You are on page 1of 132

JOANNA OENITI

TROLLOPE LJUBAVNICU

Prvo poglavlje - Bilo bi pametno - ree slubenik suda - da momka zadrimo ovdje pola

sata.

Oboje je pogledalo optuenika na drugom kraju ekaonice suda. Divljaki je puio. Uz to, bio je mnogo vii od male skupine ena, koja se sjatila oko njega, poput kokica koje se epire pred pjetliem, kvocajui, umiljavajui i ulagujui se. Straar je zveckao svenjem kljueva koji su laniem bili vezani za njegov opasa. - Znai, dolje ima potekoa? - Zapravo, ne potekoa - rekao je slubenik suda - ali ima nekoliko djevojinih prijateljica i rodbine koji ekaju. Samo ekaju. Isto kao i ovi. - Da bar nije puten uz jamevinu. Da ga bar mogu smjestiti natrag unutra. Onda bih barem sigurno znao gdje je. Slubenik suda ponovno pogleda optuenika. Zgodan ovo, bahat, ono, cure doite po svoje. Ali nije djelovao pouzdano; nikako pouzdano, barem kad se radilo o njegovoj pokerki. - Nee zbrisati. - Meni bi svejedno bilo drae da je iza reetaka. Kraj njih proe mlada ena ustra koraka, odjevena u crno, mlada ena crvenkastosmee kose skupljene na zatiljku i vezane crnom vrpcom. Nosila je etvrtastu crnu torbu za spise, a preko ruke imala je prebaen crni kaput. Prolazei, kimnula je sudskom slubeniku. - No - rekla je. Straar ju je promatrao kako odlazi. Promatrao ju je cijeli dan na sudu, gospoicu Merrion Palmer, odvjetnicu tuiteljstva, divei se kako je repi njezine vlasulje tono smjeten iznad repa nainjenog od njezine vlastite kose. - Dobre noge - ree. Sudski slubenik uzdahne i popravi crnu slubeniku halju koja mu je skliznula s ramena. - O, da - ree - dobre. Pogledao je lijevo-desno po ekaonici pa rekao sotto voce. - Zna naega suca? - Daj - kaza straar - koliko sam ovdje, pola mjeseca, je li? Naravno da znam suca. Sudski se slubenik nagne blie. - Ovo to je sad prolo - ree, oiju prikovanih za staklena vrata na kraju ekaonice koja su vodila u sudaki hodnik, nije samo jedna odvjetnica, bilo kakva odvjetnica. Ova to je prola draga je Njegove Milosti. *** Vrativi se u svoju sobu s druge strane staklenih vrata, sudac Guy Stockdale skinuo je vlasulju i objesio je na drveni stalak. I vlasulja, i stalak, pripadali su njegovom ocu, kao i depni sat u depiu njegovog prsluka koji je, zbog praznovjerja, nosio svaki dan jer je bio uvjeren da bi bez njega u javnosti napravio budalu od sebe, kao i srebrnu olovku kojom je ovdje, sam, za sudakim stolom, briljivo vodio biljeke. Potom je skinuo svoju odoru - grimiznu, crvenu i crnu svilu - i objesio je na plastinu vjealicu iz lanca kemijskih istionica rairenih po cijeloj zemlji, koja je, izgleda, zamijenila onu teku, drvenu koju je donio sa sobom ba u tu svrhu. Zatim je skinuo svoj crni kaput i stavio ga na naslon naslonjaa od sive umjetne koe pa sjeo na stolicu, naslonivi glavu na ruke, pritiui zapeem one upljine.

- eli li da skinem vlasulju? - pitao je djevojicu koja je tog jutra u pola jedanaest svjedoila preko videoveze u sudnici. - Bi li ti tako bilo lake? U njega je zurilo bistro malo prepredeno lice uokvireno ovratnikom kaputa od umjetnog krzna. - Svejedno mi je - rekla je. Izgleda da nije bila prestraena. Izgleda da je itav taj dan nita nije prestrailo, osim kad bi je, povremeno, obuzelo grozno sjeanje na ono to je proivjela, to joj se dogodilo. - Kako vi elite. udno, bilo mu je milije skinuti vlasulju. Obino nije. Obino je sebe vie doivljavao kao osnovu jednog ureda i predstavnika pravosua, a ne kao Guya Stockdalea, ezdeset dvije godine staroga, visokog metar osamdeset est, broj cipela etrdeset tri, koji za sada - dojmljiv podatak - nema potrebu za naoalama i umjetnim zubima, koji je sretan to ga vlasulja i talar mijenjaju iz neke odreene osobe u osobu na koju ne utiu vlastiti osjeaji. Ali danas je bilo drukije. Danas je bilo drukije jer je doao, bez osobite namjere, do one toke kad je jednu odluku trebalo provesti u djelo; o njoj nije mogao samo razmiljati, biti je svjestan i oprezno je stavljati na stranu da se njom pozabavi kad stvari postanu jasnije i hrabrost mu bude na visini. Zbog te spoznaje djevojicu na videovezi nije gledao samo kao zlostavljano dijete protiv njezinog ouha podignuto je trinaest optunica, est protiv udorea, pet za nedoputene seksualne odnose, dvije za silovanje - ve kao na suputnika u svijetu u kojem su stvari koje eli i treba poele opasno dolaziti u sukob s onim to ve ima. Netko lagano pokuca i vrata se otvorie. Penny Moss, mlada inovnica koja je na opinski sud u Stanboroughu dola raditi ravno iz kole, ula je sa spisom. Guy je maknuo ruke s lica pa trepnuo oima gledajui u njezinom pravcu. Nije se obazirala na to to je ovdanjeg suca nala s rukama na glavi. Nikada se ni na to nije obazirala osim na onu odreenu stvar koju je u danom trenutku drala u rukama. Spustila je spis na stol. - Radi se o gospodinu Weaverbrooku iz sklonita za ivotinje, sue. Guy je pogledao spis. Gospodin Weaverbrook vodio je, takozvano, sklonite za ivotinje, koje je bilo neprimjereno pokrie za trgovanje ukradenim poljoprivrednim strojevima i prikolicama za prijevoz konja. Kad su ga zvali na sud, ispriavao se iznenadnom muninom. Njegova ena obino je dolazila umjesto njega i drui sjela na svoje mjesto, iscrpljena u pokuaju da svoju odanost podijeli izmeu gospodina Weaverbrooka i potrebe da potuje zakon. Guy je prema gospoi Weaverbrook osjeao saaljenje i divljenje. - elite li da ovaj sluaj ostavimo vama, sue? - Da, Penny, elim. - A gospoa Mitchel i redoslijed vezan za njezinu djecu? Guy ponovno zatvori oi. Gospoa Mitchell bila je nimfomanka sa sadomazohistikim sklonostima, kojoj je oduzeto skrbnitvo nad njezino troje djece, od tri razliita oca. - I to, Penny. Htio bih neki raniji datum za taj sluaj. - Sue ... - Penny - ree Guy. - Neu odugovlaiti. Moram imati na umu budunost osmogodinjeg djeteta. Penny otvori usta. Namjeravala je rei, kao to je uvijek rekla kad se od nje trailo da uini neto to ne eli uiniti, "Martinu se to nee svidjeti". Martin je bio predsjednik suda. Guy je ustao. - Laku no, Penny. I hvala. Pokupila je spis gospodina Weaverbrooka. Primijetio je da na prstenjaku nosi zlatni prsten u obliku dvije ruke koje se rukuju. To je pomalo podsjealo na keltski motiv. - No, sue - rekla je. *** Vani, u rani proljetni sumrak, usko parkiralite suda bilo je obasjano neobinim naranastim svjetlom s ulinih svjetiljki na drugoj strani zida. Zgrade koje su okruivale sud bile su jednako tako moderne i neobine kao i sam sud, spoj krvavocrvene opeke i betona s mnogo stakla stavljenog u bruene metalne okvire. Uspjeli su izgledati, bez iznimke, strano odbojno, a neki dijelovi i zastraujue, kao na primjer velika elina klizna vrata koja su nou zatvarala

ulaz u sud. Guy je bio pristaa arhitekture koja na ovjeka ostavlja snaan dojam, posebno one arhitekture koja ima bilo kakve veze s pravosuem, ali ne zbog zastraivanja ili bilo ega to bi nagovjetavalo beutnost, surovost. Njegov automobil bio je jedan od tri koja su jo ostala. Druga dva pripadala su dvojici stalnih okrunih sudaca koji su, poput njega, veinu dana bili voljni raditi do est iako je sud prestajao s radom u pola pet. - Radim - esto je govorio, a to je i mislio - s divnim ljudima. Otvorio je jedna od stranjih vrata automobila i stavio svoju torbu za spise na stranje sjedalo. Zatim je sjeo na vozako mjesto i upalio motor. Potom ga je opet ugasio i sjedio promatrajui male crvene aruljice na ploi s instrumentima, tri sjajna svjetla koja su znala to im je dunost i kako je izvriti.. Ne elim, pomisli Guy, ii kui. Maknuo je ruke s upravljaa i poloio ih na koljena. Ne elim poi kui i suoiti se s injenicom da sam konano odluio i da sada tu odluku moram sprovesti u djelo. Ono to mrzim, ree samome sebi zatvorivi oi, neizbjeno je izazivanje boli. to god uinio, ja u je uzrokovati, sebi i svima ostalima. Zapravo, to ve godinama inim. Samo to to nitko od njih nije znao. Merrion ga je taj dan pogledala, a nije ga gledala tako esto, veoma otvoreno. Do tog se dana nikada nije pojavila pred njim na sudu, a on je smatrao i rekao, da se nikad ne bi ni trebala pojaviti. Meutim, ona je prihvatila taj sluaj, zapravo, nije ni razmatrala drugu mogunost pa kad je postalo jasno da e se njih dvoje skupa po prvi put slubeno pojaviti u javnosti, rekla je neka se na to ne obazire. - Beznaajna stvar - rekla je. - Trodnevno suenje, a neu ni boraviti u Stanboroughu. Zna moje miljenje o Stanboroughu. Znao je. Znao je njezino miljenje o veini stvari. Bila je to jedna od crta njezine naravi koja ga je najvie zadivila, njezina otvorenost, njezina iskrenost, njezina sposobnost (i hrabrost) da stvari vidi i opie onakve kakve jesu, a ne kakve bi mogle biti, ili kakve bi ona eljela da budu. - Oenjen si - rekla je. - Oenjen si ve vie od trideset godina. Ima dva sina i ima unuke. Dovoljno sam mlada da budem tvoja ki. Ja nisam udana. Luda sam za tobom. Luda. Nalazimo se pred velikom, velikom potekoom koja e biti jo vea. Nema sumnje. Imala je dvadeset etiri godine kad su se upoznali. Bilo je to prije gotovo sedam godina. Iao je veernjim vlakom u London na veeru sa svojim sinom, Simonom, na jednu od onih veera koje su bile pokuaj zbliavanja, a koje je Simonova majka, Laura, svesrdno poticala. - Idi. Daj. Kako ete ikada uspjeti prebroditi sav taj jaz meu sobom ako neete ni pokuati razgovarati? U njegovom se odjeljku nalazila jedna djevojka koja je itala knjigu koja ju je tjerala na smijeh. Nije si mogla pomoi, tekle su joj suze od smijeha, svaki as je stavljala knjigu pred lice da bi se iza nje mogla tresti od smijeha, a da je nitko ne vidi. Vidio je da se radi o otrcanom starom depnom primjerku Esprit de Corps Lawrencea Durrella. Takoer je vidio da ima prekrasnu kosu i dugake noge u uskim trapericama. Uope nije bila lijepa, u uobiajenom smislu, ali kad ju je jednom poeo promatrati, ustanovio je da vie ni ne eli gledati negdje drugdje. Pa se prestao truditi. Uporno ju je promatrao, smjekajui se, sve dok nije spustila knjigu na koljena i rekla, smijui se i dalje. - Ne mogu si pomoi. Na postaji Paddington, pozvao ju je na pie. Bila je u posjetu majci u Junom Walesu i vraala se u Londonu na posao. Bila je pripravnica u odvjetnikoj komori koja se specijalizirala za obiteljsko pravo. Imala je mnogo teorija koje su mu se svidjele - o tome da vie ena treba ui u odvjetniki posao, osobito kad se radi o obiteljskom pravu. - Ljudi to ele. Javnost. Osjeaju se sigurnije ako smo mi u tom podruju. Nije joj rekao da je sudac. Nije joj rekao puno toga, osim svog imena, gdje otprilike ivi i zato je u Londonu. Potom je zapisao njezin telefonski broj, smjestio je u taksi i otiao na sastanak sa Simonom. Naruio je bocu ampanjca. - Zbog ega to? - pitao je Simon. - to slavimo? Guy digne au. - Nita, to je lijek. Prije gotovo sedam godina. Sedam godina onoga to bi novine nazvale dvostrukim ivotom - doma s Laurom, kuom, vrtom, psima i obiteljskim ivotom, a na drugoj strani Merrion. To na drugoj strani ponekad je bilo u Londonu, ponekad u

hotelima, ponekad u inozemstvu kad je iao na konferencije, jednom, kad su bili oajni, bio je to desetominutni sastanak u bifeu na eljeznikoj postaji Reading. - Ja sam tvoja ljubavnica - rekla je. - Ne - kazao je malo ustuknuvi - ne, nisi to. Moja ljubav ... - Ne - rekla je - oprosti. To se zove ljubavnica. Spavamo skupa, plaa mi neke stvari, ja se uvam samo za tebe. To rade one, ljubavnice. Guy je podigao desnu ruku i ponovno okrenuo klju. Danas je na sudu ponovno uo tu rije. - Je li tvoj otac - pitao je odvjetnik obrane djevojicu koja je svjedoila ikada rekao da si mu ti ljubavnica? - Ne - kazala je. Obliznula je usnicu. - Govorio je "Mi smo ljubavni par, jesmo." To je govorio. A onda ... - zastala je. - A onda, to, Carly? - Rekao bi "Bolja si od svoje mame.". - Bolja? U emu si bila bolja? - U seksu - jasno je rekla djevojica. Guy je istjerao auto s mjesta na kojem je bio parkiran i polako se ukljuio u jednosmjerni ulini sustav u sreditu Stanborougha. Na ulicama je bilo malo ljudi, ali promet je bio prilino gust, rijeke automobila s upaljenim svjetlima prolazile su ispod naranaste uline rasvjete. Kad je djevojica to izjavila, nakratko je pogledao porotu. Poetkom dana, kao uvijek kad se radi o novoj poroti, bili su usredotoeni i orni, a zatim, kako je vrijeme prolazilo, a iznosile se navodne injenice vezane za sluaj, najsuhoparnijim jezikom koji si ovjek moe zamisliti, poeli su tonuti u svoje stolice, buljiti u jednu toku, naprezati misli da bi tono shvatili ono to uju. - Volio je to raditi ujutro prije nego to bih otila u kolu - rekla je djevojica. - Kad sam na sebi imala kolsku odoru. U dnevnoj sobi. - U dnevnoj sobi? - Da. Uz otvorena vrata. - Uz otvorena vrata? Dok su ti majka i sestra gore spavale, a podnoje stubita nalazi se tono nasuprot dnevne sobe, on je volio da su vrata otvorena? - O, da - rekla je - svidjela mu se pomisao na to da bi nas mama mogla uhvatiti. Zato je to volio raditi i u kuhinji, i u kupaonici. Polako se stvarala slika, slika naizgled obine moderne obitelji koju ine ena, mukarac i dvije enine male keri od bivega mua, gdje ustvari nita nije bilo onakvo kakvim se inilo. - Heather nije nikada ni taknuo - rekla je djevojica. Zvualo je gotovo kao da se ponosi time. - Ona je mlaa od mene, ali nju nikada nije ni taknuo. - Zato - pitao je odvjetnik obrane - si mu doputala da te dira? Pogledala je mrko, gotovo ljutito. - Prevario me je. - Prevario? - Rekao je "eli dobiti mjesenicu, zar ne? Ako se bude seksala, dobit e mjesenicu." I jesam. Htjela sam, htjela sam se svidjeti dekima. Rekao je da se hou, ako mu dopustim. Ali nisam. Branitelj se nagnuo naprijed. Imao je okruglo, debelo lice, a nastup mu je bio pomalo grub. - Meutim, rekla si da te prevario. - Kad je. - Ali ako si znala da te prevario, zato si mu dopustila da nastavi s tim? - Nastane stanka. Djevojica spusti pogled. Moda je krila ruke, ali one su bile skrivene ispod donjeg ruba televizijskog ekrana. - Carly - ree odvjetnik - jesi li ula moje pitanje? Kimnula je. - Ponovit u ga. Ako si znala da te prevario, zato si svom ouhu dopustila da nastavi? Proaptala je neto. - Carly, u sudnici te ne uju. Duboko je udahnula i rekla, s mukom, ali s istom malom koliinom ponosa kao da objavljuje neto slubeno. - Bio mi je poput Boga. Boga. etrdesetpetogodinji mukarac igra se Boga pred opijenom enom i njezinom jednako tako zaluenom keri. Kua s terasom, s besprijekorno ureenim vrtom

ispred kue i neto manje ureenim iza, gdje je djevojicama bilo doputeno drati kune ljubimce, zeeve u nastambama, bila je, izgleda, manje obiteljski dom, a vie kavez za igranje igara, neprilinih, opasnih, poniavajuih igara, igara za pokazivanje nadmoi, okrutnih, opasnih igara. Porota je djelovala iscrpljeno. Nekolicina njih, iako su na televiziji i u novinama do sada ve uli stvarno svata, izgledala je kao da je ula vie nego to je oekivala, suoena s golim injenicama koje se ne mogu iskljuiti pritiskom na tipku kad im je dosta. A bio je tek prvi dan. Ali Bog! To je rekla, ta petnaestogodinja djevojica koja je od osme godine pa do prije godinu dana, kad je konano rekla majci to se dogaa, ivjela s ouhom. Bog. Moe se, izgleda, do besvijesti tupiti o jednakosti spolova, mogu se donositi zakoni, moe se pokuati s obrazovanjem, a onda se pojavi ovo dijete, dijete s kraja dvadesetog stoljea koje drsko iznosi svoje gledite, govorei jednostavnim rijeima, bez imalo ustruavanja, o mukarcu koji je za nju kao Bog. Guy se ravnoduno zapita je li on Lauri ikada izgledao kao Bog, ak u onom prvom ljubavnom zanosu kad predmet ljubavi doista predstavlja neto posebno. Upoznali su se na fakultetu, on je studirao pravo, ona francuski i panjolski. Oboje su marljivo uili - ona zato to je bila savjesna, on zato to je bio ambiciozan a ocjene su im bile sline. On se odmah nastavio pripremati za odvjetnika, a ona je podnijela molbu za posao u Ministarstvu vanjskih poslova, odbili su je pa je prihvatila posao prevoditeljice u maloj obrtnikoj tvrtki koja je irila posao u Europu. Bio je to dosadan posao. Guy ju je nagovarao da odustane. - Pokuaj na BBC-ju - rekao je. - Pokuaj u kakvoj meunarodnoj slubi. Pokuaj u izdavatvu. Pokuaj u nastavi. - Ne mogu - rekla je. - Ako jedno od nas dvoje ne zarauje, ne moemo se vjenati. - Moemo. Ne treba nam novac da se vjenamo. A ako treba, posudit u. Ne smeta me da posuujem dok ne ponem zaraivati. Ali ne moe raditi neto to ti se ne svia. - Mogu - rekla je. - Ne smeta mi. Ali je. Jo uvijek se sjeao koliko joj je smetalo. Nikada nije nita govorila, bila je odgojena tako da sve bez rijei podnosi, ali njezino ponaanje, njezino raspoloenje, ak i njezin hod, pokazivali su da pati, da nema mogunost dati maha svojim sposobnostima kao to ima on. - Ljuti se? - pitao je vrlo esto. Ona bi ga pogledala svojim bistrim smeim oima u kojima se jasno odraavalo stanje njeznog uma i srca. - Ne - govorila je. Obino bi je uhvatio za ramena i malo je prodrmao. - Da ti vjerujem? - Da - odgovorila bi. Pa je. Odnosno, ivio je tako kao da vjeruje. Tako je marljivo uio za pripravniki ispit kao to je uio za diplomu, a stalno je molio Lauru da promijeni posao. Odbijala je. Jednom je otiao do njihovog bankara i osigurao zajam za est mjeseci kako bi Laura mogla ostaviti posao i posvetiti se traenju nekog primjerenijeg. Tjedan dana poslije i ona je otila bankaru, i otkazala zajam. - Mrzim to. Ne mogu to uiniti. Zna da su mama i tata uvijek bili zadueni i koliko mi je to bilo grozno. - Ali mi nismo poput tvojih roditelja. Mi nemamo takve potekoe s novcem kakve su oni imali. Osim togu, ja u poeti zaraivati. Za dvije godine, ako sve bude u redu, pristojno u zaraivati, a nakon toga i veoma dobro. - Nita ne vjerujem - rekla je Laura - dok se to ne ostvari. Takve se stvari, mislio je sada, ne govore Bogu. Teko da bi prisutnost nadljudskih sposobnosti ikada mogla izbrisati Laurin bolesni oprez. Ne dok je bila mlada ena; svakako ne sada. Sada! Dakle, kako razmiljati o tome a da ovjeka ne obuzme uas, panika? Nemogue. Laura ima ezdeset jednu godinu. Niti je osobito mladolika, ni stara ezdesetjednogodinjakinja, ali dobro izgleda, njegovana je, uglavno skromna ena od ezdeset jedne godine istih bistrih smeih oiju, ali na neki nain smjetenih u neki drugi kontekst.. Doista, pogled jo uvijek mladih Laurinih oiju na njezinom mnogo starijem licu bio je metafora za to kako su se u posljednjih sedam godina neke stvari promijenile, preinaile; od susreta s Merrion, cijelo okruje u kojem je Laura ivjela Guyu se inilo

drukije. Bilo je to kao da se polagano, veoma polagano udaljava od neega to veoma dobro poznaje, neega to si u trenu moe predoiti kad si od toga odvojen, a kako odlazi, to neto se smanjuje u odnosu na pozadinu, gubi smisao, gubi znaaj. Guy je izbjegnuo neka dosadna, novija predgraa Stanborougha i skrenuo na sporednu cestu prema istom seoskom krajobrazu. Ulina rasvjeta pomalo se izgubila, a automobilske gume poele su ljapati po ljepljivom blatu. Jo deset kilometara. Deset kilometara pa e proi zavoj na cesti i prije nego to stigne do sela, vidjet e svjetla kako sjaje uzdu proelja njegove kue i isprepletene gole crne obrise stabala jabuka u malom vonjaku ispred nje. Kupili su kuu prije trideset godina, kad je Simonu bilo osam, a Alanu pet. Ondje su bile tri kuice, zaputene i zastraujue, smjetene na blatnjavom tlu uz nekoriteni tagalj i svinjac. Imala je vonjak, iza nje se nalazio blagi breuljak i selo s crkvom i gostionicom, a Stanborough je imao dobru eljezniku vezu s Londonom, udaljenim dvadesetak kilometara. Osim toga, Laura ju je eljela. Kad je ostala trudna sa Simonom, konano je ostavila posao, a najvjerojatnije zato to je Guy sada zaraivao, nakon to je rodila, nije spominjala da e potraiti drugi. Postala je savjesna majka, kao to je bila savjesna studentica. Iz kuice s malenom terasom u Batterseau, koju su si jedva mogli priutiti, svaki dan ga je vodila u batterseaski park i igrala se s njim. Izrezivala je slova i uila ga itati kad je imao etiri godine. Hranila ga je kruhom koji je sama pekla, odreivala koliko e vremena provesti pred televizorom - gledao ga je dovoljno da se uklopi u koli, ali nedovoljno da ga sprijei da pone koristiti vlastitu matu. Kad je doao Alan, tri godine poslije, pridruio se marljivoj i ivahnoj zajednici. - Je li to ono to eli? - pitao je Guy Lauru, namjeravajui joj dati podrku bez obzira na to kakav e biti njezin odgovor. - Je li ti majinstvo dovoljno? - Za sada - rekla je ne gledajui ga. Vadila je toplu i vlanu hrpu arene odjee iz suila. - Za sada ne moemo nita drugo napraviti. - Kako to misli? - Mislim, kad ti tako naporno radi. uao je kraj nje na kuhinjskom podu. Jo uvijek je bio u svom tamnom odijelu u kojem je doao iz suda, crnim cipelama i s ozbiljnom kravatom.. - Laura, moram puno raditi. Radim sam za sebe. To je tako s odvjetnicima. Zna to. to u vie raditi, vie u zaraditi. Sjela je na pete drei plastinu koaru s rubljem na jednom stegnu. - Hoe li uvijek biti tako? - Kako? - Ti radi po cijele dane, gotovo svaki vikend, premee spise ak i u krevetu ... - Nee ako postanem sudac. - Sudac! - O tome jo ne smijem ni razmiljati sljedeih petnaest, dvadeset godina. Ali ako je to ono to eli ... Digla se. - Nije to moj izbor. - Laura, je. To je isto toliko tvoj izbor koliko i moj. Pogledala je dolje na njega drei koaru s rubljem, lagano grizui donju usnu. - Nisam si to tako zamiljala. Ustao je i on. - to? - Dakle, dok sam radila, a ti si jo uvijek studirao, nisam mislila da emo ovaj, biti tako neravnopravni. - Ali ne moramo biti. Moe se vratiti na posao. Alan ima etiri godine, za Boga miloga. Slobodnom rukom zguvala je neto odjee u koari. - Moemo li se preseliti na selo? - rekla je. - Hoe li to pomoi? Uputila mu je onaj svoj nevin, iskren pogled. - Hoe - rekla je. ak ni tada, iako se privremeno primirio zbog tobonjeg rjeenja, nije bio potpuno uvjeren u to. Ako je to ono to eli, ako je sigurna da e promjena drutva i okolice, kako izgleda, zadovoljiti, onda e to uiniti. Meutim,

proganjao ga je osjeaj da je to moda najgora stvar koju mogu uiniti, da e uz sate koje e morati provesti na poslu jo nekoliko sati morati potroiti na putovanje, da e se otuiti, da vie nee imati zajednike interese. - Jesi li sigurna? - neprestano je ponavljao. - Jesam - govorila je. - elim biti negdje gdje mogu oblikovati vlastiti ivot, Ovdje sam - ovdje sam sputana. elim da djeaci imaju dvorite. - Nee ti biti pusto? Udahnula je zrak kao da e neto rei, ali nita nije rekla. Imao je neugodan osjeaj da je htjela rei: "Sad mi je pusto.", a da je zbog svojeg odgoja odluila utjeti. Ponekad je poelio da nije tako strogo odgojena, da nije tako povuena, da u toj suzdranosti koja ga je tako opinila kad su se prvi put sreli - budui da je dolazio iz obitelji u kojoj su svi bili buni, otvoreni i tvrdoglavi ljudi - nije tako nepopustljiva. - Gledaj - rekao je uz mali napor. - Ne mogu se odrei odvjetnitva jer je to jedino to znam raditi i dobar sam u tome, ali unit u sve drugo to eli. Promijeniti kuu, preseliti se na selo, imati jo jedno dijete, bilo to. Stavila mu je ruke oko vrata. - Voljela bih otii na selo. Voljela bih ivjeti negdje gdje u biti vidljiva. Sebi kao i svima drugima. - Ali ako eli ponovno raditi ... - Ne elim - rekla je. Ali je. Dvije godine oporavka u Hill Cottageu, a potom je. Guy je promijenio brzinu da svlada zavoj prije skretanja na njegov put i ugleda poznati raspored upaljenih svjetala u kui; dnevna soba i predsoblje, odmorite na stubama i njihova spavaa soba, ulazna vrata i - jedva vidljivo osvijetljen - stranji ulaz. Bilo je to prije dvadeset godina - dvadeset godina! - kad je poeo primjeivati da Laura osjea, koliko god se borila protiv toga, da je time to se udala za njega, platila previsoku cijenu. A sada? to e sada uiniti? Skrenuo je automobilom na prilazni put i osjetio kako pijesak kripi pod gumama. - Sad se osjeam kao drolja - rekla je taj dan djevojica na videovezi. - Vie nisam djevica. Osjeam se prljavo. Osjeam se naivno i glupo. Guy je pustio da se automobil tiho spusti po poljunanom dvoritu do stranjeg ulaza. Psi u kui poeli su lajati, buno ga pozdravljajui bez obzira na to koliko ga dugo ili kratko nije bilo. Ugasio je motor. Ja se tako osjeam, pomisli. Prljavo. Naivno, glupo i prljavo. Otvorio je vozaeva vrata i siao, pomalo ukoeno, na ljunak. Drugo poglavlje Otac Merrion Palmer umro je kad je imala tri godine. Bio je inenjer, radio je u graevinskoj tvrtki u Junom Walesu, kad se jednog obinog dana u tjednu vratio kui i poalio na jaku glavobolju i neobino ukoeni vrat. Za est dana umro je od meningitisa. Merrion nikada nije bila sigurna je li mogue da ga se doista sjea, ili je samo upila sve fotografije i prie koje joj je majka ispriala o njemu dok se sve to nije spojilo u neto veoma nalik na sjeanje da ni sama nije znala to je to. Izgledala je ba kao on, to je sigurno. Bio je visok, irokih ramena i dugakih nogu, guste tamne kose i umilnog lica, vie zahvaljujui svojoj osobnosti nego pravilnim crtama. Bio je veoma iskren, govorila je njezina majka, s njim si uvijek znao na emu si, a uvijek je imao snage napretek. I bio je zabavan, govorila je, imao je istanan osjeaj za alu. Kraj svog je kreveta, dok je bila dijete, Merrion drala svoju sliku s ocem. Imala je oko dvije godine i bila je odjevena u haljinicu koje se jasnije sjeala nego samog dogaaja, crvenu ljetnu haljinicu s bijelim tokicama i sjedila mu je u krilu strano vano gledajui u fotoaparat. Njezin je otac takoer vano gledao u fotoaparat, a na glavi je imao maleni eiri koji je pristajao Merrioninoj haljini. Izgledao je kao novi koji stoji na grejpfrutu. Nakon njegove smrti, majka se veoma brzo preudala.Udala se za muevoga najboljeg prijatelja koji je zbog toga ostavio enu i s Merrion i njezinom majkom otiao ivjeti u Francusku. Bavio se prodajom nekretnina, nita naveliko, i namjeravao je sklopiti posao s francuskim seljacima koji su eljeli prodati kue i taglje Englezima koji su ih pak htjeli kupiti za ljetnikovce. Merrion je pamtila da su se esto selili, niz stanova, malih hotela i soba na seoskim imanjima gdje vie je nego nije, spavala u istoj sobi sa svojom majkom i ouhom. Sjeala se mirisa

francuskih kupaonica i crkava, marmelade od crnih treanja i staria s kapicama koji su se boali na pjeskovitom igralitu pod nekim borovima u jednom od malih gradia u kojem su zavrili. Takoer je pamtila gunanje. Njezina majka i ouh stalno su neto gunali jedno drugome, u autu, u krevetu, za stolom, za vrijeme jela dok je Merrion od mrvica kruha slagala razne oblike i male hrpice. Kako je vrijeme prolazilo, to gunanje postajalo je sve glasnije, a onda je njezina majka objavila da je vrijeme da Merrion krene u kolu i odvela ju je natrag u Juni Wales. Nakon toga ouha je vidjela samo jo jednom. Doao je u malu kuu koju je njezina majka unajmila u Cowbridgeu i dao joj ogromnu okoladu Toblerone. Majka joj je uzela okoladu i poslala je u dvorite. Kad je nakon cijele vjenosti, kako joj se inilo, dola po Merrion, bila je oamuena, kao da ju je netko tresnuo posred lica. Podigla je Merrion. Merrion je imala gotovo est godina i mrzila je kad bi je dizali. Silovito se ritala i koprcala. - Nisam to smjela uiniti - rekla je njezina majka i briznula u pla. Nakon toga bilo je mirnije, ali dosadnije. Merrionina majka postala je tajnica u jednom odvjetnikom uredu u Cardiffu, a Merrionina baka prodala je kuu u Llanelliji da bi dola ivjeti s njima i brinuti se za Merrion. Nekoliko je godina Merrionina majka stalno govorila o Merrioninom ocu kao da e time na neki nain izbrisati dogaaj iz Francuske, ali onda se sve sredilo i Merrion je dopustila da se sjeanje na njezinog ouha, strogog i tekog ovjeka, pomijea s izmiljenim sjeanjem na njezinog oca. Mukarci su bili prisutni, bar je tako izgledalo, a onda ih vie nije bilo, a kad ih nije bilo, moralo se dalje bez njih. Sve do dvanaeste godine, nije primjeivala mukarce u ivotima svojih kolskih kolegica. Bilo je tu oeva, ouha i brae, s tim da ove posljednje nije uzimala ozbiljno, barem to se godina tie, bili su neuredni i blesavi. Merrion je primijetila da oni u kui stvaraju posebno ozraje; vie je dogaanja, buke i opasnosti. U kui u kojoj ima mukaraca zasigurno je uzbudljivije. Ali i napornije. Meutim, Merrion se to svidjelo. U koli je promatrala djevojice u ijim je domovima bilo mukaraca i pitala se moe li ovjek, samo promatrajui ih, rei da one imaju neto to ona nema. Maknula je fotografiju u ljetnoj haljinici i pronala na drugim ne tako luckastim, sebe i svog oca, te jednu na kojoj je otac bio sam na dan kad je diplomirao na fakultetu, s urednom kosom i ulatenim cipelama. Dugo je vremena provela pomnjivo promatrajui tu sliku, kao da bi iz nje neto moglo iskrsnuti, djelovati na nju, utjecati na nju i promijeniti enske navike u skladu s kojima su ivjele ona, njezina majka i baka. Kad bi njezina majka tu i tamo izala na koji sastanak, u njoj se budila nada. - Svia ti se? Hoe li ponovno izai s njim? - Hou, ali nee biti nita od toga. Ne brini se. Nauila sam lekciju. - Hoe li se ponovno udati? - Merrion je pitala baku.. - Ne vjerujem - odgovorila je baka. Ve je etrdeset godina u istim novinama svako jutro, tono u isto vrijeme, rjeavala krialjku i uzrujala bi se ako ju je netko smetao. - Zar ne eli? - Ne, mislim da ne. Posljednji sluaj nije ba bio ohrabrujui. - Misli s Rayom u Francuskoj? - Da. - Moe nai boljega nego to je bio Ray - rekla je Merrion. - Ray je bio ljigavac. - Ljigavac koji vas je ostavio - ree njezina baka. Merrion je vrtjela kopu u obliku bubamare koja joj je drala kosu da joj ne pada na lice. - Ja sam jedina u razredu iji je otac mrtav. - Ali ne u cijeloj koli. - U koli ima dvjesta uenika. Ne poznajem ih. Poznajem svoj razred. Njezina baka na trenutak se usredotoila i napisala neto u svoje novine. - Bolje e se osjeati - rekla je nesusretljivo - kad se uda. Do etrnaeste, Merrionina zaokupljenost ocem pretvorila se u zaokupljenost brakom. Uvijek je kod ljudi gledala lijevu ruku, osobito kod ena, a kad nije bilo zlatnog prstena, prouavala im je lice da vidi nedostaje li jo neto, vidi li se to da su same, kao to se neko pitala vidi li se da nema oca. Promatrala je parove - sredovjene parove, ne momke i djevojke - i pokuavala vidjeti

isijava li neto iz njih, izgledaju li nekako bolje, prirodnije od ljudi koji su bili sami. Ba nakon njezinoga petnaestog roendana, Merrionina majka zaruila se za mjesnog stolara koji je takoer izgubio enu, ali gotovo odmah je razvrgnula zaruke. - Ali zato? - pitala je Merrion. - Nisam se usudila izloiti opasnosti ... - Ali nita ne bi izgubila! ovjek je u redu. - Nije on opasan - rekla je Merrionina majka. - Ja sam. Merrion ree: - Ali ponekad se mora usuditi napraviti neke stvari ... - Ne - kaza njezina majka - osim ako stvarno, stvarno ne eli neto. *** Kad je Merrion imala esnaest godina, umrla joj je baka, veoma mirno u snu, izdalo ju je srce. Ni na koji nain nije bila znaajna ili naporna osoba, ali njezina smrt ostavila je iznenaujuu prazninu. I Merrion, i njezina majka odjednom su poele osjeati da je njihova zajednica mala i ranjiva. Ostavila im je sve to je imala, ukljuujui skromna sredstva od prodaje kue u Llanelliju prije deset godina i Merrion odjednom pade na um, sasvim iznenada, da bi se iz Cowbridgea mogle preseliti u Cardiff i ondje kupiti stan. - Ali morat e promijeniti kolu! - Rado. - Usred polugodita ... - Ni u emu neu zaostati.. - A tvoji prijatelji. Moji prijatelji ... - Stei emo nove. Bit e blie poslu. Mogla bih postati razuzdana. - Hoe li? - Vjerojatno neu. Ali, htjela bih imati priliku. Mama, ne mogu zauvijek ostati ovdje. Ne mogu. Ja sam kao ekvilibrist na ici. Kupile su stan - jako nevoljko to se Merrionine majke tie, u etvrti sagraenoj sedamdesetih, s pogledom na mali gradski park s jedne strane i stranju stranu stare industrijske zgrade, s druge. Imao je dvije spavae sobe, dnevnu sobu u obliku slova L i kuhinju s balkonom, dovoljno velikim za makinu kutiju s pijeskom tako da je Merrion mogla imati maku. Merrion je otkrila trgovine s odjeom, knjiare, trgovine muzikalijama, momke, klubove, knjinice i klizanje na ledu. Njezina majka vukla se na posao i s posla neprestano prieljkujui povratak u Cowbridge gdje ju je potar znao po imenu, pijanci u subotu naveer nisu trali pod njezinim prozorima urlajui prostake navijake pjesme na velkom. Poele su se svaati. Merrion je sve bolje uila, pustila je kosu i na glenju si dala tetovirati leptira. Njezina je majka vidjela samo rasputenu kosu i leptira. Kad su objavljene Merrionine ocjene na maturi i kad se vidjelo da ima tri odlina, otila je proslaviti to sa kolskim kolegicama i nije se vratila kui do est ujutro. Prvi su se put u ivotu ozbiljno posvaale. Stajale su u uskoj kuhinji, a napola odrasla maka sa zanimanjem ih je promatrala sa zabranjenog mjesta pokraj ajnika, i vikale jedna drugoj uvrede, o odanosti i nevjeri, o hrabrosti i kukaviluku, o ljubavi i posjedovanju, o Merrionovom ocu, Rayu i Francuskoj, o nedostatku pravih vrijednosti. Merrion je bila iscrpljena zbog probdjevene noi; njezina majka isto tako zbog cjelonone brige. Nakon sat vremena ili tako nekako, Merrion je izjurila iz kuhinje i uletjela u svoju neurednu sobu, nagurala neto odjee u crveni najlonski ruksak koji je koristila kao kolsku torbu i zalupivi vratima otila iz stana. Na raunu potanske tedionice imala je uteeno devedeset sedam funti. Kupila je eljezniku kartu za Bristol i sa eljeznike postaje Templemeads nazvala brata kolske kolegice koji je u Bristolu studirao engleski jezik i teatrologiju. Nije bio iznenaen to je uje - brojni su mladi nomadi, izgleda neprestano, bili na nekom putovanju bez cilja, koje se sastojalo od puno razgovora i malo rada - pa joj je ponudio da koristi kau u studentskom stanu koji je dijelio s jo etvoricom. Pet je noi spavala u neredu od starih novina, vatiranih jastuka, neoienih pepeljara i prljavih alica i aa, borei se i protiv nasrtaja dvojice cimera, i protiv elje da nazove kui. esti dan joj je neto puhnulo u glavu, otila je u frizerski salon i oiala kosu sasvim kratko, a onda se vratila u stan, ispraznila pepeljare, oprala ae i alice, sloila novine na hrpu, ostavila dvije boce ileanskog ardonea i

poruku na kojoj je pisalo: - Velika hvala. Sve najbolje. M. Onda se vratila na postaju Templemeads i - eznutljivo gledajui raspored odlaska vlakova za London - kupila kartu za Cardiff. Kad joj se majka vratila s posla, Merrion je, s makom u krilu, sjedila u dnevnoj sobi za stolom i ispunjavala pristupnicu za fakultet. - Studirat u pravo - rekla je. - Imam dobre ocjene i rekli su da me primaju. ekala je da se majka ponovno pone derati. Dugo je ekala, barem nekoliko minuta, a onda je njezina majka prola kraj nje i otila u kuhinju, govorei usput: - Ista si kao tvoj otac - a onda, nekoliko trenutaka poslije. - teta za kosu. *** Kad je Merrion krenula na fakultet, njezina majka prodala je stan u Cardiffu i vratila se u Cowbridge kupivi kuu u ulici usporednoj s onom u kojoj je Merrion odrasla. Iz dvorita se, ako je ovjek stao na stolac, moglo vidjeti preko ograda i ivica susjednih dvorita sve do onog u kojem se Merrion pokuavala igrati onaj dan kad joj je ouh donio Toblerone. To je, mislila je Merrion, kao da se nalazi na veoma dobropoznatoj slici koja je s poleine opet okrenuta na pravu stranu. Njezina majka uredila je unutranjost kue po uzoru na prvu kuu u Cowbridgeu to je vjernije mogla, a Merrion je, stojei na vratima svoje spavaonice, vidjela da je to soba nekoga tko vie ne postoji i da zato ta soba vie nije njezina. Tijekom tri godine studija, postajale su sve hladnije u ljubaznosti jedna prema drugoj. Majka joj je bila ponosna na njezina akademska postignua, ali je odluno odbijala uti bilo to o njezinom udnom drutvenom ivotu. Ljubavne veze, izljevi njenosti prema drugim djevojkama, pohodi, pustolovine i pokusi ove ili one vrste, svi su, kako je Merrion otkrila, morali biti saeti i sloeni u reenice koje nisu mogle izazvati nemir i uzbuenje. Ponekad bi se, nakon telefonskog razgovora u kojem je iznijela neistine o pismenim radovima predanim na vrijeme, redovitim obrocima i ranom odlasku u krevet (sama), pokuala sjetiti onih razliitih mranih spavaih soba u Francuskoj, tankih zavjesa, hladnih ulatenih podova i svoje majke - tada u ranim tridesetima - u dva metra udaljenom krevetu kako neto mrmlja Rayu. Kamo je nestala ta ena, ena koja je bila spremna oduprijeti se svom pristojnom odgoju i bijesu izazvanom preotimanjem tuega mua te pobjei u Francusku sa svojim etverogodinjim djetetom? Ili je ta ena iscrpila svu svoju ivotnu hrabrost i poduzetnost pa joj vie nije ostalo snage, nita osim ljuture sazdane od straha i velike prilagodljivosti? Ma to to bilo i kolikogod suosjeajna bila, i ogorena, Merrion je znala da to nije za nju. Do kraja studija uspjela je postii prosjene ocjene pa se preselila u London i upisala dodatnu odvjetniku kolu. S jednom je osobom dijelila stan u Stockwellu, a plaala ga je bankovnim zajmom - da je posudila od mame izazvala bi besane noi u Cowbridgeu - i s dvadeset tri pristupila je odvjetnikoj komori kad je Miss Palmer, na skromnoj ceremoniji u kolovozu, kojoj je predsjedao sudac koji nije ba bio sveano dotjeran, nije imao ni vlasulje, ni talara, ni naoala, jedino to je iz njegovog ponaanja izbijao autoritet i tonost, proglaena pravnom zastupnicom. Za tu je prigodu njezina majka dola iz Cowbridga i inilo se da se jedino brine da ne osramoti Merrion neim to e rei, napraviti ili stavi li ili ne stavi eir. Opustila se tek kad joj je Merrion na postaji rekla dovienja, a ona joj iskreno toplo uspjela rei: - Ah, tvoj bi otac bio veoma ponosan na tebe! A Merrion je, dok je stajala i promatrala majku, razdirala beskrajna enja, enja kakvu ve godinama nije osjetila, da on bude ovdje. Nala je mjesto pripravnice u odvjetnikoj tvrtki specijaliziranoj za obiteljsko pravo. Njezin mentor, zajedljiv, umiljen, otrouman ovjek u ranim etrdesetima, bio je prijateljski nastrojen i s vremena na vrijeme udvarao joj se, a povremeno ju je i poduavao. Vrlo esto ju je zvao doma na veeru, s njim, njegovom enom lijenicom i dvoje djece kolskog uzrasta, a ona nikada nije bila u potpunosti sigurna koja je njezina uloga: djeteta ili odrasle osobe, gdje joj je mjesto, gore ili dolje. Radila je veoma naporno, zapoela vezu s jednim drugim pripravnikom iz susjednoga odvjetnikog ureda - imao je majku udovicu koja je voljela lagodan ivot - a jednom u etiri ili est tjedana, petkom, nonim je vlakom odlazila put zapada, u Wales, posjetiti majku.

Na jednom od tih putovanja, na povratku u London, upoznala je Guya. Tijekom posjeta kopala je po maminom tavanu i naila na kutiju s tatinim stvarima: kutiju s fotografijama njegove sportske momadi, male srebrne sportske pehare i medalje, znaku za kapu dok je kratko vrijeme bio lan Civilne zatite, vicarski no i neto knjiga. Njezin otac nije bio veliki ita, rekla je majka, nije imao strpljenja itati, ali u kutiji je bilo sloeno nekoliko knjiga koje je jako volio. Njegovo ime, Ed Palmer, napisano je na praznom listu na poetku knjige. Ed Palmer, 1964. Ed Palmer, 1966. Bilo je ondje nekoliko romana Raymonda Chandlera, prirunik o motorima i jedna knjiga koju je napisao Len Deigton. Onda je tu bila jedna tanka knjiica s vrstim svijetloljubiastim papirnatim koricama, ilustrirana jednostavnim crteima. Zvala se Esprit de Corps, a napisao ju je Lawrence Durrell. Izgledala je drukije od ostalih knjiga i Merrion ju je ponijela dolje. - A to - rekla je njezina majka vidjevi je. - Uvijek ga je nasmijala. Nikada mi nije bilo jasno zato. Uzmi je. Vidi hoe li i tebe nasmijati, kao to je njega. Merrion ju je bacila u torbu i zaboravila na nju sve dok se nije nala u vlaku. Kad se sjetila, i izvukla je ispod toaletne torbice i velike muke majice u kojoj je, na majin uas, voljela spavati, puno je vremena provela gledajui prvi list i ime napisano na njemu, zamiljajui si oevu ruku kako se mie po stranici i pie ga. Da je iv, imao bi pedeset etiri godine. Osvrnula se po odjeljku da vidi koliko ima mukaraca otprilike tih godina. Nije bilo ni jednoga. Svi su bili ili mladi, zadubljeni u raunalne asopise sa slualicama na uima, ili veoma stari koji su vrsto spavali, to izgleda mogu samo djeca i starci. Otvorila je knjigu. Otkrila je da se radi o pripovijetkama, smijenim pripovijetkama o izmiljenim diplomatskim poslovima i dogaajima pedesetih godina. Bila je napisana uzvienim i biranim jezikom, dok su dogaaji bili apsurdni, smijeni. Na Merrion je djelovala isto kao i na njezinog oca. Dola je do opisa dviju sestara koje su izdavale jedan asopis u Kairu, a budui da im je tiskarski stroj bio pokvaren, bile su prisiljene napisati lanak o krizi na Suezu 1956. svagdje isputajui slovo k, ukljuujui u esto ponavljanom izrazu "Kanalna zona", i poela je umirati od smijeha. Unato luakom smijehu, bila je itekako svjesna da je na postaji Stanborough u njezin odjeljak uao Guy. Ostale putnike bilo je prilino teko opisati i bili su prilino nemarno odjeveni. Guy, ne samo da je bio visok i imao osobnost s onom svojom gustom prosijedom utosmeom kosom, ve se i dobro drao. Imao je tamnoplavo odijelo s uskim bijelim prugama koje je, s obzirom na drutvo, bilo toliko razliito kao da ima svemirsko odijelo. Merrion koja je stavila noge u izmama na suprotno sjedalo, polako ih spusti na pod. Guy nije sjeo nasuprot njoj. Sjeo je poprijeko, s druge strane prolaza i izvadio novine. Merrion je znala da se ljudi koji tako usredotoeno itaju novine, ele odvojiti od okoline. Preko ruba knjige koju je drala blizu lica, prouavala je njegovu kosu i kou, odijelo, ruke i cipele. inilo se, koliko je mogla vidjeti, da ima dobre glenjeve. Takoer joj se inilo da bi mogao imati oko pedeset. Moda pedeset pet. Godine koje bi imao Ed Palmer da nije dobio meningitis. Zatim se Merrion, uz veliki napor, vratila svojoj knjizi. Kad je ponovno digla pogled, on ju je promatrao. Promatraao ju je sa zanimanjem, zabavljajui se. Jo uvijek je drao dignute novine, ali glavu je okrenuo na stranu i bez ustruavanja ju je netremino, otvoreno gledao. Vratila se svojoj knjizi. Nije ju mogla itati. Poela je osjeati kako je opet tjera na smijeh, djelomino zbog raspoloenja uzrokovanog knjigom, a djelomino zbog uzbuenja. Kad je opet pogledala prema njemu, pogledi im se sretoe. inilo se da mu je sasvim ugodno gledati je smjekajui se u tiini, ali njoj nije bilo. Osjeti potrebu da neto kae. Pa je rekla, objasnivi, pokazujui na knjigu na svom krilu. - Ne mogu si pomoi. - Znam - rekao je - vidim. To mi se svia. Imao je, kako bi to nazvala u koli, knjievni naglasak. Ona je imala velki. Ne toliko velki kao kad je bila mala, ali sama je primjeivala da je ritam jo uvijek bio velki, osobito kad se uzbudila, kad bi potresena povisila glas na kraju reenice. - Jeste li itali njegove druge knjige? - kaza Guy. - Isuse, ne - rekla je. - ak nisam nikad ula za njega. To sam nedavno nala kod mame na tavanu. Kad su doli do Paddingtona, dignuo se prije nje i skinuo njezinu torbu s mree

za prtljagu iznad njezine glave. Rekao je, jo uvijek je drei: - Hoete li sa mnom popiti pie? Zagledala se u njega prilino iznenaena. - Hoete li? Samo petnaest minuta. S mukom se digla na noge, nimalo otmjeno. - esto to radite? - Ne - rekao je. - Jo nikada u ivotu to nisam napravio. Ustvari, uope se ne mogu sjetiti da sam ikada u trideset godina bio sam na piu sa enom koja mi nije bila kolegica. Naruio joj je au crnog vina u eljeznikom hotelu. Nije joj dao da jede kikiriki koji je stajao na anku gurnuvi staklenu posudicu izvan njezinog dohvata. - Na ovakvim mjestima su prljavi. Stalno tu stoje. iji su sve prsti bili u njima prije vaih? Prouavala je njegovo odijelo. - Zato niste bili u prvom razredu? - Nisam na slubenom putu. Osim toga, vie volim drutvo u putnikoj klasi. Pogledajte sebe. Popio je viski i vodu. Pogledala je kako mu stoji ovratnik koulje i vor na kravati. Pomisli, ne elim samo petnaest minuta. Rekao je: - Zovem se Guy Stockdale. - Ja sam Merrion - kazala je. Samoj sebi djelovala je veoma velki kad je pitala: - Jeste li oenjeni? - Jesam. - Glupo pitanje. - Nije. Neizbjeno. Ali vi niste. - Ne. Okrenuo se da je pogleda. Rekao je naglasivi: - Zahvalan sam zbog toga. Ustrajao je na tome da joj pozove taksi i da vozau novanicu od deset funti. - Neu da plaate za mene! - Vratite mi kad se sretnemo. Stajao je prignut uz vrata taksija tako da ju moe vidjeti. - Hoemo li? - Da. Jako brzo. Ako i vi to elite. Stisnula je paleve na obje ruke i gurnula ih u depove jakne. - U redu - rekla je. *** Prola su gotovo dva mjeseca prije nego to je ponovno otila u Wales. Kad je to uinila, osjeala je da je, u usporedbi s posljednjim posjetom, potpuno druga osoba, promijenjena, osoba koja je postala, ili postaje, ono to je uvijek vjerovala da moe postati, ali nije znala kako. Pitala se hoe li njezina majka to primijetiti. Njezina je majka primjeivala frizuru, kou, promjenu u teini i oputeno ponaanje, ali hoe li primijetiti neto istananije? - Dobro izgleda - rekla je njezina majka. - Svia mi se kad ima povezanu kosu. - Moram to initi - rekla je Merrion - na sudu. - Ponekad je spletem u pletenicu pa sloim u punu. Zna. - Kad sam ja bila mlada - rekla je njezina majka - nosila sam konjski rep. Sve smo ga nosile. Htjele smo izgledati kao Amerikanke. Ili Brigitte Bardot. Imale smo iroke pamune suknje i mreaste podsuknje te iroke pojaseve. Pristavila je ajnik. - Tebi u tim majicama i trapericama nije upola tako ugodno. Merrion je sjela za kuhinjski stol. Bio je prekriven plastinim stolnjakom s uzorkom sastavljenim od malih kitica cvijea smjetenih unutar kvadrata. - Kavu? - ree njezina majka. - Molim. - Kako ide posao? - Dobro - ree Merrion. - Imam mogunost premjestiti se u odvjetniku tvrtku u kojoj bih doista eljela biti. Trae ensku osobu. Ne mogu to rei, naravno, ali veoma jasno su mi dali do znanja da ele ensku osobu. Za rad na otmicama, ljudi odvode djecu preko granice mimo elje drugog roditelja, te stvari. Njezina majka stavi pred nju alicu s kavom i posudicu sa eerom. - Ba tuno. Jadna djeca. - Da. Ali bolje da postoji netko poput mene tko e pokuati njihove ivote

dovesti u red, nego da ne postoji. Merrionina majka uzdahnu. - Nemoj rei da je nekad bilo lake, mama - ree Merrion - jer nije. - Postojala su pravila ... - Uglavnom nepotena pravila. Pravila koja su se uglavnom primjenjivala na ene. Merrionina majka sjedne joj nasuprot. - eli li keksa? - Ne, hvala. - Ba dobro izgleda ... - Je. Njezina majka uze liicu eera i umijea ga u svoju alicu. - Mogu pogaati? - Valjda. - Momak? - Mukarac - ree Merrion. Njezina majka je pogleda. - Zato to kae? - Mama, ovo ti se nee svidjeti ... - Oenjen je - kaza njezina majka. - Je. I otprilike tvojih godina, i ima sinove malo starije od mene, i troje unuadi, i sudac je. Merrionina majka veoma oprezno spusti liicu na plastini stolnjak. - to to izvodi, Merrion? - Zaljubljena sam - ree ona. - Kamo to vodi? - kaza njezina majka. Naini divlju kretnju. - to uope moe ispasti iz toga? - Ne znam - ree Merrion. - Poznajem ga tek dva mjeseca. Nisam ga vidjela vie od est puta. - O - ree njezina majka. Naglo spusti ruke na stol. - To je krajnje neprimjereno. Zato na taj nain trati svoj ivot? - Dogodilo se - ree Merrion. - I neu s tim prekinuti ni za to na svijetu. - Ali pomisli na bol koju e to prouzroiti! Njegovoj sirotoj eni. Njegovim sinovima. to e rei njegovi sinovi? Merion otpije gutljaj kave. - Ne znam. - A unuad! to radi s ovjekom koji ima unuad? - Zna to, mama. Zna isto koliko i ja. - Kad sam eljela neto za tebe - rekla je njezina majka - a eljela sam svata, eljela sam sve, samo ne to. - Ni ja to nisam eljela. Dogodilo se. Nisam to traila. Dogodilo se. A sad, kad se dogodilo, plai me pomisao da se moglo ne dogoditi. Mogla sam stii na sljedei vlak. - Kakav vlak? - Vlak odavde za London. Kad sam posljednji put bila ovdje. Upoznala sam ga u vlaku. - Sudac? U vlaku? U nedjelju naveer? - Iao je vidjeti sina. Svog sina Simona. Merrionina majka ustane. Otila je do sudopera, primila se za njegov rub i zagledala kroz prozor u hranilicu za ptice na kojoj su naglavake visjele dvije sjenice i astile se kikirikijem. - Ne bih htjela da si upropasti ivot. Kao ja. - To to je tata umro ne znai da ti je bio upropaten ivot. Nisi ti bila kriva za to. - Ali poslije. Nakon to je tata umro. Onda sam ga upropastila. Izgleda da sam sve krivo napravila. Htjela bih da ti ima budunost. Ne bih htjela da doe u moje godine i da nema budunost. Merrion je takoer ustala i stala pokraj majke. - to je budunost, majko? Njezina majka, gotovo ljutito, odgovori zurei u sjenice koje su se borile za bolji poloaj. - Dobra veza. Dobar odnos. Djeca. Unuad. Spoznaja da ostavlja neto za sobom, spoznaja da si obavila ono zato smo ovdje. Pogledala je Merrion. U oima su bile suze. - Zapravo, sve ono to taj tvoj mukarac ima, taj sudac. On ima sve to, a sada eli jo. eli dodatak. A ti e platiti taj dodatak. Nema nita od toga to ima on. Tek si na poetku.

- Ja elim njega, mama - ree Merrion. - Star je kao tvoj otac ... - Je. Pretpostavljam da je samo u tome stvar. Ne bjeim ni od ega. Sve je veoma zamreno, a bit e jo gore. Ali nikad nisam ni za koga osjeala tako neto, ni u posljednje vrijeme, ni ikada prije, nikada u ivotu. Zove se ... - Nemoj mi rei. - Zar ne eli znati njegovo ime? - Ne. Ne. Ne elim znati nita vie o njemu. Merrion ree, dok je u njoj rastao bijes. - Kako e to pomoi, mama? Njezina majka stavi ruke na oi. - Ako ne vjerujem, moda e s vremenom shvatiti da ni ti ne vjeruje. - A to ako grijei? Ako se pokae da je to ono pravo? - S tim u se pozabaviti kad doe do toga - rekla je njezina majka. - Kao to sam uvijek inila. TREE POGLAVLJE - Stiaj to! - vikala je Carrie Stockdale s podnoja stuba. Nekoliko trenutaka nita se nije dogodilo, a onda su se na vrhu stubita otvorila vrata proputajui van jo zagluniju glazbu i djevojka od kojih etrnaest godina proviri dolje. - Molim? - upita umiljato. - Stiaj tu glazbu! Rachel kimne glavom. Nasmijei se majci. Ustima oblikuje reenicu: - Ne ujem te. Carrie krene uz stube. Rachel se uspravi i skine osmijeh. - Dobro, dobro ... - Ve sam ti rekla i opet ponavljam. Nema glazbe dok ne zavri zadau, a osobito ne glazbe uz koju, po vrsti i glasnoi, mi ostali ne moemo ivjeti. Rachel se nagnula preko ograde i rekla tugaljivo: - Jacku ne smeta. A Emmi se svia. Carrie projuri pokraj keri u njezinu spavau sobu. Unutra je bilo prilino mrano osim zelenkastog svjetla koje je dopiralo s CD-playera i jedne male svjetiljke na Rachelinom pisaem stolu. Knjige su bile otvorene, uredno posloene, ali uope nije izgledalo da ih je netko koristio. Krevet joj je bio nepospremljen. - Mama - ree Rachel, odjednom glasno - nita nemoj dirati. Dirne li neto ... Carrie se nagnula iza CD-playera i izvukla icu iz utinice. - Kako se usuuje - prosikta Rachel. Carrie se uspravi. inilo se da tiina ima istu jainu kakvu je imala glazba. - Jako jednostavno - rekla je. Rachel je kukala. - Ne mogu raditi u tiini! - Morat e nauiti. - Emmu ne sili ... - Bih da joj je glazba tako glasna. - Stavit u slualice - kaza Rachel. - Jack ima slualice. Onda je mogu navinuti glasno koliko elim. - Rachel - kaza Carrie priavi njezinom stolu i zavirivi u otvorene knjige nemoj biti tako djetinjasta. Je li to tvoja matematika? - Mrzim je ... - To ti vjerujem. I ja sam je mrzila. Nakon ispita vie je nee morati uiti, osim ako ne padne. A past e ako ne bude dovoljno uila i morat e je ponovno polagati sve dok ne proe. - Ba si sadist - rekla je Rachel. utnula je jastuk koji je leao na podu. Stvarno uiva u tome. - U emu? - U tome to me mui. - O, divno je - ree Carrie. Pogleda otvorene ladice iz kojih su mlohavo virili rukavi majica i nogavice tajica, ali oduprie se potrebi da ih gurne unutra i zatvori ladice. - Nisam imala pojma da e majinstvo nad troje adolescenata biti tako zabavno. Nisam si mogla predoiti da u se tako zabavljati ivei s troje savreno inteligentnih bia ije je ponaanje slinije ivotinjama nego ljudima.

Jednostavno uivam. - Dobro, dobro - ponovi Rachel. Provue se pokraj majke i sjedne pred matematike knjige. - Smiri se. Dolje su zalupila ulazna vrata i zazveali kljuevi koje je netko bacio na neto tvrdo. - Evo tate - kaza Rachel. inilo se da joj je laknulo. - Sad moe otii pa njemu malo zvocati, ne? *** Simon Stockdale, jo uvijek u zguvanom baloneru navuenom preko tamnoga poslovnog odijela, stajao je za kuhinjskim stolom i ivano pregledavao potu. - Bog - kaza Rachel. Prela je preko prostorije i poljubila ga u obraz. On je istovremeno cmoknuo ustima, ali nije se okrenuo prema njoj. Rekla je: - Bila sam gore i vikala na Rachel. - Glazba? - Ako se to moe tako nazvati. - O, Boe - ree Simon bacivi na stol bijelu omotnicu s crvenim slovima. Telefon. Posljednja opomena. - Platila sam ga. - Nemogue ... - Jesam. Platila sam ga proli tjedan. Ako se sjea, uzela sam nekoliko sati slobodno na poslu da odem platiti sve raune i openito sredim sve za kuanstvo. - emu onda ovo? - To je njihovo raunalo - kaza Carrie. - Uvijek je to zbog raunala. Programirano je da poalje hrpu opomena, ali nije programirano da ustanovi jesu li dugovi podmireni. Simon skine kini kaput i baci ga na stolac. - Kad su djeca bila mala - rekao je - dotrala su me dolje pozdraviti kad sam doao kui. Sjea se? Carrie izvue stolac i sjedne za stol. - To sad ne bi bio tos. Sad ju je prvi put pogledao. - Jesmo li ih prerano imali? Zijevnula je. - Da. - Ali ostala si u drugom stanju. - Ne po Duhu Svetomu. Hoe rei da se ne bismo vjenali da nisam bila trudna s Jackom? - Ne - ree Simon. Rukama je protrljao lice. - Samo sam mislio, evo ga, jo nemamo etrdeset, a sve to imamo to su posao i ova djeca. - Takav je ivot, mali. - Da? - Simon - kaza Carrie - to se dogodilo? - Hoe neto popiti? - Ba i ne. - Stvarno? Moram ti neto rei. Uzdahnula je. Stavila je ruke na kuhinjski stol i primijetila da se svakako treba pozabaviti noktima i koicom. - Onda dobro. Ostavlja me. Simon je otiao do ormara na drugom kraju prostorije i izvadio dvije ae za vino. Carrie ga pogleda. Koulja mu se izvukla iz hlaa i komad plave pamune tkanine virio je ispod sakoa od odijela. Imao je dobar stas, na oca, i majinu tamnu kosu. - Ne - ree Simon - ali blizu si. Carrie se uspravi. - Blizu! Simon spusti ae na stol i iz hladnjaka izvadi polupraznu bocu vina. - Nazvala me mama u ured - ree. Natoi vino. Ruka mu, primijeti Carrie, uope nije bila mirna. - Tata je ostavlja. - O, Boe moj - kaza Carrie. Lice pokrije rukama i kroz njih ree: - Daj to ponovi. Polako. Simon gurne jednu au vina preko stola i sjedne na stolac njoj nasuprot.

Bezizraajno ree: - Moj otac ostavlja moju majku. Rekao joj je prije tri dana. Ve je sedam godina s nekim u vezi i zakljuio je da eli rastavu. - Simon - kaza Carrie skrivena rukama - to nije istina. - Je. - Kako je djelovala ... - Slomljeno - ree Simon. - Nekako ... nekako smodeno. Beznadno. - Je li znala? Mislim, je li znala za tu enu? Simon otpije gutljaj vina i naini grimasu. - Sumnjala je. Uvijek je mislila da e se to dogoditi, jednoga dana ... - to - ree Carrie maknuvi ruke s lica - da e je ostaviti? - Ne. Da e se imati neku pustolovinu. Veli da se toga uvijek bojala. Cijelo vrijeme. - Ovo mi lii na neto vie od obine pustolovine ... - Je - kaza Simon. - eli se vjenati s njom. Carrie digne au s vinom pa je ponovno spusti. - Opa. - Znam. - Tko je ona? - Neka djevojka, neka odvjetnica ... - Neka djevojka! - Ima trideset jednu godinu - ree Simon. Odjednom pogne glavu, a kravata mu padne na stol. - O, Carrie, o Boe, pomozi, pomozi ... Ustala je i obila stol Rukom mu je obgrlila ramena i nespretno ga privukla k sebi. - Ne mogu to podnijeti - ree Simon. - Najradije bih ga ubio. Slobodnom rukom, Carrie ga je milovala po kosi. - Morat emo se pobrinuti za tvoju majku. - Nije stvar u tome - ree Simon. Stisnutim akama lupao je po stolu. - Misli samo na sebe. Taj prokleti gad. Uvijek je mislio samo na sebe- Hej - ree netko s vrata. - Hej, to se dogaa? Carrie pogleda. Ondje je, smiren, stajao esnaestogodinji Jack, odjeven u majicu, donji dio trenirke, u debelim bijelim sportskim soknama, s gustom ravno podianom kosom i razdjeljkom na sredini, koja mu je padala preko lica. Rekla je: - Doivjeli smo mali ok. Jack ue u prostoriju, zaleti se prema stolu i uzme Carrienu au. Otpije gutljaj. - Netko je umro? - Ne - odgovori Carrie. - Nita tako jednostavno. Jack otpije jo jedan gutljaj. Pogleda svog skrhanog oca i majku koja se zatitniki nadvila nad njega. - Je li tata bolestan? Simon digne glavu. - Ne - ree ljutito. Jack zabaci kosu. Naceri se. - Onda je sve dobro. - Ne - ree Simon - nije dobro. To to se dogodilo krajnje je uznemiravajue i uzrokovat e velike potekoe, a isto tako i bol. To u Jacku pobudi zanimanje. Klizne na stolac na kojem je sjedila njegova majka. Pokae na oca. - Pucaj - ree. - Jack - kaza Simon - nema razloga da ti ne kaemo. Mora saznati. I djevojke moraju saznati. Tvoj stric Alan mora saznati. Uskoro e cijeli ovaj vraji svijet morati saznati. Tvoj djed je objavio da ostavlja baku s kojom je oenjen etrdeset godina i eni se s enom s kojom je sedam godina u vezi. Jack je jo uvijek utio. Buljio je u oca. - Djed? - ree. - Djed eli rastavu i eli poeti iznovice? - Da - odgovori Simon. - Ta ena, koliko je stara? - Trideset jednu - naglasi Simon. Jack se naceri. - Trideset jednu! A djed ima preko ezdeset, zar ne? U svakom sluaju, star je. - Prestar - ree Simon zlobno - za to. Jack jo jednom uzme Carrienu au s vinom i izlije ostatak u grlo. Zatim pomalo oduevljeno, lupi po stolu, bio je to izraz odobravanja, naputanja.

