P. 1
Barbara Oczkowa: Hrvati i Njihov Jezik

Barbara Oczkowa: Hrvati i Njihov Jezik

|Views: 467|Likes:
Published by Prometheus Phos
Opsežna i suvremena studija poljske slavistice Oczkowe o hrvatskome jeziku
Opsežna i suvremena studija poljske slavistice Oczkowe o hrvatskome jeziku

More info:

Published by: Prometheus Phos on Sep 08, 2012
Copyright:Attribution Non-commercial

Availability:

Read on Scribd mobile: iPhone, iPad and Android.
download as PDF, TXT or read online from Scribd
See more
See less

02/11/2014

pdf

text

original

UDŽBENICI SVEU

Č
ILIŠTA U ZAGREBU
MANUALIA UNIVERSITATIS STUDIORUM ZAGRABIENSIS
Barbara Oczkowa
HRVATI I NJIHOV JEZIK
Iz povij esti kodificiranja književnojezične norme
Izdavač
Školska knjiga, d.d.
Zagreb, Masarykova 28
¼.skolskaknjiga.hr
Za izdavača
Ante Žužul, prof.
Urednica
Jadranka Hađur
Recenzentice
Dubravka Sesar
Branka Tafra
Naslov izvornika
Chorwaci i ich j�zyk. Z dziej 6w kodyfikacji normy literackiej,
Lexis, Krakow, 2006.
Oblikovanje naslovnice
Ana Bere
Objavljivanje ovoga sveučilišnog udžbenika
odobrio je Senat Sveučilišta u Zagrebu
odlukom klasa 032-01/09-01/30, ur. broj 380-04/38-10-4,
od O. svibnja 2010.
Obljavljivanje knjige financijski su poduprli
ÌP\i Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa Û.
©ŠKOLSKA KJIGA, d.d., Zagreb, 2010.
Nijedan dio ove knjige ne smije se umnožavati,
fotokopira ti ni na bilo koji način reproducirati
bez nakladnikova pismenog dopuštenja.
ff<1 vl-�,. -. - -..
�'0|
ßarbaraOczkowa
IIVÅJIIl|IILV|IZII
Izpovi|eslikodiIiciran|akn|iževno|ezičnenorme
Prijevod s polskoga jezika
N eda Pintarić
Zagreb, 2010.
·7 ` ´ \ '
. ., _
Sadržaj
Predgovor hrvatskomu izdanju
Uvod
l. POGLAVLJE
Definiranje hrvatskoga jezika
l. l. Pogledi na hrvatski jezik u početcima slavistike
1. 2. Definicija hrvatskoga jezika
1. 3. Teorija književnoga jezika
ll. POGLAVLJE
Periodizacija povijesti hrvatskoga jezika
111. POGLAVLJE
Razdoblje pretpismenosti
u povijesti hrvatskoga jezika
3. 1. Slavenska rodovnica
3. 1. 1. Stvaranje južnoslavenske zajednice jezika
3. 1. 2. Seoba Hrvata na jug
9
11
15
15
24
32
46
72
72
72
80
3. 1.3. Etnonim Hrvat 82
3. 1. 4. Raspad jugozapadno slavenske jezične skupine 85
3. 2. Iranska etnogeneza Hrvata 89
3.3. Hrvatski dijalekti 93
3. 3. 1. štokavski dijalekti 94
3. 3. 2. Čakavski dijalekti 99
3.3.3. Kajkavski dijalekti
3.4. Seobe pučanstva i miješanje dijalekata
104
106
IV. POGLAVLJE
Početci pismenosti u Hrvata do kraja XV. stoljeća
4. 1. Povijesni kontekst
4. 2. Latinska pismenost
4. 3. Crkveno slavenska pismenost
4.3. 1. Glagoljaštvo
4. 3. 2. Hrvatsko-staroslavenski jezik
neliturgijske glagoljske pismenosti
4.4. Starohrvatska čakavska pismenost
4.4.1. Glagoljični spomenici
4.4.2. Ćirilični spomenici
4.4.3. Latinični spomenici
4.5. Početci štokavske pismenosti u Dubrovniku
v. POGLAVLJE
Književna tronarječnost u hrvatskome jeziku
od XVI. stoljeća do polovice XVIII. stoljeća
5. 1. Povijesni kontekst
5. 2. Čakavština u ulozi književnoga jezika
5. 3. Književna štokavština
5.3.1. Književni jezik Dubrovnika
5. 3. 2. Književni jezik u Bosni
5.4. Jezik istarskih protestanata XVI. stoljeća
5. 5. Književna kajkavština
5. 5. 1. Ozaljski jezično-književni krug (XVII. stoljeće)
5. 6. Oblikovanje jezične norme
Vl. POGLAVLJE
Književna štokavsko-kajkavska dihotomija
do 1836. godine
6. 1. Povijesni kontekst
6. 2. Književna štokavština
6.3. Književna kajkavština
6.4. Oblikovanje jezične norme
6.4. 1. Normiranje pravopisne norme
116
116
119
121
121
133
138
140
143
144
146
152
152
157
165
165
172
178
182
186
191
206
206
211
218
219
234
VII. POGLAVLJE
Pobjeda štokavštine
243
7.1. Povijesni kontekst 243
7.2. Hrvatski jezik u doba ilirizma. Zagrebačka filološka škola 247
7.2. 1. Norma ilirskoga jezika 262
7.3. Hrvatski jezik u drugoj polovici XIX. stoljeća 268
7. 3. 1. Rasprave u filološkim školama 268
7.3.2. Bečki dogovor 283
VIli. POGLAVLJE
Srpsko-hrvatski/hrvatsko-srpski jezik
IX. POGLAVLJE
288
)Pitamo li se kakva je budućnost hrvatskog jezika?(( 327
X. POGLAVLJE
Hrvatski jezik i nacionalni identitet 351
Xl. POGLAVLJE
Izvan norme - hrvatski regionalni jezici 365
11. 1. Čakavski i kajkavski - regionalni književni jezici 367
11. 2. Jezik gradišćanskih Hrvata 371
11. 3. Književni regionalni jezik bačkih Bunjevaca 379
Zaključak 385
Zusammenfassung 393
Literatura
403
Kazalo imena 439
Bilješka o autorici 451
Predgovor hrvatskomu i zdanj u
Knjiga je napisana za poljskoga čitatelja, uglavnom slavističkoga
usmjerenja, iako joj je ciljem bilo i širem čitateljskom krugu pribli­
žiti zamršenu povijest hrvatskoga jezika te objasniti probleme po­
vezane s njegovim statusom. Kroatistička je problematika u Poljskoj
postala aktualna osobito nakon raspada Jugoslavij e i razdvajanja
tzv. srpsko-hrvatskoga jezika, a ta pitanj a nisu zanimala samo je­
zikoslovce. Knjiga je posvećena prije svega poljskomu adresatu,
što opravdava činjenicu da se u njoj provodi usporedba s poviješću
poljskoga jezika te citira poljska, a ne samo kroatistička znanstvena
bibliografija. Poljska literatura nije ispuštena u prijevodu j er sam
smatrala da ona može obogatiti meritorni sadržaj knjige te hrvat­
skomu čitatelju dati korisna znanja i informacije.
U razdoblju proteklome od tiskanja knjige u Poljskoj (2006.) do
izdavanja njezina hrvatskoga prijevoda (2010.) ukazalo se u Hrvat­
skoj nekoliko važnih i dragocjenih djela među kojima svakako va­
lja spomenuti Hrvatski s naglaskom. Standard i jezični varijeteti
Krešimira Mićanovića; Povijest hrvatskih gramatika Sande Ham te
svezak Matice hrvatske Hrvatski jezik u XX. stoljeću. Sva ta djela
uvelike dopunjuju i obogaćuju moju knjigu koju se usuđujem po­
nuditi hrvatskomu čitatelju jer je ona, s obzirom na pre bogatu fak­
tografiju, kao i mnoštvo teoretskih problema povezanih s povijesti
hrvatskoga jezika, samo skroman pokušaj sinteze njegova nastan­
ka i trajanja.
Autorica
Uvod
Nakon raspada Jugoslavije (1991. godine) koji je doveo do krvavo­
ga Domovinskog rata završenoga 1995. godine, nekad jedinstveni
srpsko-hrvatski jezik razdvaja se na dva odvojena jezika, hrvatski
i srpski, koji postaju predmetom posebnoga zanimanja i jezikoslo­
vaca i drugih.
Suvremenost hrvatskoga jezika skrivena je u njegovoj povijesti
zbog toga što su problemi povezani s njegovim sadašnjim funkci­
oniranjem uvelike uvj etovani nj egovom prošlošću. Zato mnogi
autori tvrde da se ne može danas govoriti o hrvatskome jeziku bez
pozivanja na njegovu povijest. Jedino ona može objasniti sadašnje
činjenice, npr. karakter rekroatizacije jezične norme nakon raspada
hrvatsko-srpske norme, zatim polemiku sa Srbima oko identiteta,
samostalnosti i samobitnosti hrvatskoga jezika u odnosu prema srp­
skom jeziku. Rasprave se vode zbog tvrdnji Srba da su Hrvati prisvo­
jili srpski jezik u XIX. stoljeću, u vrijeme reforme Vuka Karadžića,
i zbog ekstremnih tvrdnja srpskih lingvista koji smatraju da je hr-
vatski jezik redakcija srpskoga. Sve to izaziva goruće sporove koji su
često veoma daleko od znanstvene objektivnosti. Nijekanje i zlona­
mjerna interpretacija činjenica iz povijesti hrvatskoga jezika (npr.
datiranje njegovih početaka u doba ilirskoga preporoda), uz prešu­
ćivanje dugotrajnih hrvatskih napora oko normiranja hrvatskoga
jezika, često izaziva emocionalne reakcije hrvatskih jezikoslovaca
kojima na sličan način odgovaraju srpski lingvisti. Neki serbisti po­
zivaju se na stajališta s početaka slavistike koja su poslije znanstve­
no odbačena, a srpskim lingvistima i dalje odgovaraju u političke
svrhe te ih rabe i u znanstvenome diskursu. Poseban je problem
razdoblje postojanja hrvatsko-srpskoga jezika od kraja XIX. stolje-
12 HRVATI l NJI HOV JEZIK
ća (prema nekima od 1850. godine) do 1991. godine. Oko definicije
toga jezika vodili su se i danas se vode sporovi - što je zapravo bio
taj jezik, je li to bio jedan jezik zajednički za više naroda, kako tvrde
Srbi, ili umjetni jezik koji nije postojao u praksi - kako tvrde Hrvati.
Odgovor na to pitanje u Jugoslaviji bio je istovjetan sa svrstavanjem
uz jednu političku opciju. Problem je bila i interpretacija razlika iz­
među hrvatskoga i srpskoga standarda. Hrvatsko-srpski fenomen,
koji je bez presedana u drugim jezicima, svodio se na činjenicu da
su i hrvatski i srpski utemeljeni na istome dijalektu pa je iz toga
proizlazio i genetsko-strukturni identitet kao glavni argument za
promicatelje teze o jezičnome jedinstvu koji je nalazio svoju po­
tvrdu u nesmetanom vršenju komunikacijske funkcije, nota bene i
dalje aktualne. Sociolingvističke razlike koje su istodobno u velikoj
mjeri razdvajale oba jezika na razini jezičnih standarda, kao i želja
samih jezičnih korisnika, bile su dovoljan dokaz jezične posebnosti.
Ako izostavimo same lingvističke argumente, možemo reći da
hrvatsko-srpski jezik nije bio narodni ni za jedan od naroda jugo­
slavenske federacije. Iznimka je bila manja skupina od oko 10% ci­
jele populacije koja se u popisu stanovništva iz 1971. izjasnila kao
Jugoslaveni. Taj je jezik prije svega funkcionirao kao službeni, a po­
litička funkcija koju je vršio odredila je njegovu sudbinu i odnos
njegovih glavnih korisnika (Hrvata, Srba, Bosanaca i Crnogoraca)
prema njemu samome.
Politiziranost j ezičnih problema prouzročena centralističkom
državnom politikom koja je dovela do jezičnoga unitarizma iza­
zvala je i raspad toga jezika, što se za vrijeme rata rabilo kao jedan
od instrumenata političke borbe.
Cilj ove knjige jest predstavljanje cjelokupne povijesti hrvatsko­
ga jezika, od trenutka njegova izdvajanja iz praslavenskoga jezika u
kontekstu izvanjezičnih čimbenika koji su na njega utjecali, a to su
povijest države, vjera i kultura, tj . oni čimbenici koji tvore tzv. vanj ­
sku povijest svakoga jezika. Glavni je cilj prikazati hrvatski jezik u
funkciji književnoga jezika, zapravo u više književnih jezika koji su
zabilježeni u njegovoj povijesti kao paralelni sa suvremenim knji­
ževnim jezikom temeljenim na štokavštini, čije standardizacijske
Uvod 13
početke možemo datirati u XVII. stoljeće, iako se taj proces završio
kasnije. Međutim, početci hrvatske pismenosti sežu u XII. stoljeće,
dok o književnome jeziku, utemeljenom na štokavštini, možemo
govoriti još od kraja XV. stoljeća.
Periodizacija povijesti hrvatskoga jezika i nadalje je u kroatistici
sporna jer u njezinoj kronologiji različiti autori upozoravaju na ra­
zličite pojave toga dugotrajnog i zamršenog procesa. Predstavljajući
sve danas prisutne periodizacijske modele u kroatistici, u knjizi je
primijenjena modificirana podjela koja pridonosi boljem oslikava­
nju specifičnih čimbenika iz povijesti hrvatskoga jezika.
Zbog obilja faktografskih činjenica i materijala nužno je bilo pri­
mijeniti ograničenja koja su olakšavala pristup sintetski obuhva­
ćenoj temi u razdoblju od tisuću godina, čime se može opravdati
skraćeno predstavljanje povijesne pozadine pojedinih razdoblja.
Povijest hrvatskoga književnoga jezika dokazuje njegovu samo­
stalnost i posebnost te komplicirani tijek procesa njegove standar­
dizacije koja je rezultirala jezičnim činjenicama - postojanjem tri­
ju različitih dijalekata na hrvatskome području, što su zapravo tri
odvojena jezična sustava: čakavski, štokavski i kajkavski, a koji su
u različitim razdobljima imali funkciju književnih jezika. Hrvatska
književna tronarječnost u velikom je stupnju zamrsila viđenje i
shvaćanje hrvatskoga jezika u slavistici, ali je istodobno, u uspored­
bi s ostalim slavenskim jezicima, dovela do najbogatije i najzanim­
ljivije povijesti jezika. Njezina se originalnost vidi i u su postojanju
tropismenosti, tj. u rabljenju glagoljice, ćirilice i latinice, kao i u fe­
nomenu hrvatskoga glagoljaštva.
Posebnost i velika različitost čimbenika koji su oblikovali po­
vijest hrvatskoga jezika omogućila bi da se od svakoga poglavlja
napravi posebna knjiga. Tu činjenicu može potvrditi npr. nepro­
cjenjivo vrijedna monografija Zlatka Vincea Putovima hrvatskoga
književnogjezika koja je posvećena uglavnom povijesti jezika u XIX.
stoljeću, a broji više od 600 stranica.
U najkraćim crtama predstavljena je u ovome radu povijest hr­
vatskoga jezika u XX. stoljeću, kojoj se danas posvećuje najviše po­
zornosti, ali koju poljski čitatelj može upoznati zahvaljujući mono-
14 HRVATI l NJI HOV JEZIK
grafijama Agnieszke Spaginske-Pruszak, Henryka Jaroszewicza i
Macieja Czerwinskoga.
Povijesti književnoga jezika, kojoj pripada vanjska povijest jezi­
ka, ili, prema nazivlju Stanislawa Borawskoga, povijest jezične upo­
rbe, treba dodati i podatke iz unutarnje poviesti ili povijesti jezične
strukture. To se može naći u trećem poglavlju koje upućuje na obi­
lježja pojedinih dijalekata na kojima se temelje pojedini književni
jezici te na evoluciju njihovih sustava koja je našla svoju potvrdu u
obilježjima pojedinih hrvatskih književnih jezika.
U knjizi je veća pozornost posvećena vanjskoj povijesti jezika, tj.
društvenim i kulturnim čimbenicima koji su utjecali na karakter i
specifičnost tijeka normiranja hrvatskoga jezika.
Zamršena i često tragična povijest Hrvatske i hrvatskoga naroda
- višestoljetni gubitak državne samostalnosti, ovisnost o različitim
državama i kulturnim utjecajima, što je dovelo i do regionalizacije u
jeziku - sve je to urodilo posebnim odnosom prema jeziku i osjetlji­
vosti na njegovu tradiciju i samosvojnost, što se vidi i u današnjem
shvaćanju samoga jezika i problema povezanih s njegovim današ­
njim funkcioniranjem.
Na kraju bih željela srdačno zahvaliti svojoj kolegici s Odsjeka za
slavensku filologiju Jagellonskoga sveučilišta, prof. dr. hab. Mariji
Dqbrowskoj -Partyka, koja mi je dala mnoge poticajne i zanimljive
napomene, te gospodinu prof. dr. ha b. Wieslawu Borysu na drago­
cjenim primjedbama.
l. POGLAVLJE
Defi ni ranje hrvatskoga jezi ka
1.1. Pogledi na hrvatski jezi k u početcima slavistike
Naziv hrvatski jezik pojavio se prvi put u pisanome spomeniku iz
1275. pod nazivom Istarski razvod gdje se kaže: »pisaše listi jazi­
kom latinskim i hrvackim«1• U tom razdoblju riječ jezik ima i drugo
značenje - narod2, a najpoznatiji je zapis popa Martinca iz 1493. :
»nalegoše /Turci/ na jazik hrvatski«3. Oba citata zapisana su na sta­
rohrvatskome jeziku koji se tada temeljio na čakavskome dijalektu.
Prema tome, svojevrstan je paradoks činjenica da je hrvatski,
kao nijedan drugi slavenski jezik, imao problema s primanjem u
znanost jer nije bilo prave definicije koja bi odredila obilježja nje­
gova sustava, kao i njemu svojstvene posebnosti koje ga oblikuju
kao samosvojni identitet.
Hrvatski jezik u početcima slavenske filologije nije bio defini­
ran jer nije bio priznat kao samostalan i poseban jezik. Problemi
povezani s njegovim definiranjem rezultat su povijesne sudbine i
političke situacije naroda koji se njime služio u razdoblju početa-
l
J. Bratulić, Istarski razvod, Pula, 1992., str. 91.
¯ M. Kravar, Rieč jezik u smislu >marod<<, »Jezik<< 34, l, Zagreb, 1986., str. 6.-10. Izvor toga
značenja, koje je metonimično, nalazimo u hebrejskome Starom zavjetu (npr. glasnik je pak
naviestio uzvišeno: Naredba vama narodi, plemena, jezici. . . , Danijel 3,4), gdje se jezik često
rabi u značenju 'poganski narodi'. Preko grčkih i latinskih prijevoda uvriježilo se ono i u
drugim jezicima te postalo opće značenjsko-stilističko obilježje biblijskoga stila. U hrvat­
skome jeziku pripada crkvenoslavenskomu nasljeđu u koje je kao kalk prešlo iz bizantskoga
grčkoga.
Zapis popa Martinca, U.J. vončina, Jezična baština. Lingvostilistička hrestomatija hrvat­
ske književnosti od kraja 15. do početka 19. stoljeća, Split, 1988., str. 27.-28.
16 HRVATI l NJI HOV JEZI K
ka slavistike. Temelj kasnijim pogrješnim teorijama i pogledima
bila je hipoteza o etnogenezi Slavena koju je postavio otac slaven­
ske filologije, Josef Dobrovsky, po kojoj su svi Slaveni potekli od
Srba. Kad bi tako bilo, trebali bismo govoriti o Prasrbima umjesto
o Praslavenima4 • Glavni dokaz za utemeljenost njegove teorije bio je
kod Prokopija zabilježen etnonim Spori, koji se tiče Anta i Sklavina
i koji su Dobrovsky, kao i njegov istomišljenik, Josef Pavel Šafaffk,
smatrali iskvarenim oblikom etnonima Srbi. Ostali su znanstvenici
sumnjali u tu tezu, a i sam je Dobrovsky smatrao problematičnom
hipotezu o srpskom praimenu svih Slavena. Svoju je teoriju iznio
1818. godine5, tj. u vrijeme kada je znanje o južnoslavenskim jezici­
ma bilo manjkavo zbog nedostatka teoretskih istraživanja i materi­
jalnih dokaza, napose kad je riječ o južnoslavenskoj dijalektologiji.
Ne smije se zanemariti ni činjenica da je klasifikaciju južnoslaven­
skih jezika Dobrovsky podredio svojemu uvjerenju o srpskoj mo­
nogenezi i želji da Srbima dade dominirajuću ulogu u slavensko­
me, a posebice u južnoslavenskome svijetu. Zato je rijetko posezao
za jezičnim argumentima te je malokad ilustrirao svoje poglede s
pomoću jezičnih obilježja, iako ih je kao jezikoslovac smatrao pre­
sudnima za rješavanje spornih jezičnih pitanja.
U početku je Dobrovsky dijelio Južne Slavene na Hrvate (kajkav­
ci i Slovenci) i Srbe (čakavci, štokavci, Torlaci, Bugari i Makedonci).
Slovenski jezik smatrao je podvrstom hrvatskoga jezika. Takvoj se
klasifikaciji oštro protivio slovenski lingvist Jernej Kopitar, koji j e
kajkavštinu pribrajao slovenskome jeziku. U raspravi koja se oko
toga vodila među znanstvenicima Hrvati su nestali kao etnička sku-
· O toj problematici iscrpno govori M. Grčević u mnogim svojim radovima kojima sam
se za obradu navedenoga problema koristila: Zašto slavistika 19. stoljeća nije prizna vala
postojanje hrvatskoga jezika? Uzroci i posljedice, >>Jezik« 45, l, Zagreb, 1997., str. 3.-28; idem.
Kardžićeva gledišta o hrvatskome jeziku u slavističkome okružju, >>Jezik<< 45, 2, Zagreb, 1997,
str. 41-58; idem. Die Entstehung der kroatischenLiteratursprache, Kiln-Weimar-Wien 1997.;
idem. Zablude o istočnohercegovačkim govorima kao o dijalekatnoj osnovici hrvatskoga knji­
ževnoga jezika, >>Jezik<< 46, 2, Zagreb, 1998, str. 41.-56. i 81.-94. Autor daje i iscrpnu literaturu
o predmetu te izvorne navode.
¯ J. Dobrovsky, Geschichte der bohemischen Sprache und iltern Literatur Ganz umgearbei­
tete Ausgabe, Prag, 1818.
l. POGLAVLJE: Definiranje hrvatskoga jezika 17
pina, a njihovo se ime povezivalo samo s toponimom. Kopitar je
još 1811. uveo upitne zamjenice kaj, ča i što kao kriterij za podjelu
dijalekata. Kaj je pripadao kajkavskomu dijalektu, tj. slovenskomu,
a što hrvatskomu jeziku.
Č
akavci nisu bili klasificirani kao narod.
Kopitar je i Bugare »oslobodio« pripadnosti srpskomu narodu i je­
ziku, smatrao ih je posebnim narodom kad je formulirao panonsku
teoriju i smjestio tamo domovinu staroslavenskoga jezika. Prema
toj koncepciji, Bugari su, slično kao i Slovenci, bili potomcima ne­
kadašnjih panonskih Slavena, a njihov je jezik bio jezikom »Starih
Slovenaca«6• Poslije Kopitar prestaje kajkavce nazivati Slovencima
i naziva ih Pseudocroatorum ree ti us Slovenorum Zagrabiensium 7•
František (Franz) Miklosich (Miklošič) također je kajkavce smatrao
Slovencima, a čakavce Hrvatima.
Nakon razdoblja nijekanja činjenice postojanja hrvatskoga jezi­
ka koji je smatran srpskim, u slavistici tridesetih godina XIX. stolje­
ća pojavljuje se hrvatski naziv opet kao složenica srpsko-hrvatski.
Taj je naziv za hrvatski jezik označavao zajedništvo štokavskih i ča­
kavskih govora. U povijesti slavistike naziv srpski ili hrvatski prvi je
upotrijebio J. Dobrovsky 1815., a srpsko-hrvatski Jakob Grimm 1824.
Međutim, taj je naziv rasprostranio tek J. Kopitar od 1836. godine
iako je srpski i hrvatski smatrao istim jezikom8• Dosad nije sigurno
je li ga prihvatio od Šafaffka dok je lektorirao rukopis njegova djela
Slovanske starožitnosti (1837.)9• Godine 1843. Antun Mažuranić u
svojem je radu Vinodolski zakon10 prvi dao znanstveni opis čakav­
skoga dijalekta pa je na temelju analize jezičnih obilježja doveo u
sumnju mišljenje o identičnosti štokavskih i čakavskih dijalekata te
ih klasificirao kao dva različita dijalekta istoga jezika. Njemu tako-
6 J. Dobrovsky, autor prve znanstvene gramatike staroslavenskoga jezika Institutiones lin­
guae slavicae dialecti veteris, pisao je da staroslavenski potječe iz Bugarske, n
'��
lj
_
\
či­
njenica iz žitija sv. Klimenta, iako je taj jezik, unatoč drugih autora, do �'I�
S
ll�
trao
bugarsko-makedonsko-srpskim dijalektom.
--
7 V. Jagić, Istorija slavjansko j filologiji, Petrograd, 1910., str. 578.
Godine 1837. Srbin Pavle Stamatović prvi je put upotrijebio izraze j
etnonim Jugoslaven u članku u >>Danici<<, a Gaj ih je zamijenio nazivi
·
J. P. Šafaiik, Slovansklstarožitnosti, Praha, 1836.-1837.
10 A. Mažuranić, Vinodolski zakon, >>Kolo<< III., Zagreb, 1843., str. 50.-
18 HRVATI l NJIHOV JEZIK
der možemo zahvaliti uvođenje termina štokavsko i čakavsko nar­
ječje u hrvatsko jezično nazivlje. Mažuranićev se rad nije u kasni­
j em razdoblju dovoljno cijenio, ali su njegova istraživanja postala
temeljem novoga viđenja čakavskih govora kao izvorno hrvatskih, a
štokavskih kao srpskih. Od toga trenutka štokavština je postala ne­
razdvojno povezana sa srpskim jezikom. Dijalekti se pripisuju na­
rodnim jezicima, s tim da su se Hrvati služili čakavštinom, Hrvati
kajkavci ubrajani su u Slovence, dok su Hrvati štokavci smatrani
Srbima, eventualno »Srbima katoličke vjeroispovijesti«. Tadašnja
je slavistika pokušavala podijeliti Hrvate između Slovenaca i Srba,
a budući da se nije moglo zanijekati povijesno postojanje Hrvata,
samo su čakavci priznati Hrvatima kao »Ostatci« plemena o kojemu
je pisao još car Konstantin Porfirogenet u djelu De administrando
imperiou.
Takvo shvaćanje hrvatskoga jezika stvorilo je temelje za kasniju
interpretaciju činjenica iz razdoblja narodnoga preporoda i reforme
Ljudevita Gaja. Tada se na odustajanje od književnoga kajkavskoga
jezika (koji se rabio na relativno malom dijelu Hrvatske) u korist hr­
vatske štokavštine gledalo kao na prihvaćanje srpskoga jezika me­
đu Hrvatima j er je taj dijalekt bio isključivo (iako ne znanstveno)
prihvaćen kao srpski.
Sljedeća znanstvena predrasuda koju je iznjedrila tadašnja sla­
vistika odnosila se na Vuka Stefanovića Karadžića, revolucionarnog
reformatora srpskoga književnog jezika koji je postao ocem Srbima
navodno ukradenoga »novohrvatskoga« jezika.
Prikazane teorije o statusu i jezikoslovnom temelju hrvatskoga
jezika rezultat su gledišta ondašnjih učenjaka koja su tijekom ute­
meljivanja slavenske filologije doživljavala promjene.
Znanstvenik koji je preuzeo i proširio poglede Dobrovskoga bio
je J. P. Šafafik. On je Južne Slavene dijelio na Slovence, Hrvate kaj ­
kavce i Srbe u užem ili širem smislu (potonje je smatrao Bugarima).
Smatrao je da Hrvati kajkavci, kao i hrvatski štokavci i čakavci (koje
je češće nazivao katoličkim Srbima), tvore književnu, jezičnu i kul-
11
M G
Y • * "š
. rcev1c ¥¡ e puta u svojim radovima spominje taj problem, npr. Karadžićeva . . . , str. 55.
l. POGLAVLJE: Defi niranje hrvatskoga jezika 19
turnu cjelinu. »Katolički Srbi« bili su po njemu stanovnici Bosne,
Dalmacije, Slavonije i granične Hrvatske. Šafafik dosljedno u Srbe
ubraja i Jurja Križanića i Stipana Konzula i Antona Dalmatina. U
skladu s tim pogledom dalmatinsko-hrvatske povelje smatra spo­
menicima srpskoga jezika. Za Šafafika su Hrvati bili kajkavci, a ne
čakavci. Ali njegovi pogledi se razvijaju. Uvodeći naziv Iliri u užem
smislu, u njih ubraja hrvatske čakavce i štokavce, tj. katoličke Srbe.
Rezultat je uporaba naziva srpski kao sinonima ilirskomu (Serbisch
oder Illyrisch).
Od 1837. i J. Kollar12 naziva Južne Slavene Ilirima, odbacujući,
iako ne uvijek dosljedno, prije rabljeni naziv Srbi. Kollar je smatrao
da su Slaveni jedan narod s četirima plemenima: Slavopoljacima,
Slavorusima, Slavočesima i Slavosrbima. Oni govore četirima dija­
lektima slavenskoga jezika. Mario Grčević13 u Kollarovu nazivu srp­
ski vidi političke motive, tj. prilagodbu tadašnjoj političkoj situaciji.
Potpuno je drukčije kolarovsku klasifikaciju vidio Ludovit Štur koji
se nije slagao ni s ubrajanjem Slovaka u
Č
ehe, niti s podjelom Južnih
Slavena. Ilirima je smatrao Hrvate koji su bili katolici, za razliku od
pravoslavnih Srba. Hrvati ilirci nisu prihvaćali slavističke pogle­
de koji su ih stavljali u Srbe ili Slovence, a katkad od njih stvarali i
»mješavinu« obiju navedenih nacija. Grčevićl4 upućuje na iskaze
Ljudevita Gaja (Krtka osnova horvatska-slavonskoga pravopisana
iz 1830.), Janka Draškovića (Disertacia iz 1832.) i Ivana Derkosa (Ge­
nius patriae ¤ ¤ . iz 1832.) kojima ti autori prosvjeduju protiv takvih
pogleda. Ilirci kajkavci, kao Lj. Gaj i A. Mihanović, smatrali su kaj­
kavce Hrvatima na temelju nacionalnih osjećaja i identifikacije s
Hrvatima.
Poglede Dobrovskoga, Kopitara i Šafafika preuzima Vuk Kara­
džić koji s tim u skladu 1849. tiska svoj članak Srbi svi i svuda, 15
¯ J. Kolhir, Uber die literarische Wechselseitigkeit zwischen den verschiedenen Stimmen und
Mundarten der slawischen Nation, Pes th, 1837.
`` M. Grčević, Zašto slavistika ... , str. 25.
· Ibidem, str. 23.
· V. S. Karadžić, Srbi svi i svuda u: idem, Kovčežić za istoriju, jezik i običaje Srba sva tri zako­
na, Beč 1849., str. 31.-48. Pretisak u: idem, Sabrana dela Vuka Karadžića, 17, Beograd, 1972.
20 HRVATI l NJI HOV JEZIK
što do danas mnogi autori smatraju simbolom srpskoga šoviniz­
ma. Odrednica srpske nacionalnosti, osim dotadašnje pravoslavne
vjere, postaje i jezični kriterij u skladu s kojim svi govornici štokav­
skoga narječja, bez obzira na vjeru, dakle, ne samo Srbi nego i Mu­
slimani i Hrvati katolici bivaju nazivani »Srbi sva tri zakona«. U Hr­
vate, odnosno u njihove etničke ostatke, ubrojeni su samo čakavci
jer oni koji govore kajkavskim dijalektom pripadaju Slovencima.16
Pozivajući se na primjer Nijemaca - katolika, kalvinista i luterana te
Mađara - katolika i kalvinista, koji unatoč mnogim vjeroispovijesti­
ma imaju zajedničko narodno ime, Karadžić se čudio zašto katolici
štokavci ne žele biti Srbima.17 Zajednički jezik, kao i više vjera, koje
po njemu nisu bile nikakvom zaprjekom, bili su mu dovoljni da svo­
ju teoriju smatra ispravnom, to više što je ona bila preuzeta od po­
znatih znanstvenih autoriteta. Karadžić iskreno priznaje da od pet
milijuna štokavaca samo tri milijuna sebe naziva Srbi ili Srblji.18
Preostali ne žele prihvatiti taj naziv jer se Muslimani smatraju »pra­
vim Turcima« (iako mnogi ne znaju turski), a katolici preuzima­
ju nazive prema regijama u kojima žive, npr: Slavonci, Bosanci (ili
Bošnjaci), Dalmatinci, Dubrovčani ili »kao što osobito čine književ­
nici, starinskijem ali Bog zna čijim imenom Iliri ili Ilirci«. 19
Vukovi pogledi postali su važan dio u razvoju velikosrpske ideje.
Budući da su štokavski govori, zbog migracija vlaškog stanovništva, bili
najrašireniji među južnoslavenskim narodima, dobio je sliku srpstva koja
je impresionirala prostornošću i raspaljivala velikosrpske strasti, a drugu
stranu, svedenu na šačicu čakavskih >>Ostrvljana<<, nagonila na dokaziva-
Sam V. Karadžić 1863. u zagrebačkom časopisu ••Pozor<< objasnio je značenje naslova ovako:
o Srbima svim, makar gdje oni stanovali. To ipak ne mijenja tezu iz članka o kojoj P. Ivić piše:
•>Vuk je u rečenom članku Srbima proglašavao sve štokavce, bez obzira na verU<<, u: P. Ivić,
/ree.:/ M. Grčević, Die Entstehung der kroatischen ... , »Zbornik za filologiju i lingvistiku<< l,
Novi Sad, 1998., str. 166.
16 Slično je držao i Đ. Daničić, a u početku i r. Maretić.
17 D. Obradović, slično kao i Kopitar, smatrao je da se srpskim jezikom govori u Crnoj
Gori, Dalmaciji, Hercegovini, Bosni, Srbiji, u Vojnoj krajini, Istri, Slavoniji, Srijemu, Bačkoj
i Banatu. Prema M. Grčeviću, Zašto slavistika . . . , str. 15.
18 N. Bašić, V S. Karadžić izmedu jezikoslovla i politike, Zagreb, 1991., str. 102.
19 V. Karadžić, Srbi svi i svuda ... , str. 32.
l . POGLAVLJE: Definiranje hrvatskoga jezika 21
nje svoga postojanja i identiteta prekapanjem po povjesnici i traženjem
dokaza da je štokavština podjednako svojina hrvatskih kao i srpskih go­
vora.20
ll jugoslavistici je dosta dugo vladalo uvjerenje da je Vukov članak
nastao ranije, još 1836. godine,21 kako je tvrdio i sam autor. To je
dovelo do pogrješnih pogleda na njegov rad. Naime, smatralo se
da je on bio prvi koji je počeo razlikovati čakavsko, kajkavska i što­
kavsko narječje te da je bio autor teze o čakavštini kao hrvatskom
dijalektu i štokavštini kao srpskom dijalektu, što ga je na neki način
učinilo ocem »srpsko-hrvatske« dijalektologije. Nakon Aleksandra
Belića koji je tvrdio da Karadžić nije mogao napisati svoj članak
1 836. godine, tu je činjenicu revidirao i M. Grčević,22 dokazujući
kako Vuk tada nije imao dovoljno znanja da napiše navedeni čla­
nak. On je, naime, tada smatrao da je kajkavski dijalekt mješavina
sl ovenskoga i srpskoga, bliža srpskomu, dok se u Istri, najzapadni­
joj primorskoj općini »našeg naroda«, po njegovu mišljenju govo­
ri lo jezikom »između kranjskoga i srpskoga«, tj. nekim slovensko­
-srpskim.
Č
akavštinu će Vuk spomenuti tek 1843. godine, navodeći
neka jezična obilježja (ča, rekal) primorskih i otočnih stanovnika
koji su »Ostatci Hrvata cara Porfirogeneta«. 23 Grčević drži da je Vuk
svoje nove poglede, što ih je predstavio u Srbi svi i svuda, prihvatio
od šafafika24. Postupno je prikupljao znanja o čakavštini, a nakon
Kopitarove smrti promijenio je mišljenje i o kajkavštini, smatrajući
mišljenje Dobrovskoga točnim.
Donedavno je mišljenje o ranijem nastanku Vukova članka uči­
n ilo Vuka i tvorcem velikosrpske ideje, dok je on uistinu bio samo
• N. Bašić, op. cit., str. 102.
• U tu je činjenicu prvi posumnjao A. Belić, Jezička jedinstvo Srba, Hrvata i Slovenaca kod
1 Jure Daničića i njegovih savremenika, u: Daničićev zbornik, Beograd-Ljubljana, 1925., str.
:B.-71.
� M. Grčević, Karadžićeva ... , passim.
• Vuk se s čakavcima susreo 1839. godine za vrijeme putovanja po Istri i Lici te ih je sra­
I IHO Srbima. Poznata je anegdota s njegovih putovanja s A. Mažuranićem i Lj. Gajem 1841.,
i ada je Vuk očekivao od čakavaca da svoj jezik nazivaju »Srpskim<< (citirano prema: Grčević,
1aradžićeva ... , str. 46.).
J. P. šafaffk, Slovansky ntrodopis, Praha, 1842.
22 HRVATI l NJI HOV JEZI K
j edan od mnogih takvih ideologa. »Njegovu se utj ecaju na stva­
ranje velikosrpskoga nacionalizma počela pripisivati ključna važ­
nost tek u drugoj polovici 19. stoljeća, u vrijeme u koje su mu se pri­
pisivale i druge zasluge koje mu nisu pripadale.«25 Glavnu ulogu
u tome odigrali su pogledi Dobrovskoga čija je prasrpska hipote­
za o etnogenezi Slavena urodila razvojem i jačanjem velikosrpske
ideje. To nalazi odraz i u programu Ilije Garašanina (Načertanije)
iz 1844. godine kao u političkome projektu strane (vanjske) i naci­
onalne srpske politike po kojemu bi se svi Srbi i ostali južnoslaven­
ski narodi trebali ujediniti pod srpskim vodstvom. U skladu s ta­
dašnjim aktualnim teorijama o ulozi i raširenosti srpskoga jezika,
naziv Južni Slaveni (koji je predlagao Zach) zamijenjen je nazivom
Srbi. Načertanije je bilo i protuprojekt aktivnoga ilirskoga pokre­
ta, a poslije i njegovih nasljednika koji su promicali ideju jugosla­
venstva. Njezin je tvorac bio biskup Josip Juraj Strossmayer koji je
u kredo Jugoslavena upisao uzajamno zbližavanje, pomirbu i uje­
dinjavanje. 26 Tadašnja idejna kretanja proizlazila su iz kolarovske
koncepcije »slavenske uzajamnosti« koja je propovijedala suradnju
među svim Slavenima i koja je također iznjedrila i panslavizam kao
pokret za ujedinjenjem slavenskih naroda. Srbi nisu prihvatili ideje
panslavizma, ilirizma i jugoslavizma, nego su ih zamijenili veliko­
srpskom idejom (pansrbizmom ili svesrbizmom). Tadašnje slavi­
stičke teorije i pogledi postali su njezinim temeljem za tumačenje i
opravdanje ciljeva te postavljanje srpskoga jezika na prvo mjesto u
vrijednosnoj hijerarhiji ostalih južnoslavenskih jezika.
Grčević naglašuje činjenicu da za nepriznavanje hrvatskoga kao
samostalnoga jezika i njegova poistovjećivanja sa srpskim, kao i za
ostale falsifikate, nije kriva samo razina tadašnje slavističke zna­
nosti, pa ni djelovanje Vuka Karadžića. Uzroci nisu bili samo lin-
¯¯ M. Grčević, Karadžićeva . . . , str. 50.
26
D. Pavličević, Povijest Hrvatske, Zagreb, 2000., str. 267.-269; J. Rapacka, Z dziej6w idei
jugoslowimiskiej (od poczqtk6w do konca XIX w.) lu:/ eadem, Godzina Herdera. O Serbach,
Chorwatach i ideijugoslowimiskiej, Warszawa 1995., str. 27.-42; eadem, /ugoslavenska ideja,
/u:/ Leksikon hrvatskih trdicija, prev. D. Blažina, Zagreb, 2002., str. 97.-100.
l . POGLAVLJE: Definiranje hrvatskoga jezi ka
23
gvističke prirode, već prije svega ideološke - panslavističke i veli­
kosrpske.
Kao što se vidi, jezikoslovci se nisu mogli nositi s iznimnom po­
javom tronarječnosti u hrvatskome književnom jeziku jer se nisu
istraživali hrvatski dijalekti ni pismenost. Postojanje hrvatske ča­
kavštine, kajkavštine i štokavštine u odnosu prema samo jednome
štokavskom dijalektu u Srbiji bilo je argumentom za sređivanje je­
zičnog zemljovida i pripisivanje dijalekata pojedinim narodima, što
se radilo u skladu s osnovnom tezom Dobrovskoga o izuzetnoj ulozi
Srba u povijesti slavenskih jezika zbog toga što su bili prvi ondje i
zauzimali najveći teritorij.
U odgovoru na pitanje zašto je Karadžić napisao netočan datum
nastanka svoj ega članka Srbi svi i svuda, Grčević iznosi nekoliko
uzroka, među ostalim i to da je Vuk, braneći se od oštrih napada
srpskoga javnog mišljenja i Pravoslavne crkve, htio ranijim datu­
mom dokazati kako nije izdajica i da svojom jezičnom reformom
ne želi »pošokčiti« Srbe27 - čime je uvjeravao u svoju lojalnost naro­
du i Crkvi. Izbor godine 1836. , koja je istodobno i godina početka
ilirskoga pokreta, osiguravao mu je važno mjesto među onima koji
su napadali i odbacivali ilirske ideje te umjesto toga promicali ve­
l ikosrpske zamisli. 28
U početcima slavistike Hrvati su predstavljali problem j er su
osim Srba bili jedini narod »S povijesnim pravom postojanja« - ka­
ko to kaže Grčević - unutar navodno čistoga srpskog štokavskogje­
zičnog područja, dodatno zamršeno ga netipičnim postojanjem triju
narječja. Kako se Hrvate nije moglo izbrisati sa zemljovida, što smo
već spomenuli, podijeljeni su između Srba i Slovenaca. Tvrdnja da
su štokavski i čakavski različiti dijalekti, a ne govori istoga dijalekta,
olakšala je rješenje problema dodjeljivanjem štokavštine srpskomu,
a čakavštine hrvatskomu jeziku.
Potkraj XIX. stoljeća, kada se zbog djelovanja hrvatskih vukova­
ca izvršila realna konsolidacija dotadašnjega samostalnog hrvat-
šokac je bio pogrdni naziv za Hrvata katolika.
� M. Grčević, Karadžićeva ... , str. 55.
24 HRVATI l NJIHOV JEZIK
skoga te srpskoga književnog jezika u okviru srpsko-hrvatskoga l
hrvatsko-srpskoga, hrvatski jezik prihvatio je definiciju toga jezika
kao svoju. Formulu te definicij e također treba uvrstiti u probleme
koje kroatistika mora verificirati.
1.2. Definicija hrvatskoga jezi ka
Ta je definicija glasila: srpsko-hrvatski l hrvatsko-srpski jezik na­
stao je polovicom XIX. stoljeća, 29 a temelji se na novoštokavskome
istočnohercegovačkom dijalektu. Neupitan dokaz istovjetnosti oba­
ju jezika bila je zajednička dijalektna osnovica koja se poistovjeći­
vala s jezičnim zavičajem Vuka Stefanovića Karadžića. Nakon ras­
pada Jugoslavije, u okviru promatranja stoljetnoga razdoblja jezi­
čnoga zaj edništva, počela je raščlamba lingvističkoga člana defi­
nicije vezane za dijalektnu osnovicu jezika »Od koje je nekoć bio
uzajmio, izravno ili neizravno (tj . preko kakva interdijalekta) ma­
terijalnu podlogu (tj . supstanciju i strukturu) na kojoj će se odvijati
standardizacioni procesi«.30 Iz dijalekta koji čini jezičnu osnovicu
standardni jezik preuzima fonetski sustav, osnovne gramatičke za­
konitosti i temeljni leksički fond, a tim se sastavnicama u procesu
standardizacije dodaje još i tzv. kulturno-civilizacijska nadgradnja,
intelektualni rječnik i znanstveno nazivlje, kako to naglašava Da­
libor Brozović i drugi znanstvenici. 31
Ispravak te definicije temelji se na izostavlj anju atributa istoč­
nohercegovački te isticanju novoštokavštine kao jedine dijalektne
osnovice hrvatskoga j ezika. Taj su problem hrvatski lingvisti po­
krenuli već u svojim ranijim radovima, osamdesetih godina, doka­
zujući da nema argumenata za smatranje istočnohercegovačkoga
·
Pokazatelji te kronologije bili su: Gajeva i Vukova reforma te Bečki dogovor iz 1850. koji
je trebao biti formalnom potvrdom novonastaloga jezika.
30 D. Brozović, Sociolingvistička situacija i problemi jezične standardizacije u slavenskom
svijetu XVIII stoljeća, >>Radovi Filozofskog fakulteta u Zadru<<, br. l l, Zadar, 1972.-1973.,
str. 19.
31 D. Brozović, O sadržaju pojma norma u leksikologiji, ••Jezik<< 28, 5, Zagreb 1980., str. 138.­
-145. Pretisak /u:/ Norme i normiranje hrvatskoga standardnoga jezika, ur. M. Samardžija,
Zagreb, 1990., str. 140.-150.
1. POGLAVLJE: Definiranje hrvatskoga jezika 25
dijalekta osnovicom hrvatskoga standarda. Stjepan Babić ovako je
to argumentirao:
Prije se isticalo da istočnohercegovačko narječje čini najužu osnovicu
književnog jezika ijekavskog izgovora, ali i ono ima mnoge osobine koje
štokavština kao književna osnovica nema ili ih bar nema u onom opsegu
u kojem je u tom dijalektu &&&3
2
Pozivajući se na monografiju Asima Pece33, Babić upućuje na ne­
standardiziranost, npr. jotacije tipa ćerti, devojka. Valja ipak imati
na umu da je Vuk 1839. svjesno odustao od toga obilježja jer je te­
žio jezičnoj normi dati naddijalektni karakter redukcijom obilježja
maloga dosega. Takvoga je mišljenja i Radoslav Katičić kada tvrdi:
Novoštokavska osnovica hrvatskoga standardnog jezika samo je načel­
no određena i ne odnosi se ni na koji konkretni novoštokavski organski
sustav. 34
Za određenje takve dijalektne osnovice adekvatan je naziv novošto­
kavskifolklorni koine, što ga predlaže Dalibor Brozović. To je termi­
nološki neutralna formulacija koja nema spornih konotacija.
Hrvatski jezik, koji se formirao od kraja XV. stoljeća po načelu
evolucijskog uključivanja elemenata iz različitih dijalekta, razno­
rodnih u procesu kodifikacijskih zahvata (utemelj enih na jednome
dijalektu ili na mješavini više njih), postigao je tako visoku razinu
apstraktnosti, naddijalektnosti, da ga danas ne možemo više po­
vezivati ni s jednim konkretnim hrvatskim dijalektom. Može se tu
i zdvojiti (i)jekavska novoštokavština, posebice njezina obilježja iz
zapadnih područja, uz nešto manji utjecaj novoštokavskoga ikav­
skoga bosansko-hercegovačkog dijalekta. Kao rezultat povijesnih
¹
� s. Babić, štokavština i današnji književni idiomi na njoj utemeleni, >>Hrvatski dijalekto­
loški zbornik<< 10, Zagreb, 1985., str. 14. Pretisak /u:/ idem, Hrvatska jezikoslovna čitanka,
/.agreb 1990., str. 293-302. Usporedi idem, Standardizacija-stabilizacija književnoga jezika,
..)t•zik<< 35, 2, Zagreb, 1987., str. 65.-77. Pretisak /u:/ idem, Hrvatska jezikoslovna . . . , str. 257.-
269.
¹¹
A. Peco, Govor istočne Hercegovine, >>Srpski dijalektološki zbornik« XIV, Beograd, 1964.,
str. 1.-200.
¹
R. Katičić, Načela standardnosti hrvatskoga jezika, >>Jezik<< 43, 5, Zagreb, 1995., str. 177.
l'rdisak /u:/ Norme i normiranje . . + , str. 295.-307.
26 HRVATI l NJIHOV JEZIK
standardizacij skih procesa u hrvatskoj su normi danas prisutni i
elementi iz neštokavskih i staroštokavskih dijalekata. Najveće od­
stupanje od novoštokavske norme nalazimo u leksiku koji je naslije­
đen od stare tronarječnosti, tj. uporabe triju dijalekata (čakavskoga,
kajkavskoga i štokavskoga) u funkciji hrvatskoga književnog jezika.
No, naziv istočnohercegovački pojavljuje se i dalje u znanstve­
nim radovima:
Dijalekatnom osnovicom hrvatskoga standardnoga jezika dva su novo­
štokavska dijalekta, u većoj mjeri istočnohercegovački, osobito njegovi
zapadni govori, u manjoj mjeri zapadni bosanskohercegovački dijalekt. 35
U reprezentativnom djelu Hrvatski jezik Josip Lisac tvrdi:
Današnji hrvatski književni jezik temelji se na novoštokavskim dijalekti­
ma (zapadnom i istočnohercegovačkom), prvenstveno na istočnoherce­
govačkom. U tom je smislu najvažniji dubrovački jezični sustav, govor koji
je predstavljao dijalekatnu osnovicu najuglednijim starim dubrovačkim
autorima (Marin Držić, Ivan Gundulić i drugi), a od sredine 18. stoljeća
dijalekatnom je osnovicom hrvatskoga jezičnog standarda, zajedno s go­
vorima zapadnoga dijalekta.36
Istočnohercegovački dijalekt, koji se u definicijama smatra osnovi­
com hrvatskoga jezika utemeljenoj na znanstvenoj literaturi, posta­
je predmetom rasprave, slično kao i ostale činjenice koje se tiču nje­
gove povijesti. Taj je problem podrobno istražio Mario Grčević37 koji
se tematski nadovezao na problematiku pogleda na hrvatski jezik
u početcima slavistike. Pitanje dijalektne osnovice seže u vrijeme
hrvatskoga narodnog preporoda i reforme Vuka Karadžića, što j e
prijelomno razdoblje u povijesti hrvatskoga jezika, s kojim se isto­
dobno povezuje i mnogo kasnijih netočnih interpretacija i pogleda.
U doba ilirizma osnovicom tadašnjega jezika bila je (novo)štokav­
ština, bez upućivanja na kakav konkretan dijalekt, što je s jedne
35 J. ti..c. Leksička norma i hrvatska narječja, ·ic|c VIII, l, z.,:e|. 1998. , .:: 31.-39.
r:e:...i tat Norme i normiranje . . . , .:: 246.-259.
36 J. t...c. Narodni govori ta.t Hrvatski jezik, a: M. tc:č.:.ć. .e:.j. Najnowsze dzieje
jrzyk6w slowimiskich, o,c|e. 1998., .:: 189.
37 M. c:če.ić. Zablude . . .
l . POGLAVLJE: Definiranje hrvatskoga jezika 27
strane omogućivalo ostvarivanje zamisli o stvaranju zajedničkoga
j ezika za sve Južne Slavene, a s druge strane osiguravalo njegovoj
normi određeni stupanj apstraktnosti do koje se došlo uvođenjem
obilježja staroštokavskih i drugih dijalekata. Tek poslije, kako piše
H ranka Tafra, 38 pojavio se naziv hercegovački, ali uglavnom pove­
zan s fonološkom normom ilirskoga jezika (npr. naglascima, izgo­
vorom jata). Tafra naglašava da je otvorenost prema dijalektnome
bogatstvu hrvatskoga jezika i danas obilježjem njegova standarda
koje je znatno oslabljeno kasnijim djelovanjem vukovaca. Oni su
odvojili hrvatski jezik od mnogih njegovih izvora te ga prilagodili
Vukovu modelu i normi. I opet dolazimo do Vuka Karadžića i dija­
lektne osnovice novoga srpskog književnog jezika koju je on nazi­
vao (h)ercegovačkom. 39 U hercegovački dijalekt uključivao je i jekav­
ske dijalekte Hercegovine, Bosne, Crne Gore, Hrvatske, Dalmacije
i Srbije (do Mačve, Valjeva i Karanovca - danas Kraljeva). Ti su pro­
stori ulazili u sastav turskoga hercegovačkog sandžaka, otuda i na­
ziv dijalekta potječe od administrativnoga naziva toga područja.
Obuhvaćao je i staro štokavske i jekavske dijalekte. Vuk je ipak svoju
reformu povezivao s novoštokavskim dijalektima. Tomo Maretić,
predstavnik vukovaca, poznavao je specifičnost štokavskih dijale­
kata, shvaćajući Karadžićev izbor dijalekta kojim govori najveći broj
ljudi na naj širem prostoru i koji ima vrijedno književno naslijeđe
pa je zbog toga na prirodan način predodređen za ulogu književ­
noga jezika. Iste su činjenice još u XVI. stoljeću potaknule Bartula
Kašića i Jakova Mikalju na izbor štokavštine kao osnovice hrvat­
skoga književnoga jezika. Tomo Maretić bio je i poznavatelj razno­
rodne strukture štokavskih dijalekata među kojima se središnje,
i jekavske, određuje kao hercegovačke, iako ne zaslužuju svi dijalekti
taj naziv. Hercegovački jezik najispravnije rabi V. S. Karadžić koji ga
B. r.i:.. Dijalekatna osnovica >>ilirskoga« jezika, a..,:..e z..c+. :. |:..:.i. ,e:.i HF!«
18, z.,:e|. 1992., .:: 195.-209.
´ x. ,cče:ia ..c,e,. +je|c..:,. vai 1818. +i,e|. .:,.ie +i,.|ei:e :. sremske, resavske i
hercegovačke.
Č
e::+e.e:i| ,c+.:. XIX. .:c|jeć. .:¬.,e:.c ,e i|..ii.i.c.ja :. zapadne dija­
lekte ,:,.¬. ,c.c:e s:|. i.:c|.čie .,e:e. :j H:..:i,. južne dijalekte ,+a|:c..či. ,e:ii, . istočne
dialekte.
28 HRVATI l NJI HOV JEZIK
je obogatio obilježjima izvan njegova rodnoga govora. Upravo taj
uzor prihvaćaju vukovci kao hrvatski jezik na sljedećoj etapi njego­
va povijesnoga razvitka. U suvremenom jeziku naziv hercegovački
ima sasvim drukčiji, uži značenjski opseg. U skladu s tom tradici­
jom nazivlja, novoštokavski ijekavski dijalekti na širemu sjevernom
području Crne Gore nose kasniju inačicu toga naziva: istočnoher­
cegovački, iako Vojislav Nikčević40 želi naziv crnogorski. Izostanak
takva naziva i zadržavanje istočno hercegovačkoga termina svjedoči,
po njegovu mišljenju, o političkoj motivaciji koja pomaže u realiza­
ciji velikosrpskih ideja što naglašavaju ulogu Srba i njihova j ezika
te istodobno izostavljaju i umanjuju ulogu Crne Gore. Današnju
uporabu toga naziva Nikčević uspoređuje s ranijim nazivanjem Ma­
kedonije Južnom Srbijom. Terminološki je taj problem teško razrije­
šiti jer se novoštokavskim ijekavskim dijalektom služe četiri naro­
da: Crnogorci, Hrvati, Muslimani - Bošnjaci i Srbi, a svi oni nakon
raspada Jugoslavije žive u četirima državama.
Dijalektna osnovica vukovskoga jezika41 zamršen je problem i
zbog toga što je poznato da se u Karadžićevoj reformi mogu izdvo­
jiti dvije etape, od kojih je prva pod geslom uvođenja jezika »kako
prosti narod govori«, odnosno onakvoga »kako sam ja u detinjstvu
čuo«, a bio je to zapravo govor njegova rodnog Tršića.42 U drugoj
etapi Vuk odustaje od lokalnih obilježja, a u prilog širega dosega
prihvaća načelo opće pravilnosti kojom se treba proširiti i raspro­
straniti novi model jezika. Od četrdesetih godina u njegovu su jezi­
ku posebice vidljiva brojna obilježja dubrovačkoga govora te upra-
4
0
V. Nikčević, Čii je takozvani Vukov jezik?, »Kritika<<, 12, Zagreb, 1970., str. 370.-385.
41 Literatura o tom problemu neobično je bogata. Najvažnije radove navodi M. Grčević u:
Zablude ... , str. 46., bilješka 19. Isto tako neobično opširnu bibliografiju o Vuku Karadžiću
navodi N. Bašić, op. cit.
· Karadžićevi su roditelji bili iz Drobnjaka pod Durmitorom, odakle su se u prvoj polovici
XVII�.
.
s
_
toljeć� preselili u Tršić kraj Loznice u zapadnoj Srbiji, koji su nase lile izbjeglice iz
razhcmh kraJeva Hercegovine. Oba su govora pripadala istočnohercegovačkomu dijalek­
tu (prema današnjoj terminologiji), a sam Drobnjak i okolica 1878. pripao je Crnoj Gori. u
Vukovu jeziku bilo je obilježja toga govora, kao npr. futur II. tipa uspišem, uzdajem. O tome
detaljno piše r Ivić, Srpski narod i njegov jezik, Beograd, 1971. , str. 317.-321.
l. POGLAVLJE: Defini ranje hrvatskoga jezika 29
vo tako i naziva svoj jezik, tvrdeći: »Sad pišem po Dubrovačkome«.
Dubrovački govor i nadalje se ubraja u istočnohercegovački dijalekt.
Naziv istočnohercegovački pojavio se 1956. u dijalektologiji P.
Ivića43 i njime se zamjenjuje dotadašnji vukovski naziv hercegova­
čki. Tom je zamjenom Pavle Ivić na sve novoštokavske ijekavske di­
jalekte proširio prvotni doseg naziva istočnohercegovački kojim su
se do tada obuhvaćali samo dijalekti istočne Hercegovine. Nastala
je i opasnost od dvoznačnosti toga naziva, ali ga je Ivić, unatoč
svemu, držao boljim od prethodnoga. Zbog toga će se u poglavlju
lstočnohercegovački dialekat kao osnovica književnogjezika,44 ko­
ji je tada bio hrvatsko-srpski, promijeniti i formulacija definicije
o dijalektnoj osnovici hrvatskoga jezika. Sudjelovanje te osnovice
u oblikovanju književnoga hrvatsko-srpskoga, a istodobno i hr­
vatskoga jezika, Ivić objašnjava na način koji oslikava tadašnje po­
glede na tu temu. U skladu s tim na prijelazu XV. u XVI. stoljeće taj
se jezik u Dubrovniku oblikuje kao književni na temelju lokalnoga
jekavskoga dijalekta. U drugoj polovici XVII. stoljeća pojavljuje se
Matija Divković, glavni predstavnik bosanskih franjevaca, koji pi­
še istočno bosanskom jekavskom štokavštinom koja će u sljedećem
stoljeću ipak ustuknuti pred ikavicom. Prema takvoj interpretaciji
u istočno hercegovački dijalekt ubrajaju se i dubrovački i istočno bo­
sanski dijalekti. Sljedeću etapu povijesti stvara već Vuk S. Karadžić
koji se prihvaća napornoga rada na reformi jezika.
Hrvati su u četvrtoj deceniji XIX. v., u težnji da se oslobode regionalne
rascepkanosti koja je dotle sputavala razvoj njihove kulture, usvojili što­
kavsko narečje kao osnovicu književnog jezika. Pritom su oni izabrali
jekavski izgovor, ne samo zbog velikog ugleda narodne poezije i želje da
se ostvari što veća bliskost sa Srbima, već i zbog prestiža dubrovačke knji­
ževnosti. Kristalizacija književnog jezika Hrvata nije išla glatko i disku­
sije oko ovoga trajale su među Hrvatima oko pola veka, dok nije konačno
usvojena vukovska osnovica štokavskog južnog narečja, ali u praksi sa
dosta modifikacija u sintaksi i leksici, zasnovanih ne uvek na hrvatskim
·\\
P
.
Ivić, Dijalektologija srpskohrvatskogjezika. Uvod i štokavsko narječje, Novi Sad, 1956.
I bidem, str. 145.-147.
30 HRVATI l NJIHOV JEZIK
narodnim govorima, već ponekad i na kalkiranju prema nemačkom je­
ziku.45
Novi naziv s dijalektološkoga motrišta nij e bio dobar jer je unosio
zabunu i nije odražavao stvarno stanje s obzirom na to da su di­
jalekti istočne Hercegovine, prema dijalektološkim istraživanjima
(uzmimo kao primjer navedenu monografiju A. Pece), pokaziva­
li znatne razlike u odnosu prema novoštokavskoj ijekavštini kao
osnovici književnoga jezika. Jedna od posljedica novoga nazivlja,
kako ističe M. Grčević, bila je teza uvriježena u slavistici, da su po­
četci hrvatskoga književnoga jezika povezani s reformatorskim Vu­
kovim radom.
Kriterij ubrajanja dubrovačkoga i istočnobosanskoga dijalekta
u istočnohercegovački za Ivića su bile seobe pučanstva iako je u
slučaju istočnobosanskoga dijalekta dodatni problem bio njegov
staroštokavski sustav.46 Slično je bilo i s obilježjima dubrovačkoga
dijalekta (npr. naglasak, ostvarivanje jata) koja nisu bila u skladu
s realizacijom tih pojava u istočnoj Hercegovini. Iako jezikoslovna
analiza ne potvrđuje u potpunosti takvu klasifikaciju, a zajedničko
obilježje tih dijalekata je ijekavski izgovor jata, za Ivića je glavni ar­
gument bio živalj na tim prostorima - istočnohercegovački katolički
(ili pokatoličeni) naseljenici. Pozivanje na pojavu migracija koje su
navodno bile odlučujući čimbenik za određivanje tipa tamošnjega
pučanstva pogodovalo je tvrdnjama o srpskom Dubrovniku i njego­
vom književnom naslijeđu. Nesumnjiv je utjecaj odigralo i mišlje­
nje da je štokavski dijalekt isključivo srpskiY Obilježja dubrovačko­
ga dijalekta, iako bliska i srodna istočnohercegovačkoj skupini, ne
mogu opravdati njegovo ubrajanje u tu skupinu. Znanost pokušava
riješiti taj problem odjeljujući dubrovački govor kao zaseban podtip
u okviru istočnohercegovačkoga dijalekta. Dalibor Brozović naziva
ga dubrovačkim poddijalektom.
45 Ibidem, str. 146.-147.
46 Ivić je promijenio svoje gledište odjeljujući taj dijalekt na karti u knjizi Srpski narod . . .
kao: ostaci istočnobosanskog govora.
47 Više o tome u V poglavlju
1. POGLAVLJE: Definiranje hrvatskoga jezika 31
Navedene činjenice opravdavaju tezu hrvatskih jezikoslovaca da
naziv istočnohercegovački valja izostaviti kao kvalifikator hrvatske
novoštokavštine. Glavni argument pristaša istočnohercegovačke
geneze hrvatskoga jezika bila su nj egova dva obilj ežja: nagla�ni
sustav i izgovor jata. Međutim, oba ta obilježja u hrvatskome Je­
ziku ipak nisu povezana s istočnohercegovačkim dijalektom. No­
voštokavski se naglasni sustav, naime, razvio neovisno i o novošto­
kavskim ikavskim dijalektima, među ostalim u Dalmaciji i Lici, gdje
se rodio Šime Starčević koji je prvi u svojoj gramatici još 1812. opi­
sao taj sustav. Osim toga, akcentolozi upravo u toj novoštokavskoj
i kavštini vide korijene suvremene hrvatske akcentologije.48 S druge
st rane, hrvatski (i)jekavski izgovor potječe još iz jezika stare štokav­
ske pismenosti, a izvodi se iz dubrovačke pismenosti i istočnobo­
sanskoga dijalekta.
Zato u slavističkoj tradiciji dosad uvriježena definicija hrvatsko­
ga jezika izaziva kontroverze kod istraživača49 i nameće potrebu
daljnjih dijalektoloških istraživanja, o čemu govori S. Babić kad se
uključuje u navedenu raspravu.50 Do tada je možda uputno slijediti
primjer D. Brozovića koji je 1976. ovako opisivao osnovicu hrvatsko-
srpskoga jezika:
Materijalnu dijalekatsku osnovicu jezičnoga standarda dao je u prv�m redu
ijekavski novoštokavski dijalekt (t r a d i L i o n a l n o z v a n /na

lasila
.
B. 0./
najčešće istočnohercegovački, ili južni), ali važnu su ulogu odigrala Ì osta­
la dva, ekavski (šumadijsko-vojvođanski, istočni) i ikavski (zapadni). 51
| I I
s. Vukušić, Prednovoštokavsko prenošenje naglaska i njegovi odrazi u hrvatskoj stan­
tlu rt/noj prozodiji, >>Hrvatski dijalektološki zbornik<< 9, Zagreb, 1995., str. 101. -105; prema M.
l ; l {.,viću, Zablude . . . , str. 48.
Veliku raspravu Otome vodili su u časopisu >>Jezik<< J, Lisac i M. Grčević. Vidi J. Lisac, ] oš
O t liialekatnoj osnovici hrvatskoga književnog jezika, >>Jezik<< 46, 5, Zagre
_
b, �998., str. 1�4.-
1 1111. ; M. Grčević, Ponovno o >>istočnohercegovačkoj štokavštini« i kroatistzčklm stran�utzca-
l l l t I , »Jezik<< 47, 1, Zagreb, 1999., str. 18.-32.; J. Lisac, ] oš jednom o dijalekatnoj osnovicz hrvat­
, J "�'' književnogjezika, >>Jezik<< 47, 2, Zagreb, 1999., str. 73.-77.
'•I!
¸
Babić, o dijalekatnoj podlozi hrvatskoga književnogjezika, >>Jezik<< 47, 2, Zagreb, 1999.,
•·l| . '17. -80.
' · I
1 !. Brozović, O suvremenoj morfološkoj normi hrvatskoga jezičnog standarda i o morfo­
/u.\1 im značajkama standardne novoštokavštine uopće, >>Jezik<< 24, Zagreb, 1976., str. l. -12. ,
1 1 . ·1'l., 109. -114. Pretisak /u:/ Norme i normiranje . + . , str. 151.-181, citat - str. 153.
32 HRVATI J NJIHOV JEZIK
1.3. Teorija književnoga jezika
Najstariji naziv književnoga jezika, opći (općen) jezik (lingua com­
munis), rabili su hrvatski pisci za jezik pisanih djela. On se može us­
porediti s poljskim kulturnim dijalektom (dialekt kulturlny), pisa­
nim i govorenim jezikom obrazovanih koji nije do kraja normiran,
ali je pro bran i služi kao sredstvo komunikacije između društvenih
slojeva. Mlađi naziv, književni jezik, odgovara poljskomu terminu
j�zyk litercki. U serbokroatističkoj literaturi:
... pod »književnim jezikom<< u prvom se redu misli na jezik, koji se razvio
na osnovi narodnoga jezika, koji je gramatički pravilan i čist od tuđih
elemenata, koji je brižno razvi jan i usavršavan i kojim se služe u govoru i
pisanju obrazovani slojevi naroda; . . . 52
Teoretske rasprave o književnome jeziku nalazimo i u članku Herte
Kune koja ovako određuje književni/ literarni jezik:
Bitna je karakteristika ovog jezika da je univerzalni ji od konkretnih lo­
k�lni�g�vora i nužno ih prevazilazi, a da pri tome, iako teži objedinjava­
nJU u IzvJesnom širokom smislu riječi, ipak ne normira i ne dobiva status
standardnog jezika, mada postoji, u većoj ili manjoj mjeri, labilna nor­
ma, ili bar izvjesni jezički uzusi, maniri, koji predstavljaju proizvod ne­
posredne literarnojezičke tradicije i konkretnih potreba onih slojeva koji
neposredno učestvuju u kreiranju i konzumiranju literarnih proizvoda. 53
Ta autorica naglašava da je on prestižan kao fenomen kulturne nad­
gradnje.
Književni jezik katkada se rabi i u užem značenju kao jezik lijepe
književnosti, slično kao i u drugim slavenskim jezicima. 54
52
Postoje mnoge definicije književnoga jezika. U poljskome jeziku:
Najčešće se književni jezik razumije kao oblik općega jezika obrazovanih
slojeva utemeljenoga na pisanoj tradiciji, koji se rabi na cijelom području
dotičnoga jezika i u svim oblicima kulturnoga života naroda. Takav jezik
a. Simeon Enciklopediski rječnik lingvističkih naziva, Zagreb, 1969., sv. I., str. 663.
53 H. Kuna, Istorija literarnog (književnog) jezika - standardni jezik, njegova istoria i pred­
standardni idiomi, >>Izraz« XXXVI., 10, Sarajevo, 1974., str. 433.
54 Više o tome l. Gricka t, Jezik književnosti i književi jezik - na osnovu srpskog pisanog na­
sleda iz starijih epoha, »Južnoslovenski filolog« XXVIII, 1-2, Beograd, 1969., str. 1. -36.
l. POGLAVLJE: Definiranje hrvatskoga jezi ka 33
obično ima dva lika: pisani i govoreni. U odnosu na stare jezike, srednjo­
vjekovne ili antičke, naziv književni jezik označuje obično jezik pisme­
nosti: pisani jezik državne administracije, književnosti, znanosti, religije
itd.55
Ta se definicija slaže s klasičnom definicijom Zenona Klemensi­
ewicza. Njezina novija inačica glasi:
Kulturni dijalekt određenoga narodnog jezika, najčešće samo njegova pi­
sana verzija, osnovicom je oblikovanja književnosti i razvija se zajedno s
njom. U različitih narodnih tradicija, ovisnih uvelike o povijesnim čim­
benicima, književni se jezik supostavlja narodnim i regionalnim dijalek­
tima ili razgovornom jeziku.56
Zajednički element različito formuliranih definicija književnoga
jezika nesumnjivo je njegov pisani oblik koji ga izdvaja od drugih
idioma. Sljedeći je čimbenik tradicija koja jeziku daje naddijalektni,
apstraktni karakter, model langue koji je odredio kasniji povijesni
razvitak određenoga jezika i osigurao mu kontinuitet. Istodobno,
naziv je imao usko značenje pa definicije nisu uvijek uzimale u ob­
zir ostala obilježja književnoga jezika, kao što je npr. potreba stva­
ranja norme ili funkcionalnih stilova.
Pojedini slavenski jezici izgradili su u okviru teorije književnoga
j ezika vlastiti pojmovni i terminološki aparat koji pokazuje jezične
funkcije u širem kontekstu drugih jezičnih idioma.
Poljski jezik ima na tom području istraživanja bogatu tradici­
j u, počevši od radova Zenona Klemensiewicza (1951.), Stanislawa
l Jrbanczyka (1956.), Antonija Furdala (1973.) i mnogih drugih.57 S
obzirom na to da nema jednoznačne definicije književnoga j ezi­
ka, S. Urbanczyk zahtijeva precizan opis njegova značenja u po-
• Z. Gol<b, A. Heinz, K. Polanski, Slownik terminologiijlzykoznawczej, Warszawa, 1968.,
str 320.-321.
• Z. Saloni: ]fzyk literacki, /u:/ Encyklopedia jfzykoznawstwa og6lnego, ur. K. Polanski,
Wroclaw-Warszawa-Krakow, 1993., str. 242.
• Posebno je taj problem s bogatom literaturom predstavio S. Borawski, Wprowadzenie do
l1istorii jfzyka polskiego, poglavlje Klasyczne pojfCia i terminy do charakterystyki stylowego
ijimkcyjnego zr6znicowania polszczyzny, Warszawa, 2002., str. 90.-113. Vidi i W. Pisarek,
/rMnicowanie jfzyka narodowego /u:/ Encyklopedia jfzyka polskiego, ur. S. Urbanczyk,
Wroclaw-Warszawa-Krakow, 1991., str. 409.-411.
34 HRVATI l NJIHOV JEZIK
jedinoj uporabi ili njegovu zamjenu »sigurnijim« nazivom svena­
rodni (opći pisani jezik. Furdal se u svojoj klasifikaciji poziva na
unutarnja obilježja jezika te na temelju svojih kriterija razlikuje
znanstveni književni jezik, govoreni i pisani; umjetnički književni
jezik, govoreni i pisani; rzgovorni književni jezik, govoreni i pisani.
Potonji stil središnji je tip u cijeloj njegovoj klasifikaciji koja ima
12 j edinica. Svaki od navedenih autora svoju podjelu j ezičnih sti­
lova temelji na primjeni različitih kriterija. Klemensiewiczevi su
kriteriji bili slj edeći: nacionalni, teritorijalni doseg, način ostva­
renja, komunikacijska funkcija i situacija. U konačnici je dobio 15
jezičnih stilova: nacionalni, opći, regionalni jezik, gradski govor,
razgovorni j ezik, književni (pisani) j ezik, konverzacijski, mono­
loški, umjetnički, znanstveni, normativno-edukativni, regional­
no konverzacijski, regionalno umjetnički, strukovni jezik i struč­
ni govor. Iste kriterije58 primijenio je i Urbanczyk, ali ima nešto
drukčiju podjelu stilova u jeziku: etnički jezik, općenarodni (opći,
nacionalni), dijalekti, pisani (književni) jezik, govorni jezik, komu­
nikativni, umjetnički, razgovorni, stručni, gradski govori, žargon.
Furdalova klasifikacija temelji se na etničkom kriteriju po kojemu
se j ezik dijeli na: etnički; semantičko-funkcionalni (razgovorni,
strukovni, znanstveni književni, umjetnički); socijalno-stilistički
(književni i narodni jezik); sintaktički (pisani j ezik, govoreni j e­
zik); na kraju se prema fonetskom i fleksijskom kriteriju razlikuje
književni govoreni jezik, gradski jezik - stručni govorni, razgovor­
ni, umjetnički govorni; seoski j ezik - stručni govorni, razgovorni,
umjetnički govorni.
U jugoslavistici je funkcionalno razlikovanje jezika, tada
još hrvatsko-srpskoga, pokrenuo Milorad Radovanović59, uključivši
funkcionalni, socijalni, teritorijalni i individualni kriterij . U okvi­
ru prvoga izdvaja profesionalni ili disciplinarni podtip koji se rabi
58 Etnički umjesto nacionalnoga kriterija i kriterij specijalizacije umjesto komunikacijske
situacije.
59 M. Radovanović, Sociolingvistika, poglavlje Raslojavanje jezika, Beograd, 1979., str.
63.-82.
l. POGLAVLJE: Definiranje hrvatskoga jezika 35
u pravu, administraciji, znanosti, novinarstvu, filozofiji, politici.
l l s t varuje se s pomoću posebnih sintaktičkih i leksičkih (termino­
loških) sredstava i tvori temelj za formiranje administrativno-prav­
noga, publicistička-novinarskoga, znanstvenoga i drugih stilova.
Si t uacijski podtip omogućuje razlikovanje jezika ovisno o okolno­
sl i ma u kojima ga govornici rabe (u obitelji, na radnome mjestu, na
sastanku, u školi itd.) pa iako to autor eksplicitno ne navodi, to se
I H' sumnjivo odnosi na razgovorni stil govorenoga jezika. Posljednji
1
M l(! tip tematski je blizak profesionalnome pod tipu koji se pojavljuje
upr u tekstovima o športu, politici, znanstvenim novostima, ne­
k ri ozima, oglasima, što implicira razgovorni pisani stil. Primjena
socijalnoga kriterija omogućuje izdvajanje sociolekata (npr. žargo­
ua), dok individualni kriterij razlikuje idiolekte, osobne jezike ko­
j i ma se omogućuje istraživanje jezika i stila pisaca. Posljedni, te­
r i t orijalni kriterij ima dva podtipa od kojih su prvi nestandardni
1 1 a rodni jezici, odnosno dijalekti, seoski i gradski, a drugi su inači­
rm normiranoga standardnog jezika i njegovih pisanih i govore­
l 1 i h oblika. Primjena posljednjega kriterija odražavala je posebno
rasl ojavanje tadašnjega hrvatsko-srpskoga jezika na tzv. hrvatsku
l srpsku varijantu60.
Za hrvatski jezik o tome je raspravljao Josip Silić6I, izdvajajući:
1. 1 1 a n stveni, uredski ili administrativni, novinarski ili publicistički,
k 1 1 j i ž evni ili beletristički i razgovorni stil62.
""
Tom se problematikom bavi i B. Tošović, Funkcionalni stilovi, Sarajevo, 1988.; II. izdanje,
l l t · ograd, 2002.
� 1. Si l ić, Poliunkcionalnost hrvatskoga standardnoga jezika, >>Kolo« V, l, Zagreb, 1996., str.
' l Ì . �17.; idem, Administrativni stil hrvatskoga književnogjezika, >>Kolo<< V, 4, Zagreb, 1996.,
., , , Wl.-358.; idem, Novinarski stil hrvatskoga standardnog jezika, >>Kolo<< Vl, 3, Zagreb,
Í ' | ' Ìi. , S Í I. 495. -513. ; idem, Razgovorni stil hrvatskoga standardnog jezika, »Kolo<< VI, 4,
/· I }¦| dl, l 997., str. 483.-495.; idem, Znanstveni stil hrvatskoga standardnogjezika, >>Kolo<< Vl, 2,
/o � grt· h, 1 997., str. 397.-415.; idem, Rečenica i funkcionalni stilovi hrvatskoga standardnog
l • ` tA tl, "Kolo<< VII, l, Zagreb, 1998., str. 435.-441.
'
'
'
Novi j i rad iz toga područja napisale su M. Kovačević i L. Badurina u knjizi Raslojavanje
v· u''lll' stvarnosti, Rijeka 2001. te u njemu razmatraju funkcionalno raslojavanje jezika na
' odoravnoj razini, koja rezultira privatnim, javnim, specijalnim, multimedijalnim i literar­
l / l |/ l di skursom, dok se na okomitoj osi razlikuje govorni i pisani diskurs.
36
HRVATI l NJIHOV JEZIK
Radovanović rabi naziv standardni jezik koji u serbokroatistiku
krajem šezdesetih godina XX. stoljeća uvodi D. Brozović63, stvaraju­
ći tako temelje teorije standardnoga jezika na teritoriju Jugoslavije.
Taj je termin bio češći u zapadnom jezikoslovlju iako je bio poznat i
u slavistici64

Brozović odbacuje naziv književni jezik u kojemu vidi
samo dvije dobre strane: dugu tradiciju i opću uporabu. Međutim,
taj se naziv previše povezivao s književnošću i jezikom književno­
sti, a ona, kao što je poznato, ne rabi samo književni jezik, nego npr.
i dijalekte pa je značenjski njegov opseg pre širok. S druge strane, taj
termin ima preusko značenje jer se njegova uporaba ne ograničuje
samo na beletristiku65• Negativno je ocijenio i terminološka odre­
đenja koja su prihvaćena u drugim tradicijama, a to su: opći jezik,
općenarodni jezik, kulturni jezik, s obzirom na njihovu semantičku
neadekvatnost u odnosu prema opisanim sadržajima. Jedini nedo­
statak termina standardni bio je njegovo drugo značenje - 'prosje­
čan'. Prema Brozovićevoj definiciji standardni je jezik:
. . . autonoman vid jezika, uvijek normiran i funkcionalno polivalentan,
koji nastaje pošto se jedna etnička ili nacionalna formacija, uključivši se
u internacionalnu civilizaciju, počne u njoj služiti svojim idiomom, koji je
dotad funkcionirao samo za potrebe etničke civilizacije.66
Autonomnost znači da standardni jezik nije konkretan dijalekt,
nego ima karakter naddijalekta koji se stvarao u procesu prisvaja­
nja obilježja iz različitih dijalekata tijekom njegova povijesnoga ra­
zv
itka. Osim toga, obilježava ga prisutnost normi, i to preskriptiv­
ne, propisane, te uzusne, običajne, koje podliježu svjesnomu ko­
difikacijskom djelovanju, napose ona prva, preskriptivna norma.
Takav j ezik također je polifunkcionalan, tj . sposoban izraziti sve
funkcionalne stilove jezika koji su se postupno oblikovali uspo-

D. Brozović, Standardni jezik. Teorija, usporedbe, geneza, povijest, suvremena zbila,
Zagreb 1970. Knjiga se sastoji od njegovih ranijih članaka o toj temi.
b+
Tridesetih godina XX. stoljeća E. D. Polivanov rabio ga je u ruskom jezikoslovlju kao si­
nonim za književni jezik ili općeruski jezik. Usp. D. Brozović, op. cit., str. 16., bilješka 8.a.
65
D. Brozović, op. cit., str. 15.
66
D. Brozović, op. cit., str. 28.
l . POGLAVLJE: Defi niranje hrvatskoga jezika 37
redno s jezičnim razvitkom. Njegov je nastanak povezan s posto­
j anjem određene etničke ili narodne formacije u kojoj on vrši ko­
munikativnu funkciju. Brozovićeva definicija iz sedamdesetih go­
d i na dopunjena je obilježjem elastične stabilnosti67, terminom koji
su praški strukturalisti prihvatili kao određenu sposobnost za ra­
zvoj donekle stalnoga, određenoga jezičnoga sustava, otvorenoga
za nove komunikacijske potrebe njegovih korisnika. Ta je teorija
i stodobno obuhvaćala sve one elemente koji su postojali u drugim,
brojnim definicijama. Brozovićeva teorija time je nastavila temelj­
l i e postavke definicije književnoga jezika koja je bila formulirana s
obzirom na jezični sustav i njegovo funkcioniranje u određenome
d ruštvu. Tu su teoriju na temelju istraživanja u p raško me jezičnom
krugu tridesetih godina68 postavili B. Havranek i A. Jedlička, a po­
sl ije dopunio B. Havranek69

Brozović tvrdi da na proces standar­
d i zacije dotičnoga idioma ne utječe karakter njegove supstancije i
st rukture, nego tri čimbenika u koje ubraja: L karakter jezika kao
sredstva komunikacije i ekspresije određenoga društva; 2. njego­
va funkcionalna obilježja kao instrumente za vršenje navedenih
funkcija; 3. karakter samoga društva kojemu služi. Taj se čimbenik
odnosi na promjene u hrvatskome društvu kojima se etničke sku­
pi ne integriraju u narod, a s pomoću kojih se, napose u razdoblju
buđenja nacionalne svijesti (narodnoga preporoda), narod integri­
ra u europsku zajednicu. Brozović u svojoj definiciji standardnoga
jt�zika naglašava njegovu ulogu instrumenta društvene komunika­
cije. Taj aspekt ističe i J. Silić koji hrvatski standardni jezik definira
kao »jezik hrvatske polifunkcionalne javne komunikacije.«70 Obje
"'
>>Elastična stabilnost<< ili >>gipka postojanost<<, na češkome: >>pružna stabilita<<.
I · | I
11. Havranek, M. Weingart: Pražsky lingvisticky kroužek: Spisovna čeština a jazykova kul­
l/ lI, Praha, 1932., str. 245-258.
11. Havranek, A. Jedlička: Česka mluvnice, Praha, 1960., str. 7.; definiraju književni je­
t i k kao: >>Spisovny jazyk je {lvar jednoty, s ustalenou mluvnickou stavbou a se společnou,
t ut• ttiž ustalenou, ale stale rastouci slovni zasobow< (>>Književni jezik je jedinstvena tvorevina
, određenim gramatičkim sustavom i zajedničkim, također utvrđenim, ali stalno rastućim
l l' ksičkim fondom<<).
J. Silić: Hrvatski jezik kao sustav i kao standard, u: Riječki filološki dani. Zbornik radova
l , H i j eka, 1996., str. 187.-193. Pretisak u: Norma i normiranje . . . , str. 235.-245. Književni jezik
38 HRVATI l NJIHOV JEZI K
definicije ispunjavaju kriterije koji u poljskoj terminologiji određuju
opći jezik/svenarodni jezik.
Brozović je za svoju teoriju stvorio poseban pojmovni aparat.
Uveo je termin idiom s potpuno novim i posebnim značenjem. To
j e neutralan, a istodobno i vrlo općenit, neodređen naziv za bilo
koji oblik jezičnoga postojanja. Idiom zato, ovisno o kontekstu, mo­
že značiti: jezik (bilo koji, razgovorni), dijalekt, interdijalekt, govor,
ali i standardni jezik te žargon. Novi je naziv i organski idiom ko­
ji označuje »govor konkretnog sela ili skupine uže povezanih sela
odnosno zaselaka«71, kao komunikacijskoga sredstva određene, za­
tvorene seoske zajednice. U tom se značenju rabi i termin lokalni
mjesni govor.72 Supstandardni idiom definira jezik gradske zajed­
nice, manje-više obrazovane, te obuhvaća: razgovorni jezik, dob­
ne žargone mladeži, stručne žargone, šatrovački kao tajni žargon
rubnih društvenih skupina. Brozović u svojim radovima rabi i ter­
min dijasistem za određivanje jezičnoga sustava uopće, tj. njegova
apstraktnog oblika. U odnosu prema hrvatsko-srpskom jeziku di­
jasistem bi bio njegov sinonim, dok je u dijalektnom kontekstu on
sinonimom (novo)štokavštine koja čini zajednički dijasistem i hr­
vatskoga i srpskoga jezika. Tako je u razdoblju hrvatsko-srpskoga
jezika dijasistem vršio funkciju langue, dok su njegove konkretne
realizacije, tj. standardni hrvatski i standardni srpski - zvani još
i varij antama - bile istovjetne s parole. U konačnici zajednički je
dijasistem jezično spajao dva naroda, a praktično se realizirao s
pomoću dvaju standarda. Teorija varijanata koju je u osnovi posta­
vio Brozović73 stvorila je raskol u tada vladajućem službenom dr­
žavnom tumačenju karaktera i funkcioniranja hrvatsko-srpskoga
jezika koji se smatrao jednim jedinstvenim jezikom.
autor definira kao jezik hrvatske lijepe književnosti.
71 D. Brozović, op. cit., str. ll.
7
2
B. Kryzan-Stanojević primjećuje da se ovaj naziv ••sve češće javlja u značenju hrvatskih
dijalekata i predstavlja određeno izbjegavanje preciznijih klasifikacija«, usp. eadem, Od bl�­
du do innowacji, u: Procesy innowacyjne w j�zykach slowimiskich, ur. Z. Rudnik-Karwatowa,
Warszawa, 2003., str. 96., bilješka 16.
73 Opširnije o tome u VIII. poglavlju.
l . POGLAVLJE: Definiranje hrvatskoga jezika 39
U Brozovićevoj teoriji standardnoga jezika osnovni je i neutralni
t ermin idiom koji je istobno osnovom klasifikacije jezičnih stilova,
t j . upravo idioma. Brozović rabi tri kriterija: organičnost/neorganič-
1/ost; konkretnost/nekonkretnost; viši hijerarhijski stupanj/niži hije­
rarhijski stupanj. Kao rezultat primjene tih kriterija, standardni je
j<�zik primjerice neograničen, konkretan i s hijerarhijom najvišega
st upnja. Nekonkretan je interdijalekt, dok se na najnižem hijerar-
11 i j skom stupnju nalazi rzgovorni jezik i lokalni dialekt.
Jedno od nužnih obilježja standardnoga jezika jest njegova nor­
ma i njoj pridruženi procesi normiranja. Pod jezičnom normom ra­
zumijevamo:
Skup jezičnih jedinica i pravila njihova povezivanja koje potvrde kori­
snici jezika. Apstraktno shvaćanje jezične norme uzima se kao posredno
između jezičnoga sustava i jezičnoga uzusa (običaja). Norma obuhvaća sve
pojave koje joj nameće sustav, ali se u nekim slučajevima ne ogranič
_
uje
na njih, nego daje prednost kojoj od izbornih inačica. Ona se ostvaruJe u
tekstovima temeljenim a na jezičnome uzus u koji može odrediti obiljež­
ja tih tekstova u većem stupnju nego norma. Suprotno od uzusa, jezična
je norma čvršća i ne dopušta postojanje prevelikoga broja inačica. Ona
obuhvaća isključivo općeprihvaćene pojave. Nepoštivanje norme može
M primatelja dovesti do nesporazuma ili tumačenja koje nije u skladu s
namjerama pošiljatelja?4
Definicija preskriptivne (kodificirane, propisane) norme odgo­
vara opisu uzusne (običajne, uporabne) norme koja se katkada po­
i st ovjećuje s uzusom75 - jezičnim običajem- i tada se definira kao:
. . . način korištenja jezičnim sustavom, njegovim jedinicama i pravili­
ma njihova povezivanja, što ih određena društvena zajednica prihvaća.
Smatra se da jezični uzus ima veći utjecaj na upotrijebljena jezična sred­
stva od jezičnoga sustava te da čini osnovu za oblikovanje norme. Uzus
može biti znatno kolebljiviji od norme i može dopuštati velik broj inačica.
Također može obuhvaćati pojave koje nisu općeprihvaćene, ali su rašire­
ne i s vremenom se mogu ubrojiti u normu. Jezična norma može konačno
' ×- Saloni: Norma j�zykowa, u: Encyklopedia j�zykoznawstwa og6lnego « . . , str. 363.
,
. ,
, lJ nekim se radovima razlikuje pojam uzusne norme od uzusa te se obraća pozornost na
<i ri opseg toga drugoga pojma, s obzirom na to da on obuhvaća i jezične pogrješke, efemerije
1 1 ast ale pod utjecajem mode, posuđivanja, kao i citate i okazionalizme.
40 HRVATI l NJIHOV JEZIK
sankcionirati jezični uzus ako koje jezično sredstvo ima visoku čestotnost,
pojavljuje se i u govornom i u pisanom jeziku te poštuje gramatička i logič­
ka načela. Nije dovoljna široka primjena u jednoj zajednici ili u jednome
jezičnom stilu, a razdoblje pojavljivanja mora biti dovoljno dugo da se ne
shvati kao prolazna moda.76
Zbog toga normu razumijemo kao odabrana i stabilizirana obiljež­
ja sustava koja čine pravila za jezičnu uporabu, dok je uzus način
njezina ostvaraja. Postojanje uzusne norme upućuje na dvije op­
rjeke: pisani - govoreni (razgovorni) jezik koji se u hrvatskom stan­
dardnom jeziku, kako smo već spomenuli, smješta u supstandard
(supstandardni idiom). Uzajamnost razgovornog uzusa i propisane
norme temelji se na činjenici da uzus određuje buduće promjene
u propisanoj normi koja je po prirodi konzervativnija te osigurava
standardu elastičnu stabilnost, tj. mogućnost razvoja.77 Josip Silić18
u pokušaju rješavanja teoretskoga problema normiranja predlaže
gledanje na normu kao na statično-dinamičnu pojavu s jedne stra­
ne uvjetovanu sustavom, što određuje njezin statični, sinkronijski
aspekt kojim osigurava stabilnost i jamči kontinuitet jezične komu­
nikacije te kulturne tradicije, a s druge strane govorom koji normi
daje dinamični i razvojni karakter, tj. unosi element promjene bez
kojega ne bi bio moguć razvoj norme ni književnoga jezika.79
Hrvatski lingvisti koji se bave teorijom hrvatskoga standardnog
jezika80 u okviru rada na postizanju i stabiliziranju jezične norme
76 Z. Saloni: Uzus (zwyczaj)j�zykowy, u: Encyklopediaj�zykoznawstwa og6lnego ... , str. 575.
77 O odnosu obiju normi u suvremenom jeziku usp. R. Katičić: Hrvatski jezični stan­
dard, >>Jezik<< 51, 2, Zagreb, 2004., str. 49.-60.; B. Oczkowa: Obecnosć normy w swiadomosci
uiytkownik6w j�zyka czyli jak m6wiq Chorwaci, u: W poszukiwaniu nowego kanonu.
Reinterpretacje tradycji kulturalne} w pmistwach postjugoslowimiskich po 1995 roku, ur. M.
Dqbrowska-Partyka, Krakow, 2005., str. 85.-95.
78
J. Silić: Nekoliko misli o normi, u: Jezik u savremenoj komunikaciji, Beograd, 1982., str.
155. -161. Pretisak u: Norme i normiranje ... , str. 203.-21 1 .
7 9 De Saussureovoj dihotomiji u kojoj apstraktni langue tvori skup društvenih norma, a
parole je njegova konkretna, individualna realizacija, E. Coseriu (Systema, Norma y Habla)
suprotstavlja trihotomnu klasifikaciju: sistem- norma - govor, na koju se u svojim radovima
poziva i Silić, npr. u: idem, Hvatskijezik kao sustav . . .
80
Osim D. Brozovića tim su se problemima bavili i Lj. Jonke, R. Katičić, J. Silić, S. Babić, I.
Pranjković, M. Samardžija i drugi. Reprezentativan izbor članaka s tog područja predstav-
1. POGLAVLJE: Definiranje hrvatskoga jezika 41
razlučuju standardizaciju od standardnosti (normativnosti), razu­
mijevajući pod prvom proces čiji je cilj i rezultat standardnost, tj.
već ostvaren stupanj normiranih ili standardizirajućih uzusnih
operacija. 81 Standardnost bi u konačnici bila ono što bismo mogli
nazvati imanentnim obilježjem standardnoga jezika, tj. upravlja­
nje statičnim (jezičnim) pravilima, dok bi standardizacija bila ono
što podliježe dinamičnim (sociolingvističkim) pravilima.82 Zbog
toga se načela standardnosti razlikuju od načela standardizacije.
Glavna obilježja koja čine hrvatski standard jesu: l. novoštokavska
dijalektna osnovica s jekavskim izgovorom; 2. određeni gramati­
čki sustav (32 fonema, sedam padeža, sedam glagolskih vremena,
četiri naglaska); 3. latinično pismo; 4. fonološki pravopis uz pisanje
stranih riječi prema originalnome zapisu. Ostala obilježja smatraju
se kulturnom ili civilizacijskom nadgradnjom i bila su prihvaća­
na u različitim razdoblj ima standardizacije, npr. način stvaranja
znanstvenoga nazivlja ili odnos prema stranim riječima.83 Pritom
se razlikuje početni i krajnji trenutak normativnoga djelovanja koje
može biti svjesno, plansko normiranje kada se odnosi na kodifici­
ranu normu ili uzusno, spontano, tipično za govorni jezik.
Kodificiranje, koje se u poljskom jeziku katkada shvaća i primje­
njuje kao opći naziv za stvaranje jezične norme, samo je jedna od
etapa dugotrajnog i višeslojnog procesa djelovanja za koji bi bolji
naziv bio normiranje. Taj naziv rabi u svojim ranijim radovima i
M. Radovanović koji prikazuje model toga procesa u deset faza. 84
Stvaranje i funkcioniranje norme odvija se u sljedećim fazama:
ljen je u zborniku Norme i normiranje . . . . Tamo
_
se
_
nalazi i pane�-dis
_
kusija o na,v�žnijim
pitanjima normiranja suvremenoga hrvatskoga Jezika. Nedavno Je tOJ problematlcl
.
�os�e-
.
1 i O opsežnu i sintetsku monografiju K. Mićanović, Hrvatski s naglaskom. Standard IJezzcm
uarijeteti, Zagreb, 2006.
l\Í
R. Katičić: Načela standardnosti ... , str. 175.-182.
IIZ
J. Silić: riječ u raspravi u: Norme i normiranje ... , str. 326.
!l
s. Babić: Standardizacija - stabilizacija ... , str. 65.-77.; R. Katičić, op. cit.
IIª
M. Radovanović, op. cit., str. 83.-93. Autor se poziva na Advances in Language Planning,
i zd. J. A. Fishman, The Hague-Paris, 1974. Materijal s toga sociolingvističkoga skupa potak­
nuo ga je na takvu podjelu.
42 HRVATI l NJIHOV JEZI K
l . selekcija - izbor norme ili izbor osnovice - najčešće dijalekta
ili sociolekta - čija će sistemska obilježja određivati normu bu­
dućega standardnog jezika;
2. deskripcija - opis norme u deskriptivnim gramatikama i rječ­
nicima;
3. kodiikacija - preskripcija, određivanje obvezatnih jezičnih
oblika ili zabrana oblika koji se smatraju neispravnima - provo­
di se s pomoću normativnih gramatika, rječnika i pravopisnih
pravila;
4. elaboracia - obrada norme za uporabu u različitim situacija­
ma koje su određene društvenim potrebama, što se ostvaruje u
dugotrajnom, nikada završenom procesu; u toj fazi norma mora
omogućiti polifunkcionalnost jezika;
5. - 6. akceptuacia - službeno prihvaćanje norme od određe­
ne društvene zajednice, npr. u školstvu, znanosti, administra­
ciji85, nakon čega dolazi do implementacie, tj. stupanj a norme
na snagu;
7. - 8. ekspanzia - širenje norme na nova područja i među nove
društvene skupine, što se događa npr. izbacivanjem dijalekata;
- proces teče zajedno s fazom kultivacije (njegovanja) norme u
školstvu, izdavaštvu, sredstvima masovnoga informiranja itd.;
što je neobično važna iako često zanemarivana »normativna«
djelatnost;
9. - 10. evaluacija - vrjednovanje i ocjena primjenjivosti kodi­
ficiranoga standarda na aktualne društvene potrebe za nepre­
stanim mijenjanjem uvjeta, što je zadaća rekonstrukcije koja se
temelji na bilježenju novih komunikacijskih potreba i osigura­
vanju sredstava za njihovo namirivanje.
Radovanovićev model detaljno upućuje na faze samoga procesa
nastajanja norme, počevši od njezina izbora i razvoja, preko opisa,
85 Autor se poziva na primjer Vuka koji je započeo srpsku jezičnu i pravo pisnu reformu
1818. godine, a službeno prihvaćanje pravopisa dogodilo se tek 1868. godine, tj. četiri godi­
ne nakon smrti reformatora, iako je sam jezik prihvaćen ranije.
l. POGLAVLJE: Definiranje hrvatskoga jezika 43
kodificiranja, elaboracije, a zatim funkcioniranja u jezičnome stan­
dardu (prihvaćanje, stupanje na snagu, širenje, njegovanje, vrjed­
novanje). Autor je u svojem radu ocijenio da je hrvatsko-srpski jezik
dostigao šestu fazu toga procesa i nalazi se pred fazom ekspanzie. S
druge strane, taj model na sociolingvističkoj razini dokazuje da su
hrvatski i srpski različiti jezici jer su se pojedine faze njihove stan­
dardizacije odvijale u različitim razdobljima. Te razlike vidljive su
već od prve faze selekcije koja za hrvatski jezik započinje u XVI. -
XVII. stoljeću, a za srpski tek početkom XIX. stoljeća.
Dubravko Škiljan definira standardizaciju kao proces stvaranja
preskriptivne norme, koji se odvija u trenutku kada dotična druš­
l vena zajednica osjeti potrebu za njezinim uvođenjem. Taj proces
j e, prema autoru, uvjetovan ekonomskim, političkim i kulturno­
-političkim čimbenicima, kao što su npr. nastanak suvremenih gra­
danskih država, jedinstvenoga tržišta robe i radne snage. Tim se
či mbenicima nerijetko pridružuje i porast nacionalne svijesti. U ko­
di fikaciju sensu stricto autor ubraja samo deskripciju, kodifikaciju
i elaboraciju.86
Jezična se standardizacija razmatra i u kontekstu j ezične poli­
t i ke. Nju se u tom slučaju definira kao jezično planiranje unutar
kojega se izdvaja planiranje jezičnoga korpusa, što ostaje u dome­
ni lingvista i svodi se na izdavanje normativnih gramatika, rječni­
ka i jezičnih savjetnika. Time gramatičari vrše izbor i normiranje.
Planiranje jezičnoga statusa temelji se na promicanju i primjeni je­
zi ka u jednoj društvenoj zajednici, odnosno na prihvaćanju odre­
denoga jezika kao društvene pojave. Znanstvenici različito gledaju
na obje pojave. D. Škiljan jedino planiranje korpusa poistovjećuje s
procesom standardizacije.87
Specifičnost hrvatske pismenosti u predstandardnome razdo­
blju bila je njegova tronarječnost, što je u praksi označavalo čaka v-
IHi
D. škiljan: Pogled u lingvistiku, Zagreb, 1985. , str. 148.; idem: Jezična politika, Zagreb,
1 988., str. 40.-55.
!I7
Više o tome, uz pregled različitih stajališta, vidi u M. Czerwinski: Jrzyk, ideologia, narod.
l'olitykajrzykowa w Chorwacji ajrzyk medi6w, Krakow, 2005.; H. Jaroszewicz: Nowe ten­
dencje normatywne w standardowych jrzykach chorwackim i serbskim, Opale, 2004.
44 HRVATI l NJI HOV JEZIK
sku, štokavsku i kajkavsku pismenost, a tim samim i više različitih
norma koje su uzajamno djelovale jedna na drugu, pa čak i njihovo
svjesno »miješanje«, o čemu će biti riječi u sljedećim poglavljima.
Ovdje bih željela samo naznačiti faze nastajanja štokavske norme
prema Radovanovićevu modelu, jer ona Čini osnovicu suvremeno­
ga hrvatskoga j ezika.
Povijest normiranja u hrvatskome jeziku započinje od izbora
štokavštine kao temelja općega jezika, o čemu svjedoči dubrovač­
ka književnost od kraja XV. stoljeća. Selekcija se vršila gotovo auto­
matski jer je i sam Dubrovnik bio štokavski. O svjesnom izboru
možemo govoriti i u djelatnosti Bartula Kašića - rođena čakavca
- te Jakova Mikalje, protureformatora, koji je za jezik svojega mi­
sionarenja odabrao dijalekt što j e obuhvaćao najveći dio teritorija.
U to doba zamisao općega jezika drukčije su shvaćali njihovi pro­
tivnici, istarski protestanti, koji su širenje svojih ideja povjeravali
miješanomu jeziku što je u sebi povezivao sva tri dijalekta i staro­
slavensku tradiciju.
Normiranje je u predstandardnom razdoblju, koje je trajalo do
polovice XVIII. stoljeća,88 bilo spontano, tipično za uzusnu normu.
U tom najranijem razdoblju drugu fazu normiranja - opis (deskrip­
ciju) zahvaljujemo ondašnjim autorima gramatika, a dijelom i lek­
sikografima koji su u svojim djelima često davali savjete o tome što
je ispravno. Gramatike za školsku uporabu ostvarivale su sljedeći
zahtjev normiranja, tj. širenje (implementaciju) norme, što je na
neki način prethodilo i narušavalo propisani red njezina razvoja.
Tomu je pridonio velik broj gramatika (računajući od prve grama­
tike B. Kašića (1604.) do gramatike T. Maretića (1899.). Ukupno je
objavlj eno oko sto izdanja, većina tek u razdoblju standardizaci­
je.89 Normativni elementi u gramatikama i rječnicima uzimani su
kao svjesno standardiziranje, što je dobar argument za pomicanje
standardizacije u XVII. stoljeće. No tada ipak nisu bili ispunjeni svi
88 Taj datum nisu bezrezervno prihvatili svi hrvatski jezikoslovci. Raspravu o toj temi vidi
u 2. poglavlju.
89 Popis gramatika vidi u B. Tafra: O hrvatskim vukovcima iz drugoga kuta, >>Rasprave
Zavoda za hrvatski jezik HFI<< 19., Zagreb, 1993., str. 339.-362. Vidi i bibliografiju.
l. POGLAVLJE: Defi niranje hrvatskoga jezika 45
uvjeti. S obzirom na teritorijalnu rascjepkanost Hrvatske i njezinu
zamršenu političku situaciju, do prihvaćanja (akceptuacije) hrvat­
skoga jezika kao službenoga i diplomatskoga (umjesto latinskoga
jezika) došlo je tek 1847. godine. Do toga razdoblja možemo govoriti,
po mišljenju B. T afre, 90 samo o individualnoj normi o kojoj je odlu­
či vao autoritet gramatičara ili pisca. O kontinuitetu preskriptivne
norme svjedoči činjenica da su u njoj prisutna današnja obiljež­
j a hrvatskoga standarda koja su postojala još u gramatici Bartula
Kašića na početku XVII. stoljeća, među koja se nesumnjivo ubraja­
j u: jekavizam u dugom slogu, jednostavna i složena sklonidba opis­
n ih pridjeva (potonja s tzv. kratkim oblicima, bez navezaka -a, -u,
- e), različiti nastavci za dativ i lokativ jednine u pridjevno-zamje­
ničnoj deklinaciji, zbirni brojevi na -era, deklinacija brojeva dva,
l ri, četiri. 91
Za polovicu XVIII. stoljeća, koju je Brozović označio kao početak
razdoblja standardizacije u hrvatskome jeziku, specifična je preva­
ga novoštokavštine, funkcionalno razlikovanje jezika i kodificirana
pravopisna norma (tzv. slavonski pravopis). Od polovice XIX. sto­
ljeća može se govoriti o institucionaliziranoj normi za razliku od
njezina prethodnoga individualnog karaktera. To je povezano s ilir­
skim pokretom i jezičnom koncepcijom iliraca. Početci teorij skoga
zanimanja za normu i za književni jezik pojavljuju se u radovima A.
Vebera Tkalčevića - predstavnika tzv. zagrebačke filološke škole.92
Dugotrajan i zamršen proces hrvatske standardizacije povezan
je s određivanjem njezine kronologije i može se različito interpre-
1 i rati.
B. Tafra: Dijakronijski aspekti normiranja hrvatskoga jezika, u: Zbornik Zagrebačke sla­
list ičke škole, Zagreb, 2003., str. 305.-319.; eadem: Obiležja hrvatske gramatičke norme do
kraja 19. stoljeća, >>Filologija<< 24.-25, Zagreb, 1995., str. 349.-354.
� B. Tafra: Dijakronijski aspekti ... , str. 316.
Više o tome vidi u VII. poglavlju.
ll. POGLAVLJE
Periodizacija povijesti
hrvatskoga jezi ka
Proučavanje periodizacije povijesti hrvatskoga jezika nema tako
bogatu tradiciju kao u drugih slavenskih jezika, npr. kao u poljsko­
me, iako je prvi pokušaj svođenja razvoja jezika, istina srpskoga, u
kronološke okvire ostvario u početcima slavenske filologije Josef
Pavel šafaffk1 1833. godine. Slično kao i Jernej Kopitar, on je naj­
prije nijekao postojanje posebnoga hrvatskog jezika, a zatim ga je,
smatrajući štokavske i čakavske dijalekte određenom cjelinom koja
pripada istomu jeziku, nazvao srpskim, poslije srpsko-hrvatskim.
Šafafik je u povijesti toga jezika izdvojio dva razdoblja, a kao kriterij
je uzeo njemu tada poznate pisane jezične spomenike:
L razdoblje - od 857. do 1400. - u njemu razlikuje razdoblje grč­
kih i latinskih izvora, koji traje do kraja X. stoljeća; popis ćiri­
ličnih izvora započinje Poveljom Kulina bana iz 1 189.
IL razdoblje - od 1400. do 1730.
Šafafikova periodizacija tako je zapravo periodizacija srpskoga
književnoga jezika pa su ju kasniji autori koji su se bavili tom pro­
blematikom u svojim istraživanjima odlučno odbacili. Oni su kao
jedini kriterij prihvatili isključivo jezične činjenice koje ne preuzi­
maju čimbenike izvan sustava kao što su kulturno-društveno-po­
vijesne pojave pridružene razvoju i funkcioniranju jezika.
1 J. P. Šafarfk: Serbische Lesekorner; oder historisch-kritische Beleuchtung der serbischen
Mundart. Ein Beitrag zur slawischen Sprachkunde, Pesth, 1833. {pretisak iz 1957.).
1 1 . POGLAVLJE: Periodizacija povijesti hrvatskoga jezika 47
Upravo takav kriterij u svojoj periodizaciji, tj. »apstraktni jezik
u sljedećim fazama njegova razvitka, neovisno o svemu drugome«,
prihvatio je 1958. godine Aleksandar Belić2 izdvajajući u razvoju
tadašnjega srpsko-hrvatskoga jezika tri glavne epohe s osam raz­
doblja:
1 . epoha (IV. - VII. stoljeće) - od raspada praslavenske zajednice
do seobe Slavena na Balkan:
1. period - srpsko-hrvatski jezik kao dio prasl�vensk�ga j�zika¸
jezična obilježja razdoblja: npr. prijelaz skupma kve, gve > eve,
zve te pojednostavljivanje skupina tl, dl > l, bila su tipična i za
istočnoslavenske jezike;
2. period - srpsko-hrvatski jezik kao dio južnoslavenske zaje�­
nice (metateza skupina -TorT-, -TolT-, -TerT-, -TelT-) te kao dw
zasebnoga prajugozapadno-slavenskoga, tj. pra-srpsko-hr­
vatsko-slovenskoga jezika (obilježja: tj > t', dj > d'; razvitak
jerova prema jednome poluglasu; nastavak -mo u l . os. pl.
prezenta; gubitak -t u 3. os. sg. i pl. prezenta; početak razli­
kovanja upitne zamjenice kaj, Čb, Čbto).
1 1 . epoha (VII. - XIV. stoljeće) - od naseljavanja Balkana do poče­
taka velike seobe naroda:
3. period (VII . - VIII. stolj eće) - približavanje čakavskoga i
kajkavskoga dijalekta (npr. zajednički razvoj d' > j), a nakon
toga produbljivanje razlika između štokavskoga, čakavskoga
i kajkavskoga (npr. afrikatiziranje t' > č, za razliku od čakav­
skoga t');
4. period (IX. - XII. stoljeće) - približavanje i zajednički razvoj
štokavskih i čakavskih dijalekata (štokavsko i čakavsko p > u,
� > e, y > i, b, b > a, štokavsko va > u);
5. period (XIII. - XIV. stoljeće) - glavno razdoblje u razvoju srp­
sko-hrvatskoga jezika; nastavljanje (iako u manjoj mjeri) za­
jedničkoga štokavsko-čakavskoga razvoja; konačno obliko-
A.
-
Belić: Periodizacija srpskohrvatskogjezika, >>Južnoslovenski filolog<<, XXIII., Beograd,
1 'll., str. 3.-15.
48 HRVATI l NJI HOV JEZIK
vanje čakavskoga dijalekta te južne i zapadne štokavštine
(obilježja štokavštine: vokalizacija poluglasa u a, vokalskoga
J > u, e > e/ilje: ije; -l > -o);
Ill. epoha (XV. - kraj XIX. stoljeća) - period mlađih jezičnih inova­
cija:
6. period (XV. - XVI.) - razvoj morfoloških obilježja u okviru
štokavskoga dijalekta (Gen pl. ¯i, Dat. i Instr. pl. -ma, mije­
šanje Lak. pl. s Gen. pl. , gubitak h u većini dijalekata, početci
novoštokavske akcentuacije );
7. period (XVII. - XVIII. stoljeće) - provođenje nove jotacije u
skupinama tbj > Ć, dbj >j, nbj > nj . . . i t + je (< e) > ć; d+ je (<e)
>j, npr. ćerati, devojka; završetak procesa sinkretizma u pl.
dodavanjem Lak. pl., Dat. i Instr. pl.;
8. period (XIX. stoljeće) - pojavljivanje pojedinih perifernih je­
zičnih obilježja nastalih zbog seobe naroda.
Belićeva periodizacija pokazuje stanje tadašnje znanosti, napose u
okviru kronologije pojava, što je u velikoj mjeri verificirano slavi­
stičkim istraživanjima u sljedećim desetljećima. 3 Osim toga, kako
naglašava Belić, izbor jezičnih činjenica koje se nalaze u pojedinim
epohama i periodima ovisi o individualnoj ocjeni autora.
Ostale periodizacije nastavljaju se na Belićeve metodološke po­
stavke4 uz eventualni pomak težišta na druge jezične pojave, iako
operiraju istim faktografskim materijalom.
U periodizaciji Ivana Popovića5 (1960.) u povijesti jezika izdva­
jaju se tri razdoblja:
3 Usporedi poglavlje III. Osim toga, u odnosu prema drugom periodu, F. Ramovš u svo­
jim je radovima upozorio na nedostatak jezičnih obilježja od prije VII. st. koja bi potvrdila
Belićev pogled da su se čakavski, kajkavski i štokavski dijalekti izdvojili još prije dolaska
Slavena na Balkan.
· S. Manojlović: Glavne etape u razvitku hrvatskosrpskogjezika, >>Radovi. Razdio lingvi­
stičko-filološki« 4, Zadar, 1968., str. 46.-69. ovako komentira Belićeve teoretske postavke:
>>pokojni prof. Belić se oslobodio literarno-jezičnih pa čak i literarno-kulturnihkriterijakoji
su naše stručnjake dugo vremena sputavali« (str. 50.).
5 l. Popović: Geschichte der serbokroatischen Sprache, Wiesbaden, 1960., str. 347.-350.
11. POGLAVLJE: Periodizacija povijesti hrvatskoga jezika
49
I . razdoblje Altserbokroatisch (IX. - XIV. stoljeće) - srednjovjekov­
no, stabilno, koje počinje s početcima pismenosti, a u jezičnome
smislu to je vrijeme oblikovanja dijalekata;
2. razdoblje Mittelserbokroatisch (XIV. - početak XVIII. stoljeće)
- burno, gotovo revolucionarno s obzirom na migracije zbog
najezde Turaka;
3. razdoblje Neuserbokroatisch (XVIII. - XIX. stoljeće uključivo)
- novo, nacionalno; nastaje nacionalni jezik Srba i Hrvata u no­
vim društvenim uvjetima.
Taj projekt ne uzima u obzir samo jezične nego i izvanjezične činje­
n ice koje uvjetuju jezični razvitak.
Malo drugačiji kronološki okvir predložio je Milivoj PavloviĆ6
( 1 961.):
1 . epoha (do XL stoljeća) - nastavak poj ava započetih u prado­
movini (glavne tendencije za otvaranje slogova - metateza) te
susret s romanskim supstratom koji je utjecao na razvitak psl.
dj >j u čakavskim i kajkavskim dijalektima, kao i oblik zamje­
nice kaj.
t l . epoha (XL - XIV. stoljeće) - evolucija samoglasničkoga sustava:
1. period (XL - XII. stoljeće) - denazalizacija nosnika, ujedna­
čenostjerova, razvitaky > i;
2. period (XIII. - XIV. stoljeće) - pojavljivanje novih samogla­
snika kao rezultat vokalizacije jera, razvoja vokalnoga J > u
te -l > -o.
I l l . epoha (od kraja XIV. stoljeća do početka XX. stoljeća) - nastav­
ljanje evolucije s težištem na miješanju dijalekata:
1. period (kraj XIV. - XVII. stoljeća) - novoštokavska akcentu­
acija, gubitak kategorije dvojine, novi Gen. pl. -i;
2. period (XVII. - početak XIX. stoljeća) - treća (nova) jotacija,
Lak. pl. -ma.
M. Pavlović: Uslovi razvitka i periodizacija istorije srpskohrvatskogjezika, >>Južnoslovenski
l i lolog«, XXV., Beograd, 1961. , str. 49.-63.
so HRVATI l NJI HOV JEZI K
Drugačije problem rješava Svetozar Manojlovie (1968.), koji svoj
projekt ilustrira jezičnim činjenicama iz prethodnih periodizacija:
I. etapa - od etničkoga i jezičnog raspada praslavenske zajednice
do kraja IX. stoljeća, s tim da se IX. stoljeće uzima kao prijelazni
period između I. i II. etape.
II. etapa:
L period (X. - XII. st.)
2. period (XIII. - XV. st.)
III. etapa - od XV. st. do danas.
Zajedničko je obilježje predstavljenih periodizacija da su one na­
stale u razdoblju funkcioniranja hrvatsko-srpskoga jezika i za njega
su bile rađene. Autori su se slagali s datiranjem III. razdoblja koje
počinje od XV. stoljeća. Stoljeća XIV. i XV. prijelomna su u jezičnoj
dijakroniji. Poveznicom je bio lingvistički kriterij (iznimka su ra­
dovi šafafika i Popovića). Te su se periodizacije odnosile na faze
razvoja gramatičkoga sustava, prije svega štokavskoga, ali isto tako
i na usporedbu čakavskoga i kajkavskoga, tj. zapravo na povijesnu
gramatiku, te su prikazivale glavne etape razvoja, a ne povijesti je­
zika koja kao predmet istraživanja postavlja jedinstvenost jezičnih
i izvanjezičnih pojava. Pri naznačivanju etapa u pojedinim razdo­
bljima svjesno su se izbjegavale činjenice s područja funkcionira­
nja j ezika u pisano-književnoj ulozi i promjene koje su se u jeziku
događale pod utjecajem stoljetnih promjena društveno-povijesnih i
kulturno-političkih uvjeta. Jugoslavenski su autori, naime, smatrali
da je lingvistički kriterij jedina ispravna osnovica za periodizaciju,
a pozivali su se na unutarnju povijest jezika i dokumentirali ju po­
javama koje su bile tipične za određeno razdoblje. Osim toga, kako
je to opravdavao S. Manojlović8, pozivanje na povijest pisanoga je­
zika znatno bi sužavalo predmet istraživanja evolucije jezika jer bi
se njegov početak datirao zajedno s prvim pisanim spomenicima, a
7 S. Manojlović, op. cit.
8 lbidem, str. 47.
1 1 . POGLAVLJE: Periodizacija povijesti hrvatskoga jezika Sl
t ime bi se odbacivao cijeli period njegova razvitka u razdoblju prije
pismenosti koji seže čak do raspada praslavenske zajednice. Zbog
toga je autor kritički ocjenjivao periodizacije bugarskoga jezika koje
su prema radovima Lubomira Miletiča (1896.), Ben' e Coneva (1908.
i 1940.), Stefana Mladenova (1928.), Vladimira Georgieva (1952.) i
Kirila Mirčeva (1958.)9 u razvoju bugarskoga jezika imale tri raz­
doblja: staro bugarsko, srednjo bugarsko i novo bugarsko, na temelju
j ezičnih pojava potvrđenih u pisanim spomenicima.
Periodizaciju »Unutarnje« povijesti hrvatskoga jezika predstavila
je i Dragica Malić10• Njezin sintetički pogled, slično kao i prethodne,
smatrat ćemo nadopunom »vanjske« periodizacije povijesti jezika.
Autorica je u evoluciji jezičnoga sustava izdvojila tri razdoblja:
1 . razdoblje (do kraja XII. stoljeća) - to j e etapa polaganoga na­
stanka sve manjih razlika, uglavnom fonoloških, među dija­
lektima. Do historijsko podrazdoblje traje do kraja X. ili početka
XI. stoljeća i zbog nedostatka izvornih spomenika možemo o
jezičnim činjenicama zaključivati samo putem rekonstrukcije
na temelju npr. načina prilagodbe stranih posuđenica u hrvat­
skome jeziku, eventualno iz malobrojnih zapisa slavenskih ri­
ječi (najčešće imena) u stranim izvorima. Druga, starohrvatska
podetapa (XI. - XII. stoljeće) istodobno je etapa prvih pisanih
spomenika koji potvrđuju jezične pojave;
I l . razdoblje (od XIII. do XIV. stoljeća) - srednjohrvatsko razdoblje;
tijekom brzoga razvoja nastaju velike razlike među dijalektima,
posebice na području fonologije i morfologije, kao rezultat vla­
dajuće tendencije redukcije fonemskoga inventara i gramati­
čkih kategorija;
L Miletič: Starob'lgarska gramatika, Sofija, 1896., str. 2.; B. Conev: Istorija na b'lgar�ki
,·�ik, 1. , Sofija, 1940., str. 140.; S. Mladenov: Geschichte der bulgarischen Sprache, Berhn­
l .eipzig, 1929., str. 10-11. ; V. Georgiev: Opit za periodizacija na istorijata n��'lgarskij�

ezik,
'' 1 7ves tija na Instituta za b
'
lgarski e zik<<, ll, Sofija, 1952., str. 71. -116.; K. M1rcev: Istonceska
gramatika na b'lgarskija ezik, Sofija, 1958., str. 9.-10. i 43.-58.
|U
D. Malić: Povijesne jezične promjene, u: E. Barić, M. Lončarić, D. Malić, S. Pavešić, M. Peti,
V. Zečević, M. Znika: Hrvatska gramatika, Zagreb, 1997., str. 601.
52 HRVATI l NJI HOV JEZI K
III. razdoblje (od XIV. stoljeća do danas) - novohrvatsko razdoblje; i
dalje traje brzi razvitak jezika zbog masovnih migracija stanov­
ništva koje su dovele do znatnih promjena (gubitka, miješanja)
u prvotnoj rasprostranjenosti dijalekata, što je rezultiralo no­
vim dijalektološkim zemljovidom. To je i razdoblje nastanka
većine novoštokavskih obilježja i oblikovanje tih dijalekata kao
posebnoga tipa. S tim je promjenama povezan i porast važnosti
štokavskoga dijalekta.
Prijelomna razdoblja u povijesnome razvoju jezika u sociolingvi­
stičkom kontekstu nisu se naznačivala samo u periodizaciji bugar­
skoga jezika.
Bogata tradicija u periodizaciji povijesti poljskoga jezika poči­
nje 1883. godine radom Antonija Kaline11, a nastavlja ju Aleksander
Bruckner (1906.)12, Jan Baudouin de Courtenay (1922.)13, Stanislaw
Slmiski (1934.)14, Tadeusz Lehr-Splawinski (1947.)15, zatim Zenon
Klemensiewicz (1961.)16, Stanislaw Urbanczyk (1963.)17 i Stanislaw
BorawskU8 Navedene klasifikacije (osim prve, autora A. Kaline i J.
Baudouina de Courtenaya) povijest poljskoga jezika ne dijele samo
prema evoluciji njegova sustava nego prije svega s obzirom na izva­
njezične činjenice, važne događaje u njegovoj povijesti, kulturi i po­
litici koji se događaju usporedno s njegovim razvojem. U povijesti
poljskoga jezika, prema Z. Klemensiewiczu, iz toga slijedi najopće­
nitija podjela na dva razdoblja: razdoblje prije početka pismenosti i
razdoblje pisanih spomenika. Drugo se razdoblje dijeli na tri doba:
.......¸
1 1 A. Kalina: Historia j�zyka polskiego, sv. 1. : For my grmatyczne j�zyka polskiego do konca
XVIII wieku, Lw6w, 1883.
12 A. Bruckner: Dzieje j�zyka polskiego, Lw6w, 1906.
13 J. Baudouin de Courtenay: Zarys historiij�zyka polskiego, Warszawa, 1922.
14 S. Sionski: Historiaj�zyka polskiego w zarysie, Lw6w-Warszawa, 1934.
15 T. Lehr-Splawiriski: Nzyk po/ski. Pochodzenie, powstanie, rozw6j, Warszawa, 1947.
1
6
Z. Klemensiewicz: Historia jfyka polskiego, Warszawa, sv. l. (1961.), sv. 2. (1965.), sv. 3.
- posmrtno (1972.).
17 S. Urbarczyk: Periodyzacja dziej6w polskiego j�zyka literackiego, Warszawa, 1963.
18 S. Borawski: Wprowadzenie do historii j�zyka polskiego, Warszawa, 2002. Tu se može naći
detaljna obrada svih navedenih periodizacija.
11. POGLAVLJE: Periodizacija povijesti hrvatskoga jezika 53
staropolsko doba ¨ od XII. do kraja XV. i početka XVI. stoljeća.
To doba ima određena jezična obilj ežja: postojanje samogla­
sničke duljine, aorista, imperfekta, dvojine, triju rodova imeni­
ca te brojnih leksičkih posuđenica. Poljska jezična norma ni­
je čvrsta, u nju ulaze neka dijalektna obilježja određenoga po­
dručja;
srednjopolsko doba ¨ počinje u vrijeme renesanse, a traje do
sedamdesetih godina XVIII. stoljeća. Jezične promjene (npr.
gubitak duljine, što predstavlja granicu između epoha, te kul­
turološke pojave kao što je razvitak tiskarstva, školstva, procvat
lijepe književnosti) uvjetuju povoljan razvitak poljskoga knji­
ževnog jezika;
novopolsko doba ¨ počinje s razdobljem prosvjetiteljstva kada
se zahvaljujući radu Nacionalne prosvjetne komisije (Komisja
Edukacji Narodowej) korigira sustav (npr. izbacuju se dugi sa­
moglasnici) te se ponajprije postavljaju temelji svenarodnoga
(općega) jezika; novopoljsko doba završava s Drugim svjetskim
ratom, 19 od kada datira suvremeni poljski jezik.
1 •eriodizacija pokazuje odnos prema povijesti određenoga jezika te
i st odobno i poglede autora na njegov karakter, ona zatim postavlja
h i j erarhiju događaja važnih u povijesti toga jezika i njegov identi­
t t · t , što se potvrdilo nakon pojavljivanja Brozovićeve periodizacije.
Periodizacija hrvatsko-srpskoga jezika temeljila se na za njega
neutralnim jezikoslovnim kriterijima koji su, na razini istoga gra­
l l l atičkoga sustava, što istodobno podrazumijeva zajedničku gene­
t. ll obaju jezika, povezivali povijest hrvatskoga i srpskoga jezika u
v ri j eme srpsko-hrvatske zajednice. Autori su ju smatrali objektiv­
nom i važnijom od sociolingvističkih pojava. »Vanjske« povijesti,
h rvatska i srpska, bile su potpuno različite i teško bi ih bilo pove­
/.a t i zajedničkim periodizacijskim projektom koji bi uzimao u obzir
i ·;vanjezične čimbenike, napose one u povijesti hrvatskoga jezika
odgovorne za toliko zamršen tijek njegove povijesti. Istina, u tom
J . Hcczek: Historia j�zyka, U.Encyklopedia j�zyka polskiego ... , str. 1 14. -117.
54 HRVATI l NJI HOV JEZI K
su se razdoblju različite povijesti jezika obaju naroda promatrale
kao zajednička povijest hrvatsko-srpskoga jezika.
20
S obzirom na sve dosad rečeno u jugoslavistici je prvi autor pe­
riodizacije povijesti hrvatskoga jezika temeljene na sociolingvisti­
čkome kriteriju bio Dalibor Brozović. On je 1978. u radu Hrvatski
jezik, njegovo mjesto unutar južnoslavenskih i drugih slavenskih
jezika, njegove povijesne miene kao jezika hrvatske književnosti21
stvorio periodizaciju koja je postala autoritetna sinteza hrvatske
sociolingvistike i uzor primjenjivan u svim kasnijim radovima iz
povijesti hrvatskoga jezika.
D. Brozović u svojoj periodizaciji povijesti jezika u književnoj
funkciji izdvaja šest razdoblja: tri predstandardna i tri razdoblja ra­
zvoja j ezičnoga standarda.
22
Predstandardno razdoblje:
l. razdoblje (IX. - XV. stoljeće) - srednjovjekovna pismenost od
prihvaćanja glagoljice krajem IX. i početkom X. stoljeća do kra­
ja XV. stoljeća. Ono izrasta iz duhovnoga ćirilo-metodskoga na­
sljeđa te iz latinične književnosti. Njegova su obilježja:
a) prevaga čakavštine i razvitak staroslavenskoga hrvatske re­
dakcije kao liturgijskoga jezika, ali i jezika u svjetovno j funk­
ciji (pravne povelje), uz mnogo čakavskih primjesa, zatim i
štokavskih i kajkavskih;
b) pojava ćirilično ga pisma polovicom XII. stoljeća te latinice u
XIV. stoljeću;
e) bilježe se i početci tiskarstva.
20 Takve poglede nalazimo npr. u radovima A. Beli ća: Oko našeg književnog jezika,
Beograd, 1951. ili P. Ivića: Srpski narod . . . .
2
1
D. Brozović: Hrvatski jezik, njegovo mjesto unutar južnoslavenskih i drugih slavenskih
jezika, njegove povijesne mijene kao jezika hrvatske književnosti, u: Hrvatska književnost u
evropskom kontekstu, Zagreb, 1978., str. 9.-83. + karte. Periodizacija se nalazi na str. 23.-73.,
a nedavno je pretisnuta u Brozovićevoj knjizi Neka bitna pitanja hrvatskoga jezičnog stan­
darda, Školska knjiga, Zagreb, 2006., str. 155.-278.
22 D. Brozović: Povijesna podloga i jezičnopolitičke i sociolingvističke okolnosti, U.Hrvatski
jezik . . . , str. 3.-34., nadopunjuje obilježja pojedinih razdoblja novim činjenicama i s obzirom
na promjene statusa hrvatskoga jezika, što se tiče šestoga razdoblja.
l l . POGLAVLJE: Periodizacija povijesti hrvatskoga jezika 55
2. razdoblje (XVI. stoljeće) - nastanak i razvoj pokrajinskih knji­
ževnosti. Njegova su obilježja:
a) istodobna i istovrij edna uporaba čakavštine, štokavštine i
kajkavštine, a u lijepoj književnosti čakavštine i štokavštine;
b) nastanak dvaju regionalnih pisanih kompleksa: sjeveroza­
padnoga (sjeverno-čakavsko-kajkavskoga) i jugoistočnoga
(južno-čakavsko-štokavskoga);
e) povlačenje glagoljice;
d) nastanak nekoliko pokrajinskih jezika i književnosti;
e) zapadni utjecaji - latinska poezija, petrarkizam, renesansa.
: \. razdoblje (XVII. - prva pol. XVIII. stoljeća) - razvitak i nasta­
nak novih pokrajinskih jezika i književnosti (štokavskih, kaj ­
kavskih, čakavskih). Njegove su karakteristike:
a) jačanje uzajamnih književnih veza unutar samih kompleksa
i među njima;
b) prevaga štokavštine na jugoistočnim područjima;
e) zamiranje čakavštine u književnoj funkciji kao i nestanak
ćiriličnoga pisma u prvoj polovici XVIII. stoljeća;
d) jačanje kajkavskoga književnoga jezika;
e) razvoj novoštokavštine na južnim područjima;
f) promišljanja o ujedinjavanju hrvatskoga jezika i reformi gra­
fije.
Hazdoblje razvoja jezičnoga standarda:
t. razdoblje (1750. - 1830.) - ikavska i ijekavska novoštokavština
kao j edini književni jezik u južnome kompleksu. Njegova su
obilježja:
a) početak standardizacije toga jezika i jačanje njegova utjecaja
na područje drugoga kompleksa;
b) relativno brz razvoj kajkavskoga književnoga jezika i njegove
ortografske stabilizacije, uz nizak stupanj standardizacije;
e) opadanje književne čakavštine;
d) pobjeda latinice na jugu i dalji pokušaji njezina reformiranja;
e) jačanje uzajamnih veza među književnim središtima;
56 HRVATI l NJI HOV JEZI K
f) razvoj funkcionalnih stilova jezika (osim beletrističkoga) u
obama književnim jezicima. Za rješavanje spornih jezičnih
problema od pomoći su brojne tadašnje gramatike i rječnici.
5. razdoblje (1830. - kraj XIX. stoljeća) - povezivanje obaju kom­
pleksa uz prihvaćanje štokavštine kao jedinoga hrvatskoga je­
zičnoga standarda. Njegova su obilježja:
a) općehrvatska pravopisna reforma s prihvaćanjem fonološ­
koga pravopisa;
b) postupno otklanjanj e ikavsko-ijekavske dihotomije;
e) borba različitih koncepcija kako bi se utvrdio optimalan
oblik novoštokavskoga standarda koji se znatno razvija;
d) borba s ostatcima jezičnoga regionalizma.
6. razdoblje (XX. stoljeće) - učvršćivanje standarda. Njegova su
obilježja:
a) sporenja oko pravopisne reforme kao izraz protivljenja jezič­
noj unifikaciji;
b) polovicom šezdesetih godina dozrijeva svijest o nužnosti
stvaranja posebne, stabilne, novoštokavske hrvatske norme;
e) oštri jezični sporovi protiv vladine politike, a u korist razvoja
hrvatskoga standarda;
d) na početku stoljeća pojavljuju se čakavska i kajkavska dija­
lektna književnost koje se neprestano razvijaju.
Nadređeni element u Brozovićevoj periodizaciji jest proces jezične
standardizacije koja se dijeli na dva glavna razdoblja, od kojih prvo
obuhvaća razdoblje prije jezičnoga normiranja, a drugo pokazuje
pojedine etape funkcioniranja već standardiziranoga jezika.
Povijest svakoga književnoga jezika postavlja pitanje njegovih
početaka, tj. njegove potvrđenosti kao pisanoga jezika koji u počet­
ku još nema norme, a zatim počinju radovi na njegovu normiranju
koji u dugom procesu konačno dovode do jezične standardizacije
u suvremenu obliku.
l l . POGLAVLJE: Periodizacija povijesti hrvatskoga jezika 57
Problem početaka standardizacije suvremenoga hrvatskog jezi­
ka bio je i ostao spornim predmetom rasprave. D. Brozović početak
standardizacije datira u polovicu XVIII. stoljeća, a potvrdom za to
su po njegovu mišljenju novoštokavska djela Andrije Kačića Miošića
(1704. - 1760.) i Matije Antuna Relkovića (1732. - 1798.). To je bio
novatorski, čak i revolucionarni pogled u odnosu prema dotad po­
stojećem. Brozovićeva je rasprava, naime, rušila tradicionalni, do
60-ih godina XIX. stoljeća obvezatni pogled na početke suvreme­
noga hrvatskoga standarda, datirane u tridesete godine XIX. stolje­
ća. Osim toga, on je trebao nastati kao rezultat reforma Ljudevita
Gaja. Gaj ipak nije bio ocem hrvatskoga jezika. Prema mišljenju
Stjepana Ivšića njemu se može pripisati samo titula ujedinitela.
Takvo poimanje sužavalo je povijest hrvatskoga jezika na vrijeme
od narodnoga preporoda do suvremenih dana. Prijašnje jezično
nasljeđe tretiralo se kao manje vrijedno i manje važno, a veličalo
se u jeziku ono što se dogodilo nakon narodnoga preporoda, kada
se rodio hrvatski jezik i od toga se trenutka počelo brojiti razdoblja
njegove povijesti. Polovicu XIX. stoljeća Srbi su prikazivali kao po­
četakhrvatskoga standarda brišući najmanje dvostoljetne pokušaje
njegova normiranja. Osim toga, kronološko podudaranje ilirizma s
razdobljem reforme Vuka Karadžića23 olakšavalo je precjenjivanje
Vukove uloge, a umanjivanje uloge Lj. Gaja. Na kraju su suvreme­
ni hrvatski i srpski jezik počinjali od Gaja i Vuka Karadžića. Taj je
pogled bio aktualan u razdoblju funkcioniranja hrvatsko-srpskoga
j ezika. Kao njegovu reprezentativnu i ranu konstataciju možemo
navesti riječi A. Belića:
Sve je to presečeno (tj. cijeli dotadašnji razvoj hrvatskoga književnoga je­
zika - B.O.) radom Vuka Karadžića (od 1814. godine i docnije) i radom
Ljudevita Gaja, osnivača tzv. Ilirskog pokreta, od 30-te godine XIX. v. Iako
• O tom, među ostalim, vidi: R. Katičić: O početku novoštokavskoga hrvatskoga jezičnog
11andarda, o njegovu položaju u poviesti hrvatskoga književnogjezika i u cjelini standardne
twuoštokavštine, »Filologija<< 8, Zagreb, 1978., str. 165.-180.; D. Brozović: Hrvatski jezik, nje­
gouo mjesto unutar ... ; S. Babić: Nova i cjelovita slika povijesti hrvatskoga književnog jezika,
. .Jezik<< 26, 5, Zagreb, 1978., str. 1 19.-123. (recenzija rada D. Brozovića).
58 HRVATI l NJI HOV JEZI K
su njihovi putevi bili u prvo vreme različni, ipak su se hrvatski rodoljubi
sreli sa Vukom na istom terenu 1850. godine.z4
Takva interpretacija dovela je do iskrivljavanja jezičnih činjenica
i na kraju se čak i do danas uvriježio pogled da hrvatski jezik nije
ništa drugo doli srpski jezik koji su Hrvati prihvatili u vrijeme ilir­
skoga preporoda. Ti su pogledi i dalje prisutni u srpskoj znanstve­
�oj literaturi, a kao primjer mogu poslužiti riječi u poznatoj poljskoj
tzdavačkoj seriji u kojoj se hrvatski jezik nakon reforme definira kao
»hr
.
va��ka re�akcija vukovskoga srpskog jezika«. 25 Takvo gledanje
na Jeztcne poJave u povijesti negativno je utjecalo na srpske i hrvat­
ske odnose u dugom razdoblju državnoga i jezičnoga suživota oba­
ju naroda. Pogrješno je bilo povezati dvije reforme u jednu cjelinu.
Ili�ski j ezik Lj . Gaja bio je potpuno različit od hercegovačkoga no­
vostokavskog dijalekta koji je predložio Vuk Karadžić, i to ne samo
na razini sustava nego i na razini norme. Ilirski jezik, zamišljen kao
zajednički jezik svih Južnih Slavena, povezivao je u sebi elemente
različitih dijalekata, težeći utopijskomu univerzalnom idealu. Stoga
je u njemu bila prisutna staroštokavština i novoštokavština s diha­
tamnim ikavskim ili jekavskim izgovorom te čakavizmi i kajkaviz­
mi, uz prijedlog norme koja bi bila naddijalektna. Suprotno tomu,
Vu�ova reforma bila je puristička književna norma koja se temeljila
na Jednome konkretnom dijalektu. Treba znati da u doba ilirizma
Vukova reforma još nije bila završena, nalazila se naime na određe­
nom stupnju svojega razvoja. 26 Do stvarnoga približavanja uz, kao
što je poznato, nikada nepostignutu ujedinjenost, došlo je nakon
70 godina, pod sam kraj XIX. stoljeća, i to zbog djelovanja jedne od
hrvatskih filoloških škola, tzv. vukovaca. Njihove su se ideje učvr­
stite još prije Prvoga svjetskoga rata. Od toga vremena može se tek
24 A. Belić, op. cit., str. 27.
25
.
N
·
:ešik
.
an: Pravo�isna norma, u: Srpski jezik, ur. M. Radovanović, serija: Najnowsze
dzzeJeJrzykowslowianskich, Opole, 1996., str. 172.
26
�rp ski j�:ik koji j� pr�dla�ao Vuk Karadžić 1818. također se razvijao jer je Vuk ispravljao
svoJa polaz1s�
·
a
·
te se Jezik miJenJaO od lokalnoga tršićkoga govora u jezik naddijalektnoga
karaktera kOJI Je reprezentirao cijeli istočnohercegovački dijalekt. Npr. Vuk je tako 1836.
uveo fonem h, a 1839. je odustao od riječi tipa devojka, ćerati.
l l . POGLAVLJE: Periodizacija povijesti hrvatskoga jezika 59
govoriti o stvarnoj konsolidaciji obaju do tada još različitih jezika,
i lirskoga i wukovskoga«, čime započinje nova etapa u povijesti hr­
vatskoga jezika, nazvana hrvatsko-srpskim l srpsko-hrvatskim je­
zikom. Njegova je osnovica štokavština čiji je izbor i u Srba (Vuk), i
u Hrvata (Gaj) bio samostalan rezultat normativnih odluka uteme­
ljenih na različitim postavkama.
Pedesetih i šezdesetih godina XX. stoljeća pojavili su se radovi
Ljudevita Jonkea27 o ilirizmu koji su revidirati dotadašnje poglede
na povijest jezika prije narodnoga preporoda, kao i na sam prepo­
rod.
Nametnuti pogled na početke povijesti hrvatskoga jezika, koji
nikako nije u skladu s jezičnim činjenicama, u filološkoj se tradi­
ciji dugo zadržao, što se može shvatiti kao izraz tadašnje jezične
politike. Rezultat toga bilo je »pomlađivanje« hrvatskoga j ezika,
odbacivanje njegove tradicije, približavanj e obaju jezika u počet­
cima navodne zajedničke geneze, umanjivanje uloge samostalnih
hrvatskih radova na području standardizacije, naglašavanje inici­
jative i glavne uloge Srba (u ulozi Vuka Karadžića) u tom procesu te
prebacivanje konstituiranja hrvatsko-srpskoga jezika na tridesete
godine XIX. stoljeća. Bečki dogovor iz 1850. godine postao je bitan
posrednik i važna poveznica u navedenim događajima. U stvarno­
sti je to bila samo formalna deklaracija koja nije imala praktičnih
posljedica na kreiranje zajedničkoga srpskog i hrvatskog standar­
d nog jezika. Bečki je dogovor demitologiziran, kao uostalom i druge
{: i njenice iz zajedničke prošlosti.28
U kontekstu predstavljenih standardizacijskih problema peri­
odizacija D. Brozovića, koja datira početke standardizacije hrvat­
skoga jezika u polovicu XVIII. stoljeća a ne u 1830. godinu, bila j e
prijelomna u dotadašnjim pogledima na taj problem. Zato ne ču­
d i reakcija u medijima, koju S. Babić naziva »pravom političkom
' ;
(
:Janci se nalaze u njegovim knjigama: Lj. Jonke: Književni jezik U teoriji i praksi, Zagreb,
l %1. i Hrvatski književni jezik 19. i 20. stoleća, Zagreb, 1971.
' I I
ÍÌ tome je između ostalih pisao M. Kačić: Politika Uznanstvenoj slavistici iliti političko
w:iknslovlje, »Croatica<< 45-46, Zagreb, 1997., str. 93.-100.
60 HRVATI l NJI HOV JEZIK
kampanjom«29, iako je već nastupilo razdoblje određene liberaliza­
cije jezične politike. Ocijenjena je kao pojava jezičnoga nacionaliz­
ma. Istraživanje početaka hrvatskoga jezika postalo je politički pro­
blem koji je ugrožavao jedinstvo jezika, a time i države. Rasprava
je k tomu započela nakon slavne Deklarcije o nazivu i položaju hr­
vatskog književnogjezika iz 1967. godine, čiji je Brozović bio suautor
i j edan od pokretača. Zajednički cilj Deklaracije i rasprave bio je
vraćanje hrvatskomu jeziku samostalnoga statusa koji mu pripada.
Istraživanje početaka hrvatskoga književnog jezika odnosilo se
na pitanje njegove odjelitosti, specifičnosti i samostalnosti u tijeku
povijesnoga razvitka, a prije svega na pitanje trajanja književne tra­
dicije. Pomicanje te tradicije za sto godina unaprijed, za razliku od
službeno obvezujućega pogleda, dovelo je do shvaćanja da je hrvat­
ski jezik »stariji« od srpskoga, a u ono doba ta je činjenica narastala
do uloge važnoga argumenta u sporu o »krađi jezika«, tj . :
Ako je hrvatski književni jezik stariji od srpskoga, a jest, onda nikako
Hrvati nisu mogli svoj jezik preuzeti od Srba. Ponavljam svoju već izre­
čenu misao: ako je riječ o preuzimanju, onda su Srbi prije preuzeli svoj
jezik od Hrvata negoli je obratno. 30
U raspravama obiju strana »prisvajanje jezika« može dakle biti dvo­
sjekli argument.
Datiranje u Brozovićevoj standardizaciji rezultat je teoretskih
pretpostavaka koje je on prihvatio, a koje proizlaze iz same defini­
cije standardnoga jezika. 31 Autor to obrazlaže sljedećim riječima:
... egzistencija jednoga standardnog jezika računa se otkada on postoji
kao pismeni jezik, sa svojom današnjom supstancijom i strukturom, uz
e v o l u L i o n i razvoj (dakle bez skokova i bez revolucionarnih promje-
29 S. Babić dokumentira televizijske emisije te komentare i intervjue iz tiska u pretisku svoje
recenzije Nova i cjelovita slika . . . , u: idem: Hrvatska jučer i danas, Zagreb, 1995., str. 246.­
·252., u dodanoj bilješci 6 na str. 251. U tome svesku istoga autora: ]ezična politika Dalibora
Brozovića, str. 266.-271 . O tome vidi i A. Selak: Taj hrvatski, Zagreb, 1992., str. 88.-96.
30 S. Babić: Poticaji i podaci za raspravu o početku hrvatskoga književnoga jezika, >>Jezik<<
45, 4, Zagreb, 1998., str. 128.
31 Usporedi I. poglavlje.
11. POGLAVLJE: Periodizacija povijesti hrvatskoga jezika 61
na svoje materije) i otkada se u njem izgrađuje iznadregionalna norma,
spontano ili kodifikacionim zahvatima. 3
2
< ; l avni kriterij su obilježja standarda pa se hrvatski jezik iz polovice
XVIII. stoljeća ne treba previše razlikovati od njegova suvremenog
oblika. Brozović također navodi i pismeni ili literarni jezik koji je u
odnosu na standardni na nižem stupnju hijerarhije, a oba se jezika
međusobno razlikuju po funkciji i opsegu uporabe. 33
U raspravi o početcima standardizacije veliku ulogu igraju upra­
vo termini standardni jezik i književni jezik. Stjepan BabiĆ34 nagla­
sak stavlja na dosta nejasnu razgraničenost pojmova: standardni,
k njiževni, pisani jezik, a posebice na definiranje prvoga u povije­
snom kontekstu, kada on ne mora biti istoznačan s ostalim nazivi­
ma. Književni jezik je širi, univerzalan, ne postavlja restrikcije za
obilježja koje mora ispunjavati standardni jezik, kao što su auto­
nomnost, normiranje, polifunkcionalnost, elastična stabilnost pa ga
je stoga bolje primjenjivati na početno razdoblje pisanoga jezika.
Nakon pojave Brozovićeve knjige za tadašnju kroatistiku važ­
no je bilo samo narušavanje iskrivlj enoga stereotipa o postanku
jezika u vrijeme preporoda. Nakon toga počele su rasprave o nje­
govim stvarnim početcima, što se pokazalo daleko zamršenijim te
h rvatski jezikoslovci o tome ni do danas nisu izgradili zaj ednič­
ko mišljenje. Razlika u pogledima proizlazila je uglavnom iz već
spomenutih terminoloških razlika između naziva standardni jezik
i književni jezik.
Na problem početaka hrvatskoga jezika D. Brozović je obratio
pozornost još 1970. godine.35 U isto je vrijeme započela rasprava u
kojoj se prije svega postavljalo pitanje o datiranju hrvatskoga jezi-
D. Brozović: Hrvatski jezik, njegovo mjesto . . . , str. 48
' ¹
l b idem, str. 16.
I \
s. Babić: Nova i cjelovita slika ... ,; idem: Gundulićev jezik prema suvremenome hrvatskome
A 11iiževnom jeziku, >>Forum<< XXVIII, Zagreb, 1989., str. 534.-548. Pretisak u: idem.: Hrvatska
/t' :ikoslovna čitanka . . . , str. 280.-292.
'
D. Brozović: O početku hrvatskoga jezičnog standarda, >>Kritika<< 10, Zagreb, 1970., str.
:•. 1 . ·12. Pretisak u: idem: Standardni jezik ... , str. 127.-158.
62 HRVATI l NJI HOV JEZI K
ka u polovicu XVIII. stoljeća. Mate Šimundić, 36 na temelju jezičnih
obilježja renesansnih pisaca XVI. stolj eća (Džore Držića, Marina
Držića, Nikole Nalješkovića, Dominka Zlatarića, Matije Divkovića)
i XVII. stoljeća (Ivana Gundulića, Ivana Bunića Vučića, Junij a Pal­
matića, Ignjata Đurđevića i drugih), postavio je taj početak u XVI.
stoljeće navodeći da:
Njihov jezik, jezik književnika XVI. i XVII. stoljeća, nije posve jednak su­
vremenomu standardnom jeziku, ili točnije: nije mu jednak u potankosti­
ma morfološke i leksičke naravi. U minula četiri stoljeća moguće je uočiti
više evolucionih ravni ili slojeva, ali tvarnost i struktura jezika ostaju ne­
izmijenjene u književnosti i sveukupnoj pisanoj praksiY
Šimundićevo je mišljenje dijelio S. Babić u recenziji Brozovićevih
radova i u kasnijim člancima38 u kojima prihvaća kronološke okvi­
re njegove periodizacije i teoretske pretpostavke, ali tvrdi da po­
lovicom XVIII. st. nije bilo takvih promjena koje bi mogle znači­
ti početke hrvatskoga standarda. Stoga predlaže pomak početka
standardizacije na drugo razdoblje. Analizom jezika I. Gundulića
pokazuje da nema razlika u jezicima pisaca koje je Brozović smje­
stio u dva različita razdoblja u svojoj periodizaciji, tj. u drugo i treće
razdoblje. Po njegovu mišljenju hrvatski jezik u XVI. i XVII. stoljeću
ima sva obilježja standardnoga jezika. Dalibor Brozović39 u anali­
zi Šimundićevih pogleda upozorava na regionalni karakter dubro­
vačke pismenosti, na njegov nenovoštokavski jezik, kao i na revo­
lucionarni, a ne evolucijski karakter promjena supstancije i struk­
ture jezika koje se u njemu vrše na putu prema novoštokavizaciji.
Osim toga Brozović gleda na problem jezične standardizacije šire,
u kontekstu ostalih slavenskih jezika40 koji su, po njegovu mišije-
36 M. Šimundić: Protiv podjele hrvatske književnosti na >>staru<< i »novu<< (U svezi s temom
»Kada uistinu počinje hrvatski standardni jezik«), »Kritika<< 13, Zagreb, 1970., str. 439.-451.
37 lbidem, str. 448.
38 S. Babić: Nova i cjelovita slika ... ; idem, Gundulićev jezik ... ; idem, Poticaji i podaci . . .
39 D. Brozović: Hrvatski jezik, njegovo mjesto . . . , str. 52.-53.
40 D. Brozović: Sociolingvistička situacia i problemi jezične standardizacije u slavenskom
svijetu XVII stoljeća, >>Radovi Filozofskog fakulteta u Zadru<< ll, Zadar, 1972.-1973., str. 17.­
-35. Autor pokreće isti problem u: Hrvatski jezik, njegovo mjesto ... , str. 44. -47. U novije vri-
ll. POGLAVLJE: Periodizacija povijesti hrvatskoga jezika 63
nju kao i hrvatski došli u taj status zajedno s njim u XVIII. stolje­
l: u, s iznimkom poljskoga jezika, normiranoga dvjesta godina prije.
< )samnaesto je stoljeće prijelomno razdoblje u oblikovanju slaven­
skih naroda i njihovih književnih jezika. Standardizacijom vlastita
nacionalnog jezika Hrvatska se uz ostale slavenske narode i njihove
države uključila u tadašnju europsku civilizaciju. Polovicu XVIII.
st oljeća Brozović smatra razdobljem pretečom za budući narodni
preporod Slavena. S obzirom na sociolingvističke čimbenike pri­
sutne u procesu standardizacije, Brozović dijeli slavenske jezike u
dvije skupine: jugoistočnu (Rusija, Ukrajina, Bjelorusija, Bugarska,
Makedonija, Srbija) i zapadnoslavensku (zapadnoslavenski narodi
i Slovenci). Tražeći usporednicu, autor smj ešta Hrvatsku u sredi­
nu, s obzirom na obilježja zajednička jugoistočnoj (crkvenoslaven­
ska tradicija) i zapadnoj skupini (katolicizam, pismo), ubrajajući
l l rvatsku i u slavenski i u širi, europski kontekst jezične standardi­
zacije. U povijesti hrvatskoga jezika veliku su ulogu odigrala origi­
nalna i samo njemu svojstvena obilježja koja su odredila vrijeme
nastanka i oblik budućega standarda. Tu se može navesti političko
razbijanje države i njezino potpadanje pod Tursku i pod europske
zemlje, iz čega je proizašla regionalizacija te pripadnost sredoze­
mnom krugu, kao i »dijeljenje« štokavštine s ostalim narodima ­
Srbima, Crnogorcima i Bošnjacima.
Za dubrovački jezik S. Babić tvrdi da se problem svodi na pojavu
a kcentuacije i novih nastavaka u im enskoj fleksiji. Oba ta obiljež­
j a, tj . novoštokavska akcentuacija (s četirima naglasnim tipovima)
i feksijske inovacije (prije svega sinkretizam dativa, lokativa i in­
s t rumentala množine), osobitost su novoštokavskih dijalekata, ali
po Babićevu mišljenju nisu odlučujuće kad je riječ o jeziku dubro­
vačke pismenosti jer u pisanome jeziku nisu bilježeni naglasci pa
i h je teško provjeravati, iako su istraživanja i praksa pokazali da se
< ; undulićeva poezija može čitati po staroj i novoj akcentuaciW\ to
l • · • HC tom se temom bavila i D. Sesar: Slavenski jezici u XVII stoljeću: hrvatska književna i
f•·.Hna baština u slavistička} magli, >>Fluminensia« 16, 1-2, Rijeka, 2004., str. 65.-76.
| |
Vi še o tome S. Babić: Gundulićev jezik . . . , str. 288.-289.
64 HRVATI l NJI HOV JEZIK
više što su pjesnici dosta slobodno rabili rimu. Osim toga, iako se
pojava novoštokavske akcentuacije bilježi krajem XIV. i početkom
XV. stoljeća, evolucija dijalekta staroštokavskoga tipa u novoštokav­
ski događala se postupno, a naglasna se norma uspostavila posljed­
nja. Isto tako novi se padežni oblici za Dat./Lok./Instr. pojavljuju
uz stare nastavke i u jeziku Antuna Kačića Miošića i Matije Antuna
Relkovića. U gramatici B. Kašića (1604.) oni se pojavljuju kao nor­
mativni prijedlozi uz stare oblike. U novoštokavskome sustavu oni
su dobili prevagu od XVII. stoljeća. Ali stari, nesinkretični nastavci
obvezatni su još u fleksijskoj normi ilirskoga jezika koja se povlači
pred standardom vukovaca tek potkraj XIX. stoljeća. Stjepan Babić,
pozivajući se na Brozovićeve teoretske pretpostavke, dokazuje da
polovicom XVIII. st. nije bilo u štokavštini jezičnih promjena koje
bi mogle biti granicom nove faze u povijesti jezika. Prema njegovu
mišljenju promjene iz staroštokavštine u novoštokavštinu događale
su se evolucijski, a ne revolucionarno. To potvrđuje i sam Brozović,
navodeći da je dubrovački jezik XVII. i prve polovice XVIII. stoljeća
već dijalektno bio većinom novoštokavski te se nalazio na sličnome
razvojnom stupnju kao i ostali novo štokavski dijalekti, iako ga je ka­
rakterizirala veća količina arhaizama.42 Sljedeći je problem regi­
onalizam Gundulićeva jezika i jezika ostalih dubrovačkih pisaca koji
se u hrvatskoj pismenosti XVI. i XVII. stoljeća p rekla pao s pojavom
tronarječnosti, što je teoretski i praktično otežavalo i kompliciralo
proces standardizacije hrvatskoga jezika. Postojanje više književ­
nih jezika koji u određenom razdoblju prestaju vršiti tu funkciju,
nije u suprotnosti s činjenicom da je štokavski dijalekt u toj funkciji
očuvao kontinuitet od kraja XV. stoljeća do danas. Regionalizam je,
istina, u suprotnosti s nadregionalnim zahtjevima standardnoga
jezika, iako se ipak (osim baroknoga pjesništva samoga Gundulića
koje je bilo na najvišoj umjetničkoj i intelektualnoj razini, ali na­
mijenjeno elitnom čitatelju, pa u njegovo vrijeme nije nalazilo ma­
sovnu publiku) ta pojava ne može uopćiti i prenijeti na sve dubro­
vačke pisce XVI. i XVII. stoljeća čiji se utjecaj i recepcija postupno
42 D. Brozović: Hrvatski jezik, njegovo mjesto ... , str. 35.
11. POGLAVLJE: Periodizacija povijesti hrvatskoga jezika 65
ši r i la nadilazeći dalmatinsko-dubrovačko područje i obuhvaćajući
ozaljski krug i Slavoniju, da bi na kraju u razdoblju ilirizma učinila
Iz Gundulića vodećega pjesnika, a iz njegova Osmana kultnu knjigu
narodnoga preporoda, potvrđujući tako dubrovačko sudjelovanje
l l stvaranju hrvatskoga jezika - kako drži Josip Vončina. Isto takvo
j Î i mišljenje Lj . Jonkea:
Bujna književna djelatnost u Dubrovniku od druge polovice XV. do kraja
XVIII. st. izgradila je izražajan književni jezik, koji nije bio puki prijenos
štokavskog narodnog dijalekta u književnost, nego oplemenjeni književni
izraz i za poeziju i za prozu. Bio je to u velikom stupnju normiran književni
jezik, koji je svojom normom djelovao i preko granica svoga područja.43
Sl ičnoga je mišljenja i R. Katičić.44
Prepreke regionalizma najlakše su prelazila djela koje Brozović
tw uzima u obzir, koja pripadaju nižemu, popularnom u kulturnom
krugu, a to su sakralna djela žive crkveno slavenske tradicije prisut­
t w u Hrvatskoj od XII. do kraja XV. stoljeća. Babić podupire svoje
mi šljenje djelom bosanskoga franjevca, Ivana Bandulavića, Pištole
1 l'uangelija (1613.) koje je u 250 godina doživjelo 20 izdanja i čitalo
OÎ po cijeloj Hrvatskoj.45 Slično je bilo i s djelom Matije Divkovića
Nauk krstjanski (1611.) s 30 izdanja u dvjesto godina. Neosporna
ji' činjenica da je pismenost bosanskih franjevaca u XVII. stoljeću
hi l a nadregionalna, a uz to je pomagala dubrovačkoj štokavštini u
l l ' ritorijalnom smislu, znatno proširujući granice njezina književ­
na funkcioniranja. Sličnu je ulogu odigrao i Ritual rimski Bartula
Kašića iz 1640. godine, djelo koje je imalo sedam izdanja i rabilo se u
l , rv atskoj Crkvi dva i pol stoljeća. Kašić je odigrao i najvažniju ulogu
l l pridavanju naddijalektnoga karaktera štokavštini, provodeći oda­
hi r odbacivanjem čakavštine i započinjući proces normiranja hr­
vat skoga jezika kao autor prve hrvatske gramatike iz 1604. godine.
I |
l .j . Jonke: Jezik srpskohrvatski, u: Enciklopedia Jugoslavije, IV., Zagreb, 1960., str. 520.
H. Katičić: Opseg poviesti hrvatskog jezika, U.Hrvatski znanstveni zbornik, l, 1971. , str.
. ' i. 12. Pretisak: idem, Novi jezikoslovni ogledi, Zagreb, 1986., str. 265.-286.
"'
l ' rema S. Babiću: Poticaji i podaci . . . , str. 125. Detaljnije o tome E. von Erdmann-Pandžić:
l ·d iri stoleća hrvatske filologije, O.Prvi hrvatski s la vis tički kongres, Zbornik radova I, Zagreb,
1 ' 1'17., str. 51.-54.
66 HRVATI l NJI HOV JEZI K
Važan prinos toj problematici bila su istraživanja Ivana Pede­
rina46 koja su dokazala neposrednu svezu dubrovačke petrarkisti­
čke poezije s tradicijom glagoljske pismenosti pisane hrvatskom sta­
roslavenskom redakcijom. U njoj su rabljenomu leksiku svjetovni
pisci dali nova značenja. Autor analizira jezik ljubavnoga pjesništva
Šiška Menčetića i Džore Držića kako bi pokazao da dotadašnji teol­
oški leksik dobiva u njih nova značenja: ljubav ne označuje samo
ljubav prema Bogu nego i prema ženi; cvilenje ne izražava samo bol
učenika za raspetim Kristom već je i izraz ljubavnih patnji zaljublje­
noga pjesnika; služiti se nije moralo samo Isusu nego i odabranici
srca. Takva promjena značenja bila je moguća jer je XV. stoljeće u
povijesti hrvatskoga jezika značilo kraj hrvatske, tj. čakavske redak­
cije staroslavenskoga jezika u književnoj funkciji. Njegovu ulogu
preuzimaju domaći dijalekti, što ga potpuno razlikuje od ostalih
slavenskih jezika čiji su izvori pismenosti također povezani s ćiri­
lometodskim nasljeđem, ali u kojih se taj proces odvija tek u XVIII.
stoljeću. U Hrvatskoj je došlo do toga zbog pobjede latinaša, tj. odr­
žavanja liturgije na latinskom jeziku koji je ograničio doseg i ulogu
slavenskoga obreda čiji je jezik, izgubivši prestiž u Crkvi, mogao
početi vršiti novu, svjetovnu funkciju a da mu se pritom ne pred­
bacuje bogohuljenje. Tako nije bilo u srpskom j eziku u kojemu j e
46 I. Pederin: Pretvorba hrvatskog iz crkvenog u književni jezik (Raščlamba uporabe bogo­
slovnog i književnog nazivlja kod Šiška Menčetića i Džore Držića), »Crkva u svijetu« l, Split,
1970., str. 65.-74.; zatim u njegovoj knjizi Začinjavci, štioci i pregaoci, Zagreb, 1977. Pederinov
rad nije imao odjeka pa je ponovno izdan u: >>Jezik« 45, 4, Zagreb, 1998., str. 128.-139. Naslov
zahtijeva objašnjenje: tvorac riječi začinjavac bio je M. Marulić koji ga je skovao posvećujući
Juditu splitskomu kanoniku Dujmu Balistriliću, misleći najvjerojatnije na srednjovjekovne
autore koji su svoja djela ukrašavali i stvarali nov pjesnički oblik. Postoje i druge interpreta­
cije koje se pozivaju na druga značenja glagola začiniti/začinjali (ukrašavati, začin j ati miro­
dijama/ počinjati), što je tvorbena osnova navedene riječi. Zato ju neki istraživači povezuju
s anonimnim stvaraocima koji su >>začinjali<< književnost u njezinim početcima, a neki su to
povezivali čak sa srednjovjekovnom kulinarnom metaforikom, napose s danteovskom. O
tome J. Rapacka: Fragmenty o Maruliciu, u: eadem:
S
r6dziemnomorze. Europa
S
rodkowa.
Balkany. Studia z literatur poludniowoslowianskich, ur. M. D<browska-Partyka, Krakow,
2002., str. 98. -127. O tome i J. Vončina: Marulićevi >>začinjavci«, u: idem: ]ezičnopovijesne
rasprave, Zagreb, 1979., str. 77.-105. Taj autor daje pregled svih značenjskih interpretacija
riječi, sam se opredjeljuje za značenje pjesnik - pjevač. Štioci- arh. >>Čitatelji«, zapravo čitači.
Pregaoci (pregalac) je označavalo >>ljude od djela, one koji su bezinteresno djelovali za opće
dobro<<.
l l . POGLAVLJE: Periodizacija povijesti hrvatskoga jezika 67
nk venoslavenski, kako kaže Pederin, ostao mumificiran i zatvoren
u teološki okvir. U povijesti hrvatskoga jezika to je bila revolucio­
narna pojava i nije obuhvatila mnogo riječi, ali, kako kaže autor,
! me su bile iznimno važne. Ne može se tako zamisliti ljubavnu liri­
ku bez riječi poput: kripos, lipos, lubav, milost, oholost, služiti, služ­
ha, cviliti, tužiti « « . Rezultati Pederinovih istraživanja u kojima je ot­
k rio uporabu višestoljetne leksičke tradicije u posve narodnoj, svje­
t ovnoj dubrovačkoj književnosti, omogućili su povezivanje s prvim
razdobljem pismenosti te tako pokazali neprekinut razvojni slijed
hrvatskoga književnoga jezika od XV. stoljeća do suvremenih da­
na
.
Na području versifikacije analogna je istraživanja proveo Ivan
Sl amnig koji je otkrio vezu između renesansnoga dvostruko rimo­
vanoga dvanaesterca te versifikacije i ritma glagoljičnih tekstovaY
Zahvaljujući navedenim istraživanjima, početke hrvatskoga knji­
�. c � vnoga jezika temeljenoga na štokavskome dijalektu sasvim si­
gu mo možemo datirati na kraj XV. stoljeća. S takvim se ispravkom
c l at i ranja početaka slaže S. Babić. On svoje poglede temelji na us­
poređivanju tekstova na hrvatskome jeziku iz toga razdoblja s istim
t !' kstovima suvremenoga hrvatskog jezika, pokazujući da se oni je­
zi čno vrlo malo razlikuju i potpuno su razumljivi današnjemu či­
t at elju. Kao primjer, među ostalim može poslužiti molitva Oče naš.
Prva ovdje navedena verzija potječe iz 1595. i nalazi se u rječniku
1 :. Vrančića, dok je druga suvremena verzija iz Biblije (Novi zavjet,
/. agreb, 1968.).
1 lt'l' naš koji jesi na nebesih.
< il't'li se ime tvoje.
l 'ridi kralevstvo tvoje.
/ludi volja tvoja.
1 11 ko na nebu tako i na zemlji.
1 n1h naš svagdanji daj nam danas
l 111 pusti nam duge naše, kako i mi
t• ltndćamo dužnikom našim.
Oče naš, koji jesi na nebesima!
Sveti se ime tvoje!
Dođi kraljevstvo tvoje!
Budi volja tvoja
Kako na nebu, tako i na zemlji!
Kruh naš svagdanji daj nam danas!
I otpusti nam duge naše kako i mi
otpuštamo dužnicima svojim!

