You are on page 1of 44

-ZAKON-

Frederic Bastiat

- K A Z A L O -

IVOTJEBOJIDAR TOJEZAKON? PRAVEDNAITRAJNAVLAST POTPUNOIZOPAENJEZAKONA FATALNASKLONOSTOVJEANSTVA VLASNITVOIPLJAKA RTVELEGALNEPLJAKE REZULTATILEGALNEPLJAKE SUDBINANEKONFORMISTA TKOESUDITI? RAZLOGZBOGKOJEGAJEGLASANJEOGRANIENO ODGOVORJEUOGRANIAVANJUZAKONA KOBNAIDEJALEGALNEPLJAKE IZOPAENZAKONIZAZIVASUKOBE ROPSTVOICARINESUPLJAKA DVIJEVRSTEPLJAKE ZAKONBRANIPLJAKU KAKOIDENTIFICIRATILEGALNUPLJAKU LEGALNAPLJAKAIMAPUNOIMENA SOCIJALIZAMJELEGALNAPLJAKA IZBORPREDNAMA PRAVAFUNKCIJAZAKONA ZAVODLJIVIMAMACSOCIJALIZMA PRISILNOBRATSTVOUNITAVASLOBODU PLJAKANARUAVAVLASNITVO TRISUSTAVAPLJAKE ZAKONJESILA ZAKONJENEGATIVANKONCEPT POLITIKIPRISTUP ZAKONIMILOSRE ZAKONIOBRAZOVANJE ZAKONIMORAL BRKANJETERMINA

9 9 10 10 11 11 12 12 13 13 14 14 15 15 16 16 16 17 17 17 18 18 19 19 19 20 20 21 21 22 22 22 23

UTJECAJSOCIJALISTIKIHPISACA SOCIJALISTIELEIZIGRAVATIBOGA SOCIJALISTIPREZIRUOVJEANSTVO OBRANAPRISILNOGRADA OBRANAOINSKEVLADE IDEJAOPASIVNOMOVJEANSTVU SOCIJALISTIIGNORIRAJURAZUMIINJENICE SOCIJALISTIELEDISCIPLINIRATINAROD SLAVNOIMEIHRAVAZAMISAO ZASTRAUJUAZAMISAO LIDERDEMOKRATA SOCIJALISTIELENAMETNUTIKONFORMIZAM ZAKONODAVCIELEOBLIKOVATIOVJEANSTVO ZAKONODAVCIMAJEREENOKAKODAUPRAVLJAJULJUDIMA PRIVREMENADIKTATURA SOCIJALISTIELERAVNOPRAVNOSTBOGATSTVA GREKASOCIJALISTIKIHPISACA TOJESLOBODA? FILANTROPSKATIRANIJA SOCIJALISTIELEDIKTATURU AROGANCIJADIKTATORA INDIREKTANPRILAZDESPOTIZMU NAPOLEONJEELIOPASIVNOOVJEANSTVO ZAARANIKRUGSOCIJALIZMA DOKTRINADEMOKRATA SOCIJALISTIKIKONCEPTSLOBODE SOCIJALISTISEBOJESVIHSLOBODA IDEJANADOVJEKA SOCIJALISTIODBIJAJUSLOBODANIZBOR UZROKFRANCUSKEREVOLUCIJE OGROMNAMOVLASTI POLITIKAIEKONOMIJA PRAVEZAKONODAVNEFUNKCIJE ZAKONIMILOSRENISUISTI GLAVNIPUTZAKOMUNIZAM OSNOVASTABILNEVLADE

23 24 24 25 25 26 26 27 27 28 29 30 30 31 31 32 32 33 33 34 34 35 35 36 36 37 37 38 38 39 39 40 40 41 41 42

PRAVDAZNAIJEDNAKAPRAVA PUTUDOSTOJANSTVOIPROGRES DOKAZJEDNEIDEJE ELJADASEVLADADRUGIMA PROBAJMOSADASLOBODU

42 43 43 43 44

ZAKON - Frederic Bastiat

- K N J I G A

A U T O R -

Kada recenzent eli odati posebno priznanje nekoj knjizi, on joj prorie da e se itati i poslije "sto godina". Prvi put objavljen u obliku pamfleta, lipanj 1850, Zakon je star preko sto godina. A budui da su njegove istine vjene, itat e se i kada proe sljedee stoljee. Frederic Bastiat (1801-1850) bio je francuski ekonomist, dravnik i pisac. Najvie je pisao u godinama koje su neposredno prethodile - ili slijedile - Februarsku revoluciju 1848. Bilo je to razdoblje kada se Francuska ubrzano okretala totalnom socijalizmu. Kao predstavnik Zakonodavne skuptine, gospodin Bastiat prouavao je i objanjavao svaku socijalistiku zabludu im bi se pojavila i objanjavao kako se socijalizam mora neizbjeno degenerirati u komunizam. No, veina njegovih sunarodnjaka odluila je ignorirati njegovu logiku. Zakon je, ovdje, ponovo predstavljen zato to je danas u Americi ista situacija kao u Francuskoj 1848. Iste socijalistiko-komunistike ideje i planovi, koji su tada bili prihvaeni u Francuskoj, danas kolaju Amerikom. Objanjenja i argumenti koje je tada izloio gospodin Bastiat - od rijei do rijei - podjednako vrijede i danas. Njegove ideje zasluuju da ih paljivo sasluamo.

str. 5/44

ZAKON - Frederic Bastiat

- P R E D G O V O R -

"Drava je ona velika izmiljotina pomou koje svatko pokuava ivjeti na raun svakog drugog." Frederic Bastiat Frederic Bastiat (1801 - 1850) zauzima posebno mjesto u srcima i svijesti prijatelja slobode. Tu nema misterije koju treba rjeavati. Klju Bastiatovog apela je integritet i elegancija njegove poruke. Njegovo pisanje pokazuje istou i promiljenu strast koje su rijetke u suvremenom svijetu. Uvijek je pisao da ga razumiju, da uvjeri, a ne da impresionira ili zbuni. Posredstvom prie, Bastiat je svojim francuskim sunarodnjacima spretno sruio pogrene predodbe o ekonomiji. Kada nam, danas, u modernoj Americi, intelektualci i politiari i dalje govore da nas slobodan ulaz inozemnih proizvoda osiromauje ili da destruktivni zemljotresi i uragani dovode do prosperiteta, stvarajui potrebu za ponovnom izgradnjom, vidimo rezultate kulture koja ne zna za Frederica Bastiata. Ali, misliti da je Bastiat samo ekonomist znai ne cijeniti ga dovoljno. Bastiat je bio filozof zakona prvog ranga. Ono to ga je napravilo takvim je Zakon. Piui, dok je Francuska bila zavoena lanim obeanjima socijalizma, Bastiat se bavio zakonom u klasinom smislu; on svoj razum usmjerava na otkrivanje naela drutvene organizacije koja najbolje odgovara ljudskim biima. Poinje priznanjem da pojedinci moraju djelovati da bi se odravali u ivotu. Oni to ine djelujui svojim sposobnostima na prirodni svijet i transformirajui njegove komponente u korisne proizvode. "ivot, sposobnosti, proizvodnja - drugim rijeima, individualnost, sloboda, vlasnitvo - to je ovjek", pie Bastiat. A kako se nalaze u samoj sri ljudske prirode, oni "prethode svom ljudskom zakonodavstvu i pretpostavljeni su mu." Premalo ljudi shvaa tu poantu. Zakonodavni pozitivizam, miljenje da nema dobrog i loeg prije donoenja zakonodavstva, naalost, mui ak i neke zagovornike individualne slobode (utilitaristike potomke Benthama, na primjer). Ali, Bastiat nas podsjea: "ivot, sloboda i vlasnitvo ne postoje zato to su ljudi stvorili zakone. Naprotiv, injenica da su ivot, sloboda i vlasnitvo postojali ranije, upravo je i navela ljude da stvore zakone." Za Bastiata, zakon je odricanje. Sloio se s prijateljem koji je govorio da je neprecizno rei da zakon treba stvarati pravdu. U stvari, zakon bi trebao sprjeavati nepravdu. "Pravda se postie samo u odsustvu nepravde". Ovo se nekim itateljima moe uiniti dubiozno. No, ako razmislimo, moemo vidjeti da je slobodno i pravedno drutvo ono koje se javlja kao posljedica izostanka nasilne intervencije protiv pojedinaca; njihovog ostavljanja na miru. Svrha zakona je obrana ivota, slobode i vlasnitva. On je, kae Bastiat, "kolektivna organizacija individualnog prava na zakonitu obranu". Svaki pojedinac ima pravo braniti svoj ivot, slobodu i vlasnitvo. Za grupu pojedinaca se, stoga, moe rei da ima "kolektivno pravo" udruiti resurse radi obrane. "Stoga se naelo kolektivnog prava - razlog njegovog postojanja, njegova legitimnost - zasniva na individualnom pravu. A zajednika snaga koja titi ovo kolektivno pravo ne moe, logino, imati nikakvu drugu svrhu niti zadatak od onoga koji zastupa." Ako je sama svrha zakona zatita individualnih prava, onda se zakon ne moe
str. 6/44

ZAKON - Frederic Bastiat

koristiti - bez kontradikcije -za ostvarivanje onoga to pojedinci nemaju pravo raditi. "Takvo izopaenje sile bilo bi...suprotno naoj premisi." Rezultat bi bio nezakonit zakon. Drutvo zasnovano na ispravnom konceptu zakona bilo bi ureeno i napredno. Ali, naalost, neki e odabrati pljaku umjesto proizvodnje ako prva zahtijeva manje napora od druge. Ozbiljna se opasnost javlja kada klasa ljudi koja stvara zakon (zakonodavstvo) pribjegne pljaki. Rezultat je, pie Bastiat, "zakonita pljaka". U poetku, samo mala grupa zakonodavaca legalno pljaka. No, to moe pokrenuti proces u kojemu se opljakane klase bore da postanu dio izopaenosti zakona umjesto da tee njegovom ukidanju. "Kao da je neophodno da, prije no to nastupi vladavina pravde, svatko pretrpi okrutnu odmazdu - neki zbog toga to su loi, a neki zbog toga to ne razumiju stvari." Rezultat ope legalne pljake je moralni kaos, upravo zato to su zakon i moral suprotstavljeni. "Kad zakon i moral proturjee jedan drugom, graanin je suoen sa surovom alternativom: ili da izgubi osjeaj za moral ili da izgubi potovanje prema zakonu." Bastiat istie da je, za mnoge ljude, sve ono to je zakonito i opravdano. Zato zapadaju u konfuziju. I konflikt. Sve dok priznajemo da se zakon moe odvratiti od svog pravog cilja - da moe naruavati vlasnitvo umjesto da ga titi, svatko e eljeti sudjelovati u izradi zakona, bilo da bi se zatitio od pljake ili da bi ga iskoristio zarad pljake. Politika e pitanja uvijek biti tetna, dominantna i zaokupljat e sve ivo. Bit e tue na vratima zakonodavne palae, a ni borba unutar nje nee biti manje estoka. Zvui poznato? Bastiat - pored elje za plijenom - nalazi jo jedan motiv koji stoji iza legalne pljake: "Lanu filantropiju". Opet, on vidi proturjenost. Ako filantropija nije dobrovoljna, ona unitava slobodu i pravdu. Zakon ne moe dati nita to prvo nije uzeto njegovom vlasniku. On tu analizu primjenjuje na sve vrste vladinih intervencija, od carina do, takozvanog, javnog obrazovanja. Bastiatove rijei su svjee kao da su danas napisane. On objanjava da legalnu pljaku moemo prepoznati ako potraimo zakone koji doputaju da se vlasnitvo jedne osobe da nekom drugom. Takve zakone treba ukinuti "bez odlaganja". Ali, upozorava on, "osoba koja profitira od ovog zakona gorko e se aliti, branei svoja steena prava", svoja ovlatenja. Bastiatov savjet je izravan: "Ne sluajte ovu sofistiku utjecajnih krugova. Prihvaanje ovih argumenata ugradit e legalnu pljaku u cjelokupan sustav. U stvari, to se ve dogodilo. Obmana dananjice je pokuaj da se svatko obogati na raun svakoga drugog." Globalni stav koji je pozadina izopaenja zakona, pie Bastiat, smatra ovjeka pasivnim entitetom, kome nedostaje vlastiti pokreta i koji eka ruku i plan mudrog zakonodavca. On citira Rousseaua: "Zakonodavac je mehaniar koji pronalazi mainu". Saint-Justa: "Zakonodavac nareuje budunosti. Na njemu je da hoe dobro ovjeanstvu. Na njemu je da ljude napravi onim to on hoe da budu." I, poput otrog brijaa, Robespierrea: "Funkcija vlasti je da usmjerava fizike i moralne snage nacije prema cilju zbog kojeg je i stvorena politika zajednica." Bastiat ponavlja osudu "ovjeka sustava" Adama Smitha, koji vidi ljude kao proste pijune koje treba pomjerati po ahovskoj ploi. Da bi ostvario svoje ciljeve, zakonodavac mora suzbiti ljudske razlike jer one remete plan. Nametnuta pokornost (ima li kakve druge?) pravilo je dana. Bastiat, u tom smislu, citira nekoliko pisaca, a onda odgovara:

str. 7/44

ZAKON - Frederic Bastiat

"Oh, uzvieni pisci! Molim vas, sjetite se ponekad da su ta glina, taj pijesak i to stajsko gnojivo, kojima tako proizvoljno raspolaete, ljudi! Oni su vam ravni! Oni su inteligentna i slobodna ljudska bia poput vas! Kao i vi, i oni su od Boga dobili sposobnost da uoavaju, da planiraju unaprijed, da misle i da sami prosuuju!" Poslije citiranja nekoliko pisaca koji su toliko spremni posvetiti se ponovnom izmiljanju ljudi, Bastiat vie ne moe kontrolirati svoj uas: "Ah, vi bijedna stvorenja! Vi, koji mislite da ste tako veliki! Vi, koji prosuujete da je ovjeanstvo tako malo! Vi, koji elite sve reformirati! Zato ne reformirate sebe same? Taj zadatak bio bi sasvim dovoljan." Bastiat ne moe dopustiti ni neogranienoj demokraciji da umakne njegovom domaaju. S uobiajenom elegancijom zadire pravo u sr problema. Demokrat pozdravlja narodnu mudrost. Iz ega se ta mudrost sastoji? Iz sposobnosti da izaberu svemone zakonodavce - i to je sve. "Ljudi, koji su za vrijeme izbora bili tako mudri, tako oralni i tako savreni, sada nemaju nikakvih sklonosti; ili, ako ih imaju, to su sklonosti koje vuku dolje, u degradaciju... ako su ljudi onako nesposobni, onako nemoralni i onako neuki kako to istiu politiari, zato se onda pravo glasa tih istih ljudi brani s takvim ostraenim insistiranjem?" I "ako su prirodne sklonosti ovjeanstva toliko hrave da nije sigurno dopustiti ljudima da budu slobodni, kako to da su sklonosti tih organizatora uvijek pozitivne?" Bastiat zavrava svoju knjigu prodornim pozivom na slobodu i odbacivanjem svih prijedloga da se ljudima nametne neprirodno drutveno ureenje. On preklinje sve zakonodavce i dobroinitelje neka odbace sve sustave i probaju slobodu. Godinama poslije prvog objavljivanja Zakona malo toga napisanog u tradiciji klasinog liberalizma moe se pribliiti njegovoj istoi, snazi, njegovoj skoro poetskoj kvaliteti. Avaj, daleko od toga da je svijet nauio lekcije Zakona. Bastiata bi raalostilo u to se Amerika pretvorila. Upozorio nas je. Identificirao je naela neophodna za pravo ljudsko drutvo i uinio ih pristupanima svima. U borbi za okonanje legalizirane pljake etatizma i obranu individualne slobode to se jo moglo traiti od jednog ovjeka? Studeni, 1995. Sheldon Richman

str. 8/44

ZAKON - Frederic Bastiat

-ZAKONZakon - izopaen! I policijske snage drave izopaene zajedno s njim! Zakon, kaem, ne samo okrenut od svog pravog cilja, ve natjeran da slijedi sasvim suprotan cilj! Zakon pretvoren u oruje svakojake pohlepe! Umjesto da kontrolira zloin, zakon - i sam kriv za zla koja bi trebao kanjavati! Ako je ovo tono, to je ozbiljna injenica i moralna mi dunost nalae da na to skrenem panju svojim sugraanima.
-IVOT JE BOJI DAR-