- Hej! - ponovi. - Trideset jednu! Guba. *** Simon je leao promatrajui poznate none obrise spavae sobe: prozor, stol pretrpan knjigama i kojekakvim stvarima, vrata, ormar, policu iznad kamina koji se nije koristio, naslonja, ormar s ladicama, stari kau pun odjee, dugako zrcalo koje je svjetlucalo kao vodena povrina. Pretpostavljao je da Carrie spava. Bila je okrenuta na drugu stranu, u svakom sluaju, njezina su koata ramena virila ispod perine i bila je veoma mirna. ak i da ne spava, u ovom trenutku nisu si imali nita osobito rei, nikakvo novo vienje preneraenosti i oka i, barem to se njega tie, ljutnje koja ga je optereivala cijelu veer i ve pola noi. Naravno, bit e toga jo, jo pojedinosti, sukoba, planova, ali u ovom trenutku Simon je imao osjeaj da se nalazi pred zidom. Bio je to zid kojeg prolo jutro nije bilo, a koji e ubudue stalno biti prisutan; zid koji ne moe pomaknuti i ne moe preskoiti. Zbog njegove se prisutnosti osjeao slab i bijesan, jer bio je nemoan. Okrene glavu. Carriena divna kosa leala je rasuta po jastuku blizu njegovog lica. Volio je kad ju je imala rasputenu, oduvijek. Na poslu, a radila je kao ravnateljica mjesnog doma zdravlja, morala ju je privrstiti kopom ili vezati, ali kod kue ju je imala rasputenu ili lagano privrenu vrpcom dok je kuhala ili sjedila za raunalom. Sjeao se davnih dana kad ju je znao eljati. Ve je godinama nije eljao. Sjeti se, primijeti, da Carrie ba nije previe luda za tim da je sama elja. Poelje da se probudi. Stavi joj ruku na bedro, jednako koato kao i ramena. Neto je promrmljala, ali nije se pomaknula. Htio je da bude isto toliko ljuta na njegovog oca kao i on, ali rekla je da ne moe. - To je ono prokleto. Da se radi o mom ocu, vjerojatno bih podivljala od bijesa, ali nisam toliko osjetljiva kad je tvoj otac u pitanju. Hou rei, volim ja njega i sve to, ali nemam osjeaj da me je iznevjerio. - Ja imam - rekao je Simon. - Da - kazala je ona. Stavljala je tanjure od veere u stroj za pranje sua. - I uvijek e imati. Maknuo je ruku s njezinog bedra i polako se pomaknuo na rub kreveta nastojei leati ravno da joj po leima ne bi puhao hladan zrak. Potom je skliznuo s kreveta na pod i otapkao iz sobe. Na stubitu je jo uvijek gorjelo svjetlo. Dvanaestogodinja Emma govorila je da ne moe spavati ako ne gori. Vrata njezine spavae sobe bila su zatvorena, ali tvrdila je da e sanjati da se utapa ako ispod vrata ne bude vidjela traak svjetla sa stubita. Na vrhu stuba bilo je razbacanih svakakvih stvari: jedan dio trenirke, dva CD-a, pojas, knjiga, Jackova majica s otisnutim imenom i logom Chicago Bullsa. Simon se sagnuo, uzeo majicu i navukao je na pidamu. Djeca su mislila da su njegove pidame jadne, ali on je nekako imao osjeaj da vie ne moe spavati gol s tri tinejdera u kui, niti je mogao nositi nonu koulju jer to je nosio njegov otac. Tako je nosio pidamu i trpio izrugivanje. Bosonog, oprezno sie u prizemlje. Od ranih roditeljskih dana ostao mu je usaeni oprez od stuba punih pogubnih lego kockica, strah da e ovako bosih nogu, spotiui se, doi na ranojutarnji obrok svog maliana. Na stubama, zapravo, nije bilo niega osim jedne crne sokne i komadia kore od jabuke. S gaenjem je pokupio koru od jabuke, odnio je u kuhinju i bacio u kantu za smee. Upalio je mala svjetla koja su osvjetljavala radnu plohu i pristavio ajnik. Iznad ajnika visjelo je malo zrcalo u okviru od borovine, koji je Carrie koristila kad je na probuene ui stavljala naunice, - Nikako si ne mogu zapamtiti gdje su te rupice - , a djevojke, uz mnogo vritanja i naguravanja, za stiskanje pritia. Sad je on zurio u njega. Vidio je umornog ovjeka s vreicama ispod oiju, kose raupane od leanja, a ovratnik pidame sav mu je bio zguvan ispod gornjeg dijela crvene trenirke. Izgledam li kao tridesetosmogodinjak, pitao se Simon, ili etrdesetosmogodinjak? Ili sedamdesetosmogodinjak? Uostalom, kako izgleda tridesetosmogodinjak? I izgleda li netko tko ima trideset osam, troje djece i kredit za kuu nuno drukije od tridesetosmogodinjaka bez obaveza s porscheom? Isplazi jezik. Nije bio ruiast i svjetlucav. Uvue ga natrag. Skuhao si je alicu aja i odnio je u malu sobu koju je nadobudno nazivao ured. Edvardijanska kua, kao veina sliih u susjedstvu u ovoj ulici junoga Londona,

sa stranje je strane prema dvoritu koje je bilo iroko koliko i sama kua, bila nadozidana. Neki su ljudi od te nadogradnje napravili kuhinju ili dnevnu sobu s vratima koja su vodila u dvorite. Drugi su je ostavili za ostavu ili spremite to je izvorno i bila. Simon i Carrie u poetku su htjeli da bude ono prvo, ali kad su ostali bez novaca i izgubili volju, pustili su da nadogradnja ostane ovo drugo. Ured, malen i vlaan, iji je prozor bio gotovo potpuno sakriven jasminom koji je rastao uz vanjski zid, ostavljao je dojam nekadanje edvardijanske kuhinje. U njemu je bilo smjeteno raunalo, dokumenti vezani za kuu, o kojima je brigu uglavnom vodila Carrie, Simonove pravne knjige i sve vie sivih plastinih vrea prepunih premalih stvari koje su namjeravali dati sirotinji, a koje nikako da maknu, nego ih samo gomilaju. Simon sjedne za raunalo. Kraj njega je stajala prazna limenka Coca-Cole, siguran znak da je Jack posljednji sjedio na ovom stolcu i igrao se ratne igre ili bio na Internetu u potrazi za sportom i pornografijom. Simon je satima boravio u ovoj prostoriji pred raunalom radei na programu za besplatne pravne savjete emu je izgleda bio sklon, razraujui strategiju za ljude koji se ne mogu snai, kojima nije jasno da su zgrijeili, koji ne znaju potraiti pomo, kako da preive oitu nepravdu. Znao je da je njegov otac oduvijek smatrao da previe snage troi na to, da se iscrpljuje pokuavajui pomoi ljudima iji sluajevi, esto i ivoti, izgledaju beznadno, koji ne mogu naprijed, u kojima se ne nazire svjetlo. - Trebam - govorio je Simon - moram. Ti ivi u svijetu u kojem se ljudi moraju izjasniti. Ali ja ne. Ne mogu, ne dok ima ljudi za koje nema nade da e ikada moi nekome objasniti svoje postupke. Uvijek se uzimalo zdravo za gotovo da e Simon krenuti Guyevim stopama u pravnike vode. Simon nije tako razmiljao, ve Guy. Simon je znao da je Laura molila Guya neka nita ne oekuje, ali Guy je poznavao jedino pravo, Guy je jedino to razumio, Guy je bio dobar u tome i kad je Guy dobio pametnog sina, budunost tog sina inila se odreena, sama po sebi razumljiva. Nije stvar u tome da je Simon osjeao odbojnost prema pravu, on je samo htio imati vlastiti pristup, vlastito vienje i vlastito shvaanje prava. Nisu se svaali. S Guyem se ne svaa. S njim se vode vatrene, estoke rasprave, ali nema vikanja i lupanja vratima. To je Simon poeo sve vie mrziti, to to si ne moe dati oduka, taj privid civiliziranog ponaanja, rijei, bujicu, bujicu pametnih, nedvosmislenih, uglaenih rijei koje su mu se na kraju inile puka zamjena za prave osjeaje, prave namjere. - Ne elim postati odvjetnik - rekao je svom ocu kad mu je bilo esnaest godina. - Ne elim biti spretan i strano pametan, a da ljude ostavljam u nedoumici. Ne elim zbunjivati ljude, elim im pomagati, elim da shvate da sam na njihovoj strani. Ni mnogo kasnije, kad je Simon imao dvadeset osam godina, a Guy postao sudac pa je objanjavao Simonu, uvjeren da je to hrabro i poteno od njega, kako misli da su njegove mladenake optube bile donekle tone, Simon nije htio sluati. - Sad kad je sudac - rekao je Carrie - misli da odvjetnici postoje samo zato da kau svoje miljenje, da krepaju od posla, a samo on koji sjedi ondje u crvenocrnoj odori, moe napraviti neto dobro. Ne mogu vjerovati. Carrie je bila naslonjena na Emmin visoki stolac. Tada je Emma imala dvije godine, a godinu dana prije pokazala je divnu samovolju da jede sama, beskrajno dugo, ili da uope ne jede. Izvadila bi sav graak iz tanjura, ostatak jela gurnula bi to je mogla dalje od sebe, a onda je prstima jela jedno po jedno zrno, dok je svako drugo zrno bacila na pod. - Ma, pusti ga - rekla je Carrie. - to god napravi, nije dobro, je li? Nije dobro to je postao pravnik, sad nije dobro to je sudac. Emma, pustit u te da ostane gladna. Emma zatvori oi. - Jedini mu je cilj bio postati sudac - rekao je Simon - zbog prestia. Carrie je uzela komadi mrkve i stavila Emmi u usta. Emma ju je nekoliko sekundi drala ondje, a onda je silovito ispljunula, kao kad ep izleti iz boce. - Nije tono - ree Carrie. Okrene lea Emmi. - Uinio je to jer je tvoja majka to htjela. - Nikada u ivotu nije uinio nita to je majka htjela ... - Simon - kaza Carrie - nemoj biti tako prokleto nepoten. - Ona ga je silila da sve ove godine toliko radi, a sad hoe normalnog mua koji ima normalno radno vrijeme s mirovinskim i zdravstvenim osiguranjem.

- Gledajte me! - zapovjedniki povie Emma. Carrie se nije obazirala. Simon ustane. - Zato njemu dri stranu? - Ne drim. Nikome ne drim stranu. Tvoj otac moda nije aneo, ali nije ni najobinije sebino udovite kakvim ga pokuava prikazati. - Ti nisi rasla uz njega - ree Simon. - Nisi vidjela to je inio mojoj majci ... - Gledajte me! - derala se Emma. Uzela je tanjur i bacila ga tako da su se mrkva, krumpir i komadii kobasice razletjeli po podu. - Idi - ree Carrie Simonu - daj idi. I bez tebe imam dosta djece s kojom se moram baviti. Uvijek je bila dobra prema njemu, prisjeao se Simon, uvijek ga je smirivala, nije doputala da se uzbuuje zbog kojekakvih sitnica, da ih previe uzima k srcu. Bio joj je zahvalan na tome, doista je. Ali ona nikako nije mogla shvatiti, niti e ikada moi shvatiti jer to nije sama vidjela, koliko njegova majka pati, koliko je uvijek patila nakon to je, sva nesretna, spoznala da je odabrala krivi put, s kojega ne moe, ili ne eli, pobjei. Simon se sjeao da ju je kao mali promatrao, promatrao i promatrao ekajui da vidi kad e nestati tuga s njezinog lica i njezine due, primjeujui strepnju koja bi se pridruila tuzi kad je njegov otac doao kui. Carrie je vie puta, i to uzrujano, pitala zato nije otila, jednostavno ga ostavila, ako je stanje bilo tako loe, a Simon je odgovorio da nije mogla, takav narataj, takva narav, takav odgoj, osjeaj obaveze, nazovi to staromodnim ako hoe, silio ju je da legne onako kako si je sama prostrla. - Dobro, samo nemoj dopustiti da te iskoritava - rekla je Carrie. - Nisi ti kriv to je tvoj otac uzrujava. Sjedei trenutano pred svojim raunalom, sa alicom aja u rukama, Simon je razmiljao o tome. Osjeao se na neki nain odgovornim za svoju majku, uvijek se osjeao, uvijek je znao da joj daje snagu koju, izgleda, nije mogla nigdje drugdje nai, ak ni kod njegovog brata Alana. Sjeti se kako je, dok je bio mali, u Battersea parku s njom igrao kriket, a Alan ih je gledao iz sklopivog stolca na kotaima. Satima bi mu kotrljala loptu, strpljivo i poticajno. Sjeao se jednih njezinih crvenih traperica i crvene vrpce za kosu i kretanja njezinih nogu u crvenom traperu kako se svaki as po izgaenoj travi u trku udaljavaju od njega po lopticu za kriket. - Sad pazi - viknula bi mu spremajui se ponovno zakotrljati loptu. - Gledaj je cijelo vrijeme dok ide prema palici. Oboavao ju je. Jo uvijek je pamtio onaj osjeaj da mu neto nedostaje kad nije bila u prostoriji. Znao je na kraju dana izjuriti iz kole i nai je kako ga eka, a svaki novi susret bio je praznik, hvalevrijedan, oputajui praznik. Jednom ga je Carrie pitala je li bio ljubomoran kad se rodio Alan, je li bio ljut na to novo bie u njihovom ivotu, ali nije bio, ni na trenutak. Oduvijek je znao da je siguran, poseban. Meutim, poslije mu je laknulo kad se maknuo od majke. Bio je uvjeren da je kao momak bio prilino neugodan, hladan i suzdran kako bi je kaznio to mu je, dok je bio dijete, bila sredite svijeta. U svakom sluaju, bilo je nekoga nastranog zadovoljstva u grubom odnosu prema roditeljima u mladosti; to mu je prualo osjeaj, iako laan, izvjesne veliine. Znao je promatrati Jacka pitajui se radi li Jack sada upravo to, naoigled se grubo udaljava od prisnog obiteljskog kruga kako bi se uvjerio da ima izrazito vlastitu osobnost. Simon pokupi Jackovu limenku Coca-Cole. Jednom, kad je Jack imao tri godine, odveo ga je u zooloki vrt. Prije toga ga je upozorio na uzbudljive i ogromne ivotinje koje e ondje vidjeti, na lavove i tigrove, slonove, irafe i deve. Jack se zagledao u njega svojim poput mlinskih kamena velikim oima, a onda snanim glasom punim zebnje rekao: - Hoe li Jack biti siguran? Simon je ustao. Ono malo aja to je ostalo u alici bilo je hladno kao i njegove noge. Vratio se u kuhinju, spustio alicu u sudoper i pustio vodu u nju. Iznenada mu, uz snani osjeaj krivnje, sine da je jedan od najsnanijih uzroka njegovog bijesa, s obzirom na novonastalo stanje, njegova bojazan da bi njegova majka, sada sama, ostavljena, mogla poeljeti da joj se vrati, da bi na neki nain mogla misliti da bi se mogao vratiti onaj djeak iz Battersea parka i mirno traiti od njega; Laura je uvijek sve traila mirno, bezuvjetnu ljubav koju je onda bio tako spreman, tako eljan, tako nestrpljiv, dati. Gledao je zamuenu vodu u alici. Ne mogu to uiniti, pomisli, jednostavno ne

mogu. Osjetio je takvo olakanje kad se zaljubio u Carrie, takvo opojno uivanje to je odabrao slijedei vlastito srce, izbor koji nije imao nikakve veze s dunou ili saaljenjem ve samo sa zanosom, neovisnou i promjenom. Lauri je dugo trebalo da prihvati Carrie; uvijek je bila ljubazna i pristojna, ali u tome nije bilo ara, istinske topline i ljubavi. Carrie je to primijetila, ali nije se obazirala na to. Barem ne previe, ne ljutito. - Takve su svekrve, zar ne? - rekla je. - Kad su u pitanju njihovi sinovi. Moda su se zato Carrie i Alan tako dobro slagali, moda su zajedniki dijelili osjeaj slobode, osjeaj da su izuzeti, da nisu Laurini odabranici, zjenice njezinog oka. Alan! Simon se udari dlanom po elu. Zaboravio je na Alana, toliko se uzrujao da je potpuno zaboravio nazvati Alana, a obeao je majci. Pogledao je kuhinjski sat. Bilo je etiri i dvadeset. Jo najmanje tri sata ne moe nazvati Alana. Nikoga ne moe nazvati, nita ne moe uiniti, osim vratiti se u krevet i potraiti utjehu u Carrienoj prisutnosti, u njezinom tijelu ondje, toplom i mirnom. Polako se uspeo stubama, zaustavio se na odmoritu da skine trenirku s natpisom Chicago Bullsa i objesi je na rukohvat. Tada je otvorio vrata spavaonice, polako preao preko saga i s olakanjem se uvukao pod pokriva. Carrie se promekolji, ali nije se okrenula. - Uh - rekla je - hladan si. ETVRTO POGLAVLJE Vrt oko Hill Cottagea bio je Laurino djelo. Bila je i kua, ali Guy koji je imao uroeni osjeaj za to gdje bi koji zid trebalo sruiti, a gdje sazidati, ili kako rasporediti namjetaj, bio je prilino zasluan za kuu. Osim toga, to je veoma znaajno, plaao je raune. Kao odvjetnik je, prvih dvadeset godina u Hill Cottageu, dobro zaraivao i uvijek je plaao - bez pogovora, uvijek mu je to priznala - raune kojima je u kui rijeeno novo krovite, novo grijanje, nove kupaonice, ureen ljunani prilaz do kue, poploane terase, garae i ostava za vrtlarski pribor napravljena iz nekadanje staje i svinjca. Ali vrt je bio Laurin. Mislila je na njega, planirala i radila u njemu. Od nekoliko jutara neobraenoga poljoprivrednog zemljita i zarasle livade, stvorila je vrt i vonjak. Kako su djeaci rasli, vrt se polako uvlaio u njezinu duu i osobu koja je dotad bila zaokupljena odgojem male djece. Rekla je samoj sebi da je to svojstveno Engleskinji njezinih godina i naravi da u odreenom trenutku podlegne arima vrtlarstva i dopusti da zavlada njezinim ivotom kao to su to nekad inila djeca, uz ivcirajuu zaokupljenost vremenskom prognozom koja uz to ide. Kad joj je Guy ponudio da e je voditi u Europu, ili ak na Daleki Istok, na strune skupove pravnika, njezino prvo pitanje - zasjenivi ak lagano uzbuenje zbog zgodne mogunosti da vidi Pariz ili Tokio - bilo je, moe li njezin vrt izdrati bez nje pet ili deset dana. to ako bude mraza? to ako vrijeme bude nevjerojatno toplo i suho pa ga treba dodatno zalijevati? to ako na vrijeme ne obere marelice uz junu ogradu? Jednom je Guy uporno traio da poe s njim u Stockholm. Za vrijeme njihove odsutnosti bilo je strano nevrijeme tako da su se rane rue pretvorile u smee hrpe unitenih latica rasutih po itavom travnjaku. Bila je izvan sebe. - Ma, ak da si i bila ovdje - ljutito je rekao Guy - to bi mogla uiniti da ih spasi? Nita, znala je to. Zamiljala si je oluju kako hara posjedom, iba cijelu kuu, udarajui ruine latice zrncima leda. Naravno da nita ne bi mogla uiniti. Bila bi ondje, jadna i nemona pred olujom, ali barem bi bila ondje. inilo joj se da je nemogue Guyu objasniti kako je imala osjeaj da je iznevjerila svoj vrt, da je pogrijeila to nije bila ondje kad ju je trebao. Mogla si je zamisliti kako bi je pogledao. Gledao bi je isto onako kako ju je esto gledao svih onih godina, pokuavajui shvatiti misli li ozbiljno to to govori i, to je bilo jo tee, pokuavajui dokuiti moe li to razumjeti. - Ne shvaam - rekao je - u potpunosti to s vrtom. Jasno mi je da ti je to uitak, zadovoljstvo. Ali nije mi jasno kakvu mo ima nad tobom. On je Zautio je. - On je, to? - Kao iv, za tebe.

Odjednom se posrami. Osjeala je da ne moe nekome tko je po cijele dane do grla zatrpan zahtjevnim, prljavim ljudskim potekoama, rei da joj je vrt na neki nain iv; da ima, ako ne osobnost, onda barem duu. I da je ta dua krhka, ali iva jer ju je ona stvorila, ona ju je na neki nain izvukla iz blatne zaputene zemlje pune smea i krhotina cigle kakva je bila kad su oni doli. Bojala se da e Guy pomisliti - kao to se uvijek bojala da e misliti - da se odrekla stvarnosti i svih njezinih zahtjeva zbog neeg nestvarnog, neeg prividnog ija se vrijednost, na kraju, nije imala ime mjeriti. Naravno da je bilo smijeno, alosno, rei da ne moe ii u Tokio jer nitko nee zalijevati lonanice na terasi kao ona, ali grozno je to to je ona bila uvjerena da je to tako, da je to snano nesvjesno osjeala. Tu se radilo o pripadnosti, o o osjeaju da je to dom, da je tu smirena i potrebna. Boe, bilo joj je vano osjetiti se potrebnom! Mislila je da Simon to donekle shvaa, da je uvijek shvaao. Meutim, ne i Guy, Guy nikada nije sumnjao u svoju vanost.- A Alan, no, dobro, Alan nije tako razmiljao. Alan nije nikada stvari stavljao u neki suvisli red, ni u glavi, ni u stvarnom ivotu. On je jednostavno prihvaao ljude, dogaaje, poslovne ponude kako su se pojavljivali, zdravo za gotovo. Ako njegova majka eli provesti ivot u vrtu i oduevljeno gledati kako cvjeta njezina kamelija, dobro, neka joj bude, to je veseli. Sada je potekoa u tome, stvarna potekoa, da je to vie ne veseli. Tamo je odjurila kad joj je Guy rekao da eli rastavu kako bi se mogao vjenati s izvjesnom Merrion Palmer, a umjesto da je prihvati i utjei, vrt je leao pred njom potpuno odsutan, gotovo ravnoduan. Poela je kopati povrtnu gredicu, spremnu za uredne redove mrkve, pastrnaka i cikle, nadajui se da e joj naporan tjelesni rad odvratiti misli od toga i vratiti osjeaj da je svijet ipak jo uvijek ono to je bio, ali nakon pola sata shvatila je da je sve uzalud, da je hladnoj proljetnoj zemlji potpuno svejedno, a da ima neeg mazohistikog u sadnji hrane za nekoga tko nema ni volje, ni namjere ostati ovdje da je pojede. Bacila je kopau od sebe i ona je pala preko poploane staze na nakoene staklene titnike koje je koristila da pokrije ranu salatu, a koji su se razbili u stotinu zeleno-bijelih komadia. Pala je na koljena, ondje gdje je bila, na gredici za povre i poela tuliti kao malo dijete koje u supermarketu dobije napad, neprestano briui mokro lice rukama punim zemlje. Kad je poelo kiiti, nije se pomaknula: gotovo da ju je utjeilo to se neto, kolikogod nevano bilo, dogaa. Vidjela je da ju iz blagovaonice promatraju psi sa apama na niskoj prozorskoj dasci. Veoma su voljeli ii u etnju, ali vrtlarenje su smatrali neshvatljivo dosadnom djelatnosti koju je, osim ako nema sunca, najbolje promatrati izdaleka. Trenutano su bili uznemireni zbog nje, uznemireni zbog Guya, zbog ozraja, zbog kovega na stubitu koji su ekali da ih Guy pokupi i odnese u unajmljeni stan u Stanboroughu, zbog promjene ustaljenog redoslijeda. Svoju su uznemirenost pokazivali tako to su je posvuda slijedili, ak i na zahod, leei pred vratima i teko dahui na nju ispod vrata. Kad bi zazvonio telefon, digli su glave i promatrali je. Kad je plakala, doli su do nje i legli joj na noge ili se gurali uz njih. Dok je radila u vrtu, bio je obiaj da ostanu unutra, ali briga ih je natjerala da izau iz svojih koara i gledaju je kroz prozor, napreui se da vide je li sve dobro, je li sve opet u redu, uobiajeno. - Silazite! - vikala je na njih. - Gori ste od djece. Zurili su u nju, nepomini, Mogla si je predoiti njihove repove, spremne da njima ponu mahati iako se nisu usudili dok je izgledala tako nesretno i smeteno. Bit e im lake kad dou momci, kad dou Simon i Alan, moi e se opustiti, juriti po kuhinji i donijeti im poklone za dobrodolicu: staru krpu za sue ili rasparenu cipelu. Jadni psi. Sad bi joj trebali biti utjeha, trebala bi im biti zahvalna za njihovu odanost, vjernost i uznemirenost, ali sad je jedino osjeala da im ne moe pruiti ni trunku utjehe, jer ne moe utjeiti ni sebe. Digla se iz blatnjave proljetne zemlje i otresla grudice zemlje s koljena na hlaama. Morat e se presvui; promijeniti odjeu, poeljati kosu, pronai biserne naunice, pristaviti ajnik i dati sve od sebe, kolikogod to bilo teko, da pokae sinovima kako nije osoba koja je od njihovog oslonca, preko noi postala njihov teret. Otila je do poploane staze i rubom izme nagurala staklo na jednu hrpu. Onda se okrenula i polagano krenula u kuu. ***

- Zar ba moramo ii tako brzo? - rekao je Alan. Simon pogleda u retrovizor, prebaci u petu brzinu i skrene u vanjsku traku da pretekne jedan ogroman kamion s ceradom, francuskih tablica. - Da. - Mama nas ne oekuje prije etiri. - Imam potrebu im prije stii onamo - kaza Simon. Ponovno pogleda u retrovizor. - A onda se im prije maknuti odande. Alan pogleda kroz prozor, hladan, naizgled pust, krajolik koji se jo uvijek nije oslobodio zimskog mrtvila. Dok ga je gledao, obuze ga neki osjeaj beznadnosti, odnosno samo se povea ona beznadnost koju je osjetio juer naveer kad ga je nazvao budui vlasnik maloga lokala u Fulhamu, koji je Alan trebao preurediti i opremiti i rekao da se cijeli posao otkazuje; nije mogao osigurati sredstva. Uzdahne sjetivi se toga, zagledan u pusta polja. - Moda ostanem preko noi - rekao je. - Vidjet u kako je. Simon ree: - Znamo kako je. - Da, ali pretpostavljam da se to mijenja. Hou rei, moda joj je ak i laknulo, ali budui da se radi o mami, ona se vjerojatno osjea krivom za sve, a ne zahvalnom. - Laknulo? Alan zijevne. - Nije ba sve bilo tako sjajno, zar ne? Taj brak - Ali on je sastavni dio nje - kaza Simon. - To je sav njezin ivot, sve je podredila tome Alan slegne ramenima. - Njezin izbor, stari. Simon slobodnom rukom lagano udari po upravljau. - Ne, nije. U tome je stvar. To nije bio njezin izbor. - Svi moemo birati. To tata upravo sad radi, bira. - Izluuje me - ree Simon - kad ujem da govori takve stvari, kao da ne osuuje tatu, kao da je savreno u redu zbrisati iz etiri desetljea dugake veze zato jer ti je dosadilo - Nije mu dosadilo. - Je li? Dobro, ako mu nije dosadilo, bogamu, to mu je onda? Alan je otvorio pretinac za rukavice ispred sebe i poeo kopati po neurednoj unutranjosti. - Dosta mu je jer nikada ne zna to ona eli, to je raduje, u emu on grijei. Ima koji pepermint? - U ovom automobilu nema nita jestivo, nikada. Djeca, poput termita, sve potamane, jedino to termiti za sobom ne ostavljaju smee. Tata uvijek radi tono ono to eli. Ne zna to eli mama jer je nikada nije pitao. - Pita li ti Carrie? - Ona mi kae - ree Simon. - Mama nije takva. Mama nikada nije traila nita za sebe, nikada. - Znai da uiva izigravati rtvu. - Alan - ree Simon bijesno. - to te je spopalo? Gdje ti je osjeaj za pravdu? Gdje ti je privrenost majci? - Ja samo vidim obje strane - kaza Alan. - ao mi je mame, ali ao mi je i tate. Meni je jasno to se dogodilo. No, barem djelomino. - Ako oeni tu djevojku i ona rodi dijete pa on promijeni oporuku u njezinu korist, nas iskljui, hoe li biti isto tako smiren, objektivan i iznad svega? - Mislim da hou - ree Alan. Simon prebaci u pogrenu brzinu i mjenja glasno zakripi. - K vragu - ree. - Ti i tvoj uzvieni moral. Ti i tvoje filistarsko odbijanje da ga osudi, kako ti to prikazuje. Ti i tvoje jebeno budistiko uzdizanje iznad svih ljudskih dvojbi. Sigurno je - ree Simon bijesno - divno znati vie nego to znamo svi mi drugi. Mora da je veoma utjeno biti peder. Nakratko zavlada tiina. Alan pogleda kroz prozor. Ree, glave okrenute na drugu stranu od brata. - Zapravo, potpuno je suprotno - potom udahne pa doda spustivi bradu u dignuti ovratnik konate jakne - ali barem od svih drugih prestane oekivati nemogue. Simon proguta. - Oprosti. - U redu je. - Nisam trebao

- U redu je. Rekao sam. - Samo sam malo zabrinut - Znam. Da e traiti od tebe da zauzme tatino mjesto. E pa, ne smije pristati na to. Uz rub autoputa stajao je veliki plavo-bijeli znak za skretanje. Simon na brzinu baci pogled. - Evo ga, Stanborough. - Ne bih imao nita protiv - ree Alan - da vie nikad ne vidim Stanborough. *** Laura ih je ekala na stranjem ulazu. Izgledala je kao i uvijek, staloena, u uobiajenoj, pomnjivo dotjeranoj odjei - ovratnik koulje bio je uredno poloen oko izreza kvalitetne veste, uz dobro krojene hlae i ietkane antilop mokasine. I kosu je poeljala te nala naunice. Mirisala je na L'Air du Temps koji je koristila od svoje osamnaeste godine. Rekla je, poljubivi prvo jednog pa drugog kao da je njihov dolazak potpuno neoekivan: - Ne postoje pravila to se kae u ovakvoj prilici, zar ne? Doista ne znam to bih vam rekla. Poli su za njom unutra. Psi su kao ludi jurili po kuhinji skupljajui dragocjenosti: krpe, jastuie i drvenu licu za cipele, koju je Alan davno izradio u koli na slobodnim aktivnostima. Sagnuo se da je uzme. - Zaboravio sam na to. Slobodne aktivnosti, drugi rad. Prvi rad bio je dra za kljueve u obliku kljua. S kukicama. Laura ree: - Jo uvijek ga imam. Stoji kraj dvorinih vrata. Mislim da nikada nisi dospio do treeg rada. Alan je unuo pa su psi mogli oduevljeno skakati i lizati ga po cijelim leima i licu. Laura ree ispriavajui se: - Bojim se da su poludjeli od brige - Ne smeta mi. - A ti, mama? - ree Simon. - Jesi li ti histerina od brige? - Ponekad - rekla je. Vadila je ajnik, alice i bocu mlijeka. - Mogu li ja dobiti kavu? - ree Alan. Njegova majka uze staklenku instant kave. Rekla je: - Ne elim vam biti na teret, da imate brigu sa mnom ... Simon je stavio ruke u dep, zveckao kljuevima i igrao se sitniem. Carrie ga je uvijek molila da to ne radi. Govorila je da daje lo primjer Jacku, da je to isto kao kad djevojice neprestano prkaju po kosi i zabacuju je, i da jednako tako ide na ivce. Simon odjednom poeli Carrie, njezino prisustvo u ovoj sreenoj kuhinji gdje se nitko nije ponaao prirodno, osim pasa. Uz Carrienu bi pomo bili djelotvorni, a ne osjeajni. Carrie bi samim svojim prisustvom podsjetila Simona, da on u prvom redu ima obaveze prema njoj i djeci, a ne prema svojoj majci. Ona bi odagnala njegov osjeaj krivnje. Ne bi li? - Samo zato to razumije tue brige - esto je govorila Simonu - ne znai da ih ti mora rjeavati. Simon ree: - Mama, svejedno, treba pomo. Treba vidjeti to e biti s tvojom budunosti. Laura im je okrenula lea da iskljui ajnik iz struje. Njezina su lea jasno pokazivala da je osoba koja ne vjeruje da za nju ima budunosti. Rekla je: Snai u se. Alan se digne na noge. - Pssst - ustima da znak Simonu. Simon ree: - Svata moramo rijeiti, mama. Novac, kuu, sline stvari. - Ma, znam. Okrenula se i nalila vodu u ajnik i Alanovu alicu za kavu. - No, moramo li to uiniti danas? - Zato ne? - upita Alan njeno. Nagnula se nad ajnik. Grizla je usne. Simon se bojao da e zaplakati. - Nije li to malo prerano? - Prerano ... - Ne bismo li trebali razgovarati o tome to se dogodilo? Kako se osjeam? Kako - kako se nosim s tim? Simon je doao do nje i stavio joj ruku na ramena. - Oh, mama ... Okrenula se i priljubila lice na njegovu jaknu. Zagrlio ju je. Tresla su joj se ramena. - Recimo da to ne mogu podnijeti ... - Hej, naravno da moe. Sad si pod stresom. To je stres, i to straan.

Alan je obiao stol. Stao je blizu majke i brata. Rekao je: - Na neki nain, ve godinama podnaa neke stvari. Ako malo bolje razmisli. Laura potrai maramicu u depu od hlaa . Bila je od bijelog pamuka, savreno izglaana. Simonovu djecu uvijek su privlaile te staromodne izglaane maramice. - to ona misli, emu slue papirnate maramice? - pitala je Rachel. - One za nju ne postoje - odgovorio je Simon. Laura je obrisala oi i nos. - Oprosti - rekla je. - Mama, nemoj govoriti oprosti. Ni za to. Opet je obrisala nos. Rekla je ne gledajui ni jednoga od njih. - Jeste li se vidjeli s ocem? Simon prezrivo puhne. - Ni sluajno. Alan ree: - Ja u ga vidjeti u nedjelju. - Sa ... sa ... - Ne znam. Ne vjerujem. Ali ona postoji, mama. Ona je sada dio stvarnosti. - Dio nevolje - ree Simon. Laura se oslobodi Simonove ruke i pone slagati alice i ajnik na pliticu. Simon ree: - Ne moemo ga ovdje popiti? - Naloit u vatru - rekla je. - U dnevnoj sobi. - Bolje ovdje - kaza Alan. - Dobro - ree. Djelovala je uvrijeeno. Alan joj stavi ruku na lea izmeu lopatica. - Sjedni - rekao je. Sjela je pognute glave. Simon i Alan takoer su sjeli. Alan pokraj nje, Simon nasuprot. - Uvijek sam mislila - rekla je Laura gledajui u stol - da e se pokazati da mu nisam dovoljno dobra, dovoljno uzbudljiva. Uvijek sam mislila da e se upustiti u vezu s nekom od svojih pripravnica. Bila je jedna osobita, zvala se Fenella, imala je crvenu kosu. Uvijek sam bila veoma sumnjiava. Ali rekao je da nije, ni s Fenellom, ni s bilo kojom drugom. Rekao je da nikada nije postojala druga, no dobro, sve do ove. Alan je uzeo ajnik i natoio alicu aja majci i bratu. Jednu je alicu stavio pred Lauru. - Ne mora ralanjivati, mama. Nema smisla. Ne mora si govoriti da nisi ovakva ili onakva pa ... - Moram - ree Laura dignuvi glavu. - Zato bi inae otiao? Simon uzrujano ree: - Zato jer je takav kakav je. I uvijek je bio. - Si... - htjede ga upozoriti Alan. - Neu dopustiti da mama ovdje sjedi - kaza Simon malo preglasno - mislei da je ona za to kriva. Laura se okrene da ga pogleda. Blago mu se nasmijei. - Ne mogu se priviknuti - ree - da se dogaa upravo ono ega sam se etrdeset godina bojala. Alan ulije mlijeko u kavu. Potrai cigarete u depu, ali sjeti se da je u majinoj kui i izvadi ruke iz depa. - Samo sam htjela - ree Laura - biti onakva kakvom me on htio. Simon zatvori oi i rukama vrsto obuhvati alicu. - Joj, mama ... - Htio je da budem kao on, da budem sigurna tko sam, to sam i koji mi je cilj. Htio je da to spoznam. A ja nisam mogla. Nikako nisam mogla. Simon i Alan su utjeli. - Ne elite to sluati - ree Laura. - Je li? Alan se nakrevelji. - Ne radi se o tome ... - Stvarno? - Mama - ree Alan. Nalakti se na stol i lagano sklopi ruke. - Mama, ne radi se o tome da ne suosjeamo s tobom. Nije da ne znamo da ti je teko. Ali to nema smisla, mama, razgovarati na taj nain. Laura e napeto: - Kako to misli? Alan izbjegne Simonov pogled. Rekao je: - Mislim, mama, da se moramo baviti onim to je, a ne onim to je moglo biti. - I? - I nita. Ovako stvari stoje, bit e sama jer tata eli oeniti jednu drugu.

Time se moramo baviti. Laura se napola digla, uz tresak prevrnuvi stolac na poploani pod. Ree, povisivi glas: - Stao si na oevu stranu? Prihvaa ono to je tvoj otac uinio? - Ne - ree Alan. Nije ju pogledao, a namjerno je govorio jednolinim glasom: Ne. Nisam to rekao. Rekao sam ... - Ako ne moe shvatiti kako se osjeam - krijetala je Laura - onda doista, doista ne elim uti to si rekao! Simon je ustao. Laura je buljila u njega. - Hoe li mi i ti rei da se pomirim s ovim svojim unitenim ivotom? - Mama, nije to rekao, nije ... - Je! - vritala je Laura. Zajapurila se u licu. - Je! A potom se okrenula i izjurila iz kuhinje zalupivi vratima za sobom. Psi, koji su se u ovom privremenom smirivanju napetosti vratili u svoje koare, gledali su kao da ih je netko udario nogom. - O, Boe dragi - ree Simon. - Zato si to, doavola, morao uiniti? - Mora uti ... - Moda, ali ne sada. Ne dok je tako potresena da ne moe normalno rasuivati. Ne dok samo misli na to da je ostavljena zato to nije bila dovoljno dobra. - im prije prestane kriviti tatu za sve ivo, tim bolje za nju, za njezin oporavak ... Simon zaobie stol. - Bilo bi bolje da je potraim. - Pusti je - ree Alan. - Al ... - Simon - ree Alan - pusti je. Jednostavno je pusti. Zbog sebe, a i zbog nje. Simon stane. Gurne ruke u depove i protrese sitni. Pogleda Alana. - Ne mogu ree tuno i izae iz prostorije. *** Jack Stockdale leao je na podu spavaonice na najgornjem katu svog londonskoga doma s uhom prislonjenim uz pod. Stiao je glazbu i ugasio sva svjetla kako bi se mogao bolje usredotoiti. Tono ispod Jackove sobe, nalazila se soba njegovih roditelja. Na roditeljskome branom krevetu u tom je trenutku leala njegova sestra Rachel. Udobno se smjestila. Jack ju je mogao zamisliti kako lei na gomili jastuka, koje je za tu prigodu izvadila ispod pokrivaa, s telefonskom slualicom zataknutom izmeu ramena i obraza kako bi imala slobodne ruke da moe skidati crveni svjetlucavi lak za nokte koji je namazala prole veeri, a koji joj je ve, vjerojatno, dosadio. Na drugom kraju ice bila je Rachelina najbolja prijateljica, Trudy, a razgovarale su o treoj, Moll. Moll je bila razlog zbog kojeg je Jack leao na podu s uhom prislonjenim na pod. U koli je Moll bila jedan razred iza Jacka to znai godinu ispred Rachel i Trudy. Moll je bila veoma sportski tip, imala je snano, gipko tijelo plesaice i nevjerojatno ravnu smeu kosu koju je sloila na vrhu glave u jedan zamreni vor, ili joj je ravno padala niz lea poput zavjese. Jack je prvo uoio njezinu kosu kad je izmeu sata fizike i sociologije sluajno iao iza nje po glavnom kolskom hodniku i vidio taj dugaki, ravni, glatki slap smee kose. Nije prkala po njoj. Ona je sigurno bila jedina djevojka u koli koja nije dirala kosu osim kad ju je eljala ili slagala da joj ne smeta. inilo se da svoju kosu prihvaa kao neto obino, kao to je prihvaala i svoje tijelo, tijelo koje je s takvom lakoom i spretnoi svladavalo gimnastiku, ples i lakoatletiku. kolu je pohaala tek jedno polugodite, a ve se prialo o njezinim sposobnostima. U Jackovom razredu, meu Jackovim kolskim kolegama, takoer se prialo o njezinoj seksualnoj privlanosti. Obino bi im se i Jack pridruio. Volio je razgovore o seksu. Volio je kad se u njegovom veselom mladenakom drutvu razgovaralo o prostotama; to mu je omoguavalo da ne mora ii sam na to prilino uznemirujue putovanje, ostavljalo ga je u uvjerenju da u svemu tome postoji osjeaj zajednitva pa e se, ako se na to odvai, imati emu vratiti. Meutim, otkrio je da o Moll ne eli razgovarati jednostavnim, pogrdnim rjenikom asopisa Loaded. tovie, nije htio sluati ni Richa, Marca, Adama i Eda da tako govore o njoj. Mora priznati da svoje neodobravanje pokazuje na prilino nejasan nain, tako to za sada ne sudjeluje u takvim razgovorima, ali oni e uskoro primijetiti da se vie ne

zafrkava s njima pa e im nekako morati objasniti da to ne eli. A onda e se doista uvaliti u nevolju, onda nikada, nikad nee uspjeti kod nje, vijest e procuriti, po koli e poeti naklapanje i doi do Moll Saunders koja e grubim rjenikom uti da je Jack Stockdale zagrijan za nju, a na to e ona rei - bit e prisiljena to rei - krajnje prezrivim glasom: - Jack Stockdale? Jack Stockdale? Ma - svata. Pustite me na miru. Meutim, je li ba tako? Neki dan ga je ispred tajnitva gdje visi oglasna ploa uhvatila kako je gleda i rekla je: - Bog. Nije se smijeila, gledala je ravno u njega i rekla: Bog. On je kimnuo. U tom trenutku, nije se mogao sjetiti to bi drugo napravio osim otmjeno joj kimnuti. Njoj je izgleda bilo svejedno. Nakon to joj je kimnuo, nastavila ga je gledati jo nekoliko sekunda, a onda se, potpuno prirodno, okrenula da pogleda obavijesti gimnastikog kluba. Ostavila ga je zbunjenog, bez daha, uzbuenog. Nije mogao vjerovati da je toliko uzbuen. Najradije bi napravio zvijezdu ili kolut natrag. A sve zbog jednoga "bog". Poslije, kod kue, dok su se Rachel i Emma ispred hladnjaka svaale oko soka, jogurta i tanjura hladnih kobasica, Rachel je rekla: - Poznaje Moll? Iz prvog razreda? - Hm, mmm - odgovorio je Jack. Primio je kobasicu zubima i otvorio poklopac limenke Coca-Cole. - Svidjela joj se tvoja slika. Jack pogne glavu. - Koja slika? - upita s kobasicom u ustima. - Ona crna. Ona glava. Ona koju je gospodin Ginlay izloio. Moll kae da je guba. Izvadivi kobasicu, Jack nehajno odgovori. - to ona zna? - Nita - ree Emma, pijui jogurt od jagoda, izravno iz ambalae - kad je ionako usrana. - Trudy ju je ula - ree Rachel. - Trudy je pokluavala nagovoriti gospodina Finleyja da joj dupusti da umjesto zadae iz gospodarstva slua dodatne sate iz umjetnosti. Moll je bila ondje. Emma spusti plastinu aicu na stol. Na nosu je imala mrlju od jogurta. - I gospodin Finlay je usran. - Samo zato jer ti je rekao da ne moe slikati dok ne naui poteno crtati. - Ja ne elim slikati - ree Emma. - Dobro - kaza Jack uporno gledajui svoju limenku Coca-Cole. - Znai, toj djevojci koju ne poznajem, svidjela se moja slika? Rachel ga pogleda. Namjerno naini kratku stanku. - Zna je - ree. Sagnula se u hladnjak i izvadila posljednju kobasicu, kutiju soka od jabuka i malu Mars okoladicu. - Zna da ne smije jesti okoladu prije veere - kaza Emma. Rachel stavi svoje blago pod ruku i uz to uzme vreicu ipsa. - Razgovarat u s Trudy. Prije nego to se mama vrati. Vjerojatno u je pitati to je tono Moll rekla o tvojoj slici. Jack slegne ramenima. - Kako hoe. Emma je gurnula ruku u hladnjak i izvadila dvije Mars okoladice. - Nitko te nee ni pogledati, Jack - rekla je. - Ni u ludilu. Potekoa je bila u tome to je Jack mogao uti Rachelin glas, ali ne tono to govori. uo je mnogo smijeha i svako malo Rachel je rekla: - Opa! i Gle, gle! ali nije znao je li razgovor o Moll i njezinom divljenju Jackovoj slici jo uvijek u tijeku ili je zavren. Pitao se to je zapravo rekla? "Guba", ili "super" ili"tko je to naslikao", ili "doista bih voljela upoznati onoga tko je to naslikao". U prizemlju su se zalupila vrata. Carrie ih je uvijek zalupila tako da upozori djecu da prestanu raditi zabranjene stvari i prihvate se onoga to bi trebali raditi. Jack je sjeo i poeo akama bubnjati po podu da upozori Rachel. uo je kako je zavritala: - Bog, bog!, a potom nasta tiina pa je znao da pue oko kreveta i skuplja mrvice od ipsa i okolade i stavlja jastuke na mjesto prije nego to Carrie doe gore. Ustao je. S obzirom na razvoj dogaaja, odlui Rachel pustiti na miru. Otvorio je vrata svoje spavaonice i viknuo: - Bog, mama! Dva kata nie, Carrie mu vikne: - Bog - a potom - moe li mi pomoi oko stvari koje sam kupila? Jack se sjuri dolje. Pod u predvorju bio je pun vreica iz supermarketa iz kojih su virile uasne stvari kao na primjer ogromne boce tekueg sredstva za pranje

rublja i velikih pakiranja vreica za smee. - Ovo bi trebala vidjeti svaka djevojka - ree Carrie - prije nego to narui onu bijelu haljinu i prospekte s plaama Balija.. Moe li sve to staviti na kuhinjski stol? Prstima obje ruke, Jack uhvati tri vreice. - Ti to voli, mama. - Je li? - Daaa. Voli biti glavna. - to e biti kad bude imala samo tatu kojem e zagoravati ivot? Carrie je poela prazniti vreicu s povrem. - Siroti tata. - Zato? - Danas je otiao pogledati baku. S Alanom. - O. - Da. O. Gledala je paket u svojoj ruci. - Zato sam opet kupila prokulicu? Ve mi je zlo od prokulice, a u ovo doba godine su grozne. Neukusne. - Baka je dobro? - Nije. Jack spusti na stol jo etiri vreice. - Ljuti se na djeda? Carrie ga na brzinu pogleda. - Ne osobito. - Tata se ljuti. - Tata to drukije doivljava. - Zato? - On misli - no, on misli da je to baku jako pogodilo. - Je - ree Jack - sve je pogodilo. Zazvoni telefon. - Joj - kaza Carrie s rukama punim povra - daj se javi Jack digne slualicu. - Bog - ree. Tada mu se izraz lica promijeni. Okrene se Carrie zbunjena lica. Bog, bako - ree. Pokretom pokaza Carrie da doe, mlatarajui slobodnom rukom po zraku pokazujui da pouri. - Ne - ree. - Ne, nije. Da, dobro dobro, pozvat u mamu Carrie se nagnula nad stol i pustila da joj se sve povre koje je drala otkotrlja iz ruku. Otila je na drugi kraj prostorije i uzela slualicu od Jacka koji je mimikom pokazao svoje ogromno olakanje i kliznuo na pod. - Laura? Jack je s poda, pokraj majinih nogu u izmama, metar i pol iznad glave, nejasno uo bakin glas. - Carrie? Oh, Carrie, je li se Simon vratio? - Ne, nije. Mislila sam da je kod tebe - Vie nije. Otiao je. Jo se nije vratio kui? - Ne. - Trebao je - ree Laura. - Ve se trebao vratiti. - Pretpostavljam - ree Carrie, prebacivi teite - da je zapeo u guvi. - Hoe li ga zamoliti da me nazove? im se vrati? - Laura, zar se neto dogodilo, neto - Nije - kaza Laura. Nije. Ali moram razgovarati s njim. Moram razgovarati sa Simonom. - Dobro. - Reci mu - kaza Laura. - Reci mu, hoe li? im doe.

PETO POGLAVLJE - Ne mogu doi - ree Merrion. - Jednostavno ne mogu. Sjedila je na rubu kaua u svojem stanu drei odavno ohlaenu alicu aja od ljekovitih trava. - On je obzirna dua - ree Guy. - Veoma je snoljiv, veoma no dobro, sve to je suprotno od nagao. On moda nije tako pametan kao Simon, ali nije ni priblino tako teak.

Merrion je gledala u alicu. Ljekoviti aj bio je blijedoukasto-smei i malo neugodno mirisao na kompost. Zakljuila je da pije previe kave pa je umjesto nje pokuavala piti aj. Pomisli da je to kao da sam sebi kae da je suhi, jednostavni dijetni dvopek savrena zamjena za debeli sendvi od sira. - On je ipak tvoj sin - Koji zna za tebe, zna to mi znai i to e mi znaiti. Zna kako se zove. Zna kako stvari stoje, draga moja. Merrion spusti alicu kraj noge na pod. Nagne se naprijed dok se nije potpuno svinula i bradu poloila na koljena. - Mrzim to to me zbog mogunosti da upoznam tvog sina pee savjest. Ne znam zato, ali tako je. Imam osjeaj kao da u mu se morati ispriati jer sam uzrujala njegovu majku - U tome ba nema logike. Njegova majka i moja ena ista su osoba, a kod nje te do sada uope nije muio osjeaj krivnje. - Ona je druga generacija. Alan je moja generacija - Merrion, za Boga miloga, s im to ima veze. - Ne mogu ti objasniti - ree Merrion - ali ima. - Gledaj - kaza Guy. Preao je malu dnevnu sobu i sjeo kraj nje. - Gledaj, doi, na brzinu se pozdravi, moda moe s nama popiti jedno pie pa otii. Uspravila se i maknula kosu na lea. - To bih napravila - ree - za tebe ili za sebe? - Za oboje. Moda i za Alana. Njemu e se svidjeti. - Nemoj mi to govoriti - To to voli svoju majku ne sprjeava ga da voli ljude koje ja volim. Pogotovo kad su dragi. - Moja majka ne misli da sam draga - Misli. Samo to smatra da je tvoje ponaanje neuobiajeno i neprilino. A to nije isto. Merrion pogleda Guya. - Namjerava me dati na ogled? - Naravno. - I dati nam vjerodostojnost? - I to. - Kaem ti - ree Merrion - ovaj dio mi se uope ne svia. - Koliko se ja sjeam - O, jesam - kaza Merrion dignuvi se - htjela sam da ostavi Lauru i sve to. Doista sam htjela. Ali ovjek nikada ne zna kako e se stvari promijeniti kad dobije ono to eli, zar ne? Stala je i pokupila alicu s poda. Uhvati je za slobodnu ruku. - Gubi ivce? - Ne - rekla je. - Ali ne osjeam se dorasla za oekivani susret s tvojim sinom. - Nitko nije tome dorastao - ree Guy. - Nitko od nas jo nije tako neto uinio. Lagano joj stisne ruku. - Pet minuta i sve e biti gotovo i jo jedan zmaj savladan. Uzdahnula je. - Vie bih voljela kini ponedjeljak ujutro - ree - suenje na kojem branim najnitavnijeg, najokrutnijeg klijenta i suca koji ne podnaa odvjetnice, nego ovo. - To je lako. To je posao. Ovo je privatni ivot. - Tono tako - rekla je. Izvukla je ruku iz njegove. - Dobro. Otii u. Na pet minuta. *** Alan se naslonio na ank i naruio mineralnu vodu. Vie bi volio neto jae, ali mislio je da je pametnije priekati dok ne doe njegov otac pa da se onda pozabave biranjem, naruivanjem i plaanjem dok ne proe prvih nekoliko minuta. Zapravo, Alan nije bio toliko uzbuen to e se nai s ocem, vie ga je brinula jedna vana injenica, kako ostati vjeran i jednom, i drugom roditelju, a pritom dobro raspoloen. Nije poznavao tu gostionicu. Zapravo, uope nije poznavao Bayswater, ovo nije bio njegov predio Londona, meutim, otac ju je predloio jer je bila blizu Merrioninog stana, a ovaj je vikend provodio kod nje. Guy je rekao da e se nai

u gostionici na piu, a onda e otii iza ugla u jedan dobar talijanski restoran, naum koji je Alana naveo na pomisao da njegov otac namjerava Merrion ukljuiti u priu s gostionicom, ali ne i s talijanskim restoranom. Alan je ve unaprijed pomalo saalijevao Merrion. Njoj e to biti muka, ma kako se oni ponaali. Pomislivi na Merrion, sjetio se sebe kako je prije godinu dana, kroz suze, rekao kad je Callum otiao: - Nisam traio da se zaljubim u tebe. Nema sumnje da je to to je rekao bilo prilino glupo, ali bilo je tako. Carrie se sloila s njim. - Na neki nain, moemo biti voljni da se zaljubimo - rekla je - ali to je jedino na to moemo utjecati. Alan otpije veliki gutljaj mineralne. Bila je preslana i strano je isputala mjehurie. Pokuavao je, tijekom dugake i naporne veeri sa svojom majkom, objasniti da ni Guy, ni Merrion nisu ili za tim da namjerno uzrokuju bol, ni sebi, ni bilo kome drugome, da se u ivotu dogaaju odreene stvari, neke dobre, neke loe i da ih se mora prihvatiti, a ne uzrujavati se zbog njih, traiti svemu krivca ili uzroke. Jako se naljutila na njega, tako jako da je nazvala Simona kui, dvaput, kako bi, pretpostavljao je Alan, dobila dovoljno jasan odgovor pun razumijevanja kakav je po njezinom miljenju zasluila. Alan ju je pokuao sprijeiti, ali nije mogao. Ponaala se kao da nije ni sluga Simonu i krivila ga je, kako je to ona prikazala, to ga je natjerao da ode kui umjesto da ostane kod nje spavati to je ona htjela. Simona je trebalo malo nagovarati, tono, ali Alan je vidio da bi i Simon, i Laura poludjeli da je Simon ostao. On bi je uvjeravao da strano grijei, a ona bi ga uvjeravala da je samo on moe spasiti. Zato je Alan Simonu stavio klju od auta u ruke i rekao mu da ide, gotovo ga je izgurao iz kue. Potom je Lauri natoio din tonik, pa je ona rekla da nikada nije pila din i izlila ga je u sudoper. Alanu je bilo svejedno. U njegovom svijetu, njegovom ivotu, ljudi postanu udni kad su uzrujani, djelomino zbog okolnosti, djelomino zbog toga to izgube nadzor nad sobom. Alan je veoma rano nauio, kad je shvatio da u njemu ima neega to ga ini razliitim s obzirom na to kako je odgojen, da nema pravila. Postoje posljedice, naravno, esto jednako smijene kao i ponaanje koje ih je izazvalo, ali nije bilo pravila, nikakve podudarnosti i odreenog slijeda. Nije bilo svrhe pokuavati objasniti to njegovoj majci koja je njegove napore tumaila kao osobito neugodan nain da je odvrati od njezine patnje tako da je na kraju morao odustati i jednostavno sjediti ondje, drati je za ruku u nadi da e njegova utnja i stisak ruke barem djelomino izraziti ono to je od njega oekivala. Dvostruka vrata prema ulici irom su se otvorila prema unutra i ula su dvojica mukaraca u konim jaknama, potom jedan mukarac u neukusnom kaputu, a zatim Alanov otac pridravajui jedna vrata visokoj djevojci guste kose u tamnom ogrtau koji je dosezao gotovo do poda. Alan se malo uspravio i okrenuo prema njima, ali nije se micao. Njegov otac je izgledao, no, kako je izgledao? Uobiajeno, pomisli Alan, zgodan, raspoloen. I napet. Vidljivo napet. Uinio je nekoliko koraka i zagrlio oca. - Bog, tata. - Alan - ree Guy- Nekoliko je trenutaka vrsto drao Alana. - Ne znam je li da ti kaem hvala zato to si doao. Kratko se nasmijeio, a onda se okrenuo pruivi ruku da ukljui i djevojku u dugakom ogrtau.. - Ovo je Merrion. - Mora da jesam - rekla je djevojka. - Zar ne? Nije pruila ruku. Alan joj se nasmijei. - au vina? - Ne, hvala. - Neto estoko? Mineralnu vodu? - Ne, hvala - ree. - U ovom trenutku ne bih mogla nita progutati. - Skoro nije dola - ree Guy. Alan kaza: - Uz pie ete se imati ime zabavljati. Odmahnu glavom. Guy ree: - Nikada nee napraviti neto to bi joj olakalo ivot. Od roenja bira tei put. - to e ti, tata, pivo, vino ...? Guy krene prema anku. - Ja u ... - Ne - kaza Alan. - Moe me astiti rukom. Ovo ja plaam. Pogleda Merrion. Naruit u vam au vina. Ne morate piti ako neete.

Na brzinu mu se nasmijei. - Neu biti tako bezobrazna. Alan se ponovno okrene prema anku. Guy prui ruku, primi Merrion za onu koja mu je bila blie i stisne je. Htio joj je rei da ne mora nita raditi, nita govoriti, niti glumiti pred njim, dokazivati njegovom sinu da je ona pobijedila. Htio joj je rei da je on zadovoljan njezinim ponaanjem. Oprezno je izvukla ruku iz njegove i otkopala kaput. Ispod je imala traperice i blijedosivu vestu s polo ovratnikom. Gurnula je ruku s unutarnje strane ovratnika kao da eli pustiti malo zraka da joj rashladi glavu, smiri je. Alan se vratio sa anka i pruio joj au bijelog vina. - Hvala - rekla je. Ocu je dao vr s tri decilitra piva. Onda je uzeo svoju mineralnu vodu. - Bez zdravice - ree. - Ne znam emu bismo nazdravili. - Ja znam - ree Merrion. Digne au. - Znate? - Spokoju - rekla je. Nagne au i otpije gutljaj. - Dosad sam ga uvijek imala. *** U dnevnoj sobi kue u Tootingu, Simon je leao i spavao s listovima nedjeljnih novina na nosu. Jack je ve prije izvadio sportske stranice, a Carrie je uzela kulturu i prilog s kritikama da ih proita u kuhinji za stolom, ostavljajui Simonu vijesti. Prije nego to je zaspao, nakratko je pomislio kako se ovakve podjele tiskovina, s obzirom na godine i spol, najvjerojatnije po istom predloku, dogaaju irom svijeta. ene su itale vijesti samo kad su se odnosile na dobrotu ljudskih bia, a mukarci kritike samo onih komada koje su ili gledati. Mlaarija nije itala ni jedno, ni drugo. Kultura im je mirisala na kolu, a politika se nije mogla mjeriti sa sumornim i potresnim dogaajima koji su ih se dotakli. Jacku su se upravo dogaale sline stvari. Carrie je vjerovala da je zaljubljen. Simon je pak mislio da je izostavljen iz skupine koja se natjecala u skoku u dalj i da mu je isto tako poelo sijevati da ga za samo godinu dana ekaju pravi ispiti znanja, koji za sobom povlae neke posljedice. Bez obzira na uzrok, Jack se utke i s izrazom lica kao da dolazi smak svijeta, borio s mranim silama. Carrie je htjela da nakon ruka Simon ode u krevet, ba u krevet, da se skine i navue zavjese. - Djeluje smodeno Zijevnuo je. - Previe sam pojeo za ruak - Zna da nije to - ree Carrie. - Zna kakav je bio ovaj tjedan. Ovaj se tjedan nekoliko puta javila na telefon kad je zvala Laura i ne samo da je nekoliko puta rekla da je Simon vani kad nije bio, ve Simonu nije ni rekla za te pozive. - Hou da se poteno naspava. - Onda po noi neu spavati, a to ne podnosim. U tri ujutro nita mi ne izgleda izvedivo. Na kraju su se dogovorili i Simon se ispruio na kauu u dnevnoj sobi. Nije htio deku. - Novine me dosta griju - Ne razumijem - ree Carrie - zato su mukarci tako nevjerojatno nezahvalni kad se brine o njima. Poslao joj je pusu gledajui na naslovnoj stranici sliku ministra vanjskih poslova. Izala je iz sobe, zatvorivi vrata za sobom uz savreno prilagoeni zvuk koji je bio neto izmeu udarca i kljocaja. Kad je otila, shvatio je da bi mu bilo milije da se vrati. Rachel i Emma djelomino su pospremile kuhinju, na primjer obavile su sitne poslove: stavile su tanjure u stroj za pranje sua, ostavljajui sve to je trebalo temeljito oistiti, recimo isplahnuti lim u kojem se peklo pile. Carrie je pomislila da ih pozove natrag da dovre posao, ali predomisli se kako bi izbjegla sukob i troenje snage pa je u ormariu ispod sudopera potraila gumene rukavice. Bile su ute, ute poput suncokreta, a njezinoj djeci, zbog neega, izvor beskonanog ismijavanja. Da je moja majka jo iva, govorila si je, sad bih je nazvala i rekla joj kako se osjeam. Rekla bih joj da se osjeam kao da uzbrdo guram ogromno kamenje, zgodno kamenje koje ne mogu ne voljeti usprkos

njegovim nedostacima, i da su se ba kad je stigla do mjesta za poinak, ne obazirui se na dosegnutu visinu, jedan ili dva kamena otela nadzoru i polako otkotrljala natrag u podnoje. Iza nje su se otvorila stranja vrata koja su vodila u vrt i na stazu koja se protezala du kue sve do ulice. - Zdravo - rekao je Alan. Carrie se okrenula drei jo uvijek ruke u utim rukavicama, duboko u sudoperu. - Ba lijepo. Uao je i zatvorio vrata za sobom. Drao je njean smotuljak u cvjearskom papiru iz kojeg je virila malena kitica svijetloutih narcisa. Poloio ga je na stol meu razbacane podloke za tanjure i nekoritene lice i vilice pa doao poljubiti Carrie. Rekao je kao u povjerenju. - Upoznao sam je. Carrie ga je pozorno promatrala. - I? - Visoka. Veoma upadljiva. ivana k'o pas - I? - Zgodna - ree Alan. - Jako. Nije Zautio je. - Nije, to? - Nije bacila oko na tatu ni zbog ega drugoga osim njega samoga. Po onome to sam vidio. Osvrnuo se po kuhinju. - Gdje je Si? - Drijema pod novinama. - Kupio sam ti malo cvijea. - Vidim. Veoma je lijepo. Ti si jedini mukarac kojega poznajem, a da mi donosi cvijee. Alan uze ajnik i nagne se prema Carrie da ga napuni hladnom vodom iz slavine. - Kakvo je stanje ovdje? - Ukratko - ree Carrie - Simon je shrvan zbog pometnje i pritiska, Jack misli da je guba rastati se zbog nekoga upola mlaeg, Rachel misli da je to aavo, a Emma je zabrinuta za djedove pse. - A ti? Carrie je posljednju tavicu naopake poloila na reetku za suenje, odepila slivnik i naglim trzajem skinula rukavice. - Alan - Da? Pogledala ga je ravno u oi. - Ne krivim ga. Alan ree zamiljeno, s rukama poloenim na ajnik kao da ga treba pridrati dok vrije voda: - Nikad je nisi previe voljela, zar ne? - Postavimo to ovako - ree Carrie. - Recimo da ona mene nije previe voljela. - Ma daj - Alan - kaza Carrie - ak ne mislim da u tome ima neega osobnoga. Mislim da ona ne bi voljela ni jednu koja bi se udala za Simona. - Utjee li to na odnos tebe i Sija? - Ponekad. Ovisi kako se osjeam. On ponekad zaboravlja da ja nemam majku da budemo ravnopravni. I ona to zaboravlja. Nemoj uzeti tu kavu, bila je na rasprodaji pa nije udo kakva je. Ona u crnoj staklenki mnogo je bolja. Pola je do stola i podigla narcise, udiui njihov nevjerojatno snaan miris. - Krasne su. - eli li kavu? - Ne, hvala. - Tata je uasno sretan - ree Alan. - Drim se pomalo suzdrano, ali ne mogu stalno biti takav. Drago mi je to ga vidim takvoga, svia mi se da je, no, ljubljen. - Poigrava se s njim? - Ne. Nije taj tip. Ona je poslovna ena, ima odreenu neovisnost. I velki naglasak. - Velki! - Ne jako. Samo malo. Zdogno je. - Osjea li se - upita Carrie sjedajui za neuredni stol jo uvijek drei narcise - kao izdajnik? - Ne - odgovori Alan. - Budi iskren, molim te. - Da - ree Alan.

