Muhammed Mustafa- 1

UVOD

Značaj Vjerovjesnikovog, sallallahu alejhi ve sellem, životopisa (sireta) u pogledu razumijevanja islama i življenja u skladu sa njegovim uzvišenim principima

Mudrost u odabiru Arabije za kolijevku islama

Ummu'l-kura: Mekka

Historijat i svetost Ka'be

Događaj sa slonom – poučan primjer o Allahovom čuvanju Ka'be

Ibrahim, alejhis-selam, i hanīfījje

1. DIO

ROĐENJE I DJETINJSTVO VJEROVJESNIKA, sallallahu alejhi ve sellem

Nur-i Muhammedi

Čisto porijeklo plemenitog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem

Brak njegovog oca Abdullaha i majke Amine

Abdullahova smrt

Nagovještaji dolaska plemenitog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem

Rođenje plemenitog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i mudžize koje su ga pratile

Imena plemenitog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem

Boravak kod majke po mlijeku

Prvi šerhu’s-sadr (otvaranje prsa)

Put u Medinu i smrt njegove majke

U okrilju djeda Abdulmuttaliba

U okrilju amidže Ebu Taliba

Drugi šerhu’s-sadr: Ispunjavanje njegovog srca milošću i nježnošću

MLADOST PLEMENITOG POSLANIKA, sallallahu alejhi ve sellem

A Odrastanje plemenitog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, pod Allahovom zaštitom

Plemeniti Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kao čobanin (pastir)

Putovanja sa amidžama

Susret sa svećenikom Behīrom i njegova zapažanja

Hilfu’l-fudul (viteški savez)

Trgovački život Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem

Zapažanje svećenika Nestūre

Brak sa hazreti Hatidžom, radijallahu anha

Višeženstvo plemenitog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i mudrosti sadržane u tome

Poslanikov, sallallahu alejhi ve sellem, otkup slobode i posinjavanje Zejda ibn Hariseta

Hazreti Alija u okrilju Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem

Djeca Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem

Arbitraža u Haremu Ka’be

Obraćanje Kuss ibn Se’ideta

Resulullahovo, sallallahu alejhi ve sellem, osamljivanje u pećini Hira

Analiza djetinjstva i mladosti

2. DIO

MEKANSKI PERIOD POSLANSTVA

Početak Objave: Istiniti Snovi

PRVE TRI GODINE POSLANSTVA: PERIOD TAJNOG POZIVANJA

Prva Objava i njen prekid

Istinitost i vrste Objave

Poslanstvo i vjerovjesništvo

Svojstva Allahovih Poslanika

Plemeniti Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kao ljudsko biće

Plemeniti Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kao „ummijj"

Vrline plemenitog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem – ukras sreće (hil’jetu’s-seadeti)

Nastavak dolaska Objave

Prvi muslimani

Daru’l-Erkam: Prva odgojno-obrazovna institucija muslimana

ČETVRTA GODINA POSLANSTVA

Ti javno ispovijedaj ono što ti se naređuje

Upozori svoje najbliže

Pozivanje Kurejšija na brežuljku Safa

Značaj pozivanja u vjeru

Islamska da’wa ili misionarstvo?

Odnos Ebu Leheba i njegove žene prema

Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem

Nastojanje mušrika da postignu nagodbu

I’džāz – nadnaravnost Kur’ana i njegov uticaj na one koji ga slušaju

Odnos mušrika prema Kur’anu

Optužbe na račun Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem, i Kur’ana

Period uznemiravanja i zlostavljanja

Podsticanje muslimana na strpljivost

PETA GODINA POSLANSTVA

Hidžra u Abesiniju

Slučaj „Garanik"

Druga hidžra u Abesiniju

ŠESTA GODINA POSLANSTVA

Kurejšije od Nedžašija traže da im isporuči muhadžire

Hazreti Hamza prihvata islam

Hazreti Omer prihvata islam

OD SEDME DO DEVETE GODINE POSLANSTVA: GODINE BOJKOTA

Mušrička politika izolacije muslimana Tri godine bojkota

Kraj bojkota

Šekku’l-kamer: Mu’džiza rascjepljenja mjeseca

Pozivanje u islam u svakoj prilici

DESETA GODINA POSLANSTVA

Godina tuge: Smrt Hazreti Hatidže i Ebu Taliba

Put u Taif

Neizmjerna milost i utjeha Milostivog

Džini slušaju Resulullahovo, sallallahu alejhi ve sellem, učenje Kur’ana i prihvataju islam

Pozivanje različitih plemena u islam

Ženidba hazreti Sevdom

JEDANAESTA GODINA POSLANSTVA

Sastanak na Akabi

Treći šerhu’s-sadr: priprema za Mi’radž

Besprimjerna počast Allahovom Miljeniku: Mi’radž

Nekoliko pouka sa Mi’radža

Refleksija Mi’radža

DVANAESTA I TRINAESTA GODINA POSLANSTVA

Prva prisega (bej’at) na Akabi

Imenovanje Mus’aba ibn Umejra kao muallima i osvojenje Medine Kur’anom (12. godina poslanstva)

Druga prisega (bej’at) na Akabi (13. godina poslanstva)

Analiza Mekanskog perioda

Osobenost mekkanskih ajeta

Posljednja alternativa: HIDŽRA (13. godina poslanstva)

Dozvola za Hidžru i Hidžra u Medinu

Mušrički plan o zavjeri

Teško putovanje

Dugo očekivani ugledni putnik

Mesdžid izgrađen na temelju bogobojaznosti: Mesdžidu’l-Kuba’

Prva džuma-namaz u dolini Rānūna

Nestrpljivo iščekivanje u Medini

وَإِنَّكَ لَعَلى خُلُقٍ عَظِيمٍ

„(Moj Poslaniče!) Ti si, zaista, najljepšeg ahlaka!" (el-Kalem, 4)

