Barbara Oczkowa: Hrvati I Njihov Jezik

UDBENICI SVEU
ILITA U ZAGREBU
MANUALIA UNIVERSITATIS STUDIORUM ZAGRABIENSIS
Barbara Oczkowa
HRVATI I NJIHOV JEZIK
Iz povij esti kodificiranja knjievnojezine norme
Izdava
kolska knjiga, d.d.
Zagreb, Masarykova 28
.skolskaknjiga.hr
Za izdavaa
Ante uul, prof.
Urednica
Jadranka Haur
Recenzentice
Dubravka Sesar
Branka Tafra
Naslov izvornika
Chorwaci i ich jzyk. Z dziej 6w kodyfikacji normy literackiej,
Lexis, Krakow, 2006.
Oblikovanje naslovnice
Ana Bere
Objavljivanje ovoga sveuilinog udbenika
odobrio je Senat Sveuilita u Zagrebu
odlukom klasa 032-01/09-01/30, ur. broj 380-04/38-10-4,
od O. svibnja 2010.
Obljavljivanje knjige financijski su poduprli
P\i Ministarstvo znanosti, obrazovanja i porta .
KOLSKA KJIGA, d.d., Zagreb, 2010.
Nijedan dio ove knjige ne smije se umnoavati,
fotokopira ti ni na bilo koji nain reproducirati
bez nakladnikova pismenog doputenja.
ff<1 vl-,. -. - -..
'0|
arbaraOczkowa
IIVJIIl|IILV|IZII
Izpovi|eslikodiIiciran|akn|ievno|ezinenorme
Prijevod s polskoga jezika
N eda Pintari
Zagreb, 2010.
7 ` \ '
. ., _
Sadraj
Predgovor hrvatskomu izdanju
Uvod
l. POGLAVLJE
Definiranje hrvatskoga jezika
l. l. Pogledi na hrvatski jezik u poetcima slavistike
1. 2. Definicija hrvatskoga jezika
1. 3. Teorija knjievnoga jezika
ll. POGLAVLJE
Periodizacija povijesti hrvatskoga jezika
111. POGLAVLJE
Razdoblje pretpismenosti
u povijesti hrvatskoga jezika
3. 1. Slavenska rodovnica
3. 1. 1. Stvaranje junoslavenske zajednice jezika
3. 1. 2. Seoba Hrvata na jug
9
11
15
15
24
32
46
72
72
72
80
3. 1.3. Etnonim Hrvat 82
3. 1. 4. Raspad jugozapadno slavenske jezine skupine 85
3. 2. Iranska etnogeneza Hrvata 89
3.3. Hrvatski dijalekti 93
3. 3. 1. tokavski dijalekti 94
3. 3. 2. akavski dijalekti 99
3.3.3. Kajkavski dijalekti
3.4. Seobe puanstva i mijeanje dijalekata
104
106
IV. POGLAVLJE
Poetci pismenosti u Hrvata do kraja XV. stoljea
4. 1. Povijesni kontekst
4. 2. Latinska pismenost
4. 3. Crkveno slavenska pismenost
4.3. 1. Glagoljatvo
4. 3. 2. Hrvatsko-staroslavenski jezik
neliturgijske glagoljske pismenosti
4.4. Starohrvatska akavska pismenost
4.4.1. Glagoljini spomenici
4.4.2. irilini spomenici
4.4.3. Latinini spomenici
4.5. Poetci tokavske pismenosti u Dubrovniku
v. POGLAVLJE
Knjievna tronarjenost u hrvatskome jeziku
od XVI. stoljea do polovice XVIII. stoljea
5. 2. akavtina u ulozi knjievnoga jezika
5. 3. Knjievna tokavtina
5.3.1. Knjievni jezik Dubrovnika
5. 3. 2. Knjievni jezik u Bosni
5.4. Jezik istarskih protestanata XVI. stoljea
5. 5. Knjievna kajkavtina
5. 5. 1. Ozaljski jezino-knjievni krug (XVII. stoljee)
5. 6. Oblikovanje jezine norme
Vl. POGLAVLJE
Knjievna tokavsko-kajkavska dihotomija
do 1836. godine
6. 2. Knjievna tokavtina
6.3. Knjievna kajkavtina
6.4. Oblikovanje jezine norme
6.4. 1. Normiranje pravopisne norme
116
116
119
121
121
133
138
140
143
144
146
152
152
157
165
165
172
178
182
186
191
206
206
211
218
219
234
VII. POGLAVLJE
Pobjeda tokavtine
243
7.1. Povijesni kontekst 243
7.2. Hrvatski jezik u doba ilirizma. Zagrebaka filoloka kola 247
7.2. 1. Norma ilirskoga jezika 262
7.3. Hrvatski jezik u drugoj polovici XIX. stoljea 268
7. 3. 1. Rasprave u filolokim kolama 268
7.3.2. Beki dogovor 283
VIli. POGLAVLJE
Srpsko-hrvatski/hrvatsko-srpski jezik
IX. POGLAVLJE
288
)Pitamo li se kakva je budunost hrvatskog jezika?(( 327
X. POGLAVLJE
Hrvatski jezik i nacionalni identitet 351
Xl. POGLAVLJE
Izvan norme - hrvatski regionalni jezici 365
11. 1. akavski i kajkavski - regionalni knjievni jezici 367
11. 2. Jezik gradianskih Hrvata 371
11. 3. Knjievni regionalni jezik bakih Bunjevaca 379
Zakljuak 385
Zusammenfassung 393
Literatura
403
Kazalo imena 439
Biljeka o autorici 451
Predgovor hrvatskomu i zdanj u
Knjiga je napisana za poljskoga itatelja, uglavnom slavistikoga
usmjerenja, iako joj je ciljem bilo i irem itateljskom krugu pribli
iti zamrenu povijest hrvatskoga jezika te objasniti probleme po
vezane s njegovim statusom. Kroatistika je problematika u Poljskoj
postala aktualna osobito nakon raspada Jugoslavij e i razdvajanja
tzv. srpsko-hrvatskoga jezika, a ta pitanj a nisu zanimala samo je
zikoslovce. Knjiga je posveena prije svega poljskomu adresatu,
to opravdava injenicu da se u njoj provodi usporedba s povijeu
poljskoga jezika te citira poljska, a ne samo kroatistika znanstvena
bibliografija. Poljska literatura nije isputena u prijevodu j er sam
smatrala da ona moe obogatiti meritorni sadraj knjige te hrvat
skomu itatelju dati korisna znanja i informacije.
U razdoblju proteklome od tiskanja knjige u Poljskoj (2006.) do
izdavanja njezina hrvatskoga prijevoda (2010.) ukazalo se u Hrvat
skoj nekoliko vanih i dragocjenih djela meu kojima svakako va
lja spomenuti Hrvatski s naglaskom. Standard i jezini varijeteti
Kreimira Mianovia; Povijest hrvatskih gramatika Sande Ham te
svezak Matice hrvatske Hrvatski jezik u XX. stoljeu. Sva ta djela
uvelike dopunjuju i obogauju moju knjigu koju se usuujem po
nuditi hrvatskomu itatelju jer je ona, s obzirom na pre bogatu fak
tografiju, kao i mnotvo teoretskih problema povezanih s povijesti
hrvatskoga jezika, samo skroman pokuaj sinteze njegova nastan
ka i trajanja.
Autorica
Uvod
Nakon raspada Jugoslavije (1991. godine) koji je doveo do krvavo
ga Domovinskog rata zavrenoga 1995. godine, nekad jedinstveni
srpsko-hrvatski jezik razdvaja se na dva odvojena jezika, hrvatski
i srpski, koji postaju predmetom posebnoga zanimanja i jezikoslo
vaca i drugih.
Suvremenost hrvatskoga jezika skrivena je u njegovoj povijesti
zbog toga to su problemi povezani s njegovim sadanjim funkci
oniranjem uvelike uvj etovani nj egovom prolou. Zato mnogi
autori tvrde da se ne moe danas govoriti o hrvatskome jeziku bez
pozivanja na njegovu povijest. Jedino ona moe objasniti sadanje
injenice, npr. karakter rekroatizacije jezine norme nakon raspada
hrvatsko-srpske norme, zatim polemiku sa Srbima oko identiteta,
samostalnosti i samobitnosti hrvatskoga jezika u odnosu prema srp
skom jeziku. Rasprave se vode zbog tvrdnji Srba da su Hrvati prisvo
jili srpski jezik u XIX. stoljeu, u vrijeme reforme Vuka Karadia,
i zbog ekstremnih tvrdnja srpskih lingvista koji smatraju da je hr-
vatski jezik redakcija srpskoga. Sve to izaziva gorue sporove koji su
esto veoma daleko od znanstvene objektivnosti. Nijekanje i zlona
mjerna interpretacija injenica iz povijesti hrvatskoga jezika (npr.
datiranje njegovih poetaka u doba ilirskoga preporoda), uz preu
ivanje dugotrajnih hrvatskih napora oko normiranja hrvatskoga
jezika, esto izaziva emocionalne reakcije hrvatskih jezikoslovaca
kojima na slian nain odgovaraju srpski lingvisti. Neki serbisti po
zivaju se na stajalita s poetaka slavistike koja su poslije znanstve
no odbaena, a srpskim lingvistima i dalje odgovaraju u politike
svrhe te ih rabe i u znanstvenome diskursu. Poseban je problem
razdoblje postojanja hrvatsko-srpskoga jezika od kraja XIX. stolje-
12 HRVATI l NJI HOV JEZIK
a (prema nekima od 1850. godine) do 1991. godine. Oko definicije
toga jezika vodili su se i danas se vode sporovi - to je zapravo bio
taj jezik, je li to bio jedan jezik zajedniki za vie naroda, kako tvrde
Srbi, ili umjetni jezik koji nije postojao u praksi - kako tvrde Hrvati.
Odgovor na to pitanje u Jugoslaviji bio je istovjetan sa svrstavanjem
uz jednu politiku opciju. Problem je bila i interpretacija razlika iz
meu hrvatskoga i srpskoga standarda. Hrvatsko-srpski fenomen,
koji je bez presedana u drugim jezicima, svodio se na injenicu da
su i hrvatski i srpski utemeljeni na istome dijalektu pa je iz toga
proizlazio i genetsko-strukturni identitet kao glavni argument za
promicatelje teze o jezinome jedinstvu koji je nalazio svoju po
tvrdu u nesmetanom vrenju komunikacijske funkcije, nota bene i
dalje aktualne. Sociolingvistike razlike koje su istodobno u velikoj
mjeri razdvajale oba jezika na razini jezinih standarda, kao i elja
samih jezinih korisnika, bile su dovoljan dokaz jezine posebnosti.
Ako izostavimo same lingvistike argumente, moemo rei da
hrvatsko-srpski jezik nije bio narodni ni za jedan od naroda jugo
slavenske federacije. Iznimka je bila manja skupina od oko 10% ci
jele populacije koja se u popisu stanovnitva iz 1971. izjasnila kao
Jugoslaveni. Taj je jezik prije svega funkcionirao kao slubeni, a po
litika funkcija koju je vrio odredila je njegovu sudbinu i odnos
njegovih glavnih korisnika (Hrvata, Srba, Bosanaca i Crnogoraca)
prema njemu samome.
Politiziranost j ezinih problema prouzroena centralistikom
dravnom politikom koja je dovela do jezinoga unitarizma iza
zvala je i raspad toga jezika, to se za vrijeme rata rabilo kao jedan
od instrumenata politike borbe.
Cilj ove knjige jest predstavljanje cjelokupne povijesti hrvatsko
ga jezika, od trenutka njegova izdvajanja iz praslavenskoga jezika u
kontekstu izvanjezinih imbenika koji su na njega utjecali, a to su
povijest drave, vjera i kultura, tj . oni imbenici koji tvore tzv. vanj
sku povijest svakoga jezika. Glavni je cilj prikazati hrvatski jezik u
funkciji knjievnoga jezika, zapravo u vie knjievnih jezika koji su
zabiljeeni u njegovoj povijesti kao paralelni sa suvremenim knji
evnim jezikom temeljenim na tokavtini, ije standardizacijske
Uvod 13
poetke moemo datirati u XVII. stoljee, iako se taj proces zavrio
kasnije. Meutim, poetci hrvatske pismenosti seu u XII. stoljee,
dok o knjievnome jeziku, utemeljenom na tokavtini, moemo
govoriti jo od kraja XV. stoljea.
Periodizacija povijesti hrvatskoga jezika i nadalje je u kroatistici
sporna jer u njezinoj kronologiji razliiti autori upozoravaju na ra
zliite pojave toga dugotrajnog i zamrenog procesa. Predstavljajui
sve danas prisutne periodizacijske modele u kroatistici, u knjizi je
primijenjena modificirana podjela koja pridonosi boljem oslikava
nju specifinih imbenika iz povijesti hrvatskoga jezika.
Zbog obilja faktografskih injenica i materijala nuno je bilo pri
mijeniti ogranienja koja su olakavala pristup sintetski obuhva
enoj temi u razdoblju od tisuu godina, ime se moe opravdati
skraeno predstavljanje povijesne pozadine pojedinih razdoblja.
Povijest hrvatskoga knjievnoga jezika dokazuje njegovu samo
stalnost i posebnost te komplicirani tijek procesa njegove standar
dizacije koja je rezultirala jezinim injenicama - postojanjem tri
ju razliitih dijalekata na hrvatskome podruju, to su zapravo tri
odvojena jezina sustava: akavski, tokavski i kajkavski, a koji su
u razliitim razdobljima imali funkciju knjievnih jezika. Hrvatska
knjievna tronarjenost u velikom je stupnju zamrsila vienje i
shvaanje hrvatskoga jezika u slavistici, ali je istodobno, u uspored
bi s ostalim slavenskim jezicima, dovela do najbogatije i najzanim
ljivije povijesti jezika. Njezina se originalnost vidi i u su postojanju
tropismenosti, tj. u rabljenju glagoljice, irilice i latinice, kao i u fe
nomenu hrvatskoga glagoljatva.
Posebnost i velika razliitost imbenika koji su oblikovali po
vijest hrvatskoga jezika omoguila bi da se od svakoga poglavlja
napravi posebna knjiga. Tu injenicu moe potvrditi npr. nepro
cjenjivo vrijedna monografija Zlatka Vincea Putovima hrvatskoga
knjievnogjezika koja je posveena uglavnom povijesti jezika u XIX.
stoljeu, a broji vie od 600 stranica.
U najkraim crtama predstavljena je u ovome radu povijest hr
vatskoga jezika u XX. stoljeu, kojoj se danas posveuje najvie po
zornosti, ali koju poljski itatelj moe upoznati zahvaljujui mono-
grafijama Agnieszke Spaginske-Pruszak, Henryka Jaroszewicza i
Macieja Czerwinskoga.
Povijesti knjievnoga jezika, kojoj pripada vanjska povijest jezi
ka, ili, prema nazivlju Stanislawa Borawskoga, povijest jezine upo
rbe, treba dodati i podatke iz unutarnje poviesti ili povijesti jezine
strukture. To se moe nai u treem poglavlju koje upuuje na obi
ljeja pojedinih dijalekata na kojima se temelje pojedini knjievni
jezici te na evoluciju njihovih sustava koja je nala svoju potvrdu u
obiljejima pojedinih hrvatskih knjievnih jezika.
U knjizi je vea pozornost posveena vanjskoj povijesti jezika, tj.
drutvenim i kulturnim imbenicima koji su utjecali na karakter i
specifinost tijeka normiranja hrvatskoga jezika.
Zamrena i esto tragina povijest Hrvatske i hrvatskoga naroda
- viestoljetni gubitak dravne samostalnosti, ovisnost o razliitim
dravama i kulturnim utjecajima, to je dovelo i do regionalizacije u
jeziku - sve je to urodilo posebnim odnosom prema jeziku i osjetlji
vosti na njegovu tradiciju i samosvojnost, to se vidi i u dananjem
shvaanju samoga jezika i problema povezanih s njegovim dana
njim funkcioniranjem.
Na kraju bih eljela srdano zahvaliti svojoj kolegici s Odsjeka za
slavensku filologiju Jagellonskoga sveuilita, prof. dr. hab. Mariji
Dqbrowskoj -Partyka, koja mi je dala mnoge poticajne i zanimljive
napomene, te gospodinu prof. dr. ha b. Wieslawu Borysu na drago
cjenim primjedbama.
l. POGLAVLJE
Defi ni ranje hrvatskoga jezi ka
1.1. Pogledi na hrvatski jezi k u poetcima slavistike
Naziv hrvatski jezik pojavio se prvi put u pisanome spomeniku iz
1275. pod nazivom Istarski razvod gdje se kae: pisae listi jazi
kom latinskim i hrvackim1 U tom razdoblju rije jezik ima i drugo
znaenje - narod2, a najpoznatiji je zapis popa Martinca iz 1493. :
nalegoe /Turci/ na jazik hrvatski3. Oba citata zapisana su na sta
rohrvatskome jeziku koji se tada temeljio na akavskome dijalektu.
Prema tome, svojevrstan je paradoks injenica da je hrvatski,
kao nijedan drugi slavenski jezik, imao problema s primanjem u
znanost jer nije bilo prave definicije koja bi odredila obiljeja nje
gova sustava, kao i njemu svojstvene posebnosti koje ga oblikuju
kao samosvojni identitet.
Hrvatski jezik u poetcima slavenske filologije nije bio defini
ran jer nije bio priznat kao samostalan i poseban jezik. Problemi
povezani s njegovim definiranjem rezultat su povijesne sudbine i
politike situacije naroda koji se njime sluio u razdoblju poeta-
l
J. Bratuli, Istarski razvod, Pula, 1992., str. 91.
M. Kravar, Rie jezik u smislu >marod<<, Jezik<< 34, l, Zagreb, 1986., str. 6.-10. Izvor toga
znaenja, koje je metonimino, nalazimo u hebrejskome Starom zavjetu (npr. glasnik je pak
naviestio uzvieno: Naredba vama narodi, plemena, jezici. . . , Danijel 3,4), gdje se jezik esto
rabi u znaenju 'poganski narodi'. Preko grkih i latinskih prijevoda uvrijeilo se ono i u
drugim jezicima te postalo ope znaenjsko-stilistiko obiljeje biblijskoga stila. U hrvat
skome jeziku pripada crkvenoslavenskomu nasljeu u koje je kao kalk prelo iz bizantskoga
grkoga.
Zapis popa Martinca, U.J. vonina, Jezina batina. Lingvostilistika hrestomatija hrvat
ske knjievnosti od kraja 15. do poetka 19. stoljea, Split, 1988., str. 27.-28.
16 HRVATI l NJI HOV JEZI K
ka slavistike. Temelj kasnijim pogrjenim teorijama i pogledima
bila je hipoteza o etnogenezi Slavena koju je postavio otac slaven
ske filologije, Josef Dobrovsky, po kojoj su svi Slaveni potekli od
Srba. Kad bi tako bilo, trebali bismo govoriti o Prasrbima umjesto
o Praslavenima4 Glavni dokaz za utemeljenost njegove teorije bio je
kod Prokopija zabiljeen etnonim Spori, koji se tie Anta i Sklavina
i koji su Dobrovsky, kao i njegov istomiljenik, Josef Pavel afaffk,
smatrali iskvarenim oblikom etnonima Srbi. Ostali su znanstvenici
sumnjali u tu tezu, a i sam je Dobrovsky smatrao problematinom
hipotezu o srpskom praimenu svih Slavena. Svoju je teoriju iznio
1818. godine5, tj. u vrijeme kada je znanje o junoslavenskim jezici
ma bilo manjkavo zbog nedostatka teoretskih istraivanja i materi
jalnih dokaza, napose kad je rije o junoslavenskoj dijalektologiji.
Ne smije se zanemariti ni injenica da je klasifikaciju junoslaven
skih jezika Dobrovsky podredio svojemu uvjerenju o srpskoj mo
nogenezi i elji da Srbima dade dominirajuu ulogu u slavensko
me, a posebice u junoslavenskome svijetu. Zato je rijetko posezao
za jezinim argumentima te je malokad ilustrirao svoje poglede s
pomou jezinih obiljeja, iako ih je kao jezikoslovac smatrao pre
sudnima za rjeavanje spornih jezinih pitanja.
U poetku je Dobrovsky dijelio June Slavene na Hrvate (kajkav
ci i Slovenci) i Srbe (akavci, tokavci, Torlaci, Bugari i Makedonci).
Slovenski jezik smatrao je podvrstom hrvatskoga jezika. Takvoj se
klasifikaciji otro protivio slovenski lingvist Jernej Kopitar, koji j e
kajkavtinu pribrajao slovenskome jeziku. U raspravi koja se oko
toga vodila meu znanstvenicima Hrvati su nestali kao etnika sku-
O toj problematici iscrpno govori M. Grevi u mnogim svojim radovima kojima sam
se za obradu navedenoga problema koristila: Zato slavistika 19. stoljea nije prizna vala
postojanje hrvatskoga jezika? Uzroci i posljedice, >>Jezik 45, l, Zagreb, 1997., str. 3.-28; idem.
Kardieva gledita o hrvatskome jeziku u slavistikome okruju, >>Jezik<< 45, 2, Zagreb, 1997,
str. 41-58; idem. Die Entstehung der kroatischenLiteratursprache, Kiln-Weimar-Wien 1997.;
idem. Zablude o istonohercegovakim govorima kao o dijalekatnoj osnovici hrvatskoga knji
evnoga jezika, >>Jezik<< 46, 2, Zagreb, 1998, str. 41.-56. i 81.-94. Autor daje i iscrpnu literaturu
o predmetu te izvorne navode.
J. Dobrovsky, Geschichte der bohemischen Sprache und iltern Literatur Ganz umgearbei
tete Ausgabe, Prag, 1818.
l. POGLAVLJE: Definiranje hrvatskoga jezika 17
pina, a njihovo se ime povezivalo samo s toponimom. Kopitar je
jo 1811. uveo upitne zamjenice kaj, a i to kao kriterij za podjelu
dijalekata. Kaj je pripadao kajkavskomu dijalektu, tj. slovenskomu,
a to hrvatskomu jeziku.
akavci nisu bili klasificirani kao narod.

Kopitar je i Bugare oslobodio pripadnosti srpskomu narodu i je
ziku, smatrao ih je posebnim narodom kad je formulirao panonsku
teoriju i smjestio tamo domovinu staroslavenskoga jezika. Prema
toj koncepciji, Bugari su, slino kao i Slovenci, bili potomcima ne
kadanjih panonskih Slavena, a njihov je jezik bio jezikom Starih
Slovenaca6 Poslije Kopitar prestaje kajkavce nazivati Slovencima
i naziva ih Pseudocroatorum ree ti us Slovenorum Zagrabiensium 7
Frantiek (Franz) Miklosich (Mikloi) takoer je kajkavce smatrao
Slovencima, a akavce Hrvatima.
Nakon razdoblja nijekanja injenice postojanja hrvatskoga jezi
ka koji je smatran srpskim, u slavistici tridesetih godina XIX. stolje
a pojavljuje se hrvatski naziv opet kao sloenica srpsko-hrvatski.
Taj je naziv za hrvatski jezik oznaavao zajednitvo tokavskih i a
kavskih govora. U povijesti slavistike naziv srpski ili hrvatski prvi je
upotrijebio J. Dobrovsky 1815., a srpsko-hrvatski Jakob Grimm 1824.
Meutim, taj je naziv rasprostranio tek J. Kopitar od 1836. godine
iako je srpski i hrvatski smatrao istim jezikom8 Dosad nije sigurno
je li ga prihvatio od afaffka dok je lektorirao rukopis njegova djela
Slovanske staroitnosti (1837.)9 Godine 1843. Antun Maurani u
svojem je radu Vinodolski zakon10 prvi dao znanstveni opis akav
skoga dijalekta pa je na temelju analize jezinih obiljeja doveo u
sumnju miljenje o identinosti tokavskih i akavskih dijalekata te
ih klasificirao kao dva razliita dijalekta istoga jezika. Njemu tako-
6 J. Dobrovsky, autor prve znanstvene gramatike staroslavenskoga jezika Institutiones lin
guae slavicae dialecti veteris, pisao je da staroslavenski potjee iz Bugarske, n
'
lj
_
\
i
njenica iz itija sv. Klimenta, iako je taj jezik, unato drugih autora, do 'I
S
ll
trao
bugarsko-makedonsko-srpskim dijalektom.
--
7 V. Jagi, Istorija slavjansko j filologiji, Petrograd, 1910., str. 578.
Godine 1837. Srbin Pavle Stamatovi prvi je put upotrijebio izraze j
etnonim Jugoslaven u lanku u >>Danici<<, a Gaj ih je zamijenio nazivi
J. P. afaiik, Slovansklstaroitnosti, Praha, 1836.-1837.

10 A. Maurani, Vinodolski zakon, >>Kolo<< III., Zagreb, 1843., str. 50.-
18 HRVATI l NJIHOV JEZIK
der moemo zahvaliti uvoenje termina tokavsko i akavsko nar
jeje u hrvatsko jezino nazivlje. Mauraniev se rad nije u kasni
j em razdoblju dovoljno cijenio, ali su njegova istraivanja postala
temeljem novoga vienja akavskih govora kao izvorno hrvatskih, a
tokavskih kao srpskih. Od toga trenutka tokavtina je postala ne
razdvojno povezana sa srpskim jezikom. Dijalekti se pripisuju na
rodnim jezicima, s tim da su se Hrvati sluili akavtinom, Hrvati
kajkavci ubrajani su u Slovence, dok su Hrvati tokavci smatrani
Srbima, eventualno Srbima katolike vjeroispovijesti. Tadanja
je slavistika pokuavala podijeliti Hrvate izmeu Slovenaca i Srba,
a budui da se nije moglo zanijekati povijesno postojanje Hrvata,
samo su akavci priznati Hrvatima kao Ostatci plemena o kojemu
je pisao jo car Konstantin Porfirogenet u djelu De administrando
imperiou.
Takvo shvaanje hrvatskoga jezika stvorilo je temelje za kasniju
interpretaciju injenica iz razdoblja narodnoga preporoda i reforme
Ljudevita Gaja. Tada se na odustajanje od knjievnoga kajkavskoga
jezika (koji se rabio na relativno malom dijelu Hrvatske) u korist hr
vatske tokavtine gledalo kao na prihvaanje srpskoga jezika me
u Hrvatima j er je taj dijalekt bio iskljuivo (iako ne znanstveno)
prihvaen kao srpski.
Sljedea znanstvena predrasuda koju je iznjedrila tadanja sla
vistika odnosila se na Vuka Stefanovia Karadia, revolucionarnog
reformatora srpskoga knjievnog jezika koji je postao ocem Srbima
navodno ukradenoga novohrvatskoga jezika.
Prikazane teorije o statusu i jezikoslovnom temelju hrvatskoga
jezika rezultat su gledita ondanjih uenjaka koja su tijekom ute
meljivanja slavenske filologije doivljavala promjene.
Znanstvenik koji je preuzeo i proirio poglede Dobrovskoga bio
je J. P. afafik. On je June Slavene dijelio na Slovence, Hrvate kaj
kavce i Srbe u uem ili irem smislu (potonje je smatrao Bugarima).
Smatrao je da Hrvati kajkavci, kao i hrvatski tokavci i akavci (koje
je ee nazivao katolikim Srbima), tvore knjievnu, jezinu i kul-
11
M G
Y * "
. rcev1c e puta u svojim radovima spominje taj problem, npr. Karadieva . . . , str. 55.
l. POGLAVLJE: Defi niranje hrvatskoga jezika 19
turnu cjelinu. Katoliki Srbi bili su po njemu stanovnici Bosne,
Dalmacije, Slavonije i granine Hrvatske. afafik dosljedno u Srbe
ubraja i Jurja Kriania i Stipana Konzula i Antona Dalmatina. U
skladu s tim pogledom dalmatinsko-hrvatske povelje smatra spo
menicima srpskoga jezika. Za afafika su Hrvati bili kajkavci, a ne
akavci. Ali njegovi pogledi se razvijaju. Uvodei naziv Iliri u uem
smislu, u njih ubraja hrvatske akavce i tokavce, tj. katolike Srbe.
Rezultat je uporaba naziva srpski kao sinonima ilirskomu (Serbisch
oder Illyrisch).
Od 1837. i J. Kollar12 naziva June Slavene Ilirima, odbacujui,
iako ne uvijek dosljedno, prije rabljeni naziv Srbi. Kollar je smatrao
da su Slaveni jedan narod s etirima plemenima: Slavopoljacima,
Slavorusima, Slavoesima i Slavosrbima. Oni govore etirima dija
lektima slavenskoga jezika. Mario Grevi13 u Kollarovu nazivu srp
ski vidi politike motive, tj. prilagodbu tadanjoj politikoj situaciji.
Potpuno je drukije kolarovsku klasifikaciju vidio Ludovit tur koji
se nije slagao ni s ubrajanjem Slovaka u
ehe, niti s podjelom Junih

Slavena. Ilirima je smatrao Hrvate koji su bili katolici, za razliku od
pravoslavnih Srba. Hrvati ilirci nisu prihvaali slavistike pogle
de koji su ih stavljali u Srbe ili Slovence, a katkad od njih stvarali i
mjeavinu obiju navedenih nacija. Grevil4 upuuje na iskaze
Ljudevita Gaja (Krtka osnova horvatska-slavonskoga pravopisana
iz 1830.), Janka Drakovia (Disertacia iz 1832.) i Ivana Derkosa (Ge
nius patriae . iz 1832.) kojima ti autori prosvjeduju protiv takvih
pogleda. Ilirci kajkavci, kao Lj. Gaj i A. Mihanovi, smatrali su kaj
kavce Hrvatima na temelju nacionalnih osjeaja i identifikacije s
Hrvatima.
Poglede Dobrovskoga, Kopitara i afafika preuzima Vuk Kara
di koji s tim u skladu 1849. tiska svoj lanak Srbi svi i svuda, 15
J. Kolhir, Uber die literarische Wechselseitigkeit zwischen den verschiedenen Stimmen und
Mundarten der slawischen Nation, Pes th, 1837.
`` M. Grevi, Zato slavistika ... , str. 25.
Ibidem, str. 23.
V. S. Karadi, Srbi svi i svuda u: idem, Kovei za istoriju, jezik i obiaje Srba sva tri zako
na, Be 1849., str. 31.-48. Pretisak u: idem, Sabrana dela Vuka Karadia, 17, Beograd, 1972.
to do danas mnogi autori smatraju simbolom srpskoga oviniz
ma. Odrednica srpske nacionalnosti, osim dotadanje pravoslavne
vjere, postaje i jezini kriterij u skladu s kojim svi govornici tokav
skoga narjeja, bez obzira na vjeru, dakle, ne samo Srbi nego i Mu
slimani i Hrvati katolici bivaju nazivani Srbi sva tri zakona. U Hr
vate, odnosno u njihove etnike ostatke, ubrojeni su samo akavci
jer oni koji govore kajkavskim dijalektom pripadaju Slovencima.16
Pozivajui se na primjer Nijemaca - katolika, kalvinista i luterana te
Maara - katolika i kalvinista, koji unato mnogim vjeroispovijesti
ma imaju zajedniko narodno ime, Karadi se udio zato katolici
tokavci ne ele biti Srbima.17 Zajedniki jezik, kao i vie vjera, koje
po njemu nisu bile nikakvom zaprjekom, bili su mu dovoljni da svo
ju teoriju smatra ispravnom, to vie to je ona bila preuzeta od po
znatih znanstvenih autoriteta. Karadi iskreno priznaje da od pet
milijuna tokavaca samo tri milijuna sebe naziva Srbi ili Srblji.18
Preostali ne ele prihvatiti taj naziv jer se Muslimani smatraju pra
vim Turcima (iako mnogi ne znaju turski), a katolici preuzima
ju nazive prema regijama u kojima ive, npr: Slavonci, Bosanci (ili
Bonjaci), Dalmatinci, Dubrovani ili kao to osobito ine knjiev
nici, starinskijem ali Bog zna ijim imenom Iliri ili Ilirci. 19
Vukovi pogledi postali su vaan dio u razvoju velikosrpske ideje.
Budui da su tokavski govori, zbog migracija vlakog stanovnitva, bili
najraireniji meu junoslavenskim narodima, dobio je sliku srpstva koja
je impresionirala prostornou i raspaljivala velikosrpske strasti, a drugu
stranu, svedenu na aicu akavskih >>Ostrvljana<<, nagonila na dokaziva-
Sam V. Karadi 1863. u zagrebakom asopisu Pozor<< objasnio je znaenje naslova ovako:
o Srbima svim, makar gdje oni stanovali. To ipak ne mijenja tezu iz lanka o kojoj P. Ivi pie:
>Vuk je u reenom lanku Srbima proglaavao sve tokavce, bez obzira na verU<<, u: P. Ivi,
/ree.:/ M. Grevi, Die Entstehung der kroatischen ... , Zbornik za filologiju i lingvistiku<< l,
Novi Sad, 1998., str. 166.
16 Slino je drao i . Danii, a u poetku i r. Mareti.
17 D. Obradovi, slino kao i Kopitar, smatrao je da se srpskim jezikom govori u Crnoj
Gori, Dalmaciji, Hercegovini, Bosni, Srbiji, u Vojnoj krajini, Istri, Slavoniji, Srijemu, Bakoj
i Banatu. Prema M. Greviu, Zato slavistika . . . , str. 15.
18 N. Bai, V S. Karadi izmedu jezikoslovla i politike, Zagreb, 1991., str. 102.
19 V. Karadi, Srbi svi i svuda ... , str. 32.
l . POGLAVLJE: Definiranje hrvatskoga jezika 21
nje svoga postojanja i identiteta prekapanjem po povjesnici i traenjem
dokaza da je tokavtina podjednako svojina hrvatskih kao i srpskih go
vora.20
ll jugoslavistici je dosta dugo vladalo uvjerenje da je Vukov lanak
nastao ranije, jo 1836. godine,21 kako je tvrdio i sam autor. To je
dovelo do pogrjenih pogleda na njegov rad. Naime, smatralo se
da je on bio prvi koji je poeo razlikovati akavsko, kajkavska i to
kavsko narjeje te da je bio autor teze o akavtini kao hrvatskom
dijalektu i tokavtini kao srpskom dijalektu, to ga je na neki nain
uinilo ocem srpsko-hrvatske dijalektologije. Nakon Aleksandra
Belia koji je tvrdio da Karadi nije mogao napisati svoj lanak
1 836. godine, tu je injenicu revidirao i M. Grevi,22 dokazujui
kako Vuk tada nije imao dovoljno znanja da napie navedeni la
nak. On je, naime, tada smatrao da je kajkavski dijalekt mjeavina
sl ovenskoga i srpskoga, blia srpskomu, dok se u Istri, najzapadni
joj primorskoj opini naeg naroda, po njegovu miljenju govo
ri lo jezikom izmeu kranjskoga i srpskoga, tj. nekim slovensko
-srpskim.
akavtinu e Vuk spomenuti tek 1843. godine, navodei

neka jezina obiljeja (a, rekal) primorskih i otonih stanovnika
koji su Ostatci Hrvata cara Porfirogeneta. 23 Grevi dri da je Vuk
svoje nove poglede, to ih je predstavio u Srbi svi i svuda, prihvatio
od afafika24. Postupno je prikupljao znanja o akavtini, a nakon
Kopitarove smrti promijenio je miljenje i o kajkavtini, smatrajui
miljenje Dobrovskoga tonim.
Donedavno je miljenje o ranijem nastanku Vukova lanka ui
n ilo Vuka i tvorcem velikosrpske ideje, dok je on uistinu bio samo
N. Bai, op. cit., str. 102.
U tu je injenicu prvi posumnjao A. Beli, Jezika jedinstvo Srba, Hrvata i Slovenaca kod
1 Jure Daniia i njegovih savremenika, u: Daniiev zbornik, Beograd-Ljubljana, 1925., str.
:B.-71.
M. Grevi, Karadieva ... , passim.
Vuk se s akavcima susreo 1839. godine za vrijeme putovanja po Istri i Lici te ih je sra
I IHO Srbima. Poznata je anegdota s njegovih putovanja s A. Mauraniem i Lj. Gajem 1841.,
i ada je Vuk oekivao od akavaca da svoj jezik nazivaju Srpskim<< (citirano prema: Grevi,
1aradieva ... , str. 46.).
J. P. afaffk, Slovansky ntrodopis, Praha, 1842.
j edan od mnogih takvih ideologa. Njegovu se utj ecaju na stva
ranje velikosrpskoga nacionalizma poela pripisivati kljuna va
nost tek u drugoj polovici 19. stoljea, u vrijeme u koje su mu se pri
pisivale i druge zasluge koje mu nisu pripadale.25 Glavnu ulogu
u tome odigrali su pogledi Dobrovskoga ija je prasrpska hipote
za o etnogenezi Slavena urodila razvojem i jaanjem velikosrpske
ideje. To nalazi odraz i u programu Ilije Garaanina (Naertanije)
iz 1844. godine kao u politikome projektu strane (vanjske) i naci
onalne srpske politike po kojemu bi se svi Srbi i ostali junoslaven
ski narodi trebali ujediniti pod srpskim vodstvom. U skladu s ta
danjim aktualnim teorijama o ulozi i rairenosti srpskoga jezika,
naziv Juni Slaveni (koji je predlagao Zach) zamijenjen je nazivom
Srbi. Naertanije je bilo i protuprojekt aktivnoga ilirskoga pokre
ta, a poslije i njegovih nasljednika koji su promicali ideju jugosla
venstva. Njezin je tvorac bio biskup Josip Juraj Strossmayer koji je
u kredo Jugoslavena upisao uzajamno zbliavanje, pomirbu i uje
dinjavanje. 26 Tadanja idejna kretanja proizlazila su iz kolarovske
koncepcije slavenske uzajamnosti koja je propovijedala suradnju
meu svim Slavenima i koja je takoer iznjedrila i panslavizam kao
pokret za ujedinjenjem slavenskih naroda. Srbi nisu prihvatili ideje
panslavizma, ilirizma i jugoslavizma, nego su ih zamijenili veliko
srpskom idejom (pansrbizmom ili svesrbizmom). Tadanje slavi
stike teorije i pogledi postali su njezinim temeljem za tumaenje i
opravdanje ciljeva te postavljanje srpskoga jezika na prvo mjesto u
vrijednosnoj hijerarhiji ostalih junoslavenskih jezika.
Grevi naglauje injenicu da za nepriznavanje hrvatskoga kao
samostalnoga jezika i njegova poistovjeivanja sa srpskim, kao i za
ostale falsifikate, nije kriva samo razina tadanje slavistike zna
nosti, pa ni djelovanje Vuka Karadia. Uzroci nisu bili samo lin-
M. Grevi, Karadieva . . . , str. 50.
26
D. Pavlievi, Povijest Hrvatske, Zagreb, 2000., str. 267.-269; J. Rapacka, Z dziej6w idei
jugoslowimiskiej (od poczqtk6w do konca XIX w.) lu:/ eadem, Godzina Herdera. O Serbach,
Chorwatach i ideijugoslowimiskiej, Warszawa 1995., str. 27.-42; eadem, /ugoslavenska ideja,
/u:/ Leksikon hrvatskih trdicija, prev. D. Blaina, Zagreb, 2002., str. 97.-100.
l . POGLAVLJE: Definiranje hrvatskoga jezi ka
23
gvistike prirode, ve prije svega ideoloke - panslavistike i veli
kosrpske.
Kao to se vidi, jezikoslovci se nisu mogli nositi s iznimnom po
javom tronarjenosti u hrvatskome knjievnom jeziku jer se nisu
istraivali hrvatski dijalekti ni pismenost. Postojanje hrvatske a
kavtine, kajkavtine i tokavtine u odnosu prema samo jednome
tokavskom dijalektu u Srbiji bilo je argumentom za sreivanje je
zinog zemljovida i pripisivanje dijalekata pojedinim narodima, to
se radilo u skladu s osnovnom tezom Dobrovskoga o izuzetnoj ulozi
Srba u povijesti slavenskih jezika zbog toga to su bili prvi ondje i
zauzimali najvei teritorij.
U odgovoru na pitanje zato je Karadi napisao netoan datum
nastanka svoj ega lanka Srbi svi i svuda, Grevi iznosi nekoliko
uzroka, meu ostalim i to da je Vuk, branei se od otrih napada
srpskoga javnog miljenja i Pravoslavne crkve, htio ranijim datu
mom dokazati kako nije izdajica i da svojom jezinom reformom
ne eli pookiti Srbe27 - ime je uvjeravao u svoju lojalnost naro
du i Crkvi. Izbor godine 1836. , koja je istodobno i godina poetka
ilirskoga pokreta, osiguravao mu je vano mjesto meu onima koji
su napadali i odbacivali ilirske ideje te umjesto toga promicali ve
l ikosrpske zamisli. 28
U poetcima slavistike Hrvati su predstavljali problem j er su
osim Srba bili jedini narod S povijesnim pravom postojanja - ka
ko to kae Grevi - unutar navodno istoga srpskog tokavskogje
zinog podruja, dodatno zamreno ga netipinim postojanjem triju
narjeja. Kako se Hrvate nije moglo izbrisati sa zemljovida, to smo
ve spomenuli, podijeljeni su izmeu Srba i Slovenaca. Tvrdnja da
su tokavski i akavski razliiti dijalekti, a ne govori istoga dijalekta,
olakala je rjeenje problema dodjeljivanjem tokavtine srpskomu,
a akavtine hrvatskomu jeziku.
Potkraj XIX. stoljea, kada se zbog djelovanja hrvatskih vukova
ca izvrila realna konsolidacija dotadanjega samostalnog hrvat-
okac je bio pogrdni naziv za Hrvata katolika.
M. Grevi, Karadieva ... , str. 55.
skoga te srpskoga knjievnog jezika u okviru srpsko-hrvatskoga l
hrvatsko-srpskoga, hrvatski jezik prihvatio je definiciju toga jezika
kao svoju. Formulu te definicij e takoer treba uvrstiti u probleme
koje kroatistika mora verificirati.
1.2. Definicija hrvatskoga jezi ka
Ta je definicija glasila: srpsko-hrvatski l hrvatsko-srpski jezik na
stao je polovicom XIX. stoljea, 29 a temelji se na novotokavskome
istonohercegovakom dijalektu. Neupitan dokaz istovjetnosti oba
ju jezika bila je zajednika dijalektna osnovica koja se poistovjei
vala s jezinim zaviajem Vuka Stefanovia Karadia. Nakon ras
pada Jugoslavije, u okviru promatranja stoljetnoga razdoblja jezi
noga zaj ednitva, poela je ralamba lingvistikoga lana defi
nicije vezane za dijalektnu osnovicu jezika Od koje je neko bio
uzajmio, izravno ili neizravno (tj . preko kakva interdijalekta) ma
terijalnu podlogu (tj . supstanciju i strukturu) na kojoj e se odvijati
standardizacioni procesi.30 Iz dijalekta koji ini jezinu osnovicu
standardni jezik preuzima fonetski sustav, osnovne gramatike za
konitosti i temeljni leksiki fond, a tim se sastavnicama u procesu
standardizacije dodaje jo i tzv. kulturno-civilizacijska nadgradnja,
intelektualni rjenik i znanstveno nazivlje, kako to naglaava Da
libor Brozovi i drugi znanstvenici. 31
Ispravak te definicije temelji se na izostavlj anju atributa isto
nohercegovaki te isticanju novotokavtine kao jedine dijalektne
osnovice hrvatskoga j ezika. Taj su problem hrvatski lingvisti po
krenuli ve u svojim ranijim radovima, osamdesetih godina, doka
zujui da nema argumenata za smatranje istonohercegovakoga
Pokazatelji te kronologije bili su: Gajeva i Vukova reforma te Beki dogovor iz 1850. koji
je trebao biti formalnom potvrdom novonastaloga jezika.
30 D. Brozovi, Sociolingvistika situacija i problemi jezine standardizacije u slavenskom
svijetu XVIII stoljea, >>Radovi Filozofskog fakulteta u Zadru<<, br. l l, Zadar, 1972.-1973.,
str. 19.
31 D. Brozovi, O sadraju pojma norma u leksikologiji, Jezik<< 28, 5, Zagreb 1980., str. 138.
-145. Pretisak /u:/ Norme i normiranje hrvatskoga standardnoga jezika, ur. M. Samardija,
Zagreb, 1990., str. 140.-150.
1. POGLAVLJE: Definiranje hrvatskoga jezika 25
dijalekta osnovicom hrvatskoga standarda. Stjepan Babi ovako je
to argumentirao:
Prije se isticalo da istonohercegovako narjeje ini najuu osnovicu
knjievnog jezika ijekavskog izgovora, ali i ono ima mnoge osobine koje
tokavtina kao knjievna osnovica nema ili ih bar nema u onom opsegu
u kojem je u tom dijalektu &&&3
2
Pozivajui se na monografiju Asima Pece33, Babi upuuje na ne
standardiziranost, npr. jotacije tipa erti, devojka. Valja ipak imati
na umu da je Vuk 1839. svjesno odustao od toga obiljeja jer je te
io jezinoj normi dati naddijalektni karakter redukcijom obiljeja
maloga dosega. Takvoga je miljenja i Radoslav Katii kada tvrdi:
Novotokavska osnovica hrvatskoga standardnog jezika samo je nael
no odreena i ne odnosi se ni na koji konkretni novotokavski organski
sustav. 34
Za odreenje takve dijalektne osnovice adekvatan je naziv novoto
kavskifolklorni koine, to ga predlae Dalibor Brozovi. To je termi
noloki neutralna formulacija koja nema spornih konotacija.
Hrvatski jezik, koji se formirao od kraja XV. stoljea po naelu
evolucijskog ukljuivanja elemenata iz razliitih dijalekta, razno
rodnih u procesu kodifikacijskih zahvata (utemelj enih na jednome
dijalektu ili na mjeavini vie njih), postigao je tako visoku razinu
apstraktnosti, naddijalektnosti, da ga danas ne moemo vie po
vezivati ni s jednim konkretnim hrvatskim dijalektom. Moe se tu
i zdvojiti (i)jekavska novotokavtina, posebice njezina obiljeja iz
zapadnih podruja, uz neto manji utjecaj novotokavskoga ikav
skoga bosansko-hercegovakog dijalekta. Kao rezultat povijesnih
s. Babi, tokavtina i dananji knjievni idiomi na njoj utemeleni, >>Hrvatski dijalekto

loki zbornik<< 10, Zagreb, 1985., str. 14. Pretisak /u:/ idem, Hrvatska jezikoslovna itanka,
/.agreb 1990., str. 293-302. Usporedi idem, Standardizacija-stabilizacija knjievnoga jezika,
..)tzik<< 35, 2, Zagreb, 1987., str. 65.-77. Pretisak /u:/ idem, Hrvatska jezikoslovna . . . , str. 257.-
269.
A. Peco, Govor istone Hercegovine, >>Srpski dijalektoloki zbornik XIV, Beograd, 1964.,
str. 1.-200.
R. Katii, Naela standardnosti hrvatskoga jezika, >>Jezik<< 43, 5, Zagreb, 1995., str. 177.
l'rdisak /u:/ Norme i normiranje . . + , str. 295.-307.
standardizacij skih procesa u hrvatskoj su normi danas prisutni i
elementi iz netokavskih i starotokavskih dijalekata. Najvee od
stupanje od novotokavske norme nalazimo u leksiku koji je naslije
en od stare tronarjenosti, tj. uporabe triju dijalekata (akavskoga,
kajkavskoga i tokavskoga) u funkciji hrvatskoga knjievnog jezika.
No, naziv istonohercegovaki pojavljuje se i dalje u znanstve
nim radovima:
Dijalekatnom osnovicom hrvatskoga standardnoga jezika dva su novo
tokavska dijalekta, u veoj mjeri istonohercegovaki, osobito njegovi
zapadni govori, u manjoj mjeri zapadni bosanskohercegovaki dijalekt. 35
U reprezentativnom djelu Hrvatski jezik Josip Lisac tvrdi:
Dananji hrvatski knjievni jezik temelji se na novotokavskim dijalekti
ma (zapadnom i istonohercegovakom), prvenstveno na istonoherce
govakom. U tom je smislu najvaniji dubrovaki jezini sustav, govor koji
je predstavljao dijalekatnu osnovicu najuglednijim starim dubrovakim
autorima (Marin Dri, Ivan Gunduli i drugi), a od sredine 18. stoljea
dijalekatnom je osnovicom hrvatskoga jezinog standarda, zajedno s go
vorima zapadnoga dijalekta.36
Istonohercegovaki dijalekt, koji se u definicijama smatra osnovi
com hrvatskoga jezika utemeljenoj na znanstvenoj literaturi, posta
je predmetom rasprave, slino kao i ostale injenice koje se tiu nje
gove povijesti. Taj je problem podrobno istraio Mario Grevi37 koji
se tematski nadovezao na problematiku pogleda na hrvatski jezik
u poetcima slavistike. Pitanje dijalektne osnovice see u vrijeme
hrvatskoga narodnog preporoda i reforme Vuka Karadia, to j e
prijelomno razdoblje u povijesti hrvatskoga jezika, s kojim se isto
dobno povezuje i mnogo kasnijih netonih interpretacija i pogleda.
U doba ilirizma osnovicom tadanjega jezika bila je (novo)tokav
tina, bez upuivanja na kakav konkretan dijalekt, to je s jedne
35 J. ti..c. Leksika norma i hrvatska narjeja, ic|c VIII, l, z.,:e|. 1998. , .:: 31.-39.
r:e:...i tat Norme i normiranje . . . , .:: 246.-259.
36 J. t...c. Narodni govori ta.t Hrvatski jezik, a: M. tc:.:.. .e:.j. Najnowsze dzieje
jrzyk6w slowimiskich, o,c|e. 1998., .:: 189.
37 M. c:e.i. Zablude . . .
strane omoguivalo ostvarivanje zamisli o stvaranju zajednikoga
j ezika za sve June Slavene, a s druge strane osiguravalo njegovoj
normi odreeni stupanj apstraktnosti do koje se dolo uvoenjem
obiljeja starotokavskih i drugih dijalekata. Tek poslije, kako pie
H ranka Tafra, 38 pojavio se naziv hercegovaki, ali uglavnom pove
zan s fonolokom normom ilirskoga jezika (npr. naglascima, izgo
vorom jata). Tafra naglaava da je otvorenost prema dijalektnome
bogatstvu hrvatskoga jezika i danas obiljejem njegova standarda
koje je znatno oslabljeno kasnijim djelovanjem vukovaca. Oni su
odvojili hrvatski jezik od mnogih njegovih izvora te ga prilagodili
Vukovu modelu i normi. I opet dolazimo do Vuka Karadia i dija
lektne osnovice novoga srpskog knjievnog jezika koju je on nazi
vao (h)ercegovakom. 39 U hercegovaki dijalekt ukljuivao je i jekav
ske dijalekte Hercegovine, Bosne, Crne Gore, Hrvatske, Dalmacije
i Srbije (do Mave, Valjeva i Karanovca - danas Kraljeva). Ti su pro
stori ulazili u sastav turskoga hercegovakog sandaka, otuda i na
ziv dijalekta potjee od administrativnoga naziva toga podruja.
Obuhvaao je i staro tokavske i jekavske dijalekte. Vuk je ipak svoju
reformu povezivao s novotokavskim dijalektima. Tomo Mareti,
predstavnik vukovaca, poznavao je specifinost tokavskih dijale
kata, shvaajui Karadiev izbor dijalekta kojim govori najvei broj
ljudi na naj irem prostoru i koji ima vrijedno knjievno naslijee
pa je zbog toga na prirodan nain predodreen za ulogu knjiev
noga jezika. Iste su injenice jo u XVI. stoljeu potaknule Bartula
Kaia i Jakova Mikalju na izbor tokavtine kao osnovice hrvat
skoga knjievnoga jezika. Tomo Mareti bio je i poznavatelj razno
rodne strukture tokavskih dijalekata meu kojima se sredinje,
i jekavske, odreuje kao hercegovake, iako ne zasluuju svi dijalekti
taj naziv. Hercegovaki jezik najispravnije rabi V. S. Karadi koji ga
B. r.i:.. Dijalekatna osnovica >>ilirskoga jezika, a..,:..e z..c+. :. |:..:.i. ,e:.i HF!
18, z.,:e|. 1992., .:: 195.-209.
x. ,ce:ia ..c,e,. +je|c..:,. vai 1818. +i,e|. .:,.ie +i,.|ei:e :. sremske, resavske i
hercegovake.
e::+e.e:i| ,c+.:. XIX. .:c|je. .:.,e:.c ,e i|..ii.i.c.ja :. zapadne dija

lekte ,:,.. ,c.c:e s:|. i.:c|.ie .,e:e. :j H:..:i,. june dijalekte ,+a|:c..i. ,e:ii, . istone
dialekte.
je obogatio obiljejima izvan njegova rodnoga govora. Upravo taj
uzor prihvaaju vukovci kao hrvatski jezik na sljedeoj etapi njego
va povijesnoga razvitka. U suvremenom jeziku naziv hercegovaki
ima sasvim drukiji, ui znaenjski opseg. U skladu s tom tradici
jom nazivlja, novotokavski ijekavski dijalekti na iremu sjevernom
podruju Crne Gore nose kasniju inaicu toga naziva: istonoher
cegovaki, iako Vojislav Nikevi40 eli naziv crnogorski. Izostanak
takva naziva i zadravanje istono hercegovakoga termina svjedoi,
po njegovu miljenju, o politikoj motivaciji koja pomae u realiza
ciji velikosrpskih ideja to naglaavaju ulogu Srba i njihova j ezika
te istodobno izostavljaju i umanjuju ulogu Crne Gore. Dananju
uporabu toga naziva Nikevi usporeuje s ranijim nazivanjem Ma
kedonije Junom Srbijom. Terminoloki je taj problem teko razrije
iti jer se novotokavskim ijekavskim dijalektom slue etiri naro
da: Crnogorci, Hrvati, Muslimani - Bonjaci i Srbi, a svi oni nakon
raspada Jugoslavije ive u etirima dravama.
Dijalektna osnovica vukovskoga jezika41 zamren je problem i
zbog toga to je poznato da se u Karadievoj reformi mogu izdvo
jiti dvije etape, od kojih je prva pod geslom uvoenja jezika kako
prosti narod govori, odnosno onakvoga kako sam ja u detinjstvu
uo, a bio je to zapravo govor njegova rodnog Tria.42 U drugoj
etapi Vuk odustaje od lokalnih obiljeja, a u prilog irega dosega
prihvaa naelo ope pravilnosti kojom se treba proiriti i raspro
straniti novi model jezika. Od etrdesetih godina u njegovu su jezi
ku posebice vidljiva brojna obiljeja dubrovakoga govora te upra-
4
0
V. Nikevi, ii je takozvani Vukov jezik?, Kritika<<, 12, Zagreb, 1970., str. 370.-385.
41 Literatura o tom problemu neobino je bogata. Najvanije radove navodi M. Grevi u:
Zablude ... , str. 46., biljeka 19. Isto tako neobino opirnu bibliografiju o Vuku Karadiu
navodi N. Bai, op. cit.
Karadievi su roditelji bili iz Drobnjaka pod Durmitorom, odakle su se u prvoj polovici
XVII.
.
s
_
tolje preselili u Tri kraj Loznice u zapadnoj Srbiji, koji su nase lile izbjeglice iz
razhcmh kraJeva Hercegovine. Oba su govora pripadala istonohercegovakomu dijalek
tu (prema dananjoj terminologiji), a sam Drobnjak i okolica 1878. pripao je Crnoj Gori. u
Vukovu jeziku bilo je obiljeja toga govora, kao npr. futur II. tipa uspiem, uzdajem. O tome
detaljno pie r Ivi, Srpski narod i njegov jezik, Beograd, 1971. , str. 317.-321.
l. POGLAVLJE: Defini ranje hrvatskoga jezika 29
vo tako i naziva svoj jezik, tvrdei: Sad piem po Dubrovakome.
Dubrovaki govor i nadalje se ubraja u istonohercegovaki dijalekt.
Naziv istonohercegovaki pojavio se 1956. u dijalektologiji P.
Ivia43 i njime se zamjenjuje dotadanji vukovski naziv hercegova
ki. Tom je zamjenom Pavle Ivi na sve novotokavske ijekavske di
jalekte proirio prvotni doseg naziva istonohercegovaki kojim su
se do tada obuhvaali samo dijalekti istone Hercegovine. Nastala
je i opasnost od dvoznanosti toga naziva, ali ga je Ivi, unato
svemu, drao boljim od prethodnoga. Zbog toga e se u poglavlju
lstonohercegovaki dialekat kao osnovica knjievnogjezika,44 ko
ji je tada bio hrvatsko-srpski, promijeniti i formulacija definicije
o dijalektnoj osnovici hrvatskoga jezika. Sudjelovanje te osnovice
u oblikovanju knjievnoga hrvatsko-srpskoga, a istodobno i hr
vatskoga jezika, Ivi objanjava na nain koji oslikava tadanje po
glede na tu temu. U skladu s tim na prijelazu XV. u XVI. stoljee taj
se jezik u Dubrovniku oblikuje kao knjievni na temelju lokalnoga
jekavskoga dijalekta. U drugoj polovici XVII. stoljea pojavljuje se
Matija Divkovi, glavni predstavnik bosanskih franjevaca, koji pi
e istono bosanskom jekavskom tokavtinom koja e u sljedeem
stoljeu ipak ustuknuti pred ikavicom. Prema takvoj interpretaciji
u istono hercegovaki dijalekt ubrajaju se i dubrovaki i istono bo
sanski dijalekti. Sljedeu etapu povijesti stvara ve Vuk S. Karadi
koji se prihvaa napornoga rada na reformi jezika.
Hrvati su u etvrtoj deceniji XIX. v., u tenji da se oslobode regionalne
rascepkanosti koja je dotle sputavala razvoj njihove kulture, usvojili to
kavsko nareje kao osnovicu knjievnog jezika. Pritom su oni izabrali
jekavski izgovor, ne samo zbog velikog ugleda narodne poezije i elje da
se ostvari to vea bliskost sa Srbima, ve i zbog prestia dubrovake knji
evnosti. Kristalizacija knjievnog jezika Hrvata nije ila glatko i disku
sije oko ovoga trajale su meu Hrvatima oko pola veka, dok nije konano
usvojena vukovska osnovica tokavskog junog nareja, ali u praksi sa
dosta modifikacija u sintaksi i leksici, zasnovanih ne uvek na hrvatskim
\\
P
.
Ivi, Dijalektologija srpskohrvatskogjezika. Uvod i tokavsko narjeje, Novi Sad, 1956.
I bidem, str. 145.-147.
narodnim govorima, ve ponekad i na kalkiranju prema nemakom je
ziku.45
Novi naziv s dijalektolokoga motrita nij e bio dobar jer je unosio
zabunu i nije odraavao stvarno stanje s obzirom na to da su di
jalekti istone Hercegovine, prema dijalektolokim istraivanjima
(uzmimo kao primjer navedenu monografiju A. Pece), pokaziva
li znatne razlike u odnosu prema novotokavskoj ijekavtini kao
osnovici knjievnoga jezika. Jedna od posljedica novoga nazivlja,
kako istie M. Grevi, bila je teza uvrijeena u slavistici, da su po
etci hrvatskoga knjievnoga jezika povezani s reformatorskim Vu
kovim radom.
Kriterij ubrajanja dubrovakoga i istonobosanskoga dijalekta
u istonohercegovaki za Ivia su bile seobe puanstva iako je u
sluaju istonobosanskoga dijalekta dodatni problem bio njegov
starotokavski sustav.46 Slino je bilo i s obiljejima dubrovakoga
dijalekta (npr. naglasak, ostvarivanje jata) koja nisu bila u skladu
s realizacijom tih pojava u istonoj Hercegovini. Iako jezikoslovna
analiza ne potvruje u potpunosti takvu klasifikaciju, a zajedniko
obiljeje tih dijalekata je ijekavski izgovor jata, za Ivia je glavni ar
gument bio ivalj na tim prostorima - istonohercegovaki katoliki
(ili pokatolieni) naseljenici. Pozivanje na pojavu migracija koje su
navodno bile odluujui imbenik za odreivanje tipa tamonjega
puanstva pogodovalo je tvrdnjama o srpskom Dubrovniku i njego
vom knjievnom naslijeu. Nesumnjiv je utjecaj odigralo i milje
nje da je tokavski dijalekt iskljuivo srpskiY Obiljeja dubrovako
ga dijalekta, iako bliska i srodna istonohercegovakoj skupini, ne
mogu opravdati njegovo ubrajanje u tu skupinu. Znanost pokuava
rijeiti taj problem odjeljujui dubrovaki govor kao zaseban podtip
u okviru istonohercegovakoga dijalekta. Dalibor Brozovi naziva
ga dubrovakim poddijalektom.
45 Ibidem, str. 146.-147.
46 Ivi je promijenio svoje gledite odjeljujui taj dijalekt na karti u knjizi Srpski narod . . .
kao: ostaci istonobosanskog govora.
47 Vie o tome u V poglavlju
Navedene injenice opravdavaju tezu hrvatskih jezikoslovaca da
naziv istonohercegovaki valja izostaviti kao kvalifikator hrvatske
novotokavtine. Glavni argument pristaa istonohercegovake
geneze hrvatskoga jezika bila su nj egova dva obilj eja: naglani
sustav i izgovor jata. Meutim, oba ta obiljeja u hrvatskome Je
ziku ipak nisu povezana s istonohercegovakim dijalektom. No
votokavski se naglasni sustav, naime, razvio neovisno i o novoto
kavskim ikavskim dijalektima, meu ostalim u Dalmaciji i Lici, gdje
se rodio ime Starevi koji je prvi u svojoj gramatici jo 1812. opi
sao taj sustav. Osim toga, akcentolozi upravo u toj novotokavskoj
i kavtini vide korijene suvremene hrvatske akcentologije.48 S druge
st rane, hrvatski (i)jekavski izgovor potjee jo iz jezika stare tokav
ske pismenosti, a izvodi se iz dubrovake pismenosti i istonobo
sanskoga dijalekta.
Zato u slavistikoj tradiciji dosad uvrijeena definicija hrvatsko
ga jezika izaziva kontroverze kod istraivaa49 i namee potrebu
daljnjih dijalektolokih istraivanja, o emu govori S. Babi kad se
ukljuuje u navedenu raspravu.50 Do tada je moda uputno slijediti
primjer D. Brozovia koji je 1976. ovako opisivao osnovicu hrvatsko-
srpskoga jezika:
Materijalnu dijalekatsku osnovicu jezinoga standarda dao je u prvm redu
ijekavski novotokavski dijalekt (t r a d i L i o n a l n o z v a n /na
lasila
.
B. 0./
najee istonohercegovaki, ili juni), ali vanu su ulogu odigrala osta
la dva, ekavski (umadijsko-vojvoanski, istoni) i ikavski (zapadni). 51
| I I
s. Vukui, Prednovotokavsko prenoenje naglaska i njegovi odrazi u hrvatskoj stan
tlu rt/noj prozodiji, >>Hrvatski dijalektoloki zbornik<< 9, Zagreb, 1995., str. 101. -105; prema M.
l ; l {.,viu, Zablude . . . , str. 48.
Veliku raspravu Otome vodili su u asopisu >>Jezik<< J, Lisac i M. Grevi. Vidi J. Lisac, ] o
O t liialekatnoj osnovici hrvatskoga knjievnog jezika, >>Jezik<< 46, 5, Zagre
_
b, 998., str. 14.-
1 1111. ; M. Grevi, Ponovno o >>istonohercegovakoj tokavtini i kroatistzklm stranutzca-
l l l t I , Jezik<< 47, 1, Zagreb, 1999., str. 18.-32.; J. Lisac, ] o jednom o dijalekatnoj osnovicz hrvat
, J "'' knjievnogjezika, >>Jezik<< 47, 2, Zagreb, 1999., str. 73.-77.
'I!
Babi, o dijalekatnoj podlozi hrvatskoga knjievnogjezika, >>Jezik<< 47, 2, Zagreb, 1999.,

l| . '17. -80.
' I
1 !. Brozovi, O suvremenoj morfolokoj normi hrvatskoga jezinog standarda i o morfo
/u.\1 im znaajkama standardne novotokavtine uope, >>Jezik<< 24, Zagreb, 1976., str. l. -12. ,
1 1 . 1'l., 109. -114. Pretisak /u:/ Norme i normiranje . + . , str. 151.-181, citat - str. 153.
32 HRVATI J NJIHOV JEZIK
1.3. Teorija knjievnoga jezika
Najstariji naziv knjievnoga jezika, opi (open) jezik (lingua com
munis), rabili su hrvatski pisci za jezik pisanih djela. On se moe us
porediti s poljskim kulturnim dijalektom (dialekt kulturlny), pisa
nim i govorenim jezikom obrazovanih koji nije do kraja normiran,
ali je pro bran i slui kao sredstvo komunikacije izmeu drutvenih
slojeva. Mlai naziv, knjievni jezik, odgovara poljskomu terminu
jzyk litercki. U serbokroatistikoj literaturi:
... pod knjievnim jezikom<< u prvom se redu misli na jezik, koji se razvio
na osnovi narodnoga jezika, koji je gramatiki pravilan i ist od tuih
elemenata, koji je brino razvi jan i usavravan i kojim se slue u govoru i
pisanju obrazovani slojevi naroda; . . . 52
Teoretske rasprave o knjievnome jeziku nalazimo i u lanku Herte
Kune koja ovako odreuje knjievni/ literarni jezik:
Bitna je karakteristika ovog jezika da je univerzalni ji od konkretnih lo
klnigvora i nuno ih prevazilazi, a da pri tome, iako tei objedinjava
nJU u IzvJesnom irokom smislu rijei, ipak ne normira i ne dobiva status
standardnog jezika, mada postoji, u veoj ili manjoj mjeri, labilna nor
ma, ili bar izvjesni jeziki uzusi, maniri, koji predstavljaju proizvod ne
posredne literarnojezike tradicije i konkretnih potreba onih slojeva koji
neposredno uestvuju u kreiranju i konzumiranju literarnih proizvoda. 53
Ta autorica naglaava da je on prestian kao fenomen kulturne nad
gradnje.
Knjievni jezik katkada se rabi i u uem znaenju kao jezik lijepe
knjievnosti, slino kao i u drugim slavenskim jezicima. 54
52
Postoje mnoge definicije knjievnoga jezika. U poljskome jeziku:
Najee se knjievni jezik razumije kao oblik opega jezika obrazovanih
slojeva utemeljenoga na pisanoj tradiciji, koji se rabi na cijelom podruju
dotinoga jezika i u svim oblicima kulturnoga ivota naroda. Takav jezik
a. Simeon Enciklopediski rjenik lingvistikih naziva, Zagreb, 1969., sv. I., str. 663.
53 H. Kuna, Istorija literarnog (knjievnog) jezika - standardni jezik, njegova istoria i pred
standardni idiomi, >>Izraz XXXVI., 10, Sarajevo, 1974., str. 433.
54 Vie o tome l. Gricka t, Jezik knjievnosti i knjievi jezik - na osnovu srpskog pisanog na
sleda iz starijih epoha, Junoslovenski filolog XXVIII, 1-2, Beograd, 1969., str. 1. -36.
l. POGLAVLJE: Definiranje hrvatskoga jezi ka 33
obino ima dva lika: pisani i govoreni. U odnosu na stare jezike, srednjo
vjekovne ili antike, naziv knjievni jezik oznauje obino jezik pisme
nosti: pisani jezik dravne administracije, knjievnosti, znanosti, religije
itd.55
Ta se definicija slae s klasinom definicijom Zenona Klemensi
ewicza. Njezina novija inaica glasi:
Kulturni dijalekt odreenoga narodnog jezika, najee samo njegova pi
sana verzija, osnovicom je oblikovanja knjievnosti i razvija se zajedno s
njom. U razliitih narodnih tradicija, ovisnih uvelike o povijesnim im
benicima, knjievni se jezik supostavlja narodnim i regionalnim dijalek
tima ili razgovornom jeziku.56
Zajedniki element razliito formuliranih definicija knjievnoga
jezika nesumnjivo je njegov pisani oblik koji ga izdvaja od drugih
idioma. Sljedei je imbenik tradicija koja jeziku daje naddijalektni,
apstraktni karakter, model langue koji je odredio kasniji povijesni
razvitak odreenoga jezika i osigurao mu kontinuitet. Istodobno,
naziv je imao usko znaenje pa definicije nisu uvijek uzimale u ob
zir ostala obiljeja knjievnoga jezika, kao to je npr. potreba stva
ranja norme ili funkcionalnih stilova.
Pojedini slavenski jezici izgradili su u okviru teorije knjievnoga
j ezika vlastiti pojmovni i terminoloki aparat koji pokazuje jezine
funkcije u irem kontekstu drugih jezinih idioma.
Poljski jezik ima na tom podruju istraivanja bogatu tradici
j u, poevi od radova Zenona Klemensiewicza (1951.), Stanislawa
l Jrbanczyka (1956.), Antonija Furdala (1973.) i mnogih drugih.57 S
obzirom na to da nema jednoznane definicije knjievnoga j ezi
ka, S. Urbanczyk zahtijeva precizan opis njegova znaenja u po-
Z. Gol<b, A. Heinz, K. Polanski, Slownik terminologiijlzykoznawczej, Warszawa, 1968.,
str 320.-321.
Z. Saloni: ]fzyk literacki, /u:/ Encyklopedia jfzykoznawstwa og6lnego, ur. K. Polanski,
Wroclaw-Warszawa-Krakow, 1993., str. 242.
Posebno je taj problem s bogatom literaturom predstavio S. Borawski, Wprowadzenie do
l1istorii jfzyka polskiego, poglavlje Klasyczne pojfCia i terminy do charakterystyki stylowego
ijimkcyjnego zr6znicowania polszczyzny, Warszawa, 2002., str. 90.-113. Vidi i W. Pisarek,
/rMnicowanie jfzyka narodowego /u:/ Encyklopedia jfzyka polskiego, ur. S. Urbanczyk,
Wroclaw-Warszawa-Krakow, 1991., str. 409.-411.
jedinoj uporabi ili njegovu zamjenu sigurnijim nazivom svena
rodni (opi pisani jezik. Furdal se u svojoj klasifikaciji poziva na
unutarnja obiljeja jezika te na temelju svojih kriterija razlikuje
znanstveni knjievni jezik, govoreni i pisani; umjetniki knjievni
jezik, govoreni i pisani; rzgovorni knjievni jezik, govoreni i pisani.
Potonji stil sredinji je tip u cijeloj njegovoj klasifikaciji koja ima
12 j edinica. Svaki od navedenih autora svoju podjelu j ezinih sti
lova temelji na primjeni razliitih kriterija. Klemensiewiczevi su
kriteriji bili slj edei: nacionalni, teritorijalni doseg, nain ostva
renja, komunikacijska funkcija i situacija. U konanici je dobio 15
jezinih stilova: nacionalni, opi, regionalni jezik, gradski govor,
razgovorni j ezik, knjievni (pisani) j ezik, konverzacijski, mono
loki, umjetniki, znanstveni, normativno-edukativni, regional
no konverzacijski, regionalno umjetniki, strukovni jezik i stru
ni govor. Iste kriterije58 primijenio je i Urbanczyk, ali ima neto
drukiju podjelu stilova u jeziku: etniki jezik, openarodni (opi,
nacionalni), dijalekti, pisani (knjievni) jezik, govorni jezik, komu
nikativni, umjetniki, razgovorni, struni, gradski govori, argon.
Furdalova klasifikacija temelji se na etnikom kriteriju po kojemu
se j ezik dijeli na: etniki; semantiko-funkcionalni (razgovorni,
strukovni, znanstveni knjievni, umjetniki); socijalno-stilistiki
(knjievni i narodni jezik); sintaktiki (pisani j ezik, govoreni j e
zik); na kraju se prema fonetskom i fleksijskom kriteriju razlikuje
knjievni govoreni jezik, gradski jezik - struni govorni, razgovor
ni, umjetniki govorni; seoski j ezik - struni govorni, razgovorni,
umjetniki govorni.
U jugoslavistici je funkcionalno razlikovanje jezika, tada
jo hrvatsko-srpskoga, pokrenuo Milorad Radovanovi59, ukljuivi
funkcionalni, socijalni, teritorijalni i individualni kriterij . U okvi
ru prvoga izdvaja profesionalni ili disciplinarni podtip koji se rabi
58 Etniki umjesto nacionalnoga kriterija i kriterij specijalizacije umjesto komunikacijske
situacije.
59 M. Radovanovi, Sociolingvistika, poglavlje Raslojavanje jezika, Beograd, 1979., str.
63.-82.
u pravu, administraciji, znanosti, novinarstvu, filozofiji, politici.
l l s t varuje se s pomou posebnih sintaktikih i leksikih (termino
lokih) sredstava i tvori temelj za formiranje administrativno-prav
noga, publicistika-novinarskoga, znanstvenoga i drugih stilova.
Si t uacijski podtip omoguuje razlikovanje jezika ovisno o okolno
sl i ma u kojima ga govornici rabe (u obitelji, na radnome mjestu, na
sastanku, u koli itd.) pa iako to autor eksplicitno ne navodi, to se
I H' sumnjivo odnosi na razgovorni stil govorenoga jezika. Posljednji
1
M l(! tip tematski je blizak profesionalnome pod tipu koji se pojavljuje
upr u tekstovima o portu, politici, znanstvenim novostima, ne
k ri ozima, oglasima, to implicira razgovorni pisani stil. Primjena
socijalnoga kriterija omoguuje izdvajanje sociolekata (npr. argo
ua), dok individualni kriterij razlikuje idiolekte, osobne jezike ko
j i ma se omoguuje istraivanje jezika i stila pisaca. Posljedni, te
r i t orijalni kriterij ima dva podtipa od kojih su prvi nestandardni
1 1 a rodni jezici, odnosno dijalekti, seoski i gradski, a drugi su inai
rm normiranoga standardnog jezika i njegovih pisanih i govore
l 1 i h oblika. Primjena posljednjega kriterija odraavala je posebno
rasl ojavanje tadanjega hrvatsko-srpskoga jezika na tzv. hrvatsku
l srpsku varijantu60.
Za hrvatski jezik o tome je raspravljao Josip Sili6I, izdvajajui:
1. 1 1 a n stveni, uredski ili administrativni, novinarski ili publicistiki,
k 1 1 j i evni ili beletristiki i razgovorni stil62.
""
Tom se problematikom bavi i B. Toovi, Funkcionalni stilovi, Sarajevo, 1988.; II. izdanje,
l l t ograd, 2002.
1. Si l i, Poliunkcionalnost hrvatskoga standardnoga jezika, >>Kolo V, l, Zagreb, 1996., str.
' l . 17.; idem, Administrativni stil hrvatskoga knjievnogjezika, >>Kolo<< V, 4, Zagreb, 1996.,
., , , Wl.-358.; idem, Novinarski stil hrvatskoga standardnog jezika, >>Kolo<< Vl, 3, Zagreb,
' | ' i. , S I. 495. -513. ; idem, Razgovorni stil hrvatskoga standardnog jezika, Kolo<< VI, 4,
/ I }| dl, l 997., str. 483.-495.; idem, Znanstveni stil hrvatskoga standardnogjezika, >>Kolo<< Vl, 2,
/o grt h, 1 997., str. 397.-415.; idem, Reenica i funkcionalni stilovi hrvatskoga standardnog
l ` tA tl, "Kolo<< VII, l, Zagreb, 1998., str. 435.-441.
'
'
'
Novi j i rad iz toga podruja napisale su M. Kovaevi i L. Badurina u knjizi Raslojavanje
v u''lll' stvarnosti, Rijeka 2001. te u njemu razmatraju funkcionalno raslojavanje jezika na
' odoravnoj razini, koja rezultira privatnim, javnim, specijalnim, multimedijalnim i literar
l / l |/ l di skursom, dok se na okomitoj osi razlikuje govorni i pisani diskurs.
36
HRVATI l NJIHOV JEZIK
Radovanovi rabi naziv standardni jezik koji u serbokroatistiku
krajem ezdesetih godina XX. stoljea uvodi D. Brozovi63, stvaraju
i tako temelje teorije standardnoga jezika na teritoriju Jugoslavije.
Taj je termin bio ei u zapadnom jezikoslovlju iako je bio poznat i
u slavistici64

Brozovi odbacuje naziv knjievni jezik u kojemu vidi
samo dvije dobre strane: dugu tradiciju i opu uporabu. Meutim,
taj se naziv previe povezivao s knjievnou i jezikom knjievno
sti, a ona, kao to je poznato, ne rabi samo knjievni jezik, nego npr.
i dijalekte pa je znaenjski njegov opseg pre irok. S druge strane, taj
termin ima preusko znaenje jer se njegova uporaba ne ograniuje
samo na beletristiku65 Negativno je ocijenio i terminoloka odre
enja koja su prihvaena u drugim tradicijama, a to su: opi jezik,
openarodni jezik, kulturni jezik, s obzirom na njihovu semantiku
neadekvatnost u odnosu prema opisanim sadrajima. Jedini nedo
statak termina standardni bio je njegovo drugo znaenje - 'prosje
an'. Prema Brozovievoj definiciji standardni je jezik:
. . . autonoman vid jezika, uvijek normiran i funkcionalno polivalentan,
koji nastaje poto se jedna etnika ili nacionalna formacija, ukljuivi se
u internacionalnu civilizaciju, pone u njoj sluiti svojim idiomom, koji je
dotad funkcionirao samo za potrebe etnike civilizacije.66
Autonomnost znai da standardni jezik nije konkretan dijalekt,
nego ima karakter naddijalekta koji se stvarao u procesu prisvaja
nja obiljeja iz razliitih dijalekata tijekom njegova povijesnoga ra
zv
itka. Osim toga, obiljeava ga prisutnost normi, i to preskriptiv
ne, propisane, te uzusne, obiajne, koje podlijeu svjesnomu ko
difikacijskom djelovanju, napose ona prva, preskriptivna norma.
Takav j ezik takoer je polifunkcionalan, tj . sposoban izraziti sve
funkcionalne stilove jezika koji su se postupno oblikovali uspo-
b
D. Brozovi, Standardni jezik. Teorija, usporedbe, geneza, povijest, suvremena zbila,
Zagreb 1970. Knjiga se sastoji od njegovih ranijih lanaka o toj temi.
b+
Tridesetih godina XX. stoljea E. D. Polivanov rabio ga je u ruskom jezikoslovlju kao si
nonim za knjievni jezik ili operuski jezik. Usp. D. Brozovi, op. cit., str. 16., biljeka 8.a.
65
D. Brozovi, op. cit., str. 15.
66
D. Brozovi, op. cit., str. 28.
l . POGLAVLJE: Defi niranje hrvatskoga jezika 37
redno s jezinim razvitkom. Njegov je nastanak povezan s posto
j anjem odreene etnike ili narodne formacije u kojoj on vri ko
munikativnu funkciju. Brozovieva definicija iz sedamdesetih go
d i na dopunjena je obiljejem elastine stabilnosti67, terminom koji
su praki strukturalisti prihvatili kao odreenu sposobnost za ra
zvoj donekle stalnoga, odreenoga jezinoga sustava, otvorenoga
za nove komunikacijske potrebe njegovih korisnika. Ta je teorija
i stodobno obuhvaala sve one elemente koji su postojali u drugim,
brojnim definicijama. Brozovieva teorija time je nastavila temelj
l i e postavke definicije knjievnoga jezika koja je bila formulirana s
obzirom na jezini sustav i njegovo funkcioniranje u odreenome
d rutvu. Tu su teoriju na temelju istraivanja u p rako me jezinom
krugu tridesetih godina68 postavili B. Havranek i A. Jedlika, a po
sl ije dopunio B. Havranek69

Brozovi tvrdi da na proces standar
d i zacije dotinoga idioma ne utjee karakter njegove supstancije i
st rukture, nego tri imbenika u koje ubraja: L karakter jezika kao
sredstva komunikacije i ekspresije odreenoga drutva; 2. njego
va funkcionalna obiljeja kao instrumente za vrenje navedenih
funkcija; 3. karakter samoga drutva kojemu slui. Taj se imbenik
odnosi na promjene u hrvatskome drutvu kojima se etnike sku
pi ne integriraju u narod, a s pomou kojih se, napose u razdoblju
buenja nacionalne svijesti (narodnoga preporoda), narod integri
ra u europsku zajednicu. Brozovi u svojoj definiciji standardnoga
jtzika naglaava njegovu ulogu instrumenta drutvene komunika
cije. Taj aspekt istie i J. Sili koji hrvatski standardni jezik definira
kao jezik hrvatske polifunkcionalne javne komunikacije.70 Obje
"'
>>Elastina stabilnost<< ili >>gipka postojanost<<, na ekome: >>pruna stabilita<<.
I | I
11. Havranek, M. Weingart: Prasky lingvisticky krouek: Spisovna etina a jazykova kul
l/ lI, Praha, 1932., str. 245-258.
11. Havranek, A. Jedlika: eska mluvnice, Praha, 1960., str. 7.; definiraju knjievni je
t i k kao: >>Spisovny jazyk je {lvar jednoty, s ustalenou mluvnickou stavbou a se spolenou,
t ut tti ustalenou, ale stale rastouci slovni zasobow< (>>Knjievni jezik je jedinstvena tvorevina
, odreenim gramatikim sustavom i zajednikim, takoer utvrenim, ali stalno rastuim
l l' ksikim fondom<<).
J. Sili: Hrvatski jezik kao sustav i kao standard, u: Rijeki filoloki dani. Zbornik radova
l , H i j eka, 1996., str. 187.-193. Pretisak u: Norma i normiranje . . . , str. 235.-245. Knjievni jezik
38 HRVATI l NJIHOV JEZI K
definicije ispunjavaju kriterije koji u poljskoj terminologiji odreuju
opi jezik/svenarodni jezik.
Brozovi je za svoju teoriju stvorio poseban pojmovni aparat.
Uveo je termin idiom s potpuno novim i posebnim znaenjem. To
j e neutralan, a istodobno i vrlo openit, neodreen naziv za bilo
koji oblik jezinoga postojanja. Idiom zato, ovisno o kontekstu, mo
e znaiti: jezik (bilo koji, razgovorni), dijalekt, interdijalekt, govor,
ali i standardni jezik te argon. Novi je naziv i organski idiom ko
ji oznauje govor konkretnog sela ili skupine ue povezanih sela
odnosno zaselaka71, kao komunikacijskoga sredstva odreene, za
tvorene seoske zajednice. U tom se znaenju rabi i termin lokalni
mjesni govor.72 Supstandardni idiom definira jezik gradske zajed
nice, manje-vie obrazovane, te obuhvaa: razgovorni jezik, dob
ne argone mladei, strune argone, atrovaki kao tajni argon
rubnih drutvenih skupina. Brozovi u svojim radovima rabi i ter
min dijasistem za odreivanje jezinoga sustava uope, tj. njegova
apstraktnog oblika. U odnosu prema hrvatsko-srpskom jeziku di
jasistem bi bio njegov sinonim, dok je u dijalektnom kontekstu on
sinonimom (novo)tokavtine koja ini zajedniki dijasistem i hr
vatskoga i srpskoga jezika. Tako je u razdoblju hrvatsko-srpskoga
jezika dijasistem vrio funkciju langue, dok su njegove konkretne
realizacije, tj. standardni hrvatski i standardni srpski - zvani jo
i varij antama - bile istovjetne s parole. U konanici zajedniki je
dijasistem jezino spajao dva naroda, a praktino se realizirao s
pomou dvaju standarda. Teorija varijanata koju je u osnovi posta
vio Brozovi73 stvorila je raskol u tada vladajuem slubenom dr
avnom tumaenju karaktera i funkcioniranja hrvatsko-srpskoga
jezika koji se smatrao jednim jedinstvenim jezikom.
autor definira kao jezik hrvatske lijepe knjievnosti.
71 D. Brozovi, op. cit., str. ll.
7
2
B. Kryzan-Stanojevi primjeuje da se ovaj naziv sve ee javlja u znaenju hrvatskih
dijalekata i predstavlja odreeno izbjegavanje preciznijih klasifikacija, usp. eadem, Od bl
du do innowacji, u: Procesy innowacyjne w jzykach slowimiskich, ur. Z. Rudnik-Karwatowa,
Warszawa, 2003., str. 96., biljeka 16.
73 Opirnije o tome u VIII. poglavlju.
U Brozovievoj teoriji standardnoga jezika osnovni je i neutralni
t ermin idiom koji je istobno osnovom klasifikacije jezinih stilova,
t j . upravo idioma. Brozovi rabi tri kriterija: organinost/neorgani-
1/ost; konkretnost/nekonkretnost; vii hijerarhijski stupanj/nii hije
rarhijski stupanj. Kao rezultat primjene tih kriterija, standardni je
j<zik primjerice neogranien, konkretan i s hijerarhijom najviega
st upnja. Nekonkretan je interdijalekt, dok se na najniem hijerar-
11 i j skom stupnju nalazi rzgovorni jezik i lokalni dialekt.
Jedno od nunih obiljeja standardnoga jezika jest njegova nor
ma i njoj pridrueni procesi normiranja. Pod jezinom normom ra
zumijevamo:
Skup jezinih jedinica i pravila njihova povezivanja koje potvrde kori
snici jezika. Apstraktno shvaanje jezine norme uzima se kao posredno
izmeu jezinoga sustava i jezinoga uzusa (obiaja). Norma obuhvaa sve
pojave koje joj namee sustav, ali se u nekim sluajevima ne ograni
_
uje
na njih, nego daje prednost kojoj od izbornih inaica. Ona se ostvaruJe u
tekstovima temeljenim a na jezinome uzus u koji moe odrediti obilje
ja tih tekstova u veem stupnju nego norma. Suprotno od uzusa, jezina
je norma vra i ne doputa postojanje prevelikoga broja inaica. Ona
obuhvaa iskljuivo opeprihvaene pojave. Nepotivanje norme moe
M primatelja dovesti do nesporazuma ili tumaenja koje nije u skladu s
namjerama poiljatelja?4
Definicija preskriptivne (kodificirane, propisane) norme odgo
vara opisu uzusne (obiajne, uporabne) norme koja se katkada po
i st ovjeuje s uzusom75 - jezinim obiajem- i tada se definira kao:
. . . nain koritenja jezinim sustavom, njegovim jedinicama i pravili
ma njihova povezivanja, to ih odreena drutvena zajednica prihvaa.
Smatra se da jezini uzus ima vei utjecaj na upotrijebljena jezina sred
stva od jezinoga sustava te da ini osnovu za oblikovanje norme. Uzus
moe biti znatno kolebljiviji od norme i moe doputati velik broj inaica.
Takoer moe obuhvaati pojave koje nisu opeprihvaene, ali su raire
ne i s vremenom se mogu ubrojiti u normu. Jezina norma moe konano
' - Saloni: Norma jzykowa, u: Encyklopedia jzykoznawstwa og6lnego . . , str. 363.
,
. ,
, lJ nekim se radovima razlikuje pojam uzusne norme od uzusa te se obraa pozornost na
<i ri opseg toga drugoga pojma, s obzirom na to da on obuhvaa i jezine pogrjeke, efemerije
1 1 ast ale pod utjecajem mode, posuivanja, kao i citate i okazionalizme.
sankcionirati jezini uzus ako koje jezino sredstvo ima visoku estotnost,
pojavljuje se i u govornom i u pisanom jeziku te potuje gramatika i logi
ka naela. Nije dovoljna iroka primjena u jednoj zajednici ili u jednome
jezinom stilu, a razdoblje pojavljivanja mora biti dovoljno dugo da se ne
shvati kao prolazna moda.76
Zbog toga normu razumijemo kao odabrana i stabilizirana obilje
ja sustava koja ine pravila za jezinu uporabu, dok je uzus nain
njezina ostvaraja. Postojanje uzusne norme upuuje na dvije op
rjeke: pisani - govoreni (razgovorni) jezik koji se u hrvatskom stan
dardnom jeziku, kako smo ve spomenuli, smjeta u supstandard
(supstandardni idiom). Uzajamnost razgovornog uzusa i propisane
norme temelji se na injenici da uzus odreuje budue promjene
u propisanoj normi koja je po prirodi konzervativnija te osigurava
standardu elastinu stabilnost, tj. mogunost razvoja.77 Josip Sili18
u pokuaju rjeavanja teoretskoga problema normiranja predlae
gledanje na normu kao na statino-dinaminu pojavu s jedne stra
ne uvjetovanu sustavom, to odreuje njezin statini, sinkronijski
aspekt kojim osigurava stabilnost i jami kontinuitet jezine komu
nikacije te kulturne tradicije, a s druge strane govorom koji normi
daje dinamini i razvojni karakter, tj. unosi element promjene bez
kojega ne bi bio mogu razvoj norme ni knjievnoga jezika.79
Hrvatski lingvisti koji se bave teorijom hrvatskoga standardnog
jezika80 u okviru rada na postizanju i stabiliziranju jezine norme
76 Z. Saloni: Uzus (zwyczaj)jzykowy, u: Encyklopediajzykoznawstwa og6lnego ... , str. 575.
77 O odnosu obiju normi u suvremenom jeziku usp. R. Katii: Hrvatski jezini stan
dard, >>Jezik<< 51, 2, Zagreb, 2004., str. 49.-60.; B. Oczkowa: Obecnos normy w swiadomosci
uiytkownik6w jzyka czyli jak m6wiq Chorwaci, u: W poszukiwaniu nowego kanonu.
Reinterpretacje tradycji kulturalne} w pmistwach postjugoslowimiskich po 1995 roku, ur. M.
Dqbrowska-Partyka, Krakow, 2005., str. 85.-95.
78
J. Sili: Nekoliko misli o normi, u: Jezik u savremenoj komunikaciji, Beograd, 1982., str.
155. -161. Pretisak u: Norme i normiranje ... , str. 203.-21 1 .
7 9 De Saussureovoj dihotomiji u kojoj apstraktni langue tvori skup drutvenih norma, a
parole je njegova konkretna, individualna realizacija, E. Coseriu (Systema, Norma y Habla)
suprotstavlja trihotomnu klasifikaciju: sistem- norma - govor, na koju se u svojim radovima
poziva i Sili, npr. u: idem, Hvatskijezik kao sustav . . .
80
Osim D. Brozovia tim su se problemima bavili i Lj. Jonke, R. Katii, J. Sili, S. Babi, I.
Pranjkovi, M. Samardija i drugi. Reprezentativan izbor lanaka s tog podruja predstav-
razluuju standardizaciju od standardnosti (normativnosti), razu
mijevajui pod prvom proces iji je cilj i rezultat standardnost, tj.
ve ostvaren stupanj normiranih ili standardizirajuih uzusnih
operacija. 81 Standardnost bi u konanici bila ono to bismo mogli
nazvati imanentnim obiljejem standardnoga jezika, tj. upravlja
nje statinim (jezinim) pravilima, dok bi standardizacija bila ono
to podlijee dinaminim (sociolingvistikim) pravilima.82 Zbog
toga se naela standardnosti razlikuju od naela standardizacije.
Glavna obiljeja koja ine hrvatski standard jesu: l. novotokavska
dijalektna osnovica s jekavskim izgovorom; 2. odreeni gramati
ki sustav (32 fonema, sedam padea, sedam glagolskih vremena,
etiri naglaska); 3. latinino pismo; 4. fonoloki pravopis uz pisanje
stranih rijei prema originalnome zapisu. Ostala obiljeja smatraju
se kulturnom ili civilizacijskom nadgradnjom i bila su prihvaa
na u razliitim razdoblj ima standardizacije, npr. nain stvaranja
znanstvenoga nazivlja ili odnos prema stranim rijeima.83 Pritom
se razlikuje poetni i krajnji trenutak normativnoga djelovanja koje
moe biti svjesno, plansko normiranje kada se odnosi na kodifici
ranu normu ili uzusno, spontano, tipino za govorni jezik.
Kodificiranje, koje se u poljskom jeziku katkada shvaa i primje
njuje kao opi naziv za stvaranje jezine norme, samo je jedna od
etapa dugotrajnog i vieslojnog procesa djelovanja za koji bi bolji
naziv bio normiranje. Taj naziv rabi u svojim ranijim radovima i
M. Radovanovi koji prikazuje model toga procesa u deset faza. 84
Stvaranje i funkcioniranje norme odvija se u sljedeim fazama:
ljen je u zborniku Norme i normiranje . . . . Tamo
_
se
_
nalazi i pane-dis
_
kusija o na,vnijim
pitanjima normiranja suvremenoga hrvatskoga Jezika. Nedavno Je tOJ problematlcl
.
ose-
.
1 i O opsenu i sintetsku monografiju K. Mianovi, Hrvatski s naglaskom. Standard IJezzcm
uarijeteti, Zagreb, 2006.
l\
R. Katii: Naela standardnosti ... , str. 175.-182.
IIZ
J. Sili: rije u raspravi u: Norme i normiranje ... , str. 326.
!l
s. Babi: Standardizacija - stabilizacija ... , str. 65.-77.; R. Katii, op. cit.
II
M. Radovanovi, op. cit., str. 83.-93. Autor se poziva na Advances in Language Planning,
i zd. J. A. Fishman, The Hague-Paris, 1974. Materijal s toga sociolingvistikoga skupa potak
nuo ga je na takvu podjelu.
l . selekcija - izbor norme ili izbor osnovice - najee dijalekta
ili sociolekta - ija e sistemska obiljeja odreivati normu bu
duega standardnog jezika;
2. deskripcija - opis norme u deskriptivnim gramatikama i rje
nicima;
3. kodiikacija - preskripcija, odreivanje obvezatnih jezinih
oblika ili zabrana oblika koji se smatraju neispravnima - provo
di se s pomou normativnih gramatika, rjenika i pravopisnih
pravila;
4. elaboracia - obrada norme za uporabu u razliitim situacija
ma koje su odreene drutvenim potrebama, to se ostvaruje u
dugotrajnom, nikada zavrenom procesu; u toj fazi norma mora
omoguiti polifunkcionalnost jezika;
5. - 6. akceptuacia - slubeno prihvaanje norme od odree
ne drutvene zajednice, npr. u kolstvu, znanosti, administra
ciji85, nakon ega dolazi do implementacie, tj. stupanj a norme
na snagu;
7. - 8. ekspanzia - irenje norme na nova podruja i meu nove
drutvene skupine, to se dogaa npr. izbacivanjem dijalekata;
- proces tee zajedno s fazom kultivacije (njegovanja) norme u
kolstvu, izdavatvu, sredstvima masovnoga informiranja itd.;
to je neobino vana iako esto zanemarivana normativna
djelatnost;
9. - 10. evaluacija - vrjednovanje i ocjena primjenjivosti kodi
ficiranoga standarda na aktualne drutvene potrebe za nepre
stanim mijenjanjem uvjeta, to je zadaa rekonstrukcije koja se
temelji na biljeenju novih komunikacijskih potreba i osigura
vanju sredstava za njihovo namirivanje.
Radovanoviev model detaljno upuuje na faze samoga procesa
nastajanja norme, poevi od njezina izbora i razvoja, preko opisa,
85 Autor se poziva na primjer Vuka koji je zapoeo srpsku jezinu i pravo pisnu reformu
1818. godine, a slubeno prihvaanje pravopisa dogodilo se tek 1868. godine, tj. etiri godi
ne nakon smrti reformatora, iako je sam jezik prihvaen ranije.
kodificiranja, elaboracije, a zatim funkcioniranja u jezinome stan
dardu (prihvaanje, stupanje na snagu, irenje, njegovanje, vrjed
novanje). Autor je u svojem radu ocijenio da je hrvatsko-srpski jezik
dostigao estu fazu toga procesa i nalazi se pred fazom ekspanzie. S
druge strane, taj model na sociolingvistikoj razini dokazuje da su
hrvatski i srpski razliiti jezici jer su se pojedine faze njihove stan
dardizacije odvijale u razliitim razdobljima. Te razlike vidljive su
ve od prve faze selekcije koja za hrvatski jezik zapoinje u XVI. -
XVII. stoljeu, a za srpski tek poetkom XIX. stoljea.
Dubravko kiljan definira standardizaciju kao proces stvaranja
preskriptivne norme, koji se odvija u trenutku kada dotina dru
l vena zajednica osjeti potrebu za njezinim uvoenjem. Taj proces
j e, prema autoru, uvjetovan ekonomskim, politikim i kulturno
-politikim imbenicima, kao to su npr. nastanak suvremenih gra
danskih drava, jedinstvenoga trita robe i radne snage. Tim se
i mbenicima nerijetko pridruuje i porast nacionalne svijesti. U ko
di fikaciju sensu stricto autor ubraja samo deskripciju, kodifikaciju
i elaboraciju.86
Jezina se standardizacija razmatra i u kontekstu j ezine poli
t i ke. Nju se u tom sluaju definira kao jezino planiranje unutar
kojega se izdvaja planiranje jezinoga korpusa, to ostaje u dome
ni lingvista i svodi se na izdavanje normativnih gramatika, rjeni
ka i jezinih savjetnika. Time gramatiari vre izbor i normiranje.
Planiranje jezinoga statusa temelji se na promicanju i primjeni je
zi ka u jednoj drutvenoj zajednici, odnosno na prihvaanju odre
denoga jezika kao drutvene pojave. Znanstvenici razliito gledaju
na obje pojave. D. kiljan jedino planiranje korpusa poistovjeuje s
procesom standardizacije.87
Specifinost hrvatske pismenosti u predstandardnome razdo
blju bila je njegova tronarjenost, to je u praksi oznaavalo aka v-
IHi
D. kiljan: Pogled u lingvistiku, Zagreb, 1985. , str. 148.; idem: Jezina politika, Zagreb,
1 988., str. 40.-55.
!I7
Vie o tome, uz pregled razliitih stajalita, vidi u M. Czerwinski: Jrzyk, ideologia, narod.
l'olitykajrzykowa w Chorwacji ajrzyk medi6w, Krakow, 2005.; H. Jaroszewicz: Nowe ten
dencje normatywne w standardowych jrzykach chorwackim i serbskim, Opale, 2004.
sku, tokavsku i kajkavsku pismenost, a tim samim i vie razliitih
norma koje su uzajamno djelovale jedna na drugu, pa ak i njihovo
svjesno mijeanje, o emu e biti rijei u sljedeim poglavljima.
Ovdje bih eljela samo naznaiti faze nastajanja tokavske norme
prema Radovanovievu modelu, jer ona ini osnovicu suvremeno
ga hrvatskoga j ezika.
Povijest normiranja u hrvatskome jeziku zapoinje od izbora
tokavtine kao temelja opega jezika, o emu svjedoi dubrova
ka knjievnost od kraja XV. stoljea. Selekcija se vrila gotovo auto
matski jer je i sam Dubrovnik bio tokavski. O svjesnom izboru
moemo govoriti i u djelatnosti Bartula Kaia - roena akavca
- te Jakova Mikalje, protureformatora, koji je za jezik svojega mi
sionarenja odabrao dijalekt to j e obuhvaao najvei dio teritorija.
U to doba zamisao opega jezika drukije su shvaali njihovi pro
tivnici, istarski protestanti, koji su irenje svojih ideja povjeravali
mijeanomu jeziku to je u sebi povezivao sva tri dijalekta i staro
slavensku tradiciju.
Normiranje je u predstandardnom razdoblju, koje je trajalo do
polovice XVIII. stoljea,88 bilo spontano, tipino za uzusnu normu.
U tom najranijem razdoblju drugu fazu normiranja - opis (deskrip
ciju) zahvaljujemo ondanjim autorima gramatika, a dijelom i lek
sikografima koji su u svojim djelima esto davali savjete o tome to
je ispravno. Gramatike za kolsku uporabu ostvarivale su sljedei
zahtjev normiranja, tj. irenje (implementaciju) norme, to je na
neki nain prethodilo i naruavalo propisani red njezina razvoja.
Tomu je pridonio velik broj gramatika (raunajui od prve grama
tike B. Kaia (1604.) do gramatike T. Maretia (1899.). Ukupno je
objavlj eno oko sto izdanja, veina tek u razdoblju standardizaci
je.89 Normativni elementi u gramatikama i rjenicima uzimani su
kao svjesno standardiziranje, to je dobar argument za pomicanje
standardizacije u XVII. stoljee. No tada ipak nisu bili ispunjeni svi
88 Taj datum nisu bezrezervno prihvatili svi hrvatski jezikoslovci. Raspravu o toj temi vidi
u 2. poglavlju.
89 Popis gramatika vidi u B. Tafra: O hrvatskim vukovcima iz drugoga kuta, >>Rasprave
Zavoda za hrvatski jezik HFI<< 19., Zagreb, 1993., str. 339.-362. Vidi i bibliografiju.
l. POGLAVLJE: Defi niranje hrvatskoga jezika 45
uvjeti. S obzirom na teritorijalnu rascjepkanost Hrvatske i njezinu
zamrenu politiku situaciju, do prihvaanja (akceptuacije) hrvat
skoga jezika kao slubenoga i diplomatskoga (umjesto latinskoga
jezika) dolo je tek 1847. godine. Do toga razdoblja moemo govoriti,
po miljenju B. T afre, 90 samo o individualnoj normi o kojoj je odlu
i vao autoritet gramatiara ili pisca. O kontinuitetu preskriptivne
norme svjedoi injenica da su u njoj prisutna dananja obilje
j a hrvatskoga standarda koja su postojala jo u gramatici Bartula
Kaia na poetku XVII. stoljea, meu koja se nesumnjivo ubraja
j u: jekavizam u dugom slogu, jednostavna i sloena sklonidba opis
n ih pridjeva (potonja s tzv. kratkim oblicima, bez navezaka -a, -u,
- e), razliiti nastavci za dativ i lokativ jednine u pridjevno-zamje
ninoj deklinaciji, zbirni brojevi na -era, deklinacija brojeva dva,
l ri, etiri. 91
Za polovicu XVIII. stoljea, koju je Brozovi oznaio kao poetak
razdoblja standardizacije u hrvatskome jeziku, specifina je preva
ga novotokavtine, funkcionalno razlikovanje jezika i kodificirana
pravopisna norma (tzv. slavonski pravopis). Od polovice XIX. sto
ljea moe se govoriti o institucionaliziranoj normi za razliku od
njezina prethodnoga individualnog karaktera. To je povezano s ilir
skim pokretom i jezinom koncepcijom iliraca. Poetci teorij skoga
zanimanja za normu i za knjievni jezik pojavljuju se u radovima A.
Vebera Tkalevia - predstavnika tzv. zagrebake filoloke kole.92
Dugotrajan i zamren proces hrvatske standardizacije povezan
je s odreivanjem njezine kronologije i moe se razliito interpre-
1 i rati.
B. Tafra: Dijakronijski aspekti normiranja hrvatskoga jezika, u: Zbornik Zagrebake sla
list ike kole, Zagreb, 2003., str. 305.-319.; eadem: Obileja hrvatske gramatike norme do
kraja 19. stoljea, >>Filologija<< 24.-25, Zagreb, 1995., str. 349.-354.
B. Tafra: Dijakronijski aspekti ... , str. 316.
Vie o tome vidi u VII. poglavlju.
ll. POGLAVLJE
Periodizacija povijesti
hrvatskoga jezi ka
Prouavanje periodizacije povijesti hrvatskoga jezika nema tako
bogatu tradiciju kao u drugih slavenskih jezika, npr. kao u poljsko
me, iako je prvi pokuaj svoenja razvoja jezika, istina srpskoga, u
kronoloke okvire ostvario u poetcima slavenske filologije Josef
Pavel afaffk1 1833. godine. Slino kao i Jernej Kopitar, on je naj
prije nijekao postojanje posebnoga hrvatskog jezika, a zatim ga je,
smatrajui tokavske i akavske dijalekte odreenom cjelinom koja
pripada istomu jeziku, nazvao srpskim, poslije srpsko-hrvatskim.
afafik je u povijesti toga jezika izdvojio dva razdoblja, a kao kriterij
je uzeo njemu tada poznate pisane jezine spomenike:
L razdoblje - od 857. do 1400. - u njemu razlikuje razdoblje gr
kih i latinskih izvora, koji traje do kraja X. stoljea; popis iri
linih izvora zapoinje Poveljom Kulina bana iz 1 189.
IL razdoblje - od 1400. do 1730.
afafikova periodizacija tako je zapravo periodizacija srpskoga
knjievnoga jezika pa su ju kasniji autori koji su se bavili tom pro
blematikom u svojim istraivanjima odluno odbacili. Oni su kao
jedini kriterij prihvatili iskljuivo jezine injenice koje ne preuzi
maju imbenike izvan sustava kao to su kulturno-drutveno-po
vijesne pojave pridruene razvoju i funkcioniranju jezika.
1 J. P. afarfk: Serbische Lesekorner; oder historisch-kritische Beleuchtung der serbischen
Mundart. Ein Beitrag zur slawischen Sprachkunde, Pesth, 1833. {pretisak iz 1957.).
1 1 . POGLAVLJE: Periodizacija povijesti hrvatskoga jezika 47
Upravo takav kriterij u svojoj periodizaciji, tj. apstraktni jezik
u sljedeim fazama njegova razvitka, neovisno o svemu drugome,
prihvatio je 1958. godine Aleksandar Beli2 izdvajajui u razvoju
tadanjega srpsko-hrvatskoga jezika tri glavne epohe s osam raz
doblja:
1 . epoha (IV. - VII. stoljee) - od raspada praslavenske zajednice
do seobe Slavena na Balkan:
1. period - srpsko-hrvatski jezik kao dio praslvenskga jzika
jezina obiljeja razdoblja: npr. prijelaz skupma kve, gve > eve,
zve te pojednostavljivanje skupina tl, dl > l, bila su tipina i za
istonoslavenske jezike;
2. period - srpsko-hrvatski jezik kao dio junoslavenske zaje
nice (metateza skupina -TorT-, -TolT-, -TerT-, -TelT-) te kao dw
zasebnoga prajugozapadno-slavenskoga, tj. pra-srpsko-hr
vatsko-slovenskoga jezika (obiljeja: tj > t', dj > d'; razvitak
jerova prema jednome poluglasu; nastavak -mo u l . os. pl.
prezenta; gubitak -t u 3. os. sg. i pl. prezenta; poetak razli
kovanja upitne zamjenice kaj, b, bto).
1 1 . epoha (VII. - XIV. stoljee) - od naseljavanja Balkana do poe
taka velike seobe naroda:
3. period (VII . - VIII. stolj ee) - pribliavanje akavskoga i
kajkavskoga dijalekta (npr. zajedniki razvoj d' > j), a nakon
toga produbljivanje razlika izmeu tokavskoga, akavskoga
i kajkavskoga (npr. afrikatiziranje t' > , za razliku od akav
skoga t');
4. period (IX. - XII. stoljee) - pribliavanje i zajedniki razvoj
tokavskih i akavskih dijalekata (tokavsko i akavsko p > u,
> e, y > i, b, b > a, tokavsko va > u);
5. period (XIII. - XIV. stoljee) - glavno razdoblje u razvoju srp
sko-hrvatskoga jezika; nastavljanje (iako u manjoj mjeri) za
jednikoga tokavsko-akavskoga razvoja; konano obliko-
A.
-
Beli: Periodizacija srpskohrvatskogjezika, >>Junoslovenski filolog<<, XXIII., Beograd,
1 'll., str. 3.-15.
vanje akavskoga dijalekta te june i zapadne tokavtine
(obiljeja tokavtine: vokalizacija poluglasa u a, vokalskoga
J > u, e > e/ilje: ije; -l > -o);
Ill. epoha (XV. - kraj XIX. stoljea) - period mlaih jezinih inova
cija:
6. period (XV. - XVI.) - razvoj morfolokih obiljeja u okviru
tokavskoga dijalekta (Gen pl. i, Dat. i Instr. pl. -ma, mije
anje Lak. pl. s Gen. pl. , gubitak h u veini dijalekata, poetci
novotokavske akcentuacije );
7. period (XVII. - XVIII. stoljee) - provoenje nove jotacije u
skupinama tbj > , dbj >j, nbj > nj . . . i t + je (< e) > ; d+ je (<e)
>j, npr. erati, devojka; zavretak procesa sinkretizma u pl.
dodavanjem Lak. pl., Dat. i Instr. pl.;
8. period (XIX. stoljee) - pojavljivanje pojedinih perifernih je
zinih obiljeja nastalih zbog seobe naroda.
Believa periodizacija pokazuje stanje tadanje znanosti, napose u
okviru kronologije pojava, to je u velikoj mjeri verificirano slavi
stikim istraivanjima u sljedeim desetljeima. 3 Osim toga, kako
naglaava Beli, izbor jezinih injenica koje se nalaze u pojedinim
epohama i periodima ovisi o individualnoj ocjeni autora.
Ostale periodizacije nastavljaju se na Believe metodoloke po
stavke4 uz eventualni pomak teita na druge jezine pojave, iako
operiraju istim faktografskim materijalom.
U periodizaciji Ivana Popovia5 (1960.) u povijesti jezika izdva
jaju se tri razdoblja:
3 Usporedi poglavlje III. Osim toga, u odnosu prema drugom periodu, F. Ramov u svo
jim je radovima upozorio na nedostatak jezinih obiljeja od prije VII. st. koja bi potvrdila
Believ pogled da su se akavski, kajkavski i tokavski dijalekti izdvojili jo prije dolaska
Slavena na Balkan.
S. Manojlovi: Glavne etape u razvitku hrvatskosrpskogjezika, >>Radovi. Razdio lingvi
stiko-filoloki 4, Zadar, 1968., str. 46.-69. ovako komentira Believe teoretske postavke:
>>pokojni prof. Beli se oslobodio literarno-jezinih pa ak i literarno-kulturnihkriterijakoji
su nae strunjake dugo vremena sputavali (str. 50.).
5 l. Popovi: Geschichte der serbokroatischen Sprache, Wiesbaden, 1960., str. 347.-350.
11. POGLAVLJE: Periodizacija povijesti hrvatskoga jezika
49
I . razdoblje Altserbokroatisch (IX. - XIV. stoljee) - srednjovjekov
no, stabilno, koje poinje s poetcima pismenosti, a u jezinome
smislu to je vrijeme oblikovanja dijalekata;
2. razdoblje Mittelserbokroatisch (XIV. - poetak XVIII. stoljee)
- burno, gotovo revolucionarno s obzirom na migracije zbog
najezde Turaka;
3. razdoblje Neuserbokroatisch (XVIII. - XIX. stoljee ukljuivo)
- novo, nacionalno; nastaje nacionalni jezik Srba i Hrvata u no
vim drutvenim uvjetima.
Taj projekt ne uzima u obzir samo jezine nego i izvanjezine inje
n ice koje uvjetuju jezini razvitak.
Malo drugaiji kronoloki okvir predloio je Milivoj Pavlovi6
( 1 961.):
1 . epoha (do XL stoljea) - nastavak poj ava zapoetih u prado
movini (glavne tendencije za otvaranje slogova - metateza) te
susret s romanskim supstratom koji je utjecao na razvitak psl.
dj >j u akavskim i kajkavskim dijalektima, kao i oblik zamje
nice kaj.
t l . epoha (XL - XIV. stoljee) - evolucija samoglasnikoga sustava:
1. period (XL - XII. stoljee) - denazalizacija nosnika, ujedna
enostjerova, razvitaky > i;
2. period (XIII. - XIV. stoljee) - pojavljivanje novih samogla
snika kao rezultat vokalizacije jera, razvoja vokalnoga J > u
te -l > -o.
I l l . epoha (od kraja XIV. stoljea do poetka XX. stoljea) - nastav
ljanje evolucije s teitem na mijeanju dijalekata:
1. period (kraj XIV. - XVII. stoljea) - novotokavska akcentu
acija, gubitak kategorije dvojine, novi Gen. pl. -i;
2. period (XVII. - poetak XIX. stoljea) - trea (nova) jotacija,
Lak. pl. -ma.
M. Pavlovi: Uslovi razvitka i periodizacija istorije srpskohrvatskogjezika, >>Junoslovenski
l i lolog, XXV., Beograd, 1961. , str. 49.-63.
so HRVATI l NJI HOV JEZI K
Drugaije problem rjeava Svetozar Manojlovie (1968.), koji svoj
projekt ilustrira jezinim injenicama iz prethodnih periodizacija:
I. etapa - od etnikoga i jezinog raspada praslavenske zajednice
do kraja IX. stoljea, s tim da se IX. stoljee uzima kao prijelazni
period izmeu I. i II. etape.
II. etapa:
L period (X. - XII. st.)
2. period (XIII. - XV. st.)
III. etapa - od XV. st. do danas.
Zajedniko je obiljeje predstavljenih periodizacija da su one na
stale u razdoblju funkcioniranja hrvatsko-srpskoga jezika i za njega
su bile raene. Autori su se slagali s datiranjem III. razdoblja koje
poinje od XV. stoljea. Stoljea XIV. i XV. prijelomna su u jezinoj
dijakroniji. Poveznicom je bio lingvistiki kriterij (iznimka su ra
dovi afafika i Popovia). Te su se periodizacije odnosile na faze
razvoja gramatikoga sustava, prije svega tokavskoga, ali isto tako
i na usporedbu akavskoga i kajkavskoga, tj. zapravo na povijesnu
gramatiku, te su prikazivale glavne etape razvoja, a ne povijesti je
zika koja kao predmet istraivanja postavlja jedinstvenost jezinih
i izvanjezinih pojava. Pri naznaivanju etapa u pojedinim razdo
bljima svjesno su se izbjegavale injenice s podruja funkcionira
nja j ezika u pisano-knjievnoj ulozi i promjene koje su se u jeziku
dogaale pod utjecajem stoljetnih promjena drutveno-povijesnih i
kulturno-politikih uvjeta. Jugoslavenski su autori, naime, smatrali
da je lingvistiki kriterij jedina ispravna osnovica za periodizaciju,
a pozivali su se na unutarnju povijest jezika i dokumentirali ju po
javama koje su bile tipine za odreeno razdoblje. Osim toga, kako
je to opravdavao S. Manojlovi8, pozivanje na povijest pisanoga je
zika znatno bi suavalo predmet istraivanja evolucije jezika jer bi
se njegov poetak datirao zajedno s prvim pisanim spomenicima, a
7 S. Manojlovi, op. cit.
8 lbidem, str. 47.
1 1 . POGLAVLJE: Periodizacija povijesti hrvatskoga jezika Sl
t ime bi se odbacivao cijeli period njegova razvitka u razdoblju prije
pismenosti koji see ak do raspada praslavenske zajednice. Zbog
toga je autor kritiki ocjenjivao periodizacije bugarskoga jezika koje
su prema radovima Lubomira Miletia (1896.), Ben' e Coneva (1908.
i 1940.), Stefana Mladenova (1928.), Vladimira Georgieva (1952.) i
Kirila Mireva (1958.)9 u razvoju bugarskoga jezika imale tri raz
doblja: staro bugarsko, srednjo bugarsko i novo bugarsko, na temelju
j ezinih pojava potvrenih u pisanim spomenicima.
Periodizaciju Unutarnje povijesti hrvatskoga jezika predstavila
je i Dragica Mali10 Njezin sintetiki pogled, slino kao i prethodne,
smatrat emo nadopunom vanjske periodizacije povijesti jezika.
Autorica je u evoluciji jezinoga sustava izdvojila tri razdoblja:
1 . razdoblje (do kraja XII. stoljea) - to j e etapa polaganoga na
stanka sve manjih razlika, uglavnom fonolokih, meu dija
lektima. Do historijsko podrazdoblje traje do kraja X. ili poetka
XI. stoljea i zbog nedostatka izvornih spomenika moemo o
jezinim injenicama zakljuivati samo putem rekonstrukcije
na temelju npr. naina prilagodbe stranih posuenica u hrvat
skome jeziku, eventualno iz malobrojnih zapisa slavenskih ri
jei (najee imena) u stranim izvorima. Druga, starohrvatska
podetapa (XI. - XII. stoljee) istodobno je etapa prvih pisanih
spomenika koji potvruju jezine pojave;
I l . razdoblje (od XIII. do XIV. stoljea) - srednjohrvatsko razdoblje;
tijekom brzoga razvoja nastaju velike razlike meu dijalektima,
posebice na podruju fonologije i morfologije, kao rezultat vla
dajue tendencije redukcije fonemskoga inventara i gramati
kih kategorija;
L Mileti: Starob'lgarska gramatika, Sofija, 1896., str. 2.; B. Conev: Istorija na b'lgarki
,ik, 1. , Sofija, 1940., str. 140.; S. Mladenov: Geschichte der bulgarischen Sprache, Berhn
l .eipzig, 1929., str. 10-11. ; V. Georgiev: Opit za periodizacija na istorijata n'lgarskij
ezik,
'' 1 7ves tija na Instituta za b
'
lgarski e zik<<, ll, Sofija, 1952., str. 71. -116.; K. M1rcev: Istonceska
gramatika na b'lgarskija ezik, Sofija, 1958., str. 9.-10. i 43.-58.
|U
D. Mali: Povijesne jezine promjene, u: E. Bari, M. Lonari, D. Mali, S. Pavei, M. Peti,
V. Zeevi, M. Znika: Hrvatska gramatika, Zagreb, 1997., str. 601.
III. razdoblje (od XIV. stoljea do danas) - novohrvatsko razdoblje; i
dalje traje brzi razvitak jezika zbog masovnih migracija stanov
nitva koje su dovele do znatnih promjena (gubitka, mijeanja)
u prvotnoj rasprostranjenosti dijalekata, to je rezultiralo no
vim dijalektolokim zemljovidom. To je i razdoblje nastanka
veine novotokavskih obiljeja i oblikovanje tih dijalekata kao
posebnoga tipa. S tim je promjenama povezan i porast vanosti
tokavskoga dijalekta.
Prijelomna razdoblja u povijesnome razvoju jezika u sociolingvi
stikom kontekstu nisu se naznaivala samo u periodizaciji bugar
skoga jezika.
Bogata tradicija u periodizaciji povijesti poljskoga jezika poi
nje 1883. godine radom Antonija Kaline11, a nastavlja ju Aleksander
Bruckner (1906.)12, Jan Baudouin de Courtenay (1922.)13, Stanislaw
Slmiski (1934.)14, Tadeusz Lehr-Splawinski (1947.)15, zatim Zenon
Klemensiewicz (1961.)16, Stanislaw Urbanczyk (1963.)17 i Stanislaw
BorawskU8 Navedene klasifikacije (osim prve, autora A. Kaline i J.
Baudouina de Courtenaya) povijest poljskoga jezika ne dijele samo
prema evoluciji njegova sustava nego prije svega s obzirom na izva
njezine injenice, vane dogaaje u njegovoj povijesti, kulturi i po
litici koji se dogaaju usporedno s njegovim razvojem. U povijesti
poljskoga jezika, prema Z. Klemensiewiczu, iz toga slijedi najope
nitija podjela na dva razdoblja: razdoblje prije poetka pismenosti i
razdoblje pisanih spomenika. Drugo se razdoblje dijeli na tri doba:
.......
1 1 A. Kalina: Historia jzyka polskiego, sv. 1. : For my grmatyczne jzyka polskiego do konca
XVIII wieku, Lw6w, 1883.
12 A. Bruckner: Dzieje jzyka polskiego, Lw6w, 1906.
13 J. Baudouin de Courtenay: Zarys historiijzyka polskiego, Warszawa, 1922.
14 S. Sionski: Historiajzyka polskiego w zarysie, Lw6w-Warszawa, 1934.
15 T. Lehr-Splawiriski: Nzyk po/ski. Pochodzenie, powstanie, rozw6j, Warszawa, 1947.
1
6
Z. Klemensiewicz: Historia jfyka polskiego, Warszawa, sv. l. (1961.), sv. 2. (1965.), sv. 3.
- posmrtno (1972.).
17 S. Urbarczyk: Periodyzacja dziej6w polskiego jzyka literackiego, Warszawa, 1963.
18 S. Borawski: Wprowadzenie do historii jzyka polskiego, Warszawa, 2002. Tu se moe nai
detaljna obrada svih navedenih periodizacija.
11. POGLAVLJE: Periodizacija povijesti hrvatskoga jezika 53
staropolsko doba od XII. do kraja XV. i poetka XVI. stoljea.
To doba ima odreena jezina obilj eja: postojanje samogla
snike duljine, aorista, imperfekta, dvojine, triju rodova imeni
ca te brojnih leksikih posuenica. Poljska jezina norma ni
je vrsta, u nju ulaze neka dijalektna obiljeja odreenoga po
druja;
srednjopolsko doba poinje u vrijeme renesanse, a traje do
sedamdesetih godina XVIII. stoljea. Jezine promjene (npr.
gubitak duljine, to predstavlja granicu izmeu epoha, te kul
turoloke pojave kao to je razvitak tiskarstva, kolstva, procvat
lijepe knjievnosti) uvjetuju povoljan razvitak poljskoga knji
evnog jezika;
novopolsko doba poinje s razdobljem prosvjetiteljstva kada
se zahvaljujui radu Nacionalne prosvjetne komisije (Komisja
Edukacji Narodowej) korigira sustav (npr. izbacuju se dugi sa
moglasnici) te se ponajprije postavljaju temelji svenarodnoga
(opega) jezika; novopoljsko doba zavrava s Drugim svjetskim
ratom, 19 od kada datira suvremeni poljski jezik.
1 eriodizacija pokazuje odnos prema povijesti odreenoga jezika te
i st odobno i poglede autora na njegov karakter, ona zatim postavlja
h i j erarhiju dogaaja vanih u povijesti toga jezika i njegov identi
t t t , to se potvrdilo nakon pojavljivanja Brozovieve periodizacije.
Periodizacija hrvatsko-srpskoga jezika temeljila se na za njega
neutralnim jezikoslovnim kriterijima koji su, na razini istoga gra
l l l atikoga sustava, to istodobno podrazumijeva zajedniku gene
t. ll obaju jezika, povezivali povijest hrvatskoga i srpskoga jezika u
v ri j eme srpsko-hrvatske zajednice. Autori su ju smatrali objektiv
nom i vanijom od sociolingvistikih pojava. Vanjske povijesti,
h rvatska i srpska, bile su potpuno razliite i teko bi ih bilo pove
/.a t i zajednikim periodizacijskim projektom koji bi uzimao u obzir
i ;vanjezine imbenike, napose one u povijesti hrvatskoga jezika
odgovorne za toliko zamren tijek njegove povijesti. Istina, u tom
J . Hcczek: Historia jzyka, U.Encyklopedia jzyka polskiego ... , str. 1 14. -117.
su se razdoblju razliite povijesti jezika obaju naroda promatrale
kao zajednika povijest hrvatsko-srpskoga jezika.
20
S obzirom na sve dosad reeno u jugoslavistici je prvi autor pe
riodizacije povijesti hrvatskoga jezika temeljene na sociolingvisti
kome kriteriju bio Dalibor Brozovi. On je 1978. u radu Hrvatski
jezik, njegovo mjesto unutar junoslavenskih i drugih slavenskih
jezika, njegove povijesne miene kao jezika hrvatske knjievnosti21
stvorio periodizaciju koja je postala autoritetna sinteza hrvatske
sociolingvistike i uzor primjenjivan u svim kasnijim radovima iz
povijesti hrvatskoga jezika.
D. Brozovi u svojoj periodizaciji povijesti jezika u knjievnoj
funkciji izdvaja est razdoblja: tri predstandardna i tri razdoblja ra
zvoja j ezinoga standarda.
22
Predstandardno razdoblje:
l. razdoblje (IX. - XV. stoljee) - srednjovjekovna pismenost od
prihvaanja glagoljice krajem IX. i poetkom X. stoljea do kra
ja XV. stoljea. Ono izrasta iz duhovnoga irilo-metodskoga na
sljea te iz latinine knjievnosti. Njegova su obiljeja:
a) prevaga akavtine i razvitak staroslavenskoga hrvatske re
dakcije kao liturgijskoga jezika, ali i jezika u svjetovno j funk
ciji (pravne povelje), uz mnogo akavskih primjesa, zatim i
tokavskih i kajkavskih;
b) pojava irilino ga pisma polovicom XII. stoljea te latinice u
XIV. stoljeu;
e) biljee se i poetci tiskarstva.
20 Takve poglede nalazimo npr. u radovima A. Beli a: Oko naeg knjievnog jezika,
Beograd, 1951. ili P. Ivia: Srpski narod . . . .
2
1
D. Brozovi: Hrvatski jezik, njegovo mjesto unutar junoslavenskih i drugih slavenskih
jezika, njegove povijesne mijene kao jezika hrvatske knjievnosti, u: Hrvatska knjievnost u
evropskom kontekstu, Zagreb, 1978., str. 9.-83. + karte. Periodizacija se nalazi na str. 23.-73.,
a nedavno je pretisnuta u Brozovievoj knjizi Neka bitna pitanja hrvatskoga jezinog stan
darda, kolska knjiga, Zagreb, 2006., str. 155.-278.
22 D. Brozovi: Povijesna podloga i jezinopolitike i sociolingvistike okolnosti, U.Hrvatski
jezik . . . , str. 3.-34., nadopunjuje obiljeja pojedinih razdoblja novim injenicama i s obzirom
na promjene statusa hrvatskoga jezika, to se tie estoga razdoblja.
l l . POGLAVLJE: Periodizacija povijesti hrvatskoga jezika 55
2. razdoblje (XVI. stoljee) - nastanak i razvoj pokrajinskih knji
evnosti. Njegova su obiljeja:
a) istodobna i istovrij edna uporaba akavtine, tokavtine i
kajkavtine, a u lijepoj knjievnosti akavtine i tokavtine;
b) nastanak dvaju regionalnih pisanih kompleksa: sjeveroza
padnoga (sjeverno-akavsko-kajkavskoga) i jugoistonoga
(juno-akavsko-tokavskoga);
e) povlaenje glagoljice;
d) nastanak nekoliko pokrajinskih jezika i knjievnosti;
e) zapadni utjecaji - latinska poezija, petrarkizam, renesansa.
: \. razdoblje (XVII. - prva pol. XVIII. stoljea) - razvitak i nasta
nak novih pokrajinskih jezika i knjievnosti (tokavskih, kaj
kavskih, akavskih). Njegove su karakteristike:
a) jaanje uzajamnih knjievnih veza unutar samih kompleksa
i meu njima;
b) prevaga tokavtine na jugoistonim podrujima;
e) zamiranje akavtine u knjievnoj funkciji kao i nestanak
irilinoga pisma u prvoj polovici XVIII. stoljea;
d) jaanje kajkavskoga knjievnoga jezika;
e) razvoj novotokavtine na junim podrujima;
f) promiljanja o ujedinjavanju hrvatskoga jezika i reformi gra
fije.
Hazdoblje razvoja jezinoga standarda:
t. razdoblje (1750. - 1830.) - ikavska i ijekavska novotokavtina
kao j edini knjievni jezik u junome kompleksu. Njegova su
obiljeja:
a) poetak standardizacije toga jezika i jaanje njegova utjecaja
na podruje drugoga kompleksa;
b) relativno brz razvoj kajkavskoga knjievnoga jezika i njegove
ortografske stabilizacije, uz nizak stupanj standardizacije;
e) opadanje knjievne akavtine;
d) pobjeda latinice na jugu i dalji pokuaji njezina reformiranja;
e) jaanje uzajamnih veza meu knjievnim sreditima;
f) razvoj funkcionalnih stilova jezika (osim beletristikoga) u
obama knjievnim jezicima. Za rjeavanje spornih jezinih
problema od pomoi su brojne tadanje gramatike i rjenici.
5. razdoblje (1830. - kraj XIX. stoljea) - povezivanje obaju kom
pleksa uz prihvaanje tokavtine kao jedinoga hrvatskoga je
zinoga standarda. Njegova su obiljeja:
a) opehrvatska pravopisna reforma s prihvaanjem fonolo
koga pravopisa;
b) postupno otklanjanj e ikavsko-ijekavske dihotomije;
e) borba razliitih koncepcija kako bi se utvrdio optimalan
oblik novotokavskoga standarda koji se znatno razvija;
d) borba s ostatcima jezinoga regionalizma.
6. razdoblje (XX. stoljee) - uvrivanje standarda. Njegova su
obiljeja:
a) sporenja oko pravopisne reforme kao izraz protivljenja jezi
noj unifikaciji;
b) polovicom ezdesetih godina dozrijeva svijest o nunosti
stvaranja posebne, stabilne, novotokavske hrvatske norme;
e) otri jezini sporovi protiv vladine politike, a u korist razvoja
hrvatskoga standarda;
d) na poetku stoljea pojavljuju se akavska i kajkavska dija
lektna knjievnost koje se neprestano razvijaju.
Nadreeni element u Brozovievoj periodizaciji jest proces jezine
standardizacije koja se dijeli na dva glavna razdoblja, od kojih prvo
obuhvaa razdoblje prije jezinoga normiranja, a drugo pokazuje
pojedine etape funkcioniranja ve standardiziranoga jezika.
Povijest svakoga knjievnoga jezika postavlja pitanje njegovih
poetaka, tj. njegove potvrenosti kao pisanoga jezika koji u poet
ku jo nema norme, a zatim poinju radovi na njegovu normiranju
koji u dugom procesu konano dovode do jezine standardizacije
u suvremenu obliku.
Problem poetaka standardizacije suvremenoga hrvatskog jezi
ka bio je i ostao spornim predmetom rasprave. D. Brozovi poetak
standardizacije datira u polovicu XVIII. stoljea, a potvrdom za to
su po njegovu miljenju novotokavska djela Andrije Kaia Mioia
(1704. - 1760.) i Matije Antuna Relkovia (1732. - 1798.). To je bio
novatorski, ak i revolucionarni pogled u odnosu prema dotad po
stojeem. Brozovieva je rasprava, naime, ruila tradicionalni, do
60-ih godina XIX. stoljea obvezatni pogled na poetke suvreme
noga hrvatskoga standarda, datirane u tridesete godine XIX. stolje
a. Osim toga, on je trebao nastati kao rezultat reforma Ljudevita
Gaja. Gaj ipak nije bio ocem hrvatskoga jezika. Prema miljenju
Stjepana Ivia njemu se moe pripisati samo titula ujedinitela.
Takvo poimanje suavalo je povijest hrvatskoga jezika na vrijeme
od narodnoga preporoda do suvremenih dana. Prijanje jezino
nasljee tretiralo se kao manje vrijedno i manje vano, a velialo
se u jeziku ono to se dogodilo nakon narodnoga preporoda, kada
se rodio hrvatski jezik i od toga se trenutka poelo brojiti razdoblja
njegove povijesti. Polovicu XIX. stoljea Srbi su prikazivali kao po
etakhrvatskoga standarda briui najmanje dvostoljetne pokuaje
njegova normiranja. Osim toga, kronoloko podudaranje ilirizma s
razdobljem reforme Vuka Karadia23 olakavalo je precjenjivanje
Vukove uloge, a umanjivanje uloge Lj. Gaja. Na kraju su suvreme
ni hrvatski i srpski jezik poinjali od Gaja i Vuka Karadia. Taj je
pogled bio aktualan u razdoblju funkcioniranja hrvatsko-srpskoga
j ezika. Kao njegovu reprezentativnu i ranu konstataciju moemo
navesti rijei A. Belia:
Sve je to preseeno (tj. cijeli dotadanji razvoj hrvatskoga knjievnoga je
zika - B.O.) radom Vuka Karadia (od 1814. godine i docnije) i radom
Ljudevita Gaja, osnivaa tzv. Ilirskog pokreta, od 30-te godine XIX. v. Iako
O tom, meu ostalim, vidi: R. Katii: O poetku novotokavskoga hrvatskoga jezinog
11andarda, o njegovu poloaju u poviesti hrvatskoga knjievnogjezika i u cjelini standardne
twuotokavtine, Filologija<< 8, Zagreb, 1978., str. 165.-180.; D. Brozovi: Hrvatski jezik, nje
gouo mjesto unutar ... ; S. Babi: Nova i cjelovita slika povijesti hrvatskoga knjievnog jezika,
. .Jezik<< 26, 5, Zagreb, 1978., str. 1 19.-123. (recenzija rada D. Brozovia).
su njihovi putevi bili u prvo vreme razlini, ipak su se hrvatski rodoljubi
sreli sa Vukom na istom terenu 1850. godine.z4
Takva interpretacija dovela je do iskrivljavanja jezinih injenica
i na kraju se ak i do danas uvrijeio pogled da hrvatski jezik nije
nita drugo doli srpski jezik koji su Hrvati prihvatili u vrijeme ilir
skoga preporoda. Ti su pogledi i dalje prisutni u srpskoj znanstve
oj literaturi, a kao primjer mogu posluiti rijei u poznatoj poljskoj
tzdavakoj seriji u kojoj se hrvatski jezik nakon reforme definira kao
hr
.
vaka reakcija vukovskoga srpskog jezika. 25 Takvo gledanje
na Jeztcne poJave u povijesti negativno je utjecalo na srpske i hrvat
ske odnose u dugom razdoblju dravnoga i jezinoga suivota oba
ju naroda. Pogrjeno je bilo povezati dvije reforme u jednu cjelinu.
Iliski j ezik Lj . Gaja bio je potpuno razliit od hercegovakoga no
vostokavskog dijalekta koji je predloio Vuk Karadi, i to ne samo
na razini sustava nego i na razini norme. Ilirski jezik, zamiljen kao
zajedniki jezik svih Junih Slavena, povezivao je u sebi elemente
razliitih dijalekata, teei utopijskomu univerzalnom idealu. Stoga
je u njemu bila prisutna starotokavtina i novotokavtina s diha
tamnim ikavskim ili jekavskim izgovorom te akavizmi i kajkaviz
mi, uz prijedlog norme koja bi bila naddijalektna. Suprotno tomu,
Vuova reforma bila je puristika knjievna norma koja se temeljila
na Jednome konkretnom dijalektu. Treba znati da u doba ilirizma
Vukova reforma jo nije bila zavrena, nalazila se naime na odree
nom stupnju svojega razvoja. 26 Do stvarnoga pribliavanja uz, kao
to je poznato, nikada nepostignutu ujedinjenost, dolo je nakon
70 godina, pod sam kraj XIX. stoljea, i to zbog djelovanja jedne od
hrvatskih filolokih kola, tzv. vukovaca. Njihove su se ideje uvr
stite jo prije Prvoga svjetskoga rata. Od toga vremena moe se tek
24 A. Beli, op. cit., str. 27.
25
.
N

:eik
.
an: Pravoisna norma, u: Srpski jezik, ur. M. Radovanovi, serija: Najnowsze
dzzeJeJrzykowslowianskich, Opole, 1996., str. 172.
26
rp ski j:ik koji j prdlaao Vuk Karadi 1818. takoer se razvijao jer je Vuk ispravljao
svoJa polaz1s
a

te se Jezik miJenJaO od lokalnoga trikoga govora u jezik naddijalektnoga
karaktera kOJI Je reprezentirao cijeli istonohercegovaki dijalekt. Npr. Vuk je tako 1836.
uveo fonem h, a 1839. je odustao od rijei tipa devojka, erati.
govoriti o stvarnoj konsolidaciji obaju do tada jo razliitih jezika,
i lirskoga i wukovskoga, ime zapoinje nova etapa u povijesti hr
vatskoga jezika, nazvana hrvatsko-srpskim l srpsko-hrvatskim je
zikom. Njegova je osnovica tokavtina iji je izbor i u Srba (Vuk), i
u Hrvata (Gaj) bio samostalan rezultat normativnih odluka uteme
ljenih na razliitim postavkama.
Pedesetih i ezdesetih godina XX. stoljea pojavili su se radovi
Ljudevita Jonkea27 o ilirizmu koji su revidirati dotadanje poglede
na povijest jezika prije narodnoga preporoda, kao i na sam prepo
rod.
Nametnuti pogled na poetke povijesti hrvatskoga jezika, koji
nikako nije u skladu s jezinim injenicama, u filolokoj se tradi
ciji dugo zadrao, to se moe shvatiti kao izraz tadanje jezine
politike. Rezultat toga bilo je pomlaivanje hrvatskoga j ezika,
odbacivanje njegove tradicije, pribliavanj e obaju jezika u poet
cima navodne zajednike geneze, umanjivanje uloge samostalnih
hrvatskih radova na podruju standardizacije, naglaavanje inici
jative i glavne uloge Srba (u ulozi Vuka Karadia) u tom procesu te
prebacivanje konstituiranja hrvatsko-srpskoga jezika na tridesete
godine XIX. stoljea. Beki dogovor iz 1850. godine postao je bitan
posrednik i vana poveznica u navedenim dogaajima. U stvarno
sti je to bila samo formalna deklaracija koja nije imala praktinih
posljedica na kreiranje zajednikoga srpskog i hrvatskog standar
d nog jezika. Beki je dogovor demitologiziran, kao uostalom i druge
{: i njenice iz zajednike prolosti.28
U kontekstu predstavljenih standardizacijskih problema peri
odizacija D. Brozovia, koja datira poetke standardizacije hrvat
skoga jezika u polovicu XVIII. stoljea a ne u 1830. godinu, bila j e
prijelomna u dotadanjim pogledima na taj problem. Zato ne u
d i reakcija u medijima, koju S. Babi naziva pravom politikom
' ;
(
:Janci se nalaze u njegovim knjigama: Lj. Jonke: Knjievni jezik U teoriji i praksi, Zagreb,
l %1. i Hrvatski knjievni jezik 19. i 20. stolea, Zagreb, 1971.
' I I
tome je izmeu ostalih pisao M. Kai: Politika Uznanstvenoj slavistici iliti politiko
w:iknslovlje, Croatica<< 45-46, Zagreb, 1997., str. 93.-100.
kampanjom29, iako je ve nastupilo razdoblje odreene liberaliza
cije jezine politike. Ocijenjena je kao pojava jezinoga nacionaliz
ma. Istraivanje poetaka hrvatskoga jezika postalo je politiki pro
blem koji je ugroavao jedinstvo jezika, a time i drave. Rasprava
je k tomu zapoela nakon slavne Deklarcije o nazivu i poloaju hr
vatskog knjievnogjezika iz 1967. godine, iji je Brozovi bio suautor
i j edan od pokretaa. Zajedniki cilj Deklaracije i rasprave bio je
vraanje hrvatskomu jeziku samostalnoga statusa koji mu pripada.
Istraivanje poetaka hrvatskoga knjievnog jezika odnosilo se
na pitanje njegove odjelitosti, specifinosti i samostalnosti u tijeku
povijesnoga razvitka, a prije svega na pitanje trajanja knjievne tra
dicije. Pomicanje te tradicije za sto godina unaprijed, za razliku od
slubeno obvezujuega pogleda, dovelo je do shvaanja da je hrvat
ski jezik stariji od srpskoga, a u ono doba ta je injenica narastala
do uloge vanoga argumenta u sporu o krai jezika, tj . :
Ako je hrvatski knjievni jezik stariji od srpskoga, a jest, onda nikako
Hrvati nisu mogli svoj jezik preuzeti od Srba. Ponavljam svoju ve izre
enu misao: ako je rije o preuzimanju, onda su Srbi prije preuzeli svoj
jezik od Hrvata negoli je obratno. 30
U raspravama obiju strana prisvajanje jezika moe dakle biti dvo
sjekli argument.
Datiranje u Brozovievoj standardizaciji rezultat je teoretskih
pretpostavaka koje je on prihvatio, a koje proizlaze iz same defini
cije standardnoga jezika. 31 Autor to obrazlae sljedeim rijeima:
... egzistencija jednoga standardnog jezika rauna se otkada on postoji
kao pismeni jezik, sa svojom dananjom supstancijom i strukturom, uz
e v o l u L i o n i razvoj (dakle bez skokova i bez revolucionarnih promje-
29 S. Babi dokumentira televizijske emisije te komentare i intervjue iz tiska u pretisku svoje
recenzije Nova i cjelovita slika . . . , u: idem: Hrvatska juer i danas, Zagreb, 1995., str. 246.
252., u dodanoj biljeci 6 na str. 251. U tome svesku istoga autora: ]ezina politika Dalibora
Brozovia, str. 266.-271 . O tome vidi i A. Selak: Taj hrvatski, Zagreb, 1992., str. 88.-96.
30 S. Babi: Poticaji i podaci za raspravu o poetku hrvatskoga knjievnoga jezika, >>Jezik<<
45, 4, Zagreb, 1998., str. 128.
31 Usporedi I. poglavlje.
na svoje materije) i otkada se u njem izgrauje iznadregionalna norma,
spontano ili kodifikacionim zahvatima. 3
2
< ; l avni kriterij su obiljeja standarda pa se hrvatski jezik iz polovice
XVIII. stoljea ne treba previe razlikovati od njegova suvremenog
oblika. Brozovi takoer navodi i pismeni ili literarni jezik koji je u
odnosu na standardni na niem stupnju hijerarhije, a oba se jezika
meusobno razlikuju po funkciji i opsegu uporabe. 33
U raspravi o poetcima standardizacije veliku ulogu igraju upra
vo termini standardni jezik i knjievni jezik. Stjepan Babi34 nagla
sak stavlja na dosta nejasnu razgranienost pojmova: standardni,
k njievni, pisani jezik, a posebice na definiranje prvoga u povije
snom kontekstu, kada on ne mora biti istoznaan s ostalim nazivi
ma. Knjievni jezik je iri, univerzalan, ne postavlja restrikcije za
obiljeja koje mora ispunjavati standardni jezik, kao to su auto
nomnost, normiranje, polifunkcionalnost, elastina stabilnost pa ga
je stoga bolje primjenjivati na poetno razdoblje pisanoga jezika.
Nakon pojave Brozovieve knjige za tadanju kroatistiku va
no je bilo samo naruavanje iskrivlj enoga stereotipa o postanku
jezika u vrijeme preporoda. Nakon toga poele su rasprave o nje
govim stvarnim poetcima, to se pokazalo daleko zamrenijim te
h rvatski jezikoslovci o tome ni do danas nisu izgradili zaj edni
ko miljenje. Razlika u pogledima proizlazila je uglavnom iz ve
spomenutih terminolokih razlika izmeu naziva standardni jezik
i knjievni jezik.
Na problem poetaka hrvatskoga jezika D. Brozovi je obratio
pozornost jo 1970. godine.35 U isto je vrijeme zapoela rasprava u
kojoj se prije svega postavljalo pitanje o datiranju hrvatskoga jezi-
D. Brozovi: Hrvatski jezik, njegovo mjesto . . . , str. 48
'
l b idem, str. 16.
I \
s. Babi: Nova i cjelovita slika ... ,; idem: Gunduliev jezik prema suvremenome hrvatskome
A 11iievnom jeziku, >>Forum<< XXVIII, Zagreb, 1989., str. 534.-548. Pretisak u: idem.: Hrvatska
/t' :ikoslovna itanka . . . , str. 280.-292.
'
D. Brozovi: O poetku hrvatskoga jezinog standarda, >>Kritika<< 10, Zagreb, 1970., str.
:. 1 . 12. Pretisak u: idem: Standardni jezik ... , str. 127.-158.
ka u polovicu XVIII. stoljea. Mate imundi, 36 na temelju jezinih
obiljeja renesansnih pisaca XVI. stolj ea (Dore Dria, Marina
Dria, Nikole Naljekovia, Dominka Zlataria, Matije Divkovia)
i XVII. stoljea (Ivana Gundulia, Ivana Bunia Vuia, Junij a Pal
matia, Ignjata urevia i drugih), postavio je taj poetak u XVI.
stoljee navodei da:
Njihov jezik, jezik knjievnika XVI. i XVII. stoljea, nije posve jednak su
vremenomu standardnom jeziku, ili tonije: nije mu jednak u potankosti
ma morfoloke i leksike naravi. U minula etiri stoljea mogue je uoiti
vie evolucionih ravni ili slojeva, ali tvarnost i struktura jezika ostaju ne
izmijenjene u knjievnosti i sveukupnoj pisanoj praksiY
imundievo je miljenje dijelio S. Babi u recenziji Brozovievih
radova i u kasnijim lancima38 u kojima prihvaa kronoloke okvi
re njegove periodizacije i teoretske pretpostavke, ali tvrdi da po
lovicom XVIII. st. nije bilo takvih promjena koje bi mogle znai
ti poetke hrvatskoga standarda. Stoga predlae pomak poetka
standardizacije na drugo razdoblje. Analizom jezika I. Gundulia
pokazuje da nema razlika u jezicima pisaca koje je Brozovi smje
stio u dva razliita razdoblja u svojoj periodizaciji, tj. u drugo i tree
razdoblje. Po njegovu miljenju hrvatski jezik u XVI. i XVII. stoljeu
ima sva obiljeja standardnoga jezika. Dalibor Brozovi39 u anali
zi imundievih pogleda upozorava na regionalni karakter dubro
vake pismenosti, na njegov nenovotokavski jezik, kao i na revo
lucionarni, a ne evolucijski karakter promjena supstancije i struk
ture jezika koje se u njemu vre na putu prema novotokavizaciji.
Osim toga Brozovi gleda na problem jezine standardizacije ire,
u kontekstu ostalih slavenskih jezika40 koji su, po njegovu miije-
36 M. imundi: Protiv podjele hrvatske knjievnosti na >>staru<< i novu<< (U svezi s temom
Kada uistinu poinje hrvatski standardni jezik), Kritika<< 13, Zagreb, 1970., str. 439.-451.
37 lbidem, str. 448.
38 S. Babi: Nova i cjelovita slika ... ; idem, Gunduliev jezik ... ; idem, Poticaji i podaci . . .
39 D. Brozovi: Hrvatski jezik, njegovo mjesto . . . , str. 52.-53.
40 D. Brozovi: Sociolingvistika situacia i problemi jezine standardizacije u slavenskom
svijetu XVII stoljea, >>Radovi Filozofskog fakulteta u Zadru<< ll, Zadar, 1972.-1973., str. 17.
-35. Autor pokree isti problem u: Hrvatski jezik, njegovo mjesto ... , str. 44. -47. U novije vri-
ll. POGLAVLJE: Periodizacija povijesti hrvatskoga jezika 63
nju kao i hrvatski doli u taj status zajedno s njim u XVIII. stolje
l: u, s iznimkom poljskoga jezika, normiranoga dvjesta godina prije.
< )samnaesto je stoljee prijelomno razdoblje u oblikovanju slaven
skih naroda i njihovih knjievnih jezika. Standardizacijom vlastita
nacionalnog jezika Hrvatska se uz ostale slavenske narode i njihove
drave ukljuila u tadanju europsku civilizaciju. Polovicu XVIII.
st oljea Brozovi smatra razdobljem preteom za budui narodni
preporod Slavena. S obzirom na sociolingvistike imbenike pri
sutne u procesu standardizacije, Brozovi dijeli slavenske jezike u
dvije skupine: jugoistonu (Rusija, Ukrajina, Bjelorusija, Bugarska,
Makedonija, Srbija) i zapadnoslavensku (zapadnoslavenski narodi
i Slovenci). Traei usporednicu, autor smj eta Hrvatsku u sredi
nu, s obzirom na obiljeja zajednika jugoistonoj (crkvenoslaven
ska tradicija) i zapadnoj skupini (katolicizam, pismo), ubrajajui
l l rvatsku i u slavenski i u iri, europski kontekst jezine standardi
zacije. U povijesti hrvatskoga jezika veliku su ulogu odigrala origi
nalna i samo njemu svojstvena obiljeja koja su odredila vrijeme
nastanka i oblik buduega standarda. Tu se moe navesti politiko
razbijanje drave i njezino potpadanje pod Tursku i pod europske
zemlje, iz ega je proizala regionalizacija te pripadnost sredoze
mnom krugu, kao i dijeljenje tokavtine s ostalim narodima
Srbima, Crnogorcima i Bonjacima.
Za dubrovaki jezik S. Babi tvrdi da se problem svodi na pojavu
a kcentuacije i novih nastavaka u im enskoj fleksiji. Oba ta obilje
j a, tj . novotokavska akcentuacija (s etirima naglasnim tipovima)
i feksijske inovacije (prije svega sinkretizam dativa, lokativa i in
s t rumentala mnoine), osobitost su novotokavskih dijalekata, ali
po Babievu miljenju nisu odluujue kad je rije o jeziku dubro
vake pismenosti jer u pisanome jeziku nisu biljeeni naglasci pa
i h je teko provjeravati, iako su istraivanja i praksa pokazali da se
< ; undulieva poezija moe itati po staroj i novoj akcentuaciW\ to
l HC tom se temom bavila i D. Sesar: Slavenski jezici u XVII stoljeu: hrvatska knjievna i
f.Hna batina u slavistika} magli, >>Fluminensia 16, 1-2, Rijeka, 2004., str. 65.-76.
| |
Vi e o tome S. Babi: Gunduliev jezik . . . , str. 288.-289.
vie to su pjesnici dosta slobodno rabili rimu. Osim toga, iako se
pojava novotokavske akcentuacije biljei krajem XIV. i poetkom
XV. stoljea, evolucija dijalekta starotokavskoga tipa u novotokav
ski dogaala se postupno, a naglasna se norma uspostavila posljed
nja. Isto tako novi se padeni oblici za Dat./Lok./Instr. pojavljuju
uz stare nastavke i u jeziku Antuna Kaia Mioia i Matije Antuna
Relkovia. U gramatici B. Kaia (1604.) oni se pojavljuju kao nor
mativni prijedlozi uz stare oblike. U novotokavskome sustavu oni
su dobili prevagu od XVII. stoljea. Ali stari, nesinkretini nastavci
obvezatni su jo u fleksijskoj normi ilirskoga jezika koja se povlai
pred standardom vukovaca tek potkraj XIX. stoljea. Stjepan Babi,
pozivajui se na Brozovieve teoretske pretpostavke, dokazuje da
polovicom XVIII. st. nije bilo u tokavtini jezinih promjena koje
bi mogle biti granicom nove faze u povijesti jezika. Prema njegovu
miljenju promjene iz starotokavtine u novotokavtinu dogaale
su se evolucijski, a ne revolucionarno. To potvruje i sam Brozovi,
navodei da je dubrovaki jezik XVII. i prve polovice XVIII. stoljea
ve dijalektno bio veinom novotokavski te se nalazio na slinome
razvojnom stupnju kao i ostali novo tokavski dijalekti, iako ga je ka
rakterizirala vea koliina arhaizama.42 Sljedei je problem regi
onalizam Gundulieva jezika i jezika ostalih dubrovakih pisaca koji
se u hrvatskoj pismenosti XVI. i XVII. stoljea p rekla pao s pojavom
tronarjenosti, to je teoretski i praktino oteavalo i kompliciralo
proces standardizacije hrvatskoga jezika. Postojanje vie knjiev
nih jezika koji u odreenom razdoblju prestaju vriti tu funkciju,
nije u suprotnosti s injenicom da je tokavski dijalekt u toj funkciji
ouvao kontinuitet od kraja XV. stoljea do danas. Regionalizam je,
istina, u suprotnosti s nadregionalnim zahtjevima standardnoga
jezika, iako se ipak (osim baroknoga pjesnitva samoga Gundulia
koje je bilo na najvioj umjetnikoj i intelektualnoj razini, ali na
mijenjeno elitnom itatelju, pa u njegovo vrijeme nije nalazilo ma
sovnu publiku) ta pojava ne moe uopiti i prenijeti na sve dubro
vake pisce XVI. i XVII. stoljea iji se utjecaj i recepcija postupno
42 D. Brozovi: Hrvatski jezik, njegovo mjesto ... , str. 35.
i r i la nadilazei dalmatinsko-dubrovako podruje i obuhvaajui
ozaljski krug i Slavoniju, da bi na kraju u razdoblju ilirizma uinila
Iz Gundulia vodeega pjesnika, a iz njegova Osmana kultnu knjigu
narodnoga preporoda, potvrujui tako dubrovako sudjelovanje
l l stvaranju hrvatskoga jezika - kako dri Josip Vonina. Isto takvo
j i miljenje Lj . Jonkea:
Bujna knjievna djelatnost u Dubrovniku od druge polovice XV. do kraja
XVIII. st. izgradila je izraajan knjievni jezik, koji nije bio puki prijenos
tokavskog narodnog dijalekta u knjievnost, nego oplemenjeni knjievni
izraz i za poeziju i za prozu. Bio je to u velikom stupnju normiran knjievni
jezik, koji je svojom normom djelovao i preko granica svoga podruja.43
Sl inoga je miljenja i R. Katii.44
Prepreke regionalizma najlake su prelazila djela koje Brozovi
tw uzima u obzir, koja pripadaju niemu, popularnom u kulturnom
krugu, a to su sakralna djela ive crkveno slavenske tradicije prisut
t w u Hrvatskoj od XII. do kraja XV. stoljea. Babi podupire svoje
mi ljenje djelom bosanskoga franjevca, Ivana Bandulavia, Pitole
1 l'uangelija (1613.) koje je u 250 godina doivjelo 20 izdanja i italo
O po cijeloj Hrvatskoj.45 Slino je bilo i s djelom Matije Divkovia
Nauk krstjanski (1611.) s 30 izdanja u dvjesto godina. Neosporna
ji' injenica da je pismenost bosanskih franjevaca u XVII. stoljeu
hi l a nadregionalna, a uz to je pomagala dubrovakoj tokavtini u
l l ' ritorijalnom smislu, znatno proirujui granice njezina knjiev
na funkcioniranja. Slinu je ulogu odigrao i Ritual rimski Bartula
Kaia iz 1640. godine, djelo koje je imalo sedam izdanja i rabilo se u
l , rv atskoj Crkvi dva i pol stoljea. Kai je odigrao i najvaniju ulogu
l l pridavanju naddijalektnoga karaktera tokavtini, provodei oda
hi r odbacivanjem akavtine i zapoinjui proces normiranja hr
vat skoga jezika kao autor prve hrvatske gramatike iz 1604. godine.
I |
l .j . Jonke: Jezik srpskohrvatski, u: Enciklopedia Jugoslavije, IV., Zagreb, 1960., str. 520.
H. Katii: Opseg poviesti hrvatskog jezika, U.Hrvatski znanstveni zbornik, l, 1971. , str.
. ' i. 12. Pretisak: idem, Novi jezikoslovni ogledi, Zagreb, 1986., str. 265.-286.
"'
l ' rema S. Babiu: Poticaji i podaci . . . , str. 125. Detaljnije o tome E. von Erdmann-Pandi:
l d iri stolea hrvatske filologije, O.Prvi hrvatski s la vis tiki kongres, Zbornik radova I, Zagreb,
1 ' 1'17., str. 51.-54.
Vaan prinos toj problematici bila su istraivanja Ivana Pede
rina46 koja su dokazala neposrednu svezu dubrovake petrarkisti
ke poezije s tradicijom glagoljske pismenosti pisane hrvatskom sta
roslavenskom redakcijom. U njoj su rabljenomu leksiku svjetovni
pisci dali nova znaenja. Autor analizira jezik ljubavnoga pjesnitva
ika Menetia i Dore Dria kako bi pokazao da dotadanji teol
oki leksik dobiva u njih nova znaenja: ljubav ne oznauje samo
ljubav prema Bogu nego i prema eni; cvilenje ne izraava samo bol
uenika za raspetim Kristom ve je i izraz ljubavnih patnji zaljublje
noga pjesnika; sluiti se nije moralo samo Isusu nego i odabranici
srca. Takva promjena znaenja bila je mogua jer je XV. stoljee u
povijesti hrvatskoga jezika znailo kraj hrvatske, tj. akavske redak
cije staroslavenskoga jezika u knjievnoj funkciji. Njegovu ulogu
preuzimaju domai dijalekti, to ga potpuno razlikuje od ostalih
slavenskih jezika iji su izvori pismenosti takoer povezani s iri
lometodskim nasljeem, ali u kojih se taj proces odvija tek u XVIII.
stoljeu. U Hrvatskoj je dolo do toga zbog pobjede latinaa, tj. odr
avanja liturgije na latinskom jeziku koji je ograniio doseg i ulogu
slavenskoga obreda iji je jezik, izgubivi presti u Crkvi, mogao
poeti vriti novu, svjetovnu funkciju a da mu se pritom ne pred
bacuje bogohuljenje. Tako nije bilo u srpskom j eziku u kojemu j e
46 I. Pederin: Pretvorba hrvatskog iz crkvenog u knjievni jezik (Ralamba uporabe bogo
slovnog i knjievnog nazivlja kod ika Menetia i Dore Dria), Crkva u svijetu l, Split,
1970., str. 65.-74.; zatim u njegovoj knjizi Zainjavci, tioci i pregaoci, Zagreb, 1977. Pederinov
rad nije imao odjeka pa je ponovno izdan u: >>Jezik 45, 4, Zagreb, 1998., str. 128.-139. Naslov
zahtijeva objanjenje: tvorac rijei zainjavac bio je M. Maruli koji ga je skovao posveujui
Juditu splitskomu kanoniku Dujmu Balistriliu, mislei najvjerojatnije na srednjovjekovne
autore koji su svoja djela ukraavali i stvarali nov pjesniki oblik. Postoje i druge interpreta
cije koje se pozivaju na druga znaenja glagola zainiti/zainjali (ukraavati, zain j ati miro
dijama/ poinjati), to je tvorbena osnova navedene rijei. Zato ju neki istraivai povezuju
s anonimnim stvaraocima koji su >>zainjali<< knjievnost u njezinim poetcima, a neki su to
povezivali ak sa srednjovjekovnom kulinarnom metaforikom, napose s danteovskom. O
tome J. Rapacka: Fragmenty o Maruliciu, u: eadem:
S
r6dziemnomorze. Europa
S
rodkowa.
Balkany. Studia z literatur poludniowoslowianskich, ur. M. D<browska-Partyka, Krakow,
2002., str. 98. -127. O tome i J. Vonina: Marulievi >>zainjavci, u: idem: ]ezinopovijesne
rasprave, Zagreb, 1979., str. 77.-105. Taj autor daje pregled svih znaenjskih interpretacija
rijei, sam se opredjeljuje za znaenje pjesnik - pjeva. tioci- arh. >>itatelji, zapravo itai.
Pregaoci (pregalac) je oznaavalo >>ljude od djela, one koji su bezinteresno djelovali za ope
dobro<<.
nk venoslavenski, kako kae Pederin, ostao mumificiran i zatvoren
u teoloki okvir. U povijesti hrvatskoga jezika to je bila revolucio
narna pojava i nije obuhvatila mnogo rijei, ali, kako kae autor,
! me su bile iznimno vane. Ne moe se tako zamisliti ljubavnu liri
ku bez rijei poput: kripos, lipos, lubav, milost, oholost, sluiti, slu
ha, cviliti, tuiti . Rezultati Pederinovih istraivanja u kojima je ot
k rio uporabu viestoljetne leksike tradicije u posve narodnoj, svje
t ovnoj dubrovakoj knjievnosti, omoguili su povezivanje s prvim
razdobljem pismenosti te tako pokazali neprekinut razvojni slijed
hrvatskoga knjievnoga jezika od XV. stoljea do suvremenih da
na
.
Na podruju versifikacije analogna je istraivanja proveo Ivan
Sl amnig koji je otkrio vezu izmeu renesansnoga dvostruko rimo
vanoga dvanaesterca te versifikacije i ritma glagoljinih tekstovaY
Zahvaljujui navedenim istraivanjima, poetke hrvatskoga knji
. c vnoga jezika temeljenoga na tokavskome dijalektu sasvim si
gu mo moemo datirati na kraj XV. stoljea. S takvim se ispravkom
c l at i ranja poetaka slae S. Babi. On svoje poglede temelji na us
poreivanju tekstova na hrvatskome jeziku iz toga razdoblja s istim
t !' kstovima suvremenoga hrvatskog jezika, pokazujui da se oni je
zi no vrlo malo razlikuju i potpuno su razumljivi dananjemu i
t at elju. Kao primjer, meu ostalim moe posluiti molitva Oe na.
Prva ovdje navedena verzija potjee iz 1595. i nalazi se u rjeniku
1 :. Vrania, dok je druga suvremena verzija iz Biblije (Novi zavjet,
/. agreb, 1968.).
1 lt'l' na koji jesi na nebesih.
< il't'li se ime tvoje.
l 'ridi kralevstvo tvoje.
/ludi volja tvoja.
1 11 ko na nebu tako i na zemlji.
1 n1h na svagdanji daj nam danas
l 111 pusti nam duge nae, kako i mi
t ltndamo dunikom naim.
Oe na, koji jesi na nebesima!
Sveti se ime tvoje!
Doi kraljevstvo tvoje!
Budi volja tvoja
Kako na nebu, tako i na zemlji!
Kruh na svagdanji daj nam danas!
I otpusti nam duge nae kako i mi
otputamo dunicima svojim!