- Zato to se tvoja majka zapravo ne moe mjeriti s tom djevojkom - Zato - kaza Alan otpivi gutljaj kave - to majci nije ostalo nita ime se moe boriti. Jedino to ima te silne godine. Samo te silne godine. - Tu ste i vas dvojica - Ne kad smo toliko stari. To se vie ne rauna. Trebala bi je vidjeti, Carrie. Sjedi u toj kui, svaki je jastui na svom mjestu, kupaonica blista, vrt je savren, a ti zna da se uope ne nastoji pitati emu sve to. Godinama se mogla zavaravati da je to za tatu, ili tatu i nju, ali sad je veo skinut. Napravila je neto za to joj je tata rekao da ne eli. Carrie je poela odmatati cvijee. - Nije to radila za njega. To je radila zato da mu pokae da u svom ivotu nije ostavio mjesto za nju. - Ma, daj - Istina - ree Carrie. - Nemoj mijeati samostalnost i inat. Digla se i u ormaru poela traiti vazu. - Kad je posljednji put zaradila neto? - Kod tog je narataja bilo drukije - Ne, nije - ree Carrie. - Moja je majka radila, moje tete rade. Tvoja je majka prestala. Ona je odluila prestati. Natoila je vodu u usku staklenu vazu i stavila unutra narcise ne sloivi ih. - Joj, Carrie. Daj to meni Dodala mu ih je. Otvorie se vrata od hodnika i ue Simon. - Grozno se osjeam. Nisam smio spavati. Bog, Al. Alan ree, usredotoivi se na narcise. - Vidio sam se s tatom. - Jesi? - Zna da sam se spremao. Rekao sam ti. - elim li sluati o tome? - Ne znam. eli? - Da - kaza Carrie - eli. Simon uzdahne. Poao je malo naprijed i naslonio se na naslon najblieg stolca. - Dakle? - Dobro je - ree Alan. - Dobro izgleda i doima se sretan. Simon zaguna. - A ona ... Simon se uspravi. - Ona! - Ona je bila prisutna. Samo nakratko. Ukratko, prvi dojam je, to nas sve ivcira, da je super. Simon sklopi oi. - Boe pomozi. - Nema koristi, Simon - ree Alan. Stavio je otrgnute peteljke od narcisa na jednu hrpu. - Ne moe joj pripisati da eli od njega izmusti novac, da je brakolomac, profesionalna kurvica ili seks-bomba. Ne moe ni za tatu rei da je klasina rtva mukog klimakterija, koji se eli uvjeriti da jo uvijek moe podvostruiti svjetsko puanstvo ako eli. Ona je ono pravo. Ona je osoba na mjestu. - Mislim - ree Simon, maknuvi ruke s naslona - da sam za sada dovoljno uo. - Ima jo neto - kaza Carrie. - to? - ree Simon. Glasu mu je bio mrmljanje uzrokovano brigom. - elim je upoznati - rekla je Carrie. *** U roditeljskoj spavaonici, Emma je isprobavala Carriene mazarije. Emma je imala svoj make-up, ali on je bio za koritenje, a ne za igranje. Carrie nije imala puno kozmetike, ne kao majka Racheline prijateljice Trudy, koja je imala pune ladice, kutije po ormarima, koare pod krevetom, ali jo uvijek dovoljno da bude zanimljiva zamjena za rad iz zemljopisa, (Priroda oceana) koji je trebala napraviti prije nego to joj Carrie dopusti telefonirati. Sjela je na stari kau, smjestivi se udobno pokraj maminih i tatinih vesta i koulja sloenih bez reda, i sa zanimanjem kopala po plastinoj kutiji u kojoj je neko bio sladoled, a sada su u njoj stajale prilino istroene maskare, sjenila i ruevi za usne. Emma je primijetila da Carrie najvie voli boje mulja; Emma bi vie voljela ljubiastu, neto sjajnije, neto izazovnije. Zazvoni telefon pokraj kreveta. Emma je u trenu sila s kaua i dignula slualicu. ak kad i poziv nije bio za nju, morala je znati tko zove i s kim

eli razgovarati. unula je. - Halo? - Halo, duo - ree Laura. - Je li to Rachel? Emma se nakrevelji slualici. - Ne, Emma je. - Emma, duo, baka ovdje. - Znam - ree Emma. - Kako si? - Dosadno - odgovori Emma. Promijenila je poloaj tako da je sad sjedila na podu. - Kako su psi? - Dobro - kaza Laura - nisu ba jako sretni, naravno. - Jesu li vidjeli djeda? - upita Emma. - Ne. Mislim da bi se uznemirili. Stavila sam ih u sobu koja gleda na vrt. - Jesu li lajali? - Da, bojim se da ... - Htjeli su vidjeti djeda - ree Emma. - Jadnici. - Emma - ree Laura promijenjenim glasom - je li ti tata ondje. - Spava. - Moe li ga probuditi? Emma je razmiljala o psima. - Ne, ne mogu - rekla je. - Molim te, duo. - On je dolje - ree Emma - ja sam gore. - Moe li otii dolje - kaza Laura - i rei mu da je baka na telefonu? Emma poelje da je netko u blizini da mu preda telefon. - Rei u mu kad se probudi - rekla je. - Duo ... - Bio je razdraljiv za rukom - ree Emma. - Treba mu sna. Rei u mu kad se probudi. Jesu li psi ve bili u etnji? - Naravno. Emma ... - Vole li jo uvijek one kekse nadjevene umjetnom modinom? - Mislim da ne znam na koje kekse ... - Pozdravi ih - ree Emma. Drala je slualicu malo dalje od uha. Pamtila je izreku koju su Carrie i njezine prijateljice koristile na kraju razgovora. enja, bako - rekla je - uvaj se - i spustila slualicu. Rachel vikne sa stubita: - Tko je to bio? - Nitko - odvrati Emma. - Je li to bila ... - Ne - kaza Emma - bila je baka. Rachel nije nita rekla. Glazba koju je sluala, opet posta glasnija. Emma se digne s poda i pogleda Carrienu kutiju s mazarijama. To je stvarno veoma okrutno. Kad ona bude imala pse, kad bude starija, nikad ih nee zatvoriti protiv njihove volje i nikada nee initi nita to bi ih uznemiravalo. Telefon je opet poeo zvoniti. Emma se okrene i izae iz sobe, ostavljajui ga da zvoni. ESTO POGLAVLJE Iznad radnog stola u Carrienom uredu visjela je oglasna ploa. Na njoj je bio privren ogromni kalendar za cijelu godinu na kojem su bili zabiljeeni sati koje su odradili honorarni zaposlenici, lijeniki slobodni dani i godinji odmori svih. Uz rub je Carrie privrstila druge stvari: fotografije Simona i djece, karikature izrezane iz novina, podsjetnike za sebe na koje je zaboravila im ih je metnula onamo i razglednicu od tete Cath na kojoj je Cath narkala "Nastoj ne biti savrena". Cath je prije godinu dana neko vrijeme boravila kod nje i pomalo se zaueno i podrugljivo odnosila prema Carrienom ivotu na poslu, kod kue i s obitelji, a onda joj je poslala razglednicu da joj zahvali. Carrie se razglednica svidjela, ali takoer ju je podsjetila da je njezina majka, dvije godine starija od Cath, nikada ne bi poslala. - Krasno ti ide - napisala bi njezina majka. - Samo nemoj previe raditi. To bi bilo ugodno uti, sigurno. Ali ne bi bilo ohrabrujue. Carrie je esto mislila da je posao jedino podruje njezinog ivota gdje je barem djelomino mogla postii savrenstvo. Znala je provesti sate radei na

pravilima i rasporedu rada, koji se nisu mogli tek tako mijenjati, a ako je tu i tamo bilo samovolje, ipak su se na kraju potivala pravila. Otkrila je da su lijenici znali dobiti ivani napad kad nisu imali slobodan onaj vikend koji su si zamislili, ali ako ih nitko nije mogao zamijeniti, morali su se javiti na dunost. - Oprostite - govorila bi gledajui dotinog lijenika ravno u oi kao da ne vie na nju. - Nisam ja kriva, a drugog rjeenja nema. - Uivate u tome! - vikao bi lijenik. - Isto to kau moja djeca - rekla bi Carrie, a onda bi se vratila u svoj ured i zapisala lijenikovo ime uz odreeni vikend na godinjem rasporedu zamiljajui si njegovu enu kako te veeri, otkrivi da za jedanaestu godinjicu braka ipak nee imati slobodan vikend, kae: - Ali obeao si. Bilo joj je ao ene, naravno, ali nije si to uzimala srcu. To je posao. Zato ovjek osjea zadovoljstvo na poslu. Mijenja ga poput kaputa (skida i oblai), a tek ga u rijetkim prigodama ponese kui. A to je najvanije, moe se usredotoiti. Na poslu se Carrie mogla u potpunosti predati radu, potpuno mu se posvetiti. Kod kue je obino imala osjeaj da joj je netko odvlaio pozornost, razderao je u stotine malih komadia i bacio ih u zrak. - Nikada nita ne dovrim - neprestano je ponavljala Simonu. - Nikad nisam u mogunosti. Danas, meutim, ovog ponedjeljka ujutro, sa svim obavezama koje zahvaljujui nemilim dogaajima nije uspjela rijeiti tijekom vikenda, imala vie osjeaj da neto mora dovriti nego zapoeti. Ili u najmanju ruku, nastaviti. Alan je sino ostao na veeri, a na odlasku je apnuo Carrie na uho: - eli li njezin broj? - Opa - rekla je Carrie. - eli? eli li Merrionin broj? Malo se odmaknula od njega. - Kuje li neku zavjeru? - Ba suprotno. Djevojka postoji. Tata je voli. Njezino izopavanje nee nikome pomoi. - Znam. - Nazvat u te na posao. - Htjela bih je upoznati - ree Carrie. Radi se samo o tome da je Simon ... Alan podigne ovratnik jakne. - Pomae li Simonu doista ako mu dri stranu? Carrie napravi grimasu. Alan je poljubi u obraz. - Nazvat u te na posao. Poslije toga ne mora nita uiniti ako ne eli. - Sad je pogledala dolje na svoj stol. Alan je ostavio poruku. Maureen, jedna od patronanih sestara, zapisala ju je dok je u Carrienom uredu, tako je rekla, traila popis djece roene tijekom vikenda kako bi se prije srijede obavio prvi poslijeporoajni pregled. Maureen je voljela preuzimati poruke. "Carrie" - pisalo je na utom papiru za biljeke - "9.07, ponedjeljak, zvao Alan. Rekao je da je ovo broj koji eli." Poruku je potpisala s "Maureen" i nacrtala nasmijeeno lice i malu stiliziranu ribu. Maureen je bila svjee osvijetena kranka. Carrie pogleda telefonski broj. Iz sredita Londona je. Ako sad nazove, javit e se telefonska sekretarica pa e morati ostaviti jasnu poruku. Nazove li veeras, ne samo da e to morati uiniti potajno, ve bi se moglo dogoditi i da se javi njezin svekar. Carrie je uvijek do sada bez potekoa razgovarala sa svojim svekrom, ali sad se, iz neobjanjivih razloga, uasavala toga da mu kae da eli razgovarati i dogovoriti sastanak s njegovom ljubavnicom. Zakljui da ne zna kako e se ponijeti kad bude osjetila njegovo zadovoljstvo zbog te njezine namjere. Niti bi znala kako zavarati Simona da nazove od kue i kako se obraniti od Racheline i Emmine nasrtljivosti, istinske znatielje dok bude to radila. Pogleda na sat. Deset i dvadeset. Deset minuta do tjednoga radnog sastanka koji je vodila iznimno ustro jer nije imala nimalo razumijevanja za ljude koji oboavaju sastanke i koji bi sve uinili da ih produlje. Stavila je ruku na telefonsku slualicu i brzo nazvala. Potom je sklopila oi. Telefon je etiri puta zazvonio, a tada je enski glas rekao: - elite li ostaviti poruku za Merrion Palmer, uinite to nakon zvunog znaka. - Halo - rekla je Carrie i stala. Merrionina telefonska sekretarica ekala je tiho zujei. - Halo - Carrie e ponovno. Otvori oi. - Ovdje Carrie Stockdale. Ja sam Guyeva snaha. Moete li me u bilo koje doba nazvati na posao? Izmeu devet i pola pet?

Hvala. Spusti slualicu. Iznenada se, uz neoekivani osjeaj krivnje, sjeti Simona. Otvore se vrata i unutra proviri jedna od recepcionarki. - Carrie - ree doktor Mason je morao otii u bolnicu na jednu hitnu operaciju. A jutros ima narueno etrnaestero pacijenata. to da radimo s njima? *** Jack Stockdale naslonio se na goli zid odsjeka za prirodne znanosti. On, Rich i Marco obino su na to mjesto dolazili puiti, ali danas nekako nije bio raspoloen za puenje, a pogotovo ne s Richom i Marcom. Marco je slavodobitno objavio da je u petak naveer Moll bila u kinu i dao naslutiti da su u subotu naveer bili skupa. Pokazalo se da Rick smatra da je to dobro, ak izvrsno, super. Jack koji nije ni Richu, ni Marcu nikada zucnuo ni rije o svojem tajnom i velikom zanimanju za Moll, spoznao je da ipak ima osjeaj da su ga prevarili i iznevjerili. Nije bio u stanju razgovarati ni s jednim od njih, jedva ih je mogao gledati. Kad mu je Adam rekao: - to te mui, stari? - slegnuo je ramenima, promrmljao neto i s rukama u depovima, utajui stvari, otiao sam skitati se. Potekoa je bila u tome to on moda nije nita rekao, ali Marco je svejedno znao. Marco je cvao zbog spoznaje da je uspio postii uspjeh ondje gdje je Jack zakazao. Marco je na svog oca, Talijana, bio tamnoput i imao je oevo samopouzdanje poput svih Talijana pa se odjednom uz njega Jack poeo osjeati nezrelo i izgubljeno, duevno i tjelesno, jadno nesavren. Znao je da je jadan, poput velikog, tunog, nespretnog psia, ali trenutano nije znao kako bi se mogao drukije osjeati. Njegov je otac sino, sasvim sluajno, pogodio o emu se radi. Svi su bili u kuhinji, gladni veere puno prije nego to je bila gotova. Simon je na stolu sjeckao mrkvu, veoma polagano i pomnjivo, a Jack ga je promatrao ekajui da Carrie prigovori da ree predebelo i kae da mora rezati puno tanje. - Zna to? - rekao je Simon. Carrie je pripremala sloenac. Svima je bila okrenuta leima uranjajui i vadei iz posude veliku licu dok je dodavala razne sastojke iz posudica i staklenki. - Ne - rekla je. - to? - Sve se u ivotu moe rijeiti - rekao je Simon. - Sve se moe srediti, zar ne, tako dugo dok u to nisu umijeani osjeaji. Zato nam na poslu uglavnom ide, a u ivotu ne. Carrie se okrenula. - udno - rekla je. - Ba sam i ja danas mislila o tome. Moe li to rezati malo tanje? Jack se nagnuo preko stola i uzeo komadi mrkve. Rado bi pitao oca vie o tome to je upravo rekao, vie o toj prii s osjeajima koji te natjeraju da odjednom eli neto to nikada prije nisi elio. I to je jo gore, da ima osjeaj da vie ni sa im ne moe upravljati. Ali sramio se. Rachel je takoer sjedila za stolom, trebala je rezati zelje i uiti pjesmicu za engleski, ali zapravo nije radila ni jedno ni drugo, sva se pretvorila u uho, a mozak joj je radio sto na sat. Da je pred Rachel spomenuo osjeaje, rekla bi jasno i glasno: - Svia ti se Moll Saunders, zar ne? Naslonio se leima na zgradu prirodoslovnog odsjeka. Svia mu se, istina. Ustvari, oarali su ga njezin izgled, hod i rasputena kosa. Ali ne samo to. Htio ju je upoznati. Htio je sluati kako mu govori razne stvari. Htio joj je biti na usluzi. Nakon oeve primjedbe, u rjeniku je potraio rije "osjeaj", u kojem se govorilo o raznim emocionalnim stanjima: o naklonosti, putenim doivljajima, osjeajnosti i ljubavi. Njegova je majka rekla da je djed zaljubljen. To je istovremeno bilo i nemogue, i savreno mogue zamisliti. Jack je bio dovoljno odrastao da zna da osjeajni ivot ne prestaje samim time kad ovjek navri dvadeset, ali bilo mu je teko zamisliti da netko moe gajiti tako snane osjeaje kao on sada i biti tako zbunjen i nesiguran to dalje, kao to je on trenutano bio. Poloio je dlanove na zid i odgurnuo se. Nije htio cigaretu, nije htio dva sata fizike, a za njima sat aktualnosti, nije htio nakon toga poi kui gdje e ga Rachel promatrati, a on biti svjestan da zna to je na stvari. Poeo je polako hodati du zgrade prirodoslovnog odsjeka prema asfaltiranoj stazi koja ju je

povezivala s glavnom kolskom zgradom. Imao je osjeaj da nema volje ni za to jer jedina stvar koja ga je zanimala, nije uzvraena istom mjerom. Na asfaltiranoj stazi, tono na mjestu koje nije mogao vidjeti dok se nalazio iza zgrade, stajala je djevojka. - Bog - rekla je Moll Saunders. Jack je bez rijei zurio u nju. - Jesam li te prestraila? - Ne. Ne, samo sam ... - Nisam ba luda za puenjem - rekla je Moll Saunders. - Moja teta je umrla od raka plua. - O, Boe - ree Jack. - Nisam puio, zapravo sam ... Vrtjelo mu se u glavi. Zavukao je ruku u dep od hlaa i izvadio cigarete. Pruio joj ih je. - Evo. - Ne mora to initi ... - Hou - ree Jack. - Bacit emo ih u ko za smee. - Dobro. - Jack - ree Moll - ba mi se svia ona tvoja slika. Pogledao je u pod. Osjeao je da mu ui gore. - Uh ... - Stvarno - ree. - Guba je. *** Kad se Laura sa psima vratila iz popodnevne etnje, trbusi, noge i ape bili su im crni od blata. Privezala ih je na kolut privren za zid spremita i otila odmotati crijevo za vodu. Poeli su skakati i cviljeti. Crijevo je bilo stranije od usisavaa. Mrzili su crijevo za vodu. Laura je otvorila vanjsku pipu i prstom djelomino zaepila otvor crijeva da pojaa pritisak. Drei svakog psa za ogrlicu, poteno ih je oprala usprkos njihovom cviljenju i izmicanju. Sjeti se da je to radila i zimi, obino dvaput dnevno, dvaput dnevno sedam dana u tjednu. Dok je Guy bio ovdje, vikendom bi odveo pse u etnju, jednom, moda dvaput, ali nikad ih nije poteno oprao. Kao da nikada nije shvaao da to treba uiniti, ni da ih treba redovito voditi u etnju. Govorio je da postanu dosadni, ako se ovjek tako strogo dri reda, da ih se tako potie da s upornou koja dovodi do ludila, trae da idu u etnju ili da ih se nahrani. Psi se, govorio je, moraju prilagoditi ovjeku, a ne obrnuto. Ona mu je govorila o svojim obavezama prema psima, vrtu, kui i sluenju njihovom zajednikom ivotu. - Laura - govorio je - nemoj mijeati muenje i obaveze. Zatvorila je vodu. Psi su se snano otresli, vano trkarajui okolo na zategnutoj uzici. Odvezala ih je, a oni su otrali od nje lovei jedan drugoga i skaui od silne sree to je njihovoj muci kraj. Gledala ih je i dolo joj je da zaplae. Oni mogu na svoj veseli psei nain tako lako zaboraviti bol, tako okrutno lako. Na prilaznom putu iza kue stajao je automobil, dostavno vozilo s raznoraznim sitnicama za araniranje cvijea, nabacanim u stranjem dijelu vozila. Na vozaevom mjestu sjedila je sredovjena ena s naoalama i zadubljeno je neto pisala u biljenicu. Kada je ula zvuk Laurinih koraka po ljunku, spustila je prozor automobila. - Mislila sam da to radi, da ee sa psima ... - Wendy - ree Laura. - Nita mi nije nedostajalo dok sam ovdje sjedila. Bar sam imala prigodu sastaviti deurstvo bolnikih vozaa-volontera. Kako si? - Ne znam - ree Laura. Wendy je otvorila vrata automobila i izala. - Ima vremena skuhati mi alicu aja? - O, da ... Wendy pogleda pse. Smjestili su se pred stranji ulaz, spremni jurnuti unutra. - To je vjerojatno dobro za tebe to se mora baviti njima. Ustaljene navike imaju svoje dobre strane. Laura stavi klju u stranja vrata i otvori ih. Psi uletjee unutra ostavljajui za sobom po hodniku mokre otiske apa te nestadoe u kuhinji da pronau darove kojima e Wendy poeljeti dobrodolicu. - Lijepo od tebe to si dola - ree Laura.

Wendy je otro pogleda kroz naoale. Imale su plave okvire i pozlaena krilca. - Draga moja Laura - rekla je - ovako, s Bojom milosti, sve dospijemo. etrdeset godina braka. etrdeset. Misli li da je ijedna od nas prolazei kroz crkvu prije etrdeset godina razmiljala o tome gdje e biti za etrdeset godina? Ja sigurno nisam. Umrla bih od straha. Laura poe u kuhinju. Psi su nali kuhinjsku krpu i rukavicu za dranje sua pa su se s tim "darovima" za Wendy naganjali oko stola. - to su blesavi - rekla je. Laura je nalila vodu u ajnik. - Bila sam uasno uzrujana kad sam se udavala za Guya - rekla je. - Ali mislila sam da je to prirodno. Svatko kae da je prirodno da si uzrujan na vjenanju. - Roger se onesvijestio u sakristiji - kaza Wendy - kad smo se trebali potpisati u matinu knjigu. Nije to bio nikakav dobar znak, ako to misli. Nikada se nije onesvijestio, ni prije, ni poslije. - Ali svejedno je jo uvijek s tobom ... - Je - ree Wendy - ali vie puta je malo nedostajalo da se raziemo. Laura je stavila vreice s ajem u ajnik. - Bi li se ponovno udala za njega? - Teko - ree Wendy - ni za koga se ne bih udala. Jedino zbog djece. Pogleda Lauru. - Kako su djeca to prihvatila? Laura izvadi alice iz ormara i stavi ih na stol. - Prema oekivanju. Simon je veoma drag i pun razumijevanja, a Alan me tjera da shvatim da se takve stvari dogaaju svaki dan i da se ne trebam oko toga previe uzrujavati, ve prihvatiti stvari takve kakve jesu. - O, Laura - rekla je Wendy skinula naoale i obrisala stakla u vestu - ne misli on ozbiljno. On je zlatan. Laura stavi ajnik na stol i sjedne. - On me navodi na pomisao da Guy ima pravo - Draga Laura, Guy mu je otac ... - Koji me je sedam godina varao i sad je otiao. Wendy ponovno stavi naoale. - Otkad sam to ula, pitam se to bih ja uinila da Roger ode. - I? - Mislim da bih otila ivjeti u Cornwall, da bih vodila pansion i uzgajala skupe fuksije. - To misli samo zato jer to ne mora. - Laura - kaza Wendy - jesi li doista, doista sigurna da nisi bila umorna od braka s Guyom? Laura prestane toiti aj. - Kako to misli? - Uvredljivo je, stresno i zastraujue biti ovako ostavljena, ali postoji li mogunost da pone ponovno pod vlastitim uvjetima? - Sa ezdeset jednom? - S osamdeset jednom, ako treba. Bez mlijeka, hvala. - Ne vjerujem - ree Laura nagnuvi se nad alicu - da me razumije. - Ah - kaza Wendy. - Zapravo, zna, nikad nisam mogla u potpunosti slijediti Guya. Nikada nisam uspjela biti tono onakva kakvom me htio. On ne vidi smisao u stvarima u kojima sam dobra. Ja sam povuena osoba. On je javna osoba. Zbog njega sam uvijek mislila da je moja povuenost neka vrsta sebinosti. - Ah - ponovno e Wendy. Pijuckala je svoj aj. - Osjeam se izigrano - ree Laura. - Odbaeno. Bezvrijedno. Naputeno. Wendy spusti alicu. - Moram rei da, osim veoma povrno, to uope ne izgleda tako. - Da? - ree Laura otro. - Izgleda - kaza Wendy - kao da ste se strano odaleili. Veoma jednostavno. Nije ostalo nita osim navika. - A da nije upoznao tu djevojku? - Vjerojatno bi upoznao neku drugu. - Zbog mene? Wendy se nakrevelji. - Zbog vaeg braka. Radi se o dvoje ljudi. Laura je ustala da ponovno napuni ajnik. - Simon ne misli tako. Simon misli da je sve to zbog Guyove potrebe da bude u

sreditu pozornosti. - Guy i Simon - kaza Wendy - veoma su razliite osobe. Kako je ona njegova zgodna ena? - Nisam se ula s njom - ree Laura. - Samo jedna rije na telefon i to je to. Suosjeanje nikada nije bilo Carriena jaa strana. - Vjerojatno ne zna to bi rekla ... - Wendy - ree Laura - Carrie nikada u ivotu nije ostala bez rijei. Drala je ajnik u zraku. Wendy odmahne glavom. Ree: - Hoe li sve biti u redu to se tie novca? - Simon e se za to pobrinuti. - Hoe li? Mora li? - A tko e drugi? - ree Laura. - Ti i tvoj odvjetnik. - Mrzim sve ovo. Mrzim to to me ostavio, to se moram pomiriti s tim. Mrzim to sam izgubila sve to sam imala, poloaj koji sa sobom donosi brak ... Wendy je ustala. Pogleda Laurinu glatku kosu, njezino lice skriveno iza dvije njene, blijede ruke. - Draga moja - ree - probudi se. U dananje vrijeme i tim godinama taj poloaj vie ne znai mnogo. *** Budui da je bio petak, Guy je iz Stanborougha doao vlakom u pet i uao u Merrionin stan. To je bilo pravo olakanje, ne samo zato to je imao osjeaj da je to jedna od rijetkih stvari koje moe otvoreno napraviti, jedna od rijetkih stvari koje je imao, jer je konano, kad su se stvari s Merrion raistile, imao valjano doputenje da to uini. Tijekom tjedna, u Stanboroughu, ivio je ivot za koji je znao da je - potpuno drukiji od ivota koji je do tada ivio laan. Nikome nije spominjao da su se okolnosti promijenile. Ako je netko i znao, nije to pokazao, a jo se nije proulo da je sudac koji ivi u njihovom mjestu ostavio enu i da pod tjednom ivi u unajmljenom stanu iznad maloga trgovakog centra. Centar se sastojao od drogerije, kineskog restorana, trafike, trgovine djeje odjee i trgovine elektrinim materijalom. Vlasniku, koji je ivio s punicom jer si nije mogao priutiti najam stana iznad centra, bilo je drago da ima sustanara. Nou je ve morao stavljati eljezne reetke na izloge, a stanar mu je pruao dodatnu sigurnost. Svojoj je eni rekao da je gospodin Stockdale knjigovoa. - Sigurno. Ili nekakav financijski direktor. Svako jutro odlazi u odijelu. Vozi volvo. Guyu se svidio anonimni ivot iznad trgovine eletrinim materijalom. Sobe su bile odbojne, sumorno ureene i namjetene, ali savreno su odgovarale onome to je trenutano trebao, a osim toga, stvarno nije morao nikome rei ni kako se zove. Unajmio je prostor na tri mjeseca, a sa sobom je donio tek prijeko potrebne knjige i odjeu. Merrion, kojoj nije dopustio da ga vidi, rekao je da ga uglavnom doivljava kao sklonite. Meutim, Guyu se vie inilo da je to njegova tamnica, pusta zemlje. Kad je ujutro otiao, vie nije mislio na njega osim to je, kad je bio sa svojim kolegama, imao osjeaj da nema krov nad glavom. Za vrijeme ruka u sudakoj blagovaonici, uz drobljenac od ogrozda sa adoom, sluao je uobiajeno zadirkivanje i uhvatio se kako potajno razmilja o njihovom obiteljskom ivotu, o onome to e ih zatei kod kue i koliko e ih, zbog raznih razloga, pokuati ostati vani dulje od zatvaranja suda u pola pet, odgaajui tako trenutak ulaska u auto i suoavanja s onim to ih eka. Ponekad bi Guy izgubio pojam o vremenu pa je imao osjeaj da se vratio u one dane kad je usput znao ostati u baru nekog hotela uvjeren da je to, bez obzira na drutvo i okolinu, ipak nekakva varljiva sloboda. ak je u to doba jednom doao u Stanborough. Odsjeo je u Zvonu, hotelu prihvatljivom za lanove Komore; okruni suci su nekad u Zvonu imali svoj vinski podrum. Glavna osoba koja je vodila brigu o svemu tome jo uvijek je bila poznata kao Vinski metar. Za razliku od nekad, danas ga je muilo to to njegovi kolege pretpostavljaju neto to vie nije tako. Pretpostavljaju da ide kui, Lauri. Samo ih je nekoliko njih upoznalo Lauru, a vjerojatno je se vie ni ne sjeaju, ali ona je bila u nejasnoj predodbii koju su o Guyu izgradili u svojoj glavi, zajedno s podatkom da ivi na selu, da ima sinove, a ne keri, da nije bogzna kakav ribi

i da je nekad dobro igrao kriket. Uzbudili bi se kad bi vidjeli stvarnost i u njoj stvarnu Merrion, i to u prvom planu. Moe biti da bi se neki od njih sjetili Merrion, njezine dojmljive pojave u Stamboroughu, sjetili bi je se zato to je ena. Veina njih voljela je ene, ali nisu se mogli priviknuti na to da su im kolegice, da su im ravne. Kad je bivi vrhovni sudac obeao da e pronai suce za koje e biti siguran da nee stavljati dvosmislene primjedbe na raun odvjetnica, uz drobljenac s ogrozdom razvila se poprilina rasprava. - Ma! Vidim, pokuaj da se smire feministkinje. Guy si nije mogao tono predoiti trenutak kad e razotkriti kako danas ivi, to se dogodilo, kako je raskinuo s etrdesetogodinjom navikom i napravio znaajan korak na emocionalnom polju o kakvom prije, bio je prilino siguran u to, nije ni sanjao; kako danas ivi, tiho i povueno tijekom tjedna: kui nosi jelo koje podgrijava u mikrovalnoj penici, koulje nosi u praonicu, redovito mijenja plahte na krevetu, a onda petkom sjeda na vlak i kree ka istinskom i punom ivotu. Petkom je urno naputao sud, odlazio ravno na eljezniku postaju i oprezno izbjegavao odjeljke u kojima su se vozili odvjetnici koji su doli slubeno i sad su se vraali u London. Na postaji Paddington uzeo je taksi za Bayswater i koristei vlastiti klju, klju koji je Merrion dala izraditi za njega, uao je u visoku, bijelo olienu kuu koja je sedamdesetih godina pretvorena u stambenu zgradu. U predvorju se nalazilo stubite i dizalo, stubite je bilo obloeno tamnocrvenim sagom s neto svijetlijim ljiljanima. Guy je uvijek koristio stubite, brojei stube. Merrion je ivjela na samom vrhu. Stan je bio malen, ali veoma svijetao, s pogledom na zgrade nasuprot i vrhove drvea u Hyde Parku. Voljela je jednostavne stvari, kao odgovor na tkanine s cvjetnim uzorkom i debele jastuke iz njezinog djetinjstva. Podovi su bili drveni, ono na prozorima bile su prije rolete nego zavjese, a minke je drala u kupaonici, u crnoj koarici od iane mree. Guy se nekao kraj toga metnuti svoj brijai pribor. - Ne shvaam te - rekla je Merrion ljubei ga. - Spavamo skupa, zar ne? Pogledao je svoju toaletnu torbicu. - Ali ovo je jo intimnije ... Oslobodila mu je mjesto u kupaonicu, mjesto za njega u svojem ormaru. Na dnu su leale njegove cipele, pokraj njezinih cipela i izama. Bilo bi mu drae da ih moe metnuti negdje drugdje, negdje gdje joj ne bi bile na putu, negdje gdje ne bi bile tako uoljive. U London je donio tek najnunije bojei se da je ne optereti, da ne bude previe zahtjevan, da ne - no dobro, da ba ne ispadne previe supruniki. Petkom joj je uvijek donosio cvijee. Kupio ga je na eljeznikoj postaji i kad je doao u stan, stavio ga u vodu, bacivi ono uvelo od prologa tjedna, za to ona izgleda nikada nije nala vremena. Pustio je glazbu, provjerio ima li u hladnjaku vina, umio se, skinuo odijelo i divio se drveu u Hyde Parku kroz prozor, obzirno ne gledajui njezina pisma, papire na pisaem stolu i ne marei za brojne poruke na telefonskoj sekretarici. Nakon toga je ekao. Bilo mu je svejedno koliko dugo eka. Moda se vraa sa suda u Midlandsu, moda ak sa sjeverozapada, a za to vrijeme on je ekao i postajao sve uzbueniji sve dok nije uo tiho okretanje kljua u bravi pa ustao da je doeka. SEDMO POGLAVLJE U vlaku kojim se iz Croydon Crowna vraala u London, Merrion je uspjela nai mjesto u drugom odjeljku od onog u kojem je sjedio branitelj protiv kojeg je danas nastupala na sudu. Ona je pobijedila - to joj ba i nije donijelo neko zadovoljstvo, nije dobro ispalo, ni on nije bio zadovoljan, htio je da njegov pravni savjetnik podnese albu njezinom zbog nedostatka dokaza. Ali Merrionin savjetnik to je odbio, a branitelj, krupan, borbeni odvjetnik u ranim etrdesetima, glasno je rekao da e to morati rijeiti s gospoicom Palmer. - Ja bih se izgubio - rekao je Merrion njezin savjetnik - da sam na tvom mjestu. Doslovce je pobjegla na eljezniku postaju. Dok je urila iz zgrade suda, vidjela je svoju klijenticu, rastavljenu enu mrava lica etrdesetih godina s troje svojeglave djece, kako ljutito raspravlja sa svojim dekom i svojom majkom. Merrion je za nju od biveg mua, koji je kratko vrijeme radio za jednu

naftnu tvrtku u Perzijskom zaljevu i dok je boravio ondje pokuao, ne ba previe odluno, povesti djecu sa sobom, uspjela dobiti novanu pomo, unatrag dvije godine, ali njezina klijentica mislila je da to nije dovoljno. Htjela je dvije stotine funti tjedno. Njezin bivi mu tjedno je zaraivao tristo deset funti. Rekla je da je to ne zanima, da hoe onoliko koliko eli. Ba je briga hoe li svinja gladovati. Merrion je uspjela dobiti osamdeset funti tjedno sa zaostacima unatrag dvije godine. Njezina je klijentica podivljala. Nakon presude, nije htjela razgovarati s Merrion. - Odvratna baba - rekla je glasno svojem deku. Vlak koji je vozio u sredite Londona ba je odlazio kad je Merrion stigla na peron. Nije vano. Vlakovi iz Croydona polaze svakih dvadeset minuta i u svakom sluaju, sastanak s Guyevom snahom u lokalu na postaji Victoria dogovorila je u prilino neodreeno vrijeme. - Ne znam zato mislim da se ne bismo trebale nai na nekom suvie upadljivom mjestu - rekla je Carrie - ali to je tako. Smeta vam? - Ne - rekla je Merrion. - To mi odgovara. Dolo joj je da kae da se mogu, budu li se sastale na nekom skrovitom mjestu, a sastanak ne uspije, praviti da ga nije ni bilo, da jednostavno mogu zaboraviti na njega. Ali suzdrala se. Neto u Carrienom glasu govorilo joj je da i ona isto misli; da joj ne treba nita govoriti. Merrion je kupila veernje izdanje novina i povukla se u stranji dio postaje, napola skrivena automatom za prodaju slatkia. Vidjela je branitelja koji je doao na postaju i poela ga prouavati. Bio je krupan mukarac, djelovao je samouvjereno, na kaputu je imao crni barunasti ovratnik i stao po strani pa je zakljuila da odvjetnici koji koriste javni prijevoz gdje vlada guva, to esto rade. Ako je traio Merrion, nije se ba trudio. Digla je novine, otvorila ih ravno ispred lica i ekala dok nije proao kraj nje prema obljinjem lokalu. Zamiljala si ga je kako ulazi u obiteljsku kuu u Claphamu, Tootingu ili Stockwellu, i kako mu njegova ena, s kosom proaranom pramenovima, u otmjenoj sportskoj odjei, kae: - Marcus, Fergusonovi ne mogu doi ovaj vikend, Sophie je dobila ui. Koliko plaamo tu kolu? A ti smrdi po viskiju. Merrion spusti novine i kriom stade itati svoj horoskop za sljedei dan. - Kad bi bili toni - rekao joj je Guy - vie ne bi postojala rije "budunost". Proitala je da ne treba oekivati nikakva iznenaenja i ne treba donositi nikakve vane odluke. Pokuavala se sjetiti to je sino pisalo u horoskopu za danas, ali nije uspjela. Ako je nagovijetao da e njezin sastanak s Carrie imati neki znaaj, nije to jasno rekao. Kad je vlak stigao, pustila je da se Marcus Hunt ukrca prije nje, a onda je odabrala odjeljak prilino udaljen od njegovog. Ako ga je obian viski iz birtije i smekao, sigurno bi joj rado solio pamet, to joj je bilo gore od svae s njim; svaa je podrazumijevala barem nekakvu ravnopravnost. Pronala je mjesto pokraj mukarca koji se zadubio u svoje prijenosno raunalo, a nasuprot djevojci u konatoj jakni s crvenom ruom, koja je spavala otvorenih ustiju. Merrion bi u vlaku esto zaspala i jako ju je muilo otvori li i ona usta. Ova se djevojka ponaala je kao da nju to uope ne dira. - Mislim - rekao je Guy tijekom vikenda - da e ti se Carrie svidjeti. Doista to mislim. - Je li to vano? - Svia li ti se? Mislim, mislim da bi mi bilo drae da ti se svidi. - Lijepo od nje to me je nazvala - kazala je Merrion. Leala je na kauu drei glavu Guyu u krilu dok je on iznad nje itao nedjeljne novine, drei ruke visoko u zraku da joj ne metne novine na lice. - Zna biti malo otra, ali ne daj da te to obeshrabri. - I ja znam biti otra ... - Znam. - Troje djece - ree Merrion. - Zamisli. Koliko je stara? Guy spusti novine na Merrionin trbuh. - Oko etrdeset. Moda manje. - Opa. Troje djece. - Ali nema pravniku karijeru koja obeava. - Zato si to rekao? - Da prestane s besmislenim usporedbama. - Ali ipak neu. - Carrien otac je lijenik. Ope medicine u Istonoj Engleskoj. Majka joj je

davno umrla. Tuno. Carrie ju je voljela. - Blago njoj. Guy se nagnuo da je pogleda. - Zato se uporno tako odnosi prema svojoj majci? - Zato jer je to tako. - Mislim da se nikad nisi otresla pomisli na to kako bi bilo divno da si siroe. - Krivo. - Ja nisam nikada oekivao da u biti blizak sa svojom majkom - rekao je Guy. - Na odnos nisam smatrao prisnim, a mislim da nije ni ona. Merrion se pridigla s kaua i poljubila ga. - Ma, to je zato to su u tvoje vrijeme stvari bile drukije - Davno, davno? - Tono - rekla je. Nacerila se. Uzvratio joj je osmijeh. - Isto tako, danas ne mogu razgovarati s vlastitom djecom Merrion spusti noge na pod i pipajui potrai papue. - Moe li razgovarati s Carrie? Isprui ruku i uhvati pregrt njezine guste kose. - Nikada nisam pokuao. Nije mi se inilo, no - Prikladno? - Moda. Ona je Simonova - Ali misli svojom glavom? - O, da - ree Guy. - Vidjet e. Odmah. *** Merrion zakljui da je osoba koja je sjedila za stolom u kutu uz au crvenog vina pred sobom i rjeavala krialjku iz novina, sigurno Carrie. Olovkom je lupkala po zubima. Imala je svijetlu kosu privrenu eljima na nekoliko mjesta, a sivim kaputom ogrnula je ramena. Merrion je prola uz stolove visoko drei torbu za spise da nekoga ne udari. Stala je ispred Carrienog stola i poloila torbu na njegov rub. Carrie digne glavu. - Merrion? - Da - Vii ste nego to sam mislila. - Metar sedamdeset pet - ree Merrion. Carrie se jedva primjetno nasmijei. - Blago vama. Zaas e me sva djeca prerasti pa u izgubiti posljednji adut kojim sam ih drala pod paskom. Merrion izvue stolac i sjedne. Torbu za spise stavila je na stolac kraj sebe i skinula kaput. - Vino? - upita Carrie. - Bojim se da sami morate otii po njega. Merrion ponovno ustane. Carrie ju je promatrala kako se probija prema anku. Imala je crni kostim, sako joj je bio prilino uz tijelo, a suknja uska. Dobro izgleda u njemu, zakljui Carrie; dobro tijelo, dobro dranje, zanimljiva kosa. Zamiljala si je kako Guy doivljava Merrion. Kao veliko uzbuenje. Kao veliku nagradu. Kao neto, no, neoekivano, svjee, puno snage. Zamisli si to bi Simon rekao, suoen s injenicom da je veoma osebujna, gotovo savrena, ali nije zavodnica, nije upadljiva i ne moe joj se tako lako nai zamjerka. Simon bi bio strano smuen. Bila bi i ona kad bi ga vidjela kako gleda Merrion. Kad je ona, Carrie, imala trideset jednu, imala je troje male djece te novaca i ambicija tek toliko da preivi od danas do sutra, a nije se uputala ni u kakve poslovne poduhvate. Pogleda Merrioninu torbu za spise. U svakom sluaju, ona nije imala nikakvu karijeru. Ta rije nije postojala u njezinom rjeniku, onda ne. Da je, ionako bi je s prezirom odbacila. Merrion pokraj svoje torbe za spise stavi au bijeloga vina. Carrie joj pogleda ruke. Nije imala prsten. - Nemam prsten - rekla je Merrion. Smijeila se. - Guy bi htio, ali ja neu. Tako, prstena nema. - Hoete li nositi vjenani prsten? - upita Carrie. Merrion sjedne na stolac. - Ne vjerujem.

Carrie pogleda vlastite ruke. - Ja svoj nosim na poslu jer mislim da tako djelujem pristupanije. Brak sa sobom nosi izvjesnu toplinu. Radim u zdravstvu. Uspijeva mi, ostat u u tome tako dugo dok sve ostalo klapa. Merrion otpije gutljaj vina. Ree: - Samo ste me htjeli vidjeti? - Da - odgovori Carrie. Izvadi elji iz kose i metne ga natrag, tono na isto mjesto. - Htjela sam vidjeti zbilju. Kad je netko, u ovakvim okolnostima, samo ime, lako moe postati bauk. - Ne bih znala - ree Merrion. - Nikada se prije nisam nala ni priblino u slinom poloaju. - Velika je frka ... - Oito. - Sve se izokrenulo. Ljudi su bijesni. Merrion se zagleda u au. - Na primjer, va mu. - Na primjer, Simon. Merrion ree oklijevajui: - Ima majku koju mora tititi ... - Razgovarat emo o tome - ree Carrie - kad doemo do toga. Ako stignemo tako daleko. Merrion digne au pa je opet spusti. - Oito vam je neto na umu. - Ne - ree Carrie. - Rekla sam vam. Samo sam htjela vidjeti kakva je zbilja. Teko je kad u obitelji vaeg partnera nastupi kriza, odjednom ste u potpunosti upleteni u to, a istovremeno vas se to uope ne tie. Mnogo vremena provodite borei se s osjeajima zbog nekog drugog. Osjetila sam da u se moi nositi s onim to Simon proivljava ako se upoznam s vama. Merrion joj uputi kratki pogled. - Guy vas voli. - I ja volim njega - ree Carrie. - ene se obino ne slau sa svojim svekrom jer ih omalovaava, ne uzima ozbiljno ili im popuje. On ne radi nita od toga. Ostavlja me na miru. - Volio bi razgovarati s ... s vaim muem. - Da. - Ne znam mnogo o tome kako se mukarci u nekoj obitelji odnose jedni prema drugima - ree Merrion. Moj otac je umro kad sam imala tri godine, a nemam brae ni sestara. Carrie uzme svoju au s vinom. - Drukiji su. Cijelo vrijeme jedni druge nadziru. Na temelju toga donose svakakve zakljuke, umjesto da razgovaraju. - Natjeu se? - upita Merrion. Carrie je otro pogleda. - Da. Merrion otpije malo vina. - Razumijem. Pogleda Carrie. - Znai da morate braniti vlastiti poloaj? - Lake malo - ree Carrie. - Uim - kaza Merrion. - Sve vrijeme uim. - Sedam ste godina bili ... - U tajnoj ljubavnoj vezi - ree Merrion - to je maji kaalj u usporedbi s ovim. - Bilo vam je ljepe? - Na neki nain. Ali ne moe vjeno ostati tako. - Moja teta Cath - ree Carrie - kae da je ivot slian pokuaju da strpate maie u koaru. Posljednjeg stavi unutra, a prvi se na drugom kraju ispentra van. - Nisam osobito posesivna - ree Merrion vrtei au u ruci - ali zateena sam spoznajom koliko ljudi ovise jedni o drugima. Ili bar u to vjeruju. Osjeaj da se ba ne moe ponaati kako eli jedno je, ali ako ne smije odluiti to e napraviti, onda je to neto drugo. - Moda prije niste previe razmiljali o Guyevom ivotu izvan vremena koje je provodio s vama. - Moda - ree Merrion. Pogleda Carrie. - A moda nitko u Guyevom ivotu, osim mene, prije nije previe razmiljao o Guyu. - Oho! - primijeti Carrie. Isprazni au i poe oblaiti kaput. - Moram ii. Lagala sam o tome gdje idem pa je bolje da ta la ne traje predugo.

- Zato ste lagali? - Moje bi keri bile pretjerano znatieljne, a Simonu bi bilo krivo. - Mislio bi da ste ga iznevjerili? Carrie nita nije odgovorila. Ustala je i ugurala novine u torbu. Digla se i Merrion. Malo je pomakla stol da Carrie moe izai. - Smijem li vas jo neto pitati? Carrie je stala, ali nije ju pogledala. - to? - Jesam li poloila ispit? - Kakav ispit? - Znate - ree Merrion - pravi razlog zbog kojeg smo ovdje. to sam? Prijatelj ili neprijatelj. *** Simon se sam odvezao u Stanborough. Rekao je Carrie da ide, ali ne i Alanu. Alan bi mu ponudio da ode s njim, a Carrie bi ga u tome podrala. Simon je znao da ga oboje pokuavaju spasiti od Laure, ali istovremeno, ni jedno od njih nije shvaalo pravi razlog njegove obaveze prema njoj. Zapravo, Carrie je rekla da se ne brine zbog pravog razloga; nije se mogla pomiriti s njegovom jainom. - Nikada se ne bismo vjenali! - vikala je jednom davno za vrijeme neke svae (djeca su se poredala po stubitu, uasnuta i skamenjena) - da nisam ostala u drugom stanju! Tvoja bi se majka pobrinula za to! Istina, Laura je rekla Simonu da je stvarno premlad za enidbu. Dvadeset jedna godina strano je malo, osobito za mukarca, osobito za mukarca koji jo nema kruh u rukama, koji jo godinu dana mora studirati. Dvadeset jedna je zaista prerano i za Carrie, pogotovo stoga to je, po Lauri, bez nekoga osobitog razloga prekinula studij medicine, a jo nije znala to dalje. Naravno da je ostala u drugom stanju! to joj je drugo preostalo u toj njezinoj dvojbi koju si je sama nametnula, nego da ostane trudna pa da vie ni o emu ne treba sama odluivati? Simon joj je bezuspjeno pokuavao objasniti da Carrie nije namjerno ostala trudna, da nije to htjela i da je pristala roditi samo zato jer je dijete Simonovo. Simonovo i njezino. Po Lauri, Simon je upao u zamku. Po Simonu, Carrie je bila u zamci. Po Carrie, Simon je bio u zamci, dvostrukoj. - Ona. A sada ja. - elim tebe. - Nadam se. I je. Poslije sedamnaest godina, jo uvijek ju je elio. To s Carrie bila je jedina, doista vrsta i promiljena odluka u Simonovom ivotu, koju nikada nije poalio. Sproveo ju je nadajui se, iako to nikada nije rekao, da e ga na neki nain osloboditi. I je. Ili bar donekle: u svakom sluaju, onoliko koliko je mogla i koliko joj je on dopustio. Da joj je u potpunosti dopustio, sad bi iao u Stanborough s Alanom, ili uope ne bi iao. Carrie je pozvala Lauru da doe i ostane kod njih. - Neu, hvala. Lijepo od tebe, ali ... - Samo nekoliko dana - rekla je Carrie zatvorivi oi usredotoena na to da joj glas zvui kao da doista osjea to to govori. - Druga okolina, promjena. - Psi ... - Ne moe ih dati u hotel za pse? - Ne elim ih onamo poslati, trenutano ne. Ne elim ih ostaviti. - Dovedi ih onda ... - A, ne mogu. Ne bih to mogla uiniti. Nikada nigdje ne idu, zna. To je stvarno lijepo od tebe, ali bolje mi je ovdje, doista je. Moda Simon. - K vragu, ludnica - rekla je Carrie kad je spustila slualicu. - Koje plitko, tvrdoglavo pretvaranje samo da bi ispala rtva. Rachel je bila naslonjena na zid blizu telefona ekajui da Trudyna linija postane slobodna. - Misli na baku? - Sluajno, da. Ali nisi trebala sluati. - Ti onda nisi trebala vikati. - Bojim se - rekla je Carrie prolazei kraj Rachel s rukama punim neizglaanog rublja - da tvoja baka svakoga moe natjerati da pone vikati. Rachel pogleda oca. - Opa!

- Ponekad - Simon e ukoeno - je jednom narataju pomalo teko shvatiti potekoe drugog narataja. Rachel se naceri. - Ma nemoj. - Jako smijeno. - Daj, tata. Baka nikada nije bila previe ljubazna prema mami. Tono? - Rachel - kaza Simon - Doista ne elim razgovarati o tome. Ne sada. Rachel mu okrene lea i poe okretati Trudyn broj. - Niti ikada - rekla je. Imala je pravo, naravno. Nije htio razgovarati o tome. Nije se htio prisiliti i rei da se slae s Carrienim stavovima i s Rachelinim stavovima, ak i da je to tono, zbog moguih posljedica koje bi takvo priznanje imalo u odnosu na Lauru. Zapravo, kad se tog etvrtka popodne vozio prema zapadu i sam je bio ljut na Lauru, ne samo zbog njezinih stavova i trenutanog ponaanja, ve i zbog toga to mu je bilo prokleto teko otii s posla, a njegovi su se suradnici poeli buniti. - Daj, Simon - rekao je Ted Freeman - pa otac ti nije umro, nije li tako? Nedavno je Simon pomislio da bi moda bilo mnogo lake da je. Da je Guy mrtav, ne bi bilo svih ovih optubi, ljutnje, beskrajnih, beznadnih, besmislenih razgovora o tome gdje je pogrijeila. Mogao je zamisliti Lauru kao udovicu. Bila bi veoma dostojanstvena Bila bi dolina udovica, tiho podnosei svoju bol i samou na jedan poseban nain. Simon je imao osjeaj da bi lake izaao na kraj s udovicom nego to izlazi s ostavljenom enom. Pomisli da se majke nekako prirodno pretvaraju u udovice, to je jednostavno tako. Ali majke kao ostavljene ene? Simon je gotovo prekasno na zaobilaznici ugledao silazak za Stanborough pa naglo okrene upravlja, bez migavca, prouzroivi bijesno trubljenje iz automobila koji su zbog njega morali naglo koiti. - Oprostite - moglo se kroz staklo iitati s njegovih usana. - Oprostite. Uinio je glupost. Glupost. Poznavao je ceste u Stanboroughu jednako dobro kao to je poznavao one u svom dijelu junoga Londona. Malo se nagnuo naprijed na vozakom sjedalu ne bi li se bolje usredotoio. Jo desetak kilometara. Desetak kilometara po putevima kojima se kao djeak beskonano vozikao ne gledajui toliko gdje ide ve kojom brzinom vozi da vidi je li uspio proi taj put nekoliko sekundi bre nego dan prije. Pomisli na Carrie. - Uvijek ista pria rekla bi. *** Laura je bila u vrtu i kidala uvele cvjetove sunovrata. Dva metra dalje leali su psi ekajui da pone raditi neto zanimljivije. Nad njima je bila jabuka u cvatu. Kad je vidjela da se po putu pribliava automobil, Laura je prola po neravnoj travi u vonjaku pa je stajala na prilaznom putu i ekala da se Simon doveze. - Ba si zlatan to si doao. Nagnuo se da je poljubi. - Izgleda umorno - rekla je. Dodirne mu elo. - Valjda zato to jesam umoran. - Jesi li ruao? - Doista eli znati? - Da ... - Pojeo sam Twix okoladicu - ree Simon - koju sam kupio kad sam stao kupiti benzin. - Zato nisi kupio sendvi? Neto pametnije. - Zato, mama, jer sam htio Twix. Laura ga primi pod ruku. - Ja u ti sada napraviti sendvi. - Hvala ti - ree Simon. Pogleda je. Bila je sitna, blijeda i dotjerana. Imala je svoje biserne naunice. Kad je skinula rukavice za vrt i pruila ruku da smiri pse koji su oko njih skakali, primijeti da vie ne nosi vjenani prsten. Uvijek ga je nosila kao i zaruniki prten koji je obino, kad je radila neki grublji posao, okrenula naopako da zatiti drago kamenje. - Nema prsten - rekao je. Nije ga pogledala. Povue ruku, napravi korak naprijed i otvori stranja ulazna vrata. Preko ramena, ree: - Pa gotovo je, nije li?

Simon kaza: - Nisam se vidio s njim ... - Nisi? - Ne. - Jesi li razgovarao s njim? - Jednom. - I? - Trajalo je tri minute - ree Simon. - Moja pogreka. Izgubio sam ivce. Laura e, toplim glasom od zadovoljstva: - Ne krivim te. Simon je proao preko kuhinje do koarice za kruh. Bila je kockasta, napravljena od bijelog emajla na kojoj je sa strane crnim slovima pisalo KRUH. Pamtio ju je otkad zna za sebe. Sad je stavio ruku na nju kao da eli biti siguran da je to to. - Napravit u ti sendvi - ree Laura. - Mama, stvarno mogu ... - Ne - ree. - Napravit u ga. Doista to elim. Izvue stolac od stola. Sjedni. S tekom mukom sjedne. Iz koarice za voe, izvadila je bananu i stavila pred njega: - Pojedi ovo dok eka. Pogleda bananu. Ree: - Nisam bolestan, mama. Nisam ni dijete. Otac sam troje djece, koji je trenutano suoen s vie toga nego to moe provakati i koji je, kao to se esto dogaa, preskoio ruak. Laura je rezala kruh i sir. Vedro ree: - Kako je na poslu? - Imam ga preko glave, a izgleda da nemam vremena da ga dovrim. - Pa ima suradnike ... - Da, imam. Ali imamo puno posla, a nemamo dovoljno ljudi. - Zato ne zaposlite jo nekoga? Simon odgurne bananu. - Zato jer nam za sada sredstva to ne doputaju. Laura pred njega stavi tanjur. Na njemu je bio debeli sendvi od sira. Poela mu je curiti slina. - Onda se moramo neto dogovoriti. Pogleda je. Okrenula mu je lea i kopala neto po ormaru. - to? - Pa, ne mogu oekivati da e mi sve raditi besplatno. Ne uz Carrie i djecu koje mora uzdravati. Evo ga. Jabuke s mukatnim oraiem. Napravila sam to prolog rujna. - Mama - ree Simon - to hoe rei? Laura proe kraj njega i stavi staklenku s mukatnim oraiem na stol dok je ila pristaviti vodu za aj. Potom se ponovno okrene prema Simonu. Ponaala se veselo i pomalo ravnoduno kao da je uvjebavala to to e rei. - Ve sam ti rekla - kaza - gotovo je. - Znam ... - Vie se ne elim baviti time. Kao ni s njim. Jutros sam ga nazvala i to sam mu rekla. elim, elim ga izbrisati iz svog ivota. Simon odgurne i tanjur sa sendviem. - Ali, mama, nita jo nije rijeeno. Ni kua, ni novac. Tatina oporuka, mirovina, ni rastava, nita. Jo nismo ni poeli. - Ja neu nita pokrenuti - ree Laura. Stavila je aj u ajnik. - Ti ... - Neu - ree - ti e. Simon se primi za glavu. - Doao sam danas - rekao je odluno i smireno - uz veliki napor, osobni i poslovni, da se dogovorim s tobom o pronalaenju osobe koja e te zastupati i da rijeimo koji su tvoji zahtjevi. Doao sam, mama, da pokrenemo stvar. Ti si se sloila. Alan se sloio. Svi smo se sloili. - Oprosti - ree Laura. Nije djelovala iskreno. - to hoe rei s tim, oprosti? - Oprosti, ali nita od svega toga. Stavila je na stol pluteni podmeta s cvjetnim uzorkom, a onda je na njega metnula ajnik. - Nisam htjela da dolazi uzalud - rekla je - neu ni da ode tek tako. Ne elim se baviti time, Simon. Nemam nikakve upute za odvjetnika, nisam smislila nikakav prijedlog, neu, stvarno to mislim, neu imati nikakvog posla s tvojim ocem. Nagnuo se k njoj preko stola. Rekao je u nevjerici: - Ali eli se nagoditi, zar

ne? Hoe pravedno podijeliti imovinu, je li? - Naravno da hou. Svakako da elim. Barem sam toliko zasluila. - Onda moramo raspraviti o tome. Mora uzeti odvetnika. Mora rei strunjacima to oekuje da za tebe naprave. Mora na neki nain uspostaviti vezu s tatom. Laura je poela toiti aj u alicu s plavo-bijelim cvjetiima. - Ne, ne moram. - Mama! - povie Simon. Gurnula je alicu pred njega. - Sve preputam tebi - rekla je. - Ti si na mojoj strani, zna to mi pripada. Ja ne moram vie nita uiniti, Simone, jer e ti to uiniti za mene. OSMO POGLAVLJE Sam u svojem uredu u Kraljevskom sudu Stanborougha, Guy je nazvao Simona na posao. Javila se neka djevojka. Simon, Ted Freeman i Philip Stott zaposlili su kao recepcionarke bezbroj djevojaka koje su ostajale tek toliko da steknu neku osnovnu predodbu o vrsti posla i pravilima tvrtke prije nego to bi nale slian posao kad bi se ovoga zasitile. - Je li to Nicky? - pitao je Guy. - Ne - kaza djevojka - Miriam. - Miriam - ree Guy - ovdje Guy Stockdale, Simonov otac. Mogu li na samo malo razgovarati s njim? Miriam kratko odgovori: - S klijentom je. - to mislite, kad e biti slobodan? - Nije rekao. Ima sastanke sve do pola sedam. - Moda - ree Guy - biste mu mogli prenijeti poruku. - Moe - ree Miriam. uo je kako trai papir na kojem e je zapisati. - Samo recite da je zvao otac i da hoe hitno razgovarati s njim. Dat u vam svoj broj. - Moe - ponovi Miriam. Guy spusti slualicu. Pogleda podsjetnik pokraj. Na vrhu lista papira napisao je "Nazovi Simona", a dok je telefonirao oko Simonovog je imena iscrtkao linije dajui mu odreeni tamni okvir. Simon je juer bio u Stanboroughu. Bio je kod Laure. Guy je to znao jer ga je Laura nazvala i rekla mu da vie nita ne eli imati s njim i da e je ubudue zastupati Simon, u potpunosti. - Jesi li ga molila? - pitao je Guy to je obzirnije mogao. - Nisam trebala - odgovori Laura. Bila je otra i odluna, kao da se unaprijed pripremila to e rei. - Misli li da je to poteno? - ree Guy. - Poteno prema Simonu? Nasta kratka stanka, a onda Laura ree istim odlunim glasom. - Bit e onako kako on eli. Onda doda: - Do vienja - slubeno naglasivi prvi slog pa spusti slualicu. Guy pogleda na sat. Simon bi sad mogao biti u svom autu, na autoputu, sam. Guy bi ga mogao nazvati na mobitel prije nego to stigne u Hill Cottage, prije nego to mu Laura da posebne upute. Mogao je, ali nije. Umjesto toga, proveo je kratko vrijeme usrdno molei da Simon osjeti potrebu da doe do njega na sud, ak samo da se izdere na njega, a potom je pokuao, svesrdno, preusmjeriti svoju pozornost na tekui posao. - Molim te - uhvatio se kako tu i tamo ponavlja cijelo popodne. - Molim te. Simon nije dolazio. - Nadaj se - rekla je Merrion te veeri iz Londona. - Pokuavaj i dalje. - Ovo prvo je lake. - Zato ovo drugo ee upali. - Ba si prava puritanka. - Dobro si? - pitala je. - Ne - ree Guy. - Veeras nisam. - Nakon toga, Guyu je bilo teko usredotoiti se na sudu. Dvaput su ga, doslovce, morali opomenuti. - Vaa visosti - glasno je rekao tuitelj, izrazito glasno. - Vaa visosti, govorim o osmoj stranici transkripta. A onda, sat nakon, uznemireni svjedok kojega je deset minuta ranije spaavao od tuitelja, zabrinuto mu se obratio s mjesta za svjedoenje i gotovo povikao: Zar mislite da bih ekao trinaest mjeseci na ovo suenje, a onda svjedoio i

lagao? Ispriao se. Dvaput se ispriao. Osjeao je da je obavezan uniti to. Odvjetnik je likovao, svjedok je bio zbunjen. Guy poloi ruku na debelu knjigu koja je uvijek stajala pred njim na stolu - Blackstonska sudbena praksa (tamnoplavozlatna) - da se sabere i sredi misli. Kad je sudski slubenik u pola pet objavio da je zasjedanje suda zavreno, da on odlazi, osjeti da je neobino slab, gotovo omamljen kao da se silno trudio prilagoditi se neemu veoma neuobiajenom. - Dobro ste, sue? - pitao je upravitelj suda, zaustavivi se nasred predvorja. - Da, hvala Martine, dobro sam ... - Malo ste blijedi ... - Malo je zaguljivo u sudnici broj dva. Znate i sami. - udno, zar ne? Ljudima se moe zajamiti sigurnost, ali ne moe im se zajamiti dovoljno zraka. Kraj njega su prola dva odvjetnika u sudakim odorama, na odlasku. - No, sue ... - Laku no - ree Guy. - Grozan hotel - ree jedan drugome. - Grozan. Neko je bio kupleraj. - Jo je uvijek. Martin se naceri Guyu. - Zvono. Odsjeli su u Zvonu ... - To je kupleraj? - Ne ba uspjean, sue. Vie je kao kolodvorsko svratite. Hoete da vam donesem malo vode? - Hvala, Martine. Dobro sam. Otvorit u prozor u svojoj sobi. Krenuo je prema ostakljenim vratima koja su vodila prema sudakim prostorijama. Martin ga je promatrao. Kroz sporedna vrata sudnice, doao je sudski posluitelj pa ga je i on promatrao. - Danas se na njemu vide godine - ree sudski posluitelj. - Obino nije tako. - Neto se dogodilo - kaza Martin. Guy otvori vrata, proe kroz njih i oprezno ih zatvori za sobom. Kroz mutno staklo vidjeli su obrise njegovoga krupnog lika. Tamna ruka se digne i skine periku. - Kao na primjer? - Mislim da naveer ne odlazi kui - ree Martin. - Kamo onda ide? - Prema Pinns Greenu. A petkom zbrie kao zec. Na eljezniku postaju. - Slijedio si ga? - Ne - odgovori Martin - ali primjeujem neke stvari. Izgleda kao ovjek kojega neto mui. Nije li tako? Zar tebi izgleda kao sretan ovjek? *** Gwen Palmer uzela je sendvie za put. Znala je da bi joj se Merrion smijala, da bi joj rekla da se deset godina prerano pretvorila u staru babu koja ide na jednodnevni izlet s umirovljenicima. Meutim, za Gwen je ve samo putovanje u London bilo dovoljan napor, a da bi jo vodila brigu kako doi do vagonrestorana gdje se konobar ne bi obazirao na nju nego bi prije posluio bune mukarce koji naruuju estoka pia. Osim toga, ako misli uloviti Merrion, morat e ii naveer, a veer je sama po sebi kod Gwen izazivala nelagodu, da ne spominje daleki put i gotovo potpuno nepoznati predio Londona. Uzet e taksi. vrsto je odluila. Nee si oteavati stvar vie nego to treba. Zato je kupila sendvie i zato e uzeti taksi. Tijekom posljednjeg telefonskog razgovora s Merrion, Gwen je shvatila da im se ivoti potpuno razlikuju, po shvaanjima, rijeima i djelima, da joj je ponekad bilo teko povjerovati da je Merrionino djetinjstvo i mladost doista bilo takvo kakvo je. Naravno da je Gwen bila ponosna na Merrion. Tko ne bi bio ponosan na ker koja je u profesionalnom ivotu toliko toga postigla kao Merrion? Svejedno, Gwen je kopkalo da je Merrion, uza sav sjaj i slavu svog ivota u Londonu, zastranila, skrenula s pravog puta koji je, gotovo neizbjeno, vodio na suprotnu stranu od svega onoga u to je Gwen vjerovala, u to je vjerovala itav ivot, to enu ispunjava. Kad je pokuavala s Merrion prisno razgovarati o tome, Merrion joj je govorila da ona ne shvaa, ak se jednom razljutila, da ona nita ne zna.

