2

Naslov: eljka Koari Safiris SVJETLOSNI ZAGRLJAJI Zbirka poezije (1.digitalno izdanje zbirke)

Urednik: eljka Koari Safiris

Lektura i korektura: Maja Labo

Autor fotografija: eljka Koari Safiris Kristina Kurtovi str.56

URL mrene publikacije

http://www.scribd.com http://safiris.blog.hr

Datum objavljivanja na mrei: 17.05.2012. Nakladnik: Vlastita naklada

Zagreb, svibanj 2012.

ISBN 978-953-57159-0-0
3

Copyrighteljka Koari Safiris

Sva prava pridrana. Niti jedan dio ove zbirke ne smije se reproducirati niti prenositi ni u kojem obliku: elektroniki, fotografski ili na drugi nain bez prethodne suglasnosti nakladnika.

Dostupno u raunalnom katalogu Nacionalne i sveuiline knjinice u Zagrebu (http://katalog.nsk.hr/)

SADRAJ UVOD Str. 8. Aneoski izvor NEKA BUDE SVJETLOST 11. Neka bude Svjetlost 13. Priaj mi o Bogu 16. Razgovaraj s Bogom 19. Volim te! 21. Duo due moje 24. Ne zaboravi letjeti! 27. Usudi se... kreni... iskorai! 29. Budi promjena! 32. Graanin svijeta 35. I rije je Bog! 37. Svjetlosna muzika 39. Tihi trenuci jutra 41. Svjetlosni zagrljaji BLAGOSLOVI SVIMA 44. Blagoslovi svima 46. Namaste 48. Tako si lijepa dok moli mojoj majci 51. Ne brini 53. Da Uitelj te posjedne 55. Uitelju srca moga

57. Duhovni prijatelji 60. Kad Nebo asti 63. Mir svim biima PUTOVIMA SVJETLA... PUTOVIMA TAME... 66. Ljudskost 68. Molim te Duo, sjeti se svega 70. Moralni zakon 72. Na tren, ja bila sam 75. Prosuujem... osuujem 77. Putovanje 79. Putovima Svjetla... putovima Tame 82. Putujem... putujem 84. Sinkronicitet 86. Slobodnom voljom 88. Unutarnji nemir 90. Zakon materijalnog svijeta 92. Zvjezdani jedrenjak SVE BOJE DUE MOJE 95. Fragmenti due moje 97. Kapljica 99. Koliko je dua snana? 101. Korak ispred vremena 103. Normalno stanje 106. Pita tko si... zar ne vidi? 109. Smaragdna knjiga 112. Spoznaja 115. Stranica kozmike knjige

117. Susret u nutrini 119. Sve boje due moje 122. Tekue zlato 125. Ugovor 127. Val duginih boja 130. Zrno kozmike praine ZAOGRNUTA SVJETLOM 133. Zaogrnuta Svjetlom 135. Okupana Svemirom 137. Zvjezdopis nutrine 139. Vjetar moje due 140. Kraljevna trenutka 142. Ljepota je u oima naim 145. Maslakov san 147. Mjesee! 150. Sanjalica budna 153. Toka 155. Pssst! 158. Anele moj 161. Krilo 162. Svjetlost se raa 164. Zahvala 165. O autorici

ANEOSKI IZVOR

Darujem ti Izvor sa svojega dlana Njegovu bistrinu, ljekovitu mo Svjetlosni zagrljaj kad utiskuje se tama Zvjezdani apat u neprozirnu no.

Darujem ti kristal Svjetlosnoga grada Sve suneve zrake, dodir topline I otvorenog srca, nektar prepun slada Poljubac k'o zavjet boanske cjeline.

Darujem ti ono to tvoje je oduvijek Besmrtan dio, neizmjerne snage Vjeru koja iskri kao najmoniji lijek Iz dimenzije druge zagrljaje drage.

I svakoga dana, kroz noi i jutra Spoznaju da grlim te zagrljajem svetim Sa mjesta gdje zdrueni su juer, danas, sutra im pomisli na me, ja, ka tebi letim.
8

Darujem ti Izvor sa svojega dlana Njegovu bistrinu, ljekovitu mo Svjetlosni zagrljaj kad utiskuje se tama Zvjezdani apat u neprozirnu no.

NEKA BUDE SVJETLOST

10

NEKA BUDE SVJETLOST

Svakog trenutka odreujem svoj smjer Kretanja, mirovanja, buenja, snivanja Biti golub mira, il' razjarena zvijer? Odgovornost preuzimam za ivotna zbivanja!

Ovdje i sada: Neka Svjetlost bude! Kad okrenem joj lea, jo uvijek je uz mene Nevidljivi dodiri to zagrljaje nude Kad umom primjeujem trag vlastite sjene.

Za koju tad mislim da pripada tami Jer zaborav je prikrio sve dosadanje spoznaje O ljubavi i svjetlosti to duu mi hrani, I kroz korake u tami, o ivotu doznaje.

Tad polako se bude, sakrivene moi Koprena neznanja pada sa ela Pitanja se niu: stati ili poi? Ruku mi prua, neobina Svjetlost bijela.
11

Neka bude Svjetlost! u nutrini glas se uje Oblaci i sjene, dio tvog su putovanja Sve u tebi, izvan tebe, atom svjetlosne oluje Tvoj su dio, dio due, njezinog poslanja.

Svakog trenutka odreujem svoj smjer Kretanja, mirovanja, buenja, snivanja Biti golub mira, il' razjarena zvijer Odgovornost preuzimam za ivotna zbivanja!

12

PRIAJ MI O BOGU

Mjesee priaj mi o Bogu Ako smogne snage i rijei posloi, Da li ljubav nalikuje na zvjezdanu drogu Kada svoje strune u naruje poloi?

Mjesec se nasmijei, nita mi ne ree, Tek svjetlou svojom O Bogu sve izree!

Sunce priaj mi o Bogu Ako snagu svoju ukroti na as, Da li ljubav nalikuje na sunanu drogu Kad kroz zrake svoje, Zemlji nudi spas?

Sunce se nasmijei, nita mi ne ree, Tek svjetlou svojom O Bogu sve izree!

Zemljo priaj mi o Bogu

13

Ako plesni ritam Svemiru ponudi, Da li ljubav nalikuje na milozvunu drogu Koju svakom ovjeku nesebino nudi?

Zemlja se nasmijei, nita mi ne ree, Tek treperavim uzdahom O Bogu sve izree!

ovjee priaj mi o Bogu Ako uspije rijeima neizrecivo izrei, Da li ljubav nalikuje na duhovnu drogu Kojim li e putima, kroz mene potei?

ovjek se nasmijei, nita mi ne ree, Tek svjetlosnim zagrljajem O Bogu sve izree!

14

"ovjee - priaj mi o Bogu Ako uspije rijeima neizrecivo izrei"

15

RAZGOVARAJ S BOGOM

Budi u sebi, utihni na tren Primiri misli, bonacu stvori Ostani budna, a ne ovjek snen Zamisli, kreiraj, sve stvoreno rastvori.

Putuj, i kad se ini da na mjestu stoji Miruj, u asu najee bitke u danu Priznaj si strah, kad naizgled niega se ne boji Spoznaj slatkou, osjeti li na obrazu, suznu kap slanu.

Osjeti zagrljaj, me' strancima kad se kree Izbrii granice, sve predrasude, okove, Jer jedino tako, drugo Svjetlo susree, Zaboravi na vrijeme, datume i rokove.

Miruj

Dii

16

Razgovaraj s Bogom

I pii pii

Nevidljivom tintom, po nutrini due Knjigu, dvije, tri knjinicu stvori Zatim Ga dozovi, kroz vjetar, neka pue, Sva stvorena slova, u Svjetlosti rastvori Miruj

Dii

Boginju u sebi grli

I pii pii

Zvjezdanom tintom, po duhovnome tijelu Knjigu, dvije, tri knjinicu stvori Zatim Nju dozovi, kao Svjetlost bijelu, Sva stvorena slova, u tebi nek' rastvori

Probuena u sebi, utihnula sam na tren, Primirila misli, bonacu stvorila,

17

Ostala sam budna, a ne ovjek snen, Zamislila kreirala Sve stvoreno rastvorila.

18

VOLIM TE!

Boe, koja je volja Tvoja? Izreci je na glas, molim te! Modrinom zaiskri snjeno bijela boja, I Tiina zapjeva; Dijete moje, volim te!

I kako da ne uzvratim na isti nain, Zagrljaj se svjetlosni prosuo u meni Natopio Duu kao mirisni zain Iznova probudio Boginju u eni.

A Bog me tada priupita; to je volja tvoja? Izreci je na glas, molim te! Bjelinom zaiskri safirna boja I Dua mi zapjeva; Boe, volim te!

19

"I Tiina zapjeva; Dijete moje, volim te!"

20

DUO DUE MOJE

Ponovno se susreemo, duo due moje! Mada se nikada rastali mi nismo Cijelo vrijeme dio smo svjetlosti tvoje Ovim putem grlimo te kroz ljubavno pismo.

Kae kako dugo nismo rije progovorili Niti rimom okupali tvoj energetski plat A cijelo smo ti vrijeme duom romorili Kroz Tiinu, gdje ne uje se, glas buan i tat.

A ti u svijetu zemaljskome, hvata razne misli Ne bi li satkala novu stazu jednu Krilima smo nevidljivim, mi uz tebe se stisli aljui ti poruku, najbitniju, vrijednu!

Uvijek smo mi uz tebe, duo due moje! I kada se ini da zagrljaj je popustio Cijelo vrijeme dio smo mi svjetlosti tvoje

21

Trenutak se ovaj u tebi ve zbio.

Kroz bezbrojne eone, galaktike milje, U oblicima raznoraznim, gdje vrijeme ne postoji, Na granici nestvarnoga, snovienja, zbilje Gdje ljubavnim se nitima svaka staza kroji.

A ti, k'o maleno dijete, eljna si mojih skuta Iako unutar tebe isti pamuk je i svila, I pokoji vor nestrpljiv, kad postane ljuta Pa zbog toga osjeanja, zaboravlja na svoja krila.

Toga trena aljemo ti, podsjetnik jedan mali Pjesmu, sliku, prijatelja, moda neki nevidljivi znak, Ti e u tiini rei: kako li ste samo znali, Dui trebao je taj napitak, Panaceum bistar, jak!

Ponovno se susreemo, duo due moje! Mada se nikada rastali mi nismo Cijelo vrijeme dio smo svjetlosti tvoje Ovim putem grlimo te kroz ljubavno pismo.

22

"Uvijek smo mi uz tebe, duo due moje! I kada se ini da zagrljaj je popustio"

23

NE ZABORAVI LETJETI!

Usnula sam udan san Ili je to, samo, buenje bilo, U zagrljaju kad sljubljeni su, no i dan, I sve ini se, da neto i nita se zbilo.