لَقَدْ كَانَ لَكُمْ فِي رَسُولِ اللّٰهِ أُسْوَةٌ حَسَنَةٌ لِمَنيَرْجُوا اللّٰهَ وَالْيَوْمَ اْلآخِرَ وَذَكَرَ اللّٰهَ كَثِيرًا

„(O pravovjerni!) „Vi, uistinu, u Allahovom Poslaniku imate najljepši uzor (usve-i hasene), za one koji se nadaju Allahovoj milosti i nagradi na Ahiretu, i koji mnogo Allaha spominju." (el-Ahzab, 21)

إِنَّ اللّٰهَ وَمََلائِكَتَهُ يُصَلُّونَ عَلَى النَّبِيِّ يَا أَيُّهَا الَّذِينَ آمَنُوا صَلُّوا عَلَيْهِ وَسَلِّمُوا تَسْلِيمًا

„Uistinu, Allah i meleki Njegovi salavat donose na Vjerovjesnika. O vjernici, i vi donosite salavate na njega i sa predanošću selame mu dostavljajte!" (el-Ahzab, 56)

وَمَا آتَاكُمُ الرَّسُولُ فَخُذُوهُ وَمَا نَهَاكُمْ عَنْهُ فَانْتَهُوا وَاتَّقُوا اللّٰهَ إِنَّ اللّٰهَ شَدِيدُ الْعِقَابِ

„... Ono što vam Poslanik naredi uzmite, a ono što vam zabrani ostavite..." (el-Hašr, 7)

يَا أَيُّهَا الَّذِينَ آمَنُوا أَطِيعُوا اللّٰهَ وَأَطِيعُوا الرَّسُولَ وَلاَ تُبْطِلُوا أَعْمَالَكُمْ

„O vjernici, pokoravajte se Allahu i pokoravajte se Poslaniku, i ne uništavajte svoja djela!" (Muhammed, 33)

وَمَنْ يُطِعِ اللّٰهَ وَالرَّسُولَ فَأُولـئِكَ مَعَ الَّذِينَ أَنْعَمَ اللّٰهُ عَلَيْهِمْ مِنَ النَّبِيِّينَ وَالصِّدِّيقِينَ وَالشُّهَدَاءِ وَالصَّالِحِينَ وَحَسُنَ أُولـئِكَ رَفِيقًا

„Oni koji se pokoravaju Allahu i Poslaniku bit će u društvu vjerovjesnika, i iskrenih, i šehida, i dobrih ljudi, kojima je Allah milost Svoju darovao. A kako će oni divni drugovi biti!" (en-Nisa’, 69)

أَلَمْ يَعْلَمُوا أَنَّهُ مَنْ يُحَادِدِ اللّٰهَ وَرَسُولَهُ فَأَنَّ لَهُ نَارَ جَهَنَّمَ خَالِدًا فِيهَا ذلِكَ الْخِزْيُ الْعَظِيمُ

„Zar oni ne znaju da onoga koji se suprotstavlja Allahu i Poslaniku Njegovu čeka vatra džehennemska, u kojoj će vječno ostati? To je poniženje veliko!" (et-Tevbe, 63)

Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je:

„Ja sam, uistinu, poslan da upotpunim lijep odgoj i vladanje." (Muvetta, Husnu'l-huluk, 8)

„Svi ljudi i džinovi, osim onih nepokornih, i sva stvorenja na nebesima i Zemlji znaju da sam ja Allahov poslanik." (Ahmed ibn Hanbel, Musned, III, 310)

„Ostavljam vam dvije stvari, ako ih se budu držali sigurno nećete zalutati: to su Allahova Knjiga (Kur'an-i Kerim) i sunnet Njegova Poslanika." (Muvetta, Kader, 3)

Hazreti Mevlana (rahimehullah) kaže: „Dok mi je duša u tijelu ja sam sluga Kur'ana i prašina na putu Muhammeda Muhtara, sallallahu alejhi ve sellem...

Ako neko od mene prenese riječi koje su suprotne tome, ja sam čist od njega i njegovih riječi..."

PREDGOVOR

Prva i posljednja karika u lancu vjerovjesnikā, alejhimus-selam,

Prvak oba svijeta, Allahov Poslanik ljudima i džinovima,

Imam dvaju Harema, svjetlo postojanja i milost svim svjetovima...

MUHAMMED MUSTAFA – sallallahu alejhi ve sellem –

Na stranicama ovog nedostatnog djela nije moguće istinski izraziti i opisati Allahovog Vjerovjesnika i Miljenika, sallallahu alejhi ve sellem, i njegov izuzetni život, budući da je njegovo svjetlo uzrok postojanja svih stvorenja i svjetova. Međutim, opisati i obznaniti njegovu vrijednost u skladu sa svojim mogućnostima predstavlja veliki posao od kojeg će, ako Bog da, biti mnogo koristi. Uzimajući to u obzir, ukoliko ovim pisanjem dobijem i najmanji udio sreće u slijeđenju plemenitog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, neprikosnovenog uzora za slijeđenje, i ako usvojim bar nešto od njegovog lijepog ahlaka, to će za mene biti najveća čast. U protivnom, utječem se Svevišnjem od tvrdnje da sam istinski spoznao i da sam u stanju opisati pravu vrijednost Njegovog Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem. Kada se jedna svjetiljka prekrije tkaninom od crne vune, pa se na njoj napravi mali otvor i iz nje počne izbijati svjetlost, isto tako i naše riječi o istinskoj vrijednosti plemenitog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, ako unesu makar malo svjetlosti u život današnjeg čovjeka i omoguće mu ispravnu spoznaju života na ovom svijetu, to će za nas predstavljati veliki uspjeh. Međutim, još jednom ću ponoviti da nije moguće ograničenim riječima i nedostatnim izrazima opisati sve vrijednosti i potpunosti našeg plemenitog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, na kojeg Uzvišeni Stvoritelj sa Svojim melekima donosi salavate i selame, kao što nas je obavijestio o tome:

