruka sa strane onih koji su tehnoloki ovladali silama prirodnih zakona i monopoliziranje njihovo u ime intelektualnog vlasnitva, te liavanje ovih naroda kako to vidimo da naue visoke tehnologije i saznaju njihove tajne, te nasilje, potinjavanje, ekonomski, drutveni i politiki sukobi, to je ono to je mnogo gore od vladavine feudalaca srednjega vijeka, koji bijahu poklopili resurse dobara zemlje, njene prinose u rastinju za zemljoradnike ekonomije srednjega vijeka. Posljedice kapitalistiko-tehnolokog monopola nisu zadesile samo potlaene narode, ve se proteu i na razvijene zemlje. Radi se o tome da se mnoge teke i jedva podnoljive industrije u kojima se radnici nerado zapoljavaju sele u zemlje siromanih naroda. Na taj nain se poveava siromatvo i oteava stanje nezaposlenih u narodima razvijenih zemalja, te se povea ponor izmeu irokih slojeva naroda i feudalistike (monopolistike) manjine. Ovo se deava u doba kapitalistiko-tehnoloke ideologije. Ovo znai da e se drutvena korozija i ekonomski, drutveni i politiki sukobi poveavati i proiriti na narode razvijenih drava u vrijeme kada pone da prijeti korozija u vidu socijalnih nevolja nerazvijenih naroda, njihovo potinjavanje i drutveno korodiranje a to oteava dunost njihova preporoda. Ovo, takoer, znai opasnost od ekonomskih, socijalnih i politikih sukoba na svjetskome nivou, koje vidimo u svijetu danas, a to prijeti svjetskoj civilizaciji unitenjem. Eto, stoga je na reformatorima da se poduhvate zadae razbuivanja islamskoga ummeta (inhad el-umme el-islamijje) njegovom civilizacijskom kuranskom vizijom, i da tome pristupe ozbiljno, e da bi spasili ummet, a time i ljudsku civilizaciju, pred neobeavajuom budunou i sudbinom.
228
Pitanje je: mogu li mislioci islamskoga ummeta i reformisti (ridal el-islah) u njemu spoznati dinamiku civilizacijskoga kretanja/gibanja i dinamiku rada na spaavanju svoga ummeta od ponora korodiranja i zaostalosti, i vratiti svoju graditeljsku, smjernu, civilizacijsku, univerzalnu viziju? Mogu li rastaviti/odvojiti funkcije vlasti i izgradnju drutvenih institucija, ukloniti utjecaje izopaenja koji su zadesili te institucije usljed unutranjih i vanjskih uzroka djelovanjem jednoga sloja, odnosno klerikalistikog faraonizma esnafa na viziju ummeta muslimanskoga i njegovo miljenje, svijest, konstrukciju i drutvene sisteme. U svjetlu ovoga to je prethodno reeno, doista je veoma vano da se svrati pozornost, u ovoj etapi analize (fi hazihi elmerhale min et-tahlil), na znaaj institucija u drutvenome zdanju (ehemijje el-muessesat fi el-bina el-idtima i). Jer podizanje institucija na pravilnim temeljima spreava faraonistike i klerikalistiko-monopolistike devijacije, a i stoga jer institucionalni metod (el-menhed el-muessesi) jeste metod koji ini da eura bude metod koji titi to zdanje i staje u kraj sijanju anarhije i skretanja, titi pozitivne slobode koje raskrivaju krivotvorstvo i pokopavaju fesad/korupciju, otvaraju prostor za inicijativu, doprinos i kreativnost. alosno je da ummet usljed historijskih razloga koji se vezuju za narav sredine i njenu civilizacijsku jednostavnost nije spoznao u prolosti, napose u etapi utemeljenja koja je nastupila nakon epohe obiljeene karakteristikama poslanikoga doba, ulogu institucija, jer toj etapi nisu bile naklonjene teke prilike u vrijeme neprijateljskog sueljenja sa imperijama koje su okruivale ummet, nisu toj etapi dale vremena da otkrije ulogu i znaaj institucija. Ali danas mi nemamo nikakvu ispriku niti izliku pred nama da te institucije ne podiemo, i ostvarimo to zdanje ukoliko uistinu hoemo da sebe izbavimo, kao i svoj ummet i svjetsku civilizaciju kroz graditeljsku civilizacijsku odbranu i
229
pozitivni i djelotvorni civilizacijski izazov (et-tehaddi el-hadari el-idabi) spram ruilakog djelovanja od koga trpi ovjeanstvo danas zbog propadne materijalistike vizije svijeta i toga to iz nje proishodi u dananjem svijetu: monopola, nepravdi, ruilakih sukoba i upropatavajuih pogibelji koje prijete ovjeanstvu. Te pogibelji dolaze kroz estinu gospodarenja ovog miljenja koje je materijalistiko, egoistiko (el-enani), rasistiko (el-unsuri), zavojevako (faraonsko), svojim moima koje su monopolistike, globalistike, unititeljske, tako da nema naina niti snage da se ovjeanstvo suprotstavi utjecaju tog miljenja, osim alternativnom (bedile), smjernom, ovjeanskom vizijom. A da Bog ljude, jedne s drugima ne savlauje, Zemlja bi se uzneredila!654 Da Bog ne suzbija ljude jedne drugima, porueni bi do temelja bili manastiri, i crkve, i sinagoge, i damije u kojima se mnogo spominje Boije ime! A Bog e zbilja pomoi one koji Njega pomognu! Bog je doista moan i silan!655 Bog obeava onima izmeu vas koji vjeruju i koji rade dobra djela da e takve zbilja na Zemlji uiniti namjesnicima, i da e im vjeru njihovu, sigurno, osnaiti, onu s kojom On zadovoljan je da njima vjera je, i da e im On zbilja nakon straha njihova u zamjenu sigurnost dati. Oni e samo Meni robovati i nita Mi nee pripisivati! A koji i nakon toga ne budu vjerovali, takvi su zbilja pravi grjenici.656 Onima koji vjeruju i rade dobra djela zbilja, Mi neemo dopustiti da nagrada propadne onima koji ine dobra djela...657 Ovdje je itekako korisno, u svjetlu ovog to je prethodno reeno, da postavimo sljedea pitanja: da li su prihodi s lahke strane u rukama vladajuih reima u zemljama islamskoga ummeta, koji su pokuljali naglo iz resursa prirodnih sirovina i usluga za
654 655 656 657
El-Bekare, 251. El-Hadd, 40. En-Nur, 55. El-Kehf, 30.
230
strateka uporita, te iz avantura paketa dugova, diktata pomoi i grjene kolaboracije domaih monopola sa kapitalom i stranim interesima, u potrazi za njihovom naklonou i provizijama (umulat), u strahu raskalaenih, korumpiranih, slabih vlada od ukora (satve) stranih interesnih grupacija i njihovih drava, da li je to sve skupa i pojedinano postalo uzrokom steriliziranja inicijativa pokretanja ummeta na put preporoda (tarik en-nehda), da bi ummet zapoeo novu etapu i otrgao se od korodiranja koja su dokrajila inicijative buenja ummeta to su se javile prije kraja osamnaestog stoljea u Turskoj, kroz osmanske reformistike pokuaje, i u Egiptu reformistikim pokuajima Muhammeda Alija, te u reformskim pozivima i vjetrovima na Arabljanskom poluotoku, u Indiji, sjevernoj Africi i ostatku islamskoga svijeta? Pitanje je: da li su ovi prihodi i dabna bogatstva, koja su dola iz prirodnih bogatstava, uz prihode i sumnjive interese pomoi, zajmova i provizija, da li se sve to preobrazilo da bi postalo podsticaj i izvor jo veega tlaenja (li mezid min el-istibdad), vie korupcije, vie korozije, umalosti i premoi koja poziva da stvari ostanu na tome kakve i jesu: monopol vlasti, monopol bogatstva, vie korupcije, pokvarenosti, raskoi, obustavljanje konstruktivnog natjecanja, razvoja, inicijative i kreativnosti, e da bi umjesto svega toga dolo jo vie udomaivanje neznanja, vie ponienja, raskalaenosti (el-hanu), siromatva i zaostalosti u drutvenom zdanju koje je mlitavo, ije sposobnosti su sklerotine, vizija svijeta, ideje i metodi odgoja devijantni, institucije korumpirane i nedjelotvorne. Ako mislioci, reformatori i pedagozi na ovu stvar ne svrate pozornost, bojimo se da e se sruiti rani plodovi buenja ummeta i sterilizirati prije negoli su i procvjetali i urodili. Hoe li se mislioci, reformatori, pedagozi i kulturni radnici posvetiti izbavljanju ummeta iz opasnosti ove sterilizacije, skretanja pravca, i poraditi na tome da ummet vrati istinski postizanje
231
prilike za civilizacijsko naslijee koje mu se pruilo, a ummetu i pripada to naslijee, kao i njegovo vlastito naslijee i civilizacijska historija, hoe li, dakle, reformatori, pedagozi i kulturni radnici to uiniti pa da reformiraju tako stanje ummeta i izbave ga, te da na taj nain reformiraju i sa ummetom izbave i pravac kretanja svjetske civilizacije? Hoemo li iznova obnoviti nau smjernu, graditeljsku, civilizacijsku i univerzalnu viziju? Hoemo li popraviti izopaenja naeg miljenja, naeg diskursa i metode naega odgoja? Hoemo li izgraditi nae institucije radi zatite vrijednosti nae univerzalne vizije, njenih poimanja, naela i metoda njenoga miljenja? Sve ovo je mogue, usprkos svim zaprekama i korodiranju, jer pri ummetu su sve sposobnosti koje je mogue staviti u pokret kreativnim trudom (dihad) mislilaca, reformatora i odgajatelja, snagom oeva i majki i njihovim pravilnim i odanim rtvovanjem radi interesa njihove djece. Jer oevi i majke su ti kojima pripada glavna odluka kod njihove djece usprkos provali faraona i zavoenja klerika i buke njihovih pomagaa i tienika, samo ukoliko je pri oevima i majkama valjana odluka i ako je ispravna vizija. Hoemo li poastiti naega ovjeka, uvaavati nae linosti, zatititi nae slobode, uspostaviti institucije nauke/znanja, spoznaje, pravde, dogovaranja, solidarnosti, sigurnosti i mira u glavnim stubovima zdanja drutva naega ummeta i civilizacije naega doba? Kako bi se upotpunila slika i sposobnosti namjesnitva naa je dunost da ispunimo logistiku namjesnitva (udde el-istihlaf), a to je aspekt znanja, zakonita/praktina obuhvatna spoznaja, da bismo tako doli do plodova namjesnitva koji dolaze kao rezultat pridravanja cilja reforme i izgradnje te njihova koritenja za potrebe ovjeka i pretpostavke njegove kreativnosti.
232
Zakonita i praktina znanstvena cjelovitost Svijest razumom, razmiljanjem i ispravnom naravi, onim to vidimo i doseemo u duama i u svemiru oko nas, te onim to ovjek uiva moima raspolaganja i namjesnitva, kao i poastima iz namjesnitva, te sloboda odluivanja koja iz toga proizlazi, potom polog odgovornosti sve to nalae ovjeku, racionalno i naravski, da se odazove svojoj ispravnoj duhovnoj naravi u njenoj spoznaji i prirodnom vjerovanju u jedinost Stvoritelja (vahdanijje el-Halik), jedinstvenost stvorenja, njegovu cjelovitost, svrhovitost i moralnost, i naravnost potrage za spoznajom, sklonosti za koritenjem i izgradnjom, e da bi se ostvarilo jastvo ovjekovo i udovoljilo njegovoj potrebi, da bi se izrazile skrovite strane svoje due i svoja kreativnost. Sve to upotrebljavajui na naravan nain u svemu tome sredstvo razuma (edat el-akl) i ono to je Bog pohranio u razum (ma evdea-llahu fi el-akl) u samu osnovicu prirode stvorenja, u prirodu namjesnitva na Zemlji od aksioma koji ine da razum bude sredstvo i temeljno pomagalo za namjesnika Zemlje (halife el-erd), onome ko rasporeuje Zemljom, da bi iskoristio njene mogunosti i dobra (teshir imkanatiha ve hajratiha), da bi udovoljio svojim potrebama, kreativnostima, inicijativama i izgradnjama, uz pomo organona/sredstva razuma da promatra (en-nezar), da razmilja (et-tefekkur), da istrauje i trai znanje. Jer istinsko znanje, koje je ispravno i koje je vjerodostojno (el-mevsuka), ne moe se postii naravno i razumski osim primijenjenim, obuhvatnim, kritikim, analitikim, objektivnim, naunim razumijevanjem, i svim sredstvima znanja/nauke i objektivno raspoloive spoznaje koja se razgranava prema okolnostima i temi. Sve to jeste nuni uvjet u traenju ispravnoga spo/znanja (el-marife es-sahiha), e da bi spoznaja sa stanovita objektivnosti i uzronosti bila vjerodostojna i ispravna, te da bi traenje spo/znanja i traenje objektivne zakonite/praktine upute bilo djelotvorno i sa rezultatima, na
233
ispravnom temelju prirode i zakona, na injenicama stvarnosti koja se ivi (el-vaki el-mea). U protivnom, traenje spo/znanja bez sredstva razuma i njegove logike za postizanje spoznanja, i njegova definiranja mjerilom razuma a to je ono to je postigao slavni uenjak, trijumfalni znalac, sudac i pravnik Ibn Haldun bez koga (tog sredstva razuma) ne nastaje drugo osim mitomanije, magije i anarhije, iskrivljava se jedinstvena, jedinosna univerzalna vizija i skonava odgovornost (tentefi el-mesulijje). Eto to je ono to odbacuje univerzalna kuranska vizija u mjeri u kojoj to odbacuje i ispravna priroda, osjetila, zakoniti aksiomi razuma i posljedice konkretne stvarnosti (neta id el-vaki el-melmus). U doba nauke i univerzalnog ovjeanstva, ak i Objava i njena poslanstva ne bivaju prihvaene istinskom objavom (la jekunu vahjen hakkan), niti su istinsko spo/znanje, osim ukoliko mjerilo razuma i njegova zakonita logika ne potvruju istinitost Poslanika i istinitost poslanstva. (A posve je jasno da Objava i njena poslanstva nisu magija, ni prie, ni mitovi ili snatrenje, ni matarije ili apsurdnosti (ihtijalat)658 Objektivna i racionalna spoznaja ljudske naravi, zakona egzistencije (sunen el-vudud) i stvarnosti ivota jeste racionalni, naravni put razumijevanja ivota i egzistencije i stvarni pravac ljudske saradnje sa tim ivotom i egzistencijom. Bez obuhvatne, zakonite, objektivne, naune i racionalne saradnje, u ovoj
658
Mnogo je toga to je napisano o istinitosti poslanika Muhammeda, s.a.v.s., i o istinitosti islamske poruke. Mogue je konsultirati ono to smo mi napisali o istinitosti Poslanika, s.a.v.s., i istinitosti Poruke, pod naslovom Istidrak ala zahirijje Ibn Hazm (Dopuna Ibn Hazmova egzoterizma), u asopisu Et-Teddid koji je izdat od Internacionalnog islamskog univerziteta u Maleziji trei broj godina 1998. Takoer, ono to sam napisao u predgovoru za knjigu Zahirijje Ibn Hazm (Ibn Hazmov ezoterizam), autor knjige Enver Halid ez-Zabi drugo izdanje, izdava Meunarodni institut za islamsku misao, za to sam smatrao da je dobro prikljuiti ga na kraju ove knjige zato to se izravno odnosi/bavi istinitou univerzalne kuranske vizije.
234
naprednoj epohi (fi hazihi el-merhale el-mutekaddime) koju je ostvario razvoj ovjeanstva i pripravio je, ova bi stvarnost kako se to vidi i osjea bila jedan svijet iz anarhije i razularenosti, zaostalosti, patvorenosti i magije. A to odbacuje smjerna ljudska narav, to ni stvarnost koju ivimo ne prihvata, odbacuju ga i aksiomi zdravoga, civiliziranoga razuma (evvelijat el-akl elhadari es-selim) i njegove temeljne istine (bedehijjatuhu). A bez svega ovoga ovjeku izmie oitost istine o jedinosti Stvoritelja i jedinstvenosti naravnoga stvaranja, a sa njima skrajuje i osjeanje odgovornosti, ono ne biva drugo doli izopaenje, nasilje, anarhija i korupcija/nered. Vano je da znamo, bez ikakve sumnje ili dvojbe, da u racionalne, ivotne i ljudske aksiome i primordijalna naela spada i ono da su uzronost/kauzalitet (es-sebebijje) i ovjekovo namjesnitvo dvije neodvojive stvari, jer sve mimo toga znai stihijnost i nasuminost ivota (ava ijje el-hajat), unitenje moi rasporeivanja i ovjekovih odgovornosti. Tako se unitava smisao ivota, smisao kunje, smisao volje, a u tome nije drugo doli irenje vradbine, mitomanije i propasti. ovjekovo namjesnitvo: to je ovjekova volja i mo da rasporeuje, to je noenje odgovornosti za tu volju i mo rasporeivanja koja se temelji na naelima monoteizma (tevhid) i jedinstva svrhovitosti i moralnosti. Nijekanje znanstvenoga kauzaliteta i traenja/prouavanja uzroka jeste/znai nijekanje injenica ivota (inkar li haka ik elhajat), jer je to nijekanje onog vidljivog od ovjekove moi da raspreuje i koristi se, stoga je to i nijekanje temelja stvaranja, osnove naravi i osnove injenice ivota. Svi znademo i vidimo da bez vode i kie nema rastinja niti maslenika, bez oplodnje nema behara niti plodova, bez zraka i disanja ne moe biti ivotinja niti ljudi, a bez miljenja i rada nema uinka, ni moi, ni rasta, ni kamen na kamenu nee ostati.
235
ovjekovo namjesnitvo i znanstvena kauzalnost jesu dvije spojene stvari i blizanci koji se ne razdvajaju. Ono to je mimo toga je ista bajka i magija, arlatanstvo (teddil) i la, a u najmanju ruku to je neznanje, manjkavost u miljenju, neshvatanje i loe tumaenje. Velianstveni i uzvieni Bog kae: Okreni lice svoje ti, kao vjernik pravi, istoj vjeri, Boijoj prirodi, prema kojoj On ljude stvori! Nema promjene u Boijem stvaranju! To je prava vjera, ali veina ljudi ne zna.659 Gospodar na je Onaj Koji je sve Svome stvorenju podario i potom ga uputio.660 Zar da Mi postupamo s onima koji vjeruju i rade dobra djela kao s onima koji nered siju po Zemlji?! Zar da postupamo sa bogobojaznima kao sa razvratnicima?!661 Oni srca i pameti imaju, ali njima ne razmiljaju, oni oi imaju, ali njima ne gledaju, oni ui imaju, ali njima ne sluaju! Oni su kao stoka, pa i gori! Eto, takvi su nemarni!662 Valjan odnos izmeu Objave (Teksta El-Mestur), prirode i zakona (Prizora El-Menzur) i Razuma (El-Akl), u kojoj su priroda i zakoni tema Objave o kojoj ona govori, a aksiomi Razuma su organon i sredstvo koje pomae ovjeku da spozna pitanja Objave, nain kako Objava usmjerava ovjeka kako bi mogao ostvariti najvei stupanj ispravne, pozitivne, graditeljske saradnje sa zakuastim i skrovitim stvarima smjerne ljudske naravi i univerzalnih Boanskih zakona i pravila. Da se putanja metoda muslimanskog uma (mesar menhed el-akl el-muslim) nije iskrivila utjecajem legendi, mitolokih snatrenja, grkog formalizma (u logici) i gnostikog ezoterizma, muslimani bi bili prvi, vodei graditelji i ve bi prije vie stoljea
659 660 661 662
Er-Rum, 30. Ta-Ha, 50. Sad, 28. El-Araf, 179.
236
utemeljili drutvene nauke. Jer muslimani su, uputom univerzalne, civilizacijske, kuranske vizije, osposobljeni da imaju kljueve razliitih drutvenih i jednako tako tehnikih nauka, i sa jasnom vizijom i vrstim koracima zakonitosti i kauzaliteta, ostvarili bi prvenstvo u pridravanju obuhvatne znanstvene zakonitosti nekoliko puta vie negoli su postignua naroda, koji su uslijedili iza muslimana, na svim ovim podrujima. Za ispravljanje civilizacijske, reformske i naune putanje islamskog ummeta danas, daleko od bajki, legendi, magije, israilijjata, formalnih logika i gnoza, dunost je muslimana: obrazovanih ljudi, istraivaa, mislilaca, reformatora, da iznova povrate obuhvatnu, zakonitu, naravnu naunost i njen metod, te da krenu tamo gdje ih vodi uputa, korakom kojemu e vrstinu i stamenost nalaziti u univerzalnoj civilizacijskoj kuranskoj viziji. A to e uiniti reformiranjem putanje kulture, odgoja i obrazovanja, to je osnova u izgradnji miljenja ummeta i njegovh znanstvenih institucija, te kroz pripremanje svojih rukovodstvenih i naunih kadrova tako to e se ostvariti jedinstvo islamske spoznaje (vahde el-marife el-islamijje) koja gradi mentalitet znanja i spoznaje na obuhvatan nain, u svim ivotnim i univerzalnim podrujima, na temelju pridravanja smjerne ljudske naravi te boanskih, univerzalnih zakona i pravila. Zadaa im je i da izgrade programe razliitih, znanstvenih specijalizacija (za prouavanje Vidljivog svijeta), i to ruku pod ruku sa bogatim opskrbljivanjem akaidskim kuranskim metodama, koje se temelje na graditeljskoj, kuranskoj univerzalnoj viziji (ono to je Tekst) i izraavaju tu viziju, i uvruju je u svijesti, savjesti te smjernim i graditeljskim ciljevima onih koji se razvijaju i prouavatelja. Sve to s ciljem dolaska primijenjenoga, smjernoga, pozitivnog, zakonitog, obuhvatnog islamskog, znanstvenog pogleda, a ne miljenja i teorijskog metoda koji je parcijalan, opravdavajui i selektivan, koji se koristi bez obzira na namjere kao puko sredstvo za koprenu
237
kvaziklerikalistikog spoznajnog izopaenja. Koristi se kao izraz nemoi da se zaimaju kljuevi obuhvatnog, objektivnog znanstvenog metoda u istraivanju, analiziranju i spoznaji zakona, e da bi se umjesto toga pretjerivalo u upotrebi tekstova, ispravnih i patvorenih, na selektivan i opravdavajui nain, u svojstvu sredstva zatite moi svetosti, a pod krinkom nemoi, umalosti, sukobljavanja sa publikom i njenim uutkivanjem, e da bi stvar skonala onako kako vidimo: veina nae uleme na jednoj strani, veina nae inteligencije na drugoj, a veina najirih slojeva naroda na treoj strani. Veina ih je ratrkana izmeu osamljenosti, zapostavljenosti, uobraavanja, neznanja i mitomanije.663
663
Ima kuranskih pojmova koji se esto pogreno razumijevaju i pogreno rabe, a koje treba izbaviti iz filozofskih sofisterija i teolokih zavrzlama (et-takidat el-kalemijje), te od politikih ciljeva i interesa. Meu najvanije takve pojmove, koji se odnose na ljudski ivot, njihovo shvatanje i ophoenje sa ivotnim dogaajima, spada pojam odreenja (el-kada) i sudbine (el-kader), ovi su pojmovi po naravi kuranske upotrebe lahki i izravnog su znaenja. Stoga je najbolje sredstvo za dobro razumijevanje njihova znaenja i cilja/intencije izravno vraanje asnome Kuranu i navoenje asnih ajeta koji se bave (ovim pojmovima) i koji izraavaju ova dva pojma koji nemaju veze sa onim to se tie odgovorne, namjesnike, ljudske volje, to je poznato kao problematika el-debr (predestinacije) i el-ihtijar (slobodne volje). Boije odreenje, el-kada, u kuranskom kontekstu tie se Boije odluke o onome to je podesno, dobro i potrebno ovjeku, bilo to pozitivno ili negativno, a ovjekovo rasporeivanje/ponaanje ostaje zavisno o ljudskoj volji i odgovornostima koje iz toga slijede. Takoer, el-kada se tie Boije odluke u onome to Bog rasporeuje stvarima svemira, takoer Boanska odluka se tie Njegove odredbe o ispravnom ili pogrenom u ovjekovu ponaanju, takoer, tie se obavijesti koje su poznate kao stvari svemira i ivih bia, te o ljudima, njihovom ponaanju i njihovom putu. Kad je posrijedi sudbina (el-kader), ona se tie stvaranja, i prirode, i zakona to ih je Bog pohranio (u svemir i u stvorenja), koji ne izostaju niti se mijenjaju, te koji sainjavaju svijet ovjeka u kojem se ovjek kree, posredstvom kojih djeluje, koji mu omeuju podruje njegove moi i ponaanja. Sve to nema nikakve veze sa prisilom ovjekove volje, naprotiv, ovjek je taj koji odreuje svoj put; ovjekova volja je ta koja usmjerava njegovo djelovanje na bilo koji put, te kojim moima svemira, njegovih zakona i pravila da se koristi. Prema tome, inadija, uporni poricatelj, ustrajni initelj zuluma, agresije, nereda
238
A u onome to je ponad razumske spoznaje (el-idrak el-akli), tu stupa na scenu uloga srca i savjesti, i uloga ovjekove volje i njenoga izbora. Jer, naime, rad i in nisu samo proizvod nauke, spoznaje i isto racionalnog znanja, nego je in uvjetovan takoer strau srca i intuicije/svijesti, to su duhovne i emocionalne dimenzije s podruja odgoja, te je stoga intuicija/svijest onaj pokreui, odluujui inilac u potvrdi izbora ljudske volje, pokreta njenoga ina iz koga se izlijevaju moi ovjekove volje, intuicija/svijest je tako, na kraju krajeva, ono to pretegne za kojim e to stvarima ovjek uditi i koji e put odabrati. Da li e izbor pasti na ostvarenje duhovnog, smjernoga sopstva,
takav ovjek nee posluati ove savjete niti se pokoriti ovom naputku, takav je silnik prema samome sebi. I Gospodar tvoj nije silnik prema Svojim robovima. (Fussilet, 46.); A Gospodar tvoj nikome nee nanijeti nepravde. (El-Kehf, 49.); A Mi im nikakvu nepravdu nismo uinili, sami su spram sebe nepravedni bili. (Ez-Zuhruf, 76.); Velianstveni i Uzvieni Bog kae: Gospodar tvoj da samo Njemu robujete nareuje, i da roditeljima dobroinstvo inite. (El-Isra, 23.); I nije dato ni vjerniku ni vjernici da imaju u neemu izbor onda kad Bog i Njegov Poslanik odrede jednu stvar! (El-Ahzab, 36.); I Mi smo mu objavili to to e biti, da e oni, svi do posljednjega, zorom biti uniteni! (El-Hidr, 66.); U Knjizi smo Mi sinovima Israilovim objavili: Dva puta ete vi na Zemlji zbilja nered poiniti! (El-Isra, 4.); A nisi bio ti na Zapadnoj Strani kad smo Musau zadau odredili, i nisi bio tome svjedokom ti. (El-Kasas, 44.); A s Kuranom ne uri prije negoli se tebi objavljivanje njegovo ne zavri! (Ta-Ha, 114.); Stvoritelj nebesa i Zemlje! Kad On neto odredi, On samo tome naredi? Budi! I to biva! (El-Bekare, 117.); Velianstveni i Uzvieni Bog kae: Koji sve stvara i sklad mu dariva, Koji sve s mjerom odreuje i nadahnjuje. (El-Ala, 2-3.); I sve je On stvorio i odredbom odredio. (El-Furkan, 2.); Mi svaku stvar s mjerom stvaramo. (El-Kamer, 49.); Od ega On stvara njega/ovjeka? Od kaplje sjemena! Stvara ga i odreuje ga! (Abese, 18-19.); I Koji nema sudruga u Vlasti, i sve je On stvorio i odredbom odredio. (El-Furkan, 2.); I kad ovjeku jasno bi, ree: Ja pouzdano znam da Bog sve moe! (El-Bekare, 259.); I Mjesecu smo odredili mijene, pa se uvijek vraa kao stara savijena grana palmina. (Ja-Sin, 39.); I kad bi Bog dao opskrbu robovima Svojim u izobilju, oni bi se na Zemlji osilili, stoga Bog s mjerom daje koliko On hoe! On je doista o Svojim robovima obavijeten i vidi sve. (E-ura, 27.); Okreni lice svoje ti, kao vjernik pravi, istoj vjeri, Boijoj prirodi, prema kojoj On ljude stvori! Nema promjene u Boijemu stvaranju! To je prava vjera, ali veina ljudi ne zna. (Er-Rum, 30.)
239
njegovoga ukroivanja zarad istine, dobra, pravde, milosti, meusobnoga pomaganja i mira, ili e izbor pasti na oslanjanje o zemlju, na tenje strasti gline, na zemljani egocentrizam, koji je agresivan, ohol, tlaiteljski, koji je na usluzi tendencijama nasilja, silnitva, poricateljstva, strasti, zablude, zuluma i korupcije? Uzvieni i Velianstveni Bog kae: A da smo Mi htjeli, Mi smo ga mogli znakovima uzvisiti, ali on se predade zemlji i strasti svoje poe slijediti.664 A zar je iko zabludniji od onoga koji slijedi strast svoju a ne Uputu Boiju?!665 A kad bi Istina njihove prohtjeve slijedila, propali bi nebesa i Zemlja, i oni to su na njima!666 O Davude, Mi smo te namjesnikom na Zemlji uinili pa ljudima po Pravdi sudi, i za strau se ne povodi, da s Boije staze ne skrene ti.667 I strasti ne slijedite, pa da tako nepravedni budete!668 Tako prema Boijem zakonu b, koji je bio za Njegove robove to bijahu i to minue. I tad bi nevjernici bili gubitnici!669 A kad Te robovi Moji za Mene pitaju, Ja sam, doista, blizu.670 I oni meleke, koji su robovi Svemilosnog, enskinjem smatraju!671 Eto, tako Mi nagraujemo dobroinitelje. On (Ibrahim) je zbilja bio od Naih robova vjernika.672 I visoke palme plodova nanizanih, sve jedni iznad drugih, kao opskrbu za robove.673 A Bog nasilje Svojim robovima ne eli.674 Tako e biti zbog onog to ruke tvoje pripravie, a Bog nije silnik Svo664 665 666 667 668 669 670 671 672 673 674
El-Araf, 176. El-Kasas, 50. El-Muminun, 71. Sad, 26. En-Nisa, 135. El-Mumin, 85. El-Bekare, 186. Ez-Zuhruf, 19. Es-Saffat, 110-111. Kaf, 10-11. El-Mumin, 31.
240
jim robovima!675 Ba tako, zbog onog to rukama svojim pripremiste, a Bog nije silnik prema robovima Svojim!676 Dakle, puko zanimanje spoznajnom razumskom stranom, bez posveivanja panje odgojnom i intuitivnom/svjesnom aspektu, nije dostatno u pripremi ovjeka da ponese emanet svojih odgovornosti (li hamli emane mesulijjetihi), da se stave u djelovanje ovjekove moi i sposobnosti. Jer in ne biva dostatan samim znanjem, nego se in ostvaruje harmonijom (tedavub) volje i intuicije/svijesti o spoznatoj injenici, bilo to negativno ili pozitivno. Nije dovoljno znati ta je ispravno da bi se pokrenuo in, ve mora postojati harmonija svijesti da bi se ostvarila volja kako bi se prometnulo znanje u in (li tehavvul el-marife ila fi l) To objanjava vanu stranu krize koja se ogleda u injenici da se ummet ne uspijeva baviti onim to znade da su oblici njegove manjkavosti, i objanjava vanu stranu neuspjeha pokreta reforme u buenju irokih masa, kao to objanjava i neuspjeh u bavljenju vidovima manjkavosti i izopaenja u izgradnji bivstva ummeta. Jer, naime, pedagoki metodi i pojmovi ummeta, te svjesni postupci njegove pedagogije, ne grade na nauan nain linost graanina muslimana, e da bi tako postao savjestan, iv, slobodan i djelatan. Velianstveni i Uzvieni Bog kae: Zato po Zemlji ne putuju pa da im budu srca kojima razmiljaju i ui da im budu kojima neto uju?! Ali, doista, nisu slijepe oi, nego su slijepa srca u grudima!677 A zato ne razmisle o Kuranu oni, il su na srcima njihovim katanci!678 ...niti slijedi onoga ije smo srce da Nas spominje nemarnim uinili Mi, i koji strast svoju slijedi i ije je djelo od Istine daleko.679 Tako nije. Ono
675 676 677 678 679
El-Hadd, 10. El-Enfal, 51. El-Hadd, 46. Muhammed, 24. El-Kehf, 28.
241
to su radili srca njihova zastrlo je.680 A tako Bog srca nevjernika peati.681 Eto, tako Bog peati srce svakog oholog ovjeka, silnika!682 I nije vam grijeh ako u tome pogrijeite, ve ako to namjerno srca vaa uine! A Bog prata i samilostan je.683 Ako Bog zna da u srcima vaim ima dobra ikakva, bolje e vam dati od onoga to b uzeto od vas.684 Doista, u stvaranju nebesa i zemlje, i u izmjeni noi i dana znaci su za ljude pametne.685 ...da bi oni razmiljali o njenim ajetima, i da bi se opomenuli oni umni.686 I Boga se bojte, o vi umom obdareni, da biste uspjeh zadobili!687 Takvima je Bog na Stazu ukazao pravu, takvi su, zbilja, umni ljudi!688 Dakle, znaajno je, da bi ummet iznova zadobio civilizacijsku, univerzalnu kuransku viziju, te da bi povratio zdanje smjernoga islamskog miljenja (el-fikr el-islami er-reid), da se spozna na primijenjen, obuhvatan, objektivan i nauni nain da ispravna narav, zakoni u svijetu, i stvarnost vremena i mjesta, s jedne strane, te Objava s druge strane jesu izvor islamske spoznaje (masdar el-marife el-islamijje). Jer ispravna priroda, zakoni i stvarnost jesu izvor injenica, a Objava je istiniti izriaj o ovoj stvarnosti. Kada se ovo spozna Objava e se uzeti za samu sr valjane spoznaje, a odatle, za upuivanje ove naravi i upuivanje izbora ovjekove volje ka ostvarenju ovjekova sopstva gradnjom ugodnoga ivota i udovoljavanjem ljudskim potrebama, sve to na temelju ciljeva smjernog, dobrog, duhovnog stvorenja koje e
680 681 682 683 684 685 686 687 688
El-Mutaffifun, 14. El-Araf, 101. El-Mumin, 35. El-Ahzab, 5. El-Enfal, 70. Alu Imran, 190. Sad, 29. El-Maida, 100. Ez-Zumer, 18.
242
ostvarivati vrijednosti istine, bratstva, pomaganja, pravde, dobroinstva i mira. A kad su posrijedi osjetila u ovom ovjekovom naravnom sistemu, svojom ulogom ona su sredstva razuma (edevat el-akl), koji je svojom ulogom mjerilo ovjekova miljenja (mizan fikr el-insan) i posredstvom logike aksioma razuma i njegovih primordijalnih istina ovjek je u stanju da promatra i da komparira kako bi davao spoznajne sudove (el-ahkam el-muarrefijje), da bi djelovao sa savjeu i riznicom emocionalnih, odgojnih i ivotnih iskustava. To sve kako bi se pokrenula ovjekova svjesna volja,689
689
Nije mogue razumjeti ovjekovu volju i njene izbore samo na temelju podataka spoznaje i svijesti, a bez pretpostavke postojanja metafizike i onostrane dimenzije do koje ne dopire svod ovjekove logike, a to moe skrivati tajnu o tome ta to jeste udahnuto u ovjeka iz Boijega duha. I kad ga oblikujem i u njega ivot udahnem, niice mu se poklonite! (El-Hidr, 29.); A samo Bog, Velianstveni i Uzvieni, ima jedini apsolutnu, neovisnu volju. Kad Bog neto odredi, On samo rekne Budi! I ono bude! (Alu Imran, 47.); A Bog sudi! Nema toga ko e Njegovu presudu preinaiti! (Er-Rad, 41.) Prema tome, po ovome je mjera koju je Bog podario ovjeku od slobode volje i njene neovisnosti iz sposobnosti ovjeka, namjesnitva, slobode raspolaganja i odluivanja, njegove odgovornosti za odluke svoje slobodne volje u udovoljavanju zahtjevima namjesnitva u svojoj svrhovitosti, moralnosti, preporodnom djelovanju i gradnji na Zemlji. Ovo se, takoer, moe objasniti, i moe se vie rasvijetliti, udima to ih je Bog podario Svome vjerovjesniku Isau (a.s.), te posebnim moima koje su uslijedile Zapovijedi Boijom. (A Bog navodi za primjer) i Merjemu, kerku Imranovu, koja je nevinost zatitila svoju, i ivot/duh smo Mi od Nas u nju udahnuli. (EtTahrim, 12.); I poslanikom e ga poslati potomcima Israilovim: Evo, ja vam zbilja donosim znak od Gospodara vaega, oblikovau vam od ilovae neto na ptiiju priliku, i u to puhnuu, pa e ptica to biti Boijom dozvolom! I iscjeljivau slijepca od roenja, i gubavog, i oivljavau mrtve dozvolom Boijom! I obavijestiu vas o tome to ete jesti, i ta u zalihama u kuama svojim uvati u tome je doista vama znak ako ste vjernici! (Alu Imran, 49.). Jasno je iz ovog to je prethodilo da se problem slobode volje kod ovjeka vezuje za jednu dimenziju koja je ponad spoznajnog svoda ovjekova i tie se Zapovijedi kojom je u ovjeka udahnuto Duha (ma nufiha fihi min er-ruh), a ta Zapovijed je onostrana (gajbi), od Boije Zapovijedi. Slavljen neka je Onaj Koji je u parovima stvorio sve: ono to iz Zemlje nie, i u njima samima, a i u onome to oni ne znaju. (Ja-Sin, 36.); Bio si spram ovoga u nemaru, pa smo s tebe
243
skinuli tvoju koprenu, i pogled tvoj Danas je otar. (Kaf, 22.); I pitaju te o dui. Ti reci: Dua je neto/zapovijed od moga Gospodara, a vama je dato samo malo znanja! (El-Isra, 85.). Kako onda, iz ovoga to je reeno, da bude mogue da ovjekova volja koja je po sebi stvorena, koja se ravna u svemiru koji je, takoer, stvoren uz sve to, ima slobodu izbora, te da iz toga slijedi da je ona po svome izboru i ravnanju odgovorna, kao da je slobodna, nezavisna u svome odluivanju, slobodna u svome ravnanju, bez obzira na to to je stvorena i to je svemir, u kome se ona ravna, takoer stvoren, te da e ona biti pitana, kanjena i nagraena za svoje ponaanje?! Jasno je da se ne moe spoznati sadraj ove slobode, i sadraj ove odgovornosti, te prava strana u ovome, logikom ovjeka i njegovim spoznajnim svodom, izuzev ovjekovim jamstvom u to da je Bog milostiv, pravedan, te da ovjek znade da on u dubini svoje due u granicama svemirskih zakona (el-kader) ima slobodu odluivanja, te da je pri njemu mo da odabire, te stoga osjea svoju osobnu odgovornost za odluke koje poduzima u svome ivotu, i u svemiru oko sebe (ve fi el-kevn min havlihi). Spoznaja stvorene ljudske volje u stvorenome svemiru ne moe se upotpuniti na pravedan nain osim na temelju drugaije vie logike koja je u spoju sa duhovnim svijetom (alem er-ruh) koji je svijet ponad logike ovjeka i njegova spoznajnog svoda. Ovakvo to nije strano ljudskome iskustvu, gdje naime jedna stvar, u svjetlu odreene logike, mijenja svoj poloaj u suprotnom smjeru u svjetlu druge logike. Slino tome su logika smjernoga ovjeka i logika naivnoga djeteta, a sa naunog aspekta primjer slian ovome je atomska logika (el-mantik ez-zerri), gdje materija, po ovoj logici, nestaje i nastaje, u usporedbi sa logikom fizike, bez atomske dimenzije, gdje materija ne nestaje niti nastaje. Velianstveni i Uzvieni Bog kae: Pa, Ja se kunem onim to vi vidite i onim to vi ne vidite. (El-Hakka, 38-39.); Bio si spram ovoga u nemaru, pa smo s tebe skinuli tvoju koprenu, i pogled tvoj Danas je otar. (Kaf, 22.); Nita i niko nije kao On, On sve uje i vidi sve. (E-ura, 11.); Slavljen neka je Onaj u ijoj Ruci je sva vlast, On je svemogui, Koji stvori i smrt i ivot da bi tako iskuao vas ko e od biti ljepega djela. A On je silni, Onaj Koji prata. (El-Mulk, 1-2.); Ko radi dobro, za duu svoju radi, a ko ini zlo, protiv nje radi! I Gospodar tvoj nije silnik prema Svojim robovima. (Fussilet, 46.); A Bog ljudima ne ini nepravdu nikakvu, nego ljudi sami sebi ine nepravdu! (Junus, 44.); Boije obeanje je istinito, a ko drugi osim Boga istinitije zbori?! (En-Nisa, 122.); Rije Moja ne mijenja se, a Ja nisam silnik spram Svojih robova! (Kaf, 29.) A ono to je na porodici i drutvu jeste dunost olakanja pologa volje, njeno snaenje i usmjeravanje na pravi put. To se ini poboljanjem odgoja i obrazovanja, a ono to je mimo toga jeste odgovornost pojedinca i njegove odluke. Nastavljajui s pojmom toga to je iza ivota i ljudske egzistencije na Zemlji, i najviom logikom koja vlada cijelom egzistencijom do koje ne dopire logika, i
244
ljudskom spoznajom na ovome svijetu (moemo navesti i sljedee ajete): Nita i niko nije kao On, On sve uje i vidi sve. (E-ura, 11.); Bio si spram ovoga u nemaru, pa smo s tebe skinuli tvoju koprenu, i pogled tvoj Danas je otar. (Kaf, 22.); I pitaju te o dui. Ti reci: Dua je neto/Zapovijed od moga Gospodara, a vama je dato samo malo znanja! (El-Isra, 85.); Kad On neto odredi, On samo rekne Budi! I ono bude! (Alu Imran, 47.); Pa, Ja se kunem onim to vi vidite i onim to vi ne vidite. (El-Hakka, 38-39.); Slavljen neka je Onaj Koji je u parovima stvorio sve: ono to iz Zemlje nie, i u njima samima, a i u onome to oni ne znaju. (Ja-Sin, 36.). Postoji pitanje koje kola umovima, esto se postavlja ak i od djece, a moda bi bilo korisno pokuati na njega odgovoriti u sklopu univerzalne kuranske vizije, bez ulaska u kelamska/teoloka i filozofska pitanja. To pitanje glasi: Zato je Bog stvorio ejtana? Odnosno, kazano drukije, zato je Bog stvorio zlo? Odgovor u svjetlu spoznaje ogranienosti ovjekove logike, i njegove spoznaje, i nemo njegove logike da se udubi u univerzalna pitanja svemira i postojanja temelja njegove egzistencije (vudud asl vududihi), jeste stvar iz koje nuno slijedi vjerovanje (el-iman) i pristajanje na to da stvaranje ejtana i stvaranje zla mora imati svoju svrhu, i vii cilj koji se tie ustrojstva egzistencije (terkib el-vudud), i njegovih dimenzija koje ovjekov um i logika ne mogu shvatiti. A to je stoga jer je ovjekov um temelj, i njegova logika ne moe percipirati egzistenciju iz nita (min adem), razum znade da on postoji, da svemir postoji, te je u skladu s logikom uma to da ne smije biti da sam razum postoji a da svemir ne postoji, jer, u protivnom, mogao bi percipirati egzistenciju iz nepostojanja egzistencije (vudud min adem vudud), a to je neto nepojmljivo u ovjekovoj spoznaji i njegovoj logici, kao i prema onome to vidimo i znademo u postojanju ovoga svemira, njegove veliine i zadivnosti sainjenja. Prema tome, moramo prihvatiti da egzistencija ejtana i zla imaju smisao i viu svrhu, te da se mi trebamo shvatiti onim razumijevanjem kojim nas se tie shvatanje ove egzistencije, te da se time zadovoljimo. Jer, mi shvatamo i znademo da je sadraj toga iznad svoda nae spoznaje, znanja i logike. Ono to moemo spoznati iz znaenja stvaranja ejtana i zla, a to je ono to nas ovdje i zanima, jeste da je u naravi ovjeka da spoznaje odreenu stvar po njenoj suprotnosti, naime stvari se raspoznaju po svojim suprotnostima (bi diddiha tetemejjezu el-eja), po bijelom raspoznaje se crno, po malom raspoznaje se veliko, po hladnom toplo, po slabom jako, po ludilu pamet, po zulmu/nasilju pravda, po zlu dobro. Ovo je stvar koju osjeamo i znademo, da nije oprenosti u naravi ovjeka ne bi ovjek imao spoznaju koju ima. Ono to takoer doznajemo o ejtanu i zlu jeste da smjeran ovjek, koji uiva osjeanje sigurnosti, smiraja i ugode due i savjesti, ak i ako mu je mali udio u materijalnim dobrima, pa ak i ako naie na neko pomanjkanje i muku, on nakon ulaganja truda ostaje zadovoljan onim to mu je dreeno, smirene due, mirne savjesti pouzdana ivotna puta.
245
Meutim, ovjek zloa i ovjek silnik i nitkov, on usprkos tome to je ostvario od steevina i materijalnih dobara ne zna na pravilan nain znaenje smiraja due, mirne savjesti i sigurnosti ivotnoga puta, on time ivi tuan i taman ivot kojega rui, bjei da se s njime suoi porivima zgrtanja, gubljenjem u slastima, opojnim tvarima, materijalnim i duhovnim drogama, nije prisan sa svojom duom, ne posveuje joj se, u stanju je bjeanja iz koga se ne moe otrgnuti, niti mu se suprotstaviti, kao ni negativnim osjeanjima u kojima izgara, jer je takav ovjek kao vatra, dere sebe ako ne nae ta e derati. Uzvieni i Velianstveni Bog kae: Izlazite iz njega (denneta) svi Bog naredi jedni drugima ete neprijatelji biti! A potom e vam od Mene doista uputa dolaziti, pa ko Uputu Moju bude slijedio, nee zalutati niti u oaj pasti. A ko se okrene od Opomene Moje, njemu zbilja tjeskobno ivljenje pripada, a na Danu Sudnjem proivjeemo ga slijepa. (Ta-Ha, 123-124.); A oni koji se Boga boje, kad njih ejtansko kolo dodirne, Boga se oni sjete i odmah se k sebi vrate! (ElAraf, 201.) Prema tome, zlo je sredstvo meu ovjekovim sredstvima da spozna smisao dobra (li marife mana el-hajr), njegovu vanost, slast potrage za njim radi ostvarenja smjernoga i smirenoga jastva ovjekova. Velianstveni i Uzvieni Bog kae: Tako ne valja! Kada se Zemlja na komadie raskomada, i kada doe Gospodar tvoj i meleki, sve red do reda, i kada se toga Dana dehennem primakne, tada e ovjek opomenuti se a rata mu opominjanje?! i rei: Kamo sree da sam se za ivot ovaj pripremio! A toga Dana niko nee Njegovim kanjavanjem kanjavati, niti e iko Njegovim okivanjem u okove okivati! O, ti duo smirena, vrati se svome Gospodaru zadovoljna, a i On zadovoljan s tobom, pa ui meu robove Moje, ui u dennet Moj! (El-Fedr, 21-30.) Ako se prisjetimo ovog to smo prethodno spomenuli u vezi sa neovisnom stvorenom voljom (bi en el-irade el-mahluka el-mustekille), te da ona spada u stvari onostranosti (el-gajb), logike najvie egzistencije i Boanske volje koja nadilazi svod ovjekove logike u spoznaji kakvoe postojanja neovisne volje stvorenja u stvorenome svemiru, gdje je mogue da bude pravedno pitati je za njene izbore, te tako pravda postaje strana, a odgovornost stvorene volje jeste jedna strana problema bivstva egzistencije iz nitavila po logici ovjeka. Tako mi ljudi vidimo ova stanja, tako ih spoznajemo i osvjedoavamo se u njihova djelovanja, ali naa logika, naravno, ne moe da ih razumije, jer su povezana sa viom logikom koja se odnosi na svijet Onostranog i Duha. Kuran asni stavlja pred nas i predoava nam kako je Iblis bio taj koji je donio odluku po svojoj volji (karrere bi iradetihi), da bi postao zao, zavidnik, ohol spram onoga to je Bog darovao Ademu: mo znanja, kreativnosti i raspolaganja u svijetu materije i zemlje, Iblisovo ponaanje je suprotno izboru meleka koji su prihvatili Boansku odluku (tekabbelu el-karar el-ilahi), spoznali su Njegovu mudrost i pokorili se Njegovoj zapovijedi. Naime, Iblis je taj koji je svojom
246
voljom odabrao da se oholi, da iskae neposluh i da bude pokvarenjak i zlikovac, za razliku od izbora meleka koji su odabrali posluh i spoznali ogranienost svoga znanja naspram znanja Stvoriteljeva, slavljen On neka je. Uzvieni i Velianstveni Bog kae: I kada Gospodar tvoj ree melekima: Na Zemlji u, doista, Ja postaviti namjesnika! oni upitae: Zar e na njoj postaviti onoga ko e na njoj nered initi i krv prolijevati?! A mi Te slavimo, zahvaljujui Ti, i, kako Tebi dolikuje, veliamo! On odgovori: Ja znam ono to ne znate vi! I poui On Adema imenima stvari svih a potom ih melekima predoi i zapovijedi: Kaite Mi imena njihova, ako istinu govorite! Slavljen nek Si! povikae meleki, Nemamo drugoga znanja osim onog kome Si nas pouio Ti! Ti si, zbilja, znalac i mudar! O Ademe! ree On obavijesti ih ti o imenima njihovim! I kad ih Adem obavijesti o imenima njihovim, On ree: Zar vam nisam rekao da Ja doista znam tajnu nebesa i Zemlje, i da znam doista ono to na javu iznosite i ono to skrovitim drite?! (El-Bekare, 30-33.) I kad Gospodar tvoj ree melekima: Ja u na Zemlji od ilovae, od gline ustajale, stvoriti ovjeka! I kad ga oblikujem i u njega ivot udahnem, niice mu se poklonite! I svi meleki su se poklonili, osim Iblisa: odbio je biti s onima koji su niice pali! O Iblise Bog ree ta ti bi, pa da ne bude s onima koji su niice pali?! A Iblis ree: Ne dolikuje meni da niice padnem onome koga Si Ti stvorio od ilovae, od gline ustajale! (El-Hidr, 28-33.); I Bog ree: ta te je navelo pa da niice ne padne kad ti Ja naredih? Od ovjeka sam ja bolji! Iblis odgovori Ti mene od vatre stvori! A ovjeka od gline stvori! I Bog naredi: Iz denneta ti izlazi, nije tvoje da se u njemu oholi! Izlazi! Ti si, zbilja, od onih ponienih! Daj mi Ti vremena do Dana njihova proivljenja! Iblis zamoli. I Bog ree: Ti si od onih kojima e se vremena dati! (El-Araf, 12-15.); I kad Mi rekosmo melekima: Padnite Ademu niice! svi padoe, osim Iblisa. On je bio jedan od dina, ogrijei se o zapovijed svoga Gospodara. Pa zar ete njega i porod njegov prihvatiti za prijatelje, a ne Mene, a oni vam neprijatelji?! O, kako je samo ejtan nevjernicima loa zamjena! (El-Kehf, 50.); A ti robovima Mojim reci da zbore lijepe rijei, jer, zbilja, ejtan smutnju sije meu njih, ejtan je doista ovjeku neprijatelj otvoreni! (El-Isra, 53.); Zbilja je ejtan vama neprijatelj, pa ga drite za neprijatelja! On stranku svoju poziva da budu me stanovnicima pakla. (Fatir, 6.); Izlazite iz njega svi! On naredi jedni drugima ete neprijatelji biti! A potom e vam od Mene doista uputa dolaziti, pa ko Uputu Moju bude slijedio, nee zalutati niti u oaj pasti. (Ta-Ha, 123.); O vjernici! Ne slijedite korake ejtana! Onome ko korake ejtana slijedio bude, ejtan e, zbilja, zapovijedati bestidnost i gadost. (En-Nur, 21.); ejtan vam obeava siromatvo i nareuje vam krtost! A Bog vam obeava oprost Svoj i dar! Bog sve obuhvata i sveznajui je! (El-Bekare, 268.); ejtan samo hoe da meu vas neprijateljstvo i mrnju ubaci vinom i kockom, i da vas od spominjanja Boga i namaza odvrati, pa, hoete li vi s tim prestati?! (El-Maida, 91.); O ljudi, od onog to na Zemlji