- Znam - rekla je Gwen. I ona se razljutila steui kuhinjsku krpu. - Itekako znam. Dvaput sam bila udana i majka sam, to je vie od onoga to ti moe rei za sebe. - Pridruit u ti se - rekla je Merrion, a glas joj odjednom posta tih. - Udajem se. I ja u se udati. Gwen je briznula u pla. Nije namjeravala, ali nahrupile su iz srca i potekle niz oi prije nego to ih je mogla zaustaviti. - Oh, Merrion ... - Prestani - rekla je Merrion - Ti bi trebala prestati! - vikala je Gwen. - Ti bi trebala stati, a ne samo tako odbaciti svoj ivot! Merrion nije nita rekla. Ustala je s mjesta na kojem je sjedila za kuhinjskim stolom, pokupila svoj kaput, torbicu i torbu za spise i izala iz kue. Gwen nije ni pogledala; u svakom sluaju, nije joj rekla ni rije. Samo je otvorila ulazna vrata, izala i krenula ulicom u smjeru sredita grada, a da se nije osvrnula. Ni jednom. Bilo je to prije tri tjedna. Gwen je u ta protekla tri tjedna mnogo razmiljala. U glavi je radila popis svih stvari koje je, po njezinom miljenju, Merrion pogreno radila, svega onoga to e na kraju dovesti do toga da e shvatiti da njezin ivot, kao ljudskoga bia, nije vrijedio ni piljiva boba. Sve to je bilo krivo, stalno se, naravno, vraalo na tog mukarca, na njegovo stanje, obrazovanje, poloaj, enu, djecu i unuad. Gwen ponekad nije mogla vjerovati da je Merrion tako uporna kad je rije o Guyu Stockdaleu. Sedam godina! Sedam godina u ivotu mlade ene, ve odbaeno, a sad veselo najavljuje da e odbaciti i ostatak. Udati se za njega! Gwen se bilo teko pomiriti s tim da spava s njim, ali brak. Na putu do posla, u ovom trenutku privremenoga, vodila je duge prepirke s Merrion. Otkrila je da joj tada, kad Merrion nije fiziki prisutna, rijei lako naviru, burno se roje u njezinoj glavi i dolaze na usta. Na tom je putu Gwen ispriala Merrion, i ljutito, i mirno, sve to joj se ikada dogodilo, o tome kako se osjeala, kako je s time izila na kraj i kako zbog svega toga ima pravo i obavezu pokuati sprijeiti Merrion da se upropasti. Ponekad je tako estoko proivljavala to to je nijemo opisivala da je, idui plonikom na posao, odjednom znala briznuti u pla. Nemogue da Merrion ne shvaa koliko se brine. A onda je poela primjeivati da Merrion vie ne zove. Nije nazvala otkako je otila. Sam Bog zna da Gwen ne zovu mnogi, ali Merrionini pozivi bili su joj znaajni. to god Gwen mislila o njezinom ivotu u Londonu, nema sumnje da je Gwen, kad ju je Merrion nazvala, osjetila daak drukijeg raspoloenja, zvuk druge pjesme. Palo joj je na pamet da e se Merrion, ako ne prihvati njezin privatni ivot, ako se ustrajno pretvara da se ono to se dogaa zapravo ne dogaa, jednostavno povui. Radije to nego da se povjerava Gwen pa onda slua prijekore. Vie joj nita nee govoriti. Rijetki posjeti e prestati. Kao i telefonski pozivi. A s tim e nestati i Gwenina propusnica do Merrion i do, kako je ona to doivljavala, njezine budunosti. Izgubi li vezu s Merrion, Gwen e se nai pred zidom. Razmiljala je kako bi bilo da nazove. Voljela se javljati na telefon, ali mrzila je zvati prva. Sjeti se Merrionine telefonske sekretarice; pomisli na mogunost da se Guy javi na telefon. Odjednom joj padne na um smion poduhvat. Jednostavno, otii e u London. Odabrat e onaj dan nakon kojega ne radi, sjest e na kasnopopodnevni vlak iz Cardiffa pa e otii posjetiti Merrion. U njezinom stanu. Vrlo jednostavno. Ba to e uiniti. Ako je Merrion vani, napisat e joj poruku i gurnuti je pod vrata. To e biti jednako uinkovito kao da ju je nala. Bilo kako bilo, rekla je Gwen samoj sebi, vrijedi otii na taj put. Na postaji Paddington, bez potekoa je nala taksi. Bio je sumrak i padala je slaba kia koja je stvorila maglicu u zraku, na farovima automobila, svjetlima u kuama i trgovinama. Gwen izvadi kiobran iz torbe. Ako Merrion nema, mogla bi dugo ekati na kii. Izraunala je da moe ekati dva sata, ima dva sata, a nakon toga e morati potraiti drugi taksi i vratiti se na postaju Paddington na vlak. Taksi se zaustavio u irokoj ulici s ogromnim bijelim kuama na uzvisini, sa irokim stupovima nadsvoenim stubitima na inae ravnom proelju. Izgleda da se, koliko je Gwen mogla vidjeti u maglici, na kraju ulice nalazilo neko bezvezno drvee. Izila je na plonik sa svojom torbicom, putnom torbom i kiobranom te onako uzrujana da mu ne da premalo, dala vozau previe novca.

- Glupao - ree samoj sebi. - Glupao. Uspela se stubama. Pokraj vrata nalazila su se zvonca, a uz svako je bilo slabo osvijetljeno ime. "Palmer, M." - pisalo je iznad jednoga. "Stan 6." Gwen duboko udahne i zatvori oi. Zatim ih ponovno otvori i pritisne zvono. Zauje se krckanje i um pa opet krckanje, a onda muki glas ree: - Zlato? Zar si zaboravila kljueve? Gwen se sledila. Uasnuta, zurila je u interfon. - Merrion? - ree muki glas. - Merrion? Gwen ustukne jedan korak. - Tko je? - ree ovjek. - Tko je? Gwen je utjela. Stala je na rub trijema i zurila u interfon. Iz njega se zauje neto slino slabom uzdahu, zatim odluno klik kao da je sputena telefonska slualica, a onda tiina. Gwen se naslonila na jedan od visokih stupova koji su drali svod trijema. Na njemu je, tono iznad njezine glave, jasnim crnim brojkama bio napisan broj 43. Opet pogleda interfon na drugoj strani. To je bio on. Odjednom se osjeti neobino, kao da e se onesvijestiti, kao da je doivjela ok. Nekoliko puta duboko udahne, onako kako su joj govorili prije mnogo godina kad je raala Merrion. Posluno, uini to nekoliko puta, naslonjena na stup, zatvorenih oiju. Onda ponovno otvori oi. - On je gore - ree samoj sebi. - On je gore u njezinom stanu, a ona se jo nije vratila kui. Gwen, ne bi se usudila. Ili bi? Neko je vrijeme uspravno stajala. Onda makne kiobran, premjesti torbicu i putnu torbu u lijevu ruku, brzo prijee preko trijema i ponovno pritisne zvonce. Jo jednom zauje krckanje, potom mumljanje, a onda muki glas ree: - Ili mi recite to elite, ili idite. Uspravi se. Priblii usne mreici interfona. - Gospoa Palmer ovdje - ree. Nasta tiina, kratka, grobna, neugodna tiina, a zatim se oglasi zujalica i ovjek ree: - Gurnite vrata. Uite. Gwen gurne. Vrata se otvorie jo uvijek zujei, a Gwen se nae u dugakom visokom hodniku na ijem se kraju nalazilo stubite i mnogo pote rasute uokolo, neto na izboini koja se protezala du hodnika u visini sjedalice, a dio po podu. Gwen oprezno poe naprijed izbjegavajui pisma. inilo joj se neprilinim gaziti po pismima, tovie, po okrunicama. Dola je do podnoja stuba i stavila ruku na rukohvat. Netko je silazio stubama, brzo, trei. Popela se est stuba, dola gotovo do prvog okretita kad se pojavio, gotovo doletjevi. - Gospoo Palmer ... Gwen je utjela. Drala se za rukohvat, vrsto. Silazio je dok nije bio na istoj stubi kao i ona. Primijeti da ima tamno odijelo. Cipele su mu bile ulatene. Nagnuo se da joj uzme torbe. - Dopustite da ja to uzmem. Oprostite, ali dizalo je u kvaru. Ima dosta za penjanje. Gwen zausti da kae da nije vano, ali nita nije izgovorila. Bio je zgodan. Merrion nije rekla da je zgodan, nije rekla da ovjek, ne zna li, nikada ne bi pogodio koliko je star. Meutim, ona, Gwen, nije joj dopustila da kae takve stvari, nije li tako? Nije joj dopustila da ita kae o Guyu Stockdaleu, da ga bilo kakvo saznanje o njemu ne bi pretvorilo u stvarnost, umjesto da ostane neugodna, nestvarna predodba iz koje na kraju nee ispasti nita. Poeli su se zajedno uspinjati stubama. Dok su se penjali, bio je napola okrenut prema njoj s torbama u desnoj ruci, a s lijevom ispruenom kao da je pokuava smiriti, pomoi joj. Vidjela je da on nee ostati bez daha. Ona hoe. Nadala se da nee morati stati prije nego to dou gore; nije htjela ni na koji nain zaostati za njim. - Pretpostavljam - ree - da ste oekivali da ete nai Merrion, ne mene. Kimnula je. - Srijedom obino ne dolazim u London, ali imao sam naporan dan pa sam sam sebi ugodio. Opet je kimnula, oiju prikovanih za ljiljane na sagu pred sobom, crveni korak za korakom. - Svaki as bi trebala doi kui. Danas je bila u Peterboroughu. Bit e joj drago da vas vidi. Gwen ree: - Ne vjerujem. Po glasu se ulo da je zadihana. Bilo je to prvo to

mu je rekla. Primi je pod ruku. - Jo jedan kat. Zamislite noenje namjetaja ovamo gore. Ili djeteta, pomisli Gwen iako nije to htjela. Pokuala je izvui ruku iz njegovog stiska, ali vrsto ju je drao. Pred njima se odjednom ukae tavanski prozor i oni se konano naoe na malom odmoritu sa alosnom vrbom u crvenom zemljanom loncu pred ukastobijelim vratima. Merrioninim ulaznim vratima. Guy stavi klju u bravu i okrene ga, zatim stane u stranu da Gwen moe ui prije njega. Ona ue, polagano okreui glavu amo-tamo, upijajui sve, govorei samoj sebi da se Merrion ovo svia, da Merrion tako ivi. Sve je bilo veoma svijetlo, veoma prozrano. Gwen je stan izgledao kao iz aspopisa, stan u kojem je sve pomnjivo odabrano da se stvori cjelina, a ne da se natrpaju stvari koje se sluajno ima. Guy spusti njezine torbe pokraj dugake sofe krem boje. - Mogu li vam skuhati aj? Ili donijeti au vina? - aj, molim - ree Gwen. On pokae sofu. - Izvolite sjedsti. Oklijevao je, a onda ree: - Kupaonica je ondje. Kroz spavaonicu. Spavaonica! Gwen proguta. Sjela je na jedan kraj sofe, na rub. Pred njom je stajao niski stoli, inilo se da je iz uvoza, s izrezbarenim nogama, prekriven knjigama, asopisima i novinama koje je Guy vjerojatno itao kad je pozvonila na vrata. Na njemu je bila vaza s cvijeem, onim ljubiastim perunikama koje su se dugo drale, tamno ljubiastim. Na podu, ulatenom, drvenom, leali su sagovi. Izgleda da su i oni bili iz uvoza s grubo utkanim prugama i kockicama. Bez cvijea. Gwen se osvrne po sobi. Osim cvijea na stolu, u sobi nije bilo ni jednoga drugog cvijeta. Isto tako, Merrion nije nikada nosila cvijee, ni prije. Gwen se nije mogla sjetiti je li ikad Merrion vidjela u neemu s cvjetnim uzorkom, ak ljeti. Guy je doao odnekuda gdje je Gwen pretpostavljala da je mala kuhinja i na stol pred nju stavio posluavnik. Na njemu je bio maleni ajnik, bijela alica, tanjuri, mlijeko u bijelom vriu i plava etvrtasta kutija s kockama eera. - Oprostite zbog eera - ree Guy. - Hoete li si sami natoiti? Kimnula je. Obiao je stoli i sjeo na niski naslonja na suprotnoj strani. Ree nesigurno: - Drago ... drago mi je to sam vas upoznao. Gwen natoi aj. Doda malo mlijeka i kocku eera. Zaboravio je liicu. Malo protrese alicu da se eer lake rastopi. Ovdje je, ree samoj sebi. Dola je u London, pronala Merrionin stan, pozvonila i nala se ovdje gore. S njim. To mora iskoristiti. - Htjela bih vam neto rei - kaza. ekao je. Malo se nagnuo naprijed s laktovima naslonjenim na koljena. Gledao ju je. - Upropatavate ivot mojoj keri - ree Gwen. Pognuo je glavu. Ona digne alicu, ruke joj uope nisu bile mirne, i otpije gutljaj. - Ne radi se o tome da ja mislim da vi nju ne volite. Znam da ona voli vas. Ali to mukarac vaih godina radi s djevojkom kojoj je trideset jedna? Guy je pogleda. Pogled mu je bio mutan. Tuan. - To je pohlepa - kaza Gwen. Spusti alicu. - Nisam to namjeravala rei. Uostalom, uope se nisam namjeravala sresti s vama. Ali sad kad smo tu, morala sam. Ne bih si oprostila da nisam. Vi imate sve to ona nikada nee imati jer ste prestari da joj to omoguite. Recimo da ona poeli dijete? Nakratko je rukama prekrio oi. - Bude li imala dijete - kaza Gwen - umrijet ete prije nego to odraste. Jeste li razmiljali o tome? - Jesam - odgovori Guy. - A ona e godinama biti sama. Obiteljski ivot u pravom smislu te rijei kakav ste vi imali, djecu i unuad, ona nikad nee imati. Ili barem ne takav kao vi. Kaza razumno: - Rekao sam joj to. - Jeste li? - A ona je odgovorila da zna i da e svejedno radije prihvatiti ovu neuobiajenu vezu sa mnom nego bilo to drugo. Gwen otpije jo jedan gutljaj aja. - Ali nikada nije bila ni s kim u vezi, osim s vama. Postojao je jedan momak kad

je prvi put boravila u Londonu, ali to nije bilo nita ozbiljno. Nikad nije imala nikoga osim vas. Niste joj pruili mogunost. - Ne zadravam je protiv njezine volje ... - Ali niste se ni povukli, zar ne? Niste joj rekli Merrion, oprosti, imam enu i obiteljske obaveze, oni su mi na prvom mjestu, jeste li? Niste se vratili ondje gdje spadate, je li? - Nisam ... - Moda biste joj slomili srce - ree Gwen, zauena kako joj se rijei niu u glavi spremne da izau kroz usta ba kako su izlazile tijekom onih zamiljenih, nikad ostvarenih razgovora s Merrion. - Na poetku. Moda biste ga tada slomili, na neko vrijeme, da ste tada otili. Samo na kratko vrijeme. A ovako ete ga ionako slomiti, neete li, prije ili poslije? Guy ustane. Izgledao je veoma visok u ovoj maloj svijetloj sobi, visok i nadmoan. - Zar mislite da ste rekli ita to nisam pomislio ili rekao. Znam. Sve to znam. to god kaem ... Zastao je. - Da? - to god da vam kaem o ljudskom srcu, zvuat e tako otrcano, tako sebino, tako nestvarno ... Ali meni je ona savreni partner. A ja njoj. Osjeamo da ... da pripadamo jedno drugome. Ne ... ne osjeamo. Znamo. Od poetka je tako. Nisam to traio. Nije ni ona. Gwen e otro: - Svi to mogu napraviti. On lagano uzdahne. Ona ga pogleda. - Znam - rekao je. Poao je prema posluavniku s bocama, koji Gwen nije prije primijetila i natoio si malo viskija. Rekao je, jo uvijek okrenut leima: Moda smo ivi primjer ukalupljenog ponaanja, ali time nismo manje iskreni. Gwen isprazni alicu. - Vi ste tvrdoglav ovjek. Ree, iznenada mnogo snanijim glasom: - To nisam ni u kojem sluaju. Gwen se zagleda u pod. - Nastojim biti strpljiv - ree Guy. Vratio se u svoj naslonja drei au s viskijem. - Priznajem da je istina, barem s vaeg gledita, to to kaete. Nemojte zaboraviti, imam djecu otprilike Merrioninih godina, djecu, sinove, prema kojima jo uvijek osjeam potrebu da se zatitniki ponaam. Moete rei da sam pohlepan, sebian ili bezosjeajan. Ali neu dopustiti da me proglasite tvrdoglavim. Ne doputam nikakvu primisao o tome da ne elim promijeniti miljenje zbog obine, glupe tvrdoglavosti. Gwen poe lagano drhtati. Osjeaj neobinog zanosa koji ju je do tada drao, polako poe nestajati, ostavljajui u njoj osjeaj, koji je esto doivljavala, cijeloga ivota, da je zagrizla vei zalogaj nego to moe progutati. Majka ju je neprestano upozoravala: - Gwen, nemoj zapoinjati ono to ne moe dovriti. Ed je bio drukiji. Ed ju je poticao. Bio je to jedan od razloga zbog kojih se zaljubila u njega - inilo se da on u njoj vidi mogunosti koje ona sama nije vidjela. Rekla je drhtavim glasom to joj je bilo strano ao: - Ne biste trebali vikati na mene. Ja sam Merrionina majka. Spustio je au s viskijem. - Nadam se da nisam vikao ... - Podigli ste glas ... - Nisam smio - ree Guy. - Oprostite. Rekla je jo uvijek gledajui u pod: - Moram ii. - Gospoo Palmer ... ekala je. - Gospoo Palmer, trebali bismo biti na istoj strani. Oboje volimo Merrion vie od svega. - Vie? - Da - rekao je - ak i ja. Volim je vie nego to volim vlastitu djecu. Nisam znao da je mogue nekoga tako voljeti. Gwen se digla.Odjednom je bila strano umorna i jedva je, poput djeteta, ekala vlak koji e je odvesti na njezin zapad, natrag svemu obinom i poznatom. - Ako je volite ... - stala je. I on se digao. Odjednom je djelovao strano: ukoen, sluben. Gwen uzme zraka. - Ako je toliko volite - rekla je jasno - ako je volite kao to kaete, onda znate to morate uiniti za nju. Zar ne?

*** Kad je Merrion stavila klju u bravu, odmah je znala da neto nije u redu. Miris toga izlazio je iz stana poput pare, hladne i vlane. Guy je obino upalio sva svjetla, navukao zavjese, pustio glazbu, poeo pripremati veeru, kojiput joj je ak znao prirediti kupelj punu mjehuria sapunice s aom vina na jednom od irokih uglova uz rub kade. Ali veeras je vladala tiina. I gotovo potpuni mrak. Merrion je jednim korakom stupila u mrak i strah. - Guy? - Ovdje sam - ree. Glas mu je bio napet, teko je govorio, kao da je plakao. Ula je u dnevnu sobu. Bila je skoro u mraku, osim jedne svjetiljke u kutu koja je gorjela. Guy je leao na sofi, sako je skinuo, a ruka mu je leala preko lica. - Ljubavi - ree Merrion pourivi naprijed. - Ljubavi, jesi li dobro? Maknuo je ruku i pruio je prema njoj. - Fiziki, odlino. Uze ga za ruku. Djelovala je kao i uvijek: krupna, topla, sigurna. Pogleda na stol kraj njega. Na njemu je stajao posluavnik, propisno postavljen posluavnik za aj za jednu osobu s ajnikom, vriem za mlijeko, alicom i tanjuriem. - Guy? Naglo povue ruku i ustane. - Skuhao sam ga za tvoju majku ... - Moju majku? - Da - rekao je. - Bila je tvoja majka. DEVETO POGLAVLJE Jack i Moll proveli su poslijepodne zakljuani u kupaonici. Carrie je barem pretpostavljala da su vrata zakljuana, ali kad je dola vikati da ih, bez obzira na to to rade, lijepo moli da prekinu jer se drugi ljudi moda ele otuirati, Moll je, hinei zbunjenost, rekla: - Oh, uite! Jack je sjedio nasred prostorije na stolcu donesenom iz Carriene spavae sobe, ogrnut jednim od onih odvratnih runika za kupanje s ribljim uzorkom, koji je Carrie kupila na rasprodaji ponajprije zato jer su bili tako runi da ih nitko nije htio ni pogledati. Njegova kosa, barem ona sprijeda, bila je uredno razdijeljena malim komadiima staniola. Moll je imala rastezljive kirurke rukavice, a kosa joj je crvenom vrpcom lagano bila skupljena na zatiljku. Kupaonica je odvratno smrdila po izbjeljivau. - Bog - ree Moll. Zauzela je poloaj u kojem ju je istovremeno bilo lako, a ujedno nespretno uhvatiti. - Jacku radim pramenove. - Pramenove - Sivo-plave - ree Moll. - Pepeljaste. Jack je ispod svojih srebrnkastih ukrasa izgledao veoma zadovoljan. Rekao je: Kod frizera to kota etrdeset funti - Moda bi ih i meni mogla napraviti - kaza Carrie. Nije htjela da joj glas tako zvui. Moll je na brzinu pogleda. - Moe. Kad god elite. Carrie pogleda vjete pokrete njezinih ruku. Imala je pravi frizerski ealj s tankim zupcima i iljastom metalnom drkom. - Mislila sam se otuirati - Moemo se maknuti - kaza Moll. - Kad god hoete. Jack nabrzo pogleda majku. - Zato sada? - Zato jer sam imala naporan dan na poslu, jer idem na pie s tvojim stricem Alanom i jer moram ii po Emmu na dramsku grupu, a htjela bih te svoje obaveze obaviti otuirana. Nasta kratka stanka. Jack i Moll se u djeliu sekunde pogledae u kupaonikom zrcalu. Jack ree: - Gdje je Rach? - Otila je s Trudy u kino. Poslije e kod nje prespavati. - Hm, hm. Govorio je ravnoduno.

- A tata dugo ostaje na poslu - kaza Carrie. - to je novost. Dakle, kako stvari stoje, veera nee biti prije devet. Moda ak usput kupim pizzu. - Mi emo napraviti veeru - ree Moll. Carrie se zagleda u nju. - Hoete? - Naravno. Recite to i do devet e biti gotova. Carrie se nasloni na okvir vrata. - Nitko se u ovoj kui nikada nije ponudio da e prirediti jelo Moll se nasmije. Uredno zamota jo jedan komadi staniola oko jo jednoga Jackovog pramena uz pomo drke elja. - Zavrit emo ovo u kuhinji - ree. - Da se moete otuirati. Samo nam, prije nego to odete, recite to elite da skuhamo. - Dobro - tiho e Carrie. - Hvala. Boe. Jack je ustao. Njegov srebrni ures blistao je, runik s ribama plesao je oko njega poput plata. Uope nije djelovao zbunjeno, naprotiv, djelovao je zadovoljno i ponosno. Uzeo je stolac na kojem je sjedio i izaao s njim na hodnik. Moll je uzela svoje zdjelice, etke i ealj i pola za njim. Jo uvijek je na licu imala blagi, ljubazni smijeak, ali nije gledala Carrie. Carrie ih je promatrala pogledom koji je graniio sa zaprepatenjem dok su sa svojim stvarima zajedno ili niz hodnik i dalje niz stube. Kad su stigli do kraja, Jack se nagne na stranu preko stolca, zato za Boga miloga nosi stolac iz spavae sobe, i na brzinu poljubi Moll. - Bingo! - ree. Moll se zahihota. Kuhinjska vrata zatvorie se za njima. Carrie pogleda kupaonicu. Odjednom joj se tuiranje uini prenaporno, previe snage da skine svu tu odjeu i smisli to da umjesto toga odjene. Alanu ionako nee smetati. Alan nikada od ljudi nije oekivao da prijeu jo jedan kilometar ako nisu imali snage za to. Popravi kaputi kostima koji je imala na poslu. Kako je svijet izgledao prije nego to su svi poeli, stalno i svugdje, nositi crno? Alan je ve naruio za nju. Sjedio je s aom bijeloga vina pred sobom, a druga aa, netaknuta, stajala je pred stolcem kraj njega. Ispod crnoga konatog prsluka, imao je bijelu lanenu koulju bez ovratnika. Carrie mu laganom kretnjom pokae da joj se svia i sjedne kraj njega. - Zgodno Nacerio se. - Imam spoj. - Nije valjda! - Lijenik. Dobar auto. - Alan - ree Carrie sjednuvi - njegov auto je najmanje vaan. Alan napravi grimasu. Izgledao je veoma sretan, gotovo vragoljasto sretan. Carrie ree: - Trenutano je sve puno ljubavi, zar ne? ak i Jack - Jack? - Ba sada sjedi u mojoj kuhinji, a jedna slatkorjeiva makica koja se zove Moll, radi mu pramenove. - E, ba dobro. - Valjda je - Carrie - upozori je Alan. - Molim? - Nemoj takvim glasom govoriti o Jackovoj prijateljici. - Kakvim glasom? - Nitko-nije-dovoljno-dobar-za-mog-sina, takvim. - Jesam li? - Da - odgovori Alan - jesi. Podigne au. - ivjela. - I ti. Nadam se da e provesti ugodnu veer. - Ja bih radije da je neobuzdana - Ne elim znati nita o tome - ree Carrie. Opet se nacerio. - Ionako ti ne bih rekao. Pogleda ga. - Stvarno si veseo. - Znam. Zar to nije divno? - Je - ree - doista je. - Poinjem se privikavati na sumorna i zlokobna lica pa se bojim da u zaboraviti da postoji i ovo drugo. Otpije veliki gutljaj vina. Ree, gledajui u stol: - Upoznala sam Merrion.

- I? - Kao to si rekao. - Draga? - Za sada je. I u svakom sluaju odluna postii ono to eli. - A ne bi trebala? - Naravno da bi - ree Carrie zlovoljno. - Samo se radi o tome da u se ja, ako se to dogoditi, slomiti napola. - Ne, nee. - Ja - Carrie - ree Alan nagnuvi se naprijed - drai su ti moj otac i Merrion nego moja majka. Zna to. Carrie ga pogleda. - Zato sam se htjela vidjeti s tobom. - to je sad? - Tvoja majka - kaza Carrie, bacivi pogled natrag na stol - odluila je da, iako eli ono to je po njezinom poteno podijeljena zajednika imovina, nee prljati svoje ruke ni sa im to bi im olakalo ivot. Odluila je da vie nee imati nikakve veze s tvojim ocem. Nita. Nikada. Tako - Nita mi nemoj rei. - Ostatak moe pretpostaviti. - O, Boe - ree Alan. - I Simon je pristao? - On izgleda misli da nema druge mogunosti. Ne moe prisiliti osobu koja ima ezdeset jednu godinu i zdravu pamet da potrai odvjetnika, moe li? Alan gucne malo vina. - Kad se to dogodilo? - Ovaj tjedan. Nije mi namjeravao rei za to, ali kad se vratio iz Hill Cottagea u takvom stanju, odmah sam vidjela to hoe od njega. Alan, stisnutih zuba, ree u au: - Rekao sam mu. - Znam. - Je li razgovarao s tatom? - Ne znam. Mislim da je Guy ostavio poruku. Stvar je u tome, Alan, da se, ostavimo li Merrion po strani, ne mogu oteti dojmu da tvoj otac ima pravo. Suoena sam s mogunou da u se s tvojom majkom morati boriti za svog mua. - Glupost. - Nije to glupost - ree Carrie. - To je injenica. To je uvijek visjelo negdje u zraku, ali do sada nikad nije otvorila karte, nije trebala. Hoe da ti neto kaem? Kimnuo je akajui. - Nije Guy kriv to je Laura uvijek imala osjeaj da je - izgubljena. Kladim se da se doista trudio pruiti joj sve ono to bi je usreilo, ono to bi joj davalo vei osjeaj sigurnosti i to bi svemu davalo pravi smisao, a zauzvrat ga je jedino natjerala da se osjea kao da ju je namjerno dovodio u neugodan poloaj, da je stvorio karijeru tako to je njoj onemoguavao da normalno ivi. Zastala je, a onda dodala: - Vjerojatno sam potpuno izvan sebe, kao to djeca neprestano govore, kad ti sve ovo govorim, ali po mojem miljenju, Laura je najsebinija i samosaalna osoba koju sam ikad upoznala. Alan lagano slegne ramenima. - Neku veer morala sam sve to izvlaiti iz Simona - ree Carrie. Ubrzano je disala. - Nita mi nije htio rei, nije mi htio potvrditi da Laura nije potena i da ga iskoritava. Naravno, nije htio da mu kaem koliko je po mojem miljenju jadan. - A misli? Carrie ga pogleda. Ne ree nita. - Misli li da je jadan? - upita Alan. - Ah - ree ona tugaljivo - ne mislim. Zapravo ne. Samo mislim da mu je postavila stupicu. Stjerala ga je u kut. Uvijek je to inila. Samo eka bolju priliku. - Pa si ga izgrdila na pasja kola Carrie spusti glavu. - Jesam. - Carrie - Nemoj mi rei da sam ljubomorna - kaza Carrie - znam da jesam. Ali on je moj, zna. Prije svega je moj. - Zna on to.

- Ali ne moe uvijek imati ono to eli ako te netko stalno uvjerava da kao prvo nekome neto duguje, zar ne? - Ne znam - ree Alan. - Meni se to nije nikada dogodilo. - Ali jasno ti je, za Boga miloga! - O, da, jasno mi je. Nagnula se naprijed. - Moe li pomoi Simonu? - Kako? - Pomoi mu da izae s njom na kraj. Da bude uz njega. - Ja nisam pravnik. Ona e rei - Alan! - Carrie je gotovo vikala. - ao mi je. Gledaj, ja elim pomoi. Pokuao sam. Ali njih dvoje poelo je igrati tu igru dok se ja jo nisam ni rodio. Carrie se snudi. - Znam. - ega se boji? Carrie napravi grimasu. - Valjda toga da da je se nikada neemo osloboditi. Da emo uvijek, bilo to napravili, morati imati obzira prema njoj i to uvijek prvo prema njoj. Da e Simon uvijek na prvo mjesto stavljati svoju obavezu prema njoj. Da no, da nikad nee uvidjeti kakva je ona. - Bi li to mogla rei? - Molim? - upita Carrie. - Lauri? - Da Carrie lupi akom o stol i nekoliko kapi vina prolije se iz ae i iscuri na stol. - Alane. Joj, Alane, moe li na trenutak prestati sanjariti o tom svom vrajem lijeniku i malo razmisliti? Ne elim sve to rei Lauri. Trebalo bi joj rei, ali ako joj ja to kaem, moe me prestati sluati jo prije nego to pravo i ponem. Zar ti nije jasno? elim da joj to Simon kae! elim da Simon otvori oi, sagleda stanje onakvo kakvo je i kae svojoj majci da je on njezin ljubljeni i brini sin, ali da joj nije zamjena za mua! To je ono to elim! Alan isprui ruku i lagano dotakne njezinu koja mu je bila blie. - O, Boe - ree. *** U cijelom je uredu vladala tiina. Raunala su bila iskljuena. Miriam je spustila venecijanske zavjese - ije su vodoravne trakice bile pune praine koju ni jedna tvrtka za ienje nije uspijevala odstraniti - uredska su vrata bila otvorena otkrivajui prepune kante za smee, stolice na okretanje ostavljene kojekuda te prazne alice od kave i plastine boce mineralne vode. Ted i Philip u est su zajedno otili na skvo, pola sata nakon Miriam koja je vodila rauna o vremenu samo kad se radilo o njezinom odlasku s posla. Prije dva dana, Miriam je na samoljepljivoj ceduljici ostavila poruku na Simonovom stolu. Na njoj je pisalo "Molim, nazovi oca". Kad ju je vidio, prvo se razljutio jer poruka nije ostavljala mogunost izbora, a nakon razgovora s majkom bio je toliko uzdrman, toliko pod utjecajem da je udio, jednostavno udio za nekim na kome se moe iskaliti, a za to je njegov otac bio savren. Meutim, kad je malo bolje razmislio, sjeti se da je Miriam, kojoj su tui ivoti, osim njezinoga, vjeno ili na ivce, povrno preuzimala poruke pa je obino ljubazna reenica njegovog oca, iz Miriamine ruke, na kraju mogla zavriti kao "Molim, nazovi oca." Dapae, vjerojatno ima sree to je uope napisala "molim". Odlijepio je poruku sa stola i zalijepio je sa strane na monitor. Naravno da e nazvati oca. Otkad je saznao da postoji Merrion, morat e biti u neprestanoj vezi s ocem, iako nije mogao zamisliti na koji e to nain odravati vezu. Stanje se ne bi nita popravilo da se ogradi od sretanja s ocem; ne bi pomoglo majci, a svakako ne bi pomoglo ni njemu. Dokaz tome bio je poloaj u kojem se sada naao, zato je sam sebe uvjeravao da nee razgovarati s ocem jer potuje neka naela. Carrie je to nazvala kukavilukom. I raznim drugim imenima prema kojima kukaviluk nije bio nita. Njegovo ponaanje, rekla je, upravo ide u prilog sebinim nastojanjima njegove majke. - Te slabe male ene! - vikala je. - Takvih se uvijek treba bojati. Pogubne su!

Simon nije smatrao da je Laura pogubna. Niti je mislio da je slaba, ali smatrao je da je ranjiva. Takoer je mislio da je u nekoj vrsti oka, pogoena iznenadnim otkriem Guyeve nepoznate prolosti i oigledne budunosti, da se ona zato ne moe baviti sobom i da se ne moe suoiti s mukarcem koji je u potpunosti iznevjerio njezino povjerenje. Simon je znao da nije nimalo poteno od Laure to trai od njega da je zastupa. Znao je to, rekao je Carrie. ak je i to rekao Lauri. Ali svejedno, nije mogao iz glave i srca izbaciti osjeaj da mora neto uiniti za Lauru, neto ime e je smiriti, utjeiti, nadoknaditi joj gubitak, jer, vrlo jednostavno, on je jedina osoba u njezinom ivotu, koja to moe. Tako je bilo uvijek. Nikada to nije otvoreno priznao Carrie. Pomisli da je mogao zabiljeiti njezin odgovor tada i ondje. Rije za grubu rije. Ali sada, negdje, jednoga dana, morat e razgovarati sa svojim ocem. Alan je rekao, uas, da nije smio dopustiti da se prekine veza, da se nikada u ivotu ne smije dogoditi da veza s jednim od roditelja, ma kakvo miljenje o njemu imao, postane tako teka i naporna obaveza. - Popustljiv je - ree Alan. - Vidjet e. Sretniji je nego to je ikad bio, ali nimalo bahat. Ne opravdava se, samo se nastoji ponaati u skladu s novonastalim stanjem. - Ukratko, ti stalno dere istu kozu - Ne znam - kaza Alan - kako Carrie izdri s tobom. Simon uzdahne. - Ni ja. esto se pitam kako izdrim sam sa sobom. ovjek ne moe ii protiv samoga sebe. Ako si pod pritiskom, onda si pod pritiskom. Ako nisi, nisi. Ja sam optereen. Ne sjeam se razdoblja u ivotu kad nisam bio pritiskom. Alan ga pogleda. - Zato? Simon pomisli na prolost. - Zato jer se ne mogu osloboditi osjeaja da moram sve sam rijeiti. Da sve ovisi o meni. A sad je doista tako, pomisli Simon. Odlijepio je utu cedulju s raunala i zalijepio je na polupraznu bocu mineralne vode, koju je kupio za vrijeme ruka. Sada, kad sam mami dopustio da povjeruje kako sam njezin vitez u sjajnom oklopu, sad je doista tako. Sad sam vezan. A tata No, tata je postao neto to mi, bez obzira na moje osjeaje spram njega, nikada nije bila namjera. Postao je neprijatelj. Moram se boriti protiv njega u mamino ime. Moram na njega gledati onako kako bi ga gledao odvjetnik, a ne kao sin. To je moja glupa, prokleta pogreka. Moja. Neprestano u si to ponavljati i prije nego to Carrie bude za to imala priliku. Odvrti plastini ep na boci vode i otpije prilinu koliinu. Tada posegne za telefonom na svom pisaem stolu i nazove Kraljevski sud u Stanboroughu. Snimljena poruka - djevojka je djelovala jednako ravnoduno i poput stroja kao i Miriam - obavijesti ga da sud ne radi za stranke do idueg jutra, ali da se hitni sluajevi mogu prijaviti na sljedei broj. Simon nazove drugi broj u Stanboroughu, koji je Guy ostavio. - To je nekakav uasan stan - rekla je Laura. - Iznad peenjarnice ili neeg takvoga. Ali mene se to ne tie. Telefon je dugo zvonio. Nitko se nije javio. Nije bilo telefonske sekretarice pa se Simon kratko vrijeme pitao je li njegov otac zapravo ondje, lei na tuem krevetu u tuoj sobi iznad frizeraja ili peenjarnice, slua telefon kako zvoni i nita ne poduzima, s vrhovima svojih ulatenih crnih cipela uprtim u prljavi strop. S druge strane glupo, pomisli, glupo. Zato se ne bi javio na telefon? Mogla je zvati Merrion. Pogleda trei broj koji je Guy ostavio. Bio je to broj u sreditu Londona. Naravno, bio je to Merrionin stan, stan u kojem je njegov otac provodio vikende, gdje je provodio vrijeme i takav ivot kakav Simon nikada nije imao, i teko bi si mogao i zamisliti da ga ima, jer jedva da je ikada postojao trenutak u kojem se njegov ljubavni ivot nije ispreplitao sa ivotom roditelja. Guy i Merrion nou vjerojatno nisu bili mrtvi umorni, a naveer, nedjeljom ujutro, u kadi, mogli su razgovarati o openitim stvarima, aliti se ili utjeti to je u obitelji tako teko postii jer izgleda da ondje sve ima neko posebno znaenje, obino opasno. I, naravno, vrijeme za seks. Seks zbog njegove ogromne vanosti. Simon se zagrcne. Otkrije da ne moe razmiljati o ocu, Merrion i seksu. Polagano nazove londonski broj. Dvaput je zazvonilo, a onda ga enski glas iz telefonske sekretarice hladnim glasom zamoli da ostavi opruku. Uzme zraka.

- Ovdje Simon Stockdale - ree. - Nadao sam se da u razgovarati sa svojim ocem. Spusti slualicu. K vragu. Namjeravao je rei "htio", a ne "nadao". Htio je ostaviti kratku poruku lienu bilo kakvih osjeaja. Skinuo je utu ceduljicu s boce i natrag je prilijepio na raunalo. Ustane i protegne se. Zatim pogleda na sat. Sedam i petnaest. Carrie je rekla da ima sastanak s nekim, a onda e s neega pokupiti Emmu, znai da nee doi kui prije devet. Rachel je negdje vani. A Jack, Carrie nije spominjala Jacka. Pomisao na praznu kuu bila je neobino ugodna. Vratit e se kui, ui e, nee pogledati ni potu, ni bocu vina dok se poteno ne okupa, uz malo glazbe, laui sam sebi barem pola sata da nitko od njega ne trai nita to ne moe s lakoom rijeiti. Do kraja i bez ikakvih potekoa. *** Tiho je uao. Obino je lupanjem vrata i bacanjem kljueva na komodu u hodniku morao najaviti svoj dolazak. Nisu se uvijek obazirali, u svakom sluaju, nisu se svi sjurili niz stube doekati ga, ali barem su svi znali i ozraje u kui malo se promijenilo, da mu ugode, da se vidi da je on, Simon, suprug, otac i hranitelj obitelji kod kue koja e konano postati njegova kad bude imao ezdeset tri i pol godine i kad e mu najvjerojatnije ve biti svejedno. Lagano je spustio kljueve na komodu u hodniku pokraj hrpe neotvorene pote. Svi su u grozniavom iekivanju svaki dan pregledavali potu, iako je rijetko kad bilo pote za nekoga drugoga osim za Simona i Carrie, ostavljajui bez reda nabacane omotnice poput ostataka od kojih su najbolji komadi ve izabrani. Simon potu nije ni pogledao. Otiao je u kuhinju i prebacio baloner - "Najtuniji komad odjee na svijetu", govorila je Rachel - preko naslona kuhinjskog stolca. Kuhinja je bila neobino uredna i blago je mirisala po nekakvoj kemikaliji, moda izbjeljivau. Pokraj tednjaka na drvenoj daici stajalo je brdo povra: rajica, paprika, patlidan i luk sve sloeno na gomilu kao mrtva priroda. Ondje je bio i paketi male jadne ruiaste piletine iz supermarketa, narezane na rezance omotane tankom plastinom folijom, koja je izgledala kao da nema nikakve veze s neim to je neko ivjelo i disalo. Carrie je oito unaprijed smislila kako e, kad se vrati kui, napraviti veeru. Simon ponovno pogleda povre. Proi e barem dva sata, prije se ne treba nadati, kad e se nai pred njim u tanjuru. Otvori hladnjak i izvadi tanjur na kojem je bio okrajak briea, dvije rotkvice i ostatak hladnog krumpira peenog u plavoj keramikoj zdjeli. To je pojeo stojei kraj kuhinjskog stola, a zatim je stavio tanjur u sudoper. Jezikom prijee po zubima. Trebao je oprati rotkvice. Osjeao je ostatke zemlje s njih. Izae iz kuhinje, objesi sako na rukohvat u podnoju stuba i uspe se na kat, po putu razvezujui kravatu i otkopavajui koulju. Osjeao se, to si nikako nije mogao objasniti, sretno kao to se ve dugo nije osjeao, neobino oputeno u praznoj kui dok je vani blijedjela kasnoproljetna svjetlost, a ulina vreva bila na ugodnoj i pristojnoj udaljenosti, u iekivanju dugotrajne kupke uz glazbu Elle Fitzgerald, ili moda Gershwina, u svakom sluaju neega oaravajuega, amerikoga, profinjenog. Veselo proe hodnikom izvukavi kravatu ispod ovratnika i otvori vrata svoje spavae sobe. Zavjese su bile napola navuene tako da je u sobi bio polumrak. U njoj iznenada nasta neobina tiina, tiina od koje postaje napet, odnosno, od koje osjea veliku nelagodu. Simon se osvrne. Carrie je bila u krevetu zgrena kao onda kad je imala migrenu pa je leala trpei i psujui ispod glasa. Sirota Carrie. I zlatna Carrie koja je sve pripremila za veeru prije nego to je popila novi lijek koji je dobila protiv glavobolje, koji joj je pomagao, ali ju je pritom potpuno shrvao. Tiho doe do kreveta. Nije joj vidio kosu, samo neto tamno i nepoznato na jastuku. Rekao je apui ako je jako oamuena od lijeka: - Carrie? Dobro si? U krevetu zapoe polagano micanje. Zgrena Carrie se pomakne i izravna u dva stvorenja. Gledajui u krevet s kravatom u ruci i kouljom otkopanom do struka, Simon se naao oi u oi s Jackom i Moll koji su ga, licem uz lice, priljubljeni, gledali. *** - Jesi bio ljut? - pitala je Carrie. Sjedila je na podu u kupaonici omotana runikom i rezala nokte na nogama.

- Ne - ree Simon. Zabuljio se u rub kade, pri dnu uz noge, uredno spojen i obraen sa svake strane pipe. - Zato ne? - Zato jer nisam. - Mislim da je Jack oekivao da e se ljutiti. Neprestano te je pogledavao kao netko tko eka da pone velika paljba. - Veoma udno - rekao je Simon gotovo sanjarski - ali nisam htio vikati. Mislio sam da najvjerojatnije hou, ali nisam. Oekivao sam da u rei "Kako se usuujete i to na naem krevetu" i tome slino, ali nisam. Bio sam ... - to? - Vie zavidan? - Zavidan? - Da ... - Jacku? Zbog Moll? - Ne - ljutito odgovori Simon. Sjeo je i poeo sapunati krpicu za pranje lica. Ne. Ne zbog njih. Joj, dobro, na njihovu slobodu. - Nasta stanka, a onda Carrie ree, veoma kratko: - Da. Simon je poeo sapunati lice, vrat i prsa. - Zapravo, nije im ba bilo neugodno. Jacku malo, ini mi se. - to je rekao? Simon se naceri. - Rekao je "Bog, tata". Gotovo da sam oekivao da e pitati "Kako je bilo u uredu?". Carrie ree: - Misli da mu je to bilo prvi put? - Nemam pojma? - Ipak, napravili su veeru, nisu li ... - Kuhanu, ak. - Mislila sam da to rade. Ostavila sam ih da to naprave. Simon izvadi mokru ruku iz kade i povue Carrien runik. - Nemoj - ree ona. - Bit e kriv ako se trgnem pa si odreem prst, a ne nokat. - Ja u ti posisati krv. - Simone! - ree Carrie. - to te je spopalo? - Ne znam - ree. Naslonio se i iznad nadolazee erekcije pustio plivati krpicu kojom se prao. - Jednostavno, osjeam se bolje. Ne znam zato. Danas sam odluio uhvatiti se ukotac s potekoama. Moda ... Zastane. - Kojim potekoama? - Nazvao sam tatu. - I? - Nisam razgovarao s njim, ali ostavio sam mu poruku. Carrie je odrezala posljednji nokat i spremila grickalicu u plastinu kutiju za kare, turpije i eljeve. - Veoma hrabro. - Carrie. - Molim? - Doi. Digla se i unula kraj kade. Simon je pogleda. Smijeio se. Kosu je svezala u vor jednom od onih smijenih ruiastih Rachelinih kopi. Svidjelo mu se. Izgledala je kao esnaestogodinjakinja. Rekao je: - Doi k meni u kadu. Pogledala ga je. Krpica je i dalje plivala. - Simon ... - Ulazi. Uhvati je za ruku. - Daj. - Si - ree Carrie - moda ti je dan bio dobar i misli da je ta stvar s Jackom i Moll samo aljiva zgoda, ali meni nije i ne mislim tako. Simon joj strgne runik. - Zaboravi na sve. Samo dvadeset minuta. Oslobodi ruku njegovog stiska i sagne se po runik. Vidio je kako su joj se grudi nakratko zanjihale, male blijede loptice. - Samo malo - znao joj je rei. - Tek toliko. Odmakne se. - Oprosti - ree. Pogleda je.

- ak i ako te zamolim? Odmahnu glavom. Rekao je: - Kad smo posljednji put spavali skupa? Naprezala se da odjene svoj stari pamuni kimono. - Pa, ini mi se u prolom stoljeu. A to se dogodilo s izrazom "voditi ljubav"? Simon se uhvati za rub kade. Nagne se prema njoj. - Carrie - ree - stvarno, stvarno elim s tobom voditi ljubav. Sada. Molim te. Molim. Ona uhvati kvaku na kupaonikim vratima. - To mora biti stvarno. - Je. Boe moj, je. Otvorila je vrata. vrsto je zavezala vrpcu oko struka. Djelovala je krhko poput porculanske lutke. - Trenutano nita nije stvarno - rekla je i izala. DESETO POGLAVLJE Pokazalo se da je procjenitelj tvrtke za promet nekretninama u Stanboroughu, ena. Laura je oekivala mukarca, jednog od onih predvidljivih trgovca nekretninama, u tamnom odijelu i bijeloj koulji s malo prenapadnom kravatom s luckastim uzorkom: praiima i slonovima iz crtia ili devama ispod palmi. Laura je znala kako se treba ophoditi s takvim mukarcima, znala je kako odgovarati na njihova pitanja. Procjeniteljica je pak djelovala poneto drukije. Kao prvo, bila je gotovo Laurinih godina, a nastup joj je bio smiren i odluan zbog ega je Laura stekla dojam da je zanimaju samo brojke, a nimalo Laura i njezino stanje. Laura je skuhala kavu, ali ona ju je odbila i umjesto nje zatraila samo au vode. Otpila je dva gutljaja, a onda ostavila au na kuhinjskom stolu i izvadila ogromni metar namotan na crnom koturu i poela raditi biljeke. Otvarala je i zatvarala kuhinjske ormare kao da provjerava arke, a svaku dasku uz pod malo je lupnula nogom. Jedna je otpala. - To je jedina koja otpada - ree Laura. - Moda biste me htjeli provesti po kui - rekla je procjeniteljica. - A potom u vam biti zahvalna da me ostavite samu da sve izmjerim. Obino imam pomonika, ali danas ima ispit. Laura ree, iako nije to namjeravala: - elite li da vam ja pomognem? Procjeniteljica je pogleda. Jedva se nasmijei. - Ne, hvala - ree. Laura je ila ispred nje po kui. Stavila je cvijee u dnevnu sobu i predvorje i oprala prozore koji gledaju na ulicu gdje je vjetar, koji je uglavnom stalno pirio, dizao prainu s pjeane staze. Rekla je Simonu da se nee muiti, da se vie uope nee truditi, da je bolno i bespredmetno ureivati neto emu je posvetila toliko vremena, due i snage, a sad je toprisiljena izgubiti. Simon je rekao: - Samo misli na novac. - Voljela bih da je to tako jednostavno. - Je. Mora biti. Djelovao je razdraljivo, gotovo ljutito. Laura si je lako mogla zamisliti kako od Carrie ima slabu pomo, koliko je ravnoduna prema svemu u Simonovom ivotu osim prema onome to se tie nje ili njihove djece. Kad se Simon zaljubio u Carrie, Laura je rekla Guyu. - Ne misli li da je naporna? - Ne - odgovorio je. - Samo je jako otvorena. - Ali zar ne vidi kako je on osjeajan? - Vidi - rekao je Guy - i prema tome je isto takva. - Ti si ga uvijek pokuavao oeliiti. - Ne oeliiti. Nauiti ga da se brani. Sebe da brani. - Oeliiti - ponovila je Laura veoma tiho. Nakon nekoliko godina, kad se Simon vjenao s Carrie, njegov vjenani dan, Lauri je strano teko pao, teko zato jer je vidjela neto to nitko drugi nije mogao vidjeti. Kad bi ga nazvala u ured, znao joj je rei: - Mama, zato ne nazove Carrie? Zato je jednostavno ne nazove?

Uvijek je utke prela preko toga. Time je Simonu dala do znanja, morala mu je to pokazati, da nije Carrie ta osoba s kojom ona eli razgovarati, ne poznaje Carrie njezin ivot, ne razumije njezin jad, ne govori njezinim tihim, jednostavnim jezikom punim znaenja. Nakon to bi tiina neko vrijeme potrajala, rekla bi: - Hou. Naravno da hou - a oboje su znali da nee. Simon je samo jednom rekao: - Molim te, mama, meni za ljubav - a ona mu je dala odgovor, elei mu obznaniti da kri njihova intimna pravila: - Simon, to nije poteno. - Dobro - rekao je. - Dobro. Zaboravi. Djelovao je umorno, veoma umorno. Sljedei dan, nazvala ga je da se ispria. - To je tako teko - Nemoj - kazao je. - Nita nemoj objanjavati. Ne mora. Nasmijala se na telefon. - Ne, ne moram, zar ne? Tebi nikad ne moram objanjavati. Sad je irom otvorila vrata dnevne sobe. Sunce je, unosei vedrinu, ulazilo kroz prozore koji su gledali na jugoistok i padalo na sofu, naslonjae za koje je sama nainila presvlake i jastuie koje je godinama skupljala - jo je imala dva iz prve male kue u Batterseau - preko zelenog saga i prostirke na kojoj je bilo nacrtano drvo ivota, koju je Guy kupio na jednoj drabi zajedno s krletkom, koju nikad nisu upotrijebili, i dvije posude s kojih je skinula umjetnu caklinu, obojila ih u tamno zeleno i u njih posadila lovor. - Ugodna soba, gospoo Stockdale - rekla je procjeniteljica. Krenula je preko prostirke s drvom ivota i prouila sobu iskusnim okom. - Prostrana. - Tu su prije bile tri sobe - ree Laura - kad smo doli. Jedna je bila puna krumpira, proklijalog. Moete si zamisliti taj smrad. Procjeniteljica je prvi put poteno pogleda. - Kako ste dugo ovdje, gospoo Stockdale? Laura se pomakne i primi se za naslon najblieg naslonjaa. Nasloni se na njega. Voljela bi, kao to je juer rekla Wendy koja je dola u jo jedan posjet potpore, da moe sve vrijeme biti ljuta. Ljutnja je bila korisna. Kad je bila ljuta, osjeala je neku svrhu, snagu, ak je ponekad primijetila da se iz sve te zbrke i emocionalne prljavtine povremeno pojavljuje nova osoba, potpuno nova osoba koja vie ni s im nije sputana to inae neizbjeno proizlazi iz potrebe za dogovaranjem, od jutra do mraka, s drugom osobom s kojom ivi. Bojala se razdoblja kad e ljutnja prestati. Bez ljutnje postajala je rtva oajanja, tako dubokog osjeaja izgubljenosti da se pitala je li doista propao ivot koji je, ak i u najcrnjim trenucima, prihvaala zdravo za gotovo. Oajanje znai bol; bol zbog gubitka toliko velikih i malih stvari koje nije bila u stanju ni nabrojiti. - Gospoo Stockdale! Laura se zagledala u jastui na naslonjau pred sobom s izvezenim jaglacima u zemljanom loncu koji je napravila jednoga dugoga, obinoga, ugodnog ljeta dok je gledala kako Alan predvodi kolsku momad u kriketu za uenike ispod petnaest godina. - Je li vam dobro, gospoo Stockdale? Laura kimne. Uz veliki napor, digne glavu. - Doli smo ovamo prije trideset godina. Moji deki imali su osam i pet godina. Mlai nego to su mi danas unuci. Promijenjenom bojom glasa drukijom od one kojom je prije govorila, procjeniteljica ree: - teta, zar ne Laura rukama pokrije lice. Plakala je. - Neu da se to dogodi! Ne elim otii odavde! - Strano mi je ao Laura makne ruke s lica. Gotovo dahui ree: - Ponekad mislim da je to sve to sam napravila, sve to sam postigla. Kad razmiljam o sebi, Hill Cottage i vrt su to kako ja razmiljam o sebi. Tu se, tu se osjeam kao doma, tu je moja prolost. Ako odem ... Procjeniteljica je ekala. Spustila je metar i blok, i jednostavno ekala, gotovo kao da se sprema uhvatiti Lauru bude li pala. - Nestat u - proapta Laura. - Zar ne? Jednostavno u nestati. Neu ..., neu vie biti potrebna. Tono? Procjeniteljica se sagnula i ponovno uzela metar. Prui ga Lauri. - Pitam se gospoo Stockdale, biste li bili tako ljubazni i pomogli mi? Ipak? ***

- Oprosti - ree Carrie drugo jutro. Simon, u koulji, kravati i hlaama od odijela, vjeto se kretao ispred sudopera pokuavajui popraviti kuhinjske rolete koje su se po noi spustile i sad se nisu dale dignuti i ostati gore. Neto proguna. - Zbog sino - rekla je. - Znam. - Nije mi ba lako objasniti ... - Nita nije - ree Simon. - Prokletstvo, trenutano, nita nije. Zato bi, usred svih tih potekoa, dvadeset minuta lijepoga, oputenog seksa bilo divno. - Znam - odgovori Carrie. Stavila je itarice u dvije zdjelice. Malo oklijevajui, rekla je: - Tvoja ... tvoja majka ... - K vragu, kakve veze ima moja majka s naim seksualnim ivotom? Roleta koja je olabavljeno visjela iznad sudopera, odjednom je ivnula i namotala se u vrsti valjak povukavi za sobom Simonove prste. - Sranje - ree Simon. - Jesi li se ozlijedio? - Ne - ree. Stavi prste u usta. - Barem ne fiziki. - Ruka kojom potpisujem raune. Ona isprui ruku. - Daj da vidim. Stavi svoju ruku u njezinu. Nagnula se i poljubila mu vrhove prstiju. - Oh, Carrie ... - Ljubomorna sam - apne u njegov dlan. - elim te natrag. - Nigdje nisam otiao ... - Ali mogao bi. - Moram joj pomoi. - Znam. - Nema nikoga drugoga. - Ali ne moe ti biti odgovoran za to. Nisi ti kriv to nikada nije imala prijatelja, to gotovo uope ne razgovara s vlastitom sestrom, to misli da se u Alana ne moe pouzdati. Simon iz kockaste plastine boce nalije mlijeko u jednu od zdjelica i da joj. Ree: - to e napraviti? - to ja hou napraviti? - Da. Pogleda itarice. inilo se da se bori bi li neto kazao ili utio. - Nisam ja ... - ree konano. Simon je uzeo drugu zdjelicu sa itaricama i licu. - Neemo opet o tome to Simon krivo radi. Molim te. Carrie duboko udahne. Spusti zdjelicu sa itaricama. - Dobro - ree. Uzme jednu licu i pone vakati. Punih ustiju, ree: - Dobro, to? - elim neto uiniti. Otvorie se kuhinjska vrata. Ula je Rachel u kolskoj odori s dodatkom, malim blistavim leptirom zalijepljenim na obraz i usnama namazanim blijedoruiastim ruem, zijevajui k'o som. - Jutro, duo - ree Carrie. Simon se nije obazirao na ker. Rekao je oiju uprtih u svoju zdjelicu. -to? to eli uiniti? - elim Merrion Palmer pozvati ovamo. Na veeru. Ili u nedjelju na ruak. Rachel je prestala zijevati. - Oho - rekla je.Simon je dignuo pogled sa zdjelice i zabuljio se u Carrie. - Merrion Palmer? - Da - ree Carrie. - Nju. - S ocem ili bez njega? Rachel se nagnula preko stola i povukla Carrienu zdjelicu k sebi. - Bez - ree ona. Carrie je pogleda. Zatim se uspravi i pogleda Simona. - Da - kaza. - Rachel ima pravo. Bez. *** Merrion je leala na sofi. Skinula je odjeu u kojoj je bila na poslu i odjenula

tamnoplavi ogrta za kupanje, koji je kupila Guyu. Bio je nov, ali on ga je dovoljno puta odjenuo da uz miris novoga, poprimi njegov miris. Skuhala si je alicu aja i namazala kruh s medom. Guya je uvijek bio oaran njezinom strau za medom. Rekao je da to uope ne lii na nju. U posebnim trgovinama, kupio joj je razne vrste egzotinog meda: od lavande i bagrema, med iz Grke, Provanse i talijanskih Alpa. Namjestila je telefon na trbuh. Za nekoliko minuta, nazvat e Guya. Do tada e se ve vratiti u svoj stan. Stan o kojem nije htio razgovarati i koji joj nije htio pokazati. - Nita mi ne znai - rekao je. - To je samo prostor, prolazna pogodnost. Izbrisat u ga iz sjeanja kad odem odande. Budui da joj nije htio priati o njemu, ona si ga je zamiljala. Vjerojatno si ga je zamiljala gorim nego to je ustvari bio. Zamiljala si je tronu kupaonicu i malu vlanu kuhinju u kojoj je smrdio odvod, njegova odijela kako vise u ormaru od perploe sa arenim plastinim rukicama i vratima koja se ne daju zatvoriti. Rekao joj je da naveer ita pa si ga je zamiljala u premalom naslonjau od debele tkanine za namjetaj s masnom mrljom na mjestu gdje su prije njega poivale bezbrojne druge glave. Nije si ga mogla zamisliti u krevetu. Pokuavala je, a sliku koja joj je lebdjela pred oima, te sumorne i osamljene noi, nije mogla podnijeti. Bilo je gore ... mnogo gore nego svih onih mjeseci i godina kad je znala da je u krevetu s Laurom u Hill Cottageu. U tome je bilo malo zavisti, ali i uzbuenja jer je samo ona znala, bila sigurna, o, veoma sigurna, u to gdje bi radije bio, gdje si zamilja da je. Ali noi u bezimenom, unajmljenom stanu bile su neto drugo. U njima nije bilo nikakve tajnovitosti, niega nedoputenog, predivne enje. Umjesto toga, vladala je samo pusto. Spustila je alicu na mali stoli i sjela tek toliko da vidi birati brojeve. Brzo je otipkala potrebne brojeve i legla natrag na jastuke na sofi sa slualicom na uhu. - Halo, ljubavi - rekao je Guy. Nasmijeila se u telefon. - Dobro, loe ili ravnoduno? - Sve pomalo - rekao je. - Proulo se da se Hill Cottage prodaje. Izgleda da se zna da smo se Laura i ja razili. Ne znam znaju li za tebe. - Naravno da znaju. - Zbilja? - Zna da ljudi ogovaraju. - Dakle - ree Guy - svi se prema meni odnose kao da sam invalid. Martin mi je danas otvorio dvoja vrata. Drugi put e mi pomoi da se uspem stubama. Merrion malo promijeni poloaj. - Moram ti neto rei. - Neto to e mi se svidjeti? - Da - ree. ula je kako mu glas postaje topliji, zamiljala si ga je kako se smije. - O, drago mi je. O, ljubavi, ba mi je drago! - I meni, iako sam malo uznemirena. - Zbog Simona ... - Da. - Merrion ... - Teko je kad ti netko zamjera zbog onoga to predstavlja, a ne zbog onoga to jesi. Nasta kratka stanka, a onda Guy ree: - Znam. - Guy. Vie ne razmilja o mojoj majci, je li? - Najdraa, ne mogu se pretvarati da se nita nije dogodilo. Ona gorljivo ree: - Ali ne mora se obazirati na nju. To to ona kae i misli, to je njezin ivot, njezina osobnost, njezino shvaanje. Nije tvoje, a pogotovo nije moje. Rekao je veoma iskreno: - Izvrsno djeluje na mene. - Ne dovoljno dobro. Osjeam nesigurnost u tvojem glasu. - Ne bih mogao podnijeti - ree Guy - da radim neto to bi koilo tvoj napredak, podrezalo ti krila ... - Ne radi, rekla sam ti. Bezbroj puta. Rekla sam ti. - Za deset godina ... - Prestani, Guy. Prestani. - Stvari se mijenjaju - ree Guy. - Napravi korak naprijed i cijeli se

krajolik oko tebe promijeni, gledite je drukije Merrion je sjela. Oko prsta je omotala spiralnu telefonsku icu i snano je povukla. - Guy, neu vie razgovarati o tome na telefon. Ne bismo smjeli ovako razgovarati kad nismo zajedno. ula je kako je udahnuo, a onda ree, snanijim, mnogo ravnodunijim glasom: Kad ide na veeru Carrie i Simonu? - Sutra. Cijeli dan sam na sudu. Sastanci, sreivanje papira. Zato no, to mi odgovara. - Da. . Poslije u te nazvati. Nazvat u te prije spavanja. - Molim te. - to veeras ima na jelovniku? Nitrance s poekancima? Nasmijao se. - Blizu si. Poslala mu je pusu preko telefona.- Nedostaje mi - rekla je. - Uvijek mi nedostaje. Odmotala je icu s prstiju i spustila telefon na mali stoli. aj se ohladio, a sendvi je tako izgledao da joj se inilo da bi napor da ga pojede bio vei od uitka. Skotrljala se natrag na sofu i zaustavila se pokraj jastuia koji su stajali po cijeloj duljini kaua. Kaiprstom prijee po udubini od leanja na najbliem. Guya je stvarno uznemirio Gwenin posjet. Sve te godine koliko su bili zajedno, Merrion ga nije nikada vidjela tako potresenog, tako uzrujanog. Rekao je, pokuavajui sve okrenuti na alu: - Postigla je to da osjetim svoje godine. - I meni to radi - rekla je Merrion, Pogledao ju je. - U emu te sputavam? ega te liavam? - Niega! - viknula je. Potom se razljutila, uasno razljutila. Usred noi htjela je nazvati Gwen u Cowbridge i rei joj neka se brine za sebe, za svoju jadnu sitnu duu. - Nemoj - rekao je Guy. - Zato ne? - Zato jer kao tvoja majka ima potpuno pravo - Nema! - derala se Merrion. - Ne zna ti nju! Ne zna da ona uvijek poduzima sve da pokvari ljubavnu vezu, zaustavi napredak, sprijei neki pothvat! eli da svijet, a posebno ja, ivi prema njezinim bijednim pravilima i nikad ni ne pomisli uiniti neto to bi je moglo uzrujati! Ona je nasilna na jedan osobit nain, svaka joj ast. To je moja majka: kukavica i nasilnik! - Ja nisam stekao takav dojam - kaza Guy. - Ja sam vidio pristojnu enu mojih godina koja mi pomalo nametljivo objanjava kakav bi uinak moje vjenanje s njezinom kerkom moglo imati na ivot te keri. Merrion mu se baci u krilo i vrsto ga zagrli oko vrata. - Nikakav u usporedbi s onim ako je ne oeni. On je obujmi rukama. - O, Boe, to si ne mogu ni zamisliti - Onda dobro. - Moda - ree lica priljubljena uz njezin vrat - moda je samo prolo previe vremena otkako mi je netko oitao bukvicu. Zaboravio sam kako se trebam postaviti - A moja majka pravi je strunjak u oitanju bukvice. Usavrila se u tome. Dignuo je glavu i poljubio je. - Volim te - rekao je. - Volim te. Nasmijala se. - Samo mi je to vano. Te noi mislila je da je problem rijeen. Mislila je, budui da je imala tridesetogodinje iskustvo s Gwen, da e Guy zaboraviti sukob s onom zavidnom mukom sposobnou da se ne optereuje i ne brine kad netko dirne u njihove osjeaje. Meutim, on je i sljedei dan bio natmuren. Tako se i ponaao. Merrion mu je morala obeati da nee nazvati majku. - Moram. - Ne. Ne smije. Ni u kojem sluaju. Obeaj mi. Obeaj. - Dobro. Okrenula se na sofi i pogledala telefon. Bilo je oito da se Guy ne moe

osloboditi uinka koji je na njega ostavio Gwenin posjet, da ne moe izbaciti iz glave neke izvrsno sroene reenice. Merrion je taj osjeaj bio dobro poznat, ak se mogla, nakon to se godinama uporno trudila priviknuti na napete odnose sa svojom majkom, do sitnih pojedinosti sjetiti raznih Gweninih podbadanja, kao i nevjerojatnog osjeaja boli koji je iao uz to. S vremenom joj je postalo najvanije da se od toga zatiti; vremenski i prostorno udaljila se od Cowbridgea i uspijevala je to primiti bez sukobljavanja. Meutim, zatititi Guya bilo je sasvim neto drugo. Da zatiti Guya morala je neto poduzeti, to je znailo krenje obeanja i otvoreni sukob, jo uvijek dobro poznat iz njezine mladosti. Pa neka bude. Merrion je sjela, pritegnula pojas Guyjeva ogrtaa, odluno maknula kosu s lica i stavila je iza uha. Zatim je uzela telefon, stavila ga u krilo i nazvala majin broj. *** - Imamo obinu tjesteninu - ree Carrie. Merrion je bila naslonjena na kuhinjski ormar na suprotnom kraju prostorije. Carrie joj je natoila au vina. Jo nije nita otpila, ali bilo joj je drago da moe neto drati u ruci. - Volim tjesteninu. - I ja. Ali ponekad mi dojadi jedno te isto. Stalno je jedemo, stalno, jer ne moram puno razmiljati, a znam da e to svi jesti. - Kad sam polagala posljednje ispite - ree Merrion - ja sam tako jela peeni krumpir. Svaki dan. Carrie na tednjak stavi posudu s vodom da zakipi. - Mogu li pomoi? - upita Merrion. - Mogu li neto nasjeckati? - Sve je gotovo - kaza Carrie. - Rachel je ak napravila umak - Rachel - Moja etrnaestogodinja ki. - Ona kuha? - Ne. Nikad. Ali zbog vas je napravila umak karbonara. Merrion spusti pogled. - Ne znam kako da to protumaim. - Ja to ne bih nikako tumaila - ree Carrie. - Samo bih se pripremila na malo neobian okus. U hodniku ispred kuhinje zalupila su ulazna vrata i netko je bacio kljueve na neto tvrdo. - Simon - ree Carrie. Merrion spusti au s vinom na pult iza sebe. Carrie joj se nabrzo nasmijei. - Uzmite zraka. Merrion kimne. - Da Na kuhinjskim vratima pojavio se mukarac. Merrion ugleda prilino visokog mukarca, tamnoputog mukarca, mukarca u izguvanom poslovnom odijelu i plavoj koulji. - Bog - mukarac pozdravi Carrie glasom slinim Guyevom. Malo se nagnuo i poljubio je. - Sve OK? - Simon - ree Carrie - ovo je Merrion. Okrenuo se prema njoj. Iza lea mu je bilo svjetlo s prozora pa ga nije dobro vidjela tek toliko da utvrdi da je Guyjeva pojava, ali lice ne. - Zdravo - rekao je. Nastojala se nasmijeiti. - Zdravo. Digne ruku do ovratnika i olabavi kravatu. - Carrie vam je ponudila pie? - O, da - rekla je, a tada, to je mirnije mogla, doda: - Drago mi je da sam ovdje. Kimnuo je. - Dobro - ree. - To je hrabro od Carrie ... - Ne, nije - kaza Carrie. - Da me je pozvala. - Ona je hrabra - ree Simon. - Ponekad nepromiljena. - To volim - kaza Merrion.