• l . Slamnig: Hrvatska versifikacija. Narav, povijest, veze, Zagreb, 1981.
68 HRVATI l NJI HOV JEZI K
I ne uvedi nas u napast, da oslobodi
nas oda zla. Amen.
I ne uvedi nas u napast, nego izbavi
nas od zla! Amen 48
Iako molitve po prirodi stvari čuvaju mnogo arhaizama, u objema
verzijama najvažnije su razlike u staroštokavskoj fleksiji: nebesih,
dužnikom prema nebesima, dužnicima ili u fonetskoj realizaciji pra­
slavenske jotacije, šćakavske, tipične za ikavske dijalekte: otpušća­
mo prema štokavskom obliku otpuštamo, tj. prema drugačijem je­
zičnom sustavu no što je sadašnji.

Vraćamo se dakle pitanju možemo li XVI. stoljeće smatrati po­
cetkom hrvatskoga standarda. Za Brozovića, koji dosljedno primje­
njuje postavke svoje teorije, početak hrvatskoga standarda pripada
polovici XVIII. stoljeća. On razlikuje tri razdoblja standardizacije, a
dva posljednja mogu se smatrati »poststandardizacijskima« jer se
odnose na evoluciju već priznatoga standarda.
Temeljeći se na teoretskim postavkama D. Brozovića iz 1970. go­
dine, R. KatičiĆ49 korigira njegov periodizacijski projekt i uzima u
obzir kasnija istraživanja hrvatskoga jezičnog nasljeđa. Poziva se
na njegovu definiciju jezičnoga standarda, verificira složeni pro­
ces jezičnoga oblikovanja i precizira kronologiju pojedinih njemu
svojstvenih obilježja.50
Prvo obilježje, funkcija jezika kao sredstva komunikacije i izra­
žavanja, datirano je u drugu polovicu XVI. stoljeća, a razvoj i jača­
nje te funkcije poj avljuje se u XVII. stoljeću. Tomu je posebno pri­
pomogla djelatnost Katoličke crkve u okviru protureformacije. U
tom se razdoblju pojavljuju začetci preskriptivne norme zahvalju­
jući gramatici B. Kašića i rječniku F. Vrančića.
Sljedeći čimbenik koji jeziku daje naziv standardnoga jest njego­
va »funkcionalna kvaliteta«, tj. postignuta sposobnost izražavanja

S. a.|.ć ..š

� ,e ,a:.

,.�.c c :c¬e x.,+c.:a,:.,. ,e č|.:.i Važnost poznavanja povijesti
hrvatskoga kn}lzevnogJezzka, a .+e¬. Tisućljetni jezik naš hrvatski, z.,:e|. 1991. , .:: 93.­
·98. rc ,e .:¬.,e:,e:. ,:e:...i č|.:i. ,c+ ¬.|c +:aič.,.¬ :..|c.c¬ c|,..|,e:c,. a
u:..:.ic¬ :,e+:.ia, z.,:e|, 16. VII. 1971.
·�a

i.:.č.ć Hrvatski jezični standard, ·re:.i- Sl, 2, z.,:e|. 2004., .:: ++sa
Č
|.:.i ,e :c
·.,. .o:e:. .a:c:c..| ,c,|e+.
50 o., ,c,|..|,e I.
ll. POGLAVLJE: Periodizacija povijesti hrvatskoga jezika 69
funkcionalnih stilova radi poboljšanja komunikacijskoga procesa u
društvu koje se još uvijek razvija. To obilježje doseže željenu razinu
polovicom XVIII. stoljeća inspirirano, uz stariju protureformaciju,
novim pokretima i idejama prosvjetiteljstva i predromantizma. U
Puropsku kulturnu zajednicu Hrvatska se upisuje djelom A. Kačića
M iošića. Riječ je o djelu Razgovor ugodni naroda slovinskoga, ute­
reljenome na epskome narodnom pjesništvu. Razdoblje prosvje­
l iteljstva pridonosi jezičnom razvitku i omogućuje bogatstvo stili­
stičkoga izraza te razvija dotad postignuti stupanj normiranosti.
Treći čimbenik o kojemu je ovisio prijelaz književnoga jezika u
standardni bio je sam karakter društva koje se njime služilo. Tada
je to bila hrvatska etnička zajednica koja se u vrijeme ilirskoga na­
rodnoga preporoda integrirala i pretvorila u nacionalnu zajednicu.
Odvijalo se to u doba Francuske revolucije, Napoleonovih Ilirskih
provincija i širenja rodoljubnih ideja romantizma o nacionalnoj ne­
ovisnosti.
R. Katičić slaže se s Brozovićem kad je riječ o datiranju početa­
ka jezičnoga standarda polovicom XVIII. stoljećaY Smatrajući pak
standardizaciju procesom, a standard njezinim rezultatom, Katičić
u standardizacijsko razdoblje ubraja i povijest hrvatskoga jezika od
polovice XVI. stoljeća, čime znatno pomiče datiranje njegovih po­
četaka i naglašuje postupnost njegova oblikovanja. Tako se prema
njegovu mišljenju o početcima hrvatskoga standarda može govoriti
već od kraja XVI. i početka XVII. stoljeća.
Tim se pogledima Katičić približava mišljenju S. Babića, iako
kronologiju pojava koje oni proučavaju dijeli stotina godina. Posto­
jeće su razlike rezultatom različitih teoretskih polazišta. Babić se
radije poziva na književni jezik ističući u raspravi posljedice upo­
rabe višeznačnoga naziva »standardni« u odnosu prema jeziku koji
je već na određenoj etapi svojega razvitka. Prema njegovu mišljenju
»Standard mora biti stanje, a ne može biti razvoj, odnosno, gdje ima
u .i|.+a . :.¬ :,e,c.. ..::.i.. .¬. ,:.¬,e:e .: :c,. :.:+c||,., c+ ae|,ic..ć. +c i.č.ć.
v.cš.ć. u., a i.:.č.ć Sintaksa hrvatskoga književnogjezika. Nacrt za gramatiku, z.,:e|.
1986.
70 HRVATI l NJI HOV JEZI K
razvoja, nema standarda.«52 U skladu s tim postavkama, on je pot­
puno u pravu kada kraj XV. stoljeća smatra početkom hrvatskoga
književnog jezika jer je to oblik jezika koji ne mora ispunjavati de­
finicijske postavke standardnoga jezika. S njegovim se mišljenjem
slaže Mario Grčević53, ali on istodobno upućuje na sistemske pro­
mjene koje su se odvile u tom razdoblju hrvatskoga jezika.
S druge strane, M. Moguš upozorava na nepostojanje oštre gra­
nice između »procesa« i »rezultata«, tj. između predstandardnog i
standardnog razdoblja:
Standardizacija je proces koji obično počinje duboko u predstandardnom
razdoblju i na osobit način povezuje povijest književnoga jezika, pred­
standardnoga i standardnoga, u jednu cjelinu. 54
I M. Radovanović smatra jezičnu standardizaciju dugotrajnim pro­
cesom s više etapa.55
U raspravi je sudjelovao i D. Škiljan56 koji u skladu sa svojom ra­
nijom definicijom procesa standardizacije tvrdi da se o standardi­
zaciji hrvatskoga jezika prije XIX. stoljeća ne može govoriti jer tada
jezik još nije ispunjavao standardološke kriterije. Glavnu je ulogu
u nastanku standarda odigrala, po mišljenju tog autora, djelatnost
društveno-političke elite XIX. stoljeća, tj. iliraca. Zbog toga on ističe
krajnju fazu standardizacije umanjujući značenje djelatnosti za-
52 S. Babić: Gundulićev jezik . . . , str. 284.
53 M. Grčević: Die Entstehung der kroatischen Literatursprache, K6ln-Weimar-Wien, 1997.
Knjiga je dobila vrlo pozitivnu recenziju hrvatske jezikoslovke Nataše Bašić i vrlo negativnu
recenziju Pavla Ivića koji je kritizirao autorovu interpretaciju perioda nastanka hrvatsko­
-srpskoga jezika i Vukove uloge. Autoru je također predbacio sinonimnu uporabu pojmova
književni i standardni jezik (vidi bibliografiju).
54 M. Moguš: Povijesni pregled hrvatskoga književnog jezika, u: S. Babić, D. Brozović, M.
Moguš, S. Pavešić, l. Škarić, S. Težak: Povijesni pregled, glasovi i oblici hrvatskoga književnog
jezika. Nacrti za gramatiku, Zagreb, 1991., str. 18.
55 o
. .
l l ngma ne pag ede o standardizaciji prikazuje u svojim radovima R. Auty: Literary
Language and Literary Dialekt in Medieval and Early Modern Slavonic Literatures, >>The
Slavonic and East European Review«, vol. 56, London, 1978., str. 192.-201. U skladu s njego­
vim teoretskim postavkama književni se jezik datira od trenutka kada je on istovjetan obli­
ku suvremenoga jezika. Prepreku za priznavanje nastanka hrvatskoga književnoga jezika
prije XIX. stoljeća činila je za autora ikavsko-jekavska dihotomija. U Autyjevoj teoriji nema
mjesta procesu standardizacije, a književni jezik sukladno tomu nema povijesti.
56 D. Škiljan: Govor nacie. Jezik, nacija, Hrvati, Zagreb, 2002.
11. POGLAVLJE: Periodizacija povijesti hrvatskoga jezika
71
počete u prethodnim razdobljima koja su proces standardizacije
dovela do krajnjega rezultataY
Kako ne postoji jedinstven pogled kroatista na temu početaka
hrvatskoga standarda, u rezimeu predstavljamo samo najvažnije
činjenice.
Povijest hrvatskoga književnog jezika nesumnjivo počinje od
Bašćanske ploče, koja simbolizira početak najstarijega razdoblja
hrvatske pismenosti. Korijeni suvremenoga jezika sežu na kraj XV.
stoljeća, čime se zatvara prvi, najstariji period njegove povijesti i u
kojemu dubrovačka štokavština bilježi dvjestagodišnje potvrde pi­
sane književnosti. Započinju sljedeća razdoblja s udjelom štokav­
štine kao osnovice suvremenoga j ezika. Zato se može govoriti o
neprekinutom razvitku hrvatskoga kao književnoga jezika već od
kraja XV. stoljeća pa sve do danas. Standardizacija hrvatskoga je­
zika bila je dugotrajan proces. Od XVI. stoljeća oblikuju se brojna
definicijska obilježja kasnijega standardnoga jezika koji proživljava
evoluciju tipičnu za povijest svakoga jezika, i u okviru samoga su­
stava i u normi. Potonja se pojavljuje u XVII. stoljeću i traje do po­
lovice XIX. stoljeća te ima, kako smo već spomenuli, individualni
karakter jer su ju preskribirali grama ti čari ili pisci čije je stvaralaš­
tvo bilo uzorom. Zbog slabosti preskriptivne norme kao rezultata
posebnih sociolingvističkih činitelja, između ostaloga i književne
tronarječnosti, važnu je ulogu odigrala uzusna norma. Različito
datiranje početaka jezika: kraj XV. st. (Babić), kraj XVI. i početak
XVII. st. (Katičić), polovica XVIII. st. (Brozović) te konačno XIX. st.
(Škiljan), stavlja samo naglasak na različite činjenice u pojedini�
fazama njegova razvoja i ne odbacuje kontinuitet njegove evoluci­
je i samostalnoga jezičnog statusa. Jedan od aspekata Brozovićeve
periodizacije i s njom povezane rasprave bilo je ispravljanje neisti­
nitog prikazivanja početaka standardnoga (književnog) hrvatskog
jezika te upućivanje na specifičnost njegova razvitka, različitosti i
samostalnosti u posebnim povijesnim uvjetima u kojima se nala­
zio i koji su određivali smjer njegova razvitka, da bi mu se na kraju
vratilo mjesto koje mu pripada.
o pogledima toga autora vidi i u X. poglavlju.
1 1 1 . POGLAVLJE
Razdobl je pretpi smenosti
u povijesti hrvatskoga jezi ka
3.1. Slavenska rodovnica
3.1 .1 . Stvaranje j užnosl avenske zajednice jezika
Hrvatski jezik, uz slovenski, srpski i bosanski, pripada zapadno­
južnoslavenskim jezicima. Zajedno s bugarskim i makedonskim,
koj�p¿ipadaju istočnojužnoslavenskomu ogranku, oni čine skupi­
nu JUznoslavenskih jezika koji se izvode iz praslavenskoga. Raspad
�r�sla�enskoga jezika istodobno je i početak izdvajanja hrvatskoga
Jezika IZ praslavenske zajednice u nizu faza, sve do odvajanja za­
padnojužnoslavenske skupine.1
Slavenski su jezici u istraživanjima genealoške srodnosti jezika
p
.
rimjero�dvosložne obitelji jer »između njih i praslavenskoga je­
Zika postoJe posredne faze u obliku zapadnoslavenskoga, istočno­
slavenskoga i južnoslavenskog prajezika«. 2
Posljedicom toga starijega povijesnog izdvajanja razvojnih fa­
za u istraživanjima praslavenskoga j ezika bilo je postavljanje da­
tuma raspada pra jezika na VI. stoljeće i početak novoga razdoblja
zajednica (npr. južnoslavenske zajednice), shvaćenih kao zasebni
jezični sustavi iz kojih se razvijaju kasniji jezici pojedinih grupa.
1 Po�i��m se �a s;�j članak: B.
_
o�zkowa: Poludniowoslowiariska wsp6lnota j�zykowa
(Pewmkl l wqtphwosci), u: Praslowwnszczyzna ijej rozpad, ur. J. Rusek, w. Borys, warszawa,
I998., str. 193.-I99.
2
Z. Golqb, A. Heinz, K. Polanski: Slownik terminologiijfZykoznawczei Warszawa 1968
str. 491.
,, ' .y
I l l . POGLAVLJE: Razdoblje pretpismenosti U povijesti hrvatskoga jezika 73
Nešto drukčija je interpretacija toga problema u novijoj formu­
laciji koja uzima u obzir ispravak mnogih praslavenskih jezičnih
pojava u kronologiji, ali pretpostavlja kontinuitet praslavenskoga
jezika kao sustava sve do X. st. n. e., uz istodobnu njegovu podjelu
u dvije faze, od kojih je prva trajala do V. stoljeća, tj . do početka ve­
like seobe Slavena, s jedinstvenim jezikom. U drugoj fazi praslaven­
ski jezik, proširen već na velikom teritoriju, ima različita dijalektna
obilježja koja postaju osnovicom za izdvajanje kasnijih pojedinih
slavenskih jezika.
Na sadašnjem stupnju istraživanja smatra se da se praslavenski
jezik razdvojio na tri osnovne skupine, što se dogodilo manje-više
istodobno.3 Tradicionalni pogled o njegovoj prvoj podjeli na dva
ogranka (istočni ogranak s kasnijim istočnoslavenskim i južnosla­
venskim jezicima te zapadni ogranak) još prije početka seobe na
jug, dakle prije VI. st. , neki su znanstvenici odbacili na temelju iz­
mjena u kronologijama jezičnih pojava koje su to trebale potvrditi.4
To i dalje ostaje predmetom rasprava.
Izdvojene tri glavne skupine praslavenskih dijalekata, tj. tradici­
onalne zajednice, nisu istovrijedne, ni po povijesnome oblikovanju
određene zajednice s njezinom kasnijom unutarnjom podjelom i
odnosima između pojedinih jezika, ni po karakteru njezinih jezič­
nih obilježja.
Ovdje ćemo izostaviti problematiku zapadnih i istočnih jezičnih
skupina i pozabavit ćemo se pitanjem koje izaziva najviše rasprava,
problemom tzv. južnoslavenske zajednice čija su tri glavna proble­
ma mjesto, vrijeme nastanka i jezične pojave koje bi mogle potvr­
diti njezino postojanje. Posebnost te skupine bila je činjenica da su
p redci Južnih Slavena zauzimali prilično velik teritorij koji su nase­
ljavali u dvama migracijskim valovima, tj. Panoniju (područje A) i
H. Popowska-Taborska: Wczesne dzieje Slowian w swietle ichj�zyka, Wroclaw-Warszawa­
Krakow, I99l., str. 73.-91.
Dokazom je trebao biti rezultat razvoja 2u procesu II. i III. palatalizacije kao s' u istoč­
l lome ogranku, a š u zapadnome te razvitak skupine kv, gv u procesu II. palatalizacije i po­
jl'd nostavljenost skupina tl, dl > l na istoku u odnosu prema njihovoj očuvanosti na zapadu.
74 HRVATI l NJI HOV JEZIK
Balkanski poluotok (područje B). Danas nema sumnje da su u slavi­
zaciji juga5 sudjelovali i Istočni i Zapadni Slaveni prelazeći Karpate
u dva smjera: s istoka - Dukljanskim i Ta tarskim sedlom preko da­
našnje Rumunjske, sve do istočnoga dijela Balkana, te sa zapada -
kroz Moravska vrata, današnju
Č
ešku, Moravsku, Slovačku, zatim
Panoniju, sve do zapadnoga dijela Balkanskoga poluotoka. Istočni
smjer kretanja potvrđuju, među ostalim, leksički južnoslavizmi u
karpatskim ukrajinskim dijalektima i govorima Polesja, npr. srpski
i hrvatski bumbar dosta, naviljak, gmizati, sl(ijepi miš; ukrajinski
dijalekt: bumbar, dosta, slipa myš; poleški: navylnik, gomzity . . . . 6 O
udjelu Zapadnih Slavena svjedoče etnonimi Srba i Hrvata koji su
prisutni u zapadnim i u južnim slavenskim jezicima i leksik, npr.:
cesta, chorpa, chuliti, kaZati, kl�ka, mamiti, muditi, pil�, ručati, ru­
cho, stenica, verdlo itd.7
Idući prema jugu, Slaveni su postupno zauzimali teritorije južno
od Karpata, naseljava jući istočne Alpe, Daciju i Panonsku nizinu u
kojoj su živjeli i Avari, prije no što ih je 796. ¯ 803. pobijedio Karlo
Veliki. To su istodobno granice područja A. Slaveni koji su nastanji­
vali taj teritorij održavali su još živi kontakt s tadašnjim zapadnim i
istočnim dijelom praslavenskoga jezika, o čemu svjedoči zajednički
ostvara j nekolicine jezičnih pojava u tom razdoblju:
a) zajednički s istočnim dijelom:
l. rezultat razvoja X u procesu Il. i Ill. palatalizacije kao s;
2. razvoj skupina kv, gv > cv, zv u procesu Il. palatalizacije -
iako u obje te pojave ne možemo isključiti paralelan razvoj;
5 Migracijama na jug prethodila je seoba Slavena na istok i zapad, vjerojatno još u III. i IV.
stoljeću. Problem na kojemu temelj im svoje zaključke posebno su obradili: H. Lowmiarski:
Poczqtki Polski. ZDziej6w Slowian w I tysiqcleciu n. e., I Wie/ka migracja Slowian, Warszawa,
1964.; W. Felczak, T. Wasilewski: Historia Jugoslawii, Wrodaw-Warszawa-Krak6w-Gdarsk­
L6d:, 1985.; D. Pavličević: Poviest Hrvatske +. . ; L. Podhorodecki: Jugoslawia. Dzieje narod6w,
pmistw i raz pad federacji, Warszawa, 2000.
6 Usp. P. Ivić: Srpski narod . . + , str. 16.
7 W. Borys: Problematyka dialektyzm6w leksykalnych, O.Etnogeneza i topogeneza Slowian,
Warszawa-Poznali, 1980., str. 75.-87.
1 1 1 . POGLAVLJE: Razdoblje pretpismenosti U povijesti hrvatskoga jezika 75
3. i nadalje kontroverzna pojednostavlj enost skupina tl, dl >
l, s iznimkom ostataka njihova očuvanja u slovenskim di­
jalektima koje su u zapadni dio slavenskoga jezika donijeli
kolonisti;8
a, zajednički sa zapadnom, tj. s češko-slovačkom skupinom, još
aktualan polovicom VIII. st. razvitak je skupina TarT, TalT, TrT,
Telt > TrT, TlaT, TreT, TeTu srednjem dijelu riječi, kao i leksi­
ka, npr. grčiti, chrstati, chvrliti, kača, pipati itd.9
Isključivo južnoslavenskih crta iz toga vremena nije na tom po­
dručju bilo mnogo. Možemo nabrojiti:
1. razvoj arT-, alT- > raT-, laT- u početnom slogu, za razliku od
sjevernoga dijela, gdje je razvitak dvodijelan, ovisno o into­
naciji riječi;
2. razlika u nastavcima: južno - � u Gen. sg., Nom. i Ak. pl. ja­
-osnova te u Ak. pl. jo-osnova, za razliku od sjevernoga tzv.
trećega jata;
3. južni nastavak -omb u Instr. sg. o-osnova prema sjevernopra­
slavenskom -bmb; usporedi staroslavenski glasomb s potvr­
đenim oblikom oplatbmb u Kijevskome misalu;
4. aktivni particip prezenta s nastavkom -y u Nom. sg. m. i sr.
roda (usp. stsl. mogy, reky) suprotno s još uvijek neobjašnje­
nim sjevernim nastavkom -a (usp. staropoljski rzeka, staro­
ruski moga);
5. stavljanje veznika da na početak zavisne ciljne i objektne
surečenice;
6. prevaga sufiksalne derivacije s elementom -e u odnosu na
sjeverno -k10;
7. južni leksički dijalektizmi, npr. gaziti, opanak, brna, broj, bu­
na, kolto, mariti, oholb, rpdb, ruta, slutb, solna, šupl'b. 11
H. Popowska-Taborska, op. cit., str. 87.
w. Borys, op. cit.
1 0 R. Bošković: Razvitak sufiksa u južnoslavenskoj zajednici, >>Južnoslovenski filolog<<, XV,
Beograd, 1936., str. l. -155.
1
1 w. Borys, op. cit., tamo se nalazi i literatura o predmetu.
76 HRVATI l NJI HOV JEZIK
Navedena obilježja pojavljuju se i na južnome području, ali nijedno
od njih zapravo nije isključivo južnoslavensko jer su neka potvrđena
i na ostalim slavenskim područjima ili su tamo sekundarno zami­
jenjena kojim drugim obilježjem. 12
Teritorij A bio je onaj koji su znanstvenici smatrali kolijevkom
prajužnoslavenskoga jezika, tj. prve faze u razvoju južnoslavenskih
jezika. Aleksandar Mladenović - koji zastupa to mišljenje13 - tvrdio
je da »teritorija na kojoj se nalazila ova zajednica obuhvata prostor
uglavnom južno od Karpata: zahvata Panonsku niziju, kao i veliki
deo današnje Rumunije«. 14
To je bio već drugi zemljopisni smještaj domovine južnosla­
venske zajednice. Pristaše prvoga smještaja pradomovine Južnih
Slavena na sjevernoj strani Karpata bili su, među ostalima, Tadeusz
Lehr-Splawinski, Ivan Popović, Pavle Ivić, Dalibor Brozović. Pavle
Ivić npr. drži »da su Južni Sloveni u eposi neposredno pred polazak
na jug već sačinjavali grupu s određenim, iako nevelikim krugom
zajedničkih osobina«.15 D. Brozović je opet pretpostavljao »da se po­
stojbina južnoslavenskih predaka nalazila u pradomovini prvotno
u neposrednu susjedstvu baltičkih plemena«.16 Postojanje prajuž­
noslavenskoga j ezika prihvaća i Mijo Lončarić17 koji se priklanja
tom gledištu u kontekstu izdvajanja kajkavskoga narječja iz jugo­
zapadne jezične skupine. Hrvatski znanstvenici pristaše su starijih
gledišta o toj problematici.
12 Kao npr. u slučaju nastavaka In str. s g. m. roda ili tzv. trećega jata.
13 Slično su smatrali V. Jagić, A. Meillet, A. Marguilies, N. van Wijk. Tu se može ubrojiti i A.
Belića: Osnovi istorije srpskohrvatskog jezika l, Fonetika, Beograd, 1972. koji piše da se juž­
noslavenska pradomovina morala nalaziti »negde na putu od nekadašnjega mesta boravka
Praslovena ka Balkanskom poluostrvu, ali je teško sa apsolutnom pouzdanošću odrediti to
mesto<< (str. 7).
14 A. Mladenović: Elementi istorije srpskohrvatskogjezika, u: Opšta enciklopedija Larousse,
sv. l, Beograd, 1971., str. 419.
· P. Ivić, op. cit., str. 14.
16 D. Brozović: u: D. Brozović, P. Ivić: Jezik srpskohrvatski/ hrvatskosrpski, hrvatski ili srpski.
Izvadak iz drugog izdanja Enciklopedije Jugoslavije, Zagreb, 1988., str. 2.
17 M. Lončarić: Rani razvitak kajkavštine, >>Rasprave Zavoda za jezik<< 14, Zagreb, 1988., str.
79.-104.
l l i . POGLAVLJE: Razdoblje pretpismenosti U povijesti hrvatskoga jezika
77
Suvremeno stanje istraživanja kronologije praslavenskih jezič­
nih pojava dovodi u pitanje panonsku hipotezu jer ona znatno skra­
ćuje vremenske mogućnosti za stvaranje odvojenoga južnosla­
venskog sustava u Panonskoj nizini. Protuargument je nadalje
nepostojanje »južnoslavenske isključivosti« u navedenim j ezič­
nim obilježjima. Osim toga, proučavanje slavenskih posuđenica
u mađarskome jeziku pokazalo je da j ezik panonskih Slavena ni­
j e imao svojih posebnih jezičnih obilježja, nego ih je ostvarivao u
skladu sa sustavima susjednih skupina18• Dakle, bio je neka vrsta
»prijelaznoga jezika« između zapadne, istočne i južne jezične sku­
pine. Dominacija Slavena u novoj domovini nije trajala predugo.
Već u IX. stoljeću ta područja nakon franačkih ratova postaju objek­
tom germanske kolonizacije. Zatim krajem IX. stoljeća 895. godine,
Panoniju nastanjuju Mađari, ratnički narod ugrofinskoga podrije­
tla. O postojanju slavenskih prijelaznih dijalekata svjedoče izrav­
ni jezični izvori, kao i brojna slavenska toponimija u Mađarskoj,
Rumunjskoj i zapadnoj Austriji. Tu pripada Kijevski misal (Kijevski
listići - glagoljski misal rimskoga obreda iz X. stoljeća i s južnim
obilježjima (dl > l; x > s') i sa zapadnima (tj, dj > e, z; Instr. sg. m.
roda -oMb; sk' > šč), slično kao i u Evangelijaru iz
Č
edada (IX. sto­
l j eće) koji bilježi imena slavenskih hodočasnika iz istočnih Alpa,
Panonije i Moravske. Slavensku toponimiju s katkada zatrtim fono­
loškim i morfološkim obilježjima rekonstruiramo i u Austriji, npr.
Graz (Gradad Leibnitz (Lipnica); u Rumunjskoj: Dobra, Lipova, ili
u Mađarskoj: Budim, Pešta, Dombovar. Stoga je ispravnije smatrati
»panonsko razdoblje« prvom fazom u oblikovanju južnoslavenskih
jezika s više južnih dijalektizama.
Sljedeći je problem činjenica da su se Južni Slaveni koji su živjeli
na teritoriju A istodobno selili na jug te u VL i VII. stoljeću zauzi­
mali teritorij B (cijeli Balkanski poluotok zajedno s Peloponezom i
otocima Egejskoga mora). Teritorij B - jezično izrazito podijeljen na
| !!
E. A. XeJmMCKHl: BeHzepcKuu R3blK KaK ucmo'IHUK OllR npaclla6RHCKOU peKoHcmpyKl(UU u
]¹t 'KOHcmpyKl(UU clla6RHCKOZOR3blKa IaiiOHUU, U. Clla6RIICKoeR3blK031aHue. X MeJOyHapooHblU
, -,,no cJaeucmoe, Coqmj, ceHTj6p�, 1988., str. 347.-368.
78 HRVATI l NJIHOV JEZI K
..:-čaa...ç.aaa.
¸
«,.aa .ç..a.,-¬-,.-a.:.¬,-.:-a..-,-¬a
a..-.:.-.....·
,-a»č·.-a..,-ž,.
|.:-,.a..:·
,a..,-·-ć.ç.:.a,...-š:-,-.-.-a.:.a...a,-....-a
...a.--a-a.aça:-.
-,-a....aa.-,..aa....¬.:..a..--¬...ž
a.¬.a-:.....a,a«·..., -..ča-,.......-..a,.:-.aaçać.....a.
...¬,-š:.,.ç.-¬,-š:
-·,-,aža.as...-a.a.ç-a.ač,aA.
a...a:.....·
-..»..,-ž-a..as...-a..-,..aa-........r.a-a.,-
.o...,-ç.-......oa
»-.aa..¬.a--...a.¬ç.....¬. ..ç.aa-.
..:-ča--aĐ-.a.ç.(Ž
elezna vrta).
z-¬.,-,..a-ç-a
«+-..a,-:.,-....-,.-.. .-,-açaća,aa......
č.:--.:......a,-,-..
č».aç-,.....:-,....a-a.,...:.¬-.a.aaa
:..a,-...a..,.a,-,
«ž·-,.ç-a.ač,. .¬,-.:-¬ç..,-....s...-a.
a.a....a a..-,-·.»-.-.a.a.:.-a..-a-.-.,a--ç...a.a,-..
a..:..-......
-t.:-.
«.-ç-,...,....-a.ç-:-.-a..a,-..ča-......-
.-,-.aa.,-...-,aža-..
-.-a...:-..:-..,ç-.:-,..-,-ša.:.ar.a-a.,-
.o...,-x-.ç...-
».,-aa.-a..-,.-..a.,-ç.-:-....a.:-:-.-a-
x-ž-.-a...-,
-..-..,a.a-:..a.:.a.,-a-.......a-š.-a...,-
¬-.....č.:-,.a-...
¸
-a.,a,...a..-aa..-., ...a,..a.a-..¬a-
....š:.¬.
r.-a.-¬.:.č·a,-.
-a.......-a...aç-.ađ-a...a¬.đ....-¬-
,-...ata.,.:.·
.,-¬..-,aç-.ađ-a...a-¬.a...,a,a,-..:-ča-...
.-a..-..,-č.a-
,-.:-
(-.ađ-a...,a,-..ç.aa-....-a..-,.:.ç..-
,-a..¬--č-......,aç
.¬.đPest - a.çaa,pešt, ..ç.a..peć,
..-.peč). u...¬-,ać.-a,.ša,-a,.ç..-.a..a:-a....-x.đ...
ç.-a.-..a.:-..
-..,
«º.¬aa,..-.a...-a.ç-a.ač,a,a,-..:-ča-
....-a...a
:,-
.,..-
aa-.a-a.a,-.a..--,..a..,a,-..:-ča.a
s...-a.a..·a.,-¬...
a-a.,aa.š.-ç-a-.a-ar.a-a..-,a...a.
r.-:..a.,-:-.-a., -...a..,.a,-,aža.aç-a.ač,.,-.....-.a.
:.:.-.-»
.....,-ª
....a.-aa..,a.....č.:.a..aç.a.s...-a..-,-
.a.-....š.-u a·
..aç.
-:a..¬,-...¬,-...:-. ..ç.a.aç...-a.
Đ-.a.ça.,--,.·
|...,-
..:a...a-.:a.....-,.-...-,-a..a..:-.,-:
a-...¬,-.-¬
.-,.¬.
«s...-a.ç.-......oaa...a-,-.a.¬,-š:-
a-¬..-..,.a·
.,--a:-,.¬,-.:.x..¬-...-,.-.-.-ç.-:-ža-a
ašć.¡.¬-..a«
ž..ç.
|-aa,....-.¬.đ....-aa,....-,..a..-.
-ao.-,-..i.:
¬aš..
-.-¬.a.a.,-.-.-..:-ča-¬x..-a-a.,-¬
1 1 1 . POGLAVLJE: Razdoblje pretpismenosti U povijesti hrvatskoga jezika 79
a-o.č-,r-.,..s.-ç,...a..-a:-,.,aža--a¡-:-...a-..a.a..-
-:a.č.-,..a..-a...a
Š
..ç..a.a-··
µ • µ
s.-š:-,-ç-.a.:-.a..-.ç-a.,-.,-a-.:.,aža.as...-a.a.,-..,.�-
,--a,..a.-x..-......aw.,...-,.,-a..a-.-:.a,-a.�.XX. �:-.,�
ć.ç-.:...-a.ç-:-.a-ç-,..aa-....-a...a.-¬.a...a

ç..:.�.��a
-..-a.....a.av....¬..ç-ç..a.a.¬...:-.aa...ç.-a..a.a..a,.a
sa¬aa,.oa..a..-......-a,-..aç.a-,aža.as...-a...-a-:.-
-a:..ç-a-.a-,.a-a....-,..-¬-,.-a-,-a.:.:-.ç-...,-.a..-a
¬.,....,-............a,.a-....-a...a.a:-a:-a.a�:.�-.a...v.

a
w.,.-.aa.ç-:-.aç-:..a..-,-...a.,--:...ć-..aç¬-..-,�-.�.�� -
,-..a...,a,ać...:..ž...a,.¬...a,...:.č.-,--,..|.,

-a:..a..-,-��.
-a...a.-,-a-.:,aža.aç-a.ač,.¡--..,a.a-a-,.:...a-..-:�-.�.
¬-đa-.:...¬a..-ča-.:..a.a...a.:.a-.a...a.:-¬ç-a.a¸a.:,
:..-.,-a...č..a.......a.:..č..a.:.a-.a...a....a.
x..-a-a-..-,.-.-aa..,.,a.-a,-..ča-ç-,..-.-,-¬-ž-¬-a.
. . ..:.a....,...a-a.,.ç......-a..-,.,-....x-.a¬a,..-aa,.a
¡..ç.a.,a..,-a-ć-
.
1 . -a.-,-a....-,ç..tj, kt� dj :-ç..st], skj, .�,.z�a

..ç.�a�,
..aç.a...a,.a-.-..,-aa.č.-.-a:.aa.a:-a..:-.a-,

..a�,
2. a,-aa.č-a-.:ç......-a...a jerova a...ç.aa......a.a-aa,.
a-........-..a,.a..:-ča-,..aç.a..
3. -ča..a-.:epentetskoga l a...ç.aa:-a,-,-.-..:...a,-a...:-
.a.
Prema: P. Ivić, op. cit., str. .-
.'I!
N. van Wijk: Taalkundige en historiese gegevens betreffende de

udste betrekkingen tu-
s Bulgaren >>Mededelingen der Koninklijke akademw van wetenschappen, '-"'n erven en •
.
l D 1 fdeeling letterkunde«, deel 55, s eri e A, 3, Amsterdam, 1923.; 1dem: Les langues s aves. e
f 'unitt a pluralite,
'
s-Gravenhage, 1956.
Najnovija istraživanja grupiranja jezika na Balka�u predstavio je L. Bednarczuk:
lndoeuropejskie jfzyki Balkan6w, u: ]fZyki indoeuropejskle, l, ur. L. Bedna�czuk

�arszawa,
l �lHS., str. 469.-513. Najvjerojatnije su te grupacije tvorile paleob
_
al��ns�u
.
l
_
Jgu u CIJI su sastav
ul azile tri jezične skupine: mesapsko-ilirska (bliska italskoj obitelJ!), fnglJSko
:
mak;don��a
( koji se dovezuje na grčki i armenski), tračko-dacijska (bez izrazite povezanosti, m
_
oz�a bh z�
!>alto-slavenskoj skupini). U okviru takve podjele nejasan je s�atus al�an�koga Jezika �OJI
pokazuje određena obilježja povezana sa svakom od navedemh skup ma, Jako ga se be u­
Vj etno ne može pridružiti ni jednoj.
80 HRVATI l NJI HOV JEZIK
4. a....-.......,.ç......-a..-,.jata a...ç.aa..š..-..a...:-
.a.
5. -.-a:a..a-.-.a.:.:a-a.........,-ç..p - -:.-.-a.,.a..:-ča-,
..aç.a.,|a,rika, ¬..rka) a-,-a..ç.aa-,,..ç.a..ruka,
..-.roka);
6. a..:....ac-a., ..¬,-a.č.-ç..a,-.a-a-...a...,--ga a.
..ç.aa.a..aç.-:|a,....-,..¬..-a-a..-,.-go;
7. :-aa-a..,.aa.|.....a,.a..:.....ç..-:a-¬-..a-.a-..-ja, -jo
a...ç.aa,aç.o.:.|-..,.x-¬.:.ç.ž.-a..:.ç.¬
.-a.,........a-a..:-..,a,-,-...a...:-aa-a..,.a-çć...a,.
a..:.....:..a.a-.a-..
8. .......a.-a,a,...,...¬a..:....¬.a...ç.aal . -. ç. ..
a.ša,-,...-¬-a.-mo ........a-a..:-ča-,.-m, -me; 3. -.
ç.ç.-.-a:.-o a...ç.aa.........a-a-t a...:-.a
u...:.-ç......a-......-:..,aža-....-a..-..,-aa..-..,-a-č-
-..-ž-a-.:.ç.-|.-¬.:..- ..-a-.-š.-.:-..:-..,..a-.a-.a¬-a:.
..,..-r-.:-,..a..,-a..ç-,-a.a.ča.aç.:.a,..-,.č-..,a-a,-.-.
s.a.ša,-.:.a,-..:..ž...a,.ç-...a,-a.¬a.,-a....-,a,aža-
....-a...a,-....ç-.:-,..-...:.-...a-|.,-a.-,-¬a.aç..ç.-a..
,aža.as...-a...a..¬...:-..:-..,:,r.a-a.,..o...,.,.-,.,-a.-a.-
.., -aa.č..¬ç......-a...¬a.,..-.:..¬.¬.ua.a,-,|....ç-.-
..a-,.ç..,-...a.¬ç-a.ač,-¬:/a...a.:-š.-,-,-.-..:.-,.č.a,a
...a..:...,.a,a..,-aa..-,-.,-:-.-ć...a-|.,-..a.,aža.s...-a.
-.:.,a|-.,--,..|..-,.a-a.....|-,č-,......č.:--.:...a,aa..
,-..ča.aç-,....-,-.a-.a-...-¬a,.a-.-a.a.ša,-ç-a,-.-
3.1 . 2. Seoba Hrvata na jug
s.-a.č..,-.a.a-...v| .:-., -ć.a....-a..-,-a..-a-a|..,.-
v-aa-.:a:-.s.....a-v-a-a..aaa,-,-.-...,-¬-ž..,-..a.
a..:..a.aç-.,-č,av...-:-a
Č
-š.-,.x-.....-,.s.-..č.-,:a:.č..
.a.a.a:-...ç-¬.a,....-ć¬a-,-..a.,-..-a.,.:...,-....-a..-
ç.-¬-:a:.¬..aa.....a...:-ča.s...-a..-,..až.., -....¬-đa
oa,-ç...oa,-.:...a-..as.....a.av.v| .:-.,-ća..a..¬...
o...,a.a.,-.-¬r.a-a.,a...-.....ač..a-x-..,-s.....a..:a:.
1 1 1 . POGLAVLJE: Razdoblje pretpismenosti U povijesti hrvatskoga jezika 81
..:-a-|a-.a|.....ža.a.........a,a,a,....š-...:a-a.ç.a.,ać.
limes Romanus a.oaa..a.,..a..a.-,.,-..a.:...,...ç.-a-.a.
a....a...ç-.a-:-.ç-a|...a:..-¬...šćax.ç.a....a..¬-.:..
a-...a...-.a.:....¬.,-aa.-aç......-a...aç.-¬-a...a..a
ç.a.|....a.u...:.
¡-ç.-:ç-..,-.a-...,-¬-aç-..,-.:.u...:..-.¬.:...-a.,ç.-
|.-¬.:.ča.,.¬...a-|.,-¬-.-,-¬a.-¬a-,-...ç....,..-.-.-
,-,..¬.a-.:..ç-.a.aç.:.a,. ç-a..,-:.-u...:.,a-..¬-....-a
..-,.a,.a-..ç..a-¬-..a..-:.¬-.-,.,.a,.a-..-:a-a.¬.:-..¬.
.--|.a.,a,aa.a.ša,aç-.:-,|.aara:.--|-u...:.a.-a:-..:a
....-a..-¬.,....,-a.,a,¬-ž-.-ç..:.:.-a¬,-.:.a,.a-..ç..-:
a-,..,-a.š:..-,-.-|..-¬a.ç-..,-aa,-,.ç.-a¬.,....,..-,|...
¬-ž-.-....:.ax..-ç-.,..a..,-.-.-..:-čaa
Č
-š.a...-.-.-a.,-..
u...:...u-a.,.t-«¬..-....č.,.ç-,.-a.:..-đ-.a..a-çć-ç..
a..ć-a...¬,-š:.u...:-,-š..a.,-a.,-.a,.:-.v...-s.-ç.-¬-.
u...:..a.-|-.¬.....a||| |v.:-.,-ća....-ç..-ç-..,-.a-ç-
:..a-ç-:,-ča:-...|x .:-.,-ć....-ç...-a,.-..-,.....,.:.|.-a.
v-...-,...-,..ç-¬.a,-.s.|-ua.a,-,ç-.-....v|.:-.,-ć.u...:.
.a..,-aa-.o|-a..:.¬..s.|.¬...-aa..a.,a,..-.:...a.-ž...,.
...¬.....-.-.ç-.,...¬.č-š..¬ç.-¬-a.¬.x,.a-..,-.--|..a.
.-a..a.:...,.a,.a.,-.a,-¬:-.aoa,-.:....š..ç.-¬.oaa..a.
-a...-.a...-aa..a...ç.a..:.,..-.-630. ,-a.a-aa.a.ša,aç-
.:-,|.aao-š...a:.¬-a.ç-...|...a:..-,.....u-.....,.a..-
|-.-.:....¬..-,..a.:a:.¬..s.....a.¬.aç..,.ša,.¬a.,-.a.
¬.,-.-614.) a..-....-..-,-aao..¬...,au:-.-a-|.(609. - 615.)
¬-ž-,-.-..:.-....-a..-,.-.-a.....,...,-.-,.a....a.sç-¬-ća
..-...u-.....,-¬u...:..s.|.a-|....a..-,-|aaać-:-..:-..
, -....¬........-.ç..,.ša,.¬..aç.a.¬.o.:.:..:....,a....a.a
o|..¬.,a.,aaž-.a.-..a.ž...a|....s.|...:-.a....-|--.:.....
.-ç-a.¬-..-Obrovac, Obrovo, Obrovnica. z.a..¬.a,-o..¬...,-
¬-,ać..-,-a..:.,.a,-,..a-...-,-.a,..a....a:-a:-a..-¬.a...
:.a-.a...|,-ž-ć.ç.-aa.,-.a.¬.-...,.č.x..-aš:-,--..-,-a
��¯ Označivanje strana svijeta bojama (biela označuje zapad, crvena jug) poznato je i u iran­
skome jeziku, što se navodi kao jedan od argumenata iranske etnogeneze Hrvata.
82
HRVATI l NJIHOV JEZI K
,...a.,..ao..¬...,-.Salona ,a.a.ša,.s-..a,..-¬.a..-.-.:.
a-.a.š:.-...-a..-ao.-..-..,.a-.aç...ča.,a,-.a-.a-....sç..:
,..a.,-Aspalaton). u...ča.¬,--.-.a-.:.¬.a..:.-.oa|.-.a..
(Raguza). o|..a....a.-.¬..-|.-,a.|...a:...,..a-..a..-çaa
¡.-,...z.a...s-:-.....a.-:-..¬.s...s.|:-,..ao.-.a.-:-.a
c.-.aa...,-:-..-aa, -.,-.-.a.|...a:...o..¬...,...-¬.a...¬
.:.a-.a.š:.-¬·
sa-....-¬u...:.ao..¬...,a.a.,.a..a.ç-.-.a,-.-a.,.:.
..,.a...:...-:a-,-a-:....-,-aa.·r...,a,-ça:..ç...-ax.:-
.,-ća.aa,-.aDe administrando imperio, axxxç-,....,a..a-a.¬
a..a:-..-,.,-a..:...-ç-..-|...a:..-,......s-a.:.a:.a.v||
r-.|..-,-a-:.s.a.ž.,:-,...ç...|.-,-a-.....,-aa-,.-aa...:
...a.-a-....a.,.|..-,-,r.....,-,.,a,-.-ç.-¬..a:-.aa.......
ç..a-¬-..a.a.,-..au...:.,-a.a-a.-a-..,-av||.:-.,-ćaç.-a
.-a..-ç-:-.-|..ć-,s.a....|-|-.-..s-.-a.-..xaa.-.u.-|.:-.,
:-a..,-.-.:.-¡a,..aa,.,š:-.a..ç...-¬aš...¬-a.,uv||
.:-.,-ća.a..-aš:-.a......-....-a...-...,.č.aa.š:...s..-aa.
u...:..aç-|.,-a...-...,.č-...ç-.,-..o..¬...,ar.-¬.......
¬.ç-.,-.a.č.....a:-.,-..ç...-¬,-.aaa.¬-aaç.-a.,a.-,.a.,-
ç-:..đ-a.a-.:...¬...-..¬.....,-..:.a.:.ç-č.a,-a...¬.oa.
.ç..a., --a.,....:..-.-...aa.-,a..-a.a,-.a:-a:-a-.-,-aa-.
.a.ç-.--a....a...·
3.1 . 3. Etnoni m Hrvat
r...ç-:..a.-:a-a.¬.a......-aa..-.a....a-..¡.ç.¬...,...
a.-845. - 864.) .-,.,-.ç..:..-¬a|...açar-:.aa..-..-....aa
..¬,-aa..ç-..,¬..ao..-.a...,-ç...a...:.a..-¬..a..-..:-.,

Primorska ili dalmatinska Hrvatska koju nastanjuju Hrvati obuhvaćala je tzv. Gornju
Dalmaciju, odnosno teritorij u zaleđu bizantskih gradova, između obale i Dinare, od rijeke
�etine do planinskoga lanca Gvozda. To je bila kolijevka hrvatske države. Sjeverni predjeli,
Između Gvozda i Drave, nazivali su se Posavskom ili Panonskom Hrvatskom.
24
J. Rapacka: Dolazak Hrvata na Jadran, u: eadem, Leksikon . . . , str. 41.-44.
·Dukljanin iz Bara i splitski kroničar Toma Arhiđakon iz XIII. stoljeća izvodili su Hrvate
od gotsko-slavenskoga vođe Totile i njegovih sedam ili osam plemena te je tako nastala
sljedeća >>gotska« legenda. Veću je ulogu odigrala legenda o autohtonosti Hrvata i njihovu
južnom, balkanskom podrijetlu te o seobi na sjever. Usp. J. Rapacka, op. cit.
1 1 1 . POGLAVLJE: Razdoblje pretpismenosti U povijesti hrvatskoga jezika 83
,-..|..,-ž-a..-dux Chroatorum. o-.a¬-a:,--ča..aaç..,-ç.
.a..xv|.:-.,-ć. o-x.:-.,-ć.-:a-a.¬Xorvato -.a.č...-,-
.:.a-.a..-¬..-,.ç-a.ač,.|..-.s.|..-.a-.a-,a-..,-.-r...-,.
o..¬.:.a..-..,-.-a...-đaz.a...¡.-,....sç..:.x.-.:...¬a.
..:...¬:-..:-..,.¬...|.-.--:--a.¬Slo vinci ,a.,a,a,...Slovenci
,a..,-.-.a,
r:.¬-.-,.,.-:a.č.-,.a.....Hrvat :-š..,-.aa.:-č|.-,a.¬.a
:-.ç.-:...,.¬.a.,-a..a-.:-çć-ç..a..ć-a.r..a..a,-aa-.
-.,.:...,a-:.¬-.-,.,a.¬-a.a·....¬-a.-ć.ç-¬-aa:-¬-a,-.a
De administrando imperio, ,a,-.-...a...,.č.-,.khora .-¬., .
:-|.ç.-¬.:-¬-u...:.|...-a.-,..¬.,açaa-.-¬.,-sç..:.....
a.đ..-a¡-¬.,x||| .:-.,-ć-,.i.-a.,a-aa......:...a.:.a-.a...
s...Curetes, Curibantes. s.,-·-ć.-:.¬-.-,.,..-a.,a.,.s.:..,.
..xv||.:-.,-ć..ç-.-..a.,-.,..,-..¬hrvati (se). ¡a.-a.-ç..,a
¬-ž-¬-a.ć..u ¡|-a..sç..«.-..-,..-,..-ç-....a...-..č.-
charviti se |..a.:..-:-:.,a...:a¬·č...--ç.:-:..|-.|-a.ç.-
¬-a.r..a..:.-,a,-z|.,a.-«c-.,»(1981.) .-,.....,ača,-a.,-
ç..-:a-.a.č-a,--:a..-a.|.-ç..+.a....a..-,.¬.-..a..,..-
·-a|-,-.a...-aa-a.-.až.a·ça..s..-¬-a-¬.-:-.¬-ç-č-.-
·.|.:......,-.a-:a.č.a..aç.-au-a., .t-«¬..-......a¬.
,-..:.,-:a-a.¬a.a.č-a,aa·-.až.»..,aa.s..-|..¬-ç-......
..a.¬.a,-..:.,ç.-|.-¬.a,-,-.-.....č.:-.a:-.ç.-:...,-....:.:
ć-¬-.-a..:...,--:.¬-.-,.,-a..-...ç-.aš.,-ç-.-....a,..¬-
-...-..,-a.¬.hrev ç.a,.haru ¬·č...
Š
.|.t..-.a-:.¬-.-,.,a
chrib� chfbt ..x|x.:-.,-ć.r.a.:..a....-đ-a,.a.....-a,-.
¬.a..-,.-|....Harfada s..,.:....,-:..-,.ç.-¬-a..-,.a.....
l lraeda. x.š.a..-¬-a...u-.a·s.aa.:-.
Š
-«.....-a.u...:-..ç..
chorv-/korv- .-,..-,.:.š:-a,aća,--....:a....,..-,-.aa-....
-...:.....:a...o.a,...aç.a·-aa-...-a.-:.¬-.-,.,a.-,.:..ž.
..-.-a...a..-¬-,-...a.a.č-¬a.-:-¬-.,.....a...-:a-,-a-
u pregledu o etimologiji vidi H. Lowmianski: op. cit.; H. Popowska-Taborska, op. cit., str.
h:.-66.; P. Skok: Etimologijski rječnik hrvatskoga ili srpskoga jezika, l, Zagreb, 1971. , str. 690.­
li'l2. Posebnu knjigu posvetio je tom problemu A. Gluhak: Porijeklo imena Hrvat, Zagreb,
1 �l'lO.; idem, Hrvatski etimološki rječnik, Zagreb, 1993., str. 267.-270.
l l . Popowska-Taborska, op. cit., str. 66.
84 HRVATI l NJI HOV JEZI K
..uc..:.,-š, -x...v..¬-ca..a-.-:.a,-a.a.xx .: aç-.-c.
..-a..:.c-.c.a..-(šu)haurvata ç..:.c.-aa-.a-a.-.-|a-.¬-
Horoatos, ..ç...a-a.¡.a.,...¬ç.-č.¬.|:.-¬.-c.aa..a..-a.
�:.¬-.�,.,aç-�-..aa...:.c-.c.a...¬hu-urvatha- çc.,.:-.,....
a.a...¬hvar- .aa.-.huravant- .aač.a.-a.c.a..-,.harvat­
š:�

a-....-� .aa--ac-ç..-,.serw- (> serb-), ..,-aa.č.-,.-.-¬-a:�
.-,� ç-.-.�,--:.

¬-.-�.,�-�.,a-:a-a.¬.uc..:..sc|...:-,-..,-
a-....aç¬� -�.¬-.-...a.a:-cçc-:...,..-,açc.a..ć.,aaçc,-c.,
x..-ç..s...¬.-c.x-..,a......o.-,¡ca|.č-.·|c.a..-ç-ac.,-
:.-çc-¬.:c.a-,.a.....a.......-..š-çc..:.š.¬-đa.a.a.:.-
a...¬..ç..-.c.aa..çc....a,.¡ca|.č-..,-.-,a.ç-:-..--:a-a.
¬aHorvati ..--ça:a,ać-¬.c.a..¬a.-,..-çc-¬,-š:.--a.:.
c-sa.., �.,a,-¡c�|.č-...a.çc.-:a-.c-a.š:-.a...ç.a.a.,a,
c.aa....:-,.a..,-....,ača,-a.,-a....Hrvat ,...c.a..-,-|....
ha'v

t-) a.,.,-c-,.:a.,-..çc...¬-a-..-a-.-.c.a-,-..ča-ç.-¬-
.-,-,-ç-...,-.......c.a-.-aa-.a-a..a:-,-a-:...|...s...-a.
.-,.�a ç-...,-çc.¬....c.a...a....¡-,-....a.,-a.a.çc.a..:.,..
..�.,a...�.:-

¬-.,ač

.

�,-a....-,.¬.c..ç-..ž-.a.a-.:..a,-c.,-č
-.c.a..-,·-:.¬-.-,.,.-:a-a.¬.
r-.�,-.

�.a�.-,.¬�a.Hrvat .a.:a-,-š.c.a-,-a.a.ša,-a,.
a-�-.,-a..:-.��-aça.a,-a.çc.,.ša,.ç-acač,..-,..aa..-.,.
....:-a....¬,-.--|-r:a-a.¬..açc..a:a.-aa.,-.-uc..:..-
a-r-.-ç-a-...açcCharvatce ,
Č
-š..,.Chruati Churbate Kobeth
,x,�¬�č��,.Charvaty ,x-c.....,.Chorvaty, Ch;rvatice ,s.�..č..,
x.,|c-,a.,..aas.c.a:.,..s:.c.,..a.xac..c..aaChorwat, Krot­
tendorf Krautkogel, Hrvat, Chraberstorf Krawerspach, Shrawat,
Krowot, �robothen .Krobathen. us.-.-a.,.ç-.:-,.açc¬,-.:-Hro­
vate. x., a,ax..-a-a.,-..c.,a.:-.-.a......-.-.-Hrvati .a.
rc-.çaHrvat. ¡..¬-a.ç-.:-,-.a.s-.-.a.asc|.,.uccč.-,�a|.
..a...-......a.¬.,..,-.-|...Hrvat a.sc-:..c.,|c....-a.o..¬
:-ç-a.¬..as.-.-a.,..x.đ.c..-,ç-.:-,-.|c-,a.çc-..¬-a.:.ç.
Hrvat/Horvat, ...-a..aa..:.....-c-.a.:.:¬..-.a.a¬.,c...,.
axv.xv|.:-.,-ća
28
Detaljnu bibliografiju vidi u: H. Popowska-Taborska, op. cit., str. 66.
1 1 1 . POGLAVLJE: Razdoblje pretpismenosti U povijesti hrvatskoga jezika
85
3.1 . 4. Raspad jugozapadnosl avenske jezične skupine
s.,-a-ć.|...açc-.-.a.:..c.a,.|aaać-,.ac..:..-,.,-....|..-
,--a..,.a,-..ç.aa-,.a.,-..a.|..a..š:-,--..¬a..:.a....-.-a
..-,.,-....ac-a..-.ç-,..-¬:c.,a,...a.aa.,..-..:.č......-,..
..,.....-,..š:-.....-,.o..çc..|....aaç-..,-.:.ac..:..-,.
,-....-.a-.-¬a, -,-..a.a,.ž-.a.a,-.....:c-ć.,--..¬ç-..,-.a-
a|-,-ç-.:.-:-¬-.,-¬.a.c-¬-a.a,-....ac..:..-,...cç..-,..
|-..a..-,.:-.ca-,-c..-,.
,aža.......:....¬.:c.a.,-:-ç-acač,-.a....aa.,--,c.|...¬
.¬,-š:.,-¬-:a.č..a..aç.a..-,-.aç-.:aça-..a.-.-a.-a..
..a..-,.ç-|a-:-...|..-ç-a.,-.,-a-a.č-:.c.,-..ča-ç-a..aç.a-
..ç..a,|aaać..|-.-a...a.,..-.:.,.ç.a-a..a,..,......a.,..-.:.,.
çc.¬-c..a,č.......a.,..-.:.,.a.a.c..-c.š.a,š:-......a.,..-.:.,
o..,a,.c...-,:-çc.ç-a,-.-|.-,-çc-a¬-:-¬¬a-,.a.a.a.:
.-a.aa.ç-:-..u.:.c.,-¬-đaa,.¬.a|c.,.,a.-:--c.,-rc.a.s.
¬-.š..:.-...aac.a-..ć..-,..a..:c.ž.......,...š:.aa.a,-..aa
,-a-.a.çc.č-¬aa..a¬-,....-|.ć.a.a,-..a-¬,-.:-a..,-.-,çc.
..aç.a..š:-,-a-.-.-a-a.ç-:-..-a..,.¬a-,ç-.-..a-.:..ç-a,-..
aaa:.c..aç.a-s.-.-a...a.,..-.:-.-,rs.¬-.š:c.a-.-:.a,-,-
a.a.xx.:-.,-ć..¬.:c.-·a.,-a..,a,.c...-,a:-¬-.,-aa.-a..
,.a,aa.a.c..-c.š.-..aç.a-..ç-:-¬.çc.¬-c..-.a-..a..ç...
.ç.a-a.....aç.a..¬..-..,-aa.č..c...-,a-x.:-.,-ć....a.,-
..,...š:.a.aš..a...:...a.|-caa:,-..,.ac..:..-,..c..,-..:....
.c..,.¡-¬......¡.¬-,-s.¬-.šçc..a.-,-a-:..-.c-a.:.-..,
.....-,.a.,..-.:.....-.-a...¬,-...-¬·s.-ç-:.caa..-,-a.
¯ F. Ramovš: Slovenački jezik, u: S. Stanojević: Narodna enciklopedija srpsko-hrvatsko­
-slovenačka, IV., Beograd, 1929., str. 192.-208.; idem: Kratka zgodovina slovenskegajezika,
Ljubljana, 1936.; i ostali radovi.
Pregled svih hipoteza s literaturom o predmetu predstavlja M. Lončarić: Kajkavska nar­
ječje u svjetlu dosadašnjih proučavanja, »Rasprave Zavoda za jezik<< 10-11, Zagreb, 1985., str.
281.-295. Ranije se ovom temom bavio A. Peca: Kajkavski dijalekt. Mesto kajkavskog dija­
lekta medu ostalim dijalektima srpskohrvatskog jezika, u: Pregled srpskohrvatskih dialeka­
ta, Beograd, 1978., str. 165.-169. Usporedi i Z. Vince: Teorie o kajkavskom narječju, u: idem:
Putovima hrvatskoga književnogjezika. Lingvističko-kulturnopoviesni prikaz filoloških ško-
la i njihovih izbora, Zagreb, 1978., str. 29.-33.
86
HRVATI l NJIHOV JEZIK
ç-:-.-a..--,-a.·..,-aa.č..a..,.....-..-.-a...a-|..,-ž,..-a
.-,.a.a..¬-č-:.ca.,.:.c.,.ç-:.ca...:-ča-.:a,-,-..¬.š.,-a,.·
s.¬-.š-..a.ç-:-·..¬...,-..š-.:-.,-:aaa.-,aaç-..,-.:......
.:..-,-c.a,-a-:..+ç-.-..a-.:..,...š:.a-....-.-a...¬,-...-¬
çc..a.....¬-đa-.:...¬,o-|c-...;.,s-ç.:.c.rx...-...a.v.
o|....x xac .-.A. x.c,a..-...a.,-.-¬.| r-ç-..ć·
rc-¬.a-..ć-.-,:--c.,.··..-,a,-..çc..-çc-a.---a: x|a.
,.a-a....a:-c.çc.-¬-a-,c.|.,--:-¬a.,..-.:a.··c..a-c-aa...,
...š:.a.¬-ž-.-,-a.,-..:.a:c...aç.a-çc-¬.c...-,aç..t d"
�-,.a�aća,-a.,-·-:..-.-.-....-.-a...¬,-...-¬,z.,-c,-
.

J), ..:.¬.č.......¬a.,..-.:-¬,rc.,-c,- t 'ć, j) .š:-......¬a.
,..-.:-¬,..:-ča-..,.....-i ,a.d: j). s.,......|.a.,..-.::.
.-.¬.-:c-,..aa.,..-.:aa-.a-...a,..-.-a..-č......-š:-...
..a,v.:c-....,.,.ć.c-đ-a...,......¬.,-a,.-,-..-,-¬.š.,-a,-
-.:.:a.a..,......,.a.,..-.:..çc.a..ć.,ać.a.,çc.,-s.¬-.š-.a
:-.as:-,.,-..,.......¬.:c.-çc.,-...a.¬a.,..-.:-¬....-.-a.
,-...,.-.:.caa,-¬a.,--aa..:.-¬.,-š.a,-¬c....č.:.aa.,..-..
:. a-..ć,-:.ca.-a-,-çc.-:a-.:,,-a-:......,......a.,..-.:|.-
ç-.-..a...cç..-ac..:...¬a.,..-.:.¬...:-..-ç-aa:,-..,-¬
...a.,.aç-..,-.a.|.ç-..:.č..aa.,-:..a,...a-¬.|-,:ac..-a.
,-.a-.çc.|..ž.-..-.-a...¬a.,..-.:.¬.s..ča-.a.:.:a...,...š:.a-
·
Bio j� to ��zvoj psi.
,
tj, dj > č, j; st, skj; zdj, zg > šč, ž j! s, i (jugoistočno) l š, ž (zapadno); denazahzaciJa g > o; ocuvanost mekoga p rasi. r]
·.
razvoJ
·
nastavka u In str sg ž rod
+ + ¬ + •
. . . a -ojg > -g Þ -o. Ostala obi!JeZJa, kao npr. tvorba futura s pomoćnim glagolom biti· nestanak vokat
·
.
·
t k '
' IVa, �orista, Im per e ta; ?cuva�?st su pina, utjecaj intonacije i duljine na boju samoglasnika i s tu� po'�zana �ogucnost nJihove redukcije - s kasnijom kronologijom, ne mogu dokazivati za]edmcku ka]kavsko-slovensku genezu.
32
. ,
Popović pledira za zajedn
_
ičku slov�nsko
,
-kajkavsku genezu, ali je u kasnijem razdoblju bh zu pove���ost sa slovenskim pokazivala cakavština, a ne kajkavština. Slični stav zauzeli su R. Kolanc ¡J. Hamm. Detaljno o tome i bibliografiju vidi u· M Lončarić· l " k ječje u svjetlu . . .
. . . aj aus o nar-
··
B
r '
·
bl
. .
e 1L �e ovi� p:o emom bavio od 1908., postupno ispravljajući svoje poglede. Vidi: A. Bel�c: Kajkavskz dyalekat, U, S. Stanojević: Narodna enciklopedija srpsko-hrvatsko-slove­ na�ka, II, Beograd, 1927., str. 222.-228.; vidi i njegovu recenziju Ivšićeva rada Jezik Hrvata kajkavaca, »Južnoslovenski filolog« XIV, Beograd, 1935., str. 241.-246.
34 A. M. Lukjanenko: Kajkavska narrie, Kijev, 1905.
1 1 1 . POGLAVLJE: Razdoblje pretpismenosti U povijesti hrvatskoga jezika 87
-ac-đ.....,r
Š
.|.t...:x |a., .a-a.-.¡x.c-:.ć.x s-š-:.c.
V. s-ž.ć.r|..ć··
s.¬-.š.a-..ć..-,-.a:--c.,-:-¬-.,...a.č.a,-a...¬...|-a-.-
,.,-.¬-c|-.-,.,-o-.-a-ć.a,.a-.-:-.-a.a¬a,a.s:,-ç.a|.š.ć·.-
,-..až.-..:c.ž...a,.¬...,.....-...-a:a...,-:-,-a.:-¬-.,a:-,.
a-....-a...,...š:.a..¬.-c.,.a...a.c....č.:..c..:-c.č.¬-.-
--ç-:.cđa,-a,-..a.,-a-:....c-aa-.:a.....-.-a...¬,-...-¬.
-..ac..:...¬a.,..-.:.¬.
s.,-a-ća,-a.ç-:-.a-,-a-....,.....-,.a.,..-.:.çc-a.:...-
z. ,aa.-..ć·..:c.ža,ać.,-...:a:aa.vc.¬...:.¬-c-.-a.:ca.c.-
-aa-.-.-,..ac.a.,-...a...a,a,-..ç.aa-,..aç.a.....-a...a,-
·...r-a,-,-.a¬.š.,-a,a.ç-ca-.-ç-acač,-c..ç..-a.a..,-..a
,.a-..ç..a.ç.a-a..a:-çc.¬-c..a.a.a.c..-c.š.ao..¬:-,.
.a.-..ç.a-a..-..aç.a-a...,......a.,..-.:c.......a-....-.-a
...a.,..-.:.,,-c.č.a....çc.-....çc-.¬ac.....¬-ža..š:.,-c...,:-
-.,.,-c-,.:a.,-a-..š:-......a.,..-.:.u:-,..:a...,.ç.:.a,--,-
--:..-,.c-aa-.:...,.....-,..-.:...¬a.,..-.:.¬.ç-.:.,-..a.
|-.çc-a¬-:a-··
rc..|...ç-a,-.-.:,-a..,.a,-..ç..-..aç.a--a-.:...a....c
š...,-a-.c.,.x||.:-.,-ć.s..-.¬-.-ć.ç-¬-aa.....ç.a-a..-
.a.-..aç.a-c........,......a.,..-.:....çc.¬-c..- č.........
..a.a.c..-c.š.- š:-......a.,..-.:..-,..a.-:.a.a., -....a...
,.aa-š:-.....-...:-ča-š:-.....-.:-c..č.-,çc-:-:-c..č.- ,u:-¬
.ac..a-|.,aa..,.¬a--aa-.--acž......,-aa-.:c.a-..ç.aa-
š:-.........,......¬.č.......¬a.,..-.:.¬....aca,-.:c.a-
..:-ča-š:-.......:-c..č..¬.s:.c...-,.-....-,.,-a.,-a.|-c-a..
·...,aža-....-a..-,-...-..¬-a...:-čaa...ç.aaa,c.aa.a-,-

'
Njegova su istraživanja potvrđivala ujednačenost sljednica jata i jera (> e) te samogla­
sničkoga l i stražnjega nazala (> o) u srednjokajkavskim dijalektima, kao i novu akcentua­
cijsku skupinu.
.
'
|+
S. Ivšić: Jezik Hrvata kajkavaca, >>Ljetopis JAZU«, 48, Zagreb, 1936., str. 47.-195.

'
z. Junković: Jezik Antuna Vramca i podrijetlo kajkavskoga dijalekta, Rad JAZU 358,
Zagreb, 1972., str. 1.-229.
.
'
I!
Junković naglašuje teškoće do kojih dolazi zbog poistovjećivanja današnjega jezičnog
shvaćanja dijalekta s njegovim povijesno-teritorijalnim poimanjem.
88 HRVATI l NJI HOV JEZI K
.aaa:.ca,-..¬a..ç.aaa,c.aa.|.-,-c...-,ç.. tj, kt� dj ć, .f9
,š:-.,.t', j ,č..,.č, j/j',j ,..,.,o.,..-.:-,-..a..,.-.c...-,ç..
st, skj, zdj, zg št, žd ,..:š:-.,.šć, ž j ,..çš:-.,.št� žj ,č..,.šč, ž j
/š, ž ,..:..,....ç..,.,.s, i ,,a,-..ç..,.,r-,...štakavizma .
šćakavizma c.....-....,-:.a.ša,a..:-čaaš:-...š:.aa-a..ç.aa-
o|..,-ž,.:....:.ç.|..-.aa.,...a-.ç-..|.ča-.:.,-ča..a,-..a:.
striža), -aa-.a-.-...č.-ç-.-|a-.:..:-a-š:-...a.,.c...-,jata. |.
:-,.,-c..a-|.,..a-a.......c.a-ç..p .-,-a...ç.aaa.,-o, -ča
..a-a-a.a..a..,...š:.a...a-š:-...a.,-ač....š:.a....ç.aa-,
š:-...š:.a. ..a-..-a..:-ča-,š:-...š:.a.c.a.,-..,-aa.ča,-. -:.
¬-.-š..¬.·¡-¬ac..a-|.,açc.ç.a..-çć-š:-.....-u < vo, a.
çc.¬.č......-¬av/va ...,.....-¬av/ve, ..-.c...-,čr- cr-.
oax|||a-xv.:-.,-ć.¬-ž-.-,-.-c.:.-aca,-,|...a.,..-.:a-
..a.|-c-a..c.a-.:.:-,.ç-acač,.¡-c..č....aç.a..··-aa-.a-:.
¬-č.-çc..c-a...a.,..-.:.-,..|-,.-a:..:..|....a...¬,-....
¬.ç-.:aça-a-|...a,.a-..-|..,-ž,.,,a|.:..aa.,.a-..a:-a...,-.
.|-,č-,.a..:.,--..ç.c.:-ca....-a:...:.¬.a...:.č..a-...a...,..
,a|.:...a|.a.:....ç-.:ç-....,...č..a..a...:.č.-.:aça,-..a,-.a.-
.:ca....¬,-a.č..-|,-.: ,:-.-a.-...-,¬,-c.aa..,...-a..:-ča-
š:-...š:.a-saca,-.:c.a-...:-čaa...ç.aaaš:-...š:.aa.|..ža
,aa-.-a..:.....,-aa.č..-|..,-ž,.,açca-.-š:-......a.,...a.
.a.:..,z.ç.aa.š:-...š:.a.a.a..,-.-aa..,a,--ač....š:.a-.
..,...š:.a-u:-¬c..a-|.,a...a.,..-.:..:..c.,a..-,.:.ç.ča.-|.
.,-ž,.uš:-...š:.a..-a-,.đ.,a..ža-çc-¬,-a-a..¬-,...a.č.-
¬-.a.:..a.açcc...-,jata ,,-........,-...............-.......
¬.,-š.a.,..-........,...-ač....š:.a.....ča-..-.c...-,..¬-
,...a.č.-,.l :-.a-....,...-|..,-ž,..-,..-ç-,...,a,a..¬-aš:-
...š:.a..açcc....:../ -o ,...-a); ç...:.......,.:.ç.poći, pođem;
39 U zapadnoj štokavštini djelomično dolazi j.
40 Ovo nije iscrpan pregled obilježja koja su utjecala na raspad i jezično razlikovanje jugo­
zapadno-slavenskih dijalekata. Detaljan opis toga problema viđenoga iz kajkavskoga dija­
lekta vidi u: M. Lončarić: Rani razvitak . . .
41 Naziv potječe od Torlak, tor/ački (iz turskoga) i označava ljude koji ne govore ni srpski
ni bugarski. Te se dijalekte naziva i šopski, a Šop je (iz turskoga) označavao stanovnika gora
s obje strane srpsko-bugarske granice. Danas se te dijalekte smatra prijelaznima između
srpskoga jezika s jedne te makedonskoga i bugarskoga s druge strane.
1 1 1 . POGLAVLJE: Razdoblje pretpismenosti U povijesti hrvatskoga jezika 89
.-c....č.:-|.-...,..-..¬,-a-.açca-.a..:....ac-aç.¬.ž.
cc-a.-i .:a
x-š:-aca.č.,a.-a.-ç..,ac.....+a,a,-..ç.aa-,..aç.a....
.-a...a,-....a.,-x |-ač.c.ć.·..:c.ža,ać.c.a-c..a-».,-c....:
....,.....-,.a.,..-.:.rc-¬.a,-,-.a�.š�,-�,ac�.�.:�.a�.-
.aç.a.ç-a.,-....aa..a.,-...-a.-,.a,-..:-.¬:.-o-..:-.a-.:-
.....-.:-c..č.-a.c,-č,-....ç.aa. ..ç.aaašć......aš:-...
š:.aa.č..........,......a.,..-.::-..-.-a...,-...o-:-:-ča-
..caa,-.a:-c.,-a-.-...a.....:.,-...c-.a.:.:.c...-,.a..,a

..�
,.-...tj, dj :-š:......-šć......-..-,.-.- u..�.-a��-��, ��.¸
.ac...-,ç..tj, dj :-s t, skj, zdj, zg ..:.,-..-a..,....:¬.e, J; sc,
ž

(š ž). sc-a-.-,.,.ç-,...a-...ca..:c.ž...a-..aç.a-...ž-.-
3 1
• 7
.
e
çc-:a-aa.¬.a..ć.a,-¬x..¬-.a-x.:-., -:.. a笡,a,-..
¡.aa-....-a...aa.,..-..:..,-..a.,-...:.¬-|..,-ž,.¬.c.� |-a..
.-,.,-a:,-..-a.|-c¬.c.a,-..,.....-,...-ç-.-|a-,.a.,..-.:.
-.-,-..-,.:.-aa.,...a..a.:...:..¬-:.:-a.,�..¬...a-..¬ç�.
...-a...¬..,......¬..c.a¬|.-..-¬a-.a-...a-ç-.a.:-.:.a¬
-c..:...¬a.,..-.:.¬.u:-¬.-c..a-|.,a-|...a,a.-.:...a.,..-.
.....¬-,-a:-c..č.-¬a.c,-č,a¬..-ç-¬..aa:.c-¬-a......,-a
3.2. I ranska etnogeneza Hrvata
o..¬a-.-:.a,-a.a.xx.:-.,-ć..-...aç-ça..ca-.:.:,-č-auc
..:..-,:--c.,.-.c.a..-¬ç-ac.,-:.auc..:..-,.a.,-č-a,�a-.
...-a...c-a-.a..|..-c.š:-:-:--c.,-a......-a-.-»a-¬.¬-
aHoroathos ...Horovathos, ..ç...a-¬-a.a.,-¬.a.a,c-|
.¬ç.-č.¬...|| ...||| .:-.,-ć..-:.c..-a.¬.aaca,-,ç-.-...�
·.x.:-.,-ć.a.:.a.a:.č.-,cč.-.-.-a.,-¡.a...,a.a..:.-..c.,
.:-.:-..a.o-aa,··u.a.a.:.-aa. .:-c.:aca¡.a.,..-ç.-č-a.--
M. Lončarić: Rani razvitak . . .
Te tvrdnje temeljim uglavnom na članku J. Mol�sa: Te
_
o�ia o irans�im po�hodzeni�
• •
k
·
e I oeneza u· Problemy tozsamoscl kulturowej w krajach slow!-
l )wrwatow - rozwo], 1un CJ , •

11/tskich. (ej Jormy i przemiany), 2, ur. J. Goszczynska, Warszawa, 2003. , str. 7.-3�. ·�,pro-
d l
.
glavn1
·
m crtama a za iscrpne znanstvene podatke vidi elanak
I ll e m pre stav Jam samo u
,
1. Molasa.
90 HRVATI l NJIHOV JEZIK
,-si.c-č-··.-,.,-..¬-a:..a.-a.-.-|a-.¬-Hrvat ¬-ž-.¬.
:..c.a..-ç-ac.,-:.-:-,.a.,-ç-.-....-.-:a-a.¬-¬..a.,-a.
..a-..-¬.š.,-a,--.c.a..-¬-ç-ac.,-:.au...:.oa:-,.:c-aa:
..:--..,.,-..ž..,-......:.:.¬ž..-:-¬u.....č.:.¬.a.a.:.-a.¬
a....ç..a.¬.:..ž....a.-a-.....-,.|.,aç-:.ca...a....-a..-,.
-c.,-a:..a-,s.-.-,.,..aç-..,-.:..ç-..,-.:.a¬,-:a-.:..a.a.a-.:.
-c-..,.,.uč-a,.....-:|s-|-.-«....rs.¬-.š.x v..¬-c.|,
u.aç:¬.aaçc-a........ač.a,-a..--.c.a..-,,-a-..u...:..a,.
a-..¬a-a...¬......¬.:...¬ç.-¬-a.¬..|...¬..--|-..,-aa-
...cç...¬ç.-¬-a.¬..š:-.aa-.....a.,...:c.ž...č...-.:...,...··
..--.-¬-a:.-,.a-.a-a.ca.a:--c.,.|.:.a.a.-č.a,-a...c......
.ç-.aš.,.-:.¬-.-š.-,.-:.....a,.-:a-a.¬.|.:c.ž...a,.ç-.,-
.a.č...a¬,-:a-.:.,,s:c.,,-«....|,-..ć,-:......aac..:..-ç-.
..,..-.a..-,.,-a..a.:-.:a...-ca.¬-a:...,ac..:...ç.-:-c,.š:-.a
çc..:.š-:-:--c.,-ç..a..:.....-a-...aa.:-ča-ç-.:-,.a,...c...
:.aç-:.ca.-..,-aa.č.-,,-a-..|c.a...¬a...,-đ-¬.¬.:c.a,-.
aa....:.č....c..:-..-..,.,-.:.c.as...-a..-,.,-ç-.-....a.aa
....¬-¬z.c.:a.:c-..ç-:..aa,-a.....-a|-,a¬....-,a-.-..a
a-.a.¡--..,..-ç-.:aça-.....,...¡c.a-.-:.a,-a.a.xx.:-.,-ć.
a...:.....a.-....s....as...č.a.-,-,,--|....-,.a.a..ç-.:.,-
a.-ac..:..-a.c-aa-:c.a...,-·oa,-.-c.|...c.-.·...a..a.-..
......a-.:..c-a-.-,.,aç-:.ca.--:a-a.¬a.ç-¬. čać.,a.ca|a-,.
a..-a.ša,.a.-,a,-.-a......:..-ç-...,...ç-.c..a.u.c.a..:..-
č-¬a..,-a-č-a.:ç......c-¬-a.o.c.,.|v-...-,...:.c.,...-.-
500 ,-a.a.-a¡.a.,...aç.-č.rc-¬.:-¬-uc..:.a-|.|...ç-
:-¬..s..¬.:..:..a....:a:.....-.a:.ca...aca,..a.a.:.-a...
c...a.-.-¬-a:.s...č-.-.-a.-ç..,-ç-.:....a-|...-:a-a.¬..
a.....-¬..,.a.-,.¬..aa-.-ćž..,-..uc..:.(Hrvat - Horvat -
Horoat -Ho rua t - Horohvat - Harhvat - Harhvaiti - Harahvatiš);
.¬-,-aa-,.-a|c.ć-.-,.,-a-š.-a.,.ac.a Horvat; -.:..-,-..č
··K. Jireček: Geschichte der Serben, Gotha, 1911.
··Nedavno je G. Labuda: Narodziny sredniowiecznej Europy, Warszawa, 1999. , str. 299.­
-300. ustvrdio da su Hrvati i Srbi potomci iranskoga plemena Alana koji su došli u Europu
i pomiješali se sa Slavenima.
4
6 J. Molas, op. cit., str. 13.
111. POGLAVLJE: Razdoblje pretpismenosti U povijesti hrvatskoga jezika
91
--...ča-.:.,.:.c-ç-c..,......-a:a...,...-č..........,......,.
...a...,.-.a.č...a,..:c.a....,-:.|-,.¬..çc.ç.aa-.:uc..:.-..
..¬..a..:.a,...a,-..........,...a.,.....,-a.,.aa.,-.-..r-...,-.
aa,-.-..a,-.:....¬..s...-a.¬.a-...,.a,aa....a..-č-¬a
.,-a-č-:-ç-a.¬..-,-.a-.:......a-|...a,-ç....a.a..-.,...
-,-aa-.-,a-¬-..a.a..-aš:-.a..:,-c...:...-...acž...a,-..-
,.ç..-:a-,....a..-,.¬-a:...:-:..,-..ča.a-.-¬-a.:..a.ž..a-.
.a.:a.a-:c.a...,-aa.:-č....-..c.a,a
|c.a....-:--c.,.a..-aoca,-,...,-:..-,.c.:.a.-¬aa..:.č
.-,,a,-.....,.a.......a..aa-..a.š.c....-a,...a-¬¬-đa-¬.
,....,-¬.-,a.a.-¬aa..:..¬.:c...a.:.š.-¬o..¬:-,..:..-:-
..,.ç-.-.......,-:..-a-.a.,..-¬-:a-,-a-:..-¬:--..,-¬,|
ca¬ç.-«....s
Š
-,..ć,.ç-ça...a-¬a.c.,-¬-xou..-,.,-ç-
...,-:.-u...:....-a...-a|..:.č..ac-c¬.a..š:-a.,-.š.-aç...-,
-,-..aaç..a..ć.a,a
x..:.,....aa-..c.a-..ç.,-:.:--c.,.aç-..,-aa,-.c.,-¬-a-
-...a-.-...-.a.č...,-aa.-aa,.a.¬.:c.a.,-..¬-:a-a.¬...a
......a..auc..:.ç-ac.,-:.-¬s...-a.,:c.aa..,r.-¬.a.a,-,
.-a.-ç..,.a.,-..¬--:a-a.¬.c.a....a-,-...¬ac..:...a..-a
¬....a..a,-a-.a,xx.cč.a.-.ç.-aa-a.¬¡u-.-.,
o-.-a-.-:.a,-a.a.xx.:-.,-ć....a.,-uc..:...a-|.....
¬-.:..a-.:.:--c.,..-ç-a-.a-¬.,-a,.ac.a-.c.,..a...çc.ac..:
.-çc.ç-..,-.aa,:ž. |-...ć·,r.-¬.a,-,.auc..:....-.:..
-..-a.-,.,-ç-.:-,.-,-š2000 ,-a.a.ç..,-s...:.r..ac..:..a
¡-:-...-açc..aa--ac-ç...aa.c-a..|....aa:-¬-.,.:-.,.¬.a.,
..c.,.aac-.a.aacž... uc,.a..x.:.aa..u..c:a··s.-a-...:.-
-.,aç-..až.:...a--.-š..-:.c.ć..ç..¬,-c...aac.:..-,..ac..:..-
,.,-....u....aa.:-¬.a.č..-¬:--..,-.uc..:..aa.r,.çć.a-.
ž.a-.-.:c¬-a.-.saca-,-a.a-aa.,.:...,.až..ać.aa..-a.a.
«.,-:ax,.a-...açc-a..|.....a-.c.,...x.:.a...r.-:-aa..,....
.-.a,-x-.-ç-:.¬.,-.-a...-.a..ç-č-....-,a.--|aa.|..-a.
A. ž. Lovrić: Ranoarijska etnogeneza Hrvata, >>Ognište<< 6, Zagreb, 1994., str. 52. -61. Za
1 a k v e poglede reprezentativna je knjiga Staroiransko podrijetlo Hrvata. Zbornik simpozija,
:�·1. Vl. 1998., urednik Z. Tomčić, A. ž. Lovrić, Zagreb-Tehran, 1999.
| I I
Iznosim prema J. Molasu, op. cit., koji ovu teoriju predstavlja detaljno.
92 HRVATI l NJI HOV JEZIK
a...-a.ča-a.š..a..-,-,..a.ša,-,a-¬-..a...-,.,-č-:..:.a.
..:...acž...,a..-a....,-..:..x.:.a.....,-a.š:.az.......,a
.....,-..:..¡.ç.¬..-..ć.,oa:-,.çc..:..-,a...,-đ.auc..:..-
a.,--ča..-..¬-a....a-,-.ç-¬.š.,-a,a|-...ć-.a.a.a......a
:c-ç-.-š..:.ç..:..-a...:...ç.-:-....¬|-.š.a-.a..-.¬-:..ac.-:.
ž..-:..¬-a-..:..-a.a,.-|a-ç.-č-|-,a¬... .:-ć...|-,a¬....
a,..:.,..,-.,....a-....-a..-..,-č.aa..:..-,.ç-ac.,-:...-,-.a
-.:..-a.:..-a...:..-¬,-...a.aa.,..-.:.¬.rc..:.š-:-.a.č..-
.c.a..-:--..,-č..ç-.-ža..|.-,-a-:...¬.a.....¬..-,-ç-:.c
đa,aa..-,-aru:a.....a45% uc..:...-aç-:,-č-..,a,-..:-ča-
:..,-s...-a...,-arur+.¬...¬-23-29% uc..:.uaca,-,ç-.-
....a-.-a-.-:.a,-a.a.xx.:-.,-ć.ç-,...,a,-.-..,-a-ć..a.,a-..,.
.a.č...:--..,-.-,.-:a-,-a-.au...:.ç-¬.č-aa.:c.,..,-ša-
.-...-.:-.,-ć..açc. ç-..,-.a-.c.,-¬-..........,-|aa.,..-,.ç-.a
-:-..s..-..ž-,x-....:..a.č...a-¬.,-a,.|.:çc-|.-¬..a-,-
..¬-ç.-¬,-š:.ac..:..a.-..,-..a..|..a..|.....:|,.a..:.a..-,.
a.a..a¬-đaa..-aa-,ç-..:...a..a|.šç-..:..a-..đ-a.
ua.:-ča..,ač...a,a.-...-.-..č.a-.a.a.:.-a.a.c,a¬-a.:...
c....č.:.aç-acač,..č-.:-..-a.¬,-ca-.a:-.ç.-:...a.a.:..-:--c.
,.a|c.,.a:.ç.ča--:a-,-a-:..-.a.a.:.-a-.-,-aa-x..:...,..-

..:.c.,-çc-a.,-.açc-a-....au...:.a.¬-c-..-,-aa--|-aa.
c-aa.sa.a,a..x-aa,...-....,-..:.as...-a...ç-:-a,.ç-:,-č-
..xv|.:-.,-ć.··|c.a...,-:--c.,.-|a-..,-a.ac..a-|.,ac..-č.
c.a,.a,a,-....-a..aacž..a,...-a.,..š...x-...,...-...a,-
ç-ça..ca-.:.:-...a..-a1991. ,-a.a-...a.,-ç-č-...cš.:.,-a
aa-a|aa...,..ç-..|.ča.a...a:-a:-a-.-,-aa-.:, .-a.:ca.c.a,-.
,c.đ-a,-a...-a..a-,..a-a:.:-:.:-.-a.-..a...,aacaš:..aa-.-,
acž...oa.:a|aa...,a.a-..a-..çaa,.....:..c.,ać.-.,-ć.,a...
-a..a-,.ç-a-...:.a-.a...č.,.a...,..acž...ç-:,-ča...a:.
.-....-.-.a.:ac-.:c.a...,-.,-a-:...a-ç-.-..a-.çc.¬.:..a.¬
a....a-¬·|.:-a-|a--a.-a..,.uc..:--a..,-aa.č..a.-..,-a.
·· J. Molas detaljno analizira autohtone legende, njihove funkcije i međusobnu povezanost,
usp. op. cit., str. 22.-30. O funkciji i značenju iranske teorije za stvaranje suvremenoga hr­
vatskog nacionalnog identiteta usp. i E. Kale: Hrvatski kulturni i politički identitet, Osijek ­
Zagreb - Split, 1999. te D. Škiljan: Govor nacie . + . . O tome vidi i X. poglavlje.
l l i . POGLAVLJE: Razdoblje pretpismenosti U povijesti hrvatskoga jezika 93
.sc|.¬..a.ç-.--a-a.a,-..ča.a.a-a.,ać.a-a.:a.a....,a¬-
-.:.--a.-,-a-.:.-|.,a,-....z|-,:-,.:.:--..,..¬.......:-ç-
.:.č....c..:-..a.c-aa.¬/a...-a....:.č..¬çc...a.-¬...|..-a
.-¬...,a.ç-.-|..-a.c.,-¬-a...:..-..ç..-,..a.-|..-,..a..,-
...,-...-a..--.--:a.č..a..a.:a.a.a..,-....a.,-..ča.aç.:.a,.
za.a.:.-a.,-...-..-.a...-a.a.au...:..-,:a:--..,a.a.a
:.-a-a-ç..a..ć.s.:.č.ć..-,..-..š-ça:...,.ša,...--:-,:-
¬.. ·-a.ač.a,-a:..aa,.-....-a..-¬-ç-ac.,-:.au...:.....-a-
....,ača,-.c.a..-ç-a..,-:.-..¬-,.-:a-a.¬.a.ç-.:-,.a,-a..-
....:-,..¬-a..-,.ž...ar-c..,.¡-č.a,-a..--a.ç..a-ç-.-.a,-
s -:a-,-a-.-¬uc..:.x....,a...-çc.¬,-caca,.č.,-,.,.-a.
-,.a..c.a..a:--c.,a.x-...a..-a......| a.-aa.ć.,ç.-a.:..a.
·.za.a.:.-a-,.acaš:......:c.ž...a,-ç-ac.,-:..uc..:.,..-,.,-
2003. ,-a.a-.ç..,-a-¬..-č.a-,ç-.:...,.a,.-a.,-..¡.a.,...a
¡.-č.a.,..a.x.:..-a...:..-az.,c-|ac-..-a..-ç-....a.
,-a-:..-.ç..--..a,...:.č.-a-...-:-.¬.:c.:-ča-¬:a:--c.,aa
-,-..a-,a.,a-..,-,..-ć.ç-¬-aa:-,.a.č...
3.3. Hrvatski dijalekti
c...a.ç-a,-..a...:...aa..,-č,.a.š:-.....-.č......-...,...
ska a..:...,..-a.:..a...,a,-š...c-¬-a.,s-ç.:.c.:-.-:-¬-
,.a..c.:-c.,a.-a:.aa.a.:.ç..aç.:a-..¬,-a..-Čbto .-,..-c-.
. ......-.što, ča .kaj. s...-,:-a....ç..a-..ç-č.a,-ç-.-...-¬
·.x.:-.,-ć.·uac..:..-,a.,..-.:-.-,.,.··çc.a..ć-a,-a....nar-
R. Katičić: Uz početke hrvatskih početaka, Split, 1993., str. 262.-263.; idem, Etnogeneza hr­
uatskog naroda. Ime, podrietlo i jezik Hrvata, u: idem: Na kroatističkim raskrižjima, Zagreb,
l'199., str. 7.-19.
J. Molas, op. cit., str. 19.-22.
•¯ Povijest srpske i hrvatske dijalektologije daje D. Brozović: Tri razdoblja u razvitku naše
dijalektologije, »Radovi Filozofskog fakulteta u Zadru<< l, Zadar, 1960., str. 51. -65.
Hrvatska i srpska dijalektološka literatura neobično je bogata. Stoga ovdje navodim sa­
mo osnovne monografije u kojima se mogu naći detaljni bibliografski podatci o pojedinim
di jalektima i problemima. P. Ivić: Dialektologija srpskohrvatskog jezika. Uvod u štokavsko
11arječje, Novi Sad, 1956.; F. Slawski: Zarys dialektologii poludniowoslowianskiej z wyborem
tt·kst6w gwarowych, Warszawa, 1962.; A. Peca: Pregled . . . ; J. Lisac: Hrvatska dijalektologija
t. ll rvatski dialekti i govori štokavskog narječja i hrvatski govori tor/ačkog narječja, Zagreb,
94 HRVATI l NJI HOV JEZI K
ječje54 .-,-.-a..,-a.,-..a.dialekte, .-a.a.govore. 55 ua.:-č..
,-aa.č..a-|..,-ž,..-,.ç-:,-ča..ç-č-:a-,....a-|.,.a,.a-..a.
.:.a...a,...a-¬a-x||..č...a-x|v.:-.,-ć..:..aa.,..-.:.a..
,.¬a-:..-...a-....a..a.-¬-ž-.¬.:..:.-a.-,-a.¬,-..ča.¬.a
.:...¬.
Š
:-......a.,..-.:...ç-.-|..-a-.-š:-........-|...-¬a.
..-,.a-....,........:-...aç.-:a--a..a..ča-,......:-..č....
š:.a-...,...š:.a-.|....a,...a.¬...-.-¬a..:...a.......s...ć·
...ç....,.-a..,.¬a-¬-aa-.a.:.aa..aa-,.,-......ç-..|.ča-
a...:..-:.-a..,-ča-.:.:-:..a.a..-a.,..-.:-¬-ž-..a..,.:...
¬-a-....a,-aa-,.,-..ča-,..a.:...ç.aa...:..-¬-,-...a.č.,a

.a-.ač.a.š:-...š:.a..¬-,a|.:...¬-a.,..-.:.š:-.....-,.:.ç.
c..........,......a.,..-.:.:..-a..aa.,..-.:.¬..a..-¬-a-,.
a...:..-,.,-.....a-,-a...:...a.,..-.:..-,..a-a.,.....-...aa.-
,aaç-..,-.:.:-,.,-.....-.:...,.,ać.aa,-¬a.-...-,.:..,..a.ç..
¬,-.a.-....au....aa.¬-:-a-.-š..¬ç-.:....¬.a.,..-.:..¬.
¬.aa...:..-¬-,-...a¬-,a|.:...¬-š:-.....¬.oč......¬.
¬....,.....¬.¬.¬-ž-.-,-.-..:...¬--aa...a.-a.-đa,-¬-
-:.¬-.-,.,a..,-č..-,-.a.-.-ć.a:-,.....-a,-....aç...č......-
,.spužva, klesati .......,.....-,.rubac, bedast, ç-..:-¬a.č-.a
ç-.-,-¬a.-..|-:-.¬.a.,-.¬.a...¬....a,....¬
3. 3. 1 . Štokavski dijal ekti
u....-,aš:-......aa.,..-..:..a.a..ç......a-|.,.,-a|a-x||
.:-.,-ć..-ax|||a-...,.xv.:-.,-ć.,-.-,.¬.,-|....., -č(3. 1.4.),
:.-ć-.-...a-|.,-a.:...-a...,.xv.:-.,-ć.o.a.ča,-,.:a....
2003. si::e:.i. ct:.+. +ij.|ei.:. :.:|.č.:.| .a:c:. i.c . +ij.|ei.:. i:..:.ie +.j..,c:e. :.|.:.
.e a ..e.ia Hrvatski jezik ... , .::. 175.-294.
54 Narječ,e i.c ,:.j�.c+ |.:.:.ic,. dialectus ,:.i je ,a: .,c¬e:a:c 1837. ,c+.:e a |:..:
.�c¬� ,�.,e.c+a |.:¬.ic,. ,c.c:. t..ia,. v:|c.c. a ct:.ć.:ja i|e:a, c+.i|e .e ,:.i..
:.|c a je:.ic�|c.:�¬ :.:i.|ja. vai je :.t.c c..j :.:i. jcš 1814. a ..cjcj ,:.cj ,:.¬.:.ci ,c+
:..|c.c¬ Pzsmenzca Serbskoga jezika po govoru prostoga naroda ,aeč,.
·· o a

+ f"
.
..
. :

c:c..c e .m:. :e �e:¬.:e i.c. ·,c.c: je ic:i:e:.: .+ic¬ icje,. ¬je.:. .|. i:.j.,
+,j.|ei: ,e .ia, a.ic.:c+»i ,c.c:. ,cje+i:c,. ,c+:ačj.. . :.:ječje je .ia, .:c+:i| +.j.
|ei.:..
56 J. s� i.ć Hrvatski standardni jezik i dialekti. Teze za diskusiu, a Jezična norma i varijeteti,
z|c:»i uort, a:. r. a.+a:i:., a. r:i:ci.:+. o. s:c|.c, z.,:et·aijei.. 1998., .::. 481.-484.
1 1 1 . POGLAVLJE: Razdoblje pretpismenosti U povijesti hrvatskoga jezika
95
a., -.a.a.a....a.a,-..a-ç-..,-a..-a-|...a¬.,....,.¡-,-.
...a-|.,-....š-:..a-.-š:-......a.a-....,...-š:-,-...-a:a.
..,....a..-:...¬o.:.|-..|a.:.ç...a.a,.a,-..ča.aç-,....aç.
a-.-ç...:......., -.j otom (novia jotacija: braća < br tj a < brtbja).
š
:-......a.,..-.:...a..¬.,aa.,.-ć.ç.-.:-.a.a.ša,-u...:..-.
...-,-a.a.ç-,...,a,a.-aa-.a..c.a-,c-...s.|.,.c...a....:-
..,a,.a-.-aaa:..a,-ç-a,-.-,-.:....-,ç..jata ,x||| x|v.:-.,-
ć.,a - e, i, ije, je; -:aa.-................,-.......,-......a.,..-.:.
s-..-aa,.a.¬.,a¬.,-š.aa.-.......,ajata. o.a,..a...:-..,a-
.-š:-.....-a.,...a-.|.-...,..-.a-....,-ç.-¬..-,.¬.a.,..-.:-
a.,-..¬-a..:..-š:-.....-.a-.-š:-.....-
u..,-aa.č..-|..,-ž,..-ć.a-š:-......aa.,..-..:.a|..,.,a.-·
l. što ...šta ..-a--.-|a.aç.:a...¬,-a...
2. s.....-..a,-a..,a...:..a.a..,a,...:..,a,aa,.a.....a.a.
a....a.a...-a.:.:-..a.,...a-aa.,.a-,aa.,-.aa.,..-..:.,
3. s...-,ç..tj, dj > ć, 3 ,..a.¬a-j).
4. s...-,ç.. p > u (zub) ...¬-,...a.č.-,.l > o (vuk), a.a.-,..
.a-uo (vuok) a..-aa,-,a-.a.......č.:....-,a:-...č.-¬a.
,..-.:a
5. s...-,.a...,..a-,.Vo ,.....|.¬)--.¬,> u (unuk).
6. v-........,...,-aa.č-a-,.)--.aa ,...a.¬.-¬.-:..-,aža-
..aaž.č.-,..:-...č.-,.a.,..-.:.,
7. x-:.:-..ç..VbS- > sv- (sve).
B. s...-,ç..čr- > cr- (crn), -..¬a....-a..-¬-a.,..-.:a
�l. r..,-....a,...a.č.-..aç.a-cr > tr (črešna > crešna > trešna).
1 0. s...-,-l > -o/-a ,-..¬,..,-...-,ç..a,-....aa-,aa.,-.a
s...-a.,-,
I l. s...-, )·,jd aç.-.-.aa-.-,-:...,-> ć, 3 ..-.-.a.:.:ç-¬...
a, .,..a..-..-,.aç.-|.....a.¬-|....¬.,..,-..iti - poiti >
pojti > potji > poć(i), pođem ,...a.¬.-¬a....-a..-¬-...ç.a
a-|-..a..-¬-...:-ča-|-..a..-¬-,
� x..c+.¬ ,:e¬.. J. t...c. Hrvatska dijalektologija ... . .::. 7.-18. :e i+e¬. Narodni govori.
1 /uod, a Hrvatski jezik . . . , .::. 177.-193., i.c . štokavski i tor/ački idiom i Hrvata, .::. 97.-204.
96
HRVATI l NJI HOV JEZIK
12. Sekundarna palatalizacija (novia jotacia) usnika i prednjo-je­
zično-zubnih suglasnika: braća, predgrađe, groblje, snople <
brtbja, predgradbje, grobbje, snopbje (osim u Slavoniji i Bosni).
Gubitak fonema h (uz iznimke).
13.
14. Novi nastavak u Gen. pl. m., ž. i sr. roda -i (u XIV. stolj eću)
(grdova, žena, sela, s brojnim iznimkama).
15.
16.
Od XIV. stoljeća proširenost nastavka -u za L ok. s g. m. i sr. roda
(iz deklinacije u-osnova): u gradu, u selu.
Sinkretizam Dat., Lok., lnstr. pl. m., ž. i sr. roda: grdovima, se­
lima, ženama (uz iznimke).
17. Proširenost množine u većini jednosložnih imenica muškoga
roda morfemom -ov-l-ev- (sin - sinovi, krj - krjevi), uz brojna
odstupanja.
18.
19.
Nastanak novoga nastavka -om u Instr. sg. ž. roda po analogi­
ji s o- osnovama (rukom, rukan, rukun) umjesto nastavka -ov
< -OVb < psi. -ojp (do druge polovice XIII. stoljeća).
Nastavak -og( a) u Gen., Ak. s g. m. i sr. roda pridjevno-zamjenič­
ne deklinacije (drugoga), s iznimkama, npr. u dubrovačkome
dijalektu.
20. uženskoj deklinaciji, u većini dijalekata uopćeni su nastavci
-ja-osnova.
21. Očuvanost aorista.
22. Posebne konstrukcije s brojevima 2 - 4 (dva, tri, četiri učenika).
23. Velik broj turcizama.
uskupini štokavskih dijalekata izdvaja se sedam dijalekata s obzi­
rom na već spomenute kriterije (izgovor jata, novoštokavske pojave,
eventualno pojava štakavizma/šćakavizma). Dva su staroštokavska:
slavonski, istočnobosanski; i dva novoštokavska: zapadni bosan­
sko-hercegovački i istočnohercegovački. Ostali su dijalekti izvan
granica Hrvatske i njima se služi malobrojni hrvatski živalj. unjih
pripadaju: novoštokavski šumadijsko-vojvođanski te staroštokav­
ski: kosovsko-resavski i zetsko-južnosandžački. Posebno mjesto za­
uzima prijelazni torlački (timočko-prizrenski) dijalekt.
1 1 1 . POGLAVLJE: Razdoblje pretpismenosti u povijesti hrvatskoga jezika 97
Slavonski je dijalekt58 najarhaičniji staroštokavski dijalekt, a isto­
dobno je unutar sebe raznolik, posebno u odnosu prema reflek­
su jata. Sjeverni, podravski dio uglavnom je ekavski uz miješani
ekavsko-ikavski izgovor (dite - deteta) te s očuvanjem reliktnoga psi.
nezamijenjenoga jata koji se izgovara kao suženo e ili kao dvo glas
ei, ali i s ikavsko-ekavskom realizacijom. Na južnome, posavskom
dijelu postoji ikavizam (dite) uz ikavsko-jekavsku realizaciju (dite ­
djeca/deca) i ikavsko-ekavsku (dite - dete) te ekavsku, a ima i rijetko
očuvan jat. Nema ijekavskoga izgovora. Dio slavonskih govora čuva
staru akcentuaciju u kojoj uz silazne akcente postoji i posebni me­
tatonijski akut (dugouzlazni koji se nije slio s dugosilaznim akcen­
tom kao što je to slučaj u drugim dijalektima). Veći dio dijalekata
ima nove uzlazne akcente pa se na nekim područjima pojavljuje pet
naglasaka. Ostala su obilježja šćakavizmi uz rjeđu pojavu štakavi­
zama; gubitak h, omekšano st l, n ispred i (mo ljiti, naslonjiti); nedo­
sljedan prijelaz ovisno o kategoriji -l > -o (posal, dal > posao, dao/
do); čest izostanak nove i novie jo tacije - otuda riječi tipa najt(i),
dojdem, divji; redukcija prednjonepčanih i stražnjonepčanih afri­
kata u jedne: ć, 3 (nema č, dž) ili obrnuto; na dijelu teritorija očuva­
na je suglasnička skupina čr-; javlja se protetsko v- (vuzak); uz ar­
haičnu deklinaciju postoje i novoštokavski oblici; češći je infinitiv
t i pa namazat; nema imperfekta, a aorist se rabi rijetko; pojavljuju
se originalne tvorbene kategorije; u leksiku ima mnogo turcizama,
germanizama i hungarizama.
Istočnobošnjački je staroštokavski, šćakavski dijalekt: ima sta­
re silazne akcente, katkada se pojavljuje pomak kratkosilaznoga i
prednaglasno duljenje; ijekavsku realizaciju jata uz miješanu: de­
t e - djeteta, dijete - diteta, dete - diteta; usporednu pojavu j/j < psi.
dj; prelaženje a > e nakon r (vrebac); susreće se razvoj samoglasno­
ga l > uo; novija su obilježja: čr- > cr-; Vb- > u-; nedosljednu realiza­
cj u novije jotacije; deklinacija je u većem stupnju novoštokavska;
radnja koja se ponavlja izriče se u prošlosti konstrukcijom tipa on
• Navodim samo osnovna obilježja dijalekata te upućujem na bogatu prethodno prikaza­
| l I l d ijalektološku literaturu.
98 HRVATI l NJI HOV JEZIK
bi pričaj 'često bi pričao' (pomoćni glagol u kondicionalu i glagol u
2. os. imperativa).
Zapadni bosansko-hercegovački jest ikavski novoštokavski di­
jalekt iako ima neke ostatke stare akcentuacije u zapadnoj šćakav­
skoj Bosni (očuvanost akuta, nepomicanje dugosilaznoga nagla­
ska). Istodobno su neka akcentološka obilježja pridjeva i zamjenica
(tužan - tužno, mene -meni), suprotno od vukovske norme (tužan -
tužna - tužno; mime, meni) katkada prihvaćena u hrvatskome stan­
dardu. Kako smo već spomenuli, naglasni sustav toga dijalekta po­
stao je osnovnom naglasne norme u hrvatskome jeziku. Dijalekt
se teritorijalno razlikuje s obzirom na realizaciju mnogih obilježja,
npr. na tlu tzv. jezičnih otoka koji su kao posljedica migracija nastali
izvan glavnoga područja i gdje se pojavio utjecaj susjednih dijale­
kata. Može se tako izdvojiti štakavsko područje (najopćenitije: u za­
padnoj i srednj oj Bosni i Dalmaciji) i šćakavsko područje (zapadna
Hercegovina, područje zapadno od Cetine, Lika i oaze: Bačka - bač­
ki Bunjevci, Molise u Italiji, Mađarska . . . ). Nejednoličnost razvoja -l,
gdje se uz -o (čuo) pojavljuje -ja (čuja); gubitak h (osim u Bošnjaka)
uz supstitute j, v, k. Nedosljedno provođena novija jotacija (grubji,
netjak); u blizini čakavštine pojavljuju se obilježja poznata i tim di­
jalektima, npr. psl. dj >j (meja, slaji); tip vrebac ili jadranizmi: -m
> -n, j < l U udi). Osim toga, uz jadransku obalu ima mnogo roma­
nizama, dok se u cijelome navedenom dijalektu pojavljuju brojni
turcizmi.
Istočnohercegovački je novoštokavski dijalekt. Kratki jat na ju­
goistoku se ostvaruje kao je, dugi jat daje dvosložno ije na jugoisto­
ku, a na sjeverozapadu jednosložno -je. S tom je pojavom povezana
novija jotacija, tj. sekundarna palatalizacija suglasnika koji stoje
ispredjote, prema načelu: suglasnik + je < e > ć, j, s, i, pij, bij, mij,
vij (ćerati, devojka, sekira, zenica, pljesma, mljera, vijera, blježim,
usp. književno: tjerati, djevojka, sjekira, zjenica, pjesma, mjera, vje­
ra, bježim) s različitim tijekom izaglasa za pojedine novonastale
suglasnike. uDubrovniku nema takve pojave. Pojavljuje se gubitak
h (osim u Dubrovniku) ili njegova zamjena supstitutima k, g i pri­
mjeri rotacizma (more umjesto književnoga može). Završetak par-
1 1 1 . POGLAVLJE: Razdoblje pretpismenosti U povijesti hrvatskoga jezika
99
ticipa -ao često prelazi u -o (reko) ili -a (reka). Osim novoštokavske
fleksije postoje i stari oblici (posebice na sjeveroistoku). Pridjevno­
-zamjenična deklinacija zadržava nastavke tipa tvrdih osnova s
dvosložnom kontinuantomjata (tvojijeh, vrućiem). uleksiku ima
brojnih turskih, romanskih i nj emačkih posuđenica. Dubrovački
se govor ubraja u taj dijalekt, ali ima niz posebnih obilježja, što je
povijesno nasljeđe. Poznat je tzv. kanovački naglasak, tj. duljenje
kratkouzlaznoga naglaska u dvosložnim riječima ispred kratkoga
sloga Uezik umjesto književnoga jezik). Kratki jat daje je, dok se dugi
jat pod uzlaznim akcentom obično razvija uje (rjeka), a pod sila­
znim naglaskom u dvosložno ije (br'jeg). udalmatinizme se ubraja­
ju kraćenje dugoga samoglasničkoga r; prijelaz -m > -n; l > j; čk > šk,
kao rezultat prirodne blizine čakavskih područja s tim obilježjima.
3. 3. 2. Čakavski dijal ekti
Č
akavski dijalekti59 danas zauzimaju relativno malo područje od
lstre do Lastova, a obuhvaćaju otoke (od Cresa do Lastova i Kor­
čule), uski dio obale (Hrvatsko primorje do Novoga i Senja, od Zadra
do ušća Cetine te zapadni dio poluotoka Pelješca) te dio kopna ko­
j i obuhvaća Istru i otoke unutar štokavskih i kajkavskih dijalekata
(Žumberak, okolica Karlovca, Ogulin, Otočac). Kolijevka hrvatske
države bila je srednja Dalmacija koja je također teritorijalno pripa­
dala čakavskome dijalektu koji postoji i danas, ali zbog migracija
samo djelomično. Južnu granicu čakavskoga dijalekta dijalektolozi
su postavili na rijeci Cetini, iako postoje hipoteze o njegovoj neka­
dašnjoj prisutnosti na makarskom i dubrovačkom primorju koji su
smješteni mnogo južnije. Bila je to važna hipoteza oko koje se du­
go godina raspravljalo jer je riječ o prvotnoj dijalektalnoj čakavskoj
osnovici u Dubrovniku, a raspravu je potaknuo »miješani« čakav­
sko-štokavski jezik dubrovačke poezije u XVI. stoljeću.60 Takav ras-
M. Hraste:
Č
akavski dijalekat, u: Enciklopedija Jugoslavije, IV., Zagreb, 1960., str. 506.­
-508.; M. Moguš:
Č
akavsko narječje, Zagreb, 1977.; D. Brozović:
Č
akavsko narječje, u: D.
Brozović, P. Ivić: Jezik srpskohrvatski/ hrvatskosrpski . . . , str. 217.-230. Od starijih radova vidi
A. Peco: Pregled . + . , str. 127.-164.
I¡U
Više o tome u V. poglavlju.
100 HRVATI l NJI HOV JEZIK
pored čakavskih dijalekata rezultat je migracija zbog kojih je došlo
'
do ekspanzije štokavskih dijalekata. Zato se prvotno područje ča­
kavskih dijalekata očuvala kao čisto čakavsko, najčešće na udalje­
nijim otocima, negdj e je poprimilo jače ili slabij e štokavske utj e­
caje, a drugdje su ga opet preplavili štokavski dijalekti s vidljivim
čakavskim supstratom ili adstratom. Njegov najmanji dio zaposjeli
su čisti štokavski dijalekti. Iz toga proizlaze velike razlike u čakav­
skome dijalektu, njegova su obilježja ili isključivo čakavska ili su
zajednička s kajkavskim i štokavskim dijalektima, što uvelike ote­
žava klasifikaciju čakavskih dijalekata j er se ne može primijeniti
jedan nadređeni kriterij . U dijalektologiji se rabi nekoliko kriterija,
a najčešće su to morfološki, naglasni, teritorijalni ili fonetski kriterij.
Potonji se može temeljiti na izgovoru psl. jata, suglasni čkih skupina
št!šć te pojavi caka v izma.
Teritorijalna podjela M. Hraste sastoji se od dvije skupine ča- l
kavštine na osi sjeverozapad - jugoistok, gdje postoji niz izaglasa
koje doduše nisu posve povezane, nego teku samostalno i opisu­
ju granice arhaizama kao i inovacija. Sjeverni dio čuva starije sta­
nje dijalekata, pokazuje zajednička obilježja s kajkavskim i sloven­
skim dijalektima, dok je južni ogranak pod štokavskim utjecajem.
Sjevernu skupinu obilježuje niz fonetskih, fleksijskih, akcenatskih i
sintaktičkih pojava koje se razlikuju od južnih realizacija. U te poja­
ve pripada ekavski ili ikavsko-ekavski refleks jata, za razliku od juž­
noga, ikavskoga izgovora (od Zadra prema jugu), slična je i posebna
vokalizacija jera na kvarnerskim otocima, razvoj sonanata ili razvoj
p > o (/južno u). Može se ovdje navesti prijedlog i inicijalno v( a-) na­
prama u- (vnuk). Rjeđa je pojava prefiksa vi- (< vy-), zajednička sa
slovenskim jezikom. Glavno je fleksijsko obilježje širenje nastavaka
tvrdih a-osnova (na jugu ja-osnova), uz Instr. jednine tipa vodu( n),
što je zajedničko kajkavskim i slovenskim dijalektima, u opoziciji
s južnim oblicima vodov, vodon. Slični su i oblici Dat., Lok. i Instr.
množine: ženan, ženami, ženah naprama južnim nastavcima -an,
-ama( n), -ami( n) koji su već rezultat utjecaja novoštokavskoga sin­
kretizma. Kvarner je očuvao ostatke specifičnoga čakavskoga im-
1 1 1 . POGLAVLJE: Razdoblje pretpismenosti u povijesti hrvatskoga jezika 101
perfekta. Južni dio nije očuvao aorist ni imperfekt. Osim toga, u
sjevernome dijelu bilo je arhaizama i akcenatskih posebnosti.
Osim podjele prema »meridijanu« može se primijeniti i podjela
prema »paraleli« koja čakavštinu dijeli na otočnu, obalnu i kopne­
nu. Na otocima je jedan od češćih primjera razvoj -l > -0, u odnosu
prema obalnim područjima koja čuvaju -l ili ga pod utjecajem ikav­
ske štokavštine ostvaruju kao -Oa.
Č
esto primjenjivan fonetski kriterij (izgovor jata) omogućuje po-
djelu čakavštine u četiri skupine:
l . Ekavski dijalekti u sjeveroistočnoj Istri, na Kvarneru, od Rijeke
do Bakra, u Senju te na kvarnerskim otocima (Cres, djelomično
Krk i Lošinj).
2. Ikavsko-ekavski dijalekti danas postoje na području od Bakra
do Novoga Vinodolskog, a takav izgovor imaju i kvarnerski te
zadarski otoci: Krk, Rab, Pag, Susak, Uglj an i Dugi Otok. Toj
skupini pripada i kopneno zaleđe Kvarnera (Lika) i mjesta juž­
no od Kupe. Izgovor se temelji na ikavskom refleksujata u
svim položajima osim ispred dentalnih suglasnika (t, d, s, z,
n, l, r) ako u sljedećem slogu dolazi a, o, u, f (vrime, dica, brig,
mliko, svića - leto, testo, zvezda, belo, sused, (pravilo Meyera i
Jakubinskoga).
: 1 . Ikavski dijalekti zauzimaju srednju i južnu Dalmaciju, od Zadra
do polovice poluotoka Pelješca te dalmatinske otoke: Brač,
Hvar, Vis, Korčula ...
·1 . Jekavski dijalekt nalazi se samo na otoku Lastovu, iako se ne
može isključiti da je takav izgovor u prošlosti imao i čakavski
Pelješac. Razlog takva izgovora traži se u činjenici da je Las­
tovo dugo bilo pod vlašću jekavskoga Dubrovnika (od 1272. go­
dine).61
lÌ povijesnom razvoju te pojave i usporedbi sa susjednim dijalektima vidi D. Brozović,
"l ' · ct., te A. Peco, op. cit.
102 HRVATI l NJI HOV JEZIK
Glavne zajedničke crte čakavskoga narječja su sljedeće:
l . Upitna neosobna zamjenica ča (če), Gen. česa. U nekim govo­
rima dolazi što/šta, čak i kaj, ali uz to se čuvaju oblici zač, nač,
poč.
2. Vokalizacija ujednačenoga jera, također i slaboga (zajedničko
sa štokavštinom), bez obzira na duljinu jest a, osim na kvarner­
skim otocima, gdje je vokalizacija ostala povezana s duljinom
(slično kao u slovenskome),jer se u dugom slogu također voka­
lizirao kao a, dok je u kratkome slogu davao e (Cres te Vrbnik
i Omišalj na Krku) ili o (u Dobrinju na Krku). U ovome dij elu
javlja se iznimna i povezana s prethodnom pojavom realizacija
vokalnoga l > bl > el (Vrbnik, Omišalj) te ol (Dobrinj) naspram
općega razvoja vokalnoga l > u.62
3. Denazalizacija '� >'a (poslije j, č, ž), npr. jazik, žaja, pačati.
4. Razvoj p sl. t, dj > t', j (kut'a, meja), a p sl. st, skj, zdj, zg > št: žj
(št'ipati, možjani) uz štakavsku realizaciju.
5. Očuvanje skupina čr- (črivo/črevo, črn).
6. Očuvanje fonema h.
7. Nepostojanje palatalizacije tipične za štokavštinu, ali postoja­
nje oblika tipa: najden, najt(i), dojde, netak, sudje.
8. Arhaična akcentuacija koja čuva praslavensko mjesto naglaska.
Postoje tri vrste naglasaka: dugosilazni, kratkosilazni i dugo­
uzlazni, tzv. čakavski metatonijski akut n koji potječe od novo­
ga praslavenskog akuta ili od novijega čakavskog akuta koji se u
štokavštini spojio s dugosilaznim naglaskom (usp. štok. straža,
čak. straža). U nekim su govorima oni reducirani na dva nagla­
ska zbog ujednačavanja čakavskoga akuta s dugosilaznim na­
glaskom. Duljinu čuvaju i prednaglasni samoglasnici. Sjeverni
dio ima arhaičniji tip naglasaka (starca) od juga (strca).
9. Arhaičan pogodbeni način bin, biš, bi, bimo, bite, bi nije samo
lokalni nego općeslavenski arhaizam.
b?
o.+,e :..¬c ..c:,.|. :e ,:ct|e¬e ,e: :,: :. c:cia tcš.:,a .ci.|:c l > al, . i.c .:|..:.¬
cča..: ,e a ¬,e.:a a...i. :. i:ia vci.|.:.c.,. . :.:.c, .c:.::. :. i..::e:.i.¬ c:cc.¬.
+ct:c .|a.::.:. :e:.:c:.,.|:. i:.:e:., :e ,:.,.+:c.: .,e.e::c, č.i..š:.:. :e c:cč:c¬e ,c,..a
1 1 1 . POGLAVLJE: Razdoblje pretpismenosti U povijesti hrvatskoga jezika 103
U čakavštini ima i jadranizama63 kao novijih crta čiji su izvori
čakavski dijalekti na otocima i obali, odakle su se širili na druge ja­
dranske štokavske dijalekte (Dubrovnik), čak i na kajkavske, iako
i h nema u čakavskim dijalektima dijaspore te u onima dublje na
kopnu. U njihovu nastanku sigurno su važnu ulogu imali dodiri s
venecijanskim dijalektom. U njih se ubrajaju već spomenuti: prije­
laz -m> -n, lj > j; čk > šk, kraćenje dugoga vokalnoga r. Rjeđi je ne­
stanak -t (pe < pet, da < dati). U jadranizmima je nesumnjivo i velik
broj romanskih posuđenica. Može se spomenuti i cakavizam64 koji
je danas prisutan na Visu, Hvaru, Braču, Molatu, Istu, Silbi, Pagu,
Krku, Cresu, Lošinju, Susku, a na kopnu u Trogiru te djelomično u
Senju i gradu Bakru kao i u brojnim mjestima istočne, srednje i za­
padne Istre. Klasični cakavizam odnosi se na prijelaz č, ž, š u e, z, s
(ea, macka, zena, sirak, kazes), odnosno na razvoj č, ž, š > e, i, s (ea,
c:udo, iena, iivit, sirak, selo).
Miješanjem nekoliko spomenutih kriterija dobivamo podjelu ča-
kavštine na šest glavnih dijalekata:
t . Ekavski, čakavski, u sjeveroistočnoj i srednjoj Istri (Pazin) te na
obali Hrvatskoga primorja, do Bakra, na Cresu i u sjevernom
dijelu Lošinja.
2. Ikavsko-ekavski, srednjočakavski, nalazi se na obali od Bakra
do Novoga, i s izoliranim Senjom. Obuhvaća i Krk, južni dio
s.:.,e .e :.t.c :e:¬.: dalmatinizam ic,. ,e .,.i c,:.:.č...c +c.e, :.| ,c,...
,
+
r:.. .e :.¬ ,:ct|e¬c¬ t...c m. m.ieci. Cakawizm z uwzglfd�ieniem

zjawis�
.
podob-
11 ych, i:.icw, 1929. x,e,c.. ,c,|e+. :. ,e:e:a c.i...:¬. ,a:,ec.j ¬|e:.cic,. +.,.|ei:.,
p.ri h .. :.|. .a t ae|.ć . m u:..:e ,c¬.čać. :.ic i:c:c|c,.,a ,c,..e . xvii :. xv. .: s +:a,e
1 , . 5l ..:e J. u.¬¬ Cakavizam i njegova geneza, ·a.+c.. r:.:.:a:.

z.+:��

s
·
. z.,:et. 1�58.,
>l l21.-38., ::.ž.c :,e,c. a::ci a:a:.: ..¬c,. ,e:.č:c,. .a.:... z. ma|,.¬c Lo cakaV!smo
ul/a luce della linguistica »contrastiva«, ·o.e we|: +e: si..e:- 4, w.e.t.+e:, 1966., .:: 367.-
: 17'!. a :..e+e:c, ,e :..,:... ::.ž.c a::ci a .a.:..a i.c . a ..:,.i.¬ č.¬te:.c�¬. - a +c·
. 1 i IH. ¬|e:.či.¬ +.,.|ei:c¬ ic,. ,e ¬c,.c at::.:. ,c:e:c.,.|:e č.i...ie :.:.cj:e :e:+e:

. i jP. +., ,c,|e+ +cia¬e::.:. m mc,aš Uzroci cakavizmu, a Prilozi za VII meduna�odm
,f11 pistički kongres, Zagreb - Ljubljana 3.-9. IX 1978., z.,:et, 1978., .:: 85.-9
.
3. x. :a:�c.:
da . , .,.| ..::.ž...:,. . i:.:.čie .:.|.:e ,c.:c,eć.| |.,c:e:. a,c:c:... w a»:,.. O badamac�
rl ;11 Lekt6w chorwackich przez Mieczyslawa Maleckiego (po 75/atach), a. Mteczyslaw ¬alec�l.
l ':/owiek, uczony, organizator, a: J. aa.ei, i:.icw, 2005., .::. 183. -191. ta:c:

.e ,oi|.:,�
|žc:,a a::ci. c.i...:¬. a +c+.:.¬. +..,a ,e:.č:.| .a.:... .|..e:.ic,. ,c.i...ic,, I

.