Krila sam paperjasta na leima pronala Mislila sam kako moj aneo me grli Tromog uma nisam se odmah ni snala Vjetroviti apat, ka meni ve hrli.

Nekada si i ti letjeti znala, Sjea li se duo, tih zamaha snanih? Onda si iznenada, k'o bez snage ostala, Krila polomljenih, i od suza vlanih.

Nije ih oblak kiom natopio Niti su ih ovlaili virovi rijeni

24

S duom tvojom zaborav vrsto se stopio Sakrila si od sebe zagrljaj vjeni.

Krila su tvoja cijeli Svemir grlila I svaka je zvijezda tada jae sjala Uvijek si radosno ka Svjetlosti hrlila To bila su vremena kad letjeti si znala.

Sada u dubini due oslukuje sebe apat e te tihi na Buenje prisjetiti Njime Svjetlost putuje, do sredita tebe uje li te rijei: Ne zaboravi letjeti!

Usnula sam udan san Ili je to samo Buenje bilo? U zagrljaju kad sljubljeni su, no i dan, I sve ini se, da neto i nita se zbilo.

25

"Nekada si i ti letjeti znala, Sjea li se duo, tih zamaha snanih?"

26

USUDI SE KRENI ISKORAI!

Usudi se kreni iskorai! I ne brini ako staza poznata ti nije, Ako ti se plae, slobodno zaplai, I u tom trenutku, znaj, On/Ona nad tobom bdije.

Usudi se... kreni prepreku preskoi! I ne brini ako te visinom ona nadmauje, I kada od straha ti zatvori oi, U trenutku tome, znaj, On/Ona vapaj tvoj uje.

Usudi se kreni u sebe uroni! I ne brini ako dah nakratko izgubi, I kad strah se povue, na Ljubav se osloni, U trenutku tome, znaj, Duu duom ljubi.

Usudi se kreni zapjevaj, zaplei! I ne brini ako korak nespretnog je ritma, I ako u iskoraku tvoja dua grijei, U trenutku tome, znaj, spoznaja je bitna.

27

Usudi se kreni slobodno poleti! I ne brini kad osjeti zagrljaj praznine, I kada te svaki zamah na neto podsjeti, U trenutku tome, znaj, nadomak si Blizine.

Usudi se kreni iskorai! I ne brini ako staza poznata ti nije, Ako ti se plae, slobodno zaplai, I u tom trenutku, znaj, On/Ona nad tobom bdije

"Usudi se... kreni prepreku preskoi! I ne brini ako te visinom ona nadmauje"
28

BUDI PROMJENA!

Kakve su ti misli, Kojom ih bojom boji? Bira li rijei, Ili ih sumanuto prostorom raznosi? Kakav je kroj kojim dan svoj kroji, Kakva su djela kojima se ti ponosi ?

Dok za mirom vapi cijela planeta Zato nemir svoj, da raznosimo dalje? Kad je rukom naom, ve poinjena teta, Na tren ja promjena u biti Kojom srce moje, svoju svjetlost alje.

Promjena sam Utihnuta misao Kad bijesna rulja svijetom hodi. Neizreena rije Kad sve se samo na vrijeanje svodi. Udah izdah svjesna mijena
29

Podatna k'o pamuk, vrsta kao stijena. Osmijeh Ponajljepi dio odjee moje. Zagrljaja bezbroj Topli, ljudski, ili oni, svjetlosne boje. Smirenost Na ivotnome autoputu smjerokaz primjeujem. Vjera Sve dogaa se s razlogom, duom zamjeujem. Prihvaanje Kroz tebe ovjee, moja dua spoznaje! Zajednitvo Jedini je put kojim prijatelj se prepoznaje. Mir Ako nemam ga u sebi, to da irim dalje? Ljubav Valovi energije koje Svemir svima alje. Slobodna volja Poetni impuls kozmikoga slijeda Alfa i omega, unutarnjeg reda.

Promjena sam
30

Dok za mirom vapi cijela planeta Zato nemir svoj, da raznosimo dalje Kad je rukom naom ve poinjena teta? Na tren ja promjena u biti Kojom srce moje, zagrljaj kroz svjetlost alje!

31

GRAANIN SVIJETA

Moja domovina je Univerzum cijeli Granice ne postoje, razliitost me veseli, Gdje svaki atom u svjetlosti cvjeta Sretna sam u dui graanina svijeta.

Putujem prostranstvom, galaksije me vole, Ne poznajem oruje, ovdje nema kontrole Koja stavlja biljeg na putnikovu duu, Svi vjetrovi me grle, iz smjerova svih puu.

Kazuju o vrijednostima koje dua krije To kapi su izvorske iz kojih srce pije, Kad ovjek je okruen patnjom ili strahom I vjeruje da konanost je okrunjena prahom.

Tad graanin svijeta na put dalek kree I sline due pri tome susree, Jer slino se slinim uvijek privlai Pri tome se bude usnuli spavai.
32

Koji ljudskost dijele na bijelo ili crno, Rukama odailjaju puano zrno Preko neke izmiljene granine crte, Rijei tu ne vrijede, rijei su krte.

Tek silom pokazuju tko pravedna je strana, U rukama tko dri mo, a sloboda je hrana Kojom gladne due na mamac svoj veu Kao riblje jato, hvataju u gustu mreu.

Vjekovima sve je isto, granice snae Kidaju se, raaju se, postavljaju strae Bijelo, crno, tvoje, moje ili, sve je nae! Uzvici se svijetom ire, kako kome, u taj as pae.

Moja dua sve promatra, glumci se smjenjuju Tek uspavani uspavane u igrokazu zamjenjuju Pa mi Svemir alje krila, bezgranino snana Kojima poletjeti u s pozornice to je lana.

Tad ugledam Univerzum, domovina to je moja! Bezgranino on pulsira u tisuu boja

33

I sve sljubljene su, a svaka je cjelina, Ovako udruene, sve izgleda k'o bjelina.

Da, moja domovina je Univerzum cijeli Granice ne postoje, razliitost me veseli, Gdje svaki atom u svjetlosti cvjeta Sretna sam u dui graanina svijeta.

34

I RIJE JE BOG!
I rije je Bog! Kae ovjek, i baci kamen Na prijatelja i brata svog Prekrii ruke i rekne: Amen!

I rije je Bog! Kae ovjek, i ljubomore ma usmjeri Na prijatelja i brata svog Preobratiti ga eli ka vlastitoj vjeri!

I rije je Bog! Kae ovjek, i netom izree bujicu lai Optui brata i prijatelja svog U tuemu oku trunicu trai!

I rije je Bog! Kae ovjek, i izrekne kletvu Na prijatelja i brata svog, Pa okrivi Nebo to ne daje bogatu etvu!

35

I rije je Bog! Kae ovjek, i zamijeti da suzna kap je slana, Vie ne vidje ni prijatelja ni brata svog Jer njegovom duom zavlada tama!

I rije je Bog! Shvati ovjek jednoga dana, Zagrli prijatelja i brata svog, Jer rije je svjetlost Rije moe biti i tama!

I rije je Bog! Kae ovjek, iz ruku ispusti kamen, Cijeli svijet grli kao prijatelja i brata svog Bog u ovjeku otpjeva: Amen!

36

SVJETLOSNA MUZIKA

Po nebeskom svodu prosule se zvijezde Iz prikrajka samo Mjesec ih prati Utihnue ptice to me' granama se gnijezde Njihovo se perje pod mjeseinom zlati.

Cijeli svijet sniva u carstvu tiine U toj se tiini muzika jedna raa Due poeljee te svjetlosne blizine Koja od svih tonova njima je slaa.

Akordi se razlijevaju, po zvijezdama pretau Stvarajui slap svih duginih boja Brzinom svjetlosti galaksije preskau Stvarajui krijesnice melodinog kroja.

U bljetavilu plivaju sve razigrane due Durovi i molovi do centra ih vode Me' zvjezdani vjetar u lea im pue Darivajui klju do duhovne slobode.

37

I svi zapitkuju; Tko muziku daruje? Gdje je to Bie, kako do njeg' doi? Kakav je to svijet u kojemu on caruje, Muzika kad utihne, da l' e ljubav proi?

Jer to to osjeaju u besteinskom stanju U svjetlosnoj muzici bez poetka i kraja Podsjea na Istinu o njihovom poslanju O duama prepunim unutarnjeg sjaja.

Po nebeskom svodu prosule se zvijezde Iz prikrajka samo Mjesec ih prati U naruju Svemira galaksije se gnijezde, U duama ljudskim svjetlost se zlati.

38

TIHI TRENUCI JUTRA

Najljepi su tihi trenuci jutra Kad izbrisano je juer, A udaljeno sutra. Treperavi vjetar ljubi njenu rosu Uplie se nestano u rasputenu kosu aputavo govori o Svemiru u nama Zavlai se u odjeu bez imalo srama Izaziva kou na laganu jezu Drhtaj tijela imitira uzgibanu brezu I podie energiju od pete do glave Zatim sputa obrnutim smjerom Vrtlozi se prave. Danas vjetar, Sutra moda kina kap Sve oblikuje prirodni energetski slap, Elementi posloeni u nebeskome nizu Daleko kad se ine, ili sasvim blizu, arobni su u tihim trenucima jutra

39

Kad izbrisano je juer A udaljeno sutra. Kada cijeli Svemir apue u meni; Budi ovdje budi sada! I onda kada probudi se uzavrelost grada!

"Kad izbrisano je juer, A udaljeno sutra"

40

SVJETLOSNI ZAGRLJAJI
Pod kapom nebeskom svi smo isti I jednako sunce svima nam sjaji U srcu kad vladaju osjeaji isti S ljubavlju se alju svjetlosni zagrljaji.

Ne kotaju nita, a bogatstvo su cijelo U sekundi proputuju itavim svijetom Ljude tad obasjava svjetlo bijelo ire se veselo cijelim planetom.

Svjetlosni zagrljaji od nikoga ne bjee, Rasa i vjera nita im ne znae Sve boje svijeta njeno se najee Kad za otvoreno srce oni se zakvae.

A ovjek dananjice u kaljui lei Ne vidi svjetlost od vlastitoga blata Zatvorenog srca od Izvora bjei I kamenom udara na sestricu i brata.

41

Samo zato to izabrano je drugo znamenje I simbol na oltaru drugaijeg je oblika Spremno na dui gomila to kamenje U ovjeku ne vidi odraz svojeg lika. Jer Pod kapom nebeskom svi smo isti I jednako sunce svima nam sjaji U srcu kad vladaju osjeaji isti S ljubavlju se alju svjetlosni zagrljaji

"U srcu kad vladaju osjeaji isti S ljubavlju se alju svjetlosni zagrljaji"
42

BLAGOSLOVI SVIMA

43

BLAGOSLOVI SVIMA
Svim biima ivim, kozmikoga svijeta Blagoslovi pristiu svakoga asa U danima zimskim, u danima ljeta Darovani tiinom to odzvanja od glasa.