247
doputeno je, i to lijepo je, vi jedite i ejtanove korake ne slijedite, on je vama, doista, neprijatelj otvoreni! ejtan vam samo zlo i razvrat nareuje i da o Bogu govorite ono to ne znate! (El-Bekare, 168-169.); A onome ko se slijepim pravi da Svemilosnog spominjao ne bi, ejtana emo mu Mi navaliti, i on e mu drug biti! (Ez-Zuhruf, 36.); O sinovi Ademovi, nemojte da vas ejtan obmane kao to roditelje vae iz denneta izveo je, tako to im je odjeu njihovu skinuo, da bi im stidne dijelove tijela pokazao! ejtan vas vidi, on i vojske njegove, odakle vi njih ne vidite. A Mi smo ejtane uinili zatitnicima onih koji ne vjeruju. (ElAraf, 27.); Kad ti Kuran hoe uiti, kod Boga utoite od ejtana prokletog zatrai! Doista, ejtan nema nikakve vlasti nad onima koji vjeruju, koji se na Gospodara svoga oslanjaju! ejtan ima vlasti samo nad onima koji s njim prijateljuju, koji druge Bogu ravnim smatraju! (En-Nahl, 98-100.); A prije tebe Mi nismo poslali nijednog poslanika, niti vjerovjesnika, a da ejtan nije, kad bi on to kazivao, u kazivanje njegovo neto ubacio, a Bog bi uklanjao to to je ejtan ubacivao, i potom bi Bog Svoje znake uvrstio! A Bog sve zna i mudar je da bi uinio ono to je ejtan ubacivao kunjom za one u ijim srcima bolest je i za one ija su srca okorjela! A zaista su zloinitelji u dalekoj prepirci. (El-Hadd, 52-53.); ...nad robovima Mojim tebi (ejtanu) vlasti nije, izuzev nad onima koji e tebe slijediti od zabludjelih. (El-Hidr, 42.) Prema tome, vidi se da ejtan nije bio stvoren kao ejtan (lam juhlek ejtanen), nego je on taj koji je odabrao i odluio, iz oholosti, zavodljivosti i zavisti na tome to je Bog iznad njega odlikovao ovjeka Adema znanjem, moi, namjesnitvom (istihlaf), osobnom voljom, dakle ejtan ja pokazao neposluh i on se uzoholio da bi tako bio ejtan, zao, unititelj i osvetnik (muntekim) ovom ovjeku koji odluuje svojom osobnom voljom (bi iradetihi ez-zatijje) da bude zaveden, pokvaren, silnik, nabodica te se tako prikloni ejtanovom zavoenju, zabluivanju, potini se vlasti ejtanova rasporeivanja, fitneluka i zlih diktata. Dakle, ovjek je takoer taj koji svojom voljom odluuje o svojoj ulozi (huve-llezi jukarriru bi devrihi), da u njegovu ivotu nadvlada dobro, blagostanje, pravda, milost, gradnja i mir, ili, pak, odlui da se u njegov ivot uvue zlo, nered/fesad, nasilje/zulum, okrutnost i agresivnost. Bog nikome ne ini nepravdu ni koliko je veliina malehnoga mrava crvenoga! Ako bude uraeno dobro djelo, Bog e ga umnogostruiti i sa Svoje strane nagradu golemu podariti. (En-Nisa, 40.); A Bog ljudima ne ini nepravdu nikakvu, nego ljudi sami sebi ine nepravdu! (Junus, 44.); Bog njima nije uinio nepravde! Nego su sami sebi nepravdu uinili! (El-Ankebut, 40.); Nije njima Bog nasilje uinio, oni su sebi nasilje uinili! (Alu Imran, 117.); A Karun je zbilja iz Musaova naroda bio, pa ih je tlaio. A bili smo mu riznice tolike dali da bi ak i noenje kljueva njegovih iscrpilo skupinu ljudi snanih! I kad mu je narod njegov govorio: Ne budi obijestan ti! Bog doista obijesne ne voli! I onim to ti je Bog dao Onaj Svijet trai i udio svoj na Svijetu Ovom ne zaboravi, i kao to je Bog tebi dobro uinio i ti dobro ini,
248
i nemoj nereda initi na Zemlji! Bog doista one koji nered ine ne voli! (ElKasas, 76-77.); Taj Drugi Svijet stvorili smo onima koji ne ele da se na Zemlji ohole niti nered da ine. A sretan kraj bogobojaznima pripada! (El-Kasas, 83.) A kada malodobna djeca pitaju: Zato je Bog stvorio ejtana? a esto ona postavljaju nalina pitanja, dovoljno im je kao odgovor to da Bog nije uinio Iblisa ejtanom, ve je Iblis odluio da bude neposluan Bogu, da se oholi, u tom je trenu on odluio da bude ejtan, pokvaren i nevaljao, mrzi ovjeka, nastoji da ga na Zemlji zavede. A tako i ovjek postaje pokvaren i zao kad je odluio da bude neposluan svome Gospodaru i da se trudi kao i Iblis da uznemirava ljude i nanosi im tetu. Tu ima i drugi problem koji se tie onog reenoga o odnosu ovjeka prema Onostranosti (el-gajb), a to je pitanje iskuenja blagodatima (kadijje el-ibtila bi en-niam) ili tetom u ovjekovom ivotu. Iz reenoga smo saznali da je ovjek stvoren i da ima neovisnu volju i izbore u odreenim granicama (el-kader). Bog nijednog ovjeka ne zaduuje iznad mogunosti njegove, njemu je u korist ta dobra stekne, protiv njega je zlo to ga stekne. (El-Bekare, 286.). A sve ovo za ovjeka jesu znamenja (lehu hikem) iz kojih ovjek poneto ui, iako ovjekovo znanje i logika ne obuhvataju ope stvari svijeta Onostranosti i Duha, i toga to jeste ponad materije (ve ma verae el-madde). asni Kuran u kazivanju o Musau, a.s., i jednom dobrom ovjeku navodi za ovjeka primjere o ogranienosti njegova cjelovitoga znanja, i o tome ta se odvija od mijena ivota (suruf el-hajat): znamenja, uzroci i svrhe/ciljevi koje ovjek ne zna. I pitaju te o dui. Ti reci: Dua je neto/Zapovijed od moga Gospodara, a vama je dato samo malo znanja! (El-Isra, 85.); Pa, Ja se kunem onim to vi vidite i onim to vi ne vidite! (El-Hakka, 38-39.); A veina njih ne slijedi nita drugo osim nagaanja, a nagaanje nimalo Istini ne koristi. (Junus, 36.). Ova pria o dobrom ovjeku poziva nas da razmislimo o stvari bilo kojeg iskuenja kojim se ovjek kua kako bi se s tim iskuenjem suelio snagom vjere i strpljenja (bi kuvve el-iman ve es-sabr). Uzvieni i Velianstveni Bog kae: I naoe (Musa i njegov mladi) jednog od Naih robova kome smo Mi od nas milost podarili, i pouili ga onom to samo znamo Mi! I Musa ga upita: Hou li te pratiti pa da i mene naui onome emu si smjerno poduen ti? Nee se ti moi, doista, sa mnom strpjeti! onaj odgovori a i kako bi se strpio ti u onome o emu upoznat nisi! Nai e da sam ja povika Musa strpljiv, ako Bog da, i da ti se ni u kojoj stvari suprotstaviti neu ja! E, ako e me slijediti, onda me ni o em nemoj pitati, sve dok ti ja o tome vijest ne pripovjedim! ree onaj. I potom njih dvojica krenue, pa kad se u lau ukrcae, onaj je probui. Zar si je probuio upita Musa da bi ljude njene potopio?! Doista si golemu stvar poinio! A zar ti nisam rekao da se ti sa mnom nee moi strpjeti! kaza onaj. (El-Kehf, 65-72.); Vi neto mrzite, a ono dobro vae; vi neto volite, a ono zlo vae! Bog zna! A vi ne znate! (El-Bekare, 216.).
249
Da mi pomno razmislimo o Kuranu i kazivanju o stvaranju (kissa el-halk), znali bismo da su trpljenje i kunja u ovjekovom ivotu na Zemlji odreenje od Boijih odreenja (kader min akdarihi), kad se uzobijestio i priklonio svojom voljom i neznanjem Iblisu, pa pojeo od tvari/materije drveta, pa ga je Bog spustio iz denneta i svijeta Duha na Zemlju i svijet Materije (alem el-madde), e da bi se susreo sa Duhom u njegovim visinama i sa materijom i njenom niskosti, prljavosti i uzronosti (ileleha), sve to kako bi se ispitala njegova volja kroz kunju dobrom kao vjernik, dobroinitelj i Boiji zahvalnik, ili kao poricatelj, nevjernik, obijesnik i tvrdica u dobru, ili u tegobi i trpnji bilo kao vjernik, strpljivac ili kao nevjernik, osvetnik, oajnik i nemarnik. O Ademe! Ti i ena tvoja u dennetu stanujte, i odakle vam je volja jedite, ali se drvetu ovome ne pribliavajte da ne biste zlo sebi nanijeli! Pa njima dvoma ejtan poe aptati da bi im otkrio stidna mjesta njihova koja su im skrivena bila. (El-Araf, 19-20.); O Ademe! rekosmo Mi Doista je ovaj neprijatelj tebi, i eni ti, zato vas dvoje nek on nikako iz denneta ne izvodi, pa da se mui! (Ta-Ha, 117.); I ejtan ih obmanu da zbog drveta pokliznu, i izvede ih iz onoga u emu obitavahu. A Mi naredismo: Silazite iz denneta svi! Jedni drugima bit ete neprijatelji! Na Zemlji e vam stanite biti i uivanje neko vrijeme! (El-Bekare, 36.); Koji stvori i smrt i ivot da bi tako iskuao vas koji e od vas biti ljepega djela. A On je silni, Onaj Koji prata. (El-Mulk, 2.); Tad e ti, o ovjee, koji se mnogo trudi, trud svoj pred Gospodarom svojim nai. (El-Inikak, 6.); Doista smo Mi sve to na Zemlji postoji njoj kao nakit stvorili, da bismo njih iskuali ko e ljepe initi. (El-Kehf, 7.); Svako ivo bie smrt iskusit e, a na kunju vas u zlu i dobru stavljamo Mi i Nama ete se vratiti. (El-Enbija, 35.); Nema udesa koji zadesi Zemlju, niti zadesi vas, a da nije u Knjizi, i prije nego ga damo Mi. Zbilja je to Bogu lahko, da ne biste oajavali zbog onog to vam je izmaklo i da se prekomjerno ne biste radovali onom to vam je On dao! A Bog ne voli nikoje razmetljivce, hvalisavce. (El-Hadid, 22-23.). Velianstveni i Uzvieni Bog kae: Mi emo vas na kunju stavljati sve dok ne pokaemo borce izmeu vas i strpljive, a provjeravaemo i vijesti vae. (Muhammed, 31.); Ja u vam doista ruke vae i noge vae unakrst odsjei i na stabla palmi vas zbilja razapeti, pa ete doista saznati ko od nas ee i trajnije kanjava! Ne, mi neemo tebe jasnim znamenjima koja su nam dola pretpostaviti, a tako nam Onoga Koji nas stvori, ti sudi ta hoe suditi! rekoe oni jer zbilja ti samo u ivotu ovozemnome moe suditi! Mi vjerujemo u naega Gospodara da bi nam grijehe nae oprostio i ono na to si nas ti od vradbine prisilio! Bog bolje nagrauje i kanjava trajnije! A onome koji Gospodaru svome kao grjenik, nevjernik doe dehennem pripada, u njemu nee ni umirati ni ivjeti. A ko Mu kao vjernik koji je dobra djela inio doe takvima pripadaju visoke razine, dennetske bae edenske kroz koje teku rijeke, vjeno e ostati u njima; za one koji se budu oistili od grijeha to e biti nagrada! (Ta-Ha, 71-76.); I kad Musa
250
ree narodu svome: Sjetite se vama date blagodati Boije, kad vas je On spasio od ljudi faraonovih koji su vas najeim mukama muili, sinove vam klali a enskinje vae u ivotu ostavljali! Eto, u tome vam od Gospodara vaeg iskuenje veliko bi! (Ibrahim, 6.); A Ejjubu, kad je Gospodara svoga pozvao: Doista me nevolja zadesi, a od svih samilosnih Ti si Najsamilosniji! Mi smo se odazvali, i nevolju mu to pri njemu bi otklonili, i porodicu mu vratili, i jo jednu kao tu, Milou Naom, dali, da bude pouka onima koji robuju Nama! (El-Enbija, 8384.); O sinko moj! Namaz klanjaj, i dobroinstvo nareuj a od zla odvraaj, i u svemu to te zadesi, ti se strpi! Doista, takve su stvari dunosti! (Lukman, 17.); Koji se strpe u enji za zadovoljstvom svoga Gospodara i koji namaz klanjaju i od onog ime smo ih Mi opskrbili dijele kriom i na javi, i koji dobrim djelom za zlo djelo uzvraaju njih eka Kua Najsretnija, bae rajske, edenske... (ErRad, 22-23.); A ko se strpi i oprosti tu je odluku zbilja razborito donijeti! (E-ura, 43.); Bit ete na kunju stavljani imecima vaim i ivotima vaim! A ut ete i mnoge besjede uvrede od onih kojima je Knjiga data prije vas, i od mnogoboaca. Pa, ako se budete strpjeli i Boga se budete bojali to je, zbilja, postupak postojanih! (Alu Imran, 186.); O vjernici! Strpite se, i postojani budite, i nepokolebljivi na granicama nek ste! I Boga se bojte da biste uspjeli! (Alu Imran, 200.); Ali ne i oni koji su strpljivi i koji su dobra djela inili, takvima oprost i velika nagrada pripada! (Hud, 11.); Doista sam ih danas Ja nagradio za ono to su trpjeli. Zbilja, oni su pravi pobjednici! (El-Muminun, 111.); A da, k tome, bude od onih koji vjeruju, koji meu se strpljivost preporuuju, i koji meu se samilost preporuuju. (El-Beled, 17.); Osim onih koji vjeruju i dobra djela ine, i koji meu se Istinu preporuuju, i koji meu se strpljenje preporuuju! (El-Asr, 3.); Zato se ti strpi stpljenjem lijepim! (El-Mearid, 5.) Iz navedenih ajeta asnoga Kurana jasno nam je da je ljudska volja na ovome svijetu kuanje dobra i zla, uivanje i trpljenje, provjeravanje i propitivanje, u trudu i u izgaranju. Mi njemu na Pravu Stazu ukazujemo: pa il je zahvalan il nezahvalan on. (El-Insan, 3.). Stoga, narav ovjeka muslimana i njegova univerzalna vizija na ovom svijetu jeste trud i izgaranje, takoer je i zadovoljstvo, spokoj i smiraj sa ivotnim putem (el-mesir), on je zahvalan na blagodatima, strpljiv na tegobu/nevolju, dobroinitelj i spreman na obje situacije. Zahvalnou se poveavaju blagodati, strpljivou se olakavaju nedae i tegobe. On je svojim vjerovanjem u najboljem stanju, a spreman je i zadovoljan sa oba stanja. Ovu temu moemo u vidu siea punuditi u sljedeoj jednadbi: Duh i neposluh, silazak iz raja i materija (glina/zemlja), duh + materija, sudbina (zakoni) + odreenje (uputa i Boansko vodstvo), ljudska volja (izbor), kunja, blagodat (slavljenje Boga, dobroinstvo, zahvalnost) ili (osionost, oholost, tvrdiluk i nevjerstvo/negiranje; (blagodat) + kunja tegobom (zadovoljstvo, smirenost, zahvalnost, strpljivost) ili (osveta, nehaj, oaj, nevjerstvo), vjerovanje ili nevjerovanje, srea ili nesrea.
251
koja je pokreta za ovjekovo djelovanje i koja, na temelju svoga izbora, sainjava svoje odluke, potom svoja djelovanja, bilo da su dobra, pravedna i preporodna na Zemlji, i ispravna priroda, ili da su strast, agresivna, zemljana, animalna tenja i skretanje sa puteva dobra i istine. Da bi mislioci, pedagozi, reformatorsko vodstvo, naunici i kulturni pregaoci pokrenuli reformatorski pokret u ummetu vano je da znaju da znanje i njegovo objektivno i racionalno mjerilo nije dostatno samo da bi pokrenulo ovjekovo injenje (el-fi l el-insani), niti za odreenje njegova pravca i cilja. Jer ono zavisi u biti o ovjekovom svjesnom djelovanju, dok ovjekova volja u potvrdi stvari izbora i ljudskog injenja, iz ovog ili onog aspekta, nekad potvruje redigiranja mjerila logike razuma i objektivnosti volje, a nekad im je oprena, ve prema sklonosti intuicije srca i duha. Zato, za napore reforme nije dostatno posveivanje panje samo obrazovanju (el- inaje bi et-ta lim) i koli, ve i odgoju u doba djetinjstva koji sainjava temelje zdanja ovjekova materijalnog i duhovnog bivstva, ubraja se u najvanije inioce u formiranju ovjekove svijesti koji ima najvei utjecaj koji je neizbrisiv na srce i na svijest, te na temeljna intuitivna i duevna svojstva ovjeka koja obavljaju glavnu ulogu u usmjeravanju ovjekovih odluka i usmjeravanju njegovih objektivnih znanja pohranjenih u njemu u skladu sa napucima sklonosti due i svijesti. Stoga, nalazimo da ovjek nekada znade ono ispravno, ali ga ne ini. A nekada znade ono pogreno, ali ga ini. Zapaamo da bezvoljni ovjek (fatir el-himme) u vremenu kad bi, po miljenju mnogih i usljed vanosti dogaaja i posljedica, trebao nasrnuti kao deraa ivotinja, to ipak ne ini, dok, nekada, opet nasrne kao deraa ivotinja u stvarima za koje bi se pretpostavljalo, ili prioritetno zakljuilo, s obzirom na posljedice i ishode, da bi se s tim stvarima ophodio suutno, strpljivo i mirne due, ali tako ne uradi.
252
Zato je vano za ovjeka muslimana, i za muslimansko drutvo, da reformiraju izopaeni metod miljenja ummeta i miljenja njegovih pripadnika. Da istovremeno reformiraju izopaene metode poetnoga odgoja i diskursa njihove svijesti da bi se popravilo zdanje budunosti narataja ummeta na temelju ljubavi, razumijevanja, obiaja, uvjerenja, moralne hrabrosti, samopouzdanja (es-sika bi en-nefs), osjeanja za odgovornost i ast, da bi povratili, prije svega i nakon svega, zdanje univerzalne vizije ummeta (bina ru je el-umme el-kevnijje), koja je osnova spoznajnog i intuitivnog zdanja, e da bi ummet povratio istotu vjerovanja graditeljskih, aktivnih, pozitivnih, moralnih, monoteistikih i duhovnih pokoljenja, te da tako ummet uvrsti zdravi, nuni temelj za izgradnju prosvijetljenog, ispravnog, muslimanskog uma, te temelj za izgradnju ive, budne, muslimanske svijesti (bina el-viddan el-muslim el-jekiz el-hajj), koja e pokrenuti muslimansku volju i osloboditi njene graditeljske moi, da ona utjelovi u svojoj stvarnosti, djelima, kreacijama i inicijativama, principe istine i pravde te pojmove slobode, odgovornosti i dogavaranja, kao i vrijednosti solidarnosti, uzajamne samilosti i mira u svojim odnosima, sistemima i institucijama. Pridravanje istinske Objave, smjerne naravi i univerzalnih zakona kao izvora spoznaje, te pridravanje razuma kao sredstva i mjerila za promatranje (en-nezar) i osvjedoenje (et-tebejjun) jeste ispravan metod za izgradnju miljenja (bina el-fikr), stjecanje nauke i znanja, reformu odgoja, izgradnju ispravnih spoznajnih svojstava prema univerzalnoj civilizacijskoj kuranskoj viziji i prema valjanom duhovnom vjerovanju. Jer ovi elementi jesu temeljni elementi za podizanje civilizacijskog muslimanskog ovjeka koji se koristi valjanom spoznajom (el-marife es-sahiha) i vrijednom moralnou (el-ahlakijjat el-fadile), te plemenitom, slobodnom, graditeljskom i pozitivnom svijeu koja e obnoviti put ovjeka djelovanja, preciznosti i blagostanja, te civilizaciju
253
pravde, solidarnosti, mira i gradnje.690 Bog obeava onima izmeu vas koji vjeruju i koji rade dobra djela da e takve zbilja na Zemlji uiniti namjesnicima, kao to je i one prije njih uinio namjesnicima, i da e im, sigurno, osnaiti njihovu vjeru, onu s kojom On zadovoljan je da njima vjera je, i da e im On zbilja nakon straha njihova u zamjenu sigurnost dati. Oni e samo Meni robovati i nita Mi nee pripisivati! A koji i nakon toga ne budu vjerovali, takvi su zbilja pravi grjenici.691 Univerzalnost (el-alamijje) Univerzalnost jeste to to oznaava epohu ovjeanstva u kojoj su se sjedinile sve etape stvaranja ovjeka, da bi obrazovale koncentrine krugove od rodbinstva do pripadnitva, od pojedinca do porodice, od susjedstva do ire rodbine, od plemena do naroda, te potom jezika, rase i vrste da bi sve to zavrilo stablom najveeg koncentrinog kruga a to je ovjek i ovjeanstvo. Univerzalnost jeste izdanak zrelosti civilizacije ovjeka i njegovih znanstvenih sposobnosti koja je do sada uklonila mnoge prepreke vremena i mjesta, koje univerzalnosti ne odgovaraju niti je izraavaju, izuzev ovjekova diskursa ovjeku. Jer u svijetu univerzalnosti (alem el-alemijje), civilizacijski i ljudski, nema mjesta za rasizam, kao to ni u praktinoj i legitimnoj znanstvenosti, koja je ostvarila univerzalnost, nema mjesta za praznovjerje, magiju i naklapanje (tahrif).
690
691
Vie detalja u vezi sa islamskim politikim sistemom vidi od ovog autora studiju Problematika autokratije i korupcije u islamskom miljenju i povijesti (Ikalijje el-istibdad ve el-fesad fi el-fikr ve et-tarih el-islami), u asopisu Savremeni musliman (El-Muslim el-Muasir), br. 122., Kairo, 2006./1427. po H. Ova se studija moe konsultirati i na web site-u (www.islamonline.net), a dokumentiranje rijei istibdad (autokratija, tlaenje) je u posebnome stupcu ove studije. En-Nur, 55.
254
Prije islama sve su vjere bile poruke odreenim narodima, u osamljenosti (izoliranosti) prvotnih etapa ovjeka i njihovih mjesnih i vremenskih zapreka i prostora, prema njihovim razlikama. Stoga su uda u tim etapama bila sredstvo tih vjera za te narode. Pa i u onome to je u dananjem svijetu preostalo od tih religija koje su se proirile u prahistorijsko doba, nakon to ih je zadesilo iskrivljenje tokom vremena. To jeste do danas preostali trag tih religija koji moemo vidjeti u hinduizmu Hindusa, konfuijanizmu Kineza, intoizmu Japanaca, jevrejstvu Jevreja. tavie, Boiji vjerovjesnik Isa, a.s., donio je svoja uda (havarik) i nadnaravne zbilje (mu dizat) kao poslanik zalutalim ovicama (el-ganem ed-dalle) meu Sinovima Israilovim. Kad je posrijedi islam, on je doao kao poruka ovjeku kao svijetu i Sinovima Ademovim. Njegov je diskurs bio univerzalni diskurs cijelome ovjeanstvu, sredstvo mu je legalna i praktina znanost, dokaz islama i njegova poruka bila je Knjiga i Iqra/Ui/itaj!, cilj mu je Pravda i Mir, jer bez pravde nema univerzalnosti niti mira. A uz pravdu, nauku, univerzalnost i mir nema mjesta magiji, niti rasizmu, ni raskolnitvu, ni neprijateljstvu. tavie, islam je poziv bratstvu, slobodi, pravdi, nauci, sigurnosti i miru. Univerzalnost i mir nisu globalizacija, dominacija ni eksploatacija. Mnogi misle da je globalizacija neto novo, ali to nije tano. Naime, svako ko je studirao ekonomiju i historiju savremene ekonomije znade da globalizacija nije nita doli staro pokvareno pie u novim bocama i pod novim etiketama, jer globalizacija nije drugo doli eksploatatorska kolonizatorska tenja od strane zavojevakih, materijalistikih, ekonomskih sila, naoruanih savremenim moima, da jo vie slome barijere vremena i mjesta te da bi ostvarili vie nasilja, zuluma i eksploatacije jaeg prema slabijim.
255
Globalizacija tei ekonomskoj eksploataciji u skladu sa svojim interesima i gramzivosti, globalizacija je samo ciklus ekonomske slobode i ekonomske zatite kolonijalnih sila, za pokoravanje slabih naroda, iskoritavanje njihove energije i ljudskih resursa, kroz kulturnu i vojnu dominaciju, za potinjavanje tih naroda i ovladavanje njima, za pljaku ljudskih i materijalnih resursa kako bi tako bili puki izvor sirovina i radne snage za sluenje tim zavojevakim kolonijalistikim silama. Kad su industrije kolonijalnih drava bile jake, i kad su bile jae od drugih industrija njihovih takmaca, pozivale su ekonomskoj slobodi i otvaranju vrata zemalja onih naroda koji potpadaju pod njihovu prevlast radi eksploatacije i radi njihova utapanja u svoje industrije i spreavanja razvoja ovih naroda. A kad se njihove industrije nau u loem poloaju spram konkurenata, tada pozivaju ekonomskom protekcionizmu i zabravljivanju vrata zemalja koje potpadaju pod njihov utjecaj pred konkurentskim silama, kako bi garantirale nastavak dominacije i ekonomske eksploatacije radi ovladavanja slabim narodima i radi njihova pokoravanja. Brzi pogled na sukobe evropskih kolonijalnih imperija, napose na povijest britanske kolonijalne imperije, nudi objanjenje ovih eksploatatorskih odvratnih politika. Globalizacija danas jeste isto to i onaj poziv za ekonomsku slobodu, koji ide u prilog velikim silama, poziv za vie eksploatacije, dominacije, zavojevanja i monopola, ali ovaj put u irem, svjetskom, razmjeru i sa jo snanijim eksploatatorskim apetitima, uz runije i obuhvatnije naine uklanjanja vremenskih i mjesnih barijera. To je uinilo najezdu i kulturnu zaslijepljenost (el-inbihar es-sekafi), kroz elektronske i satelitske medije, najvanijim sredstvima velikih sila, pri emu se naroito vodi rauna o onome to djelotvornije gura siromane narode u mlitavost i
256
konzumiranje, te moralnu i drutvenu anarhiju. Pored ovoga tu su i ekonomska i vojna sredstva tih sila. ak i kada najvee ekonomske sile danas pozivaju ekonomskoj slobodi, one nastoje zatititi svoje industrije i svoje slabe proizvode (muntedatiha ed-da ife), stoga one u vrijeme kad pozivaju na slobodu pregovaraju meu sobom o razumijevanju i nizu zatita, protekcionerstava i iznimnih kapitulacijskih dozvola, ali one ne doputaju slabim dravama da rade na zatiti svojih slabih ekonomija da bi sirovine tih naroda, njihova bogatstva i trita ostala otvorena za pljakanja monopolima velikih i njihovim eksploatacijama i otvorena eksploataciji njihovih transkontinentalnih tvrtki, korupciji njihovih finansijskih i kapitalistikih sistema, njihovih vrsto uvezanih planova u pljakanju bogatstava, njihovom monopoliziranju na raun tih naroda, bez ikakva poklanjanja panje njihovoj sudbini, sirovinama i bogatstvima. Ali univerzalnost (el-alemijje) nije globalizacija (el-avleme), tavie, te su dvije stvari oprene. Univerzalnost je uspostavljanje veza, bratimljenje, meusobna samilost, pravedna razmjena koristi (tebadul adil li el-menafi), mir meu ljudima. Sve suprotno globalizaciji, koja znai zaposjedanje, dominaciju, zavojevanje, eksploataciju, pohotu, svjetske ratove svih vrsta. Pa, ako hoete, globalizacija je uistinu ope/masovno unitenje (demar amil), ratovi: kulturni, ekonomski, vojni, globalistiki, opi. Globalistiki sistem je kolonijalistiki, monopolistiki i tlaiteljski (da ir). U znanstvenoj i univerzalnoj epohi u koju stupa ovjeanstvo jo od vremena Muhammedova, a.s., poslanstva ovjeanstvu, te sveope tendencije snaenja kontakata meu ljudima, za koje je dolo do snanijeg uklanjanje barijera vremena i mjesta to su stajale na putu spajanju naroda ovjeanstva i razmjene njihovih interesa bilo da je rije o kopnenim, morskim, zranim ili izravnim fizikim, ili ianim, beinim ili elektronskim
257
kontaktima ovjeanstvo i njegovi narodi bivaju podsticani da se ujedine (et-tevehhud) u jedno svjetsko/univerzalno drutvo. Ako su jedno svjetsko drutvo i jedna svjetska vlada (el-hukume el-alemijje) bili neto to je bilo blie snovima, pokret univerzalnoga ovjeanstva danas ih ini stvarnou bez koje se ne moe (hakika la budde minha). Ali vana stvar koja je pred misliocima i reformatorima jeste da se osvjedoe da su oni pred ogromnim ovjeanskim iskustvom iji bi neuspjeh bio bolna i gorka stvar, jednako kao to i njegov uspjeh znai ostvarenje ovjeanskog sna i tenje namjesnitva ovjekova na Zemlji za bratstvom, pravdom, mirom i prosperitetom. Susretanje naroda, njihovo uzajamno upoznavanje, razmjena interesa podstai e ih ka jednom ljudskom drutvu, koje e izraziti jedinstvo njihova porijekla, potreba i oekivanja njihove smjerne drutvene naravi. U prirodi jednoga ljudskoga drutva jeste potinjavanje sistemu, te vrijednostima, poimanjima i skladnom ustroju koji uspostavlja vezu izmeu pojedinaca i drutva kao vezu mira, u kojem se ovjek pokorava zakonu i njime anulira povezanost sile sa nasiljem (alaka el-kuvve ve el-unf), osim posredstvom zakonite vlasti protiv onih koji su ustali na prava drutva i prava njegovih pojedinaca, te protiv onih koji su napali sistem drutva i njegove zakone. Univerzalnost, spajanje, uzajamno upoznavanje, ljudski dijalog danas guraju snano prema kulturi i sporazumijevanju, ka zajednikim interesima zajednica i naroda diljem etiri strane svijeta. Meunarodne organizacije, sa Organizacijom Ujedinjenih nacija na elu, unato svojim manjkavostima i mahanama koje nikome nisu skrivene, jesu ipak pretpostavke ka ustanovljenju
258
drutva, principa i vrijednosti, ili uspostavljanju skladnoga ovjeanskog univerzalnog drutva. Vano pitanje glasi: da li e prirodu ovoga drutva i ovog sistema i ove vlade sile globalizacije reducirati na civilizaciju koja je materijalistika, eksploatatorska, rasistika, animalna i zemljana, u kojoj jai tlai slabijega (hajsu jestebiddu fiha el-kavijj bi eddaif), gdje vai argument sile, gdje izgleda da pokretanje te civilizacije i njeno vodstvo pripadaju tlaiteljskom i monopolistikom cionizmu ije je i samo sredite administracije jedno rasistiko zdanje, cionizmu koji poiva na otimaini i pljaki jednog drevnog naroda ija je zemlja opljakana i razorena, njegova dobra zaplijenjena sa svom bezonou, laima i falsifikatima, a da se ovi krvoloci i njihovi pomagai nimalo obuzdaju, niti da im zadrhti srce. I hoe li svijet i ovjek kliznuti u dunglu nasilja i blistavu anarhiju, u atavistiki rasizam i monopole vlasti i bogatstva te u ruilake sukobe iji su nagovjetaji zapoeli u revolucijama i ratovima koji zahvataju zemaljsku kuglu, pogoravaju se, ne nazire im se kraj, a vode se pod etiketama odbrane interesa, otpora i terora. Sve je to samo rezultat zavojevatva, dominacije i eksploatacije od strane savremenih materijalistikih faraonstava i klerikalstava. Posljednji izbor je izbor univerzalizma za uspostavljanje sistema i svjetske vlade na temelju principa bratimljenja ovjeka, pravde, solidarnosti i pozitivne/aktivne reformatorske slobode u okrilju sistema drutva, ovjeanskog i univerzalnog, kao i sistema vlasti, ovjeanske i univerzalne, koja poiva na skladnim temeljima savjetovanja i koja se pridrava bratstva, pravde, uzajamnog pomaganja, sigurnosti, mira, ljudske pozitivne slobode koja uva prava pojedinca, drutva i njihove interese i ije granice ispisuje dogovaranje/savjetovanje (e-ura) drutva. Od vas je kod Boga najplemenitiji onaj koji se Njega najvie boji.692 Mi
692
El-Hudurat, 13.
259
neemo dozvoliti da nagrada propadne onima koji ine dobra djela.693 A to u biti znai odgovornost islamskoga ummeta, njegovih mislilaca, glasnogovornika, voa reforme u njemu, da se okrenu prema reformi, povratku vizije ummeta, izgradnji skladnog, graanskog sistema dogovaranja (e-ura), na temeljima jedine filozofske ovjeanske vizije, one koja proishodi iz jedinstva ovjeka u koncentrinim krugovima, koja ne iznosi lai o raznovrsju ovjekovu, bilo pojedincu ili drutvu, koja pledira za temelje bratstva, pravde, uzajamne saradnje, solidarnosti, slobode, sigurnosti i mira za sve (li el-demi), a to je bit kuranske vizije i posljednje boanske poruke ovjeku. Glavna stvar islamskog zova i preporoda jeste izbavljenje islamskoga ummeta iz toga to ga je zadesilo: skretanja i izopaenja, i uspostavljanje obrasca za svjetsko drutvo (ikame en-numuzed li el-mudteme el-alemi) ija je naunost i univerzalnost ( ilmijjetuhu ve alemijjetuhu) roena u maternici islamskoga ummeta i islamskoga drutva, a koga je ostavio poslaniki period obrascem i dokazom za islamski ummet i za cijelo ovjeanstvo, to je nada koju oko, nutarnji uvid i smjerna narav nepogrjeivo vide. Velianstveni i Uzvieni Bog kae: Kuran je samo opomena svjetovima, od vas onome koji hoe da bude na Pravom putu.694 A ti Putu Gospodara pozovi mudrou i savjetom lijepim i s njima ti raspravljaj na nain najljepi!695 I onim to ti je Bog dao Onaj svijet trai i udio svoj na Svijetu ovom ne zaboravi, i kao to je Bog tebi dobro uinio i ti dobro ini, i nemoj nereda initi na Zemlji! Bog doista one koji nered ine ne voli!696
693 694 695 696
El-Kehf, 30. Et-Tekvir, 27-28. En-Nahl, 125. El-Kasas, 77.
260
Dobroinstvom i bogobojaznou vi se pomaite, a u grijehu i neprijateljstvu vi ne sudjelujte!697 O vjernici! Odluni za Boiju istinu budite, i pravedno svjedoite! Nek vas mrnja prema nekom narodu ne navede pa da nepravedni budete. Vi pravedno postupajte, to je bogobojaznosti blie! I Boga se bojte, On je doista obavijeten o svemu to inite.698 Bog vam zapovijeda da stvari vane i povjerljive ljudima kojima i pripadaju uruujete! I kada svijetu sudite, po pravdi sudite! Kako je lijep savjet kojim vas Bog svjetuje, a Bog, doista, sve uje i vidi sve!699 O ljudi! Bojte se svoga Gospodara Koji vas je od jednog ovjeka stvorio, a stvorio je od njega i enu njegovu, i od njih dvoje rasijao je mnoge mukarce i ene! Boga se bojte, vi u meusobnim traenjima Njega za jamca uzimate, i rodbinske veze uvajte. Bog, doista, nad vama bdije.700 O ljudi! Mi smo vas od mukarca i ene stvorili i plemenima i narodima vas uinili, da biste se upoznavali! Od vas je kod Boga najplemenitiji onaj koji se Njega najvie boji! Bog sve zna i obavijeten je.701 Od Njegovih Znakova i to je da vas od zemlje stvara, a potom se vi ljudi irite posvuda! I od Njegovih Znakova i to je da On za vas, od samih vas, ene stvara, da se uz njih smirite i meu vas ljubav i samilost dao je. U tome, zbilja, ima Znakova za ljude koji razmiljaju! I od Njegovih Znakova je i stvaranje nebesa i Zemlje, i razliitost vaih jezika i vaih boja! U tome, zbilja, za znalce znakova ima!702 A sinove Ademove Mi smo zbilja odlikovali, i po kopnu i po moru smo ih raznijeli i ljepotama ih opskrbili, i nad mnogima koje smo stvorili vrednotu im veliku darovali!703 Pa im se odazva
697 698 699 700 701 702 703
El-Maida, 2. El-Maida, 8. En-Nisa, 58. En-Nisa, 1. El-Hudurat, 13. Er-Rum, 20-22. El-Isra, 70.
261
njihov Gospodar: Ja zbilja neu niti jednom pregaocu izmeu vas dobro djelo ponititi, muko ili ensko bili! Vi ste jedni od drugih.704 A ko ljepe zbori od onoga koji Bogu poziva, i dobro radi, i govori: Ja sam musliman, Bogu predan!705 Pa, na naem Poslaniku samo jasna obznana je!706 Mir (es-selam) Prema univerzalnoj, kuranskoj, civilizacijskoj viziji, imati za cilj asni dostojanstveni i samilosni mir jeste princip i primordijalno naelo za princip pravde, i za jedinstvo ovjeka u meuljudskim odnosima. Mir, prema onome to smo prethodno obrazloili, poiva na poimanju ovjeanstva, u skladu sa kuranskom vizijom, kao jedinstva u raznolikosti i raznolikosti u jedinstvu, te poimanju da je bivstvo ovjeanstva jedno bivstvo sastavljeno od koncentrinih krugova, koji poinju sa pojedincem i obuhvataju cjelokupnu ovjeansku lozu (es-sulale el-insanijje). Koji stvori i smrt i ivot da bi tako iskuao vas ko e od vas biti ljepeg djela.707 Bog vam ne zabranjuje da dobroinstvo inite i pravedni budete onima koji se protiv vas zbog vjere ne bore, niti vas iz stanita vaih izgone! Bog, doista, voli pravedne! Ali vam Bog zabranjuje da prijateljujete sa onima koji se protiv vas bore zbog vjere, i iz vaih stanita vas izgone i pomau da vas protjeraju; s takvima vam zabranjuje prijateljevati! A koji s njima bude prijateljevao, takvi su zloinitelji pravi!708 ta vam je, zato se na Boijem putu ne biste borili za potlaene mukarce, i ene, i dje704 705 706 707 708
Alu Imran, 195. Fussilet, 33. Et-Tegabun, 12. El-Mulk, 2. El-Mumtehine, 8-9.
262
cu, koji zapomau: Na Gospodaru! Izvedi nas iz ovog grada iji su stanovnici nasilnici! I daj nam od Sebe zatitnika! I daj nam od Sebe pomagaa!709 I za one koji se odupiru kad ih pogodi ugnjetavanje! A kazna je za nepravdu uzvratiti istom mjerom! A ko oprosti i naravna se, nagrada mu je u Boga! On ne voli zloinitelja, doista. A onome ko se nakon uinjena mu zlodjela suprotstavi protiv takvih nita ne treba poduzeti! A poduzet e se protiv onih koji svijetu nepravdu i zulum nanose, i koji bez prava ikakva na Zemlji tlae! Njima pripada kazna bolna! A ko se strpi i oprosti tu je odluku zbilja razborito donijeti!710 Doputeno je braniti se onima koji su napadnuti, zato to im se nasilje ini. A Bog je doista moan da pomogne, i onima koji su bez ikakva prava iz stanita svojih protjerani samo zato to su: Gospodar na je Bog! govorili. Da Bog ne suzbija ljude jedne drugima, porueni bi do temelja bili manastiri, i crkve, i sinagoge, i damije u kojima se mnogo spominje Boije ime! A Bog e zbilja pomoi one koji Njega pomognu! Bog je doista moan i silan one koji e, ako im Mi damo vlast na Zemlji, namaz klanjati i zekat davati, i dobroinstvo zapovijedati i zlo zabranjivati, a kod Boga je kraj svih stvari!711 I borite se na Boijem putu protiv onih koji se protiv vas bore, ali vi boj ne zapoinjite! Bog ne voli one koji zapoinju boj!712 Ko protiv vas ratuje, i vi protiv njega ratujte milo za drago! I Boga se bojte i znajte da je Bog sa onima koji se Njega boje.713 Ako kanite da na nepravdu uzvratite, tad uzvratite samo onoliko koliko vama b uinjeno! A ako se strpite, pa to je zbilja za strpljive bolje.714
709 710 711 712 713 714
En-Nisa, 75. E-ura, 39-43. El-Hadd, 39-41. El-Bekare, 190. El-Bekare, 194. En-Nahl, 126.
263
Bog ne voli zloinitelje, doista.715 A ti Putu Gospodara pozovi mudrou i savjetom lijepim i s njima ti raspravljaj na nain najljepi! Doista, Gospodar tvoj najbolje zna ko je skrenuo s Puta Njegova, i On najbolje poznaje one na Pravi put upuene.716 A kazna je za nepravdu uzvratiti istom mjerom! A ko oprosti i naravna se, nagrada mu je u Boga! On ne voli zloinitelje, doista!717 A ti Putu Gospodara pozovi mudrou i savjetom lijepim i s njima ti raspravljaj na nain najljepi!718 Kuran je samo Opomena svjetovima od vas onome koji hoe da bude na Putu pravome.719 Bog zapovijeda pravdu i dobroinstvo i potpomaganje blinjega, a zabranjuje razvrat, i ono to je runo, i tlaenje! Da biste se opomenuli, Bog vas svjetuje!720 I kao to je Bog tebi dobro uinio i ti dobro ini, i nemoj nereda initi na Zemlji! Bog doista one koji nered ine ne voli!721 Dobroinstvom i bogobojaznou vi se pomaite, a u grijehu i neprijateljstvu vi ne sudjelujte!722 Neka vas mrnja prema nekom narodu ne navede pa da nepravedni budete. Vi pravedno postupajte, to je bogobojaznosti blie.723 On je Vladar, Sveti, Podaritelj Mira!724 A Bog doista u Kuu Spasa poziva.725 Bog njome (svjetlou) one koji za zadovoljstvom Njegovim ude na Pute Spasa upuuje.726 A ako oni
715 716 717 718 719 720 721 722 723 724 725 726
E-ura, 40. En-Nahl, 125. E-ura, 40. En-Nahl, 125. Et-Tekvir, 27-28. En-Nahl, 90. El-Kasas, 77. El-Maida, 2. El-Maida, 8. El-Har, 23. Junus, 25. El-Maida, 16.
264
budu miru skloni, budi i ti, i na Boga se osloni! Bog je Onaj Koji sve uje i Koji sve zna.727 O vjernici! Svi u vjeru mira uite!728 Vano je da ne zaboravimo skrenuti panju na ono to smo ve spomenuli, a to je da je mir jedan od najvanijih naela islamskoga miljenja. Njegovo definiranje otvoreno je prema daljnjim podjelama i podrobnijim objanjenjima, a to podaruje jo pravila za metod islamskog naunog istraivanja kako bi ostvario svoje dobre, graditeljske i civilizacijske ciljeve koji ostvaruju smjernu, moralnu, svrhovitu, ovjekovu linost, i od nje ne odstupaju. Reforma (el-islah) i izgradnja (el-imar) Trud i koritenje jesu u iskonskoj naravi u ovjeku da bi udovoljio potrebama ivota i opstanka, to je plod namjesnitva na Zemlji (semere el-istihlaf fi el-erd). Ali jasno je takoer da ovjeka razdiru dvije sile u njegovome ivotu i trudu. Jedna sila jeste onaj zemljani, materijalni, animalni poriv za nasilnim udovoljavanjem potrebama (bi anve el-kuvve), ona udoredno ne odvraa duu koja je sklona zlu od tenji da se odazove udovoljavanju svojih potreba pribjegavanjem sili (el-ludu ila el-kuvve), nasilju, zulumu i agresiji. Druga sila jeste ona to ostvaruje tenju u smjernoj ljudskoj dui koja jeste duhovno, smjerno, naravno i savjesno osjeanje, koje gura/podstie ovjeka da se pridrava vrijednosti istine, pravde, milosti, te da se tim osjeanjem okrene od zuluma, neprijateljstva i nepravde. Tako Mi due i Onoga Koji je stvori, pa je nadahnu da znade ta zloj joj je a ta dobro joj je, uspjet e onaj ko duu oisti, a izgubite onaj ko je uprlja!729 Pa, to se tie onoga ko tlaio
727 728 729
El-Enfal, 61. El-Bekare, 208. E-ems, 7-10.
265
je, i ivot volio vie na Svijetu ovome pa, zbilja, dehennem je njemu prebivalite! A to se tie onoga ko se bude pred Gospodarom svojim bojao stajanja, i duu od strasti uzdrao, zbilja, dennet bit e prebivalite njegovo!730 I onim to ti je Bog dao Onaj svijet trai i udio svoj na Svijetu ovom ne zaboravi, i kao to je Bog tebi dobro uinio i ti dobro ini, i nemoj nereda initi na Zemlji! Bog doista one koji nered ine ne voli!731 Koji stvori i smrt i ivot da bi tako iskuao vas ko e od vas biti ljepeg djela.732 On je taj Koji vam Zemlju krotkom uini, pa hodajte po stranama njenim i jedite iz Njegove opskrbe! Kod Njega je proivljenje!733 Da li je upueniji onaj koji se idui licem spotie ili onaj koji Putem pravim uspravno ide?734 Ti reci: O robovi moji koji vjerujete, Gospodara svoga se bojte! Koji dobro na Ovom svijetu ine, njima nagrada pripada! A Boija je Zemlja prostrana! A strpljivima e biti data nagrada njihova, bez rauna ikakva!735 Onima koji su bogobojazni bili, rei e se: ta Gospodar va objavljuje? Dobro oni odgovorit e. A oni koji dobra djela ine imat e dobro na Ovom svijetu, a Kua Svijeta onoga bolja je. O, kako e divna biti bogobojaznih Kua.736 A one koji se budu radi Nas borili Mi emo zbilja Naim stazama naputiti! A Bog je doista sa dobroiniteljima!737 O vjernici! Boga se bojte i nastojte da Mu dragi budete, i na Putu Njegovu vi se borite da tako uspjeh zadobijete.738 Bog je odlikovao one koji se imecima
730 731 732 733 734 735 736 737 738
En-Naziat, 37-41. El-Kasas, 77. El-Mulk, 2. El-Mulk, 15. El-Mulk, 22. Ez-Zumer, 10. En-Nahl, 30. El-Ankebut, 69. El-Maida, 35.
266
svojim i ivotima svojim bore za jednu razinu vie od onih koji kod kue sjede.739 Prenosi se od Halida ibn Midana, ovaj od El-Mikdama, r.a, a on od Boijeg Poslanika, s.a.v.s., da je rekao: Niko nikada nee pojesti bolju hranu od one koju zaradi svojim rukama. Boiji vjerovjesnik Davud, a.s. Jeo je od rada svojih ruku.740 Od hazreti Aie se prenosi da je rekla: Najdrai posao Boijem Poslaniku bio je onaj kojeg njegov trudbenik ustrajno radi.741 Et-Taberani prenosi u djelu El-Evsat od Boijeg Poslanika, s.a.v.s., da je rekao: Doista, Bog voli kad neko od vas uradi neki posao da ga uradi kako treba. Od Boijeg Poslanika, s.a.v.s., prenosi se da je rekao: Stvorenja/ljudi su Boija svojta, a Bogu je najdrai onaj ko je najkorisniji Njegovoj svojti!742 Bogu su najdrai oni ljudi koji su najkorisniji ljudima. Bogu su najdrai oni poslovi koji radost donose muslimanu, ili od njega otklanjaju brigu, ili ga rjeavaju duga ili od njega odagnavaju glad...743 Od Enesa ibn Malika, r.a., prenosi se da je Boiji Poslanik, s.a.v.s., rekao: Ako nastupi Sudnji dan a u ruci jednog od vas mladica, pa, ako je mogne posaditi prije nastupa Sudnjega dana neka je i posadi!744
739 740
741
742 743 744
En-Nisa, 95. Hadis navodi El-Buhari (9/199), Kitab el-buju, poglavlje Kesb er-redul min amel jedihi (Zarada ovjekova od rada njegovih ruku), hadis broj 1942. Hadis navodi El-Buhari (22/222), Kitab er-rekaik, poglavlje El-Kasd ve el-mudaveme (Namjera i ustrajnost), hadis broj 6070. Hadis prenosi Ebu Jala el-Musili u svome Musnedu, hadis broj 3370. El-Mudem es-sagir, hadis broj 861. Hadis prenosi imam Ahmed u svome Musnedu, hadis broj 13004.
267
Iskonska priroda duha (fitre er-ruh) u ovjeku, spoznaja svrhovitosti egzistencije, ovjekove udorednosti, spoznaja biti egzistencijalne veze izmeu Stvoritelja i stvorenja, spoznaja jedinosti Stvoritelja Koji je ist, Moan, Iz niega Izvoditelj i jedinstvenosti stvorenja svi ovi izrazi i osjeanja koja su intuitivna/ svjesna, duhovna i naravna pred ovjekom iscrtavaju univerzalno i ope znakovlje o svrhovitosti ovjekove egzistencije (li gai jje elvudud el-insani), svrhovitosti koja je udoredna i namjesnika, i ovjeka zaduuje odgovornou za to to mu je darovana mo raspolaganja (kudre et-tesarruf) i sloboda izbora (hurrijje el-hijar), iz koje slijedi odgovornost truda, koritenja i plemenite izgradnje (el-imar el-hajjir), na osnovama moralnosti koja se pridrava vrijednosti pravde i koja stremi ka reformi/blagostanju, a okree se od tenji zuluma, neprijateljstva i pokvarenosti. Stoga, u konceptu iskonske prirode (el-fitre) koji se d razumjeti iz Objave naglaava se sredinji poloaj vrijednosti duha, svijesti i morala, te mo znanja i spoznaje svega to je u vezi sa ivotom, biima i tajnama njihove skrovitosti i zakona koji su na raspolaganju da se koriste i da ih se potini za potrebe ovjeka, te da se iskoriste darovi kreativnosti i mogunosti izgradnje na Zemlji, a sve to da bi se naglasila vrijednost rada, preciznosti i izgradnje, te njihove uloge u ostvarenju vrijednosti namjesnitva (kijem el-istihlaf) i njegovih ciljeva koji su bit smisla ovjekova ivota i ostvarenja njegova jastva. Objava izraava sve ono to je Bog pohranio u ovjeka: smjernu narav, sposobnost namjesnitva, postupanja, slobodu izbora i odluivanja koje je Bog u ovjeka usadio, te odgovornosti koje proizlaze iz toga, a koje su u svoj svojoj cjelini prijeko potrebne za pravilno usmjeravanje ovog namjesnitva i ljudske volje. Sve je dato prema ovjeku, prema njegovoj svrhovitosti i njegovoj udorednosti u okviru jedinstvenosti njegovih odnosa, njihovoj cjelovitosti, skladnosti i kreativnosti, a sve radi toga da bi se ovjekov trud, da udovolji
268
svojim ivotnim i materijalnim potrebama, realizirao kroz estit rad (bi el-amel es-salih), preciznost, preporod i progres, a ne posredstvom oholosti, tlaenja i pokvarenosti. ovjekova iskonska priroda i injenice ljudske egzistencije ine da ovjekov dobri, graditeljski, civilizacijski trud u ivotu, sa svim njegovim sredstvima, oblicima i podrujima bez njegova ogranienja na ovo ili ono polje ivotnih i graditeljskih djelovanja; dakle trud koji je sredstvo Namjesnika (el-halife) kojemu je ukazana poast da otjelotvori vrijednosti ljepote (kijem el-demal), koritenja, te graditeljske i udoredne kreativnosti u svijetu materije (fi alem el-madde), te da se ovjeanstvo posredstvom materijalnog uzdigne u svijet duha (fi alem er-ruh) posredstvom otjelovljavanja pobrojanoga u vrijednosti i u smjerne, uzviene, udoredne i duhovne svrhe u graditeljskom i kreativnom trudu ovjeanstva na Ovom svijetu. To je ostvarivo jer su rezultati povezani sa izborom ciljeva (bi hajrijje el-mekasid) i poznavanjem sredstava i naina (bi ilmijje el-vesa il). Vano je da znademo da cilj izgradnje, kreativnosti i blagostanja jeste naelo i smjerni, prirodni cilj koji se ne odjeljuje od civilizacijske kuranske vizije za projekt ovjekove egzistencije na Zemlji, te da nema vrijednosti niti smisla ovjekova egzistencija na Zemlji, niti e ovjek ostvariti/realizirati svoje jastvo bez ciljanoga truda, rada i kreativnosti u iskoritavanju svijeta za ostvarenje ivotnih potreba ovjeka, ali na nain kreativnosti svemira i njegove svrhovitosti, udorednosti, jedinstvenosti i cjelovitosti. Sve to (potrebno je ostvarivati) drei za cilj dobro, blagostanje i progres, jer smjeranje izgradnje i plemenitog koritenja na Zemlji, te realiziranje ciljeva iskonske ljudske naravi (el-fitre) jeste i ostvarenje ovjekova jastva. Poricanje, oholost, nastojanje da se ini zulum i nered na Zemlji jeste propast, potiranje i unitenje ovjekova sopstva i krenje svetosti/nepovredivosti smisla stvaranja sklada u svijetu i sklada u ovjeku.