...:.ic,..
104 HRVATI l NJI HOV JEZIK
Lošinja, proteže se do Ugljana i Dugog otoka. U tu skupinu ub­
rajamo i dijalekte u Lici i Pokuplju te najveći dio Gradišća (Bur­
genland) u Austriji. Taj je dijalekt najraznolikiji.
3. Ikavski, južnočakavski, zbog migracija povučen sa svoga pra­
teritorija na uski, isprekidani obalni pojas od Novigrada, Za­
dra, do ušća Cetine. Tu su i otoci: od Pašmana na zapadu do
Korčule i Visa na istoku zajedno s polovicom poluotoka Pelje­
šca. Starosjedioci su emigrirali iz te pradomovine u Istru i u
Gradišće (Burgenland).
4. Jekavski dijalekt Lastova s njemu hipotetski pripadajućem ča­
kavskim Pelješcem. Vidljivi su zapadnoštokavski utjecaji.
5. Ikavski štokavsko-čakavski, u južnoj i zapadnoj Istri s vodičkom
oazom u sjeveroistočnoj Istri. On je nastao kao posljedica mi­
gracija iz Dalmacije, gdje su ljudi govorili prijelaznim štokav­
sko-čakavskim dijalektom. Ima sljedeća obilježja: ča, skupine
št, žd, ujednačenost ć - č, prijelaz štokavskoga j > ž (mlaži).
6. Buzetski (ili gornjomiranski) u sjeverozapadnome dijelu Istre, s
refleksom jata kao uskoga e. Osim svojih tipičnih crta, pokazuje
povezanost sa slovenskim j ezikom.
3. 3. 3. Kajkavski dijalekti
Kajkavski dijalekti65 zauzimaju zatvoreno područje sjeverozapad­
ne Hrvatske i Gorski kotar. Kajkavska je i Hrvatsko Selo izvan južne
granice kajkavštine, kao i druge oaze izvan granica zemlje, nasta­
li kao rezultat migracija, kao u Banatu (Vojvodina), Rumunjskoj,
Mađarskoj i u austrijskome Gradišću (Burgenland), gdje postoje dva
jaka središta, te konačno u koloniji Horvatsky Grb kraj Bratislave
koja ondje postoji od XVI. stoljeća. Kajkavska narječje, slično kao
i čakavsko, iz njihovih prasjedišta u zapadnoj Slavoniji te u dijelu
južnih i jugoistočnih područja od XVI. do polovice XVII. stoljeće
65 o
.
.
d l " sim vec nave ene Iterature, potpunu bibliografiju ima opširna monografija M.
Lončarića: Kajkavska narječje, Zagreb, 1977. Sintetski pregled: idem, Kajkavska narječje,
u: Hrvatski jezik . . . , str. 231.-246.; A. Peco: Pregled . +. , str. 164.-192.; m Hraste: Kajkavski di­
jalekat, u: Enciklopedija Jugoslavije, IV., Zagreb, 1960., str. 508.-51 1. ; D. Brozović: Kajkavska
narječje, u: o Brozović, P. Ivić: Jezik, srpskohrvatski! hrvatskosrpski . . . , str. 90.-99.
1 1 1 . POGLAVLJE: Razdoblje pretpismenosti u povijesti hrvatskoga jezika 105
i
z bacili su štokavski dijalekti. Kajkavština je zato zauzela čakavske
l 1 � rene. Istočna kajkavska granica u Slavoniji sezala je u davnini do
Požege, Slatine i Virovitice. Narječje je počelo gubiti teritorij još u
X. stoljeću kada su zbog upada Mađara kajkavci izgubili zemlju sje­
verno od Drave. Manji dio izgubljenih teritorija na istoku ponovno
se naseljava od XVII. stoljeća, zbog čega su i zahvaljujući novošto­
kavskim dijalektima i različitim kajkavskim dijalektima nastali no­
vi dijalektni tipovi, kao npr. u sjevernoj Moslavini ili u Podravini.
Kajkavska narječje vrlo je raznoliko. Kako su tekla istraživanja
njegovih dijalekata, tako su se mijenjali i kriteriji njegove podjele i
sama podjela. Aleksandar Belić (1927.) dijelio je kajkavske dijalekte
prema fonološkom kriteriju u tri skupine, a S. Ivšić (1936.) s obzirom
naglasna obilježja - u četiri skupine. Brozovićeva se klasifikacija
( 1 963.) sastoji od šest dijalektnih skupina.66 Mijo Lončarić dijeli kaj­
kavska narječje u dvije glavne skupine. U prvu, središnju, ubraja ve­
,: i nu kajkavskih govora koji imaju zajednička obilježja tipična za to
narječje. U drugu, manju skupinu ubraja granične zapadne govore
koji nemaju svih tipičnih obilježja. U toj skupini Lončarić izdvaja
{�etiri govora: gorskokotarski, zapadnomeđimurski, donjosutlanski
(s čakavskom osnovicom) i plešivičko-prigorski. Prva se skupina di­
j di na temelju naglasnih i samoglasničkih obilježja (npr. razvoj p i
vokalnoga l) u niz podtipova, što na kraju daje 15 dijalekata na koje
l .ončarić dijeli kajkavska narječje. To ipak nije konačna klasifika­
cija ovoga dijalekta, što naglašava i sam autor jer još nisu proučeni
svi kajkavski govori.
Stoga ćemo prikazati samo glavne crte tog narječja:
l . Neosobna upitna zamjenica kaj, kej, ke, koj, kuj.
�- Posebni naglasni sustav s tzv. metatonijskim ili novim kajkav­
skim praslavenskim cirkumfleksom.
""
D. Brozović pokrenuo je i teoretske probleme oko klasifikacije dijalekata, usp. O kryte­
' i u ch strukturalnych i genetycznych w klasyfikacji dialekt6w chorwackoserbskich, >>Biuletyn
l 'ol skiego Towarzystwa J'zykoznawczego<<, 22, Krakow, 1963., str. 175.-191.; idem, O aktu­
u/nim znanstvenim i nastavnim problemima hrvatskosrpske dijalektologije, osobito u klasi­
/ikaciji dijalekata, >>Jezik« ll, 2, Zagreb, 963., str. 53.-60.; idem, Dijalekatska slika hrvatsko-
11pskogajezičnog prostora. In memoriam prof Mati Hrasti, »Radovi Filozofskog fakulteta u
/.ad rU<<, 8, Zadar, 1968.-1969., 1969.-1970., str. 5.-30. + 7 karata.
106 HRVATI l NJI HOV JEZIK
3. Ujednačenost refleksa psl. jata te ujednačenoga jera koji daju
usko e (cvet, deca - otec, denes).
4. Ujednačenost kontinuanata psl. stražnjega nosnika p i samo­
glasnoga ! koji daju o (roka, vok) uz u, ou.
5. Protetsko v- ispred -u (vuho, vučitel).
6. Izjednačenost izgovora ć - č izgovaranih kao j edno posredno
omekšano č.
7. Djelomična obezvučenost krajnjega suglasnika (grat - grda,
mras - mraza).
8. Tvorba budućega vremena od pomoćnoga glagola biti i partici­
pa na -l (bor/bum došel/došla).
9. Očuvanost su pina poslije glagola kretanja: idem spat/kopat za
razliku od infinitiva: neč'e spati/kopati).
10. Nepostojanje vokativa, osim u govorima gdje postoji u vlastitim
imenima i rodbinskim nazivima.
ll. U Gen. pl. m. roda nastavci -of-ef(sirof mišef) te nastavak -0 u
ženskome i srednjem rodu (žen, sel).
12. Nema alternacija u osnovi (roki/ruki, voki/vuki).
13. Komparativ ima specifični sufiks š (debelši, slabeši).
3.4. Seobe pučanstva i miješanje dijalekata
Današnja podjela hrvatskih i srpskih dijalekata ne pokazuje ni po­
vijesne granice ni odnose koji su nekada vladali u dijalektima tih
jezika. Posebna je pojava, kakve nema nigdje kad je riječ o razmje­
rima, premještanje dijalekata i zbog toga njihovo miješanje, što je
dovelo do potpune izmjene prvotnih granica dijalekata. Ta je pojava
uvjetovana migracijama u kojima je pred turskom najezdom iz svo­
je postojbine bježalo više od polovice stanovništva.67 U početku su
pod turskom vlašću životni uvjeti bili podnošljivi, ali su se poslije
promijenili. Uzroci migracija bili su vjerski pritisci, uzimanje dje-
67 Tu j e pojavu istraživao J. Cvijić: Metanastazička kretanja, njihovi uzroci i posledice,
Beograd, 1922. O tome vidi i P. Ivić: Srpski narod . . . , str. 48.-82.; D. Brozović: O rekonstrukciji
predmigracionog mozaika hrvatskosrpskih dijalekata >>Filologija<<, 4, Zagreb, 1963., str. 45.­
-55.
1 1 1 . POGLAVLJE: Razdoblje pretpismenosti u povijesti hrvatskoga jezika 107
ce u janjičarske škole, visoki porezi, neprestani napadi, razbojstva
i prolaženje različitih vojska. Migracije su počele najprije u feudal­
nim obiteljima, još u prvoj polovici XV. stoljeća, a već su u drugoj
polovici XVI. stoljeća postale masovna pojava. Seobe su tekle pre­
ma sljedećoj shemi: zemlju napuštenu zbog bijega pred Turcima ili
nenaseljenu zbog masakriranja stanovništva zauzimali su izbjegli­
ce s daljih područja koji su bježali pred neprijateljem. Katkada su
i sami Turci napučivali napuštenu zemlju ljudima iz unutrašnjosti
kako bi ju ponovno obrađivali. Već se u drugoj polovici XV. stoljeća
na mađarsko-turskoj, a zatim i na habsburška-turskoj granici poče­
la organizirati protuturska obrana pod vodstvom mjesnih feudala­
ca. Pogranična područja koja su razdvajala dvije sile konačno su se
1578. pretvorila u Vojnu krajinu (Granica, Krajina, Vojna krajina)68
s tri okruga koje su činile: Primorska krajina (s utvrdama među
ostalim u Senju, Rijeci, Otočcu), Hrvatska krajina (među ostalim
sa Siskom, Slunjem i Ogulinom) te Slavonska krajina (među osta­
lim s Varaždinom, Križevcima, Koprivnicom). Ondje su se skupile
izbjeglice prozvane krjišnicima koji su dobili određene povlastice,
ali su se morali boriti s Turcima. Tako je nastajao pojas »miješanoga
stanovništva«, a njegove su se posljedice pojavile i u jeziku.
Seoba je poprimala različite oblike: od organiziranih brojnih
skupina (kao što je bila npr. najpoznatija Velika seoba Srba iz 1690.
pod vodstvom srpskoga patrij arha Arsenija III. Crnojevića koji je
nakon poraza p rotu turskoga ustanka 1689. iz južne Srbije poveo oko
70 tisuća Srba na sjever, sve do Baranje, Slavonije i Mađarske), pa do
individualnih seoba pojedinih obitelji. Taj drugi oblik pojedinačnih
migracija najviše je promijenio etnički i dijalektni karakter hrvat­
skoga i srpskoga jezika. O seobama znamo relativno mnogo. Osim
arhivskih podataka o zemljama pod vlašću Mađarske, Austrije ili
Mletaka, raspolažemo i još uvijek živom narodnom predajom koja
čuva povijest svake raseljene obitelji.
hB
Problem Vojne krajine detaljno obrađuje J. Rapacka: Leksikon « . . , str. 195.-202. Tamo se
može naći i natuknica: Mletačka krajina, str. 127.-129.
108 HRVATI l NJI HOV JEZI K
Migracije se dijele s obzirom na izvor, područje s kojega potječu.
U dinarsku seobu koja je krenula iz Dinare uključena je:
l . Južnohrvatska skupina čija se seoba temeljila na premješta­
ju katoličkih čakavaca ikavaca i čakavaca ikavaca-ekavaca
s područja između Une i Kupe te obale Jadrana od Vinodola
do Cetine. Naselili su Istru, Krk, sjevernu kajkavsku Hrvatsku,
Sloveniju, istočni dio današnje Austrije (Gradišće - Burgen­
land), Mađarske,
Č
eške, Slovačke, tj. teritorije Habsburške Mo­
narhije. Njihove su zemlje zauzeli štokavci.
2. Skupina iz zapadne Hercegovine i Makarskoga primorja - emi­
grirali su štokavci-ikavci, katolici i dijelom muslimani te na­
selili sjevernu Dalmaciju, Liku, zapadnu Bosnu i čak sjevernu
Bačku, gdje su se prozvali bačkim Bunjevcima i očuvali svoju
rodnu ikavicu, iako su došli u ekavsko okružje.
3. Istočnohercegovačka skupina (s područja staroga Huma i Tre­
binja) obuhvaćala je najbrojnije migracije štokavskih jekavaca
u zapadnu Srbiju, Vojvodinu, Slavoniju, Baranju, Bosnu, Hrvat­
sku i sjevernu Dalmaciju. Na tim je teritorijima izazvala razli­
čite promjene. U Slavoniji je npr. smanjila doseg lokalnoga di­
jalekta te ga je razbila odvajaj ući sjeverni podravski dijalekt od
južnoga posavskoga slavonskoga. Izazvala je i seobu Slavonaca
na sjever, u Baranju, zapadnu Bačku i u Mađarsku. Istočna, je­
kavska Bosna, koja je prihvatila najviše izbjeglica, razbijena je
i etnički i jezično. Tu je zemlju naselilo pravoslavno stanovniš­
tvo koje je govorilo istočnohercegovačkim dijalektom te kato­
ličko, muslimansko i pravoslavno stanovništvo koje je govorilo
istočnobosanskim dijalektom s hercegovačkim utjecajima. U
zapadnoj Srbiji su zbog migracija izumrli stari govori.
4. Zetska skupina odnosila se na migraciju štokavskih j ekavaca
koji su išli dolinom Lima u Srbiju.
Ostale su seobe s dinarskoga područja bile uglavnom migracije pra­
voslavnoga stanovništva, ekavskih štokavaca, iz Srbije. U srpskoj se
migraciji mogu izdvojiti sljedeće skupine:
l l i . POGLAVLJE: Razdoblje pretpismenosti u povijesti hrvatskoga jezika 109
l . Kosovsko-metohijska skupina obuhvaćala j e štokavske ekav­
ce iz Stare Raške. Oni su emigrirali na sjever i sjeveroistok, u
Šumadiju i u Pomoravlje, sve do Đerdapa.
2. Vardarsko-južnomoravska skupina išla j e s područja što su se
nalazila s obje strane srpsko-makedonske granice, tj . iz Pri­
zrena, jugoistočnoga Kosova, Skopske Crne Gore. Stanovništvo
je uglavnom govorilo prizrenskim dijalektom s kojim su se mi­
ješali bliski makedonski dijalekti. Seobe su išle na sjever, u do­
linu Južne Morave i u Šumadiju.
3. Šopska se skupina izvodila iz gorskih područja s obje strane
srpsko-bugarske granice. Stanovništvo, slično kao i njegovi su­
sjedi, naselj avalo je dolinu Južne i Velike Morave, istočnu šu­
madiju, okolicu Beograda, ušće Timoka.
(
:esto je isti cilj seoba u različitim migracijskim valovima pro­
uzročio miješanje migracija, posebice u Srbiji. Najbolji je primjer
šumadija, gdje su se susrele hercegovačka i zetska skupina iz di­
narske migracije te predstavnici svih triju valova srpske migracije.
Te seobe nisu jednako napučile sva područja. Na periferijama, npr.
na području timočko-lužničkoga dijalekta te na sjeverozapadnim
graničnim područjima Hrvatske prevladava autohtono stanovniš­
t vo. Ali postoje područja u kojima nije ostao nikakav trag staroga
naseljavanja, čak ni u obliku jedne obitelji. Najviše je iseljenih lju­
di dolazilo iz Dinare i Srbije. Iako su doseljenici bili brojniji od sta­
roga stanovništva, događalo se da u dijalektu jednoga kraja ipak
prevladavaju obilježja staroga govora koji reprezentira manjinsko
st anovništvo. To se objašnjava činjenicom da su stariji stanovnici
i mali uglavnom viši životni standard od doseljenika, bili su gos­
podari zemlje s vlastitom poviješću i tradicijom, tvorili su zatvore­
I l l i društvenu sredinu. Zato su novi doseljenici često bili asimili­
rani, te su miješali crte svoga dijalekta s dijalektom u koji su došli.
l >oseljenički dijalekt mogao je opstati samo ako su stari stanovnici
1 1 apustili zemlju ili ako je između starosjedilaca i doseljenika po­
st ojala razlika u vjeri.
Najveće su se promj ene zbog migracija dogodile u prvotnom
grupiranju hrvatskih i srpskih dijalekata, zbog čega je došlo do za-
110 HRVATI l NJIHOV JEZIK
:.c.a,.a,.a-..aç-č-:a.a,c.a....a-¬.,-š.a,..a-.:.a..¬a-,.a
a.,..-..:.r-..,-a..-:.a¬.,c...,.|..-.a..,-a-ć-
r s.,......a.,..-.:š:-...š:.a.,-..,ac......:-ča.a.,aža.a..,
......aç-acač,.s.,...š:.a.,-..:-..a.-..çc.-:a-č....
..-:-c-a-a.,a,-..ç.aa,-a.a-ac-.a.:.:.|.-,-a..:.a..
č......-..,......a¬.,-š.a.aa.,..-..:.-.-o..,..s.c.-...
.-,.ć--a.,c.:...žaaa.-,aaç-..,-.:..a,.ž-.a-,.,-....
2.
Č
....š:.a.,-ç-aa.,-..a.,.-ć-,a|.:.-oa.,--.:.....š:-
......¬...,......¬a.,..-.:.¬.,-:-.-ç-.-...a..-,.çc.-:
a-,.:-c.:-c.,.x,-..a.-ça-a.a.-ç-a.,-.,-a,-a.¬..-...-|
a-.-¬.a-,-a.a-.aa.-:-..¬..:.c.č.......a.,..-.:.a-
|c--ča..a.....-.aa-..a-.-.,-a.-.a-çc...a-:.¬-¡..-.a
açcč........|..-.v-.-|.:.-..¬a.,-..|.:c-..a.-...,a,-
..ç.aa.a.-sc..,a,-..:-ča.sc.. .acž....a.:.c..:.a-.a...
o-.-.,-a....a..-..:.c-.,-a.-..|.........-..........ç...a
.¬...aca,.č.,-a.,..-.:a-.c:-u:-¬-.-..a.a.c-.a.a.ša,-,.
c.....-..a,.a.,..-..:.a.sc.a
3. s--|-.aaa.š:..-..:.c-çc., -...a-a.,..-.:-.açcš:-.....-
č......-x.a,.a-.-.a¬,-.:-a-š..š:-......a.,..-.:.ç.,-
a..:...-š:c...-a:c..:a.,c.a...
u..--|-.|-,:ac..-,.çc-a.c.a,..-..¬a.-..,..a-,.,-..ča-,.|-
c..ç-,......a.-xa...¬.a...-a-..-:a.č....aç.a.·s.,-č,-
-....¬...c.a-¬-....-a..-¬.a,...a-¬ac..:..-¬..a¬.a,-,
¬,-c..cç..-¬.:.a-.a.š:.a¬.a-¬..a-.a-.u-c.-,-..a-o.-
.:.a-.a.š:..|.-,-:ac..-,.ç-ac.,-:..a....a:-ç-:-¬..¡ac...
.-,..a.-:.¬-c.a.,-a..-....ocaš:.-a-,-.ç-a.c...ç-..:...o.
¬.a..-,.c.c.:..a.....,-ç-....:..-:-,acaš:.-a-,..aç.a..a...
č-ć.,aa-c|.:a|-,.:--c.,-a:..a-.a.:ac-.ç..-..c-¬-a-¬.:.-
c...,-.-¬.c........¬-đa¬a...¬.a..-.:..-,...:-..č.-,.çc.
.-....a-,.:.a-.a.š:..u,-...a.-.:.-c..-a-.-...-.-.aaa.ca.a
69 Muslimanima je odlukom partijske vlasti 1968. bila priznata nacionalnost. Godine 1971.
to je potvrdio i popis stanovništva. Toje jedini slučaj da se u xx. stoljeću priznaje vjera kao
kriterij za nacionalnu pripadnost.
1 1 1 . POGLAVLJE: Razdoblje pretpismenosti u povijesti hrvatskoga jezika ll l
.-a-:...ac.......-,-.a.-ç-,....-a...axa...¬.a..a--...a--
.-¬-.....¬.aa.,..-.:-¬,-.-c...¡-,-açc..,-.-c|-a-¬.h,
a-.,--aaš:-...š:.a.a-.:.-...,-|.-..�.,�a,-a¡�.-ç�-¬,�a.
a-,-a....c.,-¬xv|.ç-č-:.-¬xv|| .:-.,-..xa.. �.a�.a

-.a
......,-.-ch, š:-.-:a¬.č.a,.a-..¬a-a.c-¬

.:�c..¬,-.�.-¬
.-,.,-|.-..až|-a.,-.....c.ç...¬,.,-c...¬,, -...-¬.a.-,�¬�
,-ç-.:-,.-:.,|-a -¬h. s.,-a-ć-,--|..,-ž,-¬.,-š

.a,-

|-a-�.e - e,
j - j, ...ča-ç-,...č......-,.eakavizma, a��-,-,.,-a-..�.|-,
a-a.c..a-....-a...¬,-....¬..a-.-¬..a..,a.c-¬.a...¬.u
va...¬.a.,-:--|..,-ž,-a..:..-.|-,a-a.c..:ac...¬..c.ç...¬
, -...-¬·

¡.a-..ç-.:¬.,c...,.....c:.ac..:...a1 .cç...aa.,..-..:.
¡-a-.a-,-..¬.,-a,-a.a.c.,-¬-o-¬-�
�a..-,�;�:.,

r�+r r++�,
-.ç-.-aa-.a...a-a,-,-a-š.-.|-,-:¬..-,.....-a,.1 ¬..-.¬a
¡c-,-a.:....:.a-.a.š:..
Problem jezičnih dodira hrvatskoga s drugim jezicima, napo��u �eksi�u, nije u o:o­
I l U' radu iscrpno predstavljen. Opći se podatci o tome mogu nac1
_
u clanc1ma �bo�mka
/awebačke slavističke škole, Zagreb, 2001. Tamo nema jed�no do d !fa s ma�arsk1m 1 tur­
'k i Hjezikom. Vidi i o. Brozović, P. Ivić: Jezik, srpskohrvatski l hrvat
_
skosrpskz . . . , s
_
�r. 43.-54.
r11 5Cnalazi i opširna literatura o predmetu. Usp. i M. Turk: Hrva:s
.
�z u konta�tu t�:kom �0.
,lo/jeća, u: Hrvatski jezik u XX. stoljeću. Zbornik, ur. M. Samardz!Ja, l. PranJ kOvlc, Matica
i l r�atska, Zagreb, MMVI, str. 423.-447.
11Z MHVÆT¡ l NJ¡MOV JEZ¡K
Vjerojatan predmigracijski raspored dijalekata
Narjcčja
� KKAV5KO
tl ČAKAV5KO
t � ŠĆAK V5KO
l ŠTOKAV5KO
t TORIAČKO
Prema: M.Lončarić, Rani razvitak kajkavštine, >>Rasprave Zavoda za jezik<<, XIV, Zagreb, !988.
l¡¡. POOLÆVLJE: 0azdob|joprotpismonostiU pov|jost|hrvatskogajoz|ka 11Ô
Dijalektološka karta čakavskoga narječja (autor Dalibor Brozović)
0 ijal+k1 i:
+.·.«·
O æm
æ ] 1
¹
jogoupadni istarsk•
sjevernotakavsi
_ srednjočakavski
jutnotakavski
lastovski
o
d

•S!BFNIk
O
W
Å
?

O

Izvadak iz II.izdanja Enciklopedije Jugoslavie, Zagreb, !988.

^
¿
114 MHVÆT¡ l NJ¡MOV JEZ¡K
Dijalektološka karta kajkavskoga narječja (autor Dalibor Brozović)
• `__ ¬�

\

PULA

-
<
i J ale kti:
¸ zagorPo-medimurski
knfevačko-pravst
_ turopiJio-pouvski
• prigoraki
_ donjosutlanski
• goranski
`

`
¯¬
:
-
-
*
¯ �×

¹
Ì
V
Í ^
^
J
\
\
.
X
`-
C
¹
¹
l

��

<


²
t
"
O
^
�o
Izvadak iz II.izdanja Enciklopedije Jugoslavije, Zagreb, !988.
³
¯
c
'
`
\
`\
1
\;
��
´ !

-
��
¬
lll. POOLÆVLJE: 0azdob|joprotp|smonostiU pov|jostihrvatskogajoz|ka
1ì5
¯
´Í


~
x
c
=
o
=
~
x
.
x

·Ô �
û
C
x
c
x
x
o

U
Þ
x

o
=
•U
x
C
x

x
¬

•U
o
T
×
¨
û
¯
¯
ì¯
¯
~
·�
\
-.
¬
¬

t

l
t
9
Ì
Ï Í
l
l
l j
� �
l Î

I V. POGLAVLJE
Početci pi smenosti u Hrvata
do kraja XV. stoljeća
I obujamši vs u Grč iju i Bulgariju, Bosnu i Rabaniju,
,
'
nalegoše na jazik hrvatski posilajući zastupi veli­
ke; vojvode silne tvorahu brani mnogije s plkom
hrstjanskim, pobijajući se na po lih i na pasih i na
brodih vod. Tagda že rob ljahu vse zemlje hrvatske
i slovinske.
Zapis popa Martinca, 1493.1
4.1. Povijesni kontekst
Hrvatski srednji vijek označen je nastajanjem i učvršćivanjem mla­
de države, ali ubrzo i gubitkom njezine samostalnosti, prvotnoga
središta državotvornosti, narodne dinastije te početkom teritori­
jalne i političke destabilizacije prouzročene turskom najezdom ko­
ja je izazvala masovne migracije stanovništva. Prva hrvatska dr­
žava uspostavljena je početkom IX. stoljeća u Posavskoj Hrvatskoj
(Slavoniji). 2 Osnovao ju je knez Ljudevit nakon ustanka i oslobađa­
nja od franačke vlasti. Konačno ju je uništio dolazak Mađara. Druga
hrvatska država koja je usporedno postojala i koja se smatra koli­
jevkom državnosti, nastala je krajem VIIL i početkom IX. stoljeća u
Dalmatinskoj Hrvatskoj te će se upravo na nju do XV. stoljeća odno­
siti naziv Hrvatska. I ona je u početku bila ovisna o franačkoj drža-
vi, ali se krajem IX. stoljeća oslobodila od nje. Dio Dalmacije - neki
Citirano prema: J. Vončina: Jezična baština . . . , str. 27.
2
o teritorijalnom rasprostiranju obiju Hrvatska vidi III. poglavlje, bilješku 23.
IV. POGLAVLJE: Početci pismenosti u Hrvata do kraja XV. stoljeća 1 17
gradovi (Trogir, Zadar, Dubrovnik, Budva, Split, Kotor) i otoci (Krk,
( :res, Rab) koji su se oduprli slavenskim napadima i očuvali roman­
ski karakter - potpao je pod Bizant i unutar njega postao regijom (te­
mom) Dalmacije, ali je bizantska vlast nad tim teritorijem postupno
sl abila. Na početku IX. stoljeća (800. godine), u vrijeme vladavine
kneza Borne, došlo je do prihvaćanja kršćanstva. Prvi poznati knez
bio je Višeslav, a osnivač jedine narodne dinastije kojoj su pripadali
svi hrvatski vladari bio je Trpimir L (845. - 864.). Hrvatska je postala
kraljevstvom od 925. godine kada se kruni kralj Tomislav. Sljedeći
predstavnici loze Trpimirovića oslobodili su se bizantskoga vrhov­
ništva, izborili neovisnost Hrvatske te Tomislav konačno ujedinjuje
obje Hrvatske u jednu državu. U to doba traje i rat s Venecijom za
Dalmaciju u kojoj je u mnogim gradovima živjelo romansko sta­
novništvo. U drugoj polovici XL stoljeća Dalmacija se vraća pod
h rvatsku vlast, a gradovi se slaviziraju. To povijesno razdoblje, od
925. godine, u znaku je borba s latinašima za slavensku liturgiju.
l )o završetka spora dolazi tek polovicom XIII. stoljeća. Trpimirovići
vl adaju do 1102. godine, kada Hrvatska kao Kraljevstvo Hrvatske i
Dalmacije stupa u personalnu uniju s Mađarima. Ta unija traje do
1 527. godine, a sljedeće godine, nakon poraza na Mohačkom polju
i smrti Ludovika Il. Jagelovića, Hrvati za kralja izabiru Ferdinanda
l . Habsburga. Godine 1241. Hrvati se zajedno s Mađarima brane
od mongolsko-tatarske najezde, a u XV. stoljeću već počinju nava­
ljivati Turci koji napreduju zbog pada susjednih balkanskih država
· Srbije 1459., Bosne 1463., Hercegovine 1483. i konačno Crne Gore
1 499. godine. Pad Bosne otvorio je Osmanskome Carstvu put na
/apad i na Hrvatsku čije se granice postupno počinju pomicati na
·t.apad i sjever. Prvi su poraz Hrvati doživjeli u Bitci na Krbavskom
polju 1493., a poslije toga su uslijedili i drugi porazi, zbog čega je
l l rvatska počela gubiti svoj teritorij koji je Petar Zoranić nazvao »ra­
sutom bašćinom«.3 Hrvatska još nije u Krbavskoj bitci izgubila svoje
zemlje, ali je u njoj izginulo južnohrvatsko plemstvo, a preživjeli su
Tako je Petar Zoranićnazvao teritorijalno-političku situaciju u svom pastoralnom roma­
| l I | !'!anine (1536.).
1 18 HRVATI l NJIHOV JEZI K
dobili ime reliquiae nobilium regni nostri Croatiae »Ostatci plem­
stva našega hrvatskoga kraljevstva«.4 U sljedećem će se stoljeću taj
naziv odnositi na cijelo stanje ondašnje države. Joanna Rapacka
postavlja tezu da je
krba
��
ki p

raz
.
paradoksalno pridonio idejnom ujedinjenju hrvatskog s je­
ve
��
I ]Uga I �a J

.
hr

atska d
:
_
ž

va, koja se upravo raspala u sferi povijesne
zbilJe, u sfen SVIJeSti tek pocmJala graditi svoje jedinstvo. 5
To je uvelike skraćen povijesni kontekst u kojemu se odvijalo prvo
razdoblje u povijesti hrvatskoga književnog jezika. Oslikava ga bo­
gatstvo književnih jezika (stranih i domaćega) kao i fenomen hr­
vatske tropismenosti.
Od samih početaka hrvatske pismenosti za hrvatsku je poseb- '
nost veliku ulogu imao geografski položaj zemlje na zapadnome
dijelu Balkanskoga poluotoka, zahvaljujući čemu je Hrvatska na­
slij edila ostavštinu prethodnoga romanskoga stanovništva pod
vladavinom Rimskoga Carstva koje je nakon dva stoljeća borbi za­
uzelo teritorij što je pripadao istovremeno romaniziranim ilirskim
plemenima. Naseljavanje tih zemalja upisat će Hrvate u zapadni
kulturno-civilizacijski krug, a rimsko-ilirska tradicija i njezine vri­
jednosti (latinski jezik, katolicizam, ilirizam) trajno će ući u teme­
lje hrvatske narodne tradicije te postati obilježjem koje će Hrvate
uvelike razlikovati od njihovih istočnih slavenskih susjeda, trajno
p�vezani�s gr�ko-�izan�skim nasljeđem. Položaj Hrvatske na gra­
mcama UtjeCaJa grcko-b1zantskoga Istoka i latinsko-germanskoga
Zapada odigrao je veliku ulogu u stvaranju hrvatskoga nacionalno­
ga bića. Mogućnost da crpi iz različitih kulturnih tradicija (istočne,
ćirilometodske i zapadne, latinske) neobično je obogatila hrvatski
kulturni model i uz to izvršila snažan utjecaj na povijest jezika.
· O važnosti bitke za hrvatsku tradiciju potvrđenu u historiografiji i književnosti vidi J.
Ra�ac��: Krbav�ko Polje, u: eadem, Leksikon . . . , str. 1 15. -117. Natuknice iz te problematike
su 1.Fms Croat1ae, str. 52.-53.; Krljevina Hrvatska, str. 1 10.-112., Reliquiae Reliquiarum,
str. 152.-153.
· Ibidem, str. 116.
IV. POGLAVLJE: Početci pismenosti U Hrvata do kraja XV. stoljeća 119
4. 2. Lati nska pismenost
Zbog spomenutih povijesnih uvjeta na početku hrvatske povijesti
pojavio se u IX. stoljeću i latinski kao prvi jezik pisanih spomenika
na tom području. To je bio jezik ondašnje duhovne i svjetske obra­
zovane elite. Najstariji pisani spomenik je kameni natpis: Pro duce
Trepim(ero) s crkve u Rižinicama podno Klisa. Iz 852. godine po­
tječe Trpimirova darovnica, najstariji hrvatski povijesni dokument
koji je sačuvan u prijepisu iz XVI. stoljeća. Od starijih natpisa tre­
ba spomenuti i Branimirov natpis iz Muća (888. godine) koji glasi:
Branimira comite dux cruatorum cogita vit »Branimir vojvoda, knez
Hrvata, naumi«.6
U latinskim i grčkim izvorima nalazimo potvrde o najstarijim
jezičnim pojavama koje su se dogodile prije domaćega razdoblja
pismenosti, kao što su postojanje i kasnija denazalizacija nosnika
ili ujednačavanje jerova. Nalazimo ih u zapisima slavenskih riječi,
toponima i vlastitih imena (grč. Muntimeros ¯ Mptimirb > Mutimir,
lat. Centena ¯ Cftina > Cetina)?
Latinski je jezik u Hrvatskoj imao iznimno važnu ulogu.
»Ogromno je bogatstvo i raznorodnost hrvatske latinske knji­
ževnosti od srednjovjekovlja do 18. stoljeća. Stvorena je na latin­
skom književnost vjerska, filozofska, historiografska, znanstvena i
- a prije svega - lijepa književnost, koja je od humanizma do osam­
naestostoljetnoga klasicizma stvorila, i kvantitativno i kvalitativno,
impozantan opus u području svih pjesničkih vrsta, od epa do ele­
gije i epigrama.«8
Funkcija toga jezika nije bila samo književna. Latinski je bio je­
zik u školama i državnim institucijama. Kao jezik na kojemu se pre-
O toj vrsti pismenosti više piše R. Katičić: Na ishodištu. Književnost u hrvatskim zemljama
od 7. do 12. stoljeća, Zagreb, 1944.
7 Grčki i latinski izvori objavljeni su u zbirkama: T. Smičiklas: Codex diplomaticus regni
Croatiae, Dalmatiae et Slavoniae, serija JAZU, 2-12, Zagreb, 1904.-1914.; M. Kostrenčić, E.
Laszowski izdali su svezak 13, Zagreb, 1915. ; M. Kostrenčić, 14, Zagreb, 1916. ; idem, 15,
Zagreb, 1934. ; F. Rački: Documenta historiae chroaticae periodum antiquam illustrantia,
Zagreb, 1877. u seriji: Monumenta Slavorum Meridionalium.
8 ]. Rapacka, Latinski jezik, u: eadem, Leksikon . . . , str. 1 19. -121.
120 HRVATI l NJI HOV JEZI K
davalo u gimnaziji, rabio se do 1850. godine. Hrvatski će dobiti tu
funkciju tek 1868. godine. Latinski jezik ustupa mjesto hrvatsko­
mu kao službenomu jeziku tek 23. listopada 1847. godine te se tako
u toj ulozi zadržao najdulje u Europi. Uzrok tomu bila je tadašnja
politička situacija u kojoj su Hrvati više volj eli ostati uz mrtvi la­
tinski jezik nego prihvatiti živi mađarski ili njemački jezik, koji bi
značili i njihovu političku dominaciju. Tu paradoksalnu situaciju
komentirao je Ivan Kukuljević Sakcinski u govoru u Saboru 1843.
godine ovim riječima: »Mrtvi jezik rimski a živi mađarski, njemač­
ki i talijanski, to su naši tutori. Živi nam se groze, mrtvi nas drže
za grlo.« Hrvati su na zajedničkome mađarsko-hrvatskom Saboru
u Bratislavi (1832. - 1836.) izjavili da latinski nije mrtav jezik jer su
na njemu zapisani hrvatski zakoni i privilegije. Latinski j ezik su­
postojao je s narodom i državom od njezina početka, a latinski do­
kumenti svjedočili su o nj ezinu povij esnom kontinuitetu. Zato je
latinski jezik bio stražar hrvatstva i jamcem državnoga integriteta
kojemu je prijetila germanizacija i mađarizacija. Još su 1805. godi­
ne ta shvaćanja formulirana u Deklaraciji o hrvatskim staležima:
... u ovim kraljevinama i u njihovim poslovima juridičkim i političkim ni­
kada u nijedno vrijeme neima biti jezik magjarski niti kakav drugi nego
samo latinski, jer da su u ovom jeziku, koji je jednako star kao i kraljevstvo
i konštitucija, zapisani svi zakoni i zapisnici, a kad bi se dokinuo, da bi pro­
pala kultura i narod, koji nebi napokon razumio vlastitih prava i zakona ... ¯
Rapacka upozorava na još jednu funkciju latinskoga kao »nadregio­
nalnoga jezika Hrvata, jezičnoga i kulturnoga koda u čijoj su zajed­
nici nalazile svoj identitet rascjepkane hrvatske zemlje.«10 Tomu je
u prilog išlo izvrsno poznavanje latinskoga jezika među hrvatskim
plemstvom, napose na sjeveru zemlje.
Latinski je bio i liturgijski jezik na većem dijelu hrvatskoga tla.
Na znatno manjem području liturgijski latinski bio je u sukobu s
· T. Smičiklas, Obrana i razvitak hrvatske narodne ideje od 1790. do 1835., u: Rad JAZU
LXXX, 1885., str. 22.
¯¯ J. Rapacka: Schylek ideologii szlacheckiej w obliczu ksztaltowania sif ideologii nardowej,
u: eadem, Godzina Herdera . . . , str. l l O.
IV. POGLAVLJE: Početci pismenosti u Hrvata do kraja XV. stoljeća 121
crkvenoslavenskim liturgij skim jezikom slavenskoga obreda.
Njihovo višestoljetno supostojanje bilo je društveno i kulturno ču­
do u cijelome slavenskom svijetu. Slavenstvo i latini tet upisani su u
hrvatsku tradiciju te su postali izvorno obilježje nacionalnoga iden­
titeta kakav nije poznat drugim južnoslavenskim narodima.
4. 3. Crkvenoslavenska pismenost
4. 3. 1 . Gl agoljaštvo
Kronološki je drugi književni jezik na teritoriju Hrvatske bio hrvatsko­
-staroslavenski jezik ili hrvatska redakcija staroslavenskoga jezika.
Bio je to strani jezik iako genetski srodan hrvatskomu, a uz to su ga
razumjeli i široki slojevi jer se u tom razdoblju sustavi južnoslaven­
skih jezika, tek nedavno izdvojeni iz praslavenske jezične zajednice,
nisu međusobno u velikoj mjeri razlikovali. To se odnosilo na sta­
roslavenski jezik koji je bio solunski bugarsko-makedonski dijalekt.
Nakon smrti Metoda i završetka njegove misije u Moravskoj, je­
zično-kulturne ideje Solunske braće proširile su se na teritorije juž­
nih i istočnih slavenskih zemalja, a već u ranome srednjem vijeku
oba ta područja ujedinjena su u jedan kulturni organizam u koje­
mu je zajedničko bilo: l. pripadnost istočnoj Pravoslavnoj crkvi sa
slavenskom liturgijom; 2. u vjerskom i društvenom životu uporaba
staroslavenskoga jezika koji je unatoč postojanja narodnih redak­
cija bio općeknjiževni jezik; 3. širenje ćiriličnoga pismaY
Hrvatska je ostala izvan te kulturne zajednice i tvorila poseb­
no, od pravoslavnoga Istoka izolirano središte na zapadnoj peri­
feriji južnoslavenskih zemalja. Nastavljajući velikomoravske ideje,
Hrvatska je naizgled to činila protivno svojoj tadašnjoj političkoj
situaciji koju su određivali već spomenuti geografski i religijsko-
-politički uvjeti.
! 1
Više Otome vidi B. Oczkowa: Tradycje cyrylo-retodianskie w Chorwacji i Bosni, u: Cyryl i
Metody, Apostolowie i Nauczyciele Stowian. Studia i dokurenty, dio l, Studia, ur. J. Gaj�k, L.
Gorka, Lublin, 1991. , str. 169.-184. Tu se nalazi i literatura iz predmeta; eadem, Glagol!tyzr
i neoglagolityzr w Chorwacji, >>Biuletyn Polskiego Towarzystwa J'zykoznawczego<<, LX,
Krakow, 2004., str. 57.-63.
122 HRVATI l NJI HOV JEZI K
Sveukupnost pojava povezanih s njegovanjem ćirilometodske
tradicije, zajedno sa svim posljedicama koje su one izazivale uvjer­
skom, društvenom i kulturnom životu, označujemo terminom gla­
golaštvo.12 On se nije ograničavao samo na uporabu glagoljskoga
pisma, kako bi mogao sugerirati termin, nego se temeljio na njego­
vanju slavenske liturgije prema rimskom obredu, administrativno
pripadajući Rimu, te na uporabi hrvatske redakcije staroslavenska­
ga jezika s temeljima na čakavskom e narječju u funkciji liturgijsko­
ga jezika. Staroslavenski jezik liturgijski je povezivao Hrvatsku s
pravoslavnim jugom: Bugarskom, Srbijom, Makedonijom i Rusijom,
dok su rimski ritual obreda od XII. stoljeća i čuvanje stare glagolji­
ce bila izvorna obilježja slavenske liturgije u Hrvatskoj. Hrvatska je
jedina zemlja koja je očuvala prvo slavensko pismo što ga je u XII.
stoljeću istisnula ćirilica i s ostalih južnoslavenskih područja - iz
Bugarske, Srbije, Bosne, Makedonije te iz
Č
eške koja je odustala od
glagoljice i prihvatila latinicu krajem XI. stoljeća. U istočnih Slavena
početci pismenosti povezani su s ćirilicom.
Okolnosti početaka slavenskoga obreda u Hrvatskoj do danas ni­
su jednoznačno objašnjene. Najraniji povijesni dokumenti potječu
tek s početka X. stoljeća, ali tradicija povezuje njegovu prisutnost s
radom Solunske braće (put u Rim preko Hrvatske i Istre, djelovanje
Metoda kao sirmijskoga nadbiskupa), odnosno s misionarskim ra­
dom njihovih učenika. Postoji i manje popularna hipoteza koja vidi
utjecaj ohridskoga središta u Makedoniji.
Doseg liturgije bio je ograničen na relativno malo područje Istre,
Hrvatskoga primorja, kvarnerskih otoka (Krk, Cres, Rab), sjeverne
Dalmacije i zadarskih otoka (Pašman) te dalmatinskih otoka (Brač).
Središta obreda bili su Krk (Jagić ga je nazvao vagina rerum glagoli­
ticarum), Rijeka i Senj. Razvoj slavenske liturgije na tom području
bio je moguć zato što su to sve do X. stoljeća bile zemlje bizantske
Dalmacije, a Carigrad je, suprotno od Rima, bio tolerantan prema
1 2
Nije moguće nabrojiti čak ni osnovne radove iz toga razdoblja u povijesti jezika. Tu sva­
kako moramo ubrojiti radove koji se odnose na različite aspekte te pojave, a pisali su ih ra­
zni autori, npr. V. štefanić, J. Hamm, s. Damjanović, E. Hercigonja, J. Tandarić, J. Bratulić,
B. Fučić i drugi, što se može naći u bibliografiji ili u bilješkama u tekstu.
IV. POGLAVLJE: Početci pismenosti u Hrvata do kraja XV. stoljeća 123
nekanonskim liturgijskim jezicima. Preostale zemlje budućega hr­
vatskoga kraljevstva u kojima su djelovali misionari iz Akvileje, a
potom iz Rima, u budućnosti su postale zemlje »latinaša«.
Problem kolijevke slavenskoga obreda u Hrvatskoj ipak nije do
kraja riješen jer i povijesni dokumenti i sačuvani tekstovi (npr. di­
jelovi Apostola Grškovića i Mihanovića) upućuju na to da je središte
slavenskoga obreda bila južna Dalmacija s biskupijama u Stonu,
Dubrovniku i Kotoru, odakle se širio na sjevernu istarsko-kvarner­
sku periferiju. Glagoljaštvo je nestalo na tim područjima krajem
XII. i početkom XIII. stoljeća, a glagoljicu je ondje zamijenila ćiri-
lica.
Glagoljica je uvelike prešla granice obreda, što se povezala s no-
vom funkcijom pisma koje je postalo svjetovnim, narodnim pis­
mom ondašnjega starohrvatskog jezika utemeljenoga na čakav­
skome narječju, o čemu će biti riječi u sljedećim dijelovima ovoga
poglavlja.13
Glagoljica je dakle obuhvaćala Liku, Krbavu i područja srednje-
ga toka Kupe i Une. Malobrojna središta glagoljaštva, s obzirom na
ograničena materijalna sredstva, mogla su školovati samo buduće
glagol jaše, tj. slavenske redovnike te su se nalazila u Vrbniku, Roču,
Bermu, Rijeci, Vinodolu i Zadru.
Hrvatsko je glagoljaštvo, koje se sastojalo od liturgije, j ezika i
pisma, bilo dvostruki fenomen: »fenomen upornog čuvanja pisma
čiji je doseg još samo lokalan i fenomen uporne obrane slavenskog
bogoslužja u okviru Katoličke crkve«.14 Naime, crkva je tretirala gla­
goljaštvo kao herezu, a Rim se borio i protiv liturgijskoga barbar­
skog jezika i protiv njegova pisma. Na sljedećim splitskim sino dima
(925., 927., 1060., 1185.) postupno su se zaoštravale zabrane te litur-
1 3 Ulogu glagoljice u društvenom životu ilustrira trilogija kataloga V. Štefanića: Glagolj
.
ski
rukopisi otoka Krka, Djela JAZU, 51, Zagreb, 1960. Autor je u njima opisao 255 spomemka
pismenosti iz 16 glagoljaških središta na Krku; idem: Glagolski rukopisi]ugo
.
slavenske �ka­
demije, 1-2, Zagreb, 1969.-1970., u kojemu je prikupio 444 dokumenta. To n�� u samo htur

gijski tekstovi i religijska književnost, nego i dokumenti iz svakodnevnoga ztvota: ugovon
notara, knjige rođenih, oporuke, samostanski i kaptolski registri, inventar, računi, gospo-
darski zapisi, korespondencija itd.
J. Rapacka: Glagoljaštvo, u: eadem: Leksikon . . . , str. 61.
124 HRVATI l NJI HOV JEZIK
gije. Uz prvu su zabranu povezana dva pisma pape Ivana X., 15 a to je
ujedno i prvi povijesni zapis o hrvatskoj slavenskoj liturgiji. U jed­
nom se pismu, koje je kralju Tomislavu uputio knez Mihajlo Višević
iz Zahumlja i cijeli narod, blati barbarski, slavenski liturgijski je­
zik. Drugo je pismo poslano dalmatinskim biskupima i u njemu se
osuđuje Metod ov nauk, »qua e in sacris voluminibus non reperitur,
vobis tacentibus et consentientibus« te se kaže: »ad Methodii doc­
trinam confugiant quem in nulla volumine inter sacros auctores
comperimus«. 16 To je za posljedicu, među ostalim, imalo zabra­
nu promicanja glagoljaša u više crkvene redove. O tome govori X.
kanon Sinoda iz 925. godine. Sljedeći sinod 1060. godine vodio je
Majnard, legat pape Nikole II. Kako nema sačuvanih izvornih do­
kumenata, o sinodskim odlukama doznajemo posredno, iz pisma
koje je sljedeći papa, Aleksandar II. , uputio dalmatinskim bisku­
pima te im napisao: »Sclavos, nisi latinas litteras didicerint, ad sa­
eros ordine s promoveri / ... / sub excomunicationis vinculo omnimo­
do prohibemus.«17 O tom Sinodu poslije opširno informira splitski
arhiđakon Toma 1266. godine u svojemu izvještaju upisanome u
djelu Historia Salonitana.18 Na tom Sinodu glagoljica je proglašena
heretičkim gotskim pismom, a sam je Metod proglašen krivovjer­
nikom. Uvedena je i konačna zabrana liturgije na slavenskom jezi­
ku. Odluku Sinoda poduprla je i ekskomunikacija pape Nikole 11. i
dikta Aleksandra II. Osim sankcija nakon Sinoda, situaciju glagolja­
ša (koji su najčešće bili benediktinci, pavlini i franjevci trećoredci)
pogoršavao j e povećani utjecaj papinske države, a zajedno s tim i
jačanje latinske liturgije, posebice od trenutka sklapanja hrvatsko­
-ugarske personalne unije (1102.) i osnivanja Biskupije zagrebačke
(1094.). Sljedeći je sinod, 1185. godine, još jednom potvrdio prijašnje
odluke. Latinaši su bili feudalci i više svećenstvo, a pristaše slaven­
ske liturgije - sitno plemstvo, niže svećenstvo i puk.
~~ ¯�~¨¬¨-�¬·�-¬---¨-��·~~~¬~-�
15 F. Rački: Documenta historiae chroaticae . . . , str. 188.-190.
16
Ibidem, str. 188.
17
F. Šišić: Priručnik izvora za hrvatsku povijest, l, Zagreb, 1914., str. 237.
18
Th. Archidiaconus: Historia Salonitana, izdao F. Rački, Zagreb, 1894.
IV. POGLAVLJE: Početci pismenosti U Hrvata do kraja XV. stoljeća 125
Poboljšanje su donijele tek odluke IV. lateranskoga sabora iz
1215. kojim su priznata prava na nelatinski liturgijski jezik i obred.
Hrvatska je tada dobila dvije lokalne dozvole: 1248. Inocent IV. do­
pustio je slavenski obred senjskome biskupu Filipu, a 1252. takvo su
dopuštenje dobili benediktinci iz Omišlja na Krku. U dokumentu iz
1248. papa spominj e poglede glagoljaša koji su tvrdili da su glago­
ljicu dobili od sv. Jeronima iz Stridona, oca Crkve katoličke, autora
Vulgate.19 Ta »pobožna prijevara« slavenskih duhovnika, koja je bila
aktualna do XVIII. stoljeća, štitila je iza autoriteta sv. Jeronima gla­
goljicu i skinula s nje ljagu heretičnoga pisma. Nastanku te legende
o podrijetlu glagoljice pomoglo je nazivanje sv. Metoda heretikom,
kao i teorija o autohtonosti Hrvata u Dalmaciji (nastala j oš u X. sto­
ljeću, a trajala do XVIII. stoljeća) koja je na neki način bila posljedi­
com jedne od tadašnjih teza o balkanskoj pradomovini Slavena.20 U
skladu s tom teorijom o autohtonosti vrijeme pokrštavanja Hrvata
preneseno je iz 800. godine u apostolsko vrijeme, što je dovelo do po­
istovjećivanja etničkoga pojma hrvatskih Dalmata s romanskima.
Tako je sv. Jeronim, rođen u IV. stoljeću u rimskoj Dalmaciji, postao
Slavenom i ocem glagoljice te se u ikonografiji predstavlja s glagolj­
skom knjigom u ruci.21 Zbog svega toga sv. Jeronim je u hrvatskoj
tradiciji imao važno mjesto jer ga se smatra ocem hrvatske pisme­
nosti te je u mnogim djelima hrvatskih autora bio spominjan sto­
ljećima.22 Legenda o sv. Jeronimu postala je još jedan narodni mit
izrastao iz glagoljice koji je stvorio i učvrstio narodnu zajednicu
Najnovija istraživanja pokazuju da j e sv. Jeronim bio iz sjeverne Istre, iz Kastva.
Literaturu o tome vidi u: J, Bratulić: Prievodi bibliskih tekstova u razvitku hrvatskoga knji­
ževnogjezika, >>Croatica« 45-46, Zagreb, 1997., str. 14, bilješka 4.
2
0 Više o tome u V. poglavlju.
21
Takvo gledište nalazimo npr. u Kronici A. Vramca: >>Sveti Hiejeronim, doktor, Sloven,
ovo vreme vmre v Betleheme. Devedeset i jedno leto je bil star, rojen od Euzebijuša v Š t r i­
g o v e. V noge knjige dijačkim jezikom popisa i glagolsku knjigu i pismo on najde i spravi.<<,
citirano prema: A. Jembrih: Antun Vramec i njegovo djelo. Prilog proučavanju starie hrvatske
književnosti i povijesne dijalektologije,
Č
akovec, 1981., str. 104. Taj je pogled revidirao još F.
Vrančić (usp. V. poglavlje) objašnjavajući da su Slaveni došli na Balkan tek 200 godina na­
kon smrti sv. Jeronima koji se šireći vjeru među ljudima služio latinskim, a ne slavenskim
jezikom.
2
2 J. Rapacka: Jeronim, sveti, u: eadem, Leksikon ... , str. 91.-93.
126 HRVATI l NJIHOV JEZI K
na vjerskoj osnovi.23 Njegov je kult odigrao i veliku ulogu u hrvat­
skom katolicizmu. Kanonički staroslavenski spomenik Fragmenty
Cloza (Glagolita Clozianus), kućna relikvija roda Frankopana, sma­
trao se autogramom sv. Jeronima. 24 Glagoljica se od XII. do XIII.
stoljeća naziva pismom sv. Jeronima (Litter Hieronymiana, scrip­
tura Hieronymitana). Noviji termin, glagoljica, također je nastao u
Hrvatskoj i zamijenio je raniji naziv pismena slovenbskaja i kuri/ovi­
ea. Naziv glagolica potječe od glago lo 'riječ' i glagola ti 'govoriti' koji
često dolaze u tekstovima: glagola Isuso 'reče Isus'. Zato i riječ glago­
/aši označuje da su oni bili pronositelji riječi Božje. U dokumenti­
ma se pojavljuju i drugi nazivi koji povezuju to pismo s Hrvatskom:
littera/lingua slava, illyrica; hrvacke knjige; breviri hrvacki.25
Pronalazeći dalje uvjete za razvoj, glagoljica je polovicom XIII.
stoljeća, vjerojatno pod utjecajem latinske beneventane, promije­
nila grafički oblik od oble u uglatu te je pisana u uncijalnom, polu­
uncijalnom i kurzivnom obliku.
Početci hrvatskoga tiskarstva također su povezana s glagoljicom.
Prva tiskana knjiga bila je Misal po zakonu Rimskoga dvora (tzv. hr­
vatski prvotisak) objavljena 22. veljače 1483., tiskana u ličkome Ko­
sinju.26 Misal je objavljen na dan Svete stolice, a njegovo je objavlji­
vanje trebalo biti znakom lojalnosti Rimu. Za usporedbu, prva ćiri­
lična knjiga Oktoih tiskana je u Cetinju ll godina poslije (1494.), a
1495. objavljena je u Veneciji prva knjiga na latinici (Lekcionar Ber­
nardina Splićanina).
Hrvatski su benediktinci u XIV. stoljeću imali također utjecaja
na preporod slavenske liturgije u
Č
eškoj - u praškom samostanu
Emaus, a zatim i u Poljskoj, u Olesnicy i krakovskome samostanu
sv. Križa. 27
23 J. Molas: op. cit., str. 26.
24 Očuvala se 14 listova koji su fragment velikoga kodeksa (od oko 500 listova), vjerojatno
dio Metodova Paterika. Pretpostavlja se da je prepisan u Hrvatskoj. Znanstvenici povezuju
njegov nastanak ili uporabu s otočićem Košljunom kraj Punta na otoku Krku.
25 J. Bratulić: Leksikon hrvatske glagoljice, Zagreb, 1995., str. 81.
26 Usp. Hrvatski leksikon I. L-Ž, Naklada Leksikon d.o.o., Zagreb, 1997., str. 1 13.
27 Godine 1380. olešnicki knez Konrad II. osnovao je glagoljaški samostan u Olesnicy, a
nakon deset godina glagolja ši su došli u krakovsku četvrt Kleparz, u samostan sv. Križa
IV. POGLAVLJE: Početci pismenosti u Hrvata do kraja XV. stoljeća 127
Godine 1346. papa Klement Vl. dopustio je Karlu IV. da osnuje
glagoljaški samostan u Pragu i da pozove benediktince �z s�m�sta­
na sv. Jurja u Senju. Karlo IV. posjetio je Senj 1337. godme 1 taJ mu
je posjet trebao dati ideju o osnivanju crkve s liturgijom
_
na naro�u
razumljivome jeziku, što će - kako se nadao i o tome pisao papi -
pripomoći obraćenju shizmatika i nevjernika. Praški Ema�s (Na
Slovanech), koji je djelovao do 1419. , dobio je ime sv. Jeromma te
6
rila i Metoda pa je tako spojena stara i nova hrvatska tradicija .
.
Kako smo već spomenuli, glagoljica je u Hrvatskoj pismo dvaJU
različitih jezika, liturgijskoga, crkvenoga i narodnoga, starohrv�t­
skoga. u svojoj je prvotnoj funkciji glagoljica opstala do XX. st�lJ�­
� u XVIII s tolj" eću otvaraJ
·
u se čak duhovni seminari za glagol J ase
ea. .
(Zadar 1727., Omiš 1748.), ali je poznavanje toga pisma u srednj
_
eo
vijeku već slabije.28 Oživljavanje u XIX. stoljeću glagolji
_
ca �ah�alJUJe
slavenofilstvu i hrvatskomu narodnomu preporodu Jer Je b1la va­
·/an element tradicije i građenja nacionalnoga identiteta. Niz akcija
poduzeo je u tom smjeru biskup Josip Juraj Strossmayer, 2
_
9
_
tve¿ac
jugoslavenske ideje koja je pronosila nacionalno, kult�rno 1 Jez1cno
jedinstvo južnoslavenskih naroda te obiju Crkava, š�eje davalo po

sebnu ulogu hrvatskomu glagoljaštvu, izraslom na cmlometodskoJ
1 radiciji koja je imala obilježja zajednička s pravoslavnim Istokom.
Već je 1859. godine Strossmayer zamolio papu da obj �vi crk�eno­
sl avenske liturgijske knjige. želio je i obnovu duhovmh semmara
koji bi u Rimu i Dalmaciji naučavali staroslavenski ¡ezik. �jegova
!'os lanica iz 1877. godine o zajedništvu crkava naglasavala Je ulogu
t oga jezika kao jedinoga koji bi imao snagu ujediniti južnos��v
-
en

s ke narode. Tome je trebalo pridonijeti i oživljavanje kulta Cmla I
�oj i je osnovala kraljica Jadwiga i Vladislav Jag�lo:i�. Slaven
.
ska je litu�gija ��stala tamo
>lOgodina. Požar u samostanu 1584. godine umštw je glagoljske rukoptse. Vtse o tome L.
Moszynski: Liturgia stowianska i glagolskie zabytki w Po/see, >>Slovo<< 21, Zagreb, 1971. , str.
:�:>5.-273.
• Problematiku školovanja glagoljaša obradio je P. Runje: Školovanje glagoljaša, Ogulin,
:�003.
B. Oczkowa: ]osip ]u raj Strossmayer prema književnom i liturgijskom jeziku, u: !?sip ]ura j
Strossmayer. ]ugoslawizm, ekumenizm, Europa, ur. M. D<browska-Partyka, Krakow, 2007.,
Í | 67.-71.
128 HRVATI l NJI HOV JEZIK
x-:-a..-,-,-ç-a,-,-.a..,-.-.aç.ç.|..x|||1880. ç.-,..
..-..-:..¬.s.¬-..:-..č.-....-a-a.......Grande munus, š:-,-
.a.č..-..-a.čaa.-,.......,a....-a..-..:a.,.,-au...:..-,|ç..
a.,-a.ç,-.-a,-..a-ç.-š.....a,-....a¬..-|.-,a.aa..¬.:.a...a.
..:.....a|...aç.,..-,-.a,a-ax|||.:-.,-ć..a.:......-.a-çaš:-
a,-¬s.¬.s:.-..¬.,-.a.,-a.ç.--ž..,-:.,..,-.,..a.ç-.,-..:.,-,
a-.-|aa...,-x,-..a,-.-a.ča.ç.aç.-a..-č.-č-š........:.,-.-|
v.,...-,.,-|.-ç-.-..a..s:..-....-a..-¬...a-¬.,-¬a.s..a
..a.,-a¬....-|,...,-a1927. ,-a.a-a.--..:.a..a:..a....ç..,a..
..a.¬.-¬¬..a-,...a-a.oa:-,.:.-aa:..a...:....-,..,-.,...
ç...:.ča-ç.-.:.,-..|.:.a..:a.,.,.
s...-a....--|.-aau...:..-,..a.ž.-a-|| ..:...a..-,...|-
..(1962. - 1965.) .-,.¬.-ç.-.-a.-đ-a,.a..-aa.a,-....a|-,-
..až,-ç...a....-a.ča.ç-|,-a..a-,-
Ć
......x-:-a.x-ç.-..aa:.
:..a...,.....-a..-..:a.,.,--ča.....-a..,-č.-,a.a|...aç.,...ç-
.-|..-a.s..a.,a,-,-a-a.a..-.:.--|.č.,....-aa-.a.a¬-..:.
.......-a.aç,-..¬.a.a...:..-.:..-....-a..-¬-,-...a·
s.,-a-ć.-.-¬-a:,..,-.,.š:.....¬,-,-...:-..:a.,.,- a...:...
.-a....,..:..- ....-a..-,.,-....·o|..,-ž,.:-.-a....,-aa,-..aa
a.,..a.,-¬...a-|.,a|....a
l. a-a.........,.a-.a...p > u, f > e a..,-đ.....-,.č-šć...č.
...š:.aa.'f > a;
2. a,-aa.č...a,-ç..,-.-..a,-a.a.,..|.č..-.a.č-a..-o, ...
.a.,-.ç-.:.-|-¬.
3. ç..,-...,> i;
4. ....-,ç..dj >j;

U Hrvatskoj se posljednjih godina pojavio pokret za oživljavanjem tradicije glagoljičnoga
pisma nazvan neoglagoljaštvom. Tu djelatnost u sklopu Matice hrvatske provodi od 1993.
godine prije svega Društvo prijatelja glagoljice u okviru kojega djeluje i zbor Bašćina koji
pjeva na glagoljaškoj misi u jednoj od zagrebačkih crkava prvu nedjelju u mjesecu.

Uz neobično bogatu literaturu tu su i radovi S. Damjanovića: Tragom jezika hrvatskih
glagoljaša, Zagreb, 1984.; idem, Jezik otačaski, Zagreb, 1995.; idem, Hrvatski i staroslavenski,
u: Zbornik Zagrebačke slavističke škole, Zagreb, 2001., str. 107.-116.; idem, Jezik hrvatskih gla­
goljaša, u: Amoenitates vel lepores philologiae, ur. R. Laskowski, R. Mazurkiewicz, Krakow,
2007., str. 385.-393.
IV. POGLAVLJE: Početci pismenosti u Hrvata do kraja XV. stoljeća 129
5. ,..,-.,...,..|-¬šta -.:...a,-.-..-ć, šć, ..,-:.-.št;
6. a-..,--|..,-ž,-,-....-,ç..e > e, i.
x.,.:...,-.aç-:..a-a.:ç...a..-..a.a..¬-

aa-..a,��¬...a,..
:-¬,..,-.,..-¬a-,.:.:.-..¬-a--ç.,..|..-a|.:-.s...a-.a
.a.č..-,-a..:....:..a...,-..¬..-a¬,-:a-.:.·o.:...a.-ax|
.:-.,-ć..:-.aa.,č-šć-|......-...:.....:..a.-š:-ć-a..�-..�¬-a�
a.-,-..ča.,..:.a...,a.:ç...ua.,.:...,-ç..ç.a.,��lomz�s�z n�tpzs
,|.:..,a........ia.,.s:..-,.(se e pisolo S); Krckz natpzs .:-.�..
.¬-a.-ç.:..|..ć-|-a-a..:.a....-,..a,..a.....¬-.:.�(se zzda
Ma 1 jo o pato i Ral done RugotaiDobroslavo ); Valunska placa ,c.-.,.
a.-,-..ča.a.a,.-|a...¬-a..ç-¬-a..(Teha sino vznuko ]una -
Techa et filius eius bratohna et ]una nepus eius); Grdoselski �Zamak
..x||.:-.,-ć.,|.:..,.-,.,-.-..-ç-..-ć...a,a-.:...(Oltare l S(ve)
tama l Golobo s ti(na)na l A Panograc).
|.-.-HOO. ,-a.a-ç-:,-č-a.,ç-.a.:.,..ç-¬-a..,..,-.,.ča-
ç..¬-a-.:..Bašćanska ploča, ç.-a.đ-a.1851. a

....�....|a�

.,-
aia..aa.-.a...,a.š.-a.-:-.as..ar..-:a-, -.:.,.....-h ,-
..a.-ç.a:-,..-,.,--a,-.,...-ç.-.|.:-..,-aa..-r.-č.-a|.,�.�,.
..ça-a..aa,.,-199 .¬....-..99,5 .¬.a-|-..9 .¬..

a.a,-,

.a
a....ç...r....a....ç..,.ç-:..a.,--a..-..a,a.-¬.,-�.-a.�-
.-,a,-....,z.-a.¬...a.--ç.:.,.

o.a,..� ç..a-.a¬¸
·
a:.¿.�.,�
-ç.:o-|.-..:.a-.-:-...-¬.-a-.¬..,..a.-:a....a o.:-.-a.
ça.aa:a.:..¬,-.:.:-.-ć,-:-.-a-č.:.,..drgi kamen34 ..,-a-č.-
.:.a,a,-........-,-.-.-a.:.a...,.a-..aa.,-.-...a..,-ç.-a¬-
:-¬|..-.-š..a...ç....
>>Taj jedinstveni monument, što stoji na razmeđu ep
_
oha: vlada
_
vine Trpi­
mirovića i Arpadovića, izvodi i hrvatsku književnost IZ mraka nJene supo­
nirane pretpovijesti - začete negdje s pokršte��e�iz latinsko�a ��hovn�
_
g
ozračja i obogaćene prihvaćanjem slavenske cmlometodske Jezicno-knJI-
32 B. Fučić: Glagoljski natpisi, Djela JAZU, 57, Zagreb, �982 .
. .
go�i�e. �utor je obradio više
od 500 natpisa; idem: Glagolska epigrafika. Kulturno-hzstor1skz vzdovz, Zagreb, 1982.
¯ M. žagar: Kako je tkan tekst Bašćanske ploče, Zagreb,
_
199� . To ,�naj�
_
ovij� monografija
O tome spomeniku s potpunom literaturom o predmetu 1 poviJeSti IstrazivanJa.
34 Tako Ivšić naziva Bašćansku ploču, vidi S. Ivšić: Bašćanska ploča, »Omladina<<, XXIII, 4,
Zagreb, 1940., str. 75.
130 HRVATI l NJI HOV JEZI K
ževne tradicije u našoj sredini - na svjetlo povijesnog, pismeno zasvjedo­
čenog, trajanja.«35
Tekst pisan glagoljicom pripada prijelaznom razdoblju između
okrugla i uglata oblika te glasi:36
l. a[zn] Vb ime o/tea i s(i)na /i s/vetago duha azn
2. opat/n/ drnžiha pisahn se o ledi/n/e juže
3. da znvnmimirn kraln hrnvatnsky /vn/
4. dni svoj� Vb svetuju luciju i sv(e)/do/-
5. mi župann desimra krn/ba/ve mra/tin/'b vn l(i)-
6. ce prbnnebža /S/b posl/' b/ vin/(odo/le /ek(o)Vb V 0-
7. toce da iže to poreče klnni i bo(g) i bY ap(osto)la i g e-
8. van(je)listi i s(ve)tae lucie am(e)nn da iže sde žive-
9. tn moli za ne boga azn opat'b dbrovitn zn­
lO. dah'b creknV'b siju i SVOeju bratiju S dev­
ll. etiju vn dni knneza kosnmnta oblad-
12. ajućago vnsu knrainu i beše vn tn dni m-
13. ikula Vb otočnci /sn s/vetuju luciju vn edino / . . ./.
Slično kao tekst, tako je i jezik Bašćanske ploče bio predmetom raz­
ličitih interpretacija. To je staroslavenski j ezik hrvatske redakcije
iako ga se određuje i kao starohrvatski jezik s crkvenim elementi­
ma (Štefanić, Fučić, Moguš, Bratulić). 37 Obrtanje proporcija jezič­
nih elemenata i stavljanje starohrvatskoga (čakavskoga) jezika na
prvo mjesto dovelo je do pomicanja početaka hrvatske pismenosti,
a prema nekim shvaćanjima i književnosti, zajedno s Bašćanskom
pločom na HOO. godinu. Stjepan DamjanoviĆ38, čija su istraživa­
nja jednoznačno omogućila definirati jezik Bašćanske ploče, tvrdi:
35 E. Hercigonja: Tropismena i tro jezična kultura hrvatskoga srednjovjekovlja, Zagreb, 1994.,
str. 29.
36 T 1·
.
M Ž
.
ran s JteraCIJa prema . ag aru, op. cit., str. 9. Rekonstruirani oblici nalaze se u uglatim
zagradama, a okrugle zagrade sadržavaju rješenja kratica u tekstu.
37 S. Damjanović: Jezik Bašćanske ploče, u: idem: Jezik otačaski, Zagreb, 1995., str. 51.-62.
Tu je i točan pregled različitih shvaćanja i rješenja.
38 S. Damjanović: Kojim je jezikom pisana »Bašćanska ploča«, u: Od fonetike do etike.
Zbornik o sedamdesetogodišnjici prof dr. ]osipa Silića, ur. i. Pranjković, Zagreb, 205., str. 221.
IV. POGLAVLJE: Početci pismenosti U Hrvata do kraja XV. stoljeća 131
Ako kažemo istinu, tj. da je Bašćanska ploča pisana hrvatskostaroslaven­
skim jezikom, ona neće ni najmanje izgubiti na svojem nacionalnom zna-
čenju.
Obilježja redakcije su: dosljedna denazalizacija (osim svo N), prijelaz
y > i, ujednačeni oblici jerova u obliku b. Bašćanska ploča nije samo
dragocjeni jezični spomenik koji pokazuje taj oblik pismenosti, ni
povijesni i pravni dokument nego i svojevrsno književno djelo koje
W

39
je predmetom za znanstveno proucavanJe.
Glagoljska liturgijska pismenost počinje s djelomično očuvanim
misalom (dva lista) s kraja XL i početka XII. stoljeća, zvanim Bečki
listići u kojemu se pojavljuju navedena obilježja redakcije. Iz toga
razdoblja potječu i dijelovi misala (Kukulevićev misal) pronađeni
u uvezu rukopisa iz XIV. stoljeća. U najstarije jezične spomenike
ubrajamo i Grškovićev i Mihanovićev apostol (ulomak), Splitski mi­
sal (ulomak). Razdoblje svojega procvata proživljava ta pismenost u
XIII. stoljeću kada je franjevačka reforma misala i brevijara prisilila
glagoljaše da prevedu brojne nove liturgijske tekstove s latinskoga
na jezik redakcije.
U povij esti hrvatske redakcije možemo razlikovati nekoliko
faza:40
L Klasično razdoblje - do XVI. stoljeća, koje J. Hamm dijeli na tri
podrazdoblja, od kojih se prvo odlikuje slobodnim i spontanim
razvojem utemeljenim na kanonskim uzorima, a traje do polo­
vice XIV. stoljeća. U drugom se podrazdoblju provodi revizij a
tekstova i jezično »osvježavanje«, a ono traje do kraja XV. st. U
trećem podrazdoblju koje traje do polovice XVI. stoljeća jezik
se prilagođuje novome vremenu, potrebama tiskanja glagolj ­
skih knjiga. Granicu toga podrazdoblja označuje izdanje bre-
M. žagar: Natpis Bašćanske ploče kao književno djelo, u: idem: Kako je tkan ... , str. 138.­
·145. o istraživanju spomenika i pripisivanju obilježja za stvaranje strukture nacionalnoga
identiteta vidi: J. Molas: »Bašćanska ploča« w strukturze chorwackiej to:samosci narodowej,
U. Problemy to:samosci kulturowej w krajach slowianskich, 3, (Jej znaki i symbole), ur. J.
( ;uszczynska, Warszawa, 2005., str. 143.-168.
J. Hamm: Hrvatski tip crkvenoslavenskogjezika, >>Slovo<<, 13, Zagreb, 1963., str. 43.-68.
132 HRVATI l NJI HOV JEZI K
viara Brozića iz 1561. godine koje je ujedno i posljednja knjiga
hrvatske redakcije prije njezine rusifikacije.
IL Sljedeće je razdoblje41 od 1631. do 1893. godine i tada dolazi do
izmjene redakcije. Nju j e izvršio Rafael Levaković uvodeći u
Misal obilježja ruske redakcije, prema naputku rimske kongre­
gacije De Prpaganda Fide. Rusifikacija narodne redakcije tre­
bala je olakšati novi oblik ujedinjavanja slavenskoga istočno­
ga obreda s Rimom u okviru Unijatske crkve, na temelju Unije
u Brestu iz 1596. po kojoj je Hrvatska trebala biti most izme­
đu katolika i unijata. Sljedeće misale miješane hrvatsko-ruske
redakcije izdali su Ivan Paštrić (misal - 1706., brevijar - 1688.)
i Matija Karaman (Misal rimski - 1741.) s dosta rusificiranim
oblikom.
III. Posljednje je razdoblje obnavljanja hrvatske staroslavenske li­
turgije. Do njega je došlo na inicijativu biskupa J. J. Strossma­
yera koji je u Rim poslao Dragutina Parčića da uredi i izda no­
vi misal, očišćen od rusizama. Bilo je to godine 1893. (1894. i
1905.). Izdanju iz 1894. bio je dodan Mali azbukovar za pravilno
i jednolično čitanje glagolice u novih crkvenih knjigah.
Funkcija hrvatskostaroslavenskoga jezika nije se ograničavala sa­
mo na bogoslužje. Od početka svojih potvrda do XIII. stoljeća vršio
je i funkciju književnoga jezika, bilo da su se na njemu ispisivali
pravni akti, kao u Bašćanskoj ploči, ili pak svjetovni tekstovi.42 Od
XIII. st. hrvatska se redakcija ograničava na liturgijsku funkciju, što
ne znači da jezična crkvenoslavenska tradicija nestaje iz hrvatske
pismenosti.
41 Kao drugo razdoblje Hamm navodi udjel hrvatske redakcije u jeziku istarskih protesta­
nata polovice XVI. stoljeća.
42 Brojni se primjeri nalaze u hrestomatiji V. štefanića: Glagoljski rukopisi Jugoslavenske
akademije, usp. bilješku 13.
IV. POGLAVLJE: Početci pismenosti u Hrvata do kraja XV. stoljeća 133
4.3.2. Hrvatsko-staroslavenski jezik nel iturgijske
gl agoljske pismenosti
Poseban status glagoljaša stvarao je niz suprotnosti, prije svega os­
cilaciju između Zapada i Istoka. Ona se temeljila na pripadnosti
Rimokatoličkoj crkvi i otvorenosti prema zapadnoj kulturi, a s dru­
ge strane vjernost slavenstvu u obliku pisma i liturgije uvjetovala
je protivljenje prihvaćanju latinskoga jezika u liturgiji. Prvi su hr­
vatski glagoljaši nastali iz redova benediktinaca, a zatim pavlina i
franjevaca, iako su među njima bili i svjetski duhovnici.43 Njih je
obilježavala otvorenost i tolerancija prema uključivanju hrvatskih
jezičnih crta u staroslavenski jezik, odnosno j aka kroatizacija re­
dakcije.44 Na kraju se može govoriti o tipu j ezika kojim su se gla­
goljaši počeli služiti u svjetovnoj pismenosti u razdoblju od XV. do
polovice XVI. stoljeća, nastalom u sudaru crkvene književne tra­
dicije s jezičnom praksom, konkretno s čakavskim dijalektom na
čijem su tlu djelovali njegovi tvorci. To je nesumnjivo bio miješani,
nenormirani, neujednačeni jezik u kojemu je odnos staroslavenskih
i čakavskih elemenata bio različit od teksta do teksta. U literaturi se
opisuje kao amalgam nastao u procesu amalgamizacie.45 Eduard
1 {ercigonj a naziva ga j ezikom neliturgijske pismenosti hrvatskih
glagoljaša. S. Damjanović taj tip miješanoga jezika naziva hrvatsko­
-staroslavenski te ga razlikuje od redakcije (hrvatskostaroslavenski).
Miješani čakavsko-staroslavenski j ezik vidimo u Zapisu popa
Martinca.46
!početak teksta/ Az mnogo grešni Martinac pop, plemenem
_
L

p�

nin, Bo­
gu davšu mi, sice že priprošće dosvrši-
v
sije knjigi sid
v
e v moJ eJ ��z

v Gr
?
b
.
­
nici, budući v plni djeli cr kovnom pn castnom muzu gospodm1 Da vidi,
Detaljno O tom problemu, kao i o povijesti slavenskih redova u Hrvatskoj vidi: B.
( lczkowa: Tradycje cyrylo-metodianskie . . .
E. Hercigonja: Tropismena i trojezična . . .
Usp. D. Brozović: Hrvatski jezik, njegovo mjesto . . .
I I ì
Taj odlomak citiram prema: Hrvatsko književno srednjovj
:
kovlje, urednik i autor uvoda
s. Damjanović, Zagreb, 1994., str. 35. Vidi i moto toga poglavlJa.
134 HRVATI l NJI HOV JEZIK
plova ni grobničkom v vrjeme svetago o tea v Bozje pape Aleksandra Še­
stago i vvrjeme Maksimijana, kralja rimskago .. .47
U nekim se spomenicima pojavljuju i kajkavizmi. U tom nejedin­
stvenom jeziku s obzirom na postojanje kajkavizama, E. Hercigonja
izdvaja dvije inačice.48 U prvoj čakavski dijalekt čini osnovicu uz
staroslavenske i kajkavske elemente. Drugi je staroslavenska osno­
vica uz kajkavske elemente. Sadržaj svih triju elemenata bio je raz­
ličit ovisno o teritoriju na kojemu je tekst nastajao. Taj teritorij
Hercigonja dijeli na istočni i zapadni kompleks. Na granici tih dva­
ju područja bio je Vinodol. Istočni je kompleks obuhvaćao područja
južno od Vinodola do Otočca i Gacke te sjeveroistočno od Vinodola
s Modrušem do Pokuplja (s mjestima Ozalj, Svetice). Dio istočne i
sjeverne Istre činio je zapadni kompleks. Veći broj kajkavizama bi­
lježi se u spomenicima nastalima na istočnim područjima. Među
njih pripada Vinodolski zbornik (početak XV. stoljeća), Petrisov
zbornik (1468.) s najvećim brojem kajkavizama, naročito u po­
sljednjem dijelu, Grškovićev zbornik (druga polovica XVI. stoljeća)
i Tko nski zbornik (početak XVI. stoljeća). Istarski su spomenici npr.
Homilijar na Matejevo evanđele (kraj XV. stoljeća), Žgombićev zbor­
nik (polovica XV. stoljeća).
Zasićenost kajkavskim elementima slabi što se više približa­
vamo jugozapadnim (Vinodol) i zapadnim područjima (Istra).
Usporedno s čestotnošću pojavljivanja mijenja se i njihov tip. Dok
na sjeveroistoku postoje fonetski, morfološki, frazeološki i leksič­
ki kajkavizmi, na ostalim područjima nalazimo samo leksičke.
Najčešći su ovi:
47 Taj zapis po svojoj dramatičnosti i povijesnim okolnostima podsjeća na riječi srpskoga
starca Isaije koje je nakon poraza Srba u Bitki na Marici 1371. godina zapisao: >>I ostade zem­
lja od svih dobara lišena, od ljudi i stoke, i drugih plodova. Jer ne bejaše kneza, ni vožda,
ni predvodnika u narodu, ni izbavitelja ni spasitelja ... I zaista tada živi zavideše mrtvima<<
(srpski prijevod originala sa srpske staroslavenske redakcije prema: D. Bogdanović: Istorija
stare srpske književnosti, Beograd, 1980., str. 189.
48 E. Hercigonja: Kajkavski elementi u jeziku glagoljaške književnosti 15. i 16. stoljeća, u:
idem: Nad iskonom hrvatske knjige, Zagreb, 1983., str. 303.-385. O tome i S. Damjanović:
Glagolitica kajkaviana, u: idem, Jezik otačaski, Zagreb, 1995., str. 63.-80.
l.
2.
3.
4.
5.
6.
7.
8.
9.
lO.
ll.
IV. POGLAVLJE: Početci pismenosti u Hrvata do kraja XV. stoljeća
135
zamjenica kaj, zakaj, nikaj/ča, zač i nih'če, niče, koteri (» . . . ki
mu e po tribu kotero v nove vrimeni est«);
, ^ M) e
prilozi zapet, nazopet/opet, vaspet (»v trihn d nehn hoces J U
sopet načiniti«);
promjene u inicijalnim suglasničkim skupinama: mn > �n (vno­
gi), vl > 1 (lasi), tvr > tr (trdo) (»takajše vnoga čuda, om mnogo
krat'h ugane a to esto začn vnogo kratn«);
protetsko v- (vuzdu, vulici, vuči);
razvoj psl. p, u > o (»go boka, bode, trodan - . . . kada emu ta rog'
trodan' bude tada ga . . . «);
ekavizam u korijenu i sufiksima (očistite se od greha);
zamjena vokativa sg. imenica -a-deklinacije oblicima nomina­
tiva (»r'ci mi ti mužu ili žena«);
buduće vrijeme u oblicima: bu, bumo, buš + infinitiv (»ako bušn
poslušan', ako vavek buš goriti«);
V M 7 •
proširena uporaba komparativa sa sufiksom -s- (u cak. -e-, -j-)
(vekši, manjši, bolše - »Vele vek'šu ričn rekaln, . . . ke se mogu
zreći do main' šega«);
rotacizam: moraše, morahu (>>da morešn razisliti po ki račun'
se more včiniti«);
brojni leksički kajkavizmi s njihovim tipičnim njemačkim i ma­
đarskim posuđenicama, dok se u spomenicima u kojima pre-
vladavaju čakavski elementi, rabe talijanizmi.
Navodimo odlomak teksta iz Grškovićeva zbornika: 49
>>Niš tar s vumom' ni grišniku ča v ne čistoti svoi is čistoće . . . Ča gos�odin'
bog' va o beti obeća včini e 1 ... 1 vekša sila est' i vekše dobro z bog

m

�go
v
l
v
k m' 1 1 Kai ga na dobro delo naučiš' a zlo delo ot nega oumes .. ø¹¹
s c ove o . . .
u navedenome odlomku nalazimo riječi iz staroslavenskoga te ča­
kavizme i kajkavizme. Da bi tekst bio razumljiviji, glagoljaši s�uvo
.
­
dili kontaktne sinonime: zna'e i umen'e, gnev' i srdu, greh telesnz,
49 Prema E. Hercigonja: Kajkavski elementi .+. , str. 327.
136 HRVATI l NJI HOV JEZIK
plteni. 50 Miješani j ezik neliturgijske glagoljske pismenosti nije do
kraja istražen jer nisu detaljno proučeni pojedini spomenici. Osim
toga, S. Damjanović obraća pozornost na teškoće u određivanju ne­
kih riječi kao kajkavizama jer su kajkavski i sjevernočakavski dija­
lekti imali neke zajedničke crte, napose u XV. stoljeću.
Nastanak hrvatsko(čakavsko)-staroslavenskoga amalgama bio
je moguć u Hrvatskoj i zbog specifičnoga statusa staroslavenska­
ga jezika i njegova marginalnoga položaja kao liturgijskoga jezika,
suprotno od uloge koju je imao u pravoslavnih Slavena. U Srba j e
proces ponarodnjavanja redakcije bio znatno sporiji, a tomu je pri­
donio službeni status staroslavenskoga kao jedinoga jezika Srpske
autokefalne crkve te djelatnost prepisivačkih škola koje su uvodile
reforme, ali su čuvale njegove kanonske oblike. Eventualne kasnije
promjene zakočio je prodor Turaka i rusifikacija redakcije 1726. go­
dine. Daljnje prožimanje nove redakcije sa srpskom štokavštinom
nije bilo iskorišteno u procesu kodificiranja j ezika. Vuk Karadžić
provodio je reforme na temelju narodnoga dijalekta i odbacivao
je crkvenu tradiciju. Međutim, snažno ponarođivanje redakcije
(»amalgamizacija«) dogodilo se u Rusiji, ali tek u XVIII. stoljeću,
potkraj funkcioniranja redakcije kao književnoga jezika, dakle ci­
jelih tri stotine godina kasnije nego u Hrvatskoj. Početci i proces
normiranja suvremenoga ruskoga jezika sežu u polovicu XVIII. sto­
ljeća s teorijom triju stilova koju je formulirao Lomonosov 1757. go­
dine i koja im je podredila pojedine književne rodove i vrstu jezika
kojim trebaju biti pisani. Ruski crkvenoslavenski jezik pripadao je
visokome stilu zajedno s poemama i adama, dok je ruski govorni
jezik bio smj ešten u niski stil kojim su se pisale pjesme i korespon­
dencija. Jezična reforma morala se postaviti prema jakoj crkvenoj
tradiciji i uzeti u obzir živi ruski jezik. Nikolaj Karamzin vidio je
cilj te reforme u ostvarivanju načela: »treba pisati kako se govori, a
govoriti kako se piše«. Ponarođivanje norme teklo je postupno i tra­
jalo do početaka XIX. stoljeća, a krajnji je oblik dobilo zahvaljujući
50 Tehnika sinonima proizlazi iz latinske tradicije i jedno je od renesansnih stilskih sred­
stava. Usporedi i V. poglavlje.
IV. POGLAVLJE: Početci pismenosti u Hrvata do kraja XV. stoljeća 137
Puškinovu stvaralaštvu. Suvremeni ruski književni jezik temelji se
na središnjemu (moskovskome) narodnom dijalektu, uz čuvanje
elemenata crkvene tradicije.
Nastanak hibridnoga jezika nije se dogodio zbog nekompeten­
tnosti samoukih ljudi od pera, kako se katkada tvrdi. Glagoljaši su
svjesno uvodili elemente govornoga j ezika želeći približiti staro­
slavenski kao crkveni jezik i olakšati njegovo razumijevanje širo­
kome krugu primatelja. Njihovo je stvaralaštvo bilo »učineno za
priprošćihn« (Kolunićev zbornik, 1486.). Na karakter njihova jezi­
ka nesumnjivo je utjecalo i postojanje konkretnoga čakavsko-kaj ­
kavskoga miješanoga dijalekta s područja Pokuplja, a on je pripa­
dao »istočnomu« kompleksu. U radu glagoljaša može se vidj eti
prvi svjesni pokušaj stvaranja općega jezika miješanjem dijaleka­
ta. 51 Njihova je koncepcija proizlazila iz jezika koji ih je u stvarnosti
okruživao i kojim su obogaćivati njima poznatu pisanu crkvenu tra­
diciju. Pojava hrvatske tronarječnosti na neki je način implicirala
način normiranja jezika. Ideju glagolj aša nastavit će u budućno­
sti istarski protestanti i »ozljani«. D. Brozović52 smatra da je hrvat­
sko-staroslavenski jezik, utemeljen na čakavskoj osnovici, a obo­
gaćen kajkavskim i štokavskim elementima, mogao postati opće­
hrvatskim književnim j ezikom već polovicom XV. stoljeća. Uzrok
neuspjeha takve standardizacije bilo je širenje latinice na područja
koja su prije pripadala »hibridnomu« jeziku pisanomu glagoljicom.
Latinica je istisnula i ćirilicu i zauzela kajkavski teritorij u kojemu je
uporaba obaju tih slavenskih pisama bila neznatna. Prethodno veći
domet glagoljice u neliturgijskoj pismenosti ograničio se na malo
područje Kvarnera, a njezina uporaba u svjetovnoj funkciji postup­
no je oslabila te se glagoljica krajem XVI. stoljeća konačno predala
pred latinicom. Istiskivanje glagoljice onemogućilo je širenje jezika
čija se crkvena tradicija povezivala s dijalektima na tom području.
Na kraju je hrvatskostaroslavenski jezik u tom specifičnom obliku,
B. Oczkowa: ]�zyk >>mieszany« jako specyficzna propozycja normalizacji chorwackiego
){zyka literackiego, »Studia z Filologii Polskiej i Slowianskiej<<, 28, Warszawa, 1991., str. 125.­
- 1 33.
¯ D. Brozović, op. cit., str. 25.-28.
138 HRVATI l NJI HOV JEZI K
kao sastavnica miješanoga jezika, prestao vršiti funkciju književ­
noga jezika u Hrvatskoj krajem XV. i početkom XVI. stoljeća, što je
kod pravoslavnih Slavena nastupilo tek krajem XVIII. stoljeća. Od
toga vremena njegova se uloga u Hrvatskoj ograničila samo na li­
turgijsku funkciju. To je otvorilo put narodnim dijalektima. Tu či­
njenicu BrozoviĆ53 ubraja u najveći i prijelomni događaj u povijesti
hrvatskoga jezika.
Staroslavenski jezik i crkvena pismenost ipak je trajno uključena
u t�adiciju kulture i povijesti hrvatskoga jezika, vršeći ulogu kari­
ke 1z�eđu srednjovjekovne pismenosti i kasnijih razdoblja njegova
razvoJa.
4.4. Starohrvatska čakavska pismenost
Usporedno s crkvenom pismenosti pojavljuje se i književnost na
starohrvatskome j eziku, tj. na čakavskome dijalektu. Razdoblje
srednjega vijeka - do kraja XV. stoljeća - u jeziku se ocrtava obliko­
vanjem
-
hrvatskih dijalekata. Kasnije će migracije utjecati na njiho­
ve gramce, ali ne i na vrstu jezičnih obilježja.
Pismenost na narodnome jeziku obilježena je pojavom trpisme­
n
.

sti �oja započinje s latinicom polovicom XIV. stoljeća i traje u po­
VIJ
.
�S�l hrvatskoga j ezika do XVII. stoljeća, kada glagoljica prestaje
vrs1t1 ulogu SVJetovnoga pisma, iako i dalj e ostaj e liturgijsko pismo
crkvenih knjiga. To je fenomen koji Hrvatsku ubraja u dva kulturna
kruga - slavenski i latinski.
G
.
la�oljica kao h�v�tsko
.
pismo pojavljuje se od početaka pisme­
nosti, tj. od XII. stolj eca. NJome su pisani statuti, zakonici - pravni
spisi, urbariji - pravni zakonici kojima su regulirani odnosi izme­
đu feudalaca i njihovih podanika, vjerska književnost i beletristika.
U toj se funkciji glagoljica rabi do XVII. stoljeća, s tim da se od XV.
stoljeća, �r�zvojem konkurentne latinice, njezino značenje postup­
no s��nJUJe
·
..
�ak
.
on XVII. stoljeća rabi se samo iznimno u lokalnoj
a�mmistraCIJI pn sklapanju ugovora ili notarskih spisa. u povije­
sti Hrvatske XVI. stolj eće je prijelomno. Turske najezde, migracije
53 Ibidem, str. 28.
IV. POGLAVLJE: Početci pismenosti U Hrvata do kraja XV. stoljeća 139
stanovništva, protestantizam, sve to uzrokuje velike kulturno-po­
litičke promjene. Ideje renesanse, koje se šire iz dalmatinskih gra­
dova, promoviraju latinicu - simbol europske kulture i dovode do
propadanja glagoljice - pronositeljice slavenstva.
Drugo slavensko pismo - ćirilica - nikada nije bilo konkurentom
glagoljici, iako je potvrđeno j oš od XII. stoljeća na južnim, nekada
glagoljaškim prostorima Hrvatske, kamo je ćirilica došla iz Srbije,
Duklje (danas Crna Gora) i Zahumlja. Njom su se služili u autonom­
noj pokrajini Poljica između ušća Cetine i Splita (Poljički statut iz
XV. stoljeća), u Dubrovniku gdje je bila službeno pismo Srpske kan­
celarije Republike te u domaćoj svjetovnoj i vjerskoj pismenosti, sve
do širenja latinice u XV. stoljeću.
Ta dva slavenska pisma nisu bila u neposrednom dodiru. Te­
ritorij koji je štitio glagoljicu od širenja ćirilice nalazio se između
Zadra i Splita. Ondje je u uporabi bila književnost na latinskom ili
talijanskom jeziku (pisana latinicom) i upravo su ondje polovicom
XIV. stoljeća nastala prva hrvatska djela pisana latinicom.
Hrvatska je ćirilica, s nekim specifičnim grafičkim dodatcima
koji su uglavnom nastali u razdoblju od XIV. do XVI. stoljeća, na­
zivana arvacko pismo, poljičica, zapadna ćirilica i bosančica jer se
rabila u Bosni. Glagoljaši su to pismo poznavali, o čemu svjedoče
ćirilični umetci u glagoljičnim tekstovima. »Otvorenost glagoljaša
drugim pismima neobična je i čudesna pojava u tadašnjoj europ­
skoj kulturi, i u zapadnoj i u istočnoj.«54
Kasnije širenje latinice i opadanje važnosti glagolj ice i ćirilice
potonju čini vjerski obilježenim pismom. U XIX. stoljeću rabila se
jedino među pravoslavnom manjinom i na nju se gledalo kao na
srpsko pismo i jedan od pokazatelja srpskoga nacionalnoga iden­
titeta.
Latinica se u hrvatskoj narodnoj pismenosti pojavila polovicom
XIV. stoljeća, od XV. stolj eća bilježi znatan razvoj, a od XVII. sto­
ljeća konačno istiskuje glagoljicu i postaje dominantnim i jedinim
hrvatskim pismom.
"4 J. Bratulić: Leksikon ... , str. 18.
140 HRVATI l NJI HOV JEZI K
Hrvatska tropismenost u svome posljednjem razdoblju nalazi
odraz u djelatnosti istarskih protestanata koji su tiskali knjige tri­
ma pismima.
Pobjedu latinice D. Brozović55 tumači činjenicom što je ona na
teritoriju Hrvatske bila univerzalna. Ona je postojala »oduvijek« kao
pismo latinskoga, poslije talijanskog jezika, što je pridonosilo nje­
zinu poznavanju i popularnosti u cijeloj Hrvatskoj.
Ć
irilica je stigla
prekasno da bi se usvojila i proširila na cijeli teritorij.
Hrvatska glagoljica kao svjetovno i narodno pismo mrtva je već
400 godina, a kao pismo mrtvoga hrvatskostaroslavenskog jezi­
ka izgubila j e svoju važnost i zbog latinske transliteracije gotovo
prije stotinu godina. Unatoč toga, od svih triju pisama rabljenih
u Hrvatskoj upravo se ona najjače i najtrajnije upisala u hrvatsku
povijest i kulturu te postala simbolom nacionalnoga identiteta, si­
nonimom hrvatstva. Leszek Moszyrski56 među simbolične funk­
cije koje j e glagoljica imala u svojoj povijesti ubraja njezina slje­
deća značenja: simbol nacionalnoga suvereniteta, simbol vjernosti
rimskome papi, simbol hrvatske narodne kulture, simbol posebne
ljubavi Spasiteljeve, znak preteče u odnosu prema renesansi i pro­
mjene koje uvodi II. vatikanski sabor.57
Zbog svega navedenoga u ovome nužno ograničenom pregledu
starohrvatske pismenosti kao nadređeni kriterij u daljnjim poglav­
ljima uzimamo pismo.
4. 4. 1 . Gl agolji čni spomenici
Najstarija čakavska pismenost lokalizirana je na sjeveru, u Istri i
široko uzetom Kvarneru. Tekstovi su pisani lokalnim čakavsko-
55 D. Brozović: Hrvatski jezik, njegovo mjesto ... , str. 29.
56 L. Moszyrski: Glago/ica, najstarsze pismo slowimiskie, jako symbol, u: Srodkowoeuro­
pejskie dziedzictwo cyrylo-metodimiskie, ur. A. Barciak, Katowice, 1999., str. 231.-241.
57 Glagoljica se danas rabi politički kao jedan od argumenata u dokazivanju tzv. iranskoga
podrijetla Hrvata. Te poglede zastupa između ostalih dr. fra M. Japundžić: Hrvatska glagolji­
ca, Zagreb, ožujak 1998., koji niječe autorstvo sv.
Ć
irila i njezinu genezu povezuje s Iranom.
Više o tome vidi M. D<browska-Partyka: Pismo jako znak toisamosci, u: Jrzyk a toisamosć
narodowa: Slavica, ur. M. Bobrownicka, Krakow, 2000., str. 169.-182.
IV. POGLAVLJE: Početci pismenosti u Hrvata do kraja XV. stoljeća 141
- ekavskim ili ikavsko- ekavskim dijalektom s određenom količi­
nom staroslavenizama. 58 Tematski su to sudski i pravni dokumenti.
Spomenikom hrvatskoga prava i pravnoga nazivlja jest Vinodolski
zakon (1288.) - zbirka zakona koji obvezuju dotad slobodne gradove
vinodolske općine kojima se određuju feudalne obveze prema krč­
kim knezovima i uvode izmjene pravnoga statusa dotad slobodnih
seljaka u kmetove.
/ulomak teksta/ Va vrime ubo velikih muži, gospode Fedriga, Ivana,
Levnarda, Duima, Bartola i Vida, krčkih, vinodolskih i modruških knezi.
Zač dole kr/at/ videći ludi, ki bludeći svoih starii/h i is/kušenih zakon,
zato ubo edin po edinom i /vsi/ ludi vinodolski želeći one stare d/obre
z/akone shraniti e napuni, ke nih prvi v/sag/da su /shra/neni neureeni.
Skupiše se vs/i/ na kup /tako/ crikveni tako priprošći ludi. 59
Ostali su takvi dokumenti: Statut grada i otoka Korčule (1214.),
Vrbanski statut (1362.), Krčki statut (1388.), Kastavski statut (1490.),
Veprinački statut (1507.) i Trsatski statut (1640.). Urbariji su uređivali
pravne odnose između feudalca i podanika, npr. Urbar modruški
(1486.). Neobično je dragocjen jezični, književni, društveni i poli­
tički spomenik Istarski razvod (1275.)60 koji je sačuvan u prijepisu iz
XVI. stoljeća, a opisuje granice feudalnih posjeda u Istri:
/ulomak teksta/ I tako mi niže imenovani nodari preda vsu tu gospodu
pročtesmo kako se v njih udrži. I tako onde ob e strane se sjediniše i kun­
tentaše i kordaše i razvodi svojimi zlamenji postaviše, i jednoj i drugoj
strani pisaše listi jazikom latinskim i hrvackim, a gospoda sebi shraniše
jazikom nemškim.61
U srednjovjekovnoj pismenosti potvrđuju se stilske razlike, ovisno
o književnom rodu u kojemu se ostvaruju. Osim obilato zastupljene
religijske literature, nalazimo i primjere beletristike koja je obuhva­
ćala mitološku povijest (Rumanac trojski), pjesničko i prozno stva-
58 A. Šepić: Jezik hrvatskih općinskih statuta istarskih i primorskih, Rad JAZU, 295, Zagreb,
1953., str. 5. -40.
59 r. Bratulić: Vinodolski zakon 1288. Faksimil, diplomatička izdanje, kritički tekst, tumače­
nje, rječnik, Zagreb, 1988. (citat sa str. 51).
60 J. Bratulić: Istarski razvod, Studija i tekst, Pula, 1978.
61 Tekst prema: M. Moguš: Povijest hrvatkoga književnogjezika, Zagreb, 1993., str. 24.
142 HRVATI l NJI HOV JEZI K
ralaštvo o viteškim djelima (Aleksandrida) i bestijarij e (Fiziolog) te
lucidare (Lucidar) - vrstu srednjovjekovne enciklopedije:
/ulomak teksta/ Učenik prosi: Na koliko puti jest si svjet razdelen?
Učitelj reče: Na troje jest razdeljen: jedna strana imenuje se Asija, druga
Europi ja, treta Afrika.
Učenik u prosi: Povej mi o toj zemlji ja že imenuj et se Asija.
Učitelj reče: Asija počenjet se na vstok Slnca i jide na poldne daže do mora.
V toj strane jest raj, a v raji jest l istočnik. Is toga stočnika tekut 4 reki. I jest
ime jednoj reke Jion, drugoj Pison, tretoj Tigra, četvrtoj Eprata.62
Bogatu crkvenu književnost reprezentira dj elo Počinju mirakuli
slavne dive Marije s početka XVI. stoljeća, pisano čistim ikavsko­
-ekavskim čakavskim dijalektom, iz kojega potječe tekst O djevojci
bez ruku:
/ulomak teksta/ Čte se v nikoj kroniki da va vrime v ko biše prestvljeno
cesarstvo rimsko kraljevstvu franačkom u gospodovaše tada jedan cesar,
ki imiše svoju ženu ka biše noseća, ka potom porodi jednu lipu hćer. I v
tom porodi, za veliku boljezan ku imiše, ta kraljica preminu od sega svita.
Zgoda se tom da kralj po ni koliki vrimeni vze drugu ženu, ka va no vrjeme
biše štimana najliplja žena na sviti.63
Hrvatska pjesmarica64 skup je od devet čakavskih religijskih pje­
sama zapisanih gotovo čistim narodnim jezikom Splita i najbliže
okolice (Brač, Hvar, Šolta, Solin), koji se nalazi u Pariškom kodeksu
iz 1380. godine.
/ulomak teksta/ Nad grobom /pojut/ glagol'uće sije/
Tu mislimo, bratja, ča smo!
Razumijmo zeml' a da smo!
Slast i dika tvoj ga tila
hoće biti kal i gnila.
Tako naše tilo gine,
tako naša slava mine.
Grišnici se teško hine
to videći, ki zlo čine.
62 Tekst iz: Hrvatsko književno srednjovjekovlje . . . , str. 27.
63 Ibidem, str. 57.
64 D. Malić: Jezik najstarije hrvatske pjesmarice, Zagreb, 1972. Pretisak autoričinih radova
u: eadem, Na izvorima hrvatskoga jezika, Zagreb, 2002. Navedeni ulomci nalaze se na str.
664. i 661.
IV. POGLAVLJE: Početci pismenosti u Hrvata do kraja XV. stoljeća 143
/ulomak božićne pjesme/
Spasitel' se rodi danas,
ki je s neba prišal za nas.
Ne kasni te veće stati,
hoćete ga blizu najti!
Povit Gospod /v/ Vitliomi,
u jaselceh, v tujem domi.
Oni tako skoro tekše,
obretoše čudo vekše.
4. 4. 2. Ći ri l i čni spomeni ci
Prvotna granica zapadnoga dometa ćirilice protezala se lijevom
obalom donjega toka rijeke Cetine. U kasnijem se razdoblju pre­
mjestila te je obuhvatila otok Brač i velik dio Dalmacije, čemu j e
svakako pridonijela bosanska kolonizacija kopnene Dalmacije već
od kraja XV. stoljeća. Iz mjesta Povija na Braču potječu najstariji ći­
rilični spomenici, Povaljska listina65 i Povaljski prg. 66 Prvi je napi­
san 1250. iako se poziva na stariji dokument iz 1 184. To je pravni akt
koji opisuje imanja benediktinskoga samostana sv. Ivana Krstitelja.
Pripada najstarijim starohrvatskim spomenicima nakon Bašćanske
ploče i dviju drugih pisanih potvrda (iz Do brinja godine 1230. te
ugovora o prij ateljstvu makarskih Krajinjana s Dubrovnikom iz
1247. godine). Listina je pisana bračkom čakavštinom s elementi­
ma romanske i staroslavenske crkvene tradicije, što je očito poka­
zalo supostojanje obaju elemenata na tom prostoru.
/ulomak teksta/ Bi v dni kraja Beli, biskupa Mikuli otokom hvarskim brač­
kim Brečko knez, otokom Prvoš župan, sud ja Desin, brašćik Prvo slav. Ti
vsi s ut didići vladanju otočkomu I v /ti/ dni bi Radko pop i kol udar služe
crkvi svetago Joana v Pavl'ah. I bi plk brački i hvarski s knezem Brečkom
GS
D
.
Malić: Povaljska listina kao jezični spomenik, Zagreb, 1988.; eadem, Čakavske crte
»Povaljske listine«, »Hrvatski dijalektološki zbornik<<, 9, Zagreb, 1995., str. 61.-82; eadem,
»Staro<< i »novo<< u jeziku Povaljske listine, U. Obletnica Povaljske listine i prga 1184.-1984.,
»Brački zbornik<<, 15, Supetar, 1987., str. 84.-101.; E. Hercigonja: Povaljska listina i natpis
Povaljskog praga u hrvatskoj kulturnoj i književnoj praksi, u: idem, Na temeljima hrvatske
književne kulture, Zagreb, 2004., str. 209.-233.
66 D. Malić: Jezični sadržaj »Povalskoga praga<<, >>Rasprave Zavoda za jezik !FF<<, 10-11,
Zagreb, 1985., str. 87.-98.
144 HRVATI l NJI HOV JEZI K
na Bolu. I nače govoriti Rado kalu jer: >>Kneže i vsi vlasteli! Mo ls tir svetago
Joana je/st/ velik bil prežde, kako vi vis te, na je zapusti! i j ego zemje.« / .. ./
P ride Marija, raba Rašćina, iskupivši se. I dala j ej biše gospoja vsega svo­
jega četvrtu čest. I da ju u molstir svetago Joana u Pavl' ah.
Povalski prag je stariji kratak natpis na kamenom nadvratniku iz
1 184. godine, na čakavskom dijalektu s malim brojem staroslaven­
skih riječi Uaz, svetago, Joana).
Jaz moj str jimenem Radona sazdah sja vrata Boga Gospoda radi da budu
česnik sej crkvi - crkvi svetago Joana. Knez Brečko vloži se biti česnik j ej
i da zeml' e u nu po Koncu.67
Od mlađih ćiriličnih spomenika najpoznatiji je Poljički statut iz
1440. godine, pisan na čakavskome dijalektu s određenim elemen­
tima štokavskoga. Poljica - samostalna kneževina (knežina), smje­
štena između ušća Cetine i Splita - sve do XVIII. stoljeća u svojoj
je korespondenciji i lokalnoj administraciji rabila ćirilicu. I z 1410.
potječe i dokument splitskoga kaptola.
4. 4. 3. Lati ni čni spomenici
Početci čakavske pismenosti na latinici povezani su sa srednjom
Dalmacij om. Riječ je o tematski raznolikim tekstovima, od vjer­
skih sadržaja kao što su molitvenici, žitija, legende o svetcima, pa
do pravnih, administrativnih i poučnih dokumenata (lucidari).
Najstariji je spomenik Red i zakon sestara dominikanki u Zadru68
iz 1345. godine.
/početak teksta/ Red i zakon od primi
'
enja na dil dobroga činenja sestar
naših reda svetoga o tea našega Dominika. Najprija pri jura na glas od zvo­
ea kapitula nih jima sazvati sve sestre zajedno i postaviti je u misto kako
je koja dostojna po počtenju i po starišini. - Drugo: jima viće učiniti /s/
sestrami starimi, ke jesu od vića i ke j imaju glas po zakonu redovskom u
kapituli, ako jest takova žena da se jima primiti na pomoć duhovnu i na
dil dobroga činenja svetoga reda našega. - Treto: jimavši viće s većom
67
Oba teksta citirana prema: D. Malić: Na izvorima . .. , str. 638., 640.; 637.
68
D. Malić: >>Red i zakon<< zadarskih dominikanki iz 1345. godine, >>Rasprave Instituta za
jezik<<, 3, Zagreb, 1977., str. 59.-128. Tekst prema: D. Malić: Na izvorima . . . , str. 642.
IV. POGLAVLJE: Početci pismenosti U Hrvata do kraja XV. stoljeća 145
stranom od se star svojih, jima obrati tada pri jura dvi sestre najstarije i ke
najprija jesu obučene u sveti ha bit jima poslati po onu ka pita umil'eno i
skrušeno prijata biti na dil dobroga čin enja svetoga reda.
Prvo pjesničko djelo je Šibenska molitva.69 To je pj esma Djevici
Mariji te iako je nedatirana, potječe iz istoga doba kao Red i za­
kon. Nađena je u franjevačkom samostanu u Šibeniku, a pisana je
ikavsko- ekavskom čakavštinom iz okolice mjesta gdje je nađena.
Nestabilna i nedosljedna grafija dobro ilustrira početno razdoblje
prilagodbe latinice u starohrvatskome jeziku.
/početak teksta/
. ~ • ~ + • •
O blažena! O prislavna! O presvitla! Svrhu vs1h blazmh Bogom z1v1m uzvl-
šena! Vsimi
Božjimi dari urešena!
O prislavna prije vsega vika! Bogom živim z brana!
O umil'ena Divo Marije!
Gospoje, ti si blaženih patrijarak uprošanje.
Gospoje, ti si blaženih prorokov proročastva isplnenje.
Gospoje, ti si anjelsko pozdravi' enje.
Gospoje, ti si Boga živoga obsijanje i okripl'enje.
Gospoje, ti si Svetoga Duha osvećenje i okripl'enje.70
Isti ulomak u izvornoj verziji još izrazitije pokazuje grafijske pro­
bleme tadašnje latinice:
O b[l]aJena O priflauna • O prefuitla • Sharhu (!)H ih bla[Je]nih
Bogomfiuin (!) vfuifena • Ffimi Bofgimi dari urefena
O p(ri) flauna p rige H ega uicca • Bogo(m) Jiuim fb rana
o humilena diuo marie • Gofpoye ti • Hi blafenich pat(ri)arach ubrofa(n)
ye (!) Go(fpoye)
. .
• ti Hi blafenih p(ro)rocof p(ro)rocaftua ifpulne(n)ge • G(ofpoye) • tl J1 an-
gel(f)co pofdrafle(n)[ge]
.
.
GoCfpoye) • ti Ji boga Jiuoga obfiga(n)ge y oc(ri)plenge • G(ofpoye) • tl h
Juetoga duha (!)
oJuege(n)ge y oc(ri)plenge?1
D. Malić: šibenska molitva (Filo loška monografija), »Rasprave Instituta za jezik<<, 2,
Zagreb, 1973., str. 81.-190.
¯ Tekst prema: D. Malić: Na izvorima . . +, str. 644.
Ibidem, str. 132.-133.
146 HRVATI l NJI HOV JEZIK
Ostali spomenici jesu npr.: Žića svetih otaca - prvi opširniji ikav­
sko-ekavski tekst iz okolice Zadra, vjerojatno s kraja XIV. i početka
XV. stoljeća, Zadarski lekcionar iz polovice XV. stoljeća, Lekcionar
Bernardina Splićanina - prva čakavska ikavsko-ekavska knjiga tis­
kana u Veneciji 1495. godine. Život svetoga Jerolima potječe najvje­
rojatnije iz prve polovice XVI. stoljeća s područja između Zadra i
Splita. Pisana je ikavskom čakavštinom s određenim brojem eka­
vizama. Latinska grafija posebno je kaotična. Psalmi Davidovi fra
Luke Bračanina cjelovit je psaltir iz 1598. godine, pisan ikavskim
dijalektom otoka Brača.
Citirani ulomci tekstova pisani su na lokalnim čakavskim di­
jalektima od sjeverne ekavske Istre do južne ikavske Dalamacije,
katkada i sa staroslavenskim elementima. Jezik tih spomenika nij e
normiran, ali ga resi bogatstvo vrsta i funkcionalnih stilova te je u
svoje vrijeme bio dobro komunikacijsko sredstvo.
4.5. Početci štokavske pismenosti u Dubrovniku
Jezični mozaik srednjovjekovne pismenosti u Hrvatskoj obo­
gaćuje Dubrovnik koji je nastao najprije kao rimski grad Raguza.
Njegova slavizacija počela je u Xl. stoljeću, a završila krajem XIV.
i početkom XV. stolj eća, što je imalo utjecaj i na j ezik( e) grada.
Njegova je kultura stoljećima bila nadahnuta humanističkim prav­
cima sredozemne i zapadnoeuropske kulture. Po ulozi koju je vršio
prozvan je »južnoslavenskom Atenom«. Tomu je pogodovao njegov
položaj i gospodarsko-politički status posve različit od onoga dru­
gih dijelova zemlje. Dubrovnik je zapravo bio slobodan grad iako
je formalno u različitim razdobljima ovisio o stranim vladarima.
Do 1205. godine bio je pod vlašću Bizanta i u tom se razdoblju po­
čela oblikovati buduća gradska komuna koja je svoj konačni oblik
dobila polovicom XIV. stoljeća. Od 1205. do 1358. grad je pripadao
Veneciji. Od 1358. do 1526. Dubrovnik je bio pod protektoratom hr­
vatsko-ugarskih kraljeva, a poslije Bitke na Mohaču (1526.) pao je
pod turski protektorat i plaćao mu danak. Istodobno je tražio zašti­
tu od habsburške Španjolske koja ga je trebala braniti od Venecije i
IV. POGLAVLJE: Početci pismenosti u Hrvata do kraja XV. stoljeća 147
prevelike ovisnosti o Turcima. Nakon turskoga poraza pod Bečom
(1683.) Dubrovnik priznaje habsburšku vlast, iako Turcima plaća
danak sve do početka XIX. stoljeća. Zatim u vrij eme Napoleona
Dubrovnik prestaje biti Republikom i 1808. biva uključen u Ilirske
provincije. Od Bečkoga kongresa 1815. pa sve do 1918. Dubrovnik
je zajedno s cijelom Dalmacijom pripao Austriji. Nakon završetka
Prvoga svjetskog rata ušao je u sastav novonastale države, a 1939.
kao kotar postaje dio autonomne Banovine Hrvatske. Od XV. sto­
ljeća Dubrovnik je proširen na susjedne zemlje koje je dobio još od
srpskih kraljeva te od komune postaje slobodni grad - republika u
kojoj vlast drže patriciji u Velikom vijeću, a ono bira Malo vijeće,
Senat (tzv. Vijeće umoljenih) i kneza. Dubrovnik se koristio svo­
jim političkim statusom slobodnoga grada pa je u europsko-tur­
skim sporovima očuvao neutralnost i imao ulogu diplomatskoga
posrednika, prije svega za trgovinu jer je bio na važnom putu sa
Zapada na Istok, između Europe i Levanta, od čega je imao velike
gospodarske koristi i zbog čega je doživljavao dinamični procvat.
Do perfekcije se razvila umjetnost plovidbe, trgovanja i diplomaci­
je, od koje je starija bila jedino mletačka. Razvoj Dubrovnika prvi
put se prekida polovicom XVI. stoljeća zbog opće europske gospo­
darske krize. Poslije se pojavljuje francuska, engleska i nizozemska
trgovačka konkurencija, a ratovi na Balkanu krajem XVII. stoljeća
prouzrokuju propast dubrovačkih trgovačkih emporija, proširenih
prije po cijelom Balkanu, koji su donosili velike prihode. Razvoj
Dubrovnika slabili su i potresi. Najjači se dogodio 6. IV. 1667. kada
je grad uništen zajedno s tri četvrtine njegova stanovništva, što je
onemogućilo njegov kulturni napredak.
Prvi jezik u Dubrovniku bio je romanski raguzijanski dijalekt ko­
ji je nestao krajem XV. stoljeća. U Dubrovniku se govorilo i talijanski
(mletačkim dijalektom, a prema mišljenju ž. Mulj ačića i toskan­
skim), dok je latinski bio jezik znanosti. U sporedan je govorni je­
zik od najranijih vremena bio štokavski koji je imao sve veću ulogu
kako je grad bivao slaviziran, a od početka XIII. stoljeća postao je i
jezikom pismenosti. Ispočetka je štokavski bio službeni jezik Srpske
kancelarije Republike koja je kao ured imala korespondenciju sa
148 HRVATI l NJI HOV JEZI K
Srbijom, Bosnom i Zetom. To su listine i povelje72, pravni, politički
i trgovački dokumenti pisani ćirilicom. U XV. se stoljeću pojavlju­
ju i druge vrste tekstova,73 npr. privatna korespondencija trgovaca,
izvodi iz matica te vjerska literatura, npr. molitvenici: Srpski molit­
veniF4 tiskan je u Veneciji 1512. godine. Popularni su i lekcionari:
Dubrovački lekcionar nastajao je od 1495. do 1520., a bio je prerada
čakavskoga lekcionara Bernardina Splićanina.75 Zbirka pobožnih
tekstova sadržava Libro od mnozijeh razloga76 iz 1520. godine. Tekst
je jezično podijeljen na tri dijela, a pisala su ga tri autora. Jedan je
autor Dubrovačkog lekcionara. U nekim se odlomcima vide utjecaji
čakavskoga, talijanskoga i hrvatskostaroslavenskoga izvornika. To
je uobičajeno za takvu vrstu pismenosti, takvi su i tekstovi pisani
latinicom. Ali nije to ona vrsta »miješanoga« jezika koja će se poja­
viti u renesansnoj dubrovačkoj poeziji i čiji će nastanak imati drugi
izvor od onih koje susrećemo u najstarijem razdoblju, tj. do kraja
XV. stoljeća, a koji je rezultatom infiltracije tekstova iz različitih di­
jalekata/jezika (idioma) postojećih na tom tlu.
Latinica se u dubrovačkoj štokavskoj pismenosti pojavila počet­
komXV. stoljeća. Tada najčešće služi za prepisivanje religijskih tek­
stova. Krajem XV. stolj eća primjećuje se njezin brzi razvoj, što je s
jedne strane povezano s nestajanjem dubrovačkoga (raguzijansko­
ga) romanskog dijalekta, a s druge strane prihvaćanjem ideje tali­
janske renesanse koja uvodi ponarodnjavanje književnoga jezika.
72 Dubrovačke spomenike pismenosti objavio je još 1840. godine u Beogradu Pavle Karano­
-Tvrdković: Srpski spomenici, koristeći se arhivskim is pisima koje mu je priredio pravo­
slavni dubrovački pop, Đorđe Nikolajević. Dubrovačke tekstove objavljuje i F. Miklosich:
Monumenta serbica spectantia historiam Serbiae, Bosniae, Ragusii, Viennae, 1858. (reprint:
Graz, 1964.)
73 M. Rešetar: Najstarija dubrovačka proza. Posebna izdanja Srpske akademije nauka, 192,
Odeljenje literature i jezika, 4, SANU, Beograd, 1952.; idem: Najstariji dubrovački govor <<Glas
srpske akademije nauka<<, 201, Odeljenje literature i jezika, Nova serija, l, SANU, Beograd,
1951., str. 1. -46.
74 M. Rešetar: Jezik srpskoga Molitvenika od god. 1512., >>Glas Srpske kraljevske akademije<<,
176, Beograd, 1938. Autor je pokazao da se pojedini dijelovi spomenika jezično i grafi jski
razlikuju, a neki dijelovi sadržavaju staroslavenizme.
75 M. Rešetar: Bernardinov lekcionar i njegovi dubrovački prepisi, Beograd, 1933.
76 M. Rešetar: Libro od mnozijeh razloga. Dubrovački ćiri/ski zbornik od g. 1520. Zbonik za
istoriju, jezik i književnost srpskog naroda. Prvo odeljenje: Spomenici na srpskom jeziku, 15,
Sremski Karlovci, 1926.
IV. POGLAVLJE: Početci pismenosti U Hrvata do kraja XV. stoljeća 149
Ciklus dubrovačkih tekstova pisanih latinicom (rukopisnih i tiska­
nih) neobično je važna faza u povijesti hrvatskoga jezika koja daje
osnovicu današnjega jezika. Iz XV. stoljeća možemo navesti moli­
tvenike: Vatikanski molitvenik rukopis s kraja XIV. i početka XV.
stoljeća; tzv. I vatikanski molitvenik- tiskan 1495. te III vatik�nski
molitvenik koji je prepisan iz Srpskog molitvenika iz 1512. godme.
Potkraj srednjega vijeka u Hrvatskoj se razvija tiskarstvo. Hr­
vatski prvo tisak, tj. već spomenut Misal po zakonu Rimskoga dvora
tiskan je u Kosinju 1483. godine, relativno brzo nakon što je Johann
Gutenberg 1455. izumio tiskarski stroj. Prva glagoljaška tiskara na­
stala je vjerojatno u Istri, a sljedeće u Kosinju, Senju i Rijeci?7 Na�on
Misala tiska se u Kosinju (Lika) 1491. brevijar, a 1494. ponovno misal
iz senjske tiskare, kao i druge liturgijske i vjerske knjige (Spovid ��·
ćena, Naručnik plebanušev, Korizmenjak, Meštrija od dobr umrt1a,
Mirakuli slavne dive Marie . e . ). Utemeljitelj riječke tiskare 1530. go­
dine bio je biskup Šimun Kožičić Benja, a u njoj je tiskano šest knji­
ga. Hrvatsko je tiskarstvo namirivalo potrebe Crkve za litur�ij skim
i vjerskim knjigama. Imalo je malu ulogu i bilo kr¸tkom ep1�o�om
u povijesti narodne kulture, što Rapacka78 tu�a�I �e�ostoJa
.
n,ç�
dovoljnoga broja čitatelja u tadašnjoj HrvatskoJ koJa J �b1la poht1ck�,
jezično i kulturno rascjepkana. Funkciju hrvatskih tiskara preuz1

maju strane tiskare, u Veneciji i Urachu, gdje će istarski protestanti
tiskati knjige na trima pismima.
Prerana je dakle bila radost žakna (đakona, pisara) Jurja iz Roča
kojom je u bilješci na posljednjim stranicama Mis
a
la kneza ; ovak

napisao veseleći se razvoju tiskarstva: »Vita, vita. Stampa nasa gon
gre tako ja hoću da naša gori gre.« Notabene, taj je misal bio osno-
vom prvotiska iz 1483. godine.
. .
79
• • M
Razdoblje srednjovjekovne pismenosti u HrvatskoJ obllJ ezava
izrazita crkvenoslavensko-hrvatska dihotomija. Kad se bolje pogle-
77 Više O razvoju tiskarstva u: M. Moguš: Povijest . . . , str. 31.-50.
78 J. Rapacka: Dawna literatura serbska i dawna literatura chorwacka, Warszawa, 1993., str.
76.
79 Središta hrvatske pismenosti u pojedinim razdobljima prikazani su na kartama pri kraju
sljedećih poglavlja.
150 HRVATI l NJI HOV JEZI K
da, ipak se vidi da j e situacija povezana s jezicima/književnim je­
zicima kompliciranija jer staroslavenski ima različite oblike, a uz
(staro)hrvatsku uglavnom čakavsku pismenost, na koju se u tom
razdoblju odnosi termin hrvatski, pojavljuje se i dubrovačka što­
kavština. Ne smije se izostaviti ni kajkavština koja se marginalno
pojavljuje kao sastavnica prvoga »miješanog« jezika. Staroslavenski
postoji ne samo u obliku samostalne redakcie nego i u sastavu spo­
menutoga jezika. Svaka od sastavnica ima svoje pismo. Kad govo­
rimo o jezicima pismenosti, valja navesti:
l. Staroslavenski hrvatske redakcije (hrvatskostaroslavenski) - pi­
san glagoljicom:
a) u funkciji liturgijskoga jezika - do danas,
b) u funkciji svjetovnoga književnog jezika. Njegovu ulogu pre­
uzima:
2. Jezik neliturgijske glagoljaške pismenosti (hrvatsko-starosla­
venski) - prvi »miješani« jezik s različitim brojem staroslaven­
skih, čakavskih i kajkavskih elemenata, ovisno o mj estu na­
stanka. Pisan je glagoljicom.
3. Starohrvatski književni jezik u obliku čakavskoga dijalekta, pi-
san glagoljicom, ćirilicom i latinicom.
4. štokavska dubrovačka pismenost na ćirilici, a kasnije na latinici.
Ovdje je izostavljena pismenost na latinskome j eziku koju E. Her­
cigonja80 tretira kao treći jezik pismenosti hrvatskoga srednjovje­
kovlja, uz slavenske jezike, te tu specifčnost naziva trojezičnošću.
U tom razdoblju bilježimo i pojavu prvoga hibridnog jezika koji
je nastao kao rezultat susreta crkvene književne tradicije s pozna­
tom glagoljaškom jezičnom praksom. Osim toga, cilj im je bio pri­
bližiti slušateljstvu pisanu riječ, što se može smatrati prvim poku­
šajem svjesnoga kodificiranja dijalekatne različitosti. Taj pokušaj
normiranja zaj edno sa sličnom teoretskom utemelj enošću bit će
provođen u sljedećim stoljećima. Razdoblje srednjega vijeka stoga
je preteča za kasnije epohe zato što predviđa komplicirani razvoj
književnih jezika i tijek procesa njihova kodificiranja.
80 E. Hercigonja: Tropismena i trojezična . . .
IV. POGLAVLJE: Početci pismenosti U Hrvata do kraja XV. stoljeća
151
Središta hrvatske pismenosti do kraja XV. stoljeća

Br
SRBIJA
V. POGLAVLJE
Knji ževna tronarječnost u
hrvatskome jeziku od XVI . stoljeća
do pol ovice XVI I I . stoljeća
I ako rič ku najdeš ka polag tebe ne bi bila obi­
čajna, procini da jezik naš po vnogih državah jest
rzštrkan ter nigdi nikako, a nigdi nikako riči una­
šaju; zato ne jednoj ržavi, nego i većim želi ugoditi,
a knjige ne mogu se nijedne po misli svakoga slo­
žiti: nego jest od po tribe da človik pametjom gre
za knjigom.
F. Glavinić: Cvit svetih, 1628. 1
5.1 . Povijesni kontekst
Šesnaesto stoljeće u Hrvatskoj vrijeme je neprestanih borba s
Turcima koji su nakon Krbavske bitke doprli na sjever, a dalje po­
bjede odnose u Dalmatinskoj Hrvatskoj zauzimajući Knin i Skradin
(1522.), Ostrovicu (1523.) i Sinj (1524.). Dvije godine poslije, 1526.,
Turci razbijaju mađarsku vojsku na Mohaču gdje je poginuo kralj
Č
eške i Ugarske, mladi Ludovik IL Jagelović (unuk u izravnom srod­
stvu s Kazimirom Jagelovićem i praunuk Vladislava Jagelovića).
Za hrvatski sjever poraz na Mohačkom polju značio je kočenje razvoja re­
nesansnoga modela kulture, započetoga u XV. stoljeću, što je ta područja
gurnulo na margine glavne europske civilizacijske struje.2
1
Citirano prema: J. Vončina: ]ezična baština ... , str. 213.
2 J. Rapacka: Rola regionalizmu w kultu rz e chorwackiej, u: eadem, Godzina Herdera . .. , str.
76.-77.
V. POGLAVLJE: Književna tronarječnost u hrvatskome jeziku. . . 153
Nakon Mohača u Hrvatskoj j e buknuo građanski rat jer je dio
plemstva za novoga kralja izabralo Ferdinanda Habsburga (muža
Ane Jagelović, sestre Ludovika IL) računajući na pomoć u obrani od
Turaka. Slavonsko se plemstvo međutim odlučilo za Mađara Ivana
Zapolju (Ištvan Zapoly). Zbog tih borba, paktova i turske intervenci­
je u kojoj je Turska bila sklona Zapoljskomu, Turci su obnovili borbe
s Dalmatinskom Hrvatskom te su 1537. zauzeli Požegu, a zatim Klis.
Iste su godine razbili Ferdinandove snage kod Gorjana, što je znat­
no pridonijelo prekidu građanskoga rata i uspostavljanju sporazu­
ma kojim su Mađarska i Hrvatska podijeljene između dvaju preten­
denata. Turska agresija nije prestajala. Godine 1541. Turci osvaja­
ju Budim, zatim sjevernu Slavoniju, pale i pljačkaju po Hrvatskoj.
Sljedeće turske pobjede donose tragični pad Sigeta (1566.), 3 Gvozda
(1576.) i Bihaća (1592.). Tek je izgubljena bitka pod Siskom (1593.)
početkom XVII. stoljeća zadržala njihov daljnji prodor. Od Hrvatske
su tada ostale još samo reliquiae reliquiarum olim magni et inclyti
Regni Croatiae (ostatci ostataka nekadašnjeg velikoga i slavnoga
hrvatskoga kraljevstva) u obliku triju županija: zagrebačke, karlo­
vačke i varaždinske s glavnim gradom Zagrebom. Na tu političku
i teritorijalnu situaciju u zemlji odnosi se već spomenut Zoranićev
naziv: rsuta bašćina. Tamo se seli središte hrvatske države koje se
prvotno nalazilo južno od planinskoga lanca Gvozda (Kapele). Od
1527. godine s dolaskom novoga kralja, Ferdinanda I. Habsburga,
mijenja se i dotadašnje ime Kralj evstva Hrvatske i Dalmacije u
Kraljevstvo Hrvatske, Slavonije i Dalmacije, odnosno u Trojedna
Kraljevstvo pod upravom hrvatskoga bana (regnorum Dalmacie,
Croacie et tocius Sclavonie banus). Bilo je ono dio mađarske mo­
narhije sv. Stjepana s manjim područjem površine 18 200 kvadrat-
3 Junačka obrana tvrđave i mučenička smrt proslavila je bana Nikolu Šubića Zrinskoga
koji je ostavio trajno mjesto u hrvatskoj i mađarskoj povijesti i književnosti. Njegov pra unuk
Nikola posvetio mu je poemu na mađarskome jeziku koju je njegov brat Petar preveo na
hrvatski (Adrijanskoga mora sirena, 1660.). Poslije se književnost često vraćala na njegovu
sudbinu kao >>hrvatskoga Leonide<< - rodoljubnoga branitelja zemlje. Vidi J. Rapacka: Siget
(Sziget, Szigetvar), u: eadem: Leksikon ... , str. 156.-158.
154 HRVATI l NJI HOV JEZI K
nih kilometara smještenim između Save i Drave.4 Podsjetimo na­
dalje da se hrvatska obala od otoka Krka do ušća Neretve, a zatim
od Kotora do Bara od polovice XV. stoljeća nalazila pod mletačkom
vlašću. U tom su razdoblju Mađari izgubili Zadar, Šibenik, Trogir i
Split koji su prodani Veneciji za sto tisuća dukata. Dubrovnik je na­
kon Mohačke bitke također pao pod turski protektorat. Prodor je za­
ustavljen početkom XVII. stoljeća i od tada se hrvatske zemlje poči­
nju polako oslobađati, ali još uvijek nisu vraćene Hrvatskoj, nego su
uključene u Vojnu krajinu koja je pripadala Beču. Do sljedećih etapa
oslobađanja dolazi sklapanjem Karlovačkoga mira (1699.) kojemu je
prethodio poraz Turaka pod Bečom (1683.), a zatim u XVIII. stolje­
ću sklapanjem mira u Požarevcu (1718.) i Beogradu (1739.). Turska
osvajanja Balkana produbila su već postojeću podjelu na latinski
zapad i grčko-pravoslavni istok, uvodeći treći element islamske kul­
ture koja će obogatiti, zamrsiti, ali i u velikoj mjeri odrediti povijest
i kulturu južnoslavenskih naroda i Hrvata.
Događaj iz unutarnje politike bila je prisega Zrinskoga i Fran­
kopana 1671. godine, kada su se oni našli na čelu urote hrvatskih
feudalaca protiv centralističke politike Beča, između ostaloga pre­
ma Vojnoj krajini i protiv mira s Turcima, sklopljena po Hrvate ne­
povoljnim uvj etima. Urota, kojoj je cilj bio osloboditi Krunu sv.
Stjepana od habsburške vlasti, završila je neuspjehom. Lukavstvom
dovedeni u Beč kako bi dobili carski oprost, Zrinski i Frankopan
optuženi su za veleizdaju i pogubljeni u Bečkome Novom Mjestu
(Wiener Neustadt). Njihova su velika imanja oduzeta i povjerena
carskoj blagajni, što je ozbiljno osiromašilo gospodarske moguć­
nosti hrvatskoga sabora.
Osim velikih i nepovoljnih gospodarsko-političkih promjena,
pojavljuju se i novi idejni i kulturni pravci. Na početku XVI. stoljeća
pod utjecajem djelovanja Martina Luthera razvija se protestantski
4 Ovisnost o Mađarskoj temeljila se na zajedničkoj vlasti (Sabor, Kraljevska kancelarija).
Postupno se dinastijska austro-ugarska unija pretvarala u realnu uniju, što je značilo da je
carski dvor u Beču preuzimao poslove koji su ranije bili u domeni vlasti mađarskoga kra­
ljevstva u Požunu (Bratislavi).
v. POGLAVLJE: Književna tronarječnost u hrvatskome jeziku. . . 155
društveno-religijski pokret - reformacija. Protestantizam se proši­
rio od Njemačke do Slovenije, odakle je stigao u Istru, Hrvatsko pri­
morje, Vojnu krajinu (Karlovac, Varaždin), zatim u Međimurje i dio
Slavonije. Odgovor na reformaciju bila je protureformacija. Obje te
pojave utjecale su na proces oblikovanja hrvatskoga jezičnog stan-
darda.
Prikazane povijesne činjenice, zbog kojih je došlo do gubitka te-
ritorija, pomicanja središta i promjene političkoga statusa države,
prouzročile su regionalizaciju zemlje.
e..,..·,..-....-.....-..,...,·.-.-..·-..�

...�
��
.đ·-,.�.,..
-..·.....č.....,·-,.....-.-.......-·,.+..,.-.,.·..·-·,�.


-

·.,·,.........-....,·.·-,..·...·.·ć.-·-.......-......