إِنَّ اللّٰهَ وَمَلاَئِكَتَهُ يُصَلُّونَ عَلَى النَّبِيِّ يَا أَيُّهَا الَّذِينَ آمَنُوا

صَلُّوا عَلَيْهِ وَسَلِّمُوا تَسْلِيمًا

„Uistinu Allah i meleki Njegovi salavatom blagosiljaju Vjerovjesnika. O vjernici, blagosiljajte ga i vi i selame mu dostavljajte!" (el-Ahzab, 21)

I čijim životom se kune:

لَعَمْرُكَ

„života Mi tvoga!..." (el-Hidžr, 72)

Jedan od velikih pjesnika divanske književnosti Šejh Galib, o vrijednostima plemenitog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kroz izraze ljubavi i poštovanja prema njemu, kazuje u stihovima:

Ti si sultan svih poslanika, šah-i mumedžed

Bespomoćnima ti si devlet-i sermed

Na Danu proživljenja ti si ser-āmed

Potpomognut si Božijim govorom „le-amruk"

Ti si Ahmed, Mahmud i Muhammed, prvače!

Ti si pobjedonosni sultan koji nam od Istinitog dođe...

(Komentar:) „Ti si sultan svih vjerovjesnika i poslanika, sultan čiji je ugled nedostižan! Ti si lijek bespomoćnima i slabima! Na Danu proživljenja ti ćeš pred svojim uplašenim ummetom biti zagovornik! Ti si potpomognut Božijim govorom i zakletvom: „Života Mi tvoga!... Ti si Ahmed, Mahmud i Muhammed, naš predvodniče i prvače! Ti si nam dar od Svevišnjeg, sultan kojem je darovana pobjeda od Gospodara svjetova!...

Ugled i čast našeg plemenitog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kod Gospodara svjetova su toliki da je pokornost robova koju iskazuju prema Njegovom Miljeniku poistovjetio sa pokornošću Njemu Uzvišenom; da je i najmanji oblik nepoštivanja plemenitog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, učinio uzrokom poništavanja dobrih djela i da je lijep odnos i izražavanje poštovanja prema plemenitom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, učinio ispitom bogobojaznosti za sve muslimane. Neumjesno obraćanje Njegovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, ubrojio je u veliko neznanje. I naredio nam je da mnogo donosimo salavate i selame na Njegovog Miljenika, sallallahu alejhi ve sellem, kako bi on uvijek bio prisutan u našim srcima i u našoj svijesti. Štaviše, On od nas zahtijeva da i u namazu donosimo selam na Njegova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem:

اَلسَّلاَمُ عَلَيْكَ أَيُّهَا النَّبِيُّ وَرَحْمَةُ اللّٰهِ وَبَرَكَاتُهُ

Iako nazivanje selama ljudima, dok smo u namazu, kvari namaz, Uzvišeni Allah je nazivanje selama Njegovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, učinio jednim od uvjeta namaza.

Imam Gazali, rahimehullah, kaže:

„Kada si na sjedenju u namazu, upriliči u svome srcu svjetlo Allahova Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, i reci: 'Es-selamu alejke ejjuhen-Nebijju ve rahmetullahi ve berekatuhu!' Budi siguran da će tvoj selam dospjeti do njega i da će ti uzvratiti na ljepši način." (Ihjau ulumi'd-din, I, 224)

Halid Bagdadi, rahimehullah, u 4.-tom pismu svog djela Mektubat, prenosi od Allame Šihaba ibn Hadžera el-Mekkija, rahimehullah, da je rekao:

„U izrazu: „Es-selamu alejke ejjuhe'n-Nebijju! (Neka je selam tebi, Vjerovjesniče!), koji se u namazu uči na sjedenju (et-tehijjat), nazivamo selam Allahovom Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem. Na taj način kao da se ukazuje na činjenicu da Uzvišeni Allah Svoga Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, obavještava o klanjačima njegova ummeta i da će on, sallallahu alejhi ve sellem, budući da je bio prisutan i obaviješten o njihovom namazu, na Sudnjem danu posvjedočiti u pogledu njihovog najvrjednijeg dobrog djela - namaza. Pored toga, kada je klanjač svjestan činjenice da je plemeniti Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, duhovno prisutan s njim u namazu, to će mu uvećati njegovu skrušenost i poniznost tokom namaza. ¹

Sasvim je jasno koliko je teško objasniti istinske vrijednosti i visoki položaj Prvaka svijeta, Allahovog Poslanika i Miljenika, sallallahu alejhi ve sellem. Naš govor i riječi u tom pogledu su samo pokušaj da, spominjući njegovo mubarek ime, postignemo koristi i vrijednosti kojih nema na drugom mjestu. U protivnom, govoriti o njemu, sallallahu alejhi ve sellem, u pravom smislu te riječi, predstavlja početak šutnje ispunjene zapanjenošću. Zbog toga molimo vrijedne čitatelje da u okviru ovog našeg priznanja nemoći vrednuju naše riječi.

Naravno, jezici nisu u stanju opisati istinske vrijednosti Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem, kao što ni razum nije u mogućnosti istinski ih pojmiti ili predočiti u mašti. On je poput svijeta beskrajnog svjetla i tajni koji se spoznaje u onoj mjeri koliko jako osjećamo ljubav i ukazujemo poštovanje prema njemu, sallallahu alejhi ve sellem. Zbog svega toga molimo i tražimo pomoć od Allaha, Plemenitog, da nam pruži Svoju pomoć kako bi u skladu sa svojim mogućnostima opisali stanja i vladanje Njegovog Miljenika, sallallahu alejhi ve sellem.