l . Slamnig: Hrvatska versifikacija. Narav, povijest, veze, Zagreb, 1981.
I ne uvedi nas u napast, da oslobodi
nas oda zla. Amen.
I ne uvedi nas u napast, nego izbavi
nas od zla! Amen 48
Iako molitve po prirodi stvari uvaju mnogo arhaizama, u objema
verzijama najvanije su razlike u starotokavskoj fleksiji: nebesih,
dunikom prema nebesima, dunicima ili u fonetskoj realizaciji pra
slavenske jotacije, akavske, tipine za ikavske dijalekte: otpua
mo prema tokavskom obliku otputamo, tj. prema drugaijem je
zinom sustavu no to je sadanji.
Vraamo se dakle pitanju moemo li XVI. stoljee smatrati po

cetkom hrvatskoga standarda. Za Brozovia, koji dosljedno primje
njuje postavke svoje teorije, poetak hrvatskoga standarda pripada
polovici XVIII. stoljea. On razlikuje tri razdoblja standardizacije, a
dva posljednja mogu se smatrati poststandardizacijskima jer se
odnose na evoluciju ve priznatoga standarda.
Temeljei se na teoretskim postavkama D. Brozovia iz 1970. go
dine, R. Katii49 korigira njegov periodizacijski projekt i uzima u
obzir kasnija istraivanja hrvatskoga jezinog nasljea. Poziva se
na njegovu definiciju jezinoga standarda, verificira sloeni pro
ces jezinoga oblikovanja i precizira kronologiju pojedinih njemu
svojstvenih obiljeja.50
Prvo obiljeje, funkcija jezika kao sredstva komunikacije i izra
avanja, datirano je u drugu polovicu XVI. stoljea, a razvoj i jaa
nje te funkcije poj avljuje se u XVII. stoljeu. Tomu je posebno pri
pomogla djelatnost Katolike crkve u okviru protureformacije. U
tom se razdoblju pojavljuju zaetci preskriptivne norme zahvalju
jui gramatici B. Kaia i rjeniku F. Vrania.
Sljedei imbenik koji jeziku daje naziv standardnoga jest njego
va funkcionalna kvaliteta, tj. postignuta sposobnost izraavanja
+
S. a.|. ..
,e ,a:.
,..c c :ce x.,+c.:a,:.,. ,e |.:.i Vanost poznavanja povijesti

hrvatskoga kn}lzevnogJezzka, a .+e. Tisuljetni jezik na hrvatski, z.,:e|. 1991. , .:: 93.
98. rc ,e .:.,e:,e:. ,:e:...i |.:i. ,c+ .|c +:ai.,. :..|c.c c|,..|,e:c,. a
u:..:.ic :,e+:.ia, z.,:e|, 16. VII. 1971.
a

i.:.. Hrvatski jezini standard, re:.i- Sl, 2, z.,:e|. 2004., .:: ++sa
|.:.i ,e :c
.,. .o:e:. .a:c:c..| ,c,|e+.
50 o., ,c,|..|,e I.
ll. POGLAVLJE: Periodizacija povijesti hrvatskoga jezika 69
funkcionalnih stilova radi poboljanja komunikacijskoga procesa u
drutvu koje se jo uvijek razvija. To obiljeje dosee eljenu razinu
polovicom XVIII. stoljea inspirirano, uz stariju protureformaciju,
novim pokretima i idejama prosvjetiteljstva i predromantizma. U
Puropsku kulturnu zajednicu Hrvatska se upisuje djelom A. Kaia
M ioia. Rije je o djelu Razgovor ugodni naroda slovinskoga, ute
reljenome na epskome narodnom pjesnitvu. Razdoblje prosvje
l iteljstva pridonosi jezinom razvitku i omoguuje bogatstvo stili
stikoga izraza te razvija dotad postignuti stupanj normiranosti.
Trei imbenik o kojemu je ovisio prijelaz knjievnoga jezika u
standardni bio je sam karakter drutva koje se njime sluilo. Tada
je to bila hrvatska etnika zajednica koja se u vrijeme ilirskoga na
rodnoga preporoda integrirala i pretvorila u nacionalnu zajednicu.
Odvijalo se to u doba Francuske revolucije, Napoleonovih Ilirskih
provincija i irenja rodoljubnih ideja romantizma o nacionalnoj ne
ovisnosti.
R. Katii slae se s Brozoviem kad je rije o datiranju poeta
ka jezinoga standarda polovicom XVIII. stoljeaY Smatrajui pak
standardizaciju procesom, a standard njezinim rezultatom, Katii
u standardizacijsko razdoblje ubraja i povijest hrvatskoga jezika od
polovice XVI. stoljea, ime znatno pomie datiranje njegovih po
etaka i naglauje postupnost njegova oblikovanja. Tako se prema
njegovu miljenju o poetcima hrvatskoga standarda moe govoriti
ve od kraja XVI. i poetka XVII. stoljea.
Tim se pogledima Katii pribliava miljenju S. Babia, iako
kronologiju pojava koje oni prouavaju dijeli stotina godina. Posto
jee su razlike rezultatom razliitih teoretskih polazita. Babi se
radije poziva na knjievni jezik istiui u raspravi posljedice upo
rabe vieznanoga naziva standardni u odnosu prema jeziku koji
je ve na odreenoj etapi svojega razvitka. Prema njegovu miljenju
Standard mora biti stanje, a ne moe biti razvoj, odnosno, gdje ima
u .i|.+a . :. :,e,c.. ..::.i.. .. ,:.,e:e .: :c,. :.:+c||,., c+ ae|,ic... +c i...
v.c.. u., a i.:.. Sintaksa hrvatskoga knjievnogjezika. Nacrt za gramatiku, z.,:e|.
1986.
razvoja, nema standarda.52 U skladu s tim postavkama, on je pot
puno u pravu kada kraj XV. stoljea smatra poetkom hrvatskoga
knjievnog jezika jer je to oblik jezika koji ne mora ispunjavati de
finicijske postavke standardnoga jezika. S njegovim se miljenjem
slae Mario Grevi53, ali on istodobno upuuje na sistemske pro
mjene koje su se odvile u tom razdoblju hrvatskoga jezika.
S druge strane, M. Mogu upozorava na nepostojanje otre gra
nice izmeu procesa i rezultata, tj. izmeu predstandardnog i
standardnog razdoblja:
Standardizacija je proces koji obino poinje duboko u predstandardnom
razdoblju i na osobit nain povezuje povijest knjievnoga jezika, pred
standardnoga i standardnoga, u jednu cjelinu. 54
I M. Radovanovi smatra jezinu standardizaciju dugotrajnim pro
cesom s vie etapa.55
U raspravi je sudjelovao i D. kiljan56 koji u skladu sa svojom ra
nijom definicijom procesa standardizacije tvrdi da se o standardi
zaciji hrvatskoga jezika prije XIX. stoljea ne moe govoriti jer tada
jezik jo nije ispunjavao standardoloke kriterije. Glavnu je ulogu
u nastanku standarda odigrala, po miljenju tog autora, djelatnost
drutveno-politike elite XIX. stoljea, tj. iliraca. Zbog toga on istie
krajnju fazu standardizacije umanjujui znaenje djelatnosti za-
52 S. Babi: Gunduliev jezik . . . , str. 284.
53 M. Grevi: Die Entstehung der kroatischen Literatursprache, K6ln-Weimar-Wien, 1997.
Knjiga je dobila vrlo pozitivnu recenziju hrvatske jezikoslovke Natae Bai i vrlo negativnu
recenziju Pavla Ivia koji je kritizirao autorovu interpretaciju perioda nastanka hrvatsko
-srpskoga jezika i Vukove uloge. Autoru je takoer predbacio sinonimnu uporabu pojmova
knjievni i standardni jezik (vidi bibliografiju).
54 M. Mogu: Povijesni pregled hrvatskoga knjievnog jezika, u: S. Babi, D. Brozovi, M.
Mogu, S. Pavei, l. kari, S. Teak: Povijesni pregled, glasovi i oblici hrvatskoga knjievnog
jezika. Nacrti za gramatiku, Zagreb, 1991., str. 18.
55 o
. .
l l ngma ne pag ede o standardizaciji prikazuje u svojim radovima R. Auty: Literary
Language and Literary Dialekt in Medieval and Early Modern Slavonic Literatures, >>The
Slavonic and East European Review, vol. 56, London, 1978., str. 192.-201. U skladu s njego
vim teoretskim postavkama knjievni se jezik datira od trenutka kada je on istovjetan obli
ku suvremenoga jezika. Prepreku za priznavanje nastanka hrvatskoga knjievnoga jezika
prije XIX. stoljea inila je za autora ikavsko-jekavska dihotomija. U Autyjevoj teoriji nema
mjesta procesu standardizacije, a knjievni jezik sukladno tomu nema povijesti.
56 D. kiljan: Govor nacie. Jezik, nacija, Hrvati, Zagreb, 2002.
11. POGLAVLJE: Periodizacija povijesti hrvatskoga jezika
71
poete u prethodnim razdobljima koja su proces standardizacije
dovela do krajnjega rezultataY
Kako ne postoji jedinstven pogled kroatista na temu poetaka
hrvatskoga standarda, u rezimeu predstavljamo samo najvanije
injenice.
Povijest hrvatskoga knjievnog jezika nesumnjivo poinje od
Baanske ploe, koja simbolizira poetak najstarijega razdoblja
hrvatske pismenosti. Korijeni suvremenoga jezika seu na kraj XV.
stoljea, ime se zatvara prvi, najstariji period njegove povijesti i u
kojemu dubrovaka tokavtina biljei dvjestagodinje potvrde pi
sane knjievnosti. Zapoinju sljedea razdoblja s udjelom tokav
tine kao osnovice suvremenoga j ezika. Zato se moe govoriti o
neprekinutom razvitku hrvatskoga kao knjievnoga jezika ve od
kraja XV. stoljea pa sve do danas. Standardizacija hrvatskoga je
zika bila je dugotrajan proces. Od XVI. stoljea oblikuju se brojna
definicijska obiljeja kasnijega standardnoga jezika koji proivljava
evoluciju tipinu za povijest svakoga jezika, i u okviru samoga su
stava i u normi. Potonja se pojavljuje u XVII. stoljeu i traje do po
lovice XIX. stoljea te ima, kako smo ve spomenuli, individualni
karakter jer su ju preskribirali grama ti ari ili pisci ije je stvarala
tvo bilo uzorom. Zbog slabosti preskriptivne norme kao rezultata
posebnih sociolingvistikih initelja, izmeu ostaloga i knjievne
tronarjenosti, vanu je ulogu odigrala uzusna norma. Razliito
datiranje poetaka jezika: kraj XV. st. (Babi), kraj XVI. i poetak
XVII. st. (Katii), polovica XVIII. st. (Brozovi) te konano XIX. st.
(kiljan), stavlja samo naglasak na razliite injenice u pojedini
fazama njegova razvoja i ne odbacuje kontinuitet njegove evoluci
je i samostalnoga jezinog statusa. Jedan od aspekata Brozovieve
periodizacije i s njom povezane rasprave bilo je ispravljanje neisti
nitog prikazivanja poetaka standardnoga (knjievnog) hrvatskog
jezika te upuivanje na specifinost njegova razvitka, razliitosti i
samostalnosti u posebnim povijesnim uvjetima u kojima se nala
zio i koji su odreivali smjer njegova razvitka, da bi mu se na kraju
vratilo mjesto koje mu pripada.
o pogledima toga autora vidi i u X. poglavlju.
1 1 1 . POGLAVLJE
Razdobl je pretpi smenosti
u povijesti hrvatskoga jezi ka
3.1. Slavenska rodovnica
3.1 .1 . Stvaranje j unosl avenske zajednice jezika
Hrvatski jezik, uz slovenski, srpski i bosanski, pripada zapadno
junoslavenskim jezicima. Zajedno s bugarskim i makedonskim,
kojpipadaju istonojunoslavenskomu ogranku, oni ine skupi
nu JUznoslavenskih jezika koji se izvode iz praslavenskoga. Raspad
rslaenskoga jezika istodobno je i poetak izdvajanja hrvatskoga
Jezika IZ praslavenske zajednice u nizu faza, sve do odvajanja za
padnojunoslavenske skupine.1
Slavenski su jezici u istraivanjima genealoke srodnosti jezika
p
.
rimjerodvoslone obitelji jer izmeu njih i praslavenskoga je
Zika postoJe posredne faze u obliku zapadnoslavenskoga, istono
slavenskoga i junoslavenskog prajezika. 2
Posljedicom toga starijega povijesnog izdvajanja razvojnih fa
za u istraivanjima praslavenskoga j ezika bilo je postavljanje da
tuma raspada pra jezika na VI. stoljee i poetak novoga razdoblja
zajednica (npr. junoslavenske zajednice), shvaenih kao zasebni
jezini sustavi iz kojih se razvijaju kasniji jezici pojedinih grupa.
1 Poim se a s;j lanak: B.
_
ozkowa: Poludniowoslowiariska wsp6lnota jzykowa
(Pewmkl l wqtphwosci), u: Praslowwnszczyzna ijej rozpad, ur. J. Rusek, w. Borys, warszawa,
I998., str. 193.-I99.
2
Z. Golqb, A. Heinz, K. Polanski: Slownik terminologiijfZykoznawczei Warszawa 1968
str. 491.
,, ' .y
I l l . POGLAVLJE: Razdoblje pretpismenosti U povijesti hrvatskoga jezika 73
Neto drukija je interpretacija toga problema u novijoj formu
laciji koja uzima u obzir ispravak mnogih praslavenskih jezinih
pojava u kronologiji, ali pretpostavlja kontinuitet praslavenskoga
jezika kao sustava sve do X. st. n. e., uz istodobnu njegovu podjelu
u dvije faze, od kojih je prva trajala do V. stoljea, tj . do poetka ve
like seobe Slavena, s jedinstvenim jezikom. U drugoj fazi praslaven
ski jezik, proiren ve na velikom teritoriju, ima razliita dijalektna
obiljeja koja postaju osnovicom za izdvajanje kasnijih pojedinih
slavenskih jezika.
Na sadanjem stupnju istraivanja smatra se da se praslavenski
jezik razdvojio na tri osnovne skupine, to se dogodilo manje-vie
istodobno.3 Tradicionalni pogled o njegovoj prvoj podjeli na dva
ogranka (istoni ogranak s kasnijim istonoslavenskim i junosla
venskim jezicima te zapadni ogranak) jo prije poetka seobe na
jug, dakle prije VI. st. , neki su znanstvenici odbacili na temelju iz
mjena u kronologijama jezinih pojava koje su to trebale potvrditi.4
To i dalje ostaje predmetom rasprava.
Izdvojene tri glavne skupine praslavenskih dijalekata, tj. tradici
onalne zajednice, nisu istovrijedne, ni po povijesnome oblikovanju
odreene zajednice s njezinom kasnijom unutarnjom podjelom i
odnosima izmeu pojedinih jezika, ni po karakteru njezinih jezi
nih obiljeja.
Ovdje emo izostaviti problematiku zapadnih i istonih jezinih
skupina i pozabavit emo se pitanjem koje izaziva najvie rasprava,
problemom tzv. junoslavenske zajednice ija su tri glavna proble
ma mjesto, vrijeme nastanka i jezine pojave koje bi mogle potvr
diti njezino postojanje. Posebnost te skupine bila je injenica da su
p redci Junih Slavena zauzimali prilino velik teritorij koji su nase
ljavali u dvama migracijskim valovima, tj. Panoniju (podruje A) i
H. Popowska-Taborska: Wczesne dzieje Slowian w swietle ichjzyka, Wroclaw-Warszawa
Krakow, I99l., str. 73.-91.
Dokazom je trebao biti rezultat razvoja 2u procesu II. i III. palatalizacije kao s' u isto
l lome ogranku, a u zapadnome te razvitak skupine kv, gv u procesu II. palatalizacije i po
jl'd nostavljenost skupina tl, dl > l na istoku u odnosu prema njihovoj ouvanosti na zapadu.
Balkanski poluotok (podruje B). Danas nema sumnje da su u slavi
zaciji juga5 sudjelovali i Istoni i Zapadni Slaveni prelazei Karpate
u dva smjera: s istoka - Dukljanskim i Ta tarskim sedlom preko da
nanje Rumunjske, sve do istonoga dijela Balkana, te sa zapada -
kroz Moravska vrata, dananju
eku, Moravsku, Slovaku, zatim

Panoniju, sve do zapadnoga dijela Balkanskoga poluotoka. Istoni
smjer kretanja potvruju, meu ostalim, leksiki junoslavizmi u
karpatskim ukrajinskim dijalektima i govorima Polesja, npr. srpski
i hrvatski bumbar dosta, naviljak, gmizati, sl(ijepi mi; ukrajinski
dijalekt: bumbar, dosta, slipa my; poleki: navylnik, gomzity . . . . 6 O
udjelu Zapadnih Slavena svjedoe etnonimi Srba i Hrvata koji su
prisutni u zapadnim i u junim slavenskim jezicima i leksik, npr.:
cesta, chorpa, chuliti, kaZati, klka, mamiti, muditi, pil, ruati, ru
cho, stenica, verdlo itd.7
Idui prema jugu, Slaveni su postupno zauzimali teritorije juno
od Karpata, naseljava jui istone Alpe, Daciju i Panonsku nizinu u
kojoj su ivjeli i Avari, prije no to ih je 796. 803. pobijedio Karlo
Veliki. To su istodobno granice podruja A. Slaveni koji su nastanji
vali taj teritorij odravali su jo ivi kontakt s tadanjim zapadnim i
istonim dijelom praslavenskoga jezika, o emu svjedoi zajedniki
ostvara j nekolicine jezinih pojava u tom razdoblju:
a) zajedniki s istonim dijelom:
l. rezultat razvoja X u procesu Il. i Ill. palatalizacije kao s;
2. razvoj skupina kv, gv > cv, zv u procesu Il. palatalizacije -
iako u obje te pojave ne moemo iskljuiti paralelan razvoj;
5 Migracijama na jug prethodila je seoba Slavena na istok i zapad, vjerojatno jo u III. i IV.
stoljeu. Problem na kojemu temelj im svoje zakljuke posebno su obradili: H. Lowmiarski:
Poczqtki Polski. ZDziej6w Slowian w I tysiqcleciu n. e., I Wie/ka migracja Slowian, Warszawa,
1964.; W. Felczak, T. Wasilewski: Historia Jugoslawii, Wrodaw-Warszawa-Krak6w-Gdarsk
L6d:, 1985.; D. Pavlievi: Poviest Hrvatske +. . ; L. Podhorodecki: Jugoslawia. Dzieje narod6w,
pmistw i raz pad federacji, Warszawa, 2000.
6 Usp. P. Ivi: Srpski narod . . + , str. 16.
7 W. Borys: Problematyka dialektyzm6w leksykalnych, O.Etnogeneza i topogeneza Slowian,
Warszawa-Poznali, 1980., str. 75.-87.
1 1 1 . POGLAVLJE: Razdoblje pretpismenosti U povijesti hrvatskoga jezika 75
3. i nadalje kontroverzna pojednostavlj enost skupina tl, dl >
l, s iznimkom ostataka njihova ouvanja u slovenskim di
jalektima koje su u zapadni dio slavenskoga jezika donijeli
kolonisti;8
a, zajedniki sa zapadnom, tj. s eko-slovakom skupinom, jo
aktualan polovicom VIII. st. razvitak je skupina TarT, TalT, TrT,
Telt > TrT, TlaT, TreT, TeTu srednjem dijelu rijei, kao i leksi
ka, npr. griti, chrstati, chvrliti, kaa, pipati itd.9
Iskljuivo junoslavenskih crta iz toga vremena nije na tom po
druju bilo mnogo. Moemo nabrojiti:
1. razvoj arT-, alT- > raT-, laT- u poetnom slogu, za razliku od
sjevernoga dijela, gdje je razvitak dvodijelan, ovisno o into
naciji rijei;
2. razlika u nastavcima: juno - u Gen. sg., Nom. i Ak. pl. ja
-osnova te u Ak. pl. jo-osnova, za razliku od sjevernoga tzv.
treega jata;
3. juni nastavak -omb u Instr. sg. o-osnova prema sjevernopra
slavenskom -bmb; usporedi staroslavenski glasomb s potvr
enim oblikom oplatbmb u Kijevskome misalu;
4. aktivni particip prezenta s nastavkom -y u Nom. sg. m. i sr.
roda (usp. stsl. mogy, reky) suprotno s jo uvijek neobjanje
nim sjevernim nastavkom -a (usp. staropoljski rzeka, staro
ruski moga);
5. stavljanje veznika da na poetak zavisne ciljne i objektne
sureenice;
6. prevaga sufiksalne derivacije s elementom -e u odnosu na
sjeverno -k10;
7. juni leksiki dijalektizmi, npr. gaziti, opanak, brna, broj, bu
na, kolto, mariti, oholb, rpdb, ruta, slutb, solna, upl'b. 11
H. Popowska-Taborska, op. cit., str. 87.
w. Borys, op. cit.
1 0 R. Bokovi: Razvitak sufiksa u junoslavenskoj zajednici, >>Junoslovenski filolog<<, XV,
Beograd, 1936., str. l. -155.
1
1 w. Borys, op. cit., tamo se nalazi i literatura o predmetu.
Navedena obiljeja pojavljuju se i na junome podruju, ali nijedno
od njih zapravo nije iskljuivo junoslavensko jer su neka potvrena
i na ostalim slavenskim podrujima ili su tamo sekundarno zami
jenjena kojim drugim obiljejem. 12
Teritorij A bio je onaj koji su znanstvenici smatrali kolijevkom
prajunoslavenskoga jezika, tj. prve faze u razvoju junoslavenskih
jezika. Aleksandar Mladenovi - koji zastupa to miljenje13 - tvrdio
je da teritorija na kojoj se nalazila ova zajednica obuhvata prostor
uglavnom juno od Karpata: zahvata Panonsku niziju, kao i veliki
deo dananje Rumunije. 14
To je bio ve drugi zemljopisni smjetaj domovine junosla
venske zajednice. Pristae prvoga smjetaja pradomovine Junih
Slavena na sjevernoj strani Karpata bili su, meu ostalima, Tadeusz
Lehr-Splawinski, Ivan Popovi, Pavle Ivi, Dalibor Brozovi. Pavle
Ivi npr. dri da su Juni Sloveni u eposi neposredno pred polazak
na jug ve sainjavali grupu s odreenim, iako nevelikim krugom
zajednikih osobina.15 D. Brozovi je opet pretpostavljao da se po
stojbina junoslavenskih predaka nalazila u pradomovini prvotno
u neposrednu susjedstvu baltikih plemena.16 Postojanje praju
noslavenskoga j ezika prihvaa i Mijo Lonari17 koji se priklanja
tom gleditu u kontekstu izdvajanja kajkavskoga narjeja iz jugo
zapadne jezine skupine. Hrvatski znanstvenici pristae su starijih
gledita o toj problematici.
12 Kao npr. u sluaju nastavaka In str. s g. m. roda ili tzv. treega jata.
13 Slino su smatrali V. Jagi, A. Meillet, A. Marguilies, N. van Wijk. Tu se moe ubrojiti i A.
Belia: Osnovi istorije srpskohrvatskog jezika l, Fonetika, Beograd, 1972. koji pie da se ju
noslavenska pradomovina morala nalaziti negde na putu od nekadanjega mesta boravka
Praslovena ka Balkanskom poluostrvu, ali je teko sa apsolutnom pouzdanou odrediti to
mesto<< (str. 7).
14 A. Mladenovi: Elementi istorije srpskohrvatskogjezika, u: Opta enciklopedija Larousse,
sv. l, Beograd, 1971., str. 419.
P. Ivi, op. cit., str. 14.
16 D. Brozovi: u: D. Brozovi, P. Ivi: Jezik srpskohrvatski/ hrvatskosrpski, hrvatski ili srpski.
Izvadak iz drugog izdanja Enciklopedije Jugoslavije, Zagreb, 1988., str. 2.
17 M. Lonari: Rani razvitak kajkavtine, >>Rasprave Zavoda za jezik<< 14, Zagreb, 1988., str.
79.-104.
l l i . POGLAVLJE: Razdoblje pretpismenosti U povijesti hrvatskoga jezika
77
Suvremeno stanje istraivanja kronologije praslavenskih jezi
nih pojava dovodi u pitanje panonsku hipotezu jer ona znatno skra
uje vremenske mogunosti za stvaranje odvojenoga junosla
venskog sustava u Panonskoj nizini. Protuargument je nadalje
nepostojanje junoslavenske iskljuivosti u navedenim j ezi
nim obiljejima. Osim toga, prouavanje slavenskih posuenica
u maarskome jeziku pokazalo je da j ezik panonskih Slavena ni
j e imao svojih posebnih jezinih obiljeja, nego ih je ostvarivao u
skladu sa sustavima susjednih skupina18 Dakle, bio je neka vrsta
prijelaznoga jezika izmeu zapadne, istone i june jezine sku
pine. Dominacija Slavena u novoj domovini nije trajala predugo.
Ve u IX. stoljeu ta podruja nakon franakih ratova postaju objek
tom germanske kolonizacije. Zatim krajem IX. stoljea 895. godine,
Panoniju nastanjuju Maari, ratniki narod ugrofinskoga podrije
tla. O postojanju slavenskih prijelaznih dijalekata svjedoe izrav
ni jezini izvori, kao i brojna slavenska toponimija u Maarskoj,
Rumunjskoj i zapadnoj Austriji. Tu pripada Kijevski misal (Kijevski
listii - glagoljski misal rimskoga obreda iz X. stoljea i s junim
obiljejima (dl > l; x > s') i sa zapadnima (tj, dj > e, z; Instr. sg. m.
roda -oMb; sk' > ), slino kao i u Evangelijaru iz
edada (IX. sto

l j ee) koji biljei imena slavenskih hodoasnika iz istonih Alpa,
Panonije i Moravske. Slavensku toponimiju s katkada zatrtim fono
lokim i morfolokim obiljejima rekonstruiramo i u Austriji, npr.
Graz (Gradad Leibnitz (Lipnica); u Rumunjskoj: Dobra, Lipova, ili
u Maarskoj: Budim, Peta, Dombovar. Stoga je ispravnije smatrati
panonsko razdoblje prvom fazom u oblikovanju junoslavenskih
jezika s vie junih dijalektizama.
Sljedei je problem injenica da su se Juni Slaveni koji su ivjeli
na teritoriju A istodobno selili na jug te u VL i VII. stoljeu zauzi
mali teritorij B (cijeli Balkanski poluotok zajedno s Peloponezom i
otocima Egejskoga mora). Teritorij B - jezino izrazito podijeljen na
| !!
E. A. XeJmMCKHl: BeHzepcKuu R3blK KaK ucmo'IHUK OllR npaclla6RHCKOU peKoHcmpyKl(UU u
]t 'KOHcmpyKl(UU clla6RHCKOZOR3blKa IaiiOHUU, U. Clla6RIICKoeR3blK031aHue. X MeJOyHapooHblU
, -,,no cJaeucmoe, Coqmj, ceHTj6p, 1988., str. 347.-368.
..:-aa....aaa.
,.aa ...a.,--,.-a.:.,-.:-a..-,-a
a..-.:.-.....
,-a.-a..,-,.
|.:-,.a..:
,a..,--..:.a,...-:-,-.-.-a.:.a...a,-....-a
...a.--a-a.aa:-.
-,-a....aa.-,..aa.....:..a..--...
a..a-:.....a,a..., -..a-,.......-..a,.:-.aaa.....a.
...,-:.,..-,-:
-,-,aa.as...-a.a.-a.a,aA.
a...a:.....
-....,--a..as...-a..-,..aa-........r.a-a.,-
.o...,-.-......oa
-.aa...a--...a....... ...aa-.
..:-a--a-.a..(
elezna vrta).
z-.,-,..a--a
+-..a,-:.,-....-,.-.. .-,-aaa,aa......
.:--.:......a,-,-..
.a-,.....:-,....a-a.,...:.-.a.aaa
:..a,-...a..,.a,-,
-,.-a.a,. .,-.:-..,-....s...-a.
a.a....a a..-,-.-.-.a.a.:.-a..-a-.-.,a--...a.a,-..
a..:..-......
-t.:-.
.--,...,....-a.-:-.-a..a,-..a-......-
.-,-.aa.,-...-,aa-..
-.-a...:-..:-..,-.:-,..-,-a.:.ar.a-a.,-
.o...,-x-....-
.,-aa.-a..-,.-..a.,-.-:-....a.:-:-.-a-
x--.-a...-,
-..-..,a.a-:..a.:.a.,-a-.......a-.-a...,-
-......:-,.a-...
-a.,a,...a..-aa..-., ...a,..a.a-..a-
....:..
r.-a.-.:.a,-.
-a.......-a...a-.a-a...a.....--
,-...ata.,.:.
.,-..-,a-.a-a...a-.a...,a,a,-..:-a-...
.-a..-..,-.a-
,-.:-
(-.a-a...,a,-...aa-....-a..-,.:...-
,-a..---......,a
..Pest - a.aa,pet, ...a..pe,
..-.pe). u...-,a.-a,.a,-a,...-.a..a:-a....-x....
.-a.-..a.:-..
-..,
.aa,..-.a...-a.-a.a,a,a,-..:-a-
....-a...a
:,-
.,..-
aa-.a-a.a,-.a..--,..a..,a,-..:-a.a
s...-a.a..a.,-...
a-a.,aa..--a-.a-ar.a-a..-,a...a.
r.-:..a.,-:-.-a., -...a..,.a,-,aa.a-a.a,.,-.....-.a.
:.:.-.-
.....,-
....a.-aa..,a......:.a..a.a.s...-a..-,-
.a.-.....-u a
..a.
-:a..,-...,-...:-. ...a.a...-a.
-.a.a.,--,.
|...,-
..:a...a-.:a.....-,.-...-,-a..a..:-.,-:
a-...,-.-
.-,..
s...-a..-......oaa...a-,-.a.,-:-
a-..-..,.a
.,--a:-,.,-.:.x..-...-,.-.-.-.-:-a-a
a..-..a
...
|-aa,....-......-aa,....-,..a..-.
-ao.-,-..i.:
a..
-.-.a.a.,-.-.-..:-a-x..-a-a.,-
a-o.-,r-.,..s.-,...a..-a:-,.,aa--a-:-...a-..a.a..-
-:a..-,..a..-a...a
....a.a-

s.-:-,--.a.:-.a..-.-a.,-.,-a-.:.,aa.as...-a.a.,-..,.-
,--a,..a.-x..-......aw.,...-,.,-a..a-.-:.a,-a..XX. :-.,
.-.:...-a.-:-.a--,..aa-....-a...a.-.a...a
..:..a
-..-a.....a.av......-..a.a....:-.aa....-a..a.a..a,.a
saaa,.oa..a..-......-a,-..a.a-,aa.as...-a...-a-:.-
-a:..-a-.a-,.a-a....-,..--,.-a-,-a.:.:-.-...,-.a..-a
.,....,-............a,.a-....-a...a.a:-a:-a.a:.-.a...v.
a
w.,.-.aa.-:-.a-:..a..-,-...a.,--:...-..a-..-,-.. -
,-..a...,a,a...:.....a,....a,...:..-,--,..|.,
-a:..a..-,-.
-a...a.-,-a-.:,aa.a-a.a,.--..,a.a-a-,.:...a-..-:-..
-a-.:...a..-a-.:..a.a...a.:.a-.a...a.:--a.aa.:,
:..-.,-a.....a.......a.:....a.:.a-.a...a....a.
x..-a-a-..-,.-.-aa..,.,a.-a,-..a--,..-.-,----a.
. . ..:.a....,...a-a.,.......-a..-,.,-....x-.aa,..-aa,.a
...a.,a..,-a--
.
1 . -a.-,-a....-,..tj, kt dj :-..st], skj, .,.za
...a,
..a.a...a,.a-.-..,-aa..-.-a:.aa.a:-a..:-.a-,
..a,
2. a,-aa.-a-.:......-a...a jerova a....aa......a.a-aa,.
a-........-..a,.a..:-a-,..a.a..
3. -a..a-.:epentetskoga l a....aa:-a,-,-.-..:...a,-a...:-
.a.
Prema: P. Ivi, op. cit., str. .-
.'I!
N. van Wijk: Taalkundige en historiese gegevens betreffende de
udste betrekkingen tu-

s Bulgaren >>Mededelingen der Koninklijke akademw van wetenschappen, '-"'n erven en
.
l D 1 fdeeling letterkunde, deel 55, s eri e A, 3, Amsterdam, 1923.; 1dem: Les langues s aves. e
f 'unitt a pluralite,
'
s-Gravenhage, 1956.
Najnovija istraivanja grupiranja jezika na Balkau predstavio je L. Bednarczuk:
lndoeuropejskie jfzyki Balkan6w, u: ]fZyki indoeuropejskle, l, ur. L. Bednaczuk

arszawa,
l lHS., str. 469.-513. Najvjerojatnije su te grupacije tvorile paleob
_
alnsu
.
l
_
Jgu u CIJI su sastav
ul azile tri jezine skupine: mesapsko-ilirska (bliska italskoj obitelJ!), fnglJSko
:
mak;dona
( koji se dovezuje na grki i armenski), trako-dacijska (bez izrazite povezanosti, m
_
oza bh z
!>alto-slavenskoj skupini). U okviru takve podjele nejasan je satus alankoga Jezika OJI
pokazuje odreena obiljeja povezana sa svakom od navedemh skup ma, Jako ga se be u
Vj etno ne moe pridruiti ni jednoj.
4. a....-.......,.......-a..-,.jata a....aa....-..a...:-
.a.
5. -.-a:a..a-.-.a.:.:a-a.........,-..p - -:.-.-a.,.a..:-a-,
..a.a.,|a,rika, ..rka) a-,-a...aa-,,...a..ruka,
..-.roka);
6. a..:....ac-a., ..,-a..-..a,-.a-a-...a...,--ga a.
...aa.a..a.-:|a,....-,....-a-a..-,.-go;
7. :-aa-a..,.aa.|.....a,.a..:.......-:a--..a-.a-..-ja, -jo
a....aa,a.o.:.|-..,.x-.:...-a..:..
.-a.,........a-a..:-..,a,-,-...a...:-aa-a..,.a-...a,.
a..:.....:..a.a-.a-..
8. .......a.-a,a,...,...a..:.....a....aal . -. . ..
a.a,-,...--a.-mo ........a-a..:-a-,.-m, -me; 3. -.
..-.-a:.-o a....aa.........a-a-t a...:-.a
u...:.-......a-......-:..,aa-....-a..-..,-aa..-..,-a--
-..--a-.:..-|.-.:..- ..-a-.-.-.:-..:-..,..a-.a-.a-a:.
..,..-r-.:-,..a..,-a..-,-a.a.a.a.:.a,..-,.-..,a-a,-.-.
s.a.a,-.:.a,-..:.....a,.-...a,-a.a.,-a....-,a,aa-
....-a...a,-....-.:-,..-...:.-...a-|.,-a.-,-a.a...-a..
,aa.as...-a...a.....:-..:-..,:,r.a-a.,..o...,.,.-,.,-a.-a.-
.., -aa.........-a...a.,..-.:....ua.a,-,|....-.-
..a-,...,-...a.-a.a,-:/a...a.:-.-,-,-.-..:.-,..a,a
...a..:...,.a,a..,-aa..-,-.,-:-.-...a-|.,-..a.,aa.s...-a.
-.:.,a|-.,--,..|..-,.a-a.....|-,-,.......:--.:...a,aa..
,-..a.a-,....-,-.a-.a-...-a,.a-.-a.a.a,--a,-.-
3.1 . 2. Seoba Hrvata na jug
s.-a...,-.a.a-...v| .:-., -.a....-a..-,-a..-a-a|..,.-
v-aa-.:a:-.s.....a-v-a-a..aaa,-,-.-...,--..,-..a.
a..:..a.a-.,-,av...-:-a
-.-,.x-.....-,.s.-...-,:a:...
.a.a.a:-...-.a,....-a-,-..a.,-..-a.,.:...,-....-a..-
.--:a:...aa.....a...:-a.s...-a..-,..a.., -....-a
oa,-...oa,-.:...a-..as.....a.av.v| .:-.,-a..a.....
o...,a.a.,-.-r.a-a.,a...-.....a..a-x-..,-s.....a..:a:.
..:-a-|a-.a|.....a.a.........a,a,a,....-...:a-a..a.,a.
limes Romanus a.oaa..a.,..a..a.-,.,-..a.:...,....-a-.a.
a....a...-.a-:-.-a|...a:..-...ax..a....a..-.:..
a-...a...-.a.:.....,-aa.-a......-a...a.--a...a..a
.a.|....a.u...:.
-.-:-..,-.a-...,--a-..,-.:.u...:..-..:...-a.,.-
|.-.:.a.,....a-|.,--.-,-a.-a-,-.......,..-.-.-
,-,...a-.:..-.a.a.:.a,. -a..,-:.-u...:.,a-..-....-a
..-,.a,.a-....a--..a..-:.-.-,.,.a,.a-..-:a-a..:-...
.--|.a.,a,aa.a.a,a-.:-,|.aara:.--|-u...:.a.-a:-..:a
....-a..-.,....,-a.,a,--.-..:.:.-a,-.:.a,.a-....-:
a-,..,-a.:..-,-.-|..-a.-..,-aa,-,..-a.,....,..-,|...
--.-....:.ax..--.,..a..,-.-.-..:-aa
-.a...-.-.-a.,-..
u...:...u-a.,.t-..-.....,.-,.-a.:..--.a..a--..
a..-a...,-:.u...:-,-..a.,-a.,-.a,.:-.v...-s.-.--.
u...:..a.-|-......a||| |v.:-.,-a....-..--..,-.a--
:..a--:,-a:-...|x .:-.,-....-...-a,.-..-,.....,.:.|.-a.
v-...-,...-,..-.a,-.s.|-ua.a,-,-.-....v|.:-.,-.u...:.
.a..,-aa-.o|-a..:...s.|....-aa..a.,a,..-.:...a.-...,.
........-.-.-.,....-...--a..x,.a-..,-.--|..a.
.-a..a.:...,.a,.a.,-.a,-:-.aoa,-.:.......-.oaa..a.
-a...-.a...-aa..a....a..:.,..-.-630. ,-a.a-aa.a.a,a-
.:-,|.aao-...a:.-a.-...|...a:..-,.....u-.....,.a..-
|-.-.:......-,..a.:a:...s.....a..a..,.a,.a.,-.a.
.,-.-614.) a..-....-..-,-aao.....,au:-.-a-|.(609. - 615.)
--,-.-..:.-....-a..-,.-.-a.....,...,-.-,.a....a.s--a
..-...u-.....,-u...:..s.|.a-|....a..-,-|aaa-:-..:-..
, -............-...,.a,...a.a..o.:.:..:....,a....a.a
o|...,a.,aa-.a.-..a....a|....s.|...:-.a....-|--.:.....
.--a.-..-Obrovac, Obrovo, Obrovnica. z.a...a,-o.....,-
-,a..-,-a..:.,.a,-,..a-...-,-.a,..a....a:-a:-a..-.a...
:.a-.a...|,--..-aa.,-.a..-...,..x..-a:-,--..-,-a
Oznaivanje strana svijeta bojama (biela oznauje zapad, crvena jug) poznato je i u iran
skome jeziku, to se navodi kao jedan od argumenata iranske etnogeneze Hrvata.
82
HRVATI l NJIHOV JEZI K
,...a.,..ao.....,-.Salona ,a.a.a,.s-..a,..-.a..-.-.:.
a-.a.:.-...-a..-ao.-..-..,.a-.a...a.,a,-.a-.a-....s..:
,..a.,-Aspalaton). u...a.,--.-.a-.:..a..:.-.oa|.-.a..
(Raguza). o|..a....a.-...-|.-,a.|...a:...,..a-..a..-aa
.-,...z.a...s-:-.....a.-:-...s...s.|:-,..ao.-.a.-:-.a
c.-.aa...,-:-..-aa, -.,-.-.a.|...a:...o.....,...-.a...
.:.a-.a.:.-
sa-....-u...:.ao.....,a.a.,.a..a.-.-.a,-.-a.,.:.
..,.a...:...-:a-,-a-:....-,-aa.r...,a,-a:.....-ax.:-
.,-a.aa,-.aDe administrando imperio, axxx-,....,a..a-a.
a..a:-..-,.,-a..:...--..-|...a:..-,......s-a.:.a:.a.v||
r-.|..-,-a-:.s.a..,:-,......|.-,-a-.....,-aa-,.-aa...:
...a.-a-....a.,.|..-,-,r.....,-,.,a,-.-.-..a:-.aa.......
..a--..a.a.,-..au...:.,-a.a-a.-a-..,-av||.:-.,-a.-a
.-a..--:-.-|..-,s.a....|-|-.-..s-.-a.-..xaa.-.u.-|.:-.,
:-a..,-.-.:.-a,..aa,.,:-.a.....-a...-a.,uv||
.:-.,-a.a..-a:-.a......-....-a...-...,..aa.:...s..-aa.
u...:..a-|.,-a...-...,.-...-.,-..o.....,ar.-.......
.-.,-.a......a:-.,-.....-,-.aaa.-aa.-a.,a.-,.a.,-
-:..-a.a-.:......-.......,-..:.a.:.-.a,-a....oa.
...a., --a.,....:..-.-...aa.-,a..-a.a,-.a:-a:-a-.-,-aa-.
.a.-.--a....a...
3.1 . 3. Etnoni m Hrvat
r...-:..a.-:a-a..a......-aa..-.a....a-.......,...
a.-845. - 864.) .-,.,-...:..-a|...aar-:.aa..-..-....aa
..,-aa..-..,..ao..-.a...,-...a...:.a..-..a..-..:-.,
Primorska ili dalmatinska Hrvatska koju nastanjuju Hrvati obuhvaala je tzv. Gornju
Dalmaciju, odnosno teritorij u zaleu bizantskih gradova, izmeu obale i Dinare, od rijeke
etine do planinskoga lanca Gvozda. To je bila kolijevka hrvatske drave. Sjeverni predjeli,
Izmeu Gvozda i Drave, nazivali su se Posavskom ili Panonskom Hrvatskom.
24
J. Rapacka: Dolazak Hrvata na Jadran, u: eadem, Leksikon . . . , str. 41.-44.
Dukljanin iz Bara i splitski kroniar Toma Arhiakon iz XIII. stoljea izvodili su Hrvate
od gotsko-slavenskoga voe Totile i njegovih sedam ili osam plemena te je tako nastala
sljedea >>gotska legenda. Veu je ulogu odigrala legenda o autohtonosti Hrvata i njihovu
junom, balkanskom podrijetlu te o seobi na sjever. Usp. J. Rapacka, op. cit.
,-..|..,--a..-dux Chroatorum. o-.a-a:,--a..aa..,-.
.a..xv|.:-.,-. o-x.:-.,-.-:a-a.Xorvato -.a....-,-
.:.a-.a..-..-,.-a.a,.|..-.s.|..-.a-.a-,a-..,-.-r...-,.
o...:.a..-..,-.-a...-az.a....-,....s..:.x.-.:...a.
..:...:-..:-..,....|.-.--:--a.Slo vinci ,a.,a,a,...Slovenci
,a..,-.-.a,
r:.-.-,.,.-:a..-,.a.....Hrvat :-..,-.aa.:-|.-,a..a
:-..-:...,..a.,-a..a-.:--..a..-a.r..a..a,-aa-.
-.,.:...,a-:.-.-,.,a.-a.a....-a.-.--aa:--a,-.a
De administrando imperio, ,a,-.-...a...,..-,.khora .-., .
:-|..-.:--u...:.|...-a.-,...,aaa-.-.,-s..:.....
a...-a-.,x||| .:-.,--,.i.-a.,a-aa......:...a.:.a-.a...
s...Curetes, Curibantes. s.,--.-:.-.-,.,..-a.,a.,.s.:..,.
..xv||.:-.,-..-.-..a.,-.,..,-..hrvati (se). a.-a.-..,a
---a...u |-a..s...-..-,..-,..--....a...-...-
charviti se |..a.:..-:-:.,a...:a...--.:-:..|-.|-a..-
-a.r..a..:.-,a,-z|.,a.-c-.,(1981.) .-,.....,aa,-a.,-
..-:a-.a.-a,--:a..-a.|.-..+.a....a..-,..-..a..,..-
-a|-,-.a...-aa-a.-.a.aa..s..--a-.-:-.---.-
.|.:......,-.a-:a..a..a.-au-a., .t-..-......a.
,-..:.,-:a-a.a.a.-a,aa-.a...,aa.s..-|..--......
..a..a,-..:.,.-|.-.a,-,-.-......:-.a:-..-:...,-....:.:
--.-a..:...,--:.-.-,.,-a..-...-.a.,--.-....a,..-
-...-..,-a..hrev .a,.haru ...
.|.t..-.a-:.-.-,.,a
chrib chfbt ..x|x.:-.,-.r.a.:..a....--a,.a.....-a,-.
.a..-,.-|....Harfada s..,.:....,-:..-,..--a..-,.a.....
l lraeda. x..a..--a...u-.as.aa.:-.
-.....-a.u...:-....
chorv-/korv- .-,..-,.:.:-a,aa,--....:a....,..-,-.aa-....
-...:.....:a...o.a,...a.a-aa-...-a.-:.-.-,.,a.-,.:...
..-.-a...a..--,-...a.a.-a.-:--.,.....a...-:a-,-a-
u pregledu o etimologiji vidi H. Lowmianski: op. cit.; H. Popowska-Taborska, op. cit., str.
h:.-66.; P. Skok: Etimologijski rjenik hrvatskoga ili srpskoga jezika, l, Zagreb, 1971. , str. 690.
li'l2. Posebnu knjigu posvetio je tom problemu A. Gluhak: Porijeklo imena Hrvat, Zagreb,
1 l'lO.; idem, Hrvatski etimoloki rjenik, Zagreb, 1993., str. 267.-270.
l l . Popowska-Taborska, op. cit., str. 66.
..uc..:.,-, -x...v..-ca..a-.-:.a,-a.a.xx .: a-.-c.
..-a..:.c-.c.a..-(u)haurvata ..:.c.-aa-.a-a.-.-|a-.-
Horoatos, .....a-a..a.,....-..|:.-.-c.aa..a..-a.
:.-.,.,a--..aa...:.c-.c.a...hu-urvatha- c.,.:-.,....
a.a...hvar- .aa.-.huravant- .aa.a.-a.c.a..-,.harvat
:
a-....- .aa--ac-..-,.serw- (> serb-), ..,-aa..-,.-.--a:

.-, -.-.,--:.
-.-.,-.,a-:a-a..uc..:..sc|...:-,-..,-
a-....a -.-.-...a.a:-cc-:...,..-,ac.a...,aac,-c.,
x..-..s....-c.x-..,a......o.-,ca|.-.|c.a..--ac.,-
:.-c-.:c.a-,.a.....a.......-..-c..:..-a.a.a.:.-
a.......-.c.aa..c....a,.ca|.-..,-.-,a.-:-..--:a-a.
aHorvati ..--a:a,a-.c.a..a.-,..-c-,-:.--a.:.
c-sa.., .,a,-c|.-...a.c.-:a-.c-a.:-.a....a.a.,a,
c.aa....:-,.a..,-....,aa,-a.,-a....Hrvat ,...c.a..-,-|....
ha'v
t-) a.,.,-c-,.:a.,-..c...-a-..-a-.-.c.a-,-..a-.--
.-,-,--...,-.......c.a-.-aa-.a-a..a:-,-a-:...|...s...-a.
.-,.a -...,-c.....c.a...a....-,-....a.,-a.a.c.a..:.,..
...,a....:-
-.,a
,-a....-,..c..-..-.a.a-.:..a,-c.,-
-.c.a..-,-:.-.-,.,.-:a-a..
r-.,-.
.a.-,.a.Hrvat .a.:a-,-.c.a-,-a.a.a,-a,.
a--.,-a..:-.-aa.a,-a.c.,.a,.-aca,..-,..aa..-.,.
....:-a....,-.--|-r:a-a...ac..a:a.-aa.,-.-uc..:..-
a-r-.--a-...acCharvatce ,
-..,.Chruati Churbate Kobeth

,x,,.Charvaty ,x-c.....,.Chorvaty, Ch;rvatice ,s.....,
x.,|c-,a.,..aas.c.a:.,..s:.c.,..a.xac..c..aaChorwat, Krot
tendorf Krautkogel, Hrvat, Chraberstorf Krawerspach, Shrawat,
Krowot, robothen .Krobathen. us.-.-a.,.-.:-,.ac,-.:-Hro
vate. x., a,ax..-a-a.,-..c.,a.:-.-.a......-.-.-Hrvati .a.
rc-.aHrvat. ..-a.-.:-,-.a.s-.-.a.asc|.,.ucc.-,a|.
..a...-......a..,..,-.-|...Hrvat a.sc-:..c.,|c....-a.o..
:--a...as.-.-a.,..x..c..-,-.:-,-.|c-,a.c-..-a.:..
Hrvat/Horvat, ...-a..aa..:.....-c-.a.:.:..-.a.a.,c...,.
axv.xv|.:-.,-a
28
Detaljnu bibliografiju vidi u: H. Popowska-Taborska, op. cit., str. 66.
1 1 1 . POGLAVLJE: Razdoblje pretpismenosti U povijesti hrvatskoga jezika
85
3.1 . 4. Raspad jugozapadnosl avenske jezine skupine
s.,-a-.|...ac-.-.a.:..c.a,.|aaa-,.ac..:..-,.,-....|..-
,--a..,.a,-...aa-,.a.,-..a.|..a..:-,--..a..:.a....-.-a
..-,.,-....ac-a..-.-,..-:c.,a,...a.aa.,..-..:.......-,..
..,.....-,..:-.....-,.o..c..|....aa-..,-.:.ac..:..-,.
,-....-.a-.-a, -,-..a.a,.-.a.a,-.....:c-.,--..-..,-.a-
a|-,--.:.-:--.,-.a.c--a.a,-....ac..:..-,...c..-,..
|-..a..-,.:-.ca-,-c..-,.
,aa.......:.....:c.a.,-:--aca,-.a....aa.,--,c.|...
.,-:.,--:a...a..a.a..-,-.a-.:aa-..a.-.-a.-a..
..a..-,.-|a-:-...|..--a.,-.,-a-a.-:.c.,-..a--a..a.a-
....a,|aaa..|-.-a...a.,..-.:.,..a-a..a,..,......a.,..-.:.,.
c.-c..a,.......a.,..-.:.,.a.a.c..-c..a,:-......a.,..-.:.,
o..,a,.c...-,:-c.-a,-.-|.-,-c-a-:-a-,.a.a.a.:
.-a.aa.-:-..u.:.c.,--aa,..a|c.,.,a.-:--c.,-rc.a.s.
-...:.-...aac.a-....-,..a..:c........,...:.aa.a,-..aa
,-a-.a.c.-aa..a-,....-|..a.a,-..a-,-.:-a..,-.-,c.
..a.a..:-,-a-.-.-a-a.-:-..-a..,.a-,-.-..a-.:..-a,-..
aaa:.c..a.a-s.-.-a...a.,..-.:-.-,rs.-.:c.a-.-:.a,-,-
a.a.xx.:-.,-...:c.-a.,-a..,a,.c...-,a:--.,-aa.-a..
,.a,aa.a.c..-c..-..a.a-..-:-.c.-c..-.a-..a.....
..a-a.....a.a....-..,-aa...c...-,a-x.:-.,-....a.,-
..,...:.a.a..a...:...a.|-caa:,-..,.ac..:..-,..c..,-..:....
.c..,.-.......-,-s.-.c..a.-,-a-:..-.c-a.:.-..,
.....-,.a.,..-.:.....-.-a...,-...-s.--:.caa..-,-a.
F. Ramov: Slovenaki jezik, u: S. Stanojevi: Narodna enciklopedija srpsko-hrvatsko
-slovenaka, IV., Beograd, 1929., str. 192.-208.; idem: Kratka zgodovina slovenskegajezika,
Ljubljana, 1936.; i ostali radovi.
Pregled svih hipoteza s literaturom o predmetu predstavlja M. Lonari: Kajkavska nar
jeje u svjetlu dosadanjih prouavanja, Rasprave Zavoda za jezik<< 10-11, Zagreb, 1985., str.
281.-295. Ranije se ovom temom bavio A. Peca: Kajkavski dijalekt. Mesto kajkavskog dija
lekta medu ostalim dijalektima srpskohrvatskog jezika, u: Pregled srpskohrvatskih dialeka
ta, Beograd, 1978., str. 165.-169. Usporedi i Z. Vince: Teorie o kajkavskom narjeju, u: idem:
Putovima hrvatskoga knjievnogjezika. Lingvistiko-kulturnopoviesni prikaz filolokih ko-
la i njihovih izbora, Zagreb, 1978., str. 29.-33.
86
-:-.-a..--,-a...,-aa...a..,.....-..-.-a...a-|..,-,..-a
.-,.a.a..--:.ca.,.:.c.,.-:.ca...:-a-.:a,-,-....,-a,.
s.-.-..a.-:-.....,-..-.:-.,-:aaa.-,aa-..,-.:......
.:..-,-c.a,-a-:..+-.-..a-.:..,...:.a-....-.-a...,-...-
c..a.....-a-.:...,o-|c-...;.,s-.:.c.rx...-...a.v.
o|....x xac .-.A. x.c,a..-...a.,-.-.| r--..
rc-.a-..-.-,:--c.,...-,a,-..c..-c-a.---a: x|a.
,.a-a....a:-c.c.--a-,c.|.,--:-a.,..-.:a.c..a-c-aa...,
...:.a.--.-,-a.,-..:.a:c...a.a-c-.c...-,a..t d"
-,.aaa,-a.,--:..-.-.-....-.-a...,-...-,z.,-c,-
.

J), ..:.........a.,..-.:-,rc.,-c,- t ', j) .:-......a.
,..-.:-,..:-a-..,.....-i ,a.d: j). s.,......|.a.,..-.::.
.-..-:c-,..aa.,..-.:aa-.a-...a,..-.-a..-......-:-...
..a,v.:c-....,.,..c--a...,.......,-a,.-,-..-,-..,-a,-
-.:.:a.a..,......,.a.,..-.:..c.a...,a.a.,c.,-s.-.-.a
:-.as:-,.,-..,........:c.-c.,-...a.a.,..-.:-....-.-a.
,-...,.-.:.caa,-a.,--aa..:.-.,-.a,-c.....:.aa.,..-..
:. a-..,-:.ca.-a-,-c.-:a-.:,,-a-:......,......a.,..-.:|.-
-.-..a...c..-ac..:...a.,..-.:....:-..--aa:,-..,-
...a.,.a-..,-.a.|.-..:...aa.,-:..a,...a-.|-,:ac..-a.
,-.a-.c.|...-..-.-a...a.,..-.:..s..a-.a.:.:a...,...:.a-
Bio j to zvoj psi.

,
tj, dj > , j; st, skj; zdj, zg > , j! s, i (jugoistono) l , (zapadno); denazahzaciJa g > o; ocuvanost mekoga p rasi. r]
.
razvoJ

nastavka u In str sg rod
+ + +
. . . a -ojg > -g -o. Ostala obi!JeZJa, kao npr. tvorba futura s pomonim glagolom biti nestanak vokat

.

t k '
' IVa, orista, Im per e ta; ?cuva?st su pina, utjecaj intonacije i duljine na boju samoglasnika i s tu po'zana ogucnost nJihove redukcije - s kasnijom kronologijom, ne mogu dokazivati za]edmcku ka]kavsko-slovensku genezu.
32
. ,
Popovi pledira za zajedn
_
iku slovnsko
,
-kajkavsku genezu, ali je u kasnijem razdoblju bh zu poveost sa slovenskim pokazivala cakavtina, a ne kajkavtina. Slini stav zauzeli su R. Kolanc J. Hamm. Detaljno o tome i bibliografiju vidi u M Lonari l " k jeje u svjetlu . . .
. . . aj aus o nar-
B
r '

bl
. .
e 1L e ovi p:o emom bavio od 1908., postupno ispravljajui svoje poglede. Vidi: A. Belc: Kajkavskz dyalekat, U, S. Stanojevi: Narodna enciklopedija srpsko-hrvatsko-slove naka, II, Beograd, 1927., str. 222.-228.; vidi i njegovu recenziju Ivieva rada Jezik Hrvata kajkavaca, Junoslovenski filolog XIV, Beograd, 1935., str. 241.-246.
34 A. M. Lukjanenko: Kajkavska narrie, Kijev, 1905.
-ac-.....,r
.|.t...:x |a., .a-a.-.x.c-:..x s--:.c.

V. s-..r|..
s.-..a-....-,-.a:--c.,-:--.,...a..a,-a......|-a-.-
,.,-.-c|-.-,.,-o-.-a-.a,.a-.-:-.-a.aa,a.s:,-.a|...-
,-..a.-..:c....a,....,.....-...-a:a...,-:-,-a.:--.,a:-,.
a-....-a...,...:.a...-c.,.a...a.c.....:..c..:-c..-.-
---:.ca,-a,-..a.,-a-:....c-aa-.:a.....-.-a...,-...-.
-..ac..:...a.,..-.:..
s.,-a-a,-a.-:-.a-,-a-....,.....-,.a.,..-.:.c-a.:...-
z. ,aa.-....:c.a,a.,-...:a:aa.vc....:.-c-.-a.:ca.c.-
-aa-.-.-,..ac.a.,-...a...a,a,-...aa-,..a.a.....-a...a,-
...r-a,-,-.a..,-a,a.-ca-.--aca,-c....-a.a..,-..a
,.a-....a..a-a..a:-c.-c..a.a.a.c..-c..ao..:-,.
.a.-...a-a..-..a.a-a...,......a.,..-.:c.......a-....-.-a
...a.,..-.:.,,-c..a....c.-....c-.ac.....-a..:.,-c...,:-
-.,.,-c-,.:a.,-a-..:-......a.,..-.:.u:-,..:a...,..:.a,--,-
--:..-,.c-aa-.:...,.....-,..-.:...a.,..-.:..-.:.,-..a.
|-.c-a-:a-
rc..|...-a,-.-.:,-a..,.a,-....-..a.a--a-.:...a....c
...,-a-.c.,.x||.:-.,-.s..-.-.-.--aa......a-a..-
.a.-..a.a-c........,......a.,..-.:....c.-c..- .........
..a.a.c..-c..- :-......a.,..-.:..-,..a.-:.a.a., -....a...
,.aa-:-.....-...:-a-:-.....-.:-c...-,c-:-:-c...- ,u:-
.ac..a-|.,aa..,.a--aa-.--ac......,-aa-.:c.a-...aa-
:-.........,..............a.,..-.:.....aca,-.:c.a-
..:-a-:-.......:-c.....s:.c...-,.-....-,.,-a.,-a.|-c-a..
...,aa-....-a..-,-...-..-a...:-aa....aaa,c.aa.a-,-
'
Njegova su istraivanja potvrivala ujednaenost sljednica jata i jera (> e) te samogla
snikoga l i stranjega nazala (> o) u srednjokajkavskim dijalektima, kao i novu akcentua
cijsku skupinu.
.
'
|+
S. Ivi: Jezik Hrvata kajkavaca, >>Ljetopis JAZU, 48, Zagreb, 1936., str. 47.-195.
'
z. Junkovi: Jezik Antuna Vramca i podrijetlo kajkavskoga dijalekta, Rad JAZU 358,
Zagreb, 1972., str. 1.-229.
.
'
I!
Junkovi naglauje tekoe do kojih dolazi zbog poistovjeivanja dananjega jezinog
shvaanja dijalekta s njegovim povijesno-teritorijalnim poimanjem.
.aaa:.ca,-..a...aaa,c.aa.|.-,-c...-,.. tj, kt dj , .f9
,:-.,.t', j ,..,., j/j',j ,..,.,o.,..-.:-,-..a..,.-.c...-,..
st, skj, zdj, zg t, d ,..::-.,., j ,..:-.,.t j ,..,., j
/, ,..:..,......,.,.s, i ,,a,-....,.,r-,...takavizma .
akavizma c.....-....,-:.a.a,a..:-aa:-...:.aa-a...aa-
o|..,-,.:....:..|..-.aa.,...a-.-..|.a-.:.,-a..a,-..a:.
stria), -aa-.a-.-....--.-|a-.:..:-a-:-...a.,.c...-,jata. |.
:-,.,-c..a-|.,..a-a.......c.a-..p .-,-a....aaa.,-o, -a
..a-a-a.a..a..,...:.a...a-:-...a.,-a....:.a.....aa-,
:-...:.a. ..a-..-a..:-a-,:-...:.a.c.a.,-..,-aa.a,-. -:.
-.-...-ac..a-|.,ac..a..--:-.....-u < vo, a.
c........-av/va ...,.....-av/ve, ..-.c...-,r- cr-.
oax|||a-xv.:-.,-.--.-,-.-c.:.-aca,-,|...a.,..-.:a-
..a.|-c-a..c.a-.:.:-,.-aca,.-c......a.a..-aa-.a-:.
-.-c..c-a...a.,..-.:.-,..|-,.-a:..:..|....a...,-....
.-.:aa-a-|...a,.a-..-|..,-,.,,a|.:..aa.,.a-..a:-a...,-.
.|-,-,.a..:.,--...c.:-ca....-a:...:..a...:...a-...a...,..
,a|.:...a|.a.:....-.:-....,.....a..a...:..-.:aa,-..a,-.a.-
.:ca....,-a...-|,-.: ,:-.-a.-...-,,-c.aa..,...-a..:-a-
:-...:.a-saca,-.:c.a-...:-aa....aaa:-...:.aa.|..a
,aa-.-a..:.....,-aa...-|..,-,.,aca-.-:-......a.,...a.
.a.:..,z..aa.:-...:.a.a.a..,-.-aa..,a,--a....:.a-.
..,...:.a-u:-c..a-|.,a...a.,..-.:..:..c.,a..-,.:..a.-|.
.,-,.u:-...:.a..-a-,..,a..a-c-,-a-a..-,...a..-
-.a.:..a.acc...-,jata ,,-........,-...............-.......
.,-.a.,..-........,...-a....:.a.....a-..-.c...-,..-
,...a..-,.l :-.a-....,...-|..,-,..-,..--,...,a,a..-a:-
...:.a..acc....:../ -o ,...-a); ...:.......,.:..poi, poem;
39 U zapadnoj tokavtini djelomino dolazi j.
40 Ovo nije iscrpan pregled obiljeja koja su utjecala na raspad i jezino razlikovanje jugo
zapadno-slavenskih dijalekata. Detaljan opis toga problema vienoga iz kajkavskoga dija
lekta vidi u: M. Lonari: Rani razvitak . . .
41 Naziv potjee od Torlak, tor/aki (iz turskoga) i oznaava ljude koji ne govore ni srpski
ni bugarski. Te se dijalekte naziva i opski, a op je (iz turskoga) oznaavao stanovnika gora
s obje strane srpsko-bugarske granice. Danas se te dijalekte smatra prijelaznima izmeu
srpskoga jezika s jedne te makedonskoga i bugarskoga s druge strane.
.-c.....:-|.-...,..-..,-a-.aca-.a..:....ac-a...
cc-a.-i .:a
x-:-aca..,a.-a.-..,ac.....+a,a,-...aa-,..a.a....
.-a...a,-....a.,-x |-a.c....:c.a,a.c.a-c..a-.,-c....:
....,.....-,.a.,..-.:.rc-.a,-,-.a.,-,ac..:.a.-
.a.a.-a.,-....aa..a.,-...-a.-,.a,-..:-.:.-o-..:-.a-.:-
.....-.:-c...-a.c,-,-.....aa. ...aaa......a:-...
:.aa...........,......a.,..-.::-..-.-a...,-...o-:-:-a-
..caa,-.a:-c.,-a-.-...a.....:.,-...c-.a.:.:.c...-,.a..,a
..
,.-...tj, dj :-:......-......-..-,.-.- u...-a-, .
.ac...-,..tj, dj :-s t, skj, zdj, zg ..:.,-..-a..,....:.e, J; sc,

( ). sc-a-.-,.,.-,...a-...ca..:c....a-..a.a-...-.-
3 1
7
.
e
c-:a-aa..a...a,-x..-.a-x.:-., -:.. a,a,-..
.aa-....-a...aa.,..-..:..,-..a.,-...:.-|..,-,..c. |-a..
.-,.,-a:,-..-a.|-c.c.a,-..,.....-,...--.-|a-,.a.,..-.:.
-.-,-..-,.:.-aa.,...a..a.:...:..-:.:-a.,.....a-...
...-a.....,........c.a|.-..-a-.a-...a--.a.:-.:.a
-c..:...a.,..-.:..u:-.-c..a-|.,a-|...a,a.-.:...a.,..-.
.....-,-a:-c...-a.c,-,a..--..aa:.c--a......,-a
3.2. I ranska etnogeneza Hrvata
o..a-.-:.a,-a.a.xx.:-.,-..-...a-a..ca-.:.:,--auc
..:..-,:--c.,.-.c.a..--ac.,-:.auc..:..-,.a.,--a,a-.
...-a...c-a-.a..|..-c.:-:-:--c.,-a......-a-.-a-.-
aHoroathos ...Horovathos, .....a--a.a.,-.a.a,c-|
..-....|| ...||| .:-.,-..-:.c..-a..aaca,-,-.-...
.x.:-.,-.a.:.a.a:..-,c.-.-.-a.,-.a...,a.a..:.-..c.,
.:-.:-..a.o-aa,u.a.a.:.-aa. .:-c.:aca.a.,..-.--a.--
M. Lonari: Rani razvitak . . .
Te tvrdnje temeljim uglavnom na lanku J. Molsa: Te
_
oia o iransim pohodzeni

k
e I oeneza u Problemy tozsamoscl kulturowej w krajach slow!-

l )wrwatow - rozwo], 1un CJ ,
11/tskich. (ej Jormy i przemiany), 2, ur. J. Goszczynska, Warszawa, 2003. , str. 7.-3. ,pro-
d l
.
glavn1
m crtama a za iscrpne znanstvene podatke vidi elanak

I ll e m pre stav Jam samo u
,
1. Molasa.
,-si.c--.-,.,-..-a:..a.-a.-.-|a-.-Hrvat --..
:..c.a..--ac.,-:.-:-,.a.,--.-....-.-:a-a.-..a.,-a.
..a-..-..,-a,--.c.a..---ac.,-:.au...:.oa:-,.:c-aa:
..:--..,.,-....,-......:.:...-:-u......:..a.a.:.-a.
a......a..:......a.-a-.....-,.|.,a-:.ca...a....-a..-,.
-c.,-a:..a-,s.-.-,.,..a-..,-.:..-..,-.:.a,-:a-.:..a.a.a-.:.
-c-..,.,.u-a,.....-:|s-|-.-....rs.-..x v..-c.|,
u.a:.aac-a........a.a,-a..--.c.a..-,,-a-..u...:..a,.
a-..a-a..........:....--a...|.....--|-..,-aa-
...c....--a...:-.aa-.....a.,...:c.......-.:...,...
..--.--a:.-,.a-.a-a.ca.a:--c.,.|.:.a.a.-.a,-a...c......
.-.a.,.-:.-.-.-,.-:.....a,.-:a-a..|.:c....a,.-.,-
.a....a,-:a-.:.,,s:c.,,-....|,-..,-:......aac..:..--.
..,..-.a..-,.,-a..a.:-.:a...-ca.-a:...,ac..:....-:-c,.:-.a
c..:.-:-:--c.,-..a..:.....-a-...aa.:-a--.:-,.a,...c...
:.a-:.ca.-..,-aa..-,,-a-..|c.a...a...,--..:c.a,-.
aa....:.....c..:-..-..,.,-.:.c.as...-a..-,.,--.-....a.aa
....-z.c.:a.:c-..-:..aa,-a.....-a|-,a....-,a-.-..a
a-.a.--..,..--.:aa-.....,...c.a-.-:.a,-a.a.xx.:-.,-.
a...:.....a.-....s....as....a.-,-,,--|....-,.a.a..-.:.,-
a.-ac..:..-a.c-aa-:c.a...,-oa,-.-c.|...c.-....a..a.-..
......a-.:..c-a-.-,.,a-:.ca.--:a-a.a.-. a.,a.ca|a-,.
a..-a.a,.a.-,a,-.-a......:..--...,...-.c..a.u.c.a..:..-
-a..,-a--a.:......c--a.o.c.,.|v-...-,...:.c.,...-.-
500 ,-a.a.-a.a.,...a.-.rc-.:--uc..:.a-|.|...-
:-..s...:..:..a....:a:.....-.a:.ca...aca,..a.a.:.-a...
c...a.-.--a:.s...-.-.-a.-..,--.:....a-|...-:a-a...
a.....-..,.a.-,...aa-.-..,-..uc..:.(Hrvat - Horvat -
Horoat -Ho rua t - Horohvat - Harhvat - Harhvaiti - Harahvati);
.-,-aa-,.-a|c.-.-,.,-a-.-a.,.ac.a Horvat; -.:..-,-..
K. Jireek: Geschichte der Serben, Gotha, 1911.
Nedavno je G. Labuda: Narodziny sredniowiecznej Europy, Warszawa, 1999. , str. 299.
-300. ustvrdio da su Hrvati i Srbi potomci iranskoga plemena Alana koji su doli u Europu
i pomijeali se sa Slavenima.
4
6 J. Molas, op. cit., str. 13.
111. POGLAVLJE: Razdoblje pretpismenosti U povijesti hrvatskoga jezika
91
--...a-.:.,.:.c--c..,......-a:a...,...-..........,......,.
...a...,.-.a....a,..:c.a....,-:.|-,...c..aa-.:uc..:.-..
....a..:.a,...a,-..........,...a.,.....,-a.,.aa.,-.-..r-...,-.
aa,-.-..a,-.:......s...-a..a-...,.a,aa....a..--a
.,-a--:--a...-,-.a-.:......a-|...a,-....a.a..-.,...
-,-aa-.-,a--..a.a..-a:-.a..:,-c...:...-...ac...a,-..-
,...-:a-,....a..-,.-a:...:-:..,-..a.a-.--a.:..a...a-.
.a.:a.a-:c.a...,-aa.:-....-..c.a,a
|c.a....-:--c.,.a..-aoca,-,...,-:..-,.c.:.a.-aa..:.
.-,,a,-.....,.a.......a..aa-..a..c....-a,...a--a-.
,....,-.-,a.a.-aa..:...:c...a.:..-o..:-,..:..-:-
..,.-.-.......,-:..-a-.a.,..--:a-,-a-:..-:--..,-,|
ca.-....s
-,..,.-a...a-a.c.,--xou..-,.,--
...,-:.-u...:....-a...-a|..:...ac-c.a..:-a.,-..-a...-,
-,-..aa..a...a,a
x..:.,....aa-..c.a-...,-:.:--c.,.a-..,-aa,-.c.,--a-
-...a-.-...-.a....,-aa.-aa,.a..:c.a.,-..-:a-a....a
......a..auc..:.-ac.,-:.-s...-a.,:c.aa..,r.-.a.a,-,
.-a.-..,.a.,-..--:a-a..c.a....a-,-...ac..:...a..-a
....a..a,-a-.a,xx.c.a.-..-aa-a.u-.-.,
o-.-a-.-:.a,-a.a.xx.:-.,-....a.,-uc..:...a-|.....
-.:..a-.:.:--c.,..--a-.a-.,-a,.ac.a-.c.,..a...c.ac..:
.-c.-..,-.aa,:. |-...,r.-.a,-,.auc..:....-.:..
-..-a.-,.,--.:-,.-,-2000 ,-a.a...,-s...:.r..ac..:..a
-:-...-ac..aa--ac-...aa.c-a..|....aa:--.,.:-.,..a.,
..c.,.aac-.a.aac... uc,.a..x.:.aa..u..c:as.-a-...:.-
-.,a-..a.:...a--.-..-:.c.....,-c...aac.:..-,..ac..:..-
,.,-....u....aa.:-.a...-:--..,-.uc..:..aa.r,..a-.
.a-.-.:c-a.-.saca-,-a.a-aa.,.:...,.a..a.aa..-a.a.
.,-:ax,.a-...ac-a..|.....a-.c.,...x.:.a...r.-:-aa..,....
.-.a,-x-.--:..,-.-a...-.a..--....-,a.--|aa.|..-a.
A. . Lovri: Ranoarijska etnogeneza Hrvata, >>Ognite<< 6, Zagreb, 1994., str. 52. -61. Za
1 a k v e poglede reprezentativna je knjiga Staroiransko podrijetlo Hrvata. Zbornik simpozija,
:1. Vl. 1998., urednik Z. Tomi, A. . Lovri, Zagreb-Tehran, 1999.
| I I
Iznosim prema J. Molasu, op. cit., koji ovu teoriju predstavlja detaljno.
a...-a.a-a...a..-,-,..a.a,-,a--..a...-,.,--:..:.a.
..:...ac...,a..-a....,-..:..x.:.a.....,-a.:.az.......,a
.....,-..:......-...,oa:-,.c..:..-,a...,-.auc..:..-
a.,--a..-..-a....a-,-.-..,-a,a|-...-.a.a.a......a
:c--.-..:...:..-a...:....-:-....|-..a-.a..-.-:..ac.-:.
..-:..-a-..:..-a.a,.-|a-.--|-,a... .:-...|-,a....
a,..:.,..,-.,....a-....-a..-..,-.aa..:..-,.-ac.,-:...-,-.a
-.:..-a.:..-a...:..-,-...a.aa.,..-.:..rc..:.-:-.a...-
.c.a..-:--..,-..-.-a..|.-,-a-:....a.......-,--:.c
a,aa..-,-aru:a.....a45% uc..:...-a-:,--..,a,-..:-a-
:..,-s...-a...,-arur+....-23-29% uc..:.uaca,-,-.-
....a-.-a-.-:.a,-a.a.xx.:-.,-.-,...,a,-.-..,-a-..a.,a-..,.
.a....:--..,-.-,.-:a-,-a-.au...:.-.-aa.:c.,..,-a-
.-...-.:-.,-..ac. -..,-.a-.c.,--..........,-|aa.,..-,.-.a
-:-..s..-..-,x-....:..a....a-.,-a,.|.:c-|.-..a-,-
..-.-,-:.ac..:..a.-..,-..a..|..a..|.....:|,.a..:.a..-,.
a.a..a-aa..-aa-,-..:...a..a|.-..:..a-..-a.
ua.:-a..,a...a,a.-...-.-...a-.a.a.:.-a.a.c,a-a.:...
c.....:.a-aca,..-.:-..-a.,-ca-.a:-..-:...a.a.:..-:--c.
,.a|c.,.a:..a--:a-,-a-:..-.a.a.:.-a-.-,-aa-x..:...,..-
..:.c.,-c-a.,-.ac-a-....au...:.a.-c-..-,-aa--|-aa.
c-aa.sa.a,a..x-aa,...-....,-..:.as...-a...-:-a,.-:,--
..xv|.:-.,-.|c.a...,-:--c.,.-|a-..,-a.ac..a-|.,ac..-.
c.a,.a,a,-....-a..aac..a,...-a.,.....x-...,...-...a,-
-a..ca-.:.:-...a..-a1991. ,-a.a-...a.,---...c.:.,-a
aa-a|aa...,..-..|.a.a...a:-a:-a-.-,-aa-.:, .-a.:ca.c.a,-.
,c.-a,-a...-a..a-,..a-a:.:-:.:-.-a.-..a...,aaca:..aa-.-,
ac...oa.:a|aa...,a.a-..a-..aa,.....:..c.,a.-.,-.,a...
-a..a-,.-a-...:.a-.a....,.a...,..ac...-:,-a...a:.
.-....-.-.a.:ac-.:c.a...,-.,-a-:...a--.-..a-.c..:..a.
a....a-|.:-a-|a--a.-a..,.uc..:--a..,-aa...a.-..,-a.
J. Molas detaljno analizira autohtone legende, njihove funkcije i meusobnu povezanost,
usp. op. cit., str. 22.-30. O funkciji i znaenju iranske teorije za stvaranje suvremenoga hr
vatskog nacionalnog identiteta usp. i E. Kale: Hrvatski kulturni i politiki identitet, Osijek
Zagreb - Split, 1999. te D. kiljan: Govor nacie . + . . O tome vidi i X. poglavlje.
l l i . POGLAVLJE: Razdoblje pretpismenosti U povijesti hrvatskoga jezika 93
.sc|...a.-.--a-a.a,-..a.a.a-a.,a.a-a.:a.a....,a-
-.:.--a.-,-a-.:.-|.,a,-....z|-,:-,.:.:--..,.........:--
.:.....c..:-..a.c-aa./a...-a....:...c...a.-...|..-a
.-...,a.-.-|..-a.c.,--a...:..-....-,..a.-|..-,..a..,-
...,-...-a..--.--:a...a..a.:a.a.a..,-....a.,-..a.a.:.a,.
za.a.:.-a.,-...-..-.a...-a.a.au...:..-,:a:--..,a.a.a
:.-a-a-..a...s.:....-,..-..-a:...,.a,...--:-,:-
.. -a.a.a,-a:..aa,.-....-a..---ac.,-:.au...:.....-a-
....,aa,-.c.a..--a..,-:.-..-,.-:a-a..a.-.:-,.a,-a..-
....:-,..-a..-,....ar-c..,.-.a,-a..--a...a--.-.a,-
s -:a-,-a-.-uc..:.x....,a...-c.,-caca,..,-,.,.-a.
-,.a..c.a..a:--c.,a.x-...a..-a......| a.-aa..,.-a.:..a.
.za.a.:.-a-,.aca:......:c....a,--ac.,-:..uc..:.,..-,.,-
2003. ,-a.a-...,-a-..-.a-,-.:...,.a,.-a.,-...a.,...a
.-.a.,..a.x.:..-a...:..-az.,c-|ac-..-a..--....a.
,-a-:..-...--..a,...:..-a-...-:-..:c.:-a-:a:--c.,aa
-,-..a-,a.,a-..,-,..-.--aa:-,.a....
3.3. Hrvatski dijalekti
c...a.-a,-..a...:...aa..,-,.a.:-.....-.......-...,...
ska a..:...,..-a.:..a...,a,-...c--a.,s-.:.c.:-.-:--
,.a..c.:-c.,a.-a:.aa.a.:...a.:a-..,-a..-bto .-,..-c-.
. ......-.to, a .kaj. s...-,:-a......a-..-.a,--.-...-
.x.:-.,-.uac..:..-,a.,..-.:-.-,.,.c.a..-a,-a....nar-
R. Katii: Uz poetke hrvatskih poetaka, Split, 1993., str. 262.-263.; idem, Etnogeneza hr
uatskog naroda. Ime, podrietlo i jezik Hrvata, u: idem: Na kroatistikim raskrijima, Zagreb,
l'199., str. 7.-19.
J. Molas, op. cit., str. 19.-22.
Povijest srpske i hrvatske dijalektologije daje D. Brozovi: Tri razdoblja u razvitku nae
dijalektologije, Radovi Filozofskog fakulteta u Zadru<< l, Zadar, 1960., str. 51. -65.
Hrvatska i srpska dijalektoloka literatura neobino je bogata. Stoga ovdje navodim sa
mo osnovne monografije u kojima se mogu nai detaljni bibliografski podatci o pojedinim
di jalektima i problemima. P. Ivi: Dialektologija srpskohrvatskog jezika. Uvod u tokavsko
11arjeje, Novi Sad, 1956.; F. Slawski: Zarys dialektologii poludniowoslowianskiej z wyborem
ttkst6w gwarowych, Warszawa, 1962.; A. Peca: Pregled . . . ; J. Lisac: Hrvatska dijalektologija
t. ll rvatski dialekti i govori tokavskog narjeja i hrvatski govori tor/akog narjeja, Zagreb,
jeje54 .-,-.-a..,-a.,-..a.dialekte, .-a.a.govore. 55 ua.:-..
,-aa...a-|..,-,..-,.-:,-a..--:a-,....a-|.,.a,.a-..a.
.:.a...a,...a-a-x||.....a-x|v.:-.,-..:..aa.,..-.:.a..
,.a-:..-...a-....a..a.---..:..:.-a.-,-a.,-..a..a
.:....
:-......a.,..-.:...-.-|..-a-.-:-........-|...-a.
..-,.a-....,........:-...a.-:a--a..a..a-,......:-......
:.a-...,...:.a-.|....a,...a....-.-a..:...a.......s...
.......,.-a..,.a--aa-.a.:.aa..aa-,.,-......-..|.a-
a...:..-:.-a..,-a-.:.:-:..a.a..-a.,..-.:---..a..,.:...
-a-....a,-aa-,.,-..a-,..a.:....aa...:..--,-...a..,a
.a-.a.a.:-...:.a..-,a|.:...-a.,..-.:.:-.....-,.:..
c..........,......a.,..-.:.:..-a..aa.,..-.:...a..--a-,.
a...:..-,.,-.....a-,-a...:...a.,..-.:..-,..a-a.,.....-...aa.-
,aa-..,-.:.:-,.,-.....-.:...,.,a.aa,-a.-...-,.:..,..a...
,-.a.-....au....aa.-:-a-.-..-.:.....a.,..-.:...
.aa...:..--,-...a-,a|.:...-:-......o.......
....,.......--.-,-.-..:...--aa...a.-a.-a,--
-:.-.-,.,a..,-..-,-.a.-.-.a:-,.....-a,-....a.........-
,.spuva, klesati .......,.....-,.rubac, bedast, -..:-a.-.a
-.-,-a.-..|-:-..a.,-..a.......a,....
3. 3. 1 . tokavski dijal ekti
u....-,a:-......aa.,..-..:..a.a........a-|.,.,-a|a-x||
.:-.,-..-ax|||a-...,.xv.:-.,-.,-.-,..,-|....., -(3. 1.4.),
:.--.-...a-|.,-a.:...-a...,.xv.:-.,-.o.a.a,-,.:a....
2003. si::e:.i. ct:.+. +ij.|ei.:. :.:|..:.| .a:c:. i.c . +ij.|ei.:. i:..:.ie +.j..,c:e. :.|.:.
.e a ..e.ia Hrvatski jezik ... , .::. 175.-294.
54 Narje,e i.c ,:.j.c+ |.:.:.ic,. dialectus ,:.i je ,a: .,ce:a:c 1837. ,c+.:e a |:..:
.c ,.,e.c+a |.:.ic,. ,c.c:. t..ia,. v:|c.c. a ct:..:ja i|e:a, c+.i|e .e ,:.i..
:.|c a je:.ic|c.: :.:i.|ja. vai je :.t.c c..j :.:i. jc 1814. a ..cjcj ,:.cj ,:..:.ci ,c+
:..|c.c Pzsmenzca Serbskoga jezika po govoru prostoga naroda ,ae,.
o a

+ f"
.
..
. :
c:c..c e .m:. :e e:.:e i.c. ,c.c: je ic:i:e:.: .+ic icje,. je.:. .|. i:.j.,
+,j.|ei: ,e .ia, a.ic.:c+i ,c.c:. ,cje+i:c,. ,c+:aj.. . :.:jeje je .ia, .:c+:i| +.j.
|ei.:..
56 J. s i. Hrvatski standardni jezik i dialekti. Teze za diskusiu, a Jezina norma i varijeteti,
z|c:i uort, a:. r. a.+a:i:., a. r:i:ci.:+. o. s:c|.c, z.,:etaijei.. 1998., .::. 481.-484.
95
a., -.a.a.a....a.a,-..a--..,-a..-a-|...a.,....,.-,-.
...a-|.,-....-:..a-.-:-......a.a-....,...-:-,-...-a:a.
..,....a..-:...o.:.|-..|a.:....a.a,.a,-..a.a-,....a.
a-.-...:......., -.j otom (novia jotacija: braa < br tj a < brtbja).
:-......a.,..-.:...a...,aa.,.-..-.:-.a.a.a,-u...:..-.
...-,-a.a.-,...,a,a.-aa-.a..c.a-,c-...s.|.,.c...a....:-
..,a,.a-.-aaa:..a,--a,-.-,-.:....-,..jata ,x||| x|v.:-.,-
.,a - e, i, ije, je; -:aa.-................,-.......,-......a.,..-.:.
s-..-aa,.a..,a.,-.aa.-.......,ajata. o.a,..a...:-..,a-
.-:-.....-a.,...a-.|.-...,..-.a-....,-.-..-,..a.,..-.:-
a.,-..-a..:..-:-.....-.a-.-:-.....-
u..,-aa...-|..,-,..-.a-:-......aa.,..-..:.a|..,.,a.-
l. to ...ta ..-a--.-|a.a.:a...,-a...
2. s.....-..a,-a..,a...:..a.a..,a,...:..,a,aa,.a.....a.a.
a....a.a...-a.:.:-..a.,...a-aa.,.a-,aa.,-.aa.,..-..:.,
3. s...-,..tj, dj > , 3 ,..a.a-j).
4. s...-,.. p > u (zub) ...-,...a..-,.l > o (vuk), a.a.-,..
.a-uo (vuok) a..-aa,-,a-.a........:....-,a:-....-a.
,..-.:a
5. s...-,.a...,..a-,.Vo ,.....|.)--.,> u (unuk).
6. v-........,...,-aa.-a-,.)--.aa ,...a..-.-:..-,aa-
..aa..-,..:-....-,.a.,..-.:.,
7. x-:.:-....VbS- > sv- (sve).
B. s...-,..r- > cr- (crn), -..a....-a..--a.,..-.:a
l. r..,-....a,...a..-..a.a-cr > tr (rena > crena > trena).
1 0. s...-,-l > -o/-a ,-..,..,-...-,..a,-....aa-,aa.,-.a
s...-a.,-,
I l. s...-, ),jd a.-.-.aa-.-,-:...,-> , 3 ..-.-.a.:.:-...
a, .,..a..-..-,.a.-|.....a.-|.....,..,-..iti - poiti >
pojti > potji > po(i), poem ,...a..-a....-a..--....a
a-|-..a..--...:-a-|-..a..--,
x..c+. ,:e.. J. t...c. Hrvatska dijalektologija ... . .::. 7.-18. :e i+e. Narodni govori.
1 /uod, a Hrvatski jezik . . . , .::. 177.-193., i.c . tokavski i tor/aki idiom i Hrvata, .::. 97.-204.
96
HRVATI l NJI HOV JEZIK
12. Sekundarna palatalizacija (novia jotacia) usnika i prednjo-je
zino-zubnih suglasnika: braa, predgrae, groblje, snople <
brtbja, predgradbje, grobbje, snopbje (osim u Slavoniji i Bosni).
Gubitak fonema h (uz iznimke).
13.
14. Novi nastavak u Gen. pl. m., . i sr. roda -i (u XIV. stolj eu)
(grdova, ena, sela, s brojnim iznimkama).
15.
16.
Od XIV. stoljea proirenost nastavka -u za L ok. s g. m. i sr. roda
(iz deklinacije u-osnova): u gradu, u selu.
Sinkretizam Dat., Lok., lnstr. pl. m., . i sr. roda: grdovima, se
lima, enama (uz iznimke).
17. Proirenost mnoine u veini jednoslonih imenica mukoga
roda morfemom -ov-l-ev- (sin - sinovi, krj - krjevi), uz brojna
odstupanja.
18.
19.
Nastanak novoga nastavka -om u Instr. sg. . roda po analogi
ji s o- osnovama (rukom, rukan, rukun) umjesto nastavka -ov
< -OVb < psi. -ojp (do druge polovice XIII. stoljea).
Nastavak -og( a) u Gen., Ak. s g. m. i sr. roda pridjevno-zamjeni
ne deklinacije (drugoga), s iznimkama, npr. u dubrovakome
dijalektu.
20. uenskoj deklinaciji, u veini dijalekata uopeni su nastavci
-ja-osnova.
21. Ouvanost aorista.
22. Posebne konstrukcije s brojevima 2 - 4 (dva, tri, etiri uenika).
23. Velik broj turcizama.
uskupini tokavskih dijalekata izdvaja se sedam dijalekata s obzi
rom na ve spomenute kriterije (izgovor jata, novotokavske pojave,
eventualno pojava takavizma/akavizma). Dva su starotokavska:
slavonski, istonobosanski; i dva novotokavska: zapadni bosan
sko-hercegovaki i istonohercegovaki. Ostali su dijalekti izvan
granica Hrvatske i njima se slui malobrojni hrvatski ivalj. unjih
pripadaju: novotokavski umadijsko-vojvoanski te starotokav
ski: kosovsko-resavski i zetsko-junosandaki. Posebno mjesto za
uzima prijelazni torlaki (timoko-prizrenski) dijalekt.
1 1 1 . POGLAVLJE: Razdoblje pretpismenosti u povijesti hrvatskoga jezika 97
Slavonski je dijalekt58 najarhainiji starotokavski dijalekt, a isto
dobno je unutar sebe raznolik, posebno u odnosu prema reflek
su jata. Sjeverni, podravski dio uglavnom je ekavski uz mijeani
ekavsko-ikavski izgovor (dite - deteta) te s ouvanjem reliktnoga psi.
nezamijenjenoga jata koji se izgovara kao sueno e ili kao dvo glas
ei, ali i s ikavsko-ekavskom realizacijom. Na junome, posavskom
dijelu postoji ikavizam (dite) uz ikavsko-jekavsku realizaciju (dite
djeca/deca) i ikavsko-ekavsku (dite - dete) te ekavsku, a ima i rijetko
ouvan jat. Nema ijekavskoga izgovora. Dio slavonskih govora uva
staru akcentuaciju u kojoj uz silazne akcente postoji i posebni me
tatonijski akut (dugouzlazni koji se nije slio s dugosilaznim akcen
tom kao to je to sluaj u drugim dijalektima). Vei dio dijalekata
ima nove uzlazne akcente pa se na nekim podrujima pojavljuje pet
naglasaka. Ostala su obiljeja akavizmi uz rjeu pojavu takavi
zama; gubitak h, omekano st l, n ispred i (mo ljiti, naslonjiti); nedo
sljedan prijelaz ovisno o kategoriji -l > -o (posal, dal > posao, dao/
do); est izostanak nove i novie jo tacije - otuda rijei tipa najt(i),
dojdem, divji; redukcija prednjonepanih i stranjonepanih afri
kata u jedne: , 3 (nema , d) ili obrnuto; na dijelu teritorija ouva
na je suglasnika skupina r-; javlja se protetsko v- (vuzak); uz ar
hainu deklinaciju postoje i novotokavski oblici; ei je infinitiv
t i pa namazat; nema imperfekta, a aorist se rabi rijetko; pojavljuju
se originalne tvorbene kategorije; u leksiku ima mnogo turcizama,
germanizama i hungarizama.
Istonobonjaki je starotokavski, akavski dijalekt: ima sta
re silazne akcente, katkada se pojavljuje pomak kratkosilaznoga i
prednaglasno duljenje; ijekavsku realizaciju jata uz mijeanu: de
t e - djeteta, dijete - diteta, dete - diteta; usporednu pojavu j/j < psi.
dj; prelaenje a > e nakon r (vrebac); susree se razvoj samoglasno
ga l > uo; novija su obiljeja: r- > cr-; Vb- > u-; nedosljednu realiza
cj u novije jotacije; deklinacija je u veem stupnju novotokavska;
radnja koja se ponavlja izrie se u prolosti konstrukcijom tipa on
Navodim samo osnovna obiljeja dijalekata te upuujem na bogatu prethodno prikaza
| l I l d ijalektoloku literaturu.
bi priaj 'esto bi priao' (pomoni glagol u kondicionalu i glagol u
2. os. imperativa).
Zapadni bosansko-hercegovaki jest ikavski novotokavski di
jalekt iako ima neke ostatke stare akcentuacije u zapadnoj akav
skoj Bosni (ouvanost akuta, nepomicanje dugosilaznoga nagla
ska). Istodobno su neka akcentoloka obiljeja pridjeva i zamjenica
(tuan - tuno, mene -meni), suprotno od vukovske norme (tuan -
tuna - tuno; mime, meni) katkada prihvaena u hrvatskome stan
dardu. Kako smo ve spomenuli, naglasni sustav toga dijalekta po
stao je osnovnom naglasne norme u hrvatskome jeziku. Dijalekt
se teritorijalno razlikuje s obzirom na realizaciju mnogih obiljeja,
npr. na tlu tzv. jezinih otoka koji su kao posljedica migracija nastali
izvan glavnoga podruja i gdje se pojavio utjecaj susjednih dijale
kata. Moe se tako izdvojiti takavsko podruje (najopenitije: u za
padnoj i srednj oj Bosni i Dalmaciji) i akavsko podruje (zapadna
Hercegovina, podruje zapadno od Cetine, Lika i oaze: Baka - ba
ki Bunjevci, Molise u Italiji, Maarska . . . ). Nejednolinost razvoja -l,
gdje se uz -o (uo) pojavljuje -ja (uja); gubitak h (osim u Bonjaka)
uz supstitute j, v, k. Nedosljedno provoena novija jotacija (grubji,
netjak); u blizini akavtine pojavljuju se obiljeja poznata i tim di
jalektima, npr. psl. dj >j (meja, slaji); tip vrebac ili jadranizmi: -m
> -n, j < l U udi). Osim toga, uz jadransku obalu ima mnogo roma
nizama, dok se u cijelome navedenom dijalektu pojavljuju brojni
turcizmi.
Istonohercegovaki je novotokavski dijalekt. Kratki jat na ju
goistoku se ostvaruje kao je, dugi jat daje dvoslono ije na jugoisto
ku, a na sjeverozapadu jednoslono -je. S tom je pojavom povezana
novija jotacija, tj. sekundarna palatalizacija suglasnika koji stoje
ispredjote, prema naelu: suglasnik + je < e > , j, s, i, pij, bij, mij,
vij (erati, devojka, sekira, zenica, pljesma, mljera, vijera, bljeim,
usp. knjievno: tjerati, djevojka, sjekira, zjenica, pjesma, mjera, vje
ra, bjeim) s razliitim tijekom izaglasa za pojedine novonastale
suglasnike. uDubrovniku nema takve pojave. Pojavljuje se gubitak
h (osim u Dubrovniku) ili njegova zamjena supstitutima k, g i pri
mjeri rotacizma (more umjesto knjievnoga moe). Zavretak par-
99
ticipa -ao esto prelazi u -o (reko) ili -a (reka). Osim novotokavske
fleksije postoje i stari oblici (posebice na sjeveroistoku). Pridjevno
-zamjenina deklinacija zadrava nastavke tipa tvrdih osnova s
dvoslonom kontinuantomjata (tvojijeh, vruiem). uleksiku ima
brojnih turskih, romanskih i nj emakih posuenica. Dubrovaki
se govor ubraja u taj dijalekt, ali ima niz posebnih obiljeja, to je
povijesno nasljee. Poznat je tzv. kanovaki naglasak, tj. duljenje
kratkouzlaznoga naglaska u dvoslonim rijeima ispred kratkoga
sloga Uezik umjesto knjievnoga jezik). Kratki jat daje je, dok se dugi
jat pod uzlaznim akcentom obino razvija uje (rjeka), a pod sila
znim naglaskom u dvoslono ije (br'jeg). udalmatinizme se ubraja
ju kraenje dugoga samoglasnikoga r; prijelaz -m > -n; l > j; k > k,
kao rezultat prirodne blizine akavskih podruja s tim obiljejima.
3. 3. 2. akavski dijal ekti
akavski dijalekti59 danas zauzimaju relativno malo podruje od

lstre do Lastova, a obuhvaaju otoke (od Cresa do Lastova i Kor
ule), uski dio obale (Hrvatsko primorje do Novoga i Senja, od Zadra
do ua Cetine te zapadni dio poluotoka Peljeca) te dio kopna ko
j i obuhvaa Istru i otoke unutar tokavskih i kajkavskih dijalekata
(umberak, okolica Karlovca, Ogulin, Otoac). Kolijevka hrvatske
drave bila je srednja Dalmacija koja je takoer teritorijalno pripa
dala akavskome dijalektu koji postoji i danas, ali zbog migracija
samo djelomino. Junu granicu akavskoga dijalekta dijalektolozi
su postavili na rijeci Cetini, iako postoje hipoteze o njegovoj neka
danjoj prisutnosti na makarskom i dubrovakom primorju koji su
smjeteni mnogo junije. Bila je to vana hipoteza oko koje se du
go godina raspravljalo jer je rije o prvotnoj dijalektalnoj akavskoj
osnovici u Dubrovniku, a raspravu je potaknuo mijeani akav
sko-tokavski jezik dubrovake poezije u XVI. stoljeu.60 Takav ras-
M. Hraste:
akavski dijalekat, u: Enciklopedija Jugoslavije, IV., Zagreb, 1960., str. 506.

-508.; M. Mogu:
akavsko narjeje, Zagreb, 1977.; D. Brozovi:
akavsko narjeje, u: D.
Brozovi, P. Ivi: Jezik srpskohrvatski/ hrvatskosrpski . . . , str. 217.-230. Od starijih radova vidi
A. Peco: Pregled . + . , str. 127.-164.
IU
Vie o tome u V. poglavlju.
pored akavskih dijalekata rezultat je migracija zbog kojih je dolo
'
do ekspanzije tokavskih dijalekata. Zato se prvotno podruje a
kavskih dijalekata ouvala kao isto akavsko, najee na udalje
nijim otocima, negdj e je poprimilo jae ili slabij e tokavske utj e
caje, a drugdje su ga opet preplavili tokavski dijalekti s vidljivim
akavskim supstratom ili adstratom. Njegov najmanji dio zaposjeli
su isti tokavski dijalekti. Iz toga proizlaze velike razlike u akav
skome dijalektu, njegova su obiljeja ili iskljuivo akavska ili su
zajednika s kajkavskim i tokavskim dijalektima, to uvelike ote
ava klasifikaciju akavskih dijalekata j er se ne moe primijeniti
jedan nadreeni kriterij . U dijalektologiji se rabi nekoliko kriterija,
a najee su to morfoloki, naglasni, teritorijalni ili fonetski kriterij.
Potonji se moe temeljiti na izgovoru psl. jata, suglasni kih skupina
t! te pojavi caka v izma.
Teritorijalna podjela M. Hraste sastoji se od dvije skupine a- l
kavtine na osi sjeverozapad - jugoistok, gdje postoji niz izaglasa
koje dodue nisu posve povezane, nego teku samostalno i opisu
ju granice arhaizama kao i inovacija. Sjeverni dio uva starije sta
nje dijalekata, pokazuje zajednika obiljeja s kajkavskim i sloven
skim dijalektima, dok je juni ogranak pod tokavskim utjecajem.
Sjevernu skupinu obiljeuje niz fonetskih, fleksijskih, akcenatskih i
sintaktikih pojava koje se razlikuju od junih realizacija. U te poja
ve pripada ekavski ili ikavsko-ekavski refleks jata, za razliku od ju
noga, ikavskoga izgovora (od Zadra prema jugu), slina je i posebna
vokalizacija jera na kvarnerskim otocima, razvoj sonanata ili razvoj
p > o (/juno u). Moe se ovdje navesti prijedlog i inicijalno v( a-) na
prama u- (vnuk). Rjea je pojava prefiksa vi- (< vy-), zajednika sa
slovenskim jezikom. Glavno je fleksijsko obiljeje irenje nastavaka
tvrdih a-osnova (na jugu ja-osnova), uz Instr. jednine tipa vodu( n),
to je zajedniko kajkavskim i slovenskim dijalektima, u opoziciji
s junim oblicima vodov, vodon. Slini su i oblici Dat., Lok. i Instr.
mnoine: enan, enami, enah naprama junim nastavcima -an,
-ama( n), -ami( n) koji su ve rezultat utjecaja novotokavskoga sin
kretizma. Kvarner je ouvao ostatke specifinoga akavskoga im-
perfekta. Juni dio nije ouvao aorist ni imperfekt. Osim toga, u
sjevernome dijelu bilo je arhaizama i akcenatskih posebnosti.
Osim podjele prema meridijanu moe se primijeniti i podjela
prema paraleli koja akavtinu dijeli na otonu, obalnu i kopne
nu. Na otocima je jedan od eih primjera razvoj -l > -0, u odnosu
prema obalnim podrujima koja uvaju -l ili ga pod utjecajem ikav
ske tokavtine ostvaruju kao -Oa.
esto primjenjivan fonetski kriterij (izgovor jata) omoguuje po-

djelu akavtine u etiri skupine:
l . Ekavski dijalekti u sjeveroistonoj Istri, na Kvarneru, od Rijeke
do Bakra, u Senju te na kvarnerskim otocima (Cres, djelomino
Krk i Loinj).
2. Ikavsko-ekavski dijalekti danas postoje na podruju od Bakra
do Novoga Vinodolskog, a takav izgovor imaju i kvarnerski te
zadarski otoci: Krk, Rab, Pag, Susak, Uglj an i Dugi Otok. Toj
skupini pripada i kopneno zalee Kvarnera (Lika) i mjesta ju
no od Kupe. Izgovor se temelji na ikavskom refleksujata u
svim poloajima osim ispred dentalnih suglasnika (t, d, s, z,
n, l, r) ako u sljedeem slogu dolazi a, o, u, f (vrime, dica, brig,
mliko, svia - leto, testo, zvezda, belo, sused, (pravilo Meyera i
Jakubinskoga).
: 1 . Ikavski dijalekti zauzimaju srednju i junu Dalmaciju, od Zadra
do polovice poluotoka Peljeca te dalmatinske otoke: Bra,
Hvar, Vis, Korula ...
1 . Jekavski dijalekt nalazi se samo na otoku Lastovu, iako se ne
moe iskljuiti da je takav izgovor u prolosti imao i akavski
Peljeac. Razlog takva izgovora trai se u injenici da je Las
tovo dugo bilo pod vlau jekavskoga Dubrovnika (od 1272. go
dine).61
l povijesnom razvoju te pojave i usporedbi sa susjednim dijalektima vidi D. Brozovi,
"l ' ct., te A. Peco, op. cit.
Glavne zajednike crte akavskoga narjeja su sljedee:
l . Upitna neosobna zamjenica a (e), Gen. esa. U nekim govo
rima dolazi to/ta, ak i kaj, ali uz to se uvaju oblici za, na,
po.
2. Vokalizacija ujednaenoga jera, takoer i slaboga (zajedniko
sa tokavtinom), bez obzira na duljinu jest a, osim na kvarner
skim otocima, gdje je vokalizacija ostala povezana s duljinom
(slino kao u slovenskome),jer se u dugom slogu takoer voka
lizirao kao a, dok je u kratkome slogu davao e (Cres te Vrbnik
i Omialj na Krku) ili o (u Dobrinju na Krku). U ovome dij elu
javlja se iznimna i povezana s prethodnom pojavom realizacija
vokalnoga l > bl > el (Vrbnik, Omialj) te ol (Dobrinj) naspram
opega razvoja vokalnoga l > u.62
3. Denazalizacija ' >'a (poslije j, , ), npr. jazik, aja, paati.
4. Razvoj p sl. t, dj > t', j (kut'a, meja), a p sl. st, skj, zdj, zg > t: j
(t'ipati, mojani) uz takavsku realizaciju.
5. Ouvanje skupina r- (rivo/revo, rn).
6. Ouvanje fonema h.
7. Nepostojanje palatalizacije tipine za tokavtinu, ali postoja
nje oblika tipa: najden, najt(i), dojde, netak, sudje.
8. Arhaina akcentuacija koja uva praslavensko mjesto naglaska.
Postoje tri vrste naglasaka: dugosilazni, kratkosilazni i dugo
uzlazni, tzv. akavski metatonijski akut n koji potjee od novo
ga praslavenskog akuta ili od novijega akavskog akuta koji se u
tokavtini spojio s dugosilaznim naglaskom (usp. tok. straa,
ak. straa). U nekim su govorima oni reducirani na dva nagla
ska zbog ujednaavanja akavskoga akuta s dugosilaznim na
glaskom. Duljinu uvaju i prednaglasni samoglasnici. Sjeverni
dio ima arhainiji tip naglasaka (starca) od juga (strca).
9. Arhaian pogodbeni nain bin, bi, bi, bimo, bite, bi nije samo
lokalni nego opeslavenski arhaizam.
b?
o.+,e :..c ..c:,.|. :e ,:ct|ee ,e: :,: :. c:cia tc.:,a .ci.|:c l > al, . i.c .:|..:.
ca..: ,e a ,e.:a a...i. :. i:ia vci.|.:.c.,. . :.:.c, .c:.::. :. i..::e:.i. c:cc..
+ct:c .|a.::.:. :e:.:c:.,.|:. i:.:e:., :e ,:.,.+:c.: .,e.e::c, .i..:.:. :e c:c:ce ,c,..a
U akavtini ima i jadranizama63 kao novijih crta iji su izvori
akavski dijalekti na otocima i obali, odakle su se irili na druge ja
dranske tokavske dijalekte (Dubrovnik), ak i na kajkavske, iako
i h nema u akavskim dijalektima dijaspore te u onima dublje na
kopnu. U njihovu nastanku sigurno su vanu ulogu imali dodiri s
venecijanskim dijalektom. U njih se ubrajaju ve spomenuti: prije
laz -m> -n, lj > j; k > k, kraenje dugoga vokalnoga r. Rjei je ne
stanak -t (pe < pet, da < dati). U jadranizmima je nesumnjivo i velik
broj romanskih posuenica. Moe se spomenuti i cakavizam64 koji
je danas prisutan na Visu, Hvaru, Brau, Molatu, Istu, Silbi, Pagu,
Krku, Cresu, Loinju, Susku, a na kopnu u Trogiru te djelomino u
Senju i gradu Bakru kao i u brojnim mjestima istone, srednje i za
padne Istre. Klasini cakavizam odnosi se na prijelaz , , u e, z, s
(ea, macka, zena, sirak, kazes), odnosno na razvoj , , > e, i, s (ea,
c:udo, iena, iivit, sirak, selo).
Mijeanjem nekoliko spomenutih kriterija dobivamo podjelu a-
kavtine na est glavnih dijalekata:
t . Ekavski, akavski, u sjeveroistonoj i srednjoj Istri (Pazin) te na
obali Hrvatskoga primorja, do Bakra, na Cresu i u sjevernom
dijelu Loinja.
2. Ikavsko-ekavski, srednjoakavski, nalazi se na obali od Bakra
do Novoga, i s izoliranim Senjom. Obuhvaa i Krk, juni dio
s.:.,e .e :.t.c :e:.: dalmatinizam ic,. ,e .,.i c,:.:....c +c.e, :.| ,c,...
,
+
r:.. .e :. ,:ct|ec t...c m. m.ieci. Cakawizm z uwzglfdieniem

zjawis
.
podob-
11 ych, i:.icw, 1929. x,e,c.. ,c,|e+. :. ,e:e:a c.i...:. ,a:,ec.j |e:.cic,. +.,.|ei:.,
p.ri h .. :.|. .a t ae|. . m u:..:e ,c.a. :.ic i:c:c|c,.,a ,c,..e . xvii :. xv. .: s +:a,e
1 , . 5l ..:e J. u. Cakavizam i njegova geneza, a.+c.. r:.:.:a:.

z.+:
. z.,:et. 158.,
>l l21.-38., ::..c :,e,c. a::ci a:a:.: ..c,. ,e:.:c,. .a.:... z. ma|,.c Lo cakaV!smo
ul/a luce della linguistica contrastiva, o.e we|: +e: si..e:- 4, w.e.t.+e:, 1966., .:: 367.-
: 17'!. a :..e+e:c, ,e :..,:... ::..c a::ci a .a.:..a i.c . a ..:,.i. .te:.c. - a +c
. 1 i IH. |e:.i. +.,.|ei:c ic,. ,e c,.c at::.:. ,c:e:c.,.|:e .i...ie :.:.cj:e :e:+e:

. i jP. +., ,c,|e+ +ciae::.:. m mc,a Uzroci cakavizmu, a Prilozi za VII medunaodm
,f11 pistiki kongres, Zagreb - Ljubljana 3.-9. IX 1978., z.,:et, 1978., .:: 85.-9
.
3. x. :a:c.:
da . , .,.| ..::....:,. . i:.:.ie .:.|.:e ,c.:c,e.| |.,c:e:. a,c:c:... w a:,.. O badamac
rl ;11 Lekt6w chorwackich przez Mieczyslawa Maleckiego (po 75/atach), a. Mteczyslaw alecl.
l ':/owiek, uczony, organizator, a: J. aa.ei, i:.icw, 2005., .::. 183. -191. ta:c:
.e ,oi|.:,
|c:,a a::ci. c.i...:. a +c+.:.. +..,a ,e:.:.| .a.:... .|..e:.ic,. ,c.i...ic,, I
...:.ic,..
Loinja, protee se do Ugljana i Dugog otoka. U tu skupinu ub
rajamo i dijalekte u Lici i Pokuplju te najvei dio Gradia (Bur
genland) u Austriji. Taj je dijalekt najraznolikiji.
3. Ikavski, junoakavski, zbog migracija povuen sa svoga pra
teritorija na uski, isprekidani obalni pojas od Novigrada, Za
dra, do ua Cetine. Tu su i otoci: od Pamana na zapadu do
Korule i Visa na istoku zajedno s polovicom poluotoka Pelje
ca. Starosjedioci su emigrirali iz te pradomovine u Istru i u
Gradie (Burgenland).
4. Jekavski dijalekt Lastova s njemu hipotetski pripadajuem a
kavskim Peljecem. Vidljivi su zapadnotokavski utjecaji.
5. Ikavski tokavsko-akavski, u junoj i zapadnoj Istri s vodikom
oazom u sjeveroistonoj Istri. On je nastao kao posljedica mi
gracija iz Dalmacije, gdje su ljudi govorili prijelaznim tokav
sko-akavskim dijalektom. Ima sljedea obiljeja: a, skupine
t, d, ujednaenost - , prijelaz tokavskoga j > (mlai).
6. Buzetski (ili gornjomiranski) u sjeverozapadnome dijelu Istre, s
refleksom jata kao uskoga e. Osim svojih tipinih crta, pokazuje
povezanost sa slovenskim j ezikom.
3. 3. 3. Kajkavski dijalekti
Kajkavski dijalekti65 zauzimaju zatvoreno podruje sjeverozapad
ne Hrvatske i Gorski kotar. Kajkavska je i Hrvatsko Selo izvan june
granice kajkavtine, kao i druge oaze izvan granica zemlje, nasta
li kao rezultat migracija, kao u Banatu (Vojvodina), Rumunjskoj,
Maarskoj i u austrijskome Gradiu (Burgenland), gdje postoje dva
jaka sredita, te konano u koloniji Horvatsky Grb kraj Bratislave
koja ondje postoji od XVI. stoljea. Kajkavska narjeje, slino kao
i akavsko, iz njihovih prasjedita u zapadnoj Slavoniji te u dijelu
junih i jugoistonih podruja od XVI. do polovice XVII. stoljee
65 o
.
.
d l " sim vec nave ene Iterature, potpunu bibliografiju ima opirna monografija M.
Lonaria: Kajkavska narjeje, Zagreb, 1977. Sintetski pregled: idem, Kajkavska narjeje,
u: Hrvatski jezik . . . , str. 231.-246.; A. Peco: Pregled . +. , str. 164.-192.; m Hraste: Kajkavski di
jalekat, u: Enciklopedija Jugoslavije, IV., Zagreb, 1960., str. 508.-51 1. ; D. Brozovi: Kajkavska
narjeje, u: o Brozovi, P. Ivi: Jezik, srpskohrvatski! hrvatskosrpski . . . , str. 90.-99.
i
z bacili su tokavski dijalekti. Kajkavtina je zato zauzela akavske
l 1 rene. Istona kajkavska granica u Slavoniji sezala je u davnini do
Poege, Slatine i Virovitice. Narjeje je poelo gubiti teritorij jo u
X. stoljeu kada su zbog upada Maara kajkavci izgubili zemlju sje
verno od Drave. Manji dio izgubljenih teritorija na istoku ponovno
se naseljava od XVII. stoljea, zbog ega su i zahvaljujui novoto
kavskim dijalektima i razliitim kajkavskim dijalektima nastali no
vi dijalektni tipovi, kao npr. u sjevernoj Moslavini ili u Podravini.
Kajkavska narjeje vrlo je raznoliko. Kako su tekla istraivanja
njegovih dijalekata, tako su se mijenjali i kriteriji njegove podjele i
sama podjela. Aleksandar Beli (1927.) dijelio je kajkavske dijalekte
prema fonolokom kriteriju u tri skupine, a S. Ivi (1936.) s obzirom
naglasna obiljeja - u etiri skupine. Brozovieva se klasifikacija
( 1 963.) sastoji od est dijalektnih skupina.66 Mijo Lonari dijeli kaj
kavska narjeje u dvije glavne skupine. U prvu, sredinju, ubraja ve
,: i nu kajkavskih govora koji imaju zajednika obiljeja tipina za to
narjeje. U drugu, manju skupinu ubraja granine zapadne govore
koji nemaju svih tipinih obiljeja. U toj skupini Lonari izdvaja
{etiri govora: gorskokotarski, zapadnomeimurski, donjosutlanski
(s akavskom osnovicom) i pleiviko-prigorski. Prva se skupina di
j di na temelju naglasnih i samoglasnikih obiljeja (npr. razvoj p i
vokalnoga l) u niz podtipova, to na kraju daje 15 dijalekata na koje
l .onari dijeli kajkavska narjeje. To ipak nije konana klasifika
cija ovoga dijalekta, to naglaava i sam autor jer jo nisu proueni
svi kajkavski govori.
Stoga emo prikazati samo glavne crte tog narjeja:
l . Neosobna upitna zamjenica kaj, kej, ke, koj, kuj.
- Posebni naglasni sustav s tzv. metatonijskim ili novim kajkav
skim praslavenskim cirkumfleksom.
""
D. Brozovi pokrenuo je i teoretske probleme oko klasifikacije dijalekata, usp. O kryte
' i u ch strukturalnych i genetycznych w klasyfikacji dialekt6w chorwackoserbskich, >>Biuletyn
l 'ol skiego Towarzystwa J'zykoznawczego<<, 22, Krakow, 1963., str. 175.-191.; idem, O aktu
u/nim znanstvenim i nastavnim problemima hrvatskosrpske dijalektologije, osobito u klasi
/ikaciji dijalekata, >>Jezik ll, 2, Zagreb, 963., str. 53.-60.; idem, Dijalekatska slika hrvatsko-
11pskogajezinog prostora. In memoriam prof Mati Hrasti, Radovi Filozofskog fakulteta u
/.ad rU<<, 8, Zadar, 1968.-1969., 1969.-1970., str. 5.-30. + 7 karata.
3. Ujednaenost refleksa psl. jata te ujednaenoga jera koji daju
usko e (cvet, deca - otec, denes).
4. Ujednaenost kontinuanata psl. stranjega nosnika p i samo
glasnoga ! koji daju o (roka, vok) uz u, ou.
5. Protetsko v- ispred -u (vuho, vuitel).
6. Izjednaenost izgovora - izgovaranih kao j edno posredno
omekano .
7. Djelomina obezvuenost krajnjega suglasnika (grat - grda,
mras - mraza).
8. Tvorba buduega vremena od pomonoga glagola biti i partici
pa na -l (bor/bum doel/dola).
9. Ouvanost su pina poslije glagola kretanja: idem spat/kopat za
razliku od infinitiva: ne'e spati/kopati).
10. Nepostojanje vokativa, osim u govorima gdje postoji u vlastitim
imenima i rodbinskim nazivima.
ll. U Gen. pl. m. roda nastavci -of-ef(sirof mief) te nastavak -0 u
enskome i srednjem rodu (en, sel).
12. Nema alternacija u osnovi (roki/ruki, voki/vuki).
13. Komparativ ima specifini sufiks (debeli, slabei).
3.4. Seobe puanstva i mijeanje dijalekata
Dananja podjela hrvatskih i srpskih dijalekata ne pokazuje ni po
vijesne granice ni odnose koji su nekada vladali u dijalektima tih
jezika. Posebna je pojava, kakve nema nigdje kad je rije o razmje
rima, premjetanje dijalekata i zbog toga njihovo mijeanje, to je
dovelo do potpune izmjene prvotnih granica dijalekata. Ta je pojava
uvjetovana migracijama u kojima je pred turskom najezdom iz svo
je postojbine bjealo vie od polovice stanovnitva.67 U poetku su
pod turskom vlau ivotni uvjeti bili podnoljivi, ali su se poslije
promijenili. Uzroci migracija bili su vjerski pritisci, uzimanje dje-
67 Tu j e pojavu istraivao J. Cviji: Metanastazika kretanja, njihovi uzroci i posledice,
Beograd, 1922. O tome vidi i P. Ivi: Srpski narod . . . , str. 48.-82.; D. Brozovi: O rekonstrukciji
predmigracionog mozaika hrvatskosrpskih dijalekata >>Filologija<<, 4, Zagreb, 1963., str. 45.
-55.
ce u janjiarske kole, visoki porezi, neprestani napadi, razbojstva
i prolaenje razliitih vojska. Migracije su poele najprije u feudal
nim obiteljima, jo u prvoj polovici XV. stoljea, a ve su u drugoj
polovici XVI. stoljea postale masovna pojava. Seobe su tekle pre
ma sljedeoj shemi: zemlju naputenu zbog bijega pred Turcima ili
nenaseljenu zbog masakriranja stanovnitva zauzimali su izbjegli
ce s daljih podruja koji su bjeali pred neprijateljem. Katkada su
i sami Turci napuivali naputenu zemlju ljudima iz unutranjosti
kako bi ju ponovno obraivali. Ve se u drugoj polovici XV. stoljea
na maarsko-turskoj, a zatim i na habsburka-turskoj granici poe
la organizirati protuturska obrana pod vodstvom mjesnih feudala
ca. Pogranina podruja koja su razdvajala dvije sile konano su se
1578. pretvorila u Vojnu krajinu (Granica, Krajina, Vojna krajina)68
s tri okruga koje su inile: Primorska krajina (s utvrdama meu
ostalim u Senju, Rijeci, Otocu), Hrvatska krajina (meu ostalim
sa Siskom, Slunjem i Ogulinom) te Slavonska krajina (meu osta
lim s Varadinom, Krievcima, Koprivnicom). Ondje su se skupile
izbjeglice prozvane krjinicima koji su dobili odreene povlastice,
ali su se morali boriti s Turcima. Tako je nastajao pojas mijeanoga
stanovnitva, a njegove su se posljedice pojavile i u jeziku.
Seoba je poprimala razliite oblike: od organiziranih brojnih
skupina (kao to je bila npr. najpoznatija Velika seoba Srba iz 1690.
pod vodstvom srpskoga patrij arha Arsenija III. Crnojevia koji je
nakon poraza p rotu turskoga ustanka 1689. iz june Srbije poveo oko
70 tisua Srba na sjever, sve do Baranje, Slavonije i Maarske), pa do
individualnih seoba pojedinih obitelji. Taj drugi oblik pojedinanih
migracija najvie je promijenio etniki i dijalektni karakter hrvat
skoga i srpskoga jezika. O seobama znamo relativno mnogo. Osim
arhivskih podataka o zemljama pod vlau Maarske, Austrije ili
Mletaka, raspolaemo i jo uvijek ivom narodnom predajom koja
uva povijest svake raseljene obitelji.
hB
Problem Vojne krajine detaljno obrauje J. Rapacka: Leksikon . . , str. 195.-202. Tamo se
moe nai i natuknica: Mletaka krajina, str. 127.-129.
Migracije se dijele s obzirom na izvor, podruje s kojega potjeu.
U dinarsku seobu koja je krenula iz Dinare ukljuena je:
l . Junohrvatska skupina ija se seoba temeljila na premjeta
ju katolikih akavaca ikavaca i akavaca ikavaca-ekavaca
s podruja izmeu Une i Kupe te obale Jadrana od Vinodola
do Cetine. Naselili su Istru, Krk, sjevernu kajkavsku Hrvatsku,
Sloveniju, istoni dio dananje Austrije (Gradie - Burgen
land), Maarske,
eke, Slovake, tj. teritorije Habsburke Mo

narhije. Njihove su zemlje zauzeli tokavci.
2. Skupina iz zapadne Hercegovine i Makarskoga primorja - emi
grirali su tokavci-ikavci, katolici i dijelom muslimani te na
selili sjevernu Dalmaciju, Liku, zapadnu Bosnu i ak sjevernu
Baku, gdje su se prozvali bakim Bunjevcima i ouvali svoju
rodnu ikavicu, iako su doli u ekavsko okruje.
3. Istonohercegovaka skupina (s podruja staroga Huma i Tre
binja) obuhvaala je najbrojnije migracije tokavskih jekavaca
u zapadnu Srbiju, Vojvodinu, Slavoniju, Baranju, Bosnu, Hrvat
sku i sjevernu Dalmaciju. Na tim je teritorijima izazvala razli
ite promjene. U Slavoniji je npr. smanjila doseg lokalnoga di
jalekta te ga je razbila odvajaj ui sjeverni podravski dijalekt od
junoga posavskoga slavonskoga. Izazvala je i seobu Slavonaca
na sjever, u Baranju, zapadnu Baku i u Maarsku. Istona, je
kavska Bosna, koja je prihvatila najvie izbjeglica, razbijena je
i etniki i jezino. Tu je zemlju naselilo pravoslavno stanovni
tvo koje je govorilo istonohercegovakim dijalektom te kato
liko, muslimansko i pravoslavno stanovnitvo koje je govorilo
istonobosanskim dijalektom s hercegovakim utjecajima. U
zapadnoj Srbiji su zbog migracija izumrli stari govori.
4. Zetska skupina odnosila se na migraciju tokavskih j ekavaca
koji su ili dolinom Lima u Srbiju.
Ostale su seobe s dinarskoga podruja bile uglavnom migracije pra
voslavnoga stanovnitva, ekavskih tokavaca, iz Srbije. U srpskoj se
migraciji mogu izdvojiti sljedee skupine:
l l i . POGLAVLJE: Razdoblje pretpismenosti u povijesti hrvatskoga jezika 109
l . Kosovsko-metohijska skupina obuhvaala j e tokavske ekav
ce iz Stare Rake. Oni su emigrirali na sjever i sjeveroistok, u
umadiju i u Pomoravlje, sve do erdapa.
2. Vardarsko-junomoravska skupina ila j e s podruja to su se
nalazila s obje strane srpsko-makedonske granice, tj . iz Pri
zrena, jugoistonoga Kosova, Skopske Crne Gore. Stanovnitvo
je uglavnom govorilo prizrenskim dijalektom s kojim su se mi
jeali bliski makedonski dijalekti. Seobe su ile na sjever, u do
linu June Morave i u umadiju.
3. opska se skupina izvodila iz gorskih podruja s obje strane
srpsko-bugarske granice. Stanovnitvo, slino kao i njegovi su
sjedi, naselj avalo je dolinu June i Velike Morave, istonu u
madiju, okolicu Beograda, ue Timoka.
(
:esto je isti cilj seoba u razliitim migracijskim valovima pro
uzroio mijeanje migracija, posebice u Srbiji. Najbolji je primjer
umadija, gdje su se susrele hercegovaka i zetska skupina iz di
narske migracije te predstavnici svih triju valova srpske migracije.
Te seobe nisu jednako napuile sva podruja. Na periferijama, npr.
na podruju timoko-lunikoga dijalekta te na sjeverozapadnim
graninim podrujima Hrvatske prevladava autohtono stanovni
t vo. Ali postoje podruja u kojima nije ostao nikakav trag staroga
naseljavanja, ak ni u obliku jedne obitelji. Najvie je iseljenih lju
di dolazilo iz Dinare i Srbije. Iako su doseljenici bili brojniji od sta
roga stanovnitva, dogaalo se da u dijalektu jednoga kraja ipak
prevladavaju obiljeja staroga govora koji reprezentira manjinsko
st anovnitvo. To se objanjava injenicom da su stariji stanovnici
i mali uglavnom vii ivotni standard od doseljenika, bili su gos
podari zemlje s vlastitom povijeu i tradicijom, tvorili su zatvore
I l l i drutvenu sredinu. Zato su novi doseljenici esto bili asimili
rani, te su mijeali crte svoga dijalekta s dijalektom u koji su doli.
l >oseljeniki dijalekt mogao je opstati samo ako su stari stanovnici
1 1 apustili zemlju ili ako je izmeu starosjedilaca i doseljenika po
st ojala razlika u vjeri.
Najvee su se promj ene zbog migracija dogodile u prvotnom
grupiranju hrvatskih i srpskih dijalekata, zbog ega je dolo do za-
:.c.a,.a,.a-..a--:a.a,c.a....a-.,-.a,..a-.:.a..a-,.a
a.,..-..:.r-..,-a..-:.a.,c...,.|..-.a..,-a--
r s.,......a.,..-.::-...:.a.,-..,ac......:-a.a.,aa.a..,
......a-aca,.s.,...:.a.,-..:-..a.-..c.-:a-....
..-:-c-a-a.,a,-...aa,-a.a-ac-.a.:.:.|.-,-a..:.a..
......-..,......a.,-.a.aa.,..-..:.-.-o..,..s.c.-...
.-,.--a.,c.:...aaa.-,aa-..,-.:..a,.-.a-,.,-....
2.
....:.a.,--aa.,-..a.,.--,a|.:.-oa.,--.:.....:-
.........,......a.,..-.:..,-:-.--.-...a..-,.c.-:
a-,.:-c.:-c.,.x,-..a.-a-a.a.--a.,-.,-a,-a...-...-|
a-.-.a-,-a.a-.aa.-:-....:.c........a.,..-.:.a-
|c--a..a.....-.aa-..a-.-.,-a.-.a-c...a-:.-..-.a
ac........|..-.v-.-|.:.-..a.,-..|.:c-..a.-...,a,-
...aa.a.-sc..,a,-..:-a.sc.. .ac....a.:.c..:.a-.a...
o-.-.,-a....a..-..:.c-.,-a.-..|.........-.............a
....aca,..,-a.,..-.:a-.c:-u:--.-..a.a.c-.a.a.a,-,.
c.....-..a,.a.,..-..:.a.sc.a
3. s--|-.aaa.:..-..:.c-c., -...a-a.,..-.:-.ac:-.....-
......-x.a,.a-.-.a,-.:-a-..:-......a.,..-.:..,-
a..:...-:c...-a:c..:a.,c.a...
u..--|-.|-,:ac..-,.c-a.c.a,..-..a.-..,..a-,.,-..a-,.|-
c..-,......a.-xa....a...-a-..-:a.....a.a.s.,-,-
-.......c.a--....-a..-.a,...a-ac..:..-..a.a,-,
,-c..c..-.:.a-.a.:.a.a-..a-.a-.u-c.-,-..a-o.-
.:.a-.a.:..|.-,-:ac..-,.-ac.,-:..a....a:--:-..ac...
.-,..a.-:.-c.a.,-a..-....oca:.-a-,-.-a.c...-..:...o.
.a..-,.c.c.:..a.....,--....:..-:-,aca:.-a-,..a.a..a...
-.,aa-c|.:a|-,.:--c.,-a:..a-.a.:ac-...-..c--a-.:.-
c...,-.-.c........-aa....a..-.:..-,...:-...-,.c.
.-....a-,.:.a-.a.:..u,-...a.-.:.-c..-a-.-...-.-.aaa.ca.a
69 Muslimanima je odlukom partijske vlasti 1968. bila priznata nacionalnost. Godine 1971.
to je potvrdio i popis stanovnitva. Toje jedini sluaj da se u xx. stoljeu priznaje vjera kao
kriterij za nacionalnu pripadnost.
1 1 1 . POGLAVLJE: Razdoblje pretpismenosti u povijesti hrvatskoga jezika ll l
.-a-:...ac.......-,-.a.--,....-a...axa....a..a--...a--
.--......aa.,..-.:-,-.-c...-,-ac..,-.-c|-a-.h,
a-.,--aa:-...:.a.a-.:.-...,-|.-...,a,-a.--,a.
a-,-a....c.,-xv|.--:.-xv|| .:-.,-..xa.. .a.a
-.a
......,-.-ch, :-.-:a..a,.a-..a-a.c-
.:c..,-..-
.-,.,-|.-..a|-a.,-.....c....,.,-c...,, -...-.a.-,
,--.:-,.-:.,|-a -h. s.,-a--,--|..,-,-.,-
.a,-
|-a-.e - e,
j - j, ...a--,.........-,.eakavizma, a-,-,.,-a-...|-,
a-a.c..a-....-a...,-......a-.-..a..,a.c-.a....u
va....a.,-:--|..,-,-a..:..-.|-,a-a.c..:ac.....c....
, -...-

.a-..-.:.,c...,.....c:.ac..:...a1 .c...aa.,..-..:.
-a-.a-,-...,-a,-a.a.c.,--o--
a..-,;:.,
r+r r++,
-.-.-aa-.a...a-a,-,-a-.-.|-,-:..-,.....-a,.1 ..-.a
c-,-a.:....:.a-.a.:..
Problem jezinih dodira hrvatskoga s drugim jezicima, napou eksiu, nije u o:o
I l U' radu iscrpno predstavljen. Opi se podatci o tome mogu nac1
_
u clanc1ma bomka
/awebake slavistike kole, Zagreb, 2001. Tamo nema jedno do d !fa s maarsk1m 1 tur
'k i Hjezikom. Vidi i o. Brozovi, P. Ivi: Jezik, srpskohrvatski l hrvat
_
skosrpskz . . . , s
_
r. 43.-54.
r11 5Cnalazi i opirna literatura o predmetu. Usp. i M. Turk: Hrva:s
.
z u kontatu t:kom 0.
,lo/jea, u: Hrvatski jezik u XX. stoljeu. Zbornik, ur. M. Samardz!Ja, l. PranJ kOvlc, Matica
i l ratska, Zagreb, MMVI, str. 423.-447.
11Z MHVT l NJMOV JEZK
Vjerojatan predmigracijski raspored dijalekata
Narjcja
KKAV5KO
tl AKAV5KO
t AK V5KO
l TOKAV5KO
t TORIAKO
Prema: M.Lonari, Rani razvitak kajkavtine, >>Rasprave Zavoda za jezik<<, XIV, Zagreb, !988.
l. POOLVLJE: 0azdob|joprotpismonostiU pov|jost|hrvatskogajoz|ka 11
Dijalektoloka karta akavskoga narjeja (autor Dalibor Brozovi)
0 ijal+k1 i:
+..
O m
] 1
jogoupadni istarsk
sjevernotakavsi
_ srednjoakavski
jutnotakavski
lastovski
o
d
S!BFNIk
O
W
?

O
Izvadak iz II.izdanja Enciklopedije Jugoslavie, Zagreb, !988.
114 MHVT l NJMOV JEZK

Dijalektoloka karta kajkavskoga narjeja (autor Dalibor Brozovi)
`__
\

PULA
-
<
i J ale kti:
zagorPo-medimurski
knfevako-pravst
_ turopiJio-pouvski
prigoraki
_ donjosutlanski
goranski
`

`
:
-
-
*

V
^
^
J
\
\
.
X
`-
C
<
t
"
O
^
o
Izvadak iz II.izdanja Enciklopedije Jugoslavije, Zagreb, !988.
c
'
`
\
`\
1
\;

!
-

lll. POOLVLJE: 0azdob|joprotp|smonostiU pov|jostihrvatskogajoz|ka
15
~
x
c
=
o
=
~
x
.
x
C
x
c
x
x
o
o
=
U
x
C
x
U
o
T
\
-.
l
t
9

l
l
l j

l
I V. POGLAVLJE
Poetci pi smenosti u Hrvata
do kraja XV. stoljea
I obujami vs u Gr iju i Bulgariju, Bosnu i Rabaniju,
,
'
nalegoe na jazik hrvatski posilajui zastupi veli
ke; vojvode silne tvorahu brani mnogije s plkom
hrstjanskim, pobijajui se na po lih i na pasih i na
brodih vod. Tagda e rob ljahu vse zemlje hrvatske
i slovinske.
Zapis popa Martinca, 1493.1
4.1. Povijesni kontekst
Hrvatski srednji vijek oznaen je nastajanjem i uvrivanjem mla
de drave, ali ubrzo i gubitkom njezine samostalnosti, prvotnoga
sredita dravotvornosti, narodne dinastije te poetkom teritori
jalne i politike destabilizacije prouzroene turskom najezdom ko
ja je izazvala masovne migracije stanovnitva. Prva hrvatska dr
ava uspostavljena je poetkom IX. stoljea u Posavskoj Hrvatskoj
(Slavoniji). 2 Osnovao ju je knez Ljudevit nakon ustanka i oslobaa
nja od franake vlasti. Konano ju je unitio dolazak Maara. Druga
hrvatska drava koja je usporedno postojala i koja se smatra koli
jevkom dravnosti, nastala je krajem VIIL i poetkom IX. stoljea u
Dalmatinskoj Hrvatskoj te e se upravo na nju do XV. stoljea odno
siti naziv Hrvatska. I ona je u poetku bila ovisna o franakoj dra-
vi, ali se krajem IX. stoljea oslobodila od nje. Dio Dalmacije - neki
Citirano prema: J. Vonina: Jezina batina . . . , str. 27.
2
o teritorijalnom rasprostiranju obiju Hrvatska vidi III. poglavlje, biljeku 23.
IV. POGLAVLJE: Poetci pismenosti u Hrvata do kraja XV. stoljea 1 17
gradovi (Trogir, Zadar, Dubrovnik, Budva, Split, Kotor) i otoci (Krk,
( :res, Rab) koji su se oduprli slavenskim napadima i ouvali roman
ski karakter - potpao je pod Bizant i unutar njega postao regijom (te
mom) Dalmacije, ali je bizantska vlast nad tim teritorijem postupno
sl abila. Na poetku IX. stoljea (800. godine), u vrijeme vladavine
kneza Borne, dolo je do prihvaanja kranstva. Prvi poznati knez
bio je Vieslav, a osniva jedine narodne dinastije kojoj su pripadali
svi hrvatski vladari bio je Trpimir L (845. - 864.). Hrvatska je postala
kraljevstvom od 925. godine kada se kruni kralj Tomislav. Sljedei
predstavnici loze Trpimirovia oslobodili su se bizantskoga vrhov
nitva, izborili neovisnost Hrvatske te Tomislav konano ujedinjuje
obje Hrvatske u jednu dravu. U to doba traje i rat s Venecijom za
Dalmaciju u kojoj je u mnogim gradovima ivjelo romansko sta
novnitvo. U drugoj polovici XL stoljea Dalmacija se vraa pod
h rvatsku vlast, a gradovi se slaviziraju. To povijesno razdoblje, od
925. godine, u znaku je borba s latinaima za slavensku liturgiju.
l )o zavretka spora dolazi tek polovicom XIII. stoljea. Trpimirovii
vl adaju do 1102. godine, kada Hrvatska kao Kraljevstvo Hrvatske i
Dalmacije stupa u personalnu uniju s Maarima. Ta unija traje do
1 527. godine, a sljedee godine, nakon poraza na Mohakom polju
i smrti Ludovika Il. Jagelovia, Hrvati za kralja izabiru Ferdinanda
l . Habsburga. Godine 1241. Hrvati se zajedno s Maarima brane
od mongolsko-tatarske najezde, a u XV. stoljeu ve poinju nava
ljivati Turci koji napreduju zbog pada susjednih balkanskih drava
Srbije 1459., Bosne 1463., Hercegovine 1483. i konano Crne Gore
1 499. godine. Pad Bosne otvorio je Osmanskome Carstvu put na
/apad i na Hrvatsku ije se granice postupno poinju pomicati na
t.apad i sjever. Prvi su poraz Hrvati doivjeli u Bitci na Krbavskom
polju 1493., a poslije toga su uslijedili i drugi porazi, zbog ega je
l l rvatska poela gubiti svoj teritorij koji je Petar Zorani nazvao ra
sutom bainom.3 Hrvatska jo nije u Krbavskoj bitci izgubila svoje
zemlje, ali je u njoj izginulo junohrvatsko plemstvo, a preivjeli su
Tako je Petar Zoraninazvao teritorijalno-politiku situaciju u svom pastoralnom roma
| l I | !'!anine (1536.).
1 18 HRVATI l NJIHOV JEZI K
dobili ime reliquiae nobilium regni nostri Croatiae Ostatci plem
stva naega hrvatskoga kraljevstva.4 U sljedeem e se stoljeu taj
naziv odnositi na cijelo stanje ondanje drave. Joanna Rapacka
postavlja tezu da je
krba
ki p
raz
.
paradoksalno pridonio idejnom ujedinjenju hrvatskog s je
ve

I ]Uga I a J
.
hr
atska d
:
_
va, koja se upravo raspala u sferi povijesne

zbilJe, u sfen SVIJeSti tek pocmJala graditi svoje jedinstvo. 5
To je uvelike skraen povijesni kontekst u kojemu se odvijalo prvo
razdoblje u povijesti hrvatskoga knjievnog jezika. Oslikava ga bo
gatstvo knjievnih jezika (stranih i domaega) kao i fenomen hr
vatske tropismenosti.
Od samih poetaka hrvatske pismenosti za hrvatsku je poseb- '
nost veliku ulogu imao geografski poloaj zemlje na zapadnome
dijelu Balkanskoga poluotoka, zahvaljujui emu je Hrvatska na
slij edila ostavtinu prethodnoga romanskoga stanovnitva pod
vladavinom Rimskoga Carstva koje je nakon dva stoljea borbi za
uzelo teritorij to je pripadao istovremeno romaniziranim ilirskim
plemenima. Naseljavanje tih zemalja upisat e Hrvate u zapadni
kulturno-civilizacijski krug, a rimsko-ilirska tradicija i njezine vri
jednosti (latinski jezik, katolicizam, ilirizam) trajno e ui u teme
lje hrvatske narodne tradicije te postati obiljejem koje e Hrvate
uvelike razlikovati od njihovih istonih slavenskih susjeda, trajno
pvezanis grko-izanskim nasljeem. Poloaj Hrvatske na gra
mcama UtjeCaJa grcko-b1zantskoga Istoka i latinsko-germanskoga
Zapada odigrao je veliku ulogu u stvaranju hrvatskoga nacionalno
ga bia. Mogunost da crpi iz razliitih kulturnih tradicija (istone,
irilometodske i zapadne, latinske) neobino je obogatila hrvatski
kulturni model i uz to izvrila snaan utjecaj na povijest jezika.
O vanosti bitke za hrvatsku tradiciju potvrenu u historiografiji i knjievnosti vidi J.
Raac: Krbavko Polje, u: eadem, Leksikon . . . , str. 1 15. -117. Natuknice iz te problematike
su 1.Fms Croat1ae, str. 52.-53.; Krljevina Hrvatska, str. 1 10.-112., Reliquiae Reliquiarum,
str. 152.-153.
Ibidem, str. 116.
IV. POGLAVLJE: Poetci pismenosti U Hrvata do kraja XV. stoljea 119
4. 2. Lati nska pismenost
Zbog spomenutih povijesnih uvjeta na poetku hrvatske povijesti
pojavio se u IX. stoljeu i latinski kao prvi jezik pisanih spomenika
na tom podruju. To je bio jezik ondanje duhovne i svjetske obra
zovane elite. Najstariji pisani spomenik je kameni natpis: Pro duce
Trepim(ero) s crkve u Riinicama podno Klisa. Iz 852. godine po
tjee Trpimirova darovnica, najstariji hrvatski povijesni dokument
koji je sauvan u prijepisu iz XVI. stoljea. Od starijih natpisa tre
ba spomenuti i Branimirov natpis iz Mua (888. godine) koji glasi:
Branimira comite dux cruatorum cogita vit Branimir vojvoda, knez
Hrvata, naumi.6
U latinskim i grkim izvorima nalazimo potvrde o najstarijim
jezinim pojavama koje su se dogodile prije domaega razdoblja
pismenosti, kao to su postojanje i kasnija denazalizacija nosnika
ili ujednaavanje jerova. Nalazimo ih u zapisima slavenskih rijei,
toponima i vlastitih imena (gr. Muntimeros Mptimirb > Mutimir,
lat. Centena Cftina > Cetina)?
Latinski je jezik u Hrvatskoj imao iznimno vanu ulogu.
Ogromno je bogatstvo i raznorodnost hrvatske latinske knji
evnosti od srednjovjekovlja do 18. stoljea. Stvorena je na latin
skom knjievnost vjerska, filozofska, historiografska, znanstvena i
- a prije svega - lijepa knjievnost, koja je od humanizma do osam
naestostoljetnoga klasicizma stvorila, i kvantitativno i kvalitativno,
impozantan opus u podruju svih pjesnikih vrsta, od epa do ele
gije i epigrama.8
Funkcija toga jezika nije bila samo knjievna. Latinski je bio je
zik u kolama i dravnim institucijama. Kao jezik na kojemu se pre-
O toj vrsti pismenosti vie pie R. Katii: Na ishoditu. Knjievnost u hrvatskim zemljama
od 7. do 12. stoljea, Zagreb, 1944.
7 Grki i latinski izvori objavljeni su u zbirkama: T. Smiiklas: Codex diplomaticus regni
Croatiae, Dalmatiae et Slavoniae, serija JAZU, 2-12, Zagreb, 1904.-1914.; M. Kostreni, E.
Laszowski izdali su svezak 13, Zagreb, 1915. ; M. Kostreni, 14, Zagreb, 1916. ; idem, 15,
Zagreb, 1934. ; F. Raki: Documenta historiae chroaticae periodum antiquam illustrantia,
Zagreb, 1877. u seriji: Monumenta Slavorum Meridionalium.
8 ]. Rapacka, Latinski jezik, u: eadem, Leksikon . . . , str. 1 19. -121.
davalo u gimnaziji, rabio se do 1850. godine. Hrvatski e dobiti tu
funkciju tek 1868. godine. Latinski jezik ustupa mjesto hrvatsko
mu kao slubenomu jeziku tek 23. listopada 1847. godine te se tako
u toj ulozi zadrao najdulje u Europi. Uzrok tomu bila je tadanja
politika situacija u kojoj su Hrvati vie volj eli ostati uz mrtvi la
tinski jezik nego prihvatiti ivi maarski ili njemaki jezik, koji bi
znaili i njihovu politiku dominaciju. Tu paradoksalnu situaciju
komentirao je Ivan Kukuljevi Sakcinski u govoru u Saboru 1843.
godine ovim rijeima: Mrtvi jezik rimski a ivi maarski, njema
ki i talijanski, to su nai tutori. ivi nam se groze, mrtvi nas dre
za grlo. Hrvati su na zajednikome maarsko-hrvatskom Saboru
u Bratislavi (1832. - 1836.) izjavili da latinski nije mrtav jezik jer su
na njemu zapisani hrvatski zakoni i privilegije. Latinski j ezik su
postojao je s narodom i dravom od njezina poetka, a latinski do
kumenti svjedoili su o nj ezinu povij esnom kontinuitetu. Zato je
latinski jezik bio straar hrvatstva i jamcem dravnoga integriteta
kojemu je prijetila germanizacija i maarizacija. Jo su 1805. godi
ne ta shvaanja formulirana u Deklaraciji o hrvatskim staleima:
... u ovim kraljevinama i u njihovim poslovima juridikim i politikim ni
kada u nijedno vrijeme neima biti jezik magjarski niti kakav drugi nego
samo latinski, jer da su u ovom jeziku, koji je jednako star kao i kraljevstvo
i kontitucija, zapisani svi zakoni i zapisnici, a kad bi se dokinuo, da bi pro
pala kultura i narod, koji nebi napokon razumio vlastitih prava i zakona ...
Rapacka upozorava na jo jednu funkciju latinskoga kao nadregio
nalnoga jezika Hrvata, jezinoga i kulturnoga koda u ijoj su zajed
nici nalazile svoj identitet rascjepkane hrvatske zemlje.10 Tomu je
u prilog ilo izvrsno poznavanje latinskoga jezika meu hrvatskim
plemstvom, napose na sjeveru zemlje.
Latinski je bio i liturgijski jezik na veem dijelu hrvatskoga tla.
Na znatno manjem podruju liturgijski latinski bio je u sukobu s
T. Smiiklas, Obrana i razvitak hrvatske narodne ideje od 1790. do 1835., u: Rad JAZU
LXXX, 1885., str. 22.
J. Rapacka: Schylek ideologii szlacheckiej w obliczu ksztaltowania sif ideologii nardowej,
u: eadem, Godzina Herdera . . . , str. l l O.
IV. POGLAVLJE: Poetci pismenosti u Hrvata do kraja XV. stoljea 121
crkvenoslavenskim liturgij skim jezikom slavenskoga obreda.
Njihovo viestoljetno supostojanje bilo je drutveno i kulturno u
do u cijelome slavenskom svijetu. Slavenstvo i latini tet upisani su u
hrvatsku tradiciju te su postali izvorno obiljeje nacionalnoga iden
titeta kakav nije poznat drugim junoslavenskim narodima.
4. 3. Crkvenoslavenska pismenost
4. 3. 1 . Gl agoljatvo
Kronoloki je drugi knjievni jezik na teritoriju Hrvatske bio hrvatsko
-staroslavenski jezik ili hrvatska redakcija staroslavenskoga jezika.
Bio je to strani jezik iako genetski srodan hrvatskomu, a uz to su ga
razumjeli i iroki slojevi jer se u tom razdoblju sustavi junoslaven
skih jezika, tek nedavno izdvojeni iz praslavenske jezine zajednice,
nisu meusobno u velikoj mjeri razlikovali. To se odnosilo na sta
roslavenski jezik koji je bio solunski bugarsko-makedonski dijalekt.
Nakon smrti Metoda i zavretka njegove misije u Moravskoj, je
zino-kulturne ideje Solunske brae proirile su se na teritorije ju
nih i istonih slavenskih zemalja, a ve u ranome srednjem vijeku
oba ta podruja ujedinjena su u jedan kulturni organizam u koje
mu je zajedniko bilo: l. pripadnost istonoj Pravoslavnoj crkvi sa
slavenskom liturgijom; 2. u vjerskom i drutvenom ivotu uporaba
staroslavenskoga jezika koji je unato postojanja narodnih redak
cija bio opeknjievni jezik; 3. irenje irilinoga pismaY
Hrvatska je ostala izvan te kulturne zajednice i tvorila poseb
no, od pravoslavnoga Istoka izolirano sredite na zapadnoj peri
feriji junoslavenskih zemalja. Nastavljajui velikomoravske ideje,
Hrvatska je naizgled to inila protivno svojoj tadanjoj politikoj
situaciji koju su odreivali ve spomenuti geografski i religijsko-
-politiki uvjeti.
! 1
Vie Otome vidi B. Oczkowa: Tradycje cyrylo-retodianskie w Chorwacji i Bosni, u: Cyryl i
Metody, Apostolowie i Nauczyciele Stowian. Studia i dokurenty, dio l, Studia, ur. J. Gajk, L.
Gorka, Lublin, 1991. , str. 169.-184. Tu se nalazi i literatura iz predmeta; eadem, Glagol!tyzr
i neoglagolityzr w Chorwacji, >>Biuletyn Polskiego Towarzystwa J'zykoznawczego<<, LX,
Krakow, 2004., str. 57.-63.
Sveukupnost pojava povezanih s njegovanjem irilometodske
tradicije, zajedno sa svim posljedicama koje su one izazivale uvjer
skom, drutvenom i kulturnom ivotu, oznaujemo terminom gla
golatvo.12 On se nije ograniavao samo na uporabu glagoljskoga
pisma, kako bi mogao sugerirati termin, nego se temeljio na njego
vanju slavenske liturgije prema rimskom obredu, administrativno
pripadajui Rimu, te na uporabi hrvatske redakcije staroslavenska
ga jezika s temeljima na akavskom e narjeju u funkciji liturgijsko
ga jezika. Staroslavenski jezik liturgijski je povezivao Hrvatsku s
pravoslavnim jugom: Bugarskom, Srbijom, Makedonijom i Rusijom,
dok su rimski ritual obreda od XII. stoljea i uvanje stare glagolji
ce bila izvorna obiljeja slavenske liturgije u Hrvatskoj. Hrvatska je
jedina zemlja koja je ouvala prvo slavensko pismo to ga je u XII.
stoljeu istisnula irilica i s ostalih junoslavenskih podruja - iz
Bugarske, Srbije, Bosne, Makedonije te iz
eke koja je odustala od

glagoljice i prihvatila latinicu krajem XI. stoljea. U istonih Slavena
poetci pismenosti povezani su s irilicom.
Okolnosti poetaka slavenskoga obreda u Hrvatskoj do danas ni
su jednoznano objanjene. Najraniji povijesni dokumenti potjeu
tek s poetka X. stoljea, ali tradicija povezuje njegovu prisutnost s
radom Solunske brae (put u Rim preko Hrvatske i Istre, djelovanje
Metoda kao sirmijskoga nadbiskupa), odnosno s misionarskim ra
dom njihovih uenika. Postoji i manje popularna hipoteza koja vidi
utjecaj ohridskoga sredita u Makedoniji.
Doseg liturgije bio je ogranien na relativno malo podruje Istre,
Hrvatskoga primorja, kvarnerskih otoka (Krk, Cres, Rab), sjeverne
Dalmacije i zadarskih otoka (Paman) te dalmatinskih otoka (Bra).
Sredita obreda bili su Krk (Jagi ga je nazvao vagina rerum glagoli
ticarum), Rijeka i Senj. Razvoj slavenske liturgije na tom podruju
bio je mogu zato to su to sve do X. stoljea bile zemlje bizantske
Dalmacije, a Carigrad je, suprotno od Rima, bio tolerantan prema
1 2
Nije mogue nabrojiti ak ni osnovne radove iz toga razdoblja u povijesti jezika. Tu sva
kako moramo ubrojiti radove koji se odnose na razliite aspekte te pojave, a pisali su ih ra
zni autori, npr. V. tefani, J. Hamm, s. Damjanovi, E. Hercigonja, J. Tandari, J. Bratuli,
B. Fui i drugi, to se moe nai u bibliografiji ili u biljekama u tekstu.
nekanonskim liturgijskim jezicima. Preostale zemlje buduega hr
vatskoga kraljevstva u kojima su djelovali misionari iz Akvileje, a
potom iz Rima, u budunosti su postale zemlje latinaa.
Problem kolijevke slavenskoga obreda u Hrvatskoj ipak nije do
kraja rijeen jer i povijesni dokumenti i sauvani tekstovi (npr. di
jelovi Apostola Grkovia i Mihanovia) upuuju na to da je sredite
slavenskoga obreda bila juna Dalmacija s biskupijama u Stonu,
Dubrovniku i Kotoru, odakle se irio na sjevernu istarsko-kvarner
sku periferiju. Glagoljatvo je nestalo na tim podrujima krajem
XII. i poetkom XIII. stoljea, a glagoljicu je ondje zamijenila iri-
lica.
Glagoljica je uvelike prela granice obreda, to se povezala s no-
vom funkcijom pisma koje je postalo svjetovnim, narodnim pis
mom ondanjega starohrvatskog jezika utemeljenoga na akav
skome narjeju, o emu e biti rijei u sljedeim dijelovima ovoga
poglavlja.13
Glagoljica je dakle obuhvaala Liku, Krbavu i podruja srednje-
ga toka Kupe i Une. Malobrojna sredita glagoljatva, s obzirom na
ograniena materijalna sredstva, mogla su kolovati samo budue
glagol jae, tj. slavenske redovnike te su se nalazila u Vrbniku, Rou,
Bermu, Rijeci, Vinodolu i Zadru.
Hrvatsko je glagoljatvo, koje se sastojalo od liturgije, j ezika i
pisma, bilo dvostruki fenomen: fenomen upornog uvanja pisma
iji je doseg jo samo lokalan i fenomen uporne obrane slavenskog
bogosluja u okviru Katolike crkve.14 Naime, crkva je tretirala gla
goljatvo kao herezu, a Rim se borio i protiv liturgijskoga barbar
skog jezika i protiv njegova pisma. Na sljedeim splitskim sino dima
(925., 927., 1060., 1185.) postupno su se zaotravale zabrane te litur-
1 3 Ulogu glagoljice u drutvenom ivotu ilustrira trilogija kataloga V. tefania: Glagolj
.
ski
rukopisi otoka Krka, Djela JAZU, 51, Zagreb, 1960. Autor je u njima opisao 255 spomemka
pismenosti iz 16 glagoljakih sredita na Krku; idem: Glagolski rukopisi]ugo
.
slavenske ka
demije, 1-2, Zagreb, 1969.-1970., u kojemu je prikupio 444 dokumenta. To n u samo htur

gijski tekstovi i religijska knjievnost, nego i dokumenti iz svakodnevnoga ztvota: ugovon
notara, knjige roenih, oporuke, samostanski i kaptolski registri, inventar, rauni, gospo-
darski zapisi, korespondencija itd.
J. Rapacka: Glagoljatvo, u: eadem: Leksikon . . . , str. 61.
gije. Uz prvu su zabranu povezana dva pisma pape Ivana X., 15 a to je
ujedno i prvi povijesni zapis o hrvatskoj slavenskoj liturgiji. U jed
nom se pismu, koje je kralju Tomislavu uputio knez Mihajlo Vievi
iz Zahumlja i cijeli narod, blati barbarski, slavenski liturgijski je
zik. Drugo je pismo poslano dalmatinskim biskupima i u njemu se
osuuje Metod ov nauk, qua e in sacris voluminibus non reperitur,
vobis tacentibus et consentientibus te se kae: ad Methodii doc
trinam confugiant quem in nulla volumine inter sacros auctores
comperimus. 16 To je za posljedicu, meu ostalim, imalo zabra
nu promicanja glagoljaa u vie crkvene redove. O tome govori X.
kanon Sinoda iz 925. godine. Sljedei sinod 1060. godine vodio je
Majnard, legat pape Nikole II. Kako nema sauvanih izvornih do
kumenata, o sinodskim odlukama doznajemo posredno, iz pisma
koje je sljedei papa, Aleksandar II. , uputio dalmatinskim bisku
pima te im napisao: Sclavos, nisi latinas litteras didicerint, ad sa
eros ordine s promoveri / ... / sub excomunicationis vinculo omnimo
do prohibemus.17 O tom Sinodu poslije opirno informira splitski
arhiakon Toma 1266. godine u svojemu izvjetaju upisanome u
djelu Historia Salonitana.18 Na tom Sinodu glagoljica je proglaena
heretikim gotskim pismom, a sam je Metod proglaen krivovjer
nikom. Uvedena je i konana zabrana liturgije na slavenskom jezi
ku. Odluku Sinoda poduprla je i ekskomunikacija pape Nikole 11. i
dikta Aleksandra II. Osim sankcija nakon Sinoda, situaciju glagolja
a (koji su najee bili benediktinci, pavlini i franjevci treoredci)
pogoravao j e poveani utjecaj papinske drave, a zajedno s tim i
jaanje latinske liturgije, posebice od trenutka sklapanja hrvatsko
-ugarske personalne unije (1102.) i osnivanja Biskupije zagrebake
(1094.). Sljedei je sinod, 1185. godine, jo jednom potvrdio prijanje
odluke. Latinai su bili feudalci i vie sveenstvo, a pristae slaven
ske liturgije - sitno plemstvo, nie sveenstvo i puk.
~~ ~------~~~~-
15 F. Raki: Documenta historiae chroaticae . . . , str. 188.-190.
16
Ibidem, str. 188.
17
F. ii: Prirunik izvora za hrvatsku povijest, l, Zagreb, 1914., str. 237.
18
Th. Archidiaconus: Historia Salonitana, izdao F. Raki, Zagreb, 1894.
Poboljanje su donijele tek odluke IV. lateranskoga sabora iz
1215. kojim su priznata prava na nelatinski liturgijski jezik i obred.
Hrvatska je tada dobila dvije lokalne dozvole: 1248. Inocent IV. do
pustio je slavenski obred senjskome biskupu Filipu, a 1252. takvo su
doputenje dobili benediktinci iz Omilja na Krku. U dokumentu iz
1248. papa spominj e poglede glagoljaa koji su tvrdili da su glago
ljicu dobili od sv. Jeronima iz Stridona, oca Crkve katolike, autora
Vulgate.19 Ta pobona prijevara slavenskih duhovnika, koja je bila
aktualna do XVIII. stoljea, titila je iza autoriteta sv. Jeronima gla
goljicu i skinula s nje ljagu heretinoga pisma. Nastanku te legende
o podrijetlu glagoljice pomoglo je nazivanje sv. Metoda heretikom,
kao i teorija o autohtonosti Hrvata u Dalmaciji (nastala j o u X. sto
ljeu, a trajala do XVIII. stoljea) koja je na neki nain bila posljedi
com jedne od tadanjih teza o balkanskoj pradomovini Slavena.20 U
skladu s tom teorijom o autohtonosti vrijeme pokrtavanja Hrvata
preneseno je iz 800. godine u apostolsko vrijeme, to je dovelo do po
istovjeivanja etnikoga pojma hrvatskih Dalmata s romanskima.
Tako je sv. Jeronim, roen u IV. stoljeu u rimskoj Dalmaciji, postao
Slavenom i ocem glagoljice te se u ikonografiji predstavlja s glagolj
skom knjigom u ruci.21 Zbog svega toga sv. Jeronim je u hrvatskoj
tradiciji imao vano mjesto jer ga se smatra ocem hrvatske pisme
nosti te je u mnogim djelima hrvatskih autora bio spominjan sto
ljeima.22 Legenda o sv. Jeronimu postala je jo jedan narodni mit
izrastao iz glagoljice koji je stvorio i uvrstio narodnu zajednicu
Najnovija istraivanja pokazuju da j e sv. Jeronim bio iz sjeverne Istre, iz Kastva.
Literaturu o tome vidi u: J, Bratuli: Prievodi bibliskih tekstova u razvitku hrvatskoga knji
evnogjezika, >>Croatica 45-46, Zagreb, 1997., str. 14, biljeka 4.
2
0 Vie o tome u V. poglavlju.
21
Takvo gledite nalazimo npr. u Kronici A. Vramca: >>Sveti Hiejeronim, doktor, Sloven,
ovo vreme vmre v Betleheme. Devedeset i jedno leto je bil star, rojen od Euzebijua v t r i
g o v e. V noge knjige dijakim jezikom popisa i glagolsku knjigu i pismo on najde i spravi.<<,
citirano prema: A. Jembrih: Antun Vramec i njegovo djelo. Prilog prouavanju starie hrvatske
knjievnosti i povijesne dijalektologije,
akovec, 1981., str. 104. Taj je pogled revidirao jo F.