Bog nam je dao dar koji obuhvaa sve druge darove. To je dar ivota - fizikog, intelektualnog i moralnog ivota. Ali, ivot se ne moe sam odravati. Stvaratelj ivota nam je povjerio odgovornost da ga uvamo, razvijamo i usavravamo. Da bismo to ostvarili, opskrbio nas je nizom udesnih sposobnosti. I smjestio nas usred raznovrsnih prirodnih resursa. Djelujui naim sposobnostima na te prirodne resurse, pretvaramo ih u proizvode i koristimo. Ovaj proces je neophodan da bi ivot tekao svojim odreenim tokom. ivot, sposobnosti, proizvodnja - drugim rijeima, individualnost, sloboda, vlasnitvo - to je ovjek. I, usprkos lukavosti vjetih politikih lidera, ova tri Boja dara prethode svom ljudskom zakonodavstvu i pretpostavljena su mu. ivot, sloboda i vlasnitvo ne postoje zato to su ljudi stvorili zakone. Naprotiv, injenica da su ivot, sloboda i vlasnitvo postojali ranije, upravo je i navela ljude da stvore zakone.
-TO JE ZAKON?-

to je, onda, zakon? To je kolektivna organizacija individualnog prava na zakonitu obranu. Svatko od nas ima prirodno pravo - od Boga - braniti svoju linost, svoju slobodu i svoje vlasnitvo. Ovo su tri osnovna ivotna zahtjeva i ouvanje svakog od njih u potpunosti ovisi o ouvanju ona druga dva. Jer, to su nae sposobnosti nego produetak nae individualnosti? A to je vlasnitvo nego produetak naih sposobnosti? Ako svaka osoba ima pravo braniti - ak i silom - svoju linost, svoju slobodu i svoje vlasnitvo, onda slijedi da grupa ljudi ima pravo organizirati i podravati zajedniku snagu radi stalne zatite tih prava. Stoga se princip kolektivnog prava - razlog njegovog postojanja, njegova legitimnost - temelji na individualnom pravu. A zajednika snaga koja titi ovo kolektivno pravo ne moe, logino, imati nikakvu drugu svrhu niti zadatak od onoga koji zastupa. Zato se, budui da pojedinac ne moe zakonito koristiti silu protiv linosti, slobode

str. 9/44

ZAKON - Frederic Bastiat

ili vlasnitva drugog pojedinca, onda zajednika sila - iz istog razloga - ne moe zakonito koristiti za unitavanje linosti, slobode ili vlasnitva pojedinaca ili grupa. Takvo izopaenje sile bilo bi, u oba sluaja, suprotno naoj premisi. Sila nam je dana da branimo svoja individualna prava. Tko e se usuditi kazati da nam je sila dana da bismo unitavali ista ta prava nae brae? Budui da nijedan pojedinac koji nezavisno djeluje ne moe zakonito koristiti silu radi unitavanja prava drugih, zar iz toga logino ne slijedi da se isti princip primjenjuje i na zajedniku silu koja nije nita drugo doli organizirana kombinacija individualnih sila? Ako je to tono, onda nita nije oiglednije od ovoga: zakon je organizacija prirodnog prava zakonite obrane. On je zamjena individualnih sila zajednikom silom. A ova zajednika sila treba initi samo ono to pojedinane sile imaju prirodno i zakonito pravo initi: tititi osobe, slobode i vlasnitva; ouvati prava svakog i dovesti do toga da pravda vlada nad svima nama.
-PRAVEDNA I TRAJNA VLAST-

Kada bi nacija poivala na ovim temeljima, ini mi se da bi meu ljudima vladao red, kako u mislima tako i u djelima. ini mi se da bi takva nacija imala najjednostavniju, najprihvatljiviju, najekonominiju, najogranieniju, najmanje ugnjetavaku, najpravedniju i najtrajniju moguu vladu - ma kakva bila njena politika forma. Pod takvom administracijom svatko bi shvatio da ima sve privilegije, kao i sve odgovornosti svoje egzistencije. Nitko ne bi imao nikakav spor s vladom, pod uvjetom da se njegova linost potuje, da je njegov rad slobodan i da su plodovi tog rada zatieni od svakog nepravednog napada. Kad postignemo uspjeh, ne bismo morali zahvaljivati dravi na svom uspjehu. A kada, pak, doivimo neuspjeh, ne bismo pomiljali na to da za svoju nesreu krivimo dravu vie no to je seljaci okrivljuju zbog grada ili mraza. Drava bi se osjeala samo preko neprocjenjivih blagoslova sigurnosti koje bi osiguravao ovakav koncept vlasti. Moe se dalje konstatirati da bi se, zahvaljujui nemijeanju drave u privatne poslove, nae potrebe i njihovo zadovoljavanje razvijali na logian nain. Ne bismo viali siromane porodice koje trae knjievno obrazovanje prije nego to dobiju hljeb. Ne bismo gledali gradove naseljene na raun seoskih okruga, niti seoske okruge na raun gradova. Ne bismo gledali velika pomjeranja kapitala, radne snage i stanovnitva izazvana zakonodavnim odlukama. Izvori nae egzistencije postali su neizvjesni i nepouzdani zbog takvih pomjeranja koja je izazvala drava. A, osim toga, ovakvi zakoni optereuju vladu veim odgovornostima.
-POTPUNO IZOPAENJE ZAKONA-

Ali, naalost, zakon se nikako ne ograniava na svoje prave funkcije. I, kada nadie svoje prave funkcije, to ne ini samo u nekim nevanim i spornim pitanjima. Zakon je otiao dalje od toga; on je djelovao izravno suprotno svojoj vlastitoj svrsi. Zakon je koriten da uniti svoj vlastiti cilj: primijenjen je za unitavanje pravde koju je trebao odravati; za ograniavanje i unitavanje prava koja je, po svojoj stvarnoj namjeni, trebao potovati. Zakon

str. 10/44

ZAKON - Frederic Bastiat

je stavio kolektivnu silu na raspolaganje beskrupuloznim ljudima koji ele, bez rizika, eksploatirati linost, slobodu i vlasnitvo drugih. Pretvorio je pljaku u pravo, kako bi zatitio pljaku. I pretvorio je zakonitu obranu u zloin, kako bi kaznio zakonitu obranu. Kako je ostvareno ovo izopaenje zakona? I kakvi su rezultati? Zakon je izopaen pod utjecajem dva potpuno razliita uzroka: glupe pohlepe i lane filantropije. Porazgovarajmo o prvoj.
-FATALNA SKLONOST OVJEANSTVA-

Samoouvanje i vlastiti razvoj uobiajene su aspiracije svih ljudi. I kada bi svatko uivao u neogranienom koritenju svojih sposobnosti i slobodno raspolagao plodovima svoga rada, drutveni bi progres bio stalan, neprekidan i neiscrpan. Ali, postoji jo jedna tendencija uobiajena kod ljudi. Kad mogu, ele ivjeti i prosperirati na raun drugih. Ovo nije ishitrena optuba. Niti potjee od mranog i nemilosrdnog duha. Anali povijesti svjedoe o toj istini: neprestani ratovi, masovne migracije, vjerski progoni, univerzalno ropstvo, nepotenje u trgovini i monopoli. Ova fatalna elja vodi porijeklo iz same prirode ovjeka - iz tog primitivnog, univerzalnog i neuguivog instinkta koji ga tjera da zadovoljava svoje elje uz najmanji mogui trud.
-VLASNITVO I PLJAKA-

ovjek moe ivjeti i zadovoljavati svoje potrebe samo neprekidnim radom; neprekidnom primjenom svojih sposobnosti na prirodne resurse. Ovaj proces je porijeklo vlasnitva. Ali, tono je i to da ovjek moe ivjeti i zadovoljavati svoje potrebe otimanjem i koritenjem proizvoda tueg rada. Ovaj proces je porijeklo pljake. No, kako je ovjek prirodno sklon izbjegavanju truda - a kako je rad sam po sebi muka - slijedi da e ljudi pribjei pljaki uvijek kada je pljakati lake nego raditi. Povijest nam ovo sasvim jasno pokazuje. A pod tim uvjetima ni religija ni moral to ne mogu zaustaviti. Kada se, onda, okonava pljaka? Okonava se kada postane munija i opasnija od rada. Oigledno je, onda, da je prava svrha zakona koristiti mo svoje kolektivne sile da zaustavi ovu fatalnu sklonost pljakanju umjesto radu. Sve zakonske mjere trebale bi tititi vlasnitvo i kanjavati pljaku. Ali, uopeno govorei, zakon stvara jedan ovjek ili jedna klasa ljudi. A kako zakon ne moe funkcionirati bez odobrenja i podrke dominantne sile, ova sila se mora povjeriti onima koji zakone prave. Ova injenica, kombinirana s fatalnom sklonou ljudskog srca da svoje potrebe zadovoljava uz najmanji mogui napor, objanjava gotovo univerzalnu izopaenost zakona.

str. 11/44

ZAKON - Frederic Bastiat

Zato je lako razumjeti kako zakon, umjesto da kontrolira nepravdu, postaje nepobjedivo oruje nepravde. Lako je shvatiti zato zakonodavac koristi zakon da, u razliitoj mjeri, kod drugih ljudi unitava njihovu osobnu neovisnost ropstvom, njihovu slobodu ugnjetavanjem, a njihovo vlasnitvo pljakom. Ovo se ini radi koristi osobe koja stvara zakon, a razmjerno moi koju ima.
-RTVE LEGALNE PLJAKE-

Ljudi se, prirodno, bune protiv nepravde ije su rtve. Stoga, kada pljaku organizira zakon radi profita onih koji zakon prave, sve opljakane klase - mirnim ili revolucionarnim putem - pokuavaju, nekako, i same poeti pisati zakone. Ovisno o stupnju njihovog obrazovanja te opljakane klase, u pokuaju da dostignu politiku mo, mogu predloiti jedan od dva sasvim razliita cilja: zaustaviti legalnu pljaku ili uzeti udjela u njoj. Teko naciji kada ovaj drugi cilj prevlada kod masovnih rtava legalne pljake, kad na njih doe red da prigrabe vlast da prave zakone! Dok se to ne dogodi, manjina vri legalnu pljaku nad veinom, to je uobiajena praksa tamo gdje je pravo uea u izradi zakona ogranieno na nekoliko osoba. Ali, onda, uee u izradi zakona postaje univerzalno. A tada, ljudi nastoje svoje suprotstavljene interese uravnoteiti univerzalnom pljakom. Umjesto da iz korijena iupaju nepravdu koja se nalazi u drutvu, oni od tih nepravdi prave opu pojavu. im opljakane klase zadobiju politiku vlast, uvode sustav represalija protiv drugih klasa. One ne ukidaju legalnu pljaku. (Ovaj bi cilj zahtijevao vie prosvjeenosti nego to je posjeduju). Umjesto toga, one se ugledaju na svoje loe prethodnike uestvujui u legalnoj pljaki, mada je ona protiv njihovih vlastitih interesa. Kao da je neophodno da, prije no to nastupi vladavina pravde, svatko pretrpi okrutnu odmazdu - neki zbog toga to su loi, a neki zbog toga to ne razumiju stvari.
-REZULTATI LEGALNE PLJAKE-

U drutvo se ne moe unijeti vea promjena i vee zlo od sljedeeg: pretvaranja zakona u instrument pljake. Koje su posljedice takvog izopaenja? Trebali bi nam itavi tomovi da ih sve opiemo. Stoga se moramo zadovoljiti isticanjem najupadljivijih. Na prvom mjestu ona iz svaije savjesti brie razliku izmeu pravde i nepravde. Nijedno drutvo ne moe postojati ako se zakoni u izvjesnoj mjeri ne potuju. Najsigurniji put da zakoni budu potovani je da ih uinimo vrijednima potovanja. Kad zakon i moral proturjee jedan drugom, graanin je suoen sa surovom alternativom: ili da izgubi osjeaj za moral ili da izgubi potovanje prema zakonu. Ova dva zla imaju podjednake posljedice i pojedincu bi se bilo teko opredijeliti. Priroda zakona je da odrava pravdu. Ovo je u toj mjeri tono da su, u svijesti ljudi, zakon i pravda jedno te isto. U svima nama postoji snana dispozicija da vjerujemo kako je sve ono to je zakonito i opravdano. Ovo uvjerenje je tako rasprostranjeno da mnoge osobe
str. 12/44

ZAKON - Frederic Bastiat

pogreno vjeruju da su neke stvari "pravedne" samo zato to ih takvima ini zakon. Stoga, da bismo pljaku uinili naizgled pravednom i svetom pred mnogim ljudskim savjestima, potrebno je samo da je zakon dekretom odobri. Ropstvo, restrikcije i monopol nai e branitelje ne samo meu onima koji na njima profitiraju ve i meu onima koji zbog njih pate.
-SUDBINA NEKONFORMISTA-

Ako nagovijestite sumnju u moral tih institucija, hrabro se kae "da ste opasan inovator, utopist, teoretiar, podriva reda; ruili biste temelje na kojima poiva drutvo." Ako drite predavanja o moralu ili politikoj znanosti, nai e se politike organizacije da piu peticije vladi u ovom smislu: "da se znanost vie ne moe predavati iskljuivo sa stanovita slobodne trgovine (slobode, vlasnitva i pravde) kao to je to dosad bio sluaj, ve da se, ubudue, mora predavati iskljuivo sa stanovita injenica i zakona koji reguliraju francusku privredu (injenice i zakoni koji su u suprotnosti sa slobodom, vlasnitvom i pravdom). Da se na radnim mjestima nastavnika koja dotira vlada profesor mora strogo suzdravati da, ni u najmanjoj mjeri, ne ugrozi nuno potovanje zakona koji su trenutno na snazi."* Stoga, ako postoji zakon koji sankcionira ropstvo ili monopol, ugnjetavanje ili krau u bilo kojem obliku, on se nikada ne smije spominjati. Jer kako se moe spomenuti bez nanoenja tete potovanju koje izaziva? tovie, moral i politika ekonomija moraju se predavati sa stanovita ovog zakona; na osnovi pretpostavke da to mora biti pravedan zakon samo zato to je zakon. Sljedea posljedica ovog traginog izopaenja zakona je da daje pretjeranu vanost politikim strastima i sukobima, i politici uope. Ovu bih tvrdnju mogao dokazati na tisuu naina. No, ilustracije radi, ograniit u se na temu koja u posljednje vrijeme okupira svaije misli: ope pravo glasa.
-TKO E SUDITI?-

Sljedbenici Rousseauove kole miljenja - koji sebe smatraju vrlo naprednima, a koje ja smatram dvadeset stoljea iza svoga vremena - nee se sloiti sa mnom po ovom pitanju. Ali, ope pravo glasa - koristei ovu rije u najuem smislu - ne predstavlja jednu od onih svetih dogmi koje je zloin preispitivati ili dovoditi u sumnju. U stvari, na ope pravo glasa mogu se dati ozbiljne primjedbe. Kao prvo, rije ope prikriva grubu greku. Na primjer, u Francuskoj ivi 36 milijuna ljudi. Stoga, da bi pravo glasa postalo ope, trebalo bi da postoji 36 milijuna glasaa. Ali, najiri sustav omoguava glasanje samo 9 milijuna ljudi. Tri od etiri osobe su iskljuene. tovie, iskljuene su od strane one etvrte. Ta etvrta osoba iznosi princip nesposobnosti kao svoj razlog za iskljuivanje ostalih.