269
Cilj upute Objave i upute civilizacijske kuranske vizije koja pokazuje ovjeku kako e usmjeriti trud u ivotu na Ovom svijetu jeste da ovjekov trud bude sukladan redu koji vlada u svijetu u darivanju, kreativnosti, cjelovitosti i blagostanju. Isto tako, pridravanje sveobuhvatne zakonitosti i znanstvenosti u ophoenju sa redom u svijetu i koritenju svijeta u interesu ovjeka izraz je istinske ljudske prirode, odnosno injenice da ta priroda zauzima mjesto u samom sreditu ovjekove svijesti i volje. Na taj nain, prakticiranje namjesnitva i ciljeva iskonske prirode i njenih intencija sa svim uivanjima koja privlae ovjeka u lijepome ivotu na oba svijeta jeste Stvoriteljev cilj (koji se oekuje) iz stvaranja (gaje el-halik min el-halk) i mjesto Njegova zadovoljstva. Jer, naime, zadovoljstvo Stvoritelja u osjeanju prirode i u tekstu (mentuk) univerzalne kuranske vizije sastoji se u ostvarenju ljudskoga sopstva zarad njegove iskonske naravi (el-fitre) kako ju je Bog stvorio, i to ispravnim sredstvima, a ne u negiranju sopstva i nastupanjem, bilo to svjesno ili nesvjesno, tako to e se ono (sopstvo) braniti od zlobe i pakosti egocentrizma samoljubljem, tlaenjem, neprijateljstvom, zulumom i korupcijom. Saetak kazanoga jeste da je sredinja vanost truda i injenja radi ostvarenja ljudskoga sopstva u tome da ljudsko sopstvo ostane zdrueno sa ciljem dobra i koristi, sa pridravanjem znanstvene zakonitosti to je takoer sredinje pitanje u univerzalnoj kuranskoj viziji, radi realiziranja smisla ljudske egzistencije i realiziranja ljudskoga sopstva, te realiziranja zadovoljstva i boanske ljubavi koja je samo druga strana za ostvarenje duhovnih, uzvienih i zdravih ciljeva prirode radi ljudske egzistencije na Zemlji, gdje je onosvjetski, vjeni, duhovni ivot samo druga strana naina ljudskog ivota i njegova rezultanta, koja se ne prekida, niti cijepa. Dakle, radi se o tome, da li je to trud postignua, koristi, gradnje, blagostanja, uitka, zadovoljstva, spokoja i mira, ili je to trud zgrtanja i pohlepe, poude i tete, kvarenja, oaja,
270
smetenosti, tjeskobe i kajanja. Ako se bude radilo dobro bit e dobro! A ako se bude radilo zlo, i bit e zlo! (A dennet je takav) da neto poput njega oko nije vidjelo, niti je uho ulo, niti je palo na um ovjekov. I obraduj one koji vjeruju i dobra djela ine, da njima zbilja pripadaju bae rajske kroz koje teku rijeke. Kad god im iz njih dat bude kakav plod kao opskrba, oni e rei: Ovim smo bili mi i prije opskrbljeni! A bit e im davani samo tome slini plodovi. U baama e iste ene imati, u njima e vjeno ostati!745 Dobro koje unaprijed za sebe uinite kod Boga nai ete. Bog, doista, sve vidi ta vi inite.746 A nije tako (kako grjenici tvrde!). Koji god ovjek predano okrene lice svoje Bogu, a bude dobra djela inio, njemu pripada nagrada njegova kod Gospodara njegova! Takvima nema straha niti e se alostiti!747 Taj Drugi svijet stvorili smo onima koji ne ele da se na Zemlji ohole niti nered da ine. A sretan kraj bogobojaznima pripada! Ko uini dobro djelo, dobit e nagradu od toga bolju, a ko uini zlo djelo, pa oni koji ine zla djela bit e kanjeni samo toliko koliko su zaradili.748 Ljepota: stvarnost ili opsjena? Kao dopuna pojmu blagostanja i izgradnje potrebno je govoriti o vrijednosti ljepote (kime el-demal) u univerzalnoj civilizacijskoj kuranskoj viziji, jer vrijednost ljepote jeste univerzalna vrijednost (kime kevnijje), rairena u zadivnosti pojavnog/vidljivog svemira (fi ibda el-kevn el-menzur), njegovom savrenstvu i naravnim/prirodnim osjeanjima. Takoer, ljepota je naravna
745 746 747 748
El-Bekare, 25. El-Bekare, 110. El-Bekare, 112. El-Kasas, 83-84.
271
potreba ljudske due, njenih radoznalosti i uivanja u svim podrujima ivota te materijalnog i apstraktnog postojanja. I u mjeri u kojoj je vrijednost ljepote rairena u pojavnom/ vidljivom svemiru, ona je takoer rairena u ispisanoj Objavi (el-vahj el-mestur), te u vijugama njenih izriaja (telafif tabiratihi) u opisivanju toga kako je zadivan Stvoritelj stvorenja, te kojim je blagodatima ovjek obdaren, ovjek uiva u njima osjeanjima svoga sluha i vida, u savrenosti, skladnosti, zadivnosti, sainstvu i podlonosti svemira. Ali, alosno je da je vladavina diskursa potiranja sebe pred islamskim diskursom a to je potrajalo duge periode vremena ugasila diskurs ostvarenja sebe u dui ovjeka muslimana. Time se u njegovoj dui postupno ugasilo osjeanje uivanja ljepote stvaranja, izgradnje, savrenosti, skladnosti, cjelovitosti i ureenosti, te on vie ne uiva u uzvienosti i pouzdanju u stvaranje mnogih ljepota i njihovih savrenosti, tavie poeo se sukobljavati zbog ljepote sa svojom prirodom koja kradomice uhvati poneto od uivanja u ljepoti, ali to ini osjeanjem koje optereuje (ovjeka muslimana) da slua grijehe i unahe, to mu poveava sljepilo svijesti/intuicije i u dui slabi osjeanje razlike izmeu pogrenog i ispravnog, rekreacije i ludila, a sve pod utjecajem imaginarnog sukoba izmeu znaenja onog napisanog (Objave) i stvarnosti onog vidljivog (svemira) u sueljavanju sa savladavanjem odazivanja potrebama ljudske prirode. Vano je da spoznamo da je slabljenje idejne strane, koje je proizvelo parcijalnost, doslovnost i zanemarivanje faktora vremena i mjesta u stvarnosti ummeta u pogledu naprijed spomenutog, upravo to to je utjecalo i odredilo metod u skladu s kojim je ummet primjenjivao poimanja islama i njegove kuranske ciljeve, kroz konfrontiranje sa stanjima i okolnostima s kojim se ummet suoio u svjetlu svojih mogunosti i izazova. Sve to je omoguilo da politiar unajmi mislioca u slubi ciljeva po-
272
litiareva vlastodrja i tlaenja ummeta i potinjavanja ummeta linim interesima. Ovo vlastodrje, tlaenje i korupcija su tokom vremena ugasili iskru duha namjesnitva (dezve ruh el-istihlaf) i izgradnje u svemu to je nosilo vrijednosti ljepote, kreativnosti i davanja. Takoer, opisano stanje je omoguilo da u okolnostima kakve su postojale bude zabavljena generacija poslanikog doba i njegovih neophodnosti u okolnostima odbrambenih ratova i otpora neprijateljskim konfrontiranjem sa beduinskim plemenima i prijetnjama oblinjih tlaiteljskih imperija u zemljama Perzije i Bizanta, njihovim ugnjetavanjem i agresivnou, a to nije doputalo da se maevi stave u korice koje su bile poprskane ednom krvlju vojnika prve generacije (es-selef). Ta je generacija (es-selef) iezla u pijesku, osiroena i unitena, pa u ivotu toga narataja koji se borio nije ostalo dovoljno prostora za odmor, za kreativnosti te graditeljske i estetske ugode u stvarnosti tadanjeg drutva. To je bio ulaz i uspostavljanje osobenosti toga doba, da bi se unizila priroda, uspostavio sluganski diskurs i pobrisalo jastvo. To pomae uspostavi vlasti koja vlada zastraivanjem, potinjavanjem i politikim zlostavljanjem (el-kahr es-sijasi). Tako je muslimanski ovjek propustio spoznati mnoga znaenja ljepote i njenih vrijednosti u tekstovima civilizacijske kuranske vizije i vjeronavjesnikog sunneta, koji izraavaju estetike dimenzije (el-ebad el-demalijje) u postojanju, nainima, izrazima, formama i mnogim i brojnim stilskim opisima u prikazivanju ivih bia i onog to ona nose: divote stvaranja, sklada i ljepote u milodraganju sluha, vida i srca/intuicije. Uivanje ljepote, njenih kreacija i sklada u stvaranju jeste u ljudskoj naravi, a traganje za ljepotom jeste u samoj sri ostvarenja jastva naravi o kojoj Kuran zbori. Naspram ovoga, ne smije da se zanemari pod utjecajem iskrivljavanja kulture, prakse i tradicije, iz ovakve primjene potrebe za ljepotom ili bilo koje druge ovjekove potrebe da je
273
stvarnost vremena i mjesta, koja moe biti usljed mnogih razloga loa i ne predstavljati iskonsku prirodu, da je, dakle, stvarnost ta koja sama odreuje podesne primjene, usmjerava ih u svjetlu mogunosti i izazova, stvarnost je ta koja ustanovljava redoslijed prioriteta iskonske i upuene prirode ljudske u tome kako da se ophodi sa potrebama, kako da ih zadovoljava valjanim sredstvima, bez dangube i pretjerivanja (dune tefrit ve la ifrat). Prema tome, dunost je mislilaca ummeta i njegovoga vodstva da uvijek lijepo iitavaju Kuran i primijenjene/praktine poslanike tekstove, da kroz obuhvatan (holistiki e-umulijje) pristup posredstvom tih tekstova doznaju znaenja izriaja Kurana asnoga (tabirat el-Kuran el-Kerim) i vjerovjesnikog sunneta o smislovima/znaenjima kreativnosti, sklada i ljepote u naravi dua i drutava. Uz sve potamnjenje koje je zadesilo islamski ummet u pogledu naravi ljubavi spram ljepote u raznolikim formama egzistencije, uivanja u njoj i kreativnosti, zapaamo da su otkucaji islamske vizije u muslimanskoj dui dali ploda na razliitim poljima duhovnog uivanja, vizuelnog i auditivnog, u recitiranju Kurana i nabonih pjesama, arapske kaligrafije, te estetike islamske arhitekture. Vano je da ovdje spomenemo usprkos svim izazovima koji su bili u vrijeme Poslanika i prve etverice halifa da zapaamo kako Boiji Poslanik, s.a.v.s., oporuuje rekreiranje dua, jer due kad se opterete radom, njima bude dosadno. ak nalazimo da je Poslanik, s.a.v.s. kad su neke ensarije htjele proslaviti svadbu, a neki ashabi se usprotivili tome obuzdao te ashabe uvaavajui potrebu due za nekom vrstom rekreacije i zabave sluanjem ljepote pjesme i razonode. tavie, zapaamo da je Boiji Poslanik, s.a.v.s., sastavio ashabima jednu kasidu, pjesmu za priliku kad je narod pjeva uz udaranje defova; u toj je kasidi duh divljenja i ushita, u njoj kae: Doli smo vam! Doli
274
smo vam! Pozdravljate nas, pozdravljamo vas! Da nije amske penice, ne bi nadebljale vae djevice.749 tavie, nalazimo da Boiji Poslanik, s.a.v.s., osobno prati svoju suprugu, majku vjernika, gospou Aiu, r.a., da bi uivala u izvoenju igara i narodnih plesova nekoje grupe/trupe Abesinaca koji su doli u Medinu. Ne smijemo zbog pogrenog razumijevanja tekstova koji se odnose na slikanje i klesanje u svrhu mnogoboake religioznosti, ili tekstova koji govore o sluanju na skupovima bestidnosti, raskalaenosti i opijanja liavati oko slasti posmatranja/zrenja, niti uho slasti sluanja, niti matu slasti sklada i kreativnosti. Skupovi bestidnosti, raskalaenosti i opijanja jesu situacije kad ono to se gleda i slua nije uslijedilo na nain uivanja ljepote (lejset min bab muta el-demal), ve na nain pro(pada)nja/dekadencije, odstupanja, pregonjenja i pretjerivanja. To su stvari koje su na Ovom svijetu oznaene kao zavodno i lano uivanje. I neka te nikako ne zavara to to po zemljama putuju oni koji ne vjeruju! To je kratkotrajno naslaivanje, a potom dehennem im je stanite! O grozno li je to boravite!750 Nebesa i Zemlju s Istinom stvorio je, a i vas oblikuje i likove vam lijepe daje! K Njemu povratak je!751 Bog je Onaj Koji vam je stvorio Zemlju boravitem, a nebo zdanjem, pa vas je oblikovao i va lik lijepim dao, i ljepotama vas opskrbio. Eto, to vam je Bog, va Gospodar! Pa uzvien neka je Bog, Gospodar svjetova!752 O ovjee, ta te obmanjuje glede tvoga Gospodara plemenitoga, Koji te je stvorio, i skladnim i uspravnim te uinio.753
749 750 751 752 753
El-Mudem el-evsat li et-Taberani, hadis broj 3265. Alu Imran, 196-197. Et-Tegabun, 3. El-Mumin (Gafir), 64. El-Infitar, 6-7.
275
I od Njegovih Znakova je i stvaranje nebesa i Zemlje, i razliitost vaih jezika i vaih boja! U tome, zbilja, za znalce Znakova ima!754 Onaj Koji je lijepom dao svaku stvar koju stvorio je, i ovjeka prvog stvorio od gline, a zatim mu potomstvo stvara od kaplje hude tekuine, potom ga skladno uobliava i u njega Svoj Duh udahnjuje, i daje vam sluh i vid i pamet! Kako malo zahvaljujete vi!755 O sinovi Ademovi, nagizdajte se kad god namaz (molitvu) obavljate.756 Ti upitaj: Ko je zabranio Boije ukrase koje je On stvorio za Svoje robove, i lijepa jela iz opskrbe?! Ti odgovori: Ona su data vjernicima na Ovom svijetu, i samo su za njih na Buduem svijetu! Eto, tako Mi ajete razborito niemo za ljude koji znaju. Ti reci: Gospodar moj zabranjuje razvratna djela, bila ona javna ili skrivena, i grijeenje, i nasilje bespravno, i da Bogu nekoga drugoga vi smatrate ravnim, o emu On dokaza nikakva objavio nije, i da o Bogu govorite ono o emu znanja nemate!757 A sinove Ademove Mi smo zbilja odlikovali, i po kopnu i po moru smo ih raznijeli i ljepotama opskrbili, i nad mnogima koje smo stvorili vrednotu im veliku darovali!758 Jedite iz ljepota kojima smo vas opskrbili i u tome nemojte granicu prelaziti.759 A Mi iz oblaka vodu obilnu sputamo da njome sjemenje i biljke izvedemo.760 A i sa neba sputamo blagoslovljenu vodu i njome dajemo da bae rastu, i ito to se anje.761 Nisu jednaka mora dva: ovo je pitko i slasno, pije se lahko, a ovo slano i gorko! Vi
754 755 756 757 758 759 760 761
Er-Rum, 22. Es-Sedde, 7-9. El-Araf, 31. El-Araf, 32-33. El-Isra, 70. Ta-Ha, 81. En-Nebe, 14-15. Kaf, 9.
276
iz svakog svjee meso vadite i nakit kojim se kitite! Ti vidi lae kako po njemu sijeku valove da biste stjecali iz Njegove blagodati i da biste zahvalni bili!762 On s neba kiu sputa pa vode koritima s mjerom poteku, a bujica ponese neisti koje povrinom plivaju! I ono to ljudi tale na vatri, elei nakit ili korist kakvu imati...763 A stvorio je i stoku; u njoj vam je zatita od studi, i druge koristi, a stokom se i hranite! U njoj vam je i gizda kad je sa ispae vraate i kad je na ispau gonite! A nosi vam i tovare do zemlje u koju ne biste mogli stii bez velike muke! Gospodar je va, doista, blag i samilostan i daje vam i konje, i mazge, i magarce, da ih jaete, a i kao ukras; a On stvara i ono to ne znate.764 A ima ljudi, i ivotinja, i stoke isto tako boja raznolikih! I Boga se boje od Njegovih robova oni ueni. Bog je zbilja silan i On prata.765 A On je Taj Koji vinograde stvara, one nadsvoene i nenadsvoene, i palme, i plodove, i usjeve ukusa razliitog, i masline, i ipke, i sline i razliite.766 A na Zemlji ima krajolika to u susjedstvu se nalaze, i vrtova groem zasaenih, i usjeva i palmi, onih slinih i razlinih, koji se istom vodom napajaju! Neke smo uinili slasnijim od drugih.767 Zar ne vidi da Bog s neba vodu sputa pa je k izvorima po Zemlji razvodi, potom njome izvodi bilje boja raznovrsnih...768 A Mi smo na nebu sazvijea stvorili i za vidioce ih ukrasili.769 Mi smo nebo najblie vama ukrasili ukrasom zvijezda...770 Do762 763 764 765 766 767 768 769 770
Fatir, 12. Er-Rad, 17. En-Nahl, 5-8. Fatir, 28. El-Enam, 141. Er-Rad, 4. Ez-Zumer, 21. El-Hidr, 16. Es-Saffat, 6.
277
ista smo Mi sve to na Zemlji postoji njoj kao nakit stvorili, da bismo njih iskuali ko e ljepe initi.771 Boiju vjeru vjerujemo! Koja je vjera od Boije vjere ljepa?! Mi samo Bogu robujemo!772 Pa neka je slavljen Bog, Stvoritelj najljepi!773 A i Semudu smo poslali brata njihova Saliha, rekao je: O moj narode, Bogu vi robujte, osim Njega vi drugoga boga nemate! On vas od zemlje stvara i na njoj vas nastanjuje.774 I Musa ree Harunu, bratu svome: Meu narodom mojim zamjenik Mi budi i pravedno sudi, i puteve razvratnika nipoto ne slijedi!775 Uzvieni i Velianstveni Bog kae: O vjernici! Kad namjeravate da namaz obavite, vi lica svoja umijte i ruke svoje do iza lakata operite, glave svoje vi potarite. I noge svoje do iza lanaka operite! A ako ste neokupani, vi se okupajte.776 Bog, doista, voli one koji se kaju i voli one koji se iste.777 I odjeu svoju oisti! I kumira se kloni! I ne prebacuj da ti je mnogo! I radi Gospodara svoga otrpi!778 Jedite i pijte ali ne pretjerujte! Doista, Bog ne voli one koji pretjeruju!779 I oni koji, kad dijele, ne pretjeruju niti krtare, ve izmeu toga dvoga postupe.780 Na Zemlji e vam stanite biti i uivanje neko vrijeme.781 Uzvieni i Velianstveni Bog kae: Donosi ga (Kuran) Dibril Vjerni na srce tvoje, da bude onaj koji opominje na jeziku
771 772 773 774 775 776 777 778 779 780 781
El-Kehf, 7. El-Bekare, 138. El-Muminun, 14. Hud, 61. El-Araf, 142. El-Maida, 6. El-Bekare, 222. El-Muddessir, 4-7. El-Araf, 31. El-Furkan, 67. El-Bekare, 36.
278
arapskome jasnom!782 Ti reci: Meni je objavljeno da je jedna skupina dina prislukivala i kazala: Mi smo zbilja Kuran, koji divotu pobuuje, sluali, koji Pravoj stazi vodi, i u njega vjerujemo mi.783 I Kuran izgovaraj izgovaranjem paljivim!784 I ne okrei obraz svoj ljudima osiono ti, niti po Zemlji nadmeno hodi! Zaista, Bog hvalisavog, ni gordog ne voli! U svom hodu smjeran budi i glas svoj ti obori! Zbilja, najmrskiji je glas revanje magarca!785 Velianstveni i Uzvieni Bog kae: Uite u dennet vi i vae ene, radou ozareni! Oko njih (dennetlija) e se ophoditi sa posudama od zlata i aama, u njima e imati ta god im due zaele i im god im se naslauju oi njihove! U njemu (dennetu) ete vjeno ostati!786 (Stanovnici denneta) na sjeditima postavljenim, na njima naslonjeni, jedni spram drugih okrenuti! Oko njih e mladii vjeno mladi ophoditi, sa aama, i ibricima, i peharima, punim pia iz izvora tekuega od njega ih nee glava boljeti, niti e razbor izgubiti i voem koje e oni birati, i mesom ptiijim ma koje da su poeljeli! I hurije oiju krupnih, kao da su biseri skroviti kao nagrada za ono to su inili.787 Takvima pripada opskrba naroita, voe, i poaeni bit e, u baama uivanja, na sjeditima, okrenuti jedni prema drugima, oko njih e se hodati s peharom iz stalno tekueg izvora, bistroga, slasnoga za one koji piju ga, nema glavobolje od njega, niti e od njega gubiti razbora! A kod njih e biti one kratkih pogleda, oiju krupnih, kao da su one jaja prekrivena!788 Svako ima pravac prema kome okree se, pa vi u dobrim djelima natjeite se!789
782 783 784 785 786 787 788 789
E-uara, 193-195. El-Dinn, 1-2. El-Muzzemmil, 4. Lukman, 18-19. Ez-Zuhruf, 70-71. El-Vakia, 15-24. Es-Saffat, 41-49. El-Bekare, 148.
279
Uzvieni Velianstveni Bog kae: Zato se ti strpi strpljenjem lijepim!790 Due vam se na to polakomie, a meni samo lijepo strpljenje ostaje.791 A as sudnji doista e doi, pa ti na lijep nain oprosti.792 I ono to oni zbore ti otrpi i na lijep nain ih napusti!793 Na Zemlji e vam stanite biti i uivanje neko vrijeme!794 Uzvieni i Velianstveni Bog kae: Napusti one koji vjeru svoju za igru i zabavu uzimaju, i koje je ovozemni ivot sasvim obuzeo.795 I neka te nikako ne zavara to to po zemljama putuju oni koji ne vjeruju! To je kratkotrajno naslaivanje, a potom dehennem im je stanite! A grozno li je to boravite!796 Znajte da je ivot na Ovom svijetu igra, i zabava, i gizda, i gordo nadmetanje meu vama, i nadmetanje u mnotvu imetaka i djece! Nalik je kii, bilje od nje nevjernike zadivljuje, i ono potom, nakon kie uzbuja, ali ga zatim vidi poutjela i potom sasueno biva. A na Svijetu onome patnja teka je, a ima i oprost od Boga i zadovoljstvo. A ta je ovosvjetski ivot doli uivanje prijevarno!797 Od Abdullaha ibn Mesuda se prenosi da je on prenio od Boijeg Poslanika, s.a.v.s., da je rekao: U dennet nee ui onaj u ijem srcu ima oholosti koliko je zrno goruice. Na to je neki ovjek rekao: ovjek zbilja voli da mu je odjea lijepa i da mu je obua lijepa! Pa je Boiji Poslanik rekao: Bog je lijep i voli ljepotu! A oholost je omalovaavanje Istine i preziranje ljudi!798 Od Ebu Derdaa se prenosi da je Boiji Poslanik, s.a.v.s., rekao: Vi dolazite vaim prijateljima pa se lijepo odjenete, nagizdate
790 791 792 793 794 795 796 797 798
El-Mearid, 5. Jusuf, 18. El-Hidr, 85. El-Muzzemmil, 10. El-Bekare, 36. El-Enam, 70. Alu Imran, 196-197. El-Hadid, 20. Izvor ovoga hadisa prethodno je ve naveden.
280
svoja prevozna sredstva tako da izgledate kao da ste najistaknutiji meu ljudima. A Bog ne voli pretjerivanje i nepristojnost.799 Od Ebu Hurejre se prenosi da je rekao: Uredna priroda se sastoji od pet stvari, ili petero spada u urednu narav: obrezivanje (el-hitan), brijanje (el-istihdad), odstranjivanje dlaka ispod pazuha (netf el-ibt), podrezivanje nokata (taklim el-ezafir) i potkraivanje brkova (kass e-arib).800 Od Ebu Hurejre se prenosi da je Boiji Poslanik, s.a.v.s., rekao: Doista, Uzvieni i Velianstveni Bog voli da se vide tragovi Njegove blagodati na Njegovom tovatelju!801 Od Ebu Hurejre se prenosi da je Boiji Poslanik, s.a.v.s., rekao: Ko bude imao kosu, neka je njeguje!802 Od Abdurrezzaka iz njegova djela (El-Musannef) o supruzi Ibn Ebi Sakra prenosi se da je ona boravila kod Aie, r.a., pa ju je ova ena pitala: O majko vjernika! Imam po licu malje, pa hou li ih odstraniti kako bih se time uljepala svome muu?! Aia joj je odgovorila: Otkloni od sebe neprijatnost, sredi se za svoga mua ba kako se sreuje za posjetu. Kad ti neto zapovjedi, budi mu pokorna. Kada se zakune na tebe, ispuni mu zakletvu! Nemoj u muevljevu kuu uputati onoga koga on tu ne voli da boravi!803 Od Ebu Zerra se prenosi da je rekao: Boiji Poslanik, s.a.v.s., kazao je: Najbolje ime se mogu preinaiti sijede vlasi (u bradi i kosi, da ne budu bijele) jeste kana i mirta (ketm).804
799 800 801 802 803 804
Hadis navodi El-Hakim u svome djelu El-Mustedrek, predanje broj 7371. Hadis navodi El-Buhari. Hadis prenosi imam Ahmed u svome Musnedu. Hadis navodi Ebu Davud u svome Sunenu. Hadis navodi Abdurrezzak u svome Musannefu. Hadis prenosi En-Nesai u svome djelu Es-Sunen el-kubra (5/416), Knjiga o ljepoti/uljepavanju/nakitu Kitab ez-zine, bojenje kanom i katmom (ElHidab bi el-hanna ve el-ketm), hadis broj 9352.
281
UNIVERZALNA KURANSKA VIZIJA TEMELJ, ISHODITE I POTICAJ ZA REFORMU I IZGRADNJU
Da bi ummet iznova povratio svoju univerzalnu kuransku viziju dunost nam je da u samu sr nae svijesti stavimo smisao protekle povijesti islamskoga ummeta u poslanikom dobu i u dobu etverice pravovjernih halifa, cilj koji je ta povijest imala, utjecaj koji je imala civilizacijska kuranska vizija, koja je njome preobrazila to blistavo razdoblje, te zadivnu tradiciju u hodu islamskog ummeta, u njenom neprocjenjivom naslijeu koje je ostavila ta vizija i to doba da traje tokom vremena, te utjecaj svega toga na povijest svjetske civilizacije (fi tarih el-hadare el-insanijje) i pripravu te civilizacije za znanstvenu i univerzalnu epohu. Takoer, dunost nam je, istovremeno, da saznamo, u svjetlu univerzalne kuranske vizije, bit znaenja i samu sr materijalistike civilizacije savremenog zapadnog ovjeka, te civilizacije koja se liila religija i upute revelacije usljed razloga koji se tiu onoga do ega je dovela povijest te civilizacije i njeno vjersko naslijee, nakon to je poruka koju su slijedili istroila svoju naroitu zadau u narodu kojem je bila historijski upuena. Ta poruka je odgovarala uvjetima i civilizacijskoj epohi radi koje je i bila objavljena. Budui da su se te vjere u svjetlu prelaska ovjeanstva u novu, univerzalnu i znanstvenu etapu, te usljed
282
iskrivljenja koja su takoer zadesila te vjere preobrazile u obrede koji su blie mitolokim obredima, sve to je oslabilo utjecaj tih religija na narode Zapada i podstaklo kod najirih slojeva naroda Zapada marginaliziranje tih religija. Takoer, podstaklo ih je ka materijalistikom usmjerenju koje je obojilo savremenu civilizaciju Zapada svim svojstvima, ponaanjima i moralnim kodeksima koji su materiju ispraznili od duha (el-halije min erruh), a ti su moralni kodeksi, u biti, kodeksi dungle po rasizmu vrste i porijekla, trijumfu tenji/poriva razdora, trijumfu jakih i njihovog zavojevatva, trijumfu ieznua svijesti o drutvenom i moralnom uravnoteitelju (el-vazi) u odnosima i ponaanju. Primjer u tome im je ivotinja koja je zemljana tvar koja posjeduje ivot, ali nema i duha. U svjetlu ove duhovne univerzalne vizije o bratstvu i pravdi, te u svjetlu te univerzalne materijalistike vizije o rasizmu, meusobnom nasilju i neprijateljstvu moemo saznati svojstva bia dungle u signalima/znacima moderne civilizacije i njenih materijalistikih usmjerenja, usprkos idealistikim naklapanjima kojima se zaogru fasade ponaanja, politike i ljudski odnosi u drutvima ove civilizacije i ustroju njenih drava. A to je, u biti, znak i otjelovljenje dometa odstupanja od izgubljenog duhovnog uzora (el-inhiraf an el-misal er-ruhi el-mefkud) koji, od svih uzora skupa, ponajvie nastaje pod utjecajem smjerne naravi u dubinama ovjekove savjesti, traei i pribliavajui se istinski tom uzoru. To i jeste ono to ini sva poimanja ove civilizacije, trijumfalno praktino ponaanje njenih drava, otjelovljenjem ponaanja dungle u dvojnosti ponaanja i politika, od ega trpi dananji svijet, uzdu i poprijeko, idui prema narodu, nacionalizmu, rasnoj superiornosti, te svojim egoistikim interesima s jedne strane, i rasnom prijeziru, agresivnosti i eksploatiranju, s druge strane, kao prema strancu, razliitom i oprenom. Ovo ini da to to ove drave i njihove medijske trube razglaavaju
283
slatkorjeiv govor i uzornu/idealnu ud zapravo dolazi kroz obmane grabeljive zvijeri i makijavelistike igre i politike. Tako, ono to vidimo od znakova savremene civilizacije i njenih odnosa jeste, zapravo, otjelovljenje zakona dungle i poriva due koja je sklona zlu. Jer nacionalizam (el-kavmijje) i dravljanstvo (el-muvatane) u svijesti ovih drava i drutava dolaze sa strane monolitnosti rase i porijekla u dungli, a to usljed opasnosti porozije bivstava ovih drutava vodi ta drutva ka ruenju i propasti. Jer, naime, politike moi jesu to to dolazi kroz poriv sukoba i meusobno nasilje meu vrstama i lozama u dungli, gdje vlada zakon argumenta sile, gdje prebiva pravo da jai trga slabijega. U odnosima zakona dungle nema prostora za svrhu istine, pravde i nepristranosti u saradnji ljudi jednih s drugima, ne uzima se u obzir slijeenje udorednosti ako su te udorednosti oprene onom to se moe postii silom, onim dobicima i interesima to ih nalae realno stanje u ponaanju i odnosima. Prema tome, ni udoree, ni prava nemaju smisla niti mjesta u svijetu dungle, niti moe potrajati ovakva civilizacija sa svojim uzajamnim nasiljem i agresivnou, te sa dezintegracijom svojih drutava i svojom neumjerenou, jer ta drutva svojim sukobima su kao vatra koja jede samu sebe ako nema ta drugo da jede. I Mi smo u Zeburu, nakon Opomene, zapisali da e Zemlju doista naslijediti Moji dobri robovi! U tome je, zbilja, pouka za ljude koji budu Bogu robovali.805 Ti reci: Putujte po Zemlji vi, pa vidite kakav je kraj bio onih koji su zloine inili!806 Zato oni ne putuju po Zemlji pa vide kakav je kraj bio onih koji su bili prije njih! Bili su od njih snagom jai, i na Zemlji su vie tragova ostavili, pa ih je Bog kaznio zbog grijeha njihovih! Nije im bilo nikoga ko bi ih od Boije kazne mogao odbraniti.807
El-Enbija, 105-106. En-Neml, 69. 807 Kuran, El-Mumin/Gafir (XL), 21.
805 806
284
im zavlada neki od njih, svom snagom se trudi da na Zemlji nered ini, usjeve i urod nitei! A Bog nered ne voli.808 A da Bog ljude, jedne drugima ne savlauje, Zemlja bi se uzneredila! Ali Bog je blagodaran za sve svjetove!809 A kad je posrijedi intuitivna duhovnost due koja samu sebe preispituje, ona je sama bit Nebeskih poslanica, koju izraava i asni Kuran za kojeg se Bog obvezao da ga uva i ne moe ga zadesiti iskrivljenje taj najljepi rijek/izraz. Naime, objavljene Nebeske poslanice stoje naspram materijalnih ili animalnih zemljanih poriva, sputenih na stupanj pridravanja moralnosti, vrijednosti istine i pravde u odnosima i saradnji. Zar da niice padnem onome koga si Ti stvorio od ilovae?!810 Od ovjeka sam ja bolji! Iblis odgovori Ti mene od vatre stvori, a ovjeka od gline stvori!811 Zar e na Zemlji postaviti onoga ko e na njoj nered initi i krv prolijevati?!812 Duhovnost je oprena materijalnosti po tome to je duhovnost pridravanje i izraz pravde i snoljivosti/tolerancije i moralne svrhovitosti. O vjernici! Vi uvijek pravedni budite i radi Boga pravedno svjedoite, makar to bilo i na tetu vau.813 Zakletvu mi ni po koju cijenu neemo prodati, makar posrijedi bio i roak nekoji...814 Nek vas mrnja prema nekom narodu ne navede pa da nepravedni budete. Vi pravedno postupajte, to je bogobojaznosti blie!815 Bog vam ne zabranjuje da dobroinstvo inite i pravedni budete onima koji se protiv vas zbog vjere ne bore, niti vas iz stanita vaih izgone.816
808 809 810 811 812 813 814 815 816
El-Bekare, 205. El-Bekare, 251. El-Isra, 61. El-Araf, 12. El-Bekare, 30. En-Nisa, 135. El-Maida, 106. El-Maida, 8. El-Mumtehine, 8.
285
Dobroinstvom i bogobojaznou vi se pomaite, a u grijehu i neprijateljstvu vi ne sudjelujte!817 Od vas je kod Boga najplemenitiji onaj koji se Njega najvie boji!818 A zatim smo vas, nakon njih, na Zemlji namjesnicima uinili da bismo vidjeli kako ete vi raditi.819 I onim to ti je Bog dao Onaj svijet trai i udio svoj na Svijetu ovom ne zaboravi, i kao to je Bog tebi dobro uinio i ti dobro ini, i nemoj nereda initi na Zemlji! Bog doista one koji nered ine ne voli!820 Zar da Mi postupamo s onima koji vjeruju i rade dobra djela kao s onima koji nered siju po Zemlji?! Zar da postupamo sa bogobojaznima kao sa razvratnicima?!821 A one koji se budu radi Nas borili Mi emo zbilja Naim stazama naputiti! A Bog je doista sa dobroiniteljima!822 Usprkos svemu to je ostvarila savremena materijalistika civilizacija, svojom privrenou materijalnom, zakonitom/praktinom, znanstvenom metodu, a to jeste jedna od kvalifikacija za ovjekovo namjesnitvo (huve ehad muehhilat el-istihlaf) i to objanjava do ega su dovela otkria materijalnog koritenja, ipak, usprkos lienosti te civilizacije od upute Objave i rukovoenja njenim ciljevima, ti u naravi ljudskoj skroviti animalni i zemljani porivi savremenog ovjeka i njegove materijalistike civilizacije (strasti due koja je sklona zlu) su u najveoj potrebi za duhovnou uzorne, savjesne, smjerne, ovjekove naravi (due koja sama sebe preispituje), a to je druga kvalifikacija, uz aspekt nauke i zakonite/praktine spoznaje, za ovjekovo namjesnitvo koje je voeno Boanskim poslanicama kako bi se suprotstavilo onome od ega pati ovjek ove civilizacije: bolestima i opasnim
817 818 819 820 821 822
El-Maida, 2. El-Hudurat, 13. Junus, 14. El-Kasas, 77. Sad, 28. El-Ankebut, 69.
286
drutvenim i duhovnim poastima (afat), koje izlau ovog ovjeka, njegov svijet i njegovu civilizaciju najveim vrstama pogibelji i propasti, te kako bi odgovorio na temeljna, univerzalna, egzistencijalna pitanja na koja savremeni, zapadni, agnostiki ovjek nije u stanju dati odgovor u granicama svoje logike, svoga spoznajnog svoda i u granicama svojih mitomanskih, formalistikih, vjerskih knjievnosti koje se bave univerzalnim pitanjima svemira i ljudske egzistencije: o poetku, kraju/cilju i sudbini. Usljed ovoga poasti se gomilaju i razuzdanosti jedna drugu slijede. Prema tome, ako se islam dobro shvati, ako se njegov diskurs valjano kazuje i izvri dostatno proienje njegove civilizacijske, univerzalne, kuranske vizije od izopaenja, te izvri proienje metoda njegova miljenja i poimanja od skretanja i mitomanija, i ako se poboljaju metode odgoja mladih ljudi u tome e savremeni materijalistiki ovjek nai, bez ikakve sumnje, izbavljenje od sukobljavanja, meusobnih zavada i opasnosti koje prijete njegovoj egzistenciji. Nai e uputu i smjer ka kojem streme njegove duhovne enje i njegova smjerna narav, kako bi ovjeanstvo zaimalo mir nakon straha i duevni spokoj, blagostanje i pravedno ivljenje. Ova reformska zadaa jeste dunost mislilaca i islamskih reformatora ako se ukrase objektivnou, strpljivou i hrabrou kojima e pobijediti loe predznake kulture, zaostalost miljenja i njegovu ukoenost, zahralost sistema i poroznost civilizacije.
287
CIVILIZACIJSKA UNIVERZALNA VIZIJA I UDOREDNA POIMANJA OVJEANSTVA
Ne grijeimo kad sluamo o bogatstvu islama s podruja udorednih ovjekovih poimanjima o kojima govori asni Kuran, sunnet, Vjerovjesniki ivotopis, ivotopis drugova Boijeg Poslanika te dragocjena djela tradicije ummeta, kao i u savremenoj islamskoj knjievnosti. Takoer, jednako tako ne grijeimo ni kad vidimo prazninu stvarnosti ivota, kao i da su odnosi u savremenim islamskim drutvima bez utjecaja mnotva tih udorednih poimanja, usljed toga to miljenjem ummeta vlada okotalost u tradiciji, praksi i historijskoj primjeni, uz pasivnost i nebrigu koje vladaju svijeu savremenog muslimanskog ovjeka sve to produbilo je ambis izmeu poimanja ummeta i stvarnosti njegova ivota i njegovih odnosa, e da bi tako ummet postao pocijepan, zaostao, marginaliziran, izvan okvira toka povijesti savremenog ovjeka. Jasno je da su vrijednosti i poimanja zapravo sredstva pokretanja univerzalne civilizacijske vizije bilo koje zajednice. Kad se izopai ta vizija, onda to paralizira djelotvornost tih vrijednosti i poimanja zato to su ta zajednica i njeni pripadnici izgubili pokretaa, svrhu i cilj koga raa univerzalna, opa vizija zajednica. Ta vizija podstie zajednice da usvoje te vrijednosti i poimanja, da posegnu za njihovim nadahnuima i primjenom u svojim odnosima i saradnji. Vrijednosti i poimanja su poput dijelova
288
rastavljenoga stroja, bez obzira na dragocjenost tih dijelova oni niemu ne slue dok se ne stave u okvir svoje cjeline (fi itar kullijjetiha), kako bi postali dijelovi u djelatnoj cjelini, i kako bi cjelina postala takvom u djelatnim dijelovima. Pa, ukoliko i ima teorijsko poimanje nekakvoga stroja, ali koje u bivstvu i opipljivom, materijalnom zdanju ne utjelovljuje to da su dijelovi toga stroja ono to ini teorijsko poimanje djelatnom/praktinom injenicom, bez tih dijelova nema egzistencije toj maini, niti tom poimanju, kao ni tom stihijnom, teorijskom nacrtu. Stoga, promatranje tih vrijednosti, principa, poimanja i njihovih odnosa sa civilizacijskom univerzalnom vizijom ummeta, te njihovo usaivanje u svijest pripadnika/pojedinaca ummeta, kao i njihovo utjelovljivanje (tedsiduha) u institucije, koje meu sobom sarauju i koje meu se sainjavaju cjelinu, da bi uinile ummet ivim, pozitivnim i djelatnim to su nerazdvojne stvari koje moraju postojati (la budde min tevafuriha) i koje se moraju spojiti u cjelinu (ve tekamuliha) radi izgradnje civilizacijskih zajednica koje stvaraju civilizaciju i povijest. Zato, nije dovoljno to to slavodobitno pjevamo, danonono, o principima, vrijednostima i poimanjima, ako iznova ne pripravimo civilizacijsku univerzalnu kuransku viziju, i ako iz nje ne odstranimo izopaenja i potamnjenja koja su je snala, te ako ne popravimo iskrivljenja u svjetlu ovoga onih obrazovnih, odgojnih i idejnih metoda, kako bismo na taj nain usadili djelatna, temeljna, islamska svojstva u temelj svijesti i muslimansku linost, te ako ne podignemo drutvene institucije koje utjelovljuju ovu viziju, ove vrijednosti i poimanja, institucije koje e te vrijednosti i poimanja tititi i braniti kao stvarne, ive i impulsivne u stvarnosti ivota ummeta i njegovih ljudskih odnosa. Bez ove jasnoe i ove cjelovitosti u viziji, zdanju i u pridravanju obuhvatnog, zakonitog/praktinog, znanstvenog islamskog metoda, koji poiva na cjelovitosti izvora islamske spoznaje
289
u Objavi, u naravi, zakonima i stvarnosti, te pridravanja mjerila objektivnog, zakonitog/praktinog i znanstvenog uma, nema nikakve koristi niti dobitka iz stihijnih i isparceliziranih napora koji ne doseu do naravi civilizacijskog islamskog sistema, niti do zakona koji vladaju njegovom djelotvornou u svojoj sredini i predstavljaju njene inioce koji su na djelu. A to nepoznavanje i idejni i znanstveni nemar bili su meu najvanijim uzrocima propasti napora reformatora u oivljavanju ummeta i njegovom preporaanju, usprkos brojnim pokuajima i protoku vijekova stanje je jo uvijek nepromijenjeno (el-hal la jezalu huve el-hal). Moraju se izgraditi sredita naunog istraivanja i saradnje napora prouavatelja i mislilaca, e da se ummetu predoi ova cjelovita vizija naunim i uvjerljivim diskursom, jasnim poimanjem, mora se zacrtati plan reforme stvarnosti da bi se pobudilo povjerenje u sadanjost i da bi se obnovila nada u budunost sve to kako bi se ummet, njegovi mislioci, reformatori, obrazovani i kulturni ljudi i kadar ummeta, poevi od roditelja, odgajatelja i akademika stavili pred svoje odgovornosti, izvravanje svojih uloga, kako bi ovjek musliman te muslimanski kadar i ummet muslimanski ostvarili sebe, ispunili svoj polog i ponijeli odgovornost emaneta svoga izbora odazivajui se porivima svoje smjerne due, svojih ivotnih potreba, graditeljskih civilizacijskih kreativnosti, odzivom svojim skrovitim, duhovnim, naravnim enjama u nepokolebljivosti svoje ljudske savjesti. Iz prethodnoga nam je jasno da univerzalna, civilizacijska, kuranska vizija jeste zbiljska vizija koja izraava stvarnost egzistencije i ivota kroz univerzalne zakone i ljudsku prirodu, tu prirodu ta vizija napuuje pravim smjerom. Takoer, jasno nam je da univerzalna, civilizacijska, kuranska vizija o svemiru i o ivotu proizlazi iz pojma jedinosti Apsolutnoga Boanskoga Bia, te da iz naela monoteizma/jednobotva proizlazi kuranska vizija i prelazi u naelo jedinstva (et-tevehhud) i cjelovitosti u razu-
290
mijevanju odnosa svemira i ivota, gdje je bratstvo narav ljudska, te gdje svrhovitost, udorednost i izgradnja znae ljudsku, drutvenu i ponaateljsku odgovornost, kao i da je zdanje svemira, ivota i ovjeka jedinstvo u meu se nadopunjujuoj razliitosti i meusobno nadopunjujua razliitost u jedinstvu. Takoer, iz ovoga to je prethodno kazano jasno nam je da bez razgovijetnosti univerzalne civilizacijske vizije bilo koje ovjekove skupine, nije mogue da ta skupina izgradi i razvija kulturu ili ivu, djelatnu civilizaciju, jer e postati onakva kako nam pripovijeda povijest o drevnim narodima (el-umem el-ba ide) koji su korodirali i propali, da su to bila drutva ije se miljenje izopailo i ija se civilizacijska vizija iskrivila. Usljed toga, ta su drutva postala izgubljene vizije, cilja i svrhe, sa iskrivljenim sredstvima i oruima, te je zato propalo njihovo drutveno zdanje, ta su se drutva prometnula u zajednice koje su izgubile graditeljsku civilizacijsku motiviranost i podsticajnost, nastavile su ivjeti u oitim zlodjelima parazitskih elita da bi zajednica tako postala marginalizirana: ne razmilja, ne trudi se, nije u stanju izvriti zadau niti darivati. Veina irokih masa naroda ummeta postale su u realnoj stvarnosti izdrobljena/usitnjena masa. Glavnina brige gospode i uivalakog sloja ummeta izmeu faraona (vlastodrci, kapitalisti i izvrna vlast), te izmeu klerika (kulturnjaci koji dre pero, medijski magnati i publicisti), dakle glavnina njihove brige jeste rasko (el-bezh), komfor (et-teref) i troenje (el-istihlak), kao stoka su, ive da bi derali, tavie i gori su. Tjelesna smrt donosi kraj pojedincima ummeta, a propast i civilizacijska smrt pogaa drutveno bivanje ummeta ukoliko se ne probudi iz svoga drijemea, ne nadvlada poasti u svome bivstvovanju, ne pone iznova put svoje graditeljske, duhovne civilizacije. Koji su na Zemlji tlaili, i nered na njoj mnoili, pa je Gospodar tvoj sputao na njih bi patnje, jer, Gospodar tvoj zbilja u
291
zasjedi je!823 ...prema Boijem Obiaju, koji je vaio i prije! A u Obiaju Boijemu nee nai preinake nikakve!824 Univerzalna, graditeljska, civilizacijska vizija, koja poiva na temelju duhovne dobrote i zakonite, znanstvene objektivnosti, jeste temelj, baza, ishodite i nuni uvjet za bilo koju zajednicu i za bilo koju ljudsku i civilizacijsku skupinu, kako bi mogla da ostvari mo i smjernu, moralnu i graditeljsku reformsku/preporoditeljsku zadau u natjecanju civilizacija (sibak el-hadarat), u podsticanju naroda, sve to jer univerzalna vizija predstavlja cilj, podsticaj i pokretaa (el-muharrik) bez kojeg nemaju vrijednosti niti teine nikakva sredstva, niti instrumenti, ni pomagala za kojima posee neka zajednica koja je korodirana, izlizana, zaostala, zaplijenjena, opljakana i civilizacijski hladna zajednica, u kojoj nema ivota. Jer instrumenti i pomagala jesu samo sredstva za ostvarenje vizije, cilja i namjere, kada nestane vizije, cilja i namjere, kada nestane graditeljskog podsticaja, tada ma koliko ih bilo mnogo na hrpi od sredstava, pomagala ni instrumenata nema svrhe niti koristi. Jer upotrijebit e sredstvo samo onaj ko ima viziju koja mu sainjava cilj i namjeru, uz nju e taj instrument biti sredstvom za ostvarenje te svrhe i njeno postizanje. U ovakvoj slinoj situaciji miljenje ummeta i njegova briga bivaju usredsreeni oko sljedeih pitanja: kako djelovati? ta initi? Kako ostvarivati? Kako napredovati? Kako kreirati? Kako se natjecati u dobru, blagostanju/preporodu i izgradnji? Pri ovome e ummet kreirati svoje instrumente i sredstva, stvarat e ih, razvijat e i koristit e ih, te e tek mali dio ummeta biti zanemaren i zaputen, onako kako je cijeli ummet zaputen danas, u usporedbi sa drugim zajednicama koje imaju svrhovitu motiviranost.
823 824
El-Fedr, 11-14. El-Feth, 23.
292
TA JE IZA KURANSKE VIZIJE, E DA NE BISMO SIJALI PO MORU
Saznali smo ta je ostvarila univerzalna, civilizacijska kuranska vizija sa generacijom drugova (ashaba) Boijeg Poslanika, te kakve su postigli primjere i civilizacijsko podvinitvo na koje su kuranska ishodita ostavila najvei trag u obnovi svjetske civilizacije (teddid el-hadare el-insanijje), uzdizanju zadae moralnoga, zakonitoga uma do irokih, visokih, ljudskih i znanstvenih horizonata s kojima je zapoela nova epoha saradnje sa zakonima svemira u koritenju i materijalnoj kreativnosti, te u svijesti o potrebi pridravanja moralnih i duhovnih vrijednosti i ciljeva u potinjavanju tih kosmikih zakonitosti te u usmjeravanju civilizacijske putanje ovjeka. Takoer, saznali smo da izbjegavanje vraanja Kuranu asnome radi nadahnua univerzalnom, islamskom, civilizacijskom vizijom objanjava uzroke koji su pogodili civilizacijsku viziju ummeta, od pomraenja praksom primitivne vizije beduina, do ulaska u islamsku viziju nasljedstava israilijata, patvorina, mitomanija, idolopoklonske batine, filozofskih snatrenja i puke tradicije naroda (uubijje el-umem) koji su obuhvaeni pod zastavu islamskoga ummeta. To je neizostavno moralo skonati u povlaenju uloge islamskoga ummeta, u nepokretnosti njegova miljenja, tlaenju njegova sistema, nedjelotvornosti njegovih institucija, irenju meusobna nasilja, korupciji mree njegovih
293
odnosa i korodiranja, da bi nakon toga propala vlast i civilizacija, tvrave sravnjene sa zemljom, ljudi ponieni, ummet marginaliziran a svetinje oskrnavljene. Ako je cilj ponovno vraanje zdravlja ummeta i vraanje njegove vizije, svrhovitosti, udorednosti i motiviranosti, onda se mora zapoeti sa revizijom naslijea ummeta i njegove putanje kroz jedan kritiki, pronicljivi pogled, koji e uspostaviti razliku izmeu valjanog i krivog, dobrog i pokvarenog. Ovome treba pristupiti priljenom i naunom objektivnou te hrabrou koju ne plae loi kulturni predznaci, proricanja, ni sindikalizam, niti odlunost tog kritikog pogleda mogu osporiti neznanje, zastraivanje, galama i prijevare. Kad taj objektivni znanstveni pogled zauzme svoje mjesto u ienju idejnoga, odgojnoga i drutvenoga prostora od bolesti i izopaenja, tada je vrijeme za ulogu zasaivanja civilizacijske, drutvene, objektivne, svjetske i univerzalne vizije, koja se oslanja na kuransku autoritativnost i nadahnjuje mudrou poslanikog ivotopisa i vjerovjesnike primjene i prakse (es-sira ve et-tenzil en-nebevijje), kako bi se uklonila idejna nepokretnost i drutvena korodiranost, te kako bi se povratila motiviranost i obnovila izgradnja metoda i odgojnih, obrazovnih i znanstvenih pojmova koji usauju i ukorjenjuju univerzalnu, civilizacijsku, kuransku viziju, u ljubavi prema Bogu, ljubavi prema spoznaji, ljubavi prema savrenstvu i spoznanju pojma namjesnitva na Zemlji, njegovoj svrhovitosti i udorednosti. Usauju tu kuransku viziju i ukorjenjuju je, dakle, u sami temelj bivstva muslimanskog mladalakog doba, i u dubine njihove univerzalne vizije, u njihovu ljudsku savjest, ivotne ciljeve, e da bi ih prenosili diskursom nauke (hitab el- ilm), znanja i razuma, dolinim izvrenjem zadae, rada i savrenstva, kroz ispravne odgojne postupke, ljubavlju, bodrenjem i priljenou, te kako bi se vratio sistem na temelju snage vjere i uvjerenja, namjesnike, odgovorne udorednosti i ljudskog dostojanstva.
294