Vrani (usp. V. poglavlje) objanjavajui da su Slaveni doli na Balkan tek 200 godina na
kon smrti sv. Jeronima koji se irei vjeru meu ljudima sluio latinskim, a ne slavenskim
jezikom.
2
2 J. Rapacka: Jeronim, sveti, u: eadem, Leksikon ... , str. 91.-93.
na vjerskoj osnovi.23 Njegov je kult odigrao i veliku ulogu u hrvat
skom katolicizmu. Kanoniki staroslavenski spomenik Fragmenty
Cloza (Glagolita Clozianus), kuna relikvija roda Frankopana, sma
trao se autogramom sv. Jeronima. 24 Glagoljica se od XII. do XIII.
stoljea naziva pismom sv. Jeronima (Litter Hieronymiana, scrip
tura Hieronymitana). Noviji termin, glagoljica, takoer je nastao u
Hrvatskoj i zamijenio je raniji naziv pismena slovenbskaja i kuri/ovi
ea. Naziv glagolica potjee od glago lo 'rije' i glagola ti 'govoriti' koji
esto dolaze u tekstovima: glagola Isuso 'ree Isus'. Zato i rije glago
/ai oznauje da su oni bili pronositelji rijei Boje. U dokumenti
ma se pojavljuju i drugi nazivi koji povezuju to pismo s Hrvatskom:
littera/lingua slava, illyrica; hrvacke knjige; breviri hrvacki.25
Pronalazei dalje uvjete za razvoj, glagoljica je polovicom XIII.
stoljea, vjerojatno pod utjecajem latinske beneventane, promije
nila grafiki oblik od oble u uglatu te je pisana u uncijalnom, polu
uncijalnom i kurzivnom obliku.
Poetci hrvatskoga tiskarstva takoer su povezana s glagoljicom.
Prva tiskana knjiga bila je Misal po zakonu Rimskoga dvora (tzv. hr
vatski prvotisak) objavljena 22. veljae 1483., tiskana u likome Ko
sinju.26 Misal je objavljen na dan Svete stolice, a njegovo je objavlji
vanje trebalo biti znakom lojalnosti Rimu. Za usporedbu, prva iri
lina knjiga Oktoih tiskana je u Cetinju ll godina poslije (1494.), a
1495. objavljena je u Veneciji prva knjiga na latinici (Lekcionar Ber
nardina Splianina).
Hrvatski su benediktinci u XIV. stoljeu imali takoer utjecaja
na preporod slavenske liturgije u
ekoj - u prakom samostanu

Emaus, a zatim i u Poljskoj, u Olesnicy i krakovskome samostanu
sv. Kria. 27
23 J. Molas: op. cit., str. 26.
24 Ouvala se 14 listova koji su fragment velikoga kodeksa (od oko 500 listova), vjerojatno
dio Metodova Paterika. Pretpostavlja se da je prepisan u Hrvatskoj. Znanstvenici povezuju
njegov nastanak ili uporabu s otoiem Koljunom kraj Punta na otoku Krku.
25 J. Bratuli: Leksikon hrvatske glagoljice, Zagreb, 1995., str. 81.
26 Usp. Hrvatski leksikon I. L-, Naklada Leksikon d.o.o., Zagreb, 1997., str. 1 13.
27 Godine 1380. olenicki knez Konrad II. osnovao je glagoljaki samostan u Olesnicy, a
nakon deset godina glagolja i su doli u krakovsku etvrt Kleparz, u samostan sv. Kria
Godine 1346. papa Klement Vl. dopustio je Karlu IV. da osnuje
glagoljaki samostan u Pragu i da pozove benediktince z smsta
na sv. Jurja u Senju. Karlo IV. posjetio je Senj 1337. godme 1 taJ mu
je posjet trebao dati ideju o osnivanju crkve s liturgijom
_
na narou
razumljivome jeziku, to e - kako se nadao i o tome pisao papi -
pripomoi obraenju shizmatika i nevjernika. Praki Emas (Na
Slovanech), koji je djelovao do 1419. , dobio je ime sv. Jeromma te
6
rila i Metoda pa je tako spojena stara i nova hrvatska tradicija .
.
Kako smo ve spomenuli, glagoljica je u Hrvatskoj pismo dvaJU
razliitih jezika, liturgijskoga, crkvenoga i narodnoga, starohrvt
skoga. u svojoj je prvotnoj funkciji glagoljica opstala do XX. stlJ
u XVIII s tolj" eu otvaraJ

u se ak duhovni seminari za glagol J ase
ea. .
(Zadar 1727., Omi 1748.), ali je poznavanje toga pisma u srednj
_
eo
vijeku ve slabije.28 Oivljavanje u XIX. stoljeu glagolji
_
ca ahalJUJe
slavenofilstvu i hrvatskomu narodnomu preporodu Jer Je b1la va
/an element tradicije i graenja nacionalnoga identiteta. Niz akcija
poduzeo je u tom smjeru biskup Josip Juraj Strossmayer, 2
_
9
_
tveac
jugoslavenske ideje koja je pronosila nacionalno, kultrno 1 Jez1cno
jedinstvo junoslavenskih naroda te obiju Crkava, eje davalo po

sebnu ulogu hrvatskomu glagoljatvu, izraslom na cmlometodskoJ
1 radiciji koja je imala obiljeja zajednika s pravoslavnim Istokom.
Ve je 1859. godine Strossmayer zamolio papu da obj vi crkeno
sl avenske liturgijske knjige. elio je i obnovu duhovmh semmara
koji bi u Rimu i Dalmaciji nauavali staroslavenski ezik. jegova
!'os lanica iz 1877. godine o zajednitvu crkava naglasavala Je ulogu
t oga jezika kao jedinoga koji bi imao snagu ujediniti junosv
-
en

s ke narode. Tome je trebalo pridonijeti i oivljavanje kulta Cmla I
oj i je osnovala kraljica Jadwiga i Vladislav Jaglo:i. Slaven
.
ska je litugija stala tamo
>lOgodina. Poar u samostanu 1584. godine umtw je glagoljske rukoptse. Vtse o tome L.
Moszynski: Liturgia stowianska i glagolskie zabytki w Po/see, >>Slovo<< 21, Zagreb, 1971. , str.
::>5.-273.
Problematiku kolovanja glagoljaa obradio je P. Runje: kolovanje glagoljaa, Ogulin,
:003.
B. Oczkowa: ]osip ]u raj Strossmayer prema knjievnom i liturgijskom jeziku, u: !?sip ]ura j
Strossmayer. ]ugoslawizm, ekumenizm, Europa, ur. M. D<browska-Partyka, Krakow, 2007.,
| 67.-71.
x-:-a..-,-,--a,-,-.a..,-.-.a..|..x|||1880. .-,..
..-..-:...s.-..:-...-....-a-a.......Grande munus, :-,-
.a...-..-a.aa.-,.......,a....-a..-..:a.,.,-au...:..-,|..
a.,-a.,-.-a,-..a-.-.....a,-....a..-|.-,a.aa...:.a...a.
..:.....a|...a.,..-,-.a,a-ax|||.:-.,-..a.:......-.a-a:-
a,-s..s:.-...,-.a.,-a..--..,-:.,..,-.,..a.-.,-..:.,-,
a-.-|aa...,-x,-..a,-.-a.a..a.-a..-.--........:.,-.-|
v.,...-,.,-|.--.-..a..s:..-....-a..-...a-.,-a.s..a
..a.,-a....-|,...,-a1927. ,-a.a-a.--..:.a..a:..a......,a..
..a..-..a-,...a-a.oa:-,.:.-aa:..a...:....-,..,-.,...
...:.a-.-.:.,-..|.:.a..:a.,.,.
s...-a....--|.-aau...:..-,..a..-a-|| ..:...a..-,...|-
..(1962. - 1965.) .-,..-.-.-a.--a,.a..-aa.a,-....a|-,-
..a,-...a....-a.a.-|,-a..a-,-
......x-:-a.x-.-..aa:.
:..a...,.....-a..-..:a.,.,--a.....-a..,-.-,a.a|...a.,...-
.-|..-a.s..a.,a,-,-a-a.a..-.:.--|..,....-aa-.a.a-..:.
.......-a.a,-...a.a...:..-.:..-....-a..--,-...a
s.,-a-.-.--a:,..,-.,.:.....,-,-...:-..:a.,.,- a...:...
.-a....,..:..- ....-a..-,.,-....o|..,-,.:-.-a....,-aa,-..aa
a.,..a.,-...a-|.,a|....a
l. a-a.........,.a-.a...p > u, f > e a..,-.....-,.-....
...:.aa.'f > a;
2. a,-aa....a,-..,-.-..a,-a.a.,..|...-.a.-a..-o, ...
.a.,-.-.:.-|-.
3. ..,-...,> i;
4. ....-,..dj >j;
U Hrvatskoj se posljednjih godina pojavio pokret za oivljavanjem tradicije glagoljinoga

pisma nazvan neoglagoljatvom. Tu djelatnost u sklopu Matice hrvatske provodi od 1993.
godine prije svega Drutvo prijatelja glagoljice u okviru kojega djeluje i zbor Baina koji
pjeva na glagoljakoj misi u jednoj od zagrebakih crkava prvu nedjelju u mjesecu.
Uz neobino bogatu literaturu tu su i radovi S. Damjanovia: Tragom jezika hrvatskih

glagoljaa, Zagreb, 1984.; idem, Jezik otaaski, Zagreb, 1995.; idem, Hrvatski i staroslavenski,
u: Zbornik Zagrebake slavistike kole, Zagreb, 2001., str. 107.-116.; idem, Jezik hrvatskih gla
goljaa, u: Amoenitates vel lepores philologiae, ur. R. Laskowski, R. Mazurkiewicz, Krakow,
2007., str. 385.-393.
5. ,..,-.,...,..|-ta -.:...a,-.-..-, , ..,-:.-.t;
6. a-..,--|..,-,-,-....-,..e > e, i.
x.,.:...,-.a-:..a-a.:...a..-..a.a..-
aa-..a,...a,..
:-,..,-.,..-a-,.:.:.-..-a--.,..|..-a|.:-.s...a-.a
.a...-,-a..:....:..a...,-....-a,-:a-.:.o.:...a.-ax|
.:-.,-..:-.aa.,--|......-...:.....:..a.-:--a..-..-a
a.-,-..a.,..:.a...,a.:...ua.,.:...,-...a.,lomzsz ntpzs
,|.:..,a........ia.,.s:..-,.(se e pisolo S); Krckz natpzs .:-...
.-a.-.:..|..-|-a-a..:.a....-,..a,..a.....-.:.(se zzda
Ma 1 jo o pato i Ral done RugotaiDobroslavo ); Valunska placa ,c.-.,.
a.-,-..a.a.a,.-|a...-a..--a..(Teha sino vznuko ]una -
Techa et filius eius bratohna et ]una nepus eius); Grdoselski Zamak
..x||.:-.,-.,|.:..,.-,.,-.-..--..-...a,a-.:...(Oltare l S(ve)
tama l Golobo s ti(na)na l A Panograc).
|.-.-HOO. ,-a.a--:,--a.,-.a.:.,..--a..,..,-.,.a-
..-a-.:..Baanska ploa, .-a.-a.1851. a
........|a
.,-
aia..aa.-.a...,a..-a.-:-.as..ar..-:a-, -.:.,.....-h ,-
..a.-.a:-,..-,.,--a,-.,...-.-.|.:-..,-aa..-r.-.-a|.,.,.
..a-a..aa,.,-199 .....-..99,5 ..a-|-..9 ...
a.a,-,
.a
a.......r....a......,.-:..a.,--a..-..a,a.-.,-.-a.-
.-,a,-....,z.-a....a.--.:.,.
o.a,.. ..a-.a
a:...,
-.:o-|.-..:.a-.-:-...-.-a-...,..a.-:a....a o.:-.-a.
a.aa:a.:..,-.:.:-.-,-:-.-a-.:.,..drgi kamen34 ..,-a-.-
.:.a,a,-........-,-.-.-a.:.a...,.a-..aa.,-.-...a..,-.-a-
:-|..-.-..a.......
>>Taj jedinstveni monument, to stoji na razmeu ep
_
oha: vlada
_
vine Trpi
mirovia i Arpadovia, izvodi i hrvatsku knjievnost IZ mraka nJene supo
nirane pretpovijesti - zaete negdje s pokrteeiz latinskoa hovn
_
g
ozraja i obogaene prihvaanjem slavenske cmlometodske Jezicno-knJI-
32 B. Fui: Glagoljski natpisi, Djela JAZU, 57, Zagreb, 982 .
. .
goie. utor je obradio vie
od 500 natpisa; idem: Glagolska epigrafika. Kulturno-hzstor1skz vzdovz, Zagreb, 1982.
M. agar: Kako je tkan tekst Baanske ploe, Zagreb,
_
199 . To ,naj
_
ovij monografija
O tome spomeniku s potpunom literaturom o predmetu 1 poviJeSti IstrazivanJa.
34 Tako Ivi naziva Baansku plou, vidi S. Ivi: Baanska ploa, Omladina<<, XXIII, 4,
Zagreb, 1940., str. 75.
evne tradicije u naoj sredini - na svjetlo povijesnog, pismeno zasvjedo
enog, trajanja.35
Tekst pisan glagoljicom pripada prijelaznom razdoblju izmeu
okrugla i uglata oblika te glasi:36
l. a[zn] Vb ime o/tea i s(i)na /i s/vetago duha azn
2. opat/n/ drniha pisahn se o ledi/n/e jue
3. da znvnmimirn kraln hrnvatnsky /vn/
4. dni svoj Vb svetuju luciju i sv(e)/do/-
5. mi upann desimra krn/ba/ve mra/tin/'b vn l(i)-
6. ce prbnneba /S/b posl/' b/ vin/(odo/le /ek(o)Vb V 0-
7. toce da ie to poree klnni i bo(g) i bY ap(osto)la i g e-
8. van(je)listi i s(ve)tae lucie am(e)nn da ie sde ive-
9. tn moli za ne boga azn opat'b dbrovitn zn
lO. dah'b creknV'b siju i SVOeju bratiju S dev
ll. etiju vn dni knneza kosnmnta oblad-
12. ajuago vnsu knrainu i bee vn tn dni m-
13. ikula Vb otonci /sn s/vetuju luciju vn edino / . . ./.
Slino kao tekst, tako je i jezik Baanske ploe bio predmetom raz
liitih interpretacija. To je staroslavenski j ezik hrvatske redakcije
iako ga se odreuje i kao starohrvatski jezik s crkvenim elementi
ma (tefani, Fui, Mogu, Bratuli). 37 Obrtanje proporcija jezi
nih elemenata i stavljanje starohrvatskoga (akavskoga) jezika na
prvo mjesto dovelo je do pomicanja poetaka hrvatske pismenosti,
a prema nekim shvaanjima i knjievnosti, zajedno s Baanskom
ploom na HOO. godinu. Stjepan Damjanovi38, ija su istraiva
nja jednoznano omoguila definirati jezik Baanske ploe, tvrdi:
35 E. Hercigonja: Tropismena i tro jezina kultura hrvatskoga srednjovjekovlja, Zagreb, 1994.,
str. 29.
36 T 1
.
M
.
ran s JteraCIJa prema . ag aru, op. cit., str. 9. Rekonstruirani oblici nalaze se u uglatim
zagradama, a okrugle zagrade sadravaju rjeenja kratica u tekstu.
37 S. Damjanovi: Jezik Baanske ploe, u: idem: Jezik otaaski, Zagreb, 1995., str. 51.-62.
Tu je i toan pregled razliitih shvaanja i rjeenja.
38 S. Damjanovi: Kojim je jezikom pisana Baanska ploa, u: Od fonetike do etike.
Zbornik o sedamdesetogodinjici prof dr. ]osipa Silia, ur. i. Pranjkovi, Zagreb, 205., str. 221.
Ako kaemo istinu, tj. da je Baanska ploa pisana hrvatskostaroslaven
skim jezikom, ona nee ni najmanje izgubiti na svojem nacionalnom zna-
enju.
Obiljeja redakcije su: dosljedna denazalizacija (osim svo N), prijelaz
y > i, ujednaeni oblici jerova u obliku b. Baanska ploa nije samo
dragocjeni jezini spomenik koji pokazuje taj oblik pismenosti, ni
povijesni i pravni dokument nego i svojevrsno knjievno djelo koje
W
39
je predmetom za znanstveno proucavanJe.
Glagoljska liturgijska pismenost poinje s djelomino ouvanim
misalom (dva lista) s kraja XL i poetka XII. stoljea, zvanim Beki
listii u kojemu se pojavljuju navedena obiljeja redakcije. Iz toga
razdoblja potjeu i dijelovi misala (Kukuleviev misal) pronaeni
u uvezu rukopisa iz XIV. stoljea. U najstarije jezine spomenike
ubrajamo i Grkoviev i Mihanoviev apostol (ulomak), Splitski mi
sal (ulomak). Razdoblje svojega procvata proivljava ta pismenost u
XIII. stoljeu kada je franjevaka reforma misala i brevijara prisilila
glagoljae da prevedu brojne nove liturgijske tekstove s latinskoga
na jezik redakcije.
U povij esti hrvatske redakcije moemo razlikovati nekoliko
faza:40
L Klasino razdoblje - do XVI. stoljea, koje J. Hamm dijeli na tri
podrazdoblja, od kojih se prvo odlikuje slobodnim i spontanim
razvojem utemeljenim na kanonskim uzorima, a traje do polo
vice XIV. stoljea. U drugom se podrazdoblju provodi revizij a
tekstova i jezino osvjeavanje, a ono traje do kraja XV. st. U
treem podrazdoblju koje traje do polovice XVI. stoljea jezik
se prilagouje novome vremenu, potrebama tiskanja glagolj
skih knjiga. Granicu toga podrazdoblja oznauje izdanje bre-
M. agar: Natpis Baanske ploe kao knjievno djelo, u: idem: Kako je tkan ... , str. 138.
145. o istraivanju spomenika i pripisivanju obiljeja za stvaranje strukture nacionalnoga
identiteta vidi: J. Molas: Baanska ploa w strukturze chorwackiej to:samosci narodowej,
U. Problemy to:samosci kulturowej w krajach slowianskich, 3, (Jej znaki i symbole), ur. J.
( ;uszczynska, Warszawa, 2005., str. 143.-168.
J. Hamm: Hrvatski tip crkvenoslavenskogjezika, >>Slovo<<, 13, Zagreb, 1963., str. 43.-68.
viara Brozia iz 1561. godine koje je ujedno i posljednja knjiga
hrvatske redakcije prije njezine rusifikacije.
IL Sljedee je razdoblje41 od 1631. do 1893. godine i tada dolazi do
izmjene redakcije. Nju j e izvrio Rafael Levakovi uvodei u
Misal obiljeja ruske redakcije, prema naputku rimske kongre
gacije De Prpaganda Fide. Rusifikacija narodne redakcije tre
bala je olakati novi oblik ujedinjavanja slavenskoga istono
ga obreda s Rimom u okviru Unijatske crkve, na temelju Unije
u Brestu iz 1596. po kojoj je Hrvatska trebala biti most izme
u katolika i unijata. Sljedee misale mijeane hrvatsko-ruske
redakcije izdali su Ivan Patri (misal - 1706., brevijar - 1688.)
i Matija Karaman (Misal rimski - 1741.) s dosta rusificiranim
oblikom.
III. Posljednje je razdoblje obnavljanja hrvatske staroslavenske li
turgije. Do njega je dolo na inicijativu biskupa J. J. Strossma
yera koji je u Rim poslao Dragutina Paria da uredi i izda no
vi misal, oien od rusizama. Bilo je to godine 1893. (1894. i
1905.). Izdanju iz 1894. bio je dodan Mali azbukovar za pravilno
i jednolino itanje glagolice u novih crkvenih knjigah.
Funkcija hrvatskostaroslavenskoga jezika nije se ograniavala sa
mo na bogosluje. Od poetka svojih potvrda do XIII. stoljea vrio
je i funkciju knjievnoga jezika, bilo da su se na njemu ispisivali
pravni akti, kao u Baanskoj ploi, ili pak svjetovni tekstovi.42 Od
XIII. st. hrvatska se redakcija ograniava na liturgijsku funkciju, to
ne znai da jezina crkvenoslavenska tradicija nestaje iz hrvatske
pismenosti.
41 Kao drugo razdoblje Hamm navodi udjel hrvatske redakcije u jeziku istarskih protesta
nata polovice XVI. stoljea.
42 Brojni se primjeri nalaze u hrestomatiji V. tefania: Glagoljski rukopisi Jugoslavenske
akademije, usp. biljeku 13.
4.3.2. Hrvatsko-staroslavenski jezik nel iturgijske
gl agoljske pismenosti
Poseban status glagoljaa stvarao je niz suprotnosti, prije svega os
cilaciju izmeu Zapada i Istoka. Ona se temeljila na pripadnosti
Rimokatolikoj crkvi i otvorenosti prema zapadnoj kulturi, a s dru
ge strane vjernost slavenstvu u obliku pisma i liturgije uvjetovala
je protivljenje prihvaanju latinskoga jezika u liturgiji. Prvi su hr
vatski glagoljai nastali iz redova benediktinaca, a zatim pavlina i
franjevaca, iako su meu njima bili i svjetski duhovnici.43 Njih je
obiljeavala otvorenost i tolerancija prema ukljuivanju hrvatskih
jezinih crta u staroslavenski jezik, odnosno j aka kroatizacija re
dakcije.44 Na kraju se moe govoriti o tipu j ezika kojim su se gla
goljai poeli sluiti u svjetovnoj pismenosti u razdoblju od XV. do
polovice XVI. stoljea, nastalom u sudaru crkvene knjievne tra
dicije s jezinom praksom, konkretno s akavskim dijalektom na
ijem su tlu djelovali njegovi tvorci. To je nesumnjivo bio mijeani,
nenormirani, neujednaeni jezik u kojemu je odnos staroslavenskih
i akavskih elemenata bio razliit od teksta do teksta. U literaturi se
opisuje kao amalgam nastao u procesu amalgamizacie.45 Eduard
1 {ercigonj a naziva ga j ezikom neliturgijske pismenosti hrvatskih
glagoljaa. S. Damjanovi taj tip mijeanoga jezika naziva hrvatsko
-staroslavenski te ga razlikuje od redakcije (hrvatskostaroslavenski).
Mijeani akavsko-staroslavenski j ezik vidimo u Zapisu popa
Martinca.46
!poetak teksta/ Az mnogo greni Martinac pop, plemenem
_
L
nin, Bo
gu davu mi, sice e priproe dosvri-
v
sije knjigi sid
v
e v moJ eJ z

v Gr
?
b
.
nici, budui v plni djeli cr kovnom pn castnom muzu gospodm1 Da vidi,

Detaljno O tom problemu, kao i o povijesti slavenskih redova u Hrvatskoj vidi: B.
( lczkowa: Tradycje cyrylo-metodianskie . . .
E. Hercigonja: Tropismena i trojezina . . .
Usp. D. Brozovi: Hrvatski jezik, njegovo mjesto . . .
I I
Taj odlomak citiram prema: Hrvatsko knjievno srednjovj
:
kovlje, urednik i autor uvoda
s. Damjanovi, Zagreb, 1994., str. 35. Vidi i moto toga poglavlJa.
plova ni grobnikom v vrjeme svetago o tea v Bozje pape Aleksandra e
stago i vvrjeme Maksimijana, kralja rimskago .. .47
U nekim se spomenicima pojavljuju i kajkavizmi. U tom nejedin
stvenom jeziku s obzirom na postojanje kajkavizama, E. Hercigonja
izdvaja dvije inaice.48 U prvoj akavski dijalekt ini osnovicu uz
staroslavenske i kajkavske elemente. Drugi je staroslavenska osno
vica uz kajkavske elemente. Sadraj svih triju elemenata bio je raz
liit ovisno o teritoriju na kojemu je tekst nastajao. Taj teritorij
Hercigonja dijeli na istoni i zapadni kompleks. Na granici tih dva
ju podruja bio je Vinodol. Istoni je kompleks obuhvaao podruja
juno od Vinodola do Otoca i Gacke te sjeveroistono od Vinodola
s Modruem do Pokuplja (s mjestima Ozalj, Svetice). Dio istone i
sjeverne Istre inio je zapadni kompleks. Vei broj kajkavizama bi
ljei se u spomenicima nastalima na istonim podrujima. Meu
njih pripada Vinodolski zbornik (poetak XV. stoljea), Petrisov
zbornik (1468.) s najveim brojem kajkavizama, naroito u po
sljednjem dijelu, Grkoviev zbornik (druga polovica XVI. stoljea)
i Tko nski zbornik (poetak XVI. stoljea). Istarski su spomenici npr.
Homilijar na Matejevo evanele (kraj XV. stoljea), gombiev zbor
nik (polovica XV. stoljea).
Zasienost kajkavskim elementima slabi to se vie priblia
vamo jugozapadnim (Vinodol) i zapadnim podrujima (Istra).
Usporedno s estotnou pojavljivanja mijenja se i njihov tip. Dok
na sjeveroistoku postoje fonetski, morfoloki, frazeoloki i leksi
ki kajkavizmi, na ostalim podrujima nalazimo samo leksike.
Najei su ovi:
47 Taj zapis po svojoj dramatinosti i povijesnim okolnostima podsjea na rijei srpskoga
starca Isaije koje je nakon poraza Srba u Bitki na Marici 1371. godina zapisao: >>I ostade zem
lja od svih dobara liena, od ljudi i stoke, i drugih plodova. Jer ne bejae kneza, ni voda,
ni predvodnika u narodu, ni izbavitelja ni spasitelja ... I zaista tada ivi zavidee mrtvima<<
(srpski prijevod originala sa srpske staroslavenske redakcije prema: D. Bogdanovi: Istorija
stare srpske knjievnosti, Beograd, 1980., str. 189.
48 E. Hercigonja: Kajkavski elementi u jeziku glagoljake knjievnosti 15. i 16. stoljea, u:
idem: Nad iskonom hrvatske knjige, Zagreb, 1983., str. 303.-385. O tome i S. Damjanovi:
Glagolitica kajkaviana, u: idem, Jezik otaaski, Zagreb, 1995., str. 63.-80.
l.
2.
3.
4.
5.
6.
7.
8.
9.
lO.
ll.
IV. POGLAVLJE: Poetci pismenosti u Hrvata do kraja XV. stoljea
135
zamjenica kaj, zakaj, nikaj/a, za i nih'e, nie, koteri ( . . . ki
mu e po tribu kotero v nove vrimeni est);
, ^ M) e
prilozi zapet, nazopet/opet, vaspet (v trihn d nehn hoces J U
sopet nainiti);
promjene u inicijalnim suglasnikim skupinama: mn > n (vno
gi), vl > 1 (lasi), tvr > tr (trdo) (takaje vnoga uda, om mnogo
krat'h ugane a to esto zan vnogo kratn);
protetsko v- (vuzdu, vulici, vui);
razvoj psl. p, u > o (go boka, bode, trodan - . . . kada emu ta rog'
trodan' bude tada ga . . . );
ekavizam u korijenu i sufiksima (oistite se od greha);
zamjena vokativa sg. imenica -a-deklinacije oblicima nomina
tiva (r'ci mi ti muu ili ena);
budue vrijeme u oblicima: bu, bumo, bu + infinitiv (ako bun
posluan', ako vavek bu goriti);
V M 7
proirena uporaba komparativa sa sufiksom -s- (u cak. -e-, -j-)
(veki, manji, bole - Vele vek'u rin rekaln, . . . ke se mogu
zrei do main' ega);
rotacizam: morae, morahu (>>da moren razisliti po ki raun'
se more viniti);
brojni leksiki kajkavizmi s njihovim tipinim njemakim i ma
arskim posuenicama, dok se u spomenicima u kojima pre-
vladavaju akavski elementi, rabe talijanizmi.
Navodimo odlomak teksta iz Grkovieva zbornika: 49
>>Ni tar s vumom' ni griniku a v ne istoti svoi is istoe . . . a gosodin'
bog' va o beti obea vini e 1 ... 1 veka sila est' i veke dobro z bog
go
v
l
v
k m' 1 1 Kai ga na dobro delo naui' a zlo delo ot nega oumes ..
s c ove o . . .
u navedenome odlomku nalazimo rijei iz staroslavenskoga te a
kavizme i kajkavizme. Da bi tekst bio razumljiviji, glagoljai suvo
.
dili kontaktne sinonime: zna'e i umen'e, gnev' i srdu, greh telesnz,

49 Prema E. Hercigonja: Kajkavski elementi .+. , str. 327.
plteni. 50 Mijeani j ezik neliturgijske glagoljske pismenosti nije do
kraja istraen jer nisu detaljno proueni pojedini spomenici. Osim
toga, S. Damjanovi obraa pozornost na tekoe u odreivanju ne
kih rijei kao kajkavizama jer su kajkavski i sjevernoakavski dija
lekti imali neke zajednike crte, napose u XV. stoljeu.
Nastanak hrvatsko(akavsko)-staroslavenskoga amalgama bio
je mogu u Hrvatskoj i zbog specifinoga statusa staroslavenska
ga jezika i njegova marginalnoga poloaja kao liturgijskoga jezika,
suprotno od uloge koju je imao u pravoslavnih Slavena. U Srba j e
proces ponarodnjavanja redakcije bio znatno sporiji, a tomu je pri
donio slubeni status staroslavenskoga kao jedinoga jezika Srpske
autokefalne crkve te djelatnost prepisivakih kola koje su uvodile
reforme, ali su uvale njegove kanonske oblike. Eventualne kasnije
promjene zakoio je prodor Turaka i rusifikacija redakcije 1726. go
dine. Daljnje proimanje nove redakcije sa srpskom tokavtinom
nije bilo iskoriteno u procesu kodificiranja j ezika. Vuk Karadi
provodio je reforme na temelju narodnoga dijalekta i odbacivao
je crkvenu tradiciju. Meutim, snano ponaroivanje redakcije
(amalgamizacija) dogodilo se u Rusiji, ali tek u XVIII. stoljeu,
potkraj funkcioniranja redakcije kao knjievnoga jezika, dakle ci
jelih tri stotine godina kasnije nego u Hrvatskoj. Poetci i proces
normiranja suvremenoga ruskoga jezika seu u polovicu XVIII. sto
ljea s teorijom triju stilova koju je formulirao Lomonosov 1757. go
dine i koja im je podredila pojedine knjievne rodove i vrstu jezika
kojim trebaju biti pisani. Ruski crkvenoslavenski jezik pripadao je
visokome stilu zajedno s poemama i adama, dok je ruski govorni
jezik bio smj eten u niski stil kojim su se pisale pjesme i korespon
dencija. Jezina reforma morala se postaviti prema jakoj crkvenoj
tradiciji i uzeti u obzir ivi ruski jezik. Nikolaj Karamzin vidio je
cilj te reforme u ostvarivanju naela: treba pisati kako se govori, a
govoriti kako se pie. Ponaroivanje norme teklo je postupno i tra
jalo do poetaka XIX. stoljea, a krajnji je oblik dobilo zahvaljujui
50 Tehnika sinonima proizlazi iz latinske tradicije i jedno je od renesansnih stilskih sred
stava. Usporedi i V. poglavlje.
Pukinovu stvaralatvu. Suvremeni ruski knjievni jezik temelji se
na sredinjemu (moskovskome) narodnom dijalektu, uz uvanje
elemenata crkvene tradicije.
Nastanak hibridnoga jezika nije se dogodio zbog nekompeten
tnosti samoukih ljudi od pera, kako se katkada tvrdi. Glagoljai su
svjesno uvodili elemente govornoga j ezika elei pribliiti staro
slavenski kao crkveni jezik i olakati njegovo razumijevanje iro
kome krugu primatelja. Njihovo je stvaralatvo bilo uineno za
priproihn (Koluniev zbornik, 1486.). Na karakter njihova jezi
ka nesumnjivo je utjecalo i postojanje konkretnoga akavsko-kaj
kavskoga mijeanoga dijalekta s podruja Pokuplja, a on je pripa
dao istonomu kompleksu. U radu glagoljaa moe se vidj eti
prvi svjesni pokuaj stvaranja opega jezika mijeanjem dijaleka
ta. 51 Njihova je koncepcija proizlazila iz jezika koji ih je u stvarnosti
okruivao i kojim su obogaivati njima poznatu pisanu crkvenu tra
diciju. Pojava hrvatske tronarjenosti na neki je nain implicirala
nain normiranja jezika. Ideju glagolj aa nastavit e u buduno
sti istarski protestanti i ozljani. D. Brozovi52 smatra da je hrvat
sko-staroslavenski jezik, utemeljen na akavskoj osnovici, a obo
gaen kajkavskim i tokavskim elementima, mogao postati ope
hrvatskim knjievnim j ezikom ve polovicom XV. stoljea. Uzrok
neuspjeha takve standardizacije bilo je irenje latinice na podruja
koja su prije pripadala hibridnomu jeziku pisanomu glagoljicom.
Latinica je istisnula i irilicu i zauzela kajkavski teritorij u kojemu je
uporaba obaju tih slavenskih pisama bila neznatna. Prethodno vei
domet glagoljice u neliturgijskoj pismenosti ograniio se na malo
podruje Kvarnera, a njezina uporaba u svjetovnoj funkciji postup
no je oslabila te se glagoljica krajem XVI. stoljea konano predala
pred latinicom. Istiskivanje glagoljice onemoguilo je irenje jezika
ija se crkvena tradicija povezivala s dijalektima na tom podruju.
Na kraju je hrvatskostaroslavenski jezik u tom specifinom obliku,
B. Oczkowa: ]zyk >>mieszany jako specyficzna propozycja normalizacji chorwackiego
){zyka literackiego, Studia z Filologii Polskiej i Slowianskiej<<, 28, Warszawa, 1991., str. 125.
- 1 33.
D. Brozovi, op. cit., str. 25.-28.
kao sastavnica mijeanoga jezika, prestao vriti funkciju knjiev
noga jezika u Hrvatskoj krajem XV. i poetkom XVI. stoljea, to je
kod pravoslavnih Slavena nastupilo tek krajem XVIII. stoljea. Od
toga vremena njegova se uloga u Hrvatskoj ograniila samo na li
turgijsku funkciju. To je otvorilo put narodnim dijalektima. Tu i
njenicu Brozovi53 ubraja u najvei i prijelomni dogaaj u povijesti
hrvatskoga jezika.
Staroslavenski jezik i crkvena pismenost ipak je trajno ukljuena
u tadiciju kulture i povijesti hrvatskoga jezika, vrei ulogu kari
ke 1zeu srednjovjekovne pismenosti i kasnijih razdoblja njegova
razvoJa.
4.4. Starohrvatska akavska pismenost
Usporedno s crkvenom pismenosti pojavljuje se i knjievnost na
starohrvatskome j eziku, tj. na akavskome dijalektu. Razdoblje
srednjega vijeka - do kraja XV. stoljea - u jeziku se ocrtava obliko
vanjem
-
hrvatskih dijalekata. Kasnije e migracije utjecati na njiho
ve gramce, ali ne i na vrstu jezinih obiljeja.
Pismenost na narodnome jeziku obiljeena je pojavom trpisme
n
.
sti oja zapoinje s latinicom polovicom XIV. stoljea i traje u po

VIJ
.
Sl hrvatskoga j ezika do XVII. stoljea, kada glagoljica prestaje
vrs1t1 ulogu SVJetovnoga pisma, iako i dalj e ostaj e liturgijsko pismo
crkvenih knjiga. To je fenomen koji Hrvatsku ubraja u dva kulturna
kruga - slavenski i latinski.
G
.
laoljica kao hvtsko
.
pismo pojavljuje se od poetaka pisme
nosti, tj. od XII. stolj eca. NJome su pisani statuti, zakonici - pravni
spisi, urbariji - pravni zakonici kojima su regulirani odnosi izme
u feudalaca i njihovih podanika, vjerska knjievnost i beletristika.
U toj se funkciji glagoljica rabi do XVII. stoljea, s tim da se od XV.
stoljea, rzvojem konkurentne latinice, njezino znaenje postup
no snJUJe

..
ak
.
on XVII. stoljea rabi se samo iznimno u lokalnoj
ammistraCIJI pn sklapanju ugovora ili notarskih spisa. u povije
sti Hrvatske XVI. stolj ee je prijelomno. Turske najezde, migracije
53 Ibidem, str. 28.
stanovnitva, protestantizam, sve to uzrokuje velike kulturno-po
litike promjene. Ideje renesanse, koje se ire iz dalmatinskih gra
dova, promoviraju latinicu - simbol europske kulture i dovode do
propadanja glagoljice - pronositeljice slavenstva.
Drugo slavensko pismo - irilica - nikada nije bilo konkurentom
glagoljici, iako je potvreno j o od XII. stoljea na junim, nekada
glagoljakim prostorima Hrvatske, kamo je irilica dola iz Srbije,
Duklje (danas Crna Gora) i Zahumlja. Njom su se sluili u autonom
noj pokrajini Poljica izmeu ua Cetine i Splita (Poljiki statut iz
XV. stoljea), u Dubrovniku gdje je bila slubeno pismo Srpske kan
celarije Republike te u domaoj svjetovnoj i vjerskoj pismenosti, sve
do irenja latinice u XV. stoljeu.
Ta dva slavenska pisma nisu bila u neposrednom dodiru. Te
ritorij koji je titio glagoljicu od irenja irilice nalazio se izmeu
Zadra i Splita. Ondje je u uporabi bila knjievnost na latinskom ili
talijanskom jeziku (pisana latinicom) i upravo su ondje polovicom
XIV. stoljea nastala prva hrvatska djela pisana latinicom.
Hrvatska je irilica, s nekim specifinim grafikim dodatcima
koji su uglavnom nastali u razdoblju od XIV. do XVI. stoljea, na
zivana arvacko pismo, poljiica, zapadna irilica i bosanica jer se
rabila u Bosni. Glagoljai su to pismo poznavali, o emu svjedoe
irilini umetci u glagoljinim tekstovima. Otvorenost glagoljaa
drugim pismima neobina je i udesna pojava u tadanjoj europ
skoj kulturi, i u zapadnoj i u istonoj.54
Kasnije irenje latinice i opadanje vanosti glagolj ice i irilice
potonju ini vjerski obiljeenim pismom. U XIX. stoljeu rabila se
jedino meu pravoslavnom manjinom i na nju se gledalo kao na
srpsko pismo i jedan od pokazatelja srpskoga nacionalnoga iden
titeta.
Latinica se u hrvatskoj narodnoj pismenosti pojavila polovicom
XIV. stoljea, od XV. stolj ea biljei znatan razvoj, a od XVII. sto
ljea konano istiskuje glagoljicu i postaje dominantnim i jedinim
hrvatskim pismom.
"4 J. Bratuli: Leksikon ... , str. 18.
Hrvatska tropismenost u svome posljednjem razdoblju nalazi
odraz u djelatnosti istarskih protestanata koji su tiskali knjige tri
ma pismima.
Pobjedu latinice D. Brozovi55 tumai injenicom to je ona na
teritoriju Hrvatske bila univerzalna. Ona je postojala oduvijek kao
pismo latinskoga, poslije talijanskog jezika, to je pridonosilo nje
zinu poznavanju i popularnosti u cijeloj Hrvatskoj.
irilica je stigla
prekasno da bi se usvojila i proirila na cijeli teritorij.
Hrvatska glagoljica kao svjetovno i narodno pismo mrtva je ve
400 godina, a kao pismo mrtvoga hrvatskostaroslavenskog jezi
ka izgubila j e svoju vanost i zbog latinske transliteracije gotovo
prije stotinu godina. Unato toga, od svih triju pisama rabljenih
u Hrvatskoj upravo se ona najjae i najtrajnije upisala u hrvatsku
povijest i kulturu te postala simbolom nacionalnoga identiteta, si
nonimom hrvatstva. Leszek Moszyrski56 meu simboline funk
cije koje j e glagoljica imala u svojoj povijesti ubraja njezina slje
dea znaenja: simbol nacionalnoga suvereniteta, simbol vjernosti
rimskome papi, simbol hrvatske narodne kulture, simbol posebne
ljubavi Spasiteljeve, znak pretee u odnosu prema renesansi i pro
mjene koje uvodi II. vatikanski sabor.57
Zbog svega navedenoga u ovome nuno ogranienom pregledu
starohrvatske pismenosti kao nadreeni kriterij u daljnjim poglav
ljima uzimamo pismo.
4. 4. 1 . Gl agolji ni spomenici
Najstarija akavska pismenost lokalizirana je na sjeveru, u Istri i
iroko uzetom Kvarneru. Tekstovi su pisani lokalnim akavsko-
55 D. Brozovi: Hrvatski jezik, njegovo mjesto ... , str. 29.
56 L. Moszyrski: Glago/ica, najstarsze pismo slowimiskie, jako symbol, u: Srodkowoeuro
pejskie dziedzictwo cyrylo-metodimiskie, ur. A. Barciak, Katowice, 1999., str. 231.-241.
57 Glagoljica se danas rabi politiki kao jedan od argumenata u dokazivanju tzv. iranskoga
podrijetla Hrvata. Te poglede zastupa izmeu ostalih dr. fra M. Japundi: Hrvatska glagolji
ca, Zagreb, oujak 1998., koji nijee autorstvo sv.
irila i njezinu genezu povezuje s Iranom.

Vie o tome vidi M. D<browska-Partyka: Pismo jako znak toisamosci, u: Jrzyk a toisamos
narodowa: Slavica, ur. M. Bobrownicka, Krakow, 2000., str. 169.-182.
- ekavskim ili ikavsko- ekavskim dijalektom s odreenom kolii
nom staroslavenizama. 58 Tematski su to sudski i pravni dokumenti.
Spomenikom hrvatskoga prava i pravnoga nazivlja jest Vinodolski
zakon (1288.) - zbirka zakona koji obvezuju dotad slobodne gradove
vinodolske opine kojima se odreuju feudalne obveze prema kr
kim knezovima i uvode izmjene pravnoga statusa dotad slobodnih
seljaka u kmetove.
/ulomak teksta/ Va vrime ubo velikih mui, gospode Fedriga, Ivana,
Levnarda, Duima, Bartola i Vida, krkih, vinodolskih i modrukih knezi.
Za dole kr/at/ videi ludi, ki bludei svoih starii/h i is/kuenih zakon,
zato ubo edin po edinom i /vsi/ ludi vinodolski elei one stare d/obre
z/akone shraniti e napuni, ke nih prvi v/sag/da su /shra/neni neureeni.
Skupie se vs/i/ na kup /tako/ crikveni tako priproi ludi. 59
Ostali su takvi dokumenti: Statut grada i otoka Korule (1214.),
Vrbanski statut (1362.), Krki statut (1388.), Kastavski statut (1490.),
Veprinaki statut (1507.) i Trsatski statut (1640.). Urbariji su ureivali
pravne odnose izmeu feudalca i podanika, npr. Urbar modruki
(1486.). Neobino je dragocjen jezini, knjievni, drutveni i poli
tiki spomenik Istarski razvod (1275.)60 koji je sauvan u prijepisu iz
XVI. stoljea, a opisuje granice feudalnih posjeda u Istri:
/ulomak teksta/ I tako mi nie imenovani nodari preda vsu tu gospodu
protesmo kako se v njih udri. I tako onde ob e strane se sjedinie i kun
tentae i kordae i razvodi svojimi zlamenji postavie, i jednoj i drugoj
strani pisae listi jazikom latinskim i hrvackim, a gospoda sebi shranie
jazikom nemkim.61
U srednjovjekovnoj pismenosti potvruju se stilske razlike, ovisno
o knjievnom rodu u kojemu se ostvaruju. Osim obilato zastupljene
religijske literature, nalazimo i primjere beletristike koja je obuhva
ala mitoloku povijest (Rumanac trojski), pjesniko i prozno stva-
58 A. epi: Jezik hrvatskih opinskih statuta istarskih i primorskih, Rad JAZU, 295, Zagreb,
1953., str. 5. -40.
59 r. Bratuli: Vinodolski zakon 1288. Faksimil, diplomatika izdanje, kritiki tekst, tumae
nje, rjenik, Zagreb, 1988. (citat sa str. 51).
60 J. Bratuli: Istarski razvod, Studija i tekst, Pula, 1978.
61 Tekst prema: M. Mogu: Povijest hrvatkoga knjievnogjezika, Zagreb, 1993., str. 24.
ralatvo o vitekim djelima (Aleksandrida) i bestijarij e (Fiziolog) te
lucidare (Lucidar) - vrstu srednjovjekovne enciklopedije:
/ulomak teksta/ Uenik prosi: Na koliko puti jest si svjet razdelen?
Uitelj ree: Na troje jest razdeljen: jedna strana imenuje se Asija, druga
Europi ja, treta Afrika.
Uenik u prosi: Povej mi o toj zemlji ja e imenuj et se Asija.
Uitelj ree: Asija poenjet se na vstok Slnca i jide na poldne dae do mora.
V toj strane jest raj, a v raji jest l istonik. Is toga stonika tekut 4 reki. I jest
ime jednoj reke Jion, drugoj Pison, tretoj Tigra, etvrtoj Eprata.62
Bogatu crkvenu knjievnost reprezentira dj elo Poinju mirakuli
slavne dive Marije s poetka XVI. stoljea, pisano istim ikavsko
-ekavskim akavskim dijalektom, iz kojega potjee tekst O djevojci
bez ruku:
/ulomak teksta/ te se v nikoj kroniki da va vrime v ko bie prestvljeno
cesarstvo rimsko kraljevstvu franakom u gospodovae tada jedan cesar,
ki imie svoju enu ka bie nosea, ka potom porodi jednu lipu her. I v
tom porodi, za veliku boljezan ku imie, ta kraljica preminu od sega svita.
Zgoda se tom da kralj po ni koliki vrimeni vze drugu enu, ka va no vrjeme
bie timana najliplja ena na sviti.63
Hrvatska pjesmarica64 skup je od devet akavskih religijskih pje
sama zapisanih gotovo istim narodnim jezikom Splita i najblie
okolice (Bra, Hvar, olta, Solin), koji se nalazi u Parikom kodeksu
iz 1380. godine.
/ulomak teksta/ Nad grobom /pojut/ glagol'ue sije/
Tu mislimo, bratja, a smo!
Razumijmo zeml' a da smo!
Slast i dika tvoj ga tila
hoe biti kal i gnila.
Tako nae tilo gine,
tako naa slava mine.
Grinici se teko hine
to videi, ki zlo ine.
62 Tekst iz: Hrvatsko knjievno srednjovjekovlje . . . , str. 27.
63 Ibidem, str. 57.
64 D. Mali: Jezik najstarije hrvatske pjesmarice, Zagreb, 1972. Pretisak autoriinih radova
u: eadem, Na izvorima hrvatskoga jezika, Zagreb, 2002. Navedeni ulomci nalaze se na str.
664. i 661.
/ulomak boine pjesme/
Spasitel' se rodi danas,
ki je s neba prial za nas.
Ne kasni te vee stati,
hoete ga blizu najti!
Povit Gospod /v/ Vitliomi,
u jaselceh, v tujem domi.
Oni tako skoro teke,
obretoe udo veke.
4. 4. 2. i ri l i ni spomeni ci
Prvotna granica zapadnoga dometa irilice protezala se lijevom
obalom donjega toka rijeke Cetine. U kasnijem se razdoblju pre
mjestila te je obuhvatila otok Bra i velik dio Dalmacije, emu j e
svakako pridonijela bosanska kolonizacija kopnene Dalmacije ve
od kraja XV. stoljea. Iz mjesta Povija na Brau potjeu najstariji i
rilini spomenici, Povaljska listina65 i Povaljski prg. 66 Prvi je napi
san 1250. iako se poziva na stariji dokument iz 1 184. To je pravni akt
koji opisuje imanja benediktinskoga samostana sv. Ivana Krstitelja.
Pripada najstarijim starohrvatskim spomenicima nakon Baanske
ploe i dviju drugih pisanih potvrda (iz Do brinja godine 1230. te
ugovora o prij ateljstvu makarskih Krajinjana s Dubrovnikom iz
1247. godine). Listina je pisana brakom akavtinom s elementi
ma romanske i staroslavenske crkvene tradicije, to je oito poka
zalo supostojanje obaju elemenata na tom prostoru.
/ulomak teksta/ Bi v dni kraja Beli, biskupa Mikuli otokom hvarskim bra
kim Breko knez, otokom Prvo upan, sud ja Desin, braik Prvo slav. Ti
vsi s ut didii vladanju otokomu I v /ti/ dni bi Radko pop i kol udar slue
crkvi svetago Joana v Pavl'ah. I bi plk braki i hvarski s knezem Brekom
GS
D
.
Mali: Povaljska listina kao jezini spomenik, Zagreb, 1988.; eadem, akavske crte
Povaljske listine, Hrvatski dijalektoloki zbornik<<, 9, Zagreb, 1995., str. 61.-82; eadem,
Staro<< i novo<< u jeziku Povaljske listine, U. Obletnica Povaljske listine i prga 1184.-1984.,
Braki zbornik<<, 15, Supetar, 1987., str. 84.-101.; E. Hercigonja: Povaljska listina i natpis
Povaljskog praga u hrvatskoj kulturnoj i knjievnoj praksi, u: idem, Na temeljima hrvatske
knjievne kulture, Zagreb, 2004., str. 209.-233.
66 D. Mali: Jezini sadraj Povalskoga praga<<, >>Rasprave Zavoda za jezik !FF<<, 10-11,
Zagreb, 1985., str. 87.-98.
na Bolu. I nae govoriti Rado kalu jer: >>Knee i vsi vlasteli! Mo ls tir svetago
Joana je/st/ velik bil prede, kako vi vis te, na je zapusti! i j ego zemje. / .. ./
P ride Marija, raba Raina, iskupivi se. I dala j ej bie gospoja vsega svo
jega etvrtu est. I da ju u molstir svetago Joana u Pavl' ah.
Povalski prag je stariji kratak natpis na kamenom nadvratniku iz
1 184. godine, na akavskom dijalektu s malim brojem staroslaven
skih rijei Uaz, svetago, Joana).
Jaz moj str jimenem Radona sazdah sja vrata Boga Gospoda radi da budu
esnik sej crkvi - crkvi svetago Joana. Knez Breko vloi se biti esnik j ej
i da zeml' e u nu po Koncu.67
Od mlaih irilinih spomenika najpoznatiji je Poljiki statut iz
1440. godine, pisan na akavskome dijalektu s odreenim elemen
tima tokavskoga. Poljica - samostalna kneevina (kneina), smje
tena izmeu ua Cetine i Splita - sve do XVIII. stoljea u svojoj
je korespondenciji i lokalnoj administraciji rabila irilicu. I z 1410.
potjee i dokument splitskoga kaptola.
4. 4. 3. Lati ni ni spomenici
Poetci akavske pismenosti na latinici povezani su sa srednjom
Dalmacij om. Rije je o tematski raznolikim tekstovima, od vjer
skih sadraja kao to su molitvenici, itija, legende o svetcima, pa
do pravnih, administrativnih i pounih dokumenata (lucidari).
Najstariji je spomenik Red i zakon sestara dominikanki u Zadru68
iz 1345. godine.
/poetak teksta/ Red i zakon od primi
'
enja na dil dobroga inenja sestar
naih reda svetoga o tea naega Dominika. Najprija pri jura na glas od zvo
ea kapitula nih jima sazvati sve sestre zajedno i postaviti je u misto kako
je koja dostojna po potenju i po stariini. - Drugo: jima vie uiniti /s/
sestrami starimi, ke jesu od via i ke j imaju glas po zakonu redovskom u
kapituli, ako jest takova ena da se jima primiti na pomo duhovnu i na
dil dobroga inenja svetoga reda naega. - Treto: jimavi vie s veom
67
Oba teksta citirana prema: D. Mali: Na izvorima . .. , str. 638., 640.; 637.
68
D. Mali: >>Red i zakon<< zadarskih dominikanki iz 1345. godine, >>Rasprave Instituta za
jezik<<, 3, Zagreb, 1977., str. 59.-128. Tekst prema: D. Mali: Na izvorima . . . , str. 642.
stranom od se star svojih, jima obrati tada pri jura dvi sestre najstarije i ke
najprija jesu obuene u sveti ha bit jima poslati po onu ka pita umil'eno i
skrueno prijata biti na dil dobroga in enja svetoga reda.
Prvo pjesniko djelo je ibenska molitva.69 To je pj esma Djevici
Mariji te iako je nedatirana, potjee iz istoga doba kao Red i za
kon. Naena je u franjevakom samostanu u ibeniku, a pisana je
ikavsko- ekavskom akavtinom iz okolice mjesta gdje je naena.
Nestabilna i nedosljedna grafija dobro ilustrira poetno razdoblje
prilagodbe latinice u starohrvatskome jeziku.
/poetak teksta/
. ~ ~ +
O blaena! O prislavna! O presvitla! Svrhu vs1h blazmh Bogom z1v1m uzvl-
ena! Vsimi
Bojimi dari ureena!
O prislavna prije vsega vika! Bogom ivim z brana!
O umil'ena Divo Marije!
Gospoje, ti si blaenih patrijarak uproanje.
Gospoje, ti si blaenih prorokov proroastva isplnenje.
Gospoje, ti si anjelsko pozdravi' enje.
Gospoje, ti si Boga ivoga obsijanje i okripl'enje.
Gospoje, ti si Svetoga Duha osveenje i okripl'enje.70
Isti ulomak u izvornoj verziji jo izrazitije pokazuje grafijske pro
bleme tadanje latinice:
O b[l]aJena O priflauna O prefuitla Sharhu (!)H ih bla[Je]nih
Bogomfiuin (!) vfuifena Ffimi Bofgimi dari urefena
O p(ri) flauna p rige H ega uicca Bogo(m) Jiuim fb rana
o humilena diuo marie Gofpoye ti Hi blafenich pat(ri)arach ubrofa(n)
ye (!) Go(fpoye)
. .
ti Hi blafenih p(ro)rocof p(ro)rocaftua ifpulne(n)ge G(ofpoye) tl J1 an-
gel(f)co pofdrafle(n)[ge]
.
.
GoCfpoye) ti Ji boga Jiuoga obfiga(n)ge y oc(ri)plenge G(ofpoye) tl h
Juetoga duha (!)
oJuege(n)ge y oc(ri)plenge?1
D. Mali: ibenska molitva (Filo loka monografija), Rasprave Instituta za jezik<<, 2,
Zagreb, 1973., str. 81.-190.
Tekst prema: D. Mali: Na izvorima . . +, str. 644.
Ibidem, str. 132.-133.
Ostali spomenici jesu npr.: ia svetih otaca - prvi opirniji ikav
sko-ekavski tekst iz okolice Zadra, vjerojatno s kraja XIV. i poetka
XV. stoljea, Zadarski lekcionar iz polovice XV. stoljea, Lekcionar
Bernardina Splianina - prva akavska ikavsko-ekavska knjiga tis
kana u Veneciji 1495. godine. ivot svetoga Jerolima potjee najvje
rojatnije iz prve polovice XVI. stoljea s podruja izmeu Zadra i
Splita. Pisana je ikavskom akavtinom s odreenim brojem eka
vizama. Latinska grafija posebno je kaotina. Psalmi Davidovi fra
Luke Braanina cjelovit je psaltir iz 1598. godine, pisan ikavskim
dijalektom otoka Braa.
Citirani ulomci tekstova pisani su na lokalnim akavskim di
jalektima od sjeverne ekavske Istre do june ikavske Dalamacije,
katkada i sa staroslavenskim elementima. Jezik tih spomenika nij e
normiran, ali ga resi bogatstvo vrsta i funkcionalnih stilova te je u
svoje vrijeme bio dobro komunikacijsko sredstvo.
4.5. Poetci tokavske pismenosti u Dubrovniku
Jezini mozaik srednjovjekovne pismenosti u Hrvatskoj obo
gauje Dubrovnik koji je nastao najprije kao rimski grad Raguza.
Njegova slavizacija poela je u Xl. stoljeu, a zavrila krajem XIV.
i poetkom XV. stolj ea, to je imalo utjecaj i na j ezik( e) grada.
Njegova je kultura stoljeima bila nadahnuta humanistikim prav
cima sredozemne i zapadnoeuropske kulture. Po ulozi koju je vrio
prozvan je junoslavenskom Atenom. Tomu je pogodovao njegov
poloaj i gospodarsko-politiki status posve razliit od onoga dru
gih dijelova zemlje. Dubrovnik je zapravo bio slobodan grad iako
je formalno u razliitim razdobljima ovisio o stranim vladarima.
Do 1205. godine bio je pod vlau Bizanta i u tom se razdoblju po
ela oblikovati budua gradska komuna koja je svoj konani oblik
dobila polovicom XIV. stoljea. Od 1205. do 1358. grad je pripadao
Veneciji. Od 1358. do 1526. Dubrovnik je bio pod protektoratom hr
vatsko-ugarskih kraljeva, a poslije Bitke na Mohau (1526.) pao je
pod turski protektorat i plaao mu danak. Istodobno je traio zati
tu od habsburke panjolske koja ga je trebala braniti od Venecije i
prevelike ovisnosti o Turcima. Nakon turskoga poraza pod Beom
(1683.) Dubrovnik priznaje habsburku vlast, iako Turcima plaa
danak sve do poetka XIX. stoljea. Zatim u vrij eme Napoleona
Dubrovnik prestaje biti Republikom i 1808. biva ukljuen u Ilirske
provincije. Od Bekoga kongresa 1815. pa sve do 1918. Dubrovnik
je zajedno s cijelom Dalmacijom pripao Austriji. Nakon zavretka
Prvoga svjetskog rata uao je u sastav novonastale drave, a 1939.
kao kotar postaje dio autonomne Banovine Hrvatske. Od XV. sto
ljea Dubrovnik je proiren na susjedne zemlje koje je dobio jo od
srpskih kraljeva te od komune postaje slobodni grad - republika u
kojoj vlast dre patriciji u Velikom vijeu, a ono bira Malo vijee,
Senat (tzv. Vijee umoljenih) i kneza. Dubrovnik se koristio svo
jim politikim statusom slobodnoga grada pa je u europsko-tur
skim sporovima ouvao neutralnost i imao ulogu diplomatskoga
posrednika, prije svega za trgovinu jer je bio na vanom putu sa
Zapada na Istok, izmeu Europe i Levanta, od ega je imao velike
gospodarske koristi i zbog ega je doivljavao dinamini procvat.
Do perfekcije se razvila umjetnost plovidbe, trgovanja i diplomaci
je, od koje je starija bila jedino mletaka. Razvoj Dubrovnika prvi
put se prekida polovicom XVI. stoljea zbog ope europske gospo
darske krize. Poslije se pojavljuje francuska, engleska i nizozemska
trgovaka konkurencija, a ratovi na Balkanu krajem XVII. stoljea
prouzrokuju propast dubrovakih trgovakih emporija, proirenih
prije po cijelom Balkanu, koji su donosili velike prihode. Razvoj
Dubrovnika slabili su i potresi. Najjai se dogodio 6. IV. 1667. kada
je grad uniten zajedno s tri etvrtine njegova stanovnitva, to je
onemoguilo njegov kulturni napredak.
Prvi jezik u Dubrovniku bio je romanski raguzijanski dijalekt ko
ji je nestao krajem XV. stoljea. U Dubrovniku se govorilo i talijanski
(mletakim dijalektom, a prema miljenju . Mulj aia i toskan
skim), dok je latinski bio jezik znanosti. U sporedan je govorni je
zik od najranijih vremena bio tokavski koji je imao sve veu ulogu
kako je grad bivao slaviziran, a od poetka XIII. stoljea postao je i
jezikom pismenosti. Ispoetka je tokavski bio slubeni jezik Srpske
kancelarije Republike koja je kao ured imala korespondenciju sa
Srbijom, Bosnom i Zetom. To su listine i povelje72, pravni, politiki
i trgovaki dokumenti pisani irilicom. U XV. se stoljeu pojavlju
ju i druge vrste tekstova,73 npr. privatna korespondencija trgovaca,
izvodi iz matica te vjerska literatura, npr. molitvenici: Srpski molit
veniF4 tiskan je u Veneciji 1512. godine. Popularni su i lekcionari:
Dubrovaki lekcionar nastajao je od 1495. do 1520., a bio je prerada
akavskoga lekcionara Bernardina Splianina.75 Zbirka pobonih
tekstova sadrava Libro od mnozijeh razloga76 iz 1520. godine. Tekst
je jezino podijeljen na tri dijela, a pisala su ga tri autora. Jedan je
autor Dubrovakog lekcionara. U nekim se odlomcima vide utjecaji
akavskoga, talijanskoga i hrvatskostaroslavenskoga izvornika. To
je uobiajeno za takvu vrstu pismenosti, takvi su i tekstovi pisani
latinicom. Ali nije to ona vrsta mijeanoga jezika koja e se poja
viti u renesansnoj dubrovakoj poeziji i iji e nastanak imati drugi
izvor od onih koje susreemo u najstarijem razdoblju, tj. do kraja
XV. stoljea, a koji je rezultatom infiltracije tekstova iz razliitih di
jalekata/jezika (idioma) postojeih na tom tlu.
Latinica se u dubrovakoj tokavskoj pismenosti pojavila poet
komXV. stoljea. Tada najee slui za prepisivanje religijskih tek
stova. Krajem XV. stolj ea primjeuje se njezin brzi razvoj, to je s
jedne strane povezano s nestajanjem dubrovakoga (raguzijansko
ga) romanskog dijalekta, a s druge strane prihvaanjem ideje tali
janske renesanse koja uvodi ponarodnjavanje knjievnoga jezika.
72 Dubrovake spomenike pismenosti objavio je jo 1840. godine u Beogradu Pavle Karano
-Tvrdkovi: Srpski spomenici, koristei se arhivskim is pisima koje mu je priredio pravo
slavni dubrovaki pop, ore Nikolajevi. Dubrovake tekstove objavljuje i F. Miklosich:
Monumenta serbica spectantia historiam Serbiae, Bosniae, Ragusii, Viennae, 1858. (reprint:
Graz, 1964.)
73 M. Reetar: Najstarija dubrovaka proza. Posebna izdanja Srpske akademije nauka, 192,
Odeljenje literature i jezika, 4, SANU, Beograd, 1952.; idem: Najstariji dubrovaki govor <<Glas
srpske akademije nauka<<, 201, Odeljenje literature i jezika, Nova serija, l, SANU, Beograd,
1951., str. 1. -46.
74 M. Reetar: Jezik srpskoga Molitvenika od god. 1512., >>Glas Srpske kraljevske akademije<<,
176, Beograd, 1938. Autor je pokazao da se pojedini dijelovi spomenika jezino i grafi jski
razlikuju, a neki dijelovi sadravaju staroslavenizme.
75 M. Reetar: Bernardinov lekcionar i njegovi dubrovaki prepisi, Beograd, 1933.
76 M. Reetar: Libro od mnozijeh razloga. Dubrovaki iri/ski zbornik od g. 1520. Zbonik za
istoriju, jezik i knjievnost srpskog naroda. Prvo odeljenje: Spomenici na srpskom jeziku, 15,
Sremski Karlovci, 1926.
Ciklus dubrovakih tekstova pisanih latinicom (rukopisnih i tiska
nih) neobino je vana faza u povijesti hrvatskoga jezika koja daje
osnovicu dananjega jezika. Iz XV. stoljea moemo navesti moli
tvenike: Vatikanski molitvenik rukopis s kraja XIV. i poetka XV.
stoljea; tzv. I vatikanski molitvenik- tiskan 1495. te III vatiknski
molitvenik koji je prepisan iz Srpskog molitvenika iz 1512. godme.
Potkraj srednjega vijeka u Hrvatskoj se razvija tiskarstvo. Hr
vatski prvo tisak, tj. ve spomenut Misal po zakonu Rimskoga dvora
tiskan je u Kosinju 1483. godine, relativno brzo nakon to je Johann
Gutenberg 1455. izumio tiskarski stroj. Prva glagoljaka tiskara na
stala je vjerojatno u Istri, a sljedee u Kosinju, Senju i Rijeci?7 Naon
Misala tiska se u Kosinju (Lika) 1491. brevijar, a 1494. ponovno misal
iz senjske tiskare, kao i druge liturgijske i vjerske knjige (Spovid
ena, Narunik plebanuev, Korizmenjak, Metrija od dobr umrt1a,
Mirakuli slavne dive Marie . e . ). Utemeljitelj rijeke tiskare 1530. go
dine bio je biskup imun Koii Benja, a u njoj je tiskano est knji
ga. Hrvatsko je tiskarstvo namirivalo potrebe Crkve za liturij skim
i vjerskim knjigama. Imalo je malu ulogu i bilo krtkom ep1oom
u povijesti narodne kulture, to Rapacka78 tuaI eostoJa
.
n,
dovoljnoga broja itatelja u tadanjoj HrvatskoJ koJa J b1la poht1ck,
jezino i kulturno rascjepkana. Funkciju hrvatskih tiskara preuz1

maju strane tiskare, u Veneciji i Urachu, gdje e istarski protestanti
tiskati knjige na trima pismima.
Prerana je dakle bila radost akna (akona, pisara) Jurja iz Roa
kojom je u biljeci na posljednjim stranicama Mis
a
la kneza ; ovak

napisao veselei se razvoju tiskarstva: Vita, vita. Stampa nasa gon
gre tako ja hou da naa gori gre. Notabene, taj je misal bio osno-
vom prvotiska iz 1483. godine.
. .
79
M
Razdoblje srednjovjekovne pismenosti u HrvatskoJ obllJ ezava
izrazita crkvenoslavensko-hrvatska dihotomija. Kad se bolje pogle-
77 Vie O razvoju tiskarstva u: M. Mogu: Povijest . . . , str. 31.-50.
78 J. Rapacka: Dawna literatura serbska i dawna literatura chorwacka, Warszawa, 1993., str.
76.
79 Sredita hrvatske pismenosti u pojedinim razdobljima prikazani su na kartama pri kraju
sljedeih poglavlja.
da, ipak se vidi da j e situacija povezana s jezicima/knjievnim je
zicima kompliciranija jer staroslavenski ima razliite oblike, a uz
(staro)hrvatsku uglavnom akavsku pismenost, na koju se u tom
razdoblju odnosi termin hrvatski, pojavljuje se i dubrovaka to
kavtina. Ne smije se izostaviti ni kajkavtina koja se marginalno
pojavljuje kao sastavnica prvoga mijeanog jezika. Staroslavenski
postoji ne samo u obliku samostalne redakcie nego i u sastavu spo
menutoga jezika. Svaka od sastavnica ima svoje pismo. Kad govo
rimo o jezicima pismenosti, valja navesti:
l. Staroslavenski hrvatske redakcije (hrvatskostaroslavenski) - pi
san glagoljicom:
a) u funkciji liturgijskoga jezika - do danas,
b) u funkciji svjetovnoga knjievnog jezika. Njegovu ulogu pre
uzima:
2. Jezik neliturgijske glagoljake pismenosti (hrvatsko-starosla
venski) - prvi mijeani jezik s razliitim brojem staroslaven
skih, akavskih i kajkavskih elemenata, ovisno o mj estu na
stanka. Pisan je glagoljicom.
3. Starohrvatski knjievni jezik u obliku akavskoga dijalekta, pi-
san glagoljicom, irilicom i latinicom.
4. tokavska dubrovaka pismenost na irilici, a kasnije na latinici.
Ovdje je izostavljena pismenost na latinskome j eziku koju E. Her
cigonja80 tretira kao trei jezik pismenosti hrvatskoga srednjovje
kovlja, uz slavenske jezike, te tu specifnost naziva trojezinou.
U tom razdoblju biljeimo i pojavu prvoga hibridnog jezika koji
je nastao kao rezultat susreta crkvene knjievne tradicije s pozna
tom glagoljakom jezinom praksom. Osim toga, cilj im je bio pri
bliiti sluateljstvu pisanu rije, to se moe smatrati prvim poku
ajem svjesnoga kodificiranja dijalekatne razliitosti. Taj pokuaj
normiranja zaj edno sa slinom teoretskom utemelj enou bit e
provoen u sljedeim stoljeima. Razdoblje srednjega vijeka stoga
je pretea za kasnije epohe zato to predvia komplicirani razvoj
knjievnih jezika i tijek procesa njihova kodificiranja.
80 E. Hercigonja: Tropismena i trojezina . . .
IV. POGLAVLJE: Poetci pismenosti U Hrvata do kraja XV. stoljea
151
Sredita hrvatske pismenosti do kraja XV. stoljea

Br
SRBIJA
V. POGLAVLJE
Knji evna tronarjenost u
hrvatskome jeziku od XVI . stoljea
do pol ovice XVI I I . stoljea
I ako ri ku najde ka polag tebe ne bi bila obi
ajna, procini da jezik na po vnogih dravah jest
rztrkan ter nigdi nikako, a nigdi nikako rii una
aju; zato ne jednoj ravi, nego i veim eli ugoditi,
a knjige ne mogu se nijedne po misli svakoga slo
iti: nego jest od po tribe da lovik pametjom gre
za knjigom.
F. Glavini: Cvit svetih, 1628. 1
5.1 . Povijesni kontekst
esnaesto stoljee u Hrvatskoj vrijeme je neprestanih borba s
Turcima koji su nakon Krbavske bitke doprli na sjever, a dalje po
bjede odnose u Dalmatinskoj Hrvatskoj zauzimajui Knin i Skradin
(1522.), Ostrovicu (1523.) i Sinj (1524.). Dvije godine poslije, 1526.,
Turci razbijaju maarsku vojsku na Mohau gdje je poginuo kralj
eke i Ugarske, mladi Ludovik IL Jagelovi (unuk u izravnom srod

stvu s Kazimirom Jageloviem i praunuk Vladislava Jagelovia).
Za hrvatski sjever poraz na Mohakom polju znaio je koenje razvoja re
nesansnoga modela kulture, zapoetoga u XV. stoljeu, to je ta podruja
gurnulo na margine glavne europske civilizacijske struje.2
1
Citirano prema: J. Vonina: ]ezina batina ... , str. 213.
2 J. Rapacka: Rola regionalizmu w kultu rz e chorwackiej, u: eadem, Godzina Herdera . .. , str.
76.-77.
V. POGLAVLJE: Knjievna tronarjenost u hrvatskome jeziku. . . 153
Nakon Mohaa u Hrvatskoj j e buknuo graanski rat jer je dio
plemstva za novoga kralja izabralo Ferdinanda Habsburga (mua
Ane Jagelovi, sestre Ludovika IL) raunajui na pomo u obrani od
Turaka. Slavonsko se plemstvo meutim odluilo za Maara Ivana
Zapolju (Itvan Zapoly). Zbog tih borba, paktova i turske intervenci
je u kojoj je Turska bila sklona Zapoljskomu, Turci su obnovili borbe
s Dalmatinskom Hrvatskom te su 1537. zauzeli Poegu, a zatim Klis.
Iste su godine razbili Ferdinandove snage kod Gorjana, to je znat
no pridonijelo prekidu graanskoga rata i uspostavljanju sporazu
ma kojim su Maarska i Hrvatska podijeljene izmeu dvaju preten
denata. Turska agresija nije prestajala. Godine 1541. Turci osvaja
ju Budim, zatim sjevernu Slavoniju, pale i pljakaju po Hrvatskoj.
Sljedee turske pobjede donose tragini pad Sigeta (1566.), 3 Gvozda
(1576.) i Bihaa (1592.). Tek je izgubljena bitka pod Siskom (1593.)
poetkom XVII. stoljea zadrala njihov daljnji prodor. Od Hrvatske
su tada ostale jo samo reliquiae reliquiarum olim magni et inclyti
Regni Croatiae (ostatci ostataka nekadanjeg velikoga i slavnoga
hrvatskoga kraljevstva) u obliku triju upanija: zagrebake, karlo
vake i varadinske s glavnim gradom Zagrebom. Na tu politiku
i teritorijalnu situaciju u zemlji odnosi se ve spomenut Zoraniev
naziv: rsuta baina. Tamo se seli sredite hrvatske drave koje se
prvotno nalazilo juno od planinskoga lanca Gvozda (Kapele). Od
1527. godine s dolaskom novoga kralja, Ferdinanda I. Habsburga,
mijenja se i dotadanje ime Kralj evstva Hrvatske i Dalmacije u
Kraljevstvo Hrvatske, Slavonije i Dalmacije, odnosno u Trojedna
Kraljevstvo pod upravom hrvatskoga bana (regnorum Dalmacie,
Croacie et tocius Sclavonie banus). Bilo je ono dio maarske mo
narhije sv. Stjepana s manjim podrujem povrine 18 200 kvadrat-
3 Junaka obrana tvrave i muenika smrt proslavila je bana Nikolu ubia Zrinskoga
koji je ostavio trajno mjesto u hrvatskoj i maarskoj povijesti i knjievnosti. Njegov pra unuk
Nikola posvetio mu je poemu na maarskome jeziku koju je njegov brat Petar preveo na
hrvatski (Adrijanskoga mora sirena, 1660.). Poslije se knjievnost esto vraala na njegovu
sudbinu kao >>hrvatskoga Leonide<< - rodoljubnoga branitelja zemlje. Vidi J. Rapacka: Siget
(Sziget, Szigetvar), u: eadem: Leksikon ... , str. 156.-158.
nih kilometara smjetenim izmeu Save i Drave.4 Podsjetimo na
dalje da se hrvatska obala od otoka Krka do ua Neretve, a zatim
od Kotora do Bara od polovice XV. stoljea nalazila pod mletakom
vlau. U tom su razdoblju Maari izgubili Zadar, ibenik, Trogir i
Split koji su prodani Veneciji za sto tisua dukata. Dubrovnik je na
kon Mohake bitke takoer pao pod turski protektorat. Prodor je za
ustavljen poetkom XVII. stoljea i od tada se hrvatske zemlje poi
nju polako oslobaati, ali jo uvijek nisu vraene Hrvatskoj, nego su
ukljuene u Vojnu krajinu koja je pripadala Beu. Do sljedeih etapa
oslobaanja dolazi sklapanjem Karlovakoga mira (1699.) kojemu je
prethodio poraz Turaka pod Beom (1683.), a zatim u XVIII. stolje
u sklapanjem mira u Poarevcu (1718.) i Beogradu (1739.). Turska
osvajanja Balkana produbila su ve postojeu podjelu na latinski
zapad i grko-pravoslavni istok, uvodei trei element islamske kul
ture koja e obogatiti, zamrsiti, ali i u velikoj mjeri odrediti povijest
i kulturu junoslavenskih naroda i Hrvata.
Dogaaj iz unutarnje politike bila je prisega Zrinskoga i Fran
kopana 1671. godine, kada su se oni nali na elu urote hrvatskih
feudalaca protiv centralistike politike Bea, izmeu ostaloga pre
ma Vojnoj krajini i protiv mira s Turcima, sklopljena po Hrvate ne
povoljnim uvj etima. Urota, kojoj je cilj bio osloboditi Krunu sv.
Stjepana od habsburke vlasti, zavrila je neuspjehom. Lukavstvom
dovedeni u Be kako bi dobili carski oprost, Zrinski i Frankopan
optueni su za veleizdaju i pogubljeni u Bekome Novom Mjestu
(Wiener Neustadt). Njihova su velika imanja oduzeta i povjerena
carskoj blagajni, to je ozbiljno osiromailo gospodarske mogu
nosti hrvatskoga sabora.
Osim velikih i nepovoljnih gospodarsko-politikih promjena,
pojavljuju se i novi idejni i kulturni pravci. Na poetku XVI. stoljea
pod utjecajem djelovanja Martina Luthera razvija se protestantski
4 Ovisnost o Maarskoj temeljila se na zajednikoj vlasti (Sabor, Kraljevska kancelarija).
Postupno se dinastijska austro-ugarska unija pretvarala u realnu uniju, to je znailo da je
carski dvor u Beu preuzimao poslove koji su ranije bili u domeni vlasti maarskoga kra
ljevstva u Pounu (Bratislavi).
v. POGLAVLJE: Knjievna tronarjenost u hrvatskome jeziku. . . 155
drutveno-religijski pokret - reformacija. Protestantizam se proi
rio od Njemake do Slovenije, odakle je stigao u Istru, Hrvatsko pri
morje, Vojnu krajinu (Karlovac, Varadin), zatim u Meimurje i dio
Slavonije. Odgovor na reformaciju bila je protureformacija. Obje te
pojave utjecale su na proces oblikovanja hrvatskoga jezinog stan-
darda.
Prikazane povijesne injenice, zbog kojih je dolo do gubitka te-
ritorija, pomicanja sredita i promjene politikoga statusa drave,
prouzroile su regionalizaciju zemlje.
e..,..,..-....-.....-..,...,.-.-..-..
...
.-,..,..
-............,-,.....-.-.......-,.+..,.-.,...-,.
.,,.........-....,.-,.......--.......-......
,..-...-
........,.,..-.....-..-....,+-..+,...--.-.-,.-.,...+.
......-,..,-...+-.,.-.+..-..................., ,.
....,.+.-........,.-..........-.....-.,...-,.-..
.,-...-+....-.......-.-,.....
Regije su se uzajamno razlikovale ne samo s obzirom na politiku
situaciju, tj. zbog ovisnosti o stranim vladarima (Veneciji, Ugarskoj,
Turskoj) nego i s obzirom na gospodarsku, drutvenu pa i j ezinu
situaciju. Regionalizam se na podruju jezika ogledao u pojavi tro
narjenosti, tj. u postojanju triju dijalekata u funkciji knjievnog
.
a
jezika: akavskoga dijalekta u Dalmaciji, tokavskoga u Dubrovm
ku te kajkavskoga u Zagrebu. Najveu ulogu na podruju kulture
i knjievnosti, a time i u oblikovanju i razvoju knjievnoga jezika,
odigrala je juna, dalmatinsko-dubrovaka regija koja je pripadala
svijetu Mediterna, do kojega su najprije stizala zapadnoeuropska
knjievna strujanja, kao npr. talijanska renesansa. Njihovu je pri
hvaanju i kultiviranju iao u prilog niz injenica, npr., kako na
glaava Rapacka, gradski karakter regije s dugom tradicijom u sa
mostalnoj municipalnoj upravi, odravanju sigurnosti i gospodar
ske stabilnosti te postojanje obrazovane svjetske elite. Dalmaciju
i Dubrovnik dijelila je jezina granica, to je izazvalo odreene
posljedice u trenutku upoznavanja i proimanja obiju knjievno-
J. Rapacka: Rola regionalizmu w kulturze chorwackiej, u: Godzina Herdera . , str. 73.
sti te j e u konanici onemoguilo toj regiji da postane sreditem
opehrvatske kulture. Nije tamo postojao ni osj eaj pripadnosti
hr.atskomu drutvu. Dubrovnik kao samostalna republika bio je
SVJestan odvojenosti svojega zaviaja i nije se mogao poistovjetiti
s hrvatskim kraljevstvom. Dalmacija opet, barem do polovice XVI.
stolj, pati kraljevinu i plae zbog njezine propasti (Zorani).
TradiCIJU pnpadnosti hrvatskoj zajednici i ulogu uvara pamenja
slavne prolosti zadrava sjeverna regija koja e imati ulogu sredi
ta u blikovanju svehrvatske kulture. Sjeverna je regija pripadala
srednJoeuropskomu civilizacijskom krugu s posebnim drutvenim
(feudalizam) i politikim uvjetima razliitim od junih struktura
(plstvo - seljatvo - graanstvo) koji se nije mogao usporei
vati s ntelektualnom razinom dalmatinsko- dubrovakih patricija.
Zadaca plemstva bila je obrana predzia kranstva jer je velik dio
regije bio Vojna krajina, a opasnost od turskih napada postojala je
sve do XVIII. stoljea. U takvoj je situaciji kulturna i knjievna dje
latnost pripala sveenstvu, uglavnom redu pavlina i kapucina te od
poetka XVII. stoljea isusovcima. Intelektualnoj eliti pripadali su
predstavnici roda Zrinskih i Frankopana te njihov dvorac u Ozlju.
pr.om s,mjstu nlazia latinska knjievnost i latinski jezik ko
I J bw luz
e
_
m u drzavmm i kolskim institucijama. Regionalni
Jezik, kaJkavstma, postupno se razvijao od XVI. stoljea, ali to nije
smetalo kajkavskim autorima da stvore vlastitu normativnu kon
cepcic,a,ski krug) koja je imala velike anse da postane opehr
vatski J ztcm model. U sjevernu regiju pripadaju takoer Slavonija i
Bosna, Iako se oba podruja izdvajaju po nizu izvornih i samo nji
ma svojstvenih crta.
S obz
_
irona riorijalni smjetaj i povezanost regionalnih knji
zevnosti koJ e oblljezava ravnomjerna tronarjenost, D. Brozovi u
okviru XVI. stoljea izdvaja dva kulturna kruga pismenosti: sjeve
ozapadni, tj. sjevernoakavsko-kajkavski te jugoistoni, tj. juno
cakavsko-tokavski. Prvi povezuje istarskoakavske protestante s
kajkavcima, a u drugome se uzajamni utjecaji zbivaju izmeu dal
matinske akavske knjievnosti i tokavskoga Dubrovnika. u XVII.
stoljeu nestat e ta ravnotea i prevagnut e tokavtina koja se
V. POGLAVLJE: Knjievna tronarjenost u hrvatskome jezi ku. . . 157
pojavljuje u novome, bosanskom sreditu pismenosti. Oslabit e i
status akavtine, a poveat e se uloga knjievne kajkavtine.6
5. 2. akavtina u ulozi knjievnoga jezi ka
akavtina u ulozi knjievnoga jezika koju je imala od XIII. stoljea

kao jezik pismenosti dosee u XVI. stoljeu vrhunac svoga razvoja,
koji je s obzirom na razinu to je dostigla ta renesansna knjievnost
donesena iz Italije, nazvan zlatnim stoljeem dalmatinske knji
evnosti. Ona je obuhvaala i pjesnika i prozna djela ukljuujui
razliite knjievne vrste kao to su: ljubavna lirika, epske poeme,
pjesnika pisma, pouna poezija, satira, religijske pjesme, romani,
drame, komedije. Njezini su autori potjecali iz najboljih patricijskih
obitelji, a glavna su se sredita nalazila u Splitu, Zadru i na otoku
Hvaru.
Najslavniji njezin predstavnik nesumnjivo je Marko Maruli
(1450. - 1524.) iz Splita koji je pisao krajem XV. i poetkom XVI. sto
ljea na latinskom i hrvatskom jeziku, ali je bio i prevoditelj (npr.
preveo je hrvatsku redakciju Ljetopisa popa Dukljanina na latinski
jezik) i filozof moralist. Pisao je na splitskoj akavtini s manjim
tokavskim utjecajima (npr. razvoj ' > 'e; Vb- > u-; -l > o; raguzija
nizmi: tisi, taci, jaci < tihi, taki, jaki),7 germanizmi (farba, hia, vah
tar) i hungarizmi (ereg 'vojska, odred', rusag 'drava', beteg 'bolest')
bili su u njega rezultat kajkavskoga posrednitva. Naslov oca hr
vatske knjievnosti zahvaljuje epskoj poemi ]udi ta (Libar Marka
Marulia Splianina u kom se uzdari istorija svete udovice Judit u
versih harvacki sloena; 1501., tiskana 1521. u Veneciji), koju je na
pisao naim jezikom, neka ju budu razumiti i oni ki nisu nauni
knjige latinske aliti djake. U njegovu se jeziku ogleda i leksika
6 U poglavlju su povezana dva razdoblja Brozovieve periodizacije: drugo (XVI. st.) i tree
(XVII. -prva polovica XVIII. st.) zato to nema izrazito razliitih crta, suprotno od nadree
ne pojave tronarjenosti koja ih povezuje. To je i poetno razdoblje standardizacije hrvat
skoga jezika.
7 A. Mladenovi: Ponets ke i morfoloke osobine Marulievogjezika, >>Godinjak Filozofskog
fakulteta u Novom Sadw<, II, Novi Sad, I957., str. 89.-14.
crkvenoslavenska tradicija (potovani, otaaski, tui, bljusti, raba
t
l
v
b
I
) s uz emca . . . .
Pripadnik je zadarskoga sredita Petar Zorani (1508. - 1569.),
pisac tzv. rodoljubnoga pjesnitva i autor alegorijskoga pastoralnog
romana Planine ke zdre u sebi pisni pete po pastirih, pripovisti i pri
tvori junakov i deklic i mnoge ostale stvari (1536., tiskana u Veneciji
1569.). U njemu se pojavljuje uplakana nimfa Hrvatica, personifi
kacija hrvatske knjievnosti, koja tui i plae zbog propasti drave
i kulture. 8 Djelo je pisano zadarskom akavtinom.9
Iz Zadra je i Juraj Barakovi (1548. - 1628.), autor poema Vila
Slovinka (1614.) i ]arula, skraenoga Sv. pisma u stihovima.
S Hvara potjee Hanibal Luci (1485. - 1553.), autor ljubavne li
rike Pisni ljuvene i tvorac prve drame Robinja (tree desetljee XVI.
stoljea, tiskana u Veneciji 1556.). Luci svjesno u domau akav
tinu uvodi elemente tokavskoga dijalekta (neskraene zamjeni
ke oblike: tvoje; v/u; -1/-o), to nije proizlazila samo iz dubrovakih
uzora i tokavskoga narodnog pjesnitva nego se rabilo i kao stilsko
sredstvo (npr. razlikovanje jezika pojedinih likova). Autor je pase
zao i za staroslavenizmima (raba)J0
Petar Hektorovi (1487. - 1572.) autor je poeme Ribanje i ribarsko
prigovarnje (1555., tiskano u Veneciji 1568.) koja povezuje pjesni
ku poslanicu, ribarsku eklogu i opisni spjev. Iako je Hektoroviev
jezik blii rodnoj akavtini s tipinim crtama (dj > j; st' > ; Gen. pl.
-f; Dat. pl. -om; Instr pl. -i), u njega se nalaze i tokavizmi (-o /-l: ho
tio/htil; koji/ki; koja/ka) i tragovi crkvenoslavenske tradicije (tili).
Jezik dalmatinske knjievnosti nije ujednaen jer nema norme.
Djela pojedinih pisaca sadravaju njihov rodni dijalekt, tj. juno-
8 J. Rapacka: Croatia plorans, u: eadem: Leksikon . . . , str. 32.-34.
9 G. Ruii: Jezik Petra Zorania, zadarski dijalekat u poetku XVI. veka, >>Junoslovenski
filolog, IX, Beograd, 1930., str. 1.-91. ; X., Beograd, 1931., str. 1.-90.; D. Brozovi: Djelo Petra
Zorania u razvitku jezika hrvatske knjievnosti, >>Zadarska revija, 18, 5, Zadar, 1969., str.
477.-494; A. Mladenovi: O nekim osobinama jezika Petra Zorania i drugih dalmatinskih
akavskih pisaca, >>Zadarska revija<<, 18, 5, Zadar, 1969., str. 495.-500.
10
B. Klai: Jezik Hanibala Lucia i Petra Hektorovia. Prilog historijskoj gramatici hrvatskog
jezika, u: Pet stoljea hrvatske knjievnosti, 7, Zagreb, 1968., str. 267.-324.; J. Vonina: Jezina
batina .. . , str. 45.-48.
ikavsku akavtinu: splitsku, zadarsku, hvarsku. Gotovo u svih pi
saca ima ekavizama, usporednih ikavsko-ekavskih (devojka, belo
ga, dekla/dikla, venac) ili ijekavskih oblika (pjesnivac, stijena, dje
la). Izvanakavski jezini elementi uvode se svjesno kao odreena
stilska sredstva (tzv. jezina stilizacija). Slinu praksu imaju i du
brovaki stvaraoci. U posljednjoj fazi toga ciklusa, tj. krajem XVII.
i poetkom XVIII. stoljea pojavljuje se pod dubrovakim utjecajem
sve vie tokavizama, ak i jekavske inaice. Bila je to sveopa ten
dencija vidljiva i u stvaralatvu Jerolima Kavanjina iz Splita (1643. -
1714.), Andrije Vitaljia s Visa te Petra Kanavelovia s Korule (1637.
- 1719.) koji pie vie dubrovakim dijalektom nego korulanskom
akavtinom.
Iako se dalmatinski pisci nisu laali normiranja, jezina ih je
problematika zanimala. Promatranje materinskoga jezika i stra
nih jezika u Planinama Zorani u omoguuje podjelu jezika na dva
oblika: prirodni jezik (sermo rudis) i kieni jezik (nareena govo
renje; sermo politus) kojima se slue strani pisci hvalei svoje kraje
ve (Nisi li vekrat til i ti svaki dan razlike pisce ki deelje svoje
razlikim i nareenim govorenjem a ve mogu hvale) . Drugaija
situacija vlada u njegovoj zemlji, gdje je jezik popuren latinskim
i talijanskim rijeima, napose mletakim leksikom koji se irio po
Dalmaciji jer j e od poetka XV. stoljea bila pod mletakom vla
u. Takvim jezikom, kako kae, sramio bi se Zorani pisati, pa
mu je uzor sv. Jeronim - koji se smatra ocem glagoljice - i njego
vi prijevodi, a zapravo se poziva na domau tradiciju i glagolja
ku pismenost, s neiskvarenim leksikom i vrstom, kodificiranom
normom koja je bila bolja od tadanje govorne prakse ( ... jer jezik
kim opimo popuren jest latinskim; i da bi me tumaen' je blae
noga Hieronima ne uvibalo, s prirokom ('stidei se') bih pisal, boju
se.)P Zorani prvi pokree pitanje jezine istoe, alei se na za
puten jezik kojemu se ne pridaje potrebna pomnost (ah, nepom
njo i nehaju jazika harvackoga), jer mudri pisci, iako su sposobni
1 1
Citirano prema: J. Vonina: Jezina batina ... , str. 56.
12
Ibidem, str. 57.
prihvatiti se potekoa oko popravljanja jezinoga stanja, na alost
ljenare i nita ne rade na tom podruju, sramei se svoga j ezika
i piui na stranima (Znam da Harvat mojih ne jedan ali dva, da
mnozi mudri i naueni jesu ki sebe i jazik svoj zadovoljno pohva
liti, proslaviti i nareiti umili bi, da vidi mi se da se manom, paeli
sobom sramuju i stide. I prem ako ki poj e ali pie, u j ini tuj jazik
pie i poje)P
P. Hektorovi meutim u poemi Ribanje slavi ureen jezik djela
M. Marulia divei mu se:
Dugo vrime Marul Marko je tu j njim bil,
koga, mnim, da si ul i knjige njega til,
ke su raznesene po sve svita kraje,
udno nareene, svake slasti slaj e,
ki cia umin'ja koje on imie
i ista ivin'ja svude poznan bie,
ki svojom dobrotom kud godi je hodil
i svetim ivotom svim je bil drag i mil.
Svu nau okruni stranu mnogom dikom
i as tj u napuni i hvalom velikom;
kim je ureen bil i jezik slovinski
i kim se je diil tokoje latinski.14
Nerad na normiranju dalmatinske akavtine J. Vonina15 tuma
i malim brojem itatelja te nesumnjivo elitne knjievnosti i ta
danjim pogledom na sam jezik, to ga je iskazao dominikanac s
Hvara Vinko Pribojevi 1525. godine u govoru objavljenome 1532.,
De origine successibusque Slavorum.16 U raspravi koja je neto po
put pretee predstavljanja ideje panslavizma, autor govori o srod
nosti i bratstvu slavenskih naroda, to je bila neosporna inj enica.
Meutim, velikom je zabludom bila tvrdnja da se dalmatinskim je
zikom govori ak U zemlji Moskovljana, o emu se autor, kako pi
e, sam uvjerio. Jezik se tamo zapisuje njihovim vlastitim pismom,
13 Ibidem, str. 60.
14 lbidem, str. 52
15 Ibidem, str. 23
16 V. Pribojevi: O podrijetlu i zgodama Slavena (De origine successibusque Slavorum), obra
dio G. Novak, preveo V. Gortan, O. Hrvatski latinisti, l, JAZU, Zagreb, 1951.
V. POGLAVLJE: Knjievna tronarjenost u hrvatskome jeziku. .. 161
iji je autor bio sv.
iril. Takavpresti i veliko geografsko prostiranje

kao da je oslobaalo obveze za brigu oko usavravanja i razvitka
toga jezika. Priboj evievo miljenje nalazimo u pismu Hektorovia
Pelegrinoviu iz 1557. godine u kojemu on navodi sve strane nae
ga jezika (koji se meju svima ostalimi na svitu najvei broji i naho
di). Ta je ideja poznata i D. Ranjini u Dubrovniku koji hvali stvara
latvo . Menetia i D . Dria er su oni prva svitlost naega jezika
koga tolik dio veliak od svita govori..17
Intenzivan i stvaralaki razvoj dalmatinske renesanse cvjeta iz
meu M. Marulia i J. Barakovia, tj. krajem XV. i polovicom XVII.
stoljea.
akavtina od polovice XVIII. stoljea praktino presta

je postojati i kao knjievni jezik i kao pisani jezik uope, iako ima
najstariju i bogatu pisanu i beletristiku tradiciju. Od vremena po
sljednjega akavskog pjesnika, Matije Kuhaevia iz Senja, pa do
poetka XX. stoljea i ponovnoga oivljavanja knjievne akavtine,
zabiljeene su samo tri sluajno napisane pjesme na tom dijalektu.
akavski se jezik povukao pred tokavtinom i izgubio ansu da

dobije status opehrvatskoga jezika. Tomu je pridonijelo nekoliko
injenica. 18 Prije svega ve spomenuta masovna migracija stanov
nitva koja j e trajala od XV. stoljea.
akavci su se iseljavali pri

je svega izvan granica Hrvatske: u Sloveniju, Austriju (Gradie/
Burgenland), Maarsku,
eku, Slovaku, ali i na sjeverne akav

ske (na Krk, u Istru) i kajkavske teritorije (donjosutlanski dijalekt).
Rezultat tih migracija bio je gubitak gotovo polovice prethodnoga
teritorija i pretvaranj e prvotno zatvorenoga i cjelovitoga podruja
u uske dijelove obale, dio Istre i otoke.
akavtina je dakle potis

nuta na periferiju zemlje i nije mogla stvoriti sredite, a osim toga,
pripadala je samo malom broju osiromaenih stanovnika pod mle
takom vlau.
Uzrok se moe traiti i u tadanjemu poloaju regionalnih knji
evnih jezika. Nakon procvata akavtine u XVI. stoljeu, ona znat
no slabi u XVII. stoljeu zbog ve spomenutih drutveno-povijesnih
Oba navoda prema: J. Vonina: Jezina batina . . . , str. 194.
D. Brozovi: Djelo Petra Zorania . . . , str. 481.-486.
imbenika, ali i zbog rastuega ugleda i poloaja Dubrovnika koji
tada proivljava svoje zlatno doba pripomognuto bosanskom to
kavtinom. Duanka Ignjatovi naglaava da je u XVI. i XVII. sto
ljeu Katolika crkva imala glavnu ulogu u raspravi o izboru knji
evnoga jezika - lingua communis, koji je trebao biti djelotvornim
orujem u borbi s reformacijom. Odbacivanjem akavtine kao da
se svjesno ilo na podreivanje izboru jezika izvrenom u kontra
refor
macijskom sreditu.19 U takvoj situaciji jezini su imbenici
osim migracija prouzroili nestanak akavskoga knjievnog jezi
ka. tokavtina se tada nalazila na poetku normativnih proce
sa, prihvatimo li Katiievo miljenje20 kojim se taj trenutak datira
na kraj XVI. i poetak XVII. stoljea. Dalmatinska akavtina nije
mogla, a zapravo nije stigla, izraditi knjievnu normu, iako bi nje
zin temelj mogla initi Judita kao normativni uzor u skladu s na
elom pii kako dobri pisci piu, a koja je doivjela ak pet izda
nja (1521. , dvaput 1522., 1586. i 1677.). Slinu su ulogu mogli imati
i akavski rjenici koji su u najranijemu normativnom razdoblju
jezika bili oblikom njegova opisa (deskripcie) nakon to je izvren
izbor (selekcija). Prvi akavsko-talijanski rjeniF1 bio je Opera nu
ova che insegna a parlare la lingua schiavonescha alli grndi, alli pi
coli et alle donne, autora Pietra Lupisa Valentiana (1527., Ancona). 22
Najvaniji je ipak bio rjenik ibenskoga kanonika, Fausta Vrani
a, Dictionarium quinque nobilissimarum Europae linguarum, La
tinae, Italicae, Germanicae, Dalmatiae et Ungaricae (Venetiis, apud
19 D. Ignjatovi: Jezik tampanih dela Jerolima Filipovia, franjevakoga pisca XVII. veka,
Biblioteka junoslavenskog filologa, 5, Beograd, 1974., str. 153.-157.
20
Usp. II. poglavlje.
21 p . ' "
k raqecm om<< se smatra Liber de simplicibus (Knjiga ljekovita bilja). To je arapsko-ta-
lijansko-latinsko-hrvatski ilustrirani rjenik nastao u prvoj polovici XV. stoljea u Zadru,
a njegov je autor bio Nicolo Roccabonella, mjesni lijenik. Najvjerojatnije je prikupio oko
400 hrvatskih naziva biljaka.
22
R" , " k
.
Jecm Je otkriven sedamdesetih godina. Usp. ]. Petr: Italsko-akavsktjazykovt pfiru-
ka z r. 1527., >>Slavia<< 42, Praha, 1973., str. 44.-67.; V Putanec: Talijansko-hrvatski i hrvatsko
-talijanski rjenik Petra Lupisa Valentiana (Ankona, 1527), >>Filologija<< 9, Zagreb, 1979., str.
101. -138.
Nicolaum Morettum, 1595. ). 23 Na 128 malih stranica autor je za
pisao oko 5 800 rijei. Odreenje jezik Dalmacije odnosilo se tu
na ikavsku akavtinu, iako je Vraniev rjenik imao ve i mno
go tokavskih i nekoliko kajkavskih izraza. Taj je rjenik odigrao
golemu ulogu u povijesti hrvatske leksikografije24 iako nije imao
utj ecaja na nastanak akavskoga standarda. Njegov je leksik po
novljen u rjenicima Hieronima Megisera (Thesaurus polyglottus,
1603.) i Petra Lodereckera, benediktinskoga priora prakoga samo
stana Emaus (Dictionarium septem diversarum linguarum, Prag,
1605., pretisak: Zagreb, 2005.), koji je taj rjenik nadopunio polj
skim i ekim leksikom. Kasniji hrvatski leksikografi: J. Mikalja, I.
Belostenec, J. Habdeli i A. Della Bella, takoer su se pozivali na
rjenik F. Vrania koji je postao uzorom tokavske preskriptivne
norme, iako se temeljio na akavskome materijalu. U predgovoru se
vidi autorovo poznavanje jezika. Tako lingua Slavonica obuhvaa
teritorij Europe, od Jadranskoga mora do jo neistraenih podruja
azijske obale. U tome jeziku Vrani izdvaja idioma Dalmatica, u
granicama od Jadrana prema jugu, do Drave i Dunava na sjeveru,
do Italije i Austrije na zapadu, sve do Traci je i Makedonije na istoku,
a time u taj jezik ukljuuje Dalmaciju, Hrvatsku, Bosnu, Slavoniju,
Srbiju i Bugarsku. Idioma Dalmatica nije dakle akavski dijalekt,
nego neki zajedniki junoslavenski jezik i to nas asocira na iste
one granice koje e na karti Balkana crtati u budunosti ilirci kao
mjesto svoga utopijskog jezika. Vrani pripisuje dalmatinskomu
istou i ljepotu kojom se ponosi toskanski dijalekt. Iz Dalmacije
su svoj jezik dobili i Poljaci i
esi.
Pretisci: F. Vrani: Rjenik pet najugledniih europskih jezika: latinskog, talijanskog,
njemakog, hrvatskog i maarskog, Zagreb, 1971. , 1990., 1992. Njima su dodani radovi Lj.
Jonkea i V. Pu tanca. Usp. i V. Dukat: Rjenik Fausta Vrania, Rad JAZU 231, Zagreb, 1925.,
str. l02.-136.; ]. Vonina: Vraniev rjenik, >>Filologija<< 9, Zagreb, 1979., str. 7.-36.; V. Putanec:
Faust Vrani {1551.-1617) kao leksikograf u: Encyclopaedia moderna, 14, 2, Zagrfeb, 1993.,
str. 144.-149.
Z4
s. Musulin: Hrvatska i srpska leksikografija, >>Filologija 2, Zagreb, 1959., str. 41. -63.; V.
Putanec, K. Kristi: Leksikografija, u: Enciklopedija Jugoslavije, 5, Zagreb, 1962., str. 503.-511.
Godine 1606. Vrani objavljuje ivot nikoliko izabranih divic25
pisan hrvatskim jezikom, a u njega su ukljuena i dva kratka teksta
na latinskome. Prvi nosi naslov O nainu itanja i sadrava nekoli
ko napomena iz grafije koju rabi autor. Drugi tekst ima tri stranice
i to je mala rasprava De Slovvinis seu Sarmatis26 u kojoj Vrani da
je svoj pogled na pradomovinu, kasnije seobe i uzajamne odnose
meu pojedinim skupinama Slavena i na jezik kojim su se sluili.
Najopenitije reeno, u srednjem vijeku genealogija Slavena izvodi
la se od Noina sina, Jafeta, iji su potomci imali biti predci Slavena
- Leh,
eh i Rus. Dalmacija i Panonija, tj. zapravo Balkan, smatra

ne su zemljama u kojima su se nastanili potomci onih prapredaka
pristiglih iz biblijske zemlje u Europu. Pristaa balkanske prado
movine Slavena bio je V. Priboj evi koji je prvi proirio na jugu tu
legendu o
ehu, Lehu i Rusu. T je teoriju odbacio tek J. Dobrovsky

i J. P. afafik. Sam je Vrani bio za sarmatsku koncepciju po kojoj
se u europskoj Sarmaciji, a preciznije u Poljskoj, nalazila pradomo
vina iz koje su poslije u tri velika migracijska pravca krenuli Slaveni
- Sarmati u svoje budue zemlje. U krivu su oni koji misle, kako
tvrdi autor, da
esi, Poljaci i Rusini vode podrijetlo iz Dalmacije od

svojih prapredaka,
eha, Leha i Rusa, iako doputa da su ti praoci

moda davno iz onih strana doli na podruje Sarmatije. Vrani
je shvatio da su Slaveni davno imali zajedniki jezik koji se obliko
vao u sarmatskoj pradomovini, a koji su u istom obliku sauvali
samo Juni Slaveni.
istoa jezika, tj. njegova slinost i bliskost s

davnim prajezikom, temelji se, kako se moe zakljuiti iz njegove
teorije, na razliitosti, specifinosti i duljini rijei, na estoj izmjeni
samoglasnika to se lako izgovaraju te na razlikovanju padea, ro
dova, naina i vremena. Za razliku od toga, Sjeverni Slaveni krate ri
jei, izbacuju samoglasnike, a njihov je izgovor ukav, siktavi zvi-
25 ivot nikoliko izabranih div ic po Faustu Vraniu, biskupu anadskomu, viniku cesarovu
istumae n u Rimu, kodA. Zanettija 1606.; obradio J. Bratuli ... /i drugi/; ur. J. Lisac, ibenik,
1995.
26 Detaljno o tome vidi B. Oczkowa: De Slovvinis seu Sarmatis czyli Fausta Vranicia po
glqdy na etnogeneZf Slowian, u: Studia Slawistyczne, ur. H. Mieczkowska, J. Kornhauser,
Krakow, 1998., str. lOl.-106.
v. POGLAVLJE: Knjievna tronarjenost u hrvatskome jeziku . . .
165
dukav. Vranieva jezina koncepcija, slino kao i Priboj evieva,
imala je znatno iri karakter i doseg, ona nije bila lokalna ni pove
zana s konkretnim dijalektom.
u XVII. se stoljeu rjeavao proces prevladavanja tokavtine
nad akavtinom, i to ne samo s obzirom na razinu dubrovake
knjievnosti nego i na raanje novoga bosanskog sredita zhvalj
jui kojemu knjievna tokavtina zadovoljava potrebe pnmatelJa
koji su takoer tokavci, a uz to jo ive na najveem dijelu hrvat
skoga teritorija. Ona istodobno ispunjava zahtjeve za stndardo
jer se pojaava njezina uloga komunikacijskoga edtv1 kspreSIJe
koju zahvaljuje uglavnom bosanskoj pismenosti Jer Je nJezm nadre
gionalni karakter u tom pogledu bio znatno iznad dubroakoa.
Iako je dalmatinska knjievnost bila povezana s Dubrovm
.
kom, Je
zik te knjievnosti nije iziao iz granica regije pa nije dobiO status
koine zbog ve spomenutih izvan jezinih imbenika, kao i zbog to
ga to ju od samih poetaka karakterizira elitnost pisaca i njihoh
itatelja. Slaba dostupnost tih djela i injenica da su mnoga od nJih
ostala u rukopisu, takoer su bili imbenici koji su koili irenje
knjievne akavtine.
M
akavtina j e do danas ostala jezikom regionalne pismenosti Cl-

ju osnovicu zbog nepostojanja norme ine pojedini lokalni govori.27
5.3. Knjievna tokavtina
5. 3.1 . Knjievni jezi k Dubrovni ka
Dubrovaka se pismenost nakon poetnoga razdoblj a i dalje na
stavlja razvijati te pomalo postaje nasljednicom dalmatinse kj
evnosti. Primjer takva razvoja u tom razdoblju jest Zbormk Nzkse
Ranjinezs koji je sastavlj en od 820 pjesama anonimih utoa z
razdoblja dubrovakoga petrarkizma. Pjesme je pnkup1o N1ksa
Ranjina (1494. - 1582.).
27 Vidi XI. poglavlje.
28 M. Reetar: Autorstvo pjesama Rafinina Zbornika, Rad JAZU 247, Zagreb, 1933., str. 92.
- 147.
Glavni stvaraoci tada nesumnjivo su petrarkisti: iko Meneti
(1457. - 1527.) i Dore Dri (1461. - 1501.), autori ljubavne lirike.
Metim, p
v
rvo izdanje njihovih djela pojavilo se tek 1870. godi
ne (Pjesme Sika Menetia i Gjore Dria). Njihovo je stvaralatvo
imalo golemo znaenje za oblikovanje hrvatskoga standarda zbog
novih j ezinih i umjetnikih vrijednostF9 koje su crpili iz crkvene
tradicije i zbog funkcije tih djela koja su postala karikom to je spa
jala staro s novim te istodobno otvorila novo razdoblje u tokav
skoj povijesti hrvatskoga jezika, potvrujui tako kontinuitet nje
gova razvitka od kraja XV. stoljea.
tokavski jezik dubrovake renesansne poezije, od druge polo
vice XV. i XVI. stolj ea pa sve do Gundulia, pun je akavizama.
Najei su:
l. ikavizmi: lip, vrime, misto;
2. uporaba zamjenica za, na, a;
3. ouvanje -ll-l-: velmi, vidil;
4. rijei bez novije jotacije: brtja, pitje, listje, dubje, grozdje,
zdra vje:
5. rijei tipa najti, dojti (bez nove jotacije);
6. va umjesto u;
7. realizacija psi. dj >j: gospoja.
Primjer iz Menetia:
Blaeni as i hip najprvo kad sam ja
vidil tvoj obraz lip, od koga slava sja.
Blaena sva mista kada te g di vidih,
dni, noi, godita koja te ja slidih.
Hibridni jezik dubrovake poezije postao je razlogom znanstvene
rasprave o prvotnom j eziku grada. Zapoeo ju je u XIX. stoljeu
l. Kukuljevi-Sakcinski tvrdei da su . Meneti i pjesnici koji su
bili njegovim suvremenicima pisali istim akavskim dijalektom.
lako je poslije povukao tu tvrdnju, svratio je pozornost jezikoslo-
29 Usp. II. poglavlje, o istraivanju I. Pederi na.
vaca na problem akavizama u dubrovakoj tokavtini. Za obja
njenje te pojave postavlj ale su se razliite hipoteze. Npr., neki su
smatrali da je dubrovaki jezik u svojim poetcima bio mijean ili
da su samo odreeni slojevi drutva govorili akavski. V. Jagi i S.
Ivi upozoravali su na akavtinu patricija, A. Vaillant smatrao je
da su akavski govorili obrazovani Dubrovani, A. Beli mislio je
obrnuto, tj. da su ribari i pomorci bili akavci, a H. Bari drao je da
su akavci bili obrtnici i sluge. Milan Reetar30 dokazivao je da je
Dubrovik bio tokavski, a da su akavizmi iz renesansne poezije po
sueni iz Dalmacije koja je ve ranije prihvatila renesansne pjesni
ke uzore. S metrikom, stilistikim sredstvima i tematikom preuzeta
su i obiljeja dalmatinske akavtine kao dodatno stilsko sredstvo.
Dubrovake akavizme on tretira kao prijelaznu pjesniku maniru
rane renesanse. Dodatni je argument injenica da su se oni pojav
ljivali od XV. stoljeu iskljuivo u poeziji, dok je ostala pismenost,
starija irilina i mlaa pisana latinicom te umjetnika proza (npr.
komedije M. Dria), bila pisana istom (i)jekavskom tokavtinom
:
Spor se ne odnosi na one akavizme koji su postojali u odreenoJ
skupini djela kao oit utjecaj akavskoga izvornika koje je bio osno
vom za prijevod. Primjer su ve spomenuti Dubrovaki lekcionar ili
Libro od mnozijeh razloga, ali i latinicom pisan Ranjinin lekcionar. 31
ukasnijem razdoblju, tj. u XVII. stoljeu, nakon opadanja utje
caja Dalmacije, a u doba procvata dubrovake knjievnosti, ta
monji su pisci napustili akavizme i doveli na vrhunac knjievne
vrsnoe i rafiniranosti rodnu ijekavsku tokavtinu.
Reetarovo tumaenje doveo je u pitanje C. A. van den Berk32
tvrdei da je dubrovaki jezik nastao kao rezultat taloenja to kav-
30 Konanu formulaciju nalazimo u posmrtno izdanim radovima M. Reetara: Najstariji
dubrovaki govor i Najstarija dubrovaka proza . . . O tome vidi i R. Katii: O Drievu jeziku
pedeset godina nakon Reetara, Forum<< 28, 9-10, Zagreb, 1989., str. 313.-326.
31 M. Reetar: Jezik pjesama Raninina Zbornika, Rad JAZU 255, Zagreb, 1936., str. 77.-_20
:
Autor je dubrovaki patricij, Nika Ranjina. Reetar, izdava spomeika, u
_
je izdvaJa tn
dijela: 1 . dio - dubrovaki, prerada dalmatinskoga lekcionara; II. dw - pnJepis cakavkoga
lekcionara Bernardina Splianina; III. dio - prijevod latinskoga lekcionara. Usp. M. Resetar:
Zadarski i Raninin lekcionar, Djela JAZU 13, Zagreb, 1894.
32 e. A. van den B erk: y a-t-til un sub strat aka vien dans le dia lee te de Dubrovnik, 's-Graven
hage, 1957.
skoga elementa na prvotni akavski supstrat. To miljenje zastupaju
i neki hrvatski lingvisti. Dragica Mali33 ne iskljuuje da dubrovaki
akavizmi mogu biti mjesnoga podrijetla. Josip Vonina34 smatra
da je najprije postojala akavsko-ikavska osnovica dubrovakoga
dijalekta koja je u XVI. stoljeu tokavizirana. S tim se miljenjem
slae i Mate imundi. 35 On dovodi u pitanj e shvaanje po kojemu
je Dalmacija imala utjecaja na Dubrovnik j er j e Dubrovnik imao vi
i ekonomski i kulturni status, a osim toga distribucija literature
tada nije bila laka. Navodi i dijalektoloke argumente slaui se s
tezom A. Belia koji je prvotnu granicu akavskoga dijalekta zacr
tavao na Neretvi, tj. znatno blie Dubrovniku nego to je tu granicu
na rijeci Cetini naznaio D. Brozovi. imundi se poziva i na svoja
istraivanja imotskoga i bekijskoga govora te na analizu dijalekta
Hrvata iz talijanske pokrajine Molise, kamo je prva skupina emi
granata stigla s imotska-neretvanskoga podruja, a govor njihovih
predaka imao je akavsku osnovicu.
R. Katii36 naglaava zamrenost toga problema. Po njegovu
miljenju romanski supstrat grada bio je tokaviziran s kopneno
ga zalea, a s mora i otoka dopirali su do njega ikavski akavizmi.
U Drieva vrijeme gradski je govor ve uvelike bio tokaviziran,
ali sigurno ne toliko koliko je velik prije bio udjel akavskih eleme
nata. Sudski dokumenti iz XV. stoljea pokazuju da je dubrovaki
govorni jezik imao ikavske akavizme, to su potvrdila istraivanja
A. Vaillanta.37
U toj situaciji neobino su vani dijalektoloki argumenti koji
rjeavaju to sporno pitanje, iako ne treba zaobilaziti ni izvanjezine
initelje. Brozovi38 postavlja granicu akavskoga dijalekta uz rijeku
33 D. Mali: Pravci razvoja hrvatskoga knjievnogjezika do ilirskog razdobla (Pokuajsin
teze), >>Rasprave Zavoda za jezik<< 6-7, Zagreb, I980.-I98l., str. I4l.-I62.
34 J. Vonina: ]ezina batina . . . , str. 77.-81.
35 M. imundi: Protiv podjele . . .
36 R. Katii: O Drievu jeziku . . . , str. 323.
37 A. Vaillant: Les origines de la langue litteraire ragusaine, Revue des etudes slaves<< 4,
Paris, I924, str. 222.-251.
38 Usp. npr. D. Brozovi: O rekonstrukciji predmigracionog mozaika hrvatskosrpskih di
jalektata . . . , str. 45.-55.; idem: O dijalektolokom aspektu dubrovake jezine problematike,
v. POGLAVLJE: Knjievna tronarjenost u hrvatskome jeziku. . . 169
Cetinu, a hipotezu o njegovoj prisutnosti istono od toga podruja,
tj. na makarskom i dubrovakom primorju, smatra neutemelje
Ta su podruja po njegovu miljenju oduvijek tokavska, a obil JeZ
ja koja ih povezuju s akavtinom nisu rezultat postojnja staij
v
ga
hipotetinog akavskog supstrata, nego prirodna poJava prmzisla
iz bliskoga susjedstva dvaju dijalekata.
Povijesno se dubrovaki dijalekt klasificira kao samostalni di-
jalekt zapadnotokavskoga tipa39 koji se nakon igracija i proe
sa novotokavizacije pribliio (i)jekavskom novostokavskom diJa
lektu istonotokavskoga podrijetla. Danas se on ubraja u istono
hercegovaki tip. Dubrovake akavizme J. Lisac, slino kao i D.
Brozovi, smatra prirodnim rezultatom zajednikih izaglasa koje
su prolazile kroz tokavske i akavske teritorije, koje uz to postoje
u zapadnotokavskom dijalektu, to je dijelom u susjedstvu s a
kavskim govorima. Ikavizmi u dubrovakome govoru nisu ostatci
ikavske akavtine, o emu svjedoi prvo njihova distribucija, a za
tim slaganje s ikavizmima u istono bosanskom (ijekavsko-akav
skom) dijalektu. Dijalektoloka istraivanja iskljuuju tokavizira
nje akavskoga supstrata zbog neslaganja dubrovakih tokvsi
.
h
obiljeja s obiljejima dijalekta iz kojega bi trebala potJecati, t). IZ
istone Hercegovine.
Prvotna tokavska osnovica dubrovakoga dijalekta ne pobuu-
je sumnju barem meu dijalektolozima. Ta je injenica bila i ostaje
iskoritavana u politici, na to upozoravaju pristae teorije njegove
akavske osnovice (npr. M. imundi). To je postalo osnovicom za
nazivanje dubrovake tokavtine srpskim jezikom jer Vuk je tvrdio
da su tokavci Srbi.40 Jo je M. Reetar, koji je smatrao da su hrvatski
i srpski jedan jezik, pisao ko dijeli srpsko od hrvatskoga mora pri
znati da je Dubrovnik po jeziku bio uvijek srpski.41 Sami stanov-
>>Dubrovnik<<, 3, I992., 2-3, str. 3I6.-324.
39 J. Lisac: Hrvatska dialektologija ... , str. 106.-107.
40 Usp. I. poglavlje.
4
1
Govor M. Reetara u povodu njegova primanja u lanstvo Akademije, u: >>Gdi
.
nj
Srpske kraljevske akademije<<, 50, Beograd, I940., str. I89. Reetarvi pogledi na Jez..
su vezani uz njegovo shvaanje pojma narod i narodnost. U mladosti se smatrao katohckim
nici Republike svoj su jezik nazivali dubrovakim. Rabio se i naziv
irega dometa: ilirski ili slovinski.
U slubenim dokumentima pisanima talijanskim ili latinskim
jezikom, od XV. do XVIII. stoljea rabio se termin lingua serviana,
srpski jezik.42
I dubrovaka se knjievnost poput jezika ubraj ala u staru srp
sku knjievnost. Jedan od prvih pristaa toga pogleda bio je Pavle
Popovi43 koji j e u svoju povijesti srpske knjievnosti ubrojio i knji
evno stvaralatvo dubrovakih autora. S ulogom osnovnoga izvo
ra za upoznavanje povijesti srpske knjievnosti, ta je knjiga dugo
vremena irila i uvrivala ideju o srpskom nasljeu Dubrovnika.
Mate imundi naziva to pavlepopoviizmom, obuhvaajui tim
nazivom djelovanje mnogih Popovievih sljedbenika. Oni Hrvati
ma predbacuju svrstavanje dubrovake knjievnosti u hrvatsku na-
Srbinom i slagao se s podjelom na tokavce - Srbe i akavce - Hrvate te kajkavce - Slovence.
Zatim je promijenio miljenje, smatrajui Srbe i Hrvate jednim narodom s dvama imenima:
>>, Srbi' i , Hrvati
'
nijesu dakle dva etnografska naroda, a nijesu ni dvije politike nacije, nego
su dva politiko-vjerska tabora istoga naroda, koji samo zloupotrebljavaju rije ,narod' ili
,nacija
', da time prikriju prave razloge to ih dijele. Da smo kojom sreom od starih bati
nili samo j e d n o ime, da se dakle svi zovemo ili Hrvati ili Srbi, mi bismo dandanas, pored
svega to nas je vijekovima dijelilo i od esti jo danas dijeli ne samo bili j e d a n narod ne
go bismo se svi bez izuzetka tako i osjeali, niti bi komu dolazilo na pamet da govori o dva
naroda ili dvije nacije; ne bi tomu smetala ni razlika u vjeri, iako bi dabome i kod nas bilo
trzavica meu sljedbenicima obiju vjera, kao to ih eto ima i meu katolikim i protestant
skim Nijemcima, ali dvojaka vjera ne bi ni kod nas cijepala i p odvajala jedinstvo naroda.
Naalost, tu kobnu batinu ne moemo zabaciti, pa ako iskreno hoemo da budemo j e
d a n narod u jednoj dravi, onda treba mnogo razumnosti i popustljivosti i s jedne i s druge
strane, jer mi smo , Srbi
'
i , Hrvati
'
tako ispremijeani da ne moemo biti jedni bez drugih;
mi smo prava ,sijamska braa
'
- kad jednoga zaboli, boli i drugoga, ako bi jedan poginuo,
nestalo bi i drugoga. (prema: Koliko naroda ivi u Jugoslaviji? Nova Europa Vl, 7, Zagreb,
1922., str. 21 1.-212., cit. prema: M. Samardija: Milan Reetar, u: idem: Jezikoslovne raspr
ve i lanci, Zagreb, 2001., str. 273.-274. U Samardijinoj knjizi poglavlje posveeno Reetaru
najnovija je i naj iscrpnija obrada cijeloga njegova znanstvenoga rada.
42 P. Ivi: O znaenju izraza >>, lingua serviana<< u dubrovakim dokumentima XV-XVIII ve
ka, Zbornik za filologiju i lingvistiku br. 12, Novi Sad, 1969., str. 73.-81. Ivi naglaava da se
Dubrovani nisu osjeali ni kao Srbi niti kao Hrvati. Pretpostavlja takoer da su taj termin
mogli rabiti dubrovaki patriciji romanskoga podrijetla, nazivajui tako slavenski jezik gra
da iji je dio graana njime govorio. Bio je to i jezik gradskoga zalea koje je politiki pri
padalo Srbiji. Zato su moda ime jezika mogli iriti njegovi stanovnici koji su tako nazivali
svoj jezik.
43 P. Popovi: Pregled srpske knjievnosti, Beograd, 1909.
V. POGLAVLJE: Knjievna tronarjenost u hrvatskome jeziku . . .
171
rodnu knjievnost. I dalje brane Vukovu koncepciju srpskoga iden
titeta koji ukljuuje i jezini kriterij, tj. tokavtinu. Tu koncepciju
prihvaa Jovan Dereti44 i drugi imajui pritom vrlo agresivan od
nos prema navedenim pitanjima.45 Dereti optuuje Jovana Skerlia
za izdaju Vukove ideje jugoslavenstva, zbog ega su Hrvati u kanon
svoje knjievnosti ukljuili djela dubrovakih, bosanskih i slavon
skih autora koja su zapravo dio srpskoga nasljea jer su ih napisali
Srbi katolike veroispovesti.46 Spor pokazuje kako su dugo bili ivi
znanstveno neutemeljeni pogledi Vuka Karadia kojima se srpstvo
poistovjeuje sa tokavskim dijalektom i kako se oni i dalje esto
rabe u znanstvenome diskursu.
Najpoznatiji su dubrovaki pisci XVI. stoljea:
Dinko Ranjina (1536. - 1607.) - autor lirike Pjesni razlike.
Dominko Zlatari (1555? - 1609?)47 - tvorac ljubavne i reflek-
sivne lirike Pjesni na smrt od rzlicijeh i prevoditelj Tassa, Ovidija,
Sofokla.
Mavro Vetranovi (1482. - 1576.) - benediktinac, pjesnik i dram
ski pisac: Posveti/ite Abramova, Prikazanje od poroda Jezuova,
Uskrsnutje Isukrstovo.
Marin Dri48 (1508? - 1567.) - pjesnik i dramaturg, autor slav
nih komedija u prozi: Dundo Maroje, Skup, Tripe de Utole i pastir
skih igara: Plakir i vila, uho Krpeta. Sluio se govornim jezikom
ulica i trgova koji je, kako sam kae, bogat talij anizmima (kolacjun,
44 J. Dereti: Srpska knjievnost: identitet, granice, tenje, Beograd, 1996.
45 Tu pripadaju i radovi: P. Milosavljevi: Srpski nacionalni program i srpska knjievnost,
Pritina, 1995. te L. M. Kosti: Nasilno prisvajanje dubrovake kulture (kulturno-istorijska i
etnopolitika studija), Novi Sad, 2000.
46 To detaljno obrauje M. D<browska-Partyka: Tradycja, klasycy, kanon. O wsp6lczesnych
rewizjach wartoci w obrfbie literatury serbskiej, u: W poszukiwaniu nowego kanonu . . . , str.
387.-407. O tome govori i M. Falski: Dubrownik w chorwackiej przestrzeni kulturowej z per
spektywy XIX wieku, u: Problemy toisamoci kulturowej w krajach slowimiskich (ejformy i
przemiany), 2, ur. J. Goszczynska, Warszawa, 2003., str. 35.-61.
47 A. Vaillant: La langue de Dominko Zlatari, poete ragusain de la fin du XVI siecle, I.
Phonetique, Paris, 1928. ; II. Morphologie, Paris, 1931. ; III. Syntaxe, Belgrade, 1979.
48 M. Reetar: Jezik Marina Dria, Rad JAZU 248, Zagreb, 1933.; M. Mogu: Jezini elementi
Drieva >>Dunda Maroja<<, >>Umjetnost rijei<< XII/l, Zagreb, 1968., str. 49.-62.
kofan, galanta, makarate) i kolokvijalizmima.
akavski ikavizmi
(kripost, zvizda, svitlost, cvitja, prolitja) iz esnaestostoljetne knji
evne tradicije sluili su mu za stvaranje knjievnoga stila kojim
se slue neki junaci iz njegovih djela.
U XVII. stolj eu, zlatnom stoljeu dubrovake knjievnosti, naj
poznatiji su pisci:
Ivan (Divo) Gunduli49 (1589. - 1638.) - autor poeme Suze sina
razmetnoga (1622.), pastirske igre Dubravka (1628?) te nedovre
noga spjeva Osman (objavljenoga 1826.) u kojemu se opisuje borba
Poljaka i Turaka 1621. kod Chocima. Zahvaljujui tomu, Gunduli
postaje idejni predvodnik ilirizma, to nije ostalo bez odjeka i utje
caja na stvaranje ilirskoga jezika.
Ostali su predstavnici:
Junije (Dona) Palmoti (1606. - 1657.), Gunduliev neak, pjes
nik i pisac drama (Pavlimir).
Divo (Ivan) Buni Vui (oko 1591. - 1658.), autor zbirke lirskih
pjesama Plandovanje i lirsko-epske pjesme Mandaljena pokornica.
Dubrovaka knjievnost gubi svoje znaenje u XVIII. stoljeu,
a njezin posljedni znameniti pjesnik bio je Ignjat urevi (1675.
- 1737.) - Uzdasi Mandaljene pokornice i prijevod cijeloga Psaltira
(Saltier iliti pjesni Davidove).
5. 3. 2. Knjievni jezik u Bosni
Poetci knjievnoga jezika u Bosni seu u XII. stoljee, slino kao
u Hrvatskoj. Osim tradicionalnoga staroslavenskog jezika bosan
ske (tokavske) redakcije koji j e funkcionirao u sakralnoj sferi, u
svjetovnom stvaralatvu pojavljuje se narodni jezik (listine, povelje:
Povelja Kulina bana, 1 189.).
Sredinji zemljopisni poloaj Bosne omoguio j oj je slinu ulo
gu na Balkanu kao to je imala Hrvatska u posredovanju izmeu
istoka i zapada. Bosna je postala neposrednom karikom izmeu
49 M. Reetar: Glavne osobine Gundulieva jezika, Rad HAZU 272, Zagreb, 1941. , str. 1.-44.
Usp. i bibliografiju u II. poglavlju.
Hrvatske i Srbije. Taj je poloaj odredio kasniju povijest te multire
ligijske, vienacionalne i multikulturne regije. J. Rapacka taj status
izvrsno opisuje:
U hrvatskoj nacionalnoj ideologiji, slino uostalom kao i u Srba, zauzi
ma mjesto izgubljene, iako stvarno zapravo nikada posjedovane zemlje.
Povijest bosanske dravnosti51 bila je zamrena kao i njezini naci
onalni52 i vjerski odnosi (bogumilstvo). Osim razdoblja dravne ne
ovisnosti i moi u vrijeme kralja Tvrtka Kotromania u XIV. stoljeu,
kada se proirila ak na srpske i hrvatske zemlje, Bosna je ee pot
padala pod vlast hrvatsko-ugarskih kraljeva. Poto su ju 1463. osvo
jili Turci, ostala je pod njihovom vlau najdulje, sve do 1878. godine,
kada je odlukom Berlinskoga kongresa prela pod administracijsku
upravu Austrije, iako je formalno i dalje pripadala Turskoj. To se pro
mijenilo tek 1908. kada je aneksijom pripojena Austro-Ugarskoj.
U XVII. stolj eu razvija se na tom tlu pismenost bosanskih fra
njevaca koji su se pojavili 1291. kako bi pobijedili bogumilske here
tike. Zajedno s franjevcima doli su i dominikanci koji se ipak nisu
mogli nositi s misionarskim problemima. Poetkom XV. stoljea, u
novim politikim okolnostima prouzroenim turskim najezdama,
borba s bogumilima postala je bespredmetna, a povijest je u XVI. sto
ljeu franjevakomu redu donijela novu borbu protiv novina refor
macije. Franjevci, koji su se u poetku organizirali u biskupije, po
etkom XV. stoljea dobili su status provincije reda Bosna Argentina
(Bosna Srebrena po gradu Srebrenica) - koja je osim Bosne obu
hvaala jugoistonu Dalmaciju, Slavoniju i dio Maarske. Nakon
Austrijsko-turskoga rata (1683. - 1699.) bosanska se provincija nala
u okviru triju drava: Turske, Austrije i Venecije, pa su i u Dalmaciji
J. Rapacka: Bosna u: eadem, Leksikon ... , str. 21
51 N. Malcolm: Povijest Bosne, preveo z. Crnkovi, Zagreb 1995. (Naslov izvornika: Bosnia
- A Short Story).
52 Neki znanstvenici smatraju da bosanski narod potjee od ranijih starosjedilaca, Hrvata
i Srba. Drugi tvrde da potjeu od neidentificiranih slavenskih plemena koja su zauzela te
ritorije jo prije dolaska Hrvata i Srba. Od turske najezde etniki sastav stanovnitva stalno
se mijenjao (naseljavanje Turaka, migracije domaega stanovnitva) zbog ega Bosna pred
stavlja mozaik naroda, kultura i religija.
r:+
,.s..-a.,.