Glasa koji budi sve tjelesne atome Jer ovjek je sklon odabirati dane Koji ga podsjeaju na nebeske poklone I molitvu iz srca na ustaca mame.

Godina zemaljska stotinjak dana ima U kojima ovjek ovjeku je vuk, I jo stotinjak drugih kad vlada ratna klima I slijedeih stotinjak kad ljudstvom vlada muk.

Ostalo se vrijeme u satima broji Kad blagoslovi osvijetljeni su pozornicom svijeta I kroz sate ove, dua shvaa, da Netko postoji,

44

Pa relikvije ljube sve religije svijeta.

A blagoslov je biti roen kao ljudsko bie Osjetiti tijelo, kojim dua struji, U svakome trenutku piti s Izvora nektar pie Osjetiti boansko i u orkanskoj oluji.

Blagoslovi svima!

apue mi jedno malo djeje oko I u istom trenu, gle, cvijee isto pjeva! I ptica svojim letom, podno sunca,visoko Blagoslov mi nudi munja koja zrakom sijeva.

Blagoslovi svima!

U sve dane, u sve ase, Svim biima ove predivne planete Blagoslov je ljubav, kojom majka ljubi, Svemirsko prostranstvo kao roeno dijete.

45

NAMASTE

Namaste

Potujem mjesto u tebi U kojem obitavaju ljubav, istina i mir Svakoga trena to ponavljam u sebi U duu tad ulazi svjetlosni vir.

Kapljica jedna, o boanskom zbori Nova kaplja pada kao melem na ranu Neka nova ini se, kao da romori Nudei mi Svjetlost kao duevnu hranu.

U tom trenu sve izgleda apsolutno lako Kao da je koprena dignuta sa ela Pitam sebe: zato nije svakog asa tako? Odgovor ve slutim: sama si to htjela!

U zemaljskome svijetu, blagoslov nas eka Sklopljeni dlanovi tek maleni su dio Izgovorena rije Namaste svjetlosna je rijeka

46

Koju ovjek dananjice jo nije usvojio.

Namaste

Potujem mjesto u tebi U kojem obitavaju ljubav, istina i mir Svakoga trena to ponavljam u sebi U duu tad ulazi svjetlosni vir.

"Namaste"

47

TAKO SI LIJEPA DOK MOLI MOJOJ MAJCI

Tako si lijepa dok moli Srebrnaste kose kao aureol mali Mirnoom tihom ovjeanstvo voli Ljubav tu osjea i aneo pali.

Jer obasipa svjetlou sve due tamne Koje zalutale bezdanom hode Nudei od srca jedrilice zamamne to duginim mostom ve odavno brode.

Svi nai mili iz Zauvijek ti mau Pozdrave alju, ti raznosi ih dalje, Sklopljenih ruku grli ovu au Svjetlosni pobjednik bez zlaane medalje.

Tek pokoja suza iz toploga oka Kliznuti e njeno niz obrai stari Kapnuti na grudi gdje rana je duboka Tiho e apnuti; za suzu ovu, dijete, ne mari.

48

I polako dok hlapi i s beskrajem se spaja Najii kristal to na svijetu postoji Dua ti poimence sve znane nabraja Spomenuvi i nekoga tko vie se ne broji.

Za sve one za koje nitko ne moli Jer sjeanje je izbrisalo kazaljke na satu Postoji Dua koja sve ih voli Svjetlou ih grli, iako su u blatu.

Osamljeni lutaju od pradavnih dana Mranim tunelima koje stvorili su sami Tek pokoja molitva tu svjetlosna je hrana Od dubljega pada ljubavlju ih brani.

Tako si lijepa dok moli Aura ti blista od zahvalnosti snane Ljubav tvoju osjeaju sve due koje voli Maji, vjeruj mi, znam, Zbog ega su ti oi vlane.

49

"Tako si lijepa dok moli Aura ti blista od zahvalnosti snane"

50

NE BRINI

Ne brini duo

Svjetlost uvijek pronae pute Do najtamnijeg dijela u odaji samoe Zagrljajem ljubei tvoje njene skute Nudi ti na dlanu spoznaje voe.

Ne brini cvijete

Svjetlost sjaji svima podjednakim sjajem I ni jedno bie uskraeno nije Sve ovisi to je to to naziva rajem I prihvaa li toplinu koja s Izvora grije.

Ne brini dijete

Svjetlost je oduvijek na tvojoj strani Jer ona ne spada u bjegunce none Zagrljajem svojim snano te brani Darivajui ljubavne osjeaje mone.

51

Ne brini duo

Svjetlost jo nikada posrnula nije Tek strpljivo eka pred zatvorenim vratima Treperavim dahom ljubav tvoju grije ekati moe i zvjezdanim satima.

"Svjetlost je oduvijek na tvojoj strani"

52

DA UITELJ TE POSJEDNE

Da Uitelj te posjedne pored svojih nogu A ja negdje, u kutu sobe sjedim sama Da li bi to znailo da ti si blie Bogu, I da mene u zagrljaju jo uvijek grli tama?

Da Uitelj ti preda sve spoznajno Znanje A ja svijetom koraam slobodnim stilom Da li bi to znailo da ti grijei manje, I da lance vezanosti ja izrezujem pilom?

Da Uitelj te dovede do svjetlosnoga praga A ja jo uvijek Ja, svjetlost u sebi otkrivam Da li bi to znailo da ti si dua premudra i draga I da mene dua moja trai jo da plivam?

Istraujem Pretraujem Zaranjam Uranjam Razotkrivam

53

Otkrivam Uivam

Kroz unutarnji svemir lebdim Plovim Pleem Plivam Da Uitelj razotkrije ti sve skrivene tajne Mistine staze, udah i izdah sljubljeni u jedno Da li bi to znailo da su tvoje moi trajne, I da za me Svemir ne uva, nita dui vrijedno?

Da Uitelj te posjedne pored svojih nogu A ja negdje u kutu sobe sjedim sama Da li bi to znailo da ti si blie Bogu I da mene u zagrljaju jo uvijek grli tama?

Koliko je dua, staza je jo vie Slobodna je volja vozilo moje Da Uitelj ti svjetlou diplomu ispie To samo je odabir jedne staze tvoje.

54

UITELJU SRCA MOGA

Kad bi leptir malen, Uitelj moj bio Koje bi sve tajne u krilima tajio Moda zvjezdan prah, u njima bi krio Ili sjajem sunca, na mene bi sjajio.

Kad u leptiru bi malenom, Uitelja spoznala Da li bih ga pustila zrakom neka leti U slobodnom letu, sebe bi prepoznala Jedan zamah krila, i dua sveg' se sjeti.

Koliko je vremena u kukuljici snila Umotana nitima kristalnoga sjaja Kroz roenje gusjenice, poeljela krila, Kao leptir dotaknula i vratnice raja.

Leptiru maleni, Uitelju srca moga, Kroz slobodan let sve tajne si mi dao O ljubavi i svjetlosti, o stazi do Boga Krilima svojim, kad zvjezdan sjaj si slao.
55

"Leptirasti dodir na mojoj ruci" Autor fotografije: Kristina Kurtovi Umjetniki obradila: eljka Koari Safiris

56

DUHOVNI PRIJATELJI

Kad poelim, ja postanem dijete, Mislima dodirujem travnati sag Oko due moje, svjetalca tad lete Kroz njih mi se obraa svijet, premio i drag.

To moji su prijatelji, svjetlosna bia, Pratioci njeni to apatom mi zbore A svaka je rije, neka nova pria Kojom doekujemo osunane zore.

Osjeam titraj, po obrazu me dira I kose mi raspliu nevidljive ruke as trenutak utnje, pa tren znanog nemira Ve pristiu reenice bez imalo muke.

Kad poelim, ja poletim s njima, Mislima dodirnem nebeske daljine Duu ispunjava svjetlosna plima U kojoj je trag neije blizine.

57

Jedno, dvoje, troje svjetlosti bez broja, Svatko od njih donosi trag ljubavi svoje U naruje prima blagoslove dua moja I kroz pjesmu alje, sve do due tvoje.

Duhovni se prijatelji, zvjezdano smjekaju Za njih je to igra, koju ja tek uim, I dok nestanu auru u valovima mrekaju Kad glasno im zahvalim, udno si zvuim.

Jer navikli smo mislima dodirivat strune Nevidljivo, neujno, kroz vizije i snove Uz vreli dodir Sunca, zov ponone Lune Do dananje igre, u potpunosti nove.

Kad poelim, ja postanem dijete, Mislima dodirnem travnati sag Oko due moje, svjetalca tad lete Kroz njih mi se obraa svijet, premio i drag.

58

"To moji su prijatelji, svjetlosna bia, Pratioci njeni to apatom mi zbore"

59

KAD NEBO ASTI

Ovim koktelom, Nebo me asti, Svakoga trena kad slavinu otvorim Nutarnje esme prepune slasti Kroz svaku rije koju prozborim.

Kad misli su utave poput suhog prua I dua se ini kao pustinja edna Koktel mi pristie pun slatkog nadahnua I svako je slovo kapljica vrijedna.

Pitala sam Nebo: Tko recept taj sloi, I ija to ruka ventil otvara, U pravome trenutku krijesnice mnoi I svjetlosna pria u tili as se stvara?

A Nebo se smijei, jer drugo i ne zna, Zapoinje priu kroz dugine boje Pita me: Dijete, zar do sad ne spozna, Sve to je moje, to je i tvoje!
60

Recept je davno darovan svim biima Sastojci su isti, ljubav, sloboda, radost i mir Zato ovjek pelin dodaje svim piima, To slobodna je volja, a ne Boje due hir!

Sva bit ljekovita u ravnotei lei Od svakog se sastojka spoznaja proiruje Poneka dua u opijenost bjei Tad prema materiji ustraeno proviruje.

I to je iskustvo kao podsjetnik vam dan Kako napojili bi svoje due tlo Osjetili boansko kroz ljudske ruke dlan Ma koliko nisko ono dotaknulo dno.

Tad koktel ve spremljen u vama eka Nebo vas asti svakom svojom kapi U malenoj ai sad, protjee rijeka ija bistrina nikada ne hlapi.

Tad prisjeti se dijete

61

Ovim koktelom, Nebo te asti, Svakoga trena kad slavinu otvori Nutarnje esme prepune slasti Kroz svaku rije koju prozbori.

"Kad Nebo asti"

62

MIR SVIM BIIMA!

Kada pitali bi prelijepu planetu U galaksiji mlijenoj to kroz svemir jezdi, Koje rijei rekla bi ponajmanjem cvijetu, Ili ptici plavetnoj to u kronjama se gnijezdi?