Naši dobri prethodnici dovom su se obraćali Uzvišenom Gospodaru, govoreći: „Gospodaru naš, ako ćeš oprostiti samo Svojim pokornim robovima, kod koga će naći utočište grješnici!? Gospodaru naš, ako ćeš ukazati milost samo Svojim bogobojaznim robovima, od koga će tražiti pomoć grješnici!?" ²

I dok mi nalazimo hrabrosti da svojim riječima opišemo blagoslovljeni život plemenitog poslanika, Muhammeda Mustafe, sallallahu alejhi ve sellem, koji je ponos kosmosa i svega stvorenog, u isto vrijeme tražimo utočište u moru oprosta našeg Uzvišenog Gospodara zbog grešaka koje smo počinili bez loše namjere.

Gospodaru naš, oprosti nam i obriši naše grijehe zbog časti i ugleda ponosa svjetova, Muhammeda Mustafe, sallallahu alejhi ve sellem.

***

Cijenjeni čitatelji,

djelo koje smo još prije priredili u četiri toma i štampali pod nazivom Plejada vjerovjesnīkā, alejhimus-selam, ovaj put proširujemo i štampamo u novom izdanju. Život vjerovjesnika koji su poslani prije našeg plemenitog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, opisali smo i priredili u prva tri toma. Četvrti tom, koji opisuje život našeg plemenitog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, u ovom izdanju smo priredili u dva toma: prvi, koji se odnosi na mekkanski i drugi, koji se odnosi na medinski period njegovog blagoslovljenog života.

Ova dva toma su proširena i pažljivo su provjereni izvori hadisa i predaja koji se odnose na životopis plemenitog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Na tome se zahvaljujem bratu Muratu Kayau i ostalim profesorima koji su uložili veliki trud u ovaj posao, uz dovu Uzvišenom Allahu da njihov trud primi kao trajnu sadaku. Pored toga, molim Uzvišenog Gospodara da ukaže Svoju milost, daruje oprost i poveća stepen svim vrijednim autorima čija sam djela koristio u toku pisanja.

Ve minallahi't-tevfik!..

Osman Nuri TOPBAŠ

Januar 2005

Uskudar

UVOD

Značaj Vjerovjesnikovog, sallallahu alejhi ve sellem, životopisa (sireta) u pogledu razumijevanja islama i življenja u skladu sa njegovim uzvišenim principima

Mnogo je faktora koji utiču na čovjekov odgoj i obrazovanje još od njegova rođenja. Kao prvo, čovjeku je potreban ispravan uzor i vodič u svakoj životnoj situaciji. To je zbog činjenice što on od pretpostavljenih uzora u životu usvaja jezik, vjeru, moralne osobine, navike, stavove i vladanje. To pravilo ne mijenjaju rijetki izuzeci koji se ponekad i dogode.

Naprimjer, dijete prvo nauči jezik kojim govori njegova majka i otac. Poslije toga može naučiti drugi, treći ili četvrti jezik, ukoliko bude pod uticajem okolnosti i uzora koji će mu u tome pomoći.

U čovjekovoj prirodi je prisutna sklonost ka oponašanju drugih ljudi i ona predstavlja jedan od faktora koji najviše utiče na formiranje njegove ličnosti. U tom smislu čovjekov odgoj nije ništa drugo do podsticanje na slijeđenje dobrih ili loših uzora. Na taj način on biva pod uticajem oca i majke koji ga hrane i staraju se o njemu, zatim pod raznim uticajima uže i šire porodice, okoline u kojoj odrasta, čime formira svoju ličnost u pozitivnom ili negativnom smislu i kao takav postaje član zajednice.

Kada je riječ o učenju jezika i usvajanju drugih psihomotoričkih vrijednosti, u tome uglavnom nema ništa sporno, međutim, kada je riječ o usvajanju vjere i formiranju čovjekovog morala i duhovnosti, pojavljuju se mnogobrojne i ozbiljne prepreke. Te prepreke su, Božijom voljom, čovjeku date kao sredstvo stalnog ispita i iskušenja, a one su: njegova duša (nefs), od koje se ne odvaja do kraja života, i Iblis (šejtan), koji ga stalno prati. Ako im se ne pristupi sa znanjem i odlučnošću, ove dvije prepreke mogu imati veoma negativan uticaj u pogledu usvajanja gore navedenih, duhovnih i moralnih vrijednosti. S te strane, čovjekovu duhovnost trebaju formirati Allahovi poslanici i prijatelji koji predstavljaju primjer potpune i skladne ličnosti. U protivnom, čovjek se neće moći lahko oduprijeti nemaru, zabludi i nepokornosti, odnosno neće moći spriječiti da njegov završetak postane gorka i vječna patnja, umjesto vječne sreće i blagostanja...

Dakle, čovjeku su tokom cijelog života potrebni širokogrudni, mudri i nježni vodiči. U slučaju da prihvate dobrog ili lošeg uzora u svom životu, ljudi slijede onoga koga su prihvatili za svog vodiča i oponašaju ga u onolikoj mjeri koliko su očarani njime. Ljudi našega vremena, koji slijede svoje strasti u izobilju ovoga svijeta i propadaju u velikom duhovnom siromaštvu, za svoje životne uzore prihvataju ljude koji njihovu vječnu sreću dovode u veliku opasnost. Stanje takvih je velika propast i bankrot ljudskosti!.. Njihova strašna obmana leži u činjenici da slijeđenjem loših uzora utoljavaju svoje animalne prohtjeve i želje, a kao posljedica takve obmane nije ništa drugo do velika propast.