,r::,.
:.-.
a-..-|a-.-..a..,-:-,..-a..-,.
,-
....-...:.,-.,-.......-..-aa,..aaa-.aa......
:--,..a.a.:a.aa-..a..-,-|..a,-..-a..-aa.....-ujacima :-
-...a, -.....,-|....-.:...a...-aa,..
a-..a....a,.-.a-.:.......:-a:...:..a-,......:-.. a-.
.-.-..aa,-:a...a.|...,..a.-...-,,-,-..a-...-.a,-..-
:--., . a...a-
..,-.-a......,-........-...a...,-a
-.:..-, -aa..a,..-a-.:a.a..-aa-,-...aa...,---:a.
.-a-a-.a1 u-..-,-.-:a:-...a..........:-.:aa,-.-a.
-...-.h .a-a,-......-:.-|..-|.a-,.a..-.:...:.a
...aa,....:..--.-.,-....a.-.....:...a.-aa.a..a...
:--|aa....
,
l.
2.
+
4.
s
...-.,....a..-..,-.:....-.--a.aa.,--.-.a-
a,-.,..1 |..,a.a....-...:....:.a.a...aa....
..:-..
..a-.a.a.-....,-.-....:.a....,-:..
....-.-.....a..,-.a.....
.|...-.,-....a.-a:-a..,..-..:....-a...a....a. a
.
.|...-.,-....a,-....
.a.,---a..a..,.
-|,.a,-a,......-a-a-,-,a.
vzt od krzpostz rr-...-....,..aa,-....a..,...a|.|a..-.
.....a-.,-.-,.:a-.aa-.a-a-,..,-..a-..,-:.-..a,-a..-
|-..a-
.-.-.:....-a-a-|a-.:.-.a.-..-..,-:.-a.
.....-pnlzke 1 :.-|..-.a-|.a--.:.:-.,a-....:..a...a-
..:...:a.a.,-....a-,-..:-.-a.,-:.-.a-.a.|-aa.a.aJ.
--..aa,a-...,-:a.
53 .
Bosana p!sme
.
not ima bogatu znanstvenu literaturu, a gotovo svaki pisac os edu e onogafl] svoga JeJk. Osnovni su radovi: H. Kuna: Hrestomatija starie bosaskkn !i zevnosz, nJ . I, SrednjVjekona knjievnost i hrvatska knjievna tradicija, Sara evo, 197.
=m. Djela bosansklhfranjevca s gledita istorijske dijalektologije, >>Jezik 10:5, Zagreb
,
.
str. 149.-153.; eadem: Jezzk bosanske franjevake knjievnosti XVII i XVIII k
'
SVjetlosti knjievno-jezikog manira, >>Zbornik za filologiju i lingvistikU<<
.
XIV/l
Vl}
S
a
d
u
tr
k
3
::
52.; D.
zovi: Uloga bosanskohercegovakih franjevaca uformi:anjez
t
s e njzzevnStl l ulture - od Divkovia do fra Grge Martia, >>Jezik<< 20 2 Zagreb 1972 s
.
r. 37. -51. ; I. PranJkovi: Hrvatski jezik i franjevci Bosne Srebrene Zagreb 20 o d"
' ::
1 1scrpna literatura O predmetu.
'

v Je postOJI
s -|-aa--..,a.-,.-.:.,--a...a.,.:-.aXVIII. .:-.,-a
..-,.,--|aa.....a.-.a-:-..:-.-,a.Pisna od pakla |
s.:-...,
|..-..,.,..-:-.:..-..a..,.,a.-..-ljetopisi .-,.a..:...,.,a.:.
.a|-..a..a:..a...,ax.,-.a.:.,..a.......-..sx..,.:...x
|..a.a.
U ....-aa-.a--..-:a-.,..-.a.lekarue - .a,.,-..-
.-:....a..-aa--a...a-.-,-.a...:...,..,.-.:.
Kojoj eni dica mru. Naini od voska dvanaest svia i napii na knjiici
dvanest imena apotoli, pak pristrizi svakoga ponase. Prilipi na svie, a
kada se rodi dite, ter ga oe krstiti, podaj te svie popu, neka uzme jednu
koju mu drago i koje ime bude upisano na onoj svii, onako neka ime na
dije ditetu i onim ga imenom zove. Stae i nee umri ti. 54
s-|...-a.:-a.,-.-|-....,.aa.a.c...-a.-..a..-aa-,-..
.-.-,-,-..:....a,-.-:.-.a.-.a-.-.a|-....:.:.a.a-
,..s.:-....,-.....|........,-a..-:aa,-.-..:.a.a..-aa.
,-.....Bosanski franjevci ...a,.-.a.,-.....-,.aa,-.....|..a
,-.a.|-..a...a.,..-.:.-,.a.....,ailiriki, slovenski, naki, bo
sanski, ...:..a..a.-.-au-..-,-..a.hrvatski. s,--.-.-.
a,a..-...a.a......a.dumanski jezik ,a:a....oa.a.,...:.
..a..,..a--.-,...slavobosanski .-,.,-..-..-|.:..a-..a...
:- ......a.,-a,-aa.-a...a.-.-a--:a--...a-|.,a-...a
,-.-aa.a.,..-.:-,-a.a-,..a:-..x.:.,.o...-..,rss+. rs+r,.
-:..|-..a..-..-a-.:...-.:..-:-.....-..:-a-|-..a
..-,-...:.a-.a-.-.:........aa,...a-..:-a-.-
:-.....-....:.a-.......:.a-.,-........,-....:-
|.-a,-.....-a,.a-.a...aa-|-..a..-a-a..,-:.a....,-...
a.....-arr-...-....I. a.aaa......s x.:.,-....I. :a..
s..,-XVIII. .:-.,-...a.-,..a.........,a|-..a...a:-..:-..
54 H. Kuna: Hrestomatija . . . , str. 227. Izbor bosanskih tekstova iz XVII. i XVIII. stoljea, str.
122.-228.
55
Divkovi je uzimao ikavizme iz stilistikih razloga, npr. kako bi naglasio rijei potova
nja u pisanome obraanju: Prisvitlomu i pripotovanomu gospodinu, gospodinu fraBartolu
Kadiu, dostojnomu biskupu . . . , dok se u stilski neobiljeenim oblicima rabi: prisvijetlomu,
svietlo, svijetloga. Usp. J. Vonina: Jezina batina . . . , str. l23.-125.
Tako je ikavizirano i novo izdanje djela M. Divkovia i F. Latria.
To govori da je u navedenome razdoblju jezik ve u odreenoj mjeri
normiran. Izbor ikavske tokavtine u bosanskih franjevaca bit e
presudan u XVIII. stoljeu, kad e se ona zajedno s osamnaestosto
ljetnom dalmatinskom i slavonskom ikavskom tokavtinom pove
zati u jedan knjievni jezik i time ojaati svoje mjesto knjievnoga
jezika u navedenome razdoblju. U djelima iz sedamnaestoga stolje
a jo se nee pojaviti autorske napomene o jeziku ili gramatici. Njih
emo nai tek u sljedeem stoljeu. Obiljeje svojstveno tomu raz
doblju bilo je pismo bosanske pismenosti, irilica, koja se razliito
naziva: bosanica, bosanska azbuka, bosanska irilica, hrvatsko-bo
sanska irilica, bosansko-dalmatinska irilica, bosanska brzopisna
grafija, zapadna varijanta irilskog brzopisa, zapadna (bosanska)
irilica, a esto se spominje i naziv srpsko pismo (npr. u Divkovia).
U XIX. stoljeu
iro Truhelka uveo je najpopularniji naziv- hasan

ica. Nije to bilo novo pismo, nego samo posebna, bosanska inaica
irilinoga brzopisa.
irilica je u Bosni imala dugu tradiciju, a od

vremena kralja Tvrtka I. (1353. -1391.)56 poela je dobivati tipina
obiljeja budue bosanice. Potujui lokalnu tradiciju koju su za
tekli u toj zemlji, franjevci su u poetku rabili samo bosanicu, a to
im je bilo zadano i posebnim naredbama provincijala njihova re
da. Bosanica se razlikovala od klasine irilice drugaijom grafi
jom. Sekundarne razlike uveo je sam Divkovi tiskajui svoja djela
u Veneciji, poznatoj po irilinim tiskarama. Po njegovu su se nalo
gu odlila specijalna slova za bosanicu (tj . irilini brzopis), dok se
do tada tiskalo prema irilinom sustavu.57
Bosanska irilica u XVII. stoljeu prodrla je ak i na teritorij su
sjedne Slavonije, odakle se ipak ve u sljedeem stoljeu morala
povui.
56 Trtko l. bio je sinovac bana Stjepana II. Kotromania koji se oenio poljskom kneginjom
iz roda Pjastovia, Elizabetom Gniewkowskom i imao ker Elizabetu Bosansku, a ona je bila
ena Ludovika l. i majka poljske kraljice Jadwige, ene Vladislava Jagelovia.
57 Divkovi je u svoju grafiju, vjerojatno po uzoru na talijansku latinicu, uveo novo pisa
nje fonema lj, nj, oznaujui njihovu mekou dervom(h): 3eMnna (zemlja). Divkovieva je
bosanica osim toga imala i tradicionalan jer, ali pisao se samo u finalnome slogu. Slovo jat
rabio je za oznaavanje j ote, to je bilo tipino za bosansku ortografiju.
Latinica, koju su kao pismo katolikih liturgijskih knjiga izvrsno
poznavali franjevci, postupno je poela istiskivati bosanicu iz fra
njevake pismenosti, to se zavrilo u XVIII. stoljeu. Posljednji je
bosanicom pisao Stjepan Margiti.
Najpoznatiji pisac toga razdoblja bio je M. Divkovi, autor prve
knjige na narodnome jeziku kojom otpoinje franjevaka literatura,
Nauk karstanski z mnoziemi stvari duhovniemi i vele bogolubniemi,
objavljena 1611. u Veneciji, doivjela je vie od 30 izdanja, a imala je
i dodatak Sto udesa. On je napisao i Razlike besjede svrhu evanelja
nedjeljnijeh priko svega godita (tiskano 1614. u Veneciji), to je dugo
sluilo za propovijedi u crkvama obaju obreda.
Ivan Bandulavi potjecao je iz zapadne Bosne. Pisao je ikavicom
s jekavskim elementima. Suprotno Divkoviu, Bandulavi je djela
tiskao na latinici. Izdao je lekcionar Pitole i evanelja priko svega
godita (1613.) koji j e imao vie od 20 izdanja, a jezino je zanimljiv
zbog toga to je to pokuaj djelomine tokavizacije staroga akav
skog lekcionara u nastojanju da se stvori zajedniki knjievni jezik.
Stjepan Matijevi (oko 1580. - 1654.) autor je djela Ispoviedaonik
(1630.), tiskanoga irilinim slovima u Rimu, na ikavsko-jekavskoj
tokavtini. Rije je o preradi talijanskoga prirunika za ispovijed.
Pavle Posilovi (umro 1653.) bio je autorom vrlo popularnih djela
Naslaenje duhovno (1639.) i Cvit od kriposti (1647.), tiskanih bo
sanicom na ikavsko-jekavskoj tokavtini.
Ivan Ani (oko 1624. - 1685.) roen je u zapadnoj Bosni. Tiskao
je na latinici Vrata nebeska i ivot vinji (1678.), Svitlost krstjanska
(1679.) i Ogledalo misniko (1681.).
Pavle Papi (1593. - 1649.) preveo je talijansko mistino religijsko
djelo Sedam trublji za probuditi grenika na pokoru. Rukopis pisan
bosanicom objavljen je tek 1990. godine.
Bosanska pismenost nastavila se i u sljedeem stoljeu, a s ob
zirom na svoja obiljeja i naddijalektni karakter koji je uspjela po
stii, odigrat e kljunu ulogu u standardizaciji hrvatskoga jezika.
5.4. Jezik istarskih protestanata XVI. stoljea
Glavna sredita hrvatske protestantske pismenosti XVI. stoljea,
roene u pokretu reformacije, bila su u Istri i Primorju, odakle je
dolazilo najvie njezinih iritelja. Reformatorski pisci eljeli su stvo
riti zajedniki opejunoslavenski jezik za Hrvate i Dalmatince u
prvome redu, a zatim i za Slovence, Bosance, Srbe i Bugare, 58 kako
bi s reformatorskom vjerskom filozofijom dopro do to veega broja
vjernika. Koncepcija koju su sebi zadali kao dalekosean cilj znatno
je nadilazila ono to su eljeli ostvariti glagoljai ili ozaljci. Jezina
zamisao istarskih protestanata po svojim teoretskim postavkama
najblia je buduoj ilirskoj reformi. Svoje su namjere reformatori
ostvarili stvarajui mijeani (hibridni) jezik. U istarsku (sjevernu,
ekavsku) i primorsku (sredinju, ikavsko-ekavsku) akavtinu rav
nopravno su uvodili elemente kajkavskoga i tokavskoga dijalekta
te staroslavenizme, napose onda kada su djela bila pisana irilicom.
Tako se taj j ezik razlikovao od mijeanoga dubrovakog j ezika
ili od mlaega jezika dalmatinske knjievnosti koji je obuhvaao
brojne tokavizme. Teorijska baza za njihove poglede bio je uvod u
glagoljsko izdanje djela: Prvi del novoga testamenta, va tom jesu svi
etiri evanjelisti i Dijane Apustolsko (1562.) koji su napisali Anton
Dalmatin i Stjepan Istranin:
Mi paki takaie jure dobro znamo da vsakomu ovo nae tumaenje i ova
naa slova ne bude ugodno. Na to vi, predragi dobri krstjani Hrvate, znajte
da jesmo s tim naim tumaenjem vsim slovenskoga jazika ljudem sluiti
hoteli, najprvo vam, Hrvatom i Dalmatinom, potom takaj e Bonjakom,
Bezjakom,59 Srbljanom i Bulgarom. Jere znamo po nauku svetoga Pavla
Rimlja(nom) l. Da duni jesmo svim ljudem, Grkom zajedno i Barbarom,
i tako uenim kako neuenim. Toga radi jesmo va ovo nae tlmaenje
ove priproste, navadne, razumne, ob ene, vsagdanje, sadanjega vremena
besede, koje Hrvate, Dalmatini i drugi Slovenci i Kranjci najvee va njih
58 F. Fancev: Jezik hrvatskih protestantskih pisaca 16. vijeka. Prilog historikoj gramatici hr
vatskog ili srpskogjezika, Rad JAZU 212, Zagreb, 1916., str. 147.-225.; Rad JAZU 214, Zagreb,
1916., str. l. -112. ; J. Vonina: Hibridni knjievno jezini tip, u: idem: Jezina batina . . . , str. 187.
-195. Protestantsku je literaturu obradio F. Buar: Povijest hrvatske protestantske knjievnosti
za reformacije, Zagreb, 1910.
59 Bezjak je >>istarski kajkavac, a u XVI. stoljeu i naziv za kajkavca iz Varadina i okolice.
govorenju govore, hoteli postaviti. I kadagode dve ili tri besede za jednu,
kako na strani videti hoete, da svaki bude moi razumeti, jedna beseda
ili ime, po dva puta i po tri izreena i pisana, da jedna drugu tlm ai. Da
nesmo paki posvuda svih hesed kakono u vaih misalih i brvijalih stoji
va ovo nae tlmaenje postavili, to jesmo voljno uinili, zato da v dosta
mestih u misalih nali smo pismenim nainom (kako niki prave) pisano
ili nikim tu jim nerazumnim jazikom, kako sami znate, i nekude krivo
tlmaeno.60
Taj ulomak pokazuje teorijski i praktino njihov projekt normi
ranja jezika u ijim je temeljima multidijalektnost koja je postoja
la na terenu gdje su djelovali. Jezinu osnovicu glagoljskoga izda
nja toga teksta inila je istarska akavtina, dok se u irilinome
izdanju iz 1563. godine, namij enjenomu jugoistonim balkan
skim zemljama, kao prilagodba tamonje staroslavenske tradicije
uveo jer. U toj se situaciji prikladnim inilo stvaranje jezika koji bi
imao elemente svih dijalekata jer bi to jamilo da ga razumiju svi
korisnici razliitih jezika. Taj su cilj istarski protestanti ostvarivali
na leksikoj razini uporabom dviju ili triju rijei iz razliitih dija
lekata za odreivanje istoga designata. Sinonime u toj funkciji E.
Hercigonja61 naziva kontaktnim sinonimima. Tehnikom kontaktnih
sinonima, tipinom za hibridne jezike, sluili su se ve glagol jai, a
rjee i drugi pisci (Zorani akavskima i tokavskima). U navede
nome ulomku autori objanjavaju naelo te pojave: / . . . / da svaki
bude moi razumeti, jedna beseda ili ime (imenica) po dva puta i
po tri izreena i pisana, da jedna drugu tlmai, te potvruju svoje
svjesno reformatorsko djelovanje (to jesmo voljno uinili). U tekstu
se usporedno nalaze akavski, kajkavski i tokavski oblici: va/v/u;
rijei bez metateze: vsakomu, vsim/ svim, svaki (sa tokavskom me
tatezom); tumaenje/tumaenje, dlni/ duni stariji oblici sa so-
6 Citirano prema: J. Vonina: Jezina batina . . . , str. 199.
61 E. Hercigonja: Iz radova na istraivanju stilematike i sintakse glagolake neliturgijske
proze 15. stolaa, u: idem: Nad iskonom hrvatske knjige . . . , str. 395.-439. E. Hercigonja razli
kuje i distantne sinonime koji se rabe radi izbjegavanja ponavljanja i monotonije teksta. J.
Vonina (op. cit., str. 194.) u njihovu funkcioniranju izdvaja tri faze: u prvoj sinonimi olak
avaju proces komunikaciji sudionicima koji govore razliitim dijalektima, u drugoj postaju
zajedniko leksiko dobro mijeanoga jezika, u treoj dolazi do njihova semantiko-stili
stikoga razlikovanja, npr. postela (kajk.) 'krevet' - odar 'smrtna postelja, katafalk'.
nantom l i razvojem l > u; tradicija staroslavenskoga e (besede/be
sede), akavizam jejazik, a kajkavizam futur ne bude, leksem takaj
e 'takoer'. Primo Trubar negativno je ocjenjivao uporabu staro
slavenizama u jeziku jer je smatrao da nisu razumljivi itatelju i da
kvare prijevod protestantskih djela koja bi trebala iriti Lutherovu
doktrinu, a za to su krivi autori navedenoga prijevoda, tj. S. Konzul
i A. Dalmatin. A jedan od ciljeva novoga jezika bilo je zaobilaenje
starih nerazumljivih rijei koje su se nalazile u misalih i brvialih
pisanih nikim tu jim nerzumnim jazikom, iako su se izjasnili da e
u prijevodima rabiti rijei jednostavne, obine, mudre, ope, svakod
nevne, riei iz naega vremena.
Novu su ideologiju u Istri prihvatili ponajprije stari glagoljai.
Njihov duhovni voa i teoretiar bio je glagolja Matija Vlai, zvan
Flacius Illyricus (1520. - 1575.). Glavni tvorci hrvatske protestantske
pismenosti bili su Stjepan (Stipan) Istranin (Istrijan) zvan Konzulom
iz Buzeta (1521. - nakon 1568.), Juraj Cvei iz Pazina, Anton Dal
matin iz Senja (? - 1579.) i Juraj Jurii iz Vinodola. S njima su sura
ivli slovenski pisci Petar Pavao Vergerije iz Kopra i Sebastian Krelj.
Sezdesetih godina XVI. stoljea u Urachu kraj Tiibingena (Nje
maka) otvorena je tzv. Biblijska zaklada u kojoj su protestantski
emigranti iz junoslavenskih zemalja tiskali knjige na svim trima
pismima: 13 glagoljskih, 9 latinskih i 8 irilinih s ukupnom nakla
dom od 25 tisua primjeraka. Osniva Zaklade bio je Primo Tru
bar, otac slovenskoga knjievnog jezika, koji je uivao potporu nje
makih protestanata, napose baruna Hansa Ungnada Weissenhofa.
Protestantizam su podupirale i hrvatske feudalne obitelji Zrinskih
i Frankopana.
U objavljenim knjigama najee su bili religijski tekstovi, od
prijevoda Novoga zavjeta do polemikih rasprava, npr.:
Katehismus. Edna malahna kniga, u koi esu vele potribni i prud
ni nauki i arti kuli prve krstianske vere. K rozi S tip. Istrnina. U Tu
bingi 1561. Bilo je to glagoljsko izdanje. Iste je godine u suradnji s
A. Dalmatinom objavljena i irilina verzija.
Tabla za dicu: Edne malahne kniice iz koih se ta mlada ditca
tere priprosti ludi z glagolskimi slovmi tati, i poglavitei, i potribnei
artikuli, ili leni ove prave stare karstianske vere koe svakoga ovika
izvelia lahko mogu nauiti (1561.).62
Artikuli ili deli prave stare krstjanske vere (1562.) autora A. Dal
matina i S. Konzula.
Postila to est, kratko istlmaenje vsih nedelskih evanjeliov i po
glaviteh proznikov (1562., glagoljsko izdanje).
Drugi del novoga tetamenta, v kom se zadre apustolske episto
le . . . (1563.).
Spovid i spoznanie prave krsztianszke vere ... (1564.) autora A.
Dalmatina i S. Konzula.
Vsih prorokov stumaenje hrvatsko (oko 1564.), spomenik pisan
ikavskom i ekavskom akavtinom sa tokavskim elementima.
Beneficium Christi. Govorenye vele prudno od dobrotsinenya ili
dobrote propetoga Isukrsta ka krstianom (1565.).
Razgovaranje meju papistu i jednim luteran(om) stumaeno po
Antone Senanine . . . (1555.), broura napisana vjerojatno senjskom
ikavsko-ekavskom akavtinom.
Istarski protestanti nisu ostvarili svoj projekt stvaranja opeju
noslavenskoga jezika. Protestantski jezik bio je samo kratka epi
zoda u povijesti hrvatskoga jezika, ali je izazvao snanu reakciju
Crkve i postao inspiracijom za protuprijedlog normiranja u pro
tureformatora: Bartula Kaia i Jakova Mikalje. Jezina koncepcija
protestanata nai e meutim nasljednike meu piscima okuplje
nima oko tzv. ozaljskoga knjievno-jezinoga kruga.
Josip Bratuli takoer primjeuje da protestantizam u Hrvatskoj
nij e bio tako vaan kao u drugim europskim zemljama, s obzirom
na to da je ve postojao i slavenski obred na narodu razumljivom
jeziku, kao i djelomino prevedena Biblija. Ta injenica mogla je
utjecati na neuspjeh jezinoga projekta istarskih protestanata.63
62 Fototipsko izdanje: Glagoljska i irilska tabla za dicu. Tiibingen, 1561. , u seriji: Cymelia
Croatica, 3, Zagreb, 1986., ur. i pogovor S. Damj anovi; novo izdanje 2008.
63 J. Bratuli: Glagoljatvo i protestantizam, Radovi Zavoda za slavensku filologiju 27,
Zagreb, 1992., str. 231. 235.
5. 5. Knjievna kajkavtina
s....,a,..--..:.-...,...:.-.,..,..,-.-|.....,...,.
.-.t.......-.-..a,a.:.:-.,.:...,...--...a-.,-....
.-.-..a,,.......a.:.a.-,.|-..:-.|.t--...-...a.
:.:-.,..a,at...ar...:.-.a,-....-,-..,-,-...a,....,.....
,a..,...:.--t...,-..-...-,-:.....-ax-a-..a...,......
......a,-rs:z ,.a.--..-....ia..,z..-...-...-,az..-...|.
-...-:.,-,.-..-......-...o-,-t....-....-.,.t.-.x.
...-..,..-,........a.t..-.s.,-:..a.a.-:.....-,..:-.:.-:..-
.,-...-.-,.,--...,......,-...auxv|.:..,-a:..aa,-..t...
..---,.....-..-..,-,.....:....:.-..,......,-..
.a..,..-:.a....-slovenskim jezikom. oa.-a.a-.-:.|,.a.-.
xv|| .:..,-..., --,a,-,.horvatski jezik, ..,.,-a.:.a...-..
.............a.,..-.:s...--...,-,-...:.a.-.....-kranj
ski (krajnski, kranski). o..t-.-:...:..-..,.-.,--...a.,..:...
...-.,...-..a...:.-....aat.........,...:.-., -.ta
|......-..,.,..a.-,.-.-..:.,....:-a...-.,.-a--..,a......--
.a.-..:..:..--a..a--:-..a..,..--...a-.|,,-....,..,-..
a-.:..-.|a,-......-..-:-.,--..-.,...:..-k..,....--.:.
.,..-,aa,-..m.|.,..aa.....---.....a-...-am-.a.,a.
.....|.-.....,.-.......Novi zavjet, Katekizam, O sakra
mentima, .,..-.:.-.-..a-.:.a,-..-., -.....,..a,...-.
ux-a-..a......rs:+Decretum Tipartitum, koterogaje Vrboczy
Itvan diaki popisa[ a.a:...:.a....a.-...,.-.:....|..-.r-.
,...(? - rs+z, s..,,..,-..aa,-........,.,...-......:.-
...,.r-.,..,-.t..a..a:....-...,.. ..-..,......,-.
.......:.......,-..-,-..,......,-..a..,.|.aa..,-,..-
..-..,...,-s.....--a:..-...,..,......,-m.:-u...:-
u..,......,.-....
Hrvatski kajkavski pisci I, Druga polovina 16. stoljea, u: Pet stoljea hrvatske knjievno
sti, 15/1, obrada O. ojat, Zagreb, 1977. Istraivanja Pergoieva jezika koja su trajala gotovo
od poetka XX. stoljea prikazao je J. Vonina: ]ezina batina . . . , str. 257.-260.
M. Hraste: Kajkavski knjievni jezik, O.Enciklopedija Jugoslavije, 4, Zagreb, 160, str. 526.
-528. Hraste pojedine verzije naziva kajkavskom, tokavskom i mijeanom tokavsko-kaj
kavskom.
v. POGLAVLJE: Knjievna tronarjenost u hrvatskome jeziku . . .
183
l. jerovi > e U eden, konec, mrtev, nael);
V
z jat > e, a..aa.a,.a.,-.a...,.ie (deca, mesta, posvedocz, po-
viedane niesu);
+ o.:.i...,..a.,..a,-...,..a,-.-.|..,--.....,a-.
.:....-e ,,.a...a-..--..a....-.ata.-,.oine, smrtne,
njegove, kakove, druge).
:........-.-....-..-a---,.,..-.......:...a,-
L jerovi > a Uedan, konac, mrtav, naal);
z jat > i (dica, mistu, posvidoi, povidane, nisu);
+ e W
+ o.:.i.. ., ..a..-..:....-oj ,,.a...a-...,-.-a
....-.ata,oinoj, smrtnoj, njegovoj, kakovoj, drugoj.
u :.,.-...,............va, kadi, crikveni ..,..a..,......,
.-.....a,......vu, gde, cirkveni.
M e
r..:.,.-,-.........:........u...:-:a...a:,-..,-
a...:.-..-.aat.....-.-,.-.-..:...,a,-r-.,..a.t..,.
.-....o.,..,.:-a:...:..a..a--..,......-.---.:
t........:....a.,-..-,-a,-.......-,..-.....,......,.,-...
-.,,.a.a,.au...:...,v.-.-.,-.,..a,.....a.,
..,-a,-
a.,-:...............-...,.t.....-.a.:.:,..a:-..:.......,.
,.-.:...,-.-.,.,-....a.a:.....,..-a.-.
u :.,-...a.t.,a.:........:.......---...t-:a-v..-.
,rs+s rss:,...-.-....v.t......a:..,..-:....--|..:..-
...-..-..,..,..a,-,...,-.:.a,.-:......,-:..ss,.a.-
Kronika vezda znovi spravljena kratka slovenskzmJezzkom ,i, at
.,.-..rs:s,ot,....,-..t...a,..,...,-a..-..--....:-.
....,..:a:-a,..:-.:.-:...,..:....Potila na vse leto po
nedelne dni vezda znovi spravlena slovenskim jezikom ,v...a.-.
rsss,v..-....,...:.-.-.,-a,-a-.--..:,-
:-
-.,..
..,-a-.-.,-a-.-a.,..-.:a.--,.,-,-...-..t|.,-.,....a..:.|
z. Junkovi: ]ezikAntuna Vramca ... ; A. Jembrih: Jezik Antuna Vramca u kontekstu ljale
kata i tradicije, Filologija<< 10, Zagreb, 1980.-1981., str. 53.-68
:
;
.
idem, ntun Vra'ec
!
njegovo
djelo. Prilog prouavanju starije hrvatske knjievnosti i povyesne dl]alektologye, Cakovec,
1981.
..,......|,.....o..:.,.a-,-,..a.-,-...a-....-.......
.:.........,..a.-.a.:.:t......-..:aa.,aas.a.aZavodu sv.
Jeronima. ....-....-.,...:.-...|......:-a.,..-.:......
..+-.,.....--...,.:. ,-....,a.,..-.:.u..--,---..,......|
.t..,-,....-:..:-.|..-.-..v..-.,--........:....a.,-
..-,-,-.......,.|a,-....-a..a,a.....-...
u,.-:-....a.t.,a..,.....-,..--..:..aa.a,.,,.......
XVI. .:..,-..,...-..:......:..r-.,....v.....-,.-.--:.
..,-a.-.a:.,...: .a.-,-.-,.-.--..,...:.--a..,a.a.a:...
a.-...t..,-,.a.a,.|a.,..-..:...a...--,.,,..,.,...-,.,...,.|
a,-......,-.-...:...--.,...:.-....,-..-..a.,..-.......-.
-.---...a--,,-.-..-..,..aa.-.a.t.,.....-.a.a..,-,-
.... ..:...,...:.-.
k..,..,-..-,...a.:.Narodna
popevka boina:
Po svetu je bila tmica kakti v rogu,
v talice je spala vu trudeh Marija,
sladko si Marija senjke prebirala,
kad je doel j angel i zbudil Mariju:
stani se, Marija, sinek ti se rodil,
stani gor, Marija, Je u se narodil,
sad je prav polnoi, al je vs e v svetloi.<<67
..,-a,-..,...-...:...,...:.-..jat > e (svetu), jerovi > e (do
el, sinek), -l (doel, zbudil, jangel), ,..:-:...j U angel), ,..:-:...v
(vu), > (polnoi), V .. -x.(Maria), i...,- e (v talice), i..
,.-eh (trudeh) . . .
.-.xv|| .:..,--a.-...,.....:..,.....-.-,.-.-..:.ta:...
:.,....a.t.,.a,...-.....---...,-.a.:..,....-..|..-,-...
o-.-..:.,-,...:...:...,......a.,..-.:.....-,.x.....
k..,.-..s..:...a.(Sveti evangeliomi, 1651.).
r..,-....,-,-t....--..,.....-,...-.:......:..,-ia.,.
u.ta-...(1609. 1678.). s..,a.-,.-.-a..,...:.-a....,....,-
,-.-...,.-t.|.a.,..-.:...-....:a..,..,...,.....
m.......:.....,-a,-..Zrcalo Marijansko (1662.) . Pervi otca na-
1 e .
Ituano prema: J. Vonina: Jezina batina . . . , str. 255.
v. POGLAVLJE: Knjievna tronarjenost u hrvatskome jeziku... 185
ega Adama greh (1674.) -..,--..vsem slovenskoga i horvatsko
ga naroda krenikom. u..aaZrcalu, :,Opomenek k oveh knjiic
ogovorniku ,r..,-at..,.....:-.,a...|.-,.,.,,.-...,--,a
iv.-.--,-a.-,-.a-.,..-.,.|,-..-.|,..,...-..:...|a
..-a.-...,......|,.....u.ta-..,-..,-.:.-,..:.,.-,.a..,a,.
..-.|,-....Slovenskim ,-....,....-..,.....(slovenski narod),
.horvatskim ,-.... .......-.--:a..-.:......s..,a,.a,-.a
..a.:....,-..-..t..,-,.. ........a.....,a)-.
_
.jata:
Nitarmenje, komu se horvatski hoe govoriti neka ree mesto lehko la
hko, mesto osem osam, mesto j alen jalan, mesto nesem nisam etc. Ar ne
teko mesto E postaviti ili rei I ali mesto E A. Ja sem inil tampati onak
ka k onde govore gde sem pisal. 69
r...,-a-, ..---...:a..-,-,....t....,...:.--...,-....
.-....,.....-a-,....-,a-.-,....-|,....:...,..:.:-.,a
-....,a
Tak, komu knjiice ove ne budu po volje, naj je ostavi, a svoje, ako je ima,
naj popravi, ako ih nema, naj nove bole spravi, listor /samo/ na hvalu
boju, D. MARIJE potenje i opinsku korist.
o.t....,--,a,-...:a...,a-.a..,-..-.slovenskom i ho rvatsko m
..a.....:..:a-......,a-...:.--..,---...,.|.:.:-.,.
Malo je do se dobe slovenskem jezikom, za ktere bi ja bil znal, knjig tam
pano. Ali ni onem ogovorljivi jeziki prostili nesu. Nekomu teh takoveh
knjig rei nesu bile prave horvatske, nekomu nesu bile prave slovenske,
nekomu bile su jako priproste, nekomu tampa ne valjala, nekomu navuk
ne be prikladen, nekomu litera ali slovo nepotrebno mesto potrebnejega i
prilinejega be postavljeno, etc. I zato pred vnoge suce morahu siromae
knjige dohajati i od vnogeh sucev (ne smem rei kriveh) vnoga osuavan1a
i entencije prijimati.
u.ta-..,-..a:..,...,...,........:.-...,..,--...Dictionar
ili rei slovenske zvekega ukup zebrane, u red postavljene i dijakemi
zlahkotene ,o....1670.; ,.-:....z.,.-t.1989.). x..:..,-na pomo
Ibidem, str. 270. I sljedea dva navoda nalaze se na str. 270. i 269.
napredka u diakom navuku kolneh mladencev horvatskoga i slo
venskoga naroda ,....t.t...a,.........,..a-.|...:
...,...|..--...,.-...a.,..a--,a..:.-...,.,-....,zt.,:.,.
.....-.|..a.--.....,.....a.-....a,..ata:...t.|,-...
..,-......,....-,.,-.-.-...,.....-,..,a..-,.,-.-....,.a
-...,.....-,...|....-,......-,.:a.....-,:......-,
s-a.-.-.:..:.|,--,-....,...:.-a-..|.,.a.a,a..,
.....-u...:..-,.-..-....a.t|,-.-,.-.--a.|.:..,-o...
.:.,.a.,..-.:.,., ..|,a,-.-..,-.-.,-...
5. 5.1 . Ozaljski jezino-knjievni krug (XVI I . stoljee)
o,-|...-,-,|.,..,.....:.....|,..:-.:.-.:...|.,--..|,-a-..-
-a.a:......,..a.-..a,.|.a:......,... -,-..-..-,.-.
-.-..a,as,.....|..,....,..-.a,-a....:.,.,.a.a,...
..:.a.,.|-.:-...-........a.a,....,-.-..:....-,-.
a-|..-:.--,..,-.-.,.,-....a:--.,--.,.-...:.,..-..
,...........,..-..a..a-...-..:.:-|,.:.....,-..,.,.|a.:.
..v..-,-.t--....,.,-.-.,.......:....-,--.aa.,..-.:.|-.
,..-,.-.-.,,-....--.a-,....-,--...,...-,-..---......:,
,..:.,.-,-..-..-:-.,..........,......,.,-.-.,a.,.|-.:.
ar..a,|,a,....-a.:-ao..,a,..a-..-.-.,.a.a,a..,-,-a
..-:-..:a,|.,.|,...,.,-....E. u-...,.-,.-.......:.-.-
o..|,..a..a,.-a.-.|..a,..,-..-,.|.-....|.a.,a.||...:...|
.t.:-.,..z..-...|.r..-..,.-.r.:.-,.,.-:.-...,-,---.|.,.,-
.,-:.,aa...,--k.......|..:...r..,-a..a.z..-...|.o...,.
t..,-..-a.:-a,-|...-,...a,.x,.|..,-:-..-:...t..r..-,.
o|...-..,...a.,.-....:.-.-.|..-..,.-.......:a..a:..a ,-
To je naziv istraivaa ovoga jezika, J. Vonine: Ozaljski jezino-knjievni krug, u: idem:
]ezinopovijesne rasprave, Zagreb, 1973., str. 203.-237.
S. Teak: Ozalski govor, >>Hrvatski dijalektoloki zbornik<< 5, Zagreb, 1981. , str. 203.-428.;
idem: Dokle je kajprodro na akavsko podruje?, >>Hrvatski dijalektoloki zbornik 5, Zagreb,
1981., str. 169.-200.
Prvo djelo pisano na hibridnome, >>ozalj skom jeziku moe se smatrati Raj due (1560.)
Nikole Deia koje je pronaeno tek 1967. godine. Budui da je bio posveen Ani Katarini
Zrinskoj, eni Nikole ubia Zrinskoga >>Sigetskoga, bio je pisan jezikom kojim je govorila
ona i njezina sredina.
V. POGLAVLJE: Knjievna tronarjenost u hrvatskome jeziku... 187
..Cvit svetih a..,-a.-a:--|,a,-..t,.-,......|,..a,-..-a
..-.-,..,a
|.:.....-,.kr...-:..,........aa.,-axv||.:.|,-at..,
..,-a-...|.........,......|.t..,-,.t...-..:.,-,...-
,..a.-...|.a..,.-.a.a......,...a...|.a,...ta|.t..a
-.,.-,-....-.:.-,.a.a,am.,-.-.,-....,|.,.|,.......,...
.,..t..--....:.,....a-..-......|..a.aa,-:-.,.-,-....
,..:-.:.-.:..,-..:...-,-,...-..:.-..-..at...,..-..-....-
..-:-.,....-.,-....-.a.-.,.a.a,a.--,..a,....|.....
..-,.|....,-,,..-...-,.......:.|a.,..-..:.-.|...:...-:|a
....a-.....|.....,..t.,..,.|.-:.,,-...,.,....
o|..-..t..,-,...,.............,.a.,..-.:.........-o.
.,...,..-,.,...,a,a.a,-...ak..:-r..-..,.-..-,-,..-.-.:.-
k.:...--..,....r-:..z..-...,..t.|..a
l. .......-.......-||-..e (brig, brime, cvit, bel, leto, belosnina);
z ....|.....,.jerova > a (otac, veran, magla);
3. a--.........,.-..-...ae, u (brime, jezik, put);
4. .....,,..dj > j, t > (sujen, rojen, sria);
5. .....,,.|stj, skj > (dvorie);
6. .a..-..:..a,.--r/r (rn, crn);
7. ,..:-:...v- ..,.-au (vuglen, vuho);
8. :.,najti, najdem;
9. |-....,-a.--.:a,-,a..,......--,.............
a:,-..,-:.......,.
u,-...ar..-..,.-.:-k.:...--.r-:..z..-...,.-.......
-,-:........--,.ars.::-..v.:-..... -,.,.-...a,.....L
a-|..:--.. .-.....,..|...a:...Gazophylaciuma a..,.,-a..,a..
..,.....-.......-.:......-..,-.
Vidi moto uz to poglavlje.
74 K. Pavleti: Pabirci po Zrinijadi Petra Zrinskoga, >>Nastavni vjesnik VII., Zagreb, 1899.,
5. 1 12.-129., 209.-220., 305. -314.
7" S. Teak: Dijalekatska osnovica u jeziku Frana Krsta Frankopana, >>Filologija 8, Zagreb,
1 978., str. 341.-353.
r...:-., -..-...:a...,.-.:.,.a.a,a,..-,-.-,..:a,
-..,--,.:..t.,....-,-..-.|.t--...u......a.,....
,-.:.-..-.:..:--..:.-..v.,--...,.---.,..,-a..z..-...|.
r..-..,.-.rssa,.a.--..--:..ak......a..,..--.|.......
za.,a-..ao..,.
v.,-....,.-.t.|.,--..:.-,--.,..,-..-,.........:....
..........,:..Bunjevci), ...-.-,-..-.,.,-.-.-.,,..-....
.,-...a...,.....-.......-...:.-.,.a.-,..-.........a:.,.
..,-..,.a.a,aa.....|......|-..-|,..-..-|...:.......,-
.....i-..-...:a...,.v.,--...,.--..........|:..,a,...-.|
a.,..-..:.a--......,.a:.,...a..-|.,-a.a..--,.-|---.:.
:.......,.a.,.|-.:.
o|..-..a,....:-.-,.-.-..:.r-:..z..-....r..-k..:.r..-
..,.-
r-:..z..-...,rszr rs:r,,.-.-.,-.......,.-,....,,-.
...,-,.t..:.x....-.Adrijanskoga mora sirena ,rssa, x.,,.
.-.:.,-,--,-,...,...a..,.,at|,--,...,., -.....,-a..a.,-
.a:......:.,.......,-.-.,-......,.-.,-t..a,-:-..:..
.--
Moje drago srce! Nemoj se alostiti svrhu ovoga moga pisma, niti burka ti.
Polag bojega dokonanja sutra o deseti ori budu mene glavu sekli i tuli
kaje naukupe tvojemu bratcu. Danas smo mi jedan od drugoga sreno
proenje uzeli. Zato jemljem ja sada po ovom listu i od tebe jedan veko
veni valete, tebe prosei, ako sam te u em zbantuval, ali ti se u em za
meril (koje ja dobro znam), oprosti mi. Budi bog hvaljen, ja sam k smrti
dobro pripravan, niti se plaim. Ja se ufam u Boga vsamoguega, koji me
je na ovom svitu ponizi!, da se tulikaje meni hoe smiluvati, i ja ga bu
dem molil i prosil (komu sutra dojti ufam se) da se mi naukupe pred nje-
76 Naziv je vieznaan. Uglavnom se odnosi na srbizirane pastirske doseljenike, Vlahe, ali
i srpske poljodjelce koji su bjeali pred Turcima iz srpskih zemalja, Bosne i Hercegovine,
uglavnom pravoslavne, ali i katolike. Usp. J. Rapacka: Vlah, u: eadem: Leksikon ... , str. 190.-
192.
77 Na temelju toga djela V. Jagi uoio je 1866. poseban tip jezika kojim je bilo napisano,
a kako nije bilo dijalekta s takvim obiljejima, on je smatrao da je taj jezik autor izmislio i
opisao ga kao: >>jezik mjeovit i arovit; niti je prava tokavtina niti akavtina, a k tomu jo
ima primieanih tragova kajkavskoga narjeja<<. Navedeno prema: J. Vonina: Jezina ba
tina .+ . , str. 192.
govim svetim tronuem u dike vekivene
v
sasanemo. Ve niar ne znam
ti pisati, niti za sina niti za druga dokoncanJa negsuomastva. Ja
.
sm
vse na boju volju ostavil. Ti se nitar ne alosti, ar Je tak moralo
.
b1tl. V
Novom mestu pred zadnjem dnevom mojega ivljenja, 29. dn aprla e
seca L sedme ore pod veer, leta 1671. Naj te gosp. Bog s moJum kcequm
Aurorum Veronikum blagoslovi. GrofZrini Petar78
o..|,...-,-...a.t......,.,.....,.,-,..:..,.-:..-,-,.
....-.-.,.-..-a:.,.-.....-,..a.t|..a.,--...|..-.a-
...:--..,rs++ rs:s,.-.,...-.,.,..,-rs:s,.a.--..:....-.
,.:-.r:+aaz.,.-ta..,-t....:.-...|...:....,--..(Gazo
phylacium, seu latino-illyricorum onomatum aerarium, rzss.:..
-...,.|...:...|.:.-...(Gazhophylacium illyrico-latinum, ssa
.:..-...,a-...:---.,-a-,-a..,........-.-.-....t.|,-,-
|-....--..-arka/ladica/krinjica; dom, hia, stan, prebiva
lie; zbog, radi, zardi, zavoly. s,--...a,...-a.....:....i-....
o......t-a..,.ma....,..a.|....,--.|.a-|..:---.a.a..
,..-a,..aa.....:,.-:-.:.,...,......,|-.....ot.,.:.|..a
,...,-....v.:-....-..Pririnika ,r:a+,:-...,--... o-|
..a-.|-..-.a,......|.,...:-a|-.....,..|..a..-.-,..,aa-
|..:--....,.,-...,-a.|....|,..a-..a
o...,..-,-..--....|...,-.-.,-,..|..:...,...:.-..-.|......
.:-..-:....t..a..r....s.::-.v.:-....,rszz r:r+,.,,-.-...
,...|..:...|.....,s.a.x.,-.....--a.......-s--,a...,
...:.-a,--.a..:-.a..,.-t...,..a......,,.-...,.u,.
-:.a,-,....-..........,......,-...a..,.,-..:...-..-
:..........,.aa:,-..,-aat.....-.-,.-.-..:..a,-|...-,.a
k........,..-.a-,-:--....,a,.....,-.-.,-....i-..-.
.a.-v.:-....-..,.,.-a..a-.....-.-..:.,.-,-..,-a-...,..-,.
-.-.,.,-.......-.-..|.,......-.-,..,a.,-.-.,.,-....
78 Ibidem, str. 221.
79 J. Vonina: Leksikografski rad Ivana Belostenca, pogovor pretisku Gazophylaciuma, II,
str. IlL-XLVIII, Zagreb, 1973. Pretisak u: idem: ]ezinopovijesne rasprave . . . , str. 213.-269.
b
J. Vonina: Pavao Ritter Vitezovi, predgovor Izabranim djelima, u: Pet stoljea hrvatske
knjievnosti, 17, Zagreb, 1976., str. 337.-351.
Zato nemojte se uditi da negdi (t)ete slovensku, negdi majdaku, negdi
posavsku, negdi podravsku, negdi pako primorsku a negdi i krajnsku re,
budui i ja tako pisane nael, i to vse slovenski jeziki, od kojih vsakoga lip
e se pristoji uzeti rei neg od tu jega kogagoder, di jakoga, nemkoga ali
ugerskoga, posuivati (Kronika aliti spomen vsega svijeta vikov, Zagreb
1696.).81
'
u....aa.:.-.-...-.,....,-...,.,--..Lexicon latino-ill
yricum ..,.,-....--...1700. ,.a.--.-.,-.t,...,--..a.:.,-|.
..:...|.:.-...a..--.:..s,--..,-....aa-|..:--....a.....
..-.-.-.|-....narrare - praviti ,aat......a...:.-...,.ka
zati ,:.......,.povedat ,..,......,.quid - a, to, kaj. x.,-,..:.,..
...,..|,.a..:......-.a-|..:---..,--....,.,--...-..,..
......-,.-,-,....-......t.,.:.......,.....a.-.....,..i.,a
v.:-....,-....:.,..,..a.-....--,a.--.hrvatski jezik a,-
.:.a.:.a.-,.|-.....slovinski ...slovenski jezik.
o...,...,-..-..a-|-.|.....--.,.-:.a,a:...a.t...-,-
.:.:a...,-|...:...,.,-......a,-.|.a,..|.,.-,--...a.,-
-..:..-.,.a.a,a.,-.-.--...-a.-,-..-:-,....,a-...a--.-,.,-
..,.,-a-.:.,..-t-.|a.,-:...-..:.....,-:.,.v.,--...,.--
.a......-,.-.--:.......:.:.-..:.:...-u...:..-.,.,-.,..
t.:.,-.:.-..:.-...-,.-.-.,.,-....o..:.,..,...:...-,-
.t--..t.|.,......:-|,.:..z..-...,..r..-..,.-.x.,a:aa.
-..-...--,.:.,.-...,.-,.-.-.,,-......,.,-....-|..-.-
.-....:...--,-...,..,-.|..-..:r-:..z..-...,..r..-.k..:-
r..-..,.-.30. :...-,.1671. ,.a.--s.t.|.-.,-.-,--...a.
,-..,-a-..r..-..,.-.,...,.-..-,-,....:......:....,-,-
a,|..-.-..:...a..:...ar..-.--.at-....|......t,..
.,--., -:-.1936. ...Djela Frna Krste Frnkopana.
8
1
Navedeno prema r

Vonina: Jezina batina . . . , str. 239.
82 Represija je obuhvatila i itavu njihovu obitelj. Katarina Frankopan Zrinska (autori
c m? li tveni ka Putni tovaru) zatvorena je zajedno s keri Zorom u Grazu, gdje je polu
d]eVI umrla 1673. Jedini sin Ivan umro je u zatvoru 1703. Tek su 1919. na inicijativu Brae
hrvatskoga zmaja sveano preneseni posmrtni ostatci P. Zrinskoga i F. K. Frankopana iz
Neustadta u zagrebaku katedralu.
V. POGLAVLJE: Knjievna tronarjenost U hrvatskome jeziku... 191
5.6. Obl i kovanje jezine norme
r.,...|...:...,..-,..-.....-.,.a.a,a,-.....:, ,..:.,.-,-
.-,.-.--:..-..,--..:..axv|a.,......-xv||| .:.|,-..a.,-
-..,a-..:..,..a...-,-a..,.-.|.a-...-a,.,-a.
-..-,.-.-.,-......,...:..-,--..:.,.-,.,.,..--.aa.,.
|-.:-..:..:.,-,-a.-.a,.:.-t-.|a.,-:....:.-a..a.....,a
k.,.......-,.-.-.,-...a...,-a,...-..-|.:..-....:..
...a.t.,a.a150 ,.a.-..a.,......-xv|||.:.., -..--t.|,-.,.
.a.,--.....-,. ...-a.,...t.,,..:.,.-,.a..,a..,......|
.-,.-.-.|,-....:..|.t..a-.,.-.a-..a...:a...,-.-..a.
t..-a..,...:.-ar.:.-,.:.,.-,.-.-.,.,-....-.|.....-a,.
-:-....a.t.,a.....,....,-.-,.-.--|a-...,-,.,.-.,-t..
a...|,-.a.t....,.-.-...t|.....-, --..-sa.a,-.:..--.
.-a.-.-.:..:.|,-:-....|,...-,-...a|...a.,-.-.-.......-:-..:
,.,..-.,.,.-:..:.-t.a.:...:.axv.:..,--...,-a-..,.,...
|.t..a-.,.,-....,..,..,...uxv|.:.|,-a..:a..-.-,..,a..,a
..:.....,..:-.:.-:.x.....:.-.,-a-.-.a.a,.-..a..:...|.,...
:..-.,..-.:..-.-...a,-:.....-a.-a.t......:.....,-
--,.|...a,-....-,...a.--,.......,.:-....:-...,...,.
,.-a.:...,.-,.-,.|..-..-.-,..,-u..,.-..a-.....-a:.|,.
.--..:...,..,-..-,...:........-.....-,a.,.:..a,aa:--
.,--..:,.a,-.-.-,..-..-.|.-,.-.-..:.,.-.a......a-.a..,-
.-.,.--a:-:,-..,-.-.-..........,.....a.,a-........
:......a,a.|.:.-...aat.....a,s,-.-.-..-,.,.-.,-t.|..a..
,--..a,a-.|.-,..-.|-.|.-,.-.-..:.k..,..,-..-,..|a.
:.,..-...-,-.a:,-..,aat.....-.-,.-.-..:.-.v.:-....-.a...
u.ta-..-.a..-.-,..,a.....-.v..-...:......:..
u.., .-..-.-:-.|-.--..,...:...a,-.a,a-.,.-,.,..-.,,..,-
a:,-..,-o.|...,--.oat...-......:.oat...-...-.o..
...,am-a..t--,-a.a..-.:-.....-.,.--a:.-..:-......
83 Znamo da je Glavini poznavao jezik protestantskoga prijevoda Novoga zavjeta, iako
mu je bilo ao to je iziao iz pera heretika. Istarsku knjievnost poznavao je i Habdeli za
kojega je naziv jezika slovenskoga koji su rabili protestanti znaio kajkavski.
:-.:.a.-,-.-,.-.--.a.:a.-u-.:.:.,...-,..-..-..a.-,.-.
-.,-....,a...:.-.......:.-..aat.......t...-...:....
:.-....,...:.-.......,-.-.-,-....,:.a.,..a.....,-a-..a
.-....a.|...-....at..a..,.,-,....,-a..a.:.-a..a
x.,..-.,aa..,a.a.,....,-,..,...:..-,.-.-..:t...-...|
|..-,-....,...-...-...a.,.,-,-...t..a:--.,---.a.a.a:-
..:...,....,-,..a,.:,-.......-...,...a.:.........,.,-,.-..
,..-..-,..a-.-.a.-,..-..-..a-.:....:.--oat......, -
.-,.-.-..::.a,-...a...,a......-.,..aa,-:-..a....-a..
t...-...,a,-.,.---:.....-..-....,...:..a..-.a..,a
,...-a-.....-a,.,-a.-.|.-,.,..-.,-
u-..-a--....a.t.,a,....a,a:,...--a:.,..a.,..:.-a..
a.....,-...-...a--|...:..-,...--,..-
m.-.-a..:...:......-,-a..,a-...:..-.|:-...,...,-..-
.-,..,.|.t..a-.,.,-.....a,..:.:...,.,aa,-a-.--...:...a-.,-...
o.a,.,-......a.t...:-...,..a.,...a.-..:....-oat...-....
a..--x,-..-.,--.-...a.-a...k.:............,.,-,..:...-
|.....,-:.....a,-..:...-...a-.....,.....-a.:.....a,..t
.-.t...,.-a-:....,a......a--:...,...t.....,..-...:.,..:..
,a:..rs+s rs++.rssr rssz.rssz rss+ x...-s.t.....-
,.-,...,.De propaganda fide ..:........,-,..::..a--:..-.a.a.-.
,..,-a..,-,.,-o.,a..x||| a..-.:...-,...a--..-..-,,...:.
.-..,--...,....---.:....,-,-,....a...,..:a.-|.....,..aa,-
..:-..:-.,a-.....--...-:.ao.a.--rssz m..:.-.-, -....
..oat...-......a......t...:.,.....,.-a..,-,---...a.-a.
..a.......k..aa.,ata.....,-..-...,..:-a..,-a,-:..a..
a..--.a....-...-,..a.:..a..as...--.,-a.aa,....-.,...
....:.,-....u,........,-:...-..-.,.:.-ta.t,...,...-,.
,...:..-..,--...:.,.,-....Akademia Ilirskoga jezika, ..,.,-
..-...-.as.ars++ ,.a.--...,.,-.a,.,...,..:a.-|.....,
..-....-..-..a.-a...,-a.:....t.:.opi, openi ,-...(lingua
84 U Dubrovniku je od oko est tisua stanovnika (a 30 tisua u najblioj okolici) samo 150
do 200 osoba italo knjige. Dubrovnik nije imao ni vlastite tiskare.
85 M. Kombol: Povijest hrvatske knjievnosti, 2. izd., Zagreb, 1961., str. 217.; J. Juri: Pokuaj
Zbora za irenje vjere, >>Croatia sacra, Zagreb, 1934., str. 143.-144.
communis) ...-.,t..,..-.,.,--.:.,..-.,...a.,...,.-.-,-a.,-:-
..,a-,.....:....:.-...,,...,-a-,.,..,-a..,,.....:-.-a,-..
:...-.,.-..-..:.-a..a.....,-,-.....a..-.-,..,-|.t..a-.
,.-,-.....-...,..-:--.,-..-,-..-a,...:.-a.-.......,a,......
.a..a.....a..:a.k...i....m....,.
a..:a.k..(rs:s rssa).a:..,-,..-,...:..-|...:...,.
,-......,a,--.,....,.-...,a|.....-...a-.,-....,.,-:....-.
as.arsa+,.a.--,.a-......Institutionum linguae Illyricae
libri duo87 ,o.-..-.......,.,-....aa..,-.-,.,-,z.a..,.,,-t...
a...a.....-.......,...a-....a--,-,-....-...,-a.a
........:...---..a...,a-a,.,.-...|-.-:......a.
,-. .:.-...-....ilirski ,.-..-:...,:..a...,..ta|......,-..
,.a.a,-a....-...,.,..a.:...-...,-.a.-a,a.........-...
r...:a,.,a.,...-,a,...:..-k..-.,-...-......-...a
-.,.a....,..-....,...a.:.-,-a,..-.:...:.-...,..
.:.....:.,-a:,-....-..t...-,-,..-,...:..-o,...a
.:...ilirskoga ,-....,.-a.-:,-....:.-...,..a.:....:.,-.a:..a
,...-,...:-..-a,.-a.:...,.-,a,..-t-..:.,-......,.,-.,......
:-,-.t...,-.:..-,..,....a.t...a,.a.....-....89 s.---.
r.,a.......k..a...,--,...-,.,...:..--.,-,.a.t..,.
..~~=..~~~-.
86 znanstvena je literatura o B. Kaiu opirna. Sintetski su radovi D. Gabri-Bagari: ivot i
djelovanje Bartola Kaia (575.-1650.), pogovor za reprint: Bartol Kai, Institutiones linguae
Jllyricae/Osnove ilirskoga jezika, Zagreb, 2002., str. 385.-431. Ovdje je i potpuna bibliografija;
eadem: Jezik Bartola Kaia, Sarajevo, 1984.; ivot i djelo Bartola Kaia, Zbornik radova sa
znanstvenoga skupa u povodu 340. obljetnice Kaieve smrti, odranog u Zadru i Pagu od 18.
do 21. travnja 1991., Hrvatsko filoloko drutvo<<, Zadar, 1994.; B. Tafra: Kaievi tragovi u
hrvatskoj gramatici, Jezik 47, 2, Zagreb, 1999., str. 43.-52.
87 Objavljeni su sljedei pretisci: Kiln-Be, 1977., Zagreb 1990. (u prijevodu S. Peri
-Gavrani), Zagreb 2002., Zagreb-Mostar, 2005.
88 o detaljnim izvorima govori z. Pandi: Semantika tradicionalne gramatike. Jezino
filozofijska prolegomena za Osnove Bartu/a Kaia, u: B. Cassius, B. Kai: I
.
s;itutiones
linguae llyricae, Osnove hrvatskoga jezika, prijevod, ur. i komentari Z. Pandz1c, Zagreb-
-Mostar, 2005., str. 14.-175.
89
D. Gabri.-Bagari: ivot i djelovanje ... ; eadem, Jezik u gramatikamajunih hrvatskih
prostora 17 i 18. stoljea, >>Rasprave Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje, 29, Zagreb,
2003., str. 65.-86.; R. Katii: Gramatika Bartola Kaia, Rad JAZU 388, Zagreb, 1981., str.
5.-129.; N. Pintari: Bartul Kai i njegovi poljski suvremenici, u: Drugi hrvatski slavistiki
kongres, Zbornik radova I. , str. 143.-157.
.-....:.......a.,.|-.:..:.,..-a-,-,...,,...:.......,...
:.......,..a.:.....:....-,...-..--,-,..--..--.|..-.t..,
-..........-.,-t...,...:.....-..-:-.,.a.,.|-.:.ta:..,-
a....a.-,-:.a.-,., -..-...,-:--..,.-...,.-a.:...:.
....,.-aa..aa .t|..,....--,...,.,--.,t..,-a-.,t|..:-
,........|,aa....a.,a-o...:...,-.....:.....,...--a...
:.-...aat.....-:..a...,-.t.|.,-.....:.a..,-,...--,-..--
,....--.aa.,.|-.:-.,......:-....t....-..t|...|a-...,a
a..-....|....:..a..-:.,...,...:...|...:...,.,-.....,..
--.-..:..:.:.......,-...,.-..-.......|,-..-.|..
:.,:.,-...a|,...--....t.,.......,.,.a..,-:..k..-...
--,...t.,a.:.a.-,-,......,.......-.-,.-.-..:.,....,..:.
,.-,-a.,..-a-.|:.......|.-...:.......|.t....:-k..-.:.
.......-,.-.-.,-...a-,-,......-.,.a,-...t-..a-,-.-
.-..:..:.,..,-..-.:.--a:..a,...-.a-.....-,.|...:
...,.,-....r.-.|....a.:..a:.,,...:...oo.t..a.,...
.,..a,-...........a..,.a ..|...t.,,..:.,.-,.|.--., ,
,..:..:.......U k..-..a,-.....:..a-.-:.|,.a.-.
xv||.:.|,-.:.,,-.a.:...---.a-,...:.......k........-
.-.-..-.:.dj > j; -l > -o/-1; .......,....t..,-.-.....
..,.a...-a-,-,......-.,.a,-..., ..|,..,-........t|.
..lovik, treti, dvignuti; a.,..-a-..t....tko/ko; to/a; za/zato;
ki, ka, ke/koji, koja, koje; sa mnom/s manom; .......:..-.,|..-.
.a.:...a.--...,a-...-...,.,..:.,.-,-.:...|.-...|-..:......
:.,-a..|.aa.:.a.-,..:.-,-.....,.:-..:-,...,- o--,.
-ov l-ev, -a, -i, -o (vrimen, vrimena, vrimeni; vojvod, vojvoda); t.,.
..a.-i, -e, ao.:.|-.:..i..,..:....-....,..,-...-.--..:....
o.:-om/-em/-am; |-.:.-i/-imi/-ima/-ami/-ama/-ima (golubi, go-
-
---.
90 T 160. Kai odlaz u Dubrovnik gdje ostaje do 1612. predajui na isusovakoj aka-
dem!Jl.
.
r
.
aJe
.
1612. krece na prvo misionarska putovanje u turske zemlje: Bosnu, Srijem,
Savom]u l Srbi]
. Na drugo je putovanje otiao 1618. - 1619., a zatim od 1620. do 1633. pre
biva u Dubrovmku, odakle odlazi u Italiju.
91 D. Gabri-Bagari, op. cit., str. 400.
B. Tafra: Dijakronijski aspekti . . . , str. 308.

93 D. Gabri-Bagari: ivot i djelovanje . . , str. 396.; B. Tafra: Kaievi tragovi + . . , str. 47.
lubimi, golubima; vojvodami, vojvodama); i..-ih/-i/-ah. x-.-:.
.....-,.,..-.,...--a,...:...ak...a.-.aa|...:....:.-
a..a...:..,-..t..,-,..-,......,aa,.,.jata > je; ,-a-..:..-..
.|.--..t....,..a,-..,,.:.-,..:.....:...t.....,..........-,-
-..:.....ao.:.i...,a.|.--..t...a,..a,-..,.t..-.t..
,-..-.-era, ....-.at.t..,-..dva, tri, etiri, ....-.at.,....,-.|
,..a,-.....,--...,.-..--...,,...a.,.(Petrova, Petrovu
a.Petrovoga, Petrovomu).94 k..-...m...|,.-.t..,---,--..:..
..-i ao--,..-..|.,-..t..-...:....:.--k..,-,..|..:..
|.--:...-.-..a:.a., .--..---.,|...:...,|.:.-....|.--...
-..-,....,...-,......,-..-:.,..,--,....--a...,-a-..a..a-
.-.---:-..|.....,.,....,...k..-..,-,...:...--.a
-,...,.-:.....-...,...-...:.-a..a.....,-,-......,.,-....--
..|..|,a,a...t..aa.,..-..:-.,:--|,..,...:...,..,.....,-
,...:.....:.a.t-..,.-:..|...:..-,...:..-...-a..,a.a
:..,-.a|.--...t..,-,.,-..-.,..,...
k..-..,...:...-.,-,.-..-..t,..|,--......a.--,.-..
...:...J. m...| ,..o-...a-|...t,,--a.-...k..,-,...-.:....:..
|...:..-,...:..-.,-.....|..|,.
k..-.,..a,...:....a....k..-.a:..a...,a.....a.t.,..
..|..,..|...:...,.,-....-,...:-,...,....,..|.,..,.|...
..a..-,.-.,-t.|.ak..-..,,...:...
o.a,..-..,-.k..-..a,-|.,-.:,..,-..a..:a.,.,..-.-,.,-.
:-..:.....,..,........--.|.t.-a.k..,-:.,,..,-..a..
a..,.-.,a:.a....-..-,.-,...,-De propaganda fide. x.,...-.
1636. ,.a.--.as.a,-.t,..|,--.1640. ...Ritual rimski. v..,--
..,-,-,..:-....a-.,...--,...:..-...,-,-k..,...-.-.,a
:...-,..,.a....-a..,a...a,-a.a.t..a,..-.--...
94 Detaljno o tome D. Gabri-Bagari, op. cit.
95 Usp. i poglavlje VI.
96 V. Horvat: Bartol Kai i njegov Ritual rimski<< u razvoju hrvatskoga knjievnog jezika,
pogovor pre tisku Rituala, Zagreb, 1993., str. 3.-22; S. Babi: jezik Rituala rimskoga<< - vana
sastavnica u razvoju hrvatskoga knjievnog jezika, u: ivot i djelo Bartola Kaia. Zbornik
radova + . . , str. 95.-100.; idem: Teze o jeziku Kaieva Rituala rimskoga, u: idem. Hrvatski ju
er i danas, Zagreb, 1995., str. 239.-240. Autor je u obliku 17 teza opisao njegovo znaenje za
povijest hrvatskoga knjievnoga jezika.
..:a...,a..a...-..--,.....,-:.,..t.|,-,.|...:...|a.,.|-
..:.U :..-...a.t.,a.,..,-..-,..,...-|...-.-.:.........
,.k..-..,-....r.-a,....Ritualu ,.-...,--,a..:......
,.-a.:..|,.:-..-:..-,..:...--,-,...|,-.....|..-.|,.,.-a...,.
.a.....,-..|.30 ,.a.-.U -,-a.-,.,..|,a,a-.....:.......,.
,-....naki ...bosanski ..,..a.a.t..-...t....-..,a...
.--..:....a|,....:
Velekrat sam razmiljao i razgovarajui se s druzimi iziskovao kojim bi
smo nainom najboljim i najugodnijim mogli upisati i izgovoriti naa
besiden'ja slovinska; ne mogosmo nikakova posobita naji s kojim bi se
moglo ne samo svima rus ago m paek ni jednomu samomu ugoditi gra
du. Jere svaki lovik svoga grada govor i besi den' je hvali: Hrvat, Dalmatin,
Bonjak, Dubrovanin, Srbljin.
to emo dakle rei i odluiti? Razborito i razloito scinim ja zaisto i mnim
da oni pisalac koji hoe togod upisati naki ima nastojati, koliko najbolje
moe, onim govorom upisati koga on vit u mnozih pozna da je naj ope
niji i koga moe svak lanje raz umiti i s koris tj u proitati: neka kakogodire
mnozima ugodi.
Ovim dakle nainom odluih ja pismo ovega Rituala ili Obiajnika isto
maiti naki, bivi ja govorio i opio s ljudmi od razlicih rus aga slovinskih
hodei po svitu, i ja sam njih ovaka govoren' ja razumio i oni su moja (kr
stjani, Raij ani, Srbiji poluvirci i Trci}.
J ur dakle, ako ja bosanski u piem ove rii: poslao sam, uio sam, rekao
sam ili take ine, ne branim zato Dalmatinu naemu da on ne obrati na
svoj nain ove iste rii i inake ter ree: posla/ sam, uil sam, rekal sam, ni
manje Dubrovaninu da ne ree: paslo sam, reko sam; ali gi ja u piem
to ili ta, ne branim Dalmatinu da on ree: a, ter tako u inih riih koje
ne budu upisane nainom svoga grada ili mista, svak na svoj nain na
vrnuvi slovo kojegodir po svojoj obiaji: tako ne imamo koriti jedni dru
zih velei da zanose. 97
Ritual ,-.t,..|,--.-a.,a:.aa.a,-.,-....a.2500 ,..,-....
:-,-a..a..-.-.-..,.,..-.-,.-.-..:........a--.-aa,...
ta.a..-,.,-...:..aNauk krstanski .Besjede o......-.-.|.
Pitole i evanelja a.-aa....-.-...-|.:-..:a.......a--.
-..|a...k.:..........t-..t....-....:a.t.-a.o..,.|,...a
Citirano prema J. Vonina: ]ezina batina . . . , str. 126.
..t.|..a..|.....-.i-......-....|(1631.), |-...,-.a.-.:..-..
a.-a a.. ..-..|-....-....a,..,...,-a...a..t|,---o......-.-
Besjede, a...-.....--:-a.,-|.|.a..|.aa.k..-..Ritualom.
U .,-....-.a...-,a-...a.,..-..|..-a..,-...o......-..
Naukom krstjanskim ...k..-..a,-..Nauk krstanski kratak u
jezik dalmatinski iz tali()anskoga prinese ga potovani otac Bart.
Kai ..1617. ,.a.--U ..,.-t...,..,......,..-a.-.--..,...
....a.--.---:.:...-......,.-...,-...-|.:-..:a.-U ..,...
....a.-,..,...,-a..tv....(Potila, 1586.) .a....-.,..
,-.a:,-..,........,..-....-...a-.-..a.-.s,|..-.-......-
a,.....,....a.|.-a.-,..-.|-..-:-.a.,.|-.:-.,-..-.,...
.-,--a..,-a,-c.....a.,..|...-a....--.,.-.aa-aa..
,a...-.a.:.::.,.t...,-.:....-,--.aa.,..-.:-.,......:-...-,.
.-.|-.||...:...|.-,.-.-..:.axv||.:..,-aU .|,-a--.:.|,-
a-..:....:-a,-|.:-..:....,a..:-t...-...Babua a.t.-...
Stjepanua m..,.:.-..
Ritual .Pitole a,......a..,--,.....--a..:.:..Biblije -.
-...a-.,-...a k..,-a.aa-1625. - 1637. ,.-.-...,-..
Sveto pismo, .|.:.a,-|.-.,-a.t...a.,a:--,-..:....s.:....
.-a.,-,..,-..a--,.:.-t.-,-.,-a,|.,..,....-,.,..,..:.
,.|.Vulgata ..i-..-..r...,-.-.,...a........:...,--,a,-i
a..:a...t...,-.-,--...a.,-a,....:.a...,..-,.|..a..|.....
,.|...:...,.glagolanja. m.-.-a...-...,.-:,..:...:.....a
t.a..,a.a.,...,-...k..-.-Biblije a,...-.a.:.-a..a.....,-
|...:...,.,-....
9B E. von Erdmann-Pandi: etiri stoljea . . . , str. 52.
99 Posebnu ulogu Crkve naglaava i E. von Erdmann-Pandi, op. cit.
w
o
J. Bratuli: Prievodi biblijskih tekstova u razvitku hrvatskoga knjievnogjezia, "
.
roatica<:
45.-46., Zagreb, 1997., str. 9.-15. T je i najvanija lit
_
eraura p:edetu
:
_
Prvi prJe:
_
od, ah
samo Novoga zavjeta, objavili su istarski protestanti. Slje deci CJelovit pnjevod BzbliJe M. P.
Katania objavljen je tek 1831. godine.
101
Kaieva Biblija objavljena je tek 1999. pod naslovom Biblia sacra versio illy
ica s
lecta
seu declaratio Vulgatae Editionis Latinae. Barholomaei Cassij Curictensis e Sonetatls Jesu
Professi ac Sacerdotis Theologi. Ex manda to Sacrae Congregationis de pro pag. Fide. Anno
1625. , Paderborn-Milnchen-Wien-Ziirich, 1999.
k.., -..a:...a..,..-.,.Hrvatsko-talijanskoga rjenika
,rs++,.Konverzaciskim prirunikom ,;s+s,v-..aa:,-..,.,.
,a...-..:.,......-,-,...t..,-.a,-...,-...-:-.:..-
i-...k..-..|a,-....,.,-a..-.-....-,.-.--:...........
.,-.....a:....:.-a-.a.-,..-..-.,......:-........:..,-..-.
..,-.|...:..-a...:.-..-.aat.....-.t...-..-,..--..:.:-
,-.a.,.....-aa..,aa,.-:-....a.t.,a.:.-a..a.....,-
k..-.-,-..--,.,.-a-,.aa,..,-:-...,..-.....,..|...
..a.i....m....,.,m...,...,,rsaa...rsar rss+,..,:...,.-
.....a......,.:...|...:...|..t,-,.....,.a..,-:..,-.....
.--..-....-.,--.:...,.-...,..a.:..ao..,.- . k......-..a
oat...-..a.a.-....a,a.-............,.,-,..,.a..Bosni
Srebrenoj) .ao.....,..a,..-..,-:...............a.,..-.:
s..,..t..:....:.--.,...a..,-,-a.-.-,-..-..,-,.:.-u
,.-a,....a.,--...,.-la lingua bosnese la piu bella .a.,.
.-a,-,a.:....-.........a.,..-.:.u...:...:...,.-...
..:.-....,--.......,-.:...aCongregatio de propaganda fide
...Blago jezika slovinskoga ili s lovnik u komu izgovarajuse rjei
slovinske latinski i diaki ,i..-:.t-..-.;s++ rssr,(Thesaurus
linguae illyricae ,m.:-..,..,-t..a,...-.:.......,....
...,.:.,. .........a.---.-.---:........-....:.--
u..,--..,-a.a.-....,...:...:...,.-...,.,-.....,.-.
k..-.aa...a.,...-.t.-,...-,-.... Gramatika tali
()anska ukratko i krtak nauk za nauiti latinski jezik.103 m.... ,.-.
,...:...t...,-a...,-a-..,-.........t.....:.,.-....oa
t...-..ovizijeh, mojijeh, niesam, njeki; .....,-,..dj > j, ..
..a,.-..t, d; ..t.....doi, nade ,ak...pojde); a|.-...,..
-,.ao--,.,...,..--...:.......-..:....
_
102
Taj je rjenik prema rukopisu Rkp 194 Knjinice Male brae u Dubrovniku za tisak pri
premio V. Horvat, Zagreb, 1990., 455 stranica.
1
03 Latinski jezik oznaavao je talijanski jezik, a Mikalja latinski jezik naziva diakim jezi
kom.
104
D. Gabri-Bagari: Jezik u gramatikama . . . Autorica istrauje opise fonologije, morfolo
gije i sintakse u gramatikama: Kaia, Mikal je, Della Belle, itovia, Babia i Jurina.
v. POGLAVLJE: Knjievna tronarjenost U hrvatskome jeziku... 199
m....,.-.,--....t....-.t.,.:.:...:-..,.....,...-.,.
-.ss+.:..-..-,-a.-,-.a-.,..,-a-.,.|.-.....,..|...|......a
,...,-.:.|...:...,.,-....
s,--....a.,.,a:,...:....a,.-:-....a.t.,a.:.-a..a.
....,-.t........,.-....,:..-a-..a.:.a.t...,-a.-..:.|a-.
..,.ut.,.:.,,...,-.:.|...:..-.-.....,..|.,-..--.......,-
-...a.a..,..a,k..-..v.:-....-.,..,.-..a..,a-.....a.a:.
.a.-..,--...-,.|....a:...u:...-.,--..-,..,.a.:...,.-
...|...:.....:.-.....,--......,.xv|| .:..,-..,.,-.a:..|..-
..-...-,-.z.-.::.o...a,-.-.....,-.-.--o.....,-..a,-
.........|.:.......|a...:.-...|,.....ta:...-.....:...
a.a,..,--.....-,.u.ta-..-..s..|..,--...t...,-a..-
,..,--.....-....a..t..aa..-,..-......-,-,....--,.
.a:...,.-...|..,-.
o..a..,a,...-.|,.-a.:...,--.|-...:..-.|..-.-,..,.a
-..-a--..a...a.t.,a,..:.,...,...-a...aa..-.,..a.,.., -
...-,.,..t.-..-,..-..--....,-,..-..:.-.-,.-.-.|,-.....
.:....-,...--...a-.,.|...:...,,-....
u.-a...aa..-.,.,..:.-t.a..,a.:..aaaa.-..,...rs+a /
;s+s rsaa ,...-.-.....z.a....a:......,.-..--..-.-,..
,-.,-....--...,..-,.-.-.,.,-....au...:..., r.-:-.
aaa.-.-...:......:..,..,.a........,,..--..:. o.a.--
rss+ as.a,-.t,..., --.-,-,...:.--.-..,.,...a,-..Suma na
uka kristanskoga aa..,-,..|.,..-.-...-..:.-.-.,......-.,
Suma ,-t...,..,-..a,..::..a--:...,...:-......,.,-...:....
..a.....r-:..k.-.. ua.t..-|.....,-aaa.-..-,....,a..
..a,.-.-, -..-.|...:-.,.....,-a.-.a,...|.,.-:|.a-.taaa
-a,-....-,ak....m....,-. ,..a..-....,.-a...aa...-
1
05 T. Mati: Prva redakcija Tanclingerova rjenika, Rad JAZU 393, Zagreb, 1953., str. 253.
279.
1
B. Oczkowa: Proba stworzenia jfzyka og6lnoslowianskiego przez ime Budinicia, u:
Prekursorzy slowianskiego jfzykoznawstwa por6wnawczego (do konca XVIII w.), Wroclaw,
1987., str. 121. -129. Tu je i literatura o predmetu.
1
07 Izvornik pod naslovom Summa doctrinae christianae prvi put je objavljen u Bu 154.
godine i imao je nebrojeno mnotvo prijevoda i izdanja gotovo u svakoj europskoJ zemlJ!.
-..-.aa,-|...:.a,...:.-.,....a.-...,., -....,..--..:.
i-...Sume t.., -.|..--...|.t..a-.,-......., -aat|,..-.
....,.......a., -..-.....a, -..t..aaa.-.-...a-.....
.....a............a.,.|-.:........,.:.,.-...:..
oa....-.......|-|---.:.-.,t..,-.,..a.:....|..--...
..,...:..a.a.|..-.....,-|..a|....-.,..-..a..a:..-...
a.-..--...:-.|.....---..-..|....,., -a.-.-.|.-..-.
ta:..a.|,aa,-.:......-.,-.....-..,-.,..,-k...:-.., --.
.-,.-.-a|a-...,a:....:.-- o..:.,.aaa.-.a..a.-.-
.., -.(kteri, mluvio, proto, uedelnikom . ,.,.|,..-..,-.(droge,
krolj e, . --a-.|....--.t|..-..,..-.,a.a.-a.:......,.a-.
....--...(matke, najprvie, pametka s , o--a,|..-.--.,a
....:..--|a-...,-. --,..-,.,...,a,a...kontaktni sinonimi
(ovako rekao i mluvio jest; vinni i krivci). aaa.-.-.-,..a--..-
....,.a-.....--...|,-..........|.t..,--.t.|-.aa-,-,...
..-a.-.,..a.,,..-..-,.a....--...-...,--:-.t.,:.,.
1 ,....-..:.,.-,-.:....-,..,-....--...,.,-.........-a
.:....a-..-...|-a..a-.....,a m-a:......-.....--...
,....--,..:.,.-,-..-:.-a.:-:..:-..-:..-..-..-a.-....aa.
,-aaa.-.-..Suma ..:...,-a.-....,.-..-.-,...a.a,.
.., -.:.|...:...,., -....
|-a...aa.|-..-|...:..t..,-.t|-...-a..k.a|.....s,|.:.
(1548. - 1608.), ..-.-.......-..--...at....-....-|,..
.,.:...,,.,-,a:....,-.asa..,as..-.....k...-..asa..,a
,-,.|.,...-|..--.a-..:...a,-a.-,--,ak.:.|..-.r........--
....-...a,.,|-a.a:,-.....-......:-.-,-,..-,-..--..-.-,
..,-,...,.,,-.,-|...:.......,....,a-..|..--...:.-t..t.:.
|.t..a-.,-...s.a-a....:.-a.t.,.....,-:.........:..
...|...... ..:....|..--...-.---:..o-,-.a:...a,-..Nauk
kranski (1582.) .Zrcalo od ispovijesti (1606.). x,-,......-:.-,-
:....:.-.t...,-......-,.-:,..:...,...-.,.....,..,..,-..
.ak...ot...---...,..,.a....aZboru sv. Jeronima ..,.,-
a,-.....a..|.,aZavoda sv. jeronima. zt.,-,-,...a,-....-,.F.
ka.-|..,.,-,......vseslovincem.
s|.-aa..,a.a.,..|.,-.,-..-...-.-,..,-ia.,.k...-..,...
1618. - 1683. , aa.:..,.aa-., ..a.......,.,-..-,.a.-.
,...-.asa..,........-....,-,.,-,....|.k.-,.-,...,. z....
,-,.ta.-.,....:.k...-.,-,......a,-a.-,--,-..:.|...|.
,.....|..-.|s|..--...asa..,.,-..a....|.t.a.:-.,..aa....-..a
:a...-.|..:.ssa..,.,-,..-......:....-,-.|..--..-..,-a-..-
-.,.a.a,a.a|:a.-.,-.......a,.,|-a..a-,-,..:....|.,.-:-a
.a-,-,.-.|......-..|,-a-...r..t.,-...x,-,...t..,-.,...:.
...,...,-.-..:-......,...:.....a...,.:.......--....,--...
,...:...Gramatino izkazanje ob ruskom jeziku, 1666. , .t,..|,-
-.1859.) -..:.|..aa,|..-.a,..,.-.:.aa..t....ak...-.
,.-a|.-.,-.-.,-....:.,-..-,-,.t...,....a-.,-.,-..--a
r..a,.,a,ot.|...,s.t-...,....,a.........,......,..,-.
-.,.a.,.|-.:.|..a-.|...|,-...|.,..:....|..--...,-......,.,-
,..-.....ia--s|..---.|.:.-......,|..-aa|.,aa..-.:.a
...-,a-,-,...,-..-.,.a-|.a..,-:.a,-:-.,-......-ruskim
..,..-...:.,...a.:....|..--...|..a...|.|...:...|.:,.......
..,......|-.---.:.
o-.....-,a,....,....-.-,.....:...,....:-..a,.|...
.-xv||| .:..,-..-.a..-.,-...a.t|,a:...-..a,..:.,...,.
.a.,..-|.....-,.,..|.,-.,....,.....a:.-.a-.:..aa,-......
-..-a--.,....
k.|.,-...|.:.-..--.....|..-ao.....,....-az.a...s,|.:..
,a, -.-.a-.,..-.,.|..---..-...t.|.a..:.-...,.:.|.,.-...,
,..--..:.U xv|.:..,-a,.....|..-.,.a..-..-.t.|--...,
.....aa-a:..-,..:|..a.:a.-.,...:...|...|.,.ao.|...,..-
axv|.:..,-a,..|..:.|.:...,.-....-...,.|.:.-..-.:,..:.,..|.,.
,....,.--.,.:.-t..:.|.,.-...,.,-..-.,.a.:...x..,-.-.a.
-...,......,...:.....,..|..--.,-|.:.-...a......,.-.
108
W. Borys: Juraj Kriani ajizyk chorwacki, Pami'tnik Slowianski<< XXXIII, Ossolineum,
Wroclaw, 1986., str. 49. -71. ; idem: Studia nad dialektem czakawskim Juraja Krianicia.
Akcentuacja rzeczownik6w, Wroclaw-Warszawa-Krak6w-Gdansk-L6dz, 1986.; M. Mogu:
Krianieva hrvatska gramatika, >>Radovi Zavoda za slavensku filologijU<< 19, Zagreb, 1984.,
str. 1. -96. ; S. Teak: Hrvatske riei u Krian ievim tekstovima i dananji ribniki govor, u:
idem: Jezini prije/omi i mijene u hrvatskoj umjetnosti rijei, Zagreb, 2002., str. 46.-63.
109
Usp. IV. poglavlje.
...s.....--a:...:.,..|....a.:......a.:....-..-..
,.....-,.|...:...||.--..-,.lj, nj ..,..a.-,.-.:.|.,.-...,
..:.,..|.,.t.|,-......gl, gli; gn, gni, a..,-:.a......,.-...,.
..,.....-....ly, ny. k...,-|.:.-...........-.,.,.....-..a
.:..a,.,-a.-..-..:.,..|.,..,..a...|...,.:.-t-a.:.-.,.
,-......t.:....|..:-,..|.,..-..t.-...,-o-a.-,.|...:.....:.
,..|.,............-.:.|.,.-...-.-.,-t.|.a..|,-a-.a,...-,a
.,-a.-.||.--.k.....-,-,..,-.,....,..-.,.......a..,..
Zivot svetoga Jerolima ..xv|.:.|,-..,a,-,--,.|.--j ,...-...
g, gi, i, y yi. ...a.......:.a.t-..,....-....:..a.a,-|.---
|...,-.,.-,|-at..,-.|-..-...,.....-,.,.,-a.-.||.--.a..,-
a.....aa.m..-:....,...|.-- t..,-...22 ,..|-....
16 ,..|-.....-....-,-: e, ch, chi, ci, ej, cs, csj, csy, cf cz, f, fi,
tch, z, zh, zi. x-,....,.--..:..:.-...,.,....a.:..a|...:...,.
,-....t.|.,-.a-.,..-.,.|..---.,.-a-:..-|...:.....|..
|..:.r...,..a.,.a.a.:...,...-,..a,-a-....-,...:.-..-,..-
.a,a.-.a,-....-,-....-t..a-.,-.|.....,.,-.....zt.....
,.....-,-.,-.-(Kongregatio de Propaganda Fidae). oa.-...-,-
.....:.:..t..aaa.-...,.,-,....-as.1581. ,.a.--:-..:..
a-,-aa..,-,.a.--..a..a..a-,-.k.-,.-,...,.U ...,.,, -
Sumi a.-..-.:-.a,-a-.--.,a,..|.,a:-,-,.-...t.:.a.,....:.
.-.-....-.:.-.,-t..a:,-..,-.-|.:.-..-.....--....|-.--,.
a,...-.-,-,......:.:...t..
|.:., -.,-....--a..s.|.-.i-........,., -a..:.-..a
a.-.-..-,..|--.z () f (=), n (=nj), l (-,)aaa.-.-.a.i-
......-.a,..|.,a,.-a.-.,-ia..,k...-.
s.,-a-..-|...:..t..,-a..:a.k....,.,-a,.-a,....aRi
tualu .....|..a|.......,,....,..-.,..:a|.:x...|.|t.a.
-t.:....-.,..:.:..-.,...a..,.|taa-..:.......|.....a
a.,-a-....a....,|..--,-..--..a,-a-....a|.a.a,.-a..,-
u
o
T M t' I t
. .
h k
. . are Ic: s on;a rvats oga pravop1sa latinsklem slovima, Zagreb, 1889.; O reformi latinice vidi i M. Mogu, J. Vonina: Latinica UHrvata, >>Radovi Zavoda za slavensku filolo giju<< ll, Zagreb, 1969., str. 61.-83.
1 1
M M
J
V . .
N
+ . , . ogus, . onema, op. cit. aJnoVIJe podatke o Budinievoj ortografiji vidi u: J . Vonina: Jezina batina . . . , str. 113. -115.
v. POGLAVLJE: Knjievna tronarjenost U hrvatskome jezi ku.. . 203
,...:..|.--.:...,.-.-...,.....,.,-...,.,...:.-..,---,.
..,....a.t...a:-...,...|-.,.--.
7
m.-,aa..,a.a.,....,-...,....s.,a-a...-,...Nauk
za dobro pisati latinskijem slovima rijei jezika slovinsko ga (1639.)
a..,.,,-,.-a.....-..:..-.a...,-a-a.a-.|....-,..|.,a.a.
.-....a..,-.|.t.,-..,---,-a.......,....-, -..-:--|..
-.|..,.-.....|...:...,...........-,.,-a.-....,....
..--...--.:..-.-....-.:.,-.-.:-..:-...,...:.-a,..,--a
-,-,...,....,...

|k.....-,....,-.a.-|....-,..,-.:-:--.,.a-.:..a.
..,.a...:.-..-.:,:.|.,.-..-,..|.,-......|..a.ai-.........,.
,-,..-.....a.a,..:..-.,,..,...,a.....
x.,.,..a.-|...:...-......-...,.-t...t...a,r-:..r-
:.-:...,.,-1651. ,.-a.:....--...,.-..-a......,.-..|,.-,..
....-..:.,..|.,-
z.-|a....,.-..-a..-.-,..,a...-|..a..:.-..-a..,-r....
s.::-.v.:-....a...,....Ortograpfia Illyricana. s.t....-.
...,-a-..:-,-,...,..,-.:...-.-..:..,.-:|.a-...i,aa-..:.
o.,.|....-v.:-....-...:.-...:...:.:-.,-.a...a.-..|a.
-..0 -.-|..-,-,..-.-|..-.-.a..-.:...a.a,.|......a
..,..,-...,a:-...,a,...:.-.,...,--..v.:-....-..a-.|t.|.
,-,..,.|,...a:--.,--.-.|.--:...-.-.a.,.-...,-a,-...
..a|.--a.a,......,-a.-,..|-..,-.t.|,-,-,..:...:-
-.,--,-,..-.-|..-:-,-.:.a..|.aa..t....a...|..-,a.,..
|-,..a.-.a.,....:.--.-....-zt.,:..a...,-..:,...a.a:.---
..-a.--v.:-....,-t..,.....,--,..:a,-.,....a.:....,a.-|..a
aa,-...Odiljenje sigetsko, Kronika .Pririnik. x...v.:-....-..
,..|-.t.|..a-,.e .|.f (=); e' ... (-),l' ...l (-(,)..-,---
..-..-.:.....,.....,-a-...,..|...a.....a..a.:.a...a..:.
..-a.:...,a-.a.|.:.-.......,-.-.-...,......s.-a.o.,-..
..---..a-.:...a...-..:...|axv|||.:..,-a.v.:-....-..,-
.-|...t.|., -a.-...,.,, -...,t...........a...|,..-....|..:.:-
,....-..,-..:....-,-.,-|...:...,.,....,...
s..a.t|,-|...:..-.-,.-.--:..-..,--..:.--.t.-.,-..-.
.|..:.,..|...t.,.:.U -.,..-.,-a.,..,---.a-,....-...
at..,.:.,.-a...-,-..a--a|.,-:.......,.a.,.|-.:..a,.|.
...-XVII. .:.|,-....a.,-...,...|,...a-,-...a.:..a.-a,-
taaa......,|...:...,.,-.....,..-..-..t|.....-,--.aa.,.
|-.:-.,.:.......,koine. ..,-..:.a.t-....a.t|,-..,at|,--.|
.-..-..,-...-..,..a.,|.a.t.:..:.:a..,-|...:..--..-a.
.-..a-.,a:.:.|..a.---.a.a:.--.,...,-.-.a.,-:..U :a..a
,.-a,..,.a.....:.-...,....,-.-,.-.-..-.--,-,at....,-
XVII. .:.|,-....:.,-.....:.....|,..:-.:.-.:...|.,..,-..-,..
,-.-.,-......|,...,...a,..,.,-.a-....-.,.--.-.-a,-
a.-,--,.a.,.|-..:.:,-.......:.:...-|...:..-a...-..:..uXVIII.
.:.|,--u...:...-a...-,.-.-.,-..-.a.|.:..,.
v. POGLAVLJE: Knjievna tronarjenost u hrvatskome jeziku ...
205
k-,.-.-...-a.:..aXVI. a.,.|....-XViII. .:.|,-.
s.-t.--...,-..t.|..-a.:.t...-..-,..--..:.

B
SRBIJA
Vl. POGLAVLJE
Knj i evna tokavske-kaj kavska
di hotomija do T ddb. godi ne
Zato ui se pravo svojim jezikom govoriti, a nemoj
od drugoga jezika rii krasti, zato znade sam da
tue ukradeno opet valja povratiti, i da se obiaje
r
z: S t
a konja u pol blata . . . Dakle kada govo

ns s svo pm slavnim jezikom, nemoj mia ti tuih
rii govorei: feljer tilar mit i ostalo, nego reci
materinskim svojim jezikom: brija, struga, ko
va, ilac, cipelar i ostalo.
Bla Tadijanovi: Svata po malo iliti kratko slo
enje imena i rii u ilirski i njemaki jezik, 1761.
1
(.|.:.....:a..,-.a.|..-aaxv||| .-.:.|, -a,..., --.|.-.
.:-:a.a.....-.-...a.t|,...,-rs.::-.v.:-....a-..|..a
...,-,.a,-|..,...,-.-.,t..t.u...:...a.....m|-.-..a
xv|
.v||.:.|,-.,..a,-...P lorn tis Croatiae saecula duo ,a..

.:.|, -..a,|...--a...:..-,s|...-.,..-..|.t.a.|.:a...-.|..:.
s+r...-,-..-.,+-|,-,.,.aat.-..a|a..,-k..|.........|.,
|,--..-a..--.|.-...s.-:-|.,-rs++ ,.a.--r.-.:.
.a.,..a-.......s-a.,..a....i....k.t....
s|
...., .,.--,.a.|..:ta.:.., -s,-.-.-.,..-.....a....

a....:..
.-
-.,-:|s.....,a-.-.o.-...z-|,-..,-.a.a...
-.,a.:.a.:, .-+..o.|...,-.a.-|.,-v---..,...,.,-..-.,-
Navedeno prema: ). Vonina: Jezina batina . . . , str. I69.
Uglavnom na temelju: W. Felczak, T. Wasilewski, op. cit.
Vl . POGLAVLJE: Knjievna tokavsko-kajkavska di htomija do 1836. godine 207
..|....a...,.,...t.|-.az.a..a.s,|.:.x....:.-..-.
..s-,at|..-..m....t.|..a..:.|...:..............,.,.....
o..,.a......,.|.:.....:a...,.t.|.,-..u...:-.-..--,...|,
-.x...,.a-.,.a.a,...:.-..-.:..,-..,-|.-..,a.:.--.,
.-|,...,a,-...|.,.-..-...,...t.:...a..aU xv|||.:.|,-
a,...au...:..a,.-a.:..|,.|.,-...,-a-....|,-..-.,k..|,-..-.
u...:..-.s|...-.,-.o.|...,-,a.,..a...:..a|...|-:..a,.-.,-
,z.,.-t....k..|......v...a.-...,..-|....:a,-,-.a:.
-..,-..-a..,-a.-.-.:.:a..,-...a.-at.-.,.:aa.-....
Banovina), ..t...a,.-.,......a,....u...:....-a.t....|,
-.a,-a.-.|..m......a.....a..,-a-..-..a--..s:, -,.-.
..,.,-axv|.:.|,-a,..,.a.|.u.t.ta.,.....o.-..-.,-..
:.,.t|..a...-..:.t.|.,...,-.-.:..a...,.(nae pravice), :,..a,
,...-.|...:...,...-,.:..a,-..-:.-a.:-:|...:..-a...-.
.:.-.-,-..-a,...,-.-...-:-,..|-.:-..:...,ao.:.|.,.a.a,.
--..a.-,-u...:..-t.|-.a.-,.,-....|..:..:.:a..s|...-.,.
,-a,.-:.at.|.,.a..,-..|.ata.:..,-..u...:...,,-,..
.|,a--.:-.1741. :-,-t.|.,.a.,-|,--.-.:..a,.-.,-,v.....:..a.
r.-.a.s..,-..a,s|,-a--a..,-.,..t|-.:.-.,.a.a,-t.|.
,-v.,-....,.-.a..,.,.a........,-.-.,-.-...-.-:-a|.:-
.-a.,-:-..a...aa....,|.-a:..-,-.:.-..-.:.a.a,|..-.
s.t...u...:...v|....o..-.-.,.,.....,..-,..:-....a
i.a..-.a.oa-....a.,-|..,-. ..,........|....,-u...:..a.as|.
..-.,-...:.:...-|,-.:.,-.-.:-....|......,...:.a-...aa
x..:.-,...|..a,.,..-....,...,.|..|.,a-.,.:.,-t.|.,.:...
,.|......:.-..-.:....,-|-:.a.-,-u...:..-.s|...-.,-,r. z.|.
,a-.,s|,-a--,.a.a,-t.|.,-o.|...,..a..|.:.-..,-.a,..,.|-
v---..,.ia-.|.:..t.|.,-.a.:..,...,....-..,. k.:.|...aa..-..
u-..-,...-...:..|..a.-u...:..:-.a.a.|,-t.|.:a....,.a.
-...t-.......|,....a..,--|...:..-..t,-,|..--..-|.|-.a.-a
m-.a.,aa.........:.:..-.ma...,a,-:...-.-..a
..|.-......|,.|.:...|,....x-....-..:,-a.1808. ,.a.--..
a...,-a.-.oat...-..
o..:.,..ta.:..,.,-..a.|.|..:.:a..|.-...:....a,.|.:..a,.-
..-|,....,-.a-.,a.:.|..a...,s|...-.,..s..,-,....a
-..-.,...|..,aa--,-...,..|..-.a...,..:...,.-...,..,.-,.|
...,...|.....,...a..-...,....,...,...aa-,...,.,.a..,-:..
s:...-,--....-..-.,.........:......|..-|...:.:...:.|,.
a.a,.
r......-..:.-,-|...:..-a...-.-,-..-..:.-..-.:..axv|||
.:.|,-aa.t..,-.,.......-.,.--a:.-....rsuta baina, .a
-..-.membra disiecta, .:--,...-,.|...a,-a.-,--,-t.|.,-
,|..-....,|...:..-,.|.:..-.axv|.:.|,-.,...-a.r...,...,-:
...,..:....a.,-:.,..|,,..:.,-a:
r.a.,-:..a.,-xv||| .:.|,--t.|.,..-t-...-....a.t.,-
--...a,...,-.:.u...:..-.--,....a.a,--...a-..,..a.:.,...
,.-a.......-..-....|.....,-.:.,-a..,a......,.:.-,--...
.-..-.,.,-....w.o.r-.....-.,|.....,-a..-...a.a:.-
-.,..,.a.......:a...,.:.,....a.t.,.a.,-.-.,.u...:..-
t...-,-..-..|..:.:..--.a-...--.,|-.:...a..,-....:......,.
..,.-a..a,...-.a..:...-,a..a....m-a:..u...:...-.,-
.....-aa.:..,--.,..,.a.....,......,...a,..a....,-a.-.
-.t...-,-....:.-..-.:...:.,-u...:..a.|.t...
oa,.|....-xv||| .:..,-.ta.:..,.,-...a...m...,..-.-..,.
(1740. - 1780.) .-,-..-..-i...,|| (1780. - 1790.), ..,..aaa.t.,..
...,---.,..,...a:...ara..,...,.-|..-....-|..+.a,-
...-..|,...-|.u,...-.,-..,-..,...-.,.-|...(urbarski
patent), ..:..,....,-:-.,..,-....,(tolerancijski patent) ..a.
-..:..:..-.,.-|...r....-.-|...a..-a|..-:.:.....
-,.|-.a.-a.-.-.,.......t..-.|.-,.|.....t.....-,-...-.,-
m...,..-.-..,.a.-|.,-.-....,-.a,....,-:..:....,a...,.-t...
..|.....a,a..,..at..-a.|,a---..-..|-au...:...,.s|...-.,.
o.a.--1769. .:...--.,-,.....,-:..-.....(studium politicum
camerle) av...a.-a.,a,-.-,.-a.....-.-,-...-,-...au
z.,.-ta,-:.a..:...--.o...-.,.-...,..k..|,-.......a-.,.
.:-.|....,...-..|.....|...|..a.:-:...,-a.1850. t...
, -a.-.............ia--s...---ak..|,-..-.u,.....,
D. Brozovi: Sociolingvistika situacia . . .
4 W. Felczak, T. Wasilewski, op. cit., str. 238.
Vl . POGLAVLJE: Knjievna tokavsko-kajkavska dihtomija do 1 836. godine 209
k.a,-..,-..-|.,.,..,..:a.-|.....,.,-au...:...,.......
,.:,a-.,.t,-a...:.........,.,-t..,-a.-.a.,a:--..,-
....,...,-.:..-.-,--...t.:.a.....|...:...a,.....,..a..
t..t.,,....|...:...|,..:-.:.-.:.a.,a-.t..-a.:.:.a,.....
,..|.--:.
o..-.-.:..:.|, --t.|.,-.a.t.a,.....|...:...,..a..t.
...|...:..-.a:.-..,-..,.,-t.|.,..:a,-..,..-....-.,-,.
..-,---.a.....:.t.-.,ta.-..:..:..-..a.:..aa,.-.,..
,.-a.-...am........,-a-...a.:....:....,-,..-t-..:u...:..-
..,.,-a.:.t.|..|.t.,.,..:--.a-.......-.,...-.,a-.,.a..,a
a....ua.a,.,,.|.....xv||| .:.|,-.u...:...,-,.....,...|.
a...-a....a.t.,.--:..|.....,-.,-..-.....,..-,...:..-i...,.
||..,.,-....,...,-.-.,.....,..|..:..-(nae prvice) |...:...,.
,|-.:....:..,a.,...-a-,..,-...-.,.-.:..z.u...:-.a
Kontitucija ugarska i Kraljevina hrvatska t.|.:--|,-.a-.|.,.,-.
a...-.,..-....-.|-.,..,.:.-..u:....,.a..:a...,.u...:.
:...|..t|....-,-.m.......t.,-,..-,-...-..-.a-.,.,.-
:......a.:...-aa-.,aa..,.,.au...:.,..:...,.....-.,..,.a.-
--...,-a-....--.:aa,.....,....|,-..:..x.,...,-a..--.
,-:.-t.|.aa,.-..:......,--...-..:.i...,.||1780. ,.a.--
....:,.-a.-.i-.,.|a||..,.,-,.:....,....-...a.-.:-.--a
m.-..|.,-v-.a1790. ,.a.--m.....a:.....a..--,-...
...,.....|at--.,.,-....-.:-.--a..,-.-a,....-..a--a,-.:.
a.:.a.-,-,.|.:.-...,,-....s|.,-a-.|..-.a...,..,-..-|,-...a
a..-,-a.-,...:...-...a.:,.........a.,-a-.,-.....:.
,-a..--....-.|-.,.-|,.........,.ta-au...:..s.t.,..:..
m......,.,-:..,.....-a.1918. ,.a.--u...:..at..-...|.:.-
...,-...,.a.,-.,a.m...-a.,..:a,.,a,.,a:i...,.||..,.,-
1784. |:..au...:..aa.-.:.-,-........at--.,-...u:....
,-....-..:..|...:...t.-|..-r.a-a,...-...1790. ...,a....-a
5 Vie o tome J. Rapacka: Schytek ideologU szlacheckiej, U. eadem, Godzina Herdera ... , str.
85.-94.
6 V. Klai: Regnum regno non praescribit leges (4. rujna 1790.}, O. Crtice iz hrvatske poviesti,
Zagreb, 1928.; F. Francev: Dokumenti za nae podrijetlo hrvatskoga preporoda {1790.-1932.},
Grda za povijest knjievnosti hrvatske, XII., JAZU, Zagreb, 1933.
.---..as-,-a.-,-.-.-,..-.....:|-,-.-,k..|,-..:.....
|,-..:.a---.--....-s,....,-|.:.-....a..,-..:...|at-
-.,-............,-: |.,-,.r:+r a.-a--a..|-..., -a.-
.a,.-a-:.:--.,-,..:....at--.,-.....-.,-rsz:.-...-
-.,.|...,....as.t..a.m.....a.,,-|.-.-:-a:....,,-...
....t.-..:.-,.-a-:a..|..u...:..-.s....-.,-
oar:+a,.a.--u...:...-.a,.|..:..,-.,a.rs+s,,at-.-.
a.....,-,...:..-.a:.-..,-a.....:......,.,....--:...,.
,-.a:.a.,..:.., -a.-.,.|.:...a.:...:...-.:.,-|.
r.:...,xv||| .:.|,-.-.a.,-|a|...:...|.-.|,.,...,--...
.a.-....-....a-...-.t.,..:.....-ar..-.a..-.ta.:..,-
.....,--x.,..-.-. x...-.......,.,--.,.ac.,.r...,a
r:+:,.a.--.,.a.|-:..-s-,at|..-.-,-..-..a,..,-a..:,o..
...,..|.:.......--.....:....,.-|.a.a.-ta.:..,-..,..--.,-
.|..|.a..-:.,..., -.-.,.a.a,.,....,a-a.-...-.x,.|...-
.:.:a.,...,--..:-.rsas,.a.--...a..|,-x.,..-.-.,.t.,-a...
ta.:..,a.,..,.,..k...,-..-.|:.|.,...rsa+k..,.-a.k...-:.,a.|.:.a.
....|-au...:..a.o.....,a.oat...-..a,-a.-..a..|.,a||.....|
,....-..,.v.,-....,.-...:...,-a...,-,..,.-,-.t|..a.a.
a.,-|,--.,-|..-.a...,at-.-.:..a-.a,....,.-,- x.,..-.-,-
....-|.....-,.,...-.|(Napoleonov kodeks) ..a.-..:..:..
-.|.-.:.:a..,.,.a...a-.|..-.a..-a.-..-...a-., -...a..
|-k..:.....a.t|,-,..:.,.-,.|......|,....-..,.,a.x.,.|-.-...
,.a.rsr+,t...,--...aa.a.:a.-..,..,.a.....:.|.......:.|-
u...:..-,..|...a..-.a..-:--.................,..,.....
..|.:....a-,.-....-..-.,., -....
o.a.--rsr+ta.:..,.,-,.-..-......a...|...:....-|,.
...|.,-a-.-:..,.a.-.,..:.,.-,.|......|,....-..,.t.|...-.
...a.t.,-a..,-a.-.,..,..,.-.:.taaa..|.....-...a-.,.-
,...a
7 O tome pie i M. Samardija: Hrvatsko sociolingvistiko stanje od godine 1 790. do hrvat
skoga narodnog preporoda, U.Zbornik Zagrebake slavistike kole, Zagreb, 2003., str. 259.
-277.
Vl . POGLAVLJE: Knjievna tokavsko-kajkavska dihtomija do 1836. godine 211
6. 2. Knjievna tokavti na
uxv||| .:.|,-a,..--..:-.:.......-a.,.|-.:a-..:......-a
oat...-..a.a..-.m-a:..-....-,.-.-..:.a,.-,.,.,..|,a,a
.-as....-.,..o.....,.
u|.,.oat...-.......-,.-.-.,...-a.:.axv|||.:.|,-a...
t.oa..:.,..|,-a-,-,..-.--.:.,,,-.-....|,-,.:.a.-...
,rs:s r:+:,..-a,-.-.:......:.-...,,-.-.:...,..,-..a. o..a
..-..-,..,.a.,..,.a......,.|.:....:--....,arsas ,.a.--
,at.....:.|-..:o.,..-.......,a-...a-.,.,-....a.:-a:.
...,--..a-..-.....,..|.,..,...:...zt.,..--,...:..-.,.
.-,.-.-.,a,-....-,.-.,-...aaat.....-,.,,-.....-:....:.--.
a.|...a-...a-..:......:.aa.a..-...,-t...-..-..|...-..-
.a.|.:.-..-......-:....:.--x.:.,--..-,.,,-..........
...:.......a.|.:..,..-..:.|.a.-,.-.-.,:..a...,..|...:..-
.:.-a..a.|.,-aa.a,.,,.|.....x|x.:..,-..:...:.,.-a,..t|-
..t...
o..-.-.:..:..,--aa..-...,..-,-,.,.....:..-a:-...t
-..:.s:,-,.-.,s:.,.-.,m.......m..,.:..(? - r:+a,..,-,..-
..:..-...,-a-...o......-..r....,---a..|,-a-.,-..
.........,...a-.........t.....a..,-,..|,-a-,...,.
,-,....t...-...ta:..,-,.,a...-.,.a,-|.Izpovied krstan
ska ,r:a+,..,-,-a...,-|..-a...a.-,..-....-.,-,.-,-a
Stepanua. ua..aa.a:..,.-.t...-....,.-a.:..|,.,..a.,.|.
..|.....-,.t...-...|a.,..-..:..a.,--.,.---.a:,-..,a.:..-.|
,-....-.t...-...
Ali jezik bosanski, to zovu iliriki, ni s jednim se ne slae, niti se nijedan
toliko razirio po razliki kraljestvi, kako svak zna, ali se izkvario na mnogo
mista, i svuda, i pomieao s razlicim jezicim, kako u Bosni s jezikom tur
skim okraj mora s italianskim. I kada mi u Bosni govorimo, mnoge tur
.
sk
v

riei meemo i mieamo, tako u Dalmaciji i u Dubrovniku mnoge nect
meu italinski. / . . . / Ima mnogo stvari u naemu jeziku da im ni mi imena
. ~~ ...~=~~~~
8 s. Vukomanovi: Jezik Stipana Markovca Margitia. Monografije Filolokog fakulteta,
XXXIX., Beograd, 1971.
ne znamo, aliti ne sluimo se, kako reemo: kail, sam, akire, eerma
dolama, kalpak, kaline, marama, pekir, so pra, kaika, i to je sve turski.

m..,.:.-.,a.........a..:...|.a:....--...t...-...|.t..
,-.,...a.-.t.,.......-,...:..-..:a...,-a..,.,.--...:.a.
-,.t.-,...-,-...
i-a-...,.,a....-t..,-....a.t.,rssa r:sa,.,..aCvit
razlika mirisa duhovnoga ,r:zs,-,-,....aa-..:.:-.,.-....
..Babua. v.-,a:..t,...,--......,-...-a|a-...,aa..--,a
.-,.-.--:....:.--....a.a,.a,-..t...-...||..-,-....
1
x.....i...-.-,r:a+: r:sa,.a:...,-,-a-.,..a-.,.-.|
.,-:.,....,.a-......Kronika aliti uspomena od vikovah svega svi
eta, od koje prvi dio zdri stvari koje se zgadie od poela svieta do po
rodenja Isukrstova. s:.,..,-a.rs+a,.a.--.-.,-:....-,-..a.-,-
-..-a-,-a|..-,-..-.,.-a..-.:.a.,..-..:.a:a....|....:.
x-....a,-.,a-..:.-...a.:.a,-..t..,-.|.:........
...:..ai-....r...,....m....o.t.-:..v..-v....m...,.-
i-.a..r...,i..:..,i.:..,.a.-.a--..m...,.-a.,a.-....
tt...m.:..|..-r..-,.ia...i...a..:..-.,.a.a,.|..-,-...
:-.-.....-a..--.u-..-,...--
s:..a...,.t...-..-,..--..:.,..-..-.,-..:......:..a..
.:.-...||..-,-.....r...,.o..t.....t-a..,-k...m....
r...,o..t....,rs+:....rs+s r:++.,t..,-..,-..-...aa..
.:.-...|-:.a.-:...,..at...a:...a,-..Cvit razgovora na
roda i jezika ilirikoga aliti rvackoga ,r:+:.,.,..-..-...a-.,...--
,...,-.:.ia-.|s...--.zt.,...,.|,.,.-a..,...,-.--.-:-.,.-
:...,-a:.a,-.a.-:..-.a,.....:...:.....-..-,-,...,-a,-..
.,..,--.a......a..:...a:-,......-.a.....a....:.-a..-..
.aa.-,-,..-,.-..--..:.o..t....,-:-..-ailiriki ,.-:,.
.:...,..-....rvacki ,|...:...,
9 Navedeno prema: H. Kuna: Hrestomatija . . . , str. 172.
1
0
D G b
.
B
.
B b '
.
. a ne- agnc: a usa ! 1ranjevaka knjievnojezina batina, O. Zbornik o Tomi
Babiu, Zagreb, 2002. , str. 65.-79.
11 T. Mareti: Jezik dalmatinskih pisaca XVIII vijeka. Drugi prilog istorikoj gramatici nae
ga jezika, Rad JAZU 209, Zagreb, 1915. , str. 173.-240.; Rad JAZU 211, Zagreb, 1916. , str. 1.-92.
Vl. POGLAVLJE: Knjievna tokavsko-kajkavska dihtomija do 1836. godine 213
x.,.-a....a.,...-.-,-a.t.., -t-a..,.k..m...,r:a+
r:sa,...a...a...:....,m......-x,-,..Razgovor ugod
ni naroda slovinskoga ,r:ss,..:....--...a-.t.-..,...:-
,-t..-.,.t,...,...-.,.|...:....-,.,.,....,-..ss..a.-,.,
r...-.,...a.:.|a.,...a,.....t...,-:.....-....Cvit rzgovora,
...:.,...,-.--...-..-a..,.,,-.a:..,..-,-a...v..-...
v.:-....-.....-...Razgovor ,-t..-..,--,--,.,...:a,a
.a..,.-.,-,..-....a.a,-,-...-.....a-.,...:-..-...,.
k..,-:.-,......a.,-..-...a-.,-...
Dajem ti, moj tioe, na znanje da ja ovi trud nisam inio za ljude koji la
tinski i talijanski jezik posiduju, jer oni znadu iste i puno vee stvari nego
sam ji ja u moje knjige postavio. Samo dakle ovo uinio jesam za slubu
oni ljudi koji izvan slovinski drugim j ezikom govoriti ne znadu, niti se
mislim radi toga slaviti pod imenom od is torika, jer je to j iz bina ljudi sve
znanaca, kojim ja nisam vrstan sluga biti. Mnoge stvari jesam iz knjiga
izvadio, mnoge iz diploma, d ukala i atesta ta, kako se tije u poetku mo
ji knjiga, a nike po svidobi mudri i veliki ljudi, koji su vee tili nego ja i
kojizim se virovati ima brez sumlje svake.13
t-a..,.k..m...-.,......,-...,aslovinsku -...a-..:.a..
.a.-..:....:.........:....o...:.-......u...:..,o..
t....,Razgovor ,-...-.,-a-.a.a,.a,-.......-.-..-
...a:,-..,-.aa|..-....:|...:...,.-...a..-.-,-,..--.:-:
..-,.,.-a-......,.-,--....-..--...,-.:. r.., -.-...., -....
..-,.-.-..:.a.,..-a,a:.a,-...ia:|-....Biblijom ..,.,-
a.-.......-.t..:a-....-..-.,.,.-a..-.....:.:a,...,-.:.
...,,-...o-,-,.:..-a..s.t.-..oot..a.....a.,.-mi -...a
-.,-...a..vs k...a..a..t,....t...a-...a-.|,,-...
Razgovor ,-.........-....,-a.a.,-a-.,.a.a,...-,.aa,-
.aE. r......s....-.,-,.a-......Nadodanja glavni dogaaja
Razgovoru ugodnomu ,r:ss,
!
J. Vonina: Kai i Relkovi na razmei epoha. Predgovor zajednikomu izdanju
Razgovora ugodnog naroda slovinskoga i Satira iliti divjeg ovika, Zagreb, 1988., str. 7.-105.;
idem: Kaiev udio u razvoju hrvatskoga knjievnog jezika do kraja narodnoga preporoda,
Kolo<< 10, 3, Zagreb, 2000., str. 302.-305.
13 Navedeno prema: J. Vonina: Jezina batina ... , str. 161.
|o..t.....k..m...,...|..a-.-...:.......-....
...a.|.:.-...a.,..-.:a.:.,.-..t.|,-,..,.,a:.|,-a-
.|,at.:..h (moji(h), (h)rvacki, o--,.-a (sveznanaca, knjiga ,
..:...,..t|...i..,|(u knjigam, u s/ovim . . . ,
k....:-...:.-...:..-,.-.-.,.,-.........-...|,.....t.|.,-
..t..,-a-.,..a.|...-...|a.,.|-..:.14 - ,......-......-:....
:.--oaa.:.,.-,---..|.|...-...|,......a.|..:.:..|...|-.,.
a.,..-.:...a..:....-,., -a-.,..,-,,-..-.,.a-....,-a...
-.,-...:....-,.-.aa.,..-.:--,-..---..-
s....-....-,.-.-..:..,.,-t.|.a.....,a.a,.-:.a,-t...
a.a...|..-,-....,...---.:.....-.,-,.-.|.,ac...-..
:..-.a,-....|.-.,.a.a,..:-.....t.--..aa:,-..,......
.........:....a,....,-...-,a
x-.t.-.,-..-..-,.-.-.a,-|...-,-..a.....t-:a-.k.
-....,rs++ r:::,.....a-.,.--..........,.....--.|.
..-..-.-...-.-,.-.-.,.,-.....--,..a..-a...-|...:...
..-:-..:ata:...,-t..,-.|.,-....|a,-..a..,..,-,..-t-a
,....-..:.t....,-...a.a.......,a.,..,.,....,.,a.x......
,.,-slovinski, slavonski, na jezik, iliriki. U k.-.|.-...-...,-
--....illyricus, ..,., -a.:.a,..:.,.., -a.-.a|.:.-...:-.
.:.........,-.-.--,-,a-..|..--...-.,.-.a..a.:..a
|...:...-.....,-.a.a,a....,-.-.--,-...-.|...:...,-...
o:aa..a-.....iliriki, ilirijanski ..-.-....a.:.a.-,-.t...-
slovenski, horvatski ,a..,......,.hrvatski ,a.......,.slovinski
,aoat...-..a,
k.-.|.-..,-..-...-...,.......,-:....:.-..,..a.t.
.,-,.........,at.:..h, .-aa...,.---.,..--.,.i (vidla), .t|...
:.,.bite, grozdje, lubeznivostu ,:,t-.-...:......-,.:...,- bie,
14 Usp. III. poglavlje.
15 Iz bogate literature o knjievnome jeziku: T. Mareti: Jezik slavonskijeh pisaca, Rad JAZU
180, Zagreb, 1910., str. 146.-233.; T. Mati: Prosvjetni i knjievni rad u Slavoniji prije prepo
roda, Djela HAZU, XLI, Zagreb, 1945.; E. Tanocki: Slavonska jezikoslovna batina (izbor),
Osijek, 1996.
..
J. Vonina: Jezik Antuna Kanilia, Rad JAZU 368., Zagreb, 1975., str. 5.-172.; idem: Jezik
Antuna Kanilia, u: idem: Jezinopovijesne rasprave, str. 271.-287.
grode, ljubeznivou). .-..-:.....-...-,-,...|,.,.-a.,....
..-.,-aa..aaa,-..Primogui i srdce nadvladajui uzroci ,r:sa,.
,a,-k.-.|.,.-.:.a.-, .,..:.,..|.,...-....a.,.t.a,...t.
:.-t.|.,..,-..-,..-..--,..-..-
initi e se komu da su ovde nikoje rii nove i izmiljene. Ali nove nisu,
premda obiajne svima nisu, nahoe bo se u razliitih knjigah ilirskih,
i razlog isti kae da se bolje i lipe jedne i druge stvari drugimi rima
izgovoriti ne mogu. Drugi narodi, naa po jeziku i govorenju braa,
imaju po tri i etiri rii za jednu izminiti, a mi kadkad trudimo kako
emo, gdi li emo samo jednu izvaditi za obratiti to neobiajno u na
jezik. Odkuda to njima? Uivaju blago nae, Iliriki iliti slovinski jezik
jest bogata i vele plodna mati toliko jezika kojima druga kraljevstva
govore. Umiju se oni naim dobrom sluiti, a zato ne bi i mi? . . . Istina
je, kada Turci godite 1544. nadvladae Slavoniju orujem, nadvlada
e i jezik slovinski jezikom svojim . . . Protirae nai priko Save Turina,
ali mloge rii turske ostadoe, kanoti na priliku: pener, tefter, arija,
uprija i ostale koje se u slovniku turskomu nahoe, a ne nahoe se
u slovnicih oniju naroda koji se ilirskim jezikom, premda drugim od
izgovaranja nainom, slue.17
k..,a...:...,-:a, -,..-..-,-......, --..,.....|..-.,..:.
..,.,-.....|...-...,.....,.|.......|...-..--...:.:a.
...|....a.:.-
x.,a..,..,--.,.,-.,..ak.-.|....,-.-.....--.:--,...
.:.-a..a.....,...,..-:--|,.-.,..|...-,a.t|.....a.a,.|
a.,..-..:.m-.,.,-,.a.-.,...-:..,-..-.e.:aa.,a..,.,-.ta
|.....:.-,-|.:-..:a.-(1. oa-aa....|a.-...,.,..a...
-,-aat......|.,--...|.oat...-...,-,.-a....:-.:..a.
.-a..,-a..-,-,...Sveta Roalija, panormitanska divica ..
,...a...aa.-..-.aa,-|aUzdasi Mandaljene pokornice.
r.-a....,-.|-.....-:...a,a...:.a.......-.a..-.-.:-...,
|.a,-|.Kamen pravi smutnje velike ,,...:-...a.-,-r:sa,...,-
,-.:.|..:....,-..-.....--..a..-.,-.a.,-.-.....,--..-t
o-||.a-.|-.im....,-.a..,-..,...:.-aa....-,-a.a..---.|
.,--...|a-|..:--..:-F. sa-....ti.t.-..o..:.,..:.
17 Navedeno prema: J. Vonina: Jezina batina ... , str. 165.-166.
a,-|...,,.........|-..:...a......-..:.-...|..-..:..
..:--|,-|...:...,.|.|...|...,..-|.,., ...,-....|,. s:....-, -
-.aa.
j
|-.:.,..a-|.k.-.|.,-:--|,..-...t,-,...-,a..a
-.,...........t-.:......-.t|..-godite, posvetilite. | .
oat...., -a..|,-a-.,..,--,....,..,--a-l a-o (Aristoteo
mampuo). r..|.,-..-,.a.-,-,t......az.,.-ta.v...a.-
,:r:
rzs
.r:+r r:+s,k.-.|.,-,.-a.-...,.....aa-,.|.:.
a...a.nJ, ,

bogomo/ci < bogomolci, elni < elni, nauite[ <
aucztel. s.t.., -...,......|-.....-,.batinik, jadro, s obota ...
:.....-at|-:-ba tenik, jedro, subota. k.-.|.-..||-...,...|.
,--a,-
..-......:.,.a-.-..t...-.:...|..:.|-..:.....
..
,-,....-...:......-||-...,-...|..-..|...-....
..,......,...a.,..
U :.-...a.k.-.|.-..:--,....:....-,-.,-|...:..-
-..-:--|,----.aat......,:....:.-...,-.-.-.,..,...:.-.
z.,
:.,
..a..:.
-|. .. -..--..:...-.,a-..o--,|-i (od

Rzmlana), .m..-:..-..:....o.:1 i..1 |-.:.,| z'm
u
e e
. - a, -ama a.
.,.....a
a,...ta.t|...x.a|a-...,.v...,a..,...a._0
.v .. ., .--...,...a.-.-a.
r..a...:-|,,
....tk.-.|...J. v.-.-...., --,a,-.-.--,-

,-
....:....|.
:....-,.|.|-...t....-......:-.-,-,..-
, -....-.-,.. -.., .,-..,-.---.,-......:....:..,-|.
..:..., -...:--|,---.,..:.,-.,.-,.-.-.,:..a...,.a,-|.k...
o-||.a-||-.a-|..:--..
s|,-a-.,-,.-a.:..-..:-.-,.-.-..:.m.:.,.t-:a-s-|..

,
,:+z
r:+s,. ..-..,...-..-,a.,.....,-:..-..|...-:
,.
.
x,-...-.,,..-.:.,-a,-|.,.a-., -,.-.0 .|...-...

.t... ,...-.a-.-..,.a-..|...Satir iliti divji ovik
,r:zs,s-|.....-.,-.....a.-.....k.-.|.-...t.|,-........
18
R. Aleksi: Jezik Matije Antuna Reljkovia, >>Junoslovenski filolog<< IX Beograd 1930
r. 19-272.; X,
.
Bogrd, 1931., str. 91.-165.; J. Vonina: O postanku i naeima Relkviev
.
ves a vo nske lHmac ke gramatike 1767}, O. Vojna krajina, povijesni pregled-historiogrfi
Ja
C
rasrave, Zagreb, 1984., str. 451.-469.; I. Pranjkovi: Gramatika Matije Antuna Relkovi .
>> roatlca<< 22-23 Zagreb 1985 t 97 ll
- - . . ea,
1991.
, , ., s r. .- 7.; VnJemet djeloMatieAntunaRelkovia, Osijek,
VL POGLAVLJE: Knjievna tokavsko-kajkavska dihtomija do 1836. godine 217
..,a.-.:--.....-..,...a.--,-.....-,..a..-,--l, ,at.
:..nove .novie jotacie, ........--.:.t.|-..:a,...t-h (mlo
gih, starie < starijeh), --...-.,-.-.||-...,..,...|-|-..:....
-...-..:.......o.:,|(-oml-em, -ma; -am, -ama), |-.:.,|
(-i, -ima, -am, -ami, -ama) . i..,|.(-i, -ima, -a, -am, -ama). o..
:.,.a|-.:..,--...,...a..a,|..-...|..-...a.|...-jom
(krvjom, rijom), a...aao--,|......a.-..:.....-01-ahl-a
(divojak, stabat, Turakah, junaka), t.,|a..,...a.-ove (gr
dove - aa,.-..-.,..-|.-.:..-til-t, ,..:...,,....-.-.-t, -ta, -to.
r-:..m.:.,.k.:.-.,r:sa rszs,..|,-a-.,--a.|...-
...,.....xv|||.:.|,-..|..-,-....,,-.-.....:..-a:..-.-.:.-
-.....,-,.a.t...|-.|.,.,-.,..|.|.-,...:.,.|.,|.:..a:..,...,.
.a..,..-.,.--....--.,-:..|...,.,--...,a...,-.svemo
guch) -....-.,.Prvoslovnik, :,Etymologicon illyricum ..,...
r+:+.:..-..-.s+:..a--.:a.-...k.:.-.,.,-,....-...,.
-..,..,-..a.s.-:.,.,...o..a,-..a.....,--...,o-||.
a-||..s:a|.,....-,.-.-.|a,-|.,m---:..os.-,.-..r.|.:..
z|.:....v.:-.....k...o.......m..,.:..k.-.|..k..m...
.:a,o....,-.,.:,--...a:.......a-.,..|...-...,a.,.|-.:...
-,-,..-.--:..|..-.-.|..-...a-a,|..-.-.,a.a-:..|.
,.,ak.:.-.,-..a:..,...,..,-|...:.,,..,-..a.a.t|.,-. 20 ..,.,-
.........rsr:...t,..|, --,-:-.,...:-.rs+r aa-a.a-.:
..-.....r.-..a..,-.|.:.-...,.U ,-....|..-..||,........,.....
t...-...,-k.:.-..-a...,-,..,-..aa.....:..t.,.:.:..
a...,.|...:...||-....-......-..-:-..|...-...|-....-....
xv|||.:.|,-.,x...|-k-...r:+a.m...,.-.i.-......r:++,...
,..a.,-:-..|,-a...|.t...-...a,-|.|..-.a.-aa|....(Pitole i
evanelja). a.-aa|....-.....:..:..,............|-....-...
....a...--.--,.|..-..:-...........--,.|t..,-,...:....-.
J. Hamm: Etymologicon Ilyricum, >>Nastavni vjesnik<< LI, Zagreb, 1942. - 1943., str. 13. -
36. ; z. Vince: Kataniev Pravoslovnik - Etymologicon Ilyricum, u: idem: Putovima
. . . , str.
149. -151.; R. Katii: Slavonski pabirci, >>Kritika<< 17, Zagreb, 1971., str. 280.-291.; idem: Matia
Petar Katani i poeci novotokavskogjezika u Hrvata, >>Forum<< XXII, 10-12, Zagreb, 1983.,
str. 539.-556.
20 z. Vince: Prvi cjelovit tiskani prievod Svetoga pisma na hrvatskom jeziku - Kataniev,
u: idem: Putovima . . . , str. 140.-149.
.......|-....-..a-.-..a.-.s,...-.-.1495.21 ,.-....,-,..-
k.:.-.,..-.a,-. -.,.:...,.|...:...,..--.a..:....
,a.:...-.aa.,..-.:-..a-..-,.-.-.,.,-....r...-.|.,-,.
.......:....:.-..k.:.-.-..Sveto pismo -...a.-.,-,..
|..--.,-..-,.,...|.a.........,.,.-,...a...a..-,.-|-....
|.,-......:....:.-....-,.,-.....-.......:.-...,at.|.-.
..-..:.s..-.,-.aat.-..-....a.a,.:..............,..,-..a
Biblije |..-.m.:.,-.....(1858. - 1861. , a-,
m-at..,--.....-..-,...-.a.v.a.o.--.(Adaja sedmog/a
va) .ta...a|.,.,-....at..,..-.t-:a-|..-....,.,-....-.
...k.-....a,-......,.|a,-..,-,.Svemogui neba i zemlje stvo
ritelj) a..a....,.....-.aat.....--.---:-.
6.3. Knjievna kajkavtina
U xv|||.:..,-a....:-..:..,-a..,.....-.-,.-.-..:..,..-
-..:,-a,|..-.a.a...,....-....a.........ar..-,.sa-...
t-a..,.i.t.-..ia..,.|..-ma..|.i...,s.t---,,.s:,-,.-ra-.
:-m.|..,.|.t.aa...s...at.....--...,.......a,.,--.a..,
......,..-a.-..a,...-..a....,......,..:.:-.,..:....|..
......:......-|.,.,...a,-..m-a-.,,..a-.,-,...-xv|||.:.|,-.
at..,..-ia..,ma..|.22 ..,...:..a,.-aa..,-.-...--...,...
...-.:..............-..-.,--,a,-...,.a,-|......-...
-.:.:-.,a o,-..-.:.......-,....,-...:aa.-........z.
,.-t.(1757. - 1805.), -.,,..-.:.,.,....:.,....a.t.,...a:....-
a.,-Matia Grabancija dijak .Diogene iliti sluga dveh zgubljenih
bratov. k...,.....,......a...,s.t---,,..Lysimachus, :..a
a,-..t.|.-..-,-.:...a..|...|......:.a..a........|-,.,.
.
U :....a.t|,a.at.--.,-..-.-,..,..,-.-,.a.,..-..:..
a...-,....-..:..a....-...:.,.t.,.:.,..,...:.-.x.:.,--.
.|..:t.....,-,-..-..-,.-.-.,.|a-....-...-,. r.-:..x|x
21 Z. Vince, op. cit.; R. Katani, op. cit.; J. Fuak: est stoljea hrvatskoga lekcionara u sklopu
jedanaest stoljea hrvatskoga glagoljatva, Zagreb, 1975.
22 I. Fuek: juraj Mulih. ivot i djelo, Rim-Zagreb, 1994.
VL POGLAVLJE: Knjievna tokavsko-kaj kavska dihtomija do 1836. godine 219
.:..,-....m..|.a.,....,-,.a--,..,...,-:.-..-...a.:.
.a.-....o..,a:.-s......:-i,aa-..:va..:.-...o..,...,.:.
-,.|,.-|..--.:....:.-a..a..-,-..-..-|...aa.t..|....
..,--,.a.....::....:.--m....a.1810. ,..-,-.t,..|,...:.
Stoletni kalendar ,-.
ljubav domovine i elja na domorodni jezik kuiko izvisii j
.
u
.
mene ge
nula / ... /. Na horvatski jezik / ... / pred vnogem1 drugem1 dJcttl se more,
da k diakomu, hou rei najpoglavitejemu na svetu jeziku je najspo
dobnei.23
v.......,--...,a,-a....,......a,-...aa:,-..:--.-,-,...
t..:...|,-...k...:. ,.-.......,.,-:.,,-...-..:....-,-,...:.a
...,-a..aa..:....|.:.a
6.4. Obl i kovanje jezine norme
x..-a--....a.t.,---,...-a-.a...|.....zv.-.-..,--,a
,-....-,.-.-., .|.........-..........-,...:...|...|.,.
|-..-a,..t|-.:..a:.,....a.t.,.......aa.m....s...a.,..
....a,.,....a,.:.-,..|at--.,.,-......,-|...:...,..-,.-.
-.,,-.....,..:.,-.:.........,......a.|.:..,.:-,..
t|---a,-a-.---,..|.,-.,....,.....,..a..|:.,-....a..--,-
.-|..-s.t....-..t.-..:-..|at--.,-...a:.a.-,.,,...:...
..a.-..:..:..-.....,-,..-. ,u...:...,.,..:.,.|-.a,-..--a.|.
:..,- :.|.,.-...|...:...-.,.a.a,..,.a|-:....|.a
,...oat...-...,.-,-...|...:...av.,-.,...,.-..|.:.-...
|...:...a..-a.-,.,u...:...,.s|...-.,.,a,-,a.-,..a...|.
...,--.:.-, -..................-.,.--a|.U
a..-..u-..-,...-....,.,-:.a.t.......-:.,.,.a.a,..-..|...
.-.:a....|...:..aa..,-..-..:s...a.,..-,.:...:..-
a...,......|at--.-.a.,|..:...-,-...aa.|.:.-.....
23 Navedeno prema: M. Mogu Povijest . . . , str. 135.
24 z. Vince: Putovima . . . , str. 99.
25 M. Samardija: Hrvatsko sociolingvistiko . . . , str. 268.
26 Latinski jezik vrio je tu funkciju do 1847. godine. Usp. IV. poglavlje.
27 M. Samardija, op. cit., str. 263.
.........--.-:...-.,-,.-a|.,...a,...t.-...a-.,.,-....
c...a.a,..-t-.,.-.:.a|.:.-...,.,-....:-a:.a.,..:.
, -..,.:.........,......,a..,-..-..:..:,a--,..:.,.-,a,..-t
-..|...:...,.,-......,.t..,.....-.,...-...-.a....:.-,-
....a.......a.|.|.:.-...a,-...a..,-,..:....,a-
:-.-...-,...-a---.|....-.-|..-
(.t.-,-.....,..,-,..:.,..aa.a:.--.,...,-.:..-.,..-..a
,-..,-..-,-...,a|...a,..-....:a.--..|...,-,at|.....,...
:.,....a.t.,.....:..|.:.,,..t|-
..,., ,...--a.i...,.,a..k..|....a,.-a,....a...,-
.-,.....t,..|,---1796. ,.a-......Temel itne trgovine polag
narve z dogadajev rzborito po Joef ipu Horvaanu karlovako
me. Vu
.
Zgebu, ritiskano vu ces. krlevs. slab. bikups. tampariji.
r...-:..,a,-...,-a.-|,..a.-.--..t...a,am.....|.,.-a
.|...a ,|..-.-,...-:.a|...:...,..a|:a.-.,...:....
,-v||| .,.-:..x|x .:..,-.....t..-....,.a.a:.--.,.
.a:..:-:..
v
aukov ljubitelju - ....,.a,...-:.-......,a.aa
.
...-,....-.a...,..t.-.,-..-.,.-.....-,.k-,....
,-.|..,.a....a:-.:..a.t......-a,|..-.,..t.-.
:..-..:...aa..aa,--.,-:.:..-....a:..,...--a.,-
.a,..t|-.:..aa.t...,..a,a.:.a.-,a..:a...,a.a...--.
,-...-a...a..,--..:.-...a..-,-..--,...,-a..-.-,.,.:-..-a
.,...a., -..-,a.--,..:.,.-,-a,-a-.--.,.-....|,..:..-..-
--,.:..-..a.......-.|a-....-...-,-......,|...:...,.a.a
:.Predgovor ,--.,...--,-,.....a-...,-.-...,......
........:................a.,..-.:.
Kajti na narod pako kako govori, ve spomenuo jesam, z nikakvum
reulom
v
doo,ano jo nejade, kakvog dijalektua vsaki v pisanju
kmderzat1 b1 se moral, vec se radi ovakova manjkanja razumivati
moze
:
aa o do one dobe vsakome na volju ostavito jeste, dok se i na
slavm Jezk pod svoje kn i evne regule zjedinit, vsigdi primit i uputit
ne postavi.
28
. .
l a czowa: ]OSip !pU z Karlowca - uczen Schlizer, u: Slawistyka niemiecka a kraje
s owwnsk1e, Warszawa, 1998., str. 101.-103. Tu j e i literatura O predmetu.
u..a,-..--,..:.,.-,-,....|...|...:...,-.....a:...-,...
..-.,..,-.-,-...,.,-....a..,-a|,aa.,....-...|..:.
a.,.|-.:.......anjihovi pismoznanci i knjigopisci .:....|.,......
.......a|,...,...,-a-...,,-.....,a--,.,.-.aaa.-.-
:....-.a.,.a.:.au...:...,a-.,t|..,taaa-..:.k.a-.-,
....-.,-...a.,.aa,..,...|....a.:..-.|.,--.a...---
,.,..-a--.|,aa...,.t.-....:.,-,.....:..,...:-.a...-
o-.-:-.-.:,.a.-.-...-.,a-.-t..a.-.,.a.--1815. , a..
..|..-aa-a...,....t-:a-.m.|.-....(1796. - 1861.)29 Re do
movini od hasnovitosti pisanja vu domorodnomjeziku.30 x,-,...,-
,|..-.:-..a.,-a.,-:..-.,.-a..t.....,-,.-...a.a,...t....
,-,.,-....a....:.a.,..-.-...:ak..,..,-...,.:..aa:..
...|,--,.m.|.-...-...a.....|.....,...-.,.-a...-:...|-.
..a..o....s..,.-..:-.a..---.|-...a.r..-.a...x.,-....
r-,.-.......,.-.....-..-|-,.,|-a-...,-m.|.-........
a..a-.-:,.a.-....a.,-|...:.....|.:..t.....,..:..|,.-..a
.-.,.-.,-..|....-.,-a.-...,............,.,-,.,...|...-
,...t...m.|.-...-.,-,..:a..:,.-:|.a...a-,..|.....|...,-
-,-,..:...:.:-.,...--...,......-.--..a-,-a.,-.-ta
aa.|...:...,-.....a..a:....:.-..,-...aaat.....-.-,.-.
-..:...,..,-..-,.a,-...aOsmana ..,.,-.t.....o.a.--1818.
..,.-......,-,.-at..,-ta....a...-,-:.,.a,-|.u.,-.a..,.,-
:.a-.,.....Znanostih i narodnoga jezika prijateljom, a,|..-.-.
:.......-.,..-.,-..a|,...a.m.|.-.......-..a|...:...,.
,-.....a.t..-:......a..,..-u...:..,a.,.-....|a.:.
o.a.--1832. .t,...,--..aa..a.a,.a..a--:.a..,...-
-...a.,.:.-t...a...-,.-,-, -..--a..,-..:.:-.-a,aa,--.
29 Antun Mihanovi je autor stihova Lijepa naa domovino, ojjunaka zemljo mila (1835.)
koja je od 1862. hrvatska himna. Osim toga, otkrio je Zogrfsko evanele na gori Atos te iri
line spomenike iz XIII. stoljea (Collectio Mihanoviiana u arhivu HAZU), kao i glagoljini
fragment: Mihanoviev odlomak djela Apostola.
30 T. Mati: Mihanovieva Re domovini od hasnovitosti pisanja vu domorodnom jeziku,
Historijski zbornik, Zagreb, 1949.; S. Damjanovi, pogovor fototipskomu izdanju Rech do
movini . . + , u seriji Cymelia croatica, 2, Zagreb, 1985. i 2008. Usp. i J. Vonina: Rani teksto
vi Antuna Mihanovia, Croatica<< 26-27-28, Zagreb, 1987., str. 261. -270.; J. Oak: Antun
Mihanovi, Zagreb, 1998.
:....:.-a...-.taaa..,-|...:...,-...r...a..a--:-.,.
...,--...:.-...-,...-......a,.i,aa-..:.o.,..|..-o-....
,rsas rs++,..,-t......,....Genius patriae super dormientibus
suis filiis ,oa|a....--..,.ta.,--.a...,.a.-a....-....,.
a..,.,.a:..,.....-...a-.ta--,-...-..-.,.......-,-.,a
t...,.-.a....-.:-.t..,a...a,-a-....-,..a-.,.,-.
..-,....,-,.,-.... r.-a..-a,-a.-,...-,-a.,..-..:.u...:..-.
o.....,-.s....-.,-a,-a.-,-...a..,-aaat.......--.-:..-
.........-...-.---:.:.-t.,a,..:.:...-...taaa-,.,-.....
--...,....-.,..--,...-,.-.-.,...-.-.:.--.,...,,..,-.:
..-.-.a,aa,--.:....:.-a....,-.,.,.-,-......:.|a.,..-..
:.a..-.-....,..a.:....a,-:-..,-.-.,-...
o.a,..,-.,---,-,.-a..-,..|i.-..o......,r::a rsss,.
, -a.-.a.a-...,............,.,...-...a:.....,...-Diser
tacija iliti razgovor darovan gospodi poklisarom zakonskim i bu
duim zakonotvorcem kraljevinah naih. U :..-.|-.:a,...
-.-.:.......-..,...,....,.-a.:...,.a,a:-,....-.....
o......:..a.
Ja odaberem za moj razgovor naki jezik, elei dokazati, da mi narod
nog jezika imademo, u kojemu sve rei mogue jest, to srdce i pamet
zahteva. Dijalekta pako ovoga kao obinoga u pismoznanju starinsko
mu i kao punijega izvolio jesam. 32
o...........,.-t.....,.......taaa........,-....a.t..-
:....:.-a.t.,-,-..--:-..:...,..--....--..:...t.,-,-..--..-
.,-a,...t-a...:a..,....a.,-..-,a,-.
Slavonac, krajini Hrvat, Primorac, Prikupnik, Dalmatinac, Bosanac, Cr
nogorac i oni Hrvati, koji se Wasser-Kroaten zovu i po Madjarske zemlje
rasute jesu, jednako govore.
r......-.-.,..--a:..a...,a,-......,.,-.a.t...
sve knjige starije, koje u Zagrebu, Poege, Splitu, Mletkih i Dubrovniku
utinjene jesu i mana knjiga senjske i drugih primorskih biskupijah sve u
=--=~-.
31 z Vince: Putovima . . . , str. 208.-211.
32 Svi su navodi prema Z. Vince, op. cit., str. 210.
Vl . POGlAVlJE: Knjievna tokavsko-kajkavska dihtomija do 1836. godine 223
istomu dijalektu lijepo pisane jesu, i jere ovoga dijalekta nigdo prebivaju
i u drugom kotaru ne promini, gdje protivno, oni pomieanoga dijalekta
govorei svojega odmar kao manje krasnoga s ovim promine, kad se ga
naue, kao ja, koji u Zagrebu rodjen jesam.
o......:a..a...,a-.:..--..,-.a-,-,..a:-..:a
.---.-.a.-....,--.,-.-.-a.....-.:...a..-.....-..a-.
...--.:.,-,.-..a:..aa.....--,...-:.,....:.-,-.....-,-
,...|a.a...a,.....:. ...,-.,-...a.:...,-a.t.|.a-. ,.t..
,-.:.---..-....-..-
o......-..Disertacija ...a.,-...,-...a..a.....,...:.
..,..,-.:.:....-,.v-...-|....,-..,.a,...,|.....:......-,.:.-
t.a,-a.-.:.u...:..a.s....-.,a.o.....,a.v.,-a...,.-a.s.,-.a.
a..a..--z.:.t.:.-t...a..a.,....,a--,.s...--.,-.,.s.t.,-.
aa,....-.a.,-..t.t.-.,-
k.-..-:--,-,.:-.-a:..,-.a,.-.,....a.:..-.,.-
-a:.t...a,m.......,.-v.|....,r:sz rsz:,..,.,-a..:.-...,
,....-...rsr+ ,.......---.:..-.,...a,.,.-,-a.----...a
--.-,.-.-..:...:...|.-,.,....,-...lingua illirica :-|...:...|
,..,......|,......-...|..,.,..,.a.,a-...,-a..t.,.:-,.....:.
-...a-.,.,-....v.|..-..Poslanica ,-.,...,.,.,-...a..,.a-.
:.......:a..,....a....:.a..,-,.:a....-......:.t.,.:.:...
...:..a...-..,..-.,.......:.
x-.t.-....-a.,..,.....:aaa..,a|...:...,., -....
a:.,-...a.t.,at...-,-,...a..--,-.....t..-.,.,.-a-
:.a..,.-t..ak...,-...a...a-.,a.-.-..:.(Regia scientiari
um accademia) s .:aa--.,.rs+z,.a.--r.-a....,.,-.-..
...:-...:.-...-.m.:.,.s.a-.|.:-,.a.--(l l . .:aa--.,.,
ia..,sa....-.v.a..,..a...as.t..a,--.|...:...,-...a...-
33 z. Vince: Djelatnost Maksimilijana Vrhovca na kulturno-jezinom planu, u: idem:
Putovima . . . , str. 165.-171. Ovdje je i detaljna bibliografija.
34 Ilirski, tj. tokavski prijevod iz 1837. tiskan je u >>Danici<< pod naslovom Poziv pokojnoga
episkopa Maximiliana Verhovca Rakitovackoga na sve duhovne pastire svoje ep isko pie, g
1813 izdat, navodi J. Vonina: Jezina batina . . . , str. 298.-300.
35 M. Mogu: O poetku visokokolske nastave hrvatskoga jezika, >>Jezik 43, 4, Zagreb, 1996.,
str. 121. -129.
.....|...a.....,..t..-.,-.:.podkapetana. |..-ka.a.,-..
s....-....a...,-as.t..a,....:-.rs++,.a.--U ..,-,ars+s
,..t..a-.,., -.:...--.,.....:-a..za jezik hrvatsko-slavonski
.,.,-,.-a.:.,-..t.........,...:....v,-......a.ta..
o.a,..t...a,-....-,.-.,.a.a,a.-|.....-,.,..:.,--,-..
--..:a...,--.:.a...a..,---u...:..---.t.-.,-,..a.-..:....
......a,...:......-.....,..|.o...:..-..,--...,-a.-..a
.-a.-,.,...a-......:.-a..a.....,a.-...
...a,..,-..-,.:......-,...:..-.:.,-a.....-...-a..,-
:.,.a.,..-.:.a-..-a--.-...a.t.,ax,-,..a.a..--,a,..a.
-.,-......:..-...t...-...|..-,-.....axv||| .:..,-a-,-
,.., -,....,--.t.-..,....,.,a...-.a,-..k...m....
(Razgovor ,,...-...-...a...,-,---,..,-:-.a...:...a.a.-a
-..am...t..,-.|,-:..,......|,...:...,.:,--:-.....,.
xv||| .:..,-.o...:..-.at..-....:..-...a.-,....a.a.:..
.,--....a..-.a:.,...:..-|...:...,.,-....,...---.:...
,.-...-.-,-...-...:.-...-..a-..-.-.a.a,..:..-.
,-.....a..,..,--:., -...t..|...:.......-,.am....,.-.,
:...,.-...,,...:.....a.a,....:.....,-.,..-.--t..,,.
a.:....|...:...-,-...a,-.,-,.-a-:.,...t...:..-.,-..-.
.a.:..zt.,:.,.a--..,...:....:...,.-...,......:.-...,.
, -....--.--..||...:...|,.a-......:-,...,..-,.....-.at.
...--.|,..a,-..r...,...:...a..,.,,--:.,-......|...:
...:-.,-s:..-..-..,...:.....rsrz ,.a.--s.t....-.,-
.:..a...-,.:,-a.,...:..-.-.,.a.,-..:.-.t...-..-.aa
t.....-......-..-.a...:.-..-x,.|....a.a:...t....:..-.....
u...:.x..:..-.a...,...a-........-a--,-|...:...,.,-.....
-,.......-..-......a--,-.:..-.,.,-......u...:-U -,-a
.-a.....,..,-a-.,.a.,..-.:.,-,......-..-,...:..-,....a.-
a.....a.t....t..,-,.a.a,.|a.,..-..:......,-t...aaat..
36 Z. Vince: Gramatika i leksikografska djela 18. stoljea. Neobjavljeni rjenici, u: idem:
Putovima ... , str. 66.-71.
37 B. Tafra: Tragom hrvatske gramatike, u: eadem: Gramatika u Hrvata i Vekoslav Babuki,
Zagreb, 1993., str. 12. -27. Rad osim obrade pojedinih gramatika ima i popis koji obuhvaa
40 gramatika tiskanih do 1876. te detaljnu literaturu o predmetu.
Vl . POGLAVLJE: Knjievna tokavske-kajkavska dihtomija do 1 836. godine 225
....,...:......,-.a...-......-a...:.-...t...-
..--.---:-..-.a,..:....-.a.---..:a,.-,-.aa.,..-.:-..:.
o.a.:-.......-|.....,..|...:...,-...at..-.a-.,.---.
,.a.-..,-.a..,....a,........--...,...-..:a-...:..-.-
....ai-a-..a:....|-.:.|-.,.--.t..,-...,-:a..--- ..
t-.:..--..,-.
ta:..,..-t...-..-,...:..-.Prima grmmaticae institutio
pro tyronibus illyricis accomodata, :....--av---..,.r:rz .r:+s.
t..,-...a.t...,-..:.-...|...:...,...:...,...-.-...
:.-......:........a..........-.,-,...-....,-a-.,..
.:...z..a.t..o...:...,-a,-:-..:..,...-.,.,....--,.
.,...-,...,..-..a.aa,-...,......,,-.-...-.:.t..-.,..
..:..:.a-|.-...,.-...:..--,...:..-ta:..,....a.-a,-
a...-..-.,-..--..,...-..:.a:--.,---a.-,.-.-.a,-....
:..-...-.,-|..a..........,-:,.....:.a.t..,....,.a-..
..:a..-.,-.a--..|a.-.-,.|.:.-a..a...,...,.:.-.-...a.-
a,a...naelo autoritetnosti - :,...:-..,..a.:a.-.,..a:...:-:.
....-,.-.-..a:.....,....:-..,.
s.,-a-.,-t...-...,...:...i....s.:...,.:...,i,ata..
,a..r:z+)..a:..a,-..Gramma tica latino-illyrica ex Emanuelis
,v---..,..r:r+.,.-...,--...a.-,.r:+z.r:sr)U -,.,.-,...,a:
t..,-.-..:....ao--,.-ah, :.,-a....aa.:..a...,.t...-
..-..........-..-,..--..:...a.:.,-.,-a.-.a..,a--.:.a
...,.....|a-...,.h - ,..|-....|.--. a:.--..:...a.:.
-,..-t-aa..,a..:........-.|...-
oat......,...:....-.,...-.-.:...,.-...-.,.a...a
-.k..-.a.a.a.:..,-.,--..a.,.,-.a:......,.-t.a-...o-...
a-...(rsss r:+:)U -, -,...,.-...,....Instruzioni grmmati-
38 D. Gabri-Bagari: Jezik u gramatikama ... ; Zbornik o Tomi Babiu, urednikA. Jembrih,
Zagreb, 2002.
39 D. Gabri-Bagari, op. cit.
40 Vie o tome vidi u VII. poglavlju.
znanstveni skup Isusovac Ardelio della Bella 1655. - 1737), Split-Zagreb, 1990.; B. Tafra:
Mjesto Della Belline gramatike u povijesti hrvatskih gramatika, >>Rasprave Zavoda za jezik
16, Zagreb, 1990., str. 263.-274.; J. Jernej: Struktura Della Belline gramatike, Filologija<< 19,
cali della lingua illirica ,v---..,.r:zs,.,..a,-.,-......:....
:.-.(vjetar vrjeme, vremena, ....vrime; tijeh, stadijeh). k...:..a.
a ..|....,.,-..:.......-,-,....-.--,-..|...:..a,...:..a
.....o-...a-...-.,-....a,.a.t..,...:.....-..........|.
....,...,-...t,.-,....,-,-..-.|,.,.......,.-..--,....a.,..-
.,.-.....,- z.,-a-...,--.....-a-t.:...,-....-.,-.:.,-
,...:........-...a:,-..,-.,...:...-..-.....,..|-..:.-
.-..t......-,-|...:...,..:.-a..a-.,.,-....
s....-..-.a,...:..-t..-.:.,.--,-.-..a...-...|a-...
,a,...a-...--,..a..a..-....,...a-....a--,-.:..-.,.,-..
..:-.a...-..,--...a..a..-.aa..,-..---,-........-
..-.,-.,--,.|.....a..t...a......,aa--,--,-...,.,-....
|...:.....,-......,..a.-t.......ta.:..u,....am.-..|.,a
,a..a.,.-....mts-.....,....a..-.a.x.,-.....,..a-
.,-..a,..-.:.|...:...,m i.-.....,o..,-..--.....-..-...,
.....-,...:..-aa.a,.,,.......xv|||.:..,-.t..-.a..,....
.a,....-.,...:..a., -..-a..:a...,aa..,.,,--,-...t..,..
.a:.-a:.a.-,-,..-....:a.,...:...,-..-...:....-....:.
r...,-t...,...:...a.....a.,.-....Svata po malo iliti
kratko s loenje imena i rii u ilirski i njemaki jezik ,m.,a-ta.,.
r:sr.z..a....,....r:ss,ta:..,a,--.,....a..:.--.:.a
.....,--.-a.,.a.-,-,...:..-.-.,......,..-.,...
.aa--,a-,-...,.,-....o-.,-....:......a..-,.,.
...-....-.....a..,-,.-..:..-.....-..-,...:..-.,-.,-...
,...:...,..,........-.a.,a--...a,...a-..a|...:...
-,-....,--......,....-.,-.....t...a,.........a....-,...
Zagreb, 1991. , str. 23.-29.; M. Kravar: Staro i novo u Della Bellinoj gramatici, Filologija<< 19,
Zagreb, 1991., str. 13.-22.
42 II. izdanje, Dubrovnik, 1785 . . Samostalno izdanje gramatike: Ardelio Della Bella:
Principi elementari della grammatica illirica, Ragusa, 1837.
43 M. Samardija: Hrvatsko sociolingvistiko ... , str. 261.
44 Lj. Jonke: Jezikoslovni rad Blaa Tadijanovia, >>asopis za hrvatsku poviest, jezik i knji
evnost i umjetnost II, 1-4, Zagreb, 1944., str. l. -19. ; idem: Tadijanoviev hrvatsko-nje
maki jezini prirunik iz g. 1 761. Orbis scriptus. Festschriftfilr Dmitri Tschievskij zum 70.
Geburtstag, Miinchen, 1966., str. 403.-409.; Zbornik o Vidu Doenu i Blau Tadianoviu,
Osijek, 1981.
Vl. POGLAVLJE: Knjievna tokavske-kajkavska dihtomija do 1836. godine 227
. ua..aa.-..a..a:.....t..,...,-..-a..,...-..:...:.a
..a.,.-...,-t..,....,-..-.,a...::-,-...,....,..-.-.-..
,.-a..,...-...,......,.....-
ta:....,..-.,-,...:..-,-.szz.:..-..-,t..,-m.:.,.
t-:a-s-.....a...,-:.Nova slavonska i nimaka gramatika -
Neue Slavonisch und Deutsche Grmmatik ,z.,.-t.r:s:.a-r:++
.r:s+,s-.....,-a....,..,-.-..rinika dalmatinskog F.
v..-...rinika horvatskog ,.a.i.t.-.-..,o..,...---
....,a...|...:...a,-...a..a.....-a..:......,..-,-,.
.-..|...,.,-...-:...-..,--......,....--.t...-ta:..,-a.-..
.,....:-,...,-.../--.....,..a,...t-..,--.......-.--.-.
,...........a.-|.....,...,...,-.:....--.:.a-,-,..aa.,..-.:a
s.-.-.....-..-,...:..-:--.,--...a-.,.......,:....:.
-.......-.,...a.-.a-,..,.,...,a,a-.......,-.........
...:-..,--..a.....-..-|...s-.....:..a.a.a...,.,,...:.
..---..t.:.....-.a....,--aa...at.:.....-..-,.a.
...:...-,.....:.....|.-,o.......a....,.o...:...
--taa-,.aa..--,.-...a--...,.:..t...:...t..,-.,.....:.
|.-.,.--..--,..,..,.-a..-,.-....--,-,..-..-....:.
:.a.,..-.:.x..-..-..a.......a..-a:-...,-..-.-,..,-...a
(znanje) .,-a--..,-..--,....-.,....--,.(obiaj, obiajno govo
riti) .a.a,-.:..--s-.....,..,-a,-,..:.,.-,-,-..-.,.a.a
...,..:a.....:....-,-.:.-a..a---..-.:,-..:.-..,...-.,..
.-,.-.-.,.,-.....-.aa.,..-.:-..t....t..,..-.a.t..
....a.:..-.-,-.a.t..,..a.,-a.a,.:..-.-...a.a,.:.t..-
....-.:..,......-.:.....-......,.-a.s-.....-..,...:...
........a.a-,-,.....-a., ..-.:-.,.-.-,.-.-.,.:......:..
m...,.-i.-.....-.,....,-Neue Einleitung zur slavonischen
Sprache ,o..,-..r::s.r:s+,Anleitung zur slavonischen Sprache,
r:+s,
.a.--....-a..,..,--.,..|. ,....,....,..-.,.a.:..
Usp. moto ovoga poglavlja.
Bibliografija je i u biljeci 18.
47 Svi citati iz: J. Vonina: Jezina batina ... , str. 173.
48 Zbornik o Marianu Lanosoviu, Osijek, 1985.
s.a,.-aa.|.:.-...|,...:.....,..-,-:..,-..-.|.:.-...
:.|.,.-...|...:...,...:.......,.xv||| .:.|,-.....-.Slov
kinja i...,.ia..-.(Grammatica Illyricae iuventuti Latino !talo
que sermone instruendae accomodata . . . Slovkigna slavnoj slovin
sko j mladosti diackim, illirckim, talianskim izgovorom naprvgle
na, v---..,..r:++,u.a..,..a,-..:..-,-,...-|....,--..( Ca
lepinus trium linguarum). ta:....a...r...:--....,.t--...
,...a,..,-.:-..,.|..:.,.,.a.a,.:-,--.,...........:....
....a,|..-.........,--..
o.a.:...,--..ai...,.v.|:...|., -Grammatica illirica
,a-.rsa+,..,...|...:..-..|.|.,.,-...-:...-..,.-..:..|,.
:..a...,a|...:...|,...:....-,.a..t..a-..:......o-- .,
......:-..,.,.a,-|--.a-.|.-...,-.|.at..,a,.a-.v.|:...a..
.|.-.....s-|........|..-..-a,....-.,.,-......,..-...|.
.a,-a...|..:..-,.,...-|,-.:-.-,.-.-.,., -......,.,--.
.,--,--..|...-.|,aa..x.....,.ilirikim ,-......,.,.
.a:....a.|,--,a.....:...,-......|a.,.|-..:...,...:.-.
,-.-.|.....,.:-....|.-,-,...,--....,-..-.-,..,.,.-:|.a.|.
.a-.|.,.,.|...:...|.|.....
oat......,-.Grmmatica della lingua illirica, ..,a,--.:.
|.,.-...,-...a-.,......|.,.-.r..-.-...m....t,,--a.-.
,r:ss rs+:,ot,..|,--.aoat...-..arsas .-...-:.,...-,-
,a:..t-..|,.-.,rszs . rs+s .rssa,x..:.|.,-,.-..aat.,a
t-.-.:...||.....|,....-..,.....|.ta,a.:.m...-:....,-a
,-.,...---....,..-........:.......|,at|,--...-.--.
|...:...,.,-....u,.-a,....a.a:..a.-......,-,.,|-a-...
.|...-a.|..--...,-.......,-,..,-k. || ...a.,-|.-.a.,.|-.:-
.a....,.|,....-...|.......|.....r.:.-,.,-..-,-,.aat....
..a.,.|-.:.,a,-a|.,aa.,..-a....-...,a,-..,...--..a.
a..-.....:...a.,.|-.:.|.a:.|.,.-...- :....-...a.,.|-.:
49 Jezikoslovac fraJosip Jurin. Zbornik radova sa znanstvenoga skupa, Primoten-ibenik,
1999.; D. Gabri-Bagari, op. cit.
50 Z. Vince: Putovima ... , str. 69., a tu je i literatura o predmetu.
5
1
Z. Vince: Gramatika Franje Marije Appendinija, u: idem: Putovima .. . , str. 159. -161.
o..:.,..,-...oat...-...t,,--a.-.,...:..,-a,-.a.|.
:.-...t...-...-a.,.|-.:.k.........|a.|..aa.-,.-.-.
a,-|...|..,-.....|..-...a...-a..,..-...a.k..... :... ..
a.t...m...|,a.o-||.a-||a.ia..-..v.|:...s:a|...,.t.-...
a-|..:--...,....s|..--.. ta..a.|....o...:...,-.,..
a,|..-.,...-.aat......:........,-......a.,.|-.:.
v..,-a-..::.a.-,.|,...:...t.|.,-...|..:.....-,.|...
..,--..:.m s...a.,...-.:.:...a..-:-..:a.t..a-t,,--
a.-.,-.-,...:..-..,as--:..at..,.a-.,t.|,-.a..,.,v.-.-,..
,..a,-,-a.-.,...,-.-.t.t|..,..|..a...,-a-..:-x-.a-,...,-
.,..a.,-.-...t.i..-....,---..:.-....,.....-.,-...t.
|..-,.-.--:.:...-,..,-..-a.-,-,.-.aa.,.|-.:-.,.|...:...,
.:.-a..a.
o...:..-.:..-.|.a:...,--.a||...,.-...|.--,./.|..:./
.a.-..:..-...|-,-.,-,...-.....-s:..-..,r:s+ rss+,.
..---....i..-..a:..,...:..-Nova ricsoslovnica iliri(ska voj
nicskoj mladosti krajicsnoj poklonjena trudom i nastojanjem Shime
Starcsevicha xupnika od Novoga u Lici ,...:.rsrz .z.,.-t.zaaz,
o-.,--..:.|.a...,--||.....|,....-..,..........a,-.-,-
..--..|...t.|.,--..,--,--.|...:...,..,-.,|.a-.-..v.,--
...,.--,..-..:.:--|,.-.,....--.,.......,:....:.-.i..-
s.,-.:.-a.,.|-.:-.|...|....s:..-..,-,..,...,-a..,-a.-.:..
,-....(slovinski ili iliriki jezik) a:--|,--.-.-...a-.-:....
...a.,.|-.:a..,.a,....--,a-.,.-a.---...|aa,-- x.
,...,-,-.:..:..|,......:.-ar.......--..-|..-......-.a:.
.-.s-|......o.--..k.-.|...v.| :...:ax,-,...Nova rioslov
nica t.|.,-,...|...:...,...:...,...-.-.|...:...,-...a..
._=....=.==.
52 M. Samardija, op. cit., str. 265.
53 v. Ani: Akcenat u gramatici ime Starevia, >>Radovi Filozofskog fakulteta u Zadru<<
7, Zadar, 1968. , str. 70.-88.; Z. Vince: Zasluge ime Starevia za hrvatski knjievni jezik,
>>Filologija<<, 7, Zagreb, 1973., str. 157.-201.; idem: Jezina pitanja u >>Ilirskim Provincijama.
ime Starevi, u: idem: Putovima ... , str. 1 14.-131 .; Z. Junkovi: ime Starevi ifonoloki opis
novotokavskih naglasaka, Jezik<< 25, 3, Zagreb, 1977., str. 80.-85.; B. Tafra: Jezikoslovac ime
Starevi, Pogovor pretisku Nove rioslovnice, Zagreb, 2002., str. 127.-177.
54 Istovremeno je izila i hrvatsko-francuska verzija: Nova rioslovnica iliriko-franceska,
Trst, 1812.
|...:...,.,....-...s:..-..,-,...............,....-...:.
......-:.-.....--.:....a.:...a...ak...s-|......a..,.|.:..
-.,|....r...,-,....|-..,....a-.|.-...,a,-a-..:..-.|..|.-
-.|,..a,-..(Mlda mlda jo nije dosta mlada) - mlda - .|.--.
,..a,-..mlada .--....mlada ,-a-..:..-.,..a,-.s:..-..
.--.,-a.....-..-:-.,.,......--,.,-a|..a|...-,.-.-..
|a-....-...-,.,....a.,...,..a.:...-,-aa.a.,-...-.aa.,..-.:
-......:-.o...:.....a.-.a.|...-...,..:.,..|.,.-.,.....|.
,--,-..-a..., -a-..:..:..,a.,at.|,..a..,......,.i a.|.
:.-...,.,....,...
..a...,a.....-...|,...:...s-.......i.-......-..:..
.,.|,-,.:t..,..,-a...,r:+s rsss, :.,......,.,-rszz ,.
-.,...:.a,-|.Slavonische Sprchlehre, :....-.:-.rs++,.a.--.
...,--,--.-..|....,.k.,.:....a-.,....aGrmmatik der
Illyrischen Sprache, wie solche in Bosnien, Dalmazien, Slawonien,
Serbien, Ragusa etc. dann von Illyriern in Banat und Ungarn ge
sprochen wird ,aaa.rs++ .z.,.-t.rs+z .rssa,r..,--.:.,-
,.-.,...:..,..a....,-,...:..-.....-..-.aat.....-.s:..
-..-.a.-....,ak...a.-.ask...a.-,-..a....a.-.-
.:.--a...-.,.-a--..,aa..,-a.,-.--a..,...-..:...,.|,.,|-a.
.,-a.-.:.--..:., -......,.,--...............:.,--.....
.ta|....,-.....,..-,.......aa..-..o.|...,..s|...-.,..s.
t.,..oat...-..a.v.,..a.-.k.,......,-u...:...a.|,a--.a....
...,-...:-.a.|,-a-...a.-,..a.|.,-|:..a.-:.a.t....:-..
, .|.,.a.a,...,-|-u...:..-.s.t.,-:-:....,...:........,-...t|.
a.,..,-.,...:.......,.|..:.:.,.......a.,..-.:...:...:....
...-.,|..-..a.:...v,-.a,a.a..,-a-..........,-...s.t.
.u...:....:...,-a.t............-.-...,...t.|.,.,.a-.
....U ..:.-..a,-a.-.--a:..|-.,..|-y ..,.,-.....:a|a-.
..,a..........rogato e (e) ....-....-,--......,.........,....
,.,,-......,..-|.-...,......--...,.jata.
55 Z. Vince: Gramatika IgnjataAlojzija Brlia, zapoeta god. 1822., O. idem: Putovima + . . , str.
151.-154; I. Pranjkovi: Gramatika Ignjata Alojzija Brlia, >>Jezikoslovlje, 2-3, Osijek, 1999.,
str. 170. -181.
m.|.t..,--...-.,-..,.....-,...:..-,...--.a-.-,-.
..,-...a r...:....-...,......,...:....-.., --,--.
x.,-.....,.-|--.a.:...,.......t.|.,-Einleintung zur kroat
ischen Sprachlehre fir Teutschen ,v...a.-.r:s+,..,a,--.,....
|,-...,s.--:..:.-,.,-,...:....,.........:.,..|.,a.|.--
:..a...|...,.,a..|.,-.....--..,.....--.---:-.:.,-t...a
.-a.-,-aa|a.a.-,.-.-.,:..a...,...,......,.,-....
z.:.r:+s..|...,...:...r..-..k..-.,.Kroatische Sprach
lehre oder Anweisungfiir Deutsche die kroatische Sprche in kurzer
Zeit grindlich zu erlernen. s|.-....a.|...-...,...:.....
a-,.,.--......|...:...-,-....,--...a.a,.a.a.:..i...,
m.:.,-.-,a,-rsra ,.-..a...-.....Horvatzka Grmatika oder
kroatische Sprachlehre, .-.,....,-.,...:..a-,-.|.,.,-....
-...,......-,.a...a-......-..-,...:..-
o.a.--rszs i...,a....-...t,..|,a,-..-:...:..-a|...:
...-,-..a,...:..aJezichnica horvatzko-slavinzka za hasen
Slavincev, i potrebochu oztaleh ztranzskoga jezika na rodo v - Kro
atisch-Slavische Sprachlehre ,r-:.,ta:..a-,.,,.........-.
.:...,......,...|...-...,.:-.,.:.-t..:....-,...,-a-...,.
.-,.-.-.,,-....
r,.,.-.-,.-.--..,...:.--.|,-..k...:.,.-.....a:..,-,..
.:..-..,......,.,-.....t,...,---az.,.-tars+:,.a.--.-...-
o.,-.-.-|..-..-...-.....Grmmatik der Kroatischen Mundart.
k.,.....-,...:..--..a..|--...:..-a|a-...,a,-..at.|--.
.,--,---x.,-....,.,...|-.a.-,.-a.....,,...,-.:..-,.
-.--..,...:.--m-a:...--..a-..........,...a.:....,.
,|-a-...,.|.a:...-.:.a.-,a,-..-a..:a...,a.a...a,a.-.-a
-..:.-|.....-,.:.,.,-..-.,.:.-,.o--...:.,.,.-a.:...,.,a
........,..-...-,-:.a.-,-,...,......,a.,..-.:.
ra-...,a...-a,...:......|..a..,--...t.a-...o-...
a-.....a:..,-a-.,..a-.,t..,.|.,--...a,...,-.:.|...:...,.
,-.....-.,....,-Dizionario italiano-latino-illirico. .,:..,-..-.
.,--.....|,--,-...,..a..aa.....|....-...r....-
56 B. Tafra: Gramatika u Hrvata . . . , str. 19.-20.
..a.-,-,., .....av---..,.r:zs ,.a.--..a.a,.,-,...-a..r-:..
a..aoat...-..ar:ss.a.a.,a.--:....,-,..-s,--...ta
|...:ss.:..-.....a.:..zaa.:..-.....:.-...:...,.-...,..-.
....,..-a-...s,--....:-..,..,...a,.,--,-..+a.a..,....
:....-.|a,-...-a-,...a...:.-...|,u-.:......z...-..
|..-.-..:-k.a.....k..,.......aat.....-,.-..,-xv|.
xv||.:..,-.,m---:..r...:..oa-aa...a.-..,zt.,:.,.
a-,-a...........,..-.-at..,.:.a.,--..-.-,.-.
--aat......a...:.-..-:..a...,-u-,-a.--......t.,.:.
..-.-..,..t.,....,--,..-r...,a:.a.-a.--.--.:a.-..-
,.,......-...a...a,-..s,--..a,-,..a.a.-..,...:.....,a
....-.,-.,.--a..
u..,......,,-..-a.-.r..-,.sa-..-.,......:.-.....,...
....,--....,.,--...--,-,..-..:.az.,.-tar:+z ,.a.--,.a
...,..--..t,....t-a..,.i.t.-.,r:as r:ss,s,--..
..,.,-i.t.-.-.a.,a-..-,-...........:-..,...
-....,--.....Lexicon latinum interpretatione illyrica, germani
ca, et hungarica locuples. o..t.,.:.,...,......,.:-..,....t.
.,-..,-.:................-.....,.,a:.-.,.au.ta-..-.a
Dikcionaru, ,.,-t..-..,--,--.....U i.t.-.-.....,-
-..,...:.-.,-t...-.,t..,-,..-..-........-..........
:....:.-.(kaj, to; iao, iel, ial), a...aa,.-:|.a-....
a.t.,a.,-.-.|,-....--.,,.-t..-..,............-.-.-u
i.t.-.-.a.,--..a.,a.--....,--.,-.....-|..-(vira,
ver, vier). x.:a.-..-.a..a,.,---a:...t--.,-.,-.a.o...,-
-....-...,-Orthogrphia . a ..,.,.a,.-a..--.-...,..|-...
l, nj ..s-.....-.-,...:..-s.a-...:.,..|.,.i.t.-., --.
.:....a:...:.:aManuductio ad croatiam orthogrphiam ,z.,.-t.
r:+z,.,a,-,-,..a....a.,....:..-.-....-x,-,..,..,-a..,..
....:--,-a......,..,......,..:.,..|.,.Kratki navuk ,r::+,.
57 x,-,o; ij-.:. .i...io:oi...i. .:-:.,.| ,o:ai.o j- ..: +-: a-:i. +. ,o.:... |i
,o:-:a o c.i...io .a,.::.:a a oat:o.:.ia. .i+i v ,o,|..|,-
58 +
.: Latinsko-h
vatsko-njemako-madarski rjenik Franje Sunika i Andrije

jambrestca, ,o,o.o: ,:-:..i. Lexicona, z.,:-t. 1992., .:: iii xxviii
.,......a..,at.,a.,.......,-a.-.:.a,-....-.-,..,..
..,..a..,-a.-.:.a|....,-......--.:.a..-,-t..,.-:-........-
k.,.......a.,--...a,...-.a-.....-,..a.,.....-aa..
,a.a..,.....-,...:..-,-..a..a......t.,.:--..,.......-.
.....-,...a.-.....:.........:.|...:....-.....,..|.o...,-
-...-..aa,.-a.....,-:..a.-.r...,-.-.,.--a:..,--..rs
v.:-.......a.a,.,-Dictionarium latino-illyricum et germanicum
ta..r.:...o-,--..:.,...ar::z a.r::+..-.-..:..
:...-,...a-..-.....-.--,..,--..........,.-t..-
..,...:.--.a-,-a...--..|:.......|..,-.......-,--.a
a-...:--...i.t.-..x.,-,..-.:.-..aat.-..-....,...:.-...
-,-...|...:...,.,--.....,.,-,....i...,s:,-,.-s-......
..-m t s-.......,.a...a-.o-...a-..a
s
ta:..,-..,-a--,.aat......,.,--...|..-,-...i....s:a...
,s:a..,,r:++ rsr:,s.,-..a..-.-,-a,.:...,....:..,-..
-.,....,--.,.-..,--....,..-..:.........,-a-.a,...,-.:.
|...:..-.-.....,..|.,-|s:a...-.....:..,.:......a.:.a.-,.
.,--....o..a,-,...a,.,.....a,-.....rza,.....aat....
.-.a...:.-..-.t...-..-.|-..-,....-......-..-...:....-.-,.
-.-..:........a.,..-..:.|.,......,-...,........--...a,-..
k.-.a.:....,-..:..--..:.......--..-..a..-.,..,..-.-.-.,-
-..-:-,---,.:.-t-.a...,........:-..,..a..,a....--.-..,-.
....t.,..t.,.:..a.t.|/ .. . / ...,a....a-.,-...:, ..t..-.,.
--,..:..a.:.-..,-..t.,.:..-z.:..aa,.-at.......a.,-,.-
......:..-a.t..a.,...a,.,---,..-s:a..-..-.,--.....:.,.
.a:..,aa.,-....,a-.:..-....,..,..a,..:a,-.........Lexicon
latino-italico-illyricum ,rsza.:..-....aaa..rsar,.Rjecsosloxje
iliricsko-italiansko-nimacsko ,r+ai.:..-....oat...-...rsas,,
Vocabolario italiano-illirico-latino ,r:aa.:..-....oat...-...rsra,
59 s. ma.a|.: Hrvatska i srpska leksikografija . . . .:: 49.
.
J. x.,,. Leksikografjoakim Stulli u slavenskoj filologiji, .r.|o|o,.,. 12, z.,:-t. 1984., .::
461.-469; J. vo:.:. joakim Stulli i staria hrvatska leksikografia, r.|o|o,.,. 12, z.,:-t.
1984., .:: 245.-264.; m a:|-i Leksikografjoakim Stulli, o,-|. u+zo. a.::-+ ii|o|oi- ::.
:o.:. 60, z.,:-t. 1987.
b
S. ma.a|i:. o, ci:. .:: 52.
,.-:....m.-.|--.r+s:,u...:...a...t,...,--,-a.....-...,
,..|.,. zt.,...-...a-..:.,..-:.,,-.,--..a:,-...-......-
|.:......,--..Ricsoslovnik iliricskoga, italianskoga i nimacsko
gajezika -.,....,-i...,v..:.,i..-v..:.,,., .....-,-aa-a
rsa+,.a.--o.a.-.a,-,...:.....,a...-.,.--a..U
a.,..-at....:....,--.....-..a....-,-..-.,-.:.....
.,......aa,-a..-.,.---,-.,-a-,-aa...,-a-.,...,--,--.
.....-.....:.,..|.,....,-..-..at--...t..a....:.ar..:..,-
.,-a.-.a........,...........,--..A. s..|:-...A. a....--..
sr.-|...|...rs++ ,.a.--o...a,...-........|,.....|.:.-
.t.,.--.,-..,.......,--...m....,-.o-...a-..-.a-...:--...
s:a... ,.,..rsar, |-....,a.a:.,-.,--..a...:a,.,--.-.......|
:..,aa.,..-..:........,..-......,..,-......,...,.....(lik, lek,
lek).
6.4. 1. Normi ranje pravopisne norme
o...-.....,..|...,...:...|..a....,.-a-:..-..-,.:.
a.-,.|,-...........,..:...,-|...:...,..|., ..., .,-..|:.,-
.....-|..-....t..-a,-a-..........:.,..:.,-.,....,..-..a
.:.....a-..-..a.:.....,.....-.a...:.-..-..:.,..|.,- s-
|...:.....a,-..:-..:t..,-.|.....-...|,.....,..-..-....
:.,..|.,.:..,..., -.a,......-xv||| .:..,-......,-xv|||
.:.., -.a..-..,-a..,---,...|...,a,a...,-a, --.a.a.t..
.....-...,....,..(slovopis).64 Dugi ,.,...-|...:.....,..-,-.
|..-,-..-r-....r...-..,.aa,-.aNadodanja glavni do-
62 v ooi.:. Voltiev Rioslovnik, r:i|o:i :. i:,ie.:o.:. ,e:ii, i.:o:i,o i ro|i|o:- ix.
aeo,:.+. 1929., .:: 19.-31.; + seio|i Istranin/osip Volti - hrvatskijezikoslovac, a.+o.i
re+.,oie .i.+ei,e o ai,eci-. ai,ei.. 1970., .:: ll8.-132.
63 o., v ,o,|..|,e
64 o., tit|io,:.ri,o o ti|,ei.. i: ,:e:|o+:o,. ,o,|..|,., i.o i. z. vi:ce. Slavonski
grafijski sustav, o i+e. Putovima . .:: 78.-83.; L. u.+:o.ic.. Zur Geschichte der kro
atischen Rechtschreibug im XVIII. Ih. , ao+.,e.:. 1940.; i+e Zur Geschichte der kroati
schen Schriftsprache, +:c|i.o ro:o,.e ce:::oo:ie::.|i.. 8/1, 2, ao+.,e.:, 1942.; i+e
Pokuaj reforme latinikog pravo pisa 1 785. godine, +:.|i ri|o|oio, r.io|:e:. o aeo,:.+o-,
5, aeo,:.+. 1965., .:: 267.-272.; L. a.+o:i:.. Hrvatska (orto)grafia prie pojave prvoga pra
vopisa, ooe:i 23, ai,ei.. 1990., .:: 657.-665.
gadaja Razgovoru ugodnomu ,r:ss,a.:.|....,.-a.:...,.-.-
..,....,...:..|,-..-.,-.r:+s,.a.--.,..:....s:,-,.-v....U
..a....-.,....,..aa.,,--..a.aa,-.......a.a,..a:....-
a-,..-,.m....o.t.-:...,.,-a,.-a,....a, -a-..a...
,.|:-.....|a,-..,r:sz,,.....,-...a.,....,..-.,..t.-..
U :.,.--..at..,..|..-v-....-....a,-..Ukazanje slovoslo
ja iliti uredna pisanja. s-|..a.a,..a...-.,....:....,.....A.
i.t.-..|ma..|:-A. k.-....|o.....i a..a.,-...xk-..
v.-..at...,..|...,..,-a....i-.....i.,......,..a..:..-.
-.,,-a-..:..-.,...-.,t..,...,..a.|..t........-...,....-.
a-.-:.|..-a.a-.-:.|,.a.-.xv||| .:..,-..a,-,..|.,a..-a
..:...|,..,--,....mA. s-.....i.,...,-..,.,-a.--|.---
a.-...,-a--.-....-e (=e), ch (=), cs (=), gj (=j), ex (=j)
,
lj (=lj,
nj (=nj), s (=s), ss (=), z (=z), x (=), er (=r).
s....-...,....a.:..,--.:.,-..xv||| .:..,-....,...., -
t.....,.......-aa...:.-..-,,a--.:...,.-..-,...,...
..-,.,-.-.--......-,,..|.,-x,.|...,-......t...-,.-.-.
..a|..-,-......,..a...,.a,-........:..a...,aa...:.-..-
,..|., -:-..a........,..aas....-.,.a..a.....,.....-,..|.,..-
a...-m,-...-.:.|a..,a.a.:...a...,-a.,..,--..,.t..,
.-,.a..a.........-...|.-|...:...:-.-..-.-.,.,.....-
..:..-.a,-a-.--.a...,-a.-,..|.,....a.:..r..,--,.....-.-
-..-....,.a.a,a.....-s....-.,-.aa..-..av.,-.,...,.-.
k.,............-...,....,..a.t..,-a.,a:--,-..,..,--a
a....:.a...,...a-...:..-.-..:..:.,....-.:.:a...-..
-.-.....- ,-a,...,-.:.|...:...,.,-..........-.,.--.
.,-|...:........:-.i-a.-.a:.|,...a-...t..,-..-.,.-
-a:.i.t.-.-...,......,....,..,.a-......Krtki nav uk za
pravopiszanjye horvatzko za potreboszt narodnih skol ,r::+,....
..-...,...a-..Uput enje k'slavonskomu Prvopisanju za potrebu
narodnieh ucsionicah u Krljestvu Slavonie ,r::+.rsra,m-a:..
..,-a--..a.-,-..,......,.,....,........,-...Naputchenye
vu horvatzki prav chteti i piszati. s....-...,....,.....,-,.....-
65 o ,:ot|eo .o:o:.:.. ot.,o ,:i:o:ii. .i+i m s..:+i,.. o, ci:. .:: 260.
,.t,-a.:.1785. ,.a.--...a., -aa-ai...,|| ..-....,..-t-.
,, -
-.
(.,tm.-..mi.-......i k.,.:.,..-
-.. -
-a,a..,-..is:a....-..-a...a....,a,..|.,a,....,..
,
..|:
........-...,.,....
v
.
, -
..
,......-a,-..,....,..t...,--.:.:a.
a. --.,.,....,...
|.:.a.t-..-ao..

a

...,...- .o.,-.-.-|..-:....,a.-,.,-
,-.
:..
a....-
..-.a...:.-...,....,..ao.a.--1820 ...
.:....,a,..,-.--.:..,.a..a.:..F. mt,,--a.-.
.....t.
.-.:....-......-..-aaat......,..a..: .
,
..u :
|
.. .,.,....,.
|
a,-;.. a,.-.-.,a:...,..,-.--.:..a.,...-.--......
-... ,.-.-,. (=), ch (=), x (=), l (=lj, nj (=nj}.
i.,..,-o.,-.-.-|..--..:....aa..-...,..
:..-.....:a.a.. ..a t
..,..-.,..,-.
, a:..,...,..Observatwnes circa croati-

cam ortgrzam (1814.), t..,-m....m.|.-.....,...,...:. -
at..,a
....a..a,.-a,-......--a....--.....a.:..-..
..-.,-,-, -a.,..-..:.u...:..-.s....-.,-.o.....,-a
-
.-,-...., -a,....,...i...,z...-....s.,-.-.
,
..:..o.,-..,.-:-..-.,....,-1815. Izkutvo .uve
,..-
Pravvogovvorene p
y .
!a u
. .
, ' ravvostcle l Pravvopisa!e Latinskima Slovvi-
m,,a,-,-.aa:,-..,-,..,...,.,....,...,..a.....-|..
.
...:.
|...:...,....,..a..a-.a.,....:..-.-....-,..l , a
.,..,-,..|--l, , z).
7 ( .-
k..-.....a:,..a.t.,-a.....Kratka osnova horvatska-sla
venskoga pravopzsana, poleg mudro
l
ubneh narodneh i
.
darneh teme
f
ov i zrokov ,aaa. 1830 ) .
: .
.
przgospo
a a

. . .,a,--.,....a..a-.-:
,-
-., ..-,.i,aa-..:o.,.....--....:..,aa.:.,..a..-.a,-
,.-:. ...a.t.,..........,,-,...,..,-.:.-|..-..:.-...,.
,....
.a.:...,......,.a.,..-.:.-.,....,--,.k.,.:....a .
.,-:aI ...,-a...a-..,..:.-.....a.,....:....-....
., a,-.o.,
t...
:..a.(-). U ,...,-.:...,.....-,..|.,--::
-
.
,.,--,...aa.,...:.....-.....x,.|,-,.-a....:-.v.:-......
66
W :.:+:ii Malo poznati pretea Ljudevita Ga a C f
7.-22.; m xo.. Gajev pretea: Josip Zavrnik
. .
y ,
d
>>
.
:o. . 22-23, z.,:et. 1985., .::
67 . .
I n;egovo yelo, a.jei.. 1997.
tj c., Kratka osnova horvatska-slavensko a r
.
,
. . .
l, z.,:et. 1983.; ,o,o.o: r. a:.:a|.
Riie , G
g
.
p avoplsana . . . a .e, 1. Cymelia Croatica,
. uz a;evu Kratku osnovu<<.
Vl . POGLAVLJE: Knjievna tokavsko-kaj kavska di htomija do 1836. godine 237
.a-,-,..|,..|..:..o.,u:.-,-t............-a..,.....-
,..|.,-:-a...:.-..-......-..-..,-.a...---.-a.,....:..-
.-....-o.,-..,-..:.,..|.,.t...a..,-..-. ..,......-,-.
.. .-.,-.-,...:.-.,..,--,.....,-.,-..,-a-.o.,-...-...
:.,..t.-a.Pravopisz, t..,...-.-.........,-...o.,,- .-
...a,....-..:,...-....,....,..a,-.,-..:...a.,-a, -a-.
--,....,..,a:..,..:...-,-, -a.-.:.--.,.,-....t...c.t..:.
-.......-...o...:.-...:.,-....k..,-...k..a.../ /.a..-
//,.....a--,...,...-a.-.. //.,-a.-...taaa-r.-...,..
,-:...v.:-....-....,--,...,-,-,..-.........i.t.-.-.
,....,.. U ,.-a,....ao.,,........,.,,-..-.,..:a...,.....
,a:--..:..:-..-...,.,-.....--..|...-.,a.....-.|..,..a:.
.:.-,--..:., ...,...,--.:.
Materinski jezik vu horvatski zemli, ako ba za nitar i nemar ned erzi
se; vu nikakovem vendar potenu nestoji izvien. - Muzev, koji se za
fega nekuliko trudili starali jesu, plaa bila je ruzna nezahvalnost,
nekda pae sramota, ter kaj vie je, odurjavafe i pregon.
..
r....,..-.-.....,a,-,..,-.t..,-.....,.-,.-:.-,-..|...
..|.|.-.....|-.-..,.,.-..,.,.:.-,.|,..a.a.:-.-..-.
-.....|.....,:, -:.....},....,..:-.a...a.t.,a.......
a......:..a.a.-.,-t...o.,-.-......-.-|..-..,-..,.:-.t.:.,-
..x|x.:..,-.,.t.,-a..|.--:...,....,..a|...:...,..:.,..|.
,.......a.--a:.....a....-..t...a...ava..
U ...a.t.,a...,-a,-t.....,-,..:.,...,-:.........,...
...a.|.:..,.:-,.,..-..a-..:.-a..a.....,.,-....U u...:...,
.s....-.,..-.,.a.a,a,a,-,-...a....,.--a:.a.|.:..,..,.
.-..-..a,-..,.:.-t....:....-,-,-a-.,...,-a-...,,-....-.
..-...........:.|a.,..-..:.,.....-...,..a...:.-...,..aat..
....,....,......,.,.:.,-,.-a..,..l. o-........,..-.:--.,a
68
t, c., Kratka osnova . . , .:: 4.
69
x.,:o..,. o:o,:.i.,. io,. ,o.o:i . o ,o..,e.:. |:..:.io,. ,:..o,... :.+ ,e t a.+a:i:e.
Kratka osnova hrvatskoga pravopisanja, ai,ei.. 1996.
70 o a:o:o.. Jezina i pravopisna previranja u Hrvatskoj na prijelazu iz 19. u 20. stoljee,
ie:ii 33, l, z.,:et. 1985., .:: 1.-15.
,-a-.,..-.,--:.......,.a.,..-.:...-..a..,..........
:......(. s:..-..,.--,....,.....,tm.|.-....io......,
o.|.:..,.,-,..a.-.,-|.,..:.,.-,aa..,.-.|.-,.-.-.|.|-.
....,..|...|.-..x.,--.-:.:...|...,...:.--..|...-..-....
..-:....:.--...-..a.a.:......:.aa.-......,...,.,..--
..k..-.|.t |..-.....s....-.,-..,.,.-..a.:......-..,-.
-...,.....-.,...-.-..| ma..|.
x.:.......,.a.a,..,..:.,-..-.:.-a..a.....,...a..
....:...-..,..a,...|t...-...a.|.:.-....|...-...|
.-,.-.-.|.-...,...-a.aat......,.-..|,-.,k.-....k.
:.-.,r..:.,...,-a.|.:..,..a....,a..-:....:.--..:.-.
a.,-.....-..:......................,-.......a,|..
-.-...:.......,.:.,.........:...:........t.|,-,..a
s|...-.,.|......,-......a.|.:..,.a..a...,--.:..,-.
-,-:.|.-.......,...a.-,.-.-..:..a,...:....|......,....
--..t-,-.....-.t|..-..,...,a.-....,.-.:.,oat...-..,..,-
.a,..|,-a..-.|.,-.,-......(Mjelovan, vjetezove, vjeka, Lijeka
ak...m....,
x...:..-.a,-|...-,...:......|..a.-a,...-.,a:-,..
.:.....,--....,-..-.|:...:.:....a..a.a.-,.-.-.a,-|..a..
,...a.a:...-.:..............,-,-..--,.,|-a-i-..-.,a..
..,..:.,-...-a.:....-,a-..-...a|,..,-a..,.-.-.a,-
|...a,...:....o-,-a|...:...-,-...a,-a-..a.....
:-...:.-.|..:......,..-.......-.a|:.:..-,...|.......-,...:...|
.-.:-.,. ...a,..a,..--..:.|...:...,.,-.....a.:..-.|a:,-..
,. s,--........a.|...:....-....--..-t.|..a.a.a,-.:..---
.:.,..,-..,..:.,.-,.a.a,.,..t.|,-,...,-,-t.|.a.,-:...-.
a-a:..-,.,-..-...:a...,...a-..-..a...:..a..,.-.
,....-,-a.,..-..:.x.,---..-.-..-,--...a..a|-.....,..
f ,..-........-.,..,--.....:....:......a....,-a-...,..
.,-|...:...,..-.....
ta:....|,-a-.|,...:...,..-......aa,-.....,.|,.-:|.a-.
.......aa,-|...|.a...|..:...-a.-....a-,.|,.-a.....-.
.-.,......:..a...a.---..a.|.....,......a.-......
-...a.:..,..,-.-o...:..-.a.-:...-.,......--..a.---a
.-,.-.-a:..a...,a.-,.a.-,...-.a.-aa......o-...a-||.-.
oa-aa|...r...:........-.-.k...zt.,:.,..a.,...:..-
xv|| .:..,-..,.-...ak.....,...:......xv||| .:..,-.
:....|-.a.---a.,-..-a.:..-.--....:.|...:...,...
:.........t....-.:.a..a..a.....-.:..-..t..,-,.
|...:...,.,-.....a:..a...,a:.......-..-:..a.,-.-.,..,...
,-..--,..-....a..-.:..a...,...:.-...|,...:...|.--:.
...-:....,.,.,:,..|...,.,.,...-:........,.a,-..-.
:....|.-.at--.:.,.-a ,a.....-a-,|,.-e ,--...,.-i ,--....a,..
.-...,,.-..t...ao--.,,.--...as.t..,.-.,...:...-
..aa,,..:..t..,-,.a-...a,-..:.,...-,-|a:a..(pisat u)
...-.-..-.,|..-..-......o...:..-.a-......-,-...a
...-,-,...,.a.a,...--...aa.,-.....a...,.,...
:...,.,....--,..a:..a.a.:...-x.:--|,a-,.|.-.
...|,a...:...:.-,a..:.,..|..-...:.-,..--..-,,.:.-,.,.....
...,....a,.,-a.-.||.--.au...:..a.:..-...,...:..|.-.
....,...|.|...,.|-.....,.-.,|..-.,...-:..:.-.,.,....,..,
.:...,-...a.-...--,-a......:-..:...o...:..-..,a
,.--........a.-,...,.-.a-.....:.,-...a..--,-.a.-
--.|.t.|,-,..a.:....,....|...-,-,..aa,...tao.,aa,a
-.a..aa--.-.-a.-,-:--a--..,-.:.,-.,...-...:.-a..a...
.., -|.....a,...:....t....a.-,.-.-.a, -..:-.a.-a.....
.-..t|.....,..at.|.,.:..--.aa,-...,..-.:.|,.......a-..-.
ak......,.,-..a.....a.....,-a-.,---....,..,...:..
..ot......|.-.:.:-.a-.,--.a.-.at.....|.,-,.--..
.t|...,..:...,.,.....-,....a....t....-a--..|...--a.a.
-.|.t|...
U .t..,-,.:.a.-,-,..:.-a..a..-a..,..-.|....,.:..
aa.-ak..-..,,...:.....,a.-.-a..:....at.., .:.
a r.i:. Dijalekatna osnovica , .::. 150.
sa.:.. c+ -.: ,.+-. ,xc, c-:, o.:, ti, v ci. tt|, ,:-a:-: ,- .: |.:.:.i.| ,:..:.i.
tti . ,:.,-+|c,c od t.c j- ..:. i.c c-: . c+:.c .- +c xix .:c|,-. r-i .|.:.i- ,:..:.i-
..,a .-+. ,.+-. . i:. :: . rci, t-: tti o ,c,-+.:.| ,...:..:. i.:i.+. .. .:+...
+a.|:.| :.:|.i.. i.:.+. ,- a ..c,. ,:..:.i.. .: 1814. . 1818. a.c+.c .a.:.. c+ .-+.
,.+-. o :c- ..+.. a +.i:. Gramatika UHrvata ...
l.
2.
3.
4.
5.
6.
,-.......-||-..aa,.,.,...|..--...,.)..,o-||.a-||.,.
a..a-.|.-...,...:.,.,..a,-..,-a-..:...-..|.--...,-,-..
a.|......s:..-..
...|.....-,-o.:(-omu/-emu) .i..(-oml-em) .,.....a.
a.|.--.,a-.|.-...,.,..a,-...........:..|,.-,-,...-:-.|..
.,|..-...a, u, e a-..:.....:.|a-.|.-...,.,:..navesci);
t.,.:.:.....|..:.|,..:...,-.|.t|......:.,.-..-,.-.--
..:-,...,-,
t.,.:.:...t|...taaa-,...---...:-,...,-:.,. bit e
rdio;73 |a:a.| | a.t|..akada bude uio ,k...o-||.a-||..
m...|,.,l kad budem uiti ,o-||.a-||.,l uzbudem biti 1 kad
uzbudem nenaviditi /,.:.....a.t.,,
...--..-..:.,a.t|...o.:.i...|-.:.a.--...,.,..a
,-.-...,--.-.,..|.-.at.r.,.....-..-:...o.:.|-.:.
| .|,-..-,..axv.:.|,-.
U
,...:.....--.,--,.
, ..|,a,aa.,..-a-..t|....:....-...,..-..-:.-.,.a...|..:.
,.a-.......-...a:..a.-,.a.,..-a-..:a|-.:.,k...
o-||.a-||.,,ao.:.|-.:.,s-|.....s:..-..,,ao.:,ia..-,
s..al. A. a.|..ao.:.i...|-.:.
..-.t.|,-,.,..:.:...-....|.....,.,-......--...a-,.|---
t.:.a.|,a--.a...-.,..a........-.-,...:..-..-m..-:..
r...-..:.-a..a.....,-|...:...,.,-.....a1700. a.rs+s.-
,-..:.a.-,.-a....x...-|..-selekcije ,..t...,.deskripcije
,.,...,.-.|....-a,...-.akodiikacie ,,..,...,.elaboracije ,.t..
-,o.
.:...-...-.,-,.a,.:,a-..:..:.t.|.....-...t.,
., -.-.:.--.-,.,..--..aa....,...:...---,-,.,..|,-a-,.
-:.,...-..-:....:,a.a...-,-|...:...a.:..a..-.:.a--:.|a,
.a.ee:c .e ,e:iia ..::. .:|.i:c i|. :e,.c:.|.:c i :.,e:,aje .e .. bit e

daJe radw.
:,.e.:c je:.
ia m.:e:. ,e ,:e+|.,.c :., budem pisao. ot|.i . .:i.:.:i.c +c|.