Opi odbor proizvoaa, poljoprivrede i trgovine, 6. svibnja 1850. g.

str. 13/44

ZAKON - Frederic Bastiat

Ope pravo glasa, onda, podrazumijeva ope pravo glasa za one koji su sposobni. Ali, tu ostaje ovo sutinsko pitanje: Tko je sposoban? Jesu li maloljetnici, ene, duevni bolesnici i osobe koje su poinile neke vee zloine jedini koje treba smatrati nesposobnima?
-RAZLOG ZBOG KOJEGA JE GLASANJE OGRANIENO-

Blie ispitivanje ove tematike pokazuje nam motiv zbog kojega se pravo glasa temelji na pretpostavci nesposobnosti. Motiv je da onaj koji bira ili glasa to svoje pravo ostvaruje ne samo za sebe, ve za svakoga. Najiri izborni sustav i najogranieniji izborni sustav su, u ovom pogledu, slini. Razlikuju se jedino po tome to ini nesposobnost. To nije razlika u principu, ve samo razlika u stupnju. Ako je, kao to to tvrde suvremene grke i rimske kole miljenja, pravo glasa nekome dano roenjem, bila bi nepravda za odrasle da spreavaju ene i djecu da glasaju. Zato su sprijeeni u tome? Zato to su unaprijed oznaeni kao nesposobni. I zato je nesposobnost motiv za iskljuivanje? Zato to glasa nije jedini koji snosi posljedice svog glasanja; zato to se svaki glas dotie i pogaa svakog u cjelokupnoj drutvenoj zajednici; zato to ljudi u drutvenoj zajednici imaju pravo traiti neka jamstva u pogledu postupaka od kojih ovisi njihova dobrobit i egzistencija.
-ODGOVOR JE U OGRANIAVANJU ZAKONA-

Znam to se moe odgovoriti na ovo; kakvi mogu biti prigovori. Ali, ovo nije mjesto da se iscrpno razmatra proturjenost ove vrste. Ovdje samo elim primijetiti da bi ta polemika oko opeg prava glasa (kao veina drugih politikih pitanja), koja uzrujava, uzbuuje i rui nacije, izgubila skoro sav svoj znaaj da je zakon uvijek bio ono to treba biti. U stvari, da je zakon ogranien na zatitu svih osoba, svih sloboda i svih vlasnitva; da je zakon samo organizirana kombinacija prava pojedinca na samoobranu; da je zakon prepreka, kontrola, onaj koji kanjava svako ugnjetavanje i pljaku - bismo li se mi, graani, tada raspravljali oko obuhvaenosti birakim pravom? Bi li pod takvim okolnostima obuhvaenost birakim pravom ugrozila ono vrhunsko dobro - javni mir? Bi li iskljuene klase odbile mirno saekati dobivanje svog prava glasa? Bi li oni koji su imali pravo glasa ljubomorno branili svoju privilegiju? Da je zakon ogranien na svoje prave funkcije, svaiji interes pred zakonom bio bi isti. Nije li jasno da, pod takvim uvjetima, oni koji su glasali ne bi ometali one koji nisu glasali?

str. 14/44

ZAKON - Frederic Bastiat

-KOBNA IDEJA LEGALNE PLJAKE-

No, s druge strane, zamislite da je uveden ovaj fatalni princip: pod izgovorom organiziranja, reguliranja, zatite ili pomoi, zakon uzima vlasnitvo jedne osobe i daje ga drugom; zakon uzima bogatstvo svih i daje ga nekolicini - bilo da su oni seljaci, proizvoai, brodovlasnici, umjetnici ili komiari. Pod takvim e uvjetima, onda, svaka klasa sigurno teiti da se doepa zakona, i to je logino. Iskljuene klase ljutito e traiti svoje pravo glasa - i radije e sruiti drutveni sustav nego da ostanu bez njega. ak e vam i prosjaci i vagabundi tada dokazivati da imaju neosporno pravo glasa. Rei e vam: "Mi ne moemo kupiti vino, duhan ili sol, a da ne platimo porez. A dio poreza koji plaamo je zakonom - u vidu povlastica i subvencija - dat ljudima bogatijim od nas. Drugi koriste zakon da poveaju cijene kruha, mesa, eljeza ili platna. Pa, budui da svi drugi koriste zakon radi vlastite koristi, mi bismo takoer eljeli koristiti zakon zarad nae vlastite koristi. Traimo od zakona pravo na pomo koja predstavlja pljaku od strane siromaha. Da bismo ostvarili to pravo, i mi trebamo biti glasai i zakonodavci kako bismo za nau klasu Prosjaenje organizirali u irokim razmjerima, kao to ste vi, u irokim razmjerima, organizirali Zatitu za vau klasu. Ta, nemojte rei nama, prosjacima, da ete vi raditi za nas i onda nam, kao to predlae gospodin Mimerel, baciti 600.000 franaka da bi nas uutkali, kao to biste nam bacili kost da gloemo. Mi imamo druge zahtjeve. I, u svakom sluaju, elimo se cjenjkati za sebe kao to su se druge klase cjenjkale za sebe!" I, to moete odgovoriti na takav argument!
-IZOPAEN ZAKON IZAZIVA SUKOBE-

Sve dok priznajemo da se zakon moe odvratiti od svog pravog cilja - da moe naruavati vlasnitvo umjesto da ga titi - svatko e eljeti sudjelovati u izradi zakona, bilo da bi se zatitio od pljake ili da bi ga iskoristio radi pljake. Politika pitanja uvijek e biti tetna, dominantna i zaokupljat e sve ivo. Bit e tue na vratima Zakonodavne palae, a ni borba unutar nje nee biti manje estoka. Da bismo ovo spoznali, gotovo i ne moramo razmatrati to se dogaa u francuskom i engleskom zakonodavstvu; samo shvatiti ovo pitanje znai znati odgovor. Treba li nuditi dokaze da je ovo odvratno izopaenje zakona vjeiti izvor mrnje i nesklada; da tei unitenju samog drutva? Ako je takav dokaz potreban, pogledajte Sjedinjene Drave (1850. godine). Nema zemlje u svijetu gdje se zakon vie dri u okvirima svoje prave domene: zatite slobode i vlasnitva svake osobe. Kao posljedica toga, ini se da nema zemlje u svijetu gdje drutveni poredak poiva na vrim temeljima. Ali, ak i u Sjedinjenim Dravama, postoje dva - i samo dva - pitanja koja su oduvijek ugroavala javni mir.

str. 15/44

ZAKON - Frederic Bastiat

-ROPSTVO I CARINE SU PLJAKA-

Koja su to dva pitanja? To su ropstvo i carine. To su jedina dva pitanja kod kojih je, nasuprot opem duhu republike Sjedinjenih Drava, zakon poprimio karakter pljakaa. Ropstvo je, po zakonu, naruavanje slobode. Zatitna carina je, po zakonu, naruavanje vlasnitva. Izuzetna je injenica da ovaj dvostruki legalni zloin, tuno nasljee Starog svijeta predstavlja jedino pitanje koje moe (a moda i hoe) dovesti do propasti Unije [Sjedinjenih Amerikih Drava]. Zaista je nemogue zamisliti, u samom srcu drutva, injenicu koja izaziva vee zaprepatenje od ove: Zakon je postao instrument nepravde. A, ako ova injenica nosi uasne posljedice po Sjedinjene Drave - gdje je prava svrha zakona izopaena samo u sluaju ropstva i carina - kakve li e biti posljedice u Europi, gdje je izopaenost zakona naelo i sustav?
-DVIJE VRSTE PLJAKE-

Prihvaajui misao sadranu u uvenoj proklamaciji gospodina Carliera, gospodin de Montalembert (politiar i pisac) rekao je: "Moramo ratovati protiv socijalizma". Prema definiciji socijalizma koju je iznio gospodin Charles Dupin, htio je rei: "Moramo ratovati protiv pljake". Ali, o kakvoj je pljaki govorio? Jer, postoje dvije vrste pljake: legalna i nelegalna. Ne mislim da se nelegalna pljaka, kao to su kraa ili prevara - koje kazneni zakonik definira, predvia i kanjava - moe nazvati socijalizmom. Nije to ona vrsta pljake koja sustavno prijeti temeljima drutva. U svakom sluaju, rat protiv ove vrste pljake nije ekao na zapovijed ove gospode. Rat protiv nelegalne pljake vodi se otkako je svijeta. Puno prije februarske revolucije 1848. godine - ak puno prije pojave samog socijalizma Francuska je osiguravala policiju, suce, andare, zatvore, tamnice i gubilita u cilju borbe protiv nezakonite pljake. Sam zakon vodi ovaj rat, a moja je elja i miljenje da zakon treba uvijek odrati takav odnos prema pljaki.
-ZAKON BRANI PLJAKU-

Ali, on to uvijek ne ini. Ponekad, zakon brani pljaku i uestvuje u njoj. Zato su korisnici poteeni sramote, opasnosti i skrupula koje bi njihova djela inae ukljuivala. Ponekad zakon stavlja itav aparat sudaca, policije, zatvora i andara u slubu pljakaa i kada se brani - tretira rtvu kao kriminalca. Ukratko, postoji legalna pljaka i ba o tome, nema sumnje, govori gospodin de Montalembert. Ova legalna pljaka moe biti samo izolirana mrlja meu zakonodavnim mjerama naroda. U tom sluaju, najbolje je izbrisati je uz minimum govora i denuncijacija - i usprkos guvi koju prave utjecajni krugovi.

str. 16/44

ZAKON - Frederic Bastiat

-KAKO IDENTIFICIRATI LEGALNU PLJAKU-

Ali, kako identificirati ovu legalnu pljaku? Sasvim jednostavno. Pogledajte uzima li zakon od nekih ljudi neto to im pripada i daje drugim ljudima kojima to ne pripada. Pogledajte donosi li zakon koristi jednom graaninu na raun drugog, inei ono to sam graanin ne moe uiniti, a da ne poini zloin. Onda ukinite taj zakon bez odlaganja, jer on nije samo zlo sam po sebi nego i bogat izvor daljnjih zala jer priziva represalije. Ako se takav zakon - koji je, moda, izoliran sluaj smjesta ne ukine, on e se proiriti, umnoiti i razviti u sustav. Osoba koja profitira od ovog zakona gorko e se aliti, branei svoja steena prava. Tvrdit e da je drava obavezna tititi i poticati njegovu konkretnu djelatnost; da ta procedura obogauje dravu zato to zatiena djelatnost, na taj nain, moe troiti vie i dati vee plae sirotim radnim ljudima. Ne sluajte ovu sofistiku utjecajnih krugova. Prihvaanje ovih argumenata ugradit e legalnu pljaku u cjelokupan sustav. U stvari, to se ve dogodilo. Obmana dananjice je pokuaj da se svatko obogati na raun svakog drugog; da se pljaka uini univerzalnom pod izgovorom njezinog reguliranja.
-LEGALNA PLJAKA IMA PUNO IMENA-

Sad, legalna se pljaka moe izvriti na bezbroj naina. Stoga imamo bezbroj planova za njezino organiziranje: carine, zatita, povlastice, subvencije, poticajne mjere, progresivno oporezivanje, narodne kole, garantirana radna mjesta, garantirani profit, minimalne nadnice, pravo na pomo, pravo na sredstva za rad, bespovratni kredit i tako dalje, i tako dalje. Svi ovi planovi kao cjelina - sa svojim zajednikim ciljem zakonitog pljakanja ine socijalizam. No, budui da je, prema ovoj definiciji, socijalizam skup doktrine, kakav napad moemo izvriti na njega osim rata doktrine? Ako smatrate da je ova socijalistika doktrina pogrena, apsurdna i loa, onda je pobijte. I to je grenija, apsurdnija i gora, to e se lake opovrgnuti. Na prvom mjestu, ako elite biti jaki, ponite upati iz korijena svaku esticu socijalizma koja se uvukla u vae zakonodavstvo. To nee biti lak zadatak.
-SOCIJALIZAM JE LEGALNA PLJAKA-

Gospodin de Montalembert optuen je da se eli boriti protiv socijalizma koritenjem brutalne sile. Valjalo bi ga osloboditi te optube, jer on je jasno rekao: "Rat koji moramo voditi protiv socijalizma mora biti u skladu sa zakonom, au i pravdom". Ali, kako gospodin de Montalembert ne vidi da je samog sebe stavio u zaarani krug? Koristili biste zakon da se borite protiv socijalizma? Ali, upravo je zakon ono na to se socijalizam oslanja. Socijalisti ele vriti legalnu, a ne nelegalnu pljaku. Kao i svi drugi koji imaju monopol, socijalisti ele pretvoriti zakon u vlastito oruje. A kad zakon jednom prijee na stranu socijalizma, kako se moe upotrijebiti protiv njega?

str. 17/44

ZAKON - Frederic Bastiat

Jer, kad zakon potie pljaku, ona se ne plai vaih sudova, vaih andara i vaih zatvora. Prije bi im se mogla obratiti za pomo. Da biste to prevenirali, sprijeili biste socijalizam da pone stvarati zakone? Sprijeili biste socijaliste da uu u zakonodavnu palau? Neete uspjeti, proriem, sve dok legalna pljaka bude osnovni posao zakonodavstva. Nelogino je - u stvari, apsurdno pretpostavljati drugaije.
-IZBOR PRED NAMA-

Pitanje legalne pljake mora se rijeiti jednom zasvagda i postoje samo tri naina da se ono rijei: 1. Manjina pljaka veinu. 2. Svatko pljaka svakoga. 3. Nitko ne pljaka nikoga. Moramo izabrati izmeu ograniene pljake, ope pljake i nikakve pljake. Zakon moe pratiti samo jedno od ova tri. Ograniena legalna pljaka: Ovaj sustav je prevladavao onda kada je bilo ogranieno pravo glasa. Okretali bi lea ovom sustavu da se sprijei najezda socijalizma. Opa legalna pljaka: Prijetili su nam ovim sustavom otkako je pravo glasa postalo ope. Veina, koja je nedavno dobila pravo glasa, odluila je formulirati zakon na istom principu legalne pljake koji su koristili njihovi prethodnici kad je pravo glasa bilo ogranieno. Odsustvo legalne pljake: Ovo je princip pravde, mira, reda, stabilnosti, harmonije i logike. Do dana svoje smrti, proklamirat u ovaj princip svom snagom svojih plua (to je sve, avaj, suvie neadekvatno)*.
-PRAVA FUNKCIJA ZAKONA-

A moe li se, sasvim iskreno govorei, od zakona traiti ita vie od odsustva pljake? Moe li se zakon - koji trai obaveznu primjenu sile - koristiti za bilo to drugo, osim za zatitu svaijih prava? Izazivam bilo koga da ga proiri izvan ove svrhe, a da ga ne izopai i, zbog toga, ne okrene mo protiv pravde. Ovo je najkobnije i najneloginije izopaenje koje se ikako moe zamisliti. Mora se priznati da je pravo rjeenje - koje se tako dugo trai u oblasti drutvenih odnosa - sadrano u ovim jednostavnim rijeima: "Zakon je organizirana pravda". Sada moramo rei sljedee: Kada pravda - odnosno, sila - organizira zakon, ovo iskljuuje ideju koritenja zakona (sile) za organiziranje svake ljudske aktivnosti, bilo da se radi o radnoj snazi, dobrotvornim djelatnostima, poljoprivredi, industriji, obrazovanju,
*

U vrijeme kada je ovo napisano Bastiat je znao da umire od tuberkuloze. Umro je godinu dana poslije.

str. 18/44

ZAKON - Frederic Bastiat

umjetnosti ili vjeri. Zakonsko organiziranje bilo koje od njih neizbjeno bi unitilo sutinsku organizaciju - pravdu. Jer, zaista, kako moemo zamisliti upotrebu sile protiv slobode graana bez njezine upotrebe i protiv pravde i, samim tim, djelovanja protiv njezine prave svrhe?
-ZAVODLJIVI MAMAC SOCIJALIZMA-

Ovdje se sreem s najpopularnijom zabludom naeg vremena. Ne smatra se dovoljnim da zakon bude pravedan; on mora biti filantropski. Niti je dovoljno da zakon svakom graaninu garantira slobodno i nekodljivo koritenje njegovih sposobnosti za fiziko, intelektualno i moralno osobno usavravanje. Umjesto toga, zahtijeva se da zakon neposredno iri blagostanje, obrazovanje i moral po cijeloj naciji. To je zavodljivi mamac socijalizma. I opet ponavljam: ove dvije primjene zakona izravno su proturjene jedna drugoj. Moramo izabrati izmeu njih. Graanin ne moe istovremeno biti slobodan i neslobodan.
-PRISILNO BRATSTVO UNITAVA SLOBODU-

Gospodin de Lamartine jednom mi je ovako pisao: "Vaa doktrina ini samo polovicu mojega programa. Zaustavili ste se kod slobode; ja idem dalje, do bratstva." Odgovorio sam mu: "Drugi dio Vaeg programa unitit e prvi." Ustvari, meni je nemogue razdvojiti rije bratstvo od rijei dobrovoljno. Nikako ne mogu razumjeti kako se bratstvo moe zakonito nametnuti bez zakonitog unitavanja slobode i, samim tim, bez zakonitog bacanja pravde pod noge. Legalna pljaka ima dva korijena: kao to sam ranije rekao, jedan od njih je ljudska pohlepa; drugi je lana filantropija. Na ovom mjestu mislim da bih trebao tono objasniti to podrazumijevam pod rijeju pljaka.
-PLJAKA NARUAVA VLASNITVO-