Kako da dijete odraste sa univerzalnom, civilizacijskom, kuranskom vizijom? Kako da se izgradi islamski, znanstveni, odgojni, vjerski diskurs koji e procvasti smjernom, udorednom, jednoboakom, ovjeanskom naravi, koja voli Boga, i koja ostvaruje graditeljsko, smjerno, naravno jastvo, i ne potire ga te ne podstie ga zastraivanjem i superiornou kako bi ono postalo sopstvo koje je negativno, sebino, samoljubivo i egocentrino. Kako da se nadahnemo poslanikim primjerom da dijete pronikne u svoje bie, njegov primjer i znamenje? Kako da vidimo Kuran i poruku islama kako proimaju sklopke sistema ummeta, i kako da vidimo ummet da kroz vrijeme i mjesto kao civilizacija dobra, pravde i mira hodi Zemljom? I kako da vidimo utjecaje ove civilizacije u vremenu i prostoru u stvarnosti ivota gradnje ummeta, u njegovim ljudskim odnosima? Kako da vie ne gledamo da je najbolja karijera samo ona u bitkama, vojnim pohodima i upravljanjima borbenih vitezova, pa da tako programi obrazovanja i odgoja izraze istinu o poslanikoj i kuranskoj viziji i viziji ashaba? I kako su ashabi sami ostvarili ovu viziju u njihovoj srei i nesrei, u njihovu izobilju, u odricanju i pohodima, u njihovim pogibijama i rtvovanjima u izgradnji ivota i u odbrani ummeta, porodice i vjere, u odbrani prava, obraza i asti, bez mrlje u kapricima neprijateljstva, okrutnostima pohote i animalnih pouda? Znanje i spoznaja su u prvome redu zanat mislilaca, uenjaka, akademika i kulturnih poslenika, zanat kola i uitelja. A kad je posrijedi odgoj (duh, savjest i smjerno vladanje), to dvoje je u prvome redu briga roditelja i odgajatelja (muhimme elvalidejn ve et-terbevijjin), iako to ne negira ulogu odgajatelj ske pomoi uitelja, profesora, niti negira ulogu obrazovne pomoi porodice i oeva. Kao to to, takoer, ne negira utjecaj medija i drutvene sredine na ovom polju, ali ne smijemo pobrkati ove uloge, zanemariti ili zapostaviti temelje i predmet odgovornosti,
295
to bi ograniilo ulogu obrazovnog, znanstvenog sistema ili odgojnog sistema. Usprkos naem velikom uvaavanju uloge medija i njenog utjecaja, ipak, mediji u veini ostaju, u dananje vrijeme, slubene i trgovake ustanove koje su pod utjecajem interesa i centara moi, te roditelji nemaju veliki utjecaj na njih. tavie, moda veliki broj medija radi suprotno od onoga emu streme roditelji u odgojnim ciljevima. Stoga, mi uvijek insistiramo na vanosti odgojne uloge porodice i njene moi da se suprotstavi negativnom utjecaju medija kad je izvravanje uloge porodice kako treba. esto biva da uzvratno djeluje ono dijete iji je odgoj dobar, koje se opire negativnom utjecaju medija kad je njemu izloeno, i smatra medije runim, negativnim sredstvima, za razliku od djeteta iji odgoj nije dobar. Naprimjer, dijete loega odgoja kad vidi neki novi nain izvravanja nekoga zloina, kao to je, naprimjer, silovanje, to ga priprema za pogodnu priliku da poini isto takvo zloinstvo, ne zbog toga to su ga to sredstvo i nain izvrenja na to podstakli, ve zbog toga to ga lo odgoj podstie da uradi isti takav zloin. Tako su mu to medijsko sredstvo i taj nain izvrenja olakali naumljeno djelo, ali mu medijsko sredstvo zasigurno nije stvorilo odbojnost u dui (spram tog gnusnog djela). A kad je posrijedi dijete iji je odgoj dobar, ono se obino ne preputa takvoj stvari svjesno, jer ono u osnovi ne iekuje zloin ili neprijateljstvo. Tako e postupiti ukoliko ga scena koju vidi i ne podstakne da je smatra runom. Ali moe mu to to je vidjelo koristiti nekada na pozitivan nain u drugoj sceni za koju se ukae potreba da se upotrijebi isto takvo sredstvo ili nain ponaanja za izvrenje koje je bolje, ili za izlazak iz nekog odreenog kripca. Naravno, velika izloenost djeteta bilo kojim programima, satelitskim kanalima, trgovakim/reklamnim medijima, tenden-
296
cioznim, pokvarenim i bolesnim, ostavit e negativne utjecaje na mentalitet djeteta, na njegovu duhovnost i svijest. I to zato jer nedostaje uloga porodice i roditelja, i u prvom redu njihova nedostatnost. Stoga, ne smije porodica da stoji skrtenih ruku i da prima prijekore sa medija kako je nesposobna da izvri svoju odgojnu zadau, jer porodica, a majka prije svih drugih, jeste ona koja usauje temeljnu strukturu mentaliteta djeteta, usmjerava njegovu svijest. A mentalitet i svijest zajedno sainjavaju dvogled kroz koji dijete gleda u svome ivotu na dogaaje, razumijeva ih i prevodi u poimanja i vrijednosti koje vladaju svim njegovim ponaanjima i ljudskim odnosima. Zato je vano da ustvrdimo, i da spoznamo, da na polju snage, motiviranosti i graditeljske civilizacijske vizije dolazi prvo odgojna uloga porodice (devr el-usre et-terbevi), i to kroz njenu civilizacijsku svijest i njena pedagoka/odgajateljska poimanja koja usauju podsticajnu i svjesnu snagu u temelj univerzalne vizije djeteta, i u temelj postanka njegove civilizacijske ljudske savjesti i intuicije. To znai da je dunost mislilaca, pedagoga i reformatora da posvete najveu panju usmjerenjima, literaturi i institucijama koje se bave studijama o roditeljskoj, civilizacijskoj, znanstvenoj pedagogiji, njihovoj literaturi i pristupu njima svim raspoloivim sredstvima i nainima, posebno u epohi elektronskih medija koje je teko zabraniti i njima vladati u dananjem svijetu. to se tie institucije obrazovanja i zadae kole u zastarjelom poimanju naslijea ummeta i prakticiranja njegova spoznajnoga miljenja te njegove iskrivljene univerzalne vizije, moemo rei da su takva nauka, spoznaja i ivot impotentni, pasivni, negativni i autoritarni. To je samo govor i ponavljanje, ne pozivaju praksi, ni ideji niti inicijativi, kao ni kritici, ni analizi, ni preciznosti, niti razvoju ili kreativnosti koja bi osposobila stasajuu generaciju na pionirstvo i istraivanje razvijenih navika ivota u
297
njihovim stanjima, mogunostima i izazovima, na sistematian nain, koritenjem, preporaanjem i izgradnjom. Kad se tie obrazovnih institucija i uloge kole u naim zemljama u veini njih i u sutini dijete sjedi sklupano na zemlji ili na stolici, diktira mu se lekcija, govori mu gospodin uitelj, ponavljaju mu neznalice studenti i djeca. To je nauka i lekcija koja je sva govor od strane uitelja i govor koji ponavlja uenik koji ispoljava skruenu molbu uitelju. Sve je to on kae, a i ja kaem, sve je to kazano u kazanom, govor u govoru po obrascu nae gospode i voa, ili su pak, moda, naa gospoda i nae voe po obrascu naih uitelja i naih uenika. Naime, obrazovanje i ivot u nas jeste govor, brbljanje, pria u prii, bablje naklapanje, razonodna sijela, tribine o Antarinim drevnim podvizima. U naoj stvarnosti nema, ba kao ni u naim kolama, onoga to poziva radu i istraivanju, nema prakticiranja, niti aktivna pokreta, ni truda. Tokom esnaest godina (kolovanja) jeste period utemeljenja izgradnje i duevnog, intuicijskog i naunog rasta stasajue generacije pripadnika ummeta. A to beika zaljulja, to motika zakopa. A kad je posrijedi obrazovanje kod kreativnih, preporodnih, uinkovitih i marljivih naroda, ono je in, rad, kretanje i praksa u tvornicama i laboratorijama (el-muhteberat), u bibliotekama, u arenama, na takmienjima, putovanjima, istraivakim ekspedicijama, u obrascima, izlobama, dokumentima, prezentacijama i raspravama. Ima tome dugi period kako je obrazovanje kod drugih miljenje, kretanje i djelovanje, to jest ivot je kod njih rad, izgradnja i kreativnost, a obrazovanje je kod nas, ima tome dugi period, govor, ponavljanje (terdid), fraze beivotne i ukoene, veina tih fraza jesu utirkana i retorska razmetanja rijeima, koje obru gospoda voe i ponavljaju ih na ui stada naroda, ponavljaju ih glaveine naredbodavci (mali faraoni) na ui podanika
298
koji su smrvljeni, dresirani i dvolini, ponavljaju ih sline neznalice na ui uenika koji su bijedni i ugnjeteni i zaglupljeni. Izvinjavamo se ovdje onim uiteljima koji su i sami rtve sistema obrazovanja u zemljama islamskog ummeta na razne naine: kroz kolovanje, zaputenost, tlaenje, sluenje, ivotarenje i openito kao lanovi drutva. To je stanje koje usauje u dubine svijesti pripadnika ummeta poimanje da se ivot sastoji samo od fraza, aklamacija i naklapanja. Ovo duboko usauje u razum ummeta duh nemoi, natranjatva, pasivnosti i negativnosti. Stoga nije udo to je pojam/shvatanje ivota kod naeg ummeta govor u govoru, snovi u snovima, elje u eljama, te brbljanje, izlike i potvore, nema potrebe iz njih (nakon njih) za djelom i dokazom. A to se tie ivota kod drugih, to je djelovanje, istraivanje, ispitivanje, razvijanje, koritenje, preciznost i kreativnost. O vjernici! Zato govorite ono to ne inite? Mrsko je Bogu da govorite ono to ne inite!825 Tako je ovjek kod njih postao snaga, mo, bogatstvo, a kod nas je ovjek postao nezaposlenost, siromatvo, potreba i teret. Ako je preporod i reforma obrazovnih programa i ponovno podizanje uitelja, nauno i odgojno, zadaa mislilaca i pedagoga, tada je realiziranje odgojno-obrazovne reforme dunost reformatora, dunost roditelja i dunost ummeta. Ta dunost ih pokree da pokrenu dravu (li def ed-devle) i njene mogunosti da se povrati osposobljavanje institucije obrazovanja, da se to uini sudbinskim prioritetom, sve dok reforma ne popuni prazninu u ovoj vanoj instituciji, dok ne stavi branu njenim nedostacima, kako bi obrazovanje, za nae nadolazee generacije, na istinski nain postalo znanjem, praksom, kreativnou, izgradnjom i preciznou, ali sa univerzalnom kuranskom vizijom koja slijedi pravdu, savrenstvo, izgradnju, sigurnost i mir.
825
Es-Saff, 2-3.
299
Ako budu mislioci, reformatori i kulturni poslenici ozbiljni u sijanju po kopnu a ne u sijanju po moru, kako bi se ummet rijeio svoje nesree, povratio svoju snagu te graditeljsku, civilizacijsku i namjesniku motiviranost, tad oni moraju raditi strpljivo i ustrajno radi reforme kulture, njenoga proienja i obnove. Usprkos svim loim predznacima, treba da reformiraju odgojne programe (islah menahid et-terbijje), da reformiraju obrazovne programe (islah menahid et-ta lim), da iznova vrate zdanje njihove univerzalne, civilizacijske kuranske vizije koja ostvaruje smjerno, duhovno prirodno jastvo, i koja gradi graditeljsku, smjernu, zakonitu, praktinu, znanstvenu, namjesniku i udorednu motiviranost i podsticajnost (ed-def ijje), kako bi stasala civilizacijska generacija koja e obnoviti obrazac miljenja, obnoviti zdanje drutvenih i politikih odnosa, e da bi ummet vratio svoju motiviranost i slobodu svoga kretanja, na osnovu moi, sposobnosti i odgovornosti. Ako se kuranskom univerzalnom civilizacijskom vizijom reformira miljenje, ako se popravi odgoj i ako se reformira obrazovanje, tada e se popraviti muslimanski ummet, popravit e se njegovi pojedinci, njegov drutveni sistem, njegove institucije, a sa svim tim popravit e se i svjetska civilizacija. Kada se obogatimo miljenjem, naukom, univerzitetom, tvornicom, kolom, porodicom, roditeljskim odgojem, kada se obogatimo razivljavanjem naih gradova i sela bibliotekama, kad obogatimo nae jezike i kulture znanstvenim prijevodima, kad obogatimo nae institucije potrebnom opremom i nae tvornice sposobnostima nakon to budemo uklonili nepokretnost koja se pripela za nae miljenje, za nae odnose, kad budemo pokrenuli nae drutvo iz mnogih zahralosti koje su dovele do toga da je ummet izgubio sposobnosti vrenja zadae i kreativnost, kad bude porodica, kola, radionica i fabrika mjesto panje i brige, to jest kada u naim zemljama ovjek bude mjesto
300
panje, podizanja i poasti samo tada mi emo znati da smo prihvatili graditeljsku, kuransku, namjesniku viziju. Samo tada znat emo da su mislioci, voe, reformatori, odgajatelji, kulturni poslenici, akademici, uitelji i oevi ve ispunili svoju zadau i svoje uloge, da su ih obavili savreno, i da se toak civilizacije islama vratio u sredite ivota koje pulsira. Tada e musliman biti dostojanstven, ummet e biti dostojanstven, usmjerit e se ovjek i usmjeriti civilizacija, uzdii e se bajrak dogovaranja, pravde, bratstva i mira, a rastupiti tmine natranjatva, nepravde tlaenja i zahralost korupcije. Tek tada e, kad god ummetu bude zatrebalo bilo koje mjesto za vie ljekara i ininjera, dolaziti mu oni u grupama i pojedinano. A kad se radi o dananjem vremenu, nai fakulteti i nae obrazovne, odgojne, drutvene i vjerske institucije iskljuivo vode svi oni nai ljudi koji ne ispunjavaju dunost kako treba, i to u vrijeme kad preziremo svaku slavu podvinika za koju mnijemo da pripada oblastima koje su profitne, ugledne i civilizacijske kao to je medicina i ininjerstvo. Tako nalazimo sebe na kraju puta usljed loeg funkcioniranja naeg drutvenoga sistema. Ve smo izgubili specijaliste meu pripadnicima naeg ummeta, meu ininjerima i ljekarima, za ije je kolovanje ummet potroio desetine godina i ogromna sredstva. Oni naputaju svoje zemlje i svoj ummet, premjetaju se u najudaljenije zemlje u potrazi za ugodnijim ivotom i dostojnim potovanjem. A da mi tujemo mislioca, odgajatelja, uitelja, ovjeka nauke i javne slube, da poboljamo njihovo kolovanje i da time poboljamo upravljanje naim drutvom i naim ustanovama, tada ljekari, niti ininjeri ne bi odlazili, ne bi naputali svoju zemlju i domovinu, a ako bi nam ih bilo potrebno i vie, doli bi do njih, pa i vie negoli traimo i negoli nam ih treba. Uza sve to, opet se ovdje vraamo da bi ustvrdili da mi u svim situacijama ne umanjujemo znaaj sredstava ni pomaga-
301
la, materijalnih ni duhovnih, u obrazovanju, obuavanju i kolovanju, niti ih zanemarujemo. Ona su neodvojivi dio naravi, prirode i zakona, pripadna kuranskoj, civilizacijskoj, ivotnoj, univerzalnoj viziji. Ali je vano ono to takoer tvrdimo: da ta sredstva i pomagala budu u marljivoj, radinoj, kvalificiranoj ruci, umno, duhovno, svjesno i idejno, da bi ta ruka izumljivala svoja sredstva te pomagala i kreirala ih, da bi ta ruka bila inovativna/ revnosna u njihovu koritenju i razvijanju. Dolo je vrijeme da svi uzmemo sebe, svoj ivot i svoju egzistenciju s onom ozbiljnou kako je i dolino, da gradimo drutvo ummeta perspektivom civilizacijske, univerzalne kuranske vizije, da proistimo nau kulturu, obnovimo njeno zdanje i podizanje nae djece savjesno, idejno, civilizacijski, graditeljski i dobro, Boijom voljom, e da bi svaki ovjek musliman mogao ostvariti sebe i smisao svoje egzistencije, te da bi njegova egzistencija bila u svim znaenjima, mogunostima i vidovima ivota jedna plodotvorna dopuna njemu samome, njegovoj porodici i njegovom ummetu. Sve ovo je mogue, sve je u ruci mislioca i kulturnog poslenika, u ruci reformatora i odgajatelja, porodice i roditelja, to im je nadohvat ruku ako se budu trudili i traili. A ko trai nae te ko ide putem stie!
302
NA KRAJU KAKO DA KONSTRUIRAMO ISLAMSKE DRUTVENE NAUKE I OSTVARIMO ISLAMSKU VIZIJU?
Prije negoli privedemo kraju ovu studiju, vano je da predoimo, u zasebnoj formi, pitanje konstruiranja islamskih drutvenih nauka, a kojima izvodimo islamsko miljenje, koje ostvaruje islamsku viziju i njome se realizira, te da tako stavimo kraj raspravi i smetenosti koja se tie sutine islamizacije znanja (islamijje el-marife) i naina kako je realizirati. Meu najvanije uzroke u zamagljivanju pitanja islamizacije znanja spada maglovitost postavljanja pitanja konstruiranja islamskih drutvenih nauka, nejasnoa naravi njihova sadraja, njihove vanosti, njihovog odnosa sa miljenjem i islamskim naslijeem, s jedne, i njihovog odnosa sa zapadnim drutvenim naukama, s druge strane. Stoga, ovo se pitanje mora postaviti u samim njegovim temeljima, na jasan i direktan nain prouavateljima tradicionalnih studija s jedne, i prouavateljima zapadnih drutvenih nauka, s druge strane, jer islamizacija znanja i islamizacija drutvenih nauka jesu dvije strane jedne monete, i sve dok se ne objasni odnos izmeu njih te izmeu tradicionalnih islamskih nauka i drutvenih nauka, nee ieznuti halabuka, zabuna i govor gluhih o znaenju islamizacije znanja, njene sutine i planu rada koji je potrebno provesti, niti e se postii rezultat, te e, stoga,
303
uloeni napori za napredak na ovom podruju biti ogranieni a nejasnoe e se mnoiti. Da bi se otklonila ova nejasnoa, moramo poeti sa definiranjem sutine islamskih tradicionalnih nauka, koje su skolastike, jo uvijek vladajue i u opticaju u miljenju islamskoga ummeta, u njegovoj su upotrebi i u programima njegovih studija. Potom, takoer, moramo definirati prirodu savremenih drutvenih nauka u njihovoj sutini, njihovim studijama i ulozi u savremenom ivotu, da bismo poslije toga napokon pristupili definiranju naravi savremenih islamskih drutvenih nauka u njihovoj zadai, prirodi i ulozi u ivotu islamskoga ummeta u ovom vremenu, te kroz njihove idejne i metodoloke odnose sa islamom, sa tradicijom, sa savremenim zapadnim drutvenim naukama (mea elulum el-idtima ijje el-garbijje el-muasire), kroz izvore, misaoni sadraj i kroz metod istraivanja i prouavanja. Poinjemo sa pitanjem miljenja i tradicionalnim islamskim klasinim naukama po sadraju, po ulozi i po naravi prisustva u stvarnosti islamskoga ummeta. Jasno je da je fikhska (pravna) strana ona karakteristina nijansa koja vlada tim miljenjem i njegovom recepcijom u stvarnosti ummeta, vlada saradnjom ummeta sa islamskom vjerom i miljenjem. Fikh u svojoj biti predstavlja pitanje prava/zakona, a njegova uloga u ivotu ljudskih drutava jeste prijevod dogmi zajednica i njihovih nepromjenljivih naela te plod miljenja i iskustva tih zajednica u oblike pravila i naela koja vladaju drutvenim odnosima i ureuju ih. Iz njih nastaju zakoni, decizije/fetve i propisi koji su potrebni zajednicama da bi utvrdile i sredile/sistematizirale kretanje drutva, odnose njegovih lanova i ustanova. Ako bismo cjelovitim i obuhvatnim pogledom pratili putanju islamskog miljenja i njegove odnose sa fikhom i islamskim pravom, zapazili bismo da je islamski fikh, jo od poetka, kon-
304
tinuirao svoje miljenje i svoj vjerovjesniki, kao i sadraj iz doba prve etverice halifa, kao i njegovo ustrojstvo, bavljenje i njegovu primjenu, a to u svojoj biti predstavlja vjerovjesniki sunnet i primjenjivanja iz epohe vladavine ashaba nakon smrti Poslanika, s.a.v.s., za vrijeme hilafeta prve etverice halifa. Sa propau epohe prve etverice halifa i propau doba vladavine ashaba, koje je u svojoj biti bilo nastavak vjerovjesnike epohe po svome miljenju, primjenjivanjima, odnosima i ustrojstvima, vane kreativne misaone napore (idtihadat) uvjetovala je potreba za sueljenje sa velikim promjenama koje je prouzroila Poslanikova, s.a.v.s., smrt, prestanak vremena Objave s jedne, a do promjena su dovela i osvajanja, s druge strane. Tu je i injenica da su beduinska plemena prigrabila vlast i upravu drave, te tome slina drutvena, ekonomska i politika skretanja u doba Emevija (ala el-ahd el-emevi), kao i bespotedne borbe koje su pratile to doba i u njemu kolu Sjajne Medine, a koje su svoju krajnju estinu dostigle u osvajanju same Sjajne Medine. Katastrofalni rezultat bio je izoliranje ljudi te Medinske kole od opih stvari ummeta. Upravo je tako islamsko miljenje iz izoliranog skolastikog doba zapoelo u damijama, te u situacijama, saradnji i odnosima koji su bili pojedinani i osobni, sa svim katastrofalnim civilizacijskim posljedicama, a formu toga smo ve objasnili na drugim mjestima.826 Usljed injenice to se narav toga doba, za dugo vremena, u svojoj biti nije promijenila od toga kakva je bila u vrijeme Vjerovjesnika i Prve etverice halifa, vjerovjesniki sunnet i praksa
826
Za upoznavanje pitanja/problema krize miljenja i volje u putanji islamskoga ummeta vidi od ovog autora Ezme el-akl el-muslim (Kriza muslimanskog uma), izdava Meunarodni institut za islamsku misao, Herndon, Virginia, tree izdanje, 1994. godine. Takoer, vidi knjigu Ezme el-irade ve el-viddan el-muslim (Kriza volje i svijesti muslimana), od istog autora, izdava Dar el-fikr, Damask, tree izdanje, 2007. godine.
305
prve etverice halifa u svome su ustrojstvu i svojim vremenskim i mjesnim detaljima ostali dobar i uzoran izvor. Bio je to prvi izvor za to skolastiko islamsko miljenje (el-fikr el-islami el-medresi), za koje smo primijetili da je njime, sa protokom vremena, sa uvrivanjem skolastike izoliranosti kod vjerskih uenjaka i tradicije, zavladala sklonost ka pretjerivanju (el-mejl ila el-mubalega) u zapisivanju tekstova sunneta, i onih valjanih a i onih slabih, s ciljem njihova koritenja u zatiti politike i idejne/misaone nemoi, pribjegavanjem vladavini svetosti i pretjerivanjem u diskursu zastraivanja (hitab et-terhib). Sa protokom vremena, pogoravanjem izolacije te sa politikom i idejnom nemoi ova se stvar okonala tako to su prouavatelji pravnih nauka zavrili u ukoenosti/apatiji (el-dumud), u preivljavanju doslovnjakih pravila, naela i propisa koji se oslanjaju na miljenje, na stvarnost, primjenu i prakticiranje odnosa od kojih vie veina njih ne postoji u stvarnosti zaostalih islamskih drutava. Upravo to je ono to vidimo danas na najjasniji nain u stvarnosti ummeta i savremenih islamskih drutava s obzirom na narav ovog vremena, njegov spoznajni svod, mogunosti i izazove sa kojima se suoava. A ovo znai da su mnogi ovi zakoni, odredbe, naela, propisi i fetve u svojoj primijenjenoj formi povezani sa davnim vremenima, prilikama, miljenjem (a to nisu principi i naela), sa stvarnou, mogunostima i izazovima koji su mimo stvarnosti ovog dananjeg vremena, njegovih mogunosti i izazova. To jest ta tradicija usprkos tome to su je nekada predstavljali uzvieni principi, vrijednosti i poimanja u stvarnosti vremena njihove primjene, mogunosti i izazova ipak, veina ovih zakona i fikhskih miljenja postali su danas takvi da predstavljaju miljenje i historijsku stvarnost koja ne egzistira, te su stoga to zakoni, primjene, propisi i historijski odnosi koji nemaju veze sa stvarnou ummeta, niti sa mogunostima njegova vremena i njegovih izazova.
306
Veoma je vano da spoznamo znaaj toga da potraju konstante ove univerzalne vizije, njenih naela i ispravnih vrijednosti, jer je ummet danas vie negoli u bilo kojem prolom dobu u prijekoj potrebi za ovom vizijom, e da bi ona porodila vlastito miljenje i odnose te usmjerila svoju putanju u stvarnosti vremena ummeta i oluja njegovih izazova. Znamenje objave te vizije, vjerovjesnika primjenjivanja, kao i ona od prve etverice pravovjernih halifa, u svjetlu njenih vremenskih i mjesnih okolnosti sve to dolazi kao riznica, iskustvo, lekcije, pouke i spoznajna znamenja koja donose korist od najvee vrijednosti, kao i naunu vanost, zarad usmjerenja savremenih znanstvenih napora, te poraanja miljenja i savremenih ustrojstava koja odgovaraju potrebama ummeta, izgradnji njegovih odnosa i nuno potrebnih djelotvornih institucija, zarad suprotstavljanja izazovima svijeta i vremena ummeta, u svjetlu njegovih mogunosti i spoznajnih svodova. Kad su posrijedi savremene zapadne drutvene nauke i njihov odnos spram pitanja islamizacije znanja, a to je pitanje islamskih drutvenih nauka, to se pitanje tie sadraja kao to je to i pitanje koje se tie metoda. A ako razdvojimo ova dva pitanja (sadraj i metod) jedno od drugoga, vizija postaje jasna a i saradnja sa njom plodonosna i lahka. Radi razjanjenja ove stvari, a prije negoli izloimo sve to, vano je da prvo objasnimo znaaj drutvenih nauka na polju spoznaje i drutvenih odnosa. Da bi se sasvim spoznala vanost drutvenih nauka, moramo utvrditi i znati sa stanovita poela, da se zadaa, te spoznajna i drutvena uloga drutvenih nauka razlikuju od zadae zakona, fikha, propisa i fetvi, zato to je zadaa drutvenih nauka vea i obimnija od njih, a i zbog toga jer je zadaa drutvenih nauka u svojoj biti prouavanje drutva u svjetlu njegove civilizacijske vizije, bila ona duhovna ili materijalna, te u svjetlu stvarnosti
307
temperamenata ljudske naravi, i u granicama njenih ljudskih i materijalnih mogunosti te civilizacijskih izazova njenoga doba. Ovo znai da je zadaa drutvenih nauka, u bilo kojem drutvu, poraanje drutvenog miljenja na razliitim drutvenim, ekonomskim i politikim podrujima, pojedinanim, zajednikim i institucionalnim. Ovo jo znai da je zadaa islamskih drutvenih nauka zapravo u procesu stvaranja drutvenog miljenja. Ona time priskrbljuje islamsku misaonu grau na kojoj poiva fikh, zakon, studije te fikhsko-pravna istraivanja, sa ekscerptiranjem pravila i naela koja sistematiziraju pravne odnose i institucionalne strukture u drutvu. Odnosno, zadaa fikha i zakona je, u prvome redu, formalna zadaa, dok je zadaa drutvenih nauka, u prvome redu, idejna zadaa. Te se dvije zadae nadopunjuju, ba kakono se nadopunjuju krila ptice, u slubi putanje ummeta, izgradnji njegova bivstva i njegove civilizacije. Pitanje koje se ovdje pomalja glasi: gdje se susreu savremene zapadne drutvene nauke sa pitanjem islamizacije znanja i izgradnjom islamskih drutvenih nauka? I na koji nain? Ovdje dolazi do izraaja uloga luenja izmeu zapadnog miljenja koje je nastalo iz istraivanja i drutvenog prouavanja, i izmeu metodologije tih drutvenih nauka, kako bismo vidjeli da izgradnja drutvenih nauka nije nikakva nova stvar, njeni putevi su lahki, a problem te izgradnje je pitanje vremena i zgusnutog znanstvenog istraivanja koje e se koristiti iskustvom te tradicije i velikim dijelom njenih postignua, u mjeri u kojoj se koristi iz metodologije zapadnih drutvenih nauka i njenih postignua. K tome, napori izgradnje drutvenih nauka laki su, podesniji i bri negoli to mislimo, uzmemo li u obzir vjerovanje (el-iman), pouzdanje, ozbiljnost i potrebnu izdrljivost. Znamo da je idejni sadraj (el-muhteva el-fikri) zapadnih drutvenih nauka pod utjecajem dvaju aspekata: Prvi je aspekt
308
onaj ideoloki predstavljen u zapadnoj univerzalnoj viziji/ zapadnom pogledu na svijet, koji je u svojoj biti, i preovlaujuoj karakteristici koja na njega utjee, materijalistiki ideoloki pogled i vizija, pa time zapadni narodi vie nisu pod utjecajem svojih religija, pod utjecajem koji bi imao neku teinu na stvarnost njihova pogleda, njihove saradnje i drutvenih odnosa, nego su, zapravo, agnostici (la edrijjun). to se tie objektivne (tematske) strane u ovim zapadnim drutvenim naukama, ona je predstavljena u metodologiji prouavanja ovjekove prirode i udi, te se stoga bavi spoznajom kako ovjekova priroda utjee na svoju stvarnost, nainom podlaganja te prirode i duhovne snage radi ostvarenja ciljeva ove vizije, te principa, poimanja i vrijednosti koje ona izraava, kao i toga ime se koristi: mogunostima, kreiranjem sredstava, rjeenja i institucija te suoenja sa izazovima. Odatle, koritenje ovim objektivnim i tematskim aspektom, te mnogim izumima sredstava, sistema i institucija, moe biti korisno (i nama muslimanima). Jer, naime, kako kau: nema nikakve potrebe iznova izmiljati elektrinu energiju u mnogim stvarima. Pitanje je i ovo: da li mi u koritenju pojma istraivanja prirode te drutvenih propisa i zakona, tavie i onih materijalnih, ovisimo o Zapadu, da li uvozimo neto strano naoj civilizacijskoj, univerzalnoj viziji? Mi sada znamo da ovaj stav nije ispravan, znamo da je islam upravo i doao da obnovi ljudske civilizacije koje su bile u doba kad se islam pojavio, to bijahu ili one civilizacije koje su ispunile svoju ulogu i dostigle granicu slabosti, starosti, kvarenja i oseke u darivanju/prinoenju, takav je bio sluaj sa perzijskom civilizacijom, ili su pak te civilizacije stvarno propale i skrajile, kakav je bio sluaj sa grkom civilizacijom.
309
Islam je doao sa zorom novoga doba ( fedr ahd dedid) koja je otvarala univerzalne i znanstvene horizonte, jer podstie na znanje, miljenje, istraivanje, prouavanje, svjetovanje, pouku i promatranje. Sa islamskom civilizacijom zapoeo je osvit znanstvenog istraivanja i prouavanja pravila i zakona. Barbarski Zapad u to vrijeme nije jo poznavao znaenje zakonitosti i znanstvenosti osim posredstvom islama, iz islamskih uilita, te kroz svoje doticaje sa ummetom islama, kroz studiranje na islamskim uilitima i univerzitetima i posredstvom prevoenja nauka i spoznaja iz njih. Zapadne drutvene nauke bile su samo kontinuiranje duhovnosti/mentaliteta studija o propisima i univerzalnim zakonima u materijalnom svijetu, da bi se protegle poslije na prouavanje ljudske drutvene prirode, upoznavanje sa njenim tajnama i na stvaranje drutvenog miljenja posredstvom prouavanja, na razliitim podrujima tih odnosa ljudske prirode, izgradnje institucija, stvaranja pravnog miljenja nunog za upravljanje stvarima svojih drutava u skladu sa vizijom svojih civilizacija, svojim materijalnim poimanjima, zbog kojih svijet jo uvijek trpi sve do danas, zbog duplih vrijednosti i dvostrukih standarda koji su proizveli muke kolonijalizma, nasilje, neprijateljstvo i vjetinu u kreiranju sredstava rata i razaranja. Bilo je oekivati da muslimani, prije nego drugi, imaju pionirsko vodstvo na podrujima znanstvenih prouavanja ovjekove naravi, propisa i boanskih zakonitosti u stvaranju. Ali rana posrtanja koja su zadesila putanju ummeta poveala su svoje utjecaje i liila ovjeanstvo za mnogo vjekova upute Objave i islama u nauci i univerzalnosti, koja ostvaruje viziju pravde, bratstva, pratanja, slobode, solidarnosti, sigurnosti i mira. Islamska univerzalna vizija i islamska Objava jeste vizija koja izraava smjernu ovjekovu narav, i usmjerava je. Tom se vizijom
310
ostvaruje jastvo i smjerna ovjekova narav, onako kako ju je Bog stvorio i izveo u bivstvovanje (ebdeaha). U njoj nema prostora za sukob izmeu Objave i Prirode (et-tearud bejne el-vahj ve el-fitre), s tim to kada ovo kaem ne podstiem na to da smjernu ovjekovu narav treba razumijevati, pokretati i napuivati odvojeno od islama. Sve to je prethodno reeno znai da je dunost muslimana studenta, prouavatelja i istraivaa da naprosto poduzmu etiri stvari: 1. Da se oiste od bolesti taklida (slijepog oponaanja neproduktivnih autoriteta) i sljedbenitva, da se oboruaju kreativnom, kritikom, znanstvenom, analitikom i sveobuhvatnom umnou. 2. Da se osposobe u poznavanju civilizacijske, univerzalne, kuranske vizije, njenih vrijednosti, poimanja, naela i konstanti. 3. Da se osposobe u poznavanju znanstvenoga metoda za prouavanje univerzalne i ovjekove prirode, za prouavanje stvarnosti, njenih moi, mogunosti u vremenu i mjestu. 4. Da se okoriste islamskim naslijeem, da se koriste objektivnim, savremenim, znanstvenim prinosima, kako bi njima nastavili istraivanje horizonata tajni due, svemira, kako bi kreirali sredstva i puteve za omoguavanje ovjeku da se uspne pomou svoga svijeta i da ostvari lijep ivot na oba svijeta. Dakle, vidimo da islamizacija znanja i izgradnja islamskih drutvenih nauka jeste raanje savremenog islamskog drutvenog miljenja, kreiranje sredstava i pomagala koja grade ivot, drutvo, njegove odnose i institucije, na temelju civilizacijske, kuranske, univerzalne vizije. Islamizacija znanja je, dakle, stvar koja se ne razlikuje od onoga to poduzimaju svi uenjaci i istra-
311
ivai, na razliitim poljima znanja, i sve to trebamo jeste razotkrivanje (tedlijje) civilizacijske, kuranske, univerzalne vizije, ponovno proniknue u naa poimanja i u nae obrazovne i odgojne postupke, ponovnu izgradnju naih drutvenih i obrazovnih institucija, naih odgojnih poimanja, te da se kvalificiramo nuno potrebnim stvarima za univerzalno, drutveno, islamsko, znanstveno istraivanje, e da bismo postali ljudi koji pripadaju darivanju, kreiranju, natjecanju i civilizacijskom podvinitvu. Polazei od ovog ishodita, veliki je dio znanstvene produkcije i znanstvenih koraka koje je ve poduzeo Meunarodni institut za islamsku misao. Tu produkciju akademsko osoblje na polju metodolokih, drutvenih, islamskih studija, te takoer i znanstveni istraivaki centri i univerziteti, treba da praktino istrae, primijene i razviju, kako bi pokrenuli toak ozbiljnoga rada na polju islamskoga miljenja, kako bi se moglo krenuti u sluenje onome to je bitno, vizionarski, sa konstantama, vrijednostima i poimanjima, a ne formalno i sa dekorativnim dodacima. Potrebno je izdavati knjige i izvore na polju islamske metodologije i njenih znanstvenih izvora, posvetiti panju praktinim pedagokim programima akademskog osoblja i kulturnih poslenika na ovom podruju. Potrebno je graditi ideju dvostruke specijalizacije izmeu islamskih studija i drutvenih nauka, ta gradnja jeste poetni korak koji je vrlo vaan za stvaranje savremenog muslimanskog uma i za stvaranje savremenog akademskog i kulturnog muslimanskog osoblja. To je korak kojeg je usvojio Meunarodni institut za islamsku misao u programima islamskih studija i drutvenih studija na Meunarodnom univerzitetu u Maleziji, koji je poluio vidljiv uspjeh vrijedan da se proiri i razvije. Meunarodni institut za islamsku misao u svojim programima za naredne godine odluuje se da uloi vie truda na polju spisateljstva i vjebanja akademskog osoblja na podruju meto-
312
dologije islamskih drutvenih nauka, kao i razjanjenju pitanja islamske vizije na bitan, saet i koristan nain koji je otvoren prema stvarnosti ivota i njegovim izazovima u vremenu i mjestu, i nada se da e nai znanstvenu potporu na ovim podrujima od strane mislilaca, akademika, reformatora, te od institucija univerzitetskog obrazovanja i centara naunog istraivanja. Plan Meunarodnog instituta za razvoj programa visokog obrazovanja Najvanije to je doprinio Meunarodni institut za islamsku misao u reformi programa visokog obrazovanja na primjeru Islamskoga univerziteta u Maleziji jeste uspostava sistema glavne (et-tehassus er-re is) i sporedne specijalizacije (et-tehassus el-fer i) na Fakultetu za znanja islamske objave i humanistikih nauka, gdje su kursevi islamskih studija jedna od dvije specijalizacije, ime to donosi svreniku, kad zavri sporednu specijalizaciju a to je rok studiranja jednu dodatnu godinu (30 do 40 asova) dva bakalaureat stupnja: jedan iz islamskih studija, a drugi iz jedne od drutvenih ili humanistikih nauka. Ovaj sistem je ostvario veliki uspjeh i doprinio je u kolovanju jedne vrste svrenika koji su vie predani, zreliji, vie razumijevaju i spoznaju civilizacijsku islamsku viziju i civilizacijsku ulogu ummeta u putanji svjetske civilizacije, kao to su, takoer, nauno sposobniji na podrujima svojih specijalizacija. U cilju upotpunjenja ovih aktivnosti, i jo zrelijeg pristupa istima, okonan je i opi nacrt budueg plana za program univerzitetskog studija. Podijeljeno je i zaduenje jednoj odabranoj skupini izmeu dobrih profesora specijalistikih islamskih studija za donoenje detalja ovoga plana i razradu njegove naune grae.
313
Kima ovoga plana jeste jedan sustav (program) koji je opi u islamskim studijama i sastoji se od dva dijela: Prvi dio traje oko trideset akademskih sati, nudi ono to musliman treba znati o svojoj vjeri: vjerske dogme, naela, vrijednosti, poimanja, ciljeve i obrede to (sve skupa) izgrauje univerzalnu viziju studenta te sr njegova svrhovitog, udorednog i vrijednosnog formiranja. Ovaj dio nuno mora izuavati svaki univerzitetski student kao sporednu specijalizaciju (tehassus fer i) na podruju humanistikih, drutvenih ili vjerskih studija. Drugi dio iz ovoga kursa (programa) je onaj koji takoer traje oko trideset akademskih sati, njime se eli postii ope znanje povijesti ummeta, Poslanikova ivotopisa (es-sira), civilizacije i vjerskih nauka. Uz ovaj opi kurs iz islamskih studija bit e i dvije vrste kurseva, to su kursevi iz humanistikih i drutvenih nauka, s jedne, i drugi kursevi koji su specijalistiki u vjerskim naukama, a to su: specijalizacija iz fikha i zakona (erijata), specijalizacija iz vjerovanja i filozofije (nauka usuli-dina), specijalizacija iz nauke hadisa, specijalizacija iz nauke tefsira, specijalizacija iz nauke sire (Poslanikova ivotopisa), specijalizacija iz arapske gramatike i specijalizacija iz nauke stilistike/retorike. Vano je ovdje ukazati i na program (kurikulum) iji je cilj studiranje pojmovnog, analitikog i kritikog miljenja, univerzalne vizije i savremene zapadne materijalistike civilizacije, te dimenzija njezinih odnosa i utjecaja na islamski ummet, a to jeste ono to odreuje fiksirani parcijalni dio studija na Meunarodnom islamskom univerzitetu u Maleziji, i naziva se okcidentalnim studijama (ed-dirasat el-istigrabijje), a moe se nazvati i studijama zapadnog miljenja i civilizacije. Ovaj program ima za cilj pribaviti strunjake za razumijevanje zapadne civilizaci-
314
je, te stoga kontinuirati se djelotvorno sa pozitivnim stranama Zapada, kao i otkloniti njegove negativnosti, kao to osigurava i kurseve koji s ovog aspekta podupiru ostatak specijalizacija, a nadamo se da se ovaj parcijalni program razvije u cjelovitu specijalizaciju, jer je na kadar u nasunoj potrebi za njom. Tako se, dakle, program studija za svakog studenta sastoji od dvije specijalizacije, gdje prvi odsjek od njih biva prvi dio islamskih studija (ona sama kima), to treba da bude neodvojivi dio programa za svakog studenta ma kakva tom studentu bila druga specijalizacija, iz ma koje nauke, drutvene, humanistike, pravne, ekonomske ili vjerske, bila mu ona glavna ili ona sporedna. To znai da se program studenta za stupanj bakalaureata odvija kako slijedi: Trideset sati prvi dio islamskih studija plus 60 sati glavne specijalizacije plus 30 sati pomonih predmeta, to iznosi 120 do 130 sati stupnja za bakalaureat iz jedne vjerske, humanistike ili drutvene nauke. ezdeset sati kurs islamskih studija plus 30 sati sporedna/ popratna specijalizacija plus 30 sati pomonih predmeta, sve to iznosi 120 do 130 sati stupnja bakalaureata islamskih studija. ezdeset sati islamskih studija plus 30 sati specijalizacije iz pedagogije plus 30 sati pomonih predmeta, sve to iznosi 120 do 130 sati stupnja bakalaureata iz islamskih studija, tj. studij izuavanja islamske vjere, godina prva i druga. I tako, kad student zavri i sporednu/popratnu specijalizaciju postat e i specijalizant glavne specijalizacije. Svrenik postaje nosilac dva stupnja bakalaureata, jednog iz islamskih studija, a drugog iz druge specijalizacije. Takoer, treba napomenuti da postoji oko 30 sati koji su pomoni predmeti za glavnu specijalizaciju ije trajanje broji 60 sati, da bi broj sati za pohaanje stupnja bakalaureata u bilo kojoj
315
specijalizaciji bio 120 do 130 akademskih sati, a za oba stupnja bakalaureata, onaj iz islamskih studija iznosi 150 170 sati. ezdeset sati glavna specijalizacija plus 30 sati sporedna specijalizacija (pomoni predmeti), sve to iznosi 120 do 130 sati (za stupanj bakalaureata). Sto dvadeset sati (bakalaureat) plus 30 sati (upotpunjenje sporedne specijalizacije), sve to iznosi 150 do 170 sati (za stupanj bakalaureata). Vano je napomenuti da je za veliki broj predmeta dovoljno za jedan studijski period dva akademska sata (sedmino), a ne tri akademska sata, da bi se pokrila sutina predmeta, posebno u drugom dijelu nastavnog programa iz oblasti islamskih studija. Vano je da pomoni predmeti pokriju vjerske studijske specijalizacije najirih drutvenih aspekata koji pomau proirenju horizonta studenta i shvatanju naravnih, drutvenih i duhovnih aspekata koji se odnose na podruja koje on studira, te sa praktinim i stvarnim uvidom. Vano je, isto, da meu pomonim studijskim predmetima budu tri uvodna i opa za tri drutvena, duhovna i studijska podruja, te da budu dodatno uz to stalni predmeti porodica i poroditeljstvo i kreativno miljenje i rjeavanje problema meu univerzitetskim predmetima koji se obavezno trae od svih studenata i studentica. Ako bude mogue da predmet postanak civilizacija i njihova propast bude u sklopu obaveznih univerzitetskih predmeta za studente vjerskih nauka, kao i humanistikih i drutvenih nauka, to e biti dobra stvar, jer islam je vjera iz regiona koji je kolijevka brojnih civilizacija to ih je taj region naslijedio. To podruje karakteriziraju svi uzroci i tradicije tih civilizacija, pozitivni i negativni, koji su bacali, i jo bacaju svoje sjenke na civilizacijski personalitet naroda ummeta, te stoga ova historija i civilizacijsko naslijee (el-irs el-hadari) su kroz opeznanstvene zasade prisutni u svijesti intelektualaca i vostva islamskoga ummeta.
316
Nadamo se da e se tokom 2008. godine okonati svi detalji vezani za plan ovih kurseva (programa) i studijskih predmeta koji ih sainjavaju, te da e se tim planom okoristiti programi visokoga univerzitetskog obrazovanja u islamskim zemljama, radi pregnua na osvjeavanju svojih sadanjih programa, s Boijom pomoi. A posrijedi je i to kako razloiti savremene humanistike i drutvene nauke, te kako se posluiti naunim injenicama i stvarnim mogunostima u slubi civilizacijske, univerzalne kuranske vizije na podrujima drutvenih nauka, kao i tehnikih, prirodnih i humanistikih nauka, sa islamskog gledita (min manzur islami), te u slubi civilizacijske, islamske duhovne vizije? Ovo je plod itave mase naunih istraivanja, profesora i centara koji su poeli davati ploda na ovim brojnim podrujima, te koji su, takoer, utirali svoj put u postizanju akademskih metodolokih radova od strane naunikih grupa u sklopu programa Meunarodnog instituta za islamsku misao, s ciljem ostvarenja integracije i islamizacije znanja. Kad se radi o tehnikim i prirodnim naukama, lijepo je zbog duine njihovih studijskih programa i njihove teine, kao to je, naprimjer, medicina, da te nauke imaju program koji obuhvata cijeli prvi dio iz programa islamskih studija, sa jednim pregledom civilizacijskih aspekata ummeta i njegove misije, a posebno onoga to se odnosi na podruje prouavanja svakog studenta, u obliku pomonih predmeta, to ostavlja onom studentu koji to eli da jo vie studira islamsko znanje, sa vjerskog i civilizacijskog aspekta. Stoga, to to je uraeno na Meunarodnom islamskom univerzitetu u Maleziji, jeste stupanj magistra i stupanj doktorata na poljima islamskih studija, za svakog svrenika i iz bilo koje naune specijalizacije, u bilo kojem sporednom odjelu znanja, nakon to se svrenik osposobi u onom to mu je potrebno iz studijskih predmeta koje karakteriziraju prethodno spomenuti
317
zahtjevi, prema njegovoj metodolokoj i naunoj potrebi. A u bilo kojem sluaju, prouavatelj tehnikih i prirodnih nauka moe da studira kurs islamskih studija kao drugu specijalizaciju. Gibak plan Na kraju, vano je ovdje spomenuti da ovaj plan nosi u svojim fasciklama iroku gipkost da udovolji razliitim univerzitetskim planovima i potrebama razliitih specijalizacija. Tako, 60 asova jeste najnia granica za bilo koju glavnu specijalizaciju, time se prua 30 do 40 asova za podrku studijskom programu, tako se time moe u granicama 20 asova pomonih predavanja dodati poveanju asova bilo koje glavne specijalizacije, kako bi broj njenih sati bio 60 do 80, a to je najvia granica za bilo koju specijalizaciju. A preostalih 10 do 30 asova namijenjeno je posebno za univerzitetske zahtjeve i druga pomona predavanja. Dakle, ovaj plan se moe prilagoditi i s njime postupati sa gipkoom dovoljnom da se udovolji potrebama razliitih studijskih programa da bi proizveli svrenika i univerzitetski kadar koji je cjelovitog, nuno potrebnog, civilizacijskog, intuicijskog i naunog sklopa, kako bi se poveao kvalitet ivota sljedbenika ummeta i njegova liderskog i naunog kadra, e da bi ummet mogao ostvariti graditeljsku, reformatorsku i civilizacijsku misiju islama, s Boijom privolom. Kako mi vidimo, dunost ovakvih kapaciteta jeste jasna i lahka, nema prostora u njoj za smetenost i nejasnou, a ako je dobra namjera preporoda i reforme ostvarit e se i nadanja, ako Bog da.
318
RIJE NA KRAJU
Vano je na zavretku ove knjige da skrenem panju brai i sestrama, profesorima univerzitetskim, kadru specijalistikih istraivanja i univerzitetskim i izvanuniverzitetskim naunoistraivakim subjektima, na to da mnoge knjige mnogih autora i mislilaca obuhvataju mnoge ove pojmove i tehnike termine, koji se bave mnogim bitnim pitanjima i koji zacrtavaju puteve te nude kljueve za rjeavanje tih pitanja. Ako umovi specijalista i njihova pera ne prihvate ova poimanja i ovu terminologiju, ako ne podupru njihova sredstva, naine njihova provoenja i njihovu primjenu u ivotnoj praksi povezanoj s njima, e da postanu tako programima, sistemima te ivotnim, kulturnim i znanstvenim sredstvima pripadnika ummeta u njihovim razliitim grupacijama, tada e ova poimanja i ova terminologija ostati knjievne zbirke, poetske strofe i slovo na papiru, nee imati nikakva utjecaja niti e iz njih biti ploda u stvarnosti ivota drutva, sistema i njihove prakse. Radi toga, molim da se sjedine napori mislilaca, reformatora, akademika i specijalista da ponude ummetu vizije, programe, vodi za rad i ivotnu praksu kojima e ummet obnoviti svoje miljenje, svoje programe i institucije, poroditi svoje snage, staviti u pogon svoje moi, osloboditi svoje kreativnosti. U protivnom, stanje ummeta e ostati ruevno u vrtlogu idejne lijenosti, slijeenja, slijepog oponaanja stanja ummeta koje se