..- ,e .
:

.:.:cat:c..cic,. i .:.:c.i...ic,. +.j.|ei:. rc,e+.:c.:i c :ce .i+. D. c.t:.
a.,.:., c, c.:, .:: 75.-76. o:+,e ,e i |.:e:.:a:. c ,:e+e:a
o :e
i. ,:..
ii.. ,ae|ic.., s:.:e.i, :e. t ci ,| ic,. je ,c+ a:,ec.je |.:i:.i.|

,:..:.i. :.je:j...: . .t|.:..c i ..:. je i.c ce: . ,:.je+|c,c od.
.
o., :,: :.t|.ca a a r.i:. Dijakronijski , .:: 3Il.
VL POGlAVLJE: Knjievna tokavsko-kajkavska dihtomija do 1836. godine 241
U
:....a.t|,a|...:...,-...--.a-,..., -,.a..,-..-:-.a.,.
|-.::--|,---.aa,.,.-,.-.-.,:..a...,...,.-..,..t.|,-,...
,.a---...:....:.--:-.a.:.|,--.,...-.-.....,...
-.,|..---..-,s:..-..,.-.a-..-a.a.-.,..--,.-....,
:..-.,......:-..s,---, -.-.a, -........,-......a.|.:..,.
:-a.,..-a-..:.t|...o.:.i...|-.:.,|o..:.,..a.|.,-.a.
.-..,-.,......,.a.a,.|.t.|,-,...,.a-|.-...,a.:.-a..a....
:.,-.:a,.-,.a:.-.-..:..|a-....-.|-.|...|...s,.:.-,..,-
,..-..-.,.:.-t.-..:.-...,-..,.|..:...,.-....|,.-...,-,-,..
..|,........|.....,........,a:....a.t|,as,--......-.|...
..-.-..,.,o-||.a-||.,.t.,.....,-|-........a.....,.,-a.-.|
a....,|.-.,..|..a.:....|..,-..,.|..:...-....|,-
u...:...,-...a:.,|....:.-a..a.....,-,..:.:-:--|,-..
.-|..a.|......:.,-.a,..:-.,|-a.:aa.,-|...:....-,.-.-./
.:.-a..a-.,-...-..:..:-.,.|.....x|x.:.|,-.a....,a.-
|..-..,a,-..,.-........va.k...a.
77 i.c ,:.je: cec :..e.:. .e .,ce:a:. i.:.|.e. +c,:i:c. r.|c:cr.ica |ei..ia .|.
+c,:.:c. i..:. m.:ic..., ,:..:.i. . ,:e.c+.:ei,. i.::e:c,. :.ic:. . :je.ic,. ,e:.i.
:. je:.i iliriko-slavinski, ,c+ :..|c.c Opinska naredba od zloinstva i njihovih pedepsa
,aa+., 1788.), :c ,e ctc,.:.|c :., je:ii ,:..:. |ei..ic
k-,.-.-...-a.:..a,......-XVIII. .:..,-.a.1836.
m......., -..t..|...:..-,..--..:.ao.....,.
BOS

B
VI I . POGLAVLJE
Pobjeda tokavti ne
Zagrebaka je kola imala zadatak, da kajkavce i
akavce privede u kolo tokavcah, kako bi se raz
irilo knjievno pole. Nebi bilo mudro, da se za
taj cilj poprimili Ilirci, medu kojimi je bilo i to
kavcah, namah skrajnju tokavtinu, jer bi tim bili
morali rtvovati silu dobrih rieih i frazah, kojih
tokavtina nepozna/. .. / Zato su, prouivi sva tri
narjeja, prihvatili iz tokavtine one oblike, koji
ma se ona najjae istie, a zadrali iz kajkavtine
i akavtine one, koji su pravilniji, a nisu jo posve
izumrli medu tokavci, tako da su se braa mogla
dobro medu sobom razumievati to je glavni cilj
jezinoga jedinstva.
Adolfo Veber Tkalevi: Brus jezika
ili zagrebaka kola, 1884.
1
x-..a....-.,...:....a..a-,...-au...:..m......,..a
.al102. ,.a.--..,-..a,-a-.,a.....-,.|.....,-a-....a..-
--..a,..:.:...,.-,-.,...a:..:...,..--:.....:...,,...:...u.t.
ta.,......,--,..-.a1790. ,.a.--...a..am....,.-....:
......:..a-,a-....-..--.....-a...-.-..aa....a.-.--.:-:
-...,...., -.a.-a,-..,-.-.a.:.a...-.-..:..-....,a..-.
,...-...-,-,....-....t.:-..::-,.:...-,--....-..-.|,....
oa,....-.,...:..a........,-...,.,-,..-.......,-.....t..
++o|io vete: ti.|e.i Brus jezika ili zagrebaka kola, vie:.c. z.,:et. 1884. r:e:...i
,o+ :..|o.o Zagrebaka kola, O. Djela Adolfa Vebera, zagrebakoga kanonika, lli, z.,:et.
1887., .:: 458.
j e
.
naroni pokret, najprije u Srba i Slovenaca, a potom u Hrvata.
Njegov Je demokratski cilj bio buenje nacionalne svijesti prije sve
ga borbom za arodni j ezik koji bi morao biti razumljiv cijelomu
narodu. Naro,e zapr
y
avo
.
bio glavni adresat ideje hrvatskoga pre
poroda.
-
SrbiJI su pocetc1 te ideologije povezani s radom Dositeja
Obradovtca (ok1740. - 181 1.) koji je ve u razdoblju prosvjetitelj
stva satrao da Je reforma nuna. Na podruju jezika te je pos tula te
prnosto Vuk Karadi koji je reformu zapoeo 1814. objavljivanjem
zbuke narodnih pjesama (Mala prostonarodbna slaveno-serbska
p
.
esnria)
.
koja e postati temeljem njegove norme knjievnoga je
Zika sto JU J e kao novu grafijsku i pravopisnu normu prikazao 1818.
u Srpskom rjeniku.
Hrvatski narodni preporod poeo je najkasnije tek tridesetih
godina XIX. stljea, a uzrok tomu Felczak2 vidi u labom gospo
drsko razvoju, konzervatizmu plemstva koje brani svoje povla
sce,
.
zatt u slabosti graanske klase koja uglavnom nije hrvatska,
btjd
I
Y
se l ak, teritrijalnoj rascjepkanosti zemlje, gospodarskoj i
pohttckoj ovtsnostt Banovine o Maarskoj i konano u mrtvome
latinskom jeziku kao diploma tikom jeziku i jeziku kolstva.
prepo
.
rodn
y
e ieje Hrvati su unijeli i zamisao o politikom uje
dmJen sth Juzt
.
h Slavena u okviru jednoga naroda i j ezika ilir
skoga, sto Je dalo 1 1me ilirskomu preporodu.
Be je tada prihvatio ilirizam jer ga je mogao iskoristiti u borbi
maarskim
y
o
,
slobodilakim idejama, ali ga je s druge strane sra
trao
.
opnos
.
cu zog panslavistikih ideja koje su mogle dovesti do
odCJ epljtvanJ a Juznih Slavena od Habsburke Monarhije. Zato j
143. ogranieno, a dvije godine nakon toga i zabranjeno korite
nJe imena ilirski.
uo suko
a j
.
e u hrvatsko-maarskim odnosima dolo 1848. godi
ne J er Hrvatt msu poduprli maarsku borbu za slobodu, nego upra
vo obrnuto. Josip Jelai (1801. - 1859.), kojega je car imenovao hr
vatsk-slavonsko-dalmatinskim banom, prekinuo je odnose s ma
arskim vlastima i pridonio guenju revolucije.
w. re|c:.i. r w...|ew.i., o,. c.:., .::. 287.-288.

VI I . POGLAVLJE: Pobjeda tokavtine 245
Stanje nakon Revolucije 1848. nije za Hrvatsku bilo povoljno. S
Bachovim apsolutizmom nestaju autonomne i graanske slobode.
Poinje ponovno borba za jezik, ovaj put za njemaki. Godine 1854.
slubeni hrvatski jezik, ranije zamijenjen latinskim, sada je istisnut
njemakim jezikom.
Godine 1867., nakon izgubljenoga rata s Prusima, Austrija je
prisiljena na nagodbu s Maarima i tako nastaje Austro-Ugarska
Monarhija. Sljedee godine dolazi do Hrvatsko-ugarske nagod
be kojom je Hrvatska dobila veu autonomiju u unutarnjoj politi
ci, zakonodavstvu, sudstvu, prosvjeti i religiji. Zajedniki su osta
li parlament i vlada kao maarske institucije, ban je takoer bio
maarski slubenik. Zajednike su bile i financije, to je olakava
lo Maarima gospodarsko iskoritavanje Hrvatske. Godine 1868.
hrvatski se jezik vraa u administraciju i kolstvo, a 1861. ve je
uveden u kole kao nastavni predmet. Iako je za Hrvatsku bila lo
a, Nagodba je donekle osiguravala razvitak zemlje u nacionalnom
duhu. Ali to nije zadovoljavalo sve politike strane. Oporbu je zastu
pala Narodna stranka koju je vodio biskup Josip Juraj Strossmayer
(1815. - 1905.) zajedno s Franjom Rakim. Oporba je ideju jugosla
venstva formulirala 1849. godine. Ideja jugoslavenstva3 naslijeena
je od iliraca, a zajednika im je bila koncepcija nacionalnog i kul
turnog ujedinjenj a Junih Slavena s ostalim slavenskim zemljama
u okviru trijalistine austro-ugarsko-hrvatske monarhije na fede
rativnom principu. Politiki postulati jugoslavizma pokazali su se
utopijom, ali je njegova ideja omoguila nacionalnu integraciju. Jo
su 1861. Strossmayer i Raki iznudili od Sabora zakon o jugoslaven
skom jeziku koji Be ipak nije odobrio. Svi tadanji idejni pravci u
Junih Slavena, kao ilirizam, jugoslavizam ili pansrbizam, na jezik
su gledali kao na vaan sastavni element svojih teorija i pridavali
su mu kljunu ulogu za njihovo ostvarivanje, iskoritavajui ga za
postizanje svojih politikih ciljeva. O funkciji jezika Franjo Raki
ezdesetih godina u programskom lanku Jugoslovjenstvo pie:
3 J . a.,.ci. Jugoslavenska ideja, U. e.+e Leksikon . + . , .::. 97.-100.
Mi Jugoslovjeni razdijeljeni smo jezikom, ovom pravom duom na
roda, glavnim, esto i jedinim sidrom narodnosti. Slovensko, srpsko
-hrvatsko i bugarsko narjeje razlijee se iz usta trinaest milijuna i
teljstva na prostoru veem od itave Italije, s kojom im se krasna Ju
goslovjenija u mnogom obziru natjee. eli li Jugoslovjenstvo jednim
narodom u duhovnom smislu postati, to bi imalo nastojati da se sje
dini u knjievnom jeziku.4
s:.....,-.,-a...,.,....a,-.:.a.:.a.-,-,.-..... je
zik ilirski ..t..:-..-jezik hrvatsko-srpski ...ilirski. |a-,.,a,....
.--.:...........a.a.....,.........a..,a.....,-..,-....
....---..a..,-,-.,-s:.....,-.-...a,-a.-,--,-r........--.
k.:....-....-u...:...,..,..,.:..:.-t...,-..:.,...-aa..,a
...-.a--....,.,..-a|.:....z.,.a..:.,-u...:...,a...
..,..-t-.,-.:.-a,a-.....--...-...a....,..a:.....
-..--....a..-..t..-......:.:.,..:.,.-,--...-.:..,-.--
,..:.,.-,. 5
u:..-...a.t.,a-.s:.....,-...a.-...,.:..a..-...,a.a.
:a.--a.:.-..--a--.......,.a..---.,.a.a:.....1867.
-..:.,-Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti itzu.
1990. ,.-.--...-.au...:..a...a-.,a.-.-..:..a,-:-..:.
utzu..1874. s.-a...:-az.,.-ta|.:-,.a.--Matica ilirska, ..,.
,-,..:.,....a1842. ,.a.--.,.-.--...-.,-aMaticu hrvatsku.
s:.....,-.,-..-.....-....-..-a,..-..,a.......:..x.,.-:.a
,-,.,.a........-..t.-..:-.-..-..-.......-,a(1874.)
.....-....t.a.:.......a,.,.-,.(1878.). oa..-.,.|a.,..,.
...,...t..,-.:.a..a.-,-v.,--...,.--.a..,a...-,-:.,.,.a.a,.
a..,-a-at.-...-a.,.a....:t.-.r.,....,..-.,-..-..:.-,-
a.-,.,..o.a.--1883. a|.:.......t..a.a..-,-,...,....
-.|...:...-,-...a..ao...:.-...-..t..a:...,.-...,-...
,.-.:.,-t.:...at--.
4 J. J. s::o...,e:. r. a.ii. Politiki spisi, z.,:et, r+.i, .::. 277.
5 o., iv. ,o,|..|,e.
6 v.e o :oe m s..:+i,.. O slubenome statusu hrvatskoga standardnogjezika potkraj
XIX. i u poetku XX. stoljea, U.i+e. Iz triju stoljea hrvatskoga standardnogjezika, z.,:et,
1997., .::. 88.-98.
o..a-.-:.|,.a.-.a.....a...,-a--,.............,-a
...,--...a...--t.-.o..,a:.-.k|a--.
--...,,.(1883. -
1903.). r...:.....:a...,.au...:...,,...,--.:.-.-:-.-...-
r...,...,-:...,..:.
7.2. Hrvatski jezik u doba i l irizma.
Zagrebaka fi l ol oka kola
|......,-t...a.:a.-.,...:...,...-::..a-.-:.|,.a.-x|x
.:.
.,-.z..-...--..,-,a-.....--...,.a-,..,.......,:
-....,-..-.,-a.-.:.....|....--...|t......
...a..:,,-
a.-.:.........,.-...a.........,.,-....k..,-- ,.....,..
,....-aa,......axv.:..,-..a.|
...
...-:..a...,-.
.-:...,i....,|...,.,-:.a.-,-s...---,.:..,-........:.-..
-.....:..-|....,- a.a.a-,aaxv|| .xv||| .:.,-.a.
-t-.
,.......-.,.,......,-.-...:..:.,.-:-...
....
-,.v.:-........a:.........,.,.t.,..-.:.......j-.a.
..-.a..,-,-,..a,-.-.,.k.:.-..a...x.:a.-:..a..,a,..
....x.,..-.-..a,-.:.....|.....-,....-..,- k.,.:..,:.
..,.
1816. ,.-a..,..a..-ia--s...----....-|....r...,-a...o|
.a-,.t..,-.,-..-.-....lingua illyrica ..,..-..taa .
.-.
--,....|...:...,-......,.....,-,a-.....-.., -...:
,-...ia-.|s...--.0 .,..-,-......-,.|..at..,a....a:-:..
:.a..-.......... u.:..-.,...:...,..,..,...-:...:...
,-a.|....,......:.:.a.......m.-..|.,-.:..-.-..|,-.a
o.,-.a,-..ax-..a.,a........a.:...u...:..ak...,-..a
.......a-...a-..:-r...:........:-.........,a,.....--.:..t..
,-a:.,.,...:..-:.-....--...|.-..,.....,...-
.-,.
.:...-.
:..a....-...-..a,-..,-.,...:....:.:a.ataaa.-|.,-
|......,-:..,.....15 ,.a.-..-.,--.-..,--,a,---,.
:..-..
Moglo bi se ak rei da je ilirizam bi
.
o di jetkultu
.
ne ervijeoi
junog slavenstva, lanih znanstvemh teonJa, poVlJesmh 1 hngv1st1c-
7 J. a.,.ci. Iliria, O. e.+e Leksikon ... , .::. 74.-77.
8
o.,. l. ,o,...|,e.
kih, kao i nezrele teorije naroda, koja j e smatrala da j e za nastanak
naroda dovoljno ispunjenje kriterija jezinog zajednitva: rijeju, ili
rizam bismo mogli tumaiti kao znanstvenu zabludu. I stvrarno, ide
ologija ilirizma, koja j e eljela izgraditi narodno jedinstvo unato kul
turnim, povijesnim i religijskim podjelama, imala je karakter utopije
izgraene na lanim pretpostavkama. 9
z......a,-a.-, --,a...|.|..--...|.-.|,.a.....ailirskoga
,-....,.....|..-....:.a:.,., ...|..-..:....|.-..-,-a
|...:...,.a.a,a-...,-a,---,..,-,..-.a..:.,-a-t.|.
a,-a.-,--,--...a.a.......,-a-.,..:.......,.,-....
o.:......-,-,..:a|...-.|.a-,..taaa-a,-a.-,--,-,a-..|.
.--...|-...a.:.-t..,-,..:..|.....,-.....,-a-.....u...:-.
s.t-.s|..--.-.aa,..-
.--.,-a|.....-,a,-..-.|,.,.-a...a-.|...|,..,..
.,..a.|..a:.a.-,.-,-...|.....|.i.|.--o.::|..-au-.a-.
(r:++ rsa+) ..:...,-a.,-....a.-a,--...a:-.-,..,.a..-.
a-...aa.,..-, -....,.....x,-,..-,.,|-a--.|....a
w..|-....-uat.|a:.(r:s: rs+s) ..,.,-:..a..i-...,-...
,.......:.-...a....-.-.-.....-.-...:..:.a-|.-...,.
.-:-...,., -....m....i.|...|..t.,.:..,-.|..--...a.,..-..
:.,,..t.-.:....:,,..:a|.:.|..--..-a..,.-..:.-..,.,-,...
...-...-.:..-a.a..a-,as...--...-,-,...,--...:-|,-t..i.-
k..|..x,-,...,-..-.-,..,.,.-.aa-.a:,-....-.i,aa-..:.o.,.
(s v|| rsa+ak..,.-. za|vrs:zaz.,.-ta,.:.....|...:...,.
.|.....o.,.-.a..-..k.||s....|.t........,--.:aa.,.a
r-:.|a-,..|..--..-a..,.-..:.a...,-|...:...,..t.-..
..a.,a-..|..--..aa.--..,a.........a,..,..aa-..-...|.-
.....:-.r.-:..,...-:..-a.-a.a,-|.:-..:...a-..-|.a-
...a,|,---a||.....-.|ataao...a..,.,-o.,t..-.,..:..-.,..
J. a.,..i. Ilirizam, a e.+e Leksikon . , .:: :ss+
10
r:.,e: s:.:i. v:.:.. ,|..:o,. :.,o.o::.i. .|.:i:. a s|o.e:.,i io,. ,e .:..:.o :. .|i:.io e ,e:iia, ,:.,.+. a .|ot:o,:i i::.i.. s|o.e:.i. i:,.e.:. ,e:.i .:.t:.o ,e .|..:i:. :.:.o,:i ,a:. ea ,e ,:|+o:.o r:.:ce r:ee:e: ..o,. .:..:.|.:.o io,. .a .e a.:.:.|i .|o.e:.i. , e:.:. :ee|,. aa,.:., ..,e.:. ..o,e e::.ie . :.:o+:e ,o.et:o.:., :..a ,:.|..:.|. ,.:o|e i|.:.:.. . s:t. .a t.|i .:,.i:.:. oio vaio.e :ero:e io,. ,e a,:..o ti|. a :.,eia
-.,,..-.:.,..aa..-..x...-,....:..az.,.-rs+r ,a.--o.,
rs+z rs++,.a.--,.-,..-.:aa..|,at-apjesmu]os Hrvatska
nij' propala ..,..--.a..-.a,--.Mazurku Dq
wskoga ,i....-
r.|...-.-.,.-|.-,.:.,-t...-....|.a..-..:. .......,.|,...
.:....--...-,a--,.a.:.-..rs+a rs+r |.:-.a,.a.--
:...-
,.|.:..-...,...-|o-......io.........,-...-..
..aa
,.-:|.a-.,.,...|,a,-.......-.a.a..,.a.,-.....at.,-a..
:.., -.a..,-a---,.|-.......,.,-....a.-|.rs
s ,.aa
a..,.,
,-o.,,.-...a...:.o.-..a--.:.......-a.,..-.:a
)
.,.,.
..:......,..a,.-:.a....x...--u....:..--...-
..-.
a
,-a.a.:..t..o.-....u....:....s|...-..y ...
...-
a..
,-:....--...,......a.,..-.:a.a.:...,,..|.,. k..,-
m
,.a
--.
s,....-..rs+s.o.,-.,...,a,-,..,--a,-...a
.....
.,..a
o.a.--rs+s..|..-.-||....--...a---..--.o....a....-
-.-...,-...a.,.-...,....,..a
r.-...a,....,...,-.o.,-...-|.....t.-.-,--.rs+sa
|.-.aPrvopisz, :....-.-ao.-...-.......,,a:-.:.......
a.,.|-.:a.a,aa,--.a.a,a|..a-, -,.....a.-.,....,...,-..
. k......-.,.--a..........a.-...a,....-..:,.a...a
,....,..a..:..,a.a.,-:.,-a.-.a,-..-.
.t|.....,....:
|a-...,a....,....U ...,-aa.a,.,..|.,...
,..,-:
o.,
,-a|...:...,..:.-......,--..a.,....:..-.-
..
-.
..
.a.
.
.a.-......a:-,.-a|....|,-a--,..|--e, z, s, e .af, dJ .ag;
(=j), l nj. o.a.--rs+sa.-.....-.-a.a.|
....,
:.|.-....
a.t|..a, , , , dj .|.g, lj, nj
.
U ...,.,.t-.-a.o.,,-a..|,-a-.
,...,--..|.--:...-.-|....va.a........-
a..,-a
-,.
.|,-a-,.-:...,..|-.r..|,-a...,-t....:.|.-,.-,-...a.-..-a
,...-,...,-.:.,.djevojka (= d + jevojka), .rodjen (= roen); kame
nje (kamen + je), .njegov (= negov); bilje (bil + je), a
.
l
bav (= .at..
...|.t..:..-.o.,-..,....,...,...t...:.-.-ataaa.
-..:.o.-....,...,..-,-..a-.t..a-.,.-a.,--..a...-,
,..a.-a-..r.-a....,--..-,..|--d (= 3 ....|.-a..
,.
r
.
...,...,a:a,...t|,--.rs:s),,-.....-...:..-:..-...,.., -,,
________
!! )
. vo:i:. Temelji i putovi Gajeve grafijske reforme, r.|o|o,.,. rs. z.,:et. r+ss. .:: :ss
n (iz poljske transkripcije); j (Daniieva zamisao). Od njegovih je
prijedloga prihvaen samo d, dok su ostala slova zamijenjena s l, nj,
d. I dalje nema razlika izmeu pisanja fonema: npr. dep (= jep) i
nadivjeti (= nad+ ivjeti). Gajevu grafiju uveli su u Sloveniji S. Vraz
i D. Trstenjak te ju nazvali gajicom.
U vrijeme kada je Gaj zapoeo jezinu reformu, u Hrvatskoj su
postojala dva knjievna jezika. Samo jedan od njih mogao je jami
ti budue ujedinjenje Slavena u okviru Ilirije. Gaj je odbacio rodnu
mu kajkavtinu u korist tokavtine. Taj izbor opravdan je veim
brojem tokavaca (ll milijuna u odnosu na 800 tisua kajkavaca) i
posvemanjom uporabom. Sljedei je argument bila bogata tokav
ska knjievna tradicija i ve postignut znatan stupanj standardiza
cij e. Gajeva je reforma dakle trebala provesti jezine promjene sa
mo na podruju kajkavske Hrvatske, dok je na ostalim podrujima
ve postojei jezik podreen ilirskoj kodifikaciji. Na temeljima ilir
ske ideologije osnovana je 1835. - 1836. Zagrebaka kola,12 (tako su
sebe nazivali tamonji jezikoslovci). kola je djelovala do kraja XIX.
stoljea, kada je njezina jezina koncepcija s izgraenim jezinim
standardom izgubila bitku s modelom vukovaca. Do polovice XIX.
stolj ea te se jezikoslovce naziva i ilircima. U drugoj polovici XIX.
stoljea zabranjena je uporaba naziva ilirski, suena je prvotna je
zina koncepcija, a sami gramatiari zamjenjuju u svojim radovima
pridjev ilirski u hrvatski, kao i naziv Matice, iako je njegova upora
ba u knjievnosti ponovno doputena 1845. godine. Utemeljiteljem
Zagrebake kole je Lj. Gaj ija se jezikoslovna djelatnost ograniuje
samo na predstavljenu pravopisnu reformu. Gaj je osim toga ovako
pisao o koncepciji ilirskoga kao univerzalnoga jezika Ilirije:
U Iliriji moe samo jedan jezik pravi knjievni biti, njega netramo u jed
nom mestu, ili u jednoj deravi, nego u celoj velikoj Ilirii / . . . /. Naa slovni
ea i na renik jest itava Iliria. U tom velikom vertu (bai) imade svag-
12 o :.,..:i,e :.+o.e o ,e:iia .|.:.:. at:.,.ja .e z. v.:ce Putovima . ij. ro:ie
Knjievni jezik u teoriji i praksi, z.,:et. r+s+. .+e Hrvatski knjievni jezik 19. i 20. stolje
a, z.,:et. r+.i . S. u. Jezik zagrebake filoloke kole, o..,ei. r++s. a. +.r:. Gramatika
u Hrvata i Vjekoslav Babuki, z.,:et. r++s.. e.+e. Jezikoslovna razdvojba, z.,:et. r++s
+a .a . :.+o.. o a:o:o.i. . a i.:.i..
di prekrasnoga cvetja, saberimo sve to je najboljega u jedan venac .
.
:
v
naroda naega venac nigda nepovene, nego e se u napredak sve ob1 me
i krasnie kititi.13
Gaj je bio oboavatelj Vitezovieva jezika i njegova praoiskoji
se koristio u svome projektu, pa znanstvenici primjecUJU rzraziti
utjecaj jezinoga modela P. R. Vitezov na Gjeu jezin
.
konce-
. .
Teoretske programske poglede Ihraca vidimo u nacmu defi-
CIJU.
v - v
L
"
J k
|@
niranja ilirskoga jezika. Primjerom moze bltl misl) enJe J.
on
.
e
da su ilirci uveli u svoj jezik neka starija fonetska, morfoloska)m
taktika obiljeja, to je udaljilo ilirski od narodne novotokavstme.
Slino je ilirski jezik definirao i Z. Vince:
Kada se ilirci tridesetih godina odluuju za tokavtin
, ne pr
zma

ju tada suvremeni puki tokavski govor, nego st
araju
v
od
f1c
ram
kn' ievni jezik na bazi tokavtine, s elementima caavst
e l aJka

tie, sa starijim oblicima, kako bi taj jezik lak

pn
atlh kaJaVCi l
akavci, kojih je meu ilircima bil o mnogo, ah 1 Srb1 1 SlovenCI, pa u
daljoj perspektivi i Bugari.15
Drugaije jezinu reformu iliraca vidi D. Brozovil6 tvrei da e t-
r
.
ih ova J
.
e zika bila tada postojea knjievna tokavstma 17 sto J e
me J nJ
. . . .
h 1
postala graom za normu kojom se trebala ostvnti nJI ova av-
na zadaa _ jezino ujedinjenje svih Hrvata. Po nJe
.
ovu shvacnJU
naglasak valja staviti na nastavljanje standarda koJI u zateh o
vi reformatori, a ne na stvaranje nekoga novog, umjet
.
nog
.
J ea.
Brozovievo miljenje potvrdila su istraivanja predihrsklh I Ih

skih gramatika s prepoznatljivim stupnjem razvoja standarda koJI
su sami razradili.18
1 3 i, c.j Danicza Horvatzka, S.avonzka i Dalmatinzka, l, +s. o+ s ,
:a:. (,:o:c
sss

x..o+,:. t,. io:ie Problematika norme hrvatskoga knjevnog;ezzka u szn ronys om z
diakroniskom aspektu, ie:ii zz. l, z.,:et. r+.+. .::. ss.
.

14 i, io:ie Knjievni jezik u teoriji
. . ..:: sr.. .+e. Hrvatskz kn]lzevnz . .:: rar.

1 5 z
.
v.:ce Putovima . . .::. zzz
16 o a:o:o.. Standardni jezik .. . .::. rss
17 ot.|je,. .i+. a vt. ,o,i..|ja
. .
1
a +.i:. Gramatika u Hrvata i Vjekoslav Babuki . . . e.+e Dijalekatna osnovzca _zlzrko

ga jzika, ;a..,:..e z..o+. :. |:..:.ii ,e:ii uri rs. z.,:et. i++z. .::. r+s.za+ :eu..
P
v
r
v
va ?
.
d tih ilirskih gramatika bila je Osnova slovnice slavjanske
arecja zlrskoga Vjekoslava Babuki a, objavljena 1836. godine, koja
ce postati uzorom za budue ilirske gramatike A. Maurania i A.
Vebera kalevia. 19 Babuki je bio Slavonac iz Poege. Njegova je
gramatika rezultat etverogodinjega rada. Prvotno je bila ikavska
njeinu
.
u dijalekatnu bazu izmijenili bosanski doljaci - Hrvat
I Srbi - s IJekavskim izgovorom i novotokavskim naglasnim su
stavom. l sam je Babuki prvotnu ikavtinu zamijenio j ekavti
nom. U gramatici je opisao i stari naglasni tip. Ilirski u naslovu bio
je u skladu
_
s Kolhirov?m podj elom, tj. bio je sinonimom za ju
noslavenski, dok u nJ egovoj sljedeoj gramatici (Ilirska stavnica
1854.

lirski znai hrvatsko-srpski, a odnosi se na Srbe u Hrvatskoj,
Bs1 1 aarskoj, tj. izvan Srbije. Babukieva gramatika s pri
mJenma 1z Gundulica, Palmotia, Katania, Vitezovia i Kaia
Mioia ?isue tokavski sustav s njegovim tipinim obiljejima.
U Babuk1cevoJ gramatici od tadanjega fonolokog standarda od
t
.
upalo je npr. palatalno r (morje) koje se tumailo kao kajkavizam
Ih s
_
avonki kajavizam. Slino su se u sklonidbi oblici s palatali
zaCIJOm tipa: knJizi, musi, ruci, mnozi interpretirali kao dubrovaki
dijalektizmi. Opis morfologije bio je manje tokavski od fonoloko
a. ?avni su prble bili stari nesinkretini nastavci u imenikoj
l pndJevno-zamJenickoj sklonidbi u Dat., Lok. i Instr. mnoine te
r
poznati nastavak -ah u Gen. mnoine.
Izbor nesinkretinih nastavaka bio je, kako su to esto tumaili
ilirci, ideoloki motiviran. Sam je Babuki meutim naglaavao da
se avalujui jima postiglo Uzaimno porazumljenje gornjih i
olJh Ihrah, tj. slenskih i
_
hervatsko-serbskih plemenah (kaj-,
ea- I to-kavacah). Dodatm argument bilo je njihovo slaganje s
drgm lvenskim jezicima. Jezina motivacija nalazila je potvrdu
u ClllJ emci da su stari nastavci kao usporedni postojali u hrvatskim
a e.+e Jezikoslovna razdvojba , .:: 131.-153.; s. n., c, ..:
ic:..:.|. .. .e :.+c... a r.i:e . S. u.
v a.tai. Ilirska slovnica, 1854., .:: 183. c.:.:.:c ,:e. a +.i:. Dijalekatna osnovi
ca , .:: 140. o., . ..:.: .: +. v ri.ie... c:c c.c,. ,c,i..|,.
VII. POGLAVLJE: Pobjeda tokavtine 253
gramatikama jo od Kaia u razliitim padenim konfiguracijama,
a slino je bilo i u knjievnosti. 21 Babuki u svojoj treoj gramatici
(Ilirska stavnica 1854.) podsjea na to ovako: l svi nai slovnia
ri, Della Bella, Relkovi, Lanoevi, Appendini, i novii: Berti, prof
Maurani spoznaju razliku u pitanju stojeih padeah.22 Drugi
razlog za izbor starih nastavaka bila je arhaina kategorij a dvoji
ne (viebroj)23 koju su ilirci obnovili, a u kojoj su bili nastavci -ima,
-ama (Dat., Instr. dvojine: jelenima, nogama, polima) i koju su po
Tkalevievu miljenju Srbi pobrkali s mnoinom. Uvoenje dvoji
ne trebalo je u ilirsku jezinu koncepciju privui Slovence. Ilirci su
tako dosljedno promicali nastavljanje starih, praslavenskih oblika
Dat., Lok. i Instr., da se oni kao dublete pojavljuju ak i u sljede
oj generaciji reformatora, tj. u tzv. vukovaca (npr. u gramatici P.
Budmanija).
Sljedea kontroverzna crta ilirskoga j ezika bio je imeniki na
stavak u Gen. pl. -ah, -ih. U kroatistici postoje dva razliita pogleda
o fonolokoj vrijednosti h kao drugoga dijela nastavka. Vonina24
smatra da je h bio izgovarani dio naglaska. Tafra25 meutim smatra
da je to bila samo grafijska oznaka duljine samoglasnika a te da je
zapravo nastavak bio novotokavsko i. Jedan od Tafrinih argume
nata jest injenica da u dijalektima koji su uli u proces standar
dizacije nema nastavka -ah, 26 a drugi njezin argument bio je to je
21
o., vi ,c,|..|,e
22 x..e+e:c ,:e. a +.i:. Dijalekatna osnovica , .:: 140.
+. ,e i.:e,c:.,. ,c.:c,.|. a :ci...ic +.,.|ei:a +c +:a,e ,c|c...e xtv .:c|,e. o+ :c
,. :.:+ct|,. ,. +c i:.,. xv .:c|,e. +.c,.:. ,e .:,at.|. ..c,e i.:e,c:.,.|:e .::e . .,e. .e .
:c.:c o+ xvt .:c|,e. .a.:ee .e ..c a c.:.:... +a.|:.| ct|.i. (:,: ic:.::ai..,e
. t:c,e dva ... ) ce:e:. ,c,..e ..:i:e:.:. a :c.:. ,c.e:.:. ,e . i.:e,c:.,c +.c,.:e.
c+ ic,e .a :..:.|. ..:. ct|... o.: . t:. :: i.c . ct|.i :..:..i. (-)ma.
24
J. vc:.:. Ime niki genitiv mnoine od iliraca do vukovaca, r.|c|c,.,.- 33, z.,:et. 1999.,
.:: r:+zzr
25 a +.r:. jesu li >>ahavci izgovarali h?, ic|c 5-6, z.,:et. 1991., .:: 47.-64. r:e:...i a
e.+e Jezikoslovna razdvojba , .:: 109.-130. +., ,c,|e+ +.,e|. . S. n.. c, ..:
.
+.i.. .e :..:...i :.|.:. a :e:.ic,a:c..:+.ic +.,.|ei:a. ,+,e ,e :..:.c i.c :e:ai
:.: ..:i:e:.:. ce: . ici ,|, . :,e:.: ,e .:.c: t.c ct|.iici ,|. a., +. re.c Pregled . .::
60.
h u pravopisnoj tradiciji bio oznakom duljine sloga.27 Takav nain
pisanja nalazimo jo u itovievoj bosanskoj gramatici, odakle ju
preuzimaju slavonski pisci i gramatiari: Tadijanovi, Lanosovi,
Katani i Relkovi koji objanjava da pisanje h slui za razlikova
nje padea: sluxi nakraju ricsi za rastaviti casus jedan od drugoga,
napril: Nominativa plurli ovi ljudi. Genitiva ovih ljudih.28 Te na
stavke takoer bilj ee i Volti Uunaka, junakah), Starevi i Brli.
Tradiciju nastavaka -ah, -ih preuzimaju ilirci jer su smatrali da se
oni poj avljuju u veini dijalekata, da su potvreni u knjievnosti
i da otklanjaju homonimiju koja je po Babukievu miljenju osi
romaivala sustav i uvodila monotoniju.29 Fran Kurelac otro se
protivi tomu nastavku u raspravi iz godine 1852. Kako da sklanjamo
imena ili greke Hrvatskih pisac glede sklonovanja osobito drugoga
padea mnoine. 3 Kurelac, koji je sam za Gen. pl. predlagao -0, -ov/
-ev, ironino i pogrdno je nazivao ilirce ahavcima, a sam nasta
vak Sodomom i Gomorom, to svjedoi o tome s koliko se emocija
tada raspravljalo o jezinim pitanjima. Babuki je osim nastavka
-ah biljeio i Gen. pl. : -0, -ov/-ev, -ah, -ih, ovisno o sklonidbi. Prva
tri doputena su iz ideolokih razloga, tj. zato to postoje u drugim
dijalektima, dok se pravim ilirskim nastavkom smatralo -ah, -ih
zbog njegova irokog dosega temeljem kojega su ispunjavali zahtje
ve programa. 31 Babuki je 1846. traio pisanje h:
Dakle h se pisati mora po zakonu etimologie, im bi se bolje razumije
nje postiglo: u ostalom neka ga izgovara, tko ga moe, a tko nemoe,
neka ga i unapredak samo oddihava (aspirira).32
27 Kao druga grafijska oznaka duljine samoglasnika sluili su udvojeni samoglasnici ili
naglasni znakovi.
28
Navedeno prema a Tafra: Jesu li . . . , str. 114.
29 Ibidem, str. 1 18.
30 Povijest ovoga spora detaljno opisuje Lj. Jonke: Borbe oko knjievnog oblika imenikoga
genitiva mnoine u 19. stoljeu, >>Zbornik za filologiju i lingvistiku i. Novi Sad, 1957., str.
94.-113. Pretisak u: idem: Knjievni jezik u teoriji . . . , str. 216.-234.
31 Tu pripada i nastavak -uh u Gen. i Lok. dvojine: bokuh, rukuh, noguh, oiuh, uiuh.
32 Citirano prema a Tafra: Jesu li ... , str. 112.
U obranu tonosti rabljenja tih nastavaka staje Antun Maurani u
kronoloki drugoj ilirskoj gramatici Temeli ilirskog i latinskogjezika
za poetnike (1839.):
/ ... / genitiv na ah je najpravii, budu da je pri najveoj strani Naroda
Ilirskoga u obiaju, i zato se ima svaki uen Ilir starati, da se ne samo u
pismu, nego i u razgovoru na njega priui.
Maurani takoer naglaava razlikovnu funkciju nastavka u tom
obliku. Pojavljuje se i problem praktine realizacije gramatiarskih
savjeta, odnosno izgovora nastavka -ah. On se nesumnjivo izgova
rao, to posvjedouje Jagi 1864. kako ga u nas piu, a mnogi i izgo
varaju. Zna se da su Hrvati u saborskim govorima iz 1848. - 1861.
izgovarali -ah, kao npr. l. Kukuljevi Sakcinski. Tako dakle prvotno
iskljuivo grafijska funkcija grafema h u nastavku -ah, prema sa
vjetu gramatiara to proizlaze iz njihova nepoznavanja lingvisti
ke, podlijee procesu izdvajanja i postaje konkretan, u odreenom
smislu umjetan nastavak za Gen. mnoine. Takva interpretacija po
miruje razliite stavove o statusu toga nastavka.
U proiziloj raspravi o obliku Gen. mnoine, pa ak i borbi za
njega, gramatiari nisu znali nastavak - (a!i)h lingvistiki tono in
terpretirati. Vuk Karadi koji je bio za nastavak -a, nije umio ob
jasniti zato ne treba pisati -ah iako je njegov podatak o postoja
nju takva nastavka u Crnogoraca potvrivalo ispravan izbor ilira
ca. Babuki, Maurani, pa ak i Jagi, u poetku su smatrali da je
h etimoloki utemeljeno. Ilirski su gramatiari postupno poeli h
uzimati kao grafijski znak, ali nije mogue utvrditi toan datum
kada se to zbilo. Jagi je promijenio miljenje 1864. godine, nakon
pored beno-povijesnoga slavenskog i indoeuropskog studija, kad je
utvrdio da j e nastavak -a u Gen. mnoine novija pojava, a h je eti
moloki neutemeljeno. O karakteru h i njegovoj razlikovnoj funkciji
na kraju sudi A. Veber Tkalevi 1862. godine:
to se pako slova h tie, dodano je samo zato, da se 2. pade plurala razli
kuje u pismu od drugih slinih padeah; je li to spretno uinjeno, neu da
se prepirem . . . . To je dakle h samo predlog hrvatske kole, a a ili i srbske.
/ .. .! Pogrieilo se je s nae strane, to su se dokazi traili i inosili za cielo
ah, doim bi bilo, po mojemu sudu, trebalo tvor ku onu razstaviti na dvoje:
na a i na dodano h, pak bi bila l asnija pobjeda. 33
Veber je i dalje bio za nastavak -ah u pismu koji je smatrao kori
snim razlikovnim znakom. 34 Meutim, taj se nastavak ne pojav
ljuje u gramatikama M. Divkovia, Hrvatske grmatike I dio. Oblici
(Zagreb, 1879. i sljedea izdanja), koje su u kolama zamijenile
Veberove prirunike.
Sljedea su dva jezino-grafijska obiljeja ilirske norme, tj. pri
jedlozi Zagrebake filoloke kole, ve spomenuto rogato e i ozna
avanje vokalnoga r pomou er (ar).
Na izbor grafema e (rogato e ili slovka) za oznaivanje refleksa
praslavenskogajata utjecala je s jedne strane ikavsko-jekavska di
hotomija koju su ilirci prihvatili, a s druge strane ideoloke postavke
njihova programa. Ve prije, u gramatici I . A. Brlia, istu funkciju
univerzalnoga oznaivanja razliitoga izgovora jata imao je grafem
y. Jo prije je I . Belostenec u istoj funkciji u svojem rjeniku rabio
grafem e, iako nedosljedno. Babuki je doputao sve inaice izgovo
rajata (vjera, viera, vera, vira), iako je kao normativnu, ilirsku, oda
birao jekavski izgovor (U itanju priuavati se ilirsko e razlono kao
je izgovarati). Problem nastavlja rjeavati A. Maurani (Temeli
ilirskoga i latinskoga jezika, 1839.) ostavljajui u govorno me jeziku
izgovor svakomu na volju, ali u knjievnom jeziku (u kolah) savje
tuje izgovor ie (danas ije) ilije:
Ovaj zabiljeeni e moe svaki na svoj nain izgovarati, samo da se u pi
smo jednoslinost uvede; premda bi dobro bilo uvek, a osobito u itanju
i u kolah ve iz toga kano ie ilije izgovarati ga, da se tim laglje zapamtiti
moe, gde se pisati ima. 35
Taj je izbor bio uvjetovan dubrovakim izgovorom, a dubrovaka je
knjievnost za ilirce bila uzorom knjievnoga jezika. Veber ovako
odreuje naela jekavskoga izgovora: Glasnik e izgovara se u du-
33 lbidem, str. 127.
34 o pismu se umjesto h katkada rabio apostrof.
35 Navedeno prema M. Mogu: Povijest . . . , str. 150.
gih slovkah kano ie (dva glasa), a u kratkih kano je, ali tako da se j
V
d" d
V
d'" t t 36 obaka uje: n. p. dete = zete; eteta = Je e a.
Sljedee obiljeje bilo je pisanje er (ili ar) na mjestu samol
.
snoga r jer se prema milj enju gramatiara ono izgovara drugacrJ

nego r. 37 Samo glasnik e Babuki je nazivao ne mi glas,
.
a Veber okh
glasniki to je, kao i u prethodnim sluajevima, bo UlVezalm
.
srm
bol razliitih vokalskih elemenata, koji su se poJaVlJivali na mJestu
izgovora samoglasnoga J, to Veber Tkalevi ovako obrazlae:
( ... ) u jezici h, srodnih hervatskomu, stoji jasan pun
.
glasik pred r-om/ ... / a
u nas Hervatah govore na nekih otocih dalmatinskih mesto mukloga glasa
pred r-om otvoreno a, a u Zagorju e, n. p. pervi " parvi, pervi.38
J ag ieve jezine analize h i vokalnoga J precizirale su njeov
v
Pe
glede i uinile da meu ilircima doe do dviju otorfsko-Jecm
opcija. Jagi, koji je do 1864. pripadao ZagrebackeJ filoloko s
oh,
priklonio se pravopisu koji odgovara stvarnome rzgovoru, tJ
:
prsa
nju: -a, r ie/je. Veber Tkalevi, ija je Slovnica hervatska brla ob
vezatna u kolama, zastupao je tradicionalne ilirske poglede. Tek
u treem izdanju svoje gramatike iz 1876. odustao je od pisanja er i
e, iako je ostao pri pisanju -ah.
.
.
.
Ilirski pravopis, utemeljen na Gajevoj reformi grafiJe s odrnm
ispravcima, bio je etimoloki (zapravo morfoloki: suca, drgcy), Jer
kao to je tumaio Babuki: Treba najvie paziti ermol
.
giJU, Jer s
njome razumljivost najbolje postie. Taj tip pravoprsa koJI se temelJ I
na naelu: govori za ui, a pii za oi, a koji je suprotan vukovsko
mu fonetskom naelu pii kao to govori, a itaj kako je napisano,
takoer je ostvario ilirske ideje jer je olakavao razumijevanje rijei i
drugim Slavenima. Osim toga, i u drugim slavenskim jezicima koji se
zapisuju latininim pismom, pravopis je bio morfolo
ka karaker.
Babukieva je gramatika prvi pokuaj normiranJa rhrskoga Jezi
ka. Drugi je ilirski gramatiar bio Antun Maurani, autor gramati-
37 Lj. Jonke: Samog/asno r u knjievnom jeziku 19. stolea, u: idem: Knjievni jezik u te
oriji . . . , str. 235.-256.
3
8
Navedeno prema M. Mogu: Povijest ... , str. 165.
ke Temelji ilirskoga i latinskoga jezika za poetnike objavljene rs++ i
rs+z godine. Napisana popularno, u obliku pitanja i odgovora kao
hrvatsko-latinska gramatika, ponavljala je Babukieve znanstve
ne poglede. U sljedeoj svojoj gramatici koja se zove Slovnica Her
vats
.
ka ,rss+,Mauni opisuje novotokavski sustav naglaa
anJ a. Druga Babuktceva gramatika, Ilirska slovnica ,rss+,. ve
Je znanstvena gramatika koja sadri poredbenu grau drugih sla
venskih jezika i hrvatskih dijalekata.39 Babuki kao vodei ilirski
gramatiar u prvih dvadeset godina djelovanja Zagrebake kole
ienjujve spomenutu podjelu na govorni i pisani jezik, odva
J aJUCI u svoJOJ gramatici pravilne, ilirske oblike od provincijskih
- neilirskih. Osim toga on definira dijalektnu osnovu ilirskoga jezi
ka: po hercegovakom (bosanskom iliti izobraenome knjievnom
obiaju), 40 tj. poziva se na knjievni jezik koji je ve oblikovan u
tradiciji. Ilirska se norma postupno mijenjala i kretala prema no
votokavizaciji, to se vidi i u drugoj Babukievoj gramatici. Novost
je u njoj npr. uvoenje fonema j (grafemg). Poput Maurania, Ba
uki uodijekavski izgovor jata kao usporedan s prije propisanim
ekasklm Izgovorom. On opisuje novotokavski naglasni sustav,
1ko l d
v
lje primjenjuje za njega tri oznake. U morfolgiji uzima ne
smkretlcnu paradigmu, a u Gen. pl. navodi samo -ah.
Trei ilirski gramatiar bio je Adolfo Veber Tkalevi ,rszs
rss+,.kanonik zagrebaki, propovjednik, gimnazijski profesor,
svestrani knjievni stvaralac - otac hrvatske novelistike - ali i istak
nuti jezikoslovac. Autor je kolskih gramatika: Latinska slovnica za
malgimnzie (Be, rss+,.Skladnja ilirskoga jezika. Za nie gim
n
z,e
(Bec, rss+.rssz,,Slovnica za etvrti rzred katolikih glav

mh ucwnah u Carevini austrijanskoj (Be, rsszi druga izdanja);42
39
.
" Tafra, Veberov i Babukiev gramatiki model, u: Rieki filoloki dani, zbornik radova
2, Rijeka, 1998., str. 67.-79.
4
0
Navedeno prema a Tafra: Jesu li . .. , str. 146.
41 L. Jone: Veberove zasluge za na knjievni jezik, Rad JAZU 309, Zagreb, 1956. ; r.
Pranjkovic: Adolo Veber Tkalevi, Zagreb, 1993.
42 v ' k
. .
Ise ratno je Izdavana s promijenjenim naslovom. Usp. bibliografiju.
VII. POGLAVLJE: Pobjeda tokavti ne 259
Slovnica hervatska za srednja uilita (Zagreb, rs:r . rs:+.rs:s,
Osim toga napisao je jo nekoliko znanstvenih rasprava (npr. o vre
menima, slogovima, pridjevima, zamjenicama), recenzirao ilirske
gramatike i rjenike te polemizirao npr. s F. Kurelcem, V. Jagiem,
M. Divkoviem i F. Ivekoviem. Autor je i programskih traktata,
npr. ve spomenutoga Ustroja ilirskoga jezika koji se pojavio rsss.
u vrijeme jaanja bachovske germanizacije, te je kao apologet hr
vatskoga jezika pridonio moralnomu padu Bachova apsolutizma.
Gramatiki dio toga traktata pionirska je predstavljanje glavnih
obiljeja i kategorija koje tvore strukturu tadanjega hrvatskog je
zika, drugim rijeima - standarda. Tkalevi je bio epigon iliriz
ma, pa je i jezinu normu provodio u skladu sa svojim ideolokim
postavkama. Godine rs:s.pozitivno je ocijenio ilirski model i nje
govu funkciju ujedinjavanja svih Hrvata koji su govorili razliitim
dijalektima te je naglaavao naddijalektni karakter ilirskoga jezika:
/ ... / koji govore akavski, kajkavski i tokavski koja su ipak razrieja medju
sobom dosta slina? I tomu je pomagao knjievni hrvatski jezik, koji ve
pol vieka spaja razciepani na razrieja narod: danas se ne smije drugaije
pisati, nego knjievnim jezikom. Taj jezik, kako se je u naoj Trojednici
dosad razvio, niti je samo tokavski, niti samo akavski, niti samo kajkav
ski: provincializmi su zabaeni, jezgra mu je zadrana, ali na tokavtini
ipak utemeljena.44
Veber Tkalevi, roeni akavac, osim za starim mnoinskim obli
cima, u svojem je jeziku posezao i za akavskim (fonolokim, mor
folokim i leksikim), pa i za kajkavskim, kajkavsko-akavskim i
usporednim akavsko-tokavskim (mogu/morem) ili tokavsko-a
kavsko-kajkavskim elementima (crep - rep).45 Praktini ostvaraj
jezinih koncepcija postao je polazna toka u stvaranju osnove nje
gove jezine teorije, a bio je to i u prilaenju temi i u predlaganim
rjeenjima pionirski rad u odnosu na poglede prakih strukturalista
koji e takvu problematiku pokrenuti tek za sljedeih pola stoljea.
43 I. Pranjkovi: Gramatike Adola Vebera Tkalevia, >>Fluminensia<< 4/1, Rijeka, 1992.
44 Navedeno prema: z. Vince: Putovima . . . , str. 577.
45 Detaljno o tome M. Turk: Veberova knjievnojezina koncepcija, u: Rijeki filoloki dani,
Zbornik radova 2, Rijeka, 1998., str. 9.-16.
Ilirci su objavili i nekoliko rjenika. Prvi tiskan u tom razdob
lju bio je Ilirsko-nemacski i nemacsko-ilirski Rukoslovnik, izdan u
Beu rs++i rs+a.autora Adolfa M. Richtera, Adolfa J. Ballmanna
i Rudolfa Frohlicha. Taj je rjenik bio lo, neoriginalan i tiskan sta
rom grafijom pa je ubrzo zamijenjen vrijednim djelom Ivana Ma
urania i Jakova Uarevia pod naslovom Deutsch-illirisches Wor
terbuch - Nemaka-ilirski slovar (Zagreb, rs+z, Bio j e to prvi ilir
ski rjenik pisan novom grafijom. Imao je bogat leksiki materijal
,+aaaanatuknica) ondanjega hrvatskog jezika.
Svoj su udjel u stvaranju ilirske leksikografije imali i Slovenci.
Josip Drobni (Drobni) objavio je u Beu rs+s rs++Ilirsko-ne
mako-talianski mali renik s dodanom Babukievom gramatikom
u njemakome prijevodu. Bio je namijenjen ponajprije Slovencima
kao svojevrsna promidba ilirskoga jezika te je osim grae iz rje
nika Belostenca, Jambreia, Stulia, Voltia, Karadia, Richtera i
Maurania imao i mnogo slovenskih dijalektnih rijei. Taj mije
ani materijal Slovenci nisu ipak dobro prihvatili, pa je rjenik ti
skan tek u inaici koju su A. Maurani i V. Babuki oistili od slo
venizama. To je jedan od primjera kako se ideja ilirskoga jezika nije
prihvaala izvan Hrvatske.
Bogoslav ulek (rsrs rs+s,.46 hrvatski leksikograf, rodom Slo
vak, svoj je rjenik Deutsch-koatisches Worterbuch - Nemaka-hr
vatski rjenik, napisan rssa godine, temeljio na Mauranievu i
Uarevievu rjeniku. ulek je i autor opirnoga dvosvezanoga
rjenika od r+s+stranica, pod naslovom: Hrvatsko-njemako-ta
lianski rjenik znanstvenoga nazivla osobito za srednja uilita, iz
danoga rs:+ rs:sGodine rs:+izlazi njegov Jugoslavenski imenik
bilja. Tim je radovima, neobino vanima za oblikovanje suvreme
noga hrvatskog leksika, a napose znanstvenoga nazivlja, ulek ste
kao ime najzaslunijega hrvatskoga leksikografa i jezinoga geni-
46 Lj. Jonke: ulekova briga o hrvatskoj naunoj terminologiji, >>Zbornik radova Filozofskog
fakulteta<< 2, Zagreb, 1954., str. 67.-81.; idem: Bogoslav ulek kao puristiki savjetnik, >>Pitanja
knjievnosti i jezika<< 3, 1-2, Saraj evo, 1956., str. 5.-15.; I. Gostl: Bogoslav ulek. Otac hrvat
skoga znanstvenoga nazivlja, Zagreb, 1995.
ja47 i oca hrvatskoga znanstvenog nazivlja. Njegove leksikografske
koncepcije ostvarivale su ideologije ilirizma. Zato nije posuivao
rijei iz neslavenskih jezika, nego je stvarao terminoloke neolo
gizme u skladu s hrvatskim tvorbenim modelom ili je posezao za
njegovim dijalektima, a tek nakon toga uzimao je rijei iz drugih
slavenskih jezika, prije svega iz ekoga48 i ruskoga te slovakoga i
poljskoga. ulekov ilirski purizam odreivao mu je kao izvor posu
ivanja osim domaega i ostale slavenske jezike. Karadiev puri
zam bio je jo restriktivniji jer je svoju jezinu koncepciju temeljio
iskljuivo na jednome, tokavskome hercegovakom narodnom di
jalektu, a smatrao je da je p osuivanj e iz drugih dijalekata i jezika
nedopustivo.
U povijesti hrvatskoga leksika glavnu su ulogu imala dva im
benika i danas prisutna u procesu standardizacije. Prvi je imbe
nik upravo jezini purizam, a drugi usporedna uporaba tokavskih,
akavskih i kajkavskih rijei, tj. proimanje leksika svih triju dijale
kata, odnosno tronarjeno proimanje,49 to je uostalom i rezultat
hrvatske knjievne tronarjenosti i nasljee hibridnih knjievnih
jezika pa i meuregionalnih knjievnih dodira.50 Jezini je puri
zam bio nain samoobrane za jezike koji su se osjeali ugroeni u
svojemu narodnom biu, npr. za hrvatski jezik koji je bio u stalnoj
opasnosti, pritisnut izmeu latinske tradicije i ivih jezika: talijan
skoga, njemakoga, maarskoga i turskoga. Purizam u leksiku - koji
je katkada pretjerano stajao na strai njegove istoe - bio je protiv
posuenica, jezinih kalkova i neologizama ako nisu oni bili tvo-
P. Skok: o srpskohrvatskom jeziku sadanjice, >>Ljetopis Matice srpske<<, Novi Sad, 1953.,
str. 432.
48 B. Oczkowa: Wplywy jfzyka czeskiego na ksztaltowanie sif chorwackiej leksyki w okre
sie iliryzmu, u: Odrodzenie narodowe w Czechach i na Slowacji. Ksifga ku czci Profesora
Zdzislawa Niedzieli, ur. u Mieczkowska, T. Z. Orlos, Krakow, 1999., str. 235.-240.
49 To je potvreno i kod pisaca koji rabe mijeani jezik, npr. kod I. Bel
.
ostenca, r Zrioga,
F. K. Frankopana, P. R. Vitezovia, kao i u stvaralatvu drugih pisaca: A. PataCica, A.
Kanilia, M. A. Reljkovia, M. Lanosovia, T. Babia, j. jurina.
50 M. Samardija: Osnovni pravci hrvatskoga jezinog purizma, u: idem: Iz tr stolje . . . ,
str. 194.-202.; idem: Leksikologija hrvatskogjezika, Zagreb, 1995.; B. Tafra: PoviJesna nacela
normiranja leksika, U.Norme i normiranje . . . , str. 260.-281.
reni u skladu s domaim tvorbenim sustavom. Hrvatski purizam
ima tipino nacionalistiki karakter jer se poziva na vlastita jezi
na sredstva.
U hrvatskoj su povijesti puristi bili i bosanski franjevci (1. Ban
dulavi), slavonski protivnici turcizama i germanizama (M. A. Rel
kovi, B. Tadijanovi), B. ulek te vukovci. Potonji su odbacivali sve
to u rjeniku nije novotokavsko. Isto e to u budunosti raditi ko
difikatori leksike norme u Nezavisnoj Dravi Hrvatskoj.
7. 2. 1. Norma i l i rskoga jezi ka
Normu ilirskoga jezika oblikovale su brojne ilirske gramatike koje
su od prve, Babukieve, do posljednje, Tkalevieve, imale ukupno
54 izdanja.
Glavne i karakteristine crte ilirskoga jezika slijede predilirsku
tradiciju ili se crpe iz knjievne tradicije kako bi se ostvarile nor
mativne postavke predstavnika toga pokreta (npr. dvojina, rogato
e). Istodobno veina se obiljeja razlikuje od vukovske norme iz koje
e biti odbaena ili e se zadrati samo kao dublete. To su;sl
l . nesinkretizirani nastavci Dat., Lok., Instr. moine u imenikoj
i zamjeniko-pridjevnoj sklonidbi;
2. nastavak -a(h}-i(h) u Gen. mnoine;
3. u sloenoj sklonidbi pridjeva nema tzv. navezaka koje su ne
odvojivi dio nastavka u Gen. (-ega, -oga), Dat. (-emu, -omu), a
nema ih u Instr. (-im) ni Lok. (-em, -om) jednine. U paradigmi
nema ni naveska e;
4. u Instr. j ednine enske suglasnike deklinacije prednost ima
nastavak -ju;52
5. enklitiki oblik osobne zamjenice ona u Ak. jednine rabi se u
oblikuju bez ogranienja koje su poslije postavili vukovci koji
zahtijevaju oblik je;
51 Ta obiljeja navodi S. Ham: Jezik zagrebake . . . , str. 22.-23.
52
.
Svremea hrvaska norma vodi se narodnim naelom i od dvaju paralelnih nastavaka
JU /-t savjetuje drug1, jer nastavak -u preferira srpski jezik. Vie o tome vidi u IX. poglavlju.
6. prijedlog prema povezuje se s Dat. , a u suvremenome hrvat
skom jeziku s Dat. i Lok.;
7. bogata uporaba glagolskih pridjeva u funkciji atributa: glagol
ski pridjev sadanji na -l, -a, -e; glagol ski pridjev proli: -v i,
-va, -v e za razliku od nesklon j ivih glagolskih priloga na - i -v
(Druga slika prikazujua Adama i Evu bijae krasna; Ta znade
se, da je obiaj ljudih doavih do njekoga glasa, al nena predu
juih, srditi se).53 Danas su oni nesklonjivi, osim nekih pridjeva
nastalih kao rezultat adjektivizacije (opridjevljivanja): budui,
-a -e; tekui -a, -e; bivi -a -e; proavi -a -e;
8. pravopis uglavnom prema morfolokim naelima.
Osim toga, ovdje moemo navesti i usporedne oblike u Dat. i Lok.
jednine enskog roda (knjigi/knizi, ruki/ruci); u Gen pl. enskog ro
da nalazi se samo nastavak -ah, nema dananjega nastavka -i. Oko
40 godina ilirska je norma bila pisanje refleksa jata (e) i vokalnoga r
(er ar). u obiljeja predilirskoga standarda pripadaju: dvije sklonid
be pridjeva; bogatstvo buduih vremena; oznaivanje naglasaka u
skladu s hrvatskom gramatikom tradicijom koja datira od Kaia:
silazni naglasak (meso, danas meso), uzlazni naglasak (rfka, danas
ruka); odvojeno pisanje futura; podjela sklonidaba utemeljena na
obliku Gen. jednine. 54 Ilirske gramatike imale su razvijen metajezik
s definiranim gramatikim kategorijama, dok su gramatike vukova
ea samo navodile gramatike oblike, bez razraenoga metajezika.
Leksiku normu obiljeavao je purizam koji je bio prisutan u stva
ranju novoga, domaeg leksika i strunoga nazivlja.
Na oblik ilirske norme utjecale su i teorijske postavke njezinih
autora - gramatiara koje su bile ugraene u temelje tih gramatika.
Poznato je da je visok stupanj apstraktnosti norme i odvajanja od
konkretne dijalektalne stvarnosti proizlazio iz ilirske jezine kon-
53 Primjeri iz: S. Ham: Jezik zagrebake . . . , koja detaljno obrauje tu problematiku u poglav
lju: Glago/ski pridjevi proli i sadanji u atributivnoj ulozi, str. 81.-92. Ti su glagolski pridje:i
bili potvreni jo u Kaia i sljedeih gramatiara. Glagolski su se pridjevi od priloga razli
kovali naglaskom (Kai: budui : budui, a, e) ili sufiksima: ljube : ljubei, a, e (Starevi,
Babuki).
54 Takav kriterij imao je Kai.
cepcije koja se pozivala na hrvatsku knjievnu tronarjenu tradiciju
i na obogaivanje novotokavske osnovice akavizmima i kajkaviz
mima, emu je cilj bio j ezino ujedinjenje svih Hrvata. Posljedice
toga bile su jezine dvostrukosti koje se pojavljuju u ilirskim gra
matikama. Zato je karakter ilirske norme bio drukiji od vukovske
u kojoj se knjievni jezik temeljio na samo j ednome narodnom di
jalektu, pa se dijalekt poistovjetio s knjievnim jezikom. Meutim,
Zagrebaka je kola razlikovala knjievni jezik od narodnoga.
Autor prvih teorijskih napomena o teoriji knjievne norme i pro
blema koji su bili s tim povezani bio je Adolfo Veber Tkalevi.
OO
Viekratno definiravi ilirski j ezik, bio je svjestan injenice da je
tokavtina bila glavnom iako ne i j edinom sastavnicom toga je
zika, ili, kako je on govorio, njegovom jezgrom. Usporeivao ga
je s j ezikom Vuka Karadia koji je bio utemeljen na samo j edno
me, konkretnom hercegovakom dijalektu. Drugaija je gledita
Tkalevi je zastupao u svojim kasnijim radovima. U poleminoj
raspravi s F. Kurelcem poziva se na normativni kriterij u obliku kul
turnoga autoriteta koji je i danas prisutan u hrvatskoj standardolo
giji kao postulat pii onako kako piu dobri pisci. Rasprava pod
naslovom Obrana njekoliko tobonjih barbarizamah iz 1874. bila je
odgovor Kurelcu koji je kritizirao neologizme B. uleka. U toj po
lemici Tkalevi odreuje naela tvorbe novih rijei kojima izvor
mora biti: Narodnji govor i knjige pisacah. Trebalo je dakle naj
prije posegnuti za tokavtinom, zatim u akavski i kajkavski dija
lekt i konano u druge slavenske j ezike. Ako nema takvih izvora,
neologizmi se mogu tvoriti u skladu s duhom hrvatskoga jezika,
odnosno njegova tvorbenoga sustava i etimologije. Autor to naziva
naelom analogije i etimologije jer su neologizmi tipa: brzojav, op
ila, posada, znaaj potvreni u tvorbi ve postojeih rijei tipa: lu
bav, dralo, dosada, vapaj. Etimoloko naelo ilustrira npr. crnina,
to je bolja i razumljivija rije nego korota. Takvi stavovi smjetaju
Vebera Tkalevia u hrvatske puriste kojima je jezina ispravnost
55 B. Tafra, op. cit.; B. Oczkowa: Poczqtki teorii normy jfzykowej u Chorwat6w, u: ffzyk i
litertura slowacka w perspektywie slowimiskiej, ur. H. Mieczkowska, B. Suchor-Chmiel
Krakow, 2005., str. 203.-206.
'
bila isto to i uporaba rodnih, domaih jezinih sredstava. Za leksik
su nadalje vana naela razumljivosti i ukorijenjenosti dotine rije
i u narodnu i knjievnu tradiciju jezika pisaca, to za Tkalevia
znai da je ispravnost tih rijei provjerena i da su one tvorene prema
valjanim naelima. Tkalevi je razlikovao dijalekt od pisanoga je
zika i smatrao je da posljednju rije o onome to je u jeziku ispravno
imaju jezikoslovci.
Navedene poglede hrvatskoga lingvista moemo smatrati prvim
pokuajem odreivanja naela u stvaranju hrvatske leksike nor
me, od kojih su razumljivost i tradicija aktualne i za druge vrste
norma i za stvaranje standardologije uope te za definiranje samo
ga knjievnoga jezika. O tome se Tkalevi izjanjava 1881. u re
cenziji epan Ljubia kao pisac, gdje hvali narodni jezik autora, ali
ipak kritizira i njegove pogrjeke, ponovno naglaavajui potrebu
za ispravilnou i istoom knjievnoga jezika. Protivi se dijalektiz
mima i regionalizmima koji su u suprotnosti s naelom opega knji
evnog jezika, s njegovom opom uporabom koju je ovako odredio:
svijest cjelokupnoga naroda imade veliku vanost, kad se ustanov
ljuje knjievni jezik. 56 On izvrsno razumije to znai utemeljenje
knjievnoga jezika na dijalektu: da smo i mi hercegovako nari
eje prihvatili za temelj knjievnom jeziku, jer ako smo poprimili
narieje, nismo hotj eli poprimiti njegovih pogrjeakah, njegovih
skrajnjih osebunjakah, njegova tudjinstva.57
Veber Tkalevi ne definira knjievni jezik izravno, nego tvo
ri elemente njegove suvremene definicije kada govori o njegovoj
iznaddijalektnosti, utemeljenosti na tradiciji, o odreenoj leksikoj
osnovici kojoj takoer prvi put teorijski odreuje naela normira
nja. Otvorenost prema neologizmima kojima je utvrdio naela tvor
be i iji je izvor nalazio u tronarjenosti knjievne tradicije bila je
preteom kasnijega prakoga naela elastine stabilnosti koju je u
leksiku ostvarilo naelo utemeljenosti na tradiciji i istodobni razvoj
novoga leksika, potrebnoga za zadovoljavanje novih komunikacij-
56 Navedeno prema Lj. Jonke: Veberove zasluge s . , str. 75.
57 Ibidem.
skih potreba u drutvu to se razvija. Marija Turk58 biljei i njegovo
poznavanje funkcionalnoga raslojavanja jezika, kao i brigu za ou
vanje njegova bogatstva. Tkalevi je skrenuo pozornost i na pojave
nerazdvojno povezane s jezinom kulturom i normom, kao to su:
rzumlivost koja osigurava uspjenu jezinu komunikaciju te jezi
na prvilnost. Nakon njega tim e se problemima tek pola stoljea
poslij e baviti Praki lingvistiki krug (1932. godine).59
Neprocj enjivo vrijedna zasluga iliraca i Zagrebake filoloke
kole bilo je ujedinjenje svih Hrvata u knjievnome jeziku, iako je
prva namjera da se taj j ezik proiri na sve June Slavene ostala ne
ostvarenom utopijom. Njihova jezina koncepcija utemeljena na
naslijeenoj (novo)tokavtini nije donijela nita nova, nita to i
prije nije u hrvatskoj knjievnoj tradiciji postojalo, a prednost se
davala dubrovakomu knjievnom nasljeu. Ilirski jezik dokazuje
i pokazuje da je postojao kontinuitet hrvatskoga knjievnoga jezi
ka te je ilirski jezik sljedea faza njegove standardizacije.60 Ne mo
e se dakle tvrditi da su ilirci stvarali knjievni jezik od poetka i
da tek s njima zapoinje povij est dananjega jezinog standarda.
Jedina loa strana te reforme bilo je odbacivanje kajkavtine na
margine regionalnoga jezika, to je, naalost, morala biti njezina
cijena. Sljedea je njihova zasluga konana reforma latinske grafi
j e. U svojim su radovima uredili ilirski pravopis prema morfolo
kim naelima. Prvi takav rad bio je Hrvatski prvopis Josipa Partaa
iz 1850. godine koji je Broz kritizirao. Drugi je Hrvatski prvopisni
rjenik Mirka Tkalca (1886.). Velik utjecaj na Broza imao j e pravo
pis Marela Kuara Nauka o prvopisu jezika hrvackoga ili srpskoga
(fonetikom ili etimologiskom), 61 iz kojega je U velike koris tovao u
58 M. Turk: Veberova knjievno jezina . . . (Prvi dio sveska posveen je + V eberu Tkaleviu).
59 Vidi I. poglavlje.
60 O tome, meu ostalim, Z. Vince: Putovima . . , str. 269.-270.; R. Katii: Slavonski pabir
ci . . .str. 29.: D. rozovi: O ulozi Ljudevita Gaja u zavrnoj etapi hrvatske jezine unifika
CIe, Radovi Instituta za hrvatsku povijest<< 3, Zagreb, 1973., str. 35.-63.; B. Tafra: Veberov i
Babukiev gramatiki model . . .
61
Z. Vince: Mesto i znaenje Kuarove knjige Nauka o pravopisujezika hrvackoga ili srp
skoga (onetikom ili etimologijskom)<<, >>Jezik<< 38, 4, Zagreb, 1991., str. 97.-105.
VI I . POGLAVLJE: Pobjeda tokavti ne 267
svojemu Prvopisu. Priznao je da bez Kuara njegov rad ne bi bio ta
kav kakav mu je uspjelo napisati. Ilirski jezik slubeno je u kolstvo
uveo Ivan Maurani 1862. godine. To je omoguilo razvoj stan
dardizacije sljedee faze, akceptuacije, tj. slubenoga prihvaa,a
norme u drutvenom ivotu, nakon ega je dolo do implementacqe,
odnosno njezine primjene u ivotu. Ilirizam je djelovao u tekom
razdoblju u kojemu hrvatski dobiva status slubenoga jezika i po
novno ga gubi u korist njemakoga jezika. Obranmaterinskoga
jezika i postavljanje hrvatskoga jezika na istu razmu (akene 1
.
n
viu) s latinskim i njemakim, a time i njegovo osposobljavanJ e l
primjena u vrenju svih drutvenih uloga, sve je to bildjeleilr

ea. Mladi Tkalevi skrivao se iza pjesnikih formulaciJa oplSUJUCl
situaciju hrvatskoga jezika koji je titio: Mnogi ima biserna zrno, a
dri ga staklenim, te ga daje eljadi za ures, a sam se kiti napravom,
do
d 62
posu Jenom u susje a.
.
Ilirski jezik dobiva i negativne ocjene u kontekstu svoJe kultur-
no-politike ideologije:
..........,.,....-.....-.......,..,....,-.-..,..-
,.-,
-.+..........-.......+...,.,...,..,..--...-.......,..+-,
-.+...,-....-..-......+....,+.-,,.
.,....,...-..
.,
-.+......,.-.................-.....
,.,
-..
....-,.
-,--.......-......-...-.,-..-...-
.
-
-..-(.
....
-...,.-,+.-......,+-.,.,..-...,.,...,...
,. .+.....,.,
.,.
........,................,....,..-..-.,.....,...
....--.
.
+. ..........,.+-....,-.....,.+. ,..-...
....-,..
.,

.
..-.-...,..,....,..,.+.-,......,..--......
....,.....-
..,......,.,.+..,.-.,.-...+......
+...,..+,.....
...,
-.,..,,...-.......,..,.....,..--.....-..-.,.,..-..
...
..,.+...-........,...+
.,
.--.-,.+-...
-.-....
,
,.......,...
,.+-............,........-..+...-....,....s....
Ta ocjena j ezine djelatnosti iliraca nije tona ako uzmemo u obzir
akavski dijalekt/jezik koji je na prirodan nain izgubio drutvenu
ulogu polovicom XVIII. stoljea. Meutim, stoji primjedba Rapacke
2 + Veber Tkalevi: Ustroj hrvatskoga jezika (1856.), u: Norme i normiranje ... , str. 15.
63
J. Rapacka: Rola regionalizmu . . , u: eadem: Godzina Herdera . . . , str. 83.-84.
to se tie kajkavtine. Treba ipak rei da je koncepcija ilirskoga je
zika, koja je uzimala u obzir i akavske i kajkavske elemente, done
kle ouvala pamenje o pismenome nasljeu tih dijalekata. Njezin
trodijalektni karakter na odreeni su nain nastavljali i hrvatski
mijeani jezici. Na alost, nije ostvarena nijedna koncepcija knji
evnoga jezika koja je pokuala stvoriti apstraktni model toga jezika
utemeljen na trima dijalektima, nepovezan konkretno ni s jednim
od njih, iako su se u povijesti te koncepcije ouvale. Predbacivanje
Rapacke utemeljeno je kad je rije o vukovcima jer tek njihova po
bj eda zapeauje izbacivanje akavizama i kajkavizama koje
Mareti smatra nepoeljnim regionalizmima jer je drao da oni
nee biti prihvaeni meu Srbima koji ih ne poznaju pa bi se time
mogla naruiti srpsko-hrvatska jezina zajednica.64
7.3. Hrvatski jezi k u drugoj polovici XIX. stoljea
7.3.1 . Rasprave u filol okim kol ama
Od polovice XIX. stoljea koncepciju ilirizma u jeziku nastavlja ve
navedena djelatnost Zagrebake filoloke kole. Pojavljuju se i dru
ga sredita, nazvana kolama, koja sudjeluju u raspravi o buduem
obliku hrvatskoga jezinoga standarda. Rasprave su se najee vo
dile oko izgovora jata, pravopisa i samoga modela knjievnoga je
zika.
iroki junoslavenski kontekst u okviru kojega su ilirci mislili
da mogu postii svoj e ciljeve, bio je predmetom kritike Zadarske
filoloke kole okupljene oko asopisa Zora dalmatinska i njego
va voditelja, Ante Kuzmania (1807. - 1879.).65 Njezini su predstav
nici predbacivati ilircima da ele stvoriti umjetni j ezik kojim ne
govori nijedan konkretni narod. Uzrokom protivljenja Dalmacije
idejama ilirizma nesumnjivo je bilo i napoleonsko razdoblje u ko
jemu se probudila jezina svijest i razmiljanje o vlastitom iden ti-
64 Usp. poglavlje VIII.
'jelovanj Zadarske kole opisuje Z. Vince: Putovima . .. . Toj je problematici posvetio
I knJigu: Ikavzca u hrvatskoj jezinoj povijesti. Sudbina ikavice u hrvatskoj pisanoj rijei -
Zadarsko-dalmatinski jezino-kulturni krug, Zagreb, 1998.
VII. POGLAVLJE: Pobjeda tokavtine
269
tetu. Vlastite jezine koncepcije zadarski su reformatori temeljili
na dalmatinskoj zapadnoj ikavskoj novotokavtini, pozivajui se
na injenicu da je Dalmacija bila kolijevkom hrvatske dravnosti
pa je i njezin jezik, koji je potvren u stvaralatvu F. Grabovca i A.
Kaia Mioia, kao i u djelima slavonske knjievnosti, dostojan da
se nazove narodnim jezikom. Glavna postavka njihove djelatnosti
bilo je irenje ikavizma na cijeli jezini model. Zato su se poseb
no otro borili protiv rogatoga e i uope protiv ilirskoga pravopisa
predlaui umjesto njega dalmatinsko-slavonski pravopis iz 1820.
U tome su naili na Vukov pristanak jer je on smatrao da je bo
lje, pravilnije i pametnije pisati n. pr. dite, lipo . . . nego dete, lepo.
Kuzmani je ilircima ak predlagao kompromis kojim bi zadarski
jezikoslovci prihvatili Gajevu grafiju ako ilirci prihvate ikavski iz
govor. Prihvaanje konkretnoga dijalekta kao jezine osnovice pri
bliilo ih je Vukovoj koncepciji - jedan dijalekt za jedan knjievni
jezik. Kuzmani je bio posljednji dosljedni ikavac u Zadarskoj filo
lokoj koli. Pedesetih je godina Petar Preradovi predloio zamisao
0 prihvaanju ijekavice koja se od tada poela smatrati kompromi
snim izgovorom koji ukljuuje i ikavizam i ekavizam. Od tada Zora
dalmatinska, ovisno o izgovoru njezina urednika, izlazi u ikavskoj
ili ijekavskoj verziji. Posljednji ikavski broj objavljen je 1866. godine.
Osamdesetih godina meu zadarcima ve uvelike pretee ijekavi
zam. Kuzmania je od Vukovih jezinih koncepcija udaljilo Vukovo
miljenje izraeno u lanku Srbi svi i svuda koje je 1853. ponovio
Jovan Suboti piui da
dalmatinski Hrvati koi edan' ezik' sa Srbl'ima imaju, esu edan' narod sa
Srbl'ima i: dalmatinski Hrvati, i panonski Hrvati (tj. kajkavci, op. autora)
budui da nemaju edan' ezik, nisu edan' narod. To est: dalmatinski Hrvati
nisu upravo Hrvati nego Srbl
'
i.66
Kuzmani je shvatio kakvu je opasnost donosilo takvo razumijeva
nje jezika koje je prijetilo hrvatskoj nacionalnoj posebnosti, to je
dovelo do zbliavanja zadaraca sa Zagrebom.
66 Navedeno prema: Z. Vince: Putovima ... , str. 287.
Historizam i tradicionalizam kao obiljeja Zadarske filoloke
kole bili su karakteristini i za Rijeku filoloku kolu na ijem je
elu bio Fran Kurelac (1811. - 1874.).67 Kurelac je preko predlaga
noga knjievnoga jezika elio sintetizirati stoljea bogate hrvatske
knjievne tradicije povezujui tokavtinu s akavtinom. Veliki je
naglasak stavljao na arhaizaciju jezika kao na svojevrstan povratak
vlastitim izvorima koji s jedne strane ne bi prekidao narodnu tra
diciju, a s druge bi strane trebao olakati pribliavanje drugim sla
venskim jezicima. Otuda njegov povratak staroslavenskom jeziku
kao korisnoj karici izmeu povij esti i sadanjosti. Obiljeja njego
va jezika primjerice jesu: Gen. pl. -o (sel, en), 1. os. sg. prezenta -u
(ispletu), pogodbeni nain: bin, bi, bi, bimo, bite, bi; esta uporaba
staroslavenskih participa (poad iz Bea; navraaje razgovor) i sin
taktikih konstrukcija (dativus absolutus) i slino. Kad je rije o pra
vopisu, on treba imati naela po kojima: jezici se piu bud po izgo
voru, bud po korenu besede; ili se mea jedno i drugo, a izabirao je
po korenu, tj . morfoloki tip.68 Kurelev umjetni jezik praktino nije
imao veega znaenja, ali je zasluga Rijeke kole bila obraanje po
zornosti na posebnost i odvojenost knjievnih jezinih sredstava te
na propagiranje intelektualizacije jezika. Kurelac je upozoravao na
opasnost od prevelike j ezine folklorizacije koja mu prijeti ako se
bude temeljio na jednostavnom narodnom dijalektu, kao to je bio
sluaj s Vukovim jezikom.
Individualno djelovanje Ante Starevia (1823. - 1896.), neaka
Sime Starevia, upuuje na zamrenos t problematike povezane s
izborom jezinoga modela u navedenome razdoblju. Starevi, ro
dom iz Like, utemeljitelj Stranke prava (pravaa), najjae stranke
osamdesetih godina x|xstoljea, odbacio je rodnu ikavtinu jer
pogrjeno smatrao da se njome slui neznatan dio naroda. U zagre-
67 M. Turk: Knjievnojezina koncepcija Rijeke filoloke kole, >>Croatica<< 37-38-39, Zagreb,
19;3
:
str. 377.-386.;
.
eadem: Frn Kurelac i hrvatski jezik, Izvjee za k. god. 1994./95., Prva
susacka hrvatska gimnazija u Rijeci, Rijeka, 1995., str. 16.-20.
68 L. Bad
.
rna:
_
Kurlea ortografija spram Brozova Hrvatskoga pravopisa (edan aspekt
odnosa Rl)eckefzloloske skote i tzv. hrvatskih vukovaca), U.Rijeki filoloki dani, Zbornik ra
dova l, Rijeka, 1996., str. 163.-172.; eadem: Kratka osnova hrvatskoga . . .
bakim je kolama (1839. - 1845.) upoznao ekavsku kajkavtinu, a
zatim prihvatio ilirski pravopis. Po vlastitom je odabiru predloio
ekavsku tokavtinu za zajedniki knjievni jezik Hrvata. Ijekavski
je izgovor povezivao sa Srbima, dok je njihove hrvatske pri
.
sta

e nazivao Slavosrbima. Starevievi pogledi na dijalekte/Jezrke l
junoslavenske narode koji se njima slue bili su jednako kontro
verzni kao i Vukovi pogledi, tj. bili su njihova potpuna suprotnost.
Starevi naime nije priznavao postojanje srpskoga naroda. Osim
Bugara, svi su Juni Slaveni za njega bili Hrvati. Naziv Srbin, koji
potjee od lat. servus 'rob', odnosio se na neko primitivno nodso
puanstvo koje se u velikoj mjeri kroatiziralo, a suvremeno suenJe
etnonima Srbin bilo je po njegovu milj enju rezultatom austro-ru
ske politike propagande. Kao tvorac velikohrvatske ideje, tvrdio
je da u Hrvatskoj nema Srba jer su oni samo pravoslavni Hrvati.
Rapacka upuuje na paradoks u njegovoj ideologiji, a to je razlo
.
g
to Starevi odluno odbacujui ilirske i jugoslavenske koncepci
je zajednitva, istodobno paradoksalno postaje de facto glasnikom
narodnog jedinstva Hrvata i Srba. 69
etvrtu filoloku kolu u Hrvatskoj inili su vukovci koji su pro

pagirali jezini model Vuka Karadia ve od kraja ezdeset
.
ih go
.
di
na x|xstoljea. Kao poetak jezine rasprave moe se uzetr godma
1850. i potpisivanje Bekoga dogovora o kojemu e biti rijei po sle.
Odnos samoga Vuka prema ilirskoj ideji bio je u svakom sluca
ju negativan? Karadi je kritizirao ilirsku koncepciju ijeano

ga j ezika te njegova obiljeja, grafiju i pravpi.
.
Vukovi pr
.
leI
s Hrvatskom poinju s tekstom iz 1849. Srbz svz z svuda koJI J e bro
fatalan za budue hrvatsko-srpske odnose, jer je u njemu tokavski
dijalekt, kako smo ve spomenuli,71 postao oznakom srpstvsog
to su njegove granice bile istodobno granicama srpskoga Jezrka 1
srpskoga naroda, iako je jasno da je to dijalekt kojim su govorili i
69 J. Rapacka: Starevi Ante, u: eadem: Leksikon . . . , str. 166.-167. Vidi i natuknicu Pravai,
str. 140.-143.
70 To posebno analizira N. Bai: V S. Karadi izmedu jezikoslovlja i politike . . . , poglavlje
U kontekstu hrvatsko-srpskih odnosa, str. 90.-151.
71 Usp. I. poglavlje
dalje govore etiri junoslavenska naroda. Osim toga, doseg tokav
skoga dijalekta nikada se nije podudarao s povijesnim granicama
drava, naroda, vjera i kultura. Od tada pa sve do dananjh dana
vodi se rasprava o pitanju kojemu narodu pripada tokavtina. Nije
o
.
izmijenila i njenica da je i sam Vuk promijenio svoje miljenje
J OS 1861. godme J er su ga na to prisilili hrvatski argumenti. Tada je
ustvrdio da j e umjesto tokavskoga dijalekta bolji kriterij podj ele
vjeroispovijest:
Ako Hrvatski rodoljupci ne pristaju na ovu na razumu osnovanu diobu,
onda se za sad
.
o
:
o
e n
.
ita drugo ne moe uiniti nego da se podijeli
mo po
.
zakonu Ih VJer
: ko Je
od zakona Grkoga ili istonoga onaj se ma

k
r gdJe stanovao nece odre ci Srpskoga imena, a od onijeh koji su zakona

Rimskoga neka kae da je Hrvat koji god hoe.n
Karadi poslije nije Hrvate nazivao katolikim Srbima jer je znao
dto vrijea brau Rimskoga zakona. Slinu promjenu u pogle
dima na hrvatski j ezik i narod vidimo i u Daniia nakon njegova
djelovanja u Zagrebu. On je takoer u poetku, kao Srb istone cr
kve posvetio svoja djela Srbima zapadne crkve.73
Karadi nije shvaao ilirsku ideju jer nije poznavao slojevitu i
bogatu tradiciju hrvatske knjievnosti, hrvatski tip tokavtine, ni
cilj jelatnosti iliraca: jezino ujedinjenje Hrvata.74 Tipian je nje
gov Iskaz u korespondenciji iz 1836. godine:
Gaj i
r
a ob
u
:
olju i elju, ali hoe li to uiniti moi, to e vrijeme po
kaz
ti. I
!Y
e Je Jedno od velikijeh smetnji: njih je teko nagovoriti, da su
Srb L a mi bismo ludi bili, kad bismo pristali na to, da ostavimo nae slavno
ime, i da primimo drugo mrtvo /Iiri/, koje danas u sebi nita ne znaus
Karadi nije bio sam u iskazivanju takvih protuilirskih nazora.76
72 V. S. Karadi: Srbi i Hrvati, u: idem: Skupljeni gramatiki i polemiki spisi III., Beograd,
I896., str. 467.-468.
73
.
Dnii je 1874. u lanku Dioba slovenskih jezika, >>Vidovdan<< 192-I93, str. 2.-3. priznao
da Je stokavtina i hrvatski dijalekt.
74 N. Bai, op. cit., str. l l6.
75 Citirano prema N. Bai, op. cit., str. 103.
Ovdje treba ukratko podsjetiti na povijest knjievnoga jezika u
Srbiji kako bi se mogle shvatiti razlike u knjievnom jeziku koje
su zatekli Gaj i Vuk i koje su postale predmetom njihovih refor
mi, istodobno im nameui oblik. U Srbiji, slino kao i u Hrvatskoj,
razdoblje pismenosti zapoinje u XII. stoljeu knjievnom dihoto
mijom, tj. staroslavenskim j ezikom srpske, odnosno tokavske re
dakcije, uz starosrpski jezik koji se rabio u neliturgijskoj svjetovnoj
pismenosti. Srbi su pisali irilicom koja je u XII. stoljeu istisnula
ranije ondje rabljenu glagoljicu. Razvoj knjievnoga jezika u Srbiji
bio je relativno stabilan. Navedena se dihotomija zadrala sve do
1726. godine. Duga crkvena tradicija s visokim prestiem slavena
srpskoga jezika imala je svoje uporite u autokefalnoj Srpskoj pra
voslavnoj crkvi. To je znantno zakoilo razvoj narodnoga knjiev
nog jezika koji je imao nii rang i manji prostor uporabe, ali se bez
ogranienja razvijao kao jezik usmene narodne knjievnosti. Na
povijest srpske pismenosti negativno je utjecala turska najezda, po
raz na Kosovu polju 1389. godine i gubitak nezavisnosti 1459. godi
ne. Poetkom XVIII. stoljea gospodarsko-politika situacija Srba
naseljenih na jugu Maarske, pod vlau Habsburgovaca, bila je
teka kao i u Srpskoj crkvi koja je bila pod neprestanim pritiskom
Katolike crkve s njezinim tenjama za unijom. Pravoslavlje je bi
lo titom srpstva jer je odreivalo identitet svih Srba koji su se pod
njegovim okriljem ujedinili i bilo obranom pred germanizacijom i
odnaroivanjem. Zbog nemogunosti kolovanja sveenstva i izda
vanja knjiga Srpska se crkva obratila pravoslavnoj Rusiji s molbom
da im poalje uitelje i knjige, vjerujui da e one biti napisane i
stim jezikom sv.
irila i Metoda. Naime, Srbi su primijetili iskva

renost vlastita staroslavenskog jezika. U takvim su okolnostima
zamijenili svoju redakciju stranom jer su dobili knjige na starosla
venskom jeziku ruske redakcije i taj je jezik nazvan ruskoslovenski.
Osamdesetih godina XVIII. stoljea, pod utjecajem postojee tra
dicije, dakle srpske redakcije, ali i ivoga srpskog i ruskog j ezika,
ruskoslavenski se jezik preobrazio u vrstu hibridnoga, umjetno
ga jezika i dobio naziv slavenosrpski te ga je u triglosijskoj situaciji
kao graanski jezik (uz crkveni i narodni) austrijska vlast odabra-
la za koritenje u javnome ivotu. Istodobno su pisci stvarali i na
srpskom jeziku (Gavrilo Stefanovi Venclovi, Dositej Obradovi).
Krajem XVIII. stoljea u Srbiji su zapravo postojala tri knjievna je
zika. U takvoj se situaciji Vuk Stefanovi Karadi prihvatio reforme
prekidajui crkvenu tradiciju i odabirui novotokavski ijekavski
(h)ercegovaki dijalekt kao osnovicu srpskoga jezika. To je bio jezik
bogate usmene narodne knjievnosti. Prije Vukove reforme Srbima
je prijetilo uvrivanje diglosije zbog supostojanja dvaju srodnih
jezika, funkcionalno razliitih, tj. stranoga slavenosrpskoga koji je
nastavljao tradiciju mrtvoga nekodificiranoga staroslavenskoga je
zika, koji je bio jezini hibrid i nije imao ni ansu postati normiran,
ali je zato vrio knjievnu funkciju i imao vei presti nego drugi,
ivi, domai j ezik, uglavnom govorni, iako je postojala i njegova
pisana potvrda.77 Jezina reforma postala je nuna, napose u no
voj politikoj situaciji u kojoj se nala tadanja Srpska Kneevina
1830. godine, nakon to je od Turske dobila samostalnost. Nastala
je potreba za novim dravnim institucijama i njihovim funkcio
niranjem u okviru zajednikoga jezika. Suprotno od Gaja, koji je
morao birati unutar hrvatske tronarjene knjievne tradicije, Vuk
je afirmirao govorni jezik jer se nije mogao temeljiti na tradiciji do
mae visoke kulture. Za ilirce je tronarjenost bila prirodno na
sljee pismenosti, dok je za Vuka prirodan bio jedino isti narodni
dijalekt. Njegova se djelatnost susrela s velikim otporom tadanje
elite koja je bila kolovana na crkvenom jeziku i branila tu tradici
ju. Zato je srpska elita bila protiv narodne knjievne norme koju je
predlagao Vuk.
Manifestom Vukove jezino-pravopisne reforme bio je Srpski re
nik istolkovan njemakim i latinskim rijema, izdan u Beu 1818.
godine. Rjenik je imao oko 20 tisua rijei i pridodanu Srpsku gra
matiku koja j e bila znatno bolja od prve, ranije spomenute Pis
menice iz 1814., ne potpuno originalne, pisane po uzoru na staro
slavenske gramatike. Sljedee izdanje toga rjenika iz 1852. godine:
Srpski rjenik istumaen njemakijem i latinskijem rieima (s vie
77 O tome npr. pie Pavle Ivi: Srpski nard . . . , str. 174.
od 47 tisua rijei), predstavljalo je drugu fazu Karadieva jezino
ga projekta koji je od prvotno prikupljenoga leksika iz govora Tri
.
a,
Vukova rodnoga mjesta, evoluirao zbog izvedenih ispravaka nekih
jezinih obiljeja te je dobio u leksikom i gramatikom smislu nad-
dijalektni karakter.
. .
Vuk je reformirao i srpsku irilicu odbacivi balast tradiciOnal-
nih slova koja vie nisu imala glasovnih ekvivalenata u sustavu srp
skoga jezika, ime se njihov broj smanjio od 48 na 30 slova. Vukova
pravopisna reforma utemeljena na fonetskim naelia (kako
.
e pr
.
i
je spomenuto) prihvaena je slubeno tek 1868. godme. Jzicna Je
reforma, meutim, prihvaena prije, ali ju Srbi nisu do kraJa ostva
rili jer su za svoj jezik odabrali ekavski izgovor iji je uzor novo
tokavski umadijsko-vojvoanski dijalekt kao glavni i opesrpski
(uostalom u pismenosti ekavski izgovor potvren od XIII. stoljea).
Vukovi pristae u Hrvatskoj krajem ezdesetih godina imali su
bolje uvjete za irenje njegovih pogleda. Redove Zagrebake kole
oslabio je odlazak V. Jagia. Veliko znaenje imala je i institucional
na djelatnost Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosi
,
koja je
za tajnika izabrala uru Daniia (pravo ime ore Popovic, 1825.
1882.). Djelujui u Zagrebu od 1877. do 1882., Danii je odigrao
vanu ulogu u oblikovanju, jaanju i konanoj pobjedi vukovsko
- daniievske kole. Danii je bio neobino plodan autor. Njegova
Mala srpska grmatika (1850.) postat e uzorom za gramatike vu
kovskoga tipa (npr. za Budmanija), za razliku od dotadanjih uvri
jeenih uzora tzv. Hrvatske gramatike kole. Danii je bio i prvi
redaktor tzv. Akademijina rjenika (Rjenih hrvatskoga ili srpskog
jezika, L-XXIII. , 1880. -1976.) preko kojega je utjecao na stvaranje
srpsko-hrvatskoga jezika.
Novu su kolu inili Pero Budmani, Mirko Divkovi, Rudolf
Strohal, Tomo Mareti, Ivan Broz, Franjo Ivekovi. U pretee vuko
vaca ubraja se I. A. Brli zbog teorijskih postavaka koje je irio (npr.
narodna dijalektna osnovica) iako se u njihovu praktinom os
tvaraju, potvrenome u gramatikom opisu, mogu nai obiljeja
predilirskoga standarda (-ah; paralelni nastavci Dat., Lok., Instr.
pl
:
) te duh
.
ilirske ideologije (univerzalno yf8 Slino posredno
mJesto zauzima gramatika
njegova sina, Andrije Torkvata Brlia:
Grmmatik der illyrischen Sprche, wie solche im Munde und Schrit
der Serbe n und Kraten gebriuchlich ist (Wien, 1854.). Iako nije odi-
grala vaniJ'u ulogu n1e
.
.
v
'
gova Je gramatika propaguala neka Vukova
J ezicna obil
"
v

. . .
JezJa snaz
mJ e nego gramatika njegova oca. Kako je bila
naenJena Hrvatima i Srbima, primjeri su bili pisani latinicom
po Ihrskm pravopisu te irilicom po fonetskom pravopisu. Refleks
dugoa}ta ostvaruje se u l atinici kao ie, a u irilici kao ie. Genitiv
mnozme Ima usporedne nastavke -ah ili -a (ena, enah), to je bilo
u skladu s hrvatskom i ilirskom te s Vukovom tradicijom.
Prvom gramatikom vukovskoga tipa smatra se rad Dubrovanina
Pere Bud G
v
ma
mJ a. rammatlca della lingua serbo-croata rillirical
(Bee 1867) u
.
l'
J
v
'

llJ OJ se po prv1 put rabi naziv srpsko-hrvatski to se
moze s t t'
'
.
ma rI Izr
_
azom autorovih pogleda na zajedniki jezik Srba
I Hrvata. Res etar J e 1926 p1
d
. .
.
.
sao a J e to mstmu prva potpuna gra-
matika naega J
.
e zika k
.
.
OJa J e sastavlJena, s vanrednom j asnosti i ta-
nosti, u duhu Vukovu a na
1
.
, v osnovu teme Itoga poznavana cistoga
narodnoga govora.79
To spotvrivala obiljej a:
fonetski pravopis, ijekavsko-jekavski
rfleks Jaa (liep; djevojka),
Pisanje s onan ta kao r i sastavljeno pisa
ilJe buducega vremena (lubiu) te oznaivanje naglasaka. Branka
)frsmatra da sljedea obiljeja nisu u skladu s Reetarovim mi
sljenJem: upora
naziva illir
ica, dvije sklonidbe pridj eva, bogata
poba kategonJe glagolskih pridjeva i priloga, futur tipa budem
(ubltl, avoenje dubleta. Negira ga i podjela gramatike na tri di
J el
:
pnJena kriterija Gen. sg. u podjeli na sklonidbene tipove te
cn Opisa
_
pojedinih kategorija koji je takoer u skladu s grama
CItradicijama Hrvatske
kole. Zapravo, gramatika ima mje-
soviti karakter to B Tafra tu
v .
1.
d
' v
. '
maCI na s Je eCI naCin:
78
B. Tafra: O hrvatskim vukovcima iz d
ur i I9 Zagreb 1993 t 339
rugoga kuta, Rasprave Zavoda za hrvatski j e zik ' '
., s r. .-362 Preti k d 1 'k l _174.
+
sa u: ea em: ,eu os ovna razdvojba . , str. 154.-
M. Reetar: Per Budmani, Rad JAZU 39, Zagreb, 1926., str. 107.
VII. POGLAVLJE: Pobjeda tokavti ne 277
/ . . . / dubrovaki je prinos stvaranju hrvatskoga knjievnog jezika go
lem, pa je sasvim jasno da jedan Dubrovanin uz toliku knjievnu i
j ezikoslovnu batinu ne moe napisati gramatiku zasnovanu isklju
ivo na narodnoj pjesmi.
80
Slinoga su tipa bile i gramatike Mirka Divkovia: Hrvatske gra
matike I dio. Oblici (za srednje i nalik im kole) (Zagreb, 1879., iz
danje VI. 1897.); Nauka o izreci (Zagreb, 1880., izdanje IV. 1896.);
Hrvatske gramatike II dio. Sintaksa za kolu (Zagreb, 1881., izdanje
XI. 1917.). U njima se prepleu dvije jezine norme, to je prirod
no za razdoblje kada praktino supostoje dvije norme, ilirska koja
slabi i vukovska koja jaa. Hrvatski model u Divkovia potvruju
sljedea obiljeja: ime jezika; morfoloki pravopis koji je zadran
sve do 1890. godine; ie/je; pisanje dj, gj (za j); stari nesinkretini
nastavci za Dat., Lok. i Instr. mnoine, a novotokavski se uzimaju
kao dijalektni; dvije sklonidbe pridjeva. Divkovi meutim prihvaa
Daniievu podjelu na sklonidbe prema gramatikome rodu. Nema
sumnje da su njegove gramatike, koje su izlazile 20 godina, u poet
ku slijedile hrvatsku tradiciju, ali su postupno podlijegale razvoju
u smjeru novotokavizacije.81 Divkovieve su gramatike u kolama
zamijenile dotadanje gramatike Vebera Tkalevia.
Vie vukovskih obilj eja imala je gramatika Rudolfa Strohala
Hrvatska slovnica za srednje i nalike im kole (Bj elovar, 1893.). To
su: fonoloki pravopis i novotokavski nastavci za mnoinu. Ilirski
ostatak bilo je npr. ilirsko nazivlje (slovnica, glasoslovlje, oblikoslov
lje, sklonidba ... ) i rastavljeno pisanje futura, kao i dva oblika futura
II. (budem poginuo, bit u poginuo).
Usporeujui dosad predstavljene gramatike, moe se rei da
je prva koja dosljedno primjenjuje vukovsku normu bila je tek gra
matika Tome Maretia. Istraivanja koj a je provela B. Tafra poka
zala su postupnost usvajanja Vukovih jezinih koncepcij a u hr
vatskim gramatikama od predilirskoga razdoblja. Na toj je osnovi
80 a. Tafra: O hrvatskim vukovcima . . , str. 167
` Detaljno o tome B. Tafra: O hrvatski vukovcima . . . . Tu i o drugim gramatikama, npr. J.
Vi tanovia.
M s d
V
82
.
:
amar
_
ZIJa me u hrvatskim vukovcima izdvojio tri genera-
c:j .PrvJ generacija utirala put Vukovim j ezinim i pravopi
smm nacehma. To su bile pretee meu koje pripadaju I. A. Brli
A. T. Brli, Ivekovi, P. Budmani, M. Divkovi. Druga generacija
l. Brozom 1 T. Maretiem konano je prihvatila vukovsku normu.
U sves glavom Mareievom ulogom Brozovi spominje ak i
aretzcevsku skolu. U trecu generaciju nastavljaa Samardija ubra
J a ,
:
Florsciitz, D. Borania, P. Skoka i djelomino S. Ivia, zbog
koJih se pnhvacena jezina norma odrala cijelo XX. stoljee.
Gramatii
_
st
_
ijistka hrvatskoga ili srpskoga knjievnogjezika
Tome rettca tztsla J e 1899. godine (sljedea izdanja 1931., 1963.).
Maettc
_
J suatrao da se zajedniki jezik za Hrvate i Srbe (to nije
uspJe
o
-
IrCima) moe stvoriti jedino na novotokavskoj osnovici

na kOJ OJ Je utemeljio novi knjievni srpski j ezik Vuk Karadi. u
predgo
.
oru gramatici opravdavanje njegova izbora istodobno je i
apologiJ a srpskoj normi i njezinu tvorcu:
Ako sa' h ti, da
.
va njig bude onakova, kakova treba, morao sam gra
za
-
J U UImat IZ dJela pisani j eh najboljim knjievnim jezikom. Svi lju
di, koJ
.
tOJ stvan mogu pravo suditi, slau se u tome, da je Vuk Stefanovi
KaradzH
.
o dnas
v
rvna piac, to se tie pravilna i dobra jezika, da je
n a kn]Izem nas JeZik ono, sto je Ciceron bio i jest za knjievni latinski
J zik. Buduci d,o Vuku i ja ovo mislim, za to je trebalo, da iz njegovijeh
d]ela
_
sab
_
erem sto potpuniju grau za ovu moju knjigu. Vuku se od svih
drugih PIaca pravilnosti knjievnoga jezika najvie pribliio Danii,
za
_
to sam
_
J
_
a obilno upotrebio i ona Daniieva djela, koja su za taj posao
na
J
_
zgdmJa. Napokon sam upotrebio narodne umotvorine, to ih je na
SVIJet Izdao Vuk poznatom svojom vjetinom, u kojoj ga nitko ni] e dosti
gao.s3
Maretievu je gramatiku kritizirao V. Jagi koji, iako tada blii vu
kovci
.
predbuje Mretiu da je izostavio grau iz bogate hrvat
ske knJ tzevnosti i oslo mo se samo na jezik iz djela Vuka i Daniia.
82 m s..:+i,. Hrvatsko jezikoslovlje od sedamdesetih godina XIX. stolea d d

1918., U. .+- Iz triju stoljea . . . .:: 99.-l41.
Ugo me
83 T. m.:-:. Gramatika i stilistika hrvatskoga ili srpskoga knjievnogjezika z.,:-t 1899 Predgovor, .:: l.
' ' ,
S kritikim primjedbama istupio je i Antun Radi, 84 predbacujui
autoru da iri pogrjene poglede na povijest hrvatskoga j ezika ko
ja uope ne zapoinje s Vukom, a Vuk nije ni stvaralac hrvatskoga
knjievnog jezika.
Slino kao Mareti mislio je prije njega, 1878. godine, I. Kuku
ljevi Sakcinski: Vuk je nama Srhom i Hrvatom stvorio jedan knji
evni jezik, i dao prvi pravac kojim valja da udarimo na polju skup
ne nae knjievnosti.85
Takvim su iskazima Hrvati sami stvarali osnovu za kasnija ne
tona tumaenja dogaaja iz povijesti hrvatskoga jezika, to su do
bro iskoristili Srbi u politike svrhe. Nataa Bai podsjea da je
Karadi, zapoinjui reformu
da bi ubrzao proces standardizacije u Srba, posegnuo za gotovim i dosta
stabilnim jezinim modelom narodnoga jezika, kojega su izraajne vri
jednosti bile knjievno ovjerene, a svoju je punu afirmaciju i uspon doi
vio u Gundulievu Osmanu. Narodnost, stabilnost i dora enost jezino
ga sustava dubrovake i dalmatinske knjievnosti nametala se namjesto
lutanja i traenja srpskih spisatelja, kojima je ruski klin, zabijen u jezino
tkivo u XVIII. stoljeu, znatno usporavao rad. Stoga je Karadi pouavao
srpske spisatelj e da se ugledaju na jezik Gunduliev, Reljkoviev, Doenov,
Kaiev i drugih hrvatskih pisaca jer su Starija djela brae nae zakona
Rimskoga za nae dananje spisatelje vee skrovite i istiji izvor od na
ijeh crkvenih knjiga<<. 8
6
Moemo se takoer podsjetiti da se Vuk koristio i hrvatskim rjeni
cima (Mikaljinim, Della Bellinim, Jambreievim, Belostenevim,
Voltievim, Stulievim) iz kojih je ispisivao tokavske rijei87 jer ih
je smatrao srpskima.
Maretieva gramatika, to je bila njezina vrlina, opisivala je no
votokavski sustav na znanstveni nain, dajui osnove standardu
utemeljenomu na tom sustavu. Osim gramatike, vanu su ulogu
84 m s..:+i,. T Mareti, U.i+- Jezikoslovne rasprave i lanci . , .:: 134.-135.
8
5 x..-+-:o ,:-. x a.i, o, ci:. .:: 90.
86 tti+-. .:: 62.
87 V. no:..:. Vukov >>Srpski rjenik prema rjenicima isus ovaca leksikografa: Kaia (1599?),
Mikale {649.}, Habdelia {1670.), Dela Bele (1728.) i ]ambreia (1742.), U. Nauni sastanak
slavista u Vukove dane 17, 2, a-o,:.+, 1978., .:: 439.-447.
....,....,....,--.......-..-...a.....-.....-,-.....,.
.-,.-.-.,, -....
r....,..|..-.a....(1852. - 1893),.a-......Hrvatski
prvopis, ..1892. ,.a.--,a.a,...a.-,-1893.), ,...-,--...|:,-.
:.a.-,.|.|a--.....|....:..., -.a,.aa,....-..a.a......
s.,-a-...a.-,.a......Pravopisa .a1904. a.1915. ..:....,..
,.-.o..,a:.-a...-...,,-,....,..t...t.-..:.-a|...:
..........-a.1930. ,.a.--...a.,.,-...,--..Pravopis hr
vatskoga ili srpskoga jezika oa...-..a...,-,..|..:..o.-..-.
,..|-d .....-:..a...,.,...-,.,,.a....,.a..:.aa,.s-|.-..
jata ..-.......ie/e, a....:-.-...,a-eo > -io (vidjeti : vidio).
a...,...--.,..t.-neistoga ...pokrivenoga r ..,-.-,.,...,a,-
a..,-....a.,-...suglasnik+ r + je (< ,.|e), ,a,-.- j .-aa....
(vrieme, ...vremena < vrjemena). |...--a...,-a-..a...,-:-..,-
...,..........a,.-.rje (pogrjeka, strjelica). a...-..|,-.-
,....t-.jote0 x-a...,-a.-..|.....|.-.....,....,..a...,-
,..,--,.....a..a.,a..,-.:.,.svetac, predak ,a,-,-a....,.
a-..a.......a..-aa...,-t, d : sveci, preci/svetci, predci. a...-.
,-a:...a.,a,.-a..,..|.-.......,..z......-.r ,.-a..,..
,- ..,..:..|.(gr' oce, po'rvati se). m..|....-,-...:-..,-a....
-.,..-.....|-.d + s, , e, , (odsjei, gradski, poditi, nad
cestar nadovjeni, nadutni). U va...a,....,..a.t.-......, -
:.-.-.....a..a.,ad + s, . a....aa..,..a.,.-.-:.-,.
..,...,.,....,...,...,-t.....:..:..,.-.:.,-..1930. ,.a.--
(Prvopis a...-..,..a.a,.aa.,...a1960. ,.a.--(Novosadski pr
vopis). a......,....,..-.-.-..t....aa,-.--.|.-.....:-,-
.-.......,.-.,..|..:..,......a,...-.-,...-.-....
..,.|.-a...va..o.-.......,a,-:..a.:a,...a-,.|...
,...-,.-....-..-:-..-:--.,..-.Glavnim pravilima za juno
88 M. Samardija: Ivan Broz, u: idem: Jezikoslovne rasprave i lanci . . . , str. 91. -128.
89 M. Samardija: Dragutin Borani, O.idem: Jezikoslovne rasprave i lanci . . . , str. 475.-506.
90 Vie o tome L. Badurina: Kratka osnova . . . , str. 34.-35. Taj problem, slino kao i pisanje
rijei tipa svetac ... , takoer je predmetom pravopisne reforme Osuvremenom jeziku, usp. IX.
poglavlje. Problematiku hrvatskoga pravopisa u povijesnom i suvremenom aspektu pokree
i N. Bai: Hrvatski jezik i njegov pravopis, >>Jezik<< 48, 2, Zagreb, 2001. , str. 42.-55.
.
:., -t..va...a.a.:..a-..a.,....az.|...,a,a.
narJeC)e, .
a.....aPravopisu, ..-.-.,-a:..--.,....,..-.-..
x.,.a.a,a.-.....,..|.,-..-....a...,.aa..,a,-.a.,...
Rjenik hrvatskoga jezika (1901.) ..,.,-..,..-.|..-a...
..
..,.,--,-,...:........- r..-,.|.-....o....-..,-.
-.....,-52 279 ..,-..a,...-.,-.-...,.,.
a..a...
...
...,
-..,.........,-...s:a.....--..|.-,..-.|a,-..
,-. .

|
x,-,...,-,...-..-.t...--a..:.:...-a..-,-,.-.,-...,-, .
..:...,.-.....
. . v . .
a
o.a,.,-t..Rjenik hrvatskoga ili srpsko
.
ezlka .. ,.,-,... .
..-.....-a....,-..:..-a.,..... o....,..| 1880.
.
882.
:
..|i 1884. - 1886.). x,-,....a.-,.,.-a....,.
.....-,.-
.
a...,...-........|-..-,....a-....
.:a..a....a-.
..,
-.a-,.....,a---..,.....-., -...:..a,.-.va.a
,.. . ..
.

.o.-..a,..,.a..-....--...a,-...a......:..,- .:..
t ....-..:..a-.a.,-o.-..-..,--......|...:...,-..
- -.
x
. a.
.-.:-.,..-..........|a.,-.......:.x|x.:..,-..

..,. ,-.
..-...aa..,aa,.t,-a.va...-,-..--..-.-,..,-
,..
x..-a--.,-.,--....a...-,.:....:.:.-,..,.a
(88+-
1976.) .,...a-.,-,-a.-.:.--.U -,-.--.....-.. ..
,..
|...... .a-.,.:...,.|.,.--.......,.x||.:..,-.....:..
:...a,-.|...:...|.-.....,..|.,v..-..m..,..o-..a-...
.,
t : a., ..-.:....a,..a..,..a,...a,.a:-.--....a..a
:- .,.a
. a . .:

. .ax.,..-,..-.,..,.:,--..:..... .,. .,.- ..
..-.,-.-

.-,-.........,.....,...:.-a.a..,......:a,.a,.
-...
.,--...,u.ta-...a-...:---. , .-..a,......-xx
:,.,-.,.
-...-..,.....:.....-,.-.-.|a,-..,v..-..r-
.,.
....
...
a.-......,Akademijin rjenik ,..,.a.-a-.,.-.-,-.

-..
:.--...|...:...,....,...,.--,....,-..,.....--...,...,-:.
,-.22 080 .:..-....-....,.|...:.a,...-.,-...250 00

a.,.-
|
-
-.:a.-...,m.,--,....-.-,-,....-...........-.-,.,. ..,
,...,-.-a..a..---a..-,.-.-a.a.,..-.:-a,..-o..
.,..-.
,..-a,.-:-...-.....-.:a.-..-.a...--:........-
:..a..,-a,-,........-..,..-a t--.,...a.a,.|....--...|
jezika. Nakon Daniia urednici su bili poznati hrvatski lingvisti:
P. Budmani, M. Valjavec, l. Broz, T. Mareti . . .
Posljednjih godina, u vrijeme obrauna s posljednjim srpsko-hr
vatskim razdobljem u povijesti hrvatskoga j ezika, dolazi i do ocje
njivanja djelatnosti vukovaca. Njima se pripisuje zasluga za kona
no kodificiranje hrvatskoga jezika na osnovici ijekavsko-jekavske
novotokavtine ije su temelje izgradili Mareti (s gramatikom),
Broz (s pravopisom) i Broz-Ivekovi s rjenikom. Kritiari vukova
ca napadali su i Brozov Hrvatski prvopis koji e, to je paradoks,
postati u budunosti simbolom hrvatskoga nacionalnog pravopisa
i oko sebe okupljati sve one koji se protive nametanju srpskih uzo
ra.9I
Glavna kritika odnosi se ipak na preveliku novotokavizaci
ju standarda koja ga je osiromaila i liila bogate pisane tradicije.
Krajnji novotokavski purizam odreivao je ve spomenuti odnos
prema kajkavizmima i akavizmima. To je dovelo do pokuaja to
kavizacije toponima: Delnice > Dionice,
akovec >
akovac, Split
> Spljet. Ispravljalo se i preraivalo naslove i jezik knjievnih djela
napisanih prije reforme, pisanih ilirskim jezikom, prema mareti
evskoj normi, npr. Pod starimi krovovi K. . G j alsko ga u: Pod starim
krovovima ili Medu abari Ante Kovaia u: Medu abarima, a istu
su sudbinu imala i djela A. enoe i E. Kumiia. Rije je o nevie
nom falsificiranju povijesti i hrvatskoga knjievnog nasljea doba
romantizma i realizma. 92 Djela pisaca iz XVIII. stoljea, s iznimkom
izvornih izdanja, podlijegala su samo pravopisnoj korekturi, a pis
ci iz XIX. stoljea jezino su preraivani jer je njihov originalni
jezik pobijao tezu o jedinstvenom jeziku jednoga naroda dvojako ga
imena, to znai da je politiki bio neispravan (nepodoban). Svako
sljedee izdanje djela navedenih autora bilo je sve vie jezino po
pravljano.
91 D. kiljan: Govor nacie . . .
92 S. Ham, op. cit, poglavlje: Prilagodbe jezika zagrebake filoloke kole maretievskoj nor
mi, str. 147.-185. Tu je i detaljna bibliografija radova V. Ania, i Sovia, S. Teaka o pojedinim
piscima; D. Brozovi: ]ezina i pravopisna previranja UHrvatskoj . . .
Neki se znanstvenici pitaju kako je bila mogua pobjeda vuov
ske kole. Vukovci su ili prema pobjedi jer im je pomagala klm
razvijanja ideje za ujedinjenje Junih Slavena koju
-
u propaua1
ilirizam i jugoslavizam, i to, to je jo paradoksalmJe, na tenton
ju Hrvatske. Ako izgubi ilirizam, vukovci su jamili ujedinjeje sa
Srbijom u okviru j ezika. Vanu je institucionalnulgu edtgrala
bac
v
ka JAZU i skupina realizatora vukovske tdeJe koJa se on-
zagre
d
o
V
k
d" e okupila. Prihvaanje vukovske norme i nastanak zaJe mc
.
oga
jzika znaili su samo formalno ostvarenje zamiljenoga proJekta
koji nikada nije bio praktino ostvaren.
7. 3. 2. Beki dogovor
Polovicom XIX. stoljea Hrvati su ve bili svjesni da siz
.
gubili ispr
va iroko zamiljen ilirski projekt ujedinjenja svh JuzmSlavena.
Ostvariva je bila mogunost jezinoga ujedinjenJa
.
sa Srn
:
s o
jima ih je povezivala ijekavska tokavtina. Tako J e a miCIJattvu
v. Karadia 28. oujka 1850. dolo do susretu Bee. Nn
.
za
jednikih rasprava potpisan je dokument naz1vn objava th
_
zzJ
.
v
koji je tek u XX. stoljeu, kada se taj dogaaj poceo smatrati pnJ
lomnim za nastanak zajednikoga srpsko-hrvatskoga jezika, dob10
ime Beki knjievni dogovor.
.
.
Dogovor se sastojao od pet toaka kojima je utvreno slJ edece.
'
d d arod treba 1

e d n u knJ" ievnost da
Dolje potpisani znaJUCI a J e a n n
ima i po tom sa alosti gledajui, kako nam je knj
.
ivnost raskmadana,
ne samo po bukvici nego jo po pravopisu, sastajali sm
v
o se ovJ
.
:h dana
:
da se razgovorimo, kako bismo se, to se za sad vie moze, u knJlzevnostJ
sloili i ujedinili. I tako smo
Jednoglasice priznali da ne valja mijeajui narjeja grai;i
.
nvo, ko

l. e a u narodu nema, nego da je bolje od narodni j eh naqeqa Izabrati
J g
..
v
" k l l jedno, da bude knJlzevm JeZI . . .
z. Jednoglasice smo priznali, da je najpravije i najbolje primiti juno nar
jeje da bude knjievno; i to
a) zato, to najvie naroda tako govori,
. .
b) to je ono najblie staromu slavenskomu jeziku, a po tomu svjema
ostalijem jezicima slavenski jem,
e) ...,.......-...+-,,.-.-,-..,,..-
+,..,.
....
.-.......-,..-....-,-..,...-.
,.-.,...-,..
.-........-.,....,.+-.,..,......-.....
... .....
..,..-....,......,...-.-........+.
-.
.
,-,
--,
...,+,..,....--..,,.+.....,......
,,..z]e, .+ ,,
,+.-...,.-+,.,.je ...e, ...i, ....,+

..-.- ,.blJe lo, bjelzna, mrea, donio / .. /.
,
3. s..
.....+.-...
,...--.+.-...-,..-.......-.,.. ......
.,...+..+.,
,-.,,...-...,.,.-,...........,....
.-...,
-.,...
......-...+-..+.-.+...,......-.-.
--.,.-,...,.,.-.,-...,..-.,.....
4. ...-., . ..
...+.h ...-.....-.,-.--.-....,....+--.
_-.,.....,.-..-+,-.,...-...,.,.-.,..,-.-
-...+

, ...-,......-....-...-,....-.,.......,-+.-.
-,.,-,...-.....-...,--.,-,...
5. -.,
-.,.
..e , . ......+..,.+r, ,+,.-...-...

...,..-.-,..-.a -.e, ...-.r -.....,.-,.prst) 93
Ugovor
.
,
a srpske strane potpisali Vuk Stefanovi Karadi u
ro aI
,
CIC Slovenac Franjo Mikloi, a s hrvatske strane IvaKu
kuJ evic
:
uImitrija Demeter, Ivan Maurani, Vinko Pacel i St f
PeJakovic.
e an
, .
B
.
ki
.
d
.
ovr odbacivao je ilirsku jezinu koncepciju prihva
CaJUCl obilJezJa IZ Vukova j ezika, a djelomino i iz predilirskoga hr
vat
.
skog s
.
andarda. Odbaeno je mij eanje dijalekata i stvaran e
Jezia
v
kOJl u tvarnosti ne postoji u korist jednoga, hercegovak
ga, JUznoga IJekavskog dijalekta novotokavskoga ti' pa t'
k
. . + Mu .
, J

onoga
OJJe cmo osnovicu j ezika to ga je Vuk reformirao. Predloene
promene otaaj eg i)irskoga pravopisa to se tie e, er liu
r
a u krst pnhvacaJacina Vukova pisanja. Ilirska misao po
azena e l na eu J oga ujedinjenja sa Srbima koji u doku-
ment m su uklJUCih obiljezJa ilirskoga J
.
e zika Be k
.
d
.
d ' h 1 1
,

e I Je ogovor slje-
.
cl
.
po so jca ipak ostao samo pismena deklaracija bez prak-
tlcmh posljedica. Tomu je bilo nekoliko uzroka. Nije nevana bi-
93 z v

mc e: Putovima . . . , u poglavlju Kn 'ievni d
-
iznosi cijeli dokument odakle potj
'
e
'J
d
'
.
og
vor u Becu godme 1850. (str. 275.-281.)

'
cu ov Je citiram ulomci (str. 279.-280.).
la injenica da u tom razdoblju Srbi i Hrvati nisu ivj eli u jednoj
dravi, nego su i dalje bili politiki razdvoj eni, potpadajui pod
Austro-Ugarsku ili pak Tursku. Drugo, na zapadu nije vladala dru
tvena klima koja bi ila u prilog Dogovoru jer u Hrvatskoj od 1850.
pa do kraja stoljea aktivno djeluju pojedine filoloke kole s vlasti
tim jezinim projektima koje su se protivile sporazumu. Zadrani
su na primjer sve jezine ugovore smatrali izdajom narodne tra
dicije. Zagrebaku filoloku kolu nije reprezentirao ni Lj. Gaj94 ni
gramatiari Vjekoslav Babuki i Antun Maurani. Uostalom, i sa
mi potpisnici nisu se drali pojedinih toaka sporazuma. Ivan Ma
urani, kao kancelar hrvatske dvorske kancelarije, 1862. godine
uveo je u kole Gajev pravopis, to je bilo u izrazitoj suprotnosti s
njegovim potpisom pri Bekom dogovoru. Podsjetimo, osim toga,
da su ezdesetih i sedamdesetih godina objavljeni i radovi Vebera
Tkalevia u kojima se i dalje propisuje ilirski pravopis i glavna
naela ilirskoga jezika. Osobno miljenje voe Zagrebake kole o
Vuk ovu jeziku bilo je da je to jezik regionalnoga dometa.
Dogovor je podijelio zagrebaku inteligenciju. Njegovi pristae
s l. Kukuljeviem na elu poeli su u izdanjima Matice ilirske pri
mjenjivati nove zasade (orto)grafije. U raspravi na koju je pozvao
asopis Neven B. ulek je bio za pisanje ie/e te r, ali to nije utjecalo
na Mauranievu odluku iz 1862. Godine 1864. Jagi je u lanku
Na pravopis, tiskanome u znanstvenom asopisu Knjievnik kri
tizirao ilirska jezino-pravopisna naela te pledirao za pisanje ie/
je, r (umjesto tj) te Gen. pl. bez h. Od toga vremena Jagi vie nije
pripadao Zagrebakoj koli, a kritizirao je i vukovca Maretia. Na
kraju se dogodilo da je u kolama obvezatan bio ilirski pravopis, a
u javnom ivotu promjene koje propagira sredina oko Knjievnika.
Postojee pravopisne inaice pokuava 1877. uniformirati pravopis
na komisija koja je trebala uvesti promjene u kolstvo. Ona je uki
nula staro pisanje jata (e) i samoglasnoga r, ali je po Tkalevievu
nagovoru ostavila nastavak -ah. Ipak nije odluila kako e se pisati
.
.~
~~
94 Lj. Gaj smjestio je tekst dokumenta s iv 1850. u asopisu >>Narodne novine<< u zabavnu
rubriku Pouitelni zabavnik!
286
jer se kolebala izmeu ilirskoga etimolokog i vukovskog fonetskoga
pravopisa. Odluke komisije nisu pravno potvrene, a u kolama e
ih provesti tek gramatike Mirka Divkovia s vukovskom normom.
Beki je dogovor u kasnijim slavistikim radovima, koji su ne
rijetko precjenjivali njegovo znaenje, postao svojevrstan mit na
kojemu je rastao i sljedei, kasniji mit serbokroatistike, 95 odno
sno jedinstva srpskoga i hrvatskoga jezika, to naglaavaju hrvat
ski lingvisti.
95 m Kai: Politika Uznanstvenoj slavistici ...
Knjievna sredita u drugoj polovici XIX. stoljea

Br
SRBIJA
VI l i . POGLAVLJE
Srpsko-hrvatski/
hrvatsko-srpski jezi k
Naelo nacionalnog suvereniteta i potpune ravno
pravnosti obuhvaa i prava svakoga od naih na
roa d

u va sve atribute svoga nacionalnog po
sto
!
anJa z da maksimalno razvija ne samo svoju
przvrednu, nego i kulturnu djelatnost. Medu tim
atributima odsudno vanu ulogu ima vlastito na
cionalno ime jezika kojim se hrvatski narod slu
i, er je n
.
eotudivo pravo svakoga naroda da svoj
Jezzk nazzva vlastitim imenom, bez obzira radi li
s
?
filoloomf
menu koji u obliku zasebne je

zzcne varyante zlz cak u cijelosti pripada i nekom
drugom narodu.
Deklaracija o nazivu i poloaju
hrvatskog knjievnog jezika,
.,..-17. ..,..1967. ,.+.-
Periodizacija hrvatskoga knjievnog j ezika u XX. stoljeu, kao hr

vatsko-srskoga jezi
.
ka, podreena je povijesnim injenicama koje
su postavile cezuru Izmeu pojedinih razdoblja. 2
Prvo razdoblje - od 1901 do 1918 oznac
v
u1
e utvr

M
-
IvanJe 1 J a-
canJe u
.
tjecaJa hrvatskih vukovaca koji su kodificirali gramatiku i
P
.
avop1nu normu u
.
posljednjih desetak godina XIX. stoljea. Po
VIJ esno J e to
.
razobJ e Prvoga svjetskog rata nakon kojega je jugo
slavensko pitanJe, tj . stvaranje zajednike drave Junih Slavena
postalo zamren meunarodni problem, posebice meu samim
Navod iz asopisa >>Telegram<<.
2
Slino misle i drugi autori, npr. M. Samardija.
VI l i . POGLAVLJE: Srpsko-hrvatski/hrvatsko-srpski jezik 289
Slavenima. Do stvaranja prve drave nazvane Kraljevstvo Srba,
Hrvata i Slovenaca dolo je u Beogradu, l. prosinca 1918. godine.
Velikosrpski nacionalisti prihvatili su ju radosno, videi u njoj na
stavak Kraljevstva Srbije, dok je u bivim habsburkim zemljama
ona izazvala val nezadovoljstva, ak i pokuaj pobune hrvatske voj
ske, koja je smatrala da je zemlja ozbiljno ugroena od supremacije
Srba.3 Raspored snaga meu narodima koji su se nali u zajedni
koj dravi od samoga poetka nij e bio ravnopravan.
Problem jezika postajao je dravnim problemom. Hrvatska ocje
na hrvatskoga ili srpskoga, odnosno hrvatskosrpskoga/srpskohrvat
skoga jezika negativna je iz perspektive njegova stogodinjega po
stojanja, ali ne valja zaboraviti da j e u trenutku nastajanja na pri
jelomu stoljea on bio pozitivnim ostvarenjem elja za jezinim,
narodnim i dravnim jedinstvom svih Junih Slavena, kada su se
oni, nakon nekoliko stoljea nepostojanja, poj avili na zemljovidu
Europe u zajednikoj dravi.
Prvo razdoblje zapoinje Broz-Ivekovievim rjenikom (1901.).
Pravopisnu normu uvruju sljedea, ve spomenuta izdanj a
Broz-Boranieva pravopisa koja su poela izlaziti od 1904. godine.
Maretievska se gramatika norma irila putem jednoga od naj
boljih hrvatskih udbenika, Gramatike hrvatskog jezika za enski
licej Josipa Florschiitza (1905.). Pojavljuju se i j ezini savjetnici kao
rezultat praktinoga djelovanja u okviru jezine kulture i kao znak
brige za usavravanje jezika i rada na oblicima i mogunostima nje
gove primjene. Njihova se tematika svodila uglavnom na borbu za
istou j ezika, nastavljajui time Maretieve postavke u skladu s
kojima u novotokavskome jezinom standardu nema mjesta ne
ologizmima, a ni akavskim ni kajkavskim regionalizmima. U te se
savjetnike ubrajaju Barbarizmi u hrvatskom jeziku (Zagreb, 1904.)
Vatroslava Roia4 i Brani jezika hrvatskoga Nikole Andria5 iz
191 1. godine. Andri za razliku od Roia nije bio tako doslj edan
3 L. Podhorodecki: Jugoslawia
..
. , str. 149.
4 M. Samardija: Vatroslav Roi, O. idem: Jezikoslovne rasprave i lanci
.
. . , str. 227.-260.
5 M. Samardija: Nikola Andri, u: idem: Jezikoslovne rasprave i lanci ... , str. 409.-472.
novotokavski purist jer je bio za odreene normativne zahvate pro
vjerene u hrvatskoj jezinoj tradiciji. Upozoravao je na nepotrebno
preuzimanje srpskih rijei koje su esto rusizmi.6 On je bio prvi koji
se u razdoblju ojaale Vukovizacije vraa i podsjea na vrijednosti
vlastita j ezika: Hrvatski je jezik tako lijep i bujan, da se njime mo
e izrei sve, im ti dua zadre. On je sjajan, vatren i duevan.7
Sljedei savjetnik napisao je T. Mareti: Hrvatski ili srpski jezini
savjetnik za sve one, koji ele dobro govoriti i pisati knjievnim naim
jezikom. On izlazi ve u sljedeem razdoblju, 1924. godine, a autor
u njemu potvruje svoj stav iz 1899. prema barbarizmima u koje po
njegovu miljenju pripadaju sve nenovotokavske rijei. U uvodu
pisanom ekavicom, to je trebalo posvjedoiti njegov odnos prema
istonome dijalektu koji mu je jednako drag kao juni,8 ponovno
kritizira rijei nepotvrene u narodnom naem jeziku koje nisu u
duhu toga j ezika: Moda e se kojemu itatelju initi preterano to
ja najvei deo kajkavskih rei izgonim iz knjievnoga jezika / . . . /, no
/ .. ./ svatko vrlo lako uvia da bi takve rei knjievnome jedinstvu
Hrvata i Srba vrlo smetale, jer ih Srbi ne bi hteli primiti.9 to e nam
neologizmi poput glazba10, isusovac, redarstvo, slovnica, stoernik,
tvornica, uionica, pita se Mareti. Po njegovu su miljenju nepo
trebne i rijei: asnik, povijest, knjinica, proraun, stoer, tvrtka.
Savjetuje da se umjesto njih rabe internacionalizmi, kako to rade
drugi narodi, pa i Srbi (npr. oficir /h/istoria, biblioteka, budget, pol,
firma). Mareti nije protiv regionalizama, nego protiv tipinih i sa
mo hrvatskih neologizama i posuenica to ih je kovao uglavnom
purist B. ulek. To je bilo u skladu s Maretievim pogledom na za
jedniki j ezik i nain kako se on ostvaruje, iako je time unitavao
dio hrvatskoga jezinog nasljea u korist srbizacije. Oito da je, ka
ko primjeuje Mogu, u svakodnevnom ivotu i dalje taj leksik bio
6 N. Andri: Koje nam beogradske rijei ne trebaju, O. M. Samardija, op. cit., str. 452.-463.
Rije je o lanku iz 1927. godine.
7 Navedenono prema M. Mogu: Poviest ... , str. 180.
8 Ibidem, str. 180.
9 Ibidem, str. 180.-181.
10 ulekov neologizam potvren ve 1844. u >>Danici<<.
prisutan kad je Mareti tako reagirao. Ista e se ocjena i odnos pre
ma korj enitome hrvatskom leksiku ponoviti kao neizostavni ele
ment jezine politike u dravi nastaloj 1945.
Godine 1913. Jovan Skerli (1877. - 1914.) u lanku Istono ili ju
no nareje prvi je pokuao uj ednaiti srpski i hrvatski jezik ukla
njanjem dviju temeljnih razlika meu njima. U tu je svrhu 1914.
proveo anketu meu hrvatskim i srpskim knjievnicima i jeziko
slovcima. Njegov je projekt pretpostavljao da Srbi prihvate latinicu
umjesto irilice, a Hrvati ekavicu umjesto ijekavice. Rat i autorova
smrt prekinuli su tu inicijativu. Na Skerliev su prijedlog ipak pozi
tivno odgovorili mnogi hrvatski pisci i javni djelatnici - pobornici
jugoslavenske zajednice - koji su poeli pisati ekavicom. To su bili,
meu ostalima, M. Krlea, T. Ujevi, A. B. imi i A. Cesarec. Ti novi
ekavci odbacili su tu praksu poetkom dvadesetih godina, razoa
rani politikom novonastale drave.
Drugo razdoblje - od 1918. do 1941. - vrijeme je pogoravanja
situacije za hrvatski jezik. U svim podrujima drutvenoga ivo
ta vidljiva je snana centralistika politika Beograda, to se odra
zilo ak i u politikome vicu u kojemu se kratica naziva drave
Kralevina SHS prevodila kao Srbin hoe sve. Kao nedosljed
nost parole jedan narod - tri plemena (a ne tri posebna naroda), u
3. paragrafu Vidovdanskoga ustava iz 1921. pojavljuje se ak i novo
ime jezika: Slubeni jezik Kraljevine je srpsko-hrvatsko-slovenaki,
1
1
ime koje se rabilo sve do 1937. godine. Srpski jezini unitarizam
bio je posebno vidljiv u kolstvu, voj sci, sudstvu. Jezina situacija
ovisila je o situaciji u dravi. Atentat na hrvatske poslanike u beog
radskoj Skuptini 20. lipnja 1928., kad je ustrijeljen Stjepan Radi,
karizmatini voa Hrvatske seljake stranke, a ranjena jo dvojica
poslanika, bio je povod raspada Kraljevine SHS. estoga sijenja
1929. kralj Aleksandar Karaorevi zbog dravnoga udara uvo
di estojanuarsku diktaturu. Ponitio je Vidovdanski ustav12 i ras-
11 Nalazimo ga u naslovu: Istorija srpskohrvatskoslovenakog knjievnog jezika Franje
Polj anca iz 1936. godine.
12 Vidovdanski ustav proglaen je 28. lipnja 1921. , na dan pravoslavno ga sv. Vida. To je za
Srbe poseban dan jer su toga dana 1389. izgubili bitku na Kosovu polju, a 1914. se dogodio
pustio Skuptinu. U listopadu 1929. proglasio je zakon o promjeni
imena drave u Kraljevinu Jugoslaviju.
U tome burnom razdoblju dolazi do neposrednih promjena u
hrvatskome jeziku. Godine 1926. Ministarstvo prosvjete osniva po
sebno znanstveno povjerenstvo koje treba izraditi zajedniki pra
vopis. U povjerenstvu su bili hrvatski lingvisti vukovske orijenta
cije: Mareti, Reetar, Borani i Ivi. Ministarstvo je 1929. u svrhu
izrade pravopisa izdalo Pravopisno uputstvo za sve osnovne, srednje
i strune kole Kralevine S. H. S. prema kojemu je odreen j edan
pravopis temeljen na velikoj j ezinoj i pravopisnoj reformi Vuka
Karadia. Propisom se nareivala:
s..-,...-,...-.-....-,.....-...-....,..--........--.
.-..
+.-,..
......-?,.,.
s.,+.-.+--..-...+.,.......,.-...
..+.-,..-,..+...-,.,-...+....+.,...,....+.,--.-...
.+.-.-.........-,.,....-.,....-,....-,......-.
u. skladu s Uputstvom, A. Beli 1930. godine objavljuje svoj pravo
p1S pod naslovom Pravopis srpskohrvatskog knjievnog jezika koji
Je popularno nazvan oktroirani prvopis. Iste godine izlazi takoer
prilagoen propisima Pravo p is hrvatskoga ili srpskoga jezika. Peto
izdanje preraeno prema propisima Ministarstva Prosvjete (kao i e
sto i sedmo izdanje) Dragutina Borania. Naela srpskoga pravopi
sa preuzeta su iz Believa pravopisa. U skladu s propisima srpske
ortografije promijenjeno je pisanje d + s, , e, , u: otsjei, gradski,
ottati, otciepiti, otepiti, otunuti. Takav e zapis poslije postati
SVOJ evrstan pokazatelj koji e se od normi (hrvatska ili srpska) pri
mijeniti u pravopisu.
Osnovano je i povjerenstvo za rad na ujednaivanju nazivlja za
srednje kole.
Novi pravopis Hrvati su odbacili kao znak jezine unifikacije.