,..-...-
·........,·.·,..-.....-..č-....,·+-..+,...--.-·.-,.-.,...+.
......-,..,ć·-...+-.,.-.+·..-......·......·š......�., ,·��·.�
....,·ć·.+.-·..·..··....,·ć.-......··...·.-.....·-.,...-,.-..
.,·-...-+..š..·-.......-.-,...·..
Regije su se uzajamno razlikovale ne samo s obzirom na političku
situaciju, tj. zbog ovisnosti o stranim vladarima (Veneciji, Ugarskoj,
Turskoj) nego i s obzirom na gospodarsku, društvenu pa i j ezičnu
situaciju. Regionalizam se na području jezika ogledao u pojavi tro­
narječnosti, tj. u postojanju triju dijalekata u funkciji književnog
.
a
jezika: čakavskoga dijalekta u Dalmaciji, štokavskoga u Dubrovm­
ku te kajkavskoga u Zagrebu. Najveću ulogu na području kulture
i književnosti, a time i u oblikovanju i razvoju književnoga jezika,
odigrala je južna, dalmatinsko-dubrovačka regija koja je pripadala
svijetu Mediterna, do kojega su najprije stizala zapadnoeuropska
književna strujanja, kao npr. talijanska renesansa. Njihovu je pri­
hvaćanju i kultiviranju išao u prilog niz činjenica, npr., kako na­
glašava Rapacka, gradski karakter regije s dugom tradicijom u sa­
mostalnoj municipalnoj upravi, održavanju sigurnosti i gospodar­
ske stabilnosti te postojanje obrazovane svjetske elite. Dalmaciju
i Dubrovnik dijelila je jezična granica, što je izazvalo određene
posljedice u trenutku upoznavanja i prožimanja obiju književno-
J. Rapacka: Rola regionalizmu w kulturze chorwackiej, u: Godzina Herdera . » » , str. 73.
156 HRVATI l NJIHOV JEZI K
sti te j e u konačnici onemogućilo toj regiji da postane središtem
općehrvatske kulture. Nije tamo postojao ni osj ećaj pripadnosti
hr.atskomu društvu. Dubrovnik kao samostalna republika bio je
SVJestan odvojenosti svojega »zavičaja« i nije se mogao poistovjetiti
s hrvatskim kraljevstvom. Dalmacija opet, barem do polovice XVI.
stolj�ć�, pa�ti kraljevinu i plače zbog njezine propasti (Zoranić).
TradiCIJU pnpadnosti hrvatskoj zajednici i ulogu čuvara pamćenja
slavne prošlosti zadržava sjeverna regija koja će imati ulogu sredi­
šta u �blikovanju svehrvatske kulture. Sjeverna je regija pripadala
srednJoeuropskomu civilizacijskom krugu s posebnim društvenim
(feudalizam) i političkim uvjetima različitim od južnih struktura
(pl��stvo - seljaštvo - građanstvo) koji se nije mogao uspoređi­
vati s �ntelektualnom razinom dalmatinsko- dubrovačkih patricija.
Zadaca plemstva bila je obrana predziđa kršćanstva jer je velik dio
regije bio Vojna krajina, a opasnost od turskih napada postojala je
sve do XVIII. stoljeća. U takvoj je situaciji kulturna i književna dje­
latnost pripala svećenstvu, uglavnom redu pavlina i kapucina te od
početka XVII. stoljeća isusovcima. Intelektualnoj eliti pripadali su
predstavnici roda Zrinskih i Frankopana te njihov dvorac u Ozlju.
��pr.om s,mj�stu n�lazi�a latinska književnost i latinski jezik ko­
� I J �bw �luz�
e
_
m u drzavmm i školskim institucijama. Regionalni
Jezik, kaJkavstma, postupno se razvijao od XVI. stoljeća, ali to nije
smetalo kajkavskim autorima da stvore vlastitu normativnu kon­
cepci��c�,a,ski krug) koja je imala velike šanse da postane općehr­
vatski J �ztcm model. U sjevernu regiju pripadaju također Slavonija i
Bosna, Iako se oba područja izdvajaju po nizu izvornih i samo nji­
ma svojstvenih crta.
• S obz
_
iro�na ��ri�orijalni smještaj i povezanost regionalnih knji­
zevnosti koJ e oblljezava ravnomjerna tronarječnost, D. Brozović u
okviru XVI. stoljeća izdvaja dva kulturna kruga pismenosti: sjeve­
�ozapadni, tj. sjevernočakavsko-kajkavski te jugoistočni, tj. južno­
cakavsko-štokavski. Prvi povezuje istarskočakavske protestante s
kajkavcima, a u drugome se uzajamni utjecaji zbivaju između dal­
matinske čakavske književnosti i štokavskoga Dubrovnika. u XVII.
stoljeću nestat će ta ravnoteža i prevagnut će štokavština koja se
V. POGLAVLJE: Književna tronarječnost u hrvatskome jezi ku. . . 157
pojavljuje u novome, bosanskom središtu pismenosti. Oslabit će i
status čakavštine, a povećat će se uloga književne kajkavštine.6
5. 2. Čakavština u ulozi književnoga jezi ka
Č
akavština u ulozi književnoga jezika koju je imala od XIII. stoljeća
kao jezik pismenosti doseže u XVI. stoljeću vrhunac svoga razvoja,
koji je s obzirom na razinu što je dostigla ta renesansna književnost
donesena iz Italije, nazvan zlatnim stoljećem dalmatinske knji­
ževnosti. Ona je obuhvaćala i pjesnička i prozna djela uključujući
različite književne vrste kao što su: ljubavna lirika, epske poeme,
pjesnička pisma, poučna poezija, satira, religijske pjesme, romani,
drame, komedije. Njezini su autori potjecali iz najboljih patricijskih
obitelji, a glavna su se središta nalazila u Splitu, Zadru i na otoku
Hvaru.
Najslavniji njezin predstavnik nesumnjivo je Marko Marulić
(1450. - 1524.) iz Splita koji je pisao krajem XV. i početkom XVI. sto­
ljeća na latinskom i hrvatskom jeziku, ali je bio i prevoditelj (npr.
preveo je hrvatsku redakciju Ljetopisa popa Dukljanina na latinski
jezik) i filozof moralist. Pisao je na splitskoj čakavštini s manjim
štokavskim utjecajima (npr. razvoj '� > 'e; Vb- > u-; -l > o; raguzija­
nizmi: tisi, taci, jaci < tihi, taki, jaki),7 germanizmi (farba, hiža, vah­
tar) i hungarizmi (šereg 'vojska, odred', rusag 'država', beteg 'bolest')
bili su u njega rezultat kajkavskoga posredništva. Naslov »oca hr­
vatske književnosti« zahvaljuje epskoj poemi ]udi ta (Libar Marka
Marulića Splićanina u kom se uzdarži istorija svete udovice Judit u
versih harvacki složena; 1501., tiskana 1521. u Veneciji), koju je na­
pisao »našim jezikom, neka ju budu razumiti i oni ki nisu naučni
knjige latinske aliti djačke«. U njegovu se jeziku ogleda i leksička
6 U poglavlju su povezana dva razdoblja Brozovićeve periodizacije: drugo (XVI. st.) i treće
(XVII. -prva polovica XVIII. st.) zato što nema izrazito različitih crta, suprotno od nadređe­
ne pojave tronarječnosti koja ih povezuje. To je i početno razdoblje standardizacije hrvat­
skoga jezika.
7 A. Mladenović: Ponets ke i morfološke osobine Marulićevogjezika, >>Godišnjak Filozofskog
fakulteta u Novom Sadw<, II, Novi Sad, I957., str. 89.-14.
158 HRVATI l NJI HOV JEZI K
crkvenoslavenska tradicija (počtovani, otačaski, čtući, bljusti, raba
t
l
v
b
• I
) s uz emca . . . .
Pripadnik je zadarskoga središta Petar Zoranić (1508. - 1569.),
pisac tzv. rodoljubnoga pjesništva i autor alegorijskoga pastoralnog
romana Planine ke zdrže u sebi pisni pete po pastirih, pripovisti i pri­
tvori junakov i deklic i mnoge ostale stvari (1536., tiskana u Veneciji
1569.). U njemu se pojavljuje uplakana nimfa Hrvatica, personifi­
kacija hrvatske književnosti, koja tuži i plače zbog propasti države
i kulture. 8 Djelo je pisano zadarskom čakavštinom.9
Iz Zadra je i Juraj Baraković (1548. - 1628.), autor poema Vila
Slovinka (1614.) i ]arula, skraćenoga Sv. pisma u stihovima.
S Hvara potječe Hanibal Lucić (1485. - 1553.), autor ljubavne li­
rike Pisni ljuvene i tvorac prve drame Robinja (treće desetljeće XVI.
stoljeća, tiskana u Veneciji 1556.). Lucić svjesno u domaću čakav­
štinu uvodi elemente štokavskoga dijalekta (neskraćene zamjenič­
ke oblike: tvoje; v/u; -1/-o), što nije proizlazila samo iz dubrovačkih
uzora i štokavskoga narodnog pjesništva nego se rabilo i kao stilsko
sredstvo (npr. razlikovanje jezika pojedinih likova). Autor je pase­
zao i za staroslavenizmima (raba)J0
Petar Hektorović (1487. - 1572.) autor je poeme Ribanje i ribarsko
prigovarnje (1555., tiskano u Veneciji 1568.) koja povezuje pjesnič­
ku poslanicu, ribarsku eklogu i opisni spjev. Iako je Hektorovićev
jezik bliži rodnoj čakavštini s tipičnim crtama (dj > j; st' > šć; Gen. pl.
-f; Dat. pl. -om; Instr pl. -i), u njega se nalaze i štokavizmi (-o /-l: ho­
tio/htil; koji/ki; koja/ka) i tragovi crkvenoslavenske tradicije (čtili).
Jezik dalmatinske književnosti nije ujednačen jer nema norme.
Djela pojedinih pisaca sadržavaju njihov rodni dijalekt, tj. južno-
8 J. Rapacka: Croatia plorans, u: eadem: Leksikon . . . , str. 32.-34.
9 G. Ružičić: Jezik Petra Zoranića, zadarski dijalekat u početku XVI. veka, >>Južnoslovenski
filolog«, IX, Beograd, 1930., str. 1.-91. ; X., Beograd, 1931., str. 1.-90.; D. Brozović: Djelo Petra
Zoranića u razvitku jezika hrvatske književnosti, >>Zadarska revija«, 18, 5, Zadar, 1969., str.
477.-494; A. Mladenović: O nekim osobinama jezika Petra Zoranića i drugih dalmatinskih
čakavskih pisaca, >>Zadarska revija<<, 18, 5, Zadar, 1969., str. 495.-500.
10
B. Klaić: Jezik Hanibala Lucića i Petra Hektorovića. Prilog historijskoj gramatici hrvatskog
jezika, u: Pet stoljeća hrvatske književnosti, 7, Zagreb, 1968., str. 267.-324.; J. Vončina: Jezična
baština .. . , str. 45.-48.
V. POGLAVLJE: Književna tronarječnost u hrvatskome jezi ku. . . 159
ikavsku čakavštinu: splitsku, zadarsku, hvarsku. Gotovo u svih pi­
saca ima ekavizama, usporednih ikavsko-ekavskih (devojka, belo­
ga, dekla/dikla, venčac) ili ijekavskih oblika (pjesnivac, stijena, dje­
la). Izvančakavski jezični elementi uvode se svjesno kao određena
stilska sredstva (tzv. jezična stilizacija). Sličnu praksu imaju i du­
brovački stvaraoci. U posljednjoj fazi toga ciklusa, tj. krajem XVII.
i početkom XVIII. stoljeća pojavljuje se pod dubrovačkim utjecajem
sve više štokavizama, čak i jekavske inačice. Bila je to sveopća ten­
dencija vidljiva i u stvaralaštvu Jerolima Kavanjina iz Splita (1643. -
1714.), Andrije Vitaljića s Visa te Petra Kanavelovića s Korčule (1637.
- 1719.) koji piše više dubrovačkim dijalektom nego korčulanskom
čakavštinom.
Iako se dalmatinski pisci nisu laćali normiranja, jezična ih je
problematika zanimala. Promatranje materinskoga jezika i stra­
nih jezika u Planinama Zorani ću omogućuje podjelu jezika na dva
oblika: »prirodni« jezik (sermo rudis) i »kićeni« jezik (narešena govo­
renje; sermo politus) kojima se služe strani pisci hvaleći svoje kraje­
ve (»Nisi li većkrat čtil i čtiš svaki dan razlike pisce ki deželje svoje
razlikim i narešenim govorenjem ča već mogu hvale«) . Drugačija
situacija vlada u njegovoj zemlji, gdje je jezik »pošpuren« latinskim
i talijanskim riječima, napose mletačkim leksikom koji se širio po
Dalmaciji jer j e od početka XV. stoljeća bila pod mletačkom vla­
šću. Takvim jezikom, kako kaže, sramio bi se Zoranić pisati, pa
mu je uzor sv. Jeronim - koji se smatra ocem glagoljice - i njego­
vi prijevodi, a zapravo se poziva na domaću tradiciju i glagoljaš­
ku pismenost, s neiskvarenim leksikom i čvrstom, kodificiranom
normom koja je bila bolja od tadašnje govorne prakse (» ... jer jezik
kim općimo pošpuren jest latinskim; i da bi me tumačen' je blaže­
noga Hieronima ne uvižbalo, s prirokom ('stideći se') bih pisal, boju
se.«)P Zoranić prvi pokreće pitanje jezične čistoće, žaleći se na za­
pušten jezik kojemu se ne pridaje potrebna pomnost (»ah, nepom­
njo i nehaju jazika harvackoga«), jer mudri pisci, iako su sposobni
1 1
Citirano prema: J. Vončina: Jezična baština ... , str. 56.
12
Ibidem, str. 57.
160 HRVATI l NJI HOV JEZI K
prihvatiti se poteškoća oko popravljanja jezičnoga stanja, na žalost
ljenčare i ništa ne rade na tom području, srameći se svoga j ezika
i pišući na stranima (»Znam da Harvat mojih ne jedan ali dva, da
mnozi mudri i naučeni jesu ki sebe i jazik svoj zadovoljno pohva­
liti, proslaviti i narešiti umili bi, da vidi mi se da se manom, pačeli
sobom sramuju i stide. I prem ako ki poj e ali piše, u j ini tuj jazik
piše i poje«)P
P. Hektorović međutim u poemi Ribanje slavi urešen jezik djela
M. Marulića diveći mu se:
Dugo vrime Marul Marko je tu j š njim bil,
koga, mnim, da si čul i knjige njega čtil,
ke su raznesene po sve svita kraje,
čudno narešene, svake slasti slaj e,
ki cića umin'ja koje on imiše
i čista živin'ja svude poznan biše,
ki svojom dobrotom kud godi je hodil
i svetim životom svim je bil drag i mil.
Svu našu okruni stranu mnogom dikom
i čas tj u napuni i hvalom velikom;
kim je urešen bil i jezik slovinski
i kim se je dičil tokoje latinski.14
Nerad na normiranju dalmatinske čakavštine J. Vončina15 tuma­
či malim brojem čitatelja te nesumnjivo elitne književnosti i ta­
dašnjim pogledom na sam jezik, što ga je iskazao dominikanac s
Hvara Vinko Pribojević 1525. godine u govoru objavljenome 1532.,
De origine successibusque Slavorum.16 U raspravi koja je nešto po­
put preteče predstavljanja ideje panslavizma, autor govori o srod­
nosti i bratstvu slavenskih naroda, što je bila neosporna činj enica.
Međutim, velikom je zabludom bila tvrdnja da se dalmatinskim je­
zikom govori čak »U zemlji Moskovljana«, o čemu se autor, kako pi­
še, sam uvjerio. Jezik se tamo zapisuje njihovim vlastitim pismom,
13 Ibidem, str. 60.
14 lbidem, str. 52
15 Ibidem, str. 23
16 V. Pribojević: O podrijetlu i zgodama Slavena (De origine successibusque Slavorum), obra­
dio G. Novak, preveo V. Gortan, O. Hrvatski latinisti, l, JAZU, Zagreb, 1951.
V. POGLAVLJE: Književna tronarječnost u hrvatskome jeziku. .. 161
čiji je autor bio sv.
Ć
iril. Takavprestiž i veliko geografsko prostiranje
kao da je oslobađalo obveze za brigu oko usavršavanja i razvitka
toga jezika. Priboj evićevo mišljenje nalazimo u pismu Hektorovića
Pelegrinoviću iz 1557. godine u kojemu on navodi »sve strane naše­
ga jezika (koji se meju svima ostalimi na svitu najveći broji i naho­
di)«. Ta je ideja poznata i D. Ranjini u Dubrovniku koji hvali stvara­
laštvo š. Menčetića i D ž. Držića »er su oni prva svitlost našega jezika
koga tolik dio veličak od svita govori.«.17
Intenzivan i stvaralački razvoj dalmatinske renesanse cvjeta iz­
među M. Marulića i J. Barakovića, tj. krajem XV. i polovicom XVII.
stoljeća.
Č
akavština od polovice XVIII. stoljeća praktično presta­
je postojati i kao književni jezik i kao pisani jezik uopće, iako ima
najstariju i bogatu pisanu i beletrističku tradiciju. Od vremena po­
sljednjega čakavskog pjesnika, Matije Kuhačevića iz Senja, pa do
početka XX. stoljeća i ponovnoga oživljavanja književne čakavštine,
zabilježene su samo tri slučajno napisane pjesme na tom dijalektu.
Č
akavski se jezik povukao pred štokavštinom i izgubio šansu da
dobije status općehrvatskoga jezika. Tomu je pridonijelo nekoliko
činjenica. 18 Prije svega već spomenuta masovna migracija stanov­
ništva koja j e trajala od XV. stoljeća.
Č
akavci su se iseljavali pri­
je svega izvan granica Hrvatske: u Sloveniju, Austriju (Gradišće/
Burgenland), Mađarsku,
Č
ešku, Slovačku, ali i na sjeverne čakav­
ske (na Krk, u Istru) i kajkavske teritorije (donjosutlanski dijalekt).
Rezultat tih migracija bio je gubitak gotovo polovice prethodnoga
teritorija i pretvaranj e prvotno zatvorenoga i cjelovitoga područja
u uske dijelove obale, dio Istre i otoke.
Č
akavština je dakle potis­
nuta na periferiju zemlje i nije mogla stvoriti središte, a osim toga,
pripadala je samo malom broju osiromašenih stanovnika pod mle­
tačkom vlašću.
Uzrok se može tražiti i u tadašnjemu položaju regionalnih knji­
ževnih jezika. Nakon procvata čakavštine u XVI. stoljeću, ona znat­
no slabi u XVII. stoljeću zbog već spomenutih društveno-povijesnih
Oba navoda prema: J. Vončina: Jezična baština . . . , str. 194.
D. Brozović: Djelo Petra Zoranića . . . , str. 481.-486.
162 HRVATI l NJI HOV JEZI K
čimbenika, ali i zbog rastućega ugleda i položaja Dubrovnika koji
tada proživljava svoje »zlatno doba« pripomognuto bosanskom što­
kavštinom. Dušanka Ignjatović naglašava da je u XVI. i XVII. sto­
ljeću Katolička crkva imala glavnu ulogu u raspravi o izboru knji­
ževnoga jezika - lingua communis, koji je trebao biti djelotvornim
oružjem u borbi s reformacijom. Odbacivanjem čakavštine kao da
se svjesno išlo na podređivanje izboru jezika izvršenom u kontra­
refor
macijskom središtu.19 U takvoj situaciji jezični su čimbenici
osim migracija prouzročili nestanak čakavskoga književnog jezi­
ka. Štokavština se tada nalazila na početku normativnih proce­
sa, prihvatimo li Katičićevo mišljenje20 kojim se taj trenutak datira
na kraj XVI. i početak XVII. stoljeća. Dalmatinska čakavština nije
mogla, a zapravo nije stigla, izraditi književnu normu, iako bi nje­
zin temelj mogla činiti Judita kao normativni uzor u skladu s na­
čelom »piši kako dobri pisci pišu«, a koja je doživjela čak pet izda­
nja (1521. , dvaput 1522., 1586. i 1677.). Sličnu su ulogu mogli imati
i čakavski rječnici koji su u najranijemu normativnom razdoblju
jezika bili oblikom njegova opisa (deskripcie) nakon što je izvršen
izbor (selekcija). Prvi čakavsko-talijanski rječniF1 bio je Opera nu­
ova che insegna a parlare la lingua schiavonescha alli grndi, alli pi­
coli et alle donne, autora Pietra Lupisa Valentiana (1527., Ancona). 22
Najvažniji je ipak bio rječnik šibenskoga kanonika, Fausta Vranči­
ća, Dictionarium quinque nobilissimarum Europae linguarum, La­
tinae, Italicae, Germanicae, Dalmatiae et Ungaricae (Venetiis, apud
19 D. Ignjatović: Jezik štampanih dela Jerolima Filipovića, franjevačkoga pisca XVII. veka,
Biblioteka južnoslavenskog filologa, 5, Beograd, 1974., str. 153.-157.
20
Usp. II. poglavlje.
21 p . ' "
k raqecm om<< se smatra Liber de simplicibus (Knjiga ljekovita bilja). To je arapsko-ta-
lijansko-latinsko-hrvatski ilustrirani rječnik nastao u prvoj polovici XV. stoljeća u Zadru,
a njegov je autor bio Nicolo Roccabonella, mjesni liječnik. Najvjerojatnije je prikupio oko
400 hrvatskih naziva biljaka.
22
R" , " k
.
Jecm Je otkriven sedamdesetih godina. Usp. ]. Petr: Italsko-čakavsktjazykovt pfiruč-
ka z r. 1527., >>Slavia<< 42, Praha, 1973., str. 44.-67.; V Putanec: Talijansko-hrvatski i hrvatsko­
-talijanski rječnik Petra Lupisa Valentiana (Ankona, 1527), >>Filologija<< 9, Zagreb, 1979., str.
101. -138.
V. POGLAVLJE: Književna tronarječnost u hrvatskome jeziku. . . 163
Nicolaum Morettum, 1595. ). 23 Na 128 malih stranica autor je za­
pisao oko 5 800 riječi. Određenje »jezik Dalmacije« odnosilo se tu
na ikavsku čakavštinu, iako je Vrančićev rječnik imao već i mno­
go štokavskih i nekoliko kajkavskih izraza. Taj je rječnik odigrao
golemu ulogu u povijesti hrvatske leksikografije24 iako nije imao
utj ecaja na nastanak čakavskoga standarda. Njegov je leksik po­
novljen u rječnicima Hieronima Megisera (Thesaurus polyglottus,
1603.) i Petra Lodereckera, benediktinskoga priora praškoga samo­
stana Emaus (Dictionarium septem diversarum linguarum, Prag,
1605., pretisak: Zagreb, 2005.), koji je taj rječnik nadopunio polj­
skim i češkim leksikom. Kasniji hrvatski leksikografi: J. Mikalja, I.
Belostenec, J. Habdelić i A. Della Bella, također su se pozivali na
rječnik F. Vrančića koji je postao uzorom štokavske preskriptivne
norme, iako se temeljio na čakavskome materijalu. U predgovoru se
vidi autorovo poznavanje jezika. Tako lingua Slavonica obuhvaća
teritorij Europe, od Jadranskoga mora do još neistraženih područja
azijske obale. U tome jeziku Vrančić izdvaja idioma Dalmatica, u
granicama od Jadrana prema jugu, do Drave i Dunava na sjeveru,
do Italije i Austrije na zapadu, sve do Traci je i Makedonije na istoku,
a time u taj jezik uključuje Dalmaciju, Hrvatsku, Bosnu, Slavoniju,
Srbiju i Bugarsku. Idioma Dalmatica nije dakle čakavski dijalekt,
nego neki zajednički južnoslavenski jezik i to nas asocira na iste
one granice koje će na karti Balkana crtati u budućnosti ilirci kao
mjesto svoga utopijskog jezika. Vrančić pripisuje dalmatinskomu
čistoću i ljepotu kojom se ponosi toskanski dijalekt. Iz Dalmacije
su svoj jezik dobili i Poljaci i
Č
esi.
¯ Pretisci: F. Vrančić: Rječnik pet najugledniih europskih jezika: latinskog, talijanskog,
njemačkog, hrvatskog i mađarskog, Zagreb, 1971. , 1990., 1992. Njima su dodani radovi Lj.
Jonkea i V. Pu tanca. Usp. i V. Dukat: Rječnik Fausta Vrančića, Rad JAZU 231, Zagreb, 1925.,
str. l02.-136.; ]. Vončina: Vrančićev rječnik, >>Filologija<< 9, Zagreb, 1979., str. 7.-36.; V. Putanec:
Faust Vrančić {1551.-1617) kao leksikograf u: Encyclopaedia moderna, 14, 2, Zagrfeb, 1993.,
str. 144.-149.
Z4
s. Musulin: Hrvatska i srpska leksikografija, >>Filologija« 2, Zagreb, 1959., str. 41. -63.; V.
Putanec, K. Kristić: Leksikografija, u: Enciklopedija Jugoslavije, 5, Zagreb, 1962., str. 503.-511.
164 HRVATI l NJI HOV JEZI K
Godine 1606. Vrančić objavljuje Život nikoliko izabranih divic25
pisan hrvatskim jezikom, a u njega su uključena i dva kratka teksta
na latinskome. Prvi nosi naslov O načinu čitanja i sadržava nekoli­
ko napomena iz grafije koju rabi autor. Drugi tekst ima tri stranice
i to je mala rasprava De Slovvinis seu Sarmatis26 u kojoj Vrančić da­
je svoj pogled na pradomovinu, kasnije seobe i uzajamne odnose
među pojedinim skupinama Slavena i na jezik kojim su se služili.
Najopćenitije rečeno, u srednjem vijeku genealogija Slavena izvodi­
la se od Noina sina, Jafeta, čiji su potomci imali biti predci Slavena
- Leh,
Č
eh i Rus. Dalmacija i Panonija, tj. zapravo Balkan, smatra­
ne su zemljama u kojima su se nastanili potomci onih prapredaka
pristiglih iz biblijske zemlje u Europu. Pristaša balkanske prado­
movine Slavena bio je V. Priboj ević koji je prvi proširio na jugu tu
legendu o
Č
ehu, Lehu i Rusu. T je teoriju odbacio tek J. Dobrovsky
i J. P. Šafafik. Sam je Vrančić bio za »sarmatsku« koncepciju po kojoj
se u europskoj Sarmaciji, a preciznije u Poljskoj, nalazila pradomo­
vina iz koje su poslije u tri velika migracijska pravca krenuli Slaveni
- Sarmati u svoje buduće zemlje. U krivu su oni koji misle, kako
tvrdi autor, da
Č
esi, Poljaci i Rusini vode podrijetlo iz Dalmacije od
svojih prapredaka,
Č
eha, Leha i Rusa, iako dopušta da su ti praoci
možda davno iz onih strana došli na područje Sarmatije. Vrančić
je shvatio da su Slaveni davno imali zajednički jezik koji se obliko­
vao u sarmatskoj pradomovini, a koji su u »Čistom« obliku sačuvali
samo Južni Slaveni. »
Č
istoća« jezika, tj. njegova sličnost i bliskost s
davnim prajezikom, temelji se, kako se može zaključiti iz njegove
teorije, na različitosti, specifičnosti i duljini riječi, na čestoj izmjeni
samoglasnika što se lako izgovaraju te na razlikovanju padeža, ro­
dova, načina i vremena. Za razliku od toga, Sjeverni Slaveni krate ri­
ječi, izbacuju samoglasnike, a njihov je izgovor šuškav, siktavi zviž-
25 Život nikoliko izabranih div ic po Faustu Vrančiću, biskupu čanadskomu, vićniku cesarovu
istumače n u Rimu, kodA. Zanettija 1606.; obradio J. Bratulić ... /i drugi/; ur. J. Lisac, Šibenik,
1995.
26 Detaljno o tome vidi B. Oczkowa: De Slovvinis seu Sarmatis czyli Fausta Vrančicia po·
glqdy na etnogeneZf Slowian, u: Studia Slawistyczne, ur. H. Mieczkowska, J. Kornhauser,
Krakow, 1998., str. lOl.-106.
v. POGLAVLJE: Književna tronarječnost u hrvatskome jeziku . . .
165
dukav. Vrančićeva jezična koncepcija, slično kao i Priboj evićeva,
imala je znatno širi karakter i doseg, ona nije bila lokalna ni pove­
zana s konkretnim dijalektom.
u XVII. se stoljeću rješavao proces prevladavanja štokavštine
nad čakavštinom, i to ne samo s obzirom na razinu dubrovačke
književnosti nego i na rađanje novoga bosanskog središta z�hvalj�­
jući kojemu književna štokavština zadovoljava potrebe pnmatelJa
koji su također štokavci, a uz to još žive na najvećem dijelu hrvat­
skoga teritorija. Ona istodobno ispunjava zahtjeve za st�ndardo�
jer se pojačava njezina uloga komunikacijskoga ��ed�tv�1 �kspreSIJe
koju zahvaljuje uglavnom bosanskoj pismenosti Jer Je nJezm nadre­
gionalni karakter u tom pogledu bio znatno iznad dubro�ačko�a.
Iako je dalmatinska književnost bila povezana s Dubrovm
.
kom, Je­
zik te književnosti nije izišao iz granica regije pa nije dobiO status
koine zbog već spomenutih izvan jezičnih čimbenika, kao i zbog to­
ga što ju od samih početaka karakterizira elitnost pisaca i njiho��h
čitatelja. Slaba dostupnost tih djela i činjenica da su mnoga od nJih
ostala u rukopisu, također su bili čimbenici koji su kočili širenje
književne čakavštine.
ø ø M •
Č
akavština j e do danas ostala jezikom regionalne pismenosti Cl-
ju osnovicu zbog nepostojanja norme čine pojedini lokalni govori.27
5.3. Književna štokavština
5. 3.1 . Književni jezi k Dubrovni ka
Dubrovačka se pismenost nakon početnoga razdoblj a i dalje na­
stavlja razvijati te pomalo postaje nasljednicom dalmatins�e k�j�­
ževnosti. Primjer takva razvoja u tom razdoblju jest Zbormk Nzkse
Ranjinezs koji je sastavlj en od 820 pjesama anonim�ih �uto�a �z
razdoblja dubrovačkoga petrarkizma. Pjesme je pnkup1o N1ksa
Ranjina (1494. - 1582.).
27 Vidi XI. poglavlje.
28 M. Rešetar: Autorstvo pjesama Rafinina Zbornika, Rad JAZU 247, Zagreb, 1933., str. 92.·
- 147.
166 HRVATI l NJIHOV JEZI K
Glavni stvaraoci tada nesumnjivo su petrarkisti: Šiško Menčetić
(1457. - 1527.) i Džore Držić (1461. - 1501.), autori ljubavne lirike.
Međ�tim, p
v
rvo izdanje njihovih djela pojavilo se tek 1870. godi­
ne (Pjesme Siška Menčetića i Gjore Držića). Njihovo je stvaralaštvo
imalo golemo značenje za oblikovanje hrvatskoga standarda zbog
novih j ezičnih i umjetničkih vrijednostF9 koje su crpili iz crkvene
tradicije i zbog funkcije tih djela koja su postala karikom što je spa­
jala »staro s novim« te istodobno otvorila novo razdoblje u štokav­
skoj povijesti hrvatskoga jezika, potvrđujući tako kontinuitet nje­
gova razvitka od kraja XV. stoljeća.
Štokavski jezik dubrovačke renesansne poezije, od druge polo­
vice XV. i XVI. stolj eća pa sve do Gundulića, pun je čakavizama.
Najčešći su:
l. ikavizmi: lip, vrime, misto;
2. uporaba zamjenica zač, nač, ča;
3. očuvanje -ll-l-: velmi, vidil;
4. riječi bez novije jotacije: brtja, pitje, listje, dubje, grozdje,
zdra vje:
5. riječi tipa najti, dojti (bez nove jotacije);
6. va umjesto u;
7. realizacija psi. dj >j: gospoja.
Primjer iz Menčetića:
Blaženi čas i hip najprvo kad sam ja
vidil tvoj obraz lip, od koga slava sja.
Blažena sva mista kada te g di vidih,
dni, noći, godišta koja te ja slidih.
Hibridni jezik dubrovačke poezije postao je razlogom znanstvene
rasprave o prvotnom j eziku grada. Započeo ju je u XIX. stoljeću
l. Kukuljević-Sakcinski tvrdeći da su š. Menčetić i pjesnici koji su
bili njegovim suvremenicima pisali čistim čakavskim dijalektom.
lako je poslije povukao tu tvrdnju, svratio je pozornost jezikoslo-
29 Usp. II. poglavlje, o istraživanju I. Pederi na.
V. POGLAVLJE: Književna tronarječnost u hrvatskome jezi ku. . . 167
vaca na problem čakavizama u dubrovačkoj štokavštini. Za objaš­
njenje te pojave postavlj ale su se različite hipoteze. Npr., neki su
smatrali da je dubrovački jezik u svojim početcima bio miješan ili
da su samo određeni slojevi društva govorili čakavski. V. Jagić i S.
Ivšić upozoravali su na čakavštinu patricija, A. Vaillant smatrao je
da su čakavski govorili obrazovani Dubrovčani, A. Belić mislio je
obrnuto, tj. da su ribari i pomorci bili čakavci, a H. Barić držao je da
su čakavci bili obrtnici i sluge. Milan Rešetar30 dokazivao je da je
Dubrovik bio štokavski, a da su čakavizmi iz renesansne poezije po­
suđeni iz Dalmacije koja je već ranije prihvatila renesansne pjesnič­
ke uzore. S metrikom, stilističkim sredstvima i tematikom preuzeta
su i obilježja dalmatinske čakavštine kao dodatno stilsko sredstvo.
Dubrovačke čakavizme on tretira kao prijelaznu pjesničku maniru
rane renesanse. Dodatni je argument činjenica da su se oni pojav­
ljivali od XV. stoljeću isključivo u poeziji, dok je ostala pismenost,
starija ćirilična i mlađa pisana latinicom te umjetnička proza (npr.
komedije M. Držića), bila pisana čistom (i)jekavskom štokavštinom
:
Spor se ne odnosi na one čakavizme koji su postojali u određenoJ
skupini djela kao očit utjecaj čakavskoga izvornika koje je bio osno­
vom za prijevod. Primjer su već spomenuti Dubrovački lekcionar ili
Libro od mnozijeh razloga, ali i latinicom pisan Ranjinin lekcionar. 31
ukasnijem razdoblju, tj. u XVII. stoljeću, nakon opadanja utje­
caja Dalmacije, a u doba procvata dubrovačke književnosti, ta­
mošnji su pisci napustili čakavizme i doveli na vrhunac književne
vrsnoće i rafiniranosti rodnu ijekavsku štokavštinu.
Rešetarovo tumačenje doveo je u pitanje C. A. van den Berk32
tvrdeći da je dubrovački jezik nastao kao rezultat taloženja što kav-
30 Konačnu formulaciju nalazimo u posmrtno izdanim radovima M. Rešetara: Najstariji
dubrovački govor i Najstarija dubrovačka proza . . . O tome vidi i R. Katičić: O Držićevu jeziku
pedeset godina nakon Rešetara, »Forum<< 28, 9-10, Zagreb, 1989., str. 313.-326.
31 M. Rešetar: Jezik pjesama Raninina Zbornika, Rad JAZU 255, Zagreb, 1936., str. 77.-_20
:
Autor je dubrovački patricij, Nikša Ranjina. Rešetar, izdavač spome�ika, u
_
�je�� izdvaJa tn
dijela: 1 . dio - dubrovački, prerada dalmatinskoga lekcionara; II. dw - pnJepis cakav�koga
lekcionara Bernardina Splićanina; III. dio - prijevod latinskoga lekcionara. Usp. M. Resetar:
Zadarski i Raninin lekcionar, Djela JAZU 13, Zagreb, 1894.
32 e. A. van den B erk: y a-t-til un sub strat čaka vien dans le dia lee te de Dubrovnik, 's-Graven­
hage, 1957.
168 HRVATI l NJI HOV JEZI K
skoga elementa na prvotni čakavski supstrat. To mišljenje zastupaju
i neki hrvatski lingvisti. Dragica Malić33 ne isključuje da dubrovački
čakavizmi mogu biti mjesnoga podrijetla. Josip Vončina34 smatra
da je najprije postojala čakavsko-ikavska osnovica dubrovačkoga
dijalekta koja je u XVI. stoljeću štokavizirana. S tim se mišljenjem
slaže i Mate Šimundić. 35 On dovodi u pitanj e shvaćanje po kojemu
je Dalmacija imala utjecaja na Dubrovnik j er j e Dubrovnik imao vi­
ši ekonomski i kulturni status, a osim toga »distribucija« literature
tada nije bila laka. Navodi i dijalektološke argumente slažući se s
tezom A. Belića koji je prvotnu granicu čakavskoga dijalekta zacr­
tavao na Neretvi, tj. znatno bliže Dubrovniku nego što je tu granicu
na rijeci Cetini naznačio D. Brozović. Šimundić se poziva i na svoja
istraživanja imotskoga i bekijskoga govora te na analizu dijalekta
Hrvata iz talijanske pokrajine Molise, kamo je prva skupina emi­
granata stigla s imotska-neretvanskoga područja, a govor njihovih
predaka imao je čakavsku osnovicu.
R. Katičić36 naglašava zamršenost toga problema. Po njegovu
mišljenju romanski supstrat grada bio je štokaviziran s kopneno­
ga zaleđa, a s mora i otoka dopirali su do njega ikavski čakavizmi.
U Držićeva vrijeme gradski je govor već uvelike bio štokaviziran,
ali sigurno ne toliko koliko je velik prije bio udjel čakavskih eleme­
nata. Sudski dokumenti iz XV. stoljeća pokazuju da je dubrovački
govorni jezik imao ikavske čakavizme, što su potvrdila istraživanja
A. Vaillanta.37
U toj situaciji neobično su važni dijalektološki argumenti koji
rješavaju to sporno pitanje, iako ne treba zaobilaziti ni izvanjezične
činitelje. Brozović38 postavlja granicu čakavskoga dijalekta uz rijeku
33 D. Malić: Pravci razvoja hrvatskoga književnogjezika do ilirskog razdobla (Pokušajsin­
teze), >>Rasprave Zavoda za jezik<< 6-7, Zagreb, I980.-I98l., str. I4l.-I62.
34 J. Vončina: ]ezična baština . . . , str. 77.-81.
35 M. Šimundić: Protiv podjele . . .
36 R. Katičić: O Držićevu jeziku . . . , str. 323.
37 A. Vaillant: Les origines de la langue litteraire ragusaine, »Revue des etudes slaves<< 4,
Paris, I924, str. 222.-251.
38 Usp. npr. D. Brozović: O rekonstrukciji predmigracionog mozaika hrvatskosrpskih di­
jalektata . . . , str. 45.-55.; idem: O dijalektološkom aspektu dubrovačke jezične problematike,
v. POGLAVLJE: Književna tronarječnost u hrvatskome jeziku. . . 169
Cetinu, a hipotezu o njegovoj prisutnosti istočno od toga područja,
tj. na makarskom i dubrovačkom primorju, smatra neutemelje���­
Ta su područja po njegovu mišljenju »oduvijek« štokavska, a obil JeZ­
ja koja ih povezuju s čakavštinom nisu rezultat postoj�nja sta�ij�
v
ga
hipotetičnog čakavskog supstrata, nego prirodna poJava prmzisla
iz bliskoga susjedstva dvaju dijalekata.
Povijesno se dubrovački dijalekt klasificira kao samostalni di-
jalekt zapadnoštokavskoga tipa39 koji se nakon �igracija i pro�e­
sa novoštokavizacije približio (i)jekavskom novostokavskom diJa­
lektu istočnoštokavskoga podrijetla. Danas se on ubraja u istočno­
hercegovački tip. Dubrovačke čakavizme J. Lisac, slično kao i D.
Brozović, smatra prirodnim rezultatom zajedničkih izaglasa koje
su prolazile kroz štokavske i čakavske teritorije, koje uz to postoje
u zapadnoštokavskom dijalektu, što je dijelom u susjedstvu s ča­
kavskim govorima. Ikavizmi u dubrovačkome govoru nisu ostatci
ikavske čakavštine, o čemu svjedoči prvo njihova distribucija, a za­
tim slaganje s ikavizmima u istočno bosanskom (ijekavsko-šćakav­
skom) dijalektu. Dijalektološka istraživanja isključuju štokavizira­
nje čakavskoga supstrata zbog neslaganja dubrovačkih �tok�vs�i
.
h
obilježja s obilježjima dijalekta iz kojega bi trebala potJecati, t). IZ
istočne Hercegovine.
Prvotna štokavska osnovica dubrovačkoga dijalekta ne pobuđu-
je sumnju barem među dijalektolozima. Ta je činjenica bila i ostaje
iskorištavana u politici, na što upozoravaju pristaše teorije njegove
čakavske osnovice (npr. M. Šimundić). To je postalo osnovicom za
nazivanje dubrovačke štokavštine srpskim jezikom jer Vuk je tvrdio
da su štokavci Srbi.40 Još je M. Rešetar, koji je smatrao da su hrvatski
i srpski jedan jezik, pisao »ko dijeli srpsko od hrvatskoga mora pri­
znati da je Dubrovnik po jeziku bio uvijek srpski«.41 Sami stanov-
>>Dubrovnik<<, 3, I992., 2-3, str. 3I6.-324.
39 J. Lisac: Hrvatska dialektologija ... , str. 106.-107.
40 Usp. I. poglavlje.
4
1
Govor M. Rešetara u povodu njegova primanja u članstvo Akademije, u: >>G�di
.
šnj��
Srpske kraljevske akademije<<, 50, Beograd, I940., str. I89. Rešetar�vi pogledi na Jez���..
su vezani uz njegovo shvaćanje pojma narod i narodnost. U mladosti se smatrao katohckim
170 HRVATI l NJI HOV JEZIK
nici Republike svoj su jezik nazivali dubrovačkim. Rabio se i naziv
širega dometa: ilirski ili slovinski.
U službenim dokumentima pisanima talijanskim ili latinskim
jezikom, od XV. do XVIII. stoljeća rabio se termin lingua serviana,
»srpski jezik«.42
I dubrovačka se književnost poput jezika ubraj ala u staru srp­
sku književnost. Jedan od prvih pristaša toga pogleda bio je Pavle
PopoviĆ43 koji j e u svoju povijesti srpske književnosti ubrojio i knji­
ževno stvaralaštvo dubrovačkih autora. S ulogom osnovnoga izvo­
ra za upoznavanje povijesti srpske književnosti, ta je knjiga dugo
vremena širila i učvršćivala ideju o srpskom nasljeđu Dubrovnika.
Mate Šimundić naziva to pavlepopovićizmom, obuhvaćajući tim
nazivom djelovanje mnogih Popovićevih sljedbenika. Oni Hrvati­
ma predbacuju svrstavanje dubrovačke književnosti u hrvatsku na-
Srbinom i slagao se s podjelom na štokavce - Srbe i čakavce - Hrvate te kajkavce - Slovence.
Zatim je promijenio mišljenje, smatrajući Srbe i Hrvate jednim narodom s dvama imenima:
>>, Srbi' i , Hrvati
'
nijesu dakle dva etnografska naroda, a nijesu ni dvije političke nacije, nego
su dva političko-vjerska tabora istoga naroda, koji samo zloupotrebljavaju riječ ,narod' ili
,nacija
', da time prikriju prave razloge što ih dijele. Da smo kojom srećom od starih bašti­
nili samo j e d n o ime, da se dakle svi zovemo ili Hrvati ili Srbi, mi bismo dandanas, pored
svega što nas je vijekovima dijelilo i od česti još danas dijeli ne samo bili j e d a n narod ne­
go bismo se svi bez izuzetka tako i osjećali, niti bi komu dolazilo na pamet da govori o dva
naroda ili dvije nacije; ne bi tomu smetala ni razlika u vjeri, iako bi dabome i kod nas bilo
trzavica među sljedbenicima obiju vjera, kao što ih eto ima i među katoličkim i protestant­
skim Nijemcima, ali dvojaka vjera ne bi ni kod nas cijepala i p odvajala jedinstvo naroda.
Nažalost, tu kobnu baštinu ne možemo zabaciti, pa ako iskreno hoćemo da budemo j e ­
d a n narod u jednoj državi, onda treba mnogo razumnosti i popustljivosti i s jedne i s druge
strane, jer mi smo , Srbi
'
i , Hrvati
'
tako ispremiješani da ne možemo biti jedni bez drugih;
mi smo prava ,sijamska braća
'
- kad jednoga zaboli, boli i drugoga, ako bi jedan poginuo,
nestalo bi i drugoga.« (prema: Koliko naroda živi u Jugoslaviji? »Nova Europa« Vl, 7, Zagreb,
1922., str. 21 1.-212., cit. prema: M. Samardžija: Milan Rešetar, u: idem: Jezikoslovne raspr­
ve i članci, Zagreb, 2001., str. 273.-274. U Samardžijinoj knjizi poglavlje posvećeno Rešetaru
najnovija je i naj iscrpnija obrada cijeloga njegova znanstvenoga rada.
42 P. Ivić: O značenju izraza >>, lingua serviana<< u dubrovačkim dokumentima XV-XVIII ve­
ka, Zbornik za filologiju i lingvistiku br. 12, Novi Sad, 1969., str. 73.-81. Ivić naglašava da se
Dubrovčani nisu osjećali ni kao Srbi niti kao Hrvati. Pretpostavlja također da su taj termin
mogli rabiti dubrovački patriciji romanskoga podrijetla, nazivajući tako slavenski jezik gra­
da čiji je dio građana njime govorio. Bio je to i jezik gradskoga zaleđa koje je politički pri­
padalo Srbiji. Zato su možda ime jezika mogli širiti njegovi stanovnici koji su tako nazivali
svoj jezik.
43 P. Popović: Pregled srpske književnosti, Beograd, 1909.
V. POGLAVLJE: Književna tronarječnost u hrvatskome jeziku . . .
171
rodnu književnost. I dalje brane Vukovu koncepciju srpskoga iden­
titeta koji uključuje i jezični kriterij, tj. štokavštinu. Tu koncepciju
prihvaća Jovan Deretić44 i drugi imajući pritom vrlo agresivan od­
nos prema navedenim pitanjima.45 Deretić optužuje Jovana Skerlića
za izdaju Vukove ideje jugoslavenstva, zbog čega su Hrvati u kanon
svoje književnosti uključili djela dubrovačkih, bosanskih i slavon­
skih autora koja su zapravo dio srpskoga nasljeđa jer su ih napisali
»Srbi katoličke veroispovesti«.46 Spor pokazuje kako su dugo bili živi
znanstveno neutemeljeni pogledi Vuka Karadžića kojima se srpstvo
poistovjećuje sa štokavskim dijalektom i kako se oni i dalje često
rabe u znanstvenome diskursu.
Najpoznatiji su dubrovački pisci XVI. stoljeća:
Dinko Ranjina (1536. - 1607.) - autor lirike Pjesni razlike.
Dominko Zlatarić (1555? - 1609?)47 - tvorac ljubavne i reflek-
sivne lirike Pjesni na smrt od rzlicijeh i prevoditelj Tassa, Ovidija,
Sofokla.
Mavro Vetranović (1482. - 1576.) - benediktinac, pjesnik i dram­
ski pisac: Posveti/ište Abramova, Prikazanje od poroda Jezušova,
Uskrsnutje Isukrstovo.
Marin Držić48 (1508? - 1567.) - pjesnik i dramaturg, autor slav­
nih komedija u prozi: Dundo Maroje, Skup, Tripče de Utolče i pastir­
skih igara: Plakir i vila, Đuho Krpeta. Služio se govornim jezikom
ulica i trgova koji je, kako sam kaže, bogat talij anizmima (kolacjun,
44 J. Deretić: Srpska književnost: identitet, granice, težnje, Beograd, 1996.
45 Tu pripadaju i radovi: P. Milosavljević: Srpski nacionalni program i srpska književnost,
Priština, 1995. te L. M. Kostić: Nasilno prisvajanje dubrovačke kulture (kulturno-istorijska i
etnopolitička studija), Novi Sad, 2000.
46 To detaljno obrađuje M. D<browska-Partyka: Tradycja, klasycy, kanon. O wsp6lczesnych
rewizjach wartošci w obrfbie literatury serbskiej, u: W poszukiwaniu nowego kanonu . . . , str.
387.-407. O tome govori i M. Falski: Dubrownik w chorwackiej przestrzeni kulturowej z per­
spektywy XIX wieku, u: Problemy toisamošci kulturowej w krajach slowimiskich (ejformy i
przemiany), 2, ur. J. Goszczynska, Warszawa, 2003., str. 35.-61.
47 A. Vaillant: La langue de Dominko Zlatarić, poete ragusain de la fin du XVI siecle, I.
Phonetique, Paris, 1928. ; II. Morphologie, Paris, 1931. ; III. Syntaxe, Belgrade, 1979.
48 M. Rešetar: Jezik Marina Držića, Rad JAZU 248, Zagreb, 1933.; M. Moguš: Jezični elementi
Držićeva >>Dunda Maroja<<, >>Umjetnost riječi<< XII/l, Zagreb, 1968., str. 49.-62.
172 HRVATI l NJI HOV JEZI K
kofan, galanta, maškarate) i kolokvijalizmima.
Č
akavski ikavizmi
(kripost, zvizda, svitlost, cvitja, prolitja) iz šesnaestostoljetne knji­
ževne tradicije služili su mu za stvaranje »književnoga« stila kojim
se služe neki junaci iz njegovih djela.
U XVII. stolj eću, zlatnom stoljeću dubrovačke književnosti, naj­
poznatiji su pisci:
Ivan (Dživo) Gundulić49 (1589. - 1638.) - autor poeme Suze sina
razmetnoga (1622.), pastirske igre Dubravka (1628?) te nedovrše­
noga spjeva Osman (objavljenoga 1826.) u kojemu se opisuje borba
Poljaka i Turaka 1621. kod Chocima. Zahvaljujući tomu, Gundulić
postaje idejni predvodnik ilirizma, što nije ostalo bez odjeka i utje­
caja na stvaranje ilirskoga jezika.
Ostali su predstavnici:
Junije (Džona) Palmotić (1606. - 1657.), Gundulićev nećak, pjes­
nik i pisac drama (Pavlimir).
Dživo (Ivan) Bunić Vučić (oko 1591. - 1658.), autor zbirke lirskih
pjesama Plandovanje i lirsko-epske pjesme Mandaljena pokornica.
Dubrovačka književnost gubi svoje značenje u XVIII. stoljeću,
a njezin posljedni znameniti pjesnik bio je Ignjat Đurđević (1675.
- 1737.) - Uzdasi Mandaljene pokornice i prijevod cijeloga Psaltira
(Saltier iliti pjesni Davidove).
5. 3. 2. Književni jezik u Bosni
Početci književnoga jezika u Bosni sežu u XII. stoljeće, slično kao
u Hrvatskoj. Osim tradicionalnoga staroslavenskog jezika bosan­
ske (štokavske) redakcije koji j e funkcionirao u sakralnoj sferi, u
svjetovnom stvaralaštvu pojavljuje se narodni jezik (listine, povelje:
Povelja Kulina bana, 1 189.).
Središnji zemljopisni položaj Bosne omogućio j oj je sličnu ulo­
gu na Balkanu kao što je imala Hrvatska u posredovanju između
istoka i zapada. Bosna je postala neposrednom karikom između
49 M. Rešetar: Glavne osobine Gundulićeva jezika, Rad HAZU 272, Zagreb, 1941. , str. 1.-44.
Usp. i bibliografiju u II. poglavlju.
V. POGLAVLJE: Književna tronarječnost u hrvatskome jeziku. . . 173
Hrvatske i Srbije. Taj je položaj odredio kasniju povijest te multire­
ligijske, višenacionalne i multikulturne regije. J. Rapacka taj status
izvrsno opisuje:
U hrvatskoj nacionalnoj ideologiji, slično uostalom kao i u Srba, zauzi­
ma mjesto izgubljene, iako stvarno zapravo nikada posjedovane zemlje.
Povijest bosanske državnosti51 bila je zamršena kao i njezini naci­
onalni52 i vjerski odnosi (bogumilstvo). Osim razdoblja državne ne­
ovisnosti i moći u vrijeme kralja Tvrtka Kotromanića u XIV. stoljeću,
kada se proširila čak na srpske i hrvatske zemlje, Bosna je češće pot­
padala pod vlast hrvatsko-ugarskih kraljeva. Pošto su ju 1463. osvo­
jili Turci, ostala je pod njihovom vlašću najdulje, sve do 1878. godine,
kada je odlukom Berlinskoga kongresa prešla pod administracijsku
upravu Austrije, iako je formalno i dalje pripadala Turskoj. To se pro­
mijenilo tek 1908. kada je aneksijom pripojena Austro-Ugarskoj.
U XVII. stolj eću razvija se na tom tlu pismenost bosanskih fra­
njevaca koji su se pojavili 1291. kako bi pobijedili bogumilske here­
tike. Zajedno s franjevcima došli su i dominikanci koji se ipak nisu
mogli nositi s misionarskim problemima. Početkom XV. stoljeća, u
novim političkim okolnostima prouzročenim turskim najezdama,
borba s bogumilima postala je bespredmetna, a povijest je u XVI. sto­
ljeću franjevačkomu redu donijela novu borbu protiv novina refor­
macije. Franjevci, koji su se u početku organizirali u biskupije, po­
četkom XV. stoljeća dobili su status provincije reda Bosna Argentina
(Bosna Srebrena po gradu Srebrenica) - koja je osim Bosne obu­
hvaćala jugoistočnu Dalmaciju, Slavoniju i dio Mađarske. Nakon
Austrijsko-turskoga rata (1683. - 1699.) bosanska se provincija našla
u okviru triju država: Turske, Austrije i Venecije, pa su i u Dalmaciji
J. Rapacka: Bosna u: eadem, Leksikon ... , str. 21
51 N. Malcolm: Povijest Bosne, preveo z. Crnković, Zagreb 1995. (Naslov izvornika: Bosnia
- A Short Story).
52 Neki znanstvenici smatraju da bosanski narod potječe od ranijih starosjedilaca, Hrvata
i Srba. Drugi tvrde da potječu od neidentificiranih slavenskih plemena koja su zauzela te­
ritorije još prije dolaska Hrvata i Srba. Od turske najezde etnički sastav stanovništva stalno
se mijenjao (naseljavanje Turaka, migracije domaćega stanovništva) zbog čega Bosna pred­
stavlja mozaik naroda, kultura i religija.
174 HRVATI l NJI HOV JEZI K
�r:+�

,.s.�.-a.,.

,r:�:,.

:.-.

a-�..-|a-ç.-..a..,-:-,..-a..-,.
,-�

....-..¬ç.:.,-.,-.¬......-..¬-đaa,.¬.aaa-.aa.....¬.
:--,..a�.a.:a.aa-..a..-,-|..a,-..-a..-aa.....-ujacima š:-
ç-...a, -.....,-|....-.:...a...¬-đaa,.¬.

a-..a....a,.ž-.a-.:.··......:-a:...:..a-,......:-.. a-¬.
ç.-.-��..aa¬,-:a.č..a.¬|...,..a.-...-,,-¬,-..a-...-.a�,-..-
:-¬-., . a�...a-¬�

ç..,-.-a.¬.....,-.¬....ç...-...a...,-a
�-.:..-, -a�a..a,..-�a-.:a.a..-aa-¬,-...aa...,-¬-ç-:a.
.-a-a-.a�1 u-..-,-.¬-:a:-...a.¬........č.:-.:aça,-.-a.
-�...�-.�h .a-a,-......ç-:.-|.¬.-|.ča-,.ça..¡-¬.:...:.a
ç...¬aa,�....:..--.-.,-....a.¬-.....:.č..a.ç-ača.a..a.ž..
:--|aa....
,
l.
2.
+
4.
s
.�.�.-.,�....aç..ç-..,-.:....ç-.-đ-a.aa.,č-šć-ç.-¬.a-
a,-.,.�.1 |..,a.a.¬...-...:.ç...:.ča.aç...ača....
..:-..�¬�
·
.�.a-.a.¬a.č-..¬..,-.-.ç...:.ča.¬...,-:.¬.
....-.-¬.....a..,-.a...¬..
.|...-.,-....a.-a:-a..,..¬-..:....ç-ça...a.¬...ža.¬ a
�¬
ç
.
.|...-.,-....aç,-..¬..
.a�.,-ç-�-ža�..a.�.,.

� -|,.ša,-a,.¬.....-a-a-,¬-,aç.
�vzt od krzpostz rr-...-....,¡..aa,-....a.¬.,...a|.|a..-ç.
�.....a-.,-.-,.:a-.čaa-.a-a-,.đ.,-..a-..,-:.-.č.a,-a..-
��|-..a��-ç

.-š.-.:....-a-a-|a-.:.¡-.a.-ç..ç-..,-:.-a.
.....-pnlzke 1 :.-|..-.a-|.ča-¬-č.:.:-.,a-...š.:..a..ć.a-
.ç.:...:a.a.,-....aç-,¬-..:-ç.-a.,-:.-.a-.a.|-aa.a.aJ.
--..aža,ać-¬...,-:a.
53 .
Bosan��a p!sme
.
no�t ima bogatu znanstvenu literaturu, a gotovo svaki pisac os· edu· e �onog�afl]� svoga Je�Jk�. Osnovni su radovi: H. Kuna: Hrestomatija starie bosa�sk�kn !i­ zevnos�z, �nJ . I, Srednj�Vjeko�na književnost i hrvatska književna tradicija, Sara· evo, 197�. · �
=��m. Djela bosansklhfranjev�ca s gledišta istorijske dijalektologije, >>Jezik« 10:5, Zagreb
,
. ·
• str. 149.-153.; eadem: Jezzk bosanske franjevačke književnosti XVII i XVIII ·· k
'
SVjetlosti književno-jezičkog manira, >>Zbornik za filologiju i lingvistikU<<
.
XIV/l ·
Vl}
� S
a
d
u
����¸�tr
k
3�
::
52.; D. �
�zović: Uloga bosanskohercegovačkih franjevaca uformi:anj��ez��
t
s e njzzevn�Stl l ulture - od Divkovića do fra Grge Martića, >>Jezik<< 20 2 Zagreb 1972 s
.
r. 37. -51. ; I. PranJković: Hrvatski jezik i franjevci Bosne Srebrene Zagreb 2�0� o d"
' ::
1 1scrpna literatura O predmetu.
'

·
v Je postOJI
V. POGLAVLJE: Književna tronarječnost u hrvatskome jezi ku. . . 175
s ç-|-žaaç--..,a.-,.ç-.:.,-ç-ça...a.,.:-.aXVIII. .:-.,-ća
..-,.,--|aa..ć...aç.-.a-:-..:-.-,aç.Pisna od pakla |
s.:-..ć.,
|..-..,.,..-:-¬.:..-..a..,.,a.-..¬-ljetopisi .-,.a..:...,.,a.:.
.a|-..a..a:..a...,ax.,ç-.a.:.,..a...š....ç-..sx..,.:.ć..x
|.š.a.a.
U ....-aa-.a-¬-ž..-:aç-¬.,..-.a.lekaruše - .a,.,-..-
.-ç:.¬...a..-aa-¬-a...a-.-,-.a...:...,..,.-ç.:.
Kojoj ženi dica mru. Načini od voska dvanaest svića i napiši na knjižici
dvanest imena apoštoli, pak pristrizi svakoga ponase. Prilipi na sviće, a
kada se rodi dite, ter ga oće krstiti, podaj te sviće popu, neka uzme jednu
koju mu drago i koje ime bude upisano na onoj svići, onako neka ime na­
dije ditetu i onim ga imenom zove. Staće i neće umri ti. 54
s-|...-¬a.:-a.,-.-|-.¬...,.aa.a.c...-a.-..a..-aa-,-..
.-.-,-,-.¬.:....a,-.-:.-.a.¬-.ađ-¬ç.-¬.až|-....:.:.a.a-
,..s.:-..č..,-.....|...ç.....,-a.ç.-:aa,-.-..:.a.a..-aa.¬
,-....¬.Bosanski franjevci ...a,.ž-.a.,-.....-,.aa,-.....|..a
¬,-.a.|-..a...a.,..-.:.-,.a.....,ailirički, slovenski, naški, bo­
sanski, ...:..a..a.ç-.-au-..-,-..a.hrvatski. s,-đ-.-.ç-¬.
a,a..-...a.a......aç.dumanski jezik ,a:ač.ć...oa.a.,...:.¬
..a.¬.,..a--.-,...¬slavobosanski .-,.,-..-..-|.š:..ća-..a...
š:- ......a.,-a,-aa.č-a...a.ç-.-aç-č-:a-¬-...a-|.,aç-...a
,-.-aa.a.,..-.:ç-,-a.a-,..a:-..x.:.,.o...-..ć,rss+. rs+r,.
-:..|-..a..-ç..¬-a-.:..ç.š-.:..-š:-.....-¬..:-ča-|-..a
..-¬,-...š:.a-¬.··a-.-.:...ç....ç.šaa,...a-¬č..:-¬a-.-
š:-.....-¬....š:.a-¬.......š:.a-¬.,-......¬ç..¬,-..¬..š:-
|.-a,-.....-a,.a-.a..ç.aa-|-..a..-¬aç-a..,-:.a¡....,-...
a.....¬-arr-...-..ć..I. a.aaa....ć..s x.:.,-..ć..I. :ač.ć.
s..,-¬XVIII. .:-.,-ć...a.¬-,..a.........,a|-..a...a:-..:-..
54 H. Kuna: Hrestomatija . . . , str. 227. Izbor bosanskih tekstova iz XVII. i XVIII. stoljeća, str.
122.-228.
55
Divković je uzimao ikavizme iz stilističkih razloga, npr. kako bi naglasio riječi poštova­
nja u pisanome obraćanju: Prisvitlomu i pripoštovanomu gospodinu, gospodinu fraBartolu
Kadčiću, dostojnomu biskupu . . . , dok se u stilski neobilježenim oblicima rabi: prisvijetlomu,
svietlo, svijetloga. Usp. J. Vončina: Jezična baština . . . , str. l23.-125.
176 HRVATI l NJI HOV JEZI K
Tako je ikavizirano i novo izdanje djela M. Divkovića i F. Laštrića.
To govori da je u navedenome razdoblju jezik već u određenoj mjeri
normiran. Izbor ikavske štokavštine u bosanskih franjevaca bit će
presudan u XVIII. stoljeću, kad će se ona zajedno s osamnaestosto­
ljetnom dalmatinskom i slavonskom ikavskom štokavštinom pove­
zati u jedan književni jezik i time ojačati svoje mjesto književnoga
jezika u navedenome razdoblju. U djelima iz sedamnaestoga stolje­
ća još se neće pojaviti autorske napomene o jeziku ili gramatici. Njih
ćemo naći tek u sljedećem stoljeću. Obilježje svojstveno tomu raz­
doblju bilo je pismo bosanske pismenosti, ćirilica, koja se različito
naziva: bosanica, bosanska azbuka, bosanska ćirilica, hrvatsko-bo­
sanska ćirilica, bosansko-dalmatinska ćirilica, bosanska brzopisna
grafija, zapadna varijanta ćirilskog brzopisa, zapadna (bosanska)
ćirilica, a često se spominje i naziv srpsko pismo (npr. u Divkovića).
U XIX. stoljeću
Ć
iro Truhelka uveo je najpopularniji naziv- hasan­
čica. Nije to bilo novo pismo, nego samo posebna, bosanska inačica
ćiriličnoga brzopisa.
Ć
irilica je u Bosni imala dugu tradiciju, a od
vremena kralja Tvrtka I. (1353. -1391.)56 počela je dobivati tipična
obilježja buduće bosančice. Poštujući lokalnu tradiciju koju su za­
tekli u toj zemlji, franjevci su u početku rabili samo bosančicu, a to
im je bilo zadano i posebnim naredbama provincijala njihova re­
da. Bosančica se razlikovala od klasične ćirilice drugačijom grafi­
jom. Sekundarne razlike uveo je sam Divković tiskajući svoja djela
u Veneciji, poznatoj po ćiriličnim tiskarama. Po njegovu su se nalo­
gu odlila specijalna slova za bosančicu (tj . ćirilični brzopis), dok se
do tada tiskalo prema ćiriličnom sustavu.57
Bosanska ćirilica u XVII. stoljeću prodrla je čak i na teritorij su­
sjedne Slavonije, odakle se ipak već u sljedećem stoljeću morala
povući.
56 Trtko l. bio je sinovac bana Stjepana II. Kotromanića koji se oženio poljskom kneginjom
iz roda Pjastovića, Elizabetom Gniewkowskom i imao kćer Elizabetu Bosansku, a ona je bila
žena Ludovika l. i majka poljske kraljice Jadwige, žene Vladislava Jagelovića.
57 Divković je u svoju grafiju, vjerojatno po uzoru na talijansku latinicu, uveo novo pisa­
nje fonema lj, nj, označujući njihovu mekoću dervom(h): 3eMnna (zemlja). Divkovićeva je
bosančica osim toga imala i tradicionalan jer, ali pisao se samo u finalnome slogu. Slovo jat
rabio je za označavanje j ote, što je bilo tipično za bosansku ortografiju.
V. POGLAVLJE: Književna tronarječnost u hrvatskome jeziku. . . 177
Latinica, koju su kao pismo katoličkih liturgijskih knjiga izvrsno
poznavali franjevci, postupno je počela istiskivati bosančicu iz fra­
njevačke pismenosti, što se završilo u XVIII. stoljeću. Posljednji je
bosančicom pisao Stjepan Margitić.
Najpoznatiji pisac toga razdoblja bio je M. Divković, autor prve
knjige na narodnome jeziku kojom otpočinje franjevačka literatura,
Nauk karstanski z mnoziemi stvari duhovniemi i vele bogolubniemi,
objavljena 1611. u Veneciji, doživjela je više od 30 izdanja, a imala je
i dodatak Sto čudesa. On je napisao i Razlike besjede svrhu evanđelja
nedjeljnijeh priko svega godišta (tiskano 1614. u Veneciji), što je dugo
služilo za propovijedi u crkvama obaju obreda.
Ivan Bandulavić potjecao je iz zapadne Bosne. Pisao je ikavicom
s jekavskim elementima. Suprotno Divkoviću, Bandulavić je djela
tiskao na latinici. Izdao je lekcionar Pištole i evanđelja priko svega
godišta (1613.) koji j e imao više od 20 izdanja, a jezično je zanimljiv
zbog toga što je to pokušaj djelomične štokavizacije staroga čakav­
skog lekcionara u nastojanju da se stvori zajednički književni jezik.
Stjepan Matijević (oko 1580. - 1654.) autor je djela Ispoviedaonik
(1630.), tiskanoga ćiriličnim slovima u Rimu, na ikavsko-jekavskoj
štokavštini. Riječ je o preradi talijanskoga priručnika za ispovijed.
Pavle Posilović (umro 1653.) bio je autorom vrlo popularnih djela
Naslađenje duhovno (1639.) i Cvit od kriposti (1647.), tiskanih bo­
sančicom na ikavsko-jekavskoj štokavštini.
Ivan Ančić (oko 1624. - 1685.) rođen je u zapadnoj Bosni. Tiskao
je na latinici Vrata nebeska i život vičnji (1678.), Svitlost krstjanska
(1679.) i Ogledalo misničko (1681.).
Pavle Papić (1593. - 1649.) preveo je talijansko mistično religijsko
djelo Sedam trublji za probuditi grešnika na pokoru. Rukopis pisan
bosančicom objavljen je tek 1990. godine.
Bosanska pismenost nastavila se i u sljedećem stoljeću, a s ob­
zirom na svoja obilježja i naddijalektni karakter koji je uspjela po­
stići, odigrat će ključnu ulogu u standardizaciji hrvatskoga jezika.
178 HRVATI l NJI HOV JEZI K
5.4. Jezik istarskih protestanata XVI. stoljeća
Glavna središta hrvatske protestantske pismenosti XVI. stoljeća,
rođene u pokretu reformacije, bila su u Istri i Primorju, odakle je
dolazilo najviše njezinih širitelja. Reformatorski pisci željeli su stvo­
riti zajednički općejužnoslavenski jezik za Hrvate i Dalmatince u
prvome redu, a zatim i za Slovence, Bosance, Srbe i Bugare, 58 kako
bi s reformatorskom vjerskom filozofijom dopro do što većega broja
vjernika. Koncepcija koju su sebi zadali kao dalekosežan cilj znatno
je nadilazila ono što su željeli ostvariti glagoljaši ili ozaljci. Jezična
zamisao istarskih protestanata po svojim teoretskim postavkama
najbliža je budućoj ilirskoj reformi. Svoje su namjere reformatori
ostvarili stvarajući miješani (hibridni) jezik. U istarsku (sjevernu,
ekavsku) i primorsku (središnju, ikavsko-ekavsku) čakavštinu rav­
nopravno su uvodili elemente kajkavskoga i štokavskoga dijalekta
te staroslavenizme, napose onda kada su djela bila pisana ćirilicom.
Tako se taj j ezik razlikovao od »miješanoga« dubrovačkog j ezika
ili od mlađega jezika dalmatinske književnosti koji je obuhvaćao
brojne štokavizme. Teorijska baza za njihove poglede bio je uvod u
glagoljsko izdanje djela: Prvi del novoga testamenta, va tom jesu svi
četiri evanjelisti i Dijane Apustolsko (1562.) koji su napisali Anton
Dalmatin i Stjepan Istranin:
Mi paki takaiše jure dobro znamo da vsakomu ovo naše tumačenje i ova
naša slova ne bude ugodno. Na to vi, predragi dobri krstjani Hrvate, znajte
da jesmo s tim našim tumačenjem vsim slovenskoga jazika ljudem služiti
hoteli, najprvo vam, Hrvatom i Dalmatinom, potom takaj še Bošnjakom,
Bezjakom,59 Srbljanom i Bulgarom. Jere znamo po nauku svetoga Pavla
Rimlja(nom) l. Da dužni jesmo svim ljudem, Grkom zajedno i Barbarom,
i tako učenim kako neučenim. Toga radi jesmo va ovo naše tlmačenje
ove priproste, navadne, razumne, ob ćene, vsagdanje, sadašnjega vremena
besede, koje Hrvate, Dalmatini i drugi Slovenci i Kranjci najveće va njih
58 F. Fancev: Jezik hrvatskih protestantskih pisaca 16. vijeka. Prilog historičkoj gramatici hr­
vatskog ili srpskogjezika, Rad JAZU 212, Zagreb, 1916., str. 147.-225.; Rad JAZU 214, Zagreb,
1916., str. l. -112. ; J. Vončina: Hibridni književno jezični tip, u: idem: Jezična baština . . . , str. 187.­
-195. Protestantsku je literaturu obradio F. Bučar: Povijest hrvatske protestantske književnosti
za reformacije, Zagreb, 1910.
59 Bezjak je >>istarski kajkavac«, a u XVI. stoljeću i naziv za kajkavca iz Varaždina i okolice.
V. POGLAVLJE: Književna tronarječnost u hrvatskome jeziku. . . 179
govorenju govore, hoteli postaviti. I kadagode dve ili tri besede za jednu,
kako na strani videti hoćete, da svaki bude moći razumeti, jedna beseda
ili ime, po dva puta i po tri izrečena i pisana, da jedna drugu tlm ači. Da
nesmo paki posvuda svih hesed kakono u vaših misalih i brvijalih stoji
va ovo naše tlmačenje postavili, to jesmo voljno učinili, zato da v dosta
mestih u misalih našli smo pismenim načinom (kako niki prave) pisano
ili nikim tu jim nerazumnim jazikom, kako sami znate, i nekude krivo
tlmačeno.60
Taj ulomak pokazuje teorijski i praktično njihov projekt normi­
ranja jezika u čijim je temeljima multidijalektnost koja je postoja­
la na terenu gdje su djelovali. Jezičnu osnovicu glagoljskoga izda­
nja toga teksta činila je istarska čakavština, dok se u ćiriličnome
izdanju iz 1563. godine, namij enjenomu jugoistočnim balkan­
skim zemljama, kao prilagodba tamošnje staroslavenske tradicije
uveo jer. U toj se situaciji prikladnim činilo stvaranje jezika koji bi
imao elemente svih dijalekata jer bi to jamčilo da ga razumiju svi
korisnici različitih jezika. Taj su cilj istarski protestanti ostvarivali
na leksičkoj razini uporabom dviju ili triju riječi iz različitih dija­
lekata za određivanje istoga designata. Sinonime u toj funkciji E.
Hercigonja61 naziva kontaktnim sinonimima. Tehnikom kontaktnih
sinonima, tipičnom za hibridne jezike, služili su se već glagol jaši, a
rjeđe i drugi pisci (Zoranić čakavskima i štokavskima). U navede­
nome ulomku autori objašnjavaju načelo te pojave: »/ . . . / da svaki
bude moći razumeti, jedna beseda ili ime (imenica) po dva puta i
po tri izrečena i pisana, da jedna drugu tlmači«, te potvrđuju svoje
svjesno reformatorsko djelovanje (to jesmo voljno učinili). U tekstu
se usporedno nalaze čakavski, kajkavski i štokavski oblici: va/v/u;
riječi bez metateze: vsakomu, vsim/ svim, svaki (sa štokavskom me­
tatezom); tumačenje/tumačenje, dlžni/ dužni ¯ stariji oblici sa so-
6° Citirano prema: J. Vončina: Jezična baština . . . , str. 199.
61 E. Hercigonja: Iz radova na istraživanju stilematike i sintakse glagolaške neliturgijske
proze 15. stolaća, u: idem: Nad iskonom hrvatske knjige . . . , str. 395.-439. E. Hercigonja razli­
kuje i distantne sinonime koji se rabe radi izbjegavanja ponavljanja i monotonije teksta. J.
Vončina (op. cit., str. 194.) u njihovu funkcioniranju izdvaja tri faze: u prvoj sinonimi olak­
šavaju proces komunikaciji sudionicima koji govore različitim dijalektima, u drugoj postaju
zajedničko leksičko dobro miješanoga jezika, u trećoj dolazi do njihova semantičko-stili­
stičkoga razlikovanja, npr. postela (kajk.) 'krevet' - odar 'smrtna postelja, katafalk'.
180 HRVATI l NJI HOV JEZI K
nantom l i razvojem l > u; tradicija staroslavenskoga e (besede/be­
sede), čakavizam jejazik, a kajkavizam futur ne bude, leksem takaj­
še 'također'. Primož Trubar negativno je ocjenjivao uporabu staro­
slavenizama u jeziku jer je smatrao da nisu razumljivi čitatelju i da
kvare prijevod protestantskih djela koja bi trebala širiti Lutherovu
doktrinu, a za to su krivi autori navedenoga prijevoda, tj. S. Konzul
i A. Dalmatin. A jedan od ciljeva novoga jezika bilo je zaobilaženje
starih nerazumljivih riječi koje su se nalazile u misalih i brvialih
pisanih nikim tu jim nerzumnim jazikom, iako su se izjasnili da će
u prijevodima rabiti riječi jednostavne, obične, mudre, opće, svakod­
nevne, rieči iz našega vremena.
Novu su ideologiju u Istri prihvatili ponajprije stari glagoljaši.
Njihov duhovni vođa i teoretičar bio je glagoljaš Matija Vlačić, zvan
Flacius Illyricus (1520. - 1575.). Glavni tvorci hrvatske protestantske
pismenosti bili su Stjepan (Stipan) Istranin (Istrijan) zvan Konzulom
iz Buzeta (1521. - nakon 1568.), Juraj Cvečić iz Pazina, Anton Dal­
matin iz Senja (? - 1579.) i Juraj Jurišić iz Vinodola. S njima su sura­
điv�li slovenski pisci Petar Pavao Vergerije iz Kopra i Sebastian Krelj.
Sezdesetih godina XVI. stoljeća u Urachu kraj Tiibingena (Nje­
mačka) otvorena je tzv. Biblijska zaklada u kojoj su protestantski
emigranti iz južnoslavenskih zemalja tiskali knjige na svim trima
pismima: 13 glagoljskih, 9 latinskih i 8 ćiriličnih s ukupnom nakla­
dom od 25 tisuća primjeraka. Osnivač Zaklade bio je Primož Tru­
bar, otac slovenskoga književnog jezika, koji je uživao potporu nje­
mačkih protestanata, napose baruna Hansa Ungnada Weissenhofa.
Protestantizam su podupirale i hrvatske feudalne obitelji Zrinskih
i Frankopana.
U objavljenim knjigama najčešće su bili religijski tekstovi, od
prijevoda Novoga zavjeta do polemičkih rasprava, npr.:
Katehismus. Edna malahna kniga, u koi esu vele potribni i prud­
ni nauki i arti kuli prve krstianske vere. K rozi S tip. Istrnina. U Tu­
bingi 1561. Bilo je to glagoljsko izdanje. Iste je godine u suradnji s
A. Dalmatinom objavljena i ćirilična verzija.
Tabla za dicu: Edne malahne knižice iz koih se ta mlada ditca
tere priprosti ludi z glagolskimi slovmi čtati, i poglavitei, i potribnei
V. POGLAVLJE: Književna tronarječnost u hrvatskome jezi ku. . . 181
artikuli, ili členi ove prave stare karstianske vere koe svakoga čovika
izveliča lahko mogu naučiti (1561.).62
Artikuli ili deli prave stare krstjanske vere (1562.) autora A. Dal­
matina i S. Konzula.
Postila to est, kratko istlmačenje vsih »nedelskih evanjeliov« i po­
glaviteh proznikov (1562., glagoljsko izdanje).
Drugi del novoga teštamenta, v kom se zadrže apustolske episto­
le . . . (1563.).
Spovid i spoznanie prave krsztianszke vere ... (1564.) autora A.
Dalmatina i S. Konzula.
Vsih prorokov stumačenje hrvatsko (oko 1564.), spomenik pisan
ikavskom i ekavskom čakavštinom sa štokavskim elementima.
Beneficium Christi. Govorenye vele prudno od dobrotsinenya ili
dobrote propetoga Isukrsta ka krstianom (1565.).
Razgovaranje meju papistu i jednim luteran(om) stumačeno po
Antone Senanine . . . (1555.), brošura napisana vjerojatno senjskom
ikavsko-ekavskom čakavštinom.
Istarski protestanti nisu ostvarili svoj projekt stvaranja općejuž­
noslavenskoga jezika. »Protestantski« jezik bio je samo kratka epi­
zoda u povijesti hrvatskoga jezika, ali je izazvao snažnu reakciju
Crkve i postao inspiracijom za protuprijedlog normiranja u pro­
tureformatora: Bartula Kašića i Jakova Mikalje. Jezična koncepcija
protestanata naći će međutim nasljednike među piscima okuplje­
nima oko tzv. ozaljskoga književno-jezičnoga kruga.
Josip Bratulić također primjećuje da protestantizam u Hrvatskoj
nij e bio tako važan kao u drugim europskim zemljama, s obzirom
na to da je već postojao i slavenski obred na narodu razumljivom
jeziku, kao i djelomično prevedena Biblija. Ta činjenica mogla je
utjecati na neuspjeh jezičnoga projekta istarskih protestanata.63
62 Fototipsko izdanje: Glagoljska i ćirilska tabla za dicu. Tiibingen, 1561. , u seriji: Cymelia
Croatica, 3, Zagreb, 1986., ur. i pogovor S. Damj anović; novo izdanje 2008.
63 J. Bratulić: Glagoljaštvo i protestantizam, »Radovi Zavoda za slavensku filologiju« 27,
Zagreb, 1992., str. 231. ·235.
182 HRVATI l NJI HOV JEZI K
5. 5. Književna kajkavština
s....,a,..¬--..:.-...,...š:.-.,.¬.,..,-.-|..¬...,...,.
.-.t..ć.¬....-.¬-..a,ač.:.:-.,.:...,..¬.č--...a-.,-....
č.¬-.-..a,,..š.....a.:.a.š-,.|-..:-.|č.¬t--...-.š..ač.
:.:-.,..a,at...ar...:.č-.a,-....-,-..,-,-.š..a,....,.....
,a..,...š:.--t...,-..-...-,-:.....-ax-a-..šća...,Č......
......a,-rs:z ,.a.--..-....ia..,z..-...-..¬.-,az..-...|.
-...-š:.,-,.-š..-......-...¬o-,-t....-....-.,.t.-.x.
...-..,..-,........a.t..-.s.,-:..a.a.-:.....-,..:-.:.-:..-
.,-...-.-,.,--...,......¬,-...auxv|.:..,-ća:..aa,-..t...
..š---,.....¬-..-š..,-,.....:..č..:.¬-..,......¬,-..
.a..,..-:.a....-slovenskim jezikom. oa.-a.¬a-.-:.|,.a.-.
xv|| .:..,-ć...¬, --,a,-,.horvatski jezik, ..,.,-a.:.a...-.č.
.....¬.č.......a.,..-.:s...--...,-,-...:.a.-.....¬-kranj­
ski (krajnski, kranski). o..¬t-.-:...:..-..,.-.,--...a.,..:...
...-.,...-..a..¬.:.-...¬.aat....č..¬...,...š:.-., -.ta
|..ć....-..,.,..a.-,.ž-.-..:.,....:-a...-.,.-a--..,a......--
.a¬.-..:..:..--a..a¬--:-..a..,..--...a-.|,,-..¬..,..,-..
a-.:..-.|a,-......-..-:-.,-č-..-.,..¬.:..-k..,....-č-.:.
.,.¬.-,aa,-..m.|.,..aač.ć....-ć--.....a-...-am-đ.¬a.,a.
.....|.-.¬...¬.,.-......¬.Novi zavjet, Katekizam, O sakra­
mentima, .,..-.:.-.¬-..a-.:.a,-..-., -.....,.¬.a,...-.
ux-a-..šća......rs:+Decretum Tipartitum, koterogaje Vrboczy
Ištvan diački popisa[ a.a:...:.a....ža.-...,.-.:....|..-.r-.
,.š.ć.(? - rs+z, s..,,..,-..aa,-..¬.đ.....,.,...-......:.-
...,.r-.,.š.ć,-.t..a..a:..¬..-...,.¬. ··..š-..,......,-.
·Č.......š:.......,-.·¬.-,-..,......,-..a..,.|.aa..,-,..-
..-.¬.,...,-s.....-¬-đa:.¬.-...,.¬.,......,-m.:-u...:-·
u..,......,.-.č...
··Hrvatski kajkavski pisci I, Druga polovina 16. stoljeća, u: Pet stoljeća hrvatske književno­
sti, 15/1, obrada O. Šojat, Zagreb, 1977. Istraživanja Pergošićeva jezika koja su trajala gotovo
od početka XX. stoljeća prikazao je J. Vončina: ]ezična baština . . . , str. 257.-260.
··M. Hraste: Kajkavski književni jezik, O.Enciklopedija Jugoslavije, 4, Zagreb, 160, str. 526.­
-528. Hraste pojedine verzije naziva kajkavskom, štokavskom i miješanom štokavsko-kaj­
kavskom.
v. POGLAVLJE: Književna tronarječnost u hrvatskome jeziku . . .
183
l. jerovi > e U eden, konec, mrtev, našel);
V ¤
z jat > e, a..aa.a,.¬a.,-.a...,.ie (deca, mesta, posvedocz, po-
viedane niesu);
+ o.:.i...,ž..a.,..a,-...,..a,-.-.|..¬,--....¬.,a-.
.:....-e ,,.a...a-..¬--..a....-.ata.-,.očine, smrtne,
njegove, kakove, druge).
š:........-.-.č...-..-a---,.,..-.......:...a,-
L jerovi > a Uedan, konac, mrtav, našal);
z jat > i (dica, mistu, posvidoči, povidane, nisu);
+ e W
+ o.:.i.. ., ž ..a..-..:....¬-oj ,,.a...a-...¬,-¬.-a
....-.ata,očinoj, smrtnoj, njegovoj, kakovoj, drugoj.
u :.,.-...,..¬..č.......¬.va, kadi, crikveni ..,.¬.a..,......,
.-.č....a,......vu, gde, cirkveni.
M e • •
r..:.,.-,-č.......¬..š:.......¬.u...:-:a¬...a:,-..,-¬
a..¬.:.-..-.aat....č.-.-,.ž-.-..:...,a,-r-.,.š.ća.t..,.
.-....o.,.š.,.:¬-đa:.¬.¬.:..a..a--..,......-.-¬--�.:��
t.......š.:....a¬.,-..-,-a,-.......-,..-.....,......,.,-...
-.,,.a.ač,.au...:...,v.-č.-.,-.,..a,...�..a.,

..�,-ća,-
a.,-š:.......č........-...,.t.....-.a.:.:,..a:-..:.......,.
,.-.:.ž.¬.,-š.-.,.,-....a.a:.....,..-a.-.
u :.¬,-...a.t.,a.:........:...č....-ć--...t-:a-v..¬-.
,rs+s¯ rss:,...-.-....v.t......a:..,..-:....--|..�:..-
...-..-..,..,..a,-,...,-.:.a,.č-:......,-:.�.�s�s,.a.�-
Kronika vezda znovič spravljena kratka slovenskzmJezzkom ,i, at
.,.-..rs:s,ot,....,-..t...a,..,...,-a..-..-đ-....¬:-¬.
¬....,..:a:-ža,..:-.:.-:...¬,..:...¬.Poštila na vse leto po
nedelne dni vezda znovič spravlena slovenskim jezikom ,v...ža.-.
rsss,v..¬č-....,...š:.-.-.,-a,-a-.č--..:,-�

:-

-.,..�

��
..,-a-.-.,-a-.¬-a.,..-.:a.--,.,-¬,-š...-..t|.,-.,....a..:.|
� z. Junković: ]ezikAntuna Vramca ... ; A. Jembrih: Jezik Antuna Vramca u kontekstu �ljale­
kata i tradicije, »Filologija<< 10, Zagreb, 1980.-1981., str. 53.-68
:
;
.
idem, �ntun Vra'ec
!
njegovo
djelo. Prilog proučavanju starije hrvatske književnosti i povyesne dl]alektologye, Cakovec,
1981.
184 HRVATI l NJI HOV JEZIK
..,......|,.....o..¬:.,.a-,-,..a.-,-...a-....-č......¬.
.š:......¬...,..a.-.a.:.:t......-..:aa.,aas.¬a.aZavodu sv.
Jeronima. ....đ-..¬..¬-.,...:.-...|......:-a.,..-.:...¬...
..+-.,.....--...,.š:. ,-....,a.,..-.:.u..đ--,-¬--..,......|
.t..,-ž,....-:..:-.|..-.-.¬.v..¬-.,-ž-.......š.:....a¬.,-
..-,-,-.......,.|a,-..š..-¬a..a,a.....-...
u,.č-:-.¬...a.t.,a..,.....-,..¬--..:..aa.a,.,,.......
XVI. .:..,-ć..,...-..:......š:..r-.,.š.ć..v..¬...-,.-.--:.
..,-a.-.a:.,...: .a.š-,-.-,.ž-.--..,...š:.--a..,a.a.a:...
a.-...t..,-ž,.a.a,.|a.,..-..:...a.š..--,.,,..,.,...-,.,...,.|
a,-......,-.-...:...--.,...:.č-....,-..-..a.,..-.č......-.
-.¬---...a--,,-.-..-..,..aa.-.a.t.,.....-.a.a.č.,-¬,-
.... č..:.¬..,...š:.-.¬

k..,..¬,-.¬.ž-,...až.:.Narodna
popevka božična:
Po svetu je bila tmica kakti v rogu,
v štalice je spala vu trudeh Marija,
sladko si Marija senjke prebirala,
kad je došel j angel i zbudil Mariju:
» stani se, Marija, sinek ti se rodil,
stani gor, Marija, Jež uš se narodil,
sad je prav polnoči, al je vs e v svetloči.<<67
..,-a,-..,...-.č..:.¬..,...š:.-.¬.jat > e (svetu), jerovi > e (do­
šel, sinek), -l (došel, zbudil, jangel), ,..:-:...j U angel), ,..:-:...v
(vu), ć > č (polnoči), V .. -x.¬(Maria), i...,- e (v štalice), i..
,.-eh (trudeh) . . .
.-.xv|| .:..,-ć-a.-...,.....:..,.....-.-,.ž-.-..:.ta:...
:.,....a.t.,.a,...-.¬....-ć--...,-.a.:..,....-..|..-,-...
o-.-..:.,-,...:.č..:.¬..,......¬a.,..-.:.¬....-,.x.....
k..,.č-..ćs..:...a.(Sveti evangeliomi, 1651.).
r..¬,-..¬..,-,-t....--..,.....-,...-.:......š:..,-ia.,.
u.ta-..ć.(1609. 1678.). s..,a.-,.ž-.-a..,...š:.-a.ž...,....,-
¬,-.-.¬..,.-t.č|.¬a.,..-.:.¬..-....¬:a..,..,...¬,.....¬
m.......:.....,-a,-..Zrcalo Marijansko (1662.) . Pervi otca na-
Ü1 e· .
Ituano prema: J. Vončina: Jezična baština . . . , str. 255.
v. POGLAVLJE: Književna tronarječnost u hrvatskome jeziku... 185
šega Adama greh (1674.) -.¬.,--..»vsem slovenskoga i horvatsko­
ga naroda krščenikom«. u..aaZrcalu, :,Opomenek k oveh knjižic
ogovorniku ,r..¬,-at..,.....:-.,a...|.-,.,.,,.-¬.¬.š.,--,a
iv.-č.--·,-a.-,-.a-.,..ž-.,.|,-..č-.|,..,..¬.-..:...|a
..-a.-...,......|,.....u.ta-..ć,-..,-.:.-,..:.,.-,.a..,a,.
..-.|,-....Slovenskim ,-....¬,....-..,.....(slovenski narod),
.horvatskim ,-....¬ č.......-.--:a..-.š:......s..,a,.a,-.a
..a.:....,-..č-.¬.t..,-ž,.¬. .......¬.a.....,a)-·».
_
.jata:
Ništarmenje, komu se horvatski hoče govoriti neka reče mesto lehko la­
hko, mesto osem osam, mesto j alen jalan, mesto nesem nisam etc. Ar ne
teško mesto E postaviti ili reči I ali mesto E A. Ja sem činil štampati onak
ka k onde govore gde sem pisal. 69
r...,-a-, ..-č--...:a¬.č.-,-,....t....,...š:.--...,-....
.-....,.·....-a-,....-,a-.-¬,....-|,....:...,.č.:.:-.,a
-....,a
Tak, komu knjižice ove ne budu po volje, naj je ostavi, a svoje, ako je ima,
naj popravi, ako ih nema, naj nove bolše spravi, listor /samo/ na hvalu
božju, D. MARIJE poštenje i opčinsku korist.
o.t....,--,a,-...:a...,a-.a..,-..č-.¬slovenskom i ho rvatsko m
·..a...č..¬:.ž.š:a-.....¬.,ać-...:.č--..,---...,.|č.:.:-.,.
Malo je do se dobe slovenskem jezikom, za ktere bi ja bil znal, knjig štam­
pano. Ali ni onem ogovorljivi jeziki prostili nesu. Nekomu teh takoveh
knjig reči nesu bile prave horvatske, nekomu nesu bile prave slovenske,
nekomu bile su jako priproste, nekomu štampa ne valjala, nekomu navuk
ne be prikladen, nekomu litera ali slovo nepotrebno mesto potrebnejega i
priličnejega be postavljeno, etc. I zato pred vnoge suce morahu siromaš�e
knjige dohajati i od vnogeh sucev (ne smem reči kriveh) vnoga osuđavan1a
i šentencije prijimati.
u.ta-..ć,-..a:..,...,...,........:.-...,..,-č-...Dictionar
ili reči slovenske zvekšega ukup zebrane, u red postavljene i dijačkemi
zlahkotene ,o....1670.; ,.-:....z.,.-t.1989.). x..:..,-na pomoč
Ibidem, str. 270.-273.
� Ibidem, str. 270. I sljedeća dva navoda nalaze se na str. 270. i 269.
186 HRVATI l NJI HOV JEZI K
napredka u diačkom navuku školneh mladencev horvatskoga i slo­
venskoga naroda ,....t.t...a,.¬.ć.š......,¬..a-ž.|...:
...,...|..--...,.-...a.,..ač--,a..:.-...,.,-....,zt.,:.,.
.¬....-.|..a.--..¬...,.....a.-...č.a,..đata:...t.|,-ž...
..,-č......,....-,.,-.-.-...,.....-,.¬.,a.č.-,.,-.-....,.a
-...,.....-,...|....-,č......-,.:a.....-,š:......-,
s-a.¬-.-.:..:.|,-ć-,-....,...š:.-a-.¬.|.¬,.a.ač,a..,
.....-u...:..-,.-..-....a.t|,-.-,.ž-.--a.|.:.¬.,-o..¬č.
.:.,.a.,..-.:.,., ..|,a,-.-.¬.,-š.-.,-...
5. 5.1 . Ozaljski jezično-književni krug (XVI I . stoljeće)
o,-|...-,-,|.,..,.š....:.....|,..:-.:.-.:..¬.|.,--..|,-a-..-
¬-đa.a:...¬...,..a.-..a,.|.a:......,...¬ -,-..č-..-,.ž-.
-.¬-..a,as,...¬..|..,....,..-.a,-a....:.,.,.a.ač,...
..:.¬a.,.|-.:-.¬..-.....¬...a.a,.¬...,-.-..:....-,-¬.
a-|..-ć:.-ć-,.¬.,-š.-.,.,-....a:-¬-.,--.,.-...:.¬,..-..
,.¬..........,..-..a..ča-...-.č.:.:-|,.:.....,-..,.,.|a.:.
..v.ž.-,-č.¬t--....,.,-.-.,.......:....-,--.aa.,..-.:.|-.
,..-,.ž-.-.,,-....--.a¬-,...č.-,--...,...-,-..č---......:,
,..:.,.-,-..-..-:-.,.č.........,......,¬.,-š.-.,a.,.|-.:.
ar..a,|,a,....-a.š:-¬ao..,a,..a-..-.-.,.a.ač,a..,-,-a
..-:-..:a,|.,.|,.š..,.,-....E. u-...,.-,.-.....·..:.č-.¬-
o..|,..a..a,.-ač.-.|..a,..,-..-,.č|.-....|.a.,ać.||...:...|
.t.:-.,..z..-...|.r..-..,.-.r.:.-,.,.č-:.-...,-,---.|.,.,-
.¬,-š:.,aa...,-¬-k..ž.....|..:...r..,-a..a.z..-...|.o...,.
t..,-..-a.š:-¬a,-|...-,...a,.x,.|..,-:-..-:.č..t..r..-,.
o|...-.ć.,...a.,.-..¬..:.-.-.|..-..,.-...¬....:a..a:..a ,-
To je naziv istraživača ovoga jezika, J. Vončine: Ozaljski jezično-književni krug, u: idem:
]ezičnopovijesne rasprave, Zagreb, 1973., str. 203.-237.
S. Težak: Ozalski govor, >>Hrvatski dijalektološki zbornik<< 5, Zagreb, 1981. , str. 203.-428.;
idem: Dokle je kajprodro na čakavsko područje?, >>Hrvatski dijalektološki zbornik« 5, Zagreb,
1981., str. 169.-200.
Prvo djelo pisano na hibridnome, >>ozalj skom« jeziku može se smatrati Raj duše (1560.)
Nikole Dešića koje je pronađeno tek 1967. godine. Budući da je bio posvećen Ani Katarini
Zrinskoj, ženi Nikole Šubića Zrinskoga >>Sigetskoga«, bio je pisan jezikom kojim je govorila
ona i njezina sredina.
V. POGLAVLJE: Književna tronarječnost u hrvatskome jeziku... 187
..Cvit svetih a..,-¬a.-a:-¬-|,a,-..t,.š-,......|,..a,-..č-a
..-.-,..,a·
|.:..ž...-,.kr...-:.ć.·,........aa.,-axv||.:.|,-ćat..,
..,-a-.č..|č.........,......|.t..,-ž,.t...-ć..š:.,-,.š..š-
,..a.-...|.a..,.¬-.¬a.a...¬...,...a...|.a,...ta·|.t..a
-.,.-,-....-.:.¬-,.a.ač,am.,-š.-.,-....,|.,.|,.š......,...
¬.,..t..--....:.·,....a-.¬.-......|..a.a·a¬,-:-.,.-,-....
,..:-.:.-.:..,-.¬.:...-,-,...-..:.-..-..at...,..-..-....-
..-:-.¬,....-.¬,-....¬-.a.-.¬,.a.ač,a.--,..a,....|.....
..-,.|....,ć-,,..-...-,......č.:.|a.,..-..:.-.|...:...¬-:|a
....a-...š..|.....,..t.,..,.|.-:.,,-...,.,....
o|..-..t..,-ž,...,......č.......,.a.,..-.:.........-o.
.,.·..,..-,.,...,a,a.a,-...ak..:-r..-..,.-..-,-,..-.-.:.-
k.:...--.š.,....r-:..z..-...,..t.|..a
l. .......-.......-||-..e (brig, brime, cvit, bel, leto, belosnižna);
z ....|.....,.jerova > a (otac, veran, magla);
3. a--.........,.-..-...ae, u (brime, jezik, put);
4. .....,,..dj > j, t > ć (sujen, rojen, srića);
5. .....,,.|stj, skj > šć (dvorišće);
6. .ča..-..:..a,.--čr/r (črn, crn);
7. ,..:-:...v- ..,.-au (vuglen, vuho);
8. :.,najti, najdem;
9. |-....,-a.-ć-¬.:a,-,a..,......--,.č.........¬...¬
a:,-..,-¬š:.......,.
u,-...ar..-..,.-.:-k.:...--.r-:..z..-...,.-.....¬.¬.
-,-š:.......¬.--,.ars.::-..v.:-....ć. -,.,.-...a,.....L
a-|..:--.. .-.....,..|...a:...Gazophylaciuma a..,.,-a..,ač..
..,.....-.č......-.š:......-..,-č.
¯ Vidi moto uz to poglavlje.
74 K. Pavletić: Pabirci po »Zrinijadi« Petra Zrinskoga, >>Nastavni vjesnik« VII., Zagreb, 1899.,
5Ρ. 1 12.-129., 209.-220., 305. -314.
7" S. Težak: Dijalekatska osnovica u jeziku Frana Krsta Frankopana, >>Filologija« 8, Zagreb,
1 978., str. 341.-353.
188 HRVATI l NJI HOV JEZI K
r...:-., -..č-...:a...,.-.:.¬,.a.ač,a,.č.-,-.-,..:a,
-.¬.,--,.:..t.,....-,-..č-.|č.¬t--...u.....¬.a¬.,....
,-.:.-..-.š:..:--..:.-..v.,--...,.---.,..,-a.¬.z..-...|.
r..-..,.-.rssa,.a.--..--:..¬ak......a..,..--.|.......
za.¬,až-..ao..,.
v.,-....,.-.t.|.,--..:.-,--.,..,-..-,.č.......¬.š:....
...¬......¬.,:..Bunjevci), ...-.-,-..-.,.,-.-.-.,,..-...ž.
.,-...a...,.....-.......-...:.č-.,.a.-,..-.........a:.,.
..,-..¬,.a.ač,aa...č..|....š..|-..-|,..-..-|...š:.......,-
.....i-..č-...:a...,.v.,--...,.--.¬......¬...|:..,a,...-.|
a.,..-..:.a--......,.a:.,...a..-|.,-a.a..đ--,.-|-¬--.:.
š:.......,.a.,.|-.:.
o|..-..a,....:-.-,.ž-.-..:.r-:..z..-....r..-k..:.r..-
..,.-
r-:..z..-...,rszr rs:r,,.-.-.,-.¬.đ.....,.-,....,,-.
...,-,.t..:.x....-.Adrijanskoga mora sirena ,rssa, x.,,.
.-.:.,-,--,-,...,..¬.a.č.,.,at|,--,..č.,., -.....,-a.č.a.,-
.a:......:.,......¬.,-š.-.¬,-....¬..,.-.,-t..a¬,-:-..:..
.--
Moje drago srce! Nemoj se žalostiti svrhu ovoga moga pisma, niti burka ti.
Polag božjega dokončanja sutra o deseti ori budu mene glavu sekli i tuli­
kajše naukupe tvojemu bratcu. Danas smo mi jedan od drugoga srčeno
prošćenje uzeli. Zato jemljem ja sada po ovom listu i od tebe jedan veko­
večni valete, tebe proseći, ako sam te u čem zbantuval, ali ti se u čem za­
meril (koje ja dobro znam), oprosti mi. Budi bog hvaljen, ja sam k smrti
dobro pripravan, niti se plašim. Ja se ufam u Boga vsamogućega, koji me
je na ovom svitu ponizi!, da se tulikajše meni hoće smiluvati, i ja ga bu­
dem molil i prosil (komu sutra dojti ufam se) da se mi naukupe pred nje-
76 Naziv je višeznačan. Uglavnom se odnosi na srbizirane pastirske doseljenike, Vlahe, ali
i srpske poljodjelce koji su bježali pred Turcima iz srpskih zemalja, Bosne i Hercegovine,
uglavnom pravoslavne, ali i katolike. Usp. J. Rapacka: Vlah, u: eadem: Leksikon ... , str. 190.-
192.
77 Na temelju toga djela V. Jagić uočio je 1866. poseban tip jezika kojim je bilo napisano,
a kako nije bilo dijalekta s takvim obilježjima, on je smatrao da je taj jezik autor izmislio i
opisao ga kao: >>jezik mješovit i šarovit; niti je prava štokavština niti čakavština, a k tomu još
ima primiešanih tragova kajkavskoga narječja<<. Navedeno prema: J. Vončina: Jezična ba­
ština .+ . , str. 192.
v. POGLAVLJE: Književna tronarječnost u hrvatskome jeziku... 189
govim svetim tronušem u dike vekivečne
v
sas�anemo. V�će niš�ar ne znam
ti pisati, niti za sina niti za druga dokoncanJa n�šeg�suomastva. Ja
.
s�m
vse na božju volju ostavil. Ti se ništar ne žalosti, ar Je tak moralo
.
b1tl. V
Novom mestu pred zadnjem dnevom mojega življenja, 29. d�n apr�la �e­
seca L sedme ore pod večer, leta 1671. Naj te gosp. Bog s moJum kcequm
Aurorum Veronikum blagoslovi. GrofZrini Petar78
·o..|,...-,-...a.t......,.,.....,.,-,..:..,.č-:..¬-,-,.
....-.č-.,.-..-a:.,.-..¬...-,..a.t|..a.,-č-...|..-.a-
...:--..,rs++ rs:s,.-.,...-.,.,..,-rs:s,.a.--..:....-.
,.:-.r:+aaz.,.-ta..,-t....:.-...|...:....,-č-..(Gazo­
phylacium, seu latino-illyricorum onomatum aerarium, rzss.:..
-...,.|...:...|.:.-...(Gazhophylacium illyrico-latinum, ssa
.:..-...,a-...:---.,-a-,-¬a..,........-.-.¬-....t.|,-ž,-
|-...č.--..¬-arka/ladica/škrinjica; dom, hiža, stan, prebiva­
lišče; zbog, radi, zardi, zavoly. s,-č-...a,...-a.....:....i-....¬
o.....ć.t-a..,.maž....,..a¬.|...¬.,--.|.a-|..:--č-.a.a..
,..-a,..đaa.....:,.-:-ž.:.,...,......,|-.....ot.,.:.|..a
,...,-č.¬...v.:-....ć-..Priričnika ,r:a+,:-...,-č-... �o-|
..a-.|-..¬-.a,......|.,...:-a|-.....,..|..a..-.-,..,aa-
|..:--....,.,-...,-a.|....|,..a-..¬a
o...,..-,-..č--..¬..|...,-.-.,-,..|..:...,...:.č-..-.|......
.:-..-:....t..a..r....s.::-.v.:-....ć,rszz r:r+,.·,,-.-...
,...|..:...|.....,s.a.¬x.,-¬.....đ--ač.......¬-s--,a...,
...š:.-a,--.ač..:-.a..,.-t.č..,..a....č..,,.¬-...,.u,.
č-:.a,-,....-.č.........,......¬,-...a..,.,-..:.¬..-..š-
š:..........,.aa:,-..,-¬aat....č.-.-,.ž-.-..:..a,-|...-,.a
k.š.ć......,..-.a-,-:--....,a,....¬.,-š.-.¬,-....¬i-..č-.
.a.-v.:-....ć-..,.,.-a..a-.....-.-..:.,.-,-..,-a-.č..,..-,.
ž-.-.,.,-.......-.-..|.,......-.-,..,a¬.,-š.-.,.,-....
78 Ibidem, str. 221.
79 J. Vončina: Leksikografski rad Ivana Belostenca, pogovor pretisku Gazophylaciuma, II,
str. IlL-XLVIII, Zagreb, 1973. Pretisak u: idem: ]ezičnopovijesne rasprave . . . , str. 213.-269.

J. Vončina: Pavao Ritter Vitezović, predgovor Izabranim djelima, u: Pet stoljeća hrvatske
književnosti, 17, Zagreb, 1976., str. 337.-351.
190 HRVATI l NJI HOV JEZI K
Zato nemojte se čuditi da negdi č(t)ete slovensku, negdi majdačku, negdi
posavsku, negdi podravsku, negdi pako primorsku a negdi i krajnsku reč,
budući i ja tako pisane našel, i to vse slovenski jeziki, od kojih vsakoga lip­
še se pristoji uzeti reči neg od tu jega kogagoder, di jačkoga, nemškoga ali
ugerskoga, posuđivati (Kronika aliti spomen vsega svijeta vikov, Zagreb
1696.).81
'
u....aa.:.¬-.č-..¬.-.,....,-...,.,-č-..Lexicon latino-ill­
yricum ..,.,-....š--...1700. ,.a.--.-.,-.t,...,--..a.:.,-|.
..:...|.:.-...a..--.:..s,-č-..,-....aa-|..:--....a.ž....
..-.-.¬-.|-....narrare - praviti ,aat....č..a..¬.:.-...,.ka­
zati ,š:.......,.povedat ,..,......,.quid - ča, što, kaj. x.,-,..:.,..
...,..|,.a..:...¬...-.a-|..:--č-..,-č-....,.,--...-..,..
......-,.-,-,....-......t.,.:....¬...,.....a.-.....,..i.,a
v.:-....ć,-....¬:.,..,..a.-..š..--,a.¬--.hrvatski jezik a¬,-
.:.a.:.a.š-,.|-.....slovinski ...slovenski jezik.
o...,...,-..č-.¬.a-|-.|.....--.,.č-:.a,a:...a.t...-,-
.:.:a...,ć-|...:...,.,-......¬a,-.š|.a,..|.,č.-,--...a.,-
-..:..-.,.a.ač,a.,-.-.--...-a.š-,-..-:-,....,ać-...a-ć-.-,.,-
..,.,-a-.:.č,..-t-.|a.,-:...-..:.....¬,-š:.,.v.,--...,.--
.ča......-,.-.--:.....·..:.:.-..:.:...-u...:..-.,.,-¬.,..
t.:.¬,-.:.¬-..:.-...-,.ž-.-.,.,-....o..¬:.,..,...:...-,-
č.¬t--..t.|.,......:-|,.:..z..-...,..r..-..,.-.x.,a:aa.
-..¬-.š..--,.:.,.-...,.-,.ž-.-.,,-......,.,-.¬...-|..-š.-
.-....:...--,-...,..,-č.|..-.¬.:r-:..z..-...,..r..-.k..:-
r..-..,.-.30. :...-,.1671. ,.a.--·s.¬t.|.č-.,-č.-,--...a.
,-..,-a-..r..-..,.-.¬,...,.-..-,-,....:......š:....,-,-
a,|..-.¬-..:...a..:...ar..-.đ--.at-č..¬..|...¬...t,..
.,--., -:-.1936. ...Djela Frna Krste Frnkopana.
8
1
Navedeno prema r

Vončina: Jezična baština . . . , str. 239.
82 Represija je obuhvatila i čitavu njihovu obitelj. Katarina Frankopan Zrinska (autori­
c� m? li tveni ka Putni tovaruš) zatvorena je zajedno s kćeri Zorom u Grazu, gdje je polu­
d]eVŠI umrla 1673. Jedini sin Ivan umro je u zatvoru 1703. Tek su 1919. na inicijativu Braće
hrvatskoga zmaja svečano preneseni posmrtni ostatci P. Zrinskoga i F. K. Frankopana iz
Neustadta u zagrebačku katedralu.
V. POGLAVLJE: Književna tronarječnost U hrvatskome jeziku... 191
5.6. Obl i kovanje jezične norme
r.,...|...:...,..-,..-....¬.-.,.a.ač,a,-.....:, ,..:.,.-,-
.-,.ž-.--:..-..,-č-..:..axv|a.,......-xv||| .:.|,-ć..a.,-
-.¬¬.,ać-..:..,..ač...-,-a..,.¬-.|.a-...¬-đa,.,-a.
-.¬.-,.ž-.-.¬,-....¬..,..¬.:..-,--..:.,.-,.,.,..--.aa.,.
|-.:-..:..š:.,-,-a.-.a,.:.-t-.|a.,-:....:.-a..a.....,a
k.,.......-,.ž-.-.,-...a...,-¬a,...¬-..-|.:..-....:..¬
...a.t.,a.a150 ,.a.-..a.,......-xv|||.:.., -ć..--t.|,-ž.,.
.aš.,--..¬...-,. ...-a.,.đ..t.,,..:.,.-,.a..,a..,......|
.-,.ž-.-.|,-....:..·|.t..a-.,.-¬.a-..a.č..:a...,-.-..a.
t..-a..,...š:.-ar.:.-,.:.,.-,.ž-.-.,.,-....-.|.....-a,.
č-:-.¬...a.t.,a.....,....,-.-,.ž-.--|a-...,-,.,.š-.,-t..
a...|,-.a.t....,.-¬.-...t|.....-, --..¬-sa.a,-.:..--.
.-a.¬-.-.:..:.|,-:-.·...|,...-,-...a|...a.,-.-.-..š.....-:-..:
,.,..-č.,.,.č-:..:.-t.a.:...:.axv.:..,-ć-...,-a-..,.,...¬
|.t..a-.,.,-....,..,..,.š..uxv|.:.|,-ća..:a..-.-,..,a.¬.,a
..:.....,..:-.:.-:.x.ž....:.-.,-a-.-.a.a,.-..a..:...|.,..¬.
:.č.-.,..-.š:..-¬.ž-...a¬,-:.....-a.¬-a.t......:.....,-
¬--,.|...a,-....-,...a.--,.....¬..,.:-š..ć.¬.:-...,...,.
,.-a.:...,.-,.-,.|..-..-.-,..,-u..,.¬-..a-...··..¬-đa:.|,.
.¬--..:...,..,-..-,...:...¬.....-..¬...-,a.,.:..đa,aa:-¬-
.,--..:,.a,-.-.-,..-..-.|.-,.ž-.-..:.,.-¬.a......ća-.a..,-
.-ć.,.¬--a:-:,-..,-.-.-.č.........,.....a.,až-.č.......
š:......a,a.|¬.:.-...aat....č.a,s,-.-.-..-,.,.-.,-t.|..a..
,--..a,až-.|.-,..-.|-.|.-,.ž-.-..:.k..,..¬,-.¬.ž-,..|až.
:.,..-...-,-.a:,-..,aat....č.-.-,.ž-.-..:.-.v.:-....ć-.a...
u.ta-..ć-.a..-.-,..,a.....-.v..¬č-...:......š:..
u.., .¬-..-.-:-.|-.--..,...:...a,-.a,až-.,.-,.,..-.,,..,-
a:,-..,-¬o.|¬...,--.oat...-......:.¬oat...-...-.o..
¬...,am-đa..t--,-a.a..-.:-ž.....-ć.,.¬--a:.-..:-......
83 Znamo da je Glavinić poznavao jezik protestantskoga prijevoda Novoga zavjeta, iako
mu je bilo žao što je izišao iz pera heretika. Istarsku književnost poznavao je i Habdelić za
kojega je naziv jezika slovenskoga koji su rabili protestanti značio kajkavski.
192 HRVATI l NJI HOV JEZI K
:-.:.a.š-,-.-,.ž-.--.a.:a.-··u-.:.č:.,...-,..-..-..a.-,.ž-.
-.,-....,a..¬.:.-...č....š:.-..aat....č...t...-...š:....
š:.-....,...š:.-......·¬.,-š.-.-,-....,:.a.,..a.....,-a-.č.a
.-...č.a.|...-...š.at..a..,.,-,....,-aš..a.:.-a..a
x.,..ž-.,aa..,a.a.,....,-,..,...:..-,.ž-.-..:t...-...|
|..-,-....,...-...-...ač.,.,-,-...t..a:-¬-.,---.a.a.a:-
..:...,....,-,..a,.:,-.......-...,.¬..a.:.........,.,-,.-š..
,..-..-,..a-ć.-.a.-,..-..-.¬.a-.š:....š:.--oat....č.., -
.-,.ž-.-..::.¬a,-...a...,a......-.,..šaa¬,-:-.č.a....-a..
t...-...,a,-.¬,.-¬--:.....-..-....¬,...:..a..š-ć.a..,a
,...-a-.....¬-đa,.,-a.-.|.-,.,..-¬.,-
u-..-a--.¬...a.t.,a,....a,a:,...--a:.,..aš.,..:.-a..
a.....,-...-...a--|...:..-,...--,..đ-
m.ž-.-a.č.:...:......-,-a..,a-..¬.:..-.|:-...,...,-..-
.-,..,.|.t..a-.,.,-.....a,..:.:...,.,aa,-a-.č--...:...a-.,-...
o.a,.,-..¬....a.t...:-...,..a.,...a.-..:....-oat...-....
a..--x,-..-.,--.č-...a.-a...k.:...č.........,.,-,..:...-
|..¬...,-:..ž...a,-..:...-...¬a-.....,.....-a.:.....a,..t
.-¬.t...,.-a¬-:....,ač......a--:...,...t.....,..-...:.,..:..
,a:..rs+s rs++.rssr rssz.rssz rss+ x...-s.t.....-
,.-,...,.De propaganda fide ..:........,-,..::..a--:..-.a.a.-.
,..,-a..,-,.,-o.,a..x||| a..-.:...-,...ač--..-..-,,..¬.:.
.-..,-č-...,....-ć--.:....,-,-,....a...,..:a.-|..¬...,..aa,-
..:-..:-.,až-.....--...¬-:.ao.a.--rssz m..:.-.-¬, -....
..oat...-....··..a......t..š.:.,.....,.-a..,-,---...a.-a.
..a.......k..aa.,at¡a.....·,-..č-...,..:-a..,-¬a,-:..a..
a..--.a....-...¬-,..a.:..a..as...--.,-a.aa,....-.,...
....:.¬,-....¬u,........,-:...đ-..-.,.:.-ta.t,...,...-,.
,..¬.:..-..,-č-...:.,.,-....Akademia Ilirskoga jezika, ..,.,-
..-...-.as.¬ars++ ,.a.--...,.,-.a,.,...,..:a.-|..¬...,
..-¬....-..-..a.-a...,-a.:.¬...t.:.opći, općeni ,-...(lingua
84 U Dubrovniku je od oko šest tisuća stanovnika (a 30 tisuća u najbližoj okolici) samo 150
do 200 osoba čitalo knjige. Dubrovnik nije imao ni vlastite tiskare.
85 M. Kombol: Povijest hrvatske književnosti, 2. izd., Zagreb, 1961., str. 217.; J. Jurić: Pokušaj
Zbora za širenje vjere, >>Croatia sacra«, Zagreb, 1934., str. 143.-144.
V. POGLAVLJE: Književna tronarječnost u hrvatskome jeziku... 193
communis) ...·-.,t..,..-.,.,ć--.:.,..-.,...a¬.,...,.-.-,-a.,-:-
..,a-,.....š:....š:.-...,,...,-a-,.,..,-a..,,.....:ć-.-a,-..
:...-.,.¬-.č.-.¬.:.-a..a.....,-,-.....a..-.-,..,-·|.t..a-.
,.-,-.....-...,..-:-¬-.,-..-,-..-a,...:.č-a.-.......,a,...ž...
.a..a.....a..:a.k.š.ć.i....m....,.
a..:a.k.š.ć(rs:s rssa)·.a:..,-,..-,..¬.:..-|...:...,.
,-......,a,--.,....,.-...,a|.....-...a-¬.,-....,.,-:....-.
as.¬arsa+,.a.--,.a-......¬Institutionum linguae Illyricae
libri duo87 ,o.-..-.......,.,-....aa..,-.-,.,-,z.a.ć.,.,,-t...
a...až.¬....-...¬....,...ač-....ač--,-,-....-...,-¬a.a
¬.......š.:...-ć--.č.a¬...,a¬-đa,.,.-.¬..|-.-:...¬...a.
,-. .:.-...-....ilirski ,.-¬..-:.č..,:..a...,..ta|..ć....,-..
,.a.ač,-a....-...,.,..a.:...-...,-.a.-a,ać.....¬....-...
r...:a,.,ać.,...-,a,..¬.:..-k.š.ć-.,-.¬..-......-...a
-.,.a....,..-¬....,...až.:.-,-¬a,..-.:.¬..:.-...¬,..
¬.:...¬..··š:.,-a:,-....-..t...-,-,..-,..¬.:..-o,...a
.:...ilirskoga ,-....,.-a.-:,-....:.-...,..a.:....š:.,-.a:..a
,..č.-,...:-š..ć-a,.-a.:...,.-,a,..-t-..:.,-......,.,-.,......
:-,-.t...,-.:..-,.¬.,....a.t...a,.a.....-.¬...89 s.đ---.
r.,a.č......k.š.ća...,-¬-,...-,.,..¬.:..--.,-,.ša.t..,.
..~~=..~�~¡~-.
86 znanstvena je literatura o B. Kašiću opširna. Sintetski su radovi D. Gabrić-Bagarić: Život i
djelovanje Bartola Kašića (575.-1650.), pogovor za reprint: Bartol Kašić, Institutiones linguae
Jllyricae/Osnove ilirskoga jezika, Zagreb, 2002., str. 385.-431. Ovdje je i potpuna bibliografija;
eadem: Jezik Bartola Kašića, Sarajevo, 1984.; Život i djelo Bartola Kašića, Zbornik radova sa
znanstvenoga skupa u povodu 340. obljetnice Kašićeve smrti, održanog u Zadru i Pagu od 18.
do 21. travnja 1991., »Hrvatsko filološko društvo<<, Zadar, 1994.; B. Tafra: Kašićevi tragovi u
hrvatskoj gramatici, »Jezik« 47, 2, Zagreb, 1999., str. 43.-52.
87 Objavljeni su sljedeći pretisci: Kiln-Beč, 1977., Zagreb 1990. (u prijevodu S. Perić­
-Gavrančić), Zagreb 2002., Zagreb-Mostar, 2005.
88 o detaljnim izvorima govori z. Pandžić: Semantika tradicionalne gramatike. Jezično­
filozofijska prolegomena za Osnove Bartu/a Kašića, u: B. Cassius, B. Kašić: I�
.
s;itutiones
linguae žllyricae, Osnove hrvatskoga jezika, prijevod, ur. i komentari Z. Pandz1c, Zagreb-
-Mostar, 2005., str. 14.-175.
89
D. Gabrić.-Bagarić: Život i djelovanje ... ; eadem, Jezik u gramatikamajužnih hrvatskih
prostora 17 i 18. stoljeća, >>Rasprave Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje«, 29, Zagreb,
2003., str. 65.-86.; R. Katičić: Gramatika Bartola Kašića, Rad JAZU 388, Zagreb, 1981., str.
5.-129.; N. Pintarić: Bartul Kašić i njegovi poljski suvremenici, u: Drugi hrvatski slavistički
kongres, Zbornik radova I. , str. 143.-157.
194 HRVATI l NJI HOV JEZI K
.-....š:.......a.,.|-.:..:.,..-a-,-,...,,..¬.:......¬.,...
š:.......,..a.:.....:....-,...-..--,-,..--..¬--.|..-.t..,
-.č......¬...-.,-t...,..¬.:.....-..-:-.,.a.,.|-.:.ta:..,-
a....a.-,-:.a.š-,.¬, -..č-.¬..¬,-:--..,.¬ž-...,.-a.:...:.
....,.š-aa..aa ·.t|..,....--,...,.,--.,t..,-¬a-.,t|.ž.:-
,........|,aa....a¬.,a-o..¬.:...,-.....:.....,...--a..¬.
:.-...aat....č.-:..a...,-.t.|.,-.....¬:.a..,ć-,...--,-..č--
,....--.aa.,.|-.:-.,......:-....t....¬-..t|...|a-...,a
a..-....|...¬.:..a..-:.,...,..¬.:...|...:...,.,-.....,..
--¬.ž-.¬.:..:.š:.......¬,-..¬.,.-..š-č.......|,-..č-.|..
:.,š:.,-...a¬|,...--..¬..t.,č.......,.,.a..,-:..k.š.ć-...
--,...t.,a.:.a.š-,-,......,.č......-.-,.ž-.-..:.,....,..:.
,.-,-a.,..-a-.|š:.......|.-...š:.......|.t....:-k.š.ć-.š:.
.......-,.ž-.-.,-...a-,-,...¬...-.,.¬a,-..¬.t-..a¬-,-.-
¬.ž-.¬.:..:.,..,-..¬-.¬:.--a:..¬a,...-.a-..¬...-,.|...:
...,.,-....r.-.|.š...a.:..a:.,,..¬.:...oo.t..ća.,...ć
.,..a,-...č........a..,.a ..|...t.,,..:.,.-,.|.--¬.č, ć,
,.¬.:..š:.......¬·U k.š.ć-..¬a,-..¬...:..a-.-:.|,.a.-.
xv||.:.|,-ć.:.,,-.a.:...-ć--.a¬-,...š:.......k..č......¬-
¬.ž-¬.-..-.:.dj > j; -l > -o/-1; .......¬,.¬...t..,-.¬-.....
¬.¬.,.a...-a-,-,...¬...-.,.¬a,-..¬., ..|,..,-......¬..t|.
..človik, treti, dvignuti; a.,..-a-..t....tko/ko; što/ča; zač/zašto;
ki, ka, ke/koji, koja, koje; sa mnom/s manom; č.......:..-.,|..-.
.a.:...a.¬--...,a-...-...,.,..:.,.-,-.:...|.-...|-..:......
š:.,-a..|.aa.:.a.š-,.¬.:.-,-¬.....,.:-..:-,...,- o--,.
-ov l-ev, -a, -i, -o (vrimen, vrimena, vrimeni; vojvod, vojvoda); t.,.
¬..a.-i, -e, ao.:.|-.:..i..,..:....-....·,..,-...-.--..:....
o.:-om/-em/-am; |-.:.-i/-imi/-ima/-ami/-ama/-ima (golubi, go-
¯-
�¯¯�¯¯¯¨�¬¯---.
90 T�� 160�. Kašić odlaz� u Dubrovnik gdje ostaje do 1612. predajući na isusovačkoj aka-
dem!Jl.
.
�r
.
aJe

.
1612. krece na prvo misionarska putovanje u turske zemlje: Bosnu, Srijem,
S�avom]u l Srbi]
�. Na drugo je putovanje otišao 1618. - 1619., a zatim od 1620. do 1633. pre­
biva u Dubrovmku, odakle odlazi u Italiju.
91 D. Gabrić-Bagarić, op. cit., str. 400.
·
B. Tafra: Dijakronijski aspekti . . . , str. 308.
93 D. Gabrić-Bagarić: Život i djelovanje . . , str. 396.; B. Tafra: Kašićevi tragovi + . . , str. 47.
V. POGLAVLJE: Književna tronarječnost u hrvatskome jezi ku. . . 195
lubimi, golubima; vojvodami, vojvodama); i..-ih/-i/-ah. x-.-š:.
.....-,.,..-.,...--a,..¬.:...ak.š.ć.aš.-.aa|...:....:.-
a..a...:..,-..t..,-ž,..-,......,aa,.,.jata > je; ,-a-..:..-..
.|.ž--..t....,..a,-..,,.:.-,..:.....:..¬.t....¬.,..........-,-
-..:.....ao.:.i...,a.|.ž--.¬.t...a,..a,-..,.t..-.t..
,-..-.-era, ....-.at.t..,-..dva, tri, četiri, ....-.at.,....,-.|
,..a,-.....¬,--...,.-¬..¬--...,,...a.,¬.(Petrova, Petrovu
a.Petrovoga, Petrovomu).94 k.š.ć-...m...|,.-.t..,-ž--,--..:..
..-i ao--,..-.č.|.,-..t..-...š:....š:.--k.š.ć,-,..|..:..
|.--:...-.č-..a:.a., .š--..-đ--.,|...:...,|.:.-....|.--¬...
-.č.-,....,...-,......,-..-:.,..¬,--,....--a...,-a-..a..a-
ć.-.-¬--:-¬..|...š..,.,....,...k.š.ć-..,-,..¬.:...--.a¬
-,...,.č-:.....-...,...-...:.-a..a.....,-,-......,.,-....š--
..|..|,a,ać...t..aa.,..-..:-.,:-¬-|,..,..¬.:.č..,..,.....,-
,..¬.:.....:.a.t-..,.č-:..|...:..-,..¬.:.č.-š...-a..,a.a
:..,-.aš|.--...t..,-ž,.,-..č-.,..,...·
k.š.ć-..,..¬.:...-.,-,.-..-..t,..|,--......a.--,.¬-..
...:...J. m...| ,..o-...a-|...t,,--a.-...k.š.ć,-,...-.:....:..
|...:..-,..¬.:..-.,-.....|..|,.
k..-.,..a,..¬.:.č...ča....k.š.ć-.a:..a...,a.....a.t.,.ć.
..|..,..|...:...,.,-....-,...:-,...,.¬ž...,..|.,..,.|...¬
..a.¬.č-,.-.,-t.|.ak.š.ć-..,,..¬.:...
o.a,..-.č.,-.k.š.ć-..a,-|.,-.:,..,-..a..:a.,.,..-.-,.,-.
:-..:...¬..,..,...¬.....--.|.t.-a.k.š.ć,-:.,,..,-..a..
a..,.-.,a:.a..¬..-..-,.-,...,-De propaganda fide. x.,...-.
1636. ,.a.--.as.¬a,-.t,..|,--.1640. ...Ritual rimski. v..,-¬-
..,-,-,..:-....a-.,...--,..¬.:..-...,-,-k.š.ć,...-.-.,a
:...-,.¬.,.a....-a.¬.,ać...¬a,-a.a.t..a,..-.--..¬.
94 Detaljno o tome D. Gabrić-Bagarić, op. cit.
95 Usp. i poglavlje VI.
96 V. Horvat: Bartol Kašić i njegov »Ritual rimski<< u razvoju hrvatskoga književnog jezika,
pogovor pre tisku Rituala, Zagreb, 1993., str. 3.-22; S. Babić: jezik »Rituala rimskoga<< - važna
sastavnica u razvoju hrvatskoga književnog jezika, u: Život i djelo Bartola Kašića. Zbornik
radova + . . , str. 95.-100.; idem: Teze o jeziku Kašićeva Rituala rimskoga, u: idem. Hrvatski ju­
čer i danas, Zagreb, 1995., str. 239.-240. Autor je u obliku 17 teza opisao njegovo značenje za
povijest hrvatskoga književnoga jezika.
196 HRVATI l NJI HOV JEZI K
..:a...,a..a..šć.-..--,.....¬,-š:.,..t.|,-ž,.|...:...|a.,.|-
..:.U :.¬.-...a.t.,a.,..,-..-,..,...-|...-.č-.š:.........
,.k.š.ć-..,-....r.-a,....Ritualu ,.-¬.¬.š.,--,a..:..ž...č.
,.-a.:..|,.:-..-:..-,..:...--,-,...|,-.....|..-.|,.,.-a...,.
.a.....,-..|.30 ,.a.-.U -,-¬a.-,.,..|,a,a-.....š:.......,.
,-....naški ...bosanski ..,..a.a.t..-...t....¬-..,ća..š.
.--..:....a¬|,....:
Velekrat sam razmišljao i razgovarajući se s druzimi iziskovao kojim bi­
smo načinom najboljim i najugodnijim mogli upisati i izgovoriti naša
besiden'ja slovinska; ne mogosmo nikakova posobita najći s kojim bi se
moglo ne samo svima rus ago m paček ni jednomu samomu ugoditi gra­
du. Jere svaki človik svoga grada govor i besi den' je hvali: Hrvat, Dalmatin,
Bošnjak, Dubrovčanin, Srbljin.
Što ćemo dakle reći i odlučiti? Razborito i razložito scinim ja zaisto i mnim
da oni pisalac koji hoće štogod upisati naški ima nastojati, koliko najbolje
može, onim govorom upisati koga on višt u mnozih pozna da je naj opće­
niji i koga može svak lašnje raz umiti i s koris tj u pročitati: neka kakogodire
mnozima ugodi.
Ovim dakle načinom odlučih ja pismo ovega Rituala ili Običajnika isto­
mačiti naški, bivši ja govorio i općio s ljudmi od razlicih rus aga slovinskih
hodeći po svitu, i ja sam njih ovaka govoren' ja razumio i oni su moja (kr­
stjani, Rašij ani, Srbiji poluvirci i Trci}.
J ur dakle, ako ja bosanski u pišem ove riči: poslao sam, učio sam, rekao
sam ili take ine, ne branim zato Dalmatinu našemu da on ne obrati na
svoj način ove iste riči i inake ter reče: posla/ sam, učil sam, rekal sam, ni
manje Dubrovčaninu da ne reče: paslo sam, reko sam; ali gđi ja u pišem
što ili šta, ne branim Dalmatinu da on reče: ča, ter tako u inih ričih koje
ne budu upisane načinom svoga grada ili mista, svak na svoj način na­
vrnuvši slovo kojegodir po svojoj običaji: tako ne imamo koriti jedni dru­
zih veleći da zanose. 97
Ritual ,-.t,..|,--.-a.¬,a:.aa.a,-.,-....a.2500 ,..¬,-....
:-,-aš..a..-.-.-..,.,..-.-,.ž-.-..:........a--.-aa,...
ta.a..-,.,-...š:..aNauk krstanski .Besjede o......ć-.-.|.
Pištole i evanđelja a.-aa....ć-.-..¬.-|.:-..:a..¬.....a--.
-..|až...k.:...č.......t-..t....-....:a.t.-a.o..,.|,.š..a
·Citirano prema J. Vončina: ]ezična baština . . . , str. 126.
v. POGLAVLJE: Književna tronarječnost u hrvatskome jeziku... 197
..t.|..a..|.....-.i-......ć-.¬...|(1631.), |-...,-.a.-č.:..-..
a.-a a.. ..ć-..|-....-....a,..,...,-a.¬..a..t|,---o......ć-.-
Besjede, a...-.....¬--:-a.,-|.|.a..|.aa.k.š.ć-..¬Ritualom.
U .,-....¬-.ač...-,a-...a.,..-..|..-a..,-...o......ć-..¬
Naukom krstjanskim ...k.š.ć-..¬a,-..¬Nauk krstanski kratak u
jezik dalmatinski iz tali()anskoga prinese ga počtovani otac Bart.
Kašić ..1617. ,.a.--·U ..,.-t.č..,..,......,..-a.-.--..,...
....a.--.-¬--:.:...đ-.š.....,.-...,-...-|.:-..:a.-U ..,...
...¬.a.-,..,...,-a.¬.tv..¬..(Poštila, 1586.) .ča....-.,..
¬,-.a:,-..,.č.......,..-....-...a-.-..a.-.s,|.ć.-.-......-
a,.....,....a.|.¬-đa.-,..-.|-..-:-.a.,.|-.:-.,-..č-.·,..ž.
¬.-,--a..,-¬a,-c.....a.,..|...ž-a....--.,.-.aa-aa..
,a...-.a.:.::.,.t...,-.:....-,--.aa.,..-.:-.,......:-...-,.
.-.|-.||...:...|.-,.ž-.-..:.axv||.:..,-ćaU .|,-a-ć-¬.:.|,-
ća-..:....:-a,-|.:-..:....,a..:ć-t...-...Babuša a.t.ć-...
Stjepanuša m..,.:.ć-..
Ritual .Pištole a,......a..¬,--,.....--a..:.:..Biblije -.
-...a-.¬,-...a k.š.ć,-a.aaš-1625. - 1637. ,.-.-...,-..
Sveto pismo, .|.:.a,-|.-.,-a.t...a.,aš:--,-..:....s¬.:....
.-a.,-,..,-..a--,.:.-t.-,-.,-a,|.,..,...¬.-,.,.¬.,..:.
,.|.Vulgata ..i-..-.¬.r...,-.-.,...a........:...,--,a,-i
a..:a..ć.t...,-č.-,--...a.,-a,....:.a...,.č.-,.|..a..|.....
,.|...:...,.glagolanja. m.ž-.-a...-..¬.,.-:,..:...:.....a
t.a..,a.a.,...,-...k.š.ć-.-Biblije a,...-.a.:.-a..a.....,-
|...:...,.,-....
9B E. von Erdmann-Pandžić: Četiri stoljeća . . . , str. 52.
99 Posebnu ulogu Crkve naglašava i E. von Erdmann-Pandžić, op. cit.
w
o
J. Bratulić: Prievodi biblijskih tekstova u razvitku hrvatskoga književnogjezi�a, "
.
�roatica<:
45.-46., Zagreb, 1997., str. 9.-15. T je i najvažnija lit
_
era�ura � p:ed�etu
:
_
Prvi pr�Je:
_
od, ah
samo Novoga zavjeta, objavili su istarski protestanti. Slje deci CJelovit pnjevod BzbliJe M. P.
Katančića objavljen je tek 1831. godine.
101
Kašićeva Biblija objavljena je tek 1999. pod naslovom Biblia sacra versio illy

ica s

lecta
seu declaratio Vulgatae Editionis Latinae. Barholomaei Cassij Curictensis e Sonetatls Jesu
Professi ac Sacerdotis Theologi. Ex manda to Sacrae Congregationis de pro pag. Fide. Anno
1625. , Paderborn-Milnchen-Wien-Ziirich, 1999.
198 HRVATI l NJIHOV JEZI K
k.š.ć, -..a:...a..,..-.,.Hrvatsko-talijanskoga rječnika
,rs++,.Konverzaciskim priručnikom ,;s+s,v-ć..aa:,-..,.,.
,a...-..:.,...¬...-,-,...t..,-.a,-...,-...-:-¬.:..-
i-...k.š.ć-..|a,-....,.,-a..-.č-....-,.-.--:...........
.,-.....aš:....š:.-a-.a.-,..-..-.,......:-........:..,-..-.
..,-đ.|...:..-a..¬.:.-..-.aat....č.-.t...-..-,..¬--..:.:-
,-.a.,.....ž-aa..,aa,.č-:-.¬...a.t.,a.:.-a..a.....,-
k.š.ć-.-,-..č--,.,.-a-,.aa,..,-:ć-...,.¬.-.....,..|...¬
..a.¬i....m....,.,m...,...,,rsaa...rsar rss+,..,:...,.-
.....a......,.:.¬..|...:...|..t,-,.....,.a..,-:..¬,-.....
.--..-....-.,--.:...,.-...¬,..a.:..ao..,.- . k..¬....-..a
oat...-..a.a.-¬.š...a,a.-....¬.�.......,.,-,..,.a..Bosni
Srebrenoj) .ao..¬...,..a,..-..,-š:........č.......a.,..-.:
s..,..t..š:....š:.--.,...a..,-,-a.-.-,-..-.¬·.,-,.:.¬-u
,.-a,....a.,-č-...,.š-»la lingua bosnese la piu bella« .a.,.
.-đa,-,a.:....-...¬...¬...¬a.,..-.:.¬u...:...:...,.-...
..:.-....,-č-.....š..,-.:..š.aCongregatio de propaganda fide
...Blago jezika slovinskoga ili s lovnik u komu izgovarajuse rječi
slovinske latinski i diački ,i..-:.t-..-.;s++ rssr,(Thesaurus
linguae illyricae ,m.:-..,..,-t..a,...-.¬š:.......,..¬..
...,.:.,. .........a.-đ--.¬-.-¬--:.¬.......-č....š:.--
u..,-č-..,-a.a.-.¬...,..¬.:...:...,.-...,.,-.....,.-¬.
k.š.ć-.aa...a.,...-.·t.š-,.č..¬-,-....¬ Gramatika tali­
()anska ukratko i krtak nauk za naučiti latinski jezik.103 m.... ,.-.
,..¬.:...t...,-a...,-a-..,-.........t....¬.:.,.č-.¬...oa
t...-..ovizijeh, mojijeh, niesam, njeki; .....,-¬,..dj > j, ..
..a,.-.¬.št, žd; ..t....¬.doći, nade ,ak.š.ć.pojde); a|.-...,..
-,.ao--,.,...,..--...š:.......-..:....
_

·
102
Taj je rječnik prema rukopisu Rkp 194 Knjižnice Male braće u Dubrovniku za tisak pri­
premio V. Horvat, Zagreb, 1990., 455 stranica.
1
03 Latinski jezik označavao je talijanski jezik, a Mikalja latinski jezik naziva diačkim jezi­
kom.
104
D. Gabrić-Bagarić: Jezik u gramatikama . . . Autorica istražuje opise fonologije, morfolo­
gije i sintakse u gramatikama: Kašića, Mikal je, Della Belle, Šitovića, Babića i Jurina.
v. POGLAVLJE: Književna tronarječnost U hrvatskome jeziku... 199
m....,.-.,-č-....t....¬-.t.,.:.:..¬.:-..,.....,...-.,.
-.ss+.:..-..-,-a.-,-.a-.,..,-a-.,.|.-.....,..|...|......a
,...,-.:.|...:...,.,-....
s,-č-....a.,.,a:,..¬.:....a,.č-:-.¬...a.t.,a.:.-a..a.
....,-.t........,.-....,:..-a-..¬a.:.a.t...,-a.-..:.¬|a-.
..,.¬ut.,.:.,,...,-.:.|...:..-.-.....,..|.,-.¬.--.......,-č
-...a.a..,..a,k.š.ć-..v.:-....ć-.,..,.-..a..,a-.....a.ćaš:.
.a.¬-.¬.,--...-,.|....a:...u:...-.,-č-..-,..,.a.:...,.-
...|...:.....:.-.....,-č-......,.xv|| .:..,-ć.č.,.,-.a:..|..-
..-...-,-.z.-.::.·o..đ.¬a,-.-.....,-.-.--o..¬...,-..a,-
..č.......|.š:.......|a..¬.:.-...|,.....ta:...-.....:...
a.a,.¬.,-č-...¬..-,.u.ta-..ć-..¬s..|..,-č-...t...,-a..-
,.¬.,--.....-...¬.a..t..aa.¬.ć-,..-......-,-,...č.šć--,.
.a:...,.-...|..,-č.
o..¬a..,a,...-.|,.-a.:...,--.|-..¬.:..-.|..-.-,..,.a
-..-a--.¬.a...a.t.,a,..:.,...,.š..-a...aa..-.,..aš.,.., -
š...-,.,..t.-¬.·.-,..-..--....,-,..-..:.-.-,.ž-.-.|,-.....
.:....-,...--...a-.,.|...:...,,-....
u.-a...aa..-.,.,..:.-t.a..,ač.:.Š.¬aaaa.-.ć.,...rs+a /
;s+s rsaa ,...-.-.....z.a....a:......,.-..--..-.-,..
,-.,ć-....--...,..-,.ž-.-.,.,-....au...:..., r.č-:-.
aaa.-.ć-...:......š:..,..,.a.č.......,,..¬--..:. o.a.--
rss+ as.¬a,-.t,..., --.-,-,...:.-ć-.-..,.,...a,-..Suma na­
uka kristanskoga aa..,-,..|.,..-.-.č..-..:.-.č-.,.ć.....č-.,
Suma ,-t...,..,-..a,..::..a--:...,...:-...¬...,.,-...:....
..a.....r-:..k.-.. ua.t..-|..¬...,-aaa.-.ć.-,....,ač..
..a,.-.-, -..-.|š...:-.,.....,-a.-.a,...|.,.-:|.a-ć.taaa
ć-¬a,-....-,ak.š.ć..m....,-. ,..aš..-....,.-a...aa...-
1
05 T. Matić: Prva redakcija Tanclingerova rječnika, Rad JAZU 393, Zagreb, 1953., str. 253.­
·279.
1ÜÜ
B. Oczkowa: Proba stworzenia jfzyka og6lnoslowianskiego przez Šime Budinicia, u:
Prekursorzy slowianskiego jfzykoznawstwa por6wnawczego (do konca XVIII w.), Wroclaw,
1987., str. 121. -129. Tu je i literatura o predmetu.
1
07 Izvornik pod naslovom Summa doctrinae christianae prvi put je objavljen u B�ču 15�4.
godine i imao je nebrojeno mnoštvo prijevoda i izdanja gotovo u svakoj europskoJ zemlJ!.
200 HRVATI l NJI HOV JEZI K
-.č.-.aa,-|...:.a,...:.č-.,....a.-...,., -....,..¬--..:.
i-...Sume t.., -.|..ć--...|.t..a-.,-......., -aat|,..-.
....,.......a., -..-.....¬a, -..t..aaa.-.ć-...a-.....
.....a.....č.......a.,.|-.:.....¬...,.¬:.,.č-.¬..:.¬.
oa....-č.......|-|-¬--.:.-.,t..,-.,..a.:....|..--..¬.
..,...:..a.a.|..-.....,-|..a|.¬...-.,..-..a..a:..-...
a.-..-đ-...:-.|.....---..-..|..¬..,., -a.-.č-.|.-..-¬.
ta:..a.|,ača,-.š:......-.,-.....-..,-č.,..,-k.š.ć.:-.., --.
.-,.ž-.-a|a-...,aš:....š:.-- o..¬:.,.aaa.-.ća..a.č-š.-
.., -č.(kteri, mluvio, proto, učedelnikom . ,.,.|,..-..,-č.(droge,
krolj e, . --a-š.|....--.t|..-..,..-¬.,a.a.-a.:......,.a-.
....--...(matke, najprvšie, pametka s , o--a,|..-.¬--¬.,a
..¬..:..--|a-...,-. --,..-,.,...,a,a...kontaktni sinonimi
(ovako rekao i mluvio jest; vinni i krivci). aaa.-.ć-.-,..ađ--..-
....,.a-.....--...|,-.........¬.|.t..,--.t.|-.aa-,-,...
�.�.�-a.-.,..aš.,,..-..-,.a....--...-...,-đ-:-.t.,:.,.
1 ,«¬....-..:.,.-,-.:....-,..,ć-....--...,.,-.........-a
.:....a-..-...|-a..¬a-.....,a m-đa:.¬.....¬-.....--...
,..đ..--,..:.,.-,-..-:.-a.:-:..:-..-:..-..-..-ač.-....aa.
,-aaa.-.ć-..Suma ..:...,-a.-....,.-..-.¬-,...a.¬a,.
.., -.:.|...:...,., -....
|-a...aa.|-..-|..¬.:..t..,-.t|-...-a..k.¬a|...ć..s,|.:.
(1548. - 1608.), ..-.-...¬....-..--..¬.at....-...¬.-¬|,.¬.
�.,.:...,,.,-,a:....,-.asa..,as..č-.....k..ž.-.ć.asa..,a
,-,.|.,...-|..--.a-.¬.š:...a,-a.-,--,ak.:.|.č.-.r........--
....-...a,.,|-a.a:,-.....-......:-.-,-,..-,-..č--..-.-,
..,-,...,.,,-.,ć-|...:.......,....,až-..|..--...:.-t..t.:.
|.t..a-.,-...s.a-ač....š:.-a.t.,.ć....,-š:.......¬..:.¬.
...|...... ..:....|..--...¬-.-¬--:.¬.o-,-.a:...¬a,-..Nauk
kršćanski (1582.) .Zrcalo od ispovijesti (1606.). x,-,......-:.-,-
š:....š:.-.t...,-......-,.-:,..:...,...-.,.....,.¬.,..¬,-..¬
.�ak.š.ć.ot...-ć--...,..,.a....aZboru sv. Jeronima ..,.,-
a,-.....a..|.,aZavoda sv. jeronima. zt.,-,-,...a,-....-,.F.
ka.-|..,.,-,......vseslovincem.
V. POGLAVLJE: Književna tronarječnost u hrvatskome jeziku... 201
s|.č-aa..,a.a.,..|.,-.,-..č-...-.-,..,-ia.,.k..ž.-.ć.,...
1618. - 1683. , aa.:..,.aa-č.¬,·· ..a.......,.,-..š-,.a.-.
,...-.asa..,....¬....-....,-,.,-,....|.k.-,.-,...,. z....
,-,.ta.-.,.ž...:.k..ž.-.ć,-,..¬....a,-a.-,--,-..:.|.č..|.
,.....|..-.|s|..--...asa..,.,-..a....|.t.a.:-.,..aa....-..a
:a...-.|..:.ssa..,.¬,-,..-......:....-,-.|..--..-..,-a-..-
-.,.a.ač,a.a|:a.-.,-.......a,.,|-a..a-,-,..:....|.,.-:-ča
.a-,-,.-.|....¬..-..|,-a-...r..t.,-..ć.x,-,...t..,-.,...:.č
...,...,-.-..:-...š...,..¬.:.č....a...,.:.......--....,-č-...
,..¬.:...Gramatično izkazanje ob ruskom jeziku, 1666. , .t,..|,-
-.1859.) -..:.|..aa,|..-.¬a,..,.-.:.aa..t....ak..ž.-.ć
,.-a|.ž-¬.,-š.-.,-....š:.,-..-,-,.t...,....a-.,-.,-..đ--a
r..a,.,a,ot.|...,s.t-...,....,ač.........,......,.¬.,-š.
-.,.a.,.|-.:.|..a-.|.š..|,-...|.,..:....|..--...,-......,.,-
,..-.....iaž--s|..---.|.:.č-.¬...¬..,|..-aa|.,aa..-.:.a
...-,a-,-,...,-..č-.,¬.a-|.a..,-:.a¬,-:-.,-......-ruskim
..,..-...:.,...a.:....|..--...|..a...|.|...:...|.:,č.......
..,......|-.-¬--.:.
o-..¬...-,a,....,...¬.ž-.-,.....:...,....:-..a,.|...
.-xv||| .:..,-ć..-.a..-.,-¬...a.t|,a:...đ-..a,..:.,...,.
.aš.,..-|..¬...-,.,..|.,-.,....,.....a:.¬-.ač-.:..aa,-......
-..-a--.,....
k.|.,-...|.:.-..--.....|..-ao..¬...,....¬-đaz.a...s,|.:..
,a, -.-.a-.,..-.,.|..-¬--..-...t.|.a..:.-...,.:.|.,.-...,
,..¬--..:.U xv|.:..,-ća,..š...|..-.,.a..-..-.t.|--...,
.....aa-a:..š-,..:|..a.:a.-.,...:.č..|...|.,.ao.|¬...,..-
axv|.:..,-ća,..|..:.|.:...,.-....-...,.|.:.-..-.:,..:.,..|.,.
,....,.đ--.,.:.-t.¬.:.|.,.-...,.,-..č-.,.a.:...x..,-.-.a.
-...,......¬,...:...¬..,..|..ć--.,-|.:.-...a¬.đ.....,.-.
108
W. Borys: Juraj Križanić ajizyk chorwacki, »Pami'tnik Slowianski<< XXXIII, Ossolineum,
Wroclaw, 1986., str. 49. -71. ; idem: Studia nad dialektem czakawskim Juraja Križanicia.
Akcentuacja rzeczownik6w, Wroclaw-Warszawa-Krak6w-Gdansk-L6dz, 1986.; M. Moguš:
Križanićeva hrvatska gramatika, >>Radovi Zavoda za slavensku filologijU<< 19, Zagreb, 1984.,
str. 1. -96. ; S. Težak: Hrvatske rieči u Križan ićevim tekstovima i današnji ribnički govor, u:
idem: Jezični prije/omi i mijene u hrvatskoj umjetnosti riječi, Zagreb, 2002., str. 46.-63.
109
Usp. IV. poglavlje.
202 HRVATI l NJI HOV JEZI K
č...s.....-¬-đa:.¬..:.,..|...¬.a.:...¬...a.:....-.č.-..
,.....-,.|...:...||.--¬..-,.lj, nj ..,..a.-,.-¬.:.|.,.-...,
..:.,..|.,.t.|,-ž......gl, gli; gn, gni, a..,-:.a¬.đ.....,.-...,.
..,.....-....ly, ny. k...,-|.:.-....¬......¬.š-.,.,.....-..a
.:..a,.,-a.-.¬.-..:.,..|.,.¬.,..aš...|...,.:.-t-a.:.č-.,.
,-......t.:....|.č.:-,..|.,..-..¬t.-...,-o-a.š-,.|...:.....:.
,..|.,......·¬.đ.....-.·:.|.,.-...-.-.,-t.|.a..|,-a-.a,...-,a

.,-a.-.||.--¬.k....č.-,-,..¬,-.,....,..-.,.......a..,..
Zivot svetoga Jerolima ..xv|.:.|,-ć..,a,-,--,.|.--¬j ,...-...
g, gi, i, y yi. ...a.......:.a.t-.¬.,....-.č...:..a.a,-|.--¬-
|...,-.,.-,|-at..,-.|-.č.-...,.....-,.,.,-a.-.||.--¬.a..,-
a...¬..aa.m..-:.ć.º..,...|.--¬š t..,-ž.č..22 ,..|-¬....
16 ,..|-¬.....-.č...-,-č: e, ch, chi, ci, ej, cs, csj, csy, cf cz, f, fi,
tch, z, zh, zi. x-,....,.đ--..:..:.-...,.,..¬..a.:..a|...:...,.
,-....t.|.,-.a-.,..-.,.|..-¬--.,.-a¬-:.¬.-|..¬.:.....|..
|..:.r...,..aš.,.a.a.:...,...-,..a,-a-.č...-,...:.-..-,..-
.a,a.-.a,-....-,-¬..¬..-t..a-¬.,-.|.....,.,-.....zt.....
,..¬...-,-.,-.-(Kongregatio de Propaganda Fidae). oa.-...-,-
.....:.:.¬.t..aaa.-.ć..,.,-,....-as.¬1581. ,.a.--:-..:..
a-,-¬aa..,-,.a.--..a..a..a-,-.k.-,.-,...,.¬U ...,.,, -
Sumi a.-..-.:-.a,-a-.č--.,a,..|.,a:-,-,.č-...t.:.a.,....:.č
.-.-....-.š:.-.,-t..a:,-..,č-š.-|.:.-..-.....--..¬..|-.--,.
a,...-.¬-,-,......:.:...t..
|.:.¬, -.¬,-..¬..--a..s.|.-.i-......ć..,., -a..:.-..a
a.-.-..-,..|-¬-ć.z (¯ž)¿ f (=č), n (=nj), l (-,)aaa.-.ć-.a.i-
......ć-.a,..|.,a,.-a.-.,-ia..,k..ž.-.ć
s.,-a-ć..-|..¬.:..t..,-a..:a.k.š.ć..,.,-a,.-a,....a·Ri
tualu« .....|..¬a|.......,,....,..-.,..:a|.:·x.¬..|.|t.a.
ć-t.:....-.,..č:.:..-.,..¬.a..,.|taa-.¬.:.......|.....a
a.,-a-....a...¬.,|..--,-..--..a,-a-....a|.a.a,.-a..,-
u
o
T M t' I t
. .
h k
. . are Ic: s on;a rvats oga pravop1sa latinsklem slovima, Zagreb, 1889.; O reformi latinice vidi i M. Moguš, J. Vončina: Latinica UHrvata, >>Radovi Zavoda za slavensku filolo­ giju<< ll, Zagreb, 1969., str. 61.-83.
1 ¡1
M M

J
V •. .
N
+ . , . ogus, . onema, op. cit. aJnoVIJe podatke o Budinićevoj ortografiji vidi u: J . Vončina: Jezična baština . . . , str. 113. -115.
v. POGLAVLJE: Književna tronarječnost U hrvatskome jezi ku.. . 203
,...:.š.|.--¬.:...,.-.č-...,.....,.,-...,.,...:.č-..,-š--,.
..,....a.t...a:-...,...|-.,.¬--.
7
m.-,aa..,a.a.,....,-...,....s.,¬a-a.Đ.¬.-,...Nauk
za dobro pisati latinskijem slovima riječi jezika slovinsko ga (1639.)
a..,.,,-,.-a..ž...-..:..-.a...,-a-a.a-.|...�.-�,..|.,a.a��.
.-....a..,-.|.t.,-..,-š--,-a......¬.,...¬.-, -..-:-¬-|�..�
-.|.š.,.-.....|...:...,........¬.Đ.¬.-,.ć,-a.-....¬,....
..--...--.:..-.-....-.š:.,-.-.:-..:-ž...,...:.č-a,..¬,--a
-,-,...,....,...

|k.š.ć.Đ.¬.-,.ć...,-.a.-|..¬..-,..,-.:-:-¬-.,.a-.:..a.
..,.a..¬.:.-..-.:,:.|.,.-..-,..|.,-......|..a.ai-......ć...,.
,-,..-.....a.a,.¬.:..-.¬,,..,...¬,a....¬.
x.,.,..a.-|..¬.:...-......-...,.-t.č..t...a,r-:..r-
:.-:.ć..,.,-1651. ,.-a.:....--...,.-..-a..¬....,.-..|,.-,.¬.
đ....-..:.,..|.,-
z.-|a....,.-..-a..-.-,..,a...-|..¬a..:.-..-a..,-r....
s.::-.v.:-....ća...,....Ortograpfia Illyricana. s.t....¬-.
...,-a-..:-,-,...,..,-.:...-.-.¬.:..,.-:|.a-...¬i,aa-..:.
o.,.|....-v.:-....ć-...:.-...:...:.:-.,-.ča...a.-.š.|a.
-..0 -.č-|.¬.-,-,..-.-|..¬-¬.ž-¬.a..-.:...a.a,.|......a
..,.¬.,-...,a:-...,a,...:.č-.,..¬.,--..v.:-....ć-..a-.|t.|.
,-,..,.|,...a:-¬-.,--.-.|.--:...¬-.č-.a.,.-¬...,-¬a,-...
..¬a|.--¬a.a,......,-a.-,..|-¬..,-.t.|,-ž,-,..:...:-
¬-.,-¬-,-,..-.-|..¬-:-,-.:.¬a..|.aa..t....a...|..-,a.,..
|-,..a.-.a.,....:.č--.-....-zt.,:..a...,-..:,...a.aš:.---
..-a.--v.:-....ć,-t..,.....,--,..:a,-.,....a.:....,a.-|..¬a
aa,-..¬.Odiljenje sigetsko, Kronika .Priričnik. x...v.:-....ć-..
,..|-¬.t.|..a-,.e .|.f (=č); e' ... ć(-ć),l' ...l (-(,)..¬-,--��-
..-.č.-.:.....,.....,-a-.č..,..|.č..a.....a..a.:.a...a..:.
..-a.š:...,až-.a.|¬.:.-.......,-.-.-...,......s.-a.o.,-..
..-¬--..a-.:.č..a...-..:...|axv|||.:..,-ća.v.:-....ć-..,-
.-|..¬.t.|., -a.-...,.,, -...,t...........a...|,..-....|..:.:-
,....-..,-..:....-,-.,ć-|...:...,.,....,...
s..a.t|,-|...:..-.-,.ž-.--:..-..,-č-..:.--.t.č-.,-..ž-.
.|..:.,..|...t.,.:.U -.,..ž-.,-a.,.đ.,---.a¬-,....-¬...
204 HRVATI l NJI HOV JEZI K
at..,.:.,.-a..¬.-,-..a-ć-a|.,-š:.......,.a.,.|-.:..a,.|.
...-XVII. .:.|,-ć....a.,-...,·...|,...¬a-,-...a.š:..a.-đa,-
taaać......,|...:...,.,-.....,..-..-..t|.....-,-¬-.aa.,.
|-.:-.,.š:.......,koine. ..,-..:.a.t-....a.t|,-·..,at|,--.|
š.-..-..,-...-..,..a¬.,|.a.t.:..:.:a..,ć-|...:..--..¬-a.
.¬-..a-.,a:.:.|..a.-đ--.a.aš:.--.,...,-.-.a.,-:..U :a..a
,.-a,..,.a.č....š:.-...,....,-.-,.ž-.-..-.č--,-,at....,-¬
XVII. .:.|,-ć....:.¬,-.....:.....|,..:-.:.-.:...|.,..,-..-,.¬.
,-š.-.,-......|,...,...a,.č.,.,-¬.a-..¬..-.,.-ć-š.-.-a,-
a.-,--,.a.,.|-..:.:,-.....·..:.:...-|...:..-a.ž..-..:..uXVIII.
.:.|,-ć-u...:...ć-ać...-,.ž-.-.,-..č-.¬a.|.:.¬.,.¬
v. POGLAVLJE: Književna tronarječnost u hrvatskome jeziku ...
205
k-,.ž-.-...-a.š:..aXVI. a.,.|....-XViII. .:.|,-�.
s.-t.--...,-..¬t.|..-a.š:.t...-..-,..¬--..:.

B
SRBIJA
Vl. POGLAVLJE
Knj i ževna štokavske-kaj kavska
di hotomija do T ddb. godi ne
Zato uči se pravo svojim jezikom govoriti, a nemoj
od drugoga jezika riči krasti, zašto znadeš sam da
tu�e ukradeno opet valja povratiti, i da se običaje
r
��
z: S t

�a konja u pol blata . . . Dakle kada govo­
ns s svo pm slavnim jezikom, nemoj miša ti tuđih
riči govoreći: felćjer tišlar šmit i ostalo, nego reci
materinskim svojim jezikom: brijač, strugač, ko­
vač, š ilac, cipelar i ostalo.
Blaž Tadijanović: Svašta po malo iliti kratko slo­
ženje imena i riči u ilirski i njemački jezik, 1761.
1
6.1 . Povijesni kontekst
(.|.:.č....:a.·.,-«.a.|..-aaxv||| .-.:.|, -ća,..¬., --.|.-.
.:-:a.a.....·«-·.-...a.t|,...,-rs.::-.v.:-....ća-..|..a
...,-,.a,-|..,...,-.-.,t..t.u...:...a...¬..m|-č.-.¬.a
xv|

.�v||.:.|,-ć».,..a,-...P lorn tis Croatiae saecula duo ,a..
.:.|, -..a,|...--a...:..-,s|...-.,..-..|.t.a.|.:a...-.|..:.
�s+r...-,-..-.,+-|,-,.,.aat.-..a|ač..,-k..|...č..¬....|.,
|,--..¬-đa.».-·-.č|.-...s.-:-|.,-rs++ ,.a.--r.-¬.:.¬
.a.,.��.a¬»�-đ.......s-a¬.,..a...¬.i...¬.k.t...¬.
s|

...�., .¬,.-·�-,.a.|..:ta.:.., -s,-.-.-.,..-.....a....¬
a....:.�.