Hazreti Mevlana, kuddise sirruhu, o čovjekovoj lošoj procjeni prijatelja i uzora, kaže:

„Ne treba se čuditi kada janje bježi od vuka jer je on njegov neprijatelj i lovac. Ali je jako čudno kada janje ima povjerenje u vuka!...

Prema tome, da ne bismo na ovom prolaznom svijetu svoje srce predali vuku i sami prouzrokovali svoju vječnu nesreću, Uzvišeni Hakk je nama – Svojim robovima – darovao „usvetu'l-hasene", tj. najljepši uzor u ličnosti prvaka svijeta i predvodnika vjerovjesnikā, Muhammeda Mustafe, sallallahu alejhi ve sellem. Sa srčanom ljubavlju i povjerenjem trebamo slijediti njega, smjestiti njegov lik na prijestolju našega srca i prihvatiti ga za svog vodiča na ovom svijetu. Ljubav prema njemu Uzvišeni Allah nam je propisao kao obligatnu dužnost (farz).³ On, Uzvišeni, u Kur'an-i Kerimu kaže:

اَلنَّبِيُّ أَوْلَى بِالْمُؤْمِنِينَ مِنْ أَنْفُسِهِمْ

„Vjerovjesnik treba da bude preči vjernicima nego oni sami sebi..." (el-Ahzab, 6)

U hadisu je ljubav prema Resulullahu, sallallahu alejhi ve sellem, postavljena kao uvjet istinskog imana. O tome plemeniti Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže:

„Tako mi Allaha, u čijoj ruci je moja duša, niko od vas neće biti istinski vjernik dok mu ne budem draži od njegove majke, oca, djece i svih ljudi!" (Buhari, Iman, 8)

U drugom hadis-i šerifu naglašavaju se tri stvari koje će čovjeku omogućiti da osjeti slast imana, a na prvom mjestu je: „Da voli Allaha i Njegova Poslanika (s.a.v.s.) više od svega drugoga.⁴

U predaji, koju bilježi Abdullah ibn Hišam, radijallahu anhu, na veoma zanimljiv način se ukazuje kolika treba biti ljubav prema Resulullahu, sallallahu alejhi ve sellem. Abdullah pripovijeda:

- Jednom prilikom smo bili zajedno sa Allahovim Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, i dok smo sjedili, on je držao za ruku Omera, radijallahu anhu. U jednom času, hazreti Omer, radijallahu anhu, reče:

„Allahov Poslaniče, draži si mi od svega, osim moje duše!"

„Nije tako! Trebaš me voljeti više i od tvoje duše!" – rekao je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem.

Nakon što je malo razmislio, hazreti Omer, radijallahu anhu, reče:

„Allahov Poslaniče, sada si mi draži i od moje duše!"

„Tek sada, Omere! Tek sada!" – rekao mu je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem. (Buhari, Ejman, 3)

Uvjet ljubavi i njen prvi plod jeste da ne zaboravljamo onoga koga volimo; da ga slijedimo u govoru, djelima, stanjima i mišljenjima. Zato, da bismo postigli srce koje je ispunjeno ljubavlju prema Resulullahu, sallallahu alejhi ve sellem, prije svega moramo naučiti njegov sunnet, a potom ga slijediti u svom životu sa velikim poštovanjem i ljubavlju prema njemu.

Naime, treba znati da islamski život nije moguć bez poznavanja Resulullahovog, sallallahu alejhi ve sellem, blagoslovljenog života (sireta) i ukrašavanja srca ljubavlju prema njemu. Da bismo to postigli, itekako je važno koliko detaljno poznajemo njegov životopis i koliko mu pristupamo sa pažnjom i osjećajnošću. Bez spoznaje plemenitog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, nije moguće postići istinsku ljubav prema njemu u pravom smislu te riječi. Pored toga, ne smijemo zaboraviti da je stjecanje Allahove ljubavi i zadovoljstva čvrsto povezana sa ljubavlju i slijeđenjem Njegovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. (Vidi: Ali Imran, 31) Upravo iz tog razloga je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, svojim ashabima naglašavao veliki značaj te ljubavi i ustrajno ih upućivao u tom pravcu.

Životopis predvodnika vjerovjesnika, Muhammeda Mustafe, sallallahu alejhi ve sellem, predstavlja jedno duboko more. Prema vjerodostojnim predajama, on je odlikovan svim vrijednostima i osobenostima koje su posjedovali 124 hiljade Allahovih poslanika i vjerovjesnika, alejhimus-selam, koji su poslani prije njega. Pored toga, on je u pogledu lijepoga odgoja, vladanja i vrlina dostigao krajnju moguću granicu i kao takav postao uzor cijelom čovječanstvu do Sudnjega dana. Iz tog razloga on je „Vjerovjesnik ahir zemana i „Pečat svih Allahovih vjerovjesnika, alejhimus-selam edžme'in.

Muhammed Mustafa, sallallahu alejhi ve sellem, u povijesti je jedini poslanik i čovjek čiji je cijeli život, do najsitnijih detalja, zabilježen u pisanim djelima. Život i djelo poslanikā prije njega sačuvani su u veoma maloj mjeri, dok je njegov životopis, budući da je on vjerovjesnik ahir-i zemana (doslovno „posljednjeg vremena", tj. vremena pred Sudnji dan, o.pr.), zabilježen zajedno sa njegovim djelima i riječima, od onih najjednostavnijih do onih savršenih, i stanjima koja su prenosioci zabilježili u skladu sa svojim mogućnostima. Tako je do krajnje moguće granice zabilježen savršeni životni put i ispisana najčasnija životna levha najljepšeg uzora u povijesti čovječanstva. Pored svega toga, dobrotom Uzvišenog Allaha, časni životopis (siret) Njegovog Miljenika, sallallahu alejhi ve sellem, stoljećima se prenosi iz generacije u generaciju i tako će nastaviti do Sudnjega dana.