Koje bi to misli uputila ljudskom biu, ivotinjskom, kristalnome ili biljnome svijetu, Kakvu bi bajkovitu ispriala priu O paperjastoj golubici i slobodnome letu?

to pjevala bi rijekama, jezerima i moru, Kad milozvunim tonom aputala bi stih Koji ljubio bi i planinu i goru, Kojim bi to rijeima grlila sve njih?

Ili... sve nas

ovjeanstvo zemaljsko - zvjezdanog korijenja, Koje u zaboravu i po dui gazi, U potrazi prepunoj materijalnog znamenja

63

Domaina svoga niti ne opazi.

Moda dijelila bi blagoslove svoje Svje zrak, vrsto tlo, rijeni izvor pitki Kine kapi, sunev trag, sve dugine boje, Lahor mek, bure dodir, snaan i britki.

Ili bi apatom to srcu je itljiv Dotaknula nutrinu tek izronjenim piima Uputila pogled, mio, ljubopitljiv, I Tiinom izrekla: Mir svim biima!

"Mir svim biima!"

64

PUTOVIMA SVJETLA... PUTOVIMA TAME...

65

LJUDSKOST
Zato se ovjek ljudskosti srami Kao da je postojanje u materiji grijeh I tuim svjetlom iznova i uporno se hrani Birajui suze, zaboravlja na smijeh.

Posrtati stazom - ne tu grijeha nema, Pasti na vrsto zemljano tlo, I tada u naruje prihvaa ga stijena Ne - ni pad ne predstavlja nikakvo zlo.

Hvastati se uporno, u prsa busati, Kako koraa se iznad zemaljskog tla Odmah potom djelovanjem neistinu kusati Tu lei poetak, korijenje zla.

Zametak u dui kroz ivote to klije Kad tad u biljku od htijenja e izrasti Ne vidjevi kako sunce svakog grije I da u rudniku mranom cvijet moe cvasti.

Pozivat se na Boga, kad djelo rije ne slijedi,

66

I sve u svrhu uzdizanja vlastite asti Neprimjetno, polagano, znana svjetlost blijedi Jer dua se dohvatila ne - duhovne vlasti.

Vjerujui kako dosegnula je boanske skute I kako nudi mo i unutarnju hranu U neizravnom kontaktu izricati rijei ljute Jer tama je dohvatila unutarnju branu.

Sve prelijeva se van granica I boanskog u takvom djelovanju nema Ljudskost sad postaje neispisana stranica Svjetlost je prekrila od samoljublja sjena.

Kad birati bih mogla, a znam da to mogu, Odabirem ljudskost dok na Zemlji sam gost I moje, i Ja, i ego... sve put je do Boga A tijelo, za prelazak, savren je most.

Zato se ovjek ljudskosti srami Kao da je postojanje u materiji grijeh I tuim svjetlom iznova i uporno se hrani Birajui suze, zaboravlja na smijeh.

67

MOLIM TE, DUO, SJETI SE SVEGA

Molim te, Duo, sjeti se svega Svih svojih misli, rijei i djela Jer ovaj je ivot, tek vidljiv dio brijega U dubinama se krije istinitost cijela.

Molim te, Duo, sjeti se svega Onoga to nazvala si Znanjem s Izvora Jer ovaj je ivot, tek krti dio brijega Danas trag zemlje, sutra kap slanoga mora.

Molim te, Duo, sjeti se svega Svih onih dua to trenom su zasjale Jer ovaj je ivot, tek vodopad s brijega Svi smo kapljice, to sa Njega su pale.

Molim te, Duo, sjeti se svega Svjetlosti, ljubavi, boanskog u sebi Jer ovaj je ivot, kameni s vrha brijega Koji sam sebe kotrlja ka tebi.

68

Molim te Duo, svega se sjeti Svih svojih misli, rijei i djela Jer ivot je asak, i brzo proleti Kad krila zablistaju, rairi ih cijela .

I kad prisjeti se svega, Duo moja, Ne daj da ikada vie, zaborav te obavije, Stvorena si da putuje, eonima bez broja Iznutra i izvana, Svjetlost si to sije.

"Molim te, Duo, sjeti se svega Onoga to nazvala si Znanjem s Izvora"

69

MORALNI ZAKON

to sve zasluuje nae due naklon? U koja se ruha voli odijevati? Zasigurno, unutarnji moralni zakon Cvijee koje sami moramo zalijevati.

Nitko izvana ne posjeduje snagu Kojom dua kri zapletene lijane Niti itko drugi dri pravednosti vagu Koja uteg staviti e ba sa prave strane.

Bezbrojne reenice, suhoparna slova Brojevi u nizu, a sve u Boje ime, Na zapadu i istoku, uistinu nita nova Jo se ovjek dananjice ponosi sa time.

Jer uspio je nanizati redak do retka I staviti u korice paragrafe vane A u dui borba traje od samog poetka Vibrira i daruje odgovore snane.

70

Ne postoji zakon snaniji od toga Osjeaja koji u grudima die To moralni je zakon pisan rukom Boga to ga ee itam, On snanije pie.

Jer nitko izvana ne posjeduje snagu Kojom dua bira u ispravnosti pute Niti itko dri pravednosti vagu Iako svi naglas vrite, apuu il' ute.

Na odabir ispravan, dua nudi naklon U takova se ruha voli odijevati Ona koja satkao je moralni zakon Cvijee koje sami moramo zalijevati.

71

NA TREN, JA BILA SAM

Dragi Boe Danas sam na tren bila kao zrak

Vjetar to struji livadom snjenom Saplie se o perjanicu zelenih grana Maslakova putnica na dodiru njenom Izdah kojim otputa se zaostala tama.

Na tren ja postadoh vatra

Uarena lava vulkanom kad tee Cigarete vrh to kraju se pribliava ibica upaljena, rana koja pee Bajkoviti zmaj iji plamen spava.

Trenutak jedan i ve sam voden tok

Svugdje sam i nigdje, misao mi hlapi Raspline se rije kao maglen trag Ve za par minuta vraaju se sve odbjegle kapi Dugin most me mami, pastelan i drag.

72

Zemlja sam oteala, vrtim se u krug

Stremim ka visinama, sila tee uzemljava U meni se bude gejziri moni Voda, vatra, zrak iz mene isijava Pogledom ja traim, jedan prizor noni.

Zvjezdano sam nebo, da, sada sam svoja

Bezgranina, svjetlosna, ponorna i tamna Pustolovna, nemirna, spiralnoga tijeka Eksplozivna, tiha, udaljena, zamamna Prostrana, neistraena, zvjezdana rijeka

Dragi Boe Samo sam poeljela pitanje postaviti Ti se smijei, apue; Igraj se, Jer ivot je vjean

ivot treba slaviti!

73

"Bezgranina, svjetlosna, ponorna i tamna Pustolovna, nemirna, spiralnoga tijeka"

74

PROSUUJEM OSUUJEM

ivotna je kola staza puna trnja A svaki je trn sa svrhom stvoren ivotna je kola staza puna zrnja A svaki je plod sazrijevanjem oboren.

I tako mek, pun ljubavi i slasti Moda je ba ouvan, trnovitom granom, Krasio ga cvijet koji mogao je cvasti Trnjem okruen, a napajan hranom.

Nevidljivom, nutarnjom, koju Svjetlost ljubi Jo dok je k'o maleno zrnace bilo Koje posijao je dodir, moda njean, moda grubi Svu svoju ivotnost, u njega je slilo.

A ponekad tako esto grijeim, Nagazim na zrno, ili trn otkinem Milju voena da prepreke se rijeim U zaborav pohranjujem, ni da se izvinem.

75

Nego trn prosuujem po otrini vrha I to se oeao o energiju moju Sve dok ne sagledam to bila mu je svrha U njemu u vidjeti tek zamuenu boju.

Koju zatim osuujem, jer drugaije blista I tako se iznova vrtimo u krugu Sve nas Svjetlost ljubi, i za sve je ista! Tek igra se u duama, inei dugu.

76

PUTOVANJE

Zaleeni kristal na ogrubjeloj hridi Svjetlosni ga dodir u kapljicu pretvara Zapjenjeni val prvo je to vidi A stjenovita hrid malen val razara.

Tko je taj val? I tko sam ja u njemu? Znatieljna kapljica propitkuje sebe, Da'l smisao ivota je poljubiti stijenu Iako njen dodir svu nutrinu grebe?

im pomisao krenu kroz njezino tkanje Uvidje da val tek dio je cjeline vee Moda je u putovanju njezino poslanje, Ili neto nepoznato, neto sasvim tree.

to je Ocean? I to sam ja u njemu? Tek roeni val propitkuje sebe, Dal' smisao je izgubit' se, zaronit u Njemu Iako dubine trag moda i zazebe?

77

Plavetni se Ocean u dubini smjeka Svaka bora odraz blag ka povrini alje Tad povrinsko tihovanje valovima mreka Spiralnim se krugovima ljubav iri dalje.

Do zaleenoga kristala na ogrubjeloj hridi to svjetlosni ga dodir u kapljicu pretvara Zapjenjeni val prvo je to kaplja vidi Podsjetnik na Ocean, koji sav taj ivot stvara.

"to je Ocean? I to sam ja u njemu? Tek roeni val propitkuje sebe"

78

PUTOVIMA SVJETLA PUTOVIMA TAME

Dio sam Cjeline, oduvijek to znam, Putujem spiralnom putanjom bez kraja Ponekad sam kapljica ili vatre plam Privuena bjelinom unutarnjeg sjaja.

Putovima Svjetla voljela bih plovit Oplahnuta aurom zvjezdanih bia Uvide i spoznaje kroz prostranstvo lovit Prihvatit' sve ono to dua im pria.

Putovi Tame ponekad me odvuku Tad usporeno plovim, il' na mjestu plutam Trnovite staze koprene navuku I kao da izgubljena u mislima lutam.

U mnotvu slinih dua, ni jednu ne poznam, A znano mi je da smo poznanici stari Proletjet u Tamom, jer kako da doznam, ija to maglica vidokrug mi kvari.

79

Otupljuje osjetila, vabi me kroz snove, Zamagljuje putove svjetlosti sjajne Nudei mi zagonetke koje umom plove Stvarajui svjetove, nestvarne i bajne.

Vabi u budunost, a putujem sada! Nudi mi prolost dok vjenost doziva! Toplinu prekriva barunom hlada Budnost i svjesnost od due sakriva.

Dodir dvaju svjetova privid stvara Maglica je stvorena kao dugin most Tama sa Svjetlom ovdje razgovara I samoj sam sebi ponajdrai gost.

Dio sam Cjeline, oduvijek to znam, Putujem spiralnom putanjom bez kraja Ponekad sam kapljica ili vatre plam Privuena bjelinom unutarnjeg sjaja.

80

"Dio sam Cjeline, oduvijek to znam, Putujem spiralnom putanjom bez kraja"

81

PUTUJEM PUTUJEM

Putujem, putujem, a vrtim se u krug Uvijek kad biram tamniju stranu Kao da o kamen udara moj plug U tvrdoi pronalazim postariju ranu.