Ja ovu rije, kao to se esto radi, ne koristim ni u kakvom nejasnom, neodreenom, priblinom ili metaforinom smislu. Ja je koristim u njezinom znanstveno prihvaenom znaenju - da izraava ideju suprotnu ideji vlasnitva (nad plaama, zemljom, novcem ili bilo im drugim). Kada se dio bogatstva prenese s osobe koja ga posjeduje - bez njezinog pristanka i bez nadoknade, bilo silom ili prevarom - na bilo koga tko je ne posjeduje, onda kaem da je vlasnitvo narueno; da je poinjen akt pljake. Kaem da je ovaj in upravo ono to bi zakon trebao guiti, uvijek i svuda. Kada zakon sam poini ono djelo koje treba guiti, kaem da je, ipak, poinjena pljaka i dodajem da je, s toke gledita drutva i blagostanja, ova agresija na prava jo gora. U ovom sluaju legalne pljake, meutim, osoba koja stjee korist nije odgovorna za in pljakanja. Odgovornost za ovu legalnu pljaku snosi zakon, zakonodavac i samo drutvo. U tome lei politika opasnost.
str. 19/44

ZAKON - Frederic Bastiat

Treba aliti to je rije pljaka uvredljiva. Uzalud sam pokuavao pronai neku rije koja ne bi bila uvredljiva, jer ne bih nikad elio - a posebno sada - naim razmiricama dodati jednu iritirajuu rije. Zato, bilo da mi vjerujete ili ne, izjavljujem da ne namjeravam napadati bilo ije namjere ili moral. Prije bi se reklo da napadam jednu ideju koju smatram pogrenom; sustav koji mi se ini nepravednim; nepravdu tako neovisnu o osobnim namjerama da svatko od nas ima koristi od nje, ne elei da tako bude i zbog nje pati, ne znajui uzrok svoje patnje.
-TRI SUSTAVA PLJAKE-

Iskrenost onih koji se zalau za protekcionizam, socijalizam i komunizam ovdje se ne dovodi u pitanje. Svaki pisac koji to uradi mora biti pod utjecajem politikog duha ili politikog straha. Treba istaknuti, meutim, da su protekcionizam, socijalizam i komunizam sutinski ista biljka u tri razliite faze svoga rasta. Sve to se moe rei je da je legalna pljaka vidljivija kod komunizma - zato to je to kompletna pljaka; i kod protekcionizma - zato to je pljaka ograniena na specifine grupe i privredne grane.* Stoga slijedi da je, od ova tri sustava, socijalizam najnejasniji, najneopredjeljeniji i, shodno tome, najiskreniji stadij razvoja. Ali, iskrene ili neiskrene, namjere ljudi ovdje se ne dovode u pitanje. Ustvari, ve sam kazao da se legalna pljaka djelimice zasniva na filantropiji, premda je to lana filantropija. S ovim objanjenjem ispitajmo vrijednost - porijeklo i tendenciju - ove popularne aspiracije koja pretendira na to da ostvari ope blagostanje uz pomo ope pljake.
-ZAKON JE SILA-

Budui da zakon organizira pravdu, socijalisti pitaju zato zakon ne organizira i radnu snagu, obrazovanje i religiju. Zato se zakon ne bi koristio za te svrhe? Zato to ne bi mogao organizirati radnu snagu, obrazovanje i religiju, a da ne uniti pravdu. Moramo se sjetiti da je zakon sila i da se, shodno tome, prave funkcije zakona ne mogu zakonski proirivati izvan pravih funkcija sile. Kada zakon i sila dre pojedinca u okvirima pravde, oni ne nameu nita drugo do puku negaciju. Obvezuju ga samo na to da se suzdri od povrjeivanja drugih. Oni ne naruavaju ni njegovu linost, ni slobodu, ni vlasnitvo. Oni tite sve njih. Oni su defanzivni; podjednako brane prava svih.

Da je specijalna privilegija vladine zatite od konkurencije - monopol - dana samo jednoj grupi u Francuskoj, na primjer radnicima koji se bave obradom eljeza, taj in bi tako oito bio legalna pljaka da ne bi dugo potrajao. Upravo zato vidimo sve zatiene obrte kombinirane u zajedniku stvar. Oni se, ak, organiziraju tako da izgleda da zastupaju sve radne ljude. Instinktivno, oni osjeaju da se legalna pljaka prikriva njezinim uopavanjem.

str. 20/44

ZAKON - Frederic Bastiat

-ZAKON JE NEGATIVAN KONCEPT-

Nekodljivost zadatka koji obavljaju zakon i zakonita obrana oita je sama po sebi; beskorisnost je oevidna; a legitimnost se ne moe osporiti. Kao to je jedan moj prijatelj primijetio, ovaj negativni koncept zakona istinit je u toj mjeri da konstatacija svrha zakona je da dovede do toga da caruje pravda ne predstavlja rigorozno tonu tvrdnju. Trebalo bi konstatirati da je svrha zakona u tome da sprijei da caruje nepravda. U stvari, upravo nepravda, a ne pravda, ima vlastito postojanje. Pravda se ostvaruje samo u odsustvu nepravde. Ali, kada zakon, uz pomo svog neophodnog pomagala, sile, ljudima namee regulativu radne snage, metoda ili predmeta obrazovanja, religioznog uvjerenja ili vjere onda zakon vie nije negativan; on pozitivno djeluje na ljude. On zamjenjuje njihovu vlastitu volju voljom zakonodavca; njihovu vlastitu inicijativu inicijativom zakonodavca. Kada do toga doe, ljudi vie nemaju potrebu razmatrati, usporeivati, unaprijed planirati; zakon sve to radi za njih. Inteligencija za ljude postaje beskoristan rekvizit; prestaju biti ljudi; gube svoju linost, svoju slobodu, svoje vlasnitvo. Pokuajte zamisliti propise vezane za radnu snagu, nametnute silom koja nije naruavanje slobode; transfer bogatstva, nametnut silom koji nije naruavanje vlasnitva. Ako ne moete pomiriti te proturjenosti, onda morate zakljuiti da zakon ne moe organizirati radnu snagu i industriju bez organiziranja nepravde.
-POLITIKI PRISTUP-

Kada politiar promatra drutvo iz osame svoje kancelarije, njega pogaa prizor neravnopravnosti koji vidi. On osuuje odricanja koja su sudbina tolike nae brae, odricanja koja izgledaju jo tunija u usporedbi s luksuzom i bogatstvom. Moda bi se politiar trebao zapitati je li takvo stanje stvari prouzroeno starim osvajanjima i pljakanjima ili legalnom pljakom novijeg datuma. Moda bi trebao razmotriti ovakav prijedlog: budui da svi ljudi tee blagostanju i savrenstvu, zar ne bi pravda, kao uvjet, bila dovoljna da pobudi najvee napore u pravcu progresa i najvee mogue ravnopravnosti koja je spojiva s individualnom odgovornou? Zar to ne bi bilo u skladu s konceptom individualne odgovornosti koju je elio Bog da bi ovjeanstvo imalo izbor izmeu poroka i vrline, i kazne i nagrade koji su njihova posljedica? Ali, politiar o tome nikad ne razmilja. Njegov mozak se okree organizacijama, kombinacijama i ureenjima - zakonskim i naizgled zakonskim. On pokuava nai lijek zlu poveavanjem i odravanjem upravo onoga to je, na prvom mjestu, i izazvalo zlo: legalne pljake. Vidjeli smo da je pravda negativan koncept. Postoji li bar jedno od tih pozitivnih zakonskih djela koje u sebi ne sadri naelo pljake?

str. 21/44

ZAKON - Frederic Bastiat

-ZAKON I MILOSRE-

Kaete: "Ima ljudi koji nemaju novca" i okreete se zakonu. Ali, zakon nije dojka koja se puni mlijekom. Niti se mlijeni kanali zakona opskrbljuju mlijekom s nekog drugog izvora, osim drutva. Nita ne moe ui u javnu blagajnu u korist jednog graanina ili jedne klase, osim ako ostali graani i ostale klase nisu bili primorani dati. Kad bi svaka osoba izvlaila iz blagajne svotu koju je u nju unijela, onda bi bila istina da zakon ne pljaka nikoga. Ali ova procedura ne ini nita za one ljude koji nemaju novca. Ona ne stimulira ravnopravnost dohotka. Zakon moe biti instrument izjednaavanja samo dok uzima od nekih ljudi i daje drugim ljudima. Kada to radi, zakon je instrument pljake. Imajui ovo u vidu, ispitajte zatitne carine, subvencije, zajameni profit, zajamena radna mjesta, pomo i sheme blagostanja, javno obrazovanje, progresivno oporezivanje, slobodne kredite i javne radove. Vidjet ete da se oni uvijek zasnivaju na legalnoj pljaki, organiziranoj nepravdi.
-ZAKON I OBRAZOVANJE-

Kaete: "Ima ljudi kojima nedostaje obrazovanje" i okreete se zakonu. Ali zakon nije, sam po sebi, baklja uenja koja oko sebe rasipa svjetlost. Zakon obuhvaa drutvo u kojemu neke osobe imaju znanja, a druge ne; u kojemu neki graani imaju potrebu uiti, a drugi mogu drati predavanja. Po pitanju obrazovanja, zakon ima samo dvije alternative: on moe dopustiti da se ova transakcija predavanja i uenja obavlja slobodno i bez upotrebe sile ili moe, u ovoj stvari, silom djelovati na volju ljudi, uzimajui od nekih dovoljno da se plate nastavnici koje je vlada imenovala da druge obuavaju besplatno. No, u ovom drugom sluaju, zakon vri legalnu pljaku naruavajui slobodu i vlasnitvo.
-ZAKON I MORAL-

Kaete: "Ima ljudi kojima nedostaje morala ili vjere" i okreete se zakonu. Ali, zakon je sila. I trebam li pokazivati koliko je nasilan i uzaludan napor koristiti silu po pitanjima morala i vjere? ini se da socijalisti, ma kako samozadovoljni bili, nisu mogli ne vidjeti ovu monstruoznu legalnu pljaku koja je posljedica takvih sustava i takvih napora. Ali, to socijalisti rade? Ovi mudro kriju ovu legalnu pljaku od drugih - ak i od sebe samih - pod zavodljivim imenima bratstva, jedinstva, organiziranja i povezivanja. Budui da od zakona tako malo traimo - samo pravdu - socijalisti pod tim podrazumijevaju da odbacujemo bratstvo, jedinstvo, organiziranje i povezivanje. Socijalisti nas igou imenom individualisti. Ali, mi uvjeravamo socijaliste da se odriemo samo prisilne organizacije, a ne prirodne organizacije. Odriemo se onih oblika povezivanja koji su nam nametnuti, a ne slobodnog povezivanja. Odriemo se prisilnog bratstva, a ne pravog bratstva. Odriemo se umjetnog jedinstva koje samo liava ljude individualne odgovornosti. Ne odriemo se prirodnog jedinstva ovjeanstva pod okriljem Provienja.

str. 22/44

ZAKON - Frederic Bastiat

-BRKANJE TERMINA-

Poput drevnih ideja od kojih potjee, socijalizam brka obiljeja drave i drutva. Kao posljedica toga, svaki put kad imamo primjedbu na neto to vlada uradi, socijalisti zakljue da prigovaramo zato to se to uope radi. Ne odobravamo dravno obrazovanje. Onda socijalisti kau da smo protivni bilo kakvom obrazovanju. Protivimo se dravnoj religiji. Onda socijalisti kau da uope ne elimo religiju. Protivimo se jednakosti koju namee drava. Oni, onda, kau da smo protiv jednakosti. I tako dalje, i tako dalje. To vam je kao da nas socijalisti optuuju da ne elimo da ljudi jedu zato to ne elimo da drava uzgaja ito.
-UTJECAJ SOCIJALISTIKIH PISACA-

Kako su politiari uope poeli vjerovati u ovu udnu ideju da se zakon moe navesti da stvara ono to ne sadri - bogatstvo, znanost i religiju koji, u pozitivnom smislu, ine prosperitet? Je li to uvjetovano utjecajem naih suvremenih pisaca na drutvena zbivanja? Dananji pisci - posebno oni socijalistike kole miljenja - svoje razne teorije baziraju na jednoj zajednikoj hipotezi: oni ovjeanstvo dijele na dva dijela. Ljudi uope - s izuzetkom samog pisca - ine prvu grupu. Pisac, sasvim sam, ini drugu i najvaniju grupu. Ovo je, sigurno, najudnija i najuobraenija ideja koja je ikad doprla do ljudskog uma! U stvari, ti pisci o drutvenim pitanjima kreu od pretpostavke da ljudi izmeu sebe nemaju naina razlikovati se; nemaju motiva djelovati. Ti pisci pretpostavljaju da su ljudi inertna materija, pasivne estice, nepokretni atomi, u najboljem sluaju neka vrsta vegetacije ravnoduna prema nainu vlastitog postojanja. Oni pretpostavljaju da su ljudi skloni oblikovanju - voljom i rukom druge osobe -u beskrajnu raznovrsnost oblika, vie ili manje simetrinih, umjetnikih i usavrenih. tovie, nijedan od tih pisaca o vladinim poslovima ne oklijeva zamisliti sebe samog - pod nazivom organizatora, pronalazaa, zakonodavca ili osnivaa - kao tu volju i ruku, tu univerzalnu motivacijsku silu, tu kreativnu snagu ija je uzviena misija oblikovati taj rasuti materijal - ljude - u drutvo. Ti socijalistiki pisci gledaju na ljude na isti nain kao to vrtlar gleda svoje drvee. Ba kao to vrtlar kapriciozno oblikuje svoje drvee u piramide, suncobrane, kocke, vaze, lepeze i druge oblike, tako i socijalistiki pisac udljivo oblikuje ljudska bia u grupe, serije, centre, subcentre, radnike slube i ostale varijacije. I, ba kao to su vrtlaru potrebne sjekire, kuke za kresanje, pile i kare za oblikovanje njegovog drvea, tako je socijalistikom piscu potrebna sila, koju moe nai samo u zakonu, da oblikuje ljudska bia. U tu svrhu, on izmilja zakone o carinama, zakone o porezima, zakone o pomoi i zakone o kolama.

str. 23/44

ZAKON - Frederic Bastiat

-SOCIJALISTI ELE IZIGRAVATI BOGA-

Socijalisti gledaju na ljude kao na sirovinu koju treba modelirati u drutvene kombinacije. Ovo je u toj mjeri tono da bi socijalisti, ako, kojim sluajem, iole posumnjaju u uspjeh ovih kombinacija, zatraili da se mali dio ovjeanstva skloni ustranu da se njima eksperimentira. Popularna ideja isprobavanja svih sustava dobro je poznata. A zna se da je jedan socijalistiki lider ozbiljno zahtijevao da mu Ustavotvorna skuptina da mali okrug sa svojim stanovnicima da na njima isproba svoje eksperimente. Na isti nain pronalaza pravi maketu prije nego to konstruira stroj u prirodnoj veliini; kemiar troi neke kemikalije - poljoprivredni proizvoa neto sjemena i zemljita da bi isprobali neku ideju. Ali, kakva razlika postoji izmeu vrtlara i njegovog drvea, izmeu pronalazaa i njegovog stroja, izmeu kemiara i njegovih elemenata, izmeu poljoprivrednog proizvoaa i njegovog sjemena! Sasvim iskreno, socijalist smatra da ista razlika postoji izmeu njega i ovjeanstva! Nije udo to pisci 19. stoljea na drutvo gledaju kao na umjetnu tvorevinu zakonodavevog genija. Ova ideja - plod klasinog obrazovanja - obuzela je sve intelektualce i znamenite pisce nae zemlje. Tim intelektualcima i piscima odnos izmeu ljudi i zakonodavca ini se istim kao odnos izmeu gline i grnara. tovie, ak i tamo gdje su pristali priznati naelo akcije u srcu ovjeka - i naelo razboritosti u ovjejem intelektu - te Boje darove smatrali su fatalnim darovima. Mislili su da bi ljudi, navedeni pobudama ova dva dara, imali fatalnu tendenciju da sami sebe unite. Ako ih zakonodavci ostave da slobodno slijede svoje sklonosti, oni pretpostavljaju da bi ljudi doli do ateizma umjesto vjere, neznanja umjesto znanja, siromatva umjesto proizvodnje i razmjene.
-SOCIJALISTI PREZIRU OVJEANSTVO-