Gledao ju je. Izvukao je kravatu ispod ovratnika, otkopao puce i gledao je. Imala je crne traperice i sivi pulover s ravnim izrezom. Osjeala je mekanu ravnu liniju uz vrat. - Upoznali ste mog brata, Alana ... - Jesam. - Zatim Carrie ... - Da. - A sada mene. - Da. - Dobro izvedeno - ree Simon. Carrie pogleda preko lonca s tjesteninom. - Dosta - ree. Pogledao ju je. Blago se smijeio. - Samo ispitujem. - E, nemoj. Prestani s igricama. - Odnosno, samo - ree Merrion - ako ih i ja mogu igrati. Na stubama se zauje zvuk koraka, u trku, a potom udarac od doskoka u predsoblju. Na kuhinjskim vratima stajala je djevojka, jo dijete, ali velika, u irokim hlaama i kratkoj crnoj majici ispod koje se vidjela tanka crta blijedoga, veoma mladog trbuha. Kosa joj je bila svezana sa strane u uperak koji je sliio vrhu ananasa, stisnut elastinom vrpcom s uzorkom leopardova krzna. - Merrion - ree Carrie - ovo je Emma. - Bog, Emma - kaza Merrion. - Kad je veera? - Emma upita Carrie. - Pozdravi Merrion - ree Carrie. Emma na brzinu pogleda Merrion. Zatim pogleda pod ispred Merrioninih nogu. - Bog. - Sve je u redu - ree Merrion - nitko od nas ne zna to bi. - Ali znat emo - kaza Carrie. - Bit e bolje. Priviknut emo se. Simon skine sako i objesi ga na naslon najblieg stolca. - Doite, sjednite - ree Merrion. Malo izvue drugi stolac od kuhinjskog stola i lupne po naslonu. - Hvala - rekla je. Pola je prema stolcu. - Uzmite vino ... - Ah ... - Ja u ga donijeti - ree Emma. Spusti au pred Merrion prolivi malo. Na ruci je imala napisan telefonski broj. - Oprostite ... - Nije vano. - Donesi krpu - ree Simon. - Stvarno, nije vano. Emma s najbliom krpom grubo obrie stol. - Hvala. Simon je otiao do hladnjaka i izvadio bocu vina. Nagne se prema Carrie. - Hoe malo? Kimnula je. - Ems. Molim te, prostri stol. - Mogu ja - ree Merrion. Simon na stol nasuprot Merrion stavi bocu i au. - Drugi put. Pogledala ga je. Nije se smijeio, ali gledao je ravno u nju. - Oh ... Sjeo je i natoio vino. Zatim digne au. - ivjeli. Emma spusti na stol punu aku noeva i vilica. - Vrata Racheline sobe su zatvorena. - Moda - ree Carrie - ui biologiju. Emma frkne nosom. - Gdje je Jack? - Vani - ree Carrie. Emma ponovno frkne nosom. - Jack - Simon objasni Merrion - ima djevojku. - Sladunjavo - kaza Emma. - alosno.

Merrion joj se nasmijei. - Samo ekaj. Emma zatrese svojim uperkom. - Ja neu biti sladunjava kao Jack. - Moda - ree Simon - si nee moi pomoi. Merrion je iz gomile pribora za jelo poela vaditi vilice. - Za koliko da prostrem? Zazvoni telefon. Emma odmah kaza: - Ja u se javiti. - Neprestano zvoni - kaza Simon.- Neprestano. - A nikad nije za nas - doda Carrie. - Halo - kaza Emma leima okrenuta kuhinji. - O, o ... bog baka - poela se vrtjeti maui rukama. - Da - ree. - Dobro. Ne, ne, tu je, pozvat u ga. Ja u ... priekaj, bako ... Slobodnom rukom poklopi slualicu. Simon je ve bio na nogama. - Tata, baka je ... - Da ... - Pouri, tata, uas, plae. Nasta kratka stanka. Zatim Simon ree Carrie. - Javit u se u radnoj sobi. - Dobro ... - Reci da stiem, Ems, reci da sam upravo krenuo na drugi telefon. Izjuri iz sobe. Emma makne ruku sa slualice. Ona i mama nakratko se pogledae. Zatim kaza na telefon: - Sve je u redu, bako. ekaj malo. Tata stie. Upravo je otiao na drugi telefon. Stie, dobro? JEDANAESTO POGLAVLJE Simon je stajao za stolom kad je stigao njegov otac. Ba se spremao obii ga i barem doekati Guya na vratima ureda, ali Guy je bio prebrz za njega. Nenamjerno, Simon ustukne korak prema zidu kad je Guy uao. Oprezno zatvori za sobom vrata Simonova ureda. - Zdravo - ree. Simon proguta slinu. - Zdravo, tata. inilo se da Guy oklijeva trenutak, a onda odluno krene naprijed, obie Simonov stol i zagrli sina. Simon je samo stajao. Osjeao je teinu svog oca, njegovu veliinu; namirisan staromodnim mukim parfemom s mirisom limuna, koji je uvijek koristio, miris koji je prevladavao u kou za prljavo rublje u Hill Cottageu, u Guyevom ormaru, u ladicama s kouljama. - Opusti se - ree Guy. - Molim te ... - to? - Pusti - ree Simon. Guy se malo odmakne. Jo uvijek je drao Simona za nadlaktice. Simon je kroz rukave pamune koulje osjeao toplinu Guyevih ruku. - Nemoj se ljutiti na mene - ree Guy. - to ... - injenica je da si u nemoguem poloaju. Simon e glasno: - Boji se. Ne moe se suoiti ni s im to joj je strano. Prestravljena je. Guy lagano stisne Simonove nadlaktice i spusti ruke. Obie Simonov stol i izvue stolac. - Ali dogovor iskljuivo preko tebe nee joj pomoi; nee joj pomoi ako ne shvati da moe i sama, da postoji budunost ... Simon kratko ree: - Mogu napraviti samo ono to ona eli. Ono to je u stanju poeljeti. - Ali sigurno neki odvjetnik kojeg poznaje, netko koga si joj predstavio ... - Ne. - Jesi li pokuao? - Ne tie te se - ree Simon ljubazno. Sjedne nasuprot Guya. - Dugo te nisam vidio - ree Guy. - Ne.

- Gotovo tri mjeseca. - Tata ... - Ne krivim te - ree Guy. - Ne krivim nikoga.Osim sebe, moda. Mogao sam te u bilo koje vrijeme potraiti. Mogao sam ti rei. Ali nisam. Nikome nisam rekao. Umjesto toga, rekao sam sebi da u uvijek imati jasan cilj. - I jesi. Guyevo se lice nakratko ozari kad se prisjetio svoga privatnog ivota. - Jesam. Simon se nagne naprijed. Uze utu kemijsku olovku i poe njome kuckati po noktu od palca. - Ima li ti odvjetnika? - Imam - kaza Guy. - Merrioninog ... prijatelja? - Da. - Znai, ja u pregovarati s Merrioninim prijateljem. Njemu e izloiti cjelokupno financijsko rjeenje. - Da. - Tata ... I Guy se nagnuo naprijed. - Moemo se neto dogovoriti? - to? - Samo injenice? Jedino injenice? Nikakva miljenja ... - Ako se uspijemo toga drati - ree Simon. - Ali ima nekih stvari koje ti moram rei. - Kao na primjer? - Mama je shrvana od pomisli da se kua mora prodati. Hou rei, slomljena. Rastrojena. - Kad bi joj mogao priutiti da ostane ondje - kaza Guy - bih. - Osjeao bi se bolje? Guy ga pogleda. Ree kratko: - Bi li se ona osjeala bolje? Simon otvori kemijsku i pone rkati po rubu otisnutog papira pred sobom. - Vrijedi tristo dvadeset pet tisua. Guy zazvidi. - Platio sam je est. est i sto. Prije trideset godina. - Polovica mamina ivota. - I polovica mojega. - Ali ti ima neto ime nastavlja - ree Simon. - Ti ide dalje. Guy e tiho: - Moda bih to napravio i bez toga. - A ona ne bi? - Nisam to rekao ... - Ali si mislio. - Da - ree Guy. - Mislio sam. Ponovno pogleda Simona. - Moe li izai s tim na kraj? - Naravno. - Izgleda umorno ... - Uvijek izgledam umorno. Izgledao sam umorno kad sam imao dvadeset godina i to iz jednostavnog razloga to sam bio umoran. - I ljut - kaza Guy. Simon je utio. - Simon - ree Guy - ti si moj sin isto kao i majin. Ti si i moje dijete. Simon ree pognute glave: - Onda, to misli, koje je tvoje pravo? - Ne radi se o tome. Radi se o tome da zbog toga to sam ti otac, ne mogu biti ravnoduan prema tebi, prema tvojem miljnju, tvojim stavovima. Stisnutih zubi, Simon ree: - Vrijedi i obrnuto ... - To mi je drago uti ... - Drago? - Drago da ima srce. Simon povue prazan dio papira prema sebi. Ree. - Kako se zove tvoj odvjetnik? - Susan Dewar. - Poznajem Susan Dewar. - Dobro. - Kojoj emo i ti, i ja podastrijeti izvjetaj o imovini, koji nam je obojici ve poznat, a onda emo se oko nje prepirati.

- Ja se neu prepirati - kaza Guy. Simon zavitla kemijsku preko cijelog ureda i pogodi kalendar mjesne garae, koji je nakoso visio na suprotnom zidu. - Sve je ovo takva prokleta farsa! - Tono. Simon se zagleda u oca. - Susan Dewar je vrsta. - Ne vie nego to u joj dopustiti. Ja se ne borim protiv tvoje majke, Simon. Simon ne razmiljajui ree: - Ona se bori protiv tebe. Guy ustane. - To ne znai da se mora boriti protiv mene. Simon tuno ree: - Ne znam - Ne zna? - upita Guy. Glas mu je postao otriji. - Zar ni sam ne zna to misli? Simon je ustao i krenuo na drugi kraj ureda pokupiti kemijsku olovku. Nagnuo se da je digne. Onako sagnut pomalo priguenim glasom ree: - Bilo bi bolje da ode. Guy poe prema vratima. S rukom na kvaki, okrene se i pogleda Simona. - Da smo Amerikanci mogli bismo u ovakvom trenutku rei jedan drugome da se volimo. - Bi li to pomoglo? - Mislim da bi pomoglo prebroditi jaz. - Bismo li to morali iskreno misliti? - O, Simon - ree Guy. Pritisne kvaku. Simon je jo uvijek bio okrenut prema zidu i kalendaru mehanike radionice, ponovno lupkajui kemijskom po noktu. - enja - ree Guy kratko i izae. *** Rachel je stajala pred zrcalom na Carrienom garderobnom ormaru. Isprobavala je odjeu. Odjenula je nove iroke hlae - bila je zadovoljna kako joj lee na bokovima - a onda na to crnu ipkanu mini haljinu koju je pronala u trgovini rabljenom odjeom za dvije funte i preko svega oev sivi pulover s V izrezom. Emma je bila vani, na dramskoj druini probajui novu kazalinu predstavu u kojoj je Emma, na Rachelino zgraanje, glumila enu glavnoga lika tako da je Rachel posudila Emmine nove tamnoplave iljaste gumene natikae. Uinak je bio dobar. Rachel se okrenula i pogledala sa svih strana. Grudi, bit e male kao i Carriene, jedva su joj se nazirale. Trbuh (bila je opsjednuta njime) takoer se nije vidio, ali ona ga je svejedno primjeivala, bezobrazno se isticao, zaobljen, ispod trapera, crne ipke i sive vune. Taj dan nije pojela nita osim dvije mrkve, vreice ipsa s okusom slanine i dvije ake suhih itarica s okusom brusnica, ravno iz kutije. Nee veerati. Ili e ieprkati ono to sadri malo kalorija, a ostalo e ostaviti. U ovom trenutku, Carrie to nee primijetiti. Carrie je tri godine nakon majine smrti patila od anoreksije pa je poput jastreba motrila kad netko nije jeo. Meutim, trenutano je Carrie bila previe zaokupljena i nije pazila kao obino. Da je, primijetila bi da si je Emma uz pomo prijateljice iz razreda pomou igle, plutanog epa i nekoliko kockica leda probuila pupak, da Rachel gotovo nita ne jede, a da Jack u sobi ima toliko prezervativa da bi mogao opskrbiti itavu britansku vojsku. Jack je otkrio seks. Rachel je to s jedne strane oaralo, a s druge joj se gadilo. Po koli se prialo da Moll zna to radi pa iako nije bila previe slobodna i nije se uputala u veze za dan-dva, bila je prilino iskusna. I sve iskustvo koje je stekla, zduno je prenosila na Jacka, iz sastanka u sastanak, a on je sve to upijao do razine kad je Rachel postalo jasno, a vjerojatno i cijeloj koli, da je to jedina stvar na koju misli. Kad bi ga ovjek pogledao, Rachel je to inila esto ali neprimjetno, jer je njezino gledanje na takvo stanje bilo prilino zbunjujue, vidjela je da je potpuno omamljen s Moll i seksom, seksom i s Moll. Kad je Rachel kriomice pomnjivo pronjukala po Jackovoj sobi, oekivala je da e u njoj nai pornografske stvari poput asopisa i videokaseta, ak i neke od onih igraaka za koje Trudy kae da ih njezin tata dri ispod svoje strane branog kreveta u staroj vreici iz supermarketa. Meutim, osim prezervativa, nije bilo niega, nikakvih znakova matarija ili usamljenih sanjarija. Rachel je bila razoarana, oekivala je da e nai vie toga, znala je to; vre dokaze Jackove neizbjene mladenake zaokupljenosti.

Ali kad se vratila u svoju sobu i legla na krevet, u mraku sluajui glazbu, shvati da nije toliko razoarana koliko ljubomorna. Ljubomorna na silinu Jackovih osjeaja. Ljubomorna na Moll to je netko tako jako obuzet njom, tako opsjednut. Rachel i Trudy ismijavale su momke, zajedno su im se rugale. Ali, suoena s Jackom i Moll, Rachel je znala da bi prodala duu da ima nekoga, nekoga privlanoga, odnosno, tako zaljubljenog u nju da gubi razum. Leei na krevetu, zurei u strop na kojem su jo uvijek bile sjajne zvijezde koje je zalijepila kad je imala sedam godina, razmiljala je o momcima iz drugog razreda srednje kole. Ne odgovara joj nitko ispod esnaest, nitko nii od nje, nitko plav, nitko tko ima tako visoko miljenje o sebi da bi joj se smijao (to iskljuuje veinu Jackovih prijatelja), nitko koga Trudy ne bi zapazila. Trudyno miljenje bilo bi u svemu tome presudno. Vano je da Trudy osjeti samo trun ljubomore kakav je Rachel osjeala dok je leala na krevetu i mislila na Moll. Pred vratima Carriene sobe zauje se komeanje. - Rach? - pozove Carrie. - Daaa ? - Ulazim. - Svakako - kaza Rachel. Vrata se otvorie. Rachel digne nogu u Emminoj natikai u zrak. - Nita nemoj govoriti, nita nemoj govoriti, spremit u ih na mjesto. Carrie je pogleda. - Svia mi se haljina, i pulover, ali emu traperice? - Guba je. - Je li? - To je slojeviti stil. - A nije vano kakvi su slojevi? - Traper je u redu, mama. - Ako ti to kae. Carrie proe kraj Rachel i otvori vrata ormara. Skine kaputi od kostima pomalo umorno pomisli Rachel - i nemarno ga objesi na vjealicu. Objesila ga je u ormar, ali odmah je pao. - K vragu. Rachel se sagne i digne ga. Jo uvijek se osjeala toplina Carriena tijela. - Gdje je tata? - Pogodi - ree Carrie. Uzela je kaputi i ponovno ga objesila lica okrenuta na drugu stranu tako da je Rachel nije mogla vidjeti. Rachel je malo oklijevala, a onda ree: - Zaboravila sam da je otiao. Zvao me da idem s njim. Carrie se zagleda u nju. - K baki? - Da. - to si odgovorila? - Pa, nisam mogla ii, nije li tako? kola je. - Polugodite je - ree Carrie. Gurne vrata ormara i ona se zatvorie. - Zaboravila sam. Carrie se okrene i pogleda je. - Imao bi drutvo - ree. - Na putu. Rachel se malo promekolji. Izvue nogu iz Emmine natikae i protrlja je goredolje uz list druge noge. - Ne volim ii onamo. - Zato ne? - Skitnica - promrmlja Rachel. - Rachel - kaza Carrie - to je bilo davno. Imala si devet godina. - Osam - ree Rachel. Poslali su je k Lauri, nju i Emmu. Emma je uivala, svidjelo joj se to su obroci uvijek u isto vrijeme, veliki krevet s debelim jastucima, obred oko branja povra i psi. Stalno je molila Lauru da je pusti samu sa psima u etnju tako da je na kraju Laura popustila, ali pod uvjetom da i Rachel ide. Laura je rekla da smiju ostati samo dvadeset minuta. Posudila je Rachel svoj sat da se vrate na vrijeme. Otprilike ve nakon sedam minuta, na bregovitom panjaku iza kue srele su ovjeka s dva mjeanca. Imao je spljotenu kapu, mala slinava usta i nosio je uginulog zeca koji mu se njihao u ruci. Emma je zavritala. Rachel je, gotovo aptom, rekla: - Jeste li ga vi ustrijelili? Nacerio joj se. Mahnuo je glavom prema psima. - Ona ga je sredila.

Djevojke su ustuknule korak vrsto drei Laurine pse na uzici, uznemirene zbog prisutnosti mjeanaca. ovjek se ponovno nacerio. Rachel je vidjela kako plazi jezik i oblizuje donju usnu. - Bit e dosta da se nahrane skitnice - rekao je. Pobjegle su. Vukle su Laurine pse niz panjak i trale dok nisu dole do dvorita. Rachel nije htjela nita rei Lauri, ali, naravno, Emma je rekla jecajui i mrcajui, elei da je utjei i da joj komadi okolade. Laura je mislila da Emma plae zbog sirotoga mrtvog zeca. Rachel ju je ostavila u tom uvjerenju. Zapravo, bilo joj je svejedno to Laura misli. Samo je htjela otii iz mrskog sela i im prije se vratiti u London. Carrie otkopa koulju koju je nosila na posao i pusti je da padne na pod. Ispod svega imala je crne hulahupke, a na jednoj joj je nozi otila oica koja je ila od bedra do koljena. Skinula je suknju i uzela traperice s hrpe garderobe na kauu. - Jadni tata - ree Carrie. Poela je navlaiti traperice njiui se na jednoj nozi, nastojei zadrati ravnoteu. Rachel ju je promatrala. Neto povezano s novootkrivenom ljubomorom navede je na pomisao da Carrie izgleda tuna, doista tuna dok je navlaila hlae, a ne glupo, blesavo ili pravo majinski, kako bi inae oekivala. Bilo joj je neugodno kad je, okreui dugake rukave Simonovog pulovera, rekla: - Jadna ti. Carrie je prestala povlaiti smiak i pogleda Rachel. Kosa joj je bila razbaruena na sve strane. Jedan je elji leao na podu. - Je li to razlog zbog kojeg nisi ila? Rachel slegne ramenima. Carrie ree pomalo uznemirena: - Ne bih htjela da se opredjeljuje za jednu stranu. Rachel promrmlja pognute glave: - O tome u ja odluiti. - Razumijem te - ree Carrie. - Jasno mi je kako mu je sve to skupa teko. Zatvorila je smiak i uzela gornji dio crvene trenirke. - Ne bih htjela da misli ... - Ne mislim - odgovori Rachel. Izvukla je noge iz Emminih natikaa i sagnula se da ih pokupi. - Znam, zbilja - ree Carrie. Navukla je trenirku preko glave. - Zna gdje je Jack? - Ne. - Misli, ne bi mi rekla ak i da zna. Rachel odgovori drei Emmine natikae u zraku. - Bolje da ih spremim ... - Da - odgovori Carrie. Proe rukom kroz kosu i izvadi preostali elji. Zatim je hitro prila Rachel i lagano je poljubila u obraz. - Hvala - rekla je. Rachel ju nije mogla pogledati. Odjednom je neto stegne u grlu, tvrdo i vrsto kao da je progutala kost. - Nema na emu - ree i izae. *** Merrionina soba na sudu gledala je na usko etalite koje je ilo prema Novom trgu. Ljudi su cijeli dan hodali gore-dolje, pravnici i obini pjeaci, vidljivi ali udesno neujni zbog dvostrukih stakala na prozorima. Ponekad, kad je razgovarala s odvjetnicima ili drugim sucima, Merrionin je pogled znao odlutati kroz prozor i pratiti ljude koji su lamatali, hodali, razgovarali, pitajui se osjeaju li se oni tako ivahno i vano kao to su izgledali. Nitko u njezinom ivotu nikada nije vidio njezin ured; ak ni Guy, a svakako ne Gwen. Gwen bi ga smatrala veoma bezlinim, ak hladnim, s bijelo obojenim policama na kojima su stajale knjige iz prava, uokvirene slike suda, Linkolnovog svratita, a bez ijedne fotografije cvijea, ili vreice koja bi otkrila da je za vrijeme stanke za ruak bila u kupovanju. Meutim, Merrion se to svidjelo; ovdje je mogla razmiljati. To je bilo mjesto na kojem je ova osoba, gospoica Palmer, odvjetnica, ivjela ivot u kojem su pravila bila poznata i gdje ih se pridravalo, gdje je mogla rijeiti svaku potekou na koju je naila jer je se nije izravno ticala, a njezin odnos spram nje, bez obzira na suosjeanje, ipak je bio odreen profesionalnou koja se plaala. - Postaje hladna . Gwen je rekla Merrion na telefon. - Srce ti zbog prava postaje sve tvre.

- Nije to razlog. - to to nije razlog? - To o emu govori nije razlog to sam te zvala. Na Gweninom kraju ice nasta kratka stanka. - Nema pravo napasti Guya onako kako si ga napala . ree Merrion. - Mene, hajde, ako ba mora, iako bih ti ja najvjerojatnije mogla napisati govor. Ali nije poteno njega napasti, osim toga, nema nikakvo pravo na to. Iskoristila si njegovu pristojnost. Trebao te je izbaciti iz stana. Gwen je rekla uz mali osjeaj zadovoljstva: - Nije pokazao da me se to ne tie. Rekao je ... - Ne zanima me to je rekao. Dogodilo se, uzrokovalo je veliku tugu i potekoe, i to je bilo, bilo je. Zovem te samo da ti kaem da se to vie nee ponoviti. Nikada. Ubudue gledaj svoja posla. - Ne dam si nareivati - ree Gwen. - Niti ita rei. Merrion stegne slualicu. - Savreno tono - ree. - Vie ti nitko nee nita rei. Nakon toga, Gwen joj je pisala. Napisala je pismo i bez razmiljanja ga poslala Merrion na sud. Na omotnici je napisala "Strogo osobno i povjerljivo" i jedan mlai slubenik predao joj ga je namignuvi usput. Ponekad su odvjetnici dobivali pisma svojih oboavatelja. Povremeno su ta pisma bila prilino neobuzdana. Jedan mladi iju je majku Merrion uspjeno branila neprestano je dolazio u njezin ured s malim strukom cvijea, krizantema i karanfila na dugakim peteljkama, traei da ga puste k Merrion da joj ga urui. Izazvao je dosta smijeha u pisarnici, naroito stoga to je bio veoma nezgrapan i nosio je vjetrovku s uzicom u struku. - Od moje majke - rekla je Merrion mladom slubeniku, naglasivi to. Pismo je bilo dobro, Merrion je to morala priznati. Bilo je smireno, dostojanstveno i ukazivalo je na to da Gwen nikako ne moe biti ravnoduna prema Merrioninoj srei, osim ako Gwen nije udovite te da Gwenina mjerila i miljenje, iako ne toliko profinjena kao Merrionina, ipak imaju odreenu vrijednost. Ona nema nita protiv Guya kao osobe, ali posljedice koje za sobom povlae njegove godine u odnosu na Merrionine i jaina njegovih osjeaja i htijenja, ak ako se i podudaraju s Merrioninim, ipak sa sobom, dugorono gledano, donose neto s ime se, iskreno govorei, nitko ne eli suoiti. Merrion nije Guyu pokazala pismo. Nije mu ni rekla da je nazvala Gwen jer je, kao prvo, obeala da nee. Bila je svjesna toga da to njoj nije svojstveno, da je uvijek imala obiaj i potrebu da mu sve kae, posebno zato to je on uvijek bio savreno u stanju vratiti joj osjeaj za mjeru. Meutim, neko nije imala osjeaj da ga mora posebno tititi. Nikada od nje nije traio suosjeanje zbog svoga braka, nikada nije dao naslutiti da misli da zasluuje bilo kakvu zadovoljtinu ili nadoknadu zbog neobinoga, hladnoga, povrnog naina ophoenja s Laurom, ako se to uope moglo nazvati ophoenje. Merrion je od poetka bila svjesna, svjesna do ushienja, da je Guy oduevljen to moe razgovarati s njom, sasvim slobodno, tovie, poticala ga je na razgovor s njom pa sve do nedavno, nikada nije osjetila potrebu da ga brani, a dok je to inila, nije esto morala pregristi jezik, ve suzdrati se od postavljanja suvinih pitanja. Ono to je meu njima bilo tako jasno, to je uvijek mogla lako, sa zadovoljstvom opisati, nije vie bilo tako oito. Pojavila se sjenka, niz sjenki koje nisu umanjile ar njihove ljubavi, ali zbog kojih je ta ljubav postala mnogo zamrenija. Na kraju je dola, pomisli Merrion slaui papire sa svog stola u uredne hrpe jer nije mogla ispravno razmiljati prije nego to to uini, do svih tih ljudi. Ljudi koji su nekad bili samo imena i slike, ali ne vie, ljudi koji su Guyu bili itekako stvarni, ali koji za nju kao da godinama nisu postojali. Godinama su Simon, Carrie, Alan pa ak i Laura postojali u jednom kutu Merrionine svijesti kao ena, sinovi i snaha. Nisu bili neprijatelji, nije ih trebala pobijediti iz jednostavnog razloga to nita nisu znali, a sve to vrijeme ni Guy, ni Merrion nisu htjeli ni imali potrebu da saznaju. Oni su spadali u onu ladicu u glavi na kojoj je pisalo "jednoga dana". Merrion se navikla na postojanje te ladice, navikla se na to da budunost poput Boia, neosporno postoji, da nije osobito zastraujua, i da stie kad je za to vrijeme uz niz pripadajuih obreda i uputa. Ali nije bilo tako. Uope nije bilo tako. Jedno jutro, budunost je bila na istom mjestu gdje i uvijek, udobno smjetena na prilino udaljenom obzoru, a sljedei dan je stigla. Stigla je bez upozorenja i bez korisnih saznanja pa je

Merrion zaas, od prihvaanja stvari onakvim kakve jesu, osjetila stvarnu, duboku i bolnu udnju da ima vie. - Ne mogu to podnijeti - rekao je Guy. - Vie ne mogu podnijeti odvojen ivot. Ne mogu podnijeti da gubimo vrijeme kao ni injenicu da naa veza nije ozakonjena. Prije nego to su te rijei izale iz njegovih usta, shvatila je da je oajniki ekala da ih kae, da joj vie nije svejedno: svejedno to je Boi, to je vikend, to Laura ima roendan, i da (to je najudnije od svega) je ono to je sedam godina bilo uzbudljivo, neodoljivo i doista najvanije na svijetu, u trenu postalo nategnuto, podmuklo i odbojno. U jednom danu, tajnovitost je postala neto to Merrion uope vie nije bilo privlano; pred oima joj je uvenuo njezin ar ( na koji se toliko oslanjala). Njezin istinski ponos to je Guyeva ljubavnica u djeliu sekunde pretvorio se u neto ije se ljepote jedva mogla sjetiti. A onda su se pojavili ljudi. Imena su dobila oblik, iz kratkog popisa pridjeva izrasle su osobe i pretvorile se u neto opipljivo, bia s kojima treba raunati, koja treba uzimati u obzir, s kojima treba pregovarati. Guy - nita manje zaljubljen, nita manje paljiv - kao da je povuen u sredinu koju su tvorili ljudi koji su ga poznavali, trideset, etrdeset godina i vie. to god da je uinio, ili nije uinio, ti ljudi su ga traili, prisjeali, podsjeali na ono to su mislili da im duguje, to ni u kojem sluaju nije mogao uiniti bez njih. Posljedica svega toga bila je da je Guy i Merrion obuzela nekakva bespomonost; ponekad je znala u mislima vidjeti njih dvoje kao likove na njemakim slikama iz doba romantizma, zagrljene na livadi ili na vrhu stijene, a prema njima se valjaju tmasti crni olujni oblaci noeni vjetrom. Pogleda na sat. Bilo je dva. U tri ima sastanak za koji se nije dovoljno pripremila. Uz malo sree, zavrit e do pola pet, a onda e nazvati Guya. - Doi u London - rei e. - Molim? Ba divno. Nije petak Nikada nije rekao ne. Ne zna to bi uinila da je rekao ne. Doi e vlakom koji ide u u pet i do pola sedam bit e u njezinom stan, gdje e ga ona ve ekati s kupljenom veerom i vinom u hladnjaku, umjesto kostima imat e traperice i majicu, i obavijestit e ga o neemu. Najavit e mu, a on e sluati, uvijek je sluao, da joj je dosta stanja u kojem se nalaze, da se osjea tako kako se osjea, jer ljudi prate svaki njezin korak. Bez obzira na to je li on rastavljen, zavlai li ga Laura ili ne, jesu li se Simon i Susan Dewar sporazumjeli ili nisu, ona e objaviti dan vjenanja. uje li je? eli odluiti kad e se vjenati. DVANAESTO POGLAVLJE - Tri ponude! - rekla je Wendy. - Divno. Nisu li ljudi udni, uvijek se zagriju za ivot na selu kad stigne proljee kao da zima nee ponovno doi. Laura ree: - Jedna od njih prilino je vea od traene cijene Wendy lagano lupi po vrtnom stolu za kojim je sjedila. - E, to je ve neto emu se vrijedi veseliti! - Morat u to podijeliti s Guyem - odmah e Laura. - Rekla si da ti je Guy odluio dati lavovski dio - O, da. - Znai da e dobiti vie novaca, imat e vie Laura pogleda vrt. Zelena ograda, izrazito teak posao i isto tako veliko zadovoljstvo, bila je puna busena mladog lia, prvih izdanaka vuike, trolistica, dragoljuba, pustikare. Ree: - Nije stvar u tome. Wendy pogleda u svoju alicu od kave. Zatim pogleda gotovo prazan lonac za kavu. Potom baci pogled na velike plave mauhice pokraj sebe pa na taruge i iberise koji su puzali po oblinjem niskom zidiu, zatim pogleda Lauru. - Ponovno moe zasaditi ovakav vrt. - emu? - Zbog istog razloga zbog kojeg si sadila ovaj. Zato jer to dobro radi. Zato jer to voli. - To vie ne bi imalo smisla

- Nemoj se zavaravati. - ime? - Da je u tome bilo nekog smisla osim tvojega osobnog zadovoljstva da ima vrt. Guy nije nikakav vrtlar. Nikada nije ni bio. Laura ree sebi u bradu: - A htjela sam da bude. Wendy si natoi malo hladne kave. Doda mlijeka i liicu smeeg eera iako to obino nije radila. Promijea. Tekuina je djelovala prljavo i odvratno. Odgurne alicu od sebe. - Laura - Da. - Ta stvar s Guyem Laura digne glavu i pogleda Wendy. - to s Guyjem? - Samo se pitam - zastane. Laura je ekala. - Jesi li ikada voljela Guya? - upita Wendy. - Ili si samo elja da te on voli? Laura je zgrabila naslone za ruke od plastinoga vrtnog stolca. - Kako se usuuje ... - Razmisli o tome - kaza Wendy. Laura ree, napola plaui: - Kao prvo, zato bih eljela da me voli ako ja nisam voljela njega? Wendy se nasloni. Stavi ruku iznad oiju iako je imala sunane naoale i pogleda u nebo. Tri patke letjele su im iznad glava, poredane u trokut poput zrakoplova koji izvode vratolomije. - To ti reci meni. - etrdeset se godina mog ivota sve vrtjelo oko njega, bio je sredite, srce ... Wendy je utjela. Prestala je gledati u nebo i umjesto toga pogleda svoje ruke. Na lijevoj ruci nosila je vjenani prsten i prsten koji joj je Roger, kao zalog vjene ljubavi, poklonio nakon to su preivjeli deset zajednikih godina, dvoje djece i njegovu nevjeru s kapetanicom enskoga teniskog kluba u Stanboroughu. Zaruniki je prsten ve odavno izgubila. Vjerojatno je zavrio u smeu ili odvodu kad je prala rublje ili kupala djecu. Nije joj nedostajao. Na njemu je bio ametist, prilino veliki ametist optoen dijamantima, a pripadao je Rogerovoj teti Lilian. Prsten nije bio lijep. Wendy je uvijek mislila da je poput tete Lilian. Okrene prsten koji je dobila za godinjicu. Podnio bi jedno ienje, jadan, osvjeenje. Pokuat e to uiniti poslije, pomisli, s malo tekueg sredstva za pranje i starom etkicom za zube. Pogleda Lauru. - Morat e prestati s tim. - Prestati s im? - S tim pretvaranjem. Saalijevanjem nad samom sobom. Nije poteno ni prema kome, osobito ne prema tvojoj djeci. - Simonu ne smeta. Simon ... - Ne doputa Simonu da mu pone smetati - ree Wendy. Pogleda na sat. - Moram ii. Ponaa se prema Simonu isto kao to si se ponaala prema Guyu. Uzima samo ono to eli. - Ah! - viknula je Laura i pokrila lice rukama. Wendy je ustala. - Zna to ... Laura je ekala s rukama na licu. - Mislim da bi ti dobro dola lagana terapija. Laura makne ruke s lica. - Terapija? - Da. - Nisam luda - vrisne Laura. - Nisam izgubila zdrav razum! Wendy pokupi torbu i namjesti sunane naoale s tokastim okvirom na lani od sitnih crnih kuglica. - Nisam to rekla. - Ali terapija ... - Da se smiri. Terapija ti moe pomoi da se smiri s obzirom na sve to se dogodilo i da se okrene budunosti. Laura je zurila u nju. Odjednom se digne zaljuljavi stoli tako da je iz alice prolila Wendynu hladnu kavu. inilo se da kipi od bijesa zbog stvari koje je htjela, a zbog neega nije mogla rei. Wendy prebaci torbu preko ramena.

- Osim, naravno - ree - ako nema namjeru ikada se pomiriti s tim. *** Stariji inovnik pogleda na sat. Potom pogleda Alana. - Oekujem da e se gospoica Palmer vratiti u sudnicu za petnaestak minuta, gospodine. Alan upita: - Smijem li priekati? - Naravno, gospodine. Imate sastanak? - Ne - odgovori Alan. - Ja sam roak. Prolazei Novim trgom nakon produljenoga veselog ruka s Charliejem, iznenada je osjetio potrebu da svrati do Merrion, da se nae s njom na njezinom terenu, u njezinom okruju. Moda zbog chiantija, popili su cijelu bocu i bili su na kunji da narue drugu, no Charlie je u est imao operaciju, ali Alan nije dopustio da ga prestrai ovjek sa zlatnim naoalama. Stavio je ruku na pult koji je odvajao slubenike od vanjskoga svijeta. - Kad biste mi samo rekli gdje je njezin ured? Stariji slubenik je na trenutak oklijevao. Bilo je oito da se premilja bi li Alana otpratio do Merrionina ureda ili ga uputio kako e ga nai. - Vae ime, gospodine? - Alan Stockdale. Moj otac ... - Tono, gospodine - ree inovnik. Nagnuo se preko pulta i pokazao nadesno. Poete li desnim stubitem, gospodine, na prvi kat, i krenete hodnikom lijevo, doi ete do sobe gospoice Palmer, s desne strane, posljednja. - Hvala. - Javit u joj da ste ovdje, gospodine Stockdale. - Hvala - ponovi Alan. Jaknu koju je drao preko ruke, prebaci preko ramena. Na sebi je imao tamnozelenu koulju i traperice. ovjek sa zlatnim naoalama bio je u crno bijelom. Alan mu se nasmijei i proe kraj recepcije prema stubitu. U Merrioninoj sobi bilo je neobino tiho i pusto. Njezina kabanica visjela je pokraj vrata, a odvjetnika vlasulja bila je objeena na okrugli ukras na naslonu visokog stolca. Alan se zagleda u to. Smijena stvar, neobina, sa svim tim urednim uvojcima od konjske dlake. Pomirii je. Osjeao se miris praine i neega to je mogao biti parfem. Ako ovdje visi, Merrion se najvjerojatnije nee pojaviti u sudnici, ve e se baviti neim drugim. Alan se pitao to bi to mogla raditi. Razgovarati s ljudima, klijentima i osobljem? Privoljeti suce da se nagode izvan sudnice? Zamiljao si ju je kako se razborito prepire s uzbuenim ljudima koji nisu eljeli sluati njezino razumno objanjenje i korisne savjete koje im je dala. Uzeo je vlasulju i stavio sebi na glavu. Bila mu je malo premala. Pokraj vrata visjelo je malo zrcalo. Nagnuo se naprijed da se pogleda, da vidi ukrobljenu sivo-bijelu vlasulju ispod koje je virila njegova tamna kosa za koju je ak i Charlie, koji je volio dugaku kosu, rekao da je treba oiati. Nakrevelji se samome sebi. Vlasulja je moda bila premala, ali je istovremeno bila neobino pristala, osobito njezina ravna linija iznad ela. Davala mu je pomalo autoritativni izgled i osobitu privlanost. Nakratko, s oduevljenjem pomisli da bi stalno mogao nositi periku. Otvorie se vrata. - Vi! - ree Merrion, Alan skine vlasulju. - Oprostite ... - Samo dajte - ree ona. - Malo udan dio opreme, zar ne? Proe uz njega, skine torbicu s ramena i spusti hrpu papira na stol. Imala je crni kostim, a kosu je skupila u lijepi debeli konjski rep iji je poetak bio gotovo navrh glave, a zavretak malo ispod ovratnika, uredno povezan crvenom vrpcom. Pogleda ga. - emu dugujem ... - Niemu - odgovori Alan. - inspiracija. Trenutana inspiracija. Vraao sam se s ruka. Merrion se nasmijei. - Ne radite? Slegnuo je ramenima. - Povremeno. - Jeste li za alicu aja? - Znai li to ... - Da mi smetate? Ne. Jo jednom ga pogleda na brzinu. - Drago mi je da vas vidim.

Zadovoljno se nasmijeio. - E, dobro. - Sjednite - ree. - ajnik je vani u ormaru. Na mjestu koje bi arhitekt nazvao mjesto za pijenje kave. Neu dugo. Izala je iz prostorije. Alan je sjeo na zeleni konati stolac nasuprot njezinom pisaem stolu. Ovdje su vjerojatno sjedili njezini klijenti, gledali je preko stola i razmiljali: Ovo je moja odvjetnica koja e me spasiti i koja e me istovremeno kotati toliko funti na sat. Koliko je Merrion ljudima naplaivala? Osamdeset funti na sat? Sto i dvadeset funti na sat? Kako se te stvari uope obraunavaju? Pogleda Merrioninu torbu. Bila je crna, konata, dovoljno velika da u nju stane knjiga ili fascikl sa spisima. Alan se pitao koje osobne stvari dri u njoj: ru, tampone, fotografije.Moda su u toj, naizgled slubenoj torbi, Guyeve fotografije, fotografije koje Alan nikada nije vidio, snimljene u prilikma za koje on nije znao niti e ikada znati. Merrion je upoznala Guyevo drugo lice, ono koje nitko nije znao, koje moda nitko nije primijetio. To se dogaa kad se ovjek zaljubi, Charlie je za vrijeme ruka govorio o tome, kako ti ljubav omoguuje da u sebi otkrije stvari koje nikada prije nisi primijetio, stvari koje se ne bi usudio otkriti bez te odreene osobe. Ljubav prema Charlieju nagnala je Alana da pokae veliko suosjeanje prema Merrion. Ponovno pogleda njezinu torbu nadajui se da je puna uspomena na Guya, fotografija, pisama i sitnih darova koje moe nositi uz sebe: privjesaka za kljueve, olovaka i slino. Onih sitnica koje se stalno koriste, a koje ovjeka sto puta dnevno podsjete na osobu koja ih je poklonila. Merrion se vratila u prostoriju nosei mali metalni posluavnik na kojem su bile dvije alice i kartonska kutija mlijeka od pola litre. - Pijete sa eerom? - Ne. - E, dobro. Ustao je i od nje uzeo pladanj. Ree: - Znam da ste bili na veeri kod Simona i Carrie. Napravila je mjesta na stolu da ima gdje staviti pladanj. - Ne mogu se priviknuti na to kako se u obitelji ire vijesti. Ja zapravo nemam obitelj, samo majku pa oekujem da ono to se dogodi ostane tajna, ali to naravno nije tako. - esto razgovaram s Carrie - ree Alan. - Da? - To je nekakvo nepisano pravilo. Ne znam kako je to poelo. - Pretpostavljam - ree Merrion ulijevajui im mlijeko u alice - da kad se ona jednom svrsta na vau stranu, uvijek ostaje na vaoj strani. - Tako nekako - ree Alan. - Ali ne pretjeruje u tome. Merrion gurne alicu pred Alana. - Svia mi se. Rekao je, smijeei se i gledajui u svoj aj: - Mislim da se i vi njoj sviate. Merrion je sjela na stolac s visokim naslonom, za svojim stolom. - Nitko ne moe biti do kraja iskren, zar ne? - Kako to mislite? - Mislim - ree Merrion - da nitko od nas ne moe iskreno izrei svoje miljenje. Svi moramo biti divni i krasni. Moramo mjeriti svaku rije koju kaemo. Naslonio se. - to biste htjeli rei? Pogleda ga. - Spremni? - Spreman. - Dobro - ree ona. - Dakle, ini mi se da je osoba koja u ovom trenutku stvara najvie potekoa, osoba koja veoma uspjeno ljude okree jedne protiv drugih, osoba koja se ponaa krajnje nerazumno - vaa majka. Alan ponovno spusti pogled na svoj aj. - Simon bi rekao da na to ima potpuno pravo jer je ona najvie povrijeena. - Simon nije ovdje - ree Merrion. - Osim toga, koliko ja mogu zakljuiti, nije potena ni prema Simonu. - Carrie vam je neto spominjala? - Nije morala. Dok sam bila ondje na veeri, nazvala je vaa majka, ivana zbog prodaje kue. Nitko, naravno, nije nita rekao. Zato to nisu ni trebali.

Alan zamiljeno ree: - Moji su roditelji bili dulje u braku nego to ja ivim. - I ja. - Daje li dugotrajnost neku prednost? - Pravno ne ... - Etiki? - Ne znam - ree Merrion. - Samo znam da se va otac ne bi zaljubio u mene i sve ovo vrijeme ostao zaljubljen da vaa majka ima sve ono to odrava jedan brak. - Zato je ve prije nije ostavio? Mirno je rekla: - Zato to to nisam traila od njega. - Sad jeste? - Zapravo ne. Na neki se nain poklopilo s njegovom prosidbom. Dolo je do te faze. - Izmeu vas? - upita Alan. - Ili izmeu njega i moje majke? Popila je jo aja. - Mislim, oboje. Ali nikada neu tono znati ... - Jednostavno, dogodilo se ... - Da. - A sad se na nekin nain borite s njom za mog oca. - Da? - Mislim, da - ree Alan. - A Carrie se s njom bori za Simona. Merrion nije nita rekla. Ustala je i nagnula se kroz prozor. Dolje na ploniku, stajala su dva mukarca, obojica jo uvijek u sudakim talarima buljei u najgornji list od hrpe papira, koju je jedan od njih drao. Merrion je znala onoga s naoalama. Jednom ju je pozvao na pie, davno, kad je jo bila studentica, a onda je zaboravio doi. Kad ga je nakon toga srela, on ili se pravio da se ne sjea da je zaboravio, ili se doista nije sjeao. - Ja sam odluila - ree Merrion u prozorsko staklo. - Da? - Vjenat emo se u listopadu. Negdje oko mog roendana. - U listopadu ... - Da. Nasta kratka stanka, a potom Alan ree: - est mjeseci. - Da. - to ako rastava ne bude do tada gotova? - Bit e. - Kako ste tako sigurni? - Nisam. Ali smijem se nadati. - Tatina savjetnica vaa je prijateljica. - Ne prijateljica. Samo odvjetnica koju poznajem i u koju imam povjerenja. Stvar je veoma kakljiva jer vau majku zastupa Simon. To na sudu nee proi, da sin zastupa majku. Moemo se samo nadati da nee doi do toga. - Djelujete mi veoma grubo - ree Alan. Merrion se okrene od prozora. Prilino promijenjenim glasom, gotovo aptom, ree: - elim ga spasiti ... - Tatu? - Da - kaza Merrion. Nakratko rukom pokrije oi. - Htjela bih da vidi kako moe biti, kako bi trebalo biti. Htjela bih da shvati da je ispravno postupio, da ima pravo na to, jer je takav kakav je, osoba ... Stala je. Naglo je sjela natrag na svoj stolac i nalaktila se na pisai stol pred sobom. Alan se nagnuo naprijed i spustio alicu s ajem na hrpu broura, a potom je ispruio ruku i lagano je dodirnuo. - Sretno - ree. *** Guy je kasnio na sud. Nije kasnio puno - tek deset minuta - ali volio je doi prvi, uvijek je dolazio, sve drugo bilo mu je mrsko. Jutarnji vlak iz Londona malo se zadrao u Readingu, uobiajene, predvidljive potekoe sa signalizacijom, osim toga, kiilo je, to je uvijek izazvalo manjak taksija na postaji u Stanboroughu. Kad ga je naao, odvezao ga je do glavnog ulaza u sud, a ne na sporedni ulaz koji su on i ostali suci uvijek koristili, a kad se pobunio, taksist mu je sa zadovoljstvom naglasio da je ulaz na privatno parkiralite zgrade zaprijeio ogromni kamion, polovinom parkiran na ploniku, a u kabini

nema vozaa. Proao je kroz glavno predvorje to je bre mogao pa stubama na kat gdje su se nalazile sudnice. Bio je svjestan toga da svi slubenici suda vide da ima putnu torbu, kao i da se nalazi u dijelu zgrade u kojem nisu naviknuti viati ga. Dvojica straara stajala su ispred glavnog ulaza u sudnicu broj dva, zveckajui kljuevima kao to veina ljudi zvecka sitniem. - Jutros sam dolje popio tri runde - govorio je jedan od njih. - Piva, a nije petak. Jutro, sue. - Jutro - odvrati Guy. - Martin vas trai - ree straar. - Vjerojatno ete ga nai u svojoj sobi. Guy otvori vrata sudakog hodnika. Ondje je, kao uvijek, vladala tiina i bilo je malo zaguljivo; zrak je smrdio po pranjavom sagu. Pred vratima Guyevog ureda, stajao je Martin. Bio je bez sakoa, po obiaju, a suvratci koulje bili su smotani do iznad zgloba. - Martin - ree Guy. - Dugo me eka? - Ne - odvrati Martin. Otvori vrata Guyeve sobe i pridri ih da Guy ue. - Nisam imao nikakav sastanak, zar ne? - Uvijek doem do petnaest do devet ... - Osim kad kasni vlak - ree Martin. Guy je oklijevao. Na stol je spustio torbu za spise i uo kako Martin iza njega zatvara vrata. - Da - ree. - Ne provjeravam vas, sue ... - Ne - kaza Guy. - Naravno da ne. Okrene se. - Teko je tono uskladiti vrijeme. Martin digne ruku i popravi vor na kravati. - Zato sam mislio da doem do vas. - Guy pokae na stolac. - Sjedni ... Martin je sjeo. Prekrii noge. Sklopi ruke na krilu. Guy se nagnuo prema rubu stola. Stidljivo, to izgleda nije mogao nadzirati, ree: - ini mi se ... dobra zamisao ... Martin je ekao. - ena i ja smo se razili - ree Guy. Poloio je ruke na rub stola, svaku na jedan kraj, zagledan u cipele. - Rastat emo se. Kad se rastanemo, ponovno u se oeniti. Martin ree: - S gospoicom Palmer? Guy kimne. - Kad sam u Londonu, boravim u stanu gospoice Palmer. Kad sam u Stanboroughu, imam stan tamo u Pinns Greenu. Obino su moji odlasci u London ogranieni na vikend. Ako treba brojeve na kojima me moe nai, kao i broj mobitela, naravno da e ih dobiti. - Hvala vam, sue. Guy prebaci pogled sa svojih na Martinove noge. - Jesi li me zato htio vidjeti? - Samo sam htio znati injenice - ree Martin. - Zbog glasina koje krue. - Ima ... ima ih mnogo? Martin smireno ree: - Znate kako je, sue. - E, vidi, ne znam - ree Guy. - U tome je potekoa, Tako neto ne moe uvjebati, zar ne? Martin se nagne naprijed. Laktovima se osloni na koljena. - Ja sam se rastao prije osam godina. - Nisam znao ... - Niste ni mogli, sue. Bilo je to prije nego to sam prihvatio ovaj posao. Tada sam radio u Londonu. Pogleda Guya. - Nije to lako. - Hvala, Martine. Ima li ... ima li puno pria? Martin ustane. - Samo kad nisu zaokupljeni nogometom. - Imate li djece? Martin poe prema vratima. - Troje, sue. Hvala vam to ste nali vremena za mene i na ukazanom povjerenju. - Via li ih? - upita Guy. Martin otvori vrata. Na izlasku, ree: - Kao i vi, sue, vikende provodim u Londonu - i zatvori vrata za sobom. Guy ustane. Obiao je stol, doao do prozora i stajao ondje gledajui parkiralite, poznate automobile svih svojih kolega s poznatim stvarima koje su

se vidjele kroz stranje staklo: karte, krpe, plastine boce s vodom, nijeme dokaze ivota provedenog na putu, daleko od ove zgrade i njezinih briga. Siroti Martin, siroti ovjek koji vjerojatno ivi kao i Guy trenutano, u stranom svijetu bez kue i kuita iz kojeg je otrgnut i osjeaja pripadnosti koji toliko obiljeava obiteljski ivot, ostavljajui dojam da je potpuno zbunjen. - udno - nedavno je rekao Merrion - ali ponekad, kad nisam s tobom, kad sam na sudu, imam osjeaj da sam postao nevidljiv. Da sam nestao. Bila je zateena. Po njoj su njegov poloaj, njegov profesionalni uspjeh bili dovoljni da mu prue neizbjean identitet. Vidio je da ne shvaa, zato jer ih nikada nije u potpunosti upoznala, te istanane, jednostavne crte osebujnosti, posebnosti, davanje sebe kad si krvno vezan s drugim ljudima. Uostalom, Merrion u ivotu gotovo da nije imala nikakve veze; pripadala je jedino svojoj majci i zato je nitko drugi nije posjedovao osim njezine majke. Takvo stanje, svakako, znai slobodu, ali znai i neobian nedostatak obiteljskog okruenja koje je Guy, danas je to znao, uzimao zdravo za gotovo kao prirodnu scenografiju za sve to je mogao stvoriti. Sve te godine, sva ta zdravo-za-gotovo shvaena jutra, on je, a tako je sigurno bilo i sa jadnim Martinom, silazio je s te scene i odlazio na posao te se naveer ponovno vraao u njezinu sigurnost. Ona je bila tako obina, tako poznata, toliko dio njega da o njoj uope nije razmiljao osim tu i tamo na brzinu, povrno. A sada je vie nije bilo. Jo je postojala, ali sada u drukijem odnosu spram njega; nestalo je ivosti. Mislio je na Hill Cottage, mislio je na strmu livadu iza njega i dobropoznata svojstva oba mjesta, mrane kutke, neoekivane rupe, neravne staze. Zurei tupo u pranjave automobilske krovove ispod sebe, pomisli da nije rije o tome da mu ba nedostaje samo mjesto, da mu nedostaje Hill Cottage, ali osjeao je, ve je nekoliko tjedana osjeao prazninu ondje gdje je nekada prebivao osjeaj pripadnosti obitelji. Vrata njegove sobe otvorie se istovremeno kad je netko lagano pokucao na njih. Peggy zaviri unutra. Kosa joj je bila maknuta s lica i vrsto prikopana malim metalnim kopicama pa je izgledala kao da je kanjena na neobian nain. - Pet minuta, sue - rekla je. - Sudnica jedan. *** Laura je plijevila. Kleala je i rukama pomno plijevila pomaui si laganim aluminijskim trozubom koji joj je Guy poklonio za pretproli Boi. Gotovo uvijek joj je darovao neto za vrt. Na poetku braka poklanjao joj je knjige i nakit, ali knjige su rijetko bile po njezinom ukusu, a nakit je obavezno bio previe napadan. Ladice su bile pune kutijica s nakitom, zajedno s estitkama koje je Guy uz njih napisao. Laura je neku veer proitala neke od njih. Na njima je iz godine u godinu pisalo "Mojoj dragoj Lauri", "S ljubavlju, Guy". Kad je sad razmiljala o tome, prije sedam-osam godina prestao je kupovati nakit, a poeo je s vrtlarskim alatom. Otprilike jednako dugo otkako je zapoeo vezu s Merrion Palmer. Simon joj je rekao kako je uvjeren da se radi o sluajnosti, da je Guy konano uvidio da nema svrhe kupovati ciganske ogrlice eni koja je jedino nosila bisere koje je dobila za dvadeset prvi roendan. Laura mu nije vjerovala. To to uz lopatice nije bilo estitki na kojima bi joj izrazio svoju ljubav, njoj je bio dodatni dokaz. Uz njih su vjerojatno bile nekakve estitke, ali Laura ih nije sauvala. Rekla je Simonu da bi ih sigurno spremila da su bile vrijedne toga. Po putu je dolazio automobil. Zvuk motora bio joj je poznat. Laura sjedne na pete i pogleda kroz vonjak prema ivici koja je dijelila Hill Cottage od puta. Vidjela je da putem dolazi sivi automobil. Guy je imao sivi auto, stariji sivi volvo koji je imao godinama, a kupio ga je od suca koji je otiao u mirovinu kad je on izabran za suca. - Malo glupo - rekao je Lauri. - Lana veliina, stvarno. Sivi auto je usporio i pribliio se dvorinim vratima i skrenuo na stazu. Laura je ostala gdje je bila, sjedei na petama i drei aluminijski trozub. Auto je bio Guyev i Guy je vozio. Dovezao se do kraja puta i stao izvan njezinog vidokruga, ondje gdje je uvijek ostavljao auto, pokraj stranjeg ulaza. Laura je ula da psi laju i cvile. ula je kako su se zalupila vrata Guyeva automobila. Spustila je pogled na gredicu koju je plijevila, na vlanu, razmrvljenu, crnu zemlju, tako savreno obraenu da je izgledala poput mrvica okoladnog kolaa. ekala je.

- Laura! - viknuo je Guy. - Ovdje sam - rekla je aptom. ula je kako je i dalje doziva s druge strane kue, a onda su dotrali psi objaviti joj radosnu vijest da je Guy kod kue. Bili su strano uzbueni pa su skakali oko nje, gazili joj po krilu, lizali je i mahali repom. - Dosta - rekla je titei lice. - Dosta. - Tu si - rekao je Guy koji je doao za psima. Laura je uporno gledala u zemlju. Preko travnjaka je doao do nje i unuo pola metra dalje. - Laura - ree. Nije ga pogledala. - to radi ovdje? - Doao sam te pogledati - ree. - Doao sam vidjeti Hill Cottage. - Zato? - Zbog nekih jednostavnih razloga i nekih malo zamrenijih. - Oito - ree Laura. Nagnula se naprijed i zabola trozub u zemlju pokraj busena otrike u cvatu. - Laura - ree Guy - to misli, moemo li razgovarati? - Zna to sam rekla o tome. Kazala sam ti. - Da. Jesi. Ali to ne ide. To samo oteava stvar. Laura slegne ramenima. Oslobodi korijenje staraca od zemlje. - I to je uasno nepoteno prema Simonu - ree Guy. - Molim te, ne mijeaj Simona u to. - Ne mogu - kaza Guy. - Svialo se to tebi ili ne, on je moj sin koliko i tvoj. Ne moe ga tek tako prisvajati, a ako e mu davati onakve upute kakve si mu davala, onda je samim time umijean. Laura nije nita rekla. Guy je kleknuo na travu da joj bude blie. Mogla je vidjeti nabore oko koljena na njegovome tamnom odijelu. Namirisala je, veoma slabo, miris njegove toaletne vodice, miris koji je nemilosrdno vrebao iz ormara s rubljem u maloj sobici pokraj kupaonice gdje je Guy drao svoju odjeu. - Gledaj - ree Guy - dat u ti najvie to mogu, od svega. Sebi u ostaviti tek ono najnunije. - Tako e se bolje osjeati? - Simon mi je to rekao - kaza Guy. - A odgovorit u ti isto kao to sam odgovorio njemu. Nadam se da e se ti bolje osjeati. - Glupost - gorko e Laura. - Moda. - Molim te, idi - ree Laura. - Hou, ali prvo te moram pitati hoe li, molim te, ostaviti Simona na miru i dopustiti mu da ti nae nekog odvjetnika koji e te zastupati kad to bude potrebno? Laura izvadi trozub iz zemlje i pograblja travu pokraj sebe. - To nije pravi put da zadri nadzor nad svime - ree Guy. - Nadzor ti treba dati snagu da ivi vlastiti ivot, a ne da upravlja tuim. - Zbog ega si doao? - opet e Laura. - Rekao sam ti. Htio sam vidjeti Hill Cottage, htio sam vidjeti tebe i moliti te da jo jednom razmisli o ovakvom razvoju stvari. Htio sam - htio sam vidjeti jesi li dobro. Laura stavi trozub u dep vrtlarske pregae. Potom ustane, nespretno i ukoeno. Predugo je kleala. Ustane i Guy i isprui ruku da joj pomogne. Nije ju prihvatila. - Idi - ree. - Laura - kaza on. - Oh, Laura, molim te, zbog sebe, ako ni zbog koga drugoga. Prvi put ga pogleda. Zatim odvrati pogled. - Ako ezne za domom - ree - morat e to pretrpjeti, kao i ja. I nemoj mi vie spominjati Simona. Ja ne tjeram Simona da radi neto to on sam ne eli, to mu nije drago uiniti. Ako si usamljen, zna koga mora kriviti. Potom se okrenula i, malo pogrbljena, odlunim koracima, namjerno preko trave, krenula prema kui udaljavajui se od njega. TRINAESTO POGLAVLJE Carrie je promatrala komad janjetine u limu za peenje. Nije bio dovoljno velik.

Izgledao je dovoljno velik za petero ljudi, moda, ali ne za sedmero koliko e ih biti na ruku budui da su pozvali Guya i Merrion. To je uinila iznenada, ak ni Simonu nije rekla da e to uiniti. Neto joj je nakon onog prijelomnog razgovora s Rachel ulilo vie samopouzdanja, da se ne osjea tako bespomono. Shvatila je da ima snage, da se moe izboriti za neke svoje sitne radosti. Nazvala je Merrion i ostavila joj poruku na telefonskoj sekretarici. - Doite na ruak - rekla je. - U nedjelju. Samo domai. Samo vi, Guy i mi. Guy je bio taj koji je nazvao i rekao da e se rado odazvati. Izgleda da mu je bilo drago, ali djelovao je umorno. - Lijepo od tebe ... - Nita posebno. Obina nedjelja. Kad je rekla Simonu, samo je kimnuo. - Dobro. - Nee me ubiti? - Nemam snage. - E, krasno - ree Carrie. - Ne mora biti zajedljiva. - Ne mora sam sebe toliko saalijevati. Ponekad mi ... Stala je. Pogledao ju je. - Ponekad ti se ini da sam isti kao i mama. - Da - ree Carrie. Slegnuo je ramenima. ula ga je kako ide na kat, onda vodu da tee, a potom se vratio prije nego to je otiao u jedno od besplatnih pravnih savjetovalita koje je vodio s Tedom. - Mora li? Poljubio ju je. - Da - rekao je. Sada, gledajui premali komad janjetine, pomisli da bi bilo pametnije da ga probudi. Pustila ga je spavati, zaboga, sve je pustila spavati, ali Guy i Merrion trebali su doi za sat, sat i pol, a osim toga, nekako ju je minula volja da se rtvuje za obitelj. Prostrti stol, skuhati ruak, to je u redu. Spremiti dnevnu sobu, odabrati vino, maknuti kolske stvari iz predsoblja, provjeriti u kakvom je stanju zahod u prizemlju, to ve nije u redu. Posolila je i popaprila janjetinu i otvorila vrata penice. Trebala je metnuti enjak, ali Emma je odnijela posljednji eanj enjaka u kolu za sat domainstva i, naravno, zaboravila je to rei, odnosno, potruditi se i nabaviti drugi. Carrie stavi lim u penicu i zatvori vrata. Uspe se stubama. Vrata Racheline sobe bila su zatvorena, a iz Emmine je dopirala glazba iako su zavjese jo uvijek bile navuene. Pogleda uz stube za drugi kat prema Jackovoj sobi. Na njima je leala crna majica kratkih rukava, gornji dio trenirke i jedan zguvani asopis. Carrie uzdahne. Jacka e poslije zgrabiti. Krene prema vlastitoj spavaoj sobi i otvori vrata. Simon je spavao na njezinoj strani kreveta, grlei jastuk kao da se radi o ivom stvoru. Prela je sobu i razmaknula zavjese. Tada je otila do kreveta i sjela na rub, uz Simona. - Si - ree. Izvukao je ruku ispod jastuka i pruio je prema njoj. Ona je prihvati. - Dii se. - Mmm - rekao je. - Dii se i pomogni dobroj, strpljivoj enici. Malo se nasmijeio ali nije otvorio oi. - Divna si - ree. - Znam. I na najboljem putu da se divno razljutim. Zijevnuo je. - Gdje su djeca? - Pogodi. Odjednom ustro zbaci pokriva i otvori oi. - Dobro - ree. - Trk u kupaonicu prije njih. *** S kata ispod, Jack je uo buanje i podrhtavanje vodovodnih cijevi kad se otvorio tu. S vremena na vrijeme razmiljao je o tuiranju Ve je neko vrijeme, tu i tamo, razmiljao o tuiranju. udno, ali ako si spavao u istoj majici koju

si cijeli dan imao na sebi, ujutro se ne osjea najbolje. Nije stvar u tome da se osjea prljaviji, ve kao da si umorniji. Jack se otkoturao na rub kreveta i pogledao na pod. Na njemu su leale zguvane traperice, a trenirka je leala nekoliko koraka dalje. Otkrije da jo uvijek na sebi ima sokne i bokserice. Sjeti se da je bio preumoran da ih skine. A onda je, stvarno, bio preumoran da zaspi. Ve godinama nije bio umoran, naprotiv, bio je pun nevjerojatne, ogromne snage, mislio je da moe svagdje trati, preskakati dvorina vrata i ograde i prelaziti po tri stube odjednom. A onda juer, kako se njemu inilo neoekivano, Moll je rekla da u subotu naveer ima posla. - Hoe rei da te neu vidjeti? - kazao je. Nasmijala mu se ravno u lice. - Da. - to ima? - Neto to mama hoe da joj napravim - ree Moll. - Tvoja mama - Uvijek sve radimo zajedno - ree Moll. Jo uvijek se smijala. - Samo to u posljednje vrijeme nije bilo tako. Zbog tebe. - Oh. Na brzinu ga je poljubila u vrat. Mollina posebnost je bila da ga malo lizne jezikom. - Jedna subota - rekla je. - Ali subota je - Zato mama i hoe da idem s njom van. Naravno da se nasmijeio. Naravno da je rekao da moe. Pogledala ga je onim svojim prodornim pogledom, potom je otila njiui bokovima, a on je ostao sjediti ondje gdje ga je ostavila, promatrajui njezinu stranjicu, kosu, nain na koji je nosila torbu na ramenu kao da je lagana k'o pero. Tako se naviknuo da je svaki dan vidi, podrazumijevalo se da e se vidjeti, da ga je to potpuno smelo, kao da je zamijenio ivot s nekim drugim. Poeo je lagano lupati akama po klupi na kojoj je sjedio. - Sredi se - ree samome sebi. To je Carrie esto govorila: - Sredi se. Umjesto s njom, u subotu je s Adamom i Richom otiao na pivo. Marco je imao spoj. Njih troje obili su dvije gostionice, a kad su pokuali ui u klub, vratar, kojega je strano smetalo to mora imati posla s takvom mlaarijom da mu je to pokvarilo veer, nije ih pustio unutra jer su premladi. Alan je predloio da odu do njegovog prijatelja kod kojeg se uvijek dogaalo neto zanimljivo, ali Jack je shvatio da nije raspoloen za to. - Idite vi - rekao je. Njih dvojica se pogledae. - Daj, stari ... Odmahnuo je glavom. - Krepan sam. Idem doma. Ostavio ih je ondje na ploniku ispred kluba s vratarom gnjavatorom i odvukao se kui. Bila je to dvadesetpetominutna etnja tijekom koje se u dva navrata osjetio osamljen i povrijeen. Ovih proteklih opojnih tjedana koliko se viao s Moll, zaboravio je kako je to biti sam, kad nema s kim, gdje, ni zato. Kad je stigao kui, otiao je ravno do telefona da nije sluajno zvala. Nije obeala, ali negovijestila je da bi mogla nazvati. Na sekretarici su se nalazile tri poruke, dvije za Simona i jedna od Emmine prijateljice Sonie iz dramske druine. Jack se odvukao iz kuhinje i krenuo na kat. Bila je gotovo pono. Vrata spavae sobe njegovih roditelja bila su zatvorena kao i sestrinih soba. Sjeo je na najdonju stubu stubita koje je vodilo na njegov kat i skinuo cipelu ostavljajui je ondje gdje je pala. Zatim je skinuo gornju majicu, crnu, a iz depa traperica ispadne mu primjerak asopisa Loaded. Pomisli da je skoro preumoran da ode do svoje sobe. Netko je zatvorio tu. Cijevi su utihnule. Tada je uo majku kako vie: - Ne, sada, Rachel, sada. ekao je. Nije htio da zapone dan. Nije htio ponovno osjetiti umor. - Jack! - viknula je Carrie. Stajala je na dnu stuba. Mogao si ju je zamisliti, s rukom na zidu, lica okrenuta prema tami njegovog kata. - Jack! - ponovno je viknula. Ovaj put glasnije. - Jack, hoe li molim te ustati?