319
vidi u njegovim potonjim/dekadentnim stoljeima (fi usuriha el-muteehhire). Ja sam uloio ovaj trud da se omogui primjena nekih pojmovnih pitanja na stvarnost nekih stanja ummeta i da se ponude praktine i idejne alternative (el-bedail el-fikrijje ve el-amelijje), pa ipak, to ne znai drugo doli samo obrazac onoga ta treba prionuti initi, proirivati ga i njime stii do podruja akademskih specijalizacija u njihovoj formi i stvarnim, praktinim detaljima, na svakom pojedinom podruju ivota. A poslovica kae: Tek ujutro ljudi hvale nono putovanje! Bog pomae, na Njega se treba osloniti. On je Zatitnik divan, i divan Pomaga. Naa konana molitva je: zahvalnost pripada Bogu, Gospodaru svjetova.
320
Dodatak prvi JEDNADBE REFORME
Sada je neophodno da navedemo osnovne poente kako bismo se podsjetili na najvanija pitanja koja su tretirana u ovoj knjizi, s tim da te poente ne mogu zamijeniti pomno itanje ovog istraivanja. (Poente navodimo) radi spoznaje sadraja koga potrebuje savremeni reformski napor za ostvarenje sopstva, za aktiviranje smjerne ljudske volje, za stvaranje ovjeka, civiliziranog i namjesniki usmjerenog (el-istihlafi), koji ostvaruje svoje jastvo, vraa svoju motiviranost i pravi dobar izbor. U tome smislu, moemo predstaviti glavne poente u obliku est jednadbi, i to na sljedei nain: 1. Ispravan idejni metod zahtijeva da ima sljedee: Objava + zakoni i priroda + razum (nauna logika) + vrijeme i mjesto = islamska spoznaja koja je znanstvena, vodi pravom naputku, to je ispravan idejni metod. 2. Pozitivan/aktivan, svjestan odgoj zahtijeva da postoji sljedee: Ljubav + podsticanje + sloboda + disciplina = ljudske osobine koje su svjesne i savjesne, aktivne, snane, djelatne, graditeljske. 3. Volja, smjerna, graditeljska, namjesnika (istihlafijje), potrebuje da ima sljedee:
321
Civilizacijska univerzalna opa vizija + monoteistika vjernika uvjerenja = ovjek koji je namjesniki (istihlafi), udoredan, civiliziran, kreativan, Bogu predan (muslim). 4. Graditeljska, civilizacijska, kuranska univerzalna vizija (vizija ashaba, drugova Boijeg Poslanika) zahtijeva da ima sljedee: Ispravan idejni program + aktivna svijest + smjerna graditeljska volja = ostvarenje smjernoga, duhovnoga jastva. 5. Sredstvo promjene zahtijeva da ima sljedee: Mislilac + odgajatelj + reformator + djelatna univerzalna vizija = promjena koja je istinska, civilizacijska, mirna. 6. Ispravna/valjana drutvena izgradnja, zahtijeva da ima sljedee: Vizija, aktivna, graditeljska, smjerna + metod i ispravna ideja + ispravan odgojni metod + sistem i djelotvorne drutvene institucije + ekonomska i drutvena pravda = drutvo koje je civilizacijsko, graditeljsko, mono, aktivno, (drutvo) koje je dinamino, kreativno, duhovno, koje nije rasistiko niti ga je zahvatila korozija. Temeljni stub za izgradnju/zdanje islamske civilizacije Univerzalna vizija, koja je monoteistika, namjesnika, graditeljska, duhovna i smjerna. Idejni metod, koji je svrhovit, znanstven, djelatan i smjeran (kola i mediji). Odgajanje koje je savjesno, aktivno, smjerno (porodica). Drutveno zdanje koje je ljudsko, institucionalno, djelatno i smjerno (drava).
322
Drutvo bratstva, sklada, pravde, slobode i mira (ummet). Civilizacija ovjeka nauke, univerzalnosti, pravednih odnosa, meusobne samilosti, slobode i mira. Ovdje poinjemo znati i djelovati: potrebne stvari za civilizacijsku izgradnju Civilizacija ovjeka nauke, univerzalnosti, pravednih odnosa, meusobne samilosti, slobode i mira. Drutvo bratstva, ljudskoga sklada, pravde, slobode i mira (ummet). Drutveno zdanje koje je ljudsko, institucionalno, djelatno i smjerno (drava). Odgajanje koje je savjesno, aktivno, smjerno (porodica). Idejni metod, koji je svrhovit (zakonit/praktian), znanstven, udoredan i smjeran (kola i mediji). Univerzalna vizija, koja je monoteistika, namjesnika, graditeljska, duhovna i smjerna (vjerovanje koje je motivirajue i pokretako). Odavde poinjemo da znademo i da inimo.
323
Dodatak drugi VJEROVANJE IZMEU RAZUMA I UDA
Uvod Povod za uvrtavanje ove rasprave da bude dijelom lektire (kiraet) o pitanju univerzalne kuranske civilizacijske vizije jeste taj to ona predstavlja predloak za preliminarnu infrastrukturu ove vizije kao univerzalne duhovne vizije, koja se tie cjelokupnosti postojanja i cjelokupnosti ljudskoga ivota i njegovih odnosa te uzajamnih utjecaja na ovu Zemlju, zato to nema autentinosti (huddijje) nijedna istinska univerzalna vizija u ivotu, i nakon ivota, ukoliko ta vizija ne proistie od Stvoritelja svemira. Jer, naime, spoznaja cjelokupnosti egzistencije u samom startu jeste spoznaja onoga to je ponad svoda ljudske logike. Ova rasprava ima za cilj razjanjenje racionalnog i teorijskog temelja vjerovanja, te cjelokupnosti egzistencije koja ga slijedi. To je ono to sainjava temelj na kojemu poiva univerzalna islamska vizija, a taj temelj bio je svjetlost vodilja ovom autoru, svjesno ili nesvjesno, jo od doba njegova djetinjstva, te tokom njegove ivotne karijere, vodilja za njegovo vjerovanje, za njegovu opu, univerzalnu islamsku viziju, za smisao njegova ivota u materijalnom i duhovnom svijetu (fi alem el-madde ve er-ruh). A sve to eli ovaj autor jeste da ova rasprava bude pomo u uvrivanju neoborivog, istinskog temelja kod itatelja, kako je
324
bio sluaj i kod ovog autora, u raskrivanju smisla njegova ivota, njegove univerzalne vizije na monoteistikoj, namjesnikoj (istihlafi), reformskoj i smjernoj osnovi, s Boijom pomoi. Ono to me podstaklo da piem ovu raspravu i da se vratim njenoj problematici prizivajui sjeanja iz djetinjstva i mladosti, kad sam bio u srednjokolskim klupama, jeste to sam svratio svoj pogled u svome studiju na problem islamske znanstvene metodologije. Naime, usprkos uenosti miljenja Imama Ibn Hazma el-Endelusija i disciplini (indibat) njegova naukovnog miljenja, ipak je on odstupio od svoga racionalnog, naukovnog metoda kad se suoio sa problemom vjerovanja i autentinosti Objave, da bi potraio pribjeite u prihvatanju udesa (el-havarik). A kako sam se bio ve suoio sa istim problemom vjerovanja i istine Objave u dobu djeatva, bio sam isti kakvi su i drugi ljudi u toj etapi ivota, zapazio sam da je moje miljenje ve prihvatilo nauni razumski metod spram vjerovanja i univerzalne vizije, uda nisu imala ba nikakve vanosti u pogledu vjerovanja i vizije, a to me je navelo prije nekoliko godina da napiem ovu raspravu827, kao dopunu metoda Imama Ibn Hazma, i kao upotpunjenje njegove metodoloke i naune vizije. Racionalni argument ima prednost u autentinosti Objave Poznato je da se Imam Ibn Hazm ubraja u najistaknutije naukovne linosti (e-ahsijjat el-ilmijje) koje prouavatelji islamskog miljenja i povijesti ne mogu pobrkati s drugima. Njegovo se miljenje odlikuje time da je ono naukovno, metodsko i
827
Razmiljanja o zahirizmu Ibn Hazma i nenadmanosti Muhammedova poslanstva, Medelle et-teddid, Islamski univerzitet u Maleziji, druga godina, broj trei, str. 167-172.
325
disciplinirano, pridrava se razuma, stvarnosti i osjetila krajnje odvano i jasno, a odbacuje prihvatiti opsjene, fantazmagorije i nagaanja ma kakvu odoru ili idejna i vjerska stanja da na se obuku. Jasno je da racionalnost Ibn Hazmove metodinosti i naukovnosti jeste i sama jedan od najvanijih uzroka u idejnoj povijesti ummeta tokom potonjih vijekova, koja je doprinijela da se umanji Ibn Hazmova vanost, da se odbaci njegov naukovni metod. Razlog ovom (umanjivanju racionalnosti Ibn Hazma) nalazi se u poremeaju kojem se priklonilo miljenje ummeta, te usljed izoliranosti mislilaca i uenjaka ummeta od stvarnosti i ivota. Ono to plijeni panju jeste da Ibn Hazmovo pridravanje iskljuivo vanjskog teksta islamske Objave (zahiru nass el-vahj el-islami vahdehu) u erijatskim normama, bez dodavanja ili oduzimanja, predstavlja prirodni produetak njegove naukovne metodologije koja se pridrava razuma, osjetila i iskustva. Prema tome, ono to proizlazi iz Onostranog i to se objavljuje od Boga, ne pripada ovjeanstvu prema metodu Ibn Hazma da tome bilo ta dodaje ili od njega oduzima! Prema Ibn Hazmu, uloga razuma je da to Objavljeno spozna onakvim kakvo ono jeste, bez dodavanja ili umanjivanja, jer postupiti suprotno tome vodi diviniziranju razuma (ila telih el-akl) ili do njegova anuliranja kad se pobrka Ovaj sa Onim svijetom, bez argumenta ili jasnog racionalnog oslonca. Ibn Hazma su njegov razum, znanje, uenje i naukovna metodologija naveli na to da razumije Objavu i njene tekstove bez uveanja ili umanjenja, to je ono to mu je omoguilo da razumije erijat i njegove propise na nain koji je primorao protivnike njegova metoda, prije negoli njegove poklonike, da potuju njegovo razmiljanje i miljenje, da ga smatraju erijatskim naukovnim autoritetom ka kojem jo uvijek edno hrle prouavatelji znanja i spoznaje sve do danas. A zanemarivanje protagonista racionalne naukovne metodologije od strane veine uenjaka ummeta tokom stoljea de-
326
kadence ubraja se u najvaniji fenomen od kojeg pati miljenje ummeta u kasnijoj povijesti, to miljenje zadesila je apatija, isuila ga je pocijepanost islamske spoznaje (temezzuk el-marife elislamijje) i povlaenje u osamu muslimana od kulture i znanja u okrilje damija i medresa. Ovo zanemarivanje i umanjivanje znaaja protagonista racionalne naukovne metodologije i slabljenje poasti spram njih ne ograniava se samo na Ibn Hazma. tavie, zapaamo kako se takav negatorski stav (el-mevkif es-selbi) protee spram veine zagovornika racionalne i naukovne metodologije, do veine protagonista kreativnog miljenja, kao to je Imam Ibn Tejmijje koji je na se navukao neprijateljstvo velike veine uenjaka i obrazovanih ljudi, igosali su ga kao onoga koji je otpao od vjere (el-murevvik an ed-din), i kao to je bio Ibn Haldun, ije miljenje je zanemarivala veina uenjaka i obrazovanih ljudi. Ovaj metod miljenja ostao je potrpan i zapostavljen dok zapadni naunici meu protagonistima naune metodologije nisu otkrili njegovu kolu i posvetili joj znaaj i panju kakvu i zasluuje. Ovakvih primjera ljudi ije je miljenje zanemareno a metod odbaen ima mnogo. Ko razmisli o ivotu ovih rijetkih genija u poznijoj povijesti miljenja ummeta, od vremena zatvaranja vrata idtihada (munzu iglak bab el-idtihad) nakon etvrtog stoljea po Hidri, uoava da su ovakva neoekivana miljenja (Ibn Hazma, Ibn Halduna...) bila posljedica naukovnog ivota koji se po svojoj naravi i putanji razlikuje od naina vladajueg, skolastikog miljenja kojeg je karakterizirala spoznajna iscjepkanost i izolacija uenjaka od ivota i stvarnosti. Ibn Tejmijje, Ibn Hazm, Ibn Haldun i njima slini, nisu bili uenjaci i pravnici samo unutar zidova uilita ve su bili ljudi iskustva, studiranja i drutvene, ivotne i politike prakse, koja je kod njih obrazovala cjelovitu, naukovnu i racionalnu spoznaju te uinila da njihovo znanje ide ukorak sa njihovim djelom, praksom i nauavanjem, ime oni sarauju ne-
327
pokolebljivo sa stvarnou ivota i ivotnim promjenama koje su im bile savremenikom. Stoga je glavnina njihovih ideja i kreativnog miljenja u svjetlu stoljea njihova vremena i mjesta bila samonikla i otroumna. Usprkos dosljednosti Ibn Hazmova naukovnog i strogog metoda u njegovu ophoenju sa Onostranim i sa Pojavnim svijetom, on se suoio sa jednim zamrenim problemom u svome istraivanju o sutini racionalnog dokaza u prihvatanju naela Objave kao izvora za spoznaju, za razjanjavanje biti Objave i biti erijata, te prihvatanja toga racionalnog dokaza i njegova pridravanja. S obzirom na to da se Ibn Hazmov metod pridrava razuma i Pojavnoga svijeta, a ne prihvata tvrdnje gnostikih i ezoterijskih fantazmagorija i snatrenja, on je morao da pronae racionalni, naukovni i metodski argument (ed-delil) kao osnovu i temelj na koji se oslanja u svome prihvatanju Objave (Onostranog) i njegova pridravanja na racionalan nain. Prihvatanje mjerodavnosti Onostranog nije mogue postii racionalno osim prihvatanjem autentinosti Poslanika, s.a.v.s., i autentinosti Poslanstva. Ovdje zapaamo da je Ibn Hazm razdijeljen izmeu svoga racionalnog naukovnog metoda koji se iskljuivo pridrava razuma, osjetila i iskustva kao zakonitog i istinskog izvora za spoznaju, izmeu svoga vjerskog i duhovnog osjeanja, zatim izmeu svoje racionalne spoznaje o veliini Poslanja islama i nunosti tog poslanja u ureenju ljudskoga ivota i njegova pravilnog voenja, te izmeu nunosti spajanja Onostranog i Pojavnog u znaenju njihove egzistencije. Iz tog razloga, Ibn Hazm je morao pronai ovaj racionalni argument koji je u skladu sa prirodom njegova miljenja i metoda, i koji predstavlja racionalnu i strogu spojnicu izmeu Onostranog i Pojavnog, bez zapadanja u idolatriju gnostikih fantazmagorija i snatrenja.
328
A da bi Ibn Hazm naao svoj argument kojeg e se pridravati, ime ne bi mogao na isti nain prihvatiti tvrdnje o gnostikom komuniciranju sa svijetom Onostranosti, morao se okrenuti ivotu Poslanika, s.a.v.s., da bi u njemu naao svoj dokaz i oslonac za svoju racionalnu, naukovnu i metodoloku istinu, koje se (Poslanik) pridravao u svome miljenju i poslovima. Jer istinitost Poslanika, s.a.v.s., mora se podudarati sa ivim argumentom koji se pridrava razuma prihvatanjem i pokornou. Zato je Ibn Hazmovo istraivanje o nadnaravnosti u ivotu Poslanikovu, s.a.v.s., onaj racionalni, naukovni i metodski temelj za prihvatanje Poslanstva i pokoravanje njemu u Pojavnome svijetu, on njegovim prihvatanjem upotpunjuje racionalnu sponu (er-rabt el-akli) izmeu Onostranog i Pojavnog svijeta. Ovo racionalno metodsko polazite jeste, nuno, jedino valjano polazite kod Ibn Hazma i to je njegov racionalni naukovni metod u prihvatanju pitanja Onostranog i pokoravanja njima. Ali koji je to vid nadnaravnosti (el-idaz) u ivotu Poslanika, s.a.v.s., koji Ibn Hazm moe ponuditi, kojem moe potiniti razum, a da uz to ne ostane prostora za raspravu, sumnju i prijepor? Usprkos valjanosti Ibn Hazmova metoda i uglaenosti njegova pribjeinog pravca, ipak je alosno da je Ibn Hazm izgubio svoj pravac i nije uspio u deriviranju valjanih sudova iz premisa koje je uspostavio i pridravao ih se. Naime, nadnaravno (elidaz) kojem se zaputio Ibn Hazm okonalo se u stavu o nadnaravnom materijalnih uda te u vezi s njima u priama o udima (kisas el-mudizat) koje se pripisuju Poslaniku, s.a.v.s. Ali ova uda (el-havarik), premda u njih vjernici vjeruju i s lahkoom ih prihvataju, ipak mogu da pobude naukovnu i racionalnu raspravu o valjanosti predajnoga lanca i predanja, te pretjerivanja prenosilaca (mubalega er-ruvat), obmani osjetila i mnogo toga drugog to moe dovesti do rasprave i svaa oko predaja (sened)
329
i njihova sadraja (metn), tako da se stvar kod mnogih ljudi zavrila stavom o tome da se obligatnost vjerovanja u ova uda ograniava samo na one koji su tim udima prisustvovali (ala man hadare hazihi el-havarik fekat), i koji su ih vidjeli, a ne i na druge ljude. A ako ih prihvataju neki ljudi, to slijedi kroz spremnost prihvatanja tvrdnji poput ovih o udima, te kroz ljubav, potovanje i divljenje prema Donosiocu poslanstva (Muhammedu, s.a.v.s.), ili kroz ljubav i potovanje spram ljudi nauke i spoznaje koji prihvataju ova uda, ili ih, pak, prihvataju iz straha, strahotovlja, potrage za koriu ili mirom. A to se ne slae sa naukovnim i racionalnim metodom Ibn Hazma. Sebe smatram da sam na nain Ibn Hazma okrenut prema pridravanju strogoga naukovnog i racionalnog metoda, gdje sam se i sam suoio sa tim istim pitanjem jo od malih nogu, kad sam bio u srednjokolskim klupama u prebivalitu asne Mekke, u susjedstvu Svete Boije kue, kad se otvara svijest pubertetlije nekako u tim godinama o smislu egzistencije, odnosu Onostranog i Pojavnog, te onim to to prati: suoenje sa smetenou pubertetske due u izboru puta koji treba slijediti, te vjerovanja koje treba vjerovati i pridravati ga se u ovoj vanoj ivotnoj dionici. Budui da sam propuzao bogatom porodinom bibliotekom, topla, prisna, porodina sredina kod mene je poveala nauno usmjerenje jo od tog ranoga ivotnoga doba, moje se nauno razmiljanje usmjerilo na spontan nain, a u vezi sa ovom problematikom, i na sam ivot Poslanikov, s.a.v.s., u tom ivotu ja sam pronaao izgubljenu sponu u koju se mora vjerovati kad se radi o prenoenju vijesti (predanja) o Svijetu onostranosti, mora se prihvatiti svetost Poslanstva i pridravati se nje, a bez toga argumenta i njegova pridravanja, racionalno gledano, nema prostora za ovo pridravanje, premda to ne spreava divljenje i potovanje svega onoga to ve tvrde pretendenti na nabona
330
Poslanstva, ako u njihovom miljenju ima neto to zasluuje divljenje i potovanje. Protivno Ibn Hazmovu nainu, ja se nisam usmjerio ka ovom istraivanju o dokazu i izgubljenoj sponi o udima koja se pripisuju Poslaniku (s.a.v.s.), s tim to ne poriem mogunost njihova deavanja, nego se moje miljenje usmjerilo prema Poslanikovoj, s.a.v.s., osobi, zato to znadem da nije mogue da racionalni ovjek dosegne spoznaju biti egzistencije i onoga to je iza egzistencije, kao to takoer znadem da ne mogu govoriti o onome to je ponad svijeta Pojavnosti: o Bogu, te o pitanju o biti Poslanika i Poslanstva. Stoga sam se morao, racionalno (el-akl), zaputiti prouavanju nadnaravnog, dokaza i izgubljene spone u samom ivotu Poslanika, s.a.v.s., na temelju pobuda razuma i prirode, i bez potrebe da se to dvoje nadilazi, da se ustaje protiv njih, ili da ih se potire pribjegavanjem materijalnim udima i nadilaenjem kosmikih zakona. Uspjelo mi je da u tom ranom dobu doem do naunog i racionalnog dokaza za istinitost Poslanika i Poslanstva bez potrebe za nunou prihvatanja uda da bi se prihvatila istinitost Poslanika i Poslanstva. A to je ono to me podstaknulo da piem ovu korektivnu raspravu radi upotpunjenja metodolokog, racionalnog i naunog svjetla, te da popunimo vanu pukotinu u ovom naunom dobu (fi haza el-asr el-ilmi) kako bi se povratila univerzalna, duhovna, ovjeanska vizija u sueljenju spram materijalistike, animalne vizije, kako bi vrijedila sila argumenta/istine, a ne argument sile. Od tog ranog doba smatrao sam da je istinitost Konanog poslanstva (er-risale el-hatime) nuno afirmirati na racionalan i nauan nain koji obavezuje pokoljenja jedna iza drugih na vjerovanje u njegovu istinitost, i to tako da svaka sljedea generacija vjeruje u njegovu istinitost jednako vrsto kao i savremenici Poslanstva i drugova Poslanikovih, s.a.v.s. Zato, bilo je neophodno da se poimanje nadnaravnosti Poslanika, s.a.v.s., uspostavi na te-
331
melju naela razuma i zakona za koje je Poslanikovo poslanstvo i dolo da bi ih potovalo (elleti daet risaletuhu bi ihtiramiha), i sa zahtjevom da ih se pridrava. Dakle, potpora poslanstva Poslanika, s.a.v.s., u biti nije imala potrebe, u svjetlu ovakvog poimanja i metoda, da ovisi o kakvim dogaajima ili raznolikim udotvornim zbudovima koji nadilaze razum i osjetila, i koji ne obavezuju naunog istraivaa na zakone i pravila. Budui da se ue istinitosti Poslanstva, u svjetlu ovog metoda, mora vezivati za osobu Poslanika, s.a.v.s., bilo je potrebno na samom poetku pogledati ivotopis Poslanikov, s.a.v.s., i u njegov ivot, po razliitim dijelovima, kao i sabranim cjelinama, te taj ivot usporediti sa ivotom ovjeanstva i njegovom naravi, da bi se vidjelo, s racionalne strane, kako je polo za rukom ovom ovjeku da dostavi svijetu Poslanstvo o Onostranom, i privoli ih da u Poslanstvo povjeruju. Poruka islama je dola u takvom povijesnom ozraju, kakvom, kako to tvrde historiari, nije bilo premca u drugim vjerama i poslanstvima. Historija nam je zapamtila tekst Poslanstva islama, ivotopis Poslanikov, s.a.v.s., takoer. Historija i tekst asnoga Kurana, objasnili su nam da je Muhammed, s.a.v.s., bio ovjek, ivio je ivot ovjeka, pojedinosti njegova ivota bile su prave ljudske. Prema tome, nije valjano da nadnaravnost njegova poslanstva i dokaz njegove istinitosti iziu izvan ljudske naravi kojoj se upuuje ovaj (kuranski) diskurs, a koji e staviti ovjeanstvo na put svjetske i naukovne epohe. Ali gdje je to nadnaravnost u ivotu ovoga ovjeka? I gdje je to odsjean dokaz za to da je on istiniti poslanik, koji dostavlja smjernu poruku koju razumski treba slijediti i koja proishodi iz svijeta Onostranosti? U Muhammedovom poslanstvu (tj. Kuranu) prisutna su dva temeljna uvjeta da bi se moglo smatrati da je ono Boanska poruka. Prvi od dva uvjeta jeste uvjet verifikacije (art ettevsik). Naime, Muhammedovo poslanstvo (tj. Kuran) jedino
332
kod njega imalo je potpunu verifikaciju, a takvo to ne nahodi se u temeljnim dokumentima koje imamo u drugim vjerama. Kuran je zapisan u doba Poslanika, s.a.v.s., jo uvijek sve prenosi usmeno od strane specijalistikih recitatora kontinuiranim i vjerodostojnim predanjima koja seu sve do Poslanika, s.a.v.s., kao to se i obligatno trai da se neto iz asnog Kurana recitira u pet dnevnih namaza u ivotu svakog muslimana, kao to i veina muslimana dobrovoljno ue Kuran, pamte ga i poduavaju Kuranu, bogotuju po njemu i trae njime blagoslov cijeloga ivota. To mu daje takvu dokumentiranost/pouzdanost koja je neusporediva sa bilo kojom dokumentiranou/pouzdanou bilo kojeg historijskog dokumenta. Za divljenje je to da se ova jedinstvena neusporedivost pouzdanosti ostvaruje u nepismenoj zajednici koja u naukama, spoznajama, filozofijama i kulturama nije imala status niti utjecaj. Takoer, ova poruka (Kuran) donosi drugi uvjet, a to je uvjet dobrote (art el-hajrijje). asni Kuran takoer podstie, bez ikakve sumnje, na dobro i na kreposno djelo u ivotu na Ovom svijetu, u protivnom ne bi bilo mjesta da ga se smatra temeljnom, svetom poslanicom od Stvoritelja svemira i ivota. Moda rijei Boije (velianstven i uzvien neka je On): Bog zapovijeda pravdu i dobroinstvo i potpomaganje blinjega, a zabranjuje razvrat, i ono to je runo, i tlaenje! Da biste se opomenuli, Bog vas svjetuje!828 jesu od onih ajeta koji sabiru ono to objanjava narav Kuranske Poruke i njen cilj u ivotu ovjeka muslimana. Ako su pouzdanost i cilj dobra ona dva nuna uvjeta da bi bila Boanska poslanica, to je samo po sebi nedovoljno da se sprijei rasprava o temi porijekla/poetka knjige dokumenta, koja podstie na dobro, da, eto, potjee od ovjeka koji svojata828
En-Nahl, 90.
333
njem Poslanstva eli dati vanost svome djelovanju i zaogrnuti ga u svetost. Stoga, mora biti trei uvjet koji poiva na nekom vidu racionalne i naune nadnaravnosti kao odsjean argument da je Muhammed, s.a.v.s., istinski poslanik koji dostavlja Poruku koja dolazi od Boga (svijeta Onostranosti), da bi tako istinska Boanska poslanica obavezivala da joj se ljudi pokoravaju. Odatle dolazi vanost svraanja pozornosti na linost Poslanika, s.a.v.s., na racionalan nain (akl), i prouavanje njegova ivota i pojedinosti toga ivota, da bi se potraio odsjeni argument iz njih samih o istinitosti Poslanika i istinitosti njegova poslanstva. Ovo pogotovo zato jer mi nismo u stanju stupiti u vezu sa Bogom (velianstven i uzvien je On) na izravan nain, u potrazi za znanjem o sutini zadae Poslanika, s.a.v.s., i Poslanstva, a kamoli da ta znademo o onome mimo toga. Meutim samo Poslanstvo je racionalno i nauno (doseno), poelo je sa Ikre (Ui! itaj!), dolo je sa Knjigom, podstaklo je nauku, miljenje, potragu za argumentom i dokazom, prionulo je sa razumijevanjem zakona i uzroka to je stvar koja potvruje, jo jednom, nunost prouavanja ivotopisa Poslanikova, s.a.v.s., putanje njegova ivota, osobina njegove linosti, pojedinosti njegova razvoja (mufredat tekvinihi), da bi se time znale sposobnosti nosioca Poslanstva, racionalni dokaz njegove istinitosti u dostavljanju ovog Poslanstva. A da uposlimo razum i nauku i da se udubimo u pojedinosti ivota Poslanikova, s.a.v.s., i u pojedinosti njegovih sposobnosti i osobina, ne bi nam trebalo dokaza, jer bismo nali da te pojedinosti ma kakva bila veliina svake pojedinosti ponaosobice nee sprijeiti raspravu o mogunosti da se okarakterizira jednom tom karakteristikom neki drugi ovjek. Ipak, ako se pomno udubimo u ivot Poslanika, s.a.v.s., u sve njegove razliite aspekte, bit e nam jasno da se nadnaravnost (el-idaz) u svojoj biti ne skriva samo u veliini svake te posebne karakteristike, ve je naj-
334
vanije to da se skriva u skupnosti svih tih uzvienih osobina, te praksi i postignuima povezanim sa njima, sve to u linosti jednoga ovjeka i na nain koji je potpun. Dakle, aspekt idaza nije nuno u ljudskom aspektu bilo koje osobine Poslanika, s.a.v.s., ve u skupnosti svih tih osobina, u sistemu njihova pomaljanja u ivotu jednoga ovjeka izme ljudi te, nesumnjivo, u okolnostima njegova posebnoga ivota i okolnostima osobina njegova civilizacijskoga drutva u tome dobu. Ljepota ove nadnaravnosti, ljepota njene naune i racionalne pronicljivosti, to, naime, da nadnaravnost nije izvela Poslanika, s.a.v.s., iz njegove ljudske naravi, njeno prihvatanje nije dovelo do ponitavanja razuma i ljudske logike, niti to doputa ili spreava da se Poruka uputi ovjeanstvu, te da im Poruka govori posredstvom njihove naravi i udi, posredstvom kontinuiranja (naravnih) zakona koji su kod njih, dakle, ta racionalna, nauna i ljudska nadnaravnost jeste ona spojnica povezivanja (halka el-vasl) izmeu svijeta Onostranosti i svijeta Pojavnosti, ona je odsjeni racionalni nauni dokaz za istinitost Poslanika, s.a.v.s., i autentinosti Poslanstva. Da bismo objasnili ta mislimo pod univerzalnom, racionalnom, naunom i ljudskom nadnaravnosti u ivotu Poslanika, s.a.v.s., moramo poduzeti jedno brzo putovanje u Siru njegova, s.a.v.s., ivota, kako bismo pratili njegove glavne osobine i dogaaje njegova ivota, sastavili ih jedne s drugima i mogli tako vidjeti kako sve to skupa predstavlja aspekt racionalne, naune i ljudske nadnaravnosti u ivotu Muhammedovu, s.a.v.s., i njegovom Poslanstvu, bez ikakve potrebe za udima koja nekada nisu ni u skladu sa ishoditima Poslanstva, niti sa naravi naune, univerzalne, civilizacijske i ljudske epohe koju to Poslanstvo izraava i vodi. Muhammed, s.a.v.s., rodio se i odrastao kao siroe i obian ovjek u okrilju svoga djeda Abdulmuttaliba, potom nakon dje-
335
da mu u okrilju svoga amide Ebu Taliba, u Dolini Ibrahimovoj, sunoj, u kojoj nita ne raste, u pustinji zemalja Arabljana. Otac mu je umro prije nego se Muhammed, s.a.v.s., rodio, majka mu je umrla kad je imao est godina, premda je odrastao kao siroe koje gubi oca i majku, on nije bio lien Boije blagodati, ljubavi majinske, njene njenosti i saosjeajnosti u doba ranoga djetinjstva u kojem je bio u najveoj ljudskoj potrebi za majinom ljubavi, koju ne moe mladome priskrbiti druga priroda osim majine, to je milost Boija spram njega. Muhammed, Boiji poslanik, s.a.v.s., proao je kroz razliite etape ivota, da je u njima imao kakve ljudske zahtjeve, uvjerenja, poude i aspiracije ne bi ih kao ovjek mogao sakrivati ili njihovo postojanje tajiti, tokom etrdeset godina svoga ivota, a da nita od njih ne pokae na ivotnom putu i onom to mu je njegov ivot pruio, a to su znanje, mudrost, sposobnosti vodstva i nenadmanog podvinitva u svemu to mu bijae izazov, sve to sa oitim uspjehom, nakon to je ponio Poslanstvo i prevalio etrdesetu godinu. ivot Muhammedov, s.a.v.s., kao djeteta, djeaka, mladia, ovjeka stasale muevnosti, ostarjele osobe, oca i mua do etrdesete godine, kad mu je dostavljena Objava i Poslanstvo, sve to je u skladu sa istinitou, povjerenjem, blagou i lijepom udi, te je to i podstaklo jednu enu iz plemstva njegova naroda i njegovih pametnih ljudi, a to je gospoa Hatida, kerka Huvejlidova, Bog njome bio zadovoljan, da mu povjeri svoj imetak i da se uda za njega, uvaavajui sa svoje strane njegove plemenite osobine. Prvo to svraa pozornost jeste da je ovaj ovjek, kad dostie doba zrelosti u etrdesetoj godini, a to je doba u kojem se smiruju bure nemara kod ljudi i gase mnoge uspaljenosti u onih u kojih je emocija i pouda bila uspaljena, zato to je to doba (od etrdeset godina) vrijeme kad poinje savladavanje tvrdoglavosti azginastih uvjerenja i njihovo zauzdavanje. Nalazimo da se Muhammed, s.a.v.s., u ovom dobu, na nain neuobiajen za ovje-
336
ka, predstavlja da ima Boansku poruku, smjernu i vanu, koju donosi svome narodu iz svijeta Onostranosti za ovjeka, u Poruci poziva svoj narod i ovjeanstvo nakon njega monoteizmu, bratstvu, pravdi, razmiljanju, plemenitoj udi, traenju znanja, boljitku, pratanju i slobodi vjere (hurrijje el-akide), iskorjenjivanju nasilja, tlaenja, zuluma, korupcije i obijesti. Narod njegov, uvari Kabe i tovatelji idola, doekali su ga sa zaprepatenjem i negiranjem usljed veliine Boanskog govora, vanosti misije i velianstvenih posljedica (do kojih dovodi islam) po vjerovanja na koja su sviknuti, po nain njihova ivota i runu praksu i njihove meuljudske odnose. Zaudno je da ovaj ovjek obavezuje svoj narod na dokaz o istinitosti svojih tvrdnji, podsjeajui ih na svoju istinoljubivost tokom svoga ivota sa njima. Kako da ih onda on uz sve to, tokom ovog perioda, jo od roenja slae nakon svega to je bilo, ili da ih slae o ovoj uzvienoj stvari (Objave)? Da li je bilo mogue da Muhammed, s.a.v.s., ili bilo koji drugi ovjek, sebe obavee na utnju, priguenje sposobnosti, potiranje uvjerenja i udnji tokom cijeloga svoga ivota i u svim njegovim etapama? Da li je mogao on, ili bilo ko drugi osim njega, sebe obavezati na svojstvo istinoljubivosti, od roenja do dobi od etrdeset godina ivota, dok obavlja poslove, te da skriva la, e da bi ljude obavezao u etrdesetoj da povjeruju u njegove lai i izmiljotine? Nijedan ovjek ne bi mogao, time to se obavezivao na istinoljubivost i povjerenje, da pokriva svoju tajnu o sposobnostima i postignuima za dane koji e mu se ukazati, i da te sposobnosti ne sazna niko do dobi etrdesete godine, da nije stasao i bio istinski pripremljen panjom Boijom, kad za cijelo to vrijeme nije bio opisivan nijednom od tih poslanikih sposobnosti i udnji, nije uivao nijedno iskustvo ni praksu koje bi ga mogle pripremiti na sposobnosti i zapanjujua postignua to e mu se vremenom ukazati. Budui da je Poslanik bio ist od svega toga, tada su svojstva povjerenja, istinoljubivosti i isprav-
337
nosti postala i sama temeljnim svojstvima koja se trae za svakog poslanika koji dostavlja poruku. Dakle, nalazimo da je ova vrsta sposobnosti, koja je pokuljala u njegovom ivotu nakon etrdesete godine ivota, iako je pojedinano svako svojstvo u biti ljudsko, ipak, ona sva zajedno i skupno, u harmoniji kojom su od njega pojavila, te sa snagom koju su dokazala, napose u toj rudimentarnoj sredini, u ivotu jednog jednostavnog ovjeka takva vrsta sposobnosti jeste nadnaravnost (el-idaz) koja potrebuje razum i njime ne izlazi iz svoje naravi i udi. Racionalno gledano, zadivno je, nadnaravno i zapanjujue to da ovaj blagi, istinoljubivi i pouzdani ovjek ustane vrsto, odluno i pozivom na preporod, ovjek koji je nepismen u zabaenom kraju svijeta, od nepismene majke beduinke, gdje nije bilo filozofije, uilita, ni biblioteka, bez prethodnih opih ili rukovodnih iskustava, da bi pokazao tean, zadivan i smjeran govor tako kako ga nije poznavala rjeitost Arapa (fesaha el-Areb), da bi ustrajno krenuo rijeenou mladia u svoju misiju, usprkos neprijatnostima i mukama koje e snai njega i njegove drugove tokom vremena. tavie, ovo uznemiravanje i otpor njegova naroda Kureja, pridravanje kipova i negiranje njegova poslanstva, poveavalo je kod njega, kao i kod njegovih sljedbenika, upornost da poziva vjeri i strpljivo podnoenje uznemiravanja u vrijeme kad nije izgledalo da e se njegovim drugovima i sljedbenicima ukazati svijetla nada, niti se inilo da e se tmine noi ovog muenja rastupiti. A zaprepatenje se i poveava zato to e, nakon trinaest godina upornog pozivanja dobru, uz strpljenje bez klonua, doi as odlaska, poziv je bio iscrpio svoje mogunosti, da bi iznenada povjerovala plemena El-Evsa i El-Hazreda izme stanovnika Jesriba, bez ikakva prethodnog oekivanja, i da bi se ugovorom obavezali na vodstvo Poslanika, s.a.v.s., i na pomo Poslanstva koje on nosi.
338
Zadivljujue je da je Muhammed, Boiji poslanik, s.a.v.s. onaj iji ivotopis i stasanje znademo, sa izvanrednom snagom i uspjehom kome nema ravna stvarno zasnovao, i to za samo deset godina, dravu ummeta pravde, snoljivosti, bratstva, dobroinstva i slobode vjerovanja, u kojoj vlada sa savrenstvom, u kojoj sudi po pravdi, presuuje i rasporeuje poslovima po mudrosti, podie sistem, vodi pobjedonosne odbrambene vojske, njegovim jezikom tee dobar, rjeit, nadnaravan govor kao mudrost, uputa i srea. Zar ne bi bila najudnija stvar da nekome padne na pamet da jedan ovjek moe imati sve ove mogunosti, sposobnosti i udnje, i jo u takvoj sredini, a da ne oda nita od toga tokom svoga djetinjstva, mladosti i muevnoga doba, niti u bilo kojoj prilici svoga ivota, kao mu i otac, sve do etrdesete godine ivota? Kao i da u svome ivotu, svojoj sredini i ivotnim iskustvima bude bez onoga ko e mu ta iskustva izgraivati, skrbiti nad njima i unapreivati ih? Da li je uistinu u mogunosti nekog ovjeka da isplanira neto takvo i u ovakvoj prefinjenoj mjeri, tokom etrdeset godina otkad ga je rodila majka, a da on ne pokae i ne oda nita od svojih sposobnosti i svojih udnji? K tome, kako to da ti nezreli beduinski Arapi, sa malo znanja i iskustva, ako ak nisu bili sasvim bez znanja i iskustva, da se suprotstavie voama, vladarima, sveenicima, plemenima i svim gospodarima, da bi ih nadvladali u mudrosti, administraciji, politici, ratovima, vojnama i okrajima, da bi njegov Poziv i drava njegovih ljudi i drugova na kraju sruila imperije zuluma i nasilja u zemljama velianstvenih civilizacija prostranih krajeva u dravi perzijske civilizacije i zemljama drave civilizacije Bizanta, da bi se proirilo svjetlo njegova Poslanstva tokom stoljea u sve krajeve Zemlje, bez obzira na razlike u ljudima, jezicima i bojama koe? Nain kojim se otvorila snaga Muhammedova, s.a.v.s., svojstva, sposobnosti, pojedinano i skupno, tokom ezdeset i
339
tri godine, sve to jeste istinsko udo (el-mudize el-hakikijje) u potporu istinitosti poslanstva Muhammedova, s.a.v.s., i njegove autentinosti, u kojeg su povjerovali iznimni ljudi njegova naroda i dokazali svoju odlinost i sposobnost na stranicama povijesti (ala safha et-tarih), upoznali su Muhammeda i o njemu stekli iskustvo oni koji su najbolji iz sinova njegova naroda, koji su mu bili suparnici po godinama i sredini, jo od doba djetinjstva, slijedili su ga i vjerovali u njega u situaciji kada se tokom trinaest godina muka i trpljenja niko nije nadao iz toga nikakvoj ugodi ni koristi. Kako onda da neko doe, nakon dugih vijekova i stoljea, kojima su dodati aspekti nadnaravnosti asnoga Kurana koje znademo, pa da tvrdi da je on od drugova Boijeg Poslanika sposobniji pronicljivou i uvidom, te da, eto, on zna neto o Muhammedu, s.a.v.s., to oni nisu znali, te da sudi o onome to su oni zanemarili!!! ivot Muhammedov, s.a.v.s., nain njegova razvoja, otvaranje njegovih sposobnosti i moi, postupkom kakvim je zavren, jeste stvar kroz koju svaki uen, nepristran i pametan ovjek vidi aspekt nenadmaivosti (el-idaz), iako svako od nas nee ponekada nai zaudnost u svakoj pojedinosti Muhammedova, s.a.v.s., ivota, usprkos tome to su ak mnogi aspekti tih pojedinosti dragocjeni, nenadmani i izvrsni, ali je nevjerovatno udo ta pravilnost i neprekidnost svih ovih pojedinosti u ivotu jednog ovjeka u toj situaciji, tokom ezdeset i tri godine. Izgradnja ljudskog ivota nalikuje izgradnji piramide. Ona poinje sa iroke osnovice odgoja, obrazovanja, instruiranja, uvjebavanja, iskustva i prakse, da bi se okonala u vrhu sposobnosti i vjetine u ovoj ili onoj oblasti iz podruja ivota, bilo da bude trijumfalni voa, ili ovjek dravnik i vjet politiar, ili ovjek knjievnik, pjesnik, retoriar i utjecajno pero, ili ovjek nauke i istraivanja, ustrajni izumitelj. Kad je posrijedi ivot Muhammedov, s.a.v.s., on se odvijao obratnim smjerom, primjer mu
340
je obrnuta piramida (el-herem el-maklub) koja poinje sa otre i tijesne osnovice, da bi zavrila u vrhu koji je prostran i irok, u svakoj strani ivota: vodstvu, mudrosti, politici, rjeitosti, sa te osnovice propupavaju voe, mudraci, uenjaci, stilisti. Moda najprikladniji primjer u opisu Poslanikova uinka nije obrnuta piramida, nego ga treba opisati sa akama cvijeta plodnoga koji se otvara svojom ljepotom, mirisom i plodovima sa zelenoga stabla, bujnoga i vitkog, pa biva znakom od najzadivnijih znakova Boga velianstvenoga! Poslanstvo koje ukoliko se valjano primi i razumije unosi mir u duu, iri bratstvo i samilost meu ljudima, poziva pravdi, istini, dobru, znanju i miru to poslanstvo je nadnaravno (mudize), smjerno, autentinoga teksta, dolazi od istinoljubivoga, pouzdanoga, otroumnoga u svojoj udi, nenadmanog u svome razvoju i svojim sposobnostima, nenadmanog po Nenadmanoj Knjizi (Kuranu) koja mu je objavljena. Poslanstvo mora biti poslanstvo istine, koje je objavljeno, u iju istinu pametan ovjek mora odsjeno povjerovati, to poslanstvo mora biti poslanstvo od Boga, Stvoritelja, iz Niega Izvoditelja, Jednoga i Jedinoga, Darovatelja oblika, to poslanstvo ovjeanstvu donosi Njegov Poslanik, istinoljubivi i pouzdani, donosi ga kao poslanstvo koje obavezuje, u kojem se cjelovito upotpunjuju Svijet onostranog i Svijet pojavnosti, poslanstvom se oituje znaenje egzistencije i cilj smjerne naravi. Spoznaju ovog aspekta u idazu (nenadmanosti) poslanstva Muhammedova, s.a.v.s., aspekta koji usklauje stanja naravi i udi ovjeka, pree je obaviti metodom naunog i pronicljivog razuma, kako je to uinio i Ibn Hazm. Ova spoznaja je potrebnija danas muslimanskom umu na njegovom putu prema znanstvenome metodu i oslobaanju od ogranienja snatrenja, gnostikih rasprava, zastranjenja i opsjena.
341
Ovakva nauna i praktina kontempliranja jo od rane mladosti uvrstila su moje vjerovanje u ovu vjeru kao sveto poslanje, uinila su me muslimanom po izboru, a ne po roenju, roditeljskom identitetu ili mjestu boravka, kao to su uvrstila moje miljenje na putu nauke, metoda zakona i razuma, i zatitila su to miljenje s Boijom blagodati od neisti mitomanije, fantazmagorija i opsjena. Stoga, kad god sam se suoio u vezi s poslanstvom islama sa kakvom sumnjom, ona je kod mene samo bila problem koji potrebuje metodski, nauni uvid za spoznaju aspekta islama i istine o ovome, a nije se uope radilo o skepsi koja poziva dvojbi, ustuknuu i kolebanju. U svjetlu toga, moj se metod prouavanja bilo ega i bilo koje sumnje sastojao od dvije strane. Prva je, spoznati prirodu problema, a druga, uzimati partikularije teksta Objave u svjetlu cjeline teksta Objave i njegovih ciljeva (fi dav kullijjatihi ve mekasidihi). Bez tog metoda, po mome miljenju, nastaje samo brbljanje i klaparanje, kojeg se trebamo kloniti, staviti mu branu kroz izgradnju metoda nae nauke, naeg obrazovanja, stvaranje naeg naunog i rukovodnog kadra. Time se sastaju/spajaju metodi nae nauke i naeg obrazovanja, u svim njihovim vidovima, spoznavanjem biti vjere, njene vizije, ciljeva, principa, vrijednosti i poimanja, sa naunim spoznavanjem univerzalnih prirodnih zakona na razliitim fizikalnim i ljudskim podrujima, da bi se porodila nauka, spoznaja i istinska, djelatna, civilizacijska praksa, koja ostvaruje viziju islama i njegove ciljeve te stavlja u djelovanje njegove principe, poimanja i vrijednosti u stvarnost ivota diljem vremena i mjesta. Neka Bog nagradi Ibn Hazma dobrom, jer me podstaknuo da se udubim u njegov metod dopunjujui ga, bez umanjivanja njegove velianstvene naukovne vrijednosti, da bih sudjelovao i iznio viziju i iskustvo kroz koje sam proao u mladosti, i kroz koje mora proi svjesno ili nesvjesno svaki pubertetlija u
342
svojoj smetenosti i prirodnom traganju za odnosom Pojavnosti sa Onostranim, o poetku ivota ovjekova na licu ove Zemlje, o njegovoj sudbini, sudbini njegova ivota i egzistencije, nakon to ga zarove u utrobu ove zemlje iz koje je, iz njezine gline, izraslo njegovo tijelo, i stasalo njegovo stablo iz njenog tla. Ova vizija i ovaj metod bili su mi najbolja pomo u ovom to mi je proteklo od ivota, jer je to predstavljalo u mome ivotu pogled i ivo iskustvo za koje se nadam da e u njemu biti neke koristi i poziva za razmiljanje, kontempliranje i shvatanje ivota s potrebnom ozbiljnou, da e biti stvar koja e obogatiti ivot nae omladine koji su zalog naeg ummeta i zalog ovjeanstva, radi upute ovjeanstva na put istine, civilizacije bratstva, gradnje i ovjekova ispravnog koritenja svemira, ka razumijevanju i ispravnom vladanju koje ostvaruje smisao ivota i jastva, sa svim njegovim odgovornostima, potvrivanjima i lijepim uivanjima, bez neumjerenosti i pretjerivanja. Ja se nadam da e mladi ljudi i itatelji u ivotopisu ovoga velikoga ovjeka (Ibn Hazma), i svih onih naih davnih genija nalik njemu, nai popudbinu koja e njihovo miljenje postaviti na put racionalnog, naunog metoda, ispravnog i u vjeri postojanog, da bi ostvarili cilj namjesnitva, cjelinu Objave i prirode, da im to bude vodi za njihov ivot, uputa za njihovu izgradnju, obodrenje za dobro, prijegor i darivanje na putu njihova ivota, ako Bog da. Bogu pripada zahvala i zasluga, on je Naputitelj na Pravi put. Naa posljednja molba je: neka je hvala Bogu, Gospodaru svjetova! Dr. Abdulhamid Ahmed Ebu Sulejman Rijad, 09. 08. 2008./08. 08. 1429. po H.
343
Dodatak trei LITERATURA
Dopunjavajui napomenu o literaturi, te radi dodatnog pojanjenja problema koji je dotaklo ovo istraivanje, itateljstvo moe konsultirati sljedee knjige i studije ovoga autora: 1. ( Kriza muslimanskog miljenja), djelo izilo u serijalu posveenom islamskoj metodologiji, Ed-Dar el-alemijje li el-kitab el-islami i Meunarodni institut za islamsku misao, drugo izdanje, 1414. po Hidri, 1994. po Isau, a.s. Ovo djelo ima i druga izdanja.829 2. : (Kriza muslimanske volje i svijesti: zanemarena dimenzija u planu reforme ummeta), Dar el-fikr, Damask, 1428/2004. godine. Skraena verzija ovog djela pod nazivom Sukut el-hadare el-islamijje objavljena je na bosanskom jeziku pod naslovom Kriza islamske civilizacije u izdanju El-Kalema i CNS 2010. godine. 3. ( Na silje i upravljanje politikim sukobom u islamskom miljenju izmeu naela i izbora), Meunarodni institut za
829
Ovo djelo prevedeno je i na bosanski jezik: Abdulhamid A. Ebu Sulejman, Kriza muslimanskog miljenja, prevela: Sabina Berberovi, Sarajevo, El-Kalem, 2004.
344
islamsku misao u Vaingtonu i Dar es-selam u Kairu, 1423/2002. godine. Djelo je prevedeno na bosanski jezik i u pripremi je za objavljivanje. 4. ( ovjek izmeu dva zakona), Meunarodni institut za islamsku misao u Vaingtonu i Dar esselam u Kairu, 2005. godine. 5. ( Savremena islamska reforma), Meunarodni institut za islamsku misao u Vaingtonu i Dar es-selam u Kairu, 1427/2006. godine. 6. Pro blem autokratije i korupcije u islamskom miljenju i povijesti), Medelle el-muslim el-muasir, broj 122., Kairo, 1427/2006. godine.
345
Kratka biografija dr. Abdulhamida Ahmeda Muhammeda Ebu Sulejmana
Roen u Mekki Mukerremi 1355/1936. godine. U Mekki pohaao osnovnu i srednju kolu, maturirao u koli za obuku diplomata 1374/1955. godine. Godine 1378/1959. diplomirao na Odsjeku za politike nauke Ekonomskog fakulteta na Kairskom univerzitetu. Godine 1381/1963. magistrirao iz oblasti politikih nauka na Ekonomskom fakultetu Kairskog univerziteta. Godine 1393/1973. doktorirao iz meunarodnih odnosa na Univerzitetu Pensilvanija u Filadelfiji, Sjedinjene Amerike Drave. Radio kao sekretar Vrhovnog vijea za planiranje u Kraljevini Saudijskoj Arabiji, potom bio lan i predsjednik Odsjeka za politike nauke na Fakultetu za administrativne/upravne nauke (ranije Ekonomski fakultet) na Univerzitetu Kralja Sauda u Rijadu (ranije Rijadski univerzitet). Jedan je od osnivaa Svjetskoga foruma islamske omladine u Rijadu (Nedwa), Kraljevina Saudijska Arabija. Prvi je predsjednik i osniva Meunarodnog instituta za islamsku misao, bivi generalni direktor istog instituta, takoer predsjednik utemeljitelj Zavoda za razvoj djece. Osniva je i bivi predsjednik
346