Zakopana je bila, negdje u dubini Prekrivena liem, ikarom obrasla I odjednom zagrmila, sva u silini Ne bi li na vrijeme, od tame se spas'la.

Tko tu koga spaava, pitam samu sebe Jer moje je i svjetlo, moja je i tama Jedan dodir miluje, drugi snagom grebe Prvi iscjeljuje, drugi tijelo slama.

Kada sve se urui, niz stijenu se kotrljam I putujem, putujem, a vrtim se u krug Dok lekciju ne savladam, opet u da brljam O kamen e udarati ve polomljen plug.
82

Iz ivota u ivot, iscjeljujem sebe Penjem se ka cilju, po kamenitoj stijeni Povremeno doputam spoznaji da grebe arolija je skrivena, u unutarnjoj mijeni.

Putujem, putujem a vrtim se u krug Al' kad bolje promotrim, to spiralna je kretnja Samoj sebi povremeno najbolji sam drug Samoj sebi preesto, ponajvea smetnja.

83

SINKRONICITET

Na koje sve naine miluje nas Bog? Na koliko naina apue nam rijei? U najmanjoj estici On ljubi sina svog Putokaze alje koji upuuju ka srei.

A rijei kao rijei, gube svoju snagu, Vjetrom raznesene kroz auru prolaze Kad narue unutarnju bezvremensku vagu Due ih iznenada kao sluajno opaze.

Izvanjsko poprima bajkoviti smisao Nutrinu oplahuje boanstveni mir U zapisima drevnim ve netko je napisao Ugledati nevidljivo, nije ljudski hir.

Poruka vieznana otvara nam staze I na svakoj stazi putokaza sto Samo ljudske due nikako da spaze Ili ne prihvaaju, a ovjeanstvu dar je to.

84

Mogunost povezivanja dogaaja, ljudi, Vremena kroz koje teemo k'o udivljali vali Sve s porukom; ovjee, daj se razbudi! Ne prolazi vie; mi za to nismo znali!

Situacije svakojake, biserje i sjene, Sjeanja bude na neke prole dane Sve pod krinkom nasmijeene mjeseeve zjene alju nam prepreke, il' rijeima mame.

Karika za karikom, ogrlica vrijedna, Posloena je iza nevidljive scene Spoznaja sad slijedi, sona i medna, Osjetilo vida rijeilo se, jedne stare mrene.

Sinkronicitet

Jedan od naina kojim boansko nas miluje Labirintom ivota usplahireni kad eemo Rijeima, slikama, On duu nam dodiruje Kad rijekom ivota ka Njemu mi kreemo.

85

SLOBODNOM VOLJOM

Slobodnom voljom se odriem prava Da mrzim zato to povrijedili smo jedno drugo, Jer kako e mi dua blistati zdrava Ako iz dana u dan uzdiem te tugo?

Slobodnom voljom se odriem prava Da mrzim zbog bijesom izreenih rijei, Jer kako e mi dua blistati zdrava Ako gazim po melemu koji lijei?

Slobodnom voljom se odriem prava Da mrzim sebe zbog uvrede prihvaene, Jer kako e mi dua blistati zdrava Ako su ivotne lekcije neshvaene?

Slobodnom voljom se odriem prava Vezanosti, okova koje sukob donosi, Jer kako e mi dua ostati zdrava Ako sebi samoj kroz ljutnju prkosi.
86

Slobodnom voljom prihvaam prava Na ljubav, slobodu, mir i znanje! Jer jedino tako dua mi je zdrava Prihvaa trenutno svjetlosno poslanje.

Kada bih barem svakog trena Osvijestila tek netom izreene rijei, Bila bih Probuena, ne bih lebdjela snena, Svjetlost bi mogla nesmetano tei.

87

UNUTARNJI NEMIR

Moje je Svjetlo Moja je i Tama Isprepliu se obje strane, nitima se veu, as prevladava jedna, as suprotna joj strana, Misli ire pepeljasta krila Kroz prostor i vrijeme, do beskraja seu.

Galopom se propinje taj nemir u meni Kao podivljali Pegaz poletio bi rado Kopitima udara po aavoj stijeni Bukom trai buku, podivljalo stado.

Nudi svoju snagu, vjetropirast to je zov, Gdje svjetlost je magliasta kao oblak sneni Pouruje nestrpljivost, poziva na lov, Budi neto buntovno u ratnici - eni.

Mir se tada ini kao daleka oaza Jer dua je poeljela iskusiti stanje novo Strmovita je i pustinjska kamenita staza
88

Do nutrine dopire tek poneko slovo.

Moje je Svjetlo Moja je i Tama Isprepliu se obje strane I kad misli nemirom se pletu Ponekad popusti davno sagraena brana Tad dua se preputa slobodnome letu.

"Moje je Svjetlo Moja je i Tama"

89

ZAKON MATERIJALNOG SVIJETA

Sve materijalno nastalo je stvaranjem Neko vrijeme dio je vidljive cjeline Smanjuje se, topi se, nestaje rastvaranjem Postaje dijelom boanske bjeline.

Postaje Il' ostaje Razlike nema Na mjestu gdje vrijeme ne otkucava ase Kao kap to sad je val Za trenutak pjena Fizika svjetalca sad se pale, Ve se za as gase.

Kao leptir kad se raa Vjetrom ponesen ka nebeskome oceanu Lahorasto njena njegova je laa to upoznaje svijet u jednome danu.

Leptirasta jedarca
90

U vjenosti trepere U nutrini U tiini Dio su nedjeljive boanske bjeline, Stvorene Rastvorene u kozmikoj milini, Neko vrijeme dar su ove vidljive cjeline.

91

ZVJEZDANI JEDRENJAK
Zvjezdani jedrenjak ve odavno na me eka Razapeta jedra vijore na zraku U daljini nazire se galaktika rijeka Svjetlosni val to opire se mraku.

Nebesku je kartu iscrtao mi Svemir Krenuti u putem zlaanih meridijana U tijelu se raa davno znani nemir Kao i oduvijek, ne putujem sama.

Jo od pamtivijeka aneli me prate Duhovni vodii kazuju mi smjer Kad pogrijeim kurs, na pravi put me vrate U naruju miluju, i labuda, i zvijer.

Kompas je sainjen od svjetlosnih niti Kazaljke pokazuju smjer ljubavi i mira I sve se deava, kako moralo se zbiti Na jedrenjaku to nalik je na zvjezdan' leptira.

U njegovoj nutrini zajednitvo blista

92

Svako veslo posebnu simfoniju sklada K'o umjetnik kad primi se arobnoga kista Galaktikom rijekom tee ljubav puna slada.

Zvjezdani jedrenjak ve odavno na me eka Razapeta jedra vijore na zraku U daljini nazire se galaktika rijeka Svjetlosni val to opire se mraku.

93

SVE BOJE DUE MOJE

94

FRAGMENTI DUE MOJE

Rairenim krilima sakupljam Razbacane fragmente due moje Ni ponajmanji za sobom ne ostavljam Jer svaki je kapljica dugine boje.

Tko zna gdje, i tko zna kada Iskrao se kao pero kad sa krila padne ekao da dozovem ga, ovdje i sada Cjelini ovoj, nov sadraj dadne.

Moda je u kakvoj borbi, odlomljen bio Ili sam ga uspomenom vezala za dno Ili je uz drugu duu pripojen snio Kao biljka korijenom sljubljena za tlo.

A uz moju duu, tui fragment stoji Pokupljen, i ne znajui, jednoga dana Kad sam duu odijevala u magliastoj boji U krojakom salonu, gdje caruje tama.

95

Jer ba ta je boja, paleti nedostajala U malenom fragmentu due moje Prividno sam plovila, a na mjestu stajala Spoznavala sebe kroz pukotine svoje.

Sad rairenim krilima sakupljam Jo uvijek razbacane fragmente po svemiru Ni ponajmanji za sobom ne ostavljam Jer kako pjevati o miru Ne doznavi nita o unutarnjem nemiru.

"Jer kako pjevati o miru Ne doznavi nita o unutarnjem nemiru"

96

KAPLJICA

Malo, a tako savreno udo U jednoj kapljici snene rose I Svemir se u nju zaljubio ludo Rasuo je po njoj zvjezdane kose.

Malo, a tako savreno udo U jednoj malenoj kinoj kapi Sunce se u nju zaljubilo ludo Al' grlei je njeno, ta kapljica hlapi.

Malo, a tako savreno udo U jednoj malenoj kapljici krvi Dua se u nju zaljubila ludo A ovjek ju ponekad u nepovrat mrvi.

Bezbrojne kapljice po nutrini plove To malo je, a tako savreno udo Mir i ljubav u svoj zagrljaj love Neka plove, neka grle i zaljube se ludo!
97

"Malo, a tako savreno udo"

98

KOLIKO JE DUA SNANA?

Jo od davnih dana, netko je rekao, to te ne ubije, ojaa ti duu! Spoznajno iskustvo time je stekao Jer orkani i lahori, s istoga mjesta puu.

as miluje te vjetri, as vihor labirintom jurne, Podie u trenu strmoglavi vir U sekundi sagradi stepenice urne Ve pada u hipu, k'o sa hrasta ir.

Moda te prihvati pahuljasti dlan Dok zatvorenih oiju u sebi treperi I ivot prostruji kao tean san U kojemu godine kroz sekunde mjeri.

I pita tada sebe: Koliko je dua snana? Kakvu monu sjemenku u nutrini krije? Moda ba zbog oluje, zemlja plodna je i vlana,

99

I spoznaja zaiskri, nova biljka klije.

Spoznaja do spoznaje, hoda prema cilju Spotakne se, padne, na trenutak zastane Okrene se uvidjevi, hodao si cijelu milju Tragalac u traenju, tik do cilja osvane!

Ponovno zapita sebe: Koliko je dua snana? Moe li kroz putovanja, dio sebe spoznati? Pitanja te pokreu, pitanja su dui vana Kako li e inae odgovore doznati.

Jo od davnih dana, netko je rekao, to te ne ubije, ojaa ti duu! Spoznajno iskustvo time je stekao Jer orkani i lahori, s istoga mjesta puu!

100

KORAK ISPRED VREMENA

Ponekad, preteko je biti korak ispred vremena Znati kako sve je samo vjeta igra skrivaa Nositi to saznanje poput otealog bremena Biti nijemi prolaznik, na granici smijeha i plaa.

Gledati naprijed, biti sama, a okruena ljudima Svrnuti pogled unatrag, ugledati maglen plat Istovremeno biti ispunjena, arolijom i udima Ukrotiti razum da ne bude uobraen i tat.

Biti putnik, koji tako esto na mjestu stoji Koji putuje nekim unutarnjim svijetom I dok utke, netko drugi, tek sekunde broji Dua moja putuje svjetlosnom kometom.