.-

-.·�,-:|s.....,až-.-.o.-...z-¬|,-..,-.a.a...
-.,a.:.a.:, .-»·+..o.|¬...,-.a.-|.,-v---..,...,.,-..-.,-
Navedeno prema: ). Vončina: Jezična baština . . . , str. I69.
Uglavnom na temelju: W. Felczak, T. Wasilewski, op. cit.
Vl . POGLAVLJE: Književna štokavsko-kajkavska di htomija do 1836. godine 207
.¬.|...¬.a...,.,...t.|-.az.a..a.s,|.:.x....:.-..-.
..s-,at|..-..m....t.|..a..:.|...š:..............,.,.....
o..,.a......,.|.:.č....:a...,.t.|.,-..u...:-.-.¬.--,...|,
-.x...,.a-.¬,.a.ač,.¬..:.-..-.š:..,-ž..,-|.-..,a.:.š--.,
.-¬|,...,a,-¬...|.,.-..-...,...t.:...a..aU xv|||.:.|,-
ća,...au...:..a,.-a.:..|,.|.,-...,-a-....|,-..-.,k..|,-..-.
u...:..-.s|...-.,-.o.|¬...,-,ač.,..a...:..a|...|-:..ža,.-.,-
,z.,.-t.č...k..|...č...v...ža.-...,..-|...¬.:a,-,-¬.a:.
-.¬.,-..č-¬a..,-a.č-.-.:.:a..,-...a.-at.-.,.:aa.-....
Banovina), ..t...ža,.-.,.....¬.a,....u...:....-a.t....|,
-.a,-a.-.|..m.đ.....¬a.....a..,-a-.č.-..a--..s:, -,.-.
..,.,-axv|.:.|,-ća,..,.a.|.u.t.ta.,....¬.o.-..-.,-..
:.,.t|..a.ž..-..:.t.|.,...,-.-.:..a...,.(naše pravice), :,..a,
,...-.|...:...,.¬..-,.:..đa,-..-:.-a.:-:|...:..-a.ž..-.
.:.-.-,-..-a,...,-.-.¬..-:-,..|-.¬:-..:...,ao.:.|.,.a.ač,.
--..a.š-,-u...:..-t.|-.a.-,.,-....|.č.:.¬.:.:a..¬s|...-.,.
,-a,.č-:.at.|.,.a..,-.¬.|.šćata.:..,-..u...:...,,-,..
.|,ač--.:-.1741. :-,-t.|.,.a.,-|,--.-.:..ža,.-.,-,v.....:.č.a.
r.ž-š.a.s..,-¬..a,s|,-a-ć-a..,-.,..t|-¬.:.č-.,.a.ač,-t.|.
,-v.,-....,.-.a..,.,.a........,-.-.¬,-.-...-.¬-:-a|.:-
š.-a.,-:-..a...aa....,|.-a:.¬.š-,-¬.:.-..-.š:.a.a,|..-.¬
s.t.¬..u...:.¬..v|...¬.o..-.č-.,.,.....,..-,..:-....a
i.a..-.a.oa-....a.,-|..,-. ..,........|....,-u...:..a.as|.
..-.,-...:.:...-¬|,-.š:.,-.-.:-...č.|......,ž...:.a-...aa
x..:.-,...|..a,.,..-.č...,...,.|.¬.|.,a-.,.š:.,-t.|.,.:...
,.|......:.-..-.š:....,-|-:.a.š-,-u...:..-.s|...-.,-,r. z¬.|.
,a-.,s|,-a-ć-,.a.ač,-t.|.,-o.|¬...,..a..|.:.-..,-.a,..,.|-
v---..,.iaž-.|.:..t.|.,-.a.:..,...,....-..,. k.:.|...aa..-..
u-..-,...-..¬.:..|..a.-u...:.¬.:-.a.a.|,-t.|.:a....,.a.
-...t-.......|,....a..,--|...:..-..t,-,|..--..-|.|-.a.-a
m-đ.¬a.,aa¬.đ.....¬..¬.:.:.¬.-.ma...,a,-:...đ-.-..a
.¬.|.-......|,.|.:.č..|,....x-....-..:,-a.1808. ,.a.--..
ča...,-a.-.oat...-..
o..¬:.,..ta.:..,.,-..a.|.·|..:.:a..|.-...:....a,.|.:..a,.-
¬..-¬|,.¬...,-.a-.,a.:.|..a...,s|...-.,..s..,-¬,..¬..a
208 HRVATI l NJIHOV JEZIK
-..-.,...|..,aa--,-¬.č..,..|..-.a...,..:...,.-...,..š,.-,.|
...,...|...č..,...a..-...,....,...,...a¬a-,...,.,.a..,-:..
s:...-,-¬-....-..-.,¬.........:......|..-|...:.:...:.|,.
a.ač,.
r......-..:.-,-|...:..-a.ž..-.-,-..-..:.-..-.š:..axv|||
.:.|,-ćaa.t..,-.,.......-ć.,.¬--a:.-....rsuta bašćina, .a
-..-.membra disiecta, .:-ž-,...-,.|...¬a,-a.-,--,-¬t.|.,-
,|..-....,|...:..-,.|.:..-.axv|.:.|,-ć.,...-a.r...,...,-:
...,..:....a.,-:.,..|,,..:.,-a:
r.a.,-:.¬.a.,-xv||| .:.|,-ć-t.|.,..-t-...ž-....a.t.,-
--..¬.a,...,-.:.u...:..-.--,....a.a,--...a-..,..a.:.,...
,.-a.......¬-..-....|.....,-.·š:.,-a..,ač......,.:.-,--...
.-..-.,.,-....w.o.«r-.....·-.,|.š....,-a..-...a.aš:.-
-.,..,.a.....¬..:a...,.¬:.,....a.t.,.a.,-.-.,.u...:..-
t...-,-..-..|..:.:..--.a-...đ--.,|-¬.:...a..,-....:......,.
..,.-a..a,...-.¬a..:...-,a..a...¬.m-đa:.¬.u...:...-.,-
.¬....-aa.:..,--.,..,.a.....,......,...a,..a...¬.,-a.-ć.
-.t...-,-¬.č...:.-..-.š:...š:.,-u...:..a.|.t...
oa,.|....-xv||| .:..,-ć.ta.:..,.¬,-...a...m...,..-.-..,.
(1740. - 1780.) .-,-..-..-i...,|| (1780. - 1790.), ..,..aaa.t.,..
...,-ć--.,..,...a:..¬.ara..,...,.č-|..-...¬.-|..¬+.a,-
..¬.č-..|,...-|.u,...-.¬,-..,-č..,...-.,.-|..¬.(urbarski
patent), ..:.¬.,....,-:-.,..,-....,(tolerancijski patent) ..a¬.
-..:..:..-.,.-|..¬.r...¬.-.-|..¬.¬a..-a|..¬-:.:....¬.
-,.|-.a.-a.ć-.-.,...¬....t..-.|.-,.|.....t.....-,-...-¬.,-
m...,..-.-..,.a.-|.,-.-....¬,-.a,....,-:..:....,ać...,.-t.č..
š..|.....a,a..,..at..-a.|,ač---..-š..|-au...:...,.s|...-.,.
o.a.--1769. .:...--.,-,.....,-:..-.š....(studium politicum
camerle) av...ža.-a.,a,-.-,.-a.....-.-,-¬.č..¬-,-...au
z.,.-ta,-:.a..:...--.o...-.,.¬-...,..k..|,-.......a-¬.,.
.:-.|.š..¬.,...-.¬.|.....|...¬|..a.:-:.¬..,-a.1850. t...
, -a.-.......š......iaž--s...---ak..|,-..-.u,.....,
¯ D. Brozović: Sociolingvistička situacia . . .
4 W. Felczak, T. Wasilewski, op. cit., str. 238.
Vl . POGLAVLJE: Književna štokavsko-kajkavska dihtomija do 1 836. godine 209
k.a,-..,-č..-|.,.,..,..:a.-|..¬...,.,-au...:...,....š...
,.:,a-.¬,.t,-a.¬..:......¬...,.,-t..,-a.-.a.,aš:--..,-
....,...,-.:..ć-č.-,--...t.:.a.....¬|...:...a,.....,..a..
t..t.,,....|...:...|,..:-.:.-.:.ač.,ać-.t..-a.:.:.a,.....
,..|.¬--:.
o..¬-.-.:..:.|, -ć-t.|.,-.a.t.a,.....|...:...,..a..t.
...|...:..-.a:.-.¬.,-..,.,-t.|.,..:a,-..,..-.č...-.,-,.
.¬.-,---.a.....:.t.-.,ta¬.-..:..:..-..a.:..aža,.-.,.¬.
,.-a.-...am.đ.......,-a-.č..a.:....:....,-,..-t-..:u...:..-
..,.,-a.:.t.|..|.t.,.,..:--.a-.......-.,...-.,a-.,.a..,a
a.ž...ua.a,.,,.|.....xv||| .:.|,-ć.u...:...,-,..ž...,...|.
a.ž..-a....a.t.,.--:..|.....,-.,-.¬.-.....,..-,...:..-i...,.
||..,.,-..š..,...,-.-.,.....,..|..:..-(naše prvice) |...:...,.
,|-¬.:...¬.:..,ać.,...-a-,..,-...-.¬,.-ž.:..¬z.u...:-.a
Konštitucija ugarska i Kraljevina hrvatska t.|.:-¬-|,-¬.a-.|.,.,-.
a.ž..-.,..-....-.|-.,..,.:.-..·u:....,.a..:a...,.u...:.
:..ž.|..t|.ž...-,-.m.đ...¬...t.,č-,..-,-...-..-.a-.,.,.-
:......a.:...-aa-.,aa..,.,.au...:.,..:...,.š....-.,..,.a.-
đ--...,-a-.č..¬.--.:aa,.....,....|,-..:..x.,...,-a..--.
,-:.-t.|.aa,.č-..:......,--...-.¬.:.i...,.||1780. ,.a.--
....:,.-a.-.i-.,.|a||..,.,-,.š:....,....-...a.-.:-.--a
m.-..|.,-v-ć.a1790. ,.a.--m.đ....a:..ž...a..đ--,-¬.đ..
...,.....|ažt--.,.,-....-.:-.--a..,-.-a,....-..a--a¬,-.:.
a.:.a.š-,-,.|.:.-...,,-....s|.,-a-ć.|..-.a...,..¬,-..ž-|,-...a
a..-,-a.-,...:.č..-...a.:,¬.đ........až.,-a-.¬,-....¬.š:.
,-a..š--....-.|-.,.-¬|,.........,.ta-au...:..s.t.,..:..
m.đ.....,.,-:..,.....-a.1918. ,.a.--u...:..at..-...|.:.-
...,-...,.a.,-ć.,ać.m.đ..-a.,..:a,.,a,.,a:i...,.||..,.,-
1784. |:..au...:..aa.-.:.-,-¬.č.......ažt--.,-...u:....¬
,-....-..:.¬.|...:...t.-|..-r.a-a,...-...1790. ...,a....-a
5 Više o tome J. Rapacka: Schytek ideologU szlacheckiej, U. eadem, Godzina Herdera ... , str.
85.-94.
6 V. Klaić: Regnum regno non praescribit leges (4. rujna 1790.}, O. Crtice iz hrvatske poviesti,
Zagreb, 1928.; F. Francev: Dokumenti za naše podrijetlo hrvatskoga preporoda {1790.-1932.},
Grda za povijest književnosti hrvatske, XII., JAZU, Zagreb, 1933.
210 HRVATI l NJI HOV JEZI K
.-č--..a·s-,-a¬.-,-.-.-,..-....».:|-,-.-,k..|,-..:.....
|,-..:.a---.¬-ć-....-s,....,-|.:.-....a..,-..:...|ažt-
-.¬,-....¬..¬.đ.....,-: |.,-,.r:+r a.-a--aš..|-..., -a.-
.a,.-a¬-:.:--.,-,..:....ažt--.¬,-....¬.-.,-rsz:.-...-
¬-.,.|...,....as.t..a.m.đ...¬.a.,,-|.-.¬-:-a:....,,-...
....t.-..:.-,.-a¬-:aš..|.¬.u...:..-.s....-.,-
oar:+a,.a.--u...:...š-.a,.|..:..,-ć.,a.rs+s,,at-.-ć.
a.....,-,...:.č.-.a:.-.¬.,-a.....:¬.đ.....,.,....¬--:...,.
,-.a:.a.,..:.., -a.-.,.|.:.č..a.:...:...-.:.,-|.
r.:...,xv||| .:.|,-ć.-.a.,-|a|...:...|.-¬.|,.,..¬.,--...
.a.-·....-.č...a-...-.t.,..:.....¬-đar..-.a..-.ta.:..,-
.....,-¬-x.,..-.-. x...-¬.......,.,--.,.ac.¬,.r..¬.,a
r:+:,.a.--.,.a.¬|-:.č.-s-,at|..-.-,-..-..a,..,-a..:,o..
¬...,..|.:.......--.....:....,.-š|.a.a.-ta.:..,-..,..--.,-
.|.ž.|.a..-:.,..., -.-.,.a.ač,.,....,ač-a.-...-.x,.|...-
.:.:a.,..¬.,--..:-.rsas,.a.--...a..|,-x.,..-.-.,.t.,-a..š.
ta.:..,a.,..,.,..k...,-..-.|:.|.,...rsa+k..,.-a.k...-:.,a.|.:.a.
....|-au...:..a.o..¬...,a.oat...-..a,-a.-..a..|.,a||.....|
,....-..,.v.,-....,.-...:...,-a...,-¬,..,.š-,-¬.t|..a.a.
a.,-|,--.,-|..-.a...¬,at-.-.:..a-.a,....,.-,- x.,..-.-,-
...¬.-|..¬...-,.,...-.|(Napoleonov kodeks) ..a¬.-..:..:..
-.|.-.:.:a..,.,.a...a-.|..-.a..-a.-..-...a-., -...aš..
|-k..:.....a.t|,-,..:.,.-,.|......|,....-..,.,a.x.,.|-.-...
,.a.rsr+,t...,--...aa.a.:a.-..,..,.a.....:.|.......:.|-
u...:..-,..|...a..-.a..-:--.......¬..........,.¬.,....¬.
š..|.:..¬..a-,.¬-....-..-.,., -....
o.a.--rsr+ta.:..,.,-,.-..-......a...|...:...¬.-¬|,.
¬...|.,-a-.-:..,.a.-.,..:.,.-,.|......|,....-..,.t.|...ž-.
...a.t.,-a..,-¬a.-¬.,..,..,.-¬.:.taaać..|.....-...a-.,.-·
,...a
7 O tome piše i M. Samardžija: Hrvatsko sociolingvističko stanje od godine 1 790. do hrvat­
skoga narodnog preporoda, U.Zbornik Zagrebačke slavističke škole, Zagreb, 2003., str. 259.­
-277.
Vl . POGLAVLJE: Književna štokavsko-kajkavska dihtomija do 1836. godine 211
6. 2. Književna štokavšti na
uxv||| .:.|,-ća,..¬--..:-.š:.......¬-a.,.|-.:a-..:......-a
oat...-..a.a..-.m-đa:.¬.-....-,.ž-.-..:.a,.-,.,.,..|,a,a
.-as....-.,..o..¬...,.
u|.,.oat...-.......-,.ž-.-.,...-a.š:.axv|||.:.|,-ća...
t.oa.¬.:.,..|,-a-,-,..-.¬--.:.,,,-.-....|,-,.:.Đa.đ-..ć.
,rs:s r:+:,..-a,-.-.:......:.-...,,-.-.š:...,..,-..a. o..a
..-..š-,..,.a.,..,.a......,.|.:.č...:--....,arsas ,.a.--
,at...¬..:.|-..:o.,..-.......,a-...a-.,.,-....a.:ć-a:.
...,-¬-..a-..-.....,..|.,..,..¬.:...zt.,..č--,...:..-.,.
.-,.ž-.-.,a,-....-,.-.,-...aaat....č.-,.,,-.....-š:....š:.--.
a.|...a-...a-.¬.:......š:.aa.a.¬.-...,-t...-..-..|...-..-
.a.|¬.:.-..-......-š:....š:.--x.:.,ć--.č.-,.,,-..........
...š:.......a.|.:.¬.,..-..:.|.a.-,.ž-.-.,:..a...,..|...:..-
.:.-a..a.|.,-aa.a,.,,.|.....x|x.:..,-ć..:...:.,.-a,..t|-¬
..t...
o..¬-.-.:..:..,-ć-aa..-...,.č.-,-,.,...¬..:..-a:-...t
-..:.s:,-,.-.,s:.,.-.,m.......m..,.:.ć.(? - r:+a,·..,-,..-
.¬.:..-...,-a-...¬o......ć-..¬r....,---a..|,-a-.¬,-..
....¬.....,.¬..a-.¬.......¬.t....¬.a..,-,..|,-a-,...,.
,-,....t...-č...¬ta:..,-,.,a...-.,.a,-|.Izpovied krstan­
ska ,r:a+,..,-,-a.ž..,-|..-a.¬..a.-,..-....-.,-,.-,-¬a
Stepanuša. ua..aa.a:..,.š-.t...-č....,.-a.:..|,.,..aš.,.|.
..|.....-,.t...-...|a.,..-..:..a.,--.,.¬---.a:,-..,a.:..-.|
,-....-.t...-...
Ali jezik bosanski, što zovu ilirički, ni s jednim se ne slaže, niti se nijedan
toliko razširio po razliki kraljestvi, kako svak zna, ali se izkvario na mnogo
mista, i svuda, i pomiešao s razlicim jezicim, kako u Bosni s jezikom tur­
skim okraj mora s italianskim. I kada mi u Bosni govorimo, mnoge tur
.
sk
v

rieči mećemo i miešamo, tako u Dalmaciji i u Dubrovniku mnoge nect
meću italinski. / . . . / Ima mnogo stvari u našemu jeziku da im ni mi imena
. ~~ ..·.~=~~~~
8 s. Vukomanović: Jezik Stipana Markovca Margitića. Monografije Filološkog fakulteta,
XXXIX., Beograd, 1971.
212 HRVATI l NJI HOV JEZIK
ne znamo, aliti ne služimo se, kako rečemo: kail, sam, čakšire, đečerma
dolama, kalpak, kalčine, marama, peškir, so pra, kašika, i to je sve turski.

m..,.:.ć-.,a....¬.....a..:...|.a:....--..¬.t...-...|.t..
,-.,...a.-.t.,.......-,...:.č.-..:a...,-a..,.,.--.š..:.a.š
-,.·t.š-,.č..-,-...
i-a-...,.,a....-t..,-...¬.a.t.ć,rssa r:sa,č.,..aCvit
razlika mirisa duhovnoga ,r:zs,-,-,....aaš-.č.:.:-.,.-....
..Babuša. v.š-,a:..t,...,--...¬...,-...č-a|a-...,aaš..--,a
.-,.ž-.--š:....š:.--....a.a,.a,-..t...-...||..-,-....

x.....i.š..-.-,r:a+: r:sa,.a:...¬,-,-a-.,..a-.,.-ć.|
.,-:.,....,.a-......¬Kronika aliti uspomena od vikovah svega svi­
eta, od koje prvi dio zdrži stvari koje se zgadiše od počela svieta do po­
rodenja Isukrstova. s:.,..,-a.rs+a,.a.--.-.,-:....-,-..ač.-,-
-..-a-,-¬a|..-,-..-¬.,.-a..-.:.a.,..-..:.a:a....|....:.
x-¬.¬...a,-¬.,ać-..:.-...a.:.a,-..t..,-.|.:........
...š:..ai-....¬r...,...ć.m....o.t.-:.ć.v..-v...ć.m...,.-
i-.aš.ć.r...,i..:..ć,i.š:..ć,.a.-.a--.ć.m...,.-a.,a.-...ć.
t¬t...m.:.ć.|..-r..-,.ia..ć.i...a..:.ć.¬-.,.a.a,.|..-,-...
:-.-.....-a..--.u-..-,...--
s:..a...,.¬t...-..-,..¬--..:.,..-..-.,-..:......š:..a..
¬.:.-...||..-,-.....r...,.o..t.....t-a..,-k.č.ć.m..š.ć.º
r...,o..t....,rs+:....rs+s r:++.,t..,-..,-..-.¬..aa..
¬.:.-...|č-:.a¬.-:.č..,..ažt...a:...¬a,-..Cvit razgovora na­
roda i jezika iliričkoga aliti rvackoga ,r:+:.,.,..-..-...a-.,...--
,...,-.:.iaž-.|s...--.zt.,...,.|,.,.-a..,...,-.--.-:-.,.-
:...,-a:.¬a,-.a¬.-:.č.-.a,.....:...:.....-..-,-,...,-a,-..
.,..,--.a......a..:...a:-,......-.a.....a..¬..:.-a..-..
.aa.-,-,..-,.-..--.¬.:.o..t....,-:-.¬.-ailirički ,.-:,.
.:...,..-....rvacki ,|...:...,
9 Navedeno prema: H. Kuna: Hrestomatija . . . , str. 172.
1
0
D G b
.
• B
.
• B b '
.
. a ne- agnc: a usa ! 1ranjevačka književnojezična baština, O. Zbornik o Tomi
Babiću, Zagreb, 2002. , str. 65.-79.
11 T. Maretić: Jezik dalmatinskih pisaca XVIII vijeka. Drugi prilog istoričkoj gramatici naše­
ga jezika, Rad JAZU 209, Zagreb, 1915. , str. 173.-240.; Rad JAZU 211, Zagreb, 1916. , str. 1.-92.
Vl. POGLAVLJE: Književna štokavsko-kajkavska dihtomija do 1836. godine 213
x.,.-ća....a.,...-.-,-a.t.., -t-a..,.k.č.ćm..š.ć,r:a+
r:sa,...a.¬..a...:....,m......-x,-,..Razgovor ugod­
ni naroda slovinskoga ,r:ss,.¬.:....--...a-.¬t.-..,...¬:-
,-t..-.,.t,...,...-.,.|...:....-,.,.,.¬...,-č..ss..a.-,.,
r...-.,...a.:.|a.,...a,.....t...,-:.....č-....Cvit rzgovora,
...:.,...,-.--...-..-a..,.,,-.a:..,..-,-a...v..¬č-..¬.
v.:-....ć-..¬...-...¬Razgovor ,-t..-.¬.,--,--,.,...:a,a
.a..,.-.,-,..-....a.a,-,-...-...¬..a-.,..¬.:-..-...,.
k.č.ć,-:.¬-,......a.,-..-...a-.,-...
Dajem ti, moj štioče, na znanje da ja ovi trud nisam činio za ljude koji la­
tinski i talijanski jezik posiduju, jer oni znadu iste i puno veće stvari nego
sam ji ja u moje knjige postavio. Samo dakle ovo učinio jesam za službu
oni ljudi koji izvan slovinski drugim j ezikom govoriti ne znadu, niti se
mislim radi toga slaviti pod imenom od is torika, jer je to j iz bina ljudi sve­
znanaca, kojim ja nisam vrstan sluga biti. Mnoge stvari jesam iz knjiga
izvadio, mnoge iz diploma, d ukala i atesta ta, kako se štije u početku mo­
ji knjiga, a nike po svidožbi mudri i veliki ljudi, koji su veće š tili nego ja i
kojizim se virovati ima brez sumlje svake.13
t-a..,.k.č.ćm..š.ć-.,..š....,-...,aslovinsku -...a-..:.a..
.a.-..:....:........¬.:....o..¬.:.-..¬....u...:.¬.,o..
t....,Razgovor ,-...-.,-a-.a.a,.a,-...¬....-.¬-..-
...a:,-..,-.aa|..-.ž...:|...:...,.-...a..-.-,-,..--.:-:
..-,.,.-a-......,.-,--....-..--...,-.:. r.., -.-.č..., -....
..-,.ž-.-..:.a.,..-đa,a:.a,-...ia:|-....¬Biblijom ..,.,-
ač.-......č.-.t..:a-....-..-.¬,.,.-a.¬.-.....:.:a,...,-.:.
...,,-...o-,-,.:..-a..s.t.-..oot..a...ć..a.,.š-mi -...a
-.¬,-...a..vs k...až.ć.a..t,....t...a-...a-.|,,-..¬.
Razgovor ,-.........-....,-a.a.,-a-.¬,.a.ač,.¬..-,.aa,-
.aE. r...ć...s....-.,-,.a-......¬Nadodanja glavni događaja
Razgovoru ugodnomu ,r:ss,
!¿
J. Vončina: Kačić i Relković na razmeđi epoha. Predgovor zajedničkomu izdanju
Razgovora ugodnog naroda slovinskoga i Satira iliti divjeg čovika, Zagreb, 1988., str. 7.-105.;
idem: Kačićev udio u razvoju hrvatskoga književnog jezika do kraja narodnoga preporoda,
»Kolo<< 10, 3, Zagreb, 2000., str. 302.-305.
13 Navedeno prema: J. Vončina: Jezična baština ... , str. 161.
214 HRVATI l NJI HOV JEZI K
|o..t.....k.č.ćm..š.ć,...|..a-.-...š:.......¬-....
...¬a.|¬.:.-...¬a.,..-.:a.:.,.č-.¬.t.|,-ž,.¬.,.,a:.|,-a-
ć.|,at.:..h (moji(h), (h)rvacki, o--,.-a (sveznanaca, knjiga ,
..:...,..t|...i..,|(u knjigam, u s/ovim . . . ,
k....:-...:.č-...:..-,.ž-.-.,.,-.........-...|,.....t.|.,-
..t..,-a-.,..a.|...-...|a.,.|-..:.14 - ,......-......-š:....
š:.--oaa.:.,.-,---..|.|...-...|,......a.|..:.:..|...|-.,.
a.,..-.:...a..:....-,., -a-.,..,ć-,,-..č-.,¬.a-....,-a.č..
-.¬,-...:....-,.-.aa.,..-.:--,-..č---..¬-
s....-....-,.ž-.-..:·..,.,-t.|.a.....,a.a,.č-:.a,-t...
a.a..¬.|..-,-..č..,...-ć--.:.....-.,-,.-.|.,ac...-..
:..-.a,-....|.-.,.a.ač,.¬.:-.....t.đ--.¬.aa:,-..,.....¬.
.........:...¬.a,....,-ć...-,a
x-.t.č-.,-..ž-..-,.ž-.-.a,-|...-,-..a.....t-:a-.k.
-.ž..ć.,rs++ r:::,.....až-.,.--..¬........,.....--.|.
..-..-.-.č..-.-,.ž-.-.,.,-.....--,..aš..-¬a...-|...:...¬
..-:-..:ata:...¬,-t..,-.|.,-....|a,-..a..,.¬.,-,..-t-a
,....-..:.t..ć..,-...a.a....š...,ać.,..,.,....,.,ać.x......
,.,-slovinski, slavonski, naš jezik, ilirički. U k.-.ž|.ć-...-...,-
¬--....illyricus, ..,., -a.:.a,..:.,.., -a.-.a|.:.-...¬:-.
.:...¬...¬...,ć-.-.č--,-·,až-..|..--...-.,.č-.a..a.:..a
|...:...-.....,-.a.a,ać....,-.-.č--,-..¬.-.|...:...,-...
o:aa..a-.....ilirički, ilirijanski ..-.-.¬...a.:.a.š-,-.t...-
slovenski, horvatski ,a..,......,.hrvatski ,ač.......,.slovinski
,aoat...-..a,
k.-.ž|.ć-..,-..č-...-...,.......,-š:....š:.-.č.,..a.t.
.,-ž,........¬.,at.:..h, .-aa...,.---.,..š--.,.i (vidla), .t|...
:.,.bite, grozdje, lubeznivostu ,:,t-.-...š:......-,.:...,- biće,
14 Usp. III. poglavlje.
15 Iz bogate literature o književnome jeziku: T. Maretić: Jezik slavonskijeh pisaca, Rad JAZU
180, Zagreb, 1910., str. 146.-233.; T. Matić: Prosvjetni i književni rad u Slavoniji prije prepo­
roda, Djela HAZU, XLI, Zagreb, 1945.; E. Tanocki: Slavonska jezikoslovna baština (izbor),
Osijek, 1996.
..
J. Vončina: Jezik Antuna Kanižlića, Rad JAZU 368., Zagreb, 1975., str. 5.-172.; idem: Jezik
Antuna Kanižlića, u: idem: Jezičnopovijesne rasprave, str. 271.-287.
Vl . POGLAVLJE: Književna štokavsko-kajkavska dihtomija do 1836. godine 215
grožde, ljubeznivošću). .-..-:.....-...-,-,...|,.,.-a.,....
..-.,-aa..aaa,-..Primogući i srdce nadvladajući uzroci ,r:sa,.
,a,-k.-.ž|.ć,.š-.:.a.š-, .,..:.,..|.,...-....ač.,.t.a,...t.
:.-t.|.,..,-ć..-,..-..--,..-..-
Činiti će se komu da su ovde nikoje riči nove i izmišljene. Ali nove nisu,
premda običajne svima nisu, nahođe bo se u različitih knjigah ilirskih,
i razlog isti kaže da se bolje i lipše jedne i druge stvari drugimi ričma
izgovoriti ne mogu. Drugi narodi, naša po jeziku i govorenju braća,
imaju po tri i četiri riči za jednu izminiti, a mi kadkad trudimo kako
ćemo, gdi li ćemo samo jednu izvaditi za obratiti što neobičajno u naš
jezik. Odkuda to njima? Uživaju blago naše, Ilirički iliti slovinski jezik
jest bogata i vele plodna mati toliko jezika kojima druga kraljevstva
govore. Umiju se oni našim dobrom služiti, a zašto ne bi i mi? . . . Istina
je, kada Turci godište 1544. nadvladaše Slavoniju oružjem, nadvlada­
še i jezik slovinski jezikom svojim . . . Protiraše naši priko Save Turčina,
ali mloge riči turske ostadoše, kanoti na priliku: penđer, tefter, čaršija,
ćuprija i ostale koje se u slovniku turskomu nahođe, a ne nahođe se
u slovnicih oniju naroda koji se ilirskim jezikom, premda drugim od
izgovaranja načinom, služe.17
k..,a...:...,-:a, -,..-..-,-......, --.¬.·,.....|..-.,..:.
..,.,-.....|...-...,.....,.|.¬.¬...č..|...-..--.¬..:.:a.
...|....a.:.-
x.,a..,..,--.,.,-.,..ak.-.ž|.ć...,-.-.....ž--.:-ž-,...
.:.-a..a.....,.¬..,..-:-¬-|,.-.,..|..ć.-,a.t|.....a.a,.|
a.,..-..:.m-.,.,-,.a.-.,...-:..,-..č-.¬e.:aa.,a..,.,-.ta
|..ć..č.:.-,-|.:-..:a.-(1. oa-aa..ć..|Đa.đ-..ć.,.,..ač...
-,-aat....č..|.,-č-...|.oat...-...,-,.-a..¬..:-¬.:..a.
.č-¬a..,-a.č.-,-,...Sveta Rožalija, panormitanska divica ..
,..¬.a...aĐa.đ-..ć-.aa,-|aUzdasi Mandaljene pokornice.
r.-a..¬..,-.|-.....¬-:...a,a...:.a....¬...-.a..-.-.:-...,
|.a,-|.Kamen pravi smutnje velike ,,..¬.:-...a.-,-r:sa,...,-
,-.:.|..:.č...,-..č-.....š--..a..-.,-¬.a.,-.-.....,-č-..-t
o-||.a-.|-.im....,-.a..,-..,...š:.-aač....-,-¬a.a..-¬--.|
.,-č-...|a-|..:--..:-F. saš-....ti.¬t.-š.ć.o..¬:.,..:.
17 Navedeno prema: J. Vončina: Jezična baština ... , str. 165.-166.
216 HRVATI l NJI HOV JEZIK
a,-|...,�,.........|-..:.¬..a.....¬.-..:.-...|..¬-..:..
..:-�-|,-|...:...,.|.|...|...,..-|.,., ...,-....|,. s:....-, -
-.aa.
j
�|-.:�.,.¬.a-|.k.-.ž|.ć,-:-¬-|,..-...t,-,...-,a..a
-.,....�....¬...t-ć.š:......-.t|..-godište, posvetilište. | .
oat�..¬.., -a..|,-a-.,..¬,--,....,..¬,--a-l a-o (Aristoteo
mampuo). r..|.,-..š-,.a.š-,-,t......az.,.-ta.v...ža.-�
,�:r:

r�zs

.r:+r r:+s,k.-.ž|.ć,-,.-a.-...,.....aa-,.|.:.
a...¸a�.nJ, �,�
·
bogomo/ci < bogomolci, želni < želni, naučite[ <
�aucztel. s.t.., -...,......|-.....-,.baštinik, jadro, s obota ...
�:...�..-a�t|-:-baš tenik, jedro, subota. k.-.ž|.ć-..||-...,...|.
,-�-a,-

a

..�-......:.,.a-ž.-..t.č..š-.:...|.č.:.|-..:.....
..

,-¬,�...¬.-...š:......-||-...,-...|..č-.¬.|...-...¬.
..,......¬,...a.,¬.¬.
U :.¬-.�..a.k.-.ž|.ć-..:-ž-,....:....-,-¬.,ć-|...:..-
-..¬-:-¬-|,----.aat....č..,š:....š:.-...,-.-.-.,..,...š:.-.
z�.,

:.,

..�a..:.

�-�|. .. -..--..:...-¬.,a-.ć.o--,|-i (od
Rzmlana), .m..-:..¬-..:....o.:1 i..1 |-.:.,| z'm
u
e e
. - a, -ama a.
�.,.....a
·
a,...ta.t|...x.¬a|a-...,.v...,¬aš..,...a._0
.v .. ., .--...,...a.-.-a.

r..ač...:-|,,
¸
....tk.-.ž|.ć..J. v.-č.-...., --,a,-.-.č--,-
�,-


....:....|.�

:..�..-,.|.|-...t....¬-......:-.-,-,..-
, -...��.�-.-,..� -.., .¬,-..,-.---.¬,-......:....:..,ć-|.
..:..., -...:-¬-|,---.,..:.,-ć.,.-,.ž-.-.,:..a...,.a,-|.k.š.ć.
o-||.a-||-.a-|..:--..
s|,-a-ć.,-,.-a.:..-..:-.-,.ž-.-..:.m.:.,.t-:a-s-|..
·
,
,�:+z

r:+s,. ·č..-..,...-.¬.-,a.,.....,-:..-..|...-:��
,.
��.

x,-�...-.,,..-.:.,-a,-|.,.ač-., -,.-¬.0 .|...-...¬
.t... ,.¬..-.��a-�¬�.-�¬..,.a-..|...¬Satir iliti divji čovik
,r:zs,s-|.....-.,-.....a.-.....k.-.ž|.ć-...t.|,-ž........
18
R. Aleksić: Jezik Matije Antuna Reljkovića, >>Južnoslovenski filolog<< IX Beograd 1930
�r. 19¸·-272.; X,
.
B�ogr�d, 1931., str. 91.-165.; J. Vončina: O postanku i nače·ima Relk�vićev�
.
�ves a vo nske lHmac ke gramatike 1767}, O. Vojna krajina, povijesni pregled-historiogrfi­
Ja
C
ras�rave, Zagreb, 1984., str. 451.-469.; I. Pranjković: Gramatika Matije Antuna Relkovi .
>> roatlca<< 22-23 Zagreb 1985 t 97 ll
- - . . ea,
1991.
, , ., s r. .- 7.; VnJemet djeloMatieAntunaRelkovića, Osijek,
VL POGLAVLJE: Književna štokavsko-kajkavska dihtomija do 1836. godine 217
..¬,a.č-.:--.....¬-..,...a.č--,-.....¬-,..ča..-,--l, ,at.
:..nove .novie jotacie, šć.......¬.--.:.t.|-..:a,...t-h (mlo­
gih, starie < starijeh), --...-.¬,-.-.||-...,..,...|-|-.¬.:...¬.
-...¬-..:....¬...o.:,|(-oml-em, -ma; -am, -ama), |-.:.,|
(-i, -ima, -am, -ami, -ama) . i..,|.(-i, -ima, -a, -am, -ama). o..¬
:.,.a|-.:..,ž--...,...a..a,|..-.č..|..-...a.|...-jom
(krvjom, ričjom), a...aao--,|¬.ž.....a.-..:.....-01-ahl-a
(divojak, stabat, Turakah, junaka), t.,|¬aš..,...a.-ove (gr­
dove - aa,.¬-.ž.-.,..-|.-.:..-til-t, ,..:...,,....-.-.-t, -ta, -to.
r-:..m.:.,.k.:.-č.ć,r:sa rszs,.·.|,-a-ć.,-¬-đa.|...-
...¬,....¬.xv|||.:.|,-ć..|..-,-....,,-.-.....:..-a:..-.-.:.-
-.....,-,.a.t...|-.|.,.,-.,..|.|.-,...:.,.|.,|.:..a:..,...,.
.a..,..-.,.--....š--.,-:.¬.|.š..,.,-č-...,a...,-č.svemo­
guch) -....-.,.Prvoslovnik, :,Etymologicon illyricum ..,..¬.
r+:+.:..-..-.s+:..ać--.:a.-...k.:.-č.ć,.,-,....-.¬..,.
-.¬.,..,-..a.s.-:.,.,..¬.o..đa,-..a.....,-č-...,o-||.
a-||..s:a|.ć,....-,.ž-.-.|a,-|.,m--č-:.ć.os.-,.-..r.|¬.:.ć.
z|.:...ć.v.:-....ć.k.š.ć.o......ć.m..,.:.ć.k.-.ž|.ć.k.č.ćm..š.ć
.:a,o....,-č.,.:,-č-...a:.......a-.,..|...-...,a.,.|-.:...
-,-,..-.--:.¬.|.š.-.-.|..-...a-a,|..-.¬-.,ač.a-:.¬.|.
,.,ak.:.-č.ć,-..a:..,...,..,-|...:.,,..,-..a.a.t|.,-. 20 ..,.,-
....š.....rsr:...t,..|, --,-:-.,..¬.:-.rs+r aa-ča.aš-.:
..-.....r.-..a..,-.|.:.-...,.»U ,-....|..-..||,........,.....
t...-...,-k.:.-č.ć.-a...,-¬,..,-..aa.....:..t.,.:.¬:..
a...,.¬|...:...||-....-......-..-:-..|...-...¬|-....-...¬.
xv|||.:.|,-ć.,x...|-k-..ć.r:+a.m...,.-.i.-.....ć.r:++,...
,..a.,-:-..|,-a...|.t...-...a,-|.|..-.a.-aa|...ć.(Pištole i
evanđelja). a.-aa|...ć.-.....:..:..,.....¬č.......¬|-....-...
¬....ča...--.--,.|..-..:-...........--,.|t..,-,...:....-.
J. Hamm: Etymologicon Ilyricum, >>Nastavni vjesnik<< LI, Zagreb, 1942. - 1943., str. 13. -
36. ; z. Vince: Katančićev Pravoslovnik - Etymologicon Ilyricum, u: idem: Putovima
. . . , str.
149. -151.; R. Katičić: Slavonski pabirci, >>Kritika<< 17, Zagreb, 1971., str. 280.-291.; idem: Matia
Petar Katančić i počeci novoštokavskogjezika u Hrvata, >>Forum<< XXII, 10-12, Zagreb, 1983.,
str. 539.-556.
20 z. Vince: Prvi cjelovit tiskani prievod Svetoga pisma na hrvatskom jeziku - Katančićev,
u: idem: Putovima . . . , str. 140.-149.
218 HRVATI l NJIHOV JEZIK
č.......|-....-..a-.-..a.-.s,..ć.-.-.1495.21 ,.-....,-,..-
k.:.-č.ć,..-.a,-. -.,.:...,.¬|...:...¬,..¬--.šća..:....
,ać.:...-.aa.,..-.:-.¬.a-..-,.ž-.-.,.,-....r...-.|.,-,.¬
.......¬š:....š:.-.¬.k.:.-č.ć-..Sveto pismo -...a.-.,-,..
|..ć--.,-..-,.,...|.a.č........,.,.-,...a...a..-,.-|-....
|.,-......š:....š:.-....-,.¬,-.....-.......š:.-...,at.|.-.
..ž-..:.s..č-.,-.aat.-..-.š...a.a,.š:..............,..,-..a
Biblije |..-.m.:.,-Š....ć.(1858. - 1861. , a-č,
m-đat..,--.....-..-,...-.a.v.a.o.š--.(Aždaja sedmog/a­
va) .ta.¬..a|.,.,-..ć..at..,..-.t-:a-|..-.š.ć..,.,-....č-.
...k.-.ž..ć.a,-......,.|a,-..,-,.Svemogući neba i zemlje stvo­
ritelj) a..a....,.....-.aat....č.--.-¬--:-.
6.3. Književna kajkavština
U xv|||.:..,-ća....:-.¬.:..,-ća..,.....-.-,.ž-.-..:..,..¬-
-..:,-a,|..-.¬a.a..¬.,....-....a.........ar..-,.saš-...
t-a..,.i.¬t.-š.ć.ia..,.|..-ma..|.i...,s.t---,,.s:,-,.-rač-.
:-m.|..,Š.|.t.aa..š.ćs...at.....đ--...,.......a,.,--.a..,
......,..-a.-..a,...-.¬.a....,......,.č.:.:-.,..:....|.¬.
......:......-|.,.,...a,-..m-đa-.,,..a-.,-,...-xv|||.:.|,-ć.
at..,..-ia..,ma..|.22 ..,...:..a,.š-aa..,-.-.č..--...,...
...¬-.š:..............¬-..-.¬,--,a,-...,.a,-|......-...
¬-č.:.:-.,a o,-..-.š:.......¬-,....,-...:aša.-....č....z.
,.-t.(1757. - 1805.), -.,,..-.:.,.,....:.,....a.t.,...a:....¬-
a.,-Matiaš Grabancijaš dijak .Diogeneš iliti sluga dveh zgubljenih
bratov. k...,.....,......a..¬.,s.t---,,..Lysimachus, :..a
a,-..t.|.-..-,-.:...aš..|...|......š:.a..a....č..¬..|-,.,.
¬.
U :.¬...a.t|,a.at.č--.,-..-.-,..,.¬.,-š.-,.a.,..-..:..
a...-,....-..:..a.ž...-.č..:.,.t.,.:.,..,...š:.-.x.:.,--.
ž.|..:t.....,-,-..-..-,.ž-.-.,.|a-....-...-,. r.č-:..¬x|x
21 Z. Vince, op. cit.; R. Katančić, op. cit.; J. Fućak: Šest stoljeća hrvatskoga lekcionara u sklopu
jedanaest stoljeća hrvatskoga glagoljaštva, Zagreb, 1975.
22 I. Fuček: juraj Mulih. Život i djelo, Rim-Zagreb, 1994.
VL POGLAVLJE: Književna štokavsko-kaj kavska dihtomija do 1836. godine 219
.:..,-ć...¬.šm..|.aš.ć,....,-,.ač--,..,...,-:.-..-...a.š:.
.ač.-....o..,a:.-s......:-i,aa-..:va..:.-...ćo..,...,.:.
-,.|,.-|..--.š:....š:.-a..a..-,-..č-..-|..¬.aa.t..|....
¬.¬.,--,.a.....:š:....š:.--m....aš.ć1810. ,.č.-,-.t,..|,...:.
Stoletni kalendar ,-.
ljubav domovine i želja naš domorodni jezik ku�iko izvisi�i j��
.
u
.
mene ge­
nula / ... /. Naš horvatski jezik / ... / pred vnogem1 drugem1 dJcttl se more,
da k diačkomu, hoču reči najpoglavitejšemu na svetu jeziku je najspo­
dobneši.23
v.......,--...,a,-a....,......¬a,-...aa:,-..:ć--.-,-,...
t..:.ć..|,-...k...:. ,.-...ć....,.,-:.,,-...-..:....-,-,...:.a
...,-¬a..aa..:....|.š:.a
6.4. Obl i kovanje jezične norme
x..-a--....a.t.,---,...-a-.a.č..|....¬.zv.-.-·..,--,a
,-....-,.ž-.-., .|.........ž-..........-,...:.č..|...|.,.
|-..č-a,..t|-¬.:..a:.,....a.t.,.......aa.m....s.¬..až.,..·
....a,.,....a,.:.-,..|ažt--.,.,-......,ć-|...:...,..-,.ž-.
-.,,-.....,..:.,-ć.¬š:.........,......¬a.|.:.¬.,.¬:-,..
t|-¬--a,-a-.č---,..|.,-.,....,.....,..a..|:.,-....a..đ--,-
.-|..¬-s.t....¬-..t.-..:-..|ažt--.,-...a:.a.š-,.,,...:.č..
..a¬.-..:..:..-.....,-,..-. ,u...:...,.,..:.,.|-.a,-..č--a.|.
:.¬.,- :.|.,.-...|...:...-.,.a.ač,.¬.,.a¬|-:.č..¬.|.šća
,...¬oat...-...,.-,-¬.č..|...:...av.,-.,...,.-..|.:.-...
|...:...a..-a.š-,.,u...:...,.s|...-.,.,a,-,a.-,..aš...|.
..¬.,--.:.-, -¬.č..¬.¬.đ.....¬......¬..-ć.,.¬--a|.U
a..-..u-..-,...-....,.,-:.a.t.......-:.,.,.a.ač,..-..|...
¬.-.:a....|...:..aa..,-..č-..:s.¬..až.,..-,.:...š:..-
a...,......|ažt--.¬-.·a.,|.¬.:...¬-,-...aa.|.:.-....¬.
23 Navedeno prema: M. Moguš Povijest . . . , str. 135.
24 z. Vince: Putovima . . . , str. 99.
25 M. Samardžija: Hrvatsko sociolingvističko . . . , str. 268.
26 Latinski jezik vršio je tu funkciju do 1847. godine. Usp. IV. poglavlje.
27 M. Samardžija, op. cit., str. 263.
220 HRVATI l NJI HOV JEZIK
đ......�.�..--.¬-:...-.,-,.-a|.,...a,...t.-...a-.,.,-....
c�.��..a.a,..-t-.¬,.-.:.ža|.:.-...,.,-....:-a:.a.,..:.
, -..,.:.........,......,a..,-..č-..:..:,a--,..:.,.-,a,..-t
-.�.|...:...,.,-......,.t.¬.,.....-.,...-...-.a....:.-,-
¬....¬a.¬.đ.....¬a.|.|.:.-...¬a,-...a..,-,..:...¬.,ać-
:-.-...-,...-a---.|....-.-|..¬-

(.�t.-�,-.....,..,-,..:.,..aa.aš:.--.,...,-.:..-.,..-..a
,-..,-..-,-�...,a|...a,..-.¬ž...:a.--..|...,-,at|.....,...
:.,....a.t.,....¬.:..|.:.,,..t|-¬

|

.

..,., �,...--a.i...,Š.,aš..k..|....·a,.-a,....a...,-
.-,....�.t,..|,---1796. ,.a-......¬Temel žitne trgovine polag
narve z dogadajev rzborito po Jožef Šipuš Horvaćanu karlovačko­
me. Vu
.
Z�g�ebu, �ritiskano vu ces. krlevs. slab. biškups. štampariji.
r...-:..,a,-...,-¬a.-¬|,..a.¬-.--..t...a,am....¬.|.,.-a
�.|...a ,|..-.¬-,...-:.ča|...:...,..a|:a.-.,ž...:....
,-¬�v||| .,.č-:..¬x|x .:..,-ć.....t..-....,.a.aš:.--.,.
.a:..:-:..
v
�aukov ljubitelju - ....,.a,...-:.-.....Š.,aš.aa
�.

...-,....-.¬a...,..t.-¬.,-..č-.,.-..¬...-,.k-,.ž...
,-.¬�|.��.,.a....a:-¬.:..a.t......-a,|..-.¬,..t.-¬.¬
:��..¬-..:.¬�..aa..aa,--.,-:.:..-....a:..,...--a.,-
��.�a,..t|-¬.:..aa.t...,..a,ać.:.a.š-,a..:a...,a.až...--.
,-...-a...a..,--..:.-...a..-,-..--,...,-a..-.-,.,.:-š..ć-a
.,...�a¬., -..-,a.--,..:.,.-,-a,-a-.č--.,.-....|,..š:..-..-
--,.:..-..a..ž.....-.|a-....-...-,-......,|...:...,.a.aš
:�.Predgovor ,--.,...--,-,...¬..a-.¬.¬.,-š.-.¬..,......
........š:.......¬.......č..¬a.,..-.:.¬
Kajti naš narod pako kako govori, več spomenuo jesam, z nikakvum
re�ulom
v
do�o,čano još nej�ade, kakvog dijalektuša vsaki v pisanju
km�derzat1 b1 se moral, vec se radi ovakova manjkanja razumivati
moze
:
aa �o do one dobe vsakome na volju ostavito jeste, dok se i naš
slavm Jez�k pod svoje kn i ž evne regule zjedinit, vsigdi primit i uputit
ne postavi.
28
. .
l a �cz�owa: ]OSip Š!pUŠ z Karlowca - uczen Schlizer, u: Slawistyka niemiecka a kraje
s owwnsk1e, Warszawa, 1998., str. 101.-103. Tu j e i literatura O predmetu.
Vl . POGLAVLJE: Književna štokavsko-kajkavska dihtomija do 1836. godine 221
u..a,-.š.--,..:.,.-,-,....|...|...:...,-.....a:...-,...
..-.,..¬,-.-,-¬.č..,.,-....a..,-¬a|,aa.,....-...|.č.:.¬
a.,.|-.:.¬......anjihovi pismoznanci i knjigopisci .:....|.,......
...¬....a¬|,...,...,-a-.č..,,-....Š.,aš--,.,.-.aaa.ć-.-
š:....č-.a.,.a.:.au...:...,a-.,t|.ž.,taaać-..:.·k.a-.š-,
....-.,-...a.,.šaa,..,.¬..|.¬..¬.a.:..-.|.,--.a...---
,.,..-ač--.|,aa.·..,.t.-..č..:.,-,.....:..,...:-.ač...-
o-.-:-.-.:,.a.-.-...-Š.,aš-.-t..ša.-.,.a.--1815. , a..
..|..-aa-ča...,....t-:a-.m.|.-...ć.(1796. - 1861.)29 Reč do­
movini od hasnovitosti pisanja vu domorodnomjeziku.30 x,-,...,-
,|..-.:-..a.,-a.,-:..-.,.-a..t.....,-,.-...a.a,...t....
,-,.,-....aš....:.a.,..-.¬-ž...:ak..,..¬,-...,.:..aa:..
..¬.š|,--,.m.|.-...ć-...a.....|.....,...-.,.-a...-:.č..|-.
..a..o....s.¬.,.-..:-.a..-¬--.|-...a.r..-.a...x.,-¬....
r-,.-.......,.-.....-..-|-,.,|-a-.¬..,-m.|.-...ć....¬.
a..a-.-:,.a.-....a.,-|...:...š..|.:..t.....,..:..|,.-..a
.-¬.,.-.,-..|....-.,-a.-č...,....¬.đ.......,.,-,.,..¬.|...-
,.č..t...m.|.-...ć-.,-,..:a..:,.-:|.a...a-,..|....¬.|...,-
-,-,..:...:.:-.,...--...,......¬-.--¬..a¬-,-a.,-.-ta
aać.|...:...,-.....a..aš:....š:.-..,-...aaat....č.-.-,.ž-.
-..:...,..,-..-,.a,-...aOsmana ..,.,-.t.ž....o.a.--1818.
..,.-......,-,.-at..,-žta....a...-,-:.,.a,-|.u.,-.a..,.,-
:.a-.,.....Znanostih i narodnoga jezika prijateljom, a,|..-.¬-.
š:.......¬-.,..-.,-..a|,...a.m.|.-...ć....-..a|...:...,.
,-.....a.t..-š:......a..,.¬.-u...:.¬.,a.,.-...¬.|až.:.
o.a.--1832. .t,...,--..aa..a.a,.a..a¬--:.a..,.¬..-
-...a.,.:.-t...a...-,.-,-¬, -..č--a..,-..:.:-.-a,aća,--.
29 Antun Mihanović je autor stihova Lijepa naša domovino, ojjunačka zemljo mila (1835.)
koja je od 1862. hrvatska himna. Osim toga, otkrio je Zogrfsko evanđele na gori Atos te ćiri­
lične spomenike iz XIII. stoljeća (Collectio Mihanovićiana u arhivu HAZU), kao i glagoljični
fragment: Mihanovićev odlomak djela Apostola.
30 T. Matić: Mihanovićeva Reč domovini od hasnovitosti pisanja vu domorodnom jeziku,
Historijski zbornik, Zagreb, 1949.; S. Damjanović, pogovor fototipskomu izdanju Rech do­
movini . . + , u seriji Cymelia croatica, 2, Zagreb, 1985. i 2008. Usp. i J. Vončina: Rani teksto­
vi Antuna Mihanovića, »Croatica<< 26-27-28, Zagreb, 1987., str. 261. -270.; J. Očak: Antun
Mihanović, Zagreb, 1998.
222 HRVATI l NJI HOV JEZIK
š:....š:.-a...-.taaać..,ć-|...:...,-...r...a..a¬--:-.,.
...,--...:.-...¬-,...-......a,.i,aa-..:.o.,..|..-o-....
,rsas rs++,..,-t......,....Genius patriae super dormientibus
suis filiis ,oa|a.¬...--..,.ta.,--.a...,.¬a.-a..¬..-...¬.,.·
a..,.,.a:..,.....-...a-.tađ--,-...-..-.,.......-,-.,a
t...,.-¬.a.¬...-.:-».t..,a...a,-a-.č...-,..a-.,.,-đ.
..-,....,-,.,-.... r.-a..ž-a,-a.-,...-,-a.,..-..:.u...:..-.
o..¬...,-.s....-.,-a,-a.-,-...a..,-¬aaat....č...--.-:..-
.........-...-.-¬--:.:.-t.,a,..:.:...-...¬taaać-,.,-.....
--..¬.,....-.,..--,...-,.ž-.-.,...-.-.:.--.,...,,..,-.:
..-.č-.a,aća,--.š:....š:.-a....,-.,.,.-,-.....č.:.|a.,..-..
:.a..-.č-...¬.,..a.:...¬.a¬,-:-.¬.,-š.-.,-...
o.a,.č.,-.,-š--,-,.-a..ž-,..|i.-..o..š....ć,r::a rsss,.
, -a.-.a.a-...,....đ........,.,...-·...a:.....,...-Diser­
tacija iliti razgovor darovan gospodi poklisarom zakonskim i bu­
dućim zakonotvorcem kraljevinah naših. U :.¬¬.-.|-.:a,...·
-.¬-.š:.......¬-..,...,....,.-a.:...,.a,a:-,....-...¬..
o..š....ć:..a.
Ja odaberem za moj razgovor naški jezik, želeći dokazati, da mi narod­
nog jezika imademo, u kojemu sve reći moguće jest, što srdce i pamet
zahteva. Dijalekta pako ovoga kao običnoga u pismoznanju starinsko­
mu i kao punijega izvolio jesam. 32
o..š....ć.....,.-t.č....,.......taaać........,-....a.t..-
š:....š:.-a.t.,-,-..--:-..:...,..--..š..--..:...t.,-,-..--..-
.,ć-a,...t-až...:a..,....a¬.,-..-,a,-.
Slavonac, krajišni Hrvat, Primorac, Prikupnik, Dalmatinac, Bosanac, Cr­
nogorac i oni Hrvati, koji se Wasser-Kroaten zovu i po Madjarske zemlje
rasute jesu, jednako govore.
r......-.-.,..¬--a:..a...,a,-......,.,-.a.t...
sve knjige starije, koje u Zagrebu, Požege, Splitu, Mletkih i Dubrovniku
utišnjene jesu i mašna knjiga senjske i drugih primorskih biskupijah sve u
�¯´¯ =¯´¬�¯¬-¬-´=~-.
31 z Vince: Putovima . . . , str. 208.-211.
32 Svi su navodi prema Z. Vince, op. cit., str. 210.
Vl . POGlAVlJE: Književna štokavsko-kajkavska dihtomija do 1836. godine 223
istomu dijalektu lijepo pisane jesu, i jere ovoga dijalekta nigdo prebivaju­
ći u drugom kotaru ne promini, gdje protivno, oni pomiešanoga dijalekta
govoreći svojega odmar kao manje krasnoga s ovim promine, kad se ga
nauče, kao ja, koji u Zagrebu rodjen jesam.
o..š....ć:a¬.č.a..¬.,ać-.:..--..,-č.a-,-,..a:-..:a
·.---.-.a.-....,--.,-.-.-a.....¬-.:...¬a..-č.....-..a-.
...--.š:.,-,.-¬..a:..aa.....-ć-·,...-:.,....:.-,-.....-,-
,...|a.a...a,..š...:. ·...,-.š,-...a.:...,-a.t.|.a-. ,.t..
,-.:.--ž-..-.š.¬..-..¬-
o..š....ć-..Disertacija ...¬a.,-...,-...a..a.ž....,...:.č
..,..,-.:.:....-,.v-...-|....,-..,.a,...,|.....:......-,.:.-
t.a,-a.-.:.u...:..a.s....-.,a.o..¬...,a.v.,-a...,.-a.s.,-.a.
a..a..--z.:.¬t.:.-t...a.ć.a.,....,ač--,.s...--.,-.,.s.t.,-.
aa,....-.a.,-..t.t.-.,-
k.-..-:--,-,.:-.-a:.¬.¬,-.a,.č-.,....a.:..-ć.,.¬-
-a:.t...a,m....¬...,.-v.|....,r:sz rsz:,··..,.,-a..:.-...,
,....-...rsr+ ,.......-ć--.:..-.,...a,.,.-,-a.¬----...a
--.-,.ž-.-..:...:...|.-,.,....,-č...lingua illirica :-|...:...|
,..,......|,......-...|..,.,..,.a.,a-...,-đa..t.,.:-,..š...:.
-...a-.,.,-....v.|..č-..Poslanica ,-.,...,.,.,-...a..,.a-.
:.č.....č.:a..,....a.¬.č..:.ća..,-,.:a....-......:.t.,.:.:...
...:..ća...-..,..-.,.......:.··
x-.t.č-...ž.-a.,.đ.,.....:aćaa..,a|...:...,., -....
a:.¬,-...a.t.,at...-,-,...a..đ--,-.....t..-.,.,.-a¬-
:.a..,.-t.č.ak...,-...a...a-¬.,a.-.-..:.(Regia scientiari­
um accademia) s .:aa--.,.rs+z,.a.--r.-a....,.,-.-.ž.
...:-...:.-...¬-.m.:.,.s¬.a-.··|.:-,.a.--(l l . .:aa--.,.,
ia..,sa....-.v.a..,..a...as.t..a,--.|...:...¬,-...a...-
33 z. Vince: Djelatnost Maksimilijana Vrhovca na kulturno-jezičnom planu, u: idem:
Putovima . . . , str. 165.-171. Ovdje je i detaljna bibliografija.
34 Ilirski, tj. štokavski prijevod iz 1837. tiskan je u >>Danici<< pod naslovom Poziv pokojnoga
episkopa Maximiliana Verhovca Rakitovackoga na sve duhovne pastire svoje ep isko pie, g
1813 izdat, navodi J. Vončina: Jezična baština . . . , str. 298.-300.
35 M. Moguš: O početku visokoškolske nastave hrvatskoga jezika, >>Jezik« 43, 4, Zagreb, 1996.,
str. 121. -129.
224 HRVATI l NJI HOV JEZIK
.....|...a.....,..t..-.¬,-.:.podkapetana. |..-ka.a.,-..ć
s....-....a.ž..,-as.t..a,....:-.rs++,.a.--U ..,-,ars+s
,..t..a-¬.,., -.:...--.,.....:-a..za jezik hrvatsko-slavonski
č.,.,-,.-a.:.,-..t.........,..¬.:.č...v,-......a.ta..ć
o.a,..t...a,-....-,.-.,.a.ač,a.-|..¬...-,.,..:.,-ć-,-..č
--..:a...,--.:.a...a..,---u...:..---.t.č-.,-,..a.-..:....
..č....a,..¬.:.č.....-.....,..|.o..¬.:..-..,-č-...,-a.-..a
.-a.š-,.,...ač-......:.-a..a.....,ać.¬-..¬.¬·
...a,..,-..-,.š:......-,..¬.:..-.š:.,-a.....-...-a..,-
:.,.a.,..-.:.a-..-a--.¬-...a.t.,ax,-,..a.aš..--,a,..a.
-.,-......š:..-.¬..t...-...|..-,-.....axv||| .:..,-ća-,-
,.., -,...ž.,--.t.č-..,.č...,.,a...-.a,-..k.č.ć.m..š.ć.
(Razgovor ,,...-...-...a...,-,---,..¬,-:-.ač...:...a.a.-a
-..¬am...t..,-.|,-:..,......|,..¬.:...,.:,-č-:-.....,.
xv||| .:..,-ć.··o..¬.:..-.at..-..¬..:..-...a.-,....a.a.:..
.,-č-...¬.a..-.a:.,..¬.:..-|...:...,.,-....,...---.:...
,.-...¬-.-,-¬.č..¬-...:.-...¬-..a-..-.-.a.a,.¬.:..-.¬
,-....¬.a..,.¬.,-¬-:., -...t..|...:.......-,.am....,.-.,
:...,.-...,,..¬.:.....a.a,....:..¬...,-.,..-.č--t..,,.
a.:....|...:...¬-,-...a,-.,-,.-a¬-:.,...t...:..-.,-..č-.
.a.:..zt.,:.,.a--..¬,..¬.:...¬.:...,.-...,......:.-...,.
, -....--¬.--..||...:...|,.a-ž......:-,...,..-,.....-.at.
...ž--.|,..a,-..r...,..¬.:...a..,.,,-¬-:.,-.....¬.|...:
...:-.,-s:..č-..ć-..,..¬.:.....rsrz ,.a.--s.t....¬-.¬,-
.:..a...-,.:,-ča.,..¬.:..-¬.ž-¬.,.a.,-..:.-.t...-..-.aa
t....č.-......-..-.a..¬.:.-..-x,.|....a.a:...t....:..-.....
u...:.x..:..-.a...,...ač-........š-ač--,-|...:...,.,-.....
-,...¬....-..-......ač--,-.:..-.,.,-......u...:-U -,-¬a
.-a.....,..,-a-.,.a.,..-.:.,-,......-..-,..¬.:..-,....a.-
a..¬...a.t....t..,-ž,.a.a,.|a.,..-..:......,-t...aaat..
36 Z. Vince: Gramatička i leksikografska djela 18. stoljeća. Neobjavljeni rječnici, u: idem:
Putovima ... , str. 66.-71.
37 B. Tafra: Tragom hrvatske gramatike, u: eadem: Gramatika u Hrvata i Vekoslav Babukić,
Zagreb, 1993., str. 12. -27. Rad osim obrade pojedinih gramatika ima i popis koji obuhvaća
40 gramatika tiskanih do 1876. te detaljnu literaturu o predmetu.
Vl . POGLAVLJE: Književna štokavske-kajkavska dihtomija do 1 836. godine 225
..č..¬,..¬.:...¬...,-.a.¬..-......-a..¬.:.-...t...-
..--.-¬--:-.č.¬-.a,..:....-.a.-đ--..:a,.-,-.aa.,..-.:-..:.
o.a.:-.......-|..¬...,..|...:...¬,-...at..-.a-.,.¬---.
,.a.-..,-.a..,....a,........--...,...-..:a-..¬.:..-.¬-
.¬...ai-a-..a:....|č-.:.|-.,.¬--.t..,-...,-:a..--- ..
t-.:..--..,-č.
ta:..,..-t...-..-,..¬.:..-.Prima grmmaticae institutio
pro tyronibus illyricis accomodata, :....--av---..,.r:rz .r:+s.··
t..,-..¬.a.t.ć..,-..:.-...|...:...,..¬.:...,...-.-...
:.-...¬...š:.......¬.a..¬..¬......č-.,-,...-....,-a-ć.,..
¬.:...z..a.t.ć.·o..¬.:...,-a¬,-:-..:..,...-.,.,....--,.
.,...-,...,..-..a.aa,-..¬.,......,,-.-...-.š:.t..-¬.,..
.¬.:..:.a-|.-...,.¬-..¬.:..--,..¬.:..-ta:..,....a.-đa,-
a...-..¬-.,-..č--..,...-..:.a:-¬-.,---a.-,.ž-.-.¬a,-..¬..
š:..-...-.,-|..¬a..........,-:·,.š....š:.a.t..,....,.ša-..
..:a..-.,-.a--..|a.-.š-,.|.:.-a..a...,...,.:.-.č-...a.-
đa,a...načelo autoritetnosti - :,...:-..,..a.:a.-.,..a:...:-:.
....-,.ž-.-..a:.....,....:-..,.
s.,-a-ć.,-t...-...,..¬.:.č..i....s.:...ć,Š.:...ć,i,ataš..
,a¬..r:z+).·.a:..a,-..Gramma tica latino-illyrica ex Emanuelis
,v---..,..r:r+.,.-...,--...a.-,.r:+z.r:sr)U -,.,.-,...,a:
t..,-ž.-..:....ao--,.-ah, š:.,-a....aa.:..a...,.¬t...-
..-..........-..-,..¬--..:...a.:.,-.,-a.-.a..,a¬--.:.a
...,.....|a-...,.h - ,..|-¬....|.--¬. a:.¬--..:...a.·š:.
ć-,..-t-aa..,a.¬.:........-.|...-
oat....č..,..¬.:....-.,...-.-.:...,.-...¬-.,.a...a
-.k.š.ć-.a.a.a.:..,-.,-č-..ač.,.,-.a:......,.-t.a-...o-...
a-...(rsss r:+:)·U -, -,...,.-...,....Instruzioni grmmati-
38 D. Gabrić-Bagarić: Jezik u gramatikama ... ; Zbornik o Tomi Babiću, urednikA. Jembrih,
Zagreb, 2002.
39 D. Gabrić-Bagarić, op. cit.
40 Više o tome vidi u VII. poglavlju.
znanstveni skup Isusovac Ardelio della Bella 1655. - 1737), Split-Zagreb, 1990.; B. Tafra:
Mjesto Della Belline gramatike u povijesti hrvatskih gramatika, >>Rasprave Zavoda za jezik«
16, Zagreb, 1990., str. 263.-274.; J. Jernej: Struktura Della Belline gramatike, »Filologija<< 19,
226 HRVATI l NJI HOV JEZI K
cali della lingua illirica ,v---..,.r:zs,·.,..a,-.,-......š:....
š:.-.(vjetar vrjeme, vremena, ....vrime; tijeh, stadijeh). k...:..a.
a ..|....,.,-..:..ž.....-,-,....-.č--,-..|...:..a,..¬.:.č.a
¬.....o-...a-...-.,-....a,.a.t..,..¬.:.č....-...č.......|.
....,...,-č...t,.š-,....,-,-..č-.|,.,.......,.-..--,....a.,..-
.,.-.....,- z.,-a-...,-č-...¬..č-¬ać-t.:...,-č....-.,-.:.,-
,..¬.:....¬....-...a:,-..,-.,..¬.:.č..-..-.....,..|-..:.¬-
.-..t......-,-|...:...,..:.-a..a-.,.,-....
s....-..-.a,..¬.:..-t..-.:.,.č--,-.-..a.¬..-..¬.|a-...
,a,...ač-...--,..a..až..-....,...ač-....ač--,-.:..-.,.,-..
..:-.a.¬..-..,-č-.č..a..a..-.aa..,-..č---,-¬.č.......-
..-.,-.,--,.|.....a.ć.t...a.....š.,aač--,--,-¬.č..,.,-....
|...:...¬..,-...¬...,..a.-t.......ta.:..u,....am.-..|.,a
,a..a.,.-...ć.mts-.....ć,....až..-.a.x.,-¬..¬...,..až-
.,-..a,..-.:.|...:...,m i.-.....ć,o..,-..č--.....-..-...,
.....-,..¬.:..-aa.a,.,,.......xv|||.:..,-ć.t..-.a..,....
.a,....-.,...:.č.a., -..č-a..:a...,aa..,.,,--,-¬.č..t..,..
.a:.-a:.a.š-,-¬,..-.¬ž...:a.,...:...,-.¬.-...:....-....:.··
r...,-t...,..¬.:...a..ž...a.,.-...ć.Svašta po malo iliti
kratko s loženje imena i riči u ilirski i njemački jezik ,m.,a-ta.,.
r:sr.z..a....,....r:ss,··ta:..,a,--.,....a..:.č--.š:.a
.....,-¬-.-a¬.,.a.š-,-,...:..ž-.-ć.,.¬.ć....,.¬.-¬.,...
¬.aač--,a-,-¬.č..,.,-....o-.,-....:..¬...·.a..-,.,.
¬...-....č-.....a..,-,.-..:..-.....-..-,..¬.:..-.,-.,-...¬
,..¬.:.č..,..,....¬....-.a.,a--...a,...ač-..a|...:...
-,-¬.č...,-č-......,....-.,-.....t...a,.........a....-,...
Zagreb, 1991. , str. 23.-29.; M. Kravar: Staro i novo u Della Bellinoj gramatici, »Filologija<< 19,
Zagreb, 1991., str. 13.-22.
42 II. izdanje, Dubrovnik, 1785 . . Samostalno izdanje gramatike: Ardelio Della Bella:
Principi elementari della grammatica illirica, Ragusa, 1837.
43 M. Samardžija: Hrvatsko sociolingvističko ... , str. 261.
44 Lj. Jonke: Jezikoslovni rad Blaža Tadijanovića, >>Časopis za hrvatsku poviest, jezik i knji­
ževnost i umjetnost« II, 1-4, Zagreb, 1944., str. l. -19. ; idem: Tadijanovićev hrvatsko-nje­
mački jezični priručnik iz g. 1 761. Orbis scriptus. Festschriftfilr Dmitri Tschiževskij zum 70.
Geburtstag, Miinchen, 1966., str. 403.-409.; Zbornik o Vidu Došenu i Blažu Tadianoviću,
Osijek, 1981.
Vl. POGLAVLJE: Književna štokavske-kajkavska dihtomija do 1836. godine 227
¬. ua..aa.-..a..a:.....t..,...,-..č-a..,...-..:.č..:.ća
..a.,.-...ć,-t..,....,-..č-.,a...:··:-,-...,....,..-.-.č-..
,.-a..,..·.-...,.š.....,.....š-
ta:...¬.,š..-.,-,..¬.:..-,-.szz.:..-..-,t..,-m.:.,.
t-:a-s-.....ća...,-:.Nova slavonska i nimačka gramatika -
Neue Slavonisch und Deutsche Grmmatik ,z.,.-t.r:s:.a-čr:++
.r:s+,·s-.....ć,-a..¬..,..¬,-.-..ričnika dalmatinskog F.
v..-č.ć..ričnika horvatskog ,¬.ža.i.¬t.-š.ć-..,o..,...-ć--
....,ač...|...:...¬a,-...a..a.ž....¬-đa..:...¬...,..-,-,.
.-¬..|...,.,-...-:...-..,-č-......,....--.t...-ta:..,-a.-..
.,....:-,...,-ž.../--ž.....,..a,...t-..¬,--.......-.č--.-.
,...........a.-|..¬...,...,...,-.:....--.:.a-,-,..aa.,..-.:a
s.-.-.....-..-,..¬.:..-:-¬-.,--...a-.,.......,š:....š:.
-.......-.,...a.č-.a-,.¬.,.,...,a,a-.....¬..,-.....¬....
...:-..,--..a.....-..-|...s-.....ć:..a.a.a...,.,,..¬.:.
..--ž-..t.:.....-.a....,·--ćaa...¬at.:.....-.š.-,··.a.
...:..¬.ž-,.....:.....|.ć-,·o.......¬a...¬.,.o..¬.:...
--taa-,.ćaa..--,.-...a--..č.,.:..t...:...t.č.,-.,.....:.
|.ć-.,.¬--.¬.ž--,..,..,.-a..ž-,.-....č--,-,..-..-....:.
:.a.,..-.:.x..¬-..-..a.......a..¬-đa:-...,-..-.-,..,-...a
(znanje) .,-a--..,-..č--,....-.,....--,.(običaj, običajno govo­
riti) .a.a,-.:..--s-.....ć,..¬,-ća,-,..:.,.-,-,-..č-.,.a.a
...,..:a.....:....-,-.:.-a..a---..¬-.:,-..:.-..,...-.,..
.-,.ž-.-.,.,-.....-.aa.,..-.:-.¬.t....¬·t..,..-.¬a.t..
....ač.:..-.-,-.a.t.č.,..a.,-a.a,.š:..-č.-...a.a,.š:.t..-
...č.-.:.¬.,.....č.-.:..¬...-......,.-a.s-.....ć-..,..¬.:...
........a.a-,-,.....š-·a., ..-.:-.,.-.-,.ž-.-.,.:......š:..
m...,.-i.-.....ć-.,....,-Neue Einleitung zur slavonischen
Sprache ,o..,-..r::s.r:s+,Anleitung zur slavonischen Sprache,
r:+s,

··.a.--....-a..,..,--.,..|. ,....,....,..-.,.a.:..
¯ Usp. moto ovoga poglavlja.
Bibliografija je i u bilješci 18.
47 Svi citati iz: J. Vončina: Jezična baština ... , str. 173.
48 Zbornik o Marianu Lanosoviću, Osijek, 1985.
228 HRVATI l NJIHOV JEZI K
s.a,.-aa.|¬.:.-...|,..¬.:.....,.č.-,-:..,-..č-.|.:.-...
:.|.,.-...|...:...,..¬.:.......,.xv||| .:.|,-ć.....-.Slov­
kinja i...,.ia..-.(Grammatica Illyricae iuventuti Latino !talo­
que sermone instruendae accomodata . . . Slovkigna slavnoj slovin­
sko j mladosti diackim, illirckim, talianskim izgovorom naprvgle­
na, v---..,..r:++,·u.a..,..a,-..:..-,-,...-|....,-č-..( Ca­
lepinus trium linguarum). ta:....a.¬..r..¬.š:--....,Š.t--...
,...a,..,-¬.:-..,.|..:.,.,.a.ač,.:-,--.,....č.......š:....
....a,|..-.¬........,-č-..·
o.a.:...,-č-..ai...,.v.|:.ć.¬.|., -Grammatica illirica
,a-č.rsa+,..,...¬|...:..-¬..|.|.,.,-...-:...-..,.-..:..|,.
:..a...,a|...:...|,..¬.:....-,.a..t..a-..:......o-- .,
......:-..,.,.a,-|--.a-.|.-...,-.|.at..,a,.a-ž.v.|:.ć..a..
.|.č-.....s-|....ć....|..-..¬-đa,....-.,.,-......,..-...|.
.a,-a...|.č.:.¬.-,.,.¬..-¬|,-.:-.-,.ž-.-.,., -......,.,--.
¬.,--,--š..|...-.¬|,aa.¬.x.....,.iliričkim ,-....¬..,.,.
.a:....a¬.š|,--,a¬....¬.:...,-č......|a.,.|-..:...,...:.č-.
,-.-.|.....,.:-..¬..|.-,-,...,-č-....,-..-.-,..,.,.-:|.a.|.
.a-.|.,.,.|...:...|.|.....
oat....č..,-.Grmmatica della lingua illirica, ..,a,--.:.
|.,.-...¬,-...a-.,......|.,.-.r..-.-...m....t,,--a.-.
,r:ss rs+:,·ot,..|,--.aoat...-..arsas .-...-:.,...š-,-
,a:..t-..|,.-.,rszs . rs+s .rssa,x..:.|.,-,.-..aažt.,a
t-.-.:...||.....|,....-..,..¬..š.|.ta,a.:.m..¬.-:....,-¬a
,-.,...-ć--....,.¬.-...¬.....:.......|,at|,--...¬-.--.
|...:...,.,-....u,.-a,....a.a:..a.-......,-,.,|-a-...
.|...¬-đa.|..--...¬,-....¬...,-,..,-k. || ...a.,-|.-.a.,.|-.:-
.a....,.|,....č-š...|...č....|.....r.:.-,.,-..-,-,.aat....č
..a.,.|-.:č.,a,-a|.,aa.,..-a....-.¬..,a,-..,.č..--..a.
a..-..¬...:.č..a.,.|-.:.|.a:.|.,.-...¬- :....-...a.,.|-.:
49 Jezikoslovac fraJosip Jurin. Zbornik radova sa znanstvenoga skupa, Primošten-Šibenik,
1999.; D. Gabrić-Bagarić, op. cit.
50 Z. Vince: Putovima ... , str. 69., a tu je i literatura o predmetu.
5
1
Z. Vince: Gramatika Franje Marije Appendinija, u: idem: Putovima .. . , str. 159. -161.
VL POGLAVLJE: Književna štokavsko-kajkavska dihtomija do 1836. godine 229
o..¬:.,..,-...oat...-...t,,--a.-.,...:..,-ća,-.·a.|¬.
:.-...t...-...¬-a.,.|-.:.¬k.........|až.|..a¬a.-,.ž-.-.
a,-|...|..,-.....|..-...a...¬-đa..,.¬.-...a.k.š.ć..Š. :... ć..
a.t.ć..m...|,a.o-||.a-||a.ia..-..v.|:.ć..s:a|.ć..,.¬t.-š.ć..
a-|..:--...,.č...s|..--.. ta.¬.a.|...č.o..¬.:...,-.,..
a,|..-.¬,...-.aat....č..¬š:........,-......¬a.,.|-.:.¬
v..,-a-..::.a.š-,.|,..¬.:...t.|.,-...|.č.:.....-,.|...
..,--..š:.m s.¬..až.,.·..-.:.:...a..-:-..:a.t..a-t,,--
a.-.,-.-,..¬.:..-..,as-š-:..at..,.a-.,t.|,-.a..,.,v.-.-,..
,..a,-,-a.-.·,...,-.-.t.t|..,..|..a...,-a-..:-x-.a¬-,...,-
.,..a.,-.-...t.i..¬-....,-¬--..:.-....,.....-.,-...t.
|..-,.-.--:.:...-,..¬,-..-a.š-,-,.-.aa.,.|-.:-.,.|...:...,
.:.-a..a.
o..¬.:..-.:..-.|.a:...,--.a||...,.-...|.--,./ž.|..:./
.a.-..:..-...|-,-.,-,...-....Š.¬-s:..č-..ć,r:s+ rss+,.··
..-ć--....i..-..a:..,..¬.:..-Nova ricsoslovnica iliri(ska voj­
nicskoj mladosti krajicsnoj poklonjena trudom i nastojanjem Shime
Starcsevicha xupnika od Novoga u Lici ,...:.rsrz .z.,.-t.zaaz,
o-.,--..:.|.a...,-¬-||.....|,....-..,..··........a,-.-,-
..--..|...t.|.,--.¬.,--,--.|...:...,·..,-.,¬|.a-ž.-..v.,--
...,.--,..-..:.:-¬-|,.-.,....--.,.......,š:....š:.-.i..-
s.,-.:.-a.,.|-.:-.|...|....s:..č-..ć,-,..,...,-a..,-a.-.:..
,-....(slovinski ili ilirički jezik) a:-¬-|,--.-.-...a-.¬-š:....
...¬a.,.|-.:a..,.·a,....--,a¬-.,.¬-đa.---...|ača,-- x.
,...,-¬,-.:..:..|,......š:.-ar.......--..-|..-......-.a:.
.-.s-|....ć..o.š--..k.-.ž|.ć..v.| :.ć..:ax,-,...Nova ričoslov­
nica t.|.,-,...|...:...,..¬.:...,...-.-.|...:...¬,-...a..
._=..�..=.==.
52 M. Samardžija, op. cit., str. 265.
53 v. Anić: Akcenat u gramatici Šime Starčevića, >>Radovi Filozofskog fakulteta u Zadru<<
7, Zadar, 1968. , str. 70.-88.; Z. Vince: Zasluge Šime Starčevića za hrvatski književni jezik,
>>Filologija<<, 7, Zagreb, 1973., str. 157.-201.; idem: Jezična pitanja u >>Ilirskim Provincijama«.
šime Starčević, u: idem: Putovima ... , str. 1 14.-131 .; Z. Junković: Šime Starčević ifonološki opis
novoštokavskih naglasaka, »Jezik<< 25, 3, Zagreb, 1977., str. 80.-85.; B. Tafra: Jezikoslovac Šime
Starčević, Pogovor pretisku Nove ričoslovnice, Zagreb, 2002., str. 127.-177.
54 Istovremeno je izišla i hrvatsko-francuska verzija: Nova ričoslovnica iliričko-franceska,
Trst, 1812.
230 HRVATI l NJI HOV JEZI K
|...:...,.,....-...s:..č-..ć,-,...............,....-...š:.
......č-:.-.....--.:....a.:...a...ak.š.ć.s-|....ć..a..,.|.:..
-.,|....r...,-,....|-..,....a-.|.-...,a,-a-..:..-.|..|.ž-
-.|,..a,-..(Mlda mlda još nije dosta mlada) - mlda - .|.ž--.
,..a,-..mlada .¬--....mlada ,-a-..:..-.,..a,-.s:..č-..ć
.--.,-a.ž....-..-:-.,.,......--,.,-a|..¬a|...-,.-.č-..
|a-....-...-,.,....a.,...,..a.:...-,-¬aa.a.,-...-.aa.,..-.:
-......:-.o..¬.:.....a.-.a.|...-...,..:.,..|.,.-.,..š...|.
,--,-..-a..., -a-..:.¬.:..,ać.,at.|,.¬.a..,......,.i a.|¬.
:.-...,.,....,...
¡..a...,a.....-...|,..¬.:...s-.....ć..i.-.....ć.-..:..
.,.|,-,.:t..,..,-a...ć,r:+s rsss,·· :.,......,.,-rszz ,.
č-.,...:.a,-|.Slavonische Sprchlehre, :....-.:-.rs++,.a.--.
..¬.,--,--.¬-..|...¬.,.k.,.:....a-.,....aGrmmatik der
Illyrischen Sprache, wie solche in Bosnien, Dalmazien, Slawonien,
Serbien, Ragusa etc. dann von Illyriern in Banat und Ungarn ge­
sprochen wird ,aaa.¬rs++ .z.,.-t.rs+z .rssa,r..,--.š:.,-
,.č-.,...:..,..ač....,-,..¬.:..-.....-..-.aat....č.-.s:..
č-..ć-.a.-....,ak...až.ć-.ask...až.ć-¬,-..a..ž..a.-.-
.:.--a...-.,.-a--..,aa..,-a.,-.--a..,...-..:...,.|,.,|-a.
.,-a.-.:.--..:., -......,.,--.............¬..:.¬,--.....¬
.ta|..ć..,-.....,.¬.-,.......aa..-..o.|¬...,..s|...-.,..s.
t.,..oat...-..a.v.,..a.-.k.,......,-u...:...a.|,ač--.a....
...,-...:-.a.|,-a-ć.¬..a.-,.¬.a.|.ć,-|:..a.-:.a.t...¬.:-..
, .|.,.a.ač,...,-|-u...:..-.s.t.,-:-:....,...:........,-...t|.
a.,..,-.,...:...¬....,.|..:.:.,.......a.,..-.:...:...š:....
...¬-.,|..-.¬.a.:...¬v,-.a,ać.a..,-a-.č.........,-...s.t.
.u...:...¬.:...,-a.t.ć...........-ć.-...,..¬.t.|.,.,.a-.
...¬.U ..:.-..a,-a.-.--a:..|-.,..|-¬y ..,.,-.¬....:a|a-.
..,a..........rogato e (e) ....-.č...-,--......,.........,....
,.,,-......,..-|.-...,......--...,.jata.
55 Z. Vince: Gramatika IgnjataAlojzija Brlića, započeta god. 1822., O. idem: Putovima + . . , str.
151.-154; I. Pranjković: Gramatika Ignjata Alojzija Brlića, >>Jezikoslovlje«, 2-3, Osijek, 1999.,
str. 170. -181.
VL POGLAVLJE: Književna štokavsko-kajkavska dihtomija do 1836. godine 231
m.|.t..,--...-.,-..,.....-,..¬.:..-,...--.a-.-,-¬.č
..¬,-...a r...:....-...,......,..¬.:....·-.¬., --,--.
x.,-¬..¬...,.ž-|--.ač.:...,.......t.|.,-Einleintung zur kroat­
ischen Sprachlehre fir Teutschen ,v...ža.-.r:s+,..,a,--.,....
|,-...,s.--:¬..:.-,¡.,-,..¬.:....,.........:.,..|.,a.|.--
:..a.¬..|...,.,a..|.,-.¬....--..,.....--.-¬--:-.š:.,-t...a
.-a.š-,-¬aa|a.a.-,.ž-.-.,:..a...,...,......,.,-....
z.:.¬r:+s..|...,..¬.:...r..-..k..-.,.Kroatische Sprach­
lehre oder Anweisungfiir Deutsche die kroatische Sprche in kurzer
Zeit grindlich zu erlernen. s|.č-....a.|...-...¬,..¬.:...¬..
a-,.,.--......|...:...-,-¬.č...,-č-...a.a,.a.a.:..i...,
m.:.,-.-ć,a,-rsra ,.-..a...-.....Horvatzka Grmatika oder
kroatische Sprachlehre, .-.,....,-.,..¬.:..a-,-¬.č|.,.,-....
-...,......¬-,.a...a-......-..-,..¬.:..-
o.a.--rszs i...,Đa....-č...t,..|,a,-..-:...:..-a|...:
...-,-¬.č.a,..¬.:..aJezichnica horvatzko-slavinzka za hasen
Slavincev, i potrebochu oztaleh ztranzskoga jezika na rodo v - Kro­
atisch-Slavische Sprachlehre ,r-š:.,ta:..a-,.,,.........č-.
.:...,......,...|...-...,.:-.,.:.-t..:....-,...,-a-.č..,.
.-,.ž-.-.,,-....
r,.,.-.-,.ž-.--..,...š:.--.|,-..k...:.,.-...ć..a:..,-,..
¬.:..-..,......,.,-.....t,...,---az.,.-tars+:,.a.--.-...-
o.,-.-.-|..¬-..-...-.....Grmmatik der Kroatischen Mundart.
k.,.....-,..¬.:..--..a.¬.|--..¬.:..-a|a-...,a,-..at.|--.
¬.,--,---x.,-¬..¬..,.,...|-.a.-,.-a..¬...,,...,-.:..-,.
ž-.--..,...š:.--m-đa:.¬..--..až-..........,...a.:....,.
,|-a-...,.|.a:...-.:.a.š-,a,-..č-a..:a...,a.a...a,ać.-.-až
-..:.-|..¬...-,.:.,.,-..č-.,.:.-,.o--...¬:.,.,.-a.:...,.,a
........,..-...-,-:.a.š-,-,...,......,a.,..-.:.
ra-...,a...č-a,..¬.:...¬..¬.|..a..,-č-...t.a-...o-...
a-.....a:..,-a-.,..a-.,t..,.|.,-č-...a,...,-.:.|...:...,.
,-.....-.,....,-Dizionario italiano-latino-illirico. ¡.,:..,-..č-.
.,-č-....¬.š|,--,-...,.¬.ća..aa..¬...|¬....-...r....-
56 B. Tafra: Gramatika u Hrvata . . . , str. 19.-20.
232 HRVATI l NJI HOV JEZIK
..a.-,-,., .....av---..,.r:zs ,.a.--..a.a,.,-,...-a..r-:..
a.š.ćaoat...-..ar:ss.a.a.,ać.--š:....,-,..đ-s,-č-...ta
|..ć.:ss.:..-.....a.:..zaa.:..-.....:.-...:...,.-...,..-.
..č..,..-a-...s,-č-.č..¬.:-..,..,...a,.,--,-..+a.a..,....
:....-.|a,-...¬-đa-,.¬..a..¬.:.-...|,u-.:.....ć.z...-.ć.
|..-.š-..ć:-k.¬a....ć.k.š.ć,.......aat....č.-,.-..,-xv|.
xv||.:..,-ć.,m--č-:.ć.r..¬.:.ć.oa-aa..ć.Đa.đ-..ć,zt.,:.,.
a-,-¬a.¬..č.......¬.,..-¬.ž-at..,.:.a.,-č-..-.-,.ž-.
--aat....č..a..¬.:.-..-:..a...,-u-,-¬a.--......t.,.:.
..-.-.¬.,..t.,....,--,..đ-r...,a:.a.-a.--.--.:a.-..-
,.,......-...a...a,-..·s,-č-..a,-,..a.a.-..,..¬.:.....,a
.¬...-.,-.,.¬--a..
u..,......,,-..-a.-.r..-,.saš-..-.,......:.-.....,...
....,-č-....,.,--...--,-,..-.¬.:.az.,.-tar:+z ,.a.--,.a
...,.¬.¬--.¬.t,....t-a..,.i.¬t.-š.ć,r:as r:ss,··s,-č-..
..,.,-i.¬t.-š.ć-.a.,a-..-,-¬.č..¬.¬.đ.....¬¬.:-..,...¬
-....,--.....Lexicon latinum interpretatione illyrica, germani­
ca, et hungarica locuples. o..¬t.,.:.,...,......,¬.:-..,....t.
.,-ž..,-.š:........č........-.....,.,a:.-.,.au.ta-..ć-.a
Dikcionaru, ,.,-t..-.¬.,--,--š....¬.U i.¬t.-š.ć-.....,-
¬-..,...š:.-.,-t...-.,t..,-,..-..-........-...¬.......¬
š:....š:.-.¬(kaj, što; išao, išel, išal), a...aa,.-:|.a-.¬...
a.t.,a·¬.,-š.-.|,-....--.,,.č-t..-..,......č......-.-.-u
i.¬t.-š.ć-.a.,-č-..a¬.,a.--.ć...,-đ-.,-.....-|..¬-(vira,
ver, vier). x.:a.-..-.a..a,.,---a:...t--.,-.,-.a.o...,-č
-...č.-...,-Orthogrphia . a ..,.,.a,.-a..ž--.-...,..|-¬...
l, nj ..s-.....ć-.-,..¬.:..-s.a-...:.,..|.,.i.¬t.-š.ć, --.
.:....a:...:.:aManuductio ad croatiam orthogrphiam ,z.,.-t.
r:+z,.,a,-,-,..ač....a.,....:.č.-.-....-x,-,..,..,-a..,..
....š:--,-aš......,..,......,..:.,..|.,.Kratki navuk ,r::+,.
57 x,-,o; ¬ij-š.:. č.i...ioš:oi...i. ¬.:-:.,.| ,o:ai.o j- ..: +-: a-:i. +. ,o.:... |i
,o:-:a o c.i...io¬ .a,.::.:a a oat:o.:.ia. .i+i v ,o,|..|,-
58 +
Š
�,

.: Latinsko-h

vatsko-njemačko-madžarski rječnik Franje Sušnika i Andrije
jambrestca, ,o,o.o: ,:-:..i. Lexicona, z.,:-t. 1992., .:: iii xxviii
Vl. POGLAVLJE: Književna štokavsko-kajkavska dihtomija do 1836. godine 233
.·,....¬..a..,at.,a.,.¬....¬..,-a.-.:.a,-....-.š-,..,..
..,..a..,-a.-.:.a|....,-......--.:.a..-,-t..,.-:-č........-··
k.,.......a.,-č-...a,...-.a-..¬...-,..a.,.....-ćaa..
,a.a..,.....-,..¬.:..-,-..a..a.ž.....t.,.:--..,.......-.
.....-,.¬..a.-.....:........č.:.|...:....-.....,..|.o...,-č
-...-..aa,.-a.....,-:..a.-.r...,-.-ć.,.¬--a:..,-č-..rs
v.:-....ć...a.a,.,-Dictionarium latino-illyricum et germanicum
ta.¬.r.:.č.ć.o-,--..:.,...ar::z a.r::+.¬.ž-.-.¬.:..
:...š-,...ač-.¬.-.....-.¬--,..,-č-...¬.....¬..,.-t.č.-
..,...š:.--.a-,-¬a.¬..--..|š:.......|..,-č......¬.-,--.a
a-...:--...i.¬t.-š.ć.x.,-,..-.:.-..aat.-..-....,...:.-...
-,-¬.č..|...:...,.,-č-.....,.,-,....i...,s:,-,.-s-.....ć.
..-m t s-.....ć..,.a...a-.o-...a-..a
s
ta:..,-..,-a-ć-,.aat....č..,.,-č-...|..-,-...i....¬s:a...
,s:a..ć,,r:++ rsr:,s.¬,-..a..-.-,-¬a,.:...,....:..,-ć..
-.,....,--.,.-ć..,-č-....,..-.¬.:.........,-a-.¬a,...,-.:.
|...:..-.-.....,..|.,-|s:a..ć.-.....:..,.:......¬a.:.a.š-,.¬
.,-č-...¬.o..đa,-,...a,.,.....a,-.....rza,.....aat....č
.-.a..¬.:.-..-.t...-..-.|-..-,...č.-......-..-...:....-.-,.
ž-.-..:........a.,..-..:.|.,......,-...,........--...a,-..
k.-.a.:....,-..:..--..:.......--..-..a..-.,..,..-.č-š.-.,-č
-..-:-,---,.:.-t-.a...,.......¬.:-..,..a..,ač....--.-..,-č.
....t.,..t.,.:..·a.t.|/ .. . / ...,a.¬...a-.,-...:, ..t..-.,.¬
--,..:..a.:.-..,-č..t.,.:..-z.:..a¬a,.-at.......a.,-,.-
¬......:.č.-a.t..a.,...a,.,---,..đ-s:a..ć-..-.,-č-.....:.,.
.a:..,aa.,-....,aš-.:..-....,..,..a,..:a,-.........Lexicon
latino-italico-illyricum ,rsza.:..-....aaa.¬.rsar,.Rjecsosloxje
iliricsko-italiansko-nimacsko ,r+ai.:..-....oat...-...rsas,,
Vocabolario italiano-illirico-latino ,r:aa.:..-....oat...-...rsra,
59 s. ma.a|.: Hrvatska i srpska leksikografija . . . .:: 49.
.
J. x.,,. Leksikografjoakim Stulli u slavenskoj filologiji, .r.|o|o,.,. 12, z.,:-t. 1984., .::
461.-469; J. vo:č.:. joakim Stulli i staria hrvatska leksikografia, r.|o|o,.,. 12, z.,:-t.
1984., .:: 245.-264.; m a:|-i Leksikografjoakim Stulli, o,-|. u+zo. a.::-+ ii|o|oši- ::.
:o.:. 60, z.,:-t. 1987.

S. ma.a|i:. o, ci:. .:: 52.
234 HRVATI l NJI HOV JEZIK
,.-:....m.-.|--.r+s:,u...:...a...t,...,--,-a.....-...,
,..|.,. zt.,...-...a-..:.,..đ-:.,,-.,-č-..a:,-...-......-
|.:......,-č-..Ricsoslovnik iliricskoga, italianskoga i nimacsko­
gajezika -.,....,-i...,v..:.ć,i..-v..:.,,., .....-,-aa-ča
rsa+,.a.--o.a.-.¬a,-,..¬.:.....,a.¬..-ć.,.¬--a..U
a.,..-at....:...¬.,-č-...¬..-..a..¬.¬.-,-..ž-.¬,-.:.....
.,......aža,-a..-.,.¬---,-.,-a-,-¬aa...,-a-.,..¬.,--,--.
.....-.....:.,..|.,....,-..-..ažt--...t..aš....:.ar..:..,-
.,-a.-.a........,...........,-č-..A. s..|:-...A. a...¬.--..
sr.-|...|...rs++ ,.a.--o..đ.a,...-.¬.......|,.....|.:.-
.t.,.ć--.,-..,...¬....,-č-...m....,-.o-...a-..-.a-...:--...
s:a... ,.,..rsar, |-....,a.a:.¬,-.,-č-..a...:a,.,--.-.......|
:..,aa.,..-..:........,..-......,..,-......,...,.....(lik, lek,
lek).
6.4. 1. Normi ranje pravopisne norme
o..¬.-.....,..|...,..¬.:.č..|..a....,.-a¬-:..-.¬.-,.:.
a.š-,.|,-...........,..:...,-|...:...,..|., ..., .,-..|:.,-
.....-|..¬-....t..-a,-a-.č........č.:.,..:.,-ć.,....,..-..a
.:.....a-..-..a.:.....,.....-.a..¬.:.-..-..:.,..|.,- ·s-
|..¬.:.....a,-..:-..:t..,-.|.....-...|,.....,..-..-....
:.,..|.,.¬:..,..., -.a,......-xv||| .:..,-ć......,-¬xv|||
.:.., -ć.a..-..,-a..,-š--,...|...,a,ać...,-¬a, --.a¬.ća.t..
.....-...,....,..(slovopis).64 Dugi ,.,...-|..¬.:.....,.č.-,-.
|..-,-..-¬r¬-....¬r...ć-¬..,.aa,-.aNadodanja glavni do-
62 v ooi.:. Voltićev »Ričoslovnik«, ·r:i|o:i :. i:,iže.:o.:. ,e:ii, i.:o:i,o i ro|i|o:- ix.
aeo,:.+. 1929., .:: 19.-31.; + seio|ić Istranin/osip Voltić - hrvatskijezikoslovac, a.+o.i
re+.,ošie .i.+e¬i,e o ai,eci-. ai,ei.. 1970., .:: ll8.-132.
63 o., v ,o,|..|,e
64 o., tit|io,:.ri,o o ti|,eši.¬. i: ,:e:|o+:o,. ,o,|..|,., i.o i. z. vi:ce. Slavonski
grafijski sustav, o i+e¬. Putovima . .:: 78.-83.; L. u.+:o.ic.. Zur Geschichte der kro­
atischen Rechtschreibug im XVIII. Ih. , ao+.,e.:. 1940.; i+e¬ Zur Geschichte der kroati­
schen Schriftsprache, +:c|i.o¬ ro:o,.e ce:::oo:ie::.|i.. 8/1, 2, ao+.,e.:, 1942.; i+e¬
Pokušaj reforme latiničkog pravo pisa 1 785. godine, +:.|i ri|o|ošio, r.io|:e:. o aeo,:.+o-,
5, aeo,:.+. 1965., .:: 267.-272.; L. a.+o:i:.. Hrvatska (orto)grafia prie pojave prvoga pra­
vopisa, oo¬e:i 23, ai,ei.. 1990., .:: 657.-665.
Vl . POGLAVLJE: Književna štokavsko-kajkavska dihtomija do 1836. godine 235
gadaja Razgovoru ugodnomu ,r:ss,a.:.|...¬.,.-a.:...,.-.č-
..,....,...š:..|,-..-.,-.r:+s,.a.--.,..:....s:,-,.-v....U
..a...¬.-.,....,..aa.,,-š-..a.aa,-.......a.a,..a:....¬-
đa-,.¬.-,.m....o.t.-:.ć..,.,-a,.-a,....a, -a-.¬.a...
,.|:-...š..|a,-..,r:sz,,.....,-...a.,....,..-.¬,..t.-¬.¬.
U :.,.--..at..,..|..-v-....-...ć.a,-..¬Ukazanje slovoslož­
ja iliti uredna pisanja. s-|..¬a.a,..aš...-.,....:....,.....A.
i.¬t.-š.ć.|ma..|:-A. k.-.ž..ć.|o...č.ć.i a..ča.,-..ć.xk-..ć
v.ž-..at...,..|.č..,..,-a....i-....¬.i.,..č.ć...,..a.¬.:..-.
-.,,-a-..:..-.,.¬..-.,t..,.¬..,..a.|..t........-...,....š-.
a-.-:.|..-a.¬a-.-:.|,.a.-.xv||| .:..,-ć..a,-,..|.,a..¬-đa
..:...|,..¬,--,....mA. s-.....ći.,..č.ć,-..,.,-a.--|.--¬-
a.-...,-a-ć-.-....-e (=e), ch (=ć), cs (=č), gj (=j), ex (=j)
,
lj (=lj,
nj (=nj), s (=s), ss (=š), z (=z), x (=ž), er (=r).
s....-...,..¬..a.:..,--.:.,-..¬xv||| .:..,-ć....,...., -
t.....¬,..¬...¬..¬-đaa..¬.:.-..-,,až--.:...,.-..-,...,...
..-,.,-.-.--.¬.đ....-,,..|.,-x,.|...¬,-......¬t...-,.ž-.-.
..a|..-,-......,..a...,.¬a,-..¬.š.....:..a...,aa..¬.:.-..-
,..|., -:-..a........,..aas....-.,.a..a.....,.....-,..|.,..-
a...-m,-š...-.¬:.|a..,a.a.:...a.š..,-a.,..¬,--..,.t..,
š.-,.a..a...¬......-...|.-|..¬.:...:-.-..-.č-.,.,.....-
..:..-.a,-a-.č--.a...,-a.-,..|.,....a.:..r..¬,--,.....-.-ć
-..-....¬,.a.ač,a.....-s....-.,-.aa..-..av.,-.,...,.-.
k.,............-...,....,..a.t..,-a.,aš:--,-..,..¬,--a
aš....:.a...,...ač-...š:..-¬.ž-.¬.:..:.,...¬.-.:.:a...-..
-.¬-..¬...- ,-¬a,...,-.:.|...:...,.,-..........-.,.š--¬.
.,ć-|...:........:-.i-a.-.a:.|,...ač-...t..,-..-ć.,.¬-
-a:.i.¬t.-š.ć-...,......,....,..,.a-......¬Krtki nav uk za
pravopiszanjye horvatzko za potreboszt narodnih skol ,r::+,....
..-...,...ač-..Uput enje k'slavonskomu Prvopisanju za potrebu
narodnieh ucsionicah u Krljestvu Slavonie ,r::+.rsra,·m-đa:.¬.
..,-a-ć-..a.-,-..,......,.,....,......š..,-...Naputchenye
vu horvatzki prav chteti i piszati. s....-...,....,...¬..,-,.....-
65 o ,:ot|e¬o .o:o:.:.. ot.,o ,:i:oč:ii. .i+i m s.¬.:+ži,.. o, ci:. .:: 260.
236 HRVATI l NJI HOV JEZI K
,.t�,-a.:.1785. ,.a.--...a., -aa-čai...,|| ..-....,..-t-.
,»�, -�

-�.
(.�,tm.-�.ć.mi.-.....ć.i k.¬,.:.ć,..-

-.. -
-�a,a..,-.¬.is:a....-..-a...a....,a,..|.,a,....,.�.
,
..|:

..¬......-...,.,....
v
.
, -
..
·
t

,......¬-¬a,-..,....,..t...,--.:.:a.
a. --.,.,....,...
|.:.a.t-..-ao..

a

¬...,...- .o.,-.-.-|..¬-:....,a.-,.,-
,�-¬.

:..

a....-

..-.¬a..¬.:.-...¬,....,..ao.a.--1820 ...
.:...¬.�,a,..,-.--.:..,.a..a.:..¬F. mt,,--a.-.

.....t.
.-.:...¬.-......-..¬-đaaat....č..,..a..¬: .
,

..u : ·
|
.¬. .,.,....,.

|
a,-;.. a,.-¬.-.,a:..¬.,..,-.--.:..a.,...-.--......
-... ,.�-¬�.-,. �(=č), ch (=ć), x (=ž), l (=lj, nj (=nj}.
i.š,..,-o.,-.-.-|..¬--..:....aa..-...,..

:..-.ž....:a.a.. ..a t

..,..-.,..,-.

, a:..,...,..Observatwnes circa croati-
cam ort�gr��zam (1814.), t..,-m....m.|.-...ć..,...,...š:. -

at..,�a

..�..�a..a,.-a,-......--a....--.....a.:..-..
�..-�.�,-�¬,-�, -a.,..-..:.u...:..-.s....-.,-.o..¬...,-a

-
.-,-...., -a¬¬,....,...¬i...,z...š-....s.,-.-.

,
.¬.:..o.,-..¬,.-:-č.¬.-.,....,-1815. Izku�tvo .uv��e
,..-
Pravvogovvorene p
y .
!a u
. .
, ' ravvostcle l Pravvopisa!e Latinskima Slovvi-
m�,,a,-,-�.aa:,-..,-¬,..,...,.,....,...,..aš.....-|..
.
¬...:.

|...:...,....,..a..a-ć.a.,....:.č.-.-....-,..l ć ž , a
.,..,-,..|-¬-l, ć, z).
7 ( .-
k..-...š..a:,.�.a.t.,-a.....Kratka osnova horvatska-sla­
venskoga pravopzsana, poleg mudro
l
ubneh narodneh i
.
darneh teme
f
ov i zrokov ,aaa.¬ 1830 ) .
: .
.
przgospo­

a a

·

. . .,a,--.,....a..a-.-:
,-
·
-.,� ..-,.i,aa-..:o.,.....--...¬.:..,aa.:.,..a..-.ča,-
,».-:. ...a.t.,.......¬...,,-,...,..,-.:.-|..¬-..:.-...,.
,..�..

.

.a.:�...,......,.a.,..-.:.-.,....,--,.k.,.:....a .
�.,-:aI .¬..,-a...ač-š..,..:.-.....a.,....:.č...-....

.·, �¬�a,-.o.,

t...

,�
·
:..a.(-). U ,...,-.:...,.....-,..|.,--::�
-
.�
,.¬,--,...aa.,...:.....-.....x,.|,-,.-a..ž..:-.v.:-....ć..
66
W :.:+:ii Malo poznati preteča Ljudevita Ga ·a C f
7.-22.; m xo..ć Gajev preteča: Josip Završnik
. .
y ,
d
>>
.
:o. ·�. 22-23, z.,:et. 1985., .::
67 . .
I n;egovo yelo, a.jei.. 1997.
tj c., Kratka osnova horvatska-slavensko a r
.
,
. . .
l, z.,:et. 1983.; ,o,o.o: r. a:.:a|.ć
Riie , G
g
.
p avoplsana . . . a .e¬, 1. Cymelia Croatica,
. Çuz a;evu »Kratku osnovu<<.
Vl . POGLAVLJE: Književna štokavsko-kaj kavska di htomija do 1836. godine 237
.a-,-,..|,..|..:..o.,u:.¬-,-t............¬-đa..,.....-
,..|.,-:-a..¬.:.-..-......-..-..,-.a.¬..---.-a.,....:.č.-
.-....-o.,-..,-..:.,..|.,.t...a..,-..č-. ..,......-,-¬.č
.. .-.,-.-,...:.č-.,..¬,--,.....,-.,-..,-a-ć.o.,-.č..-...
:.¬,..t.-¬a.Pravopisz, t..,...-.-ć.........,-...o.,,- .-
...a,....-..:,...-ć....,....,..a,-.,-.¬.:...a.,-a, -a-.
č--,....,..,a:..,..:...-,-, -a.-.:.--.,.,-....·t...c.t..:.
-...Š....-...o..¬.:.-...Š:.,-....k..,-...k..a.../ /.a..-¬
//,.....a--¬,...,...-a.-.¬. //.,-a.-...taaa-r.-...,..
,-:...v.:-....ć-..¬.š.,--,...,-,-,..-.........i.¬t.-š.ć-.
,....,.. U ,.-a,....ao.,,........,ć.,,-..č-.,..:a...,.....
,aš:--..:.¬.:-..-...,.,-.....--..|...-.,a.....-.|..,..a:.
.:.-,--..:., ...,..¬.,--.:.
Materinski jezik vu horvatski zemli, ako baš za ništar i nemar ned erzi
se; vu nikakovem vendar poštenu nestoji izvišen. - Muzev, koji se za
fega nekuliko trudili starali jesu, plača bila je ruzna nezahvalnost,
nekda pače sramota, ter kaj više je, odurjavafe i pregon.
..
r....,..-.-..¬...,a,-,..,-.t..,-ž.....,.-,.-:.-,-¬..|...š
..|.|.-...š..|-.č-..,.,.-..,.¬,.:.-,.|,..a.ač.:ć-.-..-.č
-...¬..|...š..,:, -:.¬...š.},....,..:-.a...a.t.,a......¬.
a......ć:..a.a.-.,-t...o.,-.-......-.-|..¬-..,-..,.:-.t.:.,-
..¬x|x.:..,-ć.,.t.,-a..|.--:...,....,..a|...:...,..:.,..|.
,......¬.ža.--a:.....a....-.¬.t...a...ava..
U ...a.t.,a...,-¬a,-t.....,-č,..:.,...,-š:.........,...
...a.|.:.¬.,.:-,.,.č.-..a-..:.-a..a.....,.,-....U u...:...,
.s....-.,..-.,.a.ač,a,a,-,-...a....,.¬--a:.a.|.:.¬.,..,.
.-..-..a,-..,.:.-t....:....-,-¬,-a-.,...,-a-.č..,,-....-.
..-..........č.:.|a.,..-..:.,.....-...,..a..¬.:.-...,..aat..
..č..,....,......,.,.š:.,-,.-a..,..l. o-........,..-.:-¬-.,a
68
t, c., Kratka osnova . . , .:: 4.
69
x.,:o..,. ¬o:o,:.i.,. io,. ,o.o:i . o ,o..,e.:. |:..:.io,. ,:..o,... :.+ ,e t a.+a:i:e.
Kratka osnova hrvatskoga pravopisanja, ai,ei.. 1996.
70 o a:o:o..ć Jezična i pravopisna previranja u Hrvatskoj na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće,
ie:ii 33, l, z.,:et. 1985., .:: 1.-15.
238 HRVATI l NJIHOV JEZI K
,-a-.,..-.,č-šć-š:.......,.a.,..-.:...-..a..,.........¬.
š:......(š. s:..č-..ć,.--,....,.....,tm.|.-...ć.io..š....ć,
o.|.:.¬.,.,-,..a.-.,-|.,..:.,.-,aa..,.¬-.|.-,.ž-.-.|.|-.
....,..|...|.-..x.,č-šć-.-:.:...|...,...š:.--..|...-..-....
..-š:....š:.--...-..a.a.:......š:.aa.-....č..,...,.,..-ž-
..k.č.ć-¬.|.t |..-.š.ć...s....-.,-..,.,.-..a.š:......-..,-č.
-...,.....-.,...-.č-..| ma..|.
x.š:.......¬,.a.ač,.¬.,..:.,-ć..-.:.-a..a.....,...ač..
šć....:...đ-..,.¬.ća,...|t...-...a.|¬.:.-....|...-...|
.-,.ž-.-.|.-...,...-a.aat....č..,.-..|,-đ.,k.-.ž..ć.k.
:.-č.ć,r..:.,...,-a.|.:.¬.,..a....,a..¬-š:....š:.--..:.-.
a.,-¬.....-.¬.š:.......šć...............,-.......a,|..
-.¬-...š:.......,.:.,.........:...š:.......¬.t.|,-ž,.¬.a
s|...-.,.|......,-......a.|.:.¬.,.a..a...,-č-.:.¬¬.,-š.
-,-¬:.|.-.......,...a.-,.ž-.-..:..a,..¬.:...¬.|......,....
č-šć-..t-,-.....-.t|..-..,..¬.,a.-....,.-.:.ž,oat...-..,.č.,-
.a,..|,-a..-.|.,-.,-.....¬.(Mjelovan, vjetezove, vjeka, Lijeka
ak.č.ć.m..š.ć.,
x..¬.:..-.a,-|...-,...:......|..a.-a,...-.¬,a:-¬,..
¬.:.....,-č-....,-..č-.|:...:.:....a..a.a.-,.ž-.-.a,-|..a..
,.¬..a.a:...č-.:..............,-,-..č--,.,|-a-i-..č-.,a..
..¬,..:.,-..ž.-a.:....-,a-..¬-...a|,..,-a..,.ž-.-.¬a,-
|.¬..a,..¬.:...¬.o-,-a|...:...¬-,-...a,-a-..a.....
:-...:.č-.|..:......,..-.......-.a|:.:..-,...|.......-,...:.č..|
č.-.:-.,. ...až,..a,..ž--..:.|...:...,.,-.....a.:..-.|a:,-..
,. s,-č-........a.|...:....-...č.--..¬-t.|..a.a.a,-.:..--č-
.:.,..¬,-..¬,..:.,.-,.a.a,.,..t.|,-ž,...,-,-t.|.a.,-:...-.
a-a:..-,.¬,-..č-.¬..:a...,.¬..a-..-..až...:.¬.a..,.¬-.¬
,..ž.¬.-,-¬a.,..-..:.x.,---..ž-.-.č.-,--...a..a|-.....,..
f ,..-........-.,.¬.,-č-...¬..:....:......a....,-a-.č..,..
.,ć-|...:...,..-.....
ta:....|,-a-ć.|,..¬.:...,..-......aa,-.....,.|,.-:|.a-.
.......aa,-|...|.a...|.č.:.¬..-a.-.¬...a-,.|,.-a..¬...-.
č.-.,......:..a...a.-đ--.¬¬.a.|.....,.¬..č...a.-.....¬.
-...a.:..,..¬,-.-o..¬.:..-.a.-:...đ-.,......--..a.-đ--a
Vl. POGLAVLJE: Književna štokavsko-kajkavska dihtomija do 1836. godine 239
.-,.ž-.-a:..a...,a.-,.a.š-,...-.a.-aa....ć..o-...a-||.-.
oa-aa|.ć..r..¬.:.ć.......-.-.k.š.ć.zt.,:.,..a.,..¬.:..-
xv|| .:..,-ć..,.č-.š..ak.š.ć...,..¬.:...¬...xv||| .:..,-ć.
:....|-.a.-đ--a.,-..-a.š:..-¬.ž--....:.|...:...¬,..¬.
:.č..¬š....¬..t....¬-.:.a..a..a.ž....-.:..-..t..,-ž,.
|...:...,.,-.....a:..a...,a:.......¬-.č.-:..a.,-.-.,..,...
,-..č--,..đ-....ča..-.¬:..a...,.¬..:.-...|,..¬.:...|.--:.
..¬.-:.¬...,.,.¬,:,¬..|...,.,.¬,...-:....¬....,.a,-..¬-.
:....|.-.at--.:.,.-a ,¬aš.....-a-,|,.-e ,ž--...,.-i ,ž--....a,..
.-.č..,,.-¬..t...ao--.,,.--...as.t..,.-¬.,..¬.:.č..¬-
..aa,,..:.¬.t..,-¬,.a-ž...a,-..:.¬,...-,-¬|a:a..(pisat ću)
...-.č-..-.,|..-.¬.-.....¬.o..¬.:..-.a-..¬....-,-...a
...¬-,-,...¬,.a.ač,.¬..--..¬.aa.,-....¬.a...,.,..¬.
:.č..,.,....--,..a:..·a.a.:..¬.-x.:-¬-|,a-,.|¬.ž-¬.
...|,ač...:...:.-,a..:.,..|..-...:.-,..--..¬-,,.:.-,.,.....
...,....a,.,-a.-.||.--¬.au...:..a.:..-...,...:.¬.|.-.
..š..,.¬..|.|.š..,.|-...č..,.-.,|..-.,...-:..:.č-.,.,.č...,..,
¬.:.č..,-..¬.a.-...đ--,-a......:-..:...o..¬.:..-.¬.,a
,.--........a.-,..¬.,.-.a-..¬...:.,-...a..đ--,-¬.a.-
đ--.|.t.|,-ž,..a.:....,....|...-,-,..aa,...tao¬.,aća,a
-.¬a..aa--.-.-a.š-,-:--a--..,-.:.,-.,...-...:.-a..a...
.., -|.....a,..¬.:...¬.t....a.-,.ž-.-.a, -..:-.a.-a..¬...
.-..t|.....,..at.|.,.:..đ--.aa,-..¬.,..-.:.|,.......a-..-.
ak.š.ć....,.,-..až.....a.....,-a-ć.¬,---....,.¬.,..¬.:.č.
..ot.....¬.|.¬č-.:.:-.šća-.,č-šć-.a.-.at.....|.,-,.--..
.t|...,..:...,.,.....-,....a....t....¬-đa--..|...--a.a.
-.|.t|...
U .t..,-ž,.:.a.š-,-,..:.-a..a..¬-đa..,.¬.-.|...¬.,.:..
aa.-ćak.š.ć-..,,..¬.:....¬.,a.-.¬-đa..:...¬.at.., .:.
a r.i:. Dijalekatna osnovica , .::. 150.
¯ sa.:.. c+ š-.: ,.+-ž. ,xc¬, c-:, o.:, ti, v ci. tt|, ,:-a:-: ,- .: |.:.:.i.| ,:.¬.:.i.
tti . ,:.,-+|c,c¬ od t.c j- ..:. i.c c-: . c+:ž.c .- +c xix .:c|,-ć. r-i .|.:.i- ,:.¬.:.i-
.¬.,a .-+.¬ ,.+-ž. . i:. :: . rci, t-: tti o ,c,-+.:.| ,..¬.:.č.:. i.:i.+. .¬. .:+...
+a.|:.| :.:|.i.. i.:.+ž.ć ,- a ..c,.¬ ,:.¬.:.i.¬. .: 1814. . 1818. a.c+.c .a.:.. c+ .-+.¬
,.+-ž. o :c¬- ..+.. a +.i:. Gramatika UHrvata ...
240 HRVATI l NJI HOV JEZI K
l.
2.
3.
4.
5.
6.
,-.......-||-..aa,.,.,...|..--...,.).·.,o-||.a-||.,.
a..a-.|.-...,...:.,.,..a,-..,-a-..:...-..|.ž--...,-,-..
a.|......s:..č-..ć
...|.....-,-o.:(-omu/-emu) .i..(-oml-em) .,¬.....a.
a.|.ž--.,a-.|.-...,.,..a,-...........:..|,.-,-,...-:-.|..
¬.,|..-...a, u, e a-..:....¬.:.|a-.|.-...,.,:..navesci);
t.,.:.:.....|.č.:.|,..:...,-.|.t|......:.,.č-..-,.ž-.--
..:-,...,-,
t.,.:.:...t|...taaać-,...-¬--...:-,...,-:.,. bit će
rdio;73 |a:a.| | a.t|..akada budeš učio ,k.š.ć.o-||.a-||..
m...|,.,l kad budem učiti ,o-||.a-||.,l uzbudem biti 1 kad
uzbudem nenaviditi /,Š.:...ć..a.t.ć,,
·
�...--..¬-..:.,a.t|...o.:.i...|-.:.·a.¬--.č..,.,..a
,-.-...¬,--.č-.,..|.-.at.r.,.....-..-:..¬.o.:.|-.:.
�| �.|,-ž..-,.š.axv.:.|,-ć.
U
,..¬.:...¬..--.,č-šć-,.
, ..|,a,aa.,..-a-..t|....:....-...,..-..-:.č-.,.a...|.č.:.¬
,.a-ž.¬......-...a:..a.-,.a.,..-a-..:a|-.:.,k.š.ć.
o-||.a-||.,,ao.:.|-.:.,s-|....ć.s:..č-..ć,,ao.:,ia..-,
s.¬.al. A. a.|.ć.ao.:.i...|-.:.
..ć-.t.|,-ž,.,..:.:...-...¬.|.....,.,-......--...a-,.|--ć-
t.:.a.|,ač--.a...-.,..a........-.-,..¬.:..-..¬-m..-:.ć.
r...-..:.-a..a.....,-|...:...,.,-.....a1700. a.rs+s.-ć
,-�..:.a.-�,.-a....x...-|..-selekcije ,..t...,.deskripcije
,.,...,.-.|....-a,...-.akodiikacie ,,..,...,.elaboracije ,.t..
�-,o�.¬

.:.č..-..¬.-.,-,.ša,.:,a-..:..:.t.|.....-...t.,
.¬, -¬.-.:.--.-,.,..--..aa....,...:...---,-,.,..|,-a-,.
-:.,...-..-:..¬..:,a.a...-,-|...:...a.:..a..-.:.a¬--:.|a,
·
� .a.�e¬e:c¬ .e ,e:iia .¬.::. .:|.i:¬c¬ i|. :e,.c:.|.:¬c¬ i :.¬,e:,aje .e .. bit će
daJe radw.
·
� ��:,.že.:c¬ je:.
·
ia m.:e:.ć ,e ,:e+|.,.c :., budem pisao. ot|.i . .:i.:.:i.c¬ +c|.
..- ,e .

:
·
.:.:c�at:c..cic,. i .:.:cč.i...ic,. +.j.|ei:. rc,e+.:c.:i c :c¬e .i+. D. c.t:.ć
a.,.:., c, c.:, .:: 75.-76. o:+,e ,e i |.:e:.:a:. c ,:e+¬e:a
·
o :e

i.¬ ,:.�.�

ii.¬. ,ae|ic..ć, s:.:če.ić, :e¬. t ci ,| ic,. je ,c+ a:,ec.je¬ |.:i:.i.|
,:.¬.:.i. :.¬je:j...: . .t|.:..c¬ i ..:. je i.c ce: . ,:.je+|c,c¬ od.
·
.
o., :,: :.t|.ca a a r.i:. Dijakronijski , .:: 3Il.
VL POGlAVLJE: Književna štokavsko-kajkavska dihtomija do 1836. godine 241
U
:.¬...a.t|,a|...:...,-...--.a¬-,..., -,.ša..,-..-:-.a.,.
|-.::-¬-|,---.aa,.,.-,.ž-.-.,:..a...,...,.-..,.¬.t.|,-ž,...
,.a---...š:....š:.--:-.a.:.|,--.¬,...-.¬-..¬.¬..,...¬
-.,|..---..¬-,s:..č-..ć,.-.a-..¬-a.a.-.,..--,.-....,
:..-.,......:-..s,-š--, -.č-.a, -........,-......a.|.:.¬.,.
:-a.,..-a-..:.t|...o.:.i...|-.:.,|o..¬:.,..a.š|.,-.a.
.-.č.,-.,......,.a.a,.|.t.|,-ž,...,.a-|.-...,a.:.-a..a....
š:.,-.:a,.-,.a:.-.¬-..:..|a-....-.|-.|...|...s,.:.-,.¬.,-
,..-..-.,.:.-t.-..:.-...,-..,.|..:.č..,.-....|,.-...,-,-,..
..|,........|.....,........,a:.¬...a.t|,as,-č-......-.|...¬
..-.-.¬.,.¬,o-||.a-||.,.t.,.ć....,-|-........a.....,.,-a.-.|
a....,|.-.,.¬.|..a.:....|..,-..,.|..:.č..-....|,-
u...:...,-...a:.,|....:.-a..a.....,-,..:.:ć-:-¬-|,-¬..
.-|..¬a.|......š:.,-.a,..:-.,|-a.š:aa.,-|...:....-,.ž-.-./
.:.-a..a-.,-...-..:..:-.,.|.....¬x|x.:.|,-ć.a....č,a.-
|..¬-..,a,-..,.č-......š..va.k...až.ć
77 i.c ,:.¬je: ¬cže¬c :..e.:. .eć .,c¬e:a:. i.:.ž|.će. +c,:i:c. r.|c:cr.ic¬a |ei..ia .|.
+c,:.:c. i..:. m.:ic..ć., ,:..:.i. . ,:e.c+.:ei,. i.::e:c,. :.ic:. . :je¬.čic,. ,e:.i.
:. je:.i iliričko-slavinski, ,c+ :..|c.c¬ Općinska naredba od zločinstva i njihovih pedepsa
,aa+.¬, 1788.), š:c ,e ctc,.:.|c :., je:ii ,:..:.¬ |ei..ic¬
242 HRVATI l NJI HOV JEZIK
k-,.ž-.-...-a.š:..a,......-XVIII. .:..,-ć.a.1836.
m......., -..¬t..|...:..-,..¬--..:.ao..¬...,.
BOS

B
VI I . POGLAVLJE
Pobjeda štokavšti ne
Zagrebačka je škola imala zadatak, da kajkavce i
čakavce privede u kolo štokavcah, kako bi se raz­
širilo književno pole. Nebi bilo mudro, da se za
taj cilj poprimili Ilirci, medu kojimi je bilo i što­
kavcah, namah skrajnju štokavštinu, jer bi tim bili
morali žrtvovati silu dobrih riečih i frazah, kojih
štokavština nepozna/. .. / Zato su, proučivši sva tri
narječja, prihvatili iz štokavštine one oblike, koji­
ma se ona najjače ističe, a zadržali iz kajkavštine
i čakavštine one, koji su pravilniji, a nisu još posve
izumrli medu štokavci, tako da su se braća mogla
dobro medu sobom razumievati što je glavni cilj
jezičnoga jedinstva.
7.1 . Povijesni kontekst
Adolfo Veber Tkalčević: Brus jezika
ili zagrebačka škola, 1884.
1
x-..a....ž-.,...:.č...a..a-,...¬-đau...:..m.đ.....,..a
.al102. ,.a.--ž..,-..a,-a-.,a.ž....-,.|.....,-a-.č...a..-
¬--..a,..:.:...,.-,-.,...a:..:.č..,..--:.....:.č..,,...:...u.t.
ta.,.....¬.,--,..-.a1790. ,.a.--...a..am.đ...,.č-....:
......:..a-,a-....-..--¬.đ....-a.ž..-.-..aa....a.-.--.:-:
-...,.¬..., -.a.-a,-ž..,-.-.a.:.a.¬..-.-..:..-....,a..-.
,...-...-,-,....-...¬.t.:-..::-,.š:...-,--....-..-.|,....
oa,....-.,...:..a¬.đ.......,-...,.,-,..-.......,-....¬.t..
¯ ++o|io vete: ti.|če.ić Brus jezika ili zagrebačka škola, ··vie:.c. z.,:et. 1884. r:e:...i
,o+ :..|o.o¬ Zagrebačka škola, O. Djela Adolfa Vebera, zagrebačkoga kanonika, lli, z.,:et.
1887., .:: 458.
244 HRVATI l NJI HOV JEZI K
j e
.
naro�ni pokret, najprije u Srba i Slovenaca, a potom u Hrvata.
Njegov Je demokratski cilj bio buđenje nacionalne svijesti prije sve­
ga borbom za �arodni j ezik koji bi morao biti razumljiv cijelomu
narodu. Naro�,e zapr
y
avo
.
bio glavni adresat ideje hrvatskoga pre­
poroda. �
-
SrbiJI su pocetc1 te ideologije povezani s radom Dositeja
Obradovtca (ok�1740. - 181 1.) koji je već u razdoblju prosvjetitelj­
stva s�atrao da Je reforma nužna. Na području jezika te je pos tula te
pr�nosto Vuk Karadžić koji je reformu započeo 1814. objavljivanjem
zbuke narodnih pjesama (Mala prostonarodbna slaveno-serbska
p
.
esn�ri�a)
.
koja će postati temeljem njegove norme književnoga je­
Zika sto JU J e kao novu grafijsku i pravopisnu normu prikazao 1818.
u Srpskom rječniku.
Hrvatski narodni preporod počeo je najkasnije tek tridesetih
godina XIX. st�ljeća, a uzrok tomu Felczak2 vidi u �labom gospo­
d�rsko� razvoju, konzervatizmu plemstva koje brani svoje povla­
s��ce,
.
zatt� u slabosti građanske klase koja uglavnom nije hrvatska,
btj�d
·
I
Y
se l� ak�, terit�rijalnoj rascjepkanosti zemlje, gospodarskoj i
pohttckoj ovtsnostt Banovine o Mađarskoj i konačno u mrtvome
latinskom jeziku kao »diploma tičkom« jeziku i jeziku školstva.
�prepo
.
rodn
y
e i�eje Hrvati su unijeli i zamisao o političkom uje­
dmJen� s�th Juz�t
.
h Slavena u okviru jednoga naroda i j ezika ilir­
skoga, sto Je dalo 1 1me ilirskomu preporodu.
Beč je tada prihvatio ilirizam jer ga je mogao iskoristiti u borbi
mađarskim
y
o
,
slobodilačkim idejama, ali ga je s druge strane sra�
trao
.
op��nos
.
cu z�og panslavističkih ideja koje su mogle dovesti do
odCJ epljtvanJ a Juznih Slavena od Habsburške Monarhije. Zato j
1�43. ograničeno, a dvije godine nakon toga i zabranjeno korište�
nJe imena ilirski.
uo suko�
a j
.
e u hrvatsko-mađarskim odnosima došlo 1848. godi­
ne J er Hrvatt msu poduprli mađarsku borbu za slobodu, nego upra­
vo obrnuto. Josip Jelačić (1801. - 1859.), kojega je car imenovao hr­
vatsk�-slavonsko-dalmatinskim banom, prekinuo je odnose s ma­
đarskim vlastima i pridonio gušenju revolucije.
¿
w. re|c:.i. r w...|ew.i., o,. c.:., .::. 287.-288.
VI I . POGLAVLJE: Pobjeda štokavštine 245
Stanje nakon Revolucije 1848. nije za Hrvatsku bilo povoljno. S
Bachovim apsolutizmom nestaju autonomne i građanske slobode.
Počinje ponovno borba za jezik, ovaj put za njemački. Godine 1854.
službeni hrvatski jezik, ranije zamijenjen latinskim, sada je istisnut
njemačkim jezikom.
Godine 1867., nakon izgubljenoga rata s Prusima, Austrija je
prisiljena na nagodbu s Mađarima i tako nastaje Austro-Ugarska
Monarhija. Sljedeće godine dolazi do Hrvatsko-ugarske nagod­
be kojom je Hrvatska dobila veću autonomiju u unutarnjoj politi­
ci, zakonodavstvu, sudstvu, prosvjeti i religiji. Zajednički su osta­
li parlament i vlada kao mađarske institucije, ban je također bio
mađarski službenik. Zajedničke su bile i financije, što je olakšava­
lo Mađarima gospodarsko iskorištavanje Hrvatske. Godine 1868.
hrvatski se jezik vraća u administraciju i školstvo, a 1861. već je
uveden u škole kao nastavni predmet. Iako je za Hrvatsku bila lo­
ša, Nagodba je donekle osiguravala razvitak zemlje u nacionalnom
duhu. Ali to nije zadovoljavalo sve političke strane. Oporbu je zastu­
pala Narodna stranka koju je vodio biskup Josip Juraj Strossmayer
(1815. - 1905.) zajedno s Franjom Račkim. Oporba je ideju jugosla­
venstva formulirala 1849. godine. Ideja jugoslavenstva3 naslijeđena
je od iliraca, a zajednička im je bila koncepcija nacionalnog i kul­
turnog ujedinjenj a Južnih Slavena s ostalim slavenskim zemljama
u okviru trijalistične austro-ugarsko-hrvatske monarhije na fede­
rativnom principu. Politički postulati jugoslavizma pokazali su se
utopijom, ali je njegova ideja omogućila nacionalnu integraciju. Još
su 1861. Strossmayer i Rački iznudili od Sabora zakon o jugoslaven­
skom jeziku koji Beč ipak nije odobrio. Svi tadašnji idejni pravci u
Južnih Slavena, kao ilirizam, jugoslavizam ili pansrbizam, na jezik
su gledali kao na važan sastavni element svojih teorija i pridavali
su mu ključnu ulogu za njihovo ostvarivanje, iskorištavajući ga za
postizanje svojih političkih ciljeva. O funkciji jezika Franjo Rački
šezdesetih godina u programskom članku Jugoslovjenstvo piše:
3 J . a.,.ci. Jugoslavenska ideja, U. e.+e¬ Leksikon . + . , .::. 97.-100.
246 HRVATI l NJI HOV JEZI K
Mi Jugoslovjeni razdijeljeni smo jezikom, ovom pravom dušom na­
roda, glavnim, često i jedinim sidrom narodnosti. Slovensko, srpsko­
-hrvatsko i bugarsko narječje razliježe se iz usta trinaest milijuna ži­
teljstva na prostoru većem od čitave Italije, s kojom im se krasna Ju­
goslovjenija u mnogom obziru natječe. Želi li Jugoslovjenstvo jednim
narodom u duhovnom smislu postati, to bi imalo nastojati da se sje­
dini u književnom jeziku.4
s:....¬.,-.,-a...,.¬,..¬.¬.a¬,-.:.a.:.a.š-,-,.-..... je­
zik ilirski ..t..:-.¬.-jezik hrvatsko-srpski ...ilirski. |a-,.,a,....
.--.:...........a.a...č..,.......¬..a..,ač.....,-..,-....
....---..a.ž.,-,-.,-s:....¬.,-.ž-...a,-a.-,--,-r........--.
k.:...č.-....-u...:...,..,..,.š:..:.-t...,-.¬.:.,...-aa..,a
...-.a¬--....,.,..¬-đa|.:....z.,.a..š:.,-u...:...,a...
..,..-t-.¬,-.:.¬-đa,až-.....--...¬-...a.¬...,..a:..ž...
-.č.--....a..-..t..-......:.:.,..:.,.-,--...-.:..,-ć.--
,..:.,.-,. 5
u:.¬.-...a.t.,a-.s:....¬.,-...a.-...,.:..a..-...,a.a.
:a.--a.:.-..--až--.......,.a..-¬--.,.a.aš:..¡...1867.
-..:.,-Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti itzu.
1990. ,.-.¬--...-.au...:..a...a-¬.,a.-.-..:..a¬,-:-..:.
utzu..1874. s.-ač...š:-az.,.-ta|.:-,.a.--Matica ilirska, ..,.
,-,..:.,....a1842. ,.a.--.,.-.¬--...-.,-aMaticu hrvatsku.
s:....¬.,-.,-..-.....-....-..-a,..-..,a.......:..x.,.-:.a
,-,.,.a........-..t.-..:-.¬-..-..-.¬š......-,a(1874.)
.....-....t.a.:.......a,.,.-,.(1878.). oa..ž-.,.|a.,.đ.,.
...,...t..,-ž.:.a..a.-,-v.,--...,.--.a..,ač...-,-:.,.,.a.ač,.
a¡..,-a-at.-...-a.,.a....:t.-.r.,....,..-.,-..č-..:.-,-
a.-,.,.¬.o.a.--1883. a|.:.....¬..t..a.a.ž.-,-,...,....
-.|...:...¬-,-...a..ao..¬.:.-...¬-..t..a:...,.-...,-...
,.-.:.,-t.:...ažt--.¬
4 J. J. s::o..¬.,e:. r. a.čii. Politički spisi, z.,:et, r+.i, .::. 277.
5 o., iv. ,o,|..|,e.
6 v.še o :o¬e m s.¬.:+ži,.. O službenome statusu hrvatskoga standardnogjezika potkraj
XIX. i u početku XX. stoljeća, U.i+e¬. Iz triju stoljeća hrvatskoga standardnogjezika, z.,:et,
1997., .::. 88.-98.
VI I . POGLAVLJE: Pobjeda štokavštine 247
o..¬a-.-:.|,.a.-.a.....a...,-a-ć-,.....¬.đ.......,-a
...,-¬-...a...--t.-.o..,a:.-.k|a--.

�-�-�...,,.(1883. -
1903.). r...:.č....:a...,.au...:...,,..¬.,--.:.-.-:-.-...-
r...,...,-:...,..:.
7.2. Hrvatski jezik u doba i l irizma.
Zagrebačka fi l ol oška škola
|......¬,-t...a.:a.-.,...:.č..,...-::..a-.-:.|,.a.-�x|x

.:.
.,-ć.z..-...--..,ć-,až-.....--...,.a-,..,.�...¬...,��:
-.č...,-..č-.,-a.-.:.....|....--...|t....��..�

-

...a..:,,-
a.-.:.........,.-...a.........,.,-....k..,--� ,.....,��..
,..¬..-žaa,......axv.:..,-ć..a.|

¬.�..�

...-:..a...,-.
.-:.č..,i....,|...,.,-:.a.š-,-s...---,¬.:..,-.....�...:.-..
-...¬..:..-|....,- ¡a.a.a-,aaxv|| .xv||| .:.�,-.a��.

-t-.
,..¬.....¬-.,.,......,-¬.ž-¬..¬.:..:.,.-:-..¬.��

..¬..
-,.v.:-....ć....a:.........,.,.t.,..š-.:......¬�.�j-.a.�
..-.a..,-,-,..a¬,-.-.,.k.:.-č.ć.a...ćx.:a.-:..a�..,a,.�.
¸
....x.,..-.-..a,-.:.....|.....-,....-..,- k.,.:..,�:.

..,�.
1816. ,.-a..,..a..-iaž--s...----....-|....¬�r...,-a...o|
.a-,.t..,-.,-..č-.-....lingua illyrica ..,..-..t«aa .�

.

.-.

č--,.¬...|...:...,-......,.....,ć-,až-.....-�.�., -..�.:�
,-...iaž-.|s...--.0 č.,.¬.-,-....¬..-,.|..at..,a....a:-:..
:.a..-.......¬...¯ u.:..-.,...:.č..,..,..¬,...-:..¬.:...
,-a.|....,.¬.....:.:.a......¬.m.-..|.,-.š:..-¬.ž-..|,-�.a
o.,-.a,-..a·x-..a.,ča..¬.đ.....a.:...u...:..ak...,-..�a
.......a-...a-..:-r...:.č.......:-.......¬..,a,.....--.:..t..
,-a:.,.,...š:..-:.č-....--...|.-¬..,.....,...-
·
.-,�.�

.:...-.
:..a....-...-..a,-..,-č.,...:.č..¬.:.:a.ataaa.-|.¬,-
|......¬,-:..,....¬.15 ,.a.-..-.,č-šć-.-..,--,a,---,.
:..-..
Moglo bi se čak reći da je ilirizam bi
.
o di jet�kultu�
.
ne �er��vije�o��i
južnog slavenstva, lažnih znanstvemh teonJa, poVlJesmh 1 hngv1st1c-
7 J. a.,.ci. Iliria, O. e.+e¬ Leksikon ... , .::. 74.-77.
8
o.,. l. ,o,...|,e.
248 HRVATI l NJI HOV JEZI K
kih, kao i nezrele teorije naroda, koja j e smatrala da j e za nastanak
naroda dovoljno ispunjenje kriterija jezičnog zajedništva: riječju, ili­
rizam bismo mogli tumačiti kao znanstvenu zabludu. I stvrarno, ide­
ologija ilirizma, koja j e željela izgraditi narodno jedinstvo unatoč kul­
turnim, povijesnim i religijskim podjelama, imala je karakter utopije
izgrađene na lažnim pretpostavkama. 9
z.¬.....a,-a.-, --,a...|.|..--...|.-¬.|,.a.....ailirskoga
,-....,.....|..-....:.a:.,., .¬..|..-..:....|.-.¬.-,-¬a
|...:...¬,.a.ač,a-...,-¬a,---,..,-,..-.¬a..:.,-ać-¬t.|.
a,-a.-,--,--...a.a......¬.,-a-.,..š:.......,.,-....
o.:......-,-,..:a|...-.|.a-,..taaać-a,-a.-,--,-,až-..|.
.--...|-...a.:.-t..,-,.¬č.:..|.....,-.....,-a-.č....u...:-.
s.t-.s|..--.-.aa,..-
.-¬-.,-a|..¬...-,a,-..č-.|,.,.-a...a-.|.š..|,..,..
¬.,..a.|..a:.a.š-,.-,-¬.č..|.....|.i.|.--o.::|..-au-.a-.
(r:++ rsa+) .¬.:...,-a.,-....a.-đa,--...a:-.-,..,.a..-.
¬a-...aač.,.¬.-, -....¬,.....x,-,..-,.,|-a--.|...¬.a
w..|-.¬...-ua¬t.|a:.(r:s: rs+s) ..,.,-:..a..·i-...,-...
,.......:.-...a.¬...-.-.-.....-¬.ž-¬..¬.:..:.a-|.-...,.
¬.-:-.č..,., -....m....i.|...|..t.,.:..,-.|..--...a.,..-..
:.,,..t.-¬.:....:,,..:a|.:·.|..--..-a..,.¬-..:.-..,.,-,...
...-...-.:..-a.a..a-,as...--...-,-,...¬,--...:-|,-¬t..i.-
k..|..x,-,...,-..-.-,..,.,.-.aa-.a:,-....-.i,aa-..:.o.,.
(s v|| rsa+ak..,.-. za|vrs:zaz.,.-ta,.:.....|...:...,.
.|....¬.o.,.-.a..-..k.||s..¬.Š.|.t...¬.....,-¬-.:aa.,.a
r-š:.|a-,..|..--..-a..,.¬-..:.a...,-|...:...¬,..t.-¬.¬.
š..a.,až-..|..--..aa.¬--..,a.........¬a,..,..¬aa-..-...|.-
.....:-.r.č-:..,...-:..-ža.-a.a,-|.:-..:...a-¬..-¬|.a-
ž...a,|,---a||.....¬-.|ataao...a.č.,.,-o.,t..-.,..:..-.,..
J. a.,..i. Ilirizam, a e.+e¬ Leksikon « . , .:: :ss+
10
r:.¬,e: s:.:i. v:.:.. ,|..:o,. :.,o.o::.i. .|.:i:¬. a s|o.e:.,i io,. ,e .:..:.o :. .|i:.io ¬e ,e:iia, ,:.,.+. a ¬.|ot:o,:i¬ i::.¬i.¬. s|o.e:.i. i:,.že.:. ,e:.i .:.t:.o ,e .|..:i:. :.:.o,:i ,a:. če¬a ,e ,:|+o:.o r:.:ce r:eše:e: ..o,.¬ .:..:.|.š:.o¬ io,.¬ .a .e ač.:.:.|i .|o.e:.i. , e:.č:. :e¬e|,. aa,.:., ..,e.:. ..o,e e::.čie . :.:o+:e ,o.et:o.:., :..a ,:.|..:.|. ,.:o|e i|.:.:¬.. . s:t. .a t.|i .:,.ži:.:. oio vaio.e :ero:¬e io,. ,e a,:..o ti|. a :.,eia
VI I . POGLAVLJE: Pobjeda štokavštine 249
-.,,..-.:.,..aa..-..x...-,....:..az.,.-»rs+r ,�a.--o.,
rs+z rs++,.a.--,.š-,..-.:aa.¬.|,at-apjesmu]os Hrvatska
nij' propala ..,..--.a..-.a,--.Mazurku Dq
���
wskoga ,·i�....-
r.|...-.-.,.-¸|.-,.š:.,-t...-....|.a..-..:. .......·,.|,...¬
.:....--...-,aš--,.a.:.-..rs+a rs+r |.:-.a,.a.--

:.�..�-
,.|.:.č.-...,...-|o-......io..š....ć...,-.¬..-..

..�aa
,.-:|.a-.¬,.,...|,a,-..¬.....-.a.a..,.a.,-.....a�t.,-a.�.

:.¬., -.a..,-a-ć--,.|-.......,.,-....a.-|.rs

�s ,.a¬a

a..,.,
,-o.,,.č-...a...:.·o.-..a--.š:.......¬-a.,..-.:a

)
.,.�,.
..:.č..č...,..a,.č-:.a....·x...--u....:..--...-

..-.¬

a
,-a.a.:..t..·o.-....u....:....s|...-�..y �..¬.

¬...-

a..
,-:....--...,......¬a.,..-.:a.a.:...,,..|.,. k..,-
m
,.a

--.
s,....-..rs+s.o.,-.,...,a,-,..¬,--a,-.�..a

...¬�..

.�,..a
o.a.--rs+s..|..-.-ć·||....--...a---..¬--.·o.¬...a....-
-.-...¬,-...a.,.-...¬,....,..a
r.č-.¬..a,....,...,-.o.,-...-|..¬...t.-.-,--.rs+sa
č|.-.aPrvopisz, :....-.¬-a·o.-...-.......,,a:-.š:.......¬
a.,.|-.:a.a,aća,--.a.a,a|..a-, -,.....a.-.,....,..�.,-..

¬. k....¬..-ć.,.¬--a..........a.-...a,....-..:,.a...a
,....,..a.¬.:..,ać.a.,-:.,-a.-.a,-..č-.�

.t|.....,�.¬...:

|a-...,a....,....U ...,-¬aa.a,.¬,..|.,...¬

,..,-�:

o.,
,-a|...:...,..:.-.....¬.,--..a.,....:.č.-.-
¸
.�.

-.

���.

..��
.�a.
.
.a.-....č..a:-,.-a|.ž...|,-a-ć-,..|-¬-e, z, s, e .af, dJ .ag;
(=j), l nj. o.a.--rs+sa.-.....-.č-a¬.a.|

...�.,

:.|.-�....
a.t|..ač, ž, š, ć, dj .|.g, lj, nj
.
U ...,.,.t-.-a.o.,¬,-a..|,-a-.
,..¬.,--..|.--:...-.č-|....va.ać........�č-

¬a..,-a

č-,.
.|,-a-,.č-:...,..|-¬.r..|,-a...,-t....:.|.-,.-,-...a.-..¬-đa
,...-,...,-č.:.,.djevojka (= d + jevojka), .rodjen (= rođen); kame­
nje (kamen + je), .njegov (= negov); bilje (bil + je), a
.
l

bav (= .at..�
..¬.|.t.¬.:..-.¬o.,-..,....,...,...t...:.-.-ataaa.
-..:.o.-.č.ć..,...,.č.-,-..a-.t..a-¬.,.-a.,-č-..a...-,�
,..a.-a-..r.-a..ž..,--..-,..|-¬-d (= 3 ....|.-a..

,.

r
.
.¬..,...,a:a,...t|,--.rs:s),¸,-¸.....-...:..-:..-...,.., -,,

� ________¸
!! )
. vo:či:. Temelji i putovi Gajeve grafijske reforme, ··r.|o|o,.,. rs. z.,:et. r+ss. .:: :ss
250 HRVATI l NJI HOV JEZI K
n (iz poljske transkripcije); j (Daničićeva zamisao). Od njegovih je
prijedloga prihvaćen samo d, dok su ostala slova zamijenjena s l, nj,
dž. I dalje nema razlika između pisanja fonema: npr. džep (= jep) i
nadživjeti (= nad+ živjeti). Gajevu grafiju uveli su u Sloveniji S. Vraz
i D. Trstenjak te ju nazvali gajicom.
U vrijeme kada je Gaj započeo jezičnu reformu, u Hrvatskoj su
postojala dva književna jezika. Samo jedan od njih mogao je jamči­
ti buduće ujedinjenje Slavena u okviru Ilirije. Gaj je odbacio rodnu
mu kajkavštinu u korist štokavštine. Taj izbor opravdan je većim
brojem štokavaca (ll milijuna u odnosu na 800 tisuća kajkavaca) i
posvemašnjom uporabom. Sljedeći je argument bila bogata štokav­
ska književna tradicija i već postignut znatan stupanj standardiza­
cij e. Gajeva je reforma dakle trebala provesti jezične promjene sa­
mo na području kajkavske Hrvatske, dok je na ostalim područjima
već postojeći jezik podređen ilirskoj kodifikaciji. Na temeljima ilir­
ske ideologije osnovana je 1835. - 1836. Zagrebačka škola,12 (tako su
sebe nazivali tamošnji jezikoslovci). Škola je djelovala do kraja XIX.
stoljeća, kada je njezina jezična koncepcija s izgrađenim jezičnim
standardom izgubila bitku s modelom vukovaca. Do polovice XIX.
stolj eća te se jezikoslovce naziva i ilircima. U drugoj polovici XIX.
stoljeća zabranjena je uporaba naziva ilirski, sužena je prvotna je­
zična koncepcija, a sami gramatičari zamjenjuju u svojim radovima
pridjev ilirski u hrvatski, kao i naziv Matice, iako je njegova upora­
ba u književnosti ponovno dopuštena 1845. godine. Utemeljiteljem
Zagrebačke škole je Lj. Gaj čija se jezikoslovna djelatnost ograničuje
samo na predstavljenu pravopisnu reformu. Gaj je osim toga ovako
pisao o koncepciji ilirskoga kao univerzalnoga jezika Ilirije:
U Iliriji može samo jedan jezik pravi književni biti, njega netražmo u jed­
nom mestu, ili u jednoj deržavi, nego u celoj velikoj Ilirii / . . . /. Naša slovni­
ea i naš rečnik jest čitava Iliria. U tom velikom vertu (bašči) imade svag-
12 o :.,..ž:i,e :.+o.e o ,e:iia .|.:.:¬. at:.,.ja .e z. v.:ce Putovima . ij. ro:ie
Književni jezik u teoriji i praksi, z.,:et. r+s+. .+e¬ Hrvatski književni jezik 19. i 20. stolje­
ća, z.,:et. r+.i . S. u.¬ Jezik zagrebačke filološke škole, o..,ei. r++s. a. +.r:. Gramatika
u Hrvata i Vjekoslav Babukić, z.,:et. r++s.. e.+e¬. Jezikoslovna razdvojba, z.,:et. r++s
+a .a . :.+o.. o a:o:o.ić. . a i.:.čić..
VI I . POGLAVLJE: Pobjeda štokavštine 251
di prekrasnoga cvetja, saberimo sve što je najboljega u jedan venac .
.
:

v
naroda našega venac nigda nepovene, nego će se u napredak sve ob1 me
i krasnie kititi.13
Gaj je bio obožavatelj Vitezovićeva jezika i njegova pra�o�is�koji�
se koristio u svome projektu, pa znanstvenici primjecUJU rzraziti
utjecaj jezičnoga modela P. R. Vitezov�ć� na G�je�u jezičn�
.
konce�-
. .
Teoretske programske poglede Ihraca vidimo u nacmu defi-
CIJU.
v • • - v • •
L
"
J k
|@
niranja ilirskoga jezika. Primjerom moze bltl misl) enJe J.
¸
on
.
e�
da su ilirci uveli u svoj jezik neka starija fonetska, morfoloska)�m­
taktička obilježja, što je udaljilo ilirski od narodne novoštokavstme.
Slično je ilirski jezik definirao i Z. Vince:
Kada se ilirci tridesetih godina odlučuju za štokavštin

, ne pr
��
z�ma

ju tada suvremeni pučki štokavski govor, nego st

araju
v

od

f1c

ram
kn' iževni jezik na bazi štokavštine, s elementima ca�avst

�e l �aJka
��
šti�e, sa starijim oblicima, kako bi taj jezik lak�

pn�

atlh kaJ�aVCi l
čakavci, kojih je među ilircima bil o mnogo, ah 1 Srb1 1 SlovenCI, pa u
daljoj perspektivi i Bugari.15
Drugačije jezičnu reformu iliraca vidi D. Brozovićl6 tvr�e�i da �e t�-
r
.
ih ova J
.
e zika bila tada postojeća književna štokavstma 17 sto J e
me J nJ
. . . .
h 1
postala građom za normu kojom se trebala ostv�nti nJI ova � av-
na zadaća _ jezično ujedinjenje svih Hrvata. Po nJe¿
.
ovu shvac�nJU
naglasak valja staviti na nastavljanje standarda koJI �u zate�h �o­
vi reformatori, a ne na stvaranje nekoga novog, umjet
.
nog
.
J e���a.
Brozovićevo mišljenje potvrdila su istraživanja predihrsklh I Ih�

skih gramatika s prepoznatljivim stupnjem razvoja standarda koJI
su sami razradili.18
1 3 i, c.j Danicza Horvatzka, S.avonzka i Dalmatinzka, l, +s. o+ s ,

:a�:. (,:o¸:c��

sss

x..o+,:�¬. t,. io:ie Problematika norme hrvatskoga knjžževnog;ezzka u szn ronys om z
diakroniskom aspektu, ·ie:ii zz. l, z.,:et. r+.+. .::. ss.
.