Asocijacije muslimanskih drutvenih naunika u Sjedinjenim Amerikim Dravama i Kanadi, osniva je i bivi predsjednik Amerikog asopisa za islamske drutvene nauke (American Journal of Islamic Social Sciences). Bio je rektor Meunarodnog islamskog univerziteta u Maleziji, 1988 1999. godine. Predsjednik je Meunarodnog instituta za islamsku misao od 1419/1999. godine. Vlasnik je i generalni direktor Ureda Dar Manar, koji se bavi odgojnim i obrazovnim savjetovanjem (Rijad, 1424/2003). Napisao je brojne knjige, studije, naune i kulturne rasprave koje se sa islamskog stanovita bave promjenom i kreativnim i reformatorskim aspektima na polju vjerovanja i islamske civilizacijske vizije, na polju miljenja, kulture, odgoja i muslimanske svijesti. Meu njegovim djelima su ona pobrojana u treem dodatku ove knjige te: 1. Ekonomska teorija islama: filozofija i savremena sredstva (1960. godine), 2. Islamska teorija meunarodnih odnosa: novi pravci u miljenju i islamskoj metodologiji (1973.), 3. Islamizacija znanja, u koautorstvu sa Ismailom al-Faruqijem (1986., bosansko izdanje: El-Kalem, 2004.), 4. Brane nesuglasice (2003., bosansko izdanje CNS i Nahla, 2009.), 5. Islamska reforma: stalno i promjenljivo, iskustvo Islamskog univerziteta (2004., rad je preveden na bosanski jezik i u pripremi je za objavljivanje). Profesor Abdulhamid Ahmed Ebu Sulejman smatra se jednim od najboljih ivuih poznavalaca savremenih odgojnih i obrazovnih problema muslimanskih drutava.
347
Pogovor ISLAMSKA STVARNOST IZMEU ASHABA I BEDUINA
Osvrt na djelo Abdulhamida Ahmeda Ebu Sulejmana, Univerzalna civilizacijska kuranska vizija (Er-Ru je elkevnijje el-hadarijje el-kuranijje, izdanje Meunarodnog instituta za islamsko miljenje (IIIT), Herndon, Virdinija, 2008. Prije neto vie od godine dana Abdulhamid Ahmed Ebu Sulejman je objavio zanimljivu i na mnogim stranicama provokativnu knjigu, Kuranska univerzalna civilizacijska vizija (Er-Ru je el-kevnijje el-hadarijje el-kuranijje). Djelo se pojavilo u izdanju Meunarodnog instituta za islamsko miljenje (El-Ma hed elalemi li el-fikr el-islami) u Herndonu, Virdinija, Sjedinjene Amerike Drave, i po svojim glavnim porukama knjiga je jedan svje pokuaj da se ponudi ne samo novo tumaenje skoro petnaest stoljea duge povijesti islama i muslimanskih naroda ve se ovim tumaenjem ele naznaiti mogui projekti izlaska iz dananje krize muslimanskih koncepcija u politici, ekonomiji, muslimanskim (dez)integracijama i institucijama. Djelo Kuranska univerzalna civilizacijska vizija je po svemu obnoviteljske naravi, slijedi i razvija reformatorske koncepcije koje su zaete tokom prvih go-
348
dina muslimanske moderne od kraja devetnaestog stoljea. Osim toga, autor na originalan nain daje svoju deskripciju dinamike islamske povijesti te ocjenjuje uzroke muslimanske dekadence. Abdulhamid Ahmed Ebu Sulejman je poznat naoj javnosti kao muslimanski mislilac kritikog usmjerenja, a njegova knjiga Ezme el-akl el-muslim (Kriza muslimanskog uma) prevedena je i objavljena u izdavakoj kui Islamske zajednice, El-Kalem. Podsjetimo se, ukratko, na najvanije biografske i bio-bibliografske dionice profesora Abdulhamida Ahmeda Ebu Sulejmana. Plodan autor, utemeljitelj instituta i univerziteta Prof. dr. Abdulhamid (Ahmed Muhammed) Ebu Sulejman roen je u Mekki Mukerremi 1355/1936. godine. U rodnom gradu je pohaao osnovnu i srednju kolu, a maturirao je u koli za obuku diplomata 1374/1955. godine. Godine 1378/1959. diplomirao je trgovinu na Odsjeku za politike nauke Trgovinskog fakulteta na Kairskom univerzitetu. Potom je 1381/1963. godine magistrirao iz oblasti politikih nauka na Trgovinskom fakultetu Kairskog univerziteta, a 1393/1973. godine doktorirao je iz meunarodnih odnosa na Univerzitetu Pensilvanija u Filadelfiji, Sjedinjene Amerike Drave. Radio je kao sekretar zasjedanja Vrhovnog vijea za planiranje u Kraljevini Saudijskoj Arabiji, potom je bio lan u Vijeu za nastavu na Fakultetu za administrativne/upravne nauke (ranije Trgovinski fakultet) na Univerzitetu Kralja Sauda u Rijadu (ranije Rijadski univerzitet), takoer je radio i kao predsjednik Odsjeka za politike nauke na istom fakultetu. Osniva je Udruenja muslimanskih studenata u SAD-u i Kanadi.
349
Jedan je od osnivaa Generalnog sekretarijata Svjetskoga foruma islamske omladine u Rijadu, Kraljevina Saudijska Arabija, prvi je predsjednik i osniva Meunarodnog instituta za islamsko miljenje, bivi generalni direktor Meunarodnog instituta za islamsko miljenje, takoer predsjednik utemeljitelj Zavoda za razvoj djece, osniva je i bivi predsjednik Asocijacije muslimanskih naunika drutvenih nauka u Sjedinjenim Amerikim Dravama i Kanadi, osniva je i bivi predsjednik Amerikog asopisa za islamske drutvene nauke (AMSS). U periodu 1988 1999. godine osniva je i rektor Meunarodnog islamskog univerziteta (IIU) u Kuala Lumpuru, Malezija. Takoer, predsjednik je Meunarodnog instituta za islamsko miljenje (IIIT), 1419/1999. godine. Vlasnik je i generalni direktor Ureda Daru Manar, koji se bavi odgojnim i obrazovnim savjetovanjem (Rijad, 1424/2003.). Napisao je brojne knjige, studije i naune i kulturne rasprave koje se sa islamskog stanovita bave promjenom te kreativnim i reformatorskim aspektima za Muslimansku zajednicu (ummet) na polju vjerovanja i islamske civilizacijske vizije, na polju miljenja, metodologije i kulture, te odgoja i muslimanske svijesti. Meu njegovim djelima su: Ekonomska teorija islama: filozofija i savremena sredstva (1960. godine), Islamska teorija meunarodnih odnosa: novi pravci u miljenju i islamskoj metodologiji (1973.), Kriza muslimanskog uma (1986.), a u koautorstvu je objavio djelo Islamizacija znanja: pravac i postignua (1986.). Objavio je potom djela: Nasilje i upravljanje politikim sukobom u islamskom miljenju izmeu naela i izbora: islamski pogled (2002.), Problem udaranja ene kao sredstvo za rjeavanje branih razmirica! (2003.), Kriza volje i svijesti muslimana (2004.), Islamska reforma: stalno i promjenljivo, iskustvo Islamskog univerziteta (2004.), ovjek izmeu dva zakona (2005.) itd.
350
Povijest islama u sukobu plemenskog i civilizacijskog Kad itamo Ebu Sulejmanovu Kuransku univerzalnu civilizacijsku viziju nasluujemo daleki eho Ibn Haldunovih pokuaja da odgonetne obrazac ili obrasce prema kojima se odvija povijest islama, da objasni uspone i padove u drutvenim organizmima islama. Ebu Sulejman neskriveno i teorijski decidirano tvrdi da je svijet islama doivljavao dekadencu kad god je njime ovladao duh ili ar (hamijje) beduin(stv)a (el-erab). Zapravo, beduinske snage, koje jo nisu bile privedene civilizaciji, pa ni civilizaciji islama, esto su nadvladavale i podjarmljivale kulturu i civilizaciju ashaba (el-ashab). Razumije se da Abdulhamid Ahmed Ebu Sulejman kroz analiziranje ovih dviju nasuprotnih strana, el-erab i el-ashab, ne eli ponuditi samo svoje vienje prvih decenija ranoga islama, ve on te dvije sile vidi kroz svoje ukupno teorijsko itanje povijesti islama. Vano je da na ovom mjestu kaemo da je Ebu Sulejmanovo djelo Kuranska univerzalna civilizacijska vizija (Er-Ru je el-kevnijje el-hadarijje el-kuranijje) u svojoj preliminarnoj rukopisnoj varijanti nosilo drugaiji naslov, naime Bejne el-ashab ve el-erab, Er-Ru je el-kevnijje el-hadarijje el-kuranijje (Izmeu ashaba i beduina, Kuranska univerzalna civilizacijska vizija). Prvotno smo se pod tim naslovom upoznali sa glavnim sadrajima ove njegove knjige. Meutim, kad se djelo definitivno pojavilo iz tampe, nosilo je naslov Kuranska univerzalna civilizacijska vizija. Prema Abdulhamidu Ahmedu Ebu Sulejmanu, Boiji poslanik Muhammed, a.s., dostavljanjem kuranske objave i svojom poslanikom misijom, prevodio je beduine (el-erab) u svoje drugove (el-ashab), u islamski civilizirane generacije, ljude univerzalne vjere i kulture. Epoha ashaba znaila je nadilaenje i oslobaanje od plemenskog, etnikog, rasnog. Autor smatra da je period prve etverice halifa na Pravom putu (El-Hulefa er-raidun) bio
351
period ashaba u islamskoj povijesti. Ta etverica halifa su bili birani i izabrani na republikanski nain, nisu ih nasljeivali sinovi, primogenitura je bila nepoznata ranome islamu. Autor se potom bavi dolaskom beduinskog duha sa stupanjem Emevija na vlast (661. godine), te ustvruje kako je ova dinastija sve do 750. godine reafirmirala beduinski ar (hamijje el-erab). Autor na negativan nain ocjenjuje emevijsko potiskivanje i eliminiranje duha ashaba, smatra da je ponovno oivljavanje arapskih plemenskih tradicija umnogome natetilo civilizacijskom i kulturnom afirmiranju islama. tavie, za Emevija je u samoj vojsci dolo do beduinske prevage (galebe el-kaba il el-arebijje min el-erab ala dej el-umme el-islamijje), tvrdi autor na 31. stranici. Tad je, prema Ebu Sulejmanu, dolo do velike civilizacijske i kulturne stagnacije islamskog ummeta, jer je sa scene definitivno nestalo duha ashaba. Abdulhamid Ahmed Ebu Sulejman daje impresivne analize prvih stoljea islama, tvrdi da je islam svojim univerzalnim uenjima o Bogu potiskivao (bolje kazati: nadilazio) arabljansku (i bilo koju drugu) plemensku lojalnost, te afirmirao pojmove i shvatanja o univerzalnom ovjeanstvu. Ashabi su afirmirali viziju svijeta (ru je el-alem), ta je vizija dovodila do pozitivnog i kreativnog ostvarenja, do realiziranja ovjekove osobnosti i jastva (tahkik ez-zat). Taj proces ostvarenja ovjekova sopstva u doba ashaba ne odvija se kroz odanost plemenu ili narodu, ve kroz odanost univerzalnoj ideji. Autor se poziva na kuranski ajet830: Ali, oni koji vjeruju, Boga jo vie vole! Kad islam razvija hubb ili ljubav prema Bogu to znai da se tom ljubavi nadilazi ljubav ili odanost ili lojalnost prema krvnom, beduinskom, lokalnom, partikularnom, plemenskom, barbarskom.
830
El-Bekare, 165.
352
Prema ovom autoru, islam je uvijek trebalo da bude taj glas koji opominje na univerzalno, da promovira univerzalne vrijednosti. Meutim stupanjem mnogobrojnih arabljanskih plemena u islam nije se mogla izbrisati dahilijjetska tradicija u cjelini (adem mahv el-asar el-dahilijje bi el-kamil). Autor smatra da se slian proces odigravao i u kasnijim etapama islamske povijesti, kad su u njegovo okrilje stupali Perzijanci, Turci, afriki narodi itd. Svi su oni unosili biva civilizacijska naslijea (mevrusat elhadarat es-salife), pa je dijelom i zbog toga dolo do potamnjenja univerzalne islamske vizije (gab er-ru je el-kevnijje el-islamijje) i do njenoga izopaenja (teevvuhuha). Vjera, stalno i promjenljivo Abdulhamid Ahmed Ebu Sulejman pokazuje da je kuranska univerzalna civilizacijska vizija po sebi kreativna, stvaralaka i graditeljska (imarijje). Tokom povijesti islama ona dolazi uvijek naspram statinog, plemenskog, lokalnog, partikularnog. Na ovom mjestu autor se uputa u objanjenje stalnih (essabit) i promjenljivih (el-mutegajjir) aspekata vjere, ivota, povijesti. Praktiki, autor se bavi pitanjima mjesta (el-mekan) i vremena (ez-zeman), ili onog konkretnog u emu se oituju sva islamska uenja i principi. U ovom osvrtu na Ebu Sulejmanovu knjigu ukazujemo tek na neke njegove glavne teze. Po svemu je jasno da Abdulhamid Ahmed Ebu Sulejman povezuje univerzalnost islama za Kuran i njegove planove. U temeljna naela (mebadi) univerzalne kuranske vizije autor ubraja monoteizam (et-tevhid), ovjekovo namjesnitvo na Zemlji (el-istihlaf), pravdu i umjerenost (el-adl ve el-itidal), slobodu (el-hurrijje), odgovornost (el-mesulijje), svrhovitost/ciljnost (el-
353
ga ijje), moralnost/etinost (el-ahlakijje), demokratinost/dogovaranje (e-ura), univerzalnost (el-alemijje), mir (es-selam) itd. Autor tvrdi da su svi ovi temeljni principi kuranske univerzalne civilizacijske vizije bili ili osujeeni ili napadnuti, ili su pak bili uvijek izloeni opasnosti, napose onda kad god prevagnu elerab nad el-ashab, ili beduini nad ashabima. Posve je jasno da su za autora te dvije rijei (el-erab i el-ashab) sada, u njegovoj terminologiji i teoriji, postali termini, pa i svojevrsne metafore za dvije nadmeue povijesne sile koje se bore za prevlast nad islamskom stvarnou. Prema autoru, beduine (el-erab) ne treba razumijevati ekoloki, kao stanovnike pustinje (dakle, nisu se javljali samo u Arabiji ili pustinjama Sahare, srednje Azije, iranskim visoravnima, dubinama Indije itd.), ve se termin el-erab treba razumijevati kulturalno i povijesno. Kao negativna sila, beduinstvo se javljalo posvuda kad je jenjavala snaga kuranske univerzalne civilizacijske vizije. Kao to primitivni narodi vole toteme i talismane, tako i dekadentni muslimani, svedeni na razinu dahilijjetskog beduina, i sam Kuran nastoje reducirati na totem, na talisman! Na str. 48. Abdulhamid Ahmed Ebu Sulejman tvrdi da u epohama beduinske prevage Kuran postaje knjiga zarad udotvornog berieta, i tada nestaje svjeeg miljenja... (jusbihu el-Kuran el-Kerim li etteberruk... fe jenadimu el-idtihad). Ovdje vidimo daleki reformski utjecaj Muhammeda Abduhua na naega autora. U svakom poglavlju ove knjige autor Abdulhamid Ahmed Ebu Sulejman se snano zalae za okonanje povrnog gledanja na Kuran (inha en-nazre es-sathijje ila el-Kuran), kako sam kae na str. 64. S druge strane, protagonisti islamske kulturne i civilizacijske univerzalnosti, u ovoj knjizi od Ebu Sulejmana nazvani el-ashab, sami su sebi osiguravali prostor u epohama procvata velikih gradova, otvorenih drutava, prosperitetnih ekonomija. Autor istie da je ta slavna civilizacija bila naravna posljedica itanja Kurana kroz njegove univerzalije (kullijjat el-Kuran el-Kerim).
354
Veoma je zanimljivo da autor ove knjige na hadis gleda kao na glavno sredstvo odgoja beduina. Hadiska poruka i diskurs (el-hitab en-nebevi) uvjetovani su svojim sluateljstvom i recipijentima, stav je Abdulhamida Ahmeda Ebu Sulejmana. On istie da su se imami i osnivai pravnih kola, napose Malik i Ebu Hanifa u ophoenju sa hadisom uvijek sluili njegovom konkretizacijom u skladu sa miljenjem stanovnika Medine. Naime, stanovnici Medine znali su okolnosti u kojima su izreeni pojedini hadisi (ez-zuruf elleti saderet anha). Abdulhamid Ahmed Ebu Sulejman, na isto fenomenolokom planu, uoava da je praksa sabiranja hadisa u vrijeme posljednjeg od velikih osnivaa pravnih kola, imama Ahmeda ibn Hanbela (umro 855.), bila uvjetovana veoma kompliciranom politikom situacijom. Hadis (hadis) je koriten u svrhu politike ili sektake promidbe, te su se tako multiplicirala mnoga predanja. Nije bilo elje da se tekst hadisa saobraava i ocjenjuje sa poimanjima i kriterijima samoga Kurana (nakd el-metn ve dabtuhu bi mefahim el-Kuran ve mekajisihi), veli autor na 52. stranici. Afirmiranje univerzalnosti Kurana Ova knjiga Abdulhamida Ahmeda Ebu Sulejmana je u cjelini svje primjer jo jedne intelektualne podrke idtihadu ili kreativnom muslimanskom umnom naporu na ponovnom, konstruktivnom i rekonstruktivnom, itanju kuranske univerzalnosti u kontekstu naeg vremena i mjesta. Umjesto poricanja i ukidanja ovjekova sopstva (ilga ez-zat) autor se zalae za afirmiranje i ostvarenje toga sopstva (tahkik ez-zat). To e se postii afirmiranjem univerzalnosti Kurana. Cijelo Ebu Sulejmanovo djelo je proeto reformistikim duhom, a posebno su vani odjeljci koji se bave reformom muslimanskog obrazovanja te obrazovnih metodologija i programa.
355
Nesumnjivo je ovo knjiga koja na intelektualan nain afirmira Kuran kao izvor univerzalne, konstruktivne/graditeljske, duhovne i plemenite vizije (ke masdar li er-ru je el-kevnijje elimarijje er-ruhijje el-hajjire). Muslimani i muslimanski narodi bez afirmiranja te vizije nisu u stanju reformirati svoj poloaj u svijetu, poruka je autora ove knjige. Ja i drugi u dananjim itanjima Kurana Djelo Kuranska univerzalna civilizacijska vizija Abdulhamida Ahmeda Ebu Sulejmana znaajno je i po mnogim svjeim i istovremeno mudro angairanim tematiziranjima dananjih muslimanskih zapitanosti i dilema na planu lokalnih drutava, ali i muslimanskog participiranja u svome planetarnom zajednitvu i u zajednitvu s drugima, u svjetskim procesima. Njegovi odgovori su uravnoteeni, i ta uravnoteenost proizlazi iz njegova umijea kontekstualiziranja islama i Kurana u dananjem svijetu globalizacije i, esto nasilnog potiskivanja uravnoteenih tradicionalnih svjetova islama. Kad god se poziva na Kuran, a to ini veoma esto, profesor Abdulhamid Ahmed Ebu Sulejman odaje svoju vjernost arapskoj i openito islamskoj tradiciji. U svojoj knjizi on navodi kuranske ajete, u pregrtima. Uini nam se, posve rijetko, da je na autor podlegao onom stereotipnom metodu posezanja za kuranskim ajetima po obrascu ukivanja muslimana u zvijezde: muslimani su solidarni, jer se u Kuranu kae: U dobroinstvu vi se pomaite... Ili: muslimani su uvijek paljivi prema roditeljima jer se u Kuranu kae: Ne recite roditeljima ni uh! Ali, Abdulhamid Ahmed Ebu Sulejman je daleko od takve trivijalizacije asnog kuranskog teksta. On je itekako svjestan da su muslimani jedno, a da je danas kuranska poruka esto dale-
356
ko od njihovih djela. Uostalom, razbuivanje muslimana novim, kontekstualiziranim itanjem i prihvatanjem Kurana jedan je od razloga zato pie ovu knjigu. Kako smo ve vidjeli, profesor dr. Abdulhamid Ahmed Ebu Sulejman je ovjek velikog internacionalnog sveuilinog iskustva, skoro deset godina je kao rektor rukovodio velikim projektom Meunarodnog Islamskog univerziteta (International Islamic University) u Kuala Lumpuru. Taj univerzitet, kao i druge institucije koje je Ebu Sulejman osnovao i danas uspjeno rade i razvijaju se. Uspjeh njegovih projekata govori o uspjehu njegovih ideja, i umijeu valjanog kontekstualiziranja poruka islama i Kurana danas. U profesorovoj knjizi koju ovdje prikazujemo i komentiramo ima jedno poglavlje koje se izravno tie muslimanskog ukljuivanja u svjetsku dananjicu i kreiranje te dananjice. Kako danas biti ja? I kako danas biti drugi? ta je identitet, ili ta su identiteti koji su pri nama, i koji ne stjenjuju nikoga drugoga? Kako na ta pitanja dati odgovore iz Kurana, iz kuranske univerzalne i civilizacijske vizije? I kako da ti odgovori budu, i neko vrijeme potraju, kao iroki put za muslimansku djelotvornost dobra i sudjelovanje u projektima dobra za rjeavanje kompliciranih problema dananjeg svijeta? Ebu Sulejman smatra da kuranska univerzalna civilizacijska vizija na svakog ovjeka gleda kao na jedinstvo opeljudskog (vahde el-kull el-insani), a to se moe prevesti i kao jedinka opeovjeanskog. O jedinstvu opeovjeanskog on govori na str. 71. ove svoje knjige. Po kuranskom diskursu (el-hitab elkurani), muko ili ensko (zeker ev unsa), crni ili bijeli (esved ev ebjed), vjernik ili nevjernik (mumin ev gajru mumin) svi oni su ovjek/ljudi (fe hum demian insan)! On skoro zanosno govori da se kroz vizuru univerzalne kuranske vizije (fi menzur er-ru je el-kuranijje el-kevnijje) jasno vidi da su svi ljudi jedno bivstvo (kijan vahid), jedan entitet!
357
U modernistikom i reformatorskom islamskom miljenju o ovome je tokom XX stoljea najsnanije progovorio Mahmud eltut (1893 1963.), rektor slavnoga univerziteta El-Azhar. eltut tvrdi da se, na temelju Kurana, moe govoriti o ovjeanskom ili opeovjeanskom bratstvu (el-uhuvve el-insanijje), bez obzira na vjersko opredjeljenje ljudi, na njihove politike, filozofske i naukovne svjetonazore. Ova Ebu Sulejmanova knjiga nam svjedoi da je on ili pod utjecajem integrativnih itanja Kurana kakva vidimo u djelima Mahmuda eltuta, ili je, pak, pod utjecajem takve literature koja se u Kairu i Egiptu promovirala i promovira i danas. Ebu Sulejman (str. 71.) insistira na tome da se kroz savremena itanja Kurana uvidi da Boija objava posvjedouje da su svi ljudi stvoreni kao jednaka/ravnopravna braa (huliku ihve sevasijje), unutar jedne velike ovjeanske porodice (fi el-usre el-insanijje el-kubra). Ebu Sulejman na temelju svoga itanja Kurana tvrdi da smo ja i drugi mukarci ili ene, da smo pojedinci (efrad) ili ljudske zajednice (unas), i svi pripadamo jednoj dui, jednoj biti (nefs vahide). Takoer, ja i drugi pripadamo narodima i plemenima (uub ve kaba il). U, preko i posredovanjem ovih mnogobrojnih pripadnitava, ovjeanstvo ostvaruje svoje jedinstvo (vahde), ali i svoju raznolikost (tenevvu). Legitimno je teiti i jednome i drugome, dobro je usklaivati i pomiri(va)ti ta pripadnitva, intencija je iza koje stoji Ebu Sulejman. Na mnogim stranicama, i u doista impresivnom broju pasaa svoje knjige, Ebu Sulejman se suprotstavlja ideolokom niveliranju te politikom i fundamentalistikom brisanju i ukidanju ljudskih razlika. On smatra da sa stranica Kurana odjekuje i da se razlijee Boanska svemo kroz stvaranje ne samo razno-
358
likog (a ravnopravnog!) ovjeanstva ve se Boansko stvaranje eminentno oituje kroz stvaranje razlika uope. Tako je, prema njemu, ovjeanstvo razliito u svojim bojama (elvan) i jezicima (elsine). K tome, ovjeanstvo u cjelini, na ravni ja i drugi razlikuje se po sposobnostima (kuderat) i moima (takat), i sve te razlike dinamiziraju ovjeanstvo, ine ga pokretljivim, draesnim, treperavim! Mnogo je ulomaka ovoga djela Ebu Sulejman posvetio onim ovjeanskim sastavnicama, naelima, principima, ukratko, onim to je zajedniko, a posebno, s jedne strane, kao i onom to je posebno, a zajedniko, s druge strane. Na str. 73. Ebu Sulejman govori o kuranskom legitimiranju razliitosti u jedinstvu (tenevvu fi vahde) i o jedinstvu u razliitosti (vahde fi tenevvu), niko nema monopol na samo jednu stranu tog dinaminog odnosa. U tom pogledu, profesor Ebu Sulejman naglaava da je taj dinamini odnos ansa za saradnju u dobroinstvu i bogobojaznosti (teavun ala el-birr ve et-takva). U takvoj saradnji, posredstvom koje Ebu Sulejman insistira na ljudskom zajednitvu i sudjelovanju sa drugim (demaa el-ahar el-insani), svakom je zajameno, bez obzira bio ja ili drugi, ivot i pravo na njega (dimauhu), imetak i privatno vlasnitvo (emvaluhu), sloboda/ast i dostojanstvo (eraduhu). Na ovim mjestima Ebu Sulejman stavlja akcenat na ljudsko bratstvo (el-iha el-insani). Iz kuranske injenice da je Bog stvoritelj i da stvara sve: sve ljude, sve univerzume, sve biljke, sve ivotinje, sve ivotne sredine, autor Ebu Sulejman izvodi zakljuak da taj drugi moe biti ne samo ljudsko bie (insan) ve se trebamo uiti da taj drugi jeste u svome punom integritetu i animalni svijet ivotinje (hajvan), kao i ivotna sredina (bie), flora i fauna.
359
Usredsreenost na meumuslimanske dezintegrativne procese Osim opih mjesta, kojima Ebu Sulejman stavlja do znanja da, po kuranskoj univerzalnoj viziji, u participiranju u onom to jeste ovjeanstvo niko od ljudi ne smije biti sprijeen, diskriminiran ili marginaliziran, jer osnova je ovjek a njegova su akcidentalna odreenja uvijek mnoga, stjee se dojam da Ebu Sulejman posebno izdvaja kuransko naelo pravde (el-adl). Muslimanu pravda i njene vrijednosti trebaju biti glavno, temeljno opredjeljujue naelo u njegovom odnosu prema sebi i prema drugome (kijem el-adl tahkumu tesarrufatihi nahve nefsihi ve nahve el-aharin). Nakon itanja kljunih dionica ove knjige, opi je dojam da Ebu Sulejmana zabrinjavaju meumuslimanski sukobi, trvenja i mnogoliki dezintegrativni procesi. Kao da mnogi muslimani danas, u zabrinjavajuem broju, nisu u stanju itati Kuran kroz otvorene horizonte i pozitivne uklone, a kamoli da u njemu, na svakoj stranici, vide kuransku univerzalnu civilizacijsku viziju o kojoj on govori s mnogo uma, ali i s mnogo ljubavi, elana i obodrenja. Upravo takvim prezrenim stanjem mnogih dijelova muslimanskog ovjeanstva, posebno prezrenom praksom koja je izvan bilo kakve valjane kontekstualizacije Kurana u dananjem vremenu, profesor Ebu Sulejman ilustrira prevlast primitivnog ili beduinskog nad civilizacijskim ili ashabskim elementima u muslimanskoj savremenosti. Sa zadovoljstvom treba kazati da su ti dijelovi Ebu Sulejmanove knjige najuspjeniji i najatraktivniji. U ponovnom otkriu i, posebno je vano, u savremenom aktualiziranju ove njegove dihotomije Beduini (el-erab) versus Ashabi (el-ashab) Ebu Sulejman je originalni mislilac.
360
Iz naela Boanske egzistencije i jednakosti kojom Bog dariva ljude, bezuvjetno i unapredno, Ebu Sulejman utvruje da pravda (el-adl) u (meu)ljudskim odnosima mora biti glavno naelo. On strogo odbacuje sintagmu kanun el-gab ili zakon dungle. Do kanun el-gab dolazi se onda kad se opovrgne zakon Pravde (el-adl) i kad jai ravna svim razlikama u drutvu. Takoer, profesor Ebu Sulejman strogo odbacuje naelo el-hakk li elkuvve (argument sile). Pravda ne smije biti na strani sile, na strani moi! Niti uzurpirana od silnika! Opredjeljenje muslimana mora biti suprotno, naime za el-kuvve li el-hakk (sila argumenta), ili, pak, mo i sila treba da budu na strani istine i pravde! Tvrdi da pravda ne smije biti suspendirana, jer ona je, historijski gledano, najvei drutveni princip koji je afirmirao islam. Na vie od pet mjesta u svojoj knjizi Ebu Sulejman tumai ne samo znaenje ve i mogunosti koje proizlaze iz blagotvornog pricipa el-kuvve li el-hakk ili sila/snaga argumenta, sila/snaga razuma, pravde, zakonitosti. Ebu Sulejmanovi razlozi afirmiranja naela pravde su posve jasni: aktuelni muslimanski svijet su odavno zahvatili strani dezintegrativni procesi iznutra, kao i jurii njemu tuih ideologija izvana. U takvom stanju je kod velikog broja muslimana prisutan reduktivan odnos prema tumaenju poruke i zadae islama i Kurana. Rekli bismo da tako jaa robusno islamstvo, u kojem se islam i muslimane betonski odjeljuje od svijeta, s jedne strane, i od svoje provjerene tradicije, s druge. A kroz odjeljivanje muslimana od njihove tradicije serviraju im se introvertirane fundamentalistike ideologije, koje ih ma koliko njihovi izumitelji tvrdili da su islamske iznutra koe, reduciraju i osujeuju svako njihovo svjee miljenje. Profesor Ebu Sulejman nije za robusno islamstvo kao put u tumaenju islama, ni Kurana. On na 80. stranici ove knjige
361
tvrdi da ovjek nije prosta sastojina (terkib jesir), ba naprotiv, ljudsko jastvo (ez-zat el-insanijje) je sloeno bivstvo (bel hije kijan murekkeb). Ljudsko jastvo ostvaruje mnotvo pripadnitava (muteaddide el-intimaat). Islam je uvijek kontekstualiziran sredinom, kao to je i odreena sredina kontekstualizirana islamom. To je uvijek dinamian odnos. Na ovom mjestu on poruuje, prije svega muslimanima, da je kuranska univerzalna civilizacijska vizija, zapravo, vizija svjetskoga mira (es-selam el-alemi). Jedno cijelo poglavlje ove njegove knjige (str. 93-108.) nosi naslov Kuranska univerzalna vizija je vizija svjetskoga mira (Er-Ru je el-kuranijje el-kevnijje hije ru je es-selam el-alemi). Domalo kasnije, o tome emo rei neto ire. Ali diskurs zastraivanja (el-hitab et-terhibi), koji proizvode neki muslimani kad govore o islamu i Kuranu, pomuuje kuransku univerzalnu viziju. Beduini (el-erab) prikazuju Kuran grubim, njegovu poruku prikazuju kao ablonsku (el-imla i), partikularistiku (et-tedzi i). Tako se, naalost, gubi ono ophoenje s Kuranom koje su imali Drugovi (el-ashab) Boijeg Poslanika, a.s., potamnjuje se naukovno usmjerenje i zrelost (er-rud el- ilmi) islama, zrelost za koju profesor Ebu Sulejman tvrdi da je drutvena (el-idtima i) i poduzetna svjeim miljenjem (el-idtihadi). Pasivno beduina i aktivno ashaba Da bi objasnio dananje stanje muslimanskog svijeta, Abdulhamid Ahmed Ebu Sulejman na nekoliko mjesta u ovoj knjizi nudi metaforu maine iji su dijelovi rasklopljeni (el-mekine el-mufekkeke). Pa, iako svi ti dijelovi mogu sami po sebi biti ispravni, ipak, ti su dijelovi posve beskorisni jer nisu uzglobljeni
362
u predvienu cjelinu, cjelinu koja im daje smisao i svrhu. Muslimani su u doba svoje dekadence izgubili viziju cjeline svijeta, pa time i kuransku univerzalnu civilizacijsku viziju, poruka je naeg autora. Ebu Sulejmanova metafora o rasklopljenoj maini odnosi se, posve jasno, na muslimanski ummet danas. Ali i na muslimansko nesistematino bavljenje islamom i Kuranom. Nije muslimanski svijet i ummet nepoboan, tvrdi Ebu Sulejman. To je itekako poboan svijet, koji dri do svoje vjere! Muslimanski ummet uvaava i potuje naela svoje vjere i tradicije (takdiruha ve izazuha li aka idiha ve turasiha). Ali, avaj, bez kuranske univerzalne vizije i bez aktivnih univerzalnih naela (kullijjat idabijje), i sa esto pasivistikim (tevekkulijje) odnosom prema islamu, muslimani su uinili da vrijednosti islama budu, pojedinano, nalik dijelovima one rasklopljene maine (kijem el-islam edevat mufekkeke). Naime, iako se muslimanski ummet pridrava islamskih vrijednosti i revnuje ih (ala er-ragm min tealluk el-umme biha ve takdiriha leha), usljed pasivnog razumijevanja islama i Kurana (fehm selbi), sve te vrijednosti islama iako su validne i ive nisu prisutne u ivoj stvarnosti ummeta (fe (i)nteha el-emr bi hazihi el-kijem fi vaki el-umme) tokom mnogih vijekova dekadence, kao ni danas. Drugim rijeima, Ebu Sulejman tvrdi da je od ukupnoga islamskoga zdanja iv samo onaj obredni dio (nabono recitiranje Kurana tilave(t), hutbe petkom hutab el-duma, vjerske proslave, skupovi i recitali el-mehafil ve et-tedemmuat ve eledebijjat ed-dinijje). Na ovom mjestu iznova vidimo da se veliki utjecaj Muhammeda Abduhua (1849 1905.) izlijeva na profesora Ebu Sulejmana. Muhammed Abduhu je, svojevremeno, postavio pitanje
363
opsega kuranske drutvene djelotvornosti, napose na moralnoj ravni, u periodu slabljenja halifata, kad kuransko zdanje nije vie pomognuto dravnim sistemima. Muhammed Abduhu je ukazivao na to da je svaki musliman duan razumijevati Kuran prema svojim mogunostima, a Ebu Sulejman to ponavlja (str. 100.) u sljedeoj varijanti: Ve kullu insan je huzu min el-islam ve kijemihi ve tealimihi bi kadri takatihi (Svaki musliman uzima iz islama, njegovih vrijednosti i uenja prema svojoj mogunosti.) Ovim Ebu Sulejman eli da tumaenje islama i Kurana izuzme iz tradicionalistikih ulemanskih monopola, da ih stavi u iu ivota i potreba ovjeka iz ivota. Time, praktiki, eli da danas islamsku tradiciju stvara i osvjeava to vei broj ljudi. Vidjet emo na stranicama koje slijede da je Ebu Sulejman unutar one plejade savremenih muslimanskih mislilaca koji na Kuran gledaju kao na vrelo. Vrelo uvijek vrije svjeom vodom. Principi univerzalne kuranske vizije Prema djelu Univerzalna kuranska civilizacijska vizija, profesora Abdulhamida Ahmeda Ebu Sulejmana, postoji etrnaest principa univerzalne kuranske vizije. To su sljedei principi: 1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. 8. 9. Tevhid (monoteizam, Boija jedinost). Istihlaf (ovjekovo namjesnitvo na Zemlji). El-Adl ve el-itidal (pravda i umjerenost). El-Hurrijje (sloboda). El-Mesulijje (odgovornost). El-Ga ijje (svrhovitost). El-Ahlakijje (moralnost). E-ura (dogovaranje/savjetovanje). El-Hurrijje ve e-ura (sloboda i dogovaranje).
364
10. E-umulijje el- ilmijje es-sunenijje (zakonita znanstvena obuhvatnost). 11. El-Alemijje (univerzalnost). 12. Es-Selam (mir). 13. El-Islah ve el-imar (Blagostanje i izgradnja). 14. El-Demal, hakika ev vehm (ljepota: injenica ili uobrazilja). Profesor Ebu Sulejman naglaava da je vano da spoznamo univerzalne postavke (kullijjat) kuranske vizije, jer, tvrdi on, ako razumijemo njene civilizacijske i univerzalne dimenzije, moi emo samo tada ostvariti ispravnu spoznaju naela ove vizije, njena poimanja i vrijednosti. On smatra da su ova naela zapravo sredstva (el-vesa il) i temeljna polazita (el-muntalekat el-esasijje), nuna za otjelovljenje te vizije. K tome, smatra profesor Abdulhamid Ahmed Ebu Sulejman, ova naela, vrijednosti i poimanja jesu sredstva (el-edevat) koja utvruju program miljenja muslimanskog ummeta i ovjeka muslimana, i prenose ga (program) u ivu, opipljivu stvarnost, to je program koji usmjerava civilizacijski pravac drutva i podrava ga mou, voljom i snagom koje tom pravcu daju djelotvornost, uinkovitost, rast i razvoj, omoguuju ummetu da ostvari svoje ciljeve (min tahkik mekasidiha), da izumi svoja sredstva, napredna, djelatna u skladu sa promjenama stanja i okolnosti, mogunosti i izazova, te pod okriljem/krovom razvijenih i obuhvatnih nauka i znanja. Naelo monoteizma Kao i mnogi istaknuti muslimanski mislioci u drugoj polovini XX stoljea te u prvoj deceniji XXI stoljea, i ovaj autor smatra da prvo od ovih naela, koje je temelj svim drugim naelima, jeste naelo monoteizma (mebde et-tevhid), zato to je to
365
kuransko prirodno naelo temelj iz kojeg izvire pojam sistema egzistencije (mefhum nizam el-vudud), ovim se naelom i temeljnim pojmom, uz naelo ovjekova namjesnitva na Zemlji koje se ureuje naelom monoteizma, objanjavaju dimenzije univerzalnog, znanstvenog, moralnog, svrhovitog ljudskoga ivota, i znaenje njihova postojanja. Ako je ljudska dua jedna, a jeste, onda iz toga slijedi da je i stvoritelj te due jedan i jedini, a to je Bog. To je polazite profesora Ebu Sulejmana. Naime, on objanjava da je monoteizam u svojoj biti temeljno naelo u univerzalnoj kuranskoj viziji jer je to smjerni, prirodni, univerzalni odgovor duhovnoj dimenziji ovjeka u shvatanju svoga sopstva od poetka do kraja. Monoteizam se u ovakvom kontekstu smatra krovom/svodom ljudske logike u shvatanju dimenzija ivota, egzistencije, metafizike i onostranosti, tvrdi ovaj profesor. Jedinost Stvoritelja, Njegova mo, neusporedivost i savrenstvo (kudretuhu ve teferruduhu ve kemaluhu) te zadivno sveobuhvatno stvaranje objanjava i odreuje narav stvorenja kao jedinki i vrsta, kao uzajamnost i sveobuhvatnost, te objanjava oblikovanje sistema stvaranja, odreuje njegovu svrhovitost i udorednost (ahlakijje), dodaje ovaj autor. Posve je jasno da profesor Ebu Sulejman objanjenje monoteizma u islamu trai u kosmolokim tipovima miljenja, koji tumae prirodu i njene vidljive dokaze u prilog principa monoteizma (mebde et-tevhid) u jedinosti Stvoritelja te u izvoenju stvaranja i njegovom sveobuhvatnom jedinstvu. To praktiki znai da se monoteizmom potvruje i razjanjava jedinstvo ovog sveobuhvatnog postojanja i njegovo sistematino, uzronoposljedino, sreeno zdanje, te moralna i kreativna svrhovitost. Ali svemir ili kosmos po sebi sainjava vanjske horizonte ljudskog spoznanja. Ovaj autor istie i one nutarnje horizonte, to
366
jest ljudsku duu, svijest, savjest, intuiciju i srce, te njima tumai naravne nutarnje sklonosti ovjeka za vrijednostima dobra, istine, pravde, bratstva, solidarnosti, milosti i mira, bez kojih se ne moe voditi pravi ivot i egzistencija, niti bez njih ima svrhe divni i izvanredni sistem ivota, od atoma do Mlijenoga puta. Bez dobra, istine, pravde, bratstva, solidarnosti, milosti i mira smisao ivota (mefhum el-hajat) nema svrhu. On u svojoj knjizi veoma esto spominje da iz ideje monoteizma dolazimo do spoznanja o blagotvornom redu, o smislu ivota i egzistencije, te da ivot i egzistencija ne smiju poprimiti smisao anarhije (mefhum el-fevda) i uzaludnosti, stihijnosti, nasuminosti (el-abesijje), koji ne moe prihvatiti stvarnost poretka divnoga svemira, niti osjeanje Prirode, niti logiku mjerila zdravoga razuma. Posredstvom kuranskog naela monoteizma lake se shvaa prefinjenost sainstva kosmosa i savrenstvo njegova sistema, takoer, time se doznaje da zadivni svjetovi oko nas potrebuju uzrono-posljedino i cjelokupno jedinstvo stvorenja (vahde haza el-halk). Na ovom mjestu u svome djelu profesor Ebu Sulejman govori o svrhovitom determinizmu stvaranja i njegovoj udorednosti kao injenici bez koje ne moe biti prave vizije, niti logike. Bez te vizije nastaje anarhija u kojoj se razumski ne moe valjano shvatiti egzistencija i sistem koje vidimo. On insistira na tome da nam kosmoloki ajeti Kurana nude jednu blagodetnu sliku prirode oko nas, ti ajeti pojednostavljuju dimenzije Prirode i objanjavaju njena znaenja i svrhe, i stavljaju ih u samu sr ovjekove svijesti, kako bi usmjerili njegov hod i slobodan izbor, kako bi naputili ovjeka metodima ispravne univerzalne predanosti, da bi ostvario uzviene duhovne ciljeve svoje prirode koje ona potrebuje u udovoljavanju ovjekovih kreativnih, materijalnih i ivotnih potreba.
367
Na ovom mjestu autor istie da nas monoteizam brani od nihilistikih, materijalistikih, anarhinih i mitolokih opsjena i metei. Jer, naime, iz naela tevhida slijedi sveobuhvatna jedinost stvaranja, a to je temelj na kojem islamska vizija gradi znaenje ivota i zadivnoga svemira. Na temelju ovog glavnog principa izdvajaju se i proishode naela ove vizije i njena poimanja o svrhovitosti egzistencije i njene udorednosti, o namjesnitvu ovjekovom i poasti koja mu je data kroz mo da ravna stvarima, te kroz mo da bira i da slobodno donosi odluku, te iz svega to proizlazi iz kreativne i duhovne odgovornosti ovjeka (mesulijje el-insan) kako bi ostvario lijep ivot koji ostvaruje sopstvo ovjeka i udovoljava njegovim potrebama, slae se sa njegovom ispravnom naravi, uznosi ga na stupnjeve vrijednosti duha (fi mearid kijem er-ruh) u injenju dobra, traenju istine, primjeni pravde, razvijanju bratstva i solidarnosti, tvorenju kreativnosti i ljubavi prema miru (hubb es-selam). Profesor Abdulhamid Ahmed Ebu Sulejman insistira na mogunostima nauke o zakonitostima svemira (el- ilm es-suneni), tvrdi da nauka raskriva ovjeku veliinu stvaranja svemira u mnogim dimenzijama: na povrini Zemlje, u morskim dubinama, na horizontima svemira i zapanjujuim i prostranim kretanjima sfera, u prefinjenosti ustroja svemira, njegovoj cjelovitosti, srazu njegova stvaranja i njegovih zakona... Sve to pomae ovjeku da spozna dimenzije materijalnog bitka i njegovo podruje, te dimenzije metafizikog (izamaterijalnog) bitka. Profesor Ebu Sulejman tvrdi da stavci Kurana koji govore o prizorima kosmosa i o monoteizmu vjerniku i znanstveniku poveavaju predanost kako bi on svoj ovozemni ivot i njegovu prirodnu, od Boga mu datu namjesniku, moralnu, kreativnu i smjernu zadau prihvatio ozbiljno, te kako bi na taj nain ovjek musliman ostvario svoje sopstvo i svoju sreu. I kako bi bio sobom za-
368
dovoljan na ovom svijetu, a i kako bi njegova kreposna i smjerna dua bila zadovoljna sudbinom koja slijedi nakon ovog ivota. ovjekovo namjesnitvo na Zemlji (el-istihlaf) Princip/naelo ovjekova namjesnitva na Zemlji je, prema ovom autoru, utemeljen u ajetu: I kada Gospodar tvoj ree melekima: Na Zemlji u, doista, Ja postaviti namjesnika!831 Autor tvrdi da se namjesnitvo nalazi u ovjekovoj iskonskoj prirodi, ono je potpuni izraz ovjekove naravi (tabir an tabia el-insan), i svojstava i moi koja je Bog prirodno dao ovjeku, i ona ga ine pojedincem, drutvom i vrstom koja koristi svijest (el-va j), spoznaju (el-idrak) i duh (er-ruh) koji su mjesto ispravne prirode s kojom je spojena ovjekova savjest, koristi duu koja se preispituje, koristi tenju za stjecanjem znanja i stjecanjem spoznaje. Taj iznimni poloaj ovjeka u kosmosu jeste ono to je uinilo ovjeka namjesnikom (el-halife) ime se odlikuje nad svim stvorenjima/biima na ovome svijetu, svojom moi da ravna stvarima (bi kudretihi ala et-tesarruf), da koristi svemir oko sebe u udovoljavanju svojih potreba, u otjelovljenju svoje vizije, izbora, naela i vrijednosti te svojih poimanja. Ovaj autor na vie mjesta spominje da sama materija nema nikakve vanosti ukoliko ne otjelovljuje vrijednosti i ispravna naela. Takoer, naela, vrijednosti i vizija nemaju nikakve vanosti ukoliko se ne otjelovljuju u materiji. Prema tome, tvrdi on, naelo ovjekova namjesnitva na Zemlji, koje oznaava ovjekovu mo da upravlja u svome svijetu kako bi izrazio svoju volju i udovoljio svojim potrebama, donosi svojevrsnu poast ovjeku ovim sredinjim mjestom, jer ga odlikuje meu svim drugim biima.
831
El-Bekare, 30.
369
Na ovom se mjestu u svome djelu profesor Ebu Sulejman dotie veoma vanog mjesta u savremenom islamskom miljenju, naime injenice da namjesnitvo zaduuje ovjeka, a sa njim, tim zaduenjem, idu ruku pod ruku, mnoge sposobnosti ovjeka, od prava na slobodu (min hakk el-hurrijje), do prava na izbor u donoenju ivotnih odluka, te dunosti i odgovornosti koje iz toga nuno slijede, sve to slobodnom ovjeku stavlja u polog njegovo ponaanje, koritenje svoje moi i sposobnosti u namjesnikovanju svemirom (fi hilafe el-kevn). Kao i veliki broj muslimanskih reformatora u XX stoljeu, i Ebu Sulejman smatra da namjesnitvo ovjekovo, time to sa sobom nosi uitak slobodnog ravnanja (et-tesarruf) i odgovornost izbora, jeste i bit ovjekovoga ivota i njegov cilj u estitome poslu, u kreativnosti. Iz kuranskih stavaka o ovjekovom namjesnitvu na Zemlji ti su reformatori izvodili ideju islamskog idtihada ili kreativnog promiljanja nove i konstruktivne uloge muslimana u svijetu. Pravda i umjerenost (el-adl ve el-itidal) Pravda i umjerenost jesu trei opi princip univerzalne kuranske vizije. Putanja Ebu Sulejmanova zakljuivanja ide ovim redoslijedom: ako je monoteizam onaj temelj i ishodite univerzalne kuranske vizije, sa svime ta znai monoteizam (ettevhid): svrhovitost, moralnost, sistematinost, sveobuhvatnost i usklaenost, te ako ovjekovo namjesnitvo na Zemlji znai mo da se upravlja/rasporeuje ovjekovo ovosvjetsko i materijalno koritenje svemira, sa svime to iz toga slijedi: odgovornost da se nosi polog/emanet upravljanja, tada je cilj pravde a ona je suprotnost nasilju i tlaenju u svim vidovima ovjekova upravljanja u ivotu, sama sr onog obuhvatnog i ljudskog, smjernog i uzajamnog djelovanja.
370
Takvo djelovanje odvija se, prema profesoru Ebu Sulejmanu, na mnogim planovima: duhovnom, materijalnom, drutvenom, ekonomskom i politikom. Ne samo u ovoj svojoj knjizi ve i u svim svojim mnogobrojnim djelima, profesor Abdulhamid Ahmed Ebu Sulejman insistira na pravdi (el-adl). On tvrdi da bez pravde, a time i umjerenosti, sve druge dimenzije ovjekove egzistencije i ispunjavanje namjesnitva na Zemlji postaju ispranjene od znaenja i svrhe. Prema njegovom miljenju, pravda je to to sadraju ljudskoga ponaanja/ravnanja daje ispravno i umjereno/smjerno znaenje i to ostvaruje njegovu svrhovitost i moralnost. Na temelju navoenja velikog broja stavaka Kurana, ovaj autor tvrdi sljedee: upravo je pravda bila ono prvo to je nareeno ovjeku (kane el-adl evvele ma jumeru bihi el-insan), jer pravda je sama sr znaenja ivota i temelj napuivanja/usmjerenja ovjekove naravi (ka ide terid el-fitre), a i stoga to Bog pravdom isti Svoje Bie od nasilja. Kao prosvijeeni savremeni muslimanski mislilac i kao pristalica reforme i blagostanja (islah), profesor Ebu Sulejman tvrdi da niko drugi ovjeku ne ini nasilje doli ovjek sam sebi, tako to dere ustranu i potinjava svoju volju neemu drugome a ne Bogu Velianstvenome i Pravednome. Insistiranje na pravdi ima i dodatne motive. Autor tvrdi: Zato to su sr znaenja ivota i njegova dobrota i srea povezane sa pravdom, Bog napuuje ovjeka kako bi ostvario svoje skladno sopstvo zalaganjem za pravdu i za umjerenost u svemu, ak spram sebe i protiv sebe. Pravda se ne smije negirati ni prema kome, pa bio taj i neprijatelj. Pravda je za svakoga, pravda nije privilegija elite ili nekog sloja ili klase. Pravda je za sve, ali se i trai od svih i svakoga. Na ovom mjestu autor Ebu Sulejman se zapravo zalae za sveobuhvatnost pravde. On tvrdi:
371
asni Kuran predoava sveobuhvatnost pravde u svakoj pojedinoj stvari ivota, radilo se o pojedincu i drutvu (ferd ve demaa), ukljuujui u to i stvari koje se tiu drutvene pravde i svega to ona zahtijeva: meusobnu samilost i solidarnost, i to daje najljepim i najpotpunijim opisom, i to sljedeim rijeima Uzvienog: Ti upitaj: ije je ono to je na nebesima i na Zemlji? I ti odgovori: Boije!832 I dajte im iz imetka Boijega iz kojega je On vama dao!833 I u imecima njihovim za prosjaka i obespravljenoga dio jedan bi!834 I u ijim se imecima odreeno pravo nahodi za prosjaka i za onoga koji se stidi da prosi.835 Ovo djelo je izvanredan primjer (islamskog) teorijskog povezivanja pravde i umjerenosti. Autor o tome ovako razmilja: Ako je pravda sama sr i sama bit, onda je umjerenost dokaz za to, jer nepostojanje umjerenosti (adem el-itidal), a to jeste pretjerivanje u stvarima, dovodi do pokvarenosti due (el-fesad fi en-nufus), kvarenja sredine i okoline. Prema tome, zato je to nasilje (zulm) i liavanje pravde od njezina sadraja (mudafat li el-adl). Dakle, nema pravde bez umjerenosti, i sve u emu vlada pravda u tome obligatno sa pravdom vlada i umjerenost! Gdje god je rairena umjerenost, sa tom umjerenou vlada i pravda, i vlada milost i solidarnost. U svojoj knjizi Ebu Sulejman se vie puta poziva na ajete: O sinovi Ademovi, nagizdajte se kad god namaz obavljate. Jedite i pijte, ali ne pretjerujte! Doista Bog ne voli one koji pretjeruju.836, ...i oni koji, kad dijele, ne pretjeruju niti krtare, ve izmeu toga dvoga postupe...837 Daj blinjemu pravo njegovo, i siromahu, i