Unaprijed, unatrag, i tako krunim tokom Mjestima gdje gube se granice i spone Gdje vrijeme nije zarobljeno izmiljenim rokom Gdje due meko plutaju, lete ili rone.

101

Ponekad, preteko je biti korak ispred vremena Znati kako sve je samo vjeta igra skrivaa Nositi to saznanje poput otealog bremena Biti nijemi prolaznik, na granici smijeha i plaa.

102

NORMALNO STANJE

To je moje normalno stanje

Kad neto ne znam pitam,

Kad odluim stati skitam,

Kad obuzme me Neznanje, potraim Znanje,

U unutarnjem svijetu, ja pronalazim sanje.

Kad sumnje me more, ja pitam gdje je smisao?

Oslikavam dio sebe, koji se izbrisao,

Ugrizem se za jezik, kad psovku bih izrekla,

Potraim melem prije, no to sam se opekla.

Kad osjetim da uteg tame, vue me na dolje,

Obeavam sebi, djeluj - sada i ovdje i ve je bolje!

103

Biti kao losos, plivati uzvodno,

Kad Tiina zavlada, preputam se nizvodno,

U vrtlogu svjetlosti, pronalazim spiralni krug,

Bivam samoj sebi i neprijatelj i drug,

Kao nevjet poletarac irim svoja krila,

U naboru due uvam mjesto, glatko kao svila.

Okruena gomilom a kao da sam sama,

Grlim onaj dio sebe, gdje sakriva se tama,

Prihvaam savjest svoju, kao normalno stanje,

Nudim Svemiru tek otkriveno, spoznajno Znanje.

Biti Jedno s Jednim a svoja elim ostati,

U zemaljskoj koli ovjekom postati!

104

Normalno je stanje biti ljudsko bie,

Kad spoznala sam da sam djeli Svjetlosne prie.

I kad cijeli svijet mi kae to su samo tvoje sanje,

Odgovaram, neka dui mojoj to normalno je stanje!

"Oslikavam dio sebe, koji se izbrisao..."

105

PITA TKO SI ZAR NE VIDI?

Susrela se riba zlatna s jednom duom istom Razgovore vode usred dana bijela Oboje su obasjani rjeicom bistrom Ispunjenje elja duica bi htjela.

Tko sam ja, i kamo sam krenuo? Zato li sam odluio ljudsko bie biti? Nisam li sa putanje zacrtane skrenuo, Od roenja poeo sam slane suze liti?

Koja li je svrha postojanja mojega? Moe li mi ribice, odgovore dati Tako da razumijem odgovora tvojega, Neka dua Znanje kroz tebe sad shvati.

Kako to da skupljen sam u ljudskom tijelu? Dok ti vodom plovi, roni kroz dubine Da l' dubina krije, obeanu Svjetlost bijelu Dijamante svjesnosti, duhovne rubine?

106

Volio bih zvijezda biti, nek' me nebo ljubi Ili biser sedefasti da me grli more Dubok ton u aneoskoj srebrnoj trubi Bijeli snijeg to se topi na planinskoj gori.

Zlaana se riba smjeka, valove stvara Mislima upuuje mu odgovore znane Kroz duu njezinu cijeli Svemir progovara I kroz jednu rije spoznaja plane.

Pita tko si zar ne vidi?

Zvijezda si to vjeno krasi sav nebeski svod Biser to ga more ljubi dok ga njeno grli Dubok ton koji ispunjava aneoski hod Bijeli snijeg otopljeni, ka dubini kada hrli.

Ne postoji stvoreno, u emu te nema U najmanjoj estici boanske su niti Ali to je za nas dvoje jedna nova tema Dok prisjeti se tko si, Ja u tebi dotada, sakrivena u biti!

107

"Pita tko si zar ne vidi?"

108

SMARAGDNA KNJIGA

Negdje u dubini zapis postoji Drevnim su rukopisom ispisane rime Korice izrezbarene u zelenoj boji Sadraj uva ba svaije ime.

Kakvi li smo bili davnih ivota Kakvi smo sada, u ovome trenu, eka li nas sutra rajska ljepota Ponavlja li se ime, u novom refrenu?

Svako je slovo kao otisak Due Koju ispisala je i ponajmanja misao I djela kojim zidovi grade se il' rue Izgovorena rije kad spaja se u smisao.

I trenutak utnje, kad odabran je mir, Svaka strma litica kao bojno polje I trenutak ljutnje, taj uzavreli pir, Sve odigrano s vie il' manje dobre volje.

109

Na poleini nema kratkoga saetka Broj stranica nitko izbrojio nije. Nepostojeeg uvoda, a nema ni svretka S ponekih stranica sjajno svjetlo sije.

Svjetlosne niti kao krasopis svilen Koje istkala su ljubavna djela Ve sam pogled na njih medan je i milen Bez njih ova Knjiga ne bi bila cijela.

Negdje u dubini zapis postoji Drevnim su rukopisom ispisane rime Korice izrezbarene u zelenoj boji Sadraj uva ba svaije ime.

110

"Negdje u dubini zapis postoji Drevnim su rukopisom ispisane rime"

111

SPOZNAJA

Da li je i vas, obuzeo ikada, Taj nestvaran osjeaj, da dua skida koulju od snova Ili to niste osjetili do sada nikada Iz dana u dan, ne osjeate li ita nova?

A dua as blista Da bi potom utonula u tamnije nijanse Uvijek savrena, a nikada ista U spletu svih boja nude joj se anse.

Za spoznajom irine, za dodirom s dubinom Ili ostankom na istome mjestu Odjeom novom to protkana je milinom U darovanoj igri ini greku estu.

Prosuuje, odmjerava, osuuje, provjerava Tako esto kida darovane niti I Kreatoru zamjerava Ne pitajui sebe: Zato sve se moralo, na taj nain zbiti?

112

Gdje pitanja nema, odgovor ne stie Dua se vee za odijelo starog kroja Pogreku za pogrekom u kapuljau nie I ogrta prekriva sve, to temeljna je boja.

Tada stie gruba rije, ljutnja, bijes, pla Ne bi li nam dua ogrta odbacila, Ako to ne prepozna kao svjetlosni ma ansu za spoznajom, uz jauk je podbacila.

Na skrovitom ulazu, pritajeno eka gost Dua i ne sluti da ga dozvala je sama, Rijeju i djelom izgraen je taj most Po kojemu koraa bolest, kao tama.

Ali ne! To nije tama, jer iskre ar nam nosi! I svjetlosni bljesak to Buenjem se zove, Prosipa svoj sjaj po nutrini, tijelu, kosi Raspruje utonue u zaboravne snove.

Kao da je pravi klju Otkljuao vrata naeg unutarnjeg hrama Dua shvati: Gle, pa bolest je ta lu,

113

Od koje nestati e sva prividna tama!

Zahvalnost se tada u grudima raa Horizonti spoznaje na daleko ire Bolest kao lekcija, slaa je, sve slaa Nemiri nutrine, sve vie se mire.

I ovjek ozdravljuje, duom i tijelom Jer boanski se dio uspjeno razotkrio Odjeu za duu zatitio svjetlou bijelom Iznutra i izvana, sve ljubavlju pokrio.

Da li je i vas, obuzeo ikada, Taj nestvaran osjeaj, da dua skida koulju od snova Ili to niste osjetili, do sada nikada, Iz dana u dan, ne osjeate li ita nova?

114

STRANICA KOZMIKE KNJIGE

Svaki je asak tren ljubavi, tren brige, Nevidljivom tintom ispisane rime Stranica malene kozmike knjige U kojoj je smjeteno i moje ime.

Pergamenti istroeni danima burnim Ili svjetlou iscrtano znamenje i kodovi Korice izbrazdane dodirima urnim A u svakoj brazdi nevidljivi godovi.

Oku nevidljivi, al' Dua ih ita, Potiho, apatom, da ne uje nitko, Eona jo koliko mora da proskita I lekciju novu savlada pitko.

Ili s teinom... sloboda je izbora, Moda i svrhu postojanja dozna Jo pokoja stranica ispisati se mora Prije svanua, da i tama se spozna.

115

Svaki je asak tren ljubavi, tren brige, Nevidljivom tintom ispisane rime Stranica malene kozmike knjige U kojoj je smjeteno i moje ime.

116

SUSRET U NUTRINI

Samoj sebi pitanje postavim Odgovor mi pristie, ja ga zaboravim Potiskujem negdje u dubinu svijesti Bojei se da u samu sebe sresti.

Plovei po drugim plavetnim ravnima Ronei u spiralnim vrtlozima davnima Gubi se trag postavljenog pitanja Smjerokaz pokazuje nastavak skitanja.

Kroz sada i ovdje, izvana, iznutra Gdje prelijevaju se noi i maglovita jutra. Kao oteali kamen u mirnu vodu baen Odgovor je ponuen, ali nije shvaen.

Svaki novi val to kamen je stvorio Prividnu bonacu na as je razorio. Pomutio zov vienja bistroga dna Sljubio dimenzije jave i sna.

117

Samoj sebi pitanje postavim Odgovor mi pristie, ja ga zaboravim A on odjekuje negdje u dubini svijesti Gdje jednom sam srela sebe I iznova u sebe jednom sresti.

"Svaki novi val to kamen je stvorio Prividnu bonacu na as je razorio"

118

SVE BOJE DUE MOJE

Kad upitala sam Svemir: Kojim je bojama obojana dua moja? Koju nijansu po njoj prosuo je nemir A koju darovana krv, izgubljena kapljica znoja?

Kakvo li su danas tkanje Isplele sve misli moje Rijei, djela, mata, znanje Kakvom bojom duu boje?

Postoji li djeli platna Sakriven od ostatka svijeta, Kojeg ljubi boja zlatna Ne procvjetalog bijelog cvijeta.

Kreaciju kakvu nudim? Ovom pjesmom, ritmom rijei, Kad se svakim slovom udim Jer me snai, tiho lijei.

119

Postaju li boje ivlje Kad k'o gejzir rije potee Da li su nijanse divlje Misao k'o ar kad pee.

Svemir samo tiho poje Nudei paletu svoju. Sve je nae, moje, tvoje Izabire sama boju.

Kakvo ti je danas tkanje Isplele su misli tvoje Rijei, djela, mata, znanje Odabire sama boje.

Ne postoji djeli platna Sakriven od ostatka svijeta, Jer sve ljubi boja zlatna Latice ste istog cvijeta.

Kreaciju kakvu nudi, Ovom pjesmom, ritmom rijei? Svakim, ti, se slovom budi

120

Osnaena dua lijei.

Da, postaju boje ivlje Kad k'o gejzir rije potee as pitome su, a as divlje Energije val se kree.

121

TEKUE ZLATO

Dua je moja kao tekue zlato Leti visinama, dubinom zaranja Ostane bez daha, ali nita zato! Boanskom u dui, i tada se klanja.