14 i, io:ie Književni jezik u teoriji

. . ..:: sr.. .+e¬. Hrvatskz kn]lzevnz . .:: rar.
1 5 z
.
v.:ce Putovima . . .::. zzz
16 o a:o:o..ć Standardni jezik .. . .::. rss
17 ot.|jež,. .i+. a vt. ,o,i..|ja
. .

a +.i:. Gramatika u Hrvata i Vjekoslav Babukić . . . e.+e¬ Dijalekatna osnovzca _zlzr�ko

ga« j�zika, ;a..,:..e z..o+. :. |:..:.ii ,e:ii uri rs. z.,:et. i++z. .::. r+s.za+ :eu..
252 HRVATI l NJI HOV JEZI K
P
v
r
v
va ?
.
d tih ilirskih gramatika bila je Osnova slovnice slavjanske
�arecja zl�rskoga Vjekoslava Babukić a, objavljena 1836. godine, koja
ce postati uzorom za buduće ilirske gramatike A. Mažuranića i A.
Vebera ·kalčevića. 19 Babukić je bio Slavonac iz Požege. Njegova je
gramatika rezultat četverogodišnjega rada. Prvotno je bila ikavska
�nje�inu
.
�u dijalekatnu bazu izmijenili bosanski došljaci - Hrvat�
I Srbi - s IJekavskim izgovorom i novoštokavskim naglasnim su­
stavom. l sam je Babukić prvotnu ikavštinu zamijenio j ekavšti­
nom. U gramatici je opisao i stari naglasni tip. Ilirski u naslovu bio
je u skladu
_
s Kolhirov?m podj elom, tj. bio je sinonimom za »juž­
noslavenski«, dok u nJ egovoj sljedećoj gramatici (Ilirska stavnica
1854.

�lirski znači hrvatsko-srpski, a odnosi se na Srbe u Hrvatskoj,
B�s�1 1 �ađarskoj, tj. izvan Srbije. Babukićeva gramatika s pri­
mJenma 1z Gundulica, Palmotića, Katančića, Vitezovića i Kačića
Miošića �?isu�e štokavski sustav s njegovim tipičnim obilježjima.
U Babuk1cevoJ gramatici od tadašnjega fonološkog standarda od­
�t
.
upalo je npr. palatalno r (morje) koje se tumačilo kao kajkavizam
Ih s�
_
avon�ki kaj�avizam. Slično su se u sklonidbi oblici s palatali­
zaCIJOm tipa: knJizi, musi, ruci, mnozi interpretirali kao dubrovački
dijalektizmi. Opis morfologije bio je manje štokavski od fonološko­
�a. ?�avni su pr�ble� bili stari nesinkretični nastavci u imeničkoj
l pndJevno-zamJenickoj sklonidbi u Dat., Lok. i Instr. množine te

r
poznati nastavak -ah u Gen. množine.
Izbor nesinkretičnih nastavaka bio je, kako su to često tumačili
ilirci, ideološki motiviran. Sam je Babukić međutim naglašavao da
se �a�val�ujući �jima postiglo »Uzaimno porazumljenje gornjih i
�olJ��h Ihrah, tj. sl��enskih i
_
hervatsko-serbskih plemenah (kaj-,
ea- I �to-kavacah)«. Dodatm argument bilo je njihovo slaganje s
dr�g�m �l�venskim jezicima. Jezična motivacija nalazila je potvrdu
u ClllJ emci da su stari nastavci kao usporedni postojali u hrvatskim
a e.+e¬ Jezikoslovna razdvojba , .:: 131.-153.; s. n.¬, c, ..:
¯¯ ic:..:.|. ..¬ .e :.+c..¬. a r.i:e . S. u.¬
·
v a.tai.ć Ilirska slovnica, 1854., .:: 183. c.:.:.:c ,:e¬. a +.i:. Dijalekatna osnovi­
ca , .:: 140. o., . ..:.: .: +. v ri.iče..ć. ¬c:c c.c,. ,c,i..|,.
VII. POGLAVLJE: Pobjeda štokavštine 253
gramatikama još od Kašića u različitim padežnim konfiguracijama,
a slično je bilo i u književnosti. 21 Babukić u svojoj trećoj gramatici
(Ilirska stavnica 1854.) podsjeća na to ovako: »l svi naši slovniča­
ri, Della Bella, Relković, Lanošević, Appendini, i novii: Bertić, prof
Mažuranić spoznaju razliku u pitanju stojećih padežah.«22 Drugi
razlog za izbor starih nastavaka bila je arhaična kategorij a dvoji­
ne (višebroj)23 koju su ilirci obnovili, a u kojoj su bili nastavci -ima,
-ama (Dat., Instr. dvojine: jelenima, nogama, polima) i koju su po
Tkalčevićevu mišljenju Srbi pobrkali s množinom. Uvođenje dvoji­
ne trebalo je u ilirsku jezičnu koncepciju privući Slovence. Ilirci su
tako dosljedno promicali nastavljanje starih, praslavenskih oblika
Dat., Lok. i Instr., da se oni kao dublete pojavljuju čak i u sljede­
ćoj generaciji reformatora, tj. u tzv. vukovaca (npr. u gramatici P.
Budmanija).
Sljedeća kontroverzna crta ilirskoga j ezika bio je imenički na­
stavak u Gen. pl. -ah, -ih. U kroatistici postoje dva različita pogleda
o fonološkoj vrijednosti h kao drugoga dijela nastavka. Vončina24
smatra da je h bio izgovarani dio naglaska. Tafra25 međutim smatra
da je to bila samo grafijska oznaka duljine samoglasnika a te da je
zapravo nastavak bio novoštokavsko i. Jedan od Tafrinih argume­
nata jest činjenica da u dijalektima koji su ušli u proces standar­
dizacije nema nastavka -ah, 26 a drugi njezin argument bio je što je
21
o., vi ,c,|..|,e
22 x..e+e:c ,:e¬. a +.i:. Dijalekatna osnovica , .:: 140.
·+. ,e i.:e,c:.,. ,c.:c,.|. a š:ci...ic¬ +.,.|ei:a +c +:a,e ,c|c...e xtv .:c|,eć. o+ :c
,. :.:+ct|,. ,. +c i:.,. xv .:c|,eć. +.c,.:. ,e .:,at.|. ..c,e i.:e,c:.,.|:e .::e . ¬.,eš. .e .
¬:cž.:c¬ o+ xvt .:c|,eć. .a.:eće .e ..¬c a c.:.:..¬. +a.|:.| ct|.i. (:,: ic:.::ai..,e
. t:c,e¬ dva ... ) ce:e:. ,c,..e ..:i:e:.:¬. a ¬:cž.:. ,c.e:.:. ,e . i.:e,c:.,c¬ +.c,.:e.
c+ ic,e .a :..:.|. ..:. ct|... o.: . t:. :: i.c . ct|.i :..:..i. (-)ma.
24
J. vc:č.:. Ime nički genitiv množine od iliraca do vukovaca, r.|c|c,.,.- 33, z.,:et. 1999.,
.:: r:+zzr
25 a +.r:. jesu li >>ahavci« izgovarali h?, ·ic|c 5-6, z.,:et. 1991., .:: 47.-64. r:e:...i a
e.+e¬ Jezikoslovna razdvojba , .:: 109.-130. +., ,c,|e+ +.,e|. . S. n.¬. c, ..:
·.
+.i.. .e :..:...i :.|.:. a :e:.ic,až:c..:+ž.čic¬ +.,.|ei:a. ,+,e ,e :..:.c i.c :e:ai
:.: ..:i:e:.:¬. ce: . ici ,|, . :,e:.: ,e .:.c: t.c ct|.iici ,|. a., +. re.c Pregled · . .::
60.
254 HRVATI l NJI HOV JEZI K
h u pravopisnoj tradiciji bio oznakom duljine sloga.27 Takav način
pisanja nalazimo još u Šitovićevoj bosanskoj gramatici, odakle ju
preuzimaju slavonski pisci i gramatičari: Tadijanović, Lanosović,
Katančić i Relković koji objašnjava da pisanje h služi za razlikova­
nje padeža: »sluxi nakraju ricsi za rastaviti casus jedan od drugoga,
napril: Nominativa plurli ovi ljudi. Genitiva ovih ljudih«.28 Te na­
stavke također bilj eže i Voltić Uunaka, junakah), Starčević i Brlić.
Tradiciju nastavaka -ah, -ih preuzimaju ilirci jer su smatrali da se
oni poj avljuju u većini dijalekata, da su potvrđeni u književnosti
i da otklanjaju homonimiju koja je po Babukićevu mišljenju osi­
romašivala sustav i uvodila »monotoniju«.29 Fran Kurelac oštro se
protivi tomu nastavku u raspravi iz godine 1852. Kako da sklanjamo
imena ili greške Hrvatskih pisac glede sklonovanja osobito drugoga
padeža množine. 3° Kurelac, koji je sam za Gen. pl. predlagao -0, -ov/
-ev, ironično i pogrdno je nazivao ilirce ahavcima, a sam nasta­
vak Sodomom i Gomorom, što svjedoči o tome s koliko se emocija
tada raspravljalo o jezičnim pitanjima. Babukić je osim nastavka
-ah bilježio i Gen. pl. : -0, -ov/-ev, -ah, -ih, ovisno o sklonidbi. Prva
tri dopuštena su iz ideoloških razloga, tj. zato što postoje u drugim
dijalektima, dok se pravim ilirskim nastavkom smatralo -ah, -ih
zbog njegova širokog dosega temeljem kojega su ispunjavali zahtje­
ve programa. 31 Babukić je 1846. tražio pisanje h:
Dakle h se pisati mora po zakonu etimologie, čim bi se bolje razumije­
nje postiglo: u ostalom neka ga izgovara, tko ga može, a tko nemože,
neka ga i unapredak samo oddihava (aspirira).32
27 Kao druga grafijska oznaka duljine samoglasnika služili su udvojeni samoglasnici ili
naglasni znakovi.
28
Navedeno prema a Tafra: Jesu li . . . , str. 114.
29 Ibidem, str. 1 18.
30 Povijest ovoga spora detaljno opisuje Lj. Jonke: Borbe oko književnog oblika imeničkoga
genitiva množine u 19. stoljeću, >>Zbornik za filologiju i lingvistiku« i. Novi Sad, 1957., str.
94.-113. Pretisak u: idem: Književni jezik u teoriji . . . , str. 216.-234.
31 Tu pripada i nastavak -uh u Gen. i Lok. dvojine: bokuh, rukuh, noguh, očiuh, ušiuh.
32 Citirano prema a Tafra: Jesu li ... , str. 112.
VII. POGLAVLJE: Pobjeda štokavštine 255
U obranu točnosti rabljenja tih nastavaka staje Antun Mažuranić u
kronološki drugoj ilirskoj gramatici Temeli ilirskog i latinskogjezika
za početnike (1839.):
/ ... / genitiv na ah je najpravii, buduć da je pri najvećoj strani Naroda
Ilirskoga u običaju, i zato se ima svaki učen Ilir starati, da se ne samo u
pismu, nego i u razgovoru na njega priuči.
Mažuranić također naglašava razlikovnu funkciju nastavka u tom
obliku. Pojavljuje se i problem praktične realizacije gramatičarskih
savjeta, odnosno izgovora nastavka -ah. On se nesumnjivo izgova­
rao, što posvjedočuje Jagić 1864. »kako ga u nas pišu, a mnogi i izgo­
varaju«. Zna se da su Hrvati u saborskim govorima iz 1848. - 1861.
izgovarali -ah, kao npr. l. Kukuljević Sakcinski. Tako dakle prvotno
isključivo grafijska funkcija grafema h u nastavku -ah, prema sa­
vjetu gramatičara što proizlaze iz njihova nepoznavanja lingvisti­
ke, podliježe procesu izdvajanja i postaje konkretan, u određenom
smislu umjetan nastavak za Gen. množine. Takva interpretacija po­
miruje različite stavove o statusu toga nastavka.
U proizišloj raspravi o obliku Gen. množine, pa čak i borbi za
njega, gramatičari nisu znali nastavak - (a!i)h lingvistički točno in­
terpretirati. Vuk Karadžić koji je bio za nastavak -a, nije umio ob­
jasniti zašto ne treba pisati -ah iako je njegov podatak o postoja­
nju takva nastavka u Crnogoraca potvrđivalo ispravan izbor ilira­
ca. Babukić, Mažuranić, pa čak i Jagić, u početku su smatrali da je
h etimološki utemeljeno. Ilirski su gramatičari postupno počeli h
uzimati kao grafijski znak, ali nije moguće utvrditi točan datum
kada se to zbilo. Jagić je promijenio mišljenje 1864. godine, nakon
pored beno-povijesnoga slavenskog i indoeuropskog studija, kad je
utvrdio da j e nastavak -a u Gen. množine novija pojava, a h je eti­
mološki neutemeljeno. O karakteru h i njegovoj razlikovnoj funkciji
na kraju sudi A. Veber Tkalčević 1862. godine:
što se pako slova h tiče, dodano je samo zato, da se 2. padež plurala razli­
kuje u pismu od drugih sličnih padežah; je li to spretno učinjeno, neću da
se prepirem . . . . To je dakle h samo predlog hrvatske škole, a a ili i srbske.
/ .. .! Pogriešilo se je s naše strane, što su se dokazi tražili i inosili za cielo
256 HRVATI l NJI HOV JEZI K
ah, dočim bi bilo, po mojemu sudu, trebalo tvor ku onu razstaviti na dvoje:
na a i na dodano h, pak bi bila l asnija pobjeda. 33
Veber je i dalje bio za nastavak -ah u pismu koji je smatrao kori­
snim razlikovnim znakom. 34 Međutim, taj se nastavak ne pojav­
ljuje u gramatikama M. Divkovića, Hrvatske grmatike I dio. Oblici
(Zagreb, 1879. i sljedeća izdanja), koje su u školama zamijenile
Veberove priručnike.
Sljedeća su dva jezično-grafijska obilježja ilirske norme, tj. pri­
jedlozi Zagrebačke filološke škole, već spomenuto rogato e i ozna­
čavanje vokalnoga r pomoću er (ar).
Na izbor grafema e (rogato e ili slovka) za označivanje refleksa
praslavenskogajata utjecala je s jedne strane ikavsko-jekavska di­
hotomija koju su ilirci prihvatili, a s druge strane ideološke postavke
njihova programa. Već prije, u gramatici I . A. Brlića, istu funkciju
univerzalnoga označivanja različitoga izgovora jata imao je grafem
y. Još prije je I . Belostenec u istoj funkciji u svojem rječniku rabio
grafem e, iako nedosljedno. Babukić je dopuštao sve inačice izgovo­
rajata (vjera, viera, vera, vira), iako je kao normativnu, ilirsku, oda­
birao jekavski izgovor (»U Čitanju priuČavati se ilirsko e razložno kao
je izgovarati«). Problem nastavlja rješavati A. Mažuranić (Temeli
ilirskoga i latinskoga jezika, 1839.) ostavljajući u govorno me jeziku
izgovor svakomu na volju, ali u književnom jeziku (u školah) savje­
tuje izgovor ie (danas ije) ilije:
Ovaj zabilježeni e može svaki na svoj način izgovarati, samo da se u pi­
smo jednosličnost uvede; premda bi dobro bilo uvek, a osobito u čitanju
i u školah već iz toga kano ie ilije izgovarati ga, da se tim laglje zapamtiti
može, gde se pisati ima. 35
Taj je izbor bio uvjetovan dubrovačkim izgovorom, a dubrovačka je
književnost za ilirce bila uzorom književnoga jezika. Veber ovako
određuje načela jekavskoga izgovora: »Glasnik e izgovara se u du-
33 lbidem, str. 127.
34 o pismu se umjesto h katkada rabio apostrof.
35 Navedeno prema M. Moguš: Povijest . . . , str. 150.
VI I . POGLAVLJE: Pobjeda štokavštine 257
gih slovkah kano ie (dva glasa), a u kratkih kano je, ali tako da se j
V
d" d
V
d'" t t 36 obaška čuje: n. p. dete = zete; eteta = Je e a.«
Sljedeće obilježje bilo je pisanje er (ili ar) na mjestu samo�l
.
�­
snoga r jer se prema mišlj enju gramatičara ono izgovara drugacrJ�
nego r. 37 Samo glasnik e Babukić je nazivao ne mi glas,
.
a Veber o�kh
glasniki to je, kao i u prethodnim slučajevima, b�o U�lVe�zalm
.
srm­
bol različitih vokalskih elemenata, koji su se poJaVlJivali na mJestu
izgovora samoglasnoga J, što Veber Tkalčević ovako obrazlaže:
( ... ) u jezici h, srodnih hervatskomu, stoji jasan pun
.
glas�ik pred r-om/ ... / a
u nas Hervatah govore na nekih otocih dalmatinskih mesto mukloga glasa
pred r-om otvoreno a, a u Zagorju e, n. p. pervi " parvi, pervi.38
J ag ićeve jezične analize h i vokalnoga J precizirale su nje�ov�
v
Pe­
glede i učinile da među ilircima dođe do dviju o¿to¿r�fsko-Je��cm�
opcija. Jagić, koji je do 1864. pripadao ZagrebackeJ filološko� s

oh,
priklonio se pravopisu koji odgovara stvarnome rzgovoru, tJ
:
prsa­
nju: -a, r ie/je. Veber Tkalčević, čija je Slovnica hervatska brla ob­
vezatna u školama, zastupao je tradicionalne ilirske poglede. Tek
u trećem izdanju svoje gramatike iz 1876. odustao je od pisanja er i
e, iako je ostao pri pisanju -ah.
.
.
.
Ilirski pravopis, utemeljen na Gajevoj reformi grafiJe s odr��n�m
ispravcima, bio je etimološki (zapravo morfološki: su�ca, dr�gcy�), Jer
kao što je tumačio Babukić: »Treba najviše paziti e�rmol�
.
giJU, Jer s�
njome razumljivost najbolje postiže.« Taj tip pravoprsa koJI se temelJ I
na načelu: »govori za uši, a piši za oči«, a koji je suprotan vukovsko­
mu fonetskom načelu »piši kao što govoriš, a čitaj kako je napisano«,
također je ostvario ilirske ideje jer je olakšavao razumijevanje riječi i
drugim Slavenima. Osim toga, i u drugim slavenskim jezicima koji se
zapisuju latiničnim pismom, pravopis je bio morfolo

k��a karak�er�.
Babukićeva je gramatika prvi pokušaj normiranJa rhrskoga Jezi­
ka. Drugi je ilirski gramatičar bio Antun Mažuranić, autor gramati-
36 Ibidem, str. 165.
37 Lj. Jonke: Samog/asno r u književnom jeziku 19. stoleća, u: idem: Književni jezik u te­
oriji . . . , str. 235.-256.
3
8
Navedeno prema M. Moguš: Povijest ... , str. 165.
258 HRVATI l NJIHOV JEZI K
ke Temelji ilirskoga i latinskoga jezika za početnike objavljene rs++ i
rs+z godine. Napisana popularno, u obliku pitanja i odgovora kao
hrvatsko-latinska gramatika, ponavljala je Babukićeve znanstve­
ne poglede. U sljedećoj svojoj gramatici koja se zove Slovnica Her­
vats
.
ka ,rss+,Mažu��nić opisuje novoštokavski sustav naglaša­
�anJ a. Druga Babuktceva gramatika, Ilirska slovnica ,rss+,. već
Je znanstvena gramatika koja sadrži poredbenu građu drugih sla­
venskih jezika i hrvatskih dijalekata.39 Babukić kao vodeći ilirski
gramatičar u prvih dvadeset godina djelovanja Zagrebačke škole
��i��enjuj�već spomenutu podjelu na govorni i pisani jezik, odva­
J aJUCI u svoJOJ gramatici pravilne, ilirske oblike od »provincijskih«
- neilirskih. Osim toga on definira dijalektnu osnovu ilirskoga jezi­
ka: »po hercegovačkom (bosanskom iliti izobraženome književnom
običaju)«, 40 tj. poziva se na književni jezik koji je već oblikovan u
tradiciji. Ilirska se norma postupno mijenjala i kretala prema no­
voštokavizaciji, što se vidi i u drugoj Babukićevoj gramatici. Novost
je u njoj npr. uvođenje fonema j (grafemg). Poput Mažuranića, Ba­
�ukić u�od�ijekavski izgovor jata kao usporedan s prije propisanim
� eka�sklm Izgovorom. On opisuje novoštokavski naglasni sustav,
1�ko l d�
v
lje primjenjuje za njega tri oznake. U morfolgiji uzima ne­
smkretlcnu paradigmu, a u Gen. pl. navodi samo -ah.
Treći ilirski gramatičar bio je Adolfo Veber Tkalčević ,rszs
rss+,.·kanonik zagrebački, propovjednik, gimnazijski profesor,
svestrani književni stvaralac - otac hrvatske novelistike - ali i istak­
nuti jezikoslovac. Autor je školskih gramatika: Latinska slovnica za
mal�gimn�zie (Beč, rss+,.Skladnja ilirskoga jezika. Za niže gim­
n

z,e¸

(Bec, rss+.rssz,,Slovnica za četvrti rzred katoličkih glav­
mh ucwnah u Carevini austrijanskoj (Beč, rsszi druga izdanja);42
39 �
.
" Tafra, Veberov i Babukićev gramatički model, u: Riečki filološki dani, zbornik radova
2, Rijeka, 1998., str. 67.-79.
4
0
Navedeno prema a Tafra: Jesu li . .. , str. 146.
41 L. Jon�e: Veberove zasluge za naš književni jezik, Rad JAZU 309, Zagreb, 1956. ; r.
Pranjkovic: Adolo Veber Tkalčević, Zagreb, 1993.
42 v· ' k
. .
Ise ratno je Izdavana s promijenjenim naslovom. Usp. bibliografiju.
VII. POGLAVLJE: Pobjeda štokavšti ne 259
Slovnica hervatska za srednja učilišta (Zagreb, rs:r . rs:+.rs:s,··
Osim toga napisao je još nekoliko znanstvenih rasprava (npr. o vre­
menima, slogovima, pridjevima, zamjenicama), recenzirao ilirske
gramatike i rječnike te polemizirao npr. s F. Kurelcem, V. Jagićem,
M. Divkovićem i F. Ivekovićem. Autor je i programskih traktata,
npr. već spomenutoga Ustroja ilirskoga jezika koji se pojavio rsss.
u vrijeme jačanja bachovske germanizacije, te je kao apologet hr­
vatskoga jezika pridonio moralnomu padu Bachova apsolutizma.
Gramatički dio toga traktata pionirska je predstavljanje glavnih
obilježja i kategorija koje tvore strukturu tadašnjega hrvatskog je­
zika, drugim riječima - standarda. Tkalčević je bio epigon iliriz­
ma, pa je i jezičnu normu provodio u skladu sa svojim ideološkim
postavkama. Godine rs:s.pozitivno je ocijenio ilirski model i nje­
govu funkciju ujedinjavanja svih Hrvata koji su govorili različitim
dijalektima te je naglašavao naddijalektni karakter ilirskoga jezika:
/ ... / koji govore čakavski, kajkavski i štokavski koja su ipak razriečja medju
sobom dosta slična? I tomu je pomagao književni hrvatski jezik, koji već
pol vieka spaja razciepani na razriečja narod: danas se ne smije drugačije
pisati, nego književnim jezikom. Taj jezik, kako se je u našoj Trojednici
dosad razvio, niti je samo štokavski, niti samo čakavski, niti samo kajkav­
ski: provincializmi su zabačeni, jezgra mu je zadržana, ali na štokavštini
ipak utemeljena.44
Veber Tkalčević, rođeni čakavac, osim za starim množinskim obli­
cima, u svojem je jeziku posezao i za čakavskim (fonološkim, mor­
fološkim i leksičkim), pa i za kajkavskim, kajkavsko-čakavskim i
usporednim čakavsko-štokavskim (mogu/morem) ili štokavsko-ča­
kavsko-kajkavskim elementima (crep - črep).45 Praktični ostvaraj
jezičnih koncepcija postao je polazna točka u stvaranju osnove nje­
gove jezične teorije, a bio je to i u prilaženju temi i u predlaganim
rješenjima pionirski rad u odnosu na poglede praških strukturalista
koji će takvu problematiku pokrenuti tek za sljedećih pola stoljeća.
43 I. Pranjković: Gramatike Adola Vebera Tkalčevića, >>Fluminensia<< 4/1, Rijeka, 1992.
44 Navedeno prema: z. Vince: Putovima . . . , str. 577.
45 Detaljno o tome M. Turk: Veberova književnojezična koncepcija, u: Riječki filološki dani,
Zbornik radova 2, Rijeka, 1998., str. 9.-16.
260 HRVATI l NJI HOV JEZI K
Ilirci su objavili i nekoliko rječnika. Prvi tiskan u tom razdob­
lju bio je Ilirsko-nemacski i nemacsko-ilirski Rukoslovnik, izdan u
Beču rs++i rs+a.autora Adolfa M. Richtera, Adolfa J. Ballmanna
i Rudolfa Frohlicha. Taj je rječnik bio loš, neoriginalan i tiskan sta­
rom grafijom pa je ubrzo zamijenjen vrijednim djelom Ivana Ma­
žuranića i Jakova Užarevića pod naslovom Deutsch-illirisches Wor­
terbuch - Nemačka-ilirski slovar (Zagreb, rs+z, Bio j e to prvi ilir­
ski rječnik pisan novom grafijom. Imao je bogat leksički materijal
,+aaaanatuknica) ondašnjega hrvatskog jezika.
Svoj su udjel u stvaranju ilirske leksikografije imali i Slovenci.
Josip Drobnić (Drobnič) objavio je u Beču rs+s rs++Ilirsko-ne­
mačko-talianski mali rečnik s dodanom Babukićevom gramatikom
u njemačkome prijevodu. Bio je namijenjen ponajprije Slovencima
kao svojevrsna promidžba ilirskoga jezika te je osim građe iz rječ­
nika Belostenca, Jambrešića, Stulića, Voltića, Karadžića, Richtera i
Mažuranića imao i mnogo slovenskih dijalektnih riječi. Taj mije­
šani materijal Slovenci nisu ipak dobro prihvatili, pa je rječnik ti­
skan tek u inačici koju su A. Mažuranić i V. Babukić očistili od slo­
venizama. To je jedan od primjera kako se ideja ilirskoga jezika nije
prihvaćala izvan Hrvatske.
Bogoslav Šulek (rsrs rs+s,.46 hrvatski leksikograf, rodom Slo­
vak, svoj je rječnik Deutsch-koatisches Worterbuch - Nemačka-hr­
vatski rječnik, napisan rssa godine, temeljio na Mažuranićevu i
Užarevićevu rječniku. Šulek je i autor opširnoga dvosvezačnoga
rječnika od r+s+stranica, pod naslovom: Hrvatsko-njemačko-ta­
lianski rječnik znanstvenoga nazivla osobito za srednja učilišta, iz­
danoga rs:+ rs:sGodine rs:+izlazi njegov Jugoslavenski imenik
bilja. Tim je radovima, neobično važnima za oblikovanje suvreme­
noga hrvatskog leksika, a napose znanstvenoga nazivlja, Šulek ste­
kao ime najzaslužnijega hrvatskoga leksikografa i jezičnoga geni-
46 Lj. Jonke: Šulekova briga o hrvatskoj naučnoj terminologiji, >>Zbornik radova Filozofskog
fakulteta<< 2, Zagreb, 1954., str. 67.-81.; idem: Bogoslav Šulek kao puristički savjetnik, >>Pitanja
književnosti i jezika<< 3, 1-2, Saraj evo, 1956., str. 5.-15.; I. Gostl: Bogoslav Šulek. Otac hrvat­
skoga znanstvenoga nazivlja, Zagreb, 1995.
VI I . POGLAVLJE: Pobjeda štokavštine 261
ja47 i oca hrvatskoga znanstvenog nazivlja. Njegove leksikografske
koncepcije ostvarivale su ideologije ilirizma. Zato nije posuđivao
riječi iz neslavenskih jezika, nego je stvarao terminološke neolo­
gizme u skladu s hrvatskim tvorbenim modelom ili je posezao za
njegovim dijalektima, a tek nakon toga uzimao je riječi iz drugih
slavenskih jezika, prije svega iz češkoga48 i ruskoga te slovačkoga i
poljskoga. šulekov ilirski purizam određivao mu je kao izvor posu­
đivanja osim domaćega i ostale slavenske jezike. Karadžićev puri­
zam bio je još restriktivniji jer je svoju jezičnu koncepciju temeljio
isključivo na jednome, štokavskome hercegovačkom narodnom di­
jalektu, a smatrao je da je p osuđivanj e iz drugih dijalekata i jezika
nedopustivo.
U povijesti hrvatskoga leksika glavnu su ulogu imala dva čim­
benika i danas prisutna u procesu standardizacije. Prvi je čimbe­
nik upravo jezični purizam, a drugi usporedna uporaba štokavskih,
čakavskih i kajkavskih riječi, tj. prožimanje leksika svih triju dijale­
kata, odnosno tronarječno prožimanje,49 što je uostalom i rezultat
hrvatske književne tronarječnosti i nasljeđe hibridnih književnih
jezika pa i međuregionalnih književnih dodira.50 Jezični je puri­
zam bio način samoobrane za jezike koji su se osjećali ugroženi u
svojemu narodnom biću, npr. za hrvatski jezik koji je bio u stalnoj
opasnosti, pritisnut između latinske tradicije i živih jezika: talijan­
skoga, njemačkoga, mađarskoga i turskoga. Purizam u leksiku - koji
je katkada pretjerano stajao na straži njegove čistoće - bio je protiv
posuđenica, jezičnih kalkova i neologizama ako nisu oni bili tvo-
··
P. Skok: o srpskohrvatskom jeziku sadašnjice, >>Ljetopis Matice srpske<<, Novi Sad, 1953.,
str. 432.
48 B. Oczkowa: Wplywy jfzyka czeskiego na ksztaltowanie sif chorwackiej leksyki w okre­
sie iliryzmu, u: Odrodzenie narodowe w Czechach i na Slowacji. Ksifga ku czci Profesora
Zdzislawa Niedzieli, ur. u Mieczkowska, T. Z. Orlos, Krakow, 1999., str. 235.-240.
49 To je potvrđeno i kod pisaca koji rabe miješani jezik, npr. kod I. Bel
.
ostenca, r Zri���oga,
F. K. Frankopana, P. R. Vitezovića, kao i u stvaralaštvu drugih pisaca: A. PataCica, A.
Kanižlića, M. A. Reljkovića, M. Lanosovića, T. Babića, j. jurina.
50 M. Samardžija: Osnovni pravci hrvatskoga jezičnog purizma, u: idem: Iz tr�� stoljeć� . . . ,
str. 194.-202.; idem: Leksikologija hrvatskogjezika, Zagreb, 1995.; B. Tafra: PoviJesna nacela
normiranja leksika, U.Norme i normiranje . . . , str. 260.-281.
262 HRVATI l NJI HOV JEZIK
reni u skladu s domaćim tvorbenim sustavom. Hrvatski purizam
ima tipično nacionalistički karakter jer se poziva na vlastita jezič­
na sredstva.
U hrvatskoj su povijesti puristi bili i bosanski franjevci (1. Ban­
dulavić), slavonski protivnici turcizama i germanizama (M. A. Rel­
ković, B. Tadijanović), B. Šulek te vukovci. Potonji su odbacivali sve
što u rječniku nije novoštokavsko. Isto će to u budućnosti raditi ko­
difikatori leksičke norme u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj.
7. 2. 1. Norma i l i rskoga jezi ka
Normu ilirskoga jezika oblikovale su brojne ilirske gramatike koje
su od prve, Babukićeve, do posljednje, Tkalčevićeve, imale ukupno
54 izdanja.
Glavne i karakteristične crte ilirskoga jezika slijede predilirsku
tradiciju ili se crpe iz književne tradicije kako bi se ostvarile nor­
mativne postavke predstavnika toga pokreta (npr. dvojina, rogato
e). Istodobno većina se obilježja razlikuje od vukovske norme iz koje
će biti odbačena ili će se zadržati samo kao dublete. To su;sl
l . nesinkretizirani nastavci Dat., Lok., Instr. možine u imeničkoj
i zamjeničko-pridjevnoj sklonidbi;
2. nastavak -a(h}-i(h) u Gen. množine;
3. u složenoj sklonidbi pridjeva nema tzv. navezaka koje su ne­
odvojivi dio nastavka u Gen. (-ega, -oga), Dat. (-emu, -omu), a
nema ih u Instr. (-im) ni Lok. (-em, -om) jednine. U paradigmi
nema ni naveska e;
4. u Instr. j ednine ženske suglasničke deklinacije prednost ima
nastavak -ju;52
5. enklitički oblik osobne zamjenice ona u Ak. jednine rabi se u
oblikuju bez ograničenja koje su poslije postavili vukovci koji
zahtijevaju oblik je;
51 Ta obilježja navodi S. Ham: Jezik zagrebačke . . . , str. 22.-23.
52
.
S�vreme�a hrva�ska norma vodi se narodnim načelom i od dvaju paralelnih nastavaka
·JU /-t savjetuje drug1, jer nastavak -u preferira srpski jezik. Više o tome vidi u IX. poglavlju.
VII. POGLAVLJE: Pobjeda štokavštine 263
6. prijedlog prema povezuje se s Dat. , a u suvremenome hrvat­
skom jeziku s Dat. i Lok.;
7. bogata uporaba glagolskih pridjeva u funkciji atributa: glagol­
ski pridjev sadašnji na -ćl, -ća, -će; glagol ski pridjev prošli: -v ši,
-vša, -v še za razliku od nesklon j ivih glagolskih priloga na -ć i -v
(Druga slika prikazujuća Adama i Evu bijaše krasna; Ta znade
se, da je običaj ljudih došavših do njekoga glasa, al nena predu­
jućih, srditi se).53 Danas su oni nesklonjivi, osim nekih pridjeva
nastalih kao rezultat adjektivizacije (opridjevljivanja): budući,
-a -e; tekući -a, -e; bivši -a -e; prošavši -a -e;
8. pravopis uglavnom prema morfološkim načelima.
Osim toga, ovdje možemo navesti i usporedne oblike u Dat. i Lok.
jednine ženskog roda (knjigi/knizi, ruki/ruci); u Gen pl. ženskog ro­
da nalazi se samo nastavak -ah, nema današnjega nastavka -i. Oko
40 godina ilirska je norma bila pisanje refleksa jata (e) i vokalnoga r
(er ar). u obilježja predilirskoga standarda pripadaju: dvije sklonid­
be pridjeva; bogatstvo budućih vremena; označivanje naglasaka u
skladu s hrvatskom gramatičkom tradicijom koja datira od Kašića:
silazni naglasak (meso, danas meso), uzlazni naglasak (rfka, danas
ruka); odvojeno pisanje futura; podjela sklonidaba utemeljena na
obliku Gen. jednine. 54 Ilirske gramatike imale su razvijen metajezik
s definiranim gramatičkim kategorijama, dok su gramatike vukova­
ea samo navodile gramatičke oblike, bez razrađenoga metajezika.
Leksičku normu obilježavao je purizam koji je bio prisutan u stva­
ranju novoga, domaćeg leksika i stručnoga nazivlja.
Na oblik ilirske norme utjecale su i teorijske postavke njezinih
autora - gramatičara koje su bile ugrađene u temelje tih gramatika.
Poznato je da je visok stupanj apstraktnosti norme i odvajanja od
konkretne dijalektalne »stvarnosti« proizlazio iz ilirske jezične kon-
53 Primjeri iz: S. Ham: Jezik zagrebačke . . . , koja detaljno obrađuje tu problematiku u poglav­
lju: Glago/ski pridjevi prošli i sadašnji u atributivnoj ulozi, str. 81.-92. Ti su glagolski pridje:i
bili potvrđeni još u Kašića i sljedećih gramatičara. Glagolski su se pridjevi od priloga razli­
kovali naglaskom (Kašić: budući : budući, a, e) ili sufiksima: ljubeć : ljubeći, a, e (Starčević,
Babukić).
54 Takav kriterij imao je Kašić.
264 HRVATI l NJI HOV JEZIK
cepcije koja se pozivala na hrvatsku književnu tronarječnu tradiciju
i na obogaćivanje novoštokavske osnovice čakavizmima i kajkaviz­
mima, čemu je cilj bio j ezično ujedinjenje svih Hrvata. Posljedice
toga bile su jezične dvostrukosti koje se pojavljuju u ilirskim gra­
matikama. Zato je karakter ilirske norme bio drukčiji od vukovske
u kojoj se književni jezik temeljio na samo j ednome narodnom di­
jalektu, pa se dijalekt poistovjetio s književnim jezikom. Međutim,
Zagrebačka je škola razlikovala književni jezik od narodnoga.
Autor prvih teorijskih napomena o teoriji književne norme i pro­
blema koji su bili s tim povezani bio je Adolfo Veber Tkalčević.
OO
Višekratno definiravši ilirski j ezik, bio je svjestan činjenice da je
štokavština bila glavnom iako ne i j edinom sastavnicom toga je­
zika, ili, kako je on govorio, njegovom »jezgrom«. Uspoređivao ga
je s j ezikom Vuka Karadžića koji je bio utemeljen na samo j edno­
me, konkretnom hercegovačkom dijalektu. Drugačija je gledišta
Tkalčević je zastupao u svojim kasnijim radovima. U polemičnoj
raspravi s F. Kurelcem poziva se na normativni kriterij u obliku kul­
turnoga autoriteta koji je i danas prisutan u hrvatskoj standardolo­
giji kao postulat »piši onako kako pišu dobri pisci«. Rasprava pod
naslovom Obrana njekoliko tobožnjih barbarizamah iz 1874. bila je
odgovor Kurelcu koji je kritizirao neologizme B. Šuleka. U toj po­
lemici Tkalčević određuje načela tvorbe novih riječi kojima izvor
mora biti: »Narodnji govor i knjige pisacah«. Trebalo je dakle naj ­
prije posegnuti za štokavštinom, zatim u čakavski i kajkavski dija­
lekt i konačno u druge slavenske j ezike. Ako nema takvih izvora,
neologizmi se mogu tvoriti u skladu s duhom hrvatskoga jezika,
odnosno njegova tvorbenoga sustava i etimologije. Autor to naziva
načelom analogije i etimologije jer su neologizmi tipa: brzojav, op­
ćila, posada, značaj potvrđeni u tvorbi već postojećih riječi tipa: lu­
bav, držalo, dosada, vapaj. Etimološko načelo ilustrira npr. crnina,
što je bolja i razumljivija riječ nego korota. Takvi stavovi smještaju
Vebera Tkalčevića u hrvatske puriste kojima je jezična ispravnost
55 B. Tafra, op. cit.; B. Oczkowa: Poczqtki teorii normy jfzykowej u Chorwat6w, u: ffzyk i
litertura slowacka w perspektywie slowimiskiej, ur. H. Mieczkowska, B. Suchor-Chmiel
Krakow, 2005., str. 203.-206.
'
VI I . POGLAVLJE: Pobjeda štokavštine 265
bila isto što i uporaba rodnih, domaćih jezičnih sredstava. Za leksik
su nadalje važna načela razumljivosti i ukorijenjenosti dotične rije­
Či u narodnu i književnu tradiciju jezika pisaca, što za Tkalčevića
znači da je ispravnost tih riječi provjerena i da su one tvorene prema
valjanim načelima. Tkalčević je razlikovao dijalekt od pisanoga je­
zika i smatrao je da posljednju riječ o onome što je u jeziku ispravno
imaju jezikoslovci.
Navedene poglede hrvatskoga lingvista možemo smatrati prvim
pokušajem određivanja načela u stvaranju hrvatske leksičke nor­
me, od kojih su razumljivost i tradicija aktualne i za druge vrste
norma i za stvaranje standardologije uopće te za definiranje samo­
ga književnoga jezika. O tome se Tkalčević izjašnjava 1881. u re­
cenziji šćepan Ljubiša kao pisac, gdje hvali narodni jezik autora, ali
ipak kritizira i njegove pogrješke, ponovno naglašavajući potrebu
za ispravilnošću i čistoćom književnoga jezika. Protivi se dijalektiz­
mima i regionalizmima koji su u suprotnosti s načelom općega knji­
ževnog jezika, s njegovom općom uporabom koju je ovako odredio:
»svijest cjelokupnoga naroda imade veliku važnost, kad se ustanov­
ljuje književni jezik«. 56 On izvrsno razumije što znači utemeljenje
književnoga jezika na dijalektu: »da smo i mi hercegovačko nari­
ečje prihvatili za temelj književnom jeziku, jer ako smo poprimili
nariečje, nismo hotj eli poprimiti njegovih pogrješakah, njegovih
skrajnjih osebunjakah, njegova tudjinstva«.57
Veber Tkalčević ne definira književni jezik izravno, nego tvo­
ri elemente njegove suvremene definicije kada govori o njegovoj
iznaddijalektnosti, utemeljenosti na tradiciji, o određenoj leksičkoj
osnovici kojoj također prvi put teorijski određuje načela normira­
nja. Otvorenost prema neologizmima kojima je utvrdio načela tvor­
be i čiji je izvor nalazio u tronarječnosti književne tradicije bila je
pretečom kasnijega praškoga načela elastične stabilnosti koju je u
leksiku ostvarilo načelo utemeljenosti na tradiciji i istodobni razvoj
novoga leksika, potrebnoga za zadovoljavanje novih komunikacij-
56 Navedeno prema Lj. Jonke: Veberove zasluge s . « , str. 75.
57 Ibidem.
266 HRVATI l NJIHOV JEZIK
skih potreba u društvu što se razvija. Marija Turk58 bilježi i njegovo
poznavanje funkcionalnoga raslojavanja jezika, kao i brigu za oču­
vanje njegova bogatstva. Tkalčević je skrenuo pozornost i na pojave
nerazdvojno povezane s jezičnom kulturom i normom, kao što su:
rzumlivost koja osigurava uspješnu jezičnu komunikaciju te jezič­
na prvilnost. Nakon njega tim će se problemima tek pola stoljeća
poslij e baviti Praški lingvistički krug (1932. godine).59
Neprocj enjivo vrijedna zasluga iliraca i Zagrebačke filološke
škole bilo je ujedinjenje svih Hrvata u književnome jeziku, iako je
prva namjera da se taj j ezik proširi na sve Južne Slavene ostala ne­
ostvarenom utopijom. Njihova jezična koncepcija utemeljena na
naslijeđenoj (novo)štokavštini nije donijela ništa nova, ništa što i
prije nije u hrvatskoj književnoj tradiciji postojalo, a prednost se
davala dubrovačkomu književnom nasljeđu. Ilirski jezik dokazuje
i pokazuje da je postojao kontinuitet hrvatskoga književnoga jezi­
ka te je ilirski jezik sljedeća faza njegove standardizacije.60 Ne mo­
že se dakle tvrditi da su ilirci stvarali književni jezik od početka i
da tek s njima započinje povij est današnjega jezičnog standarda.
Jedina loša strana te reforme bilo je odbacivanje kajkavštine na
margine regionalnoga jezika, što je, nažalost, morala biti njezina
cijena. Sljedeća je njihova zasluga konačna reforma latinske grafi­
j e. U svojim su radovima uredili ilirski pravopis prema morfološ­
kim načelima. Prvi takav rad bio je Hrvatski prvopis Josipa Partaša
iz 1850. godine koji je Broz kritizirao. Drugi je Hrvatski prvopisni
rječnik Mirka Tkalca (1886.). Velik utjecaj na Broza imao j e pravo­
pis Marćela Kušara Nauka o prvopisu jezika hrvackoga ili srpskoga
(fonetičkom ili etimologiskom), 61 iz kojega je »U velike koris tovao« u
58 M. Turk: Veberova književno jezična . . . (Prvi dio sveska posvećen je + V eberu Tkalčeviću).
59 Vidi I. poglavlje.
60 O tome, među ostalim, Z. Vince: Putovima . . , str. 269.-270.; R. Katičić: Slavonski pabir­
ci . . .str. 29�.: D. �rozović: O ulozi Ljudevita Gaja u završnoj etapi hrvatske jezične unifika­
CIe, »Radovi Instituta za hrvatsku povijest<< 3, Zagreb, 1973., str. 35.-63.; B. Tafra: Veberov i
Babukićev gramatički model . . .
61
Z. Vince: Mesto i značenje Kušarove knjige »Nauka o pravopisujezika hrvackoga ili srp­
skoga (onetičkom ili etimologijskom)<<, >>Jezik<< 38, 4, Zagreb, 1991., str. 97.-105.
VI I . POGLAVLJE: Pobjeda štokavšti ne 267
svojemu Prvopisu. Priznao je da bez Kušara njegov rad ne bi bio ta­
kav kakav mu je uspjelo napisati. Ilirski jezik službeno je u školstvo
uveo Ivan Mažuranić 1862. godine. To je omogućilo razvoj stan­
dardizacije sljedeće faze, akceptuacije, tj. službenoga prihvaća�,a
norme u društvenom životu, nakon čega je došlo do implementacqe,
odnosno njezine primjene u životu. Ilirizam je djelovao u teškom
razdoblju u kojemu hrvatski dobiva status službenoga jezika i po­
novno ga gubi u korist njemačkoga jezika. Obran�materinskoga
jezika i postavljanje hrvatskoga jezika na istu razmu (akene 1
.
n�
višu) s latinskim i njemačkim, a time i njegovo osposobljavanJ e l
primjena u vršenju svih društvenih uloga, sve je to bil�djeleil�r�

ea. Mladi Tkalčević skrivao se iza pjesničkih formulaciJa oplSUJUCl
situaciju hrvatskoga jezika koji je štitio: »Mnogi ima biserna zrno, a
drži ga staklenim, te ga daje čeljadi za ures, a sam se kiti napravom,
do

d 62
posu Jenom u susje a.«
.
Ilirski jezik dobiva i negativne ocjene u kontekstu svoJe kultur-
no-političke ideologije:
..........,.,....-.....-..·.·....,·ć..,....,-.-..,·..-

,.-,·�·
-·.+·.....·.....·-......·.+·...,.,·...,..,..--...-.......,..+-,

-.+·...,ć·-....-..-·......·+..·..,·+.-,·,.

.,....,.�..-..

.,
-.+·...·...·,·.-........·..·..·...·..-.....
�·
,·.,

·-..

....-,.
-,·--.......-......-...-.,·-..-...-

·

.

.�
�·

-��
-..-(.

....

-...,.-,·+.-......·,·+-·.·,.,·..-...,.,...,·...

,. .+·....�.,.,

.,.
........·,...·.š............,....,..-..-.,�.....,...

....--.

.�·
+. ..........·,.·+-....,·đ·-.·....,.+. ,·..-...

....-,.�.

.,

.
..-.č-...,·..,·č....,..,.+.-,·č......·,..-·-......

....,.....-·
..,...·...,.,.+..č,.-.,.ć-...+.ž.....

+...,..+�,.....�
��
...,

-.,..,·,.·..-.......,..,.....·,..-·-.....-..-.,·.,..-..

...

+
��
..,.+.ž..-........,...+

.,

.--.-,.·+-...

-

�-.-....�
,
,.......,...
,.·+-............,........-..+...-....,·....s....
Ta ocjena j ezične djelatnosti iliraca nije točna ako uzmemo u obzir
čakavski dijalekt/jezik koji je na prirodan način izgubio društvenu
ulogu polovicom XVIII. stoljeća. Međutim, stoji primjedba Rapacke
�2 + Veber Tkalčević: Ustroj hrvatskoga jezika (1856.), u: Norme i normiranje ... , str. 15.
63
J. Rapacka: Rola regionalizmu . . , u: eadem: Godzina Herdera . . . , str. 83.-84.
268 HRVATI l NJI HOV JEZI K
što se tiče kajkavštine. Treba ipak reći da je koncepcija ilirskoga je­
zika, koja je uzimala u obzir i čakavske i kajkavske elemente, done­
kle očuvala pamćenje o pismenome nasljeđu tih dijalekata. Njezin
trodijalektni karakter na određeni su način nastavljali i hrvatski
»miješani« jezici. Na žalost, nije ostvarena nijedna koncepcija knji­
ževnoga jezika koja je pokušala stvoriti apstraktni model toga jezika
utemeljen na trima dijalektima, nepovezan konkretno ni s jednim
od njih, iako su se u povijesti te koncepcije očuvale. Predbacivanje
Rapacke utemeljeno je kad je riječ o vukovcima jer tek njihova po­
bj eda »zapečaćuje izbacivanje« čakavizama i kajkavizama koje
Maretić smatra nepoželjnim regionalizmima jer je držao da oni
neće biti prihvaćeni među Srbima koji ih ne poznaju pa bi se time
mogla narušiti srpsko-hrvatska jezična zajednica.64
7.3. Hrvatski jezi k u drugoj polovici XIX. stoljeća
7.3.1 . Rasprave u filol oškim škol ama
Od polovice XIX. stoljeća koncepciju ilirizma u jeziku nastavlja već
navedena djelatnost Zagrebačke filološke škole. Pojavljuju se i dru­
ga središta, nazvana školama, koja sudjeluju u raspravi o budućem
obliku hrvatskoga jezičnoga standarda. Rasprave su se najčešće vo­
dile oko izgovora jata, pravopisa i samoga modela književnoga je­
zika.
Široki južnoslavenski kontekst u okviru kojega su ilirci mislili
da mogu postići svoj e ciljeve, bio je predmetom kritike Zadarske
filološke škole okupljene oko časopisa »Zora dalmatinska« i njego­
va voditelja, Ante Kuzmanića (1807. - 1879.).65 Njezini su predstav­
nici predbacivati ilircima da žele stvoriti umjetni j ezik kojim ne
govori nijedan konkretni narod. Uzrokom protivljenja Dalmacije
idejama ilirizma nesumnjivo je bilo i napoleonsko razdoblje u ko­
jemu se probudila jezična svijest i razmišljanje o vlastitom iden ti-
64 Usp. poglavlje VIII.
�· 'jelovanj� Zadarske škole opisuje Z. Vince: Putovima . .. . Toj je problematici posvetio
I knJigu: Ikavzca u hrvatskoj jezičnoj povijesti. Sudbina ikavice u hrvatskoj pisanoj riječi -
Zadarsko-dalmatinski jezično-kulturni krug, Zagreb, 1998.
VII. POGLAVLJE: Pobjeda štokavštine
269
tetu. Vlastite jezične koncepcije zadarski su reformatori temeljili
na dalmatinskoj zapadnoj ikavskoj novoštokavštini, pozivajući se
na činjenicu da je Dalmacija bila kolijevkom hrvatske državnosti
pa je i njezin jezik, koji je potvrđen u stvaralaštvu F. Grabovca i A.
Kačića Miošića, kao i u djelima slavonske književnosti, dostojan da
se nazove narodnim jezikom. Glavna postavka njihove djelatnosti
bilo je širenje ikavizma na cijeli jezični model. Zato su se poseb­
no oštro borili protiv rogatoga e i uopće protiv ilirskoga pravopisa
predlažući umjesto njega dalmatinsko-slavonski pravopis iz 1820.
U tome su naišli na Vukov pristanak jer je on smatrao »da je bo­
lje, pravilnije i pametnije pisati n. pr. dite, lipo . . . nego dete, lepo«.
Kuzmanić je ilircima čak predlagao kompromis kojim bi zadarski
jezikoslovci prihvatili Gajevu grafiju ako ilirci prihvate ikavski iz­
govor. Prihvaćanje konkretnoga dijalekta kao jezične osnovice pri­
bližilo ih je Vukovoj koncepciji - »jedan dijalekt za jedan književni
jezik«. Kuzmanić je bio posljednji dosljedni ikavac u Zadarskoj filo­
loškoj školi. Pedesetih je godina Petar Preradović predložio zamisao
0 prihvaćanju ijekavice koja se od tada počela smatrati kompromi­
snim izgovorom koji uključuje i ikavizam i ekavizam. Od tada »Zora
dalmatinska«, ovisno o izgovoru njezina urednika, izlazi u ikavskoj
ili ijekavskoj verziji. Posljednji ikavski broj objavljen je 1866. godine.
Osamdesetih godina među »zadarcima« već uvelike preteže ijekavi­
zam. Kuzmanića je od Vukovih jezičnih koncepcija udaljilo Vukovo
mišljenje izraženo u članku Srbi svi i svuda koje je 1853. ponovio
Jovan Subotić pišući da
dalmatinski Hrvati koi edan' ezik' sa Srbl'ima imaju, esu edan' narod sa
Srbl'ima i: dalmatinski Hrvati, i panonski Hrvati (tj. kajkavci, op. autora)
budući da nemaju edan' ezik, nisu edan' narod. To est: dalmatinski Hrvati
nisu upravo Hrvati nego Srbl
'
i.66
Kuzmanić je shvatio kakvu je opasnost donosilo takvo razumijeva­
nje jezika koje je prijetilo hrvatskoj nacionalnoj posebnosti, što je
dovelo do zbližavanja »zadaraca« sa Zagrebom.
66 Navedeno prema: Z. Vince: Putovima ... , str. 287.
270 HRVATI l NJI HOV JEZIK
Historizam i tradicionalizam kao obilježja Zadarske filološke
škole bili su karakteristični i za Riječku filološku školu na čijem je
čelu bio Fran Kurelac (1811. - 1874.).67 Kurelac je preko predlaga­
noga književnoga jezika želio sintetizirati stoljeća bogate hrvatske
književne tradicije povezujući štokavštinu s čakavštinom. Veliki je
naglasak stavljao na arhaizaciju jezika kao na svojevrstan povratak
vlastitim izvorima koji s jedne strane ne bi prekidao narodnu tra­
diciju, a s druge bi strane trebao olakšati približavanje drugim sla­
venskim jezicima. Otuda njegov povratak staroslavenskom jeziku
kao korisnoj karici između povij esti i sadašnjosti. Obilježja njego­
va jezika primjerice jesu: Gen. pl. -o (sel, žen), 1. os. sg. prezenta -u
(ispletu), pogodbeni način: bin, biš, bi, bimo, bite, bi; česta uporaba
staroslavenskih participa (pošad iz Beča; navraćaje razgovor) i sin­
taktičkih konstrukcija (dativus absolutus) i slično. Kad je riječ o pra­
vopisu, on treba imati načela po kojima: »jezici se pišu bud po izgo­
voru, bud po korenu besede; ili se meša jedno i drugo«, a izabirao je
po korenu, tj . morfološki tip.68 Kurelčev umjetni jezik praktično nije
imao većega značenja, ali je zasluga Riječke škole bila obraćanje po­
zornosti na posebnost i odvojenost književnih jezičnih sredstava te
na propagiranje intelektualizacije jezika. Kurelac je upozoravao na
opasnost od prevelike j ezične folklorizacije koja mu prijeti ako se
bude temeljio na jednostavnom narodnom dijalektu, kao što je bio
slučaj s Vukovim jezikom.
Individualno djelovanje Ante Starčevića (1823. - 1896.), nećaka
Sime Starčevića, upućuje na zamršenos t problematike povezane s
izborom jezičnoga modela u navedenome razdoblju. Starčević, ro­
dom iz Like, utemeljitelj Stranke prava (»pravaša«), najjače stranke
osamdesetih godina x|xstoljeća, odbacio je rodnu ikavštinu jer
pogrješno smatrao da se njome služi neznatan dio naroda. U zagre-
67 M. Turk: Književnojezična koncepcija Riječke filološke škole, >>Croatica<< 37-38-39, Zagreb,
19;3
:
str. 377.-386.;
.
eadem: Frn Kurelac i hrvatski jezik, Izvješće za šk. god. 1994./95., Prva
susacka hrvatska gimnazija u Rijeci, Rijeka, 1995., str. 16.-20.
68 L. Bad
.

r�na:
_
Kur�lče�a ortografija spram Brozova Hrvatskoga pravopisa (edan aspekt
odnosa Rl)eckefzloloske skote i tzv. hrvatskih vukovaca), U.Riječki filološki dani, Zbornik ra­
dova l, Rijeka, 1996., str. 163.-172.; eadem: Kratka osnova hrvatskoga . . .
VII. POGLAVLJE: Pobjeda štokavštine 271
bačkim je školama (1839. - 1845.) upoznao ekavsku kajkavštinu, a
zatim prihvatio ilirski pravopis. Po vlastitom je odabiru predložio
ekavsku štokavštinu za zajednički književni jezik Hrvata. Ijekavski
je izgovor povezivao sa Srbima, dok je njihove hrvatske pri
.
sta

še nazivao Slavosrbima. Starčevićevi pogledi na dijalekte/Jezrke l
južnoslavenske narode koji se njima služe bili su jednako kontro­
verzni kao i Vukovi pogledi, tj. bili su njihova potpuna suprotnost.
Starčević naime nije priznavao postojanje srpskoga naroda. Osim
Bugara, svi su Južni Slaveni za njega bili Hrvati. Naziv Srbin, koji
potječe od lat. servus 'rob', odnosio se na neko primitivno no��ds�o
pučanstvo koje se u velikoj mjeri kroatiziralo, a suvremeno suenJe
etnonima Srbin bilo je po njegovu mišlj enju rezultatom austro-ru­
ske političke propagande. Kao tvorac velikohrvatske ideje, tvrdio
je da u Hrvatskoj nema Srba jer su oni samo pravoslavni Hrvati.
Rapacka upućuje na paradoks u njegovoj ideologiji, a to je »razlo
.
g
što Starčević odlučno odbacujući ilirske i jugoslavenske koncepci­
je zajedništva, istodobno paradoksalno postaje de facto glasnikom
narodnog jedinstva Hrvata i Srba«. 69
Č
etvrtu filološku školu u Hrvatskoj činili su vukovci koji su pro­
pagirali jezični model Vuka Karadžića već od kraja šezdeset
.
ih go
.
di­
na x|xstoljeća. Kao početak jezične rasprave može se uzetr godma
1850. i potpisivanje Bečkoga dogovora o kojemu će biti riječi po sl�e.
Odnos samoga Vuka prema ilirskoj ideji bio je u svakom sluca­
ju negativan?° Karadžić je kritizirao ilirsku koncepciju »�iješano

ga« j ezika te njegova obilježja, grafiju i prav�pi�.
.
Vukovi pr
.
��le�I
s Hrvatskom počinju s tekstom iz 1849. Srbz svz z svuda koJI J e bro
fatalan za buduće hrvatsko-srpske odnose, jer je u njemu štokavski
dijalekt, kako smo već spomenuli,71 postao oznakom srpstv�s�og�
što su njegove granice bile istodobno granicama srpskoga Jezrka 1
srpskoga naroda, iako je jasno da je to dijalekt kojim su govorili i
69 J. Rapacka: Starčević Ante, u: eadem: Leksikon . . . , str. 166.-167. Vidi i natuknicu Pravaši,
str. 140.-143.
70 To posebno analizira N. Bašić: V S. Karadžić izmedu jezikoslovlja i politike . . . , poglavlje
U kontekstu hrvatsko-srpskih odnosa, str. 90.-151.
71 Usp. I. poglavlje
272 HRVATI l NJIHOV JEZI K
dalje govore četiri južnoslavenska naroda. Osim toga, doseg štokav­
skoga dijalekta nikada se nije podudarao s povijesnim granicama
država, naroda, vjera i kultura. Od tada pa sve do današnjh dana
vodi se rasprava o pitanju kojemu narodu pripada štokavština. Nije
�o
.
izmijenila �i č�njenica da je i sam Vuk promijenio svoje mišljenje
J OS 1861. godme J er su ga na to prisilili hrvatski argumenti. Tada je
ustvrdio da j e umjesto štokavskoga dijalekta bolji kriterij podj ele
vjeroispovijest:
Ako Hrvatski rodoljupci ne pristaju na ovu na razumu osnovanu diobu,
onda se za sad
.
� o
:
o

e n
.
išta drugo ne može učiniti nego da se podijeli­
mo po
.
zakonu Ih VJer

: ko Je

od zakona Grčkoga ili istočnoga onaj se ma­
k

r gdJe stanovao nece odre ci Srpskoga imena, a od onijeh koji su zakona
Rimskoga neka kaže da je Hrvat koji god hoće.n
Karadžić poslije nije Hrvate nazivao »katoličkim Srbima« jer je znao
d�to vrijeđa »braću Rimskoga zakona«. Sličnu promjenu u pogle­
dima na hrvatski j ezik i narod vidimo i u Daničića nakon njegova
djelovanja u Zagrebu. On je također u početku, kao »Srb istočne cr­
kve« posvetio svoja djela »Srbima zapadne crkve«.73
Karadžić nije shvaćao ilirsku ideju jer nije poznavao slojevitu i
bogatu tradiciju hrvatske književnosti, hrvatski tip štokavštine, ni
cilj �jelatnosti iliraca: jezično ujedinjenje Hrvata.74 Tipičan je nje­
gov Iskaz u korespondenciji iz 1836. godine:
Gaj i
r
a �ob

u
:
olju i želju, ali hoće li što učiniti moći, to će vrijeme po­
kaz

ti. I
!Y
e Je Jedno od velikijeh smetnji: njih je teško nagovoriti, da su
Srb L¡ a mi bismo ludi bili, kad bismo pristali na to, da ostavimo naše slavno
ime, i da primimo drugo mrtvo /Iiri/, koje danas u sebi ništa ne značus
Karadžić nije bio sam u iskazivanju takvih protuilirskih nazora.76
72 V. S. Karadžić: Srbi i Hrvati, u: idem: Skupljeni gramatički i polemički spisi III., Beograd,
I896., str. 467.-468.
73
.
D�ničić je 1874. u članku Dioba slovenskih jezika, >>Vidovdan<< 192-I93, str. 2.-3. priznao
da Je stokavština i hrvatski dijalekt.
74 N. Bašić, op. cit., str. l l6.
75 Citirano prema N. Bašić, op. cit., str. 103.
76 Ibidem, str. 104.
VII. POGLAVLJE: Pobjeda štokavštine 273
Ovdje treba ukratko podsjetiti na povijest književnoga jezika u
Srbiji kako bi se mogle shvatiti razlike u književnom jeziku koje
su zatekli Gaj i Vuk i koje su postale predmetom njihovih refor­
mi, istodobno im namećući oblik. U Srbiji, slično kao i u Hrvatskoj,
razdoblje pismenosti započinje u XII. stoljeću književnom dihoto­
mijom, tj. staroslavenskim j ezikom srpske, odnosno štokavske re­
dakcije, uz starosrpski jezik koji se rabio u neliturgijskoj svjetovnoj
pismenosti. Srbi su pisali ćirilicom koja je u XII. stoljeću istisnula
ranije ondje rabljenu glagoljicu. Razvoj književnoga jezika u Srbiji
bio je relativno stabilan. Navedena se dihotomija zadržala sve do
1726. godine. Duga crkvena tradicija s visokim prestižem slavena­
srpskoga jezika imala je svoje uporište u autokefalnoj Srpskoj pra­
voslavnoj crkvi. To je znantno zakočilo razvoj narodnoga književ­
nog jezika koji je imao niži rang i manji prostor uporabe, ali se bez
ograničenja razvijao kao jezik usmene narodne književnosti. Na
povijest srpske pismenosti negativno je utjecala turska najezda, po­
raz na Kosovu polju 1389. godine i gubitak nezavisnosti 1459. godi­
ne. Početkom XVIII. stoljeća gospodarsko-politička situacija Srba
naseljenih na jugu Mađarske, pod vlašću Habsburgovaca, bila je
teška kao i u Srpskoj crkvi koja je bila pod neprestanim pritiskom
Katoličke crkve s njezinim težnjama za unijom. Pravoslavlje je bi­
lo štitom srpstva jer je određivalo identitet svih Srba koji su se pod
njegovim okriljem ujedinili i bilo obranom pred germanizacijom i
odnarođivanjem. Zbog nemogućnosti školovanja svećenstva i izda­
vanja knjiga Srpska se crkva obratila pravoslavnoj Rusiji s molbom
da im pošalje učitelje i knjige, vjerujući da će one biti napisane či­
stim jezikom sv.
Ć
irila i Metoda. Naime, Srbi su primijetili »iskva­
renost« vlastita staroslavenskog jezika. U takvim su okolnostima
zamijenili svoju redakciju stranom jer su dobili knjige na starosla­
venskom jeziku ruske redakcije i taj je jezik nazvan ruskoslovenski.
Osamdesetih godina XVIII. stoljeća, pod utjecajem postojeće tra­
dicije, dakle srpske redakcije, ali i živoga srpskog i ruskog j ezika,
ruskoslavenski se jezik preobrazio u vrstu hibridnoga, umjetno­
ga jezika i dobio naziv slavenosrpski te ga je u triglosijskoj situaciji
kao građanski jezik (uz crkveni i narodni) austrijska vlast odabra-
274 HRVATI l NJI HOV JEZI K
la za korištenje u javnome životu. Istodobno su pisci stvarali i na
srpskom jeziku (Gavrilo Stefanović Venclović, Dositej Obradović).
Krajem XVIII. stoljeća u Srbiji su zapravo postojala tri književna je­
zika. U takvoj se situaciji Vuk Stefanović Karadžić prihvatio reforme
prekidajući crkvenu tradiciju i odabirući novoštokavski ijekavski
(h)ercegovački dijalekt kao osnovicu srpskoga jezika. To je bio jezik
bogate usmene narodne književnosti. Prije Vukove reforme Srbima
je prijetilo učvršćivanje diglosije zbog supostojanja dvaju srodnih
jezika, funkcionalno različitih, tj. stranoga slavenosrpskoga koji je
nastavljao tradiciju mrtvoga nekodificiranoga staroslavenskoga je­
zika, koji je bio jezični hibrid i nije imao ni šansu postati normiran,
ali je zato vršio književnu funkciju i imao veći prestiž nego drugi,
živi, domaći j ezik, uglavnom govorni, iako je postojala i njegova
pisana potvrda.77 Jezična reforma postala je nužna, napose u no­
voj političkoj situaciji u kojoj se našla tadašnja Srpska Kneževina
1830. godine, nakon što je od Turske dobila samostalnost. Nastala
je potreba za novim državnim institucijama i njihovim funkcio­
niranjem u okviru zajedničkoga jezika. Suprotno od Gaja, koji je
morao birati unutar hrvatske tronarječne književne tradicije, Vuk
je afirmirao govorni jezik jer se nije mogao temeljiti na tradiciji do­
maće visoke kulture. Za ilirce je tronarječnost bila prirodno na­
sljeđe pismenosti, dok je za Vuka prirodan bio jedino čisti narodni
dijalekt. Njegova se djelatnost susrela s velikim otporom tadašnje
elite koja je bila školovana na crkvenom jeziku i branila tu tradici­
ju. Zato je srpska elita bila protiv narodne književne norme koju je
predlagao Vuk.
Manifestom Vukove jezično-pravopisne reforme bio je Srpski reč­
nik istolkovan njemačkim i latinskim riječma, izdan u Beču 1818.
godine. Rječnik je imao oko 20 tisuća riječi i pridodanu Srpsku gra­
matiku koja j e bila znatno bolja od prve, ranije spomenute Pis­
menice iz 1814., ne potpuno originalne, pisane po uzoru na staro­
slavenske gramatike. Sljedeće izdanje toga rječnika iz 1852. godine:
Srpski rječnik istumačen njemačkijem i latinskijem riečima (s više
77 O tome npr. piše Pavle Ivić: Srpski nard . . . , str. 174.
VII. POGLAVLJE: Pobjeda štokavštine 275
od 47 tisuća riječi), predstavljalo je drugu fazu Karadžićeva jezično­
ga projekta koji je od prvotno prikupljenoga leksika iz govora Tršić
.
a,
Vukova rodnoga mjesta, evoluirao zbog izvedenih ispravaka nekih
jezičnih obilježja te je dobio u leksičkom i gramatičkom smislu nad-
dijalektni karakter.
. .
Vuk je reformirao i srpsku ćirilicu odbacivši balast tradiciOnal-
nih slova koja više nisu imala glasovnih ekvivalenata u sustavu srp­
skoga jezika, čime se njihov broj smanjio od 48 na 30 slova. Vukova
pravopisna reforma utemeljena na fonetskim načeli�a (kako
.
�e pr
.

je spomenuto) prihvaćena je službeno tek 1868. godme. J�zicna Je
reforma, međutim, prihvaćena prije, ali ju Srbi nisu do kraJa ostva­
rili jer su za svoj jezik odabrali ekavski izgovor čiji je uzor novo­
štokavski šumadijsko-vojvođanski dijalekt kao glavni i općesrpski
(uostalom u pismenosti ekavski izgovor potvrđen od XIII. stoljeća).
Vukovi pristaše u Hrvatskoj krajem šezdesetih godina imali su
bolje uvjete za širenje njegovih pogleda. Redove Zagrebačke škole
oslabio je odlazak V. Jagića. Veliko značenje imala je i institucional­
na djelatnost Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnos�i
,
koja je
za tajnika izabrala Đuru Daničića (pravo ime Đorđe Popovic, 1825.
¯ 1882.). Djelujući u Zagrebu od 1877. do 1882., Daničić je odigrao
važnu ulogu u oblikovanju, jačanju i konačnoj pobjedi vukovsko­
- daničićevske škole. Daničić je bio neobično plodan autor. Njegova
Mala srpska grmatika (1850.) postat će uzorom za gramatike vu­
kovskoga tipa (npr. za Budmanija), za razliku od dotadašnjih uvri­
ježenih uzora tzv. Hrvatske gramatičke škole. Daničić je bio i prvi
redaktor tzv. Akademijina rječnika (Rječnih hrvatskoga ili srpskog
jezika, L-XXIII. , 1880. -1976.) preko kojega je utjecao na stvaranje
srpsko-hrvatskoga jezika.
Novu su školu činili Pero Budmani, Mirko Divković, Rudolf
Strohal, Tomo Maretić, Ivan Broz, Franjo Iveković. U preteče vuko­
vaca ubraja se I. A. Brlić zbog teorijskih postavaka koje je širio (npr.
narodna dijalektna osnovica) iako se u njihovu praktičnom os­
tvaraju, potvrđenome u gramatičkom opisu, mogu naći obilježja
predilirskoga standarda (-ah; paralelni nastavci Dat., Lok., Instr.
276 HRVATI l NJI HOV JEZI K
pl
:
) te »duh«
.
ilirske ideologije (univerzalno yf8• Slično »posredno«
mJesto zauzima gramatika
njegova sina, Andrije Torkvata Brlića:
Grmmatik der illyrischen Sprche, wie solche im Munde und Schrit
der Serbe n und Kraten gebriuchlich ist (Wien, 1854.). Iako nije odi-
grala važniJ'u ulogu n1·e ·
.
.
• • v
'
gova Je gramatika propaguala neka Vukova
J ezicna obil
"
v ·

• •
. . .
JezJa snaz
mJ e nego gramatika njegova oca. Kako je bila
naenJena Hrvatima i Srbima, primjeri su bili pisani latinicom
po Ihrsk�m pravopisu te ćirilicom po fonetskom pravopisu. Refleks
dugo�a}�ta ostvaruje se u l atinici kao ie, a u ćirilici kao ie. Genitiv
mnozme Ima usporedne nastavke -ah ili -a (žena, ženah), što je bilo
u skladu s hrvatskom i ilirskom te s Vukovom tradicijom.
Prvom gramatikom vukovskoga tipa smatra se rad Dubrovčanina
Pere Bud ·· · G

v
ma
mJ a. rammatlca della lingua serbo-croata rillirical
(Bee 1867) u ·
.
l'
J
v
'
·
·
llJ OJ se po prv1 put rabi naziv srpsko-hrvatski što se
moze s t t' ·
'
.
ma r�I Izr
_
azom autorovih pogleda na zajednički jezik Srba
I Hrvata. Res etar J e 1926 p1·
d
. .
.
.
· sao a J e to »mstmu prva potpuna gra-
matika našega J
.
e zika k · ·
.
.
OJa J e sastavlJena, s vanrednom j asnosti i tač-
nosti, u duhu Vukovu a na
1
.
, v osnovu teme Itoga poznavana cistoga
narodnoga govora«.79
To s�potvrđivala obilježj a:
fonetski pravopis, ijekavsko-jekavski
r�fleks Ja�a (liep; djevojka),
Pisanje s onan ta kao r i sastavljeno pisa­
ilJe buducega vremena (lubiću) te označivanje naglasaka. Branka
)�fr�smatra da sljedeća obilježja nisu u skladu s Rešetarovim mi­
sljenJem: upora
��naziva illir
ica, dvije sklonidbe pridj eva, bogata
�po��ba kategonJe glagolskih pridjeva i priloga, futur tipa budem
(ubltl, �avođenje dubleta. Negira ga i podjela gramatike na tri di­
J el�
:
pn�Jena kriterija Gen. sg. u podjeli na sklonidbene tipove te
��c�n Opisa
_
pojedinih kategorija koji je također u skladu s grama­

�C�I�tradicijama Hrvatske
škole. Zapravo, gramatika ima »mje-
soviti« karakter što B Tafra tu
v .
1.
d
' · v
. '
¤
maCI na s Je eCI naCin:

78
B. Tafra: O hrvatskim vukovcima iz d
ur i I9 Zagreb 1993 t 339
rugoga kuta, »Rasprave Zavoda za hrvatski j e zik ' '
., s r. .-362 Preti k d 1 'k l _174.
+
sa u: ea em: ,eu os ovna razdvojba . , str. 154.-
··
M. Rešetar: Per Budmani, Rad JAZU 39, Zagreb, 1926., str. 107.
VII. POGLAVLJE: Pobjeda štokavšti ne 277
/ . . . / dubrovački je prinos stvaranju hrvatskoga književnog jezika go­
lem, pa je sasvim jasno da jedan Dubrovčanin uz toliku književnu i
j ezikoslovnu baštinu ne može napisati gramatiku zasnovanu isklju­
čivo na narodnoj pjesmi.
80
Sličnoga su tipa bile i gramatike Mirka Divkovića: Hrvatske gra­
matike I dio. Oblici (za srednje i nalik im škole) (Zagreb, 1879., iz­
danje VI. 1897.); Nauka o izreci (Zagreb, 1880., izdanje IV. 1896.);
Hrvatske gramatike II dio. Sintaksa za školu (Zagreb, 1881., izdanje
XI. 1917.). U njima se prepleću dvije jezične norme, što je prirod­
no za razdoblje kada praktično supostoje dvije norme, ilirska koja
slabi i vukovska koja jača. Hrvatski model u Divkovića potvrđuju
sljedeća obilježja: ime jezika; morfološki pravopis koji je zadržan
sve do 1890. godine; ie/je; pisanje dj, gj (za j); stari nesinkretični
nastavci za Dat., Lok. i Instr. množine, a novoštokavski se uzimaju
kao dijalektni; dvije sklonidbe pridjeva. Divković međutim prihvaća
Daničićevu podjelu na sklonidbe prema gramatičkome rodu. Nema
sumnje da su njegove gramatike, koje su izlazile 20 godina, u počet­
ku slijedile hrvatsku tradiciju, ali su postupno podlijegale razvoju
u smjeru novoštokavizacije.81 Divkovićeve su gramatike u školama
zamijenile dotadašnje gramatike Vebera Tkalčevića.
Više vukovskih obilj ežja imala je gramatika Rudolfa Strohala
Hrvatska slovnica za srednje i nalike im škole (Bj elovar, 1893.). To
su: fonološki pravopis i novoštokavski nastavci za množinu. Ilirski
ostatak bilo je npr. ilirsko nazivlje (slovnica, glasoslovlje, oblikoslov­
lje, sklonidba ... ) i rastavljeno pisanje futura, kao i dva oblika futura
II. (budem poginuo, bit ću poginuo).
Uspoređujući dosad predstavljene gramatike, može se reći da
je prva koja dosljedno primjenjuje vukovsku normu bila je tek gra­
matika Tome Maretića. Istraživanja koj a je provela B. Tafra poka­
zala su postupnost usvajanja Vukovih jezičnih koncepcij a u hr­
vatskim gramatikama od predilirskoga razdoblja. Na toj je osnovi
80 a. Tafra: O hrvatskim vukovcima . . , str. 167
` Detaljno o tome B. Tafra: O hrvatski vukovcima . . . . Tu i o drugim gramatikama, npr. J.
Vi tanovića.
278 HRVATI l NJI HOV JEZI K
M s d
V • •
82 đ
.
:
amar
_
ZIJa me u hrvatskim vukovcima izdvojio tri genera-
c:j �.Prv�J� generacija »utirala put« Vukovim j ezičnim i pravopi­
smm nacehma. To su bile preteče među koje pripadaju I. A. Brlić
A. T. Brlić, � Iveković, P. Budmani, M. Divković. Druga generacija �
l. Brozom 1 T. Maretićem konačno je prihvatila vukovsku normu.
U sve��s glav�om Mare�ićevom ulogom Brozović spominje čak i
�aretzcevsku skolu. U trecu generaciju nastavljača Samardžija ubra­
J a ,
:
Florsc�iitz�, D. Boranića, P. Skoka i djelomično S. Ivšića, zbog
koJih se pnhvacena jezična norma održala cijelo XX. stoljeće.
Gramati��i
_
st
_
ijist�ka hrvatskoga ili srpskoga književnogjezika
Tome ��rettca tztsla J e 1899. godine (sljedeća izdanja 1931., 1963.).
Ma�ettc
_
J �suatrao da se zajednički jezik za Hrvate i Srbe (što nije
uspJe
�o
-

�IrCima) može stvoriti jedino na novoštokavskoj osnovici
na kOJ OJ Je utemeljio novi književni srpski j ezik Vuk Karadžić. u
predgo
.
�oru gramatici opravdavanje njegova izbora istodobno je i
apologiJ a srpskoj normi i njezinu tvorcu:
Ako sa' h ti�, da
.
�va �njig� bude onakova, kakova treba, morao sam gra­
đ� za
-
�J U U�Imat� IZ dJela pisani j eh najboljim književnim jezikom. Svi lju­
di, koJ��
.
tOJ stvan mogu pravo suditi, slažu se u tome, da je Vuk Stefanović
KaradzH�
.
ço d�nas
v
�rv�naš pi�ac, što se tiče pravilna i dobra jezika, da je
�n �a kn]Ize�m nas JeZik ono, sto je Ciceron bio i jest za književni latinski
J �zik. Buduci d,o Vuku i ja ovo mislim, za to je trebalo, da iz njegovijeh
d]ela
_
sab
_
erem sto potpuniju građu za ovu moju knjigu. Vuku se od svih
drugih PI�aca � pravilnosti književnoga jezika najviše približio Daničić,
za
_
to sam
_
J
_
a obilno upotrebio i ona Daničićeva djela, koja su za taj posao
na
J
_
zg�dmJa. Napokon sam upotrebio narodne umotvorine, što ih je na
SVIJet Izdao Vuk poznatom svojom vještinom, u kojoj ga nitko ni]· e dosti­
gao.s3
Maretićevu je gramatiku kritizirao V. Jagić koji, iako tada bliži vu­
kovci�
.
¡· predb��uje M�retiću da je izostavio građu iz bogate hrvat­
ske knJ tzevnosti i oslo mo se samo na jezik iz djela Vuka i Daničića.
82 m s.�.:+ži,. Hrvatsko jezikoslovlje od sedamdesetih godina XIX. stoleća d d
·
1918., U. .+-¬ Iz triju stoljeća . . . .:: 99.-l41.
Ugo me
83 T. m.:-:.ć Gramatika i stilistika hrvatskoga ili srpskoga književnogjezika z.,:-t 1899 Predgovor, .:: l.
' ' ,
VII. POGLAVLJE: Pobjeda štokavštine 279
S kritičkim primjedbama istupio je i Antun Radić, 84 predbacujući
autoru da širi pogrješne poglede na povijest hrvatskoga j ezika ko­
ja uopće ne započinje s Vukom, a Vuk nije ni stvaralac hrvatskoga
književnog jezika.
Slično kao Maretić mislio je prije njega, 1878. godine, I. Kuku­
ljević Sakcinski: »Vuk je nama Srhom i Hrvatom stvorio jedan knji­
ževni jezik, i dao prvi pravac kojim valja da udarimo na polju skup­
ne naše književnosti.«85
Takvim su iskazima Hrvati sami stvarali osnovu za kasnija ne­
točna tumačenja događaja iz povijesti hrvatskoga jezika, što su do­
bro iskoristili Srbi u političke svrhe. Nataša Bašić podsjeća da je
Karadžić, započinjući reformu
da bi ubrzao proces standardizacije u Srba, posegnuo za gotovim i dosta
stabilnim jezičnim modelom narodnoga jezika, kojega su izražajne vri­
jednosti bile književno ovjerene, a svoju je punu afirmaciju i uspon doži­
vio u Gundulićevu Osmanu. Narodnost, stabilnost i dora đenost jezično­
ga sustava dubrovačke i dalmatinske književnosti nametala se namjesto
lutanja i traženja srpskih spisatelja, kojima je ruski klin, zabijen u jezično
tkivo u XVIII. stoljeću, znatno usporavao rad. Stoga je Karadžić poučavao
srpske spisatelj e da se ugledaju na jezik Gundulićev, Reljkovićev, Došenov,
Kačićev i drugih hrvatskih pisaca jer su »Starija djela braće naše zakona
Rimskoga za naše današnje spisatelje veće skrovište i čistiji izvor od na­
šijeh crkvenih knjiga<<. 8
6
Možemo se također podsjetiti da se Vuk koristio i hrvatskim rječni­
cima (Mikaljinim, Della Bellinim, Jambrešićevim, Belostenčevim,
Voltićevim, Stulićevim) iz kojih je ispisivao štokavske riječi87 jer ih
je smatrao srpskima.
Maretićeva gramatika, što je bila njezina vrlina, opisivala je no­
voštokavski sustav na znanstveni način, dajući osnove standardu
utemeljenomu na tom sustavu. Osim gramatike, važnu su ulogu
84 m s.¬.:+ži,. T Maretić, U.i+-¬ Jezikoslovne rasprave i članci . , .:: 134.-135.
8
5 x..-+-:o ,:-¬. x a.šić, o, ci:. .:: 90.
86 tti+-¬. .:: 62.
87 V. no:..:. Vukov >>Srpski rječnik« prema rječnicima isus ovaca leksikografa: Kašića (1599?),
Mikale {649.}, Habdelića {1670.), Dela Bele (1728.) i ]ambrešića (1742.), U. Naučni sastanak
slavista u Vukove dane 17, 2, a-o,:.+, 1978., .:: 439.-447.
280 HRVATI l NJI HOV JEZIK
.¬...,....,....,-č-.......-..-...a.....-..¬...-,-.....,.
.-,.ž-.-.,, -....
r....,..|..-.a....(1852. - 1893)··,.a-......¬Hrvatski
prvopis, ..1892. ,.a.--,a.a,...a.-,-1893.), ,...-,--...|:,-.
:.a.š-,.|.|a--.....|....:..., -.a,.aa,....-..a.a......
s.,-a-ć...a.-,.a......Pravopisa .a1904. a.1915. ..:....,..
,.-¬.o..,a:.-a...-.ć··..,,-,....,..t...t.-..:.-a|...:
...¬š....¬...-a.1930. ,.a.--...a.,.,-..¬.,--..Pravopis hr­
vatskoga ili srpskoga jezika oa...-.ć.a...,-,..|..:..o.-.č.ć-.
,..|-¬d .....-:..a...,.,...-,.,,.a.ž...,.ša..:.aa,.s-|.-..
jata ..-.č......ie/e, ča....:-.-...,a-eo > -io (vidjeti : vidio).
a...,...-ć-.,..t.-¬nečistoga ...pokrivenoga r ..,-.-,.,...,a,-
a..,-č.¬...a.,-č..¬.suglasnik+ r + je (< ,.|e), ,a,-.- j .-aa....
(vrieme, ...vremena < vrjemena). |...--a...,-a-..a...,-:-..,-
č...,..........a,.-.¬rje (pogrješka, strjelica). a...-.ć.|,-.-ć
,....t-.jote·0 x-a...,-a.-¬..|...š..|.-...š..,....,..a...,-
,..¬,--,.....a..ač.,a..,-č.:.,.svetac, predak ,a,-,-a....¬,.
a-ž.¬.a.......a..-aa...,-t, d : sveci, preci/svetci, predci. a...-.ć
,-a:.¬..ač.,a,.-a..,..|.-...š....,..z......-.r ,.-a..,..
,- ·..,..:..|.¬(gr' oce, po'rvati se). m..|...š.-,-...:-..,-a..¬..
-.,..-...¬..|-¬.d + s, š, e, č, ć (odsjeći, gradski, podšiti, nad­
cestar nadčovječni, nadćutni). U va...a,....,..a.t.-......, -
:.-.č-....¬.a..ač.,ad + s, š. a....aa..,..aš.,.-.¬-:.-,.
..,...,.,....,...,...,-t.....:..:..,.-.:.,-..¬1930. ,.a.--
(Prvopis a...-.ć.,..a.a,.aa.,...a1960. ,.a.--(Novosadski pr­
vopis). a......,....,..-.-.č-..t....aa¬,-.--.|.-...š..:-,-
.-.......¬,.š-.,..|..:..·,......a,...-.¬-,..¬.-.č-..¬..
..,.|.-a.ž..va..o.-.č.ć....¬.,a,-š:..a.:a,...a-,.|...
,...-,.-....-..-:-..-:-¬-.,..-.Glavnim pravilima za južno
88 M. Samardžija: Ivan Broz, u: idem: Jezikoslovne rasprave i članci . . . , str. 91. -128.
89 M. Samardžija: Dragutin Boranić, O.idem: Jezikoslovne rasprave i članci . . . , str. 475.-506.
90 Više o tome L. Badurina: Kratka osnova . . . , str. 34.-35. Taj problem, slično kao i pisanje
riječi tipa svetac ... , također je predmetom pravopisne reforme Osuvremenom jeziku, usp. IX.
poglavlje. Problematiku hrvatskoga pravopisa u povijesnom i suvremenom aspektu pokreće
i N. Bašić: Hrvatski jezik i njegov pravopis, >>Jezik<< 48, 2, Zagreb, 2001. , str. 42.-55.
VII. POGLAVLJE: Pobjeda štokavštine 281
• • .

:., -t..va...a.a.:..a-č..¬a.,....az.|...,a,ać.
narJeC)e, .
a.....aPravopisu, ..-.č-.,-a:..đ--.,....,..-.-.�¬.

x.,.a.ač,a.-.....,..|.,-..-....a...,�.aa..,a,-.a.,...
Rječnik hrvatskoga jezika (1901.) ..,.,-..,..-.|..-a...
¸
.

.�.

š..,.,--,-,...:....¬.đ...- r..-,.|.-....ćo....-�..¬,-.
-...¬..,-52 279 ..,-č..a,...-.¬,-�.-...,�.,.�


a..�a�...

...

...,

-..,.........,-č...s:a.....--..|.-,..-.¬|a,-..
,-.¬ .

|
x,-,...,-,...-.¬.-.t...--a..:.:...-a..-,-,.-.,-...,-, .
..:...,.-.....
. . v . .
a
o.a,.,-t..Rječnik hrvatskoga ili srpsko
.
��¸ezlka .. ,.,-,... .

..-.....-a....,-.¬.:..-a.,....Đ. o.¬...,..| 1880.

.
�882.
:
..|i 1884. - 1886.). x,-,....a.-,.,.-a....,.

.�....-,.�-


a...,...-.......¬.|-..-,...č.a-...��.�
��
.:¬a..a....a-.
đ

..,

-.a-,.....,ač---..,.....-., -...:..a,.-¬.va.a
,.. . ..
.

.o.-.č.ća,..,.a..-....--...¬a,-...a......:..,- .:��.�.
t ....č-..ć:..a-ć.a.,-o.-.č.ć-..,-č-....š..|...:...,-..�
- -.
x

. a.
.-.:-.,..-..........|a.,-....ž...:.x|x.:..,-..

..,. ,-.
..-...aa..,aa,.t,-a.va...-,-..č--..-.-,..,-
,..
x..-a--.,-.,-č-....a...-,.:....:.:.-,..,.a���

(�88+-
1976.) .,..đ.¬a-.,-,-a.-.:.--.U -,-¬�.--....�.�-.. ..

,..�

|...... .a-.,.:...,.|.,.¬--.......,.x||.:..,-.....:.¬.
�:č...a,-.�|...:...|.-.....,..|.,v..-č.ć.m��..,..o-.�.a-...

.,
t : a., ..-.:...š.a,..đa..,..a,...a,.a:-.--....a..a¬
:- .,.a
. a . .:

. .ax.,..š-,..đ-.,..,.:,-č-..š:..... .,. .,.- ..
..-.,-.-

¬.-,-..č.......,.....,...š:.-a.a..,......:a,.a,.

¬�-...
.,-č-...,u.ta-..ć.a-...:---. , .-..a,......-xx

.

:,.,-�.,.

č-...-..,.....:.....-,.ž-.-.|a,-..,v..¬-..r-

.,.

....

z

.

...

a.-....č..,Akademijin rječnik ,..,.a.¬-đa-.,.-.-,-.¬�
-..
:.--..¬.|...:...,....,...,.--,....,-..,.....--...,...,-:.
·
,-.22 080 .:..-....-....,.|..¬.:.a,...-.,-...250 0�0
a.,.-
|
-
-.:a.-...,m.,--,....-.-,-,....-.......š....-.-,�.,. ¬..,
,...,-.-a..a..-¬--a..-,.ž-.-a.a.,..-.:-a,..�-o..

�.,..-.
,..-a,.č-:-.¬..-...¬..-.:a.-..-.a.¬..--:¬........¬-

:..a..,-¬a,-,........-..,..-a t--.,..đ.a.a,.|....--...|
282 HRVATI l NJI HOV JEZI K
jezika. Nakon Daničića urednici su bili poznati hrvatski lingvisti:
P. Budmani, M. Valjavec, l. Broz, T. Maretić . . .
Posljednjih godina, u vrijeme obračuna s posljednjim srpsko-hr­
vatskim razdobljem u povijesti hrvatskoga j ezika, dolazi i do ocje­
njivanja djelatnosti vukovaca. Njima se pripisuje zasluga za konač­
no kodificiranje hrvatskoga jezika na osnovici ijekavsko-jekavske
novoštokavštine čije su temelje izgradili Maretić (s gramatikom),
Broz (s pravopisom) i Broz-Iveković s rječnikom. Kritičari vukova­
ca napadali su i Brozov Hrvatski prvopis koji će, što je paradoks,
postati u budućnosti simbolom hrvatskoga nacionalnog pravopisa
i oko sebe okupljati sve one koji se protive nametanju srpskih uzo­
ra.9I
Glavna kritika odnosi se ipak na preveliku novoštokavizaci­
ju standarda koja ga je osiromašila i lišila bogate pisane tradicije.
Krajnji novoštokavski purizam određivao je već spomenuti odnos
prema kajkavizmima i čakavizmima. To je dovelo do pokušaja što­
kavizacije toponima: Delnice > Dionice,
Č
akovec >
Č
akovac, Split
> Spljet. Ispravljalo se i prerađivalo naslove i jezik književnih djela
napisanih prije reforme, pisanih ilirskim jezikom, prema mareti­
ćevskoj normi, npr. Pod starimi krovovi K. š. G j alsko ga u: Pod starim
krovovima ili Medu žabari Ante Kovačića u: Medu žabarima, a istu
su sudbinu imala i djela A. Šenoe i E. Kumičića. Riječ je o neviđe­
nom falsificiranju povijesti i hrvatskoga književnog nasljeđa doba
romantizma i realizma. 92 Djela pisaca iz XVIII. stoljeća, s iznimkom
izvornih izdanja, podlijegala su samo pravopisnoj korekturi, a pis­
ci iz XIX. stoljeća jezično su »prerađivani« jer je njihov originalni
jezik pobijao tezu o jedinstvenom jeziku jednoga naroda dvojako ga
imena, što znači da je politički bio neispravan (»nepodoban«). Svako
sljedeće izdanje djela navedenih autora bilo je sve više jezično »po­
pravljano«.
91 D. Škiljan: Govor nacie . . .
92 S. Ham, op. cit, poglavlje: Prilagodbe jezika zagrebačke filološke škole maretićevskoj nor­
mi, str. 147.-185. Tu je i detaljna bibliografija radova V. Anića, i Sovića, S. Težaka o pojedinim
piscima; D. Brozović: ]ezična i pravopisna previranja UHrvatskoj . . .
VII. POGLAVLJE: Pobjeda štokavštine 283
Neki se znanstvenici pitaju kako je bila moguća pobjeda vu�ov­
ske škole. Vukovci su išli prema pobjedi jer im je pomagala kl�m�
razvijanja ideje za ujedinjenje Južnih Slavena koju
-
�u propa�ua�1
ilirizam i jugoslavizam, i to, što je još paradoksalmJe, na tenton­
ju Hrvatske. Ako izgubi ilirizam, vukovci su jamčili ujedinje�je sa
Srbijom u okviru j ezika. Važnu je institucionaln�ul�gu edtgrala
bac
v
ka JAZU i skupina realizatora vukovske tdeJe koJa se on-
zagre
«
d
o
V
k
d" e okupila. Prihvaćanje vukovske norme i nastanak zaJe mc
.
oga
j�zika značili su samo formalno ostvarenje zamišljenoga proJekta
koji nikada nije bio praktično ostvaren.
7. 3. 2. Bečki dogovor
Polovicom XIX. stoljeća Hrvati su već bili svjesni da s�iz
.
gubili ispr­
va široko zamišljen ilirski projekt ujedinjenja sv�h Juzm�Slavena.
Ostvariva je bila mogućnost jezičnoga ujedinjenJa
.
sa Sr�n��
:
s �o­
jima ih je povezivala ijekavska štokavština. Tako J e �a miCIJattvu
v. Karadžića 28. ožujka 1850. došlo do susret�u Bee�. N���n
.
za�
jedničkih rasprava potpisan je dokument naz1v�n objava th
_
zzJ�
.
v
koji je tek u XX. stoljeću, kada se taj događaj poceo smatrati pnJ�­
lomnim za nastanak zajedničkoga srpsko-hrvatskoga jezika, dob10
ime Bečki književni dogovor.
.
´ .
Dogovor se sastojao od pet točaka kojima je utvrđeno slJ edece.
· '
·
d · d arod treba 1
·
e d n u knJ" iževnost da
Dolje potpisani znaJUCI a J e a n n
ima i po tom sa žalosti gledajući, kako nam je knj
.
iž�vnost rask�madana,
ne samo po bukvici nego još po pravopisu, sastajali sm
v
o se ov�J
.
:h dana
:
da se razgovorimo, kako bismo se, što se za sad više moze, u knJlzevnostJ
složili i ujedinili. I tako smo
Jednoglasice priznali da ne valja miješajući narječja gra�i;i
.
n�vo, ko

l. · e a u narodu nema, nego da je bolje od narodni j eh naqeqa Izabrati
J g
..
v
• • " k l l jedno, da bude knJlzevm JeZI . . .
z. Jednoglasice smo priznali, da je najpravije i najbolje primiti južno nar­
ječje da bude književno; i to
a) zato, što najviše naroda tako govori,
. .
b) što je ono najbliže staromu slavenskomu jeziku, a po tomu Í svjema
ostalijem jezicima slavenski jem,
284 HRVATI l NJI HOV JEZI K
e) �..�.,.......·-...+-·,,·.-·.-,·-..,,·..-·
+,�..,·�.�

....�

�.-....č...-,.ž·.-....-,·-..,...-.
·,.��-.,...·�-,..

.-........č-.,....,.+-.,..,·......-.....
��.�..� .....

..�·,..·-....,......,·...-.-..·...ž...+.
-.
.

,-,

·--,

.

.·..,+,·..,....-·-..,·č,.+.....,......
,,..·z]e, .�+ ,·, ·

,·+.-...,.-+,·.·,.š·je ...e, ...i, ....,+·
..·-.- ,.blJe lo, bjelzna, mreža, donio / .. /.
,
3. s.š.

..�...+.-...

,...·--.+.-...-,.ž·.-.......č-.,.. ·......

.,...+À�..+.,

�,·-.,·,.·..-...,.,.-,·......š...�..,·....
.-...,

-.,.�..��

....š..-...+-.š.+.-.+...,·......-.-.
--.,.-,·...,.,.·-.,·-...,·..-.,.....
4. ·...-., . ..

-

...+.h ...-.....-.,·-.-·-.-....,....+--.ž
_��·-.,.....,·.-..-+,·-.,.·..-...,.,.-.,..,ć·-.-·

-...+�

,� ...�-,......-·....·-...-,·....-.,.......,·-+.-.š
-,.,·-,··...-.....·-...,·--.,·-,·...
5. ���-., �

+

-.,.

�..e ·, . ......+..·,.·+r, ,+,·.-...-...
...,..-.-·,..·-.a -.e, .·ć..-.r -·.....,.-,.prst) 93
Ugovor
.
��
,
�a srpske strane potpisali Vuk Stefanović Karadžić Đu­
ro �a�I
,
CIC � Slovenac Franjo Miklošič, a s hrvatske strane Iva�Ku­
ku�J evic
:
uImitrija Demeter, Ivan Mažuranić, Vinko Pacel i St f
PeJakovic.
e an
, .
B�
.
čki
.
d
.
o��v�r odbacivao je ilirsku jezičnu koncepciju prihva­
CaJUCl obilJezJa IZ Vukova j ezika, a djelomično i iz predilirskoga hr­
vat
.
skog s
.
�andarda. Odbačeno je mij ešanje dijalekata i stvaran· e
Jezi�a
v
kOJl u �tvarnosti ne postoji u korist jednoga, hercegovačk�­
ga, JUznoga IJekavskog dijalekta novoštokavskoga ti' pa t'
k
. . + Mu .
, J
·
onoga
OJ�Je cm�o osnovicu j ezika što ga je Vuk reformirao. Predložene
��� prom�ene �ota�aš�j eg i)irskoga pravopisa što se tiče e, er liu
r
a u k�r�st pnhvaca�J��acina Vukova pisanja. Ilirska misao po­
azena ¡e l na �e���u J ���ç�oga ujedinjenja sa Srbima koji u doku-
ment m su uklJUCih obiljezJa ilirskoga J
.
e zika Be k·
.
d
.
d ' · h 1 1
,
·
e I Je ogovor slje-
.
çcl
.
po s�o j�ca ipak ostao samo pismena deklaracija bez prak-
tlcmh posljedica. Tomu je bilo nekoliko uzroka. Nije nevažna bi-
93 z v
·
·
mc e: Putovima . . . , u poglavlju Kn 'iževni d
• -
iznosi cijeli dokument odakle potj
'
e
'J
d
'

.
og

vor u Becu godme 1850. (str. 275.-281.)
'
cu ov Je citiram ulomci (str. 279.-280.).
VI I . POGLAVLJE: Pobjeda štokavštine 285
la činjenica da u tom razdoblju Srbi i Hrvati nisu živj eli u jednoj
državi, nego su i dalje bili politički razdvoj eni, potpadajući pod
Austro-Ugarsku ili pak Tursku. Drugo, na zapadu nije vladala druš­
tvena klima koja bi išla u prilog Dogovoru jer u Hrvatskoj od 1850.
pa do kraja stoljeća aktivno djeluju pojedine filološke škole s vlasti­
tim jezičnim projektima koje su se protivile sporazumu. »Zadrani«
su na primjer sve jezične ugovore smatrali izdajom narodne tra­
dicije. Zagrebačku filološku školu nije reprezentirao ni Lj. Gaj94 ni
gramatičari Vjekoslav Babukić i Antun Mažuranić. Uostalom, i sa­
mi potpisnici nisu se držali pojedinih točaka sporazuma. Ivan Ma­
žuranić, kao kancelar hrvatske dvorske kancelarije, 1862. godine
uveo je u škole Gajev pravopis, što je bilo u izrazitoj suprotnosti s
njegovim potpisom pri Bečkom dogovoru. Podsjetimo, osim toga,
da su šezdesetih i sedamdesetih godina objavljeni i radovi Vebera
Tkalčevića u kojima se i dalje propisuje ilirski pravopis i glavna
načela ilirskoga jezika. Osobno mišljenje vođe Zagrebačke škole o
Vuk ovu jeziku bilo je da je to jezik regionalnoga dometa.
Dogovor je podijelio zagrebačku inteligenciju. Njegovi pristaše
s l. Kukuljevićem na čelu počeli su u izdanjima Matice ilirske pri­
mjenjivati nove zasade (orto)grafije. U raspravi na koju je pozvao
časopis »Neven« B. šulek je bio za pisanje ie/e te r, ali to nije utjecalo
na Mažuranićevu odluku iz 1862. Godine 1864. Jagić je u članku
Naš pravopis, tiskanome u znanstvenom časopisu »Književnik« kri­
tizirao ilirska jezično-pravopisna načela te pledirao za pisanje ie/
je, r ć (umjesto tj) te Gen. pl. bez h. Od toga vremena Jagić više nije
pripadao Zagrebačkoj školi, a kritizirao je i vukovca Maretića. Na
kraju se dogodilo da je u školama obvezatan bio ilirski pravopis, a
u javnom životu promjene koje propagira sredina oko Književnika.
Postojeće pravopisne inačice pokušava 1877. uniformirati pravopis­
na komisija koja je trebala uvesti promjene u školstvo. Ona je uki­
nula staro pisanje jata (e) i samoglasnoga r, ali je po Tkalčevićevu
nagovoru ostavila nastavak -ah. Ipak nije odlučila kako će se pisati

¯
.~
¯~~·

¬¨¨

¯¯¯
¯·
�¯
94 Lj. Gaj smjestio je tekst dokumenta s iv 1850. u časopisu >>Narodne novine<< u zabavnu
rubriku Poučitelni zabavnik!
286
HRVATI l NJIHOV JEZIK
jer se kolebala između ilirskoga etimološkog i vukovskog fonetskoga
pravopisa. Odluke komisije nisu pravno potvrđene, a u školama će
ih provesti tek gramatike Mirka Divkovića s vukovskom normom.
Bečki je dogovor u kasnijim slavističkim radovima, koji su ne­
rijetko precjenjivali njegovo značenje, postao svojevrstan mit na
kojemu je rastao i sljedeći, kasniji »mit serbokroatistike«, 95 odno­
sno jedinstva srpskoga i hrvatskoga jezika, što naglašavaju hrvat­
ski lingvisti.
95 m Kačić: Politika Uznanstvenoj slavistici ...
VII. POGLAVLJE: Pobjeda štokavštine 287
Književna središta u drugoj polovici XIX. stoljeća

Br
SRBIJA
VI l i . POGLAVLJE
Srpsko-hrvatski/
hrvatsko-srpski jezi k
Načelo nacionalnog suvereniteta i potpune ravno­
pravnosti obuhvaća i prava svakoga od naših na­
ro�a d

�u va sve atribute svoga nacionalnog po­
sto
!
anJa z da maksimalno razvija ne samo svoju
przvrednu, nego i kulturnu djelatnost. Medu tim
atributima odsudno važnu ulogu ima vlastito na­
cionalno ime jezika kojim se hrvatski narod slu­
�i, �er je n
.
eotudivo pravo svakoga naroda da svoj
Jezzk nazzva vlastitim imenom, bez obzira radi li
s
�?
filolo��omf
���
menu koji u obliku zasebne je­
zzcne varyante zlz cak u cijelosti pripada i nekom
drugom narodu.
Deklaracija o nazivu i položaju
hrvatskog književnog jezika,
··.·,..-17. .ž.,..1967. ,.+.-·

Periodizacija hrvatskoga književnog j ezika u XX. stoljeću, kao hr­
vatsko-sr�skoga jezi
.
ka, podređena je povijesnim činjenicama koje
su postavile cezuru Između pojedinih razdoblja. 2
Prvo razdoblje - od 1901 do 1918 oznac
v
u1
·
e utvrđ
· · ·
·
M • • • •

• -
IvanJe 1 J a-
canJe u
.
tjecaJa hrvatskih vukovaca koji su kodificirali gramatičku i
P�
.
avop1�nu normu u
.
posljednjih desetak godina XIX. stoljeća. Po­
VIJ esno J e to
.
raz�ob�J e Prvoga svjetskog rata nakon kojega je jugo­
slavensko pitanJe, tj . stvaranje zajedničke države Južnih Slavena
postalo zamršen međunarodni problem, posebice među samim
Navod iz časopisa >>Telegram<<.
2
Slično misle i drugi autori, npr. M. Samardžija.
VI l i . POGLAVLJE: Srpsko-hrvatski/hrvatsko-srpski jezik 289
Slavenima. Do stvaranja prve države nazvane Kraljevstvo Srba,
Hrvata i Slovenaca došlo je u Beogradu, l. prosinca 1918. godine.
»Velikosrpski nacionalisti prihvatili su ju radosno, videći u njoj na­
stavak Kraljevstva Srbije, dok je u bivšim habsburškim zemljama
ona izazvala val nezadovoljstva, čak i pokušaj pobune hrvatske voj­
ske, koja je smatrala da je zemlja ozbiljno ugrožena od supremacije
Srba.«3 Raspored snaga među narodima koji su se našli u zajednič­
koj državi od samoga početka nij e bio ravnopravan.
Problem jezika postajao je državnim problemom. Hrvatska ocje­
na hrvatskoga ili srpskoga, odnosno hrvatskosrpskoga/srpskohrvat­
skoga jezika negativna je iz perspektive njegova stogodišnjega po­
stojanja, ali ne valja zaboraviti da j e u trenutku nastajanja na pri­
jelomu stoljeća on bio pozitivnim ostvarenjem želja za jezičnim,
narodnim i državnim jedinstvom svih Južnih Slavena, kada su se
oni, nakon nekoliko stoljeća nepostojanja, poj avili na zemljovidu
Europe u zajedničkoj državi.
Prvo razdoblje započinje Broz-Ivekovićevim rječnikom (1901.).
Pravopisnu normu učvršćuju sljedeća, već spomenuta izdanj a
Broz-Boranićeva pravopisa koja su počela izlaziti od 1904. godine.
Maretićevska se gramatička norma širila putem jednoga od naj­
boljih hrvatskih udžbenika, Gramatike hrvatskog jezika za ženski
licej Josipa Florschiitza (1905.). Pojavljuju se i j ezični savjetnici kao
rezultat praktičnoga djelovanja u okviru jezične kulture i kao znak
brige za usavršavanje jezika i rada na oblicima i mogućnostima nje­
gove primjene. Njihova se tematika svodila uglavnom na borbu za
čistoću j ezika, nastavljajući time Maretićeve postavke u skladu s
kojima u novoštokavskome jezičnom standardu nema mjesta ne­
ologizmima, a ni čakavskim ni kajkavskim regionalizmima. U te se
savjetnike ubrajaju Barbarizmi u hrvatskom jeziku (Zagreb, 1904.)
Vatroslava Rožića4 i Branič jezika hrvatskoga Nikole Andrića5 iz
191 1. godine. Andrić za razliku od Rožića nije bio tako doslj edan
3 L. Podhorodecki: Jugoslawia
..
. , str. 149.
4 M. Samardžija: Vatroslav Rožić, O. idem: Jezikoslovne rasprave i članci
.
. . , str. 227.-260.
5 M. Samardžija: Nikola Andrić, u: idem: Jezikoslovne rasprave i članci ... , str. 409.-472.
290 HRVATI l NJI HOV JEZI K
novoštokavski purist jer je bio za određene normativne zahvate pro­
vjerene u hrvatskoj jezičnoj tradiciji. Upozoravao je na nepotrebno
preuzimanje srpskih riječi koje su često rusizmi.6 On je bio prvi koji
se u razdoblju ojačale »Vukovizacije« vraća i podsjeća na vrijednosti
vlastita j ezika: »Hrvatski je jezik tako lijep i bujan, da se njime mo­
že izreći sve, čim ti duša zadršće. On je sjajan, vatren i duševan.«7
Sljedeći savjetnik napisao je T. Maretić: Hrvatski ili srpski jezični
savjetnik za sve one, koji žele dobro govoriti i pisati književnim našim
jezikom. On izlazi već u sljedećem razdoblju, 1924. godine, a autor
u njemu potvrđuje svoj stav iz 1899. prema barbarizmima u koje po
njegovu mišljenju pripadaju sve nenovoštokavske riječi. U uvodu
pisanom ekavicom, što je trebalo posvjedočiti njegov odnos prema
istočnome dijalektu koji mu je jednako drag kao južni,8 ponovno
kritizira riječi nepotvrđene u narodnom našem jeziku koje nisu u
duhu toga j ezika: »Možda će se kojemu čitatelju činiti preterano što
ja najveći deo kajkavskih reči izgonim iz književnoga jezika / . . . /, no
/ .. ./ svatko vrlo lako uviđa da bi takve reči književnome jedinstvu
Hrvata i Srba vrlo smetale, jer ih Srbi ne bi hteli primiti.«9 što će nam
neologizmi poput glazba10, isusovac, redarstvo, slovnica, stožernik,
tvornica, učionica, pita se Maretić. Po njegovu su mišljenju nepo­
trebne i riječi: časnik, povijest, knjižnica, proračun, stožer, tvrtka.
Savjetuje da se umjesto njih rabe internacionalizmi, kako to rade
drugi narodi, pa i Srbi (npr. oficir /h/istoria, biblioteka, budget, pol,
firma). Maretić nije protiv regionalizama, nego protiv tipičnih i sa­
mo hrvatskih neologizama i posuđenica što ih je kovao uglavnom
purist B. Šulek. To je bilo u skladu s Maretićevim pogledom na za­
jednički j ezik i način kako se on ostvaruje, iako je time uništavao
dio hrvatskoga jezičnog nasljeđa u korist srbizacije. Očito da je, ka­
ko primjećuje Moguš, u svakodnevnom životu i dalje taj leksik bio
6 N. Andrić: Koje nam beogradske riječi ne trebaju, O. M. Samardžija, op. cit., str. 452.-463.
Riječ je o članku iz 1927. godine.
7 Navedenono prema M. Moguš: Poviest ... , str. 180.
8 Ibidem, str. 180.
9 Ibidem, str. 180.-181.
10 Šulekov neologizam potvrđen već 1844. u >>Danici<<.
VI l i . POGLAVLJE: Srpsko-hrvatski/hrvatsko-srpski jezik 291
prisutan kad je Maretić tako reagirao. Ista će se ocjena i odnos pre­
ma korj enitome hrvatskom leksiku ponoviti kao neizostavni ele­
ment jezične politike u državi nastaloj 1945.
Godine 1913. Jovan Skerlić (1877. - 1914.) u članku Istočno ili juž­
no narečje prvi je pokušao uj ednačiti srpski i hrvatski jezik ukla­
njanjem dviju temeljnih razlika među njima. U tu je svrhu 1914.
proveo anketu među hrvatskim i srpskim književnicima i jeziko­
slovcima. Njegov je projekt pretpostavljao da Srbi prihvate latinicu
umjesto ćirilice, a Hrvati ekavicu umjesto ijekavice. Rat i autorova
smrt prekinuli su tu inicijativu. Na Skerlićev su prijedlog ipak pozi­
tivno odgovorili mnogi hrvatski pisci i javni djelatnici - pobornici
jugoslavenske zajednice - koji su počeli pisati ekavicom. To su bili,
među ostalima, M. Krleža, T. Ujević, A. B. Šimić i A. Cesarec. Ti novi
ekavci odbacili su tu praksu početkom dvadesetih godina, razoča­
rani politikom novonastale države.
Drugo razdoblje - od 1918. do 1941. - vrijeme je pogoršavanja
situacije za hrvatski jezik. U svim područjima društvenoga živo­
ta vidljiva je snažna centralistička politika Beograda, što se odra­
zilo čak i u političkome vicu u kojemu se kratica naziva države
Kralevina SHS »prevodila« kao »Srbin hoće sve«. Kao nedosljed­
nost parole jedan narod - tri plemena (a ne tri posebna naroda), u
3. paragrafu Vidovdanskoga ustava iz 1921. pojavljuje se čak i novo
ime jezika: Službeni jezik Kraljevine je srpsko-hrvatsko-slovenački,
1
1
ime koje se rabilo sve do 1937. godine. Srpski jezični unitarizam
bio je posebno vidljiv u školstvu, voj sci, sudstvu. Jezična situacija
ovisila je o situaciji u državi. Atentat na hrvatske poslanike u beog­
radskoj Skupštini 20. lipnja 1928., kad je ustrijeljen Stjepan Radić,
karizmatični vođa Hrvatske seljačke stranke, a ranjena još dvojica
poslanika, bio je povod raspada Kraljevine SHS. Šestoga siječnja
1929. kralj Aleksandar Karađorđević zbog državnoga udara uvo­
di šestojanuarsku diktaturu. Poništio je Vidovdanski ustav12 i ras-
11 Nalazimo ga u naslovu: Istorija srpskohrvatskoslovenačkog književnog jezika Franje
Polj anca iz 1936. godine.
12 Vidovdanski ustav proglašen je 28. lipnja 1921. , na dan pravoslavno ga sv. Vida. To je za
Srbe poseban dan jer su toga dana 1389. izgubili bitku na Kosovu polju, a 1914. se dogodio
292 HRVATI l NJI HOV JEZI K
pustio Skupštinu. U listopadu 1929. proglasio je zakon o promjeni
imena države u Kraljevinu Jugoslaviju.
U tome burnom razdoblju dolazi do neposrednih promjena u
hrvatskome jeziku. Godine 1926. Ministarstvo prosvjete osniva po­
sebno znanstveno povjerenstvo koje treba izraditi zajednički pra­
vopis. U povjerenstvu su bili hrvatski lingvisti vukovske orijenta­
cije: Maretić, Rešetar, Boranić i Ivšić. Ministarstvo je 1929. u svrhu
izrade pravopisa izdalo Pravopisno uputstvo za sve osnovne, srednje
i stručne škole Kralevine S. H. S. prema kojemu je određen j edan
pravopis »temeljen na velikoj j ezičnoj i pravopisnoj reformi Vuka
Karadžića«. Propisom se naređivala:
s.č.-,...-,...-·.·-....-,.....-...-....·,..-·-........--.
�.-..

+.-,.�.

š......-�?,.,.

s.,·+.-.+ž-·-..-...+.,.·......,.-...
..+.-,·..-,·..+..·.-,.,·-...+..·..+.,...,....+.,·-·-.ž·-...
.+.-.·-..š.......-,.,....-.,·....đ·-,....-,......-.·
u. skladu s Uputstvom, A. Belić 1930. godine objavljuje svoj pravo­
p1S pod naslovom Pravopis srpskohrvatskog književnog jezika koji
Je popularno nazvan oktroirani prvopis. Iste godine izlazi također
prilagođen propisima Pravo p is hrvatskoga ili srpskoga jezika. Peto
izdanje prerađeno prema propisima Ministarstva Prosvjete (kao i še­
sto i sedmo izdanje) Dragutina Boranića. Načela srpskoga pravopi­
sa preuzeta su iz Belićeva pravopisa. U skladu s propisima srpske
ortografije promijenjeno je pisanje d + s, š, e, č, ć u: otsjeći, gradski,
otš�tati, otciepiti, otčepiti, otćušnuti. Takav će zapis poslije postati
SVOJ evrstan pokazatelj koji će se od normi (hrvatska ili srpska) pri­
mijeniti u pravopisu.
Osnovano je i povjerenstvo za rad na ujednačivanju nazivlja za
srednje škole.

Novi pravopis Hrvati su odbacili kao znak jezične unifikacije.
Cak je i T. Maretić 1931. istupio protiv državne jezične politike u
anketi časopisa »Pravda«. Za obranu hrvatskoga jezika osnovano
atentat n
_
a n�d�ojvo�u Ferdinanda u Sarajevu jer su na dan srpske narodne žalosti austrij­
ske vlasti naJavile VOJne manevre kao političku provokaciju prema Srbiji.
i3 Navedeno prema M. Moguš: Povijest . . . , str. 181.
VIl i . POGLAVLJE: Srpsko-hrvatski/hrvatsko-srpski jezi k 293
je 1936. društvo »Hrvatski jezik« koje je godinu dana objavljivalo
časopis pod istim naslovom, u redakciji S. Ivšića. Hrvati se prisje­
ćaju vremena svoje bogate književne tradicije. Godine 1930. izla­
zi Antologija čakavske lirike, a o stotoj obljetnici Gajevih reformi i
odbačene kajkavske književnosti M. Krleža 1936. objavljuje na kaj ­
kavskome Balade Petrice Kerempuha, dok S. Ivšić piše jezičnu mo­
nografiju Jezik Hrvata kajkavaca. Izlaze i Djela Frna Krsta Fran­
kopana. Sva ta dj ela uskrisuju i afirmiraju kajkavski dijalekt koji
pripada isključivo tradiciji hrvatskoga jezika i po tome se razlikuje
od srpskoga jezika.14 U tom razdoblju započinje rasprava o razli­
kama između srpskoga i hrvatskoga jezika umj esto dotad propa­
giranoga jedinstva. Razlike su posebno bile vidljive u leksiku. Tu
je temu najprije započeo Srbin Radosav Bošković u radu (nedovr­
šenome vjerojatno zbog političkih pritisaka) O leksičkoj i stilskoj
diferencijaciji srpskoga i hrvatskoga književnogjezika.i5 Autor po­
tvrđuje postojanje tih razlika ilustrirajući ih brojnim primjerima
te pretpostavlja da bi rječnik takvih riječi mogao imati oko tri do
četiri tisuće leksema. On također pokušava odrediti uzroke koji su
u povijesti dva jezična sustava učinili različitima, npr. posezanje
Hrvata za domaćim riječima (glazba - muzika, pohrna - depozit,
brojka - cifra, streljivo - municija, ljekarna - apoteka . . . ), dok su Srbi
uzimali posuđenice iz stranih jezika. Upozorava na skupinu hrvat­
skih riječi kojima u srpskome odgovaraju sintagme (dragul - drgi
kamen, vozilo - prevozno sredstvo . . . ). On smatra da, na sreću, vri­
jeme likvidira »ono što je stvorila vekovna političko-kulturna izo­
lacija srpskoga i hrvatskoga naroda«.i6
Tom se temom dalje bavi i Julije Benešić koji u Varšavi 1937. go­
dine objavljuje djelo Gramatykajfzyka chorwackiego, czyli serbski­
ego. U toj se gramatici nalazi i rječnik leksičkih razlika između srp-
.
· Više o tome vidi J. Kornhauser: Literatura dialektalna i tozsamosć chorwacka, u: /izyk a
tozsamosć narodowa: Slavica ... , str. 155.-168. Vidi i xi. poglavlje.
¯¯ R. Bošković: O leksičkoj i stilskoj diferencijaciji srpskoga i hrvatskoga književnog jezika,
>>Naš jezik« iii. Beograd, 1935., str. 277.-282. Pretisak u: idem, Odabrani članci i rasprave,
Titograd, 1978., str. 45.-48.
..
Ibidem, str. 47.
294 HRVATI l NJI HOV JEZI K
skoga i hrvatskoga jezika s 1300 riječi, a namijenjen je prevoditelji­
ma. Taj razlikovni rječnički prikaz nije bio popraćen teorijskim pri­
mjedbama, imao je i neke pogrješke, a bio je, kao i čitava gramatika,
malo poznat u Hrvatskoj pa nije imao ni većega utjecaja. Unatoč
tome, A. Belić je napao Benešića nazvavši ga »kradljivcem srpskih
riječi«. Zbog toga djela Benešić je bio nakon Drugoga svjetskog rata
i politički šikaniran.17
Stanje u hrvatskome jeziku popravilo je stvaranje autonomne
Banovine hrvatske (26. kolovoza 1939. godine) koja je preuzela od­
luke o vanjskoj politici, gospodarstvu, financijama, sudstvu, soci­
jalnoj politici i prosvjeti, ali, na žalost, tek neposredno prije izbija­
nja Drugoga svjetskog rata. U škole se vratio Boranićev Pravopis od
prije 1930. godine. Sintezom polustoljetnoga funkcioniranja srp­
sko-hrvatskoga jezika bila je knjiga Petra Guberine i Krune Krstića
Razlike izmedu hrvatskoga i srpskoga književnog jezika, 18 objavlje­
na u Zagrebu 1940. godine. Suprotno službeno naglašavanoj jedin­
stvenosti, autori u svojoj knjizi tvrde da je hrvatskosrpski apstrak­
tan i umjetan jezik koji spaja dva jezika koji zasebno funkcionira­
ju, svaki s vlastitom posebnom strukturom i povijesti. Bio je to prvi
znanstveni protest protiv nametanja unifikacije, popraćen dugim
popisom razlika između tih dvaju j ezika na fonetskoj, fleksijskoj,
tvorbenoj, sintaktičkoj, stilističkoj i leksičkoj razini, pa čak i u okvi­
ru tzv. j ezičnih navika kao što su pisanje nadnevaka, kratica itd.
Dodatak u obliku rječnika ima 4709 riječi. Guberina u naslovu te­
orij skoga dijela koji se nalazi ispred rječnika, pita: Zašto možemo
govoriti o posebnom hrvatskom književnom jeziku?
17 I. r:.:,ic..ć Razlike izmedu hrvatskog i srpskog jezika, a i+e¬ Kronika hrvatskoga je·
zikoslovlja, z.,:e|, 1993., .:: iss r:r.
18
o,š.::a c|:.+a i:,.,e . ia|:a::c,c..je.:c¬ ,c:.+.:c¬ :je:.:. :..:.:i. :.|.:.¬c
a či.:c.¬. N. a.š.ć Uvod u nastanak Guberina-Krstićevih Razlika. U povodu 60. obletnice
izlaska knjige, -re:.i 47, 4, z.,:e|, 2000., .:: rziis+, e.+e¬ Odjeci Guberina-Krstićevih
Razlika u hrvatskome jeziku i jezikoslov/u, re:ii 47, s. z.,:e|. 2000., .:: r:+r++. o..¬
:c,.. c .,i:.c.,.ic,:c,.,.:+:c¬ i.:.i:e:a ca|e:i:i:e i i:.:.će.e i:j.,e a ic::ei.:a ,c
|i:ičie .i:a.c.,e u:..:. a a.:c..:. ..c:,:c ,c.c:i M. c:e:w.».i. /fzyk, ideologia, narod . . ,
.:: 93.-99.
VI l i . POGLAVLJE: Srpsko-hrvatski/hrvatsko-srpski jezik 295
..š...·+.,.đ.,...·.·,..-,·-·.,·....-...,...

.

..-·,


�·...
..č.-,.....,·+.-....·z...,·.,·-..·..,..-..+.i..-

.

...
��
..

��

..+
.....č-.--...+.,·.,...,·.-.........,·.,......,.....,

....,..-.

...
,·-·....,·....,·-·......,.,....,·č....·�..

.

·...-,...--.....
..-č.-,·-...,·.....,·č-.,.......ž.....,·....+·...,.....,.

.�.
..+.--....-.....-.ž-,·.+....,..·.,·....,.-.-...+-·

.,

.-·
+.,.-·..-.....,·č../ . . . / ·.+.·.·.,ć·..-,....,č.·č.-,·-.


,.

.,·-·
-.,·.....,.-,....·+.......č...-..

�....

..

..+... u 1
.
·.-Í¡ .-+.
-.-.·,..-.·-.........-·đ.+...-,..·.-.,·....,.....,·.,..·-
-.-..,·... ·
Guberina upozorava na sociolingvističke čimbenike koji određuju
nastanak pojedinoga jezika, a rezultat su različitih narodnih tra­
dicija. Guberinino i Krstićevo mišljenje o karakteru srp�ko-�rvat­
skoga jezika, njegovu funkcioniranju i uzajamnim odnostma 1z�e

đu hrvatskoga i srpskoga kao dvaju jezika koji ga tvor�, kron��osk1
je prvo koj e se pojavilo u jugoslavenskom j
_
ezikoslovlJU u vnJe�e
»zajednice«. Razlike nisu dobro primljene m u slJedecem r�zd�blJ
_

jer su ih jedni smatrali premalo radikalnim�, �drugi
:
u�1tanst1 1
oni nakon 1945. godine, tvrdili su da je to »tlptcan pnmJer hrvat­
skoga jezičnog secesionizma«.20 N. Bašić zaključuje da »V�ije

nost i
značenje Guberinine i Krstićeve knjige nije samo u tome sto Je dala
znanstvenu podlogu za kasniji razvitak teori�ske
_
mi�li �sam��tal

nome hrvatskome književnome jeziku, nego 1 u nJeZmOJ prakttcnoJ
strani«. 21 Autorica misli na rječnik koji se nalazi u navedenoj knjizi.
u tom razdoblju prvi se put pojavljuju srpsko-hrvatski jezični
problemi. Beogradski centralizam izaziva u Hr
_
vata osjećaj
¸
ugrože­
nosti i obrambeno ponašanje, čiji su povod uzaJamne optuzbe zbog
srpskoga hegemonizma ili hrvatskoga separatizma. 22
1
9 o.., ,e aic¬.i i:,.,e ,:e:i.:a:. r ca|e:i:. Zašto možemo govoriti o posebnom hrvat­
skom književnom jeziku, ·ie:.i 44, s, z.,:e|, 1997., .::. 163.
2° 1 . r:.:,ic.ić. c,. c.:. .::. 160.
2
1
N. a.šić Odjeci . . . .::. 192.
22 i re|e.:ic Relacja »jfzyk a polityka<< w najnowszych dziejach starego - nowego jfzyka
slowianskiego, s:a+.. : r.|c|c,.i rc|.i.e, . sicw..:.i.e,,s, y.:.:.w., 1�
.
99., .:�
,
14� 16�

+a:c: c,:..+... :.+.š:,. |ec,:.+.ii ce:::.|.:.¬ i.c :a:.: c.¬�e¬i�-,. a +c:.c:

oj ,c..
, e.:c, .i:a.c.,. a :c.c:..:.|a +:ž..a .::e,:.:. :e,ije :.::c:c+:e

. c|:ac¬ :. :.¬c:.|�a
. ia|:a::a ..i,e.: . :. .:a,.:j c...|i:.c.,.ic,., ,c|i:.čic,. i +:aš:.e:ceic:c¬.ic,. :.:..:
296 HRVATI l NJI HOV JEZI K
¡.-ć-...a.t.,- .a10. :...-,.1941. ,.a.--a....t-,.1945.
,..-.a, -.-.......-š..¬x-.....-.¬o.ž...¬u...:...¬¡.,-
--.a¬-,...t......,-¬-.-.:.a....,-|...:...,.,-.....č.šć--,-.a
..t...¬..-...č.:.-.,.a.ač,a,....,.....-.......,-,-t...,.
.-t-.,.a..ž-.,...-.a..t.....,-·o.-...-,-u...:...a.ž..-.
a.-a..,-...o.ž..-a, -..č-a,...:..a.a...a,-...,-,.-....-...
.:.č..,a....¬o.-..-....:-..,...a.-đ...-,-,-..č---..¬-,.
.:.,--....-..-....:-..,u¬,-.:.a.:.a.š-,-,.a...-.ć-..,....
,...a..a..-Koriensko pisanje (Uz suradnju članova Hrvatskoga
državnog ureda za jezik, sastavio A. B. Klaić, z.,.-t.1942.), ...:.¬
Hrvatski pravopis (obrdio Ured za hrvatski jezik, z.,.-t.1944.).24
ua..a¬--:a,.a-.....¬Zakonska odredba o hrvatskom jeziku,
o njegovoj čistoći i o pravopisu, ..,., -14. v||i1941. .t,....Ured,
a:..đa,-.-a.,-..ažt--...-,.ž-.-.|...:...,-...š:.......a.,.
.-.:,-......,...a-..-..,-......,...,.....¡.,.-, -...¬...
,...:.·,.....--...¬..--,...ač-.¬,....,..a-r....,..,-t..
a...,-a-.¬..|...š...a.:.a--,..¬,--,...-a,...,-.:.|...:...
,.,-....
+.......,·,....,...-.č·......·-...·..-...š..,.-,...-.,....-..
..·č..,č...,...-.+....·č.....·-...-...,..·...+..,.-..·č.-..·
...,...-. č..-...,...-.......,..,...-.--·...-..·-·.·..,...-..·
..,..·.,.....-.·-,.,............,.,.,.,.....-.-....-.-.......
.,.,.....vrabca, nadkriliti, jedanput, družtvo, bolestnik, ,.·-+..·,.....
vrapca, natkriliti, jedamput, društvo, bolesnik. 25
u,...-,a.-|.-...jata ...ć--.,-,.:.¬.......:..a...,.: je/ie (=je/
ie). r....,-o.a,.,...,-:...,..:.au...:...,,-,.-..-..t.-..
:.-a...-.ć-.|.-...š..,....,..........-.a.:.:.-|..¬-.....a.t
ka. To je izazvalo očit sukob između centralističkoga modela i težnja pojedinih nacionalnih
skupina za kulturnom autonomijom (str. 151. -152.).
23 M. Samardžija: Hrvatski jezik u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj, Zagreb, 1993.; idem:
Jezični purizam u NDH, Savjeti Hrvatskoga državnog ureda za jezik, Zagreb, 1993.; M.
Czerwinski: ]fzyk propagandy w Niezaležnym Pistwie Chorwackim. Proba charakterystyki,
>>Socjolingwistyka«l9, Krakow, 2005., str. 63.-81.
24 Hrvatski prvopis, Zagreb, 1944. Pretisak u: Hrvatski korijenski pravopis, Zagreb, 1993.
25 Navedeno prema M. Moguš: Poviest . . . , str. 185.
VI l i . POGLAVLJE: Srpsko-hrvatski/hrvatsko-srpski jezik 297
., .xou¬..|...š..,....,..a.t...,...:.č.a..-.:...,a.-..�-.
..,--,a,-.-...·|.š..:.č...a.:.š..-r..-t-.,.�

..�..:�...-.�
-.,-.-....ač.,..-·a-.-.t.....,.-.a-.....-......,..

.-,-.:..�|
|...:...|..,-č.-,.tisuća ,a¬,-.:.hilada), tjedan ,a¬,-.:.nedje­
la, sedmica), imovnik ,a¬,-.:.inventar) . . a..,--,..ađ--..-..
¬,--,....-.a.-a.¬.ć.¬--...,..¬.¬..-,.pismohrana ,a¬,-
.:.arhiv), samovoz ,.a:.¬.t..,.munjovoz ,:..¬..,,.brzog/as ,:-.-
|.-,.brzojav ,:-.-,..¬,.krugoval ,..a..,.promidžba ,,..,.,.-a.,.
slikopis ,|..¬,.stožer ,š:.t,.mirisnica ,,..|a¬-..,., x...�19.5.
:-.-..,-č.-..a..t..-s.,..-.-..,-č...ađa,a..a:...a.-,�,...,a
,a·a,....--,.-·o,-:...-.,-a,.......-..a..---.¬., -a,.
:.-t.,...:...,-č....-a¬,-.:...,-č.....t....,-č...|..-.a¬,-.:.
.,.-|..-.-
• •
z.,.č-.,-...a-..,-č-..a..,.,-:.-t..-.a.,a¬:..-|..¬a
.-.....u.-a-..--.t,...,--.,.Rječnika hrvatskog književnog je­
zika t..,-s|.š.ć|..š..,-,...,...,-.-.,..¬.:...a..

ž.ia..š.�.
,.a-......¬Nacrt hrvatske slovnice ,| a..1944.) . U �....¬.,-
t....t.-..:-.,.-..đ--.r.....|:.:....Hrvatska slovnzca (1943.).
o.a.---...-o.a,.,...,-:...,..:.t..-.a,a--...:....:--
a--....-.|..,--....a.t.,.xou.a...a.,ać.|..a,...o-a.š-,-
.a....:.--,.:..-...,--,....-a,-..|...:...|,-...........:.,.
...a.t.,.(1941. - 1945.). |a.-...|..,....:..-...,--,a,-...·a.
:.š...-...č...,....,..-.-..,-..¬--:-·
Č
-:..:....a.t.,- .a...t-,.1945. a.,...,-ć.1990. - -.,aa
ž-,-.,...,-a-,-...a.t.,-a,...,-.:...,...|...:..-,-..č--..
,-a-..-aa.ž.....,.,-:..,a:¬.,--,......,-.¬-Demokratska
Federativna jugoslavija (1944. - 1945.), Federativna Narodna Re­
publika Jugoslavija (1945. - 1963.) .Socijalistička Federati�na Re­
publika jugoslavija (1963. - 1992.). i.š.....,-¬-o.a,.,...,-:...,
..:.ztvxou(Zemaljsko antiašističko vijeće narodnog oslobođe­
nja Hrvatske) .tvxoi(Antifašističko vieće narodnog oslobođenja
26 M. Samardžija: Hrvatski jezik u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj · · ·
27 M. Samardžija: jezični purizam . . . , str. 15.
28 B. Brborić: Predistorija i sociolingvistički aspekti, O. Srpski jezik ... , str. 22.
298 HRVATI l NJI HOV JEZI K
Jugoslavije) - partizanska tijela koja su imala političku i zakono­
davn
·
u
·
�lo�u
.
-
.
jamčili su budućim narodima Jugoslavije pravo na
vlas trti J ezrk 1 rme. ookumenti su trebali biti pisani na »srpskom,
hrvatskom, slovenackom i makedonskom jeziku« jer su svi oni rav­
nopravni na teritoriju cijele Jugoslavije. 29 Kasnija jezična politika u
�ržavi �
.
i j �p�štivala ove odluke. U tom je razdoblju zbog vladajuće
Id�?logrJ e J ��Ik, ��o
.
nikada do tada, bio instrument politike koja j e
tezila stvontr umfrcuano društvo s internacionalnom socijalistič­
kom,
.
�n�etničkom svijesti, društvo u kojemu obvezuje parola brt­
�tv�l Jedms�vo. »Srpskoj jezičnoj politici bilo je stalo do jezičnoga
Je dm stva, ah samo onakva jedinstva kakvo će se realizirati na štetu
hrvatskih jezičnih posebnosti.«3o
Nakon Drugoga svjetskog rata u hrvatskom školstvu obveza­
�an je Bor
v
anićev Pravopis i gramatika Ivana Brabeca, Mate Hraste
���e�en��i�kovića G��matika hrvatskoga i srpskoga jezika (1952.)
1a Je slijedila Maretrcevu normu. Znak nadolazećih unitarističkih
prm
.
njena
.
b�lo je raspisivanje ankete o srpskohrvatskom jeziku i pr­
voplsu koJe Je 1953. �okren�o »Ljetopis Matice srpske«. Uslijedio j e
sastanak �redstavmka Matrce srpske i Matice hrvatske u prosincu
1954. godme u Novom Sadu, gdje je potpisan tzv. Novosadski do­
govor kao p
.
onovna potvrda jezične zajednice prekinute u vrijeme
Drugoga SVJetskog rata i reforma u NDH. Dogovor je glasio:
l.
2.
�ar��ni j ��ik
.
Srba,
.
�rvata i Crnogoraca jedan je jezik. Stoga je
I knJ Iz ev�� Jezrk, kOJI se razvio na njegovoj osnovi oko dva glav­
�a sredr
.
sta, Beograda i Zagreba, jedinstven, sa dva izgovora,
IJekavskrm i ekavskim.
unazivu jezika nužno je uvijek u službenoj upotrebi istaći oba
nJegova sastavna dijela.31
29
k
Dokumente je objavio S. Babić: AVNOJ i hrvatski jezhik, O.idem, Hrvatski jezik Upolitič­
om vrtlogu, Zagreb, 1990., str. 13.-18.
30 l P ' k
.
' H k
·
ran l ovJ
_
c: rvats i standardni jezik i srpski standardni jezik, Q.Jrzyk wo bee przemian
kultury, uredmk E. Tokarz, Katowice, 1997., str. 50.-59. (citat· str 52 )

. . . .
Navedeno prema M. Moguš: Povijest . . . , str. 187.
VI l i . POGLAVLJE: Srpsko-hrvatski/hrvatsko-srpski jezik 299
Odlučeno je da taj j ezik ima četiri službena imena: srpskohrvatski,
hrvatskosrpski, srpski ili hrvatski, hrvatski ili srpski. Teoretski je to
značilo da se neslužbeno mogu rabiti i nazivi: srpski i hrvatski, ali
praktično je to bilo neobično teško. Neki su jezikoslovci čak doka­
zivali da takvi jezici ne postoje. Sedma točka Dogovora glasila j e
da zajednički jezik mora imati zajednički pravopis. 32 Poseban pro­
blem bili su Crnogorci, koji nisu spomenuti u točki 3., gdje se utvr­
đuje ravnopravnost pisama, ćirilice i latinice i u kojoj se navodi da
Srbi i Hrvati moraju znati pisati obama pismima. Nisu spomenuti ni
kao nositelji srpsko-hrvatskoga jezika u predgovoru Rječnika obiju
Matica iz 1967. godine. Crnogorci su to shvatili kao nijekanje posto­
janja njihova naroda i književnosti te su reagirali 1971. izjavom Ne
možemo prihvatiti Novosadski dogovor. 33
Ostvarujući odluke Dogovor, 1960. objavljen je Pravopis hrvat­
skosrpskoga književnogjezika s pravopisnim rječnikom. Srpska ina­
čica, na ekavici i ćirilici, u naslovu je imala srpskohrvatski. Novo­
sadski pravopis, koji je izbacio dotadašnje razlike u korist srpskoga
pravopisa, trebao je biti znakom jezičnoga jedinstva Srba i Hrvata.
Lada Badurina tvrdi da je bila posve neispravna koncepcija po ko­
joj će zajednički pravopis ostvariti jedinstvo jezika. Ona je, osim
toga, rušila određene pravopisne navike koje su nastajale tijekom
70 godina. S druge strane, neke od predloženih izmjena pravopisne
norme bile su utemeljene, kao promjene u interpunkciji ili pisanju
velikoga slova. Međutim, Pravopis je zapravo značio drugu srbiza­
ciju hrvatske ortografije. Opet se moralo pisati: otciepiti, otčepiti,
otćušnuti.
Dogovor je zahtijevao i izradu zajedničkoga nazivlja, što se ipak
pokazalo nemogućim zbog velikih razlika koje su jezike dijelili zbog
kulturnih i drugih okolnosti u kojima su se razvijala oba termino­
loška sustava. Peta točka preporučivala je uporabu »cjelokupno­
ga leksičkog blaga našega j ezika«, a dokaz za to trebala je biti izra-
32 Okolnosti u potpisivanju dogovora i analizu toga dokumenta predstavlja Lj. Jonke:
Teorija i praksa Novosadskog dogovora, u: idem: Hrvatski književni jezik +++ , str. 210.-221.
33 Ibidem., str. 218.
300 HRVATI l NJI HOV JEZIK
da zajedničkoga rječnika. Obje Matice izdavale su od 1967. godine
Rječnik hrvatskosrpskoga književnogjezika - Rečnik srpsko hrvatsko­
ga književnog jezika. S leksičkom se građom u rječniku postupalo
kao da pripada istom fondu riječi, bez upozoravanja na jezičnu pri­
padnost određenoga leksema. Sinonimizacija je primijenjena kao
metoda obrade leksika obaju jezika i upravo je ona bila predmetom
kritika i zamjerki pa je hrvatska strana nakon drugoga sveska pre­
kinula rad na rječniku. Rječnik se razgovorna nazivao Adok jer j e
obuhvaćao riječi od A do K, a Matica srpska ga je završila.
U nešto boljoj političkoj situaciji, ljeti 1966. godine, u razdoblju
unutarpartijskih razračunavanja s centralističkom politikom, stvo­
rila se klima za raspravu o hrvatskom jeziku. U znak protivljenja
neprestanomu porastu srbizacije, 17. ožujka 1967. u zagrebačkom
je tjedniku »Telegram« objavljena Deklaracija o nazivu i položaju
hrvatskoga književnogjezika,34 u kojoj se zahtijeva pravno zajam­
čena ravnopravnost svih četiriju j ezika na teritoriju Jugoslavije. 35
Potpisnici (osamnaest hrvatskih znanstvenih i kulturnih organi­
zacija) zahtijevali su ostvarivanje zakona koje im je zajamčio još
AVNOJ. Predloženo je da se u Ustav unesu amandmani članku 131 .
o jezičnim pitanjima. U novoj verziji on je trebao dati ustavno jam­
stvo ravnopravnosti za sva četiri jezika na kojima su trebali biti za­
pisivani svi državni i pravni akti. Deklaracija je utvrdila da:
....+.š-,......-..+.·+-....,...-.......-.+-..-.-.........,
...-,·.......,.--·,.·...-.šć..-.,.ć.,·+..·.,.......+....
,..·+-.-......-...·.....-.-.-..-·....·-·.,.....-.,...-....
-.......,...,...,.-,.ž·.-.,,·....,·+-...-·đ...-.-......+
-...,.·-.,·....-.......-,.,.....·-...--...+. 36
Nejasna je formulacija olakšala u praksi, po mišljenju autora, na­
metanje srpskoga jezika kao jednoga zajedničkog jezika Srba i Hr­
vata, što potvrđuju konkretni primjeri. Deklarcia je ocijenjena kao
34
Tekst Deklaracije u časopisu >>Telegram«, op. cit., kao i u: Deklaracija o nazivu i položaju
hrvatskoga književnogjezika. Grada za poviest Deklaracije. Treće izmijenjeno i dopunjeno
izdanje, ur. J. Hekman, Matica hrvatska, Zagreb, 1997. (prvo izdanje 1991.).
35 Usporedi moto ovoga poglavlja.
36 Deklaracija ... , op. cit., str. 27.
VI l i . POGLAVLJE: Srpsko-hrvatski/hrvatsko-srpski jezik 301
»pokušaj da se dovede u pitanje bratstvo i jedinstvo naših naro­
da«, »Uperena protiv bratstva i jedinstva«, »akt političkog sljepila«,
»pokušaj zloupotrebe jezičnih pitanja«, »politika, a ne lingvistika«,
»neprijateljski gest prema današnjoj fazi naše revolucije«, »povreda
samoupravljanja«, »politički delikt«, >>varka, teška varka za hrvatski
narod«, »poigravanje nacionalnim osjećajima«, >>pokušaj političke
diverzije«, »gruba politička diverzija«, »smišljen udarac političke
reakcije« pa čak i »desant na slobodni teritorij«. 37 Znanstvena sre­
dina iz koje je proistekla Deklaracia našla se pod jakim pritiscima.
Pogledi zabilježeni u Deklaraciji ponovno su izišli na vidjelo
1971. , u vrijeme hrvatskoga proleća, 38 u Izjavi Matice hrvatske39 ko­
jom se odbacuje Novosadski dogovor jer se način njegove realizacije
temeljio na nametanju srpskoga jezika ekavskoga tipa i na nepo­
štivanju autonomije ostalih jezika. Odbačen je dvočlani naziv je­
zika, zaustavljen je rad na spomenutom rječniku te se odustalo i
od dotadašnjega pravopisa. Umjesto njega Stjepan Babić, Božidar
Finka i Milan Moguš pripremili su Hrvatski pravopis na načelima
Boranićeva pravopisa. Ta naklada nije bila distribuirana. Pravopis
je ponovno objavljen u inozemstvu (1972. , 1984.) i od tada se zo­
ve Londonac.40 Te su činjenice dovele do toga da je Londonac po­
stao simbol progona svega hrvatskoga, po mišljenju Badurine - ne-
37 M. Samardžija: Ljudevit Jonke, Zagreb, 1990., str. 1 13.
38 Masovni politički pokret čiji je cilj bio da se demokratskim metodama hrvatskih politi­
čara, inteligencije, mladeži i dijela društva izbori za veća ekonomska, nacionalna i kulturna
prava Republike Hrvatske u okvirima Jugoslavije. Tisuće Hrvata tada je osuđeno na dugogo­
dišnji zatvor ili je dobilo otkaz na poslu, takve je represije nametnula jugoslavenska država.
39 Izjava Matice hrvatske: Novosadski dogovor odbačen, >>Jezik« 18, 5, Zagreb, 1970., str. 138;
B. Finka: O otkazivanju Novosadskoga dogovora, >>Jezik«, 18, 5, Zagreb, 1970., str. 139.-140.
40 Slično je bilo i s gramatikom S. Babića i S. Težaka koja je 1966. objavljena kao Pregled
gramatike hrvatskosrpskogjezika prema zasadama obvezujućega Novosadskoga dogovo­
ra. To je izdanje povučeno iz prodaje i uništeno. Tek je 1990. sedmo izdanje dobilo naslov
Gramatika hrvatskoga jezika. Zbog naslova nije prihvaćena za školsku uporabu Priručna
gramatika hrvatskoga književnogjezika iz 1979. godine, čiji su autori: E. Barić, M. Lončarić,
D. Malić, S. Pavešić, M. Peti, V. Zečević, M. Znika. Godine 1995. objavljena je pod naslovom
Hrvatska gramatika. Stjepan Babić je o tome izjavio: >>Mislim da nema jezika na svijetu koji
bi imao toliko zabranjenih i onemogućenih jezičnih priručnika kao što ih ima hrvatski, i to
samo u posljednjih pedesetak godina«, S. Babić: Za rastavu politike i lingvistike, potpoglav­
lje: Lingvisti rade, a priručnika nema!, u: idem: Hrvatski jezik u političkom . .. , str. 323.
302 HRVATI l NJI HOV JEZI K
potrebno opterećen političkim značenj em. Njegovo prvo izdanje,
koje je nastavljalo hrvatsku pravopisnu tradiciju, promijenit će se
tek u izdanjima nakon 1991. godine. U Hrvatskoj se 1986. poj avio
Pravo p is ni priručnik hrvatskoga ili srpskoga jezika koji su napisali
Vladimir Anić i Josip Silić (sljedeća izdanja 1987., 1990.). Njegovu
novu verziju autori objavljuju 2001. godine kao Prvopis hrvatskoga
jezika. Badurina svraća pozornost na situaciju u okviru pravopisne
norme u Hrvatskoj nakon odbacivanja Novosadskoga pravopisa. Za
nju je karakterističan bio paradoks koji se s jedne strane temeljio na
stvarnom odbacivanju toga pravopisa u Hrvata, ali ga se istodobno
i dalje smatralo službenim i obvezujućim sve do pojave Priručnika
1986. godine.
Godine 1971. Dalibor Brozović napisao je u obliku pitanja i od­
govora Deset teza o hrvatskome jeziku. 41 Podnaslov O klučnim pita­
njima hrvatskoga književnogjezika govori da su to sintetski prikaza­
ni pogledi »secesionističke« hrvatske strane o svim kontroverznim
stajalištima koje je iznosila »unitaristička« srpska strana. U tezama
se naime tvrdi:
l. +.......,·...,·..,·.....,.-.·...ž.-.......-...+...,....ž.-....
...-.-...+.
2. s·đ.,.,..-.-.-....-.-.......,.,·....-.,..ž-.,.,·-..........-
+..+-.,·.....,..·.....-........-....·.+....,·........-,...,·
....-.+,..+-,.-
3. +..........-+..+-.,·...,..+,·-·,.·..-...,......,-.,..,·...+
,...-,..,..,...-,...-.-.,.-·-...+.+.-..
4. +..........-+..+-.,·...-.......·+.-.-XVIII. ....,·ć...-.š·,·
+.-......·-,.·-...,......-..č.......-.-..,·č,.
5. ·..,...........,...,·..č-.-.+,..+-,......,..,·-..........-+..+
-.,·.....-.....-.-,.....-..-.........-.č.-
6. s...š.........,·......-..,·č-...-.....-.......,....-+..+-.,
,·......+.ž...-...,.+-.-...š...........,.....,·......-.....
...-,.....
41 Isprva je bio izložen kao referat na skupu Saveza hrvatske omladine u Šibeniku, a konač­
na verzija teksta tiskana je u: S. Babić: Hrvatski jezik u političkom . . . , str. 271. -283., poslije i u
sljedećim izdanjima knjige Deklaracija o nazivu i položaju . . . , str. 7.-21.
VI l i . POGLAVLJE: Srpsko-hrvatski/hrvatsko-srpski jezik 303
7. ·.......č..,..·+-·-..+.,..·.....š..-,·.......,·+·..-........
...č...-.-...
8. ..,..·........-.....-.......,....-+..+-.,
;
·...