*** - O emu emo razgovarati? - pitao je Simon. Vadio je ep iz boce vina. Odjenuo je plavu traper koulju, a kosa mu je jo uvijek bila vlana od tuiranja. Carrie poelje otii i privinuti se uz njega, ali nije. Ostala je na svojoj strani kuhinjskog stola i rezala jabuke na pitu. - Mogli bismo poeti s prodajom Hill Cottagea i posljedicama izvanbranih veza. - Jako smijeno. - Ma, stvarno - ree Carrie - to misli? Snai emo se. Djeca e biti tu. Emma i Rachel ve su satima u kupaonici. Simon naglim trzajem izvue ep. - Zbog nje? - Rachel nije promaklo - ree Carrie - da je Merrion proli put na veeri imala vestu agnes b. Simon je ubrusom obrisao unutranju stranu grlia boce. - to je agnes b.? - Marka odjee - odgovori Carrie. - Prvoklasna, a moderna. Simon zakima glavom. - Pomisli samo to e biti ako mama sazna ... - Nee. Osim ako joj ti ne kani rei. - Osjeam se grozno ... - Pokvaren? Ili kao izdajica? Simon grubo baci zguvani ubrus u smjeru koa za smee. - Kao izdajica. - Oh, Simon ... Ree: - Tako je osjetljiva ... - Je li? - Nisi je vidjela. - Pokuala sam - ree Carrie. - Pozvala sam je ovamo. Tvog oca sam pozvala ovamo. Jedina razlika je u tome to je on rekao da, a ona ne. Simon je otiao na drugi kraj kuhinje i pokupio zguvani papir s poda. - To se uope ne moe usporediti. - Ne - kaza Carrie - ne moe. Veoma brzo je rezala jabuku. - Druga razlika je u tome to je tvoj otac uvijek bio veoma ljubazan prema meni, a tvoja majka nikad. - Carrie ... - Dosta mi je toga - ree Carrie. Spusti no za ljutenje i rukama pokrije lice. - Dosta mi je to ti skae im ona makne prstom. Dosta mi je njezinoga pristojnog, ali odlunog odbijanja da me prihvati kao tvoju enu. Dosta mi je to ti ne eli vidjeti to ti je najvanije. Dosta mi je, dosta, dosta, biti na drugom mjestu. Nakratko je vladala tiina. - Mislim - ree Simon i stane. ekala je. Maknula je ruke s lica i ponovno uzela no za guljenje. - Da ne pretjeruje malo? - ree Simon. utjela je. Simon baci papir u ko. Ree joj, okrenut leima: - Zato se ljuti na mene? Zato se ne ljuti na mog oca? - Sve vie i vie - ree Carrie stisnutih zuba - imam razumijevanja za tvog oca. - U tom sluaju ... - Umukni! - povie Carrie Pogledao ju je. - Carrie ... - Sad mi je dosta! Dosta mi je tvoje neodlunosti, tvog kukaviluka, tvoje zaokupljenosti samim sobom i tvoje proklete, jebene majke! Simon je ostao zgranut. - Molim te ... Bijesno odmahne glavom. Od bijesa i jada iz oiju joj potekoe suze. - Ba si glup. - Da - ree. - Vjerojatno jesam. Uz sve ostale nedostatke. Uze bocu vina. udno da si jo uvijek sa mnom. Zurila je u njega. Prije je dosta pomnjivo dignula kosu, a sad joj je na mjestima visjela. Na vratu je osjetila dva-tri uvojka. - Razmisli - prosiktala je. - O emu? - Razmisli zato sam s tobom.

Pogledao je u pod. Carrie zabije vrh noa u dasku za rezanje. - Razmisli, Simone. Razmisli zato sam jo uvijek s tobom, zato podnosim tvoje poslovne obaveze, obaveze prema tvojoj majci, voenje domainstva i sve ostalo. Ja nisam osoba, zar ne, koja bi ostala samo zbog djece. Da odem, odvela bi ih sa sobom. Ali ne, ja sam i dalje tu.. Ti glupi, glupi Simone Stockdale, to misli, zato, zato sam tu? Na brzinu je pogleda. Zatim spusti pogled na bocu vina u ruci. - Pretpostavljam ... - ree pa stane. Zazvoni zvonce na ulaznim vratima. Pogledae se, uasnuti. - O, Boe - kaza Carrie. - To su oni. *** Za vrijeme ruka, Jack je promatrao djeda. Primijetio je da njegove sestre promatraju Merrion, iako kriom. Danas je imala rasputenu kosu, kad je bila na veeri bila joj je spletena u nekakvu pletenicu i shvatio je da se Rachel, dok ju je gledala, pita kako to uspijeva napraviti od kose. Rachelina kosa bila je kao i Carriena, ravna i iva, i razdvajala se oko uiju. Merrionina kosa se uz ui kovrala ime je ona izgleda bila prilino zadovoljna. Bila je veoma gusta. Jack nikada prije nije gledao ensku kosu. Zapravo, prije Moll. Na prvi pogled, pomisli Jack, djed izgleda dobro: prirodno, uobiajeno. Ali nakon nekog vremena primjeuje se da je razdraljiv, da se na silu trudi biti oputen, a da ustvari nije oputen. Sjedio je pokraj Carrie i sluao je. Kad nije jeo, ruke su mu poivale na stolu i moglo se vidjeti da su iste kao Simonove, isti oblik, isti nokti. Djed je na sebi imao kariranu koulju raskopanu oko vrata i preko nje tamnozeleni pulover. esto se smijeio Carrie. Priala mu je o svom poslu. - Strana si - ponovio je nekoliko puta. - Ne znam kako izdri sve to. Kojiput kad je ispruio ruku da uzme au s vodom, na brzinu je pogledao Merrion na drugom kraju stola, a svaki put kad je to uinio, Jack se malo trznuo, to mu je bilo poznato. Mislio je da e mu djed biti smijean; govorio je samome sebi da je on smijeni stari mulac koji je napravio budalu od sebe. Ali nije djelovao tako, uope nije djelovao tako. Moda je bio napet, ali ne izgleda kao da se kaje, da se ali, dapae, bez rijei, ali jasno pokazuje da je sretan to se nalazi u ovoj prostoriji taj to se i Merrion nalazi ovdje. To je u Jacku izazivalo strahopotovanje i tugu. Isto tako, zbog toga je izgubio tek pa kad je pogledao u svoj tanjur i otkrio da je prazan, zaprepastio se. Primijetio je da njegov otac s Merrion razgovara o pravu. Nije ju gledao, gledao je u stol ispred njezinog tanjura u nezanimljivu povrinu po kojoj je Jack prolio vodu kad joj je htio natoiti u au i zaboravio je obrisati. Jack pomisli da se njegov otac ponaa pomalo zajedljivo; na usnama je imao osmijeh koji uope nije odraavao smijeh. to se nje tie, ona je Simona mogla pogledati. Gledala ga je prilino sigurno. Jack se pitao to bi neka ena mogla misliti o njegovom ocu, ona koja u njemu gleda frajera, a ne oca. Pitao se to misli Merrion, je li joj udno gledati sina i vidjeti neto od oca u kojega je zaljubljena. Zaljubljena. Jack se zagrcne. Uzeo je no i poeo ga vui po ostacima umaka na svom tanjuru. Moll je rekla da e nazvati. - Nazvat u te u nedjelju, ako ne nazovem u subotu, dobro? - rekla je. Telefon je uporno utio, cijelo jutro, nisu zvali ni Trudy, ni Sonia, ni jedan od tatinih klijenata koji je uvijek zvao nedjeljom jer je mislio da tako ima vie izgleda da ga uhvati kod kue. Odgurne stolac. - Jack? - ree Carrie. Nije ju pogledao. - Moram neto uiniti ... - Moe li to napraviti malo poslije? Kad makne tanjure sa stola? Jack je oklijevao. Ustao je. Djed ga je pratio pogledom koji nije ba ohrabrivao. - Vraam se za sekundu - ree. - Moram nazvati. *** - Jack je dobro? - pitao je Guy. On i Simon stajali su u vrtu s rukama u depovima. Vrt je bio jako zaputen. Ni on, ni Simon nisu to spomenuli zbog jednostavnog razloga to ni jedan od njih to

zapravo nije ni primijetio, a da jesu zbog toga bi brzo skrenuli na opasan razgovor o Lauri. - Nikad bolje - ree Simon. - Stvarno? Simon digne glavu da pogleda zrakoplov koji je prolazio. - Ima djevojku. Prvu ozbiljnu. U sedmom nebu je. Guy pogleda travu. Vrhom cipele utne maslaak. - Za rukom nije izgledao kao da je u sedmom nebu - ree Guy. - Izgledao je tuno. Jedva da je rekao koju rije. - Rijetko neto kae. Barem ne pred odraslima. - Sve je drugo u redu? kola i te stvari? - Mislim da je - kaza Simon. - Bilo bi bolje da pita Carrie. - Zato je ti ne pita? - ree Guy. - Ti si takoer djeakov roditelj, zar ne? - Ona vodi brigu ... - Pa, ne bi trebala. - Gledaj - raspali se Simon. - Gledaj, nemoj me zezati. Uostalom ba se pravi javio. Tko je osim mame ita znao o mojoj koli? - Tono - kaza Guy. - I ao mi je. - Znai, umirit e savjest tako to e mene rastrgati na komade? Guy ponovno oine maslaak. - Carrie je nesretna - ree. - Ti si nesretan. Jack je nesretan. I nemoj mi rei da sam ja kriv za to jer to nije ni poteno, ni tono. - Jesi li doao ovamo drati mi prodike? - Ne drim ti prodike. - Tata - ree Simon - bila je to Carriena zamisao da vas dvoje pozovemo ovamo i to moramo pretrpjeti. Nemoj mene napadati. Guy ree: - Pokuao sam razgovarati s tvojom majkom. - Znam. - Moje iskustvo i predojeaj - kaza Guy - a i Susan Dewar, govore mi da vas oboje zamolim da uzmete odvjetnika koji je izvan svega ovoga. Simon se ponovno zagleda u nebo. - Ve smo raspravljali o tome. Guy poloi ruku na Simonovu nadlakticu. - Ali ti pati, Simon. Zbog tebe pati i Carrie. Simon spusti ruku i Guyeva ruka sklizne s nje. - Mogu uiniti samo ono to smatram ispravnim. - O, Boe - ree Guy i nakratko sklopi oi. - Ovdje govorimo o savjesti - kaza Simon. - Ne samo o osjeajima. Ovime rukovodi savjest, osjeaj to je ispravno uiniti. - Od strane svih? - Ne mogu postupiti tako da svima bude pravo. - Znai, odluio si postupiti tako da jednu osobu bude zadovolji, na raun svih drugih? - Tata - ree Simon. - Tata. U tome jest stvar. Ne radi se o odabiru. Nemam izbora. Guy je utio. Do sada je ve potrgao maslaak pa se sagnuo da izvue iz zemlje njegov dugaki bijeli korijen. Korijen pukne napola. - K vragu. - Ne bih smio biti ovdje s tobom - kaza Simon. - ne bih smio razgovarati s tobom. Trebao bih razgovarati s tobom samo preko Susan Dewar. Guy e ljutito. - Nemoj biti tako blesav. Simon slegne ramenima. - Moram ti neto rei - kaza Guy. Simon ga pogleda. - Pravno, mislim da bi ti to trebala rei Susan Deware, ali ja sam jo uvijek tvoj otac, pa bih ti, bez obzira na to to kae, radije sam to rekao. - Merrion je trudna - ree Simon. - Ne, Merrion nije trudna. - to onda? - Utvrdili smo dan vjenanja. - Niste valjda. - Uinili smo to. - Tata - ree Simon - jo nemamo ni toan popis imovine. Za to e nam trebati tjedni, moda ak mjeseci. Mama se mora sa svime sloiti.

- To je tvoj posao - ree Guy. - Molim? - Namjeravam se s Merrion vjenati dvadesetog listopada. Namjeravam biti rastavljen i slobodan vjenati se s njom, mnogo prije tog dana. - Ali to je nemogue, nije izvedivo, nismo se ak ni dogovorili to e biti s kuom ... Guy odstupi jedan korak. - Za to se mora ti pobrinuti. - Tata ... - Uporno tvrdi da nema izbora - kaza Guy. - To su posljedice. Ako nas se jako zafrkava, svi moemo postati uasno nerazumni. Ne odustajem ni od ega to sam rekao o tome da u biti iroke ruke prema tvojoj majci, ali neu vjeno ekati dok se ona poigrava sa mnom. Tvoja je zadaa, Simon, da tu rastavu privede kraju im prije moe. Kae da nema izbora kad je majka u pitanju. U ovom trenutku nema izbora ni to se mene tie. Pogleda otrgnuti maslaak u ruci, a onda ga baci u grmlje koje je raslo uz rub travnjaka. - A sad idem potraiti djevojke. *** Merrion je leala u mraku irom otvorenih oiju. Guy je kraj nje spavao, na svojoj strani u uobiajenom poloaju: s lijevim obrazom naslonjenim na vanjsku stranu nadlaktice desne ruke. Otkrila je da bi, kad je mislila da mu je neudobno i njeno mu maknula ruku, u snu neto ljubazno promrmljao i vratio je natrag na isto mjesto. Izgledao je veoma zadovoljno. Prije sat vremena vodili su ljubav i sad je spavao vrstim, blaenim snom, kakvim izgleda mukarci spavaju nakon seksa. Ispruila je ruku i prstom mu prela preko najistaknutijeg dijela obraza, a potom je okrenula glavu i zagledala se u strop. I ona je bila sretna, sretna kao to ve tjednima nije bila. Bojala se ruka kod Simona i Carrie, ali kad su doli tamo, sve je bilo dobro. Dodue, nije bilo lako, osim kad je ostala sama s Carrie pospremiti kuhinju, ali bilo je dobro. Djeca su, naravno, pomogla, nisu mnogo priala, ali bila su ondje, u svakom sluaju nisu bila neprijateljski raspoloena, i nisu u njoj budila osjeaj da je nepoeljna i da nije dobrodola. Za njih je, razumljivo, bila predmet znatielje, ali nije im bila prijetnja, niti uljez. Kad je u kuhinji izula cipele da ih Rachel proba, odjednom je obuze nevjerojatan osjeaj kako bi mogao izgledati obiteljski vot, zapravo, kakav je bio svih onih godina u Cowbridgeu kad su je prijateljice vodile k sebi doma pa je gledala njihovu brau, pretrpane ormare i brojne etkice za zube u kupaonicama. - Pristaju ti - rekla je Rachel. Rachel je stavila kosu iza uiju. Gledala je svoje noge ispod crne ipkane haljine i traperica. - Super su - rekla je. Na povratku u Bayswater, Guy joj je rekao da je izvijestio Simona o datumu njihovog vjenanja. Merrion je znala da ne smije pitati: -Je li se ljutio? Umjesto toga, rekla je: - Ba dobro. - Rekao sam mu da je to njegov problem. Moda je dovoljno blesav da to kae majci, ali tu mu ja ne mogu pomoi. Merrion pomisli u sebi da je Guy malo blesav to je rekao Simonu, ali s druge strane, Guya je teko pogaalo to to se odaleio od Simona, jako ga je boljelo to Laura tako uspjeno i nemilosrdno stvara jaz izmeu oca i sina da su mali ispadi u ugaanju samome sebi potpuno razumljivi. Uzdahne. Isprui ruke u mrak i uhvati prst na kojem e stajati vjenani prsten. Moda e, na kraju, ipak dobiti prsten. Moda e svima htjeti pokazati da je udana, pokazati svima. Zamisli si sebe u Carrienoj kuhinji kako pokazuje prsten Rachel i Emmi, skinuvi ga kako bi ga one mogle probati, poput cipela, i vidjeti kako im stoji, kakav je to osjeaj imati vjenani prsten. Shvati da se smjeka. Dan je bio lijep, neoekivano lijep. ak ni Simon nije bio naporan; jadni Simon s majinom sjenom koja ga prati na svakom koraku. Naravno, nije bio u stanju pogledati je, ali razgovarao je s njom; ak je razgovarao s njom kao da mu je draga, sa zanimanjem. Moda e se, kad bude imala vjenani prsten, priviknuti na to pa e je moi i pogledati. Ta joj se pomisao svidjela. Simon joj je bio drag. Samo veeras, samo u tom trenutku, gotovo svi su joj bili dragi.

ETRNAESTO POGLAVLJE - Sve u redu, stari? - upita Adam. Pitao je to ve trei put to jutro. Prvi put kad ga je pitao, stavio je Jacku ruku na rame. Jack ju je otresao. - Pusti me ... - Oprosti - rekao je Adam. Izgleda da se nije uvrijedio. Samo je neprestano gledao u Jacka, kao da neto oekuje. Isto tako i Rich, samo to je on utio, ali Rich ionako nije mnogo govorio. U njegovoj ih je obitelji bilo sedmero, majka je neprestano priala, kao navijeni gramofon, a otac je stalno utio. Rich se ugledao na oca. - Dobro sam - odgovorio je Jack. Odgriznuo je komad hot-doga koji je jeo i zubima iz njega izvukao komadi mekanoga peenog luka. - Dobro sam. - Za vikend je bilo dobro? - ree Adam. Jack prestane vakati i zagleda se u njega. - to kae? Adam se naceri. Jeo je kukuruzni ips iz vreice. - Pitao sam je li bilo dobro za vikend ... - uo sam te. - Pa? - Kakvo je to pitanje? - kaza Jack. - Najedanput si se pretvorio u moju majku, ili to? Pogleda ostatak hot-doga. Odjednom mu je izgledao ogroman; mastan, gumen i umjetan. Zaeli cigaretu, a ne hot-dog. Dignuo se s klupe na kojoj su sjedili i bacio ostatak hot-doga u ianu kantu za smee. - Hej - povie Rich. - Ja bih to pojeo. Jack se nije okrenuo. - Kasni - rekao je. Izvukao je cigarete iz depa od hlaa, prve cigarete koje je kupio od onoga nevjerojatnog trenutka kad su on i Moll zajedno bacili njegove cigarete, kad su se smijali i kad ga je prvi put poljubila, ne filmski, ne poljupcima do kojih su dogurali, ali svejedno ravno u usta, ravno. Razmiljajui o tom poljupcu koji je trajao pune tri sekunde, odjednom ga, pokraj kante za smee na rubu koarkakog igralita gdje su se djeca zadravala za vrijeme odmora, obuze strana udnja. Izvadi cigaretu iz nove kutije i zapali je. Tada povue dugaki dim. Imao je divan okus, ali ne toliko koliko je mislio. Okrene drugima lea. - Moramo gibati. Adam je iz vreice vadio posljednje mrvice ipsa i trpao ih u usta. - Hej! emu urba ... - Imamo dva sata fizike. - A kad si ti ljivio dva sata fizike? Jack baci cigaretu na pod i zgnjei je cipelom. - Ti si htio da odemo van ... - kaza Adam. - Iao sam po pljuge ... - I kupio si ih. A mi smo poli s tobom ... - Niste morali. - Jesmo - kaza Rich. Jack ga pogleda. - Zato? - to zato? - Zato ste morali poi sa mnom? - Da vidimo jesi li dobro - ree Adam. - Zato ne bih bio dobro? Adam zguva vreicu i baci je u smjeru kante za smee. Ona pogodi rub i padne na pod. - Ti ... jednostavno, ne izgleda dobro - ree Adam. - Svata se dogaalo za vikend - ree Jack. - Obiteljske stvari. Umorio sam se. Adam ree: - Vikend je bio prije tri dana. Jack hitro utne Adamovu vreicu od ipsa. - Znam. Adam ustane.

- Idemo onda. Jack ga pogleda. - to ti zna, a ja ne znam. - Nema puno toga ... - Ne pitam te je li puno - ree Jack. - Samo pitam zna li to? Ustane i Rich. - Idemo se utrkivati - ree. - Molim? - Velim, idemo se utrkivati. - Zato? - upita Jack. - Zato bih se utrkivao s tobom? Rich slegne ramenima. - Rich - kaza Adam. - Samo mi reci. Rich pogleda Adama. Stavi ruke u dep i spusti ramena. Adam ree: - Najvjerojatnije nije nita ... - Rich, reci mi - kaza Jack. Poe korak naprijed i stavi ruke Richu na ramena. - Moll? - ree. Rich kimne. Jack ga malo prodrma. - to? to? - Subota - promrmlja Rich. - Subota? to je sa subotom? Rich pogne glavu. Zagledao se u sredinu Jackove kolske kravate. - Marco - ree. Jack makne ruke s Richovih ramena. Pogleda Adama. - Moll je bila vani s Marcom? U subotu? Adam kimne. - U nedjelju? - upita Jack. - Ne znam ... - U ponedjeljak, utorak? Srijedu? Ne javlja se na telefon jer je vani s onim jebenim Marcom? Nije u koli, glumi da ima mjesenicu da se ne bi morala vidjeti sa mnom? - Ne znam - kaza Adam. - Znao si. - Ha. - Znao si za subotu? - Recimo - kaza Rich. Jack odmahne glavom. Kaza tupo: - Rekla je da je s mamom. - Da. Dobro ... - Rekla je da e nazvati. Adam isprui ruku i pokua uhvatiti Jacka. - Idemo stari. Dva sata fizike. - Odjebi! - povie Jack. Oslobodi ruku. - Ohladi se, stari ... Zurio je u njega. - Rekao sam da odjebe. - Dobro, dobro. Odmaknuli su se korak od njega. Richove oi izgledale su udno, kao da miri ili neto slino. - Znali ste ... utjeli su. Jack je htio navaliti na njih, baciti se na njih, gurnuti ih iza klupe i tresnuti im glavu o zid, lubanju o ciglu i lupati, lupati, lupati. Stavi ruke u dep. Nisu vrijedni toga. Nita nije vrijedno toga. Nita. - Jebite se - kaza Jack. Glas mu je bio hrapav. - Jebite se, obojica - progura se uz njih i odvue se plonikom pomijeavi se s ljudima koji su tog etvrtka stanku za ruak koristili za kupovanje. *** Emma je bila u svojoj sobi. Boljela ju je glava. Ve ju je dva dana boljela glava, ali kad je to rekla Carrie, Carrie joj je dala Paracetamol i rekla joj neka pije puno vode. - Juer me je boljela glava - rekla je Emma. Carrie je odgovorila: - I mene. - Od juer - rekla je Emma. Pogledala je Paracetamol. - Mrzim ga.

- Progutaj to - kaza Carrie. Bila je odjevena za posao. - Progutaj to i kreni u kolu. Zakasnit e. Paracetamol je ublaio Emminu glavobolju, ali nije je odagnao. Imala je osjeaj da je vidi kako joj se vraa, kako pue natrag, sve dok joj se nije inilo da joj je cijela glava puna crnih iglica koje bockaju neto tako dugo dok tome ne natete. Emma je trpjela probadanje tijekom matematike, francuskog i vjeronauka, a onda je puknula pa je natjerala Soniu da ode s njom potraiti kolsku medicinsku sestru. - Od juer me boli glava. kolska sestra ispunjavala je neke obrasce. Emmu jedva da je pogledala. - Zato si onda dola u kolu? - Mislila sam da mi je bolje. kolska sestra je neto napisala i to podcrtala. - Ima mjesenicu? Emma pogleda Soniu. Dosad ju je imala samo dvaput. Sonia ju je dobila s jedanaest. Sad ju je ve imala redovito. - Ne - odgovori Sonia. - Jesi li provjerila vid? - Da - odgovori Sonia. Emmu je tjeralo na smijeh. Gledala je kosu kolske sestre, koja je bila neuredno sloena i smotanu te privrena elastinom vrpcom. - Je li ti majka kod kue? Sonia gurne Emmu. - Je - odgovori Emma. Sestra posegne za blokom papira. - Napisat u isprinicu tvojoj razrednici - rekla je brzo piui. - Zatim otii kui i reci majci da te mora odvesti lijeniku ako te do sutra ne prestane boljeti glava. Otrgne list iz maloga bloka i prui ga Soniji. - Izvoli. Sonia je htjela Emmu otpratiti kui. - Bilo bi dobro. Mame ti nema doma. - Bit e mi dobro. - Daj, Emma - ree Sonia. - Tako mogu zbrisati s onoga glupoga engleskog. - Neu da ide - kaza Emma. - Neu razgovarati o tome. Lagano pljesne Soniu po ruci u kojoj je jo uvijek drala obavijest o njezinoj bolesti. - Predaj to umjesto mene. - Dobro - ree Sonia. Emma je shvatila da uvijek popusti; ispoetka se malo buni, a onda popusti. To je bila jedna od stvari koja se Emmi kod nje svidjela; to kao i nain kako ju je njezin tata razmazio. Sonijin tata ostavio je Sonijinu majku zbog roakinje Sonijine mame pa je Soniji svata darivao da se iskupi. Ponekad Sonia nije htjela stvari koje joj je tata poklonio pa ih je dala Emmi. Tako je Emma dola do tamnoplavih papua. Sonia ih nije htjela nositi jer je mamina roakinja, koja je imala samo dvadeset sedam godina, imala potpuno iste. - Vidimo se - ree Emma Soniji. - Vidimo se poslije - rekla je Sonia. Uvijek je to govorila, ak i kad se danima nije mogla vidjeti s Emmom. Emma je ula u kuu. Bio je to udan osjeaj, ne zato to je bila prazna, ve zbog toga to je imala osjeaj kao da ju je ekala. Kljueve od kue stavila je u dep kolske torbe, koji je imao smiak i pola u kuhinju. Na stolu su se jo uvijek nalazili ostaci doruka, to se uvijek dogaalo kad Carrie nije posljednja odlazila od kue; prljave zdjelice, lice i kutija itnih pahuljica, koja je jo uvijek bila otvorena tako da u nju moe ui zrak od kojeg e pahuljice omekati. Emma je mrzila kad pahuljice omekaju. Nije voljela ni kad su keksi mekani. Nije voljela nita staro. Pola je do hladnjaka i otvorila ga. Ustvari, nije bila gladna, ali svejedno je htjela pogledati ega sve ima u njemu. Uzela je jogurt, komad sira zamotan u plastinu foliju i dvije okoladice iz kutije koju je Merrion donijela Carrie kad je u nedjelju dola na ruak. Emma je malo presloila sadraj kutije tako da nije bilo lako uoiti gdje su stajale okoladice kojih vie nije bilo. Potom je otvorila ormar pokraj hladnjaka i nala vreicu ipsa s okusom dimljene slanine i limenku slanih badema koje je Carrie kupila za nedjelju i zaboravila na njih. Emma je sve metnula na stol i poela kopati po kutiji ispod stola tragajui za limenkom Coca-Cole. Osjeala se isto kao onda kad su ona i Rachel znale navaliti

na hladnjak nakon to su Carrie i Simon otili u krevet, to je bio blagi spoj uzbuenja zbog straha da e ih uloviti i uivanja u tome to rade ono to se ne smije. - Ovo je naa kua, nije li? - govorila bi Rachel. - Ovo je na hladnjak i naa hrana. Nije li? Emma je podigla skute svoje kolske suknje sve dok nije napravila neku vrstu prostranog depa i u to je strpala jelo i limenku Coca-Cole. Pridodala je bananu; ne onu sa smeim mrljama za koje je Carrie rekla da ih treba prve pojesti, ve posvuda jednako utu, svjeu. Carrie je govorila da svjee nemaju nikakav okus, ali Emmi su one imale okus po svjeemu. Polako je krenula uz stube drei vreicu od suknje i istresla njezin sadraj na krevet. Ujutro je spremila krevet, bez obzira na glavobolju. Uvijek je spremala krevet, ne zato to joj je Carrie govorila da to uini, ve stoga to joj se naveer gadilo lei u njega ako nije bio spremljen. Emma je mislila da ovjek ima osjeaj da je krevet ii, svjeiji kad se zategnu plahte. Zbacila je cipele i skinula sokne. Na none palce nalijepila je majune ruiaste naljepnice u obliku cvijeta. Premazala ih je prozirnim lakom tako da je izgledalo kao da se cvjetovi nalaze pod vodom. Emma je mrzila svoje noge. Bile su predebele, ak su joj i prsti bili debeli, kao kobasice. Ba je grozno kad ovjek ima debele noge, pomisli Emma. Otkopala je suknju i spustila je na pod, a za njom i kolsku vestu. Vesta je bila Rachelina, na laktovima se istanjila i sjajila se, suvratci su se smeurali i na mjestima gdje ih je Rachel grickala, bili pohabani. Emma se estoko borila da dobije novu odoru, ali samo se uspjela izboriti za suknju. to se tie ostaloga, Carrie je ostala dosljedna, potpuno dosljedna. Nije imalo svrhe otii k Simonu. Simonu bi tako ila na ivce pria o tome da Emma mora nositi Rachelinu iznoenu kolsku odoru, da je ne bi poteno ni sasluao. Pogledao bi je kao da je potpuno luda i ujedno kao da govori nekim potpuno nerazumljivim stranim jezikom. Natjerao bi je da se osjea kao budala. Emma se zavukla u krevet, u dugim gaama i kolskoj bluzi. Oprezno se spustila na jastuk osjeajui kako se po prekrivau rasula hrana kad je ispruila noge u krevetu. Zakljui da je glavobolja jo tu, ali da se nije pojaala. Bude li veoma mirno leala i jela veoma polako, moda proe. Bude li jela zatvorenih oiju, moda proe jo bre. Isprui ruku po prekrivau pipkajui po njemu u potrazi za jednim od trofeja. Pronala je jogurt. Ne moe, pomisli, jesti jogurt iz aice leeke, zatvorenih oiju. Curit e ti u ui. Ostavila je jogurt i nastavila traiti. Prsti su naili na malu pravilnu kockicu sira u sjajnoj plastinoj foliji. Uzela ju je i stavila jedan kraj meu zube da je otvori. Dolje, u prizemlju, otvorie se i zalupie ulazna vrata. Emma se sledila. ula je udarac kad se spustila torba i zveckanje kljueva. Onda je netko otiao u kuhinju. Emma je sjela. Stavila je sir na noni ormari. Zatim se izvukla iz kreveta i izila na hodnik odakle je vidjela predsoblje. U predsoblju se nalazila Jackova torba, a kraj nje na podu leali su kljuevi. Emma se vratila u sobu i nala svijetloljubiastobijeli prugasti grudnjak koji joj je Sonia posudila, - Zapamti, samo ti ga posuujem - rekla je Sonia. - Samo do petka, i navukla ga ispod bluze. Tada je bosa, s ruiastim naljepnicama na nonim prstima, sila stubama i preavi predsoblje otila u kuhinju. Jack je stajao kraj kuhinjskog stola i jeo kriku bijeloga kruha, koju je izvadio iz depa. - to radi ovdje? - kaza Emma. Malo se lecnuo. Rekao je s punim ustima kruha; - A ti? - Mene boli glava - ree Emma. - Imam potvrdu da sam bolesna. Jack neto proguna. - Mislio sam da nee biti nikoga ... - I ja - ree Emma. Pogleda ga. Uasno je izgledao, blijed, bezvoljan. Potjerali su te kui? - Ne. Primakla se stolu i maknula vreicu s kruhom. Carrie je mrzila kad su jeli izravno iz kutija i omota. Poludjela bi da zna da Emma na kat s jogurtom nije uzela i licu. - to onda radi tu? Jack se bacio naprijed i oteo vreicu s kruhom iz Emmine ruke. - Idem negdje ...

- Nemoj to raditi! - kaza Emma. - Mama to ne voli! Mama ne voli kad jede jo zapakirane stvari! Nasloni se na stol. - Uostalom, gdje ide? - Nije vano. - Je. Mora rei mami. Reci meni, a ja u rei njoj. - Ne - odgovori Jack. Emma uzdahne. - A zbog ega ide? - Nije vano. - Radni je dan - kaza Emma. - Ne moe nigdje ii kad je radni dan. - Sluaj - kaza Jack. Pojeo je kriku kruha koju je uzeo. - Sluaj, ne tie te se gdje idem i to radim. - Tie - kaza Emma. - Sestra sam ti. - Pa? - Pa moram znati to se dogaa. Jack je proao kraj nje nita ne odgovorivi. ula je kako je preao predvorje i otiao u zahod u prizemlju, koji ona nikada nije koristila jer je u njemu bilo mrano i smrdjelo je po gumenim izmama, a osim toga koristili su ga Simon i Jack i uvijek su zahodsku dasku ostavljali dignutu. ula ga je da mokri, a onda je ula kako puta vodu. Jack se vratio u predvorje. - Nisi oprao ruke! - povie Emma. Dignuo je kljueve. Kratko je ula kako su zagrebli po podu kad ih je dignuo s poploanog poda. Skinuo je kolsku kravatu , ali jo uvijek je na sebi imao sive kolske hlae i crni kaputi. - Vidimo se - rekao je. Ona ree: - Zar se nee presvui? Odmahnuo je glavom. - Ne. - Kad se vraa? - rekla je Emma. - Ne znam ... Pruila je ruku i sa stola uzela kruh pruivi mu ga zajedno s plastinom vreicom u kojoj je bio. - Hoe ga uzeti? Ponovno je odmahnuo glavom. - Neu. - Dobro - kaza Emma. - to da kaem mami? - Reci da u se vratiti? - Kada? - U neko doba - ree Jack. Spustio je glavu vrtei kljueve, a onda se bez rijei okrenuo i preko predvorja otiao natrag do ulaznih vrata. Emma je ponovno ula kako su se vrata zalupila. Pomisli da stvarno izgleda kao osoba kojoj su potonule sve lae, kao osoba koja se, usprkos tome to kae da joj je svejedno koju ocjenu dobije, da je loe napisala test, ne uobiajeno loe ve uasno loe, snudi kad budu objavljeni rezultati ispita. Emma je obila kuhinjski stol i kruh spremila natrag u veliku plastinu kutiju u kojoj su se po dnu znale pojaviti svijetlozelenkaste mrvice kad ju je Carrie zaboravila oistiti. Otkrije da ju je gotovo prestala boljeti glava. *** - Neka svi ustanu! - objavio je slubenik suda.. Guy je ustao sa stolice na malom postolju u sudnici broj jedan. Bilo je to dugako, teko poslijepodne, u kojem su podvornici suda neprestano dolazili s molbama za ovo i ono. - asni sue, kao to sigurno znate, gospodin Simmons nije uspio ... - Ispriavam se, asni sue, ali bez rasporeda ovo bi moglo trajati i trajati ... - Tuitelji su, asni sue, za sada odluili odustati. Vidjet ete, asni sue, njihov razlog, s obzirom na okolnosti, nije dopustiv. Vratila se gospoa Weaverbrook, umornija nego ikad od pokuaja da pronae izgovor za uporno neodazivanje gospodina Weaverbrooka na sud i neprestano poveanje poljoprivrednoga voznog parka za koji nije mogao dokazati odakle mu. - Moj problem je - rekla je oajna gospoa Weaverbrook zagledavi se u Guya vijee za pravnu pomo. Guy se nagnuo prema njoj. Ljubazno je rekao: - Gospoo Weaverbrook, ja ne mislim

da pravna pomo s tim ima bilo kakve veze. Ispred sudnice broj jedan ekao je Martin. - Mogu li razgovarati s vama, sue? Guy je stao. - Naravno ... Martin mu se malo pribliio tako da mu je lice bilo sasvim blizu Guyevom. - Va unuk je ovdje - kaza Martin. - Moj unuk! - Da, sue. Odveo sam ga u va ured. Penny ga je prije otprilike pola sata nala u predvorju. - Dobro je? - Mislim da je. Penny mu je odnijela malo aja. Rekao bih da mu je malo neugodno. Oni koji bjee s nastave znaju tako izgledati ... - Zaboga - ree Guy. - Zaboga. Pogleda Martina. - Hvala ti. Puno ti hvala. *** Jack je sjedio za Guyevim pisaim stolom pitajui se smije li upaliti raunalo. Raunalo je bilo staro, marke Dell, onakvo prastaro raunalo za koje mora biti stvarno bistar ako iz njega eli neto izvui. Jack se pitao zna li to djed. Nikada prije nije razmiljao o djedu i raunalima, isto tako, nikada nije razmiljao o tome kako bi mogao izgledati njegov ured, kako izgleda prostor gdje radi, to ljudi ondje misle o njemu. - Djed ti je u sudnici - rekla mu je djevojka s kopama u kosi po imenu Peggy. Bit e ondje do pola pet. Danas popodne je poprilino zauzet. Pitala je Jacka hoe li aj. Rekao je da nee, ali ona mu ga je svejedno donijela, u alici na plastinom pladnju, a uz to celofanski paketi u kojem su bila dva komadia kolaa. Kolae je pojeo, a aj je ostavio. Njemu je aj bio uasno jadno pie, isto kao kakao ili Horlicks, pia koja piju ili bolesni, ili stari, ili oboje jer kao mala djeca mogu gutati samo neto tekue. Kad je pojeo kolae, malo je provrljao po Guyevom uredu. Prostorija je bila dosadna. Zidovi su bili krem, sag sme, a namjetaj od sive plastike. Bilo je ondje polica punih registara i polica s pravnikom literaturom te nekoliko fotografija na ormariu, fotografija Simona i Carrie, Alana, njega, Rachel i Emme - sve davno snimljene i sve udne - fotografija bake sa psima kao i jedna Merrionina snimljena s mnogo plavog neba u pozadini i kosom koja joj je leprala na vjetru. Jack je nakratko pogledao samo Merrioninu sliku. Rastuio se dok ju je gledao, uasno rastuio zbog razloga koji s Merrion nisu imali nikakve veze. Sjeo je na Guyev stolac na okretanje i malo se zavrtio. Gledao je Guyevu robu koja je visjela s unutarnje strane vrata. Zagledao se u njegovu vlasulju objeenu o udan predmet koji ga je podsjeao na drvenu lizaljku. Oprezno je popipa. Bila je kruta, gotovo tvrda i dobro su se vidjeli avovi gdje je ivana. Bilo mu je udno gledati djedovu vlasulju, kao da gleda dio nekoga tko je mrtav, neto to vie niemu ne slui, ili neto u emu vie nema nimalo ivota. Uspravi se. Odjednom se uznemirio, kao da se uzrujao, kao da je malo nesiguran. Otiao je na drugi kraj prostorije i sjeo u naslonja s podstavom od sivog tvida ispred Guyeva pisaeg stola. Na stolu je stajao upija na ijem su se papiru vidjele rkarije, na jednom kraju leala je hrpa spisa u tankim kartonskim fasciklima, a na drugom, raunalo. Otvore se vrata. Jack ustane. - Jack - ree Guy. Na sebi je imao tamno odijelo i plavu kravatu, a pod rukom je nosio debeli spis. - Dragi moj mome ... Jack se iznenada posrami. Digne se i makne se u stranu, dalje od Guyeva stola. - Nema vlasulju ... - Nije mi trebala danas popodne. Imao sam samo nekoliko graanskih parnica. Spusti spis na najblii sivi plastini stol. - Jesi li dobro? Jack kimne. I dalje je gledao u pod. uo je kretanje Guyevih nogu po sagu, a onda ga Guyeva ruka vrsto stegne oko ramena. - Jesi li u nevolji? Jack odmahne glavom. Imao je osjeaj da se ne bi smio stisnuti uz djeda, ali nije si mogao pomoi. Guy ree: - Ali neto se ipak dogodilo. - Htio sam otii negdje ... - Da.

- ao mi je - kaza Jack. - Svaa? - upita Guy. - Neto u koli? Neto s roditeljima? - Ne. - Vidim da ti je Penny donijela aj. - Oprosti, nisam ... - Ne. Nema veze. Jesi li edan?eli neto drugo? - Ne - proapta Jack. - Gledaj - ree Guy - mislim da bi bilo pametnije da sjedne. Njeno je gurnuo Jacka u stranu. - Sjedi ovdje. - Ovo je tvoj stolac ... - Nije vano. Sjedi tu. Jack je sjeo. Nije ga mogao pogledati. Osjeao se gore no ikad. Mislio je da e se, kad stigne ovamo, kad doe do djeda, neto dogoditi, da e mu biti lake. Ali nije. Nita se nije promijenilo. Otiao je od kue, preao cijeli London, sjeo na vlak i pitao enu s djetetom u kolicima gdje je sud, doao je tu i to je sve. Rekao je gledajui si koljena: - Ne znam zato sam doao. Ne znam ... oprosti. Guy je uzeo drugi stolac i sjeo s druge strane stola, njemu nasuprot. Ree: Drago mi je da si doao. Iako mi je ao to si trebao. - Nakon nedjelje ... - to je bilo? - Kad sam te vidio, kad si doao, kad ... - Jack - kaza Guy nagnuvi se prema njemu preko stola. - Jack, ima li to kakve veze s tvojom djevojkom? Jack je utio. Zurio je u krilo. - Ostavila te je? Jack slegne ramenima. - O tome se radi, Jack? Rekla ti je da te vie ne eli vidjeti? Jack nakratko digne glavu. - Nije mi rekla ... - A - ree Guy - jasno mi je. Samo je to uinila. Jack je zurio u stol. - Rekla je da u subotu ide van s mamom. Ali nije. Izala je s Marcom. Rekla je da e nazvati. - Ali nije. - Ovaj tjedan ak nije dolazila u kolu ... - I pustila je da to sam otkrije? - Da - ree Jack. Gay uzdahne. Jack ga je gledao.Stvarno je izgledao nesretan, stvarno nesretan. - Siroe - ree. - Siroe moje. Mogao bih ti rei da je prvi put najgore, ali to bi bila la. Svaki put je grozno. Nema vee boli nego kad te netko iznevjeri. Jack, ne razmiljajui, ree: - Tata kae ...Zaustavi se. - Tata kae da je to ono to sam ja napravio baki? - Nisam htio ... - Znam da nisi. Ali ima pravo. Tvoj tata ima pravo. Jack ... - Da? - Zato se nisi obratio roditeljima? Zato nisi njima rekao? Jack se nakrevelji. - Nisam mogao. - Zbog zadirkivanja, zbog tvojih sestara? - Ne - ree Jack, a potom nesigurno doda: - Njima je svejedno. - Nije im svejedno kad je u pitanju tvoja srea. - Oni misle da to nije neka velika stvar, misle da su to samo ... no, djeja posla. Bilo kako bilo ... - Bilo kako bilo, to? - Nemoj sada razgovarati s njima. Nemoj im rei. Guy je utio. Pogleda svoje ruke koje su leale pred njim na stolu. inilo se da razmilja. Nakon nekog vremena ree: - Moramo im rei gdje si. - Emma e im rei da u doi ... - Emma zna gdje si? - Ne - kaza Jack. - Onda ih mora nazvati. - alje me natrag ...

- Ujutro - ree Guy. Ustane. - Moram nazvati, a onda se ti mora javiti doma. I Jack je ustao. Bespomono upita: - eli li da izaem? - Ne- ree Guy. - Ne, neu dugo. Moe ostati. Jack se odmaknuo od Guyeva stola i naslonio se na policu na kojoj su stajale knjige. Prevrne se zelena depna knjiga. Zvala se Izvjetaj okrunog suda. Jack ju je uzeo i prelistao je. Eto, inilo mu se da bi bilo pristojno da nita ne radi, da ne gleda. Guy je nazvao s telefona na svom pisaem stolu. Sjedio je na rubu stola, leima okrenut Jacku, a svjetlo s prozora koso mu je padalo na ramena. - Halo? - ree. - Halo, ljubavi, ja sam. Jack je prikovao pogled na stranicu proitavi mnogo rijei koje uope nije shvaao. - Sluaj - ree Guy - veeras neu doi. Da, znam da jesam, ali neto se dogodilo. Ne, ne, nije Laura. Jack. U krizi je i prije sat vremena pojavio se ovdje. Da. Da, hou, ali ujutro. Odvest u ga na veeru pa u svoj stan. Rano ujutro moe na vlak. Nasta stanka. Jack baci pogled na Guyeva lea. Glava mu je bila pognuta kao da jako pozorno slua. - Duo - ree Guy - ne bih nam poremetio planove da nije vano. Vano je. Sama injenica da je mene potraio, vana je. Nasta jo jedna stanka. Guy je dignuo glavu i pogledao kroz prozor. Veoma tiho, Jack zatvori zelenu depnu knjigu i gurne je natrag na policu meu ostale knjige. - Nazvat u te poslije - kaza Guy. - Onda u ti rei vie. Ne, ne sada. Poslije. Nazvat u te iz stana - tada nakratko zauti pa ree: - Do vienja, draga - i spusti slualicu. Ostao je sjediti, potpuno miran, leima okrenut Jacku. Jack se nakalja. - ao mi je - ree. - Ne treba ti biti - kaza Guy. - Nisi napravio nita zbog ega bi se trebao ispriavati. Sjedei se okrene na stolu kako bi pogledao Jacka. - Trebao si biti u Londonu ... - Mogu otii sutra - ree Guy. - Pa onda opet u petak. Ionako uvijek idem petkom, na vikend. - Hvala - ree Jack. Negdje, mutno, pojavi se malo svjetla, znak da stie olakanje. Odmakne se od police. - Hvala, djede. Guy ga pogleda. - Nema mi na emu zahvaljivati. Sada, nazovi roditelje. Uz malo sree, dobit e ih prije nego to se ponu brinuti. PETNAESTO POGLAVLJE Miriam je, kao obino, prolila Simonovu kavu. Za Novu godinu u uredu su zakljuili da je moraju prestati svako jutro slati u izvrstan mali talijanski kafi udaljen pedesetak metara i natjerati je da sama kuha kavu. Izgleda da nije bila u stanju sluiti se ni najjednostavnijim aparatom za kavu jer je, nakon samo dva dana koliko je preko volje pokuavala, poela pripremati instant-kavu u koju je esto stavljala bjelilo za kavu u prahu jer je zaboravila kupiti mlijeko. To ih je sve ivciralo, svako jutro, pa su esto vodili beskrajno dugake razgovore o tome. Potekoa je bila u tome to je prelazak na talijanski kafi moda znaio puno bolju kavu, ali je takoer znaio da e Miriam neizbjeno produljiti svoje izbivanje iz ureda dok ide po nju da obavi neke privatne poslove. Ono po emu je jo instant-kava bila grozna, bila je injenica da je Miriam sve tri alice kave raznosila po uredu u jednoj ruci, posljedica toga bila je da se putem kava prolijevala, a jo bi se vie izlilo dok je sputala alice na stol. Ted je rekao da ga ne samo izluuje to kad se dogodi, nego i iekivanje da e se to dogoditi, tono na sekundu, svako jutro. Simon je uzeo alicu s kavom i nevanom potom koja je stigla to jutro obrisao mokri kolut koji je ostao ispod nje. Pokazalo se da mu je ovo jutro teko usredotoiti se na posao tako da se ak ulovio kako uzalud ita tu istu nevanu potu to mu se jo nikad nije dogodilo, prije nego to ju je metnuo pod alicu s kavom. I loe je spavao, naravno. Kao i Carrie. Leali su u tiini, svatko na svojoj strani kreveta, i u sebi se grizli zbog ega je Jack, uzrujan zbog toga to ga je Moll ostavila, radije otiao potraiti djeda nego jedno od njih. Carrie, Simon je znao, okrivljuje njega. Nakon to je Jack telefonirao iz Stanborougha i rekao da e prenoiti ondje i vratiti se ujutro, Carrie je dugo

promatrala Simona. Nita nije govorila, samo je gledala. Nakon nekoliko minuta, Simon je rekao: - Hoe li se vratiti na vrijeme da stigne u kolu? - Hoe - rekla je Carrie. Jo uvijek je piljila u Simona. - Guy e ga poslati na vlak u sedam i petnaest. - Ii e pred njega? Carrie je rekla: - Mislila sam da bi bilo bolje da ode ti. Napravio je grimasu. Reko je: - U osam imam sastanak ... - Shvaam. - Moe sam ii po Londonu ... - Ne radi se o tome - ree Carrie. - Nije li tako? Simon stisne aku i obuhvati je drugom rukom. Ree: - Nije mi jasno zato sam ja opet kriv za tu beznaajnu zgodu. - Nije? - Ne - kaza Simon. - Ah. - Jack je poludio jer je Moll poela izlaziti s nekim drugim pa je otiao. Nije mu bilo svejedno otii kui, morao je otii u Stanborough. Doista udan nain razmiljanja. - Ne misli li da je razlog to je odabrao Stanborough taj to je smatrao da e tamo pronai razumijevanje? - Ma, daj - ree Simon. - Kad su Jack i moj otac imali neto rei jedan drugome? - Stvari se mijenjaju - kaza Carrie. Primijetio je da se na njezinom licu jasno vidi da je ljuta. - Kad se u obitelji dogodi ovakva kriza, sve se mijenja, cijeli ivot. Ti si jedini koji to ne eli shvatiti. Potom je izala iz sobe. Vidio je da je povrijeena, povrijeena jer Jack, nesretan, nije odabrao nju da joj se povjeri. Meutim, Simon nije mogao shvatiti zato se ona ipak ljuti na njega, a ne na njegovog oca. Pomisli kako bi razumio da zamjera Guyu to je Jacku pruio utjehu, a ne ona. Ali izgleda da se uope nije ljutila zbog toga, ve jedino zato to misli da je Simon na neki nain onemoguio Jacku da kod kue nae utoite kad mu je trebalo. Te noi, Simon je dvaput pruio ruku prema Carrie u pokuaju traenja malo razumijevanja, ak isprike, na djelu, ako ve ne na rijeima. Prvi put nije se obazirala na njegovu ruku, drugi put ju je odgurnula. Nakon sastanka u osam, Simon je nazvao Jackovu kolu da uje je li stigao. Je, i upravo se spremao na blok sat iz trgovinskog poslovanja. Simon ree: - Poruite mu ... - ree tajnici, a onda se zaustavi. to bi mu uope u ovakvim okolnostima mogao poruiti po gici Pritchard iz tajnitva, iji je sin doao od njega traiti pravni savjet zbog remeenja javnog reda i mira? - Recite mu da emo se vidjeti poslije - kaza Simon. - Recite mu ... da mi je drago da je dobro. Otpije gutljaj kave. Bila je mlana i slaba, a po povrini su plivale mrlje od umjetnog bjelila poput malih krpica ukiseljenog mlijeka. Spustio je alicu na pismo koje je upotrijebio kao podmeta i sve skupa odgurnuo od sebe. Postajao je sve vie neraspoloen, a uz to ga je obuzimala sve vea i jaa elja da vidi Jacka. Pogleda telefon. Moda bi trebao nazvati Carrie; moda bi je trebao nazvati prije nego to u deset poe na sastanak, rei joj da e popodne otii u kolu doekati Jacka kad bude izlazio. Ispruio je ruku prema telefonu koji je ba u tom trenutku zazvonio. Digne slualicu. - Simon Stockdale. - Simon - ree Laura. Sklopio je oi. - Bog, mama. - Simon - ree Laura. - to si, pobogu, mislio s time? Udahnuo je i otvorio oi. - to ... - S tim pismom - ree ona. Glas joj je bio visok i napet. - S tim groznim, slubenim pismom u kojem mi savjetuje da prihvatim ponudu za kuu? - Mora biti slubeno, majko. Ja sam tvoj odvjetnik. Nita nije rekla. Osjeao je kako iz te tiine izbija napetost, kao brujanje na vezi. to je mogao strpljivije, ree: - Mama, molila si me da ti budem pravni zastupnik. Moram voditi tvoj sluaj kako treba, struno, jer po tom pitanju suraujem s drugim odvjetnikom i moram voditi brigu o odreenim pravilima ponaanja. - To mi je jasno - ree Laura glasom koji uope nije pokazivao da prihvaa tako

neto - ali zato mi mora pisati takvim jezikom? - Zato to moram pokazati da radim kako treba ... - Ali svejedno mi ne mora pisati kao da me jedva poznaje! Simone, molim te, nemoj se ponaati kao da sam glupa. Cijeli sam ivot provela s odvjetnicima. Razumijem pravniki jezik, naravno da razumijem. Ali postoji razlika izmeu jasnoga pravnikog jezika i hladne ravnodunosti. Simon odmakne slualicu od uha i spusti je na stol. Iz nje se ulo tiho zvrndanje. Nabrojao je do deset i ponovno uzeo slualicu. - Majko. Plakala je. - Sve je gore, svakim je danom sve gore, svaki dan razmiljam kako mi je ostalo samo jo nekoliko mjeseci ovdje, moda nekoliko tjedana, to je posljednje to imam, to sam ja, to je ... - Molim te - ree Simon. Na drugom kraju nasta nesnosna tiina. Tada Laura s naporom ree: - Tako se bojim. - Znam. - Ne mogu si zamisliti kako u ivjeti, kako e to biti. - Znam. - Jednostavno imam osjeaj da sam izgubila svoj identitet. - Nisi - kaza Simon. - Svi ga imamo. Imamo ga samim time to smo to mi. Ne odreuje nas to gdje ivimo, kako ivimo ... Stao je. Laura ree: - Onda sam moda ja drukija. Simon je ugurao kemijsku u navoj telefonske ice. - Gledaj, mama. Oprosti zbog tona kojim je pisano pismo, ali moram ti tako pisati. Moram pokazati da ti pruam najbolju pravnu pomo koju mogu. A najbolji savjet koji ti mogu dati, kao odvjetnik i kao sin, taj je da prihvati ponudu za kuu. Radi se o odlinoj ponudi. Nasta stanka. Potom Laura, gotovo apui, ree: - Razumijem. - To znai da e moi kupiti drugu kuu. Lijepu kuu, s vrtom. - Simon - kaza Laura. - Molim? - Moe li doi? - to, sada? - Da - ree Laura. - Mama ... - Molim te - ree Laura. - Molim te. Znam da u se moi pomiriti s time samo ako doe i ako o svemu porazgovaramo. Drukije u se osjeati doe li ovamo. Znam da hou. - Mama - kaza Simon - radni je dan, dan u tjednu. - Popodne, doi danas popodne. Samo na jedan sat. - Ne mogu - kaza Simon. - Zato ne moe? Sigurno te netko moe zamijeniti. - Nije stvar u poslu - ree Simon. - Radi se o Jacku. - to se dogodilo Jacku? - Jako se uzrujao zbog neega. - Zbog ega? - Nije vano ... - Vano je - kaza Laura. Glas joj se opet povisio. - O emu je rije? O drogi? - Ne - odgovori Simon, preglasno. - Ne, nita slino tome. Ali njegova prva ... no, dobio je nogu. Strano je tuan. - Nogu? - Da. Njegova prva djevojka ... - Hoe rei - kazala je Laura gotovo viui - da nee doi do mene zato to Jack ima nekakvih nesuglasica u ljubavi? - Nije ba samo to. To je vie od ... - Kao na primjer? - Hou rei da je zamrenije od toga, osjetljivije ... - Vanije! - vritala je Laura. Simon duboko udahne. - Da - ree i spusti slualicu. *** Merrionin je sluaj odgoen. Slubenici je nisu uspjeli uhvatiti prije nego to

je otila od kue na sud, a ona je zaboravila ukljuiti mobitel pa kad je dola, vidjela je da je dola nizato. - Ispriavam se, gospoice Palmer - rekao je vii slubenik. Razdraljivo ga pogleda. Zato ne moe jednostavno rei "Oprostite", kao svi drugi? - Nema veze, Michael - rekla je naglaavajui svaku rije. - Imam dosta posla, moram se pripremiti za ponedjeljak. Kazao je: - Ima neto to je upravo stiglo, pokuaj otmice u Readingu ... - Dajte to nekome drugome - rekla je Merrion i proavi kraj njega, ula kroz dvostruka vrata. Njezina soba neizbjeno je bila u istom stanju u kakvom ju je ostavila, spis o odgoenom sluaju leao je spreman na stolu, njezina vlasulja stajala je na naslonu stolca, jueranje novine bile su baene u ko za smee. Torbu za spise i putnu torbu spustila je na pod i pola do prozora. Dan je bio sunan, vedar, teak; izdajniki sunani dan. Svjetlo se nesmetano probijalo izmeu njezine zgrade i zgrade nasuprot otkrivajui debeli sloj praine na dasci s vanjske strane prozora. Merrion uzdahne i po dvostrukom staklu pone prstima udarati jednostavan ritam. Njezinoj majci bilo bi milije da pada kia. Okrenula se i vratila do pisaeg stola. Ondje su stajale telefonske poruke. Jutros ju je Guy, kao uvijek, nazvao u stan, da kae da e doi uobiajenim vlakom i da bi ju volio izvesti na veeru da se iskupi za sino. Skoro je rekla: - Ne mora se truditi. U trenu se preispitala i kazala: - Divno. Nije to rekla onakvim glasom kakvim je eljela, ali barem je rekla. - Ljubavi - kazao je Guy. Po glasu shvati da je malo zadirkuje. - Ljubavi, nemoj se duriti. Radi se samo o obinoj veeri. - Da - rekla je. Htjela je rei: - Ne, nije to bila obina veera. Izgleda da danas nita nije bilo obino, sve je postalo vano, sve je imalo odreeni znaaj, odjek i smisao. Imala je osjeaj, a neprestano se ljutila na samu sebe to se osjea kao da se odjednom mora boriti za neto to je sedam godina bez imalo napora bilo bezuvjetno njezino. eljela je izai s Guyem, biti viena s Guyem, zajedno s Guyem raditi razliite stvari. U tome je bila bit sinonje veere, odlazak u restoran gdje nije samo bilo vano hoe li ih vidjeti zajedno, jer se potajno nadala da e biti vieni zajedno i da e to biti poetak nakok kojeg e ih ljudi poeti polako prihvaati kao par. Sjela je za pisai stol i gurnula spis u stranu. Sramila se to se tako osjea, to se tako ponaa, to ne moe osjeati iskreno saaljenje za jadnoga, srameljivog Jacka slomljena srca. Svidio joj se Jack. Jack ju je gotovo privlaio zbog toga to je bio tako nezreo i to je kroz naueno nehajno ponaanje izbijala njegova blaga narav. Ali sino je bila ljubomorna na njega. Jednostavno, bila je bijesna od ljubomore. Kad je Guy drugi put nazvao, Jack se tuirao, u njegovom je glasu htjela naslutiti tugu, iskrenu grinju savjesti, razoaranje to je nee vidjeti, to nee imati priliku da se s njom pojavi na javnom mjestu. Naravno, alio je, ali iz iste pristojnosti. Bio je potpuno zaokupljen Jackom, veeri koju e zajedno provesti i izvanrednim i neoekivanim uspjehom razgovora koji su vodili. Guy je rekao da je bilo veoma lako razgovarati s Jackom, razgovarati sa esnaestogodinjakom iji bi nazori, ve zbog same injenice da je meu njima razlika od etrdeset pet godina, trebali biti potpuno suprotni od njegovih. Ali nije. Bio je pravo otkrie. - Ba dobro - kaza Merrion. - Izgleda da me ne osuuje - rekao je Guy. - Moe li si zamisliti kakvo je to olakanje? - O, da. - Razmiljao je o tome vie nego to misli. Pretpostavljam da su momci takvi, stvarno. Djevojke razmiljaju istovremeno dok govore. Momci prvo razmisle, a neki od njih onda to i kau. udno, ali nije ba slian Simonu. - O. - Moram ga izvui ispod tog tua i strpati u krevet. Stan izgleda kao da je na njega pala bomba. Kako moe jedan djeak bez stvari, osim onih u kojima je doao, to napraviti? Merrion spusti pogled na upija. Bio je pun rkarija, neobinih nerazmjernih uglatih oblika koje je kad joj je bilo dosadno, jo odmalena, crtala po ceduljicama i marginama. Bilo je i slova. Voljela je crtati i ukraavati slova. Stalno je pisala "M" u svim oblicima i veliinama. Na dnu upijaa nalazio se niz slova pisanih u paru, povezanih kao u lanac: "MS, MS. MS." Merrion Stockdale.

Pogleda ih. Guy je Stockdale. Jack takoer. Kao i Alan, Simon i Carrie. I Laura. Svi su oni Stockdale. Zavidjela im je, htjela je biti dio Stockdaleovih, htjela je nositi to Guyevo obiljeje koje bi je uinilo njegovom. Ili moda nije? Je li jo uvijek htjela Guyu dati povod da je uini dijelom te svoje obitelji Stockdale, ukljuiti je u nju? Je li mogue da bi to prije bilo poputanje nego ukljuivanje? Odjednom joj pade na um da bi mogla izgubiti pravo koje si je prisvojila da kod Guya ima prednost pred svima, prednost pred Jackom, pred Simonom, ak i pred Laurom ako ona kojim sluajem oboli? Postane li Stockdale, to bi se moglo dogoditi s Merrion Palmer? Hoe li postati obina pravnica, osoba koja zarauje, strunjak za iznenadne otmice ... i pravne posljedice povezane s tim, i moe li ena koja je sedam godina bila Guyeva ljubavnica jednostavno nestati, kao da nikad nije ni postojala, i pretvoriti se u Merrion Stockdale. Merrion je nepomino sjedila. Skupila je noge pod stolom, a ruke je poloila u krilo. Razmisli, rekla je samoj sebi, razmisli o tome. Dobro razmisli. Razmisli. *** Kad je Charlie pitao Alana zna li kuhati, Alan je mislio da pita tek tako: Zna li kuhati? - Naravno da znam. - Ba dobro - rekao je Charlie - jer ja ne znam. Cerio se Alanu kao da je ispriao vic koji Alan ne razumije. - Rekao je: - I ukljuiti stroj za pranje rublja? - Da ... - I glaati? - Tako, tako. to to znai? - Samo sam htio biti siguran ... - Siguran u to? - Siguran da zna kuanske poslove prije nego to se doseli k meni. Alan je zinuo. - Charlie ... - Hoe li? Hoe li se doseliti k meni? Sjeao se kako je bio oduevljen. Znao je da je Charlie zaljubljen u njega, znao je da eli biti s njim, ali Charlie je bio tako nekako bezbrian, tako slobodan, da se on, Alan, nikada nije do kraja usudio nadati da bi Charlie mogao predloiti ono za im je eznuo. Sjeti se da je bio sposoban samo kimnuti, i jo jednom, i jo jednom, poput kakve glupe mehanike igrake. A sada je tu, u rano predveerje u Charlijevoj kuhinji, izbacuje svakakvo smee iz Charlijevih ormara, sve te paketie, konzerve, tube i boice kojima je ve davno proao rok trajanja. Silno je uivao u tome. Dok je u smee bacao potrganu kutiju staroga posuenog kruha, Alan pomisli da je to isto kao da baca Charlijevu prolost, sve ljude koje je volio prije Alana, sve ljude koje je poznavao prije nego to je Alan uope znao za njega. Rjeavao se svega to vie nije vrijedilo, svih stvari koje su bile viak kako bi napravio mjesta za ono trajno, a ne samo za ono novo. Taj osjeaj postojanosti u Alanu je budio strahopotovanje; osjeaj da je naletio ba na ono to je godinama traio, na tono onakvu osobu koja e svemu dati smisao. Neku je veer zaneseno rekao Charlieju da se pita jesu li njih dvojica cijeli ivot krili put jedan prema drugome, neprestano skreui s puta i nailazei na potekoe, ali napredujui jer, no, jer je tako bilo predodreeno. A Charlie, koji se tako volio aliti, koji je najozbiljnije stvari prihvaao s vedrinom, jednostavno je rekao: - Znam. Charlie je gomilao najraznovrsniju hranu. Naiao je na staklenke neobinoga istonoeuropskog povra, konzerve djeje hrane i zdrobljene paketie gadnih mahunarki i zaina. inilo se kao da ih je kupio ne razmiljajui, a isti as zaboravio da je to uinio, budui da je Alan tono znao da se do trenutka kad su se upoznali, Charlie uasno loe hranio, osrednjim hamburgerima u loim restoranima. - Jest u povre - rekao je Charlie. - Naravno da hou. Volim povre. Radi se samo o tome da mi nikada ne padne na pamet da ga jedem. Alan je jedva ekao da to promijeni, jedva je ekao da natjera Charlieja da dorukuje, da jede povre, maslinovo ulje i zdravi kruh. Uzeo je staklenku sivozelenog ukiseljenog zelja i s velikim je zadovoljstvom bacio u smee. Iz dnevne sobe krijetavim se zvukom javio njegov mobitel. Smijeei se pourio je onamo,

a lice i glas bili su mu spremni za Charlieja, spremni da ga izgrdi kad e ga Charlie zadirkivati kako se operacija opet oduljila i da ga u bolnici ekaju jo dva hitna sluaja. - Boook - rekao je s posebnim naglaskom pripravnim samo za Charlieja. - Alan - ree Laura. Lice mu se promijenilo. - Zdravo, mama ... - Ima posla? - Nita posebno ... - Gdje si? Alan pogleda Charlijevu sofu s ukoenim naslonom, krcatu novinama i prebaenim majicama. Laura nije znala za Charlieja. - Doma. - O - ree Laura. - to se dogodilo, mama? Laura e napeto: - Simon mi je spustio slualicu. - to ... - Ranije, danas. Nazvala sam da ga pitam zato mi je napisao tako grozno slubeno pismo, a on mi je odgovorio da je previe zaokupljen nekakvom obiteljskom krizom i spustio mi slualicu. Alan se uetao po dnevnoj sobi i sjeo na sofu. Stavio je jednu od Charliejevih majica na koljena milujui je kao da je maka. - Kakvom krizom? - Ah - ree Laura razdraljivo - nekakva bura u ai vode, izmeu Jacka i jedne djevojke. - Moll? - upita Alan. - Ne znam. Otkud bih ja znala? Jack ima esnaest godina, vjerojatno e prije sljedeeg Boia jo sto puta misliti da je zaljubljen. Alan poravna rukav majice i uredno ga presavine. - Mislim da je to prilino ozbiljno, mama. Za Jacka u svakom sluaju. To je prvi put da se je ... - Ali to se ne da usporediti - kaza Laura. - Ne da ... - Ne da se usporediti s onim s im sam se ja suoila! Alan je utio. Popravio je drugi rukav i sloio ga preko prvoga. - Tu si? - ree Laura. - Jesam ... - Simon trai da prihvatim ponudu za kuu. Predloio mi je da prihvatim ponudu. Poslao mi je uasno slubeno pismo kojim mi doslovce nareuje da to uinim. - Cijena je dobra, mama. A on je tvoj odvjetnik. - Znam. Naravno da znam. - Ti si zahtijevala od njega da bude tvoj odvjetnik. - Zato jer sam bila uvjerena da me shvaa. Nisam mogla otii odvjetniku koji ne zna kako stoje stvari izmeu tvog oca i mene. Nisam mogla biti samo statistika, niz brojeva, pravi primjer. Htjela sam Simona jer je on znao. Jer mu je bilo stalo. Trebala sam nekoga tko e mi pruiti podrku, Alane, nekoga kome u se moi obratiti, nekoga tko osjea isto to i ja, nekoga tko e meni drati stranu. Zar ti doista nije jasno? Alan metne majicu na jedan kraj sofe i legne tako da je na nju mogao poloiti obraz. Ree na telefon zatvorenih oiju. - Traila si njegov savjet, mama. On ti daje najbolji mogui savjet. A ti ga na kraju ne eli prihvatiti. - Da, tono - ree Laura. Alan otvori oi. - Molim? - Ne prihvaam ponudu. Ne prodajem Hill Cottage. Alan naglo sjedne. - Mama, mora. - Zato bih morala? - Zato jer je to najvei dio imovine koju ti i tata imate, a mora se podijeliti. - To je - ree Laura - problem tvog oca. Alan strpljivo ree: - To nee tako ii. - Kako to misli? - Hou rei, da ne moe silom sprijeiti neke stvari. Moe ih odgoditi, ali ne i sprijeiti.