Ono što islamski moral (ahlak) uzdiže od teoretskog ka praktičnom i što ga čini superiornijim u odnosu na druge etičke pravce jeste upravo činjenica da je Resulullahov, sallallahu alejhi ve sellem, blagoslovljeni život; primjerno stanje i vladanje, „Ef'alu'r-Resulillah", sa velikom pažnjom, preciznošću i svježinom sačuvan i prenesen do našeg vremena.

Svi mi, kao obični ljudi, dužni smo da sačuvamo uravnoteženost u teškim i lagodnim životnim situacijama, a da bimo ispravno podnijeli iskušenja, nedaće i iznenađenja, moramo usvojiti vrline kao što su: zahvalnost, pouzdanje u Allaha, zadovoljstvo Njegovom odredbom, strpljivost na nedaćama, postojanost, smjelost, požrtvovanost, skromnost, zadovoljstvo onim što imamo, tolerancija, duševno bogatstvo, darežljivost i druge. Međutim, u svemu tome potreban nam je savršen vodič i čist, neprikosnoven i jedinstven uzor, a to je Allahov poslanik, Muhammed Mustafa, sallallahu alejhi ve sellem, koji je cijelom čovječanstvu poslan kao dar Uzvišenog i Milostivog Allaha.

Uzvišeni Allah je plemenitom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, u djetinjstvu dao da odrasta kao siroče, što je sigurno najniži položaj u društvu, a onda mu je omogućio da prelazi sa položaja na položaj sve dok ga nije uzdigao na najviši stepen – stepen poslanika i državnika. U svakoj etapi njegova života primjećujemo idealno vladanje, tako da svaki čovjek, bez obzira koji položaj zauzimao u društvu, može prihvatiti plemenitog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kao neprikosnoveni uzor. Dakle, budući da uvijek polazimo od činjenice da je islam prihvatljiv za svakog čovjeka, život Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, u tom smislu predstavlja savršeni uzorak svakome ko želi živjeti u skladu uzvišenih načela islama.

Zbog te beskrajne Allahove dobrote i plemenitosti prema nama dužni smo da naučimo blagoslovljeni životopis Allahovog Miljenika, sallallahu alejhi ve sellem, i da svoj život uskladimo sa njim i druge podučavamo njemu.

Pored toga što je potrebno znati da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, neprikosnoveni uzor i vodič u našem životu, veoma je važno da spoznamo na koji način ga trebamo slijediti, jer se njegova stanja i djelovanja dijele na dvije vrste:

1. Ono što je specifično samo za njega:

Naprimjer, da trajno – ali ne i povremeno – provodimo noći u noćnom namazu tako da noge oteknu; da postimo bez iftara (savmu'l-visal); da na Allahovom putu udijelimo cijeli imetak, pa makar ga bilo kolika je planina Uhud; da nasljednicima ne ostavimo nasljedstvo; da zabranimo uzimanje sadake za sebe i svoju porodicu do Sudnjeg dana i dr.

Zbog toga na hadis-i šerif u kojem Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, kaže:

„Ja sam čovjek kao i vi..." (Buhari, Salat, 31, Ahkam, 20),

odgovaramo drugim hadisom, u kojem je rekao:

„Ja nisam kao neko od vas, jer mene Allah hrani, poji..." (Buhari, Savm, 49, I'tisam, 5; Muslim, Sijam, 57-61)

U spomenutim situacijama vjernici ne mogu slijediti Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, jer nisu u njegovom duhovnom stanju. Budući da su to stvari koje su specifične samo za njega, sallallahu alejhi ve sellem, njegov ummet nema obavezu da ga u tome slijedi.

2.Ono što se odnosi na sve muslimane:

Mi nismo zaduženi da usvojimo sve vrijednosti kojima je bio odlikovan plemeniti Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, jer mi za to nemamo ni snage niti mogućnosti. Međutim, dužni smo da, u skladu sa svojim mogućnostima, slijedimo njegove riječi, djela i stanja, ne razdvajajući se od njegovog svijetlog puta. Naime, on je idealan uzor svakom čovjeku bez obzira na njegov položaj i značaj u društvu, ali treba znati da su neka njegova djela sunnet, a neka ruhsat (olakšica). Svako od nas treba da se trudi i da slijedi njegov sunnet u svakoj životnoj etapi i u njegovom svakom domenu. U tom smislu, naš narod (tj. turski narod, o.pr.) svakog muslimana naziva „mali Mehmed", jer slijeđenjem sunneta svaki musliman, u skladu sa svojim mogućnostima, predstavlja mali model Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem.

S druge strane, životopis plemenitog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, zauzima veoma važno mjesto u pogledu razumijevanja Kur'an-i Kerima i njegovih poruka. Uzvišeni Allah kaže:

نَزَلَ بِهِ الرُّوحُ اْلاَمِينُ عَلَى قَلْبِكَ لِتَكُونَ مِنَ الْمُنْذِرِينَ

بِلِسَانٍ عَرَبِىٍّ مُبِينٍ

„Donosi ga (Kur'an) povjerljivi Džibril na srce tvoje, da opominješ na jasnom arapskom jeziku." (eš-Šu'ara, 193-195)

Dakle, Kur'an-i Kerim je savršeno i živo objašnjen kroz Vjerovjesnikov, sallallahu alejhi ve sellem, život u periodu od dvadeset tri godine poslanstva. Zato je hazreti Aiša, naša majka, radijallahu anha, za Vjerovjesnikov, sallallahu alejhi ve sellem, moral i vladanje rekla: „Njegov ahlak je bio Kur'an!" (Muslim, Musafirun, 139)

Zbog toga možemo reći da razumijevanje Kur'an-i Kerima nije moguće bez temeljitog poznavanja Resulullahovog, sallallahu alejhi ve sellem, sunneta i sireta (životopisa).⁵

Da bi jedan musliman mogao živjeti u duhu islamske kulture življenja, prvo mora uzeti nadahnuće iz Resulullahovog, sallallahu alejhi ve sellem, dvadesettrogodišnjeg poslaničkog života i sa ljubavlju ga pretočiti u svoj život. Svijet srca i duhovnost jednog muslimana dostiže svoju zrelost sa fejzom i pozitivnom energijom koju uzima od Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem. To je zbog činjenice što su svi islamski propisi i načela oživotvoreni u Resulullahovom, sallallahu alejhi ve sellem, blagoslovljenom životu.