-...š...

...

,·....š.....·ć.-.+.....š........-·..........-+......-.Î
+..,.-š........
9. ·....-.......,....-+..+-.,,·.....+.·đ.,..·-,·,...-..-...
,.-...-.......-...+.-·...,-,·-...č-.......-·...č-....,.·-.
+..,.-,·....-.
10. ....-..,......-.......,....-+..+-.,,·.....-.,.......-,·-.
..-.-·..-,·,...,...ž-.-.......-.-...+..+..š...
Srpsko-hrvatski nikada nij e postigao očekivan� »jugos)av�nsk
.
�«
jedinstvo iako je bio utemeljen na istom dijalektu 1 un�toc zaJed�Ic­
koj gramatičkoj strukturi. U praksi se, naime, ostvanvao u obhku
dvaju različitih književnih standarda: srpskoga i hrvatskoga (ovdje
izuzimam jezičnu situaciju u Bosni i Crnoj Gori). Srpska je strana
u raspravama o jedinstvu jezika naglašavala aspekt zajedničkoga
podrijetla, a hrvatska - sociolingvistički aspekt po kojemu su se ob
_
a
jezika razlikovala. Razlike na području fonetike, fleksije, tvorbe n­
ječi, sintakse, a prije svega leksika i stilistike, nisu bile rezultatom
samo jezičnih pojava, nego i različitih književnih tradi�ija,
_
pre�esa
standardizacije te činjenice da su narodi koji govore t1m J eZICima
dva različita etosa, svjetonazora s različitim civilizacijskim utjeca­
jima (Bizant - Rim), zatim različitih povijesnih sudbina, kulturnoga
i vjerskoga nasljeđa, društvenoga mentaliteta, vrije
.
�nosnog�s�s�,_
va.42 Zajednički gramatički sustav, koji uostalom niJe do kraJa Isti,
pokazao se nedovoljnim u odnosu prema postojećim sociolingvi­
stičkim, etnolingvističkim, pa i psiholingvističkim razlikama. Na
kraju je srpsko-hrvatski jezik postao svojevrstan filološki fenomen
čiji je dvo člani naziv povezivao jezike dvaju različitih naroda (jer
nije postojao srpsko-hrvatski narod), što je bilo bez presedana ne
samo u slavenskim, nego i u europskim jezicima.44
42 J. Rapacka: Kulturowo-historyczne zaplecze konfliktu serbsko-chorwackiego, u: eadem:
Godzina Herdera ... , str. 9.-26.
·Uzrok su bila obilježja po kojima se razlikovao zajednički novo štokavski dija�istem u
istočnome (srpskom) dijelu od zapadnoga (hrvatskoga) dijela, npr. srp. četvoro, hrv. cetvero . . .
44 o tome piše i D. Brozović: Srpskohrvatski jezik kao genetskolingvistički, tipološki i socia-
304 HRVATI l NJI HOV JEZIK
Pogledi na funkcioniranje hrvatsko-srpskoga/srpsko-hrvatsko­
ga jezika u razdoblju njegova postojanja oscilirali su od uzajamno­
ga isključivanja do pokušaja pomirenja različitih stavova o njegovu
statusu.45 Godine 1940. Guberina i Krstić nijekali su njegovo posto­
janje. Odredili su ga kao jezik koji funkcionira samo u teoriji, dok je
praksa pokazala njegovo apstraktno naličje. Taj »dvostruki« oblik
jezika Tomislav Ladan gotovo trideset godina poslije krstit će na­
zivom konjokrva.46 Guberinini i Krstićevi pogledi nastavili su se
i učvrstili u razdoblju NDH. Na posebnost dvaju jezika u vrijeme
druge Jugoslavije podsjetila je Deklarcia iz 1967. godine. Kao sim­
bolični argument u korist postojećih razlika koje dijele ta dva jezika
navođena je rečenica47 istoga sadržaja, a različita izraza: Vlak sa
železničkoga kolodvor krenut će točno u deset sati (hrvatski) i Voz
sa železničke stanice krenuće tačno u deset časova (srpski). Drugi je
primjer rečenica: Biela sol za kuhanje (est kemiski (je) spoj natrija
i klora (hrvatski) i Bela so za kuv(h)anje je!(jeste) hemi(sko jedinje­
nje natrijuma i hlora (srpski).48 Glavni je argument bila činjenica da
se ne piše i ne govori na srpsko-hrvatskom jeziku, nego ili na srp­
skome ili na hrvatskome.49
Zajednička novoštokavska osnovica obaju jezika bila je dovoljan
dokaz njihove istosti s gledišta genetske klasifikacije. U određivanju
istovjetnosti jezika na temelju genetskoga kriterija i najvažnije ko-
lingvistički fenomen, »Zbornik za filologiju i lingvistiku Matice srpske<< 27-28, Novi Sad,
1984.-1985., str. 99.-105.
45 Koncepcijama funkcioniranja srpsko-hrvatskoga kao umjetne tvorevine (postoji srpski
i hrvatski književni jezik), monolitnoga, dvovarijantnoga, četverovarijantnoga, umjetnoga
(postoji srpski, hrvatski, bosanski i crnogorski književni jezik) jezika posvećena je knjiga
A. Spagirske-Pruszak: Sytuacjajfzykowa w bylej Jugoslawii, Gdarsk, 1997.
46 T. Ladan: Centaurski rječnik centaurskogjezika, »Kritika<< l, Zagreb, 1968., str. 53.
47 S. Težak, S. Babić: Gramatika hrvatskoga jezika. Priručnik za osnovno jezično obrazova­
nje, Zagreb, 2000. (XII. izdanje), str. 15.
48 D. Brozović: O sadržaju pojma norma u leksikologiji, >>Jezik<< 28, 4, Zagreb, 1980. , str. 138.­
-145. Pretisak u: Norme i normiranje .. . , str. 140.-150.
49 S. Babić: Lingvističko određenje hrvatskoga književnogjezika, >>Jezik<<, 18, 5, Zagreb, 1970.,
str. 129.-137. Autor tvrdi: >>Odavno je već mnogima bilo jasno da se ne može tako govoriti i
pisati da to bude i hrvatski i srpski, nego se govori i piše ili hrvatski ili srpski ili ni hrvatski
ni srpski<< (str. 133.).
VI l i . POGLAVLJE: Srpsko-hrvatski/hrvatsko-srpski jezik 305
munikacijske funkcije jezika, argument u korist zajedništva bio je
pozivanje na razumijevanje među korisnicima jednoga jezika koje
se često primjenjivalo i kao kriterij poželjan za razlikovanje dija­
lekata i jezika, iako to razumijevanje nije dovoljno vjerodostojno i
ne daje jednoznačne rezultate.50 Razlog zašto se ne može ozbiljno
prihvatiti taj kriterij j est činj enica da postoje idiomi koji pripadaju
različitim jezicima, a razumljivi su objema skupinama korisnika, uz
idiome koji se nalaze unutar istoga jezika, a ipak ih svi ne razumi­
ju.51 Uzajamno razumijevanje Srba i Hrvata, koje proizlazi zapravo
iz zajedničke dijalektne osnovice, dokazivalo je, po mišlj enju hr­
vatske strane, jedino da je srpsko-hrvatski jezik za oba naroda taj
isti, ali ipak ne takav isti. 52 To se može objasniti jedino različitošću
sociolingvističkih čimbenika koji su oblikovali oba jezika i imaju
veće značenje za njihovo funkcioniranje kao nacionalnih jezika ne­
go što ga ima popis gramatičkih obilježja. Lingvistički kriteriji ne
mogu se uzeti u obzir za razlikovanje jezika jer su u procesu njihova
nastanka glavnu ulogu odigrali svijest i volja određene društvene
zajednice te uvjerenje o njegovoj isključivosti i odvojenosti poja­
čano teritorijalnim, državnim i kulturnim zajedništvom, tj. onim
elementima s pomoću kojih se stvara definicija naroda.
Važan argument hrvatske strane bili su detaljni popisi razlika s
primjerima iz svih jezičnih područja. To su npr. fonetska obilježja53
50 R. Bugarski: jezici, Beograd, 1997.
51 To pitanje opširno obrađuje K. Mićanović: Standardni jezik i razgraničavanje jezika,
>>Fluminesia<< 16, Rijeka, 2004., 1-2, str. 95.-104. On se poziva na najnoviju svjetsku literaturu.
52 Vidi bilješku 63.
53 Primjere razlika kojima se koristim navode mnogi autori, npr. već spomenuti Guberina
i Krstić, Bošković, Benešić, a osim toga: I. Pranjković: Hrvatski standardni jezik i srpski stan­
dardni jezik .. . , str. 55-59.; M. Kačić: Hrvatski i srpski . . . , str. 121. -133.; A. Spagirska-Pruszak:
Sytuacja jfzykowa ... , str. 42.-45.; J. Silić: Hrvatski i srpski jezik, u: Zbornik Zagrebačke slavi­
stičke škole, Zagreb, 2001., str. 147.-155.; R. Jovanović-Gorup: Lingvistički i antitudinalnifak­
tori u održavanju srpskohrvatskogjezičnog standarda, u: Naučni sastanak slavista u Vukove
dane 16, 1, Beograd, 1987., str. 199.-206.; M. Cichorska: /fzyki Slowian Poludniowych wobec
rozpadu SFRJ ( Czy Slowiwiszczy:nie przybywa jfzyk6w?, u: Wsp6lczesne tendencje rozwoju
jfzyk6w slowianskich, 1, urednik M. Blicharski, H. Fontarski, Katowice, 1994., str. 43.-54.;
H. Jaroszewicz: Nowe tendencje normatywne ... . Osim navedenih, mnogi su se autori bavili
tim problemom, napose leksičkim razlikama.
306 HRVATI l NJI HOV JEZI K
(ne samo refleks jata), koja su rezultat drugačijih izvora posuđiva­
nja od onih koje imao srpski j ezik. Hrvati su kao katolici najprije bili
pod utjecajem latinskoga, zatim njemačkoga, talijanskoga, češkoga,
mađarskoga i iz tih su jezika posuđivati leksik, dok su pravoslavni
Srbi posuđivati iz grčkoga, zatim iz ruskocrkvenoslavenskoga, rus­
koga, turskoga, mađarskoga, albanskoga, francuskoga. Otuda npr.
hrvatski Babilon, kronika, amen, ocean, miliun, aktualan, demo­
krcija, informirati, garantirati, ofenziva, opći, za razliku od srpsko­
ga: Vavilon, hronika, amin, okean, milion, aktuelan, demokratija,
informisati, garntovati, ofanziva, opšti.
Hrvati nastavljaju rabiti i obilježja staroštokavskih dijalekata,
odakle potječu hrvatski oblici s h, tamo gdje su u srpskome sup­
stituti v, j: hrv. snaha, duhan - srp. snaja, duvan. U hrvatskome su
češći oblici s finalnim l: sol, vol, sokol, stol, dok su u srpskom bez
njega: so, vo, soko, sto. Hrvatski jezik čuva i stari oblik zamjenica,
npr. tko, svatko, srp. ko, svako.
U
sadašnju fonološku normu ušle su
i riječi sa sekundarnim protetskim h ispred samoglasnoga r npr. hr­
đa, hrvati se (srp. rđa, rvati se), kao i tradicionalna hrvatska Europa
za razliku od srpske Evrope.
Hrvati primj enjuju izvorno pisanje stranih vlastitih imena, za
razliku od fonetskoga srpskog zapisa, povezanoga s tipom pisma
kojim pišu. U hrvatskom se jeziku proširila naslijeđena i prvotno
jedino dopuštena distribucija finalnih suglasničkih skupina st, zd,
št, žd također i na druge skupine suglasnika u posuđenicama: kt, nt,
rt, pt. Srbi ih međutim razbijaju nepostojanim a, npr. hrv. dijalekt,
akcent, koncert, koncept - srp. dijalekat, akcenat, koncerat, konce­
pat. Oblici tipa dijalekt u hrvatskom jeziku su od 1945. godine dobili
prevlast nad prije nametanim formama tipa dijalekat, slično kao u
srpskome. Hrvatski je tolerirao suglasničke skupine pa je posudio
mnoge strane riječi poput komunist, romanist, stažist koje u m. ro­
du imaju nastavak -e, dok srpski te suglasničke skupine uklanja i
tim posuđenicama muškoga roda dodaje nastavak -a: komunista,
romanista, stažista. Razlikuje se i posuđivanje iz latinskoga jezika
- u hrvatskome: kriterij, rdij, stadij, morfij, aluminij, a u srpskome:
kriterium, radijum, stadium, morfium, aluminium. U srpskom se
VI l i . POGLAVLJE: Srpsko-hrvatski/hrvatsko-srpski jezik 307
jeziku raširio oblik prijedloga sa, ka, dok se u hrvatskome rabe oba
oblika: s/sa, k/ka ovisno o početnome slogu sljedeće riječi, odnosno
ako su suglasnici u početnome slogu sljedeće riječi isti kao prijedlo­
zi ili slični njima, odnosno ako se u početnome slogu sljedeće riječi
nalaze suglasničke skupine: s prijateljem, k nama, ali sa sinom, ka
kretanju, sa srećom.
Znatne tvorbene razlike u oba jezika temelje se na uporabi razli-
čitih formanata, tako je u hrvatskome: sudac, budilica, studentica,
doktorica, prozorčić, maramica, suvremenik, topnik, sjedalo, obr­
na, jednadžba, slastičarnica, upravitelj, sisavac, prehrana, pro tu­
narodan, izvanredan, isto vremen, neprekidan, jezični, nepogrješiv,
otpratiti, prognati, prevladati, izjednačiti, odzdraviti . . . , a u srpsko­
me: sudija, budilnik, studentkinja, doktorka, prozorče, maramče,
savremenik, tobdžija, sjedište, odbrana, jednačina, poslastičarnica,
upravnik, sis ar ishrana, protivnarodan, vanredan, jednako vremen,
besprekidan,jezički, nepogrešan, isprtiti, izgnati, preovladati, ujed­
načiti, otpozdraviti . . . U kategoriji naziva država u hrvatskom jezi­
ku postoje češće poimeničeni pridjevi: Rumunjska, Nizozemska,
španjolska, a u srpskome: Rumunija, Holandija, Španija.
Morfološke razlike nalaze se u velikom broju riječi, također i u
posuđenicama koje imaju različit rod pa se razlikuju po deklina­
cijskom tipu - u hrvatskome su ženskoga roda, npr.: kvaliteta, me­
toda, domena, minuta, sekunda, litra, fronta, gripa, šablona, (ova)
zvier (ova) splav, a u srpskome muškoga: kvalitet, metod, domen,
minut, sekund, litarfront, grip, šablon, (ovaj) zver, (ovaj) splav. No
biva i obrnuto, hrvatski muški rod u riječima: leksik, posjet, impe­
rij, teritorij, planet, popravak, svezak - u srpskome dobiva ženski
rod: leksika, poseta, imperija, teritoria, planeta, opravka, sveska itd.
Drugačije se sklanjaju deminutivi i hipokoristici tipa Pero, Pere, Peri
i sl., u hrvatskome po III. sklonidbi, a u srpskome po I. sklonidbi:
Pero, Pera, Peru . . . . Pridjevi i posvojne zamjenice u hrvatskom jezi­
ku imaju obje sklonidbe - imeničku i pridjevno-zamjeničku: takva
Josipova stana, takvoga ]osipovog stana, dok se u srpskome zbog
nestanka jednostavne sklonidbe proširila složena deklinacija: ta­
kvog Josipovo g stana. U srpskome se uglavnom rabe kratki zamje-
308 HRVATI l NJI HOV JEZI K
nički oblici nastali kontrakcijom: moga, tvoga, njenoga (od moj, tvoj,
njen), koji su u hrvatskome stilski obilježeni u odnosu na neutralne
duge oblike: mojega, tvojega, njezinoga/njezina. To se odnosi i na
posvojnu zamjenicu njen (u srp.) koja u hrvatskome dobiva oblik
njezin.
Razlike postoje i u semantici riječi koje imaju različita značenja:
odojče u hrv. 'mlado p rase', u srp. 'dojenče, dijete koje majka još doji';
naučnik u hrv. znači 'šegrt', a u srp. 'učenjak, znanstvenik'.
Neke sintaktičke razlike rezultat su pripadanja srpskoga jezika
balkanskim jezicima, pa u jezičnom sustavu postoje analitički obli­
ci u sintaksi kao i u fleksiji. U srpskome je primjer zamjena54 infi­
nitiva konstrukcij om da + prezent, npr. moram da idem, ja ću da
čitam, a u hrvatskome infinitiv: morm ići, ja ću čitati. Rezultat bal­
kanizacije srpskoga jezika u fleksiji jest redukcij a sklonidbe glav­
nih brojeva: pisati s dve olovke; saznati od dva čoveka - hrv. pisati
dvjema olovkama; doznati od dviu osoba. Tendenciju gubitka po­
kazuje i već spomenuta sklonidba neodređenih pridjeva (u srp. slo­
žena sklonidba: dobar priatelj, dobrog prijatelja ... ), a u hrvatskome
se čuva: dobar prijatelj, dobra prijatelja . . . , kao i oblik s naveskom:
dobar priatel, dobroga priatela. Iako su u srpskim gramatikama
propisane obje paradigme, u govoru se neodređena sklonidba ogra­
ničuje samo na nominativ jednine m. roda: zelen/zeleni šešir. Druga
je sintaktička razlika način tvorenja upitnih rečenica u upravnom
i neu pravnome govoru: u hrvatskome - Pitam je li došao, u srpsko­
me - Pitam da li je došao. Srbi češće rabe pasiv i glagolske imenice
na -anje, -enje (prvo birnja), kako bi se izbjegao infinitiv, dok su
u hrvatskome aktivni oblici i glagolske imenice na -0 ili infinitiv
(pravo odabir, izbor, pravo izabrati). Kad je u atributivnom obli­
ku opća i vlastita imenica, u srpskome se opća imenica ne sklanja:
tetka Marin brat, knez Mihajlova ulica, dok se u hrvatskome mo­
ra uporabiti posvojni genitiv: brat tetke Mare, ulica kneza Mihajla.
54 Detaljno je taj problem predstavila M. Ivić: Problematika srpskohrvatskog infinitiva,
>>Zbornik za filologiju i lingvistikU<<, 15/2, Novi Sad, 1972., str. 1 15.-138. Autorica dovodi u
pita�,e o�će �išljenje da je u srpskom jeziku nestao infinitv, opisuje pravila raspodjele koja
zahtiJeVaJu nJegovu uporabu.
VIIl . POGLAVLJE: Srpsko-hrvatski/hrvatsko-srpski jezik 309
Miro Kačić navodi primjere administrativnoga stila s višečlanim
sintagmama tipičnima za srpski jezik, dok se u hrvatskome rabi jed­
na riječ: hrv. nemati povjerenja - srp. vidljiv je nedostatak poverenja.
Pasiv u srpskome, kako smo već rekli, u hrvatskome se izražava ak­
tivom: to je učinio Marko - to je učinjeno od strane Marka. Nadalje,
u srpskome se rabi konstrukcij a s Nom.: traži se devojka, dok je u
hrvatskome s Ak.: traži se djevojku, kako je potvrđeno u zapadnim
hrvatskim dijalektima.
Jedna od stilskih razlika između dvaju jezika jest i red enklitika
u rečenici. U hrvatskome pisanom jeziku mjesto enklitike u rečenici
nalazi se nakon prve naglašene riječi: Naši su prijatelji stigli auto­
busom ili Naši priateli stigli su autobusom, dok se u govornom je­
ziku primjenjuje logički kriterij: Naši prijateli su stigli autobusom.
U srpskome jeziku u oba se slučaja rabi logički kriterij, tj. Naši pri­
jatelji su stigli autobusom. 55 U srpskome se rabe određeni p rid jevi
bez naveska te posvojne, odnosne i upitne zamjenice u Gen., Dat. i
Lok. sg. m. i sr. roda na: -og/-eg; -oml-em. U hrvatskome su oba li­
ka u uporabi (i oblici s naveskom i bez njega) tj. i dugi i kratki oblici
pridjeva (-oga/-ega ll -og/-eg; -o mu/-emu ll -oml-em): moga prijate­
la//mog prijatela, a kada dolazi nekoliko oblika zajedno, njihov je
red određen: npr. rječnik hrvatskoga kajkavskog književnog jezika;
našemu dragom prijatelju (tj. dugi oblici dolaze ispred kratkih). U
administrativnom stilu i govornom jeziku rabe se isključivo kratki
oblici (bez navezaka).
Razlike u prozodiji odnose se i na mjesto naglaska i na njegov
tip, npr. u hrv.: ispeći, doreći, nisti, žellmo, mene (tiče se i nagla­
ska proklitika: za mene), u srp.: ispeći, doreći, narasti, želimo, mene,
za mene itd.
Uz već spomenute pravopisne razlike dodajmo i hrvatski mor­
fološki pravopis za buduće vrijeme: čitat ću (izgovara se čitaću) na­
spram srpskoga fonološkog pravopisa (čitaću) koji nije u hrvatski
uveo čak ni T. Maretić.
55 J. Silić, op. cit., str. 153.
310 HRVATI l NJI HOV JEZI K
U frazeološke se razlike može ubrojiti izražavanje nekih stanja
ili želja, pa je u hrv.: htio bih jesti, nemam vole piti, nisam rspolo­
žen za šetnju, a u srp. :jede mi se, ne pije mi se, ne šeta mi se.56 Slično
je i sa željama uz j elo i piće: u hrv. Dobar tek!, U slast!, U zdrvlje!,
Živjeli!, a u srp.: Priatno!
Naravno, najbrojnije su razlike u leksiku,57 unatoč činjenice da
je najveći dio rječničkoga fonda bio ipak zajednička, npr.: hrv. raj­
čica - srp. paradajz, strop - plafon, kruh - hl(eb, odor - uniforma,
konobar - kelner brijač/frizer - berberin, pozornica - bina, nogo­
met -fudbal, papir - hartija, skladište - magacin, stroj - mašina,
tvornica -fabrika, sumnjičav - podozriv, žbuka - malter ugljen -
ugalj/ćumur ugao - ćošak, uvjet - uslov, žarulja - sijalica, vaza -
vazna, cvjetnjak - saksija, otok - ostrvo, deva - kamila, dojam - uti­
sak, neboder - oblakoder pokus - opit, papar - biber propuh - pro­
maja, škare - makaze, zrak - vazduh, sudjelovati - učestvovati itd.
Hrvatski nazivi mjeseci slavenskoga su podrijetla: siječanj, velača,
ožujak, trvanj, svibanj, lipanj, srpanj, kolovoz, rujan, listopad, stu­
deni, prosinac, a srpski - latinskoga: januar februar, mart, april,
maj juni/jun, juli/jul, august/august, septembar oktobar novembar,
decembar.
Točan broj razlika u hrvatskim i srpskim tekstovima (onih naj­
brojnijih leksičkih i gramatičkih) bilo je neobično teško odrediti i
dobivali su se različiti rezultati ovisno o vrsti teksta, vremenu njego­
va nastanka i autorovih teoretskih postavaka. 58 Dio leksika dodatno
teško je bilo istražiti j er se nalazi u oba standardna jezika, iako s ra­
zličitom čestotnosti, kronologijom, stilskom ili semantičkom funk-
56
V. Frančić: Gramatika opisowa jrzyka serbochorwackiego, Warszawa, 1963. , str. 22.
Donosi se i popis razlika.
57 Rječnik leksičkih razlika: Razlikovni rječnik srpskog i hrvatskog jezika V ad imira
Brodnjaka iz 1991. godine ima oko 30 tisuća natuknica na 632 stranica, kojemu su, osim pri­
znavanja vrijednosti bogatoga materijala, kritičke recenzije (npr. I. Pranjkovića i M. Petija,
vidi bibliografiju) predbacivale previše orijentalizama i stranih riječi te nodosljednu leksi­
kografsku koncepciju koja je uspoređivala riječi koje se razlikuju po mnogim obilj ežjima:
stilom, kronologijom, kontekstom, što daje pogrješnu sliku o stvarnim leksičkim razlikama
u srpskom i hrvatskom jeziku. O tome govori i A. Spaginska-Pruszak, op. cit., str. 30.-32.
5
8
Taj problem i prikaz istraživanja pojedinih autora obrađuje A. Spaginska-Pruszak, op.
cit. str. 34.-35. Druge radove, npr. D. Malić ili S. Markovića, vidi u bibliografiji.
VIli . POGLAVLJE: Srpsko-hrvatski/hrvatsko-srpski jezik 311
cijom. Najviše leksičkih razlika (do 20 %) bilo je u starim književnim
tekstovima zbog arhaizama, dok ih je u novijima bilo oko l l - 16%.
U jeziku tiska bilo je još manje razlika, oko 6 %. Povećavala ih je za
4 ¯ 5 % razlika zbog ekavsko-jekavskoga izgovora, dok je ona u je­
zičnoj supstanciji iznosila 3 - 7 %.
Teza o postojanju dvaju odvojenih jezika, hrvatskoga i srpsko­
ga, prvi je put formalno prihvaćena izvan Jugoslavije kad je 1988.
Međunarodna Organizacija za standardizaciju između 146 jezika
svijeta stavila hrvatski na popis pod brojem 862, a srpski pod bro­
jem 861. Na tom je popisu ostao i naziv srpsko-hrvatski, ali bez po­
sebnoga mjesta, pod brojem 861/862. Hrvatski je sedamdesetih go­
dina izbačen s toga popisa na zahtjev Beograda. 59 U Jugoslaviji se i
dalje, još tri godine, »govorilo« na srpsko-hrvatskom jeziku sve do
raspada države.
Država se od početka svojega postojanja protivila raspravama
o tipu ovoga jezika, smatrajući ga jednim j ezikom, a kasnije jed­
nim jezikom s dvjema varijantama, što nalazimo npr. u formulaciji
Josipa Baotića:
·.,...-..........-+..+-.,·...,·..·,·+.-,·......-·.·-.,........
..,...,...-...,·+-....-.ž·...·-..-.·.,.·........-............č..,.
.·-..,...........-.,.ć...-,·...-+..+-.,,·....,..·-.·-.-..č.·+.
.·.·-..,...,·..-.-.-./i dale/ ..,...-..........-+..+-.,·...,·..·,·
+.-,·.....-.-.-........·-.....,.......,·.,.....č...·.......,·
...+.+..,.....,.-.....,·.-.,...·.+...·...-+..+-.,,·.........
...·-·
Taj je model jasno određen u Novom Sadu formulacijom: Narodni
jezik Srba, Hrvata i Crnogoraca jedan je jezik. U tom slučaju dva
dopuštena izgovora nisu nijekala jedinstvo, nego su prvi put po­
tvrđivala postojanje beogradske i zagrebačke varijante. Jer hrvat­
sko-srpski jezik nikada nije postao »jugoslavenski« j ezik unatoč
uznapredovaloj integraciji koja se odvijala uglavnom zahvaljujući
¯¯ Hrvatski medu svjetskim jezicima, >>Jezik« 40, 5, Zagreb, 1993., str. 147. -150.
J. Baotić: Standardni srpskohrvatski jezik, norma i varijante, >>Književni jezik<< 13, 3,
Sarajevo, 1984. , str. 120.
312 HRVATI l NJI HOV JEZI K
postojanju zajedničke države i jezične politike koju j e ona provo­
dila. O stupnju njegove unificiranosti iznose se sljedeća mišljenja:
»Srpski i hrvatski jezički standard bili su samo objedinjeni, ali ne
i ujedinjeni«,61 »srpskohrvatski književni jezik je jedan jezik, do-
d
v • •
d
¸
62 use ne 1 UJe nacen«. Autorom najpopularnijega izražavanja te
činjenice bio je D. Brozović koji je rekao: >>jezik je taj isti, ali ne takav
isti«.63 U srpskoj lingvistici u posljednjem se razdoblju funkcionira­
nja srpsko-hrvatskoga j ezika razlikuju dvije faze: polarizacia - od
1945. do šezdesetih godina, kada nastaju teritorijalne/nacionalne
varijante, te dezintegrcija - od sedamdesetih do kraja osamdese­
tih godina.64 U prvom razdoblju jezična politika prema hrvatskom
jeziku bila je integracijska, dok je drugo razdoblje određeno libe­
ralizacijom zbog tadašnje društveno-političke situacije. U njemu se
vo
v
�ilo unutarnje razračunavanje s centralističkom politikom, od­
luCivalo o tzv. nadfederalizmu, osamostaljivanju republika. Protest
hrvatskih intelektualaca očitovao se u Deklaraciji i, konačno, 1971.
godine kada se dogodilo hrvatsko proleće.
Ti su događaji pomogli da se formulira i proširi treći pogled na
status srpsko-hrvatskoga, tj. da ga se definira kao jezik s dvjema va­
rijantama: srpskom i hrvatskom, a zatim i kao jezik s četirima vari­
jantama, s dodavanjem bosansko-hercegovačkoga i crnogorskoga.
Nakon spomenutoga Novosadskoga dogovora, o tom se problemu
raspravljalo u Sarajevu na V kongresu jugoslavenskih slavista, 1965.
godine, na kojemu Milka Ivić65 »prva od srpskih lingvista otvoreno
priznaje da pored beogradske (istočne) varijante književnog jezi-
·
B. Brborić: Predistorija i sociolingvistički aspekti, u: Srpski jezik . . . , str. 25.
� P. Ivi�: l�dinstvo i razjedinjenost srpskohrvatskog književnogjezika -aktuelni trenutak, u:
Idem: O Jezzku nekadašnjem i sadašnjem, Beograd, 1990., str. 321.
D. Brozović je više puta navodio taj iskaz, npr. u: Hrvatski jezik, njegovo mjesto ... , str.
70; Deset
-
�eza o hrvatskome jeziku. O ključnim pitanjima hrvatskoga književnog jezika, u:
DeklaraclJa ... , str. 7.-21.

¹ M. Radovanović: Faze (dez)integracie srpske standardnojezičke norme. Ili: kako je »srp­
skz« (�)ostao »srpski«, u: J�zyki slowimiskie 1945.-1995. Gramatyka - leksyka ¯ odmiany, ur.
S. Gajda, Opole, 1995., str. 15. -19. ; idem: Predgovor, u: Srpski jezik . . . , str. 1.-16.

· M. Ivić: Problem norme u književnom jeziku, >>Književnost i jezik« XII, 3, Beograd, 1965. ,
str. 13. -20. Pretisak u: >>Jezik« 13, l, Zagreb, 1965. , str. 1.-8.
VI l i . POGLAVLJE: Srpsko-hrvatski/hrvatsko-srpski jezik 313
ka postoji i zagrebačka (zapadna) varijanta«.66 Na Kongresu je bila
nazočna i skupina jezikoslovaca koji su se protivili teoriji varijan­
tnosti i dalje zagovarali jedan jezik u kojemu ima leksičko-stiliskih
razlika kao pozitivnih elemenata kojima se obogaćuje zajednički
leksik i stilistika.67 Teoretske postavke tog modela najpotpunije je
odredio D. Brozović. On je definirao varijante kao »adaptaciju je­
dinstvenog standardnog jezika tradiciji i suvremenim potrebama
nacija kao definiranih socia-etničkih formacija«.68 Koncepcija dvo­
varijantnosti dala je hrvatskomu jeziku određenu dozu samostal­
nosti, omogućivši mu naglašavanje razlika, upućujući na njegovu
lingvističku i sociolingvističku posebnost,69 a posljedica toga bilo
je identificiranje hrvatskoga jezika (hrvatske varijante) s hrvatskim
narodom i stvaranje svijesti o takvome stanju stvari. Državni srp­
sko-hrvatski jezik nije mogao bezuvjetno vršiti funkciju narodnoga
hrvatskog jezika.
Specifičnost srpsko-hrvatske varijantnosti (različite od pojava
toga tipa u engleskom, njemačkom, nizozemskom ili španj olskom
jeziku) bila je izražena u činjenici da su se srpska i hrvatska va­
rij anta razvijale neovisno jedna od druge iako su funkcionirale u
istoj državi, a postojale su još prije konstituiranja srpsko-hrvatsko­
ga jezika?0

M. Hraste: Problem norme u književnom jeziku, >>Jezik<< 13, l, Zagreb, 1965., str. 15.
67 M. Stevanović: Neke leksičko-stilske razlike, a ne jezičke variante, >>Naš jezik<< XIV, 4-5,
Beograd, 1965., str. 195.-226.; idem: Stvaranje jedinstva književnogjezika Srba i Hrvata i da­
našnje stanje togjedinstva, >>Naš jezik<<, xviii. l¯2, Beograd, 1970., str. 1 .-79.
· D
.
Brozović: Standardni jezik ... , str. 35. Osnove te teorije autor je zacrtao već ranije, usp.
O problemima varijanata, >>Jezik<< 13, 2, Zagreb, 1965., str. 33.-46.; idem: O jezičnim dub/eta­
ma i sličnim pojavama u slavenskim standardnim jezicima, s osobitim obzirom na tipologiju
jezičnih norma, u: Wariancja normy we wsp6lczesnych slowiatskichj�zykach lterackich, ur.
S. Urbarczyk, Wroclaw- Warszawa - Krakow- Gdarsk, 1977., str. 17.-24.

· Na sociolingvističke razlike među standardima, koje su postojale od samoga početka na­
stanka srpsko-hrvatskoga, obraća pozornost M. Radovanović: Nešto napomena o današnjem
jezičkom standardu srpskohrvatskom (Vukova delo i savremena teorija o planirnju jezika),
u: Naučni sastanak slavista u Vukove dane, 17, l, Beograd, 1988., str. 91. -97.
70 A. Spagirska-Pruszak, op. cit., str. 16.-17.; tamo je i literatura o teoretskim problemima
varijantnosti. Noviju literaturu citira K. Mićanović: Standardni jezik i razgraničavanje je­
zika . . .
314 HRVATI l NJI HOV JEZI K
Višenacionalna i multikulturna struktura stanovništva u Bosni
dovela je do neutralizacije ili interferencije obiju glavnih varija­
nata. U znanstvenim radovima bosansko-hercegovačka varijan­
ta nazivala se intervarijantom ili meduvarijantom. U samoj Bosni i
Hercegovini rabio se naziv bosanskohercegovački standardno jezički
izrz ili književnojezički izrz.71 Prožimanje i miješanje srpskih i hr­
vatskih obilježja u jezičnoj praksi (vlak/voz; kruh/hleb i sl.) stvaralo
je zapravo j ezik koji je bio i srpski i hrvatski, tj. stvarni srpsko-hr­
vatski koji je imao šansu ostvariti se jedino na tom teritoriju. Taj je
argument, kojim se potvrđivalo da se može govoriti srpsko-hrvatski
(koji je u ovom slučaju od apstraktnoga sustava postao stvaran), ko­
ristio P. Ivić kad je odgovarao svojim oponentima.72 Bosanski jezi­
koslovci počeli su ipak već sedamdesetih godina stvarati model po­
sebne, treće varijante bosanskoga jezika.73 Njegova je specifičnost
prije svega u leksiku s velikim utjecajem turskoga i arapskoga, što
se vidi i u fonetici (npr. očuvanje h). Dosadašnja bosanska varijanta
dobila je status samostalnoga jezika (21. XL 1995., Dayton, SAD) i u
procesu standardizacije koja se sada odvija, poziva se na obilježja
koja su ga u jugoslavenskoj prošlosti izdvajala kao varijantu izvan
srpskoga i hrvatskoga. Crnogorska se štokavština tretirala kao srp­
ska podvarianta s ijekavskim izgovorom.74 Sistemski je ona bliža
71 Detaljno o tome vidi A. Spagiriska-Pruszak, op. cit., str. 46.-68.
72 P. Ivić: Jedinstvo . . . , str. 321.-329.
73 To potvrđuje dokument s nekoliko komisija i CK SK BiH: Književni jezik i književnoje­
zička politika u Bosni i Hercegovini (Saopštenje Republičkih komisija Izvršnog vijeća BiH),
>>Odjek« 7, Sarajevo, 1. -15. april l971. , str. 4. i 23.; Mostarsko savjetovanje o književnom jezi­
ku, Sarajevo, 1974. Na te se dokumente poziva i K. Feleszko: Norma j�zykowa a tolerancja
j�zykowa (czylijak to godzq w Jugoslawii), >>Jtzyk Polski<< LVI, 2, Krak6w, 1976., str. 132.-138.
O tome piše i M. Samardžija: Stranputicama hrvatskoga jezičnog i pravopisnog pitanja u
Bosni i Hercegovini nakon 1945., »Hrvatska revija<<, 1-2, Zagreb, 1998., str. 93.-103. Pretisak
u: Mostarski dani hrvatskoga jezika, ur. S. Vrljić, Mostar, 1999., i idem: Nekoć i nedavno ... ,
str. 1 16.-126. Literatura o jeziku u Bosni neobično je bogata, vidi bibliografiju.
74 A. Spaginska-Pruszak, str. 52.-68. O povijesti »crnogorskoga jezika<< koji još nema statusa
samostalnoga jezika, iako se radi na ostvarivanju toga projekta, vidi V. Nikčević: Crnogorski
jezik, sv. I. : Geneza, tipologia, razvoj, strukturne odlike, funkcije (od artikulacije govora do
1360.}, Matica crnogorska, Cetinje, 1993.; sv. II. (od 1360. do 1995. godine), Cetinje, 1997.
Usp. i druge radove toga autora; E. Koncewicz-Dziduch: Sytuacjaj�zykowa w Czarnog6rze,
u: Przemiany w swiadomosci i kulturze duchowej . . . , str. 261.-274.
VI l i . POGLAVLJE: Srpsko-hrvatski/hrvatsko-srpski jezik 315
srpskomu jeziku. Crnu Goru povezuje sa Srbijom i vjeroispovijest
njezinih stanovnika i kulturne sveze.
Problem varijantnosti u srpsko-hrvatskome jeziku (postojanje
same pojave i količinu varij anata: dvije, tri, četiri) jezikoslovci nisu
riješili unatoč bogate literature?5 Spor je završen raspadom države i
jezika, a njegove dvije varijante dobile su status samostalnih jezika.
Funkcioniranje hrvatsko-srpskoga jezika u dobroj je mjeri bilo
određeno političkim čimbenicima/6 zbog čega je hrvatski j ezik u
tom razdoblju bio podvrgnut integraciji odozgo, tj. jugounifikaciji
(naziv L Pranjkovića), a praktično - srb izaciji. Osim toga, Pranjković
naglašava da su između srpskoga i hrvatskoga vladali jezično-poli­
tički odnosi?7 Slično mišljenje izražavali su i drugi autori.
Taj aspekt politizacije hrvatskoga jezika dobro opisuje Vladimir
Anić:
U +.ž...-...,.-.,·.20. ....,·ć.,..,.+...+.......-.-........· ..
+....,·........ -..,-..-.............-.-.+·...,.,..+..........đ.-...
-·,·-.-...--.-..-....č...,........--.....š...-..-.-...-U
,....+.,·..-............-.+.,.+..,...,..,....,.,.,..-.ž.....,.
-·..+.,.....-.,č..,·..,.,·+.-.....,·..--...+...š·-....,·.-.+,·
....-,.·.....,.ć.,.....,·,.....č.....đ·......ž,·,·
¯· Stajališta srpskih i hrvatskih jezikoslovaca predstavlja M. Czerwinski: J�zyk, polityka,
narod . . . , str. 70.-73.
76 Postoji opširna hrvatska literatura o političkom aspektu jezika, vidi S. Babić: Hrvatskije­
zik u političkom vrtlogu, Zagreb, 1990. To je antologija raznorodnih tekstova i dokumenata
o hrvatskome jeziku u kontekstu političkih događaja, od AVNOJ-a do osamdesetih godina.
Knjiga je prema autorovim namjerama trebala biti obranom pred optužbama srpske stra­
ne koja je držala da >>naziv hrvatski književni jezik znanstveno je neutemeljen, politički ne­
održiv, znači separatizam, raspiruje nacionalnu mržnju, uperen je protiv Srba u Hrvatskoj,
oduzima im pravo da svoj jezik nazivaju svojim imenom, služi kao sredstvo njihove dena­
cionalizacije.« (str. l l .). I. Pranjković u recenziji (Kronika hrvatskoga jezikoslovlja . . . , str.
127.-134.) autoru predbacuje jednostran izbor materijala i emocionalne komentare koji se
temelje više na pristranoj partijsko-političkoj, nego na znanstvenoj argumentaciji. U publi­
kacije toga tipa pripada i: A. Selak: Taj hrvatski, Zagreb, 1992. Oba ta djela ne samo uvode u
središte jezičnih rasprava nego pokazuju i njihovu klimu te visok stupanj ispolitiziranosti.
Taj aspekt funkcioniranja jezika tema je i knjige A. Spaginske-Pruszak, op. cit. Najnoviji rad
o jezičnoj politici u Jugoslaviji i Hrvatskoj napisao je M. Czerwinski, op. cit. Knjiga je objek­
tivna, što se rijetko susreće kod istraživača koji se bave tom problematikom.
I. Pranjković: Hrvatski standardni jezik i srpski standardni jezik . . . , str. 50.
78 V. Anić Rječnik hrvatskoga jezika, Zagreb, 2000., Iz predgovora prvom izdanju, str. 6.
316 HRVATI l NJI HOV JEZI K
Jezična politika, koju ćemo definirati kao »niz sredstava podu­
zetih radi izazivanja planiranih društvenih ponašanja na području
jezika«, ·koja se odnosi na srpsko-hrvatski jezik bila je uvjetovana
njegovim posebnim statusom višenacionalnoga jezika u višenaci­
onalnoj i višejezičnoj državi (osim slovenskoga jezika i od 1945. ma­
kedonskoga jezika) te u državi s velikim brojem nacionalnih manji­
na s vlastitim jezicima. 80
Č
injenice koje su rezultatom jezične politike istodobno označuju
pojedine faze u povijesti hrvatskoga jezika poslije Drugoga svjet­
skog rata, čime se potvrđuje njezina uloga u procesu stvaranja nor­
me hrvatskoga standarda, posebice od trećega podrazdoblja, prema
periodizaciji S. Babića:81
I. 1+44
:
- 1953.,
_
.+..s...+..-.·.·.,...-,.-...,...-.......,,·
.....,....,...
I I. 19
v
5�. - 1967., .+s.....+...,+.,.....+.o·.......,·.-......,.
....,.-.......,.-,.ž·.-.,,·....
III. 1967. - 1972., .+o·.......,·+......-.-.-.-+-.-.1972.;
IV. 1972. - 1985., .+.....-.-.-.-+-.-.+.,...·..-,.,....,....
,..-,·-.,·..č-.-.+.·+.-..e.....·»+
V 1985. - 1989., .+,...·..-,.,....,....,..-,·-......-.-.+.·+.-.
+..+-.....-,..·.-......--...-,..,·+..,.
...+1989. +..,·..+,···+,.......-.+·-.......·,....,.·,..·..
-·.+.·.........+.,·+.-..-...+.,·..č-.,.......
Ciljevi jezične politike svodili su se na preferiranje i nametanje srp­
skoga jezičnog standarda kao beogradskoga državnog i administra­
tivnog središta. U praksi je srpska varijanta, kako smo već spome­
nuli, bila u državnoj administraciji, diplomaciji, pravosuđu, vojsci,
javnim općilima (informacije tiskovne agencije TANJUG, radijske i
79 Z. Saloni: Polityka j(zykowa, u: Encyklopedia j(zykoznawstwa og6lnego, ur. K. Polanski,
�:oclaw,
_
1
_
993.,
_
s�r. 409.-409. Ostale definicije i teoretske probleme povezane s vrstama je­
ZJene pohuke VIdi u: M. Czerwinski, op. cit., str. 30.- sr
·

Pr
_
ema demografskim podatcima iz 1981. godine u Jugoslaviji se govorilo na 14 jezika.
?r�g1 autori navode d� ,e u bivšoj Jugoslaviji bilo 25 - 27 nacionalnih manjina s isto toliko
Jezika. Prema: A. Spagmska-Pruszak, op. cit., str. 10.
··
S. Babić: Uvod- burno razdoble hrvatskoga jezika, u: idem: Hrvatski jezik u političkom
str. s. Autor obrađuje i pojedina razdoblja koja čine i cijelu knjigu.
VI l i . POGLAVLJE: Srpsko-hrvatski/hrvatsko-srpski jezik 317
TV emisije, časopisi). U zemljama s totalitarističkim režimima jezik
je uvijek bio u rukama vladajućih, iznimka je bio samo razgovorni
i vjerski jezik. U takvim zemljama jezik »se osjećao i bio službeno
priznat kao osnovni pokazatelj etnonacionalne posebnosti - isko­
rištavan u promjenjivim političkim manipulacijama: jednom kao
osnovni pokazatelj državne / .. ./ ili državnonacionalne identifika­
cije, dugi put kao osnovni pokazatelj etno kulture nedominirajućih
naroda u federativnim državama«,
82
a to se odnosi npr. na hrvatski
jezik.
Predmetom jezičnoga političkog utj ecaja u Jugoslaviji bili su svi
aspekti njegova funkcioniranja, počevši od samoga naziva jezika,
njegove definicije, tj. određivanja načina njegova funkcioniranja,
što se povezivalo s interpretacijom uzajamnoga odnosa obaju glav­
nih standarda, pa sve do ostalih konkretnih odluka o normi hrvat­
skoga jezika koja je najjače djelovala na pravopis i na leksik.
Integracijski karakter jezične politike ilustrira njezin odnos pre­
ma nazivu j ezika koji se vidi u ustavima bivše Jugoslavije.83 Tako
prvi Ustav iz siječnja 1945. godine nije pojedinačno nabrajao ju­
goslavenske narode ni njihove jezike. Te su jezike navodili ustavi
pojedinih republika, ali samo u kontekstu sudskih odluka i postu­
paka koji su se provodili u pojedinoj republici i morali su biti na
službenom jeziku dotične republike. Tek je drugi federacijski Ustav
iz 1963. proklamirao ravnopravnost jezika i pisama te je zapisano:
srpsko-hrvatski odnosno hrvatsko-srpski te makedonski i sloven­
ski jezik. Bilo je to ravno sankcioniranju odluka Novosadskoga do­
govora iz 1954. o pitanju koje se tiče naziva jezika (srpsko-hrvatski,
hrvatsko-srpski, srpski ili hrvatski, hrvatski ili srpski) te službene
uporabe obaju članova svakoga od tih naziva. Sljedeći federacijski
Ustav iz 1974. ponovno naglašava ravnopravnost naroda, narodno­
sti, jezika i pisma, ali ne navodi nijedan od naziva, nego samo doseg
uporabe jezika pojedinih naroda, ostavlj ajući to republičkim usta-
82
W. Lubas: Polityczne uwarunkowania nowej sytuacji j(Jyk6w slowiari skich,
»Socjolingwistyka<< 16, Krakow, 1999., str. 8.
·M. Okuka: Zegnaj serbsko-chorwacki (Stare i no we wiatry, czyli czy Bosnia jest tr6jj(zycz­
na?, >>Krasno gruda<< 7, Sejny, 1997., str. 1 12.-120.
318 HRVATI l NJI HOV JEZI K
vima. Samo Ustav Socijalističke Republike Hrvatske iz iste godine
odbacuje dvočlani naziv hrvatsko-srpski i tvrdi da »javnu funkciju
vrši hrvatski književni jezik, tj. standardni oblik književnoga jezika
Hrvata i Srba u Hrvatskoj koji se naziva hrvatski ili srpski«.84 Time
je hrvatski jezik prvi put zakonski potvrdio svoju posebnost u okvi­
ru naziva, međutim, posljedica takve formulacije u praksi bila je
uporaba dvaju naziva: u javnom životu ¯ hrvatski jezik, u školstvu
¯ hrvatski ili srpski jezik.
Status državnoga jezika hrvatski je dobio tek u listopadu 1990.
godine kada je sljedeći Ustav Republike Hrvatske u paragrafu l. ,
članak 12. utvrdio da je »U Republici Hrvatskoj službeni hrvatski
jezik i latinica.«85 Usvajanjem Ustava još samo formalno postoje­
će Federativne Jugoslavije omogućene su promjene dotadašnje
političke situacije, tj. uvođenje političkoga pluralizma nakon što je
Savez komunista Jugoslavije na prvim demokratskim prolj etnim
izborima u Hrvatskoj izgubio vlast. Radi usporedbe, u članku 8. pr­
voga demokratskog Ustava Republike Srbije iz jeseni 1990. godine
piše: »U Republici Srbiji u službenoj je upotrebi srpskohrvatski je­
zik i ćiriličko pismo, a latiničko pismo je u službenoj upotrebi na
način utvrđen zakonom.«86 Tek ustav »treĆe« Jugoslavije (Savezna
Federativna Republika Jugoslavije) iz 1992. godine odustao je od
naziva srpsko-hrvatski i njegov je članak 15. glasio: »U Saveznoj
Republici Jugoslaviji u službenoj je upotrebi srpski jezik ekavskog i
ijekavskog izgovora i ćiriličko pismo, a latiničko pismo je u službe­
noj upotrebi u skladu sa ustavom i zakonom.«87 Dopuštanjem upo­
rabe latinice, ona je dobila pomoćno i sekundarno značenje u od­
nosu na reprezentativnu ćirilicu.
Srbizirajući karakter jugoslavenske jezične politike posebno je
bio vidljiv na području leksika.
8
4 Ibidem, str. 1 17.
8
5 Ibidem, str. 1 19.
8
6 B. Br borić: Predistorija i sociolingvistički aspekti ... , str. 29.
87 Ibidem, str. 29.
VIIL POGLAVLJE: Srpsko-hrvatski/hrvatsko-srpski jezik 319
Neki standardolozi smatraju da se leksik ne podvrgava normira­
nju jer, suprotno od gramatičkoga sustava, njegovu strukturu obi­
lježuje nepravilnost, slaba stabilnost, nezavršenost. Leksik je, nai­
me, otvoren sustav. Protivnici takva gledišta iznose protuargumen­
te kako u jeziku postoji jedan dio određenoga i stalnoga leksičkoga
fonda zbog kojega se može, pa čak i mora, govoriti o leksičkoj normi,
iako ona zadaje najviše problema u usporedbi s normiran jem osta­
lih jezičnih područja. Leksik je i mjesto najoštrijih razračunavanja
oko toga što je u jeziku »nacionalno« i »nenacionalno«, što je važno
osobito u vrijeme kad je ugrožena samostalnost i zasebnost njego­
va postojanja.88 Stoga leksikološka problematika, kako naglašava­
ju mnogi jezikoslovci, ima važnu ulogu u procesu standardizacije
jezika.
Upravo taj aspekt bio je povezan s ocjenom i tretiranjem hrvat­
skih korjenitih riječi u vrijeme srpsko-hrvatske jezične zajednice.
One su bile proskribirane kao reakcijski austrougarizmi, iskaziva­
nje vjersko-nacionalne netolerancije, separatizma, ili jednostavno
kao ustaški leksik. 89
Leksičke razlike između srpskoga i hrvatskoga jezika, utemelje­
nih na istom novoštokavskom dijalektalnom sustavu, bile su isto­
dobno one koje su pokazivale različite povijesne sudbine, kulturne
i vjerske tradicije te različito književno nasljeđe obaju naroda koji
govore tim jezikom. Zajednički leksik bio je stoga važan čimbenik
u unifikaciji jezika.90
Zato se mehanizam eliminacije i istodobne srbizacije hrvatsko-
ga leksika temeljio na:
88
J. Silić: Leksik i norma, >>Radovi Zavoda za slavensku filologiju<< 32, Zagreb, 1998., str.
169.-175.
89 D. Brozović: Aktualna kolebanja hrvatske jezične norme u slavenskome i europskom svjet­
lu, »Croatica« 45-46, Zagreb, 1998., str. 17.-33.
·

Još šezdesetih godina to je gledište bilo prisutno i u kroatistici, npr. S. Babić (Uklanjanje
hrvatsko-srpskih jezičnih razlika, >>Jezik<< l l, 3, Zagreb, 1963. , str. 65. -71.) tvrdi da j e
>>Jedinstveni jezik idealno rješenje i upravo se zbog toga ne može postići ni brzo ni lako<<
(str. 65.). Po njegovu mišljenju dostizanje jezičnoga jedinstva olakšat će odbacivanje lek­
sičkih razlika, a načine toga postupka autor je formulirao u devet točaka.
320 HRVATI J NJI HOV JEZI K
l.
2.
3.
sinonimizaciji hrvatskih i srpskih leksema, tj. postupanju s nji­
ma kao da pripadaju istomu leksičkom fondu, npr.: hrv. dušik,
srp. azot ili plin - gas i sl.; klasičan primjer takve obrade srp­
skoga i hrvatskog leksika jest Rječnik Matice srpske i hrvatske,
tzv. Adok;
leksičkom izjednačivanju (egalizaciji) kao jednomu od sredsta­
va jezične politike koje je omogućivalo prodiranje srpskih ri­
ječi u hrvatski leksik i njihovo prihvaćanje u hrvatskoj jezičnoj
praksi, npr. podozriv prema hrvatskomu sumnjičav, saobraćaj
-
.
�romet, prevazići - prevladati, prismotra - nadzor, (ne)trpe­
¸Wost - (ne)snošlivost, šina - trčnica, usaglasiti - uskladiti itd.
Cini telj koji je trebao ublažiti, a istovremeno i olakšati adapta­
ciju tih riječi bila je jekavizacija srpskoga leksika, npr. snabdeti
-jekavizacija: snabdjeti naspram hrvatskoga opskrbiti; srp. bez­
bednosti - bezbjednost - hrv. sigurnost; srp. ubeđenje - ubjeđenje
- hrv. uvjerenje itd.;
izboru zajedničke riječi (Samardžija ga zove postupkom bira­
nja zajedničkog leksema) ako su u oba jezika uz nju postojale i
druge riječi, npr. srp. nedela, sedmica - hrv. tedan, sedmica,
dakle, izbor zajedničkoge srpsko-hrvatske riječi sedmica; srp.
pozorište, teatar - hrv. kazalište, glumište, teatar - kao zajednič­
ka odabrana je riječ teatar. 91
I rječnik i pravopis jezična su područja na koja je najlakše utjecati
izvanjezičnim sredstvima kao što su zakoni, prava, propisi ili za­
brane.92 Stoga je sljedeći »politizirajući« problem bilo pitanje već
spomenute pravopisne reforme čija se srbizacija izvršila dva puta:
1929. i 1954. godine.
Jezična politika funkcionirala je na dvjema razinama, na služ­
benoj i neslužbenoj. Dokumenti koje su izdavale državne i partij­
ske vlasti bili su puni parola i deklaracija o ravnopravnosti naroda
i jezika, a u praksi se umjesto toga ostvarivala nešto sasvim drugo
91 M. Samardžija: Leksik, u: Hrvatski jezik ... , str. 141. -143.
92 M S d' " J 'k
. amar ZIJa: ezz oslovni razgovori, Vinkovci - Osijek, 2000.
VIl i . POGLAVLJE: Srpsko-hrvatski/hrvatsko-srpski jezik 321
- nacionalna i jezična »jugounifikacij a«. Država je kažnjavala »je­
zične i leksičke prijestupe«. Primjer za to može poslužiti sudbina
jednoga urednika93 koji je 1976. godine za kaznu premješten na ni­
ži položaj zato što je u časopisu »Službeni list SFRJ« stavio nekoli­
ko tipično hrvatskih riječi umjesto preporučenih: kazalo (umjesto
registar), uputa (umjesto uputstvo), brklja (umjesto rampa), sustav
(umjesto sistem), obavješćivanje (umjesto informiranje), nemarnost
(umjesto nehat), poticatel (umjesto podstrekač), počinitel (umj e­
sto učinilac), sigurnosne mjere (umj esto mjere sigurnosti), ureći sa­
stanak (umjesto zakazati sastanak), nakon objave (umjesto od da­
na objave). Takav je postupak, prema mišljenju vlade, potkopavao
»tekovine revolucije, kao što su ravnopravnost naroda i narodnosti,
bratstvo i jedinstvo i druge tekovine koje smo dužni na svakom ko­
raku da potvrđujemo i čuvamo«. 94 N a pedeset dana zatvora kažnjen
je 1987. liječnik95 koji je u dijagnozi napisao zanimanje pacijenta
umirovljeni časnik umjesto penzionirani oficir i koji je time počinio
prekršaj protiv »javnog rada i mira«, vrijeđao i »omalovažavao: so­
cijalističke, patriotske i nacionalne osjećaje građana«.96 Uvrijedio
je i pacijenta, penzioniranog oficira Jugoslavenske armije kojega je
nazvao ustaškim nazivom ¯ časnik.
Klasičan primjer utjecaja države na leksičku normu jest Isprvak
krivičnog zakona Socijalističke Federativne Republike ]ugoslavie.97
Ispravak se ticao hrvatsko-srpskoga izdanja Kaznenoga zakonika iz
1976. godine u koji su se »potkrale dolje navedene pogreške«, čije
je nabrajanje zauzelo osam i pol stupaca teksta. Radilo se o pojedi­
načnim riječima, idiomima ili cijelim rečenicama koje su se morale
93 A. Selak: Taj hrvatski . . . , str. 32.-36.
94 Ibidem, str. 31.
·· M. Vuković: Hrvatski jezik u kaznenim progonima, >>Jezik« 44, 2, Zagreb, 1996., str. 77.-
80. Autor je bio branitelj u deset procesa povezanih s hrvatskim jezikom. Tu problematiku
pokrenuo je i M. Marčinko u članku specifičnoga naslova: Hrvatski je bio jezik - mučenik,
>>Jezik« 45, 2, Zagreb, 1997., str. 73.-74.
96 M. Vuković, op. cit., str. 79.
·
·
Ispravak je bio dodan časopisu >>Službeni list SFRJ« 56, 25. Xl. 1977. godine. Taj dokument
analizira D. Brozović: O jeziku u zakonima i o zakonima jezika, >>Jezik« 26, l, Zagreb, 1978.,
str. 13.-23.
322 HRVATI l NJIHOV JEZIK
zamijeniti leksikom tipičnim za srpsku varijantu. Taj je dokument
izišao Iz Sekretariata za zakonodavstvo Skupštine SFRJ Beogrd.
Takva praksa »popravljanja hrvatskoga jezika iz Beograda« bila je
oprječna službeno proglašavanim stajalištima.
s».s·.a»...s·.,.z.·
..,·+-..,.·ž. ...-,.,.........č..-.+·,.,.....-.·-·...·-..č-.-
....·..-.-..,.,·,.+,·...--........, ·+.-........ž....ž·.,.
..-.-.-,·,.+.,·..+..š...+..·...ž.,·....-s a..č..-.--.....-
·...,·...,·-·,.......,.-.,·+...,·.+·,.,·......,.,.-·...+..,-.
,..·..,·...-..·.-.--...+.-.-,·,...-.......- ··
Politička dimenzija njegova funkcioniranja dovela je do toga da se
hrvatski jezik u velikoj mjeri poistovjetio s pojmom naroda, postao
je pokazateljem nacionalne posebnosti koju je ugrozila država s tež­
njama za nadnacionalnom unifikacijom. Jezik i problemi oko njega
dobili su posebno veliko značenje. Jezični sukobi smatrani su po­
litičkima99 jer su pogađali u državno jedinstvo, a za vlast su značili
pojavu nacionalnoga separatizma. Rješavanje takvih sporova bio
je jedan od glavnih ciljeva jezične politike koju su još od 1918. u vi­
šenacionalnoj državi provodili govornici srpsko-hrvatskoga jezika.
U toj situaciji za Hrvate »Pitanje hrvatskoga j ezika bilo je i jest biti
ili ne biti hrvatskoga naroda. Oni koji su udaral i po j eziku, znali su
vrlo dobro što čine: iščupaš li jezik, iščupao si i narod.«100 Problemi
povezani s jezikom budili su u njegovih korisnika snažne emocije
jer je jezik bio izjednačen s pojmovima u kanonu najviših vrijed­
nosti, kao što su nacija, domovina, sloboda. Te su emocije bile vid­
ljive napose u vrijeme ugroženosti nacionalnoga bića, u borbi za
njega jezik je postajao oruđe i cilj političke borbe, isto kao i borba
za granice, što je posebno dolazilo do izražaj a u Domovinskome
ratu 1991. - 1995. To nesumnjivo može biti objašnjenjem činjeni-
·· M. Cichonska: Ksztaltowanie s if normy literackiego jfzyka serbskiego, chorwackiego i
bosniackiego, u: ]fzyk wobec przemian kultury, ur. E. Tokarz, Katowice, 1997., str. 41.
··I. Pranjković: Hrvatski standardni jezik i srpski standardni jezik . . .
100
N B ,
.
'
..
A S l k ' h . asJC: recenziJa . e a . Ta; rvatski, >>Jezik« 40, 3, Zagreb, 1 992., str. 87.
VI l i . POGLAVLJE: Srpsko-hrvatski/hrvatsko-srpski jezik 323
ce da hrvatski jezik ima posebno bogatu književnost koja afirmira
materinski jezik.101
».s..e..z.·.e....·..».ze......z.Čs...se·.».
U ....-,....-+....·-....-.-·-·...,......-.,·....-·,.-,.-.....
...-.....,.ž..·...š·,·..č-.-·+..š... .-+...+...-....,..,-.··..č-.
,...-,.-.,č·šć·....-,·--·-.-,..-.·-.-..,.-......+.-.,·....-·
,.....č.·+..š..·-.·..-.-..·.,·...··.-.č.·...,...,·.-·,....+·
z.....,.·+.+..·-,.-...š·-.ž·..,·š...-·,..-·,..-.·-·..,.......,.
,..-..-......,.....č......-.
Taj iskaz dobro pokazuje specifičnost funkcioniranja srpsko-hr­
vatskoga jezika u Jugoslaviji te upućje na prave uzroke njegova ras­
pada.
Raspad srpsko-hrvatskoga jezika odnosi se na raspad na razi­
ni standarda, a ne na razini sustava.103 Obilježja sustava, s manjim
razlikama, i dalje ostaju zajednička, što omogućuje slobodnu ko­
munikaciju među gotovo svim narodima bivše Jugoslavije. |dalje
je ta činjenica glavni argument pristaša mišljenja o istovjetnosti
srpskoga i hrvatskog jezika.104 Glavna funkcija državnoga srpsko­
-hrvatskoga jezika ipak je bila identifikacijska funkcija koja je tre­
bala konsolidirati »jugoslavenske« narode i koja je u novoj jezičnoj
stvarnosti zamijenjena distinktivno m funkcijom koja stavlja nagla­
sak na razlikovanje vlastitog jezika od ostalih i na temelju te razlike
gradi vlastiti jezični identitet. Upravo ta funkcija došla je na prvo
mjesto u hrvatskome jeziku. U nedavno konstituiranome jeziku u
1
01
Usp. npr. A. Selak, op. cit.; V. Loknar: Rekli su o hrvatskom jeziku, Zagreb, 1995.
102
K. Feleszko, op. cit., str. 151. On se poziva na članak P. H. Nelde: Language Conflict, u: The
Handbook ofSociolinguistics, ed. F. Coulmas, Oxford-Cambridge, 1997., str. 285.-300.
103
Taj pro b lem spominje M. Cichonska u članku Czy jfzyk može sif rozpadać? u: Rozpad mi­
tu ijfzyka?, ur. B. Czapik, Katowice, 1992., str. 177.-183. Ostale članke te autorice o raspadu
srpsko-hrvatskoga jezika vidi u bibliografiji. Tim se problemom bavi i knjiga R. Greenberga:
Language and Identtity in the Balkans. Serbo-Croatian and its Džsintegration, New York,
2004. Vidi u bibliografiji i recenziju M. Czerwinskoga.
1
04
Hrvatska jezikoslovka, S. Kordić, u svojim radovima i dalje zastupa mišljenje o jednome
standardnom srpsko-hrvatskom jeziku, stavljajući sustavski kriterij i komunikativnu funk­
ciju iznad sociolingvističke i simboličke funkcije. Vidi bibliografiju.
324 HRVATI l NJIHOV JEZIK
Bosni glavnu ulogu bosanskoga jezika ima funkcija prestiža koju
on vrši kao državni, ali i nacionalni jezik u novonastaloj državi.105
Uzrok pojave raspada, kako smo već rekli, treba tražiti u posto­
janju razlika između srpskoga i hrvatskoga od samih početaka, a te
su razlike bile uvjetovane različitošću sociolingvističkih čimbenika
koji su tvorili »nadgradnju« obaju jezika. Integraciji nije pogodovala
ni državna jezična politika čiji je cilj bio ostvarivanje ideje »jugo­
slavenskoga« jezika. Na rastuće nacionalne, društvene i ekonom­
ske sukobe nataložili su se i jezični problemi zbog vođenja takve
politike.106 Osim toga, po mojemu mišljenju, do raspada je doveo i
nedemokratski karakter državne jezične politike naspram različitih
standarda/jezika pojedinih naroda koji su se služili srpsko-hrvat­
skim, posebice u neslužbenom govoru, ali i u službenoj praksi (pro­
cesi). Vlasti su prema potrebi manipulirale jezikom, jednom nagla­
šavajući njegovu povezanost s narodom, drugi put upravo suprotno,
smatrajući takve poglede nacionalističkima i protivnima internaci­
onalnim idejama socijalizma.107 Neki poljski autori (M. Cichonska,
H. Jaroszewicz) smatrali su da je jugoslavenski odnos prema jezi­
ku bio liberalan. Wladyslaw Lubas ocjenjuje da su u usporedbi s
ostalim socijalističkim državama narodi Jugoslavije dobili najve-
·Č
etiri osnovne funkcije standardnoga jezika jesu: funkcija identifikacije, distinkcije,
prestiža i tzv. okvira odnosa koji se temelji na osiguravanju ozakonjenih normi kao mjera
ispravnosti. Prema: A. Spaginska-Pruszak, op. cit., str. 71. O tome i H. Jaroszewicz: Literacki
Nzyk serbsko-chorwacki i bosniacki. Cele powstania, spelniane funkcje spoleczne, sposoby
istnienia, >>Socjolingwistyka« XVI, Krakow, 1999., str. 27.-40.
·.
W. Lubas: Najnowsza sytuacja }€zyk6w poludniowoslowimiskich w oczach polskich slawi­
st6w, >>Z polskich studi6w slawistycznych<<, Seria X, J\zykoznawstwo, Warszawa , 2002., str.
117.-126. Autor na popis uzroka sukoba u bivšoj Jugoslaviji stavlja zamršenu jezičnu situaci­
ju: l. dva nacionalna jezika (slovenski i makedonski), 2. jedan višenacionalni jezik (srpsko­
-hrvatski) u Srbiji, Hrvatskoj, Crnoj Gori te Bosni i Hercegovini, 3. nekoliko desetaka jezika
nacionalnosti (rusinski, romski, romano-bugarski, romano-srpski, tj. banatski). Ostali su
uzroci sukoba >>stara sjećanja na krvave etničko-vjerske sukobe Hrvata i Srba u Drugome
svjetskom ratu, osjećaj nepravedne podjele dobara među bogatim (Slovenija i Hrvatska) te
siromašnim područjima (Makedonija, Kosovo i Metohija), osjećaj političke neravnoprav­
nosti (srpska supremacija u federalnoj vlasti i u vojsci), stvarne kulturne razlike (npr. regije
s bogatom pisanom tradicijom svjetskoga glasa: Andrić, Krleža, Prešeren i područja s lo­
kalnom i folklorističkom tradicijom), različiti vjerski običaji (katolički narodi, pravoslavni
i muslimanski te manja skupina ateista)<<, str. 120.
··
D. Škiljan: Govor nacije . .. , str. 275.
VI l i . POGLAVLJE: Srpsko-hrvatski/hrvatsko-srpski jezik 325
će jezične slobode. Dokaz tomu je davanje makedonskomu jeziku
statusa standardnoga jezika 1945. godine te činjenica da je »OČuvao
svoju republičku autonomiju i federacijsku ravnopravnost slovenski
jezik, a srpsko-hrvatski je dobio pristanak na normativnu zapad­
nu varijantu (u Hrvatskoj i dijelu Bosne i Hercegovine) te na istoč­
nu varijantu (Srbija, Crna Gora te dio Bosne i Hercegovine)«.108 M.
Czerwinski tvrdi da je većina radova o dotadašnjoj jezičnoj politici
»najčešće analiza sekundarnih izvora bez konkretnih empirijskih
dokaza pa stoga ne daje ni odgovor na najvažnije pitanje: kako je
izgledala jezična politika / .. ./«.109 On u ocjeni nastoji uzeti u obzir
specifičnost njezina funkcioniranja i odnos obiju strana, srpske i
hrvatske:
u ,....,....-.,..-.-....č..,..,......,....ž-.-�..,.�.č-� ,.i....�

-.
-........-...-..-........,...-.--.....-.......-,...,...,...,...
,......-...-.-...+..-...+-.........,.....-,..�.��,...-�,

......� .
..--...+.-..,.....-.·.,..,...,.,......-...,....-.,.+....-

...
...-......,....č-...-....-.-...-...,.....-...+.-..-...+-....�.
,....-.-,.-..,....·...,..+.,.ć....-........,...+-....-.đ., .

.......-..,.-.--.-...š........-.+.,.......,...-.--.......,.Í
..,...,.,...,.--.,......ž...č.-� -..-,��..�-,.ć.č.-,.-��.+. ��
,.......-.........-,........+.....,...,...,.....).,.��...,..�..Í

..,...-.-,...ž.,......-..,...,..-.-...-...............,...,
,...ž.,.,..-....,...ž.-..-,...,...-.....ž...-,.-...,.-.,.....
.......-.-.-.-...-..+.-.-...,.·.,.....-,.....,..-.-.,.č......
+.-.-...,.....+.+....-.,......-.............

/ .. -.......,...........+.....¸-+.-....-..�...,

� ......+.-.,..

�..,�
.....č..,....,...-.-..·.-...-...................-.......��...
-..,.ž....--.-,..-.-.,.-.-....č....,...,.,......-..� ,....�.
·....-.,..-..-.,.ć-.......-.+-.,......,.....,.....-,.-.-...
....-.¯
U skladu s takvom hrvatskom ocjenom jugoslavenske jezične po­
litike u novoj jezičnoj situaciji nakon 1991. godine D. Brozović čak
·
·w. Lubas: Polityczne uwarunkowania . . , str. 9.
··
M. Czerwinski, op. cit., str. 69.

Ibidem, str. 67.-68.
Ibidem, str. 68.-69.
326 HRVATI l NJIHOV JEZI K
je odbacio sada već povijesni naziv srpsko-hrvatski jezik, s kojim je
povezano posljednje stoljeće povijesti hrvatskoga jezika »jer je taj
naziv nepovratno kompromitiran jednom mučnom prošlosti«. 112
Umjesto njega za historijsku i poredbenu lingvistiku te opisnu i hi­
storijsku dijalektologiju Brozović predlaže naziv srednjojužnosla­
venskijezik, termin koji je po njegovu mišljenju neutralan, znan­
stveno utemeljen i neopterećen balastom političke obilježenosti.
Radovanović predlaže naziv novoštokavski dijasistem koji je temelj
za srodne i bliske »nove« jezike: srpski, hrvatski i bosanski, 113 i koji
je, čini se, značenjski prikladni ji od Brozovićeva termina.

··D.
Brozović: Aktualna kolebanja . . . , str. 19.
··
Sintetski pogled na temu raspada srpsko-hrvatskoga jezika sa srpske strane i na situ­
aciju u kojoj se našao srpski jezik nakon raspada, daje B. Popiolek: ]fzyk serb ski na przelomie
wiek6w, u: W poszukiwaniu no we go kanonu . . , str. 117.-136.
IX. POGLAVLJE
»Pitamo l i se kakva je buduć
nost
hrvatskog jezi ka?«
Moj hrvatski jezik postoji od dav

ina
:.
Sa
_
č
_
u

ali
smo ga od germanizacije, madarzzacl)e,
_
z IZJed­
načavanja sa srpskim jezikom. Preživio Je
.
napo­
re tuđina da ga protjera iz našeg govo
:
a

zz srca .
.
Odupirali smo se svima koji su nam željelz oduzetz
naša narječja, pravila jezika koja n a
n
:

e p

nek

d
čine teškim i nepotrebnim. Iako nas szb

l

rzzacl]a,
sprezanje, sklonidba i mnogi drugi o�
��
rz
��
n

k


odbiaju, učimo ih jer znamo da nas luepz J
ezzk cz-
ne još lepšim i bogatiim.
. .
Danas nam nitko više nikakvim zakonom z szl
?
m
.
ne može oduzeti naš jezik. Ne moramo se �
OJ

tz
da će nam biti zabranjeno govoriti �rvats�zm ]e-
.
zikom. Moramo se samo pitati - hoce
;
n

h znatz
govoriti hrvatskim jezikom kada sve

ešc
� ��
z
go­
varamo s frendicama, jedemo hranu zz Jrzzzdera,
k
·
,
am)
·
e OK su-
dopisujemo se preko ompzca, sve n '
per i cool.
.
Pitamo li se kakva je budućnost hrvatskoga J
ezzka?
....+..č·-..........·,.
..-..-·š...·..·...-,.

1

roglaša-
Raspad Socijalističke Federativne Republike Jugos avi Je � µ¸
vanje samostalnosti Republike Hrvatske 25. l�pnja :+���Il
_
a je s�lll�
.
edna od mnogih promjena do kojih je dolazio u sredisnJOJ, Isto noJ
� južnoj Europi (raspad
Č
ehoslovačke i Sovjetskoga Saveza). Raspad
¯ Navedeno iz časopisa »Jezik« 51, 2, Zagreb, 2004.
328 HRVATI l NJIHOV JEZI K
tih socijalističkih država izmijenio je odnose političkih poredaka i
doveo do nastanka novih suverenih država, pa čak i jezika. 2
Hrvatski jezik našao se u razdoblju promjena. 3 Započela je slje­
deća faza u njegovoj povijesti. Ovaj put to je razdoblje samostalno­
sti, nakon protekloga stoljeća u kojemu je više ili manje podlijegao
i bio podložan utjecajima norme srpskoga standarda. Iako je dobro
izgrađena, kako tvrde jezikoslovcV norma suvremenoga hrvatskog
jezika u posljednjem je desetljeću zbog novih uvjeta u kojima se
našla hrvatska država, njezini građani i njihov jezik, sa svojim je
normativnim problemima došla u središte interesa j ezikoslovaca
i društva koje je željelo znati kako ispravno govoriti na hrvatskom
jeziku.
Otuda je i jedna od zadaća kroatistike bila da se odredi prema
naslijeđenoj srpsko-hrvatskoj normi, kao i prema vrlo sličnom srp­
skom jeziku. U praksi je to značilo da se treba razračunati s mno­
gim obilježjima te norme i vratiti vlastitoj baštini, između ostalo­
ga tako da se nekim dosad uzusnim pojavama dade status norme.
Raspravlja se i o budućem smjeru razvoja hrvatskoga jezika.
U načinu ostvarivanja tih zadataka mogu se primijetiti dvije ten­
dencije: puristička i liberalna. Puristi (npr. Stjepan Babić, Bulcsu
Laszlo, Mile Mamić, Miro Kačić, Mate Šimundić) željeli su da se
jezik brzo očisti od srbizama te da se od postojećih dubleta ili čak
tripleta izabere jedan hrvatski oblik. Takvo je djelovanje uključilo
·
Više o tome u W Lubas, op. cit.: idem: No we zadani a polityki j{zykowej w swiecie stowi­
anskim, u: !{zyki slowianskie w perspektywie ekolingwistycznej, ur. W. Lu bas, I. Ohnheiser,
Z. Topolinska, Opole, 2003., str. 35.-60.
3 To poglavlje skraćena je i pre prav ljena verzija mojega članka f{zyk chorwacki - w po­
szukiwaniu wtasnej normy, u: W poszukiwaniu nowego kanonu ... , str. 59.-84. Iz poznatih
razloga on daje jedino najvažnije informacije. Problemi standardizacije hrvatskoga kao i
srpskoga jezika nakon 1991. godine tema su opširne knjige H. Jaroszewicza: Nowe tendencje
normatywne w standardowych j{zykach chorwackim i serbskim, Opole, 2004.
4 R. Katičić ocjenjuje: >>potpuno je izgrađen, dobro funkcionira i razvija se<< (Razvoj, u:
Hrvatski jezik . . . , str. 52.), a M. Samardžija kao onaj koji »ulazi u XXI. stoljeće kao dobro iz­
građen jezik koji svojom funkcionalnosti dobro služi današnjoj hrvatskoj jezičnoj zajednici
kao sredstvo sporazumijevanja na svim područjima života.<< (Normy i najnowsze zmiany w
j{zyku chorwackim, u: Jrzyki stowianskie dzis. No we Jakty. No we spojrzenia. Ksi{ga pamiqt­
kowa poswi{cona Profesorowi Michalowi Blicharskiemu, ur. H. Fon tanski przy wsp6lpracy
r. Stras, Katowice, 2001., str. s:,
I X. POGLAVLJE: nPitamo li se kakva je budućnost hrvatskog jezi ka?« 329
npr. izbor samo jednoga fleksijskog oblika mlaz-ovi umjesto prijaš­
njih usporednih oblika: mlaz-i/mlaz-evi. Pristaše li���alno�a gi�

dišta (Ivo Pranjković, Vladimir Anić, Marko SamardztJa, Jostp Sthc
i drugi) pledirali su za nastavljanje i prirodnu evoluciju nasli!eđe­
ne hrvatske jezične norme kao zapadne varijante, bez prevehkog
_
a
vanjskog utjecaja.5 Na taj način dosadašnja obilježja
.
hrvat��e
-

_
an­
jante na svim područjima jezika postala bi prirodmm obllJeZJtma
njegova standarda6 u novoj jezičnoj stvarnosti.
.
Standardizacijsko korekcijska djelovanje bilo je vidljivo u sv1m
vrstama normi, ali posebno je drastično bilo vidljivo u leksiku, gdje
je u prvoj polovici devedesetih godina započela »Sezona lova na s�­
bizme«? odnosno »jezična čistka«,8 kako su to opisali jezikoslovci.
Pojavilo se tada teorijsko pitanje što je srbizam- pit��je posebno
važno za dva jezika koja se temelje na istome gramattckom susta­
vu ali nakon stoljeća nepartnerske zajednice imaju posve različitu
»n�dgradnju«, a istodobno i teško pitanje zbog toga »Što su kriteriji
razgraničenja hrvatskoga i srpskoga jezika u leksiku, ka�i �
_
d
_
ru­
gim dijelovima jezičnoga standarda, u velikoj mjeri utemelJeni th na
jezičnom osjećaju, ili na arbitrarnim ocjenama poje�inih aut�r�«
:

Na ta su pitanja odgovarali različiti teoretski radovi raspravlJaJUC1
0 razlikama između dvaju jezika i nadovezujući se time na iste one
radove tridesetih i četrdesetih godina koje su pisali M. Kačić/0 l .
Pranjković/1 M. PetP2 te na izdanja poput savjetnika i razlikovnih
rječnika.
5 M. Cichonska: Ksztaltowanie sir normy literackiego ... , str. 45.; E. Tokarz: Mikroj{zyki
slowianskie ¯ problemy badawczej{zykoznawstwa por6wnawczego, U` Now� czasy, no�e
j{zyki, nowe (i stare) problemy ... , str. 245.-246.; idem: Wsp6tczesne sta�dar�y Jfzykowe dta­
lekt6w sztokawskich, U.!{zyki slowianskie dzis. No we Jakty. No we spoJrzema . . . , str. 22.

Usp. VIII. poglavlje.
·
M. Samardžija, op. cit., str. 28.
B K. Feleszko: Relacja >>j{zyk a polityka« w najnowszych . . . , str. 159.
· M. Samardžija, op. cit., str. 29.
·
M. Kačić: Hrvatski i srpski . . .
11 r
. Pranjković: Hrvatski standardni jezik i srpski standardni jezik
· · ·
12 M. Peti: Nerazlikovnost razlika, >>Rasprave Zavoda za jezik<< 20, Zagreb, 1994., str. 247.-272.
330 HRVATI l NJI HOV JEZI K
Zadaće koje su čekale hrvatsku standardologiju zahtijevali su
potporu institucija. Nad hrvatskom jezičnom politikom u bivšoj Ju­
goslaviji uvijek je bdjela Matica hrvatska i Hrvatsko filološko druš­
tvo.
Tradicionalnu brigu za jezik Matica je nastavila nakon 1991. go­
dine kad je unutar nje osnovano Jezično povjerenstvo Matice hrvat­
ske koje j e poslije zamijenio Odjel za jezikoslovlje u sklopu kojega
djeluje Matičin jezikoslovni krug. Matica 1995. objavljuje Pr me­
moriju o hrvatskome jeziku, u kojoj dokazuje posebnost hrvatskoga
jezika i poziva sve međunarodne državne, kulturne, a napose znan­
stvene institucije da prestanu rabiti naziv srpsko-hrvatski i počnu
tretirati hrvatski kao samostalan jezik hrvatskoga naroda i države.13
Također je na njezinu inicijativu objavljen zbornik Norme i nor­
miranje hrvatskoga standardnoga jezika (1999.) u kojem su se našli
članci s navedenom problematikom, ali i panel-diskusija vodećih
hrvatskih j ezikoslovaca oko najaktualnijih problema standardo­
logije.
Šesnaestoga ožujka 1998. pri Ministarstvu znanosti i tehnolo­
gije osnovano je Vijeće za normu hrvatskoga jezika14 sa Stjepanom
Babićem na čelu. Zadaća je Vijeća osiguravanje najpovoljnijega
smjera razvoja jezika i donošenje odluka u situacijama kada se tre­
ba odlučiti za jednu od pojava unutar sustava i dodjeljivanje statusa
obvezujuće norme toj pojavi. U prioritete tog Vijeća voditelj ubraja
odstranjivanje srpskih natruha, onih posrednih koje j ezik zahva­
ljuje vukovcima i neposrednih koje su uvođene nasilno (javno ili
prikriveno) u vrijeme prve i druge Jugoslavije. 15
Najmanje se izmjena izvršilo dosad u okviru gramatičke norme.
Osim već spomenutoga uklanjanja fleksijskih dubleta u Nom. sg. m.
roda (mlaz-i l -evi, -ovi), može se navesti:
13 Matica hrvatska, Promemoria o hrvatskome jeziku, >>Jezik<<, 43, 5, Zagreb, 1996., str. 164.­
-166. Sličnu izjavu: Hrvatski jezik - poseban slavenski jezik, izdala je i Hrvatska akademija
znanosti i umjetnosti, Razred za filološke znanosti, »Jezik<<, 43, 5, Zagreb, 1996., str. 162.-164.
·
¹ Osim toga pri istome Ministarstvu postoji i Vijeće za hrvatski jezik i jezikoslovlje.
·
Pismo S. Babića upućeno sudionicima Ankete. Pretisak u: Prilog Vienca: Jezik na križu,
>>Vijenac<< VII, 136, 20. svibnja 1999., str. 19.
I X. POGLAVLJE: »Pitamo l i se kakva je budućnost hrvatskog jezika?« 331
1. p referiranje uporabe enklitičke zamjenice ju umjesto dotadaš­
njeg oblika je (od zamjenice ona) u akuzativu i u svim položaji­
ma, a ne kao tada, samo u susjedstvu glagolske enklitikeje (on
juje dočekao; nie ju nikad vidio);
2. savjetuje se i razlikovanje nastavaka određenih pridjeva u Dat.
sg. dragomu od Lok. sg. drgome suprotno od dotadašnje upo­
rabe istih oblika naizmjence;
3. kodificirana je i uporaba određenih i neodređenih pridjeva u
funkciji atributa, na što se ranije nije dovoljno pazilo. U srp­
skom jeziku, kako smo rekli, opća je tendencija da nestanu ne­
određeni oblici, slično uostalom kao u hrvatskome govornom
jeziku gdje dolazi do redukcije dviju preskriptivnih sklonidaba
u jednu, određenu, koja iskazuje obilježje ili svojstvo imeni­
ce i razlikuje ju od drugih: ovaj dobri čovjek veoma je cijenjen.
Uporaba drugoga, neodređenog oblika svodi se samo na sin­
taktičku funkciju dijela im enskoga predikata: čovjek je dobar,
iako norma jasno određuje njezin atributni oblik u slučaju ka­
da pridjev opisuje opće obilježje imenice: ovo je dobar čovjek.
Ta pojava potvrđuje tendenciju pojednostavljivanja sklonidbe-
nih tipova.16
Ispravci su postali mogući jer su ti oblici cijelo vrijeme postojali
u govornom jeziku, iako su ih u »srpsko-hrvatsko vrijeme« lektori
dosljedno ispravljali u pisanome jeziku. Na žalost, više se ne mogu
ponovno uvesti oblici njetko, njekoliko, nješta koji su se u hrvatsko­
me jeziku rabili tijekom cijeloga XIX. stoljeća, a za kojima žali D.
BrozoviĆ.17
Na drugoj se razini nude pokušaji očuvanja staro štokavskih ime-
ničkih nastavaka, različitih u Dat., Lok. i Instr. pl. (koji sada imaju
sinkretičke oblike nastavaka: -ima, -ama) kao stilističkog sredstva
i karike koja spaja prošlost i sadašnjost te olakšava razumijevanje
·
B. Kunzmann-Miiller: Tipovi jezičnih promjena u hrvatskom jeziku, u: Drugi hrvatski
slavistički kongres, Zbornik radova, I, Zagreb, 2001., str. 51 1. -518.
··
D. Brozović, glas u raspravi, u: Norme i normiranje . . . , str. 314.-344.
332 HRVATI l NJIHOV JEZIK
starih hrvatskih tekstova. Sličan je bio i pokušaj reaktiviranja ar­
haičnih pridjevnih oblika dobrijem, dobrijeh ili niječnoga oblika
nijesam, nijesi - naspram nisam, nisi. Sve se to čini u okvirima po­
vratka vlastitoj književnoj tradiciji.
Drugi primjer koji upućuje na zamršenost standardološke pro­
blematike jest rasprava oko tzv. kratkoga i dugoga oblika određeno­
ga pridjeva u Gen. sg. m. i sr. roda, tj. problem naveska -a, umjesto
dosadašnjega kratkog i dugog oblika: dobrog- dobroga savjetuje se
uporaba isključivo dugih oblika j er se kraći smatraju nametnuti­
ma iz Maretićeve gramatike po uzoru na Karadžićevu i Daničićevu
normu. Kratki oblici tipični su za srpski standard, ali čini se da su u
nj prihvaćeni iz zapadne hrvatske štokavštine za koju je tipično rit­
mičko prepletanje kratkih i dugih oblika, npr. mojega dobrog oca.18
Neke gramatičke pojave i dalje očekuju normiranje, na što upu­
ćuje primjedba L. Hudeček, 19 uz navođenje oblika Instr. s g. m. ro­
da imenica na -io (radio, studio) koji u gramatikama, rječnicima
ili pravopisnim načelima može imati trojaki lik: radiom, radijem,
rdijom. Kolebanje norme postoji i u gramatičkome rodu (muškom
ili srednj em) imenica na -o, -e (auto, kino, bijenale), što uzrokuje
varijantnost njihovih oblika u paradigmama množine: samo auti i
kina, ali: bienali/bijenala. Nema ujednačene norme ni u kompara­
tivu nekih pridjeva koje različiti udžbenici različito navode: bijeli/
bjeliji; crnji/crniji; njemlji/njemiji itd. Slične morfološke probleme
kategorije broja zamijetila je u svojim radovima B. Tafra. 20 Po nje­
zinu je mišljenju ta kategorija opisivana, tj. prepisivana zajedno s
cijelim dijakronijskim balastom, nedosljedno i neprimjereno nje­
zinu funkcioniranju u suvremenom jeziku u kojemu je broj u ve­
ćini slučajeva izgubio sklonidbu, što je prihvatila srpska norma. U
Hrvatskoj se međutim, kako tvrdi B. Kryzan-Stanojević, radi razli-
18
Ibid em, str. 348.-349.
19
L. Hudeček: Nekoliko primjera neuređenosti hrvatske grmatičke norme, >>Dometi<< ll,
1-4, Rijeka, 2001., str. 41.-47.
20 B. Tafra: Dvije o dvome, u: Teorija i mogućnosti primjene pragmalingvistike, urednica L.
Badurina i drugi, Rijeka, 1999., str. 769.-780.; eadem: Preispitivanje hrvatske jezične norme,
»Jezik<<, 50, 2, Zagreb, 2003., str. 48.-57.
IX. POGLAVLJE: nPitamo li se kakva je budućnost hrvatskog jezika?« 333
kovanja »počelo opet lansirati njegovo dekliniranje.«21 Posljedica
utjecaja norme na uzus zbog izvanjezičnih razloga prema autorici je
..č·-,·,....+-.,.,...·..,.,·+-......,...-,.-,.-..·+

...-...,·

š..
..+.+...č·-,....-...+...-,.-·..-,.,...·.,·�-....

.,·-·.
�º
�..

..,·,·.....·ć,·+-.-,..-......-

.

.,...

+..

,..·....-....

Î
..--,....-,.-.....,...-...·....·.·-..Dosao J� s d

a b

ata ,

...,

+.,.š.·-..-.-,·-·-..ž.,...,.....

+

..·

;
.·+...·-.���

.Do�ao 1e
s dvojicom braće ..·.......·.·,.-..-,·......-

..

.

-.

.

·.......
......·č·-...Vidjela sam te s dvije djevojke, ............Vzdjela sam te
s dvjema djevojkama.
ZZ
Normativno-uzusne razlike pojavljuju se i na sintaktičkoj razini.
Umjesto nekih pojava primjenjivanih u praksi, pojavila se norma
koja prihvaća npr. novu, osobnu uporabu modalnoga glagola tre­
bati koji se do sada uporabljao samo kao neosobni oblik: Treba da
radim; Marko je trebalo da napiše zadatak ili Trebalo je da Marko
napiše zadatak. Umjesto tih rečenica pojavljuju se rečenice s pre­
dikatom u osobnom obliku glagola trebati: trebam raditi; Marko je
trebao napisati zadatak. Norma također ne želi priznati prijelaznost
glagola koristiti i često se rabljeni oblik koristim priliku kvalificira
kao neispravan, a savjetuje se oblik: koristim se prilikom. Znatno
je veći opseg novih, uzusnih sintagma s prijedložni�izričajim�
u (s)vezi toga umjesto u (s)vezi s tim, ili obzirom na umJesto s obzz­
rom na. Norma je tolerantna prema čestoj govornoj konstrukciji za
+ infinitiv (to je za smijati se, jabuka dobra za jesti), koja se dosad
smatrala utjecajem njemačkoga, talijanskoga, grčkoga, a koju je l.
Pranjković23 konačno objasnio kao vrstu arhaičnoga (p�tvr��nog�
od XII. stoljeća) hrvatskoga perifrastičnog su pina. PranJkovic, koJI
se bavi hrvatskom skladnjom,24 vidi potrebu za posebnim istraži-
21
B. Kry:an-Stanojević: Od bl�du do innowacji, u: Procesy innowacyjne w j�zykach slowi­
afskich, ur. z. Rudnik-Karwatowa, Warszawa, 2003., str. 98.
22 Ibidem, str. 98.
23 1. Pranjković: Hrvatska jezična norma i sintaktičke inačice, u: Jezična norma i varijeteti,
ur. L. Badurina i drugi, Zagreb-Rijeka, 1998., str. 447.-456.
24 1. Pranjković: Hrvatska skladnja, Zagreb, 1993., str. 40.-45.; idem: Sintaktičku ustrojstvo,
u: Hrvatski jezik . .. , str. 1 19.-131.
334 HRVATI l NJI HOV JEZI K
vanjima sintaktičkih varijanata i donošenja ispravnih normativnih
odluka pri izboru jedne od njih.
Ti problemi u suvremenome hrvatskom jeziku za posljedicu
imaju veliku razliku između propisane norme koju sugeriraju gra­
matičari standardolozi i njezina praktična ostvaraja u jezičnome
uzusu.25
Danas se o izboru norme u hrvatskom jeziku odlučuje s pomo­
ću sistem skoga kriterija, kriterija književne tradicije i nacionalnoga
kriterija. Gramatički sustav i tradicija odlučili su kako će se normi­
rati usporedni nastavci u Gen. pl. ž. roda, tj. na prvo se mjesto stav­
lja -i zajedno s nepostojanim a u osnovi, s obzirom na najprozirniju
građu i potvrde u pisanoj baštini (sestra - sestara, kao i sestra), na
drugome je mjestu i bez proširene osnove (žena - žena), a na tre­
ćem ž u malome broju imenica koje završavaju na suglasničku sku­
pinu nerazdvojenu nepostojanim a (katedra - katedržuz katedara ­
katedra). Slična načela određuju već spomenutu distribuciju enkli­
tike ju. Nacionalni je kriterij primijenjen pri utvrđivanju hijerarhije
suglasničkih nastavaka u Instr. sg. ž. roda, gdje se savjetuj e da je
bolji nastavak -i (riječi, mladosti), iako i sustav(< psl. -bjp) i tradicija
prednost daju nastavku -ju /- 'u (riječju, mladošću).26 S obzirom na
činjenicu da se on više koristi u srpskome jeziku, zbog razlikovno­
sti mu se u hrvatskome daje drugo mjesto, iako je to bolji nastavak
jer se u sustavu27 ne stvaraju homonimični oblici. U tradiciji je taj
nastavak bio drugačije potvrđen u iliraca (Tkalčević, Mažuranić),
kao i u vukovaca. Naime, postojala su oba nastavka, ali je čestot­
nost -ju bila veća. Tomo Maretić, poput Vuka, najprije je preporu­
čivao -ju, a -i samo u slučaju kad su uz instrumental dolazili drugi
jasni atributi (tzv. vezani instrumental) koji su otklanjali homoni-
·
·Obradu te pojave s brojnim primjerima vidi u: B. Oczkowa: Obecnosć normy w swiado­
mosci uiytkownik6w j�zyka, czyli jak m6wiq Chorwaci, u: W poszukiwaniu nowego kano­
nu ... , str. 85.-95.
·.
Usp. VII. poglavlje.
··
Detaljno o toj temi S. Ham: Jezik zagrebačke filološke škole ... , str. 73.-80.; S. Težak:
Instrumenta/jednine u imenica vrste i, >>Jezik«, 37, l, Zagreb, 1989., str. 33.-39.
I X. POGLAVLJE: »Pitamo li se kakva je budućnost hrvatskog jezi ka?« 335
miju i nejasnoću u komunikaciji (npr. s velikom lubavi, s tom stva­
ri). Suvremeni jezični uzus pokazuje da su oba nastavka u uporabi
naizmjenično (-ju l -i).
Za kodificiranje Instr. sg. ž. roda Sanda Ham formulira postulat
koji je aktualan za sva dosadašnja djelovanja oko norme suvreme­
noga hrvatskoga jezika: «ne treba se odricati dobroga morfološkog
rješenja jer je ono nazočno i u srpskom; s obzirom da su oba jezika
građena na štokavskom temelju, naravno je da imaju zajedničkih
sustavnih smjernica, a ako te sustavne smjernice u hrvatskom po­
dupire i tradicija, tada ne treba odustajati od dobroga hrvatskoga
oblika samo zato što isti oblik postoji i u srpskom«.28
Nacionalni kriterij posebice se primjenjuje u kodificiranju su­
vremenoga leksika i pravopisa. O problemima potonjega i nadalje
treba raspravljati s obzirom na činjenicu da njegova stabilizacija
nije dovršena. Slično je s leksikom i naglasnim sustavom u kojima
h
. .
29
vlada »prava anar IJa«.
Danas društvo ima pravo na izbor jednoga od dvaju pravopisa;
riječ je o Hrvatskom pravopisu trojice autora te Pravopisnom pri­
ručniku Anića i Silića. U školstvu je, prema odluci Ministarstva pro­
svjete i športa, obvezatan pravopis Babića-Finke-Moguša iz 1996.
godine. Osim toga, otvoren je natječaj za udžbenik iz školskoga pra­
vopisa koji treba riješiti posebno Pravopisno povjerenstvo. Sljedeća
izdanja pravopisnih pravila pokazuju da se ona razvijaju prema
sve većoj morfologizaciji. Glavno fonološko načelo hrvatskoga
pravopisa ne dovodi se u pitanje i, kako to naglašavaju hrvatski
jezikoslovci, odgovara prozirnosti hrvatskoga fonološkoga susta­
va. Morfološka odstupanja, osim toga što se pozivaju na tradiciju,
imaju po mišljenju autora zadaću olakšati razumijevanje pisanoga
teksta, napose u slučaju rijetko rabljenih riječi ili stručnoga naziv­
lja. Današnji hrvatski pravopis može se dakle okarakterizirati kao
fonološki s morfološkim elementima.
·
· S. Ham, op. cit., str. 80.
29 A. Kovačec, glas u raspravi, u: Norme i normiranje . . . , str. 330.
336 HRVATI l NJIHOV JEZIK
Od dvaju dosada postojećih pravopisa koji se, treba reći, znat­
no razlikuju, 30 veću ulogu ima Hrvatski pravo p is trojice autora, i to
z�og važnosti koju je imao od 1971. godine, kao i zato što je uveden
u skolsku uporabu. Pravila pisanja u njemu ostvaruju pohrvaćiva­
nje dosadašnje pravopisne norme više nego u Anićevu i Silićevu
pravopisu, pa ćemo na primjeru Hrvatskoga pravo pisa trojice autora
predstaviti smjernice reforme u tome području.
Izdanje Hrvatskoga pravopisa iz 1996. godine »zbog brojnih ne­
logičnosti, čudnih kompromisa, nedosljednosti i površnosti nije do­
bro primljeno u hrvatskoj javnosti«. 31
Posljednje popravljena izdanje (2000.) i dalje izaziva rasprave i
pobuđuje protivljenja dijela intelektualaca i j avnoga mnijenja. Na­
čela pisanja u njemu fonološkog su karaktera s tradicionalnim mor­
fološkim načinom pisanja pojedinih leksema tipa: gradski, pisat ću,
podčiniti. Raspravlja se o sljedećim sličnim inovacijama. u posljed­
njem se izdanju otklonila mogućnost dotadašnjih kritiziranih us­
porednih zapisa, neki su od njih ostavljeni kao iznimke, ali i dalje se
r�s��avl�a o t;ima glavnim izmjenama: pisanje t, d ispred e; pisanje
nJeCI s rJe/re 1 odvojeno pisanje ne ću.
Prva je inovacija pisanje riječi koje završavaju na -tac, -dac (u ci­
jeloj paradigmi), -tak, -dak (u Nom., V ok., Dat., Instr. i Lok. pl.), -tka
(Dat. i Lok. sg.), gdje se, umjesto staroga fonološkog pravopisa us­
klađenoga s izgovorom, radi boljega razumijevanja pisane tvorbene
osnove, tj. kako primjećuje L. Badurina, iz semantičkih razloga,32
uvodi morfološki zapis (mladac, mladca, mladci). Dosadašnje je fo­
nološko pisanje, prema mišljenju autora, bilo dvoznačna jer su riječi
mlaci, leci mogli označavati i Nom. pl. rij eči mlatac i mladac, kao i
riječi �etak i ledac. Zajednički oblik Nom. s g. te riječi imaju zbog fo­
netskih procesa (alternacija a : e, redukcija t, d ispred e). Morfološki
pravopis zapisom: mlatci, mladci, letci, ledci uklanja dvoznačnost.
30
.
Razl
.
ike obuhvaćaju npr. pisanje riječi tipa zadaci, riječi u kojima postoji tzv. pokriveno
J pisanJe stramh vlastitih imena, kratica itd.
31 I p 'k - •
+ ran] OV1L` O novom izdanju >>Londonca«, u: idem: Jezikoslovna sporena Zagreb 1997
str. 59.

.,
32
L. Badurina: Kratka osnova hrvatskoga pravopisanja . . . , str. 52.
IX. POGLAVLJE: »Pitamo li se kakva je budućnost hrvatskog jezika?« 337
Podsjetimo da je morfološki zapis takvih riječi primjenjivao (do­
duše nedosljedno) Ivan Broz. Dragutin Boranić već je predlagao
fonološki pravopis.
Posljednje izdanje pravopisa ostavlja tradicionalni način pisanja
samo u riječima otac (oca, ocu . . . ), sudac (suca, sucu . . . ), svetac (sveca,
svecu . . . ) zbog njihove velike čestotnosti. Ostale se rieči pišu morfo­
loški, npr. zadatak - zadatci, zadatcima; otpadak - otpadci, otp�d­
cima· zagonetka - zagonetci. To načelo odnosi se i na izvedemce,
npr. »ladčev (od mladac), mlatčev (od mlatac), gudčev (od gudac).
u predzadnjem izdanju, koje i dalje obvez�je u škola�a,
.
dopušt�­
no je dvostruko pisanje tih riječi ako su vece od dvoslo
.
zmh. I d�lJe
učenici imaju dakle pravo izabrati hoće li pisati zadatcz, zadatczma
ili zadaci, zadacima.
Promijenjeno je i dosadašnje pisanje riječi s tzv. pokrivenim ili
nečistim r. Pravopisni je problem povezan s fonološko-morfološkim
jer se radi o riječima sa odsječcima: suglasnik + r +je (refleks p�l.
e) u kojima je došlo do redukcije j, npr. vrijeme, ali vreme�a ( < �rJe­
mena), brijeg, ali bregovi (< brjegovi). Još ih je iBroz zapisivao, tako
nedosljedno, sa skupinom rje.
Pokazalo se da su oblici s re mlađi od riječi s rje koje su zapisane
još u prvih dubrovačkih pisaca pa sve do XX. stolj eća,
.
a što je još
važnije, i dalje ih dio Hrvata tako izgovara. Izbor samo Jednoga od
dvaju usporednih oblika re/rje u razdoblju nastanka sr?sko-hrv�t­
skoga nesumnjivo je bio motiviran slaganjem s ekavsklm, srpskim
izgovorom tih oblika.
Posljednje izdanje Pravopisa uređuje njihov zapis, iako ne do
kraja. Samo četiri riječi i njihovi derivati sačuvali su star�
.
za�i
.
s s re:
vrijeme - vremena, vremenit; privriediti - privred�; upotrl�bltz -¸o­
treba; naprijed - napredan. Paralelni zapis s re/rJe navodi se u sest
riječi (brijeg - bregovi/brjegovi, briest, drien, triezan
:
�riema�i,
.
tri­
jebiti), a u ostalima je obvezatno pisanje s rje: pogrjeska,
.
str]elzca,
grješnica . . . . I taj ispravak dotadašnjega pravopisnoga zapisa rađen
je u cilju desrbizacije hrvatskoga pravopisa.
Sljedeću izmjenu čini rastavljeno pisanje nije�ne č�stice ��- s
enklitičkim oblikom pomoćnoga glagola hteti, t] . ne cu, ne ces . . . ,
338 HRVATI l NJI HOV JEZI K
što j �uvedeno i�jezikoslovnih razloga kako bi se ujednačilo pisanje
part1kule uz taJ glagol s njezinim pisanjem uz ostale glagole, npr.
ne znam, ne pišem, ali i iz političkih razloga, kako priznaje i sam
suautor, 33 jer je sastavljeno pisanje neću silom nametnula srpska
s�rana 1929. i 1960. godine u Novosadskom pravopisu, što je pro­
tivno hrvatskoj pravopisnoj tradiciji prema kojoj se čestica pisala
odvoj
.
eno. Anićev i S ilićev pravopis ostaje pri pisanju neću zajedno.
Tn. glav�e izmjene koje smo opisali u dosadašnjoj pravopisnoj
normi znace povratak tradiciji i pozivanje na nacionalni kriterij te
predstavljaju razlikovno obilježje hrvatskoga pravopisa u odnosu
prema srpskom jeziku. One sežu još i dublje, revidiraju fonološko­
�or��loški sustav hrvatskoga jezika povratkom na stari način pisa­
nJa, Cime se status norme daje riječima tipa pogrješka. Dopuštanje
usporednih zapisa, odnosno iznimaka, donekle još uvijek destabili­
zira hrvatski pravopis čija bi načela trebala biti jedinstvena. Kao što
je poznato, u drugim je jezicima pravopisna norma obično norma
koja je najujednačenija i najkodificiranija.
Prvo p is katkada ulazi i u područje leksika, npr. u slučaju rije­
��s�ort (posuđene iz engleskog jezika preko njemačkoga), zami­
J enJene u šport, športski, što je dobilo potvrdu i u nazivu državne
�nstit��ij
.
e: Ministarstvo prosvjete i športa. Njemačka verzija bliža
J e stariJOJ generaciji Hrvata, za razliku od mladeži koja je navikla
na engleski oblik te riječi. Oblik šport prije je odbačen iz političkih
razloga, kao kroatizam.
Refo�ma pravopisa, koja uvelike narušava dosadašnje navike,
p�buđuJ e žive reakcije javnoga mišljenja. O tome svjedoče naslo­
Vl u svakidašnjem tisku, npr. Rat pravo pisa. Nova hrvatska jezična
paranoja (tjednik »Globus« od 2. II. 2001. , članak Marka Grčića u
kojemu se komentiraju zadnja izdanja dvaju pravopisa).
Novomu pravopisu predbacuje se formuliranje pravopisnih na­
cela prema staroj tradiciji. O razmjerima rasprave, a istodobno i o
njezinu emocionalnom i ne uvijek meritornom karakteru, svj edoči
¯¯¯¯¯

S. Babić: Pravopisna rješenja treba birati prema razlozima >>Jezik<< 48 2 Zagreb 2001
str. 55.-60.
' '
_ . ,
IX. POGLAVLJE: »Pitamo l i se kakva je budućnost hrvatskog jezi ka?« 339
komentirana bibliografija članaka o tom problemu, 34 što se poja­
vila samo godine 2000. i 2001., a ima čak 174 jedinice, iako njezini
autori priznaju da su mogli izostaviti neke članke iz lokalnih novi­
na manjih središta. Autori te bibliografije nazvane Pravopisni rat
klasificiraju publikacije s obzirom na njihov sadržaj kao: l. iskaze
samih autora ili njihove članke; 2. iskaze izdavača; 3. objektivne
(malobrojne) novinarske komentare utemeljene na činjenicama ka­
ko bi se čitatelji upoznali s pravim stanjem pravopisne reforme; 4.
senzacionalne članke bez činjenica (najbrojniji), s jedinim ciljem
da privuku pozornost čitatelja; 5. politikantske članke usmjerene
na porast stranačke i nacionalne netolerancije (usmjerene protiv
izdanja Hrvatskoga pravopisa, protiv njegovih autora, napose pro­
tiv S. Babića).
Upozorava se i na opasnost od hiperispravnosti koje bi morfološ­
ki tip pravopisa mogao izazvati u društvu naviklom na načelo »pi­
ši kako govoriš, čitaj kako je napisano«. Već se na radiju i televiziji
čuje hiperispravan izgovor zadatci (umjesto zadaci) ili čak pisatću
(umjesto pisaću).
Danas »Hrvati pišu po receptu: malo Anić-Silića, malo Babić­
-Finka-Moguša«. 35
Pristaše Anićeva i Silić eva Pravo pisa naglašavaju njegovu prak­
tičnu stranu, tolerantnost, nearhaiziranost, bliskost govornomu je­
ziku - što je na neki način nostalgija za starim srpsko-hrvatskim
pravopisom. Protivnici ga nazivaju vjernim nastavkom novosad­
skoga pravopisa. 36
Nepostojanje ujednačene pravopisne norme navelo je u veljači
2004. godine Maticu hrvatsku da okupi stručnjake za izradu novih
i, nadajmo se, konačnih, a uz to i društveno prihvatljivih općih na­
čela hrvatskoga pravopisa.
34 S. Babić, S. Ham: Pravopisni rat. Komentirana bibliografija publicističkih članaka o hr­
vatskom pravopisu objavlenih u 2000. i 2001. godini, >>Jezik<< 51, Zagreb, 2004., str. 93. -115. ,
130.-153.; (suautorica N. Bašić) str. 181.-191.; >>Jezik<< 52, Zagreb, 2005. , str. 22. -30; 61. -65; 103. ­
-109. ; 139.-148.
35 M. Jurišić, citat je naslov njezina članka iz »ečernjeg lista<< od 19. III. 2001.
36 S. Ham: Pravopisna morfo(no}loška i leksička zbrka, >>Jezik<< 48, Zagreb, 2001., str. 61.-74;
96.-98.
340 HRVATI l NJI HOV JEZI K
i

..aš.,..-|..¬-|...:..-,....,..-.|.-...š.--..¬-..a.,...
.a. ....-

,....,..-,|,...ač-...r..,---......,.a.-.¬-.,., -
...,............+.:..-...a...-...-,..,-.:..¬,---a...a.š
-,-,.a..�.�ž-.,.ie, .., -a-...aa,.,.,.|e, .a.,..|.¬ie. u .,-
......¬,-..,....aaa,.,.|e a...ie, ....:..je. ..........,
�..:.,.a.�:.č-.¬a.,-.a..:.č-.|-..-,...č..,.a.,..-.:..:.,, -
..,....,.|.�:.

.
va..u...:.a...,-¬-.:....-,...,-a-.č.-..,
�..|...:..-,-...---..¬-r..,...u...:..t...,-a-...aa,.,.
l ...:..,.,

�.e ..,.....,a...je. s:.,.,...-,-a.....ž-.,.ie --
.a,.....-,.|..a.:...-.¬..,....a..,-.|.--:...:|.-...š...
,

....,..-.,..|.,...,..t.-¬o...t..a......ć..š-,-,a:.,...
.�.:.¬-·,.-a.:...,.,ać.,..t.-¬-.,..¬,-.apijemo mlijeko, a
.., -¬a.a,.-¬...,..a.t,-..,-č.:.....ž--..a....aa...,...
..¬,...,-:.....ž-...a.a,.a.....ž-.pi-je-mo mle-ko. a......ć
a¬,

-.:.,...-,.ie aa.a,.¬..ač.,a,.-a..ž-a. ,..|ie ,-...:...,..
.t.,a.-|.-....,.|e S je .......,a,-,-..č-a,,...,-.-a,.:...-..::-
�--¬�,a�a,-

..-.¬-a�.....ž-a.-.......,aaa,.,.e -,.a,.-..
,. a.t..,...-,-aa,.,.e ...ije a.a.:..a|...:...,., -.....¬.:..
�ar�džićevšt�no
.
m, ,.-ž.:..¬..t.....,- |-...,.:...a..đ--,.:...-
.�¬,---,.....,a.-.,-:-.:..a...,a|...:...,.,....,...,-..-
a.,..|ie ..t..a.......¬-...a.t.,a(1877. - 1893.). a..,-a.-a--
a,���.�..

......,-¬-xou.š:.¬a,.--..¬a...a:.-:.¬.a.,-
,.a:....,...a.k...t..-..,-š..:.,,..t.-¬.Vijeće za normu hr­
vatskogajezika ...,.....,-a,....-.a1998. ,.a.--.-.-:a¬-đa
..-,...:.¬...-,.ž-.-...¬...a.:a.-,...¬.u..¬..-,.|...|......
:....-..aa,..-t-.¬-a.a.:.a·v.,--..-.a20. v1999. ,.a.--
,.�-...

...¬Jezik na križu. ··saa..-....a.-.-ć.-.¬.,.-a,-.,.
....,..:...-|..¬-...a-ć.a-,.,..š-š:-:--......:.x.,..š...-,-
37 U D B
.

sp. npr.
·
rozov1c: Refleks starohrvatskoga dugogjata u hrvatskome slovopisu, >>Jezik<< 46, l, Zagreb, 1998., str. 1. -4.
38 Izbor n�slova svjedoč
.
i o poziciji pravopisnih problema u Hrvatskoj. M. D<browska­ -Partyka u c�anku
.
Pzsmo Jako znak toisamosci ... , objašnjava ga ovako: >>Ovaj naslov nepo­ s�edn? asocira na J�dn�
.
od os�ovnih simboličkih predodžaba koja određuje hrvatski iden- titet, t). na metafonzaCIJU naciOnalne poviJ
·
esti kao križnoga puta
'
« (str 179 ) R
·
· d
. . '
·
. . asprava J e IZ �na
.
kao po��bna bibliografska jedinica: Jezik na križu 1 Križ na jeziku. Rasprava Upra- vopzsmm pravzlzma, sv. I., ur. J. Hekman, Matica hrvatska, Zagreb, MMV.
I X. POGLAVLJE: »Pitamo l i se kakva je budućnost hrvatskog jezika?« 341
--..¬..-....¬.:-..,..-.:..š...t.,-,-..--,..¬,-----,....
..,..-.a-....,--:...,...-.a-a..-.--,..¬--..:..,at..-|..¬.
........a,-..č-.|.....-...r.a.,-ć....-a.:......,..,.|e
,aa,.,.....:..,.,.¬.a|...:...¬-,-...a-.,aa.,a:..a...,a.....
.aa,...,-.:.,..:.,........č.:.,..|.,....,-š--,. ie, ye, iye, ije, je.
x...đ--.,-.,.:.-t...,.-...-.¬..:..ž...-,-¬,-..--.|...:
...|.-.....--¬.,a...ž.:....:.,.,-..)-¬..|.--¬...a.|:.-,
zt.,:.,..--...-.č.-t..,..¬.,...-...--¬.ž-a:..a.:.,.,-
aaažt--...¬.|...:...,.,-.........č.:.,.-a.:...,.-z..-ć.-a
ač--...a.....ž-...,-čmlieko .-.a..,-,-:.....ž-.(mli-je-ko), .
,-a-....ž.-sviet - a.....ž.-(svi-jet). k..:.....-,-.,...:.č..,.a
:-..:,.-a..ž---.-|..¬-.....č.-,--...a.,a,-,...,a:,.-a..ž...
Jezično povjerenstvo Matice hrvatske 1992. ,.a.--.....a,a.a,...
..,ać-.-.:.:a..,-.at....-r.......:..a-a.a...¬:.--a:.a--¬.
-.,-a-.,..-.-.:.--.,..,a¬--:...,.t.¬.,...,...a.:...¬,--a
..a.š-,-,.,...-,.ie -je. o...a.,-,..:a..:-.-|..¬-.:,,...-,-
ie -je ,..¬.,--..a,..¬,-..¬.a...,.,,..¬.:...o..,a:.-s.,až··
s..,.....:.,,..t.-¬.:...,..a.až...-.|..Š....ć.·..a-ć.|.
..:...|.--:.č...|.-. ..,.,.-a..žać.:...đ-...a.....-,..,-.:....č
-.,.:.-,-¬a¡-¬-.,-ć..--...:..ž...-,a|...:...,.|.-...š..,.
.a.:.....-,.-a..ž-.-aa....-,-.,.....,-ć : č .3 : j (d: dž) -...
¬.a..|.--¬.č .3 (d) ,-..-ć.-.u...:..--a.a,---..,.....
o-.¬.:..a.:.-t...t...:.ije ...:...:.je :-a.-.:.-...,..|-¬r
.....,.:...-.,..-.-:-....¬.,...-.,r. r.-a..ž-.-...,..,-.:
,....,.....,.t..-:-¬-.,..-.a...,-a-.¬|.-...š..¬...:-..,a
s:.-a..a......a.....¬..,a.-.-.,...-:-.-....-.,..-.,....a
,.,--.,.-..¬...- ,-¬.-.....s.a.š-,..-|...:....-....-.....a
.:.-,a,.-,...a.o.....,..,-..-,.a....ć.-,.:..a....-..-.¬.
a.¬.ć.¬|...:...¬..,-č.¬..,..-t..-a,..-.¬...,-.a,.-:.,,-
.--.,.-ća..t.....,a.:, aš....:.a.,...a.a.ž..-.,.a¬.-..:....,..
..,...z...,-..--.....,-a,...-.¬,.......a.,-ustaško. o.-..
39 D. Raguž: Praktična hrvatska gramatika, Medicinska naklada, Zagreb, 1997.
40 I. Škarić: Kakav pravopis (izmedu fonetike i fonologie), >>Govor« XVIII., Zagreb, 2002., l,
str. 1. -31. ; članak je pisan pravopisom koji predlaže autor.
342 HRVATI l NJI HOV JEZI K
se umjesto srpskih riječi: kapetan, četa, major oficir rezervni oficir
štab, kasarna, baterija rabe stare hrvatske: satnik, satnija, bojnik,
časnik, pričuvni časnik, stožer vojarna, hitnica ili donedavni arha­
izam pukovnija. Vraćaju se neologizmi i Šulekove posuđenice, npr.
skladnja (dosadašnja sintaksa), zemljovid (geografska karta), slov­
nica (gramatika) itd.
Jezični purizam vidi se ne samo u čišćenju jezika od srbizama
na čije se mjesto vraćaju hrvatske riječi41 nego i u negativnom od­
nosu prema velikom broju angloamerikanizama koji sada preplav­
ljuju jezik.
Obnova staroga leksika koji je iz prethodnoga razdoblja prešao
u tzv. pasivni leksički fond, ponovno se uvodi u hrvatski jezik - u
njegov aktivni sloj. To su, prije svega, opće riječi, npr. djelatnik, duž­
nosnik, glede, sveza, brzojav, glazba, ljekarna, tisak, tijek, tvrtka,
tisuća, nazočan, ozračje, postaja, promidžba, prosvjed, skladatel,
sustav, uludba, veleposlanstvo . . . , a dijelom i specijalistički rječnik,
npr. već spomenuta vojna terminologija.42 Mnoge od tih riječi na­
stale su kao rezultat negativnoga odnosa purista prema stranim
posuđenicama, kao npr. brzojav, glazba, ljekara, ozračje, tisak, su­
stav, veleposlanstvo umjesto internacionalizama koji su bili u upo­
rabi u srpsko-hrvatskome: telegram, muzika, apoteka, atmosfer,
štampa, sistem, ambasada. Posebnu podskupinu predstavljaju hi­
storizmi izdvojeni iz arhaizama, kao leksemi koji su nekada prešli
u pasivni fond zbog izvan jezičnih razloga, a danas zbog društveno­
-političkih uvjeta ponovno bivaju uvedene u rječnik, npr. domovni­
ca, kotar županija, kuna, poduzeće - tj. riječi koje se u srpsko-hr­
vatskome nisu rabile ili su imale status varijante.
I dalje je aktualno nastojanje da se tvore domaće riječi umjesto
posuđivanja stranih kako bi se zadovoljile potrebe za novim lek­
sikom, napose u sklopu stručnoga nazivlja, npr. informatičkoga:
rčunalo ¯ prije: kompjutor, putovnica - pasoš, zrakoplov - avion,
¹
·
Posebna istraživanja te pojave prikazuje M. Czerwirski, op. cit.
¹M. Samardžija: Leksikologija hrvatskoga jezika, Zagreb, 1995., str. s:. idem: Leksik u:
Hrvatski jezik ... , op. cit., str. 149.
I X. POGLAVLJE: »Pitamo li se kakva je budućnost hrvatskog jezika?« 343
zračna luka - aerodrom, jedrila - surfboard, svemiroplov - space
shuttle, pisač - printer poslovnjak - biznismen, premosnica - bypass,
preradak - remake, mamutnjak -jumbo jet. Takvi su neologizmi
često predmet jezičnih viceva koji ismijavaju hrvatski leksički puri­
zam. Mnogo se prijedloga nije prihvatilo u jeziku, kao npr. limunika
predložena umjesto grejpa ili suosnik umjesto koaksialni kabel, a
kompjutor se čuje češće nego računalo.
Takvo se nastojanje prepoznaje i u rječniku Mate Šimundića
Rječnik suvišnih tuđica u hrvatskome jeziku (Zagreb, 1994.) u koje­
mu autor navodi po njegovu mišljenju nepotrebne internacionaliz­
me u hrvatskome jeziku jer za svaki od njih postoji mnogo domaćih,
hrvatskih ekvivalenata, npr. abdikacija je u hrvatskome: odricanje,
odreka, odricanje od prijestola, odstup, povlačenje, uklanjanje; apso­
lutan je: potpun, bezuvjetan, odsječan, neovisan, savršen, usavršen;
amnestija znači: opraštanje, oproštaj, pomilovanje, opraštanje ka­
zne, milost, pomiloštenje; amputirati se može reći: odrezati, otpiliti,
odsjeći, odcijepiti, ukloniti, odtrgnuti.
Suprotno purističkoj koncepciji čistoga štokavskog leksika, djelo­
vala je u hrvatskome jeziku tradicija tronarječnoga prožimanja rije­
či sa štokavskim standardom, zahvaljujući čemu se u njemu nalaze
i čakavizmi, npr. klesar spužva i kajkavizmi: kukac, črčkati, huškač,
huškati, podrobno, pospan, prah, tjedan.
Posebnu ulogu imaju čakavske i kajkavske riječi u jeziku lijepe
književnosti, gdje kao dijalektizmi imaju određene stilističke funk­
cije, npr. često citirani kajkavski ogenj (štokavski oganj, vatra) u ro­
manu M. Krleže Povratak Filipa Latinovicza: Ogenj - ta star za­
boravljena riječ probudila je u Filipu jak osjećaj panonske podloge.
Aktivno djelovanje hrvatskih standardologa u normiranju lek­
sika, napose u revitalizaciji staroga, pasivnoga leksičkoga fonda,
otvara niz problema teoretske naravi koje valja riješiti, npr.:
1. Kakav je ili kakav bi trebao biti odnos dosad rabljenih riječi
prema novim, revitaliziranim riječima ili neologizmima - bi li
one morale tvoriti sinonimne parove ili bi prve trebale prijeći
u pasivni leksički fond, npr. : budžet - proračun, ambasador -
344 HRVATI l NJI HOV JEZI K
veleposlanik, opozicia - oporba, sistem - sustav, nivo - rzina,
štab - stožer?
2. Može li se u administrativnom jeziku propisati uporaba riječi:
pismohrna, ustroj, privitak umjesto dosadašnjih: arhiv, orga­
nizacija, prilog?
3. Jesu li jezikoslovni termini: slovnica, skladnja, glasoslovle, obli­
koslovlje još arhaizmi ili su sinonim dosadašnjih: gramatika,
sintaksa, fonetika, morfologia, slično kao dugo rabljeni sino­
nimni parnjaci: lingvistika -jezikoslovlje?
4. Jesu li riječi različitoga forman ta, npr.: izrda - izrdba, obrda
- obrdba ravnopravni sinonimi ili koju od njih tvorbena-lek­
sička norma preporučuj e kao bolju?43
Praktičnoj primjeni i širenju promjena u dosadašnjoj leksičkoj nor­
mi sigurno bi pomogao rječnik hrvatskoga jezika. Donedavna je
postojao samo Rječnik hrvatskoga jezika Vladimira Anića (izdanja
Zagreb, 1991. , 1998., 2000. i Veliki Anić 2003.), koji je doživio kriti­
ke zbog uvođenja srpskih riječi okvalificiranih kao kolokvijalizmi
te kao ekspresivne i knjiške riječL4 Nadu budi Rječnik hrvatskoga
jezika objavljen 2000. godine (urednika Jure Šonje) koji su dobro
prihvatili i kroatisti i jezični korisnici. Ti potonji, godinama pod
utjecajem masovnih općila, odakle nisu dobili veliku jezičnu kom­
petenciju za rabljenje ispravnih oblika tipičnih za hrvatski stan­
dard, mogli bi se koristiti jezičnim savj etnicima ili razlikovnim
rječnicima kojih se u posljednjih deset godina na tržištu poj avilo
više od dvadeset. Prvih pet45 ipak nije dobilo pozitivnu ocjenu - ili
43 Te probleme otvara i postavlja gore navedena pitanja B. Tafra, op. cit., str. 260.-261., a
neke od njih detaljno obrađuje S. Rittgasser: Mijene u leksiku hrvatskoga jezika, >>Jezik« 50,
l, Zagreb, 2003., str. 6.-14.
44 N. Bašić: Jezična politika kao razgradnja hrvatskih jezičnih norma, >>Jezik<< 52, 1, Zagreb,
2005., str. 7.-21 . Bibliografja ima bogatu i uglavnom kritičku literaturu o rječniku.
45 M. Krmpotić.Jezični priručnik, Hrvatska rdio-televizija, Zagreb, 1992.; G. Linke: Mali je­
zični priručnik, Zagreb, 1992.; I. B. Šamija: Razlikovnica hrvatskoga i srpskoga jezika, Zagreb,
1992.; S. Pavuna: Govorimo li ispravno hrvatski? (mali razlikovni rječnik), Zagreb, 1993.; F.
Tanocki: Hrvatska rieč. Jezični priručnik, Osijek, 1994. Većina objavljenih savjetnika detalj­
no obrađuje i analizira M. Czerwirski, op. cit., str. 109.-130.
IX. POGLAVLJE: nPitamo li se kakva je budućnost hrvatskog jezi ka?« 345
zbog jakih purističkih tendencija (Tanocki, Šamija), ili zbog nepra­
vilnih kvalifikacija jezičnih obilježja, odnosno označivanja riječi
kao srpskih ili hrvatskih (Krmpotić, Linke), ili pak zbog osuđivanja
i izbacivanja ispravnih hrvatskih riječi iz jezika (Pavuna). Najveći
savj etnik napravila je skupina autora (E. Barić i drugi) pod nazi­
vom Hrvatski jezični savjetnik (Zagreb, 1999.) u kojemu se na više
od 1600 stranica nalazi oko 80 tisuća natuknica. To monumental­
no izdanje u purističkome duhu uređuje ne samo leksičku, nego
i pravopisnu, naglasnu i gramatičku normu suvremenoga hrvat­
skoga j e zika.
Zbog netočnih informacija koje daju savj etnici hrvatskoga jezika
različite vrste i kvalitete posljednjih su godina izbačeni iz standard­
noga jezika srbizmi koji to nisu bili i koji se ponovno moraju vra­
titi u standard. To su npr.: izvještaj (predlagano je izvješće), radnik
(predlaže se djelatnik). Do takvih je jezičnih djelovanja došlo zbog
nedovoljno istražene uporabe pojedinih leksema u obama jezici­
ma. Pojavili su se i visoko ocijenjeni savjetnici, važni za oblikova­
nje budućega pravilnog hrvatskog jezika. To su prije svega knjige S.
Težaka, ali i drugih autora.46
Sve to pokazuje zamršenost problematike povezane s normira­
njem suvremenoga hrvatskog leksika te potrebu daljnjega rada na
njemu.
Velike se promjene događaju i u akcentologiji hrvatskoga govor­
nog jezika koja zahtijeva pomirbu uzusne norme s klasičnom pre­
skriptivnom normom. Potonja opisuje prozodij ski sustav kao če­
tveronaglasni (kratki i dugi uzlazni te kratki i dugi silazni), odre­
đuje distribuciju naglasaka koja se svodi na sljedeća načela: u riječi
može biti naglašen samo jedan slog (iznimke: superlativ i složeni­
ce), u j ednosložnim riječima mogu stajati samo silazni naglasci,
u dvosložnima moguća su sva četiri naglaska na prvome slogu, u
višesložnim riječima u središnjem slogu mogu biti samo uzlazni
46 s. Težak: Hrvatski naš svagda(š)nji, Zagreb, 1991. ; idem: Hrvatski naš (ne)podobni,
Zagreb, 2004.; T. Kuljiš: Jezik naš hrvatski ovdje i sada, Dubrovnik, 1994.; J. Bubalo: Hrvatska
jezična zrnca, Mostar, 1999.
346 HRVATI l NJI HOV JEZIK
naglasci (osim na posljednjem slogu), dugi slogovi mogu doći samo
iza naglaska. Te propisane zasade naglasaka nikada se praktično
nisu ostvarivale u govornome hrvatskom jeziku.
Odstupanja od netom opisane norme47 pojavljuju se u silaznim
naglascima nakon prvoga sloga (memorija umjesto memorija) ili
na posljednjem slogu - osobito u posuđenicama (Jonem umjesto
fonem, hotl umjesto hOtel). Vidljive su i promjene mjesta uzlaznih
naglaska za jedan slog prema naprijed i skraćivanje duljine nena­
glašenoga sloga (istoljubivošću umjesto istoljubivišću). Obvezatno
pomicanje silaznih naglasaka na prijedlog u prijedložnim izričaji­
ma danas je u hrvatskome standardu stilski obilježeno (na suncu
umjesto na suncu). U govornome jeziku prijedlozi na tome mjestu
nisu naglašeni. Može se uz to spomenuti i gubitak razlikovanja krat­
kosilaznoga i kratkouzlaznoga naglaska. Neke promjene imaju lo­
kalni48 karakter, npr. tendencija d ulj enja kratkih naglasaka tipična
za Zagrepčane (ne valja, kod kuće umjesto ne valja, kod kuće, tj.
standardnoga ne valja, kod kuće). Standardna norma nalazi se da­
nas pod velikim utjecajem regionalnih norma.49
Hrvatski jezikoslovci prema tim pojavama zauzimaju tri razli­
čita stajališta: l. tradicionalno - uvoditi što manje promjena prema
obvezujućoj novštokavskoj normi; 2. reformatorsko - promijeniti
prozodijsku normu prema zapadnoštokavskim govorima; 3. »revo­
lucionarno« - u usporedbi s dvama prethodnima - predlaže se pri­
hvaćanje uzusnih obilježja koja već postoje u gradskim govorima,
napose u zagrebačkome.
¹¯ N
.
a t
_
em
.
elju �· Samardžija: Normy i najnowsze zmiany w j�zyku chorwackim, u: J�zyki
slowzanskte dus . . . , str. 32.-33., ovdje je i literatura o predmetu.
¹· N. Pintarić: Utjecaj hrvatskih dijalekata na opći jezik, u: J�zyki mniejszosci i j�zyki regio­
nalne, ur. E. Wroclawska, J. Zieniukowa, Warszawa, 2003., str. 451.-462.
¹· U Hrvatskoj ima nekoliko regionalnih središta čiji regiolekti imaju specifične, posebne
crt�, napose n� pod
.
ručj
.
u fonologije, leksika i akcentuacije. Najveću ulogu igra zagrebački
regwlekt sa susJedmm SJeverozapadnim (kajkavskim) dijalektima, a osim toga tu su i Rijeka
(kvarnerska regija i Istra), Split i Dubrovnik (dalmatinska regija) te Osijek i Vukovar (slavon­
ska regija). _D �eziku Zagreba vidi A. Šojat: O zagrebačkom kajkavskom govoru, >>Rasprave
Zavoda za Jezik<< 4-5, Zagreb, 1979., str. 125. -134. ; A. Šojat, V. Barac-Grum, I. Kalinski, M.
Lončarić, V. Zečević: Zagrebački kaj. Govor grada i prigradskih naselja, Zagreb, 1998.
IX. POGLAVLJE: »Pitamo l i se kakva je budućnost hrvatskog jezika?« 347
Unatoč tvrdnja o stabilnosti hrvatske norme, pred hrvatskim
standardom još uvijek stoji podosta konkretnih zadaća u njezinu
stabiliziranju, posebice u pravopisu, leksiku i akcentuaciji.
U znanstvenim krugovima nema suglasnosti o mnogim predlo­
ženim rješenjima. Jedan od teoretskih problema koji izaziva i danas
žive rasprave jest pitanje standardizacijskoga uzora. Tradicionalno
je za Hrvate takav uzor bila lijepa književnost, u skladu sa starom
zasadom »Piši kao što dobri pisci pišu«. Danas se nudi utemeljenost
norme na svim vrstama i stilovima pisanoga jezika, npr. znanstve­
nome, publicističkome, uredskome stilu, kao i na svakodnevnome
govornom jeziku koji J. Silić50 naziva govornim stilom standardno­
ga jezika.
Neki vide i potrebu za osnivanj em znanstvene institucije koja
bi bila odgovorna za sudbinu jezika. Norma hrvatskoga jezika koja
se u posljednjem desetljeću nesumnjivo provodila puristički, a ne
liberalno, protjecala je pod geslom revizije dosadašnje norme kako
bi se ona brzo desrbizirala, a time i vratila na staru, tradicionalnu
hrvatsku normu. Danas se problemu normiranja u znanstvenim
krugovima prilazi s manje emocija i s više meritornih stavova nego
prije deset godina.51 Može se reći daj e u svesku Hrvatskijezi02 re­
prezentativno predstavljena suvremena norma hrvatskoga jezika,
s iscrpnim prikazom najnovijih tendencija.
Normiranje hrvatskoga jezika nakon 1991. godine u duhu kraj ­
njega nacionalnog purizma i vraćanja tradiciji postaje polazište za
ocjenjivanje53 jezične politike u Hrvatskoj koja nije oslobođena od
nacionalističkih parola za ostvarivanje državno-kulturno-nacio­
nalnoga unitarizma, tj. ostvarivanja gesla: jedna država -jedan na­
rod - jedan jezik, a ovo posljednje rezultira kultiviranjem izvorno­
sti, tradicionalnosti i elitizma.54 Treba ipak priznati da je to u odre-
50 J. Silić, riječ u raspravi, u: Norme i normiranje . . . , op. cit., str. 327.
51 M. Samardžija: Jezikoslovni razgovori ... , str. 79.
52 Hrvatski jezik, op. cit.
53 Tako to vidi W. Lubas: Najnowsza sytuacja j�zyk6w ... , str. 121.
54 Kao primjer pravilno ga jezika koji vrši ulogu jezičnoga uzora u skladu s jezičnom poli­
tikom, W. Lu bas navodi lik F. Tuđmana čiji jezik, po Babićevu mišljenju, reprezentira na-
348 HRVATI l NJIHOV JEZI K
đenom stupnju rezultat »reakcije« na posljednju srpsko-hrvatsku
fazu u povijesti hrvatskoga jezika.
S kroatističkoga gledišta poseban je problem provođenje dugo­
trajne standardizacijske politike. Pozornost se obraća uvođenju ši­
roko shvaćene savjetodavne uloge u jeziku (na radiju i televiziji,
posebnim časopisima, u dnevnome tisku), a u tome prije svega su­
djeluje škola i utječe jezik kojim su pisani udžbenici. Učenje hrvat­
skoga j ezika, koje za sada ima dosta manjkavosti, zasigurno je je­
dan od najvažnijih čimbenika u oblikovanju buduće jezične kulture
društvenih slojeva. Uporaba jezika u skladu s obvezujućom nor­
mom opće je prihvaćena definicija jezične kulture.55 Hrvatski jezik
unatoč svega primjer je jezika u kojemu se danas ispravno jezično
izražavanje temelji prije svega na nacionalnom kriteriju.
U hrvatskome društvu, koje je veoma zainteresirano za proble­
me materinskoga jezika, vidljiva je određena nestrpljivost i zamor
zbog broja i kvalitete provođenih reforma (npr. pravopisnih, lek­
sičkih). Možemo se zato složiti s tvrdnjom da je »U pučkoj hrvat­
skoj jezičnoj svijesti srpsko sve što je prirodno, a hrvatsko sve što
je stilizirano, artificijelno, često i karikaturalno«. 56 Takva je ocjena
rezultat razlika između srpskoga i hrvatskoga, kao i među njihovim
normama. Srpski standard, nastao u procesu jednokratne reforme
tek polovicom XIX. stoljeća, utemeljen na jednome narodnom dija­
lektu, ima znatno manje naddijalektnih apstrakcija od hrvatskoga
standarda. Hrvatski jezik, naglasimo još jednom, koji se razvija još
od XVI. stoljeća na načelima postupnoga, evolucijskoga uvođenja
cional�i s
.
�j�r
.
razvoja hrvatskoga jezika. U povijesti su, kako kaže Babić, postojali još i
europelstickl (mternacionalistički) smjer koji reprezentira M. Krleža, zatim unitaristički
- za vrijem
·
e
·
postoj�nja srpsko-hrvatskoga i partijsko-frazerski, odnosno partijski novoga­
vor (S. Bab1c: Nekolzko napomena o jeziku Franje Tuđmana, u: idem: Hrvatski jučer i danas,
Zagreb, 1995., str. 195.-200.).
55 N
,
db v a srecu, o acen je projekt pravnoga rješavanja ispravnoga korištenja jezika. Naime,
1�95. j
v
edan od sabornika prijavio je projekt zakona o hrvatskome jeziku i projekt osniva­
nJa drz�vnoga ureda za hrvatski jezik. Bilo je i prijedloga o izmjenama Kaznenoga zakona
Republike Hrvatske kako bi se moglo sudski kažnjavati za uporabu stranih riječi (srbiza­
ma). Hrvati nisu prihvatili te prijedloge sjećajući se lošeg iskustva s takvim institucijama
(Hrvatski državni ured za jezik) u vrijeme NDH.
56 M G v " ' R « rc1c: at pravopisa. Nova hrvatska jezična paranoja, >>GlobuS<<, Zagreb, 2. II. 2001.
IX. POGLAVLJE: »Pitamo li se kakva je budućnost hrvatskog jezika?« 349
elemenata iz nekoliko dijalekata, u procesu prepletanja raznorod­
nih normativnih strategija (književni jezik utemeljen na jednom di­
jalektu ili miješani jezici), postigao je znatno viši stupanj apstrakcije
i sada ga se, kako smo već rekli, ne može povezivati ni s jednim kon­
kretnim hrvatskim dijalektom. Prema jezičnom osjećaju prosječno­
ga govornika hrvatski jezik može u usporedbi sa srpskim izgledati
umjetan, a sasvim sigurno dalek od narodnog jezika.
Hrvatska se norma nalazi u razdoblju modifikacije dosad ob­
vezujućih pravila. Ona se razvija (napose pravopisna i leksička) u
smjeru prijašnje narodne tradicije, što joj pridaje konzervativni, pa
na neki način i arhaični karakter. Poziva se na prošlost i vraća jezi­
ku ono što je u njemu bilo izvorno, hrvatsko i narodno. Zbog takva
konzervativnog i obrambenog karaktera koji slabo uzima u obzir
svršene činjenice ili one koje se događaju u hrvatskome govornom
jeziku, postoje velike razlike između službeno propisanoga j ezika
(tj. između njegove preskriptivne norme) i jezičnoga uzusa.
Č
ini se
da je to jedan od glavnih problema suvremene hrvatske standar­
dologije. Upravo razdvojba između norme i uzusa utječe na nega­
tivnu ocjenu hrvatskoga standardnog jezika koju postavljaju sami
njegovi govornici.
Status hrvatskoga jezika u drugoj Jugoslaviji stvorio je posebnu
društvenu situaciju koju Josip Pavičić, filolog i novinar, naziva »Ču­
varskim kompleksom«. Autor ovako opisuje tu pojavu:
........-........-.č.,............+.--.-......-...+..·-·..,...
..-·š..š..-.-.,...,......,..·--...,·......,.-.·,.............
-........-.č.,.........·....-.,.·..-.,.........·....-.,.·..-
.-.č.,.......-·..,..-.
s...,·,·.......,.-..-.........-..-..........-.......-·..
...-.....,.,·........-.-.,...,·š.·-.,.-.,.,.ć·-.,.ž..·,....·,.
....-.-....-..+,.-....-..·..-..·..,·č.s.,·.., ·č..-....-·+.
,·-,.-..,·...-..,·-,....-...,-..·- -..·-....+..,.,·.....-.
...-·š..,·.......č.-,.·-........č..,...,·+-.-,·....-. .·...·
...č-....-·đ.,·....-.č·..·....-.č-·,.,..· .·ć,·,.-.,,..,·..,·č.
..-·+.,·,·.....,.-.·...ž·-.....-.,.....-........ž-·-.,..š..
ć·-s·..š..ć·-.-·..,·.......ž-·-.-.,·..-,....-..-,...-s.,-..,.
,·,..-,·....ž-·-......-.-....-.......,.,·....-......,.,·+.,.
,.....č..-.....·,...
350 HRVATI l NJI HOV JEZI K
Sve ovisi isključivo o govorniku. On to zna i na to pazi, oprezan je kao
zec: govori i intenzivno misli da ne pogriješi. Ljubi u panici od kastra­
cije. Strah od gubitka vlastitog jezika, a s njim i od gubitka nacionalnog
identiteta, baca ga u nesigurnost, a nesigurnost ga vodi u pogrešku, po­
greška pojačava nesigurnost, nesigurnost stvara uvjete za pogreške . . .
Sretnete li čovjeka koji pravi neprirodne stanke među riječima, koji se
neprestano ispravlja, dopunjava, koji stalno objašnjava riječi koje izgo­
vara, i koji je uvijek malo iznenađen završetkom svojih rečenica (svaka
j e rečenica za njega put u nepoznato!), budite sigurni da pred sobom
imate tipičan primjerak govornika hrvatskoga jezika. 57 / ••./ Govornik
hrvatskoga jezika govori i stražari. On zna (možda i ne zna, ali se drži
kao da zna) da njegov jezik ne čuva nitko drugi osim njega i da je sto­
ga sudbina njegova jezika isključivo u njegovim rukama. U njegove je
gene ugrađen oprez (strah od jezične kastracije) i sumnjičavost prema
svemu što bi se sa strane htjelo uplesti u njegov odnos prema čuvan oj
dragocjenosti - jeziku. I kad mu na jezik dođe riječ iz bliskoga, ali dru­
goga jezika, on mora reagirati grimasom, grčem, stankom, otporom i,
dakako, svojom, j edino ispravnom riječi. 58
Nesigurnost, kolebanje, ispravljanje svojih riječi danas je raširena
pojava u hrvatskih govornika. Uzrok su tomu protekla pola stoljeća
te provođena leksička reforma nakon :++:godine.
Kroatizacija norme koja se danas vrši u hrvatskome jeziku rađa
pitanje kakva će biti nj egova budućost i kakav će biti odnos prema
srpskome jeziku. Pristaše brze desrbizacije, koja po njihovu shva­
ćanju vraća hrvatskome jeziku njegov identitet, nadaju se da će se
»za nekoliko generacija« pojaviti između hrvatskoga i srpskoga po­
treba međujezičnoga prevođenja. 59
57 J. Pavičić: Ispod jezika. Komentari o jeziku i Hrvatima, Zagreb, 2001., str. 19.-20.
58 Ibidem, str. 21 .-22.
59 T k S
»
a o npr. govo IM. alzmann-Celan: Jezik-identitet naroda, u: Drugi hrvatski slavistički
kongres, Zbornik radova I, Zagreb, 2001., str. 609.-615.
X. POGLAVLJE
Hrvatski jezi k i nacional ni identitet
Jezik je zaprvo istinska domovina.
Wilhelm von Humboldt
Nema jednoznačne, jednostavne ovisnosti između jezika i nacionalnog
identiteta. Poznati su i brojni primjeri jezika kojima govore dva ili više
naroda ili etničkih skupina. Dovoljno je pogledati samo njemački kojim
se koriste Nijemci, Austrijanci, Švicarci, ali i Lužički Srbi. I engleskim je­
zikom govori nekoliko naroda: engleski, američki, kanadski, australski i
novozelandski. Srpsko-hrvatskim jezikom govore dva naroda koji su ne­
davno vodili među sobom krvavi rat, što izrazito pokazuje da jezična za­
jednica definitivno ne određuje osjećaj nacionalne pripadnosti. Čak iz­
gleda da kulturne razlike dovode do razlikovanja dvaju jezika: srpskoga
i hrvatskoga.1
s obzirom na specifičnu jugoslavensku društveno-političku situ­
aciju u kojoj su se dva naroda služila jezikom čiju se jedinstvenost,
napose u drugoj polovici XX. stoljeća, dovodilo u pitanje i negiralo,
ne dopuštajući da se ostvari državna zamisao stvaranja jugoslaven­
ske nacije i jezika, jezik i svi problemi povezani s njim u Hrvatskoj
su dobili posebno, čak i presudno značenje, a sam jezik postao je
posebno naglašenim kriterijem za označivanje hrvatskoga naci-
onalnog identiteta.
Suvremeno mjesto i značenje hrvatskoga jezika u nacionalnom
identitetu nije upitno, ali se postavlja pitanje od kada i u koj em
stupnju je taj jezik u prošlosti vršio svoju funkciju. Odgovor je po­
vezan s nastankom hrvatskoga naroda i stvaranjem osjećaja svje-
M. Kunirski: ffzyk a toisarosć narodowa. Aspekty filozoficzne i socjologiczne, Q¦ /fZyk a
toisarosć narodowa: Slavica . . . , str. 7.-18.
352 HRVATI l NJIHOV JEZI K
sne pripadnosti njemu. Stvaranje hrvatskoga naroda jedan je od
naj�amršeniji
.
h procesa u europskome kontekstu.2 Joanna Rapacka
uspješno otknva specifiku njegovih povijesnih uvjetovanosti ističu­
ći on
.
e
.
tradic�e u hrvatskom razdoblju prije preporoda koje su mo­
gle biti temelJem za izgradnju moderne koncepcije naroda i države.
·...�.-.·,..,.