Cak je i T. Mareti 1931. istupio protiv dravne jezine politike u
anketi asopisa Pravda. Za obranu hrvatskoga jezika osnovano
atentat n
_
a ndojvou Ferdinanda u Sarajevu jer su na dan srpske narodne alosti austrij
ske vlasti naJavile VOJne manevre kao politiku provokaciju prema Srbiji.
i3 Navedeno prema M. Mogu: Povijest . . . , str. 181.
VIl i . POGLAVLJE: Srpsko-hrvatski/hrvatsko-srpski jezi k 293
je 1936. drutvo Hrvatski jezik koje je godinu dana objavljivalo
asopis pod istim naslovom, u redakciji S. Ivia. Hrvati se prisje
aju vremena svoje bogate knjievne tradicije. Godine 1930. izla
zi Antologija akavske lirike, a o stotoj obljetnici Gajevih reformi i
odbaene kajkavske knjievnosti M. Krlea 1936. objavljuje na kaj
kavskome Balade Petrice Kerempuha, dok S. Ivi pie jezinu mo
nografiju Jezik Hrvata kajkavaca. Izlaze i Djela Frna Krsta Fran
kopana. Sva ta dj ela uskrisuju i afirmiraju kajkavski dijalekt koji
pripada iskljuivo tradiciji hrvatskoga jezika i po tome se razlikuje
od srpskoga jezika.14 U tom razdoblju zapoinje rasprava o razli
kama izmeu srpskoga i hrvatskoga jezika umj esto dotad propa
giranoga jedinstva. Razlike su posebno bile vidljive u leksiku. Tu
je temu najprije zapoeo Srbin Radosav Bokovi u radu (nedovr
enome vjerojatno zbog politikih pritisaka) O leksikoj i stilskoj
diferencijaciji srpskoga i hrvatskoga knjievnogjezika.i5 Autor po
tvruje postojanje tih razlika ilustrirajui ih brojnim primjerima
te pretpostavlja da bi rjenik takvih rijei mogao imati oko tri do
etiri tisue leksema. On takoer pokuava odrediti uzroke koji su
u povijesti dva jezina sustava uinili razliitima, npr. posezanje
Hrvata za domaim rijeima (glazba - muzika, pohrna - depozit,
brojka - cifra, streljivo - municija, ljekarna - apoteka . . . ), dok su Srbi
uzimali posuenice iz stranih jezika. Upozorava na skupinu hrvat
skih rijei kojima u srpskome odgovaraju sintagme (dragul - drgi
kamen, vozilo - prevozno sredstvo . . . ). On smatra da, na sreu, vri
jeme likvidira ono to je stvorila vekovna politiko-kulturna izo
lacija srpskoga i hrvatskoga naroda.i6
Tom se temom dalje bavi i Julije Benei koji u Varavi 1937. go
dine objavljuje djelo Gramatykajfzyka chorwackiego, czyli serbski
ego. U toj se gramatici nalazi i rjenik leksikih razlika izmeu srp-
.
Vie o tome vidi J. Kornhauser: Literatura dialektalna i tozsamos chorwacka, u: /izyk a
tozsamos narodowa: Slavica ... , str. 155.-168. Vidi i xi. poglavlje.
R. Bokovi: O leksikoj i stilskoj diferencijaciji srpskoga i hrvatskoga knjievnog jezika,
>>Na jezik iii. Beograd, 1935., str. 277.-282. Pretisak u: idem, Odabrani lanci i rasprave,
Titograd, 1978., str. 45.-48.
..
Ibidem, str. 47.
skoga i hrvatskoga jezika s 1300 rijei, a namijenjen je prevoditelji
ma. Taj razlikovni rjeniki prikaz nije bio popraen teorijskim pri
mjedbama, imao je i neke pogrjeke, a bio je, kao i itava gramatika,
malo poznat u Hrvatskoj pa nije imao ni veega utjecaja. Unato
tome, A. Beli je napao Beneia nazvavi ga kradljivcem srpskih
rijei. Zbog toga djela Benei je bio nakon Drugoga svjetskog rata
i politiki ikaniran.17
Stanje u hrvatskome jeziku popravilo je stvaranje autonomne
Banovine hrvatske (26. kolovoza 1939. godine) koja je preuzela od
luke o vanjskoj politici, gospodarstvu, financijama, sudstvu, soci
jalnoj politici i prosvjeti, ali, na alost, tek neposredno prije izbija
nja Drugoga svjetskog rata. U kole se vratio Boraniev Pravopis od
prije 1930. godine. Sintezom polustoljetnoga funkcioniranja srp
sko-hrvatskoga jezika bila je knjiga Petra Guberine i Krune Krstia
Razlike izmedu hrvatskoga i srpskoga knjievnog jezika, 18 objavlje
na u Zagrebu 1940. godine. Suprotno slubeno naglaavanoj jedin
stvenosti, autori u svojoj knjizi tvrde da je hrvatskosrpski apstrak
tan i umjetan jezik koji spaja dva jezika koji zasebno funkcionira
ju, svaki s vlastitom posebnom strukturom i povijesti. Bio je to prvi
znanstveni protest protiv nametanja unifikacije, popraen dugim
popisom razlika izmeu tih dvaju j ezika na fonetskoj, fleksijskoj,
tvorbenoj, sintaktikoj, stilistikoj i leksikoj razini, pa ak i u okvi
ru tzv. j ezinih navika kao to su pisanje nadnevaka, kratica itd.
Dodatak u obliku rjenika ima 4709 rijei. Guberina u naslovu te
orij skoga dijela koji se nalazi ispred rjenika, pita: Zato moemo
govoriti o posebnom hrvatskom knjievnom jeziku?
17 I. r:.:,ic.. Razlike izmedu hrvatskog i srpskog jezika, a i+e Kronika hrvatskoga je
zikoslovlja, z.,:e|, 1993., .:: iss r:r.
18
o,.::a c|:.+a i:,.,e . ia|:a::c,c..je.:c ,c:.+.:c :je:.:. :..:.:i. :.|.:.c
a i.:c.. N. a.. Uvod u nastanak Guberina-Krstievih Razlika. U povodu 60. obletnice
izlaska knjige, -re:.i 47, 4, z.,:e|, 2000., .:: rziis+, e.+e Odjeci Guberina-Krstievih
Razlika u hrvatskome jeziku i jezikoslov/u, re:ii 47, s. z.,:e|. 2000., .:: r:+r++. o..
:c,.. c .,i:.c.,.ic,:c,.,.:+:c i.:.i:e:a ca|e:i:i:e i i:.:.e.e i:j.,e a ic::ei.:a ,c
|i:iie .i:a.c.,e u:..:. a a.:c..:. ..c:,:c ,c.c:i M. c:e:w..i. /fzyk, ideologia, narod . . ,
.:: 93.-99.
.....+.,..,....,..-,-.,....-...,...
..-,
...
...-,.....,+.-....z...,.,-....,..-..+.i..-
...
..
..+
.....-.--...+.,.,...,.-.........,.,......,.....,
....,..-.
...
,-....,....,-......,.,....,......
...-,...--.....
..-.-,-...,.....,-.,............,....+...,.....,.
..
..+.--....-.....-.-,.+....,...,....,.-.-...+-
.,
.-
+.,.-..-.....,../ . . . / .+...,..-,....,..-,-.
,.
.,-
-.,.....,.-,....+..........-..
....
..
..+... u 1
.
.- .-+.
-.-.,..-.-.........-.+...-,...-.,....,.....,.,..-
-.-..,...
Guberina upozorava na sociolingvistike imbenike koji odreuju
nastanak pojedinoga jezika, a rezultat su razliitih narodnih tra
dicija. Guberinino i Krstievo miljenje o karakteru srpko-rvat
skoga jezika, njegovu funkcioniranju i uzajamnim odnostma 1ze

u hrvatskoga i srpskoga kao dvaju jezika koji ga tvor, kronosk1
je prvo koj e se pojavilo u jugoslavenskom j
_
ezikoslovlJU u vnJee
zajednice. Razlike nisu dobro primljene m u slJedecem rzdblJ
_

jer su ih jedni smatrali premalo radikalnim, drugi
:
u1tanst1 1
oni nakon 1945. godine, tvrdili su da je to tlptcan pnmJer hrvat
skoga jezinog secesionizma.20 N. Bai zakljuuje da Vije
nost i
znaenje Guberinine i Krstieve knjige nije samo u tome sto Je dala
znanstvenu podlogu za kasniji razvitak teoriske
_
mili samtal

nome hrvatskome knjievnome jeziku, nego 1 u nJeZmOJ prakttcnoJ
strani. 21 Autorica misli na rjenik koji se nalazi u navedenoj knjizi.
u tom razdoblju prvi se put pojavljuju srpsko-hrvatski jezini
problemi. Beogradski centralizam izaziva u Hr
_
vata osjeaj
ugroe
nosti i obrambeno ponaanje, iji su povod uzaJamne optuzbe zbog
srpskoga hegemonizma ili hrvatskoga separatizma. 22
1
9 o.., ,e aic.i i:,.,e ,:e:i.:a:. r ca|e:i:. Zato moemo govoriti o posebnom hrvat
skom knjievnom jeziku, ie:.i 44, s, z.,:e|, 1997., .::. 163.
2 1 . r:.:,ic.i. c,. c.:. .::. 160.
2
1
N. a.i Odjeci . . . .::. 192.
22 i re|e.:ic Relacja jfzyk a polityka<< w najnowszych dziejach starego - nowego jfzyka
slowianskiego, s:a+.. : r.|c|c,.i rc|.i.e, . sicw..:.i.e,,s, y.:.:.w., 1
.
99., .:
,
14 16

+a:c: c,:..+... :.+.:,. |ec,:.+.ii ce:::.|.:. i.c :a:.: c.ei-,. a +c:.c:
oj ,c..
, e.:c, .i:a.c.,. a :c.c:..:.|a +:..a .::e,:.:. :e,ije :.::c:c+:e
. c|:ac :. :.c:.|a
. ia|:a::a ..i,e.: . :. .:a,.:j c...|i:.c.,.ic,., ,c|i:.ic,. i +:a:.e:ceic:c.ic,. :.:..:
.--...a.t.,- .a10. :...-,.1941. ,.a.--a....t-,.1945.
,..-.a, -.-.......-..x-.....-.o....u...:....,-
--.a-,...t......,--.-.:.a....,-|...:...,.,-......--,-.a
..t.....-....:.-.,.a.a,a,....,.....-.......,-,-t...,.
.-t-.,.a..-.,...-.a..t.....,-o.-...-,-u...:...a...-.
a.-a..,-...o...-a, -..-a,...:..a.a...a,-...,-,.-....-...
.:...,a....o.-..-....:-..,...a.-...-,-,-..---..-,.
.:.,--....-..-....:-..,u,-.:.a.:.a.-,-,.a...-.-..,....
,...a..a..-Koriensko pisanje (Uz suradnju lanova Hrvatskoga
dravnog ureda za jezik, sastavio A. B. Klai, z.,.-t.1942.), ...:.
Hrvatski pravopis (obrdio Ured za hrvatski jezik, z.,.-t.1944.).24
ua..a--:a,.a-.....Zakonska odredba o hrvatskom jeziku,
o njegovoj istoi i o pravopisu, ..,., -14. v||i1941. .t,....Ured,
a:..a,-.-a.,-..at--...-,.-.-.|...:...,-...:.......a.,.
.-.:,-......,...a-..-..,-......,...,......,.-, -......
,...:.,.....--.....--,...a-.,....,..a-r....,..,-t..
a...,-a-...|......a.:.a--,..,--,...-a,...,-.:.|...:...
,.,-....
+.......,,....,...-.......-.....-.....,.-,...-.,....-..
....,...,...-.+.........-...-...,.....+..,.-...-..
...,...-. ..-...,...-.......,..,...-.--...-..-...,...-..
..,...,.....-.-,.,............,.,.,.,.....-.-....-.-.......
.,.,.....vrabca, nadkriliti, jedanput, drutvo, bolestnik, ,.-+..,.....
vrapca, natkriliti, jedamput, drutvo, bolesnik. 25
u,...-,a.-|.-...jata ...--.,-,.:........:..a...,.: je/ie (=je/
ie). r....,-o.a,.,...,-:...,..:.au...:...,,-,.-..-..t.-..
:.-a...-.-.|.-.....,....,..........-.a.:.:.-|..-.....a.t
ka. To je izazvalo oit sukob izmeu centralistikoga modela i tenja pojedinih nacionalnih
skupina za kulturnom autonomijom (str. 151. -152.).
23 M. Samardija: Hrvatski jezik u Nezavisnoj Dravi Hrvatskoj, Zagreb, 1993.; idem:
Jezini purizam u NDH, Savjeti Hrvatskoga dravnog ureda za jezik, Zagreb, 1993.; M.
Czerwinski: ]fzyk propagandy w Niezalenym Pistwie Chorwackim. Proba charakterystyki,
>>Socjolingwistykal9, Krakow, 2005., str. 63.-81.
24 Hrvatski prvopis, Zagreb, 1944. Pretisak u: Hrvatski korijenski pravopis, Zagreb, 1993.
25 Navedeno prema M. Mogu: Poviest . . . , str. 185.
., .xou..|.....,....,..a.t...,...:..a..-.:...,a.-..-.
..,--,a,-.-...|...:....a.:...-r..-t-.,.
....:...-.
-.,-.-....a.,..-a-.-.t.....,.-.a-.....-......,..
.-,-.:..|
|...:...|..,-.-,.tisua ,a,-.:.hilada), tjedan ,a,-.:.nedje
la, sedmica), imovnik ,a,-.:.inventar) . . a..,--,..a--..-..
,--,....-.a.-a...--...,.....-,.pismohrana ,a,-
.:.arhiv), samovoz ,.a:..t..,.munjovoz ,:....,,.brzog/as ,:-.-
|.-,.brzojav ,:-.-,..,.krugoval ,..a..,.promidba ,,..,.,.-a.,.
slikopis ,|..,.stoer ,:.t,.mirisnica ,,..|a-..,., x...19.5.
:-.-..,-.-..a..t..-s.,..-.-..,-...aa,a..a:...a.-,,...,a
,aa,....--,.-o,-:...-.,-a,.......-..a..---.., -a,.
:.-t.,...:...,-....-a,-.:...,-.....t....,-...|..-.a,-.:.
.,.-|..-.-

z.,.-.,-...a-..,--..a..,.,-:.-t..-.a.,a:..-|..a
.-.....u.-a-..--.t,...,--.,.Rjenika hrvatskog knjievnog je
zika t..,-s|..|....,-,...,...,-.-.,...:...a..
.ia....
,.a-......Nacrt hrvatske slovnice ,| a..1944.) . U .....,-
t....t.-..:-.,.-..--.r.....|:.:....Hrvatska slovnzca (1943.).
o.a.---...-o.a,.,...,-:...,..:.t..-.a,a--...:....:--
a--....-.|..,--....a.t.,.xou.a...a.,a.|..a,...o-a.-,-
.a....:.--,.:..-...,--,....-a,-..|...:...|,-...........:.,.
...a.t.,.(1941. - 1945.). |a.-...|..,....:..-...,--,a,-...a.
:....-......,....,..-.-..,-..--:-
-:..:....a.t.,- .a...t-,.1945. a.,...,-.1990. - -.,aa

-,-.,...,-a-,-...a.t.,-a,...,-.:...,...|...:..-,-..--..
,-a-..-aa......,.,-:..,a:.,--,......,-.-Demokratska
Federativna jugoslavija (1944. - 1945.), Federativna Narodna Re
publika Jugoslavija (1945. - 1963.) .Socijalistika Federatina Re
publika jugoslavija (1963. - 1992.). i......,--o.a,.,...,-:...,
..:.ztvxou(Zemaljsko antiaistiko vijee narodnog osloboe
nja Hrvatske) .tvxoi(Antifaistiko viee narodnog osloboenja
26 M. Samardija: Hrvatski jezik u Nezavisnoj Dravi Hrvatskoj
27 M. Samardija: jezini purizam . . . , str. 15.
28 B. Brbori: Predistorija i sociolingvistiki aspekti, O. Srpski jezik ... , str. 22.
Jugoslavije) - partizanska tijela koja su imala politiku i zakono
davn
u

lou
.
-
.
jamili su buduim narodima Jugoslavije pravo na
vlas trti J ezrk 1 rme. ookumenti su trebali biti pisani na srpskom,
hrvatskom, slovenackom i makedonskom jeziku jer su svi oni rav
nopravni na teritoriju cijele Jugoslavije. 29 Kasnija jezina politika u
ravi
.
i j ptivala ove odluke. U tom je razdoblju zbog vladajue
Id?logrJ e J Ik, o
.
nikada do tada, bio instrument politike koja j e
tezila stvontr umfrcuano drutvo s internacionalnom socijalisti
kom,
.
netnikom svijesti, drutvo u kojemu obvezuje parola brt
tvl Jedmsvo. Srpskoj jezinoj politici bilo je stalo do jezinoga
Je dm stva, ah samo onakva jedinstva kakvo e se realizirati na tetu
hrvatskih jezinih posebnosti.3o
Nakon Drugoga svjetskog rata u hrvatskom kolstvu obveza
an je Bor
v
aniev Pravopis i gramatika Ivana Brabeca, Mate Hraste
eenikovia Gmatika hrvatskoga i srpskoga jezika (1952.)
1a Je slijedila Maretrcevu normu. Znak nadolazeih unitaristikih
prm
.
njena
.
blo je raspisivanje ankete o srpskohrvatskom jeziku i pr
voplsu koJe Je 1953. okreno Ljetopis Matice srpske. Uslijedio j e
sastanak redstavmka Matrce srpske i Matice hrvatske u prosincu
1954. godme u Novom Sadu, gdje je potpisan tzv. Novosadski do
govor kao p
.
onovna potvrda jezine zajednice prekinute u vrijeme
Drugoga SVJetskog rata i reforma u NDH. Dogovor je glasio:
l.
2.
arni j ik
.
Srba,
.
rvata i Crnogoraca jedan je jezik. Stoga je
I knJ Iz ev Jezrk, kOJI se razvio na njegovoj osnovi oko dva glav
a sredr
.
sta, Beograda i Zagreba, jedinstven, sa dva izgovora,
IJekavskrm i ekavskim.
unazivu jezika nuno je uvijek u slubenoj upotrebi istai oba
nJegova sastavna dijela.31
29
k
Dokumente je objavio S. Babi: AVNOJ i hrvatski jezhik, O.idem, Hrvatski jezik Upoliti
om vrtlogu, Zagreb, 1990., str. 13.-18.
30 l P ' k
.
' H k

ran l ovJ
_
c: rvats i standardni jezik i srpski standardni jezik, Q.Jrzyk wo bee przemian
kultury, uredmk E. Tokarz, Katowice, 1997., str. 50.-59. (citat str 52 )
. . . .
Navedeno prema M. Mogu: Povijest . . . , str. 187.
Odlueno je da taj j ezik ima etiri slubena imena: srpskohrvatski,
hrvatskosrpski, srpski ili hrvatski, hrvatski ili srpski. Teoretski je to
znailo da se neslubeno mogu rabiti i nazivi: srpski i hrvatski, ali
praktino je to bilo neobino teko. Neki su jezikoslovci ak doka
zivali da takvi jezici ne postoje. Sedma toka Dogovora glasila j e
da zajedniki jezik mora imati zajedniki pravopis. 32 Poseban pro
blem bili su Crnogorci, koji nisu spomenuti u toki 3., gdje se utvr
uje ravnopravnost pisama, irilice i latinice i u kojoj se navodi da
Srbi i Hrvati moraju znati pisati obama pismima. Nisu spomenuti ni
kao nositelji srpsko-hrvatskoga jezika u predgovoru Rjenika obiju
Matica iz 1967. godine. Crnogorci su to shvatili kao nijekanje posto
janja njihova naroda i knjievnosti te su reagirali 1971. izjavom Ne
moemo prihvatiti Novosadski dogovor. 33
Ostvarujui odluke Dogovor, 1960. objavljen je Pravopis hrvat
skosrpskoga knjievnogjezika s pravopisnim rjenikom. Srpska ina
ica, na ekavici i irilici, u naslovu je imala srpskohrvatski. Novo
sadski pravopis, koji je izbacio dotadanje razlike u korist srpskoga
pravopisa, trebao je biti znakom jezinoga jedinstva Srba i Hrvata.
Lada Badurina tvrdi da je bila posve neispravna koncepcija po ko
joj e zajedniki pravopis ostvariti jedinstvo jezika. Ona je, osim
toga, ruila odreene pravopisne navike koje su nastajale tijekom
70 godina. S druge strane, neke od predloenih izmjena pravopisne
norme bile su utemeljene, kao promjene u interpunkciji ili pisanju
velikoga slova. Meutim, Pravopis je zapravo znaio drugu srbiza
ciju hrvatske ortografije. Opet se moralo pisati: otciepiti, otepiti,
otunuti.
Dogovor je zahtijevao i izradu zajednikoga nazivlja, to se ipak
pokazalo nemoguim zbog velikih razlika koje su jezike dijelili zbog
kulturnih i drugih okolnosti u kojima su se razvijala oba termino
loka sustava. Peta toka preporuivala je uporabu cjelokupno
ga leksikog blaga naega j ezika, a dokaz za to trebala je biti izra-
32 Okolnosti u potpisivanju dogovora i analizu toga dokumenta predstavlja Lj. Jonke:
Teorija i praksa Novosadskog dogovora, u: idem: Hrvatski knjievni jezik +++ , str. 210.-221.
33 Ibidem., str. 218.
da zajednikoga rjenika. Obje Matice izdavale su od 1967. godine
Rjenik hrvatskosrpskoga knjievnogjezika - Renik srpsko hrvatsko
ga knjievnog jezika. S leksikom se graom u rjeniku postupalo
kao da pripada istom fondu rijei, bez upozoravanja na jezinu pri
padnost odreenoga leksema. Sinonimizacija je primijenjena kao
metoda obrade leksika obaju jezika i upravo je ona bila predmetom
kritika i zamjerki pa je hrvatska strana nakon drugoga sveska pre
kinula rad na rjeniku. Rjenik se razgovorna nazivao Adok jer j e
obuhvaao rijei od A do K, a Matica srpska ga je zavrila.
U neto boljoj politikoj situaciji, ljeti 1966. godine, u razdoblju
unutarpartijskih razraunavanja s centralistikom politikom, stvo
rila se klima za raspravu o hrvatskom jeziku. U znak protivljenja
neprestanomu porastu srbizacije, 17. oujka 1967. u zagrebakom
je tjedniku Telegram objavljena Deklaracija o nazivu i poloaju
hrvatskoga knjievnogjezika,34 u kojoj se zahtijeva pravno zajam
ena ravnopravnost svih etiriju j ezika na teritoriju Jugoslavije. 35
Potpisnici (osamnaest hrvatskih znanstvenih i kulturnih organi
zacija) zahtijevali su ostvarivanje zakona koje im je zajamio jo
AVNOJ. Predloeno je da se u Ustav unesu amandmani lanku 131 .
o jezinim pitanjima. U novoj verziji on je trebao dati ustavno jam
stvo ravnopravnosti za sva etiri jezika na kojima su trebali biti za
pisivani svi dravni i pravni akti. Deklaracija je utvrdila da:
....+.-,......-..+.+-....,...-.......-.+-..-.-.........,
...-,.......,.--,....-...-.,..,+...,.......+....
,..+-.-......-........-.-.-..-....-.,.....-.,...-....
-.......,...,...,.-,..-.,,....,+-...-...-.-......+
-...,.-.,....-.......-,.,.....-...--...+. 36
Nejasna je formulacija olakala u praksi, po miljenju autora, na
metanje srpskoga jezika kao jednoga zajednikog jezika Srba i Hr
vata, to potvruju konkretni primjeri. Deklarcia je ocijenjena kao
34
Tekst Deklaracije u asopisu >>Telegram, op. cit., kao i u: Deklaracija o nazivu i poloaju
hrvatskoga knjievnogjezika. Grada za poviest Deklaracije. Tree izmijenjeno i dopunjeno
izdanje, ur. J. Hekman, Matica hrvatska, Zagreb, 1997. (prvo izdanje 1991.).
35 Usporedi moto ovoga poglavlja.
36 Deklaracija ... , op. cit., str. 27.
pokuaj da se dovede u pitanje bratstvo i jedinstvo naih naro
da, Uperena protiv bratstva i jedinstva, akt politikog sljepila,
pokuaj zloupotrebe jezinih pitanja, politika, a ne lingvistika,
neprijateljski gest prema dananjoj fazi nae revolucije, povreda
samoupravljanja, politiki delikt, >>varka, teka varka za hrvatski
narod, poigravanje nacionalnim osjeajima, >>pokuaj politike
diverzije, gruba politika diverzija, smiljen udarac politike
reakcije pa ak i desant na slobodni teritorij. 37 Znanstvena sre
dina iz koje je proistekla Deklaracia nala se pod jakim pritiscima.
Pogledi zabiljeeni u Deklaraciji ponovno su izili na vidjelo
1971. , u vrijeme hrvatskoga prolea, 38 u Izjavi Matice hrvatske39 ko
jom se odbacuje Novosadski dogovor jer se nain njegove realizacije
temeljio na nametanju srpskoga jezika ekavskoga tipa i na nepo
tivanju autonomije ostalih jezika. Odbaen je dvolani naziv je
zika, zaustavljen je rad na spomenutom rjeniku te se odustalo i
od dotadanjega pravopisa. Umjesto njega Stjepan Babi, Boidar
Finka i Milan Mogu pripremili su Hrvatski pravopis na naelima
Boranieva pravopisa. Ta naklada nije bila distribuirana. Pravopis
je ponovno objavljen u inozemstvu (1972. , 1984.) i od tada se zo
ve Londonac.40 Te su injenice dovele do toga da je Londonac po
stao simbol progona svega hrvatskoga, po miljenju Badurine - ne-
37 M. Samardija: Ljudevit Jonke, Zagreb, 1990., str. 1 13.
38 Masovni politiki pokret iji je cilj bio da se demokratskim metodama hrvatskih politi
ara, inteligencije, mladei i dijela drutva izbori za vea ekonomska, nacionalna i kulturna
prava Republike Hrvatske u okvirima Jugoslavije. Tisue Hrvata tada je osueno na dugogo
dinji zatvor ili je dobilo otkaz na poslu, takve je represije nametnula jugoslavenska drava.
39 Izjava Matice hrvatske: Novosadski dogovor odbaen, >>Jezik 18, 5, Zagreb, 1970., str. 138;
B. Finka: O otkazivanju Novosadskoga dogovora, >>Jezik, 18, 5, Zagreb, 1970., str. 139.-140.
40 Slino je bilo i s gramatikom S. Babia i S. Teaka koja je 1966. objavljena kao Pregled
gramatike hrvatskosrpskogjezika prema zasadama obvezujuega Novosadskoga dogovo
ra. To je izdanje povueno iz prodaje i uniteno. Tek je 1990. sedmo izdanje dobilo naslov
Gramatika hrvatskoga jezika. Zbog naslova nije prihvaena za kolsku uporabu Priruna
gramatika hrvatskoga knjievnogjezika iz 1979. godine, iji su autori: E. Bari, M. Lonari,
D. Mali, S. Pavei, M. Peti, V. Zeevi, M. Znika. Godine 1995. objavljena je pod naslovom
Hrvatska gramatika. Stjepan Babi je o tome izjavio: >>Mislim da nema jezika na svijetu koji
bi imao toliko zabranjenih i onemoguenih jezinih prirunika kao to ih ima hrvatski, i to
samo u posljednjih pedesetak godina, S. Babi: Za rastavu politike i lingvistike, potpoglav
lje: Lingvisti rade, a prirunika nema!, u: idem: Hrvatski jezik u politikom . .. , str. 323.
potrebno optereen politikim znaenj em. Njegovo prvo izdanje,
koje je nastavljalo hrvatsku pravopisnu tradiciju, promijenit e se
tek u izdanjima nakon 1991. godine. U Hrvatskoj se 1986. poj avio
Pravo p is ni prirunik hrvatskoga ili srpskoga jezika koji su napisali
Vladimir Ani i Josip Sili (sljedea izdanja 1987., 1990.). Njegovu
novu verziju autori objavljuju 2001. godine kao Prvopis hrvatskoga
jezika. Badurina svraa pozornost na situaciju u okviru pravopisne
norme u Hrvatskoj nakon odbacivanja Novosadskoga pravopisa. Za
nju je karakteristian bio paradoks koji se s jedne strane temeljio na
stvarnom odbacivanju toga pravopisa u Hrvata, ali ga se istodobno
i dalje smatralo slubenim i obvezujuim sve do pojave Prirunika
1986. godine.
Godine 1971. Dalibor Brozovi napisao je u obliku pitanja i od
govora Deset teza o hrvatskome jeziku. 41 Podnaslov O klunim pita
njima hrvatskoga knjievnogjezika govori da su to sintetski prikaza
ni pogledi secesionistike hrvatske strane o svim kontroverznim
stajalitima koje je iznosila unitaristika srpska strana. U tezama
se naime tvrdi:
l. +.......,...,..,.....,.-.....-.......-...+...,.....-....
...-.-...+.
2. s.,.,..-.-.-....-.-.......,.,....-.,..-.,.,-..........-
+..+-.,.....,.......-........-.....+....,........-,...,
....-.+,..+-,.-
3. +..........-+..+-.,...,..+,-,...-...,......,-.,..,...+
,...-,..,..,...-,...-.-.,.--...+.+.-..
4. +..........-+..+-.,...-.......+.-.-XVIII. ....,...-.,
+.-......-,.-...,......-.........-.-..,,.
5. ..,...........,...,..-.-.+,..+-,......,..,-..........-+..+
-.,.....-.....-.-,.....-..-.........-..-
6. s............,......-..,-...-.....-.......,....-+..+-.,
,......+....-...,.+-.-..............,.....,......-.....
...-,.....
41 Isprva je bio izloen kao referat na skupu Saveza hrvatske omladine u ibeniku, a kona
na verzija teksta tiskana je u: S. Babi: Hrvatski jezik u politikom . . . , str. 271. -283., poslije i u
sljedeim izdanjima knjige Deklaracija o nazivu i poloaju . . . , str. 7.-21.
7. .........,..+--..+.,.........-,.......,+..-........
......-.-...
8. ..,..........-.....-.......,....-+..+-.,
;
...
-......
...
,..........-.+.............-..........-+......-.
+..,.-........
9. ....-.......,....-+..+-.,,.....+..,..-,,...-..-...
,.-...-.......-...+.-...,-,-...-.......-...-....,.-.
+..,.-,....-.
10. ....-..,......-.......,....-+..+-.,,.....-.,.......-,-.
..-.-..-,,...,...-.-.......-.-...+..+.....
Srpsko-hrvatski nikada nij e postigao oekivan jugos)avnsk
.

jedinstvo iako je bio utemeljen na istom dijalektu 1 untoc zaJedIc
koj gramatikoj strukturi. U praksi se, naime, ostvanvao u obhku
dvaju razliitih knjievnih standarda: srpskoga i hrvatskoga (ovdje
izuzimam jezinu situaciju u Bosni i Crnoj Gori). Srpska je strana
u raspravama o jedinstvu jezika naglaavala aspekt zajednikoga
podrijetla, a hrvatska - sociolingvistiki aspekt po kojemu su se ob
_
a
jezika razlikovala. Razlike na podruju fonetike, fleksije, tvorbe n
jei, sintakse, a prije svega leksika i stilistike, nisu bile rezultatom
samo jezinih pojava, nego i razliitih knjievnih tradiija,
_
preesa
standardizacije te injenice da su narodi koji govore t1m J eZICima
dva razliita etosa, svjetonazora s razliitim civilizacijskim utjeca
jima (Bizant - Rim), zatim razliitih povijesnih sudbina, kulturnoga
i vjerskoga nasljea, drutvenoga mentaliteta, vrije
.
nosnogss,_
va.42 Zajedniki gramatiki sustav, koji uostalom niJe do kraJa Isti,
pokazao se nedovoljnim u odnosu prema postojeim sociolingvi
stikim, etnolingvistikim, pa i psiholingvistikim razlikama. Na
kraju je srpsko-hrvatski jezik postao svojevrstan filoloki fenomen
iji je dvo lani naziv povezivao jezike dvaju razliitih naroda (jer
nije postojao srpsko-hrvatski narod), to je bilo bez presedana ne
samo u slavenskim, nego i u europskim jezicima.44
42 J. Rapacka: Kulturowo-historyczne zaplecze konfliktu serbsko-chorwackiego, u: eadem:
Godzina Herdera ... , str. 9.-26.
Uzrok su bila obiljeja po kojima se razlikovao zajedniki novo tokavski dijaistem u
istonome (srpskom) dijelu od zapadnoga (hrvatskoga) dijela, npr. srp. etvoro, hrv. cetvero . . .
44 o tome pie i D. Brozovi: Srpskohrvatski jezik kao genetskolingvistiki, tipoloki i socia-
Pogledi na funkcioniranje hrvatsko-srpskoga/srpsko-hrvatsko
ga jezika u razdoblju njegova postojanja oscilirali su od uzajamno
ga iskljuivanja do pokuaja pomirenja razliitih stavova o njegovu
statusu.45 Godine 1940. Guberina i Krsti nijekali su njegovo posto
janje. Odredili su ga kao jezik koji funkcionira samo u teoriji, dok je
praksa pokazala njegovo apstraktno nalije. Taj dvostruki oblik
jezika Tomislav Ladan gotovo trideset godina poslije krstit e na
zivom konjokrva.46 Guberinini i Krstievi pogledi nastavili su se
i uvrstili u razdoblju NDH. Na posebnost dvaju jezika u vrijeme
druge Jugoslavije podsjetila je Deklarcia iz 1967. godine. Kao sim
bolini argument u korist postojeih razlika koje dijele ta dva jezika
navoena je reenica47 istoga sadraja, a razliita izraza: Vlak sa
eleznikoga kolodvor krenut e tono u deset sati (hrvatski) i Voz
sa eleznike stanice krenue tano u deset asova (srpski). Drugi je
primjer reenica: Biela sol za kuhanje (est kemiski (je) spoj natrija
i klora (hrvatski) i Bela so za kuv(h)anje je!(jeste) hemi(sko jedinje
nje natrijuma i hlora (srpski).48 Glavni je argument bila injenica da
se ne pie i ne govori na srpsko-hrvatskom jeziku, nego ili na srp
skome ili na hrvatskome.49
Zajednika novotokavska osnovica obaju jezika bila je dovoljan
dokaz njihove istosti s gledita genetske klasifikacije. U odreivanju
istovjetnosti jezika na temelju genetskoga kriterija i najvanije ko-
lingvistiki fenomen, Zbornik za filologiju i lingvistiku Matice srpske<< 27-28, Novi Sad,
1984.-1985., str. 99.-105.
45 Koncepcijama funkcioniranja srpsko-hrvatskoga kao umjetne tvorevine (postoji srpski
i hrvatski knjievni jezik), monolitnoga, dvovarijantnoga, etverovarijantnoga, umjetnoga
(postoji srpski, hrvatski, bosanski i crnogorski knjievni jezik) jezika posveena je knjiga
A. Spagirske-Pruszak: Sytuacjajfzykowa w bylej Jugoslawii, Gdarsk, 1997.
46 T. Ladan: Centaurski rjenik centaurskogjezika, Kritika<< l, Zagreb, 1968., str. 53.
47 S. Teak, S. Babi: Gramatika hrvatskoga jezika. Prirunik za osnovno jezino obrazova
nje, Zagreb, 2000. (XII. izdanje), str. 15.
48 D. Brozovi: O sadraju pojma norma u leksikologiji, >>Jezik<< 28, 4, Zagreb, 1980. , str. 138.
-145. Pretisak u: Norme i normiranje .. . , str. 140.-150.
49 S. Babi: Lingvistiko odreenje hrvatskoga knjievnogjezika, >>Jezik<<, 18, 5, Zagreb, 1970.,
str. 129.-137. Autor tvrdi: >>Odavno je ve mnogima bilo jasno da se ne moe tako govoriti i
pisati da to bude i hrvatski i srpski, nego se govori i pie ili hrvatski ili srpski ili ni hrvatski
ni srpski<< (str. 133.).
munikacijske funkcije jezika, argument u korist zajednitva bio je
pozivanje na razumijevanje meu korisnicima jednoga jezika koje
se esto primjenjivalo i kao kriterij poeljan za razlikovanje dija
lekata i jezika, iako to razumijevanje nije dovoljno vjerodostojno i
ne daje jednoznane rezultate.50 Razlog zato se ne moe ozbiljno
prihvatiti taj kriterij j est inj enica da postoje idiomi koji pripadaju
razliitim jezicima, a razumljivi su objema skupinama korisnika, uz
idiome koji se nalaze unutar istoga jezika, a ipak ih svi ne razumi
ju.51 Uzajamno razumijevanje Srba i Hrvata, koje proizlazi zapravo
iz zajednike dijalektne osnovice, dokazivalo je, po milj enju hr
vatske strane, jedino da je srpsko-hrvatski jezik za oba naroda taj
isti, ali ipak ne takav isti. 52 To se moe objasniti jedino razliitou
sociolingvistikih imbenika koji su oblikovali oba jezika i imaju
vee znaenje za njihovo funkcioniranje kao nacionalnih jezika ne
go to ga ima popis gramatikih obiljeja. Lingvistiki kriteriji ne
mogu se uzeti u obzir za razlikovanje jezika jer su u procesu njihova
nastanka glavnu ulogu odigrali svijest i volja odreene drutvene
zajednice te uvjerenje o njegovoj iskljuivosti i odvojenosti poja
ano teritorijalnim, dravnim i kulturnim zajednitvom, tj. onim
elementima s pomou kojih se stvara definicija naroda.
Vaan argument hrvatske strane bili su detaljni popisi razlika s
primjerima iz svih jezinih podruja. To su npr. fonetska obiljeja53
50 R. Bugarski: jezici, Beograd, 1997.
51 To pitanje opirno obrauje K. Mianovi: Standardni jezik i razgraniavanje jezika,
>>Fluminesia<< 16, Rijeka, 2004., 1-2, str. 95.-104. On se poziva na najnoviju svjetsku literaturu.
52 Vidi biljeku 63.
53 Primjere razlika kojima se koristim navode mnogi autori, npr. ve spomenuti Guberina
i Krsti, Bokovi, Benei, a osim toga: I. Pranjkovi: Hrvatski standardni jezik i srpski stan
dardni jezik .. . , str. 55-59.; M. Kai: Hrvatski i srpski . . . , str. 121. -133.; A. Spagirska-Pruszak:
Sytuacja jfzykowa ... , str. 42.-45.; J. Sili: Hrvatski i srpski jezik, u: Zbornik Zagrebake slavi
stike kole, Zagreb, 2001., str. 147.-155.; R. Jovanovi-Gorup: Lingvistiki i antitudinalnifak
tori u odravanju srpskohrvatskogjezinog standarda, u: Nauni sastanak slavista u Vukove
dane 16, 1, Beograd, 1987., str. 199.-206.; M. Cichorska: /fzyki Slowian Poludniowych wobec
rozpadu SFRJ ( Czy Slowiwiszczy:nie przybywa jfzyk6w?, u: Wsp6lczesne tendencje rozwoju
jfzyk6w slowianskich, 1, urednik M. Blicharski, H. Fontarski, Katowice, 1994., str. 43.-54.;
H. Jaroszewicz: Nowe tendencje normatywne ... . Osim navedenih, mnogi su se autori bavili
tim problemom, napose leksikim razlikama.
(ne samo refleks jata), koja su rezultat drugaijih izvora posuiva
nja od onih koje imao srpski j ezik. Hrvati su kao katolici najprije bili
pod utjecajem latinskoga, zatim njemakoga, talijanskoga, ekoga,
maarskoga i iz tih su jezika posuivati leksik, dok su pravoslavni
Srbi posuivati iz grkoga, zatim iz ruskocrkvenoslavenskoga, rus
koga, turskoga, maarskoga, albanskoga, francuskoga. Otuda npr.
hrvatski Babilon, kronika, amen, ocean, miliun, aktualan, demo
krcija, informirati, garantirati, ofenziva, opi, za razliku od srpsko
ga: Vavilon, hronika, amin, okean, milion, aktuelan, demokratija,
informisati, garntovati, ofanziva, opti.
Hrvati nastavljaju rabiti i obiljeja starotokavskih dijalekata,
odakle potjeu hrvatski oblici s h, tamo gdje su u srpskome sup
stituti v, j: hrv. snaha, duhan - srp. snaja, duvan. U hrvatskome su
ei oblici s finalnim l: sol, vol, sokol, stol, dok su u srpskom bez
njega: so, vo, soko, sto. Hrvatski jezik uva i stari oblik zamjenica,
npr. tko, svatko, srp. ko, svako.
U
sadanju fonoloku normu ule su
i rijei sa sekundarnim protetskim h ispred samoglasnoga r npr. hr
a, hrvati se (srp. ra, rvati se), kao i tradicionalna hrvatska Europa
za razliku od srpske Evrope.
Hrvati primj enjuju izvorno pisanje stranih vlastitih imena, za
razliku od fonetskoga srpskog zapisa, povezanoga s tipom pisma
kojim piu. U hrvatskom se jeziku proirila naslijeena i prvotno
jedino doputena distribucija finalnih suglasnikih skupina st, zd,
t, d takoer i na druge skupine suglasnika u posuenicama: kt, nt,
rt, pt. Srbi ih meutim razbijaju nepostojanim a, npr. hrv. dijalekt,
akcent, koncert, koncept - srp. dijalekat, akcenat, koncerat, konce
pat. Oblici tipa dijalekt u hrvatskom jeziku su od 1945. godine dobili
prevlast nad prije nametanim formama tipa dijalekat, slino kao u
srpskome. Hrvatski je tolerirao suglasnike skupine pa je posudio
mnoge strane rijei poput komunist, romanist, staist koje u m. ro
du imaju nastavak -e, dok srpski te suglasnike skupine uklanja i
tim posuenicama mukoga roda dodaje nastavak -a: komunista,
romanista, staista. Razlikuje se i posuivanje iz latinskoga jezika
- u hrvatskome: kriterij, rdij, stadij, morfij, aluminij, a u srpskome:
kriterium, radijum, stadium, morfium, aluminium. U srpskom se
jeziku rairio oblik prijedloga sa, ka, dok se u hrvatskome rabe oba
oblika: s/sa, k/ka ovisno o poetnome slogu sljedee rijei, odnosno
ako su suglasnici u poetnome slogu sljedee rijei isti kao prijedlo
zi ili slini njima, odnosno ako se u poetnome slogu sljedee rijei
nalaze suglasnike skupine: s prijateljem, k nama, ali sa sinom, ka
kretanju, sa sreom.
Znatne tvorbene razlike u oba jezika temelje se na uporabi razli-
itih formanata, tako je u hrvatskome: sudac, budilica, studentica,
doktorica, prozori, maramica, suvremenik, topnik, sjedalo, obr
na, jednadba, slastiarnica, upravitelj, sisavac, prehrana, pro tu
narodan, izvanredan, isto vremen, neprekidan, jezini, nepogrjeiv,
otpratiti, prognati, prevladati, izjednaiti, odzdraviti . . . , a u srpsko
me: sudija, budilnik, studentkinja, doktorka, prozore, marame,
savremenik, tobdija, sjedite, odbrana, jednaina, poslastiarnica,
upravnik, sis ar ishrana, protivnarodan, vanredan, jednako vremen,
besprekidan,jeziki, nepogrean, isprtiti, izgnati, preovladati, ujed
naiti, otpozdraviti . . . U kategoriji naziva drava u hrvatskom jezi
ku postoje ee poimenieni pridjevi: Rumunjska, Nizozemska,
panjolska, a u srpskome: Rumunija, Holandija, panija.
Morfoloke razlike nalaze se u velikom broju rijei, takoer i u
posuenicama koje imaju razliit rod pa se razlikuju po deklina
cijskom tipu - u hrvatskome su enskoga roda, npr.: kvaliteta, me
toda, domena, minuta, sekunda, litra, fronta, gripa, ablona, (ova)
zvier (ova) splav, a u srpskome mukoga: kvalitet, metod, domen,
minut, sekund, litarfront, grip, ablon, (ovaj) zver, (ovaj) splav. No
biva i obrnuto, hrvatski muki rod u rijeima: leksik, posjet, impe
rij, teritorij, planet, popravak, svezak - u srpskome dobiva enski
rod: leksika, poseta, imperija, teritoria, planeta, opravka, sveska itd.
Drugaije se sklanjaju deminutivi i hipokoristici tipa Pero, Pere, Peri
i sl., u hrvatskome po III. sklonidbi, a u srpskome po I. sklonidbi:
Pero, Pera, Peru . . . . Pridjevi i posvojne zamjenice u hrvatskom jezi
ku imaju obje sklonidbe - imeniku i pridjevno-zamjeniku: takva
Josipova stana, takvoga ]osipovog stana, dok se u srpskome zbog
nestanka jednostavne sklonidbe proirila sloena deklinacija: ta
kvog Josipovo g stana. U srpskome se uglavnom rabe kratki zamje-
niki oblici nastali kontrakcijom: moga, tvoga, njenoga (od moj, tvoj,
njen), koji su u hrvatskome stilski obiljeeni u odnosu na neutralne
duge oblike: mojega, tvojega, njezinoga/njezina. To se odnosi i na
posvojnu zamjenicu njen (u srp.) koja u hrvatskome dobiva oblik
njezin.
Razlike postoje i u semantici rijei koje imaju razliita znaenja:
odoje u hrv. 'mlado p rase', u srp. 'dojene, dijete koje majka jo doji';
naunik u hrv. znai 'egrt', a u srp. 'uenjak, znanstvenik'.
Neke sintaktike razlike rezultat su pripadanja srpskoga jezika
balkanskim jezicima, pa u jezinom sustavu postoje analitiki obli
ci u sintaksi kao i u fleksiji. U srpskome je primjer zamjena54 infi
nitiva konstrukcij om da + prezent, npr. moram da idem, ja u da
itam, a u hrvatskome infinitiv: morm ii, ja u itati. Rezultat bal
kanizacije srpskoga jezika u fleksiji jest redukcij a sklonidbe glav
nih brojeva: pisati s dve olovke; saznati od dva oveka - hrv. pisati
dvjema olovkama; doznati od dviu osoba. Tendenciju gubitka po
kazuje i ve spomenuta sklonidba neodreenih pridjeva (u srp. slo
ena sklonidba: dobar priatelj, dobrog prijatelja ... ), a u hrvatskome
se uva: dobar prijatelj, dobra prijatelja . . . , kao i oblik s naveskom:
dobar priatel, dobroga priatela. Iako su u srpskim gramatikama
propisane obje paradigme, u govoru se neodreena sklonidba ogra
niuje samo na nominativ jednine m. roda: zelen/zeleni eir. Druga
je sintaktika razlika nain tvorenja upitnih reenica u upravnom
i neu pravnome govoru: u hrvatskome - Pitam je li doao, u srpsko
me - Pitam da li je doao. Srbi ee rabe pasiv i glagolske imenice
na -anje, -enje (prvo birnja), kako bi se izbjegao infinitiv, dok su
u hrvatskome aktivni oblici i glagolske imenice na -0 ili infinitiv
(pravo odabir, izbor, pravo izabrati). Kad je u atributivnom obli
ku opa i vlastita imenica, u srpskome se opa imenica ne sklanja:
tetka Marin brat, knez Mihajlova ulica, dok se u hrvatskome mo
ra uporabiti posvojni genitiv: brat tetke Mare, ulica kneza Mihajla.
54 Detaljno je taj problem predstavila M. Ivi: Problematika srpskohrvatskog infinitiva,
>>Zbornik za filologiju i lingvistikU<<, 15/2, Novi Sad, 1972., str. 1 15.-138. Autorica dovodi u
pita,e oe iljenje da je u srpskom jeziku nestao infinitv, opisuje pravila raspodjele koja
zahtiJeVaJu nJegovu uporabu.
VIIl . POGLAVLJE: Srpsko-hrvatski/hrvatsko-srpski jezik 309
Miro Kai navodi primjere administrativnoga stila s vielanim
sintagmama tipinima za srpski jezik, dok se u hrvatskome rabi jed
na rije: hrv. nemati povjerenja - srp. vidljiv je nedostatak poverenja.
Pasiv u srpskome, kako smo ve rekli, u hrvatskome se izraava ak
tivom: to je uinio Marko - to je uinjeno od strane Marka. Nadalje,
u srpskome se rabi konstrukcij a s Nom.: trai se devojka, dok je u
hrvatskome s Ak.: trai se djevojku, kako je potvreno u zapadnim
hrvatskim dijalektima.
Jedna od stilskih razlika izmeu dvaju jezika jest i red enklitika
u reenici. U hrvatskome pisanom jeziku mjesto enklitike u reenici
nalazi se nakon prve naglaene rijei: Nai su prijatelji stigli auto
busom ili Nai priateli stigli su autobusom, dok se u govornom je
ziku primjenjuje logiki kriterij: Nai prijateli su stigli autobusom.
U srpskome jeziku u oba se sluaja rabi logiki kriterij, tj. Nai pri
jatelji su stigli autobusom. 55 U srpskome se rabe odreeni p rid jevi
bez naveska te posvojne, odnosne i upitne zamjenice u Gen., Dat. i
Lok. sg. m. i sr. roda na: -og/-eg; -oml-em. U hrvatskome su oba li
ka u uporabi (i oblici s naveskom i bez njega) tj. i dugi i kratki oblici
pridjeva (-oga/-ega ll -og/-eg; -o mu/-emu ll -oml-em): moga prijate
la//mog prijatela, a kada dolazi nekoliko oblika zajedno, njihov je
red odreen: npr. rjenik hrvatskoga kajkavskog knjievnog jezika;
naemu dragom prijatelju (tj. dugi oblici dolaze ispred kratkih). U
administrativnom stilu i govornom jeziku rabe se iskljuivo kratki
oblici (bez navezaka).
Razlike u prozodiji odnose se i na mjesto naglaska i na njegov
tip, npr. u hrv.: ispei, dorei, nisti, ellmo, mene (tie se i nagla
ska proklitika: za mene), u srp.: ispei, dorei, narasti, elimo, mene,
za mene itd.
Uz ve spomenute pravopisne razlike dodajmo i hrvatski mor
foloki pravopis za budue vrijeme: itat u (izgovara se itau) na
spram srpskoga fonolokog pravopisa (itau) koji nije u hrvatski
uveo ak ni T. Mareti.
55 J. Sili, op. cit., str. 153.
U frazeoloke se razlike moe ubrojiti izraavanje nekih stanja
ili elja, pa je u hrv.: htio bih jesti, nemam vole piti, nisam rspolo
en za etnju, a u srp. :jede mi se, ne pije mi se, ne eta mi se.56 Slino
je i sa eljama uz j elo i pie: u hrv. Dobar tek!, U slast!, U zdrvlje!,
ivjeli!, a u srp.: Priatno!
Naravno, najbrojnije su razlike u leksiku,57 unato injenice da
je najvei dio rjenikoga fonda bio ipak zajednika, npr.: hrv. raj
ica - srp. paradajz, strop - plafon, kruh - hl(eb, odor - uniforma,
konobar - kelner brija/frizer - berberin, pozornica - bina, nogo
met -fudbal, papir - hartija, skladite - magacin, stroj - maina,
tvornica -fabrika, sumnjiav - podozriv, buka - malter ugljen -
ugalj/umur ugao - oak, uvjet - uslov, arulja - sijalica, vaza -
vazna, cvjetnjak - saksija, otok - ostrvo, deva - kamila, dojam - uti
sak, neboder - oblakoder pokus - opit, papar - biber propuh - pro
maja, kare - makaze, zrak - vazduh, sudjelovati - uestvovati itd.
Hrvatski nazivi mjeseci slavenskoga su podrijetla: sijeanj, velaa,
oujak, trvanj, svibanj, lipanj, srpanj, kolovoz, rujan, listopad, stu
deni, prosinac, a srpski - latinskoga: januar februar, mart, april,
maj juni/jun, juli/jul, august/august, septembar oktobar novembar,
decembar.
Toan broj razlika u hrvatskim i srpskim tekstovima (onih naj
brojnijih leksikih i gramatikih) bilo je neobino teko odrediti i
dobivali su se razliiti rezultati ovisno o vrsti teksta, vremenu njego
va nastanka i autorovih teoretskih postavaka. 58 Dio leksika dodatno
teko je bilo istraiti j er se nalazi u oba standardna jezika, iako s ra
zliitom estotnosti, kronologijom, stilskom ili semantikom funk-
56
V. Frani: Gramatika opisowa jrzyka serbochorwackiego, Warszawa, 1963. , str. 22.
Donosi se i popis razlika.
57 Rjenik leksikih razlika: Razlikovni rjenik srpskog i hrvatskog jezika V ad imira
Brodnjaka iz 1991. godine ima oko 30 tisua natuknica na 632 stranica, kojemu su, osim pri
znavanja vrijednosti bogatoga materijala, kritike recenzije (npr. I. Pranjkovia i M. Petija,
vidi bibliografiju) predbacivale previe orijentalizama i stranih rijei te nodosljednu leksi
kografsku koncepciju koja je usporeivala rijei koje se razlikuju po mnogim obilj ejima:
stilom, kronologijom, kontekstom, to daje pogrjenu sliku o stvarnim leksikim razlikama
u srpskom i hrvatskom jeziku. O tome govori i A. Spaginska-Pruszak, op. cit., str. 30.-32.
5
8
Taj problem i prikaz istraivanja pojedinih autora obrauje A. Spaginska-Pruszak, op.
cit. str. 34.-35. Druge radove, npr. D. Mali ili S. Markovia, vidi u bibliografiji.
VIli . POGLAVLJE: Srpsko-hrvatski/hrvatsko-srpski jezik 311
cijom. Najvie leksikih razlika (do 20 %) bilo je u starim knjievnim
tekstovima zbog arhaizama, dok ih je u novijima bilo oko l l - 16%.
U jeziku tiska bilo je jo manje razlika, oko 6 %. Poveavala ih je za
4 5 % razlika zbog ekavsko-jekavskoga izgovora, dok je ona u je
zinoj supstanciji iznosila 3 - 7 %.
Teza o postojanju dvaju odvojenih jezika, hrvatskoga i srpsko
ga, prvi je put formalno prihvaena izvan Jugoslavije kad je 1988.
Meunarodna Organizacija za standardizaciju izmeu 146 jezika
svijeta stavila hrvatski na popis pod brojem 862, a srpski pod bro
jem 861. Na tom je popisu ostao i naziv srpsko-hrvatski, ali bez po
sebnoga mjesta, pod brojem 861/862. Hrvatski je sedamdesetih go
dina izbaen s toga popisa na zahtjev Beograda. 59 U Jugoslaviji se i
dalje, jo tri godine, govorilo na srpsko-hrvatskom jeziku sve do
raspada drave.
Drava se od poetka svojega postojanja protivila raspravama
o tipu ovoga jezika, smatrajui ga jednim j ezikom, a kasnije jed
nim jezikom s dvjema varijantama, to nalazimo npr. u formulaciji
Josipa Baotia:
.,...-..........-+..+-.,...,..,+.-,......-.-.,........
..,...,...-...,+-....-....-..-..,.........-..............,.
.-..,...........-.,....-,...-+..+-.,,....,..-.-.-...+.
..-..,...,..-.-.-./i dale/ ..,...-..........-+..+-.,...,..,
+.-,.....-.-.-........-.....,.......,.,...............,
...+.+..,.....,.-.....,.-.,....+......-+..+-.,,.........
...-
Taj je model jasno odreen u Novom Sadu formulacijom: Narodni
jezik Srba, Hrvata i Crnogoraca jedan je jezik. U tom sluaju dva
doputena izgovora nisu nijekala jedinstvo, nego su prvi put po
tvrivala postojanje beogradske i zagrebake varijante. Jer hrvat
sko-srpski jezik nikada nije postao jugoslavenski j ezik unato
uznapredovaloj integraciji koja se odvijala uglavnom zahvaljujui
Hrvatski medu svjetskim jezicima, >>Jezik 40, 5, Zagreb, 1993., str. 147. -150.
J. Baoti: Standardni srpskohrvatski jezik, norma i varijante, >>Knjievni jezik<< 13, 3,
Sarajevo, 1984. , str. 120.
postojanju zajednike drave i jezine politike koju j e ona provo
dila. O stupnju njegove unificiranosti iznose se sljedea miljenja:
Srpski i hrvatski jeziki standard bili su samo objedinjeni, ali ne
i ujedinjeni,61 srpskohrvatski knjievni jezik je jedan jezik, do-
d
v
d
62 use ne 1 UJe nacen. Autorom najpopularnijega izraavanja te

injenice bio je D. Brozovi koji je rekao: >>jezik je taj isti, ali ne takav
isti.63 U srpskoj lingvistici u posljednjem se razdoblju funkcionira
nja srpsko-hrvatskoga j ezika razlikuju dvije faze: polarizacia - od
1945. do ezdesetih godina, kada nastaju teritorijalne/nacionalne
varijante, te dezintegrcija - od sedamdesetih do kraja osamdese
tih godina.64 U prvom razdoblju jezina politika prema hrvatskom
jeziku bila je integracijska, dok je drugo razdoblje odreeno libe
ralizacijom zbog tadanje drutveno-politike situacije. U njemu se
vo
v
ilo unutarnje razraunavanje s centralistikom politikom, od
luCivalo o tzv. nadfederalizmu, osamostaljivanju republika. Protest
hrvatskih intelektualaca oitovao se u Deklaraciji i, konano, 1971.
godine kada se dogodilo hrvatsko prolee.
Ti su dogaaji pomogli da se formulira i proiri trei pogled na
status srpsko-hrvatskoga, tj. da ga se definira kao jezik s dvjema va
rijantama: srpskom i hrvatskom, a zatim i kao jezik s etirima vari
jantama, s dodavanjem bosansko-hercegovakoga i crnogorskoga.
Nakon spomenutoga Novosadskoga dogovora, o tom se problemu
raspravljalo u Sarajevu na V kongresu jugoslavenskih slavista, 1965.
godine, na kojemu Milka Ivi65 prva od srpskih lingvista otvoreno
priznaje da pored beogradske (istone) varijante knjievnog jezi-
B. Brbori: Predistorija i sociolingvistiki aspekti, u: Srpski jezik . . . , str. 25.

P. Ivi: ldinstvo i razjedinjenost srpskohrvatskog knjievnogjezika -aktuelni trenutak, u:
Idem: O Jezzku nekadanjem i sadanjem, Beograd, 1990., str. 321.
D. Brozovi je vie puta navodio taj iskaz, npr. u: Hrvatski jezik, njegovo mjesto ... , str.
70; Deset
-
eza o hrvatskome jeziku. O kljunim pitanjima hrvatskoga knjievnog jezika, u:
DeklaraclJa ... , str. 7.-21.
M. Radovanovi: Faze (dez)integracie srpske standardnojezike norme. Ili: kako je srp

skz ()ostao srpski, u: Jzyki slowimiskie 1945.-1995. Gramatyka - leksyka odmiany, ur.
S. Gajda, Opole, 1995., str. 15. -19. ; idem: Predgovor, u: Srpski jezik . . . , str. 1.-16.
M. Ivi: Problem norme u knjievnom jeziku, >>Knjievnost i jezik XII, 3, Beograd, 1965. ,
str. 13. -20. Pretisak u: >>Jezik 13, l, Zagreb, 1965. , str. 1.-8.
ka postoji i zagrebaka (zapadna) varijanta.66 Na Kongresu je bila
nazona i skupina jezikoslovaca koji su se protivili teoriji varijan
tnosti i dalje zagovarali jedan jezik u kojemu ima leksiko-stiliskih
razlika kao pozitivnih elemenata kojima se obogauje zajedniki
leksik i stilistika.67 Teoretske postavke tog modela najpotpunije je
odredio D. Brozovi. On je definirao varijante kao adaptaciju je
dinstvenog standardnog jezika tradiciji i suvremenim potrebama
nacija kao definiranih socia-etnikih formacija.68 Koncepcija dvo
varijantnosti dala je hrvatskomu jeziku odreenu dozu samostal
nosti, omoguivi mu naglaavanje razlika, upuujui na njegovu
lingvistiku i sociolingvistiku posebnost,69 a posljedica toga bilo
je identificiranje hrvatskoga jezika (hrvatske varijante) s hrvatskim
narodom i stvaranje svijesti o takvome stanju stvari. Dravni srp
sko-hrvatski jezik nije mogao bezuvjetno vriti funkciju narodnoga
hrvatskog jezika.
Specifinost srpsko-hrvatske varijantnosti (razliite od pojava
toga tipa u engleskom, njemakom, nizozemskom ili panj olskom
jeziku) bila je izraena u injenici da su se srpska i hrvatska va
rij anta razvijale neovisno jedna od druge iako su funkcionirale u
istoj dravi, a postojale su jo prije konstituiranja srpsko-hrvatsko
ga jezika?0
M. Hraste: Problem norme u knjievnom jeziku, >>Jezik<< 13, l, Zagreb, 1965., str. 15.
67 M. Stevanovi: Neke leksiko-stilske razlike, a ne jezike variante, >>Na jezik<< XIV, 4-5,
Beograd, 1965., str. 195.-226.; idem: Stvaranje jedinstva knjievnogjezika Srba i Hrvata i da
nanje stanje togjedinstva, >>Na jezik<<, xviii. l2, Beograd, 1970., str. 1 .-79.
D
.
Brozovi: Standardni jezik ... , str. 35. Osnove te teorije autor je zacrtao ve ranije, usp.
O problemima varijanata, >>Jezik<< 13, 2, Zagreb, 1965., str. 33.-46.; idem: O jezinim dub/eta
ma i slinim pojavama u slavenskim standardnim jezicima, s osobitim obzirom na tipologiju
jezinih norma, u: Wariancja normy we wsp6lczesnych slowiatskichjzykach lterackich, ur.
S. Urbarczyk, Wroclaw- Warszawa - Krakow- Gdarsk, 1977., str. 17.-24.
Na sociolingvistike razlike meu standardima, koje su postojale od samoga poetka na

stanka srpsko-hrvatskoga, obraa pozornost M. Radovanovi: Neto napomena o dananjem
jezikom standardu srpskohrvatskom (Vukova delo i savremena teorija o planirnju jezika),
u: Nauni sastanak slavista u Vukove dane, 17, l, Beograd, 1988., str. 91. -97.
70 A. Spagirska-Pruszak, op. cit., str. 16.-17.; tamo je i literatura o teoretskim problemima
varijantnosti. Noviju literaturu citira K. Mianovi: Standardni jezik i razgraniavanje je
zika . . .
Vienacionalna i multikulturna struktura stanovnitva u Bosni
dovela je do neutralizacije ili interferencije obiju glavnih varija
nata. U znanstvenim radovima bosansko-hercegovaka varijan
ta nazivala se intervarijantom ili meduvarijantom. U samoj Bosni i
Hercegovini rabio se naziv bosanskohercegovaki standardno jeziki
izrz ili knjievnojeziki izrz.71 Proimanje i mijeanje srpskih i hr
vatskih obiljeja u jezinoj praksi (vlak/voz; kruh/hleb i sl.) stvaralo
je zapravo j ezik koji je bio i srpski i hrvatski, tj. stvarni srpsko-hr
vatski koji je imao ansu ostvariti se jedino na tom teritoriju. Taj je
argument, kojim se potvrivalo da se moe govoriti srpsko-hrvatski
(koji je u ovom sluaju od apstraktnoga sustava postao stvaran), ko
ristio P. Ivi kad je odgovarao svojim oponentima.72 Bosanski jezi
koslovci poeli su ipak ve sedamdesetih godina stvarati model po
sebne, tree varijante bosanskoga jezika.73 Njegova je specifinost
prije svega u leksiku s velikim utjecajem turskoga i arapskoga, to
se vidi i u fonetici (npr. ouvanje h). Dosadanja bosanska varijanta
dobila je status samostalnoga jezika (21. XL 1995., Dayton, SAD) i u
procesu standardizacije koja se sada odvija, poziva se na obiljeja
koja su ga u jugoslavenskoj prolosti izdvajala kao varijantu izvan
srpskoga i hrvatskoga. Crnogorska se tokavtina tretirala kao srp
ska podvarianta s ijekavskim izgovorom.74 Sistemski je ona blia
71 Detaljno o tome vidi A. Spagiriska-Pruszak, op. cit., str. 46.-68.
72 P. Ivi: Jedinstvo . . . , str. 321.-329.
73 To potvruje dokument s nekoliko komisija i CK SK BiH: Knjievni jezik i knjievnoje
zika politika u Bosni i Hercegovini (Saoptenje Republikih komisija Izvrnog vijea BiH),
>>Odjek 7, Sarajevo, 1. -15. april l971. , str. 4. i 23.; Mostarsko savjetovanje o knjievnom jezi
ku, Sarajevo, 1974. Na te se dokumente poziva i K. Feleszko: Norma jzykowa a tolerancja
jzykowa (czylijak to godzq w Jugoslawii), >>Jtzyk Polski<< LVI, 2, Krak6w, 1976., str. 132.-138.
O tome pie i M. Samardija: Stranputicama hrvatskoga jezinog i pravopisnog pitanja u
Bosni i Hercegovini nakon 1945., Hrvatska revija<<, 1-2, Zagreb, 1998., str. 93.-103. Pretisak
u: Mostarski dani hrvatskoga jezika, ur. S. Vrlji, Mostar, 1999., i idem: Neko i nedavno ... ,
str. 1 16.-126. Literatura o jeziku u Bosni neobino je bogata, vidi bibliografiju.
74 A. Spaginska-Pruszak, str. 52.-68. O povijesti crnogorskoga jezika<< koji jo nema statusa
samostalnoga jezika, iako se radi na ostvarivanju toga projekta, vidi V. Nikevi: Crnogorski
jezik, sv. I. : Geneza, tipologia, razvoj, strukturne odlike, funkcije (od artikulacije govora do
1360.}, Matica crnogorska, Cetinje, 1993.; sv. II. (od 1360. do 1995. godine), Cetinje, 1997.
Usp. i druge radove toga autora; E. Koncewicz-Dziduch: Sytuacjajzykowa w Czarnog6rze,
u: Przemiany w swiadomosci i kulturze duchowej . . . , str. 261.-274.
srpskomu jeziku. Crnu Goru povezuje sa Srbijom i vjeroispovijest
njezinih stanovnika i kulturne sveze.
Problem varijantnosti u srpsko-hrvatskome jeziku (postojanje
same pojave i koliinu varij anata: dvije, tri, etiri) jezikoslovci nisu
rijeili unato bogate literature?5 Spor je zavren raspadom drave i
jezika, a njegove dvije varijante dobile su status samostalnih jezika.
Funkcioniranje hrvatsko-srpskoga jezika u dobroj je mjeri bilo
odreeno politikim imbenicima/6 zbog ega je hrvatski j ezik u
tom razdoblju bio podvrgnut integraciji odozgo, tj. jugounifikaciji
(naziv L Pranjkovia), a praktino - srb izaciji. Osim toga, Pranjkovi
naglaava da su izmeu srpskoga i hrvatskoga vladali jezino-poli
tiki odnosi?7 Slino miljenje izraavali su i drugi autori.
Taj aspekt politizacije hrvatskoga jezika dobro opisuje Vladimir
Ani:
U +....-...,.-.,.20. ....,.,..,.+...+.......-.-........ ..
+....,........ -..,-..-.............-.-.+...,.,..+...........-...
-,-.-...--.-..-.......,........--........-..-.-...-U
,....+.,..-............-.+.,.+..,...,..,....,.,.,..-......,.
-..+.,.....-.,..,..,.,+.-.....,..--...+...-....,.-.+,
....-,......,..,.....,,................,,
Stajalita srpskih i hrvatskih jezikoslovaca predstavlja M. Czerwinski: Jzyk, polityka,
narod . . . , str. 70.-73.
76 Postoji opirna hrvatska literatura o politikom aspektu jezika, vidi S. Babi: Hrvatskije
zik u politikom vrtlogu, Zagreb, 1990. To je antologija raznorodnih tekstova i dokumenata
o hrvatskome jeziku u kontekstu politikih dogaaja, od AVNOJ-a do osamdesetih godina.
Knjiga je prema autorovim namjerama trebala biti obranom pred optubama srpske stra
ne koja je drala da >>naziv hrvatski knjievni jezik znanstveno je neutemeljen, politiki ne
odriv, znai separatizam, raspiruje nacionalnu mrnju, uperen je protiv Srba u Hrvatskoj,
oduzima im pravo da svoj jezik nazivaju svojim imenom, slui kao sredstvo njihove dena
cionalizacije. (str. l l .). I. Pranjkovi u recenziji (Kronika hrvatskoga jezikoslovlja . . . , str.
127.-134.) autoru predbacuje jednostran izbor materijala i emocionalne komentare koji se
temelje vie na pristranoj partijsko-politikoj, nego na znanstvenoj argumentaciji. U publi
kacije toga tipa pripada i: A. Selak: Taj hrvatski, Zagreb, 1992. Oba ta djela ne samo uvode u
sredite jezinih rasprava nego pokazuju i njihovu klimu te visok stupanj ispolitiziranosti.
Taj aspekt funkcioniranja jezika tema je i knjige A. Spaginske-Pruszak, op. cit. Najnoviji rad
o jezinoj politici u Jugoslaviji i Hrvatskoj napisao je M. Czerwinski, op. cit. Knjiga je objek
tivna, to se rijetko susree kod istraivaa koji se bave tom problematikom.
I. Pranjkovi: Hrvatski standardni jezik i srpski standardni jezik . . . , str. 50.
78 V. Ani Rjenik hrvatskoga jezika, Zagreb, 2000., Iz predgovora prvom izdanju, str. 6.
Jezina politika, koju emo definirati kao niz sredstava podu
zetih radi izazivanja planiranih drutvenih ponaanja na podruju
jezika, koja se odnosi na srpsko-hrvatski jezik bila je uvjetovana
njegovim posebnim statusom vienacionalnoga jezika u vienaci
onalnoj i viejezinoj dravi (osim slovenskoga jezika i od 1945. ma
kedonskoga jezika) te u dravi s velikim brojem nacionalnih manji
na s vlastitim jezicima. 80
injenice koje su rezultatom jezine politike istodobno oznauju

pojedine faze u povijesti hrvatskoga jezika poslije Drugoga svjet
skog rata, ime se potvruje njezina uloga u procesu stvaranja nor
me hrvatskoga standarda, posebice od treega podrazdoblja, prema
periodizaciji S. Babia:81
I. 1+44
:
- 1953.,
_
.+..s...+..-...,...-,.-...,...-.......,,
.....,....,...
I I. 19
v
5. - 1967., .+s.....+...,+.,.....+.o.......,.-......,.
....,.-.......,.-,..-.,,....
III. 1967. - 1972., .+o.......,+......-.-.-.-+-.-.1972.;
IV. 1972. - 1985., .+.....-.-.-.-+-.-.+.,.....-,.,....,....
,..-,-.,..-.-.+.+.-..e.....+
V 1985. - 1989., .+,.....-,.,....,....,..-,-......-.-.+.+.-.
+..+-.....-,...-......--...-,..,+..,.
...+1989. +..,..+,+,.......-.+-.......,....,.,....
-.+..........+.,+.-..-...+.,..-.,.......
Ciljevi jezine politike svodili su se na preferiranje i nametanje srp
skoga jezinog standarda kao beogradskoga dravnog i administra
tivnog sredita. U praksi je srpska varijanta, kako smo ve spome
nuli, bila u dravnoj administraciji, diplomaciji, pravosuu, vojsci,
javnim opilima (informacije tiskovne agencije TANJUG, radijske i
79 Z. Saloni: Polityka j(zykowa, u: Encyklopedia j(zykoznawstwa og6lnego, ur. K. Polanski,
:oclaw,
_
1
_
993.,
_
sr. 409.-409. Ostale definicije i teoretske probleme povezane s vrstama je
ZJene pohuke VIdi u: M. Czerwinski, op. cit., str. 30.- sr
Pr
_
ema demografskim podatcima iz 1981. godine u Jugoslaviji se govorilo na 14 jezika.
?rg1 autori navode d ,e u bivoj Jugoslaviji bilo 25 - 27 nacionalnih manjina s isto toliko
Jezika. Prema: A. Spagmska-Pruszak, op. cit., str. 10.
S. Babi: Uvod- burno razdoble hrvatskoga jezika, u: idem: Hrvatski jezik u politikom
str. s. Autor obrauje i pojedina razdoblja koja ine i cijelu knjigu.
TV emisije, asopisi). U zemljama s totalitaristikim reimima jezik
je uvijek bio u rukama vladajuih, iznimka je bio samo razgovorni
i vjerski jezik. U takvim zemljama jezik se osjeao i bio slubeno
priznat kao osnovni pokazatelj etnonacionalne posebnosti - isko
ritavan u promjenjivim politikim manipulacijama: jednom kao
osnovni pokazatelj dravne / .. ./ ili dravnonacionalne identifika
cije, dugi put kao osnovni pokazatelj etno kulture nedominirajuih
naroda u federativnim dravama,
82
a to se odnosi npr. na hrvatski
jezik.
Predmetom jezinoga politikog utj ecaja u Jugoslaviji bili su svi
aspekti njegova funkcioniranja, poevi od samoga naziva jezika,
njegove definicije, tj. odreivanja naina njegova funkcioniranja,
to se povezivalo s interpretacijom uzajamnoga odnosa obaju glav
nih standarda, pa sve do ostalih konkretnih odluka o normi hrvat
skoga jezika koja je najjae djelovala na pravopis i na leksik.
Integracijski karakter jezine politike ilustrira njezin odnos pre
ma nazivu j ezika koji se vidi u ustavima bive Jugoslavije.83 Tako
prvi Ustav iz sijenja 1945. godine nije pojedinano nabrajao ju
goslavenske narode ni njihove jezike. Te su jezike navodili ustavi
pojedinih republika, ali samo u kontekstu sudskih odluka i postu
paka koji su se provodili u pojedinoj republici i morali su biti na
slubenom jeziku dotine republike. Tek je drugi federacijski Ustav
iz 1963. proklamirao ravnopravnost jezika i pisama te je zapisano:
srpsko-hrvatski odnosno hrvatsko-srpski te makedonski i sloven
ski jezik. Bilo je to ravno sankcioniranju odluka Novosadskoga do
govora iz 1954. o pitanju koje se tie naziva jezika (srpsko-hrvatski,
hrvatsko-srpski, srpski ili hrvatski, hrvatski ili srpski) te slubene
uporabe obaju lanova svakoga od tih naziva. Sljedei federacijski
Ustav iz 1974. ponovno naglaava ravnopravnost naroda, narodno
sti, jezika i pisma, ali ne navodi nijedan od naziva, nego samo doseg
uporabe jezika pojedinih naroda, ostavlj ajui to republikim usta-
82
W. Lubas: Polityczne uwarunkowania nowej sytuacji j(Jyk6w slowiari skich,
Socjolingwistyka<< 16, Krakow, 1999., str. 8.
M. Okuka: Zegnaj serbsko-chorwacki (Stare i no we wiatry, czyli czy Bosnia jest tr6jj(zycz
na?, >>Krasno gruda<< 7, Sejny, 1997., str. 1 12.-120.
vima. Samo Ustav Socijalistike Republike Hrvatske iz iste godine
odbacuje dvolani naziv hrvatsko-srpski i tvrdi da javnu funkciju
vri hrvatski knjievni jezik, tj. standardni oblik knjievnoga jezika
Hrvata i Srba u Hrvatskoj koji se naziva hrvatski ili srpski.84 Time
je hrvatski jezik prvi put zakonski potvrdio svoju posebnost u okvi
ru naziva, meutim, posljedica takve formulacije u praksi bila je
uporaba dvaju naziva: u javnom ivotu hrvatski jezik, u kolstvu
hrvatski ili srpski jezik.
Status dravnoga jezika hrvatski je dobio tek u listopadu 1990.
godine kada je sljedei Ustav Republike Hrvatske u paragrafu l. ,
lanak 12. utvrdio da je U Republici Hrvatskoj slubeni hrvatski
jezik i latinica.85 Usvajanjem Ustava jo samo formalno postoje
e Federativne Jugoslavije omoguene su promjene dotadanje
politike situacije, tj. uvoenje politikoga pluralizma nakon to je
Savez komunista Jugoslavije na prvim demokratskim prolj etnim
izborima u Hrvatskoj izgubio vlast. Radi usporedbe, u lanku 8. pr
voga demokratskog Ustava Republike Srbije iz jeseni 1990. godine
pie: U Republici Srbiji u slubenoj je upotrebi srpskohrvatski je
zik i iriliko pismo, a latiniko pismo je u slubenoj upotrebi na
nain utvren zakonom.86 Tek ustav tree Jugoslavije (Savezna
Federativna Republika Jugoslavije) iz 1992. godine odustao je od
naziva srpsko-hrvatski i njegov je lanak 15. glasio: U Saveznoj
Republici Jugoslaviji u slubenoj je upotrebi srpski jezik ekavskog i
ijekavskog izgovora i iriliko pismo, a latiniko pismo je u slube
noj upotrebi u skladu sa ustavom i zakonom.87 Doputanjem upo
rabe latinice, ona je dobila pomono i sekundarno znaenje u od
nosu na reprezentativnu irilicu.
Srbizirajui karakter jugoslavenske jezine politike posebno je
bio vidljiv na podruju leksika.
8
8
8
6 B. Br bori: Predistorija i sociolingvistiki aspekti ... , str. 29.
87 Ibidem, str. 29.
VIIL POGLAVLJE: Srpsko-hrvatski/hrvatsko-srpski jezik 319
Neki standardolozi smatraju da se leksik ne podvrgava normira
nju jer, suprotno od gramatikoga sustava, njegovu strukturu obi
ljeuje nepravilnost, slaba stabilnost, nezavrenost. Leksik je, nai
me, otvoren sustav. Protivnici takva gledita iznose protuargumen
te kako u jeziku postoji jedan dio odreenoga i stalnoga leksikoga
fonda zbog kojega se moe, pa ak i mora, govoriti o leksikoj normi,
iako ona zadaje najvie problema u usporedbi s normiran jem osta
lih jezinih podruja. Leksik je i mjesto najotrijih razraunavanja
oko toga to je u jeziku nacionalno i nenacionalno, to je vano
osobito u vrijeme kad je ugroena samostalnost i zasebnost njego
va postojanja.88 Stoga leksikoloka problematika, kako naglaava
ju mnogi jezikoslovci, ima vanu ulogu u procesu standardizacije
jezika.
Upravo taj aspekt bio je povezan s ocjenom i tretiranjem hrvat
skih korjenitih rijei u vrijeme srpsko-hrvatske jezine zajednice.
One su bile proskribirane kao reakcijski austrougarizmi, iskaziva
nje vjersko-nacionalne netolerancije, separatizma, ili jednostavno
kao ustaki leksik. 89
Leksike razlike izmeu srpskoga i hrvatskoga jezika, utemelje
nih na istom novotokavskom dijalektalnom sustavu, bile su isto
dobno one koje su pokazivale razliite povijesne sudbine, kulturne
i vjerske tradicije te razliito knjievno nasljee obaju naroda koji
govore tim jezikom. Zajedniki leksik bio je stoga vaan imbenik
u unifikaciji jezika.90
Zato se mehanizam eliminacije i istodobne srbizacije hrvatsko-
ga leksika temeljio na:
88
J. Sili: Leksik i norma, >>Radovi Zavoda za slavensku filologiju<< 32, Zagreb, 1998., str.
169.-175.
89 D. Brozovi: Aktualna kolebanja hrvatske jezine norme u slavenskome i europskom svjet
lu, Croatica 45-46, Zagreb, 1998., str. 17.-33.
Jo ezdesetih godina to je gledite bilo prisutno i u kroatistici, npr. S. Babi (Uklanjanje

hrvatsko-srpskih jezinih razlika, >>Jezik<< l l, 3, Zagreb, 1963. , str. 65. -71.) tvrdi da j e
>>Jedinstveni jezik idealno rjeenje i upravo se zbog toga ne moe postii ni brzo ni lako<<
(str. 65.). Po njegovu miljenju dostizanje jezinoga jedinstva olakat e odbacivanje lek
sikih razlika, a naine toga postupka autor je formulirao u devet toaka.
320 HRVATI J NJI HOV JEZI K
l.
2.
3.
sinonimizaciji hrvatskih i srpskih leksema, tj. postupanju s nji
ma kao da pripadaju istomu leksikom fondu, npr.: hrv. duik,
srp. azot ili plin - gas i sl.; klasian primjer takve obrade srp
skoga i hrvatskog leksika jest Rjenik Matice srpske i hrvatske,
tzv. Adok;
leksikom izjednaivanju (egalizaciji) kao jednomu od sredsta
va jezine politike koje je omoguivalo prodiranje srpskih ri
jei u hrvatski leksik i njihovo prihvaanje u hrvatskoj jezinoj
praksi, npr. podozriv prema hrvatskomu sumnjiav, saobraaj
-
.
romet, prevazii - prevladati, prismotra - nadzor, (ne)trpe
Wost - (ne)snolivost, ina - trnica, usaglasiti - uskladiti itd.
Cini telj koji je trebao ublaiti, a istovremeno i olakati adapta
ciju tih rijei bila je jekavizacija srpskoga leksika, npr. snabdeti
-jekavizacija: snabdjeti naspram hrvatskoga opskrbiti; srp. bez
bednosti - bezbjednost - hrv. sigurnost; srp. ubeenje - ubjeenje
- hrv. uvjerenje itd.;
izboru zajednike rijei (Samardija ga zove postupkom bira
nja zajednikog leksema) ako su u oba jezika uz nju postojale i
druge rijei, npr. srp. nedela, sedmica - hrv. tedan, sedmica,
dakle, izbor zajednikoge srpsko-hrvatske rijei sedmica; srp.
pozorite, teatar - hrv. kazalite, glumite, teatar - kao zajedni
ka odabrana je rije teatar. 91
I rjenik i pravopis jezina su podruja na koja je najlake utjecati
izvanjezinim sredstvima kao to su zakoni, prava, propisi ili za
brane.92 Stoga je sljedei politizirajui problem bilo pitanje ve
spomenute pravopisne reforme ija se srbizacija izvrila dva puta:
1929. i 1954. godine.
Jezina politika funkcionirala je na dvjema razinama, na slu
benoj i neslubenoj. Dokumenti koje su izdavale dravne i partij
ske vlasti bili su puni parola i deklaracija o ravnopravnosti naroda
i jezika, a u praksi se umjesto toga ostvarivala neto sasvim drugo
91 M. Samardija: Leksik, u: Hrvatski jezik ... , str. 141. -143.
92 M S d' " J 'k
. amar ZIJa: ezz oslovni razgovori, Vinkovci - Osijek, 2000.
VIl i . POGLAVLJE: Srpsko-hrvatski/hrvatsko-srpski jezik 321
- nacionalna i jezina jugounifikacij a. Drava je kanjavala je
zine i leksike prijestupe. Primjer za to moe posluiti sudbina
jednoga urednika93 koji je 1976. godine za kaznu premjeten na ni
i poloaj zato to je u asopisu Slubeni list SFRJ stavio nekoli
ko tipino hrvatskih rijei umjesto preporuenih: kazalo (umjesto
registar), uputa (umjesto uputstvo), brklja (umjesto rampa), sustav
(umjesto sistem), obavjeivanje (umjesto informiranje), nemarnost
(umjesto nehat), poticatel (umjesto podstreka), poinitel (umj e
sto uinilac), sigurnosne mjere (umj esto mjere sigurnosti), urei sa
stanak (umjesto zakazati sastanak), nakon objave (umjesto od da
na objave). Takav je postupak, prema miljenju vlade, potkopavao
tekovine revolucije, kao to su ravnopravnost naroda i narodnosti,
bratstvo i jedinstvo i druge tekovine koje smo duni na svakom ko
raku da potvrujemo i uvamo. 94 N a pedeset dana zatvora kanjen
je 1987. lijenik95 koji je u dijagnozi napisao zanimanje pacijenta
umirovljeni asnik umjesto penzionirani oficir i koji je time poinio
prekraj protiv javnog rada i mira, vrijeao i omalovaavao: so
cijalistike, patriotske i nacionalne osjeaje graana.96 Uvrijedio
je i pacijenta, penzioniranog oficira Jugoslavenske armije kojega je
nazvao ustakim nazivom asnik.
Klasian primjer utjecaja drave na leksiku normu jest Isprvak
krivinog zakona Socijalistike Federativne Republike ]ugoslavie.97
Ispravak se ticao hrvatsko-srpskoga izdanja Kaznenoga zakonika iz
1976. godine u koji su se potkrale dolje navedene pogreke, ije
je nabrajanje zauzelo osam i pol stupaca teksta. Radilo se o pojedi
nanim rijeima, idiomima ili cijelim reenicama koje su se morale
93 A. Selak: Taj hrvatski . . . , str. 32.-36.
94 Ibidem, str. 31.
M. Vukovi: Hrvatski jezik u kaznenim progonima, >>Jezik 44, 2, Zagreb, 1996., str. 77.-
80. Autor je bio branitelj u deset procesa povezanih s hrvatskim jezikom. Tu problematiku
pokrenuo je i M. Marinko u lanku specifinoga naslova: Hrvatski je bio jezik - muenik,
>>Jezik 45, 2, Zagreb, 1997., str. 73.-74.
96 M. Vukovi, op. cit., str. 79.
Ispravak je bio dodan asopisu >>Slubeni list SFRJ 56, 25. Xl. 1977. godine. Taj dokument
analizira D. Brozovi: O jeziku u zakonima i o zakonima jezika, >>Jezik 26, l, Zagreb, 1978.,
str. 13.-23.
zamijeniti leksikom tipinim za srpsku varijantu. Taj je dokument
iziao Iz Sekretariata za zakonodavstvo Skuptine SFRJ Beogrd.
Takva praksa popravljanja hrvatskoga jezika iz Beograda bila je
oprjena slubeno proglaavanim stajalitima.
s.s.a...s.,.z.
..,+-..,.. ...-,.,...........-.+,.,.....-.-...-..-.-
......-.-..,.,,.+,...--........, +.-.............,.
..-.-.-,,.+.,..+.....+......,....-s a....-.--.....-
...,...,-,.......,.-.,+...,.+,.,......,.,.-...+..,-.
,....,...-...-.--...+.-.-,,...-.......-
Politika dimenzija njegova funkcioniranja dovela je do toga da se
hrvatski jezik u velikoj mjeri poistovjetio s pojmom naroda, postao
je pokazateljem nacionalne posebnosti koju je ugrozila drava s te
njama za nadnacionalnom unifikacijom. Jezik i problemi oko njega
dobili su posebno veliko znaenje. Jezini sukobi smatrani su po
litikima99 jer su pogaali u dravno jedinstvo, a za vlast su znaili
pojavu nacionalnoga separatizma. Rjeavanje takvih sporova bio
je jedan od glavnih ciljeva jezine politike koju su jo od 1918. u vi
enacionalnoj dravi provodili govornici srpsko-hrvatskoga jezika.
U toj situaciji za Hrvate Pitanje hrvatskoga j ezika bilo je i jest biti
ili ne biti hrvatskoga naroda. Oni koji su udaral i po j eziku, znali su
vrlo dobro to ine: iupa li jezik, iupao si i narod.100 Problemi
povezani s jezikom budili su u njegovih korisnika snane emocije
jer je jezik bio izjednaen s pojmovima u kanonu najviih vrijed
nosti, kao to su nacija, domovina, sloboda. Te su emocije bile vid
ljive napose u vrijeme ugroenosti nacionalnoga bia, u borbi za
njega jezik je postajao orue i cilj politike borbe, isto kao i borba
za granice, to je posebno dolazilo do izraaj a u Domovinskome
ratu 1991. - 1995. To nesumnjivo moe biti objanjenjem injeni-
M. Cichonska: Ksztaltowanie s if normy literackiego jfzyka serbskiego, chorwackiego i
bosniackiego, u: ]fzyk wobec przemian kultury, ur. E. Tokarz, Katowice, 1997., str. 41.
I. Pranjkovi: Hrvatski standardni jezik i srpski standardni jezik . . .
100
N B ,
.
'
..
A S l k ' h . asJC: recenziJa . e a . Ta; rvatski, >>Jezik 40, 3, Zagreb, 1 992., str. 87.
ce da hrvatski jezik ima posebno bogatu knjievnost koja afirmira
materinski jezik.101
.s..e..z..e.......ze......z.s...se..
U ....-,....-+....-....-.--...,......-.,....-,.-,.-.....
...-.....,......,..-.-+..... .-+...+...-....,..,-...-.
,...-,.-.,....-,---.-,..-.-.-..,.-......+.-.,....-
,......+....-...-.-...,....-.....,...,.-,....+
z.....,.+.+..-,.-...-...,...-,..-,..-.-..,.......,.
,..-..-......,...........-.
Taj iskaz dobro pokazuje specifinost funkcioniranja srpsko-hr
vatskoga jezika u Jugoslaviji te upuje na prave uzroke njegova ras
pada.
Raspad srpsko-hrvatskoga jezika odnosi se na raspad na razi
ni standarda, a ne na razini sustava.103 Obiljeja sustava, s manjim
razlikama, i dalje ostaju zajednika, to omoguuje slobodnu ko
munikaciju meu gotovo svim narodima bive Jugoslavije. |dalje
je ta injenica glavni argument pristaa miljenja o istovjetnosti
srpskoga i hrvatskog jezika.104 Glavna funkcija dravnoga srpsko
-hrvatskoga jezika ipak je bila identifikacijska funkcija koja je tre
bala konsolidirati jugoslavenske narode i koja je u novoj jezinoj
stvarnosti zamijenjena distinktivno m funkcijom koja stavlja nagla
sak na razlikovanje vlastitog jezika od ostalih i na temelju te razlike
gradi vlastiti jezini identitet. Upravo ta funkcija dola je na prvo
mjesto u hrvatskome jeziku. U nedavno konstituiranome jeziku u
1
01
Usp. npr. A. Selak, op. cit.; V. Loknar: Rekli su o hrvatskom jeziku, Zagreb, 1995.
102
K. Feleszko, op. cit., str. 151. On se poziva na lanak P. H. Nelde: Language Conflict, u: The
Handbook ofSociolinguistics, ed. F. Coulmas, Oxford-Cambridge, 1997., str. 285.-300.
103
Taj pro b lem spominje M. Cichonska u lanku Czy jfzyk moe sif rozpada? u: Rozpad mi
tu ijfzyka?, ur. B. Czapik, Katowice, 1992., str. 177.-183. Ostale lanke te autorice o raspadu
srpsko-hrvatskoga jezika vidi u bibliografiji. Tim se problemom bavi i knjiga R. Greenberga:
Language and Identtity in the Balkans. Serbo-Croatian and its Dsintegration, New York,
2004. Vidi u bibliografiji i recenziju M. Czerwinskoga.
1
04
Hrvatska jezikoslovka, S. Kordi, u svojim radovima i dalje zastupa miljenje o jednome
standardnom srpsko-hrvatskom jeziku, stavljajui sustavski kriterij i komunikativnu funk
ciju iznad sociolingvistike i simbolike funkcije. Vidi bibliografiju.
Bosni glavnu ulogu bosanskoga jezika ima funkcija prestia koju
on vri kao dravni, ali i nacionalni jezik u novonastaloj dravi.105
Uzrok pojave raspada, kako smo ve rekli, treba traiti u posto
janju razlika izmeu srpskoga i hrvatskoga od samih poetaka, a te
su razlike bile uvjetovane razliitou sociolingvistikih imbenika
koji su tvorili nadgradnju obaju jezika. Integraciji nije pogodovala
ni dravna jezina politika iji je cilj bio ostvarivanje ideje jugo
slavenskoga jezika. Na rastue nacionalne, drutvene i ekonom
ske sukobe nataloili su se i jezini problemi zbog voenja takve
politike.106 Osim toga, po mojemu miljenju, do raspada je doveo i
nedemokratski karakter dravne jezine politike naspram razliitih
standarda/jezika pojedinih naroda koji su se sluili srpsko-hrvat
skim, posebice u neslubenom govoru, ali i u slubenoj praksi (pro
cesi). Vlasti su prema potrebi manipulirale jezikom, jednom nagla
avajui njegovu povezanost s narodom, drugi put upravo suprotno,
smatrajui takve poglede nacionalistikima i protivnima internaci
onalnim idejama socijalizma.107 Neki poljski autori (M. Cichonska,
H. Jaroszewicz) smatrali su da je jugoslavenski odnos prema jezi
ku bio liberalan. Wladyslaw Lubas ocjenjuje da su u usporedbi s
ostalim socijalistikim dravama narodi Jugoslavije dobili najve-
etiri osnovne funkcije standardnoga jezika jesu: funkcija identifikacije, distinkcije,

prestia i tzv. okvira odnosa koji se temelji na osiguravanju ozakonjenih normi kao mjera
ispravnosti. Prema: A. Spaginska-Pruszak, op. cit., str. 71. O tome i H. Jaroszewicz: Literacki
Nzyk serbsko-chorwacki i bosniacki. Cele powstania, spelniane funkcje spoleczne, sposoby
istnienia, >>Socjolingwistyka XVI, Krakow, 1999., str. 27.-40.
.
W. Lubas: Najnowsza sytuacja }zyk6w poludniowoslowimiskich w oczach polskich slawi
st6w, >>Z polskich studi6w slawistycznych<<, Seria X, J\zykoznawstwo, Warszawa , 2002., str.
117.-126. Autor na popis uzroka sukoba u bivoj Jugoslaviji stavlja zamrenu jezinu situaci
ju: l. dva nacionalna jezika (slovenski i makedonski), 2. jedan vienacionalni jezik (srpsko
-hrvatski) u Srbiji, Hrvatskoj, Crnoj Gori te Bosni i Hercegovini, 3. nekoliko desetaka jezika
nacionalnosti (rusinski, romski, romano-bugarski, romano-srpski, tj. banatski). Ostali su
uzroci sukoba >>stara sjeanja na krvave etniko-vjerske sukobe Hrvata i Srba u Drugome
svjetskom ratu, osjeaj nepravedne podjele dobara meu bogatim (Slovenija i Hrvatska) te
siromanim podrujima (Makedonija, Kosovo i Metohija), osjeaj politike neravnoprav
nosti (srpska supremacija u federalnoj vlasti i u vojsci), stvarne kulturne razlike (npr. regije
s bogatom pisanom tradicijom svjetskoga glasa: Andri, Krlea, Preeren i podruja s lo
kalnom i folkloristikom tradicijom), razliiti vjerski obiaji (katoliki narodi, pravoslavni
i muslimanski te manja skupina ateista)<<, str. 120.
D. kiljan: Govor nacije . .. , str. 275.

e jezine slobode. Dokaz tomu je davanje makedonskomu jeziku
statusa standardnoga jezika 1945. godine te injenica da je Ouvao
svoju republiku autonomiju i federacijsku ravnopravnost slovenski
jezik, a srpsko-hrvatski je dobio pristanak na normativnu zapad
nu varijantu (u Hrvatskoj i dijelu Bosne i Hercegovine) te na isto
nu varijantu (Srbija, Crna Gora te dio Bosne i Hercegovine).108 M.
Czerwinski tvrdi da je veina radova o dotadanjoj jezinoj politici
najee analiza sekundarnih izvora bez konkretnih empirijskih
dokaza pa stoga ne daje ni odgovor na najvanije pitanje: kako je
izgledala jezina politika / .. ./.109 On u ocjeni nastoji uzeti u obzir
specifinost njezina funkcioniranja i odnos obiju strana, srpske i
hrvatske:
u ,....,....-.,..-.-......,..,......,....-.-..,..- ,.i....
-.
-........-...-..-........,...-.--.....-.......-,...,...,...,...
,......-...-.-...+..-...+-.........,.....-,...,...-,
...... .
..--...+.-..,.....-..,..,...,.,......-...,....-.,.+....-
...
...-......,....-...-....-.-...-...,.....-...+.-..-...+-.....
,....-.-,.-..,.......,..+.,.....-........,...+-....-.., .
.......-..,.-.--.-...........-.+.,.......,...-.--.......,.
..,...,.,...,.--.,..........- -..-,..-,...-,.-.+.
,.......-.........-,........+.....,...,...,.....).,....,....
..,...-.-,....,......-..,...,..-.-...-...............,...,
,....,.,..-....,....-..-,...,...-........-,.-...,.-.,.....
.......-.-.-.-...-..+.-.-...,..,.....-,.....,..-.-.,.......
+.-.-...,.....+.+....-.,......-.............
\
/ .. -.......,...........+.....-+.-....-.....,
......+.-.,..
..,
.......,....,...-.-...-...-...................-..........
-..,.....--.-,..-.-.,.-.-........,...,.,......-.. ,.....
....-.,..-..-.,.-.......-.+-.,......,.....,.....-,.-.-...
....-.
U skladu s takvom hrvatskom ocjenom jugoslavenske jezine po
litike u novoj jezinoj situaciji nakon 1991. godine D. Brozovi ak
w. Lubas: Polityczne uwarunkowania . . , str. 9.
M. Czerwinski, op. cit., str. 69.

1
je odbacio sada ve povijesni naziv srpsko-hrvatski jezik, s kojim je
povezano posljednje stoljee povijesti hrvatskoga jezika jer je taj
naziv nepovratno kompromitiran jednom munom prolosti. 112
Umjesto njega za historijsku i poredbenu lingvistiku te opisnu i hi
storijsku dijalektologiju Brozovi predlae naziv srednjojunosla
venskijezik, termin koji je po njegovu miljenju neutralan, znan
stveno utemeljen i neoptereen balastom politike obiljeenosti.
Radovanovi predlae naziv novotokavski dijasistem koji je temelj
za srodne i bliske nove jezike: srpski, hrvatski i bosanski, 113 i koji
je, ini se, znaenjski prikladni ji od Brozovieva termina.
D.
Brozovi: Aktualna kolebanja . . . , str. 19.
Sintetski pogled na temu raspada srpsko-hrvatskoga jezika sa srpske strane i na situ

aciju u kojoj se naao srpski jezik nakon raspada, daje B. Popiolek: ]fzyk serb ski na przelomie
wiek6w, u: W poszukiwaniu no we go kanonu . . , str. 117.-136.
IX. POGLAVLJE
Pitamo l i se kakva je budu
nost
hrvatskog jezi ka?
Moj hrvatski jezik postoji od dav
ina
:.
Sa
_
_
u
ali
smo ga od germanizacije, madarzzacl)e,
_
z IZJed
naavanja sa srpskim jezikom. Preivio Je
.
napo
re tuina da ga protjera iz naeg govo
:
a

zz srca .
.
Odupirali smo se svima koji su nam eljelz oduzetz
naa narjeja, pravila jezika koja n a
n
:
e p
nek
d
ine tekim i nepotrebnim. Iako nas szb
rzzacl]a,
sprezanje, sklonidba i mnogi drugi o
rz
odbiaju, uimo ih jer znamo da nas luepz J

ezzk cz-
ne jo lepim i bogatiim.
. .
Danas nam nitko vie nikakvim zakonom z szl
?
m
.
ne moe oduzeti na jezik. Ne moramo se
OJ
tz
da e nam biti zabranjeno govoriti rvatszm ]e-
.
zikom. Moramo se samo pitati - hoce
;
n

h znatz
govoriti hrvatskim jezikom kada sve
ec

z
go
varamo s frendicama, jedemo hranu zz Jrzzzdera,
k

,
am)
e OK su-
dopisujemo se preko ompzca, sve n '
per i cool.
.
Pitamo li se kakva je budunost hrvatskoga J
ezzka?
....+..-..........,.
..-..-........-,.
roglaa-
Raspad Socijalistike Federativne Republike Jugos avi Je
vanje samostalnosti Republike Hrvatske 25. lpnja :+Il
_
a je slll
.
edna od mnogih promjena do kojih je dolazio u sredisnJOJ, Isto noJ
junoj Europi (raspad
ehoslovake i Sovjetskoga Saveza). Raspad

Navedeno iz asopisa Jezik 51, 2, Zagreb, 2004.
tih socijalistikih drava izmijenio je odnose politikih poredaka i
doveo do nastanka novih suverenih drava, pa ak i jezika. 2
Hrvatski jezik naao se u razdoblju promjena. 3 Zapoela je slje
dea faza u njegovoj povijesti. Ovaj put to je razdoblje samostalno
sti, nakon protekloga stoljea u kojemu je vie ili manje podlijegao
i bio podloan utjecajima norme srpskoga standarda. Iako je dobro
izgraena, kako tvrde jezikoslovcV norma suvremenoga hrvatskog
jezika u posljednjem je desetljeu zbog novih uvjeta u kojima se
nala hrvatska drava, njezini graani i njihov jezik, sa svojim je
normativnim problemima dola u sredite interesa j ezikoslovaca
i drutva koje je eljelo znati kako ispravno govoriti na hrvatskom
jeziku.
Otuda je i jedna od zadaa kroatistike bila da se odredi prema
naslijeenoj srpsko-hrvatskoj normi, kao i prema vrlo slinom srp
skom jeziku. U praksi je to znailo da se treba razraunati s mno
gim obiljejima te norme i vratiti vlastitoj batini, izmeu ostalo
ga tako da se nekim dosad uzusnim pojavama dade status norme.
Raspravlja se i o buduem smjeru razvoja hrvatskoga jezika.
U nainu ostvarivanja tih zadataka mogu se primijetiti dvije ten
dencije: puristika i liberalna. Puristi (npr. Stjepan Babi, Bulcsu
Laszlo, Mile Mami, Miro Kai, Mate imundi) eljeli su da se
jezik brzo oisti od srbizama te da se od postojeih dubleta ili ak
tripleta izabere jedan hrvatski oblik. Takvo je djelovanje ukljuilo
Vie o tome u W Lubas, op. cit.: idem: No we zadani a polityki j{zykowej w swiecie stowi
anskim, u: !{zyki slowianskie w perspektywie ekolingwistycznej, ur. W. Lu bas, I. Ohnheiser,
Z. Topolinska, Opole, 2003., str. 35.-60.
3 To poglavlje skraena je i pre prav ljena verzija mojega lanka f{zyk chorwacki - w po
szukiwaniu wtasnej normy, u: W poszukiwaniu nowego kanonu ... , str. 59.-84. Iz poznatih
razloga on daje jedino najvanije informacije. Problemi standardizacije hrvatskoga kao i
srpskoga jezika nakon 1991. godine tema su opirne knjige H. Jaroszewicza: Nowe tendencje
normatywne w standardowych j{zykach chorwackim i serbskim, Opole, 2004.
4 R. Katii ocjenjuje: >>potpuno je izgraen, dobro funkcionira i razvija se<< (Razvoj, u:
Hrvatski jezik . . . , str. 52.), a M. Samardija kao onaj koji ulazi u XXI. stoljee kao dobro iz
graen jezik koji svojom funkcionalnosti dobro slui dananjoj hrvatskoj jezinoj zajednici
kao sredstvo sporazumijevanja na svim podrujima ivota.<< (Normy i najnowsze zmiany w
j{zyku chorwackim, u: Jrzyki stowianskie dzis. No we Jakty. No we spojrzenia. Ksi{ga pamiqt
kowa poswi{cona Profesorowi Michalowi Blicharskiemu, ur. H. Fon tanski przy wsp6lpracy
r. Stras, Katowice, 2001., str. s:,
I X. POGLAVLJE: nPitamo li se kakva je budunost hrvatskog jezi ka? 329
npr. izbor samo jednoga fleksijskog oblika mlaz-ovi umjesto prija
njih usporednih oblika: mlaz-i/mlaz-evi. Pristae lialnoa gi

dita (Ivo Pranjkovi, Vladimir Ani, Marko SamardztJa, Jostp Sthc
i drugi) pledirali su za nastavljanje i prirodnu evoluciju nasli!ee
ne hrvatske jezine norme kao zapadne varijante, bez prevehkog
_
a
vanjskog utjecaja.5 Na taj nain dosadanja obiljeja
.
hrvate
-
_
an
jante na svim podrujima jezika postala bi prirodmm obllJeZJtma
njegova standarda6 u novoj jezinoj stvarnosti.
.
Standardizacijsko korekcijska djelovanje bilo je vidljivo u sv1m
vrstama normi, ali posebno je drastino bilo vidljivo u leksiku, gdje
je u prvoj polovici devedesetih godina zapoela Sezona lova na s
bizme? odnosno jezina istka,8 kako su to opisali jezikoslovci.
Pojavilo se tada teorijsko pitanje to je srbizam- pitje posebno
vano za dva jezika koja se temelje na istome gramattckom susta
vu ali nakon stoljea nepartnerske zajednice imaju posve razliitu
ndgradnju, a istodobno i teko pitanje zbog toga to su kriteriji
razgranienja hrvatskoga i srpskoga jezika u leksiku, kai
_
d
_
ru
gim dijelovima jezinoga standarda, u velikoj mjeri utemelJeni th na
jezinom osjeaju, ili na arbitrarnim ocjenama pojeinih autr
:
Na ta su pitanja odgovarali razliiti teoretski radovi raspravlJaJUC1

0 razlikama izmeu dvaju jezika i nadovezujui se time na iste one
radove tridesetih i etrdesetih godina koje su pisali M. Kai/0 l .
Pranjkovi/1 M. PetP2 te na izdanja poput savjetnika i razlikovnih
rjenika.
5 M. Cichonska: Ksztaltowanie sir normy literackiego ... , str. 45.; E. Tokarz: Mikroj{zyki
slowianskie problemy badawczej{zykoznawstwa por6wnawczego, U` Now czasy, noe
j{zyki, nowe (i stare) problemy ... , str. 245.-246.; idem: Wsp6tczesne stadary Jfzykowe dta
lekt6w sztokawskich, U.!{zyki slowianskie dzis. No we Jakty. No we spoJrzema . . . , str. 22.
Usp. VIII. poglavlje.
M. Samardija, op. cit., str. 28.

B K. Feleszko: Relacja >>j{zyk a polityka w najnowszych . . . , str. 159.
M. Samardija, op. cit., str. 29.
M. Kai: Hrvatski i srpski . . .

11 r
. Pranjkovi: Hrvatski standardni jezik i srpski standardni jezik

12 M. Peti: Nerazlikovnost razlika, >>Rasprave Zavoda za jezik<< 20, Zagreb, 1994., str. 247.-272.
Zadae koje su ekale hrvatsku standardologiju zahtijevali su
potporu institucija. Nad hrvatskom jezinom politikom u bivoj Ju
goslaviji uvijek je bdjela Matica hrvatska i Hrvatsko filoloko dru
tvo.
Tradicionalnu brigu za jezik Matica je nastavila nakon 1991. go
dine kad je unutar nje osnovano Jezino povjerenstvo Matice hrvat
ske koje j e poslije zamijenio Odjel za jezikoslovlje u sklopu kojega
djeluje Matiin jezikoslovni krug. Matica 1995. objavljuje Pr me
moriju o hrvatskome jeziku, u kojoj dokazuje posebnost hrvatskoga
jezika i poziva sve meunarodne dravne, kulturne, a napose znan
stvene institucije da prestanu rabiti naziv srpsko-hrvatski i ponu
tretirati hrvatski kao samostalan jezik hrvatskoga naroda i drave.13
Takoer je na njezinu inicijativu objavljen zbornik Norme i nor
miranje hrvatskoga standardnoga jezika (1999.) u kojem su se nali
lanci s navedenom problematikom, ali i panel-diskusija vodeih
hrvatskih j ezikoslovaca oko najaktualnijih problema standardo
logije.
esnaestoga oujka 1998. pri Ministarstvu znanosti i tehnolo
gije osnovano je Vijee za normu hrvatskoga jezika14 sa Stjepanom
Babiem na elu. Zadaa je Vijea osiguravanje najpovoljnijega
smjera razvoja jezika i donoenje odluka u situacijama kada se tre
ba odluiti za jednu od pojava unutar sustava i dodjeljivanje statusa
obvezujue norme toj pojavi. U prioritete tog Vijea voditelj ubraja
odstranjivanje srpskih natruha, onih posrednih koje j ezik zahva
ljuje vukovcima i neposrednih koje su uvoene nasilno (javno ili
prikriveno) u vrijeme prve i druge Jugoslavije. 15
Najmanje se izmjena izvrilo dosad u okviru gramatike norme.
Osim ve spomenutoga uklanjanja fleksijskih dubleta u Nom. sg. m.
roda (mlaz-i l -evi, -ovi), moe se navesti:
13 Matica hrvatska, Promemoria o hrvatskome jeziku, >>Jezik<<, 43, 5, Zagreb, 1996., str. 164.
-166. Slinu izjavu: Hrvatski jezik - poseban slavenski jezik, izdala je i Hrvatska akademija
znanosti i umjetnosti, Razred za filoloke znanosti, Jezik<<, 43, 5, Zagreb, 1996., str. 162.-164.
Osim toga pri istome Ministarstvu postoji i Vijee za hrvatski jezik i jezikoslovlje.
Pismo S. Babia upueno sudionicima Ankete. Pretisak u: Prilog Vienca: Jezik na kriu,
>>Vijenac<< VII, 136, 20. svibnja 1999., str. 19.
I X. POGLAVLJE: Pitamo l i se kakva je budunost hrvatskog jezika? 331
1. p referiranje uporabe enklitike zamjenice ju umjesto dotada
njeg oblika je (od zamjenice ona) u akuzativu i u svim poloaji
ma, a ne kao tada, samo u susjedstvu glagolske enklitikeje (on
juje doekao; nie ju nikad vidio);
2. savjetuje se i razlikovanje nastavaka odreenih pridjeva u Dat.
sg. dragomu od Lok. sg. drgome suprotno od dotadanje upo
rabe istih oblika naizmjence;
3. kodificirana je i uporaba odreenih i neodreenih pridjeva u
funkciji atributa, na to se ranije nije dovoljno pazilo. U srp
skom jeziku, kako smo rekli, opa je tendencija da nestanu ne
odreeni oblici, slino uostalom kao u hrvatskome govornom
jeziku gdje dolazi do redukcije dviju preskriptivnih sklonidaba
u jednu, odreenu, koja iskazuje obiljeje ili svojstvo imeni
ce i razlikuje ju od drugih: ovaj dobri ovjek veoma je cijenjen.
Uporaba drugoga, neodreenog oblika svodi se samo na sin
taktiku funkciju dijela im enskoga predikata: ovjek je dobar,
iako norma jasno odreuje njezin atributni oblik u sluaju ka
da pridjev opisuje ope obiljeje imenice: ovo je dobar ovjek.
Ta pojava potvruje tendenciju pojednostavljivanja sklonidbe-
nih tipova.16
Ispravci su postali mogui jer su ti oblici cijelo vrijeme postojali
u govornom jeziku, iako su ih u srpsko-hrvatsko vrijeme lektori
dosljedno ispravljali u pisanome jeziku. Na alost, vie se ne mogu
ponovno uvesti oblici njetko, njekoliko, njeta koji su se u hrvatsko
me jeziku rabili tijekom cijeloga XIX. stoljea, a za kojima ali D.
Brozovi.17
Na drugoj se razini nude pokuaji ouvanja staro tokavskih ime-
nikih nastavaka, razliitih u Dat., Lok. i Instr. pl. (koji sada imaju
sinkretike oblike nastavaka: -ima, -ama) kao stilistikog sredstva
i karike koja spaja prolost i sadanjost te olakava razumijevanje
B. Kunzmann-Miiller: Tipovi jezinih promjena u hrvatskom jeziku, u: Drugi hrvatski

slavistiki kongres, Zbornik radova, I, Zagreb, 2001., str. 51 1. -518.
D. Brozovi, glas u raspravi, u: Norme i normiranje . . . , str. 314.-344.

starih hrvatskih tekstova. Slian je bio i pokuaj reaktiviranja ar
hainih pridjevnih oblika dobrijem, dobrijeh ili nijenoga oblika
nijesam, nijesi - naspram nisam, nisi. Sve se to ini u okvirima po
vratka vlastitoj knjievnoj tradiciji.
Drugi primjer koji upuuje na zamrenost standardoloke pro
blematike jest rasprava oko tzv. kratkoga i dugoga oblika odreeno
ga pridjeva u Gen. sg. m. i sr. roda, tj. problem naveska -a, umjesto
dosadanjega kratkog i dugog oblika: dobrog- dobroga savjetuje se
uporaba iskljuivo dugih oblika j er se krai smatraju nametnuti
ma iz Maretieve gramatike po uzoru na Karadievu i Daniievu
normu. Kratki oblici tipini su za srpski standard, ali ini se da su u
nj prihvaeni iz zapadne hrvatske tokavtine za koju je tipino rit
miko prepletanje kratkih i dugih oblika, npr. mojega dobrog oca.18
Neke gramatike pojave i dalje oekuju normiranje, na to upu
uje primjedba L. Hudeek, 19 uz navoenje oblika Instr. s g. m. ro
da imenica na -io (radio, studio) koji u gramatikama, rjenicima
ili pravopisnim naelima moe imati trojaki lik: radiom, radijem,
rdijom. Kolebanje norme postoji i u gramatikome rodu (mukom
ili srednj em) imenica na -o, -e (auto, kino, bijenale), to uzrokuje
varijantnost njihovih oblika u paradigmama mnoine: samo auti i
kina, ali: bienali/bijenala. Nema ujednaene norme ni u kompara
tivu nekih pridjeva koje razliiti udbenici razliito navode: bijeli/
bjeliji; crnji/crniji; njemlji/njemiji itd. Sline morfoloke probleme
kategorije broja zamijetila je u svojim radovima B. Tafra. 20 Po nje
zinu je miljenju ta kategorija opisivana, tj. prepisivana zajedno s
cijelim dijakronijskim balastom, nedosljedno i neprimjereno nje
zinu funkcioniranju u suvremenom jeziku u kojemu je broj u ve
ini sluajeva izgubio sklonidbu, to je prihvatila srpska norma. U
Hrvatskoj se meutim, kako tvrdi B. Kryzan-Stanojevi, radi razli-
18
Ibid em, str. 348.-349.
19
L. Hudeek: Nekoliko primjera neureenosti hrvatske grmatike norme, >>Dometi<< ll,
1-4, Rijeka, 2001., str. 41.-47.
20 B. Tafra: Dvije o dvome, u: Teorija i mogunosti primjene pragmalingvistike, urednica L.
Badurina i drugi, Rijeka, 1999., str. 769.-780.; eadem: Preispitivanje hrvatske jezine norme,
Jezik<<, 50, 2, Zagreb, 2003., str. 48.-57.
IX. POGLAVLJE: nPitamo li se kakva je budunost hrvatskog jezika? 333
kovanja poelo opet lansirati njegovo dekliniranje.21 Posljedica
utjecaja norme na uzus zbog izvanjezinih razloga prema autorici je
..-,,....+-.,.,.....,.,+-......,...-,.-,.-..+
...-...,
..
..+.+...-,....-...+...-,.-..-,.,....,-....
.,-.
..
..,,.....,+-.-,..-......-
.,...
+..
,......-....
..--,....-,.-.....,...-........-..Dosao J s d
a b
ata ,
...,
+.,..-..-.-,--...,...,.....
..
;
.+...-.
.Doao 1e
s dvojicom brae ..........,.-..-,......-
..
-.
.......
......-...Vidjela sam te s dvije djevojke, ............Vzdjela sam te
s dvjema djevojkama.
ZZ
Normativno-uzusne razlike pojavljuju se i na sintaktikoj razini.
Umjesto nekih pojava primjenjivanih u praksi, pojavila se norma
koja prihvaa npr. novu, osobnu uporabu modalnoga glagola tre
bati koji se do sada uporabljao samo kao neosobni oblik: Treba da
radim; Marko je trebalo da napie zadatak ili Trebalo je da Marko
napie zadatak. Umjesto tih reenica pojavljuju se reenice s pre
dikatom u osobnom obliku glagola trebati: trebam raditi; Marko je
trebao napisati zadatak. Norma takoer ne eli priznati prijelaznost
glagola koristiti i esto se rabljeni oblik koristim priliku kvalificira
kao neispravan, a savjetuje se oblik: koristim se prilikom. Znatno
je vei opseg novih, uzusnih sintagma s prijedloniizriajim
u (s)vezi toga umjesto u (s)vezi s tim, ili obzirom na umJesto s obzz
rom na. Norma je tolerantna prema estoj govornoj konstrukciji za
+ infinitiv (to je za smijati se, jabuka dobra za jesti), koja se dosad
smatrala utjecajem njemakoga, talijanskoga, grkoga, a koju je l.
Pranjkovi23 konano objasnio kao vrstu arhainoga (ptvrnog
od XII. stoljea) hrvatskoga perifrastinog su pina. PranJkovic, koJI
se bavi hrvatskom skladnjom,24 vidi potrebu za posebnim istrai-
21
B. Kry:an-Stanojevi: Od bldu do innowacji, u: Procesy innowacyjne w jzykach slowi
afskich, ur. z. Rudnik-Karwatowa, Warszawa, 2003., str. 98.
22 Ibidem, str. 98.
23 1. Pranjkovi: Hrvatska jezina norma i sintaktike inaice, u: Jezina norma i varijeteti,
ur. L. Badurina i drugi, Zagreb-Rijeka, 1998., str. 447.-456.
24 1. Pranjkovi: Hrvatska skladnja, Zagreb, 1993., str. 40.-45.; idem: Sintaktiku ustrojstvo,
u: Hrvatski jezik . .. , str. 1 19.-131.
vanjima sintaktikih varijanata i donoenja ispravnih normativnih
odluka pri izboru jedne od njih.
Ti problemi u suvremenome hrvatskom jeziku za posljedicu
imaju veliku razliku izmeu propisane norme koju sugeriraju gra
matiari standardolozi i njezina praktina ostvaraja u jezinome
uzusu.25
Danas se o izboru norme u hrvatskom jeziku odluuje s pomo
u sistem skoga kriterija, kriterija knjievne tradicije i nacionalnoga
kriterija. Gramatiki sustav i tradicija odluili su kako e se normi
rati usporedni nastavci u Gen. pl. . roda, tj. na prvo se mjesto stav
lja -i zajedno s nepostojanim a u osnovi, s obzirom na najprozirniju
grau i potvrde u pisanoj batini (sestra - sestara, kao i sestra), na
drugome je mjestu i bez proirene osnove (ena - ena), a na tre
em u malome broju imenica koje zavravaju na suglasniku sku
pinu nerazdvojenu nepostojanim a (katedra - katedruz katedara
katedra). Slina naela odreuju ve spomenutu distribuciju enkli
tike ju. Nacionalni je kriterij primijenjen pri utvrivanju hijerarhije
suglasnikih nastavaka u Instr. sg. . roda, gdje se savjetuj e da je
bolji nastavak -i (rijei, mladosti), iako i sustav(< psl. -bjp) i tradicija
prednost daju nastavku -ju /- 'u (rijeju, mladou).26 S obzirom na
injenicu da se on vie koristi u srpskome jeziku, zbog razlikovno
sti mu se u hrvatskome daje drugo mjesto, iako je to bolji nastavak
jer se u sustavu27 ne stvaraju homonimini oblici. U tradiciji je taj
nastavak bio drugaije potvren u iliraca (Tkalevi, Maurani),
kao i u vukovaca. Naime, postojala su oba nastavka, ali je estot
nost -ju bila vea. Tomo Mareti, poput Vuka, najprije je preporu
ivao -ju, a -i samo u sluaju kad su uz instrumental dolazili drugi
jasni atributi (tzv. vezani instrumental) koji su otklanjali homoni-
Obradu te pojave s brojnim primjerima vidi u: B. Oczkowa: Obecnos normy w swiado

mosci uiytkownik6w jzyka, czyli jak m6wiq Chorwaci, u: W poszukiwaniu nowego kano
nu ... , str. 85.-95.
.
Usp. VII. poglavlje.
Detaljno o toj temi S. Ham: Jezik zagrebake filoloke kole ... , str. 73.-80.; S. Teak:
Instrumenta/jednine u imenica vrste i, >>Jezik, 37, l, Zagreb, 1989., str. 33.-39.
I X. POGLAVLJE: Pitamo li se kakva je budunost hrvatskog jezi ka? 335
miju i nejasnou u komunikaciji (npr. s velikom lubavi, s tom stva
ri). Suvremeni jezini uzus pokazuje da su oba nastavka u uporabi
naizmjenino (-ju l -i).
Za kodificiranje Instr. sg. . roda Sanda Ham formulira postulat
koji je aktualan za sva dosadanja djelovanja oko norme suvreme
noga hrvatskoga jezika: ne treba se odricati dobroga morfolokog
rjeenja jer je ono nazono i u srpskom; s obzirom da su oba jezika
graena na tokavskom temelju, naravno je da imaju zajednikih
sustavnih smjernica, a ako te sustavne smjernice u hrvatskom po
dupire i tradicija, tada ne treba odustajati od dobroga hrvatskoga
oblika samo zato to isti oblik postoji i u srpskom.28
Nacionalni kriterij posebice se primjenjuje u kodificiranju su
vremenoga leksika i pravopisa. O problemima potonjega i nadalje
treba raspravljati s obzirom na injenicu da njegova stabilizacija
nije dovrena. Slino je s leksikom i naglasnim sustavom u kojima
h
. .
29
vlada prava anar IJa.
Danas drutvo ima pravo na izbor jednoga od dvaju pravopisa;
rije je o Hrvatskom pravopisu trojice autora te Pravopisnom pri
runiku Ania i Silia. U kolstvu je, prema odluci Ministarstva pro
svjete i porta, obvezatan pravopis Babia-Finke-Mogua iz 1996.
godine. Osim toga, otvoren je natjeaj za udbenik iz kolskoga pra
vopisa koji treba rijeiti posebno Pravopisno povjerenstvo. Sljedea
izdanja pravopisnih pravila pokazuju da se ona razvijaju prema
sve veoj morfologizaciji. Glavno fonoloko naelo hrvatskoga
pravopisa ne dovodi se u pitanje i, kako to naglaavaju hrvatski
jezikoslovci, odgovara prozirnosti hrvatskoga fonolokoga susta
va. Morfoloka odstupanja, osim toga to se pozivaju na tradiciju,
imaju po miljenju autora zadau olakati razumijevanje pisanoga
teksta, napose u sluaju rijetko rabljenih rijei ili strunoga naziv
lja. Dananji hrvatski pravopis moe se dakle okarakterizirati kao
fonoloki s morfolokim elementima.
S. Ham, op. cit., str. 80.

29 A. Kovaec, glas u raspravi, u: Norme i normiranje . . . , str. 330.
Od dvaju dosada postojeih pravopisa koji se, treba rei, znat
no razlikuju, 30 veu ulogu ima Hrvatski pravo p is trojice autora, i to
zog vanosti koju je imao od 1971. godine, kao i zato to je uveden
u skolsku uporabu. Pravila pisanja u njemu ostvaruju pohrvaiva
nje dosadanje pravopisne norme vie nego u Anievu i Silievu
pravopisu, pa emo na primjeru Hrvatskoga pravo pisa trojice autora
predstaviti smjernice reforme u tome podruju.
Izdanje Hrvatskoga pravopisa iz 1996. godine zbog brojnih ne
loginosti, udnih kompromisa, nedosljednosti i povrnosti nije do
bro primljeno u hrvatskoj javnosti. 31
Posljednje popravljena izdanje (2000.) i dalje izaziva rasprave i
pobuuje protivljenja dijela intelektualaca i j avnoga mnijenja. Na
ela pisanja u njemu fonolokog su karaktera s tradicionalnim mor
folokim nainom pisanja pojedinih leksema tipa: gradski, pisat u,
podiniti. Raspravlja se o sljedeim slinim inovacijama. u posljed
njem se izdanju otklonila mogunost dotadanjih kritiziranih us
porednih zapisa, neki su od njih ostavljeni kao iznimke, ali i dalje se
rsavla o t;ima glavnim izmjenama: pisanje t, d ispred e; pisanje
nJeCI s rJe/re 1 odvojeno pisanje ne u.
Prva je inovacija pisanje rijei koje zavravaju na -tac, -dac (u ci
jeloj paradigmi), -tak, -dak (u Nom., V ok., Dat., Instr. i Lok. pl.), -tka
(Dat. i Lok. sg.), gdje se, umjesto staroga fonolokog pravopisa us
klaenoga s izgovorom, radi boljega razumijevanja pisane tvorbene
osnove, tj. kako primjeuje L. Badurina, iz semantikih razloga,32
uvodi morfoloki zapis (mladac, mladca, mladci). Dosadanje je fo
noloko pisanje, prema miljenju autora, bilo dvoznana jer su rijei
mlaci, leci mogli oznaavati i Nom. pl. rij ei mlatac i mladac, kao i
rijei etak i ledac. Zajedniki oblik Nom. s g. te rijei imaju zbog fo
netskih procesa (alternacija a : e, redukcija t, d ispred e). Morfoloki
pravopis zapisom: mlatci, mladci, letci, ledci uklanja dvoznanost.
30
.
Razl
.
ike obuhvaaju npr. pisanje rijei tipa zadaci, rijei u kojima postoji tzv. pokriveno
J pisanJe stramh vlastitih imena, kratica itd.
31 I p 'k -
+ ran] OV1L` O novom izdanju >>Londonca, u: idem: Jezikoslovna sporena Zagreb 1997
str. 59.

.,
32
L. Badurina: Kratka osnova hrvatskoga pravopisanja . . . , str. 52.
IX. POGLAVLJE: Pitamo li se kakva je budunost hrvatskog jezika? 337
Podsjetimo da je morfoloki zapis takvih rijei primjenjivao (do
due nedosljedno) Ivan Broz. Dragutin Borani ve je predlagao
fonoloki pravopis.
Posljednje izdanje pravopisa ostavlja tradicionalni nain pisanja
samo u rijeima otac (oca, ocu . . . ), sudac (suca, sucu . . . ), svetac (sveca,
svecu . . . ) zbog njihove velike estotnosti. Ostale se riei piu morfo
loki, npr. zadatak - zadatci, zadatcima; otpadak - otpadci, otpd
cima zagonetka - zagonetci. To naelo odnosi se i na izvedemce,
npr. ladev (od mladac), mlatev (od mlatac), gudev (od gudac).
u predzadnjem izdanju, koje i dalje obvezje u kolaa,
.
doput
no je dvostruko pisanje tih rijei ako su vece od dvoslo
.
zmh. I dlJe
uenici imaju dakle pravo izabrati hoe li pisati zadatcz, zadatczma
ili zadaci, zadacima.
Promijenjeno je i dosadanje pisanje rijei s tzv. pokrivenim ili
neistim r. Pravopisni je problem povezan s fonoloko-morfolokim
jer se radi o rijeima sa odsjecima: suglasnik + r +je (refleks pl.
e) u kojima je dolo do redukcije j, npr. vrijeme, ali vremea ( < rJe
mena), brijeg, ali bregovi (< brjegovi). Jo ih je iBroz zapisivao, tako
nedosljedno, sa skupinom rje.
Pokazalo se da su oblici s re mlai od rijei s rje koje su zapisane
jo u prvih dubrovakih pisaca pa sve do XX. stolj ea,
.
a to je jo
vanije, i dalje ih dio Hrvata tako izgovara. Izbor samo Jednoga od
dvaju usporednih oblika re/rje u razdoblju nastanka sr?sko-hrvt
skoga nesumnjivo je bio motiviran slaganjem s ekavsklm, srpskim
izgovorom tih oblika.
Posljednje izdanje Pravopisa ureuje njihov zapis, iako ne do
kraja. Samo etiri rijei i njihovi derivati sauvali su star
.
zai
.
s s re:
vrijeme - vremena, vremenit; privriediti - privred; upotrlbltz -o
treba; naprijed - napredan. Paralelni zapis s re/rJe navodi se u sest
rijei (brijeg - bregovi/brjegovi, briest, drien, triezan
:
riemai,
.
tri
jebiti), a u ostalima je obvezatno pisanje s rje: pogrjeska,
.
str]elzca,
grjenica . . . . I taj ispravak dotadanjega pravopisnoga zapisa raen
je u cilju desrbizacije hrvatskoga pravopisa.
Sljedeu izmjenu ini rastavljeno pisanje nijene stice - s
enklitikim oblikom pomonoga glagola hteti, t] . ne cu, ne ces . . . ,
to j uvedeno ijezikoslovnih razloga kako bi se ujednailo pisanje
part1kule uz taJ glagol s njezinim pisanjem uz ostale glagole, npr.
ne znam, ne piem, ali i iz politikih razloga, kako priznaje i sam
suautor, 33 jer je sastavljeno pisanje neu silom nametnula srpska
srana 1929. i 1960. godine u Novosadskom pravopisu, to je pro
tivno hrvatskoj pravopisnoj tradiciji prema kojoj se estica pisala
odvoj
.
eno. Aniev i S iliev pravopis ostaje pri pisanju neu zajedno.
Tn. glave izmjene koje smo opisali u dosadanjoj pravopisnoj
normi znace povratak tradiciji i pozivanje na nacionalni kriterij te
predstavljaju razlikovno obiljeje hrvatskoga pravopisa u odnosu
prema srpskom jeziku. One seu jo i dublje, revidiraju fonoloko
orloki sustav hrvatskoga jezika povratkom na stari nain pisa
nJa, Cime se status norme daje rijeima tipa pogrjeka. Doputanje
usporednih zapisa, odnosno iznimaka, donekle jo uvijek destabili
zira hrvatski pravopis ija bi naela trebala biti jedinstvena. Kao to
je poznato, u drugim je jezicima pravopisna norma obino norma
koja je najujednaenija i najkodificiranija.
Prvo p is katkada ulazi i u podruje leksika, npr. u sluaju rije
sort (posuene iz engleskog jezika preko njemakoga), zami
J enJene u port, portski, to je dobilo potvrdu i u nazivu dravne
nstitij
.
e: Ministarstvo prosvjete i porta. Njemaka verzija blia
J e stariJOJ generaciji Hrvata, za razliku od mladei koja je navikla
na engleski oblik te rijei. Oblik port prije je odbaen iz politikih
razloga, kao kroatizam.
Refoma pravopisa, koja uvelike naruava dosadanje navike,
pbuuJ e ive reakcije javnoga miljenja. O tome svjedoe naslo
Vl u svakidanjem tisku, npr. Rat pravo pisa. Nova hrvatska jezina
paranoja (tjednik Globus od 2. II. 2001. , lanak Marka Gria u
kojemu se komentiraju zadnja izdanja dvaju pravopisa).
Novomu pravopisu predbacuje se formuliranje pravopisnih na
cela prema staroj tradiciji. O razmjerima rasprave, a istodobno i o
njezinu emocionalnom i ne uvijek meritornom karakteru, svj edoi

S. Babi: Pravopisna rjeenja treba birati prema razlozima >>Jezik<< 48 2 Zagreb 2001
str. 55.-60.
' '
_ . ,
IX. POGLAVLJE: Pitamo l i se kakva je budunost hrvatskog jezi ka? 339
komentirana bibliografija lanaka o tom problemu, 34 to se poja
vila samo godine 2000. i 2001., a ima ak 174 jedinice, iako njezini
autori priznaju da su mogli izostaviti neke lanke iz lokalnih novi
na manjih sredita. Autori te bibliografije nazvane Pravopisni rat
klasificiraju publikacije s obzirom na njihov sadraj kao: l. iskaze
samih autora ili njihove lanke; 2. iskaze izdavaa; 3. objektivne
(malobrojne) novinarske komentare utemeljene na injenicama ka
ko bi se itatelji upoznali s pravim stanjem pravopisne reforme; 4.
senzacionalne lanke bez injenica (najbrojniji), s jedinim ciljem
da privuku pozornost itatelja; 5. politikantske lanke usmjerene
na porast stranake i nacionalne netolerancije (usmjerene protiv
izdanja Hrvatskoga pravopisa, protiv njegovih autora, napose pro
tiv S. Babia).
Upozorava se i na opasnost od hiperispravnosti koje bi morfolo
ki tip pravopisa mogao izazvati u drutvu naviklom na naelo pi
i kako govori, itaj kako je napisano. Ve se na radiju i televiziji
uje hiperispravan izgovor zadatci (umjesto zadaci) ili ak pisatu
(umjesto pisau).
Danas Hrvati piu po receptu: malo Ani-Silia, malo Babi
-Finka-Mogua. 35
Pristae Anieva i Sili eva Pravo pisa naglaavaju njegovu prak
tinu stranu, tolerantnost, nearhaiziranost, bliskost govornomu je
ziku - to je na neki nain nostalgija za starim srpsko-hrvatskim
pravopisom. Protivnici ga nazivaju vjernim nastavkom novosad
skoga pravopisa. 36
Nepostojanje ujednaene pravopisne norme navelo je u veljai
2004. godine Maticu hrvatsku da okupi strunjake za izradu novih
i, nadajmo se, konanih, a uz to i drutveno prihvatljivih opih na
ela hrvatskoga pravopisa.
34 S. Babi, S. Ham: Pravopisni rat. Komentirana bibliografija publicistikih lanaka o hr
vatskom pravopisu objavlenih u 2000. i 2001. godini, >>Jezik<< 51, Zagreb, 2004., str. 93. -115. ,
130.-153.; (suautorica N. Bai) str. 181.-191.; >>Jezik<< 52, Zagreb, 2005. , str. 22. -30; 61. -65; 103.
-109. ; 139.-148.
35 M. Jurii, citat je naslov njezina lanka iz eernjeg lista<< od 19. III. 2001.
36 S. Ham: Pravopisna morfo(no}loka i leksika zbrka, >>Jezik<< 48, Zagreb, 2001., str. 61.-74;
96.-98.
i
..a.,..-|..-|...:..-,....,..-.|.-....--..-..a.,...
.a. ....-
,....,..-,|,...a-...r..,---......,.a.-.-.,., -
...,............+.:..-...a...-...-,..,-.:..,---a...a.
-,-,.a...-.,.ie, .., -a-...aa,.,.,.|e, .a.,..|.ie. u .,-
......,-..,....aaa,.,.|e a...ie, ....:..je. ..........,
..:.,.a.:.-.a.,-.a..:.-.|-..-,.....,.a.,..-.:..:.,, -
..,....,.|.:.
.
va..u...:.a...,--.:....-,...,-a-..-..,
..|...:..-,-...---..-r..,...u...:..t...,-a-...aa,.,.
l ...:..,.,
.e ..,.....,a...je. s:.,.,...-,-a.....-.,.ie --
.a,.....-,.|..a.:...-...,....a..,-.|.--:...:|.-......
,
....,..-.,..|.,...,..t.-o...t..a........-,-,a:.,...
..:.-,.-a.:...,.,a.,..t.--.,..,-.apijemo mlijeko, a
.., -a.a,.-...,..a.t,-..,-.:.....--..a....aa...,...
..,...,-:.....-...a.a,.a.....-.pi-je-mo mle-ko. a......
a,
-.:.,...-,.ie aa.a,...a.,a,.-a..-a. ,..|ie ,-...:...,..

.t.,a.-|.-....,.|e S je .......,a,-,-..-a,,...,-.-a,.:...-..::-
--,aa,-
..-.-a.....-a.-.......,aaa,.,.e -,.a,.-..
,. a.t..,...-,-aa,.,.e ...ije a.a.:..a|...:...,., -......:..
ardievtno
.
m, ,.-.:....t.....,- |-...,.:...a..--,.:...-
.,---,.....,a.-.,-:-.:..a...,a|...:...,.,....,...,-..-
a.,..|ie ..t..a.......-...a.t.,a(1877. - 1893.). a..,-a.-a--
a,...
......,--xou.:.a,.--..a...a:.-:..a.,-
,.a:....,...a.k...t..-..,-..:.,,..t.-.Vijee za normu hr
vatskogajezika ...,.....,-a,....-.a1998. ,.a.--.-.-:a-a
..-,...:....-,.-.-......a.:a.-,....u....-,.|...|......
:....-..aa,..-t-.-a.a.:.av.,--..-.a20. v1999. ,.a.--
,.-...
...Jezik na kriu. saa..-....a.-.-.-..,.-a,-.,.

....,..:...-|..-...a-.a-,.,..-:-:--......:.x.,.....-,-
37 U D B
.

sp. npr.

rozov1c: Refleks starohrvatskoga dugogjata u hrvatskome slovopisu, >>Jezik<< 46, l, Zagreb, 1998., str. 1. -4.
38 Izbor nslova svjedo
.
i o poziciji pravopisnih problema u Hrvatskoj. M. D<browska -Partyka u canku
.
Pzsmo Jako znak toisamosci ... , objanjava ga ovako: >>Ovaj naslov nepo sedn? asocira na Jdn
.
od osovnih simbolikih predodaba koja odreuje hrvatski identitet, t). na metafonzaCIJU naciOnalne poviJ

esti kao krinoga puta
'
(str 179 ) R

d
. . '

. . asprava J e IZ na
.
kao pobna bibliografska jedinica: Jezik na kriu 1 Kri na jeziku. Rasprava Upra- vopzsmm pravzlzma, sv. I., ur. J. Hekman, Matica hrvatska, Zagreb, MMV.
I X. POGLAVLJE: Pitamo l i se kakva je budunost hrvatskog jezika? 341
--....-.....:-..,..-.:.....t.,-,-..--,..,-----,....
..,..-.a-....,--:...,...-.a-a..-.--,..--..:..,at..-|...
........a,-..-.|.....-...r.a.,-....-a.:......,..,.|e
,aa,.,.....:..,.,..a|...:...-,-...a-.,aa.,a:..a...,a.....
.aa,...,-.:.,..:.,.........:.,..|.,....,---,. ie, ye, iye, ije, je.
x...--.,-.,.:.-t...,.-...-...:.....-,-,-..--.|...:
...|.-.....--.,a....:....:.,.,-..)-..|.--...a.|:.-,
zt.,:.,..--...-..-t..,...,...-...--.-a:..a.:.,.,-
aaat--....|...:...,.,-..........:.,.-a.:...,.-z..-.-a
a--...a.....-...,-mlieko .-.a..,-,-:.....-.(mli-je-ko), .
,-a-.....-sviet - a......-(svi-jet). k..:.....-,-.,...:...,.a
:-..:,.-a..---.-|..-......-,--...a.,a,-,...,a:,.-a.....
Jezino povjerenstvo Matice hrvatske 1992. ,.a.--.....a,a.a,...
..,a-.-.:.:a..,-.at....-r.......:..a-a.a...:.--a:.a--.
-.,-a-.,..-.-.:.--.,..,a--:...,.t..,...,...a.:...,--a
..a.-,-,.,...-,.ie -je. o...a.,-,..:a..:-.-|..-.:,,...-,-
ie -je ,...,--..a,..,-...a...,.,,...:...o..,a:.-s.,a
s..,.....:.,,..t.-.:...,..a.a...-.|.........a-.|.
..:...|.--:....|.-. ..,.,.-a..a.:...-...a.....-,..,-.:....
-.,.:.-,-a--.,-..--...:.....-,a|...:...,.|.-.....,.
.a.:.....-,.-a..-.-aa....-,-.,.....,- : .3 : j (d: d) -...
.a..|.--. .3 (d) ,-..-.-.u...:..--a.a,---..,.....
o-..:..a.:.-t...t...:.ije ...:...:.je :-a.-.:.-...,..|-r
.....,.:...-.,..-.-:-.....,...-.,r. r.-a..-.-...,..,-.:
,....,.....,.t..-:--.,..-.a...,-a-.|.-........:-..,a
s:.-a..a......a.......,a.-.-.,...-:-.-....-.,..-.,....a
,.,--.,.-.....- ,-.-.....s.a.-,..-|...:....-....-.....a
.:.-,a,.-,...a.o.....,..,-..-,.a.....-,.:..a....-..-..
a...|...:.....,-...,..-t..-a,..-....,-.a,.-:.,,-
.--.,.-a..t.....,a.:, a....:.a.,...a.a...-.,.a.-..:....,..
..,...z...,-..--.....,-a,...-.,.......a.,-ustako. o.-..
39 D. Ragu: Praktina hrvatska gramatika, Medicinska naklada, Zagreb, 1997.
40 I. kari: Kakav pravopis (izmedu fonetike i fonologie), >>Govor XVIII., Zagreb, 2002., l,
str. 1. -31. ; lanak je pisan pravopisom koji predlae autor.
se umjesto srpskih rijei: kapetan, eta, major oficir rezervni oficir
tab, kasarna, baterija rabe stare hrvatske: satnik, satnija, bojnik,
asnik, priuvni asnik, stoer vojarna, hitnica ili donedavni arha
izam pukovnija. Vraaju se neologizmi i ulekove posuenice, npr.
skladnja (dosadanja sintaksa), zemljovid (geografska karta), slov
nica (gramatika) itd.
Jezini purizam vidi se ne samo u ienju jezika od srbizama
na ije se mjesto vraaju hrvatske rijei41 nego i u negativnom od
nosu prema velikom broju angloamerikanizama koji sada preplav
ljuju jezik.
Obnova staroga leksika koji je iz prethodnoga razdoblja preao
u tzv. pasivni leksiki fond, ponovno se uvodi u hrvatski jezik - u
njegov aktivni sloj. To su, prije svega, ope rijei, npr. djelatnik, du
nosnik, glede, sveza, brzojav, glazba, ljekarna, tisak, tijek, tvrtka,
tisua, nazoan, ozraje, postaja, promidba, prosvjed, skladatel,
sustav, uludba, veleposlanstvo . . . , a dijelom i specijalistiki rjenik,
npr. ve spomenuta vojna terminologija.42 Mnoge od tih rijei na
stale su kao rezultat negativnoga odnosa purista prema stranim
posuenicama, kao npr. brzojav, glazba, ljekara, ozraje, tisak, su
stav, veleposlanstvo umjesto internacionalizama koji su bili u upo
rabi u srpsko-hrvatskome: telegram, muzika, apoteka, atmosfer,
tampa, sistem, ambasada. Posebnu podskupinu predstavljaju hi
storizmi izdvojeni iz arhaizama, kao leksemi koji su nekada preli
u pasivni fond zbog izvan jezinih razloga, a danas zbog drutveno
-politikih uvjeta ponovno bivaju uvedene u rjenik, npr. domovni
ca, kotar upanija, kuna, poduzee - tj. rijei koje se u srpsko-hr
vatskome nisu rabile ili su imale status varijante.
I dalje je aktualno nastojanje da se tvore domae rijei umjesto
posuivanja stranih kako bi se zadovoljile potrebe za novim lek
sikom, napose u sklopu strunoga nazivlja, npr. informatikoga:
runalo prije: kompjutor, putovnica - paso, zrakoplov - avion,
Posebna istraivanja te pojave prikazuje M. Czerwirski, op. cit.