832 833 834 835 836 837
El-Enam, 12. E-uara, 33. Ez-Zariat, 19. El-Hakka, 24 -25. El-Araf, 31. El-Furkan, 67.
372
putniku, ali nemoj rasipniki rasipati, jer, zbilja su rasipnici braa ejtanska, a ejtan je nezahvalan spram svoga Gospodara.838 Impozantna su razmiljanja profesora Ebu Sulejmana kad daje analize poasti nacionalizma i ekstremizma, kao uenja i ideologija koje zanemaruju pravdu i umjerenost. On se u tom kontekstu poziva na sljedea etiri hadiska predanja: Od Vaila ibn el-Eskaa prenosi se da je rekao: O Boiji Poslanie, ta je asabijja (plemenska ostraenost)? Pa je Boiji Poslanik, s.a.v.s., odgovorio: Asabijja je da pomogne svoj narod da ini zulum! Od Dabira ibn Abdillaha se prenosi da je Boiji Poslanik, s.a.v.s., rekao: uvajte se nasilja, jer nasilje e biti tmina na Sudnjem Danu. uvajte se sebinosti/tvrdiluka, jer tvrdiluk je unitio one prije vas koje je naveo na prolijevanje svoje krvi i na kidanje rodbinskih veza. Od Enesa se prenosi da je Boiji Poslanik, s.a.v.s., rekao: Imaju tri stvari koje upropatavaju, i tri stvari koje spaavaju! One koje upropatavaju su: pridravati se tvrdiluka, slijediti strasti i diviti se samome sebi! A onda je rekao: A tri stvari koje spaavaju su: bojati se Boga i tajno i javno, umjerenost u siromatvu i bogatstvu, i pravednost u srdbi i zadovoljstvu. Od Enesa, r.a., prenosi se da je rekao: Boiji Poslanik, s.a.v.s., rekao je: Pomozi svoga brata, bio nasilnik ili ugnjetavani (inio mu se zulum ili on inio zulum)! Pa je neko upitao: O Boiji Poslanie, pomoi u ga kao ugnjetavanog, a kada vidim da je nasilnik kako da mu pomognem?! Pa je Boiji Poslanik kazao: Obuzda ga ili sprijei da ini nasilje! Eto, tako e mu pomoi!
838
El-Isra, 26-27.
373
Sloboda (el-hurrijje) Abdulhamid Ahmed Ebu Sulejman nije usamljen meu muslimanskim misliocima ovog vremena kad tvrdi da ovjekovo namjesnitvo na Zemlji prati nekoliko sposobnosti koje ovjeka odlikuju nad drugim biima oko njega, ine ga drutvenim, civilizacijskim i nadmonim biem nad ostalim biima (ala sivahu min el-ka inat). On posebno izdvaja i na vie mjesta u svojim djelima pokazuje tu ovjekovu mo da rasporeuje, da se koristi svojom okolinom (teshir ma havlehu): resursima i snagama, sve to kako bi udovoljio svojim raznolikim i sve veim potrebama koje rastu sa rastom ljudske vrste i potomstva, a rastu i ovjekove sposobnosti koje su ga odlikovale i poastile da bude bie koje je posebno po svojim naunim, zakonitim, praktinim i kreativnim moima. U nekoliko navrata on ukazuje da ovjek ima takav poloaj da bi doao do dobara svemira, njegovih mogunosti i korienja. Poziva se na ajete Kurana: A sinove Ademove Mi smo zbilja odlikovali, i po kopnu i po moru smo ih raznijeli i ljepotama opskrbili, i nad mnogima koje smo stvorili vrednotu im veliku darovali.839 Mnotvo je i drugih ovjekovih odlika, koje tom biu podjeljuju poseban poloaj u svijetu. Naprimjer, ovjek se odlikuje duhom/duom i savjeu, tvrdi profesor Ebu Sulejman, takoer, ovjek se odlikuje znanjem (bi el- ilm) i stjecanjem spoznaje (taleb el-marife), te time to ta spoznaja daje ovjeku moi i sposobnosti. Na ovom mjestu u svojim ogledima na autor se poziva na simbolike i imaginativne nadarenosti ovjeka, a u tu svrhu veoma esto navodi sljedei ajet: I poui On (Bog) Adema imenima stvari svih, a potom ih melekima predoi i zapovjedi: Kaite Mi imena nji839
El-Isra, 70.
374
hova, ako istinu govorite! Slavljen nek si! povikae meleki. Nemamo drugoga znanja osim onog kome si nas pouio Ti! Ti si, zbilja, znalac i mudar! O Ademe! ree On obavijesti ih ti o imenima njihovim! I kad ih Adem obavijesti o imenima njihovim, On ree: Zar vam nisam rekao da Ja doista znam tajnu nebesa i Zemlje, i da znam doista ono to na javu iznosite i ono to skrovitim drite?!840 U vie prilika Ebu Sulejman ponavlja da ovakav status i namjesnike sposobnosti koje odlikuju ovjeka mimo drugih bia jesu, zapravo, boanski izraz poasti Ljudskoga Bia. Naravno, tvrdi on, te poasti istovremeno zaduuju ovjeka odgovornou namjesnitva i upravljanja/ravnanja. ovjek potrebuje, shodno svemu, pravo na slobodu upravljanja/ravnanja i na opunomoenje da to ini, sve u granicama svojih moi i sposobnosti. Time je sloboda vrenja ono ovjekovo pravo na slobodan izraz svoje volje i svojih zadovoljenja u granicama svojih moi, sposobnosti i svojih okolnosti, kako kao pojedinac tako i u drutvu. Bog nijednog ovjeka ne zaduuje iznad mogunosti njegove.841 Bog nikoga ne zaduuje osim prema onom koliko mu dao je!842 Sloboda je ograniena mnogobrojnim odgovornostima, tako da nije dobro da iko prekorauje to svoje namjesniko pravo (el-hakk elistihlafi) u njegovim pojedinanim i kolektivnim dimenzijama, jer ova poast (bivanja halifom na Zemlji) biva samo uz pridravanje ljudskih prava u izboru dobra, u slobodi, s namjerom da se omogui ovjeku da, na kraju krajeva, ponese namjesnike odgovornosti i brigu. Profesor Abdulhamid Ahmed Ebu Sulejman objanjava da postoje dvije vrste slobode:
840 841 842
El-Bekare, 31-33. El-Bekare, 286. Et-Talak, 7.
375
Prva vrsta ovih dviju sloboda, tvrdi on, jeste osobna sloboda, sloboda savjesti koja se tie uvjerenja pojedinca (iktina el-ferd) u njegovom vjerovanju i njegovom pogledu na univerzum. Ta sloboda je pravo, niko nije ovlaen da ovjeku diktira njegovu viziju i osobno uvjerenje, osim on sam, niti iko ima pravo da se mijea nepozvan u ovom pitanju. Druga vrsta slobode jeste sloboda ponaanja/ravnanja unutar drutvenog prostora i drutvenih ljudskih odnosa, razmjene potreba/interesa. Naravno, ni ova vrsta slobode nije bez ogranienja, i ona ima uzajamne granice meu lanovima drutva, a te granice uspostavlja savjetodavno tijelo (e-ura, skuptina, legalne institucije) toga drutva, ime bilo koji lan u drutvu ostvaruje smjerne/valjane ciljeve bez ikakvih zapreka, ali bez toga da se sloboda prometne u drutvenu anarhiju (min duni en tetehavvele el-hurrijje ila fevda idtima ijje), koja bi dopustila nevaljala ponaanja koja nanose tetu interesima drugih pojedinaca, ili opim interesima drutva, izravno ili posredno, na kratak ili na dulji rok, uz elju da se nita od toga ne dogodi kao izraz diktata linih interesa... Profesor Ebu Sulejman, na tragu muslimanskih klasika, upozorava da se uivanje slobode ne smije prometnuti u anarhiju, jer bi time dotino drutvo upalo u zamke tlaenja i korupcije, i do uzdizanja slojeva vlastodraca i bogataa, njihove svite i sljedbenika. ovjek, mukarac ili ena, svoju slobodu uiva u ljudskom drutvu. Stoga, tvrdi ovaj profesor, u epohi ponovne izgradnje ummeta i usmjerenja ljudske civilizacije, potrebno je da spoznamo u ovoj vanoj etapi ljudske povijesti, da ovjek pojedinac nema egzistencije isto kao pojedinac, zato to je ovjek po svojoj naravi, i u temelju svoga bia, drutveno stvorenje, to jest drutvo.
376
Prema Ebu Sulejmanovim itanjima Kurana, dolazi se do zakljuka da ovjek ne moe na valjan nain postojati, niti ostvariti svoje jastvo osim u zajednici. Stoga, zajednica i zajednica, kao smisao osnove postojanja i prirode, zajednica koja sainjava beiku postojanja/egzistencije pojedinca (mehd vudud el-ferd), i okvir njegova kretanja i slobode... Sloboda pri ovjeku oslobaa mnoge kreativne snage. Na nekoliko mjesta profesor Ebu Sulejman zagovara da se te pozitivne i osloboene snage iskoriste za natjecanje civilizacija (sibak el-hadarat), a ne za rat, sukobe, trvenja. Odgovornost (el-mesulijje) Razumljivo je da ovaj autor nakon dionice koju je posvetio slobodi raspravlja o ljudskoj odgovornosti. On podvlai da ovjek svojom smjernom, spontanom, jednoboakom i duhovnom naravi, te od Boga mu datim namjesnikim (istihlafijje) i spoznajnim naunim moima, te time to svojom smjernom prirodom spoznaje svrhovitost svemira (ga ijje el-kevn) i stvaranje Egzistencije, te to u svijesti i srcu potvruje dobru moralnost svime time ovjek, dakle, biva voen ka tome da razumom i prirodom, u granicama svojih moi i datih mu izbora, uiva slobodu odluivanja (hurrijje el-karar) u sposobnostima i mogunostima koje ima, te da na njega padaju ove odluke i izbori; ako odabere dobro, bit e dobro (in hajren fe hajrun), a ako odabere zlo, i bit e zlo (ve in erren fe errun). Obredi vjere, zdanje vjerovanja u Boga, svjetovi i univerzumi vjere, sve je to, na neki nain, poduavanje ovjeka odgovornosti. Na istaknutim poentama u ovoj svojoj knjizi Abdulhamid Ahmed Ebu Sulejman ukazuje da in slobode u sebi sadri i in odgovornosti.
377
Skoro da nema nita u ljudskom ivotu to bi, kao posljedica ovjekova ina slobode, bilo neutralno. Svrhovitost (el-gaijje) ovjek kao vremenito bie na stranicama svoga trajanja, ali i na stranicama prolaznosti ovoga svijeta, otitava mnogobrojne i mnogolike znakove svrhovitosti. Prema profesoru Ebu Sulejmanu, svrhovitost je jedan nuan princip (mebde lazim), skrovit u divoti zadivnoga sistema egzistencije, u divoti jedinosti Stvoritelja (vahdanijje el-halik), u jedinstvenosti egzistencije, njenoj savrenosti/cjelovitosti, te u nemogunosti da postojanje bude zaludu i da bude nasumino/ sluajno. To je opipljiva stvar po smjernoj prirodi u vanjskom aspektu stvaranja svemira i njegovoj cjelovitosti. Na stranicama svoje knjige koju je posvetio univerzalnoj kuranskoj viziji, ovaj profesor visokim stilom, koji skoro odjekuje poput mnogobrojnih himni, ukazuje da je ovjek po svojoj jedinstvenoj (jednobokoj) naravi, po svome namjesnikom poloaju, po moima pronicanja, znanja i spoznaje koje mu je Bog podario, koje su njegova odlika i poast mimo drugih bia i svjetova (ala sivahu min el-hala ik), koji se odlikuje snagom rasporeivanja i upravljanja, slobodom izbora i odgovornostima, te posredstvom toga to ovjek vidi i iskuava u zadivnom sistemu svemira (min bedi nizam el-kevn) oko sebe, iz svega toga ovjek svojom smjernom, svjesnom i duhovnom naravi saznaje nunost svrhovitosti ovog zaudnog postojanja za koje nije mogue zamisliti, smjernom naravi, da egzistira bez Stvoritelja, koji je Moan, Mudar, savrenih svojstava, koji simbolizira drugu dimenziju, drugu logiku, onu ponad ovjekova poimanja (min vera tesavvur el-insan), moi njegova znanja i predodbe te njegove ljudske logike.
378
Pri tome se poziva na ajete Kurana: Nita i niko nije kao On! On sve uje i vidi sve!843 Pa, Ja se kunem onim to vi vidite i onim to vi ne vidite.844 Mi nismo nebo i Zemlju i ono to je izmeu njih stvorili da bismo se igrali! Da smo htjeli igrati se Mi, igrali bismo se onako kako nama dolikuje! Ali Mi toga nismo initelji.845 Zar ste mislili da smo Mi vas zaludu stvorili i da se Nama neete vratiti?846 ovjek je predisponiran da u svijetu raskriva svrhovitost, sugerira nam Ebu Sulejman. ovjek to ini i radi spontanitetom svoje smjerne prirode, o kojoj Kuran govori kao o dui koja sama sebe preispituje/kori, spoznaje nunost svrhovitosti Postojanja, te odgovornosti koje iz toga proistjeu, kao i iz ugode kreativnosti, predanosti i namjesnitva koje su skrovite u stvaranju svemira, njegovoj ljepoti, ustrojstvu, prefinjenosti njegova sistema, cjelovitosti i sistematinosti njegovih zakona. Zahtjev vjere u Boga je posve logian, iz spoznanja svrhovitosti ivota i postojanja potrebno je napraviti dodatni korak, naime, nuno je ponijeti sve te odgovornosti i uivati te plodove i ljepote iz saradnje sa ivotom i svemirom (et-teamul mea el-hajat ve el-kevn), te udovoljiti naravi da stjee znanje i spoznaju o sistemu ovoga svemira i njegovih zakona, i smjernu kreativnost u skladu sa ljepotama i divotama svemira. Profesor Abdulhamid Ahmed Ebu Sulejman razbuuje nutarnju svijest svojih itatelja o tome da svrhovitost ovjekova nadilazi ovjekovu tjelesnost i fiziku narav njegove egzistencije. Na
843 844 845 846
E-ura, 11. El-Hakka, 38-39. El-Enbija, 16-17. El-Muminun, 115.
379
jednom mjestu u svojoj knjizi on kae: Kako je surov ivot, kako je golema njegova nitavnost, ukoliko ivot ne bude neto vie od zalogaja hrane, neto vie od uivanja i animalnih sukoba koji vode ovjeka do smrti da bi postao tjelesni i smrdljivi lijes koji se zakopa i zagrne u prainu. Snatrenje je sve ono to se rekne poslije nitavilske odsutnosti, praine u grotlu praine, da, eto, razum i savjest nemaju smisla, niti da ima smisla izbor i odgovornost, ni mo kreativnosti ukoliko je smrt kraj, nestanak i nitavilo. Cilj Ebu Sulejmanovih kontemplacija je nedvojbeno jasan. ovjeka treba razbuditi u njegovoj odgovornosti i moi ravnanja, u njegovoj kreativnosti i moralnosti, gdje vlada sila argumenta, gdje prebivaju vrijednosti boljitka/blagostanja/preporoda, dobroinstva, kreativnosti i graditeljstva. Takoer, ovjeka treba razbuditi u spoznaji da njegov ivot premauje smrt tjelesnoga lijesa, da dostie duhovni i vjeni ivot u kojem ovjek ubire plodove svega to je ostvario, to je podario, kreirao i izgradio, e da bi tako dobroiniteljima i dobrima (li el-muslihin ve es-salihin) smrt postala plodom i nagradom za svako djelo i prinos to ih je ovjek pripravio. Razbuivanje ovjeka na tim planovima vie svijesti i odgovornosti ima jedan posve jasan cilj: Ostvarenje dobroga sopstva i jastva, materijalno i duhovno. Takoer, tu se kao cilj pomalja i svjesna potraga u temelju bia ovjekova, da dozna ta jeste cilj zla, tete i korupcije, te ta je to, jednako tako, pokueno i prezreno, po naravi i savjesti, u temelju bia ovjekova. Nije razumno ni pravedno, ni po savjesti, ni religiji, a ni prirodi tvrdi ovaj profesor da smrt ovjekova bude nestanak i tjelesni i duhovni kraj, bez polaganja rauna i bez nagrade i kazne. Pa neka se opomenu koji se opominju, nek uzmu pouku koji uzimaju pouku, nek se razbude nemarni i neka trudbenici rade za dobro, istinu i pravdu, poruuje on. Okreni lice svoje
380
ti, kao vjernik pravi, istoj vjeri, Boijoj prirodi, prema kojoj On ljude stvori! Nema promjene u Boijemu stvaranju! To je prava vjera, ali veina ljudi ne zna.847 Glas vjere nikad nije prestao opominjati ovjeka da uzme i da zaima svijest o svrhovitosti i viim oblicima finaliteta u ljudskim djelima, obiljeenim odgovornou. Jer nema na ovoj Zemlji nijednog ovjekova koraka koji je zaludu. Stoga Ebu Sulejman raspravlja i o moralnosti. Moralnost (el-ahlakijje) Na jednom mjestu u svojoj knjizi Univerzalna kuranska vizija, profesor Ebu Sulejman kae: Prirodna spoznaja (el-idrak el-fitri) kod ovjeka o Stvoritelju, o Njegovoj moi, veliini, neusporedivosti, jedinosti, o savrenosti Njegova djela (bi itkan sun ihi), uzvienosti Njegova Poloaja i jedinosti, jedinstva Njegova stvaranja, te to to u savjesti ovjeka, po naravi mu, ostavlja traga o skrovitim, uzvienim, duhovnim vrijednostima u njegovoj smjernoj prirodi, savjesti i dui koja samu sebe preispituje, sve to doprinosi da ovjek spoznaje da ovaj svemir mora imati Stvoritelja (la budde en jekune li haza el-kevn halik), te da svemir i stvaranje moraju imati cilj, te da je nemogue da je svemir koji je skoro beskrajan u razliitim dimenzijama svoje zadivljujue egzistencije stvoren zaludu, te da mora biti stvoren zarad moralnih, uzvienih i dobrih ciljeva. Ovo ovjekovo naravno, duhovno, smjerno osjeanje jeste sami temelj vjerskog i moralnog osjeanja u prirodi ovjeka, u njegovim duhovnim, spontanim pitanjima i istraivanjima jo otkad otvori svoje oi kao dijete i pogleda na svoje postojanje, i na svemir oko sebe. To je ono o
Er-Rum, 30.
847
381
emu mu kuranska vizija daje odgovore i to mu izraava, i to mu stavlja u samu sr ljudske spoznaje na njegovom ivotnome putu, e da bi ga uputila i usmjerila kako bi je ovjek ciljno usvojio u svojoj potrazi i trudu (fi talebihi ve sa jihi), da bi je uinio svojom svrhom i svojim dobrim, estitim, naravnim, duhovnim ciljem u pregnuima svoga ivota, da bi njome ostvario svoje sopstvo, udovoljio svojim potrebama i njome se u svome bivstvu uzdigao, uz nju naao smirenje, s njome se usreio u svojim kreativnim i graditeljskim osjeanjima i pogledima. Dakako, prema ovom profesoru, cilj svih tih ovjekovih razbuenih pogleda u dubine nebeskog plavetnila jeste u tome da promatra i odluuje svjesno, znanjem i odgovornou (bi va j ve ilm ve mesulijje) koji to od dva puta slijediti? I koju od dvije strane eljeti? Koji od dva pravca traiti? Da li onaj ka boljitku i izgradnji? Ili onaj ka tlaenju i korupciji? A sudbina je pravedna, jer ako se odabere dobro i bit e dobro, a ako se odabere zlo onda e i biti zlo! Svoje kontemplacije profesor Ebu Sulejman ilustrira sljedeim ajetima Kurana: Bog njima nije uinio nepravde! Nego su sami sebi nepravdu uinili!848 Doista, u stvaranju nebesa i Zemlje, i u izmjeni noi i dana znaci su za ljude pametne. Za one koji Boga spominju i stojei, i sjedei, i na stranama svojim leei, i koji razmiljaju o stvaranju nebesa i Zemlje: Gospodaru na! Ovo nisi zaludu stvorio Ti! Slavljen nek Si! Sauvaj nas kazne u Vatri!849 Bog nijednog ovjeka ne zaduuje iznad mogunosti njegove, njemu je u korist to dobra stekne, protiv njega je zlo to ga stekne!850 I onim to ti je Bog dao Onaj svijet trai i udio svoj
848 849 850
El-Ankebut, 40. Alu Imran, 190-191. El-Bekare, 286.
382
na Svijetu ovom ne zaboravi, i kao to je Bog tebi dobro uinio i ti dobro ini, i nemoj nereda initi na Zemlji! Bog doista one koji nered ine ne voli!851 I nikoga Mi nismo kaznili dok ne bismo poslanika poslali...852 Moralna odgovornost jeste nuni preduvjet za temelj smjerne prirode ovjeka i pripravljenost ovjekova namjesnitva na Zemlji (istihlaf). Takoer, univerzalna kuranska vizija uspostavlja moralnu odgovornost u samu sr ljudske spoznaje, ni radi ega drugog osim da pravilno usmjeri odgovornost ovjekovih izbora/odabiranja (mesulijje hijere el-insan), te ciljeve stremljenja ovjekova ivota, kako bi ostvario narav svoga duhovnoga sopstva i smjerno znaenje svoga ovosvjetskoga ivota, kao ljudsko bie, osoba, pojedinac koji se ne odvaja od lanstva u bivstvu ljudskog, civilizacijskog i graditeljskog drutva. To ovjek ostvaruje odgovornim i pravilnim trudom da gradi, da uiva ugodan ivot, da ovaploti svoje dostojanstvo na Ovom svijetu i u svijetu vjenosti (fi alem el-ebedijje) i konanoga povratka (el-mead). Prema profesoru Ebu Sulejmanu, u mjeri u kojoj ovjek, kao pojedinac i u drutvu, stjee poast namjesnitvom i slobodom, uz nju nosi i emanet odgovornosti ponaanja i ravnanja u svemiru, emanetu koji je uspostavljen kako o tome govori Zapisano (el-mestur) i kako je to otjelovljeno u onom Vidljivom (el-menzur) na naelima i vrijednostima monoteizma/tawhida i moralne svrhovitosti, kako bi ovjek, znaenjem svoje egzistencije i ciljem svoga postojanja, bio namjesnik na Zemlji. Iz toga po ovjeka slijede odgovornosti, da bude inilac boljitka/blagostanja i izgradnje, da ostvari sebe udovoljenjem svojih
851 852
El-Kasas, 77. El-Isra, 15.
383
potreba sredstvima i nainima koji su graditeljski i dobri, koje proima pravda, dobroinstvo i mir. Time ovjekovim ponaanjem vlada svjetlo duha i snaga svijesti (dua koja se samopreispituje) u tome da je argument na strani Istine, a to je suprotno onom emu stremi materijalna animalnost tijela (dua koja je sklona zlu) u udovoljavanju svojih potreba za vojevanjem, uzajamnim nasiljem i agresijom, gdje vrijedi da je argument na strani sile. Profesor se u svojoj knjizi poziva na kuranski ajet: Mi smo doista Polog ponudili nebesima, i Zemlji, i planinama, pa su odbili da ga ponesu i od njega se sustegli bijahu, a ovjek Polog ponese, doista je ovjek nepravedan spram sebe i neznalica velika.853 Kako sloboda treba imati svoje uzuse, pravila, zakone, norme i institucije, to je razlog to se Ebu Sulejman veoma esto bavi principom e-ure u Kuranu. Dogovaranje/savjetovanje (e-ura) Tako on kae: Ako smo spoznali da je ovjek, prema univerzalnoj kuranskoj civilizacijskoj viziji, stvoren namjesnikom na Zemlji (halifeten fi el-erd), da bi izvrio zadau izgradnje na Zemlji (Na Zemlji u, doista, Ja postaviti namjesnika!854, onda trebamo znati da je ovjeku dato osposobljujue znanje da gradi i potinjava, darovana mu je sloboda i sposobnost izbora, data mu je smjerna duhovna narav (el-fitre er-ruhijje es-sevijje) kojom priziva u sebi i svojoj svijesti svrhovitost i ciljnost dobre svrhe, boljitka/blagostanja i izgradnje. Ebu Sulejman dobro uoava da je institucija e-ura ovjekova kolektivna dunost. On kae:
853 854
El-Ahzab, 72. El-Bekare, 30.
384
Pitanje je: zato namjesnitvo (ovjekovo na Zemlji), prije negoli je ustanovljeno kao pojednina dunost, nije bilo dunost ovjeka kao vrste, zajednice i pokoljenja jednih za drugima? Odgovor je sljedei: dunost namjesnitva, premda je to odgovornost svake ljudske jedinke (mesulijje kulli ferd insani), istovremeno je zajednika drutvena dunost koja se vezuje za vrstu i za drutvo, protee se preko pojedinaca na drutva i na pokoljenja. To slobodi i ljudskoj odgovornosti daje znaajne dimenzije (ebad muhimme). Naime, ta odgovornost je ciljna, ona stremi boljitku/blagostanju i izgradnji, a ne neredu i stvaranju nereda. Ni sloboda nije zaludna i razularena (gavga ijje), sloboda iako otvara prostor uvjerenja i izbor onoga emu naginje pojedinana elja i lini izbor na kraju krajeva jeste pojedinana sloboda koja ne nasre na pravo drugih pojedinaca, ne nanosi im neugodnosti, kao to ona, takoer, ne nasre ni na pravo zajednice u izgradnji drutva i u uvanju prava zajednice na boljitak/blagostanje i izgradnju. Nema prostora za egzistenciju pojedinca, ni za njegovu namjesniku zadau, bez egzistencije zajednice i njene drutvene zadae, zakljuuje na vie mjesta Ebu Sulejman. E-ura (dogovaranje) je, prema tome, vitalna institucija ovjekova drutvenog opstanka. Jer zajednici pripada da propie pravila (...) zarad zatite egzistencije zajednice (fi himaje vududiha) i njenih graditeljskih i konstruktivnih ciljeva, izravnih i neizravnih, na trenutani i krai, kao i na dulji rok, te zarad zatite prava drutva, i prava nastupajuih pokoljenja i njihovih interesa. U tom je pogledu karakteristian ajet: Neka meu vama jedna zajednica bude koja e dobru pozivati, estitost i potenje nareivati, a zlo zabranjivati! Eto, takvi su oni koji e uspjeti!855 Ebu Sulejman tvrdi da ovdje stupa na scenu uloga savjetovanja/dogovaranja (devr e-ura) koja ne podlijee linim ka855
Alu Imran, 104.
385
pricima (el-ehva), niti interesima pojedinaca iz krugova vlasti, uprave i izvrnog aparata u razliitim oblicima, ve se provodi dogovaranjem zajednice u cilju zatite zakonitih prava pojedinaca i zajednice... Sloboda i e-ura: nuni uvjet za opstanak civilizacija U ovom svome djelu profesor Ebu Sulejman tvrdi da je institucija slobode veoma vana uz instituciju e-ura. On tvrdi da tlaenja, nasilja i nereda nema sa slobodom i e-urom (dogovaranjem). Prema tome, kae on, pravda se raa slobodom i savjetovanjem, a sloboda i savjetovanje ne mogu egzistirati bez pravde (la jumkinu en tudede min duni el-adl). Doista, na vie mjesta u svojoj knjizi Ebu Sulejman uvjerljivo i principijelno istie da je od najvee vanosti to da muslimanski ummet spozna nerazdvojivost /nerastavljivost/ izmeu slobode i dogovaranja/savjetovanja, te izmeu uspostavljanja civilizacija i njihova iezavanja, jer je muslimanski ummet koji je sada u epohi preporoda i vraanja civilizacijske kreposti u prijekoj potrebi da spozna smisao ove nerazdvojivosti (mana haza et-telazum), nain njezina utjecaja na narode, kako se oni razvijaju i kako natranjuju, te da spozna kako da se to mislioci (el-mufekkirun), vodstvo (el-kade) i reformatori (el-muslihun) bave svojom stvarnou/okolnostima, kako da rade na obnavljanju osposobljenosti ummeta da iznova stekne svoje mjesto, misiju i jedinstvenu, graditeljsku, smjernu i civilizacijsku putanju. U vezi s prethodnim konstantama kuranske vizije, profesor Ebu Sulejman smatra da je od vitalne vanosti insistiranje na zakonima, njihovoj primjeni, ali i na nauci i njenim rjeenjima.
386
Zakonita i praktina znanstvena cjelovitost ovjek je bie obdareno mnotvom darova. Svijest, razum, razmiljanje, ispravna narav, prostranstva dosena u naim duama i u svemiru oko nas, potom injenica da ovjek uiva moima raspolaganja i namjesnitva, te poastima iz namjesnitva, zatim sloboda odluivanja koja iz toga proizlazi, potom polog odgovornosti sve to nalae ovjeku, racionalno i naravski, da se odazove svojoj ispravnoj duhovnoj naravi u njenoj spoznaji i prirodnom vjerovanju u jedinost Stvoritelja (bi vahdanijje el-halik). Iz jedinosti Stvoritelja (vahdanijje el-halik) proizlazi jedinstvenost stvorenja (tevhidijje el-halk), njegova cjelovitost, svrhovitost i moralnost, i naravnost... tvrdi ovaj autor. Zadovoljstvo je priznati da je Ebu Sulejman ovim dvjema sintagmama, naime, prvom koja glasi: jedinost Stvoritelja (vahdanijje el-halik) i drugom: jedinstvenost stvorenja (tevhidijje el-halk), pokazao da je jedan od najvanijih holistikih mislilaca savremenog islama. Iz Boijeg stvaranja proishodi i jedinstvo svih stvorenja. Savremeni ovjek maine i obezduhovljenih sistema u opasnosti je da izgubi ovo osjeanje o jedinstvenosti svih svjetova! On u svim svojim djelima, a napisao je brojna, insistira na naunim razumijevanjima, poziva da se ovjek koristi svim sredstvima znanja/nauke i objektivno raspoloive spoznaje koja se razgranava prema okolnostima i temi. Sve to jeste nuni uvjet u traenju ispravnoga i valjanoga spo/znanja (el-marife es-sahiha), e da bi spoznaja sa stanovita objektivnosti i uzronosti bila vjerodostojna i ispravna. Ebu Sulejman hvali mnoge muslimanske mislioce koji su bili otvoreni spram objektivnih spoznaja nauke. Jer nema pravog spo/znanja bez sredstava razuma i njegove logike za postizanje spoznanja, i njegova definiranja mjerilom razuma a to je ono to je postigao slavni uenjak, trijumfalni znalac, sudac i pravnik Ibn Haldun, koji je utvrdio da bez
387
tog sredstva razuma ne nastaje drugo osim mitomanije, magije i anarhije, iskrivljava se jedinstvena, jedinosna univerzalna vizija i skonava odgovornost. Ebu Sulejman je uvjeren u sljedee: Bez obuhvatne, zakonite, objektivne, naune i racionalne saradnje, u ovoj naprednoj epohi (fi hazihi el-merhale el-mutekaddime) koju je ostvario razvoj ovjeanstva i pripravio je, ova bi stvarnost kako se to vidi i osjea bila jedan svijet iz anarhije i razularenosti, zaostalosti, patvorenosti i magije. Tu vidimo razloge zato ovaj autor insistira na valjanom odnosu izmeu Objave (Teksta El-Mestur), prirode i zakona (Prizora El-Menzur) i Razuma (El-Akl), u kojoj su priroda i zakoni tema Objave o kojima govori, a aksiomi Razuma su organon i sredstvo koje pomae ovjeku da spozna pitanja Objave, nain kako Objava usmjerava ovjeka kako bi mogao ostvariti najvei stupanj ispravne, pozitivne, graditeljske saradnje sa zakuastim i skrovitim stvarima smjerne ljudske naravi i univerzalnih Boanskih zakona i pravila. Kao reformatorski i prosvjetiteljski mislilac, Ebu Sulejman ima jedno svoje specifino posmatranje islamske povijesti. On u njenim prostranstvima detektira iskrivljenje i zastranu sa izvornih intencija. On kae: Da se putanja metoda muslimanskog uma (mesar menhed el-akl el-muslim) nije iskrivila utjecajem legendi, mitolokih snatrenja, grkog formalizma (u logici) i gnostikog ezoterizma, muslimani bi bili prvi, vodei graditelji prije mnogo stoljea sve do otkrivanja drutvenih nauka. Ebu Sulejman je za ispravljanje civilizacijske, reformske i naune putanje islamskog ummeta danas, on trai da to uspravljanje i ispravljanje treba biti daleko od bajki, legendi, magije, israilijjata, formalnih logika i gnoza, kae da je dunost muslimana: kulturnih ljudi, istraivaa, mislilaca, reformatora, da iznova povrate obuhvatne, zakonite, naravne naunosti i njene
388
metode, te da krenu uputom, na vrstom i stamenom koraku, iz univerzalne, civilizacijske, kuranske vizije. Tvrdnje koje je upravo izrekao jesu podesan uvod u temu kojom se Ebu Sulejman esto bavi, a to je univerzalnost islama i Kurana. Univerzalnost (el-alemijje) On prvo definira univerzalnost kao epohu ovjeanstva u kojoj su se sjedinile sve etape stvaranja ovjeka, da bi obrazovale kako on kae koncentrine krugove od rodbinstva do pripadnitva, od pojedinca do porodice, od susjedstva do ire rodbine, od plemena do naroda, te potom jezika, rase i vrste da bi sve to zavrilo stablom najveeg koncentrinog kruga a to je ovjek i ovjeanstvo. Takoer, prema ovom autoru, univerzalnost jeste izdanak zrelosti civilizacije ovjeka i njegovih znanstvenih sposobnosti, takoer, univerzalnost je do sada uklonila mnoge prepreke vremena i mjesta itd. On tvrdi da je veoma vana praktina i legitimna znanstvenost, smatra da je ta vrsta znanosti ostvarila univerzalnost, te da u takvoj znanosti nema mjesta za praznovjerje, magiju i naklapanje (tahrif). Ebu Sulejman polazi od teze da su prije islama sve vjere bile poruke odreenim narodima, u osamljenosti (izoliranosti) prvotnih etapa ovjeka i njihovih mjesnih i vremenskih zapreka i prostora. Tvrdi da su se ljudi oslanjali na uda, ona su u tim etapama bila sredstvo tih vjera za te narode. Kad je posrijedi islam, tvrdi Ebu Sulejman, ta vjera je dola kao poruka ovjeku kao svijetu i Sinovima Ademovim. On opetovano izjavljuje u svojim djelima da je diskurs islama bio univerzalni diskurs cijelome ovjeanstvu, sredstvo mu je legalna i praktina znanost, dokaz islama i njegova poruka bila je
389
Knjiga i Ikre/Ui/itaj!, cilj mu je Pravda i Mir, jer bez pravde nema univerzalnosti niti mira. A uz pravdu, nauku, univerzalnost i mir nema mjesta magiji, niti rasizmu, ni raskolnitvu, ni neprijateljstvu. tavie, islam je poziv bratstvu, slobodi, pravdi, nauci, sigurnosti i miru. Prema Ebu Sulejmanu, univerzalnost i mir se razlikuju od globalizacije, dominacije i eksploatacije. Univerzalnost znai prema ovom autoru uspostavljanje veza, bratimljenje, meusobna samilost, pravedna razmjena koristi (tebadul adil li el-menafi), mir meu sinovima ovjeka (ovjeanstva), znai sve suprotno globalizaciji, koja oznaava zaposjedanje, dominaciju, zavojevanje, eksploataciju, pohotu, svjetske ratove svih vrsta, pa, ako hoete, globalizacija je uistinu ope/masovno unitenje (demar amil), ratovi: kulturni, ekonomski, vojni, globalistiki, opi, to je globalistiki sistem koji je kolonijalistiki, monopolistiki i tlaiteljski (da ir). Univerzalnost poziva miru, za razliku od globalizacije koja esto poziva sukobima i dominaciji. Tu je glavni razlog zato Ebu Sulejman u glavne konstante kuranskog pogleda na svijet uvrtava mir ili es-selam. Mir (es-selam) Ovaj autor istie da je po univerzalnoj, kuranskoj, civilizacijskoj viziji, cilj asnog i samilosnog mira zapravo princip i primordijalno naelo za princip pravde, i za integritet ovjeka unutar ljudskih odnosa. Po kuranskoj viziji, mir se mora ostvarivati kao jedinstvo u raznolikosti i raznolikost u jedinstvu, te da je bivstvo ovjeanstva jedno bivstvo sastavljeno u koncentrinim krugovima, poevi od pojedinca te proteui se ak do ope ovjeanske loze (es-sulale el-insanijje).
390
Mir je, prema profesoru Ebu Sulejmanu, jedan od najvanijih naela islamskoga miljenja. Njegovi su uzusi otvoreni prema daljnjim podjelama i detaljiziranju, a to podaruje jo pravila za metod islamskog naunog istraivanja kako bi ostvario svoje svrhe i svoje dobre, graditeljske i civilizacijske ciljeve koji ostvaruju smjernu, moralnu, svrhovitu, ovjekovu linost, i od nje ne odstupaju. Reforma i izgradnja Ebu Sulejman ne krije na stranicama svoje knjige da je veoma tuan zbog letargije koja vlada u mnogim dijelovima islamskog svijeta. On, naravno, odbacuje svaku pomisao da je za takvo to kriv islam. Naprotiv, tvrdi da su trud i koritenje u iskonskoj naravi u ovjeku e da bi udovoljio potrebama ivota i opstanka, to je plod namjesnitva na Zemlji (semere el-istihlaf fi el-erd), a sam pojam namjesnitva ili istihlafa je temeljna odrednica ovjekova pologa na Zemlji. Ali ovaj na autor istie da reformu, blagostanje i boljitak neke civilizacije uvijek osujeuje injenica da ovjeka razdiru dvije sile u njegovome ivotu i trudu. Jedna sila jeste ona zemljana, materijalna, animalna tenja ka razdiranju i udovoljavanju potreba nasilno (bi anve el-kuvve). Tada u ovjeku prevagu odnose animalne snage, tada udoredni plan koji se nalazi u ovjeku ne odvraa duu koja je sklona zlu od tenji da se odazove udovoljavanju svojih potreba pribjegavanjem sili (el-lugu ila elkuvve), nasilju, zulumu i agresiji. Druga sila u ovjeku, tvrdi profesor Ebu Sulejman, jeste ona koja ostvaruje tenju u smjernoj ljudskoj dui koja jeste duhov-
391
no, smjerno, naravno i savjesno osjeanje, koje gura/podstie ovjeka da se pridrava vrijednosti istine, pravde, milosti, te da se tim osjeanjem okrene od zuluma, neprijateljstva i nepravde. ovjekova misija na Zemlji je udoredna i namjesnika, islam ovjeka zaduuje odgovornou za to to mu je darovana mo raspolaganja (kudre et-tesarruf) i sloboda izbora (hurrijje elhijar), iz koje slijedi odgovornost truda, koritenja i plemenite izgradnje (el-imar el-hajjir), na osnovama moralnosti koja se pridrava vrijednosti pravde i koja stremi ka reformi/blagostanju, a okree se od tenji zuluma, neprijateljstva i pokvarenosti. Reforma, blagostanje i boljitak nastaju kao proizvod ljudskoga duha. Na autor podsjea da objava u svome opisu prirode potvruje sredinji poloaj vrijednosti duha, svijesti/intuicije i morala, te mo znanja i spoznaje svega to je u vezi sa ivotom, biima i tajnama njihove skrovitosti i zakona koji su na raspolaganju da se koriste i da ih se potini za potrebe ovjeka, te darove za ovjekovu kreativnost i izgradnju na Zemlji, te, takoer, da bi ovjek potvrdio vrijednost rada, preciznosti i izgradnje, te njihove ljudske uloge u ostvarenju vrijednosti namjesnitva (kijem el-istihlaf) i njegovih ciljeva koji su bit smisla ovjekova ivota i ostvarenja njegova jastva. ovjek se dokazuje na podrujima ivotnih i graditeljskih poslova, ti su poslovi upravo ono sredstvo Namjesnika (el-halife) koji je poastvovan da otjelotvori vrijednosti ljepote (kijem eldemal), koritenja, te graditeljske i udoredne kreativnosti u svijetu materije (fi alem el-madde), tvrdi Ebu Sulejman, te dodaje da se ovjeanstvo treba da uzdigne materijom u svijet duha (fi alem er-ruh) posredstvom njenog otjelovljavanja u vrijednosti i u smjerne, uzviene, udoredne i duhovne svrhe u graditeljskom i kreativnom trudu ovjeanstva na Ovom svijetu, zato to su, kako on kae, posljedice povezane sa dobrotom ciljeva (bi hajrijje el-mekasid) i sa znanstvenou sredstava (bi ilmijje el-vesa il).
392
Ljepota: stvarnost ili opsjena? Prouavanje estetikih pristupa Kuranu je, u usporedbi sa drugim pristupima, umnogome bilo zapostavljeno tokom XX stoljea. Profesor Ebu Sulejman je u mnogim svojim djelima podsjetio da su muslimani neopravdano zanemarili prouavanje velikog broja stranica Kurana koje afirmiraju ljepotu i suoenje sa ljepotom Boga, ovjeka, prirode, kosmosa. Ebu Sulejman je autor koji estetikim studijama Kurana i islama prilazi na nain nesumnjive afirmacije. On tvrdi da je potrebno govoriti o vrijednosti ljepote (kime el-demal) u univerzalnoj civilizacijskoj kuranskoj viziji, jer vrijednost ljepote jeste univerzalna vrijednost (kime kevnijje), rairena u zadivnosti pojavnog/vidljivog svemira (fi ibda el-kevn el-menzur), njegovom savrenstvu i naravnim/prirodnim osjeanjima. Takoer, prema Ebu Sulejmanu, ljepota je naravna potreba ljudske due, njenih radoznalosti i uivanja u svim podrujima ivota i materijalnog i apstraktnog postojanja. Naravno, Ebu Sulejman otkriva razloge zato su muslimani uglavnom (i uveliko) zanemarili estetske aspekte koje je Kuran razbudio u islamskoj civilizaciji. On smatra da je vladavina diskursa potiranja sebe (koja se pravdala navodnim islamskim razlozima) a koja je potrajala duge periode vremena ugasila diskurs ostvarenja sebe u dui ovjeka muslimana. Autor dodaje da je diskurs potiranja sebe u dui muslimana postupno ugasio osjeanje uivanja ljepote stvaranja, izgradnje, savrenosti, skladnosti, cjelovitosti i ureenosti, te on vie kako kae Ebu Sulejman ne uiva u uzvienosti i pouzdanju u stvaranje mnogih ljepota i njihovih savrenosti, tavie poeo se zbog ljepote sukobljavati sa svojom prirodom, koja kradomice uhvati poneto od uivanja u ljepoti, ali to ini osjeanjem koje
393
optereuje (ovjeka muslimana) da, eto na taj nain, slua grijehe i unahe!!! Profesor Ebu Sulejman tvrdi da takvo oklijevanje spram istinske ljepote kod muslimana poveava sljepilo svijesti/intuicije, i u dui slabi osjeanje razlike izmeu pogrenog i ispravnog, rekreacije i ludila. Prevaga beduinskog i ruralnog u mnogim epohama povijesti islama dovela je do potiskivanja estetskih komuniciranja sa izvorima islama. Ebu Sulejman o tome kae: Tako je muslimanski ovjek propustio spoznati mnoga znaenja ljepote i njenih vrijednosti u tekstovima civilizacijske kuranske vizije i vjeronavjestiteljskog sunneta, koji izraavaju estetike dimenzije (el-ebad el-demalijje) u postojanju kroz naine, izraze, forme te mnoge i brojne stilske opise u prikazivanju ivih bia i onog to ona nose: divote stvaranja, sklada i ljepote u milodraganju sluha, vida i srca/intuicije. Ebu Sulejman ima u vidu da je zanemarivanje estetikih studija o Kuranu u izravnoj vezi sa raznovrsnim ideologiziranim prouavanjima Kurana. Ideologizirana prouavanja Kurana su tokom druge polovine XIX i tokom XX stoljea doivjela plimu, sve na raun pristupa Kuranu kao knjizi vjere, knjizi razbuivanja ovjeanstva za najdubljim tajnama ljepote univerzuma. Ljepota je integralni dio vjere, tvrdi Ebu Sulejman, i dodaje da Boiji Poslanik, s.a.v.s., oporuuje rekreiranje dua, jer due kad se opterete radom, njima bude dosadno. ak nalazimo da je Poslanik, s.a.v.s. kad su neke ensarije htjele proslaviti svadbu, a neki ashabi se usprotivili tome obuzdao te ashabe uvaavajui potrebu due za nekom vrstom rekreacije i zabave sluanjem ljepote pjesme i razonode. U odjeljku koji je posvetio ljepoti i Kuranu kao izvoru ljepote, Ebu Sulejman navodi, izmeu ostalih, i sljedee ajete:
394
A sinove Ademove Mi smo zbilja odlikovali, i po kopnu i po moru smo ih raznijeli i ljepotama opskrbili, i nad mnogima koje smo stvorili vrednotu im veliku darovali!856 Jedite iz ljepota kojima smo vas opskrbili i u tome nemojte granicu prelaziti.857 A On je Taj Koji vinograde stvara, one nadsvoene i nenadsvoene, i palme, i plodove, i usjeve ukusa razliitog, i masline, i ipke, i sline i razliite.858 A na Zemlji ima krajolika to u susjedstvu se nalaze, i vrtova groem zasaenih, i usjeva i palmi, onih slinih i razlinih, koji se istom vodom napajaju! Neke smo uinili slasnijim od drugih.859 Recimo na kraju da je ova knjiga profesora Abdulhamida Ahmeda Ebu Sulejmana jedan odvaan i smion intelektualan korak u dananjim itanjima Kurana. Ovo djelo nas vraa na ponovna razmatranja neprolaznih vrijednosti Kurana. Autoru ovog predgovora i prevodiocu bila je ast da se nekoliko mjeseci intenzivno druio sa mislima ovog vanog muslimanskog autora, naeg savremenika. Prof. dr. Enes Kari
856 857 858 859
El-Isra, 70. Ta-Ha, 81. El-Enam, 141. Er-Rad, 4.
395
Sadraj
Predgovor bosanskom izdanju..............................................................7 Uvod ........................................................................................................19 Univerzalna kuranska civilizacijska vizija .......................................35 Univerzalna kuranska civilizacijska vizija temeljno ishodite za reformu..........................................35 Kako je deformirana opa univerzalna islamska vizija?....41 Sukob razuma i tradicije: uobrazilja ili injenica? ............55 Islamska vizija izmeu ashaba i beduina .........................73 ta je univerzalna kuranska civilizacijska vizija?..............85 Univerzalna kuranska vizija i odnos ja drugi .................. 110 Univerzalna kuranska vizija je vizija svjetskog mira................... 146 Stalno i promjenljivo: vrijeme i mjesto .......................... 165 Realistiki idealizam ......................................................................... 170 Principi univerzalne kuranske vizije .............................................. 179 Monoteizam (tevhid).....................................................180 ovjekovo namjesnitvo na Zemlji (el-istihlaf) ..............188 Pravda i umjerenost ......................................................190 Sloboda (el-hurrijje) ......................................................198 Odgovornost (el-mesulijje) ............................................206 Svrhovitost (el-ga ijje) ....................................................207 Moralnost (el-ahlakijje) ................................................. 211 Dogovaranje/savjetovanje (e-ura) ................................ 215
396
Sloboda i e-ura: nuni uvjet za opstanak civilizacija....220 Zakonita i praktina znanstvena cjelovitost ...................232 Univerzalnost (el-alamijje)............................................253 Mir (es-selam) ...............................................................261 Reforma (el-islah) i izgradnja (el-imar) ....................... 264 Ljepota: stvarnost ili opsjena? ........................................270 Univerzalna kuranska vizija temelj, ishodite i poticaj za reformu i izgradnju ........................................................ 281 Civilizacijska univerzalna vizija i udoredna poimanja ovjeanstva ................................................287 ta je iza kuranske vizije, e da ne bismo sijali po moru ..............292 Na kraju kako da konstruiramo islamske drutvene nauke i ostvarimo islamsku viziju? ......302 Plan Meunarodnog instituta za razvoj programa visokog obrazovanja ........................312 Gibak plan.................................................................... 317 Rije na kraju ...................................................................................... 318 Dodatak prvi: Jednadbe reforme .................................................. 320 Temeljni stub za izgradnju/zdanje islamske civilizacije .......................................................321 Ovdje poinjemo znati i djelovati: potrebne stvari za civilizacijsku izgradnju ......................322 Dodatak drugi: Vjerovanje izmeu razuma i uda ..................... 323 Uvod ............................................................................323 Racionalni argument ima prednost u autentinosti Objave ..................................................324 Dodatak trei: Literatura .................................................................343 Kratka biografija dr. Abdulhamida Ahmeda Muhammeda Ebu Sulejmana ......................................... 345 Pogovor: Islamska stvarnost izmeu ashaba i beduina ...............347 Plodan autor, utemeljitelj instituta i univerziteta............348
397
Povijest islama u sukobu plemenskog i civilizacijskog ..........................................350 Vjera, stalno i promjenljivo ...........................................352 Afirmiranje univerzalnosti Kurana ...............................354 Ja i drugi u dananjim itanjima Kurana................ 355 Usredsreenost na meumuslimanske dezintegrativne procese .................................................359 Pasivno beduina i aktivno ashaba ..................................361 Principi univerzalne kuranske vizije..............................363 Naelo monoteizma ..................................................... 364 ovjekovo namjesnitvo na Zemlji (el-istihlaf) ..............368 Pravda i umjerenost (el-adl ve el-itidal) ........................369 Sloboda (el-hurrijje) ......................................................373 Odgovornost (el-mesulijje) ............................................376 Svrhovitost (el-ga ijje) ....................................................377 Moralnost (el-ahlakijje) .................................................380 Dogovaranje/savjetovanje (e-ura) ................................383 Sloboda i e-ura: nuni uvjet za opstanak civilizacija................................385 Zakonita i praktina znanstvena cjelovitost ...................386 Univerzalnost (el-alemijje) ............................................388 Mir (es-selam) ...............................................................389 Reforma i izgradnja ......................................................390 Ljepota: stvarnost ili opsjena? ........................................392