Prema ovim piscima, zaista je srea da su Nebesa neke ljude - guvernere i zakonodavce - obdarila upravo suprotnim sklonostima, ne samo radi njih samih ve, isto tako, zarad ostalog svijeta! Dok je ovjeanstvo sklono zlu, zakonodavci eznu za dobrim; dok se ovjeanstvo kree prema tami, zakonodavci tee prosvjetljenju; dok ovjeanstvo privlai porok, zakonodavce privlai vrlina. Budui da su odluili da je ovo pravo stanje stvari, oni onda zahtijevaju da primijene silu kako bi vlastitim sklonostima zamijenili sklonosti ljudske rase. Otvorite nasumice bilo koju knjigu o filozofiji, politici ili historiji i vjerojatno ete vidjeti kako je ova ideja duboko ukorijenjena u naoj zemlji - dijete klasine znanosti, majka socijalizma. Kod svih njih, vjerojatno ete se sresti s idejom da je ovjeanstvo samo inertna materija, da prima ivot, organizaciju, moralni prosperitet od dravne sile. Jo gore, konstatirat e se da je ovjeanstvo sklono degeneraciji i da se na ovom negativnom smjeru moe zaustaviti samo misterioznom rukom zakonodavca. Konvencionalna klasina misao svugdje kae da, iza pasivnog drutva, lei skrivena sila po imenu zakon i zakonodavac (ili se koristi kakav drugi termin da bi se oznailo neka neimenovana osoba ili osobe od
str. 24/44

ZAKON - Frederic Bastiat

nesumnjivog utjecaja i autoriteta) koji pokree, upravlja, ini dobro i unapreuje ovjeanstvo.
-OBRANA PRISILNOG RADA-

Razmotrimo prvo citat iz Bossueta (Dauphinovog tutora na dvoru Luja XIV): "Jedna od stvari najsnanije utisnutih (od strane koga?) u svijest Egipana bio je patriotizam Nikome nije bilo doputeno biti beskoristan za dravu. Zakon je svakome propisivao njegov rad, to se prenosilo s oca na sina. Nikome nije bilo doputeno da ima dvije profesije. Niti je neka osoba mogla ii s jednog posla na drugi... Ali, postojao je jedan zadatak kojemu su svi bili primorani povinovati se: prouavanje zakona i mudrosti. Nepoznavanje religije i politikih propisa zemlje nije imalo opravdanja ni pod kojim okolnostima. tovie, svako zanimanje dodjeljivano je (od strane koga?) odreenom okrugu... Meu dobrim zakonima, jedan od najboljih bio je to je svatko bio obuen (od koga?) pokoravati im se. Kao posljedica toga Egipat je bio prepun divnih izuma i nije zapostavljano nita to je ivot moglo uiniti lakim i mirnim." Tako prema Bossuetu ljudi ne izvlae nita sami iz sebe. Patriotizam, prosperitet, izumi, zemljoradnja, znanost - sve to je dano ljudima radom zakona, vladara. Sve to ljudi trebaju initi je da se poviju pred rukovodstvom.
-OBRANA OINSKE VLADE-

Bossuet ovu ideju drave kao izvora sveukupnog napretka dovodi tako daleko da brani Egipane od optube da su odbacili hrvanje i glazbu. On kae: "Kako je to mogue? Ove vjetine izumio je Trismegistus" (za koga se tvrdilo da je savjetnik egipatskog boga Ozirisa). I, ponovo, kod Perzijanaca, Bossuet tvrdi da sve dolazi odozgo: "Jedna od najznaajnijih odgovornosti vladara bila je da potie poljoprivredu... Ba kao to su postojale slube osnovane za regulaciju vojske tako su postojale slube za upravljanje radom na farmama... Perzijanci su bili inspirirani neodoljivim potovanjem prema kraljevskoj vlasti." A, prema Bossuetu, iako izuzetno inteligentni, Grci nisu imali osjeaj osobne odgovornosti; poput pasa i konja, oni sami nisu mogli izmisliti ni najjednostavnije igre: "Grci, prirodno inteligentni i hrabri, rano su kultivirani od strane kraljeva i doseljenika koji su stigli iz Egipta. Od tih egipatskih vladara Grci su nauili to su tjelesne vjebe, trke izmeu ljudi i trke konjima i kolima... Ali, najbolje emu su Egipani nauili Grke bilo je da postanu posluni i dozvole sebi da ih zakon oblikuje radi opeg dobra."

str. 25/44

ZAKON - Frederic Bastiat

-IDEJA O PASIVNOM OVJEANSTVU-

Ne moe se osporiti da su antike teorije [koje su iznijeli ovi najnoviji uitelji, pisci, zakonodavci, ekonomisti i filozofi] smatrale da ljudi sve dobivaju od izvora izvan sebe samih. Kao drugi primjer uzmimo Fenelona [arhiepiskopa, pisca i uitelja Vojvode Burgundskog]. Bio je svjedok moi Luja XIV. Pored injenice da je odgojen u duhu klasinih znanosti i divljenja prema antici, to je, prirodno, navelo Fenelona da prihvati ideju da ovjeanstvo treba biti pasivno; da su ljudska nesrea i prosperitet - poroci i vrline - izazivani vanjskim utjecajem koji na njih vri zakon i zakonodavci. Zato u svojoj Utopiji Salentuma, ljude - sa svim njihovim interesiranjima, sposobnostima, eljama i stvarima koje su u njihovom vlasnitvu - podvodi pod apsolutno diskrecijsko pravo zakonodavca. O kakvom god se pitanju radilo, ljudi o njemu ne odluuju sami; vladar odluuje za njih. Vladar je opisan kao dua ove bezobline mase ljudi koji ine naciju. U vladaru obitava misao, predvianje, sav napredak i naelo svekolike organizacije. Stoga je sva odgovornost na njemu. itava deseta knjiga Fenelonovog Telemachusa to dokazuje. Upuujem itatelja na nju i zadovoljavam se nasumice citirati iz ovog slavnog djela kojemu, u svakom drugom pogledu, prvi odajem potovanje.
-SOCIJALISTI IGNORIRAJU RAZUM I INJENICE-

Sa zapanjujuom lakovjernou, tipinom za pobornike klasicizma, Fenelon ignorira autoritet razuma i injenice kad opu sreu Egipana ne pripisuje njihovoj vlastitoj mudrosti, nego mudrosti njihovih kraljeva: "Nismo mogli baciti pogled ni na jednu obalu, a da ne vidimo bogate gradove i najljepe locirane seoske posjede; polja, nikad na ugaru, svake godine prekrivena zlatnim plodovima; doline, pune stada; radnike, kako se saginju pod teinom voa kojim je zemlja raskono obdarila svoje uzgajivae; pastire koji su jeku ispunili zvucima njenih tonova svojih gajdi i svirala." "Sretan je narod", rekao je Mentor, "kojim vlada mudar kralj..." Kasnije, Mentor je poelio da promatram zadovoljstvo i obilje koje se prostiralo cijelim Egiptom, gdje se moglo izbrojati 22000 gradova. Divio se dobrim policijskim propisima po gradovima; pravdi u korist siromaha, a protiv bogataa; solidnom obrazovanju djece u duhu poslunosti, rada, trezvenosti i ljubavi prema umjetnosti i knjievnosti; tonosti s kojom se izvode svi vjerski obredi; nesebinosti, visokom uvaavanju asti, vjernosti ljudima i strahu od bogova kojima je svaki otac uio svoju djecu. Nikada nije prestajao diviti se prosperitetu ove zemlje. "Sretan je", govorio je, "narod kojim ovako vlada mudar kralj".

str. 26/44

ZAKON - Frederic Bastiat

-SOCIJALISTI ELE DISCIPLINIRATI NAROD-

Fenelonova idila na Kreti jo je privlanija. Mentor je primoran kazati: "Sve to vidite na ovom divnom otoku rezultat je Minosovih zakona. Obrazovanje koje je dodijelio djeci ini njihova tijela jakima i robusnima. Od samog se poetka djeca navikavaju na tedljiv i radian ivot jer se pretpostavlja da sva ulna zadovoljstva slabe i tijelo i duh. Stoga im se ne doputa nikakvo zadovoljstvo, osim da postanu nepobjedivi, zahvaljujui vrlini, i da steknu slavu ...Ovdje se kanjavaju tri poroka koja prolaze nekanjeno kod drugih naroda: nezahvalnost, licemjerje i pohlepa. Nema potrebe da se ljudi kanjavaju zbog pompe i raskalaenosti, jer one su nepoznate na Kreti... Nikakav skupi namjetaj, nikakva velianstvena odjea, nikakve slasne gozbe, nikakve pozlaene palae nisu doputene." Tako Mentor priprema svoga uenika da - nesumnjivo s najboljim moguim namjerama - oblikuje i manipulira narod Itake. A da bi uvjerio uenika u mudrost ovih ideja, Mentor mu recitira primjer Salentuma. Upravo iz filozofije ove vrste dobivamo nae prve politike ideje! Ue nas da tretiramo ljude slino kao to, u poljoprivredi, instruktor ui seljake kako da pripreme i obrauju zemljite.
-SLAVNO IME I HRAVA ZAMISAO-

Sada sasluajte slavnog Montesquieua na istu temu: "Da bi se odrao trgovaki duh, neophodno je da ga favoriziraju svi zakoni. Proporcionalno dijelei imetke koji se stvaraju u trgovini, zakoni trebaju svakom siromanom graaninu osigurati dovoljno povoljnu situaciju koja bi mu omoguila da radi kao drugi. Isti ti zakoni trebali bi staviti svakog bogatog graanina u tako nepovoljnu situaciju da ga primoraju da radi kako bi se odrao ili zaradio." Dakle, zakoni trebaju raspolagati svaijim imetkom! "Premda je, u demokraciji, stvarna ravnopravnost dua drave, nju je, ipak, tako teko uspostaviti da ekstremna preciznost u ovoj stvari ne bi uvijek bila poeljna. Dovoljno je da se ovdje uspostavi cenzus da se te razlike u bogatstvu smanje ili utvrde u okvirima odreenih granica. Nakon to se to uradi, ostaje da se, izvjesnim zakonima, izjednae nejednakost nametanjem optereenja bogatima i davanjem olakica siromanima." Ovdje, opet, sreemo ideju o izjednaavanju imetaka pomou zakona, pomou sile. "U Grkoj, postoje dvije vrste republike. Jedna, Sparta, bila je vojna; druga, Atena, bila je trgovaka. U prvoj je bilo poeljno da graanin bude dokon; u drugoj je poticana ljubav prema radu." "Obratite panju na udesan genij tih zakonodavaca: umanjivanjem vrijednosti svih ustaljenih obiaja - mijeanjem uobiajenih koncepcija svih vrlina - znali su unaprijed da e se svijet diviti njihovoj mudrosti."
str. 27/44

ZAKON - Frederic Bastiat

"Lycurgus je svome gradu Sparti osigurao stabilnost kombinirajui sitnu krau s duom pravde; kombinirajui najveu vezanost s najekstremnijom slobodom; kombinirajui najsvirepija vjerovanja s najveom umjerenou. Izgledalo je da svoj grad liava svih njegovih resursa, umjetnosti, trgovine, novca i obrane. U Sparti ambicija nije imala nadu materijalne nagrade. Prirodna osjeanja nisu nalazila oduka jer ovjek nije bio ni sin, ni mu, ni otac. ak se ni ednost vie nije smatrala pristalom. Tim putem, Lycurgus je poveo Spartu ka veliini i slavi." "Ova smjelost, koja se sretala u institucijama Grke, ponovljena je usred degeneracije i korupcije naeg modernog doba. Povremeno poten zakonodavac modelirao je narod kod kojega se integritet ini isto onako prirodnim kao hrabrost kod Spartanaca." "Gospodin William Penn, na primjer, pravi je Lycurgus. Iako je gospodin Penn za svoj cilj imao mir - dok je Lycurgus za svoj cilj imao rat - oni su slini jedan drugom po tome to im je njihov moralni presti u odnosu na slobodne ljude omoguavao prevladati predrasude, potisnuti strasti i povesti svaki svoj narod novim putovima." "Zemlja Paragvaj prua nam jo jedan primjer [ljudi koje, zarad njihovog vlastitog dobra, oblikuju njihovi zakonodavci?]*." "No, tono je da, ako netko smatra isto zadovoljstvo zapovijedanja najveom radou u ivotu, on razmilja o zloinu protiv drutva; meutim, bit e uvijek plemenit ideal upravljati ljudima na nain koji e ih uiniti sretnijima." "Oni koji ele osnovati sline ustanove moraju uiniti sljedee: uvedite zajedniko vlasnitvo nad vlasnitvom kao u Platonovoj republici; duboko potujte bogove kako je naredio Platon; sprijeite da se stranci pomijeaju s narodom da biste ouvali obiaje; pustite dravu, a ne graane, da uspostavi trgovinu. Zakonodavci trebaju osigurati obrte, a ne luksuz; oni trebaju zadovoljavati potrebe, a ne elje."
-ZASTRAUJUA ZAMISAO-

Oni koji su podloni vulgarnoj zanesenosti mogu uskliknuti: "Montesquieu je to rekao! Tako je velianstveno! Uzvieno!" to se mene tie, posjedujem hrabrost vlastitog miljenja. Kaem: to! Imate smjelosti to nazvati lijepim? To je zastraujue! To je uasno! Ovi sluajno odabrani dijelovi iz Montesquieuovih dijela pokazuju da on ljude, slobode i vlasnitvo - samo ovjeanstvo - smatra niim drugim doli materijalom zakonodavaca da na njemu vjebaju svoju mudrost.

Ono to se tada smatralo Paragvajem obuhvaalo je puno veu povrinu nego danas. Kolonizirali su ga jezuiti koji su indijance naselili po selima i najee ih spaavali od daljnjih brutalnosti osvajaa.

str. 28/44

ZAKON - Frederic Bastiat

-LIDER DEMOKRATA-

Ispitajmo sada Rousseaua na ovu temu. Ovaj pisac o drutvenim pitanjima vrhunski je autoritet demokrata. I, mada drutvenu strukturu bazira na volji naroda, on je, vie od bilo koga drugog, potpuno prihvatio teoriju ukupne inertnosti ovjeanstva u prisutnosti zakonodavaca: "Ako je istina da je veliki vladar rijetka pojava, nije li istina da je veliki zakonodavac jo rjei? Vladar samo treba slijediti ablonu koju stvori zakonodavac. Zakonodavac je mehaniar koji pronalazi stroj; vladar je samo radnik koji ga puta u pogon." A koju ulogu igraju ljudi u svemu ovome? Oni su samo stroj koji se puta u pogon. U stvari, ne smatraju li se oni samo sirovinom od koje je stroj sainjen? Izmeu zakonodavca i vladara postoji isti odnos kao izmeu strunjaka za poljoprivredu i seljaka; a odnos izmeu vladara i njegovih podanika isti je kao onaj izmeu seljaka i njegove zemlje. Koliko visoko iznad ovjeanstva je, onda, postavljen ovaj pisac koji se bavi drutvenim pitanjima? Rousseau vlada nad samim zakonodavcima i ui ih njihovom zanatu ovim zapovjednim izrazima: "Hoete dati stabilnost dravi? Onda, to je vie mogue, pribliite ekstreme. Nemojte tolerirati ni imune ljude ni prosjake." "Ako je zemljite loe ili jalovo, ili zemlja previe mala za svoje stanovnike, onda se okrenite industriji i obrtima i trampite te proizvode za hranu koja vam je potrebna." "... Na plodnom zemljitu - ako vam nedostaje stanovnitva - posvetite svu svoju panju poljoprivredi jer ona umnoava ljude; zabranite obrte, jer oni slue samo smanjenju broja stanovnika zemlje..." "Ako imate prostranu i pristupanu liniju obale, onda prekrijte more trgovakim brodovima; imat ete sjajan, ali kratak vijek. Ako vaa mora zapljuskuju samo nepristupane stijene, neka narod bude barbarski i jede ribu; ivjet e tie - moda bolje - a, svakako, sretnije." "Ukratko, i pored maksima koje su zajednike svima, svaki narod ima svoje konkretne uvjete. I, sama po sebi, ova injenica e imati za posljedicu zakonodavstvo koje odgovara tim uvjetima." "Zato su nekada idovi - i, odskora, Arapi - imali religiju kao svoj glavni cilj. Cilj Atenjana bio je knjievnost; Kartage i Tira, trgovina; Rodosa, pomorstvo; Sparte, rat; a Rima, vrlina. Autor Duha zakona pokazao je kojim umijeem zakonodavac treba usmjeriti svoje institucije prema svakom od ovih ciljeva... Ali, pretpostavimo da zakonodavac pogreno protumai svoj pravi cilj i radi u skladu s principom drugaijim od principa navedenog u prirodi stvari? Pretpostavimo da izabrani princip ponekad stvara ropstvo, a ponekad slobodu; ponekad bogatstvo, a ponekad populaciju; ponekad mir, a ponekad osvajanja? Ovo brkanje ciljeva polagano e oslabiti zakon i iskvariti ustav. Drava e biti podvrgnuta beskrajnim agitacijama, sve dok ne bude unitena ili promijenjena, a nepobjediva priroda povratit e svoje carstvo."