U bravi se zauje lagano okretanje kljua. Ulazna vrata se otvorie i onda zalupie. - Evo me! - povie Charlie. - Tko je to? - ree Laura. Na vratima dnevne sobe pojavio se Charlie. Kosa mu je bila raupana, a kravata razvezana. Alanu zaigra srce. - Prijatelj ... - Hou da neto napravi - ree Laura. Charlie je na prstima doao do sofe i sjeo pokraj Alana. Pokazao je telefon upitno dignuvi obrve. - Moja majka - ustima mu pokae Alan. Charlie se nacerio i primio Alana za slobodnu ruku. Stavi njegove prste u usta. - Molim? - kaza Alan. - Hou da kae Simonu da ne prihvaam ponudu za Hill Cottage. Neete se tako odnositi prema meni. Nitko od vas. Charlie je njeno grickao Alanu prste.- Dobro ... - Slua me? - Da - tiho ree Alan, pogleda prikovana za Charliejevo lice. - Onda nazovi Simona - ree Laura. Nazovi ga, a onda nazovi mene. - Dobro, mama. Moram ... - to? - Moram ii - ree Alan. Odmakne telefon od uha. Charlie mu ga uzme iz ruke i iskljui. Namigne Alanu. - Moda nam se eli pridruiti? *** Kad je Jack na ploniku ispred ulaza u kolu ugledao Simona, isti tren je osjetio strah. Simon nikada nije dolazio u kolu po njega, osim dok je iao u vrti, pa kad ga je opazio kako, naoko zabrinut, eka na rubu plonika, s rukama u depovima svog neizbjeno izguvanog odijela, Jack istoga trenutka pomisli da se dogodilo neto strano. Zaboravio je Adama i Richa koji su se u ovom asu vukli kraj njega poput dva panijela i potri naprijed. - to se dogodilo? - Nita - ree Simon. Pokuavao se nasmijati. - Gdje je mama? - Na poslu - kaza Simon. Isprui ruku da dotakne Jacka, ali mu ona ostane u zraku jer nije znao kamo bi je spustio. - to misli, gdje bi bila? - Sve je u redu s njom? - Da, naravno ... - A s Rach i Emmom? Simon rukom oee Jackova lea i spusti je. - Svi su dobro, Jack. Svi su dobro. Nisam doao s loim vijestima. Nita se nije dogodilo, asna rije. Jack je zurio u svog oca. - Zato si onda doao? Simon neznatno slegne ramenima. Tekom mukom ree: - Glupo se osjeam. Osjeam kao, ovaj, kao da sam te iznevjerio ... Jack baci pogled preko ramena. Adam i Rich stajali su nekoliko metara dalje, pretvarajui se da oni ni sa im nemaju veze. Jack mahne glavom prema njima. - Vidimo se ... ree im. Adam ga pogleda. - Poslije? - ree. - Ne - kaza Jack. - Sutra. Poelje da ga Adam ne pita: - Dobro si? - Dobro si? - ree Adam. Jack kimne. Rich povue Adama za rukav. - Vidimo se - ree. Jack ponovno kimne. Udaljie se, zbunjeni, a torbe su im udarale jedna o drugu. - Prijatelji?.- ree Simon. - Da. Neki ... - Zabrinuti su za tebe? Jack slegne ramenima. - Tako izgleda ...

- Oprosti - ree Simon. - to da oprostim? - Oprosti to to nisam ja. Ili mama. Jack ree: - Moemo li krenuti? Proe kraj Simona i zakorai na ulicu. Simon pouri da ga stigne. - Nisam te htio pred prijateljima dovesti u neugodan poloaj ... - Nisi. - Samo sam te htio vidjeti i moliti te da mi oprosti. Jack pogne glavu. Poeo je bre hodati. - Jesi. Sve je u redu. Kaem ti. - Smijem te pitati ... - ree Simon, izbjegavajui ljude na cesti kako bi s Jackom odrao korak. - Smijem li te neto pitati? Jack kimne. - Kada ... kada se to dogodilo, kada si saznao ... Zaustavio se. Jack je prestao hodati. - to? - Kada si otkrio - ree Simon pa i on stane pogledavi ga u lice - zato nisi doao i rekao meni ili mami? Jack uzdahne. Prebaci kolsku torbu s jednog ramena na drugo. - Nisam mogao. - Zato ne? Upoznali smo Moll, shvatili to ti znai ... - Tata - ree Jack prekinuvi ga. - Molim? - Niste me sluali - kaza Jack. Simon ozbiljno ree: - Ali nisi nam ni pokuao rei. - Nisam mogao. - Nisi mogao? Zato nisi mogao? - Ne bi bilo koristi - ree Jack i nastavi hodati. - Moe li mi rei ... - Ve odavno nema koristi. Sve otkako se dogodilo to s djedom. Uvijek si preumoran, ili prezaposlen, ili si vani, ili neto tree. Simon ree: - A mama? - Isto tako - kratko e Jack. Zaustavili su se na semaforu da prijeu cestu. Simon uhvati Jacka za ruku. - Najvjerojatnije - kaza Jack - svaki dan sam prijeem preko dvadesetak semafora. - Ja ne - ree Simon. ekao je da Jack otrese njegovu ruku. Ali nije. Svjetlo se promijenilo i zajedno su preli na drugu stranu. Simon je drao Jacka pod ruku. - Pa si otiao djedu. - Da. - Moe li mi rei zato. Jack napravi grimasu. - On je dobar. - Moe li biti malo odreeniji. Jack ponovno stane. Ree vie gledajui kroz Simona nego u njega. - On je razgovarao sa mnom. - Samo to? - On je sluao - ree Jack - naao je vremena za mene. Na brzinu pogleda Simona. Kaza prilino polagano: - Uz njega se nisam osjeao kao obino malo balavo zanovijetalo. Simonovo lice se trzne. - Shvaam. - ivi u onom groznom stanu - kaza Jack. - Ima samo svoju odjeu i knjige. Ali nije ... - Nije to? - Nije ni u jednom trenutku traio od mene da ga alim. On je alio mene. - Da. - Zato jer on zna - glasno ree Jack. - On zna. Simon ispitivaki ree:- A ja ne znam? Jack spusti pogled. Nogom udari neravni rub plonika. - Ne znam to ti zna - ree. - Otkud bih znao? Nikad nita ne govori. ESNAESTO POGLAVLJE

Rachel je ostavila vrata svoje spavae sobe malo otvorena. Kao obino, u hodniku je bilo upaljeno svjetlo tako da je Rachel vidjela na drugi kraj stubita i uoila da su vrata Emmine sobe zatvorena. Emma je u pola veere otila u krevet, rekavi da je boli glava. - Opet isto? - ree Carrie. Carrie je gledala kao da sama ima glavobolju. - Ne znam - kaza Emma. - Na istom mjestu te boli? Emma je smotala malo pageta u hrpicu iz koje je onda izvukla vilicu i ostavila je sa strane na tanjuru. - Ne sjeam se. U ladici u kuhinji, Carrie je pronala kutiju Paracetamola i natjerala Emmu da popije jedan. Tada je odvela Emmu na kat i strpala je u krevet kao da ima est godina. Kad je sila, rekla je Rachel. - Pitam se ima li to veze s vidom ... - Nikad je nee dobiti da nosi naoale. Poizit e. - Zato neprestano ima glavobolje? Rachel je itala tjedni prilog veernjih novina u boji. U njemu je bio lanak o tome kako neke djevojke od stresa postaju trkljave, a druge debeljuce. - Stres - rekla je. - Zbog ega bi Emma bila pod stresom? - ree Carrie. Rachel slegne ramenima. Ako Carrie misli da cijela veer nije bila stresna, sa Simonom koji se odjednom pred Jackom igrao super-tate i ustrajao na tome da ga izvede na pie, onda joj ona nee ukazati na to. Jack je izgledao kao da ne zna to bi, kao da ne moe dokuiti to se od njega oekuje. Ni on nije pojeo pagete, samo je iz umaka povadio nekoliko komadia unke i ostavio svinjac od rajice, kao i Emma. Rachel je svoje pojela. Rado bi da nije, ali je. Nastojala je ne misliti na to kako e joj izgledati trbuh pod tuem. Odgurne prilog u boji od sebe. - Ja u pospremiti - rekla je Carrie. Carrie je pripremala alicu aja od ljekovitih trava. Kosa joj se rasula posvuda po ramenima. Trebala bi je oprati, pomisli Rachel, ili barem oetkati. - Hoe li? Rachel se digla. - Da. - Zapravo - ree Carrie - nemoj se muiti. Lijepo od tebe, ali ja u to uiniti. Moram raditi neto jednostavno dok ekam da se tata i Jack vrate. - Dobro. - Ima li to za zadau ... - Nemoj me pitati - ree Rachel. - Nemoj stalno ispitivati. - Oprosti. Sasvim nesvjesno. Rachel pogleda stol. Odjednom shvati da je ona mogla pojesti to to su Jack i Emma ostavili na tanjuru. Napela je trbune miie i ostavila ih napete. - Vidimo se poslije - rekla je Rachel. Carrie digne glavu. - Daj mami pusu. - Nikad ne trai pusu ... - Sad traim. Rachel se nagnula i poljubila Carrie u obraz. Osjeala je da je suh i grub. Trudy je mislila da je Carrie zgodna, ali da ne vodi dovoljno brigu o sebi. - Kako to misli, dovoljno? - rekla je Rachel. - Ne vodi uope. Kad je dola na kat, Rachel je legla na svoj krevet. Digla je noge u zrak, prvo lijevu, onda desnu, pa obje i zadovoljno osjetila kako joj se trbuh zatee. Znala je da bi ovjek trebao takve vjebe raditi na tlu, ali to bi naveer bilo previe, bilo bi previe traiti to od ovjeka koji je imao toliko obaveza kao Rachel. Okrenula se na bok i kroz otvorena vrata pogledala Emmina zatvorena. Padne joj na pamet da ode onamo, sjedne na Emmin krevet i isproba kope za kosu u obliku leptira, koje joj je dala Sonia. Ali, samo bi izazvala guvu. Emma joj to iz puke zlobe ne bi dopustila i derala bi se da Rachel samo dirne leptiraste kope, onda bi dola Carrie, dolo bi do guve, a Emma bi rekla da joj se glavobolja pojaala. U prizemlju zazvoni telefon. Rachel se uzbuni. - Halo? - ula je Carrie kako kae. - Halo? - a onda izmijenjenim glasom - O,

zdravo, Laura. Rachel se tiho otkotrljala s kreveta na pod. Zatim je otpuzala na hodnik i legla kraj ograde virei u predvorje i otvorena kuhinjska vrata. - Ne - ree Carrie. - Ne, nema ga. Rachel je ula struganje namjetaja po kuhinjskom podu dok je Carrie vukla stolac prema pultu na kojem je stajao telefon. - Vani je, Laura - ree Carrie. Govorila je prilino glasno, pomisli Rachel, preglasno, vie nego to je potrebno za obian razgovor. - Vani je s Jackom. Skupa su otili van. Ne. Ne. Ne znam kad e se vratiti, nisam pitala, Laura. Nisam pitala. Nastane stanka. Rachel si je mogla zamisliti Carrie kako sjedi na stolcu laktova naslonjenih na pult, a kosa joj visi preko ruke kojom dri slualicu. - Nisam ba sigurna - ree Carrie - da se to tebe tie, nije li tako, Laura? Ako su Simon i njegov sin odluili zajedno izai, stvarno ne moraju, zar ne, tebi polagati raun zato su to uinili? Da, Jack je cijeli tjedan uznemiren, ali to je obiteljska stvar, obiteljska stvar ... Zautjela je. Rachel malo digne glavu. Emmina vrata otvorila su se nekoliko centimetara i otkrila Emmu u ruiastim gaama od pidame i bijeloj majici sa svjetlucavim srcem na prednjici. - Baka? - Emma ustima oblikuje rije. Rachel kimne. - Ne! - dopre iz kuhinje estok Carrien glas. Emma malo jae otvori vrata i sjedne na prag. Oko vrata imala je slualice koje su pripadale samo njezinoj glazbenoj liniji. - Je li ... ? - apne Emma. - Pssst - kaza Rachel. - Da, dobro si ula - ree Carrie. - ula si me savreno jasno. Rekla sam ne. Rekla sam ... odnosno mislila sam ... ne, neu rei Simonu da te nazove kad se vrati. Moda mu ak neu rei da si zvala. Stolac zakripi po podu. Carrie se sigurno razmahala. - Zato jer mu je svega dosta! - vikala je Carrie. - Zato jer je meni svega dosta! Svima nam je dosta tvojih prohtjeva, tvojih pritubi i tvrdoglavog odbijanja da preuzme svoj dio krivice! Zbog tebe nam je ivot postao nemogu, vri veliki pritisak na Simona, a on se onda iivljava na nama tako da svi trpimo! Opet je zautjela, naglo. Emma je dopuzala do ograde i naslonila se na nju nasuprot Rachel. - Svejedno mi je! - vikala je Carrie. - Potpuno mi je svejedno! Moe tuliti do besvijesti, ali vie nemam ni ono malo razumijevanja za tebe, koje sam nekad imala. I rei u ti jo neto. Rei u ti jo neto, Laura, neto to sam ti ve odavno trebala rei, prije mnogo godina. Ako se eli sa mnom boriti za Simona, Laura, ne samo da u ti uzvratiti, da u se boriti rukama i nogama, ja u i pobijediti. uje me? Pobijedit u! Tada je telefon zalupio. Rachel i Emma su se uspravile. - Opa - apnula je Emma. Rachel je utjela. Dopuzala je do vrha stuba i ondje unula kao da se pita bi li sila. ule su kako se Carrie digla sa stolca, kako hoda po kuhinji, a onda su ule tihi zvuk kidanja papira kad je s draa koji je visio na drvenom nosau pokraj tednjaka, otrgnula jedan papirnati runik. Tada su ule jo neto, tiho, isprekidano, tuno glasanje, kao kad mlada ivotinja cvili. - O, Boe - apne Emma. - Rach, ona plae. *** Guya je obuzeo uasan nemir. Pokuavao je zaspati; ak je mislio da e moi zaspati, ali svijetlee zelene brojke na Merrioninom satu-radiju pokazivale su da je dva i deset, onda pet do tri, a potom petnaest do etiri. Guy oprezno ustane i ode u kuhinju ne palei svjetlo da se Merrion ne probudi i ne pita ga je li dobro. - Izvrsno - rekao bi - a ona bi kazala: - Ne, nisi - i sve bi poelo iznovice. Potiho zatvori kuhinjska vrata i upali svjetiljku koja je stajala u kutu maloga kuhinjskog pulta i pod zanimljivim kutom bacala svjetlo i stvarala sjene. Guy ranije nije nikada razmiljao o tome da bi svjetlo u kui moglo biti pojam ljepote; u Hill Cottageu samo je pazio da svjetlo bude dovoljno prigueno da

moe gledati televiziju, ili dovoljno jako da vidi itati ili obrijati se. Meutim, Merrion je razmiljala o svjetlu. Njezine zavjese, svjetiljke i reflektori bacali su svjetlo na odreena mjesta, odreenom jainom i na odreeni nain tako da se mijenjao ugoaj, a time i raspoloenje. Kao toliko toga kod Merrion, njezin nain gledanja na stvari u njemu je izazvao velike promjene, zanimljive, poune promjene. Napunio je ajnik i ukljuio ga u struju. Nije bio siguran eli li neto piti, ali imao je osjeaj da e ga ovaj obred pripremanja napitka smiriti. Njegova majka neprestano je patila od nesanice pa je smislila cijeli niz obreda da ublai tu svoju potekou, kao da je eljela pokazati da je to nije unitilo: sto puta je nou znala napraviti krevet, razmaknuti i navui zavjese, ustro hodati stubama gore-dolje. Guy si ju je jo uvijek mogao predoiti kako, u osamdesetima, kad bi im dola u Hill Cottage u posjet, hoda gore-dolje stubama brojei ih usput. - Mora ih biti pedeset. Pedeset stuba. Sigurno ih nema etrdeset devet, a nema ih ni pedeset jedna. Do kraja ivota imala je nevjerojatnu snagu, samo dva mjeseca pred smrt pomagala je Lauri voziti gomile ubra za povrtnjak. Vrt je bio jedina stvar koja je povezivala Lauru i njegovu majku, jedini prostor gdje se Laura nije osjeala manje vrijednom, a Guyeva majka barem djelomino razumjela narav svoje snahe. - Drago mi je da ima vrt - govorila je Guyeva majka, a onda, nakon stanke, gotovo odbojno: - Mrtvo puhalo, ta tvoja Laura. Kad bi barem, pomisli Guy otvarajui ormare u potrazi za ajem u filter vreicama, njegova majka sad mogla vidjeti Lauru. Ili Merrion, to se toga tie. to bi ona mislila o svemu tome? to bi mislila o sinu koji je pronaao ljubav, pravu ljubav, u pedesetim godinama kad je ve postao djed? to bi mislila o Laurinom ponaanju i njezinom upornom traenju da je zastupa Simon? Bila je nastavnica, Guyeva majka, biologije, i za nju, srce je bilo najvaniji i najsavreniji organ, a ne mjesto sve radosti i sve tuge. Guy i njegova braa pretpostavljali su, ali nisu previe ispitivali, da brak njihovih roditelja nije bio samo zajednitvo dvoje iznimno sposobnih profesionalnih umova, ve i plod uzajamne privrenosti. Ali, naravno, nikad se ne zna, zar ne? Kod narataja kojem su pripadali njihovi roditelji nije bio obiaj da se opravdava i ali. Ako je u njihovom postojanom braku bilo kolebanja , a ponekad ih je sigurno bilo, zar ne, nitko nije znao za to. Sirota mama, pomisli Guy lijevajui kipuu vodu na vreicu aja u Merrioninoj bijeloj alici, ali ujedno i sretna mama. Pravila su stvorila zatvoreni prostor, ali su stvorila i ustroj u njemu. Guy je ugasio svjetlo i ponovno otvorio klizna vrata prema dnevnoj sobi. No je bila vedra, a sjaj s neba i s ulice ispunjavao je sobu svjetlom i dugakim, blagim sjenama. Guy je sjeo na sofu, jastuci su jo uvijek bili zguvani ondje gdje su njih dvoje prije bili, napola sjedei, a napola leei, i spusti alicu na stoli. Nasloni se i pogleda u strop, uski odbljesak s malih, savrenih reflektora koji je padao po njemu, a koji su, kad su bili upaljeni, stvarali tako neobine dojmove. Pomisli da je to kao da je, ili kao da nije s Merrion, kao da tumara u polumraku ili odjednom vidi stvari u novom, svjeem svjetlu. Kad bi barem, zatvorio je oi i u tami napravio grimasu, kad bi barem bilo mogue sprijeiti da se ta novina pretvori u neobinost, sprijeiti da doe u sukob s drugim stvarima, da ne mogu zajedno postojati. - Ne bih mogao podnijeti - rekao je za veerom - osjeaj da te na bilo koji nain sputavam. Vilicom je nespretno jela salatu. Nije ga pogledala, ve je nastojala presavinuti dugaki list rige na pola. - Ve smo razgovarali o tome. - To nema veze s tim - ree Guy. - Gledajui sino Jacka, shvatio sam koliko si mlada. Puno si blie njemu nego meni, puno. Stavila je rigolu u usta, vilicom gurnuvi u njih i stabljiku nakon lista. - Sad emo ponovno razgovarati o djeci? - Pretpostavljam da je to dio ... - Moda ne elim dijete? Guy ree njeno: - Nemoj biti djetinjasta. - Tako sam umorna - ree Merrion - od tvojeg nabrajanja prepreka. Nikada to nisi radio. - A ti si uvijek govorila da e ih biti. - Jesam. Ali ne trebamo praviti od buhe slona.

- Niti to zanemariti. Nabola je komadi paprike, pregledala ga, a onda maknula na stranu. - Nita ja ne zanemarujem - rekla je. - Samo mi je veoma naporno dijeliti tvoje brige. Strano mi je teko, Guy, kad vidim da si kilometrima daleko od mene. Znam da ti nije lako. Znam da je Laura nemogua, da je stan grozan, da su tvoji odnosi s djecom u najmanju ruku oteani, ali ini mi se, moram to rei, da se sam uvlai u to, kao da se vraa neemu to si poznavao davno prije mene, da odlazi negdje gdje te ja ne mogu slijediti. Vrtio je svoju au drei je za stalak. - Nikada nikoga nisam volio kao tebe. - Znam - rekla je. Spustila je vilicu. - Ali nije stvar u tome, zar ne? Zurio je u svoj tanjur. - Otkrio si neto - kaza Merrion - zar ne? Ponovno si otkrio svoju obitelj. Guy ree: - Ali elim da ti bude dio te obitelji ... Otro, mnogo otrije nego to je mislila, rekla je: - Je li to ba pametno? Dignuo je glavu. - Pametno? - Za mene - ree Merrion. - Je li za mene dobro da se na neki nain ukljuim u tvoju obitelj? Zar se to spremamo uiniti? Zar smo tome teili sve ove godine? Kimnuo je. Rekao je gotovo neujno. - Ne. Potom je dodao: - Nismo znali, je li tako, nismo znali to e se dogoditi ... - Ne - rekla je. Odgurne tanjur. - Ne elim vie razgovarati. Ne bih rado da ti moram rei neke stvari. Jo nisam spremna rei ti neke stvari. Barem neke. Sada je otvorio oi i uzeo aj. Nije imao ba osobit okus; nije dovoljno dugo ostavio vreicu u vodi. Za veerom je htio rei, a nije se mogao prisiliti i kazati da si ne moe, zbog razloga koje nije mogao objasniti, zamisliti kakav e biti njihov zajedniki ivot u budunosti. Nekad je to mogao; to mu je uvijek bilo u glavi, jasna slika u jednako jasnoj suprotnosti s polovinim ivotom kakav je vodio s Laurom. Vidio je gradski stan, veliki stan pun njegovih knjiga i njezinih stvari. Vidio je kuu, negdje, moda ak u gradu, s vratima koja se otvaraju u rascvjetali vrt i s glazbom koja svira. Ponekad su ak razgovarali o tim prizorima, igrajui se raskone igre kako bi stvari izgledale kad bi bili slobodni da ih tako urede. A sada ta sloboda, praena neobinim preprekama, polako dolazi i pribliava mu se. Ono to ga je jo vie zabrinjavalo bilo je to to je pretpostavljao da je pomutilo i Merrioninu viziju, tu viziju koja je uvijek bila savreno jasna, koja ga je uvijek krijepila, hrabrila. Ogleda se po dnevnoj sobi. Ovdje ne mogu ostati, to je sigurno. Ovaj stan je premalen, odvie enski i izrazito samaki. Pokuao si je, kao to je u posljednje vrijeme esto inio, zamisliti neko drugo mjesto koje bi im odgovaralo; predoiti si stan iz snova, kuu iz snova gdje bi mogli osnaiti osjeaj potpune meusobne pripadnosti koju su oboje osjeali. Nita mu nije padalo na pamet. Kad si je neto pokuao zamisliti, vidio je samo ono to mu je ve bilo poznato; ovaj stan, Hill Cottage, turobne sobe Pinns Greena. Ustao je. Postajalo je svjetlije, zora je nadjaala uline svjetiljke. Tiho je preao dnevnu sobu i otvorio vrata spavaonice. - Nije te bilo cijelu vjenost - rekla je Merrion. - Stvarno? Mislio sam da spava. Okrenula se k njemu. Vidio je tamnu gomilu njezine kose na jastuku. - Najmanje jedan sat. Dobro si? Sjeo je na rub kreveta, okrenut joj leima. Ispruila je ruku i poloila mu je na lea, na kraljenicu, ispod lopatica. - Ne znam - ree. - Ulazi - okrenuo se i gurnuo noge pod pokriva. - Guy - ree. - to je? Gledao je u strop. Ree: - Izgleda da ne mogu vidjeti budunost. Uvijek sam mogao, ali trenutano, ne mogu. Potraila je njegovu ruku ispod pokrivaa i uhvatila je s obje svoje. - Samo i dalje ponavljaj "trenutano". Samo to ponavljaj. Glas joj je odavao zabrinutost, gotovo strah. Stavio je drugu ruku preko njezinih pa su se ispod pokrivaa tako drali, vrsto. - Samo nastavi - ree Merrion. ***

Lokal koji je Alan izabrao imao je stolove na ploniku. Kad je Guy stigao, Alan je ve bio ondje i pred sobom na stolu imao sve potreptine koje su po Guyevoj procjeni bile potrebne za grad: mobitel, novine i pie. Alan je imao sunane naoale i plavu platnenu koulju. Kad je Guy poao prema njemu, ustao je i pruio ruke. - Bog, tata. Guy ga zagrli. - Ba lijepo - Dobro si? - kaza Alan. Dignuo je ruke s namjerom da ih stavi ocu na ramena. - Malo umoran - Ne udi me - ree Alan. Guy se nasmija. Pogleda Alanovu au. - to pije? - Campari. Guy naini grimasu. - Mislim da u ja popiti pivo. Alan blago stisne Guyeva ramena. - Sjedni. Ja u ti donijeti. Guy je sjeo na bijeli plastini stolac leima okrenut zidu lokala. Doista se osjeao umorno, umorno i tjelesno, i duevno. - Na meni se vidi koliko imam godina? - pitao je Merrion to jutro. Otuirala se i sad je kuhala kavu omotana u runik za kupanje. Alan se vratio s velikom aom svijetloga laganog piva. - Moe ovo pivo? - Odlino - ree Guy. - Tata - Molim? - Moram ti neto rei. Guy ga pogleda. Ponovno je sjedio na svom mjestu i drao ruke na stolu. - ivim s nekim - ree Alan. - S nekim - Zove se Charlie Driver. Lijenik je. Guy digne au s pivom. - Dobro. - Ovo si rekao prilino oduevljeno - Nisam namjeravao. - Koje olakanje - ree Alan. - Biti ponovno zaljubljen. Guy mu se nasmijei. - Svakako. - Htio bih svima rei Guy pogleda svoje pivo. - Znam kako je to. - Tata. Mami neu rei. - Ne - Zapravo, jo ne znam. Trenutano ne elim razgovarati s mamom. Guy e tuno: - Izgleda da nitko nije u stanju - To je drugo zbog ega sam te htio vidjeti. - Osim Charlieja. - Da. Guy isprui ruku i uhvati Alana za runi zglob. - Drago mi je za Charlieja. Dokle god je tebi dobar. - Najbolji - ree Alan. Otpije gutljaj Camparija. - Ali mama ... - Da. - Ne eli prihvatiti Simonov savjet. - Znam. - Mislim - ree Alan - da moram jo jedanput pokuati razgovarati sa Simonom. Guy s iznenadnom estinom ree: - Alan, ve mi je svega dosta, Vie ne mogu misliti o tome, a kamoli neto poduzeti. Uasavam se svega toga, uasavam se potekoa, odbijanja i neprilika. Uasavam se odluka. Bilo je pravo olakanje vidjeti Jacka neku veer. Tue potekoe, tui ivot ... Stao je. Alan je ekao. - Oprosti - ree Guy. - Zbog ega?

- Ja sam uzrokovao te potekoe - ree Guy zurei mimo Alana u plonik - i najmanje to mogu uiniti bit e snositi posljedice za to, a ne aliti se. - Ali nisi znao kakve e biti posljedice ... - Mislio sam da znam, mislio sam da ih mogu predvidjeti. I da se mogu nositi s njima. - Ali, ne moe ... - Ne mogu - ree Guy. Odgurne au. - Neko sam sasvim jasno vidio to radim i uope nisam morao birati. A sad neprestano moram neto birati. - Je li? - ree Alan. Uzeo je cigaretu. - Ne - kaza Guy. Pogleda Alana. - Ne, sada se ne radi o izboru. Radi se o dvojbi. *** Ve je bilo skoro pola deset kad je Rachel ula Carrie da silazi. Nedjeljom ujutro obino je prvi siao Simon, obukao je trenirku i otiao po novine pa bi ih odnio gore sa alicom aja za Carrie. Dok su oni bili mali, sjeala se Rachel, Simon bi se ljutio na njih kad su se u njedjelju pokuali uvui u Carrien krevet. U subotu su smjeli, ali u nedjelju je bilo zabranjeno. Ali proteklih nekoliko mjeseci, nedjelje su bile druga pria. Carrie je silazila prva i kuhala aj. Ona nije ila po novine tako dugo dok nije bila propisno odjevena, a aj je kuhala u starom kimonu na kojem su bili otisnuti plavi dralovi i cvijee, koji je Rachel pamtila cijeli ivot. Jednom je Simon kupio Carrie novu bijelu kunu haljinu od grubo tkanog pamuka, ali Rachel je znala da jo uvijek stoji u plastinoj vreici na vrhu Carrienog ormara, a Carrie je jo uvijek nosila kimono. Rachel se polako digla iz kreveta. Simonova siva vesta leala je na podu tamo gdje ju je prole noi ostavila pa ju je digla i navukla preko prevelike majice kratkih rukava u kojoj je spavala. Potom je skupila kosu, neoeljanu, i gurnula je kroz rastezljivu frotirsku vrpcu. Na hodniku je bila tiina. Emmina su vrata bila zatvorena, kao i Simonova i Carriena. S kratkog stubita koje je vodilo do Jackove sobe, nije dopirao nikakav zvuk. Rachel se spusti u prizemlje. Carrie je stajala u kuhinji odjevena u traperice, kockastu koulju i vuneni kaputi, a ruku je drala na ajniku kao da e to pomoi da voda bre zakipi. - Bog - ree Rachel. Carrie se okrene. - Jutro, duo. Rachel je otila i naslonila se na pult blizu kuhala za aj. - Ide po novine? - Da - ree Carrie. - Zato pita? - Bez veze. Rachel zijevne. Digne ruku i kroz majicu se poee po kljunoj kosti. Ree: Ovo je tati za aj? - Da - kaza Carrie. - Ja u ga napraviti. - Hoe li? - Da. - Jo uvijek spava ... Rachel pogleda na sat. - Dvadeset do deset je. - Hvala - ree Carrie. Maknula je ruku s kuhala. - Idem ja onda po novine. Uzela je torbu i izala iz kuhinje. Rachel je ula kako su se zatvorila ulazna vrata, ne zalupila. Pogleda ajnik. Jo uvijek se trudi da ne probudi tatu, jo uvijek se trudi da ne ... Rachel ode do ormara i izvadi alicu. Zalupila je vratima, glasno. Ako to nije probudilo Simona, probudit e ga ona, za dvije minute. Nosila je alicu aja na kat pa po hodniku. Emmina su vrata jo uvijek bila zatvorena. Rachel zastane pred vratima roditeljske spavae sobe, premjesti alicu iz desne u lijevu ruku i pritisne kvaku. Soba je bila u polumraku, a zavjese su jo uvijek bile navuene. Simon je bio jedna velika izboina u krevetu. Rachel spusti alicu na komodu i ode na drugi kraj sobe. ustro razmakne zavjese.

- Znam, znam - ree Simon priguenim glasom, okruen jastucima. - Ja sam - kaza Rachel. Vratila se do komode i uzela alicu s ajem. Simon digne glavu s jastuka i zagleda se u nju. - Ba lijepo ... - Je - kaza Rachel. Obie krevet dok nije vidjela kako lei i prui mu aj. - Izvoli. Simon polako sjedne. Imao je svoju jadnu tamnoplavu pidamu, a kosa mu je bila raupana. Mnogi oevi Rachelinih prijateljica poeli su elaviti. Simon barem nije to. Ispruio je ruku i ona mu doda aj. - to sam sada napravio? - upita Simon. Rachel pomisli da bi mogla sjesti na rub kreveta, ali predomisli se. Povukla je rub majice koji je prilino virio ispod Simonovog pulovera. Rekla je: - Mora se obrijati. Simon otpije gutljaj aja. - Svako jutro. A ponekad i naveer. Tamnoputi mukarci to moraju. - Jack se ponekad obrije. Onih nekoliko dlaka. - Rachel - kaza Simon - hoe li rei to to si mi dola rei? Rachel pomnjivo ispita koicu na noktima lijeve ruke. - Radi se o mami. - to je s mamom? - Uzrujana je - ree Rachel. Simon otpije jo jedan gutljaj aja i odmakne se od Rachel kako bi spustio alicu na pretrpani stoli pokraj kreveta. - Naravno da je. Svi smo. Svi smo uzrujani zato to je Jack tako nesretan. - Ne radi se o tome - ree Rachel. Primijeti zanokticu i stavi prst u usta. - Nego o emu? - Mama nije uzrujana zbog Jacka - ree Rachel nastojei odgristi zanokticu. Hou rei, je, ali to nije ono najgore. Zbog tebe je takva. Simon se prebaci preko kreveta odgurnuvi usput prekriva i spusti noge na pod. - O, znao sam da sam ja kriv ... - Nije ba tako - ree Rachel. - Kako to misli? - Uzrujana je zato to si ti tako naporan. Uzrujana je zbog bake. Simon smireno ree: - Moram pomoi baki. Rachel se prebaci na drugu ruku. - Neki dan je plakala. Simon se okrene i pogleda Rachel. - Plakala? - Rekla je da e, bude li je baka natjerala da se bori za tebe, ona pobijediti. Nakon toga je plakala. Simon ustane. - Tebi je to rekla? - Ne - kaza Rachel. - Bila je na telefonu. Ja sam sluala. Dugo je bila uzrujana. - Zna da si je ula? Rachel spusti obje ruke uz tijelo i tako ih ostavi. Kad bi ih jo grizla, izgrizla bi ih do krvi. - Ne. - Zato joj nisi rekla? - emu - ree Rachel. - Znam to misli. Znam to osjea. Ti si taj koji bi to morao shvatiti. Simon proguta slinu. Spusti pogled i zakopa puce na pidami. - Shvaam - ree. - Ne, ne shvaa - grubo odgovori Rachel. Simon je pogleda. Rachel je u djeliu sekunde uspjela vidjeti kakav je bio nekad, kakav je bio dok je bio Jackovih godina. Nesigurno ree: - to ne shvaam? Rachel stavi ruke na bokove. Gotovo prezrivo ree: - Da te voli. SEDAMNAESTO POGLAVLJE

Laura je kupila dvadesetak novih sadnica modrice. Bile su naroiti primjerci, s mnogo lia i zdravi. Namjeravala je zasaditi novu gredicu uz zid uz nekadanju staju za krave, plavu gredicu koja bi se nastavljala na lavandu, rairenu uz poploanu stazu koju je prije sedam godina sama postavila uz pomo jednog momka iz sela. Traio je posao preko ljeta, bilo kakav posao jer je tedio da bi si kupio motor. Jednog kolovoza, Guy se nalazio na kongresu pravnika u Kuala Lumpuru, sjeti se, momak joj je tri tjedna pomagao nositi i polagati ploe na crnu plastinu foliju kako korov ne bi prodro kroz njih. Vie se nije mogla sjetiti njegovog imena koje je bilo prilino runo. Steve, Gareth ili tako neto. Bio je veoma mrav, gotovo nita nije govorio, ali izgleda da mu nije smetalo to mu nareuje to da radi. Kad je sada gledala stazu, pomnjivo sloenu u obliku riblje kosti, osjeti kako u njoj raste zavist zbog raspoloenja u kojem ju je postavljala: bezbrina, bez urbe, zaokupljena neim jednostavnim i uinkovitim. Kad je sadila plavu gredicu, pomisli da bi mogla promijeniti zavjese u blagovaonici kako bi pristajale uz nju budui da su prozori blagovaonice gledali na mali travnjak koji se protezao prema staji. Zapravo, mogla je obilaziti cijelu kuu i gledati kroz svaki prozor kao da se radi o slici pa da vidi kako bi je mogla uokviriti. Pomnjivo je poloila modrice u iskopanu, i pognojenu gredicu pa se odmaknula da vidi jesu li na dobroj udaljenosti jedna od druge i slau li se po boji. U tome je bila dobra. Svi su to govorili. Isto tako su govorili da je spretna u obrezivanju, jer je njezin vrt dulje i ljepe cvao od drugih. ak je i Wendy to priznala, Wendy koja je bila veoma ponosna na svoj vrt, a po Laurinom miljenju nije, kao ni mnogi svestrani ljudi, bila irokogrudnija u dijeljenju pohvala. Da bi je dobio, ovjek joj se trebao suprotstaviti; zauzeti se za sebe, istaknuti neke stvari koje je, ako i nije radio kao Wendy, ipak radio prilino dobro. Dogodilo se to neki dan kad je Wendy dola s bocom vina i spustila je na kuhinjski stol. - To emo popiti. Dosta mi je aja i brbljanja uz njega. Laura je odluila ostati dostojanstvena. Na pladanj je stavila bocu i dvije ae, vadiep i malu zdjelicu japanskih riinih krekera s ocaklinom i odnijela sve to u dnevnu sobu. Rekla je, leima okrenuta Wendy: - Pretpostavljam da si mi opet dola oitati bukvicu. - Naravno da jesam - rekla je Wendy. Bacila se u naslonja i skinula naoale. to drugo oekuje? Ponueno ti je dvadeset tisua funti vie od traene svote za ovu kuu, a ti si je odbila! Laura je veoma pomnjivo namjestila vadiep na grli boce. - Otkud zna? - Za Boga miloga, Laura, svi to znaju! Svi misle da si potpuno luda! Samo ja znam da si ti jednostavno izmislila tvrdoglavost. Laura je dopola natoila vino u au. Namjestila je jedva primjetljiv osmijeh na lice i odnijela au do Wendynog naslonjaa. Kraj njega je stajao mali ulateni stoli na kojem je bio podloak s nacrtanom kamelijom. Laura je oprezno spustila au posred kamelije. - Kako bi bilo da razgovaramo o neemu drugome? Wendy je snano hukala na stakla od naoala da ih obrie. Stala je usred hukanja. - Molim? - Kako bi bilo - ree Laura stavljajui zdjelicu japanskih krekera pokraj Wendyne ae s vinom - kako bi bilo da ne poinjemo sve ispoetka, o svemu onome to krivo radim. - I? - I usredotoimo se na one stvari za koje misli da dobro radim. - O, Boe - ree Wendy. Otpije gutljaj vina. Laura je sjela u naslonja nasuprot njoj. Skupila je noge i koljena. Jo se jae nasmijala Wendy. - to radim dobro? Wendy se razmahala drei naoale u ruci. - Pa, nisi se slomila ... - Nisam. - Onda, dotjerana si kao i uvijek, isto tako i vrt, i kua ... - Tono. - Nisi javno blatila Guya, ini mi se. Moda preda mnom, u etiri oka, ali ne

javno ... - Tono - ree Laura. Wendy ponovno metne naoale. - Eto, to je dobro. To si dobro napravila. - Hvala ti - ree Laura. Wendy u naslonjau, nagne se naprijed. - Ali to ne znai da si u svemu zasluila dobre ocjene. Laura se ukoila. - Opet poinjemo ... - Da - ree Wendy - opet. - Vie ne govorim o ovoj kui - ree Laura. - Odluila sam. - Ne moe se odluiti. Ne moe donijeti jednostranu odluku. Polovica pripada Guyu. Zakonski. Pripada njemu. Laura je gledala ravno pred sebe. Ponovno uzdigne glavu, vie nego to je prirodno, dovoljno da pokae prkos. - Moj stav je potpuno jasan - ree Laura. - I neu vie raspravljati o tome. Svi oni mogu doi k meni kad sve bude sreeno, ali ja se vie neu uplitati ni u to. Umjesto toga, poet u ivjeti novi ivot. - Novi ivot? - Ovdje - ree Laura. - Ovdje, sama i od toga u neto napraviti. Otpila je malo vina. - Moda ponem primati goste na noenje i doruak. itala sam da po gostu moe naplatiti dvadeset funti na no. Moda bih mogla. Nisam jo odluila Wendy je otila ubrzo nakon toga. Otila je vrlo brzo, pomalo nepristojno, ak nije popila vino do kraja to je ovjeka smetalo jer je bilo teta otvoriti bocu bez veze. Laura ju je natrag zaepila i spremila u hladnjak. Moda e Simon htjeti piti kad sljedei put doe. Kad sljedei put doe. Sada, ogledavajui modrice i razmiljajui kako da ih posadi: od tamnijih prema svjetlijima, ili pomijeano, Laura je zakljuila kako je njezin razgovor s Wendy na neki nain bio uspjean. udno je kako ovjek, nakon to poslije oka ponovno preuzme odgovornost za svoj ivot, otkrije da opet ima snagu izabrati, odluiti, urediti stvari na odgovarajui i zadovoljavajui nain. Postojalo je ono uasno vrijeme kad je mislila da e morati napustiti Hill Cottage, kad je mislila da njezina linost potpuno nestaje, gubi snag, a tome su doprinijeli ljudi koji jednostavno nisu mogli shvatiti to joj je bitno i to je potie. Onda je bila uasnuta, gotovo oajna. Bilo je trenutaka kad je, usprkos strahu od vonje u London, gotovo sjela u auto i pronala Simonov ured u onom groznom dijelu junoga Londona gdje je uporno elio raditi i navalila na njega. U mislima se vidjela kako se hvata za njega, jeca, uvjerava ga da je on jedina osoba koja je moe spasiti da je ne unite, upropaste. Meutim, onda se dogodilo neto nevjerojatno, dobila je udesno novu snagu, nije si to mogla objasniti, ali to se dogodilo neposredno nakon to joj je Simon napisao ono uasno pismo u kojem joj je doslovce naredio da proda Hill Cottage. Kao da joj je neki unutarnji glas rekao: - Nemoj. Osjetila je kako su se u njoj uzburkali osjeaji, nevjerojatno olakanje nakon boli. - Nemoj pristati. Nemoj se predati. Nemoj otii. - Ne trebam - glasno je rekla psima, gotovo zaneseno. - Ne trebam! Ne moram otii. Nakon toga vie je nita nije tako boljelo, vie ju nita nije tako pogaalo kao to ju je pogaalo prije. Simonova ljutnja, Alanov bezobrazluk, ak i Guyeva nevjera: sve je bilo podnoljivije, sa svime se lake mogla pomiriti. Umjesto da sva jadna trkara za njima u potrazi za suosjeanjem i razumijevanjem, nekako se nala na ispred svih, a oni su svi morali juriti za njom. I natjerat e ih da jure. Pobrinut e sa da bude tako dok ne dobije ono to eli. U kui je poeo zvoniti telefon. Nekoliko sekunda poslije, psi su poeli lajati, izluujui obiaj s kojim su tek nedavno poeli kako bi joj javili da zvoni telefon koji je ionako savreno dobro ula; ak je dala postaviti posebno glasno zvonce da ga uje u vrtu. Skinula je rukavice za vrt, spustila ih na pod pokraj pribora za vrtlarenje i odjurila unutra. - Halo? - rekla je. - Halo? - Mama - ree Simon. Nasmijala se od uha do uha. - Duo! - ini mi se kao da si ostala bez daha. - Bila sam u vrtu. - O ...

- Sadila sam novu gredicu. - Novu ... - Bit e predivna. Sva u plavom i sivom. Kraj zida stare staje. Neko vrijeme su utjeli, a onda Simon ree: - Pitam se, mogu li doi do tebe? - Naravno! - ree Laura oduevljeno. Sjeti se boce vina u hladnjaku. Pitala se bi li volio hladnu unku ili neto peeno, moda janjetinu, but. - Bit e mi drago. Kada? - Sutra? - rekao je. - Izvrsno. Fino. Doi na ruak. - Ruak zapravo nije potreban - ree Simon. - Samo te moram vidjeti na pola sata .. . - Na ruak - Laura e odluno. - U pola jedan. Nasmijeila se slualici i dignula ruku da poravna kosu. - Oprezno vozi. *** - Ovo je posljednji put - rekao je Ted Simonu. Simon kimne. - Nije stvar u tome da nemam razumijevanja, ali ne moemo i dalje trpjeti to si tako zaokupljen svojim obiteljskim potekoama da si samo djelomino uz nas. Simon ponovno kimne. Ted je bio osam godina stariji od Simona, a kad je htio biti osobito uvjerljiv, ponaao se kao da je ta razlika mnogo vea kao da je otac koji kori sina. Simon je to uglavnom podnosio. Kao prvo, volio je Teda, a kao drugo, Ted se na poslu bavio ozljedama. Onima koji se bave ozljedama, osiguravajua drutva plaaju otprilike sto dvadeset funti na sat. Meutim, oni koji se, kao Simon i Philip, bave radnim, useljenikim i stambenim pravom, plaeni su po zakonski propisanim cijenama koje iznose samo etvrtinu toga. Ted nije nikada javno rekao da je uglavnom on taj koji plaa raune, ali svojim je ponaanjem to stalno davao na znanje. Simon uzme sako. - Vraam se u etiri. - U etiri! - Put traje najmanje sat i pol u jednom smjeru. Ted ljutito otpuhne. Zakima glavom. - Sad je istom pola jedanaest ... - Ne mogu se usredotoiti na posao - ree Simon. Uzeo je kljueve svog automobila i spustio ih u dep od hlaa. - Jutros nisam ovdje ni od kakve koristi. - Volim svoju majku - ree Ted. - Ali ona uglavnom radi ono to joj kaem. Simon proe kraj njega prema vratima. - Blago tebi. Simonov auto bio je parkiran u naputenom dvoritu iza poslovne zgrade. Na dvoritu su takoer bili Tedov i Philov auto kao i prepune ogromne kante za smee od peenjarnice u prizemlju. Simon je oko tih kanti esto viao takore. Dolo mu je da nazove mjesnu zdravstvenu i sanitarnu inspekciju, ali oba brata, koja su vodila peenjarnicu imala su gotovo dva metra, osim toga, i bez toga su bila veoma sumnjiava to u uredima iznad njihovog lokala radi hrpa odvjetnika. Zamiljao si je kako otvara ulazna vrata kue i nailazi na odred osvetoljubivih Grka pa je odluio ostaviti takore na miru. Baviti se nevoljama i izazivati ih potpuno je druga stvar. Izvezao je auto iz dvorita i krenuo prema zapadu. Dan je bio vru s puno vlage u zraku, a ventilacijski sustav u automobil je isputao teak, zaguljiv zrak. Sva srea, samo Ted je znao kamo ide. Carrie nije znala, a nije ni Rachel. Jutros ih je obje nakratko vidio prije posla, ali ni jedna ga nije poteno ni pogledala. Moda i bolje da ne znaju da ide do Laure; bolje da nita ne znaju dok sve ne bude gotovo. *** Laura je bolje izgledala. Nevjerojatno koliko je bolje izgledala. Na sebi je imala blijedoutu koulju, tamnoplave pamune hlae i svoje biserne naunice. Gotovo da je djelovala sretno; kao djevojica. Pozdravila ga je bez ikakvog pokazivanja bespomonosti i tuge kako ga je mjesecima doekivala; uhvatila ga je pod ruku i provela kroz kuu do mjesta na kojem je sadila novu gredicu. Du cijele stranje strane u briljivo prekopanoj zemlji, bile su posaene modrice,

a mnotvo uredno posloenih lavanda ekalo je da ih stavi u zemlju. - Prekrasno - ree Simon. Metnuo je sunane naoale. - Znala sam da e ti se svidjeti - ree Laura. - Uvijek si pokazivao zanimanje za moj vrt. Simon zamiri prema nebu. Ba i nije bio siguran da ga je ikada zanimao bilo koji vrt. Njegov je jadno izgledao. Carrie zna. Laura je Simona povela na terasu i posjela ga u vrtnu stolicu ispod tamnozelenog platnenog suncobrana. Simon se nije sjeao suncobrana. - Ovo je novo? - Je - ree Laura. - Zar nije lijep? Simon ga pogleda. Bio je vrsto napravljen; konstrukcije koja je bila drvena, a armatura od mjedi. - Skupo? - Recimo. Ali trajat e. Donijet u ti au vina. Simon joj se malo nasmijei. - Ne, hvala, mama. - Ali moramo proslaviti, proslaviti to si doao ... - Vozim. - Samo jednu au. - Mama, ne hvala. Osim toga, nisam doao nita slaviti. Laura je sjela na stolac do Simonovog. . Kako to misli? Simon skine naoale. Bezobzirno ree: - Drago mi je, stvarno mi je drago to vidim da si mnogo bolje. - I jesam! - ree Laura. Nasmijei mu se. - Naravno da jesam! Jednostavno nisam mogla podnijeti tu neizvjesnost to e biti sa mnom. Ali sada kad znam da ostajem, sve je dolo na svoje mjesto. Simon se nagne naprijed. Laktove nasloni na koljena. Ree, zurei preko trave, ivice i staklenika u polje koje se prostiralo daleko iza kue. - Nisam siguran da e to biti tako. Laura otro ree: - Simon, nadam se da nee opet poeti s tim glupostima. Simon je pogleda preko ramena. - Glupostima? - Nareuje mi kao da nisam pri zdravoj pameti, kao da ja u svemu tome nemam pravo glasa. Simon polagano ree: - Vie ti nita neu savjetovati. - Izvrsno - ree Laura. - A sad me pusti da ti donesem neto da popije. - Ne - kaza Simon. - Ne. Ne ostajem. - Ali doao si na ruak! Rekao si da dolazi na ruak! - Nisam - ree Simon. - Ti si rekla. Uspravio se i okrenuo k njoj. - Moram ti neto rei. Laura malo nakrivi glavu. Smijeila se, odmjerenim, dostojanstvenim smijekom, isto kao s Wendy. - Nadam se, ugodno, duo. - Vie te neu zastupati - ree Simon. - Zastupati? - Vie ne mogu biti tvoj odvjetnik - ree Simon. - Molim? Simon je pogleda ravno u oi. - Vie se ne mogu boriti s tobom. Vie ne mogu biti tvoj odvjetnik. Kao prvo, nisam to uope trebao prihvatiti, ali jesam i sad se moram izvui iz toga prije nego to nastane jo vea teta. Laura stavi ruke na lice. Oi su joj bile irom otvorene. - Nisam potpuno sigurna ... - Ozbiljno mislim - ree on. - ao mi te je, doista ao, ali iskoristila si me, poigravala si se sa mnom, okrenula si me protiv itave moje obitelji i bojim se da mi je sad prekipjelo. Pomoi u ti nai novog odvjetnika, jer ja to, sasvim sigurno, vie neu biti. Laura ree s nevjerojatnom suzdrljivou: - Nisam ba sasvim sigurna to to govori ... - Da sam jo uvijek Simon - ree Simon. - Ali vie nisam tvoj odvjetnik i ja ti ne mogu nadoknaditi nita to tata je, odnosno nije uinio. - Razumijem - ree Laura. Malo pomakne ruke. - Ovo mi ba nisu uobiajene Simonove rijei. Pretpostavljam da je Carrie ...

- Ona ne zna da sam ovdje. Nitko ne zna, osim na poslu. A ni oni ne znaju zbog ega sam ovdje. Laura uznemireno ree: - Ovo ne mogu vjerovati. Simon je utio. Prekrii noge. Primijeti da mu se na lijevoj cipeli poeo odljepljivati potplat. - Teko mi je povjerovati - ree Laura - da od svih ljudi, to ujem od tebe. Moda sam bila blesava; sigurno sam u mnogim stvarima blesava, ali doista sam mislila da ti shvaa, da, ... no, da ti je stalo do mene. Simon je zurio u svoju cipelu. - Je. - Zbilja? - ree Laura. Malo je povisila glas. - Kae da me naputa zato to ti je stalo do mene? - Da - ree Simon. - O, Simone - kaza Laura - tko je od tebe napravio tako beutnog ovjeka? - Ti. - Ja ... - Gurnula si me do krajnjih granica, i preko toga. - Nemoj sa mnom tako razgovarati, nemoj ... - Majko - ree Simon - volim te. Kao majku. Uvijek u te voljeti. Podravat u te koliko mogu, koliko mi dopusti. Ali ti mi nisi prva. Bila si, siguran sam, dok sam bio mali. Tako je sa svim majkama dok su djeca mala. Ali vie nisi. Nisi otkad sam oenjen. - Znala sam da Carrie ima u tome prste! - Niti mi je to govorila - kaza Simon - niti je vrila bilo kakav pritisak na mene. Ali ... - Ne elim uti! Slegnuo je ramenima. Odmakne se jedan korak, izvan sjene koju je bacao suncobran. - Dobro, ako tako eli. Laura mu se priblii. - to bih sad trebala napraviti? to da sad radim? - Nai drugog odvjetnika. - Kako? Kako da znam koga odabrati? Kome u moi vjerovati? - Poslat u ti popis - ree Simon. Odmakne se jo nekoliko koraka. - Nemoj ii - zavapi Laura. - Simone, nemoj ii! Sve u uiniti, ja u ... - ao mi je - ree Simon. Okrene se i desnom rukom poalje joj letimian poljubac. Potom iz depa izvadi kljueve od auta. - Moram ii. Laura je plakala. - Ne moe me samo tako ostaviti! Vie je nije pogledao. Rekao je: - enja, mama - gotovo joj okrenuvi lea, a tada je brzo preao terasu, zamaknuo za kuu prema svojem automobilu i izgubio joj se iz vidokruga. *** Rachel je stajala kraj kuhinjskog stola i jela dvopek iz paketa. Mrvica je bilo po cijelome stolu. Kad je Simon uao, dignula je glavu. - to radi ovdje? Spustio je sako na najblii stolac i olabavio kravatu. - Hvala, duo, na dobrodolici ... - etiri i deset je - kaza Rachel. Stavila je kaiprst u usta da iaka komadi dvopeka. - Zato nisi na poslu? - Bio sam na poslu. - Zato si ve kod kue? - Zaelio sam se doi ... - kaza Simon. Otiao je do sudopera i otvorio slavinu. Tada se nagnuo i napio se iz pipe okrenut licem postrance uz vodu, drei kravatu da je ne namoi. - Nikad ne dolazi tako rano - rekla je Rachel. Simon se uspravio i obrisao usta u rukav. - Znai da je danas drukije, je li tako? Mogu li dobiti malo? Umirem od gladi. - Ima bezvezan okus. Odgriznuo je komad dvopeka. Promatrala ga je. - Gdje si bio? - Ne tie te se - ree Simon. - Zato mi ne eli rei?

- Hou. U dogledno vrijeme. Gdje je mama? - Nije se jo vratila. Simon prui ruku preko stola i uzme paketi s dvopekom. - Kad e se vratiti? Rachel pogleda na sat. - Skoro. Simon iz paketia izvadi dva dvopeka. - Otuirat u se. Prije nego to se vrati. - Blago njoj. - Rachel - kaza Simon - kad mama doe, hoe li joj rei da sam ovdje? - Dobro. - Hvala - ree on. Gledala ga je kako odlazi iz prostorije i ula je njegove korake dok se penjao na kat, prilino brzo, kao da tri. Tada je ula otvaranje i zatvaranje vrata, lupanje njegovih koraka gore na katu, a potom jasno stenjanje i brektanje otvorenog tua. Rachel se nikada nije tuirala. Radije se kupala. Voljela je leati u kadi uz zakljuana vrata i upaljenu glazbu, veoma glasnu, tako da, ako je itko lupao po vratima govorei joj da se pouri, uglavnom to zaista nije ula. Smotala je poderani papir od dvopeka i stavila paketi u ormar. Onda je izvadila malu kutijicu groica i malo istresla u ruku. Potom je iz koarice za voe uzela smeuranu jabuku, Carrie nikada nije kupovala voe dok sve nije bilo pojedeno, i sjela za stol. Jednom je rukom jela jabuku,a drugom je skupljala mrvice po stolu. Pa, Simon je dosta dobro izgledao. Ne ba sretno, ali nije djelovao umorno i mrzovoljno. ula je kad je zatvorio tu. Omotat e se runikom i otapkati u sobu prije nego to se obrie, ostavljajui za sobom mokre mrlje po sagu. I Jack to radi. Moda su to mukarci. Rachel pogleda Simonov sako koji je visio na naslonu od stolca. I on je izgledao muki, ak i kad nije bio na Simonu. Rachel uzdahne. Razmiljanje o mukarcima potaklo ju je da pone razmiljati i o enama, a to u ovom trenutku ba i nije eljela. Godinama je razmiljala o ljubavi, stvarno joj se inilo godinama. Zapravo, ona i Trudy nisu ni o emu drugome razgovarale. Ali sada, odnosno, barem za sada, shvatila je da ne eli razmiljati o tome. Ako njezina obitelj prolazi kroz neto, onda to nije ljubavna pria ve posvemanja zbrka. U ulaznim vratima okrene se klju i vrata se otvore. - Bog! - povie Carrie. - Bog - kaza Rachel grickajui posljednje komadie jabuke. Carrie se pojavi na kuhinjskim vratima. U ruci je nosila torbicu, torbu za spise i kaputi. - Bog, Rach. Joj, vrue je. Rachel spusti koru od jabuke na stol. - Tata se vratio. - to, doma? - Da. - Zar je bolestan? - Ne - kaza Rachel. - Tuira se. Rekao je da ti kaem. Carrie se nagnula naprijed i sve svoje stvari spustila na stol. - Boe. - ula sam da je zatvorio tu ... Carrie se uspravi. Stavila je ruke u kosu pa ih opet spustila. - Sii e svaki as. - Hoe da ti doe gore - kaza Rachel. - to se dogaa? - Ne znam - ree Rachel. Digla se i pokupila koru od jabuke. - Zato ne ode pogledati? *** Simon je stajao u njihovoj spavaoj sobi, samo u boksericama, i runikom brisao kosu. Carrie je stala na vratima, naslonjena na dovratak. Skinula je cipelu i razgibavala prste. - Zdravo - ree Simon. Carrie je skinula i drugu cipelu. - Rano si doao.

- Nisam se mogao usredotoiti na posao. Vratio sam se u ured, ali bio sam previe uzrujan. - Vratio? - Da - ree Simon. - Nakon povratka iz Stanborougha. Bio sam kod mame. - O - ree Carrie. Sagnula se i pokupila cipele. Ozbiljnim glasom ree: - I, kako je? - Shrvana - ree Simon. Carrie ga nije gledala. Polagano, u arapama, prola je kraj njega i spustila cipele kraj kaua. - Zbog ega ovaj put? - Zbog mene - kaza Simon. Carrie se okrene i pogleda ga. Prestao je brisati kosu i bacio runik na krevet. - Otiao sam joj neto rei. Carrie je sjela na kau i nagnula se naprijed kako bi izmasirala nogu. - Otiao sam joj rei - kaza Simon - da vie neu biti njezin odvjetnik. Carrie je prekinula masau. Zurila je u komad saga odmah uz nogu. Na njemu je bila mrlja, mala mrlja veliine novia. Mogla je biti od bilo ega: aja, kave, maskare, tinte, blata. Da je prava domaica, prava kuanica, to bi ve odavno rijeila, davno prije nego to se to uvuklo u sag tako da se vie ni sa im ne da oistiti. - Rekao sam joj da sad ovisi sama o sebi - kaza Simon. - Da u ja uvijek biti njezin sin, ali da ne mogu biti vie od toga. I da se vie ne dam iskoritavati. Namjeravao sam joj svata rei, o prirodi ljubavi, o irokogrudnosti u ljubavi, ali nisam imao priliku. Ionako bi to bilo gubljenje vremena. To sam si neprestano ponavljao u autu. Carrie je zurila u mrlju. Kao da ih ima dvije-tri. to je vie buljila, to joj se inilo da ih je vie. Osjeti da je doao Simon i sjeo kraj nje. Bio je vlaan i topao. Krajikom oka s njegove strane, vidjela mu je bedro i list. - Carrie - ree Simon. Okrenula je glavu, spustila pogled gledajui ustranu, na koljeno tako da je bila okrenuta od njega. - Oprosti - ree Simon. - Molim te, oprosti. Kroz pamunu koulju, osjeti njegovu ruku na leima. Zamiljala si je kako joj izgledaju lea pod njegovom rukom, koata i oputena. - Moe li sjesti? - pitao je. Pomaknuo je dlan k njezinoj ruci. Pomogao joj je da sjedne. Osjeala je da sama to ne bi mogla. - Hou ti rei da si mi ti prva - kaza Simon. Gledala je njegova prsa. Bila su joj poznata, nain na koji su mu rasle dlake, madei, plitke brazde od mesa i kosti. Savio je ruku oko nje. Naslonila mu je lice na rame. Dignuo je ruku i stisnuo joj glavu uz rame. - Odavno sam to trebao uiniti - kaza Simon. - im sam te upoznao. Poljubio ju je u zatiljak. Digla je ruke i bojaljivo ih naslonila sa svake strane. Onda ih spustila niz njegova lea i vrsto ga zagrlila. - Ne znam je li nisam mogao ili nisam htio shvatiti. - ree Simon. - Ali stvar je u tome da sad shvaam. Carrie kimne. Pomisli: rasplakat u se. Ne elim plakati, mrzim plakanje. Simon je malo popustio stisak, oslobodivi joj ruke, a onda joj je jednu ruku stavio ispod bedra, a drugu oko lea pa ju je dignuo i poloio u krilo. Rekao joj je ravno u lice. - Sad sam samo tvoj. Samo tvoj. Ako me jo uvijek eli. Sklopila je oi. Osjetila je da je lie tamo gdje su bile suze. Jo jednom je kimnula. - Moe - rekla je. Glas joj je bio tih, kao da dolazi izdaleka. - Moe. OSAMNAESTO POGLAVLJE Penny je ostavila uobiajenu hrpu spisa u Guyevom uredu. Molio ju je da ih ne ostavlja, a da ga barem ne upozori na svakodnevni raspored suenja, ali budui da ona nikada nije bila u stanju tono izvriti ono to se od nje trai, na svakom je ostavila nalijepljenu ceduljicu ispisanu njezinim sitnim, kosim, neispisanim rukopisom. Bio je to rukopis dvanaestogodinjakinje i vjerojatno se nikada nee promijeniti. Kad Penny bude mrava stara ena od osamdeset godina, jo uvijek e pisati kao da ima dvanaest godina. Sjeo je za svoj stol. To jutro ustao je u est da uhvati vlak za Stanborough

kojim e do pola devet stii u ured . Budui da se probudio, probudila se i Merrion pa su se otuirali i odjenuli motajui se jedno uz drugo, u tiini, pomalo potiteni to je opet ponedjeljak ujutro i svjesni da je bolje utjeti nego se dovesti u opasnost i rei neto za to nije ni vrijeme ni mjesto. Otiao je iz stana prije nje. Poljubila ga je. Ni onda nisu rekli nita posebno, ak i onda samo: - ujemo se. Veoma polagano siao je niz te crvenim sagom obloene stube, umoran, u tiini, snuden. Pregledao je spise. Meu njima je opet bio gospodin Weaverbrook. Guy nije bio raspoloen za gospodina Weaverbrooka. Nije bio raspoloen ni za to to ga je podsjealo na ljudsku glupost i tvrdoglavost. Gurnuo je prste u depi prsluka i izvadio oev sat. Devet i deset. Malo je vjerojatno, pomisli Guy, da je otac ikada pogledao na sat i priznao samome sebi da mu se ne da odraditi predstojei radni dan. On bi takvo razmiljanje smatrao nedosljednim i kao poputanje pred vlastitim slabostima. - Ba me briga to ne elite to uiniti - govorio bi Guyev otac svojim sinovima, ba se ne alei. Zazvoni telefon. To bi mogla biti Merrion. Ima sastanak u pola deset. Dignuo je slualicu i ekao smijeei se. - Tata? - Simon! - Zdravo - ree Simon. inilo se kao da mu je neugodno. - I tebi zdravo. Ugodno iznenaenje. - Je li? - Ba sam razmiljao o danu koji je preda mnom i pitao sam se ... Zauti i ree pomalo srdano. - Ponedjeljak ujutro. Zna. - Da ... - Kako je Jack? - Malo bolje. Mislim. Barem je preko vikenda neto jeo. - Od djevojke ni traga? - Ne - ree Simon. - ak mislim da je Jack ne eli vidjeti. - Tko zna. - Tata ... - kaza Simon. Guy pogleda u strop. S armature za svjetiljku visjela je pauina. Lagano se ljuljala na slabom propuhu. Bile su dvije, sad ih je primijetio. - Je li mama razgovarala s tobom? - upita Simon. - Smijeno pitanje. - Ma samo ... no dobro, bio sam kod nje krajem prolog tjedna. - Da - ree Guy ravnoduno. - Ne - ree Simon. - Ne onako. - A kako onda? - Otiao sam joj rei da je vie ne mogu zastupati. Hou rei, pravno. To je uzrokovalo toliko neprilika, to je ... Zautio je, a onda rekao: - Nisam uope smio pristati na to. Guy spusti pogled na bugaicu. Slobodnom rukom uze pero i na bugaici napie "Simon". Zatim oko imena nacrta kuicu. - To ti je pametno - ree. - Mislio sam - ree Simon oklijevajui - da to treba znati. Da ti trebam rei. - Hvala. To ti je bilo hrabro to si joj rekao. - Ona ... - kaza Simon i ponovno zauti. - Mogu pretpostaviti. Ali, preivio si. - Da! - ree Simon. Glas mu se malo povisio. - Da, jesam. Zapravo, ja ... no, ini mi se da je to rijeilo mnoge stvari. - Drago mi je. to e tvoja majka sad uiniti, mislim, to se tie odvjetnika? - Ne znam. Predloit u joj nekoliko imena, naravno ... - Znai, vraamo se na poetak. - Tata, ionako se ne moemo vratiti nita dalje nego to smo u ovom trenutku. - Valjda ne. - Gledaj - ree Simon - jesi li zauzet ovaj vikend? - Ne znam - ree Guy. Bio je svjestan da mu glas odaje iznenaenost. - Jo ne znam. Zato ... - Hoe ... ovaj, hoe li doi do nas? Recimo na veeru u nedjelju ili tako neto? - Ljubazno od Carrie ... - To nema veze s Carrie - ree Simon. - Hou rei, znam da e joj biti drago da te vidi, ali ja zovem tebe. Ja te zovem.