Univerzalna Civilizacijska Kuran'ska Vizija, Temeljno Ishodište Za Čovjekov Preporod - Abdulhamid Ahmed Ebu Sulejman

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Univerzalna Civilizacijska Kuran'ska Vizija, Temeljno Ishodište Za Čovjekov Preporod - Abdulhamid Ahmed Ebu Sulejman

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

ABDULHAMID AHMED EBU SULEJMAN

biblioteka posebna izdanja

AbdUlhAmId Ahmed ebU SUleJmAN

Temeljno ishodite za ovjekov preporod

biblioteka posebna izdanja

Abdulhamid Ahmed Ebu Sulejman UNIVERZALNA CIVILIZACIJSKA

TEMELJNO ISHODITE ZA OVJEKOV PREPOROD

AbdulhAmid Ahmed ebu SulejmAn

Sarajevo, 1432. god. po H. / 2011. godine

Abdulhamid Ahmed Ebu Sulejman, KURANSKA VIZIJA

Predgovor bosanskom izdanju

Abdulhamid Ahmed Ebu Sulejman, KURANSKA VIZIJA

Abdulhamid Ahmed Ebu Sulejman, KURANSKA VIZIJA

Abdulhamid Ahmed Ebu Sulejman, KURANSKA VIZIJA

Abdulhamid Ahmed Ebu Sulejman, KURANSKA VIZIJA

Abdulhamid Ahmed Ebu Sulejman, KURANSKA VIZIJA

Abdulhamid Ahmed Ebu Sulejman, KURANSKA VIZIJA

Abdulhamid Ahmed Ebu Sulejman, KURANSKA VIZIJA

Abdulhamid Ahmed Ebu Sulejman, KURANSKA VIZIJA

Abdulhamid Ahmed Ebu Sulejman, KURANSKA VIZIJA

Abdulhamid Ahmed Ebu Sulejman, KURANSKA VIZIJA

Abdulhamid Ahmed Ebu Sulejman, KURANSKA VIZIJA

Abdulhamid Ahmed Ebu Sulejman, KURANSKA VIZIJA

El-Isra, 9. El-Isra, 88. Ibrahim, 1. El-Araf, 52.

Abdulhamid Ahmed Ebu Sulejman, KURANSKA VIZIJA

El-Dinn, 1-2. Hadis prenosi Muslim.

Abdulhamid Ahmed Ebu Sulejman, KURANSKA VIZIJA

Abdulhamid Ahmed Ebu Sulejman, KURANSKA VIZIJA

Abdulhamid Ahmed Ebu Sulejman, KURANSKA VIZIJA

Abdulhamid Ahmed Ebu Sulejman, KURANSKA VIZIJA

Abdulhamid Ahmed Ebu Sulejman, KURANSKA VIZIJA

Abdulhamid Ahmed Ebu Sulejman, KURANSKA VIZIJA

Abdulhamid Ahmed Ebu Sulejman, KURANSKA VIZIJA

Abdulhamid Ahmed Ebu Sulejman, KURANSKA VIZIJA

El-Araf, 145. El-Bekare, 251. El-Bekare, 249.

Abdulhamid Ahmed Ebu Sulejman, KURANSKA VIZIJA

Abdulhamid Ahmed Ebu Sulejman, KURANSKA VIZIJA

Abdulhamid Ahmed Ebu Sulejman, KURANSKA VIZIJA

Abdulhamid Ahmed Ebu Sulejman, KURANSKA VIZIJA

Abdulhamid Ahmed Ebu Sulejman, KURANSKA VIZIJA

Abdulhamid Ahmed Ebu Sulejman, KURANSKA VIZIJA

El-Fedr, 27-30. Hud, 88. Er-Rum, 4-5.

Abdulhamid Ahmed Ebu Sulejman, KURANSKA VIZIJA

UNIVERZALNA KURANSKA CIVILIZACIJSKA VIZIJA

Abdulhamid Ahmed Ebu Sulejman, KURANSKA VIZIJA

Abdulhamid Ahmed Ebu Sulejman, KURANSKA VIZIJA

Abdulhamid Ahmed Ebu Sulejman, KURANSKA VIZIJA

Abdulhamid Ahmed Ebu Sulejman, KURANSKA VIZIJA

Abdulhamid Ahmed Ebu Sulejman, KURANSKA VIZIJA

Abdulhamid Ahmed Ebu Sulejman, KURANSKA VIZIJA

Abdulhamid Ahmed Ebu Sulejman, KURANSKA VIZIJA

Abdulhamid Ahmed Ebu Sulejman, KURANSKA VIZIJA

Abdulhamid Ahmed Ebu Sulejman, KURANSKA VIZIJA

Abdulhamid Ahmed Ebu Sulejman, KURANSKA VIZIJA

Abdulhamid Ahmed Ebu Sulejman, KURANSKA VIZIJA

Abdulhamid Ahmed Ebu Sulejman, KURANSKA VIZIJA

Abdulhamid Ahmed Ebu Sulejman, KURANSKA VIZIJA

Abdulhamid Ahmed Ebu Sulejman, KURANSKA VIZIJA

Abdulhamid Ahmed Ebu Sulejman, KURANSKA VIZIJA

Abdulhamid Ahmed Ebu Sulejman, KURANSKA VIZIJA

Abdulhamid Ahmed Ebu Sulejman, KURANSKA VIZIJA

Abdulhamid Ahmed Ebu Sulejman, KURANSKA VIZIJA

Abdulhamid Ahmed Ebu Sulejman, KURANSKA VIZIJA