str. 29/44

ZAKON - Frederic Bastiat

Ali, ako je priroda dovoljno nepobjediva da povrati svoje carstvo, zato Rousseau ne prizna da joj, na prvom mjestu, zakonodavac nije ni trebao da ga dobije? Zato on ne vidi da bi se ljudi, slijedei svoje vlastite instinkte, okrenuli obradi plodnog zemljita i trgovini na prostranoj i pristupanoj obali, bez uplitanja Lycurgusa ili Solona ili Rousseaua koji bi lako mogli ne biti u pravu.
-SOCIJALISTI ELE NAMETNUTI KONFORMIZAM-

Bilo kako bilo, Rousseau daje stvaraocima, organizatorima, direktorima, zakonodavcima i kontrolorima drutva stranu odgovornost. On je, stoga, pun zahtijeva prema njima: "Onaj tko bi smio primiti se politikog stvaranja naroda trebao bi vjerovati da moe, tako rei, transformirati ljudsku prirodu; transformirati svakog pojedinca - koji je, sam za sebe, usamljena i savrena cjelina - u obian dio vee cjeline od koje e pojedinac od tada primati svoj ivot i sutinu. Zato bi osoba koja se prihvati politikog stvaranja naroda trebala vjerovati u svoju sposobnost da izmijeni ovjekovu konstituciju; da je ojaa; da zamijeni fiziku i neovisnu egzistenciju koju daje priroda egzistencijom koja je parcijalna i moralna.* Ukratko, takozvani stvaratelj politikog ovjeka mora ukloniti sile samog ovjeka i nadahnuti ga drugim silama koje su mu prirodno strane." Sirota ljudska priroda! to bi postalo od ljudskog dostojanstva kada bi ga povjerili Rousseauovim sljedbenicima?
-ZAKONODAVCI ELE OBLIKOVATI OVJEANSTVO-

Ispitajmo sada Raynala u svezi s oblikovanjem ovjeanstva od strane zakonodavca: "Zakonodavac, prvo, mora razmotriti klimu, zrak i tlo. Resursi, koji njemu stoje na raspolaganju, odreuju njegove dunosti. On, prvo, mora razmotriti svoj lokalitet. Stanovnitvo koje ivi na morskim obalama mora imati zakonodavstvo isplanirano za plovidbu... Ako se radi o kopnenom naselju, zakonodavac mora praviti planove prema prirodi i plodnosti zemljita..." "Genij zakonodavca otkrit e se naroito u raspodjeli vlasnitva. Ope je pravilo da se pri osnivanju nove kolonije u ma kojoj zemlji svakom ovjeku da dovoljno zemljita da izdrava svoju obitelj..." "Na nekultiviranom otoku koje naseljavate djecom ne trebate raditi nita drugo nego pustiti sjeme istine da klija usporedo s razvojem razuma. Ali, kada naseljavate naciju s prolou u novu zemlju, umjenost zakonodavca lei u politici nedozvoljavanja ljudima da zadre tetna miljenja i obiaje koji bi se na bilo koji nain mogli korigirati i izlijeiti. Ako elite sprijeiti da ta miljenja i obiaji postanu stalni, opskrbit ete sljedee pokoljenje opim sustavom javnog obrazovanja djece. Vladar ili zakonodavac ne bi nikada trebali osnivati
*

Prema Rousseauu, egzistencija ovjeka kao drutvenog bia parcijalna je u smislu da je on od tada samo dio drutva. Znajui sebe kao takvog - i mislei i osjeajui s toke gledita cjeline - on time postaje moralan, prim. prev.

str. 30/44

ZAKON - Frederic Bastiat

koloniju, a da prethodno ne organiziraju istovremeno upuivanje mudrih ljudi da poduavaju omladinu..." "U novoj se koloniji briljivom zakonodavcu, koji eli proistiti obiaje i ponaanje ljudi, otvara obilje mogunosti. Ako ima vrlinu i genijalnost, zemlja i ljudi koji mu stoje na raspolaganju nadahnut e mu duu drutvenim planom. Autor moe samo nejasno anticipirati plan, jer je on neminovno podloan nestabilnosti svih hipoteza; problem ima puno oblika, komplikacija i okolnosti koje je teko predvidjeti i detaljno urediti."
-ZAKONODAVCIMA JE REENO KAKO DA UPRAVLJAJU LJUDIMA-

Raynalova uputa zakonodavcima o tome kako upravljati ljudima moe se usporediti s profesorom agronomije koji dri predavanje studentima: "Klima je prvo pravilo poljoprivrednog proizvoaa. Njegovi resursi odreuju njegovu proceduru. On prvo mora razmotriti svoj lokalitet. Ako je zemljite glinasto, on mora raditi to i to. Ako je zemljite pjeskovito, on mora raditi na drugi nain. Poljoprivrednom proizvoau, koji eli oistiti i unaprijediti svoje zemljite, otvorena je svaka mogunost. Ako je dovoljno vjet, stajsko gnojivo koje mu stoji na raspolaganju sugerirat e mu plan rada. Profesor moe samo nejasno anticipirati plan, jer je on neminovno podloan nestabilnosti svih hipoteza; problem ima puno oblika, komplikacija i okolnosti koje je teko predvidjeti i detaljno urediti." Oh, uzvieni pisci! Molim vas, sjetite se ponekad da su ta glina, taj pijesak i to stajsko gnojivo, kojima tako proizvoljno raspolaete, ljudi! Oni su vam ravni! Oni su inteligentna i slobodna ljudska bia poput vas! Kao i vi, i oni su od Boga dobili sposobnost da uoavaju, da planiraju unaprijed, da misle i da sami prosuuju!
-PRIVREMENA DIKTATURA-

Evo to kae Mably o pitanju zakona i zakonodavca. U pasusima koji su prethodili ovom koji je ovdje citiran Mably je pretpostavio da su zakoni, zbog zanemarivanja sigurnosti, istroeni. On se nastavlja obraati itatelju ovako: "Pod tim uvjetima, oigledno je da su vladine opruge labave. Zategnite ih ponovo i zlo e biti izlijeeno ... Mislite manje na to kako da kaznite greke, a vie kako da nagradite ono to vam je potrebno. Na taj nain vraate snagu mladosti vaoj republici. Budui da slobodni ljudi nisu poznavali ovu proceduru, oni su izgubili svoju slobodu! Ali, ako je zlo toliko napredovalo da ga uobiajene procedure vlade ne mogu izlijeiti, onda jedno kratko vrijeme pribjegnite izvanrednom sudu sa znatnim ovlatenjima. Mati graanstva treba zadati teak udarac." Tako Mably nastavlja kroz dvadeset tomova. Pod utjecajem uenja poput ovog - koje potjee od klasinog obrazovanja - dolo je vrijeme kad je svatko elio postaviti se iznad ovjeanstva kako bi ga uredio, organizirao i regulirao na vlastiti nain.

str. 31/44

ZAKON - Frederic Bastiat

-SOCIJALISTI ELE RAVNOPRAVNOST BOGATSTVA-

Ispitajmo po pitanju zakonodavaca i ovjeanstva sljedeeg, Condillaca: "Moj Boe, uzmi lik Lykurgusa ili Solona. I prije no to zavri s itanjem ovog eseja, zabavi se osiguravanjem zakona nekim divljacima u Americi ili Africi. Zatvori te nomade u utvrena boravita; naui ih kako da gaje stada... Pokuaj razviti drutvenu svijest koju im je priroda usadila... Primoraj ih da ponu obavljati dunosti ovjeanstva... Koristi kaznu da im ogadi ulna zadovoljstva. Tada e vidjeti da e svaka stavka tvog zakonodavstva navesti divljake da izgube porok i steknu vrlinu." "Svi ljudi su imali zakone. No, mali broj ljudi je bio sretan." "Zato je to tako? Zato to su sami zakonodavci gotov uvijek bili neuki po pitanju svrhe drutva, koja lei u sjedinjenju obitelji pomou zajednikog interesa." "Nepristranost u zakonu ine dvije stvari: uspostavljanje ravnopravnosti u bogatstvu i ravnopravnosti u dostojanstvu meu graanima... to uspostave veu ravnopravnost, zakoni postaju razmjerno nesigurniji za svakog graanina... Kad su svi ljudi ravnopravni u bogatstvu i dostojanstvu - i kad zakoni ne ostave nikakvu nadu da moe doi do poremeaja ove ravnopravnosti - kako ljude tada moe poticati pohlepa, ambicija, raspusnost, dokonost, lijenost, zavist, mrnja ili ljubomora?" "Ono to ste nauili o republici Sparti treba vam razjasniti ovo pitanje. Nijedna druga drava nikada nije imala zakone koji bi bili vie u skladu s prirodnim poretkom, s ravnopravnou."
-GREKA SOCIJALISTIKIH PISACA-

U stvari, nije neobino to je tijekom 17. i 18. stoljea ljudska rasa smatrana inertnom materijom, spremnom da primi sve - oblik, lik, energiju, pokret, ivot - od velikog vladara ili velikog zakonodavca ili velikog genija. Ta stoljea su zadojena prouavanjem antike. A antika svuda - u Egiptu, Perziji, Grkoj, Rimu - prua isti prizor nekoliko ljudi koji oblikuju ovjeanstvo prema svome eifu, zahvaljujui prestiu sile i obmane. No, to ne dokazuje da je takva situacija poeljna. Budui da su ovjek i drutvo sposobni popraviti se, to samo pokazuje da je prirodno oekivati da greka, neznanje, despotizam, ropstvo i sujevjerje trebaju biti najvei na poecima historije. Naprijed citirani pisci nisu pogrijeili kad su utvrdili da su antike institucije takve, nego su pogrijeili kad su ih ponudili na divljenje i oponaanje buduim generacijama. Nekritini i djetinjasti konformisti uzeli su zdravo za gotovo veliinu, dostojanstvo, moral i sreu umjetnih drutava antikog svijeta. Nisu razumjeli da se znanje javlja i raste protokom vremena; i da, razmjerno tom rastu znanja, mo zauzima mjesto prava i drutvo ponovo uzima kontrolu nad samim sobom.

str. 32/44

ZAKON - Frederic Bastiat

-TO JE SLOBODA?-

Ustvari, kakve smo politike borbe svjedoci? To je instinktivna borba svih ljudi za slobodu. A kakva je ta sloboda, na spomen ijeg imena srce bre kuca i svijet zadrhti? Nije li to zajednica svih sloboda - sloboda savjesti, obrazovanja, udruivanja, tampe, putovanja, rada, trgovine? Ukratko, nije li sloboda sloboda svakog pojedinca da u potpunosti koristi svoje sposobnosti, sve dok pri tom ne ugroava druge ljude? Nije li sloboda unitenje svakog despotizma - ukljuujui, naravno, despotizam zakona? Napokon, nije li sloboda ograniavanje zakona samo na njegovu racionalnu sferu organiziranja prava pojedinca na zakonsku samoobranu, kanjavanja nepravde? Mora se priznati da je sklonost ljudske rase prema slobodi uvelike osujeena, posebno u Francuskoj. Ovo je u velikoj mjeri posljedica kobne elje - usvojene od antikih uenja - koju nai pisci o drutvenim problemima imaju kao neto zajedniko: oni se ele postaviti iznad ovjeanstva da bi ga ureivali, organizirali i regulirali prema svojoj mati.
-FILANTROPSKA TIRANIJA-

Dok drutvo kri put prema slobodi, ti slavni ljudi koji se stavljaju na njegovo elo ispunjeni su duhom 17. i 18. stoljea. Oni misle samo na podvrgavanje ovjeanstva filantropskoj tiraniji vlastitih drutvenih izuma. Poput Rousseaua, oni ele primorati ovjeanstvo da pokorno nosi jaram javnog blagostanja koji su izmislili u vlastitoj mati. Ovo je posebno vailo za 1789. godinu. Tek to je stari reim uniten, a ve je drutvo podvrgnuto drugim umjetnim aranmanima, uvijek polazei s iste toke: svemoi zakona. ujte ideje nekoliko pisaca i politiara iz tog razdoblja: SAINT-JUST: "Zakonodavac nareuje budunosti. Na njemu je da hoe dobro ovjeanstvu. Na njemu je da ljude napravi onim to on hoe da budu." ROBESPIERRE: "Funkcija vlasti je da usmjerava fizike i moralne snage nacije prema cilju zbog kojeg je i stvorena politika zajednica." BILLAUD-VARENNES: "Narod koji se treba vratiti slobodi mora se formirati iznova. Jaka sila i energina akcija neophodne su da se unite stare predrasude, promijene stari obiaji, poprave izopaena osjeanja, ogranie suvine potrebe i unite ukorijenjeni poroci...Graani, nefleksibilna strogost Lycurga stvorila je vrste temelje spartanske republike. Slab i povjerljiv karakter Solona gurnuo je Atenu u ropstvo. Ova paralela sadri svu znanost vladanja." LE PELLETIER: "Imajui u vidu razmjere ljudske degradacije, uvjeren sam da je neophodno sprovesti potpunu obnovu i, ako se mogu tako izraziti, stvaranje novog naroda."

str. 33/44

ZAKON - Frederic Bastiat

-SOCIJALISTI ELE DIKTATURU-

Opet se tvrdi da ljudi nisu nita drugo do sirovine. Nije na njima da ele vlastito unaprjeenje; oni su za to nesposobni. Prema Saint-Justu za to je sposoban samo zakonodavac. Ljudi trebaju biti samo ono to zakonodavac hoe da budu. Prema Robespierreu, koji doslovno kopira Rousseaua, zakonodavac poinje time to objavljuje cilj zbog kojeg je i stvorena politika zajednica. Kad se to utvrdi, vlada treba samo usmjeriti fizike i moralne snage nacije prema tom cilju. U meuvremenu, pripadnici nacije trebaju ostati potpuno pasivni. A, prema uenju Billaud-Varennesa narod ne treba imati nikakve predrasude, nikakve osjeaje i nikakve elje, osim onih koje odobri zakonodavac. On ide ak tako daleko da kae kako je nefleksibilna strogost jednog ovjeka temelj republike. U sluajevima gdje je navodno zlo toliko veliko da ga uobiajene procedure vlade ne mogu izlijeiti, Mably preporuuje diktaturu da bi se unaprijedila vrlina: "Pribjegnite", kae on, "izvanrednom sudu sa znatnim ovlatenjima. Mati graana treba zadati teak udarac." Ova doktrina nije zaboravljena. ujte Robespierrea: "Naelo republikanske vlasti je vrlina, a sredstvo potrebno za uspostavljanje vrline je teror. U naoj zemlji, elimo zamijeniti moral za sebinost, potenje za ast, naela za obiaje, dunosti za manire, carstvo razuma za tiraniju mode, prezir prema poroku za prezir prema siromatvu, gordost za drskost, duevnu veliinu za tatinu, ljubav prema slavi za ljubav prema novcu, dobre ljude za dobre drugare, zaslugu za spletku, genije za razum, istinu za sjaj, arm sree za dosadu zadovoljstva, ljudsku veliinu za sitne due velikana, dareljiv, jak, sretan narod za dobrodune, frivolne, degradirane ljude; ukratko, elimo zamijeniti sve vrline i uda republike za poroke i apsurde monarhije."
-AROGANCIJA DIKTATORA-

Kako strano visoko iznad ostatka ovjeanstva sebe ovdje postavlja Robespierre! I obratite panju na aroganciju kojom govori. Ne zadovoljava ga da se moli za veliko buenje ljudskog duha. Niti takav rezultat oekuje od dobro ureene vlade. Ne, on e osobno prepraviti ovjeanstvo, i to uz pomo terora. Ova masa loih i kontradiktornih izjava izvaena je iz Robespierreovog govora u kojemu eli objasniti naela morala kojima bi se trebala rukovoditi revolucionarna vlada. Obratite panju da Robespierre ne zahtijeva diktaturu samo u svrhe odbijanja inozemne invazije ili slamanja opozicijskih grupa. On radije eli diktaturu da bi mogao koristiti teror za nametanje vlastitih moralnih naela zemlji. On kae da taj in treba biti samo privremena mjera koja prethodi novom ustavu. Ali, u stvarnosti, eli nita manje nego iskoristiti teror da u Francuskoj ugasi sebinost, ast, obiaje, manire, modu, tatinu, ljubav prema novcu, dobro druenje, spletku, razum, ulnost i siromatvo. Sve dok on, Robespierre, ne postigne ta uda, kako ih s pravom zove, nee dozvoliti da zakon ponovo zavlada.*