M. Samardija: Leksikologija hrvatskoga jezika, Zagreb, 1995., str. s:. idem: Leksik u:
Hrvatski jezik ... , op. cit., str. 149.
I X. POGLAVLJE: Pitamo li se kakva je budunost hrvatskog jezika? 343
zrana luka - aerodrom, jedrila - surfboard, svemiroplov - space
shuttle, pisa - printer poslovnjak - biznismen, premosnica - bypass,
preradak - remake, mamutnjak -jumbo jet. Takvi su neologizmi
esto predmet jezinih viceva koji ismijavaju hrvatski leksiki puri
zam. Mnogo se prijedloga nije prihvatilo u jeziku, kao npr. limunika
predloena umjesto grejpa ili suosnik umjesto koaksialni kabel, a
kompjutor se uje ee nego raunalo.
Takvo se nastojanje prepoznaje i u rjeniku Mate imundia
Rjenik suvinih tuica u hrvatskome jeziku (Zagreb, 1994.) u koje
mu autor navodi po njegovu miljenju nepotrebne internacionaliz
me u hrvatskome jeziku jer za svaki od njih postoji mnogo domaih,
hrvatskih ekvivalenata, npr. abdikacija je u hrvatskome: odricanje,
odreka, odricanje od prijestola, odstup, povlaenje, uklanjanje; apso
lutan je: potpun, bezuvjetan, odsjean, neovisan, savren, usavren;
amnestija znai: opratanje, oprotaj, pomilovanje, opratanje ka
zne, milost, pomilotenje; amputirati se moe rei: odrezati, otpiliti,
odsjei, odcijepiti, ukloniti, odtrgnuti.
Suprotno puristikoj koncepciji istoga tokavskog leksika, djelo
vala je u hrvatskome jeziku tradicija tronarjenoga proimanja rije
i sa tokavskim standardom, zahvaljujui emu se u njemu nalaze
i akavizmi, npr. klesar spuva i kajkavizmi: kukac, rkati, huka,
hukati, podrobno, pospan, prah, tjedan.
Posebnu ulogu imaju akavske i kajkavske rijei u jeziku lijepe
knjievnosti, gdje kao dijalektizmi imaju odreene stilistike funk
cije, npr. esto citirani kajkavski ogenj (tokavski oganj, vatra) u ro
manu M. Krlee Povratak Filipa Latinovicza: Ogenj - ta star za
boravljena rije probudila je u Filipu jak osjeaj panonske podloge.
Aktivno djelovanje hrvatskih standardologa u normiranju lek
sika, napose u revitalizaciji staroga, pasivnoga leksikoga fonda,
otvara niz problema teoretske naravi koje valja rijeiti, npr.:
1. Kakav je ili kakav bi trebao biti odnos dosad rabljenih rijei
prema novim, revitaliziranim rijeima ili neologizmima - bi li
one morale tvoriti sinonimne parove ili bi prve trebale prijei
u pasivni leksiki fond, npr. : budet - proraun, ambasador -
veleposlanik, opozicia - oporba, sistem - sustav, nivo - rzina,
tab - stoer?
2. Moe li se u administrativnom jeziku propisati uporaba rijei:
pismohrna, ustroj, privitak umjesto dosadanjih: arhiv, orga
nizacija, prilog?
3. Jesu li jezikoslovni termini: slovnica, skladnja, glasoslovle, obli
koslovlje jo arhaizmi ili su sinonim dosadanjih: gramatika,
sintaksa, fonetika, morfologia, slino kao dugo rabljeni sino
nimni parnjaci: lingvistika -jezikoslovlje?
4. Jesu li rijei razliitoga forman ta, npr.: izrda - izrdba, obrda
- obrdba ravnopravni sinonimi ili koju od njih tvorbena-lek
sika norma preporuuj e kao bolju?43
Praktinoj primjeni i irenju promjena u dosadanjoj leksikoj nor
mi sigurno bi pomogao rjenik hrvatskoga jezika. Donedavna je
postojao samo Rjenik hrvatskoga jezika Vladimira Ania (izdanja
Zagreb, 1991. , 1998., 2000. i Veliki Ani 2003.), koji je doivio kriti
ke zbog uvoenja srpskih rijei okvalificiranih kao kolokvijalizmi
te kao ekspresivne i knjike rijeL4 Nadu budi Rjenik hrvatskoga
jezika objavljen 2000. godine (urednika Jure onje) koji su dobro
prihvatili i kroatisti i jezini korisnici. Ti potonji, godinama pod
utjecajem masovnih opila, odakle nisu dobili veliku jezinu kom
petenciju za rabljenje ispravnih oblika tipinih za hrvatski stan
dard, mogli bi se koristiti jezinim savj etnicima ili razlikovnim
rjenicima kojih se u posljednjih deset godina na tritu poj avilo
vie od dvadeset. Prvih pet45 ipak nije dobilo pozitivnu ocjenu - ili
43 Te probleme otvara i postavlja gore navedena pitanja B. Tafra, op. cit., str. 260.-261., a
neke od njih detaljno obrauje S. Rittgasser: Mijene u leksiku hrvatskoga jezika, >>Jezik 50,
l, Zagreb, 2003., str. 6.-14.
44 N. Bai: Jezina politika kao razgradnja hrvatskih jezinih norma, >>Jezik<< 52, 1, Zagreb,
2005., str. 7.-21 . Bibliografja ima bogatu i uglavnom kritiku literaturu o rjeniku.
45 M. Krmpoti.Jezini prirunik, Hrvatska rdio-televizija, Zagreb, 1992.; G. Linke: Mali je
zini prirunik, Zagreb, 1992.; I. B. amija: Razlikovnica hrvatskoga i srpskoga jezika, Zagreb,
1992.; S. Pavuna: Govorimo li ispravno hrvatski? (mali razlikovni rjenik), Zagreb, 1993.; F.
Tanocki: Hrvatska rie. Jezini prirunik, Osijek, 1994. Veina objavljenih savjetnika detalj
no obrauje i analizira M. Czerwirski, op. cit., str. 109.-130.
IX. POGLAVLJE: nPitamo li se kakva je budunost hrvatskog jezi ka? 345
zbog jakih puristikih tendencija (Tanocki, amija), ili zbog nepra
vilnih kvalifikacija jezinih obiljeja, odnosno oznaivanja rijei
kao srpskih ili hrvatskih (Krmpoti, Linke), ili pak zbog osuivanja
i izbacivanja ispravnih hrvatskih rijei iz jezika (Pavuna). Najvei
savj etnik napravila je skupina autora (E. Bari i drugi) pod nazi
vom Hrvatski jezini savjetnik (Zagreb, 1999.) u kojemu se na vie
od 1600 stranica nalazi oko 80 tisua natuknica. To monumental
no izdanje u puristikome duhu ureuje ne samo leksiku, nego
i pravopisnu, naglasnu i gramatiku normu suvremenoga hrvat
skoga j e zika.
Zbog netonih informacija koje daju savj etnici hrvatskoga jezika
razliite vrste i kvalitete posljednjih su godina izbaeni iz standard
noga jezika srbizmi koji to nisu bili i koji se ponovno moraju vra
titi u standard. To su npr.: izvjetaj (predlagano je izvjee), radnik
(predlae se djelatnik). Do takvih je jezinih djelovanja dolo zbog
nedovoljno istraene uporabe pojedinih leksema u obama jezici
ma. Pojavili su se i visoko ocijenjeni savjetnici, vani za oblikova
nje buduega pravilnog hrvatskog jezika. To su prije svega knjige S.
Teaka, ali i drugih autora.46
Sve to pokazuje zamrenost problematike povezane s normira
njem suvremenoga hrvatskog leksika te potrebu daljnjega rada na
njemu.
Velike se promjene dogaaju i u akcentologiji hrvatskoga govor
nog jezika koja zahtijeva pomirbu uzusne norme s klasinom pre
skriptivnom normom. Potonja opisuje prozodij ski sustav kao e
tveronaglasni (kratki i dugi uzlazni te kratki i dugi silazni), odre
uje distribuciju naglasaka koja se svodi na sljedea naela: u rijei
moe biti naglaen samo jedan slog (iznimke: superlativ i sloeni
ce), u j ednoslonim rijeima mogu stajati samo silazni naglasci,
u dvoslonima mogua su sva etiri naglaska na prvome slogu, u
vieslonim rijeima u sredinjem slogu mogu biti samo uzlazni
46 s. Teak: Hrvatski na svagda()nji, Zagreb, 1991. ; idem: Hrvatski na (ne)podobni,
Zagreb, 2004.; T. Kulji: Jezik na hrvatski ovdje i sada, Dubrovnik, 1994.; J. Bubalo: Hrvatska
jezina zrnca, Mostar, 1999.
naglasci (osim na posljednjem slogu), dugi slogovi mogu doi samo
iza naglaska. Te propisane zasade naglasaka nikada se praktino
nisu ostvarivale u govornome hrvatskom jeziku.
Odstupanja od netom opisane norme47 pojavljuju se u silaznim
naglascima nakon prvoga sloga (memorija umjesto memorija) ili
na posljednjem slogu - osobito u posuenicama (Jonem umjesto
fonem, hotl umjesto hOtel). Vidljive su i promjene mjesta uzlaznih
naglaska za jedan slog prema naprijed i skraivanje duljine nena
glaenoga sloga (istoljubivou umjesto istoljubiviu). Obvezatno
pomicanje silaznih naglasaka na prijedlog u prijedlonim izriaji
ma danas je u hrvatskome standardu stilski obiljeeno (na suncu
umjesto na suncu). U govornome jeziku prijedlozi na tome mjestu
nisu naglaeni. Moe se uz to spomenuti i gubitak razlikovanja krat
kosilaznoga i kratkouzlaznoga naglaska. Neke promjene imaju lo
kalni48 karakter, npr. tendencija d ulj enja kratkih naglasaka tipina
za Zagrepane (ne valja, kod kue umjesto ne valja, kod kue, tj.
standardnoga ne valja, kod kue). Standardna norma nalazi se da
nas pod velikim utjecajem regionalnih norma.49
Hrvatski jezikoslovci prema tim pojavama zauzimaju tri razli
ita stajalita: l. tradicionalno - uvoditi to manje promjena prema
obvezujuoj novtokavskoj normi; 2. reformatorsko - promijeniti
prozodijsku normu prema zapadnotokavskim govorima; 3. revo
lucionarno - u usporedbi s dvama prethodnima - predlae se pri
hvaanje uzusnih obiljeja koja ve postoje u gradskim govorima,
napose u zagrebakome.
N
.
a t
_
em
.
elju Samardija: Normy i najnowsze zmiany w jzyku chorwackim, u: Jzyki
slowzanskte dus . . . , str. 32.-33., ovdje je i literatura o predmetu.
N. Pintari: Utjecaj hrvatskih dijalekata na opi jezik, u: Jzyki mniejszosci i jzyki regio
nalne, ur. E. Wroclawska, J. Zieniukowa, Warszawa, 2003., str. 451.-462.
U Hrvatskoj ima nekoliko regionalnih sredita iji regiolekti imaju specifine, posebne
crt, napose n pod
.
ruj
.
u fonologije, leksika i akcentuacije. Najveu ulogu igra zagrebaki
regwlekt sa susJedmm SJeverozapadnim (kajkavskim) dijalektima, a osim toga tu su i Rijeka
(kvarnerska regija i Istra), Split i Dubrovnik (dalmatinska regija) te Osijek i Vukovar (slavon
ska regija). _D eziku Zagreba vidi A. ojat: O zagrebakom kajkavskom govoru, >>Rasprave
Zavoda za Jezik<< 4-5, Zagreb, 1979., str. 125. -134. ; A. ojat, V. Barac-Grum, I. Kalinski, M.
Lonari, V. Zeevi: Zagrebaki kaj. Govor grada i prigradskih naselja, Zagreb, 1998.
IX. POGLAVLJE: Pitamo l i se kakva je budunost hrvatskog jezika? 347
Unato tvrdnja o stabilnosti hrvatske norme, pred hrvatskim
standardom jo uvijek stoji podosta konkretnih zadaa u njezinu
stabiliziranju, posebice u pravopisu, leksiku i akcentuaciji.
U znanstvenim krugovima nema suglasnosti o mnogim predlo
enim rjeenjima. Jedan od teoretskih problema koji izaziva i danas
ive rasprave jest pitanje standardizacijskoga uzora. Tradicionalno
je za Hrvate takav uzor bila lijepa knjievnost, u skladu sa starom
zasadom Pii kao to dobri pisci piu. Danas se nudi utemeljenost
norme na svim vrstama i stilovima pisanoga jezika, npr. znanstve
nome, publicistikome, uredskome stilu, kao i na svakodnevnome
govornom jeziku koji J. Sili50 naziva govornim stilom standardno
ga jezika.
Neki vide i potrebu za osnivanj em znanstvene institucije koja
bi bila odgovorna za sudbinu jezika. Norma hrvatskoga jezika koja
se u posljednjem desetljeu nesumnjivo provodila puristiki, a ne
liberalno, protjecala je pod geslom revizije dosadanje norme kako
bi se ona brzo desrbizirala, a time i vratila na staru, tradicionalnu
hrvatsku normu. Danas se problemu normiranja u znanstvenim
krugovima prilazi s manje emocija i s vie meritornih stavova nego
prije deset godina.51 Moe se rei daj e u svesku Hrvatskijezi02 re
prezentativno predstavljena suvremena norma hrvatskoga jezika,
s iscrpnim prikazom najnovijih tendencija.
Normiranje hrvatskoga jezika nakon 1991. godine u duhu kraj
njega nacionalnog purizma i vraanja tradiciji postaje polazite za
ocjenjivanje53 jezine politike u Hrvatskoj koja nije osloboena od
nacionalistikih parola za ostvarivanje dravno-kulturno-nacio
nalnoga unitarizma, tj. ostvarivanja gesla: jedna drava -jedan na
rod - jedan jezik, a ovo posljednje rezultira kultiviranjem izvorno
sti, tradicionalnosti i elitizma.54 Treba ipak priznati da je to u odre-
50 J. Sili, rije u raspravi, u: Norme i normiranje . . . , op. cit., str. 327.
51 M. Samardija: Jezikoslovni razgovori ... , str. 79.
52 Hrvatski jezik, op. cit.
53 Tako to vidi W. Lubas: Najnowsza sytuacja jzyk6w ... , str. 121.
54 Kao primjer pravilno ga jezika koji vri ulogu jezinoga uzora u skladu s jezinom poli
tikom, W. Lu bas navodi lik F. Tumana iji jezik, po Babievu miljenju, reprezentira na-
enom stupnju rezultat reakcije na posljednju srpsko-hrvatsku
fazu u povijesti hrvatskoga jezika.
S kroatistikoga gledita poseban je problem provoenje dugo
trajne standardizacijske politike. Pozornost se obraa uvoenju i
roko shvaene savjetodavne uloge u jeziku (na radiju i televiziji,
posebnim asopisima, u dnevnome tisku), a u tome prije svega su
djeluje kola i utjee jezik kojim su pisani udbenici. Uenje hrvat
skoga j ezika, koje za sada ima dosta manjkavosti, zasigurno je je
dan od najvanijih imbenika u oblikovanju budue jezine kulture
drutvenih slojeva. Uporaba jezika u skladu s obvezujuom nor
mom ope je prihvaena definicija jezine kulture.55 Hrvatski jezik
unato svega primjer je jezika u kojemu se danas ispravno jezino
izraavanje temelji prije svega na nacionalnom kriteriju.
U hrvatskome drutvu, koje je veoma zainteresirano za proble
me materinskoga jezika, vidljiva je odreena nestrpljivost i zamor
zbog broja i kvalitete provoenih reforma (npr. pravopisnih, lek
sikih). Moemo se zato sloiti s tvrdnjom da je U pukoj hrvat
skoj jezinoj svijesti srpsko sve to je prirodno, a hrvatsko sve to
je stilizirano, artificijelno, esto i karikaturalno. 56 Takva je ocjena
rezultat razlika izmeu srpskoga i hrvatskoga, kao i meu njihovim
normama. Srpski standard, nastao u procesu jednokratne reforme
tek polovicom XIX. stoljea, utemeljen na jednome narodnom dija
lektu, ima znatno manje naddijalektnih apstrakcija od hrvatskoga
standarda. Hrvatski jezik, naglasimo jo jednom, koji se razvija jo
od XVI. stoljea na naelima postupnoga, evolucijskoga uvoenja
cionali s
.
jr
.
razvoja hrvatskoga jezika. U povijesti su, kako kae Babi, postojali jo i
europelstickl (mternacionalistiki) smjer koji reprezentira M. Krlea, zatim unitaristiki
- za vrijem
e

postojnja srpsko-hrvatskoga i partijsko-frazerski, odnosno partijski novoga
vor (S. Bab1c: Nekolzko napomena o jeziku Franje Tumana, u: idem: Hrvatski juer i danas,
Zagreb, 1995., str. 195.-200.).
55 N
,
db v a srecu, o acen je projekt pravnoga rjeavanja ispravnoga koritenja jezika. Naime,
195. j
v
edan od sabornika prijavio je projekt zakona o hrvatskome jeziku i projekt osniva
nJa drzvnoga ureda za hrvatski jezik. Bilo je i prijedloga o izmjenama Kaznenoga zakona
Republike Hrvatske kako bi se moglo sudski kanjavati za uporabu stranih rijei (srbiza
ma). Hrvati nisu prihvatili te prijedloge sjeajui se loeg iskustva s takvim institucijama
(Hrvatski dravni ured za jezik) u vrijeme NDH.
56 M G v " ' R rc1c: at pravopisa. Nova hrvatska jezina paranoja, >>GlobuS<<, Zagreb, 2. II. 2001.
IX. POGLAVLJE: Pitamo li se kakva je budunost hrvatskog jezika? 349
elemenata iz nekoliko dijalekata, u procesu prepletanja raznorod
nih normativnih strategija (knjievni jezik utemeljen na jednom di
jalektu ili mijeani jezici), postigao je znatno vii stupanj apstrakcije
i sada ga se, kako smo ve rekli, ne moe povezivati ni s jednim kon
kretnim hrvatskim dijalektom. Prema jezinom osjeaju prosjeno
ga govornika hrvatski jezik moe u usporedbi sa srpskim izgledati
umjetan, a sasvim sigurno dalek od narodnog jezika.
Hrvatska se norma nalazi u razdoblju modifikacije dosad ob
vezujuih pravila. Ona se razvija (napose pravopisna i leksika) u
smjeru prijanje narodne tradicije, to joj pridaje konzervativni, pa
na neki nain i arhaini karakter. Poziva se na prolost i vraa jezi
ku ono to je u njemu bilo izvorno, hrvatsko i narodno. Zbog takva
konzervativnog i obrambenog karaktera koji slabo uzima u obzir
svrene injenice ili one koje se dogaaju u hrvatskome govornom
jeziku, postoje velike razlike izmeu slubeno propisanoga j ezika
(tj. izmeu njegove preskriptivne norme) i jezinoga uzusa.
ini se
da je to jedan od glavnih problema suvremene hrvatske standar
dologije. Upravo razdvojba izmeu norme i uzusa utjee na nega
tivnu ocjenu hrvatskoga standardnog jezika koju postavljaju sami
njegovi govornici.
Status hrvatskoga jezika u drugoj Jugoslaviji stvorio je posebnu
drutvenu situaciju koju Josip Pavii, filolog i novinar, naziva u
varskim kompleksom. Autor ovako opisuje tu pojavu:
........-........-..,............+.--.-......-...+..-..,...
..-....-.-.,...,......,..--...,......,.-.,.............
-........-..,.............-.,...-.,.............-.,...-
.-..,.......-..,..-.
s...,,.......,.-..-.........-..-..........-.......-..
...-.....,.,........-.-.,...,.-.,.-.,.,.-.,...,....,.
....-.-....-..+,.-....-....-....,.s.,.., ..-....-+.
,-,.-..,...-..,-,....-...,-..- -..-....+..,.,.....-.
...-..,........-,.-..........,...,+-.-,....-. ....
...-....-.,....-.......-.-,.,.. .,,.-.,,..,..,.
..-+.,,.....,.-....-.....-.,.....-........--.,....
-s....-.-..,.......--.-.,..-,....-..-,...-s.,-..,.
,,..-,....--......-.-....-.......,.,....-......,.,+.,.
,.......-.....,...
Sve ovisi iskljuivo o govorniku. On to zna i na to pazi, oprezan je kao
zec: govori i intenzivno misli da ne pogrijei. Ljubi u panici od kastra
cije. Strah od gubitka vlastitog jezika, a s njim i od gubitka nacionalnog
identiteta, baca ga u nesigurnost, a nesigurnost ga vodi u pogreku, po
greka pojaava nesigurnost, nesigurnost stvara uvjete za pogreke . . .
Sretnete li ovjeka koji pravi neprirodne stanke meu rijeima, koji se
neprestano ispravlja, dopunjava, koji stalno objanjava rijei koje izgo
vara, i koji je uvijek malo iznenaen zavretkom svojih reenica (svaka
j e reenica za njega put u nepoznato!), budite sigurni da pred sobom
imate tipian primjerak govornika hrvatskoga jezika. 57 / ./ Govornik
hrvatskoga jezika govori i straari. On zna (moda i ne zna, ali se dri
kao da zna) da njegov jezik ne uva nitko drugi osim njega i da je sto
ga sudbina njegova jezika iskljuivo u njegovim rukama. U njegove je
gene ugraen oprez (strah od jezine kastracije) i sumnjiavost prema
svemu to bi se sa strane htjelo uplesti u njegov odnos prema uvan oj
dragocjenosti - jeziku. I kad mu na jezik doe rije iz bliskoga, ali dru
goga jezika, on mora reagirati grimasom, grem, stankom, otporom i,
dakako, svojom, j edino ispravnom rijei. 58
Nesigurnost, kolebanje, ispravljanje svojih rijei danas je rairena
pojava u hrvatskih govornika. Uzrok su tomu protekla pola stoljea
te provoena leksika reforma nakon :++:godine.
Kroatizacija norme koja se danas vri u hrvatskome jeziku raa
pitanje kakva e biti nj egova buduost i kakav e biti odnos prema
srpskome jeziku. Pristae brze desrbizacije, koja po njihovu shva
anju vraa hrvatskome jeziku njegov identitet, nadaju se da e se
za nekoliko generacija pojaviti izmeu hrvatskoga i srpskoga po
treba meujezinoga prevoenja. 59
57 J. Pavii: Ispod jezika. Komentari o jeziku i Hrvatima, Zagreb, 2001., str. 19.-20.
58 Ibidem, str. 21 .-22.
59 T k S
a o npr. govo IM. alzmann-Celan: Jezik-identitet naroda, u: Drugi hrvatski slavistiki

kongres, Zbornik radova I, Zagreb, 2001., str. 609.-615.
X. POGLAVLJE
Hrvatski jezi k i nacional ni identitet
Jezik je zaprvo istinska domovina.
Wilhelm von Humboldt
Nema jednoznane, jednostavne ovisnosti izmeu jezika i nacionalnog
identiteta. Poznati su i brojni primjeri jezika kojima govore dva ili vie
naroda ili etnikih skupina. Dovoljno je pogledati samo njemaki kojim
se koriste Nijemci, Austrijanci, vicarci, ali i Luiki Srbi. I engleskim je
zikom govori nekoliko naroda: engleski, ameriki, kanadski, australski i
novozelandski. Srpsko-hrvatskim jezikom govore dva naroda koji su ne
davno vodili meu sobom krvavi rat, to izrazito pokazuje da jezina za
jednica definitivno ne odreuje osjeaj nacionalne pripadnosti. ak iz
gleda da kulturne razlike dovode do razlikovanja dvaju jezika: srpskoga
i hrvatskoga.1
s obzirom na specifinu jugoslavensku drutveno-politiku situ
aciju u kojoj su se dva naroda sluila jezikom iju se jedinstvenost,
napose u drugoj polovici XX. stoljea, dovodilo u pitanje i negiralo,
ne doputajui da se ostvari dravna zamisao stvaranja jugoslaven
ske nacije i jezika, jezik i svi problemi povezani s njim u Hrvatskoj
su dobili posebno, ak i presudno znaenje, a sam jezik postao je
posebno naglaenim kriterijem za oznaivanje hrvatskoga naci-
onalnog identiteta.
Suvremeno mjesto i znaenje hrvatskoga jezika u nacionalnom
identitetu nije upitno, ali se postavlja pitanje od kada i u koj em
stupnju je taj jezik u prolosti vrio svoju funkciju. Odgovor je po
vezan s nastankom hrvatskoga naroda i stvaranjem osjeaja svje-
M. Kunirski: ffzyk a toisaros narodowa. Aspekty filozoficzne i socjologiczne, Q /fZyk a
toisaros narodowa: Slavica . . . , str. 7.-18.
sne pripadnosti njemu. Stvaranje hrvatskoga naroda jedan je od
najamreniji
.
h procesa u europskome kontekstu.2 Joanna Rapacka
uspjeno otknva specifiku njegovih povijesnih uvjetovanosti istiu
i on
.
e
.
tradice u hrvatskom razdoblju prije preporoda koje su mo
gle biti temelJem za izgradnju moderne koncepcije naroda i drave.
....-.,..,.
,natio croatica - -.......,.--.....-...+.-,,.

..+.....,..,.-.,...-.-......-.+..,.,,.-.....-....-..
-,+-...-+...-...+...,....,..-.,..,.-.......-..
+......,
.,,...,,...,.-.,.-.......,....,........-,.
.-.,..,.-
, .-...,..-.-..,..-..,.,+-.....-.-.,-.,....
,...U ......-...,-....,...-....-.,...+,.....-.,...-,
.......,...+.....-....--...-.-.U ,...-....,.+.......
,.-........-...,..-+..........-.,....-...,.+..,.-
+.......,....--.....-,....,..-.+.....
Hratski narodni preporod odabire koncepciju koja razvodnjava

POJam hrvatstva jer u njoj Hrvata nema, zamijenjeni su junosla
venskim ilirskim narodom, kao to se i njihovo izvorno ime jezi
a hr
askoga promijenilo u ilirski jezik. Izbor te koncepcije imao

Je svoje Izvore, kako navodi Rapacka, u problemima pronalaenja
formule koja bi ujedinila razliite hrvatske regije, u neodreenosti
etnikih granica te u potrebi integracije velike srpske manjine.4
Odreenje naroda i njegove nacionalne svijesti ostaju i dalje pro
blemima oko kojih se vode rasprave. U XIX. stoljeu u definicijama
naroda na prvom je mjestu meu initeljima oko kojih se formirao
nared bio jzik. U sl,deim forulacijama dolazi do prevrjedno
vanJu anst zaJedmckoga podriJetla roda i teritorija i upravo takvo
shvacanJe naroda postoji danas u hrvatskoj tradiciji.
Dru?aije definicije naglaavaju da se narodi u povij esti nisu
stvarah samo prema osjeaju etnike, jezine, kulturne, obiajne
200

Hroch: Male narody Europy. Perspektywa historyczna, prijevod G. Panko, Wroclaw,
J. apacka: Spory o ksztalt tradycji chorwackiej. Wok6l chorwackiego panteonu, u: eadem

Godzma Herder ... , str. 64.
'
4 Ibidem, str. 64.
5 A. Furdal: l(zyk i narod a prawa czlowieka, Biuletyn Polskiego Towarzystwa
J'zykoznawczego 47-48, Krakow, I992., str. 25.-26.
X. POGLAVLJE: Hrvatski jezi k i naci onalni identitet 353
ili vjerske pripadnosti, nego vie djelovanjem drave ili vladajuih
elita. Tu se naglaava zajednica dravljana dotine drave, kao npr.
u Francuskoj. Obino se smatra da se o narodu moe govoriti tek od
XVIII. stoljea. Prije osjeaja nacionalnoga identiteta posvjedoen
je osjeaj etnikoga identiteta koji znai svijest o vlastitom konti
nuitetu, stalnosti i povezanosti kao uvjerenje o svojoj nepromijene
nosti u svijetu koji se mijenja.6 Osnovni pokazatelji etnikoga iden
titeta jesu: jezik, kulturno nasljee, tradicija i povij esna legenda,
stvarno ili izmiljeno zajedniko podrijetlo? Na slian nain et
niki identitet odreuje Jadranka Grbi koja smatra da osim objek
tivnih sadraja koji stvaraju kulturno- drutveni model sa iroko
shvaenom kulturom, vjerom, povijesti, jezikom, ivotnim prosto
rom, identitet u sebi uva i subjektivne sadraje kao to je osjeaj
pripadnosti i lojalnosti. Etniki identitet sadri u sebi pokazatelje
zajednikog i istoga (,mi
'
) te pokazatelje razliitoga (,oni
'
). 8 Jezik
i identitet meusobno se preklapaju. Odnos prema jeziku ne odre
uje se samo njegovom uporabom nego i njegovim vrjednovanjem,
na to emo se poslije jo vratiti. lako s gledita kulturne antropo
logije u istraivanjima jezika i etninosti, ili jezika i kulture, kako
opaa autorica, nije mogue stvoriti jedinstveni model, jezik ostaje
i sredstvo i simbol zajednitva / .. ./, on je izrazito kulturno obiljeje
i strukturni dio identiteta. 9
Jeziku kao oznaitelju hrvatskoga nacionalnog identiteta pridaje
se danas veliko znaenje. Meu brojnim radovima koji se bave tom
tematikom reprezentativnom smatramo knjigu Eduarda Kalea,Io
kulturologa i povjesniara civilizacije. Gledita koje je on opisao
J. Kozielecki: Psychologiczna teoria samowiedzy, II. izdanje, Warszawa, I986., str. 325.
Navedeno prema: M. D<browska-Partyka: Zagadnienie toisamosci a konfliktjugoslowi
anski, u: Wsp6lczeini Slowianie wobec wlasnych tradycji i mit6w, ur. M. Bobrownicka, L.
Suchanek, F. Ziejka, Krakow, I997., str. 61.-76.
M. D<browska-Partyka, op. cit., str. 73.

J. Grbi: jezik i govor kao komponente pripadnosti zajednici (ogled o jeziku i identitetu), u:
Etninost, nacija, identitet: Hrvatska i Europa, ur. R.
iak-Chand, J. Kum pes, Zagreb, I998.,

str. I82.
Ibidem, str. I88.
10
E. Kale: Hrvatski kulturni i politiki identitet, Osijek-Zagreb-Split, I999.
utemeljena su na stereotipima utkanima u tradiciju koji su danas
opeprisutni u svijesti hrvatskoga drutva. Hrvatski identitet gradi
se, po autorovu miljenju, s pomou povijesnih injenica u koje se
ubraja i teorija o iranskoj etnogenezi koja potvruje da su Hrvati
ve na iranskom prostoru bili samosvojni, predstavljali kulturni i
politiki povij esni subjekt.U Sljedei su elementi prema Kaleovu
miljenju j ezik, duhovna posebnost i naela drutvenoga i politi
koga funkcioniranja zajedno s institucijama. U poglavlju Svetost je
zika autor kae:
..-.- jezik -..-.,.-..,,,..--....-.......,..-+..-..,
-...+. ,...,-..-..,+.-,...,.,...,.,-...+....-,.,
...+.....-+.,...,-,..,...-.....,.-,..,..--....U -,-.,
.+.....-,..-........,....,-,........-,.U -,-..........
.........+.-..-......-...-...... .-.,.,..--........,.-,..
,..--....
Takva patetina i vrlo emotivna ocjena uloge j ezika protee se u
autorovoj interpretaciji na cijelo razdoblje pismenosti. Kale u nje
mu poistovjeuje jezik i narod, od poetaka njegove povijesti. Takvo
stajalite koje iskoritava jezik kao ideologem u konstruiranju mo
dela nacionalnoga identiteta bilo j e prisutno u svim ideologijama
nacionalistikoga tipa jo od XIX. stoljea.
Sljedei element nacionalnoga identiteta kod Kale a je svijest o
kulturnoj posebnosti koja se jasno manifestira u specifinome kato
likom slavenskom obredu, tj. u glagoljatvu. Po njemu su se Hrvati
razlikovali od Europe u koju su se ubrajali te od slavenskoga svijeta
iz kojega j e ovaj obred potekao, ali se u njemu nije ouvao. Trei ele
ment identiteta ine naela drutvenoga ivota i politike institucije
u obliku statuta, povelja i pravnih akata.
Hrvate kao lanove kulturne zajednice obiljeavale su osim toga
i odreene duhovne vrijednosti, napose: rodoljublje, rtva s kul
tom kria i njegovo noenje na povijesnome krinom putu naroda,
ljubav prema majci domovini, spremnost na pomo i pravednost.
11
i|i+e, .:. 24.
1
2 r|.+e, .:: Sl.
X. POGLAVLJE: Hrvatski jezik i naci onalni identitet 355
Svetost jezika i njegovo prvo mjesto na popisu kriterija za iden ti

tet u Kaleovu opisu,13 odnos prema materinskome jeziku i njegovoJ
simbolikoj funkciji koju on ima kao nacionalni jezik, zahtijeva da
se ta pojava razmotri u povijesnom aspektu.
. .
Dubravko kiljan14 postavlja pitanje o vremenu kada hrvatski Je
zik postaj e ideologemom te vrjednuje neke opeprihvaene pogled
0 tome, uglavnom polemizirajui s Kaleovom tvrdnjom da posto)l
trajna i nepromijenjena hrvatska jezina tradicija.
. .
Drutvene funkcije jezika ne analiziraju se iz perspektrve J e
zinoga sustava, dakle i z strukturalistikoga jezikoslovlj a koje ko
munikacijsku funkciju jeziku pripisuje kao glavnu, a istdobnz
nemaruje problematiku njegova funkcioniranja u drustvu koJe J e
uvjetovano nizom sociolingvistikih pojava.
. .
kiljan razmatra funkcioniranje jezika u okviru tnJU zaJ edm
ca: jezine, komunikacijske i nacionalne. U prvoj glanulogu u
procesu komunikacije imaju samo jezini, tj. gramatrck1 len
ti. Jezina zajednica postoji meu lanovima koji komumcuaJU u
njezinu okviru, ali najvaniji je za nju odnos prema odreeome
jeziku/idiomu i simbolika vrijednost koju jezik ima za svoJ e
vornike. U nacionalnoj zajednici jezik ima simboliku ulogu, she
nu kao nacionalna zastava ili grb. Nacionalna zajednica moe biti i
zajednica etnikoga ili politikoga tipa te obuhvaati npr. razliite
etnike/nacije u okviru jedne drave.
Blizak je takvu shvaanju pojma jezine zajednice, me
.
o
_
sta
lim, trei kriterij u KatiievoF5 klasifikaciji jezika: genetski I tip o-
1
3 D.
i.|j.: ,:e+|.ca,e .a:c:a |:c,:e i.i:c,:.i.ie ,c,:,eie . :j.|c.

.a,ei:..:a .eiei
ci,a, ,c:c.c a.i,ei :..:.:,e|e i::e:,:e:.ci,e, . ,:ije ..ez. :.|.... +. je :c ..i.: c+:ee:e
i+ec|c,.,e icj. ,:c.e :.i.. :., .ia,:c,. |:..:.ic, .+e::.:e:.

1
4 D.
i.|,.: Govor nacije . . . . ..+. i :ece::ija r mc|.. /fzyk
arod
w

jako wypad
oU: pro
ces6w narodotw6rczych (reinterpretacja relacji jfzyk a narod w UJfCZU Dubravka Skllja
a),
s:a+i. : r.|c|c,i. rc|.i.e, . sicw....i.e,- 39, w.:.:.w., 2004., .:: 285
. -300. . H. r.:c.:ewc:
Dubravko kilan: Govor nacije. Jezik, nacija, Hrvati, cc|+e: .:ie:o,, z.,:e|, 2002., .::
315., scc,c|.:,w..:,i. 18, i:.icw, 2004., .:: 199.-204.
R. k.:i. Identitet jezika, sa.:ee:. |.:,.i.:.i. 5-6, z.,:e|, 1972., .:: 5.-14. r:e:...i
a .+e Novi jezikoslovni ogledi, z.,:e|, 1986., .:: 41.-64.
loki, vrijednosni vid jezinoga identiteta koji se poziva na sudove o
jeziku to ih imaju njegovi korisnici. Katii ih ovako opisuje:
..-...,.....+.,,....,.+.-....,..-......-..-...,+-....
+..,.-.-,-..,.+,.,.,...,.,.,.......,.............
,,.........-...-,,...-........,..-.-.-,..--......,.
-...,....+.+.-..-.,.-...-...+-..-,..,.+-.....-.-,....
...+.+.,....+.-...-....,+.....,..,.,..-..-.......
,......-+....,...,,..........-+....,-,..,...-..
-.....-+..,...,+-....
.,...,+-..-...+,..-.,..+-.....
Primjena toga aksiolokog kriterija, kako ga ocjenjuje kiljan, daje
korisnicima mogunost spoznavanja jezine stvarnosti koju perci
piraju i u kojoj sudjeluju. Iz tih se obiljeja iitava i njegov nain
shvaanja jezine zajednice u kojoj najvaniju ulogu ima simboli
ka funkcija j ezika i vrijednost koju jezik ima za svoje govornike P
Jezina zajednica nije isto to i nacionalna, iako su suvremene
nacionalne zajednice zapravo isto to i jezine. kiljan naznauje
faze postanka nacionalnoga jezika, a to su: l . nastajanje pisanoga
oblika j ezika; 2. njegov gramatiki opis; 3. ime jezika; 4. njegova
politizacija kroz teritorijaliziranost (vernakularizaciju), tj . jezino
zauzimanje odreenoga podruja koje se ne podudara uvijek s gra
nicama drave. U toj fazi jezik podlijee procesima normiranja koji
se odvijaju u dvije faze: u fazi predstandardizacije i u ve instituci
onaliziranoj fazi standardizacije.
Promatrajui odnose izmeu jezine i nacionalne zajednice od
kojih je povijesno prva prethodila drugoj, kiljan uvodi pojam kri
terija i indikatora etninosti, meu koje se moe postaviti jezik, to
omoguuje autoru pratiti slijed jezinih problema u kontekstu na
cionalnoga identiteta, drugim rijeima - pokuati odrediti svezu
jezika i naroda.
Indikatori za kiljana znae sustav promjenjivih obiljeja s po
mou kojih se razlikuju etnike zajednice, dok su kriteriji trajni i
prihvaeni elementi u dotinoj zajednici koji tvore njezin identitet
i|i+-, .::. 44.

xj-,o.i .a ,o.o::.c. |.|. :,:. .:-+:jo.j-io.:i |.:.:..:i- :..|i.:- :.cio:.|:o.:. ioj..
j- ..:....:j- |.:i:.ii j-:iio +...|o o+:--:. +:a:.-:i ,:-.:..
X. POGLAVLJE: Hrvatski jezi k i nacional ni identitet 357
(npr. zajedniko podrijetlo). Jezik kao indikator dakle igra ulogu
identifikatora dotine zajednice, dok ju kao kriterij stvara.
u ranome srednjem vijeku teko je odrediti u kojem je stupnju
jezik vrio simboliku funkciju za stvaranje identiteta, ali se sa si
gurnou moglo razlikovati slavensko stanovnitvo od autohtonoga
romanskoga.18
,
Prvi in ideologizacije jezika dogodio se kad se sv. Ciril u po reklo
autorstvo glagoljice i pripisalo ga Hrvatu, sv. Jeronimu, ime su
se Hrvati izdvojili od ostalih balkanskih Slavena. Pismo i zapis na
jeziku prvi su znaci njegova postojanja u komunikativoj funkciji
na nekome podruju. Postojanje triju pisama kao mediJa u komu
nikaciji dovelo je do hijerarhizacije i funkcionalne specijalizacije
svih pisama. Glavnu i istovremeno simboliku funkciju preuzima
glagoljica/g iskljuivo hrvatsko pismo, raireno u starohrvatskm
.
e
jeziku i izvan liturgije slavenskoga obreda na starohvatskome J ezi
ku, to objanjava njezino dugo zadrava, iako je izgubil komu
nikacijsku Snagu i predala ju latinici.20 Skiljan upozorava 1 na gla

goljae koji su se jedini u ono doba s latinaima borii za savens
obred i smatrali jezik i pismo ideologemima svojega Identiteta koJI
se razlikovao unutar katolike zajednice. Glagoljica je tako postala
vaan element hrvatskoga identiteta. Pokualo se takoer modifi
cirati njezinu simboliku. Glagoljica je, naime, u trenutku kada se
slavensko podrijetlo Hrvata zanijekalo u korist iranskoga postala
nositeljem novih sadraja i poela funkcionirati kao jedan od do
kaza 0 iranskoj etnogenezi Hrvata.
irilica je unato ograniene

primjene Hrvate podsjeala na njihove slavenske korijene, dok j e
latinica bila legitimacijom za njihovu europsku pripadnost.
Sljedei element nacionalnoga identiteta samo je ime jezika. 21
Od prve potvrde naziva hrvatski u Istarskom razvodu iz 1275. go-
o
i.|j.:. o, c.:.. .:: 239.

o.,. IV. ,o,|..|j- o ..|o|.io ::.-:ja ,... i o .:i|.ci a s:|. .o ,o
i..:-|ja :.
c.o:.|:o,. .+-::.:-:. .i+. M. o,|:ow.i.r.::,i. Pismo jako znak tozsamoscz . . .
20
o.
i.|j.:. o,. c.:.. .::. 242.

21
x.j..:.j. . |o,.:o +oia-::.:.:. |.:-:.:a:. o :o ,:o||-a ..+:.:. j- a
.
i, o.:j.

Kako su Hrvati nazivali svoj jezik, io|o- 1-2, z.,:-|, 1971 . , .:: 93.-1 18. ; a z-icaac.:
dine u povijesti ima mnogo termina kojima se naziva taj j ezik.
Problem tih brojnih naziva temelji se na injenici da su nazivi je
zika mijenjali tijekom povijesti svoj znaenjski opseg, 22 esto su se
rabili kao sinonimi, a njihov je izbor nerijetko bio ideoloki mo
tiviran. Do razdoblja narodnoga preporoda od domaih je naziva
najei bio hrvatski (hrvacki, harvacki, hervacki, horvacki, rvaski,
rvacki, arvacki). Naziv hrvatski oznaavao je hrvatski utemeljen na
akavskoj osnovici (M. Maruli, P. Zorani), na tokavskoj dubro
vakoj osnovici (D. Zlatari) i na tokavtini osamnaestostoljetne
Dalmacije (F. Grabovac - rvacki). Rabe ga i pisci mijeanoga jezi
ka iz kruga istarskih protestanata (A. Dalmatin, S. Konzul Istranin)
te iz ozalj skoga kruga (P. Zrinski, K. Zrinska, P. Ritter Vitezovi). U
knjievnoj kajkavtini XVIII. i XIX. stoljea (J. Mulih, J. urkoveki,
T. Mikloui, I. Kristijanovi) jezik nosi pridjev horvatski, ime za
mjenjuje prije rabljeni naziv slovenski.
Prvi je u drugoj skupini naziv slovenski koji u srednj ovjekovnoj
glagoljskoj pismenosti znai slavenski i izvodi se iz tradicije slaven
skoga bogosluja, dok su ikavski lik slovinski rabili esto uspored
no s oblikom hrvatski akavski pisci sve do XVIII. stoljea (npr. P.
Hektorovi) te tokavski pisci (M. Vetranovi, M. Divkovi, B. Kai,
R. amanji, J. Mikalja, I. urevi, A. Kai Mioi, A. Kanili,
J. Stulli). Taj je naziv imao iroki teritorijalni doseg: od Dalmacije
i Dubrovnika do Bosne i Slavonije. Njegov ekavski oblik slovenski
imao je uski znaenjski opseg jer se ticao samo knjievne kajkavti
ne i to u razdoblju XVI. i XVII. stoljea. Pojavio se jo u I. Pergoia,
A. Vramca i J. Habdelia.
Treu skupinu nazivlja predstavlja pridjev ilirski ili iliriki, a u
prijevodu lingua Illyrica. Njegov je znaenjski domet vrlo irok, od
Narodni naziv hrvatskog jezika tijekom hrvatske povijesti, >>Jezik<< 19, Zagreb, 1971. , str. l.
-18. , 38.-48. Pretisak u proirenom izdanju, u: S. Babi: Tisuljetni jezik na hrvatski . . . , str.
l. -51; R. Katii: >>Slovenski<< i hrvatski<< kao zamjenjivi nazivi jezika hrvatske knjievnosti,
>>Jezik<< 36,4, Zagreb, 1989., str. 97.-109.; M. Kai: Jezik i naziv njegov, u: idem: Hrvatski i
srpski. Zablude i krivotvorine, Zagreb, 1995., str. 69.-87.; D. Stolac: Nazivi hrvatskoga jezika
od prvih zapisa do danas, >>Filologija<< 27, Zagreb, 1996., str. 107.-121. na iji se sintetski rad
uglavnom ovdje pozivam.
22
Iscrpne informacije postoje i u pojedinim poglavljima.
X. POGLAVLJE: Hrvatski jezik i naci onal ni identitet 359
opega odreenja hrvatskoga jezika do svih konkretnih knjiev
nih jezika koji su se pojavljivali u njegovoj povij esti, sve do naji
rega znaenja jezici svih Junih Slavena. Najee dolazi u na
slovu gramatika i rjenika: isusovaca (B. Kai, A. Della Bella, A.
Jambrei, J. Mikalja), franjevaca (T. Babi, L. itovi, M. Katani),
pavlina (I. Belostenec), a pojavljuj e se i u slavonskim gramatika
ma (B. Tadijanovi, M. A. Relkovi). Susreemo ga i u knjievnim
djelima (F. Grabovac, A. Kanili). Takva iroka uporaba toga na
ziva rezultat je pogrjene teorije kojom su se etniki i jezino po
istovjeivali davni Iliri sa Slavenima jer su jedni i drugi nastavali
zajedniki teritorij - Balkanski poluotok. U vrijeme narodnog pre
poroda ilirski dobiva nove ideoloke sadraje istiskujui pomalo
naziv hrvatski.
u lokalne nazive uega dometa ubrajaju se dalmatinski, bosan-
ski, slavonski. Dalmatinski je, kako je ve reeno, imao razliite ko
notacije, ovisno o piscu koji ga je rabio. Vrani ga je praktino ilu
strirao akavskim materijalom u svojemu rjeniku, iako su njegovi
teorijski pogledi imali iri doseg. Belostenec ga je poistovj eivao s
junohrvatskim akavizmima i tokavizmima, a M. A. Relkov s
Vranievom akavtinom. Relkovi je rabio i naziv horvatskz za
kajkavtinu te slavonski za svoju ikavsku tokavtinu. osansi
.
na
lazimo u B. Kaia i J. Mikalje kojima je to oznacavalo stokavstmu.
Postojali su i oblici koji nisu imali status naziva, npr. domai
(D. Ranjina), domai (1. Pergoi, M. Vrhovac), domovinski (P. R.
Vitezovi), domorodni (A. Mihanovi), materinski (B. Tadijanovi),
narodni (I. Kukuljevi Sakcinski23). U emocionalno vrjednujuem
obliku na, naki (ezik) u nekih pisaca koji su rabili i neutralne na
zive vidim simboliku vrij ednost koju je nj ima predstavljao jezik
jer su ga smatrali svojim i, kako se vidi, s njim su se identificirali,
iako to jo nije bio opi jezik, nego i dalje regionalan. Tako shva
en pojam materinskoga jezika iskristalizirao se u doba renesanse.
Vidljiv je u akavaca i tokavaca, npr. u M. Marulia (daju stuma-
23
1. Kukuljevi Sakcinski uporabio je taj termin 1847. u Saboru kad je zahtijevao uvoenje
hrvatskoga kao slubenoga jezika umjesto latinskoga.
im naimjazikom)/4 F. Vrania (ludi naegajezika), H. Lucia
(Dubrovnie, asti naega jezika), D. Ranjine (prva svitlost naega
jezika), B. Kaia (odluih ja pismo ovega Rituala ili Obiajnika isto
maiti naki), J. Mikalje (knjige naega jezika) . . .
Neki su autori imali individualne nazive: horvatska-slavinski (J.
urkoveki), iliro-slavenski (A. Mihanovi), te slavno-iliriki izgo
vora bosanskoga (M. Katani) ili Sclavonico-Croatice (M. Magda
leni). U stranim izvorima hrvatski nosi naziv slavo, sclavo, lingua
Sclavonica ili lingua Illyrica.
Osim irokoga znaenj skoga opsega, postoji i drugi problem. Na
ime, navedeni su nazivi esto rabljeni kao sinonimi, to potvruje
npr. naizmjeninost uporabe kod M. Vetranovia: hrvatski jezik uz
slovinski jezik; I. Tanclinger Zanotti koristi se nazivima: na hrvat
ski i slovinski jezik; P. R. Vitezovi biljei: hervatsku ali slovinsku ri;
F. Grabovac: jezik iliriki aliti rvacki; A. Kanili: iliriki iliti slovin
ski jezik; J. Zavrnik ima: iliriki uz ilirinski jaz ik, slaveniki i sla
veninski jazik. Podsjetimo da je 1846. V. Babuki postao profesor
na Katedri za jezik hrvatsko-slavonski. Od polovice XIX. st. poinje
razdoblje sloenih naziva, takoer i onih sa srpskim lanom, to je
posljedica rada na procesu standardizacije u tom razdoblju.
Navedeni materijal, iako nije iscrpljen do kraja, predstavlja ne
obino bogatu i zamrenu zemljopisnu kartu dosega naziva kojima
se oznaavalo hrvatski jezik. Izolekse na njoj uzajamno su se po
krivale ili razilazile.
Nazivi ilirski koji je potjecao izvana te slovinski - zapravo do
mai iako leksikaliziran, nemaju etnike konotacije, nego odreuju
jezik jezine zajednice koja se njime slui u javnoj komunikaciji, u
sferi religije ili knjievnosti.25 Sinonimna uporaba naziva slovin
ski i hrvatski te oznaavanje razliitih idioma tim nazivima znat
no oteava, napose u najstarijem razdoblju, identifikaciju jezika s
odreenom etnikom skupinom za koju bi on trebao biti ideologe
mom, odnosno kriterijem etnikoga identiteta. Nema sumnje da je
na probleme oko naziva jezika utjecala tadanja politika situacija
Primjeri prema: D. Stolac, op. cit.
25
D. kiljan, op. cit., str. 243.
X. POGLAVLJE: Hrvatski jezik i nacionalni identitet 361
i regionalizam koji je proistekao iz nje. Odreivanje trajnoga nazi
va jezika jedan je od preduvjeta za njegovu standardizaciju. Kad
je rije o hrvatskome jeziku, o tome moemo govoriti tek od druge
polovice XIX. stolj ea, kada u ilirskim gramatikama i rjenicima
dolazi do postupne zamjene naziva ilirski u hrvatski i kada on po-
staje pravno ureen.26
U hrvatskoj znanstvenoj literaturi (J. Bratuli, M. Kai, D. ki-
ljan i drugi) uvrijeio se pogled o ranom i iznimnom poistovjeiva
nju pojma jezik i narod, a dokaz je tomu esto navoen slavni citat
popa Martinca: nalegoe najazik hrvacki. Rjenik JAZU bogato do
kumentira takvu uporabu rijei jezik u znaenju 'narod' ve od XII.
do polovice XIX. stoljea, takoer i u spomenicima srpskoga jezika.
Ta je tvrdnja ipak znanstveno provjerena te se dodatno znaenje ri
jei jazik/ezik smatra kalkom iz staro slavenskoga koji vue korijene
preko grkoga i latinskoga prijevoda sve do Staroga zavjeta. Takvo je
znaenje poznato i u brojnim drugim jezicima.27 Moe se initi da
se time rui mit o vjenoj identifikaciji hrvatskoga naroda i jezika,
ali on je i dalje prisutan, kako se vidi iz rijei S. Teaka:
.,.,.,....,......,..-...+..,.,-.,.....-...+A ,......,....
-,.,......-...+.-....,..-..,..--.........-....,-....+.+.-.
+.-.-,.,...,....,.......-...-...-...,.......,...,.-,...,..-.-
....-.....-.,...-.,...-.-.......,.......
Ipak, nema sumnje da su poetci formiranja jezinoga identiteta
povezani s djelovanjem glagoljaa i legendom o sv. Jeronimu.
Iako u XV. i XVI. stoljeu ve sigurno postoji hrvatska etnika i
kulturna zajednica s odreenim meuregionalnim dodirima, je
zik, po kiljanovu miljenju, ipak jo nema funkcije simbolikoga
kriterija za pripadnost toj zajednici.
Poetak XVII. stoljea donosi gramatiki i leksiki opis (Kai,
Vrani), to oznauje sljedeu fazu u oblikovanju nacionalno
ga jezika. U tom razdoblju ideologizacija jezika i pridavanje jezi
ku uloge ideologema nije bilo povezano s hrvatstvom, nego sa i-
26
Vie o tome vidi u B. Zeli-Buan, op. cit., str. 42.-48.
Usp. I. poglavlje, biljeku 2.

28
S. Teak: Hrvatski na (ne)podobni ... , str. 24.
362
HRVATI l NJI HOV JEZI K
rim junoslavenskim jezinim podrujem. To potruju naprijed
navedena staj alita29 V. Pribojevia, A. Komulovia, . Budinia,
J. Kriania. I u Vrania jezik je ideologem na dvjema razinama:
kao lingua slavo nica razlikuje se od ostalih etiriju europskih jezika
(latinskoga, talijanskoga, njemakoga i maarskoga), a kao idioma
Dalmaticum izdvaja se od ostalih slavenskih j ezika, dok njegovu
posebnost pokazuju obiljeja poput istoe i drevnosti. Povezanost
sa sv. Jeronimom i sv. Konstantinom ini od njega izvor slavenske
pismenosti. U poistovjeivanju Junih Slavena i dalmatinskoga
dijalekta teko je vidjeti tragove zamilj anja etnike zajednice.
Juni su Slaveni prije svega ,zamiljena' jezina zajednica koja se
konstruira kao potencijalni simboliki i komunikacijski prostor.30
Dakle, i Priboj evi i Vrani stvaraju viziju naddijalektnoga jezika,
junoslavenskoga, u kojemu nema mjesta hrvatskomu jeziku, iako
je konkretna Vranieva rjenika graa - hrvatska akavtina.
Taj se problem na slian nain pokazuje u djelu Mavra Orbinija
Il Regno degli Slavi (Krlevstvo Slavena) iz 1601. godine, iji je cilj
bio predstavljanje slavenskoga svij eta zapadnomu svijetu. Pisac
prikazuje slavenski svijet hijerarhina: slavenski, junoslavenski,
hrvatski i dubrovaki. Jezini problemi tu se rijetko spominju iako
je autor uvjeren da starost jezika dokazuje starinu naroda. Zato u
Orbinija jezik ne vri funkciju kriterija slavenstva, nego samo nje
gova pokazatelja (indikatora). 31
iroko shvaanje jezika pokazuje i P. Ritter Vitezovi u Croatia
rediviva (1700.) u kojoj smjeta Hrvatsku na teritorij davne Ilirije,
gdje je zajedniki jezik za njezine stanovnike, ne samo Hrvate ne
go i Srbe, slovenski ili ilirski j ezik. To djelo ini Vitezovia prete
om svih kasnijih ideja hrvatskoga ujedinjenja, ne samo u duhu
ilirizma nego i jugoslavizma i velikohrvatske ideologije. Njegov j e
rad bio zapravo politiki program za Be, ime su se trebale utvr
diti nove granice Hrvatske nakon Karlovakoga mira 1699. godine.
Unutar tih granica trebalo se nai i Kralj evstvo Hrvatske, Slavonije
29 Vidi V. poglavlje
30 D. kiljan, op. cit., str. 252.

X. POGLAVLJE: Hrvatski jezi k i nacionalni identitet
363
i Dalmacije koje bi tvorila Veliku Iliriju. U redlo
.
en
v
m nvo
d
v
m modelu Vitezovi se ipak ne poz1va na J eZlcm kntenJ,
rzavno
.
1
to prema kiljanu znai da jezina zajeda koja J potoJa
2
u
ono doba nije jo bila poistovjeivana s pohtlcko zaJ emcom .
. . . .
Unato ranoj potvrdi hrvatskoga j ezika u knJ
.
lzeOJ funkCIJI
zapoinjanja procesa standardizacije koji se maJe
vle vremensk
podudarao sa standardizacijom drugih eurpkl J eZ
.
la te nato
.
c
posjedovanja zalea u obliku dravne tradiCIJe l meke zaJedn
ce, tj. ispunjenosti svih uvjeta, taj j
.
ezin
v
roces lilJe oga posti

gnuti fazu politizacije i preuzimanJa pohtlcke sfer JavnJ kou
nikaciji, u smislu postizanja status simol
.
a pohticke zaJedn
.
lce
:
Smetnja tomu nisu bili ni loi politicki U
J etl zbog strne vlasti, m

jezini regionalizam, pa ni, kako to kae Sklan,
uronJenot
.
hrva
skoga jezinoga identiteta u junoslavenski l ocelavenskl ldntl
tet. Faza politizacije u hrvatskom jeziku zapocela Je t k olovlcom
XIX. stoljea, usporedno s djelatnou Lj. aja. PodsJetimo da tek
tada Hrvati odbacuju slubeni latinski jezik. Uzrok takvo
.
mu st
nju kiljan vidi u prijanjim nedostatma politi
v
k skupme koJ
je djelovala u tom smjeru. Njezi politlco-Ideoloskl progra koJ

predstavlja, a zatim i ostvaruje, Ima vehku ulou
v
u tvranJU na
cionalnoga jezika. Po njegovoj koncepciji, ne utJce JeZI na stva
ranje nacionalne zajednice, nego to ini elta koJa u proJek takve
zajednice ukljuuje problem jezika - pomocnoga or
.
ua a n
'
eovo
ostvarivanje. Ona bira jezik/idiom, oko njega okuplJa pn
.
tase l do
vodi do njegova prihvaanja te ga oblikuje u skladu sa svJ lnpgle
dima. Povijesno reeno, takva se skupina mogla kstltratl oko
Zrinskoga i Frankopana i njihove ozaljske koncepC1e knJlzevnoga
jezika koja je ipak umrla zajedno sa svojim stvaraoc
.
lm .
.
Mnogi autori naglaavaju paradoks da je supma
.
lluac te
orijski promicala irokosenu j eziu kocepcJU, a utjecala J na
proces oblikovanja hrvatskoga jezicnoga Identiteta s osvarenJm
ilirske ideje koja se praktino svodila samo na djelovanJe u uskim
povijesnim granicama Hrvatske.
Druga polovica XIX. stoljea razdoblje je konanoga oblikova
nja hrvatske nacionalne zajednice u dananjem znaenju te rijei.
Nacionalni j ezik preuzima obiljeja dotadanje jezine zajednice
zajedno s povijesno uvrenom simbolikom funkcijom. Nastanak
standardnoga jezika bila je ona posljednja karika koja e spojiti je
zini i nacionalni identitet u jednu cjelinu. Upravo se jezik iz dota
danjega indikator preoblikovao u kriteri nacionalnoga identiteta.
Kako smo ve spomenuli, Herderovi i von Humboldtovi filozofski
pogledi povezali su pojam jezika s narodom. kiljanova interpreta
cija demitologizira ulogu jezika i njegov utjecaj na formiranje hrvat
ske nacionalne svijesti. Moe se pretpostaviti da su dananja gledi
ta na tu temu meu ostalim, i rezultat projekcije goleme uloge koju
jezik danas ima u svojemu funkcioniranju u povijesti.
Osim tih promiljanja o jeziku, hrvatski problemi s izborom kri
terija vlastitoga nacionalnog identiteta izraavali su se na komplici
ran nain, esto naoko pun suprotnosti.33 Joanna Rapacka veliku
ulogu u formiranju nacionalne samosvijesti pripisuje dravno-po
vijesnim pravima (nae pravice, star prava) Kraljevstva Hrvatske,
Slavonije i Dalmacije koja su svjedoila o kontinuitetu i integritetu
zemalja u Kraljevstvu.
Nacionalni kriterij u Srba temeljio se na drugim vrijednostima.
On se iskristalizirao u drugaijim kulturnim i povijesnim uvjeti
ma. Nacionalna svijest Srba kao seljakoga patrijarhalnog drut
va formirala se preko srpske autokefalne Pravoslavne crkve koja
je njegovala vjeru i potovanje prema dravi i njezinim vladarima.
U XIX. stoljeu tim vrij ednostima Vuk dodaje tokavtinu - srpski
narodni jezik.34
Te se razlike u identitetu takoer koriste u sporovima izmeu
Srba i Hrvata kao instrument i argument nadmoi jedne nacije
nad drugom. One zato utjeu na nain simboliziranja statusa i uza
jamnoga odnosa obaju jezika. 35
33 J. Rapacka: Kulturowo-historyczne zaplecze konfliktu serbsko-chorwackiego, u: eadem:
Godzina Herdera . . . , str. 20.
34 Te probleme na nekoliko mjesta u svojoj knjizi obrauje D. G il: Prawoslawie, historia,
narod. Miejsce kultury duchowej w serbskiej tradycji i wsp61czesnosci, Krakow, 2005.
35 Vie o tome vidi u: B. Oczkowa: Zagadnienia sporne . . .
Xl . POGLAVLJE
I zvan norme
hrvatski regi onal ni jezici
V megli sem videl, videl sem v megli:
seh krineh puto v konec i kraj.
V meglenom blatu, v pogrebnom maru,
otkad nas nigda ve nebu nazaj,
Ieri kak pilki, faklonosi,
zakrbani dijaki, larfonosi,
pokopali su paradno starinsku re KAJ.
Kak zvanje KAJ germelo,
kak kres je KAJ plam telo,
kak jogenj, kak harfa vekomaj,
a oberpilko v gali,
s pogrebnom Jaklom v raki
med ilerskimifanti,
mertvekemi snuboki,
panceral se
doktor Ludwig von Gay.
s...........
Balade Petrice Kerempuha1
Izvan norme hrvatskoga standarda nalaze se danas tri idioma/ e
zika unutar same Hrvatske te izvan njezinh gaica. azvt
.
ce
mo ih regionalnim jezicima. Tu pripada kaJkvst
.
koJ
.
Elbwta
Wrodawska naziva knjievnim miniezikom, 2 cakavstma 1 Jezik gr a
dianskih Hrvata koji ima status samostalnoga jezinoga standar-
1
M. Krlea: Balade Petrice Kerempuha, Ljubljana, 1936.
E. Wroclawska: Kajkawski minijrzyk literacki a standard chorwci, u: Mirdzy kulturq
niskq a wysokq. Zjawiskajrzykowe, literackie, kulturowe. PamlfC! prof dr hah. Teresy
Dqbek-Wigrowej, Lodz, 2001., str. 309.-314.
a
:
Svi
-
niaju ne samo knjievne funkcije, nego se mogu pohva
hti PVIJ esu standardizacije vlastite norme. U regionalne jezike
ne pnpadaJU drugi dijalekti koji se, slino kao jezik gradianskih
Hrvata, ubrajaju u dijasporu. To su npr. hrvatske dijalektne oaze u
Rumunjskoj, Italiji (moliki Hrvati) ili u SAD-u.3
..
Poseba poblem predstavlja jezik molikih Hrvata na jugu Ita
bJe (danas Ih Ima oko 2 300) koji su se ondje doselili u velikom bro
ju u XV. i
VI. st
.
ljeu s podbiokovsko-neretvanskih podruja ju
no od Cetme. NJihov je jezik zapadna ikavska tokavtina s akav
skim elementima. ive danas u samo tri sela: Kru (Acquaviva Col
lecroce), Mundimitar (Montemitro) i Fili ili StiFili (San Felice de
Molise). Knjievno stvaralatvo na tim podrujima ograniavala se
n usmno nrodno pjesnitvo koje je ipak odigralo vanu ulogu u
ocuvanJu naciOnalne posebnosti. Knjievnost pisana na moliko
rvatskoe
v
dijalektu javlja se tek u drugoj polovici XX. stoljea, kao
zrz OSVIJstene
.
bveze ouvanja vlastitoga identiteta, tradicije i
J ezia. ;ezik mohske dijaspore nije kodificiran, a govori triju sela
rhkuJu se, napose u leksiku. Pokuaj stvaranja zajednikoga, nad
diJalek
_
noga knjievnog molikog jezika zapoela je 1967. godine
red
-
CJ a novonastaloga mjesenika Na jezik- La Nostra Lingua,
na
v
CIJ OJ se naslovnici ukazao moto: Nemojte zabit
'
na lipi jezik!
U casopisu su tiskani tekstovi na hrvatskom i talijanskom jeziku te
tekstovi na molikom govoru. Ipak se uglavnom pisalo na moli
kome
jievnom jeziku. On se stvarao povezivanjem razgovor
noga diJ
_
alet hrvatskim jezikom, to se ostvarivala uvoenjem
hrvatsIh rjeci uz ostavljanje domae esto romanizirane rijei u
zagradi: niJ e zna odgovoriti (rispanit). 4
lako pokuaj kodifikacije molikoga dijalekta nije zavrio us
pjeo, on je odigrao veliku ulogu u oivljavanju jezine proble
matike.

0 tome pogledaJ

skupnu

f

D

+ormaCJ]U, npr. gaspor, u: Hrvatsk! jezik . . . , str. 247.-294.

Ibidem str. 279 -286 Vid"

A z b p 'b

,
.
' \ 1
ar a: l a stworzema nowego lzterackiego Nzyka slowi- anskzego we Wloszech, >>Studia z Filologii Polskiej i Slowiarskie]

<< XIII Warszawa I974 str 26I 275 P r k
d
' '
.,
. -
re Jsa u: \ em: Pisma polonistyczne i slawistyczne, Warszawa-Krakow: I983 str 331.-351. '
., .
Xl . POGLAVLJE: Izvan norme - hrvatski regi onal ni jezici 367
Molika dijaspora od XX. stoljea podlijee brzoj asimilaciji, na
pose nakon Drugoga svjetskog rata.
Kako bi se moliki govori opisali i normirali, izraeni su rje
nici i gramatike. 5 Nadajmo se da e ta djela ouvati njihov jezik i
opstojnost .
1 1. 1 . akavski i kajkavski -
regional ni knjievni jezici
Uloga dijalekata koji imaju knjievne funkcije u povijesti hrvatsko
ga jezika, a zapravo sustavski odvojenih knjievnih jezika: akav
skoga, kajkavskoga i tokavskoga, iznimna je pojava koja nema pre
sedana u usporedbi s dugim jezicima, ne samo slavenskima, kako
smo ve nekoliko puta napomenuli.
Osim injenice da je akavtina izgubila status hrvatskoga knji
evnog jezika polovicom XVIII. stoljea, a kajkavtina 1836. godine
kad je Gaj odabrao tokavski dijalekt kao osnovicu hrvatskoga stan
darda, ti su se dijalekti vratili svojoj knjievnoj i povijesnoj tradiciji
nastavljajui fenomen hrvatske knjievne tronarjenosti, iako ne
na naelu partnerstva, nego na periferiji standarda, kao polifunk
cionalni regionalni jezici.
Knjievna tradicija obaju dijalekata, neko vrijeme odbaena,
oivljuje poetkom XX. stoljea, 6 iako im normativna klima koju
Moliki rjenici i gramatike: B. Vidov: Vocabolario in dialetto dell isola linguistica cro
ata nel Mo lise, Toronto, 1972.; A. Piccoli, A. Sammartino: Dizionario Del'idioma croato
molisano di Montemitro l Rjenik molikohrvatskoga govora Mundimitra, Montemitro
- Zagreb, 2000.; W. Breu, G. Piccoli, S. Marec: Dizionario croato molisano di Acquaviva
Collecroce. Dizionario plurilingue della lingua slava minoranca di provenienza dalmata
di Acquaviva Collecroce in Provincia di Campobasso, dizionario, registri, grammatica, te
sti, Campo basso, 2000.; B. Vidov: Gramatika ikavsko-tokavskog govora stanovnika hrvat
skog podrijetla Mundimitra - Sti Pilia - Krua u pokrajini Mo/ise l Gramma tica del dia
letto ikavo-tokavo delle localiti dell isola linguistica croata nel Mo/ise, Toronto, I974.; A.
Sammartino: Gramma tica della lingua Croatomolisana l Gramatika molikohrvatskoga
jezika, Mon temi tro - Zagreb, 2004.
6 Vie o tom problemu piu: A. ojat: Kajkavska narjeje u suvremenim drutvenim uvjeti
ma, u: Zbornik radova povodom 70. godinjice ivota akademika Jovana Vukovia, Sarajevo,
1977., str. 389.-395.; E. Wroclawska, op. cit.
su stvorili vukovci, kako smo prije naglasili, nije bila sklona jer su
oni naruavali tokavsku srpsko-hrvatsku zajednicu.
Pisci koji su pisali na hrvatskome tokavskome svjesno su oda
birali j edan od tih dijalekata kao dodatni knjievni j ezik u svoje
mu stvaralatvu. Razlozi su najee (iako ne uvijek) bili politi
ke naravi, naime, radilo se o protivljenju srbizaciji i naglaavanju
svojega hrvatskoga identiteta.7 Takve motive nalazimo u akavskim
djelima Tina Ujevia (Oprotaj, 1914.) te u bogatome akavskom
stvaralatvu Vladimira Nazora, napose u djelu Hrvatski krlevi
(1912.), nastalomu u Zadru kao reakcija na talijanska posezanja za
Dalmacijom. Kajkavska stvaralatvo, s druge strane, reprezentira
ju visoko ocijenjeni stihovi Frana Galovia (Z mojih bregov, 1913.
- 1914.) ili Dragutina Domjania (Kipci i popevke, 1917.; V suncu i
senci, 1927.; Po dragom krju, 1933.). Posebnu ulogu odigrale su Ba
lade Petrice Kerempuha Miroslava Krlee. Njihovo izdanje 1936. go
dine, na stotu obljetnicu Gajeva odbacivanja kajkavtine, zajedno
s drugim djelima trebalo je u toj godini koja se smatra simboli
nom svjedoiti o posebnosti i izvornosti hrvatske knjievne tradi
cije, tj . pozivati se na nacionalne motive. Prema miljenju Juliana
Kornhausera, autorova uporaba kajkavtine nije dovela do pojaa
vanja nacionalne svij esti jer su tadanja Krleina politika stajali
ta povezivala hrvatstvo s jugoslavenstvom. Autor u tome vidi prije
svega Krleinu umjetniku provokaciju, iako priznaje da mu nije
bila nepoznata misao o polemici s politiarima hrvatske desnice
koji su nacionalnu povijest predstavljali pomou povijesnih fraza.8
Umjetniki motivi objanjavaju i uzrok posezanja suvremenih pi
saca za dijalektom. 9
S druge strane J. Rapacka10 precizira kako Krlea ne pie Balade
na jednom dijalektu, nego eli uzdignuti kajkavtinu na razinu knji
evnoga jezika koji sam konstruira, i to kao svojevrsnu umjetniku
7 Posebice to obrauje J. Kornhauser, op. cit.
8 lbidem, str. 166.
1
J. Rapacka: Balade Petrice Kerempuha Miroslava Krlee, prev. N. Pintari, u: >>Knjievna
republika<<, I, 7.-8., Zagreb, 2003, str. 79.-88.
Xl. POGLAVLJE: Izvan norme - hrvatski regi onalni jezici 369
igru te kako bi pokazao da i kajkavtina moe biti dostojna knjiev
noga jezika.
....,.-,,..-.....,-.+,....,.-+.,.........-,.-...,.........,.,
.-....-.,..,.......,.....-....,....-+..-.,.,.............-
-..-,......-..,.-,.-,....,.-..-..+-........-.........
..,.-,....,................,,...Balada ..-...-.....
.....-.+.,..-..-.,...,......,..-,..-.,,.....,.+.....,.....
..-........--.-.-,..-.-,.....
akavtina i kajkavtina regionalni su knjievni jezici koji danas

nisu normirani, nemaju operegionalne norme, iako je kajkavtina
odbaena na vrhuncu svojega razvoja, a njezina je norma stan
dardizirana s nekoliko tadanjih gramatikaP Pisci koji piu na tim
dijalektima piu jednostavno na jezicima svojih zaviaja, tj. na lo
kalnim dijalektima. Tako je npr. Nazorova akavtina kastavska.
Status obaju dijalekata i odnos prema njima doivio je promjene.
Nakon Drugoga svjetskog rata drava se pozitivno odnosila prema
njima, upisujui ih na listu kulturnoga nasljea. Organizirana su
natjecanja te pjesniki, kazalini i folklorni festivali (Dani kajkav
ske rei, Krapinski festival, Melodije Istre i Kvarnera). Klasina kaj
kavska dramaturka djela bila su na repertoaru hrvatskih autora.
Objavljivani su asopisi koji i danas izlaze: npr. zagrebaki Kaj
(asopis za kulturu i prosvjetu) i splitska
akavska ri, asopis vi

e znanstvenoga profila. Nastavilo se istraivanje dijalekata, a 1984.
B. Finka kao urednik poinje objavljivati Rjenik hrvatskoga kaj
kavskoga knjievnogjezika koji je doao ve do slova P (l l. svei).
Taj rjenik obuhvaa kajkavsku pisanu batinu koju je prije Rjenik
JAZU iz 1880. godine izbacio.
Nakon 1991. godine u raspravi o stanju i daljnjoj sudbini hrvat
skoga standarda pojavio se i problem eventualnoga uvoenja ele
menata obaju dijalekata. Josip Sili odluno se usprotivio tim za
mislima videi u njima opasnost za tokavski sustav i za sam sustav
hrvatskoga jezika kad bi se u njega uvela obiljeja iz drugih sustava.
..-- ~~.
Ibidem, str. 83.
12
Vidi Vl. poglavlje
Suprotno tvrdi Ivo kari koji se poziva na hrvatski jezini uzus te
predlae reformu hrvatskoga, dakle tokavskoga fonolokog susta
va, upravo uvoenjem kajkavskih i akavskih fonolokih obiljeja .
Neovisno o tim raspravama i manje ili vie radikalnim prijedlo
zima jezikoslovaca jedno nema sumnje: u suvremenome govornom
jeziku hrvatska uzusna norma ima prevagu nad preskriptivnom
normom, osobito u podruju fonetike, leksika i naglasaka, a velik
utjecaj na nju imaju pojedini dijalektno razliiti regiolekti, meu
kojima vodeu ulogu ima kajkavski Zagreb.14 O novoj ulozi dijaleka
ta u uporabnom stilu (tj. razgovornom jeziku) pie Barbara Kryzan
-Stanojevi15 te upozorava na razlike izmeu poljskoga razgovorna g
jezika iju osnovicu predstavlja standard i hrvatskoga jezika u ko
jemu tu funkciju preuzimaju
.....-..-.+.,.......-.......-. ,....,...-+..+-.-.......,.......
,..,..,......--..,...-..,..,...-...-+..+-.-,.....+,...
...-.,+.-...+.-.,-,....,......,.-,..,..,.-....,..-.-,.
.....,-,.+....,.+..,.,...-..-+..+-.-.......,...-.,,..
-........,...--.......,..-.......,......+.......-+..+.
-....-.,.......+..,-....++.,...........-.,..-........,..-.,
Autorica vidi i razlike u procesu razvoja obaju jezika, u kojemu su
vidljive dvije suprotne tendencije. Jedna od njih tei ujednaavanju
dijalekata, a rezultat joj je unifikacija jezika, to se vidi u poljskom
j eziku, dok u hrvatskom jeziku primjeujemo obrnuti proces poja
avanja i razlikovanja dijalekata, to dovodi do procesa multipli
kacije jezika.17
13 Vidi IX. poglavlje.
14 Vidi IX. poglavlje.
15 Barbara Kryzan-Stanojevi: Dialekt jako styl uytkowy - z miana zakresu roli spolecznej
dialektu na przykladzie jfzyka chorwackiego, u: Rozwarstwienie stylistyczne jfzyk6w slowi
anskich. Style funkcjonalne i stylizacje literackie, ur. A. Bluszcz i D. Tkaczewski, Katowice,
1996., str. 49.-57.
16 Ibidem, str. 54.
17 Barbara Kryzan-Stanojevi: urdeveki - zakaj ne? Razmiljanja o poloaju narjeja
u odnosu na standardni jezik - povodom susreta s poezijom durdevekog stvaratelja, uke
Tomerlina Picoka, u: urdeveki zbornik, ur. V. Pikorec, urevec, 1996., str. 323.-331.
Xl. POGLAVLJE: Izvan norme - hrvatski regi onal ni jezici 371
Barbara Kryzan-Stanojevi navodi popis imbenika koji po nje
zinu miljenju utjeu na oivljavanje dijalekata i na porast njihova
znaenja u Hrvatskoj . Meu njih zasigurno pripada opa svij est o
ulozi koju su oni odigrali u povijesti hrvatskoga jezika kao knjiev
ni jezici s vrijednom knjievnom batinom, njihova velika raspro
stranjenost, opozicija standardnomu jeziku povezana s izrazitom
podjelom uloga, stvaranje interdijalekata. Vanu ulogu imala je u
tom procesu i inteligencija koja se svjesno sluila dijalektom,18 te
drugi faktori: poticanje narodnoga stvaralatva, podupiranje izda
vake djelatnosti, organizacija festivala i natjecanja, pokuaji nor
miranja dijalekata, prisutnost dijalekata u priopajnim sredstvima,
pokretanje asopisa.19
Oba hrvatska dijalekta (ne dijalekta hrvatskoga jezika! ), koj a
zapravo nikada nisu izila iz uporabe u Hrvatskoj, vana su kao
umjetniko sredstvo koje obogauje suvremeni standard njegovom
starom knjievnom tradicijom. Prije svega, oni su ipak prisutni u
svakodnevnome jezinom uzusu.
11.2. Jezi k gradianskih Hrvata
Grdianski Hrvati,20 kojih danas ima oko ezdeset tisua, potom
ci su stanovnitva koje je od kraja XV. stoljea, ali uglavnom u XVI.
stoljeu, djelomino iz ekonomskih razloga, a prije svega bjeei od
Turaka, emigrirala na sjever, u okolicu moravskoga Brna (Pferov),
slovake Bratislave (Devinskd Nova Ves, Horvdtsky Grob) te je na
selilo i donju Austriju i zapadnu Maarsku. Na tim je podrujima
18 Istraivanja o tome provela je r. Wroclawska: Socjolingwistyczne aspekty jfzyka inteli
gencji malych i duiych slowianskichgrup etnicznych (na przykladzie Lutyczan i Chorwat6w),
Biuletyn Polskiego TowarzystwaJzykoznawczego<< LIII, Warszawa, 1997., str. 71 .-79.
Barbara Kryzan-Stanojevi: Dialektjako styl uytkowy ... , str. 56.

ZU
Iz bogate literature o tom problemu sintetski pogled daje N. Beni: Gradianski Hrvati,
u: Hrvatski jezik . . . , str. 249.-263., na to se esto pozivam. Tamo se daje iscrpna literatu
ra predmeta, prije svega dijalektoloki radovi G. Neweklowskoga, V. Vanoga, I. Brabeca.
Ostali radovi: M. Valenti: Gradianski Hrvati od XVI stolea do danas, Zagreb, 1970.;
Gradianski Hrvati (zbornik), Zagreb, 1973.; Povijest i kultura gradianskih Hrvata, ur.
I. Kampu, Zagreb, 1995.; Gradianski Hrvati, u: Hrvatski leksikon, I., ur. A. Vuji, Zagreb,
1996., str. 405.-406.
migracijom nastalo oko 300 hrvatskih sela. Izbjeglice su na putale
hrvatska podruja izmeu Ogulina, Bihaa i Save, tj. terene na ko
jima se tada govorilo trima hrvatskim dijalektima pa je govor nase
ljenika bio prije svega akavski, ali i tokavski i kajkavski, uglavnom
u Maarskoj. Taj se jezik nazivao (h)ervatski, horvatski, a do 1919. ,
s obzirom na to da su ta podruja pripadala zemljama Krune sv.
Stjepana, njegovi su se stanovnici nazivali zapadnougarski Hrvati
ili vodeni Hrvati (Wasserkroaten, vizi horvatok). Od 1921. godine, ka
da su se ta p
druja nala u novim granicama triju drava, Austrije,

Maarske i Ceh o slovake te zbog pri poj enja dijela tih podruja no
vonastaloj austrijskoj provinciji Burgenland (Gradie), pojavio se
novi etnonim - gradianski Hrvati, koji je skovao tamonji najve
i pjesnik Mate Meri Miloradi. To se ime odnosilo na stanov
nitvo, ali i na njegov j ezik, no iri se i na Hrvate izvan Gradia
(Burgenlanda), u Maarskoj, Moravskoj i Slovakoj. 21 Ouvanje hr
vatskoga identiteta potpomagala je ideja narodnoga preporoda, a
nesumnjivo je pomogao i zakon iz 1868. koji je nemaarskim na
rodima osiguravao uporabu materinskoga jezika u koli, crkvi i lo
kalnoj administraciji. Ideje preporoda na tim podrujima doivljuju
procvat potkraj XIX. stolj ea kada dopiru do puka. S druge stra
ne, od druge polovice XIX. stoljea primjeuje se meu tamonjim
Hrvatima sve vee odnaroivanje i asimilacija to je poticala ad
ministrativna uprava austrijskih i ugarskih vlasti, a pogodovao je
tomu i sve manji broj ljudi u pojedinim regijama. Pokazatelj naci
onalnoga identiteta nesumnjivo je bio njihov jezik koji im je omogu
io da preive petsto godina u kulturno i jezino stranom okruju.
Jezik je bio ak vaniji od povijesnoga pamenja njihove domovi
ne. Djelovanje Gradianaca u kulturi nije bilo puko preivljavanje
manjine, nego stvaralaki rad u sklopu kojega je nastala bogata li
jepa knjievnost. Zapoinje ona dvjema zbirkama protestantskoga
pisca, Grgura Mekinia Pythiraeusa: Dvsevne peszne . . . (tj. Duevne
pesne, 1609.) i Druge kniige dvssevnih peszszan . . . (1611.). Reformacija
nadahnjuje stvaralatvo Gradianaca koji su uz jezik katolicizam
21
N. Beni, op. cit., str. 250.
Xl . POGLAVLJE: Izvan norme - hrvatski regi onalni jezici 373
smatrali glavnim pokazateljem vlastita identiteta. Razvoj te knji
evnosti bio je uzrokovan posebnim drutveno-politikim uvje
tima, nedostatkom knjievne norme, slabim vezama s matinom
knjievnosti, nepostojanjem intelektualne elite, pa i samih itatelja
koji su uglavnom bili seljaci. Pisci su najee bili franjevci i isu
sovci, to je odredilo i karakter te uglavnom religijske knjievno
sti. Zato u njoj neemo nai djela tipina za pojedina razdoblja i
knjievne smjerove, osim moda za barok. U najstarijem razdoblju
najvie ima katekizama, molitvenika, lekcionara, pjesmarica, i
vota svetaca, a pisci su Ladislav Valenti, Juraj Mulih (misionar),
Lovre Bogovi, Eberhard Maria Kragel, Godefrid Palkovi, Jeremija
otari, Joe Ficko, Gapar Glavani i mnogi, mnogi drugi. 22
S obzirom na jezina obiljeja dijalektolozi u gradianskih Hr
vata izdvajaju nekoliko skupina:
l. akavsku (sjevernu) - Haci, Poljanci, Dolinji na podruju Gra
dia (Burgenlanda) i uglavnom asimilirana sela u donjoj
Austriji i u Moravskoj te dio Hrvata u Slovakoj, na sjeveroza
padnim granicama Maarske (
unova, Jarovce, Rusovce);

2. akavsko-kajkavsku - selo Hrvatski Grob u Slovakoj;
3. akavsku (junu) - u junoj Austriji (Stinjaki);
4. akavsko-kajkavsku - selo Bajngrob (Weingarten) u Austriji;
5. to kavsku - Vlahi, toji u junom Gradiu; 23
6. kajkavsku u selima Vedein i Umak u Maarskoj .
Knjievni gradianski jezik ne obuhvaa dijalektalne oaze u Slo
vakoj i Moravskoj, gdje se ne moe govoriti o procesu standardiza
cije, nego samo o ouvanju staroga rodnog dijalekta. U Maarskoj
su sve do 1990. tamonji Hrvati radije rabili srpsko-hrvatsku normu.
22 Antologiju tekstova od XVI. stoljea do suvremenih dana prikazuje knjiga
Gradianskohrvatska knjievnost, ur. l. Lu kei, Vinkovci, 1998.
23
O tom dijalektu vidi i J. Lisac: Vlahijska oaza, u: idem: Hrvatska dijalektologia ... , str.
137.-140.
Zato se problem gradianskoga jezika i povijest njegova normira
nja odnosi samo na austrijsko podruje Burgenlanda (Gradia).
Povijest toga jezika u njegovoj knjievnoj funkciji see u XVIII.
stoljee, 24 kada se ve moe govoriti o stvaranju naddijalektnoga
oblika pisanoga jezika koji je zadovoljavao tadanje komunikacij
ske potrebe hrvatskoga drutva u stranom jezinom okruju. Knji
evnost je obuhvaala vjerska i svjetovna dj ela, npr. itanke, ka
lendare, gramatike, knjievna djela. Prosvjetiteljske ideje nameu
pitanja o budunosti i tipu toga jezika. Treba li to biti jezik zemlje
u kojoj ive (njemaki, maarski, slovaki) ili hrvatski, a ako hr
vatski - onda kakav? Treba li uzeti model iz naputene domovine
ili odabrati i doraditi lokalni j ezik koji je tada funkcionirao kao za
padnomadarskohrvatski? Razmiljalo se i o dosegu njegove upora
be - u obitelji, na selu, u crkvi, u koli ili u uredu. Te dvije suprotne
koncepcije natjeu se meusobno tijekom cijeloga povijesnog pro
cesa standardizacije gradianskoga j ezika
. Pristae prihvaanja
hrvatske norme, meu ostalim, kao prednosti su navodili jezino
ujedinjenje s domovinom i mogunost koritenja njezinim bogatim
knjievnim stvaralatvom. Protivnici su opet naglaavali da e se
u tom izboru morati odrei vlastitoga lokalnog jezika i uz to imati
probleme s razumijevanjem novoga.
Poetci standardizacije povezuju se s razdobljem ilirizma.25 In
formacije o Gajevoj reformi u Hrvatskoj proirio je Gradiem Fran
Kurelac za vrijeme svojih putovanja po tim zemljama 1846. i 1848.,
u vrijeme dok je ondje prikupljao narodne pjesme. Tada je pripovi
jedao sveenicima, uiteljima i inovnicima o jezinim problemima
u Hrvatskoj. Za vrijeme Bachova apsolutizma uvedeni su po cijeloj
monarhiji isti udbenici za sve nacionalnosti. Knjige za Hrvate tu
su naile na otru kritiku zbog njihova jezika koji je bio drugaiji
od onoga u Gradiu. Hrvatsku Poetnicu za katolike uionice u
L. Hadrovics: Povijest grdianskohrvatskoga knjievnogjezika, u: Povijest i kultura gra

dianskih Hrvata, ur. !. Kampu, Zagreb, 1995., str. 465.-485.; R. Katii: Lingvistike dimen
zie jezinoga poloajagradianskih Hrvata, u: idem: Novi jezikoslovni ogledi . . . , str. 186.-194.
N. Beni: Gradianskohrvatskijezik u Tkalevievo vrijeme, u: Rieki filoloki dani,
Zbornik radova 2, Rijeka, 1998., str. 97.-103.
austrijskoj carevini (Be, 1853.) na ilirskom jeziku (usp. reenice:
Nikica se je povratio iz pola. Mati mu je dala juinu, lepi okrajak
kruha i grudicu sira. Nikica je s juinom u ruci poterao na dvo
rite.) prepisao je na akavski gradianski jezik Gapar Glavani
i obj avljena je u Beu 1859. godine kao Poetnica za katoliansku
kolsku mladost s osobitim obzirom na hervatske kole u Ugarskom
kraljevstvu (s prijevodom ilirskih reenica na akavski: ]ure je do
al iz polja. Mati mu je dala juinu, lipi okrajak beloga kruha. ]ure
je proteka[ vesel na dvorite.). 26 Iako je Glavani odbacio sam ilir
ski jezik, ipak je uveo Gajevu ilirsku grafiju: e, , , lj, nj, s, , , dj, e,
er umjesto dotada rabljene maarske latinice. Ozbiljnu raspravu o
jeziku zapoeo je 1864. upnik Aleksander Rob ica lankom Vszaki
pocsetak je tezsak, u kojemu je zastupao reformu jezika i teoretski
dokazivao ispravnost koncepcije pribliavanja matinom u jeziku.
U pristae takve koncepcije ubrajao se i Glavani koji je svoje po
glede iskazao u djelu Perua tanka za katoliansku kolsku mladost
(Be, 1860.) i Perua
itanka (1871.) gdje je osim ilirskih grafijskih