Kada je riječ o daijama i muallimima koji pozivaju islamu kao životnom putu, ispunjenim srećom i duhovnim zadovoljstvom, nezamislivo je da njihovo obrazovanje i odgoj budu bez upoznavanja Resulullahovog, sallallahu alejhi ve sellem, životopisa, kojim se uspostavlja ravnoteža između razuma i srca. Iz tog razloga, u pogledu obrazovanja i odgoja Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, predstavlja savršen uzor i potpunu ličnost.

Na kraju, mladić koji želi biti pošten i povjerljiv daija koji je odabrao put pozivanja Allahu sa mudrošću i lijepim savjetom, vladar koji želi da upravlja državom sa pravednošću i vrlinama, glava porodice koji želi da bude lijep uzor svojoj porodici, otac koji ne prestaje biti milostiv i nježan prema svojoj djeci i supruzi, talentovan komandant koji zna i umije komandovati; jednom riječju, svaki musliman, bez obzira na životnu dob, stanje i položaj u kojem se nalazi – najljepše pouke i najpreciznije primjere može pronaći u životopisu Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.⁶ Zato, da bismo razumjeli i prihvatili islam u cijelosti, neophodno je da upoznamo život plemenitog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.

Nema sumnje da će ponovno učenje, podučavanje i življenje u skladu sa siretom plemenitog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, muslimanima – ali i cijelom čovječanstvu – pokloniti uzorak idealnog i savršenog načina življenja.

Mudrost u odabiru Arabije za kolijevku islama

Da bismo razumjeli u čemu je mudrost odabira Arapskog polutotoka za kolijevku islama, prije svega trebamo znati kakav je bio život predislamskih Arapa i kakve su bile geografske, političke i društvene prilike u tom regionu.

Dvije velike države u tom vremenu bile su susjedi Arapa, a to su Bizant i Perzija. Bizant je bio u problemima zbog razilaženja kršćanskih frakcija, ali je te razlike koristio kao sredstvo svoje imperijalističke vlasti. Na koncilima crkve prihvatali su knjige koje su njima odgovarale, a iz upotrebe su izbacivali one koje su im predstavljale prepreku u vlasti. Novoustoličeni imperator bi anatemisao svoga prethodnika i po svojoj želji pravio izmjene u vjerskim propisima. Zbog pretjeranih poreza i nameta koje su stavljali u dužnost svojim podanicima, proširila se pojava mita, korupcije i zloupotrebe položaja u vlasti. Kao posljedica tih i mnogih drugih štetnih pojava u društvu imperija je bila u dekadenci i jednostavno propadala iznutra.

Perzija je u političkom i moralnom pogledu bila u velikom rasulu. Vladao je sistem koji je dokinuo moral i ljudskost, dozvoljavajući mnoge ogavne stvari, od kojih je i ženidba sa rođenom majkom ili sestrom. Dominantna religija bila je mazdaizam koji je, pored mnogih paganskih i primitivnih vjerovanja, dozvoljavao kolektivno korištenje „zraka, zemlje i vatre", ali, također, i kolektivno korištenje imetka i žena.

Grčka civilizacija gušila se u mješavini kršćansko-filozofskih raprava i frakcionaštvu, dok je indijska civilizacija živjela u najprimitivnijem obliku.

Arapi su živjeli na mjestu okruženom pustinjom i daleko od vojnog, političkog i kulturnog uticaja spomenutih civilizacija. Nikada nisu bili porobljeni, a njihova zemlja nikada nije bila osvojena. Po svojoj prirodi i temperamentu nisu se mogli identifikovati nekim poznatim imenom. Jednostavno, bili su kao neprerađena sirovina. U njihovoj prirodi se zadržala izvjesna čistoća, jer su cijenili čestitost, plemenitost, pouzdanost, iskrenost, izdržljivost i ljudskost. Međutim, neke od tih vrlina kod njih su bile ili pretjerano izražene ili, pak, pretjerano zapostavljene. Budući da nisu imali vodiča, živjeli su u tmini neznanja.

Naime, vrline koje su bile prisutne kod Arapa zbog neznanja i slijeđenja prohtjeva nisu se manifestovale na pravom mjestu. Naprimjer, da bi sačuvali čast i poštenje žensku djecu su živu zakopavali u zemlju; da bi dokazali svoju plemenitost i darežljivost znali su podijeliti cijeli imetak i osiromašiti; da bi dokazali svoju hrabrost i izdržljivost – godinama su vodili međusobne ratove... Pojavom islama njihove iskrivljene vrline zadobit će formu potpunosti i svrsishodnosti. Naime, poslanstvom plemenitog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, njihovo poimanje ljudskosti i čestitosti bit će očišćeno od svake vrste pretjeranosti i zadobit će civilizovani oblik.