Na ovom mjestu u originalnom francuskom tekstu Bastiat zastaje i ovako govori o svim dobroiniteljima i takozvanim vladarima ovjeanstva: "Ah, vi bijedna stvorenja! Vi koji mislite da ste tako veliki! Vi koji prosuujete da je ovjeanstvo tako malo! Vi koji sve elite reformirati! Zato ne reformirate sebe same? Taj bi zadatak bio sasvim dovoljan."

str. 34/44

ZAKON - Frederic Bastiat

-INDIREKTAN PRILAZ DESPOTIZMU-

Obino, meutim, ta gospoda - reformatori, zakonodavci i pisci o drutvenim pitanjima - ne ele ovjeanstvu nametnuti izravan despotizam. O ne, oni su suvie umjereni i ovjekoljubivi za takvu izravnu akciju. Umjesto toga, okreu se zakonu za taj despotizam, taj apsolutizam, tu svemo. Oni samo ele stvarati zakone. Da bih pokazao prevlast ove udne ideje u Francuskoj, trebao bih prepisati ne samo cjelokupna djela Mablyja, Raynala, Rousseaua i Fenelona - uz dodatak dugih izvoda Bossueta i Montesquieua - nego i cjelokupan zbornik Konvencije. Takvo to neu raditi; itatelja jednostavno upuujem na njih.
-NAPOLEON JE ELIO PASIVNO OVJEANSTVO-

Uope ne udi, naravno, da se ista ta ideja jako dopala Napoleonu. Revnosno ju je prigrlio i energino koristio. Poput kemiara, Napoleon je smatrao itavu Europu materijalom za svoje eksperimente. Ali, blagovremeno, taj materijal je reagirao protiv njega. Na Sv. Heleni - duboko razoaran - Napoleon je izgleda prepoznao neku inicijativu u ovjeanstvu. Prepoznavi je, postao je manje neprijateljski raspoloen prema slobodi. Ipak, ovo ga nije sprijeilo da u testamentu svome sinu ostavi ovu lekciju: "Vladati znai poveati i iriti moral, obrazovanje i sreu." Poslije svega, teko da moramo citirati ista miljenja Morellyja, Babeufa, Owena, Saint-Simona i Fouriera. Evo, meutim, nekoliko izvoda iz knjige Louisa Blanca o organizaciji rada: "Prema naem planu, drutvo dobiva svoju pokretaku snagu od sile". Razmotrite sada ovo: impuls iza te pokretake snage treba osigurati plan Louisa Blanca; njegov plan treba nametnuti drutvu; drutvo na koje se misli je ljudska rasa. Stoga, ljudska rasa treba dobiti pokretaku snagu od Louisa Blanca. Rei ete sada da su ljudi slobodni prihvatiti ili odbaciti ovaj plan. Mora se priznati, ljudi su slobodni prihvatiti ili odbaciti savjet od koga god ele. Ali, gospodin Louis Blanc tako ne shvaa stvar. On oekuje da se njegov plan ozakoni i, tako, silom nametne ljudima snagom zakona: "Prema naem planu, drava treba donositi samo zakone o radu (nita drugo?) pomou kojih se industrijski progres moe i mora nastaviti u punoj slobodi. Drava samo postavlja drutvo na nagib (samo to?). Potom e drutvo skliznuti niz nagib prostom snagom stvari i prirodnim funkcioniranjem ustanovljenog mehanizma." No, kakav je taj nagib na koji ukazuje gospodin Louis Blanc? Zar ne vodi u provaliju? (Ne, vodi u sreu). Ako je to tono, zato drutvo ne ide tamo po vlastitom izboru? (Zato to drutvo ne zna to hoe; ono mora biti pokrenuto). to e ga pokrenuti? (Sila.) A tko e osigurati pokretaku snagu za tu silu? (Pa, izumitelj stroja - u ovom sluaju, gospodin Louis Blanc).

str. 35/44

ZAKON - Frederic Bastiat

-ZAARANI KRUG SOCIJALIZMA-

Nikada neemo pobjei iz tog kruga: ideje pasivnog ovjeanstva i sile zakona koju veliki ovjek koristi da bi pokrenuo ljude. Kad se jednom nae na nagibu, hoe li drutvo uivati istu slobodu? (Svakako). A to je sloboda, gospodine Louis Blanc? Jednom za svagda, sloboda nije samo dano pravo; ona je takoer mo dana nekoj osobi da koristi i razvija svoje sposobnosti pod vladavinom pravde i pod zatitom zakona. Ovo nije beznaajna razlika; njezino je znaenje duboko, a njezine posljedice teko je procijeniti. Jer kad se sloimo da osoba, da bi bila potpuno slobodna, mora imati mo koristiti i razvijati svoje sposobnosti, onda slijedi da svaka osoba ima pravo traiti od drutva ono obrazovanje koje e joj omoguiti da se razvija. Takoer slijedi da svaka osoba ima pravo traiti od drutva orua za proizvodnju, bez kojih ljudska djelatnost ne moe biti u punoj mjeri uinkovita. No, kojom akcijom drutvo moe dati svakoj osobi neophodno obrazovanje i neophodna orua za proizvodnju ako ne akcijom drave? Zato, opet, sloboda je mo. Iz ega se ta mo sastoji? (Iz obrazovanja i dobivanja orua za proizvodnju.) Tko e osigurati obrazovanje i orua za proizvodnju? (Drutvo, koje ih duguje svakome). Kojom akcijom e drutvo dati orua za proizvodnju onima koji ih ne posjeduju? (Pa, akcijom drave.) A od koga e ih drava uzeti? Neka itatelj sam odgovori na ovo pitanje. Neka sagleda i pravac kuda nas ovo vodi.
-DOKTRINA DEMOKRATA-

Neobian fenomen naeg vremena - koji e vjerojatno zaprepastiti nae potomke doktrina je zasnovana na ovoj trostrukoj hipotezi: ukupnoj inertnosti ovjeanstva, svemoi zakona i nepogreivosti zakonodavca. Te tri ideje ine sveti simbol onih koji sebe proglaavaju potpuno demokratskima. Zagovornici ove doktrine takoer izjavljuju da su drutveni. U mjeri u kojoj su demokratski, oni bezgraninu vjeru polau u ovjeanstvo. No, u mjeri u kojoj su drutveni, oni ovjeanstvo smatraju malo boljim od blata. Ispitajmo detaljnije ovaj kontrast. Kakav je stav demokrate kada se diskutira o politikim pravima? Kako gleda na ljude kad treba izabrati zakonodavca. Ah, onda se tvrdi da ljudi posjeduju instinktivnu mudrost; obdareni su najfinijom percepcijom; njihova volja uvijek je prava; opa volja ne moe pogrijeiti; glasanje nikada ne moe biti previe univerzalno. Kad doe vrijeme glasanja, glasa se oigledno nee pitati ni za kakvu garanciju svoje mudrosti. Njegova volja i sposobnost izbora se mudro uzimaju zdravo za gotovo. Mogu li ljudi pogrijeiti? Zar ne ivimo u doba prosvjetiteljstva? to! Zar ljude uvijek treba drati na uzici? Zar svoja prava nisu stekli velikim naporom i rtvom? Zar nisu dali dovoljno dokaza o vlastitoj inteligenciji i mudrosti? Zar nisu odrasli? Zar nisu sami sposobni prosuditi? Zar ne znaju to je za njih najbolje? Postoji li klasa ljudi koja bi imala toliko smjelosti da se postavi iznad ljudi i sudi i djeluje za njih? Ne, ne, ljudi jesu i trebaju biti slobodni. Oni samo ele voditi svoje poslove, i to e i uraditi.

str. 36/44

ZAKON - Frederic Bastiat

Ali, kad je zakonodavac konano izabran - ah! onda ton njegovog govora trpi zaista radikalnu promjenu. Ljudi se vraaju pasivnosti i nesvjesnom; zakonodavac dobiva svemo. Sad je na njemu da inicira, usmjerava, pokree i organizira. ovjeanstvo se samo treba podiniti; kucnuo je as despotizma. Sada uoavamo ovu kobnu zamisao: ljudi koji su, za vrijeme izbora, bili tako mudri, tako moralni i tako savreni sada nemaju nikakvih sklonosti; ili, ako ih imaju, to su sklonosti koje vuku dolje u degradaciju.
-SOCIJALISTIKI KONCEPT SLOBODE-

Ali, zar ljudima ne treba dati malo slobode? No, gospodin Considerant uvjerio nas je da sloboda neminovno vodi monopolu! Shvaamo da sloboda znai konkurenciju. Ali, prema gospodinu Louisu Blancu, konkurencija je sustav koji unitava privrednike i iskorjenjuje ljude. Iz tog se razloga slobodni ljudi unitavaju i iskorjenjuju razmjerno stupnju svoje slobode. (Moda bi gospodin Louis Blanc trebao pogledati rezultate konkurencije, na primjer, u vicarskoj, Nizozemskoj, Engleskoj i Sjedinjenim Dravama). Gospodin Louis Blanc takoer nam govori da konkurencija vodi monopolu. Pomou istog rezoniranja, on nas tako informira da niske cijene vode visokim cijenama; da konkurencija vodi proizvodnju destruktivnoj aktivnosti; da konkurencija iscrpljuje izvore kupovne moi; da konkurencija namee porast proizvodnje pri emu, istovremeno, namee smanjenje potronje. Iz ovoga slijedi da slobodni ljudi proizvode da ne bi troili; da sloboda znai ugnjetavanje i ludilo meu ljudima; i da se gospodin Louis Blanc za to apsolutno mora pobrinuti.
-SOCIJALISTI SE BOJE SVIH SLOBODA-

Pa, kakvu bi slobodu zakonodavci trebali dopustiti ljudima? Slobodu savjesti? (No, kad bi to bilo doputeno, vidjeli bismo ljude kako koriste priliku da postanu ateisti). Onda, slobodu obrazovanja? (Ali, roditelji bi plaali profesore da njihovu djecu ue nemoralu i neistinama; pored toga, prema gospodinu Thiersu, kad bi obrazovanje bilo preputeno nacionalnoj slobodi, ono bi prestalo biti nacionalno i mi bismo svoju djecu uili idejama Turaka i Hindusa; dok, zahvaljujui ovom zakonskom despotizmu nad obrazovanjem, naa djeca imaju tu sreu da ih ue plemenitim idejama Rimljana.) Onda, slobodu rada? (Ali, to bi znailo konkurenciju koja, zauzvrat, ostavlja neutroenu proizvodnju, unitava privrednike i iskorjenjuje ljude). Moda, slobodu trgovine? (Ali, svatko zna - i zagovornici zatitnih carina su dokazali u vie navrata - da sloboda trgovine unitava svakoga tko se u nju upusti i da je neophodno suzbiti slobodu trgovine da bi prosperirali). Moda, onda, slobodu udruivanja? (Ali, prema socijalistikoj doktrini, prava sloboda i dobrovoljno udruivanje su u meusobnoj proturjenosti, a cilj socijalista je da suzbiju slobodu udruivanja upravo da bi primorali ljude da se udruuju u pravoj slobodi).

str. 37/44

ZAKON - Frederic Bastiat

Jasno je, onda, da savjest socijaldemokrata ne moe ljudima dopustiti nikakvu slobodu zato to vjeruju da je ljudska priroda uvijek sklona degradaciji i katastrofi svake vrste. Zato, naravno, zakonodavci moraju praviti planove za ljude da ih spase od njih samih. Ovaj nain razmiljanja dovodi nas do tekog pitanja: ako su ljudi onako nesposobni, onako nemoralni i onako neuki, kako na to ukazuju politiari, zato se onda pravo glasa tih istih ljudi brani s takvim ostraenim insistiranjem?
-IDEJA NADOVJEKA-

Tvrdnje ovih organizatora ovjeanstva nameu jo jedno pitanje koje sam im esto postavljao i na koje, koliko znam, nisu nikada odgovorili: ako su prirodne sklonosti ovjeanstva toliko hrave da nije sigurno dopustiti ljudima da budu slobodni, kako to da su sklonosti tih organizatora uvijek dobre? Zar zakonodavci i njihovi naimenovani zastupnici takoer ne pripadaju ljudskoj rasi? Ili vjeruju da su oni sami sainjeni od finijeg materijala nego ostatak ovjeanstva? Organizatori smatraju da drutvo, ako ostane neusmjereno, juri strmoglavce u neminovnu propast zato to su ljudski instinkti tako izopaeni. Zakonodavci tvrde da zaustavljaju ovaj samoubilaki smjer i daju mu zdraviji pravac. Oito su, onda, zakonodavci i organizatori od Nebesa dobili inteligenciju i vrlinu koji ih stavljaju izvan i iznad ovjeanstva; ako je tako, pustimo da pokau pravo vlasnitva nad takvom superiornou. Bili bi pastiri nama, njihovim ovcama. Takav aranman, svakako, pretpostavlja da su oni prirodno superiorni u odnosu na nas ostale. I, svakako, imamo puno opravdanje da od zakonodavaca i organizatora zahtijevamo dokaz te prirodne superiornosti.
-SOCIJALISTI ODBIJAJU SLOBODAN IZBOR-

Molim, shvatite da ja ne osporavam njihovo pravo da izmiljaju socijalne kombinacije, da ih reklamiraju, da ih zagovaraju i isprobavaju na sebi, na vlastiti raun i rizik. Ali, osporavam njihovo pravo da nam te planove nameu zakonom - silom - i da nas primoravaju da za njih plaamo poreze. Ne insistiram na tome da se pobornici raznih drutvenih kola miljenja - prudonisti, kabetisti, furijeovci, univerziteristi, protekcionisti - odreknu svojih raznovrsnih ideja. Insistiram samo da se odreknu te jedne zajednike ideje: trebaju samo odustati od ideje da nas primoraju pristati na njihove grupe i serije, njihove podrutvljene projekte, njihove banke s bespovratnim kreditima, njihov grko-rimski koncept morala i njihove trgovinske propise. Traim samo da nam se dozvoli da sami odluimo o tim planovima; da nas ne tjeraju prihvatiti ih, izravno ili neizravno, ako smatramo da su u suprotnosti s naim interesima ili odvratni naim savjestima. Ali, ti organizatori ele pristup poreznim fondovima i zakonskoj moi da bi sproveli svoje planove. Pored toga to je ugnjetaka i nepravedna, ova elja takoer implicira kobnu pretpostavku da je organizator nepogreiv, a ovjeanstvo nekompetentno. Ali, opet, ako ljudi nisu kompetentni da sami prosuuju, emu onda sva ta pria o opem pravu glasa?

str. 38/44

ZAKON - Frederic Bastiat

-UZROK FRANCUSKE REVOLUCIJE-

Ovo se idejno proturjeje, naalost ali logino, odrazilo na dogaaje u Francuskoj. Na primjer, Francuzi su predvodili sve ostale Europljane u ostvarivanju prava - ili, preciznije, politikih zahtijeva. Ipak, ova nas injenica ni u kojem pogledu nije sprijeila da postanemo narod kojim se najvie vlada, koji se najvie regulira, kojemu se najvie namee, koji se najvie upree i koji se najvie eksploatira u Europi. Francuska takoer predvodi druge nacije kao ona u kojoj se stalno mogu oekivati revolucije. A, pod tim okolnostima, sasvim je prirodno da to i bude sluaj. I ostat e sluaj sve dok nai politiari budu prihvaali ideju koju je tako lijepo izrazio gospodin Louis Blanc: "Drutvo dobiva svoju pokretaku snagu od sile". Ovo e ostati tako sve dok ljudska bia s osjeajima ostaju pasivna; sve dok sebe smatraju nesposobnima da svoj prosperitet i sreu unaprijede vlastitom inteligencijom i vlastitom energijom; sve dok oekuju sve od zakona; ukratko, sve dok zamiljaju da je njihov odnos prema dravi isti kao odnos ovce prema pastiru.
-OGROMNA MO VLASTI-