Guy se odjednom uznemirio. Drao je slualicu vrsto je steui. - Hvala ti ... - Razmisli o tome ... - Hou. - I Merrion, naravno. - Nazovi me - ree Simon. - Poslije, tijekom tjedna? Guy kimne. - Hou. Hvala ti. Hvala to si nazvao. I to si mi rekao ... - Nema na emu - ree Simon. Nasta kratka stanka, a onda on zbunjeno ree: uvaj se, tata - i spusti slualicu. *** Jack ju je vidio ak na sasvim drugom kraju glavnog hodnika. Sa skupinom djevojaka, stajala je kraj oglasne ploe itajui obavijesti vezane za kraj polugodita. Dugake pramenove kose uz lice vrsto je zategnula na zatiljku i privrstila ih vrpcom. Jo je nikada nije vidio s takvom frizurom. Nije mu se svidjela. inila ju je grubom. Adam je smatrao da se Jack jednostavno ne smije obazirati na nju. - Pravi se da je ne vidi. Kao da nisi nikada uo za nju. - Time stvar nee biti okonana - kaza Jack. - Ali ve je gotovo - ree Adam. - Ovo ljeto ak ide u Italiju s Marcovom obitelji. ... - Za mene nije gotovo - ree Jack. - Ja nisam nita rekao. Samo sam odbaen. - Pa, ne eli da ti se to dvaput dogodi ... - Ne moe se dogoditi dvaput. Ve se dogodilo. Pogleda na drugi kraj hodnika, razmiljajui. Trenutano mu je bila okrenuta leima. Suknja kolske odore savreno joj je padala preko stranjice, a noge su joj bile tono onakve kakve je pamtio, glatke i svijetlosmee. Svaki as je zabacila glavu, pri emu joj se zatalasao slap kose. Jack duboko udahne. Prebaci torbu na desno rame i krene niz hodnik. Djevojke oko nje vidjele su ga prije nego ona. Vidio je kako su rairile oi. Jedna od njih, krupna djevojka s gustim crnim uvojcima, koja se uvijek motala oko Moll, isprui dlan i uhvati Moll za ruku. Jack je takoer vidio da joj neto govori. Moll se okrenula i vidjela ga kako dolazi. Pitao se hoe li samo zabaciti kosu i otii. Ve je to uinila, tri puta, dok je Marco bio u blizini. Ali sad nije bilo Marca, samo skupina djevojaka. Jack stane pred njom. - Bog - ree. Kratko pogleda krupnu djevojku, potom Jacka, jo krae. - Bog. - Ima minutu vremena? - upita Jack. Dignula je bradu. - Nemam ti to rei ... - Ja imam - ree Jack. - Ne elim uti nita to mi ima rei. Djevojke su se tiho smijuljile. - Onda u rei svima drugima - ree Jack. - Ne mui me to. Moll mu se blijedo nasmijei. Pogleda se i sa suknje otrese nepostojeu nit. - Ne smeta me to to si me nogirala - ree Jack. Djevojke su zurile u njega. Podignuo je torbu malo vie. - Hou rei - kaza Jack - nikome nije drago kad ga nogiraju, ali to se dogaa.Ljudi se sastaju i rastaju. To se dogaa. Moll slegne ramenima. Gledala je Jackove noge. - Pogodilo me to - kaza Jack - to mi nisi rekla. ak mi nisi mogla rei, je li? Jednostavno si to uinila. - Nisam ti imala to rei - kaza Moll. Pogledom potrai pomo krupne djevojke. Krupna djevojka gledala je Jacka. - O, zbilja? Odmahnula je glavom. Jack se malo nagne naprijed. - Dakle - ree on - kad nogira Marca, pokuaj se sjetiti da mu to kae, hoe li? Nastoj imati muda za to, dobro? - Odjebi - ree Moll. Jack se odmakne jedan korak.

. O, hou - ree - rekao sam to sam naumio rei. Promatrale su ga kako odlazi. Iao je niz hodnik jednako kako je i doao, dugakim, sigurnim koracima. - Izgleda kao Steve - ree jedna od djevojaka. - Zar ne? - Koji Steve? - Steve iz Boyzonea - kaza djevojka. - Ma, zna. Moll se leima okrenula oglasnoj ploi. Objema rukama podigla je kosu a onda je polako spustila natrag. - Sanja - ree. *** Alan je napravio curry, pravi , ljuti, bengalski curry. U jednim je nedjeljnim novinama proitao lanak u kojem pie da su se Britanci toliko naviknuli na indijsku hranu u indijskim restoranima da je vie ne pokuavaju skuhati kod kue. Alan je kupio Indijsku kuharicu autora Madhura Jaifreyja i odluio pripremiti jelo kako spada; otiao je u indijsku trgovinu i sam samljeo zaine, sve. Izvrsno je izgledalo kad je dovrio: blistavo i egzotino. Trebalo je cijelo popodne da ga napravi jer se trudio da sve bude potpuno vjerodostojno i to je bilo dobro jer tako nije mislio na Lauru. Ostavila je etiri poruke na njegovom mobitelu. Poslala je pismo na njegovu staru adresu, on ga je ondje pokupio i donio ga u Charliejev stan da ga ovdje proita osjeajui nesvjesno da je pametnije proitati ga u prijateljskom okruenju. Leao je na istom mjestu na kojem ga je ostavio, na kauu u Charliejevoj dnevnoj sobi. esto bi, dok se motao po kuhinji sjeckajui, tucajui i meljui, dignuo pogled s crvenih, smeih i utih zdjelica i vidio bijelu omotnicu kako lei ondje na zguvanim jastucima. U pismu je napisala da je Alan jedina uzdanica koju jo ima na svijetu. Alanu nije bilo drago to govori takve stvari. Ako e poteno, ne bi htio ni da Charlie kae tako neto. Po Alanovom uvjerenju, ljudi ne bi smjeli jedni druge zamarati na taj nain, ne bi smjeli ni pokuati prebaciti svoj teret na nekoga drugoga. To iskrivljava stvari, unitava ih. Ne moe nita postii s nekim tko ti se pokuava u potpunosti predati. Pismo je potaklo Alana da vie razmilja o Simonu. Razdvajajui otrim noem male tvrde sivo-zelene sjemenke kardamona, Alan se pitao je li Simon cijeli ivot imao, na ovaj ili onaj nain, ovakve prestave s Laurom. Dok je bio mali, moda je bilo prirodno da joj ini ustupke, ali onda su nastupila teka vremena kad je odrastao, upoznao Carrie i postupno se pokuao izvui od njezinog utjecaja., a onda, malo pomalo, Laura je postala ovisna o njemu kao da trai da joj se odui za ono to je bilo, da naplati dug iz Simonovog djetinjstva. Zar to tako ide? Zar je to obrazac? Alan je danas shvaao da u svakoj vezi, svaki dan donosi neku vrstu nagodbe, ali mogu li se te neizgovorene pogodbe takoer neprimjetno unititi tijekom godina? I mogu li se unititi jednostrano, tako da ak i kad misli da nee pristati na bilo to, otkrije da si uvuen i prisiljen pristati na to zbog neega to je bilo? Alan se strese od pomisli na to. Mora priznati da je godinama bio ljubomoran na Simona i Lauru, ali ljubomora je nestala onoga trenutka kad je shvatio da se radi o nametnutoj obavezi, o dunosti koja nije imala nikakve veze sa slobodnim izborom. Nakon te spoznaje uslijedila je nenadana i slijepa ljubav prema Simonu, bolna spoznaja u njegovoj nutrini da je Simon cijeli ivot nosio duhovni kri, kri sazdan od obaveza, prohtjeva i oekivanja, od neega to nije imalo veze s pukom eljom za davanjem. A onda, tu je bila i Carrie. Alanu ni s Carrie nije bilo previe ugodno. Uvijek su razgovarali o Lauri, naravno, razgovarali su o svaemu, ali bilo je jednostavnije, za Alana svakako, da odnos Carrie i Laure uvijek okrene na alu: zamornu alu, obinu, uobiajenu, otrcanu alu, ali svejedno alu, zbog svega toga podnoljivu. Meutim, moda je Carrie ipak zbog toga bila pod pritiskom, doista pod pritiskom, do te mjere da se jedna gnjavatorica pretvorila u prijetnju, opasnost, a nije mogla smisliti nain kako se protiv nje boriti jer joj se inilo da nema oruja za to. Naravno da je sasluao Carrie, sasluao ju je i nedavno kad se zbog neke odreene stvari doista razljutila na Lauru, ali on se samo sjeao svojih rijei koje su sadravale suzdrano: - Ma daj, daj. Sad mu je bilo jasno da je samo bio ljubazan, ali nije suosjeao s njom. Stidio se. Ali tek je sada, tek danas, u ovim novim okolnostima, bez Simona koji bi ga titio, shvatio neke stvari. Bilo mu je jasno kamo bi moglo voditi pismo koje je lealo

na kauu. Bilo mu je jasno kamo bi ga Laura pokuala odvesti, a kad bi uspjela nee, rekao je samome sebi, nee joj dopustiti - to bi onda bilo s Charliejem? Razmiljao je o tome kakav bi utjecaj na Charlieja, na njega i na Charlieja, mogla imati prevelika privrenost prema Lauri, i tad se sjeti Carrie. A kad se sjetio Carrie, ree samome sebi da joj nikada nije bio nekakva velika podrka. - Ej, bog! - viknuo je Charlie s ulaznih vrata. - U kuhinji sam - javio se Alan. - Osjeam - ree Charlie. - Boe, stvarno osjeam. to radi? - Curry - ree Alan. Nije ga pogledao. Charlie obavije ruku oko Alanova vrata. Jo uvijek je drao kljueve od auta. Priblii lice Alanovom vratu i njeno ga gricne. - to se dogodilo? - Dobio sam pismo - ree Alan. - Malo me je uzdrmalo ... Charlie ga pogleda. - to ti je to uto na licu? Alan digne ruku i oisti obraz. - Kurkuma ... - Gdje je pismo? - Ondje - ree Alan. - Na kauu. Charlie pusti Alanov vrat. Proao je kroz dnevnu sobu, ostavio kljueve na malom stoliu i uzeo pismo. Stojei ga je proitao, leima okrenut Alanu, razmaknutih nogu. Alan ga je promatrao. - Dobro - ree Charlie proitavi pismo. - Tko je jadnik? - Moj brat, to je cijeli svoj ivot - ree Alan. - Cijeli ivot. - Ljubimac? - Oduvijek. - Nikad nisam bio niiji ljubimac - ree Charlie vraajui se u kuhinju, jo uvijek drei pismo. Na brzinu poljubi Alana. - Do sada. - Nezgodan si - ree Alan. - I uasno neuredan. - Znam. Charlie ga pogleda. Ree: - Jesam li ja to dobro shvatio da ju je tvoj brat otkantao? - Da. - Znai, sad si ti na redu. - Da - ree Alan. - Ali ja to ne mogu. Ne mogu. - Ne mora - ree Charlie. Umoi prstu u zdjelu i oblizne ga. - to je to? - Lassi. - Kao onaj pas? - Ne, kao jogurt. Ne volim kad me netko proganja. ak ne volim ni to me moli. - Preputena je sama sebi - ree Charlie. - Ne zna to bi, ne zna upravljati svojim ivotom. To ne znaju mnoge ene u njezinim godinama. Ni mukarci. - Na ijoj si ti strani? Nije mogue da eli da je ja preuzmem, je li? - Ne - kaza Charlie. Zagledao se u drugu zdjelu. - Zajedno emo je preuzeti. - Ne misli valjda ozbiljno ... - Mislim - ree Charlie. - Znam s majkama. Pitaj moju. - Ali ne poznaje je ... - Tim bolje. - Osim toga - ree Alan - ona ne zna za tebe. Charlie obie kuhinjski stol. Zagrli Alana. - Uskoro e saznati. - Charlie - ree Alan Charlieju preko ramena. - Ne elim te uvlaiti u to. Neu da se mijea. - Postane li gadno, povui u se. I povesti te sa sobom. - Siguran si? - Naravno da jesam. - Nema vremena ... - Ako e ti to pomoi, imam - ree Charlie. - O, Boe ... - Sve radimo zajedniki. Iskoritavanje nije doputeno, a nije ni mogue. Potapa Alana po leima i digne ruke da ga uhvati za ramena.. - Dobro? Alan se naceri. - Dobro. - E pa onda - kaza Charlie - zato je ne nazove? - Misli da bih trebao? - ree Alan. - Naravno da bi. Nazovi majku i reci joj da e u nedjelju doi do nje. I da

dovodi prijatelja. *** - Mislim da bismo trebali proetati - ree Guy. Ispod ukave hrpe nedjeljnih novina, Merrion se malo pomakne. - Mislila sam - ree - da ide posjetiti Simona i drutvo. - Poslije. - Aha. - Volio bih - ree Guy - da poe sa mnom. Sklopila je oi. Rekla je: - Ne bih htjela biti gruba, svi su mi dragi, doista, ali nekako ne mogu. - to to znai, nekako? - Ne mogu se pribrati - ree Merrion. Uzeo je najblii komad novina i presavinuo ih. - Ne radi se ni o emu vanome, ljubavi. Obina veera. - Tebi je vano - ree Merrion. - Simon te je pozvao. - Da ... - Zato idi. Ja u ii drugi put. Guy ustane. - Idemo. etnja. Protegnula se. - Ne mogu. Sagnuo se, uhvatio je za ruke i povukao. - Mora. - Dosadan si - ree. Izvukla je ruke iz njegovih i pola prema spavaoj sobi. Samo da obujem cipele. Guy se sagnuo i dignuo novine, dio po dio, pa ih je poravnao i sloio. Metnuo ih je na stol na hrpu. Tada je popravio jastuke. Na vratima spavae sobe pojavila se Merrion. Obula je tenisice. - Spremna sam - rekla je. Nasmijeio se i pruio ruku prema njoj. - Ima klju? - pitala je. U tiini su sili niz brojne stube. Netko je u predvorju, privezana za ogradu lancem za bicikle u plastinom crijevu, ostavio kolica za blizance. Na jednom od sjedita leala je zelena pliana aba. Merrion ju je spazila dok je prolazila kraj njih. Imala je velike ute plastine oi i iroka crvena pustena usta. Zato se djeci za igru daju tako strano rune stvari? - Odvratno - ree Guy kad ju je i on vidio. Kimnula je. Proao je kraj nje, otvorio velika ulazna vrata koja su vodila na ulicu i pridrao ih joj. - Hvala - rekla je. Zajedno su krenuli plonikom prema parku. Uhvatio ju je za ruku, kao to je uvijek inio pa su se drali isprepletenih prstiju. Bilo je toplo i vedro, drvee je bilo puno svjeega mladog lia, dok su slivnici i reetke na odvodima bili puni ocvalih cvjetova. Vani je bilo ljudi, posvuda, parova i cijelih obitelji, ljudi sa psima, ljudi koji su leali po travi i sjedili na klupama. Po cijelom parku, du staza, po travnatim povrinama, na suncu ili u sjeni drvea, bilo je tih malih bia koja su trala, vozila bicikl, etala, sjedila i leala. Od tog prizora Merrion osjeti uasnu prazninu. Pomisli na svoju ruku koja je poivala u Guyevoj i obuze je osjeaj kao da uope ne pripada njoj. Obili su cijeli park, proli kraj Drva reformacije, uz ajanu pa natrag prema jezeru uz koje je po vijugavim stazama bez cilja etala gomila ljudi. Na jezeru je bilo pataka, kao i tri velika labuda te malene glasne skupine tamnih ptica movarica. Guy je poveo Merrion prema oblinjem drveu, dalje od vode, ljudi i ivahne djece. - Sjedni - ree. Pogleda u travu. - Ovdje? - Mislim da je ovdje dobro. Oslobodila je ruku i sjela u travu drei se za koljena. Sjeo je pokraj nje i okrenuo se njoj. ak i bez gledanja mogla je vidjeti kako izgleda, kako se namjestio. Rekao je: - Nisam unaprijed smiljao ovaj razgovor danas popodne. Nisam

namjeravao rei ovo to u rei. Samo sam znao da u jednoga dana to morati rei. Ispruio je ruku i poloio je na njezine sklopljene ruke. - Mislim ... o, ljubavi moja, znam, da te ne bih smio oeniti. Zurila je ravno pred sebe. Tiho ree: - Opet poinje. - Ne radi se o tvojim godinama - ree Guy - ve o mojim. - A to ako mene tvoje godine uope ne smetaju, ve mi se i sviaju? - Sada - ree on. - Sad ti se sviaju. Ali ne i poslije. Za osam godina ja u imati sedamdeset, a ti jo nee imati ni etrdeset. Razdvojila je ruke i spustila se koljenima na travu tako da je sad gledala u njega. Ruke su joj jako drhtale. Gurnula ih je pod bedra. - Ti se ... Zautjela je. - Ja se, to? - Ti se vraa Lauri? - Ni govora. - Jesi li razmiljao o tome? - Samo kroz spoznaju da to nikada ne bih mogao. Rekla je pogleda prikovana uz travu pokraj njegovih svinutih koljena. - Oduvijek sam znala da e biti teko. Oduvijek sam znala da e se sve zamrsiti, da e biti bolno, ali nisam znala da e biti ovako. - Kako bi znala? - ree on. - Kako bi znala? Jo nikada nisi uinila tako neto. A nisam ni ja. Malo se pomaknula naprijed i naslonila glavu na njega. - Nisam sigurna ... mogu li to podnijeti. Rukom joj je obuhvatio glavu, njezinu gustu, vrstu kosu. - Ni ja. - Guy ... - Da? - Molim te ... Sav oajan ree: - Ljubavi, da je postojao nain da rijeimo nau budunost, ne misli li da bismo ve to do sada smislili? Kimnula je. - Zamisli si ovo - ree - ti zaslueno napreduje, ja ubrzo odlazim u mirovinu, sve one nemogue provjere, vaganja, sve one stvari koje moda ne bi rekla ili uinila zbog mene, sve one stvari koje bih osjetio, a ne bih rekao zbog tebe. Ve smo vidjeli to znai nai se u suprotnosti sa svim onim sitnicama na koje nismo ni raunali. Bit e toga jo. Bit e sve tee. I dalje e me voljeti, ne sumnjam u to, ali s vremenom e se ta jubav promijeniti. To je tako. Promijenit e se kad se ozakoni i postane drutveno prihvaena. Promijenit e se kad postane priznata, kad vie nee biti zabranjena. Pomaknuo je ruku tako da joj je lagano doticao oi i usta. - Ne bih mogao podnijeti da se tvoja ljubav pretvori u majinsku. Ona se tiho javi iza njegove ruke: - Nisam ba sigurna da u sebi nosim majinsku ljubav ... - Nisi se okuala u tome. A ja ne elim biti taj koji e te u tome sprijeiti. Ne ja, kraj svih ljudi. Digla je obje ruke, maknula njegovu s lica i ostavila ih u zraku. - Svejedno bih pristala. On na trenutak odvrati pogled. - Ja ne mogu - ree. - Ja ne mogu pristati zbog tebe. - Ali sva ta ljubav ... - Nije bila uzalud - ree. Pogleda u travu. Ree na rubu plaa: - Nije bila uzalud. Nikada nita lijepo nije uzalud, ni ljudi, ni osjeaji ... Naglo je rekla: - Mislim da u svisnuti! - Znam. - Ne mogu to podnijeti. Ne mogu izdrati. Ne mogu ... Okrenuo se, zagrlio je i vrsto stisnuo uz sebe. - Moe. Hoe. - Ti si mi sve - ree Merrion glave naslonjene na njegovo rame. - S tobom sam pronala dom ... - Svugdje su domovi - rekao je. - Dom za domom. Tijekom cijeloga ivota. Samo to sada moda zna iz kojega odlazi. - Bila sam odvratna - apne - posljednjih nekoliko mjeseci. Sa mnom nije bilo mogue ivjeti. - Ne, nisi.

- Bojala sam se ... - S pravom - kaza on tuno. Malo se odmaknula. - Kamo e poi? - Ne znam. Ti zna? Rekla je: - Nikad se nisam osjeala tako izgubljena ... - Ne - ree - ne na ovaj nain. Nije ni jedno od nas. Spustila se na koljena i poela upkati travu. Djetinjim glasom ree: - Ne elim ivjeti bez tebe. - Nemoj. - Ii u okolo ranjena, bit u tek napola iva ... - Nee vjeno. - A ti? - Ne znam - ree. - U ovom trenutku doista nita ne znam osim onoga to moram uiniti. Ne znam kako u to uiniti, nita vie od tebe. Ustao je, polagano i ukoeno. Tada se sagnuo i pruio joj ruku. - Doi - ree. - Di' se. Prihvatila je njegovu ruku i dopustila mu da je povue. Na trenutak ju je drao, a onda je kao i obino primi za lijevu ruku, ispreplete njezine prste sa svojima i povede je kroz park prema stanu. DEVETNAESTO POGLAVLJE. Gwen je izraunala da su prola dva mjeseca otkako je razgovarala s Merrion; dva mjeseca i tri dana. Prola su tono dva mjeseca i jedan dan otkako joj je poslala pismo. Merrion nije odgovorila na pismo, ali Gwen to, zapravo, nije ni oekivala. Nije joj bilo ao to je poslala pismo i ne bi ga nita drukije napisala da je pisanje odgodila za poslije kad se ve malo ohladila. Rekla je stvari koje je trebalo rei, koje je morala rei, a nastojala ih je izrei tako da Merrion vidi da je Gwen voli i brine se za njezino dobro pa joj nije mogla zamjeriti. Bila su to dva dugaka mjeseca. Bilo je trenutaka kad je Gwen doslovce metnula ruku na telefon, spremna nazvati Merrionin broj, bez obzira na to tko e joj se javiti na drugoj strani. Bilo je trenutaka kad je pomiljala da bi joj mogla poslati razglednicu, fotografiju oblinjeg krajolika, moda sliku nekog mjesta koje bi Merrion podsjetilo na djetinjstvo i na poleini jednostavno napisati da misli na nju. "Mislim na tebe. Pozdrav, mama." Ali nije to uinila. Nije uinila nita od toga. Umjesto toga, ekala je, kao to djevojka eka da momak uini prvi korak, osjeajui da je najbolje da ona prieka Merrion. Mora Merrion ostaviti u uvjerenju da sama vue poteze, da ona diktira tempo. Mora pustiti da Merrion osjeti da je izala iz razdoblja djetinjstva gdje svaki sukob moe zavriti itanjem bukvice. Nastojala je uvijek biti neim zaokupljena. Na poslu se prijavila za prekovremeni rad dok su ljudi na godinjem, a ozbiljni momak koji je tek bio primljen na mjesto mlaeg slubenika, davao joj je osnovnu poduku u koritenju raunala. U slobodno vrijeme pohaao je satove raunalstva u mjesnoj tehnikoj koli, a svaki tjedan nastojao je prenijeti Gwen ono to je nauio. - Zato se ovo zove mi? - pitala je. - Zato je ovo ikona? - To im je naziv - rekao bi momak. - Tako se to zove. Zvao se Ivor. itao joj je dugake, nerazumljive odlomke iz svoga raunalnog prirunika, a ona je to odmah primijenila na tipkovnici, divei se kako je to lagano. - to je brz - govorila je. - Zar nije pametan? Kod kue je oprala sve zavjese, ukrobila stolnjaie, u visee koarice posadila petunije i lobelije. Otila je na tavan pa sloila kutije i kovege te pronala brdo fotografija na kojima su bili Ray i Merrion, snimljeni nekad davno u Francuskoj. Merrion se na mnogim slikama mrtila, zbog sunca ili zbog slikanja. Kako sam mogla, pitala se Gwen gledajui namrtenu Merrion. Kako sam je mogla u sve to uvaliti? Donijela je kutiju u kuhinju. Budui da je ostala sama, najradije bi sve bacila, napravila malu lomau od bolnih uspomena na dnu pocinane kante za smee. Ali

osjeala je da ih, prije nego to to uini, mora pokazati Merrion i time joj dati do znanja da i ona, Gwen, misli da je u ivotu pogrijeila. Jako pogrijeila. Uasno pogrijeila. Ali, naravno, nita ne moe pokazati Merrion dok ponovno ne vidi Merrion; ne moe uiniti nita vie do smiljati to e napraviti kad ponovno meu njima bude uspostavljena veza. Kad Merrion odlui da e se to dogoditi. Stavila je kutiju na kuhinjski stol. Moe ih barem razvrstati, pobacati sve krajolike koje je snimila, sva brda, doline i male gradske trgove koje je slikala kao da imaju neko znaenje. Moda jesu, onda: ili se ona samo tome nadala, da e ga, bude li ih slikala, dobiti. Skinula je poklopac s kutije; bila je to stara kutija od Merrioninih smeih sandala broj trideset pet marke StartRite koje su, sjeala se, na mjestu palca imale utisnuti cvijet ivanice. Slike je istresla na plastini stolnjak. Zazvoni telefon. Gwen skoi. Spustila je kutiju od slika i brzo obila stol da doe do telefona. - Halo? - Gospoo Palmer? - Da ... - Gospoo Palmer - ree Guy. - Ovdje Guy Stockdale. - O - ree Gwen, to je izustila kao slabi uzdah. - Prekidam vas? - Ne, ne, ba sam ... - Gospoo Palmer - ree Guy. - Zanima me, mogu li doi do vas? Gwen duboko udahne.vrsto je stisnula telefonsku slualicu i zagledala se u zid, u tapete koje je odabrala kad se uselila u kuu, kuhinjske tapete koje se mogu prati, s lozom koja se penje po reetki, s crnim i uto-zelenim grozdovima s jako kovravim vrijeama, kao oprugama. - Zato? - upita otro. - elio bih vam neto rei ... - Sad mi recite - kazala je. - Recite mi preko telefona. - Radije bih doao do vas. Radije bih se naao s vama licem u lice. - Radi se o Merrion? Merrion je bolesna? - Ne - ree on. - Merrion nije bolesna. Merrion je dobro. - Zato me ona nije nazvala? - Zato to sam rekao da u ja. Zato jer sam je pitao smijem li. Gwen je ispruila slobodnu ruku i slijedila tijek vrijee vinove loze. - Vrlo dobro - rekla je. To je ula u uredu. Njezin je ef rekao "Vrlo dobro" nekoliko puta dnevno, na telefon. "Vrlo dobro". To je zvualo dostojanstveno, pomalo kao prijekor. Gwen zakljui da je to puno bolje od "U redu". - Hvala - ree Guy. Gwen se ogleda po kuhinji. Pokuavala si je zamisliti Guya, u odijelu, kako sjedi za njezinim, stolom prekrivenim plastinim stolnjakom, kako kroz kuhinjski prozor zuri u njezine hranilice za ptice, u vedre, arene biljke koje je uzgojila u svom vrtu: nevene, potoarke i pelargonije. - Nai emo se u Cardiffu - rekla je. - Naravno ... - Nai emo se u petak. U hotelu Angel. - Hvala vam. Odmaknula je slualicu od uha i pogledala je. inilo joj se da nema naina da ga pozdravi, da zavri ovaj razgovor. Nakon trenutak-dva, Gwen smireno spusti slualicu natrag na njezino mjesto i vrati se za kuhinjski stol. Fotografije su stajale na istom mjestu na koje ih je istresla, krajolici i prizori june Francuske, Ray u kouljama s havajskim uzorkom koji je toliko mrzila, Merrion u ljetnim haljinicama i sandalama, s kosom sloenom u debele kike, namrtena. Gwen se nagnula i poela sakupljati fotografije na neurednu hrpu kako bi ih mogla metnuti natrag u kutiju za cipele. Pogled na njih odjednom je natjera u pla. *** Laura je sve prozore u dnevnoj sobi imala otvorene. Otvorila ih je istog trenutka kad su Alan i Charlie otili kako bi se pokuala rijeiti dima od cigareta. Alan je pred njom puio potpuno otvoreno, dakle, bez imalo ustruavanja. Naravno da je oduvijek znala da pui, ali uvijek mu je jasno dala do znanja da su znati i dopustiti dvije potpuno razliite stvari. Kad je neko

dolazio u Hill Cottage, nikada nije puio u njezinom prisustvu. Ponekad je, nakon to je otiao, vani na pijesku znala nai opuke, ali nije se na to obazirala svjesna toga kako je Alan nesmotren. Meutim, izgleda da sada uope nije htio biti obziran. inilo se da je stekao neko novo samopouzdanje, gotovo sigurnost. Uao je u kuu nekako razmetljivo, smijui se, s upaljenom cigaretom u ruci. S Charliejem. Laura ni na koji nain nije bila pripravna na Charlieja. Kao i s puenjem, za koje nije htjela priznati da zna, znala je da postoji razlog zbog ega Alan nije oenjen, zbog ega Alan nikada nije imao djevojku. Nikada prije u njezinoj kuhinji nije stajao dokaz o Alanovom seksualnom odreenju, savreno miran, vrtei kljueve od automobila. - Zdravo - rekao je Charlie. Pruio je ruku. Smijeio se. Djelovao je, kao i Alan, gotovo uvredljivo smiren. Laura je, oklijevajui, prihvatila njegovu ruku. Ruke su mu bile ogromne, ogromne ruke visokoga mravoga crvenokosoga mukarca klempavih uiju irokog osmijeha. Pitala se smije li se to on njoj, zadirkujui je zbog njezine zbunjenosti. - Ja sam Charlie - kazao je. - Lijenik sam. Pretpostavljam da vam je Alan rekao. Pogledala je Alana. Sjedio je na rubu stola. - Ne - rekao je vedro. - Nita joj nisam rekao. Laura je pokuavala izvui ruku. Charlie ju je drao. - Onda se moe puno toga rei - kaza Charlie. Donio joj je bocu vina i knjigu. Ne cvijee, ili okoladu, ili neto uobiajeno, ve knjigu. - Radi se o povratku jedne obitelji u Toskanu - ree Charlie. - Neke Amerikanke. Mojoj majci se svidjela. - Hvala - tiho je rekla Laura. Otvorili su bocu vina i natoili ga u visoke ae. Laura ih je promatrala. Alan nije iz ormara izvadio njezine bruene kristalne ae za vino srednje veliine, ve one obine zelene panjolske koje je Guy jednom kupio na godinjem. Onda ih je gotovo do vrha napunio. Kad je natoio, u boci je ostalo samo jo nekoliko prstiju vina. - Ne mogu sve to popiti - rekla je Laura. Charlie joj se ponovno nasmijeio. - Da, moete - rekao je. - To je zdravo. Vjerujte mi. S aama su izali u vrt. Psi su mislili da je Charlie divan pa im je bacao tap, ekao ih pod bradom, a oni su mu, dahui, leali pod nogama i slinili s oboavanjem. Ispriao je Lauri o svom odrastanju u Devonu, kako mu nedostaje more, jedrenje i etnje po Exmooru. Njegov je otac gradio amce, rekao je, a majka je vodila teajeve za ljude koji su se htjeli baviti lonarijom i izradom nakit. - Morate otii onamo - Charlie je rekoa Lauri. Njegova je aa bila ve gotovo prazna. - Morate otii i upisati njezin teaj keramike. Veoma su dobri. Ljudi ih vole. Vraaju se iz godine u godinu. Alan pokae zglob. Na njemu je imao tanku crnu narukvicu provuenu kroz jednu jedinu crvenu kuglicu. - To mi je ona poslala. Laura je zurila u to. - Njegova ... njegova majka? - Da. - Jesi li ... jesi li je upoznao? - Nisam - ree Alan. - Ali kad joj je Charlie rekao za mene, napravila mi je to.. Charlie se nagne naprijed. - Ispijte to - rekao je Lauri. Kad je otila u kuhinju posluiti ruak, osjetila je da joj se malo vrti, da joj se vrti i da je smuena. ula ih je kako se smiju, tamo vani na terasi, smiju i nekako viu. Pogleda pile koje je ispekla. inilo joj se malo i bijedno. Charliejeva majka koja se bavila keramikom sigurno ne bi ispekla pile, bila je sigurna u to; posluila bi neto otmjeno i posebno, neto ivopisno, meksiko, puno ilija i enjaka. Laura se sjeti Alanove crne narukvice. Bio je to poklon, oito poklon odobravanja, od osobe koju nikada nije upoznao, osobe koja mu je izgleda poeljela dobrodolicu u obitelj koju ni on nije poznavao. Osim

Charlieja. Laura je iz lima za peenje ocijedila masnou od pileta. Bilo bi dobro da u taj sok metne malo vina. Zar ne? Mukarci su uivali u ruku. Nahraniti Charlieja bilo je isto kao i nahraniti nekog momka u razvoju. Pojeo je sve: jedan, dva, tri komada od svega. Alan ga je promatrao s ponosom. Nakon ruka, posjeli su Lauru u naslonja u vrtu i donijeli joj kavu u loniu. inilo joj se da e biti grubo od nje ako im kae da vie voli piti kavu iz alice, ali svejedno im je rekla. - Prekasno - vedro je kazao Charlie. Namignuo joj je i vratio se unutra pomoi Alanu oprati sue, ostavljajui je s loniem. Zavalila se natrag u naslonja, pogledala vrt i pravila se da ne vidi da je Alan na travnjak bacio dva opuka. Mora da je zaspala. Kad je ponovno dola k sebi, kava je bila hladna, psi su otili, vie nije ula zvukove pranja sua. Digla se i ula u kuu. Oprali su sue, naravno, a kuhinjski stol bio je krcat posljedicama tog pranja: hrpa tanjura i gomila lica, a mokre kuhinjske krpe bile su pobacane po naslonima stolaca i radnim povrinama, sve bez ikakvog reda. Laura pogleda u sudoper. Odvod je bio zaepljen korom od mrkve, a na stalku za cijeenje sua stajala je prljava pepeljara. Osvrne se i potrai svoje gumene rukavice. - Dobro, ali ne i dovoljno dobro? - ree Alan s vratiju. Okrenula se od sudopera. - Samo sam ... - Izveli smo pse - ree Alan. - Na brijeg. Za njim se na vratima pojavi Charlie. - Lijep kraj - ree. Drao je ruku Alanu na ramenu. Nije ju samo odmarao, ve ga je drao, uporno drao. - Odozgo je lijep pogled, s te visine. Uli su u kuhinju. Laura je drala rukavice. - Ba mi je drago - ree Charlie - da ste dobili tako dobru ponudu. Laura otvori usta. Stajali su na drugom kraju kuhinje, gledali je i smijeili se. - Ja ... - Grozno je kad morate otii s ovakvog mjesta - ree Charlie. - Koje ste sami stvorili. Ali sigurno je veliko zadovoljstvo kad znate da ste tijekom godina stvorili ovakvu vrijednost. ... Laura ree: - Mislim da ne razumijete ... - Razumije - ree Alan. Pogleda Charlieja. - Potpuno razumije. Charlie se nagne naprijed. Spusti svoje ogromne dlanove na kuhinjski stol meu hrpu pribora za jelo i tanjura. Oputeno ree: - Znate, ovdje smo da vam pomognemo. - Mi? - O, da - kaza Charlie. - Mi. Alan izvadi kutiju cigareta iz depa. - Pomoi emo ti da nae neto drugo, mama - ree. - Pomoi da se preseli. - Nisam sigurna ... - Mi jesmo - ree Charlie. Laura pogleda Alana. Palio je cigaretu. - Alan ... Povukao je dim i otpuhnuo ga. Pogleda je kroz blijedi plavkasti oblai. - Potpuno smo sigurni, mama - ree. *** Guy je u hotel Angel stigao dvadeset minuta prije dogovorenog sastanka s Gwen. Odabrao je mjesto na sofi u jednom kutu predvorja, sofu nasuprot koje je stajao naslonja, a izmeu mali stoli s pepeljarom i trokutastim kartonskim cjenikom za popodnevni aj i koktele. Guy se smjesio na sofu tako da je vidio ulazna vrata na koja e ui Gwen i naruio aj za dvoje. Indijski aj, a uz to je odabrao neto to se zvalo sendvii-prsti. Pitao se emu e ti sendvii biti slini. Tabanu? Izvadio je nove naoale za itanje koje nije volio i pravniki asopis koji je kupovao svaki mjesec jer se osjeao obaveznim da to ini, ali rijetko ga itao. Prekriio je noge odravajui ravnoteu s novinama na koljenu. Momak u tamnim hlaama, bijeloj koulji i crvenosmeoj kravati doao je nosei ogromni metalni pladanj i s velikim trudom poeo stavljati svoj teret, alice, tanjurie, zdjelice i vreve, postavljajui papirnate ubruse oko moda vrelih rukica,

stavljajui noeve i ajne liice pod tono odreenim kutom. - To bi bilo sve, gospodine? - Da - ree Guy. - Da, hvala, bi. Skinuo je naoale za itanje. Momak je otiao kroz predvorje drei pred sobom metalni posluavnik kao tit. Na vratima je stao, povukao se korak natrag, izvjebanom kretnjom stao u stranu da propusti enu koja je ulazila. Gwen je veoma nesigurno ula, stala i osvrnula se. Imala je ljetnu haljinu s tiskanim uzorkom, preko nje svijetli kaputi i s obje je ruke drala torbicu. Guy se dignuo sa sofe i poao joj ususret kroz predvorje. - Gospoo Palmer ... Pogledala ga je. Tihim glasom je rekla: - O, da. Rukom joj pokaza prema kutu u kojem je sjedio. - Naruio sam nam aj. - O, da - ponovno e Gwen. Ispruio je ruku, kao da e je primiti, ali onda mu sine da je moda ne bi trebao doticati; zato je povede kroz predvorje tek tako drei ispruenu ruku iza nje. - elite li sjesti u naslonja? - Hvala - rekla je. Obiao je mali stoli krcat posluenim ajem i zakuskom te sjeo natrag na sofu. Gwen je torbicu stavila na pod pokraj naslonjaa. Nije se naslonila, ve je sjedila uspravno kao da sjedi za stolom u blagovaonici i gledala u njegovom smjeru, ali ne u njega. Guy isprui ruku i natoi aj u najbliu alicu. - Je li vam prejak? Gwen je zurila u jednu toku. - Ne. Ne, bit e dobar. - Veoma sam vam zahvalan to ste doli. Pruio joj je alicu s ajem. Zveckala je po tanjuriu kad ju je uzela. - Nema na emu - ree Gwen. Guy sebi natoi aj. Promatrajui aj koji se puio, ree: - Uvjeravam vas da je Merrion dobro. Nisam ovdje zato to se neto ... Stao je, a potom rekao. - S Merrion je sve u redu. Hou rei, fiziki. Nita se ne morate brinuti. Spusti vr s ajem. - Ne bih dola - ree Gwen. - Ne bih pristala da se naemo da nisam zabrinuta. Nije li tako? Spustio je pogled na svoju alicu. Ona je zbog uznemirenosti istovremeno odraavala i grubost, i plahost. - Ne - ree. Naslonio je laktove na koljena i skupio prste. - Gospoo Palmer ... - Da? - ree Gwen. - Sjeate se naeg posljednjeg susreta ... - O, da - rekla je. U glasu joj se primjeivao lagani prizvuk likovanja. Sjeam se toga. - I sjeate se to ste mi rekli? Promatrao je kako u alicu stavlja dvije kockice eera i jako mnogo mlijeka. - Sjeam - ree. Kimala je. Svinuo je prste. Polagano ree: - Rekli ste mi da sam pohlepan i sebian. Rekli ste mi da svojim ustrajanjem na vezi s vaom keri nju liavam svih prirodnih ljudskih radosti koje sa sobom nosi obiteljski ivot jer ja, u mojim godinama, to sve ve imam i moda vie neu htjeti. Gwen odluno promijea aj. Ree naglasivi: - Uvjerena sam da to nisam tako rekla. - Ne - ree Guy. - Ne, niste. Ali mislim da ste tako mislili. Gwen lagano zatrese glavom. - Moda sam napravila ... Guy se nagne naprijed. Ree, gledajui je ravno u oi: - Gospoo Palmer, vjerojatno ste imali pravo. Vjerojatno imate pravo. Postoje jo neki imbenici, naravno, ali nikada nisam zaboravio to ste rekli, nisam htio, nisam namjeravao ... Zauti i pogne glavu. vrsto se zagledao u svoje sklopljene ruke trudei se svladati guenje u grlu. Osjeao je da ga Gwen promatra, da ga napeto promatra. - to mi pokuavate rei? - upita. Zatrese glavom. Nije imao snage ni pogledati je ni bilo to rei. - Gospodine Stockdale - ree Gwen otrim glasom, vie od straha nego zbog

prijekora - to mi pokuavate rei? Guy tekom mukom proguta. Prisili se podii glavu. Zurila je u njega irom otvorenih oiju bojei se da e uti ono najgore. - Neu se vjenati s njom - kaza Guy neprepoznatljivim glasom. - Molim? - Neu se vjenati s Merrion - ree Guy. - Nije poteno, ne bih trebao ... ne mogu traiti od nje ... Gwen vrisne. - O, ne - ree. - O, ne! Guy gotovo nesvjesno prui ruku prema njoj. - Gospoo Palmer, mislio sam ... - Oh! - ree ona. - Oh! Prinjela je ruke k licu i drei se za obraze zagledala se u njega raskolaenih oiju. - Oh! - tjeskobno je uzvikivala. - to ste pak sada uinili? *** - Ostala je jo samo gospoa Akimbi - ree Miriam. Stajala je na vratima Simonova ureda drei kartonski fascikl za sam rub, kao da joj se gadi. Nokte je obojala ledenoplavo. Ted je rekao da ih ne moe gledati: da mu se okree eludac. - Hvala - ree Simon. Simon ustane i preko stola posegne za fasciklom. - Ovdje je? - Je - odgovori Merrion. - Ovdje je deset minuta. Simon ponovno sjedne. Ree glave nagnute nad spis: - Pusti me samo minutu prije nego to je uvede, moe? - Dobro - ree Miriam. Ve je bila navikla na to da ljudi ekaju. Kojiput je ondje znalo ekati troje, etvero ljudi, sjedei na pohabanim stolcima presvuenim skajem, gledati alosnu vrbu, koju je rijetko kad zalijevala, letke ili stare asopise koje gotovo nikad nije slagala, a ona im je obraala isto toliko pozornosti kao da su ondje prazni stolci, a ne da na njima sjede ljudi. - Pustit u vas nekoliko minuta. Simon je otvorio spis gospoe Akimbi. Gospoa Akimbi imala je etrdeset etiri godine. Petnaest je godina radila u gradskoj upravi, uz sve potekoe koje je imala jer ju je napustio mu, jer je sama morala podizati njihovo troje djece i odjednom joj je sinulo da u svih tih petnaest godina nikada nije bila promaknuta. - Savjesna sam - rekla je Simonu. - Dobar sam radnik. Nikad ne kasnim, nikad nisam na bolovanju, dolazim u taj ured, tono kao sat, od 1985. Pogledao ju je. Na irokom crnom licu imala je naoale s metalnim okvirom, na uima sitne zlatne naunice u obliku kriia. - Jeste li traili promaknue? - O, da - rekla je. Znaajno kimne tako da su joj se naunice zanjihale. - O, da. Svake godine. Svake godine traim promaknue, ali nikad ga ne dobijem. A rei u vam neto, rei u vam neto, gospodine Stockdale, neto primjeujem, svake godine neto primjeujem. - A to je? - Da ga dobiju mukarci - ree gospoa Akimbi. - Svaki put mukarac dobije promaknue koje ja traim. Mukarac. I to uvijek bijelac. Bijeli mukarci dobivaju moj posao. Sada je Simon dignuo glavu. Gospoa Akimbi stajala je na vratima njegova ureda. Imala je be tuniku i hlae iste boje, a zlatne naunice zamijenila je srebrnima. Simon je ustao i pruio ruku. - Gospoo Akimbi. Ponosno prihvati njegovu ruku. On ree: - Mislim da znam to emo poduzeti. - Dobro - rekla je. Nije se nasmijala. - Odluio sam - ree Simon - va sluaj dati na sud koji se bavi pitanjima iz radnog prava u junom Londonu. Bojim se da nemate pravo na novanu pomo za suenje. - Ne mogu platiti - ree gospoa Akimbi. - Ne dolazi u obzir. - Znam - kaza Simon. - Shvaam. Predlaem naknadu po dogovoru. - to? - Ako ne dobijemo, ne plaate. Ali ako dobijemo, platit ete mi treinu onoga

to dobijete. Gospoa Akimbi ga ravnoduno pogleda. - Na primjer? - Na primjer, ako vam bude dosueno deset tisua funti odtete, platit ete mi jednu treinu od toga. - Deset tisua! - Nita ne obeajem - ree Simon. - Ne mogu obeati. Samo mogu dati sve od sebe. Poznajem ljude iz vaeg sindikata, mogu razgovarati s njima. - Dobro - ree gospoa Akimbi. Malo je okrenula glavu i pogledala ga sa strane. - Dakle, to traimo? Simon ponovno pogleda njezin spis. - Sudu u podnijeti prijavu po dvije osnove: rasnoj i spolnoj diskriminaciji. Kimnula je. - U redu. - Sam u voditi sluaj. Neu savjetovati nikakvog odvjetnika. Ja zastupam vas. - U redu - ponovi ona. - Spol i rasa. - Pripremit u tubu, a onda emo to proi zajedno. - Da. - Nemojte se uzbuivati zbog toga - ree Simon. - To e trajati samo jedan dan. - Uzrujavati! - ree gospoa Akimbi. - Uzrujavati! Ve sam dovoljno uzrujana. Simon ponovno prui ruku. - Uinit u sve to mogu. - Da - rekla je. - Spol i rasa. Diskriminacija. - Tono. Okrenula se prema vratima. - Deset tisua funti! - U najboljem sluaju. Ako dobijemo. Obiao je stol kako bi joj otvorio vrata. Kad ih je otvorio, vidio je da ondje stoji jo netko, da eka, netko u crnom kostimu s dugom kosom skupljenom na zatiljku. - Merrion! - ree Simon. Kazala je: - Ne elim vas prekidati. - Ne prekida - ree Simon. - Moja klijentica upravo odlazi. - Gotovi smo - ree gospoa Akimbi. Jedva da je pogledala Merrion. - Za sada. - Do vienja - ree Simon. Gospoa Akimbi je pomakla glavu, ali nita nije rekla. Prola je kraj njih niz kratki hodnik do recepcije. - Trebala sam nazvati - ree Merrion. - Nema veze. Drao je vrata. - Uite. Prola je kraj njega i sjela na stolac na kojem je sjedila gospoa Akimbi. - Dobro ste? - upita Simon. Ona spusti pogled na krilo. - Ne ba. Naslonio se na rub stola blizu nje. Rekao je: - Moram rei da sam prilino iznenaen to vas vidim. Pogledala ga je. Rekla je uz blagi osmijeh: - Lavlja jazbina i tome slino? - Recimo, valjda ... - Osjetila sam potrebu da doem. Hou rei, osobno. Ima nekih stvari koje mora ovjeku rei u lice. - O, Boe - ree Simon nastojei djelovati aljivo. - to se dogaa? - Pretpostavljam da bi bilo lake da sam otila do Carrie - ree Merrion ne gledajui ga. - Vjerojatno zato nisam to uinila. Kao to bi Guy rekao, slino meni. Kae da od roenja biram tei put. Zautjela je. Simon je promatrao njezino malo okrenuto lice. Nije ba izgledala dobro, radosno. Ljubazno ree: - to se dogaa? Okrenula je glavu. Rekla je gledajui ga: - Neemo se vjenati. utio je. Osjetio je kako ga preplavljuje neka nevjerojatna mirnoa, kao da se ukipio. - Uglavnom smo se sloili - rekla je. - Hou rei, nije bilo nikakvog ispada, da jedno od nas moli i preklinje da promijeni svoj stav. Kao da smo to znali. Pretpostavljam da smo to ve odavno znali. - to ste znali - ree Simon, gotovo apui. - Da ... da ono to smo imali, to smo osjeali, moda nee opstati ako se vjenamo. Da e ... da e promjena to ubiti. Da ne bismo podnijeli to to ... to to bi nam se moglo dogoditi.

- O, moj Boe - ree Simon. - Ne bismo - ree Merrion - podnijeli da jedno drugo povrijedimo. To ne moemo staviti na kocku. Ne takvu patnju. Ponovno je spustila pogled i tako tihim glasom da ju je jedva uo, rekla: - Iako si u ovom trenutku ne mogu zamisliti veu patnju. Bio je sav moj ivot, moj ... Ponovno je zautjela. Simon se malo namjesti na stol. Pogledao je njezinu pognutu glavu, njezina svinuta ramena. - Znai, gotovo je? Ona kimne. - Sigurni ste? - Jesam - ree - mora biti. - Ne moe se ii natrag, zar ne? - Ne. - Samo naprijed - jedva ujno e Merrion. - Doite - ree Simon. Podigla je glavu. - Molim? - Doite. Ustala je, nesigurno. Pruio je ruke. - Tu - ree Simon. Stajao je uspravan, povukao je prema sebi, a onda vrsto zagrlio, licem uz lice. - Jadna djevojko - ree. - Jadna, jadna djevojko. Osjeao je kako se naslonila na njega; osjetio je kako polako poinje drhtati, kako joj se tijelo oputa. Na brzinu je poljubi u obraz. - Plaite - ree Simon. Glas mu uope nije bio miran. - Plaite, ako elite. Pomaknuo je glavu tako da je obrazom doticao njezinu kosu. - Ovo je pravo mjesto za to, Merrion. Ovo je pravo mjesto. Ako elite. DVADESETO POGLAVLJE Sjene su, primijeti Jack, postajale dulje. Najvea, ona koja je pripadala kapi od dimnjaka na krovu, dosegnula je tri etvrtine travnjaka, a za njom se vukla ogromna sjena od kue. Jack odlui da e se, kad sva trava bude u sjeni, dignuti iz lealjke, otii unutra i nekoga pronai. Bilo koga, stvarno. Pogleda si ruke. Bile su pune zemlje. Osobito nokti. Nije bio siguran je li ikada prije imao zemlje na rukama: imao je ulja, blata, boje, da, ali ne i zemlje. Kaiprstom desne ruke oistio je sve nokte lijeve i izvadio popriline polumjesece sasuene zemlje, koji su se potom raspali i kao praina popadali na prednjicu njegove majice. Lijeno ih je otresao. Malo su ga boljela lea, ramena takoer, ali nekako je uivao u tome. Uivao je u tome na jedan udan nain isto kao to je uivao gledajui gredicu koju je isplijevio, gredicu koja se protezala du cijele drvene ograde koja je njihovo dvorite odvajala od dvorita kue s kojom su otraga graniili. Kad je Jack te nedjelje za vrijeme ruka rekao da e malo urediti vrt, Simon je prestao raditi to to je radio (popravljao je utika na usisavau) i s nevjericom rekao: - Molim? Jack prebaci teinu s jedne na drugu nogu. - Nije mi teko. Neto u vani napraviti, ako hoe. - U vrtu? - ree Simon. - Prilino je zaputen ... - Znam - ree Simon. Spustio je utika i odvija. Ree, pomalo nespremno: Misli raditi u vrtu, primiti se ... doista se primiti nekog posla? - Ne - odgovori Jack. utnuo je rub najblieg ormara. - Ne. Neto u napraviti, tek tako. Ako hoe. - Hvala - ree Simon. Doimao se iznenaen. - Nita osobito ... - Ne. Hvala. Hvala ti, Jack. Zajedno su izali u vrt i pogledali meu. Njemu je to bio samo visoki zeleni gusti. - Koje je korov? Simon se poea otraga po vratu. - Nisam siguran. - Ovo je - ree Jack zviznuvi grmak nonim palcem. - To je otrica. Toga se

sjeam iz osnovne kole. - Onda poni s tim - ree Simon. - i nastavi s onim to ti se ne svia. Sve baci na hrpu. - Dobro. - Poslije dolazi djed - ree Simon. - Je li? - Ne zna to bi sam sa sobom ... Jack pogne glavu. - Daaa. - Pozvao sam ga. Moda odemo na pie. Jack pogleda grm jorgovana na kojem su jo uvijek visjeli grozdovi ocvalih cvjetova. - Mogu li to odrezati? - Ne vidim razlog zato ne. - Hoe li mama prigovarati? - Mama e biti oduevljena. - Dobro. Poao je preko travnjaka do spremita za alat u kojem je nekad stajao i njegov bicikl, prije nego to je zakljuio da je djetinjasto voziti bicikl pa ga prodao, stvarno prejeftino, Richovom mlaem bratu. Sad mu je bilo ao to ga je prodao, to je bio tako nagao. Rachelini i Emmini mali bicikli jo uvijek su ondje stajali, djeji bicikli s naljepnicama na blatobranima i malim koaricama koje su djevojice imale naprijed. Emma je na njoj imala zvonie. Jack se sjeao uasne sramote kad se morao voziti s Emmom i njezinom koaricom sa zvoniima i paziti na nju. Nije mogao; naravno da nije mogao. Nitko nije mogao uvati Emmu; rodila se nemogua. Iznad bicikala stajala je nakrivljena polica krcata limenkama boje, prekrivenim prainom, ulje za kosilicu, a pokraj toga brdo vrtlarskog alata, baenog uz zid spremita. Po zidu su bili zabijeni hravi avli da se na njih objesi alat, ali nitko se nije obazirao na njih pa je alat jednostavno leao ondje gdje je baen, isprepleten sa zalutalim komadima ice i drva. Jack nije znao mnogo o vrtlarskom alatu. Temeljito je prekopao hrpu i odabrao lopatu, trozub, razne lopatice i neto veliko nalik na kare i iznio ih na travu. Bilo mu je teko odluiti gdje da pone. Malo se odmaknuo i pogledao zeleni gusti. Odnaprijed prema natrag? Slijeva nadesno? Uzeo je kare za rezanje granja i oslobodio sigurnosni zapor. Moda bi mogao poeti s rezanjem; imao je osjeaj da e uivati u rezanju. Uope nije znao zbog ega se ponudio da e se primiti posla u vrtu. Nije to namjeravao, jednostavno je rekao, ponudio se, a onda, nakon to je to uinio, bilo mu je nekako drago da je. Moda se to dogodilo zbog raspoloenja koje je sada vladalo u kui: djevojke vie nisu cijelo vrijeme drale vrata svojih soba zatvorena, Carrie im vie nije sputala jelo na stol kao da joj je toga ve dosta, ravnoduna hoe li ga netko pojesti ili nee. I dala si je napraviti pramenove. Sitnica, tek nekoliko svjetlijih pramenova naprijed, ali razlika je bila ogromna. Svi su primijetili. Rachel je htjela uti koliko to kota, a kad joj Carrie nije htjela rei, kazala je: - Znai, doista previe. Ali vidjelo se da Rachel misli da dobro izgleda, a da ona to zna. Bilo je i nove odjee, nita znaajno, ali neto novih majica i sandale koje je vidio da Emma isprobava po hodniku. Emma i Rachel nikada nisu nosile svoju odjeu ako su mogle nositi tuu. A onda je Simon objavio jednu nevjerojatnu stvar: idu na godinji odmor. Svi su ostali zapanjeni, zateeni. - Odmor? - rekla je Rachel kao da jedva razumije tu rije. - Da - kazao je Simon. Cerekao se. - Mislio sam da bismo mogli otii na Mallorcu. Jack je odrezao jo jednu granu jorgovana i bacio je iza sebe na travnjak. Nikada nisu ili na odmor. Nikada. Kojiput su ili na kolske izlete, a svakih sto godina Simon i Carrie otili su na vikend, ali Simon je uvijek govorio da nemaju novaca za godinji, da jedva imaju novaca za svakodnevni ivot, a kamoli za godinji, a onda je objavio ovo udo. Bilo je to takvo udo da Jack u poetku ak nije bio siguran da e ii. - Naravno da hoe - rekao je Adam. - S mojim balavim sestrama? Sa starcima? - Zaboravi na njih - rekao je Adam. - Misli na druge stvari. - Na primjer? - Sunce - kazao je Adam. - Cuganje. - Make - ree Rich.

- Make! - Moe ih loviti svaku veer - ree Adam. Rich laktom gurne Jacka. - Ti sad zna ... - Moi e ih brojiti - ree Adam. Sklopio je oi. - Zamisli si, sunce, cuga i make. Svaki dan, svaku no. Koga vraga uope eka? Jack se odmaknuo i pogledao jorgovan. Bilo ga je mnogo manje, naravno, ali nejednoliko manje. Izgledao je ogoljelo i jadno, kao netko koga se uhvati napola odjevenog. Jack baci kare na travu i uzme trozub. Rine ga u zemlju, zabije i povue. Zemlja je bila suha i tvrda kao kamen. Trozub naglo izleti van rasprivi okolo zemlju, sitne kamenie i dugaku namrekanu crvenu glistu. Pomisli na Mallorcu i na ono to je rekao Adam. Nije htio svaku veer loviti make, koja mu god doe pod ruku, nakon obilne cuge. Ali moda bi volio izai, jednom, s nekom zgodnom, s nekom koja mu se svidi, s nekom koju e pamtiti kao osobu, a ne samo kao tijelo. - Jack - javi se Guy iza njega. Jack se okrene. - Bog, djede. Guy prie blie i stavi ruku Jacku na rame. Pogleda grm jorgovana. - Zna to radi? - Nemam pojma - ree Jack. - Hoe li pomo? Jack je nogom utnuo glistu izvan vidokruga. - Zna neto o tome? - Moda - ree Guy. - Malo vie od tebe. - Dobro. - Mogli bismo ovo malo poravnati. - Dobro - ree Jack. Sagnuo se da uzme kare i doda ih Guyu. Guy ga na brzinu pogleda. - Kako si? Jack spusti glavu. - Dobro ... - Bolje? - Je - odgovori Jack. Ponovno uze trozub. - Napravio sam ono to si rekao. - Jesi li? - Rekao sam joj. - Ispravno - ree Guy. Stao je na gredicu i poeo ureivati grm jorgovana. Jack mu je promatrao lea. Imao je jednu od svojih uobiajenih kariranih koulja zavrnutih rukava. S lea je izgledao uobiajeno, kao to je uvijek izgledao. Sprijeda je izgledao drukije. Jack nije mogao tono rei zato, kao da mu se ispod koe lica neto istopilo ostavljajui za sobom upljine, brazde i sjene. Moda je stvar u tome da sad izgleda star. Jack nije bio siguran. On je star, naravno da je, ali danas je Jack znao da samo zato to je netko mlad, ili star, ne treba stvarati zakljuke o njegovoj zrelosti, o izgledu, osjeajima ili neemu drugome. Pogledaj Carrie. Kojiput, recimo danas, Rachel izgleda starije od Carrie. - Djede - ree Jack. Guy se okrenuo i maknuo s gredice ruku punu grana. - Je li sad bolje? - to se dogaa? - upita Jack. Guy spusti grane na travu. - Mislio sam - ree - da idete na Mallorcu. - Da, idemo. - Simon je i mene pozvao ... - Doi - kaza Jack. Guy ga pogleda. - To je ... to je lijepo od tebe. Lijepo od njega. Ali, mislim, da ne. Ove godine, ne. Moda sljedee. - Moda sljedee godine nee biti. - O, mislim da hoe - ree Guy. - Mislim da hoe. Odsada. Jack ponovi: - to se dogaa? Guy prui ruku i uzme trozub iz Jackove ruke. - Selim na sjever. - Zato? - Ondje je jedan sudac, sudac kraljevskog suda kao i ja, koji ima rak, jadnik.

Mora u prijevremenu mirovinu i ja sam premjeten onamo, da ondje ivim i budem sudac. Ba kao u Stanboroughu. Okrenuo se i poeo grebati sasuenu zemlju ispod jorgovana. Jack ga je promatrao, promatrao ravnomjerne pokrete dok ga je zabijao, zastao i prevrnuo zemlju. - Nemoj ii - ree Jack. Nije namjeravao. Osjeti se blesavo im je to izgovorio. Guy je zastao dovoljno dugo da ga dobro pogleda. - Moram, mome. Jack sjedne na travu. Odjednom je imao osjeaj da je malo dijete, malo izgubljeno dijete. - Zato mora? Guy prestane kopati. Sasvim se okrenuo. - Zato jer se rastajem od bake pa ne bih trebao ostati u Stanboroughu. Zato jer se ne enim s Merrion pa ne bih trebao ostati ni u Londonu. Jack tekom mukom proguta. Poeo je upkati busene trave oko svojih svinutih koljena. - Oporavit u se - kaza Guy. - Kao to si se i ti. Trebat e mi malo dulje, a moda to nikada ni neu do kraja preboljeti, ali rei u ti neto. - to ... - Bilo bi mi grozno da se to nije dogodilo, bilo bi mi grozno da nisam upoznao Merrion. Bilo bi mi grozno da je nisam volio. Jack ustane. Sagne se i pokupi mali trozub. - Oprosti. - Zbog ega da ti oprostim? - Zbog toga to sam bio tako uasno djetinjast - ree Jack. - Nema savrenog naina kako se treba ponaati - ree Guy. - Radimo ono to mislimo da je najbolje. Jack je kleknuo uz rub travnjaka i poeo zabijati trozub u zemlju. - to e biti s njom? - S Merrion? - Da ... - Ona e postati jako uspjena odvjetnica na podruju obiteljskog prava, postat e odvjetnica vieg ranga i kraljevska savjetnica. A nadam se i da e se udati i imati djecu. - Zbilja? - Trudim se - ree Guy. - Pazi sad. Mogu li ti pokazati kako se to radi? Jack mu da svoj trozub. Guy klekne kraj njega. - ovjeku se u ivotu vrata zatvaraju - ree Guy - i otvaraju. To se ne dogaa uvijek u slijedu i ne dogaa se uvijek kad on to eli. Ali dogaa se neprestano. Pazi sad, trozubom mora proi kroz zemlju tako da razmrvi grude i da u nju ue zrak. - Zrak? - Da, pametnjakoviu. Zrak. Jack se protegne i iza glave i bedara osjeti tvrde preke lealjke. Nakon toga uredili su cijelu gredicu, tvrdu stopu po stopu, a na kraju ga je Guy natjerao da karama oia travu uz gredicu da sve bude kako treba. Napravio je to veoma uredno, doista si je dao truda, a onda je doao Simon divei se tome to su obavili i odveo Guya da neto napravi. Jack se nije mogao sjetiti to i da prije veere negdje popiju pie. Nakon toga, dola je Carrie, donijela Jacku au limunade i rekla neke stvari koje Jack uope nije mogao povezati s Carrie. Uope nije znao kako bi se ponaao. Pogledao je nove pramenove na njezinoj kosi, kako joj zbog njih kosa izgleda gua, a i nekako sjajnija pa mu je sinulo da ju je moda ba oetkala jer je bila ravna, gotovo kao zavjesa, a znao je da se danas djevojkama to svia. Kad je prestala s priom, a on popio limunadu, odnijela je praznu au unutra, a Jack je legnuo na staru lealjku koju je pronaao u spremitu iza djevojakih bicikala i pogledao svoje djelo. Osjeao je da je otuno kad ovjek ima potrebu gledati gredicu, gredicu u vrtu, meutim, nije bilo nikoga tko bi vidio kako je to tuno i nikoga tko bi pokvario to udno i nastrano zadovoljstvo. Pogleda u nebo. Bilo je vedro, svijetloplavo, a sunce se spustilo i postalo zlatnije. Pomisli na Carrie u kuhinji, vjerojatno otvara i zatvara ormare, a kosa s obojenim pramenovim lepra. Pomisli na Mallorcu, more, i djevojku na moru s takvom kosom, ali mokrom i zalijepljenom za lea. Pomisli na Simona i Guya u nekoj gostionici, moda sjede na metalnim stolcima na ploniku, uz au piva, i

na neki nain krue jedan oko drugoga, kao psi, koji znaju da e se uskoro poeti igrati, ali koji se prvo moraju upoznati. Sjeti se Adama, Richa, Marca i Moll, Moll koja kae "odjebi", jadno, jer nije mogla smisliti to bi drugo rekla, to da mu odgovori, kako da prizna da nije, a mislila je da je, glavna. Sjeti se to mu je Guy rekao o vratima; vratima koja se u nepravilnim razmacima neprestano otvaraju i zatvaraju u tim hodnicima koji se zovu ivot; tim dugakim hodnicima od kojih ovjeka ponekad, kad pomisli na njih, uhvati strah. Nagnuo se naprijed pa se polako i odluno digne s lealjke. Svidjela su mu se ta vrata. Svidjela mu se pomisao da proviri kroz njih i vidi ega ondje ima. Digne ruke iznad glave i protegne se koliko je najvie mogao, a onda, bacivi posljednji pogled na gredicu, lijeno krene travnjakom prema kui da vidi to se, ako se uope neto, dogaa. KRAJ Joanna Trollope napisala je deset suvremenih romana koji su veoma dobro prihvaeni: The Choir, A Village Affair, A Passionate Man, The Rector's Wife, The Men and the Girls, A Spanish Lover, The Best of Friends, Next of Kin, Other People's Children i Marrying the Mistress, sve u izdanju Black Swana. Other People's Children nedavno je prikazan na britanskoj televiziji kao vodei dramski serijal. Pod imenom Caroline Harvey, pie romantine povijesne romane. Takoer je napisala studiju o enama u Velikoj Britaniji, Britania's Daughter. Joanna Trollope roena je u Gloucestershireu gdje jo uvijek ivi. 1996., zbog svog doprinosa knjievnosti, dobila je priznanje koje engleska kraljica dodjeljuje povodom svog roendana.

You might also like