,·natio croatica - -.......,.·-·-...š..-...+.-,·,.
..+�.....,..,·.-.,...-.-......-.+..,.,·,.ž-.....·-...·.-..
-·�,·+-...·-·+.ž..-·...+...,·...·ć.,·..-.·,..,.-......··.-.č.·
+....·.�.,·

.,�·,...�,·ć·,.��..,·.-.,.-.......,....,·.....·...-,.
�.-.·,..,.-

, ·.-...,..-··.-..·,..-..·,.,·+-.....-.-.,·-.,....
,...U ..·....-.·�..,·-...�.�,...-....-.,.ć..+,.....-.,...-,·
.......,�...+.....-·đ....--·...·-.-.U ,...-...č.,.+.......
,.·-.....·.·..-··...,·..-·+......··....-.,·....-...,·.+..,.-
+.......,....-·-.....·ć·-,....,·..-.+.....

Hr�atski narodni preporod odabire koncepciju koja »razvodnjava«
POJam hrvatstva jer u njoj »Hrvata nema«, zamijenjeni su južnosla­
venskim »ilirskim narodom«, kao što se i njihovo izvorno ime jezi­
�a hr

a�skoga promijenilo u ilirski jezik. Izbor te koncepcije imao
Je svoje Izvore, kako navodi Rapacka, »u problemima pronalaženja
formule koja bi ujedinila različite hrvatske regije, u neodređenosti
etničkih granica te u potrebi integracije velike srpske manjine«.4
Određenje naroda i njegove nacionalne svijesti ostaju i dalje pro­
blemima oko kojih se vode rasprave. U XIX. stoljeću u definicijama
naroda na prvom je mjestu među činiteljima oko kojih se formirao
nared bio j�zik.� U sl,�dećim for�ulacijama dolazi do prevrjedno­
vanJ�u �anst zaJedmckoga podriJetla roda i teritorija i upravo takvo
shvacanJe naroda postoji danas u hrvatskoj tradiciji.
Dru?ačije definicije naglašavaju da se narodi u povij esti nisu
stvarah samo prema osjećaju etničke, jezične, kulturne, običajne
200�
·
Hroch: Male narody Europy. Perspektywa historyczna, prijevod G. Panko, Wroclaw,

J. �apacka: Spory o ksztalt tradycji chorwackiej. Wok6l chorwackiego panteonu, u: eadem
Godzma Herder ... , str. 64.
'
4 Ibidem, str. 64.
5 A. Furdal: l(zyk i narod a prawa czlowieka, »Biuletyn Polskiego Towarzystwa
J'zykoznawczego« 47-48, Krakow, I992., str. 25.-26.
X. POGLAVLJE: Hrvatski jezi k i naci onalni identitet 353
ili vjerske pripadnosti, nego više djelovanjem države ili vladajućih
elita. Tu se naglašava zajednica državljana dotične države, kao npr.
u Francuskoj. Obično se smatra da se o narodu može govoriti tek od
XVIII. stoljeća. Prije osjećaja nacionalnoga identiteta posvjedočen
je osjećaj etničkoga identiteta koji znači »svijest o vlastitom konti­
nuitetu, stalnosti i povezanosti kao uvjerenje o svojoj nepromijene­
nosti u svijetu koji se mijenja«.6 Osnovni pokazatelji etničkoga iden­
titeta jesu: »jezik, kulturno nasljeđe, tradicija i povij esna legenda,
stvarno ili izmišljeno zajedničko podrijetlo«? Na sličan način et­
nički identitet određuje Jadranka Grbić koja smatra da osim objek­
tivnih sadržaja koji stvaraju kulturno- društveni model sa široko
shvaćenom kulturom, vjerom, povijesti, jezikom, životnim prosto­
rom, identitet u sebi čuva i subjektivne sadržaje kao što je osjećaj
pripadnosti i lojalnosti. Etnički identitet »sadrži u sebi pokazatelje
zajedničkog i istoga (,mi
'
) te pokazatelje različitoga (,oni
'
)«. 8 Jezik
i identitet međusobno se preklapaju. Odnos prema jeziku ne odre­
đuje se samo njegovom uporabom nego i njegovim vrjednovanjem,
na što ćemo se poslije još vratiti. lako s gledišta kulturne antropo­
logije u istraživanjima jezika i etničnosti, ili jezika i kulture, kako
opaža autorica, nije moguće stvoriti jedinstveni model, jezik ostaje
»i sredstvo i simbol zajedništva / .. ./, on je izrazito kulturno obilježje
i strukturni dio identiteta«. 9
Jeziku kao označitelju hrvatskoga nacionalnog identiteta pridaje
se danas veliko značenje. Među brojnim radovima koji se bave tom
tematikom reprezentativnom smatramo knjigu Eduarda Kalea,Io
kulturologa i povjesničara civilizacije. Gledišta koje je on opisao

J. Kozielecki: Psychologiczna teoria samowiedzy, II. izdanje, Warszawa, I986., str. 325.
Navedeno prema: M. D<browska-Partyka: Zagadnienie toisamosci a konfliktjugoslowi­
anski, u: Wsp6lczeini Slowianie wobec wlasnych tradycji i mit6w, ur. M. Bobrownicka, L.
Suchanek, F. Ziejka, Krakow, I997., str. 61.-76.
·
M. D<browska-Partyka, op. cit., str. 73.
· J. Grbić: jezik i govor kao komponente pripadnosti zajednici (ogled o jeziku i identitetu), u:
Etničnost, nacija, identitet: Hrvatska i Europa, ur. R.
Č
ičak-Chand, J. Kum pes, Zagreb, I998.,
str. I82.
· Ibidem, str. I88.
10
E. Kale: Hrvatski kulturni i politički identitet, Osijek-Zagreb-Split, I999.
354 HRVATI l NJIHOV JEZI K
utemeljena su na stereotipima utkanima u tradiciju koji su danas
općeprisutni u svijesti hrvatskoga društva. Hrvatski identitet gradi
se, po autorovu mišljenju, s pomoću povijesnih činjenica u koje se
ubraja i teorija o iranskoj etnogenezi koja potvrđuje da su »Hrvati
već na iranskom prostoru bili samosvojni, predstavljali kulturni i
politički povij esni subjekt«.U Sljedeći su elementi prema Kaleovu
mišljenju j ezik, duhovna posebnost i načela društvenoga i politič­
koga funkcioniranja zajedno s institucijama. U poglavlju Svetost je­
zika autor kaže:
·..·-.- jezik -..-.,·.-..,·ž,·,..·--....-·.·......·,..-+..-·..,
-...+. ,·...,·-·..-..,·+.-,...,.ć·,...,ć.,-...·+....-·,.,·
...·+.....-·+.,ž...,·-,..,...-.....,.-,..,..·--....U -,·-.,·
.+.....-,·..-.....š.·..·,.ž...,·-,........-,.U -,·-..·........
.........+.-..-·......-·...-...... .·-·.,.,..·--........,.-,..
,..·--....
Takva patetična i vrlo emotivna ocjena uloge j ezika proteže se u
autorovoj interpretaciji na cijelo razdoblje pismenosti. Kale u nje­
mu poistovjećuje jezik i narod, od početaka njegove povijesti. Takvo
stajalište koje iskorištava jezik kao ideologem u konstruiranju mo­
dela nacionalnoga identiteta bilo j e prisutno u svim ideologijama
nacionalističkoga tipa još od XIX. stoljeća.
Sljedeći element nacionalnoga identiteta kod Kale a je svijest o
kulturnoj posebnosti koja se jasno manifestira u specifičnome kato­
ličkom slavenskom obredu, tj. u glagoljaštvu. Po njemu su se Hrvati
razlikovali od Europe u koju su se ubrajali te od slavenskoga svijeta
iz kojega j e ovaj obred potekao, ali se u njemu nije očuvao. Treći ele­
ment identiteta čine načela društvenoga života i političke institucije
u obliku statuta, povelja i pravnih akata.
Hrvate kao članove kulturne zajednice obilježavale su osim toga
i određene duhovne vrijednosti, napose: rodoljublje, žrtva s kul­
tom križa i njegovo nošenje na povijesnome križnom putu naroda,
ljubav prema majci domovini, spremnost na pomoć i pravednost.
11
i|i+e¬, .:. 24.
1
2 r|.+e¬, .:: Sl.
X. POGLAVLJE: Hrvatski jezik i naci onalni identitet 355
Svetost jezika i njegovo prvo mjesto na popisu kriterija za iden ti

tet u Kaleovu opisu,13 odnos prema materinskome jeziku i njegovoJ
simboličkoj funkciji koju on ima kao nacionalni jezik, zahtijeva da
se ta pojava razmotri u povijesnom aspektu.
. .
Dubravko škiljan14 postavlja pitanje o vremenu kada hrvatski Je­
zik postaj e ideologemom te vrjednuje neke općeprihvaćene pogled�
0 tome, uglavnom polemizirajući s Kaleovom tvrdnjom da posto)l
trajna i nepromijenjena hrvatska jezična tradicija.
. .
Društvene funkcije jezika ne analiziraju se iz perspektrve J e­
zičnoga sustava, dakle i z strukturalističkoga jezikoslovlj a koje ko­
munikacijsku funkciju jeziku pripisuje kao glavnu, a ist�dobn�z�­
nemaruje problematiku njegova funkcioniranja u drustvu koJe J e
uvjetovano nizom sociolingvističkih pojava.
. « .
škiljan razmatra funkcioniranje jezika u okviru tnJU zaJ edm­
ca: jezične, komunikacijske i nacionalne. U prvoj gla�n�ulogu u
procesu komunikacije imaju samo jezični, tj. gramatrck1 �l��en­
ti. Jezična zajednica postoji među članovima koji komumcuaJU u
njezinu okviru, ali najvažniji je za nju odnos prema određe�ome
jeziku/idiomu i simbolička vrijednost koju jezik ima za svoJ e ��­
vornike. U nacionalnoj zajednici jezik ima simboličku ulogu, she­
nu kao nacionalna zastava ili grb. Nacionalna zajednica može biti i
zajednica etničkoga ili političkoga tipa te obuhvaćati npr. različite
etnike/nacije u okviru jedne države.
Blizak je takvu shvaćanju pojma jezične zajednice, međ
.
�o
_
sta­
lim, treći kriterij u KatičićevoF5 klasifikaciji jezika: genetski I tip o-
1
3 D.
Š
i.|j.: ,:e+|.ca,e .a:c:a |:c,:e i.i:c,:.i.ie ,c,:,ešie . :j.|c.�
.a�,ei:..:a .eiei
ci,a, ,c:c.c a.i,ei :..:.:,e|e i::e:,:e:.ci,e, . ,:ije ..ez. :.�|.š... +. je :c ..i.: c+:eđe:e
i+ec|c,.,e icj. ,:c¬.če :.i.. :., .ia,:c,. |:..:.ic, .+e::.:e:.

1
4 D.
š
i.|,.: Govor nacije . . . . ..+. i :ece::ija r mc|.. /fzyk

arod

w

jako wypad

oU:� pro­
ces6w narodotw6rczych (reinterpretacja relacji jfzyk a narod w UJfCZU Dubravka Skllja

a),
··s:a+i. : r.|c|c,i. rc|.i.e, . sicw....i.e,- 39, w.:.:.w., 2004., .:: 285

. -300. . H. r.:c.:ew·c:
Dubravko Škilan: Govor nacije. Jezik, nacija, Hrvati, cc|+e: ¬.:ie:o,, z.,:e|, 2002., .::
315., ·scc,c|.:,w..:,i. 18, i:.icw, 2004., .:: 199.-204.
¯ R. k.:ič.ć Identitet jezika, ·sa.:e¬e:. |.:,.i.:.i. 5-6, z.,:e|, 1972., .:: 5.-14. r:e:...i
a .+e¬ Novi jezikoslovni ogledi, z.,:e|, 1986., .:: 41.-64.
356 HRVATI l NJIHOV JEZIK
loški, vrijednosni vid jezičnoga identiteta koji se poziva na sudove o
jeziku što ih imaju njegovi korisnici. Katičić ih ovako opisuje:
·..-...,·....đ·.+.,·,·....,.+.-....,·..-......-·..-...,·+-....
+..·,.·-.-,·-..,.·+,·.,.,...,·ć.,.,.......,........đ.....
,·,........ž.-...-,·,...-........,.š.·-.-.-,·..--......,·.
-...,....+.+.-..-.,.-.ć..-...+-..-·,..,.+-.....-.-,·....
.·..+·.+·.,....+.-...-.··...,·+...·..,..,.,·..-·..-.....š..
,·......-·+...č.,.š..,·,..........-·+...č.,·-·,..,...-·š..
-....·.-·+..,·...,·+-....

·.,·...,·+-..-...+,·..č-.,..+·-...·..
Primjena toga aksiološkog kriterija, kako ga ocjenjuje Škiljan, daje
korisnicima mogućnost spoznavanja jezične stvarnosti koju perci­
piraju i u kojoj sudjeluju. Iz tih se obilježja iščitava i njegov način
shvaćanja jezične zajednice u kojoj najvažniju ulogu ima simbolič­
ka funkcija j ezika i vrijednost koju jezik ima za svoje govornike P
Jezična zajednica nije isto što i nacionalna, iako su suvremene
nacionalne zajednice zapravo isto što i jezične. Škiljan naznačuje
faze postanka nacionalnoga jezika, a to su: l . nastajanje pisanoga
oblika j ezika; 2. njegov gramatički opis; 3. ime jezika; 4. njegova
politizacija kroz teritorijaliziranost (vernakularizaciju), tj . jezično
zauzimanje određenoga područja koje se ne podudara uvijek s gra­
nicama države. U toj fazi jezik podliježe procesima normiranja koji
se odvijaju u dvije faze: u fazi predstandardizacije i u već instituci­
onaliziranoj fazi standardizacije.
Promatrajući odnose između jezične i nacionalne zajednice od
kojih je povijesno prva prethodila drugoj, Škiljan uvodi pojam kri­
terija i indikatora etničnosti, među koje se može postaviti jezik, što
omogućuje autoru pratiti slijed jezičnih problema u kontekstu na­
cionalnoga identiteta, drugim riječima - pokušati odrediti svezu
jezika i naroda.
Indikatori za Škiljana znače sustav promjenjivih obilježja s po­
moću kojih se razlikuju etničke zajednice, dok su kriteriji trajni i
prihvaćeni elementi u dotičnoj zajednici koji tvore njezin identitet

i|i+-¬, .::. 44.
xj-,o.i .a ,o.o::.c. |.|. :,:. .:-+:jo.j-io.:i ·|.:.:..:i- :..|ič.:- :.cio:.|:o.:. ioj.¬.
j- ..:.ž...:j- |.:i:.ii¬ j-:iio¬ +...|o o+:-đ-:. +:aš:.-:i ,:-.:.ž.
X. POGLAVLJE: Hrvatski jezi k i nacional ni identitet 357
(npr. zajedničko podrijetlo). Jezik kao indikator dakle igra ulogu
identifikatora dotične zajednice, dok ju kao kriterij stvara.
u ranome srednjem vijeku teško je odrediti u kojem je stupnju
jezik vršio simboličku funkciju za stvaranje identiteta, ali se sa si­
gurnošću moglo razlikovati slavensko stanovništvo od autohtonoga
romanskoga.18
,
Prvi čin ideologizacije jezika dogodio se kad se sv. Ciril u po reklo
autorstvo glagoljice i pripisalo ga »Hrvatu«, sv. Jeronimu, čime su
se Hrvati izdvojili od ostalih balkanskih Slavena. Pismo i zapis na
jeziku prvi su znaci njegova postojanja u komunikativ�oj funkciji
na nekome području. Postojanje triju pisama kao mediJa u komu­
nikaciji dovelo je do hijerarhizacije i funkcionalne specijalizacije
svih pisama. Glavnu i istovremeno simboličku funkciju preuzima
glagoljica/g isključivo hrvatsko pismo, rašireno u starohrvatsk�m
.
e
jeziku i izvan liturgije slavenskoga obreda na starohvatskome J ezi­
ku, što objašnjava njezino dugo zadržava�, iako je izgubil� komu­
nikacijsku »Snagu« i predala ju latinici.20 Skiljan upozorava 1 na gla

goljaše koji su se jedini u ono doba s latinašima bori�i za s�avens��
obred i smatrali jezik i pismo ideologemima svojega Identiteta koJI
se razlikovao unutar katoličke zajednice. Glagoljica je tako postala
važan element hrvatskoga identiteta. Pokušalo se također modifi­
cirati njezinu simboliku. Glagoljica je, naime, u trenutku kada se
slavensko podrijetlo Hrvata zanijekalo u korist iranskoga postala
nositeljem novih sadržaja i počela funkcionirati kao jedan od do­
kaza 0 iranskoj etnogenezi Hrvata.
Ć
irilica je unatoč ograničene
primjene Hrvate podsjećala na njihove slavenske korijene, dok j e
latinica bila legitimacijom za njihovu europsku pripadnost.
Sljedeći element nacionalnoga identiteta samo je ime jezika. 21
Od prve potvrde naziva hrvatski u Istarskom razvodu iz 1275. go-
· o
š
i.|j.:. o, c.:.. .:: 239.
· o.,. IV. ,o,|..|j- o ..¬|o|.čio¬ ::.č-:ja ,..¬. i o ć.:i|.ci a s:|. �.o ,o
·
i�..:-|ja :.
c.o:.|:o,. .+-::.:-:. .i+. M. o,|:ow.i.r.::,i. Pismo jako znak tozsamoscz . . .
20
o.
š
i.|j.:. o,. c.:.. .::. 242.
21
x.j..ž:.j. . |o,.:o +oia¬-::.:.:. |.:-:.:a:. o :o¬ ,:o||-¬a ..+:ž.:. j- a
.
i, o.:¸j.ć
¸
Kako su Hrvati nazivali svoj jezik, ·io|o- 1-2, z.,:-|, 1971 . , .:: 93.-1 18. ; a z-icaac.:
358 HRVATI l NJI HOV JEZI K
dine u povijesti ima mnogo termina kojima se naziva taj j ezik.
Problem tih brojnih naziva temelji se na činjenici da su nazivi je­
zika mijenjali tijekom povijesti svoj značenjski opseg, 22 često su se
rabili kao sinonimi, a njihov je izbor nerijetko bio ideološki mo­
tiviran. Do razdoblja narodnoga preporoda od domaćih je naziva
najčešći bio hrvatski (hrvacki, harvacki, hervacki, horvacki, rvaski,
rvacki, arvacki). Naziv hrvatski označavao je hrvatski utemeljen na
čakavskoj osnovici (M. Marulić, P. Zoranić), na štokavskoj dubro­
vačkoj osnovici (D. Zlatarić) i na štokavštini osamnaestostoljetne
Dalmacije (F. Grabovac - rvacki). Rabe ga i pisci »miješanoga jezi­
ka« iz kruga istarskih protestanata (A. Dalmatin, S. Konzul Istranin)
te iz ozalj skoga kruga (P. Zrinski, K. Zrinska, P. Ritter Vitezović). U
književnoj kajkavštini XVIII. i XIX. stoljeća (J. Mulih, J. Đurkovečki,
T. Mikloušić, I. Kristijanović) jezik nosi pridjev horvatski, Čime za­
mjenjuje prije rabljeni naziv slovenski.
Prvi je u drugoj skupini naziv slovenski koji u srednj ovjekovnoj
glagoljskoj pismenosti znači slavenski i izvodi se iz tradicije slaven­
skoga bogoslužja, dok su ikavski lik slovinski rabili često uspored­
no s oblikom hrvatski čakavski pisci sve do XVIII. stoljeća (npr. P.
Hektorović) te štokavski pisci (M. Vetranović, M. Divković, B. Kašić,
R. Đamanjić, J. Mikalja, I. Đurđević, A. Kačić Miošić, A. Kanižlić,
J. Stulli). Taj je naziv imao široki teritorijalni doseg: od Dalmacije
i Dubrovnika do Bosne i Slavonije. Njegov ekavski oblik slovenski
imao je uski značenjski opseg jer se ticao samo književne kajkavšti­
ne i to u razdoblju XVI. i XVII. stoljeća. Pojavio se još u I. Pergošića,
A. Vramca i J. Habdelića.
Treću skupinu nazivlja predstavlja pridjev ilirski ili ilirički, a u
prijevodu lingua Illyrica. Njegov je značenjski domet vrlo širok, od
Narodni naziv hrvatskog jezika tijekom hrvatske povijesti, >>Jezik<< 19, Zagreb, 1971. , str. l. ­
-18. , 38.-48. Pretisak u proširenom izdanju, u: S. Babić: Tisućljetni jezik naš hrvatski . . . , str.
l. -51; R. Katičić: >>Slovenski<< i »hrvatski<< kao zamjenjivi nazivi jezika hrvatske književnosti,
>>Jezik<< 36,4, Zagreb, 1989., str. 97.-109.; M. Kačić: Jezik i naziv njegov, u: idem: Hrvatski i
srpski. Zablude i krivotvorine, Zagreb, 1995., str. 69.-87.; D. Stolac: Nazivi hrvatskoga jezika
od prvih zapisa do danas, >>Filologija<< 27, Zagreb, 1996., str. 107.-121. na čiji se sintetski rad
uglavnom ovdje pozivam.
22
Iscrpne informacije postoje i u pojedinim poglavljima.
X. POGLAVLJE: Hrvatski jezik i naci onal ni identitet 359
općega određenja »hrvatskoga jezika« do svih konkretnih književ­
nih jezika koji su se pojavljivali u njegovoj povij esti, sve do najši­
rega značenja »jezici svih Južnih Slavena«. Najčešće dolazi u na­
slovu gramatika i rječnika: isusovaca (B. Kašić, A. Della Bella, A.
Jambrešić, J. Mikalja), franjevaca (T. Babić, L. Šitović, M. Katančić),
pavlina (I. Belostenec), a pojavljuj e se i u slavonskim gramatika­
ma (B. Tadijanović, M. A. Relković). Susrećemo ga i u književnim
djelima (F. Grabovac, A. Kanižlić). Takva široka uporaba toga na­
ziva rezultat je pogrješne teorije kojom su se etnički i jezično po­
istovjećivali davni Iliri sa Slavenima jer su jedni i drugi nastavali
zajednički teritorij - Balkanski poluotok. U vrijeme narodnog pre­
poroda ilirski dobiva nove ideološke sadržaje istiskujući pomalo
naziv hrvatski.
u lokalne nazive užega dometa ubrajaju se dalmatinski, bosan-
ski, slavonski. Dalmatinski je, kako je već rečeno, imao različite ko­
notacije, ovisno o piscu koji ga je rabio. Vrančić ga je praktično ilu­
strirao čakavskim materijalom u svojemu rječniku, iako su njegovi
teorijski pogledi imali širi doseg. Belostenec ga je poistovj ećivao s
južnohrvatskim čakavizmima i štokavizmima, a M. A. Relkov�ć s
Vrančićevom čakavštinom. Relković je rabio i naziv horvatskz za
kajkavštinu te slavonski za svoju ikavsku štokav�tinu. �osans�i
.
na­
lazimo u B. Kašića i J. Mikalje kojima je to oznacavalo stokavstmu.
Postojali su i oblici koji nisu imali status naziva, npr. domaći
(D. Ranjina), domači (1. Pergošić, M. Vrhovac), domovinski (P. R.
Vitezović), domorodni (A. Mihanović), materinski (B. Tadijanović),
narodni (I. Kukuljević Sakcinski23). U emocionalno vrjednujućem
obliku naš, naški (ezik) u nekih pisaca koji su rabili i neutralne na­
zive vidim simboličku vrij ednost koju je nj ima predstavljao jezik
jer su ga smatrali svojim i, kako se vidi, s njim su se identificirali,
iako to još nije bio opći jezik, nego i dalje »regionalan«. Tako shva­
ćen pojam materinskoga jezika iskristalizirao se u doba renesanse.
Vidljiv je u čakavaca i štokavaca, npr. u M. Marulića (daju stuma-
23
1. Kukuljević Sakcinski uporabio je taj termin 1847. u Saboru kad je zahtijevao uvođenje
hrvatskoga kao službenoga jezika umjesto latinskoga.
360 HRVATI l NJI HOV JEZI K
čim našimjazikom)/4 F. Vrančića (ludi našegajezika), H. Lucića
(Dubrovniče, časti našega jezika), D. Ranjine (prva svitlost našega
jezika), B. Kašića (odlučih ja pismo ovega Rituala ili Običajnika isto­
mačiti naški), J. Mikalje (knjige našega jezika) . . .
Neki su autori imali individualne nazive: horvatska-slavinski (J.
Đurkovečki), iliro-slavenski (A. Mihanović), te slavno-ilirički izgo­
vora bosanskoga (M. Katančić) ili Sclavonico-Croatice (M. Magda­
lenić). U stranim izvorima hrvatski nosi naziv slavo, sclavo, lingua
Sclavonica ili lingua Illyrica.
Osim širokoga značenj skoga opsega, postoji i drugi problem. Na­
ime, navedeni su nazivi često rabljeni kao sinonimi, što potvrđuje
npr. naizmjeničnost uporabe kod M. Vetranovića: hrvatski jezik uz
slovinski jezik; I. Tanclinger Zanotti koristi se nazivima: naš hrvat­
ski i slovinski jezik; P. R. Vitezović bilježi: hervatsku ali slovinsku rič;
F. Grabovac: jezik ilirički aliti rvacki; A. Kanižlić: ilirički iliti slovin­
ski jezik; J. Završnik ima: ilirički uz ilirinski jaz ik, slavenički i sla­
veninski jazik. Podsjetimo da je 1846. V. Babukić postao profesor
na Katedri za jezik hrvatsko-slavonski. Od polovice XIX. st. počinje
razdoblje složenih naziva, također i onih sa srpskim članom, što je
posljedica rada na procesu standardizacije u tom razdoblju.
Navedeni materijal, iako nije iscrpljen do kraja, predstavlja ne­
obično bogatu i zamršenu zemljopisnu kartu dosega naziva kojima
se označavalo »hrvatski jezik«. Izolekse na njoj uzajamno su se po­
krivale ili razilazile.
Nazivi ilirski koji je potjecao »izvana« te slovinski - zapravo do­
maći iako leksikaliziran, nemaju etničke konotacije, nego određuju
jezik jezične zajednice koja se njime služi u javnoj komunikaciji, u
sferi religije ili književnosti.25 Sinonimna uporaba naziva slovin­
ski i hrvatski te označavanje različitih idioma tim nazivima znat­
no otežava, napose u najstarijem razdoblju, identifikaciju jezika s
određenom etničkom skupinom za koju bi on trebao biti ideologe­
mom, odnosno kriterijem etničkoga identiteta. Nema sumnje da je
na probleme oko naziva jezika utjecala tadašnja politička situacija
· Primjeri prema: D. Stolac, op. cit.
25
D. Škiljan, op. cit., str. 243.
X. POGLAVLJE: Hrvatski jezik i nacionalni identitet 361
i regionalizam koji je proistekao iz nje. Određivanje trajnoga nazi­
va jezika jedan je od preduvjeta za njegovu standardizaciju. Kad
je riječ o hrvatskome jeziku, o tome možemo govoriti tek od druge
polovice XIX. stolj eća, kada u ilirskim gramatikama i rječnicima
dolazi do postupne zamjene naziva ilirski u hrvatski i kada on po-
staje pravno uređen.26
U hrvatskoj znanstvenoj literaturi (J. Bratulić, M. Kačić, D. Ški-
ljan i drugi) uvriježio se pogled o ranom i iznimnom poistovjećiva­
nju pojma jezik i narod, a dokaz je tomu često navođen slavni citat
popa Martinca: nalegoše najazik hrvacki. Rječnik JAZU bogato do­
kumentira takvu uporabu riječi jezik u značenju 'narod' već od XII.
do polovice XIX. stoljeća, također i u spomenicima srpskoga jezika.
Ta je tvrdnja ipak znanstveno provjerena te se dodatno značenje ri­
ječi jazik/ezik smatra kalkom iz staro slavenskoga koji vuče korijene
preko grčkoga i latinskoga prijevoda sve do Staroga zavjeta. Takvo je
značenje poznato i u brojnim drugim jezicima.27 Može se činiti da
se time ruši mit o vječnoj identifikaciji hrvatskoga naroda i jezika,
ali on je i dalje prisutan, kako se vidi iz riječi S. Težaka:
».,.č,.,....,......,.ć.-...+..,.,-.,.....-...+A ,......,.ć...
-,.,......-...+.-....,..-.č.,..--.........-....,-....+.+.-.
+.-.š-,.,...,....,.....č..-...-...-...,.......,...,.-,...,..-.-
....-.....-.,č.šć..-.,..đ.-.-.......,..ž.....·
Ipak, nema sumnje da su početci formiranja jezičnoga identiteta
povezani s djelovanjem glagoljaša i legendom o sv. Jeronimu.
Iako u XV. i XVI. stoljeću već sigurno postoji hrvatska etnička i
kulturna zajednica s određenim međuregionalnim dodirima, je­
zik, po škiljanovu mišljenju, ipak još nema funkcije simboličkoga
kriterija za pripadnost toj zajednici.
Početak XVII. stoljeća donosi gramatički i leksički opis (Kašić,
Vrančić), što označuje sljedeću fazu u oblikovanju nacionalno­
ga jezika. U tom razdoblju ideologizacija jezika i pridavanje jezi­
ku uloge ideologema nije bilo povezano s hrvatstvom, nego sa ši-
26
Više o tome vidi u B. Zelić-Bučan, op. cit., str. 42.-48.

·
Usp. I. poglavlje, bilješku 2.
28
S. Težak: Hrvatski naš (ne)podobni ... , str. 24.
362
HRVATI l NJI HOV JEZI K
rim južnoslavenskim jezičnim područjem. To potrđuju naprijed
navedena staj ališta29 V. Pribojevića, A. Komulovića, š. Budinića,
J. Križanića. I u Vrančića jezik je ideologem na dvjema razinama:
kao lingua slavo nica razlikuje se od ostalih četiriju europskih jezika
(latinskoga, talijanskoga, njemačkoga i mađarskoga), a kao idioma
Dalmaticum izdvaja se od ostalih slavenskih j ezika, dok njegovu
posebnost pokazuju obilježja poput čistoće i drevnosti. Povezanost
sa sv. Jeronimom i sv. Konstantinom čini od njega izvor slavenske
pismenosti. U poistovjećivanju Južnih Slavena i »dalmatinskoga
dijalekta« teško je vidjeti tragove zamišlj anja etničke zajednice.
»Južni su Slaveni prije svega ,zamišljena' jezična zajednica koja se
konstruira kao potencijalni simbolički i komunikacijski prostor.«30
Dakle, i Priboj ević i Vrančić stvaraju viziju naddijalektnoga jezika,
južnoslavenskoga, u kojemu nema mjesta hrvatskomu jeziku, iako
je konkretna Vrančićeva rječnička građa - hrvatska čakavština.
Taj se problem na sličan način pokazuje u djelu Mavra Orbinija
Il Regno degli Slavi (Krlevstvo Slavena) iz 1601. godine, čiji je cilj
bio predstavljanje slavenskoga svij eta zapadnomu svijetu. Pisac
prikazuje slavenski svijet hijerarhična: slavenski, južnoslavenski,
hrvatski i dubrovački. Jezični problemi tu se rijetko spominju iako
je autor uvjeren da starost jezika dokazuje starinu naroda. Zato u
Orbinija jezik ne vrši funkciju kriterija slavenstva, nego samo nje­
gova pokazatelja (indikatora). 31
Široko shvaćanje jezika pokazuje i P. Ritter Vitezović u Croatia
rediviva (1700.) u kojoj smješta Hrvatsku na teritorij davne Ilirije,
gdje je zajednički jezik za njezine stanovnike, ne samo Hrvate ne­
go i Srbe, slovenski ili ilirski j ezik. To djelo čini Vitezovića prete­
čom svih kasnijih ideja hrvatskoga ujedinjenja, ne samo u duhu
ilirizma nego i jugoslavizma i velikohrvatske ideologije. Njegov j e
rad bio zapravo politički program za Beč, čime su se trebale utvr­
diti nove granice Hrvatske nakon Karlovačkoga mira 1699. godine.
Unutar tih granica trebalo se naći i Kralj evstvo Hrvatske, Slavonije
29 Vidi V. poglavlje
30 D. Škiljan, op. cit., str. 252.
·
Ibidem, str. 255.-256.
X. POGLAVLJE: Hrvatski jezi k i nacionalni identitet
363
i Dalmacije koje bi tvorila Veliku Iliriju. U �redlož
.
en�
v
m� n�vo�
d
v
m modelu Vitezović se ipak ne poz1va na J eZlcm kntenJ,
rzavno
.
· 1
što prema škiljanu znači da jezična zajed���a koja J � po�toJa

2
u
ono doba nije još bila poistovjećivana s pohtlcko� zaJ e�mcom .
. . . .
Unatoč ranoj potvrdi hrvatskoga j ezika u knJ
.
lze��OJ funkCIJI �
započinjanja procesa standardizacije koji se ma�Je

vl�e vremensk�
podudarao sa standardizacijom drugih eur�p�kl� J eZ
.
l�a te �nato
.
c
posjedovanja zaleđa u obliku državne tradiCIJe l ��meke zaJedn�­
ce, tj. ispunjenosti svih uvjeta, taj j
.
ezičn� �
v
roces lilJe �oga� posti

gnuti fazu politizacije i preuzimanJa pohtlcke sfer� � Javn�J ko�u
nikaciji, u smislu postizanja status� sim�ol
.
a pohticke zaJedn
.
lce
:
Smetnja tomu nisu bili ni loši politicki U

J etl zbog str�ne vlasti, m
jezični regionalizam, pa ni, kako to kaže Sk�l�an,

uronJeno�t
.
hrva�­
skoga jezičnoga identiteta u južnoslavenski l o¸ce�lavenskl ld�ntl­
tet«. Faza politizacije u hrvatskom jeziku zapocela Je t� k �olovlcom
XIX. stoljeća, usporedno s djelatnošću Lj. �aja. PodsJetimo da tek
tada Hrvati odbacuju službeni latinski jezik. Uzrok takvo
.
mu st�­
nju Škiljan vidi u prijašnjim nedostat��ma politič
v
k� skupme koJ �
je djelovala u tom smjeru. Njezi� politlc�o-Ideoloskl progra� koJ

predstavlja, a zatim i ostvaruje, Ima vehku ulo�u
v
u �tv�ranJU na
cionalnoga jezika. Po njegovoj koncepciji, ne utJ�ce JeZI� na stva­
ranje nacionalne zajednice, nego to čini el�ta koJa u proJek� takve
zajednice uključuje problem jezika - pomocnoga or
.
uđa �a n
'
e¿ovo
ostvarivanje. Ona bira jezik/idiom, oko njega okuplJa pn�
.
tase l do­
vodi do njegova prihvaćanja te ga oblikuje u skladu sa sv�J lnp�gle­
dima. Povijesno rečeno, takva se skupina mogla k��stlt��ratl oko
Zrinskoga i Frankopana i njihove ozaljske koncepC1�e knJlzevnoga
jezika koja je ipak umrla zajedno sa svojim stvaraoc
.
lm� .
.
Mnogi autori naglašavaju paradoks da je »s�upma
.
lluac�« te­
orijski promicala širokosežnu j ezič�u ko�cepc�JU, a utjecala J � na
proces oblikovanja hrvatskoga jezicnoga Identiteta s os�varenJ�m
ilirske ideje koja se praktično svodila samo na djelovanJe u uskim
povijesnim granicama Hrvatske.
32 Ibidem, str. 257.
364 HRVATI l NJI HOV JEZIK
Druga polovica XIX. stoljeća razdoblje je konačnoga oblikova­
nja hrvatske nacionalne zajednice u današnjem značenju te riječi.
Nacionalni j ezik preuzima obilježja dotadašnje jezične zajednice
zajedno s povijesno učvršćenom simboličkom funkcijom. Nastanak
standardnoga jezika bila je ona posljednja karika koja će spojiti je­
zični i nacionalni identitet u jednu cjelinu. Upravo se jezik iz dota­
dašnjega indikator preoblikovao u kriteri nacionalnoga identiteta.
Kako smo već spomenuli, Herderovi i von Humboldtovi filozofski
pogledi povezali su pojam jezika s narodom. Škiljanova interpreta­
cija demitologizira ulogu jezika i njegov utjecaj na formiranje hrvat­
ske nacionalne svijesti. Može se pretpostaviti da su današnja gledi­
šta na tu temu među ostalim, i rezultat projekcije goleme uloge koju
jezik danas ima u svojemu funkcioniranju u povijesti.
Osim tih promišljanja o jeziku, »hrvatski problemi s izborom kri­
terija vlastitoga nacionalnog identiteta izražavali su se na komplici­
ran način, često naoko pun suprotnosti«.33 Joanna Rapacka veliku
ulogu u formiranju nacionalne samosvijesti pripisuje državno-po­
vijesnim pravima (naše pravice, star prava) Kraljevstva Hrvatske,
Slavonije i Dalmacije koja su svjedočila o kontinuitetu i integritetu
zemalja u Kraljevstvu.
Nacionalni kriterij u Srba temeljio se na drugim vrijednostima.
On se iskristalizirao u drugačijim kulturnim i povijesnim uvjeti­
ma. Nacionalna svijest Srba kao seljačkoga patrijarhalnog društ­
va formirala se preko srpske autokefalne Pravoslavne crkve koja
je njegovala vjeru i poštovanje prema državi i njezinim vladarima.
U XIX. stoljeću tim vrij ednostima Vuk dodaje štokavštinu - srpski
narodni jezik.34
Te se razlike u identitetu također koriste u sporovima između
Srba i Hrvata kao instrument i argument »nadmoći« jedne nacije
nad drugom. One zato utječu na način simboliziranja statusa i uza­
jamnoga odnosa obaju jezika. 35
33 J. Rapacka: Kulturowo-historyczne zaplecze konfliktu serbsko-chorwackiego, u: eadem:
Godzina Herdera . . . , str. 20.
34 Te probleme na nekoliko mjesta u svojoj knjizi obrađuje D. G il: Prawoslawie, historia,
narod. Miejsce kultury duchowej w serbskiej tradycji i wsp61czesnosci, Krakow, 2005.
35 Više o tome vidi u: B. Oczkowa: Zagadnienia sporne . . .
Xl . POGLAVLJE
I zvan norme
hrvatski regi onal ni jezici
V megli sem videl, videl sem v megli:
seh križneh puto v konec i kraj.
V meglenom blatu, v pogrebnom maršu,
otkad nas nigda več nebu nazaj,
Ieri kak pilki, faklonosi,
zaškrbani dijaki, larfonosi,
pokopali su paradno starinsku reč KAJ.
Kak zvanje KAJ germelo,
kak kres je KAJ plam telo,
kak jogenj, kak harfa vekomaj,
a oberpilko v gali,
s pogrebnom Jaklom v raki
med ilerskimifanti,
mertvečkemi snuboki,
španceral se
doktor Ludwig von Gay.
s.......·...ž.
Balade Petrice Kerempuha1
Izvan norme hrvatskoga standarda nalaze se danas tri idioma/� e­
zika unutar same Hrvatske te izvan njezin�h g�a�ica. �azv�t
.
ce­
mo ih regionalnim jezicima. Tu pripada kaJk�vstµ
.
koJ�
.
El�bwta
Wrodawska naziva književnim miniezikom, 2 cakavstma 1 Jezik gr a­
dišćanskih Hrvata koji ima status samostalnoga jezičnoga standar-
1
M. Krleža: Balade Petrice Kerempuha, Ljubljana, 1936.
E. Wroclawska: Kajkawski minijrzyk literacki a standard chorw�c�i, u: Mirdzy kulturq
»niskq« a »wysokq«. Zjawiskajrzykowe, literackie, kulturowe. PamlfC! prof dr hah. Teresy
Dqbek-Wigrowej, Lodz, 2001., str. 309.-314.
366 HRVATI l NJIHOV JEZI K
�a
:
Svi �
-
n�i¬aju ne samo književne funkcije, nego se mogu pohva­
hti P�VIJ es�u standardizacije vlastite norme. U regionalne jezike
ne pnpadaJU drugi dijalekti koji se, slično kao jezik gradišćanskih
Hrvata, ubrajaju u dijasporu. To su npr. hrvatske dijalektne oaze u
Rumunjskoj, Italiji (moliški Hrvati) ili u SAD-u.3
..
Poseba� p�oblem predstavlja jezik moliških Hrvata na jugu Ita­
bJe (danas Ih Ima oko 2 300) koji su se ondje doselili u velikom bro­
ju u XV. i
�VI. st
.
�ljeću s podbiokovsko-neretvanskih područja juž­
no od Cetme. NJihov je jezik zapadna ikavska štokavština s čakav­
skim elementima. Žive danas u samo tri sela: Kruč (Acquaviva Col­
lecroce), Mundimitar (Montemitro) i Filič ili StiFilič (San Felice de
Molise). Književno stvaralaštvo na tim područjima ograničavala se
n� usm�no n�rodno pjesništvo koje je ipak odigralo važnu ulogu u
ocuvanJu naciOnalne posebnosti. Književnost pisana na moliško­
�rvatsko�e
v
dijalektu javlja se tek u drugoj polovici XX. stoljeća, kao
�zr�z OSVIJ�stene
.
�bveze očuvanja vlastitoga identiteta, tradicije i
J ezi�a. ;ezik mohske dijaspore nije kodificiran, a govori triju sela
r��hkuJu se, napose u leksiku. Pokušaj stvaranja zajedničkoga, nad­
diJalek�
_
noga književnog moliškog jezika započela je 1967. godine
red�
-
�C�J a novonastaloga mjesečnika »Naš jezik- La Nostra Lingua«,
na
v
CIJ OJ se naslovnici ukazao moto: »Nemojte zabit
'
naš lipi jezik!«
U casopisu su tiskani tekstovi na hrvatskom i talijanskom jeziku te
tekstovi na moliškom govoru. Ipak se uglavnom pisalo na »moliš­
kome �
�jiževnom jeziku«. On se stvarao povezivanjem razgovor­
noga diJ
_
ale�t� �hrvatskim jezikom, što se ostvarivala uvođenjem
hrvats�Ih r�jeci uz ostavljanje domaće često romanizirane riječi u
zagradi: »niJ e zna odgovoriti (rispanit)«. 4
lako pokušaj kodifikacije moliškoga dijalekta nije završio us­
pješ�o, on je odigrao veliku ulogu u oživljavanju jezične proble­
matike.

0 tome pogledaJ
·
skupnu
·
f
· ·
D
· ·
·
·
+ormaCJ]U, npr. gaspor, u: Hrvatsk! jezik . . . , str. 247.-294.
Ibidem str. 279 -286 Vid"
·
A z b p 'b
· ·
,
.
' · · \ 1
· ar� a: l a stworzema nowego lzterackiego Nzyka slowi- anskzego we Wloszech, >>Studia z Filologii Polskiej i Slowiarskie]
·
<< XIII Warszawa I974 str 26I 275 P r k
·
d
' '
.,
· . -
· re Jsa u: \ em: Pisma polonistyczne i slawistyczne, Warszawa-Krakow: I983 str 331.-351. '
., .
Xl . POGLAVLJE: Izvan norme - hrvatski regi onal ni jezici 367
Moliška dijaspora od XX. stoljeća podliježe brzoj asimilaciji, na­
pose nakon Drugoga svjetskog rata.
Kako bi se moliški govori opisali i normirali, izrađeni su rječ­
nici i gramatike. 5 Nadajmo se da će ta djela očuvati njihov jezik i
opstojnost .
1 1. 1 . Čakavski i kajkavski -
regional ni književni jezici
Uloga dijalekata koji imaju književne funkcije u povijesti hrvatsko­
ga jezika, a zapravo sustavski odvojenih književnih jezika: čakav­
skoga, kajkavskoga i štokavskoga, iznimna je pojava koja nema pre­
sedana u usporedbi s dugim jezicima, ne samo slavenskima, kako
smo već nekoliko puta napomenuli.
Osim činjenice da je čakavština izgubila status hrvatskoga knji­
ževnog jezika polovicom XVIII. stoljeća, a kajkavština 1836. godine
kad je Gaj odabrao štokavski dijalekt kao osnovicu hrvatskoga stan­
darda, ti su se dijalekti vratili svojoj književnoj i povijesnoj tradiciji
nastavljajući fenomen hrvatske književne tronarječnosti, iako ne
na načelu partnerstva, nego na periferiji standarda, kao polifunk­
cionalni regionalni jezici.
Književna tradicija obaju dijalekata, neko vrijeme odbačena,
oživljuje početkom XX. stoljeća, 6 iako im normativna klima koju
Moliški rječnici i gramatike: B. Vidov: Vocabolario in dialetto dell isola linguistica cro­
ata nel Mo lise, Toronto, 1972.; A. Piccoli, A. Sammartino: Dizionario Del'idioma croato­
molisano di Montemitro l Rječnik moliškohrvatskoga govora Mundimitra, Montemitro
- Zagreb, 2000.; W. Breu, G. Piccoli, S. Marčec: Dizionario croato molisano di Acquaviva
Collecroce. Dizionario plurilingue della lingua slava minoranca di provenienza dalmata
di Acquaviva Collecroce in Provincia di Campobasso, dizionario, registri, grammatica, te­
sti, Campo basso, 2000.; B. Vidov: Gramatika ikavsko-štokavskog govora stanovnika hrvat­
skog podrijetla Mundimitra - Sti Pilića - Kruča u pokrajini Mo/ise l Gramma tica del dia­
letto ikavo-štokavo delle localiti dell isola linguistica croata nel Mo/ise, Toronto, I974.; A.
Sammartino: Gramma tica della lingua Croatomolisana l Gramatika moliškohrvatskoga
jezika, Mon temi tro - Zagreb, 2004.
6 Više o tom problemu pišu: A. Šojat: Kajkavska narječje u suvremenim društvenim uvjeti­
ma, u: Zbornik radova povodom 70. godišnjice života akademika Jovana Vukovića, Sarajevo,
1977., str. 389.-395.; E. Wroclawska, op. cit.
368 HRVATI l NJI HOV JEZI K
su stvorili vukovci, kako smo prije naglasili, nije bila sklona jer su
oni »narušavali« štokavsku srpsko-hrvatsku zajednicu.
Pisci koji su pisali na hrvatskome štokavskome svjesno su oda­
birali j edan od tih dijalekata kao dodatni književni j ezik u svoje­
mu stvaralaštvu. Razlozi su najčešće (iako ne uvijek) bili politič­
ke naravi, naime, radilo se o protivljenju srbizaciji i naglašavanju
svojega hrvatskoga identiteta.7 Takve motive nalazimo u čakavskim
djelima Tina Ujevića (Oproštaj, 1914.) te u bogatome čakavskom
stvaralaštvu Vladimira Nazora, napose u djelu Hrvatski krlevi
(1912.), nastalomu u Zadru kao reakcija na talijanska posezanja za
Dalmacijom. Kajkavska stvaralaštvo, s druge strane, reprezentira­
ju visoko ocijenjeni stihovi Frana Galovića (Z mojih bregov, 1913.
- 1914.) ili Dragutina Domjanića (Kipci i popevke, 1917.; V suncu i
senci, 1927.; Po dragom krju, 1933.). Posebnu ulogu odigrale su Ba­
lade Petrice Kerempuha Miroslava Krleže. Njihovo izdanje 1936. go­
dine, na stotu obljetnicu Gajeva odbacivanja kajkavštine, zajedno
s drugim djelima trebalo je u toj godini koja se smatra simbolič­
nom svjedočiti o posebnosti i izvornosti hrvatske književne tradi­
cije, tj . pozivati se na »nacionalne« motive. Prema mišljenju Juliana
Kornhausera, autorova uporaba kajkavštine nije dovela do pojača­
vanja nacionalne svij esti jer su tadašnja Krležina politička stajali­
šta povezivala hrvatstvo s jugoslavenstvom. Autor u tome vidi prije
svega Krležinu umjetničku provokaciju, iako priznaje da »mu nije
bila nepoznata misao o polemici s političarima hrvatske desnice
koji su nacionalnu povijest predstavljali pomoću povijesnih fraza«.8
Umjetnički motivi objašnjavaju i uzrok posezanja suvremenih pi­
saca za dijalektom. 9
S druge strane J. Rapacka10 precizira kako Krleža ne piše Balade
na jednom dijalektu, nego želi uzdignuti kajkavštinu na razinu knji­
ževnoga jezika koji sam konstruira, i to kao svojevrsnu umjetničku
7 Posebice to obrađuje J. Kornhauser, op. cit.
8 lbidem, str. 166.
· Ibidem, str. 166.-168.

J. Rapacka: Balade Petrice Kerempuha Miroslava Krleže, prev. N. Pintarić, u: >>Književna
republika<<, I, 7.-8., Zagreb, 2003, str. 79.-88.
Xl. POGLAVLJE: Izvan norme - hrvatski regi onalni jezici 369
igru te kako bi pokazao da i kajkavština može biti dostojna književ­
noga jezika.
....,.-,·,..-.....,·-.+,....,·ć.-+.,..·.......-,.-...,.........,.,
.-.č...-.,..,.......,...š..-....,..·..-+..-.,.,·............č.-·
-..·-,......-·..,.-,.-·,....·,.-..-..+-........-.........
..,·.-,··..·ž..,....ž·.......ć.....,·,·...Balada ..·-...-.....
....·.-.+.·,..-..-.,...,......,..-,.ž·.-.,,·.....,.·+.....,.....
.·.-........ž-·-.-.-,.ž·.-.-,·.....
Č
akavština i kajkavština regionalni su književni jezici koji danas
nisu normirani, nemaju općeregionalne norme, iako je kajkavština
»odbačena« na vrhuncu svojega razvoja, a njezina je norma stan­
dardizirana s nekoliko tadašnjih gramatikaP Pisci koji pišu na tim
dijalektima pišu jednostavno na jezicima svojih zavičaja, tj. na lo­
kalnim dijalektima. Tako je npr. Nazorova čakavština kastavska.
Status obaju dijalekata i odnos prema njima doživio je promjene.
Nakon Drugoga svjetskog rata država se pozitivno odnosila prema
njima, upisujući ih na listu kulturnoga nasljeđa. Organizirana su
natjecanja te pjesnički, kazališni i folklorni festivali (Dani kajkav­
ske reči, Krapinski festival, Melodije Istre i Kvarnera). Klasična kaj­
kavska dramaturška djela bila su na repertoaru hrvatskih autora.
Objavljivani su časopisi koji i danas izlaze: npr. zagrebački »Kaj«
(časopis za kulturu i prosvjetu) i splitska »
Č
akavska riČ«, časopis vi­
še znanstvenoga profila. Nastavilo se istraživanje dijalekata, a 1984.
B. Finka kao urednik počinje objavljivati Rječnik hrvatskoga kaj­
kavskoga književnogjezika koji je došao već do slova P (l l. sveščić).
Taj rječnik obuhvaća kajkavsku pisanu baštinu koju je prije Rječnik
JAZU iz 1880. godine izbacio.
Nakon 1991. godine u raspravi o stanju i daljnjoj sudbini hrvat­
skoga standarda pojavio se i problem eventualnoga uvođenja ele­
menata obaju dijalekata. Josip Silić odlučno se usprotivio tim za­
mislima videći u njima opasnost za štokavski sustav i za sam sustav
hrvatskoga jezika kad bi se u njega uvela obilježja iz drugih sustava.
..-- ¬~~.¬¬´
Ibidem, str. 83.
12
Vidi Vl. poglavlje
370 HRVATI l NJI HOV JEZI K
Suprotno tvrdi Ivo Škarić koji se poziva na hrvatski jezični uzus te
predlaže reformu hrvatskoga, dakle štokavskoga fonološkog susta­
va, upravo uvođenjem kajkavskih i čakavskih fonoloških obilježja .
Neovisno o tim raspravama i manje ili više radikalnim prijedlo­
zima jezikoslovaca jedno nema sumnje: u suvremenome govornom
jeziku hrvatska uzusna norma ima prevagu nad preskriptivnom
normom, osobito u području fonetike, leksika i naglasaka, a velik
utjecaj na nju imaju pojedini dijalektno različiti regiolekti, među
kojima vodeću ulogu ima kajkavski Zagreb.14 O novoj ulozi dijaleka­
ta u uporabnom stilu (tj. razgovornom jeziku) piše Barbara Kryzan­
-Stanojević15 te upozorava na razlike između poljskoga razgovorna g
jezika čiju osnovicu predstavlja standard i hrvatskoga jezika u ko­
jemu tu funkciju preuzimaju
.....-..-.+.,..·.....-.......-. ,.·...,.·..-+..+-.-.......,·......ž.
,..,·..·,......ž-·-..,...-..,..,...-...-+..+-.-,·.....+,...
...-.,·+.-...+.·đ·-.,-,·....,......,.-,·..,·..,.-....,..-.č·-,.
...š..,·-,.+...č.,.+..·,.,...-··..-+..+-.-.......,·...-.,·,·..č
-........,...--.....š..,·..-·đ.......,......+.......-+..·+.
-..ž·..-.,.......+..,·-....++.,..·.........-.,..-..·......,.·.-.,·
Autorica vidi i razlike u procesu razvoja obaju jezika, u kojemu su
vidljive dvije suprotne tendencije. Jedna od njih teži ujednačavanju
dijalekata, a rezultat joj je unifikacija jezika, što se vidi u poljskom
j eziku, dok u hrvatskom jeziku primjećujemo obrnuti proces poja­
čavanja i razlikovanja dijalekata, što dovodi do procesa multipli­
kacije jezika.17
13 Vidi IX. poglavlje.
14 Vidi IX. poglavlje.
15 Barbara Kryzan-Stanojević: Dialekt jako styl užytkowy - z miana zakresu roli spolecznej
dialektu na przykladzie jfzyka chorwackiego, u: Rozwarstwienie stylistyczne jfzyk6w slowi­
anskich. Style funkcjonalne i stylizacje literackie, ur. A. Bluszcz i D. Tkaczewski, Katowice,
1996., str. 49.-57.
16 Ibidem, str. 54.
17 Barbara Kryzan-Stanojević: Đurdevečki - zakaj ne? Razmišljanja o položaju narječja
u odnosu na standardni jezik - povodom susreta s poezijom durdevečkog stvaratelja, Đuke
Tomerlina Picoka, u: Đurdevečki zbornik, ur. V. Piškorec, Đurđevec, 1996., str. 323.-331.
Xl. POGLAVLJE: Izvan norme - hrvatski regi onal ni jezici 371
Barbara Kryzan-Stanojević navodi popis čimbenika koji po nje­
zinu mišljenju utječu na oživljavanje dijalekata i na porast njihova
značenja u Hrvatskoj . Među njih zasigurno pripada opća svij est o
ulozi koju su oni odigrali u povijesti hrvatskoga jezika kao književ­
ni jezici s vrijednom književnom baštinom, njihova velika raspro­
stranjenost, opozicija standardnomu jeziku povezana s izrazitom
podjelom uloga, stvaranje interdijalekata. Važnu ulogu imala je u
tom procesu i inteligencija koja se svjesno služila dijalektom,18 te
drugi faktori: poticanje narodnoga stvaralaštva, podupiranje izda­
vačke djelatnosti, organizacija festivala i natjecanja, pokušaji nor­
miranja dijalekata, prisutnost dijalekata u priopćajnim sredstvima,
pokretanje časopisa.19
Oba hrvatska dijalekta (ne dijalekta hrvatskoga jezika! ), koj a
zapravo nikada nisu izišla iz uporabe u Hrvatskoj, važna su kao
umjetničko sredstvo koje obogaćuje suvremeni standard njegovom
starom književnom tradicijom. Prije svega, oni su ipak prisutni u
svakodnevnome jezičnom uzusu.
11.2. Jezi k gradišćanskih Hrvata
Grdišćanski Hrvati,20 kojih danas ima oko šezdeset tisuća, potom­
ci su stanovništva koje je od kraja XV. stoljeća, ali uglavnom u XVI.
stoljeću, djelomično iz ekonomskih razloga, a prije svega bježeći od
Turaka, emigrirala na sjever, u okolicu moravskoga Brna (Pferov),
slovačke Bratislave (Devinskd Nova Ves, Horvdtsky Grob) te je na­
selilo i donju Austriju i zapadnu Mađarsku. Na tim je područjima
18 Istraživanja o tome provela je r. Wroclawska: Socjolingwistyczne aspekty jfzyka inteli­
gencji malych i duiych slowianskichgrup etnicznych (na przykladzie Lutyczan i Chorwat6w),
»Biuletyn Polskiego TowarzystwaJ�zykoznawczego<< LIII, Warszawa, 1997., str. 71 .-79.
·
· Barbara Kryzan-Stanojević: Dialektjako styl užytkowy ... , str. 56.
ZU
Iz bogate literature o tom problemu sintetski pogled daje N. Benčić: Gradišćanski Hrvati,
u: Hrvatski jezik . . . , str. 249.-263., na što se često pozivam. Tamo se daje iscrpna literatu­
ra predmeta, prije svega dijalektološki radovi G. Neweklowskoga, V. Važnoga, I. Brabeca.
Ostali radovi: M. Valentić: Gradišćanski Hrvati od XVI stoleća do danas, Zagreb, 1970.;
Gradišćanski Hrvati (zbornik), Zagreb, 1973.; Povijest i kultura gradišćanskih Hrvata, ur.
I. Kampuš, Zagreb, 1995.; Gradišćanski Hrvati, u: Hrvatski leksikon, I., ur. A. Vujić, Zagreb,
1996., str. 405.-406.
372 HRVATI l NJI HOV JEZIK
migracijom nastalo oko 300 hrvatskih sela. Izbjeglice su na puštale
hrvatska područja između Ogulina, Bihaća i Save, tj. terene na ko­
jima se tada govorilo trima hrvatskim dijalektima pa je govor nase­
ljenika bio prije svega čakavski, ali i štokavski i kajkavski, uglavnom
u Mađarskoj. Taj se jezik nazivao (h)ervatski, horvatski, a do 1919. ,
s obzirom na to da su ta područja pripadala zemljama Krune sv.
Stjepana, njegovi su se stanovnici nazivali zapadnougarski Hrvati
ili vodeni Hrvati (Wasserkroaten, vizi horvatok). Od 1921. godine, ka­
da su se ta p

dručja našla u novim granicama triju država, Austrije,
Mađarske i Ceh o slovačke te zbog pri poj enja dijela tih područja no­
vonastaloj austrijskoj provinciji Burgenland (Gradišće), pojavio se
novi etnonim - gradišćanski Hrvati, koji je skovao tamošnji najve­
ći pjesnik Mate Meršić Miloradić. To se ime odnosilo na stanov­
ništvo, ali i na njegov j ezik, no širi se i na Hrvate izvan Gradišća
(Burgenlanda), u Mađarskoj, Moravskoj i Slovačkoj. 21 Očuvanje hr­
vatskoga identiteta potpomagala je ideja narodnoga preporoda, a
nesumnjivo je pomogao i zakon iz 1868. koji je nemađarskim na­
rodima osiguravao uporabu materinskoga jezika u školi, crkvi i lo­
kalnoj administraciji. Ideje preporoda na tim područjima doživljuju
procvat potkraj XIX. stolj eća kada dopiru do puka. S druge stra­
ne, od druge polovice XIX. stoljeća primjećuje se među tamošnjim
Hrvatima sve veće odnarođivanje i asimilacija što je poticala ad­
ministrativna uprava austrijskih i ugarskih vlasti, a pogodovao je
tomu i sve manji broj ljudi u pojedinim regijama. Pokazatelj naci­
onalnoga identiteta nesumnjivo je bio njihov jezik koji im je omogu­
ćio da prežive petsto godina u kulturno i jezično stranom okružju.
Jezik je bio čak važniji od povijesnoga pamćenja njihove domovi­
ne. Djelovanje Gradišćanaca u kulturi nije bilo puko preživljavanje
manjine, nego stvaralački rad u sklopu kojega je nastala bogata li­
jepa književnost. Započinje ona dvjema zbirkama protestantskoga
pisca, Grgura Mekinića Pythiraeusa: Dvsevne peszne . . . (tj. Duševne
pesne, 1609.) i Druge kniige dvssevnih peszszan . . . (1611.). Reformacija
nadahnjuje stvaralaštvo Gradišćanaca koji su uz jezik katolicizam
21
N. Benčić, op. cit., str. 250.
Xl . POGLAVLJE: Izvan norme - hrvatski regi onalni jezici 373
smatrali glavnim pokazateljem vlastita identiteta. Razvoj te knji­
ževnosti bio je uzrokovan posebnim društveno-političkim uvje­
tima, nedostatkom književne norme, slabim vezama s matičnom
književnosti, nepostojanjem intelektualne elite, pa i samih čitatelja
koji su uglavnom bili seljaci. Pisci su najčešće bili franjevci i isu­
sovci, što je odredilo i karakter te uglavnom religijske književno­
sti. Zato u njoj nećemo naći djela tipična za pojedina razdoblja i
književne smjerove, osim možda za barok. U najstarijem razdoblju
najviše ima katekizama, molitvenika, lekcionara, pjesmarica, ži­
vota svetaca, a pisci su Ladislav Valentić, Juraj Mulih (misionar),
Lovre Bogović, Eberhard Maria Kragel, Godefrid Palković, Jeremija
Šoštarić, Jože Ficko, Gašpar Glavanić i mnogi, mnogi drugi. 22
S obzirom na jezična obilježja dijalektolozi u gradišćanskih Hr­
vata izdvajaju nekoliko skupina:
l. čakavsku (sjevernu) - Haci, Poljanci, Dolinji na području Gra­
dišća (Burgenlanda) i uglavnom asimilirana sela u donjoj
Austriji i u Moravskoj te dio Hrvata u Slovačkoj, na sjeveroza­
padnim granicama Mađarske (
Č
unova, Jarovce, Rusovce);
2. čakavsko-kajkavsku - selo Hrvatski Grob u Slovačkoj;
3. čakavsku (južnu) - u južnoj Austriji (Stinjaki);
4. čakavsko-kajkavsku - selo Bajngrob (Weingarten) u Austriji;
5. što kavsku - Vlahi, Š toji u južnom Gradišću; 23
6. kajkavsku u selima Vedešin i Umak u Mađarskoj .
Književni gradišćanski jezik ne obuhvaća dijalektalne oaze u Slo­
vačkoj i Moravskoj, gdje se ne može govoriti o procesu standardiza­
cije, nego samo o očuvanju staroga rodnog dijalekta. U Mađarskoj
su sve do 1990. tamošnji Hrvati radije rabili srpsko-hrvatsku normu.
22 Antologiju tekstova od XVI. stoljeća do suvremenih dana prikazuje knjiga
Gradišćanskohrvatska književnost, ur. l. Lu kežić, Vinkovci, 1998.
23
O tom dijalektu vidi i J. Lisac: Vlahijska oaza, u: idem: Hrvatska dijalektologia ... , str.
137.-140.
374 HRVATI l NJIHOV JEZI K
Zato se problem gradišćanskoga jezika i povijest njegova normira­
nja odnosi samo na austrijsko područje Burgenlanda (Gradišća).
Povijest toga jezika u njegovoj književnoj funkciji seže u XVIII.
stoljeće, 24 kada se već može govoriti o stvaranju naddijalektnoga
oblika pisanoga jezika koji je zadovoljavao tadašnje komunikacij­
ske potrebe hrvatskoga društva u stranom jezičnom okružju. Knji­
ževnost je obuhvaćala vjerska i svjetovna dj ela, npr. čitanke, ka­
lendare, gramatike, književna djela. Prosvjetiteljske ideje nameću
pitanja o budućnosti i tipu toga jezika. Treba li to biti jezik zemlje
u kojoj žive (njemački, mađarski, slovački) ili hrvatski, a ako hr­
vatski - onda kakav? Treba li uzeti model iz napuštene domovine
ili odabrati i doraditi lokalni j ezik koji je tada funkcionirao kao za­
padnomadarskohrvatski? Razmišljalo se i o dosegu njegove upora­
be - u obitelji, na selu, u crkvi, u školi ili u uredu. Te dvije suprotne
koncepcije natječu se međusobno tijekom cijeloga povijesnog pro­
cesa standardizacije gradišćanskoga j ezika
. Pristaše prihvaćanja
hrvatske norme, među ostalim, kao prednosti su navodili jezično
ujedinjenje s domovinom i mogućnost korištenja njezinim bogatim
književnim stvaralaštvom. Protivnici su opet naglašavali da će se
u tom izboru morati odreći vlastitoga lokalnog jezika i uz to imati
probleme s razumijevanjem »novoga«.
Početci standardizacije povezuju se s razdobljem ilirizma.25 In­
formacije o Gajevoj reformi u Hrvatskoj proširio je Gradišćem Fran
Kurelac za vrijeme svojih putovanja po tim zemljama 1846. i 1848.,
u vrijeme dok je ondje prikupljao narodne pjesme. Tada je pripovi­
jedao svećenicima, učiteljima i činovnicima o jezičnim problemima
u Hrvatskoj. Za vrijeme Bachova apsolutizma uvedeni su po cijeloj
monarhiji isti udžbenici za sve nacionalnosti. Knjige za Hrvate tu
su naišle na oštru kritiku zbog njihova jezika koji je bio drugačiji
od onoga u Gradišću. Hrvatsku Početnicu za katoličke učionice u
·
¹ L. Hadrovics: Povijest grdišćanskohrvatskoga književnogjezika, u: Povijest i kultura gra­
dišćanskih Hrvata, ur. !. Kampuš, Zagreb, 1995., str. 465.-485.; R. Katičić: Lingvističke dimen­
zie jezičnoga položajagradišćanskih Hrvata, u: idem: Novi jezikoslovni ogledi . . . , str. 186.-194.
·N. Benčić: Gradišćanskohrvatskijezik u Tkalčevićevo vrijeme, u: Riečki filološki dani,
Zbornik radova 2, Rijeka, 1998., str. 97.-103.
Xl. POGLAVLJE: Izvan norme - hrvatski regi onal ni jezici 375
austrijskoj carevini (Beč, 1853.) na ilirskom jeziku (usp. rečenice:
Nikica se je povratio iz pola. Mati mu je dala južinu, lepi okrajak
kruha i grudicu sira. Nikica je s južinom u ruci poterčao na dvo­
rište.) prepisao je na čakavski gradišćanski jezik Gašpar Glavanić
i obj avljena je u Beču 1859. godine kao Početnica za katoličansku
školsku mladost s osobitim obzirom na hervatske škole u Ugarskom
kraljevstvu (s prijevodom ilirskih rečenica na čakavski: ]ure je do­
šal iz polja. Mati mu je dala južinu, lipi okrajak beloga kruha. ]ure
je proteka[ vesel na dvorište.). 26 Iako je Glavanić odbacio sam »ilir­
ski« jezik, ipak je uveo Gajevu ilirsku grafiju: e, č, ć, lj, nj, s, š, ž, dj, e,
er umjesto dotada rabljene mađarske latinice. Ozbiljnu raspravu o
jeziku započeo je 1864. župnik Aleksander Rob ica člankom Vszaki
pocsetak je tezsak, u kojemu je zastupao reformu jezika i teoretski
dokazivao ispravnost koncepcije približavanja matičnom u jeziku.
U pristaše takve koncepcije ubrajao se i Glavanić koji je svoje po­
glede iskazao u djelu Perua š tanka za katoličansku školsku mladost
(Beč, 1860.) i Perua
Č
itanka (1871.) gdje je osim ilirskih grafijskih
rješenja normirao i čakavska jezična obilježja. Karakterističan je
njegov iskaz: »Ljudi, ki stanuju u jednoj krajini, govoru z većega i
jednim narečjem. Naš jezik ima već takovih narečjov: ali pisati je
treba jednim književnim jezikom. I mi ćemo se naučiti ovim slav­
nim i bogatorićnim jezikom izpravno govoriti i pisati.«27
Poslije Glavanićeve smrti njegovo dj elo nastavlja Mihovil Na­
ković uvodeći novu grafiju u škole. Svoja gledišta iskazao je u knji­
žici posvećenoj i objavljenoj za učitelje i š ko lare, Podučavanje u jezi­
koslovlju (1877.). Reformu je morala priznati i crkvena sredina. Mate
Meršić Miloradić tiskao je 1919. gramatiku Slovnica hervatskogaje­
zika za selske škole koja je bila u skladu s gledištima njegovih pret­
hodnika u njihovim nakanama da kroatiziraju jezik. 28

Navedeno prema: ibidem, str. 99.
·
¯Navedeno prema: ibidem, str. 101.

.
Taj problem detaljno opisuje M. Gulešić: Gradišćanskohrvatske gramatike 19. i 20. stolje­
ća, u: Riečki filološki dani, Zbornik radova 2, Rijeka, 1998., str, 105.-112.; eadem: Slovopisna i
pravopisna norma u gradišćanskohrvatskim gramatikama, u: Riečki filološki dani, Zbornik
radova 4, Rijeka, 2002., str. 1 13.-120.
376 HRVATI l NJI HOV JEZI K
U drugoj polovici XIX. stoljeća također je došlo do važnih pro­
mjena u leksiku u koji su prihvaćeni tadašnji hrvatski neologizmi:
kazalište, kn()ižnica, zvezdarnica, časopis, seminištje, sabor po­
glavarstvo, železnica . . . Gradišćanci su stvarali i svoje neologizme
po uzoru na njemačke ili mađarske riječi, npr.: sladokorac ' šećer­
na trska', zemlaki 'krumpir', gnjavlenje 'tlak� zemlostranke 'strane
svijeta', pineznica 'štedionica' itd. Na obogaćivanje leksika tjerao je
tadašnji civilizacijski napredak koji je zahtijevao uvođenje novoga
nazivlja.
Projekt standardizacije u tome razdoblju ipak nije do kraja os­
tvaren, približavanje gradišćanskog jezika hrvatskomu jeziku išlo
je veoma polako, a preuzimanje oblika iz književnoga jezika ostalo
je i dalje aktualno.
Nakon Drugoga svjetskog rata gradišćanski jezik bio je ikavsko­
-ekavski čakavski sa znatnim stranim njemačkim ili mađarskim
utjecajem, djelomično i slovačkim, i to ne samo u leksiku nego i u
fonetici i sintaksi te se dovezivao na model izgrađen u vrijeme prve
austrijske Republike (1921. - 1938.). I dalje je postojala tendencija
približavanja hrvatskomu jeziku, napose u leksiku. Vjerojatno je
1940. godine Ignac Horvat izdao Kratak prvopis po uzoru na orto­
grafiju D. Boranića, gdje je uz grafijske promjene (npr. e > e/i) uveo
određena jezična pravila (koja se odnose npr. na uporabu fonema
j, h, j, l, proces asimilacije, posuđenice i sl.).
Poslije Drugoga svjetskog rata opet započinje rasprava o nor­
miranju jezika i njegovu konačnom obliku. 29 Pristaše približavanja
štokavskoj normi (iako sporoga i nedosljednoga) susreću se s pro­
tivnicima koji dovode u pitanje oblike: svi umjesto vsi, bio umjesto
bil itd. Želju i spremnost za prihvaćanje hrvatskoga standarda po­
kazuje mladež koja studira u Beču, tzv. hakovci (od Hrvatski aka­
demski klub). Takav bi j ezik, po njihovu mišljenju, jamčio opsta­
nak hrvatskoj gradišćanskoj manjini. Normirani gradišćanski j e­
zik smatrali su samo prijelaznim oblikom. Prihvaćanje hrvatskoga
jezika osiguralo bi istodobno pristup standardiziranoj gramatičkoj
29 N. Benčić: Grdišćanski Hrvati . . . , str. 252.-262.
Xl . POGLAVLJE: Izvan norme - hrvatski regi onal ni jezici 377
normi, rječniku, pravopisu i već spomenutoj bogatoj književnoj ba­
štini. Njihovi protivnici, okupljeni oko Hrvatskoga kulturnog druš­
tva u Gradišću, kao protuargument navodili su činjenicu po kojoj
je za gradišćansku manjinu najvažnije da članovi njezine zajednice
razumiju književni jezik. Gledištu koje je dopuštalo samo »postup­
no zbližavanje obaju jezika« vjerna je ostala Crkva, društvo i izda­
vači časopisa i kalendara koji su ta načela primjenjivali u praksi.
Pokušaji uvođenja hrvatske norme u škole (udžbenik Naš jezik i ča­
sopis »Mladost«) završili su neuspjehom, a u škole se vratila norma
gradišćanskoga jezika (Velika čitanka, 1967., Hrvatska školska bi­
blioteka od 1962.).
Gradišćanski standardni jezik u vrijeme oštrih rasprava, tj. 60-ih
i 70-tih godina XX. stoljeća, imao je sljedeća obilježja:30
l. fonetska - (i)jekavsko/ikavski refleks jata (vjera, uvijek, rič, mi­
sec); nema nove jotacije: najti - najdem, dojti - dojdem, pojti
- pojdem; vokalizacija jera u a, također i u slaboj poziciji; oču­
vanje čr- (črn, črv); grafem dj (= j); u sklonidbi imenica nema
druge palatalizacije: junak -junaki, prilog - prilogi, uspjeh ­
uspjehi; kratki oblici pokaznih zamjenica: ta on, ov;
2. morfološka - nastavak u 3. os. pl. prezenta -u (-ju, -du); gubi­
tak aorista i imperfekta; nema sinkretizma Dat./Lok./Instr. pl.
m., ž. i sr. roda, čuvanje starih nastavaka u Dat. pl. m. i sr. ro­
da -oml-em; Instr./Lok. pl. m. i sr. roda -i; Dat. pl. ž. roda -am;
Instr. pl. ž. roda -ami; Lak. pl. ž. roda -a; kratka množina jed­
nosložnih imenica m. roda: vuki, muži, bogi; Gen. pl. m. roda
ima nastavke -ov/-ev, te -i, -0; u sr. rodu -0, -ov, -ev; u ž. rodu -0,
rjeđe -ov; u Instr. sg. imenica ž. r. sa suglasničkim završetkom:
-()u, uz -oml-um; pridjevi u Instr. pl. imaju nastavak -iri, a u
Lak. pl. -i; paralelni oblici niji/nije; nema uporabe Vok. sg. i pl.,
osim u crkvenim tekstovima (Bože, oče, gospodine); stari ne­
sklonjivi oblik posvojne zamjenice: nje muža (' njezina muža');
30 Na temelju istraživanja G. Neweklowskog i Ch. Vasileva; prema N. Benčić, op. cit. Vidi i
A. Peco, op. cit., str. 199.-202.
378 HRVATI l NJI HOV JEZIK
očuvanje sklonidbe brojeva; sprezanje glagola moći, dati, jisti
u prezentu: morem, moreš, more . . . ; dam, daš, da . . . ; jim, jiš, ji . . . ;
3. sintaktička - brojevi dva, tri, četiri vežu se s Nom. pl. ili s pa­
dežom u kojemu dolazi broj: dva bečki sociologi, za dva sine,
dopušteno je i: dva sociologa; oblici neka, nekate vrše funkciju
nemoj, nemojte; perfekt povratnih glagola u 3. os. sg. čuvaju
pomoćni glagol: rodio se je;
4. leksička - snažan utjecaj jezika na čija su se područja naselili
gradišćanski Hrvati i jak utjecaj leksika iz hrvatskoga standar­
da; postojanje leksičkih dubleta: mrvu/malo, svenek/uviek, jur/
već, već/više, štimati/misliti, aldov/žrtva, slova/slovo itd.;
5. naglasna - nema opće norme jer postoji više varijanata u jeziku.
Ta obilježja koja stvaraju normu preporučena su u jezičnim savjet­
nicima čiju su funkciju imali udžbenici Velika čitanka (1967.) i Je­
zični predlogi i uputi za urednike i pisce (1964.). Potonji razlikuje škol­
sku književnost i vjersku i novinsku književnost (molitvenike, novine)
i naznačuju da obje treba spojiti u jedan pismeni jezik. šezdesetih
godina pojavila se koncepcija obrade norme na temelju hrvatsko­
ga standarda. Na to je utjecala politička situacija, podjela naroda i
manjina željeznom zavj esom, negativno mišljenje gradišćanskih
Hrvata o Jugoslaviji i, posljedično tomu, o srpsko-hrvatskome kao
o komunističkom jeziku. Smatralo se da bi prihvaćanje toga jezika
bilo nepovoljno i štetno. Opstanak hrvatske manjine mogao je osi­
gurati samo njezin domaći j ezik s gotovo petostoljetnom tradici­
jom: »Mi Hrvati moremo živiti i opstajati samo s našim jezikom.«31
Takva standardizacijska koncepcija dovela je do toga da se jezik
gradišćanskih Hrvata odvojio od hrvatskoga jezika s pomoću knji­
ževnoga jezika regionalnoga karaktera koji je njegova posebna vari­
janta. Na stvaranje i širenje njegove norme danas utječe rječnik koji
je nastajao u suradnji sa Zagrebom i pod znanstvenim nadzorom
Josipa Hamma. Rječnik je objavljen u dvama svescima: Deutsch-
31 J. Kostanj: Jezik i govor, >>Hrvatske novine<<, 1970., 5., 3., cit. prema N. Benčić, op. cit., str.
260.
Xl . POGLAVLJE: Izvan norme - hrvatski regionalni jezici 379
-burgenlindischkroatisches Worterbuch (Eisenstadt - Zagreb,
1982.) i Gradišćanskohrvatsko-hrvatsko-nimški rječnik (Zagreb
- Eisenstadt, 1991.). 32 Dosadašnja gramatika Mirka Berlakovića
Hrvatska gramatika - Mali pregled gramatike gradišćanskohrvat­
skoga i hrvatskoga jezika (1995.) zamijenjena je dugo očekivanom
znanstvenom Gramatikom gradišćanskohrvatskoga književnoga je­
zika, što je zajednički rad dvanaestorice autora čiji je urednik Ivo
Sučić, u izdanju Znanstvenoga instituta Gradišćanskih Hrvatov
(Željezno, 2003.). Alojz Jembrih33 ocjenjuje ju kao pothvat stoljeća
u slavistici i u kroatistici ¯ opus herculeum. Pravopisnu normu opi­
suje Naš pravopis Ignaca Horvata iz 1963. godine. Ti radovi danas
kodificiraju gradišćanski jezični standard.
Gradišćanski jezik dobio je 12. XII. 1987. status drugoga službe­
nog jezika u Burgenlandu (Gradišću) koji mu je potvrdio austrijski
ustavni sud.
11.3. Književni regionalni jezi k bačkih Bunjevaca
Potpuno drugačije tekao je pokušaj stvaranja književnoga jezika u
bačkih Bunjevaca.34 Slično kao i Gradišćanci, to su bili prognanici
koji su napustili svoju prvotnu domovinu u zapadnoj Hercegovini
i Makarskome primorju duž Dinarskoga gorja i Svilaje. Ti su što­
kavd ikavci emigrirali na sjever i danas žive u četirima državama:
u Hrvatskoj (Lika, Dalmacija - okolica Senja, Gorski kotar, istočna
Slavonija), u Bosni (dio Hercegovine), u Srbiji (Bačka - dio autonom­
ne srpske Vojvodine) i u Mađarskoj (na jugu, u Bacskoj, u grado­
vima: Segedin, Baja i u okolici Budimpešte). Bačka je primila naj ­
veći broj izbjeglica koji su zaposjeli tadašnje županije: baranjsku,
~~~~~-
32 A. Šojat: O jeziku i rječniku grdišćanskih Hrvata, >>Rasprave Zavoda za jezik<<, 6-7, Zagreb,
1980.-1981., str. 305.-317.; B. Finka: Gradišćanskohrvatskajezična kodifikacia u Nimško­
-gradišćansko-hrvatskom rječniku, u: Gradišćanski Hrvati 1553.-1983., Zagreb, 1984.; L.
Badurina: U potrazi za vlastitim jezičnim standardom, >>Fluminensia<< l, Rijeka, 1992., str.
97.-100.
33 A. Jembrih: Povodom najnovije Gramatike gradišćanskohrvatskoga jezika, 2003. ,
>>Hrvatsko slovo<< ll. Vl. 2004., str. 16.-17.
34 A. Sekulić: Bački Hrvati, Zagreb, 1991.; idem: Rasprave o jeziku bačkih Hrvata, Zagreb,
1997.
380 HRVATI l NJI HOV JEZI K
peštansku i csongradsku. Glavna su se središta nalazili u mjesti­
ma Bač, Baja, Budim, Sombor, a prije svega u Subotici. Potvrde o
njihovu postojanju na tim područjima sežu u XVI. stoljeće, još pri­
je poraza na Mohačkome polju, a najbrojnija skupina preseljenika
došla je 1686. U dokumentima su nazvani Dalmatincima, Iirima
i Vlasima katolicima. Katoličko hrvatsko stanovništvo Srbi su na­
zivali Šokcima.
Početkom XIX. stoljeća Bunjevci su podlegli mađarizaciji. Bilo
je to plemstvo i viši činovnici, dok su seljaci sačuvali rodni jezik za­
jedno sa sviješću o svojoj posebnosti. Njihova se samobitnost sa­
stojala u podrijetlu i drugačijoj kulturnoj tradiciji, katoličanstvu i
jeziku. Odnarođivanje je teklo kroz djelovanje mađarskoga katolič­
kog svećenstva, a olakšavalo ga je postojanje srpskoga pravoslavnog
stanovništva na tim područjima, od kojega Bunjevci, s obzirom na
razliku u vjeri, nisu dobivali potpore u obrani svojega identiteta.
Branili su ih jedino njihovi svećenici, tj. bosanski franjevci koji su
često dolazili zajedno s njima jer su područja novih bunjevačkih
naselja pripadale provinciji Bosne Srebrene.
Zato se i početci pismenosti na tim područjima povezuju s dje­
latnošću franj evaca. Tijekom XVII. i XVIII. stoljeća razvila se tu bo­
gata regionalna književnost.35 Započinje stvaralaštvom Mihovila
Radnića, Lovre Bračuljevića, Emerika Pavića, Nikole Kesića i dru­
gih. Neki od njih, npr. M. Radnić, djelovali su na velikom području
od Bosne do Budima, povezujući u početnom razdoblju tu književ­
nost s Bosnom i Slavonijom. Bila je to religijsko-moralizatorska knji­
ževnost. Njezini su pisci različito nazivali svoj jezik, ovisno o tadaš­
njim još neujednačenim nazivima: slovinsko-bosanski (M. Radnić),
a E. Pavić ga je nazivao uljudniim i krasnijim, kasnije slavinskim
iliti iliričkim jali dalmatinskim. Jezične probleme, konkretno pra-
· I. Kujundžić: Bunjevačko-šokačka bibliografija. Prilog kulturnoj poviesti bunjevačko­
-šokačkih Hrvata, Rad JAZU 355, Zagreb, 1969., str. 667.-769. U razdoblju 1683.-1968. autor
bilježi 621 bibliografsku jedinicu. O tome i A. Sekulić: Književnost bačkih Hrvata, Zagreb,
1970.; G. Kikić: Antologija bunjevačkogpjesništva, Zagreb, 1971.; idem: Antologija bunjevačke
�roze, Zagreb, 1971. ; M. Kačić: Hrvatska književnost i jezik u XVI i XVIII. st. u Vojvodini, u:
Idem: Hrvatski i srpski . . -, str. 99.-110.
Xl. POGLAVLJE: Izvan norme - hrvatski regi onal ni jezici 381
vopisne, rješavali su već spomenuti Stjepan Vilov i Emerik Pavić te
Lovro Bračuljević koje je sto godina prije Vuka propagirao fonetsko
načelo »piši kako govoriš«. U svoju je knjigu Uzao sera finske goruće
lubavi (Budim, 1730.) uvrstio raspravu Opomena za pravo, dobro i
lako setiti ove kgnighe u kojoj je objašnjavao: »Zato je u ovim kgni­
gam piscem onako, kako govorimo i izgovaramo nascke ricsi: jer
kakose moguh izgovarati, onako se moguh i u kgnigah setiti.«
Jezik bunjevačke književnosti ima nekoliko posebnih obilježja:
• ikavizam koji se očuvao unatoč ekavskoj štokavštini na šuma­
dijsko-vojvođanskom području;
• neprelaženj e o > e poslije palatalnoga suglasnika (konjom);
• redukcija početne jate (edan); gubljenje alternacije k, g, h > e, z,
s (ruki, knjigi);
• gubitak h; nepostojanje epentetskoga l u komparativu koji je
očekivan u psl. jotaciji u skupinama pj, bj, vj (glupji, živji . . . ). 36
Jezik rane bunjevačke književnosti kao i kodifikacijska djelatnost,
nisu još dovoljno istraženi. Bunjevci su novoštokavci, a Šokci sta­
roštokavci (npr. čuvaju akut).
Politika mađarizacije izazvala je među Bunjevcima pobunu i
pokrenula rad na obrani vlastitoga identiteta, pa i na području je­
zika. Tim je ciljevima trebao služiti tjednik »Bunjevačke i šokač­
ke novine« pisan latinicom, ikavsko-ijekavskom štokavštinom, a
izlazio je u Kaloči 1870. - 1872. godine. Književni je dodatak, a po­
slije i samostalan časopis bila Bunjevačka i šokačka vila. Urednik
»Novina«, Ivan Antunović, bio je uz Ambrozija Šarčevića glavni po­
kretač preporodnoga pokreta u B un j evaca. Započela je dugotrajna
borba za vlastite škole i jezik. Godine 1839. službenim j ezikom u
Subotici proglašen je mađarski, a od 1897. u svim bunjevačkim ško­
lama učilo se na mađarskome. Antunović je težio ujedinjenju svih
Južnih Slavena u Katoličkoj crkvi, a jugoslavensko ujedinjenje osi­
guravalo je, po njegovu mišljenju, opstanak Bunjevcima. Antunović

Podrobno o jezičnim obilježjima piše A. Sekulić: Govor bačkih Bunjevaca, u: idem:
Rasprave o jeziku ... , str. 95.-150.
382 HRVATI l NJIHOV JEZI K
je bio ijekavac i zalagao se za ćirilicu kako bi se kulturno zbližili sa
Srbima. U duhu jugoslavenstva djelovali su i Blaž Modrušić i Ivan
Mihalović, autor rada Gramatika i čitanka ilirskoga jezika (1876.).
Bunjevci su surađivali i sa Srbima koji su podupirali njihove pogle­
de i težnje, a i sa zagrebačkim pobornicima tih ideja.
Godina 1868., kada su sklopljene Hrvatsko-ugarska i Ugarsko­
-austrijska nagodba te je kao rezultat nastala Austro-Ugarska Mo­
narhija, promijenila se politička situacija podunavskih Hrvata osu­
đenih na mađarsku vlast, bez potpore vlastite države. U tom se raz­
doblju počeo rabiti regionalni naziv bunjevački i bunjevačko-šoka­
čki jezik te etnonim Bunjevac i Šokac jer su ga djelatnici smatrali
politički manje opasnim nego da rabe naziv hrvatski ili ilirski. To
je utjecalo i na odluku o izboru budućega književnog j ezika. Pri­
stašom prihvaćanja hrvatskoga književnog jezika bio je Stjepan Vu­
jević koji je tvrdio da treba položiti temelj »pravilne književnosti na
kojem je samo moguće uspješno osnivati i razvijati narodni nam
jezik, a po tomu uli vati i pobuđivati u ditci ljubav prema narodu«. 37
Autor objašnjava da je to jezik »koji smo dosad nazivali ilirskim,
niki dalmatinskim, niki pako slavenskim, pa zato hrvatski jezik u
književnosti treba shvatiti kao prizme sviu': bunjevaca, Slavonaca,
Dalmatinaca, Hercegovaca . . . «.38
Drugi su se opet uporno zalagali za lokalni jezik, npr. Mijo Man­
dić ili Nikola Kujundžić Mišakov. Ambrozije Boza Šarčević napi­
sao je i rječnike: To/mač izvornih, književnih i zemljopisnih jugo­
slavenskih riči. Na korist prijateljah bunjevačko-šokačke književno­
sti (Subotica, 1870.), Magjarsko-jugoslavenski politični i prvosudni
riečnik (Subotica, 1870.) i Magyar-Szerb-Horvat-Bunyevacz-Sokacz
konyvveszeti Sz6tar (Mađarsko-srpski-hrvatski-bunjevački -šokački
književni rječnik; Szabadka ' Subotica', 1894.).
Od XX. stoljeća Bunjevci sve jače povezuju svoj regionalni iden­
titet s hrvatstvom, iako su među njima i dalje žive ideje jugoslaven­
stva. Bunjevačka stranka hrvatske orijentacije u časopisu »Neven«
37 Navedeno prema A. Sekulić: Rasprave o jeziku . . . , str. 14.
¹· lbidem, str. 14.
Xl. POGLAVLJE: Izvan norme - hrvatski regionalni jezici 383
od 15. II. 1913. godine piše: » ... načelo nam je da su Bunjevci i Šokci
ogranak naroda hrvatskoga, a naš jezik da je isto hrvatski, ali is­
povijedamo narodno jedinstvo sa Srbima te njihov jezik isto tako
smatramo kao svoj«. ··
Mirovni ugovor u Trianonu iz 1920. podijelio je hrvatske Bunjev­
ce između dviju država: Mađarske (100 tisuća) i Kraljevstva SHS
(180 tisuća). U tom razdoblju Bunjevci su srbizirani, a njihov jezik
postaje srpsko-hrvatski. Njihov bunjevački jezik ostao je povijesni
regionalni književni jezik koji je stvaran u određenim povijesnim
uvjetima.
Bunjevce u Vojvodini vlasti su ponovno umjetno podijelile 80-ih
godina XX. stoljeća na Hrvate i tzv. etničke Bunjevce. Promicanje
bunjevačkoga etnonima udaljavalo je njihove nositelje od pripad­
nosti Hrvatskoj. Naravno da se svi Hrvati koji žive u Vojvodini ni­
su osjećali Bunjevcima. Prema popisu iz 1971. godine na teritoriju
Vojvodine živjelo je 120 tisuća Hrvata, a 1991. još samo 75 tisuća,
od čega su se samo 21 434 osobe deklarirale kao Bunjevci. Sljedeći
popis iz 2002. godine sveo je broj Hrvata na 56 546 osoba, unutar
toga bilo je 19 766 Bunjevaca. To bi značilo da je došlo do prevrjed­
novanja u sferi svijesti - iz regionalne u hrvatsku.
Nakon raspada Jugoslavije Hrvati su masovno (više od 40 tisuća)
počeli napuštati Vojvodinu. Status nacionalne manjine dobili su
2002. godine i ubrajaju se u treću po veličini manjinu u Vojvodini.40
U novoj političkoj situaciji problem jezika nije riješen iako je u svib­
nju 2002. godine Skupština Vojvodine pokrenula inicijativu da se
hrvatski jezik ubroji u službene jezike. Praktično je to provedeno
samo u subotičkoj opštini.
Problemi povezani s jezikom i dalje su ostali predmetom držav­
ne politike. Vlasti uvode, odnosno pokušavaju uvesti bunjevački je­
zik u škole,41 stvarajući na taj način novi jezični standard utemeljen
¹· Navedeno prema M. Kačić: Hrvatski i srpski . . . , str. 28.
40 Ta je problematika iscrpno obrađena u knjizi: Ljudska prava i kolektivni identitet. Srbija
2004. Helsinški odbor za ljudska prava u Srbiji, Beograd, 2005., str. 560.-573.
41 D. Brozović: >>Bunjevački jezik«? Denacionalizacija hrvatske manjine. Republika Srbija
ignorira međudržavni sporazum o manjinsko j problematici izmedu Hrvatske i Srbije i Crne
384 HRVATI l NJI HOV JEZIK
na tradicionalnim obilježjima lokalnoga dijalekta te zajednice, kao
što su npr. ikavizam, gubitak h i sl. Cilj takva postupka jest >migova­
nje govornog i pisanog bunjevačkog jezika nužnog za razumivanje;
tumačenje osnovni obiližja maternjeg jezika; bogaćenje ričnika ma­
ternjeg jezika; upoznavanje odlika nacijonalne kulture bunjevač­
kog naroda; upoznavanje bunjevačke književnosti; upoznavanje
tekovina bunjevačke kulture«.42 Dokument daje Bunjevcima sta­
tus posebnoga naroda. Možemo pretpostaviti da bi posljedica ta­
kve politike mogla biti odnarođenost te hrvatske manjine i njezino
odvajanje od hrvatskoga jezika.
Gore òkraja 2004., >>Hrvatsko slovo« 566, Zagreb, 24. II. 2006., str. 6.-7.
42 Ibidem, str. 6.
Zaključak
Hrvatski nesumnjivo pripada u jezike s najbogatijom, a istodobno
i najzamršenijom povijesti književnoga jezika. Ona je također re­
zultatom jezikoslovnih i izvan jezičnih čimbenika koji ju oblikuju,
kao što su npr. povijesna sudbina određenoga društvenoga sloja,
njegova vjeroispovij est ili kultura. U prve čimbenike ubrajaju se tri
hrvatska dijalekta: čakavski, kajkavski i štokavski, koji se međusob­
no toliko razlikuju da se mogu smatrati odvojenim jezicima. Na nji­
hovoj su osnovici nastali brojni književni jezici. Brojnost književnih
jezika ipak nije smetala štokavšitni da neprekinuto funkcionira već
od kraja XV. stoljeća. S druge strane, pojava tronarječnosti obuhva­
ćala je način kodificiranja postojećih idioma. Jedan od njih teme­
ljio se na stvaranju književnoga jezika na jednom od dijalekata, a
drugi - na stvaranju »miješanoga«, hibridnoga jezika koji je spajao
elemente svih tih dijalekata.
Povijest hrvatske pismenosti počinje s Bašćanskom pločom iz
HOO. godine, a završetak prvoga, srednjovjekovnoga razdoblja u
periodizaciji povijesti smješta se potkraj XV. stoljeća. Njegovo je
obilj ežje bila staroslavenska i hrvatska dihotomija. Kultiviranje
ćirilometodskih tradicija naziva se glagoljaštvom.
Č
inila ga je sla­
venska liturgija, hrvatsko staroslavenski jezik (hrvatska redakcija
staroslavenskoga j ezika) i glagoljica. Glagoljaštvo je kulturna poja­
va koja je jedinstvena na slavenskome tlu. Crkvenoslavenski jezik
u Hrvatskoj nije funkcionirao samo kao liturgijski nego i kao svje­
tovni književni jezik te napose i kao sastavnica prvoga miješanoga
jezika (amalgama) koji se pojavio u tom razdoblju. Istodobno kad i
crkvena pismenost pojavili su se i starohrvatski čakavski spomenici
pisani trima pismima: glagoljicom, ćirilicom i latinicom (od polovi­
ce XIV. stoljeća). Ta je tro pismenost sljedeće obilježje koje ima samo
386 HRVATI l NJI HOV JEZI K
povijest hrvatskoga jezika. U tom se razdoblju razvijala štokavska
pismenost i u Dubrovniku, u početku pisana ćirilicom, a poslije la­
tinicom. Do kraja XV. stoljeća korijeni suvremenoga iako ne stan­
dardnoga hrvatskog književnog jezika sežu upravo do Dubrovnika.
Književni jezik, naime, ne treba ispunjavati zahtjeve standarda kao
što su autonomija, kodificiranost, polifunkcionalnost i elastična
stabilnost. U XV. stoljeću nastao je i miješani (hibridni) jezik neli­
turgijske glagoljične pismenosti kao rezultat spoja već spomenute
crkvene tradicije i govornih idioma (čakavskoga i kajkavskoga). On
je već tada imao mogućnost postati svehrvatskim književnim je­
zikom, ali se to ipak nije dogodilo iako njegov nastanak možemo
smatrati prvim pokušajem svjesne kodifikacije crkvenoslavenske
književne tradicije i različite govorne prakse. Koncepciju »miješa­
noga« jezika prihvatili su u sljedećem razdoblju istarski protestanti
i pristaše ozalj skoga kruga. Od XV. stoljeća uloga crkveno slavensko­
ga jezika ograničila se jedino na liturgijsku funkciju, a to je otvorilo
vrata hrvatskim dijalektima/jezicima.
Sljedeće razdoblje, koje je trajalo od XVI. do prve polovice XVIII.
stoljeća, obilježuje književna tronarječnost. Kao rezultat složenih
povijesnih i političkih procesa koji su uvjetovali premještanje cen­
tra i promjenu političkoga statusa Hrvatske (turska okupacija, mi­
gracija stanovništva, reformacija), došlo je do regionalizacije zemlje
(i u jezičnom smislu) te do kulturne policentričnosti. U XVI. stolje­
ću u Dalmaciji vrhunac je dosegnula ikavska čakavština na kojoj je
nastala vrijedna renesansna književnost (M. Marulić, P. Zoranić,
P. Hektorović i drugi). Značenje čakavštine oslabilo je u XVII. sto­
ljeću, da bi ona konačno polovicom XVIII. stoljeća ustupila mjesto
štokavštini. Razlog tomu bili su društveno-povijesni uvjeti i izbor
štokavštine za lingua communis među protureformatorima koji su
se svjesno prihvatili problema kodificiranja j ezika. Dubrovnik j e
postao nasljednikom dalmatinske književnosti pa je u XVII. stolje­
ću doživio svoj procvat uz stvaralaštvo Ivana Gundulića. U istome
je stoljeću stvaralaštvo bosanskih franjevaca ojačalo književnu što­
kavštinu te je svojom univerzalnošću gradilo iznaddijalektni model
književnoga funkcioniranja štokavštine. Uravnoteživanje književne
Zaključak 387
tronarječnosti dogodilo se u XVI. stoljeću u kojemu hrvatsku pis­
menost, s obzirom na međusobne književne veze, možemo prema
Brozoviću podijeliti na južnu regiju (Dalmacija i Dubrovnik) te sje­
vernu regiju koja je povezivala istarske protestante s kajkavskim idi­
arima. U XVII. stoljeću ravnotežu je narušila prevaga štokavštine
u Dubrovniku i Bosni. Reformacija je u skupinu književnih jezika
uvela kajkavštinu koja je dotad bila potvrđena jedino kao sastavni­
ca miješanoga jezika u XV. stoljeću. Tu je ulogu ponovno dobila u
jeziku istarskih protestanata koji su uz to svoja religijska djela tis­
kali na svim trima pismima. Tako su u svojoj književnoj djelatnosti
na simboličan način spojili hrvatsku tronarječnost i tropismenost.
U Zagrebu se razvijao kajkavski književni jezik koji je tek u XVIII.
stoljeću dosegnuo književnu »Zrelost«.
U istome razdoblju (XVI. - polovica XVIII. stolj eća) započinje
standardizacija jer je izvršen svjestan izbor štokavštine (što j e bilo
povezano s crkvenom protureformacijom) i njezina gramatičkoga
opisa koji je izradio Bartul Kašić (Institutionum . . . , 1604.), začetnik
hrvatske gramatičarske škole. U tom je razdoblju norma bila indi­
vidualna, što je tipično za uzusnu normu o kojoj odlučuje autoritet
dotične gramatike ili pisca. Ipak, o njezinu kontinuitetu svjedoči
činjenica da su tada preuzeta određena njezina obilježja (jekavica,
jednostavna i složena pridjevna deklinacija, razlikovanje dativa i
lokativa jednine u zamjeničko-pridjevnoj deklinaciji itd.) prisutna i
do danas u hrvatskome standardu. Tadašnji je standard ispunj avao
još jedan uvjet, a to je polifunkcionalni karakter koji je krajem toga
razdoblja dosegnula i hrvatska štokavština. U povijesti jezika to je
neobično važna faza za učvršćivanje štokavštine u književnosti. Do
toga je došlo zbog povlačenja čakavštine i pada koncepcije o miješa­
nome jeziku koji su predlagali istarski protestanti i napose članovi
ozalj skoga kruga čiji je model imao najviše izgleda da ujedini sve
tadašnje hrvatske idiome jer mu je išlo u prilog samo mjesto funk­
cioniranja - sjeverna regija ili »ostatci ostataka« davne Hrvatske i
pokroviteljstvo tamošnjih plemenitaša, Zrinskih i Frankopana.
Iz toga razdoblja proizlazi sljedeće obilježje povezano isključi­
vo s poviješću hrvatskoga jezika koje će se u budućnosti pojaviti u
388 HRVATI l NJIHOV JEZIK
obliku jezičnoga regionalizma, što se danas pojavljuje ne samo na
tlu Hrvatske, gdje postoji regionalna pisana čakavština i kajkav­
ština, nego osobito kod gradišćanskih Hrvata u kojih one oblikuju
zaseban književni jezik. Taj regionalizam rezultat je hrvatske tro­
narječnosti te povijesnih čimbenika (migracije).
Sljedeća je fazu u povijesti hrvatskoga jezika razdoblje štokav­
sko-kajkavske dihotomije s prevagom ikavske štokavštine u Bosni,
Slavoniji i Dalmaciji te (i) jekavske u Dubrovniku. Iako to razdoblje
nije bilo književno plodno, obilježavale su ga važne pojave poveza­
ne s daljnjim fazama oblikovanja hrvatskoga književnog standar­
da. Gramatička norma još se nije potpuno stabilizirala i nadalje je
imala uzusni karakter. Međutim, štokavština je već u tom razdo­
blju bila interdijalekt, u njoj su prevladavala obilježja zapadnošto­
kavskoga dijalekta iako se još uvijek odlikovala ikavsko-jekavskom
dihotomijom te usporednošću starih i novih oblika, sinkretičnim
dativom - instrumentalom - lokativom množine. Nastavljen je ra­
zvoj autonomičnosti i polifunkcionalnosti jezika. Potonje obilježje
bilo je povezano s napretkom u društvenom razvitku i novim po­
trebama na području jezične komunikacije.
Književnu dihotomiju dokinula j e tek reforma j ezika koju je
predvodio tvorac ilirizma - Ljudevit Gaj 1836. godine, a čiju je za­
misao dalje nastavila Zagrebačka filološka škola. Jezični model i
norma bili su podređeni ideološkim postavkama ilirizma i nadre­
đenome cilju ovoga pokreta - stvaranju zajedničkoga jezika za sve
Južne Slavene. Ilirci su odbacili kajkavštinu, a temeljem njihova je­
zika nastala je onodobna štokavština, razrađena još od XVI. stolje­
ća, s cijelom bogatom književnom tradicijom na koju su se poziva­
li novi reformatori napose preferirajući nasljeđe dubrovačke knji­
ževnosti. To je razdoblje prema mišljenju nekih znanstvenika (D.
Škiljan) vrijeme konačnoga uspostavljanja standarda uvjetovanoga
djelatnošću društveno-političke elite. Godine 1847. hrvatski jezik
počeo je funkcionirati i kao službeni umjesto dotadašnjeg latinsko­
ga, a tada je postao i nacionalnim jezikom.
Široki južnoslavenski kontekst ilirske reforme Zadarska i Riječka
filološka škola podvrgnule su kritici i dale drugačije prijedloge za
Zaključak 389
konačni oblik hrvatskoga standarda. Pobijedila je ipak vukovska
škola čija je djelatnost učvrstila dotadašnja odvojena funkcioniranja
vukovskoga srpskoga te hrvatskoga jezika. Zaslugom vukovaca iz­
vršena je konačna kodifikacija jezika, a njegovom je osnovicom po­
stala Maretićeva gramatika, Brozov pravopis i Broz-Ivekovićev rječ­
nik. Vukovcima su predbacivali preveliku novoštokavizaciju norme
koja je osiromašivala jezik i lišila ga dijela bogate pisane tradicije.
Riječ je o negativnom odnosu prema kajkavizmima i čakavizmima
i o određenim sistemskim obilježjima tipičnima za hrvatski jezik
(npr. sklonjivi participi, bogatstvo budućih vremena, više morfološ­
kih obilježja u pravopisu i sl.) koja su odbačena ili su se očuvala kao
dublete, a poslije kao obilježja hrvatske varijante.
Novonastali srpsko-hrvatski/hrvatsko-srpski jezik koji se kod
Hrvata temeljio na maretićevskoj normi, u početku se shvaćao kao
pozitivan čimbenik ujedinjavanja naroda koji su se poslije Prvoga
svjetskog rata našli u zajedničkoj državi. S vremenom, a napose po­
slije 1945. godine, na prvo se mjesto počela stavljati njegova politič­
ka funkcija. Hrvatska ocjena stoljetnoga razdoblja uporabe srpsko­
-hrvatskoga jezika negativna je upravo s obzirom na politički aspekt
jezika. Najproblematičnije je bilo određivanje statusa toga jezika.
Zajednički novoštokavski temelj s obzirom na genetsku klasifika­
ciju bio je glavnim argumentom za pristaše istovjetnosti i zajedniš­
tva. Njihovi su pak protivnici svjedočili o različitosti obaju jezika
na temelju književnih standarda. Pogledi na definiciju i funkcioni­
ranje srpsko-hrvatskoga bili su različiti. Hrvati su još 1940. godine
(P. Guberina, K. Krstić) zanijekali njegovo postojanje definirajući
ga kao apstraktan umjetan jezik koji se u praksi ostvaruje kao dva
različita jezika: srpski i hrvatski. Dokazom je bio dug popis obi­
lježja po kojima se ti jezici razlikuju na svim razinama: u fonetici,
morfologiji, sintaksi, a prije svega u leksiku. Te razlike nisu bile sa­
mo rezultatom jezičnih pojava nego i različitih književnih tradicija,
standardizacijskih procesa i činjenice da narodi koji njima govore
reprezentiraju dva različita etosa drugačijih civilizacijskih temelja
(Bizant - Rim), različitih povijesnih sudbina, kulturne i vjerske tra­
dicije, društvenoga mentaliteta, sustava vrijednosti, jednom riječ-
390 HRVATI l NJI HOV JEZI K
ju - različitih sociolingvističkih čimbenika koji su oblikovali povi­
jest svakoga j ezika posebno. Glavnu ulogu u shvaćanju jezika kao
posebnoga i vlastitoga u posljednjih pola stoljeća ipak nije izvršio
popis gramatičkih razlika i obilježja, nego svijest i volja njihovih
govornika koji su željeli priznanje i poštivanje prava na vlastiti na­
cionalni jezik. Suprotno tomu, jugoslavenska je država nametala
ideju o srpsko-hrvatskome kao o jednom jeziku. Državna jezična
politika težila je stvoriti jedan jezik za unificirano »jugoslavensko«
društvo s internacionalističkom socijalističkom sviješću i parolom
»bratstva i jedinstva« koja se nije pokazala dobrom za jezike naroda
u jugoslavenskoj federaciji. To je stvaralo osjećaj ugroženosti među
govornicima toga jezika, a posljedica je bila prenošenje neobično
emotivnoga odnosa prema jezičnim problemima na ostale dijelove
društvenoga života, što će u budućnosti biti jedan od uzroka raspa­
da države i jezika.
Specifičnost funkcioniranja srpsko-hrvatskoga kao filološkoga
fenomena čiji je dvo člani naziv povezivao jezik dvaju naroda (o Bo­
sancima i Crnogorcima da ne govorimo) bez presedana kad je riječ
o drugim jezicima, prisilila je jugoslavenske lingviste da se odrede
prema razlikama između hrvatskoga i srpskoga jezika. Polovicom
šezdesetih godina prošloga stolj eća pojavio se i treći pogled na
funkcioniranje jezika u obliku dviju varijanata - hrvatske i srpske,
poslije bosanske i crnogorske. Problem varijantnosti nije bio razri­
ješen ni kad je riječ o samoj pojavi, ni što se tiče količine varijanata
jer se jezikoslovci nisu mogli složiti. Spor je bio razriješen raspadom
države i nastankom samostalnih jezika: hrvatskoga i bosanskoga.
U novom razdoblju, 1991. godine, nakon raspada Jugoslavije, hr­
vatski jezik ušao je u sljedeće razdoblje svoje povijesti. Kroatistika
se morala odrediti prema naslijeđenoj srpsko-hrvatskoj normi, što
se u praksi svodilo na obračun s obilježjima koja su ocjenjivana kao
srpska te na povratak vlastitoj normativnoj tradiciji pridavanjem
statusa norme pojavama koje su se do tada smatrala varijantama.
U početku normativnih aktivnosti dio jezikoslovne sredine ne­
sumnjivo je prilazio jezičnim problemima previše emotivno, iako
uz purističke tendencije postoji i liberalna struja koja se opredijelila
Zaključak 391
za prirodnu evoluciju naslijeđene norme, bez velikoga vanjskoga
utjecaja.
Karakter rekroatizacije norme proporcionalan je s negativnim
ocjenama koje je hrvatska strana predbacivala srpsko-hrvatsko­
me jeziku. Ispravljana su prije svega ona jezična područja koja su
u prethodnome razdoblju posebno bila podvrgnuta srbizaciji. To
se ponajprije odnosi na leksik koji se počeo »ispravljati« u duhu
nacionalnoga purizma, posebno istaknutoga u vrijeme Nezavisne
Države Hrvatske. Rasprave među jezikoslovcima i u društvu iza­
zvala je reforma pravopisa koja smjera prema sve većoj morfologi­
zaciji dosada obvezatnih ortografskih načela. Hrvatski pravopis još
uvijek nije do kraja kodificiran jer omogućuje pisanje usporednih
oblika ima mnogo iznimaka.
Kroatisti ističu niz problema koji još uvijek čekaju kodifciranje jer
sadašnja norma u nekim gramatičkim kategorijama dopušta dub­
lete ili triplete.
O izboru norme odlučuju danas tri kriterija: sustavski, nacional-
ni i kriterij književne tradicije. Nacionalni kriterij posebno je vidljiv
u leksiku i pravopisu. Posljedicom te činjenice jest karakter suvre­
mene norme koju odlikuje konzervatizam, a rezultat toga je velik
rascjep između standardnoga jezika i uzusa. Specifičnost je hrvat­
skoga uzusa njegova velika povezanost s regiolektima koji nisu sa­
mo štokavski (slavonski s Osijekom i Vukovarom), nego prije svega s
kajkavskim regiolektom Zagreba, čakavskim, istarsko-kvarnerskim
(Rijeka) ili pak dalmatinskim (Dubrovnik- Split). Regiolekti su na­
sljeđe hrvatske tronarječnosti. Utjecaj regiolekata posebno je na­
glašen u akcentima, izgovoru i leksiku. U suvremenome govornom
jeziku uzus znatno prevladava nad standardnim jezikom i sigurno
je da bi trebao biti jače zastupljen u procesu kodifikacije jezika.
Emocije koje su u znanstvenom diskursu hrvatskih i srpskih je­
zikoslovaca i dalje prisutne, često se stavljaju ispred meritornih te­
ma i aspekata u raspravama. Jedan od uzroka može biti visok stu­
panj ispolitiziranosti jezičnih problema u vrijeme funkcioniranja
srpsko-hrvatskoga jezika koje je nametala jezična politika države i
392 HRVATI l NJI HOV JEZI K
koja je među Hrvatima urodila osjećanjem ugrozbe opstanku nji­
hova jezika.
Raspad srpsko-hrvatskoga jezika dogodio se u okviru standarda,
a ne sustava, što i dalje omogućuje komunikaciju između njegovih
bivših korisnika.
Daljnji razvoj hrvatskoga jezika, a također i srpskoga i bosansko­
ga,
,
pokazat će hoće li uzajamno razumijevanje biti i nadalje mo­
guce.
Zusammenfassung
Kroaten und i hre Sprache:
Aus der Kodifizierungsgeschichte der l iterarischen
Nor m
Die kroatische Sprache gehort zweifelsohne zu den Sprachen mit
der reichsten und zugleich kompliziertesten Geschichte der lite­
rarischen Sprache. Das ist sowohl auf rein linguistische als auch
au:erlinguistische Faktoren, wie das historische Schicksal der je­
weiligen Gemeinschaft, ihre Religion und Kultur, zuriickzufiihren.
Zu den ersten gehort die Tatsache, dass in Kroatien drei Dialekte
vorhanden sind: der čakavische Dialekt, der kajkavische Dialekt
und der štokavische Dialekt, die sich voneinander so stark unter­
scheiden, dass sie als separate Sprachen betrachtet werden konnen.
Diese Dialekte waren in der Vergangenheit Basis fiir die Entstehung
von zahlreichen literarischen Sprachen. Die Mehrzahl der literari­
schen Sprachen beeintdichtigte aber nicht die schon seit dem Ende
des 15. Jahrhunderts vorherrschende Kontinuitit des štokavischen
in di eser Funktion. Das Phanomen der Drei sprachigkeit
(Dreidialektigkeit) implizierte demnachst die Kodifizierungsart
der bestehenden Idiome. Eine dieser Kodifizierungsarten war die
Schaffung der literarischen Sprache auf Basis eine s Dialektes, die
zweite hingegen bestand in der Schaffung einer Mischsprache, in
der alle Dialekte vorhanden sein sollten.
Die Geschichte der kroatischen Schriftsprache beginnt mit
Bašćanska ploča aus dem Jahre HOO. Die erste - mittelalterliche
- Periode der kroatischen Sprachgeschichte endet im ausgehen­
den 15. Jahrhundert. Kennzeichend fiir diese Zeit war die sprach­
liche altkirchenslawisch-kroatische Dichotomie. Die Kultivierung
394 HRVATI l NJIHOV JEZI K
der Traditionen von Cyryl und Method wird als Glagolitismus
bezeichnet. Dazu gehoren: slawische Liturgie, Sprache - kroa­
tische Redaktion des Altkirchenslawischen und Glagoliza. Der
Glagolitismus ist ein einzigartiges Kulturphanomen im Slawischen.
Das Altkirchenslawische diente in Kroatien einerseits den liturgi­
schen Zwecken, anderseits war es auch eine weltliche literarische
Sprache und zusatzlich ein Bestandteil der ersten Mischsprache,
die in dieser Zeit entstanden ist. Gleichzeitig mit den altkirchen­
slawischen Schriften entstanden die ersten Denkmaler der alt­
kroatischen, damals čakavischer Sprache. Diese wurden in drei
Schriften verfasst: in der glagolischen, kyrillischen und lateini­
schen Schrift. Diese Dreischriftlichkeit (tr pismenost) ist das nachs­
te Merkmal, das ausschlie:lich fir die kroatische Sprache ken­
nzeichnend ist. In dieser Zeit entwickelte sich auch in Dubrovnik
das štokavische Schrifttum, am Anfang in kyrillischer und dann in
lateinischer Schrift. In diesen Schrifttraditionen und im ausgehen­
den 15. Jahrhundert liegen die Wurzeln der zeitgenossischen kroa­
tischen literarischen Sprache, auch wenn es sich da bei nicht um die
Standardsprache handelt. Die literarische Sprache hat eben nicht
die Kriterien der Standardsprache zu erfiillen, zu welchen solche
Merkmale wie: Autonomie, Kodifizierung, Polifunktionalitat so­
wie elastische Stabilitat gehoren. Im 15. Jahrhundert entstand auch
die Mischsprache des nicht liturgischen glagolischen Schrifttums
als Ergebnis des Zusammenstosses der altkirchenslawischen
Tradition, des gesprochenen
Č
akavischen und Kajkavischen.
Diese Sprache hatte schon damals zur gesamtkroatischen litera­
rischen Sprache werden konnen. Es kam jedoch nicht dazu, wo­
bei allein die Entstehung der Mischsprache als der erste von den
Glagoliza - Befiirwortern unternommene Versuch der bewussten
Kodifizierung der altkirchenslawischen literarischen Tradition
und der verschiedenen gesprochenen Sprachvarianten gesehen
werden kann. Das Konzept der »Mischsprache« wird in der nach­
sten Zeit von den Protestanten aus Istrien und den Vertretern des
sprachlich literarischen Zirkels von Ozalj aufgegriffen. Seit dem
15. Jahrhundert wurde die Rolle des Altkirchenslawischen ledig-
Zusammenfassung 395
lich auf das Liturgische beschrankt, was den kroatischen Sprachen
1 Dialekten den Weg gebahnt hat.
Die nachste Periode, fiir die eine literarische Dreisprachlichkeit
kennzeichnend war, dauerte vom 16. bi s zur Mitte des 18.
Jahrhunderts. Im Zuge der komplizierten geschichtlichen, po­
l itischen sowie sozialen Bedi ngungen (tiirkische Ei nfalle,
Bevolkerungsmigrationen, Reformation), die zur Verschiebung
.
des
zentrums sowie zum Wandel des politischen Status quo Kroattens
gefiihrt hatten, kam es zu einer Regionalisierung des Landes,
die ihren Ausdruck auch in der Sprache und dem kulturellen
Polizentrismus fand. Im 16. Jahrhundert kam es in Dalmatien zur
Bliitezeit in der Entwicklung des ikavisch gefarbten
Č
akavischen.
In dieser Sprache wurde auch wertvolle Renaissanceliteratur ver­
fasst (M. Marulić, P. Zoranić, P. Hektorović . . . ). Die Bedeutung
.
des
Č
akavischen wurde im :·Jahrhundert geschwacht, bis es schhe:­
lich in der Mitte des 18. Jahrhunderts dem Štokavischen Platz
machte. Dies ist einerseits auf neue geschichtliche und soziale
Bedingungen und anderseits auf die Wahl des Štokavis�hen
.
von
den Vertretern der Gegenreformation bei lingua commums zuruck­
zufiihren, die bewusst die Frage der Kodifizierung der Sprache
aufgegriffen haben. Dubrovnik, das im :·Jahrhundert mit dem
Schaffen von Ivan Gundulić seine Bliitezeit erlebte, wurde zum
Erben der dalmatinischen Literatur. In dieser Zeit wurde das lite­
rarische štokavische vom Schaffen der Franziskaner aus Bosnien
so gestarkt, dass durch dessen Allgemeinheit das iiberdialektale
Modeli des štokavischen als allgemeine literarische Sprache vor­
herrschte. Die literarische Dreisprachigkeit war das Phanomen des
16. Jahrhunderts. Das kroatische Schrifttum dieser Zeit kann nach
dem Kriterium der literarischen Beziehungen von D. Brozović in die
Siidregion mit Dalmatien und Dubrovnik sowie in die Nordregion,
in der die Sprachen der Protestanten aus Istrien mit den kajka­
vischen Idiomen vertreten wurden, eingeteilt werden. Im 18.
Jahrhundert wurde dieses Gleichgewicht von der Uberlegenheit des
štokavischen in Dubrovnik und Bosnien ersetzt. Die Reformation
ebnete dem Kajkavischen den Weg in den Kreis der literarischen
396 HRVATI l NJI HOV JEZI K
Sprachen. Bi sher war das Kajkavische le digli ch ein Bestandteil der
Mischsprache im 15. Jahrhundert. Es nahm wieder diese Funktion
in den Sprachen der Protestanten aus Istrien ein, die auBerdem ih­
re religiosen Werke in allen drei Schriften druckten. So vereinigten
sie in ihrem literarischen Schafen sozusagen symbolisch die kro­
atische Dreisprachigkeit (tronarječnost) mit der Dreischriftlichkeit
(tropismenost). In Zagreb entwickelte sich hinge gen die kajkavische
literarische Sprache, die erst im 18. Jahrhundert ihre "literarische"
Reife erlangte.
In dieser Zeit (16. - Mitte des 18. Jh.) wurden die ersten Stan­
darisierungsmaBnahmen unternommen. Es kam zur bewussten
Wahl des Štokavischen, was einerseits von der von katholischer
Kirche betriebenen Gegenreformation beeinflusst war und ander­
seits mit der von Bartol Kašić (Institutionum, 1604) - dem Begriinder
der kroatischen grammatischen Schule - begonnenen grammati­
schen Beschreibung in einem Zusammenhang stand. Die Norm war
in dieser Zeit etwas Usuelles, was n ur individuell betrachtet werden
konnte. Ausschlaggebend war hierfiir die Autoritat des jeweiligen
Grammatikers oder Schriftstellers. Es sind aber bis heute einige
Merkmale dieser Normen erhalten geblieben, wie der Jakavismus,
die einfache und zusammengesetzte Substantivdeklination sowie
der Unterschied zwischen Dat. und Loe. Sing. in der pronominal­
adjektivischen Deklination. Der damalige Standard, zu dem auch
die Polifunktionalitat der Sprache gehorte, erfiillte die nachste von
dem Standardbegriff geforderte Bedienung. Diese Bedienung wur­
de fiir das kroatisch Štokavische am Ende dieser Zeit erfillt. Den
damaligen Standard erfiillte auch die zwei te von seiner Definition
geforderte Bedingung und zwar das polifunktionelle Charakter
einer Sprache, das von der štokavischen Variante des Kroatischen
am Ende dieser Periode erreicht wurde. In der Geschichte die­
ser �prache ist es auch eine sehr wichtige Stufe, in welcher sich
das Stokavische auf dem literarischen Feld entwickelte, was vom
Ruckzug des
Č
akavischen noch begiinstigt wurde. Dazu fiihrte
auch das Scheitern des Konzeptes der Mischsprache und zwar so­
wohl in der von den Protestanten aus Istri en vorgeschlagenen Form
Zusammenfassung 397
als auch in der Fassung des Zirkels von Ozalj. Dieses Modeli hatte
die besten Chancen, alle damaligen kroatischen Idiome zu vere i­
nigen. Der giinstigste Faktor fiir dieses Konzept war die Geografie;
das Konzept wurde in der nordlichen Region verbreitet - also in
den
"
Resten der Reste
"
des alten Kroatiens. Ein weiterer, fiir die
Entwicklung dieses Modells wichtiger Faktor waren die Gonner,
also die einflussreichen Familien: Zrinski und Frankopan.
Diese Periode ist auch fiir ein weiteres Merkmal, das nur mit
der Geschichte der kroatischen Sprache verbunden ist, kennzeich­
nend. Es handelt sich namlich um den Spracheregionalismus.
Er herrscht heute noch nicht nur in Kroatien, sondern auch im
BurgenUindischkroatischen. Der Regionalismus ist das Ergebnis
der kroatischen Dreisprachigkeit (tronarječnost) sowie der histori­
schen Faktoren (Migrationen).
Die nachste Stufe in der Entwicklung der kroatischen Sprache
ist die Zeit der štokavisch-kajkawischen Dichotomie, in der das
in Bosnien, Slawonien und Dalmatien gesprochene ikavisch
štokavische und das Ikavische in Dubrovnik vorherrschten. In die­
ser Periode kamen trotz ihrer literarischen Unfruchtbarkeit wich­
tige Phanomene zu Tage, die fiir das Weiterentwickeln des kroati­
schen Standards ausschlaggebend waren. Die grammatische Norm
war noch nicht vollig stabil und immer noch usuell, das Štokavische
dieser Periode war schon ein Interdialekt, in dem die Einfliisse des
westlich štokavischen vorherrschten. Die štokavisch-kajkawische
Dichotomie und die Parallelitat der al ten und neu en synkretischen
Form en in Dat. Ins tr. Loe. Pl. waren aber immer prasent. Es kam zu
einer weiteren Entwicklung von Autonomitat und Polifunktionalitat
der Sprache. Die Polifunktionalitat stand in einem Zusammenhang
mit der fortschreitenden gesellschaftlichen Entwicklung und dem
n euen Bedarf im Bereich der Sprachkommunikation.
Die literarische Dichotomie wurde erst durch die vom I liris­
musgriinder L. Gaj 1836 eingefihrte Sprachreform beseitigt. Seine
Ideen wurden von der Zagreber Philologieschule fortgesetzt. Das
Sprachmodell und die Sprachnorm wurden den ideologischen
Voraussetzungen des Ilirismus und dem Hauptziel dieser Bewegung
398 HRVATI l NJI HOV JEZI K
a-:-...a--:o..u.a,:..-|«..a.-s.|.||a-,a-.,-¬-.-..¬--
s,...|-|:..a.-s:.a...«--o.-t-|s-,-.a-.||....¬a.|.t--a..
k.,......|-.t,-|-|-:..a.o.a-a|.,-.|.-.s,...|-«a.a-a..
..|.-.-,-:..||---..¬16. i.|.|a-a-.:t-..t-.:-:-š:.......|-
¬.:a-.,-..¬:--a¬|.-,.-..|--..:-......|--...a.:..-,-¬..|:.
.a|a.-...|a.---a--s-|..¬-.t-..-|--......-.-.t-..-a-.-a--
x..|....a-.oat...-..-.i.:-..:a.t-....a,:--o.-r-...a-a-.
.......|--s,...|-.-a,:..-a-.k.-:.-a.:s:a-.....:...|--..:-
......|--s,...|-o.-.-.t.:-...:|:..-.-.,-r....|-.,oŠ..|,.-,
a.-z-.:a-.--:,:..:.,--r-.:|-,a-,a-.s:.-a..a.,...|-.a.-.a|
a.-.-.s:a|-..-a-..s:.,.-.:a-.,.|.:...|,-.-....|.|:...|--r.. :--
....a.,-.-:.:«a.a-1847 t-,.--a..k...:...|-.-.:-..-a-.t..
|-.:.t...|--i.:-.-...|--.|.s:..:..,...|-.a|a-,.-.--o.¬.|.
«a.a--..a.|.a.x.:..-...,...|-
w..a.---:,:.|:.,-o-.:..:a-.....:...|--s:.-a..a.,...|-.-
t-..-,:.«..a-.t.-.:-.:.a.|.«...|-k.-:-.:a-..|.....|--s-|..¬
..-a-.s-.:-a-.,|.|.|.,...|--s.|a.--..-z.a..a-as.,-..
a-.o-,--.:.-a..-k..:..a-ao-,--.....|..,--r..-:.:--...|
.t-.a.-t-...|:--a-.va..«...|--s.|a.-aa..|o.-.s:.,.-.:
a.-.-.s.|a.-|:.|.:-.a.k.-....a.-.a-,a-.t..|-..-,...:|a-.
:..-.-.--a--s,...|--a-.va..«...|--.a-.s-.t...|--a-aa-.
k...:...|--o-.v-.a.--.:a-.t-|s-,-...-va.«...«-.|-...|
--a.---a,:..:.,-k.a.|...-.a-,a-.s,...|-..a.|.-.o.a-a..,--
«a.a--a.-o..¬¬.:....-m..-:.ć.a.-o.:.,..,|.-..-a....
..«.-a..w..:-.ta.|..-a...a-a|.-....ćo-.u.a,:...«a.|
.-a.-t-|s-,-...-va.«..-.--.|..a,..s-x-aš:...«...-.a-,
a-.x..¬.a.-.a-.--.v-...¬a-,a-.s,...|-|..|.:-a-a..-.|
.-..-..|--s.|..|::..a.:..-t-..at:-r.|.-a-.:...||.-.a¬a.-
--,.:..-r.-.:-|.a-,.ak.,.....¬--a-aČ......¬--..«.-a¬
-.-.,-|...a.-....:...|-s,...|-:,,...|-s,.:-¬¬-..¬..-,«.-
. a a-...-.-.t..-r..:...,.--.s-..|:a¬.-ra:a.|..¬--.-.--
-|-.¬..,|...,...|t-a.-,:-s.|.-.t«-..-,.a.-.t,-.-|-:t.«
...o.,,-||..¬--a-a.,s:-.m-..¬.|-a-.....:...|--v....-:-
t-.t-|.|:--«a.a--
Zusammenfassung 399
o.---a--:.:.-a---s,...|-s-.t.k...:...|l k...:.s-


t...| a-.--o.a-a..,-t-.a--k...:--a.-x..¬..-m..-:..
«...�a.a-.¬t-|.-,.|.-.-,...:..-...¬s.|¬---.--.s:..:-.
-..|a-¬1. w-|:...-,vs..-..-.-.-.,--a-.r..:...-,-.-|--i¬
i.a|-a-.z-.:.:...:-.-a.--..:-s:-|.-.-.--.ra-.:..---a.-,

..:...|-ra-.:..-.«...-.t-..-a-.--..|1945 a-.r..|«..o.-
.-.t.....:...|-s,...|-«..a-..|100 i.|.--.|.-.a-�:-|--.
-t--«-,--a-¬,.|.:...|--t.,-.:--,.:..t-«-.:-:r¬-a�.
¬-..:a...a:.-.:--r..,--«..a-.s:.:a.¡a.a.-.-.s,...|-o.-
,-¬-.-..¬---aš:.......|-a....«....¬o-...|:,

a-.:a

.,-
--:...|--k.....|...-.a-,a..u.a,:..,a¬--:|...a.-t-|.-,-.
a-.r.-|-.:a-a|a--:.:s:r...a.-o-,--.«..--a.-u-

-...|.-�-
.¬a-.-..|a-...:-.... ..|--s:.-a..a.,...|---¬

a-«-

.
|:..a.-r.,--::.¬...|.-.:o-.a-.s,...|--t-...|:--at-.a.-
o-|.-.:..-a-aa..a-.:-|--a-.s-.t.k...:...|--«..--

-
:-...|.-a...|o.-k...:--|.t--t-.-.:.1940 a..a-.:-|-�

a.-
.-.s,...|-.-r..,-,-.:-.|:a-a..-...-.--.t.:...:-a-a�a-.:
...|-s,...|-.a.-.¬t|.:.,..-.«-.s,...|--a-¬

s-.t...|-

a-ak...:...|--.-.|...-.:«..a.a-|.-.-.:t..a-«-..«a.a--.
--..-,-i..:-..-a--a.-t-.a--s,...|--..--.-.-�-.a-
:-...|-.a--a--r.,--..|.|:--...,-a.|.: r.|.-a-|:-...|a

u-:-...|.-a-.-r|.--:...m..,|...,.-.s,-:..a-a......-¬¬
i-...o.-.-u-:-...|.-a-«..--a..r.,-t-..-..|:-a.a

-:-�
..|.-a|..|-.s,...|-...|-.-a-,--...-a-.-.a.|a-:-...|.-a|
.|-.|.:-......|-....a.:..---.s:.-a.....-.a-,.,...-..-

-aa-.
..:...|-.a...a.-a.-.-s,...|--.,.-.|--a--vs|.-..

-.�-:-.
..|.-a...|-...a.:..---.-.:..:--.a.-.a|.«-.a-:-...|.-a|.|--
ka.:a...-..--a-¬a,..-:.-...|--a-aa-¬s-¬...|--..a|,-
t.a:«a.a--o..a..¬---..|u-:-...|.-a-.-a--|..:.....|--
s.|......--..-a-.ka.:a. a-as-..,..-.:..a.:..-..-a�.,-�-.�
..|.|:|..|--m--:...:s:..-a--w-.:.,.:-¬--...........¬,m.:.
..|-r..:..--.«-..|-a.-o-..|..|:-a-.-.-.-.---s,...|--,-
,.s,:|.t--

o.-u.a,:....-t-.a-.w.|.--|¬a-,a-.s,...|-..

a.--.
,--::.¬...|-a-a-.,---.,.-|:-.-a--.-:.:--50 i.|.--¬.|:a-.
400 HRVATI l NJI HOV JEZIK
Index von grammatischen Merkmalen, sondern das Bewusstsein
und der Wille der Sprecher, die es verlangten, ihr Recht auf die ei­
gene Nationalsprache anzuerkennen und zu respektieren. Der Staat
Jugoslawien forderte hingegen die Idee der Einheit der serbo-kroa­
tischen Sprache. Die Sprachpolitik des Staates verfolgte den Zweck,
eine einzige Sprache fiir die vereinigte »jugoslawische« Gesellschaft
mit dem internationalen sozialistischen Bewusstsein nach dem
Motto der »Briiderlichkeit und Einheit« zu griinden. Diese Politik
wa
.
r fiir die Sprachen der den Bund bildenden VOlker nicht giinstig.
Bel den Sprechern en ts tand das Gefiihl der Bedrohung und schlie:­
lich eine sehr emotionelle Einstellung zu den Sprachfragen, die auf
andere Lebensbereiche iibertragen wurde, was in der Zukunft zum
Zerfall des Staates fiihren wird.
Die Eigenart des Bestehens des Serbo-Kroatischen als ein fi­
lologisches Phanomen, dessen zweiteiliger Name die Sprachen
zweier Volker verb and (Bosnier und Montenegriner werden hier
nicht beriicksichtigt) zwang die jugoslawischen Linguisten, zu
den Unterschieden zwischen dem Serbischen und Kroatischen
Stellung zu nehmen. Mitte der Sechziger Jahre tauchte eine schon
dritte An sich t ii b er das Bestehen von zwei Varianten dieser Sprache
auf, der Serbischen und der Kroatischen; spater kamen dazu noch
das Bosnische und Montenegrinische. Die Variantitatsfrage wurde
weder im Hin blick auf das Phanomen selbst noch auf die Zahl der
Varianten entschieden, weil die Sprachwissenschaftler sich nicht
auf eine gem ein same Erklarung einigen konnten. Der Streit en dete
mit dem Zerfall des Staates und der Entstehung der selbstandigen
Sprachen: des Kroatischen und des Bosnischen.
1991 begann nach dem Zerfall Jugoslawiens eine neue Etappe
in der Geschichte der kroatischen Sprache. Die Kroatistik mus­
ste zu der geerbten serbo-kroatischen Norm Stellung nehmen. In
der Praxis bedeutete dies eine Auseinandersetzung mit den als ser­
bisch bewerteten Eigenschaften und eine Riickkehr zur eigenen
Normentradition. Zur Norm wurden Eigenschaften, die bisher nur
den Variantenstatus besa:en.
Zusammenfassung 401
Fiir die ersten Jahre der Durchfiihrung von Normenprozessen ist
zweifelsohne allzu emotionelle Betrachtung der Sprachfragen von
einigen Sprachwissenschaftlern kennzeichnend. Es besteht aber
neben der puristischen Tendenz eine liberale Stromung, die sich
fiir eine natiirliche Evolution der geerbten Norm ohne allzu gro:e
Eingriffe von au:en ausspricht.
Die Rekroatisierung der Norm steht in einem direkten Ver-
haltnis zu den negativen Bewertungen, die fiir die serbo-kroa­
tische Sprache von der kroatischen Seite formuliert werden. Der
Korrektur wurden vor allem diejenigen Sprachbereiche unterzo­
gen, die in den letzten Jahren am starksten serbisiert waren. Oazu
gehorte in erster Linie die Lexik, die man im Geiste des hier im­
mer bestehenden - vor allem in der Zeit des selbstandigen kro­
atischen Staates aktiven (1941-1945) Purismus mit nationalem
Charakter - zu »Verbessern« begann. Fur Diskussionen sowohl
unter den Sprachwissenschaftlern als auch in der Gesellschaft
sorgte auch die Rechtschreibungsreform, deren Ziel die steigende
Morphologisierung der bisher geltenden Regeln war. Die kroatische
Orthographie bleibt immer noch nicht entgiiltig kodifiziert, es wer­
den Variantenschreibungen oder Ausnahmen zugelassen.
Die Kroatisten zeigen auch eine Reihe von Fragen, die auf eine
Kodifizierungwarten, weil die bestehende Norm bei einigen gram­
matischen Kategorien doppelte oder sogar dreifache Losungen zu-
lasst.
Fiir die Wahl der Norm sind heutzutage drei Kriterien ausschlag-
gebend: das Systemkriterium, das Kriterium der literarischen
Tradition und an dritter Stelle das Nationalkriterium. Besonders
sich t bar ist das letzte erwahnte Kriterium in Rechtschreibung und
Lexik. Die Konsequenz ist hier der heutige Charakter der Norm,
fiir die der Konservatismus kennzeichnend ist. Deren Ergebnis
ist folglich eine gro:e Diskrepanz zwischen der Standardsprache
und dem Usus. Die Spezifik des kroatischen Usus liegt in der
starken Beziehung zu den einzelnen Regiolekten; nicht nur den
štokavischen (dem slavonischen von Osijek und Vukovar), vor allem
aber dem Kajkavischen Zagreber Regiolekt, dem čakavischen, dem
... HRVATI l NJI HOV JEZI K
Regiolekt von lstrien und Kvarner (Rijeka) und dem Dalmatinischen
(Dubrownik-Split). Die Regiolekte sind das Erbe der kroatischen
Dreisprachigkeit (tronarječnost). Der Einfluss von Regiolekten
ist insbesondere in Akzentuierung, Phonetik und Lexik sicht­
bar. In der Gegenwartssprache ist der Usus viel wichtiger als die
Standardsprache und er soll te zweifelsohne in einem groBeren MaBe
bei der Kodifizierung der Sprache beriicksichtigt werden.
Die EmotionalWt der zwischen kroatischen und serbischen
Linguisten gefiihrten wissenschaftlichen Diskussion riickt oft
vor die sachlichen Aspekte der diskutierten Fragen vor. Eine der
Ursachen kann die ho he Stufe der Politisierung von Sprachfragen in
der Zeit des Bestehens der gemeinsamen serbo-kroatischen Sprache
als Ergebnis der Sprachpolitik des Staates sein. Bei den Kroaten
entwickelte sich damals die Oberzeugung von der Bedrohung der
Existenz ihrer Sprache. Zum Zerfall der serbo-kroatischen Sprache
kam auf dem Standard - nicht aber auf der Systeme bene zustande,
so konnen die ehemaligen Sprecher dieser Sprache weiterhin mit­
einander kommunizieren.
Die weitere Entwicklung der kroatischen sowie der serbischen
und bosnischen Sprache wird nun zeigen, ob die gemeinsame
Kommunikationsmoglichkeit weiterhin erhalten bleibt.
Literatura
1 . Izvorni tekstovi
Rječnici (kronol oški poredak)
........-č.ćDictionarium quinque nobilissimarum Europae linguarum:
Latinae, Italicae, Germanicae, Dalmatiae et Hungaricae, .·-·......
,.·.....Rječnik pet najuglednijih evropskih jezika latinskog, talijan­
skog, njemačkog, hrvatskog i mađarskog, ..,.·-............ ,
·....s.... ,......-.s...,...,Blago jezika slovinsko ga ili slovnik u ko­
mu izgovaraj use rječi slovinske latinski i diački l Thesaurus linguae illyri­
cae sive dictionarium illyricum in quo verba Illyrica Italice & Latine red­
duntur, ...·.. .-..-..-.. .-.
...-»·....·-·.Gazophylazium, seu latino-illyricorum onomatum ae­
rarium, .Gazophylazium illyrico-latinum, ....,.·-....,.·.....
..,.·-...·,
·...,+.-+·..ćDictionar ili nchi szlovenszke zvexega ukup ze brane, u red
posztaulyene i diachkemi zlahkotene, .....-..,.·.......,.·-
..-.,
..+·....·...»·...Dizionario italiano-latino-illirico, s.·.....-...+.
-,·,.-..+.··...».š.ć..-...-....-....+.-,·,
...-,.·.š-...-+..,...--.·š.ćLexicon latinum interpretativne illyrica,
germanica, et hungarica locuples, ..,.·-....,.·.......,.·-....,
.....-·.....Lexicon latino-italico-illyricum, ».+.-.-.. Rjecsosloxje ili­
ricsko-italiansko-nimacsko, ..-...-...-.-Vocabolario italiano-illi­
rico-latino, ..-...-...-..,.·.....s..-.-·-..-.,
·...,.....ć.....,,.,Ricsoslovnik iliricskoga, italianskoga i nimacskogaje­
zika, »·č.-.·+,·..-.č-.,.·.....·... ».,·....-. ,
.+...»..-.·..+...»...-.--».+... ...-...-Ilirsko-nemacski i nema­
cska-ilirski Rukoslovnik, »·č.-·..-..
...-s.ž...-.ć....,ež..·..ćDeutsch-illyrisches Worterbuch - Nemačka-
ilirski slovar, ..,.·-.-..
....,...--.čIlirsko-nemačko-talianski mali rečnik sa osnovom gramatike
ilirske od Vekoslava Babukića, »·č.-.- .-..
».+......-...-.·.·..ć,Rečnik ilirskoga i nemačkogajezika, . ..»·č
.-· .-.
... HRVATI l NJIHOV JEZI K
...,...-·..č.ćRiečnik ilirsko-talianski, ..+...--Vocabolario slavo-ita­
liano, ..+...-..Vocabolario croato-italiano, ..+.......... ,.·
.......,.·-...,
«.,.....Š..·.Deutsch-kroatisches Worterbuch - Nemačka-hrvatski rečnik,
. ....,.·-.--.
...-.·ž-.-Rečnik lečničkoga nazivlja, ..,.·-.---
...-....,...ćNovi rječnik hrvatskog i njemačkogjezika, . ....,.·-
.--. .-.
«.,.....Š..·.Hrvatsko-njemačko-talianski rječnik znanstvenog nazivlja
osobito za srednja učilišta, . ....,.·-.-.. .-.,.·.......,.·-
....,
«.,.....Š..·.Jugoslavenski imenik bilja, ..,.·-.-..
Rječnik hrvatskoga ili srpskoga jezika, . ··......e..,.·-.--. ...-
..-..Š·..-,·.Priručni rječnik tudjih rieči i fraza, ..,.·-.-..
...-«......-,...·....ćRječnik hrvatskoga jezika, . ....,.·-....
...+.-..s.ž...-.ćPrinosi za hrvatski pravno-povjestni rječnik, . ..
..,.·-...- ....,.·.......,.·-...]
Rječnik hrvatskosrpskoga književnog jezika, . ..A-K -·+...š·-,s.....
-....... s.......,.....,··- s...·.+..-.
...+.-...-.ćRječnik hrvatskoga književnogjezika, ..,.·-........
...-
Rječnik hrvatskoga jezika, .·+.Š.-,·..,.·-....
...+.-...-.ćVeliki rječnik hrvatskoga jezika, ..,.·-...·
Deutsch-burgenlindischkroatisch-kroatisches Worterbuch, ...·-...+.
..,.·-..-.
Gradišćanskohrvatsko-hrvatsko-nimški rječnik, ..,.·- ...·-...+.....
Gramatike (kronološki poredak)
«.....·.š.ć«...-...-.·.......,Institutionum linguae Illyricae li-
bri duo, ».-.·.-..,.·.....·-.- «·č......,.·-........
..,.·- s........]
.....s....,.Gramatika talijanska ukratko ili kratak nauk za naučiti la­
tinski jezik .,.+·-Blago jezika ...·.. .-..-..-.
..-.«.-.ćPrima Grammaticae institutio pro tyronibus illyricis accommo­
data, .·-·..,........
.....Š.....ć.,.-.š..Grammatica latino-illyrica ex Emanuelis, .·-·..,.
...·......-.
..+·....·...«·...Instruzioni grammaticali della lingua illirica .,.+·-
Dizionario italiano s.·.....-».,.....-..-.....-...+.-,·
.+·-Princip i elementari della gramma tica illirica, ».,....-·.
«..ž·.+.,.-...ćS vase h ta po mallo iZliti krtko sloxenye immenah i ricsih u
illyrski, i nyemacskijezik, s.,+·-..,..-....,.....--
s...,..-..-»·. ,....ćNova slavonska, i nimmacska gramatika. Neue
slavonisch = und Deutsche Grammatik, .,..--..,.·-,..-.·.·-
......-.
Literatura ..
s...,.-..-.....ćNeue Einleitung zur slavonischen Sprache, ...,·....-
..-..+·-Anleitung zur slavonischen Sprachlehre, ...,·....
.,-...,·.·-.-....-,Einleitung zur kroatischen Sprachlehre fur Teutschen,
....ž+.-..-·..,......,..-.....,
....,....-Grammatica Illyricae iuventuti Latino Italoque sermone instru­
endae accomodata, .·-·.......·
...-.·..-.,Kroatische Sprachlehre oder Anweisungfur Deutsche die kroa­
tische Sprache in kurzer Zeit grundlich zu erlernen, ..,.·-.....,...
...,..-.....,
....,.....ćGrammatica illirica .,.+·-Ricsoslovnik illiricskoga, italian­
skoga i nimacskoga jezika s
'
jednom pridpostavljenom grammatikom illi
pismenstvom, «·č.-.·
....·...s.....,,·-+.-.Grammatica della lingua illirica, ».,....-.-
.-.-.-·-.-.
....,s...,·..ćHorvatzka Grammatika oder kroatische Sprachlehre,
..,.·-.-....,......,..-.....,
Š.-··...č·..ć·-.-··.....·...-, Nova ricsoslovnica iliricska. Vojnicskoj
mladosti krjicsnoj poklonjena ·....-.. ,.·.......,.·-....]
....,Đ.....·č..Jezichnica horvatzko-slavinzka (Kroatisch-Slavische
Sprachlehre), ··š...-.-..,......,..-.....,
.,-,.....,..,·«...ćGrammatik der illyrischen Sprache wie solche in
Bossnien, Dalmazien, Slawonien, Serbien, Ragusa