Kad dua moja, kose rasplete, Svakom vlasi dodiruje svjetove daleke Sjeanja izrone, na postojanje prisjete Svim duama zajednike zlaane rijeke.

S kapljicom nekom nov ivot se stvara S nekom drugom tek razgovor vodi Neka trea bujicom, izgraeno razara Ili kroz sjedinjenje u zajednitvo brodi.

Koliko tek sjaja dua moja krije Otkriva se svijetu, kad Svjetlost je obasja Tad slina vatra iznutra i drugu duu grije Isprepliu se vlasi, poput zlatnog klasja.

122

Od unutarnjeg zlata, nov nakit blista Nevidljiv je ljudskom oku, al' ga dua pozna To boanska je iskra, radosna i ista Kroz tekue stanje, putovanje spozna.

Od zamisli jedne, stvorene oduvijek Poslane na put kroz galaktike milje to apue mi stalno; U vjenosti si zauvijek, Mostom spaja svjetove, snovienja, zbilje.

Dua je moja kao tekue zlato Leti visinama, dubinom zaranja Ostane bez daha, ali nita zato! Boanskom u dui, i tada se klanja.

123

"Dua je moja kao tekue zlato Leti visinama, dubinom zaranja"

124

UGOVOR

Sjea li se Duo moja, Vremena, prije ovoga roenja, Aure satkane od duginih boja Ljubavne nutrine, bez sebinih htijenja?

Sjea li se Duo moja, Svih dua, prije ovoga roenja Jednote bezgranine, svjetlosnoga kroja Krenula si na put, eljna osloboenja?

Sjea li se Duo moja, Ugovora ispisanog zvjezdanim slovima, Obeanja kako iriti e Svjetlo, svih duginih boja, Duama starim, duama neznanim, novima?

I kako u svakom biu,vidjeti e odraz svoj S nekima bit e kao leptir laka S drugima ulaziti u strastveni boj Lancima ovisnosti vezana to biti e tlaka.

125

Sve do trenutka kad kariku ne pusti, da otpadne sama I zahvali se na darovanoj ivotnoj lekciji, Vjerovat e kako okruuje te tama I da akter si, amater, u nekoj glumakoj sekciji.

Nisi daleko od istine prave Jer ovaj tvoj svijet iluzije, pozornica je birana, I svaki prizor odabrala si sama Danas si na putu cvijea, A ve sutra ista staza neprilikom je minirana.

Pita samu sebe: gdje nalazi se srea? Pitanja naviru, kao bujica rijena. Zato? Gdje postojanju je smisao? Sad sjea se, zna, Dua je vjena! I Ugovor zatitra, iv je, nije se izbrisao!

Prisjea se povremeno, Duo moja, Vremena bezvremenog, prije ovoga roenja Duhovnoga svijeta blistavih boja I kako, korak po korak putuje, Kroz inkarnacije, do potpunog osloboenja!

126

VAL DUGINIH BOJA

Uzavrela bura duom njenom hara Valovi zaklonili su i obrise sunca Kapljica se svaka o stijenju razara Sklanjajui vidik do svjetlosnog vrhunca.

to initi sada, kad buka je i lom Pomahnitali virovi vuku prema dnu, Utoite pronai gdje miljah da je dom U kamenome zdanju, na vrstome tlu?

Ili zaroniti snano u duboko more Potraiti smiraj me' zvjezdanim cvijeem Um ne razaznaje to dolje je, to gore, Kad svakojake primisli na putu ovom sreem?

Utihnuti u misao... barem na as, Al' valovi ne daju, udaraju sve dublje Potiskujui umilni unutarnji glas Na scenu nastupaju gromovite trublje.

127

Odluka je pala, sad roniti neu! U ovom se trenutku biserje ne trai! Uzjahat u val, i pronai si sreu Odlunost je sada to, to duu mi drai.

I vjetar se nasmijeio, otkinuo je val to stvoren je da moja ga dua osvoji Za leima je ostao zapjenjeni al U modriasto tmurnoj uzavreloj boji.

Kao hrabri surfer sad diem se do neba Moj val je svukao zastraujuu masku Pretvara se u jednoroga, njenog kao beba Od svojega tijela stvorio je dasku.

Sretnik sam jer ova ponuda je ast Koju s radou sad prima dua moja Tuzi u oduzeti svu eljenu vlast Surfer sam na valu svih duginih boja.

128

"I vjetar se nasmijeio, otkinuo je val to stvoren je da moja ga dua osvoji"

129

ZRNO KOZMIKE PRAINE

Tek zrno sam beskrajne kozmike praine to u sebi uva sve tiine i sve buke Uvuena dua u smog svjetovne maine Znam, uvaju me oduvijek nevidljive ruke.

Uitak je ploviti bonacom mira Kada svaka se zvijezda ogleda u meni Bisernica koljka tad melodiju zasvira iji zvuk se odbija o nutarnjoj stijeni.

Pa poelim zaroniti do kamene hridi Ili pjeanog zrna u mulju sakrivenom Zato da se dua tog zarona stidi Kad bistrom je vodom srce obliveno.

Jer jedan je Ocean, a zrna su bezbrojna, Nita se pri zaronu loe ne deava Osim to voda je naizgled bezbojna, Zatvorenih oiju dua sve razgledava.

130

I upija u sebe iskustvo jedno novo Kako bi ga znala na puinu donijeti Upisati u spomenar saznanje jedno novo Koje e Svemirom iznova pronijeti.

Nekoj novoj dui, roenju novome, Malenom zrnu kozmike praine Koje e zahvaliti na iskustvu ovome Kad plovit e kroz smog svjetovne maine

131

ZAOGRNUTA SVJETLOM

132

ZAOGRNUTA SVJETLOM

Postoje noi kad nesanica budi I svaki je dio tijela ispunjen njome, Niti mjesec uspavani smiraj ne nudi Misli se sudaraju, meusobno lome.

Tada dua oblai svjetlosno ruho Pokuava pronai san u tiini Doziva svjetlost u nono doba gluho I nada se zagrljaju, neijoj blizini.

Tek zvjezdani sjaj, sklad joj daruje Zaogrnuta svjetlom u njega se uvlai Na izvorno mjesto, gdje ljubav caruje Materijalno tijelo sa sebe ona svlai.

Postaje prozirna, nebu je vidljiva Sastavni dio svemirskog prostranstva Golotinju otkriva,vie nije stidljiva Zaboravlja na sva zemaljska izgnanstva.

133

Svjetlosni plat u snovima ostaje Obasjan u vjenosti nekom zvijezdom sjajnom Dua se ukopava, tijelom postaje Zaogrnuta svjetlom kao najveom tajnom.

134

OKUPANA SVEMIROM

Dua je moja ispunjena nemirom Onime to nadilazi sve izreene rijei Okupana sam plavetno beskrajnim Svemirom Opija me njegov poj, iscjeljuje, lijei.

Odjeu je Dua rasprostrla podno neba U golotinji uiva, prua ruke svoje Tihi apat Svemira, sve je to sad treba Kad ponone zvijezde potiho se roje.

Nailazi moreplovac, galaktiko bie Svoja jedra ispleo je na Mlijenoj stazi Poelio je biti djeli neispriane prie Jedan uteg milozvuan na duevnoj vazi.

A Svemir se smijei, uboravo tee Prosuo je svjetlosni zvjezdani slap Tko jo moe dodir ovaj, u sebi da nijee Dragocjenu vrijednost krije i ponajmanja kap.
135

Galaktiko bie u dugu se pretae Ispunjava auru, ljubi je i grli Koprene nevidljive pred njime se svlae U zagrljaj neobian moja dua hrli.

Odjednom sav nemir, pretvoren je u mir I to onaj to nadilazi sve ikada izreeno U duu sad se uvlai zvjezdani vir U spiralnom je krugu moje bie izlijeeno.

Dua je moja okupana Svemirom Opija me njegov poj, kad stihove mi pie Ispunjena mirom, ili zvjezdanim nemirom Oduvijek i zauvijek, u meni on die.

136

ZVJEZDOPIS NUTRINE

Savren trenutak za sanjarenje budno Na oblaku mate kad preputeno leim Niti jedan izlaz ne djeluje uzaludno Jer ka unutarnjem svijetu uspjeno ja bjeim.

Bjegunka sam uspavana, a budna elim biti, Pokuavam spojiti dva nespojiva kraja Bijeg od vanjskog svijeta sad ne elim kriti Jer u svemu nazirem trag boanskoga sjaja.

Kad mrano je izvana, prosipam zvijezda sjaj Po riznici nutrine, gdje vjeno svjetlo sja. Gdje oruje zvei, oslikati u raj Mjesto gdje ne postoji niti traak zla.

Tisuu knjiga zvjezdopisom pisanih Oslikanih stranica paunovim perom I jo bezbroj crtanki djejom rukom risanih Poslani u beskraj s najboljom namjerom.
137

I ne postoji sila od tog svijeta jaa Zvjezdopis nutrine o Svjetlosti zbori U matovitom mjestu bez boli i plaa Na mei sna i budnosti Gdje vjeni plamen gori.

"Bjegunka sam uspavana, a budna elim biti"

138

VJETAR MOJE DUE

Vjetar okree stranice moje due Ljubi ih polako, pa uurbano lista Kroz zvjezdana slova ka Izvoru pue Gdje toka je, zastane a toka zablista.

Ovdje zavrava jedna cjelina Prepoznajem taj pokret, lahorast i mio im okrene stranicu, zavlada toplina I sretan svretak upravo se zbio.

Pokretima snanim neke strane kida Kao da ne pripadaju svjetlosnoj cjelini Pokidano mjesto paperjasto vida Nova strana nie, u potpunoj bjelini.

Vjetar okree stranice moje due Ljubi ih polako, pa uurbano lista Kroz zvjezdana slova ka Izvoru pue Gdje toka je, zastane a dua zablista.
139

KRALJEVNA TRENUTKA

Kroz duu mi putuje stih po stih Klize po bonaci morem inspiracije Ponekad zaubori i suvie njih Podaren je meni trenutak kreacije.

Tad budi se u meni kraljevna trenutka I pjesmu oblaim u bajkovito ruho Kraljevstvo postoji jo prije osnutka Gdje rijei su blago, isto zlato suho.

Nemjerljive snage, pune unutarnje moi Tko ih razumije, i njemu je slatko, Magina galaksija zvjezdane noi Plovim kroz vizije, barem nakratko.

Vjet je slikar kistom oslikao platno Klesar izrezbario mramornu stijenu Precizan urar podesio satu klatno Astronom prouio mjeseevu mijenu.

140

I svatko je kralj u kraljevstvu due Tako je zapisano jo prije osnutka Unutarnji lahor kad pjesmom me propue U meni se raa kraljevna trenutka

"Kroz duu mi putuje stih po stih Klize po bonaci morem inspiracije"

141

LJEPOTA JE U OIMA NAIM

Jedan pogled na na zemaljski svijet, Iz svemirskih dubina, kako li izgleda? Izgleda li Zemlja kao zvjezdan cvijet Ili se ni anelima vie, u nas i ne gleda.