Sve dok te ideje prevladavaju, jasno je da je odgovornost vlasti ogromna. Dobra i loa srea, bogatstvo i siromatvo, jednakost i nejednakost, vrlina i porok - svi, onda, ovise o politikoj administraciji. Optereena je svime, poduzima sve, radi sve; zato je odgovorna za sve. Ako imamo sree, onda vlast trai nau zahvalnost; ali, ako nemamo sree, onda vlast mora snositi krivicu. Jer, zar ne stoje sada nae linosti i vlasnitvo na raspolaganju vlasti? Zar zakon nije svemoan? Stvarajui monopol nad obrazovanjem, vlast mora odgovoriti nadama oeva obitelji koji su, tako lieni svoje slobode; a ako se ta nada poljulja, ija je to greka? Regulirajui privredu, vlast se obvezala uiniti da privreda procvjeta; u suprotnom, apsurdno je liiti privredu slobode. A, ako privreda sada ispata, ija je to greka? Mijeajui se u trgovinsku bilancu igranjem carinama, vlast se obvezuje uiniti da trgovina procvjeta; a ako to ima za posljedicu unitenje umjesto prosperiteta, ija je to greka? Dajui pomorskim djelatnostima zatitu u zamjenu za slobodu, vlast preuzima na sebe uiniti ih profitabilnima; a ako postanu teret poreznim obveznicima, ija je to greka? Stoga, nema nevolja s nacijom za koju se vlast dobrovoljno ne pravi odgovornom. Iznenauje li, onda, da svaki neuspjeh poveava opasnost od jo jedne revolucije u Francuskoj? A kakav se lijek za to predlae? Beskrajno irenje zakonske domene; odnosno, odgovornosti vlasti. Ali, ako vlast preuzme na sebe kontrolirati i poveavati plae, a ne moe to uraditi; ako vlast preuzme ne sebe brigu o svima koji bi mogli biti u stanju potrebe, a ne moe to uraditi; ako vlast preuzme na sebe pomagati sve nezaposlene radnike, a ne moe to uraditi; ako vlast preuzme na sebe davati beskamatne novane pozajmice svim zajmoprimcima, a ne moe to uraditi; ako, po rijeima koje su se, moramo sa aljenjem rei, izmakle peru

str. 39/44

ZAKON - Frederic Bastiat

gospodina de Lamartinea "drava smatra da je njezina svrha prosvijetliti, razvijati, iriti, jaati, produhovljavati i posveivati duu naroda" - i ako vlast ne moe uraditi sve te stvari, to onda? Nije li izvjesno da e poslije svakog neuspjeha vlasti - koji je, avaj, vie nego vjerojatan - doi do jedne podjednako neizbjene revolucije?
-POLITIKA I EKONOMIJA-

[Vratimo se sada pitanju koje je ukratko razmotreno na poetnim stranicama ove teze: odnosu ekonomije i politike - politike ekonomije.] Ekonomija se mora razviti kao znanost prije no to postane mogue logiki formulirati politiku kao znanost. U sutini, ekonomija je znanost kojom se utvruje jesu li interesi ljudskih bia usklaeni ili suprotstavljeni. To se mora znati prije nego to se formulira politika kao znanost kojom se utvruju prave funkcije vlasti. Neposredno poslije razvijanja ekonomije kao znanosti i na samom poetku formulacije politike kao znanosti, mora se odgovoriti na sljedee pitanje od ope vanosti: to je zakon? to bi trebao biti? Koji je njegov djelokrug; njegove granice? Na kojemu mjestu, logino, prestaju prave moi zakonodavca? Ne oklijevam odgovoriti: Zakon je zajednika sila organizirana da djeluje kao prepreka nepravdi. Ukratko, zakon je pravda.
-PRAVE ZAKONODAVNE FUNKCIJE-

Nije istina da zakonodavac ima apsolutnu vlast nad naim linostima i vlasnitvom. Postojanje linosti i vlasnitva prethodi postojanju zakonodavca i njegova funkcija je samo u tome da garantira njihovu sigurnost. Nije istina da je funkcija zakona regulirati nae savjesti, nae ideje, nae volje, nae obrazovanje, naa miljenja, na rad, nau profesiju, nae talente ili naa zadovoljstva. Funkcija zakona je da zatiti slobodno ostvarivanje tih prava i da sprijei svakoga da ometa slobodno ostvarivanje istih tih prava od strane bilo koje druge osobe. Budui da zakon obavezno zahtijeva podrku sile, njegova zakonodavna domena samo je u oblastima gdje je neophodna primjena sile. To je pravda. Svaki pojedinac ima pravo koristiti silu za zakonitu samoobranu. Upravo se iz tog razloga kolektivna sila - koja je samo organizirana kombinacija individualnih sila - moe zakonito koristiti u iste svrhe; i ne moe se zakonito primjenjivati u bilo koje druge svrhe. Zakon je iskljuivo organizacija individualnog prava na samoobranu koje je postojalo prije formalnog ustanovljenja zakona. Zakon je pravda.

str. 40/44

ZAKON - Frederic Bastiat

-ZAKON I MILOSRE NISU ISTI-

Misija zakona nije da ugnjetava ljude i pljaka njihovo vlasnitvo, ak i kada djeluje u filantropskom duhu. Njegova misija je da titi ljude i vlasnitvo. Dalje, mora se rei da zakon moe biti filantropski ako se, usput, suzdri od ugnjetavanja ljudi i pljakanja njihovog vlasnitva; to bi bila proturjenost. Zakon ne moe izbjei da utjee na ljude i vlasnitvo; a ako zakon djeluje na bilo koji nain osim da ih titi, njegove akcije tada neminovno naruavaju slobodu ljudi i njihovo pravo na vlastito vlasnitvo. Zakon je pravda - jednostavno i jasno, precizno i sigurno. Svako ga oko moe vidjeti i svaki mozak razumjeti; jer pravda je mjerljiva, nepromjenjiva i neizmjenjiva. Pravda nije ni vie ni manje od toga. Ako prijeete ovu pravu granicu - ako zakon pokuate uiniti religioznim, ujednaavajuim, ovjekoljubivim, privrednim, literarnim ili umjetnikim, onda ete se izgubiti na neucrtanoj teritoriji, u nejasnoi i neizvjesnosti, u nametnutoj utopiji ili, jo gore, u mnotvu utopija, od kojih svaka tei prigrabiti zakon i nametnuti vam ga. Ovo je tono zato to bratstvo i filantropija, za razliku od pravde, nemaju tone granice. Kad jednom krenete, gdje ete se zaustaviti? I gdje e se zaustaviti zakon?
-GLAVNI PUT ZA KOMUNIZAM-

Gospodin de Saint-Cricq proirio bi svoju filantropiju samo na izvjesne industrijske grupacije; zahtijevao bi da zakon kontrolira potroae u korist proizvoaa. Gospodin Considerant sponzorirao bi stvar radnikih grupa; koristio bi zakon da im osigura garantirani minimum odjee, smjetaja, hrane i ostalih ivotnih potreptina. Gospodin Louis Blanc rekao bi - i to s pravom - da su te minimalne garancije samo poetak potpunog bratstva; rekao bi da zakon treba osigurati orua za proizvodnju i besplatno obrazovanje svim radnim ljudima. Netko drugi bi primijetio da bi ovaj aranman ostavio mjesta neravnopravnosti; tvrdio bi da zakon treba osigurati svakome, ak i u najnepristupanijem zaseoku - luksuz, knjievnost i umjetnost. Svi ti prijedlozi glavni su put za komunizam; zakonodavstvo e onda biti - u stvari, ve i jeste - bojno polje za svaije fantazije i pohlepu.

str. 41/44

ZAKON - Frederic Bastiat

-OSNOVA STABILNE VLADE-

Zakon je pravda. Na ovom prijedlogu moe se osmisliti jednostavna i trajna vlast. I ekam svakoga da kae kako bi se mogla javiti makar i pomisao na revoluciju, na ustanak, na najmanju pobunu protiv vlasti ija je organizirana sila ograniena samo na guenje nepravde. Pod takvim reimom vladao bi najvei napredak - i bio bi najravnopravnije distribuiran. to se tie patnji neodvojivih od ovjeanstva, nitko ne bi ni pomiljao za njih optuiti vlast. Ovo je tono jer, da je sila vlasti ograniena na guenje nepravde, onda bi vlast bila tako malo kriva za te patnje kao to je sada kriva za promjene temperature. Kao dokaz za ovu konstataciju, razmotrite sljedee pitanje: je li poznato da su se ljudi ikada dizali protiv apelacijskog suda ili se okupljali oko mirovnog suca da dobiju vee plae, bespovratne kredite, orua za proizvodnju, povoljne carine ili radna mjesta koja je osigurala vlast? Svatko savreno dobro zna da takve stvari nisu u okvirima sudske nadlenosti apelacijskog suda ili mirovnog suca. I, kada bi vlast bila ograniena na svoje prave funkcije, svatko bi ubrzo nauio da te stvari nisu u okviru jurisdikcije samoga zakona. Ali, izradimo zakone na principu bratstva - proglasimo da sve to je dobro i sve to je loe potjee od zakona; da je zakon odgovoran za sve individualne nesree i sve drutvene nejednakosti - onda su vrata otvorena beskrajnom nizu albi, iritacija, neprilika i revolucija.
-PRAVDA ZNAI JEDNAKA PRAVA-

Zakon je pravda. I zaista bi bilo udno kad bi zakon mogao pravilno biti ita drugo! Zar nije pravda pravo? Zar nisu prava jednaka? Kojim pravom mene zakon nagoni da se povinujem drutvenim planovima gospodina Mimerela, gospodina De Meluna, gospodina Thiersa ili gospodina Louisa Blanca? Ako zakon ima moralno pravo to uiniti, zato, onda, ne primora tu gospodu da se pokore mojim planovima? Je li logino pretpostaviti da mi priroda nije podarila dovoljno mate da i ja izmislim utopiju? Treba li zakon, od mnogih, odabrati jednu fantaziju i staviti organiziranu silu vlasti u slubu jedino njoj? Zakon je pravda. I neka se ne kae - kao to se stalno govori - da bi, po ovom konceptu, zakon bio ateistiki, individualistiki i bezduan; da bi ovjeanstvo stvorio prema vlastitom liku. To je apsurdan zakljuak, dostojan samo onih oboavatelja vlasti koji vjeruju da zakon jeste ovjeanstvo. Glupost! Vjeruju li oboavatelji vlasti da e slobodni ljudi prestati djelovati? Ako od zakona ne dobijemo energiju, slijedi li da uope neemo dobiti energiju? Ako je zakon ogranien na funkciju zatite slobodne primjene naih sposobnosti, slijedi li da uope neemo moi koristiti svoje sposobnosti? Pretpostavimo da nas zakon ne primorava slijediti odreene oblike religije, ili sustave udruivanja, ili metode obrazovanja, ili propise o radnoj snazi, ili propise o trgovini, ili planove dobrotvornih aktivnosti; slijedi li, onda, da emo eljno uroniti u ateizam, pustinjaki ivot, neznanje, bijedu i pohlepu? Ako smo slobodni, slijedi li da vie neemo priznavati mo i dobrotu Boga? Slijedi li da emo, onda, prestati meusobno se udruivati, pomagati jedan drugom, voljeti i pomagati naoj nesretnoj brai, prouavati tajne prirode i teiti vlastitom usavravanju to bolje moemo?

str. 42/44

ZAKON - Frederic Bastiat

-PUT U DOSTOJANSTVO I PROGRES-

Zakon je pravda. I upravo e pod zakonom pravde - pod vladavinom prava; pod utjecajem slobode, sigurnosti, stabilnosti i odgovornosti svaka osoba dostii svoju stvarnu vrijednost i pravo dostojanstvo svojega bia. Samo pod ovim zakonom pravde ovjeanstvo e nesumnjivo polako, ali sigurno, ostvariti Boji plan urednog i mirnog progresa ovjeanstva. ini mi se da je to teorijski tono jer o kojem god da se pitanju diskutira - bilo da je ono vjersko, filozofsko, politiko ili ekonomsko; bilo da se tie prosperiteta, morala, jednakosti, prava, pravde, progresa, odgovornosti, suradnje, vlasnitva, rada, trgovine, kapitala, plaa, poreza, stanovnitva, financija ili vlasti - na bilo kojoj toki znanstvenog horizonta da otponem svoja istraivanja, neminovno dolazim do sljedeeg zakljuka: rjeenje problema ljudskih odnosa nalazi se u slobodi.
-DOKAZ JEDNE IDEJE-

I zar iskustvo to ne dokazuje? Pogledajte itav svijet. Koje zemlje imaju najmirnije, najmoralnije i najsretnije ljude? Ti ljudi se sreu u zemljama gdje se zakon najmanje mijea u privatne stvari; gdje se vlast najmanje osjea; gdje pojedinac ima najiri prostor, a slobodno miljenje najvei utjecaj; gdje su administrativna ovlatenja najmanja i najjednostavnija; gdje su porezi najnii i najujednaeniji, a narodno nezadovoljstvo najmanje uzburkano i najmanje opravdano; gdje pojedinci i grupe najaktivnije preuzimaju svoje odgovornosti i gdje se, kao posljedica toga, moralna naela po opem priznanju nesavrenih ljudskih bia stalno unapreuju; gdje su trgovina, okupljanje i udruivanje najmanje ogranieni; gdje radna snaga, kapital i stanovnitvo trpe najmanja prinudna pomjeranja; gdje ovjeanstvo najblie slijedi svoje prirodne sklonosti; gdje su ljudski izumi u najveoj harmoniji s Bojim zakonima; ukratko, najsretniji, najmoralniji i najmirniji ljudi oni su koji najblie slijede ovo naelo: iako ovjeanstvo nije savreno, sva nada, ipak, lei u slobodnom i dobrovoljnom djelovanju ljudi u okvirima prava; zakon ili silu treba koristiti samo za provoenje univerzalne pravde.
-ELJA DA SE VLADA DRUGIMA-

Ovo se mora rei: ima suvie "velikih" ljudi na svijetu - zakonodavaca, organizatora, dobroinitelja, narodnih voa, oeva nacija i tako dalje, i tako dalje. Suvie se ljudi postavlja iznad ovjeanstva; pravi karijeru od njegovog organiziranja, njegove zatite i vladanja njime. Sada e netko rei: "I vi sami radite to isto". Istina. Ali, mora se priznati da ja djelujem u jednom sasvim drugaijem smislu; ako sam se pridruio redovima reformatora, to je samo s ciljem da ih uvjerim da ostave ljude na miru. Ne gledam na ljude kao to je Vancauson gledao na svoj automat. Naprotiv, ba kao to fiziolog prihvaa ljudsko tijelo onakvo kakvo jeste, tako i ja prihvaam ljude onakve kakvi jesu. elim samo prouavati i diviti se. Moj stav prema svim drugim ljudima lijepo ilustrira pria uvenog putnika: Stigao je jednog dana u pleme divljaka gdje je upravo roeno dijete. Gomila proroka, arobnjaka i

str. 43/44

ZAKON - Frederic Bastiat

arlatana - naoruana prstenjem, kukama i konopcima - okruivala ga je. Jedan je rekao: "Ovo dijete nikada nee omirisati miris lule mira ako mu ja ne rairim nozdrve". Drugi je rekao: "On nikada nee moi uti ako mu ja ne isteglim ui do ramena". Trei je rekao: "On nikada nee vidjeti sunev sjaj ako mu ja ne iskosim oi". Sljedei je rekao: "Nikada nee stati uspravno ako mu ne savijem noge". Peti je rekao: "Nikada nee nauiti misliti ako mu ne spljotim lubanju". "Stanite", povikao je putnik. "Ono to Bog uradi dobro je uraeno. Ne tvrdite da znate vie nego On. Bog je ovom slabanom stvorenju dao organe; pustite ih da se razvijaju i jaaju vjebom, upotrebom, iskustvom i slobodom."
-PROBAJMO SADA SLOBODU-

Bog je ljudima dao sve to im je potrebno da ispune svoje sudbine. Osigurao je drutvenu formu, kao i ljudsku formu. I ti drutveni organi ljudi tako su konstituirani da e se harmonino razvijati na istom zraku slobode. Van, onda, sa arlatanima i organizatorima! Van s njihovim prstenjem, lancima, kukama i klijetama! Van s njihovim umjetnim sustavima! Van s udima vladinih administratora, njihovim podrutvljenim projektima, njihovom centralizacijom, njihovim porezima, njihovim vladinim kolama, njihovim dravnim religijama, njihovim bespovratnim kreditima, njihovim bankarskim monopolima, njihovim propisima, njihovim ogranienjima, njihovim izjednaavanjima preko poreza i njihovim pobonim moraliziranjem! I, sad, kada su zakonodavci i dobroinitelji tako uzaludno nanijeli toliko sustava drutvu, neka konano zavre tamo gdje su trebali poeti: neka odbace sve sustave i probaju slobodu; jer sloboda je potvrda vjere u Boga i njegova djela.

str. 44/44

You might also like