rjeenja normirao i akavska jezina obiljeja. Karakteristian je
njegov iskaz: Ljudi, ki stanuju u jednoj krajini, govoru z veega i
jednim narejem. Na jezik ima ve takovih narejov: ali pisati je
treba jednim knjievnim jezikom. I mi emo se nauiti ovim slav
nim i bogatorinim jezikom izpravno govoriti i pisati.27
Poslije Glavanieve smrti njegovo dj elo nastavlja Mihovil Na
kovi uvodei novu grafiju u kole. Svoja gledita iskazao je u knji
ici posveenoj i objavljenoj za uitelje i ko lare, Poduavanje u jezi
koslovlju (1877.). Reformu je morala priznati i crkvena sredina. Mate
Meri Miloradi tiskao je 1919. gramatiku Slovnica hervatskogaje
zika za selske kole koja je bila u skladu s gleditima njegovih pret
hodnika u njihovim nakanama da kroatiziraju jezik. 28
Navedeno prema: ibidem, str. 99.
Navedeno prema: ibidem, str. 101.
.
Taj problem detaljno opisuje M. Gulei: Gradianskohrvatske gramatike 19. i 20. stolje
a, u: Rieki filoloki dani, Zbornik radova 2, Rijeka, 1998., str, 105.-112.; eadem: Slovopisna i
pravopisna norma u gradianskohrvatskim gramatikama, u: Rieki filoloki dani, Zbornik
radova 4, Rijeka, 2002., str. 1 13.-120.
U drugoj polovici XIX. stoljea takoer je dolo do vanih pro
mjena u leksiku u koji su prihvaeni tadanji hrvatski neologizmi:
kazalite, kn()inica, zvezdarnica, asopis, seminitje, sabor po
glavarstvo, eleznica . . . Gradianci su stvarali i svoje neologizme
po uzoru na njemake ili maarske rijei, npr.: sladokorac ' eer
na trska', zemlaki 'krumpir', gnjavlenje 'tlak zemlostranke 'strane
svijeta', pineznica 'tedionica' itd. Na obogaivanje leksika tjerao je
tadanji civilizacijski napredak koji je zahtijevao uvoenje novoga
nazivlja.
Projekt standardizacije u tome razdoblju ipak nije do kraja os
tvaren, pribliavanje gradianskog jezika hrvatskomu jeziku ilo
je veoma polako, a preuzimanje oblika iz knjievnoga jezika ostalo
je i dalje aktualno.
Nakon Drugoga svjetskog rata gradianski jezik bio je ikavsko
-ekavski akavski sa znatnim stranim njemakim ili maarskim
utjecajem, djelomino i slovakim, i to ne samo u leksiku nego i u
fonetici i sintaksi te se dovezivao na model izgraen u vrijeme prve
austrijske Republike (1921. - 1938.). I dalje je postojala tendencija
pribliavanja hrvatskomu jeziku, napose u leksiku. Vjerojatno je
1940. godine Ignac Horvat izdao Kratak prvopis po uzoru na orto
grafiju D. Borania, gdje je uz grafijske promjene (npr. e > e/i) uveo
odreena jezina pravila (koja se odnose npr. na uporabu fonema
j, h, j, l, proces asimilacije, posuenice i sl.).
Poslije Drugoga svjetskog rata opet zapoinje rasprava o nor
miranju jezika i njegovu konanom obliku. 29 Pristae pribliavanja
tokavskoj normi (iako sporoga i nedosljednoga) susreu se s pro
tivnicima koji dovode u pitanje oblike: svi umjesto vsi, bio umjesto
bil itd. elju i spremnost za prihvaanje hrvatskoga standarda po
kazuje mlade koja studira u Beu, tzv. hakovci (od Hrvatski aka
demski klub). Takav bi j ezik, po njihovu miljenju, jamio opsta
nak hrvatskoj gradianskoj manjini. Normirani gradianski j e
zik smatrali su samo prijelaznim oblikom. Prihvaanje hrvatskoga
jezika osiguralo bi istodobno pristup standardiziranoj gramatikoj
29 N. Beni: Grdianski Hrvati . . . , str. 252.-262.
Xl . POGLAVLJE: Izvan norme - hrvatski regi onal ni jezici 377
normi, rjeniku, pravopisu i ve spomenutoj bogatoj knjievnoj ba
tini. Njihovi protivnici, okupljeni oko Hrvatskoga kulturnog dru
tva u Gradiu, kao protuargument navodili su injenicu po kojoj
je za gradiansku manjinu najvanije da lanovi njezine zajednice
razumiju knjievni jezik. Gleditu koje je doputalo samo postup
no zbliavanje obaju jezika vjerna je ostala Crkva, drutvo i izda
vai asopisa i kalendara koji su ta naela primjenjivali u praksi.
Pokuaji uvoenja hrvatske norme u kole (udbenik Na jezik i a
sopis Mladost) zavrili su neuspjehom, a u kole se vratila norma
gradianskoga jezika (Velika itanka, 1967., Hrvatska kolska bi
blioteka od 1962.).
Gradianski standardni jezik u vrijeme otrih rasprava, tj. 60-ih
i 70-tih godina XX. stoljea, imao je sljedea obiljeja:30
l. fonetska - (i)jekavsko/ikavski refleks jata (vjera, uvijek, ri, mi
sec); nema nove jotacije: najti - najdem, dojti - dojdem, pojti
- pojdem; vokalizacija jera u a, takoer i u slaboj poziciji; ou
vanje r- (rn, rv); grafem dj (= j); u sklonidbi imenica nema
druge palatalizacije: junak -junaki, prilog - prilogi, uspjeh
uspjehi; kratki oblici pokaznih zamjenica: ta on, ov;
2. morfoloka - nastavak u 3. os. pl. prezenta -u (-ju, -du); gubi
tak aorista i imperfekta; nema sinkretizma Dat./Lok./Instr. pl.
m., . i sr. roda, uvanje starih nastavaka u Dat. pl. m. i sr. ro
da -oml-em; Instr./Lok. pl. m. i sr. roda -i; Dat. pl. . roda -am;
Instr. pl. . roda -ami; Lak. pl. . roda -a; kratka mnoina jed
noslonih imenica m. roda: vuki, mui, bogi; Gen. pl. m. roda
ima nastavke -ov/-ev, te -i, -0; u sr. rodu -0, -ov, -ev; u . rodu -0,
rjee -ov; u Instr. sg. imenica . r. sa suglasnikim zavretkom:
-()u, uz -oml-um; pridjevi u Instr. pl. imaju nastavak -iri, a u
Lak. pl. -i; paralelni oblici niji/nije; nema uporabe Vok. sg. i pl.,
osim u crkvenim tekstovima (Boe, oe, gospodine); stari ne
sklonjivi oblik posvojne zamjenice: nje mua (' njezina mua');
30 Na temelju istraivanja G. Neweklowskog i Ch. Vasileva; prema N. Beni, op. cit. Vidi i
A. Peco, op. cit., str. 199.-202.
ouvanje sklonidbe brojeva; sprezanje glagola moi, dati, jisti
u prezentu: morem, more, more . . . ; dam, da, da . . . ; jim, ji, ji . . . ;
3. sintaktika - brojevi dva, tri, etiri veu se s Nom. pl. ili s pa
deom u kojemu dolazi broj: dva beki sociologi, za dva sine,
doputeno je i: dva sociologa; oblici neka, nekate vre funkciju
nemoj, nemojte; perfekt povratnih glagola u 3. os. sg. uvaju
pomoni glagol: rodio se je;
4. leksika - snaan utjecaj jezika na ija su se podruja naselili
gradianski Hrvati i jak utjecaj leksika iz hrvatskoga standar
da; postojanje leksikih dubleta: mrvu/malo, svenek/uviek, jur/
ve, ve/vie, timati/misliti, aldov/rtva, slova/slovo itd.;
5. naglasna - nema ope norme jer postoji vie varijanata u jeziku.
Ta obiljeja koja stvaraju normu preporuena su u jezinim savjet
nicima iju su funkciju imali udbenici Velika itanka (1967.) i Je
zini predlogi i uputi za urednike i pisce (1964.). Potonji razlikuje kol
sku knjievnost i vjersku i novinsku knjievnost (molitvenike, novine)
i naznauju da obje treba spojiti u jedan pismeni jezik. ezdesetih
godina pojavila se koncepcija obrade norme na temelju hrvatsko
ga standarda. Na to je utjecala politika situacija, podjela naroda i
manjina eljeznom zavj esom, negativno miljenje gradianskih
Hrvata o Jugoslaviji i, posljedino tomu, o srpsko-hrvatskome kao
o komunistikom jeziku. Smatralo se da bi prihvaanje toga jezika
bilo nepovoljno i tetno. Opstanak hrvatske manjine mogao je osi
gurati samo njezin domai j ezik s gotovo petostoljetnom tradici
jom: Mi Hrvati moremo iviti i opstajati samo s naim jezikom.31
Takva standardizacijska koncepcija dovela je do toga da se jezik
gradianskih Hrvata odvojio od hrvatskoga jezika s pomou knji
evnoga jezika regionalnoga karaktera koji je njegova posebna vari
janta. Na stvaranje i irenje njegove norme danas utjee rjenik koji
je nastajao u suradnji sa Zagrebom i pod znanstvenim nadzorom
Josipa Hamma. Rjenik je objavljen u dvama svescima: Deutsch-
31 J. Kostanj: Jezik i govor, >>Hrvatske novine<<, 1970., 5., 3., cit. prema N. Beni, op. cit., str.
260.
Xl . POGLAVLJE: Izvan norme - hrvatski regionalni jezici 379
-burgenlindischkroatisches Worterbuch (Eisenstadt - Zagreb,
1982.) i Gradianskohrvatsko-hrvatsko-nimki rjenik (Zagreb
- Eisenstadt, 1991.). 32 Dosadanja gramatika Mirka Berlakovia
Hrvatska gramatika - Mali pregled gramatike gradianskohrvat
skoga i hrvatskoga jezika (1995.) zamijenjena je dugo oekivanom
znanstvenom Gramatikom gradianskohrvatskoga knjievnoga je
zika, to je zajedniki rad dvanaestorice autora iji je urednik Ivo
Sui, u izdanju Znanstvenoga instituta Gradianskih Hrvatov
(eljezno, 2003.). Alojz Jembrih33 ocjenjuje ju kao pothvat stoljea
u slavistici i u kroatistici opus herculeum. Pravopisnu normu opi
suje Na pravopis Ignaca Horvata iz 1963. godine. Ti radovi danas
kodificiraju gradianski jezini standard.
Gradianski jezik dobio je 12. XII. 1987. status drugoga slube
nog jezika u Burgenlandu (Gradiu) koji mu je potvrdio austrijski
ustavni sud.
11.3. Knjievni regionalni jezi k bakih Bunjevaca
Potpuno drugaije tekao je pokuaj stvaranja knjievnoga jezika u
bakih Bunjevaca.34 Slino kao i Gradianci, to su bili prognanici
koji su napustili svoju prvotnu domovinu u zapadnoj Hercegovini
i Makarskome primorju du Dinarskoga gorja i Svilaje. Ti su to
kavd ikavci emigrirali na sjever i danas ive u etirima dravama:
u Hrvatskoj (Lika, Dalmacija - okolica Senja, Gorski kotar, istona
Slavonija), u Bosni (dio Hercegovine), u Srbiji (Baka - dio autonom
ne srpske Vojvodine) i u Maarskoj (na jugu, u Bacskoj, u grado
vima: Segedin, Baja i u okolici Budimpete). Baka je primila naj
vei broj izbjeglica koji su zaposjeli tadanje upanije: baranjsku,
~~~~~-
32 A. ojat: O jeziku i rjeniku grdianskih Hrvata, >>Rasprave Zavoda za jezik<<, 6-7, Zagreb,
1980.-1981., str. 305.-317.; B. Finka: Gradianskohrvatskajezina kodifikacia u Nimko
-gradiansko-hrvatskom rjeniku, u: Gradianski Hrvati 1553.-1983., Zagreb, 1984.; L.
Badurina: U potrazi za vlastitim jezinim standardom, >>Fluminensia<< l, Rijeka, 1992., str.
97.-100.
33 A. Jembrih: Povodom najnovije Gramatike gradianskohrvatskoga jezika, 2003. ,
>>Hrvatsko slovo<< ll. Vl. 2004., str. 16.-17.
34 A. Sekuli: Baki Hrvati, Zagreb, 1991.; idem: Rasprave o jeziku bakih Hrvata, Zagreb,
1997.
petansku i csongradsku. Glavna su se sredita nalazili u mjesti
ma Ba, Baja, Budim, Sombor, a prije svega u Subotici. Potvrde o
njihovu postojanju na tim podrujima seu u XVI. stoljee, jo pri
je poraza na Mohakome polju, a najbrojnija skupina preseljenika
dola je 1686. U dokumentima su nazvani Dalmatincima, Iirima
i Vlasima katolicima. Katoliko hrvatsko stanovnitvo Srbi su na
zivali okcima.
Poetkom XIX. stoljea Bunjevci su podlegli maarizaciji. Bilo
je to plemstvo i vii inovnici, dok su seljaci sauvali rodni jezik za
jedno sa svijeu o svojoj posebnosti. Njihova se samobitnost sa
stojala u podrijetlu i drugaijoj kulturnoj tradiciji, katolianstvu i
jeziku. Odnaroivanje je teklo kroz djelovanje maarskoga katoli
kog sveenstva, a olakavalo ga je postojanje srpskoga pravoslavnog
stanovnitva na tim podrujima, od kojega Bunjevci, s obzirom na
razliku u vjeri, nisu dobivali potpore u obrani svojega identiteta.
Branili su ih jedino njihovi sveenici, tj. bosanski franjevci koji su
esto dolazili zajedno s njima jer su podruja novih bunjevakih
naselja pripadale provinciji Bosne Srebrene.
Zato se i poetci pismenosti na tim podrujima povezuju s dje
latnou franj evaca. Tijekom XVII. i XVIII. stoljea razvila se tu bo
gata regionalna knjievnost.35 Zapoinje stvaralatvom Mihovila
Radnia, Lovre Brauljevia, Emerika Pavia, Nikole Kesia i dru
gih. Neki od njih, npr. M. Radni, djelovali su na velikom podruju
od Bosne do Budima, povezujui u poetnom razdoblju tu knjiev
nost s Bosnom i Slavonijom. Bila je to religijsko-moralizatorska knji
evnost. Njezini su pisci razliito nazivali svoj jezik, ovisno o tada
njim jo neujednaenim nazivima: slovinsko-bosanski (M. Radni),
a E. Pavi ga je nazivao uljudniim i krasnijim, kasnije slavinskim
iliti ilirikim jali dalmatinskim. Jezine probleme, konkretno pra-
I. Kujundi: Bunjevako-okaka bibliografija. Prilog kulturnoj poviesti bunjevako
-okakih Hrvata, Rad JAZU 355, Zagreb, 1969., str. 667.-769. U razdoblju 1683.-1968. autor
biljei 621 bibliografsku jedinicu. O tome i A. Sekuli: Knjievnost bakih Hrvata, Zagreb,
1970.; G. Kiki: Antologija bunjevakogpjesnitva, Zagreb, 1971.; idem: Antologija bunjevake
roze, Zagreb, 1971. ; M. Kai: Hrvatska knjievnost i jezik u XVI i XVIII. st. u Vojvodini, u:
Idem: Hrvatski i srpski . . -, str. 99.-110.
vopisne, rjeavali su ve spomenuti Stjepan Vilov i Emerik Pavi te
Lovro Brauljevi koje je sto godina prije Vuka propagirao fonetsko
naelo pii kako govori. U svoju je knjigu Uzao sera finske gorue
lubavi (Budim, 1730.) uvrstio raspravu Opomena za pravo, dobro i
lako setiti ove kgnighe u kojoj je objanjavao: Zato je u ovim kgni
gam piscem onako, kako govorimo i izgovaramo nascke ricsi: jer
kakose moguh izgovarati, onako se moguh i u kgnigah setiti.
Jezik bunjevake knjievnosti ima nekoliko posebnih obiljeja:
ikavizam koji se ouvao unato ekavskoj tokavtini na uma
dijsko-vojvoanskom podruju;
neprelaenj e o > e poslije palatalnoga suglasnika (konjom);
redukcija poetne jate (edan); gubljenje alternacije k, g, h > e, z,
s (ruki, knjigi);
gubitak h; nepostojanje epentetskoga l u komparativu koji je
oekivan u psl. jotaciji u skupinama pj, bj, vj (glupji, ivji . . . ). 36
Jezik rane bunjevake knjievnosti kao i kodifikacijska djelatnost,
nisu jo dovoljno istraeni. Bunjevci su novotokavci, a okci sta
rotokavci (npr. uvaju akut).
Politika maarizacije izazvala je meu Bunjevcima pobunu i
pokrenula rad na obrani vlastitoga identiteta, pa i na podruju je
zika. Tim je ciljevima trebao sluiti tjednik Bunjevake i oka
ke novine pisan latinicom, ikavsko-ijekavskom tokavtinom, a
izlazio je u Kaloi 1870. - 1872. godine. Knjievni je dodatak, a po
slije i samostalan asopis bila Bunjevaka i okaka vila. Urednik
Novina, Ivan Antunovi, bio je uz Ambrozija arevia glavni po
kreta preporodnoga pokreta u B un j evaca. Zapoela je dugotrajna
borba za vlastite kole i jezik. Godine 1839. slubenim j ezikom u
Subotici proglaen je maarski, a od 1897. u svim bunjevakim ko
lama uilo se na maarskome. Antunovi je teio ujedinjenju svih
Junih Slavena u Katolikoj crkvi, a jugoslavensko ujedinjenje osi
guravalo je, po njegovu miljenju, opstanak Bunjevcima. Antunovi
Podrobno o jezinim obiljejima pie A. Sekuli: Govor bakih Bunjevaca, u: idem:

Rasprave o jeziku ... , str. 95.-150.
je bio ijekavac i zalagao se za irilicu kako bi se kulturno zbliili sa
Srbima. U duhu jugoslavenstva djelovali su i Bla Modrui i Ivan
Mihalovi, autor rada Gramatika i itanka ilirskoga jezika (1876.).
Bunjevci su suraivali i sa Srbima koji su podupirali njihove pogle
de i tenje, a i sa zagrebakim pobornicima tih ideja.
Godina 1868., kada su sklopljene Hrvatsko-ugarska i Ugarsko
-austrijska nagodba te je kao rezultat nastala Austro-Ugarska Mo
narhija, promijenila se politika situacija podunavskih Hrvata osu
enih na maarsku vlast, bez potpore vlastite drave. U tom se raz
doblju poeo rabiti regionalni naziv bunjevaki i bunjevako-oka
ki jezik te etnonim Bunjevac i okac jer su ga djelatnici smatrali
politiki manje opasnim nego da rabe naziv hrvatski ili ilirski. To
je utjecalo i na odluku o izboru buduega knjievnog j ezika. Pri
staom prihvaanja hrvatskoga knjievnog jezika bio je Stjepan Vu
jevi koji je tvrdio da treba poloiti temelj pravilne knjievnosti na
kojem je samo mogue uspjeno osnivati i razvijati narodni nam
jezik, a po tomu uli vati i pobuivati u ditci ljubav prema narodu. 37
Autor objanjava da je to jezik koji smo dosad nazivali ilirskim,
niki dalmatinskim, niki pako slavenskim, pa zato hrvatski jezik u
knjievnosti treba shvatiti kao prizme sviu': bunjevaca, Slavonaca,
Dalmatinaca, Hercegovaca . . . .38
Drugi su se opet uporno zalagali za lokalni jezik, npr. Mijo Man
di ili Nikola Kujundi Miakov. Ambrozije Boza arevi napi
sao je i rjenike: To/ma izvornih, knjievnih i zemljopisnih jugo
slavenskih rii. Na korist prijateljah bunjevako-okake knjievno
sti (Subotica, 1870.), Magjarsko-jugoslavenski politini i prvosudni
rienik (Subotica, 1870.) i Magyar-Szerb-Horvat-Bunyevacz-Sokacz
konyvveszeti Sz6tar (Maarsko-srpski-hrvatski-bunjevaki -okaki
knjievni rjenik; Szabadka ' Subotica', 1894.).
Od XX. stoljea Bunjevci sve jae povezuju svoj regionalni iden
titet s hrvatstvom, iako su meu njima i dalje ive ideje jugoslaven
stva. Bunjevaka stranka hrvatske orijentacije u asopisu Neven
37 Navedeno prema A. Sekuli: Rasprave o jeziku . . . , str. 14.
lbidem, str. 14.
Xl. POGLAVLJE: Izvan norme - hrvatski regionalni jezici 383
od 15. II. 1913. godine pie: ... naelo nam je da su Bunjevci i okci
ogranak naroda hrvatskoga, a na jezik da je isto hrvatski, ali is
povijedamo narodno jedinstvo sa Srbima te njihov jezik isto tako
smatramo kao svoj.
Mirovni ugovor u Trianonu iz 1920. podijelio je hrvatske Bunjev
ce izmeu dviju drava: Maarske (100 tisua) i Kraljevstva SHS
(180 tisua). U tom razdoblju Bunjevci su srbizirani, a njihov jezik
postaje srpsko-hrvatski. Njihov bunjevaki jezik ostao je povijesni
regionalni knjievni jezik koji je stvaran u odreenim povijesnim
uvjetima.
Bunjevce u Vojvodini vlasti su ponovno umjetno podijelile 80-ih
godina XX. stoljea na Hrvate i tzv. etnike Bunjevce. Promicanje
bunjevakoga etnonima udaljavalo je njihove nositelje od pripad
nosti Hrvatskoj. Naravno da se svi Hrvati koji ive u Vojvodini ni
su osjeali Bunjevcima. Prema popisu iz 1971. godine na teritoriju
Vojvodine ivjelo je 120 tisua Hrvata, a 1991. jo samo 75 tisua,
od ega su se samo 21 434 osobe deklarirale kao Bunjevci. Sljedei
popis iz 2002. godine sveo je broj Hrvata na 56 546 osoba, unutar
toga bilo je 19 766 Bunjevaca. To bi znailo da je dolo do prevrjed
novanja u sferi svijesti - iz regionalne u hrvatsku.
Nakon raspada Jugoslavije Hrvati su masovno (vie od 40 tisua)
poeli naputati Vojvodinu. Status nacionalne manjine dobili su
2002. godine i ubrajaju se u treu po veliini manjinu u Vojvodini.40
U novoj politikoj situaciji problem jezika nije rijeen iako je u svib
nju 2002. godine Skuptina Vojvodine pokrenula inicijativu da se
hrvatski jezik ubroji u slubene jezike. Praktino je to provedeno
samo u subotikoj optini.
Problemi povezani s jezikom i dalje su ostali predmetom drav
ne politike. Vlasti uvode, odnosno pokuavaju uvesti bunjevaki je
zik u kole,41 stvarajui na taj nain novi jezini standard utemeljen
Navedeno prema M. Kai: Hrvatski i srpski . . . , str. 28.
40 Ta je problematika iscrpno obraena u knjizi: Ljudska prava i kolektivni identitet. Srbija
2004. Helsinki odbor za ljudska prava u Srbiji, Beograd, 2005., str. 560.-573.
41 D. Brozovi: >>Bunjevaki jezik? Denacionalizacija hrvatske manjine. Republika Srbija
ignorira meudravni sporazum o manjinsko j problematici izmedu Hrvatske i Srbije i Crne
na tradicionalnim obiljejima lokalnoga dijalekta te zajednice, kao
to su npr. ikavizam, gubitak h i sl. Cilj takva postupka jest >migova
nje govornog i pisanog bunjevakog jezika nunog za razumivanje;
tumaenje osnovni obilija maternjeg jezika; bogaenje rinika ma
ternjeg jezika; upoznavanje odlika nacijonalne kulture bunjeva
kog naroda; upoznavanje bunjevake knjievnosti; upoznavanje
tekovina bunjevake kulture.42 Dokument daje Bunjevcima sta
tus posebnoga naroda. Moemo pretpostaviti da bi posljedica ta
kve politike mogla biti odnaroenost te hrvatske manjine i njezino
odvajanje od hrvatskoga jezika.
Gore kraja 2004., >>Hrvatsko slovo 566, Zagreb, 24. II. 2006., str. 6.-7.
42 Ibidem, str. 6.
Zakljuak
Hrvatski nesumnjivo pripada u jezike s najbogatijom, a istodobno
i najzamrenijom povijesti knjievnoga jezika. Ona je takoer re
zultatom jezikoslovnih i izvan jezinih imbenika koji ju oblikuju,
kao to su npr. povijesna sudbina odreenoga drutvenoga sloja,
njegova vjeroispovij est ili kultura. U prve imbenike ubrajaju se tri
hrvatska dijalekta: akavski, kajkavski i tokavski, koji se meusob
no toliko razlikuju da se mogu smatrati odvojenim jezicima. Na nji
hovoj su osnovici nastali brojni knjievni jezici. Brojnost knjievnih
jezika ipak nije smetala tokavitni da neprekinuto funkcionira ve
od kraja XV. stoljea. S druge strane, pojava tronarjenosti obuhva
ala je nain kodificiranja postojeih idioma. Jedan od njih teme
ljio se na stvaranju knjievnoga jezika na jednom od dijalekata, a
drugi - na stvaranju mijeanoga, hibridnoga jezika koji je spajao
elemente svih tih dijalekata.
Povijest hrvatske pismenosti poinje s Baanskom ploom iz
HOO. godine, a zavretak prvoga, srednjovjekovnoga razdoblja u
periodizaciji povijesti smjeta se potkraj XV. stoljea. Njegovo je
obilj eje bila staroslavenska i hrvatska dihotomija. Kultiviranje
irilometodskih tradicija naziva se glagoljatvom.
inila ga je sla
venska liturgija, hrvatsko staroslavenski jezik (hrvatska redakcija
staroslavenskoga j ezika) i glagoljica. Glagoljatvo je kulturna poja
va koja je jedinstvena na slavenskome tlu. Crkvenoslavenski jezik
u Hrvatskoj nije funkcionirao samo kao liturgijski nego i kao svje
tovni knjievni jezik te napose i kao sastavnica prvoga mijeanoga
jezika (amalgama) koji se pojavio u tom razdoblju. Istodobno kad i
crkvena pismenost pojavili su se i starohrvatski akavski spomenici
pisani trima pismima: glagoljicom, irilicom i latinicom (od polovi
ce XIV. stoljea). Ta je tro pismenost sljedee obiljeje koje ima samo
povijest hrvatskoga jezika. U tom se razdoblju razvijala tokavska
pismenost i u Dubrovniku, u poetku pisana irilicom, a poslije la
tinicom. Do kraja XV. stoljea korijeni suvremenoga iako ne stan
dardnoga hrvatskog knjievnog jezika seu upravo do Dubrovnika.
Knjievni jezik, naime, ne treba ispunjavati zahtjeve standarda kao
to su autonomija, kodificiranost, polifunkcionalnost i elastina
stabilnost. U XV. stoljeu nastao je i mijeani (hibridni) jezik neli
turgijske glagoljine pismenosti kao rezultat spoja ve spomenute
crkvene tradicije i govornih idioma (akavskoga i kajkavskoga). On
je ve tada imao mogunost postati svehrvatskim knjievnim je
zikom, ali se to ipak nije dogodilo iako njegov nastanak moemo
smatrati prvim pokuajem svjesne kodifikacije crkvenoslavenske
knjievne tradicije i razliite govorne prakse. Koncepciju mijea
noga jezika prihvatili su u sljedeem razdoblju istarski protestanti
i pristae ozalj skoga kruga. Od XV. stoljea uloga crkveno slavensko
ga jezika ograniila se jedino na liturgijsku funkciju, a to je otvorilo
vrata hrvatskim dijalektima/jezicima.
Sljedee razdoblje, koje je trajalo od XVI. do prve polovice XVIII.
stoljea, obiljeuje knjievna tronarjenost. Kao rezultat sloenih
povijesnih i politikih procesa koji su uvjetovali premjetanje cen
tra i promjenu politikoga statusa Hrvatske (turska okupacija, mi
gracija stanovnitva, reformacija), dolo je do regionalizacije zemlje
(i u jezinom smislu) te do kulturne policentrinosti. U XVI. stolje
u u Dalmaciji vrhunac je dosegnula ikavska akavtina na kojoj je
nastala vrijedna renesansna knjievnost (M. Maruli, P. Zorani,
P. Hektorovi i drugi). Znaenje akavtine oslabilo je u XVII. sto
ljeu, da bi ona konano polovicom XVIII. stoljea ustupila mjesto
tokavtini. Razlog tomu bili su drutveno-povijesni uvjeti i izbor
tokavtine za lingua communis meu protureformatorima koji su
se svjesno prihvatili problema kodificiranja j ezika. Dubrovnik j e
postao nasljednikom dalmatinske knjievnosti pa je u XVII. stolje
u doivio svoj procvat uz stvaralatvo Ivana Gundulia. U istome
je stoljeu stvaralatvo bosanskih franjevaca ojaalo knjievnu to
kavtinu te je svojom univerzalnou gradilo iznaddijalektni model
knjievnoga funkcioniranja tokavtine. Uravnoteivanje knjievne
Zakljuak 387
tronarjenosti dogodilo se u XVI. stoljeu u kojemu hrvatsku pis
menost, s obzirom na meusobne knjievne veze, moemo prema
Brozoviu podijeliti na junu regiju (Dalmacija i Dubrovnik) te sje
vernu regiju koja je povezivala istarske protestante s kajkavskim idi
arima. U XVII. stoljeu ravnoteu je naruila prevaga tokavtine
u Dubrovniku i Bosni. Reformacija je u skupinu knjievnih jezika
uvela kajkavtinu koja je dotad bila potvrena jedino kao sastavni
ca mijeanoga jezika u XV. stoljeu. Tu je ulogu ponovno dobila u
jeziku istarskih protestanata koji su uz to svoja religijska djela tis
kali na svim trima pismima. Tako su u svojoj knjievnoj djelatnosti
na simbolian nain spojili hrvatsku tronarjenost i tropismenost.
U Zagrebu se razvijao kajkavski knjievni jezik koji je tek u XVIII.
stoljeu dosegnuo knjievnu Zrelost.
U istome razdoblju (XVI. - polovica XVIII. stolj ea) zapoinje
standardizacija jer je izvren svjestan izbor tokavtine (to j e bilo
povezano s crkvenom protureformacijom) i njezina gramatikoga
opisa koji je izradio Bartul Kai (Institutionum . . . , 1604.), zaetnik
hrvatske gramatiarske kole. U tom je razdoblju norma bila indi
vidualna, to je tipino za uzusnu normu o kojoj odluuje autoritet
dotine gramatike ili pisca. Ipak, o njezinu kontinuitetu svjedoi
injenica da su tada preuzeta odreena njezina obiljeja (jekavica,
jednostavna i sloena pridjevna deklinacija, razlikovanje dativa i
lokativa jednine u zamjeniko-pridjevnoj deklinaciji itd.) prisutna i
do danas u hrvatskome standardu. Tadanji je standard ispunj avao
jo jedan uvjet, a to je polifunkcionalni karakter koji je krajem toga
razdoblja dosegnula i hrvatska tokavtina. U povijesti jezika to je
neobino vana faza za uvrivanje tokavtine u knjievnosti. Do
toga je dolo zbog povlaenja akavtine i pada koncepcije o mijea
nome jeziku koji su predlagali istarski protestanti i napose lanovi
ozalj skoga kruga iji je model imao najvie izgleda da ujedini sve
tadanje hrvatske idiome jer mu je ilo u prilog samo mjesto funk
cioniranja - sjeverna regija ili ostatci ostataka davne Hrvatske i
pokroviteljstvo tamonjih plemenitaa, Zrinskih i Frankopana.
Iz toga razdoblja proizlazi sljedee obiljeje povezano iskljui
vo s povijeu hrvatskoga jezika koje e se u budunosti pojaviti u
obliku jezinoga regionalizma, to se danas pojavljuje ne samo na
tlu Hrvatske, gdje postoji regionalna pisana akavtina i kajkav
tina, nego osobito kod gradianskih Hrvata u kojih one oblikuju
zaseban knjievni jezik. Taj regionalizam rezultat je hrvatske tro
narjenosti te povijesnih imbenika (migracije).
Sljedea je fazu u povijesti hrvatskoga jezika razdoblje tokav
sko-kajkavske dihotomije s prevagom ikavske tokavtine u Bosni,
Slavoniji i Dalmaciji te (i) jekavske u Dubrovniku. Iako to razdoblje
nije bilo knjievno plodno, obiljeavale su ga vane pojave poveza
ne s daljnjim fazama oblikovanja hrvatskoga knjievnog standar
da. Gramatika norma jo se nije potpuno stabilizirala i nadalje je
imala uzusni karakter. Meutim, tokavtina je ve u tom razdo
blju bila interdijalekt, u njoj su prevladavala obiljeja zapadnoto
kavskoga dijalekta iako se jo uvijek odlikovala ikavsko-jekavskom
dihotomijom te usporednou starih i novih oblika, sinkretinim
dativom - instrumentalom - lokativom mnoine. Nastavljen je ra
zvoj autonominosti i polifunkcionalnosti jezika. Potonje obiljeje
bilo je povezano s napretkom u drutvenom razvitku i novim po
trebama na podruju jezine komunikacije.
Knjievnu dihotomiju dokinula j e tek reforma j ezika koju je
predvodio tvorac ilirizma - Ljudevit Gaj 1836. godine, a iju je za
misao dalje nastavila Zagrebaka filoloka kola. Jezini model i
norma bili su podreeni ideolokim postavkama ilirizma i nadre
enome cilju ovoga pokreta - stvaranju zajednikoga jezika za sve
June Slavene. Ilirci su odbacili kajkavtinu, a temeljem njihova je
zika nastala je onodobna tokavtina, razraena jo od XVI. stolje
a, s cijelom bogatom knjievnom tradicijom na koju su se poziva
li novi reformatori napose preferirajui nasljee dubrovake knji
evnosti. To je razdoblje prema miljenju nekih znanstvenika (D.
kiljan) vrijeme konanoga uspostavljanja standarda uvjetovanoga
djelatnou drutveno-politike elite. Godine 1847. hrvatski jezik
poeo je funkcionirati i kao slubeni umjesto dotadanjeg latinsko
ga, a tada je postao i nacionalnim jezikom.
iroki junoslavenski kontekst ilirske reforme Zadarska i Rijeka
filoloka kola podvrgnule su kritici i dale drugaije prijedloge za
Zakljuak 389
konani oblik hrvatskoga standarda. Pobijedila je ipak vukovska
kola ija je djelatnost uvrstila dotadanja odvojena funkcioniranja
vukovskoga srpskoga te hrvatskoga jezika. Zaslugom vukovaca iz
vrena je konana kodifikacija jezika, a njegovom je osnovicom po
stala Maretieva gramatika, Brozov pravopis i Broz-Ivekoviev rje
nik. Vukovcima su predbacivali preveliku novotokavizaciju norme
koja je osiromaivala jezik i liila ga dijela bogate pisane tradicije.
Rije je o negativnom odnosu prema kajkavizmima i akavizmima
i o odreenim sistemskim obiljejima tipinima za hrvatski jezik
(npr. sklonjivi participi, bogatstvo buduih vremena, vie morfolo
kih obiljeja u pravopisu i sl.) koja su odbaena ili su se ouvala kao
dublete, a poslije kao obiljeja hrvatske varijante.
Novonastali srpsko-hrvatski/hrvatsko-srpski jezik koji se kod
Hrvata temeljio na maretievskoj normi, u poetku se shvaao kao
pozitivan imbenik ujedinjavanja naroda koji su se poslije Prvoga
svjetskog rata nali u zajednikoj dravi. S vremenom, a napose po
slije 1945. godine, na prvo se mjesto poela stavljati njegova politi
ka funkcija. Hrvatska ocjena stoljetnoga razdoblja uporabe srpsko
-hrvatskoga jezika negativna je upravo s obzirom na politiki aspekt
jezika. Najproblematinije je bilo odreivanje statusa toga jezika.
Zajedniki novotokavski temelj s obzirom na genetsku klasifika
ciju bio je glavnim argumentom za pristae istovjetnosti i zajedni
tva. Njihovi su pak protivnici svjedoili o razliitosti obaju jezika
na temelju knjievnih standarda. Pogledi na definiciju i funkcioni
ranje srpsko-hrvatskoga bili su razliiti. Hrvati su jo 1940. godine
(P. Guberina, K. Krsti) zanijekali njegovo postojanje definirajui
ga kao apstraktan umjetan jezik koji se u praksi ostvaruje kao dva
razliita jezika: srpski i hrvatski. Dokazom je bio dug popis obi
ljeja po kojima se ti jezici razlikuju na svim razinama: u fonetici,
morfologiji, sintaksi, a prije svega u leksiku. Te razlike nisu bile sa
mo rezultatom jezinih pojava nego i razliitih knjievnih tradicija,
standardizacijskih procesa i injenice da narodi koji njima govore
reprezentiraju dva razliita etosa drugaijih civilizacijskih temelja
(Bizant - Rim), razliitih povijesnih sudbina, kulturne i vjerske tra
dicije, drutvenoga mentaliteta, sustava vrijednosti, jednom rije-
ju - razliitih sociolingvistikih imbenika koji su oblikovali povi
jest svakoga j ezika posebno. Glavnu ulogu u shvaanju jezika kao
posebnoga i vlastitoga u posljednjih pola stoljea ipak nije izvrio
popis gramatikih razlika i obiljeja, nego svijest i volja njihovih
govornika koji su eljeli priznanje i potivanje prava na vlastiti na
cionalni jezik. Suprotno tomu, jugoslavenska je drava nametala
ideju o srpsko-hrvatskome kao o jednom jeziku. Dravna jezina
politika teila je stvoriti jedan jezik za unificirano jugoslavensko
drutvo s internacionalistikom socijalistikom svijeu i parolom
bratstva i jedinstva koja se nije pokazala dobrom za jezike naroda
u jugoslavenskoj federaciji. To je stvaralo osjeaj ugroenosti meu
govornicima toga jezika, a posljedica je bila prenoenje neobino
emotivnoga odnosa prema jezinim problemima na ostale dijelove
drutvenoga ivota, to e u budunosti biti jedan od uzroka raspa
da drave i jezika.
Specifinost funkcioniranja srpsko-hrvatskoga kao filolokoga
fenomena iji je dvo lani naziv povezivao jezik dvaju naroda (o Bo
sancima i Crnogorcima da ne govorimo) bez presedana kad je rije
o drugim jezicima, prisilila je jugoslavenske lingviste da se odrede
prema razlikama izmeu hrvatskoga i srpskoga jezika. Polovicom
ezdesetih godina prologa stolj ea pojavio se i trei pogled na
funkcioniranje jezika u obliku dviju varijanata - hrvatske i srpske,
poslije bosanske i crnogorske. Problem varijantnosti nije bio razri
jeen ni kad je rije o samoj pojavi, ni to se tie koliine varijanata
jer se jezikoslovci nisu mogli sloiti. Spor je bio razrijeen raspadom
drave i nastankom samostalnih jezika: hrvatskoga i bosanskoga.
U novom razdoblju, 1991. godine, nakon raspada Jugoslavije, hr
vatski jezik uao je u sljedee razdoblje svoje povijesti. Kroatistika
se morala odrediti prema naslijeenoj srpsko-hrvatskoj normi, to
se u praksi svodilo na obraun s obiljejima koja su ocjenjivana kao
srpska te na povratak vlastitoj normativnoj tradiciji pridavanjem
statusa norme pojavama koje su se do tada smatrala varijantama.
U poetku normativnih aktivnosti dio jezikoslovne sredine ne
sumnjivo je prilazio jezinim problemima previe emotivno, iako
uz puristike tendencije postoji i liberalna struja koja se opredijelila
Zakljuak 391
za prirodnu evoluciju naslijeene norme, bez velikoga vanjskoga
utjecaja.
Karakter rekroatizacije norme proporcionalan je s negativnim
ocjenama koje je hrvatska strana predbacivala srpsko-hrvatsko
me jeziku. Ispravljana su prije svega ona jezina podruja koja su
u prethodnome razdoblju posebno bila podvrgnuta srbizaciji. To
se ponajprije odnosi na leksik koji se poeo ispravljati u duhu
nacionalnoga purizma, posebno istaknutoga u vrijeme Nezavisne
Drave Hrvatske. Rasprave meu jezikoslovcima i u drutvu iza
zvala je reforma pravopisa koja smjera prema sve veoj morfologi
zaciji dosada obvezatnih ortografskih naela. Hrvatski pravopis jo
uvijek nije do kraja kodificiran jer omoguuje pisanje usporednih
oblika ima mnogo iznimaka.
Kroatisti istiu niz problema koji jo uvijek ekaju kodifciranje jer
sadanja norma u nekim gramatikim kategorijama doputa dub
lete ili triplete.
O izboru norme odluuju danas tri kriterija: sustavski, nacional-
ni i kriterij knjievne tradicije. Nacionalni kriterij posebno je vidljiv
u leksiku i pravopisu. Posljedicom te injenice jest karakter suvre
mene norme koju odlikuje konzervatizam, a rezultat toga je velik
rascjep izmeu standardnoga jezika i uzusa. Specifinost je hrvat
skoga uzusa njegova velika povezanost s regiolektima koji nisu sa
mo tokavski (slavonski s Osijekom i Vukovarom), nego prije svega s
kajkavskim regiolektom Zagreba, akavskim, istarsko-kvarnerskim
(Rijeka) ili pak dalmatinskim (Dubrovnik- Split). Regiolekti su na
sljee hrvatske tronarjenosti. Utjecaj regiolekata posebno je na
glaen u akcentima, izgovoru i leksiku. U suvremenome govornom
jeziku uzus znatno prevladava nad standardnim jezikom i sigurno
je da bi trebao biti jae zastupljen u procesu kodifikacije jezika.
Emocije koje su u znanstvenom diskursu hrvatskih i srpskih je
zikoslovaca i dalje prisutne, esto se stavljaju ispred meritornih te
ma i aspekata u raspravama. Jedan od uzroka moe biti visok stu
panj ispolitiziranosti jezinih problema u vrijeme funkcioniranja
srpsko-hrvatskoga jezika koje je nametala jezina politika drave i
koja je meu Hrvatima urodila osjeanjem ugrozbe opstanku nji
hova jezika.
Raspad srpsko-hrvatskoga jezika dogodio se u okviru standarda,
a ne sustava, to i dalje omoguuje komunikaciju izmeu njegovih
bivih korisnika.
Daljnji razvoj hrvatskoga jezika, a takoer i srpskoga i bosansko
ga,
,
pokazat e hoe li uzajamno razumijevanje biti i nadalje mo
guce.
Zusammenfassung
Kroaten und i hre Sprache:
Aus der Kodifizierungsgeschichte der l iterarischen
Nor m
Die kroatische Sprache gehort zweifelsohne zu den Sprachen mit
der reichsten und zugleich kompliziertesten Geschichte der lite
rarischen Sprache. Das ist sowohl auf rein linguistische als auch
au:erlinguistische Faktoren, wie das historische Schicksal der je
weiligen Gemeinschaft, ihre Religion und Kultur, zuriickzufiihren.
Zu den ersten gehort die Tatsache, dass in Kroatien drei Dialekte
vorhanden sind: der akavische Dialekt, der kajkavische Dialekt
und der tokavische Dialekt, die sich voneinander so stark unter
scheiden, dass sie als separate Sprachen betrachtet werden konnen.
Diese Dialekte waren in der Vergangenheit Basis fiir die Entstehung
von zahlreichen literarischen Sprachen. Die Mehrzahl der literari
schen Sprachen beeintdichtigte aber nicht die schon seit dem Ende
des 15. Jahrhunderts vorherrschende Kontinuitit des tokavischen
in di eser Funktion. Das Phanomen der Drei sprachigkeit
(Dreidialektigkeit) implizierte demnachst die Kodifizierungsart
der bestehenden Idiome. Eine dieser Kodifizierungsarten war die
Schaffung der literarischen Sprache auf Basis eine s Dialektes, die
zweite hingegen bestand in der Schaffung einer Mischsprache, in
der alle Dialekte vorhanden sein sollten.
Die Geschichte der kroatischen Schriftsprache beginnt mit
Baanska ploa aus dem Jahre HOO. Die erste - mittelalterliche
- Periode der kroatischen Sprachgeschichte endet im ausgehen
den 15. Jahrhundert. Kennzeichend fiir diese Zeit war die sprach
liche altkirchenslawisch-kroatische Dichotomie. Die Kultivierung
der Traditionen von Cyryl und Method wird als Glagolitismus
bezeichnet. Dazu gehoren: slawische Liturgie, Sprache - kroa
tische Redaktion des Altkirchenslawischen und Glagoliza. Der
Glagolitismus ist ein einzigartiges Kulturphanomen im Slawischen.
Das Altkirchenslawische diente in Kroatien einerseits den liturgi
schen Zwecken, anderseits war es auch eine weltliche literarische
Sprache und zusatzlich ein Bestandteil der ersten Mischsprache,
die in dieser Zeit entstanden ist. Gleichzeitig mit den altkirchen
slawischen Schriften entstanden die ersten Denkmaler der alt
kroatischen, damals akavischer Sprache. Diese wurden in drei
Schriften verfasst: in der glagolischen, kyrillischen und lateini
schen Schrift. Diese Dreischriftlichkeit (tr pismenost) ist das nachs
te Merkmal, das ausschlie:lich fir die kroatische Sprache ken
nzeichnend ist. In dieser Zeit entwickelte sich auch in Dubrovnik
das tokavische Schrifttum, am Anfang in kyrillischer und dann in
lateinischer Schrift. In diesen Schrifttraditionen und im ausgehen
den 15. Jahrhundert liegen die Wurzeln der zeitgenossischen kroa
tischen literarischen Sprache, auch wenn es sich da bei nicht um die
Standardsprache handelt. Die literarische Sprache hat eben nicht
die Kriterien der Standardsprache zu erfiillen, zu welchen solche
Merkmale wie: Autonomie, Kodifizierung, Polifunktionalitat so
wie elastische Stabilitat gehoren. Im 15. Jahrhundert entstand auch
die Mischsprache des nicht liturgischen glagolischen Schrifttums
als Ergebnis des Zusammenstosses der altkirchenslawischen
Tradition, des gesprochenen
akavischen und Kajkavischen.

Diese Sprache hatte schon damals zur gesamtkroatischen litera
rischen Sprache werden konnen. Es kam jedoch nicht dazu, wo
bei allein die Entstehung der Mischsprache als der erste von den
Glagoliza - Befiirwortern unternommene Versuch der bewussten
Kodifizierung der altkirchenslawischen literarischen Tradition
und der verschiedenen gesprochenen Sprachvarianten gesehen
werden kann. Das Konzept der Mischsprache wird in der nach
sten Zeit von den Protestanten aus Istrien und den Vertretern des
sprachlich literarischen Zirkels von Ozalj aufgegriffen. Seit dem
15. Jahrhundert wurde die Rolle des Altkirchenslawischen ledig-
Zusammenfassung 395
lich auf das Liturgische beschrankt, was den kroatischen Sprachen
1 Dialekten den Weg gebahnt hat.
Die nachste Periode, fiir die eine literarische Dreisprachlichkeit
kennzeichnend war, dauerte vom 16. bi s zur Mitte des 18.
Jahrhunderts. Im Zuge der komplizierten geschichtlichen, po
l itischen sowie sozialen Bedi ngungen (tiirkische Ei nfalle,
Bevolkerungsmigrationen, Reformation), die zur Verschiebung
.
des
zentrums sowie zum Wandel des politischen Status quo Kroattens
gefiihrt hatten, kam es zu einer Regionalisierung des Landes,
die ihren Ausdruck auch in der Sprache und dem kulturellen
Polizentrismus fand. Im 16. Jahrhundert kam es in Dalmatien zur
Bliitezeit in der Entwicklung des ikavisch gefarbten
akavischen.
In dieser Sprache wurde auch wertvolle Renaissanceliteratur ver
fasst (M. Maruli, P. Zorani, P. Hektorovi . . . ). Die Bedeutung
.
des
akavischen wurde im :Jahrhundert geschwacht, bis es schhe:

lich in der Mitte des 18. Jahrhunderts dem tokavischen Platz
machte. Dies ist einerseits auf neue geschichtliche und soziale
Bedingungen und anderseits auf die Wahl des tokavishen
.
von
den Vertretern der Gegenreformation bei lingua commums zuruck
zufiihren, die bewusst die Frage der Kodifizierung der Sprache
aufgegriffen haben. Dubrovnik, das im :Jahrhundert mit dem
Schaffen von Ivan Gunduli seine Bliitezeit erlebte, wurde zum
Erben der dalmatinischen Literatur. In dieser Zeit wurde das lite
rarische tokavische vom Schaffen der Franziskaner aus Bosnien
so gestarkt, dass durch dessen Allgemeinheit das iiberdialektale
Modeli des tokavischen als allgemeine literarische Sprache vor
herrschte. Die literarische Dreisprachigkeit war das Phanomen des
16. Jahrhunderts. Das kroatische Schrifttum dieser Zeit kann nach
dem Kriterium der literarischen Beziehungen von D. Brozovi in die
Siidregion mit Dalmatien und Dubrovnik sowie in die Nordregion,
in der die Sprachen der Protestanten aus Istrien mit den kajka
vischen Idiomen vertreten wurden, eingeteilt werden. Im 18.
Jahrhundert wurde dieses Gleichgewicht von der Uberlegenheit des
tokavischen in Dubrovnik und Bosnien ersetzt. Die Reformation
ebnete dem Kajkavischen den Weg in den Kreis der literarischen
Sprachen. Bi sher war das Kajkavische le digli ch ein Bestandteil der
Mischsprache im 15. Jahrhundert. Es nahm wieder diese Funktion
in den Sprachen der Protestanten aus Istrien ein, die auBerdem ih
re religiosen Werke in allen drei Schriften druckten. So vereinigten
sie in ihrem literarischen Schafen sozusagen symbolisch die kro
atische Dreisprachigkeit (tronarjenost) mit der Dreischriftlichkeit
(tropismenost). In Zagreb entwickelte sich hinge gen die kajkavische
literarische Sprache, die erst im 18. Jahrhundert ihre "literarische"
Reife erlangte.
In dieser Zeit (16. - Mitte des 18. Jh.) wurden die ersten Stan
darisierungsmaBnahmen unternommen. Es kam zur bewussten
Wahl des tokavischen, was einerseits von der von katholischer
Kirche betriebenen Gegenreformation beeinflusst war und ander
seits mit der von Bartol Kai (Institutionum, 1604) - dem Begriinder
der kroatischen grammatischen Schule - begonnenen grammati
schen Beschreibung in einem Zusammenhang stand. Die Norm war
in dieser Zeit etwas Usuelles, was n ur individuell betrachtet werden
konnte. Ausschlaggebend war hierfiir die Autoritat des jeweiligen
Grammatikers oder Schriftstellers. Es sind aber bis heute einige
Merkmale dieser Normen erhalten geblieben, wie der Jakavismus,
die einfache und zusammengesetzte Substantivdeklination sowie
der Unterschied zwischen Dat. und Loe. Sing. in der pronominal
adjektivischen Deklination. Der damalige Standard, zu dem auch
die Polifunktionalitat der Sprache gehorte, erfiillte die nachste von
dem Standardbegriff geforderte Bedienung. Diese Bedienung wur
de fiir das kroatisch tokavische am Ende dieser Zeit erfillt. Den
damaligen Standard erfiillte auch die zwei te von seiner Definition
geforderte Bedingung und zwar das polifunktionelle Charakter
einer Sprache, das von der tokavischen Variante des Kroatischen
am Ende dieser Periode erreicht wurde. In der Geschichte die
ser prache ist es auch eine sehr wichtige Stufe, in welcher sich
das Stokavische auf dem literarischen Feld entwickelte, was vom
Ruckzug des
akavischen noch begiinstigt wurde. Dazu fiihrte

auch das Scheitern des Konzeptes der Mischsprache und zwar so
wohl in der von den Protestanten aus Istri en vorgeschlagenen Form
Zusammenfassung 397
als auch in der Fassung des Zirkels von Ozalj. Dieses Modeli hatte
die besten Chancen, alle damaligen kroatischen Idiome zu vere i
nigen. Der giinstigste Faktor fiir dieses Konzept war die Geografie;
das Konzept wurde in der nordlichen Region verbreitet - also in
den
"
Resten der Reste
"
des alten Kroatiens. Ein weiterer, fiir die
Entwicklung dieses Modells wichtiger Faktor waren die Gonner,
also die einflussreichen Familien: Zrinski und Frankopan.
Diese Periode ist auch fiir ein weiteres Merkmal, das nur mit
der Geschichte der kroatischen Sprache verbunden ist, kennzeich
nend. Es handelt sich namlich um den Spracheregionalismus.
Er herrscht heute noch nicht nur in Kroatien, sondern auch im
BurgenUindischkroatischen. Der Regionalismus ist das Ergebnis
der kroatischen Dreisprachigkeit (tronarjenost) sowie der histori
schen Faktoren (Migrationen).
Die nachste Stufe in der Entwicklung der kroatischen Sprache
ist die Zeit der tokavisch-kajkawischen Dichotomie, in der das
in Bosnien, Slawonien und Dalmatien gesprochene ikavisch
tokavische und das Ikavische in Dubrovnik vorherrschten. In die
ser Periode kamen trotz ihrer literarischen Unfruchtbarkeit wich
tige Phanomene zu Tage, die fiir das Weiterentwickeln des kroati
schen Standards ausschlaggebend waren. Die grammatische Norm
war noch nicht vollig stabil und immer noch usuell, das tokavische
dieser Periode war schon ein Interdialekt, in dem die Einfliisse des
westlich tokavischen vorherrschten. Die tokavisch-kajkawische
Dichotomie und die Parallelitat der al ten und neu en synkretischen
Form en in Dat. Ins tr. Loe. Pl. waren aber immer prasent. Es kam zu
einer weiteren Entwicklung von Autonomitat und Polifunktionalitat
der Sprache. Die Polifunktionalitat stand in einem Zusammenhang
mit der fortschreitenden gesellschaftlichen Entwicklung und dem
n euen Bedarf im Bereich der Sprachkommunikation.
Die literarische Dichotomie wurde erst durch die vom I liris
musgriinder L. Gaj 1836 eingefihrte Sprachreform beseitigt. Seine
Ideen wurden von der Zagreber Philologieschule fortgesetzt. Das
Sprachmodell und die Sprachnorm wurden den ideologischen
Voraussetzungen des Ilirismus und dem Hauptziel dieser Bewegung
a-:-...a--:o..u.a,:..-|..a.-s.|.||a-,a-.,--.-..--
s,...|-|:..a.-s:.a...--o.-t-|s-,-.a-.||....a.|.t--a..
k.,......|-.t,-|-|-:..a.o.a-a|.,-.|.-.s,...|-a.a-a..
..|.-.-,-:..||---..16. i.|.|a-a-.:t-..t-.:-:-:.......|-
.:a-.,-..:--a|.-,.-..|--..:-......|--...a.:..-,-..|:.
.a|a.-...|a.---a--s-|..-.t-..-|--......-.-.t-..-a-.-a--
x..|....a-.oat...-..-.i.:-..:a.t-....a,:--o.-r-...a-a-.
.......|--s,...|-.-a,:..-a-.k.-:.-a.:s:a-.....:...|--..:-
......|--s,...|-o.-.-.t.:-...:|:..-.-.,-r....|-.,o..|,.-,
a.-z-.:a-.--:,:..:.,--r-.:|-,a-,a-.s:.-a..a.,...|-.a.-.a|
a.-.-.s:a|-..-a-..s:.,.-.:a-.,.|.:...|,-.-....|.|:...|--r.. :--
....a.,-.-:.:a.a-1847 t-,.--a..k...:...|-.-.:-..-a-.t..
|-.:.t...|--i.:-.-...|--.|.s:..:..,...|-.a|a-,.-.--o..|.
a.a--..a.|.a.x.:..-...,...|-
w..a.---:,:.|:.,-o-.:..:a-.....:...|--s:.-a..a.,...|-.-
t-..-,:...a-.t.-.:-.:.a.|....|-k.-:-.:a-..|.....|--s-|..
..-a-.s-.:-a-.,|.|.|.,...|--s.|a.--..-z.a..a-as.,-..
a-.o-,--.:.-a..-k..:..a-ao-,--.....|..,--r..-:.:--...|
.t-.a.-t-...|:--a-.va.....|--s.|a.-aa..|o.-.s:.,.-.:
a.-.-.s.|a.-|:.|.:-.a.k.-....a.-.a-,a-.t..|-..-,...:|a-.
:..-.-.--a--s,...|--a-.va.....|--.a-.s-.t...|--a-aa-.
k...:...|--o-.v-.a.--.:a-.t-|s-,-...-va....-.|-...|
--a.---a,:..:.,-k.a.|...-.a-,a-.s,...|-..a.|.-.o.a-a..,--
a.a--a.-o...:....-m..-:..a.-o.:.,..,|.-..-a....
...-a..w..:-.ta.|..-a...a-a|.-....o-.u.a,:...a.|
.-a.-t-|s-,-...-va...-.--.|..a,..s-x-a:......-.a-,
a-.x...a.-.a-.--.v-...a-,a-.s,...|-|..|.:-a-a..-.|
.-..-..|--s.|..|::..a.:..-t-..at:-r.|.-a-.:...||.-.aa.-
--,.:..-r.-.:-|.a-,.ak.,.....--a-a......--...-a
-.-.,-|...a.-....:...|-s,...|-:,,...|-s,.:--....-,.-
. a a-...-.-.t..-r..:...,.--.s-..|:a.-ra:a.|..--.-.--
-|-...,|...,...|t-a.-,:-s.|.-.t-..-,.a.-.t,-.-|-:t.
...o.,,-||..--a-a.,s:-.m-...|-a-.....:...|--v....-:-
t-.t-|.|:--a.a--
Zusammenfassung 399
o.---a--:.:.-a---s,...|-s-.t.k...:...|l k...:.s-
t...| a-.--o.a-a..,-t-.a--k...:--a.-x....-m..-:..
...a.a-.t-|.-,.|.-.-,...:..-...s.|---.--.s:..:-.
-..|a-1. w-|:...-,vs..-..-.-.-.,--a-.r..:...-,-.-|--i
i.a|-a-.z-.:.:...:-.-a.--..:-s:-|.-.-.--.ra-.:..---a.-,
..:...|-ra-.:..-....-.t-..-a-.--..|1945 a-.r..|..o.-
.-.t.....:...|-s,...|-..a-..|100 i.|.--.|.-.a-:-|--.
-t---,--a-,.|.:...|--t.,-.:--,.:..t--.:-:r-a.
-..:a...a:.-.:--r..,--..a-.s:.:a.a.a.-.-.s,...|-o.-
,--.-..---a:.......|-a........o-...|:,
a-.:a
.,-
--:...|--k.....|...-.a-,a..u.a,:..,a--:|...a.-t-|.-,-.
a-.r.-|-.:a-a|a--:.:s:r...a.-o-,--...--a.-u-
-...|.--
.a-.-..|a-...:-.... ..|--s:.-a..a.,...|---
a--
.
|:..a.-r.,--::....|.-.:o-.a-.s,...|--t-...|:--at-.a.-
o-|.-.:..-a-aa..a-.:-|--a-.s-.t.k...:...|--..--
-
:-...|.-a...|o.-k...:--|.t--t-.-.:.1940 a..a-.:-|-
a.-
.-.s,...|-.-r..,-,-.:-.|:a-a..-...-.--.t.:...:-a-aa-.:
...|-s,...|-.a.-.t|.:.,..-.-.s,...|--a-
s-.t...|-
a-ak...:...|--.-.|...-.:..a.a-|.-.-.:t..a--..a.a--.
--..-,-i..:-..-a--a.-t-.a--s,...|--..--.-.--.a-
:-...|-.a--a--r.,--..|.|:--...,-a.|.: r.|.-a-|:-...|a
u-:-...|.-a-.-r|.--:...m..,|...,.-.s,-:..a-a......-
i-...o.-.-u-:-...|.-a-..--a..r.,-t-..-..|:-a.a
-:-
..|.-a|..|-.s,...|-...|-.-a-,--...-a-.-.a.|a-:-...|.-a|
.|-.|.:-......|-....a.:..---.s:.-a.....-.a-,.,...-..-
-aa-.
..:...|-.a...a.-a.-.-s,...|--.,.-.|--a--vs|.-..
-.-:-.
..|.-a...|-...a.:..---.-.:..:--.a.-.a|.-.a-:-...|.-a|.|--
ka.:a...-..--a-a,..-:.-...|--a-aa-s-...|--..a|,-
t.a:a.a--o..a..---..|u-:-...|.-a-.-a--|..:.....|--
s.|......--..-a-.ka.:a. a-as-..,..-.:..a.:..-..-a.,--.
..|.|:|..|--m--:...:s:..-a--w-.:.,.:---...........,m.:.
..|-r..:..--.-..|-a.-o-..|..|:-a-.-.-.-.---s,...|--,-
,.s,:|.t--

o.-u.a,:....-t-.a-.w.|.--|a-,a-.s,...|-..
a.--.
,--::....|-a-a-.,---.,.-|:-.-a--.-:.:--50 i.|.--.|:a-.
Index von grammatischen Merkmalen, sondern das Bewusstsein
und der Wille der Sprecher, die es verlangten, ihr Recht auf die ei
gene Nationalsprache anzuerkennen und zu respektieren. Der Staat
Jugoslawien forderte hingegen die Idee der Einheit der serbo-kroa
tischen Sprache. Die Sprachpolitik des Staates verfolgte den Zweck,
eine einzige Sprache fiir die vereinigte jugoslawische Gesellschaft
mit dem internationalen sozialistischen Bewusstsein nach dem
Motto der Briiderlichkeit und Einheit zu griinden. Diese Politik
wa
.
r fiir die Sprachen der den Bund bildenden VOlker nicht giinstig.
Bel den Sprechern en ts tand das Gefiihl der Bedrohung und schlie:
lich eine sehr emotionelle Einstellung zu den Sprachfragen, die auf
andere Lebensbereiche iibertragen wurde, was in der Zukunft zum
Zerfall des Staates fiihren wird.
Die Eigenart des Bestehens des Serbo-Kroatischen als ein fi
lologisches Phanomen, dessen zweiteiliger Name die Sprachen
zweier Volker verb and (Bosnier und Montenegriner werden hier
nicht beriicksichtigt) zwang die jugoslawischen Linguisten, zu
den Unterschieden zwischen dem Serbischen und Kroatischen
Stellung zu nehmen. Mitte der Sechziger Jahre tauchte eine schon
dritte An sich t ii b er das Bestehen von zwei Varianten dieser Sprache
auf, der Serbischen und der Kroatischen; spater kamen dazu noch
das Bosnische und Montenegrinische. Die Variantitatsfrage wurde
weder im Hin blick auf das Phanomen selbst noch auf die Zahl der
Varianten entschieden, weil die Sprachwissenschaftler sich nicht
auf eine gem ein same Erklarung einigen konnten. Der Streit en dete
mit dem Zerfall des Staates und der Entstehung der selbstandigen
Sprachen: des Kroatischen und des Bosnischen.
1991 begann nach dem Zerfall Jugoslawiens eine neue Etappe
in der Geschichte der kroatischen Sprache. Die Kroatistik mus
ste zu der geerbten serbo-kroatischen Norm Stellung nehmen. In
der Praxis bedeutete dies eine Auseinandersetzung mit den als ser
bisch bewerteten Eigenschaften und eine Riickkehr zur eigenen
Normentradition. Zur Norm wurden Eigenschaften, die bisher nur
den Variantenstatus besa:en.
Zusammenfassung 401
Fiir die ersten Jahre der Durchfiihrung von Normenprozessen ist
zweifelsohne allzu emotionelle Betrachtung der Sprachfragen von
einigen Sprachwissenschaftlern kennzeichnend. Es besteht aber
neben der puristischen Tendenz eine liberale Stromung, die sich
fiir eine natiirliche Evolution der geerbten Norm ohne allzu gro:e
Eingriffe von au:en ausspricht.
Die Rekroatisierung der Norm steht in einem direkten Ver-
haltnis zu den negativen Bewertungen, die fiir die serbo-kroa
tische Sprache von der kroatischen Seite formuliert werden. Der
Korrektur wurden vor allem diejenigen Sprachbereiche unterzo
gen, die in den letzten Jahren am starksten serbisiert waren. Oazu
gehorte in erster Linie die Lexik, die man im Geiste des hier im
mer bestehenden - vor allem in der Zeit des selbstandigen kro
atischen Staates aktiven (1941-1945) Purismus mit nationalem
Charakter - zu Verbessern begann. Fur Diskussionen sowohl
unter den Sprachwissenschaftlern als auch in der Gesellschaft
sorgte auch die Rechtschreibungsreform, deren Ziel die steigende
Morphologisierung der bisher geltenden Regeln war. Die kroatische
Orthographie bleibt immer noch nicht entgiiltig kodifiziert, es wer
den Variantenschreibungen oder Ausnahmen zugelassen.
Die Kroatisten zeigen auch eine Reihe von Fragen, die auf eine
Kodifizierungwarten, weil die bestehende Norm bei einigen gram
matischen Kategorien doppelte oder sogar dreifache Losungen zu-
lasst.
Fiir die Wahl der Norm sind heutzutage drei Kriterien ausschlag-
gebend: das Systemkriterium, das Kriterium der literarischen
Tradition und an dritter Stelle das Nationalkriterium. Besonders
sich t bar ist das letzte erwahnte Kriterium in Rechtschreibung und
Lexik. Die Konsequenz ist hier der heutige Charakter der Norm,
fiir die der Konservatismus kennzeichnend ist. Deren Ergebnis
ist folglich eine gro:e Diskrepanz zwischen der Standardsprache
und dem Usus. Die Spezifik des kroatischen Usus liegt in der
starken Beziehung zu den einzelnen Regiolekten; nicht nur den
tokavischen (dem slavonischen von Osijek und Vukovar), vor allem
aber dem Kajkavischen Zagreber Regiolekt, dem akavischen, dem
... HRVATI l NJI HOV JEZI K
Regiolekt von lstrien und Kvarner (Rijeka) und dem Dalmatinischen
(Dubrownik-Split). Die Regiolekte sind das Erbe der kroatischen
Dreisprachigkeit (tronarjenost). Der Einfluss von Regiolekten
ist insbesondere in Akzentuierung, Phonetik und Lexik sicht
bar. In der Gegenwartssprache ist der Usus viel wichtiger als die
Standardsprache und er soll te zweifelsohne in einem groBeren MaBe
bei der Kodifizierung der Sprache beriicksichtigt werden.
Die EmotionalWt der zwischen kroatischen und serbischen
Linguisten gefiihrten wissenschaftlichen Diskussion riickt oft
vor die sachlichen Aspekte der diskutierten Fragen vor. Eine der
Ursachen kann die ho he Stufe der Politisierung von Sprachfragen in
der Zeit des Bestehens der gemeinsamen serbo-kroatischen Sprache
als Ergebnis der Sprachpolitik des Staates sein. Bei den Kroaten
entwickelte sich damals die Oberzeugung von der Bedrohung der
Existenz ihrer Sprache. Zum Zerfall der serbo-kroatischen Sprache
kam auf dem Standard - nicht aber auf der Systeme bene zustande,
so konnen die ehemaligen Sprecher dieser Sprache weiterhin mit
einander kommunizieren.
Die weitere Entwicklung der kroatischen sowie der serbischen
und bosnischen Sprache wird nun zeigen, ob die gemeinsame
Kommunikationsmoglichkeit weiterhin erhalten bleibt.
Literatura
1 . Izvorni tekstovi
Rjenici (kronol oki poredak)
........-.Dictionarium quinque nobilissimarum Europae linguarum:
Latinae, Italicae, Germanicae, Dalmatiae et Hungaricae, .-......
,......Rjenik pet najuglednijih evropskih jezika latinskog, talijan
skog, njemakog, hrvatskog i maarskog, ..,.-............ ,
....s.... ,......-.s...,...,Blago jezika slovinsko ga ili slovnik u ko
mu izgovaraj use rjei slovinske latinski i diaki l Thesaurus linguae illyri
cae sive dictionarium illyricum in quo verba Illyrica Italice & Latine red
duntur, ..... .-..-..-.. .-.
...-....-.Gazophylazium, seu latino-illyricorum onomatum ae
rarium, .Gazophylazium illyrico-latinum, ....,.-....,......
..,.-...,
...,+.-+..Dictionar ili nchi szlovenszke zvexega ukup ze brane, u red
posztaulyene i diachkemi zlahkotene, .....-..,........,.-
..-.,
..+..........Dizionario italiano-latino-illirico, s......-...+.
-,,.-..+........-...-....-....+.-,,
...-,..-...-+..,...--..Lexicon latinum interpretativne illyrica,
germanica, et hungarica locuples, ..,.-....,........,.-....,
.....-.....Lexicon latino-italico-illyricum, .+.-.-.. Rjecsosloxje ili
ricsko-italiansko-nimacsko, ..-...-...-.-Vocabolario italiano-illi
rico-latino, ..-...-...-..,......s..-.--..-.,
...,..........,,.,Ricsoslovnik iliricskoga, italianskoga i nimacskogaje
zika, .-.+,..-.-.,......... .,....-. ,
.+.....-...+......-.--.+... ...-...-Ilirsko-nemacski i nema
cska-ilirski Rukoslovnik, .-..-..
...-s....-.....,e....Deutsch-illyrisches Worterbuch - Nemaka-
ilirski slovar, ..,.-.-..
....,...--.Ilirsko-nemako-talianski mali renik sa osnovom gramatike
ilirske od Vekoslava Babukia, .-.- .-..
.+......-...-....,Renik ilirskoga i nemakogajezika, . ..
.- .-.
... HRVATI l NJIHOV JEZI K
...,...-...Rienik ilirsko-talianski, ..+...--Vocabolario slavo-ita
liano, ..+...-..Vocabolario croato-italiano, ..+.......... ,.
.......,.-...,
.,........Deutsch-kroatisches Worterbuch - Nemaka-hrvatski renik,
. ....,.-.--.
...-.-.-Renik lenikoga nazivlja, ..,.-.---
...-....,...Novi rjenik hrvatskog i njemakogjezika, . ....,.-
.--. .-.
.,........Hrvatsko-njemako-talianski rjenik znanstvenog nazivlja
osobito za srednja uilita, . ....,.-.-.. .-.,........,.-
....,
.,........Jugoslavenski imenik bilja, ..,.-.-..
Rjenik hrvatskoga ili srpskoga jezika, . ......e..,.-.--. ...-
..-....-,.Priruni rjenik tudjih riei i fraza, ..,.-.-..
...-......-,.......Rjenik hrvatskoga jezika, . ....,.-....
...+.-..s....-.Prinosi za hrvatski pravno-povjestni rjenik, . ..
..,.-...- ....,........,.-...]
Rjenik hrvatskosrpskoga knjievnog jezika, . ..A-K -+...-,s.....
-....... s.......,.....,- s....+..-.
...+.-...-.Rjenik hrvatskoga knjievnogjezika, ..,.-........
...-
Rjenik hrvatskoga jezika, .+..-,..,.-....
...+.-...-.Veliki rjenik hrvatskoga jezika, ..,.-...
Deutsch-burgenlindischkroatisch-kroatisches Worterbuch, ...-...+.
..,.-..-.
Gradianskohrvatsko-hrvatsko-nimki rjenik, ..,.- ...-...+.....
Gramatike (kronoloki poredak)
..........-...-........,Institutionum linguae Illyricae li-
bri duo, .-..-..,......-.- ......,.-........
..,.- s........]
.....s....,.Gramatika talijanska ukratko ili kratak nauk za nauiti la
tinski jezik .,.+-Blago jezika ..... .-..-..-.
..-..-.Prima Grammaticae institutio pro tyronibus illyricis accommo
data, .-..,........
...........,.-...Grammatica latino-illyrica ex Emanuelis, .-..,.
.........-.
..+..........Instruzioni grammaticali della lingua illirica .,.+-
Dizionario italiano s......-.,.....-..-.....-...+.-,
.+-Princip i elementari della gramma tica illirica, .,....-.
...+.,.-...S vase h ta po mallo iZliti krtko sloxenye immenah i ricsih u
illyrski, i nyemacskijezik, s.,+-..,..-....,.....--
s...,..-..-. ,....Nova slavonska, i nimmacska gramatika. Neue
slavonisch = und Deutsche Grammatik, .,..--..,.-,..-..-
......-.
Literatura ..
s...,.-..-.....Neue Einleitung zur slavonischen Sprache, ...,....-
..-..+-Anleitung zur slavonischen Sprachlehre, ...,....
.,-...,.-.-....-,Einleitung zur kroatischen Sprachlehre fur Teutschen,
....+.-..-..,......,..-.....,
....,....-Grammatica Illyricae iuventuti Latino Italoque sermone instru
endae accomodata, .-.......
...-...-.,Kroatische Sprachlehre oder Anweisungfur Deutsche die kroa
tische Sprache in kurzer Zeit grundlich zu erlernen, ..,.-.....,...
...,..-.....,
....,.....Grammatica illirica .,.+-Ricsoslovnik illiricskoga, italian
skoga i nimacskoga jezika s
'
jednom pridpostavljenom grammatikom illi
pismenstvom, .-.
.......s.....,,-+.-.Grammatica della lingua illirica, .,....-.-
.-.-.--.-.
....,s...,..Horvatzka Grammatika oder kroatische Sprachlehre,
..,.-.-....,......,..-.....,
.-.....-.-........-, Nova ricsoslovnica iliricska. Vojnicskoj
mladosti krjicsnoj poklonjena ....-.. ,........,.-....]
....,.......Jezichnica horvatzko-slavinzka (Kroatisch-Slavische
Sprachlehre), ...-.-..,......,..-.....,
.,-,.....,..,...Grammatik der illyrischen Sprache wie solche in
Bossnien, Dalmazien, Slawonien, Serbien, Ragusa &e. dann von den
Illyriern in Banat und Ungarn gesprochen wird, .+.-.-..,.-
.-...-.
.,.......-...Osnova slovnice slavjanske nareja ilirskoga .,..-...
........... ...,.-.--..--...+.-,.-.-,.-..-,-.-.
..,.-.--
.,-....... ,.-...Grammatik der Kroatischen Mundart, ..,.-.-.
..,......,..-.....,
.-..-s....-.Temelji ilirskoga i latinskoga jezika, ..,.-.-..-..
.,.......-...Grundzuge der ilirischen Grammatik, .-.-.
...,......-..,.-...Kroatische Abinderungs - und Abwandlungs -
Formen nebst den Regeln der Aussprache und Rechtschreibung, ....
.-.
.,.......-...Elementi della grammatica illirica, ..+...-.-.-.
.--
............-....Horvatska-slavonska slovnica, ....+.-.-..
.+.....--...-....,Theoretische-praktische Taschen-Grammatik der
ilirischen Sprache, .-.-..--.-..+....-s...-,
.-+..,.....Grammatica della lingua illirica, ..+...-.
.....-...-.Princip i di gramma tica illirica, ..+...-..-
.-+..,....Stavnica serbsko-ilirskogajezika. Za decu u Dalmacii i u dru
zih dravahjugoslavjanskih, ,....-..--.
.,.......-...Ilirska stavnica, ..,.-.-.
..- HRVATI l NJI HOV JEZI K
.-+..,..........Grammatik der illyrischen Sprache wie solche im
Munde und Schrit der Serben und Kroaten gebriuchlich ist, .-.-.
...-......Ilirska slovnica. Za poetne uionice, ....-.
...-..-...Grammatica della lingua illirica, ..+...-
.-..-s....-.Slovnica Hervatska. Za gimnazije i realne kole, I Dio.
Reoslovje, ..,.-.-..--..---.--.
.+.....-......Skladnja ilirskoga jezika za nie gimnazije,
.-..--.,........,.-...]
..-.....Slovnica jezika hervatska ga i srpskoga, ..,.-.--.
.+.....-.......Slovnica. Za etverti razred katolikih glavnih uio
nah u Carevini austrianskoj, .--..--.--:.---.-:..-:-
..........,.Gramatika jezika hervatska ga. Osnovana na starbugarskoj
sloventini, ..,.-.--.
..-.....Oblici knjievne hrvatine, ........--
...+-.-.Grammatica della lingua serbo-croata (illirica), .--.
.--:
.+.....-.......Slovnica hervatska za srednja uilita, ..,.-
.-:..-:.-:-
...,....-...Slovnica hervatskogajezika. Za niu realku, ...,..-:.
...,...-...Grammatica della lingua slava (illirica), ..+...-:.-:-
..,..+-....-.Grammaire de la langue serbo-croate, .....-::
....
s...........Hrvatske gram tike I dio. Oblici, ..,.-.-:..--:.-..
...,....-...Gramatika hrvatskoga jezika. Za kolu i samouke, ..,.-
.--..--..---.-..
s...........Nauka o izreci. Za kolu, ..,.-.--. .--. .--- .-..
.-.
s...........Hrvatske gramatike I dio. Sintaksa za kolu, ..,.-.--.
s...........Hrvatska sintaksa. Za kolu, ..,.-.--..-. .-.-
.+... ...-..Hrvatska slovnica, ,......-.
s...........Oblici hrvatskoga jezika. Za srednje kole, ..,.-.-..
.-..-.:
s...........Oblici i sintaksa hrvatskoga jezika. Za srednje kole, ..,.-
.-.-.-..
..-.s....Gramatika i stilistika hrvatskoga ili srpskoga knjievnogjezi
ka, ..,.-.-..... -.Stilistike), ..-
.-.s....Gramatika hrvatskoga jezika. Za nie razrede srednjih ko
la, ..,.-.-...... Hrvatska ili srpska gramatika za srednje kole,
..,.-...-.,..+...-
...,......-....Grmatika hrvatskoga jezika za enski licej, preparandie i
nalik im kole, ..,.-......:...-....Gramatika hrvatskoga ili
srpskoga jezika za srednje i sline kole, ..,.-....Hrvatska slovnica
za srednje i sline kole, ..,.-.... +.,.-,-...+.-,..,.-...
,........,.-....]
Literatura ..:
......Nacrt hrvatske slovnice. I Glasovi i oblici u poviestnom razvoju,
..,.-....
,........,.-....]
...-..-.s..+......-......Gramatika hrvatskoga ili srp
skoga jezika, ..,.-...Gramatika hrvatskosrpskogajezika, ..,.-
..-...-...:.
.,,.....,,.-.-.Pregled gramatike hrvatskosrpskoga jezika,
..,.-..--Pregled gramatike hrvatskoga knjievnogjezika, ..,.-
..:+.,.-,-....-..-,-...+.-,,.........-+.-...:.]
Gramatika hrvatskoga jezika. Prirunik za osnovno jezino obrazovanje,
..,.-.... . -..,-....-.,...+.-,.
...,+.--Kratka gramatika hrvatskosrpskog knjievnogjezika za stran
ce, ..,.-..-:
................-.Gramatika .,...Jezini savjetnik s
gramatikom, ..,.-..:.
..,-.,....s.,...-......,...s...........s......
..-....s...,..-...Priruna gramatika hrvatskoga knjievnog
jezika, ..,.-..:....plava gramatika]; Gramatika hrvatskoga knji
evnogjezika, ..,.-....Hrvatska gramatika, ..,.-......:
.,,.-.-.Tvorba riei u hrvatskom knjievnom jeziku. Nacrt za grama
tiku, ..,.-..--.......
.+.........Sintaksa hrvatskoga knjievnogjezika. Nacrt za gramati
ku, ..,.-..--
.......
.,,.-.-.....-........s...-s.,................
.,,....Povijesni pregled, glasovi i oblici hrvatskoga knjievnogje
zika. Nacrti za gramatiku, ..,.-....
...,...-.,.Praktina hrvatska gramatika, ..,.-...:
Gramatika gradianskohrvatskoga knjievnoga jezika, ..l. ..
.,.-....
...,........-,....Grmatika hrvatskoga jezika za gimnazie i viso
ka uilita, ..,.-...
Izbor tekstova
Bosanski franjevci, ........,.+,.....s...-.....,.-....
......Istarski razvod, ..+.,...........:-..-.....
......Vinodolski zakon 1288. Faksimil, diplomatika izdanje, kritiki
tekst, tumaen
j
e, rjenik, ..,.-..--
..-..................-.-...,e.+-.....+.....,....,..,
..,.-.--
Deklaracia o nazivu i poloaju hrvatskog knjievnogjezika .,Deklaracija
o nazivu i poloaju hrvatskog knjievnogjezika. Grada za povijest
Deklaracie. ...-.,-,-..+.,.-,-...+.-,.++.-.-
s.....-.........,.-...:..+l., ....)
...Glagoljski natpisi, Djela JAZU :..,.-..-.
Glagoljska i irilska tabla za dicu, ...-.-,.-.-. .,Cymelia Croatica,
..,..-...-..
.,.,.... ..-,.-...
Hrv
f
tska knjievnost srednjega vieka od XI. do XVI stoljea, .-..+..
....-..+..,Pet stoljea hrvatske knjievnosti ...,..-..-.
Hrvatski jezik - poseban slavenski jezik, Hrvatska akademija znanosti i
umjetnosti. Razred za filoloke znanosti, .......,..-...-
Hrvatski kajkavski pisci I, Druga polovina 16. stoljea .,Pet stoljea hrvat
ske knjievnosti ...-..+...,....,..-....
Hrvatski kajkavski pisci I, 17 stolee .,Pet stoljea hrvatske knjievnosti
...-..+-...,....,..-....
Hrvatski medu svjetskim jezicima, ........,..-...
Hrvatsko knjievno srednjovjekovle, ...,..+,.... ..-,.-.....,..-
....
Institut za jezik JAZU o Novosadskom dogovoru, ........,..-....
Izjava Matice Hrvatske: Novosadski dogovor odbaen, ........,..-
....
...+..
Kovei za istoriju, jezik i obiaje Srba sva tri zakona, .

....,........Sabrna dela Vuka Karadia, .
....,..+....,
..Rituale romanum - Ritual rimski .-..,,.........-.....
+.-,... ....+..-.......,....+....,..-...,
Knjievni jezik i knjievno jezika politika u Bosni i Hercegovini (Saoptenje
Republikih komisija Izvrnog vijea BiH), .+,......,.... .
.,... ....
s.......-.Monumenta serb ica spectantia historiam Serbiae, Bosniae,
Ragusii, ...--.....,.............-.,
Mostarsko savjetovanje o knjievnom jeziku, ...,.......
Pjesme ika Menetia i Dore Dria, .-..+.s ......,Stari pisci hr
vatski, ...,..-...
..-.,....O podrijetlu i zgodama Slavena (De origine successibusque
Slavorum), .-..+..s....,..,...+V .....-.,Hrvatski latinisti .
..e..,..-...
Pro memorija o hrvatskome jeziku, Matica Hrvatska, .......,..-
...-
....Documenta historiae chroaticae period um antiquam illustrantia,
.....Monumenta Slavo rum Meridionalium, ..,..-....
Rech domovini od haznovitozti pizanya vu domorodnom jeziku .-..-.
s.-.-........-....,............,.Cymelia croatica .
..,..-...,
-.......Codex diplomaticus regni Croatiae, Dalmatiae et Slavoniae,
..e. ....,..-.... ....
s.....-...........
..,..-... s .....-.....,..-...-.+.-...,..-...
.....-.,......Politiki spisi, ..,..-....
...Prirunik izvora za hrvatsku povijest, .....,..-....
....-..Glagoljski rukopisi Jugoslavenske Akademie, ... ...,..-
..-. ....
Literatura ...
....-..Glagoljski rukopisi otoka Krka, Djela JAZU ...,..-..-.
.-.-.....-.+....-..Historia Salonitana, ..+ . .....,..-....
..-..........Brus jezika ili zagrebaka kola {862), ...-....,..-
....,.......,.+-......-Zagrebaka kola .,Djela Adolfa Vebera,
zagrebakoga kanonika, .....,..-....,
..-..........Ustroj hrvatskoga jezika (1856.) .,Norme i normira
nje . . .
Zbornik proze XVI i XVII stoljea, .-..+-......,Pet stoljea hrvatske
knjievnosti ........,..-....
Zbornik stihova XV i XVI. stoljea, .-..+-..,...,Pet stolea hrvat
ske knjievnosti ..,..-..-.
...-......-..,.-.........Izabrana djela, .-..+-.
..-.-..,Pet stolea hrvatske knjievnosti ....,..-...-
ivot nikoliko izabranih divic po Faustu Vraniu, biskupu anadskomu,
viniku cesarovu istumaen u Rimu, kod A. Zannettija 1606., .-..+-.
.......+.
........-.-.....
2. Radovi
......Jezik Matie Antuna Reljkovia, .-......-.........,.
..,..+.....,..+...
.....-...e Sarajewo przestrzega. Etnonacjonalizm w Europie, ...:
....
.-..Akcenat u gramatici ime Starevia, .+.............,.........
...+.....+....-.
.-..Jezik i sloboda, ..,..-....
.-.....Pravopis hrvatskoga jezika, ..,..-....
.-.....Pravopisni prirunik hrvatskoga ili srpskoga jezika, ..,..-
...-........
Ante Starevi i njegovo djelo. Zbornik radova, .......-.,..
..,..-....
...,Literary Language and Literary Dialect in Medieval and Early
Modern Slavonic Litertures, .-.....-...-+........,..-....
...-..-+.-....
.-.AVNOJ i hrvatski jezik .,.+.-Hrvatski jezik u politikom vrtlo
gu . . .
.-.Gunduliev jezik prema suvremenome hrvatskome knjievnom jezi
ku, ....-......,..-....,.........+.-Hrvatska jeziko
slovna itanka ,
.-. Hrvatska jezikoslovna itanka, ..,..-....
.-.Hrvatska jezikoslovna prenja, ..,..-....
.-.Hrvatski jezik u politikom vrtlogu, ..,..-....
.-.Hrvatski juer i danas, ..,..-...
.-.Jezina politika Dalibora Brozovia .,.+.-Hrvatski juer i da
nas . . .
.-.
Jezik ,Rtu
la rim
koga' - vana sastavnica u razvoju hrvatskoga

kn)lzevnoga Jezzka .,Zivot i djelo Bartola Kaia
.
Zbornik radova . . .
..+..1994.
.-.
Jezik starih hrvatskih pisaca u Slavonii, ..+.-,...,..-..

s....-......6, ..-.....1968.
.-.
s., Lingvisti rade, a prirunika nema!, .,.+-Hrvatski jezik u poli

tzckom . . .
.-.Lingvistiko odreenje hrvatskoga knjievnogjezika, ....18,
..,.-1970.
.-.Nekoliko napomena o jeziku Frnje Tumana .,.+-Hrvatski
juer i danas . . .
'
.-.Nova i cjelovita slika povijesti hrvatskoga knjievnog jezika, ....
..,.-1978. ,........+-Hrvatski juer i danas . ,
.-. O hrvatskom prilogu unitaristikim nastojanima, ....39,
..,.-1991.
.-O l
ma hr
atskoga knjievnogjezika, ....40, ..,.-1993.

.-. Potzca)l l podacz za raspravu o poetku hrvatskoga knjievnoga jezi
ka, ....45, ..,.-1998.
.-. Pravopisna rjeenja treba birati prema razlozima, ...48,
..,.-2001.
.-.Problem norme u hrvatskom knjievnom jeziku .,Zbornik
Zagrebake slavistike kole, ..,.-1976 ,.......Norme i normi
ranje . . . ,
.-. Standardizacija - stabilizacija knjievnoga jezika, ....35,
..,.,1987. ,.......Norme i normiranje . ,
.-.Stokavtina i dananji knjievni idiomi na njoj utemeleni,
+.......+.,..........-..-..10, ..,.-1985. ,........+-
Hrvatska jezikoslovna itanka, ..,.-1990.] .
.-.Teze o jeziku Kaieva Rituala rimskoga .,.+-Hrvatski juer i
danas . . .
.-. Tisuljetni jezik na hrvatski, ..,.-1991.
.-.Uklanjanje hrvatsko-spskih jezinih razlika, ...l l, ..,.-
1963.
'
.-.Va
st p
znavanja povijesti hrvatskoga knjievnost jezika,

+........,+-.16 ...1971 ,........+-Tisuljetni jezik na
hrvatski . . ,
.-. ..-..s s.,.Hrvatski pravopis, ..,.-1971. ..-..-,-..
.-..-.,........-+.-1972., 1984. ...,.-1990.)
.-. ..-..s s.,.Hrvatski pravopis, ,..-.,-,-...+.-,.
94., 1996.; ,...-...+.-,..,.-2000., 2002., 2003., 2004.
.-
.+.-Prvopisni rat. Komentirana bibliografija publicistikih

danaka o hrvatskom pravopisu objavljenih u 2000. i 2001. godini, ....
51,
_
.,.-2004. .......N. ..,....52, ..,.-2005.
.+..-
.Hrvatska (orto)grafija prie pojave prvoga pravopisa, ..-..

23, .,..1990.
.+...-..Kratka osnova hrvatskoga pravopisanja, .,..1996.
Literatura 41 1
.+...-..Kureleva ortografija sprm Brozova Hrvatskoga pravo pisa (je
dan aspekt odnosa Rijeke filoloke kole i tzv. hrvatskih vukovaca) .,
Rijeki filoloki dani, Zbornik radova l, .,..1996.
.+...-..Pravopis . ,Hrvatski jezik . . .
.+...-..U potrazi za vlastitim jezinim standardom, ...-.--...l,
.,..1992.
.,.Treba li pisati kako dobri pisci piu, ..,.-2004.
.-...Hrvatsko jezino pitanje, ..,.-1991 .
.-... Nacionalno pitanje u Jugoslaviji, ..,.-1995.
....Standardni srpskohrvatski jezik, norma i varijante, -,..-.,
...13, 3, ...,..1984.
...E., +.+...-.....N., ..-...s ...-+.s s.-.s
s.-..,..s ...., .........,........,..s
Hrvatski jezini savjetnik, ... +.+.s s.-..,... ....,..
..,.-1999.
..N., .,A. ...Taj hrvatski, ...40, ..,.-1992.
..N., Hrvatski jezik i njegov pravopis, ...48, ..,.-2001.
..N., ]ezina politika kao razgrdnja hrvatskih jezinih norma, ....
52, ..,.-2005.
..N., O postanku hrvatskoga knjievnogjezika, .,s....Die
Entstehung der kroatischen Literatursprache, ...45, ..,.-1998.
..N., Odjeci Guberina-Krstievih Razlika u hrvatskome jeziku i jezika
slavlju, ....47, ..,.-2000.
..N., Uvod u nastanak Guberina-Krstievih Razlika. U povodu 60. obljet-
nice izlaska knjige, ...47, ..,.-2000.
..N., VS. Karadi izmeu jezikoslovlja i politike, ..,.-1991.
+-.......Indoeuropejskie jzyki Balkan6w .,Jzyki indoeuropejskie,
...+-...............1988.
..A., Borba oko naeg knjievnogjezika i pravopisa, .,..+1949.
..A., jezika jedinstvo Srba, Hrvata i Slovenaca kod ure Daniia i nje
govih savremenika, .,Daniiev zbornik, .,..+ .,.-.,.-.1925.
..A., .,Jezik Hrvata kajkavaca, .-.....-.........,..
.,..+1935.
..A., Kajkavski dijalekat ., ..-.,..Narodna enciklopedija srp-
sko-hrvatsko-slovenaka, ...,..+1927.
..A., Oko naeg knjievnog jezika, .,..+1951.
..A., Osnovi istorije srpskohrvatskogjezika, .,..+1972.
..A., Periodizacija srpskohrvatskogjezika, ..-.....-.........,
....,..+1958.
..A., Vukova borba za narodni i knjievni jezik, .,..+1948.
-.N., Gradianski Hrvati .,Hrvatski jezik ...
-.N., Gradianskohrvatskijezik u Tkalevievo vrieme .,Rijeki filo
loki dani. Zbornik Radova 2, .,..1998.
....-+-C.A., Y a-t-til un substrat akavien dans le dialecte de
Dubrovnik, .....--.,1957.
Bogdanovi D. , Istorija stare srpske knjievnosti, Beograd, 1980.
Borawski S., Wprowadzenie do historii jrzyka polskiego, Warszawa, 2002.
Borys W., Juraj Kriani a jrzyk chorwacki, >>Pamitnik Slowianski<< XXXIII,
Ossolineum, Wroclaw, 1986.
Borys W., O badaniach dialekt6w chorwackich przez Mieczyslawa
Maleckiego (po 75 la tac h) [u:] Mieczyslaw Malecki. Czlowiek, uczony, or
ganizator, ur. J. Rusek, Krakow, 2005.
Borys W., Problematyka dialektyzm6w leksykalnych [u:] Etnogeneza i to po
geneza Slowian, Warszawa - Poznan, 1980.
Borys W., Studia nad dialektem czakawskim Jurja Krianicia. Akcentuacja
rzeczownik6w, Wroclaw-Warszawa-Krakow-Gdansk-lodi, 1986.
Bokovi R., O leksikoj i stilskoj diferencijaciji srpskoga i hrvatskoga knjiev
nog jezika, >>Na jezik<< III, Beograd, 1935. [pretisak /u:/ idem, Odabrani
lanci i rasprave, Titograd, 1978.].
Bokovi R., Razvitak sufiksa u junoslavenskoj zajednici, >>Junoslovenski
filolog<< XV, Beograd, 1936.
Bratuli J., Glagoljatvo i protestantizam, >>Radovi Zavoda za slavensku filo
logijU<< 27, Zagreb, 1992.
Bratuli J., Leksikon hrvatske glagoljice, Zagreb, 1995.
Bratuli J., Pogledi hrvatskih protestanata na knjievni jezik, >>Rasprave
Zavoda za slavensku filologiju<< 18, Zagreb, 1983.
Bratuli J., Prijevodi biblijskih tekstova u razvitku hrvatskoga knjievnogje
zika, >>Croatica<< 45-46, Zagreb, 1997.
Brbori B., Predistoria i sociolingvistiki aspekti [u:] Srpski jezik . . .
Brlek M. , Leksikograf Joakim Stulli. Djela HAZU, Razred za filoloke znano
sti 60, Zagreb, 1987.
Brodnjak V., Razlikovni rjenik srpskog i hrvatskog jezika, Zagreb, 1991.
Brozovi D. , Aktualna kolebanja hrvatske jezine norme u slavenskome i eu
ropskom svjetlu, >>Croatica<< 45-46, Zagreb, 1998.
Brozovi D., akavsko narjeje [u:] D. Brozovi, P. Ivi, Jezik, srpskohrvatski
l hrvatskosrpski . . .
Brozovi D. , Deset teza o hrvatskome jeziku. O kljunim pitanjima hrvatsko
ga knjievnog jezika [u:] Deklarcia o nazivu i poloaju hrvatskog knji
evnogjezika. Grada za povijest Deklaracije . . .
Brozovi D. , Dijalekatska slika hrvatskosrpskoga jezinog prostora. In me
moriam prof Mati Hrasti, >>Radovi Filozofskog fakulteta u Zadru<< 8,
Zadar, 1968. - 1969., 1969. - 1970.
Brozovi D., Djelo Petra Zorania u razvitku jezika hrvatske knjievnosti,
>>Zadarska revija<< 18, 5, Zadar, 1969.
Brozovi D., Dva priloga prouavanja Petra Zorania, >>Zadarska revija<< 8, l,
Zadar, 1959.
Brozovi D., Etninost i jezik: uvodno rzmatranje [u:] Etninost, nacija,
identitet: Hrvatska i Europa, ur. R. iak-Chand, J. Kumpes, Zagreb,
1998.
Brozovi D., Etninost jako jedna od podloga nacionalne kulture [u:]
Kultura, etninost, identitet, ur. J. ai-Kumpes, Zagreb, 1999.
Literatura 413
Brozovi D. , Gramatike znaajke hrvatskoga jezika, >>Jezik<< 44, Zagreb,
1996.
Brozovi D., Hrvatski jezik, njegovo mjesto unutar junoslavenskih i drugih
slavenskih jezika, njegove poviesne mijene kao jezika hrvatske knjievno
sti [u:] Hrvatska knjievnost u evropskom kontekstu, Zagreb, 1978.
Brozovi D., ]ezina i pravopisna previranja u Hrvatskoj na prielazu iz 19. u
20. stoljee, >>Jezik<< 33, Zagreb, 1985.
Brozovi D., jezik kao bitna odrednica kulturnog identiteta, >>Jezik<< 49,
Zagreb, 2002.
Brozovi D., Kajkavska narjeje [u:] D. Brozovi, P. Ivi, Jezik, srpskohrvatski
l hrvatskosrpski . . .
Brozovi D., Lingvistiki nazivi na srednjojunoslavenskom podruju,
>>Jezik<< 49, Zagreb, 2002.
Brozovi D., Neka bitna pitanja hrvatskoga jezinog standarda, Skolska
knjiga, Zagreb, 2006.
Brozovi D., O aktualnim znanstvenim i nastavnim problemima hrvatsko
srpske dijalektologije, osobito u klasifikaciji dialekata, >>Jezik<< l l, Zagreb,
1963.
Brozovi D., O dijalektolokom aspektu dubrovake jezine problematike,
>>Dubrovnik<<, 3, 1992.
Brozovi D., O jezinim dubletama i slinim pojavama u slavenskim stan
dardnimjezicima, s osobitim obzirom na tipologiju jezinih norma [u:]
Wariancja normy we wsp6lczesnych slowianskich . . .
Brozovi D., O jeziku u zakonima i o zakonima jezika, >>Jezik<< 26, Zagreb,
1978.
Brozovi D., O kryteriach strukturlnych i genetycznych w klasyfika-
cji dialekt6w chorwackoserbskich, >>Biuletyn Polskiego Towarzystwa
Jzykoznawczego<< 22, Krakow, 1963.
Brozovi D., O opim jezinim i izvanjezinim uvjetovanostima standardno
novotokavske pravo pisne problematike sa stanovita njezina historijata
i suvremenoga stanja, >>Jezik<< 24, Zagreb, 1976.
Brozovi D., O poetku hrvatskoga jezinog standarda, >>Kritika<< 10, Zagreb
1970 [pretisak /u:/ idem, Standardni jezik . . . ] .
Brozovi D., O posrednikoj ulozi Matije Divkovia u razvoju civilizacijsko
jezine nadgradnje [u:] Zbornik radova o Matiji Divkoviu, Sarajevo,
1982.
Brozovi D., O problemima varijanata, >>Jezik<< 13, Zagreb, 1965.
Brozovi D., O rekonstrukciji predmigracionog mozaika hrvatskosrpskih di
jalekata, >>Filologija<< 4, Zagreb, 1963.
Brozovi D., O sadraju pojma norma u leksikologii, >>Jezik<< 28, Zagreb,
1980. [pretisak /u:/ Norme i normiranje . . . ]
Brozovi D., O suvremenoj morfolokoj normi hrvatskoga jezinoga stan
darda i o morfolokim znaajkama standardne novotokavtine uope,
>>Jezik<< 24, Zagreb, 1976. [pretisak /u:/ Norme i normiranje . . . ]
Brozovi D., O tronarjenoj dimenziji hrvatske knjievnosti, >>Croatica<< 7 - 8,
Zagreb, 1976.
Brozovi D. , O ulozi Ljudevita Gaja u zavrnoj etapi hrvatske jezine unifika
cie, Radovi Instituta za hrvatsku povijest<< 3, Zagreb, 1973.
Brozovi D., Povijesna podloga ijezinopolitike i sociolingvistike okolnosti
[u:] Hrvatski jezik . . .
Brozovi D., Refleks staro hrvatskoga dugog jata u hrvatskome slovopisu,
Jezik<< 46, Zagreb, 1998.
Brozovi D. , Sociolingvistika situacija i problemi jezine standarizacije u
slavenskom svietu XVIII stoljea, Radovi Filozofskog fakulteta u Zadru<<
ll, Zadar, 1972. - 1973.
Brozovi D., Srpskohrvatski jezik kao genetskolingvistiki, tipoloki i socio
lingvistikifenomen, >>Zbornik za filologiju i lingvistiku Matice srpske<<
27-28, Novi Sad, 1984. - 1985.
Brozovi D., Standardni jezik. Teorija, usporedbe, geneza, povijest, suvreme
na zbilja, Zagreb, 1970.
Brozovi D., Stanje i zadatci jezikoslovne kroatistike, >>Jezik<< 43, Zagreb,
1995.
Brozovi D., Tri razdobla u razvitku nae dijalektologije, >>Radovi
Filozofskog fakulteta u Zadru<< l, Zadar, 1960.
Brozovi D., Uloga bosanskohercegovakih franjevaca u formiranju jezika
hrvatske knjievnosti i kulture - od Divkovia do fra Grge Martia, >>Jezik<<
20, Zagreb, 1972.
Brozovi D., Ivi P., Jezik, srpskohrvatski l hrvatskosrpski, hrvatski ili srpski.
Izvadak iz II izdanja Enciklopedije Jugoslavije, Zagreb, 1988.
Bubalo J., Hrvatska jezina zrnca, Mostar, 1999.
Bubalo J., Zasluge franjevaca za hrvatski knjievni jezik u 19. stoleu,
>>Kai<< 14, Split, 1982.
Buar F., Povijest hrvatske protestantske knjievnosti za reformacije, Zagreb,
1910.
Bugajski M., ]zykoznawstwo normatywne, Warszawa, 1993.
Bugarski R., Jezici, Beograd, 1997.
Bugarski R., Lica jezika, Beograd, 2001.
Bugarski R., Nova lica jezika, Beograd, 2002.
Ci eho nska M., Czy jzyk moe sir rozpada? [u:] Rozpad mitu ijrzyka?, ur. B.
Czapik, Katowice, 1992.
Cichonska M., Jrzyk serbsko-chorwacki wobec proces6w dezintegracyjnych w
Jugoslawii, [u:] Jrzyki slowiwiskie wobec wsp6lczesnych . . .
Ci eho nska M. , Jrzyki Slowian Poludniowych wobec rozpadu SFRJ (Czy
Slowianszczyinie przybywajrzyk6w?) [u:] Wsp6lczesne tendencje ro
zwojujrzyk6w slowianskich, ur. M. Blichtarski, H. Fontanski, Katowice,
1994.
Cichonska M. , Ksztaltowanie sir normy literackiego jrzyka serbskiego,
chorwackiego i bosniackiego [u:] Jrzyk wobec przemian kultury, ur. E.
Tokarz, Katowice, 1997.
Cichonska M., Tendencje rozwojowe w zakresie leksyki jrzyka serbsko
chorwackiego (zarys problematyki) [u:] Studia zjrzyk6w i literatur na-
Literatura 415
rod6w slowianskich. Tendencje rozwojowe, ur. B. Czapik, E. Tokarz,
Katowice, 1991.
Cviji J., Metanastazika kretanja, njihovi uzroci i posledice, Beograd, 1922.
Czerwinski M., [ree.:] Robert Greenberg, Language and Identity in tha
Balkans. Serbo-Croatian and its Disintegration, Oxford University Press,
New York, 2004., str. 182, >>Socjolingwistyka<< 18, Krakow, 2004.
Czerwinski M., Jrzyk, ideologia, narod. Polityka jrzykowa w Chorwacji a
jrzyk medi6w, Krakow, 2005.
.
Czerwinski M. , Jrzyk propagandy w Niezalenym Panstwie Chorwackzm.
Proba charakterystyki, >>Socjolingwistyka<< 19, Krakow, 2005.
ale F., Pabirci tragom Drieva jezika, >>Dubrovaki horizonti<< 18, 26,
Zagreb, 1986.
- v
irilov J., Hrvatsko-srpski rjenik inaica - Srpsko-hrvatskz recnzk varyantz,
Beograd, 1989.
Damjanovi S., Glagolitica kajkaviana [u:] idem, Jezik otaasi o
= = V
Damjanovi S., Hrvatski i staroslavenski [u:] Zbornik Zagrebacke slavzstzcke
kole, Zagreb, 2001.
Damjanovi S., Hrvatsko knjievno srednjovjekovlje, Zagreb, 1994.
Damjanovi S., Jezik Baanske ploe [u: ] idem, Jezik otaaski . . .
Damjanovi S., Jezik otaaski, Zagreb, 1995.
Damjanovi S., Jezik prvo tiska u kontekstu knjievno jezine prakse hrvatskih
glagoljaa, >>Slovo<< 34, Zagreb, 1984.
Damjanovi S., Kojim je jezikom pisana 'Baanska ploa' [u:] Od foneti
ke do etike. Zbornik o sedamdesetogodinjici prof dr Josipa Silia, ur. I .
Pranjkovi, Zagreb, 2005.
Damjanovi S., pogovor fototipskom izdanju Rech domovini . . . , u seriji:
Cymelia Croatica 2, Zagreb, 1985.
.
Damjanovi S., O tr6jjrzycznej i tr6jpismiennej literturze chorwackzego
sredniowiecza, p rev. A. Borowiec [u:] Jrzyki i trdycje Slowian, ur. E.
Tokarz, Katowice, 2003.
Damjanovi S., Tragom jezika hrvatskih glagoljaa, Zagreb, 198.
D<browska A., Grajewski A., Jrzyk swiadomie sterowany. Uwagz na temat
wsp6lczesnego jrzyka (serbsko)-chorwackiego, >>Socjolingwistyka<< 15,
Krakow, 1996.
D<browska-Partyka M. , Pismo jako znak tosamosci [u:] Jrzyk a tosamos
narodowa . . .
D<browska-Partyka M. , Tradycja, klasycy, kanon. O wsp6lczesnych rewizja
ch wartosci w obrrbie litertury serbskiej [u:] W poszukiwaniu nowego ka-
nonu . . .
D<browska-Partyka M. , Zagadnienie tosamosci a konfliktjugoslowianski
[u:] Wsp6lczdni Slowianie wobec wlasnych tradycji i mit6w, ur. M.
Bobrownicka, L. Suchanek, F. Ziejka, Krakow, 1997.
Deklaracija o nazivu i poloaju hrvatskog knjievnog jezika. Grada za povi
jest Deklaracije. Tree izmijenjeno i dopunjeno izdanje, ur. J. Hekman,
Matica hrvatska, Zagreb, 1997 (I. izd., 1991.)
o....Srpska knjievnost: identitet, granice, tenje, .,..+1996.
o.....Rjenik Fausta Vrania, Rad JAZU 231, ..,.-1925.
o.....Voltiev >>Rioslovnik, .........-,..-...,.........,..........
.,..+1929.
Encyklopediajrzyka polskiego, ..e.-.-..,............
...:1991.
Encyklopedia jrzykoznawstwa ogolnego, .. ...-........
.........:1993.
......sDubrownik w chorwackiej przestrzeni kulturowej z perspektywy
XIX stulecia .,Problemy tosamosci kulturowej w krajach slowianskich
(ejformy i przemiany), 2, .........,-.........2003.
..-...Jezik hrvatskih protestantskih pisaca .-vijeka. Prilog historikoj
gramatici hrvatskog ili srpskogjezika, RadJAZU212, ..,.-1916. ; Rad
JAZU214, ..,.-1916.
.............. HistoriaJugoslawii, ...........
...:.+.-...:+1985.
......Norma jrzykowa a tolerncja jrzykowa (czyli jak to godzq w
Jugoslawii), .,.,.........2, ...:1976.
......Relacja >>jfzyk a polityka<< w najnowszych dziejach starego -
nowego jfzyka slowianskiego, ..+.........,.......,.....-...,
35, ......1999.
..-..Gradiansko hrvatska jezina kodifikacia u Nimko
gradiansko-hrvatskom rjeniku .,Gradianski Hrvati ..--
(zbornik), ..,.-1984.
..-..O otkazivanju Novosadskoga dogovora, ....18, ..,.-1970.
...-..+.+..s.-..,..sNormativnost i viefunkcionalnost u
hrvatskome standardnom jeziku, ..,.-2005.
...-..Gramatyka opisowa jrzyka serbochorwackiego, ......1963.
...-...s akavski pjesnici renesanse, ..,.-1969.
....Juraj Mulih. ivot i djelo, .- ..,.-1994.
...Glagoljska epigrafika. Kulturno-historijski vidovi, ..,.-1982.
.....est stolea hrvatskoga lekcionara u sklopu jedanaest stoljea hr-
vatskoga glagolatva, ..-.....+.-,.....,.-1975.
Funkcionisanje jezika u vienacionalnim zemlama, ...,..1990.
...+...Jrzyk i narod a prawa czlowieka, ....,-.....,.
....,....,.,...-...,.............: ....
...+...Jrzyki slowianskie w warunkach wielokulturowosci, .,......-
...+.:......,..-,.-.....,.,...-..........2002.
..-...,...oJezik Bartola Kaia, ...,..1984.
..-...,...o,Jezik bosanski
'
i slika Bosne u djelima pisaca .stoljea,
..+....--..-.-...7, ...,.. ..1995.
..-...,...oBabua i franjevaka knjievnojezina ba..-..,
Zbornik o Tomi Babiu, ..,.-2002.
..-...,...o Jezik Ivana Bandulavia, ...,..1989.
Literatura 417
..-...,...oJezik u gramatikama junih hrvatskih prostora .i .-
stolea, ..,....-.........-.......,....,.........,29, ..,.-
2003.
..-...,...oO tipu knjievnog izrza u franjevaki'
!:
letopi
r
(
primjeru 'Ljetopisa sutekog samostana' fra Bone Bemca), -,...-,
...15, 2, ...,..1986.
.
..-...,...oPrimjeri bosanskohercegovake pismenosti i knjievnostz
od ..do .-stoljea, ..,.-2004.
..-...,...oProblem norme kod protureformatorsh pisac

na
i
mjeru jezika prvih bosanskih franjevaca i Bartola Kaszca), -,...-,
...12, 3, ...,..1983.
..-...,...oivot i i djelovanje Bartola Kaia ..--
,....
..,......Bartol Kai, Institutiones linguae Illyrzca l Osnove zlzrskoga
jezika, ..,.-2002.
v
..,., Kratka osnova horvatska-slavenskoga pravopzsa
a
:.
.
.. , .
Cymelia Croatica, l, ..,.-1983. .,.........+.Rl)eC uz Gajevu

>>Kratku osnovu<<
...,.,..Hrvatska knjievnost od .-do .-stoljea u sjevernoj
Hrvatskoj i Bosni, ..,.-1969.
. . -
...oPrawoslawie, historia, narod. Miejsce kultury duchowe} w serbskzeJ
tradycji i wspolczesnosci, ...:2005.
...-...Hrvatski etimoloki rjenik, ..,.-1993.
...-...Porijeklo imena Hrvat, ..,.-1990.
...,-z., +.-.....-...Slownik terminologii jfzykoznawczej,
......1968.
......Bogoslav ulek. Otac hrvatskoga znanstvenoga nazivlja, ..,.-
1995.
......Dragutin Antun Pari, ..,.-1998.
...... Viejezini rjenici u Hrvata, ....38, ..,.-1990.
Gradianski Hrvati (zbornik), ..,.-1973.
Gradiansko hrvatska knjievnost, ... ......-.....1998.
..-..Jezik i govor kao komponente pripadnosti zajednici (ogled o jezi
ku i identitetu) .,Etninost, nacija, identitet: Hrvatska i Europa, ..
....-.-+..-,...,.-1998.
....s Die Entstehung der kroatischen Literatursprache, ..-.-..
.-1997.
....sHrvatski udjel u Karadievu prijevodu Novoga zavjeta, ....
44, ..,.-1996.
....sKaradieva gledita o hrvatskome jeziku u slavistika me okru-
ju, ....45, ..,.-197.
v v v v
....sPonovo o istocnohercegovackoj stokavstzm<< z kroatzstzckzm
stranputicama, ....47, ..,.-1999.
.
....sZablude o istonohercegovakim govorima kao o dialekatnoJ
osnovici hrvatskoga knjievnoga jezika, ....46, ..,.-1998.
GreviM. , Zato slavistika 19. stoljea nie priznavala postojanje hrvatsko
ga jezika? Uzroci i posledice, Jezik<< 45, Zagreb, 1997.
Gri M., Rat pravopisa. Nova hrvatska jezina paranoja, Globus<<, Zagreb,
2. Il. 2001.
Greenberg R., Language and Identity in the Balkans. Serbo-Croatian and its
Disintegration, Oxford University Press, New York, 2004.
Gricka t I., Jezik knjievnosti i knjievni jezik - na osnovu srpskog pisanog na
sle
a iz stariji
?
poha, Junoslovenski filolog<< XXVIII, Beograd, 1969.
Guletc M., Gradzscanskohrvatske gramatike 19. i 20. stoljea, [u:] Rieki fi
loloki dani, Zbornik radova 2, Rijeka, 1998.
Gulei
_
M. , Slovopisna i pravopisna norma u gradianskohrvatskim gra
matzkama [u:] Rieki filoloki dani, Zbornik radova 4, Rijeka, 2002.
Guberina P., Krsti K., Razlike izmedu hrvatskoga i srpskoga knjievnog jezi
ka, Zagreb, 1940.
Hadrovics L., Pokuaj reforme latinikog pravo pisa 1785. godine, >>Anali
Filolokog fakulteta u BeogradU<< 5, Beograd, 1965.
Hadrovics L., Poviest gradiansko hrvatskoga knjievnogjezika [u:] Povijest
i kultura gradianskih Hrvata, ur. I. Kampu, Zagreb, 1995.
Hadrovics L., Zur Geschichte der kroatischen Rechtschreibug im XVIII. ]h.,
Budapest, 1940.
Hadrovics L., Zur Geschichte der kroatischen Schriftsprache, Archivum
Europae Centro-Orientalis, 8/1, 2, Budapest, 1942.
Halilovi S., Bosanski jezik, II izd. Sarajevo, 1998.
Halilovi S., Pravopis bosanskoga jezika, Sarajevo, 1996.
Ham S., Jezik zagrebake filoloke kole, Osijek, 1998.
Ham S. , Pravopisna morfo(no)loka i leksika zbrka, >>Jezik<< 48, Zagreb
2001.
J
Hamm J., Cakavizam i njegova geneza, >>Radovi Instituta u ZadrU<< 3,
Zagreb, 1958.
Hamm J., Etymologicon Illyricum, >>Nastavni vjesnik<< LI, Zagreb, 1942. -
1943.
Hamm J., Hrvatski tip crkvenoslavenskogjezika, >>Slovo<< 13, Zagreb, 1963.
Havranek B., Studie o spisovnem jazyce, Praha, 1963.
Havranek B., Jedlika A., Ces ka mluvnice, Praha, 1960.
Havranek B., Weingart M., Prsky lingvisticky krouek: Spisovna e tina a
jazykovd kultura, Praha, 1932.
Herigonj
E. , Iz radova n
a
i
traiv
_
anju stilematike i sintakse glagolake ne
lz
urg
ske pro
e 15. stoleca [u:] tdem., Nad iskonom hrvatske knjige . . .

HerctgonJa E. , Kajkavski elementi u jeziku glagoljake knjievnosti 15. i 16.
stoljea [u:] idem., Nad iskonom hrvatske knjige . . .
Hercigonja E. , Na temeljima hrvatske knjievne kulture, Zagreb, 2004.
Hercigonja E., Nad iskonom hrvatske knjige, Zagreb, 1983.
Herci
nja
Pov
lska istin
_
a i natpis Povalskog praga u hrvatskoj kultur
noj l kn)lzevnoj prksz [u:] tdem., Na temeljima hrvatske . . .
Literatura 419
Hercigonja E. , Tropismena i trojezina kultura hrvatskoga srednjovjekovlja,
Zagreb, 1994.
Horvat V., Bartol Kai i njegov ,Ritual rimski' u razvoju hrvatskoga knjiev
nogjezika, pogovor pretisku Rituala, Zagreb, 1993.
Horvat V., Vukov, Srpski rjenik' prema rjenicima isusovaca leksikogra
fa: Kaia (1599?), Mikalje (1649
.
), Habdelia (1670.), Dela Bele (1 728.}
i ]ambreia (1 742.} [u:] Nauni sastanak slavista u Vukove dane 17, 2,
Beograd, 1978.
Hraste M., akavski dijalekat [u:] Enciklopedija Jugoslavije IV, Zagreb, 1960.
Hraste M., Kajkavski dijalekat [u:] Enciklopedija Jugoslavie IV, Zagreb, 1960.
Hraste M. , Kajkavski knjievni jezik [u:] Enciklopedija Jugoslavie IV, Zagreb,
1960.
Hraste M. , O treoj varijanti hrvatskosrpskog knjievnogjezika, >>Jezik<< 13,
Zagreb, 1966.
Hraste M., Problem norme u knjievnom jeziku, >>Jezik 13, Zagreb, 1965.
Hroch M. , Male narody Europy. Perspektywa historyczna, prev. G. Panko,
Wroclaw, 2003.
Hrvatski jezik, ur. M. Lonari, serija: Najnowsze dzieje jrzyk6w slowianski
ch, Opale, 1998.
Hrvatski jezik u XX. stoljeu, Zbornik, ur. M. Samardija i I. Pranjkovi,
Matica hrvatska, Zagreb, MMVI.
Hrvatski knjievni jezik i pitanje varianata (zbornik), posebno izdanje
>>Kritika<<, Zagreb, 1969.
Hudeek L., Nekoliko primjera neureenosti hrvatske gramatike norme,
>>Dometi<< ll, 1-4, Rijeka, 2001.
Ignjatovi D., Jezik tampanih dela Jerolima Filipovia franjevakog pisca
XVII veka, Biblioteka Juno slovenskog filologa 5, Beograd, 1974.
Ivi M. , Problem norme u knjievnom jeziku, >>Knjievnost i jezik<< XII, 3,
Beograd, 1965 [pretisak /u:/ >>Jezik<< 13, Zagreb, 1965, .
Ivi P., [ree.:] M. Grevi, Die Entstehung der kroatischen Literatursprache,
>>Zbornik za filologiju i lingvistikU<< l, Novi Sad, 1998.
Ivi P., Dialektologia srpskohrvatskogjezika. Uvod i tokavsko nareje, Novi
Sad, 1956.
Ivi P., Jedinstvo i razjedinjenost srpskohrvatskog knjievnogjezika - aktuelni
trenutak [u:] idem, O jeziku nekadanjem i sadanjem . . .
Ivi P., O jeziku nekadanjem i sadanjem, Beograd, 1990.
Ivi P., O znaenju izraza , lingua serviana' u dubo vakim dokumentima XV
XVIII veka, >>Zbornik za filologiju i lingvistiku<< 12, Novi Sad 1969 [pre
tisak /u:/ idem, Izabrani ogledi II. Iz istorije srpskohrvatskog jezika, Ni,
1991, .
Ivi P., Srpski narod i njegov jezik, Beograd, 1971. , 1986., 2001.
Ivi S., Jezik Hrvata kaj ka vaca, >>Ljetopis JAZU<< XLVIII, Zagreb, 1936.
Jahi D., Halilovi S., Pali I., Grmatika bosanskoga jezika, Zenica, 2000.
Jankovi S., Pogled na bosanskohercegovaki meduvarijantnijezini tip,
>>Pregled<< LVII, I, 5, Sarajevo, 1967.
Japundi M. , Hrvatska glagolica, Zagreb, oujak 1998.
Jaroszewicz H., [ree.:] Dubravko kiljan: Govor nacije. Jezik, nacija, Hrvati,
Zagreb 2002, str. 315, Socjolingwistyka<< 18, Krakow, 2004.
Jaroszewicz ., K
mpara
ja normy standardowych jrzyk6w bosniackiego,

chorwacklego 1 serbskzelo Mozliwe tendencje dalszego rozwojujrzyk6w
post
erbsko-chorwackzch, Socjolingwistyka 18, Krakow, 2004.

Jaros
ewtcz .Literack

j(zyk serbsko-chorwacki i bosniacki. Cele powsta
nza, spel
1ane funkcje spoleczne, sposoby istnienia, >>Socjolingwistyka

16, Krakow, 1999.
Jaroszewicz H., Nowe tendencje normatywne w standardowych jrzykach
chorwackim i serbskim, Opole, 2004.
Jaroszewicz .Od a
ki
ty >>Vedy do >>Razlika izmedu hrvatskoga i srp

skoga knpzevnog]ezlka<

G
uberny i K
sticia. Rozw6j i socjolingwistyc

zne tlo serbsko-chorwckleJ wspolnoty JfZykowej w latach 1901-1941
>>Socjolingwistyka 18, Krakow, 2004.
'
Jedlia A., Praka kola i problematika standardnih jezika osobito slaven-
skih, >>Zadarska revija 20, Zadar, 1971.
'
Jem brA., An
n Vr
mec i
egovo djelo. Jrilog prouavnju starie hrvatske

knpzevnost1 povyesne dyalektologie, Cakovec, 1981.
Jembrih A., Hrvatski filoloki zapisi, Zagreb, 1997.
Jembrih A., Jezik Antuna Vramca u kontekstu dialekata i tradicije
>>Filologija 10, Zagreb, 1980. - 1981.
'
Jernej J., Poviest talijanskih gramatika na hrvatskom ili srpskom jeziku od
1649. do 1990., RadJAZU388, Zagreb, 1981.
Jer
1
j J., Strukt
ra ella B elZine grmatike, >>Filologija 19, Zagreb, 1991.

Jezlc
.
a norma 1 varyeteti, ur. L. Badurina, B. Pritchard, D. Stolac, Zagreb -
RIJeka, 1998.
Jezik na kriu, >>Vijenac VII, 136, Zagreb, 20. V. 1999.
]ezikoslovac fr ]osip Jurin. Zbornik radova sa znanstvenoga skupa
Primoten - ibenik, 1999.
'
Jrzyk a tozsamos narodowa: Slavica, ur. M. Bobrownicka, Krakow, 2000.
Jrzyk wobec przemian kultury, ur. E. Tokarz, Katowice, 1997.
Jrzyki
lo
_
wianskie dzis. No we fakty. No we spojrzenia. Ksirga pamiqtkowa
posw1rcona Profesorowi Michalowi Blicharskiemu, ur. H. Fon tanski uz
suradnju E. Stras, Katowice, 2001.
Jrzyi slowia
kie wobec
_
w
_
sp6lczesnych przemian w krjach Europy
Srokowej WschodnzeJ, ur. S. Gajda, Opole, 1993.
Jonk

LJ., Bogoslav ulek kao puristiki savjetnik, Pitanja knjievnosti i je
zika 3, 1-2, Sarajevo, 1956.
Jonke L.,
,
Borbe oko knjievnog oblika imenikoga genitiva mnoine u 19.
stoecu, >>Zbornik za filologiju i lingvistiku I., Novi Sad, 1957 [pretisak
/u: tdem, Knjievni jezik u teoriji . . . ] .
Jonke L
r
, Hrvatski knjievni jezik 19. i 20. stolea, Zagreb, 1971.
Jonke L
., Jez
k srpskorvatski u:] Enciklopedija {ugoslavije IV., Zagreb, 1960.

Jonke LJ., Jez1koslovnz rad Blaza Tadijanovia, >>Casopis za hrvatsku poviest
jezik, knjievnost i umjetnost 2, Zagreb, 1944.
'
Literatura 421
Jonke Lj ., Knjievni jezik u teoriji i praksi, Zagreb, 1964.
Jonke Lj., Nekoliko lanaka o osobitostima hrvatskoga knjievnoga jezika [u:]
idem, Knjievni jezik u teoriji i praksi . . . [pretisak /u:/ Norme i normiranje ... ] .
Jonke Lj., Problematika norme hrvatskoga knjievnog jezik

u sinkronijsko
"
i dijakronijskom aspektu, >>Jezik 22, Zagreb, 1974. [pretisak /u:/ Norme
normiranje . . . ] .
Jonke Lj., Samoglasno r u knjievnom jeziku 19. stolea [u:] idem, Knjievni
jezik u teorijii . . . ] .
Jonke Lj., Specifinosti u normiranju hrvatskosrpskog knjievnogjezika,
>>Jezik 12, Zagreb, 1964.
Jonke Lj., ulekova briga o hrvatskoj naunoj terminologiji, >>Zbornik radova
Filozofskog fakulteta 2, Zagreb, 1954.
Jonke Lj., Tadianoviev hrvatsko - njemaki jezini prirunik iz g
.
1761.
Orbis scriptus. Festschrit fiir Dmitrij Tschievskij zum 70. Geburtstag,
Miinchen, 1966.
Jonke Lj ., Teorija i prksa Novosadskog dogovora [u:] idem., Hrvatski knji-
evni jezik . . .
Jonke Lj., Veberove zasluge za na knjievni jezik, Rad]AZU309, Zagreb,
1956.
Jovanovi-Gorup R. , Lingvistiki i antitudidalnifaktori u odravanju srp-
skohrvatskogjezikog standarda [u:] Nauni sastanak slavista u Vukove
dane 16, l, Beograd, 1987.
Junkovi z., Jezik Antuna Vramca i podrijetlo kajkavskoga dijalekta, dijakro-
nijska rasprava, Rad!AZU363, Zagreb, 1972.
Junkovi z., O jeziku Vitezovieve Kronike, >>Radovi Zavoda za slavensku f-
lologijU<< 2, Zagreb, 1958.
Junkovi z., ime Starevi ifonoloki opis novotokavskih naglasaka,
>>Jezik 25, Zagreb, 1977.
Juri J., Pokuaj Zbora za irenje vjere, >>Croatia sacra, Zagreb, 1934.
Kai M. , Hrvatski i srpski. Zablude i krivotvorine, Zagreb, 1995.
Kai M. , Politika u znanstvenoj slavistici iliti politikojezikoslovle,
>>Croatica 45 - 46, Zagreb, 1997.
Kale E., Hrvatski kulturni i politiki identitet, Osijek-Zagreb-Split, 1999.
Kalogjera D., Nezaobilaznost normi (norma) i kritika norme [u:] Jezina nor-
ma i varijeteti . . .
Kalogjera D. , O odnosu regionalni dijalekt - standardni jezik, >>Jezik 13,
Zagreb, 1965.
Karada M. , Ustavni aspekti jezike problematike u Jugoslaviji [u:]
Funkcionisanje . . .
Karadi V. S. , Srbi i Hrvati [u:] idem, Skupljeni gramatiki i polemiki spisi,
I-III, Beograd, 1894. - 1896.
Karadi V. S., Srpski rjenik is tolko van njemakim i latinskim rijema, Be
1818 [pretisak: Beograd, 1966., 1969.]
Karadi V. S. , Srpski rjenik is tumaen njemakijem i latinskijem rijeima,
Be 1852, Beograd 1898., 1935. [pretisak: Beograd, 1966., 1986.]
Kategoria
arou w kulturach slowimiskich, ur. T. Dqbek-Wirgowa, A. Z.

Makowiecki, Warszawa, 1993.
Kati R., Etnogeneza hrvatskog naroda. Ime, podrijetlo i jezik Hrvata [u]
-
, Na kroatistikim raskrijima . . .

Kat
'
R., Gramat
ola Kaia, Rad JAZU 388, Zagreb, 1981.

Kat
<
R., Hrva
sk1
ez
cnz standard, >>Jezik 51, Zagreb, 2004.

Katicic R.
:
I
ent1tet Jez
Suvremena lingvistika 5-6, Zagreb, 1972. [ reti-

/u./ Id
m, Nov1 Jezlkoslovni ogledi ... ]

p
Kat
'
R., J
zlkoslovni ogledi, Zagreb, 1971.

Katic
c
_
R., Lzngvis
k

dimenzije jezinoga poloaja gradianskih Hrvata
,.,Idem, NoVlJezlkoslovni ogledi . . .
KatiCIC R., Matia Petar Katani i poeci novotokavskogjezika u Hrvata
>>Forum<< XXII, 10-12, Zagreb, 1983.
7
KatiiR., Na ishoditu. Knjievnost u hrvatskim zemljama od 7 do 12 t
ljeca, Zagreb, 1994.
s L
KatR., Na
roatistikim raskrijima, Zagreb, 1999.

Katlcic ,Nacela standa
;
dnosti hrvatskoga jezika, >>Jezik<< 43, Zagreb 1995
p
_
r
tisak lu:/ Norme 1 normiranje . . ]

Katicic R., Normiranje k
jievnoga jezika kao lingvistiki zadatak, >>Jezik<<

r. Zagreb 1963 [pretisci [u:] Jezikoslovni ogledi . . . i [u:] Norme i normira
nJe . . . ]
KatR., Novi
{
ikos
!
o
ni ogledi, Zagreb, 1986.

Katicic R., O Drz1cevu Jezlku pedeset godina nakon Reetara >>Forum<< 28
9-10, Zagreb, 1989.
? 7
KatR., O hr
atskom knjievnom jeziku, >>Jezik<< 35, Zagreb, 1987.

Katici L R., O
f
o
etku no
ot
?
kavskoga hrvatskoga jezinog standarda, L nje
govu polo
;
a1u u
f?
VlJeSl hrvatskoga knjievnogjezika i u cjelini standar
dne nov
?
stokavstzne, >>Filologija<< 8, Zagreb, 1978. [pretisak /u/ N

koslovnz ogledi . . . ]
. OVlJezl
KatR., O P
'
rizmu, >>Jezik<< 21, Zagreb, 1973.
Kat
'
R., O Vlsezna
os
:
i pojma jezik, >>Jezik<< 34, Zagreb, 1986.
KatiCic R., Opseg povyestl hrvatskogjezika [u:] Hrvatski znanstveni zbornik
-
agreb, 1971. pretisak /u:/ idem., Novi jezikoslovni ogledi . . . ]
Kat
<
R., Slavo
sk1
!
birci, >>Kritika<< 17, Zagreb, 1971.
Kat
cic R. , >
Slove
_
nskz<< l >>hrvatski<< kao zamjenjivi nazivi jezika hrvatske kn "i-
zevnostl, >>Jezik<< 36, Zagreb, 1989.
'
KatR., Uz poetke hrvatskih poetaka, Split, 1993.
KatiCic R., Vuk Stefanovi Karadi i knjievni jezik u Hrvata >>Jezik<< 35
Zagreb, 1987.
' '
Katii R., Novak P. S., Dva tisulea pismene kulture na tlu Hrvatske
Zagreb, 1988.
7
Klai B.
:
!
zik Hanib
la
_
Lucia i Petra Hektorovia. Prilog historijskoj gra
matlCl hrvatskogjezlka [u:] Pet stolea hrvatske kniievnosti 7 Zagreb
1968.
r 7
Klai V., Regn
_
m
egno non praescribit leges (4. rujna 1790) [u:] Crtice iz hr

vatske povyest1, Zagreb, 1928.
literatura 423
Kombol M. , Povijest hrvatske knjievnosti, Il. izd. , Zagreb, 1961.
Koncewicz-Dziduch E., Sytuacjajzykowa w Czarnog6rze [u: ] Przemiany w
swiadomosci i kulturze duchowej o o
Kordi S., Demagogia umjesto znanosti (odgovor D. Brozoviu), >>Knjievna
Republika<< l., 7-8, Zagreb, 2003.
Kordi S., Mitovi jezinih ideologa (odgovor S. Babiu, L. Auburgeru, S.
Damjanoviu, V Grubiiu), >>Knjievna Republika<< l., 1 1-12, Zagreb,
2003.
Kordi S., Naziv jezika iz 21. stolea gledan (odgovor M. Greviu),
>>Republika<< LVII, 9-10, Zagreb, 2001.
Kornhauser J., Literatura dialektalna i tozsamos chorwacka [u:] Jzyk a toz
samos narodowa o o
Kosti L. , Nasilno prisvajanje dubrovake kulture (kulturno-istorijska i etno
politika studija), Novi Sad, 2000.
Kovaevi M. , Badurina L., Raslojavanje jezine stvarnosti, Rijeka, 2001.
Kovaevi M. , Hrvatski jezik izmedu norme i stila. Jezini lanci, polemike i
rasprave, Zagreb, 1998.
Kozielecki J., Psychologiczna teoria samowiedzy, IL izd., Warszawa, 1986.
Kravar M., Rie jezik u smislu >>narod<<, >>Jezik<< 34, Zagreb, 1986.
Kravar M., Staro i novo u Della Bellinoj gramatici, >>Filologija<< 19, Zagreb,
1991.
Krmpoti M., Jezini prirunik, Hrvatska radio-televizija, Zagreb, 1992.
Kry:an-Stanojevi B., Dialekt jako styl uzytkowy - zmiana zakre-
su roli spolecznej dialektu na przykladzie jzyka chorwackiego [u:]
Rozwarstwienie stylistyczne jzyk6w slowianskich. Style funkcjonalne i
stylizacje literackie, ur. A. Bluszcz i D. Tkaczewski, Katowice, 1996.
Kry:an-Stanojevi B., urdevaki zakaj ne? Razmiljanja o poloaju narje
ja u odnosu na standardni jezik - povodom susreta s poezijom durdeva
kog stvaratelja uke To merlina [u:] urdevaki zbornik, urevec, 1996.
Kry:an-Stanojevi B., Od bldu do innowacji [u:] Procesy innowacyjne w
jzykach slowianskich, ur. Z. Rudnik-Karwatowa, Warszawa, 2003.
Kry:an-Stanojevi B., Rjenik kao odraz suvremenih pogleda na jezinu nor
mu, >>Filologij a<< 30-31, Zagreb, 1998.
Kujundi l. , Bunjevako-okaka bibliografia. Prilog kulturnoj povijesti
bunjevako-okakih Hrvata, Rad JAZU 355, Zagreb, 1969.
Kulji T., Jezik na hrvatski ovdje i sada, Dubrovnik, 1994.
Kuna H., Djela bosanskih franjevaca s gledita istorijske dialektologie,
>>Jezik<< ra,Zagreb, 1962.
Kuna H., Hrestomatia starije bosanske knjievnosti, knj. I Srednjovjekovna
knjievnost i hrvatska knjievna tradicia, Sarajevo, 1974.
Kuna H., Istoria literarnog (knjievnog) jezika - standardni jezik, njegova
istorija i predstandardni idiomi, >>Izraz<< XXXVI, 10, Sarajevo, 1974.
Kuna H., Istorijska podloga varijantskih razlika srpskohrvatskog standar
dnogjezika, >>Knjievni jezik<< 1-2, Sarajevo, 1975.
Kuna H. , Jezik bosanske franjevake knjievnosti XVII i XVIII vijeka u svjetlo
sti knjievno-jezikog manira, >>Zbornik za filologiju i lingvistikU<< XIV 1
Novi Sad, 1971.
' J
Kuna H., Knjievne koine u relaciji prema predstandardnim idiomima i stan
dardnom jeziku, >>Knjievni jezik<< l-2, Sarajevo, 1976.
Kuna H., Redakcije staroslovenskog kao literarni jezik Srba i Hrvata, >>Slovo<<
15-16, Zagreb, 1965.
Kura n.
:
ok
vskt
.
funkciji literarnog i standardnogjezika na kajkavskoj

Jezzc
OJ tentonp (Kulturno-historijska analiza), >>Knjievni jezik<< l-2,

SaraJevo, 1972.
Kuninski M. , Jrzyk a toisamos narodowa. Aspekty filozoficzne i socjologicz
ne [u:] Jrzyk a toisamos narodowa . . .
Kunzmann-Miiller B., Tipovi jezinih promjena u hrvatskom jeziku [u:]
Drugi hrvatski slavistiki kongres, Zbornik radova I., Zagreb, 2001.
Labuda G., Narodziny sredniowiecznej Europy, Warszawa, 1999.
Ladan T., Centaurski rjenik centaurskogjezika, >>Kritika<< l, Zagreb, 1968.
Linke G., Mali jezini prirunik, Zagreb, 1992.
Lis
c j.urvatska
_
dijaletologa l. Hrvat
ki dijalekti i govori tokavskog nar-

JeCa z hrvatski govo n torlackog narjecja, Zagreb, 2003.
Lisac J. , Hrvatski dialekti i jezina povijest, Zagreb, 1996.
Lisac J., Hrvatski govori,filolozi, pisci, Zagreb, 1999.
Lisac J. , Hrvatski jezik i njegovi prouavatelji, Split, 1994.
Lisac J., Hrvatski knjievni jezik u doba baroka, >>Croatica<< 37-38-39,
Zagreb, 1993.
Lisac J.,
_
Jojednom o dija/ekatnoj osnovici hrvatskoga knjievnogjezika,
>>Jezik<< 47, Zagreb, 1999.
Lisac J., ]o o dija/ekatnoj osnovici hrvatskoga knjievnogjezika, >>Jezik<< 46,
Zagreb, 1998.
Lisac J., Leksika norma i hrvatska narjeja, >>Kolo<< VIII, l, 1998 [pretisak
/u:/ Norma i normiranje . . . ]
Lisac J., Narodni govori [u:] Hrvatski jezik . . .
Ljudska prava i kolektivni identitet. Srbia 2004. Helsinki odbor za ludska
prava u Srbiji, Beograd, 2005.
Loknar V., Rekli su o hrvatskom jeziku, Zagreb, 1995.
Lonari M., Glavne tendencije u razvoju hrvatskoga knjievnog jezika u 20.
st., posebno od 1945. godine, >>Socjolingwistyka<< 15, Krakow, 1996.
Lonari M., Kajkavska narjeje, Zagreb, 1997.
Lonari M., Kajkavska narjeje [u:] Hrvatski jezik . . .
Lonari M. , Kajkavska narjeje u svjetlu dosadanjih prouavanja,
>>Rasprave Zavoda za jezik<< lO-ll, Zagreb, 1985.
Lonari M., Rani razvitak kajkavtine, >>Rasprave Zavoda za jezik<< 14,
Zagreb, 1988.
Lovri A. . , Ranoarijska etnogeneza Hrvata, >>Ognite<< 6, Zagreb, 1994.
Lubas W., Najnowsza sytuacja jrzyk6w poludniowoslowiariskich w
oczach polskich slawist6w, >>Z polskich studiow slawistycznych<<, serija
X, Jrzykoznawstwo, Warszawa, 2002.
Literatura 425
Lu bas W., No we zadania polityki jfzykowej w swiecie slowiarskim (u:]
Jrzyki slowiariskie w perspektywie ekolingwistycznej, ur. W. Lubas, I .
Ohnheiser, Z. Topolinska, Opole, 2003.
Lu bas w., Polityczne uwarunkowania nowej sytuacji jrzyk6w slowiariskich,
>>Socjolingwistyka<< 16, Krakow, 1999.
Lowmianski H., Poczqtki Polski. Z dziej6w Slowian w I tysiqcleciu n. e., I,
Wielka migracja Slowian, Warszawa, 1964.
Malcolm N., Povijest Bosne, prijevod Z. Crnkovi, Zagreb, 1995. [naslov
izvornika: Bosnia - A Short Story]
Mali D., akavske crte ,Povalske listine', >>Hrvatski dijalektoloki zbornik
9, Zagreb, 1995.
. .
Mali D., Jezini sadraj 'Povalskoga praga', >>Rasprave Zavoda za Jezik IFF<<, lO-
ll, Zagreb, 1985.
Mali D., Jezik najstarie hrvatske pjesmarice, Zagreb, 1972.
Mali D., Na izvorima hrvatskoga jezika, Zagreb, 2002.
Mali D. Povaljska listina kao jezini spomenik, Zagreb, 1988.
Mali D.,Povijesne jezine promjene [u:] E. Bari, M. Lonari, D. Mali, S.
Pavei, M. Peti, V. Zeevi, M. Znika, Hrvatska gramatika, Zagreb, 1997.
Mali D., Pravci razvoja hrvatskoga knjievnogjezika do ilirskog razdoblja
(Pokuaj sinteze), >>Rasprave Zavoda za jezik<< 6-7, Zagreb, 1980. - 1981.
Mali D., ,Red i zakon' zadarskih dominikanki iz 1345. godine, >>Rasprave
Instituta za jezik<< 3, Zagreb, 1977.
. .
Mali D., Rjenik JAZU kao pokazatel jedinstvenosti hrvatskosrpskog dya
sistema i posebnosti varijanata standardnogjezika, >>Na jezik<< XXV, l,
Beograd, 1981.
Mali D. , , Staro' i ,novo' u jeziku Povaljske listine [u:] Obletnica Povaljske li
stine i Praga 1184. - 1984., >>Braki zbornik<< 15, Supetar, 1987.
.
Mali D., ibenska molitva (Filoloka monografija), >>Rasprave Instituta za
jezik<< 2, Zagreb, 1973.
,
Malecki M., Cakawizm z uwzglrdnieniem zja wis k podobnych, Krakow, 1929.
Mami M., Jezini savjeti, Zadar, 1996.
Mami M. , jezik Babieva , Cvita' u slubi hrvatske jezine standarizacije [u:]
Visovaki zbornik, Visovac, 1997.
Manojlovi S., Ekavizmi u zadarskim tekstovima XIV-XVII stolje
r
, >>Radovi
Naunog drutva BiH<<, Odjel historijsko-filoloki, XIv, SaraJeVO,
_
1964.
Manojlovi S., Glavne etape u razvitku hrvatskosrpskog]ezzka, >>Radovi.
Razdio lingvistiko-filoloki<< 4, Zadar, 1968.
Marinko M., Hrvatski je bio jezik - muenik, >>Jezik<< 45, Zagreb, 1997.
Mareti T., Istorija hrvatskoga pravo pisa latinskiem slovima, Zagreb, 1889.
Mareti T., jezik dalmatinskih pisaca XVIII. vieka. Drugi prilog istorikoj
gramatici naega jezika, Rad]AZU209, Zagreb, 1915. Rad]AZU2ll,
Zagreb, 1916.
Mareti T., jezik slavonskijeh pisaca, Rad JAZU 180, Zagreb, 1910.
Markovi S., ta je zajedniko a ta posebno u varijantama srpskohrv
tskog
_
(hrvatskosrpskog) knjievnog (standardnog) jezika?, >>Zbornik za filologi
ju i lingvistikU<< XIV, l, Novi Sad, 1971.
Mati T., Mihanovieva Re domovini od hasnovitosti pisanja vu domorod
nom jeziku, Historijski zbornik, Zagreb, 1949.
Mati T., Prosvjetni i knjievni rad u Slavoniji prije preporoda, Djela HAZU
XLI, Zagreb, 1945.
Mati T., Prva redakcija Tanclingerova rjenika, Rad JAZU 393, Zagreb,
1953.
Mianovi, K., Hrvatski s naglaskom. Standard i jezini varijeteti, Zagreb,
2006.
Mianovi K., Standardni jezik i rzgraniavanje jezika, Fluminensia<< 16,
1-2, Rijeka, 2004.
Milosavljevi P., Srpski nacionalni program i srpska knjievnost, Pritina,
1995.
Mladenovi A., Elementi istorije srpskohrvatskog jezika [u:] Opta enciklope
dia Larousse, Beograd, 1971.
Mladenovi A., Fonetske i morfoloke osobine Marulievogjezika,
Godinjak Filozofskog fakulteta u Novom SadU<< II., Novi Sad, 1957.
Mladenovi A., O nekim osobinama jezika Petr Zorania i drugih dalma
tinskih akavskih pisaca, Zadarska revija<< 18, 5, Zadar, 1969.
Mogu M., akavsko narjeje, Zagreb, 1977.
Mogu M., Jezini elementi Drieva ,Dunda Maroja', Umjetnost rijei<< XII,
l, Zagreb 1968 [pretisak /u:/ Zbornik radova o Marinu Driu . . . ]
Mogu M., Krianieva hrvatska gramatika, >>Radovi Zavoda za slavensku
filologiju<< 19, Zagreb, 1984.
Mogu M. , O poetku visokokolske nastave hrvatskoga jezika, >>Jezik<< 43,
Zagreb, 1996.
Mogu M., Povijesni pregled hrvatskoga knjievnogjezika [u:] S. Babi, D.
Brozovi, M. Mogu M., Pavei S., kari I., Teak S., Poviesni pre
gled, glasovi i oblici hrvatskoga knjievnog jezika. Nacrti za grmatiku,
Zagreb, 1991.
Mogu M., Povijest hrvatskoga knjievnoga jezika, Zagreb, 1993. ; II. izdanje,
1995.
Mogu M., Uzroci cakavizmu [u:] Prilozi za VIII meunarodni slav istiki
kongres Zagreb 3. - 9. IX 1978. , Ljubljana - Zagreb, 1978.
Mogu M., Vonina J., Latinica u Hrvata, >>Radovi Zavoda za slavensku flologijU<<
ll, Zagreb, 1969.
Molas J., [ree.:] Jzyk narodowy jako wypadkowa proces6w narodotw6r
czych (reinterpretacja relacji jzyk a narod w ujciu Dubravka kiljana),
>>Studia z Filologii Polskiej i Slowianskiej<< 39, Warszawa, 2004.
Molas J., , Baanska ploa' w strukturze chorwackiej tosamosci narodowej
[u:] Problemy tosamosci kulturowej w krajach slowianskich, 3 (ej znaki
i symbole), ur. J. Goszczynska, Warszawa, 2005.
Molas J., Teoria o iranskim pochodzeniu Chorwat6w- rozw6j, Junkcje i gene
za [u:] Problemy tosamosci kulturowej w krajach slowianskich (Jejformy
i przemiany) 2, ur. J. Goszczynska, Warszawa, 2003.
Literatura 427
Moszynski L., Glagolica, najstarsze pismo slowiansi
, jko symbol [u
:
J
Srodkowoeuropejskie dziedzictwo cyrylo-metodzanskle, ur. A. BarCiak,
Katowice, 1999.
Moszynski L., Liturgia slowianska i glagolskie zabytki w Polsce, >>Slovo<< 21,
Zagreb, 1971.
. .
Muljai ., Lo cakavismo alla luce della linguistica >>contrastwa<<, >>D te Welt
der Slaven<< 4, Wiesbaden, 1966.
Musulin S. Hrvatska i srpska leksikografija, >>Filologija<< 2, Zagreb, 1959.
Nagy J., Le/sikograf Joakim Stulli u slavenskoj filologiji, >>Filologija 12,
Zagreb, 1984.
. . . . .
Nelde P.H., Language Conflict [u:] The Handbook ofSoczolmguzstzcs, tzd. F.
Coulmas, Oxford - Cambridge, 1997.
.
Nikevi v., Crnogorski jezik, sv. I. Geneza, tipologia, razvoj, strukturne
lz
ke,funkcie (od artikulacije govora do 1360.), Matica crnogorska, Cetmje,
1993.; sv. IL (od 1360. do 1995. godine), Cetinje, 1997.
Nikevi v., iji je takozvani Vukov jezik?, >>Kritika 12, Zagreb, 1970.
Normajzykowa w polszczyinie, ur. M. Bugajski, Zielona Gora, 1995
; . .
Norme i normirnje hrvatskoga standardnoga jezika, ur. M. SamardztJa,
Zagreb, 1999.
Nosi M., Gajev pretea: Josip Zavrnik i njegovo djelo, Rijeka, 1997.
Oak, J., Antun Mihanovi, Zagreb, 1998.
.
Oczkowa B., De Slovvinis seu Sarmatis czyli Fausta Vranczcza poglqdy na
etnogenez Slowian [u:] Studia Slawistyczne, ur. H. Mieczkowska, J.
Kornhauser, Krakow, 1998.
.
Oczkowa B., Glagolityzm i neoglagolityzm w Chorwacji, >>Biuletyn Polsktego
Towarzystwa Jzykoznawczego<< LX, Krakow, 2004.
Oczkowa B., Jzyk chorwacki - w poszukiwaniu wlasnej normy [u:] W poszu-
kiwaniu nowego kanonu .. .
. .
Oczkowa B. , Jzyk >>mieszany<< }ako specyficzna propozyqa
.
orma/
-
. .
zacji chorwackiego jzyka literackiego, >>Studia z Filologu PolskteJ
Slowianskiej<< XXVIII, Warszawa, 1991.
.
.
. .

. .
Oczkowa B., Josip Juraj Strossmayer prema kn)lzevnom z lzturgl)skom Jezz
ku [u:] Josip Juraj Strossmayer. Jugoslawizm, ekumenizm, Europa, ur. M.
D<browska-Partyka, Krakow2007.
,
. .
. .
Oczkowa B., Josip ipu z Karlowca - uczen Schlozera [u:] Slawzstyka nzemz-
ecka a kraje slowianskie, Warszawa, 1998.
. .
Oczkowa B., Obecnos normy w swiadomosci uytkownik6w jzyka czylz]ak
m6wiq Chorwaci [u:] Wposzukiwaniu nowego kanonu . . .
.
. .
Oczkowa B., Poludniowoslowianska wsp6lnotajzykowa (Pewnzkl z w
t
pliwosci [u:] Praslowianszczyzna ije} rozpad, ur. J. Rusek, W. Borys,
Warszawa, 1998.
.
. .
Oczkowa B., Poczqtki teorii normy jzykoweJ u Chorwatow [u:] Jzyk z lzte-
ratur slowacka w perspektywie slowianskiej, ur. H. Mieczkowska, B.
Suchon-Chmiel, Krakow, 2005.
Oczkowa B. , Proba stworzenia jzyka og6lnoslowimiskiego przez ime
Budinicia [u:] Prekursorzy slowimiskiego jzykoznawstwa por6wnawcze
go (do konca XVIII w.), Wroclaw, 1987.
Oczkowa B., Tradycje cyrylo-metodianskie w Chorwacji i Bosni [u:] Cyryl i
Metody, Apostolowie i Nauczyciele Slow ian. Studia i dokumenty, dio r
Studia, ur. J. Ga jek i L. Gorka, Lublin, 1991.
Oczkowa B., Wplywy jzyka czeskiego na ksztaltowanie si chorwacki
ej leksyki w okresie iliryzmu [u:] Odrodzenie narodowe w Czechach
i na Slowacji. Ksiga ku czci Profesora Zdzislawa Niedzieli, ur. H.
Mieczkowska i T.Z. Orlos, Krakow, 1999.
Oczkowa B., Zarys historiijzyka serbsko-chorwackiego, Krakow, 1983.
Okuka M., O kodifikaciji bosanskog jezika, Knjievni jezik 15, i.Sarajevo,
1986.
Okuka M., O realizaciji standardnog jezika na bosanskohercegovakom tlu,
ivot<< ll-12, Sarajevo, 1970.
Okuka M. , Teorije o srpskohrvatskom standardnom jeziku [u:]
Funkcionisanje . . .
Okuka M. , Zegnaj serbsko-chorwacki (Stare i no we wiatry, czyli czy Bosnia
jest tr6jjzyczna?), >>Krasnogruda<< 7, Sejny, 1997.
Okuka M., Stani Lj., Knjievni jezik u Bosni i Hercegovini od Vuka
Karadia do kraja austrougarske vladavine, Minchen, 1991.
Ostoji I. , Kako su Hrvati nazivali svoj jezik, Kolo<< l-2, Zagreb, 1971.
Pandi Z., Semantika tradicionalne gramatike. Jezino-filozofiska pro le
go mena za Osnove Bartula Kaia [u:] B. Cassius, B. Kai, Institutiones
linguae illyricae, Osnove hrvatskoga jezika, prev., ur. i komentari Z.
Pandi, Zagreb - Mostar, 2005.
Pavii J., Ispod jezika. Komentari o jeziku i Hrvatima, Zagreb, 2001.
Pavleti K., Pabirci po Zrinijadi<< Petra Zrinskoga, Nastavni vjesnik<< VII,
Zagreb, 1899.
Pavlievi D., Povijest hrvatske, Zagreb, 2000.
Pavlovi M., Uslovi razvitka i periodizacija istorije srpskohrvatskogjezika,
Junoslovenski filolog<< XXV, Beograd, 1961.
Pavuna S., Govorimo li ispravno hrvatski? (mali razlikovni rjenik), Zagreb,
1993.
Peco A., Govor istone Hercegovine, Srpski dijalektoloki zbornik XIV,
Beograd, 1964.
Pe co A., Pregled srpsko hrvatskih dialekata, Beograd, 1978.
Pederin I. , Hrvatski jezini standard i promicanje vjere u XVII i XVIII st.,
Kai<< 4, Split, 1971.
Pederin I . , Na izvorima jezinog standarda u Hrvata, Kolo<< IX, 7, Zagreb,
1971.
Pederin I. , Pojam jezinog i knjievnog standarda kod bogoljub nog bogoslov
ea Stipana Margitia Jajanina, Kritika<< 17, Zagreb, 1971.
Pederin I. , Pretvorba hrvatskog iz crkvenog u knjievni jezik (Ralamba
uporabe bogoslovnog i knjievnog nazivlja kod ika Menetia i Dore
Literatura 429
Dria), Crkva u svijetu<< r. Split, 1970. [pretisak /u:/ Jezik<< 45, Zagreb,
1998.]
Pederin I . Zainjavci<<, tioci i pregaoci, Zagreb, 1977.
Peti M., xoliko jezika [u:] S. Babi, Hrvatski jezik u polti
.
kom vrtlogu . . .
Peti M. , Nerazlikovnost razlika, Rasprave Zavoda za Jezi
20, Zagreb, 1994.

Petr J., Italsko-akavskajazykova pfiruka z r. 1527 Slavia<< 4
, Pr
a, i
Pintari N., Utjecaj hrvatskih dijalekata na opi jezik [u:] Jzykz mnzejszoscz z
jzyki regionalne, ur. E. Wrodawska i J. Zieniukowa, Warsz
.
a
"
a, 2003.
P is arek w., Zr6nicowanie jzyka narodowego [u:] Encyklopedza Jzyka pol-
skiego . . .
f
d
=
Podhorodecki L. , Jugoslawia. Dzieje narod6w, panstw i rozpad e erac)Z,
Warszawa, 2000.
Polj anec F., Istorija srpskohrvatskoslvenakog knjievnog jezika, Zagreb,
1936.
. .
Popiolek B., Jzyk serb ski na przelomie wiek6w [u:] W poszukzwanzu nowego
kanonu . . .
Popovi r. , Geschichte der serbokroatischen Sprache, Wiesbaden, 1960.
Popovi P., Pregled srpske knjievnosti, Beograd, 19
,
09
: . .
Popowska-Taborska H., Wczesne dzieje Slowian w swzetle zch Jzyka,
Wroclaw-Warszawa-Krakow, 1991.
Pranjkovi I., Adolo Veber Tkalevi, Zagreb, 1993.
.
. .
Pranjkovi I., Hrvatski standardni jezik i srpski st
ndardnz Jezzk, [u:] Jzyk

wobec przemian kultury, ur. E. Tokarz, Katowice 1997.
. . .
Pranjkovi r., Grmatika Ignjata Alojzie Brlia, Jezikoslovlje<< 2-3, OsiJek,
1999.
Pranjkovi I., Gramatika Matije Antuna Reljkovia, Croatica<< 22-23,
Zagreb, 1985.
Pranjkovi r., Gramatike Adolfa Vebera Tkalevia, Flurinensia<< 4, i.
Rijeka, 1992.
. v V v
Pranjkovi r., Hrvatska jezina norma i sintaktzck
.
znaczce [u:] Jezzcna nor-
ma i varijeteti, ur. L. Badurina i dr., Zagreb - RIJeka, 1998.
Pranjkovi I. , Hrvatska skladnja, Zagreb, 1993.
Pranjkovi I., Hrvatski jezik i franjevci Bosne Srebrene, Zagreb, 2000.
Pranjkovi I., Jezikoslovna sporenja, Zagreb, 1997.
Pranjkovi I., Kronika hrvatskoga jezikoslovla,
agreb, 19
?
3.
Pranjkovi r. , O novom izdanju Londonca<< [u:] Idem., Jezzkoslovna
sporenja . . .
. . .
"k Pranjkovi r., Razlike izmedu hrvatskog i srpskog]ezzka [u:] Idem., Kronz a
hrvatskoga jezikoslovlja . . .
. . _
Pranjkovi I., Sintaktiko ustrojstvo [u:] Hrvatskzjezzk . . .
Pranjkovi r., Temeljna naela jezine prvilnosti, Kolo<< V., 4, Zag
.
eb, 1996.
Przemiany w swiadomosci i kulturze duchowej narod6w Jugoslawzz po 1991
roku, ur. J. Kornhauser, Krakow, 1999.
. , .
Pstyga A., Normalizacja, kodyfikacja i wsp6lczesne slo
za
skz

standard

jzykowe [u:] Midzy kulturq niskq<< a Wysokq<<. Zjawzska Jzykowe, lz-
teracke, kulturowe. Pamirci prof dr hab. Teresy Dqbek-Wirgowej, 1:.6dz,
2001.
Putanec V., Faust Vrani (551-1617) kao leksikograf[ u:] Encyclopaedia mo
derna, 14, 2, Zagreb, 1993.
Putanec V., Talijansko - hrvatski i hrvatsko - talijanski rjenik Petr Lup isa
Valentiana (Ankona 1527), >>Filologija<< 9, Zagreb, 1979.
Putanec V., Krsti K. , Leksikografia [u:] Enciklopedia Jugoslavije 5, Zagreb,
1962.
Radovanovi M. , Faze (dez)integracije srpske standardno jezike norme.
Ili: kako je srpski<< (p)ostao >>srpski<< [u:] Jrzyki slowimiskie 1945-1995.
Gramatyka - leksyka - odmiany, ur. S. Gajda, Opole, 1995.
Radovanovi M. , Neto napomena o dananjem jezikom standardu srp
skohrvatskom (Vukova delo i savremena teorija o planirnju jezika) [u:]
Nauni sastanak slavista u Vukove dane 17, l, Beograd, 1988.
Radovanovi M. , Planiranje jezika i drugi spisi, Novi Sad, 2004.
Radovanovi M., Sociolingvistika, Beograd, 1979.
Ragu D., Razvoj knjievnog jezika po Pavlu Iviu, >>Jezik<< 33, Zagreb, 1985.
Ramov F. , Krtka zgoda vina slovenskega jezika, Ljubljana, 1936.
Ramov F., Slovenaki jezik [u:] S. Stanojevi, Narodna enciklopedija srpsko
hrvatsko-slovenaka IV., Beograd, 1929.
Rapacka J., Dawna literatura serbska i dawna literatura chorwacka,
Warszawa, 1993.
Rapacka J., Fragmenty o Maruliciu [u:] eadem, Sr6dziemnomorze. Europa
srodkowa. Balkany. Studia z literatur poludniowoslowianskich, ur. M.
Dqbrowska-Partyka, Krakow, 2002.
Rapacka, J., >>Balade Petrice Kermpuha Miroslava Krlee, prev. N. Pintari,
>>Knjievna republika<< I., 7-8, Zagreb, 2003.
Rapacka J., Godzina Herdera. O Serbach, Chorwatach i idei jugoslowianski
ej, Warszawa, 1995.
Rapacka J., Leksikon hrvatskih tradicija, prev. D. Blaina, Matica hrvatska,
Zagreb, 2002 . .
Rapacka J. , Rola regionalizmu w kulturze chorwackiej [
u
:] eadem, Godzina
Herdera . . .
Reetar M. , Autorstvo pjesama Rmiinina Zbornika, Rad JAZU 247, Zagreb,
1933.
Reetar M., Bernardinov lekcionar i njegovi dubrovaki prepisi, Beograd,
1933.
Reetar M. , Glavne osobine Gundulieva jezika, Rad HAZU 272, Zagreb,
1941.
Reetar M. , Jezik Marina Dricia, Rad JAZU248, Zagreb, 1933.
Reetar M. , Jezik pjesama Ran inina Zbornika, Rad JAZU 255, Zagreb, 1936.
Reetar M. , Jezik srpskoga Molitvenika od g. 1512, >>Glas Srpske kraljevske
akademije<< 176, Beograd, 1938.
Reetar M. , Koliko naroda ivi u Jugoslavii?, >>Nova Europa<< VI., 7, Zagreb,
1922.
Literatura 431
mnozi "eh razloga. Dubrovaki iri/ski zbornik od g.

.
Resetar M. , L1bro od
. Y
. .
k . k
. .
evnost srpskog naroda. Prvo odelje-

1520. Zbornik za lStorqu, JeZl l nJlZ
k" K l t" 1926
k
=
k 15 Srems ar ove ,

nje: Spomenici na srps om J
k
zl u
'
Posebna izdanja Srpske akademie
Reetar M. , Najstarija dubro vac a
:
o
a.
B eo rad 1952.
nauka 192, Odelenje literat
v
u
e lJeZlka
_
S
ske
kad
mije nauka<< 201,

Reetar M. , Najstariji dubrovackl govor, :
.
as
o rad 1951.
Odelenje literature i jezika, Nova senja l, SAN, Be g '
d ni RadJAZU39, Zagreb, 1926.
Reetar M. , Pero Bu
."
a
: . .
l k
.
r D'}" ela JAZU 13, Zagreb, 1894.
Resvetar M Zadarski
l Ranznzn e cwna
'
l k
.
.,
l
kl d"ajrzyka po s 1ego . . .
Reczek J. , Historiajrzyka [
'
k
: E
h
ncy
t
pe
a
l
J
ezika >>Jezik<< 50, Zagreb, 2003.

Rittgasser S., Mijene u leksl rva s
_
og '
.
k l glagoljasa Oguhn, 2003.
Runje P., o ovan) e
=
'
d k
.
diialekat u poetku XVI veka,
Ruii G Jezik Petra Zoranzca, za ars l
d 1931
.,
. .
IX B rad 1930: X, Beogra ,
>>Junoslovenski filolog

., e
.
kie'J z wyborem tekst6w gwa
Slawski F., Zars dialektologu poludnwwos owlans
rowych, Warszawa, 1
62.
d
.
. z koznawstwa og6lnego . . .
Saloni Z., Jrzyk literacki (
u
:
] En
]
c
E
yklop
k
e
lop
la
ed
l

J
"
zykoznawstwa og6lnego . ..
l
.
Z N ma)
"
zykowa [u: ncy
'l Sa om ., o

u Ene klopediajrzykoznawstwa ogo nego . . .

Saloni Z., PolltykaJrzyk
?U
:a [
k
.]
[
y
] E cyklopediajrzykoznawstwa agal-
Saloni z., Uzus (zwyczaj) Jrzy owy u. n
nego . . .
.k - "dentitet naroda [u:] Drugi hrvatski slavistiki

Salzmann-Celan M. , ,ezl 1
kon
d
g
s.
M
Zbo
G
rn
ra
ik
o
_
v
ga standardnoga jezika u XX
.
Samar ztja .,

stoljeu [u:] idem, Ne
?
c

nedavn
no. Dravi Hrvatskoj, Zagreb, 1993.

Samardija M., Hrvatsk! J
:
Zl
k
u N
l
ez
d sdamdesetih godina XIX.
stolea
Samardija M., HrvatskojeZl os
ye o

do godine 1918. [u:
] idem,
_
Iz
!
r
y
u
_
s
?
ec
je od godine 1790. do hrvat

Samardija M. , Hrvatsko soc
d
wl
[
zn
] nk Zagrebake slavistike kole,

skoga narodnog preporo a u.
Zagreb, 2003.
. .
tska a standardnog jezika, Zagreb, 1997.

Samardija M. , Iz t
:
stolJ
_
eca hrv
DH
avjeti Hrvatskoga dravnog ureda

Samardija M. , Jezlcm purzzam u .
za jezik, Zagreb, 1993.
.
=
b 2001
d
M Jezikoslovne rasprave l clancl, Zagre

'
.
Samar Ztja .,
.
.
ri Vinkovci - Osijek, 2000.
Samardija M., Jezlkoslovm ra
?
ov
t
'
ch dziewirdziesiqtych XX wieku [u:]
Samardija M., Jrzy

chorwac
st
l w
_
a
wnie
i
i dzi
s - III. Linguaria, ur. V.
Jrzyk, literatura l k
ltura owzan a "

Mitrinovi Poznan, 2001.
995
v

'
L ksikologija hrvatskoga jezika, Zagreb, l .
.
Samardztja M. , e
_
[ ]
d Jezikoslovne rasprave 1 clancz . . .

Samardija M. , Mllan
.
ese
d
tar u . .
d-ane teme iz leksikologie i novie po-
Samardija M. , Nekoc l ne avno.
. .
vijesti hrvatskoga standardnoga jezika, Rt jeka, 2002.
d
M LJ"udevit]onke Zagreb, 1990.

Samar ztja ., '
.-..+.,.s No rm

slowianski

dzis.
J;;j
Y
s
z
o
z
::
ny
.
w
l
yku chorwackim .,Jzyki

.- +

s
po
J
rzema .
.
.
X

.,.
slubenome statusu hrvatskoga standardnogjezika potkraj

.-..
d
_
ce

u XX.
tolje

.,.+.-Iz triju stolea hrvatskoga . . .
l

,
snovm pravcz hrvatskoga jezinog purizma .,.+.-

z trlU stoljeca

.-..+..s Stranputicama hrvatskoga jezinog i rava isno
.
B
?
sm Herceg
ini nakon godine 1945. .,Mostaki d.ni hr'`.

J

zz
'
..... ,..s......... ,.........+.-Nek d
g
l
J
e-
....
.Ba eki Hrvati, ..,..-....

' oc t ne avno . . .
..
.Branit
lijezika hrvatskoga, ..........,..-....

.
.
.
.
.
+
.
tran
R
z
':
fo
ip
V?
lti - hrvatski jezikoslov
c, .+..+.,...
.-.,.. .,....,.......
....
.Knjievnost bakih Hrvata, ..,..-....

......
asprave o jeziku bakih Hrvata ..,..-....

....
!
a
J
hrvatski, ..,..-....

.+-....s
z
a i protiv Vuka, ..,..+..-.
..
ig
,:
n
v
s
e
k
n
z
h
k
J
e
h
k
nji
z
evnih
b
jezika. Pregled standardizacije e
zz a, .,.. ...-
.. D.,
f
la
:
i
ezici XVIII. stoleu: hrvatska knjievna i jezina bati

.
.
,
u s av
.
zs
.
ze O
J
.
magll, ...-.-.-....-...,.......
...J., Admzmstrtwni stil hrvatskoga knjievnogj'ezika .
V .
..,..-...-
.
....
_
J., Hr
b
vatski i srpski jezik .,Zbornik Zagrebake slavistike svkole
.,.. ....
..._Hr
atskijezik kao sustav i kao standard .,Rijeki filoloki d

.
ormk radova l, .,......-,........Norme i nor

.
.
am,
...J.,
J
rva
.
ski s
.
tandardnijezik i dijalekti. Tez

za diskusiiu
,
r
e
n
J
,
ma z varletetz
zzcna nor-
....
J., Knjievnoumjetniki (beletristiki) stil hrvatskoga standard

.
.
. .
,
a, ...VI., ...,..-....
nogjezz-
,,
.
.-.........,.,....,..-
',,
u
]
:::
n
;
:
J
emenoj komunikaciji, ..,..+
.+_---.
stil hrvatskoga standardnogjezika, ...VI., ..,..-

....
_
J., Po
b
liunkcionalnost hrvatskoga standardnogjezika ...VI .
.,.....-

..._..,----stil hrvatskoga standardnog jezika, ...VI., ...,..-
...
onalni stilovi hrvatskoga standardnogjezika, ...

.._-.---stil hrvatskoga standardnogjezika, ...VI., ...,..-
.-..-Enciklopedijski rjenik lingvistikih naziva, ..,..-..-.
Literatura ...
...Etimologijski rjenik hrvatskoga ili srpskoga jezika, I-IV, ..,..-
....
....
...O srpskohrvatskom jeziku sadanjice, .,...,..s.......,...s...
.+..
..--.,I. , Hrvatska versifikacia. Narav, poviest, veze, ..,..-..-.
,.,.-.......... ]zyk serbsko-chorwacki wo bee rozpadu ]ugoslawii
(socjolingwistyczny aspekt), .....,...Tematy. Ksiga jubileuszowa
w 70 rocznic urodzin Profesora Leszka Moszynskiego, ......-....
H. ,..--....+.-.....-
,.,.-..........Sytuacjajzykowa w bylej ]ugoslawii, .+.-......
Srpski jezik, ..s .+...-.......,.Najnowsze dzieje jzyk6w slowi-
anskich, .,-.....-
..-......Miejsce Nzyka w politycznej koncepcji narodu bosniackiego
.,]zyk a to:samos narodowa . . .
Staroiransko podrietlo Hrvata. Zbornik simpozija, 24. Vl. 1998., ...
.-... .......,..- .-..-....
....-...s Neke leksiko-stilske razlike, a ne jezike varijante, s.,.
...XIV., ...,..+..-
....-...s Stvaranje jedinstva knjievnog jezika Srba i Hrvata i dana-
nje stanje togjedinstva, s.,....XVIII. , ..,..+....
..,....Povijest knjige, ..,..-..-
.....D., Nazivi hrvatskoga jezika od prvih zapisa do danas, ......,.,...
..,..-...-
......-I ., Fran Kurelac i knjievnoj ezina norma gradianskih Hrvta .,
Rijeki filoloki dani. Zbornik rdova l, .,......-
.-.,..Razlikovnica hrvatskoga i srpskoga jezika, ..,..-....
.,..Jezik hrvatskih opinskih statuta istarskih i primorskih, Rad JAZU
.. ..,..-..
.-.-+.s Protiv podjele hrvatske knjievnosti na >>Staru<< i ---.(U sve-
zi s temom >>Kada uistinu poinje hrvatski standardni jezik), ......
...,..-....
.-.-+.s Rjenik suvinih tuica u hrvatskome jeziku, ..,..-....
.,..sVarijante u srpskohrvatskom standardnom jeziku, .-..-..
s.......,...........,.,....-,.......-s....+...
....1., Kakav pravopis (izmedu fonetike i fonologije), .....XVIII.,
..,..-....
...,.-D., Govor nacije. Jezik, nacija, Hrvati, ..,..-....
...,.-D., Javni jezik: pristup lingvistici javne komunikacije, ..,..-....
...,.-D., Jezina politika, ..,..-..--
...,.-D., Pogled u lingvistiku, ..,..-..-
.,...Kajkavska narjeje u suvremenim drutvenim uvjetima .,Zbornik
rdova povodom 70. godinjice ivota akademika ]ovana Vukovia,
...,.......
.,...Kratki navukjezinice hrvatske, .,II. , .-......,..-
..-.III., ......,..-....IV., ......,..-....
ojat A. , atinsko-
atsko-njemako-madarski rjenik Franje Sunika i
.
Andrqe )a
r
br
,
?
ogovor
.
etisku Lexicona, Zagreb, 1992.

Soja t A., O Jezzku rJecmku gradzscanskih Hrvta, Rasprave zavoda za 1 ezik
6-7, Zagreb, 1980. - 1981.
Soja t A., O zagrebakom kajkavskom govoru, >>Rasprave zavoda za 1ezik

4-5, Zagreb, 1979.
<<
oat A., Pravopis stare kajkavske knjievnosti, >>Filologija<< 6 Zagreb 1970

Soja t
Tenja
ajednikom hrvatskom knjievnom izrazu jezikstare

.
kajkavs
.
e knJl
z
v
ostz, >>ajkavski zbornik<<, Zlatar, 1974.

Tafra B., Dq
kronqs
.
kz
.
spe
_
ktz normiranja hrvatskoga jezika [u:] Zbornik
Zagrebacke slavzstzcke skale, Zagreb, 2003.
Tafr
:
_alekatna osnovica 'ilirskoga' jezika, >>Rasprave zavoda za hrvat-
d
s J
:
zi HF l<<, 18, Zagreb 1992. [pretisak /u:/ eadem, Jezikoslovna raz
VOJ ba . . . ]
Tafra B.
k
pun

hrvatskoj gramatici (uz 400. obljetnicu prve hrvatske gra
matz e;, >>Jezik<< 51, Zagreb, 2004.
Tafa B., Dvije o dvo
n
e [u:] Teoria i mogunosti primjene pragmalingvisti
: Hrvatsko drustvo za primijenjenu lingvistiku ur. L. Badurina d
RIJeka, 1999.
r.,
Tafra B., Gramatika u Hrvata i Vjekoslav Babuki Zagreb 1993
Tafra B., Jesu l'ahavci' izgovarali h?, >>KolO<< 5-6, zagreb 1
'
991. [retisak /u/
eadem, Jezzkoslovna razdvojba . . . ]
Tafra B., Jezikoslovac ime Starevi. Pogovor za pretisak Nove rioslovnice

Zagreb, 2002.
'
Tafra B., Jezkoslovna razdvojba, Zagreb, 1995.
Tafra B., Jur
;
V

gramatika [u:] Jezikoslovac fr Josip Jurin . . .
Tafra B. , K
szcevz tragovi u hrvatskoj grmatici, >>Jezik<< 47, Zagreb, 1999

Tafra B., Mjesto Della Belline gramatike u povijesti hrvatskich grama tik
>>Rasprave Zavoda za jezik<< 16, Zagreb, 1990.
'
Tafra B., oh
vatskim vukovcima iz drugoga kuta, >>Rasprave Zavoda za hr

ats
b
i Jez
1
Ik HFI<< 19, Zagreb 1993 [pretisak /u:/ eadem, Jezikoslovna rz
VOJ a . . .
Tafra B., Obileja hrvatske gramatike norme do kaja 19. stolea >>FilologiJ
.
24-25, Zagreb, 1995.
' a<<
Tafra B., Pov,e
a n
ela normi
:
ana leksika [u:] Norme i normiranje . . .
Tafra B., PrezspztwanJe hrvatske Jezicne norme, >>Jezik<< 50, Zagreb, 20o3
Tafra
.
B., Tragom hrvatske grmatike [u:] eadem, Gramatika u Hrvata i
.
Vjekoslav Babuki, Zagreb, 1993.
Tafra B., teberov i Babukiev gramatiki model [u:] Rijeki filoloki d
Zbormk rdova 2, Rijeka, 1998.
am.
TanockF., Hrvatska r,e
:
Jezini prirunik, Osijek, 1994.
Ta
?
ocki F.,
-
lavonskajezzkoslovna batina (izbor), Osijek, 1996.
Tezak
.
S., D
lekatska osnovica u jeziku Frana Krsta Frankopana

>>FilologiJa<< 8, Zagreb, 1978.
'
Teak S., tokleje kaj prodro na akavsko podruje?, >>Hrvatski dijalektolok"
zbormk<< 5, Zagreb, 1981.
Literatura 435
Teak S., Hrvatske rijei u Krianievim tekstovima i dananji rib niki govor
[u:] idem., Jezini prijelomi i mijene . . .
Teak S. , Hrvatski na (ne)podobni, Zagreb, 2004.
Teak S., Hrvatski na (ne)zaboravljeni, Zagreb, 1999.
Teak S., Hrvatski na osebujni, Zagreb, 1995.
Teak S., Hrvatski na svagda()nji, Zagreb, 1991.
Teak S. , Instrumental jednine u imenica vrste i, >>Jezik<< 37, Zagreb, 1989.
Teak S., Jezini prijelom i i mijene u hrvatskoj umjetnosti rijei, Zagreb,
2002.
Teak S., Ozaljski govor, >>Hrvatski dijalektoloki zbornik<< 5, Zagreb, 1981.
Toovi B., Funkcionalni stilovi, Sarajevo 1988; I I izd., Beograd, 2002.
Tokarz E., Mikroj(zyki stowianskie - problemy badawcze j(zykoznawstwa
por6wnawczego [u:] Nowe czasy, no we jfyki, no we (i stare) problemy, ur.
E. Jdrzejko, Katowice, 1998.
Tokarz E. , Mit wsp6lnoty Stowian potudniowych i jega konsekwencje (na pr
zykladzie narod6w dawnej Jugostawii) [u:] Rozpad mitu ijezyka? . . .
Tokarz E. , Utopijne teorie j(zykowe Slow ian poludniowych [u:] Utopia w
j(zykach, literaturach i kulturach Stowian . .
.
Toka rz E., Wsp6lczesne standardy j(zykowe dialekt6w sztokawskich [u:]
J(zyki stowianskie dzis. No we fakty. No we spojrzenia . . .
Turk M. , Fran Kurelac i hrvatski jezik, Izvjee za k. g. 1994/95, Prva s u a
ka hrvatska gimnazija u Rijeci, Rijeka, 1995.
Turk, M. , Hrvatski u kontaktu tijekom 20. stolea, [u:] Hrvatski jezik u XX.
stoljeu, Zbornik, ur. M. Samardija i L Pranjkovi, Matica hrvatska,
Zagreb, MMVI.
Turk M., Knjievnojezina koncepcija Rijeke filoloke kole, >>Croatica<< 37-
38-39, Zagreb, 1993.
Turk M., Veberova knjievojezina koncepcija [u:] Rijeki filoloki dani,
Zbornik radova 2, Rijeka, 1998.
Twardzik W., Malo poznati pretea Ljudevita Gaja, >>Croatica<< 22-23,
Zagreb, 1985.
Urbanczyk S., Periodyzacja dziej6w polskiego j(zyka literackiego, Warszawa,
1963.
Urbanczyk S., Rozw6j j(zyka literackiego, Poj(cie i terminologia, Z dziej6w
powstawania j(zyk6w narodowch i literackich, Warszawa, 1956.
Utopia w j(zykach, literaturach i kulturach Stowian. I . bN. Ze swiadomosci
utopijnej w refleksjij(zykowej, ur. E. Tokarz, Katowice, 1997.
Vaillant A., La langue de Dominko Zlatari, poete ragusa in de la fin du
XVI siecle, l. Phonetique, Paris, 1928.; II. Morphologie, Paris 1931. ; III.
Syntaxe, Belgrade, 1979.
Vaillant A., Les origines de la langue littera ire ragusaine, >>Revue des etudes
slaves<<, Paris, 1924.
Valenti M. , Gradianski Hrvati od XVI. stoljea do danas, Zagreb, 1970.
Vince Z., Djelatnost Maksimilijana Vrhovca na kulturno-jezinom planu [u:]
idem, Putovima . . .
Vince Z., Gramatika i leksikografska djela 18. stoljea. Neobjavljeni rjenici
[u:] idem., Putovima . . .
Vince Z. , Grmatika Franje Marije Appendinija [u:] idem, Putovima . . .
Vince Z. , Gramatika 1gnjata Alojzija Brlia, zapoeta god. 1822. [u:] idem,
Putovima . . .
Vince Z., !kavica u hrvatskoj jezinoj povijesti. Sudbina ikavice u hrvatskoj
pisanoj rijei - Zadarsko-dalmatinski jezino-kulturni krug, Zagreb,
1 998.
Vince Z. , Jezina pitanja u >>Ilirskim Provincijama<<. ime Starevi [u: ] idem,
Putovima . . .
Vince Z. , Kataniev Pravoslovnik - Etymologicon Illyricum [u:] idem,
Putovima . . .
Vince Z. , Mjesto i znaenje Kuarove knjige ,Nauka o prvopisu jezika hr
vatskoga ili srpskoga (fonetikom ili etimologiskom)', >>Jezik<< 38, Zagreb,
1991.
Vince Z., Prvi cjelovit tiskani prijevod Svetoga pisma na hrvatskom jeziku
Kataniev [u:] idem., Putovima . . .
Vince Z. , Putovima hrvatskoga knjievnogjezika. Lingvistiko
-kulturnopovijesni prikaz filolokih kola i njihovih izbora, Zagreb, 1978. ;
II. proireno izdanje, 1990.
Vince Z. , Slavonski grafijski sustav [u:] idem, Putovima . ..
Vince Z. , Zaokret u hrvatskom knjievnom jeziku potkraj 19. stoljea,
>>Croatica<< 6, Zagreb, 1975.
Vince Z. , Zasluge ime Starevia za hrvatski knjievni jezik, >>Filologija<< 7,
Zagreb, 1973.
von Erdmann-Pandi E. , etiri stoljea hrvatske filologije [u: ] Prvi hrvatski
s la vis tiki kongres, Zbornik radova I., Zagreb, 1997.
Vonina J., Analize strarih hrvatskih pisaca, Split, 1977.
Vonina J., Hrvatski jezik u 18. stoleu [u:] Trei hrvatski slav istiki kongres
uvodna izlaganja, Zagreb - Zadar, 2002.
Vonina J., Imeniki genitiv mnoine od Iliraca do Vukovaca, >>Filologija<< 33,
Zagreb, 1999.
Vonina J. , Jezina batina. Lingvostilistika hrestomatija hrvatske knjiev-
nosti od kraja 15. do poetka 19. stoljea, Split, 1988.
Vonina J. , Jezini razvoj ozalskga kruga, >>Filologija<< 7, Zagreb, 1973.
Vonina J., Jezino povijesne rasprave, Zagreb, 1979.
Vonina J., Jezik Antuna Kanilia [u: ] idem, Jezino povijesne rasprave . . .
Vonina J. , Jezik Antuna Kanilia, Rad JAZU 368, Zagreb, 1975.
Vonina J. , Joakim Stulli i starija hrvatska leksikografija, >>Filologija<< 12,
Zagreb, 1984.
Vonina J., Kai i Reljkovi na razmei epoha, predgovor zajednikom iz
danju Razgovora ugodnog naroda slovinsko ga i Satira iliti divjeg ovika,
Zagreb, 1988.
Vonina J., Kaiev udio u razvoju hrvatskoga knjievnog jezika do kraja na
rodnoga preporoda, >>Kolo<< 10, 3, Zagreb, 2000.
t
l
Literatura 437
Vonina J. , Leksikografski rad Ivana Belostenca, pogovor za petisak:
.
Gazophylaciuma, II. , str. Ill. - XLVIII., Zagreb, 1973. [pret1sak /u:/ 1dem.,
Jezinopovijesne rasprave ... ]
.

Vonina J . Marulievi >>zainjavci<< [u:] idem., Jezzcnopovl)esne rasprave . . .
.
Vonina J.,O istraivanju jezika starie hrvatske knjievnosti, >>Umjetnost n-
jei<< XIV., 3, Zagreb, 1970. [pretisak /u:/ idem, Analize starih . . . ]
.
Vonina J., O kontinuitetu hrvatskoga knjievnog jezik od 15. do 18. stole
a [u:] Prilozi za VII meunarodni kongres slavista u Warszawi, Zagreb,
1973.
.
Vonina J., O postanku i naelima Re/kovieve Nove slav
nsk

z nzm
cke gra-
matike (767) [u:] Vojna krajina, povijesni pregled - hzstorzograflJa - ra-
sprave, Zagreb, 1984.
. . .
Vonina J., O povijesti hrvatske knjievnojezine norme, FilologiJa<< 20-21,
Zagreb, 1992. - 1993.

Vonina J. , Ozaljski jezino-knjievni krug [ u: ] idem, Jezzcnopovz;esne raspra-
ve . . .
Vonina J. , Pavao Ritter Vitezovi, predgovor Izabranim djelima [u:] Pet sto-
lea hrvatske knjievnosti 17, Zagreb, 1976.
Vonina J. , Preporodnijezini temelji, Zagreb, 1993.
Vonina J., Rani tekstovi Antuna Mihanovia, >>Croatica<< 26-27-28, Zagreb,
1987.
Vonina J., Temelji i putovi Gajeve grafijske reforme, >>Filologija<< 13, Zagreb,
1985.
Vonina J., Vraniev rjenik, >>Filologija<< 9, Zagreb, 1979.
Vrijeme i djelo Matije Antuna Reljkovia, Zavod za znanstveni rad, ur. J.
Vonina i D. Tadijanovi, Osijek, 1991.
Vukomanovi S. , Jezik Stipana Markovca Margitia, Monografije Filolokog
fakulteta XXXIX, Beograd, 1971.
. . .
Vukovi J., Istorija srpskohrvatskogjezika, I dzo. Uvod zfonetzka, Beograd,
1974.
Vukovi M., Hrvatski jezik u kaznenim progonima, >>Jezik<< 44, Zagreb, 1996.
Vukui s. , Prednovotokavsko prenoenje naglaska i njegovi odrazi u hrvat
skoj standardnoj prozodii, >>Hrvatski dijalektoloki zbornik 9, Zagreb,
1995.
Wijk van N. , Les langues s/aves. De !'unite a la pluralite, 's-Gravenhage, 1956.
Wijk van N. , Taalkundige en historiese gegevens betreffende de oud
te b
trekkingen tussen Serven en Bulgaren, >> Mededelingen der Konmkh!ke

akademie van wetenschappen, Afdeeling letterkunde<<, deel 55, sene A,
3, Amsterdam, 1923.
. . .
W poszukiwaniu nowego kanonu. Reinterpretacje tradyqz kulturalne] w
krajach postjugoslowianskich po 1995 roku, ur. M. Dqbrowska-Partyka,
Krakow, 2005.
Wagner z., Ze studi6w nadjrzykiem Petra uekt
.
oro
icia, Kra6w, 170.

wariancja normy we wsp6lczesnych slowianskzchJrzykach lzterckzch, ur. S.
Urbanczyk, Wrodaw-Warszawa-Krak6w-Gdansk, 1977.
Wierzbicki J. , Zrosnifte losy, zrosnifte narody, Polityka<< 2. XII. 1991.,
Warszawa
Wroclawska E., Kajkawski minijfzyk literacki a standard chorwacki [u:]
Mifdzy kulturq niskq<< a wysokq<<. Zjawiska jfzykowe, literackie, kultu
rawe. Pamifci prof dr hab. Teresy Dqbek-Wirgowej, Lodz, 2001.
Wroclawska E., Socjolingwistyczne aspekty jfzyka inteligencji malych
i duych slowianskich grup etnicznych (na przykladzie Luyczan i
Chorwat6w), Biuletyn Polskiego Towarzystwa Jzykoznawczego<< LIII.,
Warszawa, 1997.
Zagorski Z., Z waniejszych problem6w jfzykoznawstwa normatywnego [u:]
Norma jfzykowa w polszczyinie . . .
Zar ba A. , Proba stworzenia nowego literackiego jfzyka slowianskiego we
Wloszech, >>Studia z Filologii Polskiej i Slowianskiej<< XIII., Warszawa,
1974. Pretisak [u:] idem, Pisma polonistyczne i slawistyczne, Warszawa
Krakow, 1983.
Zbornik o Marijanu Lanosoviu, Osijek, 1985.
Zbornik o Vidu Doenu i Blau Tadijanoviu, Osijek, 1981.
Zbornik radova o Marinu Driu, ur. A. Jembrih, Zagreb, 1969.
Zeli-Buan B., Narodni naziv hrvatskogjezika tiekom hrvatske povijesti,
Jezik<< 19, Zagreb 1971. (proireni pretisak [u:] S. Babi, Tisuljetni jezik
na hrvatski . . . )
Znanstveni skup Isusovac Ardelio Della Bella (655. -1737), Split - Zagreb,
1990.
agar M. , Kako je tkan tekst Baanske ploe, Zagreb, 1997.
ivot i djelo Bartola Kaia, Zbornik radova sa znanstvenoga skupa u povo
du 340. obljetnice Kaieve smrti, odranog u Zadru i Pagu od 18. do 21.
travnja 1991., Zadar, 1994.
Kazal o i mena
Aleksandar Il., papa 124
Aleksandar Karaorevi 291
Aleksi, Radomir 216, 409
Alfred Veliki 81
Ani, Ivan 175
Andri, Ivo 324
Andri, Nikola 289, 290
Ani, Vladimir 229, 282, 302, 315,
329, 344, 404
Ana Jagelovi 153
Antunovi, Ivan 381
Appendini, Francesco Maria 195,
228, 229, 236, 253, 405, 436
Aquaviva, Klaudije 192
Arpadovii 129
Arsenije III. Crnojevi 107
Auty, Robert 70, 409
Babi, Stjepan 25, 31, 40, 41, 57, 59,
60, 61, 62, 63, 64, 65, 67, 68, 69, 70,
71, 195, 298, 301, 302, 304, 315, 316,
319, 328, 330, 335, 338, 339, 340,
340 348, 358, 407, 409, 410, 423,
426, 429, 438
Babi, Tomo 197, 198, 212, 225, 229,
240, 359, 404, 416, 425
Babuki, Vjekoslav 224, 250, 251,
252, 253, 254, 255, 256, 250 258,
260, 262, 263, 266, 285, 360, 403,
405, 434
Bach, Aleksander 245, 259, 374
Badurina, Lada 35, 94, 234, 237, 270,
280, 299, 301, 302, 332, 333, 336,
379, 410, 411, 420, 423, 429, 434
Balistrili, Du jam 66
BaUmann, J. Adolf 234, 260, 403
Balti, Jako 212
Bandulavi, Ivan 65, 175, 177, 196,
190 210 239, 262, 416
Baoti, Josip 311, 411
Barac-Grum, Vida 346
Barakovi, Juraj 158, 161
Bardak, Antoni 140, 427
Bari, Eugenija 51, 301, 345, 407, 411,
425
Bari, Henrik 167
Bai, Nataa 20, 21, 28, 70, 271, 272,
279, 280, 294, 295, 322, 339, 344,
410, 411
Bai, Petar 232, 403
Baudouin de Courtenay, Jan
Niecislaw 52
Bednarczuk, Leszek 79, 411
Beli, Aleksandar 21, 47, 48, 54, 57,
58, 76, 85, 86, 80 103, 105, 160 168,
292, 294, 411
Belostenec, Ivan 163, 187, 189, 190,
215, 216, 229, 233, 234, 256, 260,
261, 279, 281, 359, 403, 437
Beni, Nikola 371, 372, 374, 376, 377,
378, 411
Benei, Julije 293, 294, 305
Beni, Bono 211, 417
Berk, C. A. van den 167, 232, 411
Berlakovi, Mirko 379
B erli v. Brli, Ignjat Alojzije
Bernardin Splianin 126, 146, 148,
167, 197, 218, 430
Biondi, Ivan 93
Blagojevi, T. Adam 218
Blicharski, Michal 305, 328, 420
Bluszcz, Anna 370, 423
Bobrownicka, Maria 140, 353, 415,
420
Bogdanovi, Dimitrije 134, 412
Bogdanovi, Marijan 212
Bogovi, Lovre 373
Bohori, Adam 229
Borani, Dragutin 278, 280, 289, 292,
294, 296, 298, 301, 337, 376
Borawski, Stanislaw 52, 412
Borna, knez 117
Borys, Wieslaw 14, 72, 74, 75, 103,
201, 412, 427
Bokovi, Radosav 75, 293, 306, 412
Brabec, Ivan 298, 371, 407
Brauljevi, Lovro 235, 380, 381
Bratuli, Josip 15, 122, 125, 126, 130,
139, 141, 164, 181, 197, 236, 361,
407, 409, 412, 417
Brbori, Branislav 297, 312, 318, 412
Brezovaki, Titu 218, 238, 281
Brlek, Mijo 233, 412
Brli, Andrija Torkvat 276, 278, 406
Brli, Ignjat Alojzije 230, 240, 247,
253, 254, 256, 275, 278, 405, 429,
236
Brodnjak, Vladimir 310, 412
Broz, Ivan 266, 270, 275, 278, 280,
281, 282, 289, 330 389, 398, 404,
411
Brozovi, Dalibor 24, 25, 30, 31, 36, 37,
38, 39, 40, 45, 53, 54, 56, 50 59, 60,
61, 62, 63, 64, 65, 68, 69, 70, 71, 76,
93, 94, 99, 101, 104, 105, 106, 111,
113, 114, 133, 137, 138, 140, 156, 157,
158, 161, 168, 169, 174, 191, 208, 237,
250, 251, 266, 278, 282, 302, 303,
304, 312, 313, 319, 321, 325, 326, 331,
340, 383, 387, 395, 407, 409, 412, 413,
414, 423, 426
Bruckner, Aleksander 52
Bubalo, Jakov 345, 414
Buar, Franjo 178, 414
Bui, Mihajlo 182
Budini, ime 199, 200, 202, 362, 428
Budmani, Pero 253, 257, 276, 278,
282, 406, 431
Bugarski, Ranko 50, 305, 414
Buni Vui, Divo (Ivan) 62, 172
Cesarec, August 291
Ciceron 278
Cichonska, Maria 305, 322, 323, 324,
329, 414
Conev, Ben'o 51
Coseriu, Eugenio 40
Coulmas, Florian 323, 427
Crnkovi, Zlatko 173, 425
Cvei, Juraj 180
Cviji, Jovan 106, 415
Czapik, Barbara 323, 414, 415
Czerwinski, Maciej 14, 43, 294, 296,
315, 316, 323, 325, 342, 344, 415
iak-Chand, Ruica 353, 412, 417
iril, sv. 127, 128, 140, 161, 273, 357

Dalmatin, Anton 19, 178, 180, 181
Damjanovi, Stjepan 122, 128, 130,
133, 134, 136, 181, 221, 408, 415,
423
Danii, uro (pravo ime ore
Popovi) 20, 21, 249, 250, 272,
275, 277, 278, 280, 281, 284, 332,
411
Darije I. Veliki 90
Dqbek-Wirgowa, Teresa 365, 422,
430, 438
'
l
Dqbrowska-Partyka, Maria 40, 66,
127, 140, 171, 340, 353, 357, 415,
427, 430, 437
Della Bella, Ardelio 163, 189, 195,
198, 215, 216, 210 225, 226, 229,
231, 233, 234, 239, 239, 240, 241,
253, 279, 281, 359, 403, 404, 420,
423, 434, 438
Demeter, Dimitrija 284
Dereti, Jovan 171, 416
Derkos, Ivan 19, 222, 237, 249
Desimir, upan 130
Dei, Nikola 186
Dioklecijan, rimski car 82
Divkovi, Matija 29, 62, 65, 174, 175,
176, 177, 196, 197, 211, 217, 256,
259, 358, 413, 414
Divkovi, Mirko 275, 277, 278, 286,
406
Dobreti, Marko 212, 235
Dobrovit, opat 129
Dobrovsky, Josef 16, 17, 18, 19, 21, 22,
23, 86, 164
Domjani, Dragutin 368
Doen, Vid 218, 226, 229, 279, 438
Drakovi, Janko 19, 222, 223, 238,
249
Drobni (Drobni), Josip 260, 403
Dri, Dore (Gjore) 62, 66, 161, 166,
408
Dri, Marin 26, 167, 168, 171, 415,
422, 426, 429, 430, 438
Driha, opat 130
Dukat, Vladoje 163, 234, 416
Dukljanin, kroniar 82, 157
alski, Ksaver andor v. Gjalski,
Ksaver andor
amanji, Rajmund 203, 358
urevi, !gnjat 62, 172, 211, 215,
232, 358
urkoveki (Gjurkoveki), Josip 231,
358, 360, 405
Kazalo imena 441
Elizabeta Gniewkowska, kneginja
176
Elizabeta (Jelisava) Bosanska 176
Erdmann-Pandi, Elisabeth von 65,
197, 436
Erdody, Ivan 209
Falski, Maciej 171, 416
Fancev, Franjo 178, 416
Felczak, Wadaw 74, 206, 208, 244,
416
Feleszko, Kazimierz 295, 314, 323,
329, 416
Ferdinand, nadvojvoda 292
Ferdinand I. Habsburg 117, 153
Ficko, Joe 373
Filipovi, Jerolim 162, 212, 419
Finka, Boidar 301, 335, 339, 369,
379, 410, 416
Fishman, Joshua A. 41
Flacius Illyricus v. Vlai, Matija
Florschiitz, Josip 278, 289, 297, 406
Fontanski, Henryk 305, 328, 414, 420
Frani, Vilim 310, 416
Frankopan, Fran Krsto 154, 187, 188,
190, 261, 293, 363, 409, 434
Frankopani, rod 126, 156, 180, 186,
188, 387, 397
Frohlich, Rudolf 234, 260, 403, 405
Fuek, Ivan 218, 416
Fuek, Stjepan 218
Fui, Branko 122, 129, 130, 407, 416
Fuak, Jerko 218, 416
Furdal, Antoni 33, 34, 352, 416
Gabri-Bagari, Darija 193, 194, 195,
198, 212, 225, 228, 240, 416, 417
Gaj, Ljudevit 17, 18, 19, 21, 24, 57, 58,
59, 203, 222, 231, 236, 237, 247,
248, 249, 250, 251, 257, 266, 269,
272, 273, 274, 285, 293, 363, 367,
368, 374, 375, 388, 390 400 414,
417, 427, 435, 437
Gajda, Stanislaw 312, 420, 430
Gajek, Jan Sergiusz 121, 428
Galovi, Fran 368
Garaanin, Ilija 22
Georgiev, Vladimir 51
Gil, Dorota 364, 417
Gjalski, Ksaver andor (pravo ime
Ljubomil Tito Josip Franjo Babi)
282
Glavani, Gapar 373, 375
Glavini, Franjo 152, 186, 191
Gluhak, Alemko 83, 84, 91, 417
Golqb, Zbigniew 33, 72, 83, 417
Gortan, Veljko 160, 408
Gostl, Igor 260, 417
Goszczynska, Joanna 89, 131, 171,
416, 426
Gorka, Leonard 121, 428
Grabovac, Filip 212, 213, 214, 269,
358, 359, 360
Grbi, Jadranka 353, 417
Grevi, Mario 16, 18, 19, 20, 21, 22,
23, 26, 28, 30, 31, 70, 411, 417, 418,
419, 423
Gri, Marko 338, 348, 418
Greenberg, Robert 323, 415, 418
Grgur XIII., papa 192
Grickat, Irena 32, 418
Grimm, Jakob 17
Grlii, Ivan 235
Guberina, Petar 294, 295, 304, 389,
411, 418, 420
Gulei, Milvia 375, 418
Gumplowicz, Ludwik 91
Gunduli, Ivan (Divo) 26, 61, 62, 63,
64, 65, 70, 166, 172, 215, 232, 239,
252, 279, 386, 395, 409, 430
Gutenberg, Johann 149
Habdeli, Juraj 163, 184, 185, 191,
199, 232, 279, 281, 358, 403, 419
Habsburgovci 207, 273
Hadrovics, Laszlo 234, 374, 418
Ham, Sanda 9, 250, 252, 253, 262,
263, 282, 334, 335, 339, 410, 418
Hamm, Josip 86, 103, 122, 131, 132,
217, 378, 407
Hauptmann, Ljudmi! 90
Havranek, Bohuslav 37, 418
Heinz, Adam 33, 72, 417
Hekman, Jelena 300, 340, 407, 415
Hektorovi, Petar 178, 160, 161, 232,
358, 386, 395, 422, 437
Helimskij, Evgenij Arnoldovi 77
Heraklije, bizantski car 81
Hercigonja, Eduard 122, 130, 133,
134, 135, 143, 150, 179, 186, 418,
419
Herder, Gottfried Johann 22, 120,
152, 155, 209, 248, 260 303, 352,
356, 364, 430
Horvat, Ignac 376, 379
Horvat, Vladimir 195, 198, 279, 419
Hraste, Mate 99, 100, 103, 104, 182,
183, 298, 313, 400 419
Hroch, Miroslav 352, 419, 441
Hudeek, Lana 332, 411, 416, 419
Humboldt, Wilhelm von 248, 351, 364
Ignjatovi, Duanka 162, 419
Inocent IV., papa 125
Ivan X., papa 124
Ivanievi, Ivan 232
Ivanoi, Antun 218, 238
Ivekovi, Franjo 259, 275, 278, 281,
282, 289, 389, 398, 404
Ivi, Milka 308, 312, 419
Ivi, Pavle 20, 28, 29, 30, 54, 70, 74,
76, 79, 80 93, 99, 104, 106, 111, 115,
170, 274, 312, 314, 412, 413, 414,
419, 430
Ivi, Stjepan 57, 86, 87, 105, 129, 167,
278, 292, 293, 290 419
lsaija, starac 134
Jadwiga, poljska kraljica 127, 176
Jagi, Vatroslav 17, 76, 86, 122, 167,
188, 255, 250 259, 275, 278, 285,
406
Jakov 130
Jakubinskij, Lev Petrovi 101
Jambrei, Andrija 215, 218, 227, 229,
232, 233, 235, 230 260, 279, 359,
403, 419, 434
Japundi, Marko 140, 420
Jaroszewicz, Henryk 14, 43, 305, 324,
328, 355, 420
Jedlika, Alois 37, 418, 420
Jelai, J osip 244
Jeli, Luka 90
Jembrih, Alojz 125, 183, 225, 379, 420,
438
Jernej, Josip 225, 420
Jeronim, sv. 125, 126, 127, 159, 184,
190 200, 350 361, 362
Jdrzejko, Ewa 435
Jireek, Konstantin 90
Jonke, Ljudevit 40, 59, 65, 163, 226,
250, 251, 254, 250 258, 260, 265,
299, 301, 420, 421, 431
Jordanes, gotski kroniar 80
Jovanovi-Gorup, Radmila 305, 421
Josip Il., austrougarski car 208, 209,
236
Judita, sv. 66, 157, 162
Juki, Franjo Ivan 212
Junkovi, Zvonimir 87, 183, 229, 421
Juri, Josip 192, 421
Jurin, Josip 198, 228, 229, 240, 261,
405, 420, 434
Jurii, Bla 297, 407
Jurii, Juraj 180
Jurii, Mirjana 339
Kai Mioi, Andrija 57, 64, 69, 212,
213, 214, 217, 224, 238, 252, 269,
279, 358, 436
Kai, Miro 59, 286, 305, 309, 328,
329, 358, 361, 380, 383, 421
Kadi Bartol 175
Kale, Eduard 92, 353, 354, 355, 421
Kalina, Antoni 52
Kalinski, Ivan 346
Kazalo imena 443
Kampu, Ivan 371, 374, 418
Kanavelovi, Petar 159
Kaniz, Petar 199
Kanili, Antun 214, 215, 216, 217,
218, 229, 235, 238, 241, 261, 358,
359, 360, 436
Karadi, Vuk Stefanovi ll, 16, 18,
19, 20, 21, 22, 23, 24, 26, 27, 28, 29,
57, 58, 59, 136, 171, 213, 230, 239,
241, 244, 255, 260, 261, 264, 271,
272, 274, 275, 278, 279, 283, 284,
292, 332, 340, 408, 411, 417, 421,
422, 428
Karadii, obitelj 28
Karaman, Matija 132
Karamzin, Nikolaj 136
Karano-Tvrdkovi, Pavle 148
Karlo IV., eki kralj 127
Karlo Veliki, franaki kralj 74
Kai, Bartul (Bartol; Cassius
Bartholomaeus) 27, 44, 45, 64, 65,
68, 181, 189, 193, 194, 195, 196, 197,
198, 199, 200, 202, 203, 217, 225,
229, 230, 232, 239, 240, 253, 263,
279, 358, 359, 360, 361, 380 396,
404, 408, 410, 416, 410 419, 422,
428, 434, 438
Katani, Matija Petar 197, 217, 218,
238, 240 252, 254, 359, 360, 422,
436
Katii, Radoslav 25, 40, 41, 57, 65,
68, 69, 71, 93, 119, 162, 160 168,
193, 217, 250, 266, 328, 355, 356,
358, 374, 407, 422
Kavanjin, Jerolim 159
Kazimir, Jagelovi, poljski kralj 152
Kerempuh, Petrica 293, 365, 368
Kesi, Nikola 217, 235, 380
Khuen-Hedervary, Dragutin 247, 280
Kiki, Geza 380
Klai, Bratoljub 158, 296, 422
Klai, Vjekoslav 209, 422
Klement VI., papa 127
Klemensiewicz, Zenon 33, 34, 52
Kliment, sv. 17
Kolari, Rudolf 86
Kollftr, Jan 19, 228, 248, 252
Kombol, Mihovil 85, 423
Komulovi, Aleksandar 200, 232, 362
Koncewicz-Dziduch, Edyta 314, 423
Konrad II., olenjicki knez 126
Konstantin, sv. 362
Konstantin VII . Porfirogenet, bizant
ski car 18, 82
Konzul Istranin (Istrijan), Stjepan
(Stipan} 19, 178, 180, 181, 358
Kopitar, Jernej 16, 17, 19, 20, 21, 46,
86, 93, 230, 236, 247
Kordi, Snjeana 323, 423
Kornhauser, Julian 164, 293, 368,
423, 427, 429
Kornig, Franz 231, 405
Kosmat, knez 130
Kostanj, Jure 31
Kosti, Laza M. 171, 423
Kostreni, Marko 119, 408
Kovaec, August 335
Kovaevi, Marija 35, 423
Kovai, Ante 282
Kozielecki, Jozef 353, 423
Koii, imun Benja 149
Kragel, E b erhard Maria 373
Krajaevi, Nikola Sartori us 184
Kravar, Miroslav 15, 226, 423
Krelj, Sebastian 180
Kristijanovi, Ignac 219, 231, 358, 405
Kriani, Juraj 19, 200, 201, 202, 362,
412, 426, 435
Krlea, Miroslav 291, 293, 324, 343,
348, 365, 368, 369, 430
Krmpoti, Joso 236
Krsti, Kruno 294, 295, 304, 305, 389,
411, 418, 420, 430
Kryan-Stanojevi, Barbara 38, 332,
333, 370, 371, 423
Kuhaevi Matija 161
Kujundi, Ivan 380, 382, 423
Kukuljevi Sakcinski, Ivan 120, 131,
166, 224, 255, 279, 284, 285, 359
Kulji, Tomislav 345, 423
Kumii, Eugen 282
Kumpes, Josip 353, 412, 417
Kuna, Herta 32, 174, 175, 212, 423,
424
Kunzmann-Miiller, Barbara 331, 424
Kurelac, Fran 200, 254, 259, 264, 270,
374, 411, 433, 435
Kuar, Marel 266, 267, 436
Kuzmani, Ante 268, 269
Labuda, Gerard 96, 424
Ladan, Tomislav 304, 424
Lanosovi (Lanoevi), Marijan 217,
226, 227, 230, 236, 254, 261, 405,
438
Laszlo, Buksu 328
Laszowski, Emil 119, 408
Latri (Lastri}, Filip 175, 176, 212
Lavanin, Nikola 212
Lav XIII., papa 128
Lehr-Splawirski, Tadeusz 52, 76, 83
Lekui, Marijan 212
Leopold Il. , car 209
Levakovi, Rafael 132, 197, 202, 203
Linke, Gordana 344, 345, 424
Lipovi, Jerolim 235
Lisac, Josip 26, 31, 93, 95, 164, 169,
373, 409, 424
Ljudevit, knez 116
Loderecker, Petar 163
Loknar, Vladimir 323, 424
Lomonosov, Mihail 136
Lonari, Mijo 26, 51, 76, 85, 86, 88,
89, 104, 105, 112, 301, 346, 407, 411,
419, 424, 425
Lovri, Andrija eljko 91, 424, 433
Lubas, Wladyslaw 317, 324, 325, 328,
347, 424, 425
Luci, Hanibal 158, 360, 422
Lucija, sv. 129
l
Ludovik Il. Jagelovil:, kral j

(
:eke i
Ugarske ll 7, 1 52, 1 5:1, 176
Ludovik I. Ugarski, hrvatsko-ugarski i
poljski kralj 176
Lukei, Irvin 373, 41 7
Lukjanenko, A.M. 86, 117
Lupis, Valentiano Pi etro 162, 430
Luther, Martin 1 54, 180, 213
Lowmiarski, Henyk 74, 81, 83, 425
Magdaleni, Matija 360
Majnard, papinski l egat Nikole II.
124
Malcolm, Noel 173, 425
Mali, Dragica 51, 142, 143, 144, 145,
168, 301, 310, 400 425
Malecki, Mieczyslaw 103, 412, 425
Mami, Mile 328, 411, 425
Mandi, Antun 236
Mandi, Mijo 382
Manojlovi, Svetozar 48, 50, 425
Marinko, Mato (pseudonim
Tomislav Here s) 91, 321, 425
Mareti, Tomo 20, 27, 44, 87, 202, 212,
214, 240, 268, 275, 270 278, 279, 282,
285, 289, 290, 291, 292, 298, 309, 332,
334, 389, 398, 399, 406, 425
Margiti (Markovac}, Stjepan 175,
177, 197, 211, 212, 217, 428, 437
Margulies, Alfons 86
Marija Terezija, austrougarska cari-
ca 208
Markovi, Svetozar 310, 425
Marti, Grga 174, 414
Martinac, pop 116, 133, 361
Maruli, Marko 66, 157, 160, 161, 358,
359, 386, 395, 426, 430, 437
Mati, Ambroz 212
Mati, Tomo 199, 214, 221, 426
Matijevi, Josip 405
Matijevi, Stjepan 175, 177
Matkovi, Ivan 241
Kazalo imena 445
Maurani, Antun 17, 18, 21, 252,
253, 255, 256, 250 258, 260, 285,
405, 406
Maurani, Ivan 260, 267, 284, 285,
334, 403
Maurani, Vladimir 404
Megiser, Hieronim 163
Meillet, Antoine 76
Mekini, Pythiraeus Grgur 372
Meneti, iko 66, 161, 166, 217, 232,
408, 428
Meri Miloradi, Mate 372, 375
Metod, sv. 121, 122, 124, 125, 126,
127, 128, 273, 428
Meyer, Karl H. 101
Mianovi, Kreimir 9, 41, 305, 313,
426
Mieczkowska, Halina 164, 261, 264,
427, 428
Mihalovi, Ivan 382
Mihanovi, Antun 19, 123, 131, 221,
238, 359, 360, 408, 426, 420 437
Mikalja (Micaglia}, Jakov 27, 44, 163,
181, 193, 195, 198, 199, 215, 224,
229, 234, 240, 279, 281, 358
Miklosich (Mikloi), Frantiek (Franz,
Franjo) 17, 86, 148, 284, 408
Mikloui, Toma 219, 358
Mileti, Lubomir 51
Milosavljevi, Petar 171, 426
Mirev, Kiril 51
Miakov Kujundi, Nikola 382
Mladenov, Stefan 51
Mladenovi, Aleksandar 76, 157, 158,
426
Modrui, Bla 382
Mogu, Milan 70, 99, 103, 130, 141,
149, 171, 201, 202, 219, 223, 256,
250 290, 292, 296, 298, 301, 335,
339, 407, 410, 426
Molas, Jerzy 89, 90, 91, 93, 126, 131,
355, 426
Moszyrski, Kazimierz 84
Moszyrski, Leszek 127, 140, 427, 433
Mratin 130
Mulih, Ivan 218, 235, 238, 358, 373,
416
Mulih, Juraj 218
Muljai, arko 103, 147, 427
Murko, Matija 86
Musulin Stjepan 163, 233, 427
Muar, Andrija 189
Nagy, Josip 233, 427
N akovi, Mihovil 375
Nalepa, Jerzy 84
Naljekovi, Nikola 62
Napoleon 1., car 69, 147, 210, 247
Nazor, Vladimir 368, 369
Nelde, Peter Hans 323, 427
Neweklowsky, Gerhard 371, 377
Niedziela, Zdzislaw 261, 428
Nikevi, Vojislav 28, 314, 427
Nikola II., papa 124
Nikolajevi, ore 148
Nosi, Milan 236, 427
Novak, Grga 160, 408
Oblak, Vatroslav 86
Obradovi, Dositej 20, 213, 244, 274
Oczkowa, Barbara 40, 72, 121, 127,
133, 130 164, 199, 220, 261, 264,
334, 364, 427, 428
Ohnheiser, Ingeborg 328, 425
Okuka, Milo 317, 428
Orbini, Mavro 362
Orlovi, Jerolim 189
Orlos, Teresa Zofia 261, 428
Ostoji, Ivan 357, 428
Pace!, Vinko 406, 284
Palkovi, Godefrid 373
Palmoti, Junije (Dona) 62, 172, 217,
232, 239, 252
Pandi, Zvonko 193, 428
Pm-iko, Grazyna 352, 419
Papi, Pavle 177
Pari, Dragutin 132, 404, 406, 417
Parta, Josip 266
Patri, Ivan 132
Patai, Adam 233, 261
Pavei, Slavko 51, 70, 301, 407, 425,
426
Pavii, Josip 349, 350, 428
Pavi, Emerik 213, 234, 380, 381
Pavleti, K. 187, 428
Pavlievi, Dragutin 22, 74, 428
Pavlovi, Milivoj 49, 428
Pavuna, Stanka 344, 345, 428
Peca, Asim 25, 30, 85, 93, 99, 101, 104,
253, 377, 428
Pederin, Ivan 66, 67, 166, 428, 429
Pejakovi, Stefan 284
Pelegrinovi, Mika 161, 266
Pergoi, Ivan 182, 183, 184, 281, 358,
359
Peri-Gavrani, Sanja 193
Peikan, Mitar 58
Peti, Mirko 51, 301, 310, 329, 407, 425,
429
Petr, Jan 162, 429
Petreti, Petar 203
Pintari, Neda 193, 346, 368, 429, 430
Petar, biskup splitski 82
Pisarek, Walery 33, 429
Podhorodecki, Leszek 74, 289
Polanski, Kazimierz 33, 72, 316, 416,
417
Polivanov, Evgenij Dimitrijevi 36
Poljanec, Franjo 291, 429
Popiolek, Barbara 326, 429
Popovi, Ivan 48, 50, 76, 86, 429
Popovi, Pavle 170
Popowska-Taborska, Hanna 73, 75,
83, 84, 429
Posilovi, Pavle 174, 175, 177
Pranjkovi, Ivo 40, 111, 130, 174, 216,
230, 258, 259, 294, 295, 298, 305,
310, 315, 322, 329, 333, 336, 407,
415, 419, 429, 435
Preradovi, Petar 269
Preeren, France 248, 324
l
I
,
r
1
'
!
Pribineg 130
Pribojevi, Vinko 160, 161, 164, 165,
201, 362, 408
Pritchard, Boris 94, 420
Prokopi je iz Cezareje, bizantski kro
niar 16
Pukin, Aleksandar S. 137
Putanec, Valentin 162, 163, 430
Raki, Franjo 119, 124, 245, 246, 408,
409
Radi, Antun 279
Radi, Stjepan 291
Radni, Mihovil 380
Radovanovi, Milorad 34, 36, 41, 42,
44, 58, 70, 312, 313, 326, 430, 433
Ragu, Dragutin 341, 407, 430
Rakovac, Dragutin 219
Ramov, Fran 48, 85, 86, 87, 90, 430
Ranjina, Dinko 161, 171, 217, 359, 360
Ranjina, Nika 165, 167
Rapacka, Joanna 22, 66, 82, 107, 118,
119, 120, 123, 125, 149, 152, 153, 155,
158, 173, 188, 209, 245, 247, 248, 267,
268, 271, 303, 352, 364, 368, 430
Ratkaj, Juraj 83
Relkovi (Reljkovi), Josip Stjepan
233
Re Ikovi (Reljkovi), Matija Antun
50 64, 69, 213, 216, 226, 227, 228,
229, 230, 232, 233, 235, 240, 253,
254, 261, 262, 279, 359, 404, 409,
429, 436, 437
Reetar, Milan 87, 148, 165, 167, 169,
170, 171, 172, 229, 276, 292, 408,
422, 430, 431
Richter, M. Adolf 234, 260, 403
Robica, Aleksander 375
Roccabonella, Nicola 162
Roi, Vatroslav 87, 289
Rudnik-Karwatowa, Zofia 38, 333,
423
Rukavina Vidovgradski, Juraj 223
Runje, Petar 127, 431
Kazalo i mena 447
Rusek, Jerzy 72, 103, 412, 427
Ruii, Gojko 158, 431
Saka Krizin, Stjepan 90
Saloni, Zygmunt 33, 39, 40, 316, 431
Salzmann-
elan, Marija 350, 431

Samardija, Marko 24, 40, 111, 170,
210, 219, 226, 229, 235, 246, 261,
278, 279, 280, 288, 289, 290, 296,
290 301, 314, 320, 328, 329, 342,
346, 340 419, 420 431, 432, 435
Saussure, Ferdinand de 40
Schlozer, August Ludwig 220, 427
Schuster-ewc, Heinz 83
Sekuli, Ante 234, 379, 380, 381, 382,
432
Selak, Ante 60, 315, 321, 322, 323, 411,
432
Sesar, Dubravka 63, 432
Sibenegg, Josip 218
Sili, Josip 35, 37, 40, 41, 94, 130, 302,
305, 309, 319, 329, 335, 336, 338,
339, 347, 369, 400 409, 415
Simeon, Rikard 32, 432
Sitovi (itovi) Ljubuak, Lovro 175,
198, 225, 229, 240, 254, 359, 404
Skerli, Jovan 171, 291
Skok, Petar 83, 261, 278, 433
Slamnig, Ivan 67, 433
Slawski, Franciszek 93, 431
Sionski, Stanislaw 52
Smiiklas, Tadija 119, 120, 408
Smodek, Matija 223
Sobolewski, Aleksej l. 90
Solunska braa 121, 122
Savi, Ivan 282
Spaginska-Pruszak, Agnieszka 14,
304, 305, 310, 313, 314, 315, 316,
324, 433
Stanojevi, Stanoje 85, 86, 411, 430
Starevi, Ante 224, 270, 409
Starevi, ime 31, 224, 229, 230, 238,
240, 241, 254, 263, 270, 271, 405,
409, 421, 434, 436
Stjepan Il. Kotromani 176
Stevanovi, Mihailo 313, 433
Stolac, Diana 94, 358, 360, 420, 433
Stras, Ewa 328, 420
Straha!, Rudolf 275, 277, 406
Strossmayer, Josip Juraj, biskup 22,
127, 128, 132, 245, 246, 275, 408,
427
Strzygowski, Josef 90
Stulli (Stuli), Joakim 233, 234, 358,
403, 412, 427, 436
Suboti, Jovan 269
Suchanek, Lucjan 353, 415
Suchon-Chmiel, Barbara 264, 427
Sui, Ivo 379, 407
Sunik, Franjo 215, 218, 232, 403, 434
Szentmartony, Ignacije 231, 405
afafik, Josef Pavel 16, 17, 18, 19, 21,
46, 50, 83, 80 164, 248
amija, Ivan B. 344, 345, 433
arevi, Ambrozije Boza 381, 382
egvi, Kerubin 91
enoa, August 282
epi, Ante 141, 433
ilobod Bali, Mihalj 218
imi, Antun Branko 291
imundi, Mate 62, 168, 169, 170,
328, 343, 433
ipu, Josip 220, 221, 427
ii, Ferdo 124, 408
kari, Ivo 70, 341, 370, 407, 426, 433
kari, Matija Ivan 218
kiljan, Dubravko 43, 70, 71, 92, 282,
324, 355, 356, 350 360, 361, 362,
363, 364, 388, 398, 420, 426, 433
ojat, Antun 232, 346, 367, 379, 433, 434
ojat, Olga 182, 183, 408
onje, Jure 344, 404
otari, Jeremija 373
tefani, Vjekoslav 122, 123, 130, 132,
408, 409
tur, L'udovit 19
ulek, Bogoslav 260, 261, 262, 264,
285, 290, 342, 404, 410 420, 421
Tadijanovi, Bla 206, 226, 227, 254,
262, 359, 404, 420, 438
Tafra, Branka 27, 44, 45, 193, 194,
224, 225, 226, 229, 231, 239, 240,
250, 251, 252, 253, 254, 258, 261,
264, 266, 276, 270 332, 344, 434
Tanclinger, Zanotti Ivan 199, 360,
426
Tandari, Josip 122
Tanocki, Franjo 214, 344, 345, 434
Temperica, Marin 192
Teak, Stjepko 70, 186, 187, 201, 282,
301, 304, 334, 345, 361, 370, 407,
423, 426, 434, 435
Tkaczewski, Dariusz 370, 423
Tkalac, Mirko 266
Tkalevi, Adolfo Veber 45, 243, 252,
253, 255, 250 258, 259, 262, 264,
265, 266, 260 277, 281, 285, 334,
374, 406, 409, 411, 429
Tokarz, Emil 298, 322, 329, 414, 415,
420, 429, 435
Toma, splitski arhiakon 82, 83, 124
Tomerlin, uka 370, 423
Tomii, Zlatko 433
Tomislav, hrvatski kralj 85, 117, 124
Topolinska, Zuzanna 328, 425
Toovi, Branko 35, 435
Totila, gotsko-slavenski voa 82
Trpimir 1 ., knez 82, 117, 119
Trpimirovii 92, 117, 129
Trstenjak, Davorin 250
Trubaov, Oleg 84
Trubar, Primo 180
Truhelka,
iro 176
Tuman, Franjo 347, 348, 410
Turk, Marija 111, 259, 266, 270, 435
Tvrtko l. Kotromani, bosanski kralj
173
Twardzik, Wadaw 236, 435
Ujevi, Tin 291, 368
Ungnad Weissenhof, Hans v.
Weissenhof, Hans Ungnad
Urbanczyk, Stanislaw 33, 34, 52, 313,
416, 435, 437
Uarevi, Jakov 260, 403
Vaillant, Andre 167, 168, 171, 435
Vajs, Josef 128
Valenti, Ladislav 373
Valenti, Mirko 371, 435
Valjavec, Matija 282
Vasilev, Christof 377
Vasmer, Maks 84, 90
Vany, vaclav 371
Veber Tkalevi, Adolfo v. Tkalevi,
Adolfo Veber
Velikanovi, Ivan 235
Venclovi, Gavrilo Stefanovi 274
Vergerije, Petar Pavao 180
Vetranovi, Mavro 171, 358, 360
Vici, Vice 212
Vilov, Stjepan 235, 381
Vince, Zlatko 13, 85, 217, 218, 219,
222, 223, 224, 228, 229, 230, 234,
250, 251, 259, 266, 268, 269, 284,
407, 435, 436
Vievi, Mihajlo, knez 124
Vitalji, Andrija 159
Vitanovi, Josip 277, 406
Vitezovi Ritter, Pavao 187, 189, 190,
191, 199, 203, 206, 213, 210 233,
236, 237, 247, 251, 252, 261, 358,
359, 360, 362, 363, 409, 421, 437
Vlai, Matija (Flacius Illyricus) 180
Vladislav Jagelovi, poljski kralj 127,
152, 176
V oJti, Josip (Jose Voltiggi) 228, 229,
234, 254, 260, 279, 403, 405, 416,
432
Vonina, Josip 15, 65, 66, 116, 152,
158, 159, 160, 161, 163, 168, 175,
178, 179, 182, 183, 184, 185, 186,
188, 189, 190, 196, 202, 206, 213,
Kazalo imena 449
214, 215, 216, 221, 223, 227, 233,
249, 253, 409, 426, 436, 437
Vramec, Antun 87, 125, 183, 184, 191,
197, 213, 281, 358, 420, 421
Vrani, Faust 67, 68, 125, 162, 163,
164, 165, 227, 281, 359, 360, 361,
362, 403, 409, 416, 427, 430, 437
Vraz, Stanko 248, 250
Vrhovac, Maksimilijan, biskup 94,
220, 223, 359, 435
Vrlji, Stojan 314, 432
Vujevi, Stjepan 382
Vuji, Antun 371
Vukomanovi, Slavko 211, 437
Vukotinovi, Ljudevit 219
Vukovi, Jovan 367, 433, 437
Vukovi, Milan 321
Wasilewski, Tadeusz 74, 206, 208,
244, 416
Weingart, Milo 37, 418
Weissenhot, Hans Ungnad 180
Wijk, Nicolaas van 76, 79, 437
Wrodawska, Elzbieta 346, 365, 367,
371, 429, 438
Zach, Franciszek 22
Zapolja, Ivan 153
Zarba, Alfred 366, 438
Zavrnik, Josip 236, 360, 427
Zeevi, Vesna Sl, 301, 346, 407, 411,
425
Zeli-Buan, Benedikta 357, 361, 438
Ziejka, Franciszek 353, 415
Zieniukowa, Jadwiga 346, 429
Zlatari, Dominko 62, 171, 217, 358,
435
Znika, Marija 51, 301, 407, 425
Zorani, Petar 117, 153, 156, 158, 159,
161, 179, 232, 358, 386, 395, 412,
426, 431
Zrinska, Ana Katarina, ena Nikole
>>Sigetskoga<< 186
Zrinska, Ana Katarina od
Frankopana, ena Petra
Zrinskoga 187, 190, 358
Zrinska, Zora, ki Katarine i Petra
Zrinskoga 190
Zrinski, rod 156, 180, 182, 186, 188,
190, 387, 397
Zrinski, Ivan, sin Katarine i Petra
Zrinskoga 190
Zrinski, Juraj 182
Zrinski, Nikola 188
Zrinski, Petar 154, 187, 188, 190, 261,
281, 363, 409, 428, 358
Zrinski, Nikola ubi (>>Siget ski<<)
153, 186
Zvonimir, hrvatski kralj 129
agar, Mateo 129, 130, 131, 411, 438
ivkovi, Sreten 298, 407
Bi ljeka o autorici
Barbara Oczkowa roena je 28. lipnja 1944. u Krakowu, gdje je
zavrila osnovnu i srednju kolu. Na Jagellonskom sveuilitu u
Krakowu diplomirala je serbokroatistiku u okviru studija slavenske
filologije. Godine 1969. obranila je magistarski rad pod naslovom
Praslavenski element u leksiku suvremnoga srpsko-hrvatskoga jezi
ka. Za doktorsku tezu odabrala je opis tvorbene kategorije Namina
instrumenti u suvremenom srpsko-hrvatskom jeziku te je rad obra
nila 1974. i tiskala ga kao knjigu u Wrodawu, 1977. godine. Podruje
njezina znanstvenoga istraivanja obuhvaa rjeotvorje, hrvatsku i
srpsku morfologiju, povijest hrvatskoga, srpskoga i slovenskoga je
zika te karpatsku dijalektologiju. Iz navedenih jezikoslovnih disci
plina napisala je nekoliko desetaka lanaka. Za studente slavistike
izdala je skri p tu Osnove povijesti hrvatsko-srpskoga jezika, tiskanu
u Krakowu 1983., to je do sada jedini udbenik na poljskom jeziku
posveen toj tematici. Barbara Oczkowa okuala se i u dijalekto
logiji karpatskoga podruja. Od 1988. do 2003. bila je aktivni lan
meunarodnoga urednitva za izdavanje Obekarpackogo dialek
tologieskogo atlasa (1. - Vl.). Izradila j e nekoliko desetaka dijalek
tolokih karata te je bila suurednicom poljskoga sveska atlasa. Kao
profesor Jagellonskoga sveuilita u Krakowu na Odsjeku za slaven
sku filologiju studentima prenosi svoju oduevljenost povijeu hr
vatskoga jezika te im pribliuje taj vaan i vrlo teak predmet. Svoj
dosadanji rad okrunila je neobino vrijednom k_Hrvati i
ihov,ezik. Iz po
.
vijesti kiiciranja njievojzintJn
rm koju
citatelJima donosimo u pnJevodu s polJskoga Jezlk
/: >

Barbara Oczkowa: Hrvati I Njihov Jezik

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Barbara Oczkowa: Hrvati I Njihov Jezik

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

UDBENICI SVEU

akavci nisu bili klasificirani kao narod.

J. P. afaiik, Slovansklstaroitnosti, Praha, 1836.-1837.

ehe, niti s podjelom Junih

akavtinu e Vuk spomenuti tek 1843. godine, navodei

s. Babi, tokavtina i dananji knjievni idiomi na njoj utemeleni, >>Hrvatski dijalekto

e::+e.e:i| ,c+.:. XIX. .:c|je. .:.,e:.c ,e i|..ii.i.c.ja :. zapadne dija

Babi, o dijalekatnoj podlozi hrvatskoga knjievnogjezika, >>Jezik<< 47, 2, Zagreb, 1999.,

Vraamo se dakle pitanju moemo li XVI. stoljee smatrati po

,..c c :ce x.,+c.:a,:.,. ,e |.:.i Vanost poznavanja povijesti

eku, Moravsku, Slovaku, zatim

edada (IX. sto

udste betrekkingen tu-

a-....- .aa--ac-..-,.serw- (> serb-), ..,-aa..-,.-.--a:

-..,.Chruati Churbate Kobeth

Bio j to zvoj psi.

.|.t...:x |a., .a-a.-.x.c-:..x s--:.c.

e I oeneza u Problemy tozsamoscl kulturowej w krajach slow!-

m crtama a za iscrpne znanstvene podatke vidi elanak

akavski dijalekti59 danas zauzimaju relativno malo podruje od

akavski dijalekat, u: Enciklopedija Jugoslavije, IV., Zagreb, 1960., str. 506.

akavsko narjeje, Zagreb, 1977.; D. Brozovi:

esto primjenjivan fonetski kriterij (izgovor jata) omoguuje po-

eke, Slovake, tj. teritorije Habsburke Mo

Izvadak iz II.izdanja Enciklopedije Jugoslavie, Zagreb, !988.

114 MHVT l NJMOV JEZK

va, koja se upravo raspala u sferi povijesne

eke koja je odustala od

akovec, 1981., str. 104. Taj je pogled revidirao jo F.

ekoj - u prakom samostanu

U Hrvatskoj se posljednjih godina pojavio pokret za oivljavanjem tradicije glagoljinoga

Uz neobino bogatu literaturu tu su i radovi S. Damjanovia: Tragom jezika hrvatskih

nici, budui v plni djeli cr kovnom pn castnom muzu gospodm1 Da vidi,

dili kontaktne sinonime: zna'e i umen'e, gnev' i srdu, greh telesnz,

sti oja zapoinje s latinicom polovicom XIV. stoljea i traje u po

irila i njezinu genezu povezuje s Iranom.

eke i Ugarske, mladi Ludovik IL Jagelovi (unuk u izravnom srod

akavtina u ulozi knjievnoga jezika koju je imala od XIII. stoljea

iril. Takavpresti i veliko geografsko prostiranje

akavtina od polovice XVIII. stoljea praktino presta

akavski se jezik povukao pred tokavtinom i izgubio ansu da

akavci su se iseljavali pri

eku, Slovaku, ali i na sjeverne akav

akavtina je dakle potis

eh i Rus. Dalmacija i Panonija, tj. zapravo Balkan, smatra

ehu, Lehu i Rusu. T je teoriju odbacio tek J. Dobrovsky

esi, Poljaci i Rusini vode podrijetlo iz Dalmacije od

eha, Leha i Rusa, iako doputa da su ti praoci

istoa jezika, tj. njegova slinost i bliskost s

akavtina j e do danas ostala jezikom regionalne pismenosti Cl-

iro Truhelka uveo je najpopularniji naziv- hasan

irilica je u Bosni imala dugu tradiciju, a od

B. Tafra: Dijakronijski aspekti . . . , str. 308.

a konja u pol blata . . . Dakle kada govo

.v||.:.|,-.,..a,-...P lorn tis Croatiae saecula duo ,a..

...., .,.--,.a.|..:ta.:.., -s,-.-.-.,..-.....a....

-|. .. -..--..:...-.,a-..o--,|-i (od

....tk.-.|...J. v.-.-...., --,a,-.-.--,-

x,-...-.,,..-.:.,-a,-|.,.a-., -,.-.0 .|...-...

vatsko-njemako-madarski rjenik Franje Sunika i Andrije

, a:..,...,..Observatwnes circa croati-

.a.ee:c .e ,e:iia ..::. .:|.i:c i|. :e,.c:.|.:c i :.,e:,aje .e .. bit e

ia m.:e:. ,e ,:e+|.,.c :., budem pisao. ot|.i . .:i.:.:i.c +c|.