Ako je ljepota u oima sakrivena, Mogu li zanijekati sve runo izvan nas? Ili je tim sivilom dua oblivena Da na vrijeme potrai u ljubavi spas.

A ja arolijom doivljavam ljude Pjesnikov je vrt prepun leptira Nameu se misli, sumanute, lude Duom ovom orkestar aneoski dirigira.

I ne da mi utei u nostalgiju i tugu Prainu na putu vjetri sad raznosi U krajiku oka ocrtava dugu Koja se veseli nebeskoj rosi.

142

U mislima tad zaujem lepet njenih krila Razaznati ne mogu kakva su to bia Da l' modri leptir, aneo il' vila Taj kristalni lahor poinje da pria.

O ljepoti koja u oima je skrivena Oima ljudskim, ogledalima due, Dui koja boanskim svjetlom je oblivena O Svjetlosti to ne zna za trenutke sue.

Zatim svrnem pogled na zemaljski svijet Da li je sav Svemir sakriven u meni? Jer Zemlju doivljavam kao zvjezdan cvijet Iz oiju se mojih smijei, leptir jedan sneni.

143

"A ja arolijom doivljavam ljude"

144

MASLAKOV SAN

Usnula sam kako otpuhujem maslaak as ona sam koja pue, as pahuljast cvijet Na trenutak stabljika, pa zvjezdasti traak Koji tek spoznaje to slobodan je let.

Beskrajem putuje po cvjetnoj livadi Gdje svakojako cvijee miris svoj prua Prelijee, istrauje, iznova se iznenadi Kad ugleda gdje grle se, otar trn i rua.

Jer jedno bez drugoga nisu cjelina Oboje su stvoreni sa zajednikom svrhom Kao i maslakova leprava bjelina Koja se dodiruje sa centralnim vrhom.

U trenutku zrelosti i najveeg sjaja Pahulja po pahulja otputa se u svijet Kroz vrijeme i prostor, do livadnog beskraja Gdje stvoren e biti neki novi cvijet.
145

U novome ruhu, sa sjeanjem na snove Kad bio je svjetlou s Izvorom sljubljen Stvoren da stvara svjetove nove Dio Cjeline, nikada izgubljen.

Usnula sam kako otpuhujem maslaak as ona sam koja pue, as pahuljast cvijet Na trenutak stabljika, pa zvjezdasti traak Koji tek spoznaje to slobodan je let.

146

MJESEE!

Mjesee! Noas me ne budi Dua mi putuje nezemaljskim krajem Kraljevstvo ovo plodove mi nudi Obasjava me, krijepi, Vatreno plaviastim sjajem.

Mjesee! Tebi je sve znano Kako duh se teko u ovo tijelo vraa U slatkoi postojanja, more je to slano, Dua sve razumije I s ljubavlju prihvaa.

Mjesee! Dopusti vulkanskom lavom da zaplovim I plavetnilom plahutam Zvjezdane krijesnice snovima lovim

147

Ti putokaz mi budi Jer preputena Svemiru Moda se od tijela poelim i skriti Kad uhvati me poznati nemir ludi Mogla bih nesvjesno i da zalutam.

Mjesee! Noas me ne budi Dua mi putuje nezemaljskim krajem Kraljevstvo ovo plodove mi nudi Obasjava me, krijepi, Vatreno plaviastim sjajem.

148

"Mjesee! Noas me ne budi Dua mi putuje nezemaljskim krajem"

149

SANJALICA BUDNA

Mekano, tiho otkucava sat Modra je svjetlost prekrila svijet Nestao u daljini je koraka bat Uplovio u san, i kamen i cvijet.

Njene su strune pustile glas Melodija ispunjava sad svaku duu Pristigao je ovaj bezvremeni as Kad srce zaboravlja na samotnu suu.

Stapaju se zvjezdane svjetlucave kapi Za njima se slijeva vodeni vir Svjetlost povremeno kao da hlapi I sve ini se, to prirode je hir.

Ali na proplanku bie jedno stoji Pogledom prati nebeski svod Kao da iskriave planete sad broji Ili oekuje svemirski brod.
150

Mislima doziva budunost svoju Mata joj oblikuje dogaaje nove A Svemir se smijei tom nestanome kroju Jer bezbrojne su due, poput due ove.

Sanjalice budne, to lutaju po svijetu Rijeima i kistom oslikavaju duu svoju Nalikuju mjeseevom zaljubljenom cvijetu Ponone zrake kad skupljaju u roju.

Mekano, tiho otkucava sat Modra je svjetlost prekrila svijet Nestao u daljini je koraka bat Uplovio u san, i kamen i cvijet.

151

"Mekano, tiho otkucava sat Modra je svjetlost prekrila svijet"

152

TOKA

Na kraju rijei toka stoji Znai li ona poetak ili kraj? Jer iza toke nova rije se broji I zagonetka ova dobiva nov sjaj.

Nanizane rijei bez ikakvog smisla Bez toke gubi se znaaj ispisan Jer tokica mala to me' rijei se stisla Oblikuje bitak bezrijeju opisan.

Toka na kraju Ili prije novog poetka? Sve ovisi o onome tko pismo bude itao Tri tokice zdruene Znak nesvretka Nedovrenost po kojoj um dalje bude skitao.

Zatvoren krug. Toka na kraju. Iza koje slijedi beskonanost cijela

153

Igru nastavljamo u nezemaljskom raju Gdje toka je roena, Sred Boanskog ela.

"Na kraju rijei toka stoji Znai li ona poetak ili kraj?"

154

PSSST

Pssst Ovo je trenutak zvjezdane tiine Galaksije pletu svjetlosni niz kroz kosu Sputaju se niz tijelo, putuju kroz nizine Sa zemaljskim tlom sljubljuju nogu bosu.

Pssst Ovo je trenutak zvjezdanog mira Galaksije ispisuju svjetlosne note Melodiju koja sve osjeaje dira Nudei harmoniju beskrajne ljepote.

Pssst Ovo je trenutak zvjezdanog nadahnua Galaksije ispisuju svjetlosna slova Ruei staru kuicu od prua U Svjetlosti se raaju neka zdanja nova.

155

Pssst Ovo je trenutak zvjezdane tiine Galaksije se smjekaju nudei mi sanje Zvjezdani zapis pun neije blizine U Svjetlosti je probueno jedno staro Znanje.

Psst Proao je jo jedan milostivi tren Galaksije raspleu svjetlosni niz od kose Energija raste, osjeam dodir njen Sa zemaljskim tlom sljubljene su noge bose.

156

"Pssst Ovo je trenutak zvjezdane tiine"

157

ANELE MOJ

Anele moj

Ve dugo s tobom ovako nisam popriala Iako te duom, osjeam u svakom trenu, Znam, da milju sam se zapriala Raspjevane misli, zastanu pa iznenada krenu.

Anele moj

Ve dugo nisam ti ovako zahvalila to suputnik si vjeni due moje, Znam, milju sam i ponornicom splavarila Uronjene misli, slapove i virove kroje.

Anele moj

Ve dugo nisam postavila ti neko pitanje Jer ponekad, pomislim, kako je anelom biti teko, Pratiti u stopu, moj ples, posrtaj ili skitanje

158

A obasjavat duu, kao nebeski Smjeko.

Anele moj

Ve dugo mi nisi snovima proao Da odsanjamo zajedno nezemaljske snove Znam da zna, uvijek si dobro doao, Kao smjerokaz svjetlosni, neke prie nove.

Anele moj

Ve dugo te nisam svjetlou grlila Mislim, da zadnji put je bilo ovoga jutra, Kada sam duom ka tebi hrlila I znam, inim to sada, kao to u i sutra.

159

"Anele moj Ve dugo te nisam svjetlou grlila"

160

KRILO

Krilo, paperjasto, tiho i meko Kao povjetarac, kosu kad dotakne Podsjeti me trenutno, da postoji Netko Ve trenutak slijedei, od mene se makne.

Korak dva, il' mnogo blie, Tek toliko, kao podsjetnik za duu, iji apat stihove mi nie Kada rijei lahoraste, kroz mene zapuu.

I oboje papir bijeli duginom paletom Gdje tamna se slova ljube s bjelinom Nudei mi potragu za unutarnjim svijetom Djeli moga svemira, stapa se sa Cjelinom.

Krilo, paperjasto, tiho i meko Kao majin dodir kojim dijete grli Podsjeti me trenutno, da postoji Netko Svjetlost kojoj dua, kroz beskonanost hrli.

161

SVJETLOST SE RAA

Kad ruku poloim na svoje tijelo Energija zaplovi kao nebeska laa I sve je na odreeno mjesto sad sjelo Netko mi apue: Svjetlost se raa!

Kad osmijeh poklonim drugome biu Uzvraeni osmijeh nagrada je najslaa Tad dua uiva u ovom nektar piu Netko sretno apue: Svjetlost se raa!

Kada misli krenu na udaljene pute Energetsko tkanje njihova je graa Misli zaubore, il' tiinom ute I tad Netko apue: Svjetlost se raa!

Kad ruku pruim drugom ljudskom biu Znam, da ljubavlju tada sam voena! Netko ispisuje ponajljepu priu I naslov zaubori: Svjetlost je roena!

162

163

ZAHVALA

Zahvaljujem svima koje susreem na putu

Iskreno zahvaljujem dragim prijateljima koji su mi pomogli na mnogo razliitih naina: Borisu Pecigou na savjetima kojima me pratio tijekom kreiranja knjige; prijateljici Maji Labo na nesebinom radu oko lekture te toplim rijeima bodrenja; virtualnom prijatelju K.M. ija me strpljivost vodila u savladavanju poetnih koraka pri digitalnoj obradi knjige; Kristini Kurtovi na ljubaznom ustupanju fotografije.

164

O autorici

eljka Koari Safiris, roena je 13.03.1967. godine u Zagrebu. Po zanimanju struna prvostupnica sestrinstva (bacc.med.sestra), obiteljski aromaterapeut i aromamaser. Tijekom odrastanja postaje svjesna unutarnjeg svijeta, koji se nakon Reiki inicijacije 1998. godine, ivopisno pretoio u stihove. Kroz poeziju otkriva svoj unutarnji svemir, ispunjen duhovnim vodiima, anelima, energijom samoiscjeljivanja, iscjeljivanja ovjeka i planeta Zemlje. Objavila je zbirku pjesama Zvjezdani apat Due (2009), te su joj pjesme i prie objavljivane u Zbirci poezije Erato '04, Webstilus Zbornik (2010), Prie iz knjinice -Pod starim krovom knjinice(2011). Svojom poezijom sudjelovala je u meunarodnom projektu 100 Thousand Poets for Change (2011).

Blog Zvjezdani apat Due nalazi se na adresi http://safiris.blog.hr/

165