Jedna od mudrosti odabira Arabije za kolijevku islama leži i u činjenici da su Arapi bili neuk narod i bez primjesa susjednih civilizacija, čime je odstranjena i najmanja sumnja u Resulullahovo, sallallahu alejhi ve sellem, poslanstvo i vjerovjesništvo. Naime, kada bi poslanstvo bilo dato nekome iz susjednih zemalja, ko dobro poznaje sadržaj prethodno objavljenih Božijih Knjiga, a ne Resulullahu, sallallahu alejhi ve sellem, koji je bio pismoneuk, ljudi ne bi tako lahko prihvatili novu Objavu. Dakle, da je kojim slučajem islam došao u narodu koji ima kulturno i civilzacijsko naslijeđe poput Grčke, Bizanta ili Perzije, sigurno bi bilo mnogo teže uspostaviti islamsko vjerovanje, nauk i propise.

Arapaski poluotok, po svom geografskom položaju, nalazi se na mjestu spajanja tri kontinenta: Azije, Evrope i Afrike, čime je veoma pogodan za širenje islama na sve strane svijeta.⁷

Mekka, koja je odabrana za kolijevku islama, u Kur'an-i Kerimu se naziva „dolinom u kojoj se ništa ne sije".⁸ Iz tog razloga stanovnici Mekke bavili su se samo trgovinom. Poznato je, naime, da ljudi koji su vezani za zemljoradnju nemaju običaj putovati u daleka mjesta. I zanatlije, također, zbog prirode posla, nemaju dovoljno vremena za kretanje. Međutim, trgovci imaju mogućnost da poduzimaju duga putovanja, odlaze daleko od svoje domovine i uspostavljaju kontakte i saradnju sa različitim ljudima. Budući da širenje islama i poduzimanje pohoda s ciljem dostavljanja Božije riječi zahtijeva pokretljivost, stanovnici Mekke su imali sve potrebne pretpostavke za taj posao.

Allahovom voljom jezik posljednje Objave i sredstvo pozivanja u islam bio je arapski jezik. U odnosu na druge svjetske jezike arapski jezik posjeduje izvanrednu harmoniju, fonetiku i morfologiju riječi, široku deklinaciju glagola, bogat vokabular i sintaksu, te tačno precizirana pravila izgovora. Zbog semantičkog bogatstva ovog jezika veoma je lahko izraziti misao, suptilno dočarati osjećanja i sa velikom preciznošću opisati događaje. Još u to vrijeme arapski jezik je posjedovao savršene karakteristike jezikoslovlja i književnosti. Od tog vremena prošlo je već petnaest stoljeća, ali njegova harmonija i gramatički sklad su brižljivo očuvani od svake vrste devijacija. U vremenu prije objave Kur'ana samo je arapski jezik mogao potpuno i precizno izraziti Božiju volju i nakanu sadržanu u posljednjoj Objavi.

Arapski poluotok je blagoslovljeno mjesto na kojem se nije rodio samo islam, nego i druge vjere čije je izvorište bilo Allahova objava. Pradjed posljednjeg Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, Ibrahim, alejhis-selam, također je živio na tim prostorima. On je obnovio temelje i sagradio Ka'bu. Zbog toga su predislamski Arapi smatrali sebe duhovnim nasljednicima Ibrahima i Ismaila, alejhimes-selam. Dakle, rađanje islama na ovim prostorima trebalo je olakšati njegovo prihvatanje i razumijevanje.

Pored navedenog, sama činjenica da se i Ka'ba, kao centar monoteizma i prvi Hram u povijesti ljudskog roda, nalazila na Arapskom polutoku predstavlja jedan od uzroka zbog kojih je ovaj blagoslovljeni prostor odabran za kolijevku islama.

Međutim, činjenica je da pored spomenutih postoje sigurno i mnoge druge mudrosti koje mi ne znamo. U tom smislu, budući da Allahovu volju nije moguće definisati i ograničiti na nekoliko mudrosti, ovaj govor završavamo riječima: "اَللّٰهُ أَعْلَمُ بِمُرَادِهِ : Allah najbolje zna šta je želio time!

Ummu'l-kura: Mekka

U Kur'an-i Kerimu Mekka se spominje kao „Ummu'l-kura, „Bekke i „el-Beledu'l-emin. U babilonskom (akadskom) jeziku „Mekka ili „Bekka" znači – kuća, dok su Amaličani tako nazivali mjesto na kojem se nalazi današnja Mekka.

Mekka na jugu graniči sa Jemenom, na sjeveru sa Sredozemnim morem, a na zapadu sa lukom Džida, na Crvenom moru. Nalazi se na stjecištu puteva koji vode ka Africi i kao takva je zauzimala veoma značajan položaj u ekonomskom smislu. Naseljeno mjesto Mekke naziva se „Batnu Mekke, a mjesto na kojem se nalazi Harem naziva se „el-Batha.

Ibrahim, alejhis-selam, nije imao djece sa hazreti Sarom, zbog čega je ona oslobodila robinju Hadžer i udala je za njega. Iz tog braka na svijet je došao Ismail, alejhis-selam, čime je muhammedijski nur prešao na Ismaila, alejhis-selam. Hazreti Sara je bila tužna zbog toga što je taj nur napustio njihovu porodicu, pa je zatražila od Ibrahima, alejhis-selam, da hazreti Hadžeru i njenog sina premjesti u drugi grad. Allahovom odredbom, Ibrahim, alejhis-selam, uzeo je hazreti Hadžeru i Ismaila, alejhis-selam, i doveo ih u Mekku, koja je u to vrijeme bila suha pustinja. Džebrail, alejhis-selam, pokazao mu je na to mjesto, rekavši:

„Ibrahime, smjesti svoju porodicu na ovo mjesto!"

Kada je Ibrahim, alejhis-selam, odgovorio:

„Ovo mjesto nije pogodno za stočarstvo i zemljoradnju!", Džebrail, alejhis-selam, mu je rekao:

„Da, tako je! Ali na ovom mjestu će od potomstva tvoga sina doći En-Nebijju'l-umijj (